METODE POBOLJANJA TLA

POSTUPCI I METODE
STABILIZACIJE TLA POSTELJICE

Stabilizacija zbijanjem
 METODE POBOLJANJA TLA
3. POSTUPCI I METODE STABILIZACIJE TEMELJNOG TLA I POSTELJICE
Posteljica predstavlja zavrni sloj nasipa odreene debljine ili sloj tla u usjeku
odreene dubine ureen tako da odgovara traenim zahtijevima. Ona predstavlja
jedan od najvanijih elemenata prometne povrine jer o njoj ovisi nosivost kolnika.
Ona mora biti sposobna preuzeti optereenje od prometa i kolnike konstrukcije bez
prekomjernih plastinih deformacija, te zbog toga i sama mora imati odreenu
nosivost s kojom se rauna i pri dimenzioniranju kolnike konstrukcije. Vano je
takoer da nosivost posteljice tokom godine bude to stalnija, pa su u tom pogledu,
pored materijala znaajni i konstruktivni uvjeti u kojima se nalazi (odvodnjam nagib i
sl.). Takoer je bitno da posteljica bude homogena. Stoga se na posteljicu postavljaju
odreeni uvjeti, koji se odnose na kvalitetu materijala iz koje se radi te na njegovu
zbijenost. Ukoliko se posteljica izrauje od materijala koji zadovoljava postavljene
zahtijeve kvalitete mehaniko zbijanje materijala tla posteljice smatra se postupkom
njegove stabilizacije. Ukoliko materijal posteljice ne zadovoljava postavljene
kriterije, odnosno s njime se ne mogu postii propisani uvjeti zbijenosti, bilo da je
materijal izvan propisanih granica sastava, bilo da je iznad optimalne vlanosti, a
njegova zamjena ne dolazi u obzir primjenjuje se neki od tradicionalnih (mehanika
stabilizacija, stabilizacija vapnom, cementom, leteim pepelom ili bitumenom) ili
netradicionalnih (enzimska, ionska, bioloka i sl.) postupaka stabilizacije tla.

3.1. Stabilizacija tla zbijanjem

Zbijanje zrnatog kamenog materijala, bez promjene granulometrijskog sastava
osnovnog materijala uobiajeni je postupak pri izgradnji prometnica i openito se ne
smatra postupkom koji bi se trebao svrstavati u stabilizacijske. No, obzirom da se
zbijanjem mijenjaju svojstva ugraenog materijala, primjerice njegova nosivost,
posmina vrstoa, stiljivost kao i vodopropusnost bez daljnjega se moe smatrati
stabilizacijskim postupkom.

3.1.1. Zbijanje
Zadatak zbijanja je popravljanje graevinsko tehnikih svojstava tla smanjenjem
volumena pora ispunjenih zrakom, a djelomino i vodom. Zbog gueg slaganja estica
tla poveava se posmina vrstoa, a smanjuju se stiljivost i vodopropusnost takvog
materijala.
Zbijanjem se smanjuje opasnost da se vezana tla natope vodom i nabubre, kao i da im
se znatno poveaju deformacije pod djelovanjem optereenja (pad nosivosti).
Postignuta zbijenost ovisi o strojevima za zbijanje, kao i o samom postupku zbijanja,
te o vrsti tla, sadraju vode i deformabilnosti podloge. Ovakva kompleksna zavisnost
trai poznavanje geomehanikih svojstava, sposobnosti strojeva za zbijanje, s
posebnim osvrtom na njihovo djelovanje na razrahljivanje pri nepravilnoj primjeni, pa
poznavanje samih radnih procesa zbijanja i ispitivanje zbijenosti za kontrolu propisane
kvalitete. Budui da razliiti materijali ne reagiraju jednako na pojedine strojeve za
zbijanje razmotrit e se initelji koji imaju najvei utjecaj na zbijanje:
vrsta materijala koji se zbija,
stanje vlanosti materijala,
traena zbijenost materijala,
primjena strojeva.

Stranica 7
 METODE POBOLJANJA TLA

Slika 1. Odnosi pojedinih komponenata tla prije i nakon zbijanja

3.1.2. Vrste materijala s obzirom na zbijenost

Bez obzira na postojee klasifikacije materijala tla, tla se obzirom na razliita
svojstva pri zbijanju dijele u tri grupe:
krupnozrnata, nevezana (nekoherentna) tla kao to su pijesak, ljunak odnosno
njihove mjeavine, prirodne kamene drobine separini ili slini materijali,
sitnozrnata vezana (koherentna) tla, kao to su gline, praine, prainaste gline
(ilovae), pjeskovite praine i les,
mjeovita tla koja su mjeavina krupnozrnatih nevezanih i sitnozrnatih vezanih
materijala (zaglinjeni pijesci i ljunci te vezana rastroena kamenita tla).
Napominje se da se tla stabilizirana vapnom ili cementom, sa stanovita zbijanja
ubrajaju u zadnju grupu, mjeovita tla.

3.1.2.1. Krupnozrnata tla, nevezana (nekoherentna) tla

Krupnozrnati nevezani, nekoherentni materijal praktino je najmanje osjetljiv na
vodu; poveanjem udjela sitnih estica, poveava mu se i osjetljivost na vodu. Kod
ovih materijala voda uglavnom nema vei utjecaj na nosivost i deformacije.
Za zbijanje nevezanih, nekoherentnih materijala najvaniji su utjecajni initelji:
granulometrijski sastav materijala,
oblik zrnaca,
sadraj vode.
Najvaniji utjecajni initelj za zbijanje je granulometrijski sastav materijala tla. Kao
mjera za granulaciju upotrebljava se koeficijent nejednolikosti n.
Tla sa zrncima priblino iste veliine, oznaavaju se kao usko stupnjevana tla (mala
vrijednost koeficijenta nejednolikosti n), a tla razliitih veliina zrnaca, kao iroko
stupnjevana (visoki koeficijent nejednolikosti n). iroko stupnjevane mjeavine tla
mogu se bolje zbijati, od onih usko stupnjevanih, tj. uz istu energiju zbijanja sa iroko

Stranica 8
 METODE POBOLJANJA TLA
stupnjevanim mjeavinama postie se vea suha prostorna teina.
Prema iskustvu mjeavine zrnaca s granulometrijskom krivuljom oblika parabole daju
najveu suhu prostornu gustou. S porastom gustoe poveava se posmina vrstoa, a
smanjuje se deformabilnost tla. Ovo se oituje i u poveanju vrijednosti modula
stiljivosti tla Ms, kao i u poboljanju otpornosti zbijenog sloja na djelovanje
gradilinog prometa.
Mjeavine tla s glatkim zaobljenim pojedinanim zrnima podatljivije su za zbijanje od
mjeavina s grubim, hrapavim, uglatim pojedinanim zrncima, ali su deformabilnije i
sklonije segregaciji.
Sastav zrnaca krupnozrnatih tala moe se mijenjati zbijanjem zbog razaranja slabijIh
pojedinanih zrnaca. Mjera ovog smanjenja zrnaca ovisi o mineralokom sastavu i
vrstoi zrnaca, teini valjka ili vibro-valjka, o veliini amplitude pri vibraciji i slino.
U nevezanim tlima nema sila kohezije, iako se u dobro stupnjevanom tlu s dosta
sitnijih estica moe javlja uz prisustvo vode u tlu tzv. prividna kohezija. Posebno
se oko sitnijih estica stvara laan dojam, povezanosti materijala silama kohezije.
Pojava je to vidljivija, to je materijal sitnozrnatiji. Saturacijom, ispunom svih
upljina sitnog materijala vodom nestaje prividna kohezija, a materijal se pretvara
u itku masu.
Sposobnost preuzimanja optereenja nevezanog materijala sastoji se iz trenja izmeu
pojedinih estica i prividne kohezije.

Slika 2. Trenje izmeu pojedinih estica zrnatog kamenog materijala

Utvreno je da je sila koja prevladava za preuzimanje optereenja u krupnozrnatom

materijalu sila trenja izmeu zrnaca, a u sitnozrnatom materijalu prividna kohezija.

3.1.2.2. Sitnozrnata tla, vezana (koherentna) tla

Za zbijanje sitnozrnatih, vezanih, koherentnih tala presudni su utjecajni initelji:
sadraj vode,
plastinost,
sastav zrnaca.
Sitnozrnata tla imaju u jedinici volumena radi vee specifine povrine zrnaca, prema
krupnozrnatom materijalu, znatno veu sposobnost apsorbiranja vode, kao i izraeniju
meusobnu vezu pojedinanih zrnaca - koheziju.

Stranica 9
 METODE POBOLJANJA TLA

Slika 3. Vrste tla prema veliini estica

Njihova svojstva zbijanja i deformabilnosti zbog toga su proporcionalna sadraju vode

i njihovim plastinim svojstvima. Porastom sadraja vode sitnozrnato tlo prelazi od
vrstog, preko poluvrstog i mekanog u kaastu konzistenciju. U istom slijedu
smanjuje se njegova vrstoa, prionljivost estica jedne uz drugu (kohezija) i
nosivost, a poveava se njegova deformabilnost.

Slika 4. Granice konzistencije sitnozrnatih, vezanih tala

Razliite mogunosti vezanja vode sitnozrnih tala ovise o njihovoj plastinosti, tj. o
razlici sadraja vode izmeu granica teenja i granice skupljanja. Vezana tla su pri
zbijanju osjetljivija na promjene sadraja vode, ako im je plastinost manja. S
porastom plastinosti tla, smanjuju se apsolutne vrijednosti postignute suhe gustoe,
uz jednako utroenu energiju zbijanja. Porastom gustoe slaganja zrnaca u zbijenom
Stranica 10
 METODE POBOLJANJA TLA
tlu, pa i uz porast plastinosti smanjuje se propusnost tla i time i mogunost primanja
vode. Tako se smanjuje opasnost da se tlo razmeka i nabubri.

Slika 5. Odnos veliine estica pijeska, praha i gline

Zbijanje sitnozrnatih tala mogue je zbog njihove relativno neznatne vodopropusnosti

samo dok jo u tlu postoji dio zrakom ispunjenih pora. Tla koja su blizu potpunog
zasienja vodom mogu se zbijati samo ogranieno, kako je to ve prije navedeno,
izvlaenjem vode iz tla (npr. odvodnjom ili zraenjem) ili podizanjem graninog
sadraja vode (npr. stabilizacijom dodatkom vapna).
Porastom vlanosti, openito pada nosivost sitnozrnatog tla. Iz toga razloga
ekonominije je zbijati vezani materijal uz jo maksimalnu moguu vlanost, pri kojoj
se jo moe dobiti traena gustoa materijala. Stroj za zbijanje tada djeluje na veu
dubinu (radi slabije nosivosti tla), pa tako zbija veu koIiinu materijala tla.

3.1.2.3. Mjeovita tla

Na zbijanje mjeovitih tla, koja predstavljaju mjeavine krupnozrnatih nevezanih i
sitnozrnatih vezanih materijala utjeu osobito ovi initelji:
odnos u mjeavini krupnijih i sitnih zrna,
sadraj vode finih zrnaca,
sastav i plastinost finih zrnaca.
Mijeovita tla osim pijeska, ljunka i veeg kamenja sadravaju vezana sitna zrna
mulja i gline. Mjeavitim tlima pripadaju zaglinjeni pijesci i ljunci te vezana
rastroena kamenita tla, muljeviti, glinoviti pijesci i ljunci, otpaci iz kamenolama
pomijeani s glinom, iskopi u mijeanom materijalu zemlja-kamen itd. Tipino je za
sve ove mjeavine materijala, da njihov sastav varira u irokim granicama, te da su im
plastina svojstva finih zrnaca vrlo razliita. Svojstva zbijanja i deformbilnost
odreeni su sadrajem vode i plastinou sitnih zrnaca, granulometrijskim sastavom i
oblikom krupnih zrna, kao i neposrednim odnosom mjeavine sitnih i krupnih zrna.
Postignuta suha prostorna teina raste pri istoj energiji zbijanja s poveanjem udjela
krupnih zrna, ali nakon izvjesne granice poinje padati, zbog nemogunosti
krupnozrnatog materijal da ispuni sve upljine izmeu veih zrnaca.
Drugim rijeima, da sama krupnija zrna u jednom materijalu ne daju najveu suhu

Stranica 11
 METODE POBOLJANJA TLA
prostornu teinu iz razloga to su izmeu zrna postoje velike upljine (pore).
Najvie vrijednosti suhe prostorne teine postiu se pri udjelu finih zrnaca od 5 do
30%, pri emu je vii udio u prvoj liniji karakteristian za muljevite glinovite pijeske s
usko stupnjevanim krupnozrnatim udjelom tla u mjeavini.
Deformacijsko ponaanje mjeavina bit e uvjetovano sadrajem vode sitnozrnatih
tala u mjeavini. Uz sadraje vode ispod optimalnog, Wopt dobivenog Proctorovim
pokusom, pokazuju ve neznatne koliine grubih zrna jasna poboljanja
deformacijskog ponaanja. Uz visoki sadraj vode ta se poboljanja javljaju tek kod
velikih koliina grubih sastojaka. Inae prijelaz ponaanja mijeanih tala od vezanih na
nevezana tako je pomian, da ga nije mogue ograniiti graninim vrijednostima.
Kratko reeno, u potpuno raskvaenom zemljanom materijalu samo velika koliina
npr. tucanika ili lomljenog kamenog materijala (bolje ljunka) dovest e do
poboljanja. U malo rakvaenom materijalu ve mala koliina krupnozrnatog
materijala (tucanika, ljunka) pokazuje vidna poboljanja.

3.1.3. Ponaanje razliitih vrsta tla pri zbijanju

Nekoherentna tla
Rahlo nevezano tlo zbija se djelovanjem vibracija tako da se materijal tla pod
vibracijama zbog gotovo nestalih sila unutranjeg trenja (uslijed vibracija), a uz
djelovanje vlastite teine i djelomino prisutne teine stroja za zbijanje, poinje
slagati tako, da manja zrna upadaju u upljine izmeu vecih zrnaca. Na taj nain
dobivamo guu strukturu nevezanog materijala. Ako su vibracije prenesene na tlo od
stroja za zbijanje vrlo velike, a
iznad materijala koji vibrira nema
teine (stroja ili materijala) da
stvori tzv. "prigueno titranje,
materijal e se u gornjem sloju
razrahliti, a katkada i segregirati.
Optereenje se prenosi izravno
trenjem sa estice na esticu, tj.
priguenje i ublaavanje
djelovanja vibracija vrlo je malo.
Za nevezani materijal jaina
vibracija (veliina amplituda) ima
relativno malo znaenje pri
zbijanju. Druga je posljedica
izravnog preuzimanja sile bez
priguenja vea dubina djelovanja
strojeva za zbijanje. Sadraj vode
relativno malo djeluje na
deformacijske sposobnosti kao i na
nosivost tla.

Slika 6. Raspored zrna nekoherentnog tla

prije i nakon zbijanja

Stranica 12
 METODE POBOLJANJA TLA
Koherentna tla
Kod koherentnih tala slabijim vibracijama se ne moe svladati prisutna sila kohezije
radi zbijanja materijala. Da bi se ta sila svladala, treba dovoljno velika udarna sila
stroja za zbijanje, tj. dovoljno
velika amplituda, odnosno
dostatno velika teina stroja za
zbijanje tla.
Zbijanje vezanog tla pojedinanim
snanim udarcima, tj. velikom
amplitudom, odnosno vea teina
stroja ima vee znaenje, nego na
nevezanom zemljanom materijalu.
Vezano tlo, kad sadrava glinu
koja ima pojedinane estice u
obliku plosnatih listia ili sitnih
kuglica, formira u prirodi raznoliku
strukturu: lananu, mreastu ili
pahuljastu. Ovakva struktura
vezanog tla upija (priguuje,
amortizira) optereenja ili udarce
izazvane strojem za zbijanje
znatno bolje, nego nevezano tlo.

Slika 7. Raspored estica koherentnog tla

prije i nakon zbijanja

Vezano tlo se osim toga znatno razlikuje od nevezanog u ponaanju uz vei iIi manji
sadraj vlage. Vezani zemljani materijal moe se zbijati samo dok mu je sadraj vode
nii od granice teenja odnosno dok je relativno suh.
U vezanom materijalu posmina sila ovisi o vlanosti, s tim da s poveanjem vlanosti
pada i kod granice teenja praktino dosie vrijednost blizu nuli.
Drugim rijeima vlanost ima vrlo velik utjecaj na zbijanje vezanog materijala, kao i
vei udari (amplitude), odnosno vea teina stroja.

Mijeana tla (sitno i krupnozrnata)

Za mijeana tla tee je dati odreene karakteristike za zbijanje i to zbog
nedefiniranosti postotka vezanog, odnosno nevezanog materijala u mijeavini.
Ipak se moe konstatirati da vibracije stroja trebaju biti vee amplitude (manji broj
titraja). Osim toga, budui da za vezani materijal treba i vea teina (radi svladavanja
sila kohezije), strojevi za zbijanje moraju biti i znatno tei. Ovisnost mogunosti
zbijanja mijeanih materijala o vodi, uvjetovana je u prvom redu postotkom sitnih
estica, s tim, da to je vei postotak sitnih estica vea je i zavisnost od vode.

Stranica 13
 METODE POBOLJANJA TLA
3.1.4. Utjecaj vlanosti materijala na zbijanje
Proctorov pokus analiza i zakljuci
Temelj za procjenu ponaanja nekog materijala pri zbijanju je Proctorov pokus. Na
slici 2 prikazane su krivulje zbijanja za razliite materijale ali za istu energiju
zbijanja. Pri tome je vidljivo da sitnozrnata tla trae veu koliinu vode za postizanje
optimalnih uvjeta zbijanja od krupnozrnatijih.
Na slici 3 prikazan je Proctorov dijagram s nanesenim rezultatima standardnog
Proctorovog pokusa s odreenom razinom utroene energije zbijanja kao i rezultat
modificiranog Proctorovog pokusa sa propisanom utroenom energijom zbijanja. Osim
ove dvije krivulje na dijagramu je ucrtana jo i linija zasienja zbijenosti tog
materijala (linija koja prikazuje maksimalnu zbijenost materijala, bez pora sa zrakom)
te linija sa 5% odnosno 12% zranih pora u materijalu, tako da je vidljiva ovisnost
izmeu vlanosti materijala, suhe prostorne teine i sadraja zrakom ispunjenih pora.

Slika 8. Krivulje zbijanja za razliita tla a iste energije zbijanja

Da bismo se uspjeno mogli sluiti ovim dijagramom, treba pri zbijanju materijala
upamtiti ovo:
potpuno suh materijal slabo se zbija. Poveanjem vlanosti estice materijala se
podmazuju i lake se slau u gustu formaciju. Trenje izmeu estica kao i
kohezija materijala openito se smanjuju s poveanjem vlanosti. To ujedno
Stranica 14
 METODE POBOLJANJA TLA
znai da se uz veu vlanost djelovanje strojeva za zbijanje prenosi na veu
dubinu, tj. na veu koliinu materijala.
u suhom materijalu energija stroja za zbijanje troi se na svladavanje trenja,
koje je znatno vee u suhom nego u vlanom materijalu. U vezanom materijalu
ova energija troi se u prvom redu na mrvljenje i usitnjavanje materijala.
poboljanje uvjeta zbijanja ide do odreene granice poveanja vlanosti, za
svaku odreenu energiju zbijanja, koju zovemo optimalna vlanost (W opt %), a
odgovarajuu suhu prostornu teinu, maksimalnom prostornom teinom (smax
gr/cm3). Daljnjim poveanjem vlanosti postie se sve manja suha prostorna
teina zato, to u odreenom volumenu ima sve vie vode, a manje krutih estica
(voda se u prikazu suhe prostorne teine smax ispari).
openito vrijedi pravilo, da se poveanjem energije zbijanja poveava vrijednost
suhe prostorne teine smax, dok optimalna vlanost opada.
Ova ista konstatacija moe se formulirati i na drugi nain: manja suha prostorna
teina od smax moe se postii manjom energijom zbijanja, ali s veom vlanosti
materijala od Wopt. Ipak i to ne treba shvatiti doslovce jer pri zbijanju nevezanog
materijala nakon postizanja odreene gustoe materijala, daljnjim zbijanjem
moe doi do segregacije materijala, a time sasvim sigurno i do pada vrijednosti
smax.
usporeujui karakteristinu Proctorovu krivulju s linijom zasienja zbijenosti
istog materijala moe se zakljuiti: poveanje suhe prostorne teine nekog
materijala poveanjem energije zbijanja nije ekonomino, kada taj materijal
ima vlanost veu od optimalne vlanosti (Wopt). Ekonomino je i preporuuje se
poveati energiju zbijanja radi poveanja vrijednosti suhe prostorne teine,
samo kad materijal ima vlanost manju od optimalne
kad se trai suha prostorna teina od 100% smax, ta se suha prostorna teina
moe postii odreenom energijom zbijanja samo uz vlanost, koja je vrlo blizu
optimalnoj vlanosti Wopt toga materijala,
kad se trai manja suha prostorna teina npr. s = 0,95% smax ona se moe postii
u mnogo irim granicama vlanosti sa standardnom energijom zbijanja i teoretski
gledano svejedno je, uz koju se vlanost zbijanje izvodi u tim odreenim
granicama.
praksa je, meutim, pokazala da se zbijanjem uz vlanost blizu gornje granice od
s=0,95 smax mogu postii znatno vei uinci zbijanja i do preko 50% (manja
nosivost tla vee vlanosti, te time djelovanje stroja za zbijanje na veu dubinu i
vea podatljivost tla na zbijanje).
Da je bolje zbijanje uz veu vlanost (naravno, kad se uz tu vlanost jo moe postii
traena gustoa materijala) proizlazi i iz drugog stavka ovog razmatranja gdje je
reeno, da se manja suha prostorna teina od smax moe postii s manjom energijom
zbijanja, ali uz veu vlanost materijala od Wopt.

3.1.5. Utjecaj sadraja vode

Sadraj vode je za zbijanje tla od posebnog znaenja. Sposobnost zbijanja
krupnozrnatih tala zavisi utoliko vie od sadraja vode ukoliko je materijal ire
stupnjevan. Usko stupnjevani pijesci i ljunci su naprotiv pri zbijanju pod manjim
utjecajem sadraja vode. Sva krupnozrnata tla iroko stupnjevana imaju ve uz manji

Stranica 15
 METODE POBOLJANJA TLA
sadraj vode prividnu koheziju, koja smanjuje opasnost od segregacije i
razlabavljenja mjeavine. Kad je takva mjeavina previe suha, potrebno ju je
navlaiti prije zbijanja.
Sposobnost zbijanja sitnozrnatih tala i vezanih mjeavina tala zavisna je u odreenim
granicama od sadraja vode, te time i od vremenskih priIika.
Obje vrste tla, mogu se zadovoljivo zbijati samo u odreenim granicama sadraja
vode. Kad su prevlane, ne moe se bez daljnjega istisnuti zatvoreni zrak iz finih pora.
Kad su ove dvije vrste tla presuhe, a sastoje se od pahuljica i sadravaju vei postotak
pora ispunjenih zrakom, ne mogu se zadovoljivo i ravnomjerno zbiti. Naknadno ova tla
bogata zranim porama pokazuju pri poveanju vlanosti omekanje, smanjenje
posmine vrstoe i nosivosti. Stvaraju se vree i vea slijeganja.
Krivulja zbijanja (Proctorova krivulja) krupnozrnatog tla tee strmije i podruje
pogodne vlanasti za zbijanje biti e to ue, to su zrnca tla neravnomjernije
stupnjevana.
U sitnozrnatom tlu raste optimalni sadraj vode s rastuom plastinou, i podruje
izmeu graninih vrijednosti pagodnih vlanosti za zbijanje bit e vee. Muljevita tla
imaju zbog toga samo jedno usko podruje promjene sadraja vode, tako da je njihova
sposobnost zbijanja vrlo ovisna i o nepoznatim promjenama sadraja vode.

3.1.6. Utjecaj deformabilnosti podloge

Uspjeh zbijanja sloja nekog materijala ne ovisi samo o materijalu tog sloja i
primijenjenoj mehanizaciji za zbijanje, nego u znatnoj mjeri i o deformacijskim
sposobnostima podloge. Ako su deformacije podloge prevelike, moe se dogoditi, da
se naneseni sloj ne moe zbiti na traenu vrijednost zbog toga jer podloga apsorbira
energiju zbijanja. Ovaj je utjecaj vei i jasnije izraen na tlima, koja treba zbijati u
neznatnim visinama nasipnog sloja na mekanoj podlozi.
Ovo vrijedi prije svega za prve slojeve nasipa do posteljice, za nosive slojeve preko
slabog nasipa ili usjeka i za slojeve za zatitu od smrzavice.

Stranica 16