Morfologija je nauka koja se bavi tvorbom rijei,

vrstama rijei i oblicima rijei.

Morfem je jezika jedinica ili dio rijei koji ima

znaenje. Dijeli se na leksiki, gramatiki,
derivacijski.

Reenica je misao iskazana rijeima.

Podjela: prosta, prostoproirena, sloena.

Vrste rijei:

promjenljive(imenice, pridjevi, zamjenice, brojevi,

glagoli)

nepromjenljive(prilozi, prijedlozi, veznici, rijeice,

uzvici)

Imenice su promjenljive vrste rijei kojima

imenujemo bia, predmete i pojave.

Podjela imenica: zajednicke (maka, majica)

vlastite(Sarajevo, Alma), zbirne(lie, drvee),
gradivne(so, voda nafta, ulje), konkretne(zavjesa,
flaa), apstraktne(tuga, zrak, srea, elja).

Kod imenica odreujemo rod, broj, pade.

Promjena imenica kroz padee naziva se

deklinacija.

Zamjenice se nazivaju upuenicama i one

zamjenjuju tj.upuuju na bia, lica i predmete i
njihove osobine.

Podjela:

line (ja, ti, on..)prisvojne (moj, tvoj..), pokazne

(ovaj, onaj) upitno-odnosne(ko? ta? koji? iji),
neodreene (neko, neto, neije, nekoliko)
odreene (niko, nita, nikoliko) ope( svakoliko,
svata, svaije)

Pridjevi su nesamostalne rijei koje stoje uz imenicu

i imeniki upotrebljene rijei.

Dijelimo ih na: opisne, gradivne i prisvojne.

Gramatike kategorije pridjeva: rod, broj, pade,

vid, komparacija.

Vid pridjeva: odreeni( koji?) neodreeni(kakav?)

Odreeni vid Neodreeni vid

N lijepi N lijep
G lijepog G lijepa
D lijepom D lijepu
Ak. lijepi Ak. lijepa
V lijepi V = N
I lijepim I lijepim
L lijepom L lijepu

Tri stupnja: pozitiv, komparativ, superlativ.

Glagoli su promjenljiva vrsta rijei kojima
oznaavamo radnju, stanje zbivanje.

Gramatike kategorije: broj, rod, lice, vid, nain,

stanje, vrijeme

Vid- svreni i nesvreni. Glagolski vid oznaava

vrijeme trajanja neke radnje tj. da li je ona zavrena
ili nije.

Vrijeme:prolo:perfekt,imperfekt, pluskvamperfekt,
aorist sadanje: prezent budue:futur I, futur II

Promjena glagola kroz vremena naziva se

konjugacija.

Brojevi pokazuju koliko tano ima neega ili koje je

nesto po redu. Brojevima iskazujemo odreenu
koliinu, redoslijed, ukupnost, dio i zbir neega.
Dijele se na osnovne, redne i zbirne.

Brojevi od 1 do 4 se mogu mijenjati.

Nom. jedan jedna jedno

Gen. jednog(a) jedne jednog(a)

Dat. jednom(e) jednoj jednom(e)

Aku. jedan; jednog(a) jednu jedno

Vok. jedan jedna jedno

Ins. jednim(e) jednom jednim(e)

Lok. jednom(e) jednoj jednom(e)

Mnoina

Nom. jedni jedne jedna

Gen. jednih jednih jednih

Dat. jednim(a) jednim(a) jednim(a)

Aku. jedne jedne jedna

Vok. jedni jedne jedna

Ins. jednim(a) jednim(a) jednim(a)

Lok. jednim(a) jednim(a) jednim(a)

Broj dva: (za muki i srednji rod je isto)

Nom. dva dvije

Gen. dvaju dviju

Dat. dvama dvjema

Aku. dva dvije

Vok. dva dvije

Ins. dvama dvjema

Lok. dvama dvjema

Broj tri: (isti za sva tri roda)

Nom. tri

Gen. triju

Dat. trima

Aku. tri

Vok. tri

Ins. trima

Lok. trima

Broj etiri: (isti za sva tri roda)

Nom. etiri

Gen. etiriju

Dat. etirima

Aku. etiri

Vok. etiri

Ins. etirima

Lok. etirima

Prilozi su nestamostalne rijei koje se prilau uz

druge vrste rijei da ih poblie odrede.
Po znaenju se dijele na atributivne i adverbijalne.

1. mjesni prilozi- odgovaraju na pitanje gdje? kuda?

odakle?- gore, dolje, ovdje, ondje, daleko
2. vremenski- kada? juer, danas sutra,
3. nainski-kako? brzo, sporo, tiho
4.koliinski-koliko? mnogo, malo
5.uzrono-posljedini- zato? zbog ega?- zato,
stoga, namjerno.

Prilozi se mogu komparirati i imaju tri stupa

komparacije: pozitiv, komparativ, superlativ.

Prijedlozi oznaavaju razliite odnose meu

rijeima:
prostorni-ispred
vremenski-poslije
odnosuzroka-bog
odnosciljailinamjere-radi
odnosdrutva-sa
nainski-kroz
poredbeni- od

Uzvici- rijei, skupovi glasova ili pojedinani glasovi

kojima izraavamo svoja osjeanja i raspoloena.
a) eksklamacija- aj, ama
b) onomatomepa- bum, tras
c) podsticaji- mac
c) dozivanje- o, hej
d)imperativni uzvici- hajde.
Veznici povezuju rijei i reenice.
Podjela:
sastavni: i, pa, te, ni, niti
rastavni: ili
suprotni: a, ali, nego, ve, no
zakljuni: stoga, dakle
iskljuni: samo tek, jedino, osim
vremenski: im, kada, poto, nakon to, prije nego
Namjerni: da, kako
uzroni: jer, budui da, zato to
pogodbeni: ako, ukoliko
dopusni: premda, mada, iako, makar, ma.

Rijece su rijei koje su postale

od priloga ili veznika i slue da se njima iznese lini
stav prema sadrini napisane reenice.

Rijece se koriste za:

pokazivanje: evo, eto, eno

isticanje suprotnosti: meutim, pak

posebno isticanje: bar

izuzimanje: jedino, samo

odricanje: ne, nipoto, nikako

pitanje (upitne): je li, da li, zar

modalne rjeice: da, dakako, uistinu,

nesumljivo, svakako, neosporno, jamano,

zaista

Predikat je osnovni reenini lan. Preko njega se u

reenici uvravaju svi ostali reenini lanovlihui.
Podjela: glagolski i imenski, prost i sloen.

Subjekat je supstantivna rije u nominativu koja se s

predikatom slae u licu i broju.

Atribut
kongruentni atributi koji prate rod, broj, pade
imenice uz koju stoje
nekongruentni- izraeni padenim oblicima imenica
i zamjenica, ne prate rod, broj, pade imenica uz
koju stoje.

Apozicija je nesamostalni reenini lan koja

supstantivnu rije preko koje se uvodi u reenicu
odreuje u nekom svojstvu.

Objekat je supstantivni reenini lan u zavisnom

padeu s prijedlogom ili bez prijedloga kojem u
reenici mjesto otvara glagol sa svojstvom jakog
upravljanja.

Podjela: blii- akuzativ bez prijedloga, slavenski

genitiv, dijelni genitiv
Dalji objekat- ostali padei i prijedlono-padene
konstrukcije

Adverbijalne odredbe su neobavezni reenini lan

kojem mjesto u reenici otvara predikat. Uvode se
prema sadraju, a ne prema leksiko-gramatikim
osobinama.
Adverbijalne odrebe: mjesta, vremena, naina,
uzroka, koliine.

Sloena reenica je ona koja ima dva predikata.

Dijele se na nezavisno-sloene i zavisnosloene

reenice.

Nezavisno-sloene ravnopravne su, ne ovise jedna o

drugoj. Dijele se na sastavne, rastavne, iskljune,
zakljune.

Zavisnosloene: adnominalne, adverbalne.

adverbalne: objekatska i priloka

priloke: mjesna, vremenska, uzrono-posljedina,
namjerna, pogodbena, nainska, poredbena,
dopusna.