briana&anna

~1~
Knjigoteka
 briana&anna

MOJSIJEV
ZAKON
AMY HARMON

Prevoditeljica: Ana Sabo

~2~
Knjigoteka
 briana&anna

ZA MARY SUTORIUS,
MOJU BAKU,
KOJA BI BILA PRESRETNA DA ZNA
KAKO SAM POSTALA SPISATELJICA

~3~
Knjigoteka
 briana&anna

PROLOG

PRVIH NEKOLIKO RIJEI svake prie uvijek je najtee napisati. Gotovo

osjeate kao da vas njihovo izvlaenje, stavljanje na papir, obvezuje da ih
razumijete od poetka do kraja. Kao da morate zavriti jednom kada
ponete. A kako zavriti kada neke stvari nikada ne zavre? Ovo je pria
o ljubavi koja nikada nije zavrila... iako mi je trebalo neko vrijeme da to
shvatim.
Ako vam unaprijed, odmah na poetku, kaem da sam ga izgubila, bit
e vam lake nositi se s time. Znat ete to se sprema, ali zaboljet e vas.
U srcu ete svejedno osjetiti bol, a eludac e se stisnuti od strepnje. Ali
znat ete i moi ete se pripremiti. I to je moj dar vama. Meni nije
pruena takva prilika. Ja nisam bila spremna.
A nakon to je otiao? Postalo je gore, ne bolje. Dani su postajali
teima, ne lakima. aljenje je bilo jednako snano, tuga jednako otra,
beskrajan niz dana koji su se nalazili preda mnom, dani provedeni bez
njega, jednako teki. Da budem iskrena - budui da sam odluila da je to
jedino to mi preostaje - rado bih se bila prepustila bilo emu drugome.
Bilo emu, samo ne tomu. No samo sam to dobila. I nisam bila spremna.
Ne mogu vam rei kako sam se osjeala. Kako se jo uvijek osjeam.
Ne mogu. Rijei zvue jeftino i isprazno, izokreui sve to kaem, sve to
osjeam, u otrcani ljubavni roman prepun nakienih fraza ija je namjera
izvui suze suosjeanja te trenutanu reakciju. Reakciju koja nema
nikakve veze sa stvarnou, ali je usko povezana s povrnim emocijama
koje moete ostaviti po strani im sklopite korice. Emocijama zbog kojih
ete otrti suze i sretno zacvrkutati, zahvalni zbog toga to je sve to bila
samo pria. I to je najbolje, ne vaa pria. No ovo je drukije. Jer ovo je
moja pria. A ja nisam bila spremna.

~4~
Knjigoteka
 briana&anna

PRVI DIO

PRIJE

~5~
Knjigoteka
 briana&anna

I.

GEORGIA

MOJSIJA SU PRONALI u koari u praonici rublja, omotanog u runik,

starog tek nekoliko sati i na rubu smrti. Jedna je ena ula njegov pla te
ga podignula, prislonivi ga na svoje grudi, omotavi i sebe i njega u svoj
kaput sve dok nije uspjela dozvati pomo. Nije znala tko je njegova majka
ni hoe li se vratiti, samo je znala da nije eljen, da umire i da e, ako ga
uskoro ne odvede u bolnicu, biti prekasno.
Zvali su ga crack bebom. Mama mi je rekla da su crack bebe roene
ovisne o kokainu jer su se njihove majke drogirale dok su bile trudne.
Crack bebe obino su manje od drugih beba jer veinu njih njihove
nezdrave mame rode prerano. Kokain izmjenjuje njihovu modanu
kemiju zbog ega pate od poremeaja poput ADHD-a te poremeaja
kontrole nagona. Katkada pate od napadaja i duevnih poremeaja.
Pokatkad pate od halucinacija i pretjerane osjetljivosti. Vjerovalo se da
e Mojsije patiti zbog nekih od tih stvari, a moda i od svih.
Njegovu su priu podijelili na veernjim vijestima. Bila je to izvrsna
pria, pria s kojom su svi mogli suosjeati - maleno dijete ostavljeno u
koari u prljavoj praonici u looj etvrti u West Valley Cityju. Mama mi je
rekla da se vrlo dobro sjea prie, tunih snimaka djeteta u bolnici,
djeteta iji ivot visi o koncu, cjevice za hranjenje u njegovu elucu te
malene plave kapice na njegovoj siunoj glavici. Majku su pronali tri
dana poslije, iako se ne moe rei da joj je itko elio vratiti dijete. No nisu
to ni morali uiniti. Bila je mrtva. ena koja je napustila svoje dijete u
praonici proglaena je mrtvom zbog oitog predoziranja na ulasku u istu
onu bolnicu gdje se njezina beba borila za ivot, nekoliko katova iznad
nje. Netko je i nju pronaao, ali ne u praonici.
Cimerica, koja je iste veeri uhiena zbog prostitucije i posjedovanja
droge, policiji je rekla sve to je znala o eni i njezinu naputenom
djetetu, nadajui se da e zbog suradnje policija biti blaa prema njoj.
Autopsija tijela ene uistinu je pokazala da je vrlo nedavno rodila. A
poslije je DNK test potvrdio da je dijete njezino. Pravi mali sretnik.
U novinarskim izvjetajima bio je on beba u koari, a bolniko
osoblje nazvalo ga je bebom Mojsijem. No bebu Mojsija nije pronala
faraonova ki, kao to je to bio sluaj s biblijskim Mojsijem. On nije

~6~
Knjigoteka
 briana&anna

odgojen u palai. Nije imao sestru koja se skrivala iza trske, gledajui i
brinui se da njegovu koaru netko izvue s Nila. Ali imao je neto obitelji
- mama je rekla kako je cijeli grad brujao kada se saznalo da je pokojna
majka bebe Mojsija na neki nain bila lokalna djevojka, djevojka po
imenu Jennifer Wright, koja je provodila ljeta sa svojom bakom, koja je
ivjela na drugom kraju nae ulice. Baka se jo uvijek nalazila ondje,
Jenniferini su roditelji ivjeli u susjednom gradiu, a mnogi su jo uvijek
dobro poznavali njezinu brau koja su se bila odselila. Stoga je maleni
Mojsije ipak imao neku obitelj iako nitko od njih nije jedva ekao
preuzeti odgovornost za bolesnu bebu za koju se predvialo da e imati
svakojake probleme. Jennifer Wright slomila im je srca, ostavivi obitelj
umornom i skrhanom. Mama mi je rekla da je za to kriva droga. Stoga se
injenica da ih je ostavila s crack bebom i nije inila odve
iznenaujuom. Mama je rekla da je bila tek obina djevojka kada je bila
mlaa. Lijepa, ljubazna, ak i pametna. Ali ne dovoljno pametna da se
dri podalje od metamfetamina, kokaina i svega onoga ijim je ve robom
postala. Crack bebu, Mojsija, zamiljala sam s golemom pukotinom 1 koja
se protezala uzdu njegova tijela, kao da je slomljen pri roenju. Znala
sam da to nije znaenje tog pojma. No ta mi se slika urezala u pamenje.
Moda me upravo to to je bio slomljen i privlailo k njemu od poetka.
Mama je rekla kako je cijeli grad pratio razvoj prie o bebi, gledajui
izvjetaje, pretvarajui se da imaju pristup osobnim detaljima,
izmiljajui ono to nisu znali, samo da bi se osjeali vanima. No ja
nikada nisam upoznala bebu Mojsija, jer beba Mojsije izrasla je u tek
obinog Mojsija, o kome se skrbio jedan pa drugi lan obitelji Jennifer
Wright. Slali bi ga dalje od sebe kada se vie nisu mogli nositi s njime,
otpravljali bi ga drugom roaku ili roditelju koji ga je tada morao trpjeti
neko vrijeme prije no to bi natjerao nekog drugog da uskoi i preuzme
odgovornost za njega. Sve se to dogodilo prije no to sam se ja rodila, a
kada sam ga upoznala i kada mi je mama ispriala o njemu elei mi
pomoi da ga razumijem i budem obzirna, pria je ve postala stara
vijest i nitko nije elio imati nita s njime. Ljudi vole bebe, ak i bolesne
bebe. ak i crack bebe. No bebe odrastaju u klince. Nitko ne eli imati
posla s problematinim klincima. A Mojsije je bio problematian.
Ve sam znala sve o problematinim klincima kada sam upoznala
Mojsija. Moji su roditelji bili skrbnici brojnim problematinim klincima.
Cijeli moj ivot u svoj su dom primali takve klince. Imala sam dvije starije
sestre i starijeg brata koji su otili od kue prije no to sam napunila

1 engl. crack - oblik droge kokaina, ali i pukotina

~7~
Knjigoteka
 briana&anna

estu godinu. Ja sam bila svojevrsna nezgoda, a na kraju su me odgajali s

djecom koja nisu bila moja braa i koja su malo ulazila u moj ivot, a
malo izlazila iz njega. Moda su zato moji roditelji i Kathleen Wright,
baka Jennifer Wright i Mojsijeva prabaka, odrali nekoliko razgovora o
Mojsiju sjedei za naim kuhinjskim stolom. ula sam brojne stvari koje
vjerojatno nisam trebala znati. Posebice to ljeto.
Starica je odluila zauvijek preuzeti brigu o Mojsiju. Za mjesec je
dana trebao napuniti osamnaest godina, a svi su drugi bili spremni dii
ruke od njega. S njom je provodio svako ljeto otkad je bio malen te je bila
uvjerena da e se dobro slagati ako je se svi okane i puste je da radi svoje.
Nije ju zabrinjavala injenica da e taj mjesec, kada Mojsije napuni
osamnaest, ona napuniti osamdeset.
Znala sam tko je on i sjeala sam ga se od ljeta do ljeta, iako nismo
proveli ni trenutak zajedno. Bio je to malen gradi i djeca su zamjeivala
jedno drugo. Kathleen Wright znala ga je dovoditi u crkvu tijekom tih
nekoliko nedjelja koje bi proveo u gradu. Iao je sa mnom na vjeronauk, a
svi smo uivali zuriti u njega dok ga je uitelj pokuavao nagovoriti da
sudjeluje. Nikada to nije uinio. Samo je sjedio u svojem malom
rasklopnom metalnom stolcu kao da su ga za to teko podmitili, dok su
mu oi neobine boje lutale amo-tamo, a ruke se stezale u krilu. A kada bi
sat zavrio, pojurio bi prema vratima na sunce, zaputivi se ravno kui,
ne ekajui svoju prabaku. Pokuala bih se utrkivati s njime, no nekako je
uvijek uspijevao izletjeti sa svojeg sjedala i prema vratima bre od mene.
ak sam i tada trala za njim.
Katkada bi Mojsije i njegova baka ili na vonju biciklima i u etnju, a
ona bi ga gotovo svaki dan odvukla na bazen u Nephiju, zbog ega sam
bila vrlo ljubomorna. Ja sam bila sretna ako sam otila na bazen vie od
nekoliko puta u cijelome ljetu. Kada sam oajniki eljela plivati, biciklom
bih se odvezla do jezera u kanjonu Chicken Creek. Roditelji su mi
zabranili ondje plivati jer je bilo vrlo hladno i duboko i mrano - ak i
opasno. No bilo mi je drae utopiti se nego nikada ne zaplivati, a do tada
sam uspijevala ne utopiti se.
Dok je Mojsije odrastao, nekih bi ljeta znao sasvim preskoiti svoj
posjet Levanu. Prole su dvije godine otkad je posljednji put bio tu, no
Kathleen je i dalje ustrajala u tome da se trajno doseli k njoj. Obitelj joj je
govorila kako se nee moi nositi s njime. Rekli su joj da je preemotivan,
preeksplozivan, pretemperamentan. No svi su oito bili iscrpljeni, stoga
su popustili. I tako se Mojsije doselio u Levan.

~8~
Knjigoteka
 briana&anna

Oboje smo zapoinjali svoju posljednju godinu u srednjoj koli, iako

sam ja bila mlada za svoj razred, a on je bio punu godinu dana stariji.
Oboje smo imali roendane u ljetu - Mojsije je napunio osamnaestu
godinu drugog srpnja, a ja sedamnaestu dvadeset i osmog kolovoza. No
Mojsije nije izgledao kao da ima osamnaest. U dvije godine, otkad sam ga
posljednji put vidjela, izrastao je u privlanog mladia. Bio je visok,
irokih ramena, jasno definiranih miia koji su prekrivali njegovu vitku
figuru, a zbog svojih je svijetlih oiju, izraenih jagodica te etvrtaste
eljusti vie sliio egipatskom princu nego lanu bande, za to su ga
optuivale razne glasine.
Mojsije se borio sa kolskim zadacima, teko se koncentrirajui i
silno se trudei mirno sjediti. Njegova je obitelj ak tvrdila da ima
napadaje i halucinacije, to su pokuavali kontrolirati razliitim
lijekovima. ula sam kada je njegova baka rekla mojoj mami da zna biti
promjenjiva raspoloenja i razdraljiv, da ima problema sa spavanjem i
da se esto gubi u svojim mislima. Rekla je da je izrazito inteligentan, ak
briljantan, te da zna slikati umjenije od bilo kojeg umjetnika. No svi ti
lijekovi na kojima je bio kako bi se lake usredotoio i mirno sjedio u
koli inili su ga sporim i tromim, a njegovu umjetnost mranom i
zastraujuom. Kathleen Wright rekla je mojoj majci da ga je odluila
skinuti sa svih tih tableta.
Pretvaraju ga u zombija, ula sam je kako govori. Spremna sam
iskuati svoju sreu s djetetom koje ne moe sjediti mirno i ne moe
prestati slikati. U moje vrijeme to nije bila loa stvar.
Pomislila sam kako zombi zvui malo sigurnije. Unato svojoj silnoj
ljepoti, Mojsije Wright izgledao je zastraujue. Svojim utegnutim tijelom
prekrivenim bronanom koom i tim neobinim, svijetlim oima,
podsjeao me na praumsku maku. Elegantan, opasan, tih. Zombi se
barem kree sporije. Praumska maka nasre. Biti oko Mojsija Wrighta
bilo je slino prijateljevanju s panterom, stoga sam se divila starici to je
odluila preuzeti brigu za njega. tovie, imala je vie hrabrosti od svih
ljudi koje sam poznavala.
To to sam bila jedna od samo tri djevojke iste dobi u cijelome gradu
inilo me osamljenom mnogo ee no to mi se to svialo, posebice s
obzirom na to da nijedna od ostalih djevojaka nije voljela konje i rodeo
onako kako sam ih ja voljela. Bile smo dovoljno dobre da se pozdravimo
i sjednemo jedna pokraj druge u crkvi, no ne i da zajedno provodimo
vrijeme ili se druimo za dosadnih ljetnih dana.

~9~
Knjigoteka
 briana&anna

Bilo je to posebno vrue ljeto. Toga se dobro sjeam. Imali smo

najsue proljee ikada zabiljeeno, to je dovelo do ljetnih poara koji su
nicali po cijelome zapadu. Poljoprivrednici su molili za kiu, a zbog
napetih ivaca i beskrajno visokih temperatura strpljenje je bilo
ogranieno, a samokontrola jo ogranienija. Takoer, okruge sredinje
Ute poharao je val nestanaka. Nekoliko je djevojaka nestalo u dvama
razliitim okruzima, iako se za jednu smatralo da je pobjegla sa svojim
dekom, a druga je gotovo navrila osamnaestu godinu i njezina je
obiteljska situacija bila loa. Ljudi su pretpostavili da je s njima sve u
redu, no u posljednjih se deset ili petnaest godina dogodilo jo nekoliko
slinih nestanaka koji nikada nisu razrijeeni, zbog ega su roditelji
postali nervozni i malice oprezniji, a moji roditelji nisu bili iznimka.
Postala sam nemirna i ozlojeena, bilo mi je neugodno u vlastitoj
koi, eljela sam to prije zavriti sa kolom i zapoeti sa ivotom. Bavila
sam se barrel 2 utrkama i samo sam eljela prikaiti prikolicu za prijevoz
konja za svoj kamionet te se pridruiti natjecanju, potraiti slobodu u
svojim konjima, svojim zamiljenim pobjedama u rodeu i irokim
cestama. Silno sam to eljela. No budui da mi je bilo sedamnaest, a moji
su roditelji bili zaokupljeni nestancima onih djevojaka, nikada mi ne bi
dopustili da odem sama ako me oni nisu mogli voditi. Obeali su mi da
emo neto smisliti kada maturiram i napunim osamnaest. No matura je
bila tako daleko, a ljeto se prualo preda mnom poput suhe, prazne
pustinje. Bila sam tako edna za neim drugim. Moda je to bilo to.
Moda je to bio razlog zato sam otila predaleko, razlog zato sam tako
zaglibila.
Bez obzira na to to je bilo posrijedi, kada je Mojsije doao u Levan,
bio je poput vode - hladan, dubok, nepredvidiv i opasan poput jezera u
kanjonu jer nikada nisi mogao vidjeti to se nalazi ispod povrine. I ba
kao to sam to inila cijeloga ivota, skoila sam na glavu, iako mi je to
bilo zabranjeno. No ovaj sam se put utopila.

* * *

U TO ZURI? upitala sam otro, napokon dajui Mojsiju ono to

sam pretpostavila da eli, a to je bila moja panja. Svi klinci za koje su se
moji roditelji brinuli upijali su panju kao da im je potrebna u istoj mjeri
u kojoj je ovjeku koji se gui potreban zrak. Mrzila sam to. Ne injenicu

2 Konjike utrke u kojima je vano to bre okruiti tri postavljene bave.

~ 10 ~
Knjigoteka
 briana&anna

da je trae od mojih roditelja, ve to to se inilo da je trae i od mene.

Najvie od svega voljela sam biti sama s konjima. Konji nisu bili eljni
pozornosti, a svi su je ostali bili tako gladni da sam mislila da u izgubiti
razum. Sada je Mojsije bio tu, u taglju, promatrajui me, kradui mi
vrijeme sa Sackettom i Luckyjem, mojim konjima, siui sav kisik iz
prostorije onako kako su to inila sva udomljena djeca.
Kathleen Wright upitala je moje roditelje moe li Mojsije iskoristiti
barem djeli svoje nove energije, koje je bio pun otkad je prestao piti
lijekove, na naoj malenoj farmi. Rekla je da e istiti konjunice, plijeviti
vrt, kositi travu, hraniti kokoi, to god bude trebalo ako bismo mu dali
neto raditi to ljeto te tijekom kolske godine, bude li sve funkcioniralo.
Sve su to bile moje zadae, a meni je bilo drago prihvatiti njegovu pomo
ako je to znailo da ih ja vie neu morati obavljati. No moj je tata
pronaao drugog posla za Mojsija i Mojsije je marljivo radio - tako
marljivo da je mojem tati poelo ponestajati poslova. Bilo bi nemogue
drati ga zaposlenim cijelo ljeto.
Moj je otac, oito, ukljuio ienje taglja na popis pa je Mojsije
cijelo jutro slagao bale sijena, istio, lopatao i organizirao konjsku
opremu poput kakvog luaka. Nisam bila sigurna elim li ga ondje ili ne.
Posebice kada je odjednom zastao i samo nastavio tako stajati, sputenih
ruku, zurei. Ali Mojsije nije gledao u mene. Zurio mi je preko ramena, a
njegove su utozelene ivotinjske oi bile goleme. Stajao je savreno
mirno - takvoga ga dotad nikada nisam vidjela, ni jednom otkad je stigao.
Mojsije nije odgovorio na moja pitanja, no prsti su mu se pomicali,
svijajui se i oputajui kao da si pokuava poboljati cirkulaciju. Upravo
sam to inila i ja dok sam ekala autobus kada bih zaboravila svoje
rukavice. No bio je lipanj, neuobiajeno vru, i sumnjala sam u to da mu
prsti zebu.
MOJSIJE! dreknula sam, pokuavajui ga prenuti iz tog njegova
stanja. Jo bi mi samo trebalo da se pone uvijati i griti na podu, a da mu
ja moram pomoi disanjem usta na usta ili slino. Od same pomisli na
doticanje njegovih usana svojima postalo mi je neobino u elucu. Pitala
sam se bih li mogla pritisnuti svoje usne o Mojsijeve, makar samo zbog
toga da mu dam zraka. Nije bio ruan. Jo me jednom proeo taj neobian
osjeaj, stezanje u elucu koje nije bilo sasvim nelagodno. Mojsije uope
nije bio ruan. Bio je neobino lijep - drukiji, posebice one njegove
udne vuje oi, i morala sam si priznati, na Mojsiju, drukije je izgledalo
dobro. Izgledalo je kul. teta to je bio slomljen.
Moji su se roditelji sluili konjima u terapiji udomljene djece.
tovie, njihov je program bio svjetski poznat, sve te neverbalne stvari,
~ 11 ~
Knjigoteka
 briana&anna

znate, jer konji ne mogu priati. To je bio dio njihove prodajne taktike,
neto ime bi nasmijali ljude i umirili ih. Konji ne mogu govoriti, katkada
to ne mogu ni djeca, a hipoterapija - otmjen naziv za terapiju koja je
ukljuivala povezivanje s konjem te shvaanje nekih stvari o sebi, do ega
djeca dolaze promatrajui konja - bila je nain na koji su moji roditelji
zaraivali za ivot. Usto mi je tata bio veterinar, to sam i ja eljela biti
kada odrastem. Nai su konji bili dobro istrenirani i naviknuti na djecu.
Znali su stajati mirno kada se dijete priblii, kada je dijete u blizini. Bili su
nepogreivo strpljivi. Dopustili bi strancu da im stavi uzde, ak uvijajui
svoje usne kako bi mu olakali posao. A djeca su na njih reagirala na
naine zbog kojih bi odrasli posezali za izrazima poput udo i
nevjerojatan napredak kad god bi se problematina djeca koju su
prihvatili moji roditelji vratila svojim obiteljima ili odselila od nas.
Mojsije se motao po naoj farmi posljednja dva tjedna, radei,
plijevei, jedui - sveti Boe, koliko je samo mogao jesti - i openito mi
idui na ivce jer me je neizmjerno uznemirivao. Ne mogu rei da je
uinio ita loe. Samo me inio nervoznom. Nije priao sa mnom, to je,
uvjeravala sam se, bila njegova jedina pozitivna osobina. To i njegove
neobine oi. I miii. Trgnula sam se, blago zgroena sama sobom. On je
udan. to mi je?
Jesi li ikada jahao konja? upitala sam, pokuavajui si odvratiti
pozornost.
Mojsije kao da se trgnuo iz sanjarije zbog koje je ukoeno stajao
zurei ni u to.
Njegove su se oi nakratko ponovno usredotoile na mene, ali nije
odgovorio. Stoga sam ponovila. Odmahnuo je glavom.
Ne? Jesi li ikada bio blizu konju? Ponovno je odmahnuo glavom.
Hajde. Prii, rekla sam, kimajui prema konju. Mislila sam da bih
moda mogla pomoi Mojsiju s malo terapije, ba kao to su to inili
mama i tata. Vidjela sam kako to rade. Mislila sam da bih moda i ja
mogla uiniti to to oni ine. Moda bih mogla popraviti njegov
napuknuti mozak.
Mojsije je ustuknuo kao da ga je strah. Svih tih tjedana dok je radio
na farmi nikada se nije pribliio ivotinjama. Nikada. Samo ih je
promatrao. Promatrao je mene. I nikada nije govorio.
Samo naprijed. Sackett je najbolji konj na svijetu. Barem ga
potapaj.
Preplait u ga, Mojsije je odgovorio. Ponovno me zapanjio. Bilo je
to prvi put da sam ga ula kako govori, a njegov glas nije mijenjao
~ 12 ~
Knjigoteka
 briana&anna

nijansu, kao to je to bio sluaj s mojim bratom Bobbyjem, kojega su moji

roditelji neko vrijeme udomljavali, i s mnogim drugim djeacima, kao da
se koleba izmeu stuba koje e ga u konanici odvesti u podrum, kripei
i gibajui se, prije no to napokon doe na svoje. Mojsijev je glas bio
dubok i topao i tako mek da mi je zagolicao srce im me dosegnuo.
Nee. Sackett se ne uzbuuje ni oko ega. Nita ga ne plai i ne ini
nervoznim ili slino. Sklon je sjediti ovdje cijeli dan doputajui ti i da ga
grli, ako bi to elio. Lucky bi ti, s druge strane, mogao odgristi ruku i
trknuti te. Ali ne i Sackett.
Lucky je bio konj kojemu sam se dodvoravala mjesecima, konj
kojega je netko dao mojem tati kao plau za usluge koje si nije mogao
priutiti. Tata nije imao vremena za Luckyjev stav, stoga je brigu o njemu
prepustio meni i tekao: Budi oprezna.
Nasmijala sam se. Nikada nisam bila oprezna.
I on se nasmijao, potom ponovivi upozorenje: Ozbiljan sam,
George. Postoji razlog zato se ovaj deko zove Lucky. Bit e sretna ako
ti ikada dopusti da ga uzjai.
ivotinje me ne vole. Mojsijev je glas bio tako tih da nisam bila
sigurna jesam li ga dobro ula. Odagnala sam misli o Luckyju te potapala
svojeg vjernog prijatelja, konja koji je bio moj otkad sam nauila jahati.
Sackett voli svakoga.
Ja mu se neu svidjeti. Ili moda nije stvar u meni. Moda je u
njima. Zbunjeno sam pogledala oko sebe. U taglju nije bilo nikoga osim
Sacketta, Mojsija i mene. U kome? upitala sam. Sami smo, ovjee.
Mojsije nije odgovorio.
Stoga sam se zagledala u njega, ekajui, podigavi obrve kako bih ga
nagnala da progovori. Pogladila sam Sackettov nos te spustila ruku niz
njegov vrat. Sackett se nije pomaknuo ni milimetra.
Vidi? Poput kipa je. Samo upija ljubav. Hajde.
Mojsije je zakoraio i nesigurno podigao ruku, posegnuvi prema
Sackettu. Sackett je nervozno zanjitao.
Mojsije je odmah spustio ruku i zakoraio unatrag.
Nasmijala sam se. Koji je to vrag?
Moda sam trebala posluati Mojsija kada mi je rekao da ga ivotinje
ne vole. Ali nisam. Pretpostavljam da mu nisam vjerovala. To nee biti
posljednji put.
Nee se valjda povui? zadirkivala sam ga. Dotakni ga. Nee ti
nauditi.
~ 13 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Mojsije je uperio svoje zlatno-zelene oi prema meni, razmotrio ono

to sam rekla, i jo jednom pruio ruku, napravivi jo jedan korak,
ispruivi prste.
Odjednom, Sackett se propeo na stranje noge kao da se malo
predugo druio s Luckyjem. Takvo to nije nimalo priliilo konju kojega
sam poznavala cijeli ivot, konju koji se nije uznemirio nijednom tijekom
svih godina to sam ga voljela. Nisam imala prilike vrisnuti ni poviknuti,
nisam mogla ak ni posegnuti za njegovim povodcem. Umjesto toga, u
elo me udarilo kopito, a ja sam se sruila poput vree krumpira.
Oi su me zapekle od krvi kada sam ih otvorila i zagledala se u grede
starog taglja. Leala sam na leima, a glava me boljela kao da me udario
konj - odjednom sam shvatila da me zaista jest udario konj. Sackett. ok
je bio gotovo vei od boli,
Georgia?
Mutno sam se zagledala u lice koje se odjednom nadvilo nad mene,
prijeei mi pogled na grede i estice praine koje su plesale na prugama
suneve svjetlosti koja je dopirala kroz pukotine u zidovima.
Mojsije je drao moju glavu u svojem krilu, pritiui svoju majicu na
moje elo. ak sam i u tom oamuenom stanju zapaala njegova gola
ramena i prsa, osjeajui glatku kou njegova trbuha na svojemu obrazu.
Moram otii po pomo, dobro? Pomaknuvi se, polegnuo mi je
glavu na pod ne sklanjajui svoju majicu s mog okrvavljenog ela.
Pokuala sam ne gledati u koliinu krvi na toj majici.
Ne! ekaj! Gdje je Sackett? upitala sam, pokuavajui ustati. Mojsije
me pogurnuo natrag te pogledao kroz vrata kao da nije imao pojma to
uiniti.
On se... dao u trk, polagano je odgovorio.
Sjetila sam se da Sackett nije bio vezan. Nikada ga dotad nisam
trebala obuzdavati. Nisam mogla ni zamisliti to je to ulo u mojeg konja
zbog ega se tako propeo, a zatim izletio iz taglja. Ponovno sam uperila
pogled u Mojsija.
Je li jako loe? Pokuavala sam zvuati kao Clint Eastwood ili netko
tko se mogao nositi s golemom ranom na glavi i ne izgubiti
samokontrolu. No glas mi je blago zadrhtao.
Mojsije je suosjeajno progutao knedlu, na to se Adamova jabuica
pomaknula gore-dolje u njegovu smeem grlu. I njegove su ruke drhtale.
Bio je jednako uznemiren kao i ja. To je bilo sasvim oito.
Ne znam. Nije velika. Ali mnogo krvari.
~ 14 ~
Knjigoteka
 briana&anna

ivotinje te zaista ne vole, je li? proaptala sam.

Mojsije se nije pretvarao da me ne razumije. Zatresao je glavom.
inim ih nervoznima. Sve ivotinje. Ne samo Sacketta.
I mene je inio nervoznom. Ali nervoznom na dobar nain.
Nervoznom na nain koji me fascinirao. I iako mi je u glavi bubnjalo, a u
oima bilo krvi, eljela sam da ostane uz mene. I eljela sam da mi otkrije
sve svoje tajne.
Kao da je osjetio promjenu u meni koja mu se nije svidjela, Mojsije je
naglo ustao i otrao, ostavljajui me sa svojom majicom na mome elu i
naglim nezasitnim zanimanjem za tog novog klinca u gradu. Nije prolo
dugo do njegova povratka, a za njim je urila i moja majka te njegova
baka, koja je pomalo zaostajala za njima. Na licu joj se pojavio znak
uzbune, kao i na maminom, a njihova me zabrinutost natjerala da se
zapitam je li rana moda gora no to sam mislila. Osjetila sam nalet
enske tatine, neto to dotad nisam nikada iskusila. Hoe li mi ostati
veliki oiljak koji e se protezati uzdu mojega ela? Prije tjedan dana
moda bih mislila da je to fora. Odjednom, nisam eljela oiljak. eljela
sam da Mojsije misli kako sam lijepa.
Stajao je u pozadini, daleko od mene, prepustivi odraslima da prave
strku. Kada je odlueno da mi vjerojatno nije potreban skupocjeni put na
hitnu, a nekoliko flastera je zalijepljeno preko porezotine, Mojsije je
mugnuo. Hipoterapija nee pomoi zacijeliti pukotine u Mojsiju
Wrightu, no obeala sam si da u se uvui u te pukotine i kutke makar mi
to bilo zadnje. Ljeto se naglo pretvorilo u praumu.

~ 15 ~
Knjigoteka
 briana&anna

II.

GEORGIA

OTPRILIKE TJEDAN DANA NAKON TO JE MOJSIJE preplaio mojeg

konja, a ja zadobila udarac u glavu, tata i ja otkrili smo mural na
vanjskom zidu naeg taglja. U neko doba noi netko je naslikao
zapanjujue realistian prikaz zalaska sunca nad zapadnim brdima
Levana. Na ruiastoj pozadini, konj koji je sliio Sackettu stajao je
uzdignute glave, a na njemu jaha koji se udobno smjestio u sedlu. Jaha
je bio prikazan u profilu, a zalazee sunce zavilo ga je u sjene, no izgledao
je poznato. Moj je tata dugo promatrao sliku, s eznutljivim izrazom na
licu. Mislila sam da e se razljutiti jer je netko zid njegova taglja
pretvorio u platno... kao to sam zamiljala da to ine bande u velikim
gradovima. No ovo nisu bili geometrijski simboli bande ili okruglasta
slova jarkih boja. Ovo je bilo ba fora. Za ovako to ovjek bi i platio. I to
mnogo. Izgleda kao moj tata, moj je otac proaptao. I kao Sackett,
dodala sam, ne mogavi otkinuti pogleda. Djed Shepherd imao je konja
koji se zvao Hondo, Sackettova pradjeda. Sjea li se?
Ne.
Pa da. Valjda si bila premalena. Hondo je bio dobar konj. Djed ga je
volio jednako koliko ti voli Sacketta.
Jesi li mu pokazao sliku? upitala sam.
Komu? Tata se okrenuo prema meni, zbunjen.
Mojsiju. Nije li on to uinio? ula sam kada je gospoa Wright
govorila mami da su Mojsija poslali u maloijetniki zatvor zbog
vandalizma ili unitavanja imovine ili neto tako. Voli slikarati, gospoa
Wright kae da je to kompulzivno. to god to znailo. Pomislila sam da si
ga odluio malo zaposliti.
Ha. Ne. Nisam ga traio da oslika tagalj. Ali svia mi se.
I meni, iskreno sam se sloila.
Ako je on zasluan za ovo, a ne znam tko bi drugi mogao biti,
nevjerojatno je talentiran. Ipak, Mojsije ne moe slikati gdje god i to god
mu padne na pamet. Moglo bi se dogoditi da nas sljedei put na garai
doeka Elvisov mural.
Mami bi se to svidjelo.

~ 16 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Tata se nasmijao na moj sarkazam, ali nije se bio alio. Tu nam je

veer rekao da se namjerava zaputiti k Mojsiju i Kathleen Wright, a ja
sam ga preklinjala da mi dopusti da poem s njime.
elim razgovarati s Mojsijem, rekla sam.
Ne elim ga osramotiti, Georgia. A ako bude ondje dok ga budem
grdio, zacijelo e se osjeati posramljenim. Taj razgovor ne treba publiku.
elim mu poruiti da ne moe takvo to raditi, bez obzira na to koliko
talentiran bio.
elim da mi Mojsije naslika neto na zidu sobe. Utedjela sam neto
novca i platit u mu. Pa mu ti onda reci da ne moe slikati gdje god eli, a
ja u mu dati mjesto na kojemu moe. Bi li to bilo u redu?
to si zamislila da ti nacrta?
Sjea li se one prie koju si mi priao kada sam bila malena? Ona o
slijepcu koji se svake noi kada bi sunce zalo pretvarao u konja te
ponovno u ovjeka kada bi izilo?
Da. Stara pria koju je meni moj otac nekada priao.
Neprestano razmiljam o njoj. elim tu priu na svojemu zidu - ili
bar bijeloga konja koji tri prema oblacima.
Pitaj mamu. Ako se ona slae s time, i ja se slaem.
Duboko sam uzdahnula. Mamu u mnogo tee uvjeriti. To je samo
slika, progunala sam.
Nekim udom, mami sama slika nije smetala, ali je bila malo
zabrinuta oko ideje Mojsija u mojoj sobi.
Zrai nekom napetou, Georgie. Malo me plai. Iskreno, ne znam
kako se osjeam u vezi s vaim prijateljstvom. Znam da to moda nije u
redu od mene. Ali ti si mi ki, a opasnost te uvijek privlaila kao vuna
moljce.
Samo e slikati, mama. A ja neu za to vrijeme stajati pokraj njega u
ipkastom neglieu. Mislim da neu biti u opasnosti. Namignula sam.
Mama me pljesnula po stranjici i nasmijala se. No zapravo, bilo je
mudro od nje to me upozorila. Bila je u pravu. Potpuno me fascinirao, i
nije mi se inilo da e ta fascinacija uskoro zamrijeti.
I tako smo tata i ja otili, pokucavi na stranja vrata Kathleen
Wright nedugo nakon zalaska sunca. Mojsije je sjedio za kuhinjskim
stolom jedui najveu porciju irnih pahuljica koju sam ikada vidjela, a
njegova mu je baka sjedila nasuprot, gulei jabuku u jednom potezu iza
kojega je ostajala duga, uvijajua crvena vrpca. Pitala sam se na koliko je
jabuka u svojih osamdeset godina vjebala kako bi usavrila tu vjetinu.
~ 17 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Nikada vie neu slikati na vaem imanju, Mojsije je iskreno

odvratio nakon to mu je moj tata blago rekao da slikanje na naem
imanju bez naeg doputenja nije prihvatljivo. Kathleen se inila malo
uznemirenom, sve dok je moj tata nije uvjerio da je slika predivna i da ne
eli da je Mojsije preboji. Nakon toga se opustila, a meni se uinilo da
sam ja jedina zapazila kako Mojsije nije obeao da vie nikada nee
slikati ni na ijem tuem imanju. Samo nee na naem.
Dobro si prikazao lik mojega oca, tata je dodao, kao da je pomalo
zakasnio sa svojom milju. Svidjela bi mu se tvoja slika.
Pokuavao sam nacrtati vas, Mojsije je rekao, izbjegavajui
pogledati mojeg tatu u oi. Iz nekog sam razloga bila uvjerena da lae, ali
nisam znala zato bi to inio. Da mu je moj tata bio inspiracija, imalo je
mnogo vie smisla. Mog djeda sigurno nije poznavao.
Zapravo, Mojsije, ubacila sam se u razgovor, pitala sam se bi li
mogao naslikati mural na zidu moje sobe. Platila bih ti. Vjerojatno ne
onoliko koliko vrijedi, ali barem neto.
Pogledao me, a zatim svrnuo pogled. Ne znam mogu li.
Njegova baka, moj tata i ja piljili smo u njega, zateeni. Dokaz da
zasigurno moe bio je razvuen preko cijeloga bonog zida naeg taglja.
Mora me... mora me neto... nadahnuti, nesigurno je dovrio,
bacivi ruke u zrak, gotovo kao da me pokuava odgurnuti. Ne mogu
slikati bilo to. Ne ide to tako.
Mojsiju bi bilo drago, Georgia, Kathleen ga je otro prekinula i
upozoravajuim pogledom prostrijelila svojeg praunuka. Svratit e sutra
popodne da vidi to si naumila.
Odgurnuo je praznu zdjelu i naglo ustao. Ne mogu to uiniti, bako.
Zatim se obratio mojem tati. Neu vie slikati na vaem imanju,
obeavam. I rekavi to, napustio je prostoriju.

* * *

PROLA SU DVA TJEDNA PRIJE no to smo Mojsije i ja ponovno

naletjeli jedno na drugo, iako su okolnosti bile jo neugodnije nego prvi
put. Rodeo Ute Stampede u okrugu Juab za veinu je ljudi koji ovdje ive
vaniji od Boia. Tri dana i tri noi parada, karnevala i, naravno, rodea.
Svake sam godine odbrojavala dane do tog dogaaja; uvijek se odravao
drugog vikenda u srpnju, i bio je to vrhunac ljeta. Kao lag na tortu, ove
sam se godine kvalificirala za natjecanje u barrel utrkama. Roditelji su mi
~ 18 ~
Knjigoteka
 briana&anna

rekli da se ne mogu natjecati prije nego to maturiram, ali su mi rekli da

se tada mogu prikljuiti svim dogaajima za koje se kvalificiram, u cijeloj
dravi. Na natjecanju sam u etvrtak osvojila prvo mjesto, zbog ega
dobila priliku sudjelovati u finalnom krugu u subotu naveer. I tu sam
osvojila prvo mjesto. Prvi put kao profesionalna kaubojka, i sve sam
osvojila.
Poslije sam se odluila zadrati na karnevalu kako bih proslavila tu
veer. No moja prijateljica Haylee koja je ivjela u Nephiju, otprilike
petnaest minuta sjeverno od Levana, bila je sa svojim dekom
Terrenceom, koji mi nije bio pretjerano drag. Uvijek je smiljao neke
podle spake, a umjesto kaubojskog eira nosio je jednu od onih
ilterica kakve su nosili vozai kamiona, previsoko podignutog ilta.
Tako je nosi samo zato to je to jedini nain da bude vii od
djevojaka, rekla sam mu.
Visoke djevojke nisu moj tip, odgovorio je, lagano me podbovi.
Onda super. Nikad nisam bila zahvalnija to sam visoka.
Kao ni ja, rekao je.
Svejedno ne bih mogla izii s tobom, Terrence. Svi bi mislili da si mi
mlai brat, zadirkivala sam ga, bacivi njegovu glupu iltericu u oblinju
kantu za smee te ga potapavi po znojnoj glavi.
Nakon toga nije mi prestajao upuivati pogrde, a meni je bilo jasno
da bi Haylee radije da se prestanemo svaati. Ionako mi je dojadilo, pa
sam odluila otii, izvlaei se na glad i potrebu za viim mukarcima.
Odjednom sam se zatekla kako se udaljavam od karnevala prema
oblinjim oborima u kojima su se uvale ivotinje za tri uzastopna dana
stampeda.
Bilo je mrano i u blizini nije bilo nikoga, a ja sam eljela malo bolje
pogledati bikove. Oduvijek sam eljela jahati bika i bila sam sigurna da
bih to i mogla. Uspela sam se po preagama ograde i uhvatila se za nj
kada sam se nala dovoljno visoko da mogu pogledati u boksove koji su
odvajali ovjeka od zvijeri. Arena je jo uvijek bila osvijetljena, a iako su
obori bili u sjeni, jasno sam mogla razaznati miiava lea bika kojega je
Cordell Meecham jahao samo nekoliko sati prije. Bila je to izvanredna
izvedba, pobjeda kao iz filmova - visoko podignutih koljena, vrsto se
drei nogama, svinutih lea, podigavi desnu ruku kao da bi, ako
posegne za zvijezdama, mogao postati jednom od njih. A veeras je to
zaista i postao. Publika je vritala. Ja sam vritala. A kada je bik imena
Sotonin Alias napokon zbacio Cordelia, zvuni se signal ve oglasio i bik

~ 19 ~
Knjigoteka
 briana&anna

je bio poraen. Nasmijala sam se na sjeanje, zamislivi sebe na

njegovom mjestu.
Barrel utrke bile su jedina disciplina u kojoj su se natjecale kaubojke,
i ja sam ih oboavala. Oboavala sam se zaletjeti arenom, posebice pred
ciljem, sputene glave, grevito se drei za Sackettovu grivu, kao da me
ponijela struja, a ja joj doputam da me vrati natrag na obalu. Ali katkada
sam se pitala kako bi bilo jahati potres umjesto vala. Gore-dolje, amo-
tamo, tresui se, izvijajui se, jaui potres.
Sotonin Alias nije pokazivao nikakvo zanimanje za mene. Kao ni
drugi bikovi skueni u oboru. Gnoj je bio svje, kao i trava. Duboko sam
udahnula, ne marei za smrad zbog kojega bi ostali namrekali nosove
prolazei pokraj stoke. Ostala sam jo koji trenutak, promatrajui
ivotinje, prije no to sam sila s ograde. Bilo je kasno. Trebala sam
pronai Haylee i odvui svoju guzicu kui. Muilo me to to sam uope
imala ogranieno vrijeme izlazaka, no moje je misli odmah ispunila
budunost u kojoj vie neu morati odgovarati nikome osim sebi.
Kada se mrana figura izdvojila iz tame, nisam se uplaila. Nimalo.
Nikada nisam imala razloga bojati se bilo kojeg kauboja. Kauboji su
najbolji ljudi na svijetu. Moete otii na bilo koji rodeo, bilo gdje u
Americi, i odmah ete dobiti osjeaj da bi mukarci i ene koje u njima
sudjeluju sami mogli spasiti svemir. Ne samo zato to su najpametniji,
najbogatiji ili najljepi ljudi na svijetu. Ve zato to su dobri. Vole jedni
druge. Vole svoju zemlju. Vole svoje obitelji. Pjevaju himnu i ozbiljno
doivljavaju svaku rije. Skidaju svoje eire kada se zastava podigne.
Odani su u ivotu i ljubavi. Stoga ne. Nisam bila nervozna. Nisam bila
nervozna sve dok mi netko nije zario lice u blato, svjee izgaeno
kopitima i petama i ljudi i zvijeri.
Na trenutak sam bila potpuno zapanjena, dovoljno dugo da mi taj
netko sputa ruke na leima, veui me poput teleta 3. Mukarac je znao
baratati uetom. Uvinula sam lea i pokuala vrisnuti. Progutala sam
puna usta blata s okusom gnojiva i znala sam da sam u dubokim
govnima. Um mi je prepoznao ironiju kada sam osjetila neije ruke na
struku svojih traperica. A tada sam se stvarno raspizdila; ok se
pretvorio u bijes onog trenutka kada sam osjetila njegove ruke na mjestu
na kojemu nisu imale to traiti. Trgnula sam se prema gore i stranjim
dijelom glave udarila o njegovo lice. Poeo je psovati ponovno mi zarivi
nos u blato i zavezavi mi noge za ruke prije no to me okrenuo. Bio je to
nemogu poloaj - noge i ruke bile su mi svijene ispod tijela, sva teina na

3 Vezivanje telaca jo je jedna disciplina u rodeu

~ 20 ~
Knjigoteka
 briana&anna

glavi i vratu, a bolni su mi kvadricepsi vritali dok je grabio blato i bacao

mi ga u oi, drei ruke na mojemu licu dok su moje od pijeska oslijepjele
oi divljale. Nos mi je bio ispunjen blatom, a zbog njegovih ruku koje su
mi prekrivale lice nisam mogla disati. Dahtala sam i izvijala se,
pokuavajui ga ugristi za prste. Bol u mojim pluima bila je gora od
straha koji sam osjeala, i pomislila sam da u umrijeti. Zastenjavi,
prebacio me preko svojega ramena i okrenuo se, kao da e se dati u trk.
Zatim je stao kao skamenjen, uhvaen u neodlunosti kada su se vrata
nekog automobila u blizini zalupila i netko zazvao moje ime.
Ispustio me. Tek tako. I nestao. Mislim da sam ula kako psuje dok je
trao, u bijegu topui izmama po blatu. Nisam prepoznala njegov glas.
Od trenutka otkad je iskoraio iz sjene do trenutka kada se u nju vratio
prolo je moda ezdeset sekundi. Zacijelo jo jedan rekord u rodeu.
Ue oko mojih zglobova i glenjeva nije popustilo kada me bacio, ve
mi je udar u zemlju, tako silan jer si nikako nisam mogla ublaiti pad,
izbio sav zrak iz plua. Borila sam se za dah, guei se, a onda sam se
otkotrljala na stranu kako bih mogla ispljunuti blato u ustima. Osjetila
sam kopu remena kako mi se zabija u kuk. Bio je povukao moje
wranglerice prema dolje pa se remen otkopao. Nisam mogla ustati.
Nisam mogla ak ni obrisati oi. Leala sam poput teleta vezanog na
rodeu. Pokuala sam ramenom obrisati lice, kako bih uklonila bar neto
prljavtine iz oiju jer nisam mogla nita vidjeti. Morala sam moi vidjeti
kako bih ga, ako se vrati, mogla identificirati i zatiti se. Kako bih ga
mogla napasti. Ne znam koliko sam dugo leala ondje. Moglo je proi sat
vremena. Moglo je proi deset minuta. Ali imala sam osjeaj da je prolo
nekoliko godina.
Mogla sam se zakleti da sam ula nekoga kako me doziva. Nije li zato
otrao? A onda se, kao da sam ga prizvala, vratio. Adrenalin je jo jednom
prostrujao kroz mene, a ja sam se stala njihati i uvijati, pokuavajui
uzmaknuti, centimetar po centimetar. Vrisnula sam, oajniki se
zakaljavi.
Uvukla sam neto pijeska koji mi se bio zadrao u ustima u plua.
Zastao je kao da nije oekivao da u jo uvijek biti tu. Georgia? To nije
bio on. Nije bio isti tip.
Krenuo je prema meni, brzo se pribliavajui. vrsto sam stisnula
oi, poput djeteta koje se pokuava uiniti nevidljivim zatvarajui svoje
oi. O, ne, ne, ne, ne. Poznavala sam taj glas. Ne Mojsije. Ne Mojsije. Zato
to mora biti Mojsije?

~ 21 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Da pozovem nekoga? Da pozovem hitnu? Mogla sam ga osjetiti

pokraj sebe. Obrisao mi je lice, kao da me eli bolje pogledati. Osjetila
sam povlaenje uadi oko glenjeva i zapea, i odjednom sam mogla
ispraviti noge. Krv mi je ponovno pojurila u stopala s entuzijastinom
boli, a ja sam zaplakala. Bilo je dobro osjetiti suze te sam oajniki poela
treptati, pokuavajui raistiti svoje vidno polje dok sam osjeala kako
Mojsije odvezuje ue koje mi je bilo omotano oko ruku. Zatim su mi i
ruke bile odrijeene, a ja sam zajecala zbog njihove silne teine i otre
boli u ramenima.
Tko je to uinio? Tko te svezao?
Gledala sam svuda, samo ne izravno u njega. Vidjela sam da je na
sebi imao crnu majicu kratkih rukava uvuenu u cargo hlae, a na
nogama par vojnih izama koji nijedan kauboj koji imalo potuje sebe ne
bi nosio na Ute Stampedeu. Moj je napada bio obuen kao kauboj. Nosio
je koulju. S drukerima. Osjetila sam ih na svojim leima. Poela sam se
tresti i znala sam da e mi pozliti.
Dobro sam, lagala sam, daui, oajniki elei da se Mojsije
okrene kako ne bih morala povratiti pred njim. Nisam bila dobro. Nimalo.
Rukom sam otrla obraze i podignula pogled, oi uperivi u njegovo lice
ne bih li procijenila vjeruje li mi ili ne. Istog sam trena svrnula pogled.
Pitao me mogu li ustati, a zatim mi pokuao pomoi stati na noge. Uz
njegovu sam pomo uspjela, posrui kao novoroeno drijebe.
Moe ii. Dobro sam, ponovno sam oajniki slagala. Ali nije
otiao. Okrenula sam se, napravila nekoliko koraka na drhtavim nogama
te povratila preko ograde. Blato, gnojivo i hamburger koji sam bila pojela
izletjeli su u mlazu nalik na kau Pepsi Cole, a noge su mi poele gubiti
uporite. vrsto sam se drala za obor da ne bih pala dok sam se istila i
povraala, no Mojsije nije otiao. Mukanje i topot bikova s druge strane
drvenih pregrada podsjetilo me na to gdje sam. Sotonin Alias i njegovi
podanici bili su u blizini, a meni nije bilo nimalo teko povjerovati da sam
kroz zeju rupu upala ravno u pakao.
Prekrivena si blatom, a remen ti visi. Mojsije je jednolino izjavio,
gotovo me optuujui, i bilo mi je jasno da mi uope ne vjeruje da sam
dobro. Tko bi rekao. I dalje stojei okrenuta mu leima, ukoenim sam
prstima povukla svoju veliku, sjajnu kopu za remen na njezino mjesto,
proguravi kraj remena kroz svaku pasicu, zanemarujui injenicu da su
mi se i hlae otkopale te da mi je zatvara bio sputen. Majica mi je
visjela preko pojasa pa to moda i nije zapazio. A ja mu nisam

~ 22 ~
Knjigoteka
 briana&anna

namjeravala skrenuti pozornost na to. Remen e zadrati moje hlae na

mjestu. Zadrhtala sam.
Netko te svezao.
Mislim da se netko alio, zamucala sam, jo uvijek kaljui i
krkljajui, nadraenog grla. Mislim da je Terrence. Ranije se naljutio na
mene, i moda je mislio da u se smijati ili ciati, a ne suprotstavljati se. A
silno sam se opirala. Moda nije trebalo ispasti tako zastraujue. Moda
me samo mislio svezati kako bi me netko naao i smijao mi se tako
onesposobljenoj... sasvim sam dobro. Nisam bila sigurna vjerujem li u
ita to govorim. Ali eljela sam da je tako.
udno kako je ba Mojsije bio taj koji me oslobodio. Ironino. Kauboj
me ozlijedio, a smutljivac spasio. Moja je mama mislila da je Mojsije taj
koji je opasan. Na Mojsija me upozoravala. A on me spasio.
U redu sam, ustrajala sam, svim se snagama potrudivi da se
sasvim uspravim, jo uvijek otirui oi i drhturave usne, poniena onime
to je Mojsije vidio, skrhana onime to se moglo dogoditi. to se gotovo
dogodilo. I vie od svega, slomljena jer se to uope dogodilo. Ako je to
uistinu bila smicalica koja je pola po krivu, onda je otila u sasvim
pogrenom smjeru. Jer se Georgia Shepherd sada bojala. A ja se nisam
dobro nosila sa strahom. eljela sam ii kui. Nisam znala gdje je Haylee,
a nisam je eljela ni ii traiti, posebice ako je ona ikako bila upletena u
ovo to se upravo dogodilo.
Moe li me odvesti kui, Mojsije? Molim te? Glas mi je zvuao
strano i ja sam se lecnula na djetinji ton. Netko mora platiti.
to?
Netko mora platiti za to, Georgia. Bilo je neobino uti ga kako
izgovara moje ime kao da me dobro poznaje. Uope me nije poznavao. A
odjednom ni ja nisam poznavala samu sebe. Isti grad, ista ulica. Isti svijet.
Ali uope se nije inilo kao isti svijet. Zasigurno ne kao ista djevojka. Na
trenutak sam se zapitala jesam li u oku. Zapravo se nije nita dogodilo.
Ja sam dobro. Ili barem, bit u dobro. Samo trebam poi kui.
Trebam poi kui. Dobro sam, ustrajala sam. Molim te? molila
sam ga. Preklinjala. A suze su mi se ponovno poele slijevati niz obraze.
Pogledao je oko sebe gotovo oajniki, kao da eli pozvati pomo,
kao da mu treba savjet o tome kako se nositi sa situacijom. Ja sam bila ta
situacija. Nije znao kako se nositi sa mnom. Odvesti me kui bilo je
najlake rjeenje, no oito nije mislio da je to dovoljno dobro.

~ 23 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Molim te? Nisam poputala. Obrisala sam lice o rukav svoje majice,
a suze i prljavtina ostavljale su mokre tragove na novom topiu koji sam
kupila posebno za ovu veer. Uvijek sam kupovala novu odjeu za
stampedo. Nove wranglerice, nove majice, katkada ak i nove izme.
Nove krpice za veliki dogaaj.
U daljini sam vidjela vrtuljak kako se okree, vidljiv iznad reda
mranih staja koje su odvajale ivotinje i arenu od sajmita ispod njih.
Blagi povjetarac podignuo je pramen kose s mojih mokrih obraza, sa
sobom donijevi karnevalski miris eerne vate i kokica prije no to se
spojio s vonjem povraanja i gnojiva te izgubio svoju slatkou.
Zateturala sam, napokon poevi poimati uas koji se dogodio u
posljednjih nekoliko minuta. Sve vie, i vie, i vie. Morala sam poi kui.
Mojsije je zacijelo osjetio kako polako padam u bezdan, jer je, ne
rekavi ni rijei, ispruio svoju ruku i blago uhvatio moju, nudei
podrku. Voljela sam ga u tome trenutku, vie no to sam mislila da
mogu. Mnogo vie no to se moglo opravdati naim kratkim sastancima.
Smutljivac, delinkvent, crack beba. Sada je bio moj heroj.
Polako je hodao pokraj mene, doputajui mi da se oslonim na njega.
A kada smo doli do njegova dipa, zastala sam, tupo buljei u nj, u dip
koji sam gledala svaki dan otkad se doselio u Levan prije est tjedana.
Bila sam ljubomorna na njegov moan auto, dok sam ja vozila tek stari
kamionet s farme, kamionet koji nije iao iznad ezdeset kilometara na
sat. Prije sam bila ljubomorna, ali sada sam bila tako zahvalna za nj da
sam htjela pasti na koljena i iskazati mu zahvalu. Mojsije mi je njeno
pomogao popeti se na suvozako sjedalo, zakopavi mi pojas. Kope su
vie sliile hamovima, a ja sam odmah prigrlila relativnu sigurnost, iako
sam se brinula oko toga to na dipu nije bilo ni vrata ni krova.
Mojsije, dipovi, pojasevi, dom, Mojsije, nabrajala sam, nesvjesna
da govorim naglas, ne marei to sam Mojsijevo ime dvaput ponovila.
Veeras je zavrijedio dva mjesta.
to? Mojsije se nagnuo prema meni i podigao mi bradu, zabrinutog
pogleda.
Nita. Navika. Kada sam... potresena, nabrajam stvari zbog kojih
sam zahvalna.
Nije rekao nita, ali me nastavio gledati dok je ulazio u dip, potom
ga pokrenuvi. Osjeala sam kako me gleda dok je manevrirao preko
ljunka, oko obora i prikolica za konje, kroz parkiralite i na cestu.
Vjetar nam je ibao lica, petljao se u mojoj kosi, pritiui mi tijelo o
sjedalo dok smo jurili niz autocestu, naputajui sajmite, blijetei
~ 24 ~
Knjigoteka
 briana&anna

vrtuljak te sretne zvuke koji su mi pruali tako laan osjeaj sigurnosti.

Ti su me zvuci umirivali i mamili onamo cijeli moj ivot. Sada sam se
pitala kako u se ikada moi vratiti.

~ 25 ~
Knjigoteka
 briana&anna

III.

MOJSIJE

OTIAO SAM NA RODEO zbog Georgije. Ne zato to sam imao nekakav

predosjeaj da me treba, ni zato to sam se nadao da me eli ondje.
Definitivno ne zato to sam oekivao da u je nai svezanu, prekrivenu
blatom, uplakanu jer joj je netko pokuao nauditi ili je prestraiti. Ili
oteti. Rekla je da joj je netko vjerojatno elio smjestiti. Pitao sam se kakvi
prijatelji smiljaju takve spake. Ja to ne bih znao. Nisam imao prijatelje.
Baka mi je to popodne dala ulaznicu vika obavijestivi me da se
Georgia natjee u barrel utrkama i to ne elim propustiti. Odmah sam
zamislio Georgiju na bavi 4, kako balansira dok se bava kotrljala,
mlatei nogama, oajniki pokuavajui ostati na njoj dok prelazi cilj
ispred svih ostalih barrel trkaa.
Nikada prije nisam bio na rodeu. Nisam imao pojma koliko ludi
bijelci mogu biti. S obzirom na to da me napustila bijela majka ovisna o
cracku, trebao sam znati.
Zapravo sam ba uivao. Ima neto u toj zabavi - brojne obitelji i
mahanje zastavama i glazba zbog koje sam poelio da na glavu stavim
kaubojski eir, bez obzira na to koliko bih glupo izgledao s njime. Pojeo
sam est rodeo burgera, koji su moda bili najbolja stvar koju sam ikada
jeo. Baka je zvidala kao da je osvojila na Bingu, lupajui nogama o pod i
openito se ponaajui kao da ima osamnaest, a ne osamdeset, u emu
sam takoer uivao. Vezivanje, jahanje, kauboji koje poput krpenih
lutaka sa svojih lea zbacuju konji koji se propinju i podivljali bikovi, i
djevojke poput Georgije, koje su jahale kao da su roene u sedlu. Mnogo
sam je puta vidio kako jae kada je mislila da je ne gledam.
Izbjegavao sam Georgiju od incidenta u taglju. Nisam znao to bih s
njom. Ona je bila neto posebno. Djevojka iz malog gradia koja je
govorila i razmiljala na jednostavan nain, koja je bila izravna tako da
me to i privlailo i odbijalo. elio sam pobjei od nje. No istodobno sam
sve svoje vrijeme provodio razmiljajui o njoj.
Promatrao sam Georgiju kako ulijee u arenu na svojem konju
sivkaste boje, za sobom diui prainu dok joj se kosa vijorila na vjetru,

4 engl. barrel - bava

~ 26 ~
Knjigoteka
 briana&anna

zaobilazei strateki postavljene bave s osmijehom tako irokim da sam

odmah znao koliko uiva u svojem koketiranju sa smru. Znao sam da
konji predstavljaju njoj ono to slikanje predstavlja meni, i dok sam je
promatrao kako leti, oajniki sam je elio naslikati. Ba tako, punu
ivota i pokreta, potpuno neobuzdanu. Obino sam slikao kada vie ne
bih mogao zadravati silne slike ti glavi, pa bi se one izlile u bijesnoj
frustraciji. Rijetko sam slikao slike samo radi radosti slikanja, radi
zadovoljstva koje donosi slikanje neega to mi se svia. A Georgia je,
ispred vritee publike, jurcajui po pranjavoj areni, nekako postala
neto to mi se svialo.
Otiao sam prije samog kraja jer baka me uvjerila da ne moram
ostati budui da e se povesti sa Stephensonima. Besciljno sam vozio
uokolo, nemajui elje naguravati se s ljudima na karnevalu, voziti se na
vrtuljku ili gledati Georgiju s njezinim prijateljima kako slavi
pobjedniku utrku. Bio sam siguran da ima prijatelje. I bio sam siguran
da im nisam nimalo slian.
Vozio sam i vozio kada sam uo kako nailazi, upozorenje koje je
poelo strujati mojim venama, zbog kojeg su mi vrat i ui pulsirali,
isijavajui vruinu. Pojaao sam radio, zvukom pokuavajui zaguiti
osjetilo vida. Nije upalilo. Unutar nekoliko sekundi vidio sam mukarca
pokraj ceste. Samo je stajao, gledajui u mene. Nisam ga trebao moi
vidjeti. Bilo je mrano. A to je bila seoska cesta, osvijetljena samo
mjeseinom i prednjim svjetlima moga dipa. No on je stajao sasvim
osvijetljen, kao da je posudio svjetlo od mjeseca i njime se ogrnuo.
Prepoznao sam ga gotovo odmah. A mozak su mi poele
preplavljivati slike. Sve su one bile Georgijine: Georgia sa svojim konjem,
Georgia kako preskae ograde, Georgia kako pada na tlo u taglju kada
sam preplaio njezina konja.
Ta se slika nastavila ponavljati - Georgia pada, Georgia pada, Georgia
pada. Nije me prestraila. Vidio sam je kako pada. To je bilo u prolosti.
Sada je dobro. No onda sam se zapitao je li zaista dobro. Zapitao sam se
je li taj ovjek - ovjek pokraj ceste, isti ovjek kojega sam vidio u
Georgijinu taglju kada se Sackett propeo i udario Georgiju, ovjek kojega
sam naslikao na zidu istog tog taglja jer se neprestano vraao - pitao
sam se pokuava li mi neto rei. Ne o svojemu ivotu, nego o Georgijinu.
Stoga sam okrenuo dip i otiao na sajmite. Nisam parkirao na
parkiralitu, ve sam se priuljao sa strane, kruei oko staja i prikolica
za konje kao da sam znao kamo idem. Uinilo mi se da sam ponovno
vidio sjenovitog ovjeka - ili je to bio samo kratki bljesak, kauboj koji eli

~ 27 ~
Knjigoteka
 briana&anna

pripaliti cigaretu? Zaustavio sam se, iziao iz dipa i zazvao Georgijino

ime. Osjetio sam se blesavo, ali ostao sam mirno stajati koji trenutak,
nesiguran, ne elei se pridruiti masi koja se kretala ispod raznobojnih
karnevalskih svjetala stotinjak metara dalje. Bilo mi je ugodnije
promatrati iz tame.
Netko se zatrao u mene straga, zbog ega sam zateturao naprijed -
naletio je na mene, a zatim se udaljio, nestavi u noi bez isprike i bez
prilike da mu uzvratim udarac. Pijani kauboj. No nakon toga zavladala je
tiina, isprekidana samo topotom i frktanjem ivotinja u oblinjim
oborima. Nisam im se elio pribliiti; mogao bih prouzroiti stampedo.
Krenuo sam prema karnevalu, kruei uokolo, traei usput
Georgiju. A onda sam ponovno vidio onog mukarca. Georgijina djeda.
Stajao je pokraj zatamnjenog ulaza u arenu. Nije me dozvao. Nikada me
nisu dozivali. Samo su mi ispunjavali glavu svojim sjeanjima. No ovaj se
put to nije dogodilo. Samo je stajao, zavijen u bisernu mjeseinu. Krenuo
sam prema njemu, hodajui sve dok se nisam naao ondje gdje sam
poeo. Kada sam se pribliio, on je nestao, no neto je drugo zabljesnulo
meni slijeva, nestajui oko obora, ispod tribina, blie ivotinjama. I tada
sam pronaao Georgiju.

* * *

GEORGIA

REKLA SAM RODITELJIMA to se dogodilo na stampedu. Morala

sam. Takoer sam im rekla kako smatram da je moda Terrence taj koji
me zavezao. Mojsije je uao sa mnom, nervozno stojei pokraj vrata, ne
gledajui ni u koga u prostoriji, oiju prikovanih uz pod. Moji su ga
roditelji nagovarali da sjedne, no on je to odbio pa su ga napokon pustili
na miru, ignorirajui ga jednako paljivo kao to je on ignorirao njih.
Kasna veer postala je jo kasnijom jer su moji roditelji burno
reagirali, postavljajui bezbrojna pitanja te naposljetku pozvavi erifa,
koji je nasreu ivio na periferiji Levana, a ne na drugom kraju okruga.
Moji su roditelji nazvali Mojsijevu baku i rekli joj da e se morati jo
malo zadrati kod nas kako bi rekao erifu to je vidio. Na kraju je ona
dola k nama, uletjevi kroz stranja vrata kao da je deset ujutro, a ne
dva u noi. Pogladila je Mojsija po obrazu te ga kratko zagrlila prije no
to se okrenula prema meni i vrsto me stisnula. Njezina je glava tek

~ 28 ~
Knjigoteka
 briana&anna

dotaknula moje rame, a sive kovre pokakljale moju bradu, no odmah

sam se poela osjeati sigurnije. Bolje. Sjela je za stol, a ja sam otila
sprati prljavtinu sa svoje koe i iz kose dok smo ekali erifov dolazak.
Sve me je boljelo, imala sam modrice, oko zapea su se ocrtavale
opekline od ueta, a na lijevom obrazu nalazila se velika ogrebotina.
Osjeala sam bol u stranjem dijelu glave, a usne su mi bile osjetljive od
udarca lica o zemlju. No najgore od svega toga bio je bolestan strah u
mojem trbuhu i osjeaj da sam izbjegla neto istinski uasno.
Kada sam uetala u kuhinju glave omotane u runik, odjevena u
pidamu s polka tokicama, erif Dawson sjedio je za kuhinjskim stolom,
pred sobom imajui Pepsi i komad pite, zahvaljujui mami, domaici bez
mane. erif Dawson bio je u dobroj formi i izgledao je vitko u smeoj
erifskoj uniformi, njegova je plava kosa bila razdijeljena i uredno
poeljana, a plave oi isticale su se na osunanom licu koje je otkrivalo
da vrijeme najradije provodi vani. Bio je u kasnim tridesetim ili ranim
etrdesetim godinama te je nedavno ponovno izabran za erifa. Ljudi su
ga voljeli, a on je volio konje. To je za ljude naeg okruga bio prilino
dobar ivotopis. Nisam mislila da e uskoro izgubiti svoj posao. On i moj
tata priali su o Luckyjevu bijegu kada sam se smjestila za stol pokraj
gospoe Wright. Mojsije je sjedio nasuprot erifu, a erif ga je odmah
poeo ispitivati. Mojsije je bio tih i suzdran i neprestano je gledao prema
vratima, kao da jedva eka pobjei. To me podsjetilo na sate vjeronauka,
a pomisao na to gotovo me nagnala na smijeh. Intervju nije dugo trajao;
Mojsije je davao najkrae odgovore ikada zabiljeene.
Otiao je na rodeo sa svojom bakom. Njegova je baka kimnula, elei
biti od pomoi. Doao me vidjeti kako jaem. Gospoa Wright ponovno je
kimnula.
Je li? Na samu sam se pomisao poela vrpoljiti i osjeati toplo
iznutra. Nastavio je tihim tonom, dajui samo najosnovnije detalje.
Parkirao se blizu obora za ivotinje, stojei uz svoj dip,
pokuavajui odluiti hoe li otii na karneval po nekoliko hrenovaka u
tijestu i jabuku u karameli ili se samo zaputiti kui. Netko se zabio u
njega straga. Nije vidio tko. Kauboj, pomislio je. Nije od posebne pomoi,
pomislila sam. Ali ni sama nisam mogla dodati nita tom opisu. Uinilo
mu se da uje nekoga kako vie, tovie, vriti. Zatim me pronaao.
Odvezao me, doveo kui. Kraj.
Potom se Mojsije zagledao u erifa te ponovio iste odgovore kada ga
je erif Dawson malo jae pritisnuo. erif je pitao zato je parkirao pokraj
obora umjesto na parkiralitu.

~ 29 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Mojsije je odgovorio da nije htio hodati.

erif je elio znati zato ne moe detaljnije opisati mukarca kojega
je vidio kako bjei, mukarca koji se zaletio u njega.
Mojsije je rekao da je stajao okrenutih lea i da je bilo mrano.
erif se inio uznemirenim i sumnjiavim, no ja to nisam bila. Mojsije
nije bio onaj koji me svezao. On je bio onaj koji me oslobodio. I samo sam
za to marila.
A onda je doao red na mene. I ja sam ispriala svoju priu, dok je
moja mala publika pozorno pratila svaku rije. Rekla sam erifu
Dawsonu da smatram kako je moda Terrence Anderson bio taj koji mi je
elio smjestiti, to je bilo izrazito neugodno s obzirom na to da je erif
Dawson bio Terrenceov ujak. Ipak, erif nije ni trepnuo niti je rekao ita
ime bi mi proturjeio, obeavi da e provjeriti. erif je zapisao sve to
sam rekla, a ak je i fotografirao ozljede od ueta na mojim zapeima i
ogrebotine na licu.
to je ovo? Je li i to neto to bismo trebali dokumentirati? erif je
prstom pokazao mjesto gdje se Sackettova potkova spojila s mojim
elom. Oiljak je bio tri tjedna star i gotovo je zacijelio, no prljavtina i
pijesak u koje mi je napada zario glavu nadraili su ga, pa je sada
izgledao crveno i svjee.
Sackett se uzbudio, rekla sam, slijeui ramenima, ne elei
ponavljati incident. Znala sam da erif zna tko je Sackett.
erif se blago nacerio i pokazao kvrgu na vlastitom elu. Pitam se je
ti i Tonga bila uzbuena zbog iste stvari. Dobro me sredila, prokleta
kobila. Nikada se ne smije previe opustiti oko ivotinja. Ba kada
pomisli da si ih skuio, uinit e neto sasvim neoekivano,
Da. I ljudi su takvi. Rekla sam, ne razmiljajui.
I to je bila istina. Veeras vie nego ikada. U isti sam tren osjetila
kako mi strah ispunjava usta, pitajui se kako li u samo uspjeti zaspati
veeras... ili ikad vie. erif je suosjeajno kimnuo i ustao kako bi poao, a
onda je ispruio ruku i potapao me po ramenu.
ao mi je, Georgia. Zaista. Bez obzira na to je li rije o smicalici ili
neemu mnogo stranijem, drago mi je da si dobro. Porazgovarat emo s
Terrenceom Andersonom i Haylee Blevins i vidjeti znaju li oni ita.
Imamo tvoju izjavu i fotografije. Naravno, i izjavu gospodina Wrighta.
erif je nervozno pogledao Mojsija, a ja sam zamalo zakolutala oima. Svi
su se bojali Mojsija. Bila sam prilino sigurna da bi, da nisam ustrajala u

~ 30 ~
Knjigoteka
 briana&anna

tome da nije Mojsije taj koji me svezao prije no to me odvezao, bio

glavni sumnjivac. Jednostavno je izgledao zlokobno.
erif je zakoraio prema kuhinjskim vratima.
Drago mi je da je posljednja veer Stampeda. Ljudi malo polude.
Nadam se da e se stvari u gradu malo smiriti pa emo otkriti to se
dogodilo. ut emo se.
S tim se erif Dawson ispratio u ranojutarnju tamu, a mi smo
nastavili sjediti, zurei u stol, izgubljeni u svojim mislima, preumorni da
se pomaknemo.
Pa, Kathleen Wright je uzdahnula, erif Dawson ljubazan je
momak. Imao je gotovo etrdeset godina, no to je za
osamdesetogodinjakinju oito bilo djeaki mlado. Mojsije, on i tvoja
majka neko su hodali. Bio je jako zaljubljen u nju. Mislila sam da e se
moda vratiti u Levan i udati za njega. On se silno trudio. Neprestano je
iao za njom. Sam Bog to zna. No ona je tada ve bila otila predaleko,
ini mi se. Gospoa Wright je ponovno pogladila Mojsijev obraz te
ustala od stola. Lice mu se ukrutilo na spomen majke, a ja sam se zapitala
koliko esto drugi priaju o njoj. Imala sam osjeaj da Mojsije nije nikada.
I moji su roditelji ustali, no Mojsije je, nekim udom, pogledao u
mene. Jedino smo nas dvoje ostali sjediti, a na trenutak, odrasli nisu
gledali.
Htjela si da ti oslikam sobu. Ovdje sam. Mogu onda i pogledati.
Moja se mama odmah ukljuila.
Gotovo je tri ujutro, usprotivila se.
Mojsije je podigao pogled prema njoj. Veeras e Georgiji biti teko
zaspati.
To je sve to je rekao, i svi su utihnuli. No moje je srce udaralo poput
bubnja. Ustala sam i povela ga niz hodnik. Nitko nije prigovorio; ula sam
kako gospoa Wright odlazi, a moji roditelji sele u svoju sobu na drugom
kraju hodnika.
Ljeto je, Mauna, ula sam kako tata mrmlja. U redu je. Tu smo,
samo nekoliko vrata dalje. Pusti ih.
A to su i uinili. Pustili su nas.
Ispriaj mi priu, Mojsije je zatraio nakon to sam mu rekla to
elim da mi naslika u sobi. Zurio je u prazan bijeli zid koji sam raistila
dva tjedna prije u nadi da e pristati napraviti mural. Moj je ukus bio
jednostavan, moda ak gol, i ponosila sam se nedostatkom suvinih
ukrasa te redovima knjiga koje su ispunjavale police, sve vesterni osim
~ 31 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Gdje raste crvena paprat, Ljeto majmuna i jo jedan dugi red djela Deana
Koontza. Nakon Louisa LAmoura, on mi je bio najdrai.
Voli li ti itati? upitala sam, pokazujui svoju malu policu.
Mojsije je pogledao moje knjige. Da.
Njegov me odgovor iznenadio. Moda je razlog tomu bila njegova
reputacija delinkventa iz bande. Moda zbog toga kako je izgledao. No
nije se inio kao tip osobe koja uiva tiho sjediti uz knjigu.
Koja ti je najdraa knjiga? Zvuala sam sumnjiavo pa je skupio oi.
Svia mi se Lovac u itu. Autsajderi, 1984., O mievima i ljudima,
Dina, Svemirski vojnici, Gospodar prstenova. Bilo to od Toma Clancyja ili
J. K. Rowling.
Brzo je rekao J. K. Rowling, kao da ne eli priznati da je ljubitelj
Harryja Pottera. No ja sam bila zapanjena.
Stvarno si proitao sve te knjige? Proitala sam Autsajdere i svidjeli
su mi se, no nita ostalo nisam. Pitala sam se lae li mi.
Nita od Stephena Kinga ili Deana Koontza? Dodala sam,
pokuavajui pronai neto to nam je zajedniko.
Zelena milja i Djevojka koja je voljela Toma Gordona. Ali nita vie
od Stephena Kinga. A Dean Koontz malo previe zna.
Kako to misli?
Mojsije je zatresao glavom, ne objasnivi.
Ne mogu zamisliti kako ti moe sjediti mirno dovoljno dugo da bi
itao.
Mogu sjediti mirno kada mi je um zaokupljen. TV me izluuje.
Obino i glazba. Ali volim prie. Svojim je oima ponovno pronaao
moje. Krenula si mi priati svoju.
O. Da. Pria. To je pria koju je moj djed znao priati mojem tati
kada je bio djeak, a onda ju je moj tata ispriao meni. Ne znam zapravo
odakle dolazi. Ali meni se uvijek inila stvarnom.
Tvoj djed. Onaj kojega je tvoj tata spomenuo neku veer? Onaj za
kojega je mislio da sam ga naslikao?
Da.
Mojsije je izgledao udno, kao da mu je laknulo. Gledala sam u njega
nekoliko dugih sekundi, pokuavajui protumaiti njegov izraz. Hajde
onda, rekao je.
Postojao je slijepac koji je ivio u malenom gradiu na zapadu. Nije
bio slijep cijeloga ivota. Bolest mu je oduzela vid kada je bio djeak.
~ 32 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Zajedno s vidom, izgubio je svoju slobodu. Uza se je uvijek morao imati

nekoga tko bi ga vodio kada bi poao van, morao je imati nekoga tko e
za njega kuhati i istiti. Najgore od svega, nije mogao vidjeti svoje konje
ili brda koja su okruivala njegov dom. Jedne je noi sanjao da tri u
planinama. Kada je zastao napiti se vode iz hladnog izvora, vidio je svoj
odraz u vodi. Vie nije bio ovjek, ve predivan bijeli konj koji je mogao
trati kilometrima, a da se ne umori. Kada se mukarac ujutro probudio,
ena koja je svaki dan dolazila i pomagala mu zapazila je da su mu
dlanovi i tabani prljavi iako se veer prije okupao.
Sanjao je isti san sljedee noi, a u snu je konj prednjom nogom
zapeo o granu dok je preskakao deblo. Na nozi konja bila je to tek
ogrebotina, no ujutro kada se probudio, shvatio je da na svojoj nozi ima
dugu ogrebotinu tono ondje gdje se on, konj, u snu ozlijedio. Rijei su
mi dolazile lako kao da recitiram zakletvu zastavi Sjedinjenih Amerikih
Drava. Priu sam toliko puta ula kao dijete da sam se vjerojatno
koristila istim onim rijeima, istim opisima koji su i tada bili koriteni.
Zatim su ljudi poeli viati bijeloga konja u noi, a kada su glasine
dole do slijepca, shvatio je da nije sanjao. Uistinu se pretvarao u konja
preko noi, trei i skaui, gledajui sve ono to tako dugo nije vidio, ali
kroz oi te predivne ivotinje.
Nikome se to nije usudio rei jer je znao koliko suludo zvui. No
suludo ili ne, bila je to istina. I dalje se svake noi pretvarao u konja, a
ljudi su ga i dalje nastavljali viati, sve dok nekoliko mukaraca u gradu
nije osmislio plan da zatoe tog predivnog, bijelog konja.
Trojica mukaraca provela su svoj plan, stjeravi konja u kut. Ali ba
kada su pomislili da ga zasigurno imaju, konj je preskoio ogradu i
zatrao se ravno u oblake, zauvijek nestavi.
Sljedei dan kada je ena dola slijepcu pripremiti doruak, nije ga
bilo. I nikada se nije vratio kui. Nitko nije znao to mu se dogodilo, no ta
je ena vjerovala da je pria istinita zbog toga to su otisci bosih nogu
koji su se iz kue sputali du stazice postajali otisci kopita u mekom
blatu dvorita.
Mojsije je netremice gledao u moje lice dok sam priala, no oi su mu
bile zamiljene i neusredotoene, kao da zapravo uope nije gledao u
mene.
Mogu li zauzeti vie od jednog zida? upitao je.
Hm, naravno. Nespretno sam ustala te poela skidati slike i
izvlaiti pribadae. Ubrzo je moj namjetaj bio nasred sobe, a Mojsije

~ 33 ~
Knjigoteka
 briana&anna

poeo mahnito skicirati neime to je nazivao votanom olovkom.

Izvadio ih je nekoliko iz svojih depova kao da ih nosi kamo god pode.
Fascinirano sam promatrala kako se Mojsije gubi u prii koju sam s
njime podijelila. Rijetko se udaljavao da bi vidio to je skicirao, a ruke su
mu samo letjele. Koristio se objema rukama naizmjence, a ubrzo su mu
se u objema nale olovke te je mahnito poeo crtati objema rukama
odjednom. Bilo je to zapanjujui prizor. Ja sam jedva mogla pisati svojom
lijevom rukom, a kamoli crtati dok mi druga ruka radi neto drugo.
Mojsije mi se nije obraao, a kada sam ga jednom prekinula, kada se zora
ve pribliavala, a moji kapci postajali sve tei, pogledao me blijedo kao
da je zaboravio da sam ondje.
Stanimo. Ne mogu vie ostati budna, zijevnula sam. A ne elim
nita propustiti. Genijalac si. Zna to, zar ne? Moda e jednog dana biti
poznat, pa e moju sobu pretvoriti u muzej Mojsija Wrighta. Istog je
trena poeo odmahivati glavom.
Ne elim stati, rekao je, pogledavi me moleivo. Ne mogu jo
stati. Ako stanem, moda neu moi zavriti.
Dobro, odmah sam se sloila. Ali bolje ti je da ode prije no to se
moji roditelji probude. Moe se vraati svaki dan dok ne zavri. Samo
mi mora obeati da e mi dopustiti da gledam.
Vodila sam bitku sa snom dokle sam god mogla, oajniki ne elei
propustiti aroliju. No bez obzira na to koliko briljantne bile slike koje su
se pruale po mojim zidovima, Mojsije je bio taj koji me oaravao. A kada
se moje oi vie nisu uspijevale usredotoivati i kapci se zatvorili, Mojsije
je bio taj koji je plesao u mojim snovima, rairenih ruku, sa arom u
oima, dok su mu iz vraka prstiju tekle boje i zakrivljene linije.
Nisam otvorila oi sve do kasnog popodneva. A kada jesam, bilo je to
zato to je netko stvarao buku s vanjske strane prozora moje sobe.
to radi? upitala sam Mojsija, zbunjena, nespretno ustajui s
kreveta te otirui san s lica.
Stavljam zastore na tvoje prozore. Ako u slikati ovdje, bit e nam
potreban protok zraka. Bez zastora, grist e me bube, skupljati se oko
svjetla te se lijepiti za moju boju. A ti i ja emo se nadrogirati od pare.
Mozak mi je i tako ve dovoljno oteen.
Napuknut, rekla sam, ne razmiljajui.
Da. Mojsije me mrko pogledao.
Pa, ide ti. Okrenula sam se i pogledala zidove. Bez obzira na
pukotine. tovie, da ti mozak nije napuknut, ova briljantnost ne bi imala

~ 34 ~
Knjigoteka
 briana&anna

kuda izii. Shvaa li to? A ovo zaista jest bilo briljantno. Jo uvijek nije
uporabio boju. No s votanom bojicom i napuknutim mozgom, Mojsije je
ispunio dva zida poetnim scenama prie o slijepcu koji je pronaao vid i
konju koji je oivljavao samo po noi. Ve je i to bilo vie no to sam
mogla zamisliti.
Jesi li uope spavao? Okrenula sam se prema njemu, zijevajui.
Ne. Ali otii u nakratko prilei sada. Vratit u se nakon veere.
Nakon veere je bilo predaleko, i do tada sam trebala ubiti sate i sate.
Nakon to sam se pobrinula za svoje pilie, pokosila travnjak ispred kue
i na sat vremena pomogla mami s dvama udomljenim klincima koje smo
uzeli k sebi na nekoliko dana, povukla sam se u konjunicu. Mojim je
konjima bilo drago to me vide, a ja sam se osjeala loe jer su toliko
morali ekati moju panju. Na livadi je jo uvijek bilo trave i imali su
vode, tako da nisu gladovali, ali rijetko sam proputala jutra s njima.
Iskupila sam im se za to provevi ostatak dugog popodneva, sve do
mraka, pokuavajui privoljeti Luckyja da se zaljubi u mene.
Lucky je bio konj crne dlake i jo tamnije grive. Bio je najljepi konj
kojega sam ikada vidjela, no on je znao da je predivan i imao je naglu
narav. Nije elio da ga se dira ili jae ili navodi da stane mirno. elio je da
ga pustim na miru. Tata je imao klijenta koji nije mogao platiti svoje
veterinarske raune pa su smislili razmjenu. Nije to bila najbolja
razmjena, jer tati su trebali konji koje on i mama mogu istrenirati da
budu s djecom. No taj je konj imao pedigre koji se tati sviao, i pomislio
je da bi moda mogao izvui neto novca iz njega, naplaujui naknadu za
parenje.
Lucky me podsjetio na Mojsija - snaan i savreno oblikovan,
izraenih, definiranih miia ispod glatke povrine, a nain na koji je
drao glavu i ignorirao me bio je gotovo identian Mojsiju. No onda bi me
Lucky pogledao i znala sam da je itekako svjestan moje prisutnosti. Nije
me zaboravio ni na trenutak i elio je da se trudim oko njega. Moda sam
luda, no bila sam prilino sigurna da bi ono to je palilo kod konja moglo
upaliti i kod ovjeka.
Mojsije se vratio te noi. I ponovno sljedee noi. I sljedee.
Promatrala sam ga u udu dok je bojom ispunjavao linije te prii dodavao
bajkovitost zbog koje sam se osjeala kao da sam ula u slijepevu glavu i
sve gledala kroz njegove oi - prvi put gledajui svijet.
Mojsije se nije zaustavio na zidovima. Tree je noi nastavio slikati
po stropu, improviziravi nekakvu konstrukciju kako bi mogao oslikati
Sikstinsku kapelicu na stropu moje malene sobe. Moram priznati, nisam
~ 35 ~
Knjigoteka
 briana&anna

znala za Sikstinsku kapelicu sve dok mi Mojsije nije ispriao o

Michelangelu dok je sklapao platformu na kojoj je namjeravao leati dok
bude slikao. Rekao je da e je jednoga dana uivo vidjeti. elio je putovati
po cijelome svijetu i vidjeti sva velika umjetnika djela. To je bio njegov
san. Bila sam vrlo tiho dok je priao, pridonosei razgovoru samo kada
bih pomislila da gubi energiju i da bi mogao prestati priati. eljela sam
da nastavi priati. eljela sam znati sve o njemu. eljela sam da me pusti
unutra, a malo-pomalo, posebice dok je slikao, sa mnom bi dijelio
komadie onoga to se ondje skrivalo, a te kratke trenutke s njim uvala
sam poput djeteta koje skuplja krhke koljkice i sjajne kamenie. A kada
nije bio sa mnom, izvadila bih ta blaga te ih prevrtala u svojemu umu,
promatrajui ih iz svakog kutka, izuavajui ih.
Moji roditelji nisu znali to bi mislili o mojoj sobi. Nitko nije. Bilo je
to gotovo previe za tako malen prostor. Kada biste stali u sredinu, a
pria vas zavila svojim bojama, vrlo vam se lako moglo zavrtjeti u glavi
od samog opsega detalja i dubine rada. No ja sam je oboavala. Ostavila
sam pokustvo u sredini sobe, da stoji ondje kao mali otok, kako nita ne
bi prekrivalo zidove, a po rubovima sam razvukla zlatne lampice kako bi,
kada ugasim nonu lampu i pripremim se za spavanje, malena svjetla
obasjala slijepev san mekim, toplim sjajem. Bilo je to arobno.
Osjeala sam se kao debil kada sam Mojsiju pruila sto dolara onu
veer kada je zavrio. Bila sam prilino sigurna da je to jedva pokrivalo
boju i pribor. No samo sam to imala, i nisam imala pojma u to se
uputam kada sam ga zatraila da na mojem zidu naslika mural.
Zapravo se inio zadovoljan novcem, kao da je zaboravio da mu je
obeana plaa, pa mi je iskreno zahvalio, presavivi novanice te ih
spremivi u meki koni novanik, koji je potom gurnuo u dep svojih
hlaa.

~ 36 ~
Knjigoteka
 briana&anna

IV.

GEORGIA

TATA JE REKAO DA KONJI ODRAAVAJU energiju ljudi oko sebe. Ako si

prestraen, konj e se odmaknuti od tebe. Ako sumnja u sebe, iskoristit
e te. Ako ne vjeruje sebi, ni on ti nee vjerovati. Oni su detektori istine.
Nije to nuklearna fizika. Nije magija. Postoji razlog zato konju daje
slobodu ako se izgubi. On e te uvijek odvesti kui.
Nije mi promaklo da se konji boje Mojsija. A ako je tatina teorija
tona, bilo je to zato to se Mojsije boji, a konji jednostavno odraavaju tu
vrlo snanu emociju. Konji plae neke ljude. Tako su veliki i moni, a ako
se naete u sukobu s konjem, pa, konj e vas razvaliti.
Ali nisam mislila da se Mojsije boji konja. Ne ba. Bila sam prilino
sigurna da je Mojsije openito prestraen. Nervozan, oajan, manian.
togod. A nai su konji to znali.
Zna ono kad me Sackett udario? upitala sam tatu jedno jutro dok
smo se spremali za savjetovanje.
Da, tata je progunao.
Samo je odraavao Mojsijevu emociju, nije li?
Tata je otro podigao glavu, ne odve sretan zbog sugestije da me
Mojsije elio udariti u glavu.
Mojsije se boji, tata. Mislim da slika jer time oslobaa mnogo
nervozne energije. Ali mislila sam da bismo ga mogli dovesti u blizinu
konja, moda mu i time pomoi.
Prvo pravilo terapije, George, tata je rekao.
Koje je to?
Moe odvesti konja u vodu...
... ali ne moe ga natjerati da je pije, uzdahnula sam, dovrivi
staru izreku.
Tako je. Moda ima pravo u vezi s Mojsijem. I siguran sam da
bismo mu mogli pomoi, kada i ako bude elio nau pomo. Djeci,
vjenanim parovima, ovisnicima, ljudima koji pate od depresije, svima i
gotovo svakome hipoterapija moe pomoi. Nikada nisam upoznao
ovjeka kojemu nije pomoglo provesti vrijeme s konjem. No to zaista
ovisi o Mojsiju. Prilino si tvrdoglava, George, no nala si sebi ravnoga.
~ 37 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Bila sam uvjerena da je tako. To jest da sam si nala ravnoga. Moda

me onaj udarac ili susret s nasiljem na stampedu trajno promijenio,
moda je to bila njegova uloga spasitelja ili sam se samo zaljubila u
umjetnika koji je oivio bijeloga konja na zidovima moje sobe, no nisam
mogla izbaciti Mojsija iz glave. Shvatila sam da ga traim od trenutka
kada iziem iz kue ujutro sve do trenutka kada odustanem od toga
uveer i zaputim se kui. Njegova je baka traila usluge i tu i tamo, a kada
je Mojsije zavrio raditi neobine poslove za mojega oca, poeo je
popravljati ogradu za Genea Powella, to e mu vjerojatno uzeti ostatak
ljeta, s obzirom na to koliko je jutara Gene Powell imao. Povrh svega, bio
je zaposlen i na ruenju starog mlina zapadno od grada, koji se zatvorio
prije dvadeset godina.
Mogla sam se dosjetiti razloga za jahanje uz ogradu, ali stari je mlin
bio sasvim druga pria. Rijeit u taj problem kada doe red na njega, ali
ve sam smiljala plan. Nisam si doputala da razmiljam o svojoj
zaluenosti, jer bih rada priznala da je zaista o tome rije. A ja nisam bila
tip djevojke koja se zaluuje ili ludo zaljubljuje, tip djevojke koja si
provjerava usne ili razbarui kosu kada su deki u blizini.
Ipak, shvatila sam kako sam upravo to poela raditi, rasputajui
pletenicu te prstima prolazei kroz nevezanu kosu dok sam se na svojem
konju pribliavala rubu imanja Genea Powella krajem srpnja. Nosila sam
Mojsiju ruak. Pobrinula sam se da presretnem Kathleen na njezinu
izlasku te usputno spomenula da Sackett i ja idemo u tom smjeru.
Nasmijala se kao da je nisam uspjela zavarati, na to sam se osjetila
prilino blesavo. Kathleen Wright moda jest imala osamdeset godina, no
bila sam sigurna da joj nije promicalo mnogo toga. Posebice s obzirom na
to da sam, eto, ba sluajno navraala tri dana zaredom, ba na vrijeme
da ponesem ruak Mojsiju.
Kada me Mojsije vidio kako prilazim, nije izgledao zadovoljno, a ja
sam se po tko zna koji put pitala to sam sada uinila da ga razljutim.
Gdje je Gigi? upitao je. Tko je Gigi?
Moja baka. Ona je moja prabaka, great-grandma - dva G za redom.
GG.
Vidla sam je kako ide u ovom smjeru, pa sam pomislila da ti mogu i
ja ponijeti ruak kad ve jaem.
Vidjela si je. Pogledao me s gaenjem. Ne vidla. I kae se mi
bismo, a ne mi bi. I to kae krivo.
Meni nije zvualo krivo, no svejedno sam zapamtila njegovu
primjedbu. Nisam htjela da Mojsije misli da sam glupa.
~ 38 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Svi u ovom gradu to kau krivo. ak i moja baka! To me izluuje,

Mojsije je gunao. Danas je bio posebno udno raspoloen. No nije mi
smetalo to prigovara, sve dok razgovara sa mnom.
Dobro. Popravit u svoju gramatiku. Hoe li mi rei to ti se jo ne
svia na meni? Jer ini mi se da to nije sve, rekla sam.
Uzdahnuo je, ignorirajui moje pitanje, postavivi nekoliko vlastitih.
Zato si ovdje, Georgia? Zna li tvoj tata da si tu?
Nosim ti ruak, Einsteine. I ne na drugo pitanje. Zato bi morao
znati? Ne javljam mu se svaki put kad idem jahati.
Zna li da se ovako izlae opasnosti?
Slegnula sam ramenima. Jaem otkad sam prohodala. Nije to nita
strano.
Odustao je od zapitkivanja, no nakon nekoliko zalogaja sendvia
ponovno me poeo zadirkivati.
Ide Georgie oko tebe, pazi da te ne ogrebe. Kakvo je to ime
Georgia?
Moja praprabaka zvala se Georgia. Prva Georgia Shepherd. Tata me
zove George.
uo sam. Stvarno gadno.
Osjeala sam kako mi krv nalijee u obraze, i zaista sam eljela
pljunuti na njega s konja na kojemu sam sjedila, gledajui odozgo
njegovu uredno podianu kosu i lijepo oblikovanu glavu. Pogledao me, a
usna mu se trznula, to me inilo jo ljuom.
Nemoj me tako gledati. Ne pokuavam biti zloban. Ali George je
uasno ime za djevojku. Kvragu, za svakoga tko nije kralj Engleske.
Ja mislim da mi pristaje, protisnula sam.
A, da? George je ime za mukarca s utogljenim britanskim
naglaskom ili za mukarca s bijelom, napudranom perikom. Bolje se
nadaj da ti ne pristaje.
Pa, nije ba da mi treba seksi ime, je li? Nikada nisam bila seksi
djevojka. Nogom sam podbola konja i otro potegla uzde i vie nego
spremna poi. Zaklela sam se da vie neu nositi ruak Mojsiju. Bio je
kreten, a meni je bilo dosta.
No dok sam se udaljavala, uinilo mi se da sam ula kako dovikuje:
Samo se ti uvjeravaj, George. I ja u se uvjeravati.
Sljedei sam mu dan ponovno donijela ruak.

~ 39 ~
Knjigoteka
 briana&anna

* * *

MOJSIJE

SVIA JOJ SE, ZNA. Gigi se smijeila, zadirkujui me. Ja sam samo
progunao.
Georgiji se svia, Mojsije. A ona je tako dobra djevojka. Draga
djevojka. I lijepa. Zato joj ne posveti malo panje? To je sve to ona eli,
zna. Gigi mi je namignula, a ja sam osjetio kako se ona toplina koju sam
kontrolirao s takvim ponosom iri mojim prsima i abdomenom.
Georgia moda i eli samo panju, zasad. No to nee potrajati. Ako joj
posvetim panje, htjet e provoditi vie vremena sa mnom. A ako budem
provodio vie vremena s njom, htjet e da joj budem deko. A ako budem
bio njezin deko, htjet e da budem normalan. Htjet e da budem
normalan jer je ona normalna. A normalno je za mene bilo tako davno
izgubljeno da nisam znao gdje bih ga poeo traiti.
Ipak...
Poeo sam razmiljati o tome kako je izgledala kada je zaspala one
noi dok sam oslikavao strop njezine sobe. Bacio sam pogled kroz
razmak izmeu letvica svoje konstrukcije. Bila je ravno ispod mene,
sklupana oko jastuka koji je skinula s kreveta. Osjeao sam se kao da
lebdim nad njom, levitirajui dva metra iznad. Kosa joj je slobodno
padala preko ramena, iste boje kao itna polja koja su okruivala maleni
gradi u kojemu smo ivjeli. No njezina kosa nije bila otra i rijetka. Bila
je svilenkasta i gusta i valovita od pletenice koju je nosila cijeli dan. Bila
je visoka, ne visoka kao ja, ali gracilna i vitka, zlaane koe i dubokih,
smeih oiju koje su bile u otrom kontrastu s njezinom svijetlom kosom.
ista suprotnost meni. Ja sam imao svijetle oi i tamnu kosu. Moda bi se,
ako biste nas spojili, nae fizike posebnosti izjednaile. eludac mi se
stisnuo na pomisao. Nitko nas ne bi spojio. Posebice ne ja.
Uhvatio sam se kako je promatram dok spava, na trenutak
zaboravivi na slikanje. Mukarac u kutu sobe koji je sa mnom dijelio
svoje misli, koji je podijelio Georgijinu priu u slikama koje su se slijevale
u moju glavu i niz moje ruke, nestao je. Pitao sam se mogu li ga ponovno
dozvati. Jo nisam bio zavrio.
No nisam ga pokuao dozvati. Umjesto toga, netremice sam gledao u
Georgiju dugo, dugo vrijeme, promatrajui djevojku koja je bila jednako
ustrajna kao i duhovi u mojoj glavi. I za promjenu, um mi je bio prepun

~ 40 ~
Knjigoteka
 briana&anna

slika koje sam sam stvorio, ispunjen snovima koje sam samo ja dozvao. I,
prvi put u ivotu, zaspao sam s Georgijom ispod sebe i mirom u sebi.

* * *

GEORGIA

S LUCKYJEM NITKO NIJE RADIO prije no to je doao k nama. Tata

nije imao mnogo vremena da ga trenira, a ja nisam imala nita osim
vremena. Imala sam talent za to, svi su tako rekli. Stoga sam s njim
provodila nekoliko sati svakog jutra kako bi se naviknuo na mene,
brinui se da ja budem ta koja ga hrani, da ja budem ta koju gleda iz dana
u dan. Dao bi se u trk kad bih mu se pribliila, nervozno poskakivao kada
bih mu preprijeila eljeni smjer i openito sam ga iritirala. Trebalo mi je
mjesec dana pripreme prije nego to sam mu uspjela omotati ue oko
glave i prije nego to mi je dopustio da ga vodim. Trebalo mi je jo dva
tjedna da mu uspijem staviti uzde, a onda mi je ak i dopustio da mu
povuem glavu prema sebi dok sam stajala pokraj njega.
To je to, mili. Dat e mi svoju glavu? Smjekala sam se dok sam
govorila nastojei ne zvuati hvalisavo. Konji se treniraju uz pritisak. Ne
bol. Pritisak. Konj ne eli ui u prikolicu? Ne sili ga. Samo ga vodi u
krug, oko prikolice, sve dok ne pone teko disati. Zatim ga ponovno
odvede do platforme. Ne eli ui? Nastavi ga iscrpljivati. S vremenom
e shvatiti da pritisak poputa kada ude u prikolicu. U prikolici se moe
odmarati. Stoga e se eljno popeti na tu platformu svaki put.
Ja sam postala pomalo nestrpljivom. Tata je uvijek govorio da je,
kada radi s ljudima ili ivotinjama, nestrpljivost najgora pogreka koju
moe poiniti. Ali ja sam postala malo bahata. Davao mi je svoju glavu, a
ja sam eljela i ostatak. akama sam se uhvatila za njegovu grivu i
povukla se prema gore, trbuhom okrznuvi njegove slabine. Sasvim se
umirio, drui, a ja sam osjetila to isto drhtanje u svojem trbuhu dok mi
je iekivanje strujilo niz noge i ruke inei me glupom.
Prijatelji smo, nismo li, Lucky? proaptala sam. Hajdemo malo
trati. Samo malo.
Nije se odmaknuo, a ja sam oklijevanje shvatila kao pristanak. U
jednom sam se brzom pokretu popela na njega, a kada sam stranjicom
dotakla njegova lea, nali smo se u pokretu. Osjetivi straan preokret u
elucu, znala sam da jo nije spreman. Ali bilo je prekasno. Bila sam na

~ 41 ~
Knjigoteka
 briana&anna

njegovim leima, rukama se drei za grivu, u njegovoj milosti. Bila bih

dobro da je odluio otresti me s lea. Znala sam kako pasti. No umjesto
toga je potrao, letei preko polja sa mnom na leima, dok sam se ja
grevito drala za njega. Preskoili smo preko ograde koja je odvajala
nae imanje od Powellova i ja sam se svim snagama trudila prilagoditi
svoje tijelo njegovome, no bilo je nevjerojatno teko ostati na konju bez
sedla. Konji su glatki, klizavi i moni, a moja su bedra vritala trudei se
zadrati ga meu sobom. Preskoili smo jo jednu ogradu i ja sam ostala
na njemu, no ruke su mi drhtale i bila sam prestravljena da bi si Lucky
mogao nauditi. Kada si konji slome noge, to se ne moe rijeiti brzim
odlaskom na hitnu i velikim gipsom i takama. Gotovo je. Nisam
razmiljala o sebi. Razmiljala sam o svojoj pogrenoj procjeni, kako sam
izvrila prevelik pritisak na njega. I nisam znala kako to popraviti.
Kod tree ograde Lucky je tvrdo doskoio, a ja sam poela kliziti.
Glasno sam opsovala, svom snagom poteui Luckyjevu grivu,
pokuavajui se ispraviti. No nita nije moglo sprijeiti moj pad te sam
snano udarila o do, jako ozlijedivi rame i kuk dok sam se kotrljala, prije
nego to sam se nala kako zurim u nebo koje je bilo preplavo za
umiranje.
Da se nisam svim snagama trudila povratiti zrak u plua i ivot u
udove, moda bih opazila gdje sam, no sve dok Mojsije nije unuo pokraj
mene i zagledao mi se u lice nisam shvatila gdje me Lucky zbacio.
Nije me pitao jesam li dobro. Na trenutak nije govorio nita. Samo
smo netremice gledali jedno u drugo, a ja sam opazila da je njegovo
disanje jednako oteano kao i moje. Bilo mi je drago vidjeti da je trao
kako bi se uvjerio da nisam smrtno ozlijeena.
Pa, sranje, uzdahnula sam, pokuavajui se uspraviti u sjedei
poloaj.
Mojsije je sjedio sa strane gledajui me dok sam otirala zemlju s
desnog boka, lecnuvi se kada sam rukom prela preko ramena. Imala
sam veliku ogrebotinu koja se protezala gotovo do lakta, no osim toga,
bila sam dobro. Sutra e boljeti kao sam vrag, ali nita nije bilo slomljeno.
Ustala sam otirui prainu sa stranjice te gledajui uokolo bez ikakve
Mojsijeve pomoi.
Jesi li vidio kamo je otiao? upitala sam, pogledom prelazei preko
polja.
Ne, napokon je odgovorio. Bio sam prezaposlen gledajui tebe
kako pada.

~ 42 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Neko sam vrijeme jahala prije toga, defenzivno sam odvratila.

Preskoili smo dvije ograde.
Smatra li to normalnim?
to?
Jahanje bez sedla, punom brzinom, na konju koji oito ne eli da ga
se jae?
Dao mi je svoju glavu... mislila sam da je spreman. Bila sam u krivu.
Dao ti je svoju glavu?
Da... nije vano. To je konjiki argon. Kada ti konj dopusti da
kontrolira njegovu glavu, povue je sasvim prema natrag uz njegovo
tijelo i pomie je kako god hoe, tvoj je. No Luckyja nitko prije nije
jahao. Trebala sam mu se jo malo dodvoravati.
Mojsijeve su usne bile stisnute, a obrve podignute i na trenutak sam
pomislila da e se poeti smijati. Izgleda da sam imala takav utjecaj na
njega.
Zaepi, rekla sam.
Nasmijao se, ba kako sam predvidjela. Nisam nita rekao!
Ali misli.
to mislim?
Neto prljavo. Vidim ti na licu.
Ne. To nije prljavtina. Samo sam crn.
Ha, ha.
Nikada te do sada konj nije zbacio, ha? Podigao se na noge pokraj
mene.
Mnogo me puta zbacio, odsjekla sam, okreui se od njega. Krenula
sam hodati u smjeru iz kojega sam dola. Nema smisla lutati uokolo
traei Luckyja. Vratit u se po svoj kamionet i vozati se dok ga ne
pronaem.
Znai, to pokuava uiniti i sa mnom? eli da ti dam svoju glavu,
kao i konj? viknuo je za mnom.
Stala sam. Mojsije mi nikada nije mnogo davao. Pritiskala sam ga dan
za danom, tjedan za tjednom otkad mi je oslikao sobu, ba kao to sam
pritiskala i Luckyja. Lucky je posustao. Ali Mojsije nije.
Ne elim ba nita od tebe, lagala sam.
Zato mi svaki dan donosi ruak i pijunira me i svake veeri
navraa k mojoj baki.

~ 43 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Osjeala sam se kao da sam ponovno pala, no ovaj put ozlijeeno nije
bilo moje rame. Srce me je boljelo kao da je Lucky svojim kopitom
nagazio na moja prsa.
Ne elim tvoju glavu, Mojsije. Samo sam mislila da bi ti dobro doao
prijatelj.
Neu te pustiti u svoju glavu, Georgia. Ne eli vidjeti to se nalazi u
mojoj glavi.
U redu. Dobro. Onda u ti ja dati svoju, rekla sam, okomivi se na
njega. Ne znam gdje mi je ponos bio. Trebala sam pljunuti na njega i rei
mu da se goni. Umjesto toga, kleknula sam pred njega.
Sve nekako mislim da u tvojoj glavi nema niega. Vidio sam kako te
udaraju i obaraju, a pretpostavljam da e se vratiti tome im nae
svojega konja.
Jebi se, Mojsije.
To je prva stvar koju si rekla, a da mi se svia.
okirano sam ga pogledala, a on se nasmijao. Opet. Znala sam da me
samo eli naivcirati i natjerati da otrim plaui. Ali nisam bila tip osobe
koja bi plakala. Bio je u pravu oko jedne stvari. Udarali su me i obarali, a
ja sam se uvijek vraala po jo.
Stoga sam uinila neto to nikad prije nisam. Okrenula sam se i
doetala do njega, rukama obuhvatila njegovu glavu i silovito ga
poljubila. Bio je to vjerojatno najgori poljubac u povijesti ljutitih
poljubaca. Bio je to grozan poljubac. Nikada prije toga nisam nikoga
poljubila - usne su mi bile stisnute u tvrdu, malu crtu, oi vrsto
zatvorene, a rukama sam vrsto drala njegovo lice kao to sam bila
drala Luckyjevu grivu.
Odmaknuo se, ali ne predaleko; njegov je dah bio otar na mojim
usnama. Oprezno, Georgia. Upravo e biti oborena.
Kukin s...
A onda su se njegove usne vratile na moje, progutavi moje ljutite
rijei, a ja sam gotovo odmah zaboravila koliki je zapravo kreten. Nije bio
nestrpljiv ili nasrtljiv ili grub - ne kao to sam to bila ja. Nije urio i
pokazao mi je kako usporiti. Jednom je rukom njeno drao moju glavu,
dok je druga pronala liniju mojega struka te se uvila oko mog pojasa. A
kada sam pokuala preuzeti vodstvo, ugrizao me za usnu.
Stani, prosiktao je. Pusti mene.
Stoga i jesam.

~ 44 ~
Knjigoteka
 briana&anna

I vodio me okolo-naokolo, gore-dolje, sve dok me noge nisu prestale

sluati, a oi se okrenule u glavi, sve dok se nisam sasvim naslanjala na
njega jer sam bila prenapaljena da bih mogla stajati.
A kada je podigao glavu i nasmijao se, samo blagim, tihim hihotom,
morala sam se svojski potruditi da otvorim oteale kapke i spustim se
natrag na zemlju.
Pa, tko bi ga znao?
Otresla sam maglu i okrenula glavu, pronaavi mjesto u koje su bile
uperene Mojsijeve oi.
Lucky se etao poljem kao da nije upravo bio poludio i odveo me na
utrku ivota.
Vidi? Onaj trenutak kada prestane trati za njim, on e te eljeti.
Izgleda ljubomorno. Misli da si mu nala zamjenu.
Pogledi su nam se sudarili i ja sam se odlijepila od njega,
pokuavajui se ponaati kao da me ve stotinu puta poljubilo stotinu
razliitih deki.
Mojsijeve su se oi spustile prema mojim usnama, a ja sam ruke
stavila u depove kako ne bih dola u napast ponovno posegnuti za njim i
kako bih dokazala da mogu voditi jednako dobro kao i on.
Kao da mi je proitao misli, Mojsije je kimnuo prema konju.
Hajde, idi. Nauila si svoju lekciju. Ne eli da ga se jae.
Okrenula sam se, u trenu izlijeena od svake elje da ga ponovno
poljubim. Stisnula sam zube dok sam hodala k svojemu konju, dugog
koraka, stisnutih aka.
Lucky me gledao dok sam mu prilazila. Nije ustuknuo niti se
pomaknuo kada sam mu se pribliila, a ja sam, ne oklijevajui, zgrabila
njegovu grivu i zanjihala se, isti se tren naavi ponovno na njegovim
golim leima. Jednom se propeo, malo zavrtio, pleui i epurei se, no
bila sam spremna za njega i nisam ga putala.
A on je popustio.
Kada sam ga usmjerila natrag prema kui, nisam si mogla pomoi da
ne pogledam preko ramena. Mojsije je stajao skamenjen na mjestu, a na
licu mu je bio izraz apsolutnog divljenja. I bio je moj red za smijeh.

~ 45 ~
Knjigoteka
 briana&anna

V.

MOJSIJE

SPAVAO SAM NA DRUGOME KATU, u sobi preko puta Gi. Stara kua nije
imala klimu, a do kraja dana sobe na katu postale bi nevjerojatno
zaguljive. inilo se kako Gi to uope ne smeta, uvijek joj je bilo hladno,
no ja bih svake noi otvorio svoj prozor, namoio majicu vodom prije
nego to bih je obukao, a zatim upalio mali oscilirajui ventilator u kutu
na najveu brzinu tako da je puhao izravno u mene, samo kako bih
mogao spavati, a da se ne utopim u lokvi vlastitog znoja.
Utah je cijelo ljeto imao rekordne temperature, no prvi tjedan
kolovoza bio je neizdriv. etvrtu sam no zaredom leao u krevetu oko
ponoi, tako jadan da sam razmiljao o tome hou li se jo jednom
istuirati samo da bih se rashladio. Tada sam uo kako me netko doziva.
Uspravio sam se u sjedei poloaj oslukujui. Mojsije!
Ugasio sam ventilator i ekao. Mojsije!
Otrao sam do prozora i pogledao prema dolje, gdje sam ugledao
Georgiju u kratkim hlaicama i topiu, s runikom omotanim oko vrata i
velikom, prugastom torbom za bazen na ramenu, kako stoji ispod mog
prozora.
Veselo je mahnula, kao da to to ondje stoji obuena za plau ima
savrenog smisla.
Mislila sam se uuljati u tvoju kuu i uspeti se stubama do tvoje
sobe, no pomislila sam da moda spava gol i da bih te mogla osramotiti.
Piljio sam u nju, preneraen. Nije se ni potrudila aptati ili bilo kako
drukije pritajiti svoj glas. Pogledao sam prema bakinoj sobi. Hodnik
izmeu naih soba bio je mraan, a ispod njezinih vrata nije bilo
nikakvog svjetla. Ipak, stavio sam prst preko usana i zatresao glavom.
Nisam imao pojma kako uope zna koja je soba moja.
Idem do vodotornja. Hajde sa mnom. Prevrue je za spavanje, rekla
je, nimalo ne stiavi glas.
Tiho! zasiktao sam. Georgia se samo nasmijala i zatresla glavom.
to prije side u nekim kratkim hlaicama s kljuevima svoga dipa,
prije moemo ii i prije u uutjeti. Ne moemo ii s Myrtle. Ona bi
probudila cijelo susjedstvo.

~ 46 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Smijeh mi je pobjegao kroz nos u neprivlanom graktanju, a Georgia

se samozadovoljno osmjehnula, oito vrlo dobro svjesna toga da je
upravo ona ta koja bi mogla probuditi susjedstvo ili barem moju baku, a
ne netko drugi.
Ma dovraga. Prevrue je za spavanje, uzdahnuo sam, na to joj se
osmijeh vidno proirio.
Nai emo se ispred, proaptala je. O, sada je utihnula. Sada kad je
dobila to je htjela.
Ja nisam nikada bio kod vodotornja, no Georgia mi je pokazala put
usmjerivi me prema maloj cesti, juno od grada, koja je vijugala kroz
polja te prelazila preko eljeznikih tranica prije no to bi prola pokraj
velikog, metalnog silosa s ljestvama koje su se protezale od njegova dna
prema vrhu. Znak je upozoravao da e ometai posjeda biti kazneno
gonjeni, a iana ograda s lokotom na vratima dodatno je odvraala od
onoga to smo mi namjeravali uiniti, ali Georgia nije bila nimalo
zabrinuta.
Lako je popeti se na ogradu. Napravila sam to mnogo puta.
Vodotoranj je neizmjerno bolji od jezera u kanjonu, gdje obino plivam
kada sam oajna. Ovdje ne mogu plivati tijekom dana jer e me uhvatiti i
kazneno goniti, Georgia se izrugivala znaku, ali prolo sam ljeto
dolazila ovamo jednom tjedno - uvijek otprilike u ovo vrijeme, i nitko nije
saznao. Kao da imam vlastiti, privatni bazen.
Pomisao na to da Georgia dolazi u mrani vodotoranj kasno u noi,
sama, a da nitko ne zna, izazvala mi je trnce. Samo sam protresao glavom
i iziao s njom iz dipa, sretan to sam obukao tenisice kad u se ve
penjati po ianoj ogradi. Dodala mi je svoju torbu te se uspela na vrata
pa preko njih, kao da je to zaista inila ve stoti put. Prebacio sam torbu
preko ramena i preao preko ograde bez ikakvog napora. Nije usporila,
ve je samouvjereno krenula uspinjati se ljestvama silosa, cijelo vrijeme
brbljajui, ispunjavajui tamu veselim razgovorom.
Malena vrata otvarala su se na unutranju stranu, prema uskom
rubu koji je okruivao vodotoranj. Georgia je kliznula unutra, a ja sam je
slijedio, ostavivi vrata irom otvorena iza nas. Zbog pomisli na to da
bismo mogli ostati zakljuani u vodotornju danima, neprestano sam ih
gurkao tenisicama i isprobavao kvaku.
Zakljuava se izvana, bleso. A brava je potrgana, pa zbog toga i
imamo sve ovo za sebe. Georgia je izvukla veliku LED svjetiljku iz svoje
prugaste torbe za bazen koja je jo uvijek visjela s mojeg ramena te je

~ 47 ~
Knjigoteka
 briana&anna

upalila, osvijetlivi unutranjost vodotornja, zbog ega je on poeo

nalikovati na veliku peinu sa skrivenim jezercima.
Sada zatvori vrata da nitko ne vidi svjetlo.
Odmah sam posluao,
Fora, je l?
I bilo je fora, morao sam priznati. Svjetlo je bacalo nae sjene po
zidu, a Georgia je nakratko zaplesala ispred njega, nasmijavi nas oboje.
Past e, upozorio sam je kada je poela plesati ples zombija iz
Thrillera Michaela Jacksona, Povrina nije bila dovoljno iroka za
plesanje, no Georgia oito nije tako mislila. Povukao sam majicu preko
glave, stavio je na runike koje smo ponijeli i zagledao se u crnu
povrinu, glatku poput stakla, ekajui daljnje upute. Nisam namjeravao
prvi uskoiti.
Georgia je skinula svoju majicu i bacila kratke hlaice u stranu,
ogolivi sve osim onog malog dijela koji je bio prekriven svjetloplavim
bikinijem, a ja sam zaboravio na vodu ili na injenicu da ispod povrine
vjerojatno ivi neko bie koje voli tamno meso. Georgia me mogla spasiti.
Rado bih joj dopustio da me spasi ako e nositi taj kupai. Tijelo joj je bilo
vitko i dugo, s iznenaujuim oblinama na mjestima na kojima ih
djevojka treba imati. No najbolje od svega bilo je to to se inila sasvim
bezbrinom i neometanom svime time, kao da je sasvim zadovoljna
izgledom svojega tijela i nema potrebu epuriti se ili pozirati ili traiti
moje odobrenje.
Posegnula je za mojom rukom, a ja sam uzmaknuo, ne elei da me
povue prije no to budem spreman.
Ui emo zajedno. Prvi je skok uvijek najbolji. Voda je nevjerojatna,
vidjet e. Nisam popustio, a ona je i dalje drala ruku ispruenu,
ekajui.
Hajde, Mojsije. Dopustit u ti da vodi, rekla je, dok joj se glas
svilenkasto odbijao od metalnih zidova stvarajui zvuk mnogo
primamljiviji od glasa bilo kojeg pjevaa za bilo kojim mikrofonom u bilo
kojem nonom klubu u cijeloj zemlji. Odjednom sam morao ui u vodu
kako se ne bih osramotio u svojim tankim hlaicama. Uhvatio sam
njezinu ruku i bez upozorenja uronio nas oboje u dubine. Georgijino
cianje postalo je prigueno kada mi je voda prekrila glavu, a ja sam
pustio njezinu ruku kako bih se domogao povrine.
Oboje smo izili mlatei rukama, ja od straha, a Georgia od smijeha,
no nije mi trebalo dugo da zaboravim strah i ponem se smijati s njom.

~ 48 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Ohrabrivala me, zapljuskujui i priajui i igrajui se u treperavim

sjenkama koje su plesale po zidovima. Dugo smo plivali, ne brinui se
zbog kasnoga sata, ne bojei se da bi nas mogli uhvatiti, neobino
oputeni jedno uz drugo.
Tek sam kada sam se uhvatio za rub, nogama udarajui po vodi iza
sebe i nakratko se odmarajui, zapazio sam svjetlo koje se odbijalo o
povrinu vode prekrivajui zid ispred mene prelijevajuim sjajem.
Ispruio sam ruku ne bih li ga dotaknuo, slijedei vodenkasti odraz
prstom, pitajui se kako taj sjaj ponovno oivjeti bojom. Georgia mi je
prila, drei se za rub, promatrajui moj prst dok je iscrtavao nevidljive
linije.
Kada slika... zna li to e naslikati prije nego to pone... ili samo
pusti da srce preuzme? upitala je blago. Bilo je to dobro pitanje - drago
pitanje - a njezina je dragost u meni otkljuala neto to sam skrivao
veinu vremena. Ipak, oprezno sam birao svoje rijei ne elei da sazna
sve o meni, ne elei upropastiti trenutak runim istinama. Ipak, nisam
htio lagati i unititi sjeanje na trenutak kada on proe.
Vidim mnoge stvari... koje ne elim vidjeti. Slike koje mi dolaze u
glavu, o kojima radije ne bih razmiljao. Halucinacije, vizije, ili moda
samo izrazito ivopisna mata. Mozak mi je moda napuknut, ali nije
samo moj mozak takav. I nebo je napuknuto, a katkada mogu vidjeti to
se nalazi na drugoj strani.
Kradomice sam pogledao Georgiju, pitajui se jesam ti je preplaio
tom posljednjom ispovijesti. Ali nije izgledala prestraeno. Izgledala je
zaintrigirano, fascinirano. Predivno. Stoga sam nastavio priati,
ohrabren.
Kada sam bio mlai, esto sam se bojao. Kada bih posjetio Gi,
pokuala bi mi priati prie da bi me umirila. Prie iz Biblije. ak mi je
ispriala i priu o dojenetu nazvanom Mojsije. Dojenetu pronaenom u
koari, ba poput mene. Tako sam dobio ime, zna.
Georgia je kimnula. Znala je. Svi su znali.
Gigi mi je priala prie kako bi mi ispunila glavu boljim stvarima. No
stvari se nisu poele mijenjati sve dok mi nije poela pokazivati
umjetnika djela. Imala je knjigu o sakralnoj umjetnosti. Netko ju je
donirao crkvi, a Gi ju je donijela kui kako nitko u crkvi ne bi vidio te
slike golih bijelih ljudi i uvrijedio se. Sve gole dijelove ispunila je crnim
flomasterom.
Georgia se nasmijala, a ja sam osjetio kako mi zrak zapinje u grlu.
Njezin je smijeh bio grlen i mek, a zbog njega mi je srce raslo poput
~ 49 ~
Knjigoteka
 briana&anna

balona u prsima, punije i punije sve dok nisam morao kriom uvlaiti
udahe u taj smanjeni prostor oko njega.
Dakle, svidjele su ti se slike? Georgia me podbola nakon to sam
predugo ostao smrznut i tih.
Da. Georgia se ponovno nasmijala.
Ne goli ljudi. Osjetio sam se blesavim, osjetivi kako mi lice uistinu
postaje vrue. Svidjela mi se ljepota. Boja. Bol.
Bol? Georgijin se glas podigao s pitanjem.
Bila je to bol koja nije imala nikakve veze sa mnom. Bol koju su svi
mogli vidjeti. Ne samo ja. I nije se oekivalo od mene da je odagnam.
Georgijin pogled dotaknuo mi je lice poput apta, gotovo se odmah
izgubivi privuen kretnjama mojih prstiju.
Jesi li ikada vidjela lice Piete? elio sam ponovno privui njezin
pogled na sebe i dobio sam to sam htio.
to je Pieta? upitala je.
Michelangelova skulptura. Skulptura Marije koja dri Isusa. Svog
sina. Nakon to je umro, zastao sam, pitajui se zato joj to govorim.
Iskreno sam sumnjao da je zanima. Ali sam se uhvatio kako svejedno
nastavljam.
Njezino lice, Marijino lice... tako je predivno. Tako spokojno. Ostatak
skulpture mi se ne svia toliko. Ali Marijino je lice nevjerojatno. Kada ne
mogu podnijeti ono to mi se dogaa u glavi, razmiljam o njezinu licu. A
ispunim svoj um i drugim stvarima. Razmiljam o boji i svjetlosti
Manetovih djela, detaljima Vermeerovih - Vermeer u svoja djela
ukljuuje najsitnije detalje, sitne pukotine u zidovima, mrlju na
ovratniku, nokat; nevjerojatna se ljepota skriva u tim sitnicama, u
njihovoj savrenoj obinosti. Razmiljam o tim stvarima i istiskujem slike
koje ne mogu kontrolirati, stvari koje ne elim vidjeti, ali sam prisiljen
gledati... cijelo vrijeme. Prestao sam priati. Gotovo sam dahtao. Imao
sam udan osjeaj u ustima, tup, kao da sam preao dnevno ogranienje
rijei, pa su mi usne i jezik bili slabi od pretjerane uporabe. Nisam se
mogao sjetiti kada sam zadnji put toliko priao odjednom.
Savrena obinost... Georgia je uzdahnula, podigla svoju ruku te
poela slijediti mokar trag koji je nainio moj prst, kao da i ona zna
slikati. Zatim me znaajno pogledala.
Ja sam sasvim obina djevojka, Mojsije. Znam to sam. I uvijek u
biti. Ne znam slikati. Ne znam tko je Vermeer, a ni Manet. Ali ako misli

~ 50 ~
Knjigoteka
 briana&anna

da obino moe biti lijepo, to mi daje nade. A moda e katkada

pomisliti i na mene kada ti bude bio potreban bijeg od boli u glavi.
Njezine smee oi izgledale su crno u zasjenjenom svjetlu, iste boje
kao i boja u koju smo bili uronjeni, te sam slijepo posegnuo za neim to
bi me zadralo da se ne utopim u njima. Georgijina desna ruka jo je
uvijek bila prislonjena na zid pokraj mene i odjednom sam poeo prstom
iscrtavati obris njezinih prstiju, kao to dijete bojicom slijedi obris svoje
ruke, gore i dolje i okolo sve dok nisam zastao ispod baze njezina palca. A
zatim sam nastavio, prstima dopustivi da joj pleu uzdu ruke, laki
poput pera, sve dok nisam dosegnuo njezino rame. Prsti su mi klizili
preko kljune kosti do suprotne strane, sputajui se niz njezinu drugu
ruku. Kada sam joj pronaao prste, spustio sam svoje meu njih, vrsto ih
ispreplevi. ekao sam da se nagne, pritisne svoje usne o moje, da vodi,
emu je bila sklona. No ostala je mirna, drei moju ruku iznad povrine
vode, promatrajui me. I ja sam popustio. Nestrpljivo.
Njezine su usne bile mokre i hladne na mojima, a pretpostavio sam
da su i moje takve. No toplina njezinih usta doekala me kao topli
zagrljaj, a ja sam utonuo u mekou s uzdahom koji bi me posramio da i
ona nije ispustila isti.

* * *

GEORGIA

MOJSIJE I JA GLEDALI SMO kako moji roditelji dre sat terapije s

manjom grupom ovisnika iz rehabilitacijskog centra u Richfieldu, koji se
nalazio otprilike sat vremena juno od Levana. Svaki drugi tjedan kombi
bi se zaustavio i mladi bi ljudi nahrupili iz njega - djeca od moje dobi pa
do ranih dvadesetih - i moji bi ih roditelji na dva sata odveli do krunog
obora te ih pustili da se drue s konjima kroz niz aktivnosti osmiljenih
da pomognu djeci stvoriti poveznice s vlastitim ivotima.
Pomagala sam u terapiji s autistinim klincima i klincima koji su
jahali konje radi fizike rehabilitacije, no kada su klijenti bili mojih
godina ili stariji, moji roditelji nisu voljeli da budem ukljuena u
savjetovanje, ak ni ako je razlog bio samo taj da radim s konjima. Stoga
sam otila do Kathleen, znajui da bi Mojsije trebao biti gotov s poslom,
te ga navabila u stranje dvorite s nekoliko aa Coca-Cole i dva komada
limunske torte od koje se Kathleen rado oprostila. Sviala sam joj se, i
znala sam to, a ona je bila od nevjerojatne pomoi u uvjeravanju Mojsija
~ 51 ~
Knjigoteka
 briana&anna

kada se on pravio da nije elio moje drutvo ili limunsku tortu, iako smo
obje itekako dobro znale da eli oboje.
Mojsije i ja nismo uli to se pria s mjesta na kojemu smo sjedili,
isprueni na Kathleeninom travnjaku iza kue, no imali smo pristojan
pogled, i znala sam da smo dovoljno blizu da privuemo pozornost mojih
roditelja, iako smo mogli vidjeti da je sat jo uvijek u tijeku. Radoznala
kao uvijek, pokuavala sam razaznati koji e se klinci jo zadrati, a koji
su ili zavrili 90-dnevni program ili su puteni. Napravila sam u mislima
katalog onih koji izgledaju kao da su jadni i onih koji napreduju.
Kako ih naziva... razliite boje? Ne postoje li razliita imena?
Mojsije je odjednom upitao, oiju uperenih u konje koji su se skupljali
oko obora. Drao je kist u ruci kao da ga je zgrabio iz navike, omotavi
svoje prste oko njega poput kakvog bubnjara rock-benda koji meu
prstima obre svoje palice.
Postoji toliko razliitih boja i vrsta. Mislim, svi su oni konji, oito, no
svaka kombinacija boje ima razliito ime. Prstom sam pokazala
crvenkastog konja u kutu. Vidi onog crvenog? Merlea? On je rian, a
Sackett je palomino. Dolly je dorat, a Lucky vranac.
Vranac?
Da. Vranac je - potpuno crn, odgovorila sam jednostavno.
Pa, to je lako pogoditi. Mojsije se malo nasmijao.
Da. Imamo sivce, vrance, riane, bijelce. Reba je appaloosa, ona
sivkasta s mrljama na zadnjici. Dodue, na hipoterapiji ih ne volimo
obiljeavati bojama. I ne zovemo konje njihovim imenom. Svojim
klijentima ne kaemo ak ni je li konj mujak ili enka.
Zato? Nije politiki korektno? Mojsije se naalio. Ponovno se
nasmijao, a ja sam ga podbola laktom, sretna jer se inio zainteresiranim,
pa ak i oputenim. Kada bih ga jo samo mogla dovui u obor.
Zato to eli da se klijent poistovjeti s konjem. eli da klijent sam
etiketira konja. Odreeni konj ponaa se na nain s kojim eli da se
klijent poistovjeti, pa ne eli da klijent ima unaprijed stvorene ideje o
tome tko je ili to taj konj. Konj mora biti upravo ono to klijentu treba.
Zvuala sam ba kao svoja majka, te sam se u mislima potapala po
leima zbog toga to sam uspjela objasniti neto o emu sluam cijeloga
ivota, no to nikada dosad nisam morala sroiti svojim rijeima. To ba
i nema smisla.
Dobro. Na primjer, recimo da ima probleme s majkom. Mojsije me
prostrijelio pogledom i rekao: Ne zapoinji s tim! Stoga, naravno, jesam.

~ 52 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Recimo da si na terapiji i raspravlja o osjeajima koje gaji prema

svojoj majici. I konj pone pokazivati odreena ponaanja koja odjednom
razjasne tvoje ponaanje... ili ponaanje tvoje majke. Ako ve zna da je
taj konj Gordie i da je mujak, moda nee moi poistovjetiti svoju
majku s tim konjem. Na terapiji, jedine etikete koje konj dobiva su one
koje mu klijent da.
I ne bi eljela da zapazim da ona drebica palomino boje, ona s
bijelom grivom i smeom dlakom, izgleda poput tebe i da je iva
dosada?
Sackett? Razbjesnila sam se vie zbog Sacketta nego zbog sebe.
Sackett nije dosadan! I Sackett je drijebac, a ne drebica, to samo
potvruje moj argument o unaprijed stvorenim idejama. Da si znao da je
on, a ne ona, ne bi ga mogao etiketirati imenom Georgia i rei zlobne
stvari. Sackett je mudar! Kad god stvari postanu teke, uvijek moe
raunati da e Sackett biti u aritu zbivanja. ula sam povrijeenost u
svojemu glasu i na trenutak sam razrogaenih oiju gledala Mojsija prije
no to sam uzvratila vlastitim napadom.
A Lucky je ba poput tebe! rekla sam.
Mojsije je bezizraajno zurio u mene, no mogla sam vidjeti da uiva.
Jer je crn?
Ne, glupane. Jer je zaljubljen u mene i jer se svaki dan pokuava
pretvarati kao da ne eli imati vie nita sa mnom, uzvratila sam udarac.
Mojsije se zagrcnuo od smijeha, na to sam ga tako snano udarila u
trbuh da je ostao bez zraka, a onda me uhvatio za ruke.
Znai, elite da vai klijenti ne obraaju pozornost na boju konja. To
nije ba u ljudskoj prirodi, zna. Mojsije mi je priklijetio ruke iznad
glave, netremice gledajui u moje crveno lice. Kada se uvjerio da ga neu
nastaviti udarati, opustio je svoj stisak, no ponovno je usmjerio pogled
prema konjima i nastavio priati.
Svi uvijek govore o tome kako treba biti slijep za boje. I razumijem
to. Zaista. No moda bismo umjesto promicanja sljepoe trebali slaviti
boju, i sve njezine nijanse. Malo me mui to to trebamo ignorirati razlike
kao da ih ne vidimo, kada to to ih vidimo uope ne mora biti negativna
stvar.
Mogla sam samo piljiti u njega. Nisam eljela gledati nikamo drugdje
osim u njega. Bio je tako predivan, i oboavala sam kada bi priao sa
mnom, kada bi odjednom postao filozofski raspoloen. Toliko sam to
voljela da nisam eljela nita rei. Samo sam eljela ekati i vidjeti hoe li

~ 53 ~
Knjigoteka
 briana&anna

rei jo togod. Nakon nekoliko dugih minuta tiine spustio je pogled na

mene, naavi me kako piljim u njega.
Svia mi se tvoja koa. Oboavam boju tvojih oiju. Bih li trebao to
jednostavno ignorirati? proaptao je, a moje je srce odgalopiralo do
krunog obora, preskoilo ogradu, te dojurilo natrag u vrtoglavom
zadovoljstvu.
Svia ti se moja koa? dahnula sam, preneraena.
Da. Svia mi se, priznao je, a potom vratio pogled na konje. Bila je
to najljepa stvar koju mi je ikada rekao. A ja sam samo nastavila leati u
sretnoj tiini.
Kada bi me morao naslikati, kojim bi se bojama koristio? Morala
sam znati.
Smeom, bijelom, zlatnom, ruiastom, bojom breskve, uzdahnuo
je. Morao bih eksperimentirati.
Hoe li me naslikati? Bilo je to neto to sam oajniki eljela.
Ne. Ponovno je uzdahnuo.
Zato? Pokuavala sam ne biti povrijeena.
Jednostavnije je slikati stvari iz glave nego stvari koje vidim
vlastitim oima.
Pa... onda me naslikaj iz sjeanja. Sjela sam i rukama mu prekrila
oi. Eto. Zatvori oi. Sada me zamisli. Tako. Vidi me? Ja sam ona
palomino drebica koja te skroz gnjavi.
Usna mu se uvila i znala sam da se eli nasmijati, no i dalje sam
drala svoje ruke na njegovim oima. A sada, neka ti ostanu zatvorene. U
ruci ve dri kist. A evo i platna. Pribliila sam ruku u kojoj je drao kist
svojemu licu. Sada slikaj.
Ruka mu je pala natrag na krilo, drei kist, razmatrajui. Spustila
sam svoju ruku s njegovih oiju, no on ih je i dalje drao zatvorenima.
Zatim je jo jednom podignuo ruku te suhim kistom njeno preao preko
mojeg lica.
to je bilo to?
Moje elo.
Koji dio?
Lijeva strana.
A ovdje?
Moj obraz.

~ 54 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Ovdje?
Brada. Zakakljalo me, no nisam si dopustila da se pomaknem.
Mojsije je kistom ocrtavao vrak moje brade, pravei linije prema dolje i
uokolo, potom se spustivi do vrata. Progutala sam slinu kada se kist
spustio niz moje grlo meko mi prelazei preko prsa do izreza majice.
Moja je majica inila uredno slovo V nad grudima i Mojsije je zastao,
drei kist i dalje prislonjen o moju kou, ravno iznad srca. No oi je i
dalje drao zatvorenima.
Kada bih te slikao, koristio bih se svim bojama, rekao je najednom,
gotovo sjetno, kao da je bio siguran da me ne moe naslikati... ali je elio.
Imala bi grimizne usne, kou boje breskve i oi boje ebanovine s
ljubiastim sjenkama. Imala bi kosu proaranu zlatnom, bijelom i plavom
bojom, a kou obojenu nijansama karamele i laga, protkanu ruiastom i
osjenanu bojom cimeta.
Dok je priao, pomicao je kist amo-tamo, kao da zaista slika bojama
u svojoj glavi. A onda je zastao i otvorio oi. Dah mi je bio zapeo negdje
izmeu srca i glave te sam se morala koncentrirati da ga ispustim, a da se
ne odam. Ali znao je. Znao je kakav uinak ima na mene. Bacio je kist i
ustao, razbivi aroliju koju je istkao njenim potezima i mekim rijeima.
Zaputio se natrag u kuu i mogla sam se zakleti da sam ula kako mrmlja
dok me ostavljao leati samu na travi: Ne mogu te naslikati, Georgia... ti
si iva.

~ 55 ~
Knjigoteka
 briana&anna

VI.

MOJSIJE

GEORGIA SE NIJE HTJELA DRATI PODALJE. Svim sam se snagama

trudio otjerati je. Nisam je trebao da me ograniava i vee. Namjeravao
sam otii to prije uspijem, a ona nije bila dio mojih planova. Veinu sam
se vremena prema njoj ponaao kao prema psu. A ona bi me samo
ignorirala i uzvratila. Nije ju to nimalo zabrinjavalo, a kamoli da bi zbog
toga pobjegla. Problem je bio taj to se meni svialo ljubiti je. Svialo mi
se osjetiti njezinu kosu u svojim rukama, svialo mi se kako mi je
oduzimala prostor kada bi mi se previe pribliila, zahtijevajui panju i
dobivajui je, svaki prokleti put.
I nasmijavala me. Nisam bio tip osobe koja bi se smijala. Psovao sam
vie no to sam se smijao. ivot jednostavno nije bio tako smijean. No
Georgia je bila nevjerojatno smijena. A smijanje i poljupci ne olakavaju
vam kada pokuavate nekoga uvjeriti da ga elite dalje od sebe. A ona
jednostavno nije htjela otii.
Pomislio sam da e nakon one noi tijekom rodea, svezana i
terorizirana, Georgia prestati biti tako drska. Terrence Anderson, koji
Georgiji nije imao uputiti nita osim pogrda, sigurno je prestao biti drzak
kada sam ga stjerao u kut nekoliko noi nakon stampeda i pobrinuo se da
naui kako djeake koji vole uad izbadaju mukarci koji vole noeve.
Istina je da sam bio dobar s noevima - mogao sam ih baciti i pogoditi
metu ravno u sredite s udaljenosti od dvadeset koraka - i pobrinuo sam
se da Terrence to naui. Pokazao sam mu jedan lijepi, veliki no koji sam
uzeo iz bakine kuhinjske ladice, malo ga posjekavi po obrazu, oznaivi
ga na istome mjestu gdje je i Georgijin obraz bio krvario.
Rekao je da nije on to napravio. No oi su mu letjele amo-tamo kao
da moda jest. ak i ako nije, bio je seronja, stoga se nisam osjeao loe
jer sam ga raskrvario. Jedino zbog ega sam se osjeao loe bilo je to to
sam uope imao potrebu zaplaiti ga. Georgijini problemi nisu bili moji
problemi. Georgia je bila moj problem. Kao na primjer sada, kada je bila
odluna da mi pomogne popraviti ogradu, priajui i nasmijavajui me, a
onda me inei ljutitim jer me nasmijala.
Ne mogu nita napraviti kada si blizu mene. A past e kia, i ja neu
dovriti. Ovaj je dio ograde prokleto zeznut, a ti ne pomae.

~ 56 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Cvil, cvil, cvil, Georgia je uzdahnula. I ti i ja znamo da ja rasturam

u popravljanju ograda.
Nasmijao sam se. Opet. Grozna si u popravljanju ograda! A nisi ni
ponijela rukavice, pa sam ti morao dati svoje, i sada moje ruke izgledaju
kao dikobrazi od prokletih pranja. Ne pomae.
To je to, Mojsije. Daj mi pet sjajnih. Georgia je rekla, kao da
zahtijeva trbunjake, vojni zapovjednik koji izvikuje naredbu.
Pet sjajnih?
Pet stvari zbog kojih je dananji dan sjajan. Zbog kojih je ivot
sjajan. Hajde!
Samo sam je mrko gledao.
Dobro. Ja u prva. Lako je. Evo to mi prvo pada na pamet, pet stvari
za koje sam ja zahvalna. Slanina, vlane maramice, Tim McGraw, maskara
i rumarin, rekla je.
To je neobian slijed, rekao sam.
to si mi ono rekao o pronalaenju ljepote u malim stvarima? Kako
se zvao onaj slikar? Vermeer?
Vermeer je bio umjetnik, a ne slikar, prigovorio sam, mrtei se.
Umjetnik koji je slikao nokte i mrlje i pukotine u zidu, je li? Bio sam
zadivljen to je zapamtila.
Igra pet sjajnih ide tako nekako. Pronalazi ljepotu u obinim
stvarima. A jedino je pravilo zahvalnost. Moji mama i tata slue se njome
svakodnevno. Gunanje u naoj kui i nije doputeno. Udomljena djeca to
naue vrlo brzo. Svaki put kad se pone samosaalijevati ili pone
jadikovati o tome kako je ivot lo, odmah mora imenovati pet sjajnih.
Mogu ja imenovati pet sjajnih. Pet stvari koje su sjajne za
uzrokovanje glavobolje. Nasmijao sam se sarkastino, zadovoljan
svojom dosjetkom. A injenica da nosi moje rukavice na samom je
vrhu. Slijede je tvoji iritantni popisi i injenica da si Vermeera upravo
nazvala slikarom.
Dao si mi svoje rukavice! I da, moda je iritantno, ali ima neto u
tome. Tjera te da se usredotoi na neto drugo, barem na minutu. I
prekida sve cviljenje. Imala sam jednom sestricu koja bi svaki put
nabrojila pet istih stvari. Toaletni papir, pageti iz konzerve, vezice za
cipele, arulje i zvuk hrkanja njezine majke. Kada je dola k nama, imala
je samo par japanki, i nita vie. Prvi put kad smo joj kupili tenisice,
kupili smo joj par koji je na sebi imao fluorescentne zelene vezice s
ruiastim srcima na sebi. Hodala bi neprestano zurei u te vezice.
~ 57 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Zvuk hrkanja njezine majke?

To je znailo da je jo uvijek iva.
Malo mi je pozlilo. Djeca sa svih strana svijeta trpe previe od ljudi
koji bi trebali biti pametniji. A onda se ta djeca pretvaraju u odrasle koji
ponavljaju taj ciklus. I ja bih vjerojatno uinio isto ako bih ikada imao
djece. Jo jedan razlog zato ih ne treba imati. Georgia je nastavila priati
dok sam ja razmiljao koliko su ljudi zapravo odvratni.
Moja mama doputa toj djeci da joj kau pet stvari koje ih mue, pet
stvari koje su imali potrebu izraziti. Nabroje ih na prste. Georgia je
dohvatila moju ruku te na moje prste nabrojila pet stvari,
demonstrirajui postupak. Na primjer, umoran sam. Nedostaje mi
mama. Ne elim biti ovdje. Ne elim ii u kolu. Preplaen sam. togod.
Potom prste koje su upravo uporabili kako bi izrazili svoje probleme
savijaju u pesnicu. A zatim bace te stvari, odbace ih. Georgia je ilustrirala
pokret mojom rukom, svinuvi mi prste prema dlanu, nainivi pesnicu
kako bih mogao baciti imaginarnu kuglu od prikupljenih prigovora. A
onda od njih trai da imenuju pet sjajnih. To im pomae da se usredotoe
na neto drugo i podsjea ih da ivot, ak i kada je prilino lo, nikada
nije sasvim lo. Gledala me, jo me uvijek drei za ruku, ekajui. I ja
sam gledao nju.
Daj mi ih onda, Mojsije. Pet sjajnih. Kreni.
Ne mogu, odmah sam rekao.
Itekako moe. Mogu ja imenovati pet stvari za tebe, ali to ne
funkcionira jednako dobro. Zahvalnost najbolje funkcionira kad je sm
osjea.
Dobro. Onda ti to uini - imenuj pet sjajnih za mene, ispalio sam i
izvukao svoju ruku iz njezine. Misli da me poznaje? rekao sam to
smireno, no neto me peckalo pod koom, razdraenost koju nisam
mogao sasvim potisnuti. Georgia je mislila da zna sve, no Georgia
Shepherd nije propatila dovoljno da bi znala ita o ivotu.
Georgia je ponovno ugrabila moju ruku, tvrdoglavo, i podigavi je,
njeno je utisnula poljubac na svaku jagodicu za svaku stvar na popisu.
Georgijine oi. Georgijina kosa. Georgijin osmijeh. Georgijina osobnost.
Georgijini poljupci. Zatreptala je oima. Vidi? Definitivno pet sjajnih za
Mojsija.
Nisam mogao rei nita protiv toga. Sve su te stvari bile prilino
sjajne.

~ 58 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Osjea se ponosno sad, zar ne? rekao sam, tresui glavom, cerei
se unato samome sebi. Prste mi je proeo peckajui osjeaj na mjestima
koje su dotakle njezine usne. elio sam da to ponovi. I nekako je znala o
emu razmiljam. Ponovno je privukla moju ruku svojim usnama. A ovo
su moje. Poljubila je moj najmanji prst. Mojsijeve oi. Kliznula je
prema prstenjaku. Mojsijev osmijeh. Jo jedan poljubac na najvii vrak.
Mojsijev smijeh. Usne su joj bile tako meke. Mojsijeva umjetnost.
Zavrila je na palcu, prislonivi svoje usne njeno na jastui. Mojsijevi
poljupci. Zatim je odmaknula usne od mojih prstiju i pritisnula ih na moj
dlan.
To je mojih pet sjajnih za danas. To je bilo mojih pet sjajnih juer i
bit e i sutra i sljedei dan, sve dok mi tvoji poljupci ne dosade. Onda u
morati razmisliti o neemu drugome.

* * *

GEORGIA

SVI SMO PILJILI. Iako je bio tek drugi tjedan nove kolske godine, a
on je bio novi uenik, svi su znali Mojsija. Ili su bar znali za njega. Za
poetak, nije bio bijel u malenoj koli koju su pohaala veinom bijela
djeca, pa se zbog toga isticao. Osim toga, bio je predivan. No nismo zato
zurili. Mojsije se nalazio u mojoj uionici u kojoj sluamo englesku
knjievnost, crtajui po ploi, iako nije bio upisan na taj predmet. Kada
smo se vratili s ruka nali smo ga ondje, a ispred njega dvije su goleme
ploe bile ispunjene crteom koji nije bio slian niemu to je itko od
uenika ikada vidio. Osim mene. Ja sam znala za to je sposoban.
Mojsije je naglo zastao, kao da je rastrgan izmeu zavravanja tog
umjetnikog djela i bijega iz prostorije. A kada je gospoa Murray ula u
razred, bjeanje vie nije bilo opcija. Njegov smei obraz bio je zamrljan
crnom bojom, kao i prsti, kao da se sluio njima kako bi stvorio i doradio
erotinu sliku koja se nalazila iza njega. Nelagodno se vrpoljio,
premjetajui teinu s jedne noge na drugu, a oi, nemirne i irom
otvorene, svojom zlatnom bojom inile su da izgleda kao ivotinja u
zamci. A u zamci je zasigurno i bio. Gospoa Murray stajala je na vratima,
oiju uperenih u plou. Kada sam je pogledala kako bih vidjela hoe li
vikati na Mojsija ili, jo gore, izbaciti ga iz kole, zapazila sam da joj se niz
lice slijevaju suze, a da je ruke pritisnula na usne. Bila je to vrlo neobina
reakcija.
~ 59 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Gospoa Murray nije bila od onih koji bi plakali. Obino je bila

prilino ozbiljna i stroga. Bila je ona dobra uiteljica i nije ni vikala ni
postajala emotivnom kada bi klinci neto zbrljali ili kada bi pokazali
nepotovanje, to sam, iskreno, cijenila. Srednja kola bila je dovoljno
luda i bez profesora koji bi pridonosili toj drami. Kada gospoa Murray
nije bila sretna, obino bi se samo zagledala u tebe i poela nabrajati
hrpu zadae. Nije plakala.
Ovo nije bilo dobro. Oito je i Mojsije prepoznao tu injenicu, jer
odmah je ispustio marker koji je vrsto drao u ruci i odmaknuo se,
gledajui prvo na jednu stranu, pa na drugu, kao da planira bijeg.
to je to uope? Progovorio je Charlie Morgan, onaj koji nikada nije
mogao ni biti miran ni drati jezik za zubima. Obino sam mrzila to to
nikada ne moe uutjeti. No sada mi to nije smetalo. Sada mi je bilo
drago. Bilo mi je drago jer sam i ja eljela znati. Charlie je pokazao
prstom na plou. Je li to vodopad?
Kada Mojsije nije odgovorio, Charlie je nastavio. Iza vodopada - to
su ljudi, je li? Charlie se nasmijao. Ljube se! I ini se da na sebi ne nose
ba nita.
Nekoliko se mojih kolega iz razreda nasmijalo, no svi smo i dalje
piljili - poglede nam je privlaila voda koja se sputala niz stijene
okruujui dvoje ljudi koji su bili gotovo sasvim skriveni iza
srebrnkastog slapa. Kad bih zakiljila, zamaglivi stvarnost crnih linija i
neromantine ploe, mogla sam zamisliti da je slika stvarna, da ljudi iza
slapa ive i diu, da se zaista ljube, a da mi virkamo kroz mlazove,
promatrajui odvijanje tog intimnog susreta. I definitivno su bili goli.
Osjetila sam kako mi obrazi postaju vrui pa sam svrnula pogled.
Gledajui Mojsijev crte, poela sam se osjeati tijesno u svojoj koi, a
tijelo mi je gorjelo potrebom koja je postala sveprisutnom to se tie
Mojsija. Podsjetio me na onu no u vodotornju, na poljupce koje smo
podijelili i na toplinu koja je ostala u mojem trbuhu dugo nakon to smo
se razili.
Jesi li ti to nacrtao? Druga je klinka progovorila iza mene. Zvuala
je kao Kirsten, no nisam okrenula glavu kako bih potvrdila svoju
pretpostavku. Predobro je. Nevjerojatan si umjetnik.
Uenici! Gospoa Murray pronala je svoj glas, iako je drhtao i
treperio kao da jo uvijek plae. Zaputite se prema dnevnom boravku.
Uzmite svoje stvari. Iskoristite to vrijeme da poradite na eseju koji
morate predari u petak. Mojsije, molim te, ostani.

~ 60 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Rad na eseju nije zvuao ni upola zanimljivo kao gledanje gospoe

Murray kako plae nad crteom golih ljudi, koji nije nacrtao nitko drugi
nego Mojsije Wright - moj Mojsije - koji je ujedno bio najudnija osoba
koju sam ikada upoznala. No slobodno je vrijeme bilo mnogo bolje od
predavanja, a i nisam imala izbora, stoga smo se svi nevoljko ustali te
krenuli prema vratima. Ja sam bila posljednja na izlazu, a kada sam
zatvarala vrata iza sebe, uhvatila sam Mojsijev pogled. Izgledao je kao da
me eli pozvati natrag, kao da eli objasniti. No onda su se vrata zalupila
za mnom, i nala sam se s druge strane. Ipak, uinilo mi se da sam ula
kako gospoa Murray upuuje Mojsiju najudnije pitanje.
Kako si znao? upitala je. Kako si znao za Raya?

* * *

GEORGIA

MOJSIJA SU SUSPENDIRALI. Gospoi Murray oito se nije svidjelo

njegovo crtanje golih ljudi koji se ljube pod slapom po njezinoj ploi. Ja
sam zapravo bila malo iznenaena. Njegov se postupak nije inio
zlobnim. No pretpostavljam da je crte bio malo preerotian za uionicu.
Ponovno me poela proimati vruina i zapitala sam se to je Mojsiju bilo
u glavi. to ga je nagnalo da uini neto tako glupo? Pozornost? Bio je tek
poetak kolske godine, svibanj je jo bio daleko, a prema onome to sam
jedva uspjela izvui iz Mojsija, nije si mogao priutiti da ita propusti. Bio
je maturant, no jo se trebao vraki potruditi ako je mislio maturirati.
Bila sam sigurna da e njegova baka znati koga treba pritisnuti i da
e izgladiti stvari pa e se on odmah vratiti, no tijekom sljedea dva
mjeseca jedan je incident slijedio drugi i Mojsije se nije uspio drati
podalje od nevolja. Oslikao je jo jedan tagalj u gradu crnim i srebrnim
bojama te zlatnim prugama, tako ivopisnim da je izgledalo kao da je
cijelu sjevernu stranu prodrla crna rupa koja je za sobom ostavljala
bijesnu oluju. Tek sam poslije saznala da je taj tagalj prije trideset
godina pogodio grom i spalio ga do temelja, ubivi i jednog ovjeka.
ovjek je pokuavao izvui svoje konje kada su ga prodrli plamenovi.
Slika nije bila jednako divna kada sam znala priu iza nje.
tagalj je s vremenom ponovno izgraen, a njegova se supruga
preudala, no Charlotte Butters, njegova udovica, nije bila odve
impresionirana Mojsijevom umjetnikom sposobnou te se pobrinula
da svi u gradu znaju kako je sliku smatrala vrlo okrutnom alom, iako
~ 61 ~
Knjigoteka
 briana&anna

sam ja sumnjala da je u pitanju ita vie od sluajnosti. Bilo bi teta

prebojiti neto tako nevjerojatno, no Charlotte Butters je bjesnjela, stoga
je Mojsijeva baka smirila napetosti obeavi da e Mojsije popraviti taj
dio te usput obojiti i ostatak staje kako bi se iskupio. Ovaj put bez vrtloga
boja Sikstinske kapelice. Samo obina crvena i beskrajni sati na
ljestvama. Ja sam mu, naravno, pravila drutvo iako me pokuavao
uvjeriti da odem. Kao i inae.
Bio je studeni, no iako se u zraku osjeao daak hladnoe, a svjetlo
grijalo zemlju pod drukijim kutom, imali smo niz neuobiajeno toplih
dana, dovoljno toplih da bojenje taglja nakon kole ne bude sasvim
neprivlano, posebice ako je to znailo da u moi vidjeti Mojsija... htio on
vidjeti mene ili ne. On i ja imali smo najneobiniji odnos. Jedan bi mi
trenutak govorio da odmaglim, dok bi me drugi ljubio kao da me nikada
ne namjerava pustiti.
Taj sam se put, blago reeno, nala sasvim potresena i zbunjena.
Kada sam se pojavila u iznoenim wranglericama i topiu koji je preivio
ve tisuu pranja te mu ponudila pomo, samo me pogledao i poeo
diktirati popis stvari koje smijem i koje ne smijem raditi, a koji je bio
malo ekstreman s obzirom na to da smo samo bojili tagalj. Nakon
iscrpnog popisa uputa i parametara, glasno sam uzdahnula i dohvatila
kist - kritino me promatrao nekoliko minuta prije no to mi ga je uzeo iz
ruke i ponovno preao preko svega to sam napravila.
Kada sam se pobunila, prekinuo me.
Moje radno mjesto, moja pravila.
Dakle, to su tvoja pravila. Tvoji zakoni?
Da. Mojsijev zakon. Nacerio se.
Mislila sam da Mojsijev zakon podrazumijeva deset Bojih
zapovijedi.
Ne znam imam li ih toliko.
Pa, ovo je drava Georgia, a u Georgiji imamo drukije zakone.
Stoga, kada si u Georgiji...
Kada sam u Georgiji? upitao je tako tiho da mi je gotovo promaklo.
Zarumenjela sam se, shvativi da ono to sam rekla skriva izvjesnu
seksualnu konotaciju. No budui da nikada nisam bila ta koja bi se
povukla, nastavila sam grmjeti. Ha. Nadaj se. Pokuala sam nastaviti
bojiti, no on me odgurnuo od kante s bojom.

~ 62 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Drui se sa mnom samo zato to voli kriti pravila - i nemoj misliti

da ne znam da tvoji roditelji imaju neka pravila koja se tiu nas. Izluuje
ih to to si sa mnom. Posebno tvoju mamu. Ona me se boji.
Pa, bila je to istina. A on nije bio glup. To je definitivno bio dio
njegove privlanosti. No kada bi se izgubio, slikajui poput demona,
slikajui nevjerojatne stvari koje su dolazile odnekud iza tih
jantarnozelenih oiju, nisam mu se mogla dovoljno pribliiti. A htjela sam
da naslika mene. eljela sam stati ispred njega i dopustiti mu da me
prekrije bojom, da postanem jednom od njegovih tvorevina. eljela sam
biti dio njegova svijeta. eljela sam se uklopiti. Bilo je to ironino, prvi
put u svojemu ivotu, ako je uklopiti se znailo stopiti se s njegovim
mislima, nestati u njegovoj glavi, eljela sam se uklopiti. Moda je razlog
bio taj to sam ula u sedamnaestu godinu, moda prva ljubav ili prva
pouda. Moda je samo bilo vrue. No eljela sam ga s oajem koji me
prodirao. Nikada u ivotu nisam nita tako silno eljela. I nisam mogla
zamisliti da u ikada ponovno eljeti neto toliko snano.
Zato ti se sviam, Mojsije? namrgodila sam se, podboivi ruke o
bokove. Bilo mi je dosta to me tako vue za nos, to nikada ne znam to
zaista eli.
Tko kae da mi se svia? tiho je odgovorio. No onda me pogledao.
A njegov mi je pogled davao nade kada bi me njegove rijei skrhale.
Njegov je pogled govorio da mu se ipak sviam.
Je li to jedan od tvojih zakona? Ne osjeaj nita prema Georgiji?
Ne. Nego nemoj da te objese.
Od njegovih mi je rijei pozlilo. Objese? Misli, linuju? To je
bolesno, Mojsije. Moda zvuimo kao seljaine. Moda kaem vidla
umjesto vidjela. Moda kaem bi umjesto bismo. Moda smo
malograani s malograanskim navikama. No to to si crnac, ili koje god
ve boje, ovdje nije vano nikome. Ovo nisu ezdesete, a bogme nije ni
duboki Jug.
Ali jest Georgia, tiho je odgovorio, igrajui se mojim imenom kao
to sam to ja bila uinila. A ti si slatka Georgia meke, ruiaste koe, a ja
ne grizem.
Slegnula sam ramenima. No on jest grizao... i u tome je bio problem.
Zbog njegovih rijei eljela sam se nagnuti i zariti mu zube u miiavo
lijevo rame, uzvratiti ugrizom. eljela sam ga ugristi dovoljno snano da
izrazim svoju frustraciju, no opet dovoljno slatko da mi ponovno dopusti
da to uinim.
I to jo? Koji su jo tvoji zakoni?
~ 63 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Slikaj.
U redu. ini se da taj zakon potuje. to jo?
Dri se podalje od plavua.
Uvijek me pokuavao podbosti. Uvijek mi je pokuavao piti krv. Ne
samo od Georgije, ve od svih plavua? Zato?
Ne volim plavue. Moja je majka bila plavua.
A tvoj je tata bio crnac?
To je pretpostavka. Plavue uglavnom ne mogu same od sebe
izroditi crnu djecu.
Zakolutala sam oima. A misli da smo mi puni predrasuda.
O, ja sam definitivno pun predrasuda. No imam svoje razloge.
Nikada nisam upoznao plavuu koja bi mi se svidjela.
Onda nita. Morat u se obojiti u crveno.
Mojsiju je cerek tako jako razvukao usne da sam pomislila da bi mu
lice moglo puknuti na dva dijela. Iznenadio me, a njega je iznenadio jo
vie, jer se nagnuo i rukama obgrlio koljena, smijui se kao nikada do
tada. Ugrabila sam kist koji mi je bio uzeo te napravila dugu, crvenu liniju
po duini svoje pletenice. Jedva je dolazio do zraka, smijui se jo jae,
istodobno odmahujui glavom. Ispruio je ruku, traei da mu vratim
kist.
Ne radi to, Georgia, gotovo je pljuvao, toliko se smijui da su mu se
u kutovima oiju stvorile suze.
No ja sam nastavila bojiti, a on je skoio na mene, pokuavajui mi
uzeti kist, dok sam se ja vrtjela, okreui svoje tijelo tako da sam mu se u
jednom trenutku nala okrenuta leima, stvorivi barijeru izmeu njega i
kista u mojoj ruci. Drala sam kist ispred sebe, ispruivi ruku to sam
vie mogla, no Mojsije je bio vii, dui, i svojim me rukama lako
obuhvatio i istrgnuo mi kist iz stiska. Sada su mi i dlanovi bili umrljani
bojom, pa sam se okrenula i obrisala ih o njegovo lice, uinivi od njega
ratnika Apaa. Zaciao je i odmah iskoristio kist u svojoj ruci kako bi
ponovio pokret uzdu mog obraza. Nagnula sam se i pronala kantu s
bojom, umoivi prste u svilenkastu crvenu tekuinu. A zatim sam se
okomila na njega, cerei se.
Samo pokuavam potovati zakon, Mojsije. Kako je ono iao?
Slikaj? Zlobno sam se nasmijeila, na to me Mojsije uhvatio za zapee.
Trznula sam prstima, odaslavi u zrak kapljice koje su prekrile njegovu
majicu sitnim, crvenim tokicama.

~ 64 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Georgia, bolje bjei. Mojsije se jo uvijek smijeio, no u oima mu

se nazirao sjaj od kojega su mi koljena zadrhrala. Umilno sam mu se
nasmijeila u lice.
Zato bih to uinila, Mojsije? Kada elim da me ulovi... Cerek mu
se ohladio, a oi postale toplije. A onda je, jo uvijek jednom rukom
drei moje zapee, uhvatio moju pletenicu sklisku od boje drugom i
privukao me k sebi.
A ovaj put dopustio mi je da vodim.
Njegove su usne bile njene, ekajui da ja odredim tempo. Ugrizla
sam ga za usnu i povukla za majicu, openito elei da ne postoje nikakvi
zakoni. Nikakva pravila. Da mogu raditi to me volja. Da mogu lei u
sjenovitoj unutranjosti taglja i povui ga dolje, sa sobom. Da mogu
raditi ono to je moje tijelo eljelo raditi. Da mu mogu obojiti tijelo u
crveno, a da on zauzvrat svojim oboji moje, sve dok ne bude nikakve
razlike, dok ne bude ni crne ni bijele, ni sada ni onda, sve dok ne bude ni
zloina ni kazne. Samo ivopisno crvena, poput moje ivopisne crvene
enje.
Ali zakoni su postojali. Postojala su pravila. Zakoni prirode i zakoni
ivota. Zakoni ljubavi i zakoni smrti. A kada ih prekri, postoje
posljedice. A Mojsije i ja, poput niza fatalnih ljubavnika koji su otili prije
nas i koji e doi poslije nas, bili smo podloni tim zakonima bez obzira
na to drimo li ih se.

~ 65 ~
Knjigoteka
 briana&anna

VII.

MOJSIJE

AK JE I SAM MIRIS BIO OPOJAN. Prouzroio mi je vrtoglavicu i pogorao

bubnjanje u glavi i bol u prsima. Usjeci crvene i ute, vrtlozi srebrne,
pruge crne boje. Ruke su mi letjele, prskajui uokolo, pomiui se,
penjui i stapajui. Bilo je premrano da bih vidio jesam li uistinu stvarao
ono to sam vidio u svojoj glavi. No nije bilo vano. Ne meni. Ali bit e
vano djevojci. Djevojci je bilo potrebno da je netko vidi. Stoga sam je
odluio naslikati, svijetu pokazati njezino lice. A onda e moda otii.
Viao sam je tu i tamo od sredine ljeta, od one noi kada sam
pronaao Georgiju svezanu i odveo je kui. Tada sam poeo viati Molly.
Svoje je ime pisala debelim, kosim slovima, pravei od slova Y petlju
dugim, zavojitim potezima. Vidio sam to ime na ispitu iz matematike. Od
svih stvari, pokazala mi je svoj ispit iz matematike. Pri vrhu se nalazila
vrsta ocjena A 5, i slutio sam da je ponosna na nju. Ili je bila ponosna.
Neko. Prije.
Molly je malo nalikovala na Georgiju - plava kosa i nasmijane oi. No
ona mi je pokazivala stvari i mjesta koja mi nisu znaila nita, poput
ispita iz matematike. Suncokreti koji su se pruali uzdu cesta kojima
nikada nisam putovao, turbulentno nebo i kapljice kie na prozoru
zastrtom zavjesama sa utim prugama, ruke ene i pita od jabuka sa
struno isprepletenom koricom u obliku mreice, savreno zapeena.
A zatim je moju sliku neto osvijetlilo straga, dva reflektora koja su
obasjavala nadvonjak. Bacio sam limenku koju sam drao u ruci,
sputajui se niz zakrivljeni betonski zid, dok su boje u spreju na mojem
improviziranom radnom pojasu udarale o moje noge, zveckajui poput
lanca dok sam bjeao.
No svjetla su me slijedila, uhvativi me u klopku izmeu svojih dviju
zraka, pa sam se spotaknuo bolno se ispruivi. Limenke su mi se arile u
abdomen i kukove, a ljunak utisnuo u kou dlanova. Auto je skrenuo i
zakoio, a ja sam privremeno bio osloboen bljeska dok su svjetla
udarala nad mojom glavom. Odmah sam bio opet na nogama, no neto

5 Ocjena A po amerikom je obrazovnom sustavu najvia ocjena (istovjetna hrvatskoj

petici)
~ 66 ~
Knjigoteka
 briana&anna

nije bilo u redu s mojom desnom pa sam ponovno pao, jauknuvi kada mi
je bol presjekla navalu adrenalina.
Mojsije?
Nije to bila policija. A nije bio ni djevojin ubojica. Bio sam gotovo
siguran da je bila ubijena. U njezinim je bojama bilo neeg mranog i
svjeeg, neeg to bih vidio samo kada je smrt bila nasilna i neoekivana.
Kada je smrt bila nedavna.
Mojsije? Opet sam zauo taj glas. Okrenuo sam se, podigavi ruku
kako bih blokirao svjetlo depne svjetiljke koja je bila uperena u mene i
kako bih pronaao glas s druge strane.
Georgia? Koji vrag ona radi vani u jedan ujutro tijekom tjedna? Moj
je monolog bez rijei zazvuao roditeljski te sam se odmah prekinuo. Nije
me se ticalo to radi, ba kao to se nje nije ticalo to ja radim. Kao da
sam progovorio naglas, odmah je pitala:
to radi? I Georgia je zvuala kao roditelj, a ja joj, po obiaju,
nisam odgovorio.
Pokuao sam ustati napravivi bolnu grimasu kada sam shvatio da
mi neto viri iz noge. Staklo. U moje je koljeno bila zarivena duga
krhotina stakla na mjestu na kojemu se ono bilo spojilo s betonom.
Zato to radi? Glas joj je bio tuan. Ne optuujui. Ne prestraen ili
oprezan. Samo tuan, kao da me nije razumjela, a eljela je. Zato slika
po svaijem posjedu?
Ovo je javni posjed, Nikome nije stalo. Bilo je glupo to rei, ali
nisam joj mogao objasniti. Ba kao to nisam mogao nikome objasniti.
Stoga nisam ni namjeravao.
Charlotte Butters bilo je stalo. Gospoi Murray sigurno je bilo
stalo.
A ti si vani veeras, eto tako. uva sigurnost zajednice titei je od
crtaa grafita? upitao sam. Nadvonjak nije bio okruen niim osim
poljima visokog, zlatnog ita... ili to su ve uzgajali u Uti. Omanja
skupina poduzea okupila se oko izlaznog traka u blizini, no ona su bila
siuan otok u moru zlata.
Ne. Vidjela sam te kako odlazi. Gledala sam kako vozi prema
Nephiju.
Tupo sam je gledao.
Tvoja svjetla udarila su u moj prozor kada si odlazio. Jo sam uvijek
bila budna.

~ 67 ~
Knjigoteka
 briana&anna

To nije imalo mnogo smisla. Slikao sam ve barem sat vremena,

Vozala sam se dok te nisam pronala; vidjela sam tvoj dip pokraj ceste,
tiho je dovrila. Njezina me iskrenost zadivila. Nije uope bila sklona
zavaravanju. A kada bi pokuala prikriti svoje osjeaje, uvijek bih je
prozreo. Bila je poput stakla - ista, prozirna, jasna kao dan. A kao i na
staklo, porezao sam se na njezinu iskrenost.
Povukao sam krhotinu iz svojega koljena, psujui dok sam to inio, a
taktika za skretanje pozornosti je upalila jer je Georgijin pogled pao na
moju ranu. Pomaknula je svjetiljku kako bi bolje vidjela, psujui zajedno
sa mnom kada je ugledala krv koja je na mjeseini bojila moje hlae u
crno.
Nije tako strano. Slegnuo sam ramenima. Ali boljelo jest.
Hajde. Imam pribor za prvu pomo pod sjedalom. Dala mi je znak
svjetiljkom pravei krug svjetlom dok se okretala, oekujui da u je
slijediti. A to sam i uinio.
Silovito je potegnula vrata, izvukla naranastu plastinu kutiju ispod
suvozakog sjedala i potapala sjedalo, oekujui da sjednem ondje.
Moe li se popeti?
Progunao sam, To je samo ogrebotina - nee mi morati
amputirati nogu ili slino.
Pa, krvari kao luda.
Povukao sam nogavicu prema gore, a Georgia se bacila na posao
igrajui se doktora dok sam ja netremice gledao u vrh njezine
svjetloplave glave pitajui se po milijunti put zato se neprestano mota
oko mene. U emu je privlanost? Ta je djevojka voljela izazove, to je bilo
sasvim jasno. Promatrao sam je kada bi jahala onog crnog konja po
poljima, preskaui preko ograda, letei kao da joj je mjesto u nebu.
Promatrao sam je kako mami tog pastuha sve dok nije postao toliko
opinjen da je sada trao k njoj kad god bi ga zvala. No ja nisam bio
ivotinja i nisam elio biti njezin idui izazov, a bio sam prilino siguran
da sam upravo to bio.
Pomisao na to sasvim me razljutila i im je zavrila, povukao sam
nogavicu dolje i iziao iz auta, zaputivi se prema svojem dipu bez rijei.
Krenula je za mnom.
Idi kui, Georgia. Kri jo jedan od mojih zakona. Ne prati Mojsija.
To su tvoji zakoni, Mojsije. Ja se nisam sloila ni s jednim od njih.
uo sam kako se spotaknula iza mene te sam zastao, unato sebi.
Posvuda su leale krhotine stakla i pivske limenke. Ovaj je nadvonjak
~ 68 ~
Knjigoteka
 briana&anna

vikendima bio okupljalite mladih. Vie se srednjokolca napijalo ovdje

nego igdje u gradu - ako su pivske limenke bile ikakav pokazatelj. Nisam
elio da se ozlijedi. Vratio sam se do nje i uhvatio je za ruku, otprativi je
natrag do njezina kamioneta.
Idi kui, Georgia, ponovio sam, no ovaj sam put to pokuao rei
malo blae. Otvorio sam vozaka vrata hrave kante koju je nazvala
Myrtle jer se to rimovalo s kornjaom, turtle, a otprilike je toliko brzo
vozila.
Zato si naslikao onu djevojku? Na nadvonjaku. Zato si to uinio?
to to znai? Glas joj je bio tuan, gotovo kao da se osjeala izdanom.
Izdanom ime, nisam mogao pogoditi.
Vidio sam njezinu sliku. Stoga sam je naslikao, odgovorio sam
jednostavno. Bila je to gotovo istina. Zapravo nisam vidio njezinu sliku,
ne onako kako je to zazvualo. Ne na letku - iako se jedan od njih nalazio
na oglasnoj ploi u poti. Zapravo sam je vidio u svojoj glavi.
Svidjelo ti se kako izgleda?
Slegnuo sam ramenima. Lijepa je. Tuno je to. Volim crtati. Istina.
Bila je lijepa. Bilo je to tuno. A ja jesam volio crtati. Jesi li je poznavao?
Ne. Znam da je mrtva.
Georgia je izgledala prestravljeno. ak sam i u mjeseinom obasjanoj
tami mogao vidjeti koliko sam je uznemirio. Mislim da sam je i elio
uznemiriti. elio sam da se boji.
Kako?
Jer klinci na letcima obino jesu mrtvi. Odavde je, nije li?
Ne ba. Iz Sanpetea je. No to je mali grad poput ovoga. I udno je da
je samo tako nestala. Ona je druga djevojka koja je na taj nain nestala
prole godine. To je ba... udno. Strano, zna?
Kimnuo sam. Djevojka se zvala Molly. I definitivno je bila mrtva.
Neprestano mi je pokazivala stvari. Nepovezane s njezinom smru. Ve
sa ivotom. Nadao sam se da e me sada ostaviti na miru. Predugo je to
ve trajalo. Nisam imao pojma zato je uope dola k meni. Obino je
morala postojati nekakva veza. Nikada nisam upoznao Molly. No sada e
otii, nadao sam se. Naslikam ih i oni odu. Na taj sam im nain pokazivao
da ih razumijem. I obino je to bilo dovoljno.
A to to si ti ovdje usred noi, i to je slika... I to je udno, Georgia
je rekla hrabro, ustrajno me gledajui.
Ponovno sam kimnuo. Boji li se, Georgia?

~ 69 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Samo me gledala kao da mi pokuava ui u glavu. Moja mala

aptaica konjima, kao da pokuava aptati meni. Protresao sam glavom,
pokuavi je raistiti. Nije ona moja aptaica konjima. Nije moje nita.
Da. Bojim se. Bojim se za tebe, Mojsije. Jer ovo e svi vidjeti. Policija
e vidjeti ovo. I ljudi e pomisliti da si ti neto uinio toj djevojci.
To misle kamo god poem, Georgia. Ve sam se naviknuo.
Slika li uvijek mrtve ljude?
Njezin je glas pukao poput bia, i osjetio sam kako mi istina sjee
lice, uz prasak i opekline koje tajne sa sobom donose.
Koraknuo sam unazad, zapanjen jer je tako lako razotkrila taj dio
mene. Zaputio sam se prema svojemu dipu, vie od svega elei pobjei,
bjeati, bjeati i nastaviti bjeati. Zato nisam mogao jednostavno
nastaviti bjeati? Do kraja kolske godine bilo je jo sedam mjeseci, a ja
sam se trudio ostvariti bar minimalan uspjeh koji mi je bio potreban da
maturiram i tedio sav novac. Sedam mjeseci. A onda sam, bez obzira na
to koliko volio Gi, bez obzira na to koliko me boljela pomisao na to da
vie nikada neu vidjeti Georgiju, planirao napustiti ovaj udni, mali
gradi s njegovim znatieljnim, sumnjiavim stanovnicima, koji se
petljaju u sve i brbljaju o svemu. I nastavit u se kretati, putem slikajui.
Nisam znao kako u preivjeti, no hou. I bit u slobodan. Slobodniji nego
ikada.
Georgia je gazila za mnom, Naslikao si sliku mojeg djeda na naem
taglju. On je mrtav ve dvanaest godina. Imala sam pet godina kada je
umro. Naslikao si i udar munje u tagalj Charlote Butter. Njezin je suprug
ubijen u toj elektrinoj oluji. Naslikao si mukarca imena Ray na ploi
gospoe Murray, a poslije sam saznala da se zarunik gospoe Murray
zvao Ray. On je ubijen pod udnim okolnostima dva tjedna prije njihova
vjenanja. Oslikavao si i zidove unutar staroga mlina. I to sam vidjela. Ne
raspoznajem lica koja si naslikao, no i oni su svi mrtvi, nisu li?
Na to joj nisam mogao nikako odgovoriti, a da joj ne kaem sve. elio
sam joj rei sve. No znao sam to je pametnije. Stoga sam samo nastavio
hodati.
Mojsije! Stani! Molim te, molim te, molim te nemoj neprestano
bjeati od mene! uzviknula je frustrirano, tako blizu suza da sam gotovo
mogao uti kako joj se nakupljaju iza oiju. Srce me zaboljelo, a volja se
slomila. Napravio sam jedino za to sam znao da e zaustaviti njezina
pitanja, njezinu sumnju u mene. Jedino to e nam oboma pomoi da sve
zaboravimo. Dopustio sam joj da me ulovi.

~ 70 ~
Knjigoteka
 briana&anna

A kada jest, okrenuo sam se licem prema njoj i obgrlio je tako snano
da su nam se srca doticala, pronaavi slian ritam. Moje je udaralo o
njezine grudi, a njezino je uzvraalo, udarajui o moja prsa, izazivajui
me kao to je to obiavala initi. Ljubio sam joj usne, opet i opet,
doputajui njihovoj boji da obuzme moj uznemireni um, da ugasi sve
slike u mojoj glavi, dok ne preostane samo Georgia, samo poljupci ruine
boje i mjeseina, samo vruina. Dirao sam joj tijelo, grijui svoje ruke na
njezinoj koi sve dok pitanja nisu odleprala na vjetru. A djevojka koju
sam naslikao na betonskom podvonjaku podigla je lice prema nebu i
ostavila nas nasamo.

* * *

GEORGIA

POBJEGLA SAM IZ KOLE prije kraja dana te s Myrtle otila na

vonju do nadvonjaka kako bih mogla pogledati Mojsijevu sliku na
danjem svjetlu prije no to ga natjeraju da je preboji. Bila je predivna.
Djevojka se smijeila nepoznatom oboavatelju, lica podignutog prema
gore, kao prema suncu, dok joj je kosa leprala oko ramena. inila me
gotovo ljubomornom, i sramila sam se svojih sitniavih osjeaja. No
Mojsije ju je ovakvom vidio. Kako je to bilo mogue, nisam znala. No on je
bio umjetnik, a ona njegova muza, bez obzira na to kako kratko. A to mi
se nije svialo. eljela sam biti njegova jedna i jedina. eljela sam biti
jedino lice u njegovoj glavi.
Sjedila sam netremice gledajui u nasmijanu djevojku kojoj je ivot
na osamljenom nadvonjaku udahnuo sprej u boji i genij suvremenog
Michelangela. Ili moda Van Gogha. Nije li Van Gogh bio onaj ludi?
Djevojka koju je Mojsije naslikao bila je tako puna ivota da sam bila
sigurna da ne moe biti mrtva. No Mojsije je mislio da jest. Pri samoj
pomisli na to eludac mi se stisnuo, a nogama ovladala slabost. Ne zato
to je bila mrtva - to je bilo uasno - ve zato to se inilo da Mojsije to
zna. Nitko ne bi mogao pomisliti da se Mojsije ruga neijoj tuzi ili da je
njegova umjetnost nasilna. No bilo je to vrlo udno. I nitko nije znao to
uiniti s njim. Nikada nije poricao to je radio. No nije se ni branio.
A sino. Sino sam bila uplaena i ljutita i zbunjena. inio se tako
nedostupan. Tako frustrirajue suzdran! Stoga, kada se nenadano
okrenuo prema meni i poljubio me, uhvativi me tako vrsto da izmeu
nas nije ostalo ni milimetra razmaka... neto se u meni slomilo. A kada je
~ 71 ~
Knjigoteka
 briana&anna

bacio svoj kaput i kada smo pali na tlo, grlei se, ljubei se, svlaei
nezgrapnu odjeu kako bismo razotkrili ono neto ispod nje to nas je
razdvajalo, nisam se pobunila, a on nije prestao.
Odrasla sam na farmi s konjima. Posjedovala sam jasno, slikovito
znanje o samome inu. No nita me nije pripremilo za te osjeaje, za
potrebu, za intenzivnost doivljaja, za mo, za slatku agoniju. Zauzimali
smo prostor tako iskonski i tako pun trenutnosti da su otkucaji naih
srca postali zagluujui metronom, svijajui vrijeme, oznaavajui
trenutak. Bila sam tako ispunjena udom da nisam mogla svrnuti pogled.
Nisam mogla ak ni zatvoriti oi.
Mojsije, Mojsije, Mojsije, srce mi je jecalo, a usta realizirala zvuk.
Oi su mu bile jednako rairene kao to su i moje zasigurno bile,
njegovi udisaji jednako plitki, a kada mu usne nisu bile prislonjene o
moje, bile su blago razdvojene, stenjui dok smo se privijali jedno o
drugo, isprepletenih prstiju, sudarenih pogleda. Tijela su nam se kretala
u ritmu starijem od zemlje na kojoj smo leali.
Poznavala sam se dovoljno dobro da shvatim kako poslije neu biti
ponosna na svoj nedostatak suzdranosti. Nee mi se sviati betonska
graevina u blizini, prepuna smea, ni travke ispod mojih lea. Znala sam
da neko vrijeme neu moi pogledati tatu u oi. No isto sam tako znala da
je taj trenutak bio neizbjean. Jurila sam prema njemu otkad sam prvi
put ugledala Mojsija. Moji su roditelji bili religiozni ljudi, duhovni ljudi.
Mislila sam da sam i ja poput njih. Odgojena sam odlazei u crkvu, tjedan
za tjednom, sluajui o grijesima tijela. No nitko mi nije rekao kakav e
doivljaj biti iskusiti ih. Nitko mi nije rekao da e pokuaj otpora biti
poput disanja kroz slamku. Uzaludan. Nemogu. Nestvaran.
Stoga sam odbacila slamku i ispunila plua zrakom, ispunila plua
Mojsijem, duboko ga uvlaei, ne mogavi usporiti niti se usredotoiti na
ita drugo osim na sljedei udisaj.
Moda sam se ipak mogla drati podalje od njega. Moda sam
trebala. No sino nisam mogla. Sino nisam. A idui sam dan, sjedei pod
izblijedjelim suncem listopadskog popodneva, dok je lice druge djevojke
zurilo u mene, lice koje je naslikao moj ljubavnik, deko koji je
posjedovao moju duu i tijelo, poeljela da jesam.

~ 72 ~
Knjigoteka
 briana&anna

VIII.

MOJSIJE

POLICIJA ME ISPITALA. Nije to prvi put da sam zavrio na policiji zbog

svojih crtea. Nisam im mnogo dao. Nisam mnogo rekao. Nisam mogao
nita rei, a oni nisu imali nikakvih dokaza protiv mene. Istina je bila ta
da nisam znao nita. Ali znao sam da nije iva. Ljudi koji su ivi ne
posjeuju me u gluho doba i ne napadaju moje misli. Samo sam im rekao
da sam uo o Mollynu nestanku i da sam elio nacrtati neto za nju. Bila
je to istina. Donekle. Istina nije bila neto to bi veina eljela uti. Ljudi
su voljeli religiju, no nisu eljeli prakticirati vjeru. Religija je utjena, sa
svim svojim strukturama i pravilima. Ljudima pomae da se osjeaju
sigurno. No vjera nije sigurna. Vjera je kruta i neugodna i tjera ih da se
izlau riziku. Barem je tako Gigi rekla. A ja sam vjerovao Gi.
Moja je baka uletjela u policijsku stanicu razbaruenih sivih kovra i
s izrazom na licu koji je upozoravao na nevolju. Ne nevolju za mene,
nasreu, ve za redarstvenika koji je nije nazvao dok su me ispitivali.
Imao sam osamnaest godina. Nisu je morali zvati, no vrlo su brzo
pokleknuli pred njezinim bijesom, pustivi me unutar sat vremena,
nakon to sam pristao prebojiti svoju sliku. Gigi nije rekla nita sve dok
nismo doli kui.
Zato i dalje to radi? Slika po zidovima i tagljevima i crta po
kolskim ploama? Rasplakao si gospou Murray, uhitili su te, a sada
ovo? Prekini! Ili, za Boga miloga, najprije zatrai doputenje!
Zna zato, Gigi. I zaista je znala. Bila je to prljava mala tajna moje
obitelji. Moje halucinacije. Moje vizije. Lijekovi na kojima sam bio veinu
ivota pogorali su ih sto puta. Bili su to lijekovi namijenjeni ljudima sa
sasvim drukijim problemima, a kada jedan lijek ne bi upalio, isprobali bi
neto novo. Cijeli sam ivot proveo ulazei i izlazei iz lijenikih ureda -
tienik drave, dravni neprijatelj. Nita nije pomagalo, a lijekova sam
se oslobodio tek kad sam doao ivjeti s Gigi. Nitko nikada nije pomislio
da se moda ne radi o halucinacijama. Nisu pomislili da je moda upravo
onako kako sam govorio.
Ne mogu traiti doputenje, Gigi. Jer onda bih morao objasniti. A
ljudi bi mogli rei ne. I gdje bih onda bio? Bio je to legitiman argument
to se mene ticalo. Oprost je obino laki bez doputenja.

~ 73 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Samo ako ima pet godina! Ne kada si osamnaestogodinjak s

dosjeom. Zavrit e u zatvoru, Mojsije. Moja je baka bila uznemirena, a
zbog toga sam se osjeao kao posljednje govno.
Bespomono sam slegnuo ramenima. Ta prijetnja nije za mene bila
nita novo, i nije me odve plaila. Nisam mislio da bi moglo biti gore od
onoga kako sada ivim. Zatvor je prepun betonskih zidova, ili sam barem
tako uo. No Gigi ne bi ondje bila. Ni Georgia. Nikada vie ne bih mogao
vidjeti Georgiju. Dodue, ona je mislila da sam lud, stoga nisam znao
zato uope marim.
No mario sam.
Bila bi takva teta, Mojsije. Golema teta! Tvoja umjetnost izaziva
strahopotovanje. Predivna je. Mogao bi si stvoriti ivot svojim darom.
Dobar ivot. Samo slikaj, zaboga miloga! Samo slikaj tiho, u kutu! To bi
bilo sjajno! Zato mora slikati po tagljevima i mostovima i zidovima i
vratima drugih ljudi? Gi je podigla ruke u zrak, a ja bih bio volio da sam
mogao objasniti.
Ne mogu. Ne mogu prestati. To je jedina stvar koja je ini
podnoljivom.
ini to podnoljivom?
Ludost. Samo... ludost u mojoj glavi.
Mojsije je bio prorok, zapoela je.
Ja nisam prorok! Ve si mi ispriala tu priu, Gi, prekinuo sam je.
Ali mislim da je ne razumije, Mojsije, ustrajala je.
Piljio sam u svoju baku, u njezino okruglo lice, njezin osmijeh pun
ljubavi, oi bez naznake prepredenosti. Ona je bila jedina osoba zbog koje
se nisam osjeao kao teret. Ili psihopat. Ako mi je ponovno htjela ispriati
o bebi Mojsiju, posluat u je.
Mojsije je bio prorok. No nije tako poeo. Najprije je bio beba,
naputena beba u koari, Gigi je ponovno poela.
Uzdahnuo sam. Zaista sam mrzio priu o tome kako sam dobio ime.
Bila je totalno sjebana. Nije bila slatka ni romantina. Nije bila biblijska.
ak ni holivudska. Ali ipak je to bila Gigi. Stoga sam uutio i pustio je da
radi svoje.
Ubijali su svu idovsku muku novoroenad. Zidovi su bili robovi,
a faraon je bio zabrinuti da bi, ako idovska nacija previe naraste, mogli
ustati i okrenuti se protiv njega. No Mojsijeva majka nije mogla dopustiti
da ubiju i njega. Stoga ga je, kako bi ga spasila, morala pustiti. Stavila ga
je u koaru i pustila ga da se izgubi, Gi je ponovila, dodatno naglasivi.
~ 74 ~
Knjigoteka
 briana&anna

ekao sam. Obino nije stajala na ovome dijelu.

Ba poput tebe, srce.
to? Hoe rei da sam izgubljen sluaj? Da, Gigi. Znam.
Ne. Nisam to mislila. Dodue, tvoja je majka bila izgubljen sluaj.
Upropastila je svoj ivot. Tako je zaglibila i tako se razboljela da se
nikako nije mogla brinuti za tebe. Stoga te pustila.
Ostavila me u javnoj praonici.
Spasila te od sebe.
Ponovno sam uzdahnuo. Gigi je voljela moju majku, zbog ega je bila
suosjeajnija i spremnija oprostiti. Ja nisam volio svoju majku, nisam bio
suosjeajan niti sam bio spreman oprostiti joj.
Ne upropatavaj svoj ivot, Mojsije. Mora pronai nain da se
spasi. Nitko to ne moe uiniti za tebe.
Nemam kontrolu nad tim, Gigi. Ponaa se kao da imam. Kada sam
progovorio, osjetio sam kako se toplina penje uz moj vrat, a vrci prstiju
kao da su odjednom dotaknuli au punu leda. Bio je to osjeaj koji sam
jako dobro poznavao, a ono to dolazi s njim dogodit e se elio ja to ili
ne.
Nee me ostaviti na miru, Gi. I to e me izludjeti. To me izluuje. Ne
znam kako ivjeti ovako.
Gigi se pribliila i rukama mi obgrlila glavu, prislonivi mi lice o
svoje grudi kao da moe stati izmeu mene i svega to je ve bilo u meni.
Ostao sam tako prislonjen, vrsto zatvorenih oiju, pokuavajui
razmiljati o Georgiji, o sino, o tome kako je Georgia odbijala svrnuti
pogled s mene, i kako sam osjeao kao da e mi srce eksplodirati kada
sam osjetio da gubi kontrolu. No ak ni Georgia nije bila dovoljna. Molly
se vratila. eljela mi je pokazati slike.
Mojsije je razdvojio vode Crvenog mora. I tu priu zna, zar ne?
Moja je baka naglo progovorila, nekako razumjevi da se borim s neim
to ona ne moe vidjeti. Zna kako je razdvojio vodu da bi ljudi mogli
proi?
Progunao sam odgovor dok su se treperee slike brzo izmjenjivale
u mojoj glavi, kao da je djevojka koja se zadravala u blizini otvorila
knjigu od tisuu stranica u njoj te poela okretati stranice vrtoglavom
brzinom. Zastenjao sam, na to me Gigi jo jae stisnula.
Mojsije! Moras ponovno spojiti more, ba kao to je to Mojsije
uinio u Bibliji. Mojsije je razdvajao more, ba kao to to moe ti.
Razdvoji more, i pusti ljude da prou. No ne moe doputati svima da
~ 75 ~
Knjigoteka
 briana&anna

prolaze kad god ele. Mora ponovno spojiti more. Moe ponovno
spojiti more i sprati sve slike!
Kako? stenjao sam, vie se i ne borei.
Koje je boje voda? ustrajala je.
A ja sam pokuao zamisliti kako bi tolika koliina vode izgledala,
podiui se u golemim valovima, obuzdana nevidljivom rukom. Odmah
su se slike koje mi je Molly gurala u lubanju usporile.
Voda je bijela, iscijedio sam. Voda je bijela kada je bijesna.
Najednom sam postao tako bijesan da mi je bubnjalo u sljepoonicama, a
tuke se poele tresti. Bio sam tako umoran od toga to nikada nemam ni
minutu mira.
to jo? Voda nije uvijek bijesna, Gigi je ustrajala. Koje jo boje?
Voda je bijela kada je bijesna. Crvena je kada sunce zalazi. Plava je
kada je mirna. Crna je kada je no. Prozirna je kada pada. Buncao sam,
ali pomagalo mi je da se bolje osjeam. Uzvraao sam udarac, a glava se
razbistrila. Kao i voda.
Onda neka padne. Neka se srui na tebe. Neka ti proe kroz glavu i
izie kroz oi. Voda je ista kada sapire bol, ista je kada proiuje. Voda
nema boju. Pusti neka ih sve ponese.
Gotovo sam ih mogao osjetiti, valove koji padaju i okreu me u
svojemu vrtlogu, kao onaj put kada sam surfao na oceanu kao
dvanaestogodinjak. Valovi su me izmlatili. No u njima nije bilo nikakvih
slika. Nije bilo ljudi. Nije bilo niega osim vode, zadihanosti i sirove,
prirodne moi. I uivao sam u tome.
Kako zvui, Mojsije? Kako voda zvui?
Niagara. Zvui poput slapova. uo sam zvuk slapova na Havajima
dok su padali oko gospoe Murray i mukarca kojega je voljela. Raya. Ray
mi je pokazao unutranjost slapa. Bilo je tako buno da nije bilo nijednog
drugog zvuka osim vode. Bila mi je grmjela u glavi. A sada je ponovno
grmjela.
Zvui kao lav. Zvui kao oluja.
Pusti neka slap zvuka padne oko tebe. Gigi mi je govorila ravno u
uho, pa ipak, jedva sam je mogao uti, kao da i mi stojimo unutar slapa
koji je tako glasan da zagluuje svaki drugi zvuk.
Dopustio sam si da se izgubim u zvuku. Izgubim na najbolji mogui
nain. Osloboen od sebe, od svoje glave. Od slika.
Vidio sam kako Bog, koji moe uiniti sve, svojom tukom zadrava
uzdiue valove, Bog koji je uinio kako je Mojsije zatraio davno prije
~ 76 ~
Knjigoteka
 briana&anna

nego to sam roen. I zamolio sam Ga da ponovno uini isto. Zamolio

sam ga da spusti vodu. I Molly je potpuno nestala.

* * *

GEORGIA

MOJSIJE JE PRESTAO II u kolu nakon to su ga policajci izvukli sa

sata zbog crtea kojim je prekrio zid ispod nadvonjaka. Izbjegavala sam
ga etiri tjedna. Gotovo cijeli mjesec drala sam se podalje. A on me
nikada nije potraio. Ne znam zato sam uope mislila da bi. No postojala
su neka pravila oko ovih stvari, zar ne? Ne seksa se ako ne misli vie
nikada nazvati, svratiti. Ne oduzima neije djevianstvo na fantastian,
izbezumljujui nain, ako misli nakon toga jednostavno nastaviti sa
svojim uobiajenim poslovima. Ili moda ipak nije tako.
No znala sam da je osjetio ono to sam ja osjetila te noi. Znala sam
da jest. Nisam mogla biti jedina. A ti su me osjeaji umatali. udnja,
neodoljiva elja da sve to ponovim, da mu dopustim da me prekrije i da
me natjera initi sve one stvari za koje sam se zaklela da ih neu ponoviti
bila je jaa od mene. Bila sam potpuno jadna, a u srijedu prije Dana
zahvalnosti odluila sam da vie neu to podnositi. Odvezla sam se do
starog mlina i pronala njegov dip, parkiran blizu starog stranjeg ulaza.
Sigurno je bio skoro gotov s ienjem za koje su ga plaali. No jo je bio
tu, te sam mu navrljala poruku na stranjoj strani rauna koji sam
pronala u Myrtlinom odjeljku za rukavice u kojoj je pisalo:
Mojsije,
doi u tagalj kada zavri. - Georgia
Nisam se eljela potpisati, no nisam bila dovoljno samouvjerena da
bih pretpostavila da e bez potpisa shvatiti tko mu pie. Zatim sam
poruku stavila pod njegove brisae, s rijeima prema dolje kako bi ih, ako
mu promaknu kada izie, mogao proitan kroz staklo, sjedei na
vozakom sjedalu.
Potom sam odjurila kui, pobrinuvi se da miriem poput rua,
svjeeg daha i istog donjeg rublja, nastojei ne razmiljati o tome koliko
sam zapravo jadna, koliko razoarana u sebe dok sam nanosila malo
maskare na trepavice, zurei u svoje oi, namjerno se izbjegavajui
uistinu pogledati.

~ 77 ~
Knjigoteka
 briana&anna

ekala sam u taglju sat vremena. Moj je tata jednom iziao, a ja sam
se zamalo odala, okreui se s golemim cerekom na licu, oekujui
Mojsija, a ne njega. Odmah me ispunio strah da e tata shvatiti da neto
nije u redu i razoarenje jer Mojsije nije doao. Oluja je dolazila, a kad bi
vani zahladilo, esto smo uvodili konje unutra preko noi. Lucky i
Sackett, zajedno s Dolly, Rebom i Merleom - konjima koje su moji
roditelji koristili iskljuivo za hipoterapiju - ugodno su se smjestili u
svojim boksovima, oetkani i istimareni bolje nego ikada. Posluili su mi
kao alibi, a tata je pao na priu. A ja sam se osjeala kao kurva kada se
zaputio natrag u kuu, bez ijedne brige u sijedoj glavi, mislei da je
njegova mukasta ki sigurna od deka iz susjedstva. Naalost, vjerojatno
i jesam bila. No on nije bio siguran od mene. Ipak, nisam imala dovoljno
srama da bih napustila tagalj.
Nije doao. ekala sam do ponoi kada sam se napokon omotala u
jednu od deka koje sam rairila preko sijena, deka na kojima bismo,
govorila sam si, mogli sjediti dok priamo. I zaspala sam sama u taglju.
Probudio me topot kie po limenom krovu, topao, ublaen
komeanjem konja i mirisom iste slame pod dekom koja se zguvala
dok sam spavala. Nije bilo odve hladno. tagalj je bio ugodan i vrsto
izgraen, a jo sam i upalila grijalicu prije no to sam podlegla snu.
Svjetlo iznad vrata bilo je tek gola arulja, koja je bacala blagu svjetlost
po podu kada sam otvorila teke kapke i poela razmatrati hou li se
odvui do kue i uvui u krevet ili ostati leati ovdje. I prije sam spavala u
taglju, mnogo puta. No tada sam ponijela jastuk i nisam nosila ipkasti
grudnjak koji mi se urezivao u kou i traperice koje su bile malo preuska
zamjena za pidamu.
Tek kada sam ustala, rastresajui slamu iz kose, vidjela sam Mojsija
kako sjedi u suprotnom uglu, na niskom stolcu kojom se moj tata sluio
za potkivanje konja. Bio je onoliko daleko od konja koliko je mogao biti i,
nasreu, inilo se da nikoga od njih njegova prisutnost nije posebno
zabrinjavala. No mene jest, zabrinula me, ali samo na trenutak, te sam
ispustila zapanjeni krik.
Nije se ispriao niti se nasmijao - nije ak ni progovorio. Samo me
oprezno promatrao, kao da sam ga pozvala samo zato da me gleda dok
spavam.
Koliko je sati? proaptala sam, promukla glasa i teka srca. Zbog
njega sam se osjeala tako prokleto teko. Dva.
Tek si sada doao kui?
Ne. Otiao sam kui. Otuirao se. Otiao u krevet.
~ 78 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Onda mjeseari? govorila sam tiho, blago.

to eli, Georgia? Mislio sam da si zavrila sa mnom. Ah, Evo ga.
Nalet bijesa. Tih, kratak. Ali evo ga. A ja sam uivala u njemu. Mama kae
da je negativna pozornost bolja od nikakve pozornosti. Obino je
govorila o udomljenoj djeci koja su znala imati ispade. No to se oito
moglo primijeniti i na sedamnaestogodinjakinje koje su bile zaljubljene
u deke koji im nisu uzvraali ljubav. Pomisao na to naljutila me.
Voli li me, Mojsije?
Ne. Njegov je odgovor bio trenutan. Prkosan. No svejedno je ustao i
krenuo prema meni. A ja sam ga gledala kako mi prilazi, oima gladno
prelazei preko njega, dok mi se srce pretvaralo u golemi vor u prsima,
eljno panje.
Nisam mu se usprotivila jer sam znala to e rei. A ve sam odluila
da mu neu vjerovati.
unuo je pokraj etvrtastih bala koje sam bila pretvorila u ljubavno
gnijezdo. No rekao je da me ne voli, stoga je moda moj krevet trebao
drukije ime. Legla sam natrag i povukla deku preko svojih ramena;
odjednom me proela hladnoa i nevjerojatan umor. No on me slijedio,
nadvivi se nad mene, po jednu ruku spustivi s obje strane moje glave
dok me gledao kako ga gledam, A zatim mi se sasvim pribliio, edno me
poljubivi u usta. Jednom, dvaput. A onda ponovno, ne tako edno,
snanije i ustrajnije.
Duboko sam disala, omotavi ruke oko njegova vrata, uvlaei ga u
sebe. Upijala sam njegov miris, otar miris boje pomijean sa sapunom i
crvenim, prugastim bombonima od mentola koje je njegova baka drala
u posudi na kuhinjskom stolu. I jo neto. Neto to nisam znala
imenovati, onaj nepoznati dio njega koji sam eljela najvie od svega.
Ljubila sam ga sve dokle mi to neto nije ispunilo usta, a kada mi to nije
bilo dovoljno, poela sam ga upijati preko dlanova i koe, dok je on
usnama klizio po mojemu vratu apui mi u uho.
Nisam siguran to eli od mene, Georgia. Ali ako je ovo ono to
eli, voljan sam.

* * *

GEORGIA

~ 79 ~
Knjigoteka
 briana&anna

KADA JE SUNCE POELO svojim ruiastim prstima provirivati kroz

mali prozor na taglju koji je gledao na istok, Mojsije se otkotrljao od
mene i poeo navlaiti svoju odjeu, oiju uperenih u prozor i zoru. Bio je
studeni, a sunce se lijeno dizalo. Moralo je biti poslije est. Vrijeme za
odlazak. Moji e se roditelji uskoro probuditi, a mama je ve vjerojatno
bila budna. Veera za Dan zahvalnosti bila je velik posao. Mojsije i ja
nismo mnogo priali tijekom sati koje je proveo sa mnom. Bila sam
iznenaena to je uope ostao, a kamoli to se zadrao nekoliko sati prije
no to me ponovno probudio poljupcima i toplim rukama, uvjeravajui
me da nema anse da bih ikada mogla ivjeti bez njega. Cijelo je vrijeme
proveo utei, a njegova je tiina sada bila vie no to sam mogla
podnijeti. Pitala sam se kako je nauio odagnati rijei, uguiti ih, ne
osjetiti ih kako mu bubnjaju u glavi i srcu, preklinjui da ih izgovori.
Rekla sam si da i ja mogu tako. Mogu biti tiha poput njega. Barem dok ne
napusti tagalj. No dok je koraao prema vratima, rijei su same izletjele,
Mislim da me voli, Mojsije. A volim i ja tebe, iako bi obratno bilo
lake, ispalila sam.
Zato bi obratno bilo lake? tiho je uzvratio, kao da mi nije
nedavno bez oklijevanja rekao da me ne voli. Mogao je rei da me ne voli,
no nije mu se odve svialo uti da nije dostojan ljubavi.
Jer misli da me ne voli. Zato.
To je jedan od mojih zakona. Ne voli.
To nije zakon u Georglji.
Ne opet ovo, uzdahnuo je.
to je potrebno da me zavoli, Mojsije? to je potrebno da se doseli
u Georgiju? Podizala sam obrve kao da se radi o velikoj, smijenoj ali.
Rekla sam ti da u postati crvenokosa. Rekla sam ti da u te pustiti u
svoju glavu. I dala sam ti sve to imam. Odjednom sam osjetila kako mi
glas puca, a poplava suza navaljuje prema mojim oima kao da je s tim
rijeima pukla nekakva brana. Odmah sam se okrenula i zaposlila se
slaganjem deke koja je sada mirisala na njega. Presavinula sam je i
izravnala, a zatim poela navlaiti izme dok je Mojsije stajao kao
skamenjen, dva metra udaljen. Barem nije otiao, iako je dio mene elio
da ode.
Uzrujana si.
Da. Izgleda da jesam,
Zato imam taj zakon, proaptao je, gotovo njeno. Ako ne voli,
nitko ne ostaje povrijeen. Lako je otii. Lako je izgubiti. Lako je pustiti.

~ 80 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Onda bi moda trebao imati jo nekoliko zakona, Mojsije.

Okrenula sam glavu i iroko se osmjehnula iako nisam bila sigurna
koliko sam uvjerljiva. Nos me je pekao i pretpostavljala sam da mi se oi
previe cakle. No nastavila sam priati s usiljenom vedrinom.
Ne ljubi. Ne diraj. Ne jebi. Inae nisam govorila jebanje. Nazivala
sam to onime to jest bilo, bez obzira na to to mi je ta rije izgrizala jezik
poput kiseline. Za mene je to bilo neto drugo. Ljubav, ne seks. Ili je
moda bilo oboje. Ali barem je bilo oboje.
Ti si me pronala, Georgia. Ti si ila za mnom. Ti si me eljela. Ne
obratno, Mojsije je rekao. Nije podigao glas. Nije zvuao ak ni uzrujano.
Ja nisam prekrio nijedno od svojih pravila. Ti si prekrila svoje. I sad si
zbog toga ljutita na mene.
Bio je u pravu. Bio je potpuno u pravu. A ja sam bila tako u krivu.
Vidimo se kasnije, u redu? rekla sam tiho, ne usuujui se
pogledati ga. Ti i Kathleen dolazite na Dan zahvalnosti, zar ne? Jedemo
rano kako bismo mogli jesti cijeli dan. Bila sam ponosna na sebe zbog
svoje sabranosti. Prezirala sam se jer nisam nasrnula na njega.
Da. Jedanaest, je li?
Nikada nijedan razgovor nije zvuao tako lano. Kimnula sam, a on
je ekao, gledajui me. Krenuo mi je izgovoriti ime, a zatim je uzdahnuo i
okrenuo se. I ne rekavi vie ni rijei, napustio je tagalj.
Izlazak sunca, miris sijena, veera za Dan zahvalnosti, vrui tu,
novi dan. Proaptala sam svoj popis sjajnih, pokuavajui suspregnuti
suze, pokuavajui ne razmiljati o onome to slijedi i o tome kako u
preivjeti sljedeih nekoliko sati.

~ 81 ~
Knjigoteka
 briana&anna

IX.

MOJSIJE

BAKO! Nije se pomicala.

Gigi! Pretresao sam je i pogladio po obrazu. No glava joj se samo
blago nagnula u stranu, a oi ostale zatvorenima. Leala je na kuhinjskom
podu, a krhki su joj udovi bili omotani u kuni ogrta. Razbijeno je staklo
lealo pokraj nje u trima velikim komadima, otri otoci u velikoj lokvi
krvi pomijeanoj s vodom. Udarila je glavom kada je pala, a krv se stopila
s vodom iz njezine ae. Nije bilo mnogo krvi. inilo se kao da je bila
mrtva prije no to je udarila o tlo; prolivena se krv gotovo inila
nedostatnom. Smrt bi trebala zahtijevati vie krvi.
Kada sam doao kui no prije, otiao sam ravno u kupaonicu, a
onda odande ravno u svoju sobu. Leao sam u krevetu nastojei ne
brinuti se oko Georgije. Nisam uo ni glasa od nje mjesec dana. A sada me
eljela? Ljutilo me to. Pa ipak, elio sam je vidjeti. Tako sam je silno elio
vidjeti. Napokon sam popustio, nabacio traperice i majicu te se iuljao iz
kue, ne elei probuditi Gi.
to ako je leala ondje cijele noi?
Poloio sam joj glavu na prsa, ekajui, molei njezino srce da
nastavi kucati o moje uho. No bila je hladna. A srce joj je utjelo. Bila je
hladna. Ne shvaajui to radim, otrao sam po deku i pokrio je, vrsto je
umotavi u nju.
Gigi! Zatvorio sam oi, trebajui je da mi kae to uiniti. Mogao
sam vidjeti ljude koji su mrtvi. Viao sam ih cijelo vrijeme. Trebao sam
vidjeti Gigi. Trebao sam da mi kae to se dogodilo. Trebao sam da me
povede sa sobom.
Uzeo sam svoje kistove. Skupio boje. A zatim sam sjeo pokraj nje
ekajui da mi doe, kako god bude mogla. A kada bi dola, ispunio bih
njezine zidove sa svim njezinim slikama. Oslikao bih svaki dan njezina
ivota sve do ovoga - ovog posljednjeg groznog dana - a ona bi mi rekla
to bih, dovraga, sada trebao initi. Otvorio sam se, irom sam se otvorio
poput zjapeeg kanjona s otrim rubovima i strmim liticama. Razdvojio
sam vodu, a dok sam se usredotoivao, vodeni su zidovi tako narasli da
im nisam mogao vidjeti kraja. to god je eljelo prijei, moglo je. Svi. Bilo
tko. Samo neka sa sobom dovedu Gi.
~ 82 ~
Knjigoteka
 briana&anna

No nisam osjeao Gigi. Nisam je vidio. Vidio sam svoju majku. Vidio
sam Georgijina djeda, vidio sam djevojku po imenu Molly i mukarca
Mela Buttersa koji je preminuo u svojem taglju. S njim su bili njegovi
konji i bio je sretan. Kao da mi se rugao svojom sreom pa sam bjesnio na
njega dok sam gledao slike njegovih dugih etnji i ljetnih zalazaka sunca.
Odmah se povukao. Osjetio sam Raya, mukarca koji je volio gospou
Murray. Bio je zabrinut za nju, a ta je zabrinutost pulsirala iz njega u
sivim valovima. Nije joj bilo dobro. Slika koju smo napravili za nju nije ju
utjeila.
Osjetio sam njihove ivote, njihova sjeanja, ali sam ih odgurivao od
sebe pokuavajui pronai svoju baku. I drugi su bili tu. Ljudi koje sam
bio osjetio, slike koje sam vidio prije, sjeanja koja nisu bila moja. Bili su
to ljudi koji su mi dolazili tijekom godina. Ljudi svih dobi, svih boja. Medu
njima su se nali polinezijski brat i sestra, Teo i Kalia, lanovi bande koji
su bili poginuli u teritorijalnom ratu s bandom iji sam lan ja bio gotovo
godinu dana prije no to su me poslali ivjeti s Gigi. Mrzio sam pomisao
na gubitak osjeaja pripadnosti, premda je sve to bila tek arada. Mrzio
sam to kao to sam mrzio svako preseljenje s jednog mjesta na drugo.
Brat i sestra pokuali su me usporiti, podijeliti sa mnom slike mlaeg
brata koji je ostao iza njih, no ja sam nastavio trati, traei Gigi.
Kao i uvijek, bilo je tu i vrebaa, zrnastih crnih mrlja koje su sjedile u
kutu mojeg vidnog polja kad god bih si dopustio da odem predaleko.
Nikada im se nisam previe pribliio niti sam gledao u njih. Drali su se
podalje od svjetlosti koja je okruivala ljude koji su mi pokazivali svoje
ivote. Nisam bio siguran, no pretpostavljao sam da su vrebai mrtvi koji
nisu mogli otii, mrtvi koji nisu vjerovali u zagrobni ivot, stoga su
odbijali vidjeti ivot poslije smrti, iako je blijetio poput mora svijea,
slatko ih dozivajui. Moda ga nisu mogli vidjeti.
Vrebai su se hranili seksom, nasiljem i oajem klinaca iz bande, od
kojih su mnogi napustili svaku nadu za boljim. Vrvjeli su oko tih klinaca.
to sam due bio u bandi, bolje sam ih mogao vidjeti. No kada sam
doao u Levan, poeli su se drati podalje.
A bilo je i ljudi koje nisam poznavao, ljudi koje nikada nisam
dotaknuo, ljudi koji nikada nisu dotaknuli mene. Brojne su generacije
stajale u dugom, beskonanom redu smijeei mi se kao da sam kod kue.
Ali nisam mogao pronai Gigi. A Gigi je bila kod kue.
Gigi! vrisnuo sam, a grlo mi je bilo tako suho i bolno da sam
prestao trati kroz svijet koji, inilo se, nitko drugi osim mene nije mogao
vidjeti. Prestalo mi se vrtjeti u glavi i naao sam se prekriven bojama.

~ 83 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Slikao sam cijelo vrijeme dok sam traio svoju baku. Zidovi njezine kue
bili su prekriveni slikama koje su se prelijevale iz jedne u drugu bez reda
i pravila. Naslikao sam ovjeka za kojega sam bio siguran da je moj
pradjed, Gigin suprug, mukarac kojega nikada nisam upoznao. Viao
sam ga posljednjih dana. Vidio bih ga iza Gigina ramena kako treperi, kao
da je eka da mu se pridrui. Sada je njegovo lice bilo meu ostalima.
A bili su tu i mnogi drugi. Kutovi su vrvjeli vrebaima koje sam
naslikao, praznih oiju i alosnih lica. A meu licima onih koje sam
prepoznavao i koje nisam, nalazile su se ruke koje su za neim posezale,
gorui tagljevi, padajui valovi i munje. I lice moje majke nalo se ondje,
s koarom u ruci, kao da je mislila da mora ilustrirati tko je. Kao da nisam
znao. Vidio sam je tisuu puta u svojoj glavi. Na zidovima je bilo i simbola
bande, kao da su mi Teo i Kalia slali upozorenja. Crvena se prelijevala u
crnu, crna u sivu, siva u bijelu, sve dok slike nisu prestale ondje gdje sam
stajao.
Mojsije! Mojsije, gdje si?
Georgia. Georgia je bila u kui. Georgia je bila u kuhinji. uo sam
kako rijei izlijeu iz nje dok je zadihano prilazila, najprije dozivajui
mene, a zatim brbljajui u telefon, govorei onome s kim je ve priala da
Kathleen Wright lei na kuhinjskom podu.
Mislim da je mrtva. Mislim da je ve neko vrijeme mrtva. Ne znam
to joj se dogodilo, no vrlo, vrlo je hladna, jecala je.
Pitao sam se kako je to mogue kada sam je upravo pokrio dekom.
elio sam poi k Georgiji. Bila je prestraena. Nikada prije nije vidjela
smrt, ne poput mene. No bio sam neobino tup, a u glavi mi se
nekontrolirano vrtjelo jer jo uvijek sam bio zatoen negdje izmeu tla
na kojemu sam stajao i Crvenog mora u svojoj glavi.
Ali onda mi je prila, ba kao uvijek. Pronala me. Snano me zagrlila
i poela plakati. Prislonila je svoje lice o moja prsa, ignorirajui mrlje
crvene, ljubiaste i crne boje koje su mi prekrivale majicu, razmazujui se
po njezinu obrazu.
Oh, Mojsije. to se dogodilo? to se tu dogodilo?
No nisam mogao zaplakati s njom. Nisam se mogao ni pomaknuti.
Morao sam povui vodu natrag. Gigi se nije vraala sa mnom. Nisam je
mogao pronai, a nisam ni mogao ostati mnogo dulje, ne na drugoj strani
obale gdje su se nalazile samo boje i pitanja.
Georgia se odmaknula, lica proaranog bojom i zbunjenou. to
nije u redu, Mojsije? Slikao si. Zato? Zato, Mojsije? I tako si hladan.

~ 84 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Kako moe biti tako hladan? Zubima je cvokotala kao da sam uistinu
zraio hladnoom.
Bespomono sam se nasmijao. Meni nije bilo hladno. Gorio sam.
Odjednom sam se pitao je li Georgia osjetila led u mojim rukama, jer to je
bilo jedino mjesto na kojemu sam bio hladan. Bio sam vru. Vrat i ui su
mi gorjeli, a u glavi je vladao podivljali pakao. Stoga sam se usredotoio
na visoke vodene zidove koji su nadsvodili kanal u mojemu umu, kanal
koji sam morao zatvoriti. Nisam odgovorio Georgiji. Nisam mogao.
Odmaknuo sam se od nje, prijeei joj ulaz kao to sam pokuavao
zaprijeiti ulaz ostalima.
Voda je bijela kada je bijesna. Plava kada je mirna. Crvena kada
sunce zalazi, crna u pono. A ista je kada pada. ista kada mi prolazi
glavom i izlijee iz vrkova prstiju. Voda je ista i sapire sve boje, sapire
sve slike. Nisam shvaao da govorim naglas sve dok me Georgia nije
dotaknula. Odgurnuo sam je kako bih se mogao usredotoiti. Sputao
sam je. Valovi su se sruili. Morao sam se usredotoiti jo samo malo jae.
A onda sam osjetio kako se led poinje iriti iz mojih dlanova uzdu ruku
i niz ramena, hladei mi vrat i smirujui dah. Plutao sam u njemu.
Olakanje je bilo tako veliko da su mi noge zadrhtale i napokon,
posegnuo sam za Georgijom. Sada sam je mogao dotaknuti. Vie od svega
elio sam je zagrliti. No, poput slika u mojoj glavi, i Georgia je nestala.

* * *

GEORGIA

KADA SAM ULETJELA KROZ VRATA u kuhinju, zalupivi vratima iza

sebe, mama se naglo okrenula, kao da e me prekoriti. No zasigurno je
vidjela neto na mojemu licu. Spustila je zdjelu krumpira uz zveket.
Martine! Viknula je mome tati dok sam joj prilazila, posrui.
Pokuavala je sve na tednjaku odrati toplim. Kada se Mojsije i
Kathleen nisu pojavili u jedanaest, malo smo se zapitali. Kathleen Wright
nije bila tip osobe koja kasni. Uope. U 11.15 moja je majka pokuala
nazvati Kathleen. No telefon je samo zvonio i zvonio, a mama je poela
strahovati da e joj se purica i pire krumpir ohladiti. Stoga sam se
ponudila da odem provjeriti treba li gospoa Wright pomo i s im, i da
pourim nju i Mojsija. Ustrajala je na tome da ponese pite za desert iako
se moja mama protivila, govorei da su oni nai gosti.

~ 85 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Nisam eljela ii. Osjeala sam se iscrpljeno i umorno, i nisam imala

potrebe vidjeti Mojsija prije no to budem morala. Nisam uope znala
kako emo sjediti jedno preko puta drugoga, a da se grimizno slovo ne
pojavi na mojim prsima. Mojsije e to podnijeti sasvim dobro,
jednostavno e utjeti. A ja u se znojiti i vrpoljiti i neu moi okusiti
nita to pojedem. to me inilo ljutitom i davalo mi hrabrosti dok sam
izlijetala kroz vrata, dok je tanki sloj snijega koji je preko noi prekrio tlo
kripao pod mojim potplatima. Moje su wranglerice bile krute i iste,
najbolja bluza opeglana, a kosa paljivo ureena u savrene valove. ak
sam nosila i minku. Sva sreena za Dan zahvalnosti, a nitko me nije
mogao vidjeti. Nije bilo pristojno kasniti na veeru za Dan zahvalnosti, pa
sam ubrzala kada sam se pribliila Kathleeninoj malenoj, sivoj kui od
cigle, brza se koraka uspevi prednjim stubama.
Nekoliko sam puta pokucala, a zatim ula, dozivajui je.
Gospoo Wright? Georgia je.
Prvo to sam zapazila bio je miris. Vukao je na terpentin. Boja.
Prostorija je mirisala na boju. Ne na pite. Trebala je mirisati na pite.
Odmah sam zastala. Iza ulaznih vrata nalazilo se omanje predsoblje,
dovoljno veliko tek za vjealicu za kapute, malenu klupicu i stubite.
Slijeva se nalazila malena dnevna soba, zdesna blagovaonica koja je bila
spojena s kuhinjom. U stranjem dijelu kue nalazila se velika obiteljska
soba koju je suprug Kathleen Wright dogradio prije etrdeset godina. U
nju se moglo doi kroz kuhinju ili siunu dnevnu sobu. Sobe na prvome
katu inile su nespretan, nepravilan krug oko minijaturnog predsoblja sa
stubitem koje je vodilo do kupaonice i triju malih spavaih soba na
drugome katu. Pogledom sam prela preko stubita, pitajui se bih li se
usudila uspeti se. Kua je bila tako tiha.
A zatim sam zaula meki, gotovo utav zvuk. , , . Potom
odjek koraka. I opet. Gotovo sam odmah raspoznala taj zvuk. Sluala sam
ga zatvorenih oiju nekoliko noi zaredom dok mi je Mojsije oslikavao
sobu.
Mojsije? zazvala sam, uavi kroz vrata u malenu blagovaonicu. Tri
koraka i onda sam je vidjela. Kathleen Wright leala je na kuhinjskom
podu, prekrivena ipkanim pokrivaem koji kao da je bio svuen s
njezina kreveta.
Kathleen? Glas mi je zacvilio s pitanjem. Moda sam trebala otrati
do nje. No cijela je scena bila tako bizarna. Valjda nisam znala to vidim.
Stoga sam se douljala do nje na vrcima prstiju, kao da zaista spava, a ja
joj ometam njezin neobini, kratki drijeme.
~ 86 ~
Knjigoteka
 briana&anna

unula sam pokraj nje i samo je malo otkrila. Mogla sam vidjeti
njezine sive kovre ispod ruba pokrivaa, ali ne i lice.
Go. Wright? ponovno sam rekla, i onda sam znala. Nije spavala. A
ovo nije stvarno. Sigurno ja spavam.
Kathleen? kriknula sam, stropotavi se unatrag. Instinktivno sam
se doekala na ruke kada sam osjetila otar rez, kao da me neto
ugrabilo, te sam trznula ruku, koprcajui se i vritei kao da me sama
smrt uhvatila svojim zubima i namjerava i mene odvesti. Stranji dio
mojih svjee opranih traperica bio je mokar. Sjela sam u neku vodu, a na
podu je bilo i stakla. Bilo je to samo staklo. Ne smrt. No Kathleen Wright
bila je mrtva i netko ju je pokrio, znajui da je mrtva.
Povukla sam krpu s radne povrine i shvatila da sam otkrila pite -
predivne pite, sve poslagane na radnoj povrini. Njih etiri. Tada sam
spazila da nedostaje komad pite od jabuka. Nekoliko sam sekundi piljila
u taj prazan dio, pitajui se je li Kathleen htjela probati svoj kola prije no
to je umrla. Ta je pomisao odjednom trenutak uinila stvarnim i
traginijim te sam se okrenula, omotavi svoju okrvavljenu ruku te
poevi galamiti prema Kathleeninom starom telefonu na zidu. Morala
sam prekoraiti preko nje kako bih dola do njega, i tada sam se poela
tresti.
Okrenula sam 911, ba kako nam je svima reeno da uinimo u
nevolji. Nije dugo zvonio kada se javila operaterka, ena uinkovita glasa
koja me pitala svakojaka pitanja. Recitirala sam odgovore kada mi je um
ispunila strava s kojom se jo nisam suoila. Gdje je Mojsije? Osjeala
sam miris boje. Osjeala sam miris boje i ula sam nekoga. Boja je znaila
Mojsija. Spustila sam telefon iako je operaterka jo priala, ispitujui me
neto na to sam ve odgovorila. Zatim sam prola kroz malena vrataca
koja su vodila do obiteljske sobe na drvenim stupovima, mokre
stranjice, okrvavljenih ruku, a srce kao da je odjednom uzelo pauzu od
svojega kucanja.
Bio je prekriven bojom - glava, ruke i odjea proarane plavom i
utom bojom, polivene crvenom i naranastom, isprskane ljubiastom i
crnom. Jo je uvijek nosio odjeu koju je imao na sebi kada me napustio
to jutro, premda nita nije izgledalo isto. udno, ali stranji dio njegove
majice bio je jedini dio koji nije bio uvuen u hlae. No to nije bio
najudniji dio. Ni blizu. I zidovi su bili prekriveni bojom, ali to nisu bile
nikakve sluajne mrlje ili pruge.
Bilo je to i manino i oaravajue, kontrolirani kaos i detaljno ludilo.
Mojsije je bojom preao i preko slika i preko prozora. Zastori su bili

~ 87 ~
Knjigoteka
 briana&anna

iarani, inkorporirani u slike kao da ih jednostavno nije mogao prestati

razvlaiti. Sudei prema koliini prostora koji je prekrio, slikao je ve
satima. Bili su tu grafiti i konji i ljudi koje nikada nisam vidjela. Hodnici i
puteljci i vrata i mostovi, kao da je Mojsije trao od jednog mjesta do
drugoga, crtajui svaku neobjanjivu stvar koju je vidio. ensko se lice
bilo nadvilo nad koaru za rublje. Njezina duga, plava kosa vijorila je oko
nje, a koara je bila puna dojenadi. Bilo je to istodobno i predivno i
bizarno; jedna se slika pretvarala u drugu pa u drugu pa u drugu, bez
reda i pravila. I ondje je stajao Mojsije, zurei u zid ispred sebe, bijeli dio
koji je tek imao biti ispunjen, ruku ispruenih uz tijelo.
A onda me pogledao, oiju praznih i obrubljenih krugovima tako
tamnim da je njegova sjajna koa izgledala blijedo u usporedbi s njima.
Zbog pruga na svojemu licu izgledao je kao umorni ratnik koji se vraa iz
bitke i pred svojim vratima pronalazi samo pusto. Otrala sam do njega.
Mnogo sam se puta otada vraala na taj trenutak. Premotavala ga
kao kasetu. Nain na koji sam dotrala do njega. Nain na koji sam bacila
svoje ruke oko njega, puna suosjeanja, bez imalo straha. Drala sam ga
dok je on stajao ondje, drhtei, neto si mrmljajui u bradu. Mislim da
sam ga pitala da mi kae to se dogodilo. Ne sjeam se tono. Samo se
sjeam da je bio hladan, leden na dodir te sam ga upitala je li mu hladno.
A on se nasmijao, samo kratkim, sumnjiavim smijehom. Zatim me
odgurnuo tako snano da sam zateturala i pala na pod, a moja je
ozlijeena ruka ostavila krvavi trag na tepihu. Posvuda su bili tragovi
boje, tako da je moj krvavi otisak bio gotovo neprimjetan. Potpuno
neprimjetan.
Mojsije se rukama uhvatio za glavu, prekrivi si oi, ponavljajui
neto o vodi, opet i opet. Usne su bile jedini dio njegova lica koji sam
mogla vidjeti i promatrala sam kako oblikuju rijei.
Voda je bijela kada je bijesna. Plava kada je mirna. Crvena kada
sunce zalazi, crna u pono. A ista, je kada pada. ista kada mi prolazi
glavom i izlijee iz vrkova prstiju. Voda je ista i sapire sve boje, sapire sve
slike.
Nisam to vie mogla podnijeti. Operaterka mi je rekla da priekam.
No nisam mogla ekati. Nisam mogla ostati u toj kui ni sekundu dulje. I
prvi put pobjegla sam od njega.

~ 88 ~
Knjigoteka
 briana&anna

X.

MOJSIJE

PROBUDIO SAM SE U SOBI OBLOENOJ SPUVOM. Ne u eliji. U sobi. No

kao da je bila elija. Kada sam se osvijestio, oduzeli su mi odjeu,
dokumentirali sve rane i ozlijede na koi, a zatim dali blijedoutu
pidamu i arape. Rekli su mi da mogu ponovno dobiti svoju odjeu ako
budem slijedio pravila. Dolazili su mi razni ljudi. Doktori, terapeuti,
psihijatri s malim medicinskim kartonima. Svi su pokuavali razgovarati
sa mnom, no ja sam bio pretup da bih razgovarao. A naposljetku su svi
otili.
Bio sam sm u svojoj sobi - gdje sam dobivao i obroke - tri dana, s
nekoliko olovaka za pisanje te biljenicom s crtama. Nitko nije elio da
ovdje slikam. eljeli su da progovorim. Da piem u te biljenice. Da piem
i piem. to sam vie pisao, to su sretniji bili, sve dok nisu proitali to
sam napisao i zakljuili da ne suraujem. No rijei su mi teko dolazile.
Da su mi dopustili da slikam, mogao bih se izraziti. Uputili su me da
biljeim sve svoje osjeaje. Rekli su mi da objasnim to se dogodilo u
kui moje bake na Dan zahvalnosti. Nije li postojala neka pjesma o baki i
Danu zahvalnosti? Bio sam siguran da jest i zapisao sam je nekoliko puta
u biljenicu koju su mi priskrbili.
S druge strane rijeke, na kraju umarka, jedna baka pada. Tad murja
spasi dan i istjera me van iz umaloga, bjelakoga grada.
Zvuao sam pomalo okrutno tako piui o svojoj baki. No nisu imali
nikakva prava znati ita o Gi. uvao sam je za sebe. Ako moram biti
seronja da ih udaljim od sebe, onda u i biti.
Ona je bila jedina osoba koja mi je bila odana i uvijek prisutna, cijeli
moj ivot. Jedina. A sada je otila. I nisam je mogao nai. Nije bila s
drugima koji ekaju s druge strane da im omoguim prelazak. I nisam
znao kako se osjeam zbog toga. Prvi put Gi me napustila.
Olovke kojima sam trebao pisati nisu bile due od nekoliko
centimetara; jedva sam ih mogao uhvatiti izmeu kaiprsta i palca,
vjerojatno kako bi mi bilo tee uporabiti ih kao oruje protiv sebe ili
nekoga drugoga. I bile su tupe. Nakon nekoliko pokuaja da ih okiram
svojom neprikladnom lakomislenou, vie nisam pisao, ali sam na kraju

~ 89 ~
Knjigoteka
 briana&anna

trei dan poeo crtati po zidovima. Kada sam istroio sve olovke i ostao
bez ijedne, sjeo sam na madrac u kutu i ekao.
Stiglo je vrijeme veere, a medicinski pomonik koji se zvao Chaz,
krupni crnac s jamajkanskim naglaskom, uao je u moju sobu, kao to
sam i oekivao. Pretpostavio sam da su ga dodijelili meni jer je bio
krupniji i crnji od mene. Tako je uvijek sigurnije. Dodijeliti crnca crncu.
Tipian bjelaki mentalitet. Posebice u Uti, gdje su crnci bili zastupljeni u
omjeru 1 naspram 1000. Ili tako nekako. Zapravo nisam imao pojma
koliko crnaca ivi u Uti. Samo sam znao da ih nije bilo mnogo.
Chaz je zapanjeno zastao, a posluavnik s mojom veerom tresnuo je
o pod.

* * *

GEORGIA

MOJSIJA SU SMJESTILI u bolnicu daleko odavde. Od Levana do Salt

Lake Cityja bilo je dva sata vonje. Odvezli su Mojsija i njegovu baku u
istom vozilu hitne pomoi. Bila sam prestravljena zbog njega, no onda
sam shvatila da nije bio svjestan niega. Rekli su da se opirao. Rekli su da
su bila potrebna trojica mukaraca da ga obuzdaju. Zatim su mu ubrizgali
sredstvo za smirenje.
ula sam rije lud. Psihopat. Ubojica. Da, i tu. A onda su odvezli
Mojsija.
Svi su govorili da je ubio svoju baku, pojeo komad pite, a zatim
oslikao kuu. A premda sam bila uplaena, uplaena onime to sam
vidjela i to nisam razumjela, nisam vjerovala u to.
Proveli su punu istragu o njezinoj smrti, no meni nitko nije rekao
nita.
Mojsije nije mogao doi na pogreb svoje bake. Njezina ira obitelj
jest, a svi su plakali kao da su je oni sami ubili. Sjedili su u klupama
levanske kapelice i nije bilo nikakvog slavlja, nikakve radosti zbog dobro
proivljenog ivota, iako je Kathleen Wright to zasluila. Nadivjela je
mnoge od svojih prijatelja, ali ne sve. Cijeli je grad nazoio, no moj je
ljutiti um mnoge optuio da su samo eljeli iz prednjih redova pratiti
dramu koja se zbivala u ivotu Mojsija Wrighta. Majka i sin, slini kao jaje
jajetu. Mojsiju bi zasmetala ta usporedba.

~ 90 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Josie Jensen svirala je solistiku dionicu na klaviru, to je jedina

stvar koje se dobro sjeam. Ave Maria, na osobni zahtjev Kathleen
Wright. Josie je bila poznata u gradu zbog svojih glazbenih sposobnosti.
Bila je samo tri godine starija od mene i ugledala sam se na nju. Bila je
sve to ja nisam. Tiha, draga. Dama. enstvena. Glazbeno nadarena. No
sada smo imale neto zajedniko. Obje smo voljele i izgubile, iako to
zapravo nije znao nitko osim mene. Mojsija i mene viali su zajedno, no
nitko nije uistinu znao kako se osjeam.
Ljudi su jo uvijek priali o Josie, iako su to inili odmahujui glavom,
tunih oiju. Prije osamnaest mjeseci Josie Jensen izgubila je svojega
zarunika u automobilskoj nesrei. Situacija je bila slina onoj gospoe
Murray, no Josie je bila zaruena za lokalnog deka i imala je samo
osamnaest godina kada se to dogodilo. Grad je nakratko poludio. Neki su
priali da je ak i Josie poludjela na neko vrijeme, iako je pojam ludosti
subjektivan. Moe biti lud od tuge, a uope ne biti lud.
Mama me upisala na satove klavira kod Josie kada sam imala
trinaest. Trudila sam se, no ubrzo sam zakljuila da nismo svi roeni s
istim talentima, a klavir nikada nee biti moj. Pitala sam se je li Mojsije
naslikao lice Josiena zarunika negdje u gradu. Pozlilo mi je pri samoj
pomisli na to.
Tjedan dana nakon pogreba erif Dawson svratio je do nas kako bi
mi slubeno rekao da nemaju pojma tko me svezao posljednju no
stampeda. Nismo bili iznenaeni. Bili smo iznenaeni to nam je uope
doao to rei. Prolo je ve nekoliko mjeseci, nisu imali nikakvih
informacija osim da bi to mogao biti Terrance Anderson koji se pokazao
nevinim, a iako erif Dawson nije mogao dokazati ni ovo ni ono, inio se
uvjerenim da je bila rije samo o smicalici koja je pola po krivu.
Kako bilo, nisam imala energije nositi se s time. Doivjela sam novu
tragediju, a ta no na stampedu inila se beznaajnom u usporedbi s
Mojsijevim sediranjem i njegovim odlaskom. Bila je malena u usporedbi s
Kathleen Wright, koja je prekrivena ipkom leala mrtva na svojem
kuhinjskom podu, dok su pite za Dan zahvalnosti nevino leale na radnoj
povrini. Bila je beznaajna u usporedbi s kaosom u kojemu sam se ja
nala.
Tada sam, dok je erif Dawson sjedio u naoj kuhinji ba kao i u noi
stampeda, saznala da je Mojsijeva baka umrla od modanog udara. Ne
ubojstva. Modanog udara. Moji su roditelji odahnuli i ne pogledavi me.
Nisu imali blage veze to su te rijei znaile za mene. Prirodna smrt.

~ 91 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Mojsije joj nije naudio. Samo ju je pronaao, kao to sam je i ja pronala,

reagiravi onako kako je inae reagirao na smrt. Naslikao ju je.
Hoe li ga sada pustiti? upitala sam. Moji roditelji i erif Dawson
pogledali su me iznenaeno. Kao da su i zaboravili da sam tu.
Ne znam, okoliao je.
Mojsije je moj prijatelj. A ja sam mu moda jedini prijatelj na
svijetu. Nije ubio Kathleen. Zato onda ne moe doi kui? Emocija se
omatala oko mojih rijei, to su moji roditelji pogreno protumaili kao
posttraumatski stres. Ipak, vidjela sam smrt izbliza.
Nema se kamo vratiti iako sam uo da mu je Kathleen ostavila kuu
i sve u njoj. Ve je navrio osamnaest, koliko znam, pa se moe brinuti
sam za sebe.
Nije vie u bolnici. Nije bio ozlijeen. Pa gdje je onda? Zahtijevala
sam odgovor.
Nisam ba siguran...
Da, jeste, erife. Dajte. Gdje je? ustrajala sam. Georgia! Mama me
pogladila po ruci i rekla da se smirim. erif Dawson stavio je svoj
kaubojski eir na glavu, a zatim ga ponovno skinuo. inio se
uznemirenim i kao da mi nije elio rei. Je li u zatvoru?
Ne. Ne, nije. Odveli su ga u drugu ustanovu u Salt Lake Cityju. Na
psihijatrijskom je odjelu.
Piljila sam u njega, ne razumjevi sasvim njegove rijei.
To je psihijatrijska bolnica, Georgia, mama je rekla njeno.
Moji su roditelji moj zapanjeni pogled doekali ozbiljna lica, na to je
erif Dawson naglo ustao, kao da ga za to ne plaaju dovoljno. I ja sam
odjednom ustala, drhtavih nogu i s muninom u elucu. Uspjela sam doi
do kupaonice bez tranja, uspjevi ak i zakljuati vrata za sobom prije
no to sam ispovraala komad pite koju je mama gurnula preda me kada
je njome posluila i erifa Dawsona. Pita me podsjetila na Kathleen
Wright i sredstvo za smirenje.

* * *

MOJSIJE

MOE LI MI REI TO OVA ILUSTRACIJA ZNAI?

~ 92 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Teko sam uzdahnuo. Lijenica, Azijatkinja, u be sakou gledala me

preko ruba naoala zbog kojih se osjeala vano, ali ih vjerojatno nije
trebala, drei olovku pripravno, spremna zapisati biljeke o pogoranju
mog mentalnog zdravlja.
Mora razgovarati sa mnom, Mojsije. Sve e ovo biti mnogo lake za
nas oboje.
Htjeli ste da vam kaem to se dogodilo u kui moje bake. To se
dogodilo. Bacio sam ruku prema zidu.
Je li mrtva? lijenica je upitala, netremice gledajui u prikaz smrti
moje bake.
Da.
Kako je umrla?
Ne znam. Leala je na kuhinjskom podu kada sam doao kui to
jutro.
Trebao sam znati da e umrijeti. Vidio sam znakove. Tijekom noi
koje su prethodile njezinoj smrti, viao sam ga kako krui oko nje.
Mrtvac koji je izgledao kao mukarac na Gijinoj svadbenoj fotografiji. Moj
pradjed. Vidio sam ga dvaput, stajao je odmah do njezina desna ramena
dok je spavala u svojem stolcu. I vidio sam ga ponovno, tik iza nje dok je
razvlaila kore za pitu u srijedu popodne kada sam odlazio u stari mlin
dovriti ruenje. ekao ju je.
No nisam to rekao lijenici. Moda sam trebao. Onda bih joj mogao
rei i da netko stoji iza njezina ramena, ekajui da i ona umre. Moda bi
je to nasmrt prestrailo pa bi me ostavila na miru. No zapravo nitko nije
stajao iza njezina ramena, stoga sam zadrao jezik za zubima dok je ona
ekala da progovorim.
Neto je minutu zapisivala u svoju biljenicu.
Kako si se zbog toga osjeao?
Htio sam se nasmijati. Je li ona to ozbiljna? Kako sam se osjeao?
Tuno, rekao sam alosno se namrtivi, trepui oima na njezino
blesavo, klieizirano pitanje, Tuno, ponovila je suho.
Vrlo tuno, dodao sam u istom tonu. to ti je prolo kroz glavu
kada si je vidio?
Ustao sam sa svoga stolca, odetao do zida i naslonio se na njega,
potpuno zatitivi svoju baku od njezina klinikog pogleda. Na trenutak
sam zatvorio oi, posegnuvi na drugu stranu samo kratko, razdvojivi
vodu tek malo. Usredotoio sam se na sjajnu, crnu glavu ene, ene ija je
kosa bila svezana u savren, kratki konjski rep.
~ 93 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Postavila mi je jo nekoliko pitanja, no ja sam se usredotoivao na

podiuu vodu. elio sam pronai neto zbog ega e pobjei, vritei.
Neto istinito.
Jeste li imali sestru blizanku? odjednom sam upitao, kada mi je
slika dviju malih Azijatkinja s pletenicama i istim haljinama iskrsnula u
umu. -to? upitala je, zaprepatena.
Ili moda sestrinu iste dobi. Ne. Ne. To je vaa sestra. Umrla je, zar
ne? Prekriio sam ruke i ekao, doputajui slikama da se razviju.
Lijenica je skinula naoale i namrtila se. O, svaka joj ast. Nije ju
lako bilo potresti.
Danas si imao posjetitelja. Ime joj je Georgia Shepherd. Nije na
tvojem popisu. eli li radije razgovarati o Georgiji? parirala mi je,
pokuavajui me izbaciti iz takta.
Srce mi je zadrhtalo kada sam uo njezino ime. No potisnuo sam to i
uzvratio udarac.
Kako ste se osjeali, tako izgubivi sestru? upitao sam, gledajui
lijenicu ravno u oi. Je li bila luda poput mene? Jeste li zato eljeli raditi
s luacima? Uputio sam joj manini osmijeh u stilu Jacka Nicholsona.
Naglo je ustala i ispriala se.
Bilo je to prvi put da sam uinio neto tako. Bilo je udno i neobino
divno. Prestao sam mariti oko toga vjeruju li mi. Ako nikada ne iziem sa
psihijatrijskog odjela, i to je takoer u redu. Ovdje sam barem bio
siguran. Gi je otila. I Georgia je otila. Pobrinuo sam se za to. Bilo je to
jedino to sam sada mogao uiniti za Georgiju. Vidjela je kako me odvlae
u vozilo hitne pomoi. Opirao sam se. No iako mi se svijet vrtio pred
oima, vidio sam njezino prestravljeno lice iarano bojom. Plakala je. I to
je posljednja stvar koju sam vidio prije no to se sve zacrnjelo.
A sada sam bio ovdje. Nisam vie mario. Sve je curilo kroz pukotine.
Georgia me zadirkivala zbog mojih pukotina, govorei mi da ih imam
kako bi se briljantnost imala kuda izlijevati. I zaista se izlijevala,
briljantna i brutalna.
I tako se to nastavilo sljedeih nekoliko tjedana. Najtee je bilo kada
terapeut ili lijenik nije nikoga izgubio. Bilo je mnogo takvih ljudi, a ja
nisam nikoga s one strane mogao iskoristiti protiv njih. Da je cijeli kat bio
potresen zahvaljujui meni, bilo bi blago reeno. Pokuali su popraviti
moje pukotine lijekovima, ba kao to su to inili cijeli moj ivot, no
lijekovi su ih samo proirivali. Mogli su me uinili sasvim tupim, ali nisu
mogli uiniti nita ime bi me sprijeili da vidim stvari koje sam mogao
vidjeti. A poeo sam im govoriti tono to vidim. Nisam to inio iz ljubavi
~ 94 ~
Knjigoteka
 briana&anna

ili suosjeanja. inio sam to jer me vie nije bilo briga. Nisam bio ak ni
njean. Udarao sam ih po glavi s onime to sam imao rei, u Georgijinu
stilu. Izravno u lice, tako je kako je.

* * *

GEORGIA

MAMA JE IMALA NEKE VEZE u udomiteljskom sustavu, pa mi je

pomogla pronai Mojsija. Mislim da ga zapravo nije eljela nai. No koji
god razlog bio - moda zbog suosjeanja koji cijeli ivot gaji prema
problematinim klincima ili iz potovanja prema Kathleen Wright -
pronala ga je. Morali smo biti na popisu da bismo ga mogli vidjeti. Popis
se sastojao od doktora, najue obitelji i ljudi koje je Mojsije sam mogao
dodati.
Mama je prvi put pola sa mnom - morale smo izvan slubenog
podruja ekati da se naa imena prenesu na drugu recepciju na
drugome odjelu. Dalje od toga nismo uspjele. Nismo bile u srodstvu s
Mojsijem, a on nije dodao nikakva dodatna imena na svoj popis. Pitala
sam se dolazi li mu obitelj ikada u posjet. Sumnjala sam. Mama me
pogladila po ruci i rekla da je vjerojatno tako najbolje. Kimnula sam, no
znala sam to je zaista najbolje za Mojsija. Nastavit u pokuavati bez nje.
Pobjegla sam iz kole te se odvezla u Salt Lake City s Myrtle sljedei
put kada sam pokuala izvesti provalu. Ili bijeg. Odvest u ga odande ako
mi to dopusti. Trebalo mi je tri sata da stignem u tom prokletom
kamionetu. Morala sam voziti u sporoj traci, pritisnuvi gas do kraja, a
Myrtle se tresla gore nego ja. Obje sam nas ohrabrivala cijelim putem,
gladei Myrtlinu kontrolnu plou, govorei joj da se nema ega bojati. Ii
emo korak po korak. Automobili i kamioni prolijetali su pokraj mene, a
njihovi mi vozai ljutito trubili i prijetili akama. I ponovno sam ila idui
tjedan i idui i svaki idui tjedan, mjesec dana nakon toga. Tjedan za
tjednom, Myrtle nikako nije uspijevala smiriti svoje ivce, a Mojsije me
nikako nije htio primiti.
Napokon, kada sam dola sedmi tjedan zaredom, neka je ena ula u
ekaonicu i otpratila me u sobu za privatne sastanke. Zapazila sam kako
u te sobe odvode lanove obitelji pacijenata. Puls mi se ubrzao, a dlanovi
se poeli znojiti u iekivanju. Ponadala sam se da u napokon moi
vidjeti Mojsija. Trebala sam ga vidjeti. Trebala sam razgovarati s njim.

~ 95 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Georgia? gospoa je pogledala u svoj karton i nasmijeila mi se,

iako sam mogla vidjeti da je to prije eljela zavriti sa mnom. Ako je
terapeutkinja ili psihologinja, trebala bi poraditi na svojim ekspresijama.
Bila je nestrpljiva, a izmeu obrva nalazila se razdraena sitna bora.
Moda zato to sam na sebi imala kaubojske izme i traperice, a kosu
svezanu u dugu pletenicu koja se njihala dok sam hodala. Vjerojatno sam
izgledala kao netko koga se lako rijeiti, otarasiti i koga je lako poslati
kui.
Da? odgovorila sam.
Nisi na Mojsijevu popisu.
Da, gospoo. Tako mi kau.
Zato onda i dalje dolazi? Ponovno se nasmijeila, ali je isto tako
pogledala na svoj sat.
Jer mi je Mojsije prijatelj.
ini se da on ne misli tako.
Bol koja je sada bila stalni pratitelj postala je za broj vea u mojim
prsima. Gledala sam je dugi trenutak. Tako ukoena u toj kuti. Vjerojatno
se zbog nje osjeala mono. Pitala sam se eli li me povrijediti ili je samo
tip lijenika koji nema problema s prenoenjem loih vijesti.
Georgia? Valjda je eljela da odgovorim na njezinu izjavu. Oduprla
sam se nagonu da rukama protrljam traperice, to sam znala initi kada
bih postala nervozna. Traper me umirivao.
Nikada nije. Uvijek me gurao od sebe. No nema nikoga drugoga.
Moj glas nije zvuao odve snano, i inilo se kako joj to godi.
Ima nas. Mi se vrlo dobro brinemo za njega. Nevjerojatno
napreduje.
To je dobro. Nevjerojatan napredak je dobar. Bol u prsima malo mi
je popustila. Pa, to je sljedee? Slegnula sam ramenima. Kamo odlazi
odavde?
To sada ovisi o Mojsiju. Kako predivno neodreeno. Mogu li mu
napisati pismo? Biste li mu prenijeli moje pismo? Bi li to bilo u redu?
Ne, Georgia. Doputeno mu je sluiti se telefonom. Mogao te
nazvati. A nije, je li?
Zatresla sam glavom. Ne. Nije.
Odluan je. Ne eli te vidjeti niti komunicirati s tobom. A mi
potujemo te elje kada moemo. Nema kontrolu nad mnogo toga, no ovo
je ono to eli.

~ 96 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Neu plakati pred tom enom. Neu. Iz torbe sam izvadila pismo koje
sam napisala Mojsiju, bacila ga na stol ispred lijenice i ustala. Mogla ga
je dati Mojsiju, baciti ili proitati svojoj udovinoj djeci za laku no.
Mogli su se zajedno dobro nasmijati mojoj boli. Ukljuujui Mojsija. to
god lijenica odluila, bilo je u njezinim rukama. Ja sam uinila sve to
sam mogla. Zaputila sam se prema vratima.
Georgia? zazvala je za mnom.
Usporila sam, no nisam se okrenula.
Zna gdje te moe nai, zar ne?
Povukla sam vrata prema sebi.
Moda e ti doi. Moda e, kada ga otpustimo, doi. No nije doao.
Ni tada. Ni jo dugo, dugo vremena.

~ 97 ~
Knjigoteka
 briana&anna

XI.

MOJSIJE

PREMJESTILI SU ME U DRUKIJU SOBU, bez spuvi, to je bilo lijepo jer

tada nisam morao crtati na zidovima iznad njih. Rekli su mi da
prestanem crtati, no jedino da su mi sputali ruke na leima, na to se
oito gledalo poprijeko budui da nisam bio nasilan, tek tada bih
prestao. Poeli su mi donositi prazne papire i doputati mi da crtam
umjesto da piem dokle god razgovaram s njima o tome to sam nacrtao i
dokle god ne diram zidove. Nisam volio interpretirati svoje crtee. No i to
je bilo bolje od prianja pria koje je lake podijeliti spomou slika.
S vremenom su mi poeli doputati da nazoim grupnim terapijama,
a na drugoj ili treoj Molly se odluila vratiti. Samo se odjednom nala
ondje, treperei po rubu mojeg vidnog polja, netko za koga sam mislio da
je otiao. Netko tko mi nije nedostajao. Netko tko me podsjeao na
Georgiju. I to me uinilo mrzovoljnijim nego inae. Poeo sam traiti
nain kako da me vrate natrag u sobu.
Grupna terapija bila je puna ranjivih ljudi koje sam mogao
terorizirati. Odraslih ljudi svih dobi, sa svakakvim poremeajima i
problemima. Njihov oaj i bol pulsirali su, duboko crni iza mojih oiju,
bez boje i svjetla koje bi im omoguili nadu ili bijeg. Imao sam osamnaest
godina, a neke se osamnaestogodinjake oito jo uvijek tretiralo kao
maloljetnike, ovisno o miljenju lijenika. No kada su mene doveli,
smjestili su me s odraslima. Klinci su oito bili kat nie. Bio sam zahvalan
to me nisu smjestili s njima. S klincima je bilo tee biti okrutan.
Dr. Noah Andelin, psiholog s uredno podianom bradom koju je
vjerojatno nosio kako bi izgledao starije, vodio je grupnu terapiju. Gladio
bi svoju bradu kada bi razmiljao, zbog ega se neprestano inio
melankolinim. Bio je premlad da bi bio lijenik, i definitivno premlad da
bi bio tako ozbiljan. I tuan. Imao je najtunije oi koje sam ikada vidio.
Zbog njega sam se osjeao nelagodno. Takoer mi je oteavao da budem
okrutan. A imao sam potrebu biti okrutan. Da bi me pustili na miru,
morao sam biti okrutan. Zadirkivao sam terapeute i tehniare kada sam
mogao, a kada nisam, zadirkivao bih pacijente koji su zadirkivali sve
druge. Bilo je tuno to da su upravo oni doivjeli najvee gubitke. Obino
bih na kraju samo pregrizao jezik i otjerao mrtve od sebe. Bio sam
seronja. No nisam bio nasilnik.
~ 98 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Sjedio sam ondje, irom otvorena mosta, traei municiju kada je

Molly prestala treperiti i zaplesala mi ravno pred oima, leprave kose,
pokazujui mi sve one stare stvari. Gotovo sam naglas zastenjao. Nisam
to elio. No onda je poela kruiti po rubu kruga, zastavi izmeu dvaju
mukaraca nasuprot meni, zurei u mene s iekivanjem.
Tko poznaje djevojku Molly? izletjelo mi je.
Dr. Andelin zastao je u pola reenice. Mojsije? Jesi li imao neto
rei? Glas mu je bio njean. Kao uvijek. Tako njean i drag. Zbog toga
sam ga poelio uhvatiti za ovratnik i baciti o zid. Imao sam osjeaj da
negdje u njemu ima vatre. Pokuavao je skriti svoj stas iza smijenih
sakoa od tvida sa zakrpama na laktovima, poput fakultetskog profesora
iz 1940-ih. Jo mu je samo nedostajala lula. No nije bio slabi. Odmjerio
sam ga. Bilo je to neto to mu je dolazilo prirodno. Tko ti moe nauditi?
Tko predstavlja fiziku prijetnju? A Noah Andelin, sa svojim tunim
oima i urednom bradicom, pripadao je objema kategorijama, u to sam
bio uvjeren.
im sam progovorio, osjetio sam se glupo. Molly nije pripadala
nikome odavde. Bila je tu zbog mene... premda nisam imao pojma zato.
to si rekao?
Pitanje je dolo od mukarca koji je bio s lijeve strane Molly,
mukarca koji je izgledao kao da je mojih godina, jedva dovoljno star da
bude na odjelu za odrasle. Njegove su zelene oi bile otre, iako je
njegovo dranje bilo leerno, a ruke oputeno sklopljene u krilu. Vidio
sam dug, crven oiljak koji se penjao od dna njegova dlana do sredine
podlaktice. Kako se inilo, nije bio lud za ivotom.
Molly. Jesi li poznavao djevojku po imenu Molly? Mrtvu djevojku
Molly? Trebao sam se posluiti njenijim i blaim pristupom dr.
Andelina. No nisam. Samo sam pitao.
Deko je skoio sa stolca i doletio na drugu stranu kruga, gdje sam ja
sjedio. Bio sam tako iznenaen da se nisam stigao pripremiti prije no to
je rukama ugrabio moju majicu, podiui me na noge. Naao sam se oi u
oi sa zelenookim udovitem koje je rigalo vatru.
Kurvin sine! pljunuo mi je u lice. Bolje ti je da mi odmah kae
kako, dovraga, zna ita o mojoj sestri!
Njegovoj sestri? Molly je bila njegova sestra? U glavi mi se zavrtjelo
kada me ponovno gurnuo, no ovaj put nije htio odgovor. Htio me sruiti i
oboje smo pali preokrenuvi moj stolac, a ja sam zaboravio na Molly,
uivajui u osjeaju potpunog preputanja. Udarili smo o pod, mlatei
akama, a ljudi su vritali oko nas. Gotovo sam puknuo od smijeha kada
~ 99 ~
Knjigoteka
 briana&anna

sam ga udario u trbuh, no on je odmah uzvratio, zaustavivi cerek koji se

irio mojim usnama, ostavivi krvav trag na njegovu mjestu. Zaboravio
sam koliko sam se volio tui. Oito je i Mollyn brat uivao u tome jer su
uz Chaza bila potrebna jo trojica da nas razdvoje. Zapazio sam da Noah
Andelin nije oklijevao uplesti se i da je on bio taj koji mi je sjedio na
leima, pritiui mi lice o pod kako bi me obuzdao. Soba je bila u kaosu,
no izmeu prevrnutih stolaca i uurbanih nogu osoblja koje je
pokuavalo ostale klijente izvesti iz sobe, mogao sam vidjeti Mollyna
brata u istom poloaju u kojem sam bio i ja, glave okrenute prema meni,
obraza prislonjenog o sivi, istokani linoleum.
Kako si znao? rekao je, oiju uperenih u moje. Galama oko nas
polako se utiala. Kako si znao za moju sestru?
Tag, Dosta je! Dr. Andelin je zareao - lakoa i dragost u njegovu
glasu potpuno su nestale.
Tag? Kakvo je to ime?
Moja je sestra nestala prije vie od godinu dana, a ovaj se kukin sin
ponaa kao da zna neto o tome? Tag je ignorirao dr. Andelina i nastavio
bjesnjeti. Misli da u zaepiti? Promisli jo jednom, doktore!
Obojicu su nas povukli na noge, a dr. Andelin od Chaza i jo jednog
tehniara kojega nisam poznavao zatraio je da ostanu. Svima drugima
naredio je da iziu. Debeljukasta brineta, terapeutkinja koja se zvala
Shelly, takoer je ostala, drei se u pozadini kako bi, inilo se,
dokumentirala sastanak dok je dr. Andelin podizao tri stolca u sreditu
prostorije, govorei nam da sjednemo. Chaz je stajao iza Taga, a drugi
tehniar iza mene. Noah Andelin stao je izmeu nas, jednako udaljen od
obojice, zasukanih rukava i s malo krvi na usni. Izgleda da sam ga
sluajno udario. Chaz mu je dodao rupi, a dr. Andelin ga je uzeo i
pritisnuo na usnu prije no to nas je obojicu pogledao, namjetajui se u
svojem stolcu.
Mojsije, eli li objasniti Tagu na to si mislio kada si pitao poznaje
li itko djevojku Molly?
Mrtvu djevojku po imenu Molly! Tag je zasiktao. Chaz ga je
potapao po ramenu, podsjeajui ga da ostane miran, na to je Tag
agresivno opsovao.
Ne znam je li to njegova sestra. Ne poznajem ga. No viam djevojku
imena Molly, uz povremene prekide, pet mjeseci. Svi su piljili u mene.
Via je? Hoe rei da si u vezi s Molly? dr. Andelin je upitao.

~ 100 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Mislim, mrtva je, a znam da je mrtva jer je posljednjih pet mjeseci

mogu vidjeti, strpljivo sam ponovio.
Tagovo je lice bilo gotovo komino u svome bijesu.
Vidjeti je kako? Glas dr. Andelina bio je jednolian, a oi su mu bile
hladne.
Odvratio sam istim tonom, uperivi vlastiti monotoni pogled u
njegovu smjeru, Isto kako mogu vidjeti i vau mrtvu suprugu, doktore.
Neprestano mi pokazuje sliku retrovizora i snijega i kamenia na dnu
rijeke. Ne znam zato. Ali vi mi, vjerojatno, moete rei.
eljust dr. Andelina opustila se, a lice posivjelo.
O emu pria? jedva je izgovorio. ekao sam da upotrijebim ovo
protiv njega. Sada je bilo sasvim dobro vrijeme. Moda e njegova
supruga otii, a ja u se moi usredotoiti na to da se rijeim Molly
jednom zauvijek.
Slijedi vas uokolo. Previe vam nedostaje. I brine se za vas. Ona je
dobro... ali vi niste. Znam da je vaa supruga jer mi pokazuje sliku kako je
ekate kod oltara. Dan vaeg vjenanja. Rukavi vaeg smokinga malo su
prekratiti.
Pokuao sam biti surov, silom ga istjerati iz njegove uloge psihologa.
Kopao sam mu po ivotu kako mi on vie ne bi kopao po glavi. No
divljaka tuga koja mu je proela lice usporila me te sam ublaio svoj
glas. Nisam mogao zadrati isti stav naspram njegove boli. U trenutku
sam se osjetio posramljenim te sam spustio pogled na svoje ruke.
Nekoliko sekundi, soba je bila mirna kao mrtvanica. Prikladno, Mrtvi su
bili posvuda. Zatim je dr. Andelin progovorio.
Moja supruga, Cora, vozila je kui s posla. Misle da ju je -
privremeno - zaslijepio odraz sunca na snijegu. Katkada je vrijeme
jednostavno takvo. Zaletjela se u ogradu. Njezin je auto sletio naglavce u
potok. Ona se... utopila.
Iznosio je informacije tako suhoparno, no ruke su mu se tresle dok je
gladio bradu.
Negdje tijekom tragine prie, Tag je prestao bjesnjeti. Pogledavao je
mene, pa dr. Andelina, zbunjen i pun suosjeanja. No Cora Andelin nije
bila gotova - kao da je znala da sam privukao doktorovu pozornost i nije
imala namjeru izgubiti ni sekunde.
Maslac od kikirikija, omekiva Downey, Harry Connick mladi,
kiobrani... Zastao sam jer je sljedea slika bila tako intimna. Ali onda
sam je ipak izrekao. Vaa brada. Oboavala je osjetiti ju kada biste...

~ 101 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Morao sam stati. Vodili su ljubav, a ja nisam elio vidjeti suprugu ovog
mukarca golu. Nisam elio vidjeti njega gologa. A mogao sam ga vidjeti
kroz njezine oi. Naglo sam ustao, osjetivi oajniku potrebu da se
maknem. Previe informacija, Cora Andelin. I vie nego previe.
Tehniar se uzrujao odmah me uhvativi za ramena, potiui me da
ponovno sjednem. Poelio sam se okrenuti i zamahnuti prema njemu, no
onda sam uzdahnuo. Trenutak je proao i nitko vie nije elio guvu. ak
ni Tag, koji je izgledao kao da mu je mozak upravo izbrisan. Gledao me
zapanjena izraza.
No dr. Andelin bio je usredotoen na neto svoje; njegove su plave
oi bile ozbiljne i pune vlastitih sjeanja, i jo neega. Zahvalnosti.
Njegove su oi bile pune zahvalnosti.
To su bile neke od stvari koje je najvie voljela. Doetala je niz oltar
na dan naeg vjenanja uz pjesmu Harryja Connicka. I da. Moj je smoking
bio malice premalen. Uvijek se smijala oko toga, govorei da sam i ja
takav. A njezina kolekcija kiobrana izmicala je kontroli. Glas mu je
pukao, te je spustio pogled na svoje ruke.
Sobu je ispunio teak zrak, tako pun suosjeanja i intimnosti, da bi
onih petero koji su bili u njoj pogledali ustranu kako bi ljubavnicima dali
trenutak privatnosti, da su mogli vidjeti ono to sam ja vidio. No ja sam
bio jedini svjedok kada je supruga Noe Andelina ispruila ruku i njome
prela preko suprugove pognute glave prije no to su se meke linije
njezina nestalna oblika stopile s treperavom svjetlou kasnog
popodneva. Prozori sobe gledali su na zapad, a iako sam imao nekoliko
zamjerki za Utu, zalasci nisu bili meu njima. Cora Andelin postala je
dijelom zalaska. Nisam mislio da u je ponovno vidjeti. A nisam trebao
ak ni crtati.
Ako zna sve to - o supruzi dr. Andelina - onda elim da mi ispria
o Molly, Tag je proaptao, uspravivi se u svojem stolcu, prelijeui
pogledom od dr. Andelina do mene.
Noah Andelin je ustao. Nisam ga pogledao u lice. Nisam elio vidjeti
jesam li ga unitio. Malo sam se razoarao. Gdje je onaj opaki igra kakav
sam odluio biti?
Tag. Obeavam da emo se vratiti na ovo. Ali ne sada. Ne sada.
Nakon to je kimnuo prema tehniarima, koji su se inili jednako
potresenima kao i mi, zajedno smo izili iz prostorije.

* * *

~ 102 ~
Knjigoteka
 briana&anna

GEORGIA

BILO JE TO UDNO, stvari koje su mi nedostajale. Nedostajale su mi

njegove usne i njegove zelene oi i ono kako je znao biti drag, a da ni sam
zapravo nije znao da je drag. Nedostajala mi je glatka duina njegova
vrata, mjesto na koje bi se moj nos smjestio kada bih mu bila blizu.
Nedostajao mi je kist koji se kovitlao meu njegovim prstima i nain na
koji se jedna strana njegovih usana uvijala neto vie kada se smijao.
Nedostajao mi je bljesak njegovih bijelih zubi i vraja iskra u njegovim
oima. Tako je to nazivala njegova baka. I bila je u pravu. Imao je taj
zloesti sjaj u oima kada je bio oputen ili kada se smijao ili kada mi je
uzvraao zadirkivanje. Oajniki su mi nedostajale te stvari.
Najgore od svega, nisam mogla patiti za njim. Morala sam skrivati
sve svoje osjeaje, u emu nikada nisam bila dobra. U mojoj je obitelji
postojala izreka: Ako Georgia nije sretna, niko nije sretan. A ja nisam
bila sretna. Bila sam skrhana. Cijeli je grad jo uvijek bio u oku zbog
Kathleenine smrti, a iako je Mojsije nije udavio u snu niti joj prerezao
vrat, svi su se jo uvijek ponaali kao da jest. Ni moji roditelji nisu bili
mnogo bolji. Mojsije je bio udan. A udno vrlo lako postaje sumnjivo.
udno je zastraujue i neoprostivo. No ja sam shvatila kako mi i to
nedostaje - bio je udan i divan i potpuno drukiji od bilo koga od onih
koje sam poznavala. Od bilo koga od onih koje u ikada poznavati. A sada
je otiao.
Dobila sam poziv za maturalnu veer, koja se odravala u posljednju
subotu u sijenju. Od svih ljudi, Terrence Anderson bio je taj koji me
pozvao. Valjda je odluio da mu se ipak sviaju visoke cure. Ili je moda
elio uiniti Haylee ljubomornom budui da su bili prekinuli nedugo
nakon to je zapoela kolska godina. Razmiljala sam o tome da ga
odbijem. Bog zna da sam imala brojne izgovore. Ali mama mi je rekla da
to nije pristojno i da bih trebala biti zahvalna to su, nakon svega to se
dogodilo, ljudi odluili krenuti dalje. Histerino sam se nasmijala na to,
pa me mama poslala u sobu, uvjerena da sam bolesna. Zaspala sam u
suzama, a ni drugi se dan nisam osjeala nita bolje.
Prihvatila sam Terrenceov poziv na ples, no obukla sam crnu haljinu
jer sam alovala, i cipele s najviim petama koje sam mogla pronai samo
kako bi se osjeao glupo. Ako e me iskoristiti, u redu. No neu mu
olakati. A te noi, sjedei na tribinama u srednjokolskoj dvorani,
promatrajui parove kako pleu i sjedei pokraj Terrencea dok je on

~ 103 ~
Knjigoteka
 briana&anna

kiptio, najvie od svega nedostajao mi je Mojsije. Nije mi bilo teko

zamisliti kako bi izgledao u smokingu ili finom odijelu; ja sam mogla
nositi pete od deset centimetara, a on bi i dalje bio vii od mene, i imala
sam osjeaj da bi mu se svidjela moja crna haljina i nain na koji se moje
tijelo mijenjalo.
Terrence je samo zurio u moja punija prsa s podsmijehom, a ja sam
shvatila da mi se plan obio o glavu. Zbog visokih peta moje su sise bile
praktiki u razini njegovih oiju. Na kraju sam ih ipak skinula i pomirila
se s plesom bosih nogu, pretvarajui se da je Terrence Anderson Kenny
Chesney - Kenny je bio nizak deko i poznati country pjeva, a bio je jo i
zgodan. Naalost, shvatila sam da mi se ukus dramatino promijenio, a
kauboji i country pjevai, bez obzira na to koliko bili zgodni, izgubili su
prednost nad ekscentrinim umjetnicima u psihijatrijskim institucijama.

~ 104 ~
Knjigoteka
 briana&anna

XII.

MOJSIJE

NISMO SE ODMAH vratili na to. Barem ne s dr. Andelinom. I Taga i mene

stavili su u izolaciju na tri dana zbog nae tunjave. Nijednome od nas
nije bilo doputeno izlaziti iz sobe, a ja sam ponovno vodio dnevnik sa
slikama, objanjavajui svoje misli i osjeaje svojim crteima. Dr.
Andelin donio mi je gomilu blokova za crtanje. I to dobrih. Ne onaj papir
za raunala. Donio mi je i votane olovke. Mislim da nije traio
doputenje. Mislim da mi je zahvaljivao. Sviala mi se neverbalna
zahvalnost mnogo vie od iega to je mogao rei, posebice jer nisam to
uinio kako bih ga usreio. No pobrinuo sam se da pokaem svoju
zahvalnost na svoj nain.
Crtao sam i crtao dok mi se prsti nisu poeli koiti, a oi se vie nisu
mogle usredotoiti. A kada sam zavrio, pred sobom sam imao listove i
listove crtea mrtve prirode i portreta. Kiobrani i kamenii u potoku i
Noah Andelin sa svojom malom, urednom bradicom, smijui se i
gledajui sa stranice u enu koja je otila, ali koja nije zaboravljena. Kada
sam slike pokazao doktoru tijekom njegova sljedeeg posjeta, uzeo ih je s
puno potovanja te proveo cijeli sat nae terapije prelistavajui ih, uope
ne priajui. Bila je to najbolja terapija do tada.
Trei dan nae izolacije Tag je uletio u moju sobu i zatvorio vrata.
Mrano sam piljio u njega. Bio sam pod dojmom da su vrata zakljuana.
Nisam ih ak ni provjerio. Osjeao sam se glupo to sam sjedio u sobi tri
dana iza nezakljuanih vrata.
Tu i tamo proeu hodnikom svakih par minuta. No to je sve. To je
bilo smijeno lako. Trebao sam doi prije, rekao je i sjeo na moj krevet.
Ja sam David Taggert, usput. Ali moe me zvati Tag. Nije se
ponaao kao da se ponovno eli zakaiti sa mnom, to je bilo pomalo
razoaravajue.
Ako se nije elio tui, htio sam da ode. Odmah sam se vratio slici na
kojoj sam radio. Poeo sam osjeati Molly; slika joj je treperila kroz
slapove, tik iza vode, te sam teko uzdahnuo. Bio sam umoran od Molly.
Bio sam jo umorniji od njezina brata. Oboje su bili nevjerojatno
tvrdoglavi i odvratni.
Ti ludi kukin sine, ustvrdio je bez uvoda.
~ 105 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Nisam ak ni podigao pogled sa slike koju sam crtao komadiem

votane olovke. Trudio sam se da mi pribor potraje. Prebrzo sam ga
troio.
To kau ljudi, zar ne? Kau da si lud. Al ja ne vjerujem u to, ovjee.
Ne vie. Nisi lud. Ima vjetine. Bolesne vjetine.
Umobolan. Lud. Nije li to sve isto? promrmljao sam. Ludost i
genijalnost blisko su povezane. Pitao sam se o kojim vjetinama on
govori. Nije vidio moje radove.
Ne, ovjee, rekao je. Nisu. Luaci trebaju biti na mjestima poput
ovih. Ti ne pripada tu.
Nasmijao se, oito iznenaen. Misli da si lud?
Mislim da sam pukao. Tako je rekla Georgia. No inilo se da njoj to
nije smetalo. Sve dok pukotine nisu postale tako iroke da je pala u jednu
od njih i ozlijedila se.
Tag je upitno nagnuo svoju glavu, no kada nisam nastavio, kimnuo
je. U redu. Moda smo svi puknuti. Ili slomljeni. Ja sigurno jesam.
Zato? najednom sam ga upitao. Molly je ponovno lebdjela oko nas
i ja sam crtao bre, bespomono ispunjavajui stranicu njezinim licem.
Moje sestre vie nema. I ja sam kriv za to. A sve dok ne budem znao
to joj se dogodilo, nikada se neu moi oporaviti. Bit u slomljen
zauvijek. Glas mu je bio tako tih da nisam bio siguran je li htio da ujem
posljednji dio.
Je li ovo tvoja sestra? nevoljko sam upitao. Podigao sam svoj blok
za crtanje.
Tag se zagledao. Zatim je ustao. Zatim je ponovno sjeo. A onda je
kimnuo.
Da, istisnuo je. To je moja sestra. I sve mi je ispriao.
Kako ispada, otac Davida Taggerta bio je teksaki nafta koji je
oduvijek elio biti raner. Kada je Tag poeo upadati u nevolje i napijati
se svake veeri, njegov se otac umirovio, prodao neto svojih dionica za
milijune i, meu ostalim, kupio ran od pedeset jutara u okrugu Sanpete,
u Uti, odakle je bila Tagova majka, preselivi se ondje sa svojom obitelji.
Bio je uvjeren da e, ako uspije maknuti Taga i njegovu stariju sestru
Molly dalje od njihove stare druine, pomoi djeci da se srede. Tagov je
otac mislio da e to biti dobar potez za cijelu obitelj. Otvoren prostor,
mnogo posla da im ne bude dosadno, i dobri, zdravi ljudi posvuda oko
njih. A bilo je i dovoljno novca da se operacija podmae.

~ 106 ~
Knjigoteka
 briana&anna

No klinci nisu napredovali. Pobunili su se. Tagova starija sestra

Molly pobjegla je i nikada se vie nije javila. Mlade djevojke, blizanke, na
kraju su se s majkom vratile u Dallas kada je podnijela zahtjev za razvod.
Ispalo je da se i njoj vie sviao Dallas, a za nestanak najstarije keri
krivila je supruga. Nakon toga ostali su samo Tag i njegov stari. I mnogo
novca, prostora i stoke. Tag se trudio ostati trijezan, no kada nije pio,
utapao se u krivnji i naposljetku se pokuao ubiti. Nekoliko puta. Zbog
ega je zavrio na psihijatrijskom odjelu sa mnom.
Samo je otila. Ne znamo zato tono. Ilo joj je bolje nego ikome.
Mislim da je uzela neto moje droge. Nisam pio, zna. Ali posvuda sam
sakrio tablete. Ne znam zato ih je uzela. Moda je njezin problem bio
vei no to sam mislio. Moda ih je samo eljela uzeti kako ih ja vie ne
bih uzimao.
ekao sam, putajui ga da se ispria. Nisam znao kako je umrla ba
kao to to nije znao ni on. To nije bilo neto to bi mrtvi eljeli podijeliti.
eljeli su mi pokazati svoje ivote. Ne smrti. Nikada.
Mrtva je. Nije li? Moe je vidjeti pa to znai da je mrtva.
Kimnuo sam.
Mora mi rei gdje je, Mojsije. Mora saznati.
Ne ide to tako. Ne vidim cijelu sliku. Samo komadie. Ne znam
uvijek ni kome osoba pripada. Ako sam u skupini, mogao bi biti bilo tko.
Ne govore. Nikada. A ako progovore, ne mogu ih uti. Pokazuju mi neke
stvari. I ne znam uvijek zato. tovie, nikada ne znam zato. Samo
slikam.
Znao si s dr. Andelinom!
Njegova ga je mrtva supruga slijedila tijekom grupne terapije! I
pokazala mi je sliku njih dvoje kako se seksaju, dobro? Nije mi trebalo
dugo da to odgonetnem! Postao sam uznemiren, a Tag mi se poeo
pribliavati kao da je spreman potui se.
Pokazuju mi komadie. Sjeanja. I ne protumaim ih uvijek tono.
Uope ih ne protumaim, zna? Nisam Sherlock Holmes.
Pogurnuo me, a ja sam se trudio oduprijeti porivu da uzvratim.
Hoe mi rei da si ve prije viao moju sestru i nisi imao pojma da je
moja?
Viao sam Molly mnogo prije no to sam te uope upoznao!
Istinitost te izjave kao da me opalila po glavi.
Viao sam Molly mnogo prije no to sam uope upoznao Davida
Taggerta.
~ 107 ~
Knjigoteka
 briana&anna

A to nije imalo smisla. Nikada nije tako ilo. Mrtvi koji su mi dolazili
uvijek su bili rezultat mojeg doticaja s njima bliskim ljudima.
Otila je. Naslikao sam njezino lice na nadvonjaku i otila je. Vidio
sam je one noi kada je Gigi umrla. No to se nije raunalo. Te sam noi
vidio svako mrtvo lice koje je proganjalo moj ivot od poetka. Samo
nisam vidio Gi.
I vratila se?
Da. Ali mislim da se vratila zbog tebe.
I to radi? Tag je sada vikao, frustriran, rukama se grevito
uhvativi za svoju tamnu kosu, dok su mu zelene oi sijevale. Znao sam
da je elio poeti zamahivati. Ne zato to je uistinu bio ljutit na mene ve
zato to nije imao pojma to uiniti sa svojim emocijama. A to sam
razumio.
Pokazuje mi neke stvari. Kao i svi oni. Stiao sam glas gledajui ga i
dalje. Bio je udan osjeaj smirivati nekoga drugoga.
Molim te. Molim te, Mojsije. Tag je pokuavao suspregnuti suze, a
ja sam se pokuavao oduprijeti porivu da zaponem tuu, da ga gurnem i
premlatim samo kako bih vratio onog starog Taga koji me elio udariti i
koji me nazvao ludim kukinim sinom.
Okrenuo sam se od njega i sjeo povukavi se sasvim do zida, no moje
su oi pronale sliku Molly koja je zurila u mene iz bloka za crtanje koji
sam bio bacio na pod. Smijeila mi se, srceparajua iluzija sretnog
zavretka. Ne postoje sretni zavretci. Zatvorio sam oi i stavio ruke
preko glave, kako bih zadrao i Taga i nasmijeeno lice njegove mrtve
sestre podalje od sebe. I podigao vodu.
Usredotoio sam se na Molly Taggert, plavu kosu koja je leprala ba
poput Georgijine. Odmah sam izgubio koncentraciju, osjetivi istu onu
otru bol u utrobi koju bih osjetio svaki put kada bih dopustio da mi
sjeanje na nju ispuni um. No pri pomisli na Georgiju izotrio se
nadvonjak koji sam oslikao, mjesto na kojemu sam oduzeo Georgijinu
nevinost i zauvijek izgubio dio sebe.
Odjednom, osjetio sam potrebu za crtanjem, te sam opako opsovao,
doviknuvi Tagu da mi dobaci blok i olovku. Nije to bilo to, no morao sam
imati barem neto. Ruke su mi postale ledene, vrat poeo gorjeti, a iza
zatvorenih sam oiju promatrao kako se voda razdvaja na dva dijela,
otkrivajui blijedi, dugi komad zemlje, penjui se u dva nadvisujua vala,
ne ostavljajui za sobom ni jedne kapi koja bi smoila razotkriveno tlo.

~ 108 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Natjerali su me da prebojim Mollynu sliku na nadvonjaku. erifov

me ured opskrbio s oko etiri litre sive boje za beton koje su prekrile
uznemiravajuu istinu da djeca nestaju i da je svijet strano mjesto. No
dok sam promatrao, boja se poela guliti, kao da je povlae zamiljene
ruke, ponovno otkrivajui Molly, vijugave linije kojima je naslikana,
njezine blistave oi i osmijeh koji je, sada sam mogao vidjeti, bio
identian Tagovu. Nikada ne vidimo ono oito dok nas to ne opali po
glavi.
A onda su slike poele ispunjavati moj um, iste one slike koje mi je
Molly uvijek pokazivala.
Uvijek mi pokazuje taj prokleti ispit iz matematike! Ruke su mi
poletjele te sam nacrtao ispit na ijem se vrhu nalazilo Mollyno ime
ispisano pisanim slovima.
Ispit iz matematike odletio je kao da ga je Molly ibnula iz moje ruke.
Nisam posvetio dovoljno pozornosti na ono zaokrueno crveno slovo A
pri vrhu. Tag oito nije bio jedini u obitelji s naglom naravi. Slovo A u
krugu pretvorilo se u zvjezdicu, obinu zlatnu zvjezdicu koja se
pretvorila u nono nebo sa zvijezdama koje su padale i eksplodirale, kao
da je promatrala svjetlosni spektakl, tako velianstven i prepun boja da
sam poeo proklinjati olovku u ruci, preklinjui Taga da mi donese neto
drugo.
Zatim mi je Molly pokazala polja, polja koja su izgledala poput onih
oko nadvonjaka, a ja sam se trudio ne opsovati zbog silne frustracije.
Umjesto toga, nacrtao sam duge, zlatne vlati ita u tim poljima, stapajui
ih s Mollynom kosom dok mi je jurcala kroz um, sve dok ito nije postalo
trava koja je rasla uz betonski nadvonjak.
Stani! Mojsije! Tag mi je tresao ramena i pljuskao po me licu. Koji
vrag, ovjee! Crta po zidovima! Tagov je glas utihnuo. Zapravo, boli
me kurac ako slika po zidovima.
No veza se prekinula, a ja sam bio zbunjen. Bio sam i ljutit, te sam se
odmaknuo od divljeg zvjezdanog neba, koje je preda mnom stajalo
razmaljano i osjenano i poludovreno. Da sam barem imao boje.
Teko sam disao, kao i Tag, kao da je preao na drugu stranu sa
mnom te trao, lovei svoju sestru kroz itna polja koja nisu vodila
nikamo i koja meni nisu predstavljala ama ba nita.
Spustio je pogled na slike koje sam pobacao po sobi, poevi ih
kupiti, jednu po jednu.
Ispit iz matematike? Sa zaokruenim A pri vrhu?

~ 109 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Crveno je. A je crveno. Nisam to mogao doarati olovkom. A ovaj

nadvonjak je u Nephiju? Kimnuo sam.
Nephi je samo otprilike sat vremena od Sanpetea. Zna to, zar ne?
Ponovno sam kimnuo. A Nephi je petnaest minuta sjeverno od
Levana. Sva su djeca iz Levana autobusima odlazila u kolu u Nephiju.
Bio je to takorei isti grad. A ja nisam imao namjeru prilaziti ni jednom ni
drugom. Tag me je mogao preklinjati i moliti, a njegove su ljutite, zelene
oi mogle i eksplodirati u njegovoj glavi, no ja se ipak ne bih vratio.
A to je s ovim poljima?
itna polja okruuju nadvonjak. U blizini se nalazi stajalite za
kamione, nekoliko benzinskih pumpi, jeftini motel i, malo nie, restoran
brze hrane, uz izlazni trak, ali to je sve. Nema gotovo niega osim tih
polja i ceste.
A to je ovo? Tag je prst uperio prema zidu gdje se moja olovka
pokazala frustrirajue nedostatnom u pokuaju da prikaem eksploziju
boja i svjetlosnih traka.
Slegnuo sam ramenima. Vatromet?
Bio je to vikend Dana nezavisnosti, Tag je proaptao.
Ponovno sam slegnuo ramenima. Ne znam, Tag. Ne znam nita osim
onoga to mi ona pokae.
Zato ti jednostavno ne kae gdje se nalazi?
Jer ne ide tako.
Zato? Tag je ponovno poeo pokazivati frustriranost.
To je kao da me pita zato ne mogu ivjeti u oceanu. Ili zato ne
mogu podii utege od tisuu kila ili... zato ne mogu letjeti, zaboga
miloga! Jednostavno ne mogu. I bez obzira na to koliko se ja usredotoio
ili prouavao ili obraao pozornost na detalje, to svejedno nee biti
mogue. Tako je - kako je!
Podigao sam blok i shvatio da sam iskinuo sve stranice, ukljuujui i
one slike koje nisu imale nikakve veze s Molly Taggert. I te su stranice
bile pobacane po sobi. Nije ostala ni jedna prazna stranica. Poeo sam ih
skupljati, utuen jer sam znao da u morati ponovno prebojiti zidove. Tag
me slijedio, jo uvijek u rukama vrsto drei stranice koje je bio
podignuo.
Mora biti ondje, tiho je rekao, na to sam prestao skupljati stranice
i pogledao ga preko ramena. Oi su mu bile sjajne, a ramena ukoena.

~ 110 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Moda i jest. Slegnuo sam ramenima bespomono. Nisam elio

imati nita s tim. No zamisli da je nadu ondje. Posebice ako ih ja
usmjerim u tome smjeru. Bacit e me u zatvor. Razumije li to? Mislit e
da sam ja to uinio. Nisam rekao da sam je ubio. Imao sam osjeaj da bi
bilo prehladno rei mu to u lice, premda smo obojica znali o emu
govorim.
Odjednom su se vrata moje sobe irom otvorila i Chaz je uletio;
nemir mu je nagrdio lice i ukrao uvijek prisutan bijeli osmijeh. Olakanje
je vrlo brzo zamijenilo nemir kada je shvatio da nije bilo nikakvog
prolijevanja krvi, a nijedan od nas ne lei onesposobljen na podu.
G. Taggert. Ne biste trebali biti ovdje! ozlovoljeno je rekao. A onda
je vidio moj masni crte i opsovao. Ne opet, ovjee! Tak ti je dobro
ilo.
Slegnuo sam ramenima. Ponestalo mi je papira. Chaz je isprario
Taga iz moje sobe, a on se nije opirao, no kod vrata je zastao.
Hvala ti, Mojsije.
Chaz je izgledao iznenaeno, no svejedno ga je povukao. Preuzet u
krivicu za crte na zidu. Siguran sam da e mi svi vjerovati. Tag mi je
namignuo, na to smo se i Chaz i ja nasmijali.

~ 111 ~
Knjigoteka
 briana&anna

XIII.

MOJSIJE

TAG NIJE BIO JEDINI koji je poeo kradomice dolaziti u moju sobu zbog
privatnih sastanaka. Poelo se priati o tome to mogu. to mogu vidjeti.
to mogu naslikati. Carol, pedesetogodinja psihijatrica koju kao da
nikada nita nije diralo i koja je bila udana za svoj posao, izgubila je brata
u svojoj dvanaestoj godini kada je on poinio samoubojstvo. To ju je
nagnalo da pone raditi sa psihikim bolesnicima. Taj mi je isti brat
poeo pokazivati koturaljke i pohabanog plianog zeca kojemu je
nedostajalo uho. Stoga sam joj rekao to vidim. Isprva mi nije vjerovala,
pa sam joj rekao da je njezin brat volio salatu od krumpira, ljubiastu
boju, Johnnyja Carsona i da je znao svirati samo jednu pjesmu na svojim
ukulelama, koje je svirao svake joj noi pjevajui prije no to bi legla
spavati. Iznad duge. To je bila pjesma. Sljedei me dan skinula s
antipsihotika.
Buffie Lucas bila je iskrena tehniarka koja je trebala biti na
Broadwayu. Pjevala bi dok je radila i mogla je otpjevati Arethu Franklin
bolje no to je Aretha Franklin mogla otpjevati Arethu Franklin. Izgubila
je oba roditelja u razmaku od tri mjeseca. Kada sam je pitao je li joj majka
prije smrti poklonila pokriva napravljen od svih njezinih majica s
koncerata, stala je usred pjesme. A onda me oamarila i natjerala me da
obeam da vie nita neu skrivati od nje.
Ljudi su dolazili, i donosili su darove. Papir i votane olovke, vodene
bojice i kredu, a kad je prolo otprilike dva mjeseca od mog dolaska, dr.
June donijela mi je Georgijino pismo. Uinio sam neto ime sam ugodio
dr. June, pa pretpostavljam da me pokuavala nagraditi. Nisam joj
namjeravao ugoditi. Nije mi se odve sviala. No vidjela je sliku Gigi koju
sam naslikao. Htio sam je skriti, no onda se nikako nisam uspio natjerati
da je sklonim. Bio je to crte kredom. Jednostavan i prekrasan, ba kakva
je Gi uvijek bila. Na slici je ovila ruke oko djeteta, iako sam si govorio da
to dijete nisam ja. June se zagledala u nj, a onda podigla pogled prema
meni.
Ovaj je crte predivan. Dirljiv. Priaj mi o njemu,
Zatresao sam glavom. Ne.
Dobro. Rei u ti to ja vidim, dr. June je rekla.
~ 112 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Slegnuo sam ramenima.

Vidim dijete i enu koji jako vole jedno drugo. Ponovno sam
slegnuo ramenima. Jesi li ovo ti?
Zar izgleda kao ja?
Pogledala je crte, a onda ponovno mene. Izgleda kao dijete. I ti si
nekad bio dijete.
Nisam odgovorio pa je nastavila. Je li ovo tvoja baka? upitala je.
Pretpostavljam da bi mogla biti, sloio sam se. Jesi li je volio?
Ne volim nikoga.
Nedostaje li ti?
Uzdahnuo sam i uzvratio vlastitim pitanjem. Nedostaje li vama vaa
sestra?
Da, nedostaje. Kimnula je usred odgovora. I mislim da tebi
nedostaje tvoja baka.
Kimnuo sam. Dobro. Nedostaje mi baka.
To je zdravo, Mojsije.
Dobro. Odlino. Izlijeen sam. Aleluja.
Je li ona jedina osoba koja ti nedostaje?
utio sam, ne shvaajui sasvim kamo me navodi.
I dalje dolazi, zna.
ekao sam.
Geotgia. Svaki tjedan. Dolazi. A ti je ne eli vidjeti?
Ne. Odjednom mi se zavrtjelo u glavi. Moe li mi rei zato?
Georgia misli da me voli. Na to sam se acnuo, a oi dr. June blago
su se proirile. Upravo sam joj ponudio licu mesnatog, sonog
psiholokog paprikaa, a ona je slinila nad njom.
A ti je ne voli? pitala je, pokuavajui ne sliniti.
Ne volim nikoga, odmah sam odgovorio. Nisam li to ve rekao?
Duboko sam udahnuo, nastojei se umiriti. To to je Georgia bila tako
ustrajna i godilo mi je i smetalo. A smetalo mi je to to mi je godilo.
Smetalo mi je to mi se puls ubrzao, a dlanovi poeli znojiti. Smetalo mi je
to sam na spomen njezina imena odmah osjetio nalet boja iza svojih
oiju, nalet koji me podsjeao na kaleidoskop koji su Georgijini poljupci
uvijek stvarali u mojoj glavi.
Vidim. Zato? Dr. June je upitala.
Ne znam. Slomljen sam, valjda. Napuknut.
~ 113 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Kimnula je, gotovo se slaui sa mnom.

Misli li da bi jednog dana mogao nekoga voljeti?
Ne namjeravam.
Ponovno je kimnula i jo neko vrijeme ustrajala, no napokon joj je
vrijeme isteklo, i nije dobila nita vie od te jedne lice, to me inilo
sretnim.
To je dosta za danas, rekla je ustro ustavi s mapom u ruci.
Izvukla je omotnicu koju je spremila ispod svih dokumenata i
paljivo je poloila na stol ispred mene.
eljela je da ti ovo dam. Georgia. Rekla sam da neu. Rekla sam joj
da bi, da si elio, kontaktirao s njom. Mislim da ju je to povrijedilo. No to
je istina, nije li? Osjetio sam nalet bijesa zbog toga to je June bila gruba
prema Georgiji te mi je ponovno zasmetalo to mi je to uope zasmetalo.
No odluila sam ti je ipak dati i prepustiti tebi da odlui hoe li
proitati pismo ili to ne eli. Slegnula je ramenima. Ovisi o tebi.
Zurio sam u pismo jo dugo nakon to je dr. June zakljuila na
sastanak. Bio sam siguran da je upravo to i oekivala. Bila je sigurna da
u pokleknuti i proitati ga, i u to sam bio siguran. No ona nije razumjela
moje zakone.
Bacio sam pismo u smee i prikupio crtee koje je dr. June
pregledavala. Onaj s Gi bio je na vrhu, a isprepletene figure nagnale su
me da zastanem. Izvukao sam Georgijino pismo iz smea, paljivo ga
otvorio i izvukao jednu jedinu, rukom ispisanu stranicu iz njezine
unutranjosti, ne doputajui si da se usredotoim na vijugava slova i
uvijeno G na dnu s kojim je zapoinjalo njezino ime. Zatim sam paljivo
presavinuo sliku Gi, onako paljivo kako je Gi drala ono dijete na slici.
To dijete nisam bio ja, barem ne vie. Ono je sada moglo biti Georgia, a Gi
se mogla brinuti za nju. Zatim sam uzeo crte i stavio ga u omotnicu.
Napisao sam Georgijinu adresu s vanjske strane, a kada mi je Chaz te
veeri donio veeru, zamolio sam ga da se pobrine da pismo bude
poslano.
Tutnuo sam Georgijino pismo ispod svojeg madraca gdje ga neu
morati gledati, gdje ga neu morati osjeati, gdje neu morati obraati
pozornost na njegovo postojanje.

* * *

GEORGIA
~ 114 ~
Knjigoteka
 briana&anna

NJEGOVO IME NIJE BILO u gornjem lijevom kutu, no na omotnici je

pisalo Montlake i njegov se rukopis razlijevao po omotnici. Georgia
Shepherd, p.p. 5, Levan Utah, 84639. Mojsije i ja imali smo raspravu o
Levanu i njegovim potanskim pretincima, a on je oito nije zaboravio.
Ljudi su ispred svojih kua imali samo potanske sanduie za Daily
Herald, novine na koje je veina stanovnika Levana bila pretplaena, ako
ni zbog ega drugog, onda zbog nedjeljnih stripova i kupona. Daily
Herald dostavljali su raznosai novina i to od vrata do vrata. No prava
pota pristizala je u maleni potanski ured od cigle na glavnoj ulici te su
je djelatnici pote rasporeivali u zakljuane, ukraene sanduie koji su
se ondje nalazili. Moja je obitelj imala jedan od niih brojeva jer smo svoj
pretinac naslijedili, budui da se prenosio po lozi Shepherdovih.

Znai, tvoja je obitelj levansko plemstvo? Mojsije me zadirkivao.

Da. Mi Shepherdi vladamo ovim gradom, odgovorila sam.
Tko posjeduje potanski pretinac pod brojem 1? odmah je upitao.
Bog, rekla sam, ne oklijevajui ni trenutka.
A pretinac pod brojem 2? Smijao se.
Pam Jackman.
Ona to ivi nie niz ulicu?
Da. Ona je kao jedna od Kennedyja.
Vozi autobus, zar ne? upitao je.
Da. Voza autobusa visoko je cijenjen poloaj u naoj zajednici. Nije
mi pobjegao ak ni smijeak. A pretinci 3 i 4?
Sada su prazni. ekaju da njihovi nasljednici postanu punoljetni prije
no to naslijede svoje pretince. Moj e sin jednog dana naslijediti potanski
pretinac broj 5. Bit e to dan ponosa za sve Shepherde.
Tvoj sin? A to ako bude imala ker? Preko oiju mu se prevukao
onaj tvrdi pogled od kojega sam osjeala nervozu u trbuhu. Razgovor o
djeci nagnao me da ponem razmiljati o pravljenju djece. S Mojsijem.
Ona e biti prva jahaica bikova koja e osvojiti dravni naslov.
Veinu vremena nee ivjeti u Levanu. Njezina e se braa morati pobrinuti
za obiteljsko ime i lozu Shepherdovih... i na potanski pretinac, rekla sam,
pokuavajui ne razmiljati o tome koliko bih uivala pravei mak jahae
bikova s Mojsijem.

~ 115 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Kada mi je mama dostavila pismo, oi su joj se suzile i mogla sam

vidjeti da bi najradije da ga je mogla baciti i zauvijek zadrati Mojsija
podalje. No nije. Donijela ga je u moju sobu, blago spustila na komodu i
izila bez komentara. Najbolji dio otvaranja bilo kojeg pisma ili poiljke
koje dugo iekuje onaj je trenutak prije no to sazna to je zapravo
unutra. Ili to pie. A ja sam ekala bilo to od Mojsija ve mjesecima,
molila sam se za bilo to. Znala sam da e me ono to je unutra ili ispuniti
nadom ili sasvim skrhati. A u tom sam trenutku bila preiscrpljena i za
jedno i za drugo.
Na kraju sam otila malo jahati, ponijevi pismo sa sobom,
zataknuvi ga u unutarnji dep kaputa kako se ne bi zguvalo. Bila je
veljaa i gradom je napokon prohujala meava nakon nekoliko vrlo
hladnih, suhih mjeseci. Glasine su kruile o tome da su ostaci Molly
Taggert pronaeni blizu nadvonjaka gdje je Mojsije naslikao njezinu
sliku. Ljudi su ponovno poeli priati, a zurili su i u mene, cijelo se
vrijeme pokuavajui praviti da ne zure. Zahvaljujui manjku snijega, psi
su mogli raditi i pronai je, no meni je bilo drago da je sua napokon
prola.
Prazan, bijeli svijet pruao mi je osjeaj ugode, a kada smo se Sackett
i ja dovoljno udaljili od svega i svakoga, izvukla sam pismo i paljivo ga
otvorila, kao da bih mogla nenamjerno poderati neto vano. Moda je i
moja vlastita sua napokon prekinuta. Izvukla sam presavijeni list
debelog crtaeg papira i paljivo ga rastvorila, zataknuvi omotnicu
ponovno u unutarnji dep kaputa. Drhtavih sam ruku promatrala sliku u
svojim rukama. Nisam znala to zakljuiti iz nje.
Bila je predivna, ali apstraktnija no to sam se nadala da e biti.
eljela sam neto konkretno. eljela sam rijei. eljela sam da mi kae da
se vraa po mene. Da ne moe podnijeti razdvojenost. No nisam dobila
nita konkretno. Dobila sam sliku. Bilo je to vrlo slino Mojsiju.
Na slici je bila ena, no mogla je to biti bilo koja ena. S njom je bilo i
dijete, i moglo je to biti gotovo bilo koje dijete. ena je stvorena iz
zavojitih poteza i sugestija, grudi, kukovi, ruke koje grle i prekriene
noge, sve ovijeno oko djeteta s pramenom tamne kose. Dugo sam gledala
u nju, ne znajui kako je shvatiti.
Je li simbolina? Upuuje li na neto odreeno? eli li pokazati svoje
aljenje nad gubitkom bake? Pokuava li mi rei da razumije kroz to
prolazim? Nisam znala kako bi mogao. Stoga sam zurila u divan,
zbunjujui komadi korespondencije od deka koji me od poetka tjerao

~ 116 ~
Knjigoteka
 briana&anna

da nagaam. Nakon nekog vremena, ruke su mi postale hladne, a Sackett

je postao nemiran, stoga sam se zaputila kui.
Uokvirila sam sliku i objesila je na zid, odluna izvui iz nje neki
osjeaj mira, iz injenice da Mojsije uope misli na mene. No vie od
svega, osjeala sam se prestraeno i nespremno suoiti se s danima koji
su mi predstojali, jo uvijek ne mogavi sasvim odustati od Mojsija
Wrighta. Mama je bacila pogled na sliku i odmah se okrenula, a tata je
samo zatresao glavom i uzdahnuo. A ja sam se pripremila na dugo
ekanje.

* * *

MOJSIJE

U PLITKOM GROBU, povrh kojega je bilo naslagano kamenje i otpaci,

otprilike pedeset metara od mjesta na kojemu sam naslikao njezino lice,
pronaeni su ostaci Molly Taggert. Tag je rekao kako se stajalite za
kamione u blizini zvalo Krug A. Neonski znak koji je oznaavao objekt
bilo je crveno A unutar kruga - ba kao ono na Mollynu ispitu iz
matematike. Nikada ga nisam zapazio na svojim putovanjima od Levana
do Nephija. Proao sam pokraj tog stajalita sto puta, ali nijednom to
nisam povezao. Previe izgubljen u svojoj glavi, definitivno nisam bio
Sherlock Holmes. Stranji dio stajalita gledao je na komad zemljita koji
je vodio do brdaaca, a ona su se pak dizala u planinski greben koji se
protezao istonim dijelom grada, nastavljajui juno jo stotinama
kilometara. Izmeu tih brda smjestio se teren za golf, a svake se godine
ispaljivao vatromet s prve rupe negdje oko Dana nezavisnosti. I crveno A
i vatromet lako su se mogli vidjeti s nadvonjaka gdje sam naslikao
Mollynu sliku, oznaujui mjesto njezina poivalita, a da to nisam ni
znao.
Tag je plakao kada mi je to govorio. Teki, razorni jecaji zbog kojih
su se njegova ramena tresla, a moj se eludac bolno stiskao, kao i one
noi kada mi je Georgia rekla da me voli. Mislim da me voli, Mojsije,
rekla je, dok su joj suze oblagale grlo. I ja tebe volim. Nisam se dobro
nosio sa suzama. Ja nisam plakao, stoga nisam mogao zamisliti zato
drugi plau. A Tag je plakao za svojom sestrom onako kako sam
pretpostavljao da sam ja trebao plakati za Gi. No nisam plakao, stoga sam
samo ekao da oluja proe, nakon ega je Tag obrisao suze sa svojih
obraza i ispriao mi ostatak.
~ 117 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Tag je rekao svojem ocu za mene. A iz kojeg god razloga - oaja,

potitenosti ili moda samo iz elje da umiri svojeg ustrajnog sina - David
Taggert stariji unajmio je nekog ovjeka i njegove pse da pregledaju
podruje koje je Tag bio opisao. Brzo su uhvatili njezin miris i pronali
ostatke. Samo tako. Nedugo potom pozvali su policiju te su policajci doli
u ludaru traei mene. I prije su me ispitivali u vezi s Molly Tagger, no
sada su imali tijelo. Tijelo koje je pronaeno jezivo blizu mojem
dramatinom prikazu.
erif Dawson pristigao je s jo jednim mukarcem, okruglastim,
crvenokosim zamjenikom nezdravo blijeda lica koji nije mogao biti
mnogo stariji od mene. Mlai mi se mukarac podsmjehivao, oito
igrajui ulogu loeg policajca iz svoje najdrae serije. Zbog svojeg me
svijetlog tena i kose nalik na vatru podsjeao na namrtenu krafnu s
marmeladom.
erif Dawson pitao me ona ista pitanja i nekoliko novih. Znao je da je
David Taggert pacijent u istoj instituciji u kojoj sam ja bio smjeten. Isto
je tako znao to je Tag rekao svojemu ocu i to je njegov otac potom
prenio ekipi za pretraivanje. I znao je da je sve to dolo od mene. No
kada sve zbrojimo i oduzmemo, Molly Taggert nestala je u srpnju 2005. U
srpnju 2005. ja sam ivio u Kaliforniji sa svojim ujakom, njegovom
nesretnom suprugom i njihovom vrlo razmaenom djecom. U srpnju
2005. cijeli sam tjedan proveo u zatvoru za maloljetnike zbog
kriminalnih aktivnosti u bandi. A to nitko nije mogao porei. to se tie
alibija, moj je bio sasvim vodonepropustan. erif je to ve znao, od naeg
razgovora u listopadu kada sam naslikao Mollyno lice na nadvonjaku,
nakon ega su me odvukli na ispitivanje. No znao sam da to nee
zaustaviti ni njega ni nikoga drugoga u policiji da vjeruje da sam kriv za
neto. To sam i rekao Tagu.
Jesi li imao daljnjeg kontakta s Georgijom Shepherd? erif Dawson
je upitao dok je zatvarao svoj dosje i spremao se za odlazak. Bilo je udno
to me upravo to pitao nakon svih pitanja postavljenih o Molly Taggert.
Ne, rekao sam. erif me nije pogledao ve je nastavio kopati po
debelim stranicama koje su se nalazile ispred njega. Sagnute glave i bez
eira, mogao sam mu vidjeti ruiasti skalp kroz svijetlu kosu.
Ti i ona bili ste prijatelji, ako se dobro sjeam. I dalje je drao glavu
prema dolje, okreui jo jednu stranicu. I ne ba.
Podigao je pogled. Ne?
Ne.

~ 118 ~
Knjigoteka
 briana&anna

erif Dawson bacio je pogled prema svom debeljukastom

zamjeniku. Zamjenik se podsmjehnuo. Vruina mi je navalila u prsa i htio
sam zatui tu njegovu debelu facu. Nisam razumio njegov izraz, no iza
njega skrivalo se neto runo.
Hmm. No bio si ondje one noi kad je napadnuta na stampedu, zar
ne? Odveo si je kui, pobrinuo se da je dobro.
ekao sam, dok mi se vruina iz prsa irila do uiju. Ve je znao sve o
tome.
Nikada nismo saznali to se tono dogodilo te noi.
Ponovno je zastao i odjednom zatvorio dosje uz prasak. Da nisi
sluajno imao kakvih vizija o tome to se ondje moglo dogoditi? Moda
slika kriminalca ili otisak prsta na zidu kakvog taglja? Zna, neto to bi
nam moglo posluiti da ulovimo gada? Nije nam ba drago kada netko
naudi naim curama. Tako da bi bilo stvarno lijepo kada bismo mogli
pozvati na red onoga tko je naudio Georgiji.
Nisam nita rekao. Ja sam naudio Georgiji. Bio sam siguran da to eli
rei. Ipak, ona je pozvala murjake onog jutra kada je Gi umrla. Ona je
stajala pred kuom i ekala hitnu pomo. Ona je saznala kamo su me
poslali i uzaludno me pokuavala vidjeti. No nisam mislio da erif misli
na to. Oito je mislio da sam je ja i svezao, budui da sam psihopat kakav
jesam.
No ja je nisam svezao. I nisam imao nikakvih vizija o onomu tko
jest. Stoga sam utio i ostao sjediti dok se on dizao, zajedno sa svojim
zamjenikom Krafnom-s-Marmeladom, potom se zaputivi prema
vratima.
Mojsije? Mladi je mukarac iziao, no erif je zastao, rukom drei
kvaku dok je drugom vraao svoj kaubojski eir na kosu koja se sve vie
prorjedivala. ujem da e te pustiti u sljedeih nekoliko dana.
Blago sam kimnuo, potvrujui da je tako. I on je kimnuo te stisnuo
usne, gledajui me.
Pa, dobro. To je dobro. Svi zasluuju novi poetak. No mislim da se
ne bi trebao vratiti u Levan, Mojsije, rekao je, iskoraivi na hodnik.
Nama je ponestalo novih poetaka i drugih prilika. Pustio je da se vrata
zatvore izmeu nas, okrenuvi se i odetavi.

~ 119 ~
Knjigoteka
 briana&anna

XIV.

MOJSIJE

OBOJICU SU NAS OSLOBODILI IZOLACIJE, i na moje iznenaenje, Tag i ja

postali smo svojevrsni prijatelji. Moda je razlog bila naa mladost.
Moda je to bila Molly, moda injenica da smo oboje bili u psihijatrijskoj
ustanovi, a nijedan od nas nije imao pretjeranu elju otii - ili kako je to
Tag rekao, dotaknuli smo dno i nemamo se elju podii - a moda je
stvar bila u tome to me Tag malo podsjeao na Georgiju svojom
nazalnou i humorom i kaubojskom osobnou. Nije mi bio nimalo
slian, no oni bi se dobro sloili, bio sam siguran u to. Pomisao na to
uinila me neobino ljubomornim, i odjednom sam se ponovno naao
zapanjen time to me uope ikada eljela.
Tag se obino lako smijao, lako ljutio, lako opratao. I bio je brz na
okidau. Nita nije radio napola i katkada sam se pitao nije li ova
ustanova najbolje mjesto za njega samo zato da bi bio pod kontrolom. No
imao je i sentimentalnu stranu. A jedne noi, nakon to su se ugasila
svjetla, doao me potraiti, neopaeno se uljajui hodnicima, kako je to
uvijek inio, traei odgovore koje mu nitko od osoblja nije mogao dati,
odgovore za koje je mislio da ih ja imam.
Tag je rekao da su me prikladno nazvali. Nije li Mojsije bio prorok ili
neto slino?
Samo sam zakolutao oima. Barem nismo priali o tome kako su me
pronali u koari.
MOJSIJE! Tag je izgovorio moje ime dubokim, odjekujuim glasom
Boga, koji me podsjetio na onaj stari film Charltona Hestona, Deset
Bojih zapovijedi. Gigi je oboavala Charltona Hestona. Kada sam imao
dvanaest godina, proveo sam Uskrs s njom, i tada smo imali maraton
Charltona Hestona zbog kojega sam elio razmaljati crvenu boju iznad
svaijih vrata i spaliti sve grmove u Levanu. Kad bolje razmislim, i jesam
razmaljao boju po cijelom Levanu, mnogo puta. Za sve je to kriv Charlton
Heston.
Tag se smijao kada sam mu to ispriao. No smijeh je utihnuo, a on je
ponovno sjeo na moj krevet, zurei u strop. Zatim je pogledao u mene,
odmjeravajui me. Ako umrem, to e se dogoditi sa mnom?

~ 120 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Zato misli da e umrijeti? upitao sam, zvuei poput dr.

Andelina.
Ovdje sam jer sam se nekoliko puta pokuao ubiti, Mojsije.
Da. Znam. Prstom sam pokazao dug oiljak na njegovoj ruci. A ja
sam ovdje jer slikam mrtve ljude i jer me se svi koji dou u doticaj sa
mnom plae ko samog vraga.
Nacerio se. Da. Znam. No njegov je smijeak u trenu nestao. Kada
ne pijem, ivot me toliko dotue da izgubim sav razum. Nije uvijek tako
bilo. Ali sada jest. ivot je prilino bezveze, Mojsije.
Kimnuo sam, blago se smijeei dok sam se prisjeao kako bi mi
Georgia znala drati bukvicu svaki put kad bih rekao neto slino.
Georgijin smijeh, Georgijina kosa, Georgijini poljupci, Georgijina
dosjetljivost, Georgijine duge, duge noge, promrmljao sam. Tako sam se
opustio u Tagovoj blizini da sam ponovio popis naglas, na vlastitu
sramotu. to?
Osjeao sam se glupo, ali sam mu svejedno iskreno odgovorio. Pet
sjajnih. Nabrajao sam pet sjajnih. Neto to bih inio svaki put kada bih
se poalio da je ivot lo.
Georgia?
Da.
Tvoja cura? upitao je.
eljela je biti, priznao sam, ali nisam namjeravao priznati koliko
sam ja elio nju.
A ti je nisi elio? Unato njezinoj kosi, poljupcima i dugim, dugim
nogama? Nasmijao se, i morao sam priznati da mi je ipak drag. No
svejedno nisam rekao vie nita o Georgiji.
I dalje eli umrijeti? upitao sam ga, mijenjajui temu.
Ovisi. to nam slijedi?
Neto vie, jednostavno sam odgovorio. Postoji neto vie. To je
sve to ti mogu rei. Nema kraja.
A ti moe vidjeti to slijedi?
Kako to misli? Nisam mogao vidjeti budunost, ako je na to mislio.
Moe li vidjeti onu stranu?
Ne. Vidim samo to oni ele da vidim, rekao sam.
Oni? Tko?

~ 121 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Tko god se probije do mene. Slegnuo sam ramenima. Sapu li ti?

Govore li? I Tag je aptao, kao da je predmet o kojemu pria svet.
Ne. Nikada mi ne kau ama ba nita. Samo mi pokazuju neke
stvari. Tag je zadrhtao i protrljao stranji dio svojeg vrata, kao da
pokuava spustiti one dlaice koje su od jeze poletjele u zrak. Pa, kako
zna to ele? upitao je. Svi ele isto. I zaudo, zaista je tako bilo. to?
to ele?
ele progovoriti. ele da ih se uje. Nikada to prije nisam naglas
izrekao, no odgovor se inio pravim. Znai, ne priaju, ali ele priati?
Kimnuo sam jednom, potvrujui da je Tag u pravu, Zato ele priati?
Jer to su nekad inili... oklijevao sam.
To su inili kad su bili ivi? Tag je dovrio reenicu umjesto mene.
Da.
Kako onda komuniciraju?
Misli ne zahtijevaju meso i kosti.
uje njihove misli? upitao je u nevjerici.
Ne. Vidim njihova sjeanja u svojim mislima. Pretpostavljam da je
to bilo jo bizarnije, no bila je to istina.
Vidi njihova sjeanja? Sva? Vidi li sve? Cijele njihove ivote?
Katkada se tako ini. To zna biti poplava boja i misli, a ja mogu
pohvatati samo nasumine stvari jer sve tako brzo prolijee kroz moj um.
A samo one stvari koje razumijem mogu zaista vidjeti. Siguran sam da bi
oni htjeli da vidim vie. Ali nije tako jednostavno. Subjektivno je. Obino
vidim samo komadie i dijelove. Nikada cijelu sliku. No postao sam bolji
u filtriranju, i zbog toga se vie ne osjeam kao da sam opsjednut, ve kao
da su to zaista moja sjeanja. Nasmijeio sam se unato sebi samome, a
Tag je u udu zatresao glavom.
Ima li sada oko nas mrtvih ljudi? Tag se osvrtao gledajui lijevo-
desno kao da bi moda, ako se okrene dovoljno brzo, mogao uhvatiti
duha nespremnog.
Definitivno, lagao sam, U blizini nije bilo nikoga, niega to bi
nagrdilo tiinu ili prostor osim grane s druge strane mojeg prozora koja
je tapkala i grebla po staklu i skvianja cipela s gumenim potplatom po
linoleumu, kao da je netko u urbi proao pokraj mojih vrata.
Tagove su obrve poletjele u zrak te je uutio, ekajui da nastavim,
Marilyn Monroe misli da si zgodan. Upravo ti sada pue u uho.

~ 122 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Tag je u istom trenu nabio prst u uho kao da mu je uletjela neka

buba i ondje zuji, pokuavajui izii.
Nasmijao sam se, iznenadivi sebe, iznenadivi Taga. On je obino
mene zadirkivao, a ne ja njega.
Zajebava me, zar ne? Tag se nasmijao. Zajebava me! Kvragu. Ne
bi mi smetalo da se Marilyn stvarno eli druiti.
Da. Ne ide to ba tako. Vidim samo one ljude koji su nekako
povezani s onima s kojima sam u doticaju ili s nekim s kime sam bio u
doticaju. Ne vidim nasumine mrtve ljude.
Znai, kada si rekao Chazu da mu je djed neto ostavio, je li ti njegov
djed pokazao oporuku?
Pokazao mi je sliku svojeg odraza na ulazu u banku... onako kako ju
je on vidio kada joj se pribliavao. A onda mi je pokazao trezor. Chaz mi
je bio drag. On je bio snaga ovog mjesta - uvijek dobro raspoloen, uvijek
raspjevan i uvijek pouzdan. Iz dana u dan radio je s nekim vrlo nasilnim
ljudima, i nikada nije izgledao kao da je izgubio dobru volju ili
staloenost.
Kada je njegov djed ustrajao u tome da dopre do mene, ja sam se
opirao. Chaz mi je bio drag i nisam trebao municije protiv njega. Nisam
mu elio nauditi. Otkad sam primljen u bolnicu, poboljao sam se u
kontroliranju vode oko sebe. Nisam imao to drugo raditi osim vjebati i
odlaziti na beskrajne sate savjetovanja koji nisu bili odve primjenjivi,
iako, iznenaujue, nisu nakodili. No inilo se kako je to to sam
nepresrano bio u doticaju s Chazom samo uvrstilo povezanost njegova
djeda sa mnom, i mogao sam ga osjetiti na onoj strani, kako samo eka da
prijee preko vode. Stoga sam mu dopustio, samo njemu, podigavi
vodene zidove samo malo, tek toliko da proe.
Chaza je njegov djed volio. Stoga sam rekao Chazu to sam vidio, to
mi njegov djed nije prestajao pokazivati. I Chaz je sluao, oiju sasvim
rairenih na crnome mu licu. Sljedei dan nije doao na posao. No dan
poslije toga pronaao me i zahvalio mi. I zaplakao je. Bio je on veliki, crni
div od ovjeka, vei od mene. Snaniji od mene. No plakao je kao dijete, i
zagrlio me tako snano da nisam mogao disati. Tada sam shvatio da moj
dar ne mora uvijek biti oruje. Ono to sam mogao initi nije moralo biti
na tetu drugih.
Mojsije? Tag me trgnuo iz mojih misli.
Da?

~ 123 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Nemoj ovo krivo shvatiti, ali... Ako, zna, postoji neto vie, i nije
tako loe. Nije strano. Nije zombi apokalipsa. Nije pakleni oganj... Barem
ne koliko zna, zato si onda i dalje tu? Njegov je glas bio tako tih i
ispunjen emocijom da nisam bio siguran moe li mu ita to kaem
pomoi. A bio ja prorok ili ne, nisam bio siguran znam li odgovor.
Razmislio sam na minutu, no napokon sam imao odgovor koji se inio
istinitim.
Zato to u ja i dalje biti ja, odgovorio sam. A ti e i dalje biti ti.
Kako to misli?
Ne moemo pobjei od sebe, Tag. Ovdje, ondje, s druge strane
svijeta ili na psihijatrijskom odjelu u Salt Lake Cityju. Ja sam Mojsije, a ti
si Tag. I taj se dio nikada ne mijenja. Moemo to skuiti tu ili tamo. No
svejedno se moramo nositi sami sa sobom. A smrt to nee promijeniti.

* * *

MOJSIJE

OSTACI MOLLY TAGGERT odneseni su natrag u Dallas radi pokopa.

David Taggert stariji odluio je staviti svoj ran na prodaju, a Tag i ja
uskoro smo trebali biti puteni iz Psihijatrijske bolnice Montlake. Imao
sam neto novca i odjee, iako nisam imao ni jedno ni drugo tijekom
svojeg boravka ondje. Moja je odjea pospremljena u kutije i poslana u
Montlake kada se imovina moje bake razdjeljivala meu njezinom
djecom, barem ona imovina koju nije ostavila meni.
Odvjetniku je bilo doputeno posjetiti me otprilike dva tjedna nakon
to sam primljen. Rekao mi je za moju baku. Rekao mi je da je umrla
prirodnom smru, od modanog udara. A onda mi je rekao da mi je
ostavila deset jutara zemlje na sjevernom kraju grada, svoju kuu, svoj
auto i sve na svojem bankovnom raunu, to nije bilo mnogo. Nisam elio
Giginu kuu, ne ako ona nije bila ondje. Gigi ne bi od mene oekivala da
se vratim. erif mi je jasno dao do znanja da nitko ne eli da se vratim.
Pitao sam odvjetnika mogu li je prodati.
Odvjetnik je smatrao da je nitko ne bi elio kupiti. Zemlja bi se mogla
prodati - ve je imao kupca - no nitko nee eljeti kuu. Tako je to kad su
u pitanju mali gradii i tragedije. Pitao sam ga bi li mogao nai nekoga
tko e umjesto mene zakucati daske na prozore, to je i uinio. Na kraju,
nakon to je kua bila sreena, Gigin pogreb plaen, moji bolniki rauni

~ 124 ~
Knjigoteka
 briana&anna

- onaj dio koji nije pokrivala drava - rijeeni, zemlja, moj dip i Gigin
stari auto prodani, odvjetnik mi je donio kljueve njezine kue i ek na
pet tisua dolara. Bilo je to vie novca no to sam oekivao, vie novca no
to sam ikada imao, i nedovoljno da odem predaleko.
Pretpostavljao sam da sam svojoj iroj obitelji sada manje drag nego
prije i znao sam da neu biti dobrodoao ni u jedan od njihovih domova,
to je bilo u redu. Istini za volju, i nisam elio biti ondje. No nisam znao ni
kamo bih otiao. Pa kada je Tag to spomenuo no prije no to smo oboje
trebali izii, nisam imao mnogo toga rei.
Kada izie, kamo e otii? Tag je pitao za veerom, oi spustivi
na hranu, a ruke na stol. Mogao je pojesti gotovo jednako koliko i ja, i bio
sam prilino siguran da e kuhinjsko osoblje Montlakea osjetiti bar
natruhu olakanja kada odemo.
Nisam elio razgovarati s Tagom o tome. Zapravo, nisam elio ni s
kim razgovarati o tome. Stoga sam fiksirao pogled lijevo od Tagove glave,
gledajui kroz prozor, dajui mu do znanja da sam spreman zakljuiti
ovaj razgovor. No Tag je ustrajao.
Sad ima osamnaest godina. Slubeno si iziao iz sustava. Pa, kamo
e onda, Mo? Ne znam zato je mislio da me moe zvati Mo. Nisam mu
dao doputenje. No bio je jednostavno takav. Malo-pomalo uvlaio se u
moj prostor. Otprilike kao to je to Georgia znala initi.
Oi su mi nakratko poletjele natrag prema Tagu, a zatim sam kimnuo
kao da to nije vano.
Bio sam tu ve mjesecima. Proao je Boi, Nova godina, do veljae.
Tri mjeseca u psihijatrijskoj bolnici. I elio sam da mogu ostati.
Poi sa mnom, rekao je Tag bacivi svoju salvetu i odgurnuvi
pladanj.
Trgnuo sam se, iznenaen. Prisjetio sam se zvuka Tagova plaa,
jecaja koji su odjekivali hodnikom dok su ga dovodili na psihijatrijski
odjel one noi kada su ga dopremili u bolnicu. Stigao je gotovo mjesec
dana nakon mene. Ja sam leao u krevetu i sluao kako ga nastoje
obuzdati. U to vrijeme nisam shvaao da je to on. Tek sam poslije zbrojio
dva i dva, kada mi je ispriao o tome to ga je dovelo u Montlake.
Prisjetio sam se kako je nasrnuo na mene maui akama, s bijesom u
oima, gotovo lud od boli na terapiji kod dr. Andelina. Tag je prekinuo
tijek mojih misli kada je nastavio priati.
Moja obitelj ima novca. Nemamo mnogo toga osim novca, ali njega
imamo na pretek. A ti nema kurca. Drao sam se ukoeno, ekajui. Bila
je to istina. Nisam imao kurca. Tag je bio moj prijatelj, moj prvi pravi
~ 125 ~
Knjigoteka
 briana&anna

prijatelj, osim Georgije, u ivotu. Ali nisam elio nita od Taga. Ni dobre
stvari ni loe, a Tag je imao u izobilju i jednoga i drugoga.
Trebam nekoga tko e se pobrinuti da se ne ubijem. Trebam nekog
tko je dovoljno velik da me obuzda ako se odluim ubit od alkohola.
Unajmit u te da sa mnom provede svaki trenutak budnosti dok ne
skuim kako ostati ist, a da si ne poelim razrezati vene.
Nagnuo sam glavu ustranu, zbunjen. eli da te drim pod
kontrolom?
Tag se nasmijao. Da. Udari me u lice, baci me na tlo. Ubij boga u
meni. Samo se pobrini da ostanem ist i iv.
Na trenutak sam se zapitao bih li to mogao napraviti Tagu. Udariti
ga, baciti na tlo. Drati ga onesposobljenim dok potreba za piem ili
smru ne iezne. Ja sam bio krupan. Snaan. No ne mogu rei da je Tag
bio sitan. udno, ali ta me ideja vie nije privlaila. Sumnja mi je oito
bila vidljiva na licu jer je Tag ponovno poeo priati.
Treba ti netko tko vjeruje u tebe. Ja vjerujem u tebe. Sigurno ti je
ve dojadilo to da ljudi misle da si psihotian. Ja znam da nisi. Tebi je
potrebno odredite, a meni treba netko tko e poi sa mnom. Nije to loa
pogodba. elio si putovati. A ja nemam nita pametnije raditi. Jedina
stvar u kojoj sam dobar je tunjava, a tui se mogu bilo gdje. Nasmijao se
i slegnuo ramenima. Iskreno, ne vjerujem si jo dovoljno da budem sam.
A ako se vratim kui u Dallas, poet u piti. Ili u umrijeti. Zato trebam
tebe.
Tako je lako to izgovorio. Trebam te. Pitao sam se kako je mogue
da takva faca poput Taga, netko tko se tukao samo radi zabave, uope
prizna to ikome. Ili da vjeruje u to. Ja nikada nisam nikoga trebao. I
nikada nisam nikome rekao te rijei. Rijei trebam te poistovjeivao
sam s volim te i to me plailo. Osjeao sam da krim jedan od svojih
zakona. No u tom trenutku, dok se jutro opasno bliilo, a sloboda mi je
bila nadohvat ruke, morao sam priznati, i ja sam vjerojatno trebao Taga.
Bit emo neobian par. Crni umjetnik i bijeli kauboj. To je zvualo
kao poetak jednog od onih viceva o trima mukarcima koji ulaze u bar.
No bili smo sami - on i ja. A Tag je bio u pravu. Oboje smo zapeli. Bili
smo izgubljeni. Bez iega to bi nas dralo i bez smjera. Sve to sam ja
elio bila je sloboda, a Tag nije elio biti sam. Ja sam trebao njegov novac,
a on moje drutvo, bez obzira na to koliko to tuno bilo.
Samo emo nastaviti bjeati, Mojsije. Kako si ono rekao? Ovamo,
onamo, na drugu stranu svijeta? Ne moemo pobjei od sebe. Stoga emo

~ 126 ~
Knjigoteka
 briana&anna

se drati zajedno dok se ne pronaemo, dobro? Dok ne skuimo kako se

nositi sa svime.

* * *

GEORGIA

NISAM ZNALA kako im rei, i nisam znala kako priznati svojim

roditeljima da su oni bili u pravu, a ja u krivu. Nisam bila odrasla osoba.
Bila sam bespomona curica, neto to nikada nisam eljela biti. Neto
emu sam se uvijek smijala u lice. Cijeli sam ivot bila jaka. Ponosila sam
se time to sam jaka, to sam snana kao deki. No nisam bila snana.
Bila sam slaba. Tako prokleto slaba.
Bila sam slaba, a moja je slabost stvorila dijete, dijete koje nije imalo
oca. Moda me Mojsije nije napustio - kako je i mogao kad mi nikada nije
pripadao? Svejedno sam se osjeala naputeno. Naputeno i silno
osamljeno. U njegovu obranu, moda je on bio jo osamljeniji, moda je
on bio taj koji je istinski naputen, no nisam mogla razmiljati o njemu, a
kada se nije vratio, bilo mi je lake biti ljutita.
Mojsije je postao ovjek bez lica. Jedino sam se tako mogla nositi sa
situacijom. Izbrisala sam njegovu sliku iz svojega sjeanja. I odbila sam
razmiljati o njemu. Naalost, ovjek bez lica i ja stvorili smo dijete bez
lica koje je raslo i raslo u meni sve dok nije postalo nemogue skrivati ga.
Briznula sam u pla, to mi se dogaalo sve ee, i rekla mami to se
dogodilo izmeu mene i Mojsija. Sjela je na moj krevet, sluajui me kako
priam, gledajui kako se ona Georgia Shepherd kakva sam uvijek bila -
jaka, odluna i svojevoljna - pretvara u blebetavu, drhtureu enu dijete.
Kada sam zavrila, zapazila sam kako se moja majka ukoila. Bila je
okirana. Nije me zagrlila. Kada sam se napokon usudila pogledati je u
lice, nije reagirala, samo je zurila u zid na kojem je Mojsije naslikao
ovjeka koji se pretvara u bijeloga konja. Pitala sam se jesam li se i ja
pretvorila u neto drugo u njezinim oima.
Unato njezinu oku i hladnom primanju moje ispovijesti, bilo je
olakanje rasteretiti se. Nakon to sam nekoliko mjeseci provela sama sa
svojom tajnom, nekoliko najgroznijih mjeseci u svome ivotu, ispunjenih
strahom i oajem, brigom za Mojsija, za sebe, i posebice za dijete kojemu
sam odbijala dati lice, sve sam joj poloila pred noge, sebino, ne brinui
se hou li joj okrenuti svijet naglavce. Jednostavno vie nisam mogla
nositi taj teret.
~ 127 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Kada smo sve ispriale tati, on je bio taj koji je rastopio majino srce.
Ustao je, doetao do mene i podigao me u svoje naruje. Na to je moja
majka zaplakala. Tada sam znala da u biti dobro i tada sam odustala od
nadanja da e se Mojsije vratiti.

~ 128 ~
Knjigoteka
 briana&anna

DRUGI DIO

POSLIJE

~ 129 ~
Knjigoteka
 briana&anna

XV.

GEORGIA

Sedam godina poslije...

GOMILA SE OKUPILA oko zida nasuprot dizalima, zbog ega je bilo teko
odgonetnuti tko eka da se poveze gore, a tko promatra. Netko je slikao
mural, no ja nisam mogla vidjeti tko je umjetnik, ali zbog veliine rulje
pomislila sam da bih mogla svjedoiti neemu posebnome kad bih samo
imala vremena ili elje jo malo zadrati se u bolnici i promatrati kako se
boja sui. Dizalo je zazvonilo te se iekujua masa malo pomaknula,
odvajajui ekae od promatraa, a kada su se vrata otvorila, strpljivo
sam ekala dok se dizalo nije ispraznilo kako bih se mogla uvui unutra i
tiho stajati s ostalima dok sam se uspinjala do oeve bolesnike postelje.
Tati su dijagnosticirali rak tjedan prije, a doktori su odluili krenuti
agresivno. Dan prije iz eluca su mu uklonili veliki tumor te su, puni
nade, kazali kako postoje dobri izgledi da se sasvim rijeio raka. Vei su
dio izvadili, nije se proirio i poeo je s kemoterapijom kako bi se unitio
i ostatak. No svi smo strahovali. Mama je bila puna emocija, a ja sam na
kraju provela no s njima dvojima iako sam trebala biti kod kue kako
bih se pobrinula se za sve i pripazila na konje. Nisam bila od velike
pomoi u bolnici, to je bilo sigurno. Iskrala sam se rano ujutro i otila
natrag u hotelsku sobu koju mama i ja i nismo trebale, s obzirom na to da
smo obje provodile noi dremuckajui u stolcima u tatinoj bolnikoj sobi.
No morala sam se otuirati, odspavati i udahnuti malo zraka, a nakon to
sam obavila sve troje, vratila sam se, spremna zamijeniti majku ako je
uspijem uvjeriti da uini isto.
Od bolnica i dizala vrtjelo mi se u glavi, stoga sam se zavukla straga,
doviknula svoj kat djevojici koja je usluno pritiskala dugmad, i ekala
da se vrata zatvore pred tihim putnicima. Zabavljala nas je
instrumentalna verzija pjesme Gartha Brooka Friends in Low Places,
zbog koje bih u nekom prolom trenutku u ivotu poela vritati, glasno
nudei rijei putnicima u dizalu kako istinski sjajna pjesma ne bi bila
svedena na usputno sluanje. No danas sam samo uzdahnula pitajui se
to se dogaa sa svijetom.
Vrata dizala poela su se polako zatvarati te sam podigla pogled
prema svjetlima koja su oznaavala stanice kada se neija ruka isprijeila
u procjepu i vrata se ponovno otvorila. Moje su me izme inile visokom -
viom od mojih prirodnih 175 centimetara - i stajala sam tono u
~ 130 ~
Knjigoteka
 briana&anna

sreditu kabine, leima prislonjena o zrcalni zid. Ljudi su se odmah

odmaknuli, napravivi mjesto za jo jednoga, a kada je Mojsije Wright
uao u dizalo, preda mnom nije bilo niega to bi mi zaprijeilo pogled ili
sakrilo lice. Nekoliko sekundi, moda vie, stajali smo metar i pol
udaljeni jedno od drugoga, licem u lice. Vrata su se zatvorila iza njegovih
lea, no on nije svrnuo pogled. inio se zapanjenim, zbunjenim tovie. A
ja sam se pitala je li se na mojem licu oitavao isti takav ok. eljela sam
da se okrene prema vratima kako to ine normalni ljudi. No on nikada
nije bio normalan te je ostao nepomino stajati, zurei u mene, sve dok
nisam okrenula glavu i fiksirala pogled na mjesto gdje se strop spajao sa
zidovima u desnom kutu, usredotoivi se na disanje kako ne bih poela
vritati.
Dizalo je blago poskoilo na prvoj stanici, i vrata su se ponovno
otvorila, omoguujui ljudima da iziu, odnosno uu. Ja sam zakoraila
ulijevo kada se prostor raistio, udaljivi se od Mojsija to je vie bilo
mogue, namjestivi se tako da je izmeu nas sada stajao krupni
mukarac sa iltericom. Mojsije se premjestio u kut nasuprot mojemu
iako sam odbila okrenuti se i pogledati ignorira li on mene jednako
pozorno kao ja njega.
Kat za katom nastavljalo se gibanje i izmjenjivanje dok su ljudi
ulazili i izlazili, a ja sam se pitala koga je Mojsije doao vidjeti, molei se
da ne izie na istom katu kao ja. Kada smo doli do posljednjeg kata,
Mojsije je jo uvijek stajao u kutu, a s nama je bilo jo samo dvoje putnika
za kojima sam i izila, lea tako ukoenih da nisam znala mogu li hodati,
sigurna da e Mojsije biti odmah iza mene. No nije bio.
Kada su se vrata dizala zatvorila iza mene, bacila sam pogled preko
desnog ramena, pitajui se je li mi moda promaknuo njegov izlazak.
No nije bilo nikoga osim mene kada se oglasila strelica koja je
pokazivala prema dolje, dizalo je zabrujalo i poelo se sputati. Pitala
sam se je li se vozio do vrha samo kako bi mi stvorio nelagodu.
Prolo je gotovo sedam godina. Cijeli jedan ivot. Ili dva. Njegov
ivot, moj ivot, na ivot. Sve je bilo izmijenjeno do neraspoznavanja. No
on se nije mnogo promijenio. I dalje je bio Mojsije. Moda malo vii.
Mogue i malo miiaviji. Definitivno stariji. No nije prikladno tako
opisati jednog dvadesetpetogodinjaka. Jo uvijek je nosio kosu vrlo
kratko podianu, a uredna je frizura otkrivala lijepi oblik njegove glave.
Vrlo se malo toga promijenilo u njegovu izgledu - oi, iroka usta, kutovi
lica i eljusti. Sve je bilo ba onako kako sam pamtila. Ba onako kako
sam se sjeala, iako sam mu rijetko doputala da obitava u mojim

~ 131 ~
Knjigoteka
 briana&anna

mislima. S vremenom sam ga morala pustiti. Morala sam ga uiniti

jednako bezlinim kao to su bili i ljudi na slici koju mi je poslao, slici
ene i djeteta koja mi je postala tako dragocjena, istodobno mi se
rugajui svaki put kad bih pogledala u nju.
Nestao je s lica zemlje. Doslovno nestao. Odveli su ga onog groznog
jutra na Dan zahvalnosti, a osim te slike, nisam ga vie ni ula ni vidjela.
Jednostavno je ieznuo. I zbog toga, zato to je prolo tako dugo, moda
je sam proces prepoznavanja i konanog reagiranja, trebao potrajati
dulje. Ali nije. Jedan je pogled bio dovoljan i moje se srce oglasilo zvukom
zagluujueg gonga koji je jo uvijek glasno odzvanjao u mojoj glavi,
vibrirajui u udovima, zbog ega sam poela drhturiti i tresti se i osvrtati
se uokolo, traei stolac. No nije bilo nieg osim dugih hodnika i redova
vrata, stoga sam skliznula uza zid i stranjicom udarila o pod, povukavi
noge prema nadiuim prsima kako bih imala kamo osloniti glavu.
Mojsije Wright. Osjeala sam se kao da sam vidjela duha. A nisam
vjerovala u duhove.

* * *

MOJSIJE

MOJ JE POSJETITELJ NOSIO PIDAMU s Batmanovim motivom, a

noge su mu bile bose. Bio je malen, no nisam provodio dovoljno vremena
s djecom da bih znao koliko tono malen - mogao je imati izmeu tri i pet
godina, iako bih prije pretpostavio da je mladi nego stariji. Kosa mu je
bila masa tamnih kovra, a njegove smee oi bile su turobne i malo
prevelike za njegovo maleno lice. Samo je stajao ondje, u podnoju
mojega kreveta, a kada sam ga umorno pogledao, nagnuo je glavu i poeo
me gledati kao da sam ja razlog zato je tu. Ja sam uvijek bio razlog zato
su tu. Vrat mi je buknuo u naletu vruine te sam refleksivno pomaknuo
prste, elei da imam olovku, kredu, neto s ime bih ovo mogao to prije
privesti kraju. Prolo je ve dosta vremena. Gotovo sam poeo vjerovati
da su moji zidovi neprobojni, osim u sluaju da ih namjerno podignem.
Rano sam zaspao, umiren zvucima kie koja je blago toptala po
limenom krovu i zvukom vjetra zbog kojeg su zidovi skladita blago
podrhtavali. Pronaao sam ovaj prostor prije gotovo dvije godine i
odgovarao mi je. Nalazio se u sreditu Salt Lake Cityja, blizu starog
Velikog centralnog eljeznikog kolodvora u obnovljenom predjelu koji
je jo uvijek bio negdje izmeu obnovljenosti i tronosti. Iza ugla meni
~ 132 ~
Knjigoteka
 briana&anna

zdesna nalazilo se sklonite za beskunike, dok se slijeva nalazio

luksuzni wellness centar. Dva bloka sjeverno nalazio se red velikih
bogatakih kua izgraenih u ranim 1900-ima, dva bloka juno omanji
trgovaki centar. To je podruje bilo spoj svega, potpuno zbrkano, i
prema tome meni ugodno od trenutka kada sam doao. Skladite je
djelomino pretvoreno u uredski prostor, no zbog stambenog podruja
koje se nadovezivalo na njegov stranji dio, vlasnik je mogao izgraditi po
jedan apartman na svakome katu.
Uzeo sam apartman na najviem katu, zauzevi i sav otvoreni
prostor koji je doao s njime, ispunjavajui izloene zidove i grede
slikama za koje sam shvatio da se lako prodaju, posebice ako su
personalizirane. Posjeivali su me ljudi sa svih strana svijeta. Razgovarao
bih s njihovim mrtvima, naslikao to sam vidio, i ti bi ljudi otili kui s
originalnim Mojsijem Wrightom. I ubojito sam zaraivao, ironija nije
namjerna.
Izgradio sam si ugled. I imao sam kilometarsku listu ekanja, kao i
tajnicu koja je uz to ila, U poetku je Tag bio moj tajnik. Ipak, bila je to
njegova ideja. Putovali smo kroz Europu s ruksacima na leima kada je
nevolja udarila i netko ukrao nae stvari dok smo spavali u vlaku. Kada
smo sili s vlaka u Firenci, ve sam bio zaradio tisuu eura, a Tag se bio
zabavio s bogatom Talijankom koja je godinu dana prije izgubila majku.
Djevojka je priala tean engleski i doslovce je bacala novac na mene dok
sam nabrajao stvari koje nikako nisam mogao znati osim ako mi ih je
njezina majka pokazala. to i jest, u raznobojnim slikama i pastelima, vrlo
slinima krajoliku s druge strane prozora. Talijanka je plakala cijelu nau
seansu, izljubivi mi obraze kada sam zavrio, ali naravno, Tag je bio taj
koji je evio, iako sam ja skicirao djevojku kako plee na valovima, onako
kako ju je majka najbolje pamtila.
Isprva sam se silno bojao, nevoljko razmatrajui otvaranje
kreativnih ustava, posebice nakon to sam napokon pronaao malo mira
i malo kontrole. To sam i rekao Tagu.
Napokon ih mogu blokirati. Ne cijelo vrijeme, ali prvi put u ivotu
ne vidim mrtve gdje god pogledam. Mogu blokirati njihova sjeanja i
njihove slike i njihove elje. Postao sam mnogo bolji u tome. I prvi put u
ivotu osjeam da ja imam kontrolu, rekao sam.
Ali?
Ali tee mi je slikati. Zatvorenih kanala, zatvorenog uma, ne mogu
slikati. Vidi, kada spustim zidove, zaustavim sve boje, sperem ih. A

~ 133 ~
Knjigoteka
 briana&anna

trebam boje kako bih mogao slikati. elim slikati. Trebam slikati, Tag. Ne
znam to initi. To je dvosjekli ma.
Onda ih kontroliraj. Uporabi ih. Kada je vrue, ja upalim klimu. Kada
je hladno, ugasim je. Ne moe li biti tako? Propusti boje kada slika.
Zaustavi ih kad ne slika. Tag je slegnuo ramenima kao da je to
najjednostavnija stvar na svijetu. Morao sam se nasmijati. Moda bih
mogao eksperimentirati.
Da. Dobro. Ali ako ponem slikati slike stvari koje ne bih trebao
slikati, i uhite me za ubojstvo ili pljaku ili me neki lik pone ganjati zbog
toga to sam naslikao sliku njegove mrtve supruge kako se seksa s nekim
drugim, zamolit u te da me izbavi iz zatvora... ili sa psihijatrijskog
odjela.
Pa, ne moemo rei da nismo to ve radili, zar ne? Nasilje i
umjetnost. Pobjednika kombinacija. Tag se nasmijao, no mogao sam
vidjeti kako mu se kotaii u glavi okreu. Uskoro smo posvuda imali
poslove.
Naslikao sam mural u Bruxellesu, oslikao vrata kapelice u malom
francuskom zaseoku, portret u Beu, nekoliko slika mrtve prirode u
panjolskoj, i, za dobra, stara vremena, tagalj u Amsterdamu. Nisu sve
bili uspjesi. S nekoliko su nas mjesta potjerali, no veinu vremena Tag bi
pronaao nekoga tko pria engleski kako bi nam sluio kao prevoditelj, ja
bih slikao, a ljudi bi se divili. A onda bi rekli svojim prijateljima.
Na kraju sam radio po cijeloj Europi; plaali su me da stvaram
umjetnost otvarajui se neemu to sam oduvijek smatrao prokletstvom.
A jo vanije, za mene, mogao sam vidjeti sva umjetnika djela koja sam
oduvijek sanjao vidjeti. Oboavao sam puniti si glavu slikama, slikama
koje nisu imale nikakve veze sa mnom ili sa smru. Sve dok jednog dana
nisam shvatio da ivot oponaa smrt, posebice u umjetnosti. Umjetnost
prolosti itekako ima veze sa smru - umjetnici umiru, a njihova
umjetnost ostaje, svjedoanstvo ivuima i mrtvima. To je prosvjetljenje
bilo vrlo mono. Vie se nisam osjeao ni priblino jednako osamljenim
ili udnim. ak sam se katkada znao zapitati, kada bih se zagledao u
neto uistinu zapanjujue, ne komuniciraju li svi umjetnici s duhovima.
Tag i ja proveli smo etiri godine putujui, dijelei moju zaradu. Ne
bih to mogao bez njega. Zahvaljujui njegovoj karizmi i oputenosti u
svakoj situaciji, ljudi su nam vjerovali. Da nije bilo njega, siguran sam da
bih navukao na sebe inkviziciju i da bi me spalili na lomai kao vjeca ili
poslali na psihijatriju. Slike Bedlama vie su mi puta zaplesale po umu
kada smo tri mjeseca proveli u Engleskoj.

~ 134 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Tagova je karizma privlaila ljude, no morao je poraditi na rasponu

svoje pozornosti. A nije ju mogao zadrati ni na emu osim na sljedeem
poslu, sljedeoj gai, sljedeem dolaru. Kada smo se vratili u Sjedinjene
Drave, nastavili smo onako kako smo radili u Europi, idui od jednog
velikog grada do drugog, slikajui za jednog bogatog mecenu pa za
drugog. Tag je bio bogati klinac cijeli svoj ivot, bogati Teksaanin - to je
bilo malo drukije od bogatog Njujoranina - no svejedno bogat klinac, i
svuda se osjeao oputeno, dok se ja nisam osjeao oputeno nigdje. No
njegovom zaslugom uspio sam se donekle opustiti, a uz njegovu sam
pomo i ja sam postao bogatim klincem. Jo smo godinu dana proveli
posjeujui jednu dravu za drugom, znamenitost za znamenitosti,
jednog oaloenog ljubavnika za drugim oaloenim ljubavnikom, sve
dok jednog dana nismo odluili da je dolo vrijeme da ljudi ponu
dolaziti k nama.
Tagu je bilo dosta glumiti menadera Mojsija Wrighta, i imao je
vlastite snove o krvi i slavi (doslovno), a ja sam bio umoran od vjeitog
beskunitva. Cijeli sam ivot bio skitnica i shvatio sam da sam spreman
postati neto drugo. Iskrcali smo se u Salt Lake Cityju, ondje gdje je sve
poelo, i iz nekog razloga imalo je smisla ondje se zadrati. Vratio sam se
jer sam tako obeao dr. Andelinu, koji je drao na oku mene i Taga cijelo
vrijeme dok smo putovali po svijetu i pokuavali ostati ivi, veinom se
uspijevajui drati podalje od nevolja. Pristao sam naslikati mural u
Montlakeu, neto to e bolesnicima pruati nadu i utjehu, u to e moi
uperiti prst i rei: Vidite? Crack beba je ovo naslikala, a moe i ti!
Noi Andelinu bilo je drago vidjeti nas, a njegovo istinsko
zadovoljstvo zbog naeg uspjeha i prijateljstva, zajedno s blagom
zabrinutou za nau dobrobit, dovelo je do veere i pia kasnije taj
tjedan, a upravo nas je dr. Andelin usmjerio prema skladinim
apartmanima, mislei da bi nas mogli zanimati.
Brinuo sam se o tome kako e na Taga utjecati boravak na jednom
mjestu, jer Tag se morao kretati jednako koliko sam ja morao slikati, a
godine putovanja ispunjavale su potrebe obojice brinui se za nae
mentalno zdravlje. No Tag je iznajmio kat ispod mojega, a umjesto
umjetnikog ateljea, svoj je otvoreni prostor pretvorio u dvoranu i
ukljuio se u lokalnu borilaku scenu - mijeane borilake vjetine, boks,
hrvanje. Svime se bavio, a aktivnost mu je osiguravala da ostane ist i
usredotoen. Uskoro je poeo priati o natjecanjima, liniji odjee za
borce koju bi nazvao Tag Team i prikupljanju sponzora radi otvaranja
novog objekta kako bi lokalni borci mogli trenirati i natjecati se u UFC-u.
Dok sam ja slikao, on je udarao, dok sam ja dizao vodene zidove, on je
~ 135 ~
Knjigoteka
 briana&anna

dizao buku. Ugodno smo se smjestili svaki na svome katu, zadravajui

udovita na sigurnoj udaljenosti. Bilo je to najblie to smo uspjeli doi
do pronalaenja sebe i obojica smo uili kako se nositi sa svojim
problemima.
A sada me, dok sam leao sm u svojem krevetu, u svojem vlastitom
prostoru, s vlastitim stvarima i vlastitim ivotom, probudio Batman u
podnoju mojega kreveta, mali uljez koji me prilino naivcirao. Okrenuo
sam se i usredotoio na vodu, na to da je spustim na sebe kako bi djeak,
moj mali posjetitelj, otiao. Oito sam pokupio lutalicu danas u bolnici.
Dijeljenje autograma drhtavih ruku, pokuavajui slikati dok se rulja
skupljala oko mene, bio mi je najmanje drag posao.
Nisam volio slikati u bolnicama. Viao bih stvari koje nisam elio
vidjeti. I uvijek sam znao koji ljudi nee preivjeti. Ne zato to su izgledali
bolesnije od ostalih. Ne zato to sam vidio njihove kartone ili nauo
sestre kako traaju. Bilo ih je lako prepoznati jer su njihovi mrtvi uvijek
kruili oko njih. Bez iznimke, umirui su imali pratitelja uz sebe. Ba kao i
Gi prije nego to je umrla.
Prije nekoliko sam godina naslikao mural na djejem odjelu u
francuskoj bolnici. Red bolesne djece, pacijenti oboljeli od raka,
promatrali su iz svojih kreveta dok sam stvarao vrtloasti karneval,
zajedno s medvjedima koji pleu i klaunovima koji prave zvijezde i
slonovima u punoj opremi. No vidio sam kako mrtvi stoje u blizini troje
djece. Ne kako bi ih odvukli u pakao ili ita zlokobno. To me nije
prestrailo. Znao sam zato su ondje. Kada doe vrijeme, a doi e brzo,
tu e djecu imati netko doekati i povesti kui. Kada sam zavrio s
muralom, sve troje je preminulo. To me nije prestrailo, ali nisam uivao
u tome. A bolnice su bile prepune mrtvih i umiruih.
Mural koji sam napravio za dr. Andelina i Psihijatrijsku bolnicu
Montlake inspirirao je njih jo nekoliko po dolini. Centar za rak pokucao
mi je na vrata prije otprilike mjesec dana, otro me uvjeravajui i vrei
blagi pritisak, stoga sam na kraju pristao donirati svoje vrijeme i talente i
naslikati jo jedan sretni mural koji e pruati nadu. Bio je to dobar
publicitet. Publicitet koji nisam ni trebao ni elio. No Tag je traio
sponzore za svoj klub, a kada mi je rekao da je jedan od najveih
pokrovitelja bolnice na njegovu popisu, pobrinuo sam se da taj
pokrovitelj zna kako je moja cijena za mural donacija Tag Teamu. Ipak,
taj je mural uzeo svoj danak.
Bio sam umoran. Nevjerojatno umoran. I moda sam zbog te
iscrpljenosti bio podloniji duhovima malih djeaka i sjeanjima koja je

~ 136 ~
Knjigoteka
 briana&anna

bolje ostaviti zaboravljenima. Susret s Georgijom napravio mi je zbrku u

glavi i vratio beznae starog Mojsija. Mojsija koji se nije mogao
kontrolirati. Mojsija koji je gubio sebe u slikanju. Nikada se vie nisam
elio vratiti u Levan, ili u Georgiju, ili u ono vrijeme prije. Nikada se
nisam elio vratiti, stoga sam kroz godine nagomilao kamenje preko
sjeanja na Georgiju pokopavi je na dnu mora. No svaki put kada bih
razdvojio vodu i propustio sjeanja drugih ljudi, moja bi sjeanja izbila na
povrinu i razmiljao bih o njoj, sjeao bih je se. Sjeao bih se kako sam je
elio i mrzio i htio da me ostavi na miru i nikada ne pusti. I nedostajala bi
mi.
A kada bi mi nedostajala, nabrajao bih stvari koje mrzim. Pet stvari
koje mrzim. Ona je uvijek imala pet sjajnih, ja sam imao pet mrnji. Mrzio
sam njezinu nevinost i njezin lak ivot. Mrzio sam njezin malograanski
govor i malograanska vjerovanja. Mrzio sam kako je mislila da me voli.
To je bilo najgore od svega.
No bilo je i stvari koje nisam mrzio u vezi s njom. Toliko toga nisam
mogao mrziti. Njezinu vatru, njezinu tvrdoglavost, onaj osjeaj kada bi
omotala svoje noge oko mene, oiju ustrajno uperenih u moje,
zahtijevajui da joj dam sve dok sam je ja pokuavao uzimati, a da se ne
zaljubim u nju. eljela je sve. I posljednji, najintimniji dio.
Ipak, bila je tako predivna.
Izvukao sam jastuk ispod svoje glave i zastenjao u nj, pokuavajui
uguiti sjeanje na njezino zapanjeno lice i njezine rairene, smee oi
koje me nisu putale. Sasvim je odrasla, blago punijih usana i grudi, no
mravija u licu zbog ega su joj jagodine kosti bile istaknutije kao da je
mladenako meso pobjeglo s njezina lica i smjestilo se na boljim
mjestima. Bila je ena, ispravljenih lea i mirna pogleda. ak i kada me
vidjela i shvatila tko sam, nije ustuknula, nije pobjegla.
No susret sa mnom potresao ju je. Ba kao to je potresao mene.
Vidio sam to u nainu na koji su se njezina usta skupila, a ake stisnule.
Vidio sam to kada je podignula bradu, a oi joj sijevnule. A onda je
svrnula pogled, ignorirajui me. Kada je dizalo stalo i vrata se otvorila,
izila je, a da se nije ni okrenula, a ja sam gledao kako joj se duge noge
obuene u traperice kreu na nain koji je istodobno bio bolno poznat i
sasvim nov. Vrata su se zatim zatvorila, a ja nisam iziao iako smo dosegli
posljednji kat. Bio sam propustio svoj izlaz. Nisam elio izii i odetati od
nje. Stoga sam to prepustio njoj. Ne znam to sam postigao time. Nisam
znao zato je tu ni to radi. A ona se nije nasmijeila niti me brzo zagrlila
kako to ine stari prijatelji kada se sretnu nakon mnogo godina.

~ 137 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Bilo mi je drago. Iz njezina sam odgovora zapravo mogao iitati vie

toga. Bio je isti mojemu. Da se nasmijala i zapoela kratki, beznaajni
razgovor, morao bih dogovoriti sastanak s dr. Andelinom. Nekoliko
sastanaka. To bi me moda unitilo. Georgia me progonila vie od est
godina, a prema izrazu na njezinu licu kada sam uao u dizalo, ni nju nije
napustilo sjeanje na mene. Bilo je utjehe u tome. Jadne utjehe, ali utjehe.
Podigao sam jastuk i provirio ispod ruke kako bih vidio je li otiao.
Zahvalno sam izdahnuo. Mali je imi odletio. Nagurao sam jastuke
ispod vrata i okrenuo se na drugu stranu.
Opsovao sam i iskoio iz kreveta, divlje bacivi jastuk od sebe. Nije
otiao. Samo se pomaknuo. Pomaknuo se tako blizu da sam mogao jasno
vidjeti duljinu njegovih trepavica i krivulju njegove gornje usne i kako se
iak na njegovu crnom plastu uvijao na rubovima.
Nasmijao se, otkrivi red malih bijelih zubi i rupicu u desnome
obrazu. Odmah sam poalio zbog niza psovki koje sam izrekao, opsovavi
ponovno, iste rijei, istim tonom.
Osjetio sam nadolazeu misao koja je golicala stranji dio mojih oiju
poput leptirovih krila te sam bacio ruke u zrak u znak predaje.
Dobro. Pokai mi svoje slike. Naslikat u ih nekoliko i zakaiti ih na
hladnjak. Ne znam tko si, stoga ih ne mogu poslati tvojima, ali samo
naprijed. Pokai mi ih.
Meki, lepravi dodiri leptira pretvorili su se u potpuno rairena krila
koja su se nadvila nad moj um i glavu mi ispunila slikom bijelog konja
ija je zadnjica bila iarana crnom i smeom bojom, kao da je kakav
umjetnik poeo ispunjavati taj bijeli prostor, no onda mu je neto drugo
privuklo pozornost pa je posao ostavio nedovrenim.
Konj je zanjitao i poeo galopirati oko omanjeg obora, a ja sam
osjeao djeakovo zadovoljstvo dok je gledao kako zamahuje svojom
bijelom grivom i tope svojim krasnim nogama.
Calico. Osjetio sam njezino ime kada ju je zazvao; rije se omotala
oko sjeanja onako kako sam je jedino mogao uti. Kobila je tapkala oko
obora, a zatim se pribliila tako blizu da je njezin dugi nos postao golem
u mojem umu. Osjeao sam njezin dah na svojemu dlanu, shvativi da ne
samo da mogu uti djeaka kako pria s njom kao to je to zacijelo neko
inio ve i da mogu osjetiti kako je gladi svojom rukom, kao da je moja
vlastita, povlaei je s vrha njezine glave, izmeu oiju, do irokih
nosnica koje su doticale moja prsa. Ne moja prsa. Njegova prsa. Sjeanje
koje je dijelio bilo je tako jasno, tako savreno da sam se odjednom naao
kako sjedim na ogradi s njim, osjeajui i sluajui stvari koje je bio vidio.
~ 138 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Najpametniji, najbri konj u cijelom okrugu Kaktus. Ponovno sam

osjetio njegov glas u svojoj glavi. Ne kako je govorio. Ve uo. Bio je jedva
ondje, isprepleten kroz sjeanje kao da nisam uhvatio tek fotografiju, ve
videosnimku. Zvuk je bio priguen i jedva ujan, kao kuni video s
previe stianim tonom. No bio je ondje, dio sjeanja, maleni glasi koji je
prepriavao scenu.
A onda je leptirasto sjeanje uzletjelo i nestalo, a na trenutak moj je
um bio prazan i bez slike, poput pokvarenog TV ekrana.
Katkada su mi mrtvi pokazivali najudnije stvari - stvari koje nisu
imale smisla. Kovanice ili biljke ili zdjelu punu pire krumpira. Rijetko
sam razumio to ele rei - samo sam znao da ele neto prenijeti. S
vremenom sam doao do zakljuka da ono suhoparno njima nije bilo
suhoparno. Stvari koje su mi pokazivali uvijek su predstavljale sjeanje
ili trenutak koji je za njih bio od nekog znaaja. Kako, nisam uvijek znao,
no postalo mi je jasno da su najjednostavnije stvari istodobno najvanije,
a sami predmeti uope nisu bili vani. Mrtvi se nisu brinuli o zemlji ili
novcu ili nasljedstvu koje se prenosilo s koljena na koljeno. No oajniki
su brinuli za ljude koje su ostavili za sobom. I upravo su ih ti ljudi zvali
natrag. Ne zato to se mrtvi nisu navikavali ve zato to se njihovi voljeni
nisu naviknuli. Mrtvi nisu bili ljutiti ili izgubljeni. Znali su tono to se
dogaa. ivi su bili ti koji nisu imali pojma. Veinu vremena ni ja sam
nisam imao pojma, a to to sam pokuavao shvatiti to mrtvi ele od
mene bilo je, u najmanju ruku, iscrpljujue. A i nisam volio mrtvu djecu.
Dijete me netremice gledalo, a njegove duboke, smee oi bile su
ekspresivne i ozbiljne, kao da su oekivale neto od mene.
Ne. Ne elim sudjelovati u ovome. Ne elim te ovdje. Odlazi. Otro
sam mu rekao i isti se tren druga slika uvukla u moj um, oito djetetov
odgovor na moje odbijanje. Ovaj sam put vrsto zatvorio oi i nasilno se
odupro, zamiljajui vodene zidove kako su se sruili prekrivajui
izloenu zemlju - suho do, kanal koji je omoguavao ljudima da prelaze s
jedne strane na drugu. Imao sam mo da razdvojim vodu. I imao sam
mo da je ponovno zazovem. Ba kako mi je Gi rekla, ba kao biblijski
Mojsije. Kada sam otvorio oi, djeak je nestao, odnesen Crvenim morem.
Crvenim ne-elim-te-vie-vidjeti.

~ 139 ~
Knjigoteka
 briana&anna

XVI.

MOJSIJE

NO ELI JE OITO MOGAO PLUTATI. To mu je bilo ime. Vidio sam ga

napisanog vrludavim, loe oblikovanim slovima na svijetlo obojenoj
podlozi. EL i Elija nije progutala voda koju sam dozvao. Vratio se. Opet. I
onda opet. ak sam pokuao i otputovati, kao da je to ikada palilo. Ovdje,
ondje, na drugoj strani svijeta, ne moe pobjei od sebe... ni od mrtvih,
Tag me podsjetio kada sam se poalio, bacajui svoju torbu u stranji dio
svog kamioneta. Kamionet je bio nov i mirisao je na kou i htio sam ga
samo voziti i voziti i nikada ne stati. Vozio sam se s otvorenim prozorima
i glasnom glazbom kako bih pojaao svoje zidove. No dok sam putovao
prema Salt Flatsu, zapadno od doline, Eli se pojavio nasred ceste, a mali,
crni plat vijorio mu se na vjetru kao da zaista stoji ondje, zaboravljeni
mali imiko usred prazne autoceste. Na kraju sam se okrenuo i otiao
kui, bijesan zbog upada, pitajui se kako, dovraga, pronalazi sve moje
pukotine.
Pokazao mi je knjigu pohabanih korica i stranica s uima, a tih i
nerazgovijetan enski glas izgovarao je rijei prie dok je Eli okretao
stranice. Eli joj je sjedio u krilu, glave prislonjene na njezina prsa, a ja
sam mogao osjetiti kako se omotala oko njega, kao da sam ja ondje
sjedio, u zdencu stvorenom njezinim prekrienim nogama. Pokazao mi je
konja, Calico, i sliku nogu obuenih u traperice kako hodaju pokraj stola,
kao da je on sjedio iznad njega u vlastitoj, maloj utvrdi. Nasumine stvari
koje meni nisu znaile nita, a njemu sve.
Kada me probudio u tri ujutro s pospanim slikama zalazaka sunca i
jahanja, sjedei ispred ene ija mu je kosa zagolicala obraze kada je
okrenuo lice, odbacio sam pokrivae i poeo slikati. Mahnito sam radio,
oajniki se elei rijeiti djeteta koje me nije putalo na miru. Sliku koja
mi se motala po glavi sm sam stvorio. Eli je nije ondje stavio, ali
svejedno sam mogao vidjeti kako su izgledali, svijetla majka s
tamnokosim sinom, njegova glava ugodno smjetena na njezinim prsima
dok sjedi ispred nje na konju okruen svim bojama. Par se na konju
odmicao, kreui se prema zalasku koji se razlijevao po brdima, boja
bogatih, ali nejasnih, pomalo podsjeajui na Moneta, promatrajui
divote, vidljive, ali nedostine kroz okno valovitog stakla. Na taj sam
nain drao promatraa na distanci, doputajui mu da se divi, a da ne
~ 140 ~
Knjigoteka
 briana&anna

upada, da promatra, a da ne bude dijelom slike. Podsjetilo me to na moje

vizije mrtvih i slika koje su sa mnom dijelili. Na taj sam se nain nosio s
time. Na taj sam se nain brinuo da ostanem netaknut.
Kada sam zavrio, odmaknuo sam se i spustio ruke. Majica i
traperice bili su mi zaprskani bojom, ramena nemogue ukoena, a ruke
bolne. Kada sam se okrenuo, Eli je promatrao, piljei u poteze kistom koji
su, jedan po jedan, stvarali ivot. ivot zaustavljen u slici, ali svejedno -
ivot. To je moralo biti dovoljno. Prije je uvijek bilo dovoljno.
No kada je Eli okrenuo pogled prema meni, elo mu se naboralo, a
lice prekrio izraz nezadovoljstva. I polako je zatresao glavom.
Pokazao mi je blagu svjetlost svjetiljke koja je izgledala poput
kaubojske izme; tako je bacala svjetlost na zid. Oi su mu bile uperene u
zid i mogao sam vidjeti sjenu ene kako se ocrtava na svjetlu i promatrao
sam dok se njezina silueta sagibala i djetetu utiskivala poljubac za laku
no.

Laku no, Stewy Stinker! rekla je, vrkom nosa mazei krivulju
izmeu njegova ramena i vrata.
Laku no, Buzzard Bates! odgovorio je veselo. Laku no, Skunk
Skeeter! odmah je ispalila. Laku no, Butch Bones! Eli je likovao.

Nisam razumio nadimke, ali su me nasmijali. Privrenost je curila iz

sjeanja poput vode koja se slijeva niz lijeb. Svejedno sam se opirao,
zalupivi crna vrata pred dirljivom scenom.
Ne, Eli. Ne. Ne mogu ti to dati. Znam da eli svoju majku. Ali ne
mogu ti to dati. Ne mogu njoj to dati. Ali mogu joj dati ovo. Pomozi mi da
je pronaem i dat u joj ovo. Prstom sam pokazao jo uvijek vlanu sliku
koju sam stvorio za ustrajno dijete. Mogu joj dati tvoju sliku. Ti si mi
pomogao da ovo stvorim. Ovo je od tebe. Mogu joj dati to. Ti joj moe
dati to.
Eli je zurio u moju ponudu nekoliko dugih trenutaka. I bez
upozorenja, ieznuo je.

* * *

MOJSIJE

~ 141 ~
Knjigoteka
 briana&anna

PREDIVNA JE. Tag je podigao glavu prema platnu na mojemu

stalku. Drukija od onog to inae radi.
Da, To je zato to nije dolo iz njegove glave. Dolo je iz moje.
Klinac?
Da. Rukama sam protrljao svoju vojniku frizuru, nervozan, a da
nisam znao zato. Eli se nije vratio. Moda je slika ipak upalila.
Tag je doskitao do mene, nenajavljen, nepozvan, kao to je to znao
initi prije, a ja sam bio zahvalan zbog njegova upada. Doao bi kada mu
je trebao partner za sparring ili neto iz mojeg hladnjaka ili neka slika
koju bi privremeno smjestio na istaknuto mjesto ne bi li impresionirao
ensku koja mu je dolazila tu veer.
No ve je bio trenirao, oito, stoga neu ispucati nikakvu nakupljenu
frustraciju na njemu. Kosa mu je bila vlana oko rubova, uvijajui se i
lijepei se za njegov vrat i elo, a znoj od vjebanja promoio mu je kroz
majicu zbog ega se ona zalijepila za prsa. Tag se znao prilino dobro
srediti, zalizujui kosu unazad i oblaei skupo odijelo kada bi sklapao
poslove, no uvijek je bio pomalo upav i grubog izgleda kojemu su
pridonosili previe puta slomljen nos i uvijek preduga kosa. Nisam znao
kako moe podnositi vruinu od te silne kose na glavi. Ja to nikada nisam
mogao, guila me. Moda je to bilo povezano s tim da bi mi svaki susret s
mrtvima sprio vrat i oblio glavu znojem, a moje bi tijelo izgaralo
energiju kao kakva pe.
Tag je skinuo majicu i obrisao si njome lice, ponudivi se zdjelom
mojih itarica i golemom aom mojeg soka od narane. Sjeo je za moj
kuhinjski stol kao da smo stari brani par i bacio se na jelo bez daljnjih
komentara o slici koju sam stvarao cijelu no.
Tag je bio bolji u prijateljstvu od mene. Ja sam rijetko silazio do
njegova apartmana. Nikada nisam jeo njegovu hranu ili bacao svoju
znojnu odjeu na njegov pod. No bio sam zahvalan to on jest. Bio sam
zahvalan to me posjeuje i nikada se nisam alio zbog nestale hrane ili
slika ili pokoje prljave arape koja nije bila moja. Da se Tag nije tako
udomaivao u mojem ivotu, ne bismo bili prijatelji. Ja jednostavno
nisam znao kako biti prijatelj, a ini se da je on to razumio.
Dovrio sam vlastitu zdjelu itarica i odgurnuo je, pogledom
odlutavi prema stalku.
Zato je plavokosa? Tag je upitao.
Osjeao sam kako mi se elo mrti te sam slegnuo ramenima. Zato
ne?

~ 142 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Pa, djeak... djeak je taman. Samo sam se pitao zato si je naslikao

plavom, Tag je rekao razumno, trpajui punu licu itarica u svoja usta.
Ja sam taman... a moja je majka bila plava, odgovorio sam izravno.
Tag je zastao, a njegova se lica zaustavila u zraku. Promatrao sam
kako itarice oajniki poseu za slobodom padajui natrag u zdjelu -
bu, bu! - sigurne sljedeih nekoliko sekundi,
Nisi mi to nikada rekao.
Nisam?
Ne. Znam da te mama ostavila u praonici. Znam da ti je ivot bio
sranje dok si odrastao. Znam da si ivio s bakom prije nego to je umrla.
Znam da te njezina smrt prilino potresla, a tu ja upadam. Namignuo je.
Znam da si oduvijek mogao vidjeti stvari koje drugi ljudi ne mogu. I
znam da zna slikati.
Moj ivot ukratko.
Tag je nastavio. Ali nisam znao da ti je mama bila plava. Ne kaem
da je to vano. Ali ti si tako taman, stoga sam pretpostavio...
Da.
Dakle... je li to slika tebe i tvoje mame? Nije li ona bila djevojka iz
maloga gradia?
Ne. Mislim... jest. Bila je djevojka iz maloga gradia. Bijela djevojka
iz maloga gradia. Naglasio sam bijela ovaj put, kako bismo se potpuno
razumjeli. Ali ne. Ovo je slika Elija i njegove majke. Ali mislim da to nije
ono to je on elio.
Brda. Zalazak sunca. Malo me podsjea na Sanpete. Sanpete je bio
predivan kada nisam bio mamuran.
I Levan.
Zagledao sam se u sliku, u dijete i njegovu majku na kobili koja se
zvala Calico, u visoku i vitku enu u sedlu, ija je plava kosa bila tek
blijedi nagovjetaj naspram ivopisnijih ruiastih i crvenih boja
zalazeeg sunca.
Izgleda kao Georgia, zamislio sam se. ena je na mojoj slici s lea
izgledala kao Georgia. Osjetio sam kako mi se srce sputa u pete te sam
ustao, koraajui prema slici, slici koju sam stvorio u oaju, osobno
pripremivi teren i ispunivi ga likovima iz svoje glave. Ne Elijeve. Nije to
imalo nikakve veze s Georgijom. No srce mi je bubnjalo, a udasi postali
plitki.

~ 143 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Izgleda kao Georgia, Tag. Ponovno sam rekao, glasnije, uvi

paniku u svojem glasu.
Georgia. Cura koju nikad nisi prebolio?
to?
Ma daj, ovjee! Tag je zastenjao u polusmijehu. Znam te ve dugo,
I tijekom sveg tog vremena nikada te nije zainteresirala ni jedna ena.
Niti jedna. Da te ne znam, pomislio bih da si zaljubljen u mene.
Vidio sam je proli petak. Vidio sam je u bolnici. Nisam se mogao
ak ni prepirati s njim. Bilo mi je muno, a ruke su mi se toliko tresle da
sam isprepleo prste i objesio ih oko vrata kako bih sakrio drhtanje.
Tag se inio jednako zapanjenim koliko sam i ja bio. Zato nisi nita
rekao?
Vidio sam je. I ona je vidjela mene. I... i sada, viam tog malog
klinca. Zatrao sam se u svoju sobu s Tagom za petama i stravom koja
mi je strujala kroz vene kao da mi je netko upravo ubrizgao neto
toksino u krv.
Skinuo sam svoj stari ruksak s police u ormaru i poeo upati stvari
iz njega. Putovnica, votana olovka, zalutali kikiriki, novanik za kovanice
sa svakojakim valutama koje nikada nisam unovio.
Gdje je? bjesnio sam, otvarajui depove i prekopavajui svaki
odjeljak stare torbe, poput ovisnika u potrazi za tabletom.
to trai? Tag je stajao u pozadini i promatrao me kako prevrem
ormar, istodobno i fasciniran i zabrinut.
Pismo. Pismo! Georgia mi je napisala pismo kada sam bio u
Montlakeu. I nikada ga nisam otvorio. Ali sam ga zadrao! Bilo je ovdje!
Stavio si ga u jednu od onih tuba u Veneciji, Tag je lako odgovorio i
sjeo na moj krevet, poduprijevi laktove o koljena, promatrajui kako se
raspadam.
Kako to, dovraga, zna?
Zato to si posvuda vukao tu omotnicu. Bit e sretan ako je jo
uvijek u jednom komadu.
Ve sam kopao dublje po ormaru, izvlaei tube zamotanih
umjetnikih slika koje sam pokupio na putovanjima i koje nikako nisam
stizao uokviriti ili izloiti. Slali srao razne stvari Tagovu ocu sa svih
strana svijeta, a on ih je spremao u praznu sobu. Kada smo se smjestili,
dovezao nam ih je. etiri godine putovanja i kupovanja, i plijen je
ispunjavao cijeli stranji dio njegove prikolice za konje. Ubrzo smo sve
spremili u skladite, ne odve zainteresirani za prekopavanje po
~ 144 ~
Knjigoteka
 briana&anna

stvarima. Nasreu, tuba koju je Tag spomenuo trebala bi jo uvijek biti

negdje u mojem ormaru, jer bio je u pravu. Nosio sam ga sa sobom,
vukui ga posvuda kao dragocjeni medaljon koji nikada nisam otvarao.
Moda ba zato to nikada nije bilo otvoreno, nije ga bilo u redu ostaviti
po strani.
Nalazilo se u maloj... Tag je zapoeo.
Jesi li ga proitao? viknuo sam, mahnito kopajui.
Ne. Nisam. Ali sam elio. Razmiljao sam o tome.
Pronaao sam tubu u kojoj se, bio sam siguran, nalazilo pismo i
povukao poklopac zubima, spustivi se na koljena dok nisam istresao
sadraj iz nje, poput djeteta za Boi. Vratio sam pismo natrag u
omotnicu kada sam naputao Montlake ne bih li ga zatitio, a ono je
spremno iskliznulo i palo mi na krilo. I kao ono dijete za Boi, koje je
upravo otvorilo neto za to nije sigurno svia li mu se ili ne svia, samo
sam piljio u nj.
Izgleda kako je izgledalo uvijek, svaki put kad bi sjeo i zagledao se u
njega, Tag se umijeao.
Kimnuo sam.
Hoe li da ti ga ja proitam? upitao je, malo obzirnije.
Ja sam seronja, Tag. Zna to, zar ne? Bio sam seronja tada, s
Georgijom, i nisam se mnogo promijenio.
Zabrinut si da te neu vie voljeti, nakon to ga proitam? U
njegovom se glasu mogao nauti smijeak, koji mi je pomogao da diem,
Dobro. Da. Ti ga proitaj. Jer ja ne mogu.
Pruio sam mu pismo odupimi se nagonu da nabijem prste u ui.
Poderao je omotnicu, rastvorio list papira ispunjen Georgijinim
rijeima i trenutak tiho gledao u nj. Zatim je poeo itati.
Dragi Mojsije,
Ne znam to bih rekla. Ne znam kako bih se osjeala. Jedino to znam
jest da si ti tamo, a ja sam ovdje i nikada se nisam ovoliko bojala u ivotu.
Neprestano ti dolazim u posjet i neprestano odlazim, a da te i ne vidim.
Zabrinuta sam za tebe. Zabrinuta sam za sebe.
Hou li te ikada ponovno vidjeti?
Bojim se da je odgovor - ne. A ako je zaista ne, onda mora znati kako
se osjeam. Moda e jednog dana i ti moi uiniti isto. Uistinu bih voljela
znati kako se ti osjea, Mojsije.

~ 145 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Pa, evo. Volim te. Zaista. Plai me i fascinira i elim te u isto vrijeme
povrijediti i iscijeliti. Je li udno to to te elim povrijediti? elim te
povrijediti onako kako si ti povrijedio mene. Ipak, pomisao na tvoju patnju
donosi mi bol. Nema previe smisla, je li?
Drugo, nedostaje mi. Nedostaje mi viati te. Mogla bih te gledati cijeli
dan. Ne samo zato to si predivan, to jesi, ne zato to moe stvarati
predivne stvari, to moe, ve zato to u tebi postoji neto to me vue i
zbog ega sam sigurna da bismo, kad bi se barem otvorio, kad bi mi barem
mogao uzvratiti ljubav, mogli imati predivan ivot. I zaista bih voljela, da
ima predivan ivot. Vie od svega. To je ono to elim za tebe.
Ne znam hoe li proitati ovo. A ako proita, ne znam hoe li
odgovoriti. No eljela sam da zna kako se osjeam ak i ako to sazna iz
zguvanog pisma koje smrdi po Myrtle jer ve mjesec dana stoji u mojem
pretincu za dokumente.
ak i ako e me samo sasluati i onda otii, nadam se da e mi
dopustiti da ti sve kaem uivo kada izie. Molim te. Georgia
P. S. Mojih pet sjajnih? Nisu se promijenili. Unato svemu to se
dogodilo, jo sam uvijek zahvalna. Samo sam pomislila da bi to trebao
znati.
Sjedili smo u tiini nekoliko dugih trenutaka. Nisam mogao
progovoriti ni rijei. Pismo mi nije nita reklo, ne ba. No Georgia je sada
bila s nama u sobi, njezina prisutnost jednako stvarna i topla kao i
njezine smee oi i vrua ruiasta boja njezina poljupca. Njezine su
rijei praktiki iskakale sa stranice i vratile su me kroz vrijeme kao da me
usisala crvotoina. A ona je sada stajala ispred mene, iekujui odgovor.
Zanimljivo, no nakon svih ovih godina, i dalje ga nisam imao.
ovjee, Tag je ispustio fijuk. Stvarno jesi seronja.
Idem u Levan, izjavio sam, iznenadivi sam sebe. I Tag se
zapanjeno trgnuo.
to? to se dogaa, ovjee? Promie li mi to?
Ma nita. Mislim. Pomislio sam da bi moda... Zastao sam. Nisam
znao to mi je. Zaboravi. Slegnuo sam ramenima. Uzeo sam pismo iz
Tagove ruke i presavio ga. Nastavio sam ga presavijati, jae i jae, sve dok
se nije pretvorilo u mali, debeli kvadrati. A onda sam, drei ga na dlanu,
omotao prste oko njega kao da bih ga mogao jednostavno odbaciti,
odbaciti sve stvari koje me mue. Mogao sam ih nabrojiti na prste jedne
ruke, ba kao to je to Georgijina mama inila s djecom koju je
udomljavala, i mogao bih ih odbaciti.

~ 146 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Moda ne razmiljam isto. Nisam dobro spavao zadnjih dana. A

susret s Georgijom... Glas mi je utihnuo.
Znai, ide u Levan. A ja idem s tobom. Tag je ustao kao da je ve
odlueno. Tag...
Mo.
Ne elim da poe sa mnom.
To je grad koji si terorizirao. Zar ne?
Nisam nikoga terorizirao, usprotivio sam se.
Kada priaju o ludostima, prilino sam siguran da nisu tebe imali na
umu, Mojsije.
Nasmijao sam se, unato samome sebi. Moram poi s tobom kako
bih se pobrinuo da te ne istjeraju s vilama u rukama.
to ako ne bude htjela razgovarati sa mnom?
Onda e se moda neko vrijeme morati zadrati ondje. Slijediti je
uokolo dok ne pristane na razgovor. ini se da je bila prilino ustrajna s
tobom. Koliko si je puta ti odbio? Koliko se puta ponovno vratila?
Jo uvijek imam bakinu kuu. Nije da nemam kamo otii i da nemam
razloga biti ondje. Sve sam ove godine plaao porez na imovinu.
Potrebna ti je moralna podrka. Ja u se ugledati na Rockyja Balbou
i nekoliko dana trenirati s traktorskim gumama i piliima. Ako je Levan
imalo slian Sanpeteu, i jednog e i drugog biti u izobilju.

~ 147 ~
Knjigoteka
 briana&anna

XVII.

MOJSIJE

SILI SMO S AUTOPUTA pred Nephijem, iziavi na staru cestu koja je

spajala Nephi i Levan. Zvali su je Hrbat. Dvotrana duljina s ijih su se
obiju strana protezala polja. Proli smo pokraj Kruga A i njegova
velikog crvenog znaka koji je strio dovoljno visoko da ga se moglo
vidjeti s nadvonjaka i jo kilometar niz cestu, govorei umornim
vozaima kamiona i osobnih automobila da je na vidiku olakanje. Vrati
se, Mojsije. Uputio sam mu ispitivaki pogled. elim ga vidjeti. Tu je bio,
zar ne?
Molly?
Da. Molly. elim vidjeti nadvonjak.
Nisam se protivio, premda nisam znao to se ondje ima vidjeti. Moja
je slika ve odavno bila stvar prolosti, prekrivena i zaboravljena. Kao i
Molly. Stvar prolosti. Prekrivena i zaboravljena. No Tag nije zaboravio.
Okrenuo sam se i pronaao poljski put koji je krivudao kroz polje,
poinjui iza nadvonjaka i vodei u brda. Jo uvijek je tu bilo razbijenih
boca i omota brze hrane. Polomljeni CD-player koji je vjerojatno ve neko
vrijeme, s obzirom na marku i model, leao ondje prevrnut i naputen, a
ice su virile iz rupe gdje je neko bio zvunik. Nisam htio probuiti gume
vozei preko stakla, stoga sam se zaustavio u iskopu malo dalje, kao to
sam uinio i one noi, tako davno. Bilo je isto doba godine i sve je bilo
slino. Bio je isti onakav listopad - neuobiajeno topao, no predvidivo
predivan. Lie je stvaralo jarki nered na niim brdima, a nebo je bilo
tako plavo da sam elio posegnuti i uhvatiti boju svojim kistom. Te me
noi Georgia slijedila. Te sam noi izgubio glavu i moda jo neto.
Tag je pronaao put kroz krhotine i samo nastavio hodati prema
polju koje su psi zacijelo pretraivali, nosova priljubljenih uz tlo. Zastao
je i pogledao oko sebe, bacivi oko na brda, procjenjujui udaljenost od
ceste, mjerei udaljenost izmeu nadvonjaka i poduzea koja su se
nakupila oko ulaznih i izlaznih trakova, pokuavajui izvui smisao iz
neega to nije imalo nikakvog smisla.
Okrenuo sam se i priao betonskim zidovima koji su drali cestu na
svojim ramenima. Od dviju strana, jedna se naginjala udesno, jedna

~ 148 ~
Knjigoteka
 briana&anna

ulijevo, a ja sam se naslonio na onu koja je jo uvijek bila izloena suncu,

zatvorio oi, osjeajui kako mi se toplina uvlai pod kou.

ekaj! Molim te, molim te, molim te, prestani bjeati od mene!
frustrirano je doviknula. Mogao sam uti suze u njezinu glasu, suze i
bojazan. Bojala me se, no ipak je dola za mnom. Ipak je dola za mnom.
Pri samoj sam pomisli na to posrnuo i zaustavio se. I okrenuo sam se,
dopustivi joj da me ulovi. I ja sam nju ulovio, omotavi ruke oko nje tako
snano da je prostor izmeu nas postao prostor oko nas, prostor iznad nas,
ali ne prostor unutar nas. Osjetio sam bubnjanje, udaranje ispod njezinih
mekih grudi, a moje je srce pojurilo u odgovor. Otvorio sam njezina usta
pod mojima, udei vidjeti boje, elei da me liznu i uspnu mi se uz grlo i u
oi poput plamova signalne baklje. Ljubio sam njezine usne opet i opet, sve
dok nije preostala nijedna tajna. Ni njezina, ni moja. Ni Mollyna. Postojala
je samo vruina i svjetlost i boja. I nisam mogao prestati. Nisam elio
prestati. Njezina je koa bila poput svile, a uzdasi poput satena, i nisam
mogao svrnuti pogled s uitka na njezinu licu i moleivih ruku koje su me
poticale da nastavim.
Georgijina kosa, Georgijina usta, Georgijina koa, Georgijine oi,
Georgijine duge, duge noge.
Georgijina ljubav, Georgijina povjerenje, Georgijina vjera, Georgijini
vapaji, Georgijino dugo, dugo iekivanje.
A onda su uzdasi postali neto drugo. Bilo je tuge u zvuku. I bilo je
suza. Georgia se od tuge presavinula. A njezina se kosa razlila oko nje
poput vode koja joj se slijevala iz oiju i jauka koji su joj silazili s usana, a
njezine duge, duge noge vie nisu bile omotane oko mene, ve skupljene
ispod nje; kleala je, molila, i plakala, i plakala, i plakala...

Otvorio sam oi i uspravno sjeo, nesiguran u to to je bilo moje

vlastito sjeanje, a to neto sasvim drugo. Osjeao sam se muno i
dezorijentirano, gotovo kao da sam predugo zadrijemao i dobio blagu
sunanicu. Protrljao sam vrat ljepljivim rukama. No nije moglo proi
dugo. Tag je jo uvijek lunjao po polju, traei znak koji je vodio do
oprosta ili put do odgovora na pitanje zato. Trgnuo sam se, vidjevi
zalazee sunce, i okrenuo natrag prema betonskom zidu kako bih mu dao
vremena da otkrije kako ne postoji ni jedno ni drugo.
Eli je sjedio naslonjen na suprotni zid, povukavi svoje zdepaste
noge u Batmanovoj pidami sve do prsa kao da se pripremio na dugo,
dugo ekanje. Kapuljaa mu je pokrivala tamne kovre, a mali vrci od
~ 149 ~
Knjigoteka
 briana&anna

tkanine napravljeni tako da slie uima imia davali su mu vragolast

izgled sasvim proturjean njegovu aneoskom licu.
Glasno sam opsovao, glasnije no to sam namjeravao, a zvuk je
odjeknuo od betonskih zidova, pozivajui Taga da se okrene. To je uinio,
upitno podigavi ruke.
Vrijeme je za polazak, Tag. Ne mogu vie biti ovdje, zazvao sam ga,
odlazei od malog djeaka koji je vrijedno dijelio slike iste one
galopirajue bijele kobile s bojama na zadnjici. Zatim se debelo ue
zavrtjelo u zraku, inei savreni krug koji je pao oko njezina vrata, krug
koji je vrsto potegla neka nepoznata ruka. Kobila je zabacila svoju
svijetlu grivu, blago zanjitala, i poela nezadovoljno toptati po mojoj
glavi. Nisam znao kako je osloboditi.
Neprestano mi pokazuje bijelu kobilu, promrmljao sam dok smo se
Tag i ja penjali u moj kamionet, a potom izili na autocestu koja je vodila
od jedne boli do druge. Nisam elio biti ovdje. Vjerovao sam da to ne eli
ni Tag. Neprestano mi pokazuje bijelu kobilu s mrljama na zadnjici. Ista
kobila, opet i opet. Poput one na slici koju sam naslikao.
Paint 6?
to?
Zove se paint. Ta vrsta konja. Njezina obojenost. To zovu paint.
Paint. Odjednom sam se zapitao nije li prikaz konja samo
simbolian. Moda je klinac samo elio da slikam. Moda nisam dobro
shvatio.

* * *

MOJSIJE

TAG JE HODAO IZA MENE, slijedei me kroz glavni ulaz kue koja je
bila ispranjena od svih stvari. Nije bilo namjetaja, posuda ni tepiha na
podu. U kui nije ostalo niega to bi podsjealo na moju baku. Nisam
osjeao da je ona tu ivjela. Definitivno nije mirisala na nju. Bila je
pranjava i vlana i trebalo ju je dobro prozraiti. Bila je to tek prazna
kua. Oklijevao sam na ulazu, pogledavi uz stube, osvrui se lijevo i
desno, pozorno promatrajui novi prostor, sve dok se napokon nisam
zaputio prema kuhinji kroz blagovaonicu, gdje nije ostalo niega osim

6 engi. paint - osim naziva za vrstu konja znai i boja, odnosno slikati
~ 150 ~
Knjigoteka
 briana&anna

zavjesa s crvenim prugama koje su visjele na prozoru iznad sudopera.

Zavjese su ostale i u obiteljskoj sobi. Ni njih nitko nije elio. No
pretpostavljao sam da je vie bila rije o tome da su bile krute od boje
nego to su bile staromodne.
Nitko nije prebojio zidove.
Naglo sam zastao, osjeajui Taga iza sebe. uo sam kako mu je dah
zapeo u grlu, a zatim njegov polagani izdisaj kada ga je ispustio preko
bujice rijei koje ni ja ne bih izrekao.
Pronaao sam svoju baku u otprilike 6.45. Sjeam se toga samo zato
to je na ulazu imala sat koji bi izbacivao pticu koja je na svaki puni sat
kukala, a na svakih pola sata pjevala. No na etvrtinu sata, ptica bi
provirila i glasno zacvrkutala, podsjeajui te da vrijeme prolazi.
Upozoravajui te na nadolazei sat. To sam jutro uetao kroz glavna
vrata, poluoamuen, udei za krevetom u kojemu u moi prespavati
enju i ljubav koje su mi se zavlaile pod kou, a ta je ptica kriknula kao
da mi eli rei: Gdje si bio?
Poskoio sam, a zatim se nasmijao sam sebi, zakoraivi u
blagovaonicu i zazvavi njezino ime.
Gi!
Gi! i sada sam je zazvao, uvi kako mi glas odzvanja u praznoj
kui.
Nisam namjeravao izgovoriti to naglas, no Tag se samo progurao
pokraj mene i priao zidovima ispunjenim isprepliuim bojama i
uvijajuim viticama. Bilo je to poput vonje na vrtuljku usred cirkuskog
atora, u kojemu je svatko klaun. Boje su bile dreave i grandiozne; jedna
se stapala s drugom, jedno je lice postajalo drugo, kao na fotografiji
automobila u pokretu, nita nije bilo uhvaeno u cijelosti, sve je bilo
izoblieno perspektivom. Pronaao sam Gigi u 6.45 ujutro. Georgia je
pronala mene u 11.30. Slikao sam gotovo pet sati i za to vrijeme ispunio
zidove svaime i niime.
Sat je otkucao, a ptica slatko zapjevala dok sam ja povlaio svoje
bolne ruke gore-dolje, dovravajui lice koje nije imalo nikakve veze s
licem koje sam elio vidjeti. A onda je Georgia ula u kuu. Jadna Georgia.
To je Molly, Tag je ostao bez daha, poloivi ruku na sliku svoje
sestre koja se osvrtala preko ramena, molei me da poem za njom.
Zlatna boja njezine kose protezala se poput rijeke, postavi kosom jo
nekoliko drugih djevojaka koje su trale zajedno s njom.

~ 151 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Mogao sam samo kimnuti. Cijela stvar bila mi je kao u magli. Veine
se nisam sjeao. Nisam se sjeao nikakvih detalja. Kao da je to bio san, a
ja sam se sjeao samo izdvojenih djelia.
Tko su ti drugi ljudi? Tag je proaptao, oima prelijeui od jednog
izoblienog crtea prema drugome.
Slegnuo sam ramenima. Neke od njih poznajem. Nekih se od njih
sjeam. No veinu zaista ne znam.
Voli plavue.
Ne, ne volim. Polako sam zatresao glavom protestirajui.
Tag je podigao obrve i znaajno pogledao u djevojke koje su se
nalazile oko Molly i u sliku moje majke koja je bila malo dalje, u rukama
drei koaru s bebama.
Samo sam zatresao glavom. Nisam mogao objasniti onu stranu.
Samo sam slikao to bih vidio.
Mo?
Da?
Ovo je jezivo ko sam vrag. Zna to, zar ne?
Kimnuo sam. Nisam to znao. Ne ba. Ne tada. Nisam ak ni vidio to
radim. Samo sam proivljavao. Ali, da.
Oboje smo piljili jo koji trenutak, sve dok vie nisam mogao
podnositi prizor ispred sebe.
Nego, to misli o tome da nabavimo crveni kau? upitao sam. Jer
ja sam mislio neto tako...
Tag se poeo smijati, zagrmjevi zvukom zapanjene razdraganosti,
tako glasno da je prodrmao svu pauinu, ali i jezivu atmosferu u
prostoriji. Zatresao je glavom kao da je prekasno da se izvuem.
Bolestan si, ovjee. Stvarno.
I ja sam se nasmijao, gurnuvi ga, trebajui kontakt. Potom je on
gurnuo mene, a ja sam posrnuo, uhvativi ga dok smo se hrvali
pokuavajui dobiti bolji poloaj, ja kako bih njega bacio na dupe, on
mene. Zabijali smo se u zidove i na kraju pokidali zavjese prekrivene
bojom, omoguivi blijedoj svjetlosti da prodre u bojom natopljenu sobu.
No zidovi e morati otii. Ne samo zavjese. Neu spavati u toj kui sve
dok zidovi ponovno ne budu bijeli.

* * *

~ 152 ~
Knjigoteka
 briana&anna

GEORGIA

NETKO JE PARKIRAO KAMIONET ispred stare kue Kathleen Wright.

Ondje je bio posljednja dva dana, odlazei i ponovno se vraajui. Prednja
su vrata bila irom otvorena, a nekoliko limenki s bojom nalazilo se u
prikolici kamioneta, zajedno s ljestvama i plahtama za zatitu poda i
kojeim drugim. Kamionet je bio crn i sjajan, sasvim nov. Kada sam
provirila kroz prozor poput znatieljne malograanke kakva sam bila,
mogla sam vidjeti kremastu kou sjedala i kaubojski eir na kontrolnoj
ploi. Kamionet nije izgledao kao neto to bi Mojsije vozio. A bila sam
sigurna i da nikad ne bi obukao taj eir.
No koliko sam znala, Mojsije je jo uvijek posjedovao kuu. eludac
mi se nervozno stisnuo, no odbijala sam si to priznati. Vjerojatno je
doao kako bi sve poistio, a onda e otii. Vjerojatno ju je elio prodati.
To je sve. Uskoro e ponovno otii, a ja u moi nastaviti sa svojim
ivotom. No eludac mi nije vjerovao, stoga sam dane provodila u
nervoznom ludilu, postiui sve na svojem dnevnom popisu, no ne
nalazei nikakvo zadovoljstvo u tome. Tata se vratio iz bolnice, a osim
neto zaostale slabosti, drao se sasvim dobro. Mama je dizala frku, to
ga je inilo razdraljivim, a ja sam pokuavala to vie biti izvan kue.
No biti izvan kue znailo je pogledavati prema stranjim prozorima
Kathleenine kue svakih deset minuta. Zapazila sam da su prozori bili
goli tog jutra kada sam s Luckyjem otila jahati po zapadnom panjaku
koji se spajao s dvoritem Kathleen Wright. Godinama su te zavjese bile
vrsto navuene. Sada ih vise nije bilo, a prozori su bili otvoreni kao da
netko prozrauje kuu. Mogla sam uti glazbu kako svira, a kako je dan
prolazio, uinilo mi se da sam vidjela Mojsija i jo nekoga kako rade
unutra. Bila sam usplahirena i rastrojena, a konj je to primijetio, to
nikada nije bila dobra stvar, posebice kada radi s konjem koji se zove
Cuss 7.
Trenirala sam tog konja za Dalea Harreta, a Cuss je bio veliki
kaubojski konj s jo veim egom. Njegovo je ime saimalo miljenje
njegova vlasnika o njemu. Dale je nazvao mojega tatu, a tata je ubrzo
prepustio Cussa meni. Smijeno. Stari deki u okrugu nisu eljeli zvati
djevojku da im pomogne ukrotiti njihove konje - to im je diralo u
mukost - no ne onako kako bi oni to voljeli. Svi su znali da kada zove
doktora Shepherda - mojeg tatu - da ti ukroti konja, zapravo dobiva
Georgiju Shepherd, no tako je bilo lake progutati gorku pilulu. A meni

7 engl. cuss - svojeglava osoba ili ivotinja

~ 153 ~
Knjigoteka
 briana&anna

nije bilo stalo. S vremenom e prijei preko toga. I njih u izmoriti. Ba

kao i starog Cussa. Posebno sam uivala u izmaranju onih svojeglavih.
Bili smo u okruglom oboru i pustila sam Cussa da tri, lonirajui ga,
bez uzda, samo nas dvoje, privikavajui se jedno na drugo. Stajala sam u
sreditu obora s uzetom u ruci, zamahujui njime kao da je bi, ne
dotiui ga, ali ga potiui da promijeni smjer i potuje moj prostor, S
vremena na vrijeme stala bih pred njega vrei pritisak i natjerala ga da
se okrene, da potri ako eli pobjei. Nije to bilo nita novo. Natjerala
sam ga tako u trk nekoliko puta tijekom posljednjeg tjedna, a danas sam
bila spremna krenuti dalje. Cuss mi je dopustio da mu se pribliim, a ja
sam zamahnula uetom, smotavi ga u oputeni krug, priajui s njim
dok sam se pribliavala njegovu ramenu. Zasad je ilo dobro.
Cuss je teko disao, a iako su mu oi bile uperene u mene, nije se
pomaknuo. Kraj ueta njeno sam prislonila o njegov vrat, a zatim ga
odmaknula. Potom sam to ponovila, malo vre, a on je blago zadrhtao.
Pomaknula sam ue na drugu stranu, gladei mu vrat njime,
privikavajui ga na osjeaj ueta oko vrata, desenzibilizirajui ga. A onda
sam, oprezno, polako, opustila petlju i prebacila je preko njegove glave,
pustivi je da oputeno visi oko njegovih ramena. ekala sam, drei ular
u ruci, ekajui da mi kae ne.
Ubrzo e preklinjati Georgiju da ga svee, glas je doao odnekud
iza mene. Cuss je poskoio i zanjitao, otro zamahnuvi glavom i
povukavi me, oprivi mi ruke uetom prije no to sam ga ispustila i
pustila ga da otri.
Vidim da se neke stvari nisu promijenile. Otrla sam peckave ruke i
okrenula se prema njemu. Nisam morala ni vidjeti njegovo lice da bih
znala tko je. Predstavljalo mi je svojevrsno olakanje napokon to obaviti.
Mojsije je stajao izvan obora, ruke prebacivi preko gornje daske,
nogu poduprijevi o donju. Pokraj njega stajao je mukarac, s akalicom
u ustima, dranja identinog Mojsijevom. No tu je svaka slinost
zavravala.
ivotinje te i dalje ba ne vole, je li? rekla sam. Bila sam zadovoljna
svojom staloenou.
Nije rije samo o ivotinjama. Mojsije ima takav uinak i na veinu
ljudi. Stranac se nasmijeio i pruio ruku preko ograde, tovie, mislim
da sam ja njegov jedini prijatelj. Prila sam mu prihvativi ponuenu
ruku.
Bog, Georgia. Ja sam Tag. Imao je teksaki naglasak i izgledao je
kao da bi bez problema mogao svladati Cussa kad bi to elio. Podsjeao je
~ 154 ~
Knjigoteka
 briana&anna

na one stare seoske deke, s trunkom osobnosti biveg robijaa, koja te

upozoravala da ga se pripazi. Bio je zgodan na neki grub nain, ak i s
nosom koji je trebalo izravnati i kosom koju je trebalo podiati, no
njegov je osmijeh bio zasljepljujui, a stisak ruke vrst. Pitala sam se
kako je, zaboga, zavrio s Mojsijem.
Zatim sam okrenula pogled prema Mojsiju, prema njegovim zlatno-
zelenim oima koje nikako nisu pripadale njegovome tamnome licu, no
opet su bile predivne. I ba kao prije tjedan dana u onom krcatom dizalu,
tlo se pod mojim nogama zatreslo, tek blago, tek dovoljno da se zapitam
je li se zemlja nakrivila ili je samo moja perspektiva iskrivljena.
Vjerojatno sam predugo zurila, no on je uzvraao istom mjerom,
nagnuvi glavu ustranu, kao da se i on treba prilagoditi.
Mukarac pokraj Mojsija nelagodno je proistio grlo, a zatim se
osmjehnuo, rekavi si neto u bradu to nisam sasvim razumjela.
to se dogaa kod Kathleen? Prodaje kuu? upitala sam,
okonavi igru strpljenja s Mojsijem i okrenuvi glavu. Cuss je jo uvijek
oko svojega vrata imao omotano moje ue, stoga sam zgrabila drugo s
ogradnog stupa pokraj Taga. Cuss se prislonio uz drugu stranu obora kao
da je poslan na predah.
Moda. Zasad je samo istimo, Mojsije je tiho odgovorio.
Zato? uzvratila sam. Zato sada? Gledala sam ga ne smijeei se,
ne elei usputno razgovarati s golemom pogrekom. A to je on bio.
Golema pogreka. eljela sam znati zato je doao. I eljela sam znati
kada odlazi. Krenula sam prema Cussu koji je zanjitao i zadrhtao elei
pobjei. Oito nije htio biti u blizini stranaca koji su stajali uz ogradu.
Bilo je vrijeme, Mojsije je jednostavno rekao, kao da je vrijeme
imalo vei utjecaj na njega no to sam ga ja ikada imala.
ja bih bila zainteresirana za kupnju ako je odlui prodati. To bi
imalo smisla. Ve sam dulje vrijeme razmiljala o tome, no nikada nisam
eljela potraiti Mojsija kako bih mu to ponudila. No sada se vratio. A ako
je namjeravao prodavati, kua je za mene imala smisla, s obzirom na to
da je graniila s imanjem mojih roditelja.
Nije odgovorio, pa sam slegnula ramenima kao da mi je svejedno to
e uiniti s kuom. Poela sam se pribliavati Cussu, ostavljajui dvojicu
nedobrodolih posjetitelja da uine kako im drago.
Georgia? Lecnula sam se kada je Mojsije izgovorio moje ime, a
zatim je Tag opsovao; njegovo dugo, razvueno sraaaaaaanje, nije mi
imalo previe smisla.

~ 155 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Georgia? Pripada li ovaj konj tebi? Mojsije je otro upitao.

Tko, Cuss? Ne. Samo ga treniram. Nisam podigla glavu na pitanje,
ve nastavila prilaziti Cussu.
Ne. Ne taj konj. Mojsijev je glas zvuao udno te sam podigla
pogled, preko obora i male jahae arene, prema panjaku gdje su nai
konji pasli.
Ondje se nalazilo oko est konja, prilino daleko od nas, a meu
njima bili su Sackett i Lucky, kojima smo se koristili izriito za
hipoterapiju i nita vie. Lucky se pokazao najdraim, najmirnijim
dekom na svijetu. Potpuno sam ga uspjela pripitomiti.
Paint. Je li paint tvoj? Tag je upitao, a u glasu mu se ula slina
napetost.
Calico? Da. Naa je. Kimnula sam, pronaavi lijepu kobilu s
bijelom grivom i svijetlim bojama, osjetivi slian trzaj srca koji bih
uvijek osjetila kada bih je vidjela.
Odjednom se Mojsije okrenuo i poeo udaljavati od obora,
svladavajui udaljenost izmeu naeg imanja i stranjeg dijela njegove
kue bez pozdrava, ne osvrnuvi se ni jednom.
Tag i ja smo samo gledali za njim, a ja sam svoj zbunjen pogled
okrenula prema Mojsijevu prijatelju.
Upitala bih te koji je, dovraga, njegov problem, no odavno sam
prestala mariti. Prila sam Cussu i uhvatila ue oko njegova vrata malo
vre no to bih to uinila pod normalnim okolnostima. Propeo se i
zabacio glavu, natjeravi me da poalim zbog svojih brzopletih
postupaka. Uspjela sam mu skinuti ue s vrata, ali ne bez spretnog
poskakivanja, pokuavajui izbjei zube i potkove.
Za njegovo dobro, nadam se da to nije istina, Tag je iskreno
odgovorio, to me jo vie zbunilo. No zatim se odmaknuo od ograde,
krenuvi za Mojsijem. Drago mi je da smo se upoznali, Georgia. Sasvim si
drukija no to sam zamiljao. I drago mi je zbog toga.
Nisam imala drugog odgovora osim gledati za njim. Bio se udaljio
oko pet metara kada je zazvao preko ramena: Teko e ga svladati.
Nisam siguran da stari Cuss eli da ga se jae.
Da, da, da. To svi govore, dok se ja ne popnem na njih, dobacila sam
zauzvrat.
ula sam kako se smije dok sam ja kretala ispoetka s Cussom.

~ 156 ~
Knjigoteka
 briana&anna

XVIII.

MOJSIJE

OVJEK BI POMISLIO da u, nakon cijelog ivota vianja mrtvih, mrziti

groblja. No nisam ih mrzio. Volio sam ih. Bila su tiha. Bila su mirna. A
mrtvi su bili poslagani u uredne, male redove ispod zemlje. Na sigurnom.
Ili su barem njihova tijela bila na sigurnom. Mrtvi nisu tumarali
grobljima. Tu nisu bili njihovi ivoti. Privlaila ih je tuga njihovih
voljenih. Jad njihovih voljenih. Vidio sam ive mrtvace kako hodaju iza
supruge ili keri, sina ili oca, mnogo puta. No danas, na levanskom
groblju, nije bilo ivih mrtvaca.
Danas sam vidio samo jednu osobu, a na trenutak, srce mi je
poskoilo kada mi je pogled pao na njezinu svijetlu kosu i vitku figuru,
ugledavi je kako ui pokraj oblinjeg groba. Zatim sam shvatio da to
nije Georgia. Nije mogla biti Georgia. Vidio sam konja i uo kako ga
Georgia naziva Calico, i doao sam ravno ovdje. Osim toga, ova je ena
bila manja od Georgije, moda malo starija, a njezina je plava kosa padala
u kovrama iz neurednog vora na glavi. Ostavila je mali buket pokraj
kamena na kojemu je velikim slovima pisalo Janelle Pruitt Jensen te se
zaputila prema visokom mukarcu koji je stajao na rubu groblja. Kada
mu je prila, nagnuo se prema njoj i poljubio je, kao da je tjei, zbog ega
sam odmah svrnuo pogled. Nisam namjeravao piljiti. No bili su oni
upadljiv par - tama i svjetlo, mekoa i snaga. Mogao bih ih lako naslikati.
Mukareva je koa bila tamna poput moje, no nije mi izgledao kao
crnac. Moda Indijanac, visok i vitak, a po dranju bih pretpostavio da je
vojnik. Njegova je partnerica bila mrava enskica u blijedoruiastoj
suknji, bijeloj bluzi i sandalama, a kada su se okrenuli prema izlazu i kada
sam je vidio iz profila, shvatio sam da je poznajem.
Kada sam bio klinac, Gigi me tjerala da idem u crkvu svaki put kada
bih je posjetio. Jedne nedjelje, kad sam imao otprilike devet godina, neka
je djevojka ondje svirala orgulje. Tada je imala moda trinaest ili
etrnaest godina, ali to kako je svirala bilo je neto posebno. Zvala se
Josie.
Njezino sam ime uo izgovoreno bakinim glasom u mislima, pa sam
se malo nasmijeio.

~ 157 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Glazba koju je Josie stvarala bila je nevjerojatno dirljiva i

jednostavno predivna. A najbolje od svega, umirivala me i pruala mi
osjeaj sigurnosti. Gi je to odmah zapazila pa smo poeli odlaziti do crkve
kad god bi Josie vjebala, sluati je iz pozadine. Katkada bi svirala klavir,
esto bi svirala orgulje, no togod bilo, ja bih bio miran. Sjeam se kako je
Gi jednom uzdahnula i rekla: Ta je Josie Jensen glazbeno udo.
A onda mi je rekla da sam i ja udo. apnula mi je u uho, dok je
Josiena glazba svirala u pozadini, da ja stvaram glazbu dok slikam, ba
kao to Josie stvara glazbu dok svira. I jedno i drugo bili su darovi,
posebni darovi koje treba njegovati. Potpuno sam zaboravio na to. Do
sada. ena se zvala Josie Jensen, a grob koji je posjetila zacijelo je
pripadao njezinoj majci.
Promatrao sam par kako se udaljava, izgubljen u sjeanju na njezinu
glazbu kada je, u posljednjem trenutku, Josie zastala i okrenula se. Neto
je rekla mukarcu koji je bio s njom, a koji je potom bacio pogled prema
meni i kimnuo.
Zatim je krenula prema meni, traei put oko grobova sve dok se nije
nala nekoliko koraka ispred mene. Razdragano se nasmijeila i pruila
ruku u pozdrav. Prihvatio sam je i kratko zadrao prije no to sam je
ispustio.
Mojsije, zar ne?
Da. Josie Jensen, zar ne? Nasmijala se. Oito joj je bilo drago to
sam i ja nju prepoznao. Sada sam Josie Yates. Moj suprug, Samuel, ne
voli groblja. Navajo Indijanci imaju svoje vjerovanje oko toga. Dolazi sa
mnom, ali eka pod drveem.
Navajo. Bio sam u pravu.
Samo sam ti htjela rei koliko sam voljela tvoju baku... tvoju
prabaku, zapravo, je li? Kimnuo sam dok je nastavljala. Kathleen je
imala ono neto u sebi zbog ega bi se ovjek u njezinoj blizini osjeao
kao da e sve biti u redu. Nakon to mi je mama umrla kada sam bila
mala, ona je bila jedna od gospoa iz crkve koje su se brinule za moju
obitelj, a brinula se i za mene, uei me tota i doputajui mi da
provodim vrijeme u njezinoj kuhinji kada bih trebala dokuiti kako
uiniti ovo ili ono. Bila je predivna. Iz Josiena glasa proimala je
iskrenost, a ja sam kimnuo, slaui se.
Takva je bila. I ja sam se uvijek tako osjeao s njom. Progutao sam
knedlu i nelagodno spustio pogled, shvaajui da razgovaram o neem
osobnom s nepoznatom osobom. Hvala ti, rekao sam, nakratko je
pogledavi u oi. To mi mnogo znai.
~ 158 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Jednom je kimnula, razvukavi usne u tuni osmijeh prije nego to se

okrenula.
Mojsije?
Da?
Zna li tko je Edgar Allan Poe?
Podigao sam obrve, zbunjen. Znao sam. No bilo je to udno pitanje,
Kimnuo sam, te je nastavila.
Napisao je neto to nikada nisam zaboravila, a ja oboavam rijei.
Moe pitati mojega supruga. Zatrpavala sam ga rijeima i glazbom sve
dok nije poeo moliti za milost i oenio me. Namignula je. Edgar Allan
Poe rekao je mnoge divne stvari - i mnoge uznemirujue stvari - no one
esto idu jedna s drugom, zna.
ekao sam, pitajui se to mi ta ena eli rei.
Poe je rekao: Nema iznimne ljepote koja nema neeg neobinog u
proporciji. Josie je okrenula glavu, pogledavi svojega supruga koji se
nije ni pomaknuo. Potom je promrmljala: Mislim da je tvoj rad neobian
i predivan, Mojsije. Poput disonantne melodije koja se sama razjanjava
ako slua. Samo sam htjela da to zna.
Ostao sam bez rijei, pitajui se gdje je i kada vidjela moj rad,
zapanjen jer uope zna za mene, a ipak mi se ne boji prii. Naravno,
njezin je suprug stajao petnaestak metara udaljen, a iskreno sam
sumnjao da bi itko dirao Josie pod njegovim budnim okom.
Zatim su oni otili, a osim mene nije ostao nitko. Levansko groblje
izgledalo je poput dobroodravanog pionirskog groblja, ne odve veliko,
ali dovoljno veliko, neprestano rastui kako je rastao grad i ondje
pokapao svoje mrtve. Bilo je okrenuto prema zapadu, smjeteno iznad
ostatka doline na povienju ispod brda Tuckaway, gledajui na
poljoprivredna zemljita i panjake. S mjesta na kojemu sam stajao
mogao sam vidjeti staru autocestu, dugu srebrnu traku koja je presijecala
polja u nedogled. Pogled je bio spokojan i umirujui, i bilo mi je drago to
su Gigini ostaci ba tu.
Hodao sam izmeu redova spomenika, proavi pokraj Josiene
majke, dok napokon nisam dosegnuo dugi niz Wrightovih, nekoliko
generacija, barem etiri. Na trenutak sam zastao ispred Gigina
spomenika, poloivi ruku na njezino ime, iskazujui potovanje, no onda
sam nastavio, traei razlog zbog kojeg sam doao. Novi spomenici, stari
spomenici, spomenici koji su bili sjajni, spomenici koji su bili ravni.
Cvijee i vjetrenjae i vijenci krasili su brojne grobove. Pitao sam se zato

~ 159 ~
Knjigoteka
 briana&anna

ljudi to ine. Njihovi mrtvi ne trebaju nikakva sranja preko svojih imena.
Ali kao i sve, i to je uglavnom imalo veze sa ivima. ivi trebaju dokazati
sebi i drugima da nisu zaboravili. A u malom gradiu poput ovoga na
groblju se uvijek odvijalo svojevrsno natjecanje. Bio je to mentalitet koji
se vodio sljedeom logikom: Ja volim najvie, ja patim najvie, stoga u
stvoriti golemu scenu svaki put kada doem pa da svi znaju i da me svi
ale. Znao sam da sam cinik. Definitivno sam bio i gad. No nije mi se to
svialo. I nisam mislio da mrtvi ba to trebaju.
Pronaao sam dugi red Shepherdovih i gotovo se nasmijao na ime
jednoga. Warlock 8 Shepherd. Kakvo ime. Warlock Wright - moda su me
tako trebali nazvati. Ionako su me nazivali vjecem. Prouavao sam
spomenike i shvatio kako je ondje pokopano i pet generacija
Shepherdovih djedova, a njihove supruge pokraj njih. Pronaao sam prvu
Georgiju Shepherd i prisjetio se dana kada sam zadirkivao Georgiju zbog
njezina imena.
I ondje se nalazila sljedea generacija, iako je preskoila onu izmeu.
Spomenik otprilike pola metra visok i pola metra irok, jednostavan i
dobroouvan, stajao je na samom kraju reda, razmaknut od ostalih tako
da je s obiju strana imao po jo jedan prazan trak trave, kao da je
ostavljeno mjesto za one koji e doi poslije.
Eli Martin Shepherd. Roen 27. srpnja 2007., umro 25. listopada
2011., bilo je sve to je pisalo.
Na spomeniku je bio ugraviran konj, konj koji je izgledao kao da mu
je zadnjica iarana. Paint, Veliki buket livadnog cvijea u svjetloutoj vazi
stajao je pokraj nadgrobnog kamena, a pjesma koju je ena pjevala u
Elijevu sjeanju Ti si moje sunace... obuzela mi je misli i uhvatio sam se
kako naglas izgovaram te rijei. Georgijino ime nije bilo ispisano na
kamenu, no s jasnoom koja je izazivala i muninu i ok znao sam da je
ona Elijeva majka. Morala je bid.
Izbrojio sam unatrag samo kako bih bio siguran. Devet mjeseci prije
srpnja 2007. bio bi listopad 2006.
Georgia je bila Elijeva majka. A ja sam bio Elijev otac. Morao sam biti.

* * *

GEORGIA

8 engl. warlock - arobnjak, vjetac

~ 160 ~
Knjigoteka
 briana&anna

RODILA SAM ELIJA 27. srpnja 2007., mjesec dana prije no to sam
navrila osamnaest. Nitko nije znao da sam trudna sve dok nisam ula u
trei mjesec. ekala bih i dulje, no udobne wranglerice koje sam nosila
svaki dan nisu se vie dale zakopati, a moj ravni trbuh i uski bokovi vie
nisu bili ni dovoljno ravni ni dovoljno uski da se mogu uvui u tijesan,
nemilostiv traper. No to to sam bila trudna nije bila najgora stvar.
Najgora stvar bila je to to je Mojsije otac, a Mojsijevo se ime pretvaralo u
siktanje i psovanje kamo bih se god okrenula.
Moji roditelji i ja razgovarali smo o posvajanju, no nisam mogla to
uiniti. Nisam mogla to uiniti Mojsiju. To bi uinilo sve to se izmeu nas
dogodilo beznaajnim, A za mene nikada nije bilo i nikada nee biti
nevano. Mojsije moda nee saznati za svoje dijete, i moda e zauvijek
biti sam na svijetu, no njegovo dijete nee biti. A iako sam ga katkada
mrzila, iako sam ga uinila mukarcem bez lica, iako nisam znala gdje je
ni to radi, nisam mogla napustiti njegovo dijete. Nisam mogla.
No kada se Eli rodio, nije se vie radilo o meni ili o Mojsiju ili o snazi
ili slabosti. Odjednom, sve se poelo vrtjeti oko Elija, djeaka zaetog u
nemiru, djeaka koji je rako nalikovao na oca da sam ga, kada bih
pogledala to siuno lie, voljela s takvim arom da bi se aljenje nad
njegovim zaeem zatreslo, napuklo, a zatim razmrvilo u prah - izgubivi
mo da nas povrijedi, kao papir u plamenu privrenosti koji je buktio u
mojemu srcu i koji je dragocjeno lice mojega djeteta pretvorio u Sveto
pismo, uguivi sav strah.
Kako e ga nazvati, Georgia? moja je mama proaptala, a suze su
joj se slijevale niz lice dok je promatrala kako njezino dijete postaje
majkom. Ostarjela je u tih nekoliko mjeseci otkad sam se rasteretila pred
njom. No dotaknuta slatkoom novog ivota koja je bolniku sobu inila
svetim mjestom, izgledala je spokojno. Pitala sam se je li se isti spokoj
oitavao i na mojemu licu. Bit emo dobro. Ja u biti dobro.
Eli.
Mama se nasmijala i zatresla glavom. Georgia Marie. Nasmijala se.
Po Eliju Jacksonu, jahau bikova?
Po Eliju Jacksonu. elim da uhvati ivot za rogove i da ga izjae kako
spada. A kada postane najbolji jaha bikova koji je ikada ivio, bolji od
svojeg imenjaka, svi e, umjesto njegova, skandirati ima Elija Shepherda.
Unaprijed sam isplanirala svoj odgovor, i zvuao je prokleto dobro jer
sam bila iskrena. No zapravo, nisam po jahau bikova nazvala Elija. To je
bila samo sretna sluajnost. Nazvala sam ga Eli po Mojsiju. Nitko nije
~ 161 ~
Knjigoteka
 briana&anna

elio razmiljati o Mojsiju. Nitko nije elio razgovarati o njemu. ak ni ja.

No moje je dijete bilo njegovo dijete. A ja se nisam mogla pretvarati da
nije tako. Nisam ga mogla sasvim prekriiti.
Dugo sam razmiljala o tome kako nazvati svoje dijete. Ili smo na
ultrazvuk u dvadeset i prvome tjednu i znala sam da je deko. Odrasla
sam itajui Louisa LAmoura i bila sam uvjerena da sam roena u krivo
vrijeme. Da je moje dijete bilo curica, nazvala bih je Annie. Po Annie
Oakley. Annie, uzmi svoj prokleti pitolj. No bio je deko. A nisam ga
mogla nazvati Mojsije.
Kopala sam po Bibliji sve dok nisam nala stihove u Knjizi izlaska u
kojima Mojsije govori o svojim sinovima i njihovim imenima. Najstariji se
zvao Gershom. Proitavi to ime, lecnula sam se. Moda je ono bilo
popularno u Mojsijevo vrijeme - kao Tyler ili Ryan ili Michael sada no
nisam to mogla uiniti svojemu djetetu. Ime drugog sina bilo je jo gore.
Eliezer. Mojsije u pismu kae da ga je nazvao Eliezer zato to je Bog
mojega oca bio pomo moja, i spasio me od maa faraonova.
Knjiga djejih imena koju sam kupila i iitavala rekla je da Eliezer
znai Bog pomoi ili Bog je moja pomo. To mi se svidjelo. Mojsije je
bio spaen od maa Jennifer Wright, valjda. Moda je bio spaen kako bi
moj sin mogao doi na svijet. Bila sam mlada, kako sam mogla znati? No
ime se inilo prikladnim, jer nisam sumnjala da u trebati svu moguu
pomo - od Boga i svih ostalih. Stoga sam ga nazvala Eli.
Eli Martin Shepherd. Eli jer je bio sin Mojsijev, Martin po mojem ocu,
Shepherd jer je bio moj.
Zavrila sam etvrtu godinu s trbuhom do zuba, maturiravi sa
svojom generacijom. Nikada nisam odgovarala na pitanja, nikada nisam
priala o Mojsiju. Pustila sam ljude da priaju, odgovorivi im srednjim
prstom kada je odgovor bio potreban, S vremenom ljudi su jednostavno
preli preko toga. No svi su znali. Trebao si samo pogledati Elija da bi
znao.
Eli je imao smee oi, ba poput mojih, a mama je rekla da ima i moj
osmijeh, no ostatak je bio Mojsijev. Njegova je kosa bila masa tamnih
kovra i pitala sam se bi li Mojsijeva kosa izgledala tako kada bi izrasla.
Uvijek je bila podiana kratko, vojniki. Pitala sam se to bi Mojsije
pomislio da vidi Elija, bi li prepoznao sebe u naem sinu. No onda bih
odagnala te misli i pretvarala se da mi nije stalo, inei Mojsija ponovno
ovjekom bez lica kako ih ne bih usporeivala.
No Eli je bio poput mene po drugim stvarima. Bio je pun energije i
hodao je ve s deset mjeseci. Trala sam za njim sljedee tri i pol godine.
~ 162 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Smijao se i jurcao i nikada ne bi bio miran, osim kada bi vidio konja. Onda
bi bio tih i miran, ba onakav kakav sam rekla da mora biti, i gledao bi ga
kao da ne postoji nita bolje na svijetu, nita ljepe, i kao da nigdje
drugdje ne bi radije bio. Ba poput svoje mame. Osim djejih crtea i
povremenog nereda koji bi stvorio posvuda maljajui hranom, u emu je
uivao, nije pokazao sklonost slikanju.
Meutim, nisam mogla ostajati kod kue i brinuti se za njega, ne ba
cijelo vrijeme. Moja je mama uvala Elija tri dana u tjednu kada bih ja
putovala do Sveuilita Utah Valley, sat vremena sjeverno od Levana, to
mi je bio plan ak i prije no to je Eli promijenio moje prioritete. Snovi o
natjecanjima u rodeu i postajanju najboljom barrel trkakom u svijetu
propali su. Odluila sam krenuti stopama svojih roditelja. Konji i terapija.
To je imalo smisla. Bila sam dobra sa ivotinjama, posebice s konjima.
Radit u ono to volim, a moda u usput i nauiti neto to bi mi moglo
pomoi da prihvatim svoj odnos s Mojsijem. Poela sam stvarati svoj
ivot u Levanu. Nisam namjeravala otii. Bilo je to dobro mjesto za
odgajanje Elija, meu ljudima koji ga vole. Moji su roditelji oboje ondje
roeni, i njihovi roditelji, osim jedne bake koju su preko grebena dovukli
u nau dolinu iz Fountain Greena s druge strane brda. Na groblju je pet
generacija Shepherdovih djedova poivalo pokraj svojih supruga. Pet
sjajnih. I bila sam sigurna da u i ja jednog dana ondje poinuti.
No Eli me preduhitrio.

~ 163 ~
Knjigoteka
 briana&anna

XIX.

MOJSIJE

NISAM NI RAZMILJAO. Nisam se vratio k Giginu grobu i rekao Tagu to

sam pronaao na groblju. Bio sam ispunjen gromovitim bijesom koji sam
nosio kako bih prikrio tihu stravu istine. Odvezao sam se ravno do
Georgije, potom obiavi kuu i zaputivi se do obora i staja. Vise nije bila
u okruglom oboru. Konj kojega je zvala Cuss bio je na panjaku, pasui
blizu ograde, podigavi ui kada sam se pribliio. Otro je zanjitao i
propeo se na stranje noge, kao da sam predator. Pronaao sam Georgiju
kako puni korito vodom, a poput Cussa, i ona je podigla glavu, ukoivi se
dok me sa strepnjom promatrala kako prilazim.
to eli, Mojsije? Podigla je balu sijena bliu ogradi te posegnula
za vilama kako bi je podijelila konjima koji su me oprezno gledali, ne
elei prii, iako je veera bila posluena. Njezin je glas bio otar, glasan,
no u njemu sam uo paniku. Plaio sam je. Velik sam i muko, i mene se
boje. No nije u tome bila stvar. Nije to bio razlog njezinu strahu. Bojala
me se jer se uvjerila da me nikada nije poznavala. Ja sam bio neto
nepoznato. Ja sam bio klinac koji je slikao slike dok je njegova baka leala
mrtva na podu. Ja sam bio psihopat. Neki su ak mislili i da sam ubio
svoju baku. Neki su mislili da sam ubio mnoge ljude. Zaista nisam znao
to je Georgia mislila. A u tom trenutku, nisam ni mario.
to eli? ponovila je kada sam uzeo vile iz njezinih ruku i zavrio
posao umjesto nje. Bilo mi je potrebno neto to e mi odvratiti
pozornost. Ruke su joj bespomono pale uz tijelo te je koraknula unatrag,
oito ne razumijevajui sasvim situaciju.
Imala si sina. Nastavio sam bosti balu sijena i prebacivati je preko
ograde malo po malo, ne gledajui je dok sam govorio. Nikada nisam
gledao u lanove obitelji. Samo bih nastavio priati dok me ne bi
prekinuli ili poeli vritati na mene ili zajecali preklinjui me da
nastavim. Obino je to bilo dovoljno. Mrtvi bi me ostavili na miru kada
bih dostavio njihovu poruku. A ja bih bio slobodan sve dok me netko od
njih ponovno ne bi poeo gnjaviti.
Ima sina i neprestano mi pokazuje slike. Tvoj sin... Eli? Ne znam to
tono eli, ali ne eli me ostaviti na miru. Ne eli me ostaviti na miru,
stoga sam doao ovamo... a moda e mu to biti dovoljno.

~ 164 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Nije me prekinula. Nije poela vritati na mene. Nije pobjegla. Samo

je stajala preda mnom, ruku ovijenih oko sebe, a oiju uperenih u moje
lice. Nakratko su nam se pogledi susreli, no ja sam svoj ponovno
preusmjerio na toku tik iznad njezine glave. Bala sijena je nestala, stoga
sam se oslonio o vile. I ekao.
Moj je sin mrtav. Glas joj je zvuao neobino, kao da su joj se usne
pretvorile u kamen i vie nisu mogle tako lako oblikovati rijei. Oima
sam ponovno preletio preko njezina lica. Uistinu se pretvorila u kamen.
Lice joj je bilo rako mirno da je nalikovalo na skulpture u mojim
knjigama. Na zaguenoj svjetlosti zlatnog popodneva koa joj je bila
glatka i bijela, ba poput mramora. ak je i njezina kosa izgledala
bezbojno, gusta i blijeda, prelijevajui se preko njezina ramena u dugoj
pletenici koja me podsjeala na debelo ue koje mi je Eli neprestano
pokazivao, ue koje se vrtjelo u zraku te u vijugavoj petlji padalo preko
glave konja, konja s bojama na zadnjici.
Znam da jest, njeno sam rekao, no pritisak se u mojoj glavi
eksponencijalno poveavao. Voda se dizala, pulsirala, a brane su bile na
rubu pucanja.
Pa kako ti onda moe ita pokazivati? Georgia me otro upitala.
Progutao sam slinu, pokuavajui zaustaviti valove, i ponovno je
pogledao u oi. Zna kako, Georgia.
ustro je zatresla glavom, odluno nijeui da zna ita takvoga.
Koraknula je unazad, a oi su joj poletjele ulijevo, kao da se sprema
pobjei. Mora me ostaviti na miru.
Potisnuo sam bijes. Tako sam ga snano odgurnuo od sebe kako ne
bih gurnuo nju. A elio sam je gurnuti, izbrisati poricanje s njezina lijepa
lica, zariti joj glavu u blato sve dok joj se usta ne ispune njime. Tada mi
moe narediti da odem. Tada u to zasluiti. Umjesto toga, uinio sam to
je zatraila i okrenuo se, ignorirajui djeaia koji je tapkao iza mene,
aljui oajne slike svoje majke u moj mozak, pokuavajui me dozvati
natrag bez rijei.
Kako izgleda? Zazvala je za mnom, a oaj u njezinu glasu bio je tako
proturjean njezinu odbijanju da sam stao u mjestu. Mislim, ako ga
moe vidjeti. Kako izgleda?
Eli se naglo naao ispred mene, skaui gore-dolje, smijeei se i
upirui prstom prema Georgiji. Okrenuo sam se, jo uvijek ljutit, jo
uvijek prkosan, no spreman pokuati jo jednom, a Eli je ponovno bio
preda mnom, stojei izmeu mene i obora za konje. Pogledao sam u
njega, a onda ponovno u Georgiju.
~ 165 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Malen je. Ima tamnu, kovravu kosu. I smee oi. Oi su mu poput

tvojih. Lecnula se, a ruke su joj poletjele prema prsima, pritiui ih kao
da pokuavaju ohrabriti srce da nastavi kucati,
Kosa mu je preduga. Pada mu na oi. Treba je podiati. Djeak je
maknuo umornu kovru s oiju kao da je razumio to govorim njegovoj
majci.
Mrzio je iati se, rekla je njeno, a usne su joj se odmah stisnule
kao da bi radije da nije pridonijela razgovoru.
Bojao se mainice za ianje, dodao sam. Elijevo sjeanje na zujanje
oko njegovih uiju potaklo je moje vlastito srce da suosjeajno ubrza.
Elijeva sjeanja bila su proeta stravom, a iai su bili dvostruko vei od
njegove glave. Sliili su zjapeim eljustima tiranosaura, dokazujui da
sjeanja nisu uvijek vjerodostojna. Zatim se slika izmijenila u neto
drugo. Roendanska torta. Bila je okoladna s plastinim konjem koji se
propinjao u njezinu sreditu. etiri svjeice bljeskale su oko njega.
Ima etiri godine, rekao sam, vjerujui da mi to Eli pokuava rei.
No znao sam ve. Vidio sam datume na grobu.
Uskoro bi imao est. Prkosno je zatresla glavom. ekao sam. Dijete
me pogledalo s iekivanjem, a zatim ponovno pogledalo u svoju majku.
Jo uvijek ima etiri, rekao sam. Djeca ekaju.
Donja joj je usna zadrhtala, pa ju je zagrizla. Poela mi je vjerovati.
To, ili me poela mrziti. Ili me ve mrzila.
ekaju to? Glas joj je bio tako tih da sam jedva uo pitanje.
ekaju da ih netko odgoji.
Boi na njezinu licu bila je tako intenzivna da sam osjetio nalet
grizoduja zbog toga to sam je tako stjerao u kut. Nije bila spremna za
mene. No ni ja nisam bio spreman. to se mene ticalo, sve je bilo super.
Da je tebe ekao, dugo bi ekao, rekla je tiho, napravivi nekoliko
koraka prema meni, a potom zastavi, agresivnog stava, stisnutih aka.
Oaloena je majka nestala. Sada je preda mnom bila ena kojoj je
uinjeno naao. A ja sam bio mukarac koji ju je napumpao i otiao iz
grada.
Tako emo igrati? promuklo sam zabrektao, potpuno proet
bijesom, tako ljutit da sam elio poeti upati ogradne stupove iz zemlje i
zavitlati bodljikavu icu.
Igrati to, Mojsije? puknula je. I ja sam puknuo.
injenicu da smo ti i ja imali sina. Ja sam imao sina! Napravili smo
dijete zajedno. A sada je mrtav. I nikada ga nisam upoznao. Nikada ga
~ 166 ~
Knjigoteka
 briana&anna

nisam upoznao, Georgia! Nisam znao ni jednu prokletu stvar o njemu. A

ti e me zasipati ovim sranjima? Kako je umro, Georgia? Ha? Reci mi!
Znao sam. Bio sam gotovo siguran da sam znao. Eli mi je neprestano
pokazivao kamionet. Georgijin stari kamionet, Myrtle. Eliju se neto
dogodilo u kamionetu.
Bijes je u raznobojnim krivudavim linijama i prugama poeo fijukati
iza mojih oiju. Osjeao sam kako se voda poinje razdvajati, razmiui
se, tvorei rascjep, a boje s one strane poele su curiti niz kanal. Ruke
sam pritisnuo na oi, a moda sam izgledao slueno kako sam se i
osjeao, jer kada sam spustio ruke, Georgia je bila preskoila ogradu i
poela trati, a noge su joj brzo svladavale udaljenost, kao da se bojala da
u i nju ubiti. A umjesto da me smiri, njezin me bijeg samo dodatno
razljutio. Odgovorit e mi. Rei e mi. I to sada. Krenuo sam za njom,
preko ograde, divljaki trei, bijes usredotoivi na njezina vitka lea i
svijetlu kosu koja joj je ispadala iz pletenice dok je bjeala od mene kao
da sam udovite.
Kada sam je povukao dolje, omotao sam se oko nje i svu njezinu
teinu prebacio na sebe. Tvrdo smo pali; njezina je glava odskoila od
mojega ramena, a moja od poda, no to ju nije nimalo usporilo. Borila se,
udarajui i grebui me poput divlje ivotinje, stoga sam se otkotrljao na
nju, priklijetivi joj ruke izmeu nas, potiskujui njezine noge svojima.
Georgia! zareao sam, pritisnuvi svoje elo na njezino,
kontrolirajui svaki njezin dio. Mogao sam osjetiti kako se bori za dah,
plae, svom se snagom pokuavajui oduprijeti.
Prestani! Razgovarat e sa mnom. Razgovarat e sa mnom. Sada.
Odmah. to mu se dogodilo? Osjetio sam led u rukama i plamen na
vratu, to me podsjetilo na Elijevu prisutnost. Znao sam da nas promatra,
da promatra kako onesposobljujem njegovu majku. I osjeao sam se
posramljeno. Nisam ga elio vidjeti i nisam je mogao pustiti. Trebao sam
da mi najprije sve kae. Promijenio sam poloaj da je ne bih zdrobio, no
nisam podigao elo s njezina, kontrolirajui njezinu glavu. Kada ti konj da
svoju glavu, tvoj je. Georgijine su rijei aptale u mojem sjeanju. Nije mi
davala svoju glavu. No ja u je uzeti. Govori.

* * *

GEORGIA

~ 167 ~
Knjigoteka
 briana&anna

MAMA! IDEM! doviknula sam na izlazu iz kuhinje, uzevi kljueve s

hladnjaka.
I ja elim ii. Eli je skoio s poda gdje je pozorno gradio obor od
minijaturnih cjepanica i zatrao se prema vratima, zbog ega su se
cjepanice razletjele u svim smjerovima. Ve sam ga okupala i obukla mu
njegovu najdrau Batmanovu pidamu, prikopavi mu ak i mali crni
plat oko vrata kako bi mogao spasiti Gotham izmeu popravljanja obora.
Podigla sam ga i zavrtjela, a on se noicama vrsto uhvatio oko mojega
struka, rukama mi obavivi vrat.
Ne, mili. Ne ovaj put. Ostat e s bakom i djedom, dobro? Elijevo se
lice namrtilo, a oi u trenu ispunile suzama. I ja elim ii! plano je
protestirao.
Znam, ali ja se dokasna neu vratiti, a to tebi nee biti zabavno.
Bit e mi zabavno! Volim dugo biti budan! vre je stegnuo noge, a
ruke su mu se poput kripca stisnule oko mojega vrata.
Eli, prestani, nasmijala sam se. Djed je rekao da e gledati Johna
Waynea i kauboje s tobom. A kladim se da e baka napraviti kokice.
Dobro? Eli je ljutito odmahivao glavom i bilo mi je jasno da nee
suraivati. U zadnje sam ga vrijeme preesto ostavljala.
MAMA! Pomozi! Ispustila sam glas tako da ga moja mama moe uti,
gdjegod bila.
Samo idi, George! Mi emo se pobrinuti za njega. Glas mojeg tate
doao je iz stranjeg dijela kue, a ja sam hodala s Elijem u naruju sve dok
nisam dola do sobe svojih roditelja. Moj je tata bio ispruen na krevetu, s
daljinskim u ruci, bez izama na nogama, premda je na glavi jo uvijek
imao svoj kaubojski eir. Pozdravio nas je smijekom i potapao krevet,
nagovarajui Elija da mu se pridrui.
Doi, divljaiu. Sjedni uz djeda. Idemo pokuati pronai dobar
kaubojski film.
Eli je pustio moj vrat i nevoljko skliznuo s mene, spustivi se u
usamljenu malu hrpicu na krevetu. Objesio je glavu kako bi mi dao do
znanja da nije sretan, no barem je prihvaao. Brzo sam mu poljubila
glavicu i odmah se odmaknula kako me ne bi mogao ponovno zgrabiti.
Njegove su ruice znak biti poput ljepljivih pipaka.
Gledamo kaubojske emisije, mamice. Mamicama nije doputen
pristup. Eli se nadurio, iskljuujui me onako kako sam ja iskljuivala
njega. Zatim je prekriio ruke i mrcnuo, a ja sam, uzdahnuvi, pogledala
tatu.

~ 168 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Hvala, tata, tiho sam rekla, a on mi je namignuo.

ula si ga. Mamicama nije doputen pristup. Izlazi, mala, ponovio je
uz smijeak.
Izletjela sam kroz kuu iziavi kroz stranja vrata, zaobilazei pilie i
dvije mamine biserke, Dame i Ednu, zamahnula kosom i otvorila Myrtlina
vrata u tren oka. Kada su se vrata zatvorila, okrenula sam klju, a stari je
kamionet oivio uz riku motora i glasno tretanje iz zvunika - svirala je
pjesma Gordona Lightfoota If You Could Read My Mind. Voljela sam tu
pjesmu pa sam na trenutak zastala, sluajui. Ta je stanica uvijek putala
stare country pjesme. I ja sam se katkada osjeala kao stara country
djevojka. Imala sam dvadeset i dvije godine, no u posljednje sam se vrijeme
osjeala kao da imam etrdeset i pet. Glasno uzdahnuvi, nagnula sam se i
poloila glavu na volan, preputajui se pjesmi, samo na minutu. Mrzila
sam ostavljati Elija. To je uvijek bila prava muka. Sada sam samo trebala
doi do daha. U mom ivotu nije bilo tiine. Nikada. Nije bilo vremena za
disanje.
Veeras sam samo eljela biti mlada i lijepa i moda plesati s nekoliko
slatkih kauboja i pretvarati se kao da se trebam brinuti samo za sebe, pa
ak i da traim mukarca poput ostalih djevojaka. No nisam ga traila. Eli
je bio jedini mukarac u mojemu ivotu. No veeras bi bilo lijepo da me
netko bar nakratko uzme u svoje naruje. Moda e bend ak i svirati ovu
pjesmu. Zatrait u je.
Gordon je zavrio s pjesmom o djevojci koja ita misli, a sljedea na
repertoaru bila je o tome kako mame ne doputaju svojim djeacima da
odrastu u kauboje. Malo sam se nasmijala. Moj je djeak ve bio kauboj.
Prekasno.
Ponovno sam uzdahnula i podigla glavu s volana. Provjerila sam
retrovizor, spustila sjenilo za auto i pogledala u svoj odraz napokon
nanijevi malo sjajila i cmoknuvi usnama. Zatim sam prebacila u rikverc i
poela se povlaiti. Vrijeme je za polazak. Djevojke e sigurno ve biti
ondje, a ja kasnim, kao obino.
Bilo je to kao da sam udarila rubnik. Zauo se tupi udar i poskok. Ne
odve velik poskok. Niti odve jak udar. No neto. Opsovala sam i ponovno
provjerila retrovizor, pitajui se to sam, zaboga, pregazila.
Izila sam iz kamioneta, a pogled mi je odmah privukla guma. Crni
komad neega bio je omotan oko nje. Vrea za smee? Jesam li udarila
kantu za smee? Zalupila sam vratima i napravila jedan korak. Samo
jedan. I odjednom sam shvatila to je to. Elijev plat. Elijev Batmanov plat
bio je omotan oko gume.
~ 169 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Elijev plat. Plat koji je Eli nosio. Ali Eli je bio unutra. Eli je sjedio s
mojim tatom, gledajui kauboje. Pala sam na koljena, sagibajui se, oajna,
znajui da moram pogledati. Nisam mogla pogledati. Morala sam
pogledati...

* * *

MOJSIJE

KADA JE ZAVRILA, otkotrljao sam se s nje i podigao u sjedei

poloaj. Nije se pomicala. Ruke su joj i dalje bile prekriene preko prsa
gdje sam ih drao priklijetenima dok je priala, grubo mi apui na uho.
Kosa joj se sasvim rasplela, prostrvi se oko glave u divljem neredu.
Izgledala je poput slike Arthura Hughesa. Dama od Shalotta. Georgia je
izgledala poput dame od Shalotta, prekrienih ruku, kose rasprostrte oko
nje, praznog pogleda.
No njezine oi sada nisu bile prazne. Bile su zatvorene, a suze su se
slijevale niz njezino lice. Prsa su joj se podizala i padala kao da je upravo
istrala maraton. Stavio sam ruku na vlastito uzdrhtalo srce i okrenuo se
od nje, ne mogavi se podii na noge. Ne mogavi uiniti nita osim
poloiti glavu na koljena.
A onda mi je Eli pokazao ostatak.

Georgijina glava bila je naslonjena na volan starog kamioneta, a

glazba se izlijevala kroz prozore. Gledao sam je iz neobinog kuta, kao da
sam sjedio na zemlji iza zahralog odbojnika. Georgijina je kosa bila
glatka i duga, sjajna i ista kao da ju je upravo osuila i spremila se poi na
neko posebno mjesto. Otvorila je oi i spustila vizir ne bi li provjerila boju
svojih usana. Protrljala ih je jednu o drugu i ponovno ga zaklopila. Moj se
pogled promijenio kao da su oi kroz koje sam gledao promijenile poloaj.
Piljio sam u stranji dio kamioneta, u sputena vrata prikolice. Jo sam
uvijek bio visoko. Slika se zatresla lijevo-desno kao da se pokuavam
popeti. Motor je zagrmio, a pogled se ponovno promijenio, naglo,
nespretno. Kotai, asija.
Zatim Georgijino lice, kako proviruje ispod kamioneta. Strava na
njezinu licu sasvim ga je izobliila. Izgledala je grozno - zjapeih usta i
sluenih oiju. Izgledala je kao da nije s ovoga svijeta, i vritala je Eli, Eli,
Eli...

~ 170 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Osjetio sam kako njezin vrisak odzvanja mnome kada se veza naglo
prekinula, a slika u mojem mozgu postala crna. No Eli nije otiao. Samo je
nagnuo glavu ustranu i ekao. Zatim se nasmijeio blago, tuno, kao da je
znao da e me to to mi je pokazao povrijediti.
I ja sam spustio lice u ruke i zaplakao.

* * *

GEORGIA

BIO JE TO JEDAN OD najgorih zvukova koje sam u ivotu ula.

Mojsijev pla. Njegova su se lea tresla u parodiji groznog smijeha, a
glavu je obuhvatio rukama kao da nije mogao vjerovati u to to sam mu
rekla. Zaudo, kada se otkotrljao od mene izraz mu je bio tup, skamenjen,
poput granitnog zida. A onda je nagnuo glavu tek blago, kao da slua
neto... ili razmilja o neemu. Tek je tada ispustio stravian, bolan jecaj,
prekrio oi rukama i izgubio svu samokontrolu. Nisam ak ni bila sigurna
zato je zaplakao. Ja mu nisam znaila nita. Oito.
Uvijek je bio tako povuen i suzdran, i mogao se povui bez
najmanje naznake da ga je razdvojenost uznemirivala. Nije poznavao
Elija. Nikada ga nije upoznao. Pokuala sam mu rei. Posjeivala sam onu
prokletu ustanovu tjedan za tjednom sve dok mi sasvim jasno nisu dali
do znanja da nisam poeljna. Napisala sam mu pismo koje nitko nee
dostaviti. A onda je tek tako nestao na gotovo sedam godina.
Nije poznavao Elija. Bio je u pravu oko toga. No zbog toga je trebao
lake podnijeti vijesti. A iz naina na koji je plakao u svoje ruke,
slomljena srca, bilo je jasno kako nije nimalo lako.
Nisam se usudila tjeiti ga. Ne bi elio moj dodir. Ja sam bila ista kao
njegova majka. Nisam se pobrinula za svoje dijete, ba kao to se ona nije
pobrinula za Mojsija. Prezirala sam se gotovo onoliko koliko me Mojsije
prezirao; osjeala sam kako taj prijezir zrai iz njega. No to me nije
sprijeilo da zaplaem s njim.
Uvijek me udilo to to su mi suze neprestano dolazile. Dan za
danom. Kao da postoji neograniena zaliha. Moja je tuga bila dubok,
podzemni izvor koji je neprestano kiptio i prelijevao se. Zaplakala sam s
Mojsijem, lijui suze, dok sam gledala u istinski plavo listopadsko nebo
nad svojom glavom. Protezalo se u beskraj, nestajui iza planina koje su
~ 171 ~
Knjigoteka
 briana&anna

okruivale moj grad poput tihih straara, ne pruajui sigurnost nikome

od nas. Predivne planine. Beskorisne planine. Listopad mi je oduvijek bio
najdrai mjesec. A onda je listopad uzeo Elija. I tada sam ga zamrzila.
Listopad mi je dao suncokrete - mirovna ponuda, pretpostavila sam. Ja
sam ih stavila na njegov grob, ponovno ga zamrzivi.
Sada su suncokreti rasli uz rub travnjaka na kojemu sam leala
pokraj svojeg starog ljubavnika, ne pomiui se, oiju fiksiranih na
isprazno plavetnilo jo jednog ispraznog dana. Mojsije je ostao
pogrbljeno sjediti pokraj mene, alei za sinom kojega nikada nije
upoznao. alovao je otvoreno, oajniki, i nita to je mogao napraviti
vie me nije moglo iznenaditi. Tuga mu je curila kroz prste i slijevala se u
tlo ispod nas, a ta mi je tuga omekala srce. Naposljetku se spustio na
lea pokraj mene, a iako su mu usne drhtale, a dah bio hrapav, jecaji su
utihnuli, suze prestale padati.
Zato si ovdje, Mojsije? proaptala sam. Zato si se vratio?
Blago je okrenuo glavu i pronaao moje oi. Ljutnja je nestala. ak i
prijezir, iako nisam bila sigurna je li tek privremeno sapran.
Nepokolebljivo sam ga pogledala, a on je morao vidjeti isto to na mojemu
licu. Nije bilo ljutnje. Oaj, prihvaanje, tuga. Ali ne i ljutnja.
On me doveo natrag, Georgia.

~ 172 ~
Knjigoteka
 briana&anna

XX.

GEORGIA

NO SAM PROVELA PILJEI u strop u svojoj staroj sobi, prisjeajui se

one noi kada je Mojsije leao na leima i slikao sve dok nisam zaspala uz
boje koje su mi plesale iza kapaka i bijelog konja koji je trao kroz moje
snove.
Boji se istine, Georgia. A ljudi koji se boje istine nikada je ne pronau.
To je Mojsije rekao, leei pokraj mene, gledajui u plavo nebo koje
zapravo nije bilo plavo. Boja nije stvarna. Imala sam uitelja biologije koji
nam je rekao da je boja jednostavno nain na koji nae oi interpretiraju
energiju sadranu u snopu svjetlosti.
Pa, je li onda plavo nebo lagalo uvjeravajui me da je neto to nije?
Je li Mojsije lagao kada je rekao da ga je Eli vratio natrag? Je li me
pokuavao uvjeriti da je neto to nije? Bio je u pravu oko toga da se
bojim. No nisam smatrala da se bojim istine. Bojala sam se vjerovati u
neto to e me unititi ako ispadne da je to ipak bila la.
Katkada bih prije zore ponovno usnula taj san, ali ovaj sam put
umjesto bijeloga konja vidjela Elijeva painta, Calico, a kada sam se
zagledala u oi konja, mogla sam vidjeti svojeg sina, kao da se i on, poput
slijepca iz prie, pretvorio u konja koji je otrao u oblake, u plavo nebo
koje zapravo nije bilo plavo, bez mogunosti povratka.
To sam jutro, dok smo sjedili za stolom i dorukovali, rekla
roditeljima da se Mojsije vratio. Tatino je lice problijedjelo, a mama je
reagirala kao da sam upravo priznala da je reinkarnirani Ted Bundy 9 moj
novi deko. Unato mojem protivljenju, odmah je nazvala erifa Dawsona
koji je obeao svratiti do starog doma Kathleen Wright i prijateljski
porazgovarati s novim kuevlasnikom. Nisam vjerovala da e erif
Dawson Mojsiju poeljeti dobrodolicu u zajednicu, ak ni ako je njegov
posjet samo privremen, a bila sam sigurna da jest.
Oh, George, tata je promrsio dok je moja majka nervozno avrljala
sa erifom. Morat e mu rei. Morat e mu ispriati o Eliju.

9 Zloglasni ameriki viestruki ubojica

~ 173 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Grizoduje i sram odmah su se poeli dizati u meni, a ja sam ih

progutala dok sam kidala svoj hladni tost u komadie dovoljno malene
da u mravim obrocima nahrane legiju mieva.
Rekla sam mu. Juer. Rekla sam mu. Prisjetila sam se burnog
sukoba od juer i odluila ostati na tome.
Moj me tata zapanjeno pogledao, a na licu su mu se iitavali i ok i
nevjerica. Obrisao je usta, a ja sam otkinula jo jedan komadi rosta,
sluajui mamu kako se brine o tome to se Mojsije Wright vratio i o
stresu koji e to donijeti cijeloj zajednici.
Kako? Tata je poviknuo. Kako je to primio? Mislio sam da je
odavno izgubljen. Odjednom se vratio i zna sve to se dogaa? Sve je
glasnije govorio, a mama mu je uputila otar pogled.
Martine. Smiri se, umirivala ga je, odmaknuvi telefon od glave
kako bi potedjela erifa Dawsona usputne drame.
Mauna. Izrezali su mi komadi raka. Nisu mi odrezali jaja, stoga me
prestani tretirati kao preplaenog invalida! ispalio je, na to su se usne
moje mame stegnule.
Ponovno je pogledao prema meni i uzdahnuo. Znao sam da e ovaj
dan doi. Znao sam to. Bilo bi mi drae da si mi dopustila biti uz tebe dok
si mu govorila. Nije to mogao biti lak razgovor. Opsovao je, a zatim se
neveselo nasmijao. Najsnanija si djevojka koju poznajem, George.
Najsnanija djevojka koju poznajem. No to nije moglo biti lako.
Oi su mi zasuzile zbog njegove suosjeajnosti te sam odgurnula
tanjur, pogurnuvi i sruivi toranj od kruha. Nisam eljela poeti plakati
tako rano u danu. Ako ponem ovako rano, do podneva sam gotova, a
nisam imala vremena za emocionalni mamurluk.
Ne. Nije. Ne za mene. A ni za njega.
Tata je podrugljivo podigao obrve i zavalio se u stolac kako bi me
mogao pogledati u oi. Nisam se zabrinuo za Mojsija. Ti si jedina za koju
brinem u ovoj raspravi.
Kimnula sam i zaputila se prema vratima. Tata je imao pravo na svoj
bijes. Pretpostavljam da smo svi imali. Gurnula sam mreasta vrata i
zastala na trijemu kako bih uivala u prohladnom povjetarcu. Odmah mi
je raistio glavu.
Kako je on to primio, George? Tata me dopratio do vrata, sada
stojei u okviru. Kada si mu rekla, kako je to primio? Mogla sam vidjeti
da je jo uvijek ljutit, i da nije spreman prestati raspirivati vatru. Ljutnja
je bila zahtjevna, a bez obzira na to imala li ja pravo na nju ili ne, imao li

~ 174 ~
Knjigoteka
 briana&anna

tata pravo na nju ili ne, odjednom vie nisam bila tako sigurna da je to
bilo pravo koje bih eljela nastaviti iskoritavati.
Usredotoila sam se na ispunjavanje plua zrakom jednom, dvaput, a
zatim jo jednom prije no to sam mu odgovorila. Zaplakao je. Sila sam
s trijema i zaputila se prema taglju. Zaplakao je.

* * *

MOJSIJE

I TO, SAMO E OTII? Tag je upitao, bacivi ruke u zrak.

Bojanje je gotovo. Tapison je na putu. ak imam i kupca. Nemam
razloga ostati. Naslagao sam neiskoritene galone boje u kamionet i
krenuo unutra, pravei u mislima popis onoga to jo treba biti obavljeno
prije no to iziem iz prokletog Dodgea.
Saznao si da si imao sina. S djevojkom u koju kae da nisi bio
zaljubljen, ali koju ne moe preboljeti. Takoer si saznao da je tvoj sin,
njezin sin, poginuo u stranoj nesrei.
Ignorirao sam Taga i sloio posljednju plahtu za zatitu poda.
Tapison e doi za otprilike sat vremena. Kada se on postavi, ena kojoj
sam platio da doe i poisti kuu moe poeti. tovie, trebao bih je
nazvati i vidjeti moe li zapoeti s kuhinjom i kupaonicama danas, kako
bismo ubrzali proces.
Sve si to saznao juer. Danas si sve prebolio. Sutra odlazi.
Otiao bih danas da mogu, vrsto sam odgovorio. Nisam vidio Elija
dvadeset i etiri sata. Ne otkad mi je pokazao kako je umro. Zna li
Georgia da odlazi?
Rekla mi je da je ostavim na miru. K svemu, ne vjeruje mi.
To je uutkalo Taga, a njegov je korak postao nesiguran. Proveo je
cijelu prolu no izvlaei detalje iz mene, no jednu sam mu stvar
propustio spomenuti. Nisam mu rekao kako smo leali na travi, oboje
emocionalno iscrpljeni, leei na leima, gledajui u nebo jer nismo
mogli pogledati jedno u drugo. Nisam rekao Tagu to mi je Georgia rekla
kada sam joj rekao da me Eli doveo natrag.
Jedina stvar koja mi je pomagala da se ne slomim kada je Eli umro
bila je istina, rekla je.
A ja sam utio, ne razumijevajui, no ekajui da mi razjasni.
~ 175 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Ljudi su govorili stvari poput: Sada je na boljem mjestu i vidjet e

ga ponovno. Na nebu je. Takve stvari. No to me samo povrijedilo. Zbog
toga sam se osjeala kao da nisam bila dobra prema njemu. Kao da mu je
bolje bez mene. I to mi je potvrdilo ono u to sam uvijek sumnjala. Ja
nisam bila dobra za Elija. Bila sam mlada i glupa i nisam bila dovoljno
oprezna s njim. Oito, nisam bila dovoljno oprezna s njim.
Njezina je bol bila tako teka da je ispunila zrak oko nas, a kada sam
pokuao disati, ispunila mi je plua i stiskala grlo tako da su mi prsa
poela vritati za kisikom. No nije prestala priati.
Nakon nesree, jedina istina u koju sam bila sigurna bila je ta da je
Eli mrtav. Ja sam ga ubila. A to je neto s ime u morati ivjeti.
Georgia me bijesno pogledala; u oima joj je buknula ona stara vatra,
kao da oekuje da u se prepirati s njom. No rijetko kad sam se prepirao.
Odavno sam nauio da e ljudi misliti ono to misle, vjerovati u togod
misle vjerovati, a bez obzira na to to ja kaem, nee promijeniti svoje
miljenje. Stoga sam pogledao Georgiju u oi i ekao.
Mrtav je, Mojsije. To je istina. Ja sam iva. To je isto istina. Nisam ga
htjela ubiti. Jo jedna istina. Dala bih svoj ivot kad bih mogla. Mijenjala
bih se s njim kad bih mogla. Uinila bih sve da ga mogu vratiti. Dala bilo
to. rtvovala bilo to. Bilo koga. I to je istina. Georgia je naglo zastala i
duboko udahnula, a dah joj je bio drhtav i isprekidan kao da je njezino
grlo bilo preusko da ga odjednom uvue. Svrnula je pogled, okrenuvi
glavu kao da ju je moje prividno prihvaanje njezinih istina malo
potreslo.
Zato te, molim, nemoj mi lagati, Mojsije. To je sve to traim. Ne lai
mi. A ja neu lagati tebi. Rei u ti sve to eli znati. Ali nemoj mi lagati.
Mislila je da joj laem. Mislila je da je pravim ludom. Nije vjerovala
da sam zaista mogao vidjeti Elija. eljela je da joj kaem istinu, no kada
svi tvoju istinu nazivaju lai, to onda?
Boji se istine, Georgia. Ljudi koji se boje istine, nikada je ne
pronau, rekao sam joj. No nije me pogledala, ponovno uperivi pogled
u nebo, signalizirajui da je razgovor gotov. ekao sam nekoliko dugih
minuta i napokon se podigao na noge, ostavivi je ondje, damu od
Shallota, damu iz jezera, da lei u moru trave. Noge su mi podrhtavale i
osjeao sam se iscrpljenim do kostiju dok sam se udaljavao.
Uinio sam to sam doao uiniti, rekao sam Tagu. Iako nisam imao
pojma je li to bila istina, zvualo je dobro. Ako je Eli elio da to uinim, da
vidim, onda je bilo gotovo. Svreno. Sve to sam znao bilo je da elim
otii, a to prije, to bolje.
~ 176 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Ali nismo gotovi s bojenjem, Tag je ponovno pokuao.

Nastavio sam skupljati pribor.
Na gornjem katu postoji jo jedan mural. Ili si zaboravio na njega?
Tag je upitao.
Nita nisam slikao gore. Tono je da sam bio kao drogiran. Ali
prilino sam siguran da nisam iao gore. Spustio sam se niz te stube i
iziao iz kue, ravno u tagalj gdje sam naao Georgiju. I nikada se nisam
ponovno uspeo njima.
Doi. Pokazat u ti, Tag se nestrpljivo poeo penjati stubama, a ja
neto manje nestrpljivo. Ve mi je dozlogrdilo gledati vlastite uratke.
eludac mi je bio stisnut poput kripca od trenutka kada sam uao u
Gijinu kuu. I dosad se nije opustio. No kada je Tag, gurnuvi ih rukom,
otvorio vrata moje stare sobe i uperio prst u zid, shvatio sam da nisam na
svoj uradak bio zaboravio.
Mural tapiastog ovjeuljka jo je uvijek bio ondje.
Moda sam u krivu, ali mislim da je ovo krivotvorina Mojsija
Wrighta. Slian stil... ali ne sasvim, Tag je rekao, skupivi oi i gladei
bradu kao da zaista prouava umjetniko djelo.
To je Georgia nacrtala.
Nemoj stat? Tag je rekao s odglumljenim iznenaenjem, a ja sam
se nasmijao, iako me obuzelo zaguujue sjeanje.

Posljednje subote prije poetka kole Georgia se nije pojavila kod

ograde za ruak kao to je to inila svaki dan. Dok sam zavravao s poslom,
ve sam se bio uvjerio da je tako najbolje. Dobro da sam je se otarasio.
Ionako je nikada nisam elio. Tekog sam se koraka uspeo stubama i uao
u kupaonicu, otuirao stisnutih zubu i s ljutnjom koja mi je izlazila na ui,
no kada sam uao u sobu s runikom omotanim oko struka, morao sam
zadivljeno zastati.
Georgia je naslikala mural na zidu moje sobe.
Izgledao je poput djejeg stripa, s ovjeuljcima i oblaiima iznad
likova.
enski ovjeuljak imao je dugu plavu kosu i kaubojske izme, a muki
ovjeuljak izraeno zelene oi, kist i nita kose na glavi. Nespretni
ovjeuljci drali su se za ruke u jednom okviru, ljubili u drugom, a u
posljednjem je okviru enski ovjeuljak - Georgia - udarao nogom mukog
ovjeuljka - mene - u glavu.
Koji vrag... zaprepateno sam dahnuo.
~ 177 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Dobra obleka! Georgia je zacvrkutala s mjesta na kojemu je sjedila,

prekrienih nogu, nasred mojega kreveta.
Zatresao sam glavu u nevjerici i pokazao prstom prema vratima.
Izlazi. Nasmijala se. Zamirit u.
Progunao sam i domarirao do komode. Jednom sam rukom pokupio
neto odjee i odmarirao natrag do kupaonice, zalupivi vratima kao da
sam istinski razdraen. No nisam bio. Bio sam oduevljen to je vidim.
Ljuti li se na mene? elo joj je bilo namrteno, a oi zabrinute, i vie
se nije smijeila. Mislila sam da e se nasmijati. Slegnula je ramenima.
Rekla sam Kathleen da u te iznenaditi. A ona je rekla: Samo naprijed!
Stoga sam se dala na posao. Uporabila sam tvoje boje, no sve sam
pospremila natrag na mjesto.
Zato me udara u glavu?
To je naa pria. Upoznamo se. Ti me spasi. Ja te poljubim. Ti mi
uzvrati poljubac, ali se i dalje ponaa kao da ti se ne sviam, premda ja
znam da nije tako. Stoga te pokuavam opametiti. I da zna, ba je dobar
osjeaj. Vragolasto se nacerila, a ja sam ponovno pogledao u njezin
prikaz. Bio je to vraki udarac.
Mural je grozan. Bio je grozan. I smijean. I vrlo nalik na Georgiju.
Pa, ne moemo svi biti Leonardo DiCaprio. Ti si slikao po mojim
zidovima, ja slikam po tvojima. A ne mora mi ak ni platiti. Samo se
pokuavam povezati s tobom kroz umjetnost.
Misli Leonardo da Vinci?
I on. Ponovno se nasmijala i naslonila na uzglavlje mojeg kreveta,
tapajui mjesto pokraj sebe.
Mogla si mi barem dati bicepse. Taj ovjeuljak nimalo ne slii na
mene. I zato govorim: Nemoj me povrijediti, Georgia!
Bunuo sam na krevet i namjerno sletio djelomino na nju. Poela se
mekoljiti i pomicati, zadihavi se, pokuavajui se osloboditi mojeg
namjernog gnjeenja.
Upravu si. Moda sam trebala napisati te rijei kako izlaze iz mojih
usta, hihotala se. No u njezinim sam tamnim oima vidio pogled zbog
kojeg sam spustio glavu i zagnjurio lice u njezin vrat, samo kako ne bih
morao razmiljati o neizbjenosti njezine boli.
Pogladila me po glavi, a ja sam joj dahom milovao kozu.
Povezujemo li se kroz umjetnost? apnula mi je u uho.

~ 178 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Ne. Poveimo se neime u emu smo zapravo dobri, promrmljao sam

zauzvrat, i osjetio kako joj prsa vibriraju od smijeha.

Htjela se povezati sa mnom kroz umjetnost, rekao sam, blago se

smijeei.
Tag se zacerekao i priao ovjeuljcima. Prstom je preao preko ruba
srca koje je Georgia nacrtala iznad zaljubljenih ovjeuljaka. Svia mi se,
Mo.
Uvijek me mogla nasmijati. I bila je u pravu, priznao sam. Oko
ega?
Uvijek sam se ponaao kao da mi se ne svia, iako mi se sviala.
Tko bi rekao, Tag je rekao blago. No pogledi su nam se susreli dok
se okretao, izlazei iz moje sobe. Mo? Tag me dozvao sa stuba.
Da? Shvatio sam da jo nisam spreman oprostiti se od ovog
murala, te sam nastavio stajati, upijajui svaki detalj kao da sam otkrio
duh Picassa kako slika u mojoj staroj sobi.
Ima drutvo, ovjee. No samo polako. Nije enske vrste.
Kada sam ponovno iziao, Tag je bio naslonjen na bijeli terenac koji
je sa strane imao naljepnicu erifova ureda okruga Juab, razgovarajui sa
erifom Dawsonom kao da su tek dvojica obinih kauboja koji oputeno
avrljaju nakon dugog dana jahanja. Serif Dawson nije se mnogo
promijenio - moda je dobio tek nekoliko novih bora oko svojih plavih
oiju. Usmjerio ih je prema meni i bile su upeatljivo hladne. Ni to se nije
mnogo promijenilo.
Niste li vi i moj tata prije nekoliko godina imali neki posao s
konjima? Tag je samo nastavio priati, sasvim oputeno, pretvarajui se
da nije zapazio promjenu u temperaturi ili injenicu da ga erif zapravo i
ne slua vie.
erif Dawson bacio je pogled prema Tagu. Uh, da. Da, jesmo. No
prolo je i vise od nekoliko godina. Potkovao sam neke od njegovih konja
i prodao mu nekoliko appaloosa koji su mu se sviali.
Tako je. Vi i ja smo bili razgovarali o rodeu nakratko. Ja sam znao
sudjelovati u obaranju junaca kada nisam prouzroavao nevolje. Vi ste se
natjecali u timskom vezivanju junaca, zar ne?

~ 179 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Pomalo. Ja sam bio zaduen za vezivanje stranjih nogu 10. No bio

sam uspjeniji u samostalnom hvatanju. erif je pokuao ljubazno
odgovoriti, no nije se dao smesti Tagovim dobrim razgovornim
vjetinama, a kada sam krenuo prema njemu, sasvim je zanemario Taga.
Prodaje kuu? nabusito je upitao. Nije pruio ruku, a ja mu nisam
ponudio svoju.
Slegnuo sam ramenima. Nisam mu dugovao nikakva objanjenja.
Tag mi kae da ste oliili zidove. To je dobro. Ljudi bi mogli dobiti
pogrenu ideju kad bi vidjeli da je cijela kua iarana.
Tag se prebacio s jedne noge na drugu, a na licu mu se pojavio izraz
koji sam vidio ve nekoliko puta prije.
Jeste li ovdje zbog neeg odreenog, erife? smireno sam upitao.
Pitao sam se je li znao da je Georgia trudna kada me doao ispitati u
Montlake o Molly Taggert. Bila je veljaa, a Georgia je zasigurno bila ve
dovoljno odmaknula s trudnoom da netko zamijeti. To bi objasnilo
podrugljive komentare i dobacivanja koja je bio podijelio sa svojim
debelim zamjenikom. erif Dawson bio je bliski prijatelj Georgijine
obitelji. Nisam sumnjao da je znao sve o Eliju. to se toga tie, nisam
sumnjao da je cijeli grad znao. Odjednom sam se zapitao jesu li se prema
mojem sinu odnosili s prijezirom ili strahom zbog mene, zbog svega to
sam uinio. Pitao sam se je li se Georgia tako odnosila prema njemu. Na
samu pomisao ruke su mi postale hladne, a eludac se poeo neugodno
griti.
Doao sam samo kako bih saznao koji su ti planovi, jednostavno je
rekao. Tagovo se lice ponovno izobliilo.
A da? Gurnuo sam ruke u depove pokuavajui ne razmiljati o
tome kako su se ljudi moda ponaali prema Georgiji kada su saznali da u
svojem trbuhu nosi moje dijete. Pokuao sam ne razmiljati o tome kako
su ljudi moda gledali nju i Elija kada bi izili. Pokuao sam ne razmiljati
o tome kako su aputali ili pozorno pratili Elija ne bi li vidjeli hoe li
postati poput mene.
Georgia je previe propatila. Njezina je cijela obitelj propatila. Nije
potrebno da pogorava situaciju, da ponovno izaziva nevolje i potie
glasine.

10 U timskom vezivanju junaca sudjeluju dva kauboja. Junac se puta u arenu, za kojim
oni idu na svojim konjima. Jedan je kauboj zaduen za glavu i on prvi baca omu lasa, a
kada ga uhvati i okrene tako da njegove stranje noge izloi svom partneru, drugi ih
kauboj mora obje uhvatiti omom lasa.
~ 180 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Nisam imao to rei na to, no zasmetalo mi je to je odjednom on

glasnogovornik obitelji.
Georgia je prelijepa djevojka, nije li? Tag je ispalio. Jel se vida i s
kim? Dovraga, erife. Ne vidim prsten na vaem prstu. Jeste li ikada
razmiljali o tome da joj ponudite svoje rame za plakanje tijekom ovih
tekih vremena? Jeste stariji dvadeset godina od nje, no neke cure vole
starije mukarce, zar ne?
Nikada nisam jae elio opaliti svojeg prijatelja po glavi no to sam
tada to htio. A nekoliko smo se puta na naim putovanjima zakaili. elio
sam amarom maknuti taj cerek s Tagova lica, a nisam bio jedini. Ui
erifa Dawsona sasvim su pocrvenjele, a njegovo zabrinuto lice dravnog
slubenika pretvorilo se u neto drugo.
ini mi se malo udno, erife. No vidio sam i udnije stvari. Sve su
veze u malim gradiima takve. Kvragu, svatko je u rodu sa svakim. Svi
znaju sve. Ja nisam ak ni odavde, a ve znam previe.
erif je svoje plave oi uperio u Tagovo lice, a iako je zadrao
dobroudan osmijeh na licu, mogao sam vidjeti da nije odve zadovoljan
Tagovom primjedbom. Tag je samo pogrbljeno stajao naslonjen na
terenac, potpuno oputen, sasvim nezabrinut zbog neprijatelja kojega si
je upravo stvorio.
Svi smo se okrenuli kada se dostavljaki kamion pojavio iza ugla,
poskakujui od jame do jame. Tapison je stigao. erif Dawson ukliznuo je
u svoj terenac i zatvorio vrata kada se dostavljaki kamion drndavo
zaustavio.
Da se brinete za re jame koliko se brinete za Mojsija, cijeli bi grad
bio sretniji, ja b reko. Tag je nastavio priati, odmaknuvi se od terenca
kada ga je erif Dawson pokrenuo, ubacio u rikverc i poeo se povlaiti.
U pravu ste oko jedne stvari, gospodine Taggert, erif Dawson
doviknuo je kroz prozor. Svi znaju sve. I svi znaju za Georgiju i Elija. A
Georgia zasluuje daleko bolje. Pogledao me kroz svoj vjetrobran,
zatresao glavom kao da ne moe vjerovati da sam imao muda vratiti se i
otiao.

~ 181 ~
Knjigoteka
 briana&anna

XXI.

MOJSIJE

ISTAICA, koja je bila mlaa no to sam oekivao, nije mogla doi do

sutranjeg dana iako sam je pokuao podmititi boljom plaom. Imala je
sedamnaest godina, a njezin je deko igrao nogometnu utakmicu koju
nije eljela propustiti. Istrgnuo sam njezino ime s letka koji je bio ovjeen
na oglasnoj ploi u trgovini na maloj benzinskoj postaji koja se smjestila
na raskriju gdje se ravala stara autocesta, od koje je jedan put vodio
juno do Gunnisona, a drugi na zapad do starog rudnika i desetak drugih
manjih odredita na mapi koja su se sada jedva mogla nazivati
gradovima.
Bacili smo svoje vree za spavanje na novi tapison iekujui svoju
prvu no u kui - i posljednju no, ako stvari prou po planu. Prethodne
tri noi spavali smo na travi, a bilo je malo hladnije no to se to svialo
ijednom od nas. Tag je dobacio zadirkujui komentar o tome kako bismo
mogli spavati u Georgijinu taglju da nam bude toplije, no pogled kojim
sam ga prostrijelio odmah ga je uutkao. Ispriao sam Tagu o jutru kada
je moja baka umrla. Znao je da sam tu posljednju no proveo s Georgijom
u taglju. Znao je da sam doao kui i pronaao baku mrtvu na
kuhinjskom podu. No u taglju bili su posljednji trenuci mojega Prije.
Bili su to moji posljednji trenuci s Georgijom. Spavanje u taglju nije bilo
neto oko ega se moglo aliti.
Zvono je zazvonilo nakon to smo pojeli nekoliko limenki juhe i
gotovo cijeli kruh, odjeknuvi praznom kuom i obojicu nas
zaprepastivi. Gotovo sam oekivao da e pred kuom stajati erif
Dawson s okupljenim graanima naoruanim bakljama, no na pragu je
stajala Georgia, lica izoblienog neodlunou, na prsima drei veliku
knjigu.
Pomislila sam... pomislila... spotaknula se na rijei i zastala. Duboko
je udahnula i pogledala me u oi. Svaku je rije izgovarala odrjeito, ne
doputajui si da ponovno posrne.
Imam slike Elija. Pomislila sam da bi ih moda elio vidjeti. Pruila
mi je veliku knjigu, a ja sam shvatio da je to album za slike. Bio je debeo
barem deset centimetara; stranice su iz njega virile, a uvez je gotovo
pucao od debljine. Zagledao sam se u nj, no nisam posegnuo za njim,

~ 182 ~
Knjigoteka
 briana&anna

stoga su se njezine ruke polako spustile. Kada sam napokon podigao

pogled, vidio sam da joj se eljust ukoila, a oi otvrdnule. Mislila je da je
odbijam. Opet.
Bih. Volio bih ih vidjeti. No hoe li ih ti pogledati sa mnom? blago
sam upitao. elim da mi ispria sve o njemu. elim prie. elim detalje.
Kimnula je i s oklijevanjem zakoraila unutra kada sam ire otvorio
vrata i uveo je. Njezine su oi poletjele po golim zidovima i novim tapison
ima i vidno joj je laknulo.
Htjela sam njezin sat, rekla je.
to? piljio sam u glatku duljinu njezine kose i u to kako joj je
padala s ramena, niz lea, zavravajui tek nekoliko centimetara iznad
struka.
Onaj sat s kukavicom koji je uvijek drala ovdje. Oboavala sam ga,
objasnila je.
I ja. Pitao sam se gdje je zavrio. Nadao sam se da nije negdje u
nekoj kutiji.
Je li ita ostalo u kui?
Odmahnuo sam glavom. Samo slike. im su rijei napustile moja
usta, poelio sam da ih nisam izgovorio. Nisam znao to to ima u Georgiji,
no uvijek je tako utjecala na mene. Probijala je svaku moju obranu i sve
bi se istine poele izlijevati sa svim svojim manama i dreavim bojama.
Georgia me samo pogledala na isti onaj iskren nain, kao da
pokuava zguliti moje slojeve. No onda je slegnula ramenima ne pitajui
vie nita. Nelagodno smo proli kroz kuhinju, a ja sam se ispriao zbog
manjka pokustva. Na kraju smo sjeli na pod blagovaonice, leima
naslonjeni na zid, s knjigom u naim krilima. Tag se zaposlio u kuhinji,
pozdravivi Georgiju sa smijekom i pitanjem o Cussu.
Jesu li te danas oborili, Georgia?
Ne. Rijetko me obaraju u zadnje vrijeme. Postala sam bolja u
ekanju.
Nee trebati dugo da ti da svoju glavu, promrmljao sam. Georgia
me otro pogledala, a ja sam se ponovno tiho prekorio.
Volio bih te nekad vidjeti kako radi. Mojsije i ja vidjeli smo svijeta,
no predugo je prolo otkad sam posljednji put proveo ozbiljno vrijeme s
konjima. Moda e mi dopustiti da zajaem prije no to odemo. Tag se
nasmijeio i ponovno joj namignuo prije nego to se ispriao i zaputio
prema prednjim vratima. Nije mi promaknuo Georgijin trzaj kada je
spomenuo na odlazak.
~ 183 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Idem do Nephija da se malo osvjeim i moda odigram koju partiju

biljara. Ona birtija je jo uvijek na Mainu, nije li?
Da. Ali ne zovemo to birtijom ovdje, Teksaanine. To je malo
pretjerivanje. Mi kaemo bar. No straga e biti stol za biljar, a ako bude
imao sree, i netko s kime moe igrati, a da jo uvijek stoji na nogama,
Georgia je rekla suho.
Jesi l uo to, Mojsije? Ve mi je dala nadimak. Tag 1, Mojsije 0.
Zacerekao se i iziao prije no to sam mogao odgovoriti.
Georgia se nasmijala, no ja sam poelio poi za njim i baciti njegovu
guzicu na tlo. Tag nije uvijek znao kada treba zaepiti.
No im je otiao, pomislio sam kako bih ga rado primio natrag.
Kua je bila pretiha bez njega, a Georgia i ja zapeli smo u praznoj
sobi imajui si rei sve i nita. Dok su nam se ramena doticala, a noge bile
ispruene ravno ispred nas, osjeao sam se kao da je sjediti pokraj nje
bilo neobino ispravno i uasno pogreno. S dubokim uzdahom i
drhtavom rukom, Georgia je otvorila knjigu i ispunila tiinu slikama.
Na nekim je slikama umorna Georgia s neurednom pletenicom i
podonjacima gledala u kameru s blagim osmijehom i tamnookim
dojenetom s nateenim licem i siunom plavom kapicom u rukama.
Bilo je krupnih planova naboranih tabana i minijaturnih aica, gole
stranjice i mase crne kose. Sve je bilo dokumentirano do najsitnijeg
detalja, kao da je svaki detalj bio vaan i vrijedan slavlja.
Kako smo okretali stranice, vrijeme je prolazilo. Dreavo dojene sa
zguvanim licem postalo je nasmijano dijete s dva zuba i slinom na bradi.
Dva zuba postala su etiri, etiri zuba postala su est, a Eli je svoj prvi
roendan proslavio tortom koja je bila vea od njega. Na sljedeoj je slici
u aicama gnjeio glazuru, s masnicom na glavi. Na onoj sljedeoj slici
manice nije bilo, a na njezinom su mjestu stajale dvije kugle od glazure.
Bio je najneurednije dijete. Nikako ga nisam mogla zadrati istim.
Naposljetku sam odustala i pustila ga da uiva, Georgia je proaptala,
promatrajui nasmijeeno dijete. Za taj smo mu roendan dali prvi par
kaubojskih izmica. Nije ih dao skinuti. Vritao bi kada bih ih pokuala
ukloniti. Okrenula je stranicu i prstom pokazala sliku. Eli je spavao u
svojoj kolijevci, podigavi svoju stranjicu u pelenama u zrak, ruke
podvukavi ispod prsa. A na nogama je imao svoje izme. Nasmijao sam
se, no smijeh mi je zapeo u prsima i brzo sam svrnuo pogled. Osjetio sam
kako mi je Georgia oima okrznula lice, a potom okrenula stranicu i
nastavila.

~ 184 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Boii, uskrnje potrage za darovima i Dan nezavisnosti. Slike Noi

vjetica i Elija koji u ruci dri vreu slatkia nosei samo plat i gae
podsjetile su me na njegovu Batmanovu pidamu - pidamu koju je nosio
svaki put kada bih ga vidio. Je li volio Batmana?
Otro me pogledala.
Je li imao Batmanovu pidamu?
Da. Jest. Kimnula je. Lice joj je bilo bijelo kao svjee obojeni zidovi
iza nas. No samo je okrenula stranicu, ne rekavi vie nita.
Bilo je slika s kampiranja i parada i slubenih fotografija na kojima je
imao zalizanu kosu i istu majicu, kakve je rijetko imao na ostalim
snimcima. Bilo mu je sasvim ugodno pred kamerama, a njegov je osmijeh
ispunjavao stranice.
Izgleda sretno, Georgia. Bila je to izjava vie nego pitanje, no
Georgia je kimnula, odgovarajui mi.
Bio je sretan klinac. Ne znam koliko sam ja utjecala na to. Bio je pun
nestaluka, pun smijeha, pun svih najboljih stvari, iako nisam uvijek bila
sretna zbog toga. Nekad sam samo eljela da bude miran... zna? Glas joj
je poprimio tunu notu i pokuala se nasmijati, no osmijeh joj se
zaklimao i skliznuo s usana te je zatresla glavom, kao da eli naglasiti
svoju ispovijest.
Rekla sam da ti neu lagati, Mojsije. A istina jest, nisam bila najbolja
majka na svijetu. Toliko sam puta poeljela da bar na tren mogu disati.
Bila sam esto umorna. Pokuavala sam raditi i ii u kolu i brinuti se za
Elija. A samo sam eljela tiinu. Toliko sam puta samo eljela zaspati.
eljela sam biti sama. Zna kako kau, pazi to eli?
Georgia... stani. Nisam shvaao zato inzistira na tome da saznam
istinu. Kao da se osjeala nedostojnom svake zasluge. ini mi se da si
obavila sasvim dobar posao, rekao sam blago. Progutala je knedlu i
naglo zaklopila knjigu, odgurnuvi je sa svojega krila te se uurbano
poevi dizati.
Georgia, poviknuo sam, slijedei je.
Ne mogu ih vie gledati. Mislila sam da u moi. Morat e zavriti
sam. Nije me htjela pogledati, a ja sam znao da jedva zadrava
pribranost. Njezine su pune usne bile stisnute, a ruke zgrene jednako
snano kao i njezina eljust. Stoga sam kimnuo i nisam krenuo za njom
kada je potrala prema vratima. Zatim sam se ponovno spustio na pod i
uzeo knjigu u ruke, vrsto je drei, no ne mogavi je otvoriti. Ni ja vie
nisam mogao gledati.

~ 185 ~
Knjigoteka
 briana&anna

* * *

MOJSIJE

SLIKA GEORGIJE zasvjetlucala je i poela rasti - nasmijana usta i

smee oi, plava kosa koja je letjela oko nje kao da jae konja kojeg nisam
mogao vidjeti. No nije jahala konja. Skakala je po krevetu. Bio je to krevet
prekriven prekrivaem od trapera obrubljen uetom i ukraen motivima
lasa. Gledao sam je kroz Elijeve oi dok je jo jednom uzlijetala i sputala
se, potom se stropotavi oko njega. Od Elijevih hihota prsa su me zaboljela
kao da sam ja taj koji se smije, kao da sam ja taj koji ne moe doi do daha.
Georgia mi se nasmijeila kao da se sprema poljubiti me za laku no, kao
da ja piljim u nju s jastuka koji mi je, izdignuvi se, zauzimao cijelo
periferno vidno polje. Zatim se nagnula i poljubila me u lice. Poljubila
Elijevo lice.
Laku no, Stewy Stinker! rekla je, vrkom nosa mazei krivulju
izmeu njegova ramena i vrata.
Laku no, Buzzard Bates! odgovorio je veselo.
Laku no, Skunk Skeeter! odmah je ispalila.
Laku no, Butch Bones! Eli je likovao.

Probudio sam se drui, ukoenog vrata i mokrog obraza gdje sam

slinio po albumu za slike koji je Georgia bila ostavila. Zaspao sam vrsto
ga drei, no nekako je zavrio ispod moje glave na podu. Pitao sam se je
li me probudila nelagoda ili san u kojemu je Georgia ljubila Elija za laku
no, no malo sam se opustio i potom ustao na noge kada sam osjetio
predobro mi poznat osjeaj nedobrodolog drutva. Prsti su mi se uvinuli
i poeli se hladiti, a ja sam odagnao sveproimajuu elju da ispunim
svjee obojene zidove neim drugim. Neim ivim. Ili neime to je neko
bilo.
Oprezno sam iskuao vodu, odupirui se zovu stvorenja, i provirio
kroz blistajue valove, pokuavajui razaznati tko eka s druge strane.
elio sam ponovno vidjeti Elija. Bojao sam se da se nee vratiti.
Isprva sam pomislio da je to Molly. Kosa joj je bila slina njezinoj, no
kada sam dopustio da se voda stanji, mogao sam vidjeti da nije. Dopustio
sam joj da prijee, leima se drei uza zid, znatieljno je promatrajui.
Nije mi nita pokazala. Nije mi poslala slike voljenih ili komadie njezina
~ 186 ~
Knjigoteka
 briana&anna

nekadanja ivota. Samo je prila najduljem zidu u obiteljskoj sobi, zidu

koji smo Tag i ja prekrili bijelom bojom. Prekrili smo sve zidove,
izbrisavi sve. Poloila je ruku na nj, gotovo kao da polae ruku na neki
spomenik. To me podsjetilo na ono kako su ljudi rukom prelazili preko
imena vojnika na Vijetnamskom zidu koji smo Tag i ja posjetili u
Washingtonu. Taj je zid zamorio tugom i sjeanjima, i privlaio je mrtve
kada bi njihovi voljeni doli u posjet.
Djevojka je blago zgrila prste na svjeoj boji, potom ponovno
pogledavi prema meni. To je bilo sve. A onda je nestala.
Moj je telefon bijesno poeo zvoniti, a ja sam ga, teturajui, traio po
cijeloj prostoriji dok ga nisam pronaao. Provjerio sam vrijeme prije no
to sam se javio, i odmah sam znao da ne mogu biti dobre vijesti.
Mojsije? glas mu je odjeknuo kao da stoji u praznom hodniku.
Tag. Tri je ujutro. Gdje si?
U zatvoru sam.
Joj, Tag. Zastenjao sam i rukom preao preko lica. Nisam ga trebao
pustiti da ode. No Tag je ve dulje vrijeme imao dobru kontrolu nad
sobom, a pivo mu ve dugo nije natetilo.
U Nephiju sam. Zajebo sam, Mo. Igrao sam biljar, pijuckao pivo,
avrljao s lokalnim dekima. Georgia je bila u pravu, svi su bili prilino
pijani, no zbog toga mi je bar bilo lake pobjeivati. Sve je bilo sasvim
dobro. Onda su ti neki tipovi poeli priati o nestalim djevojkama. To mi
je privuklo pozornost pa sam ga upitao: Koje nestale djevojke? Jedan od
njih donese mi letak koji je bio zalijepljen za zid. Djevojka koja je nestala
mala je plavua od moda sedamnaest godina. Posljednji je put viena u
Fountain Greenu, odmah preko brda, na Dan nezavisnosti. To me
podsjetilo na Molly, Mo. Rekli su da se pria da je bila malo divlja. Ljudi
su govorili iste stvari o Molly, kao da je sama kriva za svoju smrt. Tag je
podigao glas, i mogao sam uti istu onu staru bol kako podie svoju
runu glavu.
Onda se neki starac koji je sjedio za ankom podigao i spomenuo da
si se ti vratio. I svi ponu razgovarati o tome da si moda ti taj koji svih
ovih godina otima te djevojke. Rekli su da ih je bilo ve nekoliko. Svi se
sjeaju slike s nadvonjaka. Jedan je od njih ak znao da si ti bio taj koji je
rekao policiji gdje e pronai Molly. Nisam trebao rei nita, Mo. No to
nisam ja. Zna?
Da. Znao sam. Zastenjao sam, znajui to slijedi. Lice mi je bilo vrue,
a dah kratak. Znao sam da me mrze, no nisam znao zato tono.

~ 187 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Odjednom je jedan od tih starkelja krenuo zamahivati biljarskim

tapom prema mojoj glavi.
Ponovno sam zastenjao. Tag se oboavao tui. Bio sam prilino
siguran da znam kako je sve zavrilo.
Tako da, sada sam ovdje, u okrunom zatvoru. erifu Dawsonu bilo
je toliko drago vidjeti me da me osobno ispitao. tovie, proveo sam
posljednja dva sata odgovarajui na pitanja gdje sam ja bio na Dan
nezavisnosti, kao da sam ja imao neto s nestankom te djevojke. Zatim su
me poeli ispitivati pitanja o tebi. Znam li gdje si ti bio na Dan
nezavisnosti? Sranje, Tag je zgaeno pljunuo.
Potukao sam se te veeri, sjea se? Tako da sam, nasreu, za nas
oboje imao ist alibi. Moram platiti kaznu, a prilino sam siguran da e
vlasnik Pijanog majmuna htjeti da platim za tetu. to i hou. No tvoj je
kamionet jo uvijek tamo, parkiran na Mainu. Stoga e me morati doi
pokupiti ujutro.
Pijani majmun? Glava me poela boljeti.
Ili kako se ve zove. Moda Pijana mama, ali to zvui malo
pogrdno, Tag se malo zamislio prije nego to je nastavio sa svojom
priom.
To su sve gluposti. I pustit e me. Ali ne prije sutra ujutro. Govore
mi da sam previe popio i da u morati veeras odleati u eliji. I rekli su
mi da ne naputam ovo podruje sljedeih 48 sati.
Bilo je oito da Tag nije ni najmanje pijan. Vidio sam Taga pijanog.
Izvlaio sam Taga iz bara dok se on ljuljao i psovao, nakon samo nekoliko
piva, a sada ih nije popio ak ni toliko.
to eli da napravim? upitao sam. Ako je moj kamionet jo uvijek
na Mainu, kako bih trebao doi po tebe?
Ne znam, ovjee. Idi vidi moe li ti Georgia pomoi. Nadam se da je
jo uvijek ondje. erif je neto priao o zapljeni i nekakvoj pretrazi.
Nisam ak ni posjedovao taj kamionet u srpnju. Kupio sam ga u
kolovozu, sjea se? to, dovraga, misle da e pronai?
Tako je. Zaboravio sam na to! Tag je opsovao te sam uo kako mu
netko govori da mu je vrijeme isteklo.
Rekao sam nekoliko prikladnih rijei koje je Tag svesrdno ponovio,
rekavi mu da u smisliti neto i da u ga ujutro pokupiti.
No jutro me snalo sasvim nespremnog. Mogao sam otii k Georgiji,
no odluio sam da bih radije ukrao bicikl i pedalirao kui s Tagom na

~ 188 ~
Knjigoteka
 briana&anna

upravljau nego pitao Georgiju da mi pomogne izbaviti prijatelja iz

zatvora.
Kada je istaica stigla u starom bijelom kombiju s nervoznim
smijekom na licu, bio sam na rubu ivaca. Bacio sam pogled prema
njezinu prijevozu i ponudio joj 500 dolara da mi dopusti da se povezem
njime u Nephi. Njezine su se plave oi rairile i spremno je pristala,
kimajui svojom izblajhanom plavom glavom tako ustro da joj je velika
ruiasta mana skliznula i pala preko oiju. Obeao sam vratiti joj ga
prije no to zavri s pospremanjem kue, a onda sam se zaputio prema
vratima.

~ 189 ~
Knjigoteka
 briana&anna

XXII.

GEORGIA

UINILO MI SE DA SAM VIDJELA MOJSIJA kako odlazi u bijelom kombiju

Lise Kendrick. Provezao se pokraj nae kue okrenute glave, kao da je
uistinu elio da ga nisam vidjela. Upravo sam se bila vratila iz pote i
izlazila sam iz svojeg malog Fordovog pick-upa kada je kombi projurio
pokraj mene. Nikada nisam ponovno vozila Myrtle nakon to je Eli umro.
Tata ju je prodao prijatelju u Fountain Greenu kako je vie ne bih morala
gledati. Moda je to bilo melodramatino. No kao to je moj tata obzirno
rekao, neke bitke moramo voditi da bismo zacijeljeli, no ova nije jedna od
tih. Samo prodaj kamionet, George. Stoga i jesam.
Gledala sam za kombijem dok je usporavao pred uglom, skrenuo i
zaputio se prema autocesti. Iao je sjeverno prema Nephiju. to je moglo
znaiti bilo to, no s obzirom na to da je Tag no prije otiao u
Mojsijevom kamionetu, bila sam prilino sigurna da se i Mojsije onamo
zaputio. Ali u Lisinom kombiju?
Zalupila sam vratima i krenula prema Mojsijevoj kui, ne marei ako
u ispasti znatieljnom susjedom. eljela sam uzeti album za slike, a sada
se barem neu morati ponovno suoiti s Mojsijem kako bih to uinila.
Pitao me o Elijevoj pidami... njegovoj Batmanovoj pidami. Koji trenutak
mislila sam da me pokuava povrijediti. No nije mogao znati da je Eli
umro u toj pidami. Nije mogao znati. No to me potreslo i nakon toga
nisam vie mogla dugo izdrati. Pitala sam se je li Mojsije nastavio
okretati stranice nakon to sam otila.
Prednja su vrata bila otkljuana te sam, im sam ula, poviknula,
pitajui se je li tko na katu.
Ima li koga? Uinilo mi se da sam ula curenje vode. Ima li koga?
Voda se ugasila i enski mi je glas odvratio odozgo. Samo trenutak!
Lisa? Jesi li to ti?
Lisa Kendrick pojavila se iza ugla na vrhu stubita, briui ruke o
krpu, potpuno razbaruene kose.
O, moj Boe! Georgia, preplaila si me! Hladila je lice maui
vlanom krpom. Jeim se od cijele ove kue.

~ 190 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Jesi li dopustila Mojsiju da uzme tvoj kombi? upitala sam,

zanemarujui komentare o kui. Cijeli bi grad trebao napokon zaboraviti.
Da. Jesam... Jesam li trebala rei ne? Tinejderica se odmah poela
gristi za usnu. Prijatelj mu je odvezao njegov kamionet, mislim. Samo je
trebao stii do Nephija, i ponudio mi je 500 dolara. Ali rekao je da e ga
odmah vratiti! Nisam mu trebala dopustiti da ga uzme. I od njega se
jeim, zapravo. Zgodan je. Ali je jeziv. Nekako poput Johnnyja Deppa u
Piratima?. Prezgodan, ali totalno udan. Poela je blebetati i ubrzo mi je
dosadila.
Sigurna sam da je sve u redu. Ne daj da ti smetam. Samo sam
svratila da uzmem neto to sam sino ostavila ovdje. Lisine su se oi
rairile, i mogla sam vidjeti da je silno eljela znati to sam to mogla
ostaviti u jezivoj kui zgodnog udaka, no suzdrala se i okrenula prema
kupaonici, premda sporo.
Ne smeta mi ako se zadri. Ne volim biti sama ovdje, dodala je.
Mama mi je rekla da ne smijem prihvatiti ovaj posao. Ali kada sam joj
rekla kolika je plaa, posustala je. Ali trebam je zvati svakih pola sata. to
ako svrati, a kombi nije tu? Lisin se glas uznemireno povisio. Upast u u
strane nevolje.
Sigurna sam da e sve biti u redu, ponovila sam, maui dok sam se
sagibala, prolazei ispod luka i udaljavajui se od djevojke. udilo me to
to ljudi jo uvijek priaju o Mojsiju Wrightu. Oigledno Lisina mama sa
svojom keri nije podijelila injenicu da smo Mojsije i ja nekad bili u vezi.
Doivjela sam poprilinu koliinu govorkanja kada se Eli rodio. Ljudi su
ubrzo poeli iriti svoje zakljuke o tome tko je otac mojega djeteta. No
moda zato to ja nisam nikada priala, moda zato to sam ja spustila
glavu i nastavila ivjeti, govorkanja su zamrla, a ljudi su prestali zuriti u
Elija kada bismo izili. Budalasto sam mislila da nikada neu morati
priati o Mojsiju. No onda je Eli navrio tri godine, krenuo u vrti, i
odjednom, i on je imao vlastitih pitanja. A moj je sin bio tvrdoglav kao i
ja.

Je li djed moj tata? Eli je upitao, grabei licom makarone sa sirom i

pokuavajui je staviti u usta prije no to mali makaroni pobjegnu. Odbio
mi je dopustiti da mu pomognem, a s obzirom na brzinu kojom je
napredovao, inilo se da e umrijeti od gladi.
Ne. Djed je moj tata. On je tvoj djed.
A tko mi je onda tata? I eto ga, pitanje koje nikad prije nije iskrsnulo.
Ne u te tri godine. I visjelo je u zraku, ekajui moj odgovor. I bez obzira
~ 191 ~
Knjigoteka
 briana&anna

koliko ja okretala glavu ili drala jezik za zubima, nije bilo vjerojatno da e
nestati.
Smireno sam zatvorila hladnjak i nalila Eliju au mlijeka,
odugovlaei, odugovlaei.
Mamice! Tko je moj tata? Eli je odustao od lice i ugrabio aku
makarona. Zgnjeeni makaroni curili su iz njegove male aice, no jo
uvijek nijedan nije dospio u njegova usta.
Tvoj je tata Mojsije, napokon sam odgovorila.
MOJSIJE! Eli se smijao oblikujui svaki slog s jednakim naglaskom.
To je ba udno ime. Gdje je MOJSIJE?
Ne znam gdje je.
Eli se prestao smijati. Kako to? Je li izgubljen?
Da. Jest. A zbog te me injenice jo uvijek boljelo srce.
Eli je nekoliko sekundi bio tih, punei ruke s jo tjestenine. Mislila sam
da je moda ve izgubio zanimanje za razgovor. Gledala sam kako je
napokon uspijevao utisnuti nekoliko naranastih makarona u usta.
Nacerio se, zadovoljan sobom, sretno ih savakavi i glasno progutavi
prije no to je ponovno progovorio.
Moda gaja mogu pronai. Moda ja mogu pronai MOJSIJA. Ja sam
dobar pronalaza.

Doveo me natrag, Mojsije je rekao. Moda ga je Eli nakon svega ipak

pronaao. Pri samoj mi se pomisli zavrtjelo uglavi, pa sam odagnala
sjeanje dok sam hodala kroz kuhinju, ugrabivi album za slike s radne
plohe. Zastala sam na trenutak, razmiljajui trebam li mu neto ostaviti.
Znala sam da ima duplikata i slika koje su bile dovoljno sline jedna
drugoj da bih se s jednom od njih mogla rastati. No nisam eljela poeti
trgati knjigu. I nisam eljela ostaviti dragocjene slike na hrpi na radnoj
plohi pa da ih Lisa vidi ili da ih Tag pretumbava. Nisam to mogla uiniti.
No onda mi je sinulo. I Mojsiju u napraviti knjigu. Napravit u kopije
slika od kojih nisam imala duplikate, i napisat u opise i nadnevke i
zalijepiti ih zajedno s fotografijama kako bi dobio detalje za koje je tvrdio
da ih eli.
Donijevi odluku, podigla sam knjigu u naruje i okrenula se prema
glavnim vratima. Uinivi to, oi su mi poletjele po zidovima dnevne
sobe, prelijeui po njima kada mi je pogled zapeo za neto. Usred
stranjeg zida, otprilike tri etvrtine od poda, boja se poela ljutiti. I nije
to bio samo mali mjehuri. Bio je to krug otprilike veliine mog dlana, a
~ 192 ~
Knjigoteka
 briana&anna

bijeli rubovi bili su popucali, otkrivajui tamne vijuge koje su se nalazile

ispod.
Pribliila sam se mjehuru i podigla ruku kako bih ga pokuala
zagladiti, pitajui se to se dogodilo. Prisjetila sam se onog jednog puta
kada je moja mama farbala kuhinju kada sam imala deset godina. Izvorna
je boja bila ondje od sedamdesetih, a kada je pokuala staviti svjei sloj
blijedo-plave preko nje, boja se izdigla ba ovako. Imalo je to neke veze s
uljnom i vodenom bazom, iako me kao klinku to nije zanimalo. Samo sam
uivala kidajui duge trake boje sa zida dok je moja mama jadikovala nad
silnim vremenom koje je protratila. Na kraju su morali zidove tretirati
nekakvim odstranjivaem, a dobar dio su i izbrusili.
Povukla sam jedan rub, ne mogavi odoljeti, na to je drugi dio ostao
u mojoj ruci.
Ispod se nalazilo lice.
Dio koji sam povukla sa zida otkrivao je oko, dio tankog nosa i pola
nasmijeenih usta. Oljutila sam jo malo boje, oslobodivi cijelo lice.
Sjeala sam se ove slike. Vidjela sam je samo jednom. Vidjela sam je samo
ono grozno jutro. Nikada se vie nisam vratila u tu kuu. Ne do sino. A
sino je zid bio savren. Besprijekoran.
Lice nije pripadalo Molly. Ne znam zato mi je laknulo.
Ljudi su priali, posebice nakon to su pronali ostatke Molly
Taggert u blizini nadvonjaka. Govorili su da je Mojsije morao biti
upleten. Nagaali su kako je cijela stvar imala neke veze s bandom,
govorei kako je sa sobom dovukao svoje kriminalce. Ja sam samo drala
glavu pognutom. Samo sam utjela. I pokuavala sam ne povjerovati u
stvari koje govore. Pokuala sam se usredotoiti na ivot unutar mene i
dane koji su bili preda mnom. A u pozadini uma zadrala sam otvorena
vrata, ekajui da se vrati.
Sino je zid bio savren. Besprijekoran. No sada se u moru bijeloga
nalazilo lice. Okrenula sam se od zida, ugrabila svoj album i izila iz kue.

* * *

MOJSIJE

MALA ISTAICA sjedila je na stubama ispred kue kada sam se

napokon vratio u Levan s Tagom, koji je iza mene vozio moj kamionet.
Nasreu, vuna ga sluba nije bila odvukla, a Tag je puten uz neto
~ 193 ~
Knjigoteka
 briana&anna

novca i potpis. Ustala je kada sam iziao iz njezina kombija i pourila niz
stazu prema meni.
Mogu li sada ii, gospodine Wright? Gotova sam.
Kimnuo sam i posegnuo za novanikom, izvukao sedam novanica
od sto dolara i poloio ih u njezinu drhtavu ruku. Kimnuvi, u jednoj ruci
vrsto drei zgoditak, a u drugoj svoju kanticu s priborom, Lisa
Kendrick potrala je prema kombiju kao da je goni sam vrag. Uskoila je
unutra i pokrenula ga, dok smo Tag i ja zurili za njom, pomalo iznenaeni
njezinim udljivim ponaanjem. Spustila je prozor nekoliko centimetara,
i rijei su joj izletjele u zbrkanoj bujici.
Zove se Sylvie. Sylvie Kendrick. Moja sestrina. Znala me uvati
kada sam bila mala. ivjela je u Gunnisonu. Nestala je prije osam godina,
Lisa Kendrick je rekla. Bilo je to davno. A ja sam imala samo devet
godina... no prilino sam sigurna da je to ona.
Nisam imao pojma o emu govori, i poeo sam je ispitivati, no ona je
samo ubacila u rikverc i izjurila s mog prilaza kao da su joj ivci napokon
popustili.

* * *

MOJSIJE

MORAT EMO JE IZBRUSITI ILI NETO TAKO.

Tag i ja stajali smo promatrajui lice koje je provirivalo iz bijeloga
zida, lice koje nije ondje bilo dan prije. Pretpostavljao sam, sudei po
onome to je Lisa Kendrick rekla prije nego je odjurila, da je pripadalo
Sylvie Kendrick.
S ovom kuom neto nije u redu, Mojsije.
Nije do kue, Tag. Do mene je.
Tag je bacio pogled prema meni i zatresao glavom.
To to vidi stvari koje drugi ljudi ne mogu vidjeti ne ini tebe
problemom, Mo. To samo znai da u svijetu ima manje tajni. A to zna biti
opasno.
Priao sam zidu i poloio ruku preko lica, onako kako je to ova
djevojka uinila no prije. Dotaknula je zid, zahtijevajui da je vidim.

~ 194 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Mislim da moramo otii odavde, Mojsije. Moramo to izbrusiti, baciti

jo jedan sloj boje na zid, i moramo otii. Imam lo predosjeaj oko svega
ovoga, Tag je ustrajao.
Odmahnuo sam glavom. Ne mogu jo otii, Tag. Okrenuo sam se od
zida prema svojem prijatelju.
Juer si elio otii. Bio si u pokretu, spreman krenuti, Tag se poeo
prepirati.
Ta ju je djevojka znala. Lisa, djevojka koja je istila. Vidjela je ovo
lice, prepoznala ga je. I izbezumilo ju je. Rekla je da je to njezina
sestrina. No ona je nestala prije osam godina. Kakve to veze ima sa
mnom? Kakve to veze ima i s im? Siguran sam da sam je vidio sino zbog
veze s Lisom. Tako to funkcionira.
Ali naslikao si je prije toga, Tag se usprotivio.
Naslikao sam i Molly prije nego to sam upoznao tebe, odgovorio
sam, pogledom se vraajui na zid.
Tag je ekao da jo neto kaem, a kada nisam, uzdahnuo je. Molly i
ta djevojka, pokazao je prstom prema zidu, a sada jo jedna. Tri mrtve
djevojke u deset godina, to i nije tako nevjerojatno. ak ni za Utu. A i ti i
ja znamo da to ne mora imati nikakve proklete veze s tobom. Ti si samo
nesretni kukin sin koji vidi mrtve ljude. No ovdanji su ljudi ve odluili
da si ti imao neto s tim. uo sam one tipove sino, a ti si sm vidio kako
je ona cura pobjegla odavde kao da si Jack Trbosjek. Ne trebaju ti ta
sranja u ivotu, Mo. Niti to zasluuje niti treba, ponovio je.
Ali trebam Georgiju. Eto. Izrekao sam to. Znao sam to otkad se
pojavila no prije s albumom za slike vrsto ga drei uz grudi. Samo je
odkrinula vrata i gurnula maslinovu granicu kroz procjep.
Tag nije mogao izgledati zapanjenije ni da sam ga opalio tom
maslinovom granicom posred lica. I ja sam osjetio kao da mi je netko
izbio sav zrak iz plua, i odjednom sam se uhvatio kako se borim za dah.
ini se da te udar u glavu onog ovjeuljka malo opametio. Tag je
fijuknuo. Samo sedam godina prekasno.
Ne mogu pobjei ovaj put, Tag. Moram dovriti ovo. to god to
znailo. Moda u se samo pomiriti sa svojim duhovima. Pomiriti s
Georgijom. Upoznati svojeg sina na jedini nain koji mi je preostao.
Nisam mogao razmiljati o Eliju, a da ne osjeam kao da me zahvatio
pljusak. No voda je oduvijek bila moj prijatelj, i odluio sam da je moda
vrijeme da joj dopustim da pone padati.

~ 195 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Ja ne mogu ostati, Mo. Volio bih ostati, no imam osjeaj da u, ako

ostanem predugo s tobom, postati tvoja odgovornost. Neto je u ovome
mjestu to se ne slae sa mnom.
Razumijem. I ne oekujem da e ostati. Ja u se moda zadrati
neko vrijeme. Kui bi dobro dolo malo vie od nove boje i novog
tapisona. Ve je dugo prazna. Kupaonica je prastara, potreban joj je novi
krov, dvorite izgleda uasno. Pa u se baciti na popravke. A onda je
preputam Georgiji. Roditeljski trokovi, etiri godine alimentacije,
pogrebni trokovi, bol i patnja. Kvragu, kua vjerojatno nije dovoljna.
Salt Lake je udaljen dva sata, manje od toga s obzirom na to kako ja
vozim. Nazvat e me ako me bude trebao, zar ne?
Kimnuo sam.
Znam te, Mo. Nee zvati. Tag je rukom proao kroz svoju kutravu
kosu i uzdahnuo.
Zvat u te, obeao sam, iako sam u srcu znao da je Tag vjerojatno u
pravu. Bilo je teko trebati.
eli moj savjet? Tag je upitao.
Ne, odgovorio sam. Samo je zakolutao oima.
Dobro. Evo ga. Ne idi polako, Mo. Ne idi oprezno. Kreni vrsto i
brzo. ene poput Georgije navikle su drati uzde. No ti si je slomio, Mo. A
onda si je napustio. Znam da si imao svojih razloga. Zna da kuim. Ali
nee ti dopustiti da je ponovno slomi. Stoga e je morati uzeti. Nemoj
ekati da kae molim te. Jer to se nee dogoditi.
Ne priamo o konju, Tag.
Vraga ne priamo. To je njezin jezik, Mo. Zato ga bolje naui.

~ 196 ~
Knjigoteka
 briana&anna

XXIII.

MOJSIJE

GEORGIA SE PONOVNO VRATILA te noi, kucajui na vrata, nosei jo

jedan dar, samo to ovaj put to nije bio album za slike. Pokuao sam ne
biti razoaran. elio sam jo, a kada sam stigao kui tog popodneva,
knjiga vie nije bila u kuhinji; nisam ni sumnjao da je Georgia dola i
odnijela je.
Gurnula je pleh kolaia u moja prsa i uurbano rekla: Uzela sam
album za slike.
Kimnuo sam, drei pleh u rukama. Vidio sam.
Samo sam htjela da zna. Sastavit u knjigu za tebe. Imam jako
mnogo slika.
Volio bih to. ak i vise od domaih kolaia. Pokuao sam se
nasmijati, no to mi se inilo usiljenim, stoga sam joj rekao da prieka dok
ne odnesem kolaie na radnu povrinu u kuhinji i ne pridruim joj se
ponovno na stubama ispred kue, razmiljajui to bih mogao rei da se
malo zadri.
Nisam ih ja napravila. Kolaie, mislim, ja sam grozna kuharica.
Jedini put kada sam pokuala napraviti kolaie, Eli je zagrizao jedan i
odmah ga ispljunuo. A on je jeo kukce. Bila sam sigurna da nisu mogli biti
tako loi, dok ih ja nisam zagrizla. Bili su prilino grozni. Na kraju smo ih
nazvali fujaii umjesto kolaii, i dali smo ih kozama. udo da je Eli
preivio. Naglo je zastala, a lice joj je obuzeo bolan pogled. Htio sam je
zagrliti i rei joj da je u redu. Da je sve u redu. No nije bilo u redu. Jer Eli
nije preivio.
Georgia je sila sa stuba i pokuala se ponovno sabrati, vedro se
smijeei.
Ali ne brini. Ove sam kolaie kupila kod Znojne Betty. Ona pravi
najbolje pekarske proizvode u cijeloj Uti.
Nisam se sjeao nikoga tko se zvao Znojna Betty, a s obzirom na
njezino ime, nisam bio siguran da e biti ukusniji od Georgijinih fujaia.
tovie, bio sam prilino siguran da u dati Tagu da ih sve pojede.

~ 197 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Morat e pokuati jednom, predloio sam kada se okrenula da

ode. Govorio sam o njezinim fujaiima, iako zapravo nisam. A moda je
to znala, jer je samo odmahnula, ne zastavi.
Laku no, Stewy Stinker, zazvao sam za njom,
to si rekao? Glas joj je zazvuao otro i prestala je hodati, no nije
se okrenula.
Rekao sam laku no, Stewy Stinker. Sad ti kae, laku no, Buzzard
Bates.
uo sam kako je zapanjeno dahnula, a onda se okrenula prema meni,
prstiju pritisnutih na usne kako bi sakrila njihovo drhtanje.
Neprestano mi pokazuje kako ga ljubi za laku no. I uvijek je isto.
ekao sam.
Pokazuje ti... to? proaptala je slomljeno.
Kimnuo sam.
To je iz njegove knjige. On je... oboavao tu knjigu. Silno. Mislim da
sam mu je proitala tisuu puta. Bila je to knjiga koju sam i ja voljela kada
sam bila mala, udesni konj Calico.
Nazvao je svojega konja.
Calico. Po konju iz knjige, da, Georgia je dovrila. Izgledala je kao
da e se sruiti. Priao sam joj, uhvatio je za ruku i njeno poveo do
stubita. Dopustila mi je i nije se odmaknula kada sam sjeo pokraj nje.
Pa, tko je Stewy Stinker? njeno sam je pritisnuo da nastavi priati.
Stewy Stinker, Buzzatd Bates, Skunk Skeeter, Butch Bones,
Snakeyes Pyezon... oni su Zloesti tipovi u Elijevoj knjizi. Georgia je
Pyezon izgovorila onako kako bi Popaj izgovorio rije poison 11, i to me
nasmijalo. I Georgia se nasmijala, no oito je u sjeanju bilo previe tuge
da bi se smijeak zadrao, stoga se povukao poput plime. A ako su oni
bili loi momci, tko su bili dobri momci? upitao sam, ponovno
pokuavajui izvui to iz nje.
Nisu oni bili loi momci, bili su Zloesti tipovi. Tako im se zvala
banda. Stewy Stinker i Zloesti tipovi.
Oito nikoga nisu pokuali zavarati.
Georgia se zahihotala, a okirani izraz koji je nosila otkad sam je
nazvao Stewyjem Stinkerom polagano je blijedio.
Ne. Jednostavno, izravno. Zna tono to dobiva.

11 engl. poison - otrov

~ 198 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Pitao sam se skriva li njezina izjava neko drugo znaenje, ekajui da

mi objasni.
Drukiji si, Mojsije, proaptala je.
I ti si drukija.
Trgnula se, potom kimnuvi. Jesam. Katkada mi nedostaje stara
Georgia. Ali da bih nju vratila, motala bih izbrisati Elija. A ne bih
mijenjala Elija za staru Georgiju.
Mogao sam samo kimnuti, ne elei razmiljati o staroj Georgiji i
starom Mojsiju i vatrenom nainu na koji smo se spojili. Sjeanja na to
vrijeme bila su mi urezana u pamenje, a kada sam se vratio u Levan,
poelio sam ih ponovno posjetiti. elio sam poljubiti Georgiju i ljubiti je
dok joj usne ne postanu bolne, elio sam voditi ljubav s njom u taglju i
zaplivati s njom u vodotornju, a vie od svega, elio sam odagnati val
tuge koji ju je neprestano svladavao.
Georgia?
Drala je pogled skrenutim. Da?
eli li da odem? Rekla si da mi nee lagati. eli li da odem?
Da. Bez oklijevanja.
Osjetio sam kako mi njezine rijei odzvanjaju u prsima, iznenaen
boli koja je odjekivala iza njih. Da. Da. Da. Rije me podbadala. Podsjetila
me na ono kako sam ja nju na isti nain odbio one posljednje noi u
taglju. Voli li me, Mojsije? upitala me. Ne, rekao sam joj. Ne. Ne. Ne.
Da. elim da ode. I ne. Ne elim da ode, ispravila se u bujici
frustriranog, nakupljenog daha. Naglo je ustala, bacila ruke u zrak, potom
ih defenzivno prekriivi preko prsa. Ako u biti iskrena, oboje je istina,
tiho je dodala.
I ja sam ustao, odupirui se porivu da odjurim, da otrim i ponem
slikati, kako sam to uvijek inio. No Tag je rekao da je moram uzeti.
Rekao mi je da ne idem polako. I namjeravao sam posluati njegov savjet.
Ne znam to je istina ovaj put, Mojsije. Ne znam, Georgia je rekla i
znao sam da ovaj put ne mogu pobjei. Neu pobjei.
Zna istinu. Samo ti se ne svia. Nisam mislio da u ikada vidjeti
Georgiju Shepherd uplaenu. I ja sam bio uplaen. No bojao sam se da
zaista eli da odem. A nisam znao mogu li otii. Ne opet.
A ti, Mojsije? eli li ti otii? Georgia mi je uzvratila mojim rijeima.
Nisam odgovorio. Samo sam prouavao njezine drhtave usne i
uznemirene oi, posegnuvi za tekom pletenicom koja joj je padala
preko desnog ramena. Osjeao sam njezinu toplinu i debljinu na svojem
~ 199 ~
Knjigoteka
 briana&anna

dlanu, a potom su mi se prsti vrsto omotali oko nje, kao da su se trebali

uhvatiti za neto. Bilo mi je tako drago to nije odrezala pletenicu. Ona se
promijenila. No njezina kosa nije.
Lijevu sam ruku umotao u njezinu pletenicu, a desnu sam joj ovio
oko struka i privukao je uza se. Tada sam ga osjetio, isti onaj stari naboj
koji je bio tu od poetka. Ista ona privlanost koja je opustoila nae
ivote... njezin ivot ak vie od mojega. Bila je ondje, i znao sam da je i
ona osjea.
Nosnice su joj se rairile, a dah zastao. Leda su joj bila napeta, osjetio
sam pod prstima koje sam sasvim rairio, pokuavajui dotaknuti to
vei dio nje, a da ne moram pomaknuti ruku. Oi je fiksirala na moje,
ustro, ne trepui. No nije se opirala.
A onda sam sagnuo glavu i uhvatio njezina usta prije no to je mogla
progovoriti, prije no to sam mogao razmisliti, prije no to je mogla
pobjei, prije no to sam mogao vidjeti. Nisam elio vidjeti. elio sam
osjetiti. I uti. I okusiti. A njezina su usta ispunila moj um bojom. Ba kao
uvijek. Ruiast. Njezin je poljubac bio ruiast. Meka, ruiasta boja
sumraka, iarana zlatnom. Ruiasto rumenilo kovitlalo mi se iza kapaka,
i pritisnuo sam svoje usne jo vre o njezine, pustivi njezinu kosu i
tijelo kako bih u ruke mogao uzeti njezino lice, kako bih mogao zadrati
boje na mjestu, kako bih sprijeio da izblijede. A onda su se njezine usne
odvojile od mojih, a boje su se pretvorile u neobuzdane struje crvene i
zlatne, pulsirajui mi u oima kao da je mek pokret njezina jezika za
sobom ostavio vatru.
Boja se rasprila poput balona probuenog iglom kada se Georgia
naglo istrgnula iz mojeg naruja, gotovo nasilno. I bez rijei, okrenula se i
pobjegla, zajedno s bojama, ostavivi me zadihanog i oblivenog crnilom.
Oprezno, Mojsije, rekao sam naglas nikome osim samome jadnome
sebi. Bit e oboren.

* * *

MOJSIJE

KAKO SMO DOLI SAMO JEDNIM VOZILOM morao sam odvesti Taga
natrag u Salt Lake sljedee jutro. Proveo sam dva dana na putu, od toga
jedan dan odgaajui dogovore za sljedei mjesec, a za one koji su bili
ustrajni da zadre svoj termin, organizirajui da oni dou k meni u

~ 200 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Levan. Ako ljudi ve nisu poeli priati, siguran sam da hoe kada
ponem odravati slikarske seanse u blagovaonici svoje bake.
Sljedei sam dan proveo kupujui pokustvo kako bih kuu opremio
osnovnim potreptinama. Neu moi zauvijek spavati na podu i sjediti
naslonjen na zid, stoga sam kupio krevet, kau, stol i etiri stolca, perilicu
i suilicu i komodu. Potroio sam dovoljno novca da mi je trgovina dala
besplatnu dostavu, ak u Levan, to sam rado prihvatio. Osim pokustva,
skupio sam neto odjee, slikarskog pribora i praznih platna, kao i sliku
koju sam naslikao za Elija prije no to sam znao tko je Eli. Namjeravao
sam je dati Georgiji. Ona je podijelila svoje slike sa mnom. Ja u podijeliti
svoje slike s njom ako mi to dopusti.
Put do Salt Lakea bio je plodan i u drugom smislu. Eli se vratio. Vidio
sam ga na trenutak u svojem retrovizoru dok sam odlazio od Gigine kue.
Odmah sam se okrenuo, nagazivi na konice i naglo okrenuvi volan,
okreui svoj kamionet i potiui kod Taga pitanja na koja nisam mogao
odgovoriti. No Eli se nije ponovno pojavio, pa sam naposljetku odustao i
ponovno se zaputio iz grada, nadajui se da ga nisam upravo vidio
posljednji put. Uinilo mi se da sam ga uhvatio krajikom oka sljedee
jutro, kako me promatra dok sam tovario neke od svojih slika u
kamionet. A onda se posljednju no pojavio u podnoju moga kreveta,
kao prvi put, kao da je to to sam otiao iz Levana prouzroilo
intervenciju.
Pokazao mi je Calico kako tri u polju i Georgiju kako mu ita i
uukava ga, ba kao i prije, no pokazao mi je i neke nove stvari. Pokazao
mi je pileu juhu s rezancima, tako debelim da juhe skoro nije bilo. I
pokazao mi je svoje prstie kako se uvijaju u blatu, kao da mu se sviao
taj osjeaj. Znao sam da su prsti njegovi zato to su bili kratki i djeji, a
dok sam promatrao, jednim je malim prstom ispisao svoje ime, pozorno
oblikujui slova u tamnoj zemlji. Zatim sam gledao kako njegove ruke
grade raznobojan toranj, trudei se utisnuti kockice Lega jednu u drugu.
Bilo je to najudnije, kratki isjeci iz ivota maloga djeaka. No
gledao sam ih, zatvorenih oiju, doputajui mu da mi puni glavu
slikama. Prebirao sam po slikama, pokuavajui ga bolje razumjeti.
Nisam elio propustiti neto vano iako se sve inilo vanim. Sve se inilo
apsolutno esencijalnim, svaki mali detalj. Zaspao sam sanjajui da mu
pomaem izgraditi zid nainjen od milijuna raznobojnih plastinih cigala.
Zid koji e ga sprijeiti da zauvijek ode, onako kako je Gi otila zauvijek.

* * *

~ 201 ~
Knjigoteka
 briana&anna

GEORGIA

NAKON TO SAM IZGUBILA ELIJA, izila bih meu konje i, bez

iznimke, konj s kojim bih radila zavrio bi tako to bi legao nasred obora.
Sackett, Lucky ili bilo koji od drugih konja. Nije bilo vano. Bez obzira na
to s kojim sam konjem radila ili imala neku drugu vrstu interakcije, taj bi
konj legao kao da je preumoran za ita osim spavanja. Znala sam da
odraava ono to sam ja osjeala. Prvih nekoliko puta nakon to se to
dogodilo, i ja bih samo legla. Nisam mogla promijeniti to kako se osjeam.
Samosvijest nije bila dovoljna. Tuga je bila preteka. No kada bih se
prisilila da ustanem, i konj bi ustao.
Tijekom prve godine bilo je dana kada nisam mogla nagovoriti Calico
da se i pomakne. Samo bi stajala na jednom mjestu, savreno mirno,
okrenuvi lea vjetru. Mislila sam da je u depresiji jer joj je nedostajao
Eli. No s vremenom sam shvatila da odraava moje osjeaje. Stoga sam
poela raditi jo nekoliko poslova, malo se bolje brinuti za sebe, i poeti
se kretati naprijed, makar i sitnim koracima. Makar samo zato da
ponovno vidim Calico u trku.
U posljednjih su nekoliko mjeseci moji konji poeli hrliti prema
meni, grickati me i maziti njukama. Pretpostavljam da su osjetili moju
potrebu za dodirom. Sve majke mogu osjetiti da im dijete upada u njihov
osobni prostor od trenutka zaea. I godinama poslije, prostor ne postoji.
Bila je to jedna od stvari koje su mi nedostajale. ak sam udjela za njim.
A onda je Eli umro i dobila sam sav prostor koji sam mislila da elim. Ne
samo mali prostor. Svemir. Galaksije. I lebdjela sam u njemu u agoniji,
udei za danima kada nije postojao.
Sada su se konji guvali oko mene, oduzimajui mi prostor, a ja sam
rado doekala njihova teka tijela i njuke kojima su me gurkali, nain na
koji sam se spoticala o njih i nain na koji su me slijedili preblizu. To me
iscjeljivalo iako sam ih istodobno odgurivala i preklinjala da mi daju
prostor za kretanje. No oni su znali to treba. Oito je moje tijelo govorilo
jednu stvar dok su mi usne govorile drugu.
Dopustila sam Mojsiju da me poljubi. A u tom trenutku
pretpostavljala sam da su i moje tijelo i usne govorile istu stvar. Da,
odmaknula sam se. Ali ne odmah. Prvo sam mu dopustila da me poljubi.
Rastvorila sam usta za njega i uzvratila poljubac. A danas su se konji
ponovno guvali oko mene kao da u sebi imam ureaj za praenje.
Naguravali su se i bili su nemirni, oponaajui brujanje koje sam osjeala
~ 202 ~
Knjigoteka
 briana&anna

pod koom, odraavajui moju nervoznu energiju. Sackett me nije elio

pogledati u oi i sputao je glavu kao da je on kriv za neto. Pogledavi u
njega, shvatila sam da se sramim sama sebe.
Dopustila sam Mojsiju da me poljubi. A nije me imao prava poljubiti.
Pitao me elim li da ode. Nisam se trebala kolebati. Trebala sam
zahtijevati da ode. Umjesto toga, pustila sam ga da mi se priblii. A onda
me poljubio kao da sam jo uvijek djevojka koja nema ponosa i pravila
to se njega tie. Sada je otiao, a Kathleenina je kua bila zakljuana.
Otiao je na dva dana. Bez objanjenja. Bez pozdrava. Koliko sam znala,
opet ga neu vidjeti sljedeih sedam godina. Shvatila sam da mi usne
podrhtavaju i da su mi se u oima nakupile suze, a Sackett je odjednom
poloio svoju glavu na moje rame.
Kvragu, Sackett. Kvragu i sve. Vrijeme je da donesemo nove, stroe
zakone u Georgiji. Odsad, svakome tko se zove Mojsije zabranjen je
pristup. Nikakvi posjeti, nikakvo prelaenje granica. Nita. Nitko po
imenu Mojsije ne smije ui u Georgiju.
Cijelu sam prethodnu no provela na laptopu pokuavajui iskopati
svaku moguu informaciju o Mojsiju Wrightu. Nije bio na Facebooku ni
na Twitteru. Ali nisam ni ja. Pokrenuli smo vlastitu mrenu stranicu te
grupu na Facebooku, kao i profil na Twitteru, za nau Hipoterapiju, pa
sam obilazila drutvene medije pod tom krinkom. No kada sam
proguglala Mojsija Wrighta, bila sam iznenaena onime to sam
pronala. BBC je snimio specijalnu emisiju o njemu, a po cijelom su
YouTubeu bile snimke njegovih slikarskih sastanaka s klijentima, iako je
kamera obino bila uperena na njegovo platno, kao da je elio zadrati
lice podalje od ekrana. Times je objavio lanak o njemu i o njegovoj
sposobnosti da slika za mrtve, a asopis People kratko je spomenuo
onostranu briljantnost Mojsija Wrighta.
Tada sam shvatila da si je stvorio impresivno ime i da je svojevrsna
zvijezda, iako se inilo da se uspio zadrati poprilino ispod radara
javnosti. to je ono Tag rekao, u prolazu, o tome kako su proputovali
svijet? Sudei prema koliini informacija koje su dolazile sa svih strana
svijeta, nisam sumnjala da je to bila istina. Bilo je stotinu fotografija
njegovih slika, no malo njegovih vlastitih, iako jesam pronala nekoliko
snimaka njega na nekoj gala veeri u jednoj bolnici. Stajao je izmeu
Taga i jo nekog mukarca, mukarca koji je ispod slike naveden kao dr.
Noah Andelin. Ponovno sam se zapitala kako su Mojsije i Tag zavrili
zajedno. Njihova je povezanost bila duboka, to se lako moglo vidjeti. A
onda sam jo neto shvatila. Nisam bila samo posramljena. Bila sam
ljubomorna.
~ 203 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Jo uvijek razgovara sa svojim konjima.

Trgnula sam se, a Sackett je ustuknuo; nije mu se svidio nalet
energije koji je prostrujao kroz mene, kao ni injenica da sam
neoekivano potegnula njegovu grivu.
Mojsijeva je silueta stajala na vratima taglja, drei u ruci neto to
je nalikovalo na veliko platno.
Nisam bila svjesna da jo uvijek priam Sackettu i brzo sam u
mislima preletjela sve to sam upravo rekla. Vjerujem da sam upravo
izrecitirala sramotan govor o tome kako Mojsiju nije dozvoljen pristup
Georgiji. O, Boe, molila sam se arko, moe uiniti da slijepac progleda,
da gluh ovjek ponovno uje, zato ne bi trebalo biti previe ako zatraim
da uini da ovaj mukarac zaboravi sve to je upravo vidio i uo.
to Sackett misli o tim novim, stroim zakonima u Georgiji?
Podigla sam pogled prema gredama. Hej, hvala ti to si mi usliio
molitve, Boe.
Opustila sam kolan koji je privrivao sedlo oko Sackettova trbuha i
povukla sedlo s njegovih lea, spustivi ga na za to namijenjene nogare i
uklonivi deku koja se nalazila ispod, ne gledajui u Mojsija. Bila sam
pomalo iznenaena to je zapamtio Sackertovo ime.
Mojsije je napravio nekoliko koraka u taglju i mogla sam vidjeti
kako mu oko usana igra maleni smijeak. vrsto sam potapala Sacketta
po zadnjici dajui mu znak da sam gotova te je on odjahao kasom, oito
silno elei otii.
Vratio si se, rekla sam, odbijajui se dodatno osramotiti
razljuivanjem.
Odveo sam Taga kui. Imao je velike planove o tome kako e za
svoju sljedeu borbu trenirati na tradicionalan nain, poput Rockyja, ali
je otkrio da to izgleda privlanije na filmu. Osim toga, ja nisam ba ravan
Apollu Creedu. 12
Tag je borac?
Da, Mijeane borilake vjetine i to. Prilino je dobar.
Ha. Nisam znala to jo rei. Nisam znala nita o tom sportu. Nije li
Apollo Creed umro u jednom od filmova?
Da. Crnac uvijek umire od ruke bijelca.
Zakolutala sam oima, a on se nacerio, nagnavi me da se nacerim
zajedno s njim prije no to sam se sjetila da me sram i da sam uzrujana

12 Lik iz filmova o Rockyju

~ 204 ~
Knjigoteka
 briana&anna

jer me poljubio, a onda otiao iz grada. Malo me to previe podsjealo na

prolost. Cerek mi je skliznuo s lica i ja sam se okrenula, zaposlivi se
ispraivanjem podsedlica.
Pa, zato si se vratio? I dalje ga nisam gledala. Koji je trenutak
utio, a ja sam zagrizla usnu kako ne bih poela blebetati usred neugodne
tiine.
Treba jo poraditi na kui, napokon je odgovorio. I razmiljam o
tome da promijenim ime.
Glava mi je poletjela prema gore, a podsmijeh koji me doekao
sasvim me zbunio.
Ha?
uo sam za taj neki novi zakon u Georgiji. Nitko tko se zove Mojsije
ne smije ju ak ni posjetiti. Stoga sam mislio da bi moda bilo dobro
promijeniti ime.
Samo sam zatresla glavom i nasmijala se, istodobno osramoena i
usreena onime to je htio rei. Zaepi, Apollo, rekla sam, i bio je njegov
red za smijeh.
Dobar izbor. Dakle, Apollo. U Georgiji nema zakona o tipovima koji
se zovu Apollo, je li?
Ne, tiho sam odvratila, jo se uvijek smijeei. Sviao mi se ovaj
Mojsije. Bio je to Mojsije koji mi se i prije sviao, Mojsije koji me
zadirkivao i gurkao i bockao i peckao, istodobno me i iritirajui i tjerajui
da ga zavolim.
Donio sam ti neto, rekao je, okreui platno prema meni i drei
ga ispred sebe kako bih ga mogla vidjeti. Mogla sam samo piljiti. Eli mi je
pomogao, rekao je, tiho.
Nisam mogla svrnuti pogled iako su me njegove rijei odbijale.
Nisam eljela ovog Mojsija. eljela sam Mojsija koji se smijei i koji me
zadirkuje. Nisam eljela Mojsija koji pria o mrtvima kao da je intimno
upoznat s njima.
Prvi sam ga put vidio nakon to sam te sreo u dizalu u bolnici.
Nisam znao tko je. Nisam to shvatio sve dok se nisam udaljio od slike i
vidio tebe, kako jae konja, drei Elija ispred sebe. Pa ipak... nisam
razumio. Samo sam znao da moram doi i pronai te. Tada je prestao
priati. Oboje smo znali to se sljedee dogodilo.
elim da je ti ima, njeno je inzistirao.
Kada se nisam pomaknula da je uzmem, njeno ju je oslonio o boks i
ostavio me samu s darom mojega sina.
~ 205 ~
Knjigoteka
 briana&anna

XXIV.

GEORGIA

SVAKI DAN POJAVILA BI SE NEKA NOVA SLIKA. Jedna je bila ostavljena

na prednjem sjeditu mojeg nezakljuanog kamioneta. Jedna je stajala
podboena na jednoj od polica u taglju. Sve su bile slike Elija. Eli kako
sjedi na ogradi, tako slatka i ozbiljna lica da sam se gotovo mogla
prisjetiti sasvim istih trenutaka, kao da je Mojsije kakvu fotografiju
pretvorio u umjetniko djelo. Ali nije imao nijednu fotografiju. Sve sam ih
uzela natrag. A nije bilo fotografije koja bi dola i blizu onome ro je
Mojsije stvarao - detalji u kovrama Elijeve pognute glave dok bi prije
spavanja itao pohabanu utu knjigu s priama, dubina njegovih smeih
oiju, uperenih u njegova konja, Elijeve male noice u blatu i njegov prst
koji rezbari ime u zemlji. Vrtloni potezi kistom i ivopisne boje bili su
Mojsijev potpis - ak je i blato izgledalo dekadentno - a ja nisam mogla
odluiti volim li njegove slike ili ih mrzim.
Postojala je i jedna moja slika. Na njoj sam se smijeila u Elijevo
podignuto lice i bila sam prelijepa. Neprepoznatljivo. Bila je to Pieta s
Georgijom Shepherd u glavnoj ulozi, a ja sam bila majka puna ljubavi
koja gleda u svojega sina. Moja je majka pronala tu sliku kada je izila
pograbljati lie. Mojsije ju je ostavio na naem kunom pragu. Ja sam
bila dva koraka iza nje, no ona ju je prva nala. I drala ju je pet minuta,
zurei u nju u agoniji i udu, dok su joj se suze slijevale niz obraze. Kada
sam je pokuala utjeiti, njeno je zatresla glavom i vratila se unutra, ne
mogavi govoriti.
Mojsijev je povratak bio nevjerojatno teak za moje roditelje, a ja
nisam imala pojma kako im olakati. Nisam imala pojma mogu li to
uiniti. Ni trebam li. I nisam znala je li njegova umjetnost od pomoi ili
nije. No takve su bile Mojsijeve slike, velianstvene i grozne.
Velianstvene jer su oivljavale sjeanja, grozne iz istog razloga. Vrijeme
omekava sjeanja, istupljujui otre rubove smrti. No Mojsijeve su slike
bile krcate ivotom i podsjeale su nas na na gubitak.
Prisjetila sam se kako je Mojsije priao o umjetnosti, o muci, i tada
sam shvatila na to je mislio. Njegove su me slike ispunjavale slatkom
mukom, mukom tako zrelom i crvenom da je postojala opasnost da se
pokvari ako svrnem pogled. Stoga sam se uhvatila kako neprestano
zurim u slike.
~ 206 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Osim slika, ostavljenih ondje gdje mi nee promaknuti, Mojsije se

drao postrani i promatrao me iz daljine. Viala bih ga s druge strane
panjaka, kako stoji uz ogradu koja je odvajala Kathleenino stranje
dvorite od naega imanja. Uvijek bi podigao svoju ruku, pozdravljajui
me. Ja nisam uzvraala pozdrav. Nismo bili susjedi koji su u dobrim
odnosima. No svejedno sam cijenila gestu. udila sam se njegovu drskom
poljupcu, ruci omotanoj oko moje pletenice i njegovu zadirkivanju u tali,
odluivi da u biti malo krua to se tie daljnjeg kontakta, iako se
pobrinuo da ga viam svaki dan.
Veinu vremena, kada sam vodila terapiju, pridruili bi mi se mama
ili tata kao jo jedan par oiju, promatrajui konja dok sam ja pogledom
pratila ljude ili obratno. No tata je morao proi jo jedan krug
kemoterapije, a mama je odluila poi s njim. Ostat e u Salt Lakeu
nekoliko dana s mojom starijom sestrom i njezinom djecom prije nego
to se zapute natrag. Mama nije eljela otii s obzirom na to da je Mojsije
ponovno bio u susjedstvu. Morala sam pregristi jezik i podsjetiti se da
sam sama prostrla krevet u kojem sada leim. Doslovno. Predugo sam
ivjela kod kue. Oslanjala sam se na svoje roditelje tijekom Elijeva
ivota i njegove smrti, a sada, s dvadeset i etiri godine, krivica za to to
se prema meni jo uvijek odnose kao prema sedamnaestogodinjakinji
bila je samo moja.
Nekim udom, tata je bio taj koji je uvjerio mamu da u preivjeti
Mojsija, jer sam ga ve jednom preivjela. Nije mi se odve sviao njegov
izbor rijei, no drala sam jezik za zubima. Tata je bio nevjerojatno tih od
naeg jutarnjeg razgovora dan nakon mojeg prvog susreta s Mojsijem.
Elijeva je smrt ponovno bila u zraku, a zbog godinjice koja se blii svi
smo krgutali zubima i zadravali dah, elei samo da proe. To to je
Mojsije doao u grad ovaj mjesec, od svih mjeseci, inilo se kao znak. I to
ne pretjerano dobar. Mama je bila nervozna, tata zadubljen u svoje misli,
a ja sam bila u rasulu, ako emo biti iskreni.
Bila je vjerojatno dobra stvar to to sam imala nekoliko dana za
sebe, to sam bila jedina u oboru. Konji su bili usklaeni sa mnom, a moje
im se raspoloenje uope nije svialo. Trebalo mi je dobrih sat vremena
da ih istimarim, oistim kopita i da doem k sebi i sredim vlastiti stres
prije no to sam obavila sat terapije s malenom skupinom koju sam
viala svaki tjedan.
No moja se tjeskoba vratila svom silinom kada je Mojsije doetao do
mene krajem moga sata. Nisam eljela privlaiti pozornost na njega ili na
sebe, a kada sam shvatila da nee nita rei niti me prekinuti, zavrila
sam sat i pozdravila skupinu kada se ukrcala u kombi centra za
~ 207 ~
Knjigoteka
 briana&anna

oporavak, a potom odvezla. Vratila sam se do obora, nadajui se da je

Mojsije otiao, no ostao je, valjda me ekajui. Kada je vidio kako
prilazim, sisao je s ograde i krenuo prema meni. elo mu je bilo
namrteno, a ja sam se pokuavala ne obazirati na to kako mi je dah
zapeo u grlu, a ruke se tresle dok sam ga gledala kako mi prilazi, jo
uvijek me privlaio na vrlo primitivnoj razini. A nisam to eljela. Bojala
sam se toga. Prezirala sam se zbog toga.
Neprestano mi pokazuje nasumine stvari, rekao je, tresui
glavom, ne zastavi ak ni radi pozdrava ili avrljanja. Bio je to onaj stari
Mojsije i nisam ga htjela nita pitati. Nisam eljela znati o emu govori.
Eli mi neprestano pokazuje nasumine stvari, ponovio je, a ja sam
osjetila kako mekam iako mi je srce divlje bubnjalo. Nisam se mogla
oduprijeti drai koju je predstavljao Eli, koju je predstavljao bilo kakav
glas o njemu, ak i ako je sve to bila bajka koju je priao mukarac kojega
sam zaista eljela mrziti.
Kao to? proaptala sam, ne mogavi si pomoi.
Njegovi prstii u blatu, pilea juha s rezancima, Lego kocke, borove
iarke i Calico. Uvijek Calico. Slegnuo je ramenima i strpao ruke u
depove. to misli da mi pokuava rei?
Odjednom sam se uhvatila kako se smijeim. Bila je to najudnija
stvar. Bila je to najudnija i najdivnija, uasna stvar. Smijala sam se, a oi
su mi se punile suzama. Okrenula sam se, trebajui trenutak kako bih
odluila hou li prihvatiti novu istinu.
Georgia?
Mojsije je ekao da uvuem nekoliko dugih, umirujuih dahova dok
sam pronalazila svoj glas.
To su njegove najdrae stvari. Govori ti svojih pet sjajnih. Glas mi
je pukao, a oi poletjele u potrazi za njegovima.
Lice mu je na trenutak problijedjelo, a onda mu se eljust blago
spustila, kao da mu je gong odjeknuo u mozgu. Izgledao je zapanjeno.
tovie, zaprepateno.
Njegove najdrae stvari. Govori mi o svojim sjajnima, ponovio je,
kao da govori samome sebi. Mislio sam da eli neto poruiti. Moda me
pouiti neemu. Potom se Mojsije poeo smijati.
to? to je tako smijeno? Njegovoj zbunjenoj zabavljenosti bilo je
teko odoljeti, i shvatila sam kako se smijeim, otirui oi.
To mi svi oni pokuavaju rei. Nikad to prije nisam razumio.
Nasumini predmeti. Svakodnevne stvari. Oduvijek me to izluivalo.
~ 208 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Guio se rijeima, pokuavajui govoriti kroz smijeh. Iako nije uistinu

bilo ba tako smijeno. tovie, moda uope nije bilo smijeno.
Samo sam zatresla glavom, jo se uvijek smijui njegovu
isprekidanom smijehu. Ne razumijem.
Zna li koliko sam puta naslikao najsuhoparnije slike mrtve
prirode? Slikao sam dosadne stvari koje nikada nisu imale smisla, ali za
koje su ljudi, mrtvi, inilo se, marili. Dugmad i trenje, crvene rue i
pamune plahte na konopcu za suenje rublja. Jednom sam naslikao sliku
iznoene tenisice. Stavio je ruke na glavu, a smijeh mu se stiavao dok je
istina postajala sve jasnija. I uvijek sam pretpostavljao da sve to ima
neko veliko znaenje koje jednostavno ne mogu pojmiti. Obitelji vole te
stvari, Dou mi u posjet, ja naslikam togod mi ve njihovi voljeni
pokau. Oni odu sretni, ja zaradim. Ali nikada nisam shvaao. Uvijek sam
osjeao kao da mi neto promie.
Vie se nisam smijeila. Prsa su me boljela i nisam mogla odluiti je li
to zbog sree ili boli.
A zaista mi i jest neto promicalo, zar ne? Mojsije je zatresao
glavom. Okrenuo se u krugu, gotovo kao da nije mogao vjerovati da je
upravo rijeio zagonetku koja zapravo nikada i nije bila neki misterij.
Govore mi to im nedostaje. Govore mi o svojim sjajnima. Ba poput
Elija... zar ne, Georgia?

* * *

MOJSIJE

BOL SE RAZLIJEGALA POPUT VALJAJUEG, sveproidirueg vala unutar

mene. Zapoela je slabo. Kao blaga bolu leima i slabost u nogama.
Ignorirao sam je, pretvarajui se da jo uvijek imam vremena. Jo je bilo
rano. No kako su sati prolazili, a tama padala, vruina s ulice pronala je
put do mojeg trbuha, i odjednom sam poeo trgati odjeu sa sebe
pokuavajui pobjei prodornoj boli. iv sam gorio. Pokuao sam pobjei
od nje kada je zastala radi predaha, a onda bi utihnula kao da je na
nekoliko minuta zaboravila gdje sam. No uvijek me ponovno pronalazila, a
val pritiska i boli podvukao bi me pod sebe.
No gori od boli bio je nemirni strah u pozadini mojeg zbrkanog mozga.
Silno sam se molio, ba kako su me uili. Molio sam za oprost i iskupljenje,
za snagu i priliku da ponem ispoetka. I molio sam za zatitu. No imao
~ 209 ~
Knjigoteka
 briana&anna

sam osjeaj da se moje molitve nisu dizale mnogo vie od kipueg zraka
iznad moje glave.
Stoga sam poeo preklinjati za oprost. Za neto to e me na trenutak
ponijeti nekamo drugdje, neto to e mi pomoi da se sakrijem. Samo na
minutu. Samo neto to e mi dati jedan posljednji trenutak mira, neto to
e mi pomoi da se suoim s onim to nadolazi.
No nije mi osigurana nikakva zatita, a kada se magla podigla, a
groznica prestala, pogledao sam u njegovo lice i znao sam da moji grimizni
grijesi nikada nee biti bijeli poput snijega.
Naglo sam se probudio, teko diui, dok je bol sna jo uvijek stezala
moj eludac, povlaei mi i noge i ruke prema prsima.
Koji je vrag to bio? zastenjao sam, podignuvi se u sjedei poloaj u
krevetu i briui znoj s ela. inilo se poput sna koji sam usnuo o Eliju i
Stewyju Stinkeru, san koji nije bio san. A onda sam se probudio i vidio
djevojku, djevojku za koju je Lisa Kendrick rekla da je njezina sestrina.
Prola je kroz moju kuu i dotaknula zid. A ja sam uspostavio vezu.
No jo uvijek nisam uviao tu vezu. Ovaj mi je put za to trebalo dulje.
Ustao sam iz kreveta i oteturao do kupaonice, gdje sam oprao lice i vrat
hladnom vodom, pokuavajui ublaiti vruinu na svojoj koi koja je
uvijek dolazila s epizodama poput ove.
Nije to bila moja bol - u snu - nije bila moja. Bila je enina.
Djevojina... raala je. Njezine misli i njezina agonija, a potom i dijete u
rukama kada je pogledala u njegovo uplakano lice ukazivali su na
roenje djeteta. Mukog uplakanog djeteta? Pretpostavljam da je tako
bilo. O djetetu je razmiljala kao o djeaku.
Moda je to bio Eli, koji mi pokazuje svoje roenje, onako kako mi je
pokazao svoj veernji ritual. No to se nije inilo vjerojatnim. Dogaaj
nisam promatrao kroz Elijeve oi. Misli u mojoj glavi nisu bile Elijeve. No
nita s Elijem nije bilo poput bilo kojeg drugog iskustva koje sam doivio.
Veza je bila drukija. Napetija, detaljnija. Posebnija u svakom smislu.
Stoga moda i jest bilo mogue.
No nije se inilo da je ba tako. Eli mi je pokazivao slike i perspektive
koje su bile za njega vane, i to onako kako bi ih on razumio. Kao
novoroene koje upravo dolazi na svijet, ne bi imao takvu perspektivu.
Bila je to Georgijina perspektiva. Bilo je to kao da gledam kroz njezine
oi, kao da osjeam njezine emocije, njezinu bol. Njezin oaj. Bila je
proeta bojazni i oajem. Mrzio sam to. Mrzio sam to se osjeala tako
osamljenom. Eli je trebao biti razlog za slavlje. No u mojem snu nije bilo
ni radosti ni slavlja. Samo strah. Samo bol.
~ 210 ~
Knjigoteka
 briana&anna

A moda je sve bio samo san.

I to je bilo mogue. Moda sam elio tako silno prepraviti povijest da
je moj podsvjesni um rekonstruirao trenutak koji mi je hranio krivnju i
grizoduje, stavivi me ondje, u sobu s Georgijom dok je Eli dolazio na
svijet. Otro sam vodu na vratu i siao niz stube ne upalivi nijedno
svjetlo, u potrazi za aom vode ili moda neim jaim.
Ostavio sam upaljenu svjetiljku u obiteljskoj sobi. Izbrusio sam cijeli
zid na kojemu je ona djevojka bila otkrila svoje lice. Sino sam ga
ponovno oliio, prekrivi Molly i Sylvie i druge djevojke bez imena, a
neke i bez lica, debelim slojem ute. elio sam utu boju u sobi. Gotovo je
s istom bijelom. Bio sam umoran od bijele. Uzeo sam pivo iz hladnjaka i
prislonio limenku na lice, pogledavajui prema vedrom zidu boje
maslaca, zahvalno lienom bilo kakvih mrtvih lica. Zasad. Ostale u
zidove prebojiti kada doe jutro.
Oi su mi poletjele ustranu kada su mi se misli u glavi prebacile na
sljedei dio koji treba biti olien. Boja se nadigla na drugom zidu.
Joj, sranje. Toga sam se i bojao, da e i druge zidove trebati
izbrusiti. No prolo je vie od tjedan dana otkad se boja na stranjem
zidu poela ljutiti. Drugi zidovi nisu pokazivali nikakve znakove
bubrenja ili ljutenja. Priao sam susjednom zidu i rukom preao preko
mrekaste povrine. I samo tako, boja se odlijepila, pokretom
podsjeajui na komad papira koji je netko odmotao s role i potom ga
odbacio.
Majino je lice netremice gledalo u mene tunim oima i pomalo
sjetnim osmijehom. Tada sam znao tko mi je poslao onaj san. U njemu
nije bila ni Georgijina perspektiva ni Georgijino sjeanje. Ono je
pripadalo mojoj majci.

* * *

MOJSIJE

BILO JE TO UDNO. Mahnito sam slikao otkad sam doao u Levan,

iako sam se kontrolirao, odolijevajui naputenim zgradama i tagljima i
liticama, ograniujui se na platno. Svaki dan nastala bi nova slika Elija.
Nisam mogao prestati. Neke sam od njih ostavio Georgiji, elei ih
podijeliti s njom onako kako je ona dijelila svoje fotografije sa mnom.
Bojao sam se da bi mogla dojuriti i baciti mi ih u lice i optuiti me da se

~ 211 ~
Knjigoteka
 briana&anna

rugam njezinoj boli. Ali nije to uinila. Mislim da sam elio da to uini,
samo kako bih imao izliku posvaati se s njom. I izliku da je vidim.
Poljubio sam je, a onda sam sljedeih nekoliko dana sumnjao u
mudrost tog poteza. Taj je poljubac bio poput ivue, pulsirajue
vibracije fuksije u mojoj glavi. Moda sam zato osjeao da moram slikati.
Eli je dolazio i odlazio, pokazujui mi iste one juree slike i komadie
njegova ivota s Georgijom. No prvi put, moja slika nije bila za mrtve.
Nije bila ak ni za Elija. Bila je za mene. elio sam ga uiniti trajnim. I
elio sam Georgiji dati trajnost.
No san o mojoj majci potresao me, kao i zidovi koji nikako nisu
eljeli ostati obojenima. Nekoliko sam dana samo radio na kui, ostavivi
svoju umjetnost na miru. Nisam elio poeti slikati slike koje su dolazile
od moje majke. Ponovno sam izbrusio itavu dnevnu sobu, tretirajui sve
zidove sa svime to je 4Ds, eljezarija u Nephiju, imala na zalihama za
prethodnu obradu starih zidova. inilo se kako novi slojevi ute dre,
stoga sam krenuo na druge projekte, zaposlivi se fizikim radom, radei
samo ono to sam mogao, a za ostalo plativi nekog drugoga,
promatrajui Georgiju iz daljine i pitajui se kako u ikada moi
premostiti jaz izmeu nas.
Privremeno sam prestao slikati, iako Eli nije prestao dijeliti slike sa
mnom. No poeo mi je pokazivati nove slike. Cvijee. Oblake. Kolaie.
Srca. Crtee prikaene za hladnjak s krupnim magnetnim slovima. I dalje
su to bile stvari koje je volio, koliko sam shvaao. Slike su brzo letjele i
sve su bile usredotoene na neto. Debela crvena srca, kolaii
premazani mekom glazurom, i cvijee za koje nisam bio siguran da uope
postoji izvan djeakove mate. Bilo je bujno i raznobojno, kao vrt
cvjetova Dr. Seussa. Nisam mislio da su to njegovi sjajni. Ovaj sam put bio
prilino siguran da mi pokuava neto rei. Naao sam se kako
razgovaram s njim, s djeakom koji je ritmino ulazio u moje vidno polje i
izlazio iz njega, nikada se ne zadravajui, nikada ne inei mnogo smisla,
no svejedno sam razgovarao s njim, nadajui se da moja ogranienja nisu
njegova.
Proveo sam subotu uklanjajui kadu, toaletnu koljku i umivaonik iz
Gigine stare kupaonice govorei Eliju o prvome putu kada sam vidio
Georgiju. Bio sam malen. Ne malen kao Eli. Ali mlad. Sjeam je se od svoje
devete ili desete godine. Zurila je u mene, kao i ostali klinci u crkvi. No
njezin je pogled bio drukiji. Promatrala me kao da silno eli razgovarati
sa mnom. Kao da eli da me moe natjerati da razgovaram s njom. I
smijeila se. Ja joj nisam uzvraao smijeak. Ali sjeao sam se njezina.

~ 212 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Eli je odgovorio slikom Georgije kako se smije, drei ga u svojem

naruju, ljuljajui ga u krug sve dok se oboje nisu sruili na travu i pustili
svijet da se vrti iznad njihovih glava. Pretpostavio sam da je njegovo
sjeanje znailo da ni on nije zaboravio njezin osmijeh.
Onda sam ispriao Eliju o prvom putu kada mi se Georgia zapravo i
obratila. Kako se Sackett propeo na stranje noge u taglju i sruio je na
tlo. Kako je sve bila moja krivica. Rekao sam Eliju da sam tada znao da
Georgia nee biti sigurna u mojoj blizini.
Elijev me odgovor zapanjio. Pokazao mi je Georgiju kako vriti
njegovo ime, lica izoblienog stravom dok je provirivala ispod kamioneta
onog dana kada je umro. Bilo je to posljednje sjeanje koje je Eli imao o
licu svoje majke prije nego to je napustio svijet.
Eli? Ne ini to! Nabio sam si ake preko oiju i zaplakao, udarajui
glavom o novopostavljeni umivaonik. I fiziki sam se i mentalno
odupirao, ne razumjevi zato bi Eli elio da to ponovno vidim.
Odmah je prestao, no ja sam bio potresen. Opsovao sam i koji
trenutak etkao, trljajui svoju glavu, pokuavajui umiriti pulsiranje i
odagnati tu uasnu sliku. A onda sam se prisjetio svojih rijei.
Rekao sam mu da Georgia nije sigurna u mojoj blizini.
Ni Eli nije bio siguran. ak ni s osobom koja bi rado umrla umjesto
njega. I zaista bi. Rado. Znao sam to. I mislio sam da i Eli to zna. Protrljao
sam stranji dio glave, promatrajui djeaka u crno-plavoj pidami, koji
mi je stajao tako blizu da sam ga trebao moi dotaknuti, ali nisam mogao.
I uzvraao mi je pogled, zadravajui svoje slike za sebe dok sam ja
promiljao o injenici da moda nitko od nas nije siguran. Ne uistinu. ak
ni od ljudi koje volimo. ak ni od ljudi koji vole nas.
Pa, kolaii... srca... cvijee. U emu je stvar, Eli?
Vidio sam Elija, koji je u svojim prljavim ruicama vrsto drao
nekakve rune, poluelave maslake, pruajui ih svojoj majci, i Georgiju,
koja je uskliknula kada ih je vidjela kao da su mu ruke bile pune rua. Onda
sam vidio maleni, srebrni pleh za pitu ispunjen blatom, koji je bio
predstavljen uz radosni hihot. I opet Georgiju koja je uzdisala i divila se
ponudi, ak se pretvarajui da uzima golem, blatan zalogaj.
Pleh za pitu pretvorio se u novu misao. Eli je crtao srca. Izobliena,
klimava srca koja su vile nalikovala na naopaki trokut sa sisama nego na
prava srca. Crtao ih je u svim bojama na bijelom listu papira, potpisujui se
iskrivljenim slovima, pruajui ih Georgiji u znak svoje odanosti.

~ 213 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Slike su se naglo ugasile i ostao sam stajati pred Elijem, zurei u

njega, drei francuski klju u svojoj ruci, jo uvijek trljajui stranji dio
svoje glave. Kvrga se poela formirati.
Aha, vidim. Napravio sam grimasu, smjekajui se. Cvijee, kola,
srca. Daje mi savjet. Vrlo lijepo. Ponovno sam se nasmijao. Dao sam joj
nekoliko slika, ali pretpostavljam da misli da bih trebao uiniti neto
vie.

Vidio sam sebe, ruku ovijenih oko Georgije, ljubei je. Dah mi je zapeo
u grlu dok sam gledao na susret kao da ga je netko snimio na filmu.
Obgrlio sam je, poavi prema njezinim usnama. Promatrao sam kako mi
ruke putuju uz njezina lea i uokviruju njezino lice. Nije se odmaknula i
nekoliko dugih trenutaka nije me pustila. tovie, uzvratila mi je poljubac,
zatvorenih oiju, glave sagnute pod mojom.

Eli... dahtao sam, pitajui se kako u, zaboga, ikada ponovno

poljubiti Georgiju ako je Eli sve upio, svaki detalj, a da ja nisam ni znao da
je ondje. Kada sam poljubio Georgiju, bojao sam se da se Eli nikada nee
vratiti. No definitivno me vidio kako je ljubim.
I vidio je kako Georgia bjei od tog poljupca dok sam ja ostao,
gledajui za njom, zbunjen.
Okej, mali. To bi bilo dosta.
Pozvao sam vodu na Elijevu malu demonstraciju, ne elei gledati
njegov romantini prikaz, a kada su mi se mentalni zidovi podigli, izgubio
sam ga, naavi se sam u staroj kui, mrmljajui si u bradu, razmatrajui
kako u provesti Elijeve ideje... a da on ne gleda.

~ 214 ~
Knjigoteka
 briana&anna

XXV.

MOJSIJE

ULEVANU NISI MOGAO MNOGO TOGA RADITI osim ako si jahao konje. Ili
vozio etverokotae. Ili ako si uivao provoditi vrijeme vani. Ili ako si
imao prijatelje. Budui da ja nisam ni radio ni imao ita od toga, zavrio
sam gledajui Georgiju ee no to je nisam gledao. Katkada sam je
promatrao s prozora na katu, nadajui se da e me vidjeti. Katkada sam
promatrao s Gijina starog trijema dok sam ga brusio, to mi je dalo
izgovor da je kradomice pratim dok je radila s konjima i ljudima, iz dana
u dan, obino u velikom okruglom oboru. inilo se da je nastavila gdje su
njezini roditelji stali, radei posao koji su oni neko radili. I pristajao joj
je.
Njezina je koa bila tamna, a kosa jo svjetlija zbog utjecaja sunca.
Tijelo joj je bilo vitko i dugo - snane ruke i noge i tanki prsti koji su
vrsto drali uzde. Sve je na njoj bilo dugo... kosa, noge, ak i strpljenje.
inilo se da nikad ne gubi koncentraciju ili ivce s konjima s kojima je
radila. Gurala ih je i bockala i mamila i iscrpljivala. I mene je ponovno
iscrpljivala. Nisam mogao skinuti oi s nje. Nije bila tip djevojke koji bi mi
se ikada trebao svidjeti. Nije bila moj tip. Tu sam raspravu imao sa
sobom kada sam doao u Levan prije gotovo sedam godina i vidio je,
sasvim odraslu, nasmijeenu, jaui i zadirkujui me sve dok nisam imao
drugog izbora nego joj se pribliiti. Potpuno se usredotoila na mene tog
ljeta, kao da sam ja sve to je oduvijek eljela. A taj osobiti intenzitet bio
je moja propast.
Na je sin bio sklon jednakom takvom intenzitetu. esto je sjedio
blizu, oputeno se smjestivi na ogradu, kao da se njegov duh sjeao tog
poloaja, iako nije imao fiziku formu koja bi to inila potrebnim.
Promatrao je svoju majku, konja kojega je trenirala i pitao sam se je li Eli
esto dolazio posjeivati majku na taj nain. Pitao sam se je li se odnos
izmeu ivotinje i ene, ene i djeteta spojio u jedno u tihom oboru i
stvorio oazu ugode i mira koji je pripitomljavao svakoga tko bi ondje
uao.
Bilo je to udno, vidjeti enu i njezino dijete i znati da je ona sasvim
nesvjesna toga da je ono ondje s njom, da je promatra, da bdi nad njom
poput vlastitog, malog anela uvara. Spustio sam svoj alat i otiao do nje

~ 215 ~
Knjigoteka
 briana&anna

kako bih je gledao kako radi, elei biti blizu nje, elei biti blizu njih,
iako bi ona radije da sam se drao podalje.
Kada sam se popeo na ogradu pokraj Elija, inilo se da me uope nije
svjestan, kao da je uhvaen izmeu svjetova. No Georgia me je bila
svjesna i blago se ukrutila, kao da je razmatrala o tome hoe li pobjei, a
onda je ispravila lea i znao sam da si govori kako je ovo njezino
prokleto imanje, a Mojsije moe ii u pakao. Mogao sam to vidjeti u
nainu na koji je podignula bradu i potegla ue. Osmjehnuo sam se.
Nasreu, nije mi rekla da se nosim. Nije mi ak rekla ni da odem. Stoga
sam ostao sjediti, oiju uperenih u enu i konja kojega je trenirala, no nije
dugo prolo kada su Elijeva sjeanja postala tako glasna da nisam imao
izbora nego ih posluati.

Kako konji priaju, mamice?

Konji ne priaju, mili.
Kako onda zna to eli?
eli iste stvari koje ti eli. eli se igrati. eli da ga se voli. eli jesti i
spavati i trati.
A ne eli raditi svoje kuanske poslove?
Ne. Ne eli raditi svoje kuanske poslove.
Vidio sam njezino lice kao da je gledam s lea konja i razdragano mi
se osmjehnula, priajui sa smijehom u glasu, ruku poloivi na moju nogu.
Ne na moju nogu. Elijevu nogu. Eli mi je pokazivao to sjeanje. Vjerojatno
je jahao, a Georgia ga je vodala uokolo. Osvjetljenje je bilo isto, sumrak je
bojio zapadna brda okupavi obor u mekoj, zlatnoj izmaglici, iaravi tlo
sjenama i sunevim zrakama. Pro tresao sam se pokuavajui odvojiti
scenu u svojoj glavi od scene ispred sebe, no Eli nije bio gotov.
Voli li me Calico?
Naravno! Georgia se nasmijala, no Eli je bio vrlo ozbiljan. I ja nju
volim. Ali kako da joj to kaem ako ona ne pria?
Pokai joj.
Kako da joj pokaem? Da napravim velika srca s rukama? Eli je
uvinuo svoje malene ruke u oblik koji je pomalo sliio spljotenom srcu.
Malo se zanjihao u sedlu, a Georgia ga je njeno prekorila.
Dri se, sine. I ne. Mislim da Calico ne bi razumjela da joj napravi
srce. Pokai joj da je voli nainom na koji se ponaa prema njoj. Pobrini
se za nju. Provedi malo vremena s njom.

~ 216 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Trebam li je mnogo maziti?

Bilo bi dobro.
Da joj donesem jabuke? Voli i mrkve.
Ne previe. Ne eli da joj pozli od silne ljubavi.

Mojsije!
Georgia je stajala ispod mene, rukama me drei za noge kao da me
pokuava zadrati na ogradi, a ja sam se ljuljao onako kako se Eli
zaljuljao kada je podigao ruke ne bi li napravio srce. Uhvatio sam se za
oblinji stup i skliznuo unutar obora, tijelom se oeavi o Georgijino.
Oboje smo poskoili, no nijedno od nas nije ustuknulo. Konj s kojim je
radila, Cuss, odetao je na drugu stranu obora i ostali smo sami. Sami sa
sumrakom i konjima i Elijevim sjeanjima.
O, moj Boe! Ne radi to! Pomislila sam da e pasti! Njezino mi je
lice bilo tako blizu da sam mogao vidjeti pjegice zlata u njezinim smeim
oima i malu brazdu izmeu obrva koja je pokazivala zabrinutost.
Predugo sam piljio doekavi da se brazda zabrinutosti pretvori u
mrtenje.
Mojsije? upitala je nesigurno.
Podigao sam oi s njezina lica i vidio Elija koji je jo uvijek sjedio na
ogradi; blagi mu je povjetarac podizao kovre kao da je vjetar znao da je
ondje, iskazujui mu tako dobrodolicu kui.
Ovdje je, Georgia. A kada je blizu, nekako se izgubim u njemu.
Georgia je odskoila kao da sam izvadio zmiju i ponudio joj je. No oi
su joj svejedno preletjele preko oblinjeg podruja kao da si nije mogla
pomoi.
Hvala to nisi dopustila da padnem, blago sam dodao. Osjeao sam
se dezorijentirano, jo uvijek osjeajui zbunjujui uinak bivanja na dva
mjesta odjednom. Elijeva su me sjeanja potpuno ponijela, a povratak u
sadanjost sasvim me izbezumio. Nikada prije nisam doivio nita slino,
maleni prozori u njegov ivot, tako potpuni, pa opet tako nedostatni.
elio sam ostati u njegovoj glavi cijeli dan. Odjednom sam se zapitao
govore li konji i djevojke isti jezik ljubavi i instinktivno sam znao da mi
Eli pokuava pomoi s Georgijom, govorei mi kako je pridobiti.
Je li on jo uvijek ovdje? Georgia je upitala, prekinuvi me u
mislima.
Nije mi morala rei tko je taj on, no njezino me pitanje svejedno
iznenadilo. Nisam znao kada mi je poela vjerovati, no nisam se
~ 217 ~
Knjigoteka
 briana&anna

namjeravao prepucavati oko toga. Pogledao sam prema mjestu na

kojemu je Eli bio sjedio i otkrio da je nestao. inilo se da je pozornost
mogao zadrati poput tipinog etverogodinjaka, pa je dolazio i odlazio
bez upozorenja. Odmahnuo sam glavom.
Ne.
Georgia je izgledala gotovo razoarano. Pogled joj je odlutao iza
mene, preko obora do brda koja su se smjestila zapadno od Levana. A
onda me vraki iznenadila.
Voljela bih da imam tvoj dar. Samo na jedan dan, proaptala je. Ti
ga moe vidjeti. A ja ga neu vidjeti nikada vie.
Dar? zagrcnuo sam se. Nikada o tome nisam razmiljao kao o
daru. Nikada, usprotivio sam se. Nijednom nisam na to pomislio.
Georgia je kimnula i znao sam da ni ona to nije smatrala darom. Ne
do sada. tovie, nikada nije znala to bi mislila. uvao sam svoju tajnu i
dopustio joj da misli da sam lud. ak i poremeen. Zbog injenice da mi je
sada, valjda, vjerovala, barem do odreene granice, osjetio sam i sreu i
muninu, sve odjednom. Dugovao sam joj onoliko iskrenosti koliko sam
joj mogao pruiti.
Prvi sam put u ivotu zahvalan to mogu razdvojiti vodu. Tako je Gi
to nazivala, razdvajanje vode. Zahvalan sam, jer to je sve to u dobiti. To
je sve to emo Eli i ja dobiti. Ti si dobila etiri godine, Georgia, a ovo je
sve to u ja dobiti. Nisam to rekao u ljutnji. Nisam bio ljutit. No ona nije
bila jedina koja je patila, a katkada dobivamo utjehu iz saznanja da ne
patimo sami, bez obzira na to koliko to tuno bilo.
Georgia se ugrizla za usnu, lecnuvi se, i znao sam da ono to
govorim nije bilo lako uti.
Sjea li se one djevojke koju sam naslikao na nadvonjaku? upitao
sam, pokuavajui biti to njeniji i ipak objasniti.
Da. Georgia je kimnula. Molly Taggert. Bila je samo nekoliko
godina starija od mene. Nali su je, zna. Nedugo nakon to si otiao iz
grada. Netko ju je ubio.
I ja sam kimnuo. Znam. Ona je bila Tagova sestra.
Georgia je razrogaila oi, naglo se ukrutivi, kao da je odjednom sve
shvatila. Ali nisam elio razgovarati o Molly. Ne sada. I elio sam da me
poslua. Pruio sam ruku prema njoj i nagnuo njezinu bradu prema sebi,
elei se pobrinuti da me uje. Ali zna to? Vie ne viam Molly. Dola
je... i otila. Tako bude svaki put. Nitko se dugo ne zadrava. A jednog e
dana i Eli otii.

~ 218 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Georgia se ponovno trgnula, a oi su joj se ispunile suzama koje je

hrabro pokuavala suzbiti. Stajali smo tako, ne govorei, borei se s
emocijom koja nas je muila od trenutka kada su se nai pogledi susreli u
krcatom dizalu gotovo tjedan dana prije. Georgia je prva posustala, a glas
joj je zadrhtao kada mi je uzvratila iskrenou.
Plaem svaki dan. Zna li to? Plaem svaki prokleti dan. Prije nisam
nikada plakala. Sada ne proe ni dan, a da se ne naem u suzama.
Katkada se skrivam u ormaru kako bih se mogla pretvarati da se ovo ne
dogaa iznova. Jednog e dana proi dan kada neu zaplakati, a dio mene
misli da e to biti najgori dan od svih. Jer e mi tada uistinu poeti
uzmicati.
Ni ja prije nikada nisam plakao.
ekala je.
tovie, ono je bio prvi put.
Prvi put?
Vani, u polju. Prvi put da se sjeam da sam zaplakao... zbog iega.
Povukao sam vodu prema dolje kako bih zaustavio ono to se dogaalo,
kako bih sakrio sliku Georgijina prestravljena lica dok vriti Elijevo ime, i
prvi put, voda se izlila iz mojih oiju.
Georgia je dahnula, a ja sam svrnuo pogled s nevjerice na njezinu
licu, osjeajui kako voda u meni podrhtava i kako se ljulja, ponovno se
poevi uzdizati. to mi se dogaa?
Misli li da ga tvoje suze dre blizu? proaptao sam.
Moje suze znae da mislim na njega, uzvratila je aptom, stojei mi
tako blizu da sam se mogao nagnuti i poljubiti je, a da ne napravim ni
jedan jedini korak.
Ali ne mogu sva tvoja sjeanja biti tuna. Nijedno njegovo nije
tuno. A samo o tebi razmilja.
Stvarno?
Pa, o tebi i o Calico. I o Stewyju Stinkeru. Nasmijala se uz vlani
tucaj koji je brzo progutala. Naglo je napravila korak unatrag i znao sam
da se priprema povui se.
Onda radi to si nekad radila. Kada osjeti potrebu za plaem, radi
to si nekad radila. U glasu mi se mogla uti nota oaja.
to? Georgia je upitala.
Daj mi pet sjajnih, Georgia. Lecnula se. Proklet bio, Mojsije.

~ 219 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Razmiljao sam o tome otkad si mi rekla da mi Eli pokazuje svoje

najdrae stvari. Bila bi iznenaena koliko sam se puta uhvatio kako
pravim te male popise dobrih stvari tijekom posljednjih sedam godina. A
za sve si bila kriva ti.
Bila sam prava gnjavaa, nisam li? Ponovno se nasmijala, no u
kratkom ispustu zraka nije bilo mnogo vedrine. Izluivala sam te.
Motajui se oko tebe kao da sve znam. Nisam znala nita. A ti si znao da
nisam znala nita. Ali sam ti se svejedno sviala.
Tko kae da si mi se sviala?
Zahihotala se, prisjeajui se razgovora pokraj ograde onoga
davnoga dana.
Tvoje su oi govorile da ti se sviam, odgovorila je iskreno, kako bi
neko odgovorila. A onda je nervozno zataknula oputeni pramen kose
iza uha kao da ne moe vjerovati da koketira sa mnom.
Hajde. Pet sjajnih.
Dobro. Hm. ovjee, nisam ve dugo. Neko je vrijeme utjela.
Mogao sam vidjeti da ih zaista trai. Protrljala je dlanove o svoje
rraperice, kao da pokuava obrisati nelagodu koja joj je bila ispisana po
cijelom licu, po cijelom tijelu. Sapun.
Dobro. Pokuao sam se ne nasmijati. Bio je to tako nasumian
predmet. Sapun. to jo?
Sprite... s ledom i slamkom.
Ovo je jadno, njeno sam je zadirkivao, pokuavajui joj izmamiti
osmijeh na lice. I osmjehnula se, tek malo, blago izvinuvi usne, prestavi
trljati ruke.
arape. Kaubojske izme bez arapa bile bi katastrofa, najavila je,
malo samopouzdanije.
Ne bih znao. Ali da. Kuim, sloio sam se, kimajui. To je pet,
rekla je.
Ne brojimo led i slamke. Oni su doli sa Spriteom. Hajde. Jo dvije.
Nije se bunila zbog diskvalifikacije dva od njezinih pet sjajnih, ali je
dugo vrijeme samo utjela. Ja sam ekao, pitajui se je li gotova s igrom.
Onda je duboko udahnula, pogledala u svoje ruke i proaptala: Oprost.
Gorua bol koja je istodobno bila strana i poznata podigla mi se u
grlu.

~ 220 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Tvoj... ili moj? upitao sam, morajui znati. Zadrao sam dah,
pokuavajui suzdrati emocije, promatrajui je dok je stavljala ruke u
depove kao da pokuava skupiti hrabrosti.
Oboje, odgovorila je. Duboko udahnuvi, pogledala me u oi.
Hoe li mi oprostiti, Mojsije?
Moda je traila oprost za Elija jer si ona jo uvijek nije oprostila. No
ja je nisam krivio zbog Elija; volio sam je zbog Elija, i elio sam joj rei da
se nema to oprostiti. No ni to ne bi bila istina, jer sam imao oprostiti
druge stvari. Nitko me nikada nije elio, poevi od dana kada sam se
rodio. No Georgia me eljela. A zbog toga to me eljela kada nitko drugi
nije, odmah sam postao sumnjiav. Odmah sam bio nepovjerljiv prema
njoj. I uvijek sam joj to zamjerao.
Opratam ti, Georgia. Moe li ti oprostiti meni?
Georgia je kimnula ak i prije no to sam dovrio pitanje. Ve jesam.
Nisam to ni shvatila. No imala sam mnogo vremena za razmiljanje
tijekom proteklih nekoliko tjedana. Mislim da sam ti oprostila onog
trenutka kada sam ugledala Elija. Onog trenutka kada se rodio. Bio je
pravo umjetniko djelo. Malo remek-djelo. A ti si ga stvorio. Mi smo ga
stvorili. Kako sam te mogla ne voljeti, barem malo, kada sam ugledala
njega?
Nisam si vjerovao dovoljno da progovorim. Stoga sam samo kimnuo,
prihvativi njezin oprost. A ona se osmjehnula. Ja sam bio previe
emocionalno izranjavan da bih uzvratio osmijeh, bojei se da e se moje
stare pukotine rastvoriti ako razdvojim usne, ak i najmanje. Stoga sam
dotaknuo njezin obraz, njeno, zahvalno, pustivi potom da mi ruka
padne uz tijelo.
To su onda pet sjajnih, Mojsije, rekla je. Tvoj oprost. I moj.

* * *

MOJSIJE

NISAM NAMJERAVAO DOPUSTITI DA TAJ OPROST propadne. Kupio

sam cvijee. Pripremio veeru i kupio kolaie. I nastavio crtati slike. Ne
srca, ve slike. Mislio sam da srca nisu dovoljno suptilna. Georgijinih
roditelja nije bilo, to mi je olakalo stvari, pa sam se tri veeri zaredom
naao pred njezinim vratima. A ona bi me uvijek pustila unutra. Nisam

~ 221 ~
Knjigoteka
 briana&anna

ostajao dugo koliko sam elio. Nisam je poljubio. Ali me putala unutra. A
to je bilo sve to sam mogao traiti.
Dobio sam njezino doputenje da naslikam mural u natkrivenoj
areni koja je nadograena na tagalj. U zimi e svi njezini sati terapije biti
odravani ondje, i htio sam dovriti posao prije no to se vrijeme
preokrene. Mural je bio slian onome na zidovima njezine spavae sobe.
Georgia je rekla da je sr njezina posla transformacija, i smatrala je da je
pria o slijepcu koji se oslobaa kroz konja savrena za ono to su ona i
njezini roditelji radili.
Bio sam sagnut, mijeajui boju kada mi je Georgia prila straga i
opalila me po stranjici, snano, zbog ega sam zateturao i zapljusnuo
svoju cipelu bojom.
Jesi li me ti to upravo pljesnula po guzici? Trljao sam je, potpuno
uvrijeen, i nemalo iznenaen.
Bila mi je na putu. A i nekako je teko ne gledati u nju.
Je li? Zato? Moj je glas u nevjerici zakripao na vrlo nemuevan
nain. Eli nas je promatrao, pogrbivi svoja mala ramena, rukom
prekrivi usta kao da se smije. Poelio sam da ga mogu uti. elio sam
uzvratiti Georgiji udarcem po guzi, no pomislio sam da ova itava igra i
nije sasvim prikladna za oi mojega sina - a pri pomisli na to srce mi se
okrenulo u grudima.
To je jedna vrlo seksi guzica. Zato, Georgia nije zvuala odve
sretno zbog toga, iskreno. No zvuala je kao ona, kao Georgia koja je
pomalo divlja, nemalo izravna i puna ivota.
Je li?
Nemoj zvuati tako iznenaeno. Volim to kako izgleda. Nikada ti
nisam mogla odoljeti. Bio si poput mojeg cracka.
Tvoja vlastita mala crack beba? Nacerio sam se, oduevljen time
to mi nije mogla odoljeti i time to je to priznavala.

Odjednom me preplavila slika Georgije kako kaklja Elija dok je on

urlao od smijeha, pokuavajui pobjei od nje. Uspio se izmigoljiti, ali se
onda odmah vratio i krenuo u napad, usredotoivi svoje male prstie na
njezinu zaobljenu stranjicu dok je ona bjeala. Vritala je jednako glasno
koliko i on, pljeskajui po njegovim tipavim ruicama.
Prestani, mali smrdljivko! Moja je guza kakljiva!
Eli je omotao ruke oko njezina struka i zario zube u njezin desni guz,
koji mu je bio tono u razini s oima, a Georgia je vrisnula i poela se
~ 222 ~
Knjigoteka
 briana&anna

smijati, skljokavi se na krevet, uhvativi ga ispod pazuha i podigavi ga u

svoje vrsto naruje. Njegovo je lice bilo crveno od smijeha, a kovre su mu
letjele od statikog elektriciteta, dok su se hihotali i meusobno golicali,
oboje pokuavajui ostvariti prednost nad onime drugim. Georgia je u
jednom trenutku pokuala biti ozbiljna, govorei: Ne smije me gristi za
guzicu, Eli, nije primjereno, vrlo strogim glasom, no gotovo su se odmah
oboje sruili rokui od smijeha.
Mojsije? Opet to radi, Georgia je rekla, polutiho.
Ponovno sam pogledao prema njoj, a sjeanje koje je Eli podijelio sa
mnom ostavilo mi je osmijeh na licu.
Odlutao si. Opet sanjari.
Razmiljao sam o tvojoj guzici, odgovorio sam, iskreno. Priao sam
joj, ignorirajui svojeg rasplesanog anelka koji je koraao pokraj mene.
Glasno se nasmijala, a ja sam je uhvatio oko struka jednom rukom i
poeo je ozbiljno kakljati.
Eli je imao najbolje ideje.
Pali smo na slamu koja je bila naslagana uza zid koji je odvajao
tagalj od arene, i Georgia je uzvraala, vritei, pokuavajui pokakljati
mene. No ja nisam bio odve kakljiv, stoga nije trebalo dugo da ostane
bez zraka i pone preklinjati, izvikujui moje ime. Bio je to najbolji zvuk
na svijetu koji definitivno nije bio razlog za smijeh.
Molim te, prestani! vikala je, uhvativi me za ruke. Bilo je slame u
njezinoj kosi, u mojoj kosi, i oboje smo bili rumeni i raspasani i openito
smo izgledali kao da smo radili neto vie od kakljanja kada je njezin
otac uetao u tagalj.
Sranje.
Zbog izraza na njegovu licu odmah sam spustio ruke i odmaknuo se,
jasno prepoznavi bijes koji mu se oitavao na svakom djeliu lica. Bio
sam u gabuli - ak je i Eli prestravljeno pobjegao; jedan je tren bio ovdje,
drugi ga nije bilo, a topao mlaz koji nas je spajao najednom je presuio.
Georgia je leima bila okrenuta svome ocu, a kada su je moje ruke
pustile, malo je zateturala, poevi grabiti prema meni. Njeno sam je
pomaknuo ustranu, dopustivi njezinom ocu da mi se priblii bez
protesta ili upozorenja.
Nisam ak ni podigao ruke. Mogao sam. Lako sam mogao izbjei
nespretnu pesnicu koja se spojila s mojom eljusti, no primio sam je. Jer
sam to zasluio.
Tata! Georgia se progurala izmeu nas. Tata! Nemoj!
~ 223 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Ignorirajui je, zagledao se u moje oi, teko diui, stisnuvi usta, a

ruka mu se tresla dok je prstom upirao u mene.
Ne opet, Mojsije. Primili smo te. Ti si opljakao kuu. to je jo gore,
bilo je rtava. Ovo se nee ponovno dogoditi.
Zatim je pogledao u Georgiju, a izraz razoaranja koji je uputio njoj
bio je mnogo gori od bijesa koji je usmjerio prema meni. Ti si ena,
Georgia. Ne dijete. Ne moe se vie ovako ponaati.
Odmah se pokunjila.
Moete me udarati koliko god elite, gospodine Shepherd. Zasluio
sam to. Ali ne razgovarajte tako s Georgijom. Ili u vas prebiti.
Mojsije! Georgijine su oi bljesnule, a kraljenica se ponovno
izravnala. Dobro. Neka se ljuti na mene. Ljutnja je bolja od poraza.
Misli da se moe samo tako vratiti i nikom nita? Misli da se
jednostavno moe izvui? Martin Shepherd je rekao, glasa promuklog
uslijed silnog bijesa.
Nitko od nas nije ista osoba kakva smo nekad bili, gospodine
Shepherd. I ja sam bio jedna od tih rtava. I nisam se izvukao ni od ega.
Ni Georgia ni ja nismo se izvukli prokleto ni od ega. Platili smo. Ba kao
to ste vi platili. I nastavit emo plaati.
Okrenuo se zgaeno, no vidio sam kako mu usne drhte, i bilo mi ga je
ao. Ne bih se sviao sebi da sam na njegovom mjestu. No bilo je bolje da
sve iznesemo na vidjelo.
Gospodine Shepherd? rekao sam blago. Nije stao. Razmislio sam o
onome to mi je Georgia dala. Razmislio sam o pet sjajnih. O oprostu. I
prenio sam ga.
ao mi je, gospodine Shepherd. Zaista. I nadam se da jednog dana i
vi moete oprostiti meni.
Georgijin je tata promaio korak, zateturao i zastao. Bilo je neto
mono u toj rijei.
Nadam se da mi moete oprostiti. Jer ovo se dogaa. Ja i Georgia. To
se dogaa.

~ 224 ~
Knjigoteka
 briana&anna

XXVI.

GEORGIA

PROVELA SAM POPODNE u maloj natkrivenoj areni odravajui sat

hipoterapije sa skupinom klinaca s problemima u ponaanju koji su
dovedeni iz Prova, gradia koji se nalazio otprilike sat vremena sjeverno
od Levana. Bila je to manja skupina nego inae, najvie est ljudi, a sa
svima sam ve bila provela neko vrijeme. Kad sam zavravala, sunce je
poelo zalaziti, a Mojsije je zavravao s poslom u areni. Izila sam za
tatom iz taglja nakon one neugodne svae to jutro. Morala sam se
uvjeriti da je dobro, a i trebala sam doi do zraka.
Ovo se dogaa. Ja i Georgia. To se dogaa, rekao je. Srce mi je
napravilo debeli salto i sletjelo uz pljusak na zgreni eludac. Dogaa se.
Vjerovala sam mu. I odjednom sam se malo uplaila. Stoga sam orila,
slijedei svojeg jadnog tatu iz taglja kako bih mu pomogla prihvatiti
injenicu da mu se ki upustila u igre kakljanja i da se Mojsije vratio u
moj ivot. No to je bilo juer, a sada smo tu gdje jesmo, sami u tiini
arene. Upravo sam zavrila sa satom, a Mojsije je oslikavao dugi zid koji
je spajao arenu sa tagljem, i nisam bila sigurna to rei.
Dobra si u tome, zna. Nauo sam neto. Impresivna si, lako je
rekao, a ja sam se tupo zagledala u njega, ne shvaajui tono na to je
mislio. Moj je mozak zapeo na kakljanju i emocionalnom razgovoru s
tatom.
Terapija. Klinci. Sve to. Dobra si, Mojsije je objasnio s malim
smijekom.
Pohvala mi je godila te sam okrenula lice kako bih sakrila svoje
zadovoljstvo. Prelako me se moglo pridobiti. Bila sam previe potrebita.
Nije mi se to odve svialo. No Mojsije se inio istinski zainteresiranim,
ispitujui me pitanja o ovome i onome sve dok nisam poela slobodno
priati o tome to radim dok sam skidala sedla s konja i timarila ih.
Konji odraavaju energiju ljudi na terapiji, jesi li vidio kako je
potiten Joseph bio? Kako tih? Jesi li vidio kako je Sackett pognuo glavu i
praktiki je oslonio na njegovo rame? A jesi li vidio kako je agresivna Lori
bila? Malo je pogurnula Luckyja i on je uzvratio. Ne jako. Ali je onda ostao
unutar njezina osobnog prostora. Jesi li vidio to? Sve je to subjektivno,
shvaam to. Ali doi oi u oi sa ivotinjom od 500 kila, pokrenuti je,
~ 225 ~
Knjigoteka
 briana&anna

voditi je i jahati je ipak neto znai. Nevjerojatno je osnaujue za ljude

koji su mo nad svojim ivotima prepustili drogi, alkoholu, seksu, bolesti,
depresiji. Ili u sluaju djece... onima koji imaju mo nad njima, onima koji
kontroliraju njihove ivote. Mnogo radimo s autistinom djecom. Konji
oslobaaju tu djecu. Sve to je nakupljeno u njima kao da se odjednom
pone smirivati. Ljudi se ak i samim pokretom, njenim tresuim
pokretom, povezuju na elementarnoj razini. To je isti pokret koji mi
osjeamo kada hodamo. Kao da postanemo jedno s neim tako monim,
tako velikim, da na trenutak preuzmemo taj osjeaj nadmoi.
Mislio sam da e biti veterinarka. Nije li to bio plan? Mojsije je
tiho upitao, istei svoje kistove dok sam ja zavravala s konjima.
Odrasla sam promatrajui roditelje kako rade sa ivotinjama i
ljudima. A nakon to je Kathleen umrla, a ti otiao, nisam se vie eljela
baviti rodeom. Nisam eljela ak ni biti veterinarka. eljela sam saznati
kako osloboditi tebe, ba kao to su moji roditelji oslobaali onu djecu.
Osloboditi me? Mojsije je izgledao okirano.
Da. Uputila sam mu iskren pogled, no nisam ga mogla dugo
zadrati. Iskrenost je bila teka. I nevjerojatno intimna. Stoga sam to
uinila. Zavrila sam preddiplomski studij psihologije. A onda sam jo
zavrila i magisterij. Slegnula sam ramenima. Moda e me jednog
dana morati zvati dr. Georgia. No da ti iskreno kaem, ne zanima me
ispisivanje recepata. Radije bih trenirala konje i pomagala ljudima. Ne
znam kako bih preivjela posljednje dvije godine ivota bez svoga rada.
Nekoliko je trenutaka utio, a ja se nisam usudila pogledati u njega.
Jesu li konji zaista tako pametni? upitao je, a ja sam mu rado
dopustila da promijeni temu. Nisam imala posebnu elju priati o sebi.
Mislim da je pametni pogrena rije, iako jesu inteligentni.
Nevjerojatno su svjesni. Oponaaju, reagiraju. A mi ih samo moramo
promatrati kako bismo saznali neto o sebi. I zbog toga konji mogu biti
moan alat.
Konj e otrati cijeli kilometar iz istoga straha. Nieg drugog. Ne
razmiljaju dok tre. Samo reagiraju. Psi, make, ljudi - svi smo mi
grabeljiva. A konji su plijen. Ne grabeljiva. A zato to su plijen,
temeljeni su na instinktima, osjeajima, strahu. Vrlo dobro osjeaju
pojaanu emociju, bez obzira na to odakle ona dolazi. I reagiraju
sukladno s njom.
Mojsije je kimnuo, kao da je povjerovao u sve to sam rekla. Priao
mi je, a konji nisu uope reagirali. Bio je smiren. Oni su bili smireni.

~ 226 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Doi, ustrajala sam, pozivajui ga blie. Odjednom sam mu eljela

pokazati.
Georgia. Sjea se to se dogodilo posljednji put, Mojsije se
pobunio, ali je zadrao smirenost u glasu. Primi me za ruku.
Pruio je svoju ruku i provukao svoje prste izmeu mojih, dlan uz
dlan, i ja sam zakoraila prema konjima.
Boji li se, Mojsije? Sjetila sam se onog prvog puta, kada sam ga
nagovorila da pomazi Sacketta. Ali ovaj ga put nisam pokuavala ni na to
nagovoriti. Nisam. Samo sam eljela znati kako se osjea.
Ne, Ali ne elim da se oni uplae. Pogledao je u mene. Ne elim da
se ti boji
Ne bojim se. Istog sam trena odvratila. ula sam kako je Lucky
zanjitao iza mene, a Sackett frknuo kao da sumnja u istinitost moje
tvrdnje.
Boji se, rekao je.
Bojim se, priznala sam uz uzdah. Ovo mi je vano. Zato sam
nervozna. I im sam ga priznala, strah me napustio. Posegnula sam za
njegovom drugom rukom tako da smo sada stajali licem u lice, drei se
za ruke.
Samo emo stajati ovdje, a ti e me drati za ruke, rekla sam.
Mojsije je spustio bradu na prsa i duboko uzdahnuo. to? upitala sam
njeno.
Osjeam se kao dijete. Ne elim se osjeati kao dijete s tobom.
Ja te ne gledam tako. Istinitije rijei nikada prije nisu bile izreene.
Njegove su ruke obuhvaale moje, a kontakt je bio opojan, gotovo do te
razine da sam eljela zatvoriti oi kako se prostorija ne bi vrtjela.
Dobro. Onda ne elim da me gleda kao nekoga koga mora
popraviti.
Odmahnula sam glavom, no osjetila sam kako se tuga iri u mojim
prsima i kako mi pee oi, i bila sam zahvalna za sjenovitu arenu u ijem
smo sreditu stajali. Sunce je gotovo zalo i svjetlost je arala prostor
mekim kvadratima sumranog zlata, no sredite u kojemu smo mi stajali
bilo je mrano i mogla sam osjetiti kako konji iza mene ekaju, strpljivo
ekaju, uvijek ekaju. Njihovi meki frktaji bili su mi utjeha.
Nikada te nisam eljela popraviti. Nikada. Ne onako kako ti misli.
Nego kako?
Prije sam samo eljela da mi moe uzvratiti ljubav.

~ 227 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Unato pukotinama?
Ne govori tako, usprotivila sam se, osjetivi istu onu bol koju bih
osjetila svaki put kada bih pomislila o tome kako je njegov ivot zapoeo.
To je istina, Georgia. Mora se pomiriti s time tko sam ja. Ba kao
to sam se i ja pomirio. Njegov je glas bio tako tih i mek da sam morala
gledati njegove usne kako mi nita ne bi promaklo.
Ponovno sam osjetila konje iza sebe. Osjetila sam kako se kreu, a
onda sam osjetila blago gurkanje u lea, a onda opet, snanije.
Calico eli da mi se priblii, Mojsije je dahnuo. Koraknula sam
prema njemu. Calico me ponovo pogurnula, sve dok moje tijelo nije bilo
udaljeno od Mojsijeva samo nekoliko centimetara. Calico je spustila svoju
glavu iznad mojeg ramena i njeno zarzala, svojim dahom podignuvi
kosu koja mi je slobodno visjela oko lica. Mojsijeve su oi bile rairene,
no dah mu je bio ravnomjeran i ruke su mu ostale oputene i smirene
oko mojih. Zatim nas je Calico okruila i pribliila se Mojsiju s lea, bono
okrenuta. I ondje je stajala sputene glave, oiju poluotvorenih i gotovo
se ne pomiui. Mojsije ju je mogao osjetiti, ali je nije mogao vidjeti.
Osjetila sam kako mu ruke drhte i promatrala sam kako guta knedlu dok
je oima prelazio s mojih do mjesta na kojemu je Sackett bdio u blizini. A
onda se Sackett naao iza mojih lea, pritiui me bonim dijelom
svojega tijela, podupirui me, kao da su se on i Calico postrojili tako da
jedan drugome mau uz glavu, tjerajui muhe. No Mojsije i ja stajali smo
izmeu njih, zatieni njihovim golemim tijelima u tihim sjenama
brzopadajueg sumraka.
Mogu li te neto pitati? proaptala sam, a srce mi je tako silno
bubnjalo da sam se pitala moe li osjetiti vibracije u mojim rukama.
Naravno. Glas mu je bio jednako blag kao i moj.
Jesi li me ikada volio? Moda nije bilo poteno to pitati, budui da
smo bili priklijeteni izmeu dva detektora istine od 500 kilograma, no
nisam mogla vie zadravati te rijei u sebi, Volio sam te. Znam da
duboko u sebi ne vjeruje da jesam. Ne vjeruje da sam mogao. No volio
sam te.
Georgia. Moje je ime poput jecaja silo s njegovih usana, i osjetila
sam kako mi suze nalijeu u oi i jure niz obraze, silno se elei
osloboditi pritiska koji se nakupljao u mojoj glavi. A onda su se njegove
ruke ovile oko mene, povlaei me prema njemu, kao da crpe snagu iz
painta iza njegovih lea.
Zato se nisi drala podalje od mene? zagrcnuo se. Toliko sam ti
puta rekao da ode. Ali nisi htjela. Nisi me htjela ostaviti na miru. I onda
~ 228 ~
Knjigoteka
 briana&anna

sam te povrijedio. Ja sam odgovoran za ovu situaciju. Jesam. Zna li da

sam izgubio svaku osobu koju sam volio? Svaku. I ba kada sam se poeo
nadati, kada sam pomislio da bi stvari s tobom mogle biti drukije, Gi je
umrla. I pokazala mi je da sam u pravu. I nisam te namjeravao pustiti
blizu sebe. Bio sam u psihijatrijskoj bolnici, Georgia! Psihijatrijskoj
bolnici. Tri mjeseca. I nisam namjeravao dopustiti da te to dotakne.
Nisam te pokuavao povrijediti. Pokuavao sam te spasiti. Nisam se
vratio jer sam te pokuavao spasiti... od sebe! Ne shvaa li to?
ustro sam zatresla glavom, skrivajui lice u njegovim prsima,
dopustivi da meki pamuk njegove majice upije moje suze. Nisam to bila
shvaala. Mislila sam da me odbija, da me odguruje kao uvijek. Nisam
bila razumjela. Ali sada sam shvaala. I to je saznanje pokupilo sve moje
slomljene komadie i ponovno ih sjedinilo. U njegovim se rijeima
skrivalo iscjeljenje, stoga sam i ja omotala svoje ruke oko njega, drei ga
onako kako je on drao mene, odustavi od pruanja otpora. Njegovo je
tijelo - vrsto, kruto, otvoreno prema meni - bilo snano privinuto uz
moje, stoga sam si dopustila da se oslonim o njega kako nikada prije
nisam, utjeena i uvjerena da mi nee dopustiti da padnem. Konji su se
pomaknuli te sam osjetila kako je Sackett zadrhtao kao da je osjetio moje
olakanje. Calico je blago zarzala i svojim mekim nosom okrznula
Mojsijevo rame, a tada sam shvatila da nisam ja jedina koja drhti.
Slikaj. Otii i nikada se ponovno ne osvrni. Ne voli. Mojsije mi je
govorio u kosu. To su bili moji zakoni. im bih bio slobodan, im bih
iziao iz kole, iz sustava, nestao bih. Nita nisam elio vie nego slikati i
pobjei. Slikati i bjeati. Jer to su bile jedine dvije stvari koje su moj ivot
inile podnoljivim. A onda si dola ti. Ti i Gi. I tada sam poeo razmiljati
o krenju nekih zakona. Srce mi je tuklo u prsima dok je izvlaio te rijei
iz sebe, i pritisnula sam usne jednu o drugu kako jecaj koji mi je rastao u
grlu ne bi iziao u krivoj sekundi i priguio rijei koje sam oajniki
eljela uti.
Na kraju sam, Georgia, prekrio samo jedan. Volio sam, rekao je
jednostavno, jasno, nedvosmisleno.
Volio je.
I samo tako, Calico se pomaknula i udaljila, teko koraajui prema
posljednjim zrakama sunca koje su se slijevale kroz vrata koja su vodila
van, u obor. Sackett je krenuo za njom, kreui se polako, nos spustivi
do zemlje dok je etao, ostavljajui mene i Mojsija nasamo, jedno u
naruju drugoga, kao da su dovrili svoj posao.

~ 229 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Tko si ti, Mojsije? Nisi isti. Nisam mislila da bih te ikada ponovno
mogla zavoljeti. Niz lice su mi se slijevale suze, no nisam ih obrisala.
Nisi znao kako voljeti. Ne znam to raditi s ovim Mojsijem.
Znao sam kako voljeti. Volio sam te tada. Samo nisam znao kako ti
to pokazati.
Pa to se dogodilo? upitala sam.
Eli. Eli se dogodio. I on mi pokazuje kako, njeno je odgovorio. Nije
podigao glavu iz moje kose, i za to samu mu bila zahvalna. Trebao mi je
trenutak da dosegnem odgovor. Znala sam da bi se, da sam ga pogledala
sa saaljenjem ili strahom, ili ak nevjericom, ono to smo gradili sruilo.
I znala sam tada da u se, ako u ga voljeti, zaista voljeti, ne samo eljeti
ili trebati, morati pomiriti s time tko on jest.
Stoga sam pritisnula svoje usne o Mojsijev vrat i proaptala. Hvala
ti, Eli.
ula sam Mojsijev brzi udah kada me je vre stisnuo uza se.
Volio sam te tada, Georgia. I jo uvijek te volim.
Osjetila sam kako su mu rijei zastale u grlu, a onda sam pribliila
svoje usne njegovima kako bih mogla uivati u okusu koji su ostavile za
sobom. Nikada nita nije bilo tako slatko. Podigao me u svoje naruje, a ja
sam se omotala oko njega - ruke, noge, stara Georgia i nova Georgia. I s
jednom rukom oko mojih bedara i jednom rukom prebaenom preko
mojih lea, Mojsije me poljubio kao da ima sve vrijeme na svijetu i kao da
ni na zemlji ni na nebu ne postoji mjesto na kojemu bi radije bio. Kada je
napokon pridigao glavu i pomaknuo svoje usne s mojih na moj vrat, ula
sam ga kako ape:
Georgijine oi, Georgijina kosa, Georgijina usta, Georgijina ljubav. I
Georgijine duge, duge noge.

~ 230 ~
Knjigoteka
 briana&anna

XXVII.

GEORGIA

VIKA ENERGIJE RIJEILA SAM SE trei uveer, no kada sam ila trati
nisam se eljela zaustavljati i avrljati, niti sam eljela da ljudi gledaju
kako mi sise skau ili podlo komentiraju moju farmersku preplanulost
dok sam u hlaicama za tranje. Lice i ruke bili su mi smei od gotovo
svakodnevnog rada vani, no na posao sam nosila wranglerice, stoga mi
noge nisu bile ni priblino sline nijanse. Moda su svi manji gradii
poput Levana, no ljudi su ovdje zapaali i najmanje sitnice, ljudi su
zapaali i komentirali i priali i dijelili... stoga sam izbjegavala grad i
trala sam kroz polja, pokraj vodotornja i do starog mlina kada ne bih
mogla spavati. A veeras nisam mogla spavati.
Budui da su mi roditelji ponovno bili kod kue, a stvari izmeu
mene i Mojsija naglo su se mijenjale, bila sam nervozna i nemirna. eljela
sam biti s Mojsijem. Vrlo jednostavno. I bila sam prilino sigurna da i on
to eli. No ba kao onog ljeta prije sedam godina, Mojsije i ja jurili smo
prema naprijed brzinom svjetlosti, u nekoliko dana doavi od oprosta
do vjenosti. A nisam to mogla ponovno prolaziti. Moj je tata tu bio
pravu. Sada sam ena, majka - ili sam barem bila majka. I ne mogu se vie
tako ponaati. Stoga sam poeljela Mojsiju laku no i otila kui poput
dobre djevojice. No nisam bila sretna zbog toga. Definitivno je bilo
vrijeme da se iselim iz mamine i tatine kue.
Trala sam to sam bre mogla, a depne svjetiljke koje sam drala u
svakoj ruci pravile su svjetlosne pruge dok su mi se ruke u
ravnomjernom ritmu pomicale naprijed-nazad. Mojim se roditeljima nije
svialo to to trim sama, no bila sam dovoljno stara da ih ne moram
pitati za doputenje za vjebanje, a i jedina opasnost u poljima dolazila je
od tvorova i dalekih kojota, i tu i tamo koje egrtue. jednom sam morala
preskoiti jednu takvu. Bila je mrtva. No to nisam znala dok je nisam
vidjela, jo uvijek na istome mjestu, sljedee noi. Tvorovi nisu bili
otrovni, a kojoti su se bojali mene, stoga, izuzev straha od zmija, nisam
bila odve nervozna.
Mjesec je bio tako pun da mi svjetiljke i nisu trebale, a kako sam se
bliila starome mlinu, ulazei u peti kilometar od zadanih osam, meko je
bijelo nebo osvjetljavalo staro mjesto, a ja sam ga prouavala novim
oima. Stari je mlin izgledao sasvim isto. Pitala sam se zato je Jeremiah
~ 231 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Anderson zaposlio Mojsija da ga raisti i da srui stare pregradne zidove

i demolira unutranje zidove ako nije namjeravao nita uiniti s njim.
Preko prozora jo su uvijek bile zabijene daske, a trava je bila via, no
mjesto nije izgledalo kao da je sedam godina naputeno i zanemarivano.
Netko je pazio na nj.
Kad god bih protrala pokraj njega, prisjetila bih se oaja koji sam
osjetila one noi uoi Dana zahvalnosti prije sedam godina, noi kada
sam ekala Mojsija prije no to sam pobjegla, ostavivi ga s porukom. No
svejedno sam nastavila trati tuda, zanemarujui osjeaj gubitka, staru
enju. No sada, kada se Mojsije vratio, a nada se ponovno pojavila na
mojemu vidiku, zastala sam na trenutak u blizini da doem do zraka
umjesto da samo protrim pokraj njega. Otkad sam vidjela ono lice kako
proviruje iza oljutene boje na zidu u Kathleeninoj kui prije nekoliko
tjedana, razmiljala sam o zidovima u starome mlinu, o Mojsijevim
slikama. Neto me golicalo u stranjem dijelu mozga. Nisam znala jesu li
jo uvijek ondje - briljantnost skrivena u mranoj, pranjavoj staroj
graevini, skrivena iza dasaka gdje je nitko ne moe vidjeti. Jednog e
dana netko eljeti vidjeti te slike. Za mene je taj jedan dan doao. Zaputila
sam se preko starog parkiralita do stranjih vrata kojima se Mojsije
uvijek sluio, uvjerena da e biti zakljuana.
Provjerila sam stranji ulaz i bio je zakljuan, ba kako sam mislila,
ba kao one noi. No kada sam provjerila okvir iznad vrata, klju je bio
tono ondje gdje bi ga Mojsije ostavljao svaki dan kada bi zavrio.
Prstima sam ga dohvatila, u nevjerici, a potom skliznula njime u zasun
iznad kvake i okrenula ga, jo uvijek ne vjerujui da e zaista otvoriti
vrata. No vrata su se irom otvorila uz kripu umornih arki i bez
oklijevanja zakoraila sam unutra. Ne znam zato nisam jednostavno
mogla pustiti to na miru.
No nisam. Sada sam bila tu, imala sam svoje svjetiljke, i krenula sam
u potragu za onime to sam eljela vidjeti.
Iza stranjih vrata nalazio se niz omanjih ureda, a zatim vea soba
koja je vjerojatno bila neka vrsta prostorije za odmor. Bilo je mnogo
tamnije unutra, bez mjeseine koja bi se razlijevala po svemu, pa sam
ispruila svjetiljke poput dvaju svjetlosnih sablji, spremna unititi sve to
bi mi se moglo nai na putu. to sam dublje zalazila, prostor se vie
mijenjao. Interijer je bio drukiji. Mojsije je sruio sva manja radna
mjesra u skladinom dijelu, te sam zastala, zamahujui svjetlou u
golemim krugovima, pokuavajui se snai. Crtei su se protezali
stranjim zidom, u kutu najdaljem od glavnih vrata, kao da je Mojsije
pokuao biti diskretan.
~ 232 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Sama me pomisao na to natjerala da se zahihoem. Mojsije je bio sve,

samo ne diskretan. Mojsijev estomjeseni rad u Levanu 2006. bio je
jednak neprekidnom vatrometu - mnogo boja, tutnjanja, povremeni
manji poar i mnotvo dimljivih ostataka.
Svoje sam svjetiljke nastavila pomicati u irokim potezima, naprijed
i nazad i prema van, ne elei nita propustiti. Svjetlo iz moje desne ruke
preletjelo je preko neega sklupanog uz nasuprotni zid te sam
poskoila, ispustivi svjetiljku, a potom je sluajno trknuvi prema
sjenovitoj figuri dok sam je pokuala dohvatiti. Zatim se zaustavila,
odailjui zraku svjetlosti u smjeru u kojemu sam se kretala, ne
osvijetlivi nita osim betonskog poda i para nogu.
Kriknula sam, grevito uhvativi svjetiljku koja mi je preostala i
poevi mahati njome uokolo kako bih mogla vidjeti s ime imam posla.
Ili s kime. Svjetlo je dotaknulo neije lice i ponovno sam kriknula, zbog
ega je svjetlo poskoilo te okrznulo jo jednu pognutu glavu, a zatim
podignutu bradu. Strah se pretvorio u vrtoglavo olakanje kada su lica
ostala nepomina, a ja shvatila da sam pronala Mojsijeve slike,
ispunjene rasplesanim oblicima i isprepletenim tijelima koja su se
protezala uzdu dijela zida veliine tri metra sa est. Sagnula sam se i
pokupila svoju svjetiljku, zahvalna to me moja nespretnost nije liila
dodatnog osvjetljenja.
Bila je gotovo razigrana, ta slika. I bila je mnogo kohezivnija od
Mojsijevih razmaljanih prizora ispunjenih stravom na zidovima Kathleen
Wright. Strava je bila u Mojsijevoj ruci, a ne u njegovim predmetima, ako
je to imalo smisla. Bio je prestraen, i to se oitavalo u svakom potezu
kista. Ovo je bilo drukije. Ovo je bio rog izobilja pun uitaka, pun
neobinosti i uda, malih zagonetki i komadia razasutih po tom
besmislenom prikazu. A jest bio besmislen. Podsjetio me na raspravu o
najdraim stvarima i sjeanjima, i pitala sam se vidim li ja to jednostavno
pet sjajnih, pomnoenih s desetak ljudi koji su tome pridonosili, a koji su
takoer bili prikazani na zidu. Uperila sam svoje svjetlo u svaki pojedini
dio, pokuavajui ga spojiti sa sljedeim, pitajui se je li se cijela stvar
inila tako novom samo zbog tame i zbog toga to ju je bilo teko
osvijetliti cijelu odjednom. Nekih sam se dijelova sjeala. No oito je
kasnije dodao jo njih. Vidjela sam je u listopadu. On je otiao krajem
studenoga. A u tom je vremenu njegova slika bila narasla.
A onda sam je pronala. Lice koje mi je obuzimalo um i muilo me
posljednja dva tjedna.

~ 233 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Uperila sam oba svjetla iznad njezina lica kako bih je mogla bolje
vidjeti, a ona je gledala u mene prijekorno; svjetlo se slijevalo po njezinoj
glavi kao da nosi biblijsku aureolu. Osjetila sam blagu muninu i
potresenost kada sam shvatila da sam je poznavala. Bilo je to isto ono
lice koje sam vidjela na novoobojenom zidu onog dana kada sam otila
pokupiti svoj album od Mojsija. Moda je bilo do kuta ili izraza na njezinu
licu, no dok se slika na zidu Kathleen Wright inila tek poznatom, sada je
bila jasno prepoznatljiva. Znala sam je. Neko.
kripa starih arki odjeknula je uglavnom praznim prostorom, i na
trenutak nisam mogla smjestiti zvuk. Zatim sam shvatila da su stranja
vrata, vrata kroz koja sam ula samo nekoliko minuta prije, bila
otvorena. Ostavila sam klju u bravi.

* * *

MOSIJE

LEVANSKA CRKVA bila je zanimljiva stara zgrada sa svijetlom

ciglom, visokim zvonikom i irokim vratima od hrastovine, izgraena
1904. Dio je bio renoviran proteklih godina, a iako sam mislio da bi joj
dobro doao koji vitraj, sviala mi se. Uvijek me podsjeala na ljeta koja
sam kao klinac provodio s Gi i na zvuk orgulja, koji se razlijevao po
zajednici dok sam istravao kroz dvostruka vrata zaputivi se kui,
eznui za pokretom, oajniki se elei osloboditi svoje kravate i sjajnih
crnih nedjeljnih cipela.
Bio sam nemiran. Nervozan. Nisam vidio Georgiju od prethodnoga
dana, a osim brze poruke, u kojoj sam nabrojio svojih pet sjajnih za taj
dan i njezina smjeka koji sam dobio kao odgovor, nismo komunicirali.
Jedan mi je klijent dolazio u Levan radi sastanka te sam proveo itav
dan slikajui enu koja je spavala za svojim radnim stolom, u ruci drei
naoale za itanje, s neurednom hrpom knjiga u blizini. Njezina su usta
bila blago otvorena, a kosa joj se njeno uvijala uz obraz dok joj je lijepo
lice bilo naslonjeno na tanku ruku, spavajui. Mukarac koji me zaposlio
rekao mi je kako bi esto znala tako zaspati, meu svojim knjigama,
nestavi u svijetu snova, nikada ne uspijevajui doi do njihova kreveta.
Njegova je supruga nenadano preminula prethodnoga proljea, i bio je
usamljen. Bogat i usamljen. Bogati i usamljeni bili su moji najbolji
klijenti, ali sam suosjeao s njim dok smo priali, i nisam bio nabusit i
odsjean kao inae kada bih prenosio stvari koje sam vidio.
~ 234 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Nisam vidio znakove. Svi su znakovi upozorenja bili ondje... no ja ih

jednostavno nisam elio vidjeti, rekao je. ena je umrla od zatajenja
srca, a on je bio siguran da je mogao to sprijeiti da je bio proaktivniji.
Otiao je bez slike, to je bilo uobiajeno. Morao sam popraviti jo
neke sitnice i trebalo je jo nekoliko dana da se osui i onda bih mu je
mogao poslati. No otiao je sretan. ak i zadovoljan. No ja nisam bio ni
sretan ni zadovoljan te sam se zaputio u etnju na koju nisam elio poi
kako bih se moda rijeio vika energije koja je brujala pod mojom
koom. A elio sam i izvidjeti Georgijinu kuu i vidjeti je li u blizini. Bacio
sam joj poruku bez odgovora, pa sam na kraju svratio do crkve, a suho se
lie komealo oko mojih nogu poput mije trupe, jurei uzdu ceste,
uhvaeno i pogonjeno vjetrom.
Moj je klijent govorio o nadolazeoj meavi. No no nije bila odve
hladna, a jo je uvijek bio listopad. No takav je Utah. Jedan dan snijeg,
drugi dan sunce. Domovi oko crkve bili su ukraeni za No vjetica -
duhovi koji se okreu na vjetru, debele bundeve koje se odmaraju na
trijemovima, imii i pauci koji gmiui izlaze kroz prozor i vise s
drvea. A kada su se orgulje oglasile, toliko su priliile Noi vjetica da
sam malo poskoio, a potom opsovao sam sebi kada sam shvatio to
zaista ujem.
Svjetla su u crkvi bila upaljena, a pick-up tamne boje bio je parkiran
u blizini vrata kapelice. Zastao sam kako bih posluao i nakon nekoliko
taktova znao sam tono tko svira. Priao sam irokim stubama i povukao
velika vrata od hrastovine, nadajui se da su otvorena, nadajui se da u
se moi uuljati u stranji red, najblii predvorju, i posluati je kako svira
neto tako predivno da sam se cijeli najeio.
Prepoznao sam ga odmah kao mukarca s groblja, Josiena supruga,
te sam se uvukao u stranji red klupa gdje je on sjedio. Sjedio je tono u
sredini, ruke ispruivi svaku u svoju stranu, prekriivi noge, tamne oi
uperivi u suprugu. Kada sam sjeo, te je oi okrenuo prema meni i
jednom kimnuo, u jedva vidljivom pokretu, a ja sam odluio da mi se
ovjek svia. Ni ja nisam elio priati. elio sam sluati.
Glazba je bila tako predivna, tako slatka, da sam poelio da je Eli tu,
samo kako bih ga mogao gledati dok sluam, no cijeli je dan bio odsutan,
a ja sam shvatio da mi nedostaje - glazba je samo pojaavala taj osjeaj.
Kad je Josie zavrila sa skladbom, podigla je pogled s tipaka i ruke
postavila iznad oiju kao da ih titi od sunca. Samo je glavni podij bio
osvijetljen, bacivi ostatak kapelice u sjenu. Tada me zazvala na svoj
vedar nain.

~ 235 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Mojsije? Jesi li to ti? Dobrodoao! Samuele, ovo je Mojsije Wright,

umjetnik o kojemu sam ti govorila. Mojsije, ovo je moj suprug, Samuel
Yates. Ne brini, Mojsije, Samuel ne grize.
Samuel se nagnuo prema meni, ispruivi svoju desnu ruku, a ja sam
ustao i krenuo mu prilaziti kako bih je mogao stisnuti. Sjeo sam nekoliko
koraka dalje od njega, a Josie je odmah poela svirati neto novo, kao da
nas puta za zapodjenemo neki razgovor, koji, inilo se, ni on ni ja nismo
odve eljeli zapoinjati. No zaintrigirao me, moda zato to se inio tako
oputen, tako zaljubljen u svoju suprugu, tako sukobljen s gradom s
kojim smo oboje bili povezani. Kada mi se obratio, rado sam se ukljuio u
razgovor.
Jesi li doao slikati? jednostavno je upitao. Imao je najblai prizvuk
neeg egzotinog u glasu. Kadenca ili ritam zbog kojega sam pomislio da
mu je navajo materinski jezik. Ili je stvar moda bila u njegovoj pojavi.
ovjek je stvarno imao nekakvu vibru. Pretpostavio sam da bi mogao biti
prokleto zastraujui, no ljudi su isto govorili i o meni.
Ne. Samo sluati.
Dobro. Sviaju mi se zidovi ovakvi kakvi su sada. U izjavi se
skrivala naznaka humora, pa sam se nasmijeio, pokazujui da sam je
uvidio.
ini li ovo esto? Nagnuo sam glavu prema orguljama.
Ne. Ne ivimo ovdje. Moj je djed preminuo prije nekoliko tjedana.
Vratili smo se na njegov pogreb kako bismo pomogli baki Nettie s nekim
stvarima. Sutra se vraamo za San Diego. Josie ovo ini za mene. Zaljubio
sam se u nju u ovoj graevini. Sjedei tono ovdje, na ovoj klupi.
Njegova me iskrenost zapanjila.
I ja sam se ovdje zaljubio u nju, rekao sam tiho, a njegove su oi
poletjele prema meni. Zatresao sam glavom. Imao sam deset godina. Ne
brini. Njezina je glazba samo inila crkvu malo podnoljivijom. Panju mi
je privlaila jedna druga mala plavua, ak i tada.
Georgia Shepherd je prokleto dobra jahaica, rekao je. Znai, Josie
mu je ispriala i o meni i Georgiji.
Jest.
Moj je djed bio zadrti old tajmer. Tip ovjeka koji je volio rodeo,
stoarstvo i koji je smatrao da je enama mjesto u kuhinji. No ak je i on
morao priznati da je ona neto posebno. Georgia jae kao moja baka
Navajo. Neustraivo. Predivno. Poput glazbe. Kimnuo je prema Josie i

~ 236 ~
Knjigoteka
 briana&anna

glazbi koju je izvlaila iz tipaka. Sjedili smo, sluajui nekoliko minuta

prije nego to smo ponovno progovorili.
ao mi je zbog tvog sinia. Njegov je ton bio jednostavan, glas
priguen, a meni je bila potrebna sva snaga da ne pognem glavu i ne
zaplaem. Umjesto toga, pogledao sam ga u oi i kimnuo.
Hvala ti.
Samuelova jednostavna suut jednako je bila bolna koliko je bila
dobrodola. Eli je bio moj sini. A ja sam ga izgubio. Njegov je gubitak
bio svje. Njegov je gubitak bio nedavan. Za mene, nije umro prije dvije
godine. Umro je prije tri tjedna. Za mene, umro je u polju iza Georgijine
kue dok mi je priala o tom groznom danu, dok sam promatrao kako se
sve odvilo. I nekako, ovaj mi je ovjek dao potvrdu za koju nisam znao da
je trebam.
Doao si ispraviti ono to je polo po krivu. Bila je to izjava, a ne
pitanje. Da.
Doao si po ono to ti pripada.
Da, ponovno sam se sloio, tiho.
I ja sam morao uiniti isto. Gotovo sam propustio svoju priliku s
Josie. Gotovo sam je izgubio. Mislio sam da imam vremena. Ne ini istu
pogreku, Mojsije.
Kimnuo sam, ne znajui njihovu priu, no poeljevi da je znam.
Sluao sam glazbu jo koji trenutak, a onda sam ustao, ne mogavi vie
sjediti, unato ljepoti glazbe i kvalitetnom drutvu. Morao sam vidjeti
Georgiju. Jo sam jednom pruio ruku prema Samuelu, te je i on ustao,
prije no to ju je sveano primio. Bio je visok poput mene, a oi su nam
bile u istoj razini dok sam ja izraavao svoju suut.
ao mi je zbog tvojega djeda. Nedostajat e ti. No dobro je. Zna to,
zar ne?
Samuel je nagnuo svoju glavu, procjenjujui me. Poelio sam da sam
izostavio taj posljednji dio. No mogao sam osjetiti prisutnost njegova
djeda poput toplog prekrivaa, i elio sam zahvaliti Samuelu onako kako
sam jedino znao.
Da. Vjerujem u to. Drago nam je da vie ne pati. Znali smo to dolazi
i mogli smo se pripremiti.
Srce mi je poelo bubnjati, a dlanovi su se poeli znojiti. Osjetio sam
kako mi nervoza koju sam osjeao cijeli dan preplavljuje ruke i noge dok
su mi rijei Samuela i mojeg klijenta odzvanjale u glavi - gotovo sam je

~ 237 ~
Knjigoteka
 briana&anna

izgubio; mislio sam da imam vremena. Znali smo to dolazi. Nisam elio
vidjeti znakove. Svi znakovi upozorenja bili su tu.
Istrao sam iz crkve, niz stube, ne marei hoe li Samuel i Josie Yates
pomisliti da sam onako lud kako su glasine nagovjetavale. Potrao sam
preko trave i zajurio se prema kui, pokuavajui ne razmatrati to su svi
znakovi uistinu znaili.
Mislio sam da je Eli doao zbog mene. Mislio sam da je doao kako bi
me odveo k Georgiji. No ja sam se vratio, a Eli nije otiao. Jo se uvijek
zadravao u blizini. Jo se uvijek motao oko Georgije. Ba kao to se moj
pradjed motao oko Gi u danima koji su prethodili njezinoj smrti. Ba kao
to su se mrtvi motali oko klinaca na odjelu za rak. Ba tako.
to ako je Eli doao po Georgiju?
A onda, tu je bila i ona djevojka. Plava djevojka. Sve plave djevojke.
Sve mrtve plave djevojke. Georgia je bila plava. ak i moja majka, moja
me majka pokuala upozoriti. Svi znakovi... vidio sam ih, i nisam ih elio
vidjeti. Trebao sam znati! To je moj ivot, uvijek je tako bilo.
Trao sam, grdei se, prestravljen, sve dok nisam dosegnuo
Georgijinu kuu. Proletio sam pokraj njezina kamioneta, pretravi
stazicu i zalupavi na njezina vrata poput luaka kakav sam bio. Kada
nitko nije odmah priao vratima, otrao sam oko kue do prozora za koje
sam znao da pripadaju Georgijinoj sobi. Nisam bio siguran jesu li
preuredili unutranjost i hoe li me zaslijepiti neto nedobrodolo, no bio
sam oajan. Pritisnuo sam lice o prozor i pokucao, nadajui se da e
netko, bilo tko, uti. Mogao sam vidjeti izmeu letvica na roleti. Mural
koji sam naslikao tako davno iskoio mi je pred oi svojim arkim
bojama i pitao sam se kako je Georgia ikada uspijevala poteno
prospavati no.
Georgia! viknuo sam, mahnit. Malena lampica na nonom ormariu
bila je upaljena, no u sobi nije bilo nikoga. Ponovno sam otrao do
dvorita ispred kue, odluan ui, bez obzira na to hoe li mi netko
otvoriti vrata ili nee.
Georgia je teturala po stazi u kratkim hlaicama za tranje i u
trenirci, a duga joj je kosa bila svezana u neuredan konjski rep.
Mojsije? Olakanje u njezinu glasu odgovaralo je olakanju u
mojim udovima, te sam preao travnjak u trima koracima i zgrabio je,
privukavi je u svoje naruje i spustivi svoje lice u njezinu razbaruenu
kosu, ne marei oko toga pretjerujem li s reakcijom. Nikada nisam osjetio
toliko olakanje jer sam bio u krivu.

~ 238 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Tako me bilo strah... rekli smo jednoglasno. Blago sam se

odmaknuo i zagledao u nju.
Tako me bilo strah, ponovno je poela, a ja sam povukao jednu
ruku s njezinih lea kako bih joj mogao pomaknuti kosu s lica. Uzdu
jednoga obraza imala je nekakvu prugu, oi su joj bile razrogaene, a zubi
cvokotali. Shvatio sam da drhti kada je stegnula ruke oko mene kao da
pokuava sprijeiti da padne.
Georgia? Mauna Shepherd stajala je na vratima, u rukama vrsto
steui valjak za tijesto. Nakratko sam se zapitao je li bila usred kuhanja
ili je ugrabila neto kako bi se obranila od ovjeka koji je mahnito lupao
na vrata.
Jesi li dobro, Georgia? upitala je, oima prelijeui izmeu nas.
Da, mama. Jesam. No idem na neko vrijeme s Mojsijem. Nemoj me
ekati. Georgijin je glas bio smiren, no tijelo joj je i dalje drhtjelo, a mene
je ponovno obuzeo strah. Neto se dogodilo. Nisam bio sasvim u krivu.
Mauna Shepherd nakratko je oklijevala, a zatim kimnula prema
Georgiji.
Dobro. Zna to radi, curo. Uputila je svoju pozornost prema
meni. Mojsije?
Da, gospoo?
Vie boli neu moi podnijeti. Daj mi radosti ili odlazi. Razumije
li?
Razumijem.
Dobro. I vrijeme bi isto tako bilo dobro. Daj nam svima malo
vremena. Posebice Martinu.
Kimnuo sam, no nisam progovorio. Vrijeme nije bilo neto na to u
pristati. Vrijeme nikada nije bilo moj prijatelj. I nisam mu vjerovao.

~ 239 ~
Knjigoteka
 briana&anna

XXVIII.

GEORGIA

ZADRALA SAM RUKE OKO MOJSIJA dok smo hodali, a on me nije silio da
priam, vrsto me drei lijevom rukom oko ramena, utiskujui mi
poljupce u kosu svakih nekoliko koraka. Neto se dogodilo. Ne samo
meni, ve i Mojsiju, i nisam mogla zaustaviti drhtaje koji su mi se kotrljali
niz kraljenicu. Stigli smo do trijema, a ja se odjednom nisam mogla
suoiti s unutranjou kue. Znala sam da je Mojsije liio; bila sam
sigurna da je popravio dio koji se ljutio. Radio je na kui otkad je
pristigao prije nekoliko tjedana. No bojala sam se lica na zidu.
Hladno je, draga, Mojsije je njeno rekao kada sam zastala, potiui
me da uem, a njegova je njenost pokolebala moju kontrolu.
Sjednimo samo na minutu, dobro? proaptala sam, spustivi se na
stubu. Vjetar je bio nestalan, puui prema gore trenutak prije no to je
spustio svoju glavu i odluio se odmoriti. Podsjetio me na pokuaje
uspavljivanja Elija nakon to je prohodao. Nikada nije htio odustati, i
oajniki bi pokuavao nastaviti kretati se, sve do posljednje sekunde, a
onda bi tek nakratko zaspao, probudivi se s dovoljno energije da moe
sjesti i ponovno se pokuati igrati. Sutra e biti dvije godine otkad sam ga
izgubila, a sjeanje e me zaboljeti, no otkrila sam da volim njenu utjehu
nasuminih podsjetnika.
Danas nisam plakala, odjednom sam shvatila, a Mojsije je posustao
i sjeo pokraj mene; njegova veliina i toplina nagnale su me da se
sklupam uz njega i po legnem glavu na njegovo rame. Velikom je rukom
preao preko moje kose, njeno je zadravi na mojemu licu. Okrenula
sam obraz i poljubila njegov dlan, osjetivi ga kako drhti. Zatim je
omotao svoje obje ruke oko mene tako da sam mogla zariti svoje lice u
njegova prsa, a on je mogao spustiti svoju glavu na moju kosu.
Ako nastavi biti ovako drag, oborit u svoj novi rekord, proaptala
sam. I ponovno u zaplakati.
Plakanje od dragosti se ne broji, proaptao je zauzvrat, a ja sam
osjetila kako me vlaga pecka u oima, ba kako sam predvidjela. Gi je
znala govoriti da suze radosnice zalijevaju nau zahvalnost. ak je imala i
vezenu sliku na kojoj je to pisalo. Meni se inila glupom. Mogla sam mu
uti osmijeh u glasu.
~ 240 ~
Knjigoteka
 briana&anna

O... znai, Gi je vjerovala u pet sjajnih. Pritisnula sam svoje usne o

njegov vrat, elei mu prii to sam blie mogla.
Gi je vjerovala u sve dobre stvari, njeno je protrljao svoj obraz o
moju kosu, mazei me.
Posebice u tebe.
ak i u mene, Mojsije je rekao, podigavi ruku prema mojoj bradi.
to se dogodilo, Georgia? Zbog ega te je bilo strah?
Uinila sam neto glupo. Prestraila sam se. Trala sam kui poput
uplaene curice.
Reci mi.
Ne. Nije nita. Ali i tebe je bilo strah. Zato?
Mojsije je zatresao glavom, kao da nije znao odakle tono poeti.
Osjeam da mi neto promie. Ili da neto gubim. Ili se moda samo
bojim da nikada neu imati sve. Izgubio sam Elija i prije nego sam saznao
da je moj. A dio mene siguran je da e se povijest ponoviti. Postoje uzorci,
Georgia, i... zastao je kao da nije mogao objasniti, i mogla sam uti notu
oaja u njegovu glasu.
Ovo se dogaa, Mojsije, proaptala sam, podsjeajui ga na ono to
je rekao. Ti i ja? To se dogaa.
Blago se nasmijeio i nagnuo svoje elo prema mojemu. Hladno je.
Ui. Budi sa mnom neko vrijeme, proaptao je, s notom hitnosti u glasu
zbog koje sam zadrhtala. Ne zbog hladnoe.
eljela sam. Trebala sam. No nisam mogla izbaciti njezino lice iz
glave.
Djevojka... djevojka koju si naslikao ondje na zidu? rekla sam, glasa
onako priguenog kakav je i njegov bio. Okrenula sam glavu, piljei
prema vratima, razmiljajui o zidovima koji se nalaze iza njih.
Prepoznala sam je.
Molly? upitao je. Vidjela sam da sam ga iznenadila, ak i zapanjila.
Ne. Ne Molly. Djevojka iza Molly.
Mojsije je utio na trenutak, a zatim ustao, povukavi me sa sobom.
vrsto drei moju ruku u svojoj, povukao me iza sebe u kuu. Dopustila
sam mu to, iako su mi se noge tresle, a srce treperilo. Povlaio me kroz
kuu sve dok se nismo nali u sreditu prostorije, gledajui u zidove koji
su bili u razliitim fazama bruenja i ponovnog lienja. Njezino je lice jo
uvijek bilo blago vidljivo. Mojsije ga je ozbiljno pogledao, a zatim nagnuo
bradu tako da je sada gledao prema meni. Njegove su zelene oi bile

~ 241 ~
Knjigoteka
 briana&anna

tamne. Zabrinute. A ja sam upijala svaki njegov dio, ne elei predugo

piljiti u djevojku koja je provirivala iz zida.
Lisa Kendrick, djevojka koja mi je oistila kuu, rekla mi je da se
zove Sylvie. Njezina sestrina, Mojsije je rekao. Navodno je nestala ljeto
prije no to sam doao ivjeti s Gigi. Nije bila odavde. Dodue, Lisa je
rekla da je ivjela u Gunnisonu, bar mislim.
Kimnula sam, a srce mi je silo u pete. Nisam znala njezino ime, ali...
sjeam je se. Bila je u skupini koja je dolazila na terapiju kod mojih
roditelja, a onda je odjednom prestala dolaziti. ula sam kako moji
roditelji priaju o tome, no nisam shvaala da je razlog bio taj to joj se
neto dogodilo. U Richfieldu postoji 90-dnevni program za klince s
problemima zlouporabe opojnih droga. Ona je bila je jedna od njih.
Uinila mi se poznatom kada sam vidjela njezino lice na zidu onog dana
kada sam dola po svoj album za slike. I to me kopkalo.
Mojsije se ukrutio kao da je znao da se pripremam za neto drugo.
Sjetila sam se tvojih slika u starome mlinu. esto trim onuda. I
tamo si je naslikao, Mojsije. Sve su slike jo uvijek ondje, brzo sam
dovrila, promatrajui kako mu se oi ire. Svrnuo je pogled, kao da
pokuava izvui stare detalje iz zabaenih dijelova svojega mozga.
Nisam ni poznavao vlasnika mlina. Gi mi je sredila taj posao. A ja
sam se samo pojavljivao i dobivao plau, iako i nisam zapravo dobio
plau, sad kad razmislim. Slegnuo je ramenima. Namjeravao sam
prebojiti mural. Rekao sam si da hou. No... pretpostavljam da mi je
vrijeme bilo pobjeglo. Kao da je pri samoj pomisli postao nervozan,
namrtio se. Ne mogu vjerovati da je jo uvijek ondje. I ne mogu
vjerovati da si ula unutra, sama, po noi.
Nisam dobro promislila. I to me muilo. inilo mi se da mi je
djevojka poznata. No nisam znala je li to samo zato to je bila slatka
plavua poput ostalih djevojaka.
Sve su bile plave? Mojsije je upitao, no inilo se vie kao da trai
potvrdu, a ne informaciju. Koliko znam. Da.
Koliko ih je bilo? Mojsije je dahnuo, zapanjen. Ja sam naslikao
samo tri.
Naslikao ih je i vie... no ostale djevojke nisu imale lica.
Mama i tata prolog su srpnja priali sa erifom Dawsonom kada je
nestala djevojka iz Paysona. Sve u svemu, bilo ih je prilino. Osam ili
devet. I to tijekom posljednjih deset ili dvanaest godina. Ne znam za

~ 242 ~
Knjigoteka
 briana&anna

razdoblje prije toga, ali inilo se kako erif Dawson misli da bi ih moglo
biti i vie izvan Ute.
I misle da su sve te djevojke povezane? Mojsije je zvuao
pomireno, kao da je znao to u rei.
Sve su plavue. Sve sline dobi. Sve nestale iz manjih gradova u Uti.
Sve nestale tijekom dvotjednog razdoblja u srpnju.
Ti si plava, Mojsije je rekao mrko. Tiho.
ekala sam da nastavi. Usne su mu bile povuene u vrstu crtu, a oi
zalijepljene za moje.
Netko te pokuao oteti, Georgia. Onog ljeta. U srpnju. Netko te
pokuao oteti. Mislim da je ta osoba protrala pokraj mene. Zaletio se u
mene, Georgia. Tvoj djed je razlog zato sam se vratio pronai te. Vidio
sam ga kako stoji pokraj ceste. I pokazao mi je sliku tebe kako pada.
Zato sam se vratio. A onda sam ga vidio na sajmitu, ba kao to sam ga
vidio u taglju i u kutu tvoje sobe dok sam slikao.
Bio je u kutu moje sobe? zaciala sam zbunjeno.
Pokazao mi je to naslikati. Slike na zidovima tvoje sobe i nain na
koji je on vidio tu priu. Zar nikada nisi zapazila da ovjek koji postaje
konj nalikuje na tvojega djeda? Vidio je sebe u toj prii, onako kako se svi
vidimo u likovima koje volimo. Na taj je nain bdio nad tobom. I ta mi se
ideja svidjela. I prije je bdio nad tobom.
Netremice sam gledala u njega, neobino dirnuta i nemalo
izbezumljena. Nisam mogla odluiti s kojom emocijom poi kada sam se
odjednom sjetila onoga to je Mojsije rekao o tome kako je Tag brat
Molly Taggert. Bilo je to tako bizarno, ta veza, da nisam mogla vjerovati
da sam zaboravila na nju.
Molly Taggert? odmah sam spomenula.
Molly, djevojka koja se zvala Sylvie, ali i ti! Odgovara profilu,
Georgia, Mojsije je naglo ustao i poeo etati. Prestraio sam se veeras.
Sve je poelo sjedati na svoje mjesto! Viam je - Sylvie - vidio sam je ve
dvaput. Ne doputa mi da prekrijem njezino prokleto lice! Izbrusio sam
taj zid tri puta i sve bude dobro dva-tri dana, a onda boja pone pucati
ba preko njezina lica! I pretpostavljam da je to zbog Lise. No stvar je u
tome da... Lisa nije ivjela ovdje kada sam ja tu ivio. Tada nisam ni
poznavao Lisu. Stoga nisam imao razloga naslikati Sylvie. Nisam imao
razloga niti naslikati Molly, kad smo kod toga. Nisam upoznao Taga sve
dok nisam otiao iz Levana! I nisam imao pojma tko je ta druga djevojka.
Ili tko je bila! Mojsije je mljeo i etkao, a meni se vrtjelo u glavi.

~ 243 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Pa, to misli da to znai? upitala sam. Prestao je etkati i rukama

protrljao ekinje na svojoj lubanji. Pomislila sam kako je to sigurno
umirujue i poeljela sam ga privinuti k sebi i uiniti isto, kad bi mogao
mirno sjediti.
Jedino to mi pada na pamet jest to to sam doao u doticaj s
osobom koja ih je ubila. Povezane su sa svojim ubojicom. Ne s lanovima
obitelji. lanovi njihove obitelji samo ih vraaju... recimo to tako, Mojsije
je razmiljao, oajno me pogledavi. A ta je osoba eljela i tebe.
Moda...
Mojsije je odluno odmahnuo glavom. Ne. Jedino to ima smisla.
A moda je ono samo bio Terrence Anderson, dovrila sam
ravnoduno. Vrijeme je za ostatak prie.
Mojsije je prestao etati i oprezno me pogledao.
Bila sam veeras u mlinu, gledajui tvoje slike iz kuta na suprotnoj
strani, osjeajui se nemalo izbezumljeno kada sam shvatila da poznajem
tu djevojku - a onda sam ula kako se vrata otvaraju. Vrata kroz koja sam
upravo ula. unula sam, ugasila svoje svjetiljke i otpuzala uzdu zida
prema ulazu, razmiljajui da bih moda mogla kruiti. Pogledala sam u
svoje ruke i shvatila koliko su zapravo prljave. I koljena isto. Na blijedom
svjetlu lampe noge su mi izgledale onako kako su Elijeve izgledale svake
veeri kada bih ga stavljala u kadu.
Tko je bio uao? Mojsije je zastao.
Terrence. Zadrhtala sam. I to me sasvim izbezumilo dok nisam
dobila priliku malo bolje promisliti. Njegova obitelj posjeduje taj mlin. U
njihovu je vlasnitvu ve sto godina, zapravo. Terrenceov ga je otac
naslijedio od svojega oca, kada je gospodin Anderson stariji umro
nekoliko godina prije. Iz onoga to sam mogla zakljuiti, koristili su se
njime kao svojevrsnim skladitem. Dodue, unutra imaju i generator, a
kada je Terrence upalio svjetlo, jednu od onih visokih samostojeih lampi
kojima se koriste na gradilitima, bila sam sasvim izloena. No on je
gledao u drugome smjeru preslagujui neke stvari u suprotnom kutu, pa
sam se iskrala dok mi je bio okrenut leima. Ostavio je vrata irom
otvorena, a svoj pick-up upaljen. Njegov je kamionet jedan od onih
velikih dizelskih kamioneta, i glasan je. To mi je, u kombinaciji sa irom
otvorenim vratima, omoguilo da iziem, a da me on ne uje. Inae bi me
vrata odala. kripala su poput samih vrata pakla.
Mojsije je opsovao sebi u bradu, a ja sam unula kako bih
pregledala svoja prljava koljena i vidjela ima li kakvih ozljeda. Vjerojatno

~ 244 ~
Knjigoteka
 briana&anna

sam izgledala prilino zastraujue sada kada smo bili unutra gdje nije
bilo mjeseine koja bi omekala crte moga lica.
Misli li da bi ti Terrence naudio da te vidio?
Ne. Ne mislim. Samo nisam eljela da me uhvati kako mu upadam u
posjed. I jo se uvijek nekako jeim od njega. Oduvijek se jeim od njega.
Odjednom je Mojsije stao i uhvatio me u svoje naruje, zbog ega
sam zacviljela i omotala svoje ruke oko njegova vrata dok je koraao kroz
kuhinju i uspinjao se stubama ba onako kako je John Wayne uhvatio
Maureen OHaru u Tihom ovjeku, mojem najdraem filmu svih vremena,
a ja sam prosvjedovala jednako glasno kao i ona.
Mojsije! zaciala sam, to radi?
Pripremit u ti kupku. Jednostavno je rekao, i spustio me na
toaletnu dasku kao da nisam ena od sto sedamdeset pet centimetara i
ezdeset tri kilograma, sasvim sposobna pripremiti si vlastitu kupku. U
vlastitoj kui. Nagnuo se i pustio vodu u, izgleda, novu kadu. Bila je to
samostojea kada s uvijenim rubovima i velikim mesinganim nogama.
Cijela je kupaonica bila nova i nepogreivo enstvena. Nije izgledala kao
neto to bi Mojsije odabrao.
Ovo je sjajna kada, izletjelo mi je, dok mi je oi privlaila para i
mjehurii koji su poeli rasti ispod jakog mlaza nakon to je Mojsije
isipao neto u vodu.
I pomislio sam da e ti se svidjeti, jednostavno je odgovorio. Tvoja
je, zna.
to?
Cijela kua. Tvoja je. Ako je eli. Ako ne, prodat u je, a ti moe
iskoristiti novac da si izgradi neto to e ti se vie sviati.
Tupo sam zurila u nj. Uzvratio je pogled, a onda se ispravio, otresavi
vodu sa svojih ruku te ih obrisavi o traperice. Njeno je poeo
odmotavati gumicu koja mi je drala kosu da mi ne pada na lice, iako su
se neki pramenovi ve bili oslobodili. Kosa mi je bila teka, a gumica
vrsto stegnuta, stoga sam, kada ju je oslobodio i rukama proao kroz
vlasi, razmrsivi vorie i umirujui mi skalp, zahvalno uzdahnula i
zatvorila oi.
elim se pobrinuti za tebe, Georgia. Ne mogu se pobrinuti za Elija.
No mogu se pobrinuti za tebe.
Ne trebam to, Mojsije. Ne trebam nekoga tko e mi pripremati
kupke i nositi me uz stube, iako se ne alim. Nisam se uope alila. Zbog
njegovih sam ga ruku u svojoj kosi i pare koja se uzdizala oko nas
~ 245 ~
Knjigoteka
 briana&anna

poeljela povui u tu novu kadu, potpuno obuenog - ili ne - i odmah

zaspati, u toplome, sigurna i sretnija no to sam ikada bila.
Ne elim tvoju kuu, Mojsije, rekla sam njeno.
Ruke su mu se umirile u mojoj kosi.
Mislio sam da je eli.
Odmahnula sam glavom, a njegove su se ruke zgrile na mojem
skalpu. Nekoliko je sekundi bio tiho, no nije se odmaknuo, a onda su
njegovi prsti nastavili prolaziti kroz moju kosu, zagladujui je.
Sve je u redu s kuom, Georgia, konano je rekao. Je li rije o
tome? Nije ukleta. Mjesta nisu ukleta. Ljudi su ukleti. Ja sam uklet.
Njegov je ton bio pomirljiv, a ja sam podigla pogled prema njemu s istim
prihvaanjem.
Ne. Ne radi se o tome, Mojsije. Ne elim tvoju kuu. elim samo
tebe.

~ 246 ~
Knjigoteka
 briana&anna

XXIX.

MOJSIJE

OSTAVIO SAM JE U KUPAONICI; toplina i mirisi izlijevali su se kroz

pukotinu ispod zatvorenih vrata. Mogao sam uti njeno zapljuskivanje
vode koja se gibala kako se ona pomicala i odjednom sam se naao s
kistom u ruci, zurei u tamu s prozora moje stare sobe na katu,
promatrajui svjetlo koje je jo uvijek sjalo s prozora Georgijine kue,
nadajui se da njezini roditelji nisu u blagom stanju panike zato to je
ona ovdje sa mnom. Neki se kamionet zaustavio na uglu izmeu naih
kua, veliki dizelski kamionet poput onoga koji je prema Georgijinu opisu
vozio Terrence Anderson. Pri pomisli na to u elucu mi se poeo
preokretati isti onaj bolesni oaj koji sam bio osjetio dok mi je priala
kako je puzala po prljavome podu da je ne bi vidio.
Dok sam promatrao, kamionet se poeo odmicati polako vozei niz
cestu, skrenuvi kod sljedeeg bloka gdje ga moje oi nisu mogle slijediti.
ak i uz Terrenceov upad, um mi se neprekidno unjao do Georgije s
druge strane zida. Mogao sam zamisliti njezinu podignutu kosu i duge
udove koji su se prelijevali preko bijelog porculana kade, tamne
trepavice na glatkom obrazu, pune usne blago razdvojene, dok sam se
odupirao porivu da ponem slikati sve sitne detalje kojima me um
spremno snabdijevao. Ako je Vermeer mogao pronalaziti ljepotu u
pukotinama i mrljama, onda sam ja mogao samo zamisliti to bih sve
mogao stvoriti od pora na njezinoj koi.
Kad bih barem znao kako naslikati Georgiju u svoj ivot ili sebe u
njezin, a da je ne prenerazim, onda bi moda strepnja koju sam osjeao
ieznula. Nikada nee biti lako voljeti. Postoje neke boje koje
nadjaavaju sve druge, neke boje koje se ne mijeaju s drugima.
No elio sam pokuati. Tako sam silno elio pokuati da su mi se
ruke poele tresti, ispustivi kist. Podigao sam ga i priao stalku
postavljenom u kutu; platno me zvalo, stoga sam poeo mijeati malo
ovih boja, malo onih. to sam ono rekao Georgiji onako davno? Koje bih
boje uporabio kad krenuo slikati je? Boju breskve, zlatnu, ruiastu,
bijelu... na tubicama koje sam kupio u kompletu pisala su neka otmjena
imena, no ja nisam htio komplicirati.

~ 247 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Zavojiti potez kistom oivio je liniju njezina vrata na platnu ispred

mene. Zatim mala izboenja uzdu njezine tanke kraljenice, svijetle
uvojke na zlatnoj koi. Potom sam i njoj dao boju, tu i tamo koju tokicu,
ruiastu i plavu i koraljnu, kao da su joj kosu krasile latice.
Osjetio sam kako mi prilazi s lea te sam zastao, udiui je prije nego
to sam okrenuo glavu i pogledao je. Ponovno je obukla svoje hlaice za
tranje, no ne i pranjavu trenirku, sada nosei samo tanki, bijeli topi,
stojei ondje bosih nogu.
elio sam te naslikati, rekao sam, pokuavajui objasniti.
Zato?
Zato to... zato to..., pokuao sam smisliti razlog koji nije
ukljuivao to da sam je stalno elio imati pred sobom kako bih mogao
beskrajno piljiti u nju. Eli eli da te naslikam. Nije to bila potpuna la.
Da? glas joj je bio tih kada me gotovo srameljivo pogledala. Bilo ju
je neobino vidjeti takvu. Samosvjesnu kakva nikada nije bila.
ini mi se da se sjeam da si eljela da te naslikam. Prije.
eljela sam mnoge stvari, Mojsije.
Znam. A ja sam bio odluan dati joj ih. Bilo to i sve u mojoj moi.
Je li Eli volio slikati? Nikada je nisam pitao je li u emu bio slian
meni. Nadao sam se da nije.
Poela je tresti glavom, a onda je zastala i nasmijala se. I samo tako,
mogao sam vidjeti sjeanje na zaboravljen trenutak, tek kratki uvid u nj
kao da sam joj pogledao unutar glave. No nije dolazilo od nje. Eli je sjedio
prekrienih nogu uz prozor, smijeei se kao da mu nedostajem. Kao da
mu mi nedostajemo. A Georgijine su se oi raznjeile dok je opisivala
scenu, ne shvaajui da sam je ve mogao vidjeti u ivopisnim bojama.
Bilo je kasno. Bila sam budna od zore i nisam stajala itav dan. Eli je
plakao, mama i tata bili su vani, i ve je odavno trebao biti u krevetu. Eli
je jo uvijek trebao veerati i okupati se, a ja sam bila spremna zaplakati
s njim. Zagrijala sam ostatke pageta i otvorila konzervu bresaka,
pokuavajui umiriti Elija koji je za veeru elio pileu juhu s rezancima.
elio je domau juhu s debelim rezancima. No ja sam mu rekla da je
vie nema i da u napraviti novu tijekom vikenda. Ili e to uiniti baka.
Njezina je bila bolja od moje. I pokuala sam ga usreiti ostacima pageta.
No on ih nije elio, a ja nisam bila odve strpljiva. Posjela sam ga za
stol i napunila mu tanjur, pokuavajui ga uvjeriti da je upravo to elio.
Postavila sam au mlijeka pred njega i napunila njegov najdrai tanjur

~ 248 ~
Knjigoteka
 briana&anna

sa slikom traktora tjesteninom i umakom s jedne strane te komadima

bresaka s druge.
Zastala je, a usne su joj blago zadrhtale. No nije zaplakala. A Eli je
nastavio gdje je ona stala. Eli mi je pokazao trenutak kada je uzeo tanjur
u ruke i istresao ga na svoju glavu; breskve i umak natopili su mu kosu,
slijevajui se niz njegove bucmaste obraze te kapljui niz vrat. Georgia je
samo zurila u njega, zapanjena. Lice joj je bilo gotovo komino; toliko je
bila razjarena. Zatim je utonula u lokvu na kuhinjskom podu i poela
imenovati stvari za koje je zahvalna, onako kako neki ljudi broje do deset
kako ne bi eksplodirali. Eli je znao da je u nevolji. Njegova je zabrinutost
obojila sjeanje u blagu izmaglicu, kao da mu je srce poelo bre kucati
dok je promatrao svoju majku kako pokuava ne poludjeti.
Perspektiva se promijenila kada je siao sa stolca i dogegao se do
Georgije. unuo je ispred nje, i bez oklijevanja, rukom protrljao umak za
pagete u kosi i obrisao ga o njezin obraz, vrlo, vrlo njeno.
Zateturala je, promrmljavi neto nerazumljivo, a on je krenuo za
njom, posegnuvi za drugim obrazom.
Budi mirno, mamice. Oslikavam te, ustrajao je. Kao moj tata.
Georgia se smrznula, a Eli je nastavio mazati svoju unitenu veeru
po cijelome njezinome licu i rukama kao da je tono znao to radi. Tiho
ga je promatrala, a oi su joj se polako punile suzama koje su joj se
slijevale niz lice i preko grumena pageta i razmaljanih bresaka.
elio me oslikati, Georgia je rekla, a ja sam se odvojio od Elijeva
sjeanja kako bih u tom trenutku mogao biti s njom. elio me oslikati.
Ba poput tebe. Znao je tvoje ime. Znao je da si ti oslikao onu priu na
mojemu zidu, znao je da si ti naslikao sliku koju sam uokvirila i objesila u
njegovoj sobi, sliku koju si mi poslao... nakon to si otiao. No to je bilo
prvi put da je ita takvo uinio. Ili rekao.
Nisam znao to rei; saznanje da Georgia nije tajila od Elija tko sam
ja ostavilo me bez rijei.
To se dogodilo netom prije no to je umro. Netom prije. Dan ili dva.
Neobino. Sasvim sam zaboravila na to. Nikada nije pokazivao sklonost
slikanju, pa ipak je odluio ba to izvesti, nenadano, kao grom iz vedra
neba. Ali mislim da ne elim da me naslika, Mojsije, Georgia je
proaptala, oima prelazei preko graciozne kraljenice i pognute glave
koju sam tek poeo stvarati.
Ne? Nisam znao hou li moi ispotovati taj zahtjev. Kada mi je
tako blizu, sve to elim jest iscrtati linije njezine figure i izgubiti se u
njezinim bojama.
~ 249 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Ne. Oi je i dalje drala uperene u sliku. Ne elim biti sama. Radije

bih da naslika nas. Mene i sebe. Podigla je pogled prema mojemu.
Zajedno.
Povukao sam je ispred sebe, lea joj prislonivi na svoja prsa tako da
je licem bila okrenuta prema platnu, i poeo sam crtati; glavu je naslonila
izmeu mojeg ramena i brade, a ja sam svoj obraz poloio na njezino
elo, lijevom je rukom obgrlivi preko prsa, desnu podigavi kako bih
izvrio zadatak pred sobom. Unutar nekoliko minuta unio sam svoj profil
u sliku, samo vrat i lice, pognuto iznad njezina. Bila je vrlo elementarna,
samo obrisi i sugestije, no ipak smo to bili mi, a ruka mi je letjela,
ispunjavajui detalje nas dvoje zajedno.
Zaboravio sam na Elija, koji je sjedio na mojem novom krevetu,
krevetu koji sam bio kupio kako bih zamijenio onaj uski na kojemu sam
spavao kad god bih posjetio Gi, izgubivi se u Georgiji i slici. A kada se
Georgia okrenula u mojemu naruju i pogledala me svojim blistavim
oima, zaboravio sam i na sliku.
Ne sjeam se kada sam spustio svoj kist ni jesam li vratio poklopce
na uljane boje. Ne sjeam se tono kako smo se nali na drugoj strani
sobe, ni kako je pono postala jutro. Samo se sjeam osjeaja koji me
ispunio kada sam pribliio svoje usne njezinima, privukavi je uza se
tako da izmeu nas nije ostalo ni milimetra prostora.
Poljubac nije bio ni silovit ni brz. Nije ukljuivao lutajue ruke ili
zavoenje. No bio je ispunjen obeanjima. Iskren. A ja nisam uinio nita
da bih preao tu granicu.
Mogao sam.
Treperilo je izmeu nas, sjeanje na to kakav je osjeaj bio prepustiti
se vruini. No nisam elio nova sjeanja. elio sam budunost, stoga sam
dopustio da se oko nas omota meka nijansa nade. Uivao sam u
kretnjama naih usta, dodirima usana, ispreplitanju jezika, u Georgijinim
rukama koje su se stisnule na mojim prsima, u glatkim pokretima boja
iza mojih kapaka dok ih je poljubac produbljivao od boje lavande do
purpurne i pononoplave. A kada se to dogodilo, podigao sam glavu kako
ne bih potpuno zaboravio. Georgijine su usne ostale podignute kao da
nije jo gotova; oi su joj bile poput tamne okolade, a kapci na pola
koplja. elio sam ponovno zaroniti u te tamne bazene i povui pokrivae
preko nas. No nismo bili sami.
A kada sam pogled podigao s njezine razbaruene kose i slatkih
usana prema djetetu koje je tiho promatralo, uzdahnuo sam i njeno ga

~ 250 ~
Knjigoteka
 briana&anna

pozdravio. Malim je djeaiima vrijeme za spavanje. Povukao sam svoje

vodene zidove, apui.
Laku no, Stewy Stinker.
Georgia se ukrutila u mojem naruju.
Laku no, Buzzard Bates, njeno sam dodao.
Laku no, Diehard Dan, Georgia je rekla tiho, a usne su joj
zadrhtale dok su joj se prsti grili na mojoj majici, oajniki pokuavajui
zadrati pribranost. Stegnuo sam svoje ruke oko nje, pokazujui da sam
zapazio njezinu vjeru i trud.
Laku no, Eli, rekao sam, osjetivi kako iezava.

* * *

MOJSIJE

LEAO SAM U MRAKU, sluajui Georgiju kako die pokraj mene,

nadajui se da Mauna i Martin Shepherd nisu leali budni preko puta,
brinui se za svoju ker koju sam i prije volio i izgubio. Daj mi radosti ili
odlazi, rekla je. A zaista nisam elio otii.
Georgia i ja razgovarali smo nekoliko sati, leei u tami moje sobe,
promatrajui kako mjeseina obasjava ovjeuljke koje je Georgia bila
nacrtala na mojemu zidu. inila se zadovoljnom to nisam imao srca
prekriti ih te je obeala nacrtati novo poglavlje sljedeeg jutra. Poloivi
mi glavu na rame, dok smo se doticali, ali ne izazivali, ljubili, ali ne kuali,
drali jedno drugo, ali ne uzimali, proveli smo svoju prvu no zajedno u
sedam godina, i bila je znatno drukija od posljednje. Moda je posrijedi
bila naa elja da ovaj put to napravimo kako treba ili da ne ponovimo
pogreke iz prolosti. A moda je posrijedi ipak bilo saznanje da je,
premda ga ne moemo vidjeti, Eli blizu. Ja sam neprestano osjeao
njegovu prisutnost. Za sada mi je bilo dovoljno drati Georgiju u naruju,
stoga sam obuzdao svoju vatru.
Kada sam spomenuo da bih je mogao otpratiti kui kada se pribliila
pono, Georgia je omotala ruke oko donjeg dijela mojega trupa, poloila
glavu na moja prsa i prkosno mi rekla ne. A ja se nisam previe opirao.
Umjesto toga pogladio sam njezinu kosu, osjeajui kako tone u san na
meni, ostavljajui me samog s mojim mislima i strahovima koji su se
samo produbljivali dok su sati prolazili. Pitao sam se je li to kako se

~ 251 ~
Knjigoteka
 briana&anna

osjeam samo nusproizvod ljubavi. Sada kada sam je imao, kada sam
priznao da je trebam, bio sam prestravljen da bih je mogao izgubiti.
U zoru sam se iuljao iz kreveta i zaputio se prema vratima,
navlaei svoje izme i jaknu, ne planirajui otii mnogo dalje od
stranjeg trijema. Morao sam ga dovriti, a ako je snijeg zaista na vidiku,
morao sam biti brz. Dok sam naputao sobu, oko mi je privukla slika koju
sam zapoeo no prije, slika Georgijinih gracioznih lea i moje glave
nagnute nad njom. Jo u slikati. Ispunit u svoje zidove naim slikama,
ako ni iz kojeg drugog razloga, onda kako bih sebe uvjerio da je moja, a ja
njezin. Moda e tada nestati ovaj osjeaj tjeskobe.
Jutro je bilo hladno, hladnije nego dan prije, i pomislio sam kako bih
se mogao vratiti unutra po rukavice. Dodue, predugo sam promiljao, pa
su mi ruke radile bre od mozga. Bacio sam se na posao, radei brzo kako
bih pobjegao hladnoi; dah mi je iz usta izlazio u oblaiima dok sam
obraivao drvo, a zaglaivanje grubih dijelova inilo se neobino
umirujuim. Sunce se diglo bez topline, virei iznad istonih brda,
unjajui se po sjenovitoj dolini, a njegovo polagano uspinjanje privlailo
mi je pogled. Pijevac je okanjelo zakukurikao, a ja sam se nasmijao na
njegov jadan pokuaj. uo sam kako je neki konj zanjitao u odgovor
pijetlu te sam pogledao po travnatoj povrini, ugledavi Georgijine konje
koji su se okupljali u blizini. Calico se izdvojila od ostalih i ponovno
zanjitala, zabacujui glavu i proteui noge, kao da je znala da je
promatram. Odgalopirala je na drugu stranu travnjaka, a potom se
okrenula i dojurila natrag, pretresajui svoju grivu i visoko podiui
kopita, kao da je zahvalna za osvit. Sackett joj se pridruio, grickajui je,
razigrano je pogurkujui, a ja sam se ponovno nasmijeio, prisjetivi se
kako sam neko davno usporedio palomina s Georgijom. Nekoliko sam ih
minuta promatrao kako se epure kada mi je pogled privuklo neto to
prije nisam zapaao. Moda zato to mi je pozornost uvijek bila
prikovana za Georgiju kada je radila s konjima, a moda zato to se
nikada nisam pribliio Calico, osim kada je stala iza mojih lea, no imala
je ig na svojoj zadnjici koji je bio drukiji od Sackettova.
Spustio sam kantu s bojom, poloio kist preko otvora, i zaputio se
preko Gijina dvorita kako bih ga poblie promotrio. Sackett i Calico
promatrali su me kako im prilazim, a iako je Calico zabacila glavu i poela
toptati u krug, nijedno od njih nije pobjeglo od mene. Napredak. No kada
se Calico pribliila ogradi koja nas je dijelila, stao sam u mjestu. Calico je
na svojemu desnome boku imala kruni ig sa slovom A - veliko A unutar
kruga. Poput zaokruenog A na Mollynu ispitu iz matematike. Poput
zaokruenog A ispred stajalita za kamione koje je graniilo s poljem u
~ 252 ~
Knjigoteka
 briana&anna

kojemu su pronaeni Mollyni ostaci. Osjetio sam kako mi se diu dlaice

na vratu, a gr u mojem elucu raste. Eli mi je pokazivao Calico od
poetka. A ja nisam mogao ne zapitati se ima li u tome jo ega osim
njegove itekako stvarne privrenosti ivotinji.
Pomislio sam na to da se vratim unutra i probudim Georgiju, no
umjesto toga izvukao sam telefon iz depa i ukucao Tagov broj, nadajui
se da e uti njegovu zvonjavu u sedam sati u utorak ujutro i javiti se.
Nikada nije bio ranoranilac.
Mo, odgovorio je nakon to je telefon trei put odzvonio, i mogao
sam uti da je ve neko vrijeme budan. Imao je onaj nabrijani prizvuk u
glasu kakav bi poprimio nakon to bi proveo nekoliko sati tukui se s
nekim u svojoj dvorani. Tag.
Sad kad smo rijeili imena, to se dogaa?
Calico, Elijev konj, na stranjici ima ig koji je drukiji od onih na
Georgijinim ostalim konjima. to misli zato?
Doveli su je od nekoga nakon to je ve bila igosana, Tag je
jednostavno odgovorio. A ja sam kimnuo, premda nije mogao vidjeti da
sam to uinio.
Calico ima kruni ig sa slovom A, Tag. Krug s velikim A unutar
njega. ekao sam, vjerujui da e prepoznati znaaj.
Tag je utio nekoliko dugih trenutaka, a ja sam dopustio da se tiina
protegne ne ispunjavajui je, znajui da mu se okreu kotaii u glavi.
Moe biti obina sluajnost, napokon je rekao, no znao sam da nije
vjerovao da je tako. Iz mojeg iskustva, ne postoje sluajnosti. A Tag je sa
mnom proveo dovoljno vremena da to zna.
Opsovao sam, uporabivi jednu od Tagovih najdraih rijei, a u
uskliku sam zauo odjek straha i frustracije.
to se dogaa, ovjee? Tag je upitao.
Ne znam, Tag. Moja mi mrtva majka alje jezive snove, nove mrtve
djevojke iskau po mojim zidovima, sin mi pokuava rei neto to oito
ne razumijem, a u krevetu mi spava ena za koju se neizmjerno bojim da
u je izgubiti. Poeao sam se po licu, odjednom umoran, elei da sam
jednostavno ostao u krevetu s Georgijom. Ne mogu je izgubiti ako nikada
ne odem od nje.
to ti Eli pokazuje? Osim konja. Bio sam zahvalan na tome to Tag
nije komentirao enu u mojem krevetu. Znao sam da je elio. Gotovo sam
mogao uti kako njegovo suzdravanje pucketa preko veze.
Sve. Bilo to. Uzdahnuo sam. Pokazuje mi sve.
~ 253 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Ali najvie od svega, to ti pokazuje?

Calico, Georgiju... prokletog Stewyja Stinkera i Zloeste tipove.
Tko je zli tip? Tag je otro ispalio.
Ne. Ne radi se o tome. To su likovi iz knjige koju je Georgia znala
itati Eliju.
No kada sam to izgovorio, vie nisam bio tako siguran. Hodao sam i
priao istodobno, vraajui se preko dvorita. Georgia je stajala u kliznim
staklenim vratima, u jednoj ruci drei alicu kave, s drugom
pokuavajui zadrati pokriva s mog kreveta da ne spadne s njezinih
ramena. Kosa joj se bila rasula preko ramena, a lice joj je jo uvijek bilo
meko od sna. Bilo je to dovoljno da osjetim slabost u koljenima i
odagnam sve zle tipove iz svoje glave.
Moram ii, Tag. ena iz mojeg kreveta je budna.
Prokleti srekoviu. ujemo se kasnije, Mo. I ne zaboravi je pitati
odakle joj taj konj.

~ 254 ~
Knjigoteka
 briana&anna

XXX.

GEORGIA

ELI NIKADA NIJE IMAO NAJDRAU BOJU. Nikada se nije mogao odluiti.
Svaki bi dan bila neka nova. Naranasta, crvena boja jabuke, plava boja
neba, zelena boja John Deere traktora. Zapeo je na utoj cijeli jedan
tjedan jer je to bila boja sunca, no onda je promijenio miljenje i izjavio
da je smea najbolja jer smo i Calico i Eli i ja imali smee oi, ba poput
zemlje, a on je uistinu volio zemlju. Kad god bi ga netko pitao to mu je
najdrae, rekao bi neto drugo, sve dok jednog dana nije odgovorio
duga.
Prole sam godine, na godinjicu njegove smrti, kupila pedeset
velikih balona u svim bojama koje sam uspjela nai, iznajmila bocu helija
kako ih ne bih morala prevoziti, i sve ih pustila u zrak iz obora, u svojoj
privatnoj, maloj ceremoniji. Mislila sam da u se zbog toga bolje osjeati,
no kada sam pustila balone, promatrajui ih kako se diu, odlijeu i
nestaju, preplavila me tuga; pogledom sam pratila te krhke male
mjehurie, u svim tim radosnim bojama, kako polagano plove, letei
izvan mog dosega, i nikada se nee vratiti.
Ove godine nisam znala to u uiniti. Sviala mi se ideja saenja
drvea, no bilo je pogreno doba godine. Sviala mi se ideja doniranja u
dobrotvorne svrhe u Elijevo ime, no nisam imala mnogo dati. Mojsije je
ukljuio Elija u mural u taglju - Eli je jahao bijeloga konja dok se ovaj
uspinjao prema oblacima, glavu zabacivi unatrag, podigavi svoje male
ruice, svoja bosa stopala zgrivi uz bedra velianstvenoga stvorenja.
Gotovo je bio zavrio mural, i bio je spektakularan. Moji roditelji nisu
rekli ni rijei u vezi s tim, no uhvatila sam oca kako stoji pred njim,
promatrajui ga u udu, dok su mu se suze slijevale niz obraze. Jo je
uvijek krivio sebe. za Elijevu smrt. Bilo je dovoljno krivnje za sve. No
zbog naina na koji je promatrao sliku, smijeei se kroza suze, pomislila
sam da se moda polako miri s tim. A moda je to bilo dovoljno. Moda je
injenica da smo svi ili naprijed, da se Mojsije vratio, moda je to bilo
dovoljno. Moda nisu bile potrebne nikakve velike geste kako bismo
pokazali da se sjeamo.
Kada sam odlazila od Mojsija to jutro, ustrajui na tome da mogu
sama proetati iza ugla bez pratnje, privukao me uza se, njeno poljubio i

~ 255 ~
Knjigoteka
 briana&anna

rekao da u mu nedostajati. A onda me promatrao dok sam odlazila kao

da sam ja balon, a on taj koji je poelio da ga nije pustio.
Georgia! odjednom je zazvao, a ja sam se okrenula sa smijekom.
Odakle ti Calico?
Bilo je to tako nasumino pitanje, tako neusklaeno s njegovim
sjetnim pogledom, da sam nekoliko trenutaka samo piljila u njega,
privremeno zamrenih misli.
Dobili smo je od erifa Dawsona. Zato?

* * *

GEORGIA

KUA SE INILA NEOBINO mirnom kada sam se uuljala kroz

vrata, na prstima se zaputivi niz hodnik do svoje sobe s namjerom da se
spremim za svoj dan. Vrata sobe mojih roditelja bila su zatvorena, a s
obzirom na to da je bilo 8.30 i da je bio utorak, to je bilo prilino
neobino. No nisam dovodila u pitanje svoju sreu, ne elei braniti sebe
ili injenicu da se nisam vratila kui no prije.
I taj e razgovor doi na red, a neke e se odluke morati donijeti. Ali
ne jo.
Pred sobom sam imala radno jutro. Imala sam dvosatnu terapiju sa
svojim autistinim klincima od deset do podneva, a nakon toga
istraivaki intervju s nekim vojnim dunosnicima iz Hillove zrane baze
koji su bili zainteresirani za uporabu hipoterapije kod zrakoplovaca i
njihovih obitelji u borbi protiv PTSP-a. Hillova zrana baza nalazila se u
Ogdenu, dva i pol sata sjeverno od Levana, i nisam jo bila sigurna kako
e to funkcionirati ako me ele na terenu nekoliko dana u tjednu. No bila
sam spremna razmotriti tu mogunost, i poela sam razmiljati da bi mi
to moda mogao biti dar od Boga. Ipak, Mojsije je imao stan u Salt Lakeu,
koji se nalazio samo trideset minuta od Ogdena, stoga se putovanje na
posao nekoliko dana u tjednu inilo izvedivim, a osim toga, to bi olakalo
ivot Mojsiju ako smo namjeravali biti zajedno. Levan je bilo sjajno
mjesto za ivot, ali ne za Mojsija. Nisam mogla zamisliti da bi se elio
useliti u staru Kathleeninu kuu i ondje provesti ostatak svojega ivota,
slikajui slike i promatrajui me kako treniram konje i pouavam ljude.
No moda je postojala mogunost da uklopimo i jedno i drugo u svoje
ivote.
~ 256 ~
Knjigoteka
 briana&anna

U tri je sata Dale Garrett trebao doi po Cussa. Svojeglava je ivotinja

bila dovoljno istrenirana te sam se radovala pokazati Daleu njegov
napredak. No kada su dola tri sata, a moji sati terapije i sastanci za taj
dan zavrili, Dale nije elio razgovarati o Cussu. Stigao je u svojem pick-
upu, vukui prikolicu, oito spreman povesti Cussa kui, no onda je u
svojoj kabini proveo dobrih dvadeset minuta na telefonu, natjeravi me
da ekam i da se zapitkujem. Podigao je prst kada sam se napokon
pribliila njegovom kamionetu, elei rei da priekam, i tako sam stajala
prekrienih ruku, ekajui ga da okona poziv, prilino razdraena. Kada
je iziao, a ja ga pozdravila, okrenuvi se odmah natrag prema taglju u
kojemu je Cuss ekao svoju demonstraciju jahanja, Dale nije gubio
vrijeme, odmah mi rekavi to mu je na umu.
Jesi li ula za Kendrickovu malu?
Ukrutila sam se, nastavivi ipak hodati, u glavi vrtei razgovor koji
sam sino vodila s Mojsijem. Razgovarali smo o jednoj Kendrickovoj, no
nekako nisam mislila da Dale govori o njoj.
Lisa?
Da. Ona. Mala plava, ima oko sedamnaest?
Zakrgutala sam zubima u sebi, zadravi neutralno lice. Da. I ne.
Nisam ula.
Pronali su njezin kombi, irom otvorenih vrata, zaustavljen pokraj
ceste sjeverno od grada. Sino je otila od deka koji ivi u Nephiju i nije
se vratila kui. Njezini su roditelji to zapazili jutros, nazvali deka,
prijatelje, sve susjede i naposljetku policiju. Cijeli je grad u pometnji.
O, ne, dahnula sam.
Da. Nevjerojatno. Pogledao me nepokolebljivo. Ljudi opet priaju
o tebi, Georgia. Koja prokleta teta. No tvoje e ime zauvijek biti
povezano s ovime.
Podigla sam obrve i stisnula usne. O emu govori, Dale?
Ovaj put nitko ne namjerava ekati. Krue prie da su ve pretraili
kombi zbog otisaka. Obini preliminarni testovi. I netko je pustio u
javnost informaciju da su otisci Mojsija Wrighta po cijelome kombiju.

* * *

MOJSIJE

~ 257 ~
Knjigoteka
 briana&anna

ZASPAO SAM. To je sve. Zavrio sam s bruenjem trijema, cijelo jutro

lutajui oima prema Georgijinim oborima i stajama, tu i tamo spazivi
njezin lik, to mi je pomagalo da se opustim i smirivalo neprestanu
zabrinutost koje se nisam mogao rijeiti. Kada su mi lea poela vritati,
a ruke omlohavile od umora, uzeo sam pauzu, spremio si ruak i popeo
se u veliku mesinganu kadu koju je Georgia zauzimala prolu no, zbog
ega sam samo poeo razmiljati o tome koliko mi nedostaje i kako bih je
mogao ponovno dovui ovamo to je prije mogue. Zapljuskivanje me
vrue vode umirivalo, a cijelu prethodnu no nisam bio spavao. Kapci su
mi postali teki, a misli se usporile, te sam iz kupke iziao u stanju vlane
tuposti, lijeno navukavi traperice i izvalivi se preko kreveta na trbuh;
lice mi je utonulo u jastuk na kojemu je Georgia spavala no prije. Odmah
sam zaspao.
Probudio sam se s pitoljem uperenim u glavu.

OVO JE BILO PRELAKO. Nisam bio siguran kako e se do kraja sve

odigrati. Mislio sam da u te morati ustrijeliti im uem kroz vrata.
Pitao sam se zato to nije uinio, a onda sam shvatio da bi bilo tee
objasniti zato mi je pucao u lea. A imat e objanjenje, u to sam bio
uvjeren. Bio je obuen u svoju uniformu; tamnosmee hlae i ispeglanu i
urednu koulju, sve tako slubeno. A ja sam imao osjeaj da sam
slubeno mrtav.
Jesi li me doao uhititi ili ubiti, erife? upitao sam razgovorljivo,
ruku podignutih u zrak dok me vodio niz uske stube, prislonivi mi
pitolj o lea. Nisam znao kamo idemo, no bio sam bos i nisam nosio
nikakvu majicu - nisam bio obuen za izlazak iz kue. Nisam bio obuen
za raspravu koju je moda imao na umu.
Proli smo kroz kuhinju i zastali.
Uzmi jedan od onih noeva. Zapravo, uzmi cijeli komplet, uputio
me, kimajui prema novom setu noeva s crnim drkama koje sam kupio
za kuu.
Piljio sam u njega, ne pomiui se. Nisam mu namjeravao pomoi da
me ubije.
Opalio je pitoljem, ukopavi jedan metak u element blizu moje
glave. Oi su mu bile tvrde, a ruka s kojom je pucao mirna.
Uzmi no! ponovio je, podigavi glas, prst drei na okidau,
ekajui da ga posluam. Nekoliko sam ga trenutaka samo promatrao;
srce mi je tuklo, puls udarao, a zbog silnog sam adrenalina poelio

~ 258 ~
Knjigoteka
 briana&anna

ugrabiti noeve, ba kako je rekao, i poeti ih bacati prema njemu. Priao

sam setu i izvukao najdulji, najotriji no i oputeno ga uzeo u ruku. erif
oito nije razgovarao sa svojim neakom o tome koliko volim noeve.
eli da bacim ovo na tebe, erife? Moda da te malo poreem, pa da
izgleda kao da si morao to uiniti? Ti si me samo doao uhititi za neto,
nije mi sasvim jasno za to, a ja se obruavam na tebe s noem, pa me d
mora ustrijeliti. Je li to tvoj plan? Ne bi li mi trebao proitati koja su
moja prava ili mi bar rei zato sam uhien?
Doao sam te ispitati o nestanku Lise Kendrick, rekao je, ne
skidajui prst s okidaa, oiju uperenih prema nou koji sam drao,
ekajui da odigram svoj potez kako bi on mogao odigrati svoj. Kad
bude mrtav, pronai u je ovdje. Svezanu. Nadrogiranu. I nitko me nee
nita pitati, nikome nee biti stalo do toga jesi li mrtav.
Nisam znao je li lud ili meni neto promie,
Misli Sylvie Kendrick? upitao sam, a u glavi mi se poelo vrtjeti.
Mislim na Lisu. Ba mi se posreilo kad sam je vidio kako hoda
ulicom one noi. A znao sam da si vozio njezin kombi kada si doao u
zatvor po Davida Taggerta. Bilo je to kao neko udo. Samo za mene.
Jesi li ubio moju majku? Je li tako sve poelo, erife? upitao sam
blago, pokuavajui sklopiti dijelove zagonetke to sam bre mogao.
Nisam je ubio. Volio sam je. Silno sam je volio. A ona je bila kurva.
Zna li kako je to voljeti kurvu? Nasmijao se, no njegov je smijeh
zazvuao vie kao jecaj te je odmah zastao, zakrgutao zubima i umirio
ruku. No taknuo sam ga u icu. Taknuo sam ga u ICU.
Uope ne izgleda poput mene. Nisam mogao vjerovati kada sam te
vidio. Siuno djetece spojeno na bezbroj aparata. Pomislio sam da su se
zabunili. Mislio sam da si moj, rekao je, udarivi se po prsima otvorenim
dlanom lijeve ruke. Mislio sam da si moj, no ja sam krive boje, zar ne?
Njegov me smijeh natjerao se lecnem, napravim korak prema
vratima i vrsto stegnem no u ruci. Agresivno je zakoraio prema meni,
no nije bio gotov s razgovorom.
Sigurno je ko sam vrag da nisi moj! Bio sam tako glup. Jenny se
oito vucarala okolo. Dao bih joj sve to je eljela. Nije mi to imalo
nikakvog smisla. Ima li tebi smisla? Jacob Dawson gledao me zbunjeno,
oito elei da kaem neto s im se jo uvijek, u dvadeset i pet godina,
nije pomirio.
Bila je sjebana. Mislio sam da je mogu popraviti, no ona se nije
mogla ostaviti tog sranja. Nije ga se mogla ostaviti. Ba kao ni Molly

~ 259 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Taggert i Sylvie Kendrick. One su me podsjetile na nju. Ljepukaste

djevojke, ali tako sjebane. Nanosile su bol svojim obiteljima. Uinio sam
im uslugu. Ile su u istom smjeru kao i Jenny, drogirale su se, bjeale od
kue, sebine kuke. Uinio sam im uslugu. Spasio sam ih od njih samih,
potedio sam njihove obitelji dodatne boli.
Koliko ih je jo bilo? Koliko si djevojaka spasio? upitao sam,
pokuavajui priguiti sarkazam u svojemu glasu. I to s Georgijom? Ono
si bio ti, zar ne? Na stampedu. Pokuao si oteti Georgiju. No ona ba i ne
odgovara tvojemu profilu, erife. Kao ni Lisa Kendrick.
Nisam namjeravao oteti Georgiju. Bila mi je okrenuta leima pa sam
pomislio da je netko drugi. Ali onda si doao ti i morao sam je pustiti.
Zapravo si mi uinio uslugu, zna. Ne bi mi bilo drago nauditi Georgiji. A
Lisa e biti dobro. Nee se niega sjeati. Tako sam je napucao sedativima
da e biti sretna ako se sjeti svojega imena.
Nisam nita rekao. Nije bio odve visok; bio je ilav i mrav, i mnogo
manji od mene. Dobro sam ga nadvisivao i vjerojatno sam bio tei od
njega za tridesetak kila. No on je imao pitolj. I bio je izvan svake pameti.
Tuga, grinja savjesti, izopaena logika i godine pokuavanja da
svoje grijehe skloni od pogleda drugih, da sakrije svoje lice od ljudi koji
su ga voljeli i vjerovali mu, polako je nagrizala njegovu humanost, njegov
razum, svjetlost koja ga je odvajala od tame koja ga je ekala. A sada je
bio tu, stojei u kuhinji moje bake, na mjestu na kojemu je ona napustila
ovaj ivot, pokazujui mi tono tko je. Zacijelo je osjetio olakanje. No
nije to uinio zbog oprosta. Nije to uinio kako bi se pohvalio ili objasnio.
Uinio je to jer me namjeravao ubiti, ako su crne mrlje koje su se
nadvijale nad rubove mojeg vidnog polja bile ikakav pokazatelj. A uvijek
su bile. Vrebai su znali koje su njegove namjere. Stoga su se pojavili,
ekajui da ih izvri.
Znam da si se cijelo ovo vrijeme poigravao sa mnom. Naslikao si lice
Molly Taggert na nadvonjaku i znao sam da nekako zna. Znao sam da si
me prepoznao one noi na stampedu. Ali nikada nisi nita rekao. Ponaao
si se kao da me ipak nisi vidio.
No onda sam vidio zidove, nakon to je Kathleen umrla. Oi su mu
poletjele prema dnevnoj sobi, prema zidu koji ni on ni ja nismo mogli
vidjeti s mjesta na kojemu smo stajali. Sve te slike na zidovima.
Djevojke. Slikao si djevojke! Ipak... nikada nisi nita rekao. Nisam znao
to eli. Pokuao sam prestati. elio sam da ljudi pomisle da si ti krivac.
No onda sam je vidio. Na Dan nezavisnosti, vidio sam je. Na isti dan kada
je Jenny umrla. I izgledala je poput Jenny. Nasmijeila mi se, ba kako je

~ 260 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Jenny to obiavala. I bila je nadrogirana. Napuena kao zmaj. Slijedio sam

je kui te noi. I oteo sam je.
Nisam znao o kome pria, no pretpostavio sam da pria o djevojci
koja je nestala u srpnju, o djevojci koju je Tag vidio na letku u baru u
Nephiju.
A onda, prole noi, odem s neakom u stari mlin - on je morao
odbaciti neke stvari - ekam u kamionetu i vidim Georgiju Shepherd kako
na prstima izlazi, otravi kao da je vidjela neto to ju je na smrt
prestrailo. Rekao sam Terrenceu da se proveze pokraj njezine kue i
vidim je kako ide k tebi, sva omotana oko tebe. Zna li ona? Jesi li joj rekao
za mene?
ekao sam, ne mogavi shvatiti to tono eli, ne mogavi odluiti je
li to uope bilo vano. No nisam bio raspoloen za tepanje.
I zato djevojke uvijek tre za oloem? Jennifer je to uinila. I
Georgia. Ne kuim.
Ponovno sam ekao; nije mi promakla ironija toga to mi je ubojica
nebrojenih ena govorio da sam olo.
elio sam vidjeti to Georgia ima na umu. to oboje imate na umu.
Stoga sam se vratio u mlin nakon to me Terrence odbacio. Nisam bio
unutra otkad su ga zatvorili prije trideset godina. Nikada nisam imao
razloga. Zamisli moje iznenaenje kada sam vidio tvoju sliku na zidu.
Molly, Sylvie, Jenny, i druge, mnoge druge. Ne znam kako si dokuio, ni
to eli, ali vratio si se u Levan, iako sam ti rekao da se ne vraa. Dao
sam ti svaku priliku da jednostavno ode. A sada si se vratio, i ponovno
slika. Glas mu se povisio na posljednjoj rijei, oajniki, kao da je
uistinu mislio da se cijelo ovo vrijeme poigravam s njim, da igramo igru
make i mia koja ga je napokon slomila. Mislio je da sam se vratio u
Levan zbog njega. Mislio je da je slika u starome mlinu nova, novi pokuaj
da ga stjeram u kut. I to je bila kap koja je prelila au.
Nisam se bojao. Bio je to najudniji osjeaj. Srce mi je bubnjalo i bilo
je teko disati, no to su bile samo fizike reakcije. U glavi, u onome dijelu
sebe u kojemu sam mogao vidjeti ono to nitko drugi nije, bio sam dobro.
Bio sam smiren. Ljudi se boje nepoznatoga. No ono to slijedi meni nije
bilo nepoznato. Smrt me nije plaila. No injenica da bih Georgiju ostavio
na milost i nemilost Jacobu Dawsonu jest. Ako misli da ona zna to je
uinio, ubit e je.
Moda u umrijeti, no i Jacob Dawson mora umrijeti. Nisam mu
mogao dopustiti da nastavi ivjeti. ak ni ako to znai da e me Eli vidjeti
kako ga ubijam.
~ 261 ~
Knjigoteka
 briana&anna

A vidjet e.
Stajao mi je slijeva, tik uz moju ispruenu ruku, stojei ondje u svojoj
Batmanovoj pidami, u kompletu s kapuljaom i platem. Blago mi se
nasmijeio, istim onim tunim smijekom zbog kojega sam se zapitao
koliko je djeteta jo ostalo u njemu. Vie nije imao tijelo, tijelo koje bi
raslo, tijelo koje bi ukazivalo na godine koje su prole i skupljeno
iskustvo. No nije bio ni etverogodinji djeak koji samo eka da mu
netko objasni to se dogaa. Znao je. I cijelo mi je vrijeme pokuavao to
rei.
ekao je da me odvede kui.

~ 262 ~
Knjigoteka
 briana&anna

XXXI.

GEORGIA

U DALJINI SMO ZAULI zvuk koji je podsjeao na eksploziju motora,

priguen, neprijetei. No i Dale Garret i ja okrenuli smo se prema njemu,
nauljenih uiju, namrtena ela.
To je bio pucanj, razmiljao je naglas, oiju uperenih preko polja, u
stranji dio doma Kathleen Wright. A ja sam se dala u trk,
Georgia! Dale Garret je uzviknuo. Stani! Georgia! Prokletstvo,
curo! Nisam znala je li iza mene ili pokuava iskopati svoj mobitel iz
depa, no nadala sam se da je potonje. Bio je star i debeo, i nisam eljela
da se ubije ganjajui me preko polja.
Ne znam koliko mi je dugo trebalo da proem kroz kruni obor,
preko polja i preko ograde u Kathleenino dvorite, no imala sam osjeaj
da su mi trebale godine. Desetljea. Kada sam dosegla stranji trijem i
bacila se na klizna staklena vrata, naavi ih zakljuanima, vrisnula sam u
frustraciji i oaju. Mojsije je na tom trijemu provodio vei dio dana, no
ipak je zakljuao prokleta vrata nakon to je zavrio. Otrala sam oko
kue, a uslijed silnoga straha moje su misli poele pucati poput petardi,
nekontrolirano mi se razlijeui po glavi.
Bijeli Chevy Tahoe s oznakom Senfova ureda okruga Juab ispisanom
po strani vozila zlatnim slovima bio je parkiran pokraj Mojsijeva crnog
pick-upa, a kada sam zaobila ugao i potrala prema glavnome ulazu, crni
je Hummer skrenuo s ceste, svojim naglim koenjem poslavi hrpu
kamenia u zrak. David Tag Taggert izletio je iz vozila s pukom u ruci i
s izrazom osobe spremne na ubojstvo, a ja sam se gotovo sruila uslijed
olakanja.
No to je bilo prije nego to sam ula drugi pucanj.
Ostani ovdje! Tag je zagrmio, trei prema glavnome ulazu. Pa sam
ja krenula za njim. Morala sam. A kada je upao kroz vrata bez
zastajkivanja, prvo to sam zapazila bio je miris. No ovaj put kua nije
mirisala na boje. Nije mirisala ni na pite. Mirisala je na barut, i mirisala je
na krv. Zatim je Tag ponovno zagrmio, a ja sam osjetila trzaj njegove ruke
kada je zapucao jednom, i drugi put. Jo je jedan pucanj odzvonio, a
metak je pogodio prozor blagovaonice. Prozor se razletio u sitne
komadie kada je Tag prekoraio preko neega, a potom se spustio na
~ 263 ~
Knjigoteka
 briana&anna

koljena. Isprva sam mislila da je pogoen pa sam posegnula za njim;

njegova velika lea blokirala su mi pogled na ostatak sobe. Tada sam
shvatila da je Tag prekoraio preko erifa Dawsona koji je leao ispruen
na podu, zurei u strop; bio je pogoen u glavu, a iz prsa mu je virio no.
A onda sam vidjela Mojsija.
Leao je na boku na kuhinjskome podu, dok se lokva krvi oko
njegova tijela polagano irila, a Tag ga je okretao, pokuavajui zaustaviti
istjecanje krvi, proklinjui Mojsija, proklinjui Boga, proklinjui sebe.
I ba kao kad je Gigi umrla prije svih tih godina, kada je Mojsije bio
prekriven bojom umjesto krvlju, kada je smrt bila na zidovima umjesto u
njegovim oima, potrala sam prema njemu. I ba kao prije, niime mu
nisam mogla pomoi.

* * *

MOJSIJE

OKO MENE JE BILA SVJETLOST, OSJEAO SAM SE SIGURNIM, i bio

sam savreno svjestan tko sam i gdje sam. Eli je stajao pokraj mene,
drei me za ruku, a u daljini sam vidio i ostale kako se mi se
pribliavaju. Da sam morao to sve naslikati, sumnjam da bih mogao, no
moda bi se slikom moglo postii vie nego rijeima. Ipak, unato mekom
umu i prodornoj svjetlosti koja me okruivala, Eli je bio taj koji je
privlaio svu moju pozornost. Podigao je bradu i promotrio me, oima mi
prelazei preko lica. A onda se nasmijeio.
Ti si moj tata. Glas mu je bio ist i mio, a ja sam ga prepoznao iz
sjeanja koja je bio dijelio sa mnom, iako ga je sada bilo lake uti,
nefiltriranoga, gotovo kristalnoga.
Da, kimnuo sam, gledajui odozgo prema njemu. Jesam. A ti si moj
sin.
Ja sam Eli. A ti me voli.
Da, volim te.
I ja tebe volim. A ti voli moju mamu.
Da, proaptao sam, iz dubine due elei da je i Georgia tu. Mrzim
to sam je ostavio samu.
Nee zauvijek biti sama. Vrijeme prolazi jako brzo, Eli je rekao
mudro, ali i njeno.
~ 264 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Misli li da zna koliko je volim?

Dao si joj cvijee i rekao si da ti je ao.
Jesam.
Poljubio si je. Mogao sam tek kimnuti. Naslikao si joj slike i grlio je
kada je plakala.
Da, proaptao sam. I smijao si se s njom. Ponovno sam kimnuo.
To su svi naini na koje kaemo volim te.
Jesu?
Eli je znaajno kimnuo. Nekoliko je trenutaka samo utio kao da
promilja o neemu. A potom je ponovno progovorio. Katkada moe
birati, zna.
to? upitao sam. Katkada moe birati. Veina ljudi odabere ostati.
Ovdje je divno.
Jesi li ti odabrao ostati?
Eli je odmahnuo glavom. Katkada moe birati. Katkada ne moe.
ekao sam, oima upijajui svaki detalj na njemu. Bio je tako ist,
tako otar, tako prisutan i savren da sam ga htio uzeti u naruje i nikada
ga ne pustiti.
Je li netko doao po tebe kada si umro, Eli? upitao sam, gotovo
moleivo, trebajui znati je li bio sam. Da. Gigi je dola. I baka isto.
Baka?
Tvoja mama, bleso.
Iscerio sam se. Podsjetio me na Georgiju, no onda sam, gotovo
trenutno, osjetio kako mi cerek blijedi. Nisam znao hoe li moja mama
biti ovdje. Nije bila ba dobra osoba, njeno sam odgovorio. Zaudilo me
to ju je zvao bakom kao da je obnaala tu ulogu jednako dobro kao Gigi.
Neki ljudi imaju namjeru biti zloesti. Neki ne. Baka nije
namjeravala biti zloesta. Bio je to jedan tako osnovni koncept, izreen s
takvom djetinjom mudrou i s takvim lakim prihvaanjem borbe dobra
protiv zla, da nisam imao odgovora osim jednog.
Mogu li te primiti, Eli?
Nasmijeio se, odmah se naavi u mojemu naruju, svoje ruke
omotavi oko mojega vrata. A ja sam spustio glavu u njegove kovre,
osjeajui kako mi svila tamnih vlasi golica nos. Mirisao je na puder za
bebe, istu slamu i svjee oprane arape. Osjetio sam natruhu Georgijina
parfema, kao da ga je ba ovako vrsto drala, netom prije no to ju je
napustio, a on miris otada nosi sa sobom. Bio je topao i mekoljio se;
~ 265 ~
Knjigoteka
 briana&anna

mogao sam osjetiti glatkou i mekou njegova obraza kada ga je

pritisnuo o moj.
Kada sanjamo, ne znamo da sanjamo. U naim snovima tijela su nam
u vrstom stanju, dodirujemo, ljubimo, trimo, osjeamo. Nae misli
nekako stvaraju tu stvarnost. Ovdje je bilo ba tako. Znao sam da nemam
tijelo, kao to ga ni Eli nije imao. No to nije bilo vano. Eli je bio vrst i
cijel u mojim rukama, a ja sam drao svojega sina. I nikada ga nisam elio
pustiti.
Eli se blago odmaknuo i ozbiljno me pogledao, a njegove su me
tamne oi toliko podsjeale na oi njegove majke da sam se elio utopiti u
njima. Onda je pustio svoje ruke s mojega vrata i obuhvatio mi lice svojim
malenim dlanovima.
Mora izabrati, tata.

* * *

GEORGIA

MOJSIJE JE UMRO NA PUTU ZA BOLNICU. To su mi poslije rekli. Nisu

nam dopustili da se povezemo s njime, stoga smo Tag i ja uskoili u
njegov Hummer i slijedili vozilo hitne pomoi, obarajui brzinske
rekorde, teturavim korakom uletjevi u hitnu kada smo napokon stigli u
Nephi.
A onda smo ekali, drei se jedno drugoga, dok su oni pokuavali
vratiti Mojsija. Tagovo je lice bilo bijelo, a ruke su mu se prestravljeno
tresle dok mi je govorio da vjeruje da je Jacob Dawson ubio njegovu
sestru, a vjerojatno i druge djevojke.
Mojsije me nazvao jutros, Georgia. Pitao je o igu na Calico, o slovu
A unutar kruga. I to me poelo kopkati. Na kraju sam nazvao tatu i pitao
ga o tome, za sluaj da neto zna. A on mi je rekao da je slovo A u krugu
ig Jacoba Dawsona. Kupili smo od njega nekoliko konja ono ljeto kada je
Molly nestala. Konji koje smo kupili imali su taj ig. Moj je otac ak
jednog od njih dao Molly.
Andersonovi ranevi, dodala sam, tupo. Djevojako prezime
majke Jacoba Dawsona bilo je Anderson. Ona je naslijedila ran, a njezin
brat mlin kada im je otac umro. Ona je ran i svu sroku prepisala na
erifa Dawsona kada je postao punoljetan.

~ 266 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Mnotvo redarstvenika nahrupilo je u bolnicu - neki su bili iz

erifova ureda, neki iz Nephija - i priveli su Taga na ispitivanje, I ja sam
bila ispitana, iako sam ja bila ispitana u bolnici gdje mi je bilo doputeno i
ostati. erif je bio ubijen, a ubio ga je Tagov metak - metak i no koji je
oito Mojsije bio zabio u njegova prsa. Strahovala sam i za Taga i za
Mojsija, i bila sam zabrinuta da istina moda nikada nee izii na vidjelo.
Onda su pristigli moji roditelji i rekli mi, priguenim tonom i u
nevjerici, da je Lisa Kendrick pronaena vezana i drogirana u terencu
Jacoba Dawsona. I odjednom, nitko vie nije bio siguran ni u to.
Ironino, ali upravo mi je Jacob Dawson neko rekao: Nikada se ne
smije previe opustiti oko ivotinja. Ba kada pomisli da si ih skuio,
uinit e neto sasvim neoekivano. A on je to oito najbolje znao.
Kada vie nisam mogla biti hrabra, pronala sam malu kapelicu,
spustila lice u okrvavljene ruke i obratila se Eliju, apui mu, govorei
mu o Mojsiju, o naoj prii, o tome kako je doao na svijet, o tome kako je
stvoren od naih najboljih dijelova. A onda sam mu plano rekla da mi je
potrebno da vrati Mojsija jo jednom, ako moe.
Poalji ga natrag, Eli, preklinjala sam. Ako ima ikakvog utjecaja
na tom mjestu, poalji ga natrag.

* * *

MOJSIJE

REKAO SAM VAM UNAPRIJED, odmah na poetku, da sam ga izgubio.

Onog dana kada sam upoznao Elija, njega ve nije bilo. Znao sam da je
mrtav. Znao sam, pa ipak me to zaboljele Silno. Nisam ga izgubio onako
kako ga je izgubila Georgia. Ali ipak sam ga izgubio. Izgubio sam ga prije
no to sam ga upoznao. I nisam bio spreman.
I svakoga dana, dok je moja ljubav prema njemu rasla, dok sam ga
promatrao, dok mi je pokazivao detalje svojega kratkoga ivota i goleme
ljubavi, postajalo je tee, ne lake. Da budem iskren - budui da sam
odluio da je to jedino to mi preostaje - rado bih se bio prepustio bilo
emu drugome. Bilo emu, samo ne tomu. No samo sam to dobio. I nisam
bio spreman.
Ne mogu vam rei kakav je osjeaj bio rei zbogom. Kakav je osjeaj
bio izabrati. No na kraju je, nasreu, netko tu odluku donio umjesto
mene, pa nisam morao uiniti ni jedno ni drugo. Drao sam svojeg sinia

~ 267 ~
Knjigoteka
 briana&anna

u naruju, uvi glas njegove majke negdje u daljini, kako mu pria nau
priu. Priu o tome kako se Eli rodio, kako je umro i kako nas je, iz groba,
iscijelio. Eli i ja, oboje smo je sluali.
Prvih nekoliko rijei svake prie uvijek je najtee izrei. Osjeate se
gotovo kao da vas njihovo izvlaenje, njihovo oivljavanje obvezuje da ih
razumijete od poetka do kraja. Kao da, jednom kad ponete, morate
zavriti.
A mi nismo zavrili. Georgia i ja nismo zavrili. Znao sam to. I Eli je
znao.
Mora sada ii, tata, proaptao je. Znam.
Osjetio sam kako klizim, gotovo kao da padam, to me podsjetilo na
osjeaj koji bi me obuzeo kada bih dozivao vodu da se srui.
Laku no, Stewy Stinker, uo sam kako je rekao, s osmijehom u
glasu,
Laku no, Buzzard Bates, rekao sam, jezika tako otealog da sam
jedva uspio oblikovati rijeci.
Vidimo se uskoro, Diehard Tata 13.
Vidimo se uskoro, mali, proaptao sam, a onda je nestao.

* * *

GEORGIA

NJEGOVU SU PRIU PODIJELILI na veernjim vijestima - maleno

dijete naputeno u koari u prljavoj praonici rublja u looj etvrti u West
Valley Cityju, dijete koje je napustila majka ovisnica i za koje se oekivalo
da e imati svakakve probleme. I ponovno su podijelili njegovu priu,
dvadeset i pet godina poslije - priu o Mojsiju Wrightu, umjetniku koji je
komunicirao s mrtvima i koji je uhvatio ubojicu.
I Tag i Mojsije osloboeni su svih optuaba povezanih sa smru
erifa Jacoba Dawsona. A osloboeni su brzo kada su ostaci Sylvie
Kendrick pronaeni na njegovu imanju, zajedno s ostacima jo nekoliko
jo uvijek neidentificiranih djevojaka. Lisa Kendrick potpuno se
oporavila, a iako se ne sjea da ju je erif Dawson oteo, sjea se kako je

13 U izvorniku Diehard Dad. Igra rijeima koja upuuje na izvorno ime lika Diehard
Dan.
~ 268 ~
Knjigoteka
 briana&anna

hodala niz cestu kada se iza nje zaustavilo neko vozilo i zabljesnulo je
svojim svjetlima.
Vjeruje se da je Jacob Dawson ubio vie od deset djevojaka u Uti u
razdoblju od dvadeset i pet godina te da bi mogao biti odgovoran za
sline nestanke djevojaka koje odgovaraju istome profilu u susjednim
dravama. S obzirom na to da je naslijedio sto jutara zemlje, ukljuujui i
posjed koji je graniio sa stajalitem za kamione i s nadvonjakom u
blizini kojega su pronaeni ostaci Molly Taggert, jo je uvijek postojalo
veliko podruje koje je tek trebalo istraiti, kao to je, naalost, postojalo
jo mnogo tijela koje je trebalo otkriti.
Cijeli je grad Levan pratio razvoj prie, gledajui izvjetaje,
pretvarajui se da imaju pristup osobnim detaljima, izmiljajui ono to
nisu znali, samo kako bi se osjeali vanima, ba kao i prvi put kada je
Levan dospio u vijesti. Bila je to sjajna pria, a ljudi vole prie, ba kao to
vole bebe.
A iako su ljudi voljeli priu o bebi Mojsiju koji je odrastao u
svojevrsnog proroka, kada su kamere otile i ivot se vratio u normalu,
bila je to pria u koju je mnogima bilo teko povjerovati i koju je
mnogima bilo teko prihvatiti. Kao to je Mojsije rekao, ako se boji
istine, nikada je nee pronai. No to je bilo u redu. Nismo imali preveliku
elju da nas pronau.
Pustili smo ljude da vjeruju u ono to ele i da prihvate to hoe.
Pustili smo boje da se zamute, a detalje da izblijede. I na kraju, ljudi e
priati priu i pretvarati se da je samo to bila. Nakon svega, ipak je to bila
sjajna pria.
Pria o prije i poslije, o novim poecima i nepostojeim zavrecima.
Pria manjkava i nesavrena, luda i aava, a najvie od svega, ljubavna
pria.
Naa pria.

~ 269 ~
Knjigoteka
 briana&anna

EPILOG

GEORGIA

NE POMII SE, GOTOVO SAM ZAVRIO, Mojsije je ustrajao, a ja sam

uzdahnula i polegla glavu natrag na svoju ruku. Bio je opsjednut time da
me slika. Moje trudno tijelo nije bilo odve lijepo, no Mojsije se nije
slagao s time, ukljuivi moj zaobljeni trbuh u svojih dnevnih pet sjajnih,
zajedno s mojim nogama, mojim oima, mojom plavom kosom, i
injenicom da su mi grudi bile vee za cijeli broj.
Kome treba fotograf kada ti je suprug svjetski poznat umjetnik?
Samo sam se nadala da goliave slike Georgije Wright nee jednog dana
visjeti u sobi kakvog bogatog starkelje ili, jo gore, u muzeju u kojemu e
tisue oiju svaki dan prouavati mojih pet sjajnih.
Mojsije? rekla sam njeno.
Da? Nakratko je podigao pogled s platna.
Postoji novi zakon u Georgiji.
Proturjei li izravno jednom od Mojsijevih zakona?
Da. Proturjei, priznala sam.
Hm. Hajde da ga ujemo. Spustio je kist, obrisao ruke u komad
krpe i priao krevetu u koji sam bila smjetena, omotana plahtom kao
Rubensova Madonna. Znaajke tog slikara nauila sam od njega, a inilo
mi se da smatra da je to dobra stvar.
Ne slikaj, otro sam zapovjedila. Nagnuo se nada me, jednim se
koljenom oslonivi o krevet, snanom rukom obuhvativi moju glavu, a ja
sam se blago okrenula, podigavi pogled prema njemu.
Nikada? Osmjehnuo se. Promatrala sam ga dok je sputao glavu i
okrznuo moje usne svojima. Njegove su zlatnozelene oi ostale otvorene,
gledajui me dok me ljubio. Prsti su mi se na nogama uvili, a oi
zatreptale; osjetivi doticaj njegovih usana, pokleknula sam.
Ne. Samo pokatkad, uzdahnula sam.
Samo kada sam u Georgiji? proaptao je, a usne su mu se uvile na
mojima.
Da. A trebam te tu esto. Cijelo vrijeme. Uestalo.

~ 270 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Mojsije me snano poljubio, svojim rukama prelazei preko obline

mojega abdomena, na to se dijete zaneseno ritnulo, natjeravi nas da se,
u udu, naglo odvojimo i nasmijemo.
Prilino je krcato tamo unutra, rekao je ozbiljno, no oi su mu
zaplesale. Bio je sretan, a meni je srce bilo tako puno da nisam mogla
doi do daha.
I ovdje je krcato. Poloila sam ruku na svoje srce, pokuavajui ne
biti emotivnom trudnicom, i oajno podbacivi u tome. Volim te, Mojsi
je, rekla sam, rukama mu obgrlivi lice.
I ja tebe volim, Georgia, rekao je. Prije, poslije, uvijek,
* * *

MOJSIJE

POKUAO SAM NE OEKIVATI NITA. ivot nakon smrti bio je

jedno, ivot koji dolazi na svijet drugo. Georgia je bila smirena. Predivna.
Kao stara profesionalka, kako je ona to rekla. No ja sam propustio prvi
put, pa sam se sada bojao i trepnuti da neto ne bih propustio. I ja nisam
bio smiren.
Ni Tag nije bio smiren. On je morao ekati vani. Bio mi je najbolji
prijatelj, no postoje neke stvari koje ak ni najbolji prijatelji ne dijele.
Osim toga, nisam mislio da bi Georgia mogla istodobno i raati i truditi
se da nas obojicu zadri pri svijesti.
Mogao sam samo drati Georgiju za ruku i ostati uz njezin krevet,
molei se Bogu, Gi, Eliju, svima koji su me eljeli posluati, da mi daju
snage i samokontrole. Snage da budem mukarac kakvog Georgia treba, a
samokontrole da se oduprem porivu koji me tjerao da zidove Georgijine
bolnike sobe prekrijem mahnitim muralom.
Kada je naa ki dola na svijet, vritei kao da je dola na njegov
smak, mogao sam samo zaplakati. Pretvorio sam se u plaljivca. Nakon
svih tih godina kontroliranja vode, inilo se da ona sada kontrolira mene.
No kako sam mogao ne zaplakati? Bila je prelijepa. Savrena. Zdrava. A
kada su je poloili na Georgijine grudi i kada mi se Georgia nasmijeila
kao da smo stvorili udo, mogao sam samo kimnuti i sloiti se. Stvorili
smo dva uda.
Kathleen, rekla je.
Kathleen, sloio sam se.

~ 271 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Mislim da ima tvoje oi i tvoj nos, Georgia je rekla, tjeei nau ker
koja zasigurno nije imala moj nos. Ili barem ne jo. No imala je moje oi.
Bile su to i oi moje majke. Sada sam to mogao priznati.
Ima li tatine okice? Georgia joj je tepala.
Imat e tvoju boju. Tvoju kosu, dodao sam, promatrajui svijetli
uperak na Kathleeninoj glavici i ruiastu nijansu njezine koe. Ve sam
se pitao koje bih boje iskoristio kada bih je slikao.
Ima Elijeva usta, Mojsije. Moda e imati njegov osmijeh, Georgijin
je vlastiti osmijeh malice opao, a meni je srce na tren zastalo u prsima.
Nedostajao nam je. Eli nam je nedostajao. A njegova je odsutnost bila
jedina sjena nad ovim trenutkom.
Nadam se. Bio je to sjajan osmijeh, rekao sam. Nagnuo sam se i
poljubio Georgijina usta, usta koja su bila ba poput Elijevih, ba poput
Kathleeninih.
Moja kosa, tvoje oi, Elijev osmijeh, ime tvoje praprabake...
I Tagov arm. Nadajmo se da e imati Tagov arm. Oboje smo se
nasmijali.
Potom se Georgia njeno obratila naoj maloj keri, gladei njezin
paperjasti obraz, ljuljukajui je. To je pet sjajnih za tebe, Kathleen. Pet
sjajnih za danas i zauvijek.
Georgia i ja nekoliko trenutaka nismo govorili nita, prouavajui
nau djevojicu. Prestala je plakati i gledala preko naih ramena,
rairenih oiju, omotavi ruicu oko mojega prsta.
Okrenuo sam glavu, pitajui se to je vidjela.
Tada sam ga vidio krajikom oka. Samo letimino. Samo na trenutak.
Uhvatio sam bljesak tog osmijeha.

~ 272 ~
Knjigoteka
 briana&anna

ZAHVALE

Pri pisanju svake knjige postoji toliki broj ljudi kojima treba zahvaliti da
strepim poeti pisati zahvale iz straha da u nekoga izostaviti.
Najprije, hvala mojoj djeci. Ona ubiru plodove mojeg pisanja, no
takoer katkada trpe premorenu mamicu tupog pogleda. Zahvalna sam
za njihovu ljubav, humor i strpljivo kolutanje oima. Mojemu suprugu,
Travisu, hvala za entuzijastinu podrku i razumijevanje. Ponovno emo
zajedno ii u teretanu, obeavam.
Mojim roditeljima i rodbini, brai i prijateljima, hvala vam to mislite
da sam super ili, ako i nije tako, to mi to govorite. Volim vas i cijenim sve
to inite za mene, Travisa i djecu.
Mojoj pomonici Tamari Debbaut, blagoslovljena bila. Ozbiljno.
Pomae mi da ostanem pri sebi. Nisam sigurna kako mi se tako
posreilo, no zahvalna sam svakoga dana.
Dystelu i Goderichu, cijeloj ekipi, hvala vam to ste mi uvali lea i
to ste me uvjerili da sam prava spisateljica.
Mandy Lawler i tvrtki Alpha Literary Services, hvala vam za vae
prijateljstvo i sav va posao pri ovome izdanju. Osjeam se sretnom to
sam vas ugrabila prije no to postanete vrlo, vrlo zaposleni.
Karey White, za neprocjenjivu pomo pri ureivanju, hvala ti.
Cassy Roop iz tvrtke Pink Ink Designs, hvala ti za oblikovanje i hvala
to si mi u tren oka priskoila u pomo! Sjajno je sklapati nova
prijateljstva. Takoer, hvala ti Hang Le za nevjerojatnu naslovnicu
izvornika Mojsijeva zakona. Ljudi padaju na koljena pred tvojim radom.
Hipoterapeutskoj organizaciji EAGALA te Allison i McKenni to ste
mi dopustili da budem prisutna na vaim satima terapije i to ste mi
odgovorili na toliko pitanja. Nevjerojatno je koliko ste mi otvorili oi i
koliko ste me dirnuli. Ako vas zanima neto vie o ovom fascinantnom
pristupu terapiji, posjetite mrenu stranicu http://www.eagala.org.
Mojim kolegama spisateljima koji su tako suosjeajni i puni podrke,
svim blogerima koji su tako ljubazni i entuzijastini oko mojeg rada. I,
najvie od svih, hvala itateljima i prijateljima, svima vama zbog kojih, iz
zahvalnosti, svaki dan plaem suze radosnice, hvala vam iz dubine due.
XXOO

~ 273 ~
Knjigoteka
 briana&anna

Opaska:
Calico the Wonder Horse ili The Saga of Stewy Stinker prava je pria
autorice Virginije Lee Burton (1909. - 1968.) koja je napisala mnoge
klasine djeje prie, ukljuujui priu Mike Mulligan and his Steam
Shovel i Katy and the Big Snow. Knjigu Calico the Wonder Horse izdala je
kua HMH BOOKS for Young Readers i nije postojala namjera krenja
autorskih prava.

~ 274 ~
Knjigoteka