Professional Documents
Culture Documents
Fenomen Krstjani PDF
Fenomen Krstjani PDF
SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI
I HUMU
ZBORNIK RADOVA
Izdavai/Nakladnici:
COBISS.BH ID 14334982
FENOMEN KRSTJANI U
SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI
I HUMU
ZBORNIK RADOVA
PREDGOVOR ................................................................................... 9
:
............................................ 105
Tomo Vuki: PAPA PIO II. I KRALJ STJEPAN TOMA ..................... 269
1
Usp. jo uvijek vrijednu rekonstrukciju koju predouje F. ANJEK, Bosansko-humski (her-
cegovaki) krstjani i katarsko dualistiki pokret u srednjem vijeku, Zagreb, 1975., 31.-73., te
detaljnu ralambu okolnosti u kojima se poetkom 13. stoljea novi nauk ukorijenio u Bosni
prema M. ANI, Bilinopoljska abjuracija u suvremenom europskom kontekstu, Prilozi
Instituta za istoriju u Sarajevu, 33./2003.
2
Najbolji uvid, s podrobnom bibliografijom, u povijest i znaenje pojave katarske (pataren-
ske) sljedbe prua M. LAMBERT, The Cathars, Oxford, 1998, a za razumijevanje okolnosti
u kojima je slijedila reakcija pape Inocenta III. od krucijalne vanosti zbirka pojedinanih
rasprava O. Hagenedera tiskana kao O. HAGENDER, Il sole e la luna. Papato, impero e regni
nella teoria e nella prassi die secoli XII e XIII, Milano, 2000.
3
Za primjere usp. G. OSTROGORSKI, Vizantijski car i svetski hijerarhijski poredak
(izv. The Byzantine Emperor and Hierarchical World Order, The Slavonic and East Euro-
pean Review, XXXV./84./1956.), u: ISTI, O verovanjima i shvaanjima Vizantinaca: Sabra-
na dela Georgija Ostrogorskog. 2., Beograd, 1970.; J. P. CANNING, Introduction: politics,
institutions and ideas, u: J. H. BURNS (ur.), The Cambridge Histroy of Medieval Political
Thought c. 350 c. 1450, Cambridge, 1988.
4
Za ove pojmove, ali i politiku pozadinu njihove uporabe, usp. J. SZCS, Oris triju
povijesnih regija Evrope (izv. Vzlat Eurpa hrom trtneti rgijrl, 1983), u: I. BIB
- T. HUSZR - J. SZCS, Regije evropske povijesti, Zagreb, 1995., te M. TODOROVA,
Imaginarni Balkan (izv. Imagining the Balkans, 1997), Beograd, 1999.
5
Pojam je u uporabu uveo G. STADTMLER, Ungarns Balkan-politik im zwlften
und dreizehnten jahrhundert, u: J. G. FARKAS (ur.), berliferung und Auftrag. Festschrift
fr Michael de Ferdinandy, Wiesbaden, 1972. Za uruavanje poretka koji su meusobnim
natjecanjem uspostavili Fridrik I. Barbarosa i Emanuel Komnen usp. D. OBOLENSKY,
Vizantijski komonvelt (izv. The Byzantine Commonwealth, 1971.), Beograd, 1991., 283. i d.;
M. ANGOLD, The Byzantine Empire 1025-1204. A Political History, London and New
York, 1997., 241. i d.; F. MAKK, The rpds and the Comneni. Political Relations between
Hungary and Byzantium in the 12th Century, Budapest, 1989., 63. i d.; P. STEPHENSON,
Byzantiums Balkan Frontier (A Political Study of the Northern Balkans, 900-1204), Cambri-
dge, 2000., 211. i d.
6
Ocrtani se model oslanja na opis odnosa talijanskih gradova s carskom i papinskom vlau
u 12. stoljeu kako ga predouje CANNING, Introduction , 351.
7
Prema izdanju G. WAITZ (pr.), Gesta Friderici. Ottonis et Rahewini Gesta Friderici I.
Imperatoris. Monumenta Germaniae Historica, Scriptores in usum scholarum, Hanover Le-
ipzig, 1912., 49. (C. XXXII), izvorni tekst glasi: Habet terminosque non tam montium
vel silvarum quam cursu maximorum fluviorum septos. Attingitur ab oriente, ubi Sowa famosus
fluvius Danubio recipitur, Bulgaria, ab occidente Maravia et Orientali Teutonicorum marchia, ad
austrum Croatia, Dalmatia, Hystria vel Carinthia, ad septentrionem Boemia, Polunia, Rutenia,
inter austrum et orientem Rama, inter aquilonem et item orientem Pecenatorum et Falonum
(naglasio M. A.). Za komentar citiranoga stavka, ali i ostatka teksta koji se odnosi na
Ugarsku, vidi Z. J. KOSZTOLNYIK, From Coloman the Learned to Bla III (1095-1196).
Hungarian Domestic Policies and Their Impact upon Foreign Affairs, Boulder (Cl.), 1987., 126.
i d., gdje se s pravom istie da su Ottove projekcije u odnosu na stvarno stanje pomaknute
za otprilike 45.
8
Usp. J. SZCS, Theoretical Elements in Master Simon Kzas Gesta Hungarorum (Studia
Historica Academiae Scientiarum Hungaricae 96.), Budapest, 1975., 7. i d.
9
Stanje problema u literaturi prikazano je u M. ANI, Jesu li u 13. stoljeu voene kri-
arske vojne u Bosni, u: ISTI, Na rubu Zapada. Tri stoljea srednjovjekovne Bosne, Zagreb,
2001., 92.
10
Rjeenje pitanja kronologije tekstualnog jednaenja Bosne i Rame nije i rjeenje problema
kako je i zato do toga jednaenja uope dolo. No, dokaz to ga prua Ottov tekst da se ve
u prvoj polovici 12. stoljea doista u tekstovima, ali i usmenoj komunikaciji na dvoru ugar-
sko-hrvatskih kraljeva, izjednaavalo Bosnu i Ramu uklanja razlog dvojbi i sumnji glede
uporabe te titule u suvremenim ispravama ugarsko-hrvatskih kraljeva, o emu sam raspra-
vljao na drugome mjestu (vidi prethodnu biljeku). Valja, meutim, ovdje svakako upozoriti
na to da Ottov nain nabrajanja zemalja u jednom segmentu (Croatia, Dalmatia Rama)
uvelike podsjea na titule ugarsko-hrvatskih vladara iz isprava, to samo pojaava dojam da
u tome segmentu informacije doista potjeu s dvora.
11
O razliitim naslovima hrvatskoga hercega vidi I. BEUC, Povijest institucija dravne vla-
sti kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Zagreb, 1985., 102.
12
O Bosanskom Dukatu usp. opirno razglabanje u ANI, Jesu li , 89.-93., no bez
oslonca na opis Otta Freisinkoga, koji otvara nove i vane vidike.
IV. vezama osobne ovisnosti, stvarajui sustav odnosa koji danas precizno opi-
suje moderni, a ipak pomalo arhaini pojam Archiregnum Hungaricum.13 U
takvoj zamiljenoj mentalnoj slici, koja je obiljeavala umove drutvene eli-
te i bila podloga praktinoga djelovanja ljudi iz toga kruga, vrhovna je vlast
pripadala vladaru Ugarskoga Kraljevstava iz roda Arpadovih nasljednika.
No, to je kraljevstvo, a to, ini se, ne moe biti ponovljeno dovoljno puta, bilo
daleko od slike to je u modernome umu implicira taj pojam. Ono je, naime,
po svojim bitnim obiljejima bilo bitno drukije od modernih drava, kakve
poznaje europsko iskustvo 19. i 20. stoljea, to povjesniari nerijetko previ-
aju i premalo uvaavaju.14
Za problem kojim se ovaj skup bavi od kljunoga je, dakle, znaenja
bila hijerarhijska politika piramida koja se na poetku 13. stoljea konano
uobliila oko ugarske vladajue dinastije Arpadovia. Postojanje toga politi-
koga sustava bilo je, meutim, posve bjelodano ve i nekim suvremenicima
na poetku toga istog 13. stoljea. Tako je, primjerice, piui 10. lipnja 1203.
iz Budima pismo papi Inocentu III. njegov legat Ivan de Casemaris izvijestio
da mu se kralj Emerik obvezao osigurati put bugarskim poklisarima tako da
oni nee pretrpjeti nikakve tete odlazei i vraajui se po cijelome Ugar-
skome Kraljevstvu i (zemljama) njegovih prijatelja i srodnika (in eundo et re-
deundo nullam per totum regnum Ungarie et amicitie ipsius et parentele lesionem
patientur).15 Upravo takva formulacija otkriva sustav odnosa kakav je postojao
13
Pojam je u literaturu uveo M. De Ferdinandy, ali parametre njegove uporabe i znaenja
realno je definirao S. DE VAJAY, Das Archiregnum Hungaricum und seine Wapensym-
bolik in der Ideenwelt des Mittelalters, u: FARKAS (ur.), eberliferung . Za detaljniju
razradu mehanizama praktinog djelovanja unutar tako postavljenih okvira usp. opirno M.
ANI, Putanja klatna. Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u 14. stoljeu, Zadar-Mostar,
1997., te neto saetije u ISTI, Politika struktura kasnosrednjovjekovne Bosne, u: ISTI,
Na rubu Zapada , 12.-24.
14
Upozorenja izreena u P. ENGEL, The Realm of St Stephen. A History of Medieval Hunga-
ry, 895-1526, London New York, 2001., xi-xii, ne ine se dostatnim. Autorova usporedba
s Otomanskim carstvom ini se poneto promaenom s obzirom na injenicu da je to carstvo
pokazivalo znatno viu razinu centralizacije i integriranosti no Archiregnum Hungaricum, s
njegovim zasebnim zemljama, kneevinama i kraljevinama.
15
Pismo papinskoga legata, u kojem se nalazi i citirana formulacija, objavljeno je u T. SMI-
IKLAS, Diplomatiki zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, III., Zagreb,
1905., 36. Za datum usp. ANI, Bilinopoljska abjuracija , bilj. 18.
tijekom prve polovice 13. stoljea na onom podruju koje su bugarski poklisari
morali prijei da bi iz svoje zemlje doli do Italije, odnosno Rima, kamo su
i trebali ii. No, izriaj je Ivana de Casemarisa bio toliko precizan da otkri-
va i narav odnosa unutar toga sustava, i to onako kako su narav tih odnosa
percipirali i shvaali suvremenici. Ugarski je, naime, kralj bio sredite kruga
koji je u jednu cjelinu povezivao skupinu njegovih bliskih i daljih srodnika i
onih koje je, s vie ili manje osnova, mogao nazvati prijateljima, a koji su, s
razliitim titulama, vladali i gospodarili zasebnim zemljama, ili u pojedinim
sluajevima naknadnom stvorenim i oblikovanim zasebnim podrujima (ta-
kav je, primjerice, bio sluaj s kraja 70-ih i prve polovice 80-ih godinama 13.
stoljea, kad je u rukama kraljice Elizabete, majke ugarsko-hrvatskoga kralja
Ladislava IV., bila objedinjena uprava i Hrvatskog Kraljevstva i Mavanskog/
Bosanskog Dukata, no to kao precedeus nije stvorilo nikakvo novo pravi-
lo16). Te su zemlje, u situaciji s poetka 13. stoljea, koja nas ovdje zanima,
ukljuivale Hrvatsko Kraljevstvo (Dalmacia, Croacia Ottova teksta), kojim je
u trenutku kad Ivan de Casemaris pie pismo Inocentu III. vladao kraljev
brat Andrija kao herceg, potom Bosansku Banovinu kao dio dinastike apa-
nae Bosanskog Dukata (Ottova Rama), kojom vlada ban Kulin, Humsku
Kneevinu, na elu koje se nalazi knez Petar, Srbiju ili Raku, koja e ubrzo
dobiti status kraljevine, a kojom u to doba vlada veliki upan Stevan Nemanja
te Dukljansko Kraljevstvo, koje e se ubrzo nai pod vlau srpskoga vladara i
postupno se utopiti u njegovoj kraljevini oblikovanoj nakon 1217. godine. Ve
iz ovoga sumarnoga pregleda jasno se dade razabrati da sustav nije bio oka-
menjena struktura, nego dinamian i promjenama podloan organizam, a sve
bi se naznaene politike tvorbe danas najlake opisalo pojmom ne-kraljevski
principat, koji je u historiograju uveo Karl Ferdinand Werner.17
Odnos koji je postojao u ovome krugu moe se, na teorijskoj razini, opisati
kao hijerarhijski odnos u kojemu je kraljevska vlast imala primat to je osigu-
ravao stanovitu poslunost i kooperaciju svih srodnika i prijatelja. Taj je odnos
poivao na idejama koje se u historiograji vezuju uz pojam feudalizma, a
16
Za tu posebnu situaciju vidi ANI, Putanja klatna , 70.-71.
17
Za definiciju pojma i povijest nastanka tvorbi koje autor oznauje tim pojmom vidi K.F.
WERNER, Nascita della nobilt. Lo svilippo delle lite politiche in Europa (izv. Naissance de la
noblesse. Lessor des lites politiques en Europe, 1998), Torino, 2000., 130. i d.
18
Teorijsko polazite takva prikaza predstavljaju tekstovi O. G. OEXLE, Peace Thro-
ugh Conspiracy (izv. Friede durch Verschwrung, 1996.), u: B. JUSSEN (ur.), Ordering
Medieval Society. Perspectives on Intellectual and Practical Modes of Shaping Social Relations,
Philadeplphia, 2001., 287. i d., te W. ULLMANN, Individuo e societ nel Medioevo (izv.
The Individual and Society in the Middle Ages, 1966), Roma - Bari 1983., 53. i d. Opravdane
rezerve prema uporabi pojma feudalizam u ovakvu kontekstu, i poziv da se on zamijeni
pojmom politike kulture srednjovjekovlja, iznosi S. REYNOLDS, Fiefs and Vassals, Ox-
ford, 1994.
19
Detaljan, iako poneto zastario prikaz Emerikove kratkotrajne vladavine, na koji se ovdje
oslanjam nalazi se u F. II, Povijest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovia (1102-1301).
Prvi dio (1102-1205). Od Kolomana do Ladislava III, Zagreb, 1944., 157.-202. Uz to, dalje
se izlaganje oslanja i na injenice prikupljene u Z. J. KOSZTOLNYIK, Hungary in the
Thirteenth Century, Boulder (Cl.), 1996., 1.-60., te K. JIREEK, Istorija Srba I, Beograd,
1981., 147.-172, D. SREJOVI et al., Istorija srpskog naroda I, Beograd. 1981., 251.-272, ali
i na ukratko predoene ralambe pojedinih zbivanja u ANI, Bilinopoljska abjuracija
, 26.-28.
turi, podaci suvremenih vrela omoguuju da se nasluti jasna logika iza naoko
nerazumljivog i kaotinoga spleta sukoba na jednoj strani, naime, stoje her-
ceg Andrija, grofovi Andechs-Meranski, bosanski ban Kulin i humski veliki
knez Petar, a na drugoj kralj Emerik i dukljanski kralj Vukan. Vukanov brat,
pak, srpski veliki upan Stevan Nemanji gubi u jednome trenutku vlast
u svojoj zemlji kao kolateralna rtva cijeloga sukoba, u koji se, po svemu
sudei, nije ni elio uplitati. Sukob se, pak, konstantno prelijeva iz jedne u
drugu zemlju, uz este kaznene ekspedicije koje gutaju resurse, ali glavnim
akterima nameu i trajne obveze alimentiranja odanosti velikaa i vojnika iz
njihove pratnje kroz stalne i sve vee nadarbine.20 Ta situacija, u kojoj dariva-
nje postaje oblik vladanja, dovest e konano Andriju II., unato ostvarenome
uspjehu i prisvajanju kraljevske krune, do punoga drutvenog neravnovjesja i
onoga trenutka iz 1222. godine kad je morao pristati na diktat velikaa i pro-
fesionalnih ratnika uoblien u Zlatnu bulu.21
Iz neto kasnijega vremena, tonije iz 1268. godine, potjee niz doku-
menata koji precizno pojmovima onoga doba ocrtavaju odnose kralja i njemu
podreenih vladara.22 To su dokumenti koji ocrtavaju zbivanja u kojima je
20
Usp. ENGEL, The Realm , 91 i d., gdje se raspravljaju nove uredbe (novae institu-
tiones) uvedene odmah nakon Andrijina uspona na kraljevsko prijestolje, a kojima je kralj
podijelio goleme zemljine komplekse i posjede pojedincima (M. RADY, Nobility, Land
and Service in Medieval Hungary, London, 2000., 32.-33, upozorava da darivanja ipak nisu
poprimila onako radikalne razmjere kako se u literaturi znalo predstavljati). ini se da ni
Engel ni Rady u diskusiji o razlozima koji su stajali iza Andrijinih nadarbina ne uzimaju
u obzir politike prilike. Rije je, dakako, o sukobima o kojima je ovdje bilo govora, ali i
pohodima kraljevske vojske na Rusiju (izmeu 1205. i 1233. godine voeno ih je ukupno
14), kao i silnim pritiscima iz Rima da se i u Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu uspostavi
papinski autoritet, odnosno profunkcionira papinska monarhijska vlast unutar Crkve kao
jedinstvene institucije (usp. o tomu ANI, Jesu li , 94.-5.). Upravo su takve prilike
prisilile kralja da kupuje lojalnost svojih velikaa, a u onodobnim se predodbama to ku-
povanje uobliavalo u ideju o kraljevoj dareljivosti, pa je u jednoj suvremenoj darovnici
ak i navedeno da je najbolja mjera vladareva darivanja neizmjernost (nadarbine) (optima
in principe donandi mensura immensitas iudicetur citirano prema ENGEL, The Realm ,
92. i 389. bilj. 2.)
21
O Zlatnoj buli vidi A. DABINOVI, Hrvatska dravna i pravna povijest, Zagreb,
1940., 191.-194., te ENGEL, The Realm , 93.-95.
22
Izvode iz dokumenata donosi, raspravljajui detaljno i o okolnostima njihova postanka,
M. DINI, O ugarskom ropstvu kralja Uroa I, Istoriski asopis 1./1948. Iz pregleda starije
literature koji donosi Dini jasno se razabiru neobini naini na koje su srpski povjesniari
(prije svih bard srpske historiografije prve polovice 20. stoljea, S. Stanojevi) pokuavali
dezavuirati dokumente koji govore o zarobljavanju kralja Uroa I. To negiranje mogunosti
da jedan lan svetorodne loze Nemanjia bude ponien mrljom ropstva vrlo je znakovito
i svakako pobuuje interes u svjetlu povijesti ideja, ocrtavajui sloj mentaliteta koji se do
danas reproducira u nacionalnoj historiografiji, onoj koja je sva usmjerena svijetloj povijesti
svoga roda.
23
DINI, O ugarskom , 33., bilj. 11. (isprava od 2. travnja 1268.): Vros rex Servie in
superbiam elevatus se non solummodo a iurisdiccione nostra retraxisset, imo ausu ductus temerario
confinia regni nostri per suas depredationes devastasset. Izriaj o napadu na pogranine kraje-
ve naega kraljevstva (confinia regni nostri) u drugoj kraljevskoj ispravi, onoj od 9. travnja
1269., posve je drukije formuliran zbog haranja mavanske zemlje poslali smo nau
vojsku u pomo naemu predragom unuku hercegu Beli protiv Uroa, kralja Srbije (propter
devastationem terre de Macho, in auxilium karissimi nepotis nostri Bele ducis, contra Wros, regem
Servie, nostrum exercitum destinassemus DINI, O ugarskom , 34.). Ove razlike po-
tvruju zakljuak o fluidnoj praksi tretmana zasebnih zemalja pod upravom pripadnika
vladajue dinastije u pojedinim prigodama i kraljevskim dokumentima koji su u tim pri-
godama nastajali. Tu je praksu nemogue dovesti u svezu s bilo kakvim jasno uoblienim
pravilom, pa ostaje kao najvjerojatnija pretpostavka to da je ona ovisila o kontekstu, odnosno
o autoru isprave - inovniku kraljevske kancelarije. To iz dananje perspektive preciznoga
dravnog nazivlja moe izgledati neobino, no za krug ljudi 13. stoljea, o kojima je ovdje
rije, oigledno jednaenje pojmova pogranini krajevi (Ugarsko-Hrvatskog) Kraljevstva
i zemlja Mava (pod zasebnom upravom hercega iz kraljevskoga roda) nije predstavljalo
nikakav problem.
silom oruja uspostaviti prijanji odnos,24 odnos u kojemu je Uro bio duan
iskazati poslunost kraljevskim ovlastima Bele IV. Vojna je doista i uspjela,
pa je tom prigodom i srpski kralj bio zarobljen i doveden pred Belu IV., a kao
oiti ziki znak punoga uspjeha pred dvorom je ugarsko-hrvatskoga kralja
bio istaknut zarobljeni stijeg srpskoga kralja.25 Uzme li se u obzir da su u tome
trenutku na kraljevskome dvoru boravila brojna poslanstva, od onoga tatar-
skoga, preko grkog sve do poslanstva francuskoga kralja, ali i kraljeve ke-
ri, sve odreda herceice pridruenih zemalja,26 moe se razaznati simbolino
znaenje predstave trijumfa kraljevske vojske iskazane kroz ritual postavljanja
stijega poraene strane i poklona neposlunoga kralja. Predaleko bi nas odvelo
na ovome mjestu detaljnije raspredati znaenje rituala u komunikaciji unutar
kruga kralja i njegovih vazala, no ve i injenica da je dio toga rituala naao
put sve do teksta kraljevske isprave jasno pokazuje njegovo iznimno znae-
nje u oima suvremenika. Bilo kako bilo, nakon ritualnoga ina izvoenja
zarobljenika pred kralja, koje je trebalo uguiti prkos njegove oholosti i na
simbolian nain uspostaviti prijanji odnos poslunosti starijeg i mlaeg
partnera, te nakon gotovo sigurno isplate visokoga otkupa, srpski se kralj slo-
bodno vratio u svoju zemlju i nastavio njome vladati. No, budui da je i nada-
lje nastavio stvarati neprilike, nakon nekoliko godina ipak je, uz pomo koja je
dola iz susjedstva, svrgnut s prijestolja, na koje se popeo njegov sin, Dragutin,
zet kralja Bele IV., spreman mnogo vie potivati zamiljeni poredak.27
Iz ovoga kratkog prikaza jasno se vidi da je u praktinome djelovanju
kraljevski poloaj u pregovaranju i pogaanju s pripadnicima kruga srodni-
24
U ispravi kraljice Elizabete od 7. rujna 1271. to se iskazuje izriajem contra regem Servie
fecisset exercitum DINI, O ugraskom , 32.
25
DINI, O ugarskom , 33. bilj. 11: in signum triumphi vexillum eiusdem Vros regis ante
aulam nostre maiestatis erectum exhibuit et ostendit, quo viso accrevit nobis nova materia gaudio-
rum, quia famam nostre victorie sine aliquo intervallo, ortus et occasus, aquilo percepit.
26
Isto: medio tempore nuncios, et specialiter Vybar filium Beubarth, Abachy et Thamasy nuncios
Tartharorum, diversorum regnorum recepissemus, Grecorum scilicet, Bulgarorum, Boemorum nec
non et nuncios regis Francie sollenes et honestos; eadem eciam hora domina Constancia ducissa Gal-
licie et Lodomerie, domina Kyngve ducissa Cracovie et Sandomerie, nec non et domina Jolen ducissa
de Calis, karissime filie nostre cum principibus earumdem ad visitandum nos convenissent.
27
O smjeni na srpskom kraljevskom prijestolju usp. SREJOVI et al., Istorija , 356.
31
Jo u prvoj polovici 15. stoljea vladajui krugovi tada ve Bosanskoga Kraljevstva drali
su istinitom predaju po kojoj je vlast dinastije Kotromania nad Bosnom utemeljena na da-
rivanju zemlje dalekom pretku tadanjih kraljeva, Kotromanu Gottu, od ugarsko-hrvat-
skoga kralja (usp. ANI, Politika struktura , 20.-21.).
32
Praktine posljedice toga naelnog stava na primjeru vjerskih prilika u Humskome Kne-
tvu razmatra M. ANI, Humsko Knetvo, u: ISTI, Na rubu Zapada , 166.-174.
33
O tome problemu postoji golema literatura no za ovu je prigodu dostatno navesti kao
temeljna djela HAGENEDER, Il sole ; G. TELLENBACH, The church in western Eu-
rope from the tenth to the early twelfth century (izv. Westliche Kirche vom 10. bis zum frhen 12.
Jahrhundert), Cambridge, 1993., te R. W. SOUTHERN, Western Society and the Church in
the Middle Ages, Harmonsdworth, 1990.
SUMMARY
The author examines the relation schemes within the ruling elite in the
large territory from the Adriatic coast deep into the Danube basin. He points
out the existence of particular lands that originate from the world of politi-
cal formations of the early Middle Ages and points out personal dependence
between Hungarian-Croatian kings and rulers of the specic lands. He
illustrates the functioning of the system with two examples: conicts over
the Crown of St.Stephens at the beginning of the 13th century and a conict
between the duke of Mava and Bosnia, Bela Rostislavi and Uro I., the
king of Serbia in the late sixties of the 13th century. Based on these analyses
he derives conclusions on what led to disregard of the papal demands in the
rst half of the 13th century that force be used against the protagonists of the
heretic teachings in Bosnian Banovina.
I. Uvod
Ove godine obiljeava se tisuugodinjica izjave odricanja, tzv. Abjuracije,
koju su 8. travnja 1203.1 dali elnici (priores) bosanskog bratstva (societas frater-
nitatis) krstjana, kako su se nazivali, pred papinim legatom Ivanom de Casama-
risom i svojim patronom, Kulinom banom, gospodarom Bosne (domino Bosne).
Abjuracijom su elnici u ime itavog bratstva odbacili sumnjienja da bi bili
raskolnici i obeali da e u svemu slijediti nauavanja Rimske stolice.
Bosanski krstjani zastupali su, prema vladajuem miljenju, umjereni duali-
zam, tj. vjeru u jednoga Boga, koji je upravu nad vidljivim materijalnim svijetom
privremeno, tj. do sudnjeg dana, prepustio Sotoni, predvodniku pobunjenih an-
ela.2 Razvoj znanstvenih shvaanja o nauavanju krstjana nee u ovome radu
biti prikazan. Upuujemo na noviji anjekov saeti prikaz.3
U ovome emo radu na osnovi raspoloivih vrela pokuati dati prikaz odnosa
pape Inocenta III. prema krstjanima, analizirati neke aspekte Abjuracije, obra-
diti nekoliko problema koji se odnose na nauavanje krstjana i ispitati podrijetlo
novijih heterodoksija, ukljuujui i heterodoksiju bosanskih krstjana.
5
nolumus latere, quia heresis non modica in terra regis Ungarie, videlicet Bossina, pullulare vi-
detur in tantum, quod pecatis exigentibus ipse Bacilinus cum uxore sua et cum sorore sua, que
fuit defuncti Mirosclaui Kmenti, et cum pluribus consanguineis suis seductus plus quam decem
milia christianorum in eandem heresim introduxit. Unde rex Ungarie exacerbatus illos ad vestram
presentiam compulit venire a vobis examinandos, illi autem simulatis litteris redierunt dicentes a
vobis concessam sibi legem. Unde rogamus, ut regi Ungarie suggeratis, ut eos a regno suo evellat
tamquam zizania a tritico.
6
CD, II., 350., br. 324.
7
inhibire curavimus, ne quis hereticos receptare, defendere aut ipsos fovere vel credere quoquomo-
do presumat, decreto nostro firmiter statuentes, ut si quis aliquid horum facere forte presumpserit,
nisi primo secundove commonitus a sua super hoc curaverit presumptione cessare, ipso iure sit factus
infamis nec a publica officia vel consilia civitatum, nec ad eligendos aliquos ad huiusmodi, nec ad
testimonium; sit etiam intestabilis, nec ad hereditatis succesione accedat, nullus preterea cogatur ei
super quocumque negotio respondere. Quod si forsan iudex exititerit, eius sentenciam nullam obtineat
firmitatem, nec cause alique ad eius audientiam perferantur. Si fuerit advocatus, eius patrocinium
nullatenus admittatur, si tabellio, instrumenta confecta per ipsum nullius penitus sint momenti, sed
cum auctore dampnato dampnentur. In similibus etiam idem precipimus observari. Si vero clericus
fuerit, ab omni officio et beneficio deponatur, ut in quo maior est culpa, gravior exerceatur vindicta.
Si quis autem tales, postquam ab ecclesia fuerint denotati, contempserit evitare, anathematis se nove-
rit sententiam incurrisse. In terris vero iurisdictioni nostre temporali subiectis bona eorum statuimus
publicari, et in aliis idem fieri precepimus per potestates et principes seculares, quos ad id exequendum,
si forte negligentes existerent, mandavimus ecclesiastica severitate compelli; nec ad eos bona ipsorum
ulterius revertantur, nisi ad cor redeuntibus et abnegantibus hereticorum consortium aliquis voluerit
misereri, ut temporalis saltem pena corripiat, quam spiritualis non corrigit disciplina.
Accepimus autem, quod cum nuper venerabilis frater noster (Bernardus) Spalatensis archiepiscopus
Patarenos non paucos de Spalatensi et Traguriensi civitatibus effugasset, nobilis vir Culinus ba-
nus Bossinus iniquitati eorum non solum tutum latibulum, sed et presidium contulit manifestum, et
perversitati eorundem terram suam et se ipsum exponens ipsos pro catholicis, immo ultra catholicos
honoravit, vocans eos antonomasice christianos. Ne igitur huiusmodi morbus, si eius non obsistatur
principiis, vicina corrumpat et in regnum, quod absit, Ungarie defluat labes eius, serenitatem regiam
rogamus, monemus et exhortamur in domino in remissionem tibi peccaminum iniungentes, quatinus
ad vindicandam tantam Christi et crhistianorum iniuriam potenter et regaliter accingaris, et nisi
banus predictus universos hereticos de terra sue potestati subiecta proscripserit, bonis eorum omnibus
confiscatis tu eum et hereticos ipsos non solum de terra eius, sed de toto Ungarie regno proscribas et bona
talium, ubicumque per terra tuam potuerunt inveniri, confisces, nec parcat oculus tuus bano predicto,
quin contra eum iurisdictionem exerceas temporalem, si alias ad viam rectitudinis non poterit revo-
cari.
8
CD, III., 14., br. 11.
9
Cum igitur in terra nobilis viri Culini bani quorumdam hominum multitudo moretur, qui de dam-
pnata Catharorum heresi sunt vehementer suspecti et graviter infamati, nos carissimo in Christo filio
nostro Henrico regi Ungarorum illustri apostolica scripta direximus contra illos, qui prefatum Culi-
num super hoc arguens et obiurgans precepit, ut huiusmodi homines de tota terra sibi subiecta proscri-
beret, bonis eorum omnibus confiscatis. Ipse vero semetipsum excusans respondit, quod eos non hereti-
cos sed catholicos esse credebat, paratus quosdam eorum pro omnibus ad sedem apostolicam destinare, ut
fidem et conversationem suam nobis exponerent, quatinus nostro iudicio vel confirmarentur in bono,
vel revocarentur a malo, cum apostolice sedis doctrinam velint inviolabiliter obseruare. Nuper ergo
prefatus Culinus venerabilem fratrem nostrum (Bernardum) archiepiscopum et dilectum filium Ma-
rinum archidiaconum Ragusinum et cum eis quosdam ex prefatis hominibus ad nostram presentiam
destinavit petens humiliter et implorans, ut aliquem virum idoneum de latere nostro in terram suam
mittere dignaremur, qui tam ipsum quam homines suos de fide ac conversatione diligenter examinet,
evellens et plantans que secundum deum evellenda cognoverit et plantanda.
10
CD, III., 29., br. 19.
11
CD, III., 36., br. 32.
12
CD, III., 36., br. 33.
bio kod nas i strogo zapovjedili da njih (ta poglavlja) i ostalo, to bi im ubudu-
e u skladu s Bogom Rimska stolica priopila i odredila, u njegovoj zemlji svi
bezrezervno potuju. On je (to) na sebe preuzeo u skladu s naom voljom, pa se
kasnije obvezao nama i Ivanu, kalokom nadbiskupu, ako bi ubudue, znajui,
spomenute ili druge ljude u krivovjerju usudio podravati ili (ih) braniti, da e
platiti tisuu maraka srebra, od ega bi pripala polovica Vama, a druga polovica
naoj blagajni. Ona pak dva elnika, koji su doli sa spomenutim Vaim kape-
lanom Ivanom, u naoj su nazonosti prisegli u vlastito ime i u ime svoje brae,
od koje su bili poslani, da e ubudue vrsto i trajno potovati odredbe (constitu-
tiones), koje je Va legat objavio i njima predao.13
Time se zavrava dopisivanje, a po svemu se ini i svako daljnje djelovanje
pape Inocenta III. u povodu bosanskih heterodoksa.
Ralanimo podatke koji stoje na raspolaganju.
Prije svega, uoljivo je da je itava papina inicijativa u svezi s bosanskim
krivovjernicima trajala razmjerno vrlo kratko. Godine 1199. dukljanski kralj
Vukan obavjetava papu o velikom zamahu krivovjerja u Bosni, koje je podr-
ano prihvaanjem krivovjerja od bosanskog vladara, bana Kulina. Prijava je
zaista impresivna: cjelokupni vladarev dvor prihvatio je krivovjerje i sa sobom
povukao deset tisua krana. Dakle, Vukan tvrdi da je nastala iznimno opa-
sna situacija za katolianstvo, koju treba najozbiljnije shvatiti, jer e se inae ta
opasnost proiriti na ostale dijelove Ugarske i na susjedne zemlje, pa e ugroziti
i pravovjernog, papi beskrajno odanog, kralja i njegovu zemlju.
Meutim, itava akcija zavrava ve 1203. godine pismom kralja Emerika
13
cum humilis ac fidelis sanctitatis vestre capellanus Johannes ad presentiam nostram accedens, duos
principaliores ex hiis, qui in terra Culini bani, prout ferebatur, dampnatam hereticorum sectam fove-
bant, secum duxisset, nos inspectis orthodoxe fidei articulis quos ad ipsius Iohannis exhortationem illi,
ad quos missus fuerat, iam susceperant, eadem capitula sub sigillo nostro contenta domino illius terre,
filio scilicet memorati Culini, qui tunc apud nos erat, dedimus, districte precipientes, ut ea et alia si
qua romana sedes eis de cetero secundum deum transmittere decreverit, ab omnibus in terra sua faciat
inviolabiliter observari. Idem etiam, cum hoc iuxta voluntatem nostram admisisset, se in manu no-
stra ac J(ohannis) archiepiscopi Colocensis subsequenter obligavit, quod si de cetero supradictos vel alios
homines in heresi scienter manutenere vel defendere in terra sua presumpserit, mille marcas argenti
persolvet, quarum medietas vobis, altera vero fisco nostro medietas obveniet. Illi preterea duo priores.
qui cum prefato capellano vestro Johanne venerunt, tam pro se quam pro fratribus suis, a quibus missi
fuerant, in presentia nostra iuraverunt, quod constitutiones a iamdicto fideli legato vestro promulga-
tas et sibi traditas firmiter observabunt in perpetuum.
14
Konstantin JIREEK Jovan RADONI, Istorija Srba, drugo ispravljeno i dopunjeno
izdanje, Beograd, 1952., 164.
15
Sima IRKOVI, Jedan prilog o banu Kulinu, Istoriski asopis, knj. IX.,10., 1959., Be-
ograd, 1960., 72-79. irkovi je tekst isprave pripremio na osnovi djela V. FRAKNOI, Mo-
numenta romana episcopatus Vesprimiensis, I, Budapest, 1896., popunjenog prema G. FEJR,
Codex diplomaticus Hungariae ecclesiaticus ac civilis, III., Buda, 1829., 393.-394. i J. P. MIGNE,
Patrologiae cursus completus, Series latina (dalje: PL), t. 214., Paris, 1855., col. 1100.
bani), qui cum innumerabili multitudine paganorum quandam partem populi chri-
stiani tue corone subiectam, clam captivatam deduxit et partem residuam sine inter-
missione debellare conatur, ad tempus debeas retardare (to privremeno mora odgo-
diti obvezu hodoaa zbog neprijateljstva Gubanija [Migne: Kulina bana], koji
je s nebrojenim mnotvom nevjernika neki dio kranskog naroda, podvrgnu-
tog tvojoj kruni, potajno odveo u ropstvo, a ostali dio uporno nastoji potpuno
unititi). Papa nastavlja izraavajui nadu da e Emerik uskoro bez opasnosti
ostvariti svoj zavjet hodoaa da ne bi uprljao svoju slavu i izloio se bojoj ka-
zni, koja bi ga mogla zadesiti zato to se zaratio s kranima nakon preuzimanja
kriarskoga zavjeta. Dodue, zakljuuje papa, taj je rat Emerik vodio ne samo
protiv krana, nego i protiv pogana, i to u obrani, a ne napadaki, pa zbog toga
Emerik nije kriv (inculpabilis).
Prema irkovievu miljenju bio je to napad Kulina bana na Srbiju, u kojoj
je tada vladao Vukan, veliki Kulinov neprijatelj jo od 1199. godine. Meutim,
budui da je Vukan bio Emerikov tienik, Kulin je, prema irkovievu milje-
nju, morao ubrzo odustati od svojih osvajanja u Srbiji.
irkoviev prijedlog nije uspio. Posve je nevjerojatno da bi Kulin napao Sr-
biju 1202. godine s nebrojenim mnotvom pogana. Kako bi i odakle bi Kulin
uspio skupiti toliko mnotvo bezboaca i s njima krenuti protiv zemlje koja je
podvrgnuta vlasti ugarskog kralja (prema irkovievu miljenju: Srbije) kad
ga je jo pred godinu dana, tj. 1201. godine, taj isti ugarski kralj Emerik titio
pred papom tvrdnjom da on, Emerik, ne vjeruje da bi Kulin bio krivovjerac i
ujedno moli da papa poalje u Bosnu svoga legata, da tamo ispita stanje vjere,
emu se takoer pridruuje istom molbom i sam Kulin, i kad ve idue, 1203.
godine, Emerik nedvojbeno titi Kulina pred papom.
Naprotiv, sve govori u prilog odavno iznesene teze,16 da je napad na Srbiju,
kao zemlju ugarskoga kralja, izveo bugarski car Kalojan, koji se pri tome po-
sluio neznaboakim narodom Kumana. O tom Kalojanovu napadu postoji
vijest u pismu pape Inocenta III. Emeriku iz 1203. godine, stilizacija kojega je
toliko karakteristina da se moe mirne due rei da otpada svaka pa i najmanja
sumnja u to da napad na Srbiju 1202. godine nije organizirao Kulin, nego Ka-
lojan. Papa u pismu citira Emerika, koji se tui da je Kalojan (Iohannitius)
terram Servie tue corone subiectam, adiuncta sibi paganorum multitudine copi-
16
Npr. Blint HMAN, Geschichte des ungarischen Mittelalters, II. Band, Berlin, 1943.
osa, crudeliter devastavit, ita quod preter eos, qui per eius tiranidem sunt perempti,
non pauci christiani sunt in paganorum captivitatem deducti17 (okrutno opustoio
zemlju Srbiju, podvrgnutu Tvojoj kruni, tako da je, osim onih koji su zbog nje-
gove tiranije poginuli, ne mali broj krana odveden u ropstvo pogana).
Stilizacija je takva da ju je jednostavno nemogue ne povezati s Inocentovim
pismom od 9. studenoga 1202., pa se moemo s pravom pitati kako je irkovi
uope doao na pomisao da napad pripie Kulinu, kad sve govori protiv toga.
irkovi svoju tezu o Kulinu dokazuje pozivom na izdanja Mignea i Fraknoja,
gdje doista pie: Culini bani, a ne kao u ranijim izdanjima Gubani.
Je li doista Fraknoi tako savjesno kolacionirao sve isprave koje je objavio,
na to se irkovi poziva?18 Upravo ta isprava objavljena je krajnje saeto, pa
je isputen ne samo protokol i datum, nego upravo polovica teksta isprave, pa i
irkovi priznaje da je Fraknoi u naem dokumentu u tome i preterao.19 ini
se upravo oitim da Fraknoi nije toj ispravi pridao nikakvu osobitu pozornost,
nego ju je naprosto prepisao iz Mignea i onda nemilice skratio. Po svemu se ini
da su prvi izdavai20 proitali Gubani, a budui da nisu znali to ime povezati s
nekom osobom, pribiljeili su da bi to moda bio ban Kulin, ali odmah odluno
odbili tu hipotezu.21 Nadalje, mislimo da ni izdavai isprave u zbirci Migne nisu
kolacionirali tekst s izvornikom, nego su nabaenu ideju o banu Kulinu nekri-
tiki prihvatili i umjesto nerazumljivog Gubani razrijeili to ime s Culini bani.
Ako je tako, treba pokuati dati odgovor na pitanje koja se povijesna linost
skriva pod imenom Gubani. ini nam se evidentnim da je Gubani zapravo Joani
(ili slino), kojega je ve prepisiva iz izvorne isprave u spise biskupije pogrjeno
proitao. A taj Johannes nije nitko drugi nego upravo Kalojan (Lijepi Ivan).
Takva emendacija, koja se sama po sebi namee,22 na do kraja uvjerljivi nain
17
Agostino THEINER, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, I, Roma,
1859., 36.
18
IRKOVI, n. dj. (bilj. 15.), 72.
19
Na i. mj.
20
DOBNER, Monumenta historica Bohemiae, II, Pragae, 1764., 428.; KATONA, Historia cri-
tica regum Hungariae, Pestini itd., IV., 635. cit. prema IRKOVI, n. dj. (bilj. 15.), 71.-72.
21
Citirano prema IRKOVI, n. dj. (bilj. 15.).
22
Dapae, uvjereni smo da je to ve u literaturi primijeeno, samo to pisac ovih redaka na-
razrjeava problem. Ili, drugim rijeima, tu ispravu treba brisati iz vrela o banu
Kulinu.
23
Usp. Gaetano SALVIOLI, Storia della procedura civile e criminale, Milano, 1927., 455.-460.
24
Na i. mj.
3. Invokacija
Ipak, kudikamo je najvaniji dio Abjuracije invokacija kojom predstavni-
ci bosanskih krstjana izraavaju svoj odnos prema temeljnim istinama kran-
stva:
In nomine dei eterni, creatoris omnium et humani generis redemptoris (u ime
vjenog Boga, stvoritelja svega i otkupitelja ljudskog roda).
Najvie pozornosti toj invokaciji pridao je dosad Kniewald. Po njegovu tu-
maenju papin legat omoguio je krstjanima da dualistiku osnovicu svoje na-
uke opozovu sveanom i neobinom uvodnom formulom, koja predstavlja maj-
storsko djelo njegove diplomatske vjetine.25 Prema Kniewaldovu se miljenju
te invokacije moe inverzijom teksta provesti rekonstrukcija nauke bosanskih
krstjana,26 jer iz nje slijedi da se oni odriu svoga dosadanjeg shvaanja da Bog
nije stvoritelj svega, niti da je spasitelj ljudskog roda.27 Formulacija invokacije
doista je neobina i Kniewald je imao pravo kad ju je takvom okarakterizirao.
Prema Kniewaldovu miljenju, dakle, tom se se invokacijom bosanski kr-
stjani odrekli svoga dualistikog nazora i itave Kristologije, koja je izgraena
na dualistikoj osnovici. Kniewald citira poznatog antiheretika, pisca Alanusa
(Alain de Lille) koji je neposredno prije ove Abjuracije pisao svoje djelo Contra
hereticos i koji zastupa pravovjernu tezu da je Krist spasio ovjeanstvo upravo
time to je u stvarnosti postao ovjekom, tj. da:
oportuit ut deus homo eret ut hoc modo hominem redimeret (je bilo nuno da
Bog postane ovjekom, da bi na taj nain ovjeka spasio).28
Meutim, ako se htjelo da se krstjani Abjuracijom posve nedvoumno izja-
sne protiv katarskog i slinog krivovjerja, onda je bilo nuno da oni odluno
izjave da je Krist bio ne samo Bog, nego i ovjek i da je kao ovjek spasio ovje-
anstvo a Krista invokacija uope ne spominje. Prema invokaciji vjeni je Bog
25
Dragutin KNIEWALD, Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima, Rad, 270.,
Zagreb, 1949., 129.-130.
26
N. dj., 127.
27
Na i. mj.
28
N. dj., 123.
stvorio sve. Takva konstatacija nije u posve jasnoj suprotnosti s umjerenim dua-
lizmom. Da je tako, dovoljno je usporediti tu invokaciju s ispovijedanjima vjere
Valdesa (1180. godine), Duranda de Osca (1208.) i Bernarda Prima (1210.), i to
ponajprije onih dijelova tih ispovijedanja koji su sredinom 12. stoljea pridodani
prastarom ispovijedanju to potjee iz konca 5. stoljea. Uostalom, ti su dodaci
ubrzo, ve 1216. godine, uli i u prvi kanon 4. Lateranskoga koncila.
Tako Ispovijedanja Valdesa poinju invokacijom:
In nomine patris et lii et spiritus sancti atque beatissime semperque virginis
Marie29 (u ime Oca i Sina i Svetog duha te vrlo blaene i zauvijek djevice Mari-
je). Isticanje pune jednakosti Oca, Sina i Duha svetoga, kao i svojstva blaenosti
i djevianstva Djevice Marije ima prepoznatljivu antiheretiku poruku, koja se
jo bolje razaznaje u upravo spomenutim dodacima starijem tekstu, npr.:
Patrem et Filium et Spiritum sanctum unum Deum () esse, creatorem et gu-
bernatorem ac dispositorem omnium rerum visibilium et invisibilium (Otac i Sin i
Sveti Duh jedan su Bog, stvoritelj i upravitelj i usmjeriva svih vidljivih i nevi-
dljivih stvari).
Nadalje, da je Sin
eret homo in utero sanctae Mariae matris suae (), natus est vera carnis na-
tivitate, et manducavit et bibit et dormivit et fatigatus ex itinere quievit (postao
ovjekom u utrobi Svete Marije, svoje majke, da je roen stvarnim tjelesnim
roenjem, da je jeo i pio i spavao i nakon puta umoran se odmarao).
Ne bi imalo smisla nastaviti citirati ispovijedanja Valdesa, Duranda de Osca,
Bernarda Prima i prvog kanona 4. Lateranskoga koncila jer je ve i iz ovoga po-
sve jasno to se oekivalo od onih koji su trebali dokazati da njihova vjera nema
a ma ba nita s nauavanjima bilo kojega suvremenog krivovjerja.
Ta je invokacija usto dokaz da se u osnovni sadraj Abjuracije, njezine odre-
dbe i njihovu terminologiju moemo pouzdati. Kad bi se radilo o prenapravlja-
nju isprave od nekog naknadnog sastavljaa sauvanog teksta, njegova bi inter-
vencija mogla potjecati samo od neke pravovjerne osobe u Ugarskoj. Nita nije
29
Christine THOUZELLIER, Catharisme et valdisme en Languedoc la fin du XIIe et au
debut du XIIIe sicle, Marseille, 1982., 27.-30. Odgovarajui tekst Duranda de Osca vidi u
bilj. 34., Bernarda Prima u bilj. 35., a tekst kanona 1 etvrtoga Lateranskog koncila vidi u
Giovanni Gonnel, Enchiridion fontium Valdensium, I., Torre Pellice (Torino), 1958., 159.-160,
tekst preuzet iz Corpus Iuris Canonici, Decretal. Gregor. IX. Lib. I, Tit. I, Cap. I, ed. Frie-
dberg II, col. 5-6.
30
KNIEWALD, n. dj. (bilj. 23), 129.-130.
31
N. dj., 127.
32
N. dj., 129.
33
THOUZELLIER, n. dj. (bilj. 29.), 29.
34
PL, 215., 1511.
35
PL, 216., 290.
36
KNIEWALD, n., dj. (bilj. 25).
37
Franjo ANJEK, Pavao Dalmatinac (1170./75.-1255.): Rasprava izmeu rimokatolika i bo-
sanskog patarena, Starine, 61., Zagreb, 2000., 39.
38
N. dj., 58.
ali vidi se da ga nije Petris dodao Kotruljievu tekstu, nego da taj proireni tekst, samo jasniji,
postoji ve i u rukopisu iz 1475. godine. Nasuprot tome, rukopis iz 1484. god. (Tuccijevo izda-
nje) zapravo je - skraeni Kontruljiev tekst!
Ve iz ovoga primjera usporedbe triju poznatih tekstova vidi se velika vanost objavljivanja
teksta iz 1475. godine koji u vrlo dobrim fotografijama ima u posjedu akademik Vladimir
Stipeti. Posve smo sigurni da e objavljivanje toga teksta biti veliki korak naprijed u razumije-
vanju mnogih dijelova Kotruljieva teksta. Naa povijesnoekonomska znanost dobit e mnogo
tim objavljivanjem. I ovom prigodom toplo se zahvaljujemo akademiku Stipetiu na velikoj
pomoi koju nam je velikoduno pruio ne samo davanjem na uvid rukopisa iz 1475. godine,
nego i dodatnim objanjenjima i savjetima.
40
Franjo RAKI, Bogomili i Patareni, Rad JAZU, 8., 1869., 140., bilj. 2. = ISTI, Borba junih
Slavena za dravnu neodvisnost Bogomili i Patareni, Beograd, 1931., 394., bilj. 2. = ISTI, Bo-
gomili i Patareni, pripremio F. ANJEK, Zagreb, 2003., 208., bilj. 132.
41
Boidar PETRANOVI, Bogomili, Crkva bosanska i krstjani, Zadar, 157., 171.
42
Vaso GLUAC, Srednjovjekovna Bosanska crkva, Popovievi Prilozi, IV., Beograd, 1924.,
1.-55.; ISTI, Istina o bogomilima. Istorijska rasprava, Beograd, 1945., 270; ISTI, Problem bo-
gomilstva i pravoslavlja Crkve bosanske, Godinjak Istoriskog drutva Bosne i Hercegovine, 5.,
1953., 105.-138.
43
Leo PETROVI, Krani bosanske crkve (krstiani crkve bosnske), Dobri pastir, sv. I.-IV., od
III., Sarajevo, 1953., 171.
44
Maja MILETI, I KRSTJANI di bosna alla luce dei loro monumenti di pietra, Orien-
talia Christiana Analecta, 149., Roma, 1957., 56.-58.
45
Sima IRKOVI, Historija srednjovjekovne bosanske drave, Beograd, 1964., 55.-56. Usp. i
ISTI, Die bosnische Kirche, LOriente cristiano nella storia della civilt, Problemi attuali di scienze
e di cultura, Accademia nazionale dei Lincei, CCCLXI., 623., 1964., 5., 547.-575.
46
N. dj., 57., 355. Ni Milan LOOS, L glise bosnienne dans le contexte du mouvement h-
rtique europen, Balcanica, IV., Beograd, 1973., 146. ne dvoji: Cest donc une communaut
de moine itd.
47
ANJEK, 1975. (bilj. 2.), 91.
48
N. dj., 93.
49
ANJEK, 2003. (bilj. 2.), 34., bilj. 3.
50
N. dj., 12., bilj. 40.
krst jani i krst janice koi greha ne ljube i koji se, dakle, razlikuju od pravih lanova
zajednice, za koje se kae da su prave vere apostolske, tj. da su pravi krst jani.51
Ako bi se prihvatila prvonavedena interpretacija, trebalo bi se sloiti s ir-
kovievom tezom prema kojoj nema nikakva dokaza o kontinuitetu izmeu re-
dovnika spomenutih u Abjuraciji i bosanske crkve poznate iz kasnijih vrela.
Meutim, pismo pape Eugena IV. od 3. srpnja 1446.52 upuuje na oprez.
Ono je upueno bosanskom franjevakom vikaru i tamonjim franjevcima. U
njemu se meu ostalim nalaze i ove papine rijei: () kao to smo saznali, u
raznim mjestima spomenutog (tj. bosanskog, L. M.) vikarijata nalaze se vrlo
mnoge osobe obaju spolova koje ive suzdranim ivotom i premda ne pripadaju
nijednom od odobrenih redova, pohvalno slue Svevinjem, neke u vlastitim
kuama, a neke u mjestima koja su za to odreena po odobrenju tamonjih
biskupa. Te osobe iskazuju posebnu ljubav prema reguli Treeg reda Svetoga
Franje i rado bi je prihvatile te ivo ele da u skladu s njom zajedniki ive u
nekim kuama, ugledajui se u svemu na nain i izvanjski oblik nekih kua
Treeg reda u Italiji, i ujedno uz dodjelu povlastica, milosti i oprosta po spome-
nutom sjeditu ili na drugi nain. Spomenuti vikar kao i ona braa preko njega,
koja su na to privremeno ovlatena, mogu slobodno i zakonito dopustiti da se
jedna, dvije, tri, etiri ili vie koliko im se bude inilo potrebno uiniti kua
utemelji, izgradi i u njima da ive osobe koje su voljne prihvatiti (tu) regulu, ali
na mjestima koja su za to prikladna i prihvatljiva za stalnu uporabu i stanovanje
osoba koje su voljne prihvatiti tu regulu u svemu prema nainu i izvanjskom
obliku povlastica, milosti i oprosta dodijeljenih kuama u Italiji. Te osobe obiju
spolova koje prihvaaju regulu i zajedniki ive neka ive pod vaim nadzorom
i vlau. Braa pak tog vikarijata, ovlatena na to od vikara, smiju ispovijedati,
prieivati i podjeljivati crkvene sakramente.53
51
N. dj., 39., 360., 365.
52
Agostino THEINER, Vetera Monumenta Slavorum Meridionalium, Tomus primus, Romae,
1863., 1198.-1549., 392.-394.
53
N. dj., 393. Et cum, sicut etiam accepimus, in diversis locis dicte vicarie quamplures sint utriusque
sexus persone sub vite castimonia, nullam tamen ex ordinibus approbatis professe, altissimo alique in
propriis, quedam vero in locis de licentia diocesanorum locorum ad id deputatis laudabiliter famulan-
tes, que ad regulam tertii ordinis sancti Francisci de Penitentia nuncupati singularem gerentes devo-
tionis affectum, ipsam regulam libenter profiterentur, et sub illa in aliquibus domibus in communi ad
instar et similitudinem, ac in omnibus et per omnia iuxta modum et formam nonnullarum domorum
eiusdem tertii ordinis in Italia consistentium, ac privilegia, gratias et indulta eis per sedem predictam
vel alias concessa vivere ferventius concupiscant, quod dictus Vicarius seu fratres per eum ad hoc pro
tempore deputati etiam unam, duas, tres, quatuor aut plures, et tot quot eis expedire videbitur, domos,
in locis tamen ad id congruis et onestis, pro personarum huiusmodi dictam regulam profiteri volenti-
um usu et habitattione perpetuis in omnibus, et per omnia iuxta modum, formam, privilegia, gratias
et indulta domibus Italie concessa antedicta fundandi, construendi et in eis uniendi licentiam personis
regulam profiteri volentibus huiusmodi concedere possint libere et licite, quodque regulam profitentes
et in communi viventes persone utriusque sexus huiusmodi sub cura et regimine vestris degant, ita
quod fratres vicarie predicte per Vicarium huiusmodi deputati earum confessiones, Eucharistie et alia
ecclesiastica sacramenta eis ministrare valeant.
8. Rezultati
Na osnovi prethodne ralambe proizlazilo bi da heterodoksija bosanskih
krstjana ima jednu od svojih osnova u kvaziarijanskom nauavanju, koje se uz
sve perturbacije uspjelo sauvati u Bosni jo od vremena kada je arijanstvo bilo
dravna politika Rimskog Carstva u 4. stoljeu. Ta hereza uspjela se zbog ra-
znih razloga sauvati u Bosni kao u nekoj enklavi. Ipak, glavni je razlog to to
ortodoksija iz Rima (odnosno Konstantinopola) nije od 5. do 11. stoljea mogla
jae i izravnije djelovati.
Ova prastara hereza nije, uostalom, bila svjesno protivljenje ortodoksiji. Ali,
kada su se vanjski imbenici poeli intenzivnije baviti Bosnom, npr. ugarsko-
hrvatski kraljevi doma Arpadovia u 12. stoljeu, heterodoksija bosanskih kr-
stjana zadobila je odjednom politiki prizvuk otpora u agresiji.
Takvih tragova prastare rimske tradicije ima i na drugim kulturnim podru-
jima. Npr. tipini bosanski raskidivi brak nije drugo nego, mutatis mutandis,
nastavak stare rimske tradicije raskidivog braka. Uostalom, i bosanski oblik kr-
tenja, u biti srodan s oblikom krtenja u drugim suvremenim heterodoksijama,
prema miljenju kompetentnih istraivaa, npr. anjeka, ima svoj daleki prauzor
u obliku krtenja u Pracrkvi, dakle, tumai se jo starijim preicima.
Meutim, nije nikako ovime zagonetka sadraja vjeroispovijedanja bosan-
skih kjrstjana potpuno rijeena. Kolikogod denuncijacija Vukana, novopeenog
sljedbenika Rimske apostolske crkve, zvuala pretjeranom i napisanom u elji
54
THOUZELLIER, n. dj. (bilj. 29.), 146., 224., 236., 258.
55
N. dj., 229., 265.
56
N. dj., 232.-237. Dodajmo da u samostanu u Elni, odobrenom 26. svibnja 1212. mulieres
religiosae nisu redovnice, nego pobone ene, koje ive u zajednici i pomau redovnicama.
dodvoravanja papi Inocentu III., ipak u njoj postoji nedvojbeno zrnce istine. Vu-
kan tvrdi, kao to smo ve imali prilike naglasiti, da je nova hereza pred krae
vrijeme prodrla iz dalmatinskih gradova u Bosnu, gdje ju je ban Kulin objeruke
primio. Taj element bosanske heterodoksije ne smije se ispustiti iz vida. Proizla-
zilo bi da je prastara bosanska kvaziarijanska hereza bila plodno tlo da koncem
12. stoljea dobije potporu i pojaanje od heretika koje je splitski nadbiskup
potjerao iz Splita i drugih dalmatinskih gradova.
O tom drugom elementu govorit e se u daljnjem istraivanju u ovome
radu.
9. Ostale odredbe
U analizu se ostalih odredaba Abjuracije ovdje ne ulazi jer je ovome radu
svrha ispitati temeljna obiljeja Abjuracije kao vanoga dokumenta heterodoksi-
je bosanskih krstjana, usporeena s ostalim suvremenim istonim i zapadnim
heterodoksijama. Ipak ovdje bismo pridodali da se tekst Abjuracije dotie i pita-
nja priznavanja knjiga Starog zavjeta, koje je imalo vanu ulogu u heterodoksi-
jama. Priori bosanskih krstjana izjavljuju:
libros vero tam novi quam veteris testamenti, sicut facit ecclesia Romana, lege-
mus (itat emo knjige Novoga kao i Starog zavjeta onako, kako ini i Rimska
crkva).
Sicilije. U takvoj situaciji Sveta stolica morala je biti krajnje oprezna i nepo-
vjerljiva prema Carstvu, jer je stalno prijetila opasnost da autonomija crkvene
politike bude svedena na minimum.
Neposredno pred preuzimanje papinske tijare Inocenta III. dogodio se su-
dbonosni dogaaj koji je imalo nesagledive posljedice za daljnju politiku Crkve,
Carstva i uope politikih odnosa u Europi.57 Henrik VI., njemaki car, sin Fri-
drika Barbarosse iz obitelji taufovaca, umro je 28. rujna 1197. i ostavio iza sebe
sina Fridrika, u to vrijeme jo nejako dijete. Budui da naelo primogeniture u
Njemakoj nije postojalo, Crkvi se pruila prigoda da se za dulje vrijeme oslobo-
di nesnosnog pritiska. Crkva je tu prigodu dobro uoila i nakon smrti bolelji-
vog pape Celestina III., 8. sijenja 1198., isti dan izabrala za papu 37. godinjeg
Lotarija Conti di Segni, koji je uzeo ime Inocent III. i smjesta poeo voditi vrlo
energinu politiku. Te su se okolnosti jo i znatno poboljale te iste godine, kad
je umrla i Fridrikova majka i kad je papa postao Fridrikovim skrbnikom.
U Njemakoj se rasplamsala estoka borba oko carske krune, a Crkvi je,
dakako, bilo u interesu da Njemako Carstvo bude to manje sposobno utjecati
na dogaanja u Italiji. Zbog toga nije udo to Inocent III. nije urio dodijeliti
carsku krunu pa je to uinio tek 1209. godine 14 godina nakon smrti Henrika
VI! Papa se opredijelio za protivnika taufovaca, Otona IV. iz obitelji Welfa, ali
novi je car, ve i prije nego to je bio okrunjen, odmah dao na znanje da nee biti
nita manje neugodan za Crkvu, nego bilo koji taufovac.
U vrlo zamrenim odnosima Engleska Francuska - njemaki pretendenti
na carski poloaj, taufovci su sklopili savez s Francuskom, a Welf Oton IV.
povezao se s Englezima. Papa je dodue 1210. godine proglasio Fridrika puno-
ljetnim, a 1204. i ponovno 1210. izopio Otona IV., ali ispravno je procijenio da
je Crkvi u interesu da se previe ne povee ni s francusko-taufovskim savezom,
napose i stoga to je engleski kralj Ivan Bez Zemlje priznao papino vrhovnitvo.
U povijesnoj bitci kod Bouvinesa (blizu grada Lille) Francuzi su pobijedili Oto-
na IV. Ipak, zahvaljujui Inocentu III., Englezi su mogli sauvati ostatke svog
teritorija u junoj Francuskoj, Gascogne i Guyenne. Inocent III. nikad nije okru-
nio Fridriha II. za cara. To je uinio tek 22. studenoga 1220. njegov nasljednik
Honorije III. (1216.-1227.).
57
Za standardne opepoznate injenice ne daje se ovdje pregled literature, jer je suvian. Za
neke pojedinosti vidi Johannes HALLER, Das Papsttum, Idee und Wirklichkeit, III., Mnc-
hen, 1965., 220. i d.
58
CD, II., 288., br. 272.
obvezu, poveo rat protiv krana, iz ega je moda pravednom odlukom zadesila
Tvoje Kraljevstvo nesrea; premda nam Tvoji poslanici nisu to dojavili, ipak se
ini da nisi kriv jer si se latio oruja ne zbog navale, ve u obrani, dodue (ne
samo) protiv pogana, (nego) takoer i protiv krana.
Vidi se da je Inocent III., piui ovo pismo bio na mukama, kako da ne
povrijedi nijednog od dvojice vladara. Ali, kao da je ipak uvaavao Emerikovu
vladarsku osjetljivost: Emerik je umro sredinom rujna 1204., a papa je dao Ka-
lojana okruniti za kralja 8. studenoga te godine.
Sada postaje posve jasnom politika Inocenta III. prema Bosni. On je od
dukljanskog kralja Vukana 1199. godine dobio denuncijaciju protiv Kulina bana
pa se 1200. godine obratio na Emerika vrlo energinim pismom da Kulina pri-
vede pravoj vjeri ili da njega, njegovu obitelj i sve krivovjerce u Bosni potjera iz
itavog Ugarskog Kraljevstva. Idue godine (1201.) Emerik je zamolio papu
da poalje svoje pouzdanike, koji e ispitati pravovjernost Kulina i njegova sta-
novnitva. Pismo se naalost nije sauvalo, ali je oito da Emerik nije elio
uzburkati situaciju u Bosni. To je Inocent III. dobro shvatio pa se na elegantan
nain prilagodio Emerikovim eljama i otposlao kao svoje legate splitskog na-
dbiskupa i svoga kapelana Ivana de Casamarisa. Sredinom 1203. godine Ivan je
od lanova osumnjienog bosanskog bratstva ishodio Abjuraciju pa kad je s tim
u svezi Emerik javio papi da je katolika vjera u Bosni u cjelini osigurana, papa
vie nikad nije dalje na tome inzistirao.
vijesti, vrijedi, ako nita drugo, bar pokuati istraiti postojanje vee ili manje
vjerojatnosti a u povijesnim istraivanjima najee se utvruje upravo to po-
vezivanja ublaenog arijanstva, kakvo proizlazi iz invokacije Abjuracije i posto-
janja heterodoksnih dijelova stanovnitva u prijanjoj povijesti Bosne.
2. Moda nee biti na odmet nekoliko uvodnih rijei o najranijem pojavama
arijanstva na irem panonsko-dalmatinskom podruju. U tom smislu dovoljno
je podsjetiti na vanu ulogu biskupa Valensa iz Murse i Ursacija iz Singiduma,
koji se spominju ve 335. godine na sinodu u Tiru (Palestina). Upravo su oni
pripremili u Sirmiju formulu prema kojoj je Sin slian ocu, , i koja
je prihvaena na koncilima u Ravenni i Seleukiji 359. godine i potvrena na
koncilu u Konstantinopolu 360. godine. Njom je naputeno nikejsko vjeroispo-
vijedanje i prihvaeno modernizirano i donekle ublaeno nauavanje Arija.59
Na elu Sirmija ostao je predstavnik tako formuliranog arijanstva.
U Bugarskoj se smjestio dio Gota, a njihov je biskup Ulla bio sljedbenik
arijana-homeja, preveo je Bibliju na gotski jezik uz uporabu od njega sastavlje-
nog gotskog pisma.60
U doba cara Valensa (364.-378.), gorljivog arijanca bili su arijanci-homeji
dobro zatieni i ak uvelike preferirani u cijelome Rimskom Carstvu. Nakon
njegove pogibije, katolikom su vjeroispovijedanju doli bolji dani pod Teodo-
zijem (379.-395.), ali njegov pokuaj da 383. godine privoli Vizigote na prijelaz
s arijanstva na katolianstvo nije uspio: das Volk blieb auch in dieser Beziehung
in seiner Sonderstellung.61 Nije nimalo vjerojatno da bi se Vizigoti tek nakon te-
meljitog razmiljanja i savjetovanja priklonili shvaanju da je Isus Krist dodue
slian Bogu Ocu, ali da nije jednak s njime, i time se teoloki svjesno odvojili
od vjerovanja po kojem bi Bog Otac i Sin bili ravnopravni. Bila je to, dakako,
iskljuivo elja vodeeg sloja Vizigota da postave i u tom pogledu jasno diferen-
ciranje od pripadnika Carstva, da bi se u svojoj novoj postojbini unutar granica
Carstva (Donjoj Meziji) jasno razlikovali od rimskih podanika.62 U tome je
sigurno odigrao vanu ulogu Alarik, koji je jo 394. god. stajao na elu jedne
vizigotske vojne jedinice i koji je odmah nakon Teodozijeve smrti doao na elo
59
Storia della Chiesa, diretta da HUBERT JEDIN, vol. II., KARL BAUS, EUGEN EWIG,
Lepoca dei concili, Milano, 1977., 48.-52.
60
N. dj., 247.-248.61 Ludwig SCHMIT, Die Ostgermanen, 2. izd., Mnchen, 1933., 422.
62
N. dj., 419.: ugovor Carstva s Frithigerom, ostrogotskim kraljem.
63
N. dj., 323.
64
Lujo MARGETI, Dalmacija u drugoj polovici VI. stoljea i Justinijan, Zbornik Pravnog
fakulteta u Zagrebu, 47., 1997., 205.-215.
65
Nada KLAI, Historia Salonitana Maior, Beograd, 1967., 81.
66
Franjo RAKI, Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia (dalje: Doc.),
Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium (dalje: MSGSM), vol. septimum,
Zagrabiae, 1877., 258., br. 59.
67
Franjo BULI, Josip BERVALDI, Kronologija solinskih biskupa, Zagreb, 1912., 61.
68
Usp. Lujo MARGETI, Poruka i datacija tzv. Ljetopisa Popa Dukljanina, Croatica Chri-
stiana Periodica, 41., god. XXII., Zagreb, 1998., 1.-30.
69
Usp. Lujo MARGETI, Historia Salonitana i Historia Salonitana maior neka pitanja,
47., Zagreb, 1994., 1.-36.
70
Prema naem miljenju na slavizirane Gote upuuje ime Gacke. Katii je upozorio da je u
DAI zabiljeeno ime tog podruja kao (Gyula MORAVCSIK, Constantine Porphy-
Goti samo su hinili pokornost Bizantu, jer ve idue godine jedan gotski vojskovoa skuplja
vojsku po Saviji (n. dj., 126., 1., 16., 42.), a drugi vodi opsene operacije u Liburniji i stie do
Salone, koju opsjeda s kopna i mora (na i. mj., 1., 16., 13.-18.). Za takve sloene vojne pothvate
potrebna je dobra logistika priprema i potpora pa se ini upravo sigurnim da je pri tome vanu
ulogu imalo domae gotsko stanovnitvo. Nakon Justinijanove smrti domai Goti nedvojbeno
su nali svoje saveznike u vjerskoj opoziciji sredinjoj vlasti, koju su vodili frontinijanisti. Go-
vorei o Gotima u postjustinijanovo doba ipak je potrebno biti na oprezu, jer su oni bili brzo
asimilirani od pridolih Slavena, s kojima ih je povezivala politika suprotnost prema Bizantu.
Slaveni u osvajanju podruja juno od Save posve sigurno nisu naili na potpuno naputenu
zemlju to je suvino dokazivati, a vie je nego vjerojatno da je najmanje volje za bijeg pored
Slavenima pokazivalo ono puanstvo koje je zadralo arijansku heterodoksiju.
71
Miroslav VANINO, Prve pojave kranstva u Bosni u: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i
Hercegovine, knjiga I., Sarajevo, 1942., 156.
72
Na i. mj.
73
Aleksandar SOLOVJEV, Odabrani spomenici srpskog prava (od XII do kraja XV veka, Beo-
grad, 1926., 107., br. 54., o. god. 1323.: A sie pisanie, svri se u gosti velikoga hii u Radoslali.
74
Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, dio III. (obradio Pero BUDMANI), Zagreb, 1887.-
1891., 622.; Vladimir MAURANI, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik, Zagreb,
1908.-1922., 393.
75
Friedrich KLUGE, Etymologisches Wrterbuch der deutschen Sprache, 7. izd., Straburg, 1910.,
197.
76
Y. M.-J, CONGAR, Arriana haeresis comme dsignation du nomanichisme au XIIe
sicle, Revue des sciences philosophiques et thologiques, t. XLIII., n. 3., 1958.
77
N. dj., 456.
78
N. dj., 451.
79
Na i. mj.
80
N. dj., 461.
81
Usp. n. dj., 459.
82
N. dj., 452.
83
N. dj., 455.
84
Gregorio PENCO, Storia della chiesa in Italia, I, Milano, 1978., 107.-108.
85
N. dj., 109.
86
N. dj., 105
i vrlo je jaki poloaj imala u Milanu. Ona je bila prirodni saveznik arijanstvu
Langobarda jer su i jedni i drugi bili odluni protivnici sredinje vlasti u Kon-
stantinopolu.87
Premda je ve za Agilulfa (591.-615.) znatno izraeno zbliavanje s Rim-
skom crkvom za pape Bonifacija (608.-615.), ipak je vjerska situacija bila vrlo
uidna jer su se na langobardskom prijestolju i kasnije nalazili arijanci Arioaldo
(625.-636.), Rotari (636.-652.) i Grimoaldo, (662.-671.).
Katolianstvo postie odluujuu pobjedu tek za Bertarida (671.-688., od
685. dalje Kuniberta kao suvladar, i kao samostalni vladar do 700. god.). Narod
je u to doba ve uvelike prihvatio katolianstvo. Pristae shizme Tri poglavlja,
saveznici arijanstva, nestali su tek 698. godine nakon crkvenog sabora u Paviji,
a ostaci arijanstva ilavo su se odrali jo u 8. stoljeu.88 A to je ve razdoblje
u kojem papa Zaharija (741.-744.) pie Sv. Bonifaciju 748. godine o sveeniku
koji je odbacivao krtenje i zalagao se za polaganje ruku.89 Bio je to oito obred
koji je prepoznatljiv i u drugim kasnijim srednjovjekovnim heterodoksijama kao
manus impositio, consolamentum, spirituale baptismum.90
Svakako iznenauje tako rana pojava krtenja polaganjem ruku.91 Od Pavla
akona92 znamo da su sredinom 7. stoljea tako rei u svim gradovima nje-
gova (tj. Rotarijeva) kraljevstva postojala dva biskupa, jedan katoliki, a drugi
arijanski. Dodue, na istom mjestu Pavao akon pie da je u Paviji postojala
krstionica arijanskog biskupa, iz ega bi slijedilo da su Langobardi kao arijanci
poznavali krtenje.
Ukratko, impresivna je usporedivost prilika u Italiji od 5. do 10. stoljea
s prethodno opisanim prilikama u Bosni priblino u isto doba: gotsku vlast u
Italiji i Bosni, povezanu s arijanstvom, zamijenila je u Italiji vlast Langobarda
87
N. dj., 113.
88
N. dj., 125. Dodajmo da fundamentalno djelo u svezi s vjersko-politikim prilikama u
Italiji ostaje G. P. BOGNETTI, Let longobarda, 2. svezak, Milano, 1967.
89
Raoul MANSELLI, Leresia del male, Napoli, 1980., 151.
90
Franjo ANJEK, Raynerius Sacconi O. P. Summa de Catharis, Archivum Fratrum Praedica-
torum, XLIV, 1974, 43.
91
Vidi o tome vie u glavi VI.
92
Pavao AKON, Historia Langobardorum, IV., 42. Tekst prema Elio BARTOLINI, I Bar-
bari, Milano, 1970., 1060.
1. Uvod
Problematika Abjuracije iz 1203. godine ne moe se ispravno interpreti-
rati bez uzimanja u obzir pitanja povezanosti heterodoksije bosanskih krstjana
s ostalim suvremenim heterodoksijama. Prema tome, upravo smo prisiljeni da
se bar u najkraim crtama pozabavimo tim vrlo sloenim problemom. Naa e
istraivanja obuhvatiti najprije prve pojave novih heterodoksija na zapadu i po-
druju istono od Jadranskog mora. Nakon toga ispitat e se osnovna obiljeja
pavlianstva, bogumilstva i ikonoklastikih ideja.
Ve samo povrna usporedba srednjovjekovnih hereza pavliana i bogu-
mila, s jedne strane i zapadnoeuropskih katara i njima srodnih heterodoksija, s
druge strane, otkriva njihovu meusobnu srodnost pa se postavlja pitanje koji je
povijesni izvor te slinosti.
Ugledna francuska autorica, Thouzellier, misli da u svim tim heterodoksija-
ma postoji un fond commun.93 Ipak, time se ne objanjava nedvojbeno zajedniki
93
Christine THOUZELLIER, Tradition et rsurgence dans lhrsie mdivale, Hrsie et
socit dans lEurope pr-industrielle, 11e-18e sicles, Paris - La Haye, 1968., 110. Napominjemo
da nam je knjiniar Bogoslovskoga sjemenita u Rijeci, gosp. Branko Beni, omoguio da
dobijemo uvid u vrlo lijepu diplomsku radnju Mihaele Spini, koju je obranila na Katolikom
bogoslovskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, Teologija u Rijeci Podruni studij pod na-
slovom Religiozno etiki dualizam
94
EUZEBIJE IZ CEZAREJE, IV., 11., 1.-2., 8.-9. (Gustave BARDY, Eusbe de Csare,
Histoire Ecclsiastique, Paris, 1952.-1967.).
95
EUZEBIJE IZ CEZAREJE, VI., 43.; VI., 46.
96
R. MORGHEN, Problme sur lorigine de lhrsie au Moyen-Age, Hrsies et socit
dans lEurope pr-industrielle 11e-18e sicles, Paris La Haye, 1968., 121.-134.
97
Antoine DONDAINE, La hirarchie cathare en Italie, Archivum Fratrum praedicatorum,
vol. XX, Roma, 1950., 268.-274.
98
Milan LOOS, Dualist Heresy in the Middle Ages, Praha, 1974., 60.
99
LOOS, n. dj. (bilj. 99.), 60.
3. Dalmacija i Duklja
Ista pojava zabiljeena je poetkom 11. stoljea na steli splitskog nadbiskupa
Pavla, nastaloj oko 1020. godine. U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u
Splitu uva se okrugli mramorni stup visine 34 cm, na kojem je u gornjoj treini
uklesan kri, a s obje njegove strane na 13 redaka 8 heksametara u kojima se
spominje splitski nadbiskup Pavle za kojeg se u natpisu kae da je podigao taj
stup. Budui da je u katalozima splitskih nadbiskupa poznat samo jedan na-
dbiskup toga imena, i to iz prve polovice 11. stoljea, bit e korisno da o poruci
sadranoj na tom stupu kaemo nekoliko rijei. Natpisom na tom stupu nadbi-
skup se hvali da je, u neslozi koja se pojavila, odmetnik (vir apostata) istjeran.
Podignuti je stup prema tome neka vrsta spomenika koji svjedoi o toj pobjedi
nad odmetnikom. Tko bi bio taj odmetnik? Barada je pomiljao na poznatog
Cededu, tj. Zdedu iz Tomine prie o borbi protiv glagoljaa.101 Ali po Gorta-
novoj rekonstrukciji natpisa102 Baradin Sedeh (tj. Sedeha = Cededa) nestao je,
jer Gortan ita seden i tumai to kao vulgarizirani akuzativ rijei sedes, stolica,
tj. biskupska stolica. Praga je pak tvrdio103 da je rije o splitskom prioru Cosmi
100
Christine THOUZELLIER, Hrsie et croisade au XIIe sicle, Revue dhistoire ecclsia-
stique, t. XLIV, 1954., 856.-858. = Hrsie et hrtiques, Roma, 1969., 18.-19.
101
Miho BARADA, Episcopus Chroatensis, Croaria sacra, 2., Zagreb, 1931., 198. Baradinu
tezu prihvatio je Dominmik MANDI, Bogomilska crkva bosanskih krstjana, Chicago, 131.-
132.
102
Veljko GORTAN, Natpis na mramornom stupu splitskog nadbiskupa Pavla, Historijski
zbornik, XVII., Zagreb, 1964., 426.
103
Giuseppe PRAGA, Lo scriptorium di san Grisogono in Zara, Atti e memorie della societ
dalmata di storia patria, III.-IV., Zara, 1934., 363.
104
GORTAN, n. dj. (bilj. 103.), 423.
105
GORTAN, n. dj., 429.
106
GORTAN, n. dj., 425.
107
GORTAN, n. dj., 429.
108
GORTAN, n. dj. 425.
109
GORTAN, n. dj., 429.
110
Lujo MARGETI, O nekim vrelima hrvatske povijesti XI. stoljea, Historijski zbornik,
XLII., Zagreb, 118.-121.
111
Tekst legende vidi u Vladimir MOIN, Ljetopis Popa Dukljanina, Zagreb, 1950. O dataciji
i poruci toga djela vidi Lujo MARGETI, n. dj., bilj. 69.
112
MOIN, n. dj. (bilj. 112.), 82.: in vivificam crucem ac pretiosum lignum.
113
MOIN, n. dj. (bilj. 112.), 84.-85.
114
ANJEK, 2003., n. dj. (bilj. 2.), 236.-251.
115
ANJEK, 2003., n. dj. (bilj. 2.), 350.-353.
4. Pavlianstvo
Petar Sicilski uputio je oko 871. godine pismo bugarskom nadbiskupu u
kojem uvodno istie da je u slubi cara Bazilija I. bio 869./870. poslan Pavlia-
nima u Tefrik i da je od njih nauo da imaju namjeru uputiti svoje predstavnike
u Bugarsku, tamo neke odvojiti od pravovjerja i nagovoriti ih da prihvate pavli-
anstvo. Zbog toga je odluio da nadbiskupu objasni herezu Manihejaca, koje
se naziva i Pavlianima.117 Petar naglaava da je to zapravo ista hereza. Premda
Pavliani, kako sami kau, nisu sudionici sramotnih djela Manihejaca, ipak su
oni vjerni uvari njihovih hereza.118 Ta Petrova rasprava najvanije je vrelo za
upoznavanje pavlianstva.
Loss119 je dobro primijetio da je Petar Sicilski dobio nalog odozgo da upo-
zori bugarskog nadbiskupa na opasnost. Mislimo da se treba ii korak dalje.
Naime, Bazilije I. pokuavao je najprije privui Pavliane mirnim putem. Kada
u tome nije uspio, nakon poetnog neuspjeha njegova je vojska 872. godine
osvojila Tefrik, unitila pavliansku dravu i usmrtila njezina vladara. U takvoj
situaciji prijetnje pavliana da e pokuati prenijeti pavlianstvo u Bugarsku nisu
trebale previe zabrinjavati ni cara ni konstantinopolitanskog patrijarha.120 A i
inae u to vrijeme Bazilijevi uspjesi vidljivi su na sve strane. Zadivljuje brzina
kojom je Bazilije i u tomepostupao. On je doao na vlast 25. rujna 867. i istoga
dana prisilio je Focija da odstupi i ve 23. studenoga uspio na stolicu konstan-
116
RAKI, n. dj. (bilj. 40.), 47. Paginacija prema izdanju iz 2003.
117
PETRI SICULI Historia Manichaeorum seu Paulicianorum, ed. A. MAI, Patrologia graeca,
104., col. 1239.-1304. Uporabljeno izdanje Paul LEMERLE, Les sources grecques pour lhi-
stoire des Pauliciens dAsie Mineure, Travaux et Mmoires, 4, Centre de recherche dhistoire et
civilisation byzantine, Paris, 1970., 13.
118
PETAR SICILSKI, 3., LEMERLE, n. dj. (bilj. 118.), 9. Usp. i 170. (LEMERLE, 63).
119
LOOS, n. dj. (bilj. 99.), 39.
120
Louis BRHIER, Vie et mort de Byzance, Paris, 1946., 2. izd. 1969., 117.
121
O svemu opirnije u Lujo MARGETI, Branimirov natpis iz 888., i meunarodni polo-
aj Hrvatske, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 40., 1990., 17.-37.
122
PETAR SICILSKI, 2., LEMERLE, n. dj. (bilj. 118.), 7.
123
PETAR SICILSKI, 110., LEMERLE, n. dj. (bilj. 118.), 47.
124
PETAR SICILSKI, 36-38, LEMERLE, n. dj. (bilj. 118.), 21., 23. U tom smislu ispravno
ve Loos, n. dj. (bilj. 99.), 35.-36.
125
Teofan je pisao svoje djelo poslije 811. godine. Vidi M. RAJKOVI, Teofan u: Vizantiski
izvori za istoriju naroda Jugoslavije, tom I., Beograd, 1955., 216.
126
THEOPHANIS Chronographia, ed. Carolus DE BOOR, I, Lipsiae, 1883., 422.
127
TEOFAN, II., n. dj. (bilj. 127.), 276.
128
NICEPHORI archiepiscopi Constantinopolitani Opuscula historica, ed. Carolus DE
BOOR, Lipsiae, 1880., 66.
129
TEOFAN, n. dj. (bilj. 127.), 429.
130
TEOFAN II., n. dj. (bilj. 127.), 281.
131
TEOFAN, n. dj. (bilj. 127.), 485. = II., 327.
132
Na i. mj.
133
PETAR SICILSKI, 15.; LEMERLE, n. dj., (bilj. 118.), 135.
134
PETAR SICILSKI, 114.-120., LEMERLE, n. dj. (bilj. 118.), 47.-49.
135
Iz toga slijedi, prema naem miljenju, da je Gegnezije-Timotej prisegao svoje anateme u
doba Lava III. i patrijarha Germana, dakle, do 730. godine pa za datiranje otpada patrijarh
Anastazije.
136
PETAR SICILSKI, 141.; LEMERLE, n. dj. (bilj. 118.), 51.-53.
137
PETAR SICILSKI, 153.; LEMERLE, n. dj. (bilj. 118.), 57.
138
Na i. mj.
139
Na i. mj.
140
Rim. 15., 19.
5. Ikonoklazam
Ve se pri raspravljanju o pavlianstvu spomenuo ikonoklazam. Valja ovdje
upozoriti na jo neka njegova obiljeja.
Poznato je da je borba oko potivanja slika (ikona) zapoela 725./726. go-
141
PETAR SICILSKI, 42.-44.; LEMERLE, n. dj. (bilj. 118.), 21.-23.
142
LEMERLE, n. dj. (bilj. 118.), 195.
143
H.-Ch. PUECH Andr VAILLANT, Le trait contre les Bogomiles de Cosma le prtre,
Paris, 1945., 20.-21.
144
EUTIMIJE ZIGABEN, PG, 130., 1292.
145
ANJEK, n. dj. (bilj. 91.), 100.-102.
146
ANJEK, n. dj. (bilj. 91.), 51.-52.
147
MONETA DE CREMONA, Adversus Catharos et Valdenses, II., IV.-IX. ed. Thomas
Augustinus RICCHINIUS, Romae, 1743., 163.-214.
148
Prema zapisniku sa Sabora iz 787. godine (MANSI, XIII., 164 A i 168 D), citirano prema
Georgij OSTROGORSKI, Rom und Byzanz im Kampfe um die Bilderverehrung, Semina-
rium Kondakovianum, 6. (1936.), 81. = ISTI, Rim i Vizantija u borbi za kult ikona, O verova-
njima i shvatanjima Vizantinaca, Beograd, 1970., 174.
149
Georgij OSTROGORSKI, Soedinenie voprosa o sv. ikonah s hristologieskoj dogma-
tikojj v soinenijah pravoslavnyh apologetov rannego perioda ikonoborestva, Seminarium
Kondakovianum, 1 (1927.), 38. = ISTI, Pitanje ikona i hristoloka dogmatika, O verovanjima
i shvatanjima Vizantinaca, Beograd, 1970., 151.
150
OSTROGORSKI, n. dj. (bilj. 181.), 38. = 152.
151
Iz toga bi slijedilo da je Gegnezije-Timotej prisegao svoje anateme u doba patrijarha Ger-
mana, dakle do 730. godine i da za datiranje otpada patrijarh Anastazije.
152
Smislom i terminologijom to neobino podsjea na poslanicu patrijarha Teofilakta (pisanu
933.-944. godine), u kojoj se bugarskim novim heretiarima prigovara, meu ostalim, da je
Sin postao ovjekom tj. u mati i prividno. Aleksandar SOLO-
VJEV, Svedoanstvo pravoslavnih izvora o bogomilstvu na Balkanu, Godinjak istoriskog
drutva BiH, 5., Sarajevo, 1953., 4.
153
OSTROGORSKI, n. dj. (bilj. 181.), 42. = 156.
154
Georgij OSTROGORSKI, Studien zur Geschichte des byzantinistischen Bilderstreites,
Historische Untersuchungen, Heft 5, Breslau, 1929. (novo fototipsko izdanje Amsterdam, 1964.),
21.-22. = ISTI, Studije iz istorije borbe oko ikona u Vizantiji, O verovanjima i shvatanjima
Vizantinaca, Beograd, 1970., 31.-32.
155
PETAR SICILSKI, 40.; LEMERLE, n. dj. (bilj. 118.), 21.
156
OSTROGORSKI, n. dj. (bilj. 186.), 25. = 35.
157
OSTROGORSKI, n. dj. (bilj. 186.), 16. = 25.
6. Bogumilstvo
Bogumilstvo je toliko srodno s pavlianstvom da se mogu drati jednom
te istom heterodoksijom, dakako uz odstupanja nastala zbog vremenskih i pro-
stornih razlika. Kada Petar Sicilski upozorava bugarskog nadbiskupa da se uva
158
OSTROGORSKI, n. dj. (bilj. 186.), 21.-22. = 31.-32.
159
J. B. BURY, A History of the Later Roman Empire II, 1889., 429., citirano prema OSTRO-
GORSKI, n. dj. (bilj. 186.), 25. = 35.
160
PETAR SICILSKI, 41, (LEMERLE, n. dj., bilj. 118.), 41.
161
PETAR SICILSKI, 39, (LEMERLE, n. dj., bilj. 118.), 39.
162
ANJEK, n. dj. (bilj. 37.), 56.
163
ANJEK, n. dj. (bilj. 91.), 60.
164
SOLOVJEV, n. dj. (bilj. 153.), 5.
165
MANSELLI, n. dj. (bilj. 90.), 85.
166
N. dj., 84.
167
EUTIMIJE ZIGABEN, PG, 130., 1291., t. 2.
168
N. dj., 1293., t. 37.
169
N. dj., 1293., t. 2.
170
N. dj., 1297., t.7.
171
PETAR SICILSKI, 36.-38.; LEMERLE, n. dj. (bilj. 118.), 19.-21.
172
EUTIMIJE ZIGABEN, PG, 130., 1303.
173
KOZMA; usp. PUECH VAILLANT, n. dj. (bilj. 145.), 81.; EUTIMIJE ZIGABEN,
PG, 130., 1311., t. 16.
174
TEOFILAKT, 7.; LEMERLE, n. dj. (bilj. 118.), 196.
175
TEOFILAKT, 6.; LEMERLE, n. dj. (bilj. 118.), 196.
176
ad t. a): PETAR SICILSKI, 39. i 117., LEMERLE, n. dj. (bilj. 118.), 20. i 48.; ad t. b):
PETAR SICILSKI, 120., LEMERLE, n. dj. (bilj. 118.), 48.; ad t. c): PETAR SICILSKI,
40., 118., LEMERLE, n. dj. (bilj. 118.), 20., 48.; ad t. d): PETAR SICILSKi, 41., 116., 133.,
LEMERLE, n. dj. (bilj. 118.), 20., 46., 50.
177
INTERROGATIO JOHANNIS (ANJEK, 2003., (bilj. 2.), 236.-245.; EUTIMIJE ZI-
GABEN, PG, 130., 1295.-1300., t. 2.-7. prema PETAR SICILSKI, 133.; LEMERLE, n. dj.
(bilj. 118.), 50. samo u naznakama.
178
KOZMA [PUECH VAILLANT, n. dj. (bilj. 145.) 72.]; EUTIMIJE ZIGABEN, PG,
130., 1321., t. 1. prema PETAR SICILSKI, 42.-43., 133., LEMERLE, n. dj. (bilj. 118.),
21.-23., 50.
179
KOZMA [PUECH VAILLANT, n. dj. (bilj. 145.), 81.] prema PETAR SICILSKI, 37.;
LEMERLE, n. dj. (bilj. 118.), 20.
7. Bosanski krstjani
Prema Raspravi izmeu rimokatolika i bosanskih patarena, oni zastupaju
ista nauavanja koja smo netom naznaili za pavlianstvo i bogumilstvo: Bog je
stvorio svijet, ali ne vlada vidljivim svijetom,180 Krist i Blaena Djevica aneli
su,181 krtenje vodom ne priznaje se,182 u euharistiji se kruh i vino ne pretvaraju
u tijelo i krv Isusovu,183 ne potuje se kri,184 kozmogonija je neobina,185 izbor
prihvaanja odnosno odbacivanja knjiga Starog zavjeta slian je,186 prisvajanje
naziva krstjani.
180
Invokacija Abjuracije 1203. godine.
181
ANJEK, n. dj. (bilj. 37.), 108. (gl. 21.-22.). Usp. i napomenu anonimnog redaktora iz 14.
stoljea glagoljskih Dijaloga pape Grgura, prema kojem bosanski patareni tvrde da gospodin
Isuskrist ni imel pravoga tiela lovianskova i da je diva Marija bila anjel (ANJEK, 2003.,
n. dj., bilj. 2., 38.).
182
ANJEK, n. dj. (bilj. 37.), 45.-54. (gl. 1.).
183
ANJEK, n. dj. 84., 86., (gl. 6-).
184
ANJEK, n. dj. 96.-97., (gl. 11.).
185
ANJEK, 2003., (bilj. 2.), 350.-355.
186
ANJEK, n. dj. (bilj. 37.), 100.-102. (gl. 14.; 15.).
187
ANJEK, n. dj. (bilj. 91.), 42., 19.-20.: diabolus fecit hunc mundum et omnia que in eo sunt.
Ipak, smjer, koji je zastupao Johannes de Lugio, pristajao je uz rigorozni dualizam: duo sunt
principia sive dii vel domini ab eterno, unum scilicet boni et alterum mali () (52., 16.-17.). Isto
shvaanje imali su i Albaniani Belesinance iz Verone (51., 8.-9.). Usp. MONETA DE CRE-
MONA, n. dj. (bilj.149.), I., (cap. I.) II.; RICCHINIUS, 10.-23.
188
ANJEK, n. dj. (bilj. 91.), 51., 22.-26., ali samo Albaniani Verone pod vodstvom Belesi-
nance; MONETA DE CREMONA, n. dj. (bilj. 149.), III. (cap. II.), I.-IX.; RICCHINI-
US, 232.-255.
189
ANJEK, n. dj. (bilj. 91.), 43., 23.-44., 2.; MONETA DE CREMONA, n. dj. (bilj. 149.),
IV., cap. I.; RICCHINIUS, 279.-283.
196
197
.
190
ANJEK, n. dj. (bilj. 91.), 44., 5.-15.; MONETA DE CREMONA, n. dj. (bilj. 149.), IV.,
cap. III.; RICCHINIUS, 295.-302.
191
ANJEK, n. dj. (bilj. 91.), 45., 24.
192
ANJEK, n. dj. (bilj. 91.), 51., 11.-21., samo Albaniani Verone pod vodstvom Belesinance.
Usp. Tractatus de hereticis ANZELMA IZ ALEKSANDRIJE, ed. Antoine DONDAI-
NE, La hirarchie cathare en Italie. Archivium fratrum praedicatorum, vol. XX., 1950., 311.,
gdje se spominje scriptum secretum, tj. Interrogatio Johannis. Ovdje je neobina kozmogonija
proirena. Nazarije, biskup u Concorenzu dodao je npr. mit o mjesenom spolnom openju
Sunca i Mjeseca, to bi imalo za posljedicu rosu i med i zato je med zabranjen, jer je proizvod
openja. Usp. slinu konstrukciju za pavliane PETAR SICILSKI, 76.; LEMERLE, n. dj.
(bilj. 118.), 34.
193
ANJEK, n. dj. (bilj. 91.), 51., 28.-52., 3., samo Albaniani Verone pod vodstvom Belesi-
nance.
194
ANJEK, n. dj. (bilj. 91.), 48., 9.
195
Carl MIRBT, Quellen zur Geschichte des Papsttums und des rmischen Katholizismus, 4. izd.,
Tbingen, 1924.
196
Tomislav J. AGI-BUNI, Povijest kranske literature, Prvi svezak, Zagreb, 1976., 48.-
49.
197
Peter STOCKMEIER, Die Grokirche im Gefge des heidnischen Staates, Geschichte
der katolischen Kirche, Graz-Wien-Kln, 1990., 545.
198
STOCKMEIER, n. dj. (bilj. 213.), 75.
199
STOCKMEIER, n. dj. (bilj. 213.), 75.
200
LOOS, n. dj. (bilj. 99.), 29.
201
PETAR SICILSKI, 120., LEMERLE, n. dj. (bilj. 118.), 48.
202
EUTIMIJE ZIGABEN, PG, 130., 1311. (t. 16.).
203
ANJEK, n. dj. (bilj. 37.), 49.-54.
10. Zakljuak
U 8. stoljeu u Bizantu nastaje snana spiritualizacija kranskog nauava-
nja u smislu razdvajanja boanskoga od materijalnog elementa, pri emu je bo-
anski element prius, a materijalni posterius. Unutar kranskog svjetonazora taj
spiritualizam jaa tako da je u prvoj fazi ikonoklazma osobito u Konstantina
V. primjetno nerazmjerno isticanje Kristova boanstva, a zanemarivanje nje-
gove ovjeje prirode, uz istovremeni prezir prema materiji. Unutar heterodoksi-
je pavlianstva ta se tendencija oituje u tvrdnji da je Bog, dodue, stvorio svijet,
ali da je upravu vidljivog svijeta prepustio Sotoni, a kasnije poslao u vidljivi
svijet svoga anela, koji se nije utjelovio, nego je samo poprimio u Isusu ljudski
oblik, pa je Blaena Marija samo omoguila njegovo roenje, a on je svoje tijelo
donio s neba. Pavliani preziru kri kao materijalni element Kristove muke,
a u priesti i krtenju materijalne elemente kruha, vina i vode dre nebitnim,
jer je i prema njima u tim sakramentima odluujua jedino Kristova boanska
poruka, njegova rije. Pavlianstvo, nastalo u istonim pokrajinama Bizanta,
i ikonoklazam bizantskih careva 8. stoljea, dva su izraza jedne te iste pojave,
radikaliziranog spiritualizma kranskog nauavanja. Oba pokreta nastala su iz
istog izvora, radikalne spiritualizacije kranstva.
204
MONETA DE CREMONA, IV., II.-III.; RICCHINIUS, n. dj. (bilj. 149.), 278.-
283.
205
MANSELLI, n. dj. (bilj. 90.), 84.
206
Tako ANJEK 2003., n. dj. (bilj. 2.), 49., 50.
207
Vidi saeti prikaz problematike u: ANJEK 2003 (bilj. 2.), XIII.-XVI.
baen s Gospodnjeg prijestolja; Bog je nakon toga stvorio svijet i Adama i Evu
i smjestio ih u raju, ali zavidni Satanael je posadio lozu, izvor poude, i putem
zmije naveo Adama i Evu na grijeh, nakon ega ih je Bog protjerao iz raja.
ovjek se sastoji od tjelesnog (miii od zemlje, kosti od mramora) i duhovnog
elementa (um po brzini slian aneoskom).
Vrijedi razmotriti i pitanje prihvaanja i odbacivanja knjiga Starog zavjeta
od bosanskih krstjana, u usporedbi s istom problematikom pavlianstva, bogu-
milstva i zapadnih heterodoksija. Pavliani ne priznaju Stari zavjet i od novoga
poslanice apostola Petra.208 Prema Eutimiju Zigabenu bogumili od Starog za-
vjeta ne priznaju Petoknjije i Povijesne knjige, ali priznaju Psalme i Proroke
knjige. Od Novog zavjeta priznaju sve katolike poslanice.209 Katari crkve u
Concorrezu od Starog zavjeta priznaju samo one dijelove koje su spomenuli
Krist i apostoli.210
U Hvalovu zborniku najcjelovitijem kodeksu proizalom iz pera bosan-
skih krstjana211 - od Starog zavjeta nalaze se samo psalmi, osam starozavjetnih
pjesama i Dekalog (Iz. 20, 1-17), dakle, nisu ukljuene ak ni knjige proroka.
Knjige Novog zavjeta poredane su uz male iznimke tono prema redoslijedu
provansalskog Novog zavjeta. Iz toga slijedi da je uzor Hvalovu zborniku naj-
vjerojatnije bio neki heterodoksni zbornik biblijskih knjiga, jer je stari kanon
novozavjetnih knjiga Atanazija Aleksandrijskog donosio katolike poslanice i
Apokalipsu na kraju, a Hvalov i provansalski zbornik imaju oboje prije Pavlovih
poslanica. Osim toga, Hvalov je zbornik s jedne strane, stroi prema Starom
zavjetu od bogumilskog i katarskog poimanja (jer ne priznaje proroke knjige),
ali je, s druge strane, ipak ubacio Dekalog prema Petoknjiju.
Premda postoji oita i nedvojbena slinost s drugim heterodoksnim zborni-
cima - uz razumljive razlike ipak se postavlja pitanje zato je Hval ubacio dio
Petoknjija (Dekalog), ako bosanski krstjani nisu priznavali Petoknjije. Na-
dalje, bosansko krtenje putem knjige nalazi paralelu u rukopisu Radoslavova
zbornika, to ga je prvi objavio Raki 1882. godine, a nalazi se u Vatikanskoj
208
PETAR SICILSKI, 42.-44.; LEMERLE, n. dj. (bilj. 118.), 21., 23.
209
EUTIMIJE ZIGABEN, PG, 130., 1292.
210
ANJEK, n. dj. (bilj. 91.), 58., 9.-12.
211
Razlika se odnosi na poloaj Apokalipse.
212
Franjo RAKI, Dva nova priloga za poviest bosanskih patarena, Starine, 14., 1882., 25.-
27.
213
Usp. fotografiju u: ANJEK 1975., (bilj. 2.) izmeu str. 176.-177. (i to 7. stranica fotografi-
j, lijevo gore, prvi stupac, redak 6.).
214
RAKI, n. dj. (bilj. 202.), 26. dodao je ovdje: Dostoino i pravedno est ega u Rado-
slavovu zborniku nema. Dodajmo usput, da je Raki popunio tekst Radoslavova zbornika
(ANJEK 2003., bilj. 2., 332., stupac 2., poslije retka 10.) rijeima: Iskoni b slovo i slovo b
t boga i bog b slovo. I se b iskon u boga. I vsa tm be, kojih u tekstu nema, oito zato
da popuni tekst prema provansalskom latinskom tekstu, u kojem stoje rijei: In principio erat
verbum et verbum erat apud deum et deus erat verbum (Raki: verbuin). Hoc erat in principio apud
deum. Omnia per ipsum facta sunt. Nije nemogue da se u izbacivanju tih rijei u Radoslavovu
zborniku krije moda neto vie od obinog previda prepisivaa, osobito i stoga to se i po foto-
grafiji vidi da je prepisiva ostavio prazno mjesto koje bi odgovaralo provansalskom latinskom
tekstu. Zato je prepisiva izbacio te rijei i ujedno ostavio prazan prostor? Moda su one bile
u suprotnosti s intimnim shvaanjima prepisivaa, koji je moda gajio prikriveno rigorozno
dualistiko shvaanje.
Moda odgovor na to pitanje i nije tako teak kao to se na prvi pogled ini.
Naime, ne treba smesti s uma da su bosanski krstjani ivjeli u za njih opasnom
okruenju. Ako su eljeli izbjei najgore, smrt na lomai, koja im je stalno visje-
la nad glavom, morali su biti izvanredno oprezni i po potrebi spremni ne samo
na razne kompromise, nego i na otvoreno odricanje veze sa svojim intimnim
uvjerenjem. Da bi spasili goli ivot od najstranije vrsti smrtne kazne, morali su
se izvjetiti u laima, licemjerju i dvolinosti, pri emu je reservatio mentalis bila
jo najmanje tragina.
Sve je to poznato i iz drugih podruja na kojima su se lanovi slinih pokre-
ta nalazili pred istim problemima koje su rjeavali na isti nain.
Tako emo u djelu Petra Sicilskog naii esto na njegovo zgraanje nad
prijetvornim ponaanjem pavliana. Odmah na poetku svog rada on se tui da
se ti bijednici, tj. pavliani, pretvaraju da ispovijedaju Sveto Trojstvo, premda
ga shvaaju na bezboan nain i ak prijetvorno proklinju one koji drukije
misle.215 Naime, pavliani su Krista drali anelom poslanim od Boga, koji se
mogao nazvati Sinom Bojim tek nakon to je obavio svoj zadatak na zemlji pa
je pojam Sveto Trojstvo imao u pavlianskim ustima posve drugi sadraj nego
u ortodoksnoj crkvi. Neto dalje,216 Petar Sicilski tui se da sljedbenici te sekte
dre svoja uvjerenja u dubokoj utnji ( ) i da ga povjeravaju samo
malom broju najbliih, a ujedno odaje razlog tome strahu opetovane lomae,
kojima su bizantski carevi kanjavali lanove te sekte, npr. u doba Justinijana II.,
(konac 7. stoljea, poetak 8. stoljea), kad je spaljen velik broj pavliana217 i u
doba Mihajla V. i Lava V. (u prvoj polovici 9. stoljea), kad je velik broj krana
bio zaraen tom herezom pa su osueni na smrt svi koji su je ispovijedali.218
Kozma sveenik gorko se tui na bogumile da oni pohaaju crkve i ljube
krieve i slike samo zbog straha, to su mu i sami bogumili priznali: Sve to
radimo zbog ljudi, a ne od srca, a potajno zadravamo nau vjeru.219 Na dru-
gom mjestu Kozma ovako opisuje heretiare: oni tako energino poriu svoje
postupke i svoje molitve, da bi ovjek pomislio da nema meu njima zla i istie
215
PETAR SICILSKI, 14.-15.; LEMERLE, n. dj. (bilj. 118.), 21., 23.
216
PETAR SICILSKI, 33.; LEMERLE, n. dj. (bilj. 118.), 18.
217
PETAR SICILSKI, 111.; LEMERLE, n. dj., (bilj. 118.), 46.
218
PETAR SICILSKI, 175.; LEMERLE, n. dj. (bilj. 118.), 61.
219
KOZMA prema PUECH VAILLANT, n. dj. (bilj. 145.), 71.
220
KOZMA prema PUECH VAILLANT, n. dj. (bilj. 145.), 84.
jer dolazi od dobro obavijetena suvremenika. Bosna je, dakle, sredinom 12.
stoljea bila samostalna. Ona nije potpadala ni pod ugarsku, ni pod srpsku, ni
pod bizantsku izravnu vlast.
Da je bilo tako vidi se i prema Cinamovim vijestima o sudjelovanju bosan-
skoga bana Boria u ugarsko-bizantskom ratu 1154. godine. Cinam pie da je
Geza, kralj Ugarske (Peonije, tj. Panonije), prikupio najamniku vojsku od
eha, Saksonaca i mnogih drugih naroda i zapoeo opsadu bizantskog Bra-
nieva. Kad je nakon kraeg vremena Geza odustao od opsade i krenuo prema
Beogradu, bizantski je car doznao da se Bori, vladar Bosne, dalmatinske ze-
mlje ( ), koji je doao meu stranim eta-
ma ( ) ugarskom kralju, vraa u svoju zemlju ( ), pa
je poslao protiv njega (Boria) najbolji dio svoje vojske. U literaturi se tvrdilo da
iz te vijesti proizlazi da je Bori bio saveznik ugarskoga kralja. Kali je 1971.
godine pobijala to stajalite. Prema njezinu miljenju Bori je bio vazal ugarsko-
ga kralja pa bi upravo citirano mjesto trebalo prevesti (Bori) naavi se meu
saveznicima peonskog kralja itd. Nae je miljenje da se u citiranom fragmentu
uope ne govori o saveznicima, nego o najamnicima (esima, Saksoncima i
ostalima). Oni su suborci, tj. sudionici u bitci, a ne saveznici. Bori
se, dodue, naao meu njima, ali njegov je poloaj posve drukiji od drugih
najamnika. Oni su potpadali pod izravno zapovjednitvo ugarskog kralja, a Bo-
rieve su ete bile pod njegovim (Borievom) zapovjednitvom. Meutim, on
nije ni puki najamnik, on se neovisno od ugarskih eta vraa u svoju zemlju, a
Cinam mu daje naslov .
Ukratko, dobiva se dojam da je ban Bori u odnosu na Ugarsku bio neto
vie od pukog vazala, a neto manje od saveznika, tj. da je on doista priznavao
neku faktinu premo ugarskoga kralja, ali ujedno bio samo u formalnoj ovi-
snosti vazala prema senioru i u biti bio samostalni vladar. To bi priblino odgo-
varalo i vijesti Simona de Keza, prema kojoj je Stjepan III. poslao svoju vojsku
na elu s njemakim pustolovom Gotfridom protiv bosanskoga bana. Gotfrid je
bosanskog vojvodu, oito Boria, pobijedio.223 Ali, ni tom prigodom nije nestala
Bosna kao zasebna drava.
mjestu navodi da Drina odvaja Bosnu od ostale Srbije, ime potvruje vijest Popa Duklja-
nina.
223
S. L. ENDLICHER, Rerum hungaricarum Monumenta Arpadiana, Sangalli, 121.
224
CD, II., 98., br. 94., 1163.
225
ENDLICHER, n. dj. (bilj. 224.), 121.
226
Nada KLAI, Srednjovjekovna Bosna, Zagreb, 1989., 81.
227
N. KLAI, n.dj., (bilj. 227.), 77.
228
Na i. mj.
hnicus, Servicus, Zecchicus, to nije dokaz, kako to N. Klai misli, da bi Bori bio
1163. godine bjegunac koji je morao napustiti svoju zemlju.229 Obrazloenje
je neobino. Prema miljenju N. Klai Ivan Duka 1165. godine uz ostale zemlje
osvojio je i Bosnu ali ne valja zaboraviti niti to da je Boriev poloaj u Bosni bio
ugroen ve vie od 10 godina. Napokon nije valjda Manojlo od 1155. g. uzalud
u svoju opirnu vladarsku titulu uzeo i naslov bosanskog vladara.230 Znai li to
da je Bori pobjegao iz Bosne samo zato to se osjeao ugroenim ili zato to
je bizantska vojska otjerala Boria? ini nam se da je N. Klai mislila na prvu
mogunost, tj. da je pobjegao zbog osjeaja ugroenosti, a onda se car proglasio
vladarom Bosne i postavio svog inovnika, kojega je kasnije pobijedio ugarski
kralj Stjepan III. Toj konstrukciji protivi se nedvojbena injenica da Bori ima
na ugarskom dvoru vrlo ugledni poloaj. On se u dignitariju, kao to smo ve
napomenuli, nalazi tako visoko da je iskljueno da bi bio bjegunac. Bori je
1163. godine oito na elu nekog podruja pod ugarskim suverenitetom.
Prema tome, kao da postoji oita proturjenost izmeu podatka da je Bosna
bila u doba Boria samostalna zemlja i podatka da se Boria dralo vrlo visokim
ugarskim dostojanstvenikom. Ali, proturjenost je samo prividna. Poznato je
da je Bori bio posjednikom mnogih posjeda u dananjoj istonoj Slavoniji. Ve
ga je to upuivalo na blizak odnos s ugarsko-hrvatskim kraljem. Ali, postoja-
la je jo jedna vana okolnost. Omanji vladari bili su uvijek upravo prisiljeni
pod to povoljnijim uvjetima priznati nadreenost neke vee drave, jer su na
taj nain imali mnogo sigurniji poloaj. Bez takve podreenosti takav omanji
vladar ubrzo bi se naao pod nekom drugom vlau, samo pod jo teim uvjeti-
ma. Dovoljno je podsjetiti na poloaj Krkih knezova, kojima je bilo u interesu
priznati mletaku vlast, i to pod povoljnim uvjetima, koji su poevi od sredine
13. stoljea bili ak jo mnogo povoljniji. U emu se sastojala povoljnost uvjeta
priznanja neke vie vlasti? Odgovor je evidentan: ako via vlast nema vlastitih
vojnih jedinica na podruju svog vazala, onda je vazal praktino samostalan u
unutranjim pitanjima svoga vladanja, a na vanjskom planu uz ostale povoljne
229
Na i. mj.
230
Na i. mj. Usput reeno, N. Klai, n. dj. (bilj. 227.), 64. prigovara iiu da se sluio manj-
kavim tekstom u Smiiklasu gdje je sluajno ispao upravo onaj redak iz dignitarija u kojem je
bilo tampano Borievo ime. Meutim, ta je grjeka ispravljena u istom svesku pa se zapravo
ne moe govoriti o manjkavom tekstu. N. Klai nespretnou da je ime autorice Kali promi-
jenila u Mijukovi.
231
CD, II., 46., br. 45. Smiiklas datira s 1137. god. prema Fejr, Codex diplomaticus ecclesia-
sticus ac civilis, I., 88.
232
CD, II., 167., br. 166.
233
CD, II., 168., br. 167., 1180. god.
234
CD, II., 168., br. 167.
235
CD, II., 237., br. 221. (29. kolovoza 1189.).
236
CD, III., 191., br. 169. (1185.); CD, 197., br. 192. (12. prosinca 1185.).
237
CD, III., 242., br. 216. (15. svibnja 1225.).
238
CD, III., 243., br. 217. (15. svibnja 1225).
239
CD, II., 297., br. 280. (11. svibnja 1198.); 353., br. 328.; 357., br. 330.; 361., br. 333. (1200.);
273.; IV., 2., br. 3. (3. oujka 1201.); 3., br. 4. (9. travnja 1201.); 4., br. 5. (14. svibnja 1201.); 6.,
br. 7. (1201.); 17., br. 14. (1202.). Ali ima i izuzetaka: CD, II., 290., br. 274. (14. veljae 1198.):
dux Dalmacie et Chroacie; 293., br. 277. (31. oujka 1198.): dux tocius (!) Dalmacie, Chroacie
Chulmeque; 308., br. 289. i 309., br. 290. (1198.): dux Dalmacie, Chroatie, Rame, Chulmeque. Te
titule odgovaraju stanju odnosa brae Emerika i Andrije u 1198. god.
240
CD, III., 219., br. 193.
241
CD, III., 238., br. 213. (24. veljae 1224.); 245., br. 220.; 249., br. 223. (1225.). Usp. i 261.,
233. i 234. (1226.). Iznimno se u ispravi iz 1222. godine (CD, III., 219., br. 193.) Bela naziva
vatske u Ugarsku (gdje postaje oev suvladar),242 nosi naslov dux Dalmatie atque
Croatie od 1226. do 1228.,243 a od 1229. do 1240. god. dux tocius Sclavonie.244
rex, filius regis Ungarie et dux totius Sclavonie. U ispravi CD, III., 244., br. 219. (1225.) Andrija
II. spominje Belu ovako: Bela primogenito nostro rege Dalmacie et Croacie gubernante. Meutim
o toj ispravi i prethodnoj ispravi iz 1209. jo 1980. god. napomenuli smo (Lujo MARGETI,
Iz vinodolske prolosti, Rijeka-Zagreb, 1980., 20.): One se ve davno smatraju krivotvore-
nim, a nakon iscrpnih i temeljitih analiza Barabsa, Szentpteryja i N.. Klai bilo bi suvino
dokazivati ono, to su drugi ve s uspjehom dokazali. Pomalo naivno dodali smo: ini nam
se da bi to pitanje trebalo skinuti s dnevnog reda. Naalost, u protekle 22 godine nitko u nas
nije ni pokuao uzeti u obzir uvjerljivu argumentaciju upravo spomenutih autora, nego naa
literatura i dalje rabi te isprave. Ne bi li minimum znanstvene korektnosti zahtijevao da se po-
kua oboriti argumente i otvoriti diskusiju, osobito stoga to se upravo na tim ispravama esto
grade razne nebulozne teorije. Naalost uvjereni smo da ni ovaj na poziv nee uroditi plodom.
Ali, tko zna? Ipak je upravo nemogue povjerovati da e se takva situacija nastaviti. Nau nadu
pobuuje argumentirani rad M. LEVAKA, Podrijetlo i uloga kmet u vinodolskom drutvu
XIII. stoljea, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti
HAZU, vol. 19., Zagreb, 2001., 39. koji uoava problem autentinosti isprave iz 1223. i dodaje:
O autentinosti te isprave neto kasnije. I doista na str. 50. Levak se vraa na pitanje autenti-
nosti i ponavlja da N. Klai i L. Margeti ne prihvaaju vjerodostojnost te isprave, ali ne ulazi
u analizu argumenata maarskih autora i N. Klai. Prema Levaku, n. dj., 39. isprava kralja
Andrije iz 1223. govori nam kako je knezu Vidu Krkom i njegovim nasljednicima Andrija
II. darovao Vinodol i Modru. Budui da je inae u cijelom radu Levak pristupio problematici
na osnovi vlastite samostalne promiljene analize, koja zasluuje raspravu, uvjereni smo da je
to nehotini propust. Levak je oito bio zaokupljen problemima, koji se odnose na vinodolske
kmete, a pitanje autentinosti isprave iz 1223. (i isprave iz 1209.) bilo je u tom kontekstu mar-
ginalno. Vjerojatno je i Levak primijetio taj propust.
Dodali bismo ipak da smo jo 1980. godine, na i. mj., istaknuli da e pobijanje argumenata
navedenih autora biti vie nego teko, ako ne ak i nemogue premda u znanosti nita nije
definitivno.
242
Isprave CD, III., 247., br. 221. i 248., br. 221. iz 1225. godine krivotvorine su: Bela je u
1225. god. samo rex Hungarie, primogenitus regis Andree, a ni Aladar se u izvornim ispravama
ne naziva nikad banus totius Sclavoniae. O tome podrobnije vidi dalje u bilj. 354. I isprava CD,
III., 252., br. 225. iz 1225. godine nije vjerodostojna u obliku u kojem je sauvana, takoer
zbog Beline titule, to ne znai da je njezin sadraj nevjerodostojan. Na to upuuje i Smiikla-
sova biljeka na str. 252. kojom se ograuje od Wenzelove tvrdnje da bi ta isprava bila sauvana
u izvorniku i da bi navodno bila prenesena u zemljini arkiv u Zagrebu.
243
Dataciju isprava CD, III., 299., br. 266. (oko 1228.) i 326., br. 286. (1229.) treba urediti.
Nemogue je da je 1229. god. Koloman jo uvijek samo dux Crohatie et Dalmatie, a da je 1228.
god. ve dux tocius Sclavonie. Nema razloga koji bi govorili protiv toga da se ispravu CD, III.,
299., br. 266. ne datira jednu godinu kasnije.
244
Od 1229. god. Koloman daje sebi uvijek titulu dux totius Sclavoniae: CD, III., 299., br.
266., 1228. (?); 346., br. 304., 1231.; 369., br. 323., 1232.; 384., br. 331., 1232.; 424., br. 358.,
1234.; 422., br. 363., 1234.; CD, IV., 40., br. 37.; 42., br. 38., 1237.; 102., br. 95.; 123., br.
113., 1240.
245
Za udo Ferdo II, Poviest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovia (1102 1301), Zagreb,
185. tvrdi da je Andrija II. jo 1225. god. imenovao dva bana, od kojih bi jedan nosio naslov
bana itave Slavonije do Gvozda. Ta tvrdnja temelji se iskljuivo na podatku iz krivotvorenih
isprava CD, III., 247., br. 221. i 248., br. 222. (vidi bilj. 251.) gdje se u dignitariju spominje
Aladar tocius Sclavoniae, Voinc de partibus maritimis banis existentibus.
Prema sauvanim bi ispravama Aladar imao neobinu karijeru:
CD, III., 238., br. 213., 24. XII. 1224. magister
CD, III., 246., br. 220., 1225. banus
CD, III., 248., br. 221., 1225. banus tocius Sclavonie
CD, III., 249., br. 222., 1225. banus tocius Sclavonie
CD, III., 250., br. 223., 1225. magister
CD, III., 251., br. 224., 1225. magister tavernicorum
[CD, III., 259., br. 231., 1. VIII. 1226. Valeginnus banus]
Prema ovome bi se inilo kao da je Aladar bio 1224. magister, 1225. banus pa iste godine banus
tocius Sclavonie, magister i magister tavernicorum. Ako ne uzmemo u obzir krivotvorene isprave
CD, III., 248. i 249. i ako pretpostavimo da je isprava CD, III., 246. ispostavljena nakon
isprava CD, III., 250. i 251., dobivamo jednostavan i uvjerljiv tijek karijere: Aladar je 1224. i
1225. godine bio magister, a onda je postavljen za bana ali ne za bana cjelokupne Slavonije,
nego jednostavno za bana. Prvi dokumentima zajamen ban cjelokupne Bosne jest, dakle,
Jula prema ispravi CD, III., 311., br. 277. iz rujna 1229., ili, drugim rijeima, ban cjelokupne
Slavonije zajamen je tek nakon to je Koloman postao (u istoj godini) vojvoda cjelokupne
Slavonije.
ili sintagma esto navodi pod navodnicima.246 Ali, pojam i sintagma itava
Slavonija, barem u doba vojvode Kolomana, ima veliko politiko znaenje. Nije
sluajno da se Koloman tek od 1229. god. naziva dux totius Sclavoniae i da se tek
od te godine pojavljuje u tituli bana ista sintagma (banus totius Sclavoniae). Ako
uzmemo u obzir da je Kolomanovo vladanje kao vojvode cijele Slavonije bilo
uvelike usmjereno na osvajanje Bosne i da se Bosna i inae nerijetko pojavljuje
kao sastavni dio Slavonije,247 ne ini nam se nimalo presmionom tvrdnja da je
Kolomanova titula obuhvaala sva podruja juno od Drave, kao podruje nje-
gova vladanja i da je tom titulom on naglaeno iskazivao svoju namjeru da svoju
realnu vlast proiri i na Bosnu.248 Uostalom, njegove je pretenzije priznavao i
njegov brat Bela.
Do istog rezultata dolazi se i analizom titula koje papa Grgur IX. u svojim
pismima priznaje Kolomanu i Ninoslavu.
Za papu Koloman nije nikad dux totius Sclavoniae. Takvo tituliranje Grgur
IX. tjera do apsurda. Naime, u ispravi iz 1231. godine Grgur IX. donosi in
extenso ispravu vojvode Kolomana iz iste godine. U njoj Koloman naziva sebe
navodno Colomanus dei gratia Ruthenorum rex et Sclavonie dux, universis tam
presentibus itd.249 Tako Koloman (tj. bez pridjeva totius) nije sebe nakon 1229.
godine nikad nazivao, ali papinska kancelarija, u elji da izbjegne taj naziv, ne-
dvojbeno svjesno mijenja tekst Kolomanove isprave. Takvo uporno izbjegavanje
Kolomanove titule dux totius Sclavoniae nije nimalo sluajno, a objanjenje te
injenice vrlo je jednostavno: pod pojmom tota Sclavonia Grgur IX. razumijeva
cjelokupno podruje ispod Drave, ukljuujui i Bosnu. Za vojvodu (dux) Bo-
sne Grgur IX. ne priznaje Kolomana, nego bosanskog bana Ninoslava, kojeg
on asti tom titulom tri puta 1233.250 i po jednom 1238.251 i 1239. godine.252
Grgur IX. nikad ne naziva Ninoslava bosanskim banom, jer titula bana ozna-
246
Ferdo II, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, 3. izd., Zagreb, 1962., 185.
247
Usp. npr. CD, III., 1234. god., 415., br. 359.; 414., br. 361.; 417., br. 362.
248
CD, III., 350., br. 306. (1231.).
249
CD, III., 340., br. 306. (8. srpnja 1231.).
250
CD, III., 388., br. 335. i 336., 389., br. 387.
251
CD, IV., 65., br. 60.
252
CD, IV., 95., br. 89.
ava dunosnika koji je podreen nekom vojvodi (dux) ili kralju (rex) ili, dru-
gim rijeima, papa priznaje neovisnost Ninoslava od bilo koje svjetovne vlasti i
zbog toga ga i odlikuje posebnom papinskom zatitom,253 a onda, da bi to bilo
jo jasnije, on posebno o tome obavjetava Kolomana, i u tom ga pismu titulira:
Colomano regi,254 ak bez tituliranja Kolomana kao kralja i vojvode Slavonije.
Papa ujedno daje na znanje Kolomanu da bi dodjela asti i posjeda u Bosni
trebala pripadati Ninoslavu, a ne Kolomanu, dakle, da Koloman ne bi smio u
Bosni ostvarivati nikakve akte suverene vlasti, jer su ti pridrani Ninoslavu,
legitimnom vladaru pod specijalnom zatitom pape. Takav samostalni poloaj,
koji papa izriito priznaje Ninoslavu, odgovara Ninoslavljevoj tituli veliki ban
bosanski, koju Ninoslav rabi 1234.255 i 1240.256 ak i u vrijeme kada papa tvrdi
da se Ninoslav vratio herezi, 1238.257 i 1239. godine,258 papa ga asti nazivom
dux Bosne, a ne banus Bosne.
Iz svega netom reena teko je ne vidjeti da je Sveta Stolica prema Bosni
imala dalekosene namjere ostvarivanja to jaega vlastitog autoriteta. U skla-
du je s time i papina odluka od 26. travnja 1238.,259 kojom bosansku biskupiju
podreuje izravno Apostolskoj stolici. Bosanska je biskupija ostala sve do 1247.
god.260 izravno pod papom i tek tada ju je Inocent IV. podvrgnuo kalokom
nadbiskupu.
Dakle, o nekom papinom podupiranju Kolomanove vlasti nad Bosnom
nema ni govora. To se dodatno dobro vidi i iz papina odgovora na Kolomanov
prijedlog da se nadbiskupska stolica premjesti iz Splita u Zagreb i da za uzvrat
Koloman daruje zagrebakom nadbiskupu svoje vojvodstvo Slavonije (ducatum
Sclavonie).261 U Kolomanovu pismu nedvojbeno je stajalo da je Koloman spre-
man prepustiti svoj ducatum totius Sclavonie, tj. da se itavo podruje njegova
253
CD, III., 388., br. 335.
254
CD, III., 388., br. 336.
255
CD, III., 427., br. 371.
256
CD, IV., 107., br. 99.
257
CD, IV., 65., br. 60. od 22. prosinca 1238.
258
CD, IV., 95., br. 89. od 27. prosinca 1239.
259
CD, IV., 56., br. 50.
260
CD, IV., 322., br. 287., 26. kolovoza 1247.
261
CD, IV., 114., br. 106., 6. srpnja 1240.
262
CD, IV., 3., br. 3., 25. sijenja 1236.; 63., br. 56., 26. studenoga 1238.; 65., br. 59., 22. pro-
sinca 1238.; 93., br. 86., 5. prosinca 1239.
263
CD, IV., 107., br. 99. od 23. oujka 1240.
264
CD, IV., 15., br. 12. od 8. kolovoza 1236.
265
CD, IV., 16., br. 13. od 8. kolovoza 1236.
266
CD, IV., 17., br. 14. od 8. kolovoza 1236.
267
CD, IV., 17., br. 15. od 8. kolovoza 1236.
Anu, koji ustraju u vjeri i odanosti rimskoj crkvi. alac je nedvojbeno uperen
protiv Kolomana, napose i stoga to papa u sva etiri pisma oprezno dodaje: s
time da stalno ostanu nepovrijeena prava najdraeg u Kristu naeg sina (Bele),
uzvienog kralja Ugarske. Ukratko, papa Grgur IX. drao je Kolomana vie
suparnikom, a manje suradnikom u borbi protiv bosanskih heretika. Papa je
1238. i 1239. pratio i pozdravljao Kolomanove uspjehe bez obzira na to koliko
ih je vjerojatno Koloman preuveliao ali pri tome je nastojao ojaati ulogu
Svete Stolice, podvrgavajui bosanskoga biskupa izravnoj vlasti rimske stolice,
dodjeljujui mu znatne ovlasti papina legata 268 i traei za njega puno razumije-
vanje i pomo od ostrogonskog nadbiskupa i od ugarskih dominikanaca. Zbog
toga papina pisma upuena Kolomanu 1238.269 i 1239.270 treba tumaiti kao
izraz diplomatske vjetine.
Toliko o pojmu cijele Slavonije u vrijeme Belina brata Kolomana.
Pri kraju ove analize namee se pitanje: tko je u Bosni imao stvarnu vlast od
1229. do 1240. godine? Same titule tu mogu samo djelomino pomoi, a ostale
vrlo mrave vijesti izazivaju nedoumice. Posve je neobino to papa 26. travnja
1238. pie svom legatu da mu je Koloman javio da je u Bosni potpuno unitena
hereza i da je ponovno uspostavljena katolika istoa (catholica puritas),271 ali
da ga, s druge strane, potkraj iste godine ponovno hrabri da uniti herezu, i
to ponavlja koncem idue godine.272 Je li Koloman papu u prvoj polovici 1238.
godine273 pogrjeno izvijestio ili je sredinom godine buknuo novi otpor hereti-
ka koji se protegnuo kroz dvije godine? Ako bismo pretpostavili da se razvio
novi ustanak heretika, oekivali bismo da e Koloman i papa u takvoj situaciji
pokazati punu slogu. Pa ipak, papa 1238.274 i ponovno 1239.275 Ninoslavu pri-
znaje naslov dux Bosne, a Kolomanu nikako da priuti naslov dux tocius Sclavonie,
268
CD, IV., 64., br. 58., 22. prosinca 1238.: plene legationis officium in diocesi Bosnensi. Isto u
CD, IV., 68., br. 63., 23. prosinca 1238.
269
CD, IV., 65., br. 59., 22. prosinca 1238.
270
CD, IV., 93., br. 86., 5. prosinca 1239.
271
CD, IV., 56., br. 50.
272
CD, IV., 65., br. 59., 22. prosinca 1238.
273
CD, IV., 93., br. 86., 25, prosinca 1239.
274
CD, IV., 65., br. 60., 22. prosinca 1238.
275
CD, IV., 95., br. 89., 27. prosinca 1239.
nego samo dux Sclavonie, ili, ak koji put samo dux Sclavorum. I nadalje, ako
je Ninoslav 1238. i 1239. napustio katolianstvo, kako to, da ve u oujku 12-
40.276 dolazi sa sjajnom svitom u Dubrovnik i tamo prisee na nain koji posve
odudara od heretikih vjerskih dogma i potpuno se poklapa s najpravovjernijim
katolianstvom? Jo 27. prosinca 1239. u Bosni navodno vlada hereza, njoj je na
elu sam vojvoda Ninoslav, a taj isti Ninoslav ve za nekoliko mjeseci dokazuje u
Dubrovniku duboku privrenost katolikim dogmama i puni otklon od hereze.
Sve to ne djeluje uvjerljivo. Nije li najprirodnije i najblie istini pretpostaviti da
je papina zatita koju je Ninoslav dobio jo 1233. godine omoguila Ninoslavu
da ostvaruje realnu vlast u Bosni od 1233. do 1240. godine te da je papi bio
Ninoslav politiki blii od Kolomana, djelomino iz obzira prema Beli IV., ali
djelomino uzimajui u obzir i interese katolike crkve, to je osobito vidljivo u
prebacivanju nadlenosti nad Bosanskom biskupijom iz Dubrovake nadbisku-
pije najprije izravno pod Svetu Stolicu, a tek kasnije na Kaloku nadbiskupiju.
Kolomanovom smru 1241. godine zapoinju novi problemi i pitanja koji
vie nisu predmet istraivanja u ovome radu.
SUMMARY
276
CD, IV., 107., br. 99., 22. oujka 1240.
, -
,
( ).
,
, , -
? , -
; ,
, .
- , -
.
,
:
; ,
, , , -
; , -
: , ,
,
( , ,
? )! , -
, ; , -
,
( , !), -
, , (),
- .
, -, -.
1.
, , -
. ,
, -
( Montsgur
). -
, , -
( 11101111)
, 2, -
.
1
, , , .
(. D. Obolensky. The Bogomils. A Study in Balkan
Neo-Manichaeism. Cambridge, 1948 [Reprint: Twickenham, Middlesex, 1972];
: . . , 1998).
, ,
, :
[ . .] , ,
, (. .
. , 1969, . 11). -
,
. . .
Fr. anjek. Crkva bosa-
nska: dualistika sljedba ili evaneoski ideal zajednitva u duhu pracrkve. In: Kranstvo
srednjovjekovne Bosne. Sarajevo, 1991 (= Studia Vrhbosnensia, 4), 158159.
2
Anne Comnne. Alexiade. d. B. Leib. Vol. III. Paris, 1945, 2182822829.
, , ,
. -
, , -
(- ), . . ,
, , -
,
, , , ,
; , ;
, , ,
. , , -
3,
. (-
), ( ), (
), , (
), . . -
4.
. , -
.
.
3
,
. -
. (, .
: Hoc est secretum), Interr-
ogatio Johannis. . . . . , 1925 (
: , 1970), 7387 ( -
). : E. Bozoky. Le livre des cathares Interrogatio Johannis, apocryphe
dorigine bogomile. Paris, 1980 (). : . , . ,
. . , . ,
1967, 99107 (-: ); Fontes latini historiae Bulgaricae. IV.
Serdicae, 1981, 110125.
4
- , -
, ( ), ,
( ). , , -
.
(), , , .
:
.
5
: . . . . -
5, ,
, . , -
, -
10. , , , -
( !) -
.
, (); ,
.
-
, -
. :
: ,
( , 13:3). , -
. ( 19 !) -
, ,
, .
,
.
. -
, .
-
, , .
.
; - -
.
,
-
, , . 18.
: C. Y. Wolf. Historia Bogomilorum (1712).
, 1973, 297392. : -
. . 2. . . . , 1982, 3077
( . ).
6
. . [. . .]. V .
, . ,
1855; : . V .
, : () (.
1855)6, ( ,
, Ivan Kukuljevi-Sakcinski Zagreb, 1857)7
. (. 1860)8.
:
Bogomili i Patareni (Zagreb, 18691870)9, ,
(epohalni prelom, . -
); , , -
. ,
.
10.
: ? -
,
: -
, --
.
. .
-
, , -
11, Vat. gr. 604, .
11r12v, A. Rigo12.
: , , , -
,
.
, ,
13.
, , -
. , , -
, ,
, ,
, ,
, 14
, -
15.
1. .
, ,
, .
: , ,
, , , -
, . De nihilo nihil (),
, . ,
10. (. -),
. . . , 1994, 105110.
12
A. Rigo. Lassemblea generale athonita del 1344 su un gruppo di monaci bogomili. Cristi-
anesimo nella storia, 5 (1984), 475506 (: 504506).
13
. . Antieretica, 105106.
14
. Y. Stoyanov. The Hidden Tradition in Europe. The Secret History of Medie-
val Christian Heresy. London, 1994, 127134 ( . ,
).
15
: . , . .
VV . ( ). , 1999, 286289
(. ) (-: , 1).
. -
,
, -
; -
,
,
16.
-
, ; ,
. 864 .
, , ,
, .
, , 17.
,
. ,
, .
(865)18
, ,
, (866)
, 19, -
, -
, . ?
, -
. -
,
16
. . 1.
17
. . .
. : . . -
. , 1995, 7394.
18
Photius. Epistulae et Amphilochia. Vol. I. Ediderunt B. Laourdas et L. G. Westerink. Biblio-
theca Teubneriana Lipsiae, 1983, Ep. 1, p. 239.
19
Responsa Nicolai I Papae ad consulta Bulgarorum. Ed. D. Detschew. Serdicae, 1939; Fontes
latini historiae Bulgaricae, II. Serdicae, 1960, 65125 ( -
).
Slavia orthodoxa20, ,
.
866 ., ,
, -
, . . -
, (De libri profanis) 21.
-
, .
-
, -
(325) .
, ,
. ( 2 373) -
22.
(927969) -
, , -
.
-
, 23,
24.
20
. . (893927): -
. , 1983, 4186, 106117; I. Boilov. Lidologie politique du tsar Symon. Pax
Symeonica. Byzantinobulgarica, VIII (1986), 7388; Idem. Preslav et Constantinople:
dpendance et indpendance culturelle. In: The 17th International Byzantine Congress.
Major papers. Dumbarton Oaks Georgetown University, Washington D. C.: August, 38,
1986. New RochelleNew York, 1986, 429454; , 1, 246270 (. ).
21
Fontes latini historiae Bulgaricae, II, V, . 123.
22
A. Vaillant. Discours contre les Ariens de Saint Athanase. Version slave et traduction
franaise. Soa, 1954.
23
Thodore Daphnopats. Correspondance, No 8, p. 8799; No 9, p. 99107; . .
Antieretica, 105110 (. . 11).
24
Thodore Daphnopats. Correspondance, No 9, p. 1011125, . 100
101. . -.
-
. 870 ., . .
,
( ,
) -
, 25.
, ( -
) , -
-
( - ). -
. ,
:
,
( ),
.26
, -
V (741775)27.
,
, -
,
, -
. , ,
. -
, , -
,
.
( ), -
25
Les sources grecques pour lhistoire des pauliciens dAsie Mineure. Texte critique et tradu-
ction par Ch. Astruc, W. Conus-Walska, J. Gouillard, P. Lemerle, D. Papachryssanthou. J.
Paramelle. Travaux et mmoires, 4 (1970), 1227.
26
, . 74, 91920.
27
. . j j. , 1969 (= j -
, . 6), 175 ( ).
2. .
,
, , - , -
-
. : -
(933956) (927969)28, -
29,
( [10751084] [11461147])
Cod. Marcianus gr. 74 (coll. 1454 olim Nanianus 96, fol. 77v79v-
)30, -
Cod. Vindobonensis gr. 7331 ()
32.
,
, .
927969.
933956.
-
. -
. : , , ,
,
, , Cod.
Vindobonensis gr. 73, . 33 -
28
Iv. Dujev. Lepistola sui Bogomili del patriarca costantinopolitano Teolatto. In: Iv. Dujev.
Medioevo bizantino-slavo. Roma, 1965, 283315 (: 311315).
29
. . 5.
30
J. Gouillard. Une source grecque du Synodik de Boril: La lettre indite du patriarche Kosma.
Travaux et mmoires, 4 (1970), 361374 ( : 3714937252).
31
J. Gouillard. Le Synodikon de lorthodoxie. dition et commentaire. Travaux et mmoires,
2 (1967), p. 59198 (apparat critique).
32
. . 6.
33
. . 30; , 123125; , 1, . 287 (. ).
(),
(1211). -
11. ( ).
-
.
, , :
- -
, -
, - , -
, , , -
. : -
? , ,
: ,
. . 927 969, ,
, . . 933956. .
, , -
933 94434.
,
40- 10.
.
-,
,
-
, . -
,
35.
,
, -
36. , -
34
Iv. Dujev. Lepistola, p. 310.
35
-
, (
. ). .
36
. , 2, 307308 ( ).
, ,
, -
( 10. )37,
, , -
(927969)38. - -
? -
-
.
, (
. ) .
, 10 , -
, 39.
19 . ;
, ( -
) .
, ( !).
? ,
, -
. -
? -
.
,
, ;
, -
40. ? -
37
. . . . , 1994; -
, 1, 281282 (. ).
38
, 1, 281285 (. ).
39
(4),
(8), (9), (13), (14),
(15), (16), (17),
(18), (19).
40
Iv. Dujev. Lepistola, p. 3123536, 314102113.
, ,
, 41.
.
!
, ,
,
- -
!
,
,
. , , -
, -
. .
,
, ;
, ( 969
972)42. argumentum ex silentio .
ab ovo, ,
. , -
, . -
, ;
,
, , ,
; -
( ,
); ,
.
. -
, ,
.
927 944, 93343.
? ,
41
. . . , 298299; , 2, . 30.
42
Iv. Dujev. Zur Datierung der Homilie des Kosmas. In Iv. Dujev. Medioevo, I, 317320.
43
Thodore Daphnopats. Correspondance, 1617, 86.
, ( )
,
. ,
,
. . , -
,
, , ,
,
, 10. 44,
. , , -
, .
: 1.
, . . 940
944 .,
933 .; 2. ; 3.
, .
. 927 944 - 933 940944, - -
930 940 ., -
, .
3. .
, ,
Marcianus gr. 74, Vindobonensis gr. 73 ()
45, ,
, , -
. , . .
; ( 2, 3, 4) -:
( ),
( ), -
[ ]. -
- . ,
44
, . 17: Il ne sagit pas, autant quon sache, dune hrsie active.
45
. . 2829.
, : -
, ,
46; -
, 28
( 27. )47; , -
, -
,
48. ,
14. .
,
, -
?
.
.
, 9. ,
10. , -
.
,
49.
.
- ( )
. -
,
. Vindobone-
nsis gr. 73.
, . . -
46
Migne. PGr, 131, coll. 4858; G. Ficker. Die Fundagiagiten. Leipzig, 1908, 386; Fontes gr-
aeci historiae Bulgaricae, X. Serdicae, MCMLXXX, 1049 ( -
).
47
G. Ficker. Die Fundagiagiten, 89111; Fontes graeci historiae Bulgaricae, X, 5175 (
).
48
Anne Comnne. Alexiade, III, 2182822829.
49
. . Antieretica, . 106 . 4.
. ,
.
4. .
.
, - ( -
) ,
, , ; ,
, -
,
, : ,
, , -
. , -
, 19 . ,
(9-
). (
), -
27. 65
. -
,
(Interrogatio Johannis) ,
.
50. ,
, - -
51, (
-
),
.
50
Fr. Raki, D. Obolensky, . , . . . 1 9.
51
. , -
(sic).
5.
5. 1. .
-
. :
.
(927969)
, , -
52.
- (= ?) ,
, (-
)53.
(12071218): -
, -
, ,
.
, -
. (11
1211 .), , -
, ,
. -
(
843 .) , ()
,
54.
- 1350
. , -
- .
,
-
55.
52
, 1, 286289 (. ).
53
, . 376 (. ).
54
, 470472 (. ).
55
, . 620 (. ).
, ? , -
. ,
, -
,
(, , ), -
,
(, , -
). (
argumentum ex silentio), .
5. 2. .
10. , -
1018 .,
. 11. -
, , ,
. , -
, 56.
11. 57, -
, 11101111 ., -
58. 1143 .
(
) (), ,
59. 12. -
, ( . )60.
1205 . -
61. - -
56
. . 46.
57
Anne Comnne. Alexiade, III, p. 1792.
58
, 2182822829.
59
J. Gouillard. Quatre procs de mystiques Byzance. REB, 36 (1978), 4243, 6881. -
, ,
.
60
, 1, . 377 (. ).
61
, . 454 (. ).
(). 1344
. ,
, 62.
5. 3. .
.
(11661196). -
, (
) - , - (?)
63. , 10.
, , , -
(988 .). -
. 25 ,
, 64,
-
, ,
.
, 65.
5.4. .
crkva bosanska bosansko-humski krstijani -
, , , . ,
. ,
, -
66. -
62
. - . 12.
63
j , 1. , 1981, 261262 (J. ). . ( ,
. 42) , . . . . -
, . 420.
64
. . . , 1920, 483523.
65
. . , 468470.
66
Fr. Raki. Bogomili i Patareni; D. Mandi. Bogomilska crkva bosanskih krstjana. Chicago,
1962; J. idak. Studije o Crkvi bosanskoj i bogomilstvo. Zagreb, 1975; Fr. anjek. Bosan-
. .
, Ecclesia Sclavoniae Ecclesia Dal-
matiae
( ) ( -
). , :
67,
- ( -
, .
), ( -
).
, :
.
- crkva bosanska ,
, -
.
crkva bosanska
bosansko-humski krstijani, . . ,
? , , -
.
, , ,
,
68.
5. 5. .
,
, ,
. . On ne peut contester le caractre
bulgare du mouvement qui a, en Orient, port le nom de bogomilisme, et en
Occident des noms divers, qui ont fait place de nos jours au seul mot, assez
fcheux, de catharisme.69 J. Duvernoy, --
,
, . .
F. Niel -
() ()70.
, -
. Bulgari, Burgari, Bourgares,
Bugri, Bogri, Bougres, -
; , Bossuet Voltaire
, ,
71. .
, , 16,
: . : -
72. -
, Nicolas Vignier (
16. 17. ): ...
, : -
, -
69
J. Duvernoy. Lglise dite bulgare du catharisme occidental et le problme de lunit du cat-
harisme. Byzantinobulgarica, VI (1980), p. 125. . H.-Ch. Puech. Catharisme mdival
et Bogomilisme. In: Oriente ed Occidente nel Medio evo. Convegno dei Scienze morali,
storiche e lologiche. Roma, 1956. Accademia Nazionale dei Lincei, Roma, 1957, 5684.
70
. F. Niel. Les Cathares de Montsgur. Paris, 1973, 2730.
71
. . .
, V (1956), 359403; B. Primov. Les Bougres. Histoire du pope Bogomile et de ses
adeptes. Paris, 1975.
72
, . 143; . .
, . : . -
, 1960, 535570.
, .
-
.73 -
(Interrogatio Johannis): Hoc est secretum hoereticorum
de Concrezo, portatum de Bulgaria Nozario suo episcopo, plenum errorib-
us.74
*
,
, -
(864 .). - -
, .
. -
( 913 .
, -
)75, , , ,
-
,
. , , -
, -
, ,
,
.
,
(The Byzantine Commonwealth D. Obolensky),
,
. ? , , -
;
; , -
73
, . 183; . . -
. , 1415 (1964), 299313.
74
. . , . 87; Fontes latini historiae Bulgaricae, IV, p.
125; J. Duvernoy. Op. cit., p. 129; F. Niel. Op. cit., p. 30.
, ,
.
. ,
? -
, (
, )
, ( ). , -
,
( Moschos), -
. , , -
. , -
,
,
, ; ,
, (Zosime, 14. : Par-
adiso, VI:16). , .
4. , - -
, ; , -
, ; ,
1054 - , , -
, - .
(
!).
. .
, ,
,
,
.
,
, , , Ab
Oriente lux76!
76
. . . : -
: . , 2002, 6478.
SUMMARY
1
Termin krstjani, koji se, dodue, u tom obliku upotrebljava u domaim izvorima, jest izriaj
tadanjega pisanoga hrvatskoga govora, pa bi ga trebalo pisati istaknuto, a u suvremenom
hrvatskom jeziku, kojim veina hrvatskih autora piu o njima, pisati ga kao krani, jer su
oni doista bili istinski krani i bar u poetku katolici. Oni se, dakle, sami u svojim izvorima
nazivaju krstjani, prevedeno u dananji hrvatski jezik krani, a bogumili, patareni, maniheji
i sve drugo jesu pogrdni nazivi za njih, na temelju kojih im se, bar prema stranim izvorima,
svata pripisivalo.
2
Tadija SMIIKLAS, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (dalje: Co-
dex diplomamticus), IV., Zagreb, 1906., str. 494. (In villa que uocatur Diaco et ante domum in
qua habitabat episcopus Bosgnensis).
3
Ferdo II, Neto o bosansko-akovakoj biskupiji i akovakoj katedrali, Godinjica N.
upia, 44./1935., str. 60.
4
Codex diplomaticus, II., str. 351.
5
Augustin THEINER, Vetera monumenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia, I.,
(1198-1549), Romae, 1863., str. 6. (A. THAINER, Vetera monumenta Slavorum).
6
Muzej grada Splita, Ms. 1, fol. 5v-6r; Statut grada Splita, Split, 1987., str. 7.-8.
7
Statut grada Trogira, Split, 1988., str. 7.-8.
8
Codex diplomaticus, III., str. 444.-445.
9
Franjo ANJEK, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, Za-
greb, 1975., str. 119.-120.
10
Pavao ANELI, Originalni dijelovi dviju bosanskih povelja u falsifikatima Ivana Tom-
ke Marnavia, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Arheologija, N. S., sv. XXVI./1971.,
str. 348.-349. (347.-360., prema rukopisu iz Dubrovnika).
11
iro TRUHELKA, Natpisi iz sjeverne i istone Bosne, Glasnik Zemaljskog muzeja, 7./18-
95., str. 337.
12
Vladimir SKARI, Grob i grobni spomenik gosta Milutina na Humskom u foanskom
srezu, Glasnik Zemaljskog muzeja, 46./1934., str. 79.-82.
13
Euzebije FERMENDIN, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum docu-
mentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752., Zagreb, 1892., str. 224.-226.
1461.14 nije jasan dokaz pravovjernosti tih krana? Ako ih je Inkvizicija osta-
vila na ivotu, onda su zaista bili bolji krani od mnogih koji su okruivali
papu Pija II. U dokumentu salvum conductum, danom gostu Radinu Butkoviu
od Senata Mletake Republike 10. oujka 1466.,15 nema ni trunke krivovjerja.
Latinski su izvori puni openitosti o krivovjerju koje se pripisivalo bosanskim i
humskim kranima, iako nije imalo veze s njima. Rajner Sacconi u svojoj
Sumi o katarima i leonistima 1250. godine16 navodi za slavonsku, ladeljsku,
grku, bugarsku i dragoviku krivovjersku crkvu sve zajedno oko 500 lanova,
a tolika se buka dizala oko krivovjerja u Bosni. Petar iz Bodroga u Kratkom
pregledu poetaka Ugarske dominikanske provincije oko god. 1259.17 openito na-
vodi krivovjerce u Bosni i Dalmaciji, koje naziva Slavonskom crkvom, navodei
i njihovo spaljivanje na lomai, ali nita konkretno ne govori o tome kakvo je
to krivovjerje. Izjava Jakova Becha iz Chierija pred inkvizicijskim sudom 1388.
godine18 ne moe biti mjerodavan sud o bosansko-humskim kranima, jer je
dana pod prisilom. Nita od zabluda krivovjeraca iz Chierija nema u vjerovanju
bosansko-humskih krana, bar prema sauvanim bosansko-humskim izvori-
ma. U Komentarima o udnim stvarima pape Pija II. navodi se oko 40 tobonjih
heretikih prvaka koji su iz Bosne prebjegli humskom vladaru Stjepanu Vuki-
u Kosai. Trojicu je njihovih prvaka ninski biskup Natalis de Venetiis, karme-
lianin, doveo svezane papi Piju II., koji ih je navodno pouio o kranskoj
dogmi i privolio da prihvate dokumente Rimske crkve. Sva trojica vraena su
bosanskom kralju, navode isti Komentari; dvojica su ostala u katolikoj vjeri, a
trei je na povratku ponovno prebjegao Stjepanu Vukiu Kosai.19 Zar svezan
i maltretiran ovjek moe postati istinski katolik? Ovdje se oito radilo o poli-
tikoj podobnosti, u to se po svoj prilici uvjerio i papa, po kojoj je dvojici
oproten prijestup a treemu nije, te je stoga ponovno pobjegao susjednom vla-
14
Franjo ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), Zagreb, 2003.,
str. 114.-117.
15
ISTO, str. 118.-119.
16
ISTO, str. 132.-133.
17
ISTO, str. 134.-135.
18
ISTO, str. 140.-145.
19
ISTO, str. 146.-149.
20
ISTO, str. 153.-233.
21
ISTO, str. 254.-281.
22
ISTO, str. 282.- 285.
23
Milko BRKOVI, Srednjovjekovna Bosna i Hum identitet i kontinuitet; Mostar, 2002.,
str. 106.-133; 142.-166.
24
G. WENZEL, Codex diplomaticus Arpadianus, I, Budapest, 1860., 319 (G. WENZEL,
Codex diplomaticus Arpadianus); T. SMIIKLAS, Codex diplomaticus, III, 415: Ad converten-
dum in robore tuae fortitudinis infectos maculae haereticae pravitatis, te versus partes Sclavoniae ita
magnanimiter et potenter accingas.
25
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani, 41., prema bilj. 58.
26
Biblioteka Casanatense, Rim, latinski rukopis 3217, fol. 143v.
27
Dominik MANDI, Bogomilska crkva Bosanskih krstjana, Chicago, 1962., 48., bilj. 112.
(D. MANDI, Bogomilska crkva bosanskih krstjana).
28
ISTO, 336.-348.
29
Codex diplomaticus, II., 176.
hrvatskih kraljeva, vojno opirali Bizantu i krajem XII. st. sruili hrvatsko Kra-
ljevstvo Duklju.
Bela III. (1174.-1196.) ne dira kneza Miroslava u Humu, jer je priznao
njegovo vrhovnitvo. Meutim, Nemanjii su toliko ojaali da knez Miroslav
kasnije nije vodio rauna o svome vazalskom poloaju prema ugarsko-hrvat-
skom kralju. Stoga poetkom god. 1198. hrvatski herceg i kasniji kralj Andrija
II. podinjava Hum pod svoju vlast i unosi ga u svoju intitulaciju hrvatskog
dijela dvojnog kraljevstva (Ego Andreas tercii Bele regis lius dei gracia Jadere
ac tocius Dalmacie et Chroacie Chulmeque dux).30 I pored toga, domai knezo-
vi uspijevaju osigurati svoju vlast u Humu kroz cijelo XIII. stoljee. U tom
se razdoblju spominju knezovi Petar, koji prvi preuzima titulu velikog kneza
humskog, a od godine 1222. do 1225. obnaa i ast splitskog kneza, zatim
njegov nasljednik i neak mu Toljen, koji umire godine 1239., te veliki knez
Andrija, koji se spominje u izvorima od godine 1234. do 1249., kojemu je pak
Stjepan Prvovjenani zakratko bio preoteo dio Huma. Velikog kneza Andriju
naslijedio je njegov sin Radoslav koji nosi samo titulu upana, a niti njegova
braa nemaju titule velikog kneza. Nakon toga, na poetku XIV. st. Hum do-
lazi pod vrhovnu vlast Pavla ubia, bana Hrvata, koji ga pak predaje na upravu
svojim velmoama Nelipiima, od kojih se posebno istie sin Iana Nelipia
Konstantin (comes Constantinus), ime Hum nakon 1102. ponovno dolazi pod
neposrednog vladara Hrvata. Time Hum gubi svaki oblik samostalnog kne-
tva, koje e nakon propasti Mladena II. ubia i kratkotrajnog bezvlaa od
1322. do 1326. potpasti pod vlast bosanskog bana Stjepana II. Kotromania
(1326.-1353.), a time opet pod vrhovnitvo ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovi-
ka I. Velikog, koji na neko vrijeme upravu Huma ponovno povjerava jednom
od Nelipia.31 in predaje zapadnog Huma Ludoviku, od strane bana Tvrtka,
zapravo je vraanje dijela starog Hrvatskog Kraljevstva novom i zajednikom
hrvatsko-ugarskom vladaru.
Za prve sveze Arpadovia s Bosnom zasigurno se zna u doba njihova rato-
vanja s bizantskim carem Emanuelom Komnenom, koji je uspio zavladati Bal-
kanom. U ratu to ga je protiv cara Emanuela vodio kralj Gejza II., sudjelovao
je i ban Bori (1154.-1163.), prvi poznati bosanski ban. Borievo sudjelovanje
30
ISTO, 293.
31
Hrvatski leksikon, I. svezak, A-K, Zagreb, 1996., 486.
Bizanta. Na isti nain proirio je granice svoga banata na zapad, gdje je dobio
Neretvu i stare hrvatske upe Luku, Plivu i Vrbanju, koje se kasnije nazivaju
Donji krajevi, ime je udvostruio teritorij svoje banovine. Jasno je da se Bo-
sanski banat veim dijelom sastojao od hrvatskih zemalja, odnosno upa koje je
Kulin dobio na raun pristanka uz ugarsko-hrvatskoga kralja, svoga vrhovnog
suverena, u ratovima protiv Bizanta.
Godine 1199. dukljanski kralj Vukan pie papi Inocentu III. da je Bosna
zemlja kralja Ugarske i moli papu da naloi ugarsko-hrvatskom kralju Eme-
riku da iz svoga kraljevstva istrijebi krivovjerje.32 I papa dri da je Bosna po-
dlona ugarsko-hrvatskom vladaru pa stoga pie kralju Emeriku da ne tedi
reenog bana (Kulina) i da protjera navodne krivovjerce ne samo iz Bosne nego
iz cijele Ugarske (Hrvatske).33 Kulinova je sestra bila udata za humskog kne-
za Miroslava, s kojim je on bio u dobrim odnosima. Kad je Miroslav umro,
njegova je udovica zajedno sa sinom Toljenom pobjegla svome bratu Kulinu
jer je Hum bio preoteo vladar Duklje Vukan Nemanji. Nakon toga jako su
pogorani odnosi izmeu Kulina i Nemanjia, to pak pokazuje da je Miroslav
postao humski knez pristankom ugarsko-hrvatskoga kralja i da je nakon Mi-
roslavove smrti Hum trebao biti vraen ugarsko-hrvatskom vladaru, odnosno
onomu komu ga on povjeri. Kulin je katoliki ban unutar Ugarsko-Hrvatskoga
Kraljevstva, kojega kao takva papa priznaje svojim sinom, a Vukanove obje-
de za krivovjerje imale su politike ciljeve. Mi predmnijevamo da se radilo
o Humu i drugom susjednom teritoriju na koji je Vukan pretendirao. Da bi
uvjerio i politiku vlast u pravovjernost i podlonitvo Kulinove Bosne njezinu
suverenu, papin legat nakon skupa, odranog na Bolinu Poilu 8. travnja 1203.,
iz stare Bosne krene s dvojicom bosanskih sveenika u Ugarsku, gdje bijae
potvren dogovor s Bolina Poila. Tu se na ugarskom dvoru jo otprije nalazio
Kulinov sin, koji je zajedno s ostalima izrazio podlonost ugarsko-hrvatskom
kralju. tovie, Kulinov sin u oevo je ime obeao da e kralju platiti visoku
globu ako se u Bosni pojavi krivovjerje, tonije reeno, ako se Bosna odvrgne
od ugarskoga dvora. Meutim, uz sve puste dogovore i jasnou da se ne radi o
krivovjerju, zasijano sjeme razdora raslo je u stabljiku sukoba. Taj je, navodno
crkveni, spor bio ujedno nastavak ugarske dvorske i crkvene politike u tenji
32
Codex diplomaticus, II., 334.
33
ISTO, 351.
34
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani, 79., prema bilj. 35., 36.
35
Codex diplomaticus, III., 416., 417.
36
A. THEINER, Vetera monumenta, I., 129., 137.
37
Codex diplomaticus, IV., 67.
38
Codex diplomaticus, III., 443.
39
Codex diplomaticus, IV., 65.
40
ISTO, 67.
41
D. MANDI, Bogomilska crkva i bosanski krstjani, 160.
42
Codex diplomaticus, VI., 588.-589.
43
Codex diplomaticus, VII., 104. i drugdje.
44
Codex diplomaticus, VII., 331.
45
D. MANDI, Bosna i Hercegovina, 378.
46
Codex diplomaticus, VII., 331.-336.
47
Codex diplomaticus, VIII., 80.
51
Codex diplomaticus, XII., 333.; original isprave u: Dravni arhiv Dubrovnik, Acta sanctae
Mariae maioris, 104, Be 1006.
52
Ljudevit THALLCZY, Istraivanje o postanku bosanske banovine sa naroitim obzi-
rom na povelje Krmendskog arhiva, Glasnik Zemaljskog muzeja, XVIII., Sarajevo, 1906.,
437.-438. (Lj. THALLCZY, Istraivanje o postanku bosanske banovine).
Smutnje u sreditu hrvatske drave i njezine Crkve, osobito one pred kraj
dinastije hrvatskih narodnih vladara, vodile su k pravnom podvrgavanju Hr-
vatske jaoj susjednoj kraljevini, Ugarskoj, ali istovremeno i k ponovnom stva-
ranju lokalne narodne vlasti i Crkve. Dvije su, dakle, izrazite posljedice tih
smutnji u dravi hrvatskih narodnih vladara i Crkvi meu Hrvatima. Prva:
Hrvatska godine 1102. slubeno ulazi u uniju s Ugarskom, a druga da sve ono,
bilo politiko bilo crkveno, to se nije uklapalo u taj slubeni ili pravni in, tei
k periferiji u kojoj ivi isti narod s istom vjerom i u koji ugarsko-hrvatska unija
nije mogla tako lako i brzo prodrijeti. Bili su to Hum i Bosna, krajevi u kojima
se nastavlja, naravno u neto izmijenjenom obliku, politiki i vjerski ivot i do-
maeg i novodoseljenoga hrvatskog puanstva. Opetujemo da i teritorij Huma
i Bosne unijom iz 1102., na temelju krune Hrvatskog Kraljevstva, dolazi pod
zajedniku ugarsko-hrvatsku krunu. Meutim, u tom dijelu zajednika ugar-
sko-hrvatska kruna nikad nee imati potpunu vrhovnu vlast, ni na politikom
53
ISTO, 654.
54
ISTO, 22.-23.
ru davanja, pa stoga papa Inocent III. 1198. nalae kralju Emeriku, jamano na
tubu kalokog nadbiskupa, da ih prisili na dunosti.55 Slinih je primjera bilo
po svim hrvatskim gradovima, a Ugri sve vie pritiu i hrvatske benediktince.
Da bi ih to vie potisnuli, dovode ugarske redovnike, najprije templare, koji
darovnicama ugarskih kraljeva jednostavno zauzimaju benediktinske samosta-
ne po Hrvatskoj. Poslije provale Tatara (1241.-1242.) u Hrvatsku iz Ugarske
stiu i dominikanci, s kojima dolaze i redovnici Sv. Augustina, koji se pak
naseljavaju u Nin i okolicu. Tim ugarskim redovnicima papa Klement VI. go-
dine 1345. doputa osnivanje samostana u Hrvatskoj. Kad brane svoja prava u
Hrvatskoj, onda se pozivaju na odredbe ugarskoga kralja.56 Neredi su vladali po
cijeloj Dalmaciji i otocima. Papa Inocent III. godine 1200. na najsveaniji na-
in izopuje hrvatskoga biskupa, neko hvarskoga biskupa, Nikolu.57 Dubrova-
ki nadbiskup Bernard (1197.-1203.) bjei ispred dukljanskog vladara Vukana
i naputa nadbiskupsku ast, na to mu papa daje biskupiju u Engleskoj.58 O
zagrebakom biskupu Stjepanu ule su se udne prie.59 U takvim se prilikama
koncem XII. stoljea u Bosni meu kranima pojavljuje navodna hereza.
Istovremeno s ukinuem ustanove hrvatskoga biskupa u Hrvatskoj, javlja
se na podruju nekadanjih njezinih dravnih teritorija Huma i Bosne usta-
nova bosanskog biskupa, slina i gotovo identina ustanovi hrvatskoga biskupa.
to prva vie blijedi, to druga vie jaa i s jasnim konturama pojavljuje se na
obzorju. Kad se godine 1185. dokida stoljetna, kanonski postavljena, ustanova
hrvatskoga biskupa, ve se na sva usta govori o bosanskim biskupima. Hrvat-
ske je biskupe posveivao nadbiskup u Splitu, bosanske najprije nadbiskup u
Splitu, onda u Dubrovniku. Hrvatski biskupi nalaze se na dvoru hrvatskih
vladara, bosanski na dvoru bosanskih banova i kraljeva; hrvatski nemaju svoje
stalne rezidencije, nemaju je ni bosanski; hrvatski nemaju omeena teritorija,
nemaju ga ni bosanski; granice biskupija poklapaju se s granicama drave. Sve
im je drugo takoer slino ili jednako, pae jednaka im je i konana sudbina.
55
ISTO, 306.
56
Codex diplomaticus, XI., 529., 404.-408.; XIV., 121.
57
Codex diplomaticus, II., 352.
58
Codex diplomaticus, III., 16.-17., 30.
59
ISTO, 228.-229.
60
Openito o bosanskim i humskim srednjovjekovnim kranima do danas je napisano mno-
go bibliografskih jedinica. Iako ih koristim vie, istiem tri za koje drim da su najmjeroda-
vnije u ovom radu, i to redoslijedom: Leon PETROVI, Krani Bosanske crkve, Sarajevo
- Mostar, 1999.; Franjo ANJEK, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u sre-
dnjem vijeku, Zagreb, 1975., i djelomino Sima IRKOVI, Bosanska crkva u bosanskoj
dravi, Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine, I., Sarajevo, 1987., 191.-254.
61
T. ARHIAKON, Historia Salonitana, 102.
62
Uz postojeu Bosansku biskupiju ta se Casamarisova preporuka kasnije donekle realizirala
u djelovanju Duvanjske, Makarske, Hrvatske i Dalmatinske biskupije.
63
Monumenta Ordinis Praedicatorum historica, I., Lovanii, 1896., 307.
64
Codex diplomaticus, IV., 341.-342.
65
Codex diplomaticus, VII., 24.
66
Codex diplomaticus, II., 206.-208.
67
Daniel FARLATI, Illyricum sacrum, VI., Venetiis, 1800., 42. (D. FARLATI, Illyricum
sacrum).
68
Codex diplomaticus, II., 36.-37.
1167. (29. prosinca), koja je nadbiskup Tribun osobno primio od pape, nema
toga dodatka. Njegovo umetanje 1187. godine upuuje na ciljeve Dubrovake
nadbiskupije.
Naime, smru bizantskog cara Emanuela Komnena godine 1180. (24. ruj-
na), koji je nakratko vratio pod bizantsku vlast cijeli Balkan sve do rijeka Krke
i Vrbasa, poele su se, neovisno jedna od druge, naglo iriti Kulinova Bosna i
Raka Stjepana Nemanje. Oito je da izrazom quod est Bosna dubrovaki na-
dbiskup nikako nije mislio na dravnu zajednicu, jer su tada i Srbija (Raka) i
Bosna potpuno neovisne jedna o drugoj i granice njihovih biskupija ne prelaze
Drinu, a ni u drugim izvorima nema toga izraza, nego je nadbiskup imao po-
litiki cilj svoje nadbiskupije. Jasno je da to nije bila jedna zajednika biskupija
jer izvori potvruju da su i Bosna i Srbija imale svaka svoju biskupiju, a opet je
oito da to nisu bile dvije biskupije, jer papin legat Ivan de Casamaris godine
1203., kako smo vidjeli, izriito navodi jednu biskupiju u Bosni i preporuuje
osnivanje jo tri do etiri biskupije na njezinu teritoriju. Pozadina svega toga
jest u neemu treem. Naime, negdje do poetka godine 1153. umro je barski
nadbiskup Ilija, a dubrovaki nadbiskup uspio je kod pape Anastazija IV. godi-
ne 1154. (12. srpnja) isposlovati da se u Baru ne izabere novi nadbiskup, nego
da se svi dukljanski biskupi podvrgnu dubrovakom nadbiskupu. Tu je odredbu
ponovio i papa Hadrijan IV. u razdoblju od 1154. do 1159. godine.69 Papinskim
su se odredbama opirali dukljanski biskupi na elu s barskim i ulcinjskim bi-
skupima, koje dubrovaki nadbiskup Tribun izopuje i osobno odlazi u Rim,
gdje je kod pape Aleksandra III. uspio da ga godine 1167. priznaju metropo-
litom ispranjenih biskupija Stona, Skadra i Trebinja, svi biskupi bive Barske
nadbiskupije i kler s narodom. Taj diplomatski uspjeh dubrovakog nadbiskupa
nije trajao dugo jer godine 1178. papa Aleksandar III., zaslugom splitskog na-
dbiskupa Rajnerija, papinog legata za Dalmaciju, imenuje Zadranina Grgura,
kasnijeg popa Dukljanina, za barskog nadbiskupa, koji je pak u Rimu priznao
primat splitskog nadbiskupa nad Barskom nadbiskupijom. Tim inom i drugim
spletom okolnosti dubrovaki nadbiskup ostao je bez nekih biskupija. U meu-
vremenu, smru bizantskog cara Emanuela Komnena (1180.) ugarsko-hrvatski
kralj Bela III. oslobaa hrvatske zemlje do Neretve, a njegov saveznik Stjepan
Nemanja Zahumlje i Travuniju. Povodom toga splitski nadbiskup, na osnovi
69
ISTO, 113.-114.
70
Dominik MANDI, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, 2. izd., Toronto Zrich Roma
Chicago, 1982., 142.-150. (D. MANDI, Etnika povijest Bosne i Hercegovine).
71
ime LJUBI, Listine o odnoajih izmeu junoga slavenstva i Mletake Republike, IV., Za-
greb, 1874., 84. (. LJUBI, Listine).
72
Augustin THEINER, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, II, Ro-
78
Franjo ANJEK, Kranstvo na hrvatskom prostoru, Zagreb, 1996., 176.-177. (F. ANJEK,
Kranstvo na hrvatskom prostoru).
79
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani, 51.-55.
80
Codex diplomaticus, III., 396.-398.
81
ISTO, 415.-416.
82
ISTO, 417.-419.
83
Codex diplomaticus, IV., 297.-298.
84
Codex diplomaticus, VI., 357.-358., 378.-379.
85
Codex diplomaticus, VIII., 47.-48.
86
Codex diplomaticus, IX., 354.-355.
koji mu budu u tome pomagali. Svi, dakle, bosanski biskupi do Teutonica ima-
ju narodna hrvatska imena pa je vrlo vjerojatno da su svi bili i glagoljai. Ve
idue godine (1235.) doznajemo iz drugog pisma pape Grgura IX. da se bi-
skup Ivan zahvalio na biskupskoj stolici, jer da mu je ratovanje dosadilo. Glavni
je razlog njegove ostavke, meutim, neuspjeh njegove diplomatske slube na
dvoru ugarsko-hrvatskoga kralja Andrije II., koja ga je ograniavala u vrenju
biskupske slube. Naime, taj je biskup bio za irenje evanelja u Bosni rijeju a
ne maem. Nije poznato kad je tono podnio ostavku, ali znano je da je njegova
ostavka prihvaena prije kraja svibnja 1237. i da se njegov nasljednik Ponsa prvi
put spominje u travnju 1238. Ujedno je tada Bosanska biskupija podvrgnuta
izravno Svetoj Stolici. Nakon toga bulom Inocenta IV. iz godine 1247. (26.
VIII.) Bosanska je biskupija odvojena ispod jurisdikcije Dubrovake nadbiskupije i
podvrgnuta Kaloi, uz teke optube Ivanova nasljednika, biskupa Ponse, kralja
Bele i osobito kalokog nadbiskupa da su i Ivan i dubrovaki nadbiskup pali u
herezu.87 Kasnijim dogaanjima pokazat e se da su te objede vodile jednom
jedinom cilju - otrgnuu Bosanske biskupije od Dubrovake nadbiskupije i
njezinu podvrgnuu Kaloi. Tek nakon ostvarenja toga cilja bosanski biskupi
zanemaruju vjerski ivot bosanskih krana. Ti su biskupi, osim iznimki, bili
ugarski dvorski slubenici. Sudbonosnom i iznuenom papinom odlukom iz
1233. i 1247. uinjena je strahovita teta Bosanskoj crkvi. Ona e ostati obe-
zglavljena, to jest bez vodeih pastira, a vjernici e strahovito trpjeti i hoditi
stranputicama.
Naime, do godine 1232. objede i sumnjienja odnosili su se openito na
navodne bosanske heretike, a tada padaju teke optube na raun bosanskoga
biskupa, sufragana dubrovakog nadbiskupa, koji ga je toboe u tom svojstvu
i posvetio. Stoga papa Grgur IX., 5. lipnja 1232.88 alje kalokog nadbisku-
pa, zagrebakog biskupa i prepota Sv. Lovre iz Kaloe da potanko ispitaju
optubu protiv bosanskoga biskupa pa ako to pronau to nije u skladu s pra-
vom vjerom, da vjerodostojno zabiljee i ovjere svojim peatima, da bi papa na
temelju njihova izvjea mogao odrediti pravdu u Gospodinu. U navedenom
pismu papa pie da se ne moe utke prijei preko tekih izgreda i mana naeg
87
Leon PETROVI, Krani Bosanske crkve, Sarajevo Mostar, 1999., 87., prema bilj. 334.-
341., prvo izd. Sarajevo, 1953. (L. PETROVI, Krani Bosanske crkve).
88
Codex diplomaticus, III., 361.-362.
93
ISTO, 415.
94
ISTO, 416.-418.
95
ISTO, 443.
96
Codex diplomaticus, IV., 56.-57.
97
Codex diplomaticus, III., 444.-445.
98
L. PETROVI, Krani Bosanske crkve, 102., prema bilj. 57.
99
Codex diplomaticus, IV., 56.-57.
100
ISTO, 64.
101
ISTO, 65.-67.
102
ISTO, 65., 93.-94.
103
ISTO, 67.-68.
104
ISTO, 94.
105
ISTO, 236.-240.
106
ISTO, 65.
107
ISTO, 236.-240.
108
Franj RAKI, Popis upa zagrebake biskupije 1334. i 1501., Starine JAZU, IV., 201.-
229.
109
Codex diplomaticus, IV., 297.-298.
postavio u Bosni heretika za biskupa zbog ega je papin legat Jakov izuzeo tu
biskupiju ispod Dubrovake nadbiskupije i podvrgao je Kalokoj nadbiskupiji,
zatim da je Benedikt, prethodnik sadanjeg kalokog nadbiskupa, a zatim i
sadanji kaloki nadbiskup gradio na mnogim mjestima tvrave za vojsku, to
je sve skupa kotalo mnogo novca, radi progona navodnih heretika, te da je
kralj Bela traio da se Bosanska crkva podloi kalokoj. Pokreta svega bio je u
prvom redu kaloki nadbiskup, a to nam potvruje i podatak da je istovremeno
javljao u Rim kako se sprema kriarska vojna na heretike u Bosni. Papa mu je
povjerovao i poslao mu 1246. (3. kolovoza) kriarski znak, postavivi ga ujedno
svojim legatom u Bosni uz ovlasti da sve to s vojskom u Bosni opljaka, moe
podijeliti kriarima i potomcima poginulih.110 Iz pisma istoga pape od 30. si-
jenja 1247. doznajemo kako je kralj Bela zavaravao papu.111 Obeavao mu je,
naime, da e svom estinom navaliti na tobonje heretike u Bosni i unititi ih,
a istovremeno je od pape traio da Bosansku crkvu podvrgne Kaloi. Namjere
ugarskih crkvenih i svjetovnih vlasti u Bosni, kao neko u Slavoniji, jo se ja-
snije oituju u pismu pape Inocenta IV. iz iste godine 1247. (26. kolovoza).112
Pismo je upravljeno urskom biskupu Adolfu, opatu cistercita de Egres i prioru
dominikanaca u Ugarskoj. Papa se u njemu najprije poziva na molbu kalokog
nadbiskupa Benedikta i na bosanskog biskupa Ponsu koji su ga izvijestili da je
Bosanska crkva i biskupija, koja je podlona Svetoj Stolici, potpuno zastranila
u herezu i da nita nije pomoglo to je kaloki nadbiskup i njegov prethodnik
osvojio velik dio Bosne, gdje je proliveno mnogo krvi i izginulo mnogo ljudi,
te da je Kaloka crkva, koja ima vremenitu vlast u toj zemlji, imala velike ma-
terijalne trokove i da je iz te zemlje odvedeno mnogo tisua heretika. Stoga
navedeni kaloki nadbiskup Benedikt i bosanski biskup Ponsa, zajedno s kra-
ljem Belom, mole papu da Bosansku crkvu podredi Kalokoj nadbiskupiji jer,
navodno, nema nikakve nade da se ona zemlja svojevoljno vrati u krilo prave
vjere, a papa spomenutoj trojici nareuje da ispitaju stanje te ako pronau da
je onako kako je izvjeeno, neka Bosansku crkvu sa svim njezinim pravima
u ime pape i neopozivo podvrgnu Kalokoj nadbiskupiji.113 Time je bila zape-
110
ISTO, 298.-299.
111
ISTO, 310.-311.
112
ISTO, 322.-323.
113
ISTO.
114
ISTO, 341.-342.
115
ISTO, 342.
116
ISTO, 420., 460.-461., 481.-483., 493.-494., 496.-497.
117
Codex diplomaticus, IV., 494.-495.
118
Codex diplomaticus, VI., 357.-358.
119
ISTO, 378.-379.
120
Codex diplomaticus, VII., 1.-2.
121
ISTO, 24.
122
Vjekoslav KLAI, Povijest Hrvata, II., Zagreb, 1900., 14. (V. KLAI, Povijest Hrvata).
123
Codex diplomaticus, VIII., 47.-48.
124
ISTO, 535.-536.
125
Codex diplomaticus, IX., 241.-244.
126
Dokumenti su se nalazili u Krmendskom arhivu, bombardiranom u Drugom svjetskom
ratu, a objavio ih je s krivom datacijom Ljudevit THALLOCZY, Studien zur Geschichte Bo-
sniens und Serbiens, Leipzig, 1914., 7.-16.; u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu, XVIII.,
(1906.), 403.-408.; te u Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der Herzegovina, Bd.
XI., 239.-244. Tono ih datira Ferdo II, Iz arkiva u Krmendu, Vjesnik Kr. hrvatsko-
dalmatinsko-slavonskog zemaljskog arkiva, VII., Zagreb, 1905., 209.-228.
127
Codex diplomaticus, IX., 241.-244., 354.-355.
128
ISTO, 241., 243.
129
Codex diplomaticus, X., 326.-327.
130
ISTO, 250.-251.
131
ISTO, 526.-527.
132
ISTO, 525., 527.
133
Luka WADDING, Annales Minorum, Firenza, 1932., tom. VII., 275. (L. WADDING,
Annales Minorum) i mnogi drugi.
134
Codex diplomaticus, XI., 137.-139.
taj spor rijeen, ali je zasigurno biskup Lovre diplomatski opravdavao traenje
desetine za bosansku stolnu crkvu.
Izvrsna suradnja bosanskog vikara fra Peregrina s bosanskim banom Stje-
panom II. Kotromaniem obeavala je uspjeh u obnavljanju vjerskog ivota i
opeg stanja u Bosni. Njihovom smru proces je spoetka bio zastao, jer je mla-
di Stjepanov nasljednik, neak mu Tvrtko, u poetku svoga banovanja imao
problema oko politike vlasti. Ipak ga godinu dana prije Peregrinove smrti
(1356.) nalazimo godine 1355. u akovu kako izdaje ispravu u Peregrinovoj
nazonosti, nazivajui ga svojim duhovnim ocem.135 Nakon osiguranja politi-
ke vlasti, Tvrtko je revno poradio na sreivanju vjerskih prilika u Bosni, pa ga
se s pravom moe nazivati katolikim vladarom.
Nakon smrti ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Velikog godine 1382.
(12. rujna) i kralja Tvrtka I. god. 1391. (prva polovica veljae) i u Bosni nastaju
velike smutnje. Dubrovanin Ivan Gunduli u pismu vojvodi Sandalju godi-
ne 1404. (8. kolovoza) u jednoj je reenici ocrtao stanje u Bosni nakon smrti
Tvrtka I., kazujui kako se u knjigama od potopa svijeta ne moe nai da se
svijet toliko vrtio koliko danas.136 U svojoj tenji za proirenjem, Dubrovani
godine 1333. dolaze preko bosanskog bana Stjepana II. u posjed poluotoka
Rata, Stona i Prevlake; god. 1399. dobivaju od kralja Ostoje Primorje (Nove
zemlje); god. 1419. kupuju od Sandalja polovicu Konavala, a drugu polovicu
kupuju od Radoslava Pavlovia godine 1427., s kojim su vodili dug i iscrpljujui
rat (1430.-1432.). Stanovnitvo tih novih zemalja Dubrovani privode s tako
zvane bosanske vjere na katoliku.137 Meutim, upravo iz tih burnih vremena
sauvani su izvori koji nam svjedoe o vjerskim zbivanjima u Humu i Bosni.
Episkup bosanske crkve pisao je 8. sijenja 1404. znamenito pismo Dubrovniku
u svezi s Pavlom Kleiem. Za vrijeme dida Radomira (takoer 1404.) napisao
je krstjanin Hval svoj glasoviti kodeks. Oko godine 1407. napisan je i poznati
Butkov kodeks, Hrvojev misal. Niz drugih pisanih izvora svjedoe o predsta-
vnicima Crkve bosanske koji su imali velik ugled na kraljevskom bosanskom
dvoru. Oni su bili suci u mnogim sporovima, a njihove kue utoita nevoljni-
135
Codex diplomaticus, XII., 269.-270.
136
Medo PUCI, Spomenici srbski , I., Beograd, 1858.-1862., 57. (M. PUCI, Spomenici
srpski).
137
L. PETROVI, Krani Bosanske crkve, 118.-119., bilj. 134., prema Restiju.
138
L. PETROVI, Krani Bosanske crkve, 118., bilj. 132., prema E. Fermendinu.
139
A. THEINER, Vetera monumenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia, I.,
(1198.-1549.), Romae, 1863., 388.-389.; Pejo OKOVI, Bosanska kraljevina u prijelo-
mnim godinama 1443-1466, Banja Luka, 1988., 136 i drugi.
140
D. FARLATI, Illyricum sacrum, IV., 257.
141
A. THEINER, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, II., 235.
142
Franc MIKLOI, Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae Bosnae Ragusii, Vien-
nae, 1858., 440 (F. MIKLOI. Monumenta).
143
L. PETROVI, Krani Bosanske crkve, 121.-122.
144
ISTO, 122.
da Bosanska crkva, slino kao ni drava, zbog toga nikad nije mogla potpu-
no uivati svoju lokalnu vjersko kransku slobodu. Kralj se Toma nastojao
prikazati pred papom da eli katoliku Bosnu, iako se to moe opravdavati
diplomacijom jer je bio pritisnut i od Turaka, a onaj koji mu je zasigurno mo-
gao pomoi, naime ugarsko-hrvatski vladar, nije mu htio dovoljno pomoi jer
bi time ojaao onoga koji krnji prava Krune Sv. Stjepana. Meutim, ostaje
injenica da su Tomaevi prethodnici i nasljednici bili katolici, kako nam to
govore njihove isprave. Papama je bilo stalo do Bosne, ali ni oni nisu mogli
preko prava Krune Sv. Stjepana, u koja je, kako smo vidjeli, ulazila i Bosna i
Hum. Stoga je vrhunac svega bilo dokazivanje pape Pija II. kralju Matijau da
Rim ima dobre nakane te da se ne radi o osnivanju novih biskupija u Bosni,
nego o spasu te zemlje od islama.145 Pritisnut sa svih strana, Toma slamku
spasa vidi u papi. Zato godine 1461. alje trojicu svojih odlinika patarena,
Jurja Kuinia, Stojsana Tvrtkovia i Radmila Vuinia, u Rim da na izvoru
piju istu vodu katolike vjere. Tom gestom Toma stjee potpuno povjerenje
pape Pija II., ali ga ve u kolovozu iste, 1461. godine vie nema meu ivi-
ma. Da Tomaeva opredijeljenost za katolianstvo nije bila lana, potvruju
izgraene katolike crkve u vrijeme njegova kraljevanja Bosnom, kao to je
crkva Sv. Tome u Vranduku, Sv. Jure u Jezeru, Sv. Marije u Virbenu, u Verlau,
Otinovcima kod Kupresa, Presvetog Trojstva i druge,146 a da se i ne govori o
potpomaganju franjevaca. Njegovo djelo nastavlja nasljednik mu i sin Stjepan
Tomaevi, koji se papi proroanski ispovijeda i trai od njega in kranske
ljubavi i zatite u slanju krune i svetih biskupa, na to mu je papa doista poslao
krunu i svoje poslanike koji ga pod jesen godine 1461. u Jajcu okrunie za ka-
tolikog vladara. Taj je in budio nadu da je kranski svijet napokon doao k
sebi. Meutim, samo dvije godine kasnije pokazat e se sva slabost kranskih
vladara, osobito ugarsko-hrvatskoga kralja, kojega je crv sumnje izgrizao zbog
sumnje da se krnje prava Krune Sv. Stjepana. Svi vapaji pape Pija II. i njegova
tienika kralja Stjepana Tomaevia kranskim vladarima, osobito Mleani-
ma i Ugrima, bijahu uzaludni. Bosna pade godine 1463. pod Turke, a time u
145
Pii II Commentarii rerum memorabilium que temporibus suis contigerunt, Ad codicum
fidem nunc primum editi ab Adriano van Heck, Citt del Vaticano, Biblioteca Apostolica Vati-
cana, 1984., voll. II., (Studi e Testi 313), lib. XI., str. 684.
146
L. PETROVI, Krani Bosanske crkve, 124.
propast povue i prava Krune Sv. Stjepana i stoljetne plodove Katolike crkve.
Svi kasniji pokuaji, osobito osnivanje Jajake i Srebrenike banovine, samo su
bili pokuaji umirenja savjesti kranskih vladara.
Napokon, to je bila srednjovjekovna Bosanska crkva i tko su bili bosan-
sko-humski krani? Oni su veim dijelom bili pripadnici naroda koji je ivio
na teritoriju od Zadra, Trogira, Splita, Omia, Makarske i ostalih hrvatskih
obalnih mjesta i otoka naseljenih hrvatskim ivljem, pa sve do istone Bosne,
a osobito su bili grupirani na teritoriju sredinje Bosne, odnosno krajeva u ko-
jima su se nalazila stolna mjesta i posjedi bosansko-humskih vladara. Tek su
pojedinci doli sa strane i postali lanovi te kranske zajednice, koja je nastala
u krilu Katolike crkve. Katolika Bosanska biskupija postojala je prije negoli
se uope postavljalo pitanje pravovjernosti bosanskih i humskih krana. Poe-
tkom XIII. st. papinski se mjerodavni predstavnici osobno uvjeravaju da su ti
lokalni krani pravovjerni, a problemi nastaju kad ugarske crkvene i dravne
vlasti preuzimaju ulogu Rima. Rezultat toga jest izmjetaj sredita Bosanske
biskupije, a prije toga njezino izdvajanje iz jurisdikcije Splitske, Barske i Du-
brovake metropolije. Na jednoj je strani bila oslabljena Bosanska biskupija i
bosanski vazalni vladari, a na drugoj jaka ugarska crkvena i politika vlast, koja,
nakon osnutka Zagrebake biskupije, nestanka hrvatskog biskupa i niza ugar-
skih ljudi na splitskoj nadbiskupskoj stolici, guta i razjedinjuje Bosansku bisku-
piju, izmjeta njezino sjedite i podvrgava je glavi ugarske Crkve. Pri tome su,
dodue, pojedini pape pokuavali nastale probleme rjeavati na najbolji nain,
ali ipak su glavninu ovlasti preputali ugarskoj monoj Crkvi i vlasti. Protest
dubrovakog nadbiskupa nije urodio nikakvim rezultatom, pa je na koncu bo-
sanska i kasnije bosansko-humska crkvena zajednica nastavila djelovanje izvan
slubene Katolike crkve, ime je silom prilika zateena u neposluhu crkvene
discipline, ali ne, prema mom uvjerenju, i u krivovjerju. Bosansko-humski kr-
ani, koji se nisu pridruili Turcima ili izginuli od njih, i njihov posljednji did,
sklanjali su se u krajeve hercega Stjepana i njegovih sinova Vladislava i Vlatka
te u dalmatinske gradove i na otoke. Njihov nestanak potvrda je da su bili ui-
stinu pravi krani, jer je islam takve smatrao najveim nevjernicima i stoga ih
najee trijebio.
SUMMARY
In a letter from Vukan, the ruler of Duklja, we discover that king Eme-
rik was angry at Bosnian ban Kulin and compelled him to send the heretic
delegates to Pope Innocent III in order for him to test their faith. Emerik
acted out of political self-interest, and the Pope was convinced that it was for
the good of religion, so, in his letter from 1200 (October 11.), Innocent III
expressed great faith in the Hungarian king to banish many alleged Patarenes
from Bosnia that were previously banished from Split and Trogir by bishop
Bernard. The next letter from Pope Innocent from 1202 (November 21.) in-
dicates that Emerik did nothing but made Kulin banish the alleged heretics
from his country.
The Popes aimed at eradicating the infamous heresy from Bosnia, and
later Hum, and Hungarian rulers and bishops had political ambitions with
the latter oering their full support to the former. Before and at that time,
in their copious reports to Rome, the bishops persistently fabricated cases of
heretic outbreaks in Bosnia and blamed the ban and bishop of Bosnia. They
claimed that Ban Ninoslav also subscribed to the heresy, thus his land and
properties were placed under control of the archbishop of Kalocsa. King Bela
IV, the archbishop of Kalocsa and the newly appointed Bosnian bishop Ponsa,
a Hungarian man, did not only remove the Glagolitic bishops from their posi-
tions in Bosnia but they also took the Bosnian bishopric out of the jurisdiction
of the archbishopric of Dubrovnik and placed it under the command of the
archbishopric of Kalocsa. After some hesitation, Pope Innocent IV ordered
the subjugation of Bosnian bishopric to the archbishopric of Kalocsa on Au-
gust 26, 1247.
Isto tako Dini bosansko-humske krstjane vidi kao inilac prvog reda u
borbi protiv zavojevakih pokuaja Ugarske i katolike crkve. Dominik Man-
di jaanje uticaja bosansko-humskih krstjana na politiki i drutveni ivot
vidi koncem XIV i poetkom XV vijeka i kae da se uticaj tada javlja jaanjem
uticaja velikakih kua Hrvatinia, Pavlovia i Kosaa koje su bile pristae i
vjernici bogomilske crkve...te je sasvim naravno preko njih crkva bosanskih
krstjana vrila jak utjecaj na bosanski javni i dravni ivot.
Uglavnom, kada se nastoji denisati politiki i drutveni uticaj bosan-
sko-humskih krstjana u srednjovjekovnoj Bosni i Humu potuje se miljenje
akademika Ante Babia koji je istakao nekoliko njihovih bitnih karakteristika
i odrednica: bili su garant vladarskih darovnih povelja i u njima sadranih
obaveza prema vlasteli, posrednik i arbitar u sporovima izmeu vladara i vla-
stele i garant postignutih ugovorenih utananja i uvar o tome uspostavljenih
dokumenata. Najsigurniju potvrdu tih tvrdnji profesor Anto Babi nalazi u
jednoj nedatiranoj povelji iz tree decenije XIV vijeka, kojom je bosanski ban
Stjepan II Kotromani zajedno sa bratom Vladislavom u hii velikog gosta
Radivoja pred djedom velikim Rodoslavom i pred gostom velikim Rado-
slavom i starcima Radomirom, unborom i Vukom i pred svom crkvom i
pred Bosnom, potvrdili Vukoslavu Hrvatiniu sva prava i privilegije u ranije
darovanim upama.
Anto Babi s pravom tvrdi da se heretika Crkva bosanska javlja kao
ravnopravan garant sa bosanskom vlastelom, preuzimajui odgovornost da e
prava vlastelina steena vladarevom poveljom biti potovana. Jo sigurniju po-
tvrdu nalazi u povelji koja se smjeta izmeu 1370. i 1374. godine kada je
bosanski ban Tvrtko sa bratom Vukom i majkom darovao tri sela Stjepanu Raj-
koviu za zasluge iz vremena kada su Tvrtko i Vuk bili u sukobu. Ban Tvrtko
ga je predao u vjeru djedinu i sve crkve bosanske i svih krstjana obavezujui se
da mu se ne moe svri vjera krstjanska ni za jedan uzrok to ga ne bi sudio
djed i dva strojnika i sa njima tri vlastelina dokle je u Bosni crkve Boje.
Slinu je obavezu prihvatio i kralj Stjepan Toma 1446. godine poveljom
izdatoj sinovima vojvode Ivania Dragiia, obavezujui se da im reeni posjedi
i prava ovom poveljom, ne mogu porei ni potvoriti ni na manje donesti ni
za jednu neviru ni zgrnu kraljevstvu naemu, to ne bi bilo ogledano didom i
crkvom bosanskom i dobrim Bonjanima. Kralj Stjepan Toma je ovu povelju
sa svim vie pisanim predao gospodinu didu Miloju i didu kon dida u ruke
crkvene.
pod imenima katari ili albigenzi, izazvalo je optu zabrinutost crkvenih i svje-
tovnih vlasti.
Papa Inocent III, kao protivmjeru 1201. godine odobrio je Pravila katoli-
kih poniznika (Humilisti catholici) u koja su ukljuena neka pravila obra-
enih patarena iz Milana. Na taj nain papa je odobrio mnoge njihove obiaje,
nepoznate katolikoj Crkvi. Sigurno je ovaj podatak od interesa za pravilnu
interpretaciju vjerskih prilika i u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi imao odre-
ene odjeke i kod koncipiranja Bilinopoljske izjave kao i historijskih dokume-
nata koji su nastali prije i poslije same izjave.
Hereza je u srednjem vijeku nastala prije svega na opim zahtjevima za
korjenitim reformama drutvenog i crkvenog ivota, a razvijala se ve sa pr-
vim vijekovima historijskog trajanja kranske Crkve. Razmah je doivljava-
la prema razliitim prilikama, mogunostima u srednjovjekovnim dravama
i drutvima, prema razliitim strujama i pravcima, pribliavajui se ponekad
manihejstvu, pavlikijanstvu, masilijanstvu, gnosi a esto i ortodoksnom kr-
anstvu.
Vjerovatno su mnogobrojne objektivne i subjektivne okolnosti uticale da
se hereza nije mogla tretirati u pojedinim evropskim srednjovjekovnim dru-
tvima kao statina pojava u svim vjerskim, drutvenim, politikim, socijalnim
prilikama i odnosima. U historijskoj literature to je vrlo plastino objanjeno
da hereza nije mogla da bude nezavisna od ekonomske i politike baze koja je
diktirala i reprodukovala takve odnose.
Prema srednjovjekovnim uvjerenjima prava kranska vjera sastoji se od
dobrovoljnog prihvatanja Isusa Krista i svega onoga to propovijeda. Vjerni-
ci prihvataju sve ono to propovijeda kranska Crkva a heretici samo onaj
dio koji je preporuljiv za njihovo vjerovanje. Heretiko uenje moe ignorisati
pravu vjeru, ono je suprotstavljeno vjeri.
Inae, pojam hereza, oznaava etimoloki i izvorno izbor i ono izabrano,
meutim, znaenje je sueno na izbor religijskih doktrina. Hereza je grijeh po
prirodi, jer je destruktivna prema kranstvu i kako je to na zanimljiv nain
obrazloio jedan od srednjovjekovnih kontraverzista njena zloba se mjeri savr-
enou kojom dui oduzima Bogom dati dar.
U Bilinopoljskoj izjavi iz 1203. godine, Nos priores illorum hominum,
obavezuju se da nee si aliquo tempore deinceps sectati fuerimus hereticam
prauitatem pomagati savjetom ostale brae, birati ubudue prelatum a ro-
godina kasnije i oko sklapanja mira. Kod istog vojvode od 1437. godine nalazio
se u slubi i Radain krstjanin koji je u dva navrata 1438. godine zajedno sa
Jurajem krstjaninom uestvovao u pregovorima sa Dubrovanima.
Krstjanin Dmitar je bio u slubi vojvode Sandalja Hrania i u vie je
navrata u Dubrovnik nosio njegov novac ili ga je podizao iz depozita Sandalja
Hrania. U slubi vojvode Sandalja Hrania je od 1419. do 1430. godine bio
Dmitar krstjanin a jedno vrijeme i Divac krstjanin.
Istim poslom su za hercega Stjepana Vukia Kosau iz Dubrovnika podi-
zali depozit Radain krstjanin, Tvrdislav krstjanin i erjenko krstjanin.
Historijski izvori biljee da su se kod hercega Stjepana Vukia Kosae nala-
zili krstjanin Radain, krstjanin Radelja, krstjanin Tvrdisav, krstjanin
erjenko i krstjanin Radivoj. U slubi kod Petra Dinjaia nalazio se 1450.
godine Radonja krstjanin.
Odreeni spomeni bosansko-humskih krstjana nalaze se i na steci-
ma tako se krstjanin Radain spominje na steku kod Gorada, krstjanin
Ostoja na steku iz Zgunje i krstjanin Petko kod Sokolgrada.
Prema raspoloivim podacima to bi bili bosanski krstjani koji se spomi-
nju i koji su odreivali drutvene i politike prilike srednjovjekovne Bosne do
njenog politikog sloma 1463. godine. Odnos bosanskih krstjana, njihovo
mjesto u ukupnoj strukturi srednjovjekovne Bosne ne moe se tumaiti kao
klasini odnos srednjovjekovne drave i dravne vjere. Razlozi tome su brojni,
posebno to se esto problem dravne vjere pojednostavljuje te brojne istraiva-
e stavlja pred kunju u izricanju konanog suda o poloaju bosansko-humskih
krstjana u drutvenom i politikom ivotu srednjovjekovne Bosne i Huma.
Svi identikovani historijski izvori ukazuju da su u dugom vremenskom
periodu od kraja XII vijeka do politikog sloma srednjovjekovne bosanske
drave 1463. godine bosanski krstjani zauzimali vano, esto i odluujue
mjesto u politikom i drutvenom ivotu srednjovjekovne Bosne. Oni su pred-
stavljali ugledniji i reprenzetativniji dio drutva i imali su odgovornu ulogu
koja nije imala premca u srednjovjekovnom bosanskom drutvu. Svi ponue-
ni primjeri postavljaju drutvenu i politiku poziciju bosanskih krstjana na
drugaiju i kvalitetniju ravan, a to je imalo poseban uticaj na brojne segmente
srednjovjekovnog bosanskog drutva.
SUMMARY
2
O ranoj fazi razvoja dravne organizacije na tlu srednjovjekovne Bosne: Anto BABI,
O pitanju formiranja srednjevjekovne bosanske drave, Radovi Naunog drutva BiH, III.,
Sarajevo, 1955.; Nada KLAI, Srednjovjekovna Bosna. Politiki poloaj bosanskih vladara do
Tvrtkove krunidbe (1377.), Grafiki Zavod Hrvatske, Zagreb, 1989.
3
O tome: Krunoslav DRAGANOVI, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena
do godine 1463., I., Drugo izdanje, Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo, 1991.,
705. i dalje.
4
Usp. Imre BOBA, Djelovanje slavenskih apostola sv. Konstantina i Metoda i poetak
bosanske biskupije, u: Kranstvo srednjovjekovne Bosne. Radovi simpozija povodom 9. stoljea
spominjanja bosanske biskupije (1089.-1989.), Studia Vrhbosniensia 4., Vrhbosanska teolo-
ka kola, Sarajevo, 1991., 125.-142.
5
O povijesnom fenomenu graninosti jugoistone Europe: Balduin SARIA, Die antiken
Grundlagen der sdosteuropischen Kulturen, Vlker und Kulturen Sdosteuropas. Kulturhi-
storische Beitrge, Sdosteuropa. Schriften der Sdosteuropa-Gesellschaft im Namen der
Sdoseuropa-Gesellschaft herausgegeben von Wilhelm Glich, 1. Band, Sdosteuropa-
Verlagsgesellschaft m.b.H., Mnchen, 1959.
6
Usp. N. KLAI, Srednjovjekovna Bosna, 81.-86.; uro BASLER, Bosanska crkva za vla-
davine bana Kulina, Prilozi instituta za istoriju u Sarajevu, IX./1., Sarajevo, 1973.
7
Werner CONZE, Ostmitteleuropa. Von der Spatantike bis zum 18. Jahrhundert, C. H. Beck,
Mnchen, 1993., 31.-32.; Oscar HALECKI, Borderlands of Western Civilization. A History
of East Central Europe, The Ronald Press Company, New York, 1952., 79.-81.; Dimitri
OBOLENSKI, Vizantijski komonvelt, Prosveta-SKZ, Beograd, 1991., 283.-289. Naslov
izvornika: The Byzantine Commonwealth, 1971.
8
Jaroslav IDAK, Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, Sveuilina naklada Liber, Za-
greb, 1975., 183.-209.
9
Leon PETROVI, Krani bosanske crkve (krstiani cr kve bosnske), Dobri Pastir, Sarajevo,
1953., 13.-14.
10
I. BOBA, Isto, 139.
11
Marian WENZEL, Bosanski stil na stecima i metalu. Bosnian Style on Tombstons
and Metal, Sarajevo - Publishing 1999., 131. Usp. John V. A. FINE, Jr., The Late Medieval
Balkans. A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest, The
University of Michigan Press, 1987., 481.
12
Paul Robert MAGOCSI, Historical Atlas of East Central Europe. A History of East Cen-
tral Europe, Volume I., University of Washington Press, Seattle & London 1993., 42.
13
John V. A. FINE; Jr., The Bosnian Church: A new Interpretation. A Study of the Bosnian
Church and Ist Place in State and Sociaty from the 13th to the 15th Centuries, East European
Monographs, No. X., East European Quarterly, Boulder, Distributed by Columbia Univer-
sity Press, New York and London, 1975., 252.; Chronica Ragusina Junii Restii (ab origine
urbis usque ad annum 1451.) item Joannis Gundulae (1451.-1484.), Monumenta Spectantia
Historiam Slavorum Meridionalium (dalje: MSHSM), Volumen vigesimum quintum, Scri-
ptores, Volumen II., Zagrabiae 1893., 264.
14
Taj pojmovni par, odnosno konfesionalni dualizam bosanskih vladara i vlastele precizno
su oznaili Dubrovani, kada su se 14. travnja 1442. zavjerili kralju Tvrtku II. da njegov
poklad srebra nee nikom predati i da e s njim postupati onako kako on bude upisao pred
redovnici rimske vere ili vere bosanske. Ljubomir STOJANOVI, Stare srpske povelje i pisma,
I., Beograd Sremski Karlovci, 1929., 516. Koncem 1403., u vrijeme rata s kraljem Ostojom,
izdali su Dubrovani svojim poslanicima u Ugarskoj uputu da kralju Sigismundu objasne da
su na podruju Primorja to im ga je darovao bosanski kralj morali utroiti mnogo novaca
da urede tamonja sela i obrate stanovnike iz vjere bosanske na kranstvo (et convertir li ha-
bitanti de la fede Bosignana al christianesimo). Jzsef GELCICH Lajos THALLCZY,
Diplomatarium relationum reipublicae Ragusanae cum regno Hungariae, Budapest, 1887., 153.
(19. XII. 1403.); Marko PEROJEVI, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena
do godine 1463., knjiga I., drugo izdanje, Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo,
1991., 403. Regulirajui 19. srpnja 1453. odnose sa sinom Vladislavom, svoju konfesionalnu
orijentaciju oslonjenu na vjeru bosansku posvjedoio je herceg Stjepan Vuki Kosaa, navo-
dei kao svidoke i sreditelje vire nae dida bosanskoga i s njim 12 poglavitih krstjana i 12 naih
plemenitih vlastela. Franjo MIKLOSICH, Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae,
Bosnae, Ragusii, Viennae, 1858., 461.
15
Lajos THALLCZY, Istraivanja o postanku bosanske banovine sa naroitim obzirom
na povelje krmendskog arkiva, Glasnik Zemaljskog Muzeja (dalje: GZM), XVIII., Sarajevo,
1906., 403.; Aleksandar SOLOVJEV, Vlasteoske povelje bosanskih vladara, Istorisko-pra-
vni zbornik, I., Sarajevo, 1949., 89.
16
L. THALLCZY, Isto, 404.-405.
17
J. FINE, The Bosnian Church, 174.
18
Walter ULLMANN, Principles of government in the Middle Ages, Barnes & Noble, New
York, 1961., 55.
19
O deifikaciji vladarove linosti posredstvom Crkve: W. ULLMANN, Isto, 140.
20
O tome na vie mjesta: Aleksandar SOLOVJEV, Saint Gregoire, patron de Bosnie, By-
zantion, Revue Internationale Des Etudes Byzantines, Actes Du VII. Congres Des Etudes
Byzantines Bruxelles 1948.-1., Bruxelles, 1949.
cara Duana, gdje je vladar jo za ivota oslovljavan kao sveti 21, proglaava
se bosanski ban inkarnacijom jednoga sveca. On je bio dran (i sam se drao)
preobraenim u Svetoga Grgura, pred svojim je vazalima bio utjelovljenje toga
tajanstvenog sveca na bosanskoj zemlji.22 Vladarska intitulacija precizno je
odraavala poloaj odreenog vladara, poloaj njegove drave u hijerarhijskom
sustavu pravnih predodbi srednjega vijeka i odnos prema velikim sreditima
kranstva unutar kranske ekumene.23 Osim to je bila izraz politike lo-
zoje, intitulacija je bila najkrae izloeni politiki program.24
Kako je ve istaknuto, potraga za izvornim smislom te intitulacije, koja
se prema dostupnim izvorima odrala neto vie od 40 godina (1326./29.-13-
70./74.)25 vodi u podruje bizantskoga commonvealtha i svijet legitimistikih
predodbi izgraenih pod utjecajem bizantske vladarske titulature. Ona je
izraz samostalnosti i nezavisnosti tih drava.26 Odavno je zapaeno da u po-
veljama izdatim Dubrovniku, nema spomena o svetom Grguru, to po svemu
sudei znai da se ta intitulacija rabila iskljuivo unutar Bosne.27 Neto slino
21
Georgije OSTROGORSKI, Avtokrator i samodrac, Glas Srpske Kraljevske Akademi-
je, CLXIV., Drugi razred, Filosofsko-filoloke, drutvene i istoriske nauke, 84., Beograd,
1935., 138.-139.; A. SOLOVJEV, Vlasteoske povelje bosanskih vladara, 89.; A. SOLO-
VJEV, Saint Gregoire, patron de Bosnie, 278.
22
A. SOLOVJEV, Saint Gregoire, patron de Bosnie, 274., 277.
23
G. OSTROGORSKI, Isto, 97.; usp. A. SOLOVJEV, Isto, 275.
24
Andrija VESELINOVI, Drava srpskih despota, Novinsko-izdavaka ustanova, Voj-
ska, Beograd, 1995., 48. i dalje.
25
Vidi dalje u tekstu.
26
G. OSTROGORSKI, Isto, 121.
27
A. SOLOVJEV, Vlasteoske povelje bosanskih vladara, 89. Slinim se mehanizmom nakon
proglaenja za cara, osobito u odnosima s Bizantom, sluio i Karlo Veliki, rabei metodiki
model kojim se sredstvo legitmiranja prilagouje konkretnim politikim prilikama. Tako se
izmeu 29. svibnja 801. i 9. svibnja 813. Karlo titulirao: Karolus serenissimus augustus a Deo
coronatus magnus pacificus imperator Romanum gubernans imperium, qui et per misericordiam
Dei rex Francorum et (atque) Langobardorum. Uz carsku, zadrao je Karlo i kraljevsku titulu,
to je jasna distinkcija u odnosu na bizantskoga basileusa. Nakon to je u Aachenu u ljeto
812. preko bizantskog poslanstva slubeno priznat kao basileus, spremio je Karlo poetkom
813. poslanstvo bizantskom caru s pismom i intitulacijom bez spomena rimskoga imena:
Karolus divina largiente gratia imperator et augustus idemque rex Francorum et Langobardo-
dogaalo se u Rakoj pod Stefanom Nemanjom, koji je poslije 1168. titulu sa-
modrca rabio prvenstveno u dokumentima upuenim domaim adresatima.28
Kao to su intitulacije bugarskih, srpskih i ruskih vladara-samodraca tre-
bale naglasiti ... osloboenje od idealne subordinacije prema Vizantiji29, izra-
avala je intitulacija Stjepana II. njegovu neovisnost prema Rimu i Katolikoj
crkvi, do trenutka kad je, zahvaljujui franjevcima, prihvatio katolianstvo. Na
kraju kazivanja o Savinu posveenju Domentijan istie da ubudue srpski arhi-
episkopi radi posveenja ne moraju ii u Carigrad jer, s Bojom pomoi, Savina
otadbina moe postati samostalna: samoosvetenoy biti otstvoy iego, iakoe i
Boiejo pomotijo samodravno iest.30
Uloga Crkve bosanske kao uvara dravnoga poretka, povezanost crkvene
hijerarhije s banskim dvorom, ije pojedine darovnice osigurava svojom vje-
rom, i svijet njezinih teolokih predodbi snano se zrcale iz sadraja sankcija
vladarskih isprava. U uskoj vezi s kultom svetaca svojstvenim Istonoj crkvi, u
31
L. THALLCZY, Isto, 407., 408., 409., 410., 411. U povelji kralja Stjepana Ostoje
izdanoj Dubrovanima pod Visokim 4. prosinca 1409. formula zakletve sadrava i spomen
318. svetih otac, ie sut va Nikejo. F. MIKLOSICH, Monumenta Serbica, 273. i na vie
drugih mjesta; Jaroslav IDAK, Pravoslavni Istok i Crkva bosanska, Savremenik, 9./XX-
VII., rujan 1938., 788.; J. IDAK, Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, 256., nap. 40.
Sv. Nikola, biskup mirski ije je ime ponio prvi franjevaki samostan u Bosni nalazio se
takoer meu 318 biskupa na saboru u Nikeji. Julijan JELENI, Kraljevsko Visoko i samostan
sv. Nikole, Sarajevo, 1906., 48.
32
Tadija SMIIKLAS, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, Jugosla-
venska akademija znanosti i umjetnosti (dalje: JAZU), IX., Zagreb, 1911., 243.
33
Mavro ORBINI, Kraljevstvo Slavena. Prevela Snjeana Husi. Priredio i napisao uvodnu
studiju Franjo anjek. Povijest hrvatskih politikih ideja. Golden marketing Narodne no-
vine, Zagreb, 1999., 414.
34
Citirano prema: J. IDAK, Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, 230.; Usp. A. SOLO-
VJEV, Saint Gregoire, patron de Bosnie, 278., nap. 3.
35
Ivan RENGJEO, Novci bosanskih banova i kraljeva, GZM, Sarajevo, 1943., 248.-250.,
273.-278. Vladar na prijestolju s maem poloenim preko koljena jedan je od ustaljenih mo-
tiva u heraldikim prikazima srpskih vladara na novcima: Sergije DIMITRIJEVI, Pro-
blemi srpske srednjovekovne numizmatike, Istorijski Glasnik, 1.-2., Beograd, 1957., slike, 2.,
8., 9., 12. i 13.
36
Smilja MARJANOVI-DUANI, Vladarske insignije i dravna simbolika u Srbiji od
XIII do XV veka, SANU, Posebna izdanja, Knjiga DCXXIII., Odeljenje istorijskih nauka,
knjiga 18., Beograd, 1994., 144.
37
Kult Sv. Dimitrija rairio se iz Soluna po cijelom Istoku meu pravoslavnim Slavenima,
ali nije bio nepoznat ni meu Hrvatima junog Jadrana, Zadra, Zagreba, poekoga kraja,
Srijemske Mitrovice i Burgenlanda Gradia. Njegovo ime nosio je i hrvatski kralj Zvo-
nimir. Leksikon ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kranstva, Kranska sadanjost,
Zagreb, 1990., 203.
38
I. RENGJEO, Isto, 279.
39
S. DIMITRIJEVI, Isto, 96.-97.
40
Erich HOFFMANN, Coronations and Coronation Ordines in Medieval Scandinavia,
CORONATIONS Medieval and Early Modern Monarchic Ritual, Edited by Jnos M. Bak,
University of California Press, Berkeley Los Angeles Oxford, 1990., 128.
41
Elisabeth VESTERGAARD, A Note on Viking Age Inaugurations, CORONATIONS
Medieval and Early Modern Monarchic Ritual, Edited by Jnos M. Bak, University of Cali-
fornia Press, Berkeley Los Angeles Oxford, 1990., 122.
42
Donato FABIANICH, Storia dei Frati Minori dai primordi della loro Istituzione in Dalma-
zia e Bossina fino ai giorni nostri, Zara, 1864., 125.
43
Dubravko LOVRENOVI, Utjecaj Ugarske na odnos Crkve i drave u srednjovjekovnoj
Bosni, Sedam stoljea bosanskih franjevaca, Samobor, 1994., 62.-64.
44
L. THALLCZY, Isto, 407.-408. Za datiranje: Sima IRKOVI, Istorija srednjoveko-
vne bosanske drave, SKZ, Beograd, 1964., 359., nap. 1.
45
A. SOLOVJEV, Vlasteoske povelje bosanskih vladara, 89.; A. SOLOVJEV, Saint Gre-
goire, patron de Bosnie, 278.
46
Imajui to u vidu, za pravo emo dati Nikoli RADOJIU (Obred krunisanja bosansko-
slijedio je brat Stjepana II., otac bana Tvrtka, knez Vladislav, koji je 1353./54.
nastupao u ime nejakoga sina.47 Tako skrojena intitulacija bana bosanskog prije
reektira njezin pravni okvir nego liturgijsko znaenje. U kasnom V. stoljeu
pojavio se naziv sveti otac za papu, a svoju zakonsku potvrdu ova oznaka je do-
bila pod Grgurom VII. Alegoriki govorei, za papu se moe rei da je jednom
nogom stajao na Nebu, a drugom na zemlji. Nijedan papa, meutim, nikad nije
zatraio da bude svet u liturgijskom smislu; naprotiv, oni su isuvie dobro bili
svjesni njihovih osobnih nedostataka.48 Rimski carevi proli su put od shvaa-
nja sebe samih kao boanskih careva do razumijevanja sebe kao careva milou
bojom. Vanost te promjene lei u tome da su carevi napustili zahtjev da budu
istinsko boanstvo na zemlji, priznavi umjesto toga u Bogu podrijetlo njihove
vlasti.49
Za razliku od zemalja istone sredinje Europe eke, Ugarske i Poljske
u kojima se jo od X. st. pod patronatom Katolike crkve razvio kult di-
nastikih svetaca, sluei ostvarenju lojanosti prema dravi50, srednjovjekovna
Bosna prema onome to se sada zna - tu je drutvenu normu usvojila kasnije,
i to izvan velikih Crkava na Istoku i Zapadu. To ne iskljuuje mogunost da je
i prije institucionalnog raskida s Rimom sredinom XIII. st. takav kult u Bosni
bio razvijen, o emu bi ponajprije svjedoila intitulacija bana Ninoslava s ime-
ga kralja Tvrtka. Prilog istoriji krunisanja srpskih vladara u srednjem veku, SANU, Posebna
izdanja, knjiga CXLIII., Odeljenje drutvenih nauka, knjiga, 56., Beograd, 1948., 8.) kada
kae: Verska nestalnost i crkvena pometenost bile su u Bosni tako este i toliko velike, da
se svako obazriv mora vremenski ograniiti dok govori o crkvenoj pripadnosti bosanskih
vladara i velikaa; jer su oni nesumnjivo menjali i veru i crkvu, i po tuoj i po svojoj volji.
47
L. THALLCZY, Isto, 408.-409.; S. IRKOVI, Isto, 122.
48
W. ULLMANN, Isto, 39.-40.
49
W. ULLMANN, Isto, 57. Usp. Hans-Georg BEK, Vizantijski milenijum, CLIO Glas
Srpski, Banja Luka, 1998., 97.-99. Preveo s nemakog Ranko Kozi. Naslov originala:
Hans-Georg Beck, Das Byzantinische Jahrtausend, C. H. Becksche Verlagsbuchhandlung,
Mnchen, 1978.
50
Usp. Jean W. SEDLAR, East Central Europe in the Middle Ages 1000-1500, A Histo-
ry of East Central Europe, Volume III., Editors Peter F. Sugar Donald W. Treadgold,
University of Washington Press, Seattle and London, 1994., 157.-158.; Ivn BERTNYI,
Hungarian Culture in the Middle Ages, A Cultural History of Hungary From the Beginnings
to the Eighteenth Century, Edited by Lszl Ksa, Corvina Osiris Kiad, Budapest, 1999.,
124.-125.
51
Intitulacija bana Ninoslava 22. III. 1240. glasi: Ja veliki ban bosanski Matej Ninoslav po
milosti boijoj. Godine 1249. titulira se: Ja Matej Stipan po milosti boijoj veliki ban bosan-
ski. F. MIKLOSICH, Isto, 28., 32.
52
N. KLAI, Srednjovjekovna Bosna, 275.-276.; Tadija SMIIKLAS, Codex diplomaticus
regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, XII., JAZU, Zagreb, 1914., 269.-270.
53
L. THALLCZY, Isto, 437.-438.
54
Lajos THALLCZY, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Mnc-
hen-Leipzig, 1914., 333.-336.
55
M. PEROJEVI, u: Povijest Bosne i Hercegovine, 310., nap. 96.a; Eusebius FERMEN-
DIN, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab anno
925 usque ad annum 1752, MSHSM, Zagrabiae, 1892., 40.-42., br. 217. pod datumom 31.
X. 1374. L. THALLCZY, Istraivanja o postanku bosanske banovine, 443. , s pravilnim
datumom 31. X. 1375.
56
W. ULLMANN, Isto, 96.
57
E. FERMENDIN, Isto, 41., br. 217.
58
J. GELCICH-L. THALLCZY, Diplomatarium, 43.-44.
59
Dominik MANDI, Bogomilska crkva bosanskih krstjana, Chicago, 1962., 398.-399.
60
Tadija SMIIKLAS, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, XIV.,
JAZU, Zagreb, 1916., 249.-250.
61
E. FERMENDIN, Isto, 42.-43., br. 222., 223.
62
E. FERMENDIN, Isto, 34., br. 190.
63
J. IDAK, Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, 254.
64
Milko BRKOVI, Povelja bosanskog kralja Tvrtka I. splitskom nadbiskupu Andriji Gu-
aldo 1390. (30. VIII.), Croatica Christiana Periodica, asopis Instituta za crkvenu povijest
Katolikog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, 22., 1988., 149.-150.; Tadija SMIIKLAS,
Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, XVII., JAZU, Zagreb, 1981.,
312.-313. U duhu smjernica zacrtanih pod Tvrtkom I. nastavljeno je ureivanje odnosa
izmeu Bosne i splitskoga kaptola nakon njegove smrti. Konkretan izraz one su nale naj-
prije u ispravi kojom je Vuk Vuki, kao ban Kraljevina Dalmacije i Hrvatske, 8. studenoga
1391. pod svoju zatitu uzeo Splitsku nadbiskupiju, zatim u ispravi kojom je 10. listopada
1392. splitskom nadbiskupu Andriji dopustio izgradnju utvrde u mjestu Lukac, na teritoriju
njegove nadbiskupije, pored mora. T. SMIIKLAS, Isto, 397.-398., 458.-460.
65
M. BRKOVI, Isto, 147.-148.
66
Usp. Antun DABINOVI, Hrvatska dravna i pravna povijest, Matica hrvatska, Zagreb,
1940., 234.
67
J. SEDLAR, Isto, 305.
68
Pavao ANELI, Pogled na franjevako graditeljstvo XIV. i XV. vijeka u Bosni, Radovi
sa simpozijuma: Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, Izdanja Muzeja grada Zenice,
III., Zenica, 1973., 98.
69
Pavao ANELI, Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara u Milima (Arnautovii-
ma) kod Visokog, GZM, Nova Serija (Arheologija), XXXIV./1979., Sarajevo, 1980., 240.
70
O toj pojavi detaljno: Ernst H. KANTOROWICZ, The Kings two Bodies. A Study in
Mediaeval Political Theology, With a new preface by William Chester Jordan, Princeton
University Press, Princeton, New Jersey, 1997.
71
Usp. Ralph E. GIESEY, Inaugural Aspects of French Royal Ceremonials, CORONATI-
ONS Medieval and Early Modern Monarchic Ritual, Edited by Jnos M. Bak, University of
California Press, Berkeley Los Angeles Oxford, 1990., 38.-40.
72
Ferdo II, Nekoliko isprava iz poetka XV. stoljea, Starine JAZU, XXXIX., Zagreb,
1938., 261.
73
P. ANELI, Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Stolna mjesta bosanskih vladara u XIV. i XV.
stoljeu, Biblioteka Kulturno nasljee, Veselin Maslea, Sarajevo, 1973., 142.; Desanka KO-
VAEVI-KOJI, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Biblioteka Kulturno
nasljee, Veselin Maslea, Sarajevo, 1978. 289.
potvruje i ime majstora Marka Pribislava kao i datum izrade jednog od tri
zvona koja su pripadala mauzolejnoj crkvi: 1410. godina. Kronologija njezine
izgradnje pokazuje da je zavrena 1356., kada se spominje dvor na Bobovcu, to
znai da ju je podigao jo ban Stjepan II. Kotromani.74 Osim toga, u popisu
kustodija i samostana Bosanske vikarije fra Bartola Pisanskog, nastalom prije
1378., ne spominju se crkva i samostan na Bobovcu.75
U oporuci Radia Mietia spominje se, tako sve govori, franjevaka crkva
na Bobovcu tzv. velika crkva koja, meutim, nikad nije bila izgraena
vie od temelja.76 Znai li to da je mauzolejna crkva prvotno dvorska kapela
- od poetka stajala pod patronatom Crkve bosanske i da je u tim okolnostima
provedeno njezino pretvaranje u mauzolejnu crkvu ostaje to otvoreno pita-
nje, ali ta se mogunost ne moe iskljuiti. Konfesionalno laviranje bosanskih
vladara postoji sve do slubenoga prihvaanja katolianstva kralja Stjepana To-
maa 1445., ak i nakon toga, pa to govori u prilog toj pretpostavci. Tim inom
dobila je bosanska kraljevina svoj Reims i Saint Denis. Pogrebna praksa
Anglo-Normana nakon osvojenja Engleske 1066. svjedoi da izbor mjesta po-
kopa funkcionira kao pokazatelj promjene religioznih sklonosti i kulturnih ro-
dbinskih veza porodice.77 Je li tako bilo i u Bosni, ostaje da se detaljnije istrai.
U svemu tome treba raunati s tim da je institucija dvorske kapele kako je
to bilo u Budimu bila vanije mjesto dvorskoga ivota. Do tridesetih godina
XV. st. imala je dvorska kapela u Budimu vrlo jaku vezu s kraljevskom kancela-
rijom, a njom je upravljao comes capellae regiae.78 Uz njezine ostale funkcije,
smjetena u samom srcu dvorskoga kompleksa, bila je dvorska kapela najpogo-
dnije mjesto za obavljanje vjerskog obreda, koji je u ivotu vladara imao neizo-
74
P. ANELI, Isto, 78., 98.
75
Julijan JELENI, Kultura i bosanski franjevci, I. svezak, Fototipsko izdanje izdanja iz
1912. Priredio i predgovor napisao Marko Karamati, Svjetlost, Sarajevo, 1990., 61.
76
P. ANELI, Isto, 98.
77
Brian GOLDING, Anglo-Norman Knightly Burials, The Ideals and Practice of Medie-
val Knighthood. Papers from the first and second Strawberry Hill conferences, Edited by C. H.
Bill and R. Harvey, The Boydell Press, 1986., 38.
78
O tom fenomenu: Andrs KUBINYI, Knig und Volk im sptmittelalterlichen Ungarn.
Stdteentwicklung, Alltagsleben und Regierung im mittelalterlichen Knigreich Ungarn, Studien
zur Geschichte Ungarns, Bd. 1., Verlag Tibor Schfer, Herne, 1998., 187.-189.
79
Gyula KRIST, Die Arpaden-dynastie. Die Geschichte Ungarns von 895. bis 1301., Corvi-
na, Budapest, 1993., 237.
80
Usp. J. FINE, The Bosnian Church, 225., 227.-230.
81
Pl ENGEL, The Realm of St. Stephen. A History of Medieval Hungary, 895.-1526., Inter-
national Library of Historical Studies, 19., I. B. Tauris Publischers, London New York,
2001., 43.
82
P. ENGEL, Isto, 256.
83
Detaljno o toj crkvi: P. ANELI, Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara u Mi-
lima (Arnautoviima) kod Visokog.
84
S. MARJANOVI-DUANI, Vladarska ideologija Nemanjia, 66.
85
N. KLAI, Isto, 139.-144.; Tadija SMIIKLAS, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dal-
matiae et Slavoniae, IV., JAZU, Zagreb, 1906., 237.-240.
86
P. ANELI, Isto, 232.-233.
87
Theologische Realenzyklopdie, XXIV., Gerhard Mller (Hrsg.) Walter de Gruyter, Berlin
New York, 1994., 568.
88
O tome: Nancy P. EVENKO, The Life of Saint Nicholas in Byzantine Art, Bottega d
istoku kao Hyperhagios (super svetac). Preko Italije njegov kult ukorijenjen je i
na Zapadu u X. i XI. st.89 U naem kontekstu posebnu teinu dobiva biskupska
funkcija Sv. Nikole, kojeg na Istoku prikazuju kao biskupa s bradom, mitrom
i tapom, a na Zapadu u biskupskoj odori s otvorenom knjigom i gestom bla-
goslova.90 Iz X./XI. st. poznata su 43 peata bizantskih dvorskih slubenika
s likom Sv. Nikole, nasuprot 24 s likom Sv. Jurja i 33 s likom arkanela Sv.
Mihovila.91 Transformacija Sv. Nikole u oca Boia ili januara dogodila se naj-
prije u Njemakoj, zatim u zemljama gdje su reformirane crkve bile u veini i
konano u Francuskoj.92
Bazilijanski samostan Sv. Nikole u Munkcsu u Ugarskoj, prostorno i vre-
menski blizak bazilijanskom manastiru u bosanskim Milima, ne doputa da se
preko te paralele pree utke. Istovremeno s turskim napredovanjem na Balka-
nu poveana je imigracija vlakih elemenata u Ugarsku, ime je znatno porastao
broj Vlaha, odnosno ve ustaljenih stanovnika ortodoksne vjere. Ortodoksni,
takoer i Ruteni, u XIV. st. kolonizirani su u upanijama Mramaros, Bereg
i Ung. Tako se rodila ideja o osnivanju Grke crkve u Ugarskoj, koja bi bila
podinjena ugarskom dvoru, a neovisna od ruske biskupije Galicije i vlakih
biskupija Moldavije i ugarske Vlake. upani Szatmra, Ugocse i Mramaro-
sa, Balk i Drg - potomci vlakog kneza, a preci Drgja, primljeni u aristo-
kraciju pod kraljem Ludovikom I., premda katolici - zatraili su od Carigrada
opata (igumana) za manastir Krtvlyes, koji su 1391. batinili u Mramarosu,
pridravi za sebe i svoje potomke pravo njegova imenovanja u budunosti.
Patrijarh Antonije s radou je primio njihov zahtjev i ponudu, stavio manastir
pod neposrednu jurisdikciju, imenovao igumana Pachonija kao svog egzarha tj.
vikara, podijelivi mu biskupsku ovlast nad Vlasima u nekoliko ugarskih po-
druja podreenih Krtvlyesu Szilgysg, Szatmr (Erdd), Ugocsa, Bereg,
Beszterce, Belsszolnok i Doboka (Csics i Blvnyos). Malo zatim osnovao
je litvanski knez Teodor Korijatovi na planini Csernek u blizini Munkc-
sa drugi bazilijanski manastir posveen Sv. Nikoli, koji je vremenom trebao
postati sjeditem grke biskupije u Munkcsu.93 Od svog dolaska u Ugarsku
1395. do smrti 1414. pruao je on obilnu novanu pomo redovnicima. Sa-
mostan je postao sreditem rusinske (rutenske) duhovne, crkvene i svjetovne
kulture. Bazilijanski oci sauvali su istou istonih obreda iz Rutenije i bili
su duhovni voe naroda.94 Manastirski episkopi, tj. nekanonski (nezakoniti)
crkveni poglavari, postavljani su krajem XIV. st. u Moldaviji kao izraz otpora
93
Balint HMAN, Gli Angioini di Napoli in Ungheria 1290.-1403., Reale Accademia D
Italia, Roma, 1938., 412.-413. O uspostavi frontovske linije izmeu latinskog i bizantskoga
kranstva, a njihovo je nadmetanje najjae izraeno dolo na Balkanu, u junoj Italiji, sje-
vernoj i istonoj Europi: Robert BARTLETT, Die Geburt Europas aus dem Geist der Gewalt.
Eroberung, Kolonisierung und kultureller Wandel von 950. bis 1350., Kindler Verlag, Mnc-
hen, 1996., 307.-309.
94
Paul Robert MAGOCSI, Le role Sigismond de Luxembourg dans l histoire des Ru-
sines (Ruthenes), Sigismund von Luxemburg Kaiser und Knig in Mitteleuropa 1387.-1437.
Beitrge zur Herrschaft Kaiser Sigismunds und der europischen Geschichte um 1400.
Vortrge der internationalen Tagung in Budapest vom 8. - 11. Juli 1987. anlsslich der
600. Wiederkehr seiner Thronbesteigung in Ungarn und seines 550. Todestages, Studien
zu den Luxemburgern und ihrer Zeit, Band 5., Hrsg. Von J. Macek , E. Marosi, F. Seibt,
Fahlbusch Verlag, Warendorf, 1994., 86. Kao i mnoge druge zemlje istone sredinje Eu-
rope obiavala je Ugarska utvrivati svoje granice pozivajui koloniste da se nastane u slabo
naseljenim pograninim krajevima. Jednu etapu u utvrivanju njezinih granica predstavlja
dolazak Teodora (Fjodora) Korijatovia 1395. - vladara Podolja, pokrajine u Ruteniji, isto-
no od Galicije. Od 1389. bio je Korijatovi neovisan vladar Podolja. Ono je pravno bilo
dijelom Velikog vojvodstva litvanskog, u kojem je vojvoda Vitold elio usredotoiti svoju
vlast nad itavom zemljom. Za vrijeme jedne borbe u kojoj se suprotstavio Vitoldu, zatraio
je Korijatovi i dobio podrku Ugara ali ona nije bila dostatna pa je bio primoran pobjei u
101
I. BERTNYI, Hungarian Culture in the Middle Ages, 101.
102
N. JORGA, Isto, 152.
103
J. FINE, Isto, 275.
104
S. MARJANOVI-DUANI, Isto, 298.
105
N. EVENKO, Isto, 21.-22.
106
J. JELENI, Kraljevsko Visoko i samostan sv. Nikole, 46.-49.
107
Mladen ANI, Gdje je bio podignut prvi franjevaki samostan u srednjovjekovnoj
Bosni, Prilozi Instituta za istoriju, XX., Sarajevo, 1985.
108
Poznat je primjer katolike crkve posveene Sv. Nikoli u aglju kod Srebrenice, izgrae-
ne sredinom XV. st., ali ona nije bila crkva samostanskog tipa. D. KOVAEVI-KOJI,
Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, 57., nap. 13., 286.
109
M. ORBINI, Isto, 417.
110
Daniel FARLATI, Illyricum sacrum, IV., Venetiis, 1769., 63.
111
O datumu njezina osnivanja: Dominik MANDI, Franjevaka Bosna, Rim, Hrvatski
povijesni institut, 1968., 51.
112
D. KOVAEVI-KOJI, Isto, 284.-286., 288.-290.
113
J. FINE, Isto, 267.
114
Precizniju sliku o odnosu pojedinih plemikih obitelji i Crkve bosanske nakon 1391.
pokuao je uz pomo dostupnih podataka sklopiti J. FINE, Isto, 268.-271. Poznati izvori
omoguuju identifikaciju sedam monih vlasteoskih rodova razliito povezanih s Crkvom
bosanskom. Gotovo je sigurno da su i neke druge vie ili manje poznate porodice s njom
imale veze, ali izvori ih ne biljee. Autor ipak dri pretjeranom esto ponovljenu generali-
zaciju da je bosansko plemstvo podravalo Crkvu bosansku. To pitanje zasluuje posebnu
raspravu, a potpisniku ovih redaka teko je prihvatljiva ocjena da je utjecaj Crkve bosanske
na vladare - banove i kraljeve - bio minoran. Usp. J. FINE, Isto, 273.-275.
115
Istorija rumunskog naroda. Uredio Akad. Andrej Ecetea, Matica Srpska, Novi Sad, 1979.,
114. Naslov originala: Istoria poporului roman, Bucuresti, Editura stiintifica, 1970.
116
I. RENGJEO, Isto, 281.-286. Pojavu Sv. Grgura Nazijanskog ime LJUBI (Opis ju-
goslavenskih novaca, Artistiko-tipografiki zavod Dragutina Albrechta, Zagreb, 1875., 195.-
197.) vee ve za novce Tvrtka I. Kotromania.
117
Encyclopaedia Britannica, III., X., 1967., 239.-240.; 906.-907.; New catholic encyclopaedia,
VI., San Francisco-Toronto-London-Sydney, 1967., 791.-794.; Suvremena katolika enciklo-
pedija, Priredili M. Glazier i M. K. Hellwig, LAUS, Split, 2000., 320.-321.
118
A. SOLOVJEV, Saint Gregoire, patron de Bosnie, 271. Usp. Suvremena katolika enci-
klopedija, 321.
119
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva, 246.-247.
udotvorca (+ 270. godine)120 - sveca ije ime su bosanski vladari nekad zazi-
vali u svojim intitulacijama.121 Ako je njegov lik i dospio na novce bosanskih
kraljeva, kanonizirani papa ipak nije postao zatitnikom Bosne, nego se ne-
gdanjem zatitniku legalizirao stari poloaj.122 Sve govori da je tom prilikom
Sveta Stolica napravila kompromis i da je kao prijelazno rjeenje tradicionalna
kranska orijentacija bosanskih Kotromania povezana s njegovanjem kulta
istonjakih svetaca dobila mjesto i u novoj crkveno-politikoj (rimsko-katoli-
koj) paradigmi. U kasnijim prijepisima bosanskih grbovnika - koncem XV., u
XVI. i XVII. st. - Sv. Grgur udotvorac pod utjecajem franjevaca zamijenjen
je Sv. Grgurom Papom i Sv. Sikstom.123
Vjerski ivot bosanskih vladara i vlastele - jo uvijek nedovoljno osvijetljen
odgovarajuom metodom - upuuje na naelo koje je teilo konfesionalnoj ra-
vnotei i kompromisu, ako ne i sintezi. Kako je to izgledalo u praksi, pokazuje
primjer bana Tvrtka I. upravo u mjesecima pred okrunjenje, kad je pripadni-
cima Crkve bosanske omoguio povremenu prisutnost misi i podijeljivanju sa-
kramenata uz franjevakog vikara i fratre koji su predvodili obred. Apel pape
Grgura XI. na biskupe i franjevce zapadnoga Balkana 8. kolovoza 1377. nije
utjecao na bosanskog vladara. Franjevci su odbili sluiti misu u prisutnosti bo-
sanskih krstjana, nastojei obeshrabriti Tvrtka I. da ih pomae i prima. Ban
je, meutim, angairao katolike svjetovne sveenike pa je mogao sluati misu,
ignorirati fratre i ustrajati u svojoj nepopustljivosti. Papa je elio okonati to zlo
i zato je zaprijetio ekskomunikacijom svakom sveeniku koji bi celebrirao misu
pred banom, kao i svakom drugom zatitniku heretika ili shizmatika nakon to
su se franjevci povukli iz slube. Osim to govori o tome da je Tvrtko I. prisu-
stvovao katolikom bogosluju - znai da se oitovao kao katolik - ta epizoda
u isto vrijeme svjedoi o njegovoj toleranciji krstjana pa i srdanim odnosima s
njima. To takoer pokazuje da bosanski krstjani nisu nalazili nita neprihva-
120
Augustinus THEINER, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, II.,
Romae, 1860., 371.
121
O Sv. Grguru udotvorcu: A. SOLOVJEV, Isto.; Leksikon ikonografije, liturgike i sim-
bolike zapadnog kranstva, 246.-247.; Bibliotheca Sanctorum, VII., Ed. Citta nuova, 1966.,
214.-216.
122
O tome: A. SOLOVJEV, Isto, 266., 271.
123
A. SOLOVJEV, Isto, 272.
124
J. FINE, Isto, 196.-197. O strukturalnom proimanju dviju konfesija i dviju crkava isti
autor donosi mnogo ilustracija koje nedvojbeno potvruju klimu njihove akulturacije. Usp.
J. FINE, Isto, 220., 222.-228., 231.-232. i dalje na vie mjesta. Katolike sveenike koji su
zamijenili franjevce dovodi Daja s velikom vjerojatnou u vezu s glagoljakim miljeom.
Sreko M. DAJA, Noch eine fragliche Interpretation der bosnischen mittelalterlichen
Konfessionsgeschichte, Mnchner Zeitschrift fr Balkankunde, Band 1., Rudolf Trofenik,
Mnchen, 1978., 253.
125
J. FINE, Isto, 270.-271.
126
J. FINE, Isto, 240. nap. 104.; Chronica Ragusina Junii Restii (ab origine orbis usque ad
annum 1451.) item Joannis Gundulae (1451.-1484.), MSHSM, Volumen vigesimum quintum,
Scriptores, Volumen II., Zagrabiae, 1893., 229.-230.
127
J. FINE, Isto, 241., 253.-254.
128
Marija JANKOVI, Crkvena organizacija na teritoriji Kosaa, Srpska proza danas, Kosa-
I te opservacije nalaze mjesto meu ostalim dokazima koji izravno ili ne-
izravno upuuju na kljunu ulogu djeda Crkve bosanske u okrunjenju Tvrtka
I. Oito je, naime, da prisutnost bosanskih krstjana na krunidbenoj ceremoniji
prvog bosanskog kralja u krunidbenoj i grobnoj crkvi Kotromania u Milima
- kao i na katolikom bogosluju prireenoj za istog vladara - nije bilo nita
iznimno, nego je bilo odraz sloene bosanske politiko-konfesionalne realnosti
koju ni jedan razborit vladar, sve da je i htio, nije mogao ignorirati. Tu stvar-
nost, uostalom, ignorirale nisu ni drave ekskluzivnoga katolikog imida po-
put Dubrovnika, Venecije i Ugarske, pa naravno, ni Rimska kurije.
II
e osnivai Hercegovine, orovievi susreti proznih pisaca u Bilei, Nauni skup istoriara u
Gacku 20.-22. septembra 2000., Bilea: Prosvjeta; Gacko: Prosvjeta; Beograd: Fond Sve-
tozar i Vladimir orovi 2002., 502.
129
Heinz SCHILLING, Confessionalisation and the Rise of Religious and Cultural Fron-
tiers in Early Modern Europe, Frontiers of Faith. Religious Exchange and the Constitution of
Religious Identities 1400.-1750., Edited by Eszter Andor and Istvn Gyrgy Tth, Central
European University, European Science Foundation, Budapest, 2001., 25.
130
H. SCHILLING, Isto, 33.
131
John V. A. FINE, Jr., The Late Medieval Balkans. A Critical Survey from the Late Twelfth
Century to the Ottoman Conquest, The University of Michigan Press, 1987., 483. O bogumi-
lima: Usp. J. SEDLAR, Isto, 174.-175.
132
Sreko M. DAJA, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine. Predemancipacij-
sko razdoblje 1463.-1804. S njemakog preveo Ladislav Z. Fii. Autorizirao i nadopunio
autor. 2. popravljeno i dopunjeno izdanje. Ziral Zajednica Izdanja Ranjeni Labud, knj.
105. Biblioteka Steak, knj. 4., Mostar, 1999., 24., 28. (Naslov izvornika: Konfesionalitt
und Nationalitt Bosniens und der Herzegowina Voremanzipatorische Phase 1463.-1804., R.
Oldenbourg Verlag, Mnchen, 1984.) Usp. Tomislav RAUKAR, Hrvatsko srednjovjekovlje
(prostor, ljudi, ideje), kolska knjiga Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u
Zagrebu, Zagreb, 1997., 288.
po umrti kralja Tvrtka drugo lito.133 O toj istoj pojavi, samo s drugim pred-
znakom, govori injenica da je izmeu 1375./78. i 1382. dunost Tvrtkova
dvorskoga kapelana i bliskog suradnika u nancijskim transakcijama obavljao
Dubrovanin prezbiter Ratko, od 1383./84. nakon povratka iz Bosne u Du-
brovnik trebinjsko-mrkanjski biskup.134
Jedan od detektora takva stanja jest intitulacija bosanskih vladara, skrojena
pod utjecajem Crkve bosanske s prizivom Sv. Grgura, koja odraava promjen-
ljivost politikih uvjeta to su diktirali odnos Bosne i Ugarske. Jasno se to po-
kazalo nakon Tvrtkove pobjede nad postrojbama kralja Ludovika u upi Plivi
1363., kada se, darujui Vukcu Hrvatiniu za zasluge steene tom prilikom
utvrdu Sokol, 11. kolovoza 1366. titulirao: Az rab b(o)i i s(ve)toga Grgura a
zovom gospodin ban Tvrtko.135 Ta intitulacija - kako je istaknuto rabljena je
u unutarnjoj upotrebi, i teko se oteti dojmu da je imala ulogu konfesionalno-
politikoga glasnogovornika nepoeljnog izvan Bosne.
U nizu ostalih, dragocijeno svjedoanstvo o tome prua izjava Stjepana
Teste, poslanika kralja Tomaa u Veneciji sredinom srpnja 1457. On je tada
dokazivao da su etiri franjevaka samostana u Dalmaciji uvijek bila podlona
Bosanskoj vikariji, pa i onda kada kraljevi ne bi bili katolici, a njegov je gospodar
najkranskiji kralj; za taj sluaj isposlovali su i papinske bule o tome kome ima-
ju biti podloni.136 Status najkranskijih kraljeva prisvajali su za sebe vladari
Francuske, a taj koncept bio je u slubi preuzimanja njihove vodee uloge u
133
Citirano prema: Herta KUNA, Srednjovjekovna knjievnost, srpska i hrvatska knjievna
tradicija na narodnom jeziku, Bosanskohercegovaka knjievna hrestomatija Starija knjie-
vnost, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo, 1974., 29.
134
uro TOI, Dubrovanin prezviter Ratko, stonski kancelar, kapelan i protovestijar
kralja Tvrtka I. i trebinjsko-mrkanjski biskup, Godinjak drutva istoriara BiH, XXVIII.-
XXX., Sarajevo, 1979., 41.-45., 49.
135
uro URMIN, Hrvatski spomenici, I., JAZU, Zagreb, 1898., 83.
136
etiam non siando re catholici, che pertanto siando el dicto suo signor re christianessi-
mo... et item habiando de dicta caxon optegnudo per bolle apostolice, che cussi siano so-
toposti. ime LJUBI, Listine o odnoajih izmeu Junoga Slavenstva i Mletake Republike,
X., JAZU, Zagreb, 1891., 132. Korespondencija Tvrtka II. Tvrtkovia (1428.) i Stjepana
Tomaa (1445.) s Rimskom kurijom sadrava njihova eksplicitna posvjedoenja o tome da
su vladali meu nevjernicima (shizmaticima i hereticima.)
kranskoj zajednici, osobito od sredine XIII. st.137 Stari rimski carevi i njihovi
imitatori u Njemakoj bili su zvani i sami su sebe zvali boanskim carevima, a ta
deikacija pojavila se takoer u Francuskoj u obliku svetih kraljeva Francuske.138
Rimsko-bizantsko pravo nije samo osiguralo zakonski okvir za kranske dr-
ave, nego je takoer ozakonilo kraljevsku vlast svojim zahtijevanjem da sva
monarhijska mo dolazi od Boga.139
U ljeto 1431. pisao je Dubrovanin Ivan Stojkovi kralju Sigismundu da bi
bilo dobro da radi sklapanja unije u Basel dou i predstavnici Bosanaca.140 Kralj
Tvrtko II., koji je, kako stoji u jednom starijem djelu europske historiograje,
isto tako poput njegovih prethodnika bio zaraen nestorijanskom herezom,
odbio je zato uputiti poslanike na sabor u Basel.141 Imajui na umu preeni
povijesni put, vraajui se na odvajanje Bosanske biskupije od drave sredinom
XIII. st., jasno e se u tom inu raspoznati polaganje temelja za novu konfe-
sionalnu budunost, novu strukturu moi i kulturu drutva. Tada je drava u
Bosni izmakla kontroli Katolike crkve, pa je vremenom kao kranska konfe-
sija derivirana vjera bosanska, a proces vraanja prvotnoga autoriteta i rekato-
lizacije bio je dug i zainjen antagonizmima. Postojala je bitna razlika izmeu
Crkve bosanske i Srpske pravoslavne crkve: papa nikad nije prihvatio Crkvu
bosansku, a pravoslavni patrijarh u Carigradu ipak je tolerirao i ak priznavao
Srpsku pravoslavnu crkvu.142 Zato je Crkva bosanska u zapadnoj kranskoj
ekumeni stekla epitet heretike: nesprijeen razvoj hereze umanjio bi ne samo
osnovnu pretpostavku Crkve, nego takoer u konanom smislu poloaj pape.
137
Willem P. BLOCKMANS, A History of Power in Europe, Peoples, Markets, States, Fonds
Mercator, Paribas Antwerpen, 1997, 268.-274.
138
W. ULLMANN, Isto, 207. Usp. E. KANTOROWICZ, Isto, 252.
139
J. SEDLAR, Isto, 306.
140
Citirano prema: Momilo SPREMI, Despot ura Brankovi i njegovo doba, Drugo
izdanje, CLIO Glas Srpski, Banja Luka, 1999., 260.
141
Nestoriana perinde, ut decessores, haeresi infectus, unde ad Basileense Concilium lega-
tos mittere renuit. SPICILEGIVM observationvm historico-geographicarvm de Bosniae regno
Hvngarici qvondam jvris occasione armorvm caesareorvm hoc anno MDCCXXXVII in Bosniam
motorvm. Lvgdvni Batavorvm, Impensis Bvartsi, 1737., 69.
142
Marian WENZEL, Bosanski stil na stecima i metalu. Bosnian Style on Tombstons and Me-
tal, Sarajevo-Publishing, Sarajevo, 1999., 131.
Sukladno tome, hereza je bila zloin, i kao takva ni na koji nain razliita od
uvrede velianstva, to znai javni zloin.143 Dunost likvidacije heretika bila je
predmet zakletve vladara, odnosno bila je inkorporirana u njegova obeanja
prilikom krunidbe. Engleski su se kraljevi oduprli tom zahtijevu, a francuski
su kraljevi od Luja IX. to obeanje davali u svojim krunidbenim prisegama,
isto kao to su ga carevi unijeli u svoje zakonodavstvo.144 Odnos dravnih vla-
sti u zemljama Zapadne Europe prema heretikim strujanjima, dakle, nije bio
uniciran to govori da ni Crkva bosanska nije imala tako unikatan status kako
se preesto eli prikazati. U svakom sluaju ona ne samo da je bila tolerirana,
nego je bila politiki oslonac bosanskih vladara. U suprotnom, oni bi je morali
eliminirati, jer je s obzirom na tijesnu vezu crkve i drave hereza takoer dra-
na napadom na vladara.145
Za razliku od cara Duana, koji je svoje carstvo konfesionalno atribuirao
pravoslavnim146, Tvrtko I. ni jednom prilikom samoproglaeno Bosansko Kra-
ljevstvo nije oznaio ni pravoslavnim ni katolikim. Da je proglaenje Bosne
kraljevinom bio vezao za papinstvo i Katoliku crkvu, kao to je to uradio
Stefan Prvovjenani 1217., Tvrtko I. nuno bi, poput prvog srpskoga kralja
u pismu papi Honoriju III. 1220., oitovao svoju pripadnost Katolikoj crkvi
i papinstvu.147 To pokazuje da kranstvo, religija i crkva kao oite injenice
ovise o povijesnim pretpostavkama, i da je pitanje Krist kao politiar spoznato
i rijeeno iznova.148 Bila je to pojava koja nije sezala duboko u drutveno tkivo;
143
W. ULLMANN, Isto, 79.
144
W. ULLMANN, Isto, 80.-81.
145
J. SEDLAR, Isto, 1994., 308.
146
Teodor TARANOVSKI, Istorija srpskog prava u nemanjikoj dravi. Istorija dravnog
prava, I., Beograd, 1931., 122; Aleksandar SOLOVJEV, Znaaj vizantiskog prava na Bal-
kanu, Godinjica Nikole upia, XXXVII., Beograd, 1928., 114.-115., 123.
147
Quemadmodum omnes christiani diligunt vos et honorant, et pro patre et domino re-
tinent: ita nos desideramus sancte romane ecclesie et vestri fidelem filium nominari. I u
pismu papi Inocentu III. iz 1199. naglasio je Stefan Nemanji svoju i svoga oca odanost
Katolikoj crkvi. Franjo RAKI, Pismo prvovienanoga kralja srbskoga Stjepana I. papi
Honoriju III. god. 1220., Starine JAZU, VII., Zagreb, 1875., 55., 56.
148
Usp. Karl BOSL, Gesellschaft im Aufbruch. Die Welt des Mittelalters und ihre Menschen,
Verlag Friedrich Pustet, Regensburg, 1991., 209.
149
Usp. K BOSL, Isto, 213.
150
R. BARTLETT, Isto, 295. i dalje, s preciznim objanjenjem pojma kranske zajednice
i geneze njegova nastanka.
151
Slian se raskid - kao znak otpora na crkvenu uniju postignutu u Firenzi 1439. - dogo-
dio izmeu Bizanta i Moskovske Rusije. Po zapovijedi velikog kneza Vasilija II., jedan od
zagovornika unije, moskovski mitropolit Grk Isidor, uklonjen je s poloaja nakon povratka
iz Firenze, i od tada je Rusija sama birala svoje mitropolite, okrenuvi lea Carigradu.
Tako je Rusija bila izgubljena za Vizantiju. Georgije OSTROGORSKI, Istorija Vizantije,
SKZ, Beograd, 1969., 522. O uniji u Firenzi: M. SPREMI, Despot ura Brankovi i
njegovo doba, 261.-271. Raskol izmeu Carigrada i Srbije nastao Duanovim samovlasnim
proglaenjem za cara 1346. i osnivanjem srpske patrijarije, prevladan je 1375. Izborom Je-
frema, prvog samovlasnog patrijarha nikim ovladana, u crkvenim odnosima uspostavljeni su
zakonitost i jedinstvo, te stvorena pravna podloga za obnovu nemanjike drave. Dimitrije
BOGDANOVI, u: Istorija srpskog naroda, II., SKZ, Beograd, 1982., 11., 16.
152
... nec non in praedicto Regno Bosnae, et partibus Rassiae, ac in locis circumvicinis, ab
unitate sanctae Matris Ecclesiae separatis. Iosephus KOLLER, Historia epsicopatus Quinq-
ueecclesiarum, III., Posonii, 1784., 361.
Mala braa po dolasku u to kraljevstvo postigoe uspjeh iznad svih svojih oe-
kivanja. Bojahu se, naime, da e im se ban Stjepan, odan grkom obredui stoga ne-
podloan papi, oduprijeti, no on uini upravo suprotno. Primi ih on dobrohotno i
dopusti im javno propovijedati protiv krivovjeraca, te uvesti rimsku vjeru, budui
da drae boljim imati u svom kraljevstvu ljude rimokatolike vjere, koja se tek ne-
znatno razlikovae od grkog obreda, negoli krivovjerce protivne i Grcima i Lati-
nima. 153
Grki obred mogao je tada oznaavati pripadnost Stjepana II. Kotromani-
a iskljuivo Crkvi bosanskoj, kao jedinoj crkvenoj organizaciji u srednjoj Bo-
sni.154 U vezu s grkim krivovjerjem doveo je Farlati i Stjepanova nasljednika,
Tvrtka I. Kotromania, za koga kae:
Ovaj (Tvrtko), budui da se zapleo u grka krivovjerja i izmu, daleko i mnogo
se izopaivi od kreposti i pobonosti svoga strica, pruao je utoite i zatitu krivo-
vjercima a katolike je zlostavljao na sve mogue naine. 155
Zablude Grka isti autor crkvene povijesti priio je kralju Stjepanu Tomau,
to je potvreno njegovim kasnijim pristajanjem uz katolianstvo:
Kada je ovaj, ve kao odrastao, preuzeo vladanje, jo nije bio krten; premda je
potekao od onih koji su moda slijedili zablude Grka, izgleda ipak da se kolebao i nije
bio siguran u koju bi se sektu i nauk ukljuio. Sumnja se da je pristajao uz patarene
od kojih je, to je kasnije pokazao, bio veoma daleko rijeima i djelima. 156
153
M. ORBINI, Isto, 414.
154
Pretpostavka J. FINEA (The Bosnian Church, 167.) da grki obred oznaava pripadnost
Stjepana II. Kotromania na poetku njegove vladavine pravoslavlju nije odriva, prije svega
zbog tijesnih veza bosanskog vladara s Crkvom bosanskom, ali isto tako i zbog nepostojanja
bilo kakvih podataka o njegovu odnosu prema pravoslavlju. Istina, jedna od njegovih ena
(ki bugarskog cara) bila je pravoslavne vjere, ali to nije dovoljno da bi ga se oznailo pravo-
slavcem. Sve ono to pouzdano znamo o njegovu vjerskom ivotu kretalo se izmeu Crkve
bosanske i Katolike crkve (Franjevake vikarije).
155
Hic implicitus cum esset erroribus & schismate Graecorum, a patrui virtute ac religio-
ne longe multumque degeneravit, haereticis perfugium ac patrocinium praebuit, catholicos
quibuscumque potuit modis vexavit. D. FARLATI, Isto, 61.
156
Hic jam grandis natu, cum ad regnum pervenit, nondum baptismo initiatus fuerat; &
quamvis ab illis oriundus esset, qui ritus & fortasse etiam errores Graecorum sequabantur,
tamen nutare & incertus esse videbatur, cui sectae ac disciplinae nomen daret. Suspicio erat
Za sada nije mogue precizirati u kakvoj vezi sintagme grki obred, grka
krivovjera i zablude Grka stoje s relativno estim nazivom za nekropole steaka
oznaenim kao grka groblja 157, te postoji li meu njima uope izravna pove-
zanost.
O konfesionalnom laviranju Tvrtka I. Kotromania znalo je i europsko hi-
storiografsko miljenje prve polovice XVIII. st. Dokazujui vrhovnu vlast kralja
Ludovika I. nad Bosnom, autor djela Spicilegivm zapada u kontradikciju tvr-
dei da su se pape Urban V. i Grgur II., kad god se radilo o zatiranju heretika,
svojim pismima obraali na Ludovika, da se on zauzme te bosanskog vladara
prisili da svojim autoritetom dokine raskol.158 U tom navodu, naime, sadrane
su dvije vane povijesne istine; da Tvrtka I. nije okrunio prelat Katolike crkve,
jer bi se u suprotnom pape izravno obraale njemu kao svome podloniku, a ne
ugarskom kralju, kao i to da je bosanski vladar i sam pristajao uz shizmu, ega
su svjesni bili i pape, traei da je upravo on svojim autoritetom dokine.
Odobrenje dato franjevcima da otponu organiziranu djelatnost u Bosni i
uspostava Bosanske franjevake vikarije 1340. nosili su na sebi peat politiko-
ga kompromisa vladara.159 U pozadini te krupne politike odluke bosanskoga
eum Patarenis studere, a quibus postea se alienissimum esse & verbis & factis probavit. D.
FARLATI, Isto, 67.
157
Usp. P. ANELI, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, 152.-153.
158
supremum tamen Bosnensis Regni dominium sibi reservavit Ludovicus, propterea enim
Summi Pontifices, Vrbanus V. & Gregorius II. quoties de convellendis in Bosnia haere-
ticis agebatur, literis suis convenerunt Ludovicum, ut hac in re partes suas interponeret,
Bosniaeque toparcham ad delendum schisma autoritate sua compelleret. SPICILEGIVM
OBSERVATIONVM HISTORICO-GEOGRAPHICARVM DE BOSNIAE RE-
GNO HVNGARICI QVONDAM JVRIS OCCASIONE ARMORVM CAESARE-
ORVM HOC ANNO MDCCXXXVII IN BOSNIAM MOTORVM. LVGDVNI BA-
TAVORVM, IMPENSIS BVARTSI, 1737., 51. Prijevod naslova tog djela objavljenog u
Leidenu 1737. glasi: Zbirka povijesno zemljopisnih zapaanja o Bosanskom Kraljevstvu,
neko pod ugarskom nadlenou, u povodu pokretanja carskog oruja protiv Bosne godi-
ne 1737. Anonimni autor djela koji je na primjerku knjinice Georg-August Universitta
u Gttingenu identificiran kao Jo[hann] Gerhard Mejer von Berghen sumira tadanje
europsko historiografsko znanje o Bosni. Otkrio ga je i znanstvenoj javnosti otvorio Sreko
M. DAJA, Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitoloki odrazi, Bosna Franciscana, 17.,
Sarajevo, 2002., 146.
159
Usp. J. FINE, Isto, 181.-182.
160
J. JELENI, Kultura i bosanski franjevci, 103.
161
D. LOVRENOVI, Isto, 63.-64.
162
M. PEROJEVI, Isto, 262.; Tadija SMIIKLAS, Codex diplomaticus regni Croatiae,
Dalmatiae et Slavoniae, X., JAZU, Zagreb, 1912., 326.-327.
163
M. PEROJEVI, Isto, 276.; E. FERMENDIN, Isto, 28.-29., br. 159.
164
T. TARANOVSKI, Isto, 118.
165
Gabor KLANICZAY, The Uses of Supernatural Power. The Transformation of Popular
Religion in Medieval and Early-Modern Europe, Polity Press, Cambridge, 1990., 93.
166
Uoljiva je praznina koja u izvornom materijalu dubrovake provenijencije postoji s obzi-
rom na mjesto okrunjenja bosanskih vladara i linost koja ih je krunila. Tako se 25. kolovoza
1421., u povodu okrunjenja Tvrtka II., donosi samo tura odluka da se novog kralja daruje
suknom u vrijednosti 750 perpera, a Vukmira Zlatonosovia s 300 perpera. Medo PUCI,
Spomenici srpski od 1395. do 1423. Pisma pisana od Republike dubrovake kraljevima, despotima,
vojvodama i knezovima srpskim, bosanskim i primorskim, Beograd, 1858., Primjetbe, XXI.
167
Mil. M. VUKIEVI, Iz starih Srbulja, GZM, XIII., Sarajevo, 1901., 346.-347.
168
Ivo GOLDSTEIN, Hrvatski rani srednji vijek, Novi Liber Zavod za hrvatsku povijest
Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1995., 403.-404.
169
T. RAUKAR, Isto, 49.
170
Sreko M. DAJA, Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske krune, grba i bi-
skupije, Juki, 15., Sarajevo, 1985., 95.-96., 98.; Vilmos FRAKNI, Mathiae Corvini Hun-
gariae regis epistolae ad Romanos Pontifices datae at ab eis acceptae 1458.-1490., Monumenta
Vaticana Historiam Regni Hungariae Illustrantia, I./6., Budapestini, 1891., 14.
171
Usp. R. BARTLETT, Isto, 308.-309. Kolebanja te vrste mjesto su nala u preradi Do-
mentijanova itija Sv. Save, koji je autor u ranom XIV. st. hilandarski monah Teodosije.
Prilagoavajui ga ukusu i shvaanjima svoga vremena, u redigiranom tekstu izostavljena su
mjesta koja svjedoe o vezama Nemanjia s Rimom i papom. S. IRKOVI, Srbi u srednjem
veku, 120.
172
O laviranju Hrvoja Vukia izmeu dvije konfesionalnosti - bosanske i rimske vjere: Du-
bravko LOVRENOVI, Vitez, herceg i pataren, Forum Bosnae, 7.-8., Sarajevo, 2000.
173
Usp. Jrg K. HOENSCH, Kaiser Sigismund. Herrscher an der Schwelle zur Neuzeit 1368.-
1437., C. H. Beck, Mnchen, 1996., 13. O konfesionalizaciji Njemake od poznoga sre-
dnjeg vijeka s posebnim akcentom na Bavarsku: K. BOSL, Isto, 201.-218.
180
Francis DVORNIK, The Slavs in European History and Civilization, Rutgers University
Press, New Brunswick New Jersey, 1962., 142
181
S. MARJANOVI-DUANI, Vladarska ideologija Nemanjia, 279.-286.
182
O tome: S. MARJANOVI-DUANI, Isto 274.-278.
183
G. KLANIZCAY, Isto, 89.
184
O tome za eku, Norveku i Rusiju: G. KLANICZAY, Isto, 84.-86.
185
Usp. Momilo SPREMI, u: Istorija srpskog naroda, II., SKZ, Beograd, 1982., 218.
186
M. SPREMI, Despot ura Brankovi i njegovo doba, 203.
187
J. KALI, Isto, 34.-35., 37.
188
Sima IRKOVI, Herceg Stefan Vuki-Kosaa i njegovo doba, SANU, Posebna izdanja,
knj. 376., Odeljenje drutvenih nauka, Beograd, 1964., 209.
189
Usp. Fernand BRAUDEL, Civilizacije kroz povijest, Globus, Zagreb, 1990., 295. Naslov
izvornika: Grammaire des Civilisations, Les Editions Arthaud, Paris, 1987. Prijevod: Lj. Ma-
tkovi, N. Desnica-erjavi, V. Crnkovi, S. Ravli.
190
G. KLANICZAY, Isto, 118.-119. i na vie drugih mjesta.
191
G. KLANICZAY, Isto, 121.-122.
SUMMARY
CRKVENE PRILIKE
U ZEMLJAMA HERCEGA STJEPANA VUKIA KOSAE
1
Takvo pisanje i inae je naglaeno u pisanju o obiljeju Crkve bosansko-humskih
krstajna uope. F. anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.),
Zagreb, 2003., str. XL.
2
M. Dini, Zemlje Hercega od svetoga Save, Glas SAN, 182., Beograd, 1940., 200.-
257.
3
Herceg se predstavlja: Mi g(ospo)din Stjepan herceg od svetoga Save gospodar humski
i primorski veliki vojvoda rusaga bosanskoga knez drinski i vee. LJ. Stojanovi, Stare
srpske povelje i pisma, I./2, Beograd, 1934., str. 66. i 72.
4
Za vreme njegovog aktivnog politikog delovanja od 1435. do 1466. smenila su se na
bosanskom prestolu tri kralja: Tvrtko II, Toma i Stefan Tomaevi. Nijedan od njih nije
uticao u tolikoj meri na razvoj pozne bosanske srednjovekovne drave i nijedan nije osta-
vio toliko tragova u naoj istoriji kao njihov, samo po imenu, vazal Stefan Vuki. S. M.
irkovi, Herceg Stefan Vuki-Kosaa i njegovo doba, SANU, posebna izdanja, knj.
CCCIXXVI., Odeljenje drutvenih nauka, knj. 48., Beograd, 1964., str. 1. . Tru-
helka ak istie: Herceg Stjepan je bio na Balkanu jedna od najuglednijih osoba.
Epigrafske crtice iz Bosne i Hercegovine - natpis hercega Stjepana na crkvi u Goradu,
Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1889., str. 66.
5
Desetak pisama i isprava sauvanih u Dubrovniku predstavlja neznatan deo onoga to
je na njegovu teritoriju napisano. irkovi, Herceg Stefan Vuki Kosaa, str. 1.
6
Usp. D. Mandi, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, Chicago, 1962., str. 19.-24.
anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 67.-373.
7
Resti pie o Sandalju: avrebbe immortalata la sua memoria, se non avesse macchiato
la sua vita ed oscurato la fama con li errori dello scisma e rito patareno, nel quale nacque e
mor. J. Resti, Chronica Ragusina (ab origine urbis usque ad annum 1451), izdanje S.
N. Nodilo, u Mon. Slav. Merid., XXV., Zagreb, 1893., str. 264.
8
N. Jorga, Notes et xtraits pour resvir lhistoire des croisades au XVe sicle, II., Paris,
1899., str. 107.-108. M. Perojevi, u Povijest Bosne i Hercegovine, knjiga I., Napredak,
Sarajevo, 1942., pretisak 1991., str. 416. (odsad: Napretkova povijest BiH).
9
Jorga, nav. dj., II., str. 444. - cit. prema F. anjek, Bosansko-humski (hercegovaki)
krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, Zagreb 1975., str. 116., bilj. 39.
10
LJ. Stojanovi, nav. dj., I./2, Beograd, 1934., str. 68. i 70. irkovi, Herceg Stefan
Vuki - Kosaa, str. 198.-199. B. Popari, Tuna povijest hercegove zemlje 1437.-1482.,
Zagreb, 1942., str. 142. Mandi, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, str. 209. F.
anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 37.
11
Njihovi izvorni posjedi okolica su Olova i Bora, a proirenjem bosanske drave na
jug dobili su kraj oko Trebinja do Dubrovnika i polovicu Konavala.
12
Stojanovi, nav. dj., I./2, str. 149.
13
anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 149. i bilj. 129.
14
anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 147.-159. Usp. o tome
razmiljanja: Mandi, nav. dj., str. 418.-419. S. M. Daja, Od bana Kulina do austro-
ugarske okupacije, zbornik Katolianstvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1993., str.
57.-58.
15
Duci vero Stephano de non recipiendis Patarenis mandatum dedisse E. FERMEN-
DIN, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica, Zagreb, 1892., str. 241. F. Raki, Bogo-
mili i patareni, izdanje Zagreb, 1999., priredio F. anjek, str. 118. i 228., bilj. 414.
izopenju. Farlati, nav. dj., IV., str. 263. Fermendnin, nav. dj., str. 241.
22
M. Brkovi, Srednjovjekovna Bosna i Hum - identitet i kontinuitet, Mostar 2002.,
str. 166.
23
Truhelka, u GZM, Sarajevo, 1917., str. 209.-211. Perojevi, Napretkova povijest
BiH, str. 490. V. orovi, Istorija Bosne, I., Beograd, 1940., str. 162.
24
Usp. monografiju Zlato i srebro Zadra i Nina, izdanu u Zagrebu 1972. na hrvat-
skom, engleskom, francuskom, njemakom i talijanskom jeziku, str. 87.-91. i 173.
L. Thallczy, u GZM, Sarajevo, 1893., str. 34. M. Perojevi, Napretkova povijest
BiH, str. 409.
25
Tekst i posuvremenjeni prijepis: anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vre-
lima, str. 362.-367. isti autor, Bosansko-humski (hercegovaki) krstjani, str. 177.-183.
26
O. Raynaldi Annales ecclesiastici, Lucca, 1474.-56., sv. IX., str. 538. FERMEN-
DIN, nav. dj., str. 208. Upornim djelovanjem i posredovanjem hvarskog biskupa
Tome prihvatit e herceg Stjepan i Pavlovii, bar na izgled, katolicizam od koga e
opet otpasti. Papa Eugen o obraenim velikaima kae primus et praecipuus est Ste-
phanus voivoda. Papa nastavlja da su se opet vratili ad vomitum suum. Fermendin,
nav. dj., str. 208.
27
DAD, Lett. di Lev., XV, 15 (18. kolovoza 1450.): el conte Stefano mando a supli-
car a papa Eugenio che volesse tor in gratia perche se voleva batizar e esse bon christiano. E
cusi el dicto papa lo aceto in gratia et fexeli gratiosi privilegii. Et poi vedendo questo papa
chi e al presente ch el dicto conte perseverava in la infidelita revoco tali privilegii Usp.
i irkovi, Stefan Vuki-Kosaa, str. 108., bilj. 57.
28
veze sa papskom stolicom, koje e, bez obzira na svoja neodreena i zagonetna verska
uverenja, odravati do kraja ivota. irkovi, Herceg Stefan Vuki - Kosaa, str. 40.
Raki, nav. izdanje, str. 222., bilj. 341. Raki, nav. izdanje, str. 106., 113.
29
Papa Nikola pie: Dux S. Sabae quosdam ad nos destinavit oratores seu nuntios
Farlati, nav. dj., IV., str. 260.
30
Theiner, Vetera monumenta Slavorum meridionalium historima illustrantia, II., str.
236. Truhelka, Epigrafske crtice, str. 68. Popari, nav. dj., str. 40.
31
Truhelka, Epigrafske crtice, str. 68.
32
Papa naglaava, spominjui zaraenost herezom bosanskog plemstva: inter
quos primus et praecipius est Stephanus, vaivoda, socer dicti regis. E. Fermendin, nav
dj., str. 208. anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 28.-29.
33
Theiner, nav. dj., I., str. 408. Truhelka, Epigrafske crtice, str. 68. Popari, nav. dj.,
str. 43.
34
Fermendin, nav. dj., str. 16. Truhelka, Epigrafske crtice, str. 68., bilj. 1.
35
Truhelka, Epigrafske crtice, str. 69., bilj. 2.
36
Popari, nav. dj., str. 78.
37
anjek, Bosansko humski krstjani u povijesnim vrelima, str.114.-117.
38
D. Farlati, Illyrici sacri tomus IV, Venetiis, 1769., str. 189. Popari, nav. dj., str.
41.-42.
39
Kralj kae za hercega da ga prima kao suo vero et bono recommendato servitore.
irkovi, Herceg Stefan Vuki-Kosaa, str. 74.
40
Pismo kralja Alfonsa hercegu od 8. studenog 1454. kod L. Thallczy, Studien zur
Geschichte Bosniens, Mnchen, 1914., str. 401. Mandi, Osnutak franjevakih samsoata-
na i bogoslovije u Mostaru, Stopama otaca, 1934./1935., 6. i 26. Isti autor, Franjevaka
Bosna, str. 120. i bilj. 329. i Bogumilska crkva bosanskih krstjana, str. 174. irkovi,
Herceg Stefan Vuki Kosaa, str. 215.
41
Si osserva che il conte Stefano era eretico, ma che gli fu spedito lAmbasciator Grade-
nigo, il qualo lo ridusse in seno alla chiesa DAD, Secreta consil. Rogat., XVIII., 82.
. Truhelka, Epigrafske crtice, str. 66., bilj. 1. Popari, nav. dj., str. 35. i 43.
42
Naziv misa vezan je uz crkvu sv. Stjepana pod hercegovom prijestolnicom So-
kolom. D. Kovaevi-Koji, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo,
1978., str. 302. i literatura u bilj. 80. L. Petrovi, Krani bosanske crkve, Sarajevo,
1953., str. 86.
43
DAD, Cons. Rogatorum, XIV., 39.-40., 44.-45. irkovi, nav. dj., str. 209. i 215.
44
Stojanovi, nav. dj., I./2, str. 87. Puci, Spomenici srpski, II., Beograd, 1862., str.
124.-133. Mandi misli da se ovo sluba Boja ne odnosi na mise. Nav. dj., str. 106.
M. Sivri, Oporuka i smrt hercega Stjepana Vukia Kosae, Motrita, 18., Mostar,
2000., str. 78.-84., posebno bilj. 3, na str. 79.
45
Papa Pavao II. 10. veljae 1469. u pismu dubrovakom nadbiskupu odluio je s
obzirom na ovu ostavtinu za duu quod nulla sit causa magis pia, magisque deo grata
ac ipsi testatori magis salubris quod si dicta summa in sancte fidei defensione expendatur
kralju ugraskom Matiji non solum contra crudelissimos Turchos, sed et perfidissimos
hereticos singulariter defudetur Gelcich - Thallczy, nav. dj., 629. V. Atanasovski,
Pad Hercegovine, Beograd, 1979., str. 28. i 57., b. 248.
46
Genadije, iako pie za hercega da je od prije nekog vremena po raspoloenju kra-
nin, ne doputa sinajskim kaluerima da ga javno spominju u liturgiji zato to jo
uvijek skriva svoje kranstvo. Patrijarh potvruje da se herceg nipoto ne razlikuje od
kutugera, ali oito prihvaa to kao nuno prikrivanje iz straha za vlast. A. Pavlovi,
Katolici i pravoslavni u naim krajevima prema grkim vrelima 15. stoljea, CCP, 25.,
Zagreb, 1991., str. 95.-108. anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima,
str. 319.-323.
47
Iz Genadijeva pisma vidi se da su ga monasi pitali smiju li ga spominjati u liturgiji.
Patrijarh odgovara da je on pravoslavac jer je Srbin i da je rukopoloen od zakonitog
patrijarha i da nita ne gube ako ga nekad spomenu u liturgiji. Zanimljivo je ipak da
i sam patrijarh dodaje opasku: Dovoljno je da nee nikada biti potrebe da slui liturgiju
u manastiru! Pavlovi, nav. dj., str. 96.-97. anjek, Bosansko-humski krstjani u povi-
jesnim vrelima, str. 320.-321. Genadijevo pismo potvruje i pismo Sv. Ivana Kapi-
strana koji metroplita zove rakim pa tvrdnja D. Dragojlovia da se u Genadijevu
pismu govori o obraenom djedu na pravoslavlje, nema temelja. Fermednin, nav.
dj., str. 225. D. Dragojlovi, Krstjani i jeretika Crkva bosanska, Beograd, 1987. Usp.
F. anjek, Crkva bosanska: dualistika sljedba ili evaneosko ideal zajednitva u duhu
pracrkve, Studia Vrhbosnensia, 4., Sarajevo, 1991., posebno str. 159.-161.
48
I. Ruvarac, O humskim episkopima i hercegovakim mitropolitima do 1766., otisak
iz knjige Srpska pravoslavna hercegovako-zahumska mitropolija pri kraju 1900., str.
30. R. L. Veselinovi, Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini, zbornik Srpska
pravoslavna crkva 1219-1969, Beograd, 1969., str. 320.
49
U ugovoru hercega s kraljem Alfonsom od 19. veljae 1444. spominje se, meu
mnogim gradovima i Mile Sevischi ( = Milesevschi) castello con lo contato Consina con
lo (monastero) che segnoriano li Turchi dela Grecia, dove sta un Sancto che fa grandi mira-
culi. Povelje je ponovno prouio i pokuao razjasniti M. Vego, Tri povelje o posjedima
hercega Stjepana Vukia Kosae, Most, Mostar, 1978., br.19.-20. i u zbirci Iz istorije
srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1980., str. 466.
50
Stojanovi, nav dj., I., 2., str. 89. anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim
vrelima, str. 34.
51
Genadije hvali metropolitovu revnost: On, kako saznajemo, ini mnogo koristi.
Pavlovi, nav. dj., str. 96. i 97. anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima,
str. 320. i 321.
52
Sv. Ivan Kapistran pie 4. srpnja 1455. papi Kalikstu III. da se mnogi krstjani
obraaju na rimsku vjeru, ali da su mnogi u tomu sprijeeni a metropolitano Rasci-
anorum, pa mnogi od njih moriuntur extra fidem, magis volentes extra fidem mori,
quam eorum Rascianorum fidem suscipere. Fermednin, nav. dj., str. 225.
53
irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd, 1964., str. 319.
54
Njegove veze sa svim crkvama spadale su iskljuivo u oblast politike. irkovi, Herceg
Stefan Vuki-Kosaa, str. 108.
55
Nesavladive prepreke nastaju tek pri detaljnijem ispitivanju, kada treba utvrditi ra-
sprostranjenost pojedinih crkava, njihovu jainu itd. irkovi, Herceg Stefan Vuki Ko-
saa, str. 216.
56
Daja, nav. dj., str. 44. Pribline procjene donio je D. Mandi, Bosna i Hercegovi-
na, III, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, izd. 1982. (sabrana djela knjiga 5.), str.
173. i neto detaljnije F. Mari, Hrvati-katolici u Bosni i Hercegovini izmeu 1463. i
1995. godine prema crkvenim dokumentima, Zagreb, 1998., posebno str. 5.-18. irko-
vi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, str. 320.
57
O tome smo opirnije pisali u referatu Uspostava dubrovake metropolije, u zborniku
Tisuu godina dubrovake (nad)biskupije, Dubrovnik, 2001., str. 46-47.
58
Novakovi, Ohridska arhiepiskopija u poetku XI veka, Glas SAN, 76. (1908.), str.
1.-62. S. irkovi, Pravoslavna crkva u srednjovekovnoj srpskoj dravi, u zborniku
Srpska pravsolavna crkva 1219-1969, Beograd, 1969., str. 36. i 37. B. Nilevi, Srpska
pravoslavna crkva u BiH do obnove peke patrijarije, Sarajevo, 1990., str. 15. Usp. i
orovi, Istorija Srba, I., str. 111.-112.
59
Opirnije na lanak Crkvene prilike u srednjovjekovnoj humskoj zemlji, Humski
zbornik, II., apljina - Zagreb, 1966., str. 88.-150.
60
Stvaranjem samostalne srpske arhiepiskopije pomjerene su u znaajnoj mjeri granice
izmeu pravoslavne i katolike crkve, na tetu papske jurisdikcije. Podruje srpskih episko-
pija proireno je do rijeke Neretve i do morske obale Nilevi, nav. dj., str. 25.
61
M. Kostreni (uredio, dokumente prikupili i obradili J. Stipii i M. amalovi),
Codex diplomaticus , Zagreb, 1967., str. 37.
62
Nai lanci: Stonsko-humska biskupija i poeci kranstva u Humskoj Zemlji, Her-
cegovina, 8.-9. (16.-17.), Mostar, 2002.-2003., str. 23.-30, zatim Crkvene prilike u
srednjovjekovnoj humskoj zemlji, str. 89.-116. te Stolac - sjedite kasnoantike biskupije
sarsenterensis, Humski zbornik, IV, Stolac u povijesti i kulturi Hrvata, Zagreb - Sto-
lac, 1999., str. 93.-116. A. Draevac, Srednjovjekovna stonsko-zahumska biskupija,
Studia Vrhbosnensia, II, Sarajevo, 1988., str. 83.-90. V. B. Lupis, Sakralna batina
Stona i okolice, Ston, 2000., posebno str. 9.-52.
63
Prvi joj je spomen u buli pape Benedikta VIII. iz 1022., kojom on zapravo po-
tvruje odredbe pape Grgura V. (996.-999.) s obzirom na dubrovaku metropoliju.
Kostreni, nav. dj., str. 61.-62. Na lanak Prva stoljea trebinsjke biskupije, Studia
Vrhbosnensia, II., Sarajevo, 1988., str. 47.-82.
64
Smiiklas, Codex dipomaticus, II., str. 113.-114.
65
Resti, nav. dj., str. 59.-63. N. Ragnina, Annali di Ragusa, Mon. spec. hist. Slav. merid.,
XIV, Zagreb 1883., str. 218. M. Orbini, Il regno de gli Slavi hoggi corrottamente detti
Schiavoni Historia, str. 347.,- izdanja: Kraljevstvo Slovena, Beograd, 1968., str. 17.-18.,
i Kraljevstvo Slavena, priredio akademik dr. F. anjek, Zagreb, 1999., str. 312.
66
Usp. papina pisma knezu Miroslavu, hrvatsko-ugarskom kralju Beli III. i dr.:
Smiiklas, Codex diplomaticus, II., str. 167.-168., 175.-176., 237.-238.
67
Raki je episkop Nemanju, koga je krstio katoliki sveenik, dao ponovno krstiti.
K. Jireek - J. Radoni, Istorija Srba, I., str. 148.
68
irenjem vlasti Nemanjia katolianstvo trebinjske biskupije nalo se pod pritiskom
pravoslavlja i zapalo u stoljetnu defenzivu. Daja, nav. dj., str. 44.
69
M. Bai, Stare srpske biografije, Beograd, 1924., str. 200.
70
R. Veselinovi, Istorija Srpske pravoslavne crkve s narodnom istorijom, I., Beograd,
1966., str. 4. Nilevi, n. dj., str. 26.
71
V. orovi, Prolost Hercegovine, Mostar i Hercegovina, Mostar, str. 15., i Histo-
rija Bosne, I., Beograd, 1940., str. 224. O zahumskoj pravoslavnoj episkopiji: N. Z.
Bjelovui, Zahumska pravoslavna episkopija u XIII i XIV vijeku, Dubrovnik, 1938.,
J. Mucovi, Srpska pravoslavna hercegovako-zahumska mitropolija pri kraju 1000. go-
Srpsko pravoslavlje nije ipak, bar u humskoj zemlji, uhvatilo dublje kori-
jene zbog uspjenog opiranja veeg dijela domae vlastele i hrvatskih velikaa,
napose ubia, srpskim osvajakim pretenzijama. U tim se sukobima spome-
nuti pravoslavni episkop vrlo brzo morao povui iz Stona u manastir na Lim.72
Spomenuta episkopija domalo je posve izgubila teritorijalnu vezu sa Humom i
Stonom.73 Darovnica kralja Uroa I. (1254.-1264.) izdana manastiru Sv. Petra
i Pavla na Limu zapravo je prije svega potvrda darovnice kneza Miroslava i
kralja Stefana Prvovjenanog (1196.-1228.) koje su unitili Bugari pri prodoru
poslije 1253. godine, a ona, pa prema tome i njezini predloci, doista navodi
u posjedima manastira na Limu i posjede stonskog manastira i stonskog epi-
skopa. Nadalje kralj Uro II. (1318.-1321.) pri obdarivanju manastira na Limu
pie da mu se potuio humski episkop Danilo da mu je episkopija opustjela
i da ni vrhovine ne ima ni biri nijednogo dohodka niotkuder jer otstupie
hlmskie zemle dohodci74 pa i on obdaruje manastir na Limu gdje episkop
rezidira. Konano se episkopija ak i u manastiru na Limu, ini se, utrnula
sve do polovice XV. stoljea.75 To dovoljno svjedoi da je pravoslavlje u hum-
skoj zemlji bilo doista marginalno, premda je misionarenje stonskih kaluera i
dravno favoriziranje moralo postii neke rezultate. Uz sve to to se pravosla-
vlje nije uspjelo znatnije udomaiti na humskim podrujima, prodor srpskog
pravoslavlja ipak je poprilino uzdrmao katolicizam u njima. Taj proces ne
moemo naalost pratiti zbog nedostatka izvora. Ipak sigurno znademo da o
katolicima humske zemlje od tog vremena vie ne moe voditi brigu stonski
76
Kroniar Resti kae da je Miroslav traio za dozvolu povratka biskupa Donata u
Ston 300 perpera, a Miroslavljev nasljednik Petar za dozvolu reenja Donatova naslje-
dnika 200 perpera. Resti, nav. dj., str. 75. Farlati, n. dj., VI., str. 237.
77
Nadbiskup je Bernard 1194. u Humu blagoslovio crkvu Sv. Kuzme i Damjana, a
dokumenti svjedoe da su pod njegovom jurisdikcijom i crkve na Peljecu. SMII-
KLAS, Codex diplomaticus, III., str. 223.-225., VI., str. 156. i IX., str. 197.-198. Usp.
N. Nodilo, Annales ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina, Mon. spect. hist. Slav.
merid., I., Zagreb, 1883., str. 219., I. Ostoji, Bendiktinci u Hrvatskoj, i ostalim naim
krajevima, II., Split, 1964., str. 442., i A. Draevac, Ponovno osnivanje katolike bisku-
pije u Stonu, Zbornik radova u ast 650. obljetnice planske izgradnje Stona i Malog
Stona, Ston, 1987., str. 83., bilj. 26.
78
Smiiklas, Codex diplomaticus, VIII., str. 580. Draevac, Studia Vrhbosnensia, II.,
str.87.-89.
79
Jireek, Istorija Srba, I., 164. E. Perii, Sclavorum regnum Grgura Barskog - Ljetopis
popa Dukljanina, Zagreb, 1991., str. 233.
80
Svjedoi to jedna kotorska listina izdana 1197. u kojoj se Vukan nazivlje i kraljem
Tribunie. Smiiklas, Codex diplomaticus, II., str. 287. Meu potpisnicima metropo-
litanskog barskog sabora 1199. ne susreemo potpisa trebinjskoga biskupa. Smii-
klas, Codex diplomaticus, II., str. 337.-338.
81
Ono to je za pravoslavnu crkvu Sv. Sava to je za katoliku crkvu Vukan - naglaava
S. Stanojevi, Borba za samostalnost katolike crkve u nemanjikoj dravi, Beograd,
1912., str. 80.
82
Smiiklas, Codex diplomaticus, IVl, str. 420l, 445l-446. Stanojevi, nav. dj., str.
136l-137.
83
Nav. na lanak, Prva stoljea trebinjske biskupije, str. 65.-66.
84
Jireek - Radoni, nav. dj., II., str. 73.
85
Smiiklas, Codex diplomaticus, IV., str. 506.-507.
86
Kad je u Baru proitana bula o ukidanju Barske metropolije neki su od katolika
ak uzvikivali: Quid est papa? Dominus noster rex Urosius est nobis papa! Stanojevi,
nav. dj., str. 121., posebno bilj. 2.
87
S. M. irkovi, Pravoslavna crkva u srednjovekovnoj srpskoj dravi, zbornik Srpska
pravoslavna crkva 1219-1969, Beograd, 1969., str. 41.
88
Jelena je direktno komunicirala s papom: D. Martich, Papstbriefe an serbische Fr-
sten in Mittelalter, Sremski Karlovci, 1933. Plod tog nastojanja bez sumnje su odre-
dbe papa Martina IV. i Honorija IV. o ponovnom imenovanju trebinjskog i stonskog
biskupa. Smiiklas, Codex diplomaticus, III., str. 142.-143., i VI., str. 488.-489. i 551.
Theiner, nav. dj., I., str. 100. i 103. Farlati, nav. dj., VI., str. 293. Objanjenje spome-
nutih dokumenata vidi na lanak, Crkvene prilike u srednjovjekovnoj Humskoj zemlji,
str. 128.-129.
89
Na lanak Prva stoljea trebinjske biskupije, str. 69.
90
Oko 1326. godine grade crkvu Sv. Stjepana u Trebinju. Vego, Most, X./1983., br.
50., str. 242.
91
K. Draganovi u: Croatia sacra, 1943., str. 117.-118. D. Mandi, Bosna i Hercvegovi-
na, III., str. 453.-454.
92
Smiiklas, Codex diplomaticus, VIII., str. 80., 497., X., 77. itd.
93
Episcopus dumnensis ac totius terre Cumnensis. Farlati, n. dj., IV., str. 190.
94
D. Mandi, Duvanjska biskupija od XIV-XVII st., Zagreb, 1936., str. 33.
95
habeat latam diocesim usque in Bosniam et Serviam. Farlati, nav. dj., IV., str. 77.,
190.
96
Smiiklas, Codex diplomaticus, XI., str. 179.-180.
97
tamquam diocesanus ipsorum castrorum, villarum et locorum regere et gubernare con-
sueverit ab antiquo. Smiiklas, Codex diplomaticus, XI., str. 264.-265.
98
Smiiklas, Codex diplomaticus, XI., str. 265.-266. i 266.-267.
99
Theiner, nav. dj., I., str. 261.-264., i isti autor, Vet. mon. hist. Hung., II., str. 86. i
103.
100
B. Pandi, De dioecesi Tribuniensi et Mercanensi, Studia Antoniana, 12., Romae,
1959., str. 87. bilj. 2. Smiiklas, Codex diplomaticus, XIV., str. 549. i XV., str. 415.
101
Farlati, nav. dj., VI., str. 296. Pandi, De dioecesi tribuniensi et mercanensi, str. 87.,
bilj. 9. Ratko je bio najuglednija linost Tvrtkova dvora: Usp. Mon. rag. lib. ref. IV,
157, 161, 164, 165, 172, 174, 244. Farlati, nav. dj., VI., str. 296. Perojevi, Napretkova
povjest BiH, str. 315., 322., 345. orovi, Istorija Bosne, str. 305. . Toi, Dubrovaki
prezbiter Ratko, stonski kancelar, kapelan i protovestijar kralja Tvrtka I i trebinjsko-mr-
kanjski biskup, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine XXVIII.-XXXX.,
Sarajevo, 1979., 39.-58. Autor je utvrdio (str. 49.) da je Ratko bio biskupom ve 1383.
godine.
102
Resti pie da su Durbovani u vrijeme konavoskog rata 1430.-1433. traili od
Turaka da im se predaju posjedi Pavlovia, navodei kao argument i injenicu to le
prime dignit prelatizie di quei luoghi conservarsi a Ragusa, come il vescovo di Trebigne.
Nav. dj., str. 249.
103
Kroniar Luccari pie za trebinjskog biskupa Mihaela da se 1456. povukao u Du-
brovnik raccomandata la dioecesi alli canonici di san Pietro di Cicevo et a Ivan conte di
Popovo et di Trebigne. Copioso ristretto, str. 101. O kojem Ivanu pie Luccari ne moe
se sa sigurnou utvrditi nego doista samo iznijeti pretpostavku; mislimo da je to
bio Ivani Pavlovi, a u tom sluaju to se moralo dogoditi prije 1450. jer je tad Ivani
umro, a porodica Pavlovia pala u punu zavisnost od hercega Stefana i vie nije igrala
znatniju ulogu u Bosni. irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, str. 299.
Ne vidimo zato bi injenica to se 1450.-1456. godine, dakle poslije smrti Ivania
Pavlovia, u Trebinju spominje knez Vidak Vuki utjecala na vrijeme prije 1450.
godine, kako pie Toi, Trebinjska oblast, str. 115.
104
contra omnem sanctionem sacrosancte romane ecclesie. DAD, Lam. de for., XLV,
6v.
105
DAD, Diversa not., 68, f. 129.
106
Prvi turski popisi nakon osvajanja govore o opustjelosti Humske Zemlje. Meutim,
znatan dio puanstva turskom blagonaklonom politikom vraa te nekoliko vijesti s
poetka XVI. st. svjedoi o velikom broju katolika na tim podrujima. Kako podruje
zapadno od Neretve nije u tom smislu ope sporno, ovdje spomenimo samo nekolika
podatka o dijelu Humske Zemlje istono od Neretve: prema vie dubrovakih kro-
niara 1525. godine u Zavali u Hutovu bilo je na misi gran moltitudine di gente ili
inifinita di popolo. Anonimys, nav. dj., str. 100.-101., Ragnina, nav. dj., str. 278.-279,
Gondola, nav. dj., str. 438. Neki izvjetaji iz tog stoljea govore 10 i 12 tisua vjernika
na ovom podruju. Usp. Starine JAZU, br. XII., str. 201., i XXXIV., str. 47. Jezikoslo-
vac Faust Vrani pie: ... posessiones Primorye, Gornye Zaxabie et Dolnye Zaxabie que
sunt in Herzegovina id est extrema parte Dalmatiae, in quibus catholici et innoxii homines
degunt ... R. Lopai, Spomenici Hrvatske krajine, I, Zagreb, 1884., str. 147., 158s. Isto
to tvrdi i papa Siksto V.: J. Radoni, Dubrovaka akta i povelje, III./2., Beograd, 1938.,
str. 580., C. Horvat, Monumenta historiam uscochorum illustrantia, I., Zagreb, 1910.,
str. 91. Theiner, nav. dj., II., str. 89s Takoer to svjedoi i dominikanski vikar Hr-
vatske Daniel, ija je intervencija i potaknula papu na akciju zatite ovog katolikog
puanstva. S. S. Krasi, Izvjetaj iz 1589. godine - splitski dominikanac fr. Daniel pie
makedonsku dravu doista proirio i na nae krajeve u kojima je, u suradnji s papom
Grgurom V., utemeljio dubrovaku metropoliju. Nema vijesti o progonima heretika
u njegovo vrijeme. D. Dragojlovi, Poeci bogomilstva na Balkanu, radovi simpozija u
bogumilstvu odranog 30. svibnja do 1. lipnja 1978., pod naslovom: Bogomilstvoto
na Balkanot vo svetlinata na najnovite istrauvanja, Skopje, 1982., str. 27.
112
Smiiklas, Codex diplomaticus, II., str. 350.-352. anjek, Bosansko-humski krstjani
u povijesnim vrelima, str. 72.-77. i 124. B i C.
113
T. Archidiaconus, Historia Salonitana, izd. akavski sabor, Split, 1977., str. 94.
114
de terra Cholim, per eiusdem regis ministerium a parvitate consimili nutu divine
potentie depurata Smiiklas, Codex diplomaticus, IV., str. 57.
115
Duvanjski biskup Madije konano 1344. god. odlazi iz biskupije zbog zloe puka.
Mandi, Duvanjska biskupija, str. 75. Papa Klement VI. te iste godine nareuje split-
skom nadbiskupu da se makarskom biskupu vrate njegovi prostori koje su mu ve
dvadeset godina oduzeli nevjernici. Smiiklas, Codex diplomaticus, XI., str. 161.-162.
116
To je bosansko prodiranje u prvi mah zbrisalo katolike i pravoslavne crkvene orga-
nizacije. Nilevi, nav. dj., str. 40. i str. 41.
117
O odnosu srpskih vladara i crkve prema heretikim zasadama pa i latinskoj crkvi
usp. saeto: anjek, Bosanko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 23.-26.
118
Kosae su zadobili sva podruja, osim Trebinja, Vrma, Bilee, Fatnice i polovice
Konavala, a Pavlovii Trebinje s okolicom te polovicu Konavala.
119
Zbog strogog stava srpskih vladara prema njima, jeretika na podruju Trebinjske upe
nije bilo sve do njenog ulaska u sastav bosanske drave. Od tada se dualistika crkva vrlo
brzo poinje iriti na ovom prostoru. Toi, Trebinjska oblast, str. 115. U Primorju, t.
j. u predjelu izmedju Stona i Kurila, za tiem u Konavlju, ili u predjelu izmedju Cavtata i
Vitaljine, ivjelo je takodjer dosta patarena, Raki, nav. izdanje, str. 100. i 102.
120
Usp. npr. Stojanovi, nav. dj., I./1., str. 369., 371., 373., 583., zatim I./2., str. 46.,
48., 54., 60., 68., 82., 89., 146., 149., 151. i dr. Raki, nav. izdanje, str. 101. anjek,
Crkva bosansko-humskih krstjana u povijesnim vrelima, str. 115.-120., isti autor, Bo-
sansko-humski (hercegovaki) krstjani, str. 115.-116. Vego, Iz istorije srednjovjekovne
bosanske drave, str. 18. Truhelka, Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vreme-
na do godine 1456., Knjiga I, Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo 1942-
1991-1998, str. 767.-793. i dr.
121
Biskup pie da je itav poluotok Peljeac naao zaraen patarenstvom i raskolom.
Farlati, n. dj., VI., str. 328.
122
Dubrovnik je patareniis nequissimis catholicam Christi fidem colentibus inimicissimis
circumdata. J. Radoni, Dubrovaka akta i povelje, I./1., Beograd, 1934., str. 155.
Mandi, nav. dj., str. 69., bilj. 69. la citt de ragusa situata in terra ferma, e da
ogni canto delle sue iurisdicioni confina et circumvalleeata dalli perfidi Patareni senza
alcun altro intramezzo de terra o d aqua . Raki, nav. izd., str. 226., bilj. 388. Kro-
niar Resti pie da la peste del rito Patareno, professato da non pochi Canalesi Nav.
izdanje, str. 575.
123
Truhelka, GZM, 1913., str. 373. Mandi, II., str. 306., 319.-320. V. Skari,
GZM, 1934., str. 79.-82. Lj. Sparavalo, Bijela kneza Alekse Patrovia, Istorijski gla-
snik, 1.-2., Beograd, 1981., str. 63.-66. i 84.-86. - Toi, Trebinjska oblast, str. 116.
124
Herceg je Pribisavu povjeravao najdelikatnije poslove s katolikom Venecijom
i Dubrovnikom. Pribislav je izbjegao u Italiju. Njegova oporuka iz 1475. godine,
izvriteljem koje je imenovao i padovanskog gvardijana fra Jakova i svog kuma go-
spodina Martina da Novamonte, svjedoi da je bio izrazito pobona osoba. Uz
brojne darove raznim crkvama i svetitima istie se i legat crkvi Sv. Jurja u Padovi,
uz obvezu da sveenik slavi svetu misu za njegovu duu svake nedjelje i blagdana.
Sivri, nav. dj., 78.-84. L. Thallczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens
im Mittelalter, Mnchen, 1914., str. 226., 435.-439. O njemu je pisao i S. irkovi,
Poteni vitez Pribislav Vukoti, Zbornik Fil. fakulteta, X.-1., Beograd, 1964.
125
orovi, Istorija Bosne, str. 527.-535. Mandi, Bogumilska crkva bosanskih krstjana,
str. 417.
126
O nestanku bosansko-humskih krstjana: A. Mijatovi, Problem nestanka Crkve
bosanske u poratnoj historiografiji, Croatica christiana periodica, 2., Zagreb, 1978.,
str. 1.-16. irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, str. 320.
127
F. anjek, Dobri mu je Crkve bosansko-humskih krstjana, Humski zbornik, IV.,
Stolac u povijesti i kulturi Hrvata, Zagreb - Stolac, 1999., str. 129.-131.
128
M. unji, Jedan novi podatak o gostu Radinu i njegovoj sekti, Hrvatska misao, II.,
9. (1998.), str. 157. anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 118.-
119.
129
J. Sopta, Gost Radin (Radivoj) Butkovi i njegov grob, Hercegovina, 6./7., Mostar,
2000./2001., str. 49.-60.
tik. U krilu Katolike crkve zavrili su svi Radinovi potomci,130 kao i potomci
hercegovih sinova Vladislava i Vlatka,131 te njegova ki blaena Katarina.132
Kao zakljuak moemo i na konfesionalno podruje primijeniti ono to
Dubrovani rekoe za politike prilike: od potopa svita ni se svit toliko smel i
vrtil kao sade.133 Izvorna graa, koja nam je dosad dostupna, uvjerava nas da je
herceg Stjepan ostao u svom obiajnom vladanju sljedbenik Crkve bosansko-
humskih krstjana, ali treba takoer istaknuti da je, uporno se drei vjerske
prakse svoje obitelji, bez nekih duhovnih apetita pa i vjerskog znanja, trajno
nastojao dokazati svoje pravovjerje i pripadnitvo jedinstvenom kranstvu
koje tu zasebnost i tradiciju nije razumijevalo ni prihvaalo. Kao dokaz toj
tvrdnji moe se uzeti hercegova alba na pobunjenog sina Vladislava da je
svojom pobunom uz pomo Turaka zasluio smrti da ima tisuu ivota zato
to je nanio tetu itavom kranstvu.134
130
M. Sivri, Oporuke kancelarije stonske kneza od sredine 15. stoljea do 1808., Dubro-
vnik, 2002., usp. inventar oporuka i kazalo.
131
Atanasovski, nav. dj., str. 126.-188. Popari, nav. dj., 111.-125.
132
Usp. Franjevaka teologija Sarajevo, Povijesno-teoloki simpozij u povodu 500.
obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine, odran 24. i 25. listopada 1978. u Sarajevu,
Radovi objavljeni 1979., i K. Draganovi, Katarina Kosaa bosanska kraljica, Sarajevo,
1978.
133
Puci, nav. dj., I., str. 57. Perojevi, Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih
vremena do godine 1456., Knjiga I, Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo
1942-1991-1998, str. 414.
134
Ljubi, Listine, X., 354.
SUMMARY
The noble Kosaa family were originally estate owners from Podri-
nje. Their rise to the greatest noble family in the kingdom was due to
the expansion of the Bosnian state towards the south and to the east.
Vlatko Vukovi (who ruled up till 1392), already laid the foundation of
what was to be known later on as Herzegovina, on whose magnitude
Sandalj Hrani (who ruled from 1392 1435) further expanded, along
with Stjepan Vuki (who ruled from 1435 1466).
Stjepan Herceg of Saint Sava, lord of Hum and Primorje, great Bosni-
an duke of (rusaga,) prince of Drina and more, as he presents himself, is
beyond a doubt the greatest Bosnian-Hum leader of the middle ages,
due to the role he played not only in the Bosnian kingdom, but also in
general during his times. It is therefore not surprising that within the
Church of the Bosnian-Hum Christians he had a pivotal role.
First of all, it is important to note that the Kosaa family, including
Stjepan Herceg, according to historical sources, were true followers of
the Church of Bosnian-Hum Christians. They were also very tolerant
in religious matters in those times, not only in the lands under their
control, but also towards families where Bosnian Christians, Catholics
and Orthodox lived freely one beside the other. One of the reasons for
this tolerance of theirs can be attributed to the political climate of those
times in which Herceg had to constantly battle against accusations of
heresy. A even greater motive can be found in the religious diversity that
existed in his lands. While Podrinje and the border areas of the Hum
lands along with Bosnia, followed the Church of the Bosnian-Hum
Christians, many facts point out that despite the hardships caused by
the wars with Serb leaders and the losses against Christians, the po-
pulation of Hum and Primorje were still predominately Catholic. Or-
thodoxy prevailed in the areas which were once rmly part of the Serb
State, from Trebinje towards the East, with its spiritual center at the
monastery of Mileevo. This religious diversity certainly had a great in-
uence upon the land owners and their conduct towards their subjects.
Luomo, lumanista, il pontefice (1405-1464), Dado Armando editore, Bologna, 1984.; Rossel-
la Bianchi, Intorno a Pio II: un mercante e tre poeti, Sicania, Messina, 1988.
4
Usp. Stjepan Krasi, Djelovanje dominikanaca u srednjem vijeku, u elimir Pulji-Fra-
njo Topi, Kranstvo srednjovjekovne Bosne. Radovi simpozija povodom 9 stoljea spominjanja
bosanske biskupije (1089-1989), Vrhbosanska visoka teoloka kola, Sarajevo, 1991., str. 173.-
240. (posebice str. 207.-224. i 237.-239.). Papa Eugen IV. godine 1439., u vrijeme odrava-
nja Firentinskoga sabora, imenovao je hvarskoga biskupa Tomu Tomasinija svojim legatom
u Bosanskom Kraljevstvu. Trima razliitim dokumentima 19. rujna 1439. dao mu je iroke
ovlasti. Na toj slubi ostao je sve do 1461. godine jer su mu nasljednici Eugena IV., zadovoljni
njegovim radom, produljivali mandat, to znai da je na istom podruju bio legat i pape Pija
II. od 1458. do 1461. Inae, Toma Tomasini bio je roen u Veneciji. Pripadao je dominikan-
skom redu, bio je doktor teologije, a za hvarskoga biskupa imenovan je 1428. te je na toj slubi
ostao do smrti 1466. godine. Usp. takoer Status personalis et localis dioecesis pharensis-brac-
hiensis et issensis pro anno Domini MCMX, Tridenti, 1910., str. 6.
Bosne kao da je zakoniti sin5 i razrijeio obveze date Vojai.6 U novim okolno-
stima Toma i vojvoda Stjepan Vuki privremeno su se pribliili te se Toma
u Milodrau u svibnju 1446. na katoliki nain vjenao sa Stjepanovom keri
Katarinom. Te je godine navodno bila pripravljena i kruna, uvana u blagajni
stolne crkve Sv. Dujma u Splitu, koja je bila predana hvarskom biskupu Tomi
da je u papino ime urui Tomau. No, iako to iz nekih razloga nije nikada oba-
vljeno, a budui da se zanosio idejom da oko Bosne okupi sve okolne krajeve,
Toma se od poetka kitio naslovom kralja. Tako se na jednoj ispravi, samo ne-
koliko mjeseci nakon izbora za kralja, izdanoj Dubrovanima u Kreevu 3. ruj-
na 1444. godine, potpisuje: tefan Toma kral Boiom milost ju Srblem Bosni
Primor ju Homsci zemli Dalmci Hervatom Donim Kraem Zapadnim Stranam
i k tomu. Taj nain njegova potpisivanja vie je puta dokumentiran i u iduem
razdoblju, a prije onoga zavrnoga i k tomu, pojavljuju se jo dodaci: Usori,
Soli, Podrinju.
Katolika crkva oivjela je u krajevima kojima je Toma vladao poslije nje-
gova naputanja krivovjerja i prihvaanja katolianstva. Na vie strana gradile
su se nove crkve. Meutim, iako katolik, kralj je i poslije toga priznao postoja-
nje i heretikoj Crkvi krstjana, zbog ega ga franjevci tuili papi. Nakon to je
objasnio da se tako ponio zato da se izbjegnu vei problemi jer su krstjani brojni
i jaki, a da on sam jedva eka kada e se ti krivovjerci obratiti na katoliku vjeru,
sprijateljio se s fratrima. Meutim, nadolazili su novi problemi. Prije svega ve
1447. godine Stjepan Vuki, koji je otvoreno podravao krstjane, raziao se sa
svojim zetom Tomaom te se 1448. godine proglasio hercegom u Humu, na-
kan pokazati da je neovisan o bosanskom kralju. Toma je na svoga punca bio
ljut i zbog toga to je u Hercegovinu primao krivovjerce koje je Toma progonio
iz svoga kraljevstva. Tako je 1450. godine u humsku zemlju primio oko 40
poglavica bosanske crkve s vrlo mnogo naroda koji je doao s njima. Tri godine
s prekidima trajao je rat izmeu Tomaa, Dubrovana i hercega Stjepana, koji
e biti prekinut sklapanjem mira u hercegovu gradu Novom tek u travnju 1454.
U meuvremenu, gotovo godinu dana prije toga, pao je Carigrad pod Turke.
Meutim, bez obzira je li to bilo iz straha ili dvoline diplomatske kurtoazije,
5
Usp. Augustin Theiner, Vetera monumenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia, I.,
Romae, 1863., str. 388.
6
Usp. Augustin Theiner, Vetera monumenta Slavorum meridionalium, str. 388.-389.
7
Usp. Eusebius Fermendin, Acta Bosnae, str. 222.
8
Vilim Frankni, Kardinal Carvajal u Bosni 1457., u Glasnik Zemaljskog muzeja II./1890.,
str. 11.-12. (u lanku je Thomasijevo pismo doneseno u izvorniku na talijanskom jeziku).
mukoga potomka, pa je tako Srbija kao miraz ula pod vlast bosanske krune.
Meutim, Turci su odmah krenuli u pohod na Smederevo i osvojili ga ve 20.
lipnja iste godine, a despot je sa enom pobjegao u Bosnu te tako predao sulta-
nu Smederevo i despotovinu. Zapravo, ini se da su se pravoslavni Smederevci,
nezadovoljni nametnutim despotom Stjepanom Tomaeviem, koji je bio ka-
tolik, predali bez borbe, a mladi je despot, koji je nedugo prije toga bio preuzeo
upravu, predao Smederevo sultanu uz uvjet da njemu i njegovoj obitelji bude
poteen ivot.9 Time su bila otvorena vrata turskom nadiranju prema srednjoj
Europi, zbog ega se uznemirio cijeli kranski svijet.
Odnosi prema katolicima u despotskoj Srbiji, kako iz Gyora 4. srpnja 1455.
svjedoi fra Ivan Kapistran, bili su u to vrijeme vrlo loi. Dapae, nabrajajui
zastranjenja Raana u osamnaest toaka, Kapistran kae da su zastranili vie
nego Grci: lanak prvi. Silovito napadaju krane katolike krstei ih protiv
njihove volje, a koji to ne ele, katkada im oduzimaju dobra i kadto ih bacaju
u tamnicu.
lanak drugi. Mnogi od tih bosanskih krivovjeraca, koji su se drali pata-
renske vjere, uvi Boju rije, obratili su se na rimsku vjeru, ali ih raki metro-
polit i drugi sprjeavaju da se izmire (s Katolikom crkvom), od kojih mnogi
umiru izvan vjere, i radije umiru izvan vjere nego da prihvate vjeru Raana.10
9
Usp. Pavo ivkovi, Drutveno-politike prilike u srednjovjekovnoj Bosni i Humu, u
elimir Pulji - Franjo Topi, Kranstvo srednjovjekovne Bosne, str. 84.
10
Prijevod je uzet od Franje anjeka, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15.
st.), Barbat, Zagreb, 2003., str. 113., a izvornik je objavio Eusebius Fermendin, Acta Bosnae,
str. 225.: () Infrascripti sunt articuli in quibus erant Rasciani ultra haereses Graecorum,
scripti in urbe Jaurinense anno domini 1455 die 4 Julii. ()
Articulus primus. Violenter christianos catholicos arripiunt baptizando eos invitos qui nol-
lent, quandoque eis auferendo bona, et quandoque incarcerando eos.
Articulus secundus. Multis ex illis haereticis Bosnensibus, qui fidem tenuerunt Pathareno-
rum (et) audientes verbum Dei, convertuntur ad fidem romanam; sed a metropolitano Rasci-
anorum et aliis non permittuntur reconciliari; de quibus multi moriuntur extra fidem, magis
volentes extra fidem mori, quam eorum Rascianorum fidem suscipere.
obraa novom papi Piju II., koji jo nije bio navrio ni punu godinu u slubi Pe-
trova nasljednika. U tom pismu, kako izvjetava sm papa, bosanski kralj mo-
lio ga je za pomo u vojsci i novcu zbog velike pogibelji od Turaka, koji su, ve
prije pada Smedereva, svakodnevno napadali njegovo kraljevstvo. Doznajemo
to, naime, iz pisma koje je Pio II. 9. svibnja 1459. iz Bolonje poslao franjevcu
Marianu iz Siene. Toga je franjevca ve Kalisto III. bio ovlastio da u bosanskim
krajevima propovijeda kriarsku vojnu, a Pio II. ponovno ga podsjea na tu za-
dau te mu produljuje iste ovlasti da bi mogao pomoi ugroenom kraljevstvu
da ono ne padne u ruke nevjernicima te da vjernici, koji u njemu ive, ne bi
pretrpjeli ono to su ve propatili okolni pravoslavni narodi.11
Istovremeno je djelovao i papinski poslanik u Ugarskoj kardinal Joannis
Carvajal. Shvativi da je stanje na Balkanu vrlo ozbiljno, poslao je kralju To-
mau dominikanca Nicolu Barbucija, koji je 27. svibnja doao u Jajce, odakle
je, etiri dana kasnije, pisao kardinalu Carvajalu da je kralju priopio sve to
mu je naredio kardinal. Izvjetava ga takoer da mu je kralj dao do znanja da
je spreman izvriti sve to mu narede papa i kardinal, pa ak povesti i rat pro-
tiv Turaka, ali da mu je to mogue samo ako dobije pomo sa strane jer se ne
moe boriti sam. Njegovu bojazan od rata s Turcima poveavala je injenica
da nije imao pouzdanja u svoje podanike manihejce koji su vie voljeli Turke
11
Usp. Augustin Theiner, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustantia, II., Ro-
mae, 1862., str. 327.; Eusebius Fermendin, Acta Bosnae, str. 239.-240. Papa je Pio II. fratru
Mariano de Senis ord. minorum 9. svibnja 1459., kao odgovor na zamolbu kralja Tomaa,
izmeu ostaloga, pisao: () Cum per litteras carissimi in Christo filii nostri Stephani Tho-
mae regis Bosnae illustris nuper ad nos transmissas intellexerimus, quanto in periculo con-
stitutum sit regnum ejus propter imminentem Turchorum ferociam, regnum ipsum quotidie
invadentium et illud occupare totis conatibus initentium, et propterea nobis pro parte sua
humiliter supplicatum fuerit, ut sibi de aliquibus copiis atque subsidiis dignemur opem ferre
et providere () commitimus et mandamus, (), te personaliter conferens omnes et singulos
crucesignatos, quos in partibus illis repereris, ac etiam si quos imposterum per te crucesignare
contingerit, super quo plenariam tibi facultatem concedimus, horteris ex parte nostra, ut ad
ferendum opem et subsidia dicto regi in tanta necessitate fidei ferventes accedant et ipsi regi
totis eorum conatibus opitulentur, ne dictum regnum ad infidelium manus perveniat, et fi-
deles in eo existentes calamitates illas perferre habeant, quas superioribus temporibus relique
finitime Grecorum nationes miserabiliter pertulerumt et de presenti perferunt. (). Usp.
Eusebius Fermendin, Acta Bosnae, str. 239.
nego krane, a inili su gotovo veinu12 stanovnitva u zemlji (quasi maior pars
regni est ipsorum, videlicet plures sunt manichei). To su bili razlozi zato se kralj
nije usudio stupiti u borbu s Turcima, koji su, osim toga, na podruju kraljev-
stva ve imali svoje uhode. Kae potom da mu je u Osijeku knez Ivan pokazao
pismo despota Stjepana Tomaevia, kojim ga je zvao da doe pomoi obrani
Beograda i Smedereva, ili e, u protivnom, morati bjeati.13
Meutim, svibanj 1459. godine nije bilo vrijeme prvih kontakata pape Pija
II. s pitanjem Bosanskoga Kraljevstva i njegova dvora. Naime, oko pola godine
prije toga, 13. prosinca 1458., Pio II. je, na zamolbu bosanske kraljice Katari-
ne, podijelio oprost svim kranima koji na Boi, Uskrs, Malu Gospu, Veliku
Gospu, te blagdane Sv. Tome Apostola, Sv. Jeronima, Sv. Marije Magdalene i
Sv. Katarine posjete crkvu Sv. Katarine u gradu Jajcu.14
12
Malo drukije misli Dominik Mandi u Bogomilska crkva bosanskih krstjana, Ziral, Chicago
Roma Zrich Toronto, 1979., koji na str. 506. kae da g. 1459. u cijelom bosanskom
kraljevstvu nije bilo bogomila vie od 80 do 90.000, dotino ni puna petina tadanjega pu-
anstva.
13
Usp. Ludwig von Thallczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter,
Mnchen/Leipzig, 1914., str. 415.-416.; Franjo anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim
vrelima, str. 29.
14
Usp. Augustin Theiner, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustantia, II., str.
318.; Eusebius Fermendin, Acta Bosnae, str. 238. Odgovarajui na zamolbu kraljice Katari-
ne, papa Pio II. veli: () Cum itaque dilecta in Christo filio Catherina regina regni Bosnae,
quod hereticis et scismaticis inquinatum est, magnum ad ecllesiam sancte Catherinae in ca-
stro Jayce dicti regni, () summo cum desiderio nobis supplicari fecit, ut ecclesiam predi-
ctam celestis muneris largitione dotare dignaremur. Nos igitur ejusdem regine piis desideriis
annuentes et christifidelium devotionem augeri cupientes, (), omnibus vere penitentibus et
confessis, qui in singulis nativitatis domini nostri Jesu Christi et reserectionis ejusdem, ac in
nativitatis gloriosissime virginis Marie ejus matris ac ejusdem virginis assumptionis et sancti
Thome apostoli ac sancti Jeronimi et sanctarum Marie Magdalene et Catherine festivitatibus
ecclesiam ipsam visitaverint annuatim, pro singulis festivitatibus antedictis septem annos et
totidem quadragenas de iniunctis eis penitentiis misericorditer relaxamus, presentibus perpe-
tuis futuris temporibus duraturis. ().
od sabora nije bilo nikakve koristi.19 Na taj sabor bio je pozvan i kralj Toma,
no, umjesto njega, pojavili su se samo njegovi predstavnici.20 To je, kako Far-
lati opisuje uvjerenje koje je tada vladalo, jo vie povealo sumnje da je Toma
sklopio tajni savez s Turcima i najavio rat svome puncu hercegu Stjepanu, u ije
je podruje vlasti ak pozvao Turke,21 a slanje delegata u Mantovu shvaeno
je kao Tomaev pokuaj prikrivanja istine.22 Farlati izvjeuje takoer da su ti
Tomaevi poslanici od pape traili dvoje: prvo, da njihovu kralju Stjepanu udi-
jeli kraljevsko ime i znakove kraljevske, i, drugo, da u onim krajevima ustanovi
dva ili tri biskupa latinskoga obreda koji e katoliku vjeru utvrivati i iriti te
da oni koji e naslijediti kralja prime kraljevske insignije. Tome su se estoko
19
Usp. Karl August Fink-Erwin Iserloh, Vom Mittelalter zur Reformation, u Hubert Jedin,
Handbuch der Kirchengeschichte, III./2. (Die mittelalterliche Kirche), Herder, Freiburg - Basel
- Wien, 1968., str. 642.-644.
20
Usp. Daniele Farlati, Illyricum sacrum, IV., Venetiis, 1769., str. 262.; Adriano van Heck
(ed.), Pii II Commentarii rerum memorabilium, que temporibus suis contingerunt, I., Biblioteca
apostolica vaticana, Citt del Vaticano, 1984., str. 180.-181.: (...) rex Bosne, quanquam
Turcis clam reconciliatus esset, legatos tamen ad pontificem misit aduersus illos opem flagi-
tans. regnum Bosne in montibus situm Rascianis Hungarisque coniuguntur. in eo multi sunt
manichaei qui etsi christiani uideri uolunt longe tamen absunt a Christi lege, b l a s f e m i
h o m i n e s et erroribus pleni, aduersus quos Aurelius Augustinus librum scripsit. Ragusei
et Trigurienses ad litus adriatici maris iacentes uicini sunt Bosnensibus quos illyricam fuisse
gentem non est ambiguum. hos Croatini, qui et Dalmate sunt, orientales et boreales habent.
sicut Romani quondam suos principes uel Cesares uel Augustos uocauere, Egyptii uel Phara-
ones uel Ptolomeos, ita et Bosnenses suos reges appellauerunt Stephanos, quorum qui legatos
Mantuam misit uafer homo fuit et inconstantis animi. is paulo ante ad Matthiam, Hungariae
regem, profectus interuentu Iohannis Sancti Angeli cardinalis, apostolici legati, fedus cum eo
inierat multa in Turcos polliticus, plura mentitus.
21
Usp. Daniele Farlati, Illyricum sacrum, str. 262.: Sed per idem fere tempus Stephanus Tho-
mascus rex Bosinae a bene coeptis desciscens, regnum ac religionem in magnum discrimen
adduxit; quippe clandestino foedere cum Turcis inito, bellum Stephano duci S. Sabae socero
suo intulit, Turcasque in ejus ditionem evocavit.
22
Usp. Daniele Farlati, Illyricum sacrum, str. 73.: Dum Patarenos hostes domesticos perseq-
uebatur, cum Mahumete II. rege Turcarum foedus clandestinum & amicitiam junxit, eique
Zendrem urbem in Rascia munitissimam tradi jussit; ut vero sacrilegium facinus simulatione
tegeret, quemadmodum ceteri reges ac principes christiani, sic etiam ipse legatos suos ad
Conventum Mantuanum misit anno 1459. quem Pius indixerat, ut Christianorum arma &
exercitus contra Turcas sociali foedere conjungeret.
23
Usp. Daniele Farlati, Illyricum sacrum, str. 73.: Duo postularunt a Pontifice legati Bo-
sinenses, primum ut Stephano regium nomen ac diadema conferret, alterum ut duos tresve
Episcopos ritus latini in ea regione constitueret, qui fidem catholicam tuerentur ac propaga-
rent, & a quibus qui deinceps in regnum succederent, regalia insignia acciperent. Utrique po-
stulato vehementer reclamatum est ab oratoribus Mathiae regis Hungariae; utrumque enim
supremo regum Hungariae imperio officere videbatur; Stephanum vero apud Pontificem
criminati sunt, illum foedus pepigisse cum Turcis, arcemque Zendrensem iisdem tradidisse:
quam criminationem diluere Bosnenses conati sunt, quod ea, quae regi crimini dabantur,
necessitate compulsus fecisset, ut infestas Turcarum copias ab regno averteret.
24
Usp. Dominik Mandi, Bogomilska crkva bosanskih krstjana, str. 504.
25
Usp. Franjo anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 28.; Aenae Silvii Pic-
colominei Historia de Europa, Basel 1551., str. 407.: In Bosnia () quamplurimum haeretici
possunt, quos vocant Manichaeos, pessimum genus hominum, qui duo principia rerum pro-
dunt, alterum malorum, alterum bonorum. (); Adriano van Heck (ed.), Pii II Commentarii
rerum memorabilium, que temporibus suis contingerunt, I., str. 180.: regnum Bosne in montibus
situm Rascianis Hungarisque coniuguntur. in eo multi sunt manichaei qui etsi christiani ui-
deri uolunt longe tamen absunt a Christi lege, b l a s f e m i h o m i n e s et erroribus pleni,
aduersus quos Aurelius Augustinus librum scripsit. Usp. francuski prijevod Komentara Pija
II. pod naslovom: Pie II (Enea Silvio Piccolomini), Mmoires dun pape de la renaissance, (Vito
Castiglione Minischetti- Ivan Cloulas, ed.), Tallandier, Paris, 2001., str. 167.
26
Npr. Aenae Silvii Piccolominei Historia de Europa, str. 407.
Naime, budui da je, nakon pada Smedereva, optuivan i zbog izdaje kran-
stva, Toma je, da dokae da nije heretik, naredio tim krivovjercima ili da se
pokrste ili da sele iz zemlje. Poslije toga krstilo ih se oko 12.000, a u zemlju
hercega Stjepana iselilo oko 40.000. Oko tih brojeva pokrtenih i iseljenih
krstjana vie autora misli i pie razliito. Jedni, pozivajui se na novo kritiko
izdanje Komentara Aenee Silvia Piccolominia (pape Pija II.), stoje uz upravo
napisane brojeve.27 Drugi povjesniari, u tekstovima starijim od toga kritiko-
ga izdanja, zavedeni pogrekama u starom izdanju Komentara, navode da se
tada krstilo 2000 krstjana, a iselilo ih se 40.000,28 odnosno piu da ih se krstilo
samo oko 2000 te iselilo samo etrdesetak osoba.29
Potekou rjeava kritiko izdanje Komentara, koje se pojavilo u Vatika-
nu 1984. godine, u kojemu su ispravljene brojne pogreke iz ranijih izdanja
toga istoga djela, pa tako i u odlomku koji nas ovdje zanima.30 Naime, starija
izdanja su, neijom omakom, koja je kasnije prepisivana, isputala decim iz
latinske rijei duodecim pa je bilo ostalo samo duo te se tako, umjesto o
12.000 krtenih, pisalo o samo njih 2000. K tome, mislim da quadraginta
u iduoj reenici treba prevesti s 40.000, kao to je uradio Dominik Mandi,
jer to proizlazi iz stilizacije latinskoga izvornika, koji se, zajedno s hrvatskim
prijevodom, moe nai u novoj anjekovoj knjizi.31 A u anjekovu doslovnom
prijevodu na hrvatski taj odlomak glasi:
Bosanski kralj, gotovo istodobno dok se iskupljivao zbog predaje Smedere-
va Turcima, dokazujui svoju vjeru ili, kako mnogi dre, potaknut pohlepom,
prisilio je manihejce kojih je bilo mnogo u njegovu kraljevstvu, da se isele iz
kraljevstva ostavljajui svoja dobra, ako ne prihvate Kristovo krtenje. Krteno
27
Usp. Franjo anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 28.-29.; Sreko M.
Daja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine. Predemancipacijsko razdoblje 1463.
1804., Ziral, Mostar, 1999., str. 254.
28
Usp. Dominik Mandi, Bogomilska crkva bosanskih krstjana, str. 506.
29
Usp. Pejo okovi, Tomaev progon sljedbenika Crkve bosanske 1459., u Migracije i
Bosna i Hercegovina, Institut za istoriju-Institut za prouavanje nacionalnih odnosa, Sarajevo,
1990., str. 45.
30
Usp. Adriano van Heck (ed.), Pii II Commentarii rerum memorabilium, que temporibus suis
contingerunt, str. 316.-317.
31
Usp. Franjo anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 146.-149.
ih je oko dvanaest tisua. etrdeset ili neto vie, tvrdokornih u zabludi, pri-
bjegli su bosanskom vojvodi Stjepanu, istomiljeniku u krivovjerju.32
Duo umjesto duodecim, koje se pojavilo vrlo rano, zavelo je mnoge sta-
rije povjesniare pa tako i Farlatija, koji, kao i svi drugi strunjaci poslije njega
sve do pojave kritikoga teksta u Vatikanu 1984. godine, pie o dvije tisue
onih koji su 1459. godine u Bosanskom Kraljevstvu napustili krivovjerje i preli
unutar granica Crkve. No, oslanjajui se na prijepis Piccolominijeva teksta, u
kojemu je quadraginta stajalo napisano na nain kako je upravo predstavljen
taj odlomak, kao dobar stari latinist, u istom tekstu Farlati Piccolominijevo
quadraginta u sljedeoj reenici razumije kao etrdeset tisua.33 Kao kad
bi se na hrvatskom kazalo: Dvanaest ih se tisua krstilo a etrdeset pobjeglo
hercegu Stjepanu. No, taj Farlatijev odlomak nisam pronaao naveden ni kod
jednoga autora, koji se ovim pitanjem bavio, osim kod panjolskoga domini-
kanca Juana de Torquemade.34
32
Ovaj prijevod napravio je Franjo anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str.
147. Popravljeni latinski izvornik, prema Heckovu izdanju, koji anjek takoer donosi na
prethodnoj stranici (str. 146.) usporedno s hrvatskim prijevodom, glasi: Rex Bosne sub idem
fere tempus, ut piaculum tradite Turcis Sinderouie ac sue religionis fidem feceret siue, quod
multi crediderunt, auaritie obtentu, manicheos, qui erant in regno suo quamplurimi, nisi
baptismum Christi acciperent, e regno migrare coegit substantia relicta: duodecim circiter
milia baptizati sunt; quadraginta [milia]* aut paulo plures pertinaciter errantes ad Stepha-
num Bosne ducem, perfidie socium, confugere. Mislim da je iz ovoga jasno da bi jedino
ispravno bilo spornu reenicu prevesti ovako: Krteno ih je oko dvanaest tisua, a oko etr-
deset [tisua]*, ili malo vie, tvrdokornih u zabludi, pribjegli su bosanskom vojvodi Stjepanu,
istomiljeniku u krivovjerju. NB! Milia i tisua u uglatim zagradama sa znakom *
moji su dodaci.
33
Daniele Farlati, Illyricum sacrum, na str. 73.: Quam sincero ardentisque studio haereseos
extirpandae Stephanus flagraret, insigne documentum dedit anno 1459. cum edictis poeniq-
ue gravissimis propositis jussit Patarenos omnes, aut regno universo excedere, aut catholicam
religionem amplecti. Tradunt ad duo milia haereticorum ad ecclesiae finum confugisse; qua-
draginta vero milia carere patria maluisse, quam haeresi nuncium remittere; horum plerique
receptum & perfugium praebuit Stephanus Cossacia dux Hercegovinae, quem frunt eadem
Manichaeorum insania laborasse.
34
Usp. Juan de Torquemada, Symbolum pro informatione manichaeorum (El Bogomilismo en
Bosnia), Edicin crtica, introductin y notas por Nicolas Lopez Martinez y Vicente Proao
Gil, Burgos, 1958., str. 11.
Iako neki povjesniari misle da je biskup Toma sigurno naao da kralj nije
kriv, te da ga je uputio da poalje poslanike papi, koji e ga uvjeriti i o nedu-
nosti njegovoj i njegovom pravovjerju,38 ipak kraljeva posvemanja nevinost
ne proizlazi sigurno iz povijesnih dokumenata. Naime, biskup Toma obavio
je svoj posao istraitelja i najvjerojatnije, u postojeim vrlo sloenim prilikama,
doao do zakljuka, iako ne postoje dokumenti koji bi to sigurno dokazali,
da Tomaeva krivnja nije onakva kako se pretpostavljalo te da bi bilo razborito
da kralj poalje svoje poslanike papi koji neka Piju II. obrazloe cijelu situaciju.
Zapravo, poznato je da su neki Tomaevi poslanici poslije toga zaista bili kod
Pija II., o emu svjedoi sm papa 7. lipnja 1460. u pismu kralju Matijau, koje
je poslao iz Petriolia. No, iako kazne, predviene za moebitne krivce, vjero-
jatno nisu primijenjene jer ni optube nisu bile posvema utemeljene, u tome
istome pismu, napisanome, dakle, nakon to su poslanici bili kod njega, Pio II.
kae da mu je poznato to je Stjepan Toma protiv Matijaa poinio te kako
se iri glas da je Toma nakodio opoj kranskoj stvari. No, njegovi poslanici
opravdavali su kralja tvrdnjom da pad Smedereva nije posljedica zle volje nego
nude. Podsjetili su papu na Tomaevu dobru volju u promicanju prave vjere,
to je dokazano osobito njegovim progonom krivovjeraca. Traili su da se ne-
koga poalje u Bosnu da istrai cijeli sluaj ali, nastavlja Pio II., na to nismo
prisiljeni, jer, kako vidimo, misija naeg legata dobro se odvija. Ova posljednja
reenica oito se odnosi na ve poslanoga biskupa Tomu, ijim je djelovanjem,
kao to se vidi, papa bio zadovoljan. Ta reenica dragocjena je takoer jer ot-
klanja svaku napast poistovjeivanja Tomaeva poslanstva, koje je sudjelovalo
na saboru u Mantovi nekoliko mjeseci prije toga, i ovoga poslanstva u proljee
1460. godine. Uglavnom, takva reakcija iz Bosanskoga Kraljevstva, koja se sa-
stojala u slanju poslanika, ini se da je zadovoljila Pija II. pa je, na zamolbu To-
maevih izaslanika, kako obavjetava Matijaa u spomenutome pismu, ozbiljno
razmiljao o utemeljenju novih biskupija u tome kraljevstvu. Zapravo Matija je
bio doznao da su ti poslanici bili kod pape i traili osnivanje biskupija u svome
kraljevstvu pa je Piju II. izrazio zabrinutost da e im papa olako dati vlastite
biskupe, a Tomau krunu. Na to mu je Pio II. odgovorio:
in ejus superscriptione posita non sint illa verba, Apostolicae Sedis legato, aliis in contrarium
facientibus quibuscumque. Usp. takoer Eusebius Fermendin, Acta Bosnae, str. 240.
38
Marko Perojevi, Stjepan Toma Ostoji, str. 550.
39
Vilmos Frakni (ed.), Mathiae Corvini Hungariae regis Epistolae ad Romanos Pontifices datae
et ab eis acceptae 1458-1490, Budimpeta, 1891. (Mon. Vat. hist. regni Hung. ill. 1/6.) br. X.,
str. 14., br. 1047.-1049. Citirano, zajedno s kurzivima, prema Sreko M. Daja, Konfesional-
nost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, str. 245.-246. Jedan dio toga pisma, u malo drukijem
hrvatskom prijevodu, objavljen je u Marko Perojevi, Stjepan Toma Ostoji, str. 551. Nije
jasna tvrdnja zato bi Pio II. manipulirao injenicama kad tvrdi da bosanski poslanici ovaj put
nisu traili krunu nego samo biskupe. Usp. Sreko M. Daja, Konfesionalnost i nacionalnost
Bosne i Hercegovine, str. 246.
Istoga 7. lipnja pisao je Pio II. i kardinalu Ivanu Carvajalu, svome legatu
u Ugarskoj. Traio je od njega da umiri kralja Matijaa, da Rim tono izvijesti
o stvarnim prilikama i o bosanskom kralju te da naredi hercegu Stjepanu da u
svoju zemlju ne prima patarena koje bosanski kralj tjera.40
40
Usp. Augustin Theiner, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustantia, II., str.
359.; Eusebius Fermendin, Acta Bosnae, str. 241.: Pius PP. II. cardinali s. Angeli significat,
se non aliter de rege Bosnae sentire, quam ipse cardinalis. Duci vero Stephano de non reci-
piendis Patarenis mandatum dedisse .
41
Usp. Augustin Theiner, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustantia, II., str.
374.; Eusebius Fermendin, Acta Bosnae, str. 242.
42
Katedrala Biskupski muzej, Biskupski ordinarijat Hvar, Zagreb, 1979., str. 13.
43
Usp. Stjepan Krasi, Djelovanje dominikanaca u srednjem vijeku, str. 219., biljeka 210.
44
Usp. Katedrala Biskupski muzej, str. 13.: Pokaznica iz 15. st. s visokim ukraenim po-
dnojem na kojem se nalazi grb biskupa Tome Tomasinija, stilski pripada onoj vrsti gotikih
pokaznica koje su zadrale bujnost i minucioznost kasnogotike dekoracije, ali su okruglom
formom prilagodile oblik namjeni i time anticipirale renesansu. S druge strane, na istoj
stranici za kale se veli: Gotiki kale iz 15. st. stilski je veoma blizak pokaznici, premda je
bujnost kasnogotike dekoracije donekle ublaena i smirena.
na njegovo zadovoljstvo. Stoga, zar nije mogue da je, poetkom 1461. godi-
ne, prije negoli je splitski nadbiskup Lovro zapoeo svoju slubu papinskoga
legata, upravo zadovoljni kralj Toma, jer je imao mnogo razloga za to, obdario
kaleom i pokaznicom odlazeega legata, hvarskoga biskupa!? Tako je napose
ako je grb na pokaznici uistinu Tomasinijev, a ne Tomaeviev?45
bana Petra Talovca u Cetinskoj krajini.48 Naime, njima dvojici posebice je bila
zanimljiva utvrda avina s lijeve strane Cetine, nedaleko od Trilja.
No, usprkos pozivima na pomirenje koji su dolazili i s drugih strana, her-
ceg i kralj, iako punac i zet, toliko su se meusobno mrzili da su i jedan i drugi
vie voljeli da sporna avina pripadne Turcima negoli jednome od njih.49 ak
ni propast koja im je prijetila nije mogla ugasiti njihovu zaslijepljenu mrnju.
Stoga je Mletaka Republika 7. sijenja 1461. obojici poslala poslanika s naka-
nom da ih pomiri. U poruci koju je nosio, izmeu ostaloga, stajalo je:
Nema sumnje da e postojea razmirica izmeu svijetloga gospodina kra-
lja bosanskoga i hercega Stjepana sv. Save, ako se ne nagode i zdrue dva ree-
na gospodina u svrhu spasa i odranja obojice, biti uzrok propasti i rasula dr-
ave obojice, kao to se dogodilo despotu od Moreje. Ako se to dogodi, osim
pogibelji itavoga kranstva, lako se moe pojmiti u kakovu e se stanju nai
naa Dalmacija. I s toga treba uloiti sve sile, da se spomenuta dva gospodina
meu sobom sporazumiju i da se oba upozore na njihovo vlastito spasenje.50
Naalost, ni nakon te poruke nije slijedilo pomirenje dvojice najugledni-
jih i najmonijih ljudi u Bosanskom Kraljevstvu, kralja i hercega. No, kad je
turska opasnost zaprijetila katastrofom, polovicom veljae 1461. godine herceg
Stjepan alje poslanike u Mletke i javlja da su prilike takve da e ga Turci pro-
drijeti te moli Mleane da mu dopuste skloniti se na njihovo podruje ka-
mogod u neku utvrdu na otoku, ili na Hvar ili Bra. Venecija je ve 26. veljae
pozitivno odgovorila na njegovu molbu te mu dopustila da se moe s obitelji i
dobrima skloniti na neki otok i u venecijanska mjesta, takoer na Hvar. Ipak,
savjetuju hercegu Stjepanu, najkorisnije bi mu bilo protiv turske opasnosti da se
pomiri s kraljem. Obavjetavaju ga da e turskom sultanu spremiti poslanstvo
48
Usp. Salih Jaliman-Midhat Spahi, Odnos srednjovjekovne Bosne i Cetinske krajine u
vrijeme kralja Stjepana Tomaa, u Zbornik radova 3, Univerzitet u Tuzli, Tuzla, 2001., str.
89.-90.
49
Usp. Marko Perojevi, Stjepan Toma Ostoji, str. 552.
50
ime Ljubi (skupio), Listine o odnoajih izmedju junoga slavenstva i Mletake Republike, str.
164.-165. Citirano prema Marko Perojevi, Stjepan Toma Ostoji, str. 552. Usp. takoer
Eusebius Fermendin, Acta Bosnae, str. 242.: Eligitur orator ad regem Bossine et Stephanum
ducem s. Savae, ut eos ad pacem disponat, nam nisi componantur et uniantur erit causa
perditionis et eversionis status utriusque .
51
Usp. ime Ljubi (skupio), Listine o odnoajih izmedju junoga slavenstva i Mletake Republi-
ke, str. 165.; Eusebius Fermendin, Acta Bosnae, str. 242.
52
Usp. Augustin Theiner, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustantia, II., str.
373.; Eusebius Fermendin, Acta Bosnae, str. 243.: Pius PP. II. omnibus fidelibus ecclesiam
s. Catharinae in Jajce dioces. bosnen. visitantibus indulentias concedit, in qua populorum
opinione tenetur sancti Luce evangeliste corpus servari et multis sepe numero clarere
miraculis.
53
Usp. Juraj Kujundi, Srednjovjekovne crkve u Jajcu, u Dobri pastir (Sarajevo, 1972.), str.
273.-282.; Krunoslav Draganovi, Katarina Kosaa bosanska kraljica. Prigodom 500 godinjice
njezine smrti (25. X. 1478.), Vrelo ivota, Sarajevo, 1978., str. 33. U Jajcu su u to vrijeme po-
stojale dvije crkve: samostanska crkva Sv. Marije i crkva Sv. Luke. Draganovi za Kujundia
kae (str. 33.) da jasno rjeava potekoe nastale uslijed meusobnog brkanja tih crkava i
usljed netonog tumaenja dokumenata. O tome pie i Dominik Mandi, Etnika povijest
Bosne i Hercegovine, str. 105.
54
Usp. Augustin Theiner, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustantia, II., str.
posjedovati prijenosni oltar da bi za njega mogla biti sluena sv. misa prije sva-
nua.55 I nema nikakva razloga sumnjati da je sve to traio kralj.
Istoga 23. oujka 1461. Pio II. pisao je splitskom nadbiskupu Lovri, svome
novom legatu u Bosni, da posvuda proglasi bulu za pokretanje kriarske vojne
ako bi Turci napali Tomaevo kraljevstvo ili hercegovu vojvodinu.56 S obzirom
da su svi ti dokumenti potpisani istoga dana, postoje opravdani razlozi da se
pretpostavi da je i davanje privilegija dobivanja oprosta crkvama u Jajcu i Tenju
bilo u slubi prikupljanja priloga za podrku mogue kriarske vojne.
373.; Eusebius Fermendin, Acta Bosnae, str. 242.: Pius PP. II. omnibus fidelibus ecclesiam
s. Georgii in Thesagy (Teanj) ordin. s. Francisci, bosnen. dioces. quam nobilis vir Radiu-
oi Charstich fundavit et erexit, visitantibus et adiuvantibus indulegantias elargitur.
55
Usp. Augustin Theiner, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustantia, II., str.
375.; Eusebius Fermendin, Acta Bosnae, str. 242.: Pius PP. II. Stephano, regi Bosnae, con-
cedit altare portatile et ut sibi sacrum ante lucem celebrare facere possit.
56
Usp. Augustin Theiner, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustantia, II., str.
374.; Eusebius Fermendin, Acta Bosnae, str. 242.: Pius PP. II. Laurentio , archiepiscopo
spalatensi, apostolicae sedis in regno Bosnae legato, ut bullam Cruciate, si Turca regnum vel
ducatum Bosnae invaderet, ubique promulget.
57
Taj se podatak nalazi kod Marka Perojevia, Stjepan Toma Ostoji, str. 552. Juan de
Torquemada, Symbolum pro informatione manichaeorum, str. 11., misli da su trojica krstjana
poslana u Rim zbog dogaanja na saboru u Mantovi, tj. poslije toga sabora: Por entonces,
es decir, a raz dela dieta de Mantua, tres destacados herejes, miembros ilustres de la nobleza
bosniaca, que se resistieron a la conversin decretada, fueron apresados y enviados a Roma a
cargo del obispo de Nin (Dalmacia), Natal II.
58
Usp. Daniele Farlati, Illyricum sacrum, str. 223. Na toj istoj stranici Farlati netono tvrdi da
ih je biskup Boo doveo u Rim ve 1459. godine. Jednak podatak ima i Orbini, od kojega ga
preuzima Marko Perojevi, Stjepan Toma Ostoji, str. 550., biljeka 188.
59
U razliitih autora moe se nai nekoliko naina ispisivanja imena te trojice krstjana. Tako
Franjo anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, na str. 30 pie: Stojsav Tvrtkovi
i Radmilo Vjenini, a na str.146.: Stoisav Tvrtkovi i Radmio Vjenini. Dominik Man-
di, Bogomilska crkva bosanskih krstjana, na str. 43. zna za uru Kuinia, Stojsava Tvrtkovia
i Radmila Vjeninia. Juan de Torquemada, Symbolum pro informatione manichaeorum, na
str. 11. preuzima od J. A. Ilia, koji je na njemakom objavio raspravu o bogomilima (Die
Bogomilen in ihrer geschichtlichen Entwicklung, Bern, 1923.), ovu transkripciju: Georg Kucinic,
Stojsav Turtkovic i Radovan Viencinic. Dragutin Kamber, Kardinal Torquemada i tri
bosanska bogomila (1461), u Croatia sacra, 3./1932., na str. 33. pie: uro Kuini, Stojan
Tvrtkovi i Radmilo Voini. - Eusebius Fermendin, Acta Bosnae, na str. 243, preuzimajui
dva razliita dokumenta iz 1461. godine, na dva naina ispisuje imena te trojice: 1) Georgius
Chuchignich, Stoysauus Turthchouich i Radmilus Vecichnich; 2) s imenima u akuzativu:
Georgium Cuchignich, Stoysauum Turtchouich i Radomilum Venchinich.
60
Usp. Juan de Torquemada, Symbolum pro informatione manichaeorum, str. 38.
61
Usp. Dragutin Kamber, Kardinal Torquemada i tri bosanska bogomila (1461), str. 33.;
Franjo anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 29.-30. i 146.
62
Usp. npr. Dragutin Kniewald, Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima, JAZU,
Zagreb, 1949., str. 66.
krstjana.63 Osim to se, kao na jedan od svojih izvora, u dijelu kojim dokazuje
krivovjerje krstjana, Torquemada poziva na redovnike iz Bosanskoga Kraljev-
stva, on je svoj Symbolum izradio takoer, naroito u dijelu kojim utvruje pra-
vovjeran nauk, pozivanjem na crkveno uiteljstvo i dokazane teologe.
63
Usp. Stjepan Krasi, Djelovanje dominikanaca u srednjem vijeku, str. 222.-224.; Salih
Jaliman, Historija bosanskih bogomila, Demus, Tuzla, 2002., str. 99.-100.
64
Usp. Juan de Torquemada, Symbolum pro informatione manichaeorum, str. 29.-33.
65
Usp. Juan de Torquemada, Symbolum pro informatione manichaeorum, str. 37.-130.
66
Usp. Dragutin Kamber, Kardinal Torquemada i tri bosanska bogomila (1461), str. 28.-
30. Popis zabluda na latinskom jeziku donosi takoer Dragutin Kniewald, Vjerodostojnost
latinskih izvora, str. 68.-71.
kladno vrijeme, a ni uzimanje bilo koje druge hrane, a krivovjerci su pak tvrdili
da se nitko, tko jede meso, mlijeko i mlijene proizvode, ne moe spasiti, osim
krtenjem takvih.
Protiv vjere da ovjek uskrsava s tijelom koje sada ima, heretici su nijekali
uskrsnue te tvrdili da ovo tijelo, koje umire, nikada nee uskrsnuti, nego neko
drugo, duhovno.
Katolici vjeruju da u drugom ivotu postoji istilite u kojemu se iste gre-
nici koji ovdje nisu izvrili potpunu zadovoljtinu, a manihejci nijeu postoja-
nje istilita i nauavaju da ne postoji srednji put izmeu raja i pakla.
U etrdeset estoj toki, protiv hereze koja je osuivala molitve za pokoj-
ne, izraava se vjera da molitve za pokojne, koje u Crkvi obavljaju ivi, koriste
pokojnima koji su u istilitu.
Katolika vjera doputa ovjeku da ubija nerazumne ivotinje, a manihejci
su nauavali da je grijeh ubijati ivotinje ili ptice, ili razbijati jaja.
Katolika crkva nauava da je dravnoj vlasti doputeno pogubiti zloga,
nasuprot nauku krstjana, koji su osuivali prolijevanje krvi od svjetovne vlasti.
Pretposljednja toka podsjea da je u mnogim sluajevima doputeno za-
klinjati se i traiti zakletvu. To se protivi stanovitu manihejaca, koji su osui-
vali svaku zakletvu.
U pedesetoj toki, nasuprot manihejskom odbacivanju i osuivanju mi-
lostinje i djela milosra, ispovjeena je vjera Crkve da je dijeljenje milostinje i
vrenje djela milosra Bogu ugodno djelo i zasluno za vjeni ivot.
67
Franjo anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 115. i 117. Latinski tekst
pretiskan je usporedno s hrvatskim prijevodom u istoj knjizi na str. 114. i 116., a cjelovit tekst
ispovijesti vjere, zajedno s ovom zakletvom na izvornom latinskom jeziku objavili su i Dra-
gutin Kamber, Kardinal Torquemada i tri bosanska bogomila (1461), str. 38.-93. (zakletva
na str. 92.-93.) te Juan de Torquemada, Symbolum pro informatione manichaeorum, str. 37.-132.
(zakletva na str. 131.-132.).
68
Latinski izvornik u Adriano van Heck (ed.), Pii II Commentarii rerum memorabilium, I., str.
316.-317.; Franjo anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 147., usporedno s
latinskim izvornikom na str. 146.-147.
69
Dragutin Kniewald, Vjerodostojnost latinskih izvora, str. 67.
uju Rim. Tako taj dokument, utoliko koliko se kao na svoj izvor poziva na
redovnike iz Bosanskoga Kraljevstva, ima vrijednost jednaku onoj koju imaju
drugi dokumenti nastali u ono vrijeme u Bosanskom Kraljevstvu.70
70
Usp. Dragutin Kniewald, Vjerodostojsnost latinskih izvora, str. 67.
71
Usp. Ivan Tomai, Chronicon breve regno Croatiae, (izd. I. Kukuljevi), Arhiv za jugosla-
vensku povijest IX., Zagreb, 1859., str. 3.-34.
72
Usp. Marko Perojevi, Stjepan Toma Ostoji, str. 553.-554.; Dominik Mandi, Dra-
vna i vjerska pripadnost sredovjene Bosne i Hercegovine, str. 322.-323.; Slavko A. Kovai, Pad
Bosne i Hercegovine pod Turke u spisima bosanskohercegovakih franjevaca, u Povijesno-te-
oloki simpozij u povodu 500. obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine odran 24. i 25. listopada
1978. u Sarajevu, Franjevaka teologija - Kranska sadanjost, Sarajevo, 1979., str. 60.-85.
73
Usp. npr. Krunoslav Draganovi, Katarina Kosaa bosanska kraljica, str. 34.
74
Usp. Dominik Mandi, Dravna i vjerska pripadnost sredovjene Bosne i Hercegovine, str.
322., biljeka 54., gdje se poziva na izvorne dokumente u Dubrovniku, kae: Toma je bio
teko bolestan i traio lijenika iz Dubrovnika, gdje se na 8. srpnja 1461. zakljuilo, da mu se
lijenik poalje, ali ve na 25. istoga mjeseca Dubrovani odreuju, da se poalje poslanstvo
novom kralju Stjepanu Tomaeviu.
75
Usp. Marko Perojevi, Stjepan Toma Ostoji, str. 554.; Milko Brkovi, Srednjovjekovna
Bosna i Hum, str. 50.
Kralj Bosne, tvoj sin, preblaeni oe, poslao nas je k tebi i naredio da ti
u njegovo ime prenesem ovo: Pouzdano sam saznao da e Mehmed, koji vlada
Turcima, sljedeeg ljeta protiv mene pokrenuti pogibeljni rat te ve pripre-
ma ljudstvo i ratne strojeve. Budui da nisam taj koji bi mogao odoljeti tako
snanom napadu, molio sam Ugre i Mleane i Jurja Albanca da mi priteku u
pomo. Isto molim i tebe ali ne traim brda zlata. elim da moji neprijatelji
i moje stanovnitvo doznaju da nisam bez tvoje naklonosti, jer ako Bosanci
znaju da u ratu neu biti sam, ee e se boriti, pa se Turci nee usuditi pro-
drijeti u moje zemlje kojima je pristup vrlo teak, a tvrave su na mnogim
mjestima gotovo neosvojive. Tvoj predasnik Eugen dao je krunu mome ocu
i elio je u Bosni podii neke biskupske crkve. Otac je to odbio da ne navue
mrnju Turaka; bio je, naime, novi kranin i jo nije bio istjerao manihejce iz
kraljevstva. Ja sam pak u djetinjstvu krten i nauio latinski te sam kransku
vjeru vrsto prihvatio (i) ne bojim se onoga ega se otac bojao. elim da mi
poalje krunu i svete biskupe, to e biti znak da me nee napustiti kada na-
vali teina rata: od tebe okrunjen, podanicima u pruati nadu, neprijateljima
strah.76
76
Latinski izvornik u Adriano van Heck (ed.), Pii II Commentarii rerum memorabilium, II.,
str. 683.-684. Citirani prijevod preuzet je od Franje anjeka, Bosansko-humski krstjani u povi-
jesnim vrelima, str. 147.-148., a cijeli se odlomak na hrvatskom, usporedno s latinskim izvor-
nikom, nalazi na str. 146.-149. Ova zamolba Tomaevievih poslanika, izgovorena u kralje-
vo ime, da papa njihovu kralju poalje krunu i svete biskupe ini neuvjerljivom optubu da
je rimska Kurija, odnosno sam papa Pio II. u svojim Komentarima, vlastitu politiku nemo
kamuflirala krivotvorenjem bosanske povijesti. Zbog toga: Viekratni zahtjev Bosanaca za
ropske vladare na zajedniki vojni otpor protiv Turaka, pozvao je u jesen 1463.
kranske narode na otpor. Njegovu pozivu odazvala se Mletaka Republika,
koja se takoer osjeala ugroenom. Tijekom idue zime izvrene su pripreme
te se u proljee poela okupljati vojska koja je iz Ancone trebala prijei u Du-
brovnik, tu imati glavni stoer, i odatle kretati u napade protiv Turaka u Bo-
sni.81 Stari je papa u znak podrke toj vojsci doao u Anconu, kanivi takoer
prijei u Dubrovnik. Meutim, razoaran slabom organizacijom vojske te vrlo
loim vijestima o neslozi na ovim naim prostorima, zdravstveno stanje staroga
i bolesnoga pape pogoralo se toliko da je 14. kolovoza umro u Anconi. Poslije
njegove smrti prikupljena kranska vojska razila se, ime se rasplinula i svaka
zamisao da se Bosnu oslobodi.82
Tako, nakon stoljetnoga ivota unutar zapadnoga kulturnoga i vjerskoga
kruga, u tim krajevima zapoinje proces politike, vjerske i kulturne orijenta-
lizacije.
Kraljica Katarina imala je sa svojim pokojnim muem Stjepanom Toma-
om dvoje djece: sina Sigismunda, koji je, u trenutku pada Bosne pod Turke,
mogao imati izmeu 12 i 14 godina, i ker Katarinu, djevojicu od 10 godi-
na. Kraljica je Katarina iz Kozograda kod Fojnice, gdje je ivjela, pobjegla u
Konjic. Odatle je pjeke stigla do Stona, gdje ju je preuzela jedna dubrovaka
laa kojom je doplovila u Grad. U tim previranjima Turci su zarobili i odveli
u ropstvo i njezina sina Sigismunda i ker Katarinu, koji u asu zarobljavanja
najvjerojatnije nisu bili s materom. U listopadu 1463. kraljica Katarina sigurno
je jo bila u Dubrovniku, ali, nezadovoljna svojim poloajem, otplovila je do
Ancone te se uputila u Rim, u koji je dola najvjerojatnije jo dok je bio iv
papa Pio II.83 Njegov nasljednik papa Pavao II. brinuo se o kraljici Katarini,
dajui joj mjesenu potporu od 100 forinti, a od 1467. godine i doplatu od 240
forinti godinje. Idui papa Siksto IV. isto je tako pomagao kraljici s mjesenih
81
Usp. Josip Lui, Dubrovnik u oekivanju dolaska pape Pija II. (1464), u elimir Pulji
(ur.), Vatikan i Dubrovnik, Biskupski ordinarijat, Dubrovnik, 1994., str. 25.-46.
82
Usp. Marko Perojevi, Stjepan Toma Ostoji, str. 584.
83
Usp. Krunoslav Draganovi, Katarina Kosaa bosanska kraljica, str. 38.; Bazilije Pandi,
Katarina Vuki Kosaa (1424-1478), u Povijesno teoloki simpozij u povodu 500. obljetnice
smrti bosanske kraljice Katarine odran 24. i 25. listopada 1978. u Sarajevu, Franjevaka teolo-
gija - Kranska sadanjost, Zagreb, 1979., str. 19.
100 forinti u zlatu, odredivi da tako bude pomagana sve do smrti. U Rimu
je Katarina, uzaludno nastojei spasiti barem svoju djecu, ivjela sve do 25.
listopada 1478.
Zakljuak
Tijekom kratkoga pontikata papa Pio II. (1458.-1464.) bio je u vrlo e-
stim kontaktima s pretposljednjim bosanskim kraljem Stjepanom Tomaom
(1443.-1461.). Tako je na podruju Tomaeva kraljevstva zatekao hvarskoga
biskupa Tomu Tomasinija u slubi legata svojih prethodnika i produljio mu
mandat. A budui da je jo kao kardinal bio vrlo zabrinut zbog stvarne tur-
ske opasnosti i sve eih njihovih prodiranja prema srednjem Balkanu, Pio
II. kao papa pokuaoje je, iako neuspjeno, organizirati zapadne kranske
zemlje na zajedniki otpor. Prije negoli je Bosansko Kraljevstvo palo pod oto-
mansku vlast, sazvao je 1459. godine u Mantovi sabor europskih vladara zbog
pokretanja kriarske vojne. Pokuao je to i nakon pada Bosne, 1464. godine.
Tada je izgledalo da e biti vee sree pa je ak osobno namjeravao prijei u
Dubrovnik da bi mogao sudjelovati u oslobaanju Bosne, no opet se morao
gorko razoarati i od vojnoga pohoda nije bilo nita. S druge strane, papa Pio
II. bio je jedan od najuglednijih humanista te vrlo ugledan pisac pa je ostavio,
osim literarnih djela, i dragocjena svjedoanstva o ljudima i dogaajima svoga
vremena; takoer o onima koji su bili povezani s Bosanskim Kraljevstvom.
Poslije turskoga osvajanja Smedereva 1459. godine kralj Toma na mnogo
jestrana bio optuivan kao krivac za pad toga grada. Dapae, i papa je posu-
mnjao u njegovo potenje i njegovo pravovjerje. Stoga se kralj morao opra-
vdavati pa je papi slao svoja izaslanstva radi razjanjenja. Budui da mu glede
Smedereva oito nisu mnogo vjerovali, nastojao je barem dokazati svoje pra-
vovjerje pa je u drugoj polovici 1459. godine naredio da se svi krivovjerci u nje-
govu kraljevstvu moraju ili obratiti na katoliku vjeru ili iseliti. Tako su trojica
uglednih krstjana dospjeli ak do Rima gdje su se 1461. godine pred samim
papom, nakon to su bili poueni u istinama katolike vjere, odrekli zabluda
i prihvatili katolianstvo. Povezano s tim dogaajem ostao nam je dragocjeni
Symbolum pro informatione manichaeorum, koji je za tu zgodu sastavio kardinal
Juan de Torquemada, a prema kojemu su spomenuta trojica ispovjedila katoli-
ku vjeru. Budui da on sadri popis od pedeset zabluda bosanskih krivovje-
raca koje su sastavljene ponajvie na osnovi informacija dobivenih iz Bosne,
SUMMARY
At the beginning of this article, in order to follow easier the events, two
protagonists from the title are shortly presented: the pope Pio II. (1458.-
1464.) and the king Stjepan Toma (1443.-1461.) and circumstances under
which they have lived and worked. This is condition which makes it possible,
in the third part of this article, to focus on their relationships that were con-
ditoned and marked with dierent events and accidents: fall of Smederevo
under Turks in 1459. and political and religious doubths on account of king
Toma, congress of European rulers in Mantova, confesionaly complicated
state, persecution of krstjans in Bosnian kingdom in 1459., family problems
of king Toma, very bad relationships between king Toma and herceg Stje-
pan, attempt to establish new dioceses in the kingdom, bishop Tomasini of
Hvar, franciscans, dominicans, the question of bosnian kings crown, three
converted krstjans in Rome, vassal relation of Toma toward Hungary and
professed catholic faith. Since this Symbolum contains fty heresies of Bosni-
an krstjans, it is made mostly based on the information received from Bosnia,
probably by the Dominicans, it is indispensable source for further study of the
puzzled doctrine of medieval Church of Bosnian krstjans.
Bosnian kingdom was and remained confessional very divided and com-
plex, regardless of Toma endeavors to solve that issue, even with force. Mo-
reover, local noblemen were in huge quarrels among themselves, this is par-
ticularly the case with king Toma and herceg Stjepan, father and son in law,
who even waged wars on each other several times. Along with these problems
that were tearing to pieces Bosnian kingdom from inside, European christian
countries, also in quarrels among themselves and with their own selsh in-
terests, more often were making agreements with the Turks than preparing
defense. Only the pope, Pio II. was doing what he was able to do, but Europe
did not follow him. In 1461. he sent the crown and other royal signs to the
new king Stjepan Tomaevi. However, in spite of this recognition that Bo-
snian kingdom put on the list of sovereign states, other rulers did not follow
the example of Pio II. and small Bosnian kingdom was left alone in front of
mighty Ottoman army. Two years after Toma death, Bosnian kingdom was
literally run down, destroyed by Ottoman army. King Toma did not see that
because he died in 1461. but his wife Katarina, after this tragedy, moved to
Rome, probably at the beginning of 1464. while Pio II. was still alive.
(Translated by Ivica Mro)
1
Hubert JEDIN, Velika povijest Crkve, Drugi svezak: Crkva Carstva poslije Konstantina Ve-
likog, KS, Zagreb, 1995., 389.
2
In potestate itaque dominorum sunt servi, quae quidem potestas iuris gentium est: nam
apud omnes peraeque gentes animadvertere possumus dominis in servos vitae necisque po-
testatem esse; et quodcumque per servum adquiritur, id domino adquiritur, Corpus iuris
civilis, Justiniani Inst., Berolini, 1920., I., 8., n. 1., str. 3.
3
J. WEEGER & A. DERVILLE, Esclave chez les pres de lEglise, DSp, IV./1., col. 1071.-1080.
4
GREGORIJE NISENSKI, Hom. IV, In Ecclesiasten: PG, 44., 664C; usp. G. D. GORDI-
NI, Sciavit e libert, u; Storia della Chiesa, t. III./1., Torino, 1972., 431.-433.
5
BAZILIJE VELIKI, Opirna pravila, 11: PG, 31., 948AC; hrvatski prijevod vidi u:
Opirna pravila u pitanju i odgovoru (prijevod: Predrag BELI), u: Redovnika pravila,
izd. Brat Franjo i KS, Zagreb, 1985., 128. Bazilije u Moralnim pravilima, 75: PG, 31.,
855A naziva gospodare robova gospodarima po tijelu (krioi kat srka), izraz uzet iz Ef 6,
5, prikupivi zatim detaljno tekstove iz Novog zavjeta koji govore o evaneoskom ponaanju
gospodara prema robovima, te naglaavajui da je moralni gospodar roba Krist Gospodin.
Upozorava gospodare robova neka se sjete Krista, istinskoga gospodara, Moralna pravila 71.,
2: PG, 31., 656C.
6
O problematici glede kritike ropstva u Maloj Aziji, u Kapadokih crkvenih otaca, zatim o
kritici ropstva od asketske skupine koju je osnovao Eustazije Sebastijski u IV. stoljeu, kao
i o Koncilu u Gangri, odranom polovicom IV. stoljea, na kojem se osuuju eustatijevci
izmeu ostalog i zato to propovijedaju da robovi imaju pravo na slobodu, pa ih zato oni pri-
maju u svoje zajednice i uzimaju u zatitu od njihovih gospodara, vidi: Tomislav TENEK,
La questione e limportanza sociale dellascetismo. La critica della schiavit e dei ricchi,
u: Lascetismo nel concilio di Gangra. Eustazio di Sebaste nellambiente ascetico siriaco dellAsia
Minore nel IV secolo (doktorska disertacija), Roma, 1981., 381.-397.
7
Sokrat, HE II, 43: PG, 67., 353A; SOZOMEN, HE III., 14., 33. (BIDEZ-HANSEN),
str. 123., redak 22.-23; usp. PG, 67., 1080B.
8
GREGORIJE NISENSKI, ivot svete Makrine, 7., izd. SC, 178. (P. MARAVAL), Paris,
1971., str. 164., lin. 1.-8.; usp. Uvod, isto dj., 45.-57.
9
PONTIFICIA COMMISSIONE PER LA REDAZIONE DEL CODICE DI DI-
RITTO CANONICO ORIENTALE, Synode de Gangres, u: Fonti, fasc. IX Discipli-
ne gnrale antique (IV-IX s.), ed. P. P. JOANNOU, t. I, 2, Les canons des Synodes particuliers,
Grottaferrata, 1962., 83.-99. (= P.P. JOANNOU)
10
P.P. JOANNOU, 87., 7.-10.; str. 88., 10.-13.
11
P.P. JOANNOU, 98., 18.-20.
12
BAZILIJE VELIKI, Moralna pravila, 75., 1.: PG, 31., 856A.
13
Captivorum redemptio magnum atque praeclarum justitiae munus est, Divinarum insti-
tutionum, XII., 15.: PL, 6., 679A.
14
IVAN DAMAANSKI, De haeresibus liber, 80.: PG, 94./1., 733C.
15
Christophe PICARD, Hrvati i slavenska sredina u Andaluziji u 10. i 11. stoljeu, u:
CCP, 23./1989., 214.-216. (211.-218.).
16
Franjo ANJEK, Dalmatinac Djawhar (o. 911. 28. 1. 992.) utemeljitelj Kaira, u: CCP,
23./1989., 219.-223.
17
Vinaver VUK, Trgovina bosanskim robljem tokom XIV. veka u Dubrovniku, u: Anali
historijskog instituta u Dubrovniku, Dubrovnik, 1953., 125.-146. Od XII. vijeka odigravala
se jedna naoko paradoksalna pojava mlado graanstvo oivljavalo je davno zaputeno rop-
stvo, Amerigo DAMIA, Schiavit romana e servit medievale, Milano, 1931., 149., 177.
18
God. 1400. alio se bosanski kralj Ostoja Dubrovanima to izvoze roblje iz Bosne. Re-
publika mu je spremno odgovorila da je zabranila trgovinu ljudskim mesom. Nekoliko
odbjeglih bosanskih robova vraala je dubrovaka vlada gospodarima u Bosnu. Protestirao
je i najmoniji velika Hrvoje (usp. M. PUCI, Spomenici srpski, Beograd, 1858., 31.). No,
Ostoja je ustao protiv trgovine robljem, a roena ki kralja Dabie bavila se prodajom ro-
blja u Brtaniku na Neretvi. Jo 1279. bosanski je ban preko svoga povjerenika Vislavia,
poznatog trgovca robljem, prodao dvije ropkinje u Dubrovniku, V. VUK, Trgovina, nav.
dj., 126.-129.
19
G. REMONIK, Izvori za istoriju roblja i servicijalnih odnosa u naim zemljama Sre-
dnjega vijeka, u: Istorisko-pravni zbornik, sv. I., Sarajevo, 1948., 148.-162. Podaci K. Jirieka
nalaze se u: K. JIRIEK - J. RADONI, Historija Srba III, 122. Usp. takoer G. RE-
MONIK, Historijski spomenici Dubrovakog arhiva. Kancelarijski i notarski spisi (Radovi Sr-
pske akademije, Beograd, 1932.) i Kancelarijski i notarski spisi 1278-1301, Zagreb, 1951.
20
G. REMONIK, Izvori , 148.-149. Ti se Jiriekovi statistiki podaci, koje donosi
remonik, razlikuju od onih koje donosi Vinaver VUK u svom radu: Trgovina bosanskim
robljem tokom XIV. veka u Dubrovniku, u: Anali historijskog instituta u Dubrovniku, Du-
brovnik, 1953., 125.-146. Prema Vuku podaci o broju robova prema dubrovakim izvorima
za nekoliko godina od 1281.-1301. jesu: godine 1281. sklopljeno je 95 ugovora o prodaji
roblja; god. 1282. - 78 prodaja; god. 1283. - 42 prodaje; 1300. - 32 prodaje i god. 1301. - 15
prodaja, str. 132.
21
G. REMONIK, Izvori , 151.-162. Spomenuta se graa iz koje remonik dono-
si podatke nalazi u knjizi Diversa cancellariae I, dubrovakog arhiva, koja sadri notarske
imbrevijature iz godina 1310.-1313. Knjigu je napisao notar akon Andrija Benea. To je
etvrta po redu knjiga s materijalom o roblju i posluzi: prva je Debita notariae I, iz godina
1280.-1282., druga Diversa cancellariae I, iz god. 1282.-1284., trea Praecepta rectoris II, iz
god. 1299.-1301.
22
G. REMONIK, Izvori , 149.
23
Primjera radi, jedan obian konj za vuu u isto vrijeme kota 10 perpera, REMONIK,
Izvori , 149. Neki Bratoslav Maki kupio je 1285. ropkinju za jednog konja. Raden Go-
jakovi nabavio je 1372. neku djevojku iz Kueva za jednog konja, V. VUK, Trgovina ,
nav. dj., 142.
24
V. VUK, Trgovina , 126.
25
U miraz su ropkinje darovane npr. 1280., Gregor REMONIK, Spisi dubrovake kance-
larije, Zagreb, 1951., 101., 107., 110., 111., 113., 1308.; Tekst 3., 37. Utolieva ki Marua
primila je 1378. na dar malog roba od Radia Bobana, Dubrovaki dravni arhiv, Vend.
Cancellariae, 2., 44.; 46.
26
Quod servus et ancilla emantur cum carta notarii. Statuimus si quis hic in civitate voluerit
servum vel ancillam in perpetuam servitutem emere, emat eum vel eam cum carta notarii: et
qui non habuerit cartam et dictus servus vel ancilla coram curia questionem movere, a ser-
vitute se retrahens, adhibeatur fides servo vel ancilla, et emptori nullo modo sit credendum
(Statut grada Trogira, L. III., pogl. 52.), navod u: Charles VERLINDEN, Lesclavage dans
lEurope mdivale, Tome deux, Gent 1977., 714. (u daljnjem navoenju: VERLINDEN,
Lesclavage). Za problematiku ropstva u naim primorskim krajevima vidi: B. PETRANO-
VI, O robstvu. Po srbskim spomenicima i tatutima primorskih dalmatinskih gradova, Rad
JAZU, 16./1871., 60.-75. Petranovievi su zakljuci esto jugoslavenski poopeni, s oi-
meutim, rob se drao normalnim posjedom poput odjee, bio je bez ikakvih
prava. tovie gradski statuti bili su vrlo strogi prema robu bjeguncu. Gospo-
dar se mogao posluiti svim moguim nainima i sredstvima da bjegunca pro-
nae. Kad bi ga pronaao, mogao bi s njim postupati kako mu je volja (facere
de eo vel de ea quidquid placuerit)27.
Nesmiljenost zakonodavstva prema robovima jo je stroa bila u Kotoru.
Naime, ako bi rob digao ruku na svog gospodara, i to bi se dokazalo, odsjekla
bi mu se ruka, a ako bi rob istukao nekog od uglednika obitelji dotinoga
gospodara, uarenim eljezom igosalo bi ga se po obrazima 28. Ako je stro-
goa prema robu koji bi digao ruku na svog gospodara u Kotoru bila velika, u
ibeniku je ensko roblje bilo mnogo zatienije. Prema ibenskim statutima,
ako bi gospodar ili netko od njegovih imao spolne odnose s uznicom, izgubio
bi je i ona bi bila slobodna 29.
Korulanski statuti naroito su strogo zabranjivali prodaju roblja Katalon-
cima i Sicilijancima koji bi dolazili u Korulu, izmeu ostalog, kupovati ro-
tom tendencijom poistovjeivanja srpskih izvora i onih koje navodi za dalmatinske krajeve.
27
Si servus vel ancilla alicuius fugerit vel se absconderit possit patronus vel patrona ipsius
querere vel queri facere illum vel illam ad voluntatem suam: et si invenerit, portare et facere
portari, capere et facere capi, verberare et facere verberari et facere de eo vel de ea quidquid
placuerit, Statuti grada Dubrovnika, L. VI., c. 44, VERLINDEN, Lesclavage, 714.
28
Si quis servus vel ancilla iniecerit manum in suum proprium dominum aut patronum
et probatum fuerit, incidatur manus eius; si autem aliquem nobilem virum vel mulierem
percusserit, bolletur in ambabus faucibus et fustigetur tantum; et si percusserit aliquem de
vulastacis vel similibus sibi, solvat iperperos tres, quorum predictorum iperperorum unum
sit iniurati, et reliqui iperperi duo sint nostre comunitatis; quos iperperos si patronus nollet
solvere pro eo, ille servus vel ancilla fustigetur, Statuti grada Kotora, c. 219, VERLINDEN,
Lesclavage, 714.-715. Pod Vulastaces vjerojatno se misli na Vlahe, o kojima Petranovi
govori kao o siromanim ljudima koji su se veim dijelom bavili stoarstvom i siromano
ivjeli u brdovitim predjelima, te esto dospijevali u ropstvo, B. PETRANOVI, O robstvu
, nav. dj., 65.
29
Si quis fortiaverit aliquam suam servam vel ancillam deditam servituti et eam carnaliter
cognoverit, vel etiam sua propria voluntate, ex tunc dicta serva sit libera et absoluta ab omni
vinculo servitutis. Et si talis serva erit plurium fratrum vel sororum et unus eorum eandem
servam quocumque modo cognoverit carnaliter, illa serva sit ab omnibus absoluta, seu ab
omni vinculo servitutis, Statuti grada ibenika, VI., c. 45.; LVI., c. 65., VERLINDEN,
Lesclavage, 715., bilj. 10.
blje. Takvi su mogli u gradu i na otoku ostati samo jedan dan, mogli su kupiti
kruha ili vina, ili osobnu hranu, ali strogo im se zabranjivala nabava roblja, u
suprotnom trebalo ih je odmah protjerati30. Zabrana se oito odnosila na ro-
bove koje se nabavljalo na neretvanskom trgovitu. Inae isti statut doputao
je domaim gospodarima (primjerice knezu Pankraciju) nabavu dvije do tri
ropkinje iz Bosne (duas vel tres servas patarinas de Boxna) da budu na pomo i
poslugu njegovim starima (quia habet suas senes)31.
U statutima dalmatinskih gradova ne moe se uvijek razabrati govori li
se o robovima u pravom smislu rijei, tj. za itav ivot, ili pak o slunikim
ugovorima, po kojima bi se ljude prodavalo na neko vrijeme, nakon ega bi
bili slobodni ljudi. Veim dijelom takvi bi se sluniki ugovori sklapali za
kupovinu ljudi koji bi obavljali uglavnom kune i poljodjelske poslove za svoje
gospodare. U nekim sluajevima, ako odredbe spomenutih statuta govore o
obvezama za slobodnjake koji bi sklapali sluniki ugovor, takvi bi se nazivali
servus ili ancilla, za razliku od sclavus ili sclava, kojima su se oznaavali robovi
u pravom smislu rijei. Budui da su izrazi sclavus i sclava imali i specino
znaenje za slavensko podrijetlo robova, oni se rjee javljaju u gradskim statu-
tima jadranskih naselja. Prema jednom lanku Dubrovakih statuta sclavus i
sclava oznauju poglavito one robove koji bi iz Dubrovnika bili preprodavani
u daljnje prekomorske zemlje (de Ragusio per mare)32. Od takve preprodaje
30
Quod omnes et singuli Catalani, et etiam Siciliani, qui venirent ad hanc civitatem, speti-
aliter pro facto emendi servorum, nullatenus possint hic in civitate Curzulae, et nec in Insula
morari, nisi quod si voluerint emere panem vel vinum, aut aliquid peo ipso victu, possint
hic aliqualiter, saltem per unum diem stare ad plus, aliter quod statim expellantur, Statuti
grada Korule, pogl. 142.
31
Concessum fuit domino Comiti nostro domino Pancratio, ut ipse possit emere pro usu
domus suae duas, vel tres servas patarinas de Boxna, et facere fieri cartas de eis, et hoc quia
habet suas senes, et inutiles, Statuti grada Korule, pogl. 150.
32
De eo quod habet comes de servis et ancillis qui venduntur. Sciendum est quod omnes
Ragusii et forestieri qui comparant sclavum vel sclavam et extrahunt eum vel eam de Ragu-
sio per mare, dant domino comiti pro quoque sclavo vel sclava qui vel que fuerit in corpore
longus vel longa duobus cubitis in supra, terciam de yperpero et deinde inferius ad volun-
tatem domini comitis. Et si sclavus ille vel sclava fuerit longus minus de duobus cubitis vel
longa, nichil datur domino comiti, secundum antiquam consuetudinem, Statuti grada Du-
brovnika, L. I., c. 14, VERLINDEN, L Esclavage, 717. Usp. B. KREKI, Dubrovnik et le
Levant au moyen ge (Documents et Recherches sur lconomie des pays byzantins et slaves
36
VERLINDEN, Lesclavage, 740.-741. U Dubrovniku su se esto robovi oslobaali sami
time to su gospodaru polagali novac u visini svoje cijene. Obino se davao novac, a katkad
i roba. Nekoliko podataka o tome donosi V. VUK, Trgovina bosanski robljem , nav. dj.,
144.
37
Cjelovitije podatke vidi u: V. VUK, Trgovina , nav. dj., 145.
38
VERLINDEN, Lesclavage, 742. Od ostalih bosanskih trgovaca spominju se: Bogdan,
Bratoje, Radogast, str. 751.
39
Usp. VERLINDEN, Lesclavage, 742.
40
V. VUK pokuao je na temelju duevne karakterizacije brojnih imena (i vrlo rijetko pre-
zimena) robova podrijetlom iz Bosne doi do jasnije slike njihova religioznog pripadnitva,
Trgovina , nav. dj., 137.-139.
41
Podatke donosi VERLINDEN, Lesclavage, 743.-747.
42
Usp. Pavo IVKOVI, Mletaka trgovina bosanskim robljem u srednjem vijeku, u: Go-
dinjak, Sarajevo, 21.-27./1976., 51.-58. U XIII. stoljeu, budui da je Venecija bila vrhovni
gospodar Dubrovnika, venecijanski su trgovci bili osloboeni u Dubrovniku plaati carinu,
pa je i ta injenica pogodovala da mletaki trgovci kupuju roblje u Dubrovniku, str. 52.
Mukih je bilo 20 %. Dolazili su iz doline Bosne (njih 25), Vrbasa (3), Usore
(1), Sane (1). Jedan je bio iz doline rijeke Drave, i jedan iz Poege, dakle iz
Hrvatske. Samo su tri Venecijanca bili kupci. Od dubrovake vlastele najee
spominjani kupci robova jesu: Dobroslav Koli, Matej Meneti i Benedikt
Gunduli43.
esto spominjanje Bosne kao podrijetla robova ne valja shvatiti u smislu
Bosne kao drave, nego se govori o kraju uz rijeku Bosnu. Naime, krajevi uz
rijeke Bosnu, Vrbas, Sanu i Usoru bili su pogodni lokaliteti i putovi za nabavu
i transport roblja prema dolini rijeke Neretve.
Za XIV. i XV. stoljee u izvorima se mnogo ee spominju servicijalni
ugovori, bilo na odreeno razdoblje, bilo do smrti. Ropskih je ugovora manje.
Ve smo upozorili da to ne znai da se bitno promijenilo socijalno stanje slugu
i slukinja koje bi ugovorno sluile nekom gospodaru. Ostalo je krajnje bije-
dno. Tako godine 1352. jedan Albanac prodaje svoju kerku denite ad mor-
tem jednom dubrovakom zlataru samo za hranu, odjeu i obuu44. Godine
1353. jedan Dubrovanin uz nabrajanje baava voska, vrea brana koje ima,
spominje i svoju slukinju (serva) kao res, tj. uzima je za stvar45. Dana 8. lipnja
1374. etiri ene iz Bosne prodane jednom dubrovakom gospodaru izjavljuju
da hoe i da su zadovoljne da gospodar s njima postupa u svemu kako on eli,
kao sa svojim stvarima (tanquam de suis rebus propriis)46. Koliko je usporei-
vanje roba i slugu mjereno s potronom robom moe se zakljuiti i na temelju
terminologije. U XV. stoljeu nalazimo imena za roba: robac, ropci, to jasno
upuuje na usporedbu roba (sunja) s potronom robom47.
Podaci koje donosi Verlinden u svojim istraivanjima glede preprodaje bo-
sanskog roblja poetkom XV. stoljea svjedoe o uskoj vezi Sicilije i Katalonije
s dalmatinskim gradovima. Dokumenti za grad Zadar tu zauzimaju posebno
43
VERLINDEN, Lesclavage, 751.
44
Diniev podatak vidi u: VERLINDEN, Lesclavage, 768.
45
Kod Dinia pod br. 34.; usp. VERLINDEN, Lesclavage, 769.
46
Volumus et contentamur quod ipse faciat de nobis omne velle suum tanquam de suis
rebus propriis, VERLINDEN, Lesclavage, 773.
47
Ta se terminologija osobito javlja s pojavom Turaka. Kranski robovi za Turke su bili
tanquam robci, tj. kao roba za prodaju, VERLINDEN, Lesclavage, 795.
48
Trgovite robljem u dolini Neretve u dokumentima se javlja kao forum Narenti, VER-
LINDEN, Lesclavage, 775. Rije je ponajvie o lokalitetu Drijevo kao uvenoj trnici robova
na uu Neretve, usp. Marko UNJI, Bosna i Venecija, HKD Napredak, Sarajevo, 1996.,
171. Neretvanci su bili pravi gusari u hvatanju i prodaji roblja, usp. B. PETRANOVI, O
robstvu , op. cit., 67.
49
VERLINDEN, Lesclavage, 777.
50
Godine 1388. trgovac Nicol Baldovinetti spominje da je od Simone di Bonarota kupio
schiava di Bosana (Bosna) staru 16 godina comperata quasi ignuda, VERLINDEN,
Lesclavage, 720. Alaa Oglagenovi iz Zagore prodao je Vesselcham infantulam meam
servam, infra etatem legitimam constitutam, podatak od DINIA donosi VERLINDEN,
Lesclavage, 771. Prodaja djece nejake dobi esta je. 26. veljae 1373. Utjeh Okovi iz Zagore
prodaje Bratmillum, filium Pribe, servum meum parvulum, Verlinden, isto, 772. Verlin-
quam christianam, quae probaretur fore christiana, liberetur per comune Curzole et ille qui
duceret eam perdat, VERLINDEN, Lesclavage, 722.
56
Dokument kae da je spomenuti Pavijac kupio servum puerulum etatis annorum novem
vel circha nomine Milcho, de genere et natione Bossinensium, podatak u: VERLINDEN,
Lesclavage, 776.
57
Spomenuti Stojko Bogdanovi prodaje quandam eius servam empticiam slavice vocatam
Goyna et latine Symonam, filiam qd. Radoe de Usora de Bossina, paterenam et de genere
servorum, etatis annorum duodecim, VERLINDEN, Lesclavage, 781.
58
VERLINDEN, Lesclavage, 781.-782.
59
VERLINDEN, Lesclavage, 776-777.
odredbe Splita, Trogira i Korule nisu imale namjeru ukinuti prodaju roblja
nego kupovinu radi preprodaje, poglavito ena i kranki, tj. onih koje nisu
pripadale patarenima ili bogumilima.
Dolina Neretve najee se spominje kao glavno odredite dopremanja,
kupovine i prodaje bosanskoga roblja. Da je kupovina i prodaja bosanskih kr-
stjana i krstjanki, upravo u dolini Neretve, bila esta i uobiajena praksa, na
koju se zapravo nisu odnosile spomenute odredbe, doznajemo iz jednog spi-
sa dubrovakoga biljenika datiranog 6. travnja 1282. Jedna bosanska ancilla
(sluavka), po imenu Radosta, prema tom spisu, izjavila je da ju je kupio za ro-
pkinju neki Palma, sin Marina, na Neretvi, za 6 groa, te da spomenuti Palma
moe s njom raspolagati u svemu kako bude elio (in omnibus velle suum facia-
t) 60. Ta formulacija u svemu kako bude elio svjedoi o groznom drutvenom
i moralnom stanju u koje bi takve osobe upadale.
Koliko je takva praksa potrajala svjedoi drugi jedan zapis, jedno stoljee
poslije, tonije datiran 5. veljae 1390., prema kojemu Ilija Grubojevi, trgovac
iz grada Dubrovnika, prodaje za 25 dukata gospodinu Canachi Sagreo iz Can-
dije na Kreti dvije bosanske ropkinje, majku od 35 godina i njezinu ker, koje
je Dubrovanin kupio na uu Neretve61.
60
Spomenuta bosanska ancilla izjavila je: Ego quidem Radosti de Bosna confiteor quod
Palma, filius Marini de Chisegna, me emit pro ancilla in Narento pro summa denariorum
grossorum seks, ut dictus Palma de persona mea in omnibus velle suum faciat, VERLIN-
DEN, Lesclavage, 722.-723.
61
B. KREKI, Dubrovnik et le Levant au moyen ge, nav. dj., 235., br. 438.
62
Trgovac iz Barcelone kupio je Erdum, filium Begher, etatis annorum XXIII vel circha;
Karamanum etatis annorum XXV vel circha; Ammoratum, filium Bogdani, annorum XX-
VIII vel circha et Saynum, filium Smaieli, annorum XXVIII vel circha, omnes de generati-
one et natione Tartarorum et sigillatim interrogatos sic sponte confitentes, VERLINDEN,
Lesclavage, 778.
63
Evo teksta te zabrane: Quod cum per multos dominos circa vicinos pluries nobis fuerunt
porrecte querele et quotidie porrigantur contra mercatores nostros habitantes Narenti et ali-
os Ragusienses eo quia emunt et vendunt ex eorum subditis, considerantes talem mercanti-
am esse turpem, nefariam et abominabilem et cotra omnem humanitatem, et cedere ad non
parvum onus et infamiam civitatis nostre, videlicet quod humana species facta ad ymaghi-
nem et similitudinem creatoris nostri converti debeat in usus mercimoniales et vendatur ta-
nquam si essent animalia bruta, volentesque huiusmodi providere ne decetero committantur,
statuimus et ordinamus quod decetero nullus civis noster districtualis aut forensis, habitans
in civitate Ragusii vel eius districtu, seu quilibet qui pro Raguseo se appellat ullo modo, co-
lore vel ingenio, audeat vel presumat emere aut vendere servum vel servam vel esse mediator
huiusmodi mercantie, nec etiam habere societatem vel partem cum aliquo, tam cive quam
forense qui faceret seu exerceret tale exercicium, incipiendo a Budva usque Spaletum. Et qui
contrafaciet, pro singula vice stare debeat mensibus seks in carceribus Ragusii inferioribus et
solvat pro omni capite seu persona quam vendidisset, emisset aut de qua fuisset mediator aut
habuisset partem yperperos viginti quinque, et nunquam incipiat terminus mensium seks
carceris donec solverint penam pecuniariam, VERLINDEN, Lesclavage, 787.-788.
ZAKLJUAK
Najvanija dokumentacija za trgovinu robljem iz Bosne u Sredozemlje
izmeu XIII. i XV. st., a odnosi se na dalmatinsku obalu, postoji u Dubrovni-
ku. No, dosta podataka ima i u zapisima iz gradova Skradina, ibenika, Tro-
gira, Zadra, Splita i Korule. Od kraja XIII. stoljea broj krstjana i krstjanki
iz Bosne prodanih u roblje zaista je velik, gotovo jednak broju prodanih na
sjevernim obalama Crnoga mora.
Katkad su se robovi kupovali u grupama. Tako je Dominik iz Firenze 27.
prosinca 1377. u Zadru kupio odjednom 13 robova. Trgovci su se udruivali
da bi ekasnije organizirali posao. Godine 1320. dva su Talijana u Dubrovni-
ku osnovala udruenje za nabavu robova66.
64
Za ove potonje podatke vidi u: VERLINDEN, Lesclavage, 789.-790.
65
VERLINDEN, Lesclavage, 793.-794.
66
30. prosinca 1320. Andreas de Thomasio de Trani i Antonius Tinctore iz Ankone osni-
vaju udruenje za nabavu robova. Faciunt manifestum, kae se u Diversa cancellariae, quod
faciunt societatem et compagniam simul de omnibus sclavis quos vel quas dictus Andreas
habet vel emet in futurum, videlicet quod medietas totius lucri quod fiet ex dictis sclavis et
dampni, quod Deus advertat, sint dicti Andree et alia dicti Antonii, et quod unus quisque
possit vendere sclavos seu sclavas emptos et emendos per eos vel aliquem eorum; et hec so-
cietas duret de dictis sclavis cum dicto Antonio, quam rationem teneantur adinvicem facere
simul, VERLINDEN, Lesclavage, 766.-767. Oito da ta dva trgovaca ne bi bila osnovala
spomenuto udruenje u Dubrovniku da taj grad nije bio pogodan za izvoz roblja.
67
V. VUK, Trgovina , op. cit., 131.
SUMMARY
The rst accounts of track in slaves from this region, especially towards
Spain, date back to as early as the 9th century. The most important records of
tracking slaves from Bosnia to the Mediterranean between the 13th and 15th
century, with references to Dalmatian coast, are found in Dubrovnik. Howe-
ver, various specics are noted in the accounts from Skradin, ibenik, Trogir,
Zadar, Split and Korula. From the end of the 13th century, the number of
both male and female krstjani from Bosnia sold to slavery is almost as high
as the one of those sold on the north shores of the Black sea. Sometimes the
slaves were bought in lots. In slave trade, there is a dierence between real
slave trade and voluntary service. For either of the two categories, a written
testimony was required, a type of a contract that was attested by the local
notary public.
The mouth of the Neretva River was the most signicant locality for pro-
curement of the slaves from Bosnia. Slave tradesmen from all over the Medi-
terranean frequented the Neretva trading spots. During the second half of the
14th century, slaves there were bought in lots. At the time, women and, espe-
cially child slave trade were particularly developed. The female slaves were,
at times, protagonists of a lucrative trade between, to exemplify, a Bosnian
owner, a Bosnian merchant, followed by a buyer from Dubrovnik, a merchant
from Dubrovnik and nally, a foreign buyer. Two main reasons for Bosnian
slave trade were poverty and accusing the Bosnian krstjani of dualistic heresy.
The way this questionable trade treated this kind of people; how they unscru-
pulously made money o slavery while believing they were the true benefa-
ctors of the poor, is truly disturbing.
There are no records of the slaves being characterized as Patarenes before
1390, however, it is certain that religious heterodoxy served as a justication
for slavery long before that. Slave trade culminated in the period between the
last quarter of the 13th century and the rst quarter of the 15th century. In
the second half of the 15th century, tracking slaves from Bosnia declined.
The reason for the latter was the Turkish invasion of Bosnia. Bogomils and
Christians were, according to them, one and the same. The Muslims captured
both and generally sent them to Muslim states in the East. If one were to buy
slaves, one would buy them from the Turks. From the end of the 13th to the
beginning of the 15th century, tracking of krstjani of the Church of Bosnia
along the Adriatic coast and in the Mediterranean assumed gigantic propor-
tions in the medieval slave trade.
1
Jedini ispravan naziv za vjernike Crkve bosanske, zasvjedoen autentinim povijesnim
izvorima domae provenijencije, jest krstjani. Meutim, zbog nedosljednosti pojedinih
autora, potaknutih ne uvijek znanstvenim razlozima, u strunoj se literaturi za njih rabe
razliita imena kao sinonimi bogumili/bogomili, patareni, babuni, kutugeri, manihejci
i dr.
2
Neke kritike osvrte na povijesnu literaturu i izvore te iscrpne bibliografije vidi kod: Ja-
roslav IDAK, Problem Bosanske crkve u naoj historiografiji. Od Petranovia do Gluca.
(Prilog rjeenju t. zv. bogumilskog pitanja), Zagreb, 1937.; ISTI, Studije o Crkvi bosanskoj
i bogumilstvu, Zagreb, 1975., 379.-387.; Dr. fra L.[eo] P.[ETROVI], Krani Bosanske
Crkve. (Krstiani Cr kve Bosnske). Povijesna rasprava o problemu patarenstva ili bogumilstva
u srednjovjekovnoj Bosni, Sarajevo, 1953., 3.-10.; Anto BABI, Bosanski heretici, Sarajevo,
1963., 171.-176. (poglavlje: Napomene o upotrebljenim izvorima i literaturi); Franjo A-
NJEK, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, Zagreb, 1975.,
11.-25.; ISTI, Crkva i kranstvo u Hrvata. 1. Srednji vijek, Zagreb, 1988., 204.-208.; ISTI,
Kranstvo na hrvatskom prostoru. Pregled religiozne povijesti Hrvata (7-20. st.), Zagreb, 1991.,
137.-139. (podpoglavlje: Crkva bosanska u historiografiji); ISTI, Bosansko-humski krstjani
u povijesnim vrelima (13-15. st.), Zagreb, 2003., XVII.-XXX.; Dominik MANDI, Bosna i
Hercegovina. Povijesno-kritika istraivanja. Svezak II, Bogomilska crkva bosanskih krstjana, 2.
izdanje, Chicago - Roma Zrich - Toronto, 1979., 575.-592.; Salih JALIMAM, Prilog
bibliografiji o Crkvi bosanskoj i bogomilstvu, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercego-
vine, Sarajevo, 33./1985., 178.-196.; ISTI, Historija bosanskih bogomila, Tuzla, 1999., 295.-
308. (poglavlje: Prilozi za buduu bibliografiju bosanskih bogomila); Dragoljub DRA-
GOJLOVI, Krstjani i jeretika crkva bosanska, Beograd, 1987., 10.-15.; Pejo OKOVI,
etvrt stoljea historiografije o crkvi bosanskoj, u: Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u
razdoblju 1990-2000, Sarajevo, 2003., 31.-54.; Nela RUBI, Patareni, manihejci, bogu-
mili ili krstjani? Bosansko-humski srednjovjekovni raomon, Bosna franciscana, Sarajevo,
11./2003., br. 18., 186.-192.
3
Aleksandar SOLOVJEV, Nestanak bogomilstva i islamizacija Bosne, Godinjak Istori-
skog drutva Bosne i Hercegovine (dalje: GIDBiH), Sarajevo, 1./1949., 42.
4
Nav. prema: Franjo RAKI, Bogomili, crkva bosanska i krstjani. Istorika rasprava. Na-
pisao dr. Boidar Petranovi. U Zadru 1867., str. 172., Rad JAZU, Zagreb, 1867., knj. I.,
242.
5
A. S. [OLOVJEV], Vaso Gluac, Istina o bogomilima. Istorijska rasprava, Beograd, 1945.,
8o, 272., Istoriski asopis, Beograd, 1./1948., br. 1.-2., 264.
6
F. RAKI, Dr. Boidar Petranovi. Nekrolog, /P. O. iz Rada JAZU, knj. XXX./, Zagreb,
1875., 14.
7
F. ANJEK, Crkva i kranstvo u Hrvata, 205. Zanimljivo je da se srbijanski knez Mihajlo
Obrenovi pretplatio na stotinu primjeraka Petranovieve knjige. Za razliku od njega, cr-
nogorski je knez Nikola kupio samo dva primjerka. (A. SOLOVJEV, Vjersko uenje bosanske
crkve, /P. O. iz Rada JAZU, knj. 270./, Zagreb, 1948., 6., bilj. 3.)
8
Boidar PETRANOVI, Bogomili. Crkva bosanska i krstjani, Zadar, 1867., 158.
9
Ali istoriki takoer stoji, da je pored crkve bosanske i rimske postojala u Bosni i jeres
imenom bogomilska []. (B. PETRANOVI, nav. dj., 158.-159.)
10
Isto, 168.
11
Isto.
12
Promisao je crkvu bosansku kao pravoslavnu sauvao. (Isto, 166.)
13
Isto, 162.
14
Isto, 171.
15
Isto, 172. O Petranovievoj raspravi opirnije vidi: Jaroslav IDAK, Problem Bosanske
crkve, 38.(2.)-45.(9.) (potpoglavlje: Koncepcija Boidara Petranovia).
skog autora Nikole Blago(j)eva koji je ustvrdio da bogumili nisu bili nikakva
heretika sljedba nego politiki pokret usmjeren protiv bugarskog cara Petra
(927.-969.).30
Nestanak pravoslavne Crkve bosanske Gluac je objasnio sljedeim ri-
jeima:
Samostalne srednjovekovne bosanske crkve nestalo je onoga asa, kada
je nestalo i bosanske drave. Drava se je utopila u velikoj i monoj osmanlij-
skoj imperiji, a samostalna bosanska crkva u velikoj vaseljenskoj [carigradskoj]
patrijariji.31 A kasnije kada je obnovljena 1557 srpska peka patrijarija, ula
je i Bosna u njenu organizaciju.32
Glueva tvrdnja o ulasku Crkve bosanske najprije u sastav vaseljenske
te kasnije Peke patrijarije, implicite je nudila i odgovor na pitanje odakle
muslimani u Bosni pod turskom vlau. Budui da u Bosni nije bilo krivovje-
raca, pogotovo ne bogumila, samo su tamonji pravoslavni i katoliki vjernici
mogli prelaziti na vjeru novoga gospodara, ali, dakako, ne u veem broju.33
Iz te je konstatacije slijedio logian zakljuak da dananji muslimani Bosne i
Hercegovine nisu svi starosedeoci, no u velikom broju doseljenici iz drugih pokraji-
na.34
Glueve neutemeljene tvrdnje samo su jo vie ojaale nastojanja veliko-
srpskih krugova da preko fenomena srednjovjekovne Crkve bosanske nameu
svoja nacionalna i politika rjeenja za Bosnu i Hercegovinu u XX. stoljeu.
Usprkos otvorenim velikosrpskim politikim, nacionalnim i vjerskim pre-
tenzijama prema Bosni i Hercegovini, Glueva je rasprava imala neoekivani
znanstveni odjek u hrvatskoj meuratnoj historiograji: Studija Glueva o
Srednjovekovnoj bosanskoj crkvi [] do danas je najozbiljniji prinos rjeenju
problema bosanske crkve u naoj nauci.35
30
Vidi: Nikola P. BLAGOEV, Pravni i socialni vazgledi na Bogomilite, Sofija, 1912.; ISTI,
Besedata na prezviter Kozma protiv bogomilite, Sofija, 1923.
31
V. GLUAC, Srednjevekovna bosanska crkva, 37.
32
Isto, 43.
33
Isto, 39.
34
Isto, 40.
35
J. IDAK, Problem bosanske crkve u naoj historiografiji, 112.(86.). idak, ipak, nije pri-
hvaao Gluevu tezu o pravoslavlju Crkve bosanske. Nema spomenika, u kome bi se Bosna
i njena bosanska crkva navodile meu ostalim pravoslavnim crkvama. (Isto, 148./112/.)
Neovisno od idakovih razloga za prihvaanje nekih Gluvih tvrdnji, u hrvatskoj su hi-
storiografiji one bile odluno otklonjene kao posve neprihvatljive. (Vidi: Vjekoslav KLAI,
Crtice iz hrvatske prolosti, Zagreb, 1928., 89.-82. /poglavlje: Bosanska crkva i patareni/.)
36
Vidi: V. GLUAC, Istina o bogomilima, Beograd, 1945.; ISTI, Zapis od 1329 godine
nema istoriske vrednosti, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo, N. S., VII., 1952.,
161-165; ISTI, Problem bogomilstva i pravoslavlja crkve bosanske, GIDBiH, 5./1953.,
105.-138. Takoer vidi negativne reakcije na Glueve tvrdnje: J. IDAK, Oko pitanja
Crkve bosanske i bogumilstva i Problem Crkve bosanske u poratnoj historiografiji, u:
Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, Zagreb, 1975., 28-34 i 300; A. S.[OLOVJEV],
Vaso Gluac, Istina o bogomilima, 263-273.
37
Dragoljub DRAGOJLOVI, Krstjani i jeretika crkva bosanska, Beograd, 1987., 136. Na
to oito krivotvorenje povijesnih izvora upozorio je akademik F. anjek u knjizi Bosansko-
humski krstjani u povijesnim vrelima, str. XV.
38
Vidi: V. GLUAC, Problem bogomilstva i pravoslavlja crkve bosanske, 107.
39
Vidi; bilj. 27.
40
Nav. prema: F. RAKI, Bogomili i Patareni, u: Borba Junih Slovena za dravnu neovi-
snost. Bogumili i Patareni, Beograd, 1931., 358.
41
Isto, 378. O moguem zapadnom smjeru dolaska hereze u Bosnu vidi: F. ANJEK,
Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, 3.; ISTI, Bosansko-humski krstjani i katarsko-
dualistiki pokret u srednjem vijeku, 49.-55.
42
A. SOLOVJEV, Vjersko uenje bosanske crkve, 7.
43
Nav. prema: F. Raki, Bogomili i Patareni, u: Borba Junih Slovena za dravnu neovi-
snost, 482.
44
Vidi: F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vije-
ku, 28. Kritiku teze F. Rakoga o dualistikom obiljeju Crkve bosanske vidi: J. IDAK,
Problem Bosanske crkve u naoj historiografiji, 45.(9.)-97.(61.) (poglavlje: Koncepcija Franje
Rakoga). Kasnije se idak odrekao svoje tvrdnje da je Crkva bosanska bila pravovjerna
kranska zajednica koja nije priznavala autoritet ni Rima ni Carigrada te je pristao uz
miljenje da se ne moe danas [] staviti u pitanje teza Rakoga kao okvir za daljnju obra-
dbu problema. (J. IDAK, Bogumilstvo i heretika Crkva bosanska, Historijski pregled,
Zagreb, 4./1958., br. 2, 114.) O Rakome kao historiaru Mirjana Gross iznijela je zani-
mljivu konstataciju: Raki je u historikih naucih naao vrst oslon za formulaciju svoje
ideologije. Nastojei da postupa po zakonih historike kritike Raki je ve u svojim prvim
radovima uspio povezati znanstveni pristup s ideolokom potrebom mobilizacije italaca za
ideju jugoslovjenstva sretnim nainom koji nije krnjio znanstveni karakter njegova djela.
(M. GROSS, Ideja jugoslovjenstva Franje Rakoga u razdoblju njezine formulacije /1860-
51
Enver REDI, Bosna i Hercegovina u drugom svjetskom ratu, 335.
52
Nav. prema: Vladimir DEDIJER i Antun MILETI, Genocid nad muslimanima 1941-
1945. Zbirka dokumenata i svjedoenja, Sarajevo, 1990., 256.-257.
Izgleda da se jedno dosta jako pleme Bosna nakon seoba naselilo u cen-
tralnoj Bosni, dijelu rimske provincije Dalmacije.53
U posljednjem je desetljeu XX. st. dio muslimansko/bonjake historio-
graje (i publicistike) ponovno posegnuo za antikim korijenima suvremenoga
bonjakog (muslimanskog) naroda. No, sada ulogu davnih predaka vie nisu
igrali arijanski Goti, nego su je na sebe morali preuzeti pripadnici japodskoga
plemena Poseni, koji su nekada naseljavali podruje dananje - Like.54
Neposredno nakon zavretka Drugoga svjetskog rata A. Solovjev prigrlio
je tezu dr. Rakoga o prelasku vjernika Crkve bosanske na islam. Ustvrdio
je da se masovni prijelaz srednjovjekovnoga bosanskog stanovnitva na vjeru
novoga gospodara moe objasniti samo bogomilstvom bosanske crkve i nje-
zinim dogmatskim zblienjem s islamom.55 Drugim rijeima, nastao je odre-
eni sinkretizam izmeu dualistike Crkve bosanke i monoteistikog islama.56
Iako se ta tvrdnja i prije pojavljivala u literaturi (Asbth, Baagi i dr.), ona je
zaslugom Solovjeva dobila navodnu znanstvenu potkrjepu. Njezine daleko-
sene posljedice postale su vidljive onoga asa kada su je prihvatili odreeni
bosanskohercegovaki intelektualni krugovi islamske provenijencije.
Dr. Muhamed Hadijahi, jedan od najodlunijih zagovornika bogumil-
sko-islamskog sinkretizma, jo je krajem ezdesetih godina prolog stoljea
ustvrdio da je mogue dokazati tezu o postojanju jednog bogomilsko-islam-
53
Vidi: A. B. i R., Srednjovjekovna bosanska drava, u: Enciklopedija Jugoslavije, 2., Za-
greb, 1982., 167. Iako su lanak potpisali Anto Babi i Redakcija, pravi je autor teze o po-
stojanju plemena Bosna nekadanji direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu Marko Vego.
(Vidi: Ante KEGRO, Nekoliko pitanja iz najstarije povijesti Bosne i Hercegovine ili o
najnovijim krivotvorinama u bonjakoj historiografiji, u: Istorijska nauka o Bosni i Hercego-
vini u razdoblju 1990-2000., 23.) Takoer vidi: Mustafa IMAMOVI, Historija Bonjaka,
Sarajevo, 1997., 24.-25.
54
Vidi: A. KEGRO, nav. dj., 21.-22.
55
A. SOLOVJEV, Nestanak bogomilstva i islamizacija Bosne, 72. Vidi: S. M. DAJA,
Konfesionalnost i nacionalnosti Bosne i Hercegovine. Predemancipacijsko razdoblje 1463.-1804.,
Mostar, 1999., 98.; N. RUBI, nav. dj., 189.-190.
56
O moguim zajednikim ishodinim tokama bogumilstva i islama vidi: Miroslav
BRANDT, Utjecaj patristike u ranom bogumilstvu i islamu, Rad JAZU, 1962., knj. XI.,
57.-83.
kadanji potomci bogumila, ponovo postaju rtve zbog svoje vjere, ali sada kao muslimani.
Genocidi koji su se nizali od 1878. godine pa do danas, posebno nakon Prvog, a onda tokom
Drugog i posljednjeg rata, samo je repriza dogaaja iz srednjeg vijeka, poev od Kulina bana
pa nadalje. Pozadina pokolja koji su se deavali u nae suvremeno doba poznata je svima.
Zato dogaaj iz 1203. godine na Bilinu polju za bonjaki narod ima isto znaenje i teinu
kao pokolj u Srebrenici iz 1995. godine. (Enver IMAMOVI, Osamsto godina Kulina
bana, Osloboenje (prilog: Pregled), Sarajevo, 5. IV. 2003., 11.)
61
Vidi: Nedim FILIPOVI, Specifinosti islamizacije u Bosni, Pregled, 58./1968., (van-
redni broj), 27.-34.; ISTI, Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku,
Godinjak Centra za balkanoloka ispitivanja, Sarajevo, 1970., knj. VII., 141.-166.; ISTI,
O problemima drutvenog i etnikog razvitka u doba osmanske vlasti, Prilozi, XI.-XI-
I./1975.-1976., br. 11.-12.,275.-282.; M. IMAMOVI, nav. dj., 138.-180. (potpoglavlje:
Proces prihvatanja islama u Bosni); E. REDI, Sto godina muslimanske politike. U teza-
ma i kontroverzama istorijske nauke. Geneza ideje bosanske, bonjake nacije, Sarajevo, 2000.,
25.-46. (poglavlja: O islamizaciji i Kontroverzna tumaenja islamizacije). O problemu
islamizacije u Bosni i Hercegovini takoer vidi: S. M. DAJA, Die Bosnische Kirche und
das Islamisierungsproblem Bosniens und der Herzegowina in den Forschungen nach dem Zwe-
iten Weltkrieg, Mnchen, 1978., 68.-108. (poglavlje: Das Islamisierungsproblem und die
bogumilische Komponente); F. ANJEK, Crkva i kranstvo u Hrvata, 224.-226.; ISTI,
Kranstvo na hrvatskom prostoru, 131.-132.; ISTI, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vre-
lima, 30.-31. (potpoglavlje: Povijesno neutemeljene teze o masovnom prijelazu bosansko-
humskih krstjana na islam).
62
Tree izdanje Davidovieve knjige moe se nai na web-adresi: http://www.rastko.org.
yu/rastko-bl/istorija/sdavidovic-spc_bih_l.html.
SUMMARY
63
T. W. ARNOLD, Prelazak bogumila na islam u Bosni i Hercegovini (http://www.
geocities.com/Athens/Troy/9892/bharnold.html).
scientic grounds for the great Serbian appropriation of Bosnia and Herze-
govina as pure Serbian territories in both national and political sense.
The assertion made by Franjo Raki, the rst president of the Yugoslavi-
an Academy of Art and Science, that the adherents of the Church of Bosnia
were, in fact, dualist heretics of Bogomil provenance that in great numbers
subscribed to Islam after the demise of the Medieval Bosnian state and rein-
statement of Ottoman rule, was especially appealing in certain Muslim/Bo-
sniak circles.
Mass computerization and the emergence of the Internet enabled the ad-
herents to the Church of Bosnia with contemporary means of recycling old
theses on religious, national and political aliation of the adherents of the
Church of Bosnia.
In order to avoid the tendentious claims about the identity of the Church
of Bosnia, it is crucial for contemporary historiography to turn to authentic
historical resources as the only reliable foundation for scientically grounded
answers to numerous questions on the origin, existence and demise of this
religious community.
BILINO POLJE
PRIMJER JEDNE HISTORIOGRAFSKE KONTROVERZE
Uvod
Navrilo se 800 godina od dogaaja koji se 8. IV. 1203. zbio u srcu Bosan-
skog banata, kojim je sedam crkvenih prvaka (priori) s podruja kojim je go-
spodario ban Kulin (1180.-1204.) posvjedoilo svoju pravovjernost i odanost
Rimskoj crkvi. Zbilo se to pred opunomoenikom pape Inocenta III. (1198.-
1216.) Ivanom de Casemare i arhiakonom Marinom, izaslanikom tadanjega
bosanskog metropolita dubrovakog nadbiskupa Bernarda (1197.-1203.).1 O
tom dogaaju, ukljuujui i mjesto na kom se zbio, izjanjavalo se mnogo
autora. Veina ih mjesto u kojem se zbio, u izvorniku nazvano Bolino Poili,
poistovjeuje s Bilinim Poljem u Zenici, s lijeve strane rijeke Bosne, unato
injenici da u to vrijeme nema spomena nikakvu mjestu takva imena, niti iole
znatnijeg naselja na zenikom podruju.
1
A. S. V., Registri Vaticani Innocenti III, n. 4, epistola 165, anno 2 (1199) f. 185 rv, ed. J. D.
MANSI, Sacrorum conciliorum nova et amplissima collectio, 22, Graz, 1961, coll. 699-700; A.
S. V., Registri Vaticani Innocenti III, n. 4, epistola 110, anno 5 (1203), f. 35 v., ed. Augustin
THEINER, Vetera monumenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia, 1, Romae,
1863., 15; A. S. V., Registri Vaticani Innocenti III, n. 5, epistolae 140 - 141, anno 6 (1203)
ff. 74 rv, ed. 103 v, ed. G. FEJER, Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus et civilis, II.,
Budae, 1829., 405.-409.; ANJEK, 2003a: 80.-83.
Krivo optuivanje
Kao to je iz sadraja 8. IV. 1203. potpisane i u Budimu 30. IV. 1203. po-
tvrene izjave vidljivo, bio je to crkveno-politiki dogaaj iniciran optubama
dukljanskog velikog kneza Vukana, koji je pretendirao i na Bosanski banat te
Humsko knetvo. Vukan je spomenutog papu izvijestio da se u Bosni, zemlji
ugarskoga kralja (in terra regis Ungarie, videlicet Bossina), iri krivovjerje, uz
koje da je pristao Kulin sa svojom enom i sestrom (udovicom humskoga kne-
za Miroslava, 1171.-1197.) i najbliim svojim srodnicima (consanguinesi sui)
te da je u svoju zemlju primio vie od 10.000 krana (plus quam decem milia
christianorum).2 Temeljem tih optubi papa je od ugarskoga kralja Emerika
(1196.-1204.) zatraio istragu, posebice zbog pruanja utoita krivovjercima
(Manichei, heretici) koje je iz Splita i Trogira protjerao splitski nadbiskup Ber-
nard te njihova proteiranja u odnosu na njegove pravovjerne podanike. Ako
bi se optube pokazale istinite te ako Kulin ne bi iz zemlje izgnao krivovjerce,
papa je od ugarskoga kralja traio da ih on zajedno s Kulinom razbatini te
protjera ne samo iz Bosne nego i iz cijelog Ugarskoga Kraljevstva.3 Split-
skog nadbiskupa Bernarda i Ivana de Casemare papa je takoer izvijestio da
se u Kulinovoj zemlji nalaze brojni heretici, s ime da je upoznao i ugarskoga
kralja koji je Kulinu naloio njihov izgon te da je Kulin odgovorio da ih ne
smatra hereticima nego katolicima (non hereticos sed catholicos) odnosno da ih je
spreman otpremiti u Rim, gdje bi se njihovo vjerovanje potvrdilo ili osudilo.4
I doista Kulin je u Rim otpravio splitskog nadbiskupa Bernarda, dokazanog
borca protiv krivovjeraca (insectator hereticorum valde sollicitus), i dubrovakog
arhiakona Marina. Oni su u Kulinovo ime traili papinskog izaslanika koji
bi ispitao i bana i njegove podanike te rijeio moebitna sporna pitanja. Kao
to je poznato, papa je u tu svrhu delegirao svoga kapelana Ivana de Casemarea
i splitskog nadbiskupa Bernarda, a tadanji bosanski metropolit dubrovaki
nadbiskup u tu je svrhu opunomoio svog arhiakona Marina. Ako bi se u
Bosni doista pronalo krivovjerce koji ne bi prihvatili pravovjerje, izaslanici
2
CD, II., p. 333.-334.
3
CD, II., p. 350.-351.
4
CD, III., p. 14.-15.
to kae izvornik?
Kao to je ve istaknuto, jedno od spornih pitanja vezanih uz dogaaj od
8. IV. 1203. jest i mjesto u kojem se on zbio. Veina ga autora locira na Bili-
no Polje u Zenici, unato injenici da u latinskom izvorniku nema spomena
takvu mjestu. Osim toga, u to vrijeme na zenikom podruju nema traga
nikakvu znatnijem naselju.6 Dodue, u Bilimiu kod Zenice registrirani su
ukopi iz 11. i 12. st.,7 to bi znailo da je ivota tu ipak bilo. Negdje u isto se
vrijeme pokuava datirati i ponovna aktivnost ranokranske bazilike iz istoga
mjesta.8 Meutim, na zenikom podruju nije bilo sjedite bana Kulina ni
crkvenih prvaka. Kao to je poznato, bosanski ban kao i crkveni prvaci u to
su vrijeme obitavali na podruju Visokog.9 Latinski izvornik kae da se 8. IV.
1203. dogaaj zbio kod Bosne, tik do rijeke, u mjestu koje se zove Bolino Poili
5
CD, III., p. 14.-15.
6
HADIJAHI, 1973.: 427.-438.
7
ALBiH, 2.:195., br. 13.8
8
NIKOLAJEVI, 1969.: 245.-252.; NIKOLAJEVI, 1973.: 241.
9
MANDI, 1962.: pass.; ANJEK, 1975.: pass.; ISTI, 1976.: pass.; PETROVI, 1999.:
pass.; ANELI, 1984.: pass.; BRKOVI, 2002., pass.: ISTI, 2003.: 57.
(apud Bosnam iuxta umen loco qui vocatur Bolino Poili).10 Zato tamo? Ponaj-
prije zbog injenice da je o tom dogaaju ovisila Kulinova sudbina i sudbina
crkvenih prvaka, a i sudbina Bosanskoga banata. Zbog uinka i moebitnih
posljedica taj je in trebalo obaviti na primjeren nain u prikladnom mjestu
tamo gdje su i obitavali oni kojih se to najvie i ticalo. Ponovimo, upravo je
ban Kulin sa svojom obitelji i najbliim srodnicima bio optuen za prihvaanje
heterodoksije te za proteiranje krivovjeraca u odnosu na pravovjerne podani-
ke. Stoga je od presudne vanosti bilo uvjeriti visoko izaslanstvo u neistinitost
Vukanovih optubi. Zar bi to bilo mogue na zenikoj pustopoljini, gdje nije
bilo ni banovo sjedite, niti sjedite crkvenih prvaka? Otpremanje crkvenog
izaslanstva na zeniku pustopoljinu dalo bi sasvim suprotan uinak u odnosu
na ono to je Kulin od njega oekivao i zbog ega ga je, uostalom, i traio od
pape. Teko da Kulinu i crkvenim prvacima pod njegovom vlau nije bila
poznata sudbina koja je godinu prije (1202.) zadesila dalmatinsku metropolu
Zadar tijekom etvrte kriarske vojne.
Bilino Polje
Bilino Polje, danas dio Zenice s lijeve strane rijeke Bosne, najee se
navodi kao mjesto na kojem se zbio dogaaj od 8. IV. 1203. U znanstvenu ga
je literaturu uveo slovenski isusovac na radu u Travniku, povjesniar i arhe-
olog te vrsni poznavatelj topograje travniko-zenikoga kraja, Aleksandar
Hoer (1839.-1914.).11 Kao vrsni latinist Hoer je ispravno prosudio da se
ovaj dogaaj zbio kod Bosne kraj rijeke u mjestu, to se zove Bolino Poili,
8. aprila.12 Meutim, utvrujui lokaciju Bolinog Poila Hoer je odstupio od
smisla latinskog izvornika. Namie se sobom prvo pitanje, gdje je bilo ono
Bolino Poili. Batini13 misli na Bijelo Polje kod Sutjeske14 ; no ono nije kraj
rijeke ( juxta umen). Ve i ime i poloaj upuuju na Bilino Polje, to je u sa-
10
CD, III., p. 24.-25.; MANDI, 1962.: 454.; ANJEK, 1975.: fotokopija iza str. 80.;
ISTI, 2003.a: 82.
11
O Hofferu: BABI, 1992.: 135.-144.
12
HOFFER, 1901.: 67.
13
fra Vjenceslav Mijo Batini.
14
BATINI, 1881.: 26.
danjoj Zenici upravo kraj vode na lijevoj strani rijeke Bosne ispod mosta.15
Tridesetak godina prije Hoera, dogaaj od 8. IV. 1203. Franjo Raki (1828.-
1894.) protumaio je dvojako na istoj stranici svoje knjige: u Bosni kod rie-
ke na mjestu zvanom Bjelinopolje16 odnosno ovdje umen jamano znai
rieku Bosnu; a Bolino Poili bit e mj. Belino-polje.17 S obzirom da je Bolino
Poili s Bilinim Poljem identicirao vodei povjesniar u Bosni na prijelazu iz
19. u 20. st., bio mu je otvoren put u znanstvenu i strunu literaturu, pa i u
enciklopedistiku. Poslije Hoera taj je dogaaj na Bilino Polje u Zenici u upi
Brod (in supa Bored Belmapola, 1244.),18 odnosno na Bilino Polje kod rijeke
Bosne u Zenici19 locirao i hercegovaki franjevac Leon Petrovi (1883.-1945.)
u svojoj disertaciji o kranima Bosanske Crkve, izraenoj 1908. Identicira-
njem mjesta Bosna iz latinskog izvornika s istoimenom rijekom, Petrovi kao
da nije shvatio smisao izvornika u kojem se Bosna odnosi na naselje, a sama
rijeka je bezimena.20 Budui da je Petrovieva disertacija iroj javnosti ostala
nedostupna do 1953., Bilinu Polju umjesto Bolinog Poila put u znanstvenu
literaturu dodatno su utrli Marko Perojevi (1876.-1943.) i Krunoslav Draga-
novi (1903.-1983.) svojim prilozima u Poviesti Bosne i Hercegovine. Perojevi
je gotovo doslovce preuzeo Hoerovo miljenje o Bolinom Poilu.21 Tragajui
za posjedima katolike Bosanske biskupije, koje joj je 1244. potvrdio ugar-
sko-hrvatski kralj Bela IV. (1235.-1270.), Draganovi jedan nalazi i u Bilinu
Polju u upi Brod kod Zenice te stoga tamo i locira dogaaj od 8. IV. 1203.22
Termin in supa Bored Belmapola iz povelje Bele IV. poistovjeuje s Bilinim
Poljem u upi Brod te nastavlja: Belmapola je genitiv rijei Bilino polje, u
15
HOFFER, 1901.: 68
16
RAKI, 1870.: 55.
17
RAKI, 1870.: 57., bilj. 1.
18
PETROVI, 1999.: 79., bilj. 300.
19
PETROVI, 1999.: 83., 97., 157., 163., 175., 179., 192., bilj. 164., 195., 198., 199., 216.,
227., 251., 256., bilj. 387.
20
CD, III., nr. 19, p. 25.
21
PEROJEVI, 1942.: 213., i bilj. 61., 214.; 1942.a: 216.
22
DRAGANOVI, 1942.: 715., 725., 751.
23
, 1930.: 12.
24
JIREEK, 1879.: 31.
25
JUKI, 1851.: 34.
26
, 1940.: 172. bilj.
27
DRAGANOVI, 1942.: 751. Draganovi je identifikaciju Bolinog Poila s Bilinim poljem
u Zenici ponovio i u: Opi ematizam Katolike Crkve u Jugoslaviji, Biskupska konferencija
Jugoslavije, Zagreb, 1975.: 332).
28
, 1930.: 12.
29
IDAK, 1941.: 542.
30
CD, III. (1905.) nr. 19, pag. 25.
31
CD, IV., nr. 208, pag. 240.
32
, 1930.: 1-99.
33
BABI, 1955.: 566. Babi je dogaaj od 8. IV. 1203. na Bilino polje na podruju Zenice
locirao i u drugim svojim radovima (BABI, 1972.: 242).
34
BABI, 1980.: 703.
35
MANDI, 1962.: 20., 24., 27., 189., 301., 313., 426.
36
MANDI, 1962.: 136., 303.
37
, 1964.: 49.; ISTI, 1987.: 201., 202.
38
BLAEVI, 1967.: 42.
39
BASLER, 1973.: 274.
40
BUTURAC IVANDIJA, 1973.: 125.
41
FINE, 1975.: 11., 15., 51., 126.-134., 138., 150., 174., 214., 217., 262., 277., 366.
42
ANJEK, 1975.: do str. 80.; ISTI, 1976.: iza str. 96.; ISTI, 2003.a: 78.
43
ANJEK, 1975.: 58., 62., 74., 187.; ISTI, 1976.: 47., 50., 97.; ISTI, 1988.: 213., 215.,
219., 235.; ISTI, 1991.: 163.-164.; ISTI, 1993.: 213., 215., 219., 235.; ISTI, 1996.: 126.,
167., 177., 179., 185., 190.; ISTI, 2003.: 13.-16.; ISTI, 2003.a: XXXII.-XXXIII., 10.-12.,
67., 79., 80., 81., 83.; ISTI, 2003.b: 1219.-1220.
44
KLAI, 1978.: 47.
45
NILEVI, 1994.: 38.; NILEVI, 1998.: 60.
46
IMAMOVI, 1995.: 23.-24.; KEGRO, 2003.: 21.-29.
47
IMAMOVI, 1995.: 98., 176., 178.
48
IMAMOVI, 2003.: 11.
49
, 1987.: 48., 58., 132., 174., 176., 180., 214.
50
VASILJ, 1993.: 35.
51
VIDOVIA, 1996.: 565.
52
RAUKAR, 1997.: 267., 287.
53
IMAMOVI, 1998.: 34.
54
GOLUA, 1998.: 234.
55
BABI, 1991.: 100., 101.; ISTI, 1996.: 19., 91., 93., 97., 99., 124.
56
JALIMAM, 1999.: 14., 157., 223., 251.
57
NIKI, 2002.: 28., 50., 56.; 2003.: 57., 68., 101.
58
MANDI, 2002.: 654.
59
BARUN, 2003.: 18., 58., 61., 65., 68., bilj. 63., 74., 102.
60
BABI, 1996.: 93.
61
Bilinopoljska abjuracija. Hrvatska enciklopedija, 2. Be-Da. Leksikografski zavod Miroslav
Krlea, Zagreb, 2000., 119.
62
Internet, http://www.iis.unsa.ba/institut/kolokvij_1.htm (2003.07.03).
63
ANI, 2003.: 17.-38.
64
ANI, 2003.: 17.
65
HAIMBEGOVI, 2003.: 39., 45.
66
OKOVI, 2003.: pass.
67
JALIMAM, 2003.: pass.
68
OKOVI, 2003.: 81.-82., bilj. 17.
69
, 1921.: 22.-23., bilj. 2.
70
JALIMAM, 2003.: pass.
71
ZIRDUM, 2003.: 50.: bilj. *
72
MILOEVI, 2003.: 59.-76.
Bolino Polje
Nekoliko autora sklono je bez podrobnijeg obrazloenja dogaaj od 8. IV.
1203. locirati na nedenirano Bolino Polje. Meu njima su Dragutin Kniew-
ald (1889.-1979.),73 Jaroslav idak,74 Muhamed Hadijahi75 i dr. Bolino Polje
kao mjesto na kojem se toboe zbio taj dogaaj preuzeo je i Sreko Daja u
svojoj monograji o Crkvi bosanskoj i islamizaciji Bosne.76 Za razliku od nave-
denih, sabor na Bolinom Polju,77 odnosno heretiki zbor na Bolinu Polju
u Lavi trai sarajevsko-zadarski medievist Pavao ivkovi, obrazlaui da se
toboe tamo nalazilo sjedite djeda Crkve bosanske ba kao i bana Kulina.78
Bolino Poili
Rijetki su autori koji u traganju za mjestom dogaaja od 8. IV. 1203. osta-
ju dosljedni latinskom izvorniku. Meu njima su Boidar Petranovi (1809.-
1874.),79 Pavao Aneli, 80 Petar Runje, Milko Brkovi te potpisani.81 Runje s
pravom istie da na izvorniku nije zabiljeeno polje nego poili odnosno poilo.
To po njegovom miljenju pokazuje i navod da se loco odnosi na samostan
kraj rijeke i da se taj samostan nalazi pokraj grada Bosne. Runje argumen-
taciju za takvo lociranje dogaaja od 8. IV. 1203. nalazi u spomenu mjesta
Bosna u vie srednjovjekovnih vrela.82 Uzimajui u obzir integralni smisao
latinskog izvornika, nije se teko sloiti s Runjinim miljenjem, ali se Bosnu
ne moe uzimati kao grad nego kao mjesto u opem smislu. Na to upozorava
73
KNIEWALD, 1949.: 118., 121., 122., 127.-144.
74
IDAK, 1975.: 79., 180., 314.
75
HADIJAHI, 1973.: 288.
76
DAJA, 1978.: 11., 12., 36., 41., 42., 54., 57., 58.
77
IVKOVI, 1991.: 22.; ISTI, 2001.: 240., 244.
78
IVKOVI, 1991.: 21.-22.
79
, 1867.: 141.
80
ANELI, 1984.: 277.
81
KEGRO, 2003.a: 264.-278.
82
RUNJE, 2001.: 18.
83
VEGO, 1957.: 18.-19., 125.-126.; 1980.: 440.
84
-, 1978.: 19.-20.
85
ANELI, 1982.: 25.-31.
86
VEGO, 1957.: 12.
87
VEGO, 1978.: 54.
88
BRKOVI, 2003.a: 61.
89
BRKOVI, 2002.: 28. i bilj. 87.
90
BRKOVI, 2002.: 28., bilj. 87.; ISTI, 2001.: 488.-492.
91
BRKOVI, 2003.: 54.
92
BRKOVI, 2003.: 58.
Zakljuak
Zavravajui ovu raspravu o naoigled sporednom pitanju iz bosanskog
srednjovjekovlja, a zapravo o primjeru kontroverzije koja se kroz znanstveno-
strunu literaturu i enciklopedistiku uporno provlai, ponovio bih miljenje
koje je o ovom problemu izrekao Pavao Aneli: O ovoj ispravi napisana je
bogata literatura u vezi sa tzv. bogumilskim krivovjerstvom bosanske crkve.
Najvei broj historiara topografski smjeta ovo zborovanje na lokalitet Bilino
polje, u dananjoj Zenici. Osim djelomine jezine slinosti, ovakav zakljuak
se pravda i podatkom da se Bilino polje 1244. g. spominje kao posjed bosan-
skog biskupa, iako bi se ta okolnost mogla tumaiti i u suprotnom smislu. Mi,
ipak, smatramo da mnogo jai razlozi govore za to da se Bolino Poili (Bolino
Polje) iz ove isprave trai u najuoj Bosni, dakle u dananjem Visokom po-
lju. Argumenti koji govore za takvu ubikaciju su slijedei: Normalno je da se
ovako vana i sveana zborovanja odravaju u sjeditima vladara i crkvenih
institucija, a to je u ovom sluaju Visoko polje: u Motrima su poznate hie
starjeina bosanske crkve, kao i vladarski dvor, a u blizini je i selo Biskupii.
Ime Bosna, pod kojim se razumijeva ua okolina dananjeg Visokog, i kasni-
je se javlja kao mjesto javnih zborovanja i mjesto izdavanja sveanih isprava.
Prelazak vokala O u vokal I praktino je nemogu. Latinska graja Bolino
mogla bi se itati kao Bulino ili sl. a nikako kao Bilino.95 Potpisnik ovih
redaka slae se s ovakvim lociranjem mjesta dogaaja od 8. IV. 1203. to ga je
izrekao jedan od najpriznatijih poznavatelja srednjovjekovne Bosne i Huma.
93
ANELI, 1982.: 31.
94
VEGO, 1978.: 53.-55.
95
ANELI, 1984.: 277.
Vrela i literatura
FINE, 1975.: John V. A. FINE, Jr., The Bosnian Church: A new Interpretation. A Study of
the Bosnian Church and Its Place in State and Society from the 13th to the
15th Centuries. East European Quarterly, Boulder, New York - London,
1975.
GOLUA, 1998.: Boo GOLUA, Povijest Crkve. TIM, Mostar, 1998.
HADIJAHI, 1973.: Muhamed HADIJAHI, Prilog Skarievoj hipotezi o porijeklu steaka.
Radovi sa simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura. Muzej
grada Zenice, Zenica, 1973., 287-296.
HAIMBEGOVI, Elma HAIMBEGOVI, Prve vijesti o pojavi hereze u Bosni. Prilozi:
2003.: Institut za istoriju u Sarajevu, 32. (2003.) 39.-47.
HOFFER, 1901.: Aleksandar HOFFER D. I., Dva odlomka iz poveeg rada o kranskoj
crkvi u Bosni. 59. Spomen knjiga iz Bosne. Biskupu Strossmayeru. Sarajevo,
1901., 59.-142.
IBRAHIMPAI, 1973.: Fikret IBRAHIMPAI, Srednjovjekovni tragovi u toponomastici zenikog
kraja. Radovi sa simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura.
Muzej grada Zenice, Zenica, 1973., 427.-438.
IMAMOVI, 1995.: Dr. Enver IMAMOVI, Korijeni Bosne i bosanstva. Izbor novinskih lanaka,
predavanja sa javnih tribina, referata sa znanstvenih skupova i posebnih
priloga. Sarajevo, 1995.
IMAMOVI, 1998.: Mustafa IMAMOVI, Historija Bonjaka. Bonjaka zajednica kulture
Preporod, Sarajevo, 1998.
IMAMOVI, 2003.: Dr. Enver Imamovi, Osamsto godina Kulina bana. Osloboenje: Bosansko-
hercegovaki nezavisni dnevnik, od 05. IV. 2003., str. 11.
JALIMAM, 1999.: Salih JALIMAM, Historija bosanskih bogomila. IPP Hamidovi, Tuzla,
1999.
JALIMAM, 2003.: Salih JALIMAM, Bilinopoljska izjava kao historijski izvor za crkvu
Bosansku. Prilozi: Institut za istoriju u Sarajevu, 32. (2003.) 119.-132.
JIREEK, 1879.: C. J. JIREEK, Die Handelsstraen und Bergwerke von Serbien und Bosnien
whrend des Mittelalters. Abh. d. Bhm. Gesell. d. Wiss., Folge VI, Bd. 10.,
Prag, 1879.
JUKI, 1851.: Ivan Franjo JUKI, Zemljopis i poviestnica Bosne od Slavoljuba Bonjaka.
Zagreb, Berzotiskom narodne tiskarnice dra Ljudevita Gaja. 1851.
KLAI, 1978.: Nada KLAI, Iz problematike srednjovjekovne povijesti Bosne. Prilozi.
Institut za istoriju, XIV. (1978.) 17.-79.
KNIEWALD, 1949.: Dr. Dragutin KNIEWALD, Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim
krstjanima. Rad JAZU, 270. (1949.) 115.-276.
-, -,
1978.: . , 1978.
MANDI, 196.2: Dominik MANDI, Bogomilska crkva bosanskih krstjana. Hrvatski
povijesni institut, Chicago, Ill., 1962.
MANDI, 2002.: Nikola MANDI, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u irokome
Brijegu i okolici. Mostar iroki Brijeg, 2002.
MIGNE, 1851.: Patrologiae cursus completus sive bibliotheca universalis, integra, uniformis,
commoda, oeconomica, omnium ss. Patrum, doctorum scriptorumque
ecclestiasticorum qui ab aevo apostolico ad Inocentii III tempora oruerunt.
Tomus 98: Saeculum nonum. Carolini scriptores qui in ecclesia latina
oruere. B. Caroli Magni imperatoris opera omnia juxta editiones
memoratissimas Baluzii, Pertizii, Cajetani Cannii recensita et nunc primum
in unum collecta. Accurante Jacques Paul MIGNE. Parisii 1851.
MILOEVI, 2003.: Ante MILOEVI, Konte die Kirche in Bilimie bei Zenica der
Versamlungsort der Bosnischen Christen des Jahres 1203 gewesen sein?
Starohrvatska prosvjeta III. serija svezak 30 (2003.) 59-76.
NIKI, 2002.: Dr. fra Andrija NIKI, Kratka povijest Bosne i Hercegovine. Zaviajna
knjinica ivot i svjedoanstva, Mostar, 2002.
NIKI, 2003.: Dr. fra Andrija NIKI, Dogaajnica Bosne i Hercegovine od 614.-1918.
Zaviajna knjinica ivot i svjedoanstva, Mostar, 2003.
NIKOLAJEVI, 1969.: Ivanka NIKOLAJEVI, Relje iz Bilimia, Zenica. Zbornik Svetozara
Radojia. Filozofski fakultet, Odeljenje za istoriju umetnosti, Beograd,
1969., 245.-252.
NIKOLAJEVI, 1973.: Dr Ivanka NIKOLAJEVI, Crkva u Bilimiu kod Zenice. Radovi sa
simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura. Izdanja Muzeja
grada Zenice, III. Zenica, 1973., 235.-243.
NILEVI, 1994.: Boris NILEVI, Proces armacije srednjovjekovne Bosanske drave.
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata.
tab Vrhovne komande Oruanih snaga Republike Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, 1994., 35.-53.
NILEVI, 1998.: Boris NILEVI, Proces armacije srednjovjekovne Bosanske drave.
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata.
Bosanski kulturni centar. Sarajevo, 1994., 57.-81.
PEROJEVI, 1942.: Marko PEROJEVI, Ban Bori i ban Kulin. Poviest hrvatskih zemalja Bosne
i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463. Hrvatsko kulturno
drutvo Napredak, Sarajevo, 1942., 196.-215.
PEROJEVI, 1942.a: Marko PEROJEVI, Ban Stjepan. Poviest hrvatskih zemalja Bosne i
Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463. Hrvatsko kulturno
drutvo Napredak, Sarajevo, 1942., 216.-218.
, 1867.: . , . . ap,
1867.
PETROVI, 1999.: Dr. fra Leon PETROVI, Krani Bosanske crkve (Krstiani crkve bosnske).
Povijesna rasprava o problemu patarenstva ili bogumilstva u srednjovjekovnoj
Bosni. Drugo izdanje. Svjetlo rijei - ZIRAL, Sarajevo Mostar, 1999.
RAKI, 1870.: Dr. Franjo RAKI, Bogomili i patareni. Zagreb, 1870.
RAUKAR, 1997.: Tomislav RAUKAR, Hrvatsko srednjovjekovlje. Prostor, ljudi, ideje. kolska
knjiga - Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u
Zagrebu, Zagreb, 1997.
RUNJE, 2001.: Petar RUNJE, Pokorniki pokret i franjevci treoredci glagoljai (13.-16. st.).
Provincijalat franjevaca treoredaca - Kranska sadanjost, Zagreb,
2001.
, 1930.: , 1123 (1711) .
Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XLII (1930.) sv. 2., 1.-99.
SKARI, 1930.: Vladislav SKARI, Popis bosanskih spahija iz 1123. (1711.) godine. GZM,
XLII. (1930.), svez. 2., 1.-99.
ANJEK, 1975.: Franjo ANJEK, Bosansko-humski krstjani i katarsko dualistiki pokret u
srednjem vijeku. KS, Zagreb, 1975.
ANJEK, 1976.: Franjo ANJEK, Les chretiens bosniaques et le mouvement cathare XIIe-XVe
sicles. Publications de la Sorbonne. Serie N. S. Recherches, 20. Universite
de Paris IV. Paris-Sorbonne, 1976.
ANJEK, 1988.: Franjo ANJEK, Crkva i kranstvo u Hrvata 1. Srednji vijek. Kranska
sadanjost, Zagreb, 1988.
ANJEK, 1991.: Franjo ANJEK, Crkva bosanska: dualistika sljedba ili evaneoski ideal
zajednitva u duhu pracrkve. Kranstvo srednjovjekovne Bosne. Radovi
simpozija povodom 9 stoljea spominjanja Bosanske biskupije /1089-1989/.
Vrhbosanska visoka teoloka kola, Sarajevo, 1991., 157.-172.
ANJEK, 1993.: Crkva i kranstvo u Hrvata. Srednji vijek. Drugo preraeno i dopunjeno
izdanje. Kranska sadanjost, Zagreb, 1993.
ANJEK, 1996.: Franjo ANJEK, Kranstvo na hrvatskom prostoru. Pregled religiozne
povijesti Hrvata (7.-20. st.). Drugo preraeno i dopunjeno izdanje. Kranska
sadanjost, Zagreb, 1996.
ANJEK, 1996.: Franjo ANJEK, Bosanska biskupija i heterodoksni krstjani. Hrvatski
narodni godinjak Napredak, 1996. Sarajevo, 1995., 163.-209.
ANJEK, 2003.: Franjo ANJEK, Abjuracija bosansko-humskih krstjana u kontekstu
heterodoksnih pokreta na kranskom Zapadu u 12./13. stoljeu. Prilozi:
Institut za istoriju u Sarajevu, 32. (2003.), 11.-16.
ANJEK, 2003.a: Franjo ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15.
st.). Barbat, Zagreb, 2003.
ANJEK, 2003.b: Franjo ANJEK, Le pape Innocent III et les chrtiens de Bosnie et de
Hum. Atti del Congresso Internazionale (Roma, 9-15 settembre 1998) a
cura di Andrea Sommerlechner, Vol II. Societa romana di storia patria
Instituto storico italiano per il medio evo, Roma, 2003., 1214.-1225.
IDAK, 1941.: Jaroslav IDAK, Bilino Polje. Hrvaska enciklopedija. Svezak II. Autonomai-
Boito. Naklada Hrvatskog izdavakog bibliografskog zavoda, Zagreb,
1941., 542.
IDAK, 1975.: Jaroslav IDAK, Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu. Sveuilina
naklada Liber, Zagreb, 1975.
KEGRO, 2003.: Ante KEGRO, Nekoliko pitanja iz najstarije povijesti Bosne i Hercegovine
ili o najnovijim krivotvorinama u bonjakoj historiograji. Nauni skup:
Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990-2000. Posebna
izdanja ANUBiH, br. CXX./36., Sarajevo, 2003., 21.-29.
KEGRO, 2003.: Ante KEGRO, Zar doista Bilino Polje? Bosna franciscana: asopis
Franjevake teologije Sarajevo, XI./19. (2003.), 264.-278.
VASILJ, 1993.: Snjeana VASILJ, Od rimskog osvanjanja do bana Kulina. Katolianstvo
u Bosni i Hercegovini. Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo,
1993., 5.-36.
VEGO, 1957.: Marko VEGO, Naselja Bosanske srednjovjekovne drave. Svjetlost,
Sarajevo, 1957.
VEGO, 1972.: Marko VEGO, Civitas Vrhbosna. Nae starine, 13. (1972.), 85.-96.
VEGO, 1978.: Marko VEGO, Bosanski trgovci i dubrovaki nancijeri u drugoj polovici
XV i prvoj polovici XVI stoljea. Anali Historijskog odjela Centra za
znanstveni rad JAZU u Dubrovniku, 15.-16. (1978.), 53.-68.
VEGO, 1980.: Marko VEGO, Iz historije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine. Svjetlost,
Sarajevo, 1980.
VIDOVI, 1996.: Mile VIDOVI, Povijest Crkve u Hrvata. Crkva u svijetu, Split, 1996
ZIRDUM, 2003.: Andrija ZIRDUM, Franjevci i bosansko-humski krstjani. Bosna franciscana:
asopis Franjevake teologije, XI./13. (2003.), 50.-78.
IVKOVI, 1991.: Pavo IVKOVI, Drutveno-politike prilike u srednjovjekovnoj Bosni
i Humu. Kranstvo srednjovjekovne Bosne. Radovi simpozija povodom 9
stoljea spominjanja Bosanske biskupije /1089-1989/. Vrhbosanska visoka
teoloka kola, Sarajevo, 1991., 10.-92.
IVKOVI, 2001.: Pavo IVKOVI, Dubrovaka nadbiskupija i vjerske prilike u Bosni
tijekom XII. i XIII. stoljea. Tisuu godina dubrovake (nad)biskupije.
Zbornik radova znanstvenoga skupa u povodu tisuu godina uspostave
dubrovake (nad)biskupije / metropolije (998.-1998.). Biskupski ordinarijat
Dubrovnik - Crkva u svijetu. Dubrovnik, 2001., 235.-251.
ZUSAMMENFASSUNG
Zenica am linken Ufer des Flusses Bosna), wofr es keinen Grund gibt. Die
lateinische Quelle beschreibt diesen Ort nmlich auf folgende Weise: apud
Bosnam, iuxta umen loco qui vocatur Bolino poili, was wiederum bedeutet:
neben (der Siedlung) Bosnia, am Fluss, im Ort namens Bolino Poili. Dieses
Ereignis inizierte der Frst Vukan von Duklja (Doclea), der auf das Bosnic-
he Banat und den Frstentum von Hum (Herzegowina) prtendierte. Die
Voraussetzung fr die Erreichung dieses Ziels war das Ausschalten des bo-
snischen Bans Kulin. Er klagte ihn deshalb beim rmischen Papst wegen der
Ketzerei, der Aufnahme der aus Dalmatien vertrieben Ketzer, sowie wegen
ihrer Bevorzugung im Vergleich zu den katholischen Untertanen an. Um sein
eigenes, sowie das Leben seiner Familie zu retten, seine Macht nicht zu ver-
lieren und den Kreuzzug zu vermeiden, forderte Kulin vom Papst Inocentius
III. eine Abordnung, die seine Rechtglubigkeit, sowie die der Mitglieder se-
iner Familie, der nchsten Verwandten und der Untertanen prfen sollte. Der
Papst delegierte den Kardinal Iohannes de Casemaris und der Erzbischof von
Dubrovnik seinen Archidiakon Marinus. Von ihrem Bericht hing das Schic-
ksal aller, sowie die Zukunft des Bosnischen Banats ab. Es konnte sich nicht
gnstig auf Kulin auswirken, den Gesandten eines Papsts sowie den Vertreter
des bosnischen Metropoliten aufs Gebiet des heutigen Zenica zu schicken,
weit vom politischen und kirchlichen Zentrum des Bosnischen Banats, wo es
weder einen wichtigeren Ort noch ein Objekt gab, das solche Gste aufne-
hmen konnte. Andererseits erwhnen etwa zwanzig mittelalterliche Quellen
die Siedlung Bosnien im Gebiet des heutigen Visoko. Hier befand sich der
Sitz des Bans Kulin und der Kirchenfrsten, die ihre Rechtglubigkeit bewe-
isen mussten. Es wre deshalb logisch, dieses Ereignis im Gebiet von Visoko
zu lozieren. Da es um eine kirchlich-politische Sache ging, scheint es richtig
vorauszusetzen, da dieses Vorkommnis in einem geeigneten Objekt gesc-
hah, und zwar in der Residenz des Bans oder in einem Kloster.
1572.). Gotovo od nastajanja Vatikanskoga tajnog arhiva 1611. godine uvani su u Vatikan-
skoj apostolskoj palaci (pa im odatle to ime).
2. Avinjonski registri: to ime imaju prema mjestu u kojemu su uvani, Avignonu, sve do 1783.
godine, kada su preneseni u Vatikanski arhiv. Redoviti niz poinje s pontifikatom Ivana
XXII. (1316.- 1334.) a zavrava 1415. godine s pontifikatom protupape Benedikta XIII.
(1394.-1423.). To je 349 svezaka pisanih na papiru, koji slue kao originali registrima iz se-
rije Vatikanskih registara za cijelo vrijeme avinjonskoga razdoblja (od Reg. Vat. 52 do 347).
U njima su zabiljeena litterae communes to izlaze iz Kancelarije te litterae secretae iz Apo-
stolske Komore. (Od pontifikata Ivana XXII. registri su strukturirani prema sadraju; ta se
tendencija tijekom vremena uvrstila pa su utvrene ove kategorije, zajednike Vatikanskim
i Avinjonskim registrima: de litteris dominorum cardinalium, de litteris episcoporum, de provi-
sionibus prelatorum, de dignitatibus/canonicatibus/prebendis/beneficiis vacantibus / vacaturis, de
diversis formis, de regularibus, de exhibitis, de conservatoriis, de fructibus percipiendis, de officio
tabellionatus, de capelanatu honoris, de altare portatili, de plenaria remissione, de confessionalibus,
de locis interdictis, de litteris ante diem, de devotionis litteris, de iubileo, de exemptione curialium,
de exemptione officialium, de litteris dimissorum.
3. Lateranski registri: nova je serija registara Kancelarije nastala nakon velikoga zapadnoga
crkvenog raskola u Rimu s pontifikatom Bonifacija IX. (1389.- 1404.) koja se dugo vremena
uvala u Lateranskoj palai. Sastoji se od 2467 svezaka, a voenje je prekinuto 1897. godine
u vrijeme pontifikata Lava XIII. (1878.-1903.). Pokrivaju gotovo iskljuivo tematiku koja se
odnosi na upravu crkvom jer se u njima ne nalaze pisma politikog sadraja.
rum Dei. Nobili viro Miroslauo comiti Zacholmitano. Quod tibi benedictionis alloquium
non inpendimus non de duritia nostra sed de tuis credas poteri meritis provenire, quia ea te
penitus reddidisti indignum. Cum enim ab omnibus christifidelibus Romane sit deferen-
dum Ecclesia que inter omnes divina disponente clementia obtinet principatum, tu sicut
homo ad creatorem tuum respectum non habes, nec legatum nostrum recipere, nec nostris
parere litteris voluisti, quas tibi pro restituenda pecunia venerabilis fratris nostri Spalatini
archiepiscopi miseramus. Accepimus etiam, quod loca illa, in quibus cathedrales sedes olim
fuisse noscuntur, ordinari libere non permittis: propter quod dilectus filius T. subdiaconus
noster in te, dum in partibus illis legationis officio fungeretur, sicut eo referente accepimus,
excommunicationis sententiam promulgavit. Quia vero durum est tibi omnipotenti deo et
ecclesie sue resistere, cui humiliter per omnia obedire teneris, monemus nobilitatem tuam
et tibi paterno pietatis affectu consulimus, ne ecclesias dei vel ecclesiasticas personas, quo
minus, sicut a sanctis patribus noscitur institutum, valeant ordinari, aliquatenus inquietes.
Alioquin grave anime tue periculum in divino poteris examine formidare, si ecclesie ipsius,
dum fueris in carne mortali, filialem obedientiam ac reverentiam sicut spirituali matri ne-
glexeris exhibere. Datum Viterbii, Nonis Iulii.
7
ASV, Reg. Vat. 4. f. 185r-v. ep. CLXV: Demum vero paternitatem vestram nolumus
latere, quia heresis non modica in terra regis Vngarie videlicet Besfina pullullare videtur in
tantum, quod peccatis exigentibus ipse Bacilinus cum uxore sua et cum sorore sua, que fuit
defuncti Mirosclauikmensi, et cum pluribus consanguineis suis seductus plus quam decem
milia christianorum in eandem heresim introduxit. Unde rex Vngarie exacerbatus illos ad
vestram presentiam compulit venire a vobis examinandos. Illi autem simulatis litteris redi-
erunt, dicentes a vobis concessam sibi legem. Unde rogamus, ut regi Vngarie suggeratis, ut
eos a regno suo evellat tamquam zizania a tritico.
jega kritikog izdanja Inocentovih registara koji djeluju pri bekom Institut
fr Osterreichische Geschichtsforschung datiraju u srpanj-kolovoz 1199. godine,
zahvaljujui samo njegovu mjestu u registru (ono samo nema dataciju) jer
se nalazi zabiljeena izmeu pisama upuenih drugim destinatarima upravo
u tom vremenskom rasponu. U tom se pismu nalazi Vukanova denuncijacija o
herezi u Bosni, te vijest da su Kulin ban, njegova ena i sestra (udovica pokoj-
noga humskoga kneza Miroslava) sa svojim brojnim roacima i vie od 10 000
krana njome zavedeni te da im je vrlo razljueni maarski kralj zapovjedio
da se pred papom radi toga opravdaju. Neposredno iza (na f. 185v. kao epistola
166) ovog Vukanova pisma zabiljeena su nam dva vrlo vana pisma:
1. pismo velikoga upana Stefana Nemanje, kojom potvruje da je primio
papino pismo koje su mu donijeli njegovi legati kapelan Ivan i podakon
Simon, i
2. odmah za njim na f. 185v. kao epistola 167. iste datacije i prvo izvjee
dvojice legata s njihovim dekretima (ad evellenda nociva de agro dominico
et virtutum plantaria utiliter inserenda videntes multa in clero et populo Dal-
matie et Dioclie corrigenda de sanctorum patrum conciliis decreta presentia
duximus innovanda: in primis ... ut nullus episcopus aliquem ad sacros ordines
per pecuniam promovere seu ecclesiastica benecia alicui precio interveniente
concedere presumat ...). A njih je dvojicu Ivana, redovnika a zatim i opata
cistercitske opatije Casamari,8 i podakona Simona, o kojemu nemamo nika-
kvih drugih vijesti, Inocent imenovao svojim legatima pismom koje u Regi-
stru broj 4. stoji zabiljeeno na stranici 134v kao epistola broj 521 prve godine
pontikata i koju svi od reda vrlo slono, poevi od Augusta Potthasta u
8
Ivan, redovnik samostana Casamari jo od vremena pape Celestina III. (1191.-1198.) oba-
vljao je dunosti u papinskoj Kapeli. U slubi Inocenta III. u diplomatskim je misijama po
Dalmaciji, Srbiji i u Konstantinopolu. U jesen 1202. na putu je po Bosni i Bugarskoj, gdje
je u rujnu 1203. bugarskom metropolitu u Trnovu predao palij. Inocent III. oko 1. srpnja
1204. imenovao ga je biskupom Aquile (Eubel Conradus, Hierarchia catholica medii aevi sive
summorum pontificum, S.R.E. cardinalium, ecclesiarum antistitum series ab anno 1198 usque ad
annum 1431 perducta. Monasterii 1913., T. I., str. 98., i biljeka 2.), a od 1207. do 1230. biskup
je u Perugi (Eubel, HC. I., str. 396.). Vidi takoer i Maleczek, Werner, Papst und Kardi-
nalskolleg von 1191 bis 1216. Die Kardinle unter Coelestin III. und Innocenz III. Wien, 1984.,
str. 340.; Sweeney, J. R., Innocent III, Hungary and the Bulgarian Coronation. A Study in
Medieval Papal Diplomacy. u: Church History, 42. (1973.), str. 320.-334.
9
Potthast A., Regesta Pontificum Romanorum inde ab a. post Christum natum MCXCVIII ad
a. MCCCIV. Berolini, 1874., br. 566.: I(ohanni) capellano et S(imoni) subdiacono (famili-
aribus suis iniungit legationis officium apud V(ulcanum) regem Dalmatiae et Diocliae.
10
Smiiklas, T., Codex Diplomaticus ..., II., str. 311., br. 293.
11
Hageneder, O. Haidacher, A., Die Register Innocenz III. 1. Band: 1. Pontifikatsjahr.
Graz-Kln, 1964., str.758., br. 525.
12
ASV, Reg. Vat. 4. ff. 134v-135r. ep. 522. Vidi: Hageneder, O. Haidacher, A., Die Regi-
ster InnocenzIII. I., str. 759.-760., br. 526.
13
Reg. Vat. 5. f. 1r-v. ep. 2: Lateran, 11. listopada 1200.: Licet autem contra homines hu-
iusmodi pestilentes diuersa diuersis temporibus emanauerint instituta nos tam de communi
fratrum nostrorum consilio de archiepiscoporum quoque et episcoporum existentium apud
apostolica sede assensu, districtius inhibere curauimus ne quis hereticos receptare, defendere
aut ipsos fouere uel credere quoquomodo presumat, decreto nostro firmiter statuentes ut si
quis aliquid horum facere forte presumpserit, nisi primo seodeoue (?!) comonitus a sua super
hoc curauerit presumtione cessare, ipso iure sit factus infamis, nec ad publica officia, uel
consilia cuitatum nec ad eligendos aliquos ad huiusmodi nec ad testimonium admittatur.
Sit etiam intestabilis, nec ad hereditatis successionem accedat, nullius preterea cogatur ei
super quocumque negotio respondere, quod si forsan uideret extiterit, eius sententia nullam
obtineat firmitatem, nec cause alique ad eius audientiam perfereantur. Si fuerit aduocatus,
eius patrocinium nullatenus admittatur, si tabellio instrurmenta confecta per ipsum nullius
penitus sint momenti, sed cum auctore dampnato dampnentur. In similibus etiam idem pre-
cipimus obseruari. Si uero clericus fuerit ab omni officio et beneficio deponatur, ut in quo
maior est culpa grauior exerceatur uindicta. Si quis autem tales postquam ab ecclesia fuerint
denotati contempserit euitare, anathemas se nouerit sententiam incurrisse. In terris uero
nostre temporali iurisditioni subiectis, bona eorum statuimus publicari et in aliis idem fieri
precepimus per potestates et principes seculares, quos ad id exequendum si forte negligentes
existerent mandauimus ecclesiastica seueritate compelli, nec ad eos bona ipsorum ulterius
reuertantur nisi eis ad cor redeuntibus et abnegantibus hereticorum confortium aliquis uo-
luerit misereri, ut temporalis saltem pena corripiat, quem spiritualis non corrigit disciplina
...
14
ASV, Reg. Vat. 5. f. 55v. ep. 110. od 21. studenoga 1202. Potthast, A., br. 1768; Smiiklas,
T., Codex diplomaticus ..., III., str. 14., br. 11.; Hageneder, O. Haidacher, A., V., str. 218.-
219., br. 109. (110.).
15
ASV, Reg. Vat. 5. f. 103v. ep. 141.; Theiner, A., Monumenta Slavorum Meridionalium,
I., str. 20., br. 35.; Smiiklas, T., Codex diplomaticus ..., III., str. 24., br. 19.; Hageneder, O.
Haidacher, A., VI., str. 231.-233., br. 141.
16
ASV, Reg. Vat. 13. f. 168r. ep. 69.; Potthast A., br. 6725; Theiner, A., Monumenta Hun-
gariae ..,. I., str. 31., br. 61.
17
ASV, Reg. Vat. 14. f. 102r. ep. 94.; Potthast, A., br. 8348.
18
ASV, Reg. Vat. 17. f. 50v. ep. 164. Potthast, A., br. 9211. Theiner, A., Monumenta Slavo-
rum Meridionalium ..,. I., 19. (... episcopo de Bosna in haeresim lapso a regimine Bosnensis
ecclesie prorsus amoto, tam in eadem ecclesia quam in locis aliis Bosnensis diocesis, quae
non modicum sit diffusa, duos, vel tres aut quatuor doctos in lege Domini in episcopo or-
dinet, metropolitani iure salvo, eis injungens ut, cum habitatores illius terrae dicerentur in
facultatibus tenues et in malitia locupletes, utpote qui magna parte erant haeretica pravitate
infecti, ad despectos accedere non recusent...)
19
ASV, Reg. Vat. 17. f. 147v. ep. 542.; Potthast, A., br. 9402.
20
ASV, Reg. Vat. 39. f. 88v. ep. 91.: Potthast, A., br. 21412.; Eubel, C., HC, II., str. 249.;
Theiner, A., Monumenta Hungariae ..., I., str. 327.-328., br. 544.; Smiiklas, T., Codex di-
plomaticus, VI., str. 256.-258., br. 219. Njegove su vrlo brojne i iroke ovlasti, datirane istoga
dana, zabiljeene u istom registru na stranicama 89r-91v kao epistole 92-108.
21
ASV, Reg. Vat. 45. f. 167r. ep. 48.; Potthast, A., br. 23283.
22
ASV, Reg. Vat. 45. f. 169r. ep. 53.; Potthast, A., br. 23329-23337; Theiner, A., Monumen-
ta Hungariae ..., I., str. 364.-365., br. 585.
23
ASV, Reg. Vat. 45. f. 170v. ep. 70.: Orvieto, 21. kolovoza 1290.
24
ASV, Cam. Ap., Intr. et exit. 404. f. 105r. od 13. rujna 1439.
25
ASV, Reg. Vat. 436. f. 78r-v: Venerabili fratri Thome episcopo Farensi Apostolice Sedis nun-
tio, salutem et apostolicam benedictionem. Cum nos te pro nonnullis carissimi in Christo filii no-
stri Stephani Thome, regis Bosne illustris pertractandis et promovendis negotiis ad carissimum
in Christo filium nostrum Landislaum (!) Ungarie Regem illustrem et dilectum filium nobilem
virum Iohannem wayvodam de Hunyad comitem Bistricensem Regni Ungarie gubernatorem ac
venerabiles fratres nostros episcopos et alios prelatos nec non universos et singulos barones et proceres
in eodem regno Ungarie consistentes nostrum et apostolice sedis nuntium presentialiter destinemus
ut commissum tibi huiusmodi nunciationis officium eo efficacius prosequi et adimplere valeas et
quo maiori per nos fueris auctoritate munitus in dicto regno omnia et singula: qui legatus Apostolice
Sedis de latere missus inter legationem sibi decretam in omnibus et singulis casibus a iure premissis
facere, gerere et exercere potest ita tamen quod occasione huiusmodi nulla procurationes vel subsidia
exigas plenam et liberam auctoritate apostolica tenore presentium concedimus facultatem. Reg. Vat.
458. f. 9r: 6. srpnja 1456. biskup Toma dobiva od Calista III. pismo, tzv. litterae passus
kojim se njemu i njegovoj obitelji od ukupno 24 osobe (kako na konjima tako i pjeacima),
olakava prolaz po opasnim krajevima Hrvatske i Bosne, da bi obavio poslove za koje je u te
krajeve odaslan.
26
ASV, Arm. XXXIX. 7. f. 100r: od 23. travnja 1457. Rediit ad Nos dilectus filius frater
Nicolaus de Sibinico, Ordinis Minorum, quem superiori anno ad partes illas pro certis negotiis
nostris miseramus, et litteras tuas Nobis reddidit, per quas, et ipso etiam plenius referente, plane
intelleximus sanctum, pium et devotum propositum tuum, quod habere videris pro sancta fide cat-
holica ad procedendum adversus turcorum impetus, eamdem fidem supprimere satagentes. Prema:
ASV, Arm XXXIX. 7. f. 100r. Ioseph M. Pou y Marti, Bullarium Franciscanum, n.s. tomus
1436., u lipnju 1460. poslan je kao papin legat u Bosansko Kraljevstvo. Ima-
mo i vijest o njegovoj iznenadnoj i nesretnoj smrti, prigodom pada s konja
prije nego je stigao do bosanskoga kralja. Pokopan je kod tvrave u Bistrici
28 sijenja 1462., a vijest o njegovoj smrti papa Pio II. objavio je 9. veljae
1462. Splitski nadbiskup Lorenzo Zane27 23. oujka 1461. upuen je u Bosnu
da bi poticao na rat protiv Turaka.28 Korulanin Luka Tolenti, de Tollentis
(1428.-1491.), osoba je s ulogom u prvom planu papinske diplomacije. Prve je
kratke misije obavio ve tijekom pontikata Kalista III. (1455.-1458.), a Pio
II. 8. kolovoza 1461.29 kao apostolskog nuncija poslao ga je u Hercegovinu,
da bi prikupio oruje i novac za Bosnu, Dalmaciju, Istru i Senj u ratu protiv
Turaka, poradio na iskorjenjavanju manihejizma u Bosni, vraanju heretika na
katolianstvo, nadzirao izgradnju novih crkava i dodjeljivao crkvene nadarbi-
ne.30 Misija je potrajala tek nekoliko mjeseci. Biskup Nikola Modruki u svoju
Imenovanja biskupa
Na mjestu bosanskih biskupa do sredine 15. stoljea izmijenio se niz oso-
ba za koje emo u serijama registara nai papinska pisma o imenovanju:
Magister generalis Dominikanskoga reda, Johannes Desquartus a Wildeshu-
sen, Theutonicus, imenovan je 19. srpnja 1234. godine bosanskim biskupom
nakon to je 30. svibnja 1233. na odreknue bio prisiljen njegov prethodnik,32
a 16. kolovoza iste godine od pape je dobio iroke ovlasti da propovijeda protiv
30
Bula o imenovanju za legata u ASV, Reg. Vat. 518. ff. 79r-80r.
31
ASV, Reg. Vat. 508. f. 4v: Od 10. prosinca 1462. jest littera passus za Nicolaus episcopus Mo-
drusiensis, legatus vel orator noster pro nonnullis nostris arduis agendis negotiis ad plures variasque
partes mundi habeat se personaliter transferri littera passus ... cum viginti personis.... ASV, Reg.
Vat. 508. f. 102r-v. od 11. prosinca 1462. jest pismo o imenovanju za apostolskog legata: ...
opus sit quod quibusdam arduis negotiis fidem catholicam concernentibus nos aliquem prudentem et
fidum atque expertum virum ad Regnum Bosne qui ibidem negotia ipsa diligenter et accurate tra-
ctare et ad debitum finem reducere sciat et valeat destinare. Tuque de cuius singulari prudentia et
eximia probitate rerumque experientia apud nos fidedigna testimonia facta sunt, ut ad huiusmodi
negotia tractanda et peragenda aptissimus nobis fueris propositus .... te ad Regnum ipsum et dicte
sedis legatum duximus destinandum ut ea que in certis aliis nostris litteris expressa sunt, et que tibi
verbo commisimus tam apud carisimum in Christo filium nostrum Stephanum Regem Bosne quam
dilectos filios nobiles viros sui Regni et alios circumstantes principes et proceres cum exacta fide et
diligentia prosequaris ..... tuque post ipsorum negotiorum expedictione in nostro conspectu exinde
non in merito valeas commendari.
32
ASV, Reg. Vat. 17. f. 50v. ep. 164.; Potthast A., br. 9211 (o emu doznajemo iz pisma
upuenog apostolskom legatu Jakovu: episcopo de Bosna in haeresim lapso a regimine Bo-
snensis ecclesie prorsus amoto ...).
33
ASV, Reg. Vat. 17. ff. 202v-203r. ep. 198: Potthast A., br. 9508.
34
ASV, Reg. Vat. 19. f. 8v. ep. 53. Potthast A., br. 10585. O tom je imenovanju pismom od
26. travnja obavijeten i kumanski biskup.
35
ASV, Reg. Vat. 19. f. 138 (132) v. ep. 174. Potthast A., br. 10824.
36
ASV, Reg. Vat. 21. f. 455v. ep. 155.
37
ASV, Reg. Vat. 61. f. 32v. ep. 121. Eubel, C., HC, I., str. 142., bilj. 6.
38
ASV, Reg. Vat. 61. f. 63v. ep. 205. Vidi Eubel, C., HC, I., str. 142., 493.
39
ASV, Reg. Vat. 66. ff. 140v-141r. ep. 3542. = Reg. Av. 7. f. 10r. ep. 153. od 3. srpnja 1317.
Theiner, A., Monumenta Hungariae ..., I., str. 458.-459., br. 692.; Smiiklas, Codex diploma-
ticus, VIII., str. 453.-454., br. 371.
40
ASV, Reg. Vat. 121. ff. 246v-247r. ep. 585.
41
ASV, Reg. Vat. 188. ff. 92v-93r. ep. 146. Eubel, HC, I., str. 142.
42
ASV, Reg. Vat. 289. f. 60r.
43
ASV, Reg. Lat. 276. f. 161r-v. Dana 15. travnja datirana je dozvola da izabere trojicu ka-
tolikih sveenika koji e ga posvetiti.
Dodjela indulgencije
Brojni su i dokumenti u kojima se dodjeljuju indulgencije: Jedna od ranijih
jest ona od 16. listopada 1234., kojom se bosanskoga biskupa koji propovijeda
protiv heretika u Slavoniji ovlauje da onima koji sasluaju njegove propo-
vjedi, i onima koji su izopeni radi poticanja nasilja nad klericima i crkve-
nim osobama te sudjelovali u paljenjima (illis qui pro incendiis et violenta in
clericos vel alias religiosas personas manuum injectione excommunicationem
incurrerint), dodijeli indulgencije49; takoer i onima koji e na bilo koji nain
pomoi izgradnju crkava i kapela: najraniji je primjer indulgencije za crkvu
Sv. Mihovila de Bresna od 9. kolovoza 1374.50 sve su druge iz 15. stoljea: na
primjer: za crkvu Sv. Tome u Vranduku, koju je dao izgraditi kralj Toma, od
44
ASV, Reg. Vat. 19. f. 138v. ep. 175.; Potthast, A., br. 10823; Theiner, Monumenta Hun-
gariae ... I., str. 172., br. 312.
45
Potthast, A., br. 15268.
46
Potthast, A., br. 15330.
47
ASV, Reg. Lat. 319. ff. 11v-15v.
48
ASV, Reg. Vat. 367. f. 18r-v.
49
ASV, Reg. Vat. 17. f. 214r. ep. 254. Potthast, A., br. 9737.
50
ASV, Reg. Vat. 285. f. 117v.
18. lipnja 1447. godine,51 crkvu Sv. Trojstva, koju je u lokalitetu Verlan dala
izgraditi kraljica Katarina, crkvu Sv. Jurja na jezeru, Sv. Marije na Grebenu,
crkvu Bl. Marije sub Svonich na Usori od 1. veljae 1451.;52 bratu kralja Stjepa-
na Radinoyu, koji je dao izgraditi kapelu u mjestu Podemilac od 5. studenoga
1457.,53 a vojvodi Jurju doputeno je da in partibus Bosne dade izgraditi samo-
stan za franjevce, od 10. srpnja 1437.54
51
ASV, Reg. Vat. 406. f. 64r;
52
ASV, Reg. Vat. 414. ff. 29v-30r.
53
ASV, Reg. Vat. 461. f. 122r, 122r-v.
54
ASV, Reg. Vat. 367. f. 62v.
55
ASV, Reg. Vat. 662. ff. 132v-133r.
56
ASV, Reg. Av. 151. f. 119r.
57
ASV, Reg. Av. 168. f. 206r.
58
ASV, Reg. Av. 155. f. 325v.
59
ASV, Reg. Suppl. 626. ff. 265v-266r: Roma, 8. lipnja 1468.
60
ASV, Reg. Vat. 595. f. 122r-v: Roma, 1. studenoga 1479.
61
ASV, Reg. Vat. 466. f. 47r: Roma, 24. oujka 1457.
SUMMARY
Papal letters sent to various recipients around the world are stored in the
thousands of volumes of the three most important and oldest series of regi-
sters (the Vatican, Avignon and Lateran registers) that are kept in the Secret
Vatican archives and were produced during centuries in the Apostolic Oce.
The researchers of Bosnian medieval history will there nd numerous letters
that attest to auent reciprocal relations at all levels. Since it is almost im-
possible to describe them completely, the author drew on no more than a few
particularly signicant documents which she then, according to their content,
grouped in several basic sets: appointing some of the more important pa-
pal legates to work in the territory of medieval Bosnia; bishop appointments,
documents that trace Dominican and Franciscan activities, records of gran-
ted indulgences and dispensations and royal recommendations for receiving
church prebends or achieving a successful ecclesiastical career. The documents
on legate and bishop appointments and Franciscan and Dominican activities
are more recurrent in both regional and foreign specialized literature, and
those concerning indulgences, dispensations and recommendations have still
not been published.
Uvod
Od kada se u drugoj polovici XIX. stoljea u historiograji javila pro-
blematika Crkve bosanske i bosansko-humskih krstjana pa sve do dananjih
dana ona nije prestala plijeniti panju brojnih povjesniara, o emu svjedoi
iznimno velik broj radova o toj tematici i raznovrsna, vie ili manje uvjerljiva,
gledita o podrijetlu i karakteru Crkve bosanske i srednjovjekovnoga bosan-
skoga krivovjerja.1
1
O glavnim pravcima u prouavanju Crkve bosanske vidi: J. IDAK, Problem bosanske
crkve u naoj historiografiji od Petranovia do Gluca. (Prilog rjeenju tzv. bogomilskog
pitanja), Rad JAZU, 259. (1937.), str. 37-182; ISTI, Crkva bosanska i problem bogumilstva u
Bosni, Zagreb, 1940.; ISTI, Oko pitanja Crkve bosanske i bogumilstva, u: Studije o crkvi
bosanskoj i bogomilstvu, Zagreb 1975., str. 13.-48; ISTI, Pitanje Crkve bosanske u novijoj
literaturi, u: Studije o crkvi bosanskoj, str. 49.-69.; ISTI, Problem heretike crkve bosan-
ske u najnovijoj historiografiji (1962-1975), Historijski zbornik, 27.-28. (1974.-1975.), str.
139.-182.; ISTI, Problem Crkve bosanske u poratnoj historiografiji, u: Studije o crkvi
bosanskoj, str. 297-377; F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u
srednjem vijeku, Zagreb, 1975., str. 27.-30.; ISTI, Kranstvo na hrvatskom prostoru, Zagreb,
1991., str. 137.-139.; ISTI, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), Za-
greb, 2003., str. XIII.-XVI.; D. MANDI, Bogomilska crkva bosanskih krstjana, Chicago,
1961., str. 15.-19.; D. DRAGOJLOVI, Bogomilstvo na Balkanu i u Maloj Aziji, Posebna
izdanja SANU, 15. (1982.), str. 17.-31.; ISTI, Krstjani i jeretika crkva bosanska, Posebna
izdanja SANU, 30. (1987.), str. 17.-26.
2
F. RAKI, Bogomili i patareni, Rad JAZU, 7. (1869.), str. 84.-179., 8. (1869.), str. 121.-
187., 10. (1870.), str. 160.-263.; ISTI, Bogomili i patareni, Zagreb, 2003. (pretisak iz Rada,
7.-10.)
3
V. KLAI, Bosanska crkva i patareni, Crtice iz hrvatske prolosti, Zagreb, 1928., str.
69.-82.; F. II, Patareni ili bogumili, Poviest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovia,
Zagreb, 1944., str. 128.-156.; D. Mandi, Bogomilska crkva bosanskih krstjana; S. M. IR-
KOVI, Bosanska crkva i njene suparnice u krilu bosanske drave, Istorija srednjovekovne
bosanske drave, Beograd, 1964., str. 101.-112.; V. OROVI, Bogomili (patareni, Babu-
ni), u: Narodna enciklopedija, I., Zagreb, 1927., str. 238.-239.; ISTI, Historija Bosne, I., Be-
ograd, 1940., str. 175.-189.; M. DINI, Jedan prilog za istoriju patarena u Bosni, Zbornik
Filozofskog fakulteta u Beogradu, I. (1948.), str. 33.-44.; A. V. SOLOVJEV, Vjersko uenje
bosanske crkve, Rad JAZU, 270. (1948.); LJ. STOJANOVI, Jedan prilog k poznavanju
bosanskih bogomila, Starine JAZU, XVIII. (1886.); G. REMONIK, Oko bogomilstva
u srednjovjekovnoj Bosni, Pregled XXI. (1937.); M. IMAMOVI, Crkva bosanska, u:
Historija Bonjaka, Sarajevo, 1998., str. 84.-92.; S. JALIMAM, Studija o bosanskim bogomi-
lima, Tuzla, 1996.
4
J. IDAK, Problem bosanske crkve, str. 50.-68. i 147.-167.
rodostojna, drei kako tek poneko od njih moe posluiti kao punovaan
historijski dokaz.5 Ista je vrela u svojim radovima, kojima je nastojao dokazati
pravoslavnu pripadnost Crkve bosanske i negirajui pritom da je bogumilstvo
u Bosni i na Balkanu ikada postojalo, potpuno odbacio i V. Gluac.6
Cjelovit pregled i analizu etrnaest pravoslavnih grkih i slavenskih vrela
vezanih uz povijest bogumilskog i bosansko-humskog krivovjerja donio je u
radu Svedoanstva pravoslavnih izvora o bogumilstvu na Balkanu7 A. V. Solo-
vjev, kojemu je za taj rad bilo prigovoreno da mnogi od dokumenata koje je
rabio ... poput Slova bugarskog popa Kozme ili Poslanice carigradskog patri-
jarha Teolakta, nemaju nikakve veze s bosansko-humskim krstjanima.8
Kratki prikaz vrela o bosanskom krivovjerju, meu njima naravno i onih
Pravoslavne crkve, donio je D. Mandi u svojoj knjizi Bogomilska crkva bosan-
skih krstjana,9 koju je J. idak unato mnogim nedostacima tada ocjenio kao
do danas najcjelovitiji prikaz heretike Crkve bosanske.10 Navedena vrela,
koja se uglavnom podudaraju s onima koje je donio Solovjev, autor je u cjelosti
prihvatio kao vjerodostojna.
Na nain slian Mandievom izvornu grau u svojim su djelima pre-
zentirali i D. Dragojlovi,11 te S. Jalimam,12 koji je za istono pravoslavna
vrela ustvrdio da se radi o dokumentaciji nastaloj u istono-pravoslavnom
podneblju, sa dovoljno jakih i sigurnih potvrda i dokaza koji nam nedvo-
smisleno potvruju posebnost vjere u srednjovjekovnoj Bosni, koja se u hi-
5
ISTO, str. 157. Vidi i: J. IDAK, Crkva bosanska i problem bogumilstva u Bosni, str. 56.-60.
i 81.-93.; ISTI, Problem Crkve bosanske u poratnoj historiografiji, str. 297.-375.
6
V. GLUAC, Istina o bogomilima, Beograd 1941-1945.; ISTI, Problem bogomilstva i pra-
voslavlje Crkve bosanske, Godinjak istorijskog drutva BiH, 5 (1953.), str. 105.-138.
7
A. V. SOLOVJEV, Svedoanstva pravoslavnih izvora o bogumilstvu na Balkanu, Godi-
njak istorijskog drutva Bosne i Hercegovine, V. (1953.), str. 1.-103.
8
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret, str. 29.
9
D. MANDI, Bogomilska crkva, str. 37.-43.
10
J. IDAK, Problem heretike crkve bosanske u najnovijoj historiografiji, str. 146.
11
D. DRAGOJLOVI, Bogomilstvo na Balkanu i u Maloj Aziji, str. 33.-68; ISTI; Krstjani
i jeretika crkva bosanska, str. 27.-54.
12
S. JALIMAM, Studija o bosanskim bogomilima, str. 38.-40.
13
ISTO, str. 40.
14
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret, str. 64.-73. i 138.-144.
15
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 19.-26. i 307.-324.
16
I. M. PETROVSKIJ, Pismo patrijarka Konstantinopoljskago Theofilakta carju Bolgarij
Petru, Izvestija otd. ruskago jazika i slovesnosti Imper. Akad. nauk,. XVIII. (1913.), str. 561.-
568.; V. GRUMMEL, Les rgestes des actes du patriarcat de Constantinople I., Istanbul, 1936.,
str. 223.; I. DUJEV, Lepistola sui bogomili del patriarca constantinopolitano Teofilatto,
Mlanges Eugne Tisserant, 2., Studi e testi, 232. (1964.), str. 63.-91.; A. V. SOLOVJEV,
Svedoanstva pravoslavnih izvora, str. 2.-5.; D. MANDI, Bogomilska crkva bosanskih krstja-
na, str. 37.; D. OBOLENSKY, The bogomils: a study in Balkan Neo-Manicheism, Twicken-
ham, 1972., str. 112.-117.; D. DRAGOJLOVI, Bogomilstvo na Balkanu i u Maloj Aziji, str.
35., 96.
17
A. V. SOLOVJEV, Svedoanstva pravoslavnih izvora, str. 2.
18
Poslanica se prema V. Grummelu datira izmeu 933. i 956. godine, a D. Obolensky
smjeta je izmeu 940. i 950. godine. Vidi: V. GRUMMEL, Les rgestes, str. 223.; D. OBO-
LENSKY, The Bogomils, str. 112.
19
U anatemi su redom prokleti oni koji vjeruju da postoje dva naela (Dobro i Zlo) te da
je avao tvorac i gospodar itavog vidljivog svijeta, koji odbacuju Stari zavjet i ne vjeruju u
Kristovu dvojnu (boansku i ovjeansku) prirodu, koji ne vjeruju u bezgrenost Bl. Djevice
Marije i koji se odriu zakonitog braka itd. Kazna za one koji bi ustrajali u svome krivovjerju
bila je crkveno prokletstvo i predaja organima svjetovne vlasti, koja je jo od cara Justinijana
I. manihejsko i svako drugo krivovjerje kanjavala smrtnom kaznom. Vidi: A. V. SOLO-
VJEV, Svedoanstva pravoslavnih izvora, str. 3.-5.
20
A. V. SOLOVJEV, Svedoanstva pravoslavnih izvora, str. 5.
21
M. G. POPRUENKO, Kozma prezviter, bolgarskij pisatel X veka, Blgarski Starini
XII. (1936.), str. 1.-82.; H. CH. PUECH A. VAILLANT, La Trait contre les Bogomiles
de Cosmas le Prtre, Pariz 1945., str. 53.-128.; D. ANGELOV, Prezviter Kozma i negovoto
vreme, Sofija, 1948.; A. V. SOLOVJEV, Svedoanstva pravoslavnih izvora, str. 6.-13.; D.
MANDI, Bogomilska crkva, str. 37.-38.; D. OBOLENSKY, The bogomils, str. 119.-138.,
268.-270.; D. DRAGOJLOVI, Bogomilstvo na Balkanu i u Maloj Aziji, str. 47.-50., 98.-
99.; F. RAKI, Bogomili i patareni, str. 38.
22
D. OBOLENSKY, The bogomils, str. 121.
23
A. V. SOLOVJEV, Svedoanstva pravoslavnih izvora, str. 8. Iako zna ime njihova voe,
Bogumila, Kozma te krivovjerce nigdje ne naziva bogumilima, nego ih tek na jednom mje-
34
EUTIMIJE, itie i izn prepodobnago otca naego Ilariona, episkopa moglenskoga,
izd. . DANII, Starine JAZU, I. (1869.), str. 86.-92.; A. V. SOLOVJEV, Svedoanstva
pravoslavnih izvora, str. 12.-15.; D. DRAGOJLOVI, Bogomilstvo na Balkanu i u Maloj
Aziji, str. 51.-52.
35
A. V. SOLOVJEV, Svedoanstva pravoslavnih izvora, str. 14.
36
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret, str. 66. Vidi: N. P.
BLAGOEV, Besedata na Presviter Kozma, str. 23.-25.; J. IDAK, Problem bosanske cr-
kve u naoj historiografiji, str. 22.-23.
37
A. SOLOVJEV, Svedoanstva pravoslavnih izvora, str. 15. Vidi: D. DRAGOJLOVI,
Bogomilstvo na Balkanu i u Maloj Aziji, str. 44.
38
P. J. AFAIK, ivot sv. Simeona od krle tpna z rukopisu XIII. stoleti, Prague, 1868.;
M. BAI, Stare srpske biografije, Beograd, 1924.; L. MIRKOVI, itije sv. Simeona, Be-
ograd, 1939.; A. V. SOLOVJEV, Svedoanstva pravoslavnih izvora, str. 15.-24.; . S. RA-
DOJII, Antologija stare srpske knjievnosti, Beograd, 1960.; D. MANDI, Bogomilska
crkva, str. 38.; D. DRAGOJLOVI, Bogomilstvo na Balkanu i u Maloj Aziji, str. 104.-105.;
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 22.-23.; F. RAKI, Bogomili
i patareni, str. 56.-57.
39
M. BAI, Stare srpske biografije, str. 40.
40
N. P. BLAGOEV, Besedata na Presviter Kozma, str. 42.-43.
41
J. IDAK, Problem bosanske crkve u naoj historiografiji, str. 63.
42
ISTO, str. 66.
43
J. IDAK, Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, str. 318.
44
V. OROVI, Istorija Bosne, Posebna izdanja SKA, knj. 53. (1940.), str. 180.
45
M. BAI, Stare srpske biografije, str. 105. Vidi i: J. IDAK, Problem bosanske crkve, str.
63.-66.; D. MANDI, Bogomilska crkva, str. 39.; F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u
povijesnim vrelima, str. 23.
46
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 70.-71.
47
F. RAKI, Bogomili i patareni, str. 57. (Bogomili i patareni, str. 377.-378.)
48
J. IDAK, Problem Crkve bosanske u poratnoj historiografiji, u: Studije o Crkvi
bosanskoj, str. 318.
49
N. Radoji smatra da iako je Teodosije jedini izvor za ovaj dravni sabor, ipak o nje-
mu ne moe biti nikakve sumnje. N. RADOJI, Srpski dravni sabori u srednjem veku,
Beograd, 1940., str. 74. Autentinost vijesti o saboru u ii u historiografiji je uglavnom
prihvaena:. Vidi: A. V. SOLOVJEV, Svedoanstva pravoslavnih izvora, str. 37.-44.; D.
DRAGOJLOVI, Bogomilstvo na Balkanu i u Maloj Aziji, str. 55.-56.; F. ANJEK, Bosan-
sko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 25.
50
Vidi: M. BAI, Stare srpske biografije, str. 196.-198.
51
M. BAI, Stare srpske biografije, str. 199.
52
J. IDAK, Problem Crkve bosanske u poratnoj historiografiji, u: Studije o Crkvi bo-
sanskoj, str. 318.-319.
53
V. KAANOVSKI, Nekoliko spomenika za srbsku i bugarsku poviest, Starine, XII.
(1880.), str. 230.-259.; P. SREKOVI, Zbornik popa Dragolja, Beograd, 1890., str. 1.-20.;
J. K. BEGUNOV, Serbskaja kompilacija XIII v. iz Besedi Kozmi Presvitera, Slovo, 18.-
19. (1969.), 91.-108.; A. V. SOLOVJEV, Svedoanstva pravoslavnih izvora, str. 24.-29.; F.
ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 25. bilj. 109.
54
A. V. SOLOVJEV, Svedoanstva pravoslavnih izvora, str. 29. J. idak misli da se zbornik
ne moe dovesti u vezu s Nemanjinom akcijom protiv heretika jer protivno njegovom (Solo-
vjevu, op. s.) miljenju da taj zbornik potjee iz poetka XIII. stoljea, paleografske znaajke
rukopisa nesumnjivo upuuju na XIV. stoljee kao doba njegova postanka. J. IDAK, Pro-
blem Crkve bosanske u poratnoj historiografiji, u: Studije o Crkvi bosanskoj, str. 319.
55
V. JAGI, Sitna kanonska graa, Starine, VI. (1874.), str. 149.-150.; A. V. SOLOVJEV,
Svedoanstva pravoslavnih izvora, str. 33.-37.; D. DRAGOJLOVI, Bogomilstvo na Balka-
nu i u Maloj Aziji, str. 56.
56
A. V. SOLOVJEV, Svedoanstva pravoslavnih izvora, str. 36.
57
D. DRAGOJLOVI, Bogomilstvo na Balkanu i u Maloj Aziji, str. 56.
58
V. JAGI, Krmaja ilovika g. 1262., Starine JAZU, 6. (1874.), str. 60.-111.; A. V. SO-
LOVJEV, Svedoanstva pravoslavnih izvora, str. 29.-33.; D. MANDI, Bogomilska crkva,
str. 39.-40.; D. DRAGOJLOVI, Bogomilstvo na Balkanu i u Maloj Aziji, str. 54.-55.; F.
ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 309.
Povezavi zapis u krmiji od budimljanskog episkopa Teofila iz g. 6770. (1251.-2.) koji
izrino kae da te knjige proizioe na svet potanijem i ljuboviju ... arhiepsikopa kir-Save
s podacima iz Domentijana da se Sv. Sava na povratku iz Nikeje 1219. zadrao u Solunu
gdje je dao prepisati mnoge crkvene knjige zakona, Solovjev je zakljuio da je upravo tada
Sava stvorio novi tip nomokanona, koji je postao obavezan za srpsku crkvu. Stoga ga je jo i
nazvao tzv. Svetosavski Nomokanon. A. V. SOLOVJEV, Svedoanstva pravoslavnih izvora,
str. 32.
59
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 309.
60
Synodikon ili sbor pravoverija jest zbornik ispovijedanja pravoslavne vjere i proklinjanja
kivovjeraca koji je u Istonu ckrvu uveden 843. nakon konane pobjede nad ikonoklastima.
Kasnije autokefalne pravoslavne crkve prevele su prvotni grki sinodik, koji je sastavio patri-
jarh Metod I., na svoje jezike te su ga nadopunjavale, umeui unutra nove molitve za svoje
dravne i crkvene poglavare odnosno nova proklinjanja krivovjeraca, sukladno lokalnim pri-
likama. Opirnije o tome vidi: J. GOUILLARD, Le synodikom de lorthodoxie, Travaux
et memoires, 2. (1967.), str. 1.-3.; F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki
pokret, str. 138.-139.; ISTI, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 309. bilj. 4.
61
A. V. SOLOVJEV, Svedoanstva pravoslavnih izvora, str. 52.
62
V. MOIN, Rukopis pljevaljskog sinodika pravoslavlja, Vajsov zbornik, Zagreb, 1957.,
str. 165.
63
O srpskim sinodicima vidi: J. IDAK, Problem bosanske crkve u naoj historiografiji,
str. 162.-166.; A. V. SOLOVJEV, Svedoanstva pravoslavnih izvora, str. 44.-68.; V. MO-
IN, irilski rukopisi JAZU, Zagreb, 1955., str. 59.-61.; ISTI; Rukopis pljevaljskog sinodi-
ka pravoslavlja, str. 154.-176..; D. MANDI, Bogomilska crkva, str. 40.-41.; D. DRAGOJ-
LOVI, Bogomilstvo na Balkanu i u Maloj Aziji, str. 56.-57.; F. ANJEK, Bosansko-humski
krstjani u povijesnim vrelima, str. 310.-317.
64
V. MOIN, Rukopis pljevaljskog sinodika pravoslavlja, str. 174. Vidi i: J. IDAK, Pro-
blem Crkve bosanske u poratnoj historiografiji, u: Studije o Crkvi bosanskoj, str. 322.
65
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 311.
66
. S. RADOJII, Antologija stare srpske knjievnosti, str. 68. Vidi: A. V. SOLOVJEV,
Svedoanstva pravoslavnih izvora, str. 77.-81.; D. MANDI, Bogomilska crkva, str. 41.-42.;
D. DRAGOJLOVI, Bogomilstvo na Balkanu i u Maloj Aziji, str. 58.; F. ANJEK, Bosan-
sko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 26. bilj. 118.
67
A. V. SOLOVJEV, Svedoanstva pravoslavnih izvora, str. 79.-80.
68
J. IDAK, Problem bosanske crkve u naoj historiografiji, str. 123.
69
Vidi: A. V. SOLOVJEV, Svedoanstva pravoslavnih izvora, str. 81.-88.
70
I sina svojega bogom darovanog Stefana naree da je mladi, posle njega kralja, i posla
njega na bezbone i pogane babune. On otiavi s pomoi bojom i s mnogim vojnicima,
stvori pobedu nad njima, i mnogo krvi prolivajui, i bezbrojan plen, vrati se k roditelju
svome, previsokom kralju, u zemlju srpsku, ... . S. RADOJII, Antologija stare srpske
knjievnosti, str. 76.
71
Prema A. Solovjev vojska bosanskog bana Stjepana II. prodrla je 1329. do Dabarske
biskupije, opljakala i spalila manastir sv. Nikole, tako da se saborna crkva sruila. Dok je
kraljevi Duan skupio vojsku i doao u Polimlje bosanska se vojska ve bila povukla pa je
Duan onda prodro u Bosnu, oplijenio pogranino podruje te se vratio u Srbiju s mnogim
zarobljenicima. A. V. SOLOVJEV, Svedoanstva pravoslavnih izvora, str. 87.
72
G. OSTROGORSKY, Histoire de lEtat byzantin, Pariz 1969., str. 527.; F. ANJEK,
Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 25. D. Dragojlovi ne izjanjava se je li se
vijest odnosi na Bosnu ili Makedoniju, nego samo konstatira da se u zapisu jasno razlikuju
tri letopisne beleke meusobno odvojene podatkom o pisanju evanelja. U prvoj se u obliku
pohvale opisuju dela kralja Uroa III, u drugoj, arhiepiskopa Danila, a u treoj, dabarskog
episkopa Nikole. Duanov pohod protiv babuna pisac stavlja meu poslednja dela kralja
Uroa III, a obnavljanje palog manastira na poetku arhijerejske slube episkopa Nikole. D.
DRAGOJLOVI, Bogomilstvo na Balkanu i u Maloj Aziji, str. 58.-59.
73
N. RADOJI, Zakonik cara Stefana Duana, Beograd, 1960. Vidi: A. V. SOLOVJEV,
Zakljuak
Ovaj kratki pregled grkih i slavenskih vrela o bosansko-humskim krstja-
nima, kao i onih vrela koja su s njima dovoena u vezu, a koja su u historio-
graji jedni nekritiki prihvaali, drugi ih na isti nain odbacivali, a trei iz
njih iitavali i ono za to sama vrela nisu pruala potvrdu, upuuje na to da je
bosansko-humsko krivovjerje zasebno heterodoksno krivovjerje, a ne nekakav
izdanak bogumilskoga krivovjerja.
Sva navedena vrela grke i bugarske provenijencije, od Teolaktove posla-
nice do Zigabenosa, jasno se odnose na bugarsko-makedonske bogumile. Na
njih se odnose i vijesti iz srpskih vrela s kraja XII. i cijelog XIII. st. U njima
moemo prepoznati heretike iz itja sv. Simeona i Zbornika popa Dragolja i
nekrtene sa sabora u ii, a izrijekom ih navode Zapovjedi svetog oca naeg
Jovana Zlatoustog kao i Ilovika krmija.
U vezu s bogumilima bosansko-humski krstjani dovode se u tri vremenski
znatno mlaa vrela. Zapis iz Sv. Pavla oznaava ih kao babune, jedna od glo-
sa itja Stefana Lazarevia opisuje sve stanovnike Srebrenice kao pripadnike
bogumilskog krivovjerja, a Genadije II. u svom pismu bosanske krivovjerce
oznaava nazivom kutugeri. No, podijeljeno miljenje u historiograji oko
opravdanosti dovoenja u vezu Duanovih babuna s bosansko-humskim kr-
stjanima i vjerodostojnosti glose Vladislava Gramatika, kao i mogunost da
su bosansko-humski krstjani mogli biti oznaeni imenom onog dualistikog
krivovjerja, koje je u istono-pravoslavnim krajevima Balkanskog poluotoka
bilo najrairenije, na to bi moglo upuivati spominjanje bosanskih kutugera
u pismu Genadija II., ne pruaju dovoljno vrste osnove na temelju kojih bi, s
odreenom sigurnou, mogli poistovjetiti pripadnike tih dvaju krivovjerja.
Sinodici SPC u kojima se odvojeno spominju bogumilski krivovjerci, s
jedne strane, te bosanski i humski krivovjerci, odnosno krstjani i krstjanice,
s druge strane, pokazuju, meutim, da je SPC bila svjesna zasebnosti ta dva
krivovjerja te ih stoga, u svojim kanonskim spisima, nije niti poistovjeivala.
SUMMARY
1
Nedim FILIPOVI, Bosna i Hercegovina Historija naroda Jugoslavije, II., Zagreb, 1959.,
121. Za Bosnu i Hercegovinu osmanski su porezni popisi (tahrir defteri) za demografske
procjene, pa onda i za konstruiranje etno-konfesionalne slike, openito vrlo nepouzdani,
posebice od vremena kada se nakon poetnog razdoblja snano proirio islam. Tako je zato
to popis iz posve fiskalnih motiva biljei selite i njegova titulara, a ne svakoga tko na nje-
mu ivi (zakonski propisi izriito nalau da se ne evidentiraju odjelito etvrtine i manji dije-
lovi batina). Ako je zabiljeen prethodni titular kranim, a nakon njega trenutani titular
musliman, to ne znai da je onaj prvi odselio, umro ili pak konvertirao. Stoga novija histori-
ografija, uzimajui te deftere kao da su suvremena statistika, govori o golemoj veini (80 %
i vie) muslimana na vrhuncu procesa islamizacije, to nije odrivo. U bosanskom sandaku,
koji je bio najjae islamiziran, ukupni se broj muslimana potkraj 16. stoljea vjerojatno bliio
iznosu od oko 60 %, a samo na selu, bez gradova, moralo ih je biti oko polovice. Moda ih je
i bilo neto vie od 50 %, no tu nita neemo moi pouzdano i definitivno zakljuiti.
2
Sreko M. DAJA, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1990., 26.
3
Isto, 60. Od 1468. do oko 1530. broj muslimanskih obitelji u Bosni narastao je od 332 na
16935. Pretpostavi li se da broj krstjana u ranim popisima (moda niti stotinu) ini kao elita
(ili barem nii sloj elite) vrlo mali postotak ukupnoga heretikoga drutva, onda se moe
zamisliti nekoliko tisua domova obinih pristaa kako stoje iza prvospomenutih. Ako
su bili ranjiviji od drugih krana (nestanak velikaa suvjernika, i, jo vie, vieg sloja hije-
rarhije, te prisilno preseljavanje i odvoenje u roblje u pomanjkanju statusa priznate vjerske
zajednice), smjeli bismo gledati na poetno irenje islama uglavnom kroz prizmu konverzije
simpatizera Crkve bosanske. Neka ovo ostane radna hipoteza.
4
Antonina ELJAZKOVA, Razprostranenie na isljama v zapadnobalkanskite zemi pod
osmanska vlast, Sofija, 1990., 130.
5
Eref KOVAEVI, Muhimme defteri, Sarajevo, 1985., 17. Babakanlk Osmanl Arivi,
Istanbul, MD 3/911.
6
Tayyib OKI, Les Kristians (Bogomiles Parfaits) de Bosnie daprs des documents turcs
indits, Sdost-Forschungen XIX, Mnchen, 1960., 128., 129.
Zatim, jednom ili dvaput, krstjani su kao vlasnici spomenuti zajedno s voj-
nucima (tur. od vojnik, pripadnik pomonog vojnog odreda).7 Takav kontekst
otvara mogunost da se u tim krstjanima nazre plemenite ljude, vjerojatno
sitno plemstvo, moda i bolje stojee slobodnjake vojnike, koji bi istodobno
prema shemi hijerarhijske podjele vjernika Crkve bosanske pripadali skupini
onih koji grijeha ne ljube pa im odatle i naziv, no za turske popisivae to
postaje pravno-skalna kategorija. Napokon sa stajalita sociologije religije,
ne bi nas uope udila mogunost da su nii slojevi elite bili gorljiviji vjernici
od velikaa, obino predanih takozvanoj visokoj politici.
I spomen kraljevih darovanja i oduzimanja posjeda potkrepljuje pretpo-
stavku o (viem) drutvenom sloju tko bi neto donirao zavisnu seljaku? Vrlo
vjerojatno su ti krstjani odluili ostati pod novom vlau pa su dobili neke po-
rezne olakice za slubu, po svoj prilici osloboenje od iznimnih nameta koji
su bili dosta teki. Koliko ih je ukupno prelo na islam, kada se to zbilo, bre
ili sporije, teko emo ikada doznati. I veliki dio onih koji se na pritisak kralja
Stjepana Tomaa iselio u Hercegovu zemlju vjerojatno je u uvjetima koji su
nastupili s uspostavom turske vlasti razmjerno brzo naputao stara vjerovanja,
odnosno prelazio na islam.8 To bismo mogli pretpostaviti temeljem injenice
da je i u hercegovakom popisu iz 1477. broj krstjana nevelik.
Tumaenjem ne ba prebogatih podataka o krstjanima u ranim osman-
skim poreznim popisima bavilo se do sada, i to jo prije gotovo pedeset go-
dina, malo istraivaa. Uglavnom se sve svodi na napomene Tajiba Okia i
Nedima Filipovia, povjesniara koji su imali dobar neposredni uvid u rane
osmanske popise i pokazivali interes za fenomen Crkve bosanske i islamiza-
cije. Obojica su tvrdila da su kao krstjani biljeeni posveeni redovi, krstjani
i gosti (Filipovi), odnosno les Bogomiles Parfaits, te da time turski izvori
po vjerskom kljuu razlikuju krstjane od drugih krana (Oki).9 No u izvo-
rima su spomenuta samo dva gosta, i to, ini se, ne kao ive osobe, a drugih
pripadnika viih stupnjeva uope nema. U svjetlu onoga to smo ovdje ustano-
vili, mogli bismo, meutim, odustati od toga da u defterskim zapisima vidimo
7
Isto, 126., 129.
8
DAJA, isto, 25. Pisac naglaava da brojka od etrdeset tisua prognanika u Hercegovinu
nije neupitna.
9
OKI, isto, 115.
vjersku elitu Crkve bosanske, napose one savrene, a za one koji se spominju
kao krstjani moemo pretpostaviti da su manja skupina ili ostatak sitnoga
plemstva koje je pripadalo staroj heterodoksiji, a nije prela na kransku stra-
nu. Tragovi tih krstjana mogu se pratiti sve do poetka 17. stoljea, jer se u
defteru iz 1604. zatjeu uglavnom na istim mjestima kao i u starim zapisima
iz 15. stoljea.10 Pri tome se dio njih ne moe odmah primijetiti, jer se kriju
iza nespretnog itanja zapisa (krstjanin kao atribut tako postaje osobno ime
Krstan, shvaeno kao ime oca upisanog poreznog obveznika).
Nemogue je rei koliko su te osobe jo uope vjerovale u naela Crkve
bosanske, a ni kada se i takvi tragovi konano u izvorima gube. Primjeri na-
vodne heterodoksije iz kasnijih stoljea vie pripadaju sferi pukih vjerovanja
i folklora.11 Naravno, teoretski moguu veu tolerantnost spram praznovje-
rica u krugu jedne vjerske zajednice koja se temelji na suodnosu malobrojne
prosvijetljene elite redovnika ili isposnika i irih skupina neukog puka ne
smijemo a priori iskljuiti.
SUMMARY
10
Adem HANDI et al., Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, Sarajevo
2000.
11
Aleksandar SOLOVJEV, Nestanak bogomilstva i islamizacija Bosne, Godinjak Istori-
skog drutva Bosne i Hercegovine, I., Sarajevo, 1949., 42.-79. Taj autor, pa i neki drugi poslije
njega (primjerice M. Hadijahi), osobito su tragali za preicima bogomilstva u pukoj
kulturi. Drim da bi se na tom podruju jedva to moglo pripisati reliktima vjerovanja Cr-
kve bosanske.
has been found that, even after the conquest, many slaves were taken from
Bosnia to the Empires hinterland and this factor of insecurity could have in-
stigated the convergence (this will be dealt with later). On the doctrinal level,
specic anities between krstjani and Islam could not have existed.
1
Naziv krstjani predstavlja izvorni oblik rijei kakav se pojavljuje u domaim dokumentima
XIV i XV stoljea (domaih izvora koji spominju krstjane iz ranijeg perioda nema), a odgo-
vara dananjoj rijei krani. Latinski izvori ne prave distinkciju izmeu ova dva pojma, te
koriste samo christianos.
2
Smiiklas Tadija, ed. Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije
(Codex diplomaticus), sv.III (1201-1235). Zagreb, 1905, 24-25. (dalje: Smiiklas, CD III)
3
Tekst, prijevod i interpretaciju Bilinopoljske izjave vidjeti u radovima sa naunog skupa
odranog povodom 800. godinjice abjuracije (1203-2003) objavljenim u asopisu Prilozi
32, Sarajevo 2003.: Franjo anjek, Abjuracija bosansko-humskih krstjana u kontekstu
heterodoksnih pokreta na kranskom Zapadu u 12./13.stoljeu, 11-17; Mladen Ani,
Bilinopoljska abjuracija u suvremenom europskom kontekstu, 17-39; Milko Brkovi,
Diplomatiko-paleografska analiza Bolinopoilske isprave iz 1203.godine, 49-75; Pejo o-
kovi, Interpretacija Kniewaldova kritikog izdanja Bilinopoljske izjave, 75-119.
4
Smiiklas, CD III, 36, 37.
5
Sabor u Splitu 1185. godine potvrdio je koga je sve Crkva smatrala hereticima. Neplaanje
crkvenih desetina, oskrvnue crkvenih slubi, prisvajanje crkvene zemlje i openito sva-
ko kvarenje nauka crkve smatrano je herezom. Smiiklas Tadija, ed. Diplomatiki zbornik
Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Codex diplomaticus), sv.II (1100-1200). Za-
greb, 1904., 192. (dalje: Smiiklas, CD II)
6
Smiiklas, CD II, 331-333.
7
Smiiklas, CD II, 330.
8
Titula kralja Dioklije i Dalmacije koju je Vukan naslijedio od svojih prethodnika dopri-
nosila je ouvanju tradicija ranije samostalnog dukljanskog kraljevstva. Ovo kraljevstvo je
sluilo kao osnova na koju su se pozivali srpski vladari u pregovorima s papom oko krune.
9
irkovi Sima, Zeta u dravi Nemanjia, u: Istorija Crne Gore, knjiga II, tom I, Titograd:
Redakcija za istoriju Crne Gore, 1970, 17. (dalje: irkovi, Istorija Crne Gore)
10
irkovi, Istorija Crne Gore, 5.
11
Smiiklas, CD II, 333-334.
12
anjek Franjo, Bosansko humski (hercegovaki) krstjani i katarsko-dualistiki pokret u
srednjem vijeku, Zagreb: Kranska sadanjost, 1975, 36 (fusnota 14), 56 (fusnota 2). Novija
istraivanja diplomatikih spisa Rimske Kurije omoguila su da se pismo poblie datira i
stavi u period juli-avgust 1199. godine.
13
...plus quam decem milia Christianorum in eandem heresim introduxit. Smiiklas, CD
II, 334.
14
O dubrovako-barskom antagonizmu vidjeti u: Perii Edvard, Crkveno-pravni odnosi
Dubrovnika i Bara, odnosno Dubrovake i Barske nadbiskupije. U: Tisuu godina Dubro-
vake (nad)biskupije. Zbornik radova znanstvenoga skupa u povodu tisuu godina uspostave
Dubrovake (nad)biskupije/metropolije (998-1998). Dubrovnik, 2001; 339-354.
15
irkovi, Istorija Crne Gore, 21.
16
Unde rex Ungarie exacerbatus illos ad vestram presentiam compulit venire a vobis examinan-
dos
17
illi autem simulatis litteris redierunt dicentes a vobis concessam sibi legem. Zanimljivo je da je
Vukan jednom drugom prilikom takoer sumnjao u istinitost pisma koje je stiglo sa papin-
skog dvora, a kojim je biskup Dominik, umijean u ubistvo, bio vraen na biskupski poloaj.
Pismo se kasnije i ispostavilo kao falsifikat. irkovi, Istorija Crne Gore, 17.
18
Jireek Konstantin, Istorija Srba, knjiga I, Beograd: Zmaj, 1990, 164.
19
Neto kasnije, 1202. godine, Emerik je, koristei sukob izmeu Stefana i Vukana, uzeo
kraljevsku titulu te se od tada javlja i kao kralj Srbije.
20
Smiiklas, CD II, 350-352.
najznaajniji. Papa Innocent III obratio se ugarskom kralju Emeriku tree go-
dine svog pontikata, 11. oktobra 1200. godine, govorei mu o hereticima, i u
tom kontektstu o zatitniku heretika, bosanskom banu Kulinu, i o hvarskom
biskupu Nikoli.
Papa Inocent III se obraa ugarskom kralju Emeriku, ali se pritom ne
osvre na pismo koje je dobio od Vukana, niti na informacije koje mu je du-
kljanski vladar proslijedio, a tiu se hereze bosanskog bana i njegove porodice
kao i 10.000 njegovih podanika zavedenih herezom. On polazi od izvjetaja
splitskog nadbiskupa Bernarda, koji u originalu nije sauvan. U pismu papa do-
nosi sljedee podatke: da se u Bosni nalazi veliki broj patarena, da su ti patareni
protjerani iz Splita i Trogira nali utoite u Bosni, te da im je plemeniti mu
Kulin pruio ne samo utoite nego i zatitu. Papa ne tvrdi da je sam Kulin
zaraen herezom, kako je to Vukan u svom pismu tvrdio, ali je po njegovim
rijeima sebe i svoju zemlju izloio opasnosti. Iako ih papa naziva patarenima,
on sam kae da ih ban naziva iskljuivo krstjanima, te da ih asti kao katolike,
ak i vie od katolika.21 Ovo je prvi put da se naziv krstjanin pojavljuje u izvo-
rima kao naziv za osumnjiene za herezu. Posebno je vano to se oni sami tako
nazivaju i to ih pod tim nazivom zna i ban Kulin.
Papa trai od Emerika da ako ban ne istjera sve heretike iz svoje zemlje i
oduzme im imovinu, onda to uradi sam kralj, i to da istjera ne samo iz Bosne
nego iz cijelog kraljevstva Ugarske, te da pritom ne tedi bosanskog bana uko-
liko se ovaj ne bi vratio na ispravni put.
Iz ove povelje brojni historiari crpe informacije o porijeklu hereze, za koju
splitski nadbiskup kae da je stigla iz dalmatinskih gradova, Splita i Trogira.22
S druge strane, neki historiari jednostavnim zakljukom o lanom izvjetaju
nadbiskupa Bernarda odbijaju mogunost ovog smjera dolaska heretika, jer se
ne slae s njihovim miljenjem o porijeklu hereze u Bosni.23
21
...pro catholicis, immo ultra catholicos honoravit, vocans eos (Patarenos, op.a) autonoma-
sice christianos. Smiiklas, CD II, 351.
22
irkovi Sima. Bosanska crkva u bosanskoj dravi, u: Prilozi za istoriju Bosne i Hercego-
vine. Druvo i privreda srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo 1987.,195-253; anjek
Franjo. Bosansko humski (hercegovaki) krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku,
Zagreb 1975.; idak Jaroslav. Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, Zagreb 1975.
23
Dragojlovi, Krstjani i jeretika crkva bosanska, Beograd 1987, 129.
24
Smiiklas, CD III, 14-15.
25
heretici qui de dampnata catharorum heresi sunt vehementer suspecti et graviter infamati...
Smiiklas, CD III, 14-15.
26
ut huiusmodi homines de tota terra sibi subiecta proscriberet, bonis eorum omnibus confiscatis..
Smiiklas, CD III, 14-15.
di, te zamolio da papa poalje osobu koja bi ispitala stvari u Bosni.27 Papa se
odluio za svog kapelana Ivana i splitskog nadbiskupa Bernarda zbog blizine
Bosne Splitu, ali i njegovog dobrog poznavanja prilika u Bosni. Zadatak im je
bio da u zemlji bana Kulina ispitaju vjeru ne samo bana nego i vjeru njegove
ene i puanstva njegove zemlje.28 Pitanje koje se ovdje postavlja je da li se ovaj
dio povelje odnosi na informacije koje je papa dvije godine ranije dobio od
Vukana, koji takoer spominje Kulinovu enu i 10.000 krana zaraenih he-
rezom. Ovaj detalj papa nije spominjao u ve analiziranom pismu upuenom
Emeriku, niti se bilo im osvrnuo na Vukanove optube. Spominjanje upitno-
sti vjere Kulinove supruge i njegovih podanika bi upravo to moglo znaiti.
U ispitivanju vjere Bosanaca kapelan Ivan i nadbiskup Bernard trebali su
potvrditi sve ono to je bilo u skladu sa katolikom vjerom, doktrinom Rim-
ske crkve i crkvenim obredima. U sluaju da nau meu njima one koji su
okusili herezu i protive se doktrini crkve, da ih vrate na put istine. Ukoliko u
tome ne uspiju da postupe prema odredbi o hereticima.
Posljednji izvor koji emo ovdje uzeti u razmatranje, jer je jedini koji po-
tie iz Bosne, dodue, iz neto ranijeg perioda, je Kulinova crkva, odnosno
natpis sa crkve u Biskupiima. Dakle, radi se o jedinom domaem izvoru koji
je znaajan zbog toga to govori o vjerskim prilikama u Bosni bana Kulina.
Najpotpunije i najkompletnije itanje natpisa izvrio je Pavo Aneli.29 On
je ne samo izvrio reviziju itanja ploe, koja je uveliko promijenila sadraj i
smisao natpisa, nego je i donio podatke o datiranju ploe o kojem su takoer
postojale dvojbe. Sam sadraj natpisa koji se odnosi na proces gradnje crkve
kako ga je ispravno proitao Aneli za ovu analizu nije od tolikog znaaja,
koliko su to podaci koje isti autor donosi o datiranju crkve.
27
Iz ovog se vidi da su i dubrovaki arhiakon i splitski nadbiskup bili upoznati s proble-
mom i ukljueni u sluaj. Meutim, dok Marina kasnije nalazimo na Bilinom Polju meu
prisutnim delegatima, Bernard, koji je morao mnogo vie znati o hereticima jer su to bili oni
heretici koje je on sam protjerao iz Splita i Trogira, se vie ne spominje.
28
ad terram prefati Culini pariter accedentes, de fide ac conversatione tam ipsius quam
uxoris et hominum terre sue inquiratis diligentissime veritatem,... Smiiklas, CD III, 15.
29
Aneli, Revizija itanja Kulinove ploe, GZM 15-16 (1961): 287-308. (dalje: Aneli,
Revizija). Aneli je svoje stavove ponovio u: Ploa Kulina bana iz Biskupia. U: Visoko i
okolina kroz historiju I. Visoko 1984, 253-271., s tim to je lokalitet ploe smjestio u Bisku-
pie umjesto dotadanjih Muhainovia.
30
Kako se Nemanja u martu 1196. godine povlai sa prijestolja, onda je to i posljednja
godina u kojoj je natpis mogao nastati (odnosno terminus ante quem za nastanak natpisa).
Aneli, Revizija, 298.
31
Smiiklas, CD II, 168-169.
SUMMARY
One of the essential determinants of the Bosnian Middle Ages was the
existence of a specic clerical organization, the Church of Bosnia, which gre-
atly inuenced the religious, political and even cultural development of the
medieval Bosnia. The Bosnian resources from the 14th and 15th century testify
that the adherents of the Church of Bosnia held distinctive positions in the
political life and in courts of Bosnian rulers and feudal lords, they also served
as charter witnesses and were generally renowned gures of authority in the
Bosnian medieval society. In the aforementioned resources, they are always
referred to as krstjani, or krstjanice. These resources we mention date from a
later period when the Church of Bosnia was already an established clerical
organization with its hierarchy and a position within the society. However,
the term krstjani appeared much earlier, at the beginning of the 13th century,
in the rst accusations of heresy on the territory of Bosnian Kulin ban. The
sources from the papal oce, accused the Bosnian ban for heresy using the
terms Qatars, Patarenes or heretics in general, but also claimed that the here-
tics call themselves true krstjani.
1
U 12. st. izraz communitas zbunjuje pristae feudalizma. O tome v. C. GEREST, Com-
munauts et mouvements dans le christianisme des XIe et XIIe sicles, Lumire et Vie, 19./1970.,
str. 156.; F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani, Zagreb, 1975., str. 50.; F. ANJEK, Katar-
sko-dualistika inicijacija u srednjem vijeku, Historijski zbornik, XXIX.-XXX./1976.-1977.,
str. 101.
2
Presuda bana Andrije (6. svibnja 1198.) o vraanju predija Suhovare zadarskim benedi-
ktincima dokaz je da je laikih zajedniara bilo i u Hrvatskoj. Udruzi laika u zadarskom
zaleu predbacuje se da su sebe lano nazivali kranima. CD, II., str. 296.: De predio ad
locum, qui Suchouarra dicitur, quod a quibusdam pseudochristianis falso inuasum fuerat.
3
H. DENZINGER A. SCHNMETZER, Enchiridion symbolorum, Barcelona, 1967.,
str. 242., broj 760.: Auctoritate apostolica condemnamus: In primis ergo Catharos et Pata-
rinos et eos qui se Humiliatos vel Pauperes de Lugduno, falso nomine, mentiuntur.
4
CD, II., str. 202.-203.: Ne conventicula fierent quae fraternitates appellantur. Sinoda u
Splitu odrana je 1. svibnja 1185., a zakljuke je papa potvrdio 11. studenoga 1186.
5
L. GENICOT, Le XIIIe sicle europen, Paris, 1968., str. 266. ; G. GEREST, Communa-
uts et mouvements dans le christianisme des XIe et XIIe sicles, Lumire et Vie, 19./1970., str.
155.-157. ; F. ANJEK, Linitiation cathare dans lOccident mdival, Heresis, 21./1993., str.
21.
6
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, Zagreb, 2003., str. xxxv.-xx-
xvi.
7
Bogomili i patareni, Rad JAZU, 7./1869., str. 84.-179.; 8./1869., str. 121.-187.; 10./1870.,
str. 160.-263.; izd. Posebna izdanja Srpske kraljevske akademije, Beograd, 1931.; Prilozi za
poviest bosanskih patarena, Starine JAZU, 1./1969., str. 92.-140.
8
D. Mandi (Bogomilska crkva bosanskih krstjana, Chicago, 1962. i 1979., str. 130.-132.)
pokuava dokazati da se na hrvatskom podruju bogumilsko krivovjerje pojavljuje poe-
tkom 11. st. Glavni dokaz nalazi u popisu onih ki su se narekli u red crkve (prije i poslije)
gospodina Rastudija (Bogomilska crkva, izd. 1962., str. 127.) u fragmentarnom bosanskom
evanelju tepaije Batala Santia (v. nie, str. ...). Svoju tvrdnju podastire natpisom na kri-
u splitskog nadbiskupa Pavla (oko 1030.), na kojem se spominje Crux veneranda omnes
beatos muniat servos australi de parte illuminans ut sidus abditis locis lucescit et superstat
Christus (F. anjek, Bosansko-humski krstjani, str. 45.), to se, u Mandievu tumaenju,
odnosi na Splitsku crkvu koja evaneoskim svjetlom poput zvijezde obasjava bogumilskim
krivovjerjem zaklonjena mjesta. I molbu Grgura VII. danskom kralju Sweinu II. Estrid-
sonu (25. I. 1075.) za pomo protiv bezvrijednih krivovjeraca, koji vladaju bogatim primor-
skim podrujem nedaleko Rima (PL, 148., col. 403.) Mandi tumai u smislu istjerivanja
podlih i bezvrijednih krivovjeraca iz Hrvatske (Bogomilska crkva, izd. 1962., str. 132.).
U drugoj polovici 11. st. u Hrvatskom se Kraljevstvu vodi borba pristaa i protivnika gr-
gurovske reforme, koja u srednjem vijeku ima ne samo crkvene nego i drutveno-politike
posljedice. Usp. F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani, str. 46.-49.
9
11. listopada 1200. (Reg. Vat. 5, fol. 1v).
10
21. studenoga 1202. (Reg. Vat. 5, fol. 55v).
11
Statuti di Spalato, Rubrica deli heretici, c. 4, izd. Statut grada Splita, prir. V. Rismondo,
Split, 1987., str. 7.-8.; Statutum et reformationes civitatis Tragurii, prir. I. Strohal, Zagreb,
1915., str. 7.-8.; Statut grada Trogira, prir. V. Rismondo, Split, 1988., str. 7.-8. Radikalniji
Trogirani odreuju da svaki onaj za kojega bude bjelodano utvreno da je oit heretik, neka
se bez odlaganja spali dok se ne pretvori u pepeo.
12
U latinskim vrelima izraz ordo (red) uzima se u smislu posebno organizirane grupe u
katarskom pokretu. Usp. A. DONDAINE, La hirarchie cathare en Italie, AFP, 19./1949.,
str. 280.-312.; 20./1950., str. 234.-324.
13
De heresi, izd. A. DONDAINE, La hirarchie cathare, AFP, 19./1949., str. 308.: Quidam
de Mantua cum suis sequacibus elegerunt quemdam nomine Caloianem sibi episcopum et,
eo in Sclavenia misso, post receptionem ordinis, episcopatus officio super eo functus est.
Eodem itaque modo quidam alius, Nicola nomine, a congregatione Vicentinorum electus et
in Sclavania ad ordinem recipiendum missus, post reditum ab eis episcopus teneretur.
14
De heresi, str. 312.
15
SALVO BURCE, Liber supra stella, izd. ILARINO DA MILANO, Il Liber supra stella
del piacentino Salvo Burci contro i Catari e altre correnti ereticali, Aevum, 19./1945., str. 314.:
Concorricii vero dicunt (...) quod Christus non comedit, non bibit corporaliter; et adhuc
quidam eorum, qui appellantus Sclavi, dicunt quod quando Christus ascendit in coelum
carnem, quam habebit in terra, dimisit.
16
E. MARTENE U. DURAND, Thesaurus novus anecdotorum, sv. I., Paris, 1717., col.
902.; F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani, str. 84., bilj. 72.: Ecce quod vidimus in finibus
Brunarum (!), Croatiae et Dalmatiae juxta Hungariam nationem, ut per antipapam moras
antichristi (...). Rije Brunarum nije posve jasna, ali vjerojatnije je da se odnosi na Bosnu
negoli na Bugarsku, o emu svjedoi pismo Inocenta IV., koji 19. kolovoza 1244. ugarske
prelate potie na borbu protiv heretika koji su dobro organizirani i svog herezijarhu nazivaju
papom (Annales Burtonensis, prema J. IDAK, Bosna i zapadni dualisti u prvoj polovici 13.
knez Trpimir naziva se milou Bojom vladar Hrvata, koji pod svojom vlau ima veliki
dio hrvatskog naroda iz gotovo cijelog Kraljevstva Hrvatskoga (F. RAKI, Documenta,
str. 3.-4.; F. II, Prirunik, str. 193.). U romanskoj sredini pojam Chroatus (Hrvat)
prelazi u Chroata ili Croata, koji u 11. stoljeu ponajee ustupa mjesto klasinom na-
zivu Illyricus i novijem Sclavus ili Sclavonus,18 pa su u oima romanskog ivlja u Dal-
maciji Hrvati Sclavi (Slaveni), njihov je jezik lingua sclavonica, a njihova zemlja, kojom
upravljaju Sclavi, naziva se Sclavonia. I u hrvatskoj kraljevskoj kancelariji od 11. stoljea
imenice Sclavus, Sclavonus i Sclavonia zamjenjuju nazive Croata i Croatia. Tako Petar
Kreimir IV. u poveljama iz 1069. i 1070. svoj jezik naziva lingua sclavonica (F. RAKI,
Documenta, str. 73. i 88.). Jedna od povelja datirana je u vrijeme dok je Zvonimir vladao
meu Slavenima (F. RAKI, Documenta, str. 109: Regnante Suinimir aput Sclauos), a on
se u povelji zadarskim benediktinkama Sv. Marije naslovljuje rex Croacie Dalmacieque
(F. II, Prirunik, str. 285.). Po pojmom Slavonija podrazumijeva se i srednjovjekovna
Bosna. Papa Grgur IX. potie hercega Kolomana i kriare da se upute protiv bosanskih
krivovjeraca versus partes Sclavoniae (CD, III./1905., str. 415.). U darovnici Bele IV. bo-
sanskoj biskupiji (29. listopada 1244.) ugarskohrvatski kralj prisjea se svog brata slavon-
skog hercega Kolomana, koji je 1234. assumpto signo crucis contra Paterinos in Boznam et
in terram Rame pro nomine Christi proficisceretur (CD, VIII./1910., str. 457.). Hrvatski
ban i vojskovoa Krsto Frankapan Brinjski spreman je 1526. osvojiti Bosnu u korist unije s
Habsburgovcima budui da Bosna pripada Hrvatskoj (F. II, Pregled povijesti, str. 240.:
Appartenendo la Bossina a la Croatia). I Petar, prior dominikanaca iz Bodroga, oko 1259.
poistovjeuje Bosnu sa Slavonijom istiui da su braa propovjednici poslani krivovjercima
in Bosnia et Dalmatia, que apud eos ecclesia Sclavonie nuncupatur (Commentariolum de
provinciae Hungariae originibus, MOPH, sv. I., Louvain 1896., str. 307.). Crkvu slavonskog
reda treba, dakle, traiti negdje na prostoru hrvatskog etnikuma, tonije u Bosni i Humu,
to e 1387. pred inkvizicijskim sudom u Chieriju kod Torina potvrditi optueni Jakov Bech
izjavom da je od sredine 14. stoljea vie lombardskih heretika polo u Slavoniju da naui
cjelovit nauk od uitelja koji stanuju u Bosni (G. AMATI, Processus contra valdenses, Archi-
vio storico italiano, ser. III., sv. II., dio I., Firenze, 1865., str. 53.: Item dicit, quod modo
sunt decem anni vel circa, quod fuit missus per Petrum Patrii in Sclavoniam pro doctrina
praedicta integraliter addiscenda et perfecte a magistris ibidem commorantibus in loco qui
dicitur Boxena, qui locus subest cuidam domino qui vocatur Albanus de Boxena).
19
Dukljanski knez Vukan pie Inocentu III. da se heresis non modica in terra regis Vnga-
rie, videlicet Bossina, pullulare uidetur in tantum quod peccatis exigentibus ipse Ba(nus)
Culinus cum uxore sua et cum sorore sua (...) et cum pluribus consanguineis suis seductus,
plusquam decem milia christianorum in eandem heresim introduxit (Reg. Vat. 4, fol 185v).
Pismo je registrirano druge godine pontifikata Inocenta III., tj. izmeu 22. veljae 1199. i
21. veljae 1200.
20
Pejorativno ime pristalica dualistikog krivovjerja u Francuskoj zbog uvjerenja da potjeu
iz Bugarske. O tome Anselmo Alessandrijski u svojoj Raspravi o krivovjercima (usp. nie,
bilj. 6.). Izraz se i danas rabi u smislu dobriak (bon bougre), potenjaina, ali i jadnik (pau-
vre bougre). Usp. Le nouveau Petit Robert, Paris, 1994., str. 247.
21
ANSELMO ALEKSANDRIJSKI (DE ALESSANDRIA), Tractatus de hereticis, fol 1r;
izd. A. DONDAINE, La hirarchie cathare en Italije, Archivum Fratrum Praedicatorum,
XX./1950., str. 308.: Principium et origo heresum quomodo sunt. Notandum quod in Per-
sia fuit quidam qui vocabatur Manes, qui ait primo intra se: Si Deus est, unde sunt mala;
et si Deus non est, unde bona? Ex hoc posuit duo principia. Et docuit in partibus Drugon-
cie et Bulgarie et Filadelfie; et multiplicataest ibi heresis ita quod fecerunt tres episcopos:
Drugoncie, alius Bulgarie, alius Filadelfie. Postmodum Greci de Constantinopolim, qui
sunt confines Bulgarie per tres dietas, iuerunt causa mercacionis illuc, et reuersi ad terram
suam cum multiplicarentur, ibi fecerunt episcopum, qui dicitur episcopus Gregorum. Postea
Francigene iuerunt Constantinopolim ut subiugarent terram et inuenerunt istam sectam, et
multiplicati fecerunt episcopum, qui dicitur episcopus Latinorum. Postea quidam de Scla-
uonia, scilicet de terra que dicitur Bossona, iuerunt Constantinopolim causa mercacionis;
reversi ad terram suam predicauerunt et, multiplicati, constituerunt episcopum qui dicitur
episcopus Sclauonie siue Bossone. Postea Francigene, qui iuerant Constantinopolim, re-
dierunt ad propria et predicauerunt, et multiplicati constituerunt episcopum Francie. Et
quia Francigene seducti fuerunt primo in Constantinopoli a Bulgaris, vocant per totam
Franciam hereticos bulgaros. Item Prouinciales, qui sunt confines illis de Francia, audientes
predicacionem eorum et seducti ab illis de Francia, tantum multiplicati sunt quod fece-
27
M. MILETI, I Krstjani di Bosnia alla luce dei loro monumenti di pietra, Roma, 1957.,
str. 56.-58.
28
BAZILIJE VELIKI, Regulae fusius tractatae, PG, 31., col. 894., 923., 970.-979., 1019.,
itd. Pojmovi christianus, fratrum societas i fratrum conventus pripadaju bazilijanskoj
terminologiji, izrazi magister, prelatus i prior dio su benediktinske tradicije (L. PETRO-
VI, Krani bosanske crkve, Sarajevo, 1953., str. 165.-179.), to pokazuje da je terminologija
latinskog teksta abjuracije tek prividno redovnikog obiljeja. Slinost proizlazi iz injenice
da bosanski krstjani ive unutar zajednica (hia), kojima papa Inocent III. nastoji dati re-
dovniki peat zapadnjakoga tipa. Na temelju bilinopoljske izjave krstjanskih prvaka teko
je stvoriti realnu sliku o ivotu i vjerovanju bosanskih krstjanskih zajednica.
29
C. THOUZELLIER, Catharisme et valdisme, Marseille, 1982., str. 38.; F. ANJEK,
Dualistiko-evangeliki pokret u svjetlu Sacconijeve Sume o katarima i leonistima, Bogoslovska
smotra, XLVI. (1976.) 3., str. 177.
30
F. RAKI, Bogumili i patareni, Rad JAZU, 7./1869., str. 138.-139..
31
Papa Inocent III. u pismima ugarsko-hrvatskom kralju Emeriku (1200.) i splitskom na-
dbiskupu Bernardu (1202.) istie da je ban Kulin dao azil brojnim patarenima i da se u
Bosni nalaze pristae osuenoga katarskog krivovjerja. Usp. F. ANJEK, Bosansko-humski
krstjani, str. 51., bilj. 46.-47.
32
Papa oito nije posluao savjet svog legata, jer 1209. bosanskim biskupom postaje izvjesni
Dragonja, koji nije poznavao latinski (S. CERVA, Sacra metropolis ragusina, sv. I., str. 130.-
131.).
33
CD, sv. III., str. 36.-37.: Hinc est, quod (...) Johannes ad presentiam nostram accedens
duos principaliores ex hiis, qui in terra Culini bani, prout ferebatur, dampnatam heretico-
rum sectarn fovebant, secum duxisset (...) eadem capitula sub sigillo nostro contenta domino
illius terre, filio scilicet memorati Culini, qui tunc apud nos erat, dedimus, districte precipi-
entes, ut ea et alia, si qua romana sedes eis de cetero secundum deum transmittere decreverit,
ab omnibus in terra sua faciat inviolabiliter observari.
34
Ch. THOUZELLIER, Catharisme et valdisme, str. 38; F. ANJEK, Crkva bosanska:
dualisticka sljedba ili evandeoski ideal zajednitva u duhu Pracrkve, Studia Vrhbosnensia 4,
Sarajevo, 1991., str. 163.-164.
35
Podatke o dogaaju v. S. CERVA-CRIJEVIC, Sacra metropolis Ragusina, sv. I., str. 129.-
131. (rukopis): Anno MCCIX Draghigna electus Bosniae Episcopus Ragusium venit, et a
Leonardo Metropolita suo sacro Pontificatus ordine initiatus fuit (...) Anno XII supra MCC
Leonardus catholice studio religionis incensus, operam dedit eximiam quidem, ut satis dif-
ficilem cum Draghigna Episcopo in omnibus sibi morem gerente, ut Patarini Heretici, qui
incuria decisiorum antistitum, et perfidiam Principum tolerantiam iamdiu grassabantur.
Povijesno su zajamena neka imena Dragonjinih prethodnika: Vladislav (oko 1141.), Mi-
lovan (oko 1151.), Radogost (oko 1171.) ili Dragonjin nasljednik Bratoslav (izmeu 1212. i
1232.) ukazuju na irilometodsku tradiciju bosanske crkvenosti. Usp. F. ANJEK, Bosanska
biskupija i heterodoksni krstjani, Kalendar Napredak za godinu 1996., str. 172., bilj. 23.
36
Ugarsko-hrvatska kraljevska kancelarija uporno ponavlja izraze haeretici in Bosnia ili
haeretici in Sclauoniae partibus. Crkveno pravo pod pojmom krivovjerac ili heretik po-
drazumijeva krtenika koji, htijui ostati kraninom, uporno nijee jednu ili vie vjerskih
istina (kanon 751). U srednjem vijeku taj se pojam uzima u puno irem znaenju. Ako je
vjerovati Povijesti solinski natpastira Tome Arhiakona, dalmatinski romanski kler glagolji-
cu pripisuje quodam Methodio haeretico. Krivovjercima se proglaavalo klerike koji su u
posjed crkvenih slubi i nadarbina doli simonijom, ali i gusare koje u pismu omikim Ka-
iima (oko 1220.) kralj ugarsko-hrvatski Andrija II. izjednauje s krivovjernim patarenima
(CD, III., str. 187.-189.).
37
C. THOUZELLIER, Catharisme et valdisme, Marseille, 1982., str. 38.; F. ANJEK,
se nee kao dosad nazivati kranima nego braom, spomenuto ime ostaje
znak raspoznavanja pripadnika Crkve bosanske. Ali tko su zapravo ti krstja-
ni? Manihejci, arijanci, katari ili patareni, kako ih najee nazivaju latinski
kontroverzisti i hrvatski izvori katolike provencijencije, ili bogumili, koji ne
tuju ikone i ne klanjaju se kriu, na to aludiraju istono-pravoslavni nomo-
kanoni i sinodici?38
Nauk bosansko-humskih krstjana, istina, ima odreenih slinosti s vjer-
skim uenjem bugarskih i makedonskih bogumila, iako ozbiljna povijesna
vrela iskljuuju njihov neposredni dodir, a spisi katolikih hereziologa svje-
doe o doktrinarnim vezama s carigradskim umjerenim dualistima i njihovu
izravnom utjecaju na talijanske katare tzv. slavonskog reda.39
Krstjani Crkve bosanske, kao uostalom i brojni egzaltirani osporavatelji
odve materijaliziranog europskoga kranstva, zalau se za povratak izvor-
noj komunitarnosti Pracrkve, idealu prvih krana opisanom u Djelima apo-
stolskim i Pavlovim poslanicama. Prakticirajui zajednitvo prvih krana,
u svakodnevnom dodiru s marginalnim ljudima: gradskom sirotinjom, pre-
zaduenim ruralnim puanstvom, rtvama demografske eksplozije, gospo-
darskih i monetarnih transformacija, ispravno su shvatili da izobilje jednih u
sebi ukljuuje bijedu drugih, ali izlaz iz drutvene krize uzaludno su traili
u pesimistikom pogledu na svijet, pa su se kao i katari, patareni ili valdenzi
uskoro nali u sukobu s institucionalnom Crkvom i zavrili na marginama
kranstva.
SUMMARY
During the twelfth century on the Croatian coast emerged dualistic he-
retics. They were organized and in this region had two dioceses: Dalmatian
(Ecclesia Dalmatiae, 1167) and Slavonic Church (Ecclesia Sclavoniae, 1200).
Their ideas were ooded with pessimism, with which they endangered not
only church institutions but also the entire established social structure. The
church council in Split (1185) repeated condemnation of Cathars, Patarines,
Poor man of Lyon and other heretics that had been banned at the church
council in Verona (1184). Moreover, the pope Urban III suggested to the
Croatian episcopacy that must not allow organizing of laic fraternities (fra-
ternitatis).
In October 1200 the pope Inocent III reported to Emerik king of Hunga-
ry and Croatia that his vassal the Bosnian ban Kulin gave shelter to a certain
number of Patarines, who had been prosecuted by Bernard the archbishop of
Split and banned from Split and Trogir. Only two years later, the same pope
wrote in the lands of ban Kulin there are many people who are seriously su-
spected and rather notorious because of condemned Cathar heresy.
It seems that the argue was settled on 8th and 30th April 1203 with ne-
gation of the leaders of those, who in Bosnia usurped the name of Christ
(i.e. they named themselves krstjani), and who were elsewhere condemned as
schismatics and Manicheans. In the 30s of the thirteenth century the decrees
against krstjans were repeated. They were mentioned as haeritici in Bosnia, ho-
stes crucixi, haeritici in Slavoniae partibus, and the Church, together with the
civil authorities, tried to suppress them by sending Crusaders and Inquisition
judges there. By the mid thirteenth century Bosnian Catholic bishop had to
relocate his see in akovo (in Slavonia), and thereof leave the Bosnian terri-
tory to krstjans, who will organize a signicant heterodox Church of Bosnia
on the former territory of the Bosnian diocese (13th-15th c.).
BOSANSKO-HUMSKI KRSTJANI
I PRIJENOS REZIDENCIJE BOSANSKIH BISKUPA U AKOVO
13. stoljea izloena nasrtajima heretika. Oito je, to nam potvruju tadanja
zbivanja u Bosni, da je u to vrijeme bila slaba, da bi mogla pruiti jai otpor
prodiranju razbuktanoga krivovjerja. I biskup je bio nedovoljno odluan pa ak
i nedovoljno teoloki i crkveno pripravljen za tu borbu. Ve kod prvog slu-
benog suoenja s krivovjercima na Bilinom Polju primijetio je papinski legat
Ivan de Casamaris da bosanski biskup glagolja, sufragan Dubrovake metro-
polije, nije dovoljno sposoban da se suprotstavi krivovjerju, te je Svetoj Stolici
predloio da u Bosnu postavi latinskoga biskupa. No njegov je prijedlog ostao
neostvaren unato kriarskim pohodima na Bosnu kalokog nadbiskupa, sve
do 1233. godine, kad je Sveta Stolica ozbiljnije zahvatila u bosanski problem,
a novi legat Jakov Pecorari iz Piacenze (185) doveo u Bosnu i dominikance da
se suprotstave krivovjerju.1 to vie, u Bosnu je na poziv pape upao s vojskom
i hrvatski herceg Koloman (1226.-1241) . Tada se i bosanski ban Matej Ni-
noslav obratio papi i zauzeo otriji stav prema krivovjercima. Papa Grgur IX.
(1227.-1241.) tada je zatraio od hrvatskog hercega Kolomana da ublai svoj
stav prema Bosni i banu Ninoslavu.2
I doista, poela je reorganizacija Bosanske biskupije, a glavni inilac u
tome bili su dominikanci. Iz njihovih je redova imenovan latinski biskup Ivan
Teutonac, provincijal ugarskih dominikanaca. Bio je vrlo obrazovan i duhovan.
Takav izbor pokazuje da se jaanju i sreivanju Bosanske biskupije pristupilo
ozbiljno i ispravno, ne silom nego primjernim radom, ponajprije biskupa, a po-
tom njegove redovnike subrae dominikanaca.3 Bosanska biskupija stavljena
je pod direktnu jurisdikciju Svete Stolice, a novi biskup pod zatitu slavonskog
hercega Kolomana, ali pomagao ga je i ban Ninoslav.4
1
J. idak, Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, SNL, Zagreb, 1975., str. 185.
2
Isto, str. 187.
3
J. idak vrlo pohvalno pie o biskupu Ivanu: ovjek koji je volio ivot skroman i ispu-
njen odricanjem i koji nije bio stvoren za borbu u koju je svojim zareenjem za biskupa bio
uvuen. Bio je vrlo obrazovan Oito se ilo za tim da se briga za crkvu u Bosni povjeri
ovjeku koji e, iako je bio stranac, svojim uzornim ivotom znati da predobiva protivnika,
ublaava opreke i olakava muan prijelaz u nove oblike na podruju na kojem su ljudi uvijek
naroito osjetljivi. (Isto, str. 188).
4
Isto, str. 185.
5
Isto, str. 188.
6
Isto, str. 189.
11
D. Mandi, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, Chicago, 1962., str. 160.; usp. i J. idak,
nav. dj., str. 196.
12
Isto, str. 160.
13
Usp. N. Klai, Srednjovjekovna Bosna, Zagreb, 1989., str. 110.-148.
14
A. Gulin, nav. dj., str. 306. On se poziva na A. Theinera, VMSMHI, I., str. 296., br. 419.,
te E. Fermedina, AB, str. 42.
LXV., a Tade Smiiklas objavio ju je u svom Codex diplomaticus, IV., br. 87.,
str. 94.
Nada Klai i povjesniari koji se dre njezinih kriterija, meutim, tu da-
rovnicu dre krivotvorinom.15 Ne bih elio ulaziti u problematiku, je li to
krivotvorina, odnosno je li to povijesna krivotvorina ili samo diplomatika.
Jaroslav idak o njoj misli sasvim drukije: Isprava kralja Bele, znaajna u
mnogom pogledu, predstavlja zapravo rezultat nagodbe. Dok se prije ilo s
Ugarske strane za tim, da se Bosna i politiki i crkveno sasvim podvrgne
Ugarskoj, upravo da postane jednim od njezinih sastavnih dijelova, sada joj je
priznato pravo na politiku egzistenciju uz uvjet da prilike u svojoj crkvi pri-
lagodi onima u Ugarskoj.16 Ante Gulin pak veli: S obzirom da jo uvijek nije
izvrena potpuna diplomatika analiza te isprave, jo se uvijek moe smatrati
autentinom.17
Kralj Bela IV. 1244. godine najprije u cijelosti potvruje darovnicu tada
ve nestalog svoga brata Kolomana: raticamus nihilominus et approba-
mus donationem factam de consensu nostro per predictum Regem Coloma-
num karissimum fratrem nostrum de possessionibus praelibatis . Zatim
svojom kraljevskom voljom i sam daruje spomenute posjede bosanskim bisku-
pima, to e u povijesti bosansko-akovakih biskupa biti vrlo vano. On, na-
ime, nastavlja: in subsidium ecclesie Boznensi cum omnibus pertinenciis
suis, silvis, pascuis, piscinis, aquis ac aliis utilitatibus cum metis et terminis
infrascriptis damus, conferimus et ex certa sciencia donamus perpetuo et irrevoca-
biliter possidendas Venerabili Patri Episcopo Boznensi et ecclesie Boznensi. 18
Darovnicom Bosanska biskupija i biskupi akovo i Bleznu dobivaju kao
svoj posjed. Na ovom e imanju bosansko-akovaki biskupi, kad im akovo
postane stalna rezidencija, imati sigurno boravite, razviti ga u veliko vlaste-
linstvo koje e znaiti bogatstvo za cijelu akovtinu i malo po malo, napose
u 18. i 19. stoljeu, ugraivati ga u crkveni i kulturni ivot Slavonije i Hrvat-
ske.
15
N. Klai, nav. dj., str. 139-144.
16
J. idak, nav. dj., str. 197.
17
A. Gulin, nav. dj., str. 306.
18
D. Mandi, nav. dj., str. 160.-161, b. 229.
19
Isto.
20
A. Theiner, VMSMHI, I, 296.-298.
21
Usp. I. Mauran, nav. dj., str. 113.
22
Usp. F. Herman, Sjedinjenje biskupija bosansko-akovake i srijemske, Zagreb, 1941. (Preti-
sak iz BS, br. 2. i 3., 1941.).
23
I. Mauran, nav. dj., str. 108.-109.
tako i preko Save u Bosni. Bio je prisutan i u Slavoniji i u Bosni. Njegov bora-
vak u akovu jo nije bio stalan.
Ostaje otvoreno pitanje je li Bosanski stolni kaptol, osnovan u Brdu 1238.
godine, odmah preao u akovo ili tek 1293., kad se prvi put spominje u a-
kovu.24 No biskup Ponsa daruje mu imanje Selce u blizini akova, u sklopu
biskupskog vlastelinstva, pa nije nevjerojatno da je i Kaptol doao odmah s
biskupom.25 Kaptol se prvi put spominje u akovu tek 1293. godine. Ubrzo
ga vidimo kako nastupa i kao Locus credibilis. Ve 1330. godine Stolni kaptol
broji ak 13 lanova: lektor Petar, kustos Albert, kantori Dominik i Stjepan,
magistri Andrija, Bene, Ivan, Ivan Mali, Kuzma, Petar i Toma.26 Tako velik
broj kanonika, ak 8 magistara, daje moda naslutiti ne samo da je Stolni
kaptol uvelike razvio svoju sudsko-administrativnu djelatnost, nego da je, po
srednjovjekovnom obiaju, u akovu osnovana i kola.
Kakvom se crkvom biskup sluio u akovu? Povjesniari redom istiu da
je akovo tek villa, odnosno imanje, selo. U najnovije vrijeme u arheolokim
iskopavanjima otkriveno je u samom akovu, na lokalitetu stare upne crkve
Sv. Jurja, danas Svih Svetih, u srednjem vijeku Sv. Lovre, a u vrijeme Turaka
Ibrahim paina damija izgraena u drugoj polovici 16. stoljea, veliko vi-
eslojno groblje (vie od 1000 grobova), a najstariji su grobovi iz poetka 11.
stoljea. Meu ostalim pronaeno je i starohrvatskog nakita, to pokazuje da
je akovo mnogo starije od prvog spomena iz 1239. godine, i svakako vee
od imanja.
U novim arheolokim istraivanjima koja se nastavljaju otkriveno je i sta-
rokransko groblje iz sredine 4. stoljea. Arheolozi kau da je to najvee sta-
rokransko groblje otkriveno u Sjevernoj Hrvatskoj.27
24
Usp. Isto, str. 110.
25
M. Mesi, Graa mojih rasprava u Radu JAZU, Starine, 5,, Zagreb, 1873., str. 115. Ive
Mauran primjeuje da se dolazak Kaptola u akovo 1293. dogodio za biskupa Tome, koji
je inae bio iz Slavonije, pa se moda u njegovo vrijeme ve definitivno mislilo ostati u
akovu. Takvo miljenje zastupa i Stjepan Buerlein u svojoj Graa za povijest akova,
Biskupijski arhiv.
26
T. Smiiklas, nav. dj., X., str. 60.-62.
27
Usp. B. Migotti, Arheoloka graa iz ranokranskog razdoblja u kontinentalnoj Hrvatskoj, u:
Od nepobjedivog sunca do sunca pravde, Arheoloki muzej, Zagreb, 1994., str. 41.-71.
28
Usp. M. Gai, nav. dj., str. 14. Njemu pripisuje i gradnju biskupskog doma.
29
Usp. I. Mauran, nav. dj., str.114.
30
Isto, str. 115
31
M. Perojevi, Stjepan II. Kotromani, u: Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine
od najstarijih vremena do godine 1463., Napredak, Sarajevo, 1942., str. 256-266.
32
Usp. D. Mandi, nav. dj., str. 397.
33
M. Perojevi, nav. dj., str. 289.
34
Isto, str. 310. Perojevi pie: Na dan Zaea B. D. Marije, 8. prosinca 1374., u prisustvu
majke Jelene, brata Vuka, velikaa bosanskih i poslanika susjednih zemalja i gradova oba-
vljeno je vjenanje bana Tvrtka u mjestu sv. Ilija (in villa seu loco Elye, Zenthilie=Ilinci).
Vjenao ga je sam bosanski biskup Petar, nekadanji Tvrtkov protivnik, a sada ljubezni du-
hovni otac. Tvrtko je za uzvrat izdao biskupu darovnicu kojom mu daruje posjed Jelavicu.
Perojevi se ovdje poziva na Vjekoslava Klaia, koji veli da je samo vjenanje obavljeno u
biskupskom sjeditu, a slava nastavljena na spomenutom imanju. No u novije vrijeme neki
misle da je Sv. Ilija Velika Kopanica, u blizini akova, koja i danas ima sv. Iliju zatitnika.
Neki ak misle da je to moralo biti na podruju Bosne, moda u blizini Modrie. Uz ovo
vjenanje usko je povezan poetak akovake ergele konja. Naime, prema Stjepanu Romi-
u, autoru monografije o akovakoj ergeli, ban bi tom prigodom darovao biskupu Petru
10 arapskih kobila i 1 pastuha. Na alost Romi ne pie strogo znanstvenom metodom te
ne donosi navod gdje je taj podatak naao. Najvjerojatnije u rukopisu biskupa Petra Bakia
(1716.-1749.) o stanju Biskupskog vlastelinstva, no rukopis je nestao pa se ne moe provje-
riti.
35
Isto, str. 347. Perojevi ovdje navodi srpskog povjesniara Ilarija Ruvarca.
Zakljuak
Znamo na temelju ega i kad su bosanski biskupi preli u akovo, da su
akovo izgraivali kao biskupsko sjedite bosansko-akovakoga biskupa, da
su bili prisutni i u Bosni ili preko dominikanaca kao dominikanci ili preko
franjevaca kao franjevci i preko svojih samostana u akovu i uskoro a to
36
Isto, str. 356.
37
Usp. K. Draganovi, Katolika crkva u sredovjenoj Bosni, u: Povijest hrvatskih zemalja
Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., I., Sarajevo, 1942., str. 736.
SUMMARY
Since Bosnian krstjani emerged at the end of the 12th century, Bosnian
Catholic bishops lived under constant pressure to ght the heretics. Alone,
they were powerless against the forces of heresy. The bishops were subject to
the Hungarian Church and very much depended on the support from their
Bosnian ruler, Hungarian king and Rome to protect orthodoxy. Due to un-
certain political currents, they were left without the support from their Bo-
snian ruler, at the mercy of the Hungarian king, so they recoiled to a landed
property of akovo in Slavonia rst temporarily then permanently. Yet,
through their entire history they were torn between Hungary, Croatia and
Bosnia. They remained in akovo and became the bishops of Bosnia and
akovo and, eventually, formed the great akovo or Bosnia and Srijem bi-
shopric, which was always very close to Bosnia.
*
Nel corso di questo lavoro far uso delle seguenti sigle:
AA SS = Acta Sanctorum collecta digesta illustrata a Godefrido Henschenio et Daniele Papebrochio
e Societate Iesu, Aprilis III, Parisiis et Romae 1866;
AFP = Archivum Fratrum Praedicatorum;
BOP = Bullarium Ordinis fratrum Praedicatorum, edd. A. Brmond-Th. Ripoll, I, Romae
1729;
DBI = Dizionario Biografico degli Italiani;
MDSD = Monumenta Diplomatica Sancti Dominici, ed. Vl.J. Koudelka, auxil. R.J. Loenertz,
Romae 1966 (Monumenta Ordinis fratrum Praedicatorum Historica, XXV);
MGH = Monumenta Germaniae Historica;
MOPH = Monumenta Ordinis fratrum Praedicatorum Historica, apud Institutum historicum
fratrum Praedicatorum;
PL = Patrologia cursus completus, accurante J.-P. Migne;
Tugwell, Notes 1995 = S. Tugwell, Notes on the life of St. Dominic, AFP, 65 (1995), pp.
5-169;
Tugwell, Notes 1996 = S. Tugwell, Notes on the life of St. Dominic, AFP, 66 (1996), pp.
5-200.
Avendo scoperto che gli abitanti di quella terra erano gi da molto tem-
po eretici, cominci ad essere turbato nel cuore da grande compassione per
un cos grande numero di anime tristemente ingannate. La notte stessa nella
quale cominciarono a soggiornare nella gi ricordata citt [di Tolosa], il sotto-
priore [Domenico] discusse a lungo con passione e con forza e con persuasione
con loste della casa, che era un eretico, e cos, per la mediazione dello Spirito
di Dio, lo ricondusse alla fede, poich questi non pot resistere alla sapienza e
allo Spirito che parlava1.
Lepisodio costituisce una sorta di anticipazione di quanto poco oltre verr
narrato, a proposito del pieno coinvolgimento del vescovo e dellallora sotto-
priore Domenico nella campagna di predicazione nel Narbonese. Nelleco-
nomia di unopera che si presenta come il resoconto de principiis Ordinis,
lincontro con un eretico, e limpressione che la diusione delleresia suscita
nel Fondatore, assumono una valenza fondante. Questo scritto rappresenta
il primo tentativo di organizzazione della memoria delle origini, ad opera di
colui che succeduto a Domenico alla guida dellOrdine: la sua importan-
za nella costruzione dellidentit dei frati Predicatori non deve quindi esse-
re sottovalutata 2. Del resto, anche prescindendo da queste considerazioni, la
stessa vicenda personale di Domenico di Caleruega, per quanto intorno ad
essa si riesca a far luce, mostra limportanza del confronto con i buoni cri-
stiani dualisti nello sviluppo di unesperienza che porter allorganizzazione
dellordo Praedicatorum3.
1
Cuius terre incolas cum deprehendisset iam fuisse dudum hereticos, cepit super illusis tam
innumeris miserabiliter animabus multa cordis compassione turbari. Ipsa nocte vero, qua in
prefata civitate hospitati sunt, supprior ille cum hospite domus heretico multa disputatione
et persuasione fortiter et ferventer agens, dum non posset hereticus resistere sapientie et
spiritui qui loquebatur ad fidem ipsum spiritu dei mediante reduxi (Iordani de Saxonia
Libellus de principiis Ordinis Praedicatorum, ed. H.C. Scheeben, in Monumenta S. P. N. Do-
minici, II, Romae 1935 [MOPH, XVI], pp. 33-34).
2
Riguardo a questi temi si veda lo studio di L. Canetti, Linvenzione della memoria. Il culto
e limmagine di Domenico nella storia dei primi frati Predicatori, Spoleto 1996 (Biblioteca di
Medioevo Latino, 19), in particolare le pp. 155-220: a proposito delle ricerche di Canetti,
si veda infra, nota 40 e testo corrispondente.
3
A questo riguardo, oltre al classico M.-H. Vicaire, Histoire de Saint Dominique, Paris
1982, per il quale faccio riferimento alledizione it. Storia di san Domenico, a c. di V. Ferrua,
Roma 1987 (Tempi e figure, 6), rimando a Tugwell, Notes 1995, pp. 5-169.
Il confronto con gli eretici, e in particolare con i catari, lungi dal costitui-
re un fattore aggiunto e secondario, rappresenta un carattere costitutivo del-
lattivit e dellidentit stessa dellOrdine dei Predicatori, almeno per quegli
anni che vanno dalla predicazione di Domenico no a poco oltre la met del
XIII secolo, quando ormai la diusione delle dottrine dualiste nellEuropa
occidentale si mostra avviata verso un declino irreversibile. Si tratta di un
confronto che si sviluppa lungo le linee di evoluzione e di organizzazione isti-
tuzionale dellOrdine, parallelamente alla progressiva messa a punto da parte
del papato di quegli strumenti istituzionali, propagandistici e dottrinali che
determineranno la crisi del catarismo, socialmente accerchiato, depotenziato
nelle sue novit ideologiche, e virtualmente scontto come ha sottolineato
Grado Merlo prima della stabile sistemazione giuridica dellattivit degli
inquisitores a sede apostolica deputati4.
Lo scopo di questo breve contributo quello di mettere in luce, nellar-
co di questo sviluppo, alcuni snodi particolarmente signicativi, nei quali il
confronto tra Ordine dei Predicatori ed eretici dualisti evidenzia elementi di
novit. A questo ne, ho preso in considerazione il periodo che va dal 21
febbraio 1218, data nella quale la cancelleria di Onorio III emette la lettera
Si personas religiosas, che raccomanda a tutti gli appartenenti allalta gerarchia
ecclesiastica e ai superiori religiosi quelli che per la prima volta vengono de-
niti fratres ordinis Predicatorum5, e la lettera Magna magnalia dell8 agosto
1254, con la quale Innocenzo IV d disposizioni anch ovunque venga cele-
brata la festa di san Pietro Martire, ucciso dai catari lombardi poco pi di due
anni prima6. In questo arco di tempo, lattenzione verr concentrata in parti-
colare sullItalia settentrionale, territorio che come cercher di mostrare si
presenta particolarmente signicativo per il problema in esame.
4
G.G. Merlo, Contro gli eretici. La coercizione allortodossia prima dellInquisizione, Bologna
1996, in partic. pp. 7-8.
5
Si personas religiosas, 11 febbraio 1218, inviata venerabilibus fratribus archiepiscopis et
episcopis et dilectis filiis abbatibus, prioribus et aliis ecclesiarum prelatis; MDSD, n. 86,
pp. 86-87.
6
BOP, I, n. CCCXLIV, pp. 252-253.
1. Fovea hereticorum
Fovea hereticorum: con questa espressione Giacomo da Vitry denisce
la citt di Milano, in una lettera del 12167. Lespressione del vescovo di Acri
divenuta una sorta di topos storiograco8: a prescindere dalla reale consistenza
numerica, la presenza degli eretici dualisti nella pianura padana si deve con-
siderare signicativa, soprattutto dal punto di vista dottrinale9. Nel periodo
preso in esame i catari italiani si riconoscevano in gruppi diversi, tra i quali,
sulla base delle testimonianze coeve, si possono distinguere almeno sei chiese,
che sono identicate mediante un riferimento geograco, ma che devono es-
sere innanzitutto intese come obbedienze gerarchiche e soprattutto dottrinali
diverse10. tuttavia signicativo che non ci giungano molte notizie a proposi-
7
Post hoc vero veni in civitatem quandam, Mediolanensem scilicet, que fovea est heretico-
rum, ubi per aliquot dies mansi et verbum dei in aliquibus locis predicavi. Vix autem inve-
nitur in tota civitate qui resistat hereticis (Lettres de Jacques de Vitry (1160/70-1240), vque
de Saint-Jean-dAcre, par R.B.C. Huygens, Leiden 1960, lettera I, p. 72).
8
Una discussione sulla presenza degli eretici a Milano e nel contado milanese in quel peri-
odo si ha in P. Montanari, Gli eretici, in Milano e la Lombardia in et comunale, secoli XI-
XIII, Milano 1993, pp. 88-91, in partic. pp. 88-89.
9
A questo proposito si vedano le indicazioni contenute nella Summa de Catharis di Raniero
da Piacenza, frate Predicatore, inquisitore, gi membro di spicco della gerarchia catara: F.
Sanjek, Raynerius Sacconi O.P., Summa de Catharis, AFP, 44 (1974), pp. 31-60; in partic.
ivi alle pp. 49-50 si trova lelenco delle chiese catare conosciute da Raniero e la sua stima
della loro consistenza numerica: Primi, scilicet Albanenses, morantur Verone et in pluribus
ciuitatibus Lombardie et sunt numero fere circiter quingenti utriusque sexus. Illi autem de
Concorrezo diffusi sunt fere per totam Lombardiam et sunt utriusque sexus MD et plu-
res. Etiam Baiolenses Mantue, Brixie, Bergami, et in comitatu Mediolani, sed pauci, et in
Romaniola, et sunt CC. Ecclesia de Marchia nihil habent Verone et sunt circiter C. Illi de
Tuscia et de Valle Spolitana fere C. Ecclesia Francie morantur Verone et in Lombardia, et
sunt circiter CL. Ecclesia Tholosana et Albigensis et Carcassonensis cum quibusdam qui
olim fuerint Agennensis ecclesie, que fere destructa est, sunt fere CC. Ecclesia Latinorum
in Constantinopoli fere sunt L. Item ecclesia Sclauonie et Philadelphie et Grecorum, Bul-
garie et Duguuithie omnes simul fere D. O lector, dicere potes secure quod in toto mundo
non sunt Cathari utriusque sexus numero MMMM, et dicta computatio pluries olim facta
est inter eos. Sul significato da attribuire alle cifre riportate da Raniero si vedano le osser-
vazioni di Raoul Manselli, Leresia del male, Napoli 1980, pp. 303-308.
10
Per quanto segue cfr. Manselli, Leresia del male, pp. 219-249.
11
V. Natalini, S. Pietro Parenzo. La leggenda scritta dal maestro Giovanni canonico di Orvieto,
Roma 1936;C. Lansing, Power and Purity: Cathar Heresy in Medieval Italy, Oxford 1998.
12
L. Paolini, Italian Catharism and written culture, in Heresy and Literacy, 1000-1530, ed.
P. Biller and A. Hudson, Cambridge 1994 (Cambridge Studies in Medieval Litterature,
23), pp. 83-103.
13
Le opiniones di Giovanni di Lugio vengono elencate da Raniero da Piacenza nella gi
menzionata Summa de Catharis (Sanjek, Raynerius Sacconi O.P., Summa de Catharis pp. 52-
57); cfr. inoltre la voce Giovanni da Lugio, in DBI, LVI, pp. 75-78; per il Liber de duobus
principiis, oltre al sempre utile Un trait no-manichen du XIIIe sicle, le Liber de duobus
principiis, suivi dun fragment de rituel cathare, pub. par A. Dondaine, Roma 1939, che con-
tiene anche altri testi, si veda la successiva edizione Liber de duobus principiis (Livre des deux
principes), a c di Ch. Thouzellier, Paris 1973. Riguardo a questi temi si veda inoltre Paolini,
Italian Catharism, pp. 95-103.
2. Canonici bononienses
La preparazione dottrinale dei dualisti si deve porre in qualche modo in
relazione causa vel eectus con le caratteristiche dei principali interlocutori
con cui ben presto questi si dovranno confrontare. Il primo insediamento sta-
bile nellItalia settentrionale di quelli che la documentazione papale di quel
periodo identica gi come fratres Predicatores14 si situa a Bologna: secondo
Giordano di Sassonia il primo gruppo raggiunge la citt universitaria anno
Domini MCCXVIII, circa principium15. Gli inizi sono piuttosto dicili;
verso la ne dellanno, tuttavia, a questi primi frati si aggiunge Reginaldo
dOrlans, gi maestro di diritto canonico a Parigi, che d impulso alla predi-
cazione e allorganizzazione logistica della comunit16. Nel marzo 1219 viene
ceduto ai frati il terreno attiguo alla chiesa di San Nicol delle Vigne, lattuale
San Domenico: probabile che attorno a questo periodo la comunit si tra-
sferisca nella sistemazione denitiva, abbandonando liniziale insediamento
presso lospizio di Santa Maria alla Mascarella17. Nel giro di pochi mesi i frati
si stabiliscono in altre citt dellItalia settentrionale: la fondazione di Berga-
mo segue di poco quella del convento di Firenze, dove i Predicatori sono gi
presenti nel gennaio 1219, e precede quelle di Verona e Milano, entrambe do-
cumentate entro il 1220; in breve tempo seguono altri insediamenti, a Brescia,
Faenza, Parma e Genova18.
di qualche anno successiva la prima testimonianza a proposito dei frati
Predicatori che non si debba ad un appartenente allOrdine. Si tratta di un
14
Lettera Gratiarum omnium largitori, 11 febbraio 1218, MDSD, n. 79, 78-79, inviata
dilectis filiis priori et fratribus Sancti Romani praedicatoribus in partibus Tholosani.
15
Iordani de Saxonia Libellus, LV, p. 51 (De fratribus primo missis Bononiam). Rigu-
ardo alla prima presenza dei frati Predicatori a Bologna, oltre a Tugwell, Notes 1995, pp.
53-57, che precisa e discute alcune ipotesi di Vicaire, Storia di san Domenico, pp. 437-441, si
veda G.G. Merlo, Gli inizi dellOrdine dei frati Predicatori. Spunti per una riconsiderazione,
Rivista di storia e letteratura religiosa, 31 (1995), pp. 415-441, in partic. le pp. 428-433.
16
Iordani de Saxonia Libellus, LVIII, pp. 52-53.
17
Il documentocon il quale Petrus Lovelli vende ai frati il terreno attiguo a San Nicol delle
Vigne datato 14 marzo 1219 (MDSD, n. 97, p. 100); cfr. Vicaire, Storia di san Domenico,
p. 487 n. 93.
18
Ivi, pp. 494-495.
19
Ipsi autem [canonici bononienses] ex numero scolarium Bononie causa studii commo-
rantium in unum, Domino inspirante, congregati, Divinarum scripturarum lectiones, uno
eorum docente, singulis diebus audiunt. Que autem diligenter audierint, summi pontificis
auctoritate et sancte Romane ecclesie institutione, Christi fidelibus diebus festis in predi-
catione refundunt, canonicam regulam et salutares regularium observantias predicationis et
doctrine gratia decorantes et predicatorum ordinem canonicorum ordini coniungentes. Hec
igitur dulcis mixtura bonorum multos ad imitandum allicit, provocat et accendit, et diebus
singulis sancta et honesta Christi scolarium congregatio et numero ampliatur et caritate
dilatatur (Iacobi de Vitriaco Historia Occidentalis, ed. J.F. Hinnebush, Fribourg 1972
[Spicilegium Friburgense, 17], pp. 142-143).
20
A riguardo si veda il gi citato Merlo, Gli inizi dellOrdine dei frati Predicatori, pp. 415-
441.
21
MDSD, n. 77, pp. 71-76. Vicaire, Storia di san Domenico, pp. 399-406.
22
Un accenno a questa possibilit si ha gi in Vicaire, Storia di san Domenico, p. 407. Gli
stretti rapporti tra i due sono ben documentati: cfr ibidem, passim basta scorrere le pagine
indicate dallindice alla voce Ugolino. In ogni caso, va sottolineato che Ugolino di Ostia
sottoscrive il documento di conferma della casa di Tolosa del 22 dicembre (cfr. MDSD, p.
75), e dunque in quel periodo si trova presso la corte papale; daltro canto, la presenza di
Domenico in curia fino almeno agli inizi del mese di febbraio si deve ritenere molto proba-
bile, visti i documenti emessi a favore dei fratres Sancti Romani, o in qualche modo ad essi
riconducibili, lultimo dei quali datato 7 febbraio 1217: MDSD, nn. 78-81, pp. 76-81.
23
MDSD, n. 79, pp. 78-79: Sic sicut invicti Christi adlete scuto fidei et galea salutis armati,
non timentes eos qui corpus possunt occidere, verbum Dei quod est penetrabilius omni gla-
dio ancipiti magnanimiter contra fidei exeritis inimicos (ivi, p. 79). Su questo documento:
Vicaire, Storia di san Domenico, pp. 408-413; Tugwell, Notes 1995, pp. 36-37; Vl.J. Kou-
delka, Notes sur le Cartulaire de Saint Dominique, AFP, 28 (1958), pp. 93-100.
emessi dalla cancelleria di Onorio III negli anni successivi sembrano invece
insistere maggiormente su una missione di predicazione pi generica, adata
al nuovo ordo; non mancano lettere con le quali il papa, raccomandando i frati
ad interlocutori parigini, ne sottolinea lo status di studenti24.
24
Lettere Gratum gerimus et acceptum datate a Viterbo il 27 febbraio 1220, inviate uni-
versis magistris et scolaribus Parisius commorantibus e priori et conventui Sancte Marie
de Vineis extra portam Parisiensem (MDSD, n. 115 p. 119; n. 116 p. 120).
25
Dallarenga delle lettere papali Quoniam abundavit: cfr. nota 27 e testo corrisponden-
te.
26
MDSD, nn. 122 e 140, pp. 123-124 e 143.
27
Quoniam abundavit iniquitas et refriguit caritas plurimorum ecce ordinem dilectorum
filiorum fratrum Praedicatorum Dominus suscitavit qui, non quae sua sed quae sunt Christi
quaerentes, tam contra profligandas haereses quam contra pestes alias mortiferas extirpan-
das se dedicarunt evangelizationi verbi Dei in abiectione voluntariae paupertatis (riporto
il testo delledizione data da Tugwell, Notes 1996, pp. 167-168). A proposito di questo
formulario: Vl.J. Koudelka, Notes sur le Cartulaire de Saint Dominique, AFP, 34 (1964), pp.
5-44, in partic. pp. 19; 40-44. Questo formulario verr utilizzato anche in alcuni documenti
della cancelleria di Gregorio IX, destinati ai frati Predicatori: cfr. ivi, pp. 40-44: P.-M. Gy,
Le statut ecclsiologique de lapostolat des Prcheurs et des Mineurs avant la querelle des Mendiants,
Revue des sciences philosophiques et thologiques, 59 (1975), p. 85. Tugwell ritiene che
il documento del 6 maggio 1220 sia stato ispirato dallo stesso cardinale Ugolino, futuro
Gregorio IX (Tugwell, Notes 1996, pp. 31-33).
in Mt 24. Il contesto dal quale il passo tratto (vv. 11-14) mostra la prospetti-
va nella quale lestensore ha voluto porre la predicazione dei frati:
Sorgeranno molti falsi profeti, e inganneranno molti; per il dilagare del-
liniquit, lamore [volg. charitas] di molti si raredder. Ma chi perseverer
no alla ne, sar salvato. Frattanto questo vangelo del regno sar annunziato
[volg. predicabitur] in tutto il mondo, perch ne sia resa testimonianza a
tutte le genti; e allora verr la ne28 .
Nella lettera papale le condizioni che nelle parole di Ges sono al futuro,
previste per limminenza della ne dei tempi, vengono poste al passato: siamo
gi in prossimit della ne; gli eretici sono i falsi profeti, sorti ad ingannare
molti, e i frati Predicatori sono invece coloro che sono chiamati a predicare il
Vangelo a tutte le genti, nellimminenza del Giudizio. Si tratta di un tema che,
qui appena accennato, conoscer una diusione notevole negli anni successivi
alla canonizzazione del Fondatore29. Lapprofondimento di questi aspetti ci
porterebbe lontano dalloggetto del presente contributo: qui baster accennare
che nella prima agiograa domenicana, e pi in generale nella costruzione
dellidentit dellOrdine, Domenico verr dipinto come il nuovo Giovanni
Battista, precursore della seconda parusia, e i suoi frati riprendendo la pa-
rabola in Lc 14,16-24 come quel servo che allora della cena, poco prima del
tramonto, inviato dal padrone di casa ad invitare gli ultimi chiamati a sedere
alla cena del Regno. Un passaggio della Glossa ordinaria, che verr riletto dai
frati in chiave profetica, ssa in maniera ecace questa immagine: Hora
cenae: nis saeculi. In hoc ne mittitur servus, id est ordo praedicatorum30.
28
Et multi pseudoprophetae surgent, et seducent multos. Et quoniam abundavit iniquitas,
refrigescet charitas multorum: qui autem perseveraverit usque in finem, hic salvus erit. Et
praedicabitur hoc Evangelium regni in universo orbe, in testimonium omnibus gentibus: et
tunc veniet consummatio (Mt 24, 11-14).
29
A questo riguardo, e per quanto segue, mi permetto di rimandare a M. Rainini, I Pre-
dicatori dei tempi ultimi. La rielaborazione di un tema escatologico nel costituirsi dellidentit
profetica dellOrdine domenicano, Cristianesimo nella Storia, 23 (2002), pp. 307-343, nel
quale riprendo anche gli spunti di M.-H. Vicaire, Vesperus (ltoile du soir), ou limage de
saint Dominique pour ses frres au XIIIe sicle, in Id., Dominique et ses Prcheurs, Fribourg-Paris
1977 (Studia friburgensia, n. s., 55), pp. 280-304.
30
Vers. 17. Et misit servum. Hora cenae finis saeculi; unde Apostolus: Non scimus in quos
fines saeculorum devenerunt (1Cor 10). In hoc fine mittitur servus, id est ordo praedicatorum
4. Militia promptior34
Tra i testimonia [] super vita, conversatione et transitu beati Domini-
ci raccolti a Bologna nel 1233 in vista della canonizzazione del Fondatore,
celebre la deposizione di Stefano di Spagna, priore della provincia di Lom-
bardia:
Il suddetto teste disse che credeva fermamente che la grazia che era stata
recata in questi tempi ai frati Predicatori in Lombardia e anche nelle altre
province fosse stata recata o anche aumentata per i meriti e le preghiere di
frate Domenico [] come appare per gli eetti nelle citt di Lombardia, nelle
quali una grandissima moltitudine di eretici era stata bruciata, e pi di cento-
mila uomini, che non sapevano se dovessero aderire alla Chiesa romana o agli
eretici, si convertirono di cuore alla fede cattolica della Chiesa romana per le
predicazione dei frati Predicatori35.
Fra Stefano si riferisce agli eventi che caratterizzarono il 1233, lanno del-
33
Tugwell, Notes 1996, pp. 33-46; Vicaire, Storia di san Domenico..., pp. 564-566; V. De
Fraja, Usi politici della profezia gioachimita, in Profeti e profezia. Politica, potere e societ nella
storia del cristianesimo, Annali dellIstituto storico italo-germanico in Trento, 25 (1999),
pp. 375-400, in partic. 390-395.
34
Lespressione si trova nella lettera di canonizzazione di Domenico: adversus infestissi-
mam multitudinem, [dominus Ihesus Christus] militiam adunare voluit promptiorem (Acta
canonizationis sancti Dominici, ed. A. Walz, in Monumenta Historica S.P.N. Dominici, II,
Romae 1935 [MOPH, 16], p. 192).
35
Item dixit predictus testis quod firmiter credit, quod gratia que his temporibus collata est
fratribus predicatoribus in Lombardia et etiam in aliis provinciis, precibus et meritis fratris
Dominici sit collata vel etiam augmentata. Interrogatus quare hoc credit, respondit quod
ab illo tempore, postquam frater Iohannes Vincentius cepit predicare revelationem sibi de
fratre Dominico divinitus factam et vitam et conversationem et ipsius sanctitatem populo
nunciare, et ipse testis cum aliquibus fratribus cepit tractare de translatione corporis predi-
cti fratris Dominici, ex tunc manifeste refulsit et apparuit amplior gratia tam in fratribus,
qui eius vitam et sanctitatem predicabant, quam etiam in populis qui eos audiebant, sicut
patet per effectum in civitatibus Lombardie, in quibus maxima multitudo hereticorum est
combusta, et plusquam centum millia hominum, qui nesciebant utrum ecclesie Romane an
heretici deberent adherere, ad catholicam fidem Romane ecclesie per predicationes fratrum
predicatorum ex corde sunt conversi (Ivi, p. 158).
36
A. Vauchez, Une campagne de pacification en Lombardie autour de 1233, in Religion et
societ dans lOccident medieval Mlanges darchologie et dhistoire, 78 (1966), pp. 503-
549 (ora anche in Id., Ordini mendicanti e societ italiana. XIII-XIV secolo, Milano 1990, pp.
119-161); A. Thompson, Revival Preachers and Politics in Thirteen-Century Italy. The Great
Devotion of 1233, Oxford 1992 (trad. it. Predicatori e politica nellItalia del XIII secolo. La
grande devozione del 1233, Milano 1996 [Fonti e ricerche, 9]); V. Fumagalli, In margine
allAlleluia del 1233, Bullettino dellIstituto Storico Italiano per il Medioevo e Archivio
Muratoriano, 80 (1968), pp. 257-272 (ora anche in Id., Uomini e paesaggi medioevali, Bolo-
gna 1989, pp. 143-159).
37
Per quanto segue faccio riferimento soprattutto a Merlo, Contro gli eretici; in particolare,
Id., Militare per Cristo contro gli eretici, ivi, pp. 11-49.
38
Ivi, pp. 20-34; Merlo, La santit antiereticale di frate Antonio da Padova, in Id., Contro
gli eretici pp. 75-97.
39
Merlo, Militare per Cristo, pp. 26-34.
40
L. Canetti, Linvenzione della memoria. Il culto e limmagine di Domenico nella storia dei
primi frati Predicatori, Spoleto 1996 (Biblioteca di Medioevo Latino, 19); si veda inoltre
Id., Intorno allidolo delle origini: la storia dei primi frati Predicatori, Quaderni di storia reli-
giosa, 3 (1996), pp. 9-51.
41
Varrebbe la pena di considerare le ipotesi di Canetti, sorrette da un notevole sforzo docu-
mentativo, in maniera seria e dettagliata. Qui accenno solo al fatto che lidea di una pro-
gressiva costruzione dellimmagine di una santit fondatrice (Canetti, Intorno allidolo
delle origini, p. 14) deve comunque fare i conti con linnegabile peso istituzionale di Dome-
nico: il crollo nella produzione di documenti papali a favore dellOrdo Praedicatorum dopo
la sua morte (6 agosto 1221) e fino allelezione di Gregorio IX Ugolino dei Conti, il cui
ruolo nelle prime vicende dellOrdine, accennato sopra, andrebbe a mio parere approfondito
depone a favore di un immagine di Domenico quale sia stata nei suoi tratti psicologici:
a questo riguardo di interesse relativo tuttaltro che marginale, e dunque non cos facil-
mente passibile di una invenzione ad hoc. Cfr. le note sulla documentazione papale a favore
dellOrdine in Gy, Le statut ecclsiologique, p. 85.
42
Merlo, Militare per Cristo, pp. 34-46.
a seconda dei contesti: non solo non si hanno documenti che comprovino un
ruolo attivo di Pietro da Verona il futuro san Pietro Martire , ma addirit-
tura incerto se si debba pensare a una struttura istituzionale denita per quei
catholice dei defensores per Mediolanensem civitatem et diocesim constitu-
ti ai quali si rivolge Gregorio IX con la lettera Sicut egressis del 10 dicembre
123343. invece attestato il ruolo attivo dei frati Predicatori quali referenti per
i milites Iesu Christi di Parma: con la lettera Experimentis del 18 maggio 1235
lo stesso Gregorio IX incarica Giordano di Sassonia, Maestro dellOrdine,
della loro formazione religiosa, ricordando gli stretti rapporti che n dalle
origini questo raggruppamento militare aveva tenuto con i frati Predicatori44.
Inne, a cavallo di questi anni si hanno le prime testimonianze dellatti-
vit di inquisitores a sede apostolica deputati: tra coloro che vengono incaricati
direttamente dalla sede apostolica dellucio dapprima di ricercare, e in se-
guito di giudicare gli eretici, i frati mendicanti e i frati Predicatori in parti-
colare assumeranno un ruolo di primo piano45. A questo riguardo, tuttavia,
va sottolineato che il sorgere dellistituto dellinquisizione, lungi dallessere
sostenuto da una normativa subito chiara e denita, avviene piuttosto a ten-
toni, attraverso una prassi sperimentale46. In questa evoluzione, dapprima i
frati si aancano a vescovi e legati, che svolgono il ruolo di giudici ordinari o
straordinari nei processi contro gli eretici47; sembra essere questo il caso testi-
43
Ivi, p. 43-46; G.G. Meersseman, tudes sur les anciennes confrries dominicaines. II. Les
Confrries de Saint Pierre Martyr, AFP, 21 (1951), pp. 51-196, ora in Id., Ordo fraternitatis.
Confraternite e piet dei laici nel medioevo, II, Roma, 1977, pp. 754-920, in partic. pp. 754-
775.
44
Merlo, Militare per Cristo, pp. 41-42.
45
A questo proposito si dovr fare riferimento principalmente ai contributi contenuti nel
volume che raccoglie gli Atti del Colloquio sullInquisizione e lOrdine dei Predicatori, te-
nutosi alla Pontificia Universit San Tommaso dAquino, Roma, 23-25 febbraio 2002, che
al momento in cui scrivo per ancora in corso di stampa.
46
Lespressione di O. Guyotjeannin, Inquisizione (Medioevo), in Dizionario storico del
papato, dir. Ph. Levillain, Milano 1996, pp. 810-814, in partic. 810; cfr. L. Paolini, Papato,
inquisizione, frati, in Il papato duecentesco e gli ordini mendicanti, Atti del XXV Convegno
internazionale della S.I.S.F.. Assisi, 13-14 febbraio 1998, Spoleto 1998, pp. 179-204, in
partic. 183.
47
Paolini, Papato, inquisizione, frati, pp. 183-185.
moniato da un atto del comune di Milano del 13 gennaio 1228, con il quale
si istituisce una commissione formata da dodici laici, due frati Predicatori e
due Minori, con il compito di individuare e arrestare gli eretici48. In seguito,
ai frati viene adato personalmente, dalla sede apostolica, il compito di mis-
sioni inquisitoriali in territori nei quali la presenza di eretici particolarmente
rilevante: ad essi inoltre conferita la facolt di scomunicare, no ad allora
riservata a vescovi e legati. La prima testimonianza in questo senso si ha con
la lettera Ille humani generis del 22 novembre 1231, indirizzata da Gregorio IX
a Burcardo e Teodorico, frati Predicatori di Regensburg49. Sebbene in questo
documento, come nei successivi esemplati su questo, non si faccia menzio-
ne della facolt di emettere sentenze denitive contro gli accusati deresia,
siamo tuttavia indotti a pensare che una funzione di questo genere fosse di
fatto esercitata dai frati, cos come si pu si pu intuire almeno per quanto
riguarda lambito tedesco dal Mandatum de haereticis teutonicis persequendis,
con il quale nel marzo 1232 Federico II prendeva sotto la sua protezione i frati
Predicatori inviati dal papa ad haereticos iudicandos50.
Per quanto riguarda lambito italiano, per lanno 1233 abbiamo una testi-
monianza importante riguardo allattivit di Pietro da Verona: un atto del co-
mune di Milano del 16 settembre di quellanno testimonia lazione del Predi-
catore al ne di far inserire fra gli statuti del comune di Milano la legislazione
imperiale e papale contro gli eretici51. Tra le pene previste, tuttavia, non gura
quella capitale, mediante il rogo, stabilita dalla Constitutio contra haereti-
cos Lombardiae emanata da Federico II nel marzo 1224, che Gregorio IX
aveva fatto trascrivere nel suo registro nel febbraio 1231 due anni e mez-
48
Meersseman, Ordo fraternitatis, pp. 819-820.
49
Paolini, Papato, inquisizione, frati, pp. 185-186; il testo del documento si trova in Texte
zur Inquisition, hrsg. von K.-V. Selge, Gtersloh 1967, pp. 46-47.
50
Paolini, Papato, inquisizione, frati, p. 186; cfr. G.G. Merlo, Federico II, gli eretici, i frati,
in Id., Contro gli eretici, pp. 99-123, in partic p. 117; il testo del documento si trova in Texte
zur Inquisition, pp. 37-40.
51
A riguardo mi permetto di rinviare a M. Rainini, Osservazioni a proposito di alcuni docu-
menti relativi a Pietro da Verona, in San Pietro Martire da Verona domenicano (1200 ca.-1252),
Atti del Convengno Storico nel 750 anniversario della morte. Milano, 24-26 ottobre 2002,
in corso di stampa.
52
In proposito: A. Paravicini Bagliani, Il trono di Pietro. Luniversalit del papato da Ales-
sandro III a Bonifacio VIII, Roma 1996, pp. 130-131. Il testo della Constitutio contra hae-
reticos Lombardiae si trova in MGH Leges, Sectio IV/II, pp. 126-127.
53
Memoriae mediolanenses, ed. P. Jaff, in MGH, Scriptores, XVIII, p. 402.
54
Montanari, Gli eretici, p. 91; la lapide ancora oggi leggibile.
55
Cfr. supra, nota 35 e testo corrispondente.
56
Paolini, Papato, inquisizione, frati, pp. 186-187.
57
Paravicini Bagliani, Il trono di Pietro, p. 131.
58
Dalla Vita di Pietro Martire di Tommaso Agni da Lentini: cfr. infra, nota 72.
ventanni attivo nella lotta contro gli eretici, viene ucciso a colpi di falcastrum
una sorta di roncola sulla strada tra Como e Milano59. I due sicari sono
pagati dai buoni cristiani dualisti lombardi: il complotto coinvolge anche
Stefano, della famiglia Confalonieri, appartenente allaristocrazia milanese60.
Innocenzo IV canonizza san Pietro Martire in tempi insolitamente brevi: la
lettera Magnis et crebris, con la quale fra Pietro viene annoverato nel catalogo
dei santi, di meno di un anno successiva 24 marzo 1253, datata a Perugia61.
In essa possibile trovare un riferimento che, alla luce degli avvenimenti suc-
cessivi alluccisione del frate Predicatore, si rivela signicativo: nel tessere le
lodi del Martire, lestensore unisce al coro di ci che esalta Pietro, nobile
guerriero, anche lo strumento dellassassinio: grida a gran voce la stessa spa-
da omicida62. Una lettera di fra Giovanni Colonna, priore della provincia
Romana, inviata ai confratelli di Saint-Jacques a Parigi pochi giorni prima
della canonizzazione datata 19 marzo 1253 , permette a mio avviso di
fare luce su questo particolare63. Giovanni, nel raccontare gli ultimi istanti di
59
Sulla figura e la vicenda di Pietro da Verona, oltre agli atti del Congresso San Pietro
Martire da Verona, in corso di stampa, rimando a A. Dondaine, Saint Pierre Martyr. tu-
des, AFP, 23 (1953), pp. 66-172; G.G. Meersseman, Ordo fraternitatis, pp. 754-920; G.G.
Merlo, Pietro da Verona - san Pietro martire, in Culto dei santi, istituzioni e classi sociali in et
preindustriale, a.c. S. Boesch Gajano-L. Sebastiani, LAquila-Roma, 1984, pp. 471-488; a
questi si aggiunga lo studio di Markus Schrer, Die Findung des Heiligen. Dominikus von
Guzmn und Petrus Martyr als Figuren zwischen Topik und Singularitt, in Das Eigene und das
Ganze. Zum Individuellen im mittelalterlichen Religiosentum, hgg. G. Melville u. M. Schrer,
Mnster 2002 (Vita regularis, 16), pp. 339-379.
60
Cfr infra, nota 68.
61
Magnum Bullarium Romanum, III, Augusta Taurinorum 1858, pp. 562-566. La lettera si
trova anche in BOP, I, n. CCXCVII, pp. 228-230, dove per datata 25 marzo, seguendo
il testo ivi riportato, VIII kal. aprilis.
62
Ecce de instanti et moderno fidei pugile nova gaudia prodeunt, triumphalia signa note-
scunt, vox fusi sanguinis intonat, inclyti martyris tuba clangit, terra non silet sudans asper-
sione cruoris, resonat regio nobili praedita bellatore, ipsemetque gladius parricida procla-
mat (Magnum Bullarium Romanum, III, p. 562).
63
Il documento leggibile in Documents sur saint Pierre Martyr, in Anne Dominicaine, ou
vies des saints, des bienheureux, des martyrs et des autres personnes illustres ou recommandables par
leur pit, de lun et de lautre sexe, de lOrdre des frres Prcheurs distribues suivant les jours de
lanne. Nouvelle dition, Avril t. II, Lyon 1889, pp. 908-910. Su Giovanni Colonna si veda
la voce di N. Kamp, Colonna (de Columpna, de Columnis), Giovanni, in DBI, XXVII, Roma
1982, pp. 328-331.
64
Referente dicto fratre Dominico, qui post septem susceptos ictus diebus quatuor super-
vixit, et, ut asseruit unus illorum satellitis [sic; scil. satellitum], qui propter multa miracula
que per eum [Petrum] Dominus effecit veritatis semitas est aggressus (Anne Dominicaine,
Avril t. II, p. 909).
65
La lettera si pu leggere nello stesso volume dell Anne Dominicaine: Cum autem in
quodam menticulo [sic] burgo per duo miliaria essent longe, duo conductitii pretii, id est,
ministri Satane latitabant; qui fratres videntes a longe de ipsorum nece colloquium habue-
runt: sed unus illorum poenitentia ductus, horrens tanto sceleri consentire, ab altero rece-
dens versus predictum burgum cursu celeri properabat, et habens obvios alios duos fratres
totum iniquum consilium cum lacrymis propalavit (Anne Dominicaine, Avril t. II, p. 902).
Il sicario pentito deve essere Albertino Porro, dal momento che luccisore di Pietro, del quale
le fonti convergono nel narrare anche la cattura e la successiva fuga, indicato dal verbale del
processo ai mandanti come Carinus de Balsamo: Post hoc autem, ego [Manfredus diaco-
nus] misi pro homine facere deberet hoc maleficium, scilicet pro Carino de Balsamo, et in-
vitavi eum ad hoc faciendum pro tanta pecunia: et respondit, sic; sed dixit non auderet facere
solus, et cum acciperet alium secum nominavit Albertinum Porrum de Lentate, qui dicitur
magnificus. [] Venit simul Cumas ad nos praedictus Carinus, et dixit; quod Albertinus
Porrus voluerat venire Cumas, sed remanserat in partibus suis, quia magis ibi securns [sic;
scil. securus] erat ad illud negotium peragendum. [] Contraximus autem ibi moram tribus
diebus et ibat Carinus omni die ad domum fratrum Predicatorum ut quereret de recessu fra-
tris Petri et sabbato post Pascha, cum inde venisset, nunciavit nobis, quod illo mane reces-
serat frater Petrus, et requirebat a me ipse Carinus equum meumm ut prosequeretur eum, et
ego nolui dare ei, ne cognosceretur; et sic pedes recessit a nobis velociter pro se sequuturus,
et perempturus dictum fratrem Petrum, qui occisus fuit, et dedit sibi duo vulnera in capite et
in humeris. [] Denique post evasione dicti Carini de carcere communis Mediolani (J.S.
Villa, Processo per luccisione di S. Pietro Martire, Archivio Storico Lombardo, 4 [1877],
pp. 790-790: 792-793); Mortem autem homicide graviter portantes, heretici Potestatem, ut
creditur, pecunia corrumperunt et sic dimissus est dignus morte (Anne Dominicaine, Avril
t. II, p. 903). Cfr. Dondaine, Saint Pierre Martyr, pp. 99-100.
Balsamo, che secondo una tradizione pi tarda si convert poco dopo i fatti e
prese labito dei Predicatori, per morire poi in odore di santit66. I documenti
a disposizione non ci permettono di stabilire con sicurezza se il sicario pen-
tito sia davvero entrato nellOrdine nel quale militava la sua vittima: certo,
tuttavia, che ci furono altri catari che in quel periodo abiurarono il dualismo
per prendere labito dei frati Predicatori. Tra questi troviamo anche Raniero
da Piacenza, olim haeresiarca come scrive egli stesso67 , che i congiurati
avevano deciso di uccidere insieme a fra Pietro: proprio Raniero ad istruire
il processo nei confronti dei mandanti, del quale ci giunta la trascrizione
di alcuni interrogatori68. Da questo documento veniamo a sapere che dopo
lassassinio di Pietro un altro esponente di rilievo dei dualisti, probabilmente
della chiesa di Concorezzo, si convert ed entr nellOrdine: si tratta Daniele
da Giussano, che era al corrente del complotto, e dal quale gli altri congiurati
temevano una delazione69.Galvano Fiamma, che scrive verso la met del XIV
66
Il fuggitivo, secondo quanto riporta il milanese Tristano Calco, che scrive sul finire del
XV secolo, avrebbe raggiunto Forl, dove, pentito, sarebbe entrato tra i Predicatori per mo-
rirvi odore di santit: Tristani Calchi Mediolanensis Historiae Patriae libri XX, Medio-
lani, 1628, p. 319. Una notizia simile sarebbe fornita da Serafino Razzio, priore del convento
di Forl nel XVII secolo: cfr AA SS, Aprilis III, p. 689.
67
Ego frater Rainerius, olim heresiarcha, nunc Dei gratia sacerdos in ordine Predicato-
rum licet indignus. [] Praetera dico indubitanter quod in annis XVII, quibus conuersatus
sum cum eis [Catharis] []. Nazarius uero quondam eorum [Catharorum] episcopus et
antiquissimus coram me et multis alii dixit (Sanjek, Raynerius Sacconi O.P., Summa de
Catharis pp.44; 45; 58)
68
Anno domini 1252 die secunda septembris, in domo Sancti Eustorgij Mediolani presen-
tibus fratribus Raynerio de Palcentia et Daniele ordinis fratrum Predicatorum Inquisitori-
bus constitutis, auctoritate domini Innocentij Papae IV super negotio isto. [] In primis
ipse Manfredus dixit. Cum ego essem in platea nostra de Glussiano in hebdomada Sancti
Spiritus venit illuc Stephanus Confalonerius de Aliate, et invitavit me ad hortum ibi, et
cum essemus simul caepit mihi dicere talia verba. Ego venio de Mediolano; et credentes de
Mediolano convenerunt inter se, et dixerunt mihi, quod volunt facere occidi fratrem Petrum
de Verona. [] Eamus ad Jacobum de la Clusa, de porta Jovis []. Mille libras se habere
dicebat et addidit se velle aliam tantam pecuniam portare Papiae ut faceret ibi occidi fratrem
Raynerium (Villa, Processo per luccisione di S. Pietro Martire, pp. 791-792).
69
Item si predictus Jacobus secum habuit aliqua verba de factis istis. Respondit: sic haberi,
post introitum fratris Danielis de Glussiano ad ordinem fratrum predicatorum quesivit a
me, et a predicto Facio idem Jacobus cum pavore; si dictus Daniel aliquod inde sciret. Cui
secolo, ma che prese labito gi nel 1298, ci informa che Daniele fu indotto
ad entrare nellOrdine dal fratello, gi frate Predicatore: non dato sapere se
anche questi fosse originariamente un cataro; dati gli stretti vincoli familiari,
non tuttavia da escludere70. Inoltre, nel verbale del processo per luccisione di
Pietro compare anche un Millano da Cambiago che, essendo tra gli interroga-
ti, e venendo indicato come nuper ingressus nellOrdine, dobbiamo ritenere
essere un altro eretico convertito71. Lo stesso Tommaso Agni da Lentini, pri-
mo agiografo del nuovo Martire, scrive che dopo la morte di Pietro entrarono
nellOrdine molti eresiarchi pessimi e famosi72.
diximus, sic, et ipse nobis dixit. Creditis quod accusabit nos? et nos respondimus, non cre-
dimus (ivi, p. 793). Cfr. A. Dondaine, La hirarchie cathare en Italie, AFP, 20 (1950), pp.
234-305, in partic. pp. 292-293.
70
Anno Domini 1253. [] Isto in tempore fuit in conventu quidam fr. Jacobus de Gluxia-
no, vir per omnia sanctus, licet grossus et parum litteratus, qui erat frater carnalis domini
Danielis de Gluxiano, episcopi hereticorum, qui ipsum fratrem suum ad veram fidem con-
vertit et ut intraret ordinem fratrum predicatorum induxit. Hic fr. Daniel fuit vir pulcerimus
corpore verbis et scientia prefulgidus. Qui cum cognosceret hereticorum facta et versutias,
factus est inquisitor in diocesi Brixiensi (G. Odetto, La cronaca maggiore dellOrdine dome-
nicano di Galvano Fiamma. Frammenti, AFP, 10 [1940], pp. 297-373 : 339); come risulta pi
chiaro da un altro passaggio, il primo fratello ad entrare nellOrdine fu Giacomo: Hic fra-
trem carnalem habuit hereticorum episcopum, qui Dominus Daniel dicebatur. Hunc totis
viribus ad catholicam fidem reducere conabatur (ivi, p. 356). Galvano nacque nel 1283,
e prese labito il 27 aprile 1298: scrisse la sua Chronica maior ordinis fratrum Praedicatorum
probabilmente dopo il 1344 (ivi, pp. 298-299; 311-313).
71
Millano de Cabiago ad ipsum ordinem [Predicatorum] nuper ingressus: Manfredus dia-
conus et Facius, qui dicuntur de Glussiano a praedictis Inquisitoribus requisiti dicere verita-
tem sub debito iuramento ((Villa, Processo per luccisione di S. Pietro Martire, p. 791).
72
Christus per passionem multos ad fidem adduxit, Petrus per mortem multos ad haereti-
corum convertit. Quamvis autem pugil egregius dogma pestiferum pluirimum eradicasset
in vita, post mortem tamen, ejus intercedentibus meritis et crebris miraculis coruscantibus,
fuit adeo extirpatum, ut quam plurimi errorem suum relinquerunt, et ad sanctae gremium
Ecclesiae convolarent: ita ut Mediolanensis civitas et ejusdem comitatus, ubi tot haeretico-
rum conventicula residebant, adeo sit purgata, ut expulsis aliis, aliisque ad fidem conver-
sis, nullus auderet ibidem aliquatenus apparere. Plures etiam ex hiis, haeresiarchae pessimi
et famosi, Ordinem Praedicatorum ingressi, haereticos et fautores eorum mirabili fervore
pesecuti sunt (Vita sancti Petri Martyris scripta per Thomam de Lentino aucta ab Ambrogio
Taegio, in AA SS, Aprilis III, p. 706).
73
A riguardo si vedano le riflessioni di Manselli, Leresia del male, pp. 242-243.
74
Quod quamplurimi heretici, eorumque credentes, ipsius Fidei tot, et tantorum ostensio-
ne signorum, agnita veritate, ad illius lumen de suorum errorum tenebris propere redierunt
(BOP, n. CCCXLIV, pp. 252-253 : 253).
75
Ex parentibus haereticis originem traxit (Vita sancti Petri Martyris, p. 695).
76
Puer igitur, domi annis puerilibus jam excursis, missus est Bononiam ad studendum [].
Et ad religionis refugium confugiens, mundum cum flore decidenti, parentes cum errore
perimenti despiciens, mundus ipse Praedicatorum ordinem sub B. Dominico (ut in Vitis
Fratrum scribitur) est ingressus (ivi, p. 696).
per usare le parole che lagiografo pone sulla bocca del futuro Martire far
contro gli eretici pi da morto di quanto abbia fatto da vivo 77.
RIASSUNTO
Fin dai primi documenti emessi dalla curia papale a favore dellOrdine dei
Predicatori, e ancora prima, n dalla prima predicazione di Domenico di Ca-
leruega nel Narbonese, emerge con chiarezza come il confronto con gli eretici
dualisti costituisca un punto fondante dellattivit e dellidentit stessa dei frati
Predicatori. Questo confronto, nei quasi trentanni che passano tra la conferma
della prima fondazione domenicana di Tolosa da parte di Onorio III e la ne
del ponticato di Innocenzo IV, mostra unevoluzione, che accompagna il de-
cisivo sviluppo degli strumenti giuridici e ideologici attraverso i quali il papato
giunger, poco oltre la met del XIII secolo, ad un sostanziale controllo del fe-
nomeno delleresia dualista. Il punto di osservazione scelto per vericare questo
percorso lItalia settentrionale, territorio nel quale si riconoscono numerosi
centri di primissimo piano dei dualisti catari, molti dei quali rifugiatisi nella
pianura Padana allindomani delle azioni militari contro lAlbigese, a cavallo
del primo decennio del XIII secolo; daltro canto, proprio lItalia settentrionale
in particolare Bologna rappresenta, insieme a Parigi, il polo principale dello
sviluppo dellOrdine dei Predicatori. Nel periodo considerato vengono messe
in luce tre momenti principali: ad una prima fase nella quale laccento posto
sullattivit di predicazione, segue quella che vede i frati assumere lincarico di
inquisitores a sede apostolica deputati, nelle procedure in via di denizione di qu-
esto nuovo istituto antiereticale; inne, soprattutto allindomani delluccisione
di fra Pietro da Verona e della sua canonizzazione, il papato sembra proporre
un nuovo modello di santit, nel quale una componente fondamentale rap-
presentata dal tipo delleretico convertitosi ed entrato a far parte dellOrdine
dei Predicatori.
77
Sed [haeretici] agant, inquit, quid voluerint, plus quam vivus fecerim, mortuus faciam
contra eos (ivi, 705). Tommaso Agni da Lentini fa pronunciare a Pietro queste parole quat-
tordici giorni prima di morire, davanti alla folla dei milanesi riuniti per la domenica delle
Palme.
Uvod
Dominikanci su od svoga nastanka nerazdruivo vezani uz ideal povratka
evaneoskom nainu ivota. Kako stoji u temeljnoj konstituciji Reda, on je
ustanovljen posebno za propovijedanje i spasavanje dua1, pa na neki nain,
uz Dominika de Guzmana i biskupa Diega iz Ozme, s kojim Dominik putuje
i zapoinje propovijedanje u junoj Francuskoj, krivovjerce moemo drati
najzaslunijima to dominikanski red uope postoji.2
Nije, stoga, udno, da niti bosansko-humski krstjani, nisu ostali izvan
podruja interesa dominikanaca.
Jedni se baziraju na tvrdnji da Rim nikada nije izrekao osudu nad Bo-
snom radi hereze3, a drugi dre da je nije niti trebao izrei jer se bosanske
krstjane nikada nije dralo posebnom herezom, nego tek jednim ogrankom
novomanihejskog nauka. Budui da je taj nauk osuen na III. Lateranskom
saboru 1179., Veronskom 1184. i IV. Lateranskom 1215. godine, time je osu-
en i nauk Crkve bosanske.4
ini se da je govor o odnosu dominikanaca prema bosansko-humskim
krstjanima uzrokovan upravo takvom nedeniranou stavova.
1
Prolog prvobitnih konstitucija Reda propovjednika.
2
Usp. Jordan Saski, Poeci Reda propovjednika, Zagreb, 2000., str. 22.
3
M. PERVAN, Prilog rjeenju problema bosanske crkve ili bogumila u Bosni, Dobri pa-
stir, 7./1955., str. 95.-102.
4
Usp. D. MANDI, Bogomilska crkva bosanskih krstjana, Chicago, 1962., str. 36.-37.
5
Usp. Moneta iz Cremone, Protiv katara i valdenza, u: F. ANJEK, Bosansko-humski
krstjani u povijesnim vrelima (13.-15.), Zagreb, 2003., str. 130.-131.
6
Rajner Sacconi, Suma o katarima i leonistima u: F. ANJEK, nav. dj., str. 132.-133.
7
Anselmo Aleksandrijski, Rasprava o krivovjercima u: F. ANJEK, nav. dj., str. 136.-
139.
8
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15.), Zagreb, 2003., str.
154.
9
Usp. F. ANJEK, nav. dj., str. 155.-156.
10
Isto, str. 153.-165.
11
Pavao Dalmatinac, Rasprava izmeu rimokatolika i bosanskog patarena, u: F. ANJEK,
nav. dj., str. 166.-233.
12
Papa Grgur IX. prioru dominikanaca iz Trevisa, u: F. ANJEK, nav. dj., str. 94.-95.
13
Ivan Torquemada, Objanjenje vjerskih istina Rimokatolike crkve za obavijest o mani-
hejcima Bosanskoga Kraljevstva, u: F. ANJEK, nav. dj., str. 294.-299.
14
Ivan Torquemada, Odbacivanja trideset osam lanaka koje dre krivovjerci husiti iz Mol-
davije, u: F. ANJEK, nav. dj., str. 300.-305.
15
Knjiga konstitucija i naredbi brae Reda propovjednika, br. 76.
16
Prolog prvobitnih konstitucija Reda propovjednika.
17
Usp. A. WALZ, Compendium histoirae O. P., Roma, 1948., str. 145.-146.
18
Usp. F. ANJEK, Kranstvo na hrvatskom prosoru. Pregled religiozne povijesti Hrvata (7-
20 st.), Zagreb, 1996., str. 218.; A. ZANINOVI, Pogled na apostolsko znanstveni rad
Dominikanaca u hrvatskim zemljama, Bogoslovska smotra, VIII. (1917.), br. 3., str. 265.-
266.
19
S. KRASI, Djelovanje dominikanaca u srednjem vijeku, Kranstvo srednjovjekovne
Bosne, Radovi simpozija povodom 9 stoljea spominjanja Bosanske biskupije (1089-1989),
Sarajevo,, 1991., str. 180.
20
A. ZANINOVI, nav. dj., str. 264.-265.
21
S. JALIMAM, Djelatnost dominikanaca u srednjevjekovnoj Bosni, Tuzla, 1999., str. 48.
22
T. SMIIKLAS, Codex diplomaticum regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, III., Za-
greb, 1905., str. 389.-390., br. 337.
23
Isto, str. 388., br. 335.
24
Vetera monumenta legislativa Sacri Ordinis Praedicatorum ex saeculo a nativitate Christi
tercio decimo, Ordinis primo, Analecta Ordinis Praedicatorum, Romae, 1896., str. 642.,
prema S. KRASI, nav. dj., str. 231.
25
Petar iz Bodroga, Kratki pregled o poecima Ugarske dominikanske provincije, u: F.
ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15.), Zagreb, 2003., str. 134.-
135.
26
D. MANDI, Bogomilska crkva bosanskih krstjana, Chicago, 1962., str. 152.
27
S. KRASI, nav. dj., str. 183.
28
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15.), Zagreb, 2003., str.
92.-93.
29
S. KRASI, nav. dj., str. 183.
30
Usp. S. KRASI, nav. dj., str. 184.
31
F. ANJEK, nav. dj., str. 92.-93.
32
T. SMIIKLAS, CD, III., str. 418., br. 363.
33
Isto, str. 419., br. 364.
34
Isto, str. 418., br. 363.
35
Isto, str. 443., br. 385.
36
Papa Grgur IX. Ivanu iz Wildeshausena, u: F. ANJEK, nav. dj., str. 96.-99.
37
Isto.
pinu pismu Beli IV. od 20. svibnja 1237. Ivan se ve spominje kao nekadanji
bosanski biskup.38
Ne zadravajui se na analizi Kolomanovih vojni, bitno je naglasiti da su
one nanijele veliku tetu dominikanskoj djelatnosti.
Budui da su dolazili iz Ugarske provincije, u Bosni su, po svemu sudei,
dominikance gledali kao dio protubosanskih snaga, a ni oni sami nisu uma-
knuli toj zamci.
Ve spomenuti Petar iz Bodroga ne skriva da su mnogi krivovjerci koji
se nisu obratili putem dominikanskog propovijedanja bili predani svjetovnoj
Kolomanovoj vlasti te spaljeni na lomaama.39
Zbog njihove povezanosti s Kolomanovim kriarima, borba za bosansku
autonomiju ujedno je znaila i borbu protiv dominikanaca.
ini nam se da u tom kontekstu moemo razumjeti i dominikanske sa-
mostane, koje su prema Petru iz Bodroga krivovjerci spalili, a jednako tako i
dominikansku tradiciju o tridesetdvojici brae koji su pretrpjeli muenitvo u
Bosni.40
Kolomanovim vojnama i naputanjem biskupske slube Ivana iz Wilde-
shausena zavrava se prvi dio dominikanskoga djelovanja u Bosni, koje je bilo
iskljuivo propovjednikoga tipa.
Ne vidimo drugog razloga zato bi papa Grgur IX. 7. prosinca 1239. pisao
provincijalu ugarskih dominikanaca da nakon to su u zemlji Bosni iskorije-
njena krivovjerja i poele se iriti niti katolike vjere ... odredi nekoliko brae
... snanih na djelu i rijei da bi propovijedali evanelje i obavljali liturgijske
ine.41
Jednako tako, zabrinut novonastalim prilikama u Bosni, on 26. travnja
1238. pie nekadanjem provincijalu Ugarske dominikanske provincije Teo-
doriku, koji je u to vrijeme bio misionarski biskup meu Kumanima u dana-
38
S. KRASI, nav. dj., str. 188.
39
Petar iz Bodroga, Kratki pregled o poecima Ugarske dominikanske provincije, u: F.
ANJEK, nav. dj., str. 134.-135.
40
R. J. LOENERTZ, Un catalogue de martyrs dominicains, Archivum Fratrum Praedica-
torum, vol. XIX., Romae, 1949., str. 275.-279.
41
Grgur IX provincijalu ugarskih dominikanaca, u: F. ANJEK, nav. dj., str. 100.-101.
42
S. KRASI, nav. dj., str. 188.
43
T. SMIIKLAS, CD, IV., Zagreb, 1906., str. 56.-57., br. 50.
44
Petar iz Bodroga, Kratki pregled o poecima Ugarske dominikanske provincije, u: F.
ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15.), Zagreb, 2003., str. 134.-
135.
45
T. SMIIKLAS, CD, IV., str. 95., br. 89.
46
T. SMIIKLAS, CD, V., Zagreb, 1907., str. 157.-158., br. 666.
47
S. KRASI, nav. dj., str. 188.
48
T. SMIIKLAS, CD, IV., str. 64., br. 58.
49
Isto, str. 65., br. 59.
50
Isto, str. 65.-66., br. 60.
51
Isto, str. 67., br. 62.
52
Isto, str. 67.-68., br. 63.
53
Isto, str. 93.-94., br. 86.
54
Usp. S. KRASI, nav. dj., str. 190.-191.
55
T. SMIIKLAS, CD, IV., str. 94., br. 87.
56
Isto, str. 236.-240., br. 208.
57
Isto, str. 494.-495., br. 430.
58
Isto, str. 297.-298., br. 263.
59
Isto, str. 298., br. 264.
60
Isto, str. 310.-311., br. 273.
61
Isto, str. 322.-323., br. 285.
62
S. KASI, Dominikanci. Povijest Reda u hrvatskim krajevima, Zagreb 1997., str. 170.
63
S. KRASI, Djelovanje dominikanaca u srednjem vijeku ..., str. 203.
64
Isto, str. 203.-204.
65
S. JALIMAM, nav. dj., str. 87.-88.
72
Petar iz Bodroga, Kratki pregled o poecima Ugarske dominikanske provincije, u: F.
ANJEK, nav. dj., str. 134.-135.
73
S. KRASI, nav. dj., str. 197.-198.
74
D. MANDI, nav. dj., str. 167.
75
E. FERMENDIN, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica, MSHSM, XXIII, Zagreb,
1892., str. 21., prema S. JALIMAM, Spor dominikanaca i franjevaca u srednjovjekovnoj
Bosni, Croatica Christiana Periodica, Zagreb, 1989. (XIII.), br. 23., str. 11.
76
Usp. F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani, Zagreb, 1975., str. 77.-82.
77
S. JALIMAM, Spor dominikanaca i franjevaca u srednjovjekovnoj Bosni, Croatica
Christiana Periodica, Zagreb, 1989. (XIII.), br. 23., str. 14.
78
T. SMIIKLAS, CD, IX., Zagreb, 1911., str. 337.-338.
79
F. ANJEK, Kranstvo Bosne i Hercegovine, Croatica Christiana Periodica, Zagreb,
1992. (XVI.), br. 30., str. 140.-141.
80
A. ZANINOVI, nav. dj., str. 272.-273.
Zakljuak
Dominikanci se s fenomenom bosansko-humskih krstjana suoavaju na
dvostruki nain.
U skladu sa svojim intelektualnim opredjeljenjem nastoje ih upoznati na
teorijskoj razni. Zbog uvrijeenog miljenja o Crkvi bosanskoj kao sastavnom
dijelu europskih heretikih pokreta i dominikanski autori pripisuju joj zablude
koje su svojstvene katarima, albigenzima i drugim krivovjercima prve polovi-
ce XIII. stoljea, a njezine korijene nalaze u starom manihejskom vjerovanju.
Meutim, suoeni sa stvarnou bosanskih uma, brda i ikara, nastoje izno-
va promisliti ovo teko pitanje i ponuditi konkretne odgovore.
S druge strane, dominikanci ne ostaju mislioci izolirani od svijeta, ija
je djelatnost iskljuivo teoretska. Vrlo brzo nakon svoga nastanka, ve 20-ih
godina XIII. stoljea, prvi dominikanci dolaze u Bosnu i souavaju se s kon-
kretnim problemima koje bosansko-humski krstjani predstavljaju za srednjo-
vjekovnu bosansku dravu, ali i cjelokupni kranski svijet.
U skladu sa slubenim nazivom svoga reda Ordo praedicatorum, prva
njihova nastojanja bila su propovjednike naravi, gdje je uenost spojena s
redovnikim siromatvom u nasljedovanju siromanoga Krista dala izvrsne
rezultate.
Zbog politikih malverzacija oko srednjovjekovne Bosne, kojima nisu
izmakli ni dominikanci, njihov rad biva nagraen progonima i nerazumije-
vanjam od stanovnika Bosne. Ipak, unato tekim izazovima s kojima se su-
sreu, dominikanci svojim redovnikim ivotom, ali i kao bosanski biskupi,
daju veliki doprinos konsolidaciji katolike vjere. S druge strane, nadajui se
da e iz slobodnijih krajeva, kao to je Slavonija, lake organizirati svoje mi-
81
I. PULJI, Trebinjsko Mrkanjska biskupija u XIX stoljeu, Katolika Crkva u Bosni
i Hercegovini u XIX i XX stoljeu, Zbornik radova povijesno-teolokog simpozija prigodom
stogodinjice ponovne uspostave redovite hijerarhije u BiH, (ur. P. Babi i M. Zovki), Sa-
rajevo, 1986., str. 91.
82
S. KASI, Dominikanci. Povijest Reda u hrvatskim krajevima, Zagreb, 1997., str. 175.
SUMMARY
1
Usp. Pavao Aneli, Visoko i okolina u srednjem vijeku, u: Visoko i okolina kroz historiju,
1., Visoko, 1984., 126., /kratica: Aneli (1984a)/.
nistra. O tome je dosta i vrijedno uraeno, usput su otkriveni neki izvori i po-
kazatelji po kojima se pouzdano moe naslutiti ira franjevaka djelatnost.2
2
Usp. [Lastri] Philipus de Ochievia, Epitome vetustatum Bosnenis Provinciae seu brevissi-
mum compendium historico-chronologicum, Anconae, 1776.; Filip Lastri, Pregled starina
Bosanske provincije, uvod i komentar napisao Andrija Zirdum, preveli s latinskog i talijanskog
imun imi i Ignacije Gavran, Sarajevo, 1977., /kratica: Lastri (1977.)/; Juraj Boitkovi,
Kritiki ispit popisa bosanskih vikara i provincijala (1339.-1735.), Beograd, 1935; Dominik
Mandi, Franjevaka Bosna. Razvoj i Uprava Bosanske Vikarije i Provincije 1340. 1735.,
Rim, 1968., /kratica: Mandi (1968.)/.
3
Usp. Mile Bogovi, Put glagoljice od redovnika preko seoskih sveenika do biskupskog
dvora, u: CCP, 41. (1998.), 62.-67., /kratica: Bogovi (1998)/; Tomislav Raukar, Hrvatsko
srednjovjekovlje, Zagreb, 1997., 262.-290.
4
Usp. Pavao Aneli, Doba srednjovjekovne bosanske drave, u: Kulturna istorija Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, 1984., 445s /kratica: Aneli (1984.)/.
5
Usp. Aneli (1984.), 443.-447.; Arheoloki leksikon BiH, I., (1988.), 120., /kratica: AL).
6
Splitski sabor 925. odreuje: Neka se nijedan biskup nae pokrajine ne usudi promaknuti
na bilo koji stupanj ikoga koji upotrebljava slavenski jezik; on ipak moe sluiti Bogu kao
klerik ili kao redovnik. Nadalje, neka mu ne dopusti da slui misu u njegovoj biskupiji, osim
ako je oskudica sveenika; samo po odobrenju rimskog biskupa moe mu se dopustiti da vri
sveeniku slubu. Razumljiv je bio oprez Rima. U sluaju da sveenici nisu znali latinski,
nisu mogli razumjeti poruke i pouke iz crkvenoga sredita, a niti je njih netko iz toga sredi-
ta mogao razumijeti. Time je bio u opasnosti katoliki nauk. Zato se svjesno nastojalo, uz
pravne sankcije, da i u glagoljaki krug ulazi latinska kultura. Time staroslavenska sluba
Boja nije bila iskljuena iz crkvenoga ivota, nego je bila prikljuena te uspjena u crkve-
nome ivotu. Ona e tek 1248., barem donekle, postati ravnopravna. Nakon davne podjele
Crkve na zapadnu i istonu te pojave Srpske crkve i Crkve bosanske, ta su pitanja postajala
jo aktualnija. Usp. Bogovi (1998.), 59.-62.
7
U liturgijskom i kulturnom pogledu oni su uvali i nastavili tradicije svojih predaka. Sluili
su se rimskim obredom, staroslavenskim jezikom, glagoljakim pismom, odnosno u Poljici-
ma i u Bosni ve od srednjega vijeka rabili su praktiniju bosanicu. Teoloko znanje tih
sveenika-jezgraa, sveenika seljaka, reenih prema obiajima domovine, tj. nekanoski,
bilo bolje i slabije izobraenih, ali oni su za svoje vrijeme i u svom vjerskom
i kulturnom dosegu zadovoljavali ondanje vjerske potrebe puka. Kad se sve
to uzme u obzir, srednjovjekovna se Bosna nije bitno razlikovala od drugih,
susjednih katolikih zemalja.8
Zbog posebnih politikih i vjerskih prilika u Bosni i Humu, tijekom XIII.
st., a i kasnije, nove pokuaje i pothvate Katolike crkve vodili su obino ljudi
kojima Bosna nije bila domovina niti trajno prebivalite, tj. oni su imali svoja
polazita izvan Bosne, najee iz susjedstva. U to vrijeme i u tom poslu Ku-
rija je ostvarila uspjenu strategiju nastankom i usmjeravanjem djelatnosti tzv.
prosjakih redova: dominikanaca i franjevaca. Ipak, iz analize sauvane grae,
moe se pouzdano naslutiti da su katolici srednjovjekovne Bosne i dalje ivjeli
svojim redovnim ivotom. Premda su novi katoliki redovnici radili iskreno i
zauzeto te s vie ili manje umjenosti prihvaali tekovine i obiaje puka, dugo
su ostali pridolice (import), sve dok franjevci u Bosni nisu odgojili svoj, do-
mai kler.9
nije uvijek bilo na eljenoj razini, ali bili su revni sveenici koje je narod potivao i smatrao
ih pravim narodnim sveenicima; esto i sveenicima od pluga i motike. kolovali su se obi-
no u upi, u kui sveenika-glagoljaa, tj. sveenik-glagolja sam je pouavao i odgajao sebi
nasljednika, dovodio ga biskupu na reenje i za njega svjedoio. O njihovu su se izdravanju,
u pravilu, brinuli njihovi roditelji i sumjetani te se za sveenika nisu posveivali na naslov
neke biskupije nego esto na obiteljski patrimonij i imetak. Zato o njima u Bosni i Humu
imamo malo podataka. O njihovu ivotu i radu vie nasluujemo po zbivanjima u susjednim,
priobalnim krajevima s kojima su oni neprekidno bili ivotno povezani. Usp. Franjo anjek,
Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), Zagreb, 2003., 262.-265., /kra-
tica: anjek (2003.)/; Petar Runje, Prema izvorima, Zagreb, 1990., 52.-55., /kratica: Runje
(1990.)/.
8
Usp. AL, 1., 46., 120.; Aneli (1984.), 474., 477s; - Na osnovi povijesne grae, arheo-
lokih istraivanja i strune literature, na tlu sadanje BiH, pronaao sam 445 kranskih
crkava iz srednjega vijeka. Usp. Andrija Zirdum, Karta srednjovjekovnih crkava na tlu
Bosne i Hercegovine, u: Bosna franciscana, 15., Sarajevo, 2001., 161.-219., /kratica: Zirdum
(2001.)/. Prema njoj je napravljena i priloena karta samostana.
9
Ni tada oni ne preuzimaju tradicionalno puko duobrinitvo sveenika-jezgraa, niti ih
potiskuju, nego sredita svoje djelatnosti smjetaju u politika sredita i novonastala naselja,
varoi. Tek prodorima Osmanlija poljuljana je i postupno unitavana cjelokupna katolika
infrastruktura. Nakon petstoljetene islamske, osmanske vladavine, danas od svega toga na-
sluujemo tek ostatke ostataka (reliquiae reliquiarum). Zato se obine pretpostavke olako
uzimaju kao znanstvena dostignua te rabe uglavnom u politiku promidbu. Vrlo dobar
13
Budui da je u novije vrijeme iznesena pretpostavka da bi biskup Ponsa mogao biti pisac
prve povijesti Maara pod naslovom Gesta Hungarorum, te budui da je on utemeljitelj a-
kovake biskupije, o njemu je vie istraivano. Roen je oko 1190. u mjestu ele, u Baranj-
skoj upaniji, u velikakoj obitelji Kalan-Bor. Studirao je pravo pa bi, u doba Zlatne bule
(1222.), on mogao biti Poa I., sin Nane iz spomenutoga plemena, naveden kao kraljevski
sudac. Bio je oenjen Elizabetom Pot, s kojom je imao troje djece. Nakon Elizabetine smrti
oenjen je kerkom Hedera II. Godine 1225. dolo je do neoekivana preokreta u njegovu
ivotu. Kao rtva politikih spletki, u sporazumu sa suprugom, napustio je enidbeni savez
i uao u dominikanski red. Zavrio je teoloki studij i 1232. postao poglavarom Kunske
dominikanske provincije. Ime mu se zadnji put u dokumentima spominje 8. IX. 1270., a
godinu i pol poslije, spominje se njegov nasljednik biskup Roland. Usp. Geza Varga, Biskup
Ponsa Anonymus, pisac djela Gesta Hungarorum?, Diakovensia, god. III., 1. (1995.),
169.-175.
14
Usp. anjek (2003.), 19.
15
Ninoslavovo pismo papi nije sauvano, ali njegov sadraj doznajemo iz papina pisma kalo-
kom nadbiskupu od 6. travnja 1248. U njemu on tvrdi kako je Ninoslav stalno, od vremena
svoga obraenja, bio i ostao katolik. Usp. Stjepan Krasi, Djelovanje dominikanaca u sre-
dnjem vijeku, u: Kranstvo srednjovjekovne Bosne, Sarajevo, 1991., 193.-196., bilj. 98.
16
Filip je Senjskom biskupijom upravljao 30-ak godina. O njegovu djelovanju znamo neto
vie iz 1248. Te je godine iao u Lyon gdje se Inocent IV. nalazio jo od 1244. donijeti
palij splitskom nadbiskupu Ugrinu, kome je kaloki nadbiskup bio stric, a kome je Filip
bio suposvetitelj na biskupskom reenju; drugi je razlog vezan uz staroslavensku liturgiju, a
trei uz bosanske prilike. Korist odobravanja staroslavenske liturgije nije bio vezan samo uz
Senjsku biskupiju, nego, ini se, jo vie uz novu strategiju koja se najprije trebala primijeniti
na susjednu Bosnu. Usp. Bogovi (1998.), 68s.
17
Neki misle da je to bio splitski gvardijan. Meutim, Kurija je franjevake provincijale
obino naslovljavala prema mjestu boravka. A ovdje se govori o provincijalu provincije Sla-
vonije, koji je rezidirao u Splitu. Usp. Marijan ugaj, Bosanska vikarija i franjevci konven-
tualci, u: CCP, 24. (1989.), 3., /kratica: ugaj (1989.)/.
18
Posao je bio delikatan i po tome to bi izvjestitelji, ako bi dali krivo izvjee, sami pali pod
sumnju i istragu inkvizicije.
19
Da je Kurija, posebno u Dalmaciji i Primorju, imala povjerenja u franjevce, svjedoi inje-
nica da je tijekom XIII. st., tj. do 1300., u naim krajevima 16 franjevaca postalo biskupima i
nadbiskupima. Usp. Atanazije Matani, Franjevaki poeci u Zadru, u: Samostan sv. Frane
u Zadru, (zbornik), Zadar, 1980., 19., /kratica: Matani (1980.)/.
20
Slavonija je danas zemljopisni pojam, podruje u sjeveroistonom dijelu Hrvatske, izmeu
rijeka Save i Drave te od zapadnih ogranaka Papuka i Psunja do zapadnoga ruba Fruke
gore. Meutim, od dolaska Slavena na istonu jadransku obalu, romansko stanovnitvo
nazivalo ih je Slavi, to se prvenstveno odnosilo na Slavene-Hrvate, najblie romanskim
zemljama. S vremenom su i sami Hrvati preuzeli naziv Slavi i Slavonia za svoj narod i
svoju zemlju, pa se od sredine XI. st. Kraljevina Hrvatska i Slavonija naziva regnum Dal-
maciae et Sclavoniae. Zato je i prvotno ime franjevake provincije bilo zemljopisno-naro-
Bosnu.21
Prestankom ugarskih vojni na Bosnu, dominikancima pravno nije presta-
la niti je oduzeta sluba inkvizitorstva. Njihova djelatnost, zbog ve spome-
nute suzdranosti puka, u praksi nije imala uspjeha a vjerojatno je i doticala
samo rubne dijelove bosanske drave. Teko je vjerovati da su ugarski franjev-
ci zbog potivanja prava dominikanaca ulazili u sjevernu Bosnu.22
c) Idui pohod franjevaca u Bosnu potaknuo je papa Nikola IV., Jeronim
Masci, Talijan rodom iz Ascolija, franjevac, suvremenik Sv. Bonaventure, iza-
bran za papu 22. veljae 1288. On je dugo godina bio provincijal provincije
Slavonije (1260.-74.), pa je tu bolje upoznao crkvene prilike na Balkanu te se
zanosio ekumenizmom, tj. pokuajem sjedinjenja istone Crkve. Pet mjeseci
nakon izbora, poslao je dvojicu franjevca, fra Marina (iz Kotora) i fra Ciprija-
na (iz Bara), kao svoje izaslanike u Raku 23 srpskom kralju Urou II. Milutinu
i njegovu bratu raskralju Stjepanu Dragutinu.24 Pisao je i njihovoj majci Jeleni,
katolkinji iz Anuvinske kue, preporuivi joj franjevce te je pozivao da i ona
poradi na tome da joj sinovi dou u jedinstvo vjere. Pod utjecajem politikih
prilika u Ugarskoj te nastojanjem majke, supruge i franjevaca, Dragutin je
prihvatio jedinstvo s Katolikom crkvom. Nakon toga, Nikole IV. je, pismom
od 15. oujka 1291., njega, majku Jelenu i njihove zemlje uzeo u zatitu Sv.
Petra.
Jo poetkom 1291. Dragutin je poslao u Rim svoga legata, barskog ar-
hiakona Marina Zoretia, da izvijesti papu da u dijelu Bosne koja je njemu
podlona ima mnogo puka zaraenoga krivovjerjem. Traio je da u Bosnu
poalje nekoliko sveenika, koji govore jezikom puka, da ih obraaju. Pota-
knut tom molbom Nikola IV. je (23. oujka 1291.) pisao provincijalu Provin-
cije Slavonije da poalje u Bosnu dvojicu franjevaca kao istraitelje krivovje-
rja (inquisitores haereticae pravitatis). Posebnim pismom dao im je upute i
odredio da ih drugi mogu nadomjestiti.25 Kasnije je Bonifacije VIII. bulom
Licet ex omnibus (29. travnja 1298.) proirio pravo Slavonske provincije na
istraivanje pravovjerja u Srbiji, Rakoj, Dalmaciji, Hrvatskoj, Bosni, Istri i
drugim krajevima.26
To e prvo vie doi do izraaja 30-ih godina XIV. st., kad je istraite-
ljem pravovjerja imenovan franjevac Fabijan iz Motovuna. Naime, zbog dina-
stikih borbi oko ugarskoga prijestolja, na podruju pod ugarskim utjecajem
u kojem je bila i Bosna oslabila je franjevaka djelatnost pa je Fabijan to
pokuavao oivjeti. ini se da je on sa svojim suradnicima u Bosni bio lijepo
primljen, jer se u pismu papi ne ali na neugodnosti, a alio se na napade to ih
25
Usp. BF, VI, 238s; Mandi (1968.), 39.-41.; ugaj (1989.), 3s; Petar Babi, Prijelaz
srpskoga kralja Stjepana Dragutina na katolianstvo i pokuaj obnove crkvenog jedinstva s
Rimom, u: Vrhbosnansia, god. I. (1997.), 2., 257.-262.
26
Da se u ono doba pod pojmom Slavonija podrazumijevala i srednjovjekovna Bosna, kao
potvrdu navest u nekoliko primjera: Grgur IX. (19. VIII. 1235.) potvrdio je darovnicu
ugarsko-hrvatskoga kralja Andrija II., koji je pred smrt darovao sinu Kolomanu Bosnu kao
leno. Isti papa poticao je hercega Kolomana i kriare da se upute protiv bosanskih krivo-
vjeraca versus partes Sclavoniae. U darovnici Bele IV. Bosanskoj biskupiji (29. X. 1244.)
ugarsko-hrvatski kralj podsjea na svoga brata slavonskoga hercega Kolomana koji je 1234.
assumpto signo crucis contra Patarinos in Boznam et in terram Rame per nomine Christi
proficiscentur. Spomenuti dominikanac Petar iz Bodroga, poistovjeuje Bosnu sa Slavoni-
jom, in Bosnia et Dalmatia, quae apud eos ecclesia Sclavonie noncupatur. Usp. BF, IV.,
474.; Mandi (1968.); 40.s; ugaj (1989.); anjek (2003.), 18.s. Ne bi trebalo gubiti iz vida
da su Pavao i Mladen ubi, veliki prijatelji franjevaca, vladali (1300.-22.) Humom i dijelom
Bosne pa su i oni, vjerojatno, podupirali franjevaku djelatnost. Usp. Hrvatski leksikon, 2.
(1997.), 541s.
je doivio u Trstu i Zadru.27 Njega je i njegove suradnike Ivan XXII. (5. lipnja
1325.) preporuio ugarsko-hrvatskom kralju i bosanskom banu da im budu
pri ruci i izrazio nadu u uspjeh. Meutim, dominikanac Matej Zagrepanin,
isposlovao je (1. veljae 1327.) papinsko pismo kojim se dominikancima Ugar-
ske i Hrvatske provincije povjerava istraiteljska sluba u Ugarsko-Hrvatskom
Kraljevstvu, napose u Bosni, Erdelju i Slavoniji. To je nagnalo Fabijana da, s
ranije dobivenim franjevakim povlasticama, ode osobno u Avignon, tvrdei
da su oni tu slubu u Bosni od davnih vremena obavljali i da je nitko prije
toga nije obavljao. Uvidom u dokumente, papa je 1. srpnja 1327. opozvao
svoje pismo izdano ranije dominikancima.28 A dvije godine poslije, papa je
zahvalio ugarsko-hrvatskom kralju i bosanskome banu na susretljivosti koju
su pokazivali Fabijanu i njegovim pomonicima, to svjedoi o franjevakoj
djelatnosti u tome razdoblju.
Meutim, dominikanci nisu odustali od svojih ranijih povlastica i daljnje
inkvizitorske djelatnosti u Dalmaciji, Hrvatskoj i Bosni. Zbog toga je Ivan
XXII. pismom od 16. oujka 1330. naredio zadarskom nadbiskupu Ivanu i
splitskom nadbiskupu Dominiku da mu do blagdana sv. Mihovila (29. rujna)
poalju prvake franjevaca i dominikanaca sa svim ispravama i dokazima, da
on presudi. Slubeno rjeenje nije sauvano, ali se iz daljnjega tijeka dogaaja
vidi da se dominikanci vie ne spominju kao inkvizitori u Bosni i da djeluju
u samostanima u Dubici i Bihau do njihova pada pod Osmanlije, a franjevci
institucionalno nastavljaju i proiruju svoju djelatnost.29
27
Usp. ugaj (1989.), 5.
28
U papinu pismu stoji: Querelam dicti filii Fabiani ordinis fratrum Minorum, inquisitoris
heretice pravitatis in provincia Sclavoniae et principatu Bosnensi auctoritate apostolica spe-
cialiter deputati, recepimus continentem, quod licet felicis recordationis Nicolaus papa IV.
per litteras speciales fratribus dicti ordinis Minorum in dicto principatu Bosnensi officium
inquisitionis pravitatis predicte duxerit committendum, prout in dictis litteris plenus con-
tinetur, ac deinde pie memorie Bonifacius papa VIII. predecessoris nostri dilecto filio (...)
et a longis temporibus circa fratres dicti ordinis Minorum eiusdem provinciae Sclavoniae
exercuerunt huiusmodi inquisitionis officium in partibus memoratis, iuxta formam eis ab
Apostolica Sede concessam, nullusque alicuius alterius religionis in eisdem partibus huiusmodi
inquisitionis officium hactenus consueverit exercere (podc. A. Z.) .... BF, V., 326., br. 668.; Usp.
Eusebius Fermendin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica..., Zagrabiae, 1892., 22., br. 123.,
/kratica: Fermendin (1892.)/.
29
Usp. Mandi (1968.) 42.s; ugaj (1989.), 5.s; Krasi (1991.), 198.-201.; anjek (2003.),
256s.
30
Stjepan II. Kotromani u borbu protiv Nelipia ukljuio je obitelj Hrvatinia te preko
nje uspostavio prevlast u Donjim krajima. Zavladao je Zavrjem s duvanjskim, livanjskim
i glamokim poljem koje je od 1324. ostalo trajno u vlasti bosanskih banova i kraljeva. Do
konca 1326. proirio je svoju vlast i na krajeve izmeu rijeka Neretve i Cetine. Istodobno
su Nemanjii od ubia preoteli Hum. Uz pomo Dubrovana u ratu protiv Branivojevia
uspio je, osvajanjem njihovih krajeva, Bosansku banovinu izvesti na more. Kasnije, u sukobu
sa Srbijom, zauzeo je i Humsku zemlju, a od Dubrovana je traio da mu, kao humskom
gospodaru, plaaju redoviti dohodak. Zapadnu granicu uvrstio je enidbenim vezama brata
Vladislava sa ubiima. Time je udario temelje kasnijoj monoj bosanskoj dravi. Uda-
jom svoje keri Elizabete za ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika I. Anuvinca (1342.-82.),
uvrstio je svoje veze i s ugarskim dvorom. Vjenanje je obavljeno 1353. na ugarskom dvoru
uz prisutnost majke Jelene i Tvrtka, Stjepanova sinovca, kojega je ban imenovao svojim
nasljednikom, jer nije imao mukoga potomka. Ban Stjepan II. umro je u drugoj polovici
rujna 1353. godine. U jednoj povelji pie: drae (zemlju) od Save do mora, od Cetine do
Drine. Usp. HL, 2. (1997.), 479. Usp. HE, 2. (2000.), 255.; Mladen Ani, Pitanja klatna.
Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV. stoljeu, Zadar - Mostar, 1997., 153.-192.
31
Jo 1239., odlukom sveopeg franjevakoga sabora, bilo je zabranjeno osnivati nove pro-
vincije. Broj je bio ustaljen na 32, tj. 16 cismontanskih (s ovu stranu Alpa: Italije, Poljska,
Austrija, Hrvatska, Bosna i neke druge susjedne zemlje) i 16 ultramontanskih (s druge stra-
ne Alpa). Ipak, 1264. podignute su jo dvije (Bolonjska i Grka). Druge novoutemeljene za-
jednice nazivane su vikarijama, bez obzira na njihovu prostranost i vanost. One su pravno
gledano bile niega stupnja, a poglavar im je bio vikar (generalnog ministra) s ogranienom
vlau. Usp. Kajetan Esser, Pregled povijesti Franjevakog reda, Sarajevo, 1972., 58.-62, pri-
redio i dopunio Andrija Zirdum, preveli franjevaki novaci, /kratica: Esser (1972.)/.
32
Usp. Andrija Zirdum, Komentari Pregleda starina, u: Filip Lastri, Pregled starine Bo-
sanske provincije, Sarajevo, 1977., 190-192.
33
Te su godine Duhovi bili 4. lipnja. Taj se dan svetkovao, a poslije je nastavljen rad.
34
Generalnov pohod Benedikt XII. spominje u pismu (18. veljae 1340.) istom Gerardu,
nakon to je od njega dobio izvjee. Tu, uz ostalo, stoji da je ban izrazio vrstu volju isko-
rijeniti inovjerce ako mu Sv. Stolica i ugarsko-hrvatski kralj u tome pomognu. Ujedno je
izrazio bojazan da bi se bosanski inovjerci mogli obratiti za pomo shizmaticima quos habet
terrae suae vicinos; dakle, nema ih u Bosni, u susjedstvu su. Slinu je misao, spomenuti
papa, iznio u pismima kralju Karlu Robertu i banu Stjepanu. Usp. BF, vol. VI. (1902.), 74.,
br. 120.; Luca Waddingus, Annales Minorum, an. 1340., vol. VII., Quaracchi, 1932., 274.s,
br. 8.s; Mandi (1968.), 43.-53.; ugaj (1989.), 6.-8.; Pandi (1991.), 244.-246.
35
Prema enekom (Gyngyskom) ljetopisu to je uinjeno 5. listopada 1339. Usp. Euse-
bius Fermendin, Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentinae ordinis s. Francisci
Seraphici, u: Starine JAZU, Zagreb, 1890., 6.-8., /kratica: Fermendin (1890.). Ljetopisac
je pouzdano opisao generalov boravak u Bosni i nastanak Vikarije, ali mislio je da je sve-
opi sabor bio 1339. te da je tek nakon njega general to uinio. Na osnovi toga mnogi su
istraivai poslije krivo prikazali postanak Bosanske vikarije. A bilo je to stvarno i pravno
utemeljenje.
36
Prvi spomen kustodija u Bosanskoj vikariji nalazi se u tzv. Series Provinciarum Saxonica,
koja je nastala negdje u vrijeme osnutka Vikarije, jer donosi samo dvije kustodije u Bosni.
Ako bi raspored kustodija, prema popisu Bartola iz Pize (1385./90.), mogao imati znaenje i
vremenskog nastanka pojedinih kustodija, onda bi prve dvije kustodije mogle biti Duvanjska
i Grebenska. A upravo su one uz granicu s Bosnom, tj. u krajevima gdje su franjevci prije
osnivali svoje misijske postaje. Usp. ugaj (1989.), 17.; Mandi (1968.), 227.-243.
37
Kue (zgrade), u kojima su ivjele vee franjevake zajednice, otkopane iz XV. st., (Bobo-
vac, Klisa-Podvisoki, Bokevac-Konjic, Bistrica-Livno) u graevinskom pogledu nisu imale
oblik klasinoga samostana sa klaustrom. To su obino kamene graevine duine 22-24 m, s
podrumskim prostorijama i katom opremljenim keramikim peima vee snage. Suvremeni,
domai izvori nazivaju ih: loca (mjesta), domus (kua), dormitoria (spavaonice) ili jedno-
stavno, mala braa. Usp. Aneli (1984.a), 250.-252.; Pavao Aneli, Bobovac i Kraljeva
Sutjeska, Sarajevo, 1973., 59.s, /kratica: Aneli (1973.)/; Bono M. Vrdoljak, Franjevaki
samostan sv. Ive u Livno tijekom 14. i 15. stoljea, u: Livanjski kraj u povijesti, Split - Livno,
1994., 115.-125. A kako su ti samostani mogli izgledati, treba pogledati samostani u
Porcijunkuli (S. Maria degli Angeli), to ga je u to doba gradio Bernardin Sijenski (1380.-
1444.).
38
Tekst stoji u rjeenju kojim papa smiruje bosanskog biskupa Lovru, kad je osobno iao u
Avignon tuiti se papi. Usp. BF, VI., 194.s, br. 3.; Fermendin (1892.), 25., br.143.
B) Tekoe u djelovanju
Ralanjujui i usporeujui sauvane izvore te uvaavajui politike,
drutvene i crkvene prilike, opaa se da je Bosanska vikarija nailazila na broj-
ne tekoe. Vie njih nazire se iz tzv. Dubia ecclesiastica, tj. nejasnoa za
koje su se franjevci obratili Kuriji i traili da im ih ona struno i slubeno
objasni.40 Vikariji je nedostajala:
- pravna, prostorna i materijalna sigurnost;
- osjeao se manjak osoblja za duobrinike poslove;
- zbog golema podruja na koji se Vikarija tijekom vremena proirila i
zbog razliitih politikih sustava u kojima je djelovala, dolazilo je do pokrajin-
skog sueljavanja to e poslije dovesti do njezine diobe. I na nju su se odrazila
39
Usp. Zirdum (2001.a), 161.-219.; Mandi (1968.), 227.-232.; karta: Franjevaki samosta-
ni u srednjem vijeku na tlu BiH.
40
Usp. anjek (2003.), 254-281.
41
Kao primjer za to je Jakov Markijski. On je 1. svibnja 1432. imenovan slubenim pohodi-
teljem Vikarije. Nosio je sa sobom jasnu sliku kakav mora biti franjevac-opsluitelj (opser-
vant). A u Bosni je, zbog duhovnih potreba, vanjski oblik franjevakoga ivota bio razliit
od ivota kakav je bio prakticiran u strogim talijanskim samostanima. Zato je Jakov bio
uvjeren da se franjevci u Bosni moraju mijenjati. Nije mogao odobriti ni njihov saobraaj, niti
boravak meu pukom. Franjevce je to neugodno iznenadalo. Oni su od prije, zbog posebnih
okolnosti, ustrojili svoj donekle posebni franjevaki nain ivota i rada i to im do tada nitko
ni osporavao ni prigovarao. Zato su zamolili kralja Tvrtka II. da on upozori Jakova da ne
namae Bosni neke propise koje njegovi prethodnici sveta ivota nisu drali nunim. Nakon
tri godine Jakov je postavljen za bosanskog vikara pa je vrstom rukom progonio sve one
koji ga nisu sluali. Za Dubrovane je to bilo neovjeno. Budui da nije uspio, povukao se.
Usp. Pandi (1997.), 251.-253.
42
Usp. Kronika kranstva, Zagreb, 1998., 180., 195.s.
43
Papa bosanskom biskupu Lovri Lorendi izriito navodi da ovlasti koje se daju franjev-
cima, nikako ne proteu na davanja koja, po bilo kojem naslovu, pripadaju biskupu. Usp.
Mandi (1968.) 58.s.
44
Usp. Pandi (1991.), 248.s; Bonicije Rupi, Znaenje Dubia fra Bartola iz Alverne
1372/73. za povijest Bosne, u: Zbornik Zavoda za povijesne znanosti, 15., Zagreb, 1988.,
65.-88. Grgur XI. bulom Animarum salutem od 3. veljae 1373. ovlastio je franjevce
Bosanske vikarije da u Glau i u drugim mjestima prema ugarskoj granici premda su se
nalazili pod vlau kranskih vladara mogu obraenicima dijeliti krtenje i druge sakra-
mente jer u tim mjestima nema dovoljno redovitoga duobrinikoga klera. Sline ovlasti
imali su i u sredinjoj Bosni. Usp. Fermendin (1892.) 39., br. 210.; Mandi (1968.), 68.s.
45
Usp. Aneli (1984.a), 125.s, 142.
46
anjek (2003.), 275., Dubia, 13.
47
Usp. anjek (2003.), 263.-265.
48
To pokazuju i mjesta gdje su graene franjevake kue. Upravna sredita: Mile (Visoko),
Sutjeska, Bobovac, Vrbica (Srebrenik), Lava (Travnik), Vranduk, Vesela Straa (Uskoplje),
Teanj, Modria (Nenavite), Jajce, Jezero, Greben (Krupa na Vrbasu), Zveaj (Rekavice
- Banja Luka), Bistrica (Livno), Biha; privredna sredita: Srebrenica, Alsan (Soli Tuzla),
Zvornik, Podvisoki, Kreevo, Fojnica, Deevice, Kamengrad, i druga. Usp. Zirdum (2001.),
161.-219.
49
anjek (2003.), 273.
50
Zbog pokornikoga ivota krstjana bosanski vikar Bartol iz Alverne traio je od franje-
vaca da strogo opsluuju franjevako Pravilo, napose siromatvo. Kue su im bile siromane,
odjea vrlo skromna; putovali su koliko su i kad su doputale vremenske prilike bosono-
gi, nisu primali novac niti su uza se nosili novca. Usp. Mandi (1968.), 79.
51
Usp. Fermendin (1892.), 28., br. 158.; Mandi (1968.), 58.
52
Usp. Aneli (1984a), 239.-241.; Dubrovaki senat obratio se Eugenu IV. (1435.) da do-
pusti bosanskim dobrim, miroljubivim i poslunim redovnicima, da mogu skupljati mi-
lostinju u Dubrovniku jer neki samostani, napose oni na podruju Dubrovake Republike,
bez toga ne mogu opstati jer se nalaze u krevitim i siromanim krajevima. Usp. Mandi
(1968.), 96.s, bilj. 190.
53
To zakljuujemo iz oporuke (1. prosinca 1395.) gdje Grizogon pok. Rajnerija de Vari-
cassis u Zadru ostavlja keri Nikoleti neke posjede na uivanje, a poslije njezine smrti neka
polovica prihoda od svih posjeda pripadne opatici samostana Sv. Nikole, a druga polovica
gvardijanu samostana Sv. Frane. Ako do tada u njemu ne bude uspostavljen generalni studij,
neka se ta polovica prihoda dadne franjevcima Bosanske vikarije za njihove potrebe u Bosni.
Usp. Runje (1990.), 51.
54
Usp. Fermendin (1892.), 36., br. 195.; anjek (2003.), 258.
55
To potvruje i injenica da se sultan Mehmed II., nakon osvajanja sredinje Bosne, zbog
oskudice u hrani za ljude i stoku, morao brzo povui. Usp. Adem Handi, Tuzla i njena
okolina u XVI. vijeku, Sarajevo, 1975., 38s; Andrija Zirdum, Katolici Zovika i okolice u 16.
i 17. stoljeu, u: Zbornik radova, Zovik, 2003., 51.-62.
56
Olovski je samostan imao dionice olovskih rudita sve do 17. stoljea. Usp. Sreko M.
Daja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, Mostar, 1999, 189, 192s, /kratica:
Daja (1999)/. I Ahd-nama sultana Mehmeda II. (1463.) to potvruje: ... Neka stanuju u
njihovim samostanima i neka spomenute niko, ni moje visoko velianstvo, ni iko od mojih
vezira, ni od mojih sluga, ni od mojih podanika, niti iko od podanika moga carstva ne uzne-
mirava i ne napada njih samo, njihove ivote, njihova imanja i njihove samostane .... Usp.
Vano Bokov, Pitanje autentinosti fojnike Ahd-name Mehmeda II iz 1463. godine, u:
Glasnik Drutva istoriara BiH, Sarajevo, 1979., 98.
57
Usp. Fermendin (1892.), 217.s, br. 932.; Mandi (1968.), 120.
66
Usp. Fermendin (1892.), 36., br. 195. Neki se strani misionari bilo u svojim provincija-
ma, bilo nekim drugim prigodama ee spominju negoli domai franjevci.
67
Usp. Fermendin (1892.), 155.s, br. 745.
68
Po ondanjem sustavu kolovanja kroz sedam godina mogao se zavriti filozofski i teolo-
ki studij i postii doktorat i na velikim sveuilitima kao to su Pariz i Oxford. Usp. BF, II.,
523., br. 997.; Mandi (1979.), 209.69 Bartholomeus de Pisa, De conformitate vitae b. Francisci
ad vitam Jesu, u: Analecta franciscana, IV/V, Firenze, 1906.-12., 555.s.
70
Kustodija je dio vikarije odnosno provincije obino prostorno ili dravno-pravno obli-
kovan - koju je sainjavalo nekoliko samostana, a poglavar joj se zvao kustos.
71
Dri se da Bartol nije ubiljeio barem treinu postojeih kua-samostana. Usp. ugaj
(1989.), 18.
4. Nain rada
Kad se govori o franjevakom nainu djelovanja u srednjovjekovnoj Bosni
i Humu, treba imati na umu da su to redovnici kojima ustroj i sustavnost nisu
istaknute odlike. Po franjevakom Pravilu: ivot male brae jest ovo: opslu-
ivati sveto evanelje Gospodina naega Isusa Krista. A kako je to u praksi
obino izgledalo, Franjin ivotopisac biljei da je on svoju subrau podijelio u
skupine i rekao im: Idite predragi, dvojica po dvojica u razliite krajeve svije-
ta, navjeujte ljudima mir i pokoru za oprotenje grijeha! U nevoljama budite
strpljivi i sigurni da e Gospodin ispuniti svoju odluku i obeanje. Onima koji
72
Mavanska kustodija nije prelazila rijeku Savu. Usp. ugaj (1989.), 18.
73
Custodia Bulgariae, nazvana je po samostanu u Beogradu, koji se u X.-XI. st. zvao Alba
Bulgariae. Usp. ugaj (1989.), 18.
74
Chevin/Covinum/Kovin (nasuprot Smedereva) prema istoimenom samostanu u Bonoto-
ru. Bonotorska je kustodija obuhvaala Srijem, Baranju i Baku. Usp. ugaj (1989.), 18.
75
Usp. ugaj (1989.), 19.-21; Mandi (1968.), 235.s; Pandi (1991.), 254.s.
76
Usp. Pandi (1991.), 243.-256.; Mandi (1968.), 111.-120.
vas to zapitaju odgovorite ponizno ... Povjerite Gospodinu svu svoju brigu i
on e vas potkrijepiti.77 Taj naputak oblika ivota (forma vitae) doputao im
je slobodnije prema potrebama Crkve u prostoru i vremenu (secundum loca
et tempora) oblikovati svoj nain ivota i rada. To im je i na bosanskome tlu
znatno olakavalo traenje prikladnih oblika i naina djelovanja.
Spomenuta sloboda i irina djelovanja nasluuje se djelomice ve (3. tra-
vnja 1347.) u dopisu Stjepana II. Kotromania. Ban je, naime, na poticaj
Peregrina Saksonca molio Kuriju da bosanskom vikaru dopusti:
- da mogne primati u Bosansku vikariju na rad redovnike bilo kojeg reda
koji su poueni u kranskoj vjeri te znaju slavonski jezik ili su barem sposobni
nauiti ga (lingue slavonice78 non ignaros vel saltem ad addiscendum aptos),
a kad se takvi s Peregrinovom dozvolom povrate u svoje matine provincije,
da ih poglavari moraju primiti i s njima postupati ljubazno;
- da se bosanskom vikaru dopusti poslati obraene mladie u blie velike
samostane da se ondje izobraze i naue kranski nauk;
- da bosanski vikar mogne pozvati u Bosnu i svjetovne sveenike na mi-
sijski rad;
- da se bosanskim misionarima dadnu sve povlastice i milosti koje uivaju
misionari meu Tatarima, nevjernicima i raskolnicima;
- da se bosanskom vikaru dopusti osnivati samostane Vikarije u Hrvat-
skoj i Ugarskoj u mjestima gdje franjevci, ili drugi redovnici, nemaju svojih
samostana.79
77
Toma elanski, Prvi ivotopis sv. Franje (Vita prima), Zagreb, 1977., 29., br. 366.s, preveo
Damjan Damjanovi.
78
Da se spomenuti termin u latinskim srednjovjekovnim vrelima najee odnosi na hr-
vatski jezik, svjedoe povelje kralja Kreimira IV. iz 1069. i 1070., gdje on svoj jezik naziva
sclavonica lingua. Usp. F. Raki, Documenta historiae craticae periodum antiquam illustran-
tia, I, Zagreb, 1877.; anjek (2003.), 253.
79
Predstavka je sauvana u zakljucima mletakoga vijea. Usp. Fermendin (1892.), 28.s,
br. 158.s; Mandi (1968.), 58s; Pandi (1991.), 247. Rjeenje nije poznato, ali se prema
kasnijim zbivanjima moe zakljuiti da je ono uglavnom bilo pozitivno.
80
Nakon franjevakog sabora u Asizu (1217.), mladi oduevljeni lanovi reda razili su se
po misijama u Italiji i izvan nje. Neki od njih doli su i na istonu, hrvatsku obalu Jadrana.
Budui da nisu znali jezika niti su imali dokumente o poslanju, doivljavali su neugodnosti,
bili su sumnjieni za herezu i vratili se u Italiju neobavljena posla. To im je bila pouka za
poslije. Usp. Matani (1980.), 11.
81
Dvije stranice rukopisa pisanog bosanicom, nazvanog Listii iz Monte Prandona, otkrive-
ne su na koricama jedne rukopisne knjige iz XV. st. koja je pripadala inkvizitoru, franjevcu
Dominiku Gangali, koji ih je oito donio iz Bosne. Posebnog su znaenja jer su oni jedini sa-
uvani propovjedniki ili molitveni tekstovi pripadnika Crkve bosanske. Usp. Herta Kuna,
Hrestomatija starije bosanske knjievnosti, Sarajevo, 1974., 68., /kratica: Kuna (1974.)/.
82
Od prije su se neki dijelovi rimskog liturgijskog obreda bili prevodili na staroslavenski
jezik. Tu ima i liturgijskih tekstova franjevakog podrijetla, meu kojima je i sluba Sv. i-
rila i Metoda. Usp. Petar Runje, Pokorniki pokret i franjevci treoredci glagoljai (13.-16. st.),
Zagreb, 2001., 153.-159.
83
Sve vie meu znanstvenicima prevladava spomenuti naziv za zapadnu morfoloku i pra-
vopisnu inaicu irilice koja se rabila u BiH i junoj Hrvatskoj, jer je bosanica umanjenica od
rijei Bosanka. Usp. Hrvatski enciklopedijski rijenik, Zagreb, 2002., 139.
84
Uz sauvane povelje na latinskom jeziku, jo bolje svjedoe natpisi otkriveni u ruevinama
Bobovca. Pisani su latinskim jezikom, i to gotikim pismom. Usp. Aneli (1984.), 553.s.
85
Da se u Bosni saobraalo i govorilo samo narodnim jezikom, moe nam potvrditi jedan
dokument u kojem se govori o sporu oko izvornosti jedne notarske isprave (22. sijenja
1439.) u Dubrovniku, koja je bila napisana u Viskom (22. travnja 1404.). Strana koja je ospo-
ravala izvornost spomenute isprave, tvrdila je, uz ostalo, da u Bosni, kao u drugim zemljama
svijeta, uope ne rabe knjievni (latinski) niti talijanski jezik, ni pismo. Usp. Desanka Ko-
vaevi-Koji, Gradska naselja srednjovjekovne Bosanske drave, Sarajevo, 1978., 247., bilj. 9.;
Aneli (1984.a), 155.
86
I tri stoljea kasnije franjevci jasno istiu da bosanski katolici nisu oni koji: iziskuju se
naslaivati u nakienju od govorenja, u visoki pripovidanji, i u duboki istomaenju SS. Pi-
sam: njima je za dosta radno, i lasno istomaenje S. Ivanelja, ili Pitola, s ponukovanjem
dilorednim za odvratiti nji oda zla obiaja i nagovarati na dobro, i na Kriposti. (...) Diica,
i siromasi ne itu naslastica, ni asti, nego se njima oe samo kruca, i milika; to je za nji.
Filip iz Occhievjae (Lastri), Oduzame, Mleczi, 1765., 8.,15.; Usp. Andrija Zirdum, Filip
Lastri Oevac (1700.-1783.), Zagreb, 1982., 152.-155.
87
Treba se prisjetiti velikih franjevakih propovjednika u to doba: Bernardina Sijenskog,
Alberta od Sarteana, Jakova Markijskog i Ivana Kapistrana, koje je po europskim gradovi-
ma dolazilo sluati na tisue ljudi. Dvojica od njih bili su imenovani inkvizitorima u Bosni.
Kapistran u nju nije ni ulazio, a Jakovu Markijskom Bosna je bila pretijesna i nezanimljiva;
boravio je u Bosni, ali zbog nekih svojih krutih shvaanja, nije bio prihvaen i uspjean pa se
povukao. Usp. Esser (1972.), 116.-120.; Pandi (1997.), 60.-65.
88
Usp. anjek (2003.), 164.s.
89
Spominje se bl. Ivan iz Aragonije, koji je 5. listopada 1369. umro u Visokom. Aneli
(1984.a), 133.
90
Usp. Fermendin (1892.), 36., br. 195.; Mandi (1968.), 67.
91
Usp. Pandi (1991.), 248.-260.
97
Usp. Pejo okovi, Krstjanin Vlatko Tumurli i njegovo doba (1403.-1423.), u: CCP,
XIX. (1995.), 1.-54. Da obino nije bilo tako, navodim sljedei primjer: Kad je Stjepan
Toma (1459.) naredio da bosanski krstjani i njihovi sljedbenici preu na u Katoliku crkvu
ili sele iz Bosne, s ninskim biskupom Natalom poslao je u Rim trojicu osumnjienih: Juru
Kuinia, Stojsava Tvrtkovia i Radmila Vuinia. Natal ih je kako biljei Pio II. u svom
Dnevniku svezane doveo pred njega. Usp. Bazilije Pandi, Bosna i sabor u Mantovi
(1459.- 60.), Bosna franciscana, 10. (1998.), 101.-111.
98
Aneli (1973.), 201.
99
Usp. Muhamed Hadijahi, irilo-Metodijevske tradicije Crkve bosanske, u: Dobri
pastir, Sarajevo, 1985., 157.-173.
100
Usp. Aneli (1984.), 569.
101
... ot toje bo zemlje Bosnskije mnogije ot jeretik obrati v veru hristijanskuju i krsti ih
2. Ban Stjepan II. Kotromani pisao je (3. travnja 1347.) papi o djelovanju
bosanskoga vikara Peregrina Saksonca i da on vjerno i revno u Bosni radi za
katoliku vjeru i spas dua.102
3. Mladi bosanski ban Trvtko I. Kotromani (1353.-91.), u povelji Du-
brovanima, Peregrina kao bosanskoga biskupa, hvali i naziva ga na duho-
vni otac.103
4. Slino je o Peregrinu zabiljeio i ugarski ljetopisac Ivan Thuroczy (
1490), da je on kao bosanski biskup, potican od vladara, obraao i pokrtavao
bosanske patarene, koji su se umnoili i bili zapleteni u razne zablude.104
5. Na molbu ugarsko-hrvatskoga kralja Ljudevita I. (1347.-82.) nekoliko
je franjevaca Bosanske vikarije (1365.) djelovalo u Vidinu u Bugarskoj. Prema
izvjeu iz 1366., njima na krtenje hrle nevjerniki prvaci sa svojim narodom
(...) a krivovjerci i raskolnici (pravoslavci) vraaju se istini (katolike) vjere i
jedinstvu Rimske crkve.105
6. Pod vodstvom Bartola iz Alverne (1366.-75. i 1378.-1408.) franjevaka
djelatnost poprimila je iri i struniji oblik. Bartol je Ivana iz Rajne i Andriju
iz Perugie poslao Urbanu V. u Avignon s molbom da, uz ostalo, franjevce
preporui ugarsko-hrvatskome kralju Ljudevitu. Papa je to uinio (13. srpnja
1368.) obavjetavajui kralja da se u krajevima Bugarske, Rake i Bosne
predanim franjevakim propovijednjem vratilo svjetlu prave vjere i jedinstvu
Rimske crkve (...) mnogo tisua obojega spola, nakon to su napustili raskol
v ime otca i sina i svetago duha, i prisjedini ih svetej i apostolscej crkvi. Mandi (1968.),
41., bilj. 50.
102
... frater Peregrinus de Saxonia generalis ministri ordinis minorum in Bosna vicarius
devote, fideliter et instante in Bosna pro fide catholica et animarum salute laborantes ....
Fermendin (1892.), 28., br. 159.; Mandi (1979.), 212.
103
... presentes fieri fecimus literas in presentia reuerendi in Christo patris fr. Peregrini,
ecclesie Bosnensis episopi, spirituralis patris nostri .... Fermendin (1892.), 562., br. 1503.
104
Item Patereni de Bozna, qui nimium erant multiplicati, et diversis erroribus implicati,
per dominum Peregrinum, episcopum Bosnensem, ordinis minorum virum magnae devoti-
onis et scientiae, ad fidem, rege commonente, convertuntur et baptizantur. Mandi (1979.),
213., bilj. 99.
105
Usp. Fermendin (1890.), 11.; Batini, I., 63.-75.; Jaroslav idak, Studije o Crkvi bosan-
skoj i bogumilstvu, Zagreb, 1975., 236.
i druge zablude.106 Tjedan dana poslije (21. srpnja 1368.), isti je papa bosan-
skom biskupu preporuio franjevce koji u njegovoj biskupiji obraaju krivo-
vjerce.107
7. Pisac Kronike 24 generala (Chronica XXIV. Generalium, prije 1372.),
o prvim franjevcima misionarima Bosanske vikarije zabiljeio je da su oni
ondje mnoge obratili na katoliku vjeru i mnogo crkava sagradili.108
8. Bartol iz Pize (1385./90.), pie: U ovoj (Bosanskoj) vikariji braa ive
po Pravilima i propovijedanjem postiu divni plod u obraenju prisutnih ne-
vjernika.109
9. Bonifacije IX. u buli Ex iniuncto nobis (7. oujka 1402.) pozivajui
se na izvjee Bartola iz Alverne istie da su do te godine franjevci Bosanske
vikarije obratili i pokrstili oko 500.000 nevjernika.110
10. Uspjenost franjevake djelatnosti naziremo i iz bule Eugena IV.
Dum ad universas, kojom je on (12. travnja 1434.), nakon smrti bosanskoga
biskupa Petra, Stjepana Radoevia, franjevca, imenovao biskupom Visoke
(visocinensis) biskupije, koja je kanonski ujedinjena s biskupijom capirinen-
sis. O imenovanju je trebalo obavijestiti dubrovakoga nadbiskupa, bosansko-
ga kralja Stjepana te kler i puk Deevica, Kreeva, Fojnice, Jajca i Srebrenice.
106
Ludovico regi Hungariae (...) de Bulgariae, Rassiae et Bosnae venientes partibus (...) ad
tuam inductionem et cooperationem piissimam ac fratrum dicti ordinis in dictis partibus
commorantium praedicationem multa millia personarum utriusque sexus, relictis damnabili
schismate aliisque erroribus, quibus erant et fuerunt omni tempore involuti... Codex diplo-
maticus Croatiae, XIV, Zagreb, 1916., 148.s; anjek (2003.), 258.
107
Usp. Pandi (1991.), 248.
108
... qui ibidem (in Bosna) multos ad Christi fidem converterunt et multas ecclesias erex-
erunt..., Mandi (1979.), 210., bilj. 86.
109
In hac vicaria (Bosnae) fratres secundum regulam vivunt, et mirabilem fructum suis
praedicationibus in convertendo infideles assidue faciunt. Bartholomeus de Pisa, De confor-
mitate vitae beati Francisci ad vitam Domini Jesu, 556. Usp. Mandi (1979.), 213., bilj. 98.
110
... pro parte dilecti filii Bartholomei, vicarii Bosne ordinis fratrum Minorum... nobis
nuper exhibita (petitio) continebat, quod sub vicatia Bosne dicti ordinis, que inter infideles e
a fide catholica deviantes consistit, per solicitas et continuas fratrum dicti ordinis in eadem
vicaria existentium predicationes et inductiones quingenta milia personarum infidelium (podc.
A. Z.), vel circiter, cingulum veritatis amplectentes ad orthodoxe fidei sinceritatem unani-
miter, eis gratia affluente divina, conversa fore noscantur.... Mandi (1979.), 213.s, bilj. 1.
111
Usp. Aneli (1984.a), 154.s; Juraj Kujundi, Visoka biskupija, u: Dobri pastir, Sara-
jevo, 1975., 133.-140.
112
Usp. Daja (1999.), 220.
113
... In qua per episcopum Terbipolensem propositum est per concilium intendi debere ad
reduccionem regnicolarum Boxgne Maricheorum errore infectorum, de quibus tanta spes
foret conuersionis sicut Grecorum .... Mandi (1979.), 40., bilj. 34.
114
Usp. Fermendin (1892.), 155.s, 745.; Pandi (1991.), 260.
115
Laboravit et laborat contiuno praedictus Vicaritus cum Fratribus suis ... Et hoc milabile
dico P(aternitati) V(estrae) et valde notandum, quod in locis ocupatis per haereticos statim
ut Fratres sunt, evanescunt haeretici sicut cera a facie ignis. Mandi (1968.), 119., bilj.
320.
116
Multis ex illis haereticis bosnensibus, qui fidem tenuerunt patharenorum, audientes ver-
bum Dei, convertuntur ad fidem romanam. Fermendin (1892.), 224.s, br. 954.; Mandi
(1979.), 43., bilj. 41.
117
Kurugeri (torbai) naziv za pristae dualistikog krivovjera u Bizantu jer su putovali s
konim torbama.
118
Rije je o mileevskom mitropolitu Davidu ( 1466.). - Kralj Tvrtko osvojio je Mileevo
1375. godine.
119
Herceg Stjepan Vuki Kosaa (1404.-1466.), gospodar Huma.
120
anjek (2003.), 321.
Zakljuak
Pojava i neke osobitosti franjevaca u Bosni, zbog njihove sedamstoljetne
neprekinute djelatnosti, izaziva zanimanje povjesniara. To je i zbog toga to
je uoeno da su tome temelji u samim poecima, tj. u srednjem vijeku. Po-
niknuli na kriitu dvaju kultura; od Istoka-Bizanta batinili su toleranciju i
upornost, a sa Zapada su bili stalno osvjeavani i podravani. U svom izla-
121
Rex Bosne sub idem fere tempus, ut piaculum tradite Turcis Sinderouie purgaret ac
sue religionis fidem faceret sive, quod multi crediderunt, avaritie obtentu, manicheos qui
erant in regno suo quamplurimi, nisi baptismum Christi acciperet, a regno migrare coegit
substantia relicta: duodecim circiter milia baptizati sunt; quadraginta aut paulo plures perti-
naciter errantes ad Stephanum Bosne ducem, perfidie socium, transfugare. anjek (2003.),
146.s.
122
Usp. Karta: Franjevaki samostani u srednjem vijeku na tlu Bosne i Hercegovine.
123
Usp. Daja (1999.), 69.
124
... mi svi, puk od crkve od gornjih i donjih Soli i od svih sela koi su okolo obiu Soli, oko
pedeset mila (tisua) krstiani slavne rimske vire od Isukrsta dane.... Pismo je napisao fra
Stipan Milei, a potpisali su ga biskup Anto Matkovi, Bartol Sfondratus, isusovac, Vuica
endisavi, prakaratur i seoski emin, Miha Aevi, Anko knez iz Nasinice, Vrane Ivanovi
knez iz Kalate, Ivan Krioni, Anko i Mato Useonaci. Usp. Fermendin (1892.), 319., br.
1218.; Andrija Zirdum, Ulice nekada i sada, Ulice, 1989., 27.
125
Povijesna vrela spominju franjevake inkvizitore Jakova Markijskog i Ivana Kapistrana,
ali nema podataka o djelovanju inkvizitorskih sudova. Ivan Kapistran nije ni ulazio na te-
ritorij srednjovjekovne Bosanske drave, a Jakova Markijskog vie su zanimale kranske
zablude u Prekosavlju. Usp. Bazilije Pandi, Jakov Markijski vikar Bosanske vikarije,
Bosna franciscana, 7., Sarajevo, 1997., 155.-166.; Mandi (1968.), 91.-109.
126
Govoriti o konventualizmu franjevaca Bosanske vikarije u srednjem vijeku nema temelja
jer u to doba Franjevaki red nije bio razdijeljen u dananjem smislu. U Gerardovo vrijeme,
a i kasnije, svi su franjevci bili jednostavno fratres minores. Meu franjevcima ima uvijek
ponekih unutranjih podjela, a vee institucionalne podjele, dole su i ozakonjene 1517. go-
dine. Usp. ugaj (1989.), 7.-10.; Fermendin (1890.), 7., bilj. 2.; Esser (1972.), 106.-132.
127
Biskup Lovro Loranda obraa se Klementu VI. (1344.) i moli tumaenje odluke da fra-
njevci u Bosni ubiru desetinu, a on na to ima pravo. Usp. Andrija uljak, Bosanski biskupi
od prijelaza u akovo do 1526. godine, u: Kranstvo srednjovjekovne Bosne, Sarajevo, 1991.,
276.s.
SUMMARY
The rise of the Franciscan order in Bosnia provokes great interest among
historians. They emerged at the junction of two cultures: they inherited tole-
rance and perseverance from the East-Byzantium and the West oered them
constant support and refreshment.
From a historical context, it is clear that the rst Franciscan cases appe-
ared after the Bosnian bishop relocated to akovo and the pressures from
Hungarian-Croatian rulers on Bosnia diminished together with Dominican
activities. Thus they left the territory to the non-coreligionist Church of Bo-
snia and the Franciscans got their chance.
With the founding the Bosnian vicary, Franciscan missionaries arrived
from dierent parts of Europe. It seems that not many of them arrived, but
those that came had trouble adapting to conditions in Bosnia and were, so-
metimes, inuenced by political and church situation in their country. Since
the vicary was soon separated from the Bosnian geographical territory, the
foreign missionaries remained in the region across the Sava River. Those who
did not learn the local language or accepted the Old Slavic liturgical practice
had no chance for a successful long-term career.
Many sources, either directly or indirectly, speak of the Franciscan suc-
cess. During the 15th century, according to the sources, the Franciscans con-
verted the majority of the population of Bosnia and Hum to Catholicism,
refreshed it and gave it a more conspicuously western, Roman character. Even
the oldest of Ottoman defters and a great number of Catholics in the region
of Tuzla even fty years after the Ottoman conquest conrm this.
uenjem Solovjev nalazi u izrazu ino~edi sin (isus) Job 1, 14, 18,
zato to mu daje pogreno znaenje: drugoroeni (mlai brat Satanin), pa
po Solovjevu Isus nije jedinoroeni sin nego drugoroeni. Meutim ino~-
d u kanonskim staroslavenskim tekstovima evanelja znai upravo je-
dinoroeni, jedini, a ne drugoroeni, kako zakljuuje Solovjev (Slovnk
jazyka staroslovnskho donosi obilje primjera, od kojih navodimo primjer iz
Iv. 3,16 u Marijinskom evanelju: tako bo bog vzljubi mira. ko syna svoego
inodaago dast . Assemanijevo, Nikoljsko i jo neki umjesto
inodaago imaju edinodaago, Slovnk I, 775). U grai za Rjenik crkvenosla-
vrenskoga jezika hrvatske redakcije INOED u znaenju jedinoroeni po-
tvren je u vie primjera: u komentaru Fraieva psaltira iz 1463. i odlomku
apokrifa o Uspenju (smrti) Bogorodice (Obdormitio Deiparae), sauvanom u
Pazinskim fragmentima zbornika iz po. 14. stoljea: vdomo e k(o) vzno-
sit se na (lova)ska lica m(o)l(i)tva ot lihoimavago sotoni egoe izb(a)v(i)ti se
m(o)lit priastviem inoed(a)go. Komentar uz Ps 142,1 Fraieva psaltira
; b(o)e ie esi blagostiju tvoeju poslal inoedi sin tvoi veseliti se v
smrenoe moe tlo. Uspenje Bogorodice .
Tekstoloka, i osobito loloka, istraivanja bosanskih evanelja i njihova
odnosa prema kanonskim staroslavenskim evaneljima pokazala su da nave-
deni izrazi nisu uvjerljiv materijal za dokazivanje heretinosti Crkve bosanske.
Pogotovo otkad je (1997.) u Pragu objavljen Slovnk jazyka staroslovnskho koji
je utemeljen na ukupnom korpusu kanonskih staroslavenskih i drugih ruko-
pisa - glagoljskih i irilskih. U Slovnku su obuhvaene sve rijei i odreena
su sva njihova znaenja i nijanse znaenja. Na Slovnk se nadovezuje graa
ekscerpiranoga i zaokruenoga korpusa hrvatskoglagoljskih izvora za Rjenik
crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije (u Staroslavenskom institutu u Za-
grebu; objavljeno je jedanaest sveia, rijei A do VSUE).
Dualistike elemente vidio je Solovjev u ukrasu rukopisa Crkve bosanske.
Tvrdio je da u njima nema portreta evanelista i da se umjesto portreta slikaju
samo njihovi simboli, to je protumaio eljom pripadnika Crkve bosanske da
se izbjegne slikanje gura u njihovim crkvenim knjigama. Pri tome je Hvalov
zbornik, koji ima minijature evanelista, apostola, proroka (Davida i Mojsija),
smatrao iznimkom, sluajnim proizvodom nekoga proraunatoga kompromi-
sa izmeu patarenskih i katolikih tendencija, jedinstvenim sluajem u bo-
sanskoj duhovnoj knjievnosti (idak, 1957.: 152.). Solovjeva se tvrdnja, da su
minijature Hvalova zbornika iznimna i sluajna pojava jer takvih slika nema
ni u jednom od ostalih bosanskih rukopisa od XIII. do XV. vijeka (Vjersko
uenje Bosanske crkve 1948: 40), danas ne moe odrati zato to slike evane-
lista i svetaca u bosanskim rukopisima nisu vie iznimke. Naprotiv - portreti
se prikazuju u vie rukopisa. Kao primjer spominjemo Kopitarevo evanelje,
koje ide meu najbogatije iluminirane rukopise Crkve bosanske. Uz simbo-
le evanelista u Kopitarevu evanelju prikazani su i likovi evanelista Luke
i Ivana (simboli dolaze prije popisa, a likovi nakon popisa glava evanelja).
Portreti svetaca prikazani su u minijaturama Mletakoga zbornika. Makar
rijetko, ali uz obilje iznimno lijepih inicijala u Giljferdingovu apostolu (Giljf.
14) susreu se likovi ivotinja, ljudi i udovita.
Ima li u bosanskim rukopisima potvrda za tvrdnje latinskih izvora o tome
da bosanski heretici preziru, osuuju, proklinju Stari zavjet, s njim i Mojsi-
jev zakon kao djelo avolje, te da patrijarhe i proroke proklinju. Nema. Jer -
dva najvanija rukopisa Crkve bosanske - zbornik Hvala krstjanina i Mletaki
zbornik, koji sadre itav Novi zavjet, to opovrgavaju tekstovima Dekaloga i
slikama Mojsija. Zbornik Hvala krstjanina sadri jo itav Psaltir s pridoda-
nim biblijskim pjesmama. U Mletakom zborniku - u zastavi na poetku
Dekaloga nalaze se dva romba okruena stiliziranim cvijeem; u desnom je
nacrtan lik Mojsija (s auerolom) koji desnom rukom pokazuje na Krista, u
lijevom rombu, okruena simbolima. Donji prostor izvan rombova ispunjen je
trima likovima: dvama aneoskim i jednim ljudskim, bradatim i bez auerole,
koji sklopljenih ruku na molitvu upire pogled u Mojsija. Uz zastave tee tekst
u kojem sredinji dio citira iz Druge knjige Mojsijeve gl. 3, a poetak i kraj
natpisa kombinirani su s dijelovima drugih pasusa iste glave, spominje se bog
Abrahamov, Isakov i Jakovljev (idak, 1957.: 147.). Te injenice pobijaju kao
netonu tvrdnju da bosanski krstjani proklinju patrijarhe i ujedno pokazuju da
je Crkva bosanska u 14. i 15. stoljeu u svojim knjigama imala tekst Psaltira i
Dekaloga i da je priznavala starozavjetne patrijarhe: Mojsija, kojega je tovala
kao sveca (jer ima auerolu).
Pojava Apokalipse u tri zbornika, od kojih jednomu ona ini glavni sa-
draj, kao i inzistiranje na motivima iz Apokalipse nekoliko puta tamo gdje
im nije mjesto u ukrasu Mletakoga zbornika upuuje na posebno zanimanje
bosanskih krstjana za Apokalipsu, koja je bila omiljela lektira heretika i na
Zapadu jedna od najitanijih biblijskih knjiga u srednjem vijeku. Bosanski
LITERATURA:
9. (1978.), 50.-53.
Vatroslav JAGI, Graa za glagolsku paleograju. Mihanoviev odlomak
apostolara glagolskoga. Rad JAZU, Zagreb, 1868., 1.-35.
Vatroslav JAGI, Odlomak jevanelja bosanskoga pisanja. Starine JAZU, 9.
(1877.) 134.-137.
Vatroslav JAGI, Grkoviev odlomak glagoljskog apostola. Starine JAZU,
XXVI., Zagreb, 1893., 33.-161. (s reprodukcijom itava odlomka).
Vera JERKOVI, Paleografska i jezika ispitivanja o ajnikom jevanelju. Ma-
tica srpska, Novi Sad, 1975.
Jagoda JURI-KAPPEL, Psalter des Hval-Codex - zur palographischen
und grammatikalischen Charakteristik. Wiener Slavistisches Jahrbuch, 30. (1984.),
23.-42.
Jagoda JURI-KAPPEL, Rukopis krstjanina Radosava u svjetlu dosadanjih
istraivanja. Zbornik radova I. Drugi hrvatski slavistiki kongres, Zagreb, 2001., 225.-
232.
Jagoda JURI-KAPPEL, Bosanske apokalipse u svome (juno)slavenskom
kontekstu. Wiener slavistisches Jahrbuch. Band 48. (2002.), 75.-94.
Christoph KOCH, Anmerkungen zu den Glossen des bosnischen Tetraevan-
geliums der Sammlung Srekovi. Slovo, 52.-53. (2003.), 55-116.
Herta KUNA, Fragmenti parimejnika bosanske provenijencije u centralnoj
naunoj biblioteci Akademije nauka Ukrajinske RSR u Kijevu. Slovo, 20. (1970.),
97.-102.
Herta KUNA, Bosanski rukopisni kodeksi u svjetlu junoslavenskih redakcija
staroslavenskog. Radovi sa simpoziuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura,
Zenica, 1973., 89.-102.
Herta KUNA, Hrestomatija starije bosanske knjievnosti. Knjiga I. (Srednjovje-
kovna knjievnost i hrvatska knjievna tradicija). Svjetlost, Sarajevo, 1974.
Herta KUNA, Jezike karakteristike glosa u bosanskom jevanelju iz Sreko-
vieve zaostavtine. Slovo, 25.-26. (1976.), 213.-230.
Herta KUNA, Radosavljev rukopis i bosanska srednjovjekovna knjievnost.
Godinjak Odjeljenja za knjievnost Instituta za jezik i knjievnost u Sarajevu, Saraje-
vo, 1977., 9.-25.
Herta KUNA, Neke grajske osobine bosanskih srednjovjekovnih kodeksa u
odnosu prema staroslavenskoj glagoljskoj grajskoj tradiciji. Slovansko jezikoslovje.
Nahtigalov zbornik ob stoletnici rojstva. Ljubljana, 1977., 153.-166.
Herta KUNA, Jat u Pantelejmonovu apostolu s obzirom na njegovu grajsku i
glasovnu vrijednost. Croatica, 42./43./44. (1995.-6.), 201.-211.
Herta KUNA, Marginalije bosanskog Vrutokog evanelja. Drugi hrvatski
*
irilski tekst prenosimo latinicom pri emu je: \ (erv) = , (ta) = , (jat) = ,
(jery) = y
**
Podaci uzeti iz opisa Speranskoga, (1902.)
Lit.: Vrana, (1942.) 1991., 803.-804.; Svodnyj katalog, 1984., 297.-298. (br. 346. i
347.).
MLETAKI ZBORNIK
Venecija, Biblioteca Nazionale Marciana, Cod. Or. 227 (=168).
Pergamena, II + 287 l., vel. 19,4 x 12,4 cm.
Rukopis je krnj. Srodan je sa Zbornikom Hvala krstjanina - po vanjskom izgledu
(ista veliina, dvostupaan tekst), sadraju (nedostaju mu Psaltir i biblijske pjesme
koje ima Hvalov zbornik), po rasporedu i podjeli tekstova i po bogatom likovnom
ukrasu.
Lit.: Pelusi, 1991. (fototipsko izdanje itava rukopisa).
FRAGMENTI IZ MONTEPRANDONA
Monteprandone, Biblioteca S. Giacomo della Marca.
Pergamena, 2 l (A+B), vel. 11,8 x 15,5 cm (A), 11,6 x 15,5 cm (B).
Jedini danas poznati ostatak traktata za vjeru i protiv vjere bosanskih krstjana
(na narodnom jeziku). Fragmente je otkrio Lajos Thallczy na koricama rukopisne
knjige Margaritorum iz 15. st., koja je pripadala inkvizitoru franjevcu Dominiku
Gangali (Jacobus de Marchia), koji je polovicom 15. st. djelovao u Bosni. Vrlo su
oteeni, tako da je Vatroslav Jagi uspio proitati manje od petine teksta.
Lit.: Thallczy-Jagi, 1905.; Graciotti, 1995. (objavio faksimil i tekst u cjelini).
Ambrozija (7. XII.); Sv. Lucije (13. XII.) i poetak mise Sv. Tome ap. (21. XII.).
Lit.: tefani, 1957. (objavljen faksimil i tekst u latinikoj transliteraciji).
KRATICE
BIBLIJSKE KNJIGE
Dj Djela apostolska Kol Poslanica Koloanima
Ef Poslanica Efeanima 1 Kor Prva poslanica Korinanima
Fil Poslanica Filipljanima 2 Kor Druga poslanica Korinanima
Flm Poslanica Filemonu Lk Evanelje po Luki
Gal Poslanica Galaanima Mk Evanelje po Marku
Heb Poslanica Hebrejima Mt Evanelje po Mateju
Iv Evanelje po Ivanu 1 Pt Prva Petrova poslanica
1 Iv Prva Ivanova poslanica 2 Pt Druga Petrova poslanica
2 Iv Druga Ivanova poslanica Rim Poslanica Rimljanima
3 Iv Trea Ivanova poslanica 1 Sol Prva poslanica Solunjanima
Iz Izaija 2 Sol Druga poslanica Solunjanima
Jak Jakovljeva poslanica 1 Tim Prva poslanica Timoteju
Jd Judina poslanica 2 Tim Druga poslanica Timoteju
Jr Jeremija Tit Poslanica Titu
SUMMARY
It is known that the manuscripts created in the Church of Bosnia are not
to be avoided in resolving the issues of the Church of Bosnia, especially the
matter of its teaching and identity. Some tried to nd indications of dualistic
beliefs in them. Solovjev believed the term inosun, mentioned in
Our Father cited in the St.Lukes Gospel (Lk 11,3) and the Gospel according
to St Nicholas (hlb na{ inosuni) was a mystical epithet,
that it symbolized Manichaeism that could only represent other substance,
other being thus coming closer to the term supersubstantialis mentioned in
the Cathar texts. He believed that traces of Docetism were evident in the term
izde in the usual position of the expression was born (iz nee`e izde
isus). Solovjev found correspondence with the dualist teaching in the
expression inoedyi sin (jesus) falsly interpreting it as second-born. Jaroslav
1
. TRUHELKA, Bosanska narodna (patarenska) Crkva, u: Povijest Bosne i Hercegovine, I.,
HKD Napredak, Sarajevo 1942., 21991., 31998., str. 767.-793.
2
V. VRANA, Knjievna nastojanja u sredovjenoj Bosni, u: Povijest Bosne i Hercegovine, str.
794.-822.
3
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, KS,
Zagreb, 1975.
4
ISTI, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), Barbat, Zagreb, 2003.
5
Od sredine 19. st. pitanja pojave bosanskih krstjana te ustroj, sadraj vjere i nestanak Cr-
kve bosanske ozbiljan su predmet povijesnih istraivanja i analiza. Svraamo pozornost na
10
Isto, str. 20.; F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem
vijeku, str. 59.-62.; ISTI, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 80.-
83.; Vrhbosnensia, 7. (2003.), 128.-130.
11
A. THEINER, nav. djelo, str. 19.
12
Isto, str. 113., 137., 172.
13
E. FERMENDIN, Acta Bosnae, Zagreb, 1892., str. 224.-226.
14
D. KAMBER, Kardinal Torquemada i tri bosanska bogumila (1461.), u: Croatia sacra, 3.
(1932.), 92.-93.
15
E. FERMENDIN, Acta Bulgariae ecclesiastica, Zagreb, 1887., str. 79.-80.
16
Usp. F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku,
str. 33.-42.
rena, u: Starine HAZU, knj. 61./2000., str. 21.-117.; ISTI, Bosansko-humski krstjani u povi-
jesnim vrelima (13.-15. st.), str. 153.-233. I u prvom i u drugom sluaju anjek donosi tekst
Rasprave u izvorniku i u hrvatskom prijevodu.
25
ISTI, Pavao Dalmatinac (1170/75.-1255.): Rasprava izmeu rimokatolika i bosanskog pa-
tarena, str. 118.-121.; ISTI, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str.
282.-285.
26
ISTI, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 286.-289. Valja upo-
zoriti da se u tekstu Saetka spominju patareni, iako u naslovu stoji manihejci; Saetak su
1697. god. sastavili J. B. Lucini i J. B. Barberi za potrebe kanonizacijskog postupka Jakova
Markijskog.
27
ISTI, Interrogatio Iohannis (Ivanova pitanja), katarski apokrif slavenske provenijencije i dua-
listiko poimanje stvaranja svijeta u srednjem vijeku, u: Croatica Christiana Periodica, 5. (1981.,
7.), 43.-61; ISTI, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 234.-251.
28
D. KAMBER, nav. lanak, str. 38.-92.; F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povije-
snim vrelima (13.-15. st.), str. 294.-299.
29
D. FARLATI, Illyricum sacrum, IV., Venetiis 1769., str. 45.: Patarena contagio sive ex
Italia, sive ex Bulgaria, quod vero propius est, in Bossinam erepsit.
30
B. PETRANOVI, Bogumili. Crkva bosanska i krstjani, Zadar, 1867.
31
A. BARUN, Svjedoci i uitelji. Povijest franjevaca Bosne Srebrene, Svjetlo rijei, Sarajevo
Zagreb, 2003., str. 56.
32
V. GLUAC, Srednjevekovna crkva bosanska bila je pravoslavna, u: Prilozi za knjievnost,
jezik, istoriju i folklor, IV., Beograd, 1924., str. 1.-55.
33
F. RAKI, Bogumili i Patareni, u: Rad JAZU, 7./1869., str. 84.-179.; 8./1869., str. 121.-
187.; 10./1870., str. 160.-263. Pod utjecajem Rakoga za bosansko-humske se krstjane usta-
lio u historiografiji naziv bogumili. Njegovo miljenje o neomanihejskom dualizmu krstjana
slijede brojni drugi povjesniari, primjerice: V. KLAI, Povijest Bosne, Zagreb, 1882., fo-
totip izdanje: Sarajevo 1990., str. 344.-359.; F. II, Studije iz bosanske historije, u: Glasnik
Zemaljskog muzeja, 15. (1903.), 319.-349.; J. JELENI, De patarenis Bosnae, Sarajevo, 1908.;
V. OROVI, Historija Bosne, Beograd, 1940., str. 175.-189.; V. VRANA, nav. lanak, str.
794.-822.
34
A. HOFFER, Dva odlomka iz poveeg rada o kranskoj Crkvi u Bosni, u: Spomen-knjiga
iz Bosne, ur. dr. Ivan ari, Naklada Kaptola vrhbosanskoga, Zagreb, 1901., str. 59.-142., o
ovim pitanjima 67.-80.
35
. TRUHELKA, Testament gosta Radina. Prinos patarenskom pitanju, u: Glasnik Zemalj-
skog muzeja, 23. (1911.), 355.-375.; ISTI, Bosanska narodna (patarenska) Crkva, str. 767.-
793.
36
Od brojnih radova usp. J. IDAK, Problem bosanske crkve u naoj historiografiji od Pe-
tranovia do Gluca, u: Rad JAZU, 259./1937., str. 37.-182.; ISTI, Crkva bosanska i problem
bogumilstva u Bosni, Zagreb, 1940.; ISTI, Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, Zagreb,
1975.
37
L. PETROVI, Krani Bosanske crkve, Sarajevo, 1953., Sarajevo Mostar, 21999.
38
A. V. SOLOVJEV, Vjersko uenje Bosanske crkve, Zagreb, 1948.; ISTI, Svjedoanstva pra-
voslavnih o bogumilstvu na Balkanu, u: Godinjak, 5. (1953.), 1.-103.
39
D. MANDI, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, Chicago, 1962., 21979.
40
Iako su ve spomenute, ponovno upuujemo na knjige: F. ANJEK, Bosansko-humski
krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.); ISTI, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki
pokret u srednjem vijeku. Zatim od brojnih drugih radova vidi: ISTI, Crkva bosanska: duali-
stika sljedba ili evaneoski ideal zajednitva u duhu Pracrkve, u: Kranstvo srednjovjekovne Bo-
sne, Studia Vrhbosnensia, 4., Sarajevo, 1991., str. 157.-172.; ISTI, Kranstvo na hrvatskom
prostoru, KS, Zagreb, 21996., str. 175.-202.
41
L. PETROVI, nav. djelo, 2. izd., str. 155.-165. Kao vjerodostojne autor izriito spo-
minje: Hvalov zbornik, Nikoljsko evanelje, Rukopis Radoslavov za krstjanina Gojsava,
Evanelje koje je prepisao tepaija Batalo, Izjava na Bilinu Polju, Oporuka gosta Radina,
Budkov rukopis, zatim povelje, ugovori, pismena svjedoanstva bosanskih banova i kra-
ljeva, raznih vlastelina i drugih odlinika, nadgrobni spomenici s natpisima i simbolima,
izvijea papinskih legata i inkvizitora, graa dubrovakih arhiva i dubrovakih kroniara.
Meu nepouzdane izvore ubraja rasprave protiv heretika: Disputatio inter christianum
romanum et patarenum Bosnensem, Herrores, quos communiter patareni de Bosna credunt
et tenent, Zagrebaki kodeks: Summa fratris Renerii(!) O. Pr. de Catharis et Leonistis seu
pauperibus de Lugduno te Breslavski kodeks: Dialogus inter Paterinum et Catholicum, a
u istu kategoriju pribraja i raspravu kardinala Torquemada: Symbolum veritatum romanae
ecclesiae pro informatione Maniheorum.
42
Ovdje je uputno upozoriti na opsenu studiju u prilog vjerodostojnosti latinskih izvora o
vjeri bosansko-humskih krstjana: D. KNIEWALD, Vjerodostojnost latinskih izvora o bosan-
skim krstjanima, u: Rad JAZU, knj. 270., Zagreb, 1949., str. 115.-276.
43
J. FINE Jr., The Bosnian Church: a new Interpretation, New York - London, 1975. Osvrt
na knjigu i kritiku nove interpretacije objavio je Sreko M. Daja u Croatica Christiana
Periodica, 3. (1979., 3.), 143.-146.
44
A. BARUN, nav. djelo, str. 68.
kralja Tvrtka. Sauvana su samo 4 lista, koji donose zavretak Ivanova evan-
elja i biljeke vezane za bosanske krstjane.51 Na 3. listu pisar je napisao: V
ime oca i sina i svetago duha itd., da bi dodao: a napisae se sie knige u dni
krala Dabie od roenija S(i)na B(o)ija 1393 lito, po umrti krala Tvrtka dru-
go lito. Poleina 2. lista donosi dva niza imena onih ki su se narekli u red
crkve: prvi prije Rastudija, a drugi niz poinje s njegovim imenom. Povrh
prvog niza imena te ispred drugoga, dakle dvaput, ispisane su rijei: V ime
otca i sina i s(ve)tago d(u)ha. Preputajui povjesniarima da utvrde osobe
koje se kriju iza imena Rastudija i ostalih 16 prije i 11 poslije njega, u ovom
kratkom ulomku s obzirom na vjerski nauk osobito je uoljivo priznavanje
Presvetog Trojstva: Otac - Sin - Duh Sveti, ak dvaput na poleini 2. lista i
jednom na 3. listu. Osim toga, na 3. listu spomenta je 1393. godina od roe-
nja Sina Bojega, to izraava vjeru u utjelovljenje i roenje Isusa, kojega se,
dakle, i u ovoj formuli priznaje Sinom Bojim.52 Ovaj je fragment oito posve
ist od krivovjerja.
Iz istog vremana, tj. iz 14./15. st. potjee etveroevanelje pisara krstjani-
na Tvrtka Pripkovia. Rukopis od 260 pergamentnih listova, naen u Pljevlji-
ma, rabljen je, kao i neka druga bosanska evanelja, u nekom pravoslavnom
manastiru.53 Ta injenica najbolje objanjava kako je dolo do toga da su uz
ime pisara krstjanina Pripkovia kasnije irilicom dopisane rijei: i Bog zna
neka e to svinja bila. Oito je pisac zabiljeke bio potpuno svjestan vjerske
razlike izmeu njega i pisca kodeksa.54 Taj rukopis ne daje nam temelj za bilo
kakvu tvrdnju o krivovjernosti sadranoj u njemu, a jedino pouzdano jest to
da ga je prepisao krstjanin.
51
Usp. V. VRANA, nav. lanak, str. 806.-807.; J. IDAK, Bosanski rukopisi u Gosudarstve-
noj publinoj biblioteci u Lenjingradu, str. 118.-119.; F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani
i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, str. 96.-98.; ISTI, Bosansko-humski krstjani u
povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 356.-358.
52
Citati su preuzeti iz: F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15.
st.), str. 356.-358.
53
V. VRANA, nav. lanak, str. 814.; J. IDAK, Bosanski rukopisi u Gosudarstvenoj publinoj
biblioteci u Lenjingradu, str. 113.-115.
54
H. KUNA, nav. lanak, str. 296.
55
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 333.
56
A. V. SOLOVJEV, La doctrine de leglise de Bosnie, u: Bulletin de la classe des lettres et des
sciences morales et politiques de lAcademie Royale de Belgique, 5. ser. 43./1948., str. 500.
57
Prvo ih je objavio ruski filolog M. N. SPERANSKIJ, Ein bosnisches Evangelium in der
Handschriftensammlung Srekovis, u: Archiv fr slawische Philologie, 24./1902., str. 172.-182.
Kod nas u posljednje vrijeme F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki
pokret u srednjem vijeku, str. 150.-154.; ISTI, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima
(13.-15. st.), str. 333.-337. (ovdje anjek paralelno donosi i posuvremenjeni hrvatski prijevod
glosa). Usp. V. VRANA, nav. lanak, str. 811.-812.
58
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 333.
59
ISTI, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, str. 150.-152.
Protumaivi ove glose, F. anjek na temelju njih rekonstruira doktrinalno shvaanje bo-
sanskih krstjana: Bog, nebeski Otac, imao je dva sina: mlaega, predstavljenog u anelima
zavedenim od Sotone, koji je gospodar vjekova i poglavica ovog svijeta; starijeg, predsta-
vljenog u anelima koji slue Oca nebeskog. Ljudske due, utamnienice svijeta Sotone, ne
mogu biti otkupljene sakramentima Rimske crkve ni krtenjem Ivana Krstitelja, nego samo
milou Bojom.
Rimska crkva ne moe biti Boja Crkva, jer su njezini slubenici predstavnici idovskog
zakona. Crkva bosanska je prava Petrova crkva, zemaljski Jeruzalem. U njoj su nauavala
dvanaestorica apostola, pa je u njoj pohranjena milost Boja, po kojoj se ljudi mogu otkupiti
i stii u krilo Abrahamovo, gdje se nalazi stariji sin, tj. aneli koji posluuju nebeskog Oca
(isto, str. 152.-154).
60
H. KUNA, nav. lanak, str. 296. Pritom se oslanja na: S. IRKOVI, Glose Srekovievog
jevanelja i uenje bosanske crkve, u: Bogomilstvoto na Balkanot vo svetlinata na najnovite istra-
ivanja, Skopje, 1982., str. 211.-221.
61
A. BARUN, nav. djelo, str. 70.
62
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 333.
63
Rukopis se uva u Bologni, Biblioteca universitaria, ms. 3575-B. Kod nas publiciran:
Zbornik Hvala krstjanina, faksimil, transkript i komentar, izd. ANUBiH, Sarajevo, 1986.
64
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 329.
65
Usp. isto, str. 329.-331.
66
ISTI, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 327. Na str. 330.-331.
autor donosi korisne usporedbe reda biblijskih knjiga u Hvalovu zborniku, Vulgati i Provan-
salskom Novom zavjetu. Vidi takoer: ISTI, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki
pokret u srednjem vijeku, str. 148.-149.
67
ISTI, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 330. O apokrifnoj li-
teraturi openito i napose o etiri apokrifa u Hvalovu zborniku vidi: ISTI, Bosansko-humski
krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, str. 155.-156. Usp. . TRUHELKA,
Bosanska narodna (patarenska) Crkva, str. 786.-787.
68
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 329.
69
Usp. o jednom i drugom evanelju V. VRANA, nav. lanak, str. 807.-811. Premda su
u meuvremenu propali i prema tome ne mogu biti vie predmetom izravnog istraivanja,
treba napomenuti da je A. V. Solovjev upozorio na elemente u Nikoljskom i Daniievu
evanelju koji bi ili u prilog doketizmu u Crkvi bosanskoj, no takvo stajalite uspjeno je
otklonio F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku,
str. 154.-155.
70
Usp. J. IDAK, Kopitarovo bosansko evanelje u sklopu pitanja Crkve bosanske, u: Slovo,
4.-5./1955., str. 47.-63.
71
Usp. V. VRANA, nav. lanak, str. 804.-806.
72
Rije je Believim odlomcima, kako ih naziva M. Pavlovi (J. IDAK, Kopitarovo bo-
sansko evanelje u sklopu pitanja Crkve bosanske, str. 50.), a poznati su i kao Mostarski listo-
vi, fragmenti drugog mostarskog evanelja (V. VRANA, nav. lanak, str. 814.-816.).
73
Usp. V. VRANA, nav. lanak, str. 820.; J. HAMM, nav. lanak, str. 67. i passim.
74
J. IDAK, Kopitarovo bosansko evanelje u sklopu pitanja Crkve bosanske, passim.
75
O ovom hrvatskom irilskom rukopisu vidi V. VRANA, nav. lanak, str. 816.-817. Valja
napomenuti da su rukopisi Beogradskog, Nikoljskog i Daniieva evanelja nestali pod
ruevinama beogradske Narodne knjinice u travnju 1941. Vidi: F. ANJEK, Bosansko-
humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 328.
76
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, str.
156.-157.
77
ISTI, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 60.; na str. 338.-348.
autor prvo predstavlja i tumai a onda i donosi molitvene obrasce iz Radoslavova zbornika
paralelno s obrascima provansalskih katara, kao to je bio uinio mnogo ranije u: Bosansko-
humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, str. 157.-161. O ovom zborniku i
obredniku vidi jo: V. VRANA, nav. lanak, str. 818.-820.; A. BARUN, nav. djelo, str. 69.
78
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 338.
79
Usp. fragmente obrednika u: isto, str. 340.-343.
80
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 60. Usp. ISTI,
Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, str. 159.-173.
81
Vidi bilj. br. 10.
82
ISTI, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 79.
83
Pismo Inocenta III. splitskom nadbiskupu Bernardu i svom legatu Ivanu de Casamare od
21. studenoga 1202., u: isto, str. 74.-77.
84
Usp. isto, str. 10.-12.
85
Kod nas ju je objavio F. ANJEK, Pojam stvaranja u Crkvi bosansko-humskih krstjana, u:
Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, 21. (1995., 41.-42.), 18.-20.; ISTI, Bosansko-
humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 349.-355.
86
ISTI, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 351.-355.
87
Isto, str. 349.
88
ISTI, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, str. 119.-120.;
ISTI, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 106.-107. Usp. M. BR-
KOVI, Srednjovjekovna Bosna i Hum. Identitet i kontinuitet, Crkva na kamenu, Mostar,
2002., str. 216.
89
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, str.
120., bilj. 76.; ISTI, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 108.-109.
Usp. M. BRKOVI, nav. djelo, str. 221.-222. Vjerodostojnost ove isprave dokazao je J. I-
DAK, O autentinosti i znaenju jedne isprave bosanskog djeda (1427), u: Slovo, 15.-16./1965.,
str. 288.-289.
90
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 106.-107.
91
Isto, str. 108.-109.
92
. TRUHELKA, Testament Gosta Radina, u: Glasnik Zemaljskog muzeja (GZM), 23.
(1911.), 355.-375.; ISTI, Jo o testamentu gosta Radina i o patarenima, u: GZM, 25. (1913.),
363.-381.; D. MANDI, nav. djelo, 1. izd., str. 448.-451.; A. V. SOLOVJEV, Le testament
du gost Radin, u: Mandiev zbornik, Rim, 1965., str. 152.-155.; N. KLAI, Izvori za hr-
vatsku povijest do 1526. godine, Zagreb, 1972., str. 316.-319.; F. ANJEK, Bosansko-humski
krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, str. 179.-182.; ISTI, Bosansko-humski
krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 362.-367.
93
U svjetlu razlikovanja pripadnika u drugim katarskim zajednicama i sluei se danas ra-
zumljivijim izrazima, anjek, u dva svoja kapitalna djela pomalo razliito, prvu spomenutu
skupinu lanova Crkve bosanske naziva savrenim odnosno odlinijim, drugu sluaima
- vjernicima ili jednostavno vjernicima, a treu simpatizerima koji naelno prihvaaju vje-
rovanje te Crkve, ali jo nemaju snage i odlunosti za korak konanog primanja duhovnog
krtenja da bi postali lanovima prave vjere apostolske. Vidi: F. ANJEK, Bosansko-humski
krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, str. 183.; ISTI, Bosansko-humski krstjani
u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 360.
94
. TRUHELKA, Bosanska narodna (patarenska) Crkva, str. 777.-778. shvaa taj kri kao
crux gestatoria, atribut najvieg kranskog sveenitva, a anjek dri prihvatljivijim mi-
ljenje J. idaka je to uobiajeno crux immissa kao signum tabellionis - F. ANJEK,
Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, str. 178.-179.; ISTI,
Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 362., bilj. 66.
95
U posuvremenjenom izvornom tekstu u knjizi Bosansko-humski krstjani u povijesnim vreli-
ma (13.-15. st.), str. 363., izostavljena je, vjerojatno omakom, rije gospodina.
96
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 362.-367. Usp.
ISTI, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, str. 183.
97
Usp. . TRUHELKA, Bosanska narodna (patarenska) Crkva, str. 777.-780.; L. PETRO-
VI, nav. djelo, str. 157.-260., a znatno su s njim suglasni M. BRKOVI, nav. djelo, str.
106.-133. i A. BARUN, nav. djelo, str. 70.-71.
primstvo Mletake Republike za sebe i pedeset ili ezdeset osoba svojega zakona i
svoje sekte,98 a sve to moglo je biti razlogom da ni Crkva bosanska vie nije bila
ista kao prije te da se pribliavala katolianstvu. Bilo kako bilo, oporuka gosta
Radina ne sadri nita to bi bilo u suprotnosti s katolikim naukom.
Pisanoj ostavtini bosansko-humskih krstjana opravdano je pribrojiti i na-
tpise na nadgrobnim spomenicima, stecima. Oko ezdeset tisua takvih spo-
menika ima na podruju Bosne i Hercegovine, ali ne potjeu svi od krstjana.
Malobrojni su natpisi na stecima koji potvruju da su osobe u ast kojih su
podignuti bili pripadnici Crkve bosanske, prema anjeku tek nekoliko njih.99
Najpoznatiji, a i za pitanje kojim se bavimo najrelevantniji jesu steci lanova
hijerarhije Crkve bosanske, gosta Miljena iz Puhovca i gosta Milutina Cr-
nianina iz Humskog. Na steku gosta Miljena spominje se Abraham, to
pokazuje da se bosansko-humski krstjani razlikuju od zapadnih katara koji ne
priznaju starozavjetne patrijarhe, te priznanje da je gospodin Isus jedinoro-
eni Sin Boji, dok steak gosta Milutina svjedoi vjeru u preistu Troicu i
povjeravanje milosti boiei. Uvjerenja krstjana izraena tim natpisima posve
odudaraju od manihejsko-dualistikog nazora.100
Spomenuto je kako su u srednjem vijeku bili raireni razni apokri koji su
nadomijetali ono to se danas naziva beletristikom literaturom. Prema Tru-
helki tekstovi apokrifa sluili su i za zapise koji su u srednjem vijeku, ponegdje
i do nedavno, koriteni za tobonju zatitu protiv nedaa, uroka i bolesti,
a kao navodna zatita protiv nepogoda i nerodice u vinogradima sluila je
druga vrsta zapisa, olovne ploice, zakopavane u zemlju.101 Da neki od ta-
kvih tekstova potjeu od predstavnika Crkve bosanske, Truhelka zakljuuje
poglavito na temelju zapisa pronaenog 1905. godine u Jemenitu kod Viko-
a. Predstavivi taj zapis, on tvrdi, a iz navoda koje iz njega donosi doista se
98
Usp. M. UNJI, Jedan novi podatak o gostu Radinu i njegovoj sekti, u: Godinjak, 11./19-
61., str. 265.
99
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 370.
100
ISTI, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, str. 188.-
189.; ISTI, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 370.-371. Usp. .
TRUHELKA, Bosanska narodna (patarenska) Crkva, str. 783.-786.; A. BARUN, nav. djelo,
str. 71.
101
. TRUHELKA, Bosanska narodna (patarenska) Crkva, str. 787., 790.
dade takoer zakljuiti, da, izuzev injenice to su zapisi uope odraz prazno-
vjerja, ni u ovoj vrsti literature nema nita, to bi odavalo manihejske ili
bogumilske dojmove ili bi inae pobijalo dogme i kanone katolike Crkve.102
4. Zakljuak
Bosansko-humski krstjani i Crkva bosanska optuivani su za krivovjerje.
Razliita su karakteriziranja vjerskog zastranjenja u srednjovjekovnoj Bosni:
razliiti dokumenti i druga vrela razliito ga imenuju i deniraju. Razumljivo
je stoga da ni prosudbe povjesniara o njihovoj vjeri, temeljene na takvim vre-
lima i literaturi, nisu u suglasju.
Iz prelistavanja literarne ostavtine bosansko-humskih krstjana, na koju
smo se ograniili u ovom prilogu, to dakako nije dostatno za precizno utvr-
ivanje njihova vjerskog identiteta, pogotovo jer je ta ostavtina malobrojna i
fragmentarna, proizilazi da se u sauvanim pisanim vrelima krstjanske pro-
venijencije samo tu i tamo nalaze izrazi i formulacije s prizvukom umjerenog
odnosno doista zanemarivog blagog dualizma, primjerice u glosama Srekovi-
eva zbornika te u legendi o stvaranju svijeta i ovjeka. Glose u Srekovievu
zborniku mogu se shvatiti glosarovim subjektivnim i privatnim tumaenjima
nekih tekstova iz evanelj, te se na temelju njih ne moe bosansko-humske
krstjane smatrati dualistima. Slino treba rei i o legendi o poetku svijeta. U
njoj je uoljiv umjereni dualizam, no legenda ipak po svom obiljeju nije po-
uzdan oslonac za upoznavanje vjeronazora krstjana i slubenog nauka Crkve
bosanske.
Akademik anjek podsjea da arheoloka i literarna vrela ne sadre ni-
kakvih podataka o dualistikom svjetonazoru bosansko-humskih krstjana, na
kojima uporno inzistiraju latinski hereziolozi i kontroverzisti, ali i hrvatska
102
Isto, str. 787.-790. Truhelka dri da je predstavnik Crkve bosanske napisao taj zapis za
muslimane, vjerojatno svoje bive suseljane i suvjernike, koji su preli na islam, ija se
imena i navode u prvim redcima teksta i nakon ega slijedi naslov: Molitva ot treska ot gro-
ma i od besa i ot grada. U ovom zapisu slijedi zatim prijepis pisma koje je navodno Hristos
svojom rukom zapisao nekom caru u Erusolimu. Pismo pisano bosanicom, transkripcija
je latinskog apokrifnog Isusova pisma kralju Abagoronu. Iz teksta zapisa, uz zaklinjanja,
razvidna je vjera u Isusovo uskrsnue, uzaae, njegova udesa itd., a sadrani su u njemu i
kratki svetopisamski citati u slavu Isusa jedinoroenog od Oca, puna milosti i istine, koja
stanuje u njemu.
SUMMARY
In this contribution, the author rst constitutes that the krstjani of Bosnia
and Hum were accused of heresy and that dierent documents and sources
call and dene it dierently which makes historians judgements about their
religion based on those sources vary.
By browsing through their literary legacy which is, as expected, not suf-
cient for a precise identication of their religious character, especially since
that legacy is very scarce and fragmentary, stems the fact that in the preserved
recorded sources of krstjan provenance only occasionally arise terms and for-
mulations with a colouring of moderate or, in fact, negligible mild dualism,
for example in the glossas of Srekovis anthology and in the well-known
legend of creation of world and mankind.
Based on the past research of this matter, it seems reasonable to argue
that the mentioned krstjan sources do not contain reliable information on the
dualism in the teaching of the Bosnian Church.
103
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), str. 326.
1
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), Barbat, Zagreb,
2003., str. 3.
2
Usp. isto, str. 363.
3
Usp. npr. H. KUNA, O jeziku i pismu Hvalova zbornika, u: Zbornik Hvala krstjanina,
Svjetlost, Sarajevo, 1986., str. 15.-21. (s popisom literature); J. MAKSIMOVI, Ilumina-
cija Hvalova zbornika, u: Zbornik Hvala krstjanina, str. 22.-29. (s biljekama koje upuuju
na literaturu).
4
Usp. J. HAMM, Apokalipsa bosanskih krstjana, u: Slovo, 9.-10. (1960.), 43.-104.
5
Usp. WILLEMIEN OTTEN, The Power of the Bible in the Middle Ages, u: The
International Bible Commentary. A Catholic and Ecumenical Commentary for the Twenty-First
Century, Editor William R. Farmer, Associate Editors Sean McEvenue, Armando J. Levo-
ratti, David L. Dungan, The Liturgical Press, Collegeville, Minnesota, 1998., str. 48.-52.;
C. TOMI, Srednjovjekovna egzegeza (6. do 15. st.), u svom djelu: Pristup Bibliji, Pro-
vincijalat franjevaca konventualaca, Zagreb, 1986., str. 388.-395.
6
Klasina djela o prouavanju Svetog Pisma u srednjem vijeku: H. DE LUBAC, gse mdi-
vale: les quatre sens de lcriture, Aubier, Paris, 1959.-1964. (4. sv.). Dijelovi ovoga djela pre-
vedeni su na engleski i njemaki. H. GRAF REVENTLOW, Epochen der Bibelauslegung,
Band II: Von der Sptantike bis zum ausgehenden Mittelalter, Verlag C. H. Beck, Mnchen,
1994. Posluio sam se i leksikonskim preglednim lancima: H. KARPP, Bibel IV. Die
Funktion der Bibel in der Kirche, u: Theologische Realenzyklopdie, 6., Walter de Gruyter,
Berlin, 1993., str. 48.-93.; J. W. ROGERSON, Interpretation, History of , te W. G.
JEANROND, History of Biblical Hermeneutics, u: Thew Anchor Bible Dictionary, Vol 3.,
Doubleday, New York, 1992., str. 424.-443.
7
F. KEMPF, Heretiki i reformni pokreti u kleru i meu laicima (1000-1050). Zapadni
svijet na prijelazu prema razvijenom srednjem vijeku, u: H. JEDIN, Velika povijest Crkve,
III./I., Kranska sadanjost (KS), Zagreb, 1971., str. 379.-389., citat na str. 380. Za nau
temu u ovom svesku vana su jo poglavlja: Obrazovanost i znanost, str. 372.-379., Pokret
vita evangelica i pojava novih redova, str. 504.-518. te Filozofsko-teoloke borbe, str.
518.-527.
Jedan od krivovjernih pokreta 12. i 13. st. bili su katari. Oni su zapravo
bili heterogeni pokret protesta i ovdje nas zanimaju sa stajalita sluenja Sve-
tim pismom.8 Sami su se zvali istima ili dobrim kranima, to ukljuuje
i sluenje kranskim kanonskim knjigama, ali pristupali su im izbirljivo, jer
su nauavali da je materija zla, da se osnovno oprotenje grijeha postie pola-
ganjem ruku, a ne krtenjem uz uporabu vode. Nisu pridavali vrijednost Kri-
stovoj smrti na kriu, ali Krista su drali boanskim osloboditeljem ovjeka i
uiteljem mudrosti. Sa stajalita dananjih ena vjernica posebno je provoka-
tivno da su enu drali suradnicom sotone zato to je zavela anele pa se Bog
zbog toga razljutio i zakleo da nikada vie nee pripustiti u nebo koju enu, a
to znai da se due ena nakon smrti trebaju najprije promijeniti.9 Danas im
se upisuje u zaslugu da su otkrili vanost vjernika laika.
Prema Sacconijevoj Sumi o katarima i leonistima iz 1250. godine postojale
su razliite katarske Crkve, kojima je zajedniko suprotstavljanje Rimu te
potpuno ili djelomino odbacivanje Staroga zavjeta: avao je zaetnik ita-
vog Starog zavjeta, osim ovih knjiga: Job, Psaltir, Knjiga Salomonova, Knjiga
mudrosti, Knjiga Isusa sina Sirahova, Izaija, Jeremija, Ezekijel, Danijel i knji-
g dvanaestorice proroka.10 Sacconijeve podatke o katarima povjesniari dre
vjerodostojnima zato to je odrastao kao jedan od katara te se obratio na kato-
liko zajednitvo, postao dominikanac i voa inkvizicije u Lombradiji 1254.
godine. Katari su se sluili svim novozavjetnim knjigama u dokazivanju svoga
uenja, a svoje vjerske sastanke i molitve odravali su na otvorenom, naveer,
da ih ne bi prepoznali pijuni inkvizicije.11
8
Usp. poglavlja: H. WOLTER, Prosjaki redovi, Krivovjerje i inkvizicija u 13. stoljeu,
Kranski entuzijastiki pokreti u 13. stoljeu, Pokret spirituala i spor oko siromatva,
u: H. JEDIN, Velika povijesti Crkve, III./II., KS, Zagreb, 1993., str. 198.-213., 244.-253.,
285.-291., 424.-430.
9
DANIELLA MLLER, Katharer, u: Theologische Realenzyklpdie, 18., Berlin, 2000.,
str. 21.-30. Autorica istie da je katarski pokret ivio oko 200 godina, ali od 1982. postoji
u Francuskoj Centre nationale dtudes Cathares u Villegly kod Carcasonne koji intenzivno
istrauje dokumente o katarima.
10
F. ANJEK, Dualistiko-evangeliki pokret u XIII. stoljeu u svjetlu Sacconijeve Sume
o katarima i leonistima (1250.), u: Bogoslovska smotra (BS), XLV. (1976.), 3., 285.-305.,
citat na str. 294.
11
Usp. F. ANJEK: Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 153.-155., prilikom
14
Isto, str. 138.
15
Usp. isto, str. 190.-215., poglavlje: The Gutenberg Bible.
svih kasnijih tiskanih izdanja Biblije na latinskom, osim dvaju. Katkad je pri-
mjerak Gutenbergove Biblije morao biti uzorak tamparima kasnijih izdanja,
kao to je Biblija s 36 redaka iz oko 1460. te manja Biblija koju su tiskali Fust
i Schoeer u Mainzu 1462. god. () Veliki liturgijski tip i graciozna gotska
elegancija Gutenbergove Biblije bili su pretvoreni u manje Biblije za privatnu
uporabu, ali tekst je Gutenbergove Biblije izdrao kroz stoljea.16
Prvi tiskani njemaki prijevod Svetog pisma iziao je oko 1465. god. Od
toga izdanja pa do Lutherova Novog zavjeta na njemakom 1522. god. tiska-
no je 14 potpunih Biblija na visokonjemakom i etiri na donjonjemakom.
U Veneciji je izila prva tiskana Biblija na talijanskom 1471. godine i to dva
razliita prijevoda. Francuzi su dobili prvu tiskanu Bibliju na svom jeziku
1477. god., a iste godine i Nizozemci.17 Pronalaskom tiska omogueno je ti-
skanje i drugih religioznih djela s citatima iz Svetog pisma ili prepriavanjem
biblijskih zgoda. Tako su knjiice s uputama o dobrom obavljanju sakramenta
ispovijedi, na latinskom ili ivom jeziku, u razdoblju izmeu 1450. i 1520.
god. bile tiskane 50 puta. Katekizam Ivana Herolta ( 1468.) tiskan je u 12
izdanja izmeu 1490. i 1521. godine. Puka knjiga Ogledalo krana franjevca
Dietricha Koldea (+1515.) tiskana je u mnogo naklada od 1470. godine.
18
Usp. S. KRASI, Djelovanje dominikanaca u srednjem vijeku, u: . PULJI - F. TO-
PI (prir.), Kranstvo srednjovjekovne Bosne. Radovi simpozija povodom 9 stoljea spominja-
nja Bosanske biskupije (1089-1989), Vrhbosanska visoka teoloka kola, Sarajevo, 1991., str.
173.-240. Za nau temu vaan je prilog F. ANJEK, Crkva bosanska: dualistika sljedba ili
evaneoski ideal zajednitva u duhu Pracrkve, u: . PULJI - F. TOPI (prir.), Kranstvo
srednjovjekovne Bosne, str. 157.-172.
19
M. BIKUP, Obiljeje dominikanske duhovnosti, u: Vrhbosnensia, VII. (2003.), 107.-
126. Za osnove o Dominikovu ivotu i dominikanskom pokretu usp. takoer J. ANTOLO-
VI, Duhovni velikani - Sveci Katolike Crkve, II. dio, FTI, Zagreb, 1998., str. 155.-158.
20
S. JURI, Dominikanci i Biblija, u: BS, LVIII. (1988.), 1., 86.-109., citat na str. 88.
21
Isto, str. 89.-90.
22
Usp. B. PANDI, Djelovanje franjevaca od 13. do 15. stoljea u Bosanskoj dravi,
u: . PULJI - F. TOPI (prir.), Kranstvo srednjovjekovne Bosne, str. 241.-268.; A. BA-
RUN, Svjedoci i uitelji. Povijest franjevaca Bosne Srebrene, Svjetlo Rijei, Sarajevo Zagreb,
2003.
23
Usp. B. DUDA, Sveci i blagdani franjevakog kalendara, Hrvatska franjevaka provincija
sv. irila i Metoda, Zagreb, 2000., str. 131.-134.; 145.-149.
24
Ovaj i druge citate iz Franjinih djela preuzimam iz knjige Spisi svetog Franje, Izdava
Juki, Sarajevo, 1974., str. 3.
25
Usp. D. DOZZI, Il Vangelo nella Regola non bolata di Francesco dAssisi, Istituto storico dei
Cappucini, Roma 1989., str. 42.-43.; na str. 90.-129. donosi latinski i talijanski tekst Pravila
s uputama na citate iz Svetog Pisma.
26
Isto, str. 388.-289.
27
U starinskom samostanu sv. Klare Asike uvaju se Franjin Brevijar i Evanelistar kao
dragocjena relikvija. Blaeni Franjo nabavio je ovaj brevijar za svoje drugove fra Angela i
fra Leona; u vremenu kada je bio zdrav, uvijek je htio moliti oficij, kako je propisano u naoj
reguli, a u vremenu bolesti kada ga nije mogao recitirati, htio je da mu ga itaju. Tako je na-
stavio do smrti. Takoer je dao da se napie ovaj evanelistar pa je u dane, kada nije mogao
sluati misu, zbog bolesti ili zbog neke druge zapreke, dao da mu itaju evanelje koje se
toga dana italo u crkvi na misi. Tako je nastavio do svoje smrti - isto, str. 53.
28
Za pun tekst na hrvatskom usp. Spisi svetog Franje, str. 52.-58.
29
A. ROTZETTER - TH. MATURA, ivjeti Evanelje s Franjom Asikim, Hrvatska fra-
njevaka provincija sv. irila i Metoda, Zagreb 1997., str. 48. Oslonivi se na Franjina djelca
Oporuka i Opomene, Anton Rotzetter izvodi 7 Franjinih hermeneutskih naela (str. 46.-48.),
zatim pokazuje kako se Franjo sluio sinopticima, Ivanom, Prvom Petrovom, Pastoralnim
poslanicama, Psalmima (str. 49.-58.).
30
J. ANTOLOVI, Duhovni velikani - Sveci Katolike Crkve, I. dio, FTI, Zagreb, 1998.,
str. 558.-563.
31
Usp. H. BORAK, ivot sv. Bonaventure, u: H. BORAK (prir.), Objava i teologija.
Zbornik radova kongresa u ast sv. Bonaventure Zagreb, 9.-11. IX. 1974., KS, Zagreb, 1977.,
str. 345.-349.; J. ANTOLOVI, Duhovni velikani - Sveci Katolike Crkve, II. dio, str. 79.-
82.
32
Usp. Lj. RUPI, Bonaventura kao egzeget, u: H. BORAK (prir.), Objava i teologija,
str. 35.-49; M. MANDAC, Svetopisamska pozadina Bonaventurine krsne nauke, u: H.
BORAK (prir.), Objava i teologija, str. 241.-253.
33
Usp. M. VOVK, Ideal franikanskega ivljenja pri Sv. Bonaventuri, u: H. BORAK
(prir.), Objava i teologija, str. 128.-140.
34
Usp. poglavlje Crkva bosanska u njegovoj knjizi Svjedoci i uitelji, str. 51.-75.
35
Zbornik Hvala krstiana. Transkripcija i komentar, izdanje priredili N. GOI, B. GRA
BAR, V. JERKOVI, H. KUNA, A. NAZOR, redaktor HERTA KUNA, Svjetlost i
Akademija nauka i umjetnosti BiH, Sarajevo, 1986., 57. + 358 V str.
36
Usp. L. PETROVI, Krani Bosanske crkve, 2. izd., Svjetlo rijei - Ziral, Sarajevo Mo-
star, 1999., str. 201.-204.
37
Tekst Oenaa s poetkom Ivanova evanelja i Pavlovom opomenom mogao je sluiti
kod obreda inicijacije, usp. transkribirani tekst, F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u po-
vijesnim vrelima, str. 338.-343. koji je gotovo identian s latinskim tekstom provansalskih
katara.
38
Usp. D. MANDI, Bogomilska Crkva bosanskih krstjana, Chicago, 1962., str. 98.-99.;
447.-448.; F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 334.-337. donosi
12 od tih glosa na izvornom i posuvremenjenom hrvatskom.
39
Tekst i kratko tumaenje donosi F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vre-
lima, str. 349.-355.
40
D. MANDI, nav. dj., str. 90.-91.
41
Usp. F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 356.-358.
42
Isto, str. 359.
43
Isto, str. 108.
44
Usp. D. MANDI, nav. dj., str. 103.
45
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 71.
46
Prijevod preuzet iz: F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 81.
47
Isto, str. 158.
48
Usp. M. ZOVKI, Novozavjetna podloga za krtenje djece, u: BS, 48. (1978./1.-2.),
121.-132.
katolici progone njih vie nego druge nevjernike, Pavlov rimokatolik odgovara
da na to ukazuje podatak Otk 2, 14-16 o odstranjivanju nikolaita te na Pavlov
bijes protiv onih koji prevru Kristovo evanelje u Gal 1, 7-8. Nadalje, jer
nitko ne kae da ga je avao stvorio kao to vi kaete kad govorite da vam je
tijelo dano od avla i da su vam due neki aneli koji su s neba pali. Slijedi,
dakle, da ste isto tako i vi avli te da mi moramo ruiti takva djela, kao to
stoji u Prvoj Ivanovoj 3, 849 Dominikanac Pavao znao je da Sveto Pismo ui
kako je vjera milosni dar Boji koji ovjek slobodno prihvaa i prakticira, a ne
moe se nametnuti ni dravnom ni crkvenom silom. Meutim, u to vrijeme
taj oblik biblijskog uenja bio je zamraen socijalnom potrebom sigurnosti u
dravi, kada se ljudska prava pojedinaca jo nisu potivala.
Vrlo je zanimljivo poglavlje o enidbi, u kojem krivovjerac osuuje tjele-
snu enidbu i raanje djece. Rimokatolik se poziva na primjer Isusa na svadbi
u Kani te na mjesta Svetog pisma u kojima je istaknuto da brani drugovi
trebaju obavljati svoja brana prava i obveze (1 Kor 7), da se ena spaava
raanjem i odgojem djece u vlastitom braku (1 Tim 2, 15; 4, 1-7; 5, 14-15).
Navodi primjer biblijskih brakova iz kojih su se rodili Boji blagoslovljenici,
poput Izaka i Ivana Krstitelja.
U poglavlju o materijalnim crkvama krivovjerac predbacuje rimokatoliku
da na nain pogana podiu crkve, a da oni ne smatraju da je potrebno tovati
crkve, krieve ili slike, jer da je vana crkva u srcu. Pavao nabraja pet smislova
rijei crkva u biblijskim tekstovima: nebeski hram (Otk 21,22), skup vjerni-
ka (Mt 18, 16-17), skup grenika (Ps 25,5), dua vjernika (1 Kor 3,16), mate-
rijalna graevina (Mk 11, 15-16). Iako u Svetom pismu nema nita o slikama,
Pavao tvrdi da su slike knjige za priproste.
Ovo djelo prirunik je katolikim propovjednicima za eventualne raspra-
ve s krivovjercima. Kao to katari za svoje vjersko uenje izvlae izreke Svetog
pisma, tako trebaju i pravovjerni propovjednici sluiti se istim duhovnim oru-
jem. U ono doba egzegeti i propovjednici nisu drali potrebnim obazirati se
na iri biblijski kontekst pojedinog citata niti na knjievnu vrstu. Sa stajalita
dananjega katolikog pravovjerja i egzegeze neprihvatljivo je opravdanje na-
silja nad krivovjercima i okrivljivanje idova svih vremena za smrt Kristovu.
Ovdje trebamo primijeniti poziv Ivana Pavla II. na ienje pamenja, jer po-
49
F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. 191.
vijesne dogaaje ne moemo izbrisati, ali moemo rei da su neki od njih bili
motivirani krivo shvaenom i tumaenom vjerom.
Dokumentu Crkvene nejasnoe vikara bosanskih franjevaca papi Grguru
XI. iz 1372. godine i odgovorima Rimske kurije 1373. godine prethodilo je
pismo ugarskog kralja Ljudevita I. Velikog (1347.-1382.) od 19. travnja 1364.,
kojim javlja krkom knezu Bartolu da Bosansko Kraljevstvo vrvi od velikog
mnotva krivovjeraca i patarena.50 etvrto vikarevo pitanje odnosilo se na
tekou da Bosanci sklapaju enidbu pod uvjetom: Ako mi bude dobra.
Rimski teolozi odgovorili su da je takva enidba nevaljana. Protumaeno je da
od sto jedva jedan zadri prvu, izuzevi obraenike. Iz konteksta bi se moglo
raditi o pripadnicima Crkve bosanske koje su njihovi pastiri eventualno tako
pouili. Radilo bi se o krivom poimanju enidbe. U jedanaestom pitanju rije
je o nekim Bosancima koji ne ele sklopiti brak prema Bojim zapovijedi-
ma.51 Vikar pita, trebaju li ih bosanski franjevci krstiti ako se ele obratiti na
katoliku vjeru ili ih odrijeiti. Rimski teolozi odgovaraju da ih ne treba krstiti
jer nisu spremni ivjeti kransko udoree niti im dijeliti odrjeenje; nemaju,
naime, potrebnog kajanja.
Petnaesto pitanje ticalo se otimanja dobra nevjernika ne iz razloga vje-
re ili Bojom zapovijedi, nego voeni pohlepom i gramzljivou. Jesu li ih
duni vratiti? Teolozi su odgovorili da jesu jer nisu nikakvim pravednim
naslovom oteli dobra to su ih posjedovali nevjernici.52 Ovdje su nevjernici
vjerojatno bosanski krstjani. Pitanje i odgovor odaju miljenje onoga koji je
pitao i onih koji su odgovorili da se materijalna dobra takvih nevjernika smiju
otimati iz vjerskih razloga. Kakva razlika u razvoju Crkve prema priznavanju
slobode religije i ljudskih prava!
Taj dokument pokazuje da su u to doba postojali u Bosni nevjernici koji
su ne samo hereticima smatrani nego su i heretici bili, barem u shvaanju e-
nidbe, a morali su se sluiti Svetim pismom u opravdavanju svoga shvaanja.
Budui da franjevci trae konkretne naputke za svoje pastoralno djelovanje,
pitanja su morala biti utemeljena na stvarnim pojavama, a to znai da su Bo-
sanci u nekim stavovima bili heretici.
50
Usp. isto, str. 254.-265.
51
Isto, str. 273.
52
Isto, str. 277.
53
Usp. isto, str. 282.-285.
54
Usp. D. MANDI, nav. dj., str. 32.-33.; na str. 442.-444. donosi latinski tekst Sumari-
ja.
55
Usp. latinski tekst i hrvatski prijevod Sumarija, u: F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani
u povijesnim vrelima, str. 286.-289.
Zakljuak
Bosanski krstjani upotrebljavali su Novi zavjet u izlaganju i obrani svojih
uvjerenja, poput pravovjernih i heretikih pokreta za obnovu u Europi od po-
etka 13. st. do konca 15. st. U njihovim malobrojnim kodeksima i dokumen-
tima koji su sauvani oskudno se navodi Stari zavjet: uglavnom samo Psalmi,
tekst Deset zapovijedi i neki himni, kako vidimo iz Hvalova zbornika. Oso-
bito je iz polemikog spisa Pavla Dalmatinca razvidno da su se sluili svim
spisima Novog zavjeta, a od Staroga nekim Psalmima i Knjigom Izaijinom.
Prihvaali su osnovnu istinu Novoga zavjeta o eshatonskoj vrijednosti Kristo-
ve smrti i uskrsnua, iako su Isusovu odredbu o krtenju vodom u znak kajanja
i oprotenja grijeha sebi tumaili drukije od pravovjernih krana.
Svi krani priznaju da je Sveto pismo knjiga vjernike zajednice, zato
kanonska i pravilo vjere. Kanon jest zatvoren, ali tumaenje nadahnutog tek-
sta ostaje otvoreno kao izazov kranima u promijenjenim povijesnim prili-
kama.57 Suvremenicima bosanskih krstjana Sv. Dominiku i Sv. Franji, kao i
uim sljedbenicima njihovih pokreta, Sveto pismo bilo je nadahnue za du-
hovnu obnovu crkvene zajednice. Bosanski krstjani na svoj nain su svjedoili
56
Latinski tekst i hrvatski prijevod donosi F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povije-
snim vrelima, str. 294.-299.
57
Usp. J. NISSEN, Scripture and Community in Dialogue. Hermeneutical Reflections
ot the Authority of the Bible, u: J.-M. AUWENS - H. J. DE JONGE (ed.), The Biblical
Canons, Leuven University Press 2003., str. 651.-658.; W. VOGELS, La Structure sym-
trique de la Bible chrtienne, u: J.-M. AUWENS - H. J. DE JONGE (ed.), The Biblical
Canons, str. 295.-304.
SUMMARY
reason. Bosnian Christians were a middle age movement of protest which for
the sake of pure biblical religion nished in breaking communion with the
Catholic Church. They disappeared with Turkish rule in Bosnia in 1463.
1
Pisma su pohranjena u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu sign. R 4610b. Nova
vrednovanja Prohaskina djela predoena su u: Zbornik o Dragutinu Prohaski, izd. Hrvatski
studiji Sveuilita u Zagrebu, svez. 8., Zagreb, 2003., 410 str. Treba rei da je Prohaska bio
prihvatio suradnju u Jagievoj Enciklopediji slavenske filologije, za koju je elio napisati
prilog o bosanskoj i slavonskoj knjievnosti. No ta je Enciklopedija sporo napredovala pa Pro-
haska nije uspio svoj naum ostvariti. O tome vie v. Alojz Jembrih, Branko Drechsler (Vodnik)
u zrcalu svojih pisama Vatroslavu Jagiu, u: Zbornik o Branku Vodniku, svez. 7., izd. Hrvatski
studiji Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2001., 266.-267.; vidi jo moj rad: Karel trekelj u zr-
calu svojih pisama Vatroslavu Jagiu, u: Obdobja 18 Historizem v raziskovanju slovenskega
jezika, literature in kulture, Filozofska fakulteta, Ljubljana, 2002., 78.-83.
2
U vezi s preureivanjem plana za izradu Enciklopedije, Jagi e jo 1911. (29. rujna) pisati
uri urminu u Zagreb: I ako naa petrogradska enciklopedija odve polagano napreduje,
na emu nisam ja kriv, ve saradnici, a moe biti ne toliko i oni, koliko nae openite slo-
venske (it. slavenske, op. A. J.) prilike ili pravije neprilike (...) cit. Branko Magaraevi,
Jagieva pisma urminu urminu, Graa za povijest knjievnosti Hrvatske, JAZU, knj.
23., Zagreb, 1952., 7.-36.
3
Vidi: Milorad Nikevi, Prohaskine metodoloke koncepcije knjievnosti u udbenicima
srednjokolske izobrazbe, Zbornik o Dragutinu Prohaski, Zagreb, 2003., 229.-246.
trebam vae moralne pomoi da ono, u to sam toliko truda uloio ne ostane
besplodno.
Nakon toga pisma slijede ostala pisma u kojima a Prohaska izvjeivati
Jagia o svom napredovanju u radu na bosanskoj knjievnosti. Tako u pismu
Jagiu (27. travnja 1909.) itamo:
Na va ljubezan odgovor ja sam se ohrabrio da vam jedan dio mojega
djelca o bosanskoj knjievnosti predoim, jer cijelo jo nije gotovo. Donijet u
izvadke i nacrte mislim u tu svrhu javiti Vam se osobno u Beu jo tijekom
ove nedelje.
Jesu li se Prohaska i Jagi sreli, iz pisama se ne da razabrati. Ali u pismu
(19. rujna 1909.) uz ostalo, javlja Jagiu:
Moja bosanska knjiga jo nije gotova, no nadam se da u je za mjesec dva
moi izvesti na isto.
Konano, Prohaska javlja Jagiu u pismu (20. prosinca 1909.):
Koncem ovoga mjeseca poslati u Vam moju knjigu o bosanskoj knjie-
vnosti. Ona je gotova, te se prepisuje. Ja sam se neto dotaknuo i narodnog
pjesnitva, a obazro sam se i na crkvenu knjievnost srpsku u Bosni. Cijela
knjiga iznosit e neto 10 araka (oko 160 stranica). Nijesam se ni na koga od
onda obratio radi naklade, jer sam iskusio, da se bez gotova djela ne moe o
tome, kako valja govoriti. Sada u najprije da ujem va sud i va savjet. (...)
Ja se nadam, da u zajedno sa mojom bosanskom knjigom moi da poaljem i
moju dizertaciju u preraenom hrvatskom izdanju (u Radu akademije).
Kao to se razabire iz iduega pisma (5. sijenja 1910.), Prohaska je javio
Jagiu:
Moja je dizertacija u preraenom obliku u Radu akademije dotampana
i ja u posebne primjerke uvezati te Vam jedan naredne nedelje poslati.4 ()
vi ste, presvijetli, sigurno primili moju bosansku knjievnost. Ja sam onaj pre-
dgovor napisao, jer sam osjeao za to potrebu; prem znadem, da on posvema
ne pristaje uz znaaj knjige. U VI. poglavlju o epskoj pjesmi mislio sam, da
4
Naslov Prohaskine disertacije, koju je napisao i obranio kod Vatroslava Jagia 1905. u Beu,
glasi: Zwei Jesuiten in der serbokroatischen Literatur des 18. Jahrhunderts. Njezin naslov u pre-
raenu obliku na hrvatskome jeziku glasi: Ignjat orevi i Antun Kanili. Studija o baroku
u naoj knjievnosti; objelodanjeno u Radu JAZU, knj. 175., Zagreb, 1909., str. 115.-224.
sam s mojom teorijom osamljen, ali nije tako. Naknadno sam opazio, da neto
slino ali u drugom savezu i prof. Murko5 u svojoj Sdslavische Literatur str.
203. govori.6 To moram u vrelima da spomenem. O nakladi nijesam izim
profesoru Minoru nikome govorio. Ja u ekati na va sud i savjet, a onda u
istom, ako se ne nae u vaoj okolici nakladnik, pokuati da ga na svoju ruku
gdje drugdje potraim. Kad bih mogao kod ovoga izdanja toliko dobiti, da
priredim u vlastitoj nakladi hrvatsko izdanje, vrlo bih bio i preko oekivanja
zadovoljan.
Prohaska nije dugo ekao na Jagiev sud i savjet u vezi s njegovom bosan-
skom knjigom. Naime u pismu Jagiu (20. sijenja 1910.), Prohaska, uz izraze
zahvale, pie:
Lijepo zahvaljujem na zadnjemu pismu, u kojem ste imali dobrotu, da
me upozorite na neke nedostatke moje bosanske knjige. Ja u to s vaom dozvo-
lom upotrijebiti. O Bogumilima govorim prigodice i sporedno jo u kasnijim
dijelovima mojega prikazivanja, ali im nijesam namijenio posebnoga poglavlja
zbog toga, to oni ne idu u okvir, koji sam si obiljeio. Ja mislim da iza turske
invazije vie nijesu bili Bogumili kulturan faktor, oni su preli na islam.
Nego ako mi srea dade ja u prouavati i srednji vijek, a onda im obratiti
svu panju.
5
Matija Murko (1861.-1952.), slovenist i slavist.
6
Naslov glasi: Geschichte der lteren sdslawischen Literaturen, Leipzig, 1908.
7
Josif Holoek, Bosna i Hercegovina za vrijeme okupacije, Beograd, 1903. (irilica).
11
Jagieva Istorija slavjanskoj filologiji (Povijest slavenske filologije, 1910.) bila je tiskana
na ruskom jeziku (VIII + 962 str.). Iako je bio ponosan na to djelo, ipak je sam kazao da to
djelo nije odigralo ulogu koju je moglo. Razlog je tome Jagi vidio u injenici to je knjiga
bila tiskana na ruskom, a ne na njemakom jeziku, pa joj je recepcija diljem Europe bila
ograniena na znalce ruskoga jezika.
12
August Musi (1856.-1938.), najvaniji hrvatski grecist. Bavio se i hrvatskim jezikoslo-
vljem.
13
Prohaski je to djelo odmah koristilo u pisanju priloga u asopisu Savremenik, V., br. 6.
(1910., str. 450.-451.): O Stanku Vrazu. Jagiu je i pisao: Primio sam vau Historiju slavenske
filologije i ve sam u najnovijem broju Savremenika iznio ono to se u njoj govori o Stanku Vrazu,
jer Vraz nam je sada zbog 100. godinjice nejegova roenja aktuelna tema. (pismo, 11. lipnja
1910.).
one dobe nae knjievnosti, koja nam je uza sva dobra predavanja najtamnija.
Ono za im sam ja iao nije bilo pribiranje nove grae (to nije bila, isprva
namjera), nego sam gledao da to jedinstveniju i jasniju sliku dadem o pozna-
tome. Takoer mi je bilo stalo do toga, da onomu, koji e se dalje baviti s tim
pitanjem podadem to bolji prijegled o literaturi predmeta. Inae, da se hoe
ovaj studij temeljito uzeti pa itati sve izvore i podvri kritici sva zazrona
mnijenja trebalo bi i vie vremena. Za ovaj moj posao ja sam dospio, tako re-
kavi, po narudbi i sve sam se urio, da Vam to prije udovoljim elji.
Kako ja imadem prijepis od ovoga poglavja, moete ovu poiljku zadrati
i onomu gospodinu dati koji se u Vas u Beu zanima za Bogumile. Knjiga e
izai u oktobru. Stoga Vas lijepo molim, presvijetli, da biste mi izvolili to
prije i o ovome odlomku rei svoje mnijenje.
14
R. Korolev, Za bogomilstvoto, Periodiesko spisanie, I., knj. 9.
15
Kod Franje Rakoga naveden je: Schmidt, Historie et doctrine de la secte de Cathares ou Albi-
geois, Paris 1849.; v. Dragutin Prohaska, Das Kroatisch-serbische Schrifttum in Bosnien und der
Herzegovina, Zagreb, 1911., str. 21., bilj. 2.; Herta Kuna pie rencenziju Prohaskine knjige
v. Posebna izdanja XXXV. Odjeljenje za knjievnost i umjetnost, knj. 5., ANUBiH, Sarajevo,
1978., str. 9.-25.
16
uro urmin, Povijest knjievnosti hrvatske i srpske, Zagreb, 1898., str. 291.-291.
17
Franjo Raki, Bogomili i Patareni, Rad JAZU, knj. 7. (1869., str. 84.-179.), knj. 8. (1869.,
str. 121.-187.), knj. 10. (1870., str. 160.-263.); isti, Dva nova priloga za povijest bosanskih
Patarena, Starine JAZU, knj. 14., Zagreb, 1882., str. 1.-29. Usp. Ferdo ii, Patareni ili
Bogomili, u autorovoj knjizi: Povijest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovia (1102.-1301.),
Djela HAZU, knj. 37., Zagreb, 1944., str. 128.-156. Jaroslav idak, Problem bosanske crkve
u naoj historiografiji od Petranovia do Gluca. (Prilog rjeenju t.zv. bogumilskog pitanja),
Rad JAZU, knj. 259., Zagreb, 1937., 37.-182.; Dragutin Kniewald, Vjerodostojnost latinskih
izvora o bosanskim krstjanima, Rad JAZU, knj. 270., Zagreb, 1949., 115.-276.; Franjo Ra-
ki, Prilozi za povijest bosanskih Patarena, Starine JAZU, knj. 1., Zagreb, 1869., 93.-140.;
Ljubomir Stojanovi, Jedan prilog k poznavanju bosanskijeh bogumila, Starine JAZU, knj.
18., Zagreb, 1886., 230.-232.; iro Truhelka, Bosanska narodna (patarenska) crkva, u knjizi:
Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1942., 767.-793.; L. Petrovi, Kra-
ni bosanske crkve, Sarajevo, 1953.; Franjo anjek, Crkva bosanska, u autorovoj knjizi: Crkva
i kranstvo u Hrvata, 1., srednji vijek, KS, Zagreb, 1988., 204.-245.; isti: Bosansko-humski
krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, Analecta croatica christiana, br. 6., KS,
Zagreb, 1975.; Jaroslav idak, Studije o Crkvi bosanskoj i bogomilstvo, Zagreb, 1975.; Franjo
anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13. 15. st.), Zagreb, 2003. Na pitanje
bogumilstva u svom se radu osvre i Josip Hamm, Der Glagolismus im mittleren Balkanraum,
Die Welt der Slaven, I., 3., Wiesbaden, 1966., 266.-275. Isto tako u svojoj disertaciji na bo-
gumile se osvrnuo i E. I. Ignatijevi de Tkalec, De Religione Christiana in Slavis. Introducta
propagata reformata, Heidelbergae, 1848., 28.-29.
18
O takozvanoj bosanici pisao je iro Truhelka u asopisu: Glasnik zemaljskoga muzeja Bosne
i Hercegovine, I., br. 4., Sarajevo, 1889. str. 63. i dalje.
19
U Prohaskinoj knjizi to je III. poglavlje naslovljeno: Die bosnische Bogumilen, str. 18.-55.
20
Bilo bi zanimljivo saznati za ime toga gospodina koji se tu spominje.
21
Valjda misli istiui.
22
Svjetovnoga nazora.
23
U knjizi je to VII. poglavlje, str. 147.-175.
24
Kao to se iz konana naslova knjige razabire, Prohaska je ostao kod svog prvoga prije-
dloga naslova s malom intervencijom, vjerojatno Jagievom, uzevi prijedlog iz br. 4.; usp.
naslov knjige.
25
Kao to je poznato, 1908. provedena je aneksija Bosne od Austrije. Vidi Ferdo ii, Oku-
pacija i aneksija Bosne i Hercegovine, Zagreb, 1938.
30
Hrmann, Kosta (1850.-1921.), upravni inovnik Zemaljske vlade BiH i upravitelj Ze-
maljskog muzeja u Sarajevu te urednik asopisa Nada.
31
iro Truhelka (1865.-1911.) bavio se, uz ostalo, i povijeu srednjega vijeka Bosne i ar-
heologijom.
32
Kao to je na str. 12. Prohaskine knjige vidljivo, predoio je slova irilice iz Nauka krstjan-
skoga (1611.) Matije Divkovia, te irilicu iz Azbukvidariuma (1629.) Rafaela Levakovia. U
knjizi je pogrjeno otisnuto Leokovi.
33
To je polemika to ju je Prohaska vodio s Brankom Drechslerom (Vodnikom), vidi: Savre-
menik, br. 7., Zagreb, 1911., 439.-440.; Ernest Fier, Polemika Prohaska Vodnik, Zbornik
o Dragutinu Prohaski, Zagreb, 2003., 155.-166.
34
Vladimir orovi (1885.-1941.), povjesniar. U NSK u Zagrebu, meu Jagievom ko-
respondencijom nalaze se 32 orovieva pisma upuena Vatroslavu Jagiu. O oroviu v.
Enciklopedija Jugoslavije, 2., Zagreb, 1954., str. 634.
35
Milan Reetar napisao je recenziju Prohaskine knjige i ona je objavljena u Archivu, svezak
33. (1912.), s dosta kritikih primjedaba.
36
Tugomir Alaupovi (1870.-1958.), knjievni kritiar, pjesnik, v. HBL, knj. 1., Zagreb,
1983., str. 52.-53.
37
Vladimir orovi o Prohaskinoj knjizi pisao je u asopisu: Bosanska vila, XXVI., br. 7.-8.,
Sarajevo, 1911., 116.-117. (irilicom); u: Srpski knjievni glasnik, XXVI., br. 19., Beograd,
1911., 790.-795. (ir.); Julijan Jeleni u asopisu: Serafinski perivoj, XXV., br. 12., Sarajevo,
1911., 198.-200. U zagrebakim novinama Obzor, LII., br. 104., Zagreb, 1911., 1. objavljen
je osvrt na Prohaskinu knjigu.
SUMMARY
Uvod
U oblikovanju predodbe o prolim dogaajima i njihovoj vanosti, kao i
o vjerovanjima i stavovima prisutnim u prolim vremenima, esto vei utjecaj
u iroj javnosti imaju udbenici povijesti nego znanstveni radovi objavljeni u
strunim asopisima i knjigama. Stoga je zanimljivo promotriti na koji su na-
in bosansko-humski krstjani predstavljani u udbenicima povijesti rabljenim
na dananjem teritoriju Republike Hrvatske tijekom XX. i na poetku XXI.
stoljea. Rad je temeljen na analizi tekstova objavljenih u tridesetak udbenika
rabljenih u nastavi povijesti od vremena Prvog svjetskog rata do kraja kolske
godine 2002./2003. U pristupu toj problematici udbenici se razlikuju opse-
1
Miho BARADA Lovro KATI Jaroslav IDAK, Hrvatska poviest: za osmi razred
srednjih kola, Zagreb, 1943. (dalje: BARADA KATI IDAK, 1943.)
2
Franjo ANJEK Franko MIROEVI: Hrvatska i svijet od V. do XVIII. stoljea, Zagreb,
1994. (dalje: ANJEK MIROEVI, 1994.); Franko MIROEVI Franjo ANJEK
Anelko MIJATOVI, Povijest: za drugi razred gimnazije, Zagreb 1997. (dalje: MIRO-
EVI ANJEK MIJATOVI, 1997.)
3
Historiografiju o bosansko-humskim krstjanima vidi u: Jaroslav IDAK, Studije o Crkvi
bosanskoj i bogumilstvu, Zagreb, 1975.; Franjo ANJEK, Bosansko-humski krstjani i katar-
sko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, Zagreb, 1975; Franjo ANJEK, Bosansko-humski kr-
stjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), Zagreb, 2003.
Nazivi i utjecaji
Jedno od temeljnih pitanja u pristupu prikazivanju bosansko-humskog
krstjanstva u nastavi povijesti iz kojeg je vidljiva autorova opredijeljenost za
pojedine teze prisutne u hrvatskoj historiograji i uope odnos prema ovoj
problematici pitanje je naziva koje autori udbenika rabe za bosansko-humske
krstjane. To je pitanje u pravilu povezano s drugim kljunim pitanjem, a to
je pitanje na koji nain tumae nastanak ove zajednice, te s kojim vanjskim
utjecajima povezuju njezino formiranje.
Tako su, primjerice, u udbenicima Stjepana Srkulja rabljenim uoi, za
vrijeme i nakon I. svjetskog rata bosansko-humski krstjani izjednaeni s bu-
garskim bogumilima (bogomili) u emu slijedi tadanju historiograju, u pr-
vom redu miljenje Franje Rakog. Autor kao neupitnu navodi teoriju prema
kojoj se bogumilstvo proirilo po Bosni i Zahumlju iz Bugarske u vrijeme
bana Kulina, to je u Bosni izazvalo vjerski razdor.4 Bogumilstvo je objanje-
no kao vjera koja potjee od sljedbe pavlikanske u temeljima ijeg vjerovanja jest
iranski dualizam, a koja se razvila pod utjecajem gnostika i manihejaca. Pre-
seljenjem pavliana iz Male Azije u jugoistonu Europu na bugarsku granicu
u VIII. stoljeu proirilo se njihovo vjerovanje u Bugarskoj gdje mu je pop
Bogomil dao slavenski karakter.5 Bosansko-humske krstjane S. Srkulj dosljedno
4
Stjepan SRKULJ, Povijest srednjega vijeka za vie razrede srednjih uilita, Zagreb, 1924.3,
prvo izdanje: Zagreb, 1912. (dalje: SRKULJ, 1924.3), 163.-164., 253.-254.
5
SRKULJ, 1924.3, 163.-165.
6
SRKULJ, 1924.3, 254.
7
ivko JAKI, Povijest Srba, Hrvata i Slovenaca: za nie razrede srednjih uilita, Zagreb,
1926. (dalje: JAKI, 1926.), 70.; ivko JAKI, Povijest Jugoslavije s opom historijom I. dio:
za III. razred srednjih i njima slinih kola, Zagreb, 1935. (dalje: JAKI, 1935.), 53.
8
JAKI, 1935., 53.
miljenju: Kako bilo da bilo, povijest ih naziva obino bogumilima ili patarenima.9
Gotovo istovjetan tekst ovome koji nalazimo u vrijeme Banovine Hrvatske,
nalazimo i u Jakievom udbeniku odobrenom idue godine od Ministarstva
nastave Nezavisne Drave Hrvatske, ali je uz drugu teoriju dodano objanje-
nje da su prije u Bosni bili samo katolici, ali se jedan dio njih udaljio od katolike
crkve i stvorio novu.10
Daljnji pomak biljeimo u Jakievu udbeniku iz 1943., gdje su opet na-
vedene obje teorije, ali ovaj je put prvoj dano manje vanosti i prostora nego
drugoj. Govorei o razdoblju Kulinova banovanja autor kratko navodi: U to
se vrieme razvilo u Bosni bogumilstvoilipatarenstvo, za koje mnogi dre, da
se uvuklo iz Bugarske. Zatim odmah prelazi na drugu teoriju iznosei: Drugi
opet dre, da to nije bila bugarska sekta, nego da su se Bonjaci sve vie otuiva-
li univerzalnom katolicizmu stvarajui svoju narodnu crkvu. Ako i jest ta vjera
moda bugarskog poriekla, ona se svakako u Bosni vrlo promienila i to dalje, to
je vie gubila od svoje prvobitne strogosti u obiajima. ... Naskoro postane to neka
osobita crkva, koja se s bosanskim narodnim ivotom tako tiesno povezala da su je
nazvali bosanskom crkvom.11 Novost u toj formulaciji nije samo u tome to je
druga teorija dobila znatno vie prostora, nego i u tome to se govori o pojavi
koja nije jednostavno uvezena ili je tek tako nastala u kratkom roku, nego o
pojavi koja je evoluirala tijekom odreenog duljeg vremena. Problem naziva
za pripadnike te crkve autor rjeava napominjanjem: U poviestnoj se nauci ipak
uobiajilo ime bogumilsko i patarensko, iako se oni tim imenom nisu nazivali: u
prvo doba zovu sebe esto dobrim krstjanima.12 U daljnjem tekstu autor ih ipak
ne naziva krstjanima, nego patarenima, a povremeno i bogumilima.13
U istom razdoblju kad je rabljen taj Jakiev udbenik, tiskan je za stariji
uzrast gimnazijalaca udbenik kojemu su autori bila trojica istaknutih znan-
9
ivko JAKI, Povijest Jugoslavije s opom povijeu, I. dio, Zagreb, 1940. (dalje: JAKI,
1940.), 64.
10
ivko JAKI, Povijest hrvatskoga naroda sa svjetskom povijeu: za III. razred srednjih kola,
Dio I., Zagreb, 1941. (dalje: JAKI, 1941.), 68.
11
ivko JAKI, Povijest srednjega vijeka za VI. razred srednjih kola, Zagreb, 1943., (dalje:
JAKI, 1943.), 195.
12
JAKI, 1943., 195.
13
JAKI, 1943., 195.-196., 237., 249.-250.
14
BARADA KATI IDAK, 1943., 98.
15
BARADA KATI IDAK, 1943., 98.: U zemlji, koja se odlikovala time, to su se u njoj
uzdrali kroz stoljea stari ivotni i kulturni oblici, nosili su i ti redovnici znakove davne prolosti
na sebi, tada ve nepoznate njihovu naprednijem katolikom susjedstvu. Kao to i crkva, kojoj su
pripadali, bili su krstjani blizki narodu po tome, to su na temelju glagoljake batine njegovali
narodni jezik. Ni biskup bosanski, koga su oni birali iz svoje sredine, nije poznavao latinski, prem-
da je primao posveenje od dubrovakog nadbiskupa, kome je priznavao jurisdikciju. Njegova se
biskupija razlikovala od ostalih na zapadu i time, to nije imala stolne crkve, pa prema tome ni
stalna sredita. U njoj nije bilo kaptola, a i desetinsko ureenje bilo joj je strano. Poslije razkola
1054. poveala je zapadna crkva svoje napore, da se ojaa iznutra za borbu, to joj predstoji radi
obnove crkvenog jedinstva. Od tog vremena tei se u Rimu izjednaenjem svih pokrajinskih crkava
u ustrojstvu, obredima i obrednom jeziku. Bosni se obratila panja tek onda, kada je crkva na za-
padu morala uloiti sve sile u to, da slomi snaan heretiki pokret dualistikih katara (patarena).
16
BARADA KATI IDAK, 1943., 98.-99.
17
BARADA KATI IDAK, 1943., 96., 98.-99., 127., 130.
18
BARADA KATI IDAK, 1943., 127.
19
BARADA KATI IDAK, 1943., 99.: Od toga vremena osuuju Bonjane na zapadu
kao heretike, smatrajui, da su potpuno jednaki tadanjim dualistima, koji vjeruju u dva poela.
Slino i u daljnjem tekstu, na str. 130.: Na zapadu i iztoku bili su podjednako uvjereni, da cr-
kva bosanska ne izpovieda pravu kransku vjeru, ve krivovjerno manihejstvo, kao to su to inili
i bogumili na iztoku, a patareni i katari na zapadu.
20
BARADA KATI IDAK, 1943., 130.: U njezinu djelovanju nema traga manihejstvu,
ve mu je ono u svojoj sri protivno.
21
BARADA KATI IDAK, 1943., 130.
uenja protiv bogatstva i crkvene vlasti, koja su se u XII. stoljeu poela iriti
u primorskim gradovima, osobito u Splitu, a te su se pristae pred progonima
sklonile u Bosnu.22 Za ta vjerska uenja autorice ne navode nikakav posebni
naziv. Osim tih vjerskih uenja u Bosni se, prema ovom udbeniku, proirilo
i dualistiko bogumilsko uenje, u kojem su se osobito cijenili zajedniki rad i
molitva, kao i sticanje sredstava za ivot vlastitim radom, a ne izrabljivanjem i
otimainom, kako su inili feudalci i vladari.23 Tako su, prema ovom udbeni-
ku, na formiranje posebne crkve u Bosni utjecali i pravovjerni i krivovjerni
utjecaji sa Zapada i s Istoka, te odupiranje feudalizaciji i nastojanje za ouva-
njem starog plemenskog ivota. Kljuno mjesto u prihvaanju ili neprihvaa-
nju pojedinih vjerskih uenja dano je narodu. Primjerice, govorei o istonim
i zapadnim utjecajima autorice istiu: Narod je s vremenom primao od zapadne
i pravoslavne crkve samo ono, to mu je moglo pomoi, da se odri stari plemenski
ivot.24 Govorei o nastojanjima za uvrivanjem Katolike crkve takoer se
istie da se narod protivio crkvenoj desetini i obvezama kmetova, pa se ona
nije mogla uvrstiti 25, a u daljnjem tekstu navodi se da se bogumilsko uenje
uvrstilo upravo zahvaljujui narodu koji se opire feudalizaciji.26 Neobinost
je ovog udbenika u odnosu na druge udbenike povijesti rabljene na po-
druju dananje Republike Hrvatske u tome to nastoji izjednaiti utjecaje
katolike i pravoslavne crkve, iako se za takvo izjednaavanje ne nudi kvalite-
tno objanjenje. Upotreba odreenih naziva u tekstu uglavnom se izbjegava,
22
Olga SALZER Karmen MALI, Povijest: za VI. razred osmogodinje kole i II. razred
gimnazije, Zagreb, 1952. (dalje: SALZER MALI, 1952.), 135.
23
SALZER MALI, 1952., 135.
24
SALZER MALI, 1952., 135.
25
SALZER MALI, 1952., 135.: U Bosni je dodue bila osnovana katolika biskupija, ali ona
nema ni svoje sjedite niti je ureena. Svi pokuaji nadbiskupa iz primorskih gradova, da narod
da crkvi desetinu, nisu imali mnogo uspjeha. Narod se tome protivio, a ni plemenske starjeine nisu
pomagale crkvu. I madarska vlast je nastojala uvrstiti katoliku crkvu u Bosni. Od kraja XII. st.
rimska crkva nastoji svim sredstvima, uz pomo madarske drave, da se u Bosni uredi i uvrsti
katolika crkva sa svim obavezama kmetova i naroda. Ali narod nee ni madarsku vlast ni takvu
crkvu i feudalce, jer im svi oni nameu dae i kmetstvo.
26
SALZER MALI, 1952., 135.-136.: Narod u Bosni, koji se opire feudalizaciji, prima takva
uenja.
27
SALZER MALI, 1952., 135.-137.
28
Vladimir BABI, Povijest srednjega vijeka za V. razred gimnazije, Zagreb, 1953. (dalje:
BABI, 1953.), 215.
29
Mirko EELJ, Historija za II. razred gimnazije, Zagreb, 1961. (dalje: EELJ, 1961.),
109.
30
EELJ, 1961., 110.
35
Hrvoje MATKOVI Blagota DRAKOVI, Povijest 2: udbenik za srednje kole, prvo
izdanje Zagreb, 1990., ovdje je koriteno drugo, odnosno prvo izmijenjeno izdanje iz 1991.
(dalje: MATKOVI DRAKOVI, 1991.), 140.
36
MATKOVI DRAKOVI, 1991., 139.-140.
37
MATKOVI 1985.10, 247.
38
MATKOVI DRAKOVI, 1991., 328.
39
MATKOVI 1985.10, 243.; MATKOVI DRAKOVI, 1991., 323.
40
MATKOVI 1985.10, 243.; MATKOVI DRAKOVI, 1991., 324.
o nastanku Crkve bosanske donosi samo kratku obavijest: Potkraj XII. stolje-
a papa je bio obavijeten da se u Bosni rairilo vjersko uenje koje se razlikuje od
katolikog i pravoslavnog. To novo vjersko uenje irila je crkva bosanska.41 Ovo
je jedna od varijacija formulacije kojom se uenicima objanjava da se u Bosni
formirala crkva koja se svojim ustrojstvom i/ili vjerskim uenjima razlikovala
od katolike i pravoslavne crkve, a koju vrlo esto nalazimo u udbenicima
pisanim u vrijeme druge jugoslavenske drave.42 Slinu formulaciju nalazimo
i u udbeniku iz osamdesetih godina koji je Ivo Makek pisao zajedno s Josi-
pom Adamekom.43 No, u prvom od Makekovih udbenika ne spominju se
vanjski vjerski utjecaji, a u ovom se uenicima tumai da je papa uz pomo hr-
vatsko-ugarskih kraljeva pokuao u Bosnu uvesti feudalnu crkvenu organizaciju.
U borbi protiv tih pokuaja bosanska crkva je prihvatila vjersko uenje patarena
koji su doli u Bosnu iz Splita ...44 Time i u osnovnokolske udbenike konano
ulazi teza o zapadnom podrijetlu krivovjernih utjecaja na bosansko-humske
krstjane.
Uvoenje pojma katari u obradu tematske jedinice o Bosni u hrvatske
udbenike povijesti odraz je istraivanja Franje anjeka o vezama bosansko-
humskih krstjana i katarsko-dualistikog pokreta na europskom Zapadu.
Iako su rezultati tih istraivanja objavljeni jo sedamdesetih godina, autori
udbenika vie ih uzimaju u obzir tek devedesetih godina. Izraz katari u vezi
s vjerskim prilikama u Bosni nalazimo u hrvatskim udbenicima tek nakon
41
Ivo MAKEK Blagota DRAKOVI Olga SALZER, Narodi u prostoru i vremenu 2:
udbenik povijesti za VI. razred, prvo izdanje u Zagrebu, 1973.; koriteno V. nepromijenjeno
izdanje iz 1977. (dalje: MAKEK DRAKOVI SALZER, 1977.5), 87.
42
SALZER MALI, 1952., 136.: Tako se bosanska crkva, jednostavna u obredima, sa slaven-
skim jezikom, bez desetine i izrabljivanja, razlikovala od rimske i istone crkve. MATKOVI
1976.2, 52.: Najzad se u Bosni formirala posebna crkva bosanska koja se po svom ustrojstvu
razlikovala i od katolike i od pravoslavne crkve. MATKOVI 1985.10, 145.: Napokon se u
Bosni formirala posebna crkva bosanska koja se po svom ustrojstvu razlikovala i od katolike i od
pravoslavne crkve.
43
Ivo MAKEK Josip ADAMEK, ovjek u svom vremenu 2: udbenik za VI. razred
osnovne kole, Zagreb, 1987. (dalje: MAKEK ADAMEK, 1987.), 120.: U Bosni se razvi-
la posebna kranska crkva koja se razlikovala od pravoslavne i katolike. Ta crkva poznata pod
nazivom crkva bosanska ...
44
MAKEK ADAMEK, 1987., 120.
45
Ivo MAKEK, Povijest za VI razred osnovne kole, Zagreb, 1992. (dalje: MAKEK, 1992.),
90.
46
MAKEK, 1992., 90.
47
Ivo MAKEK, Povijest: udbenik za 6. razred osnovne kole, Zagreb, 1997. (dalje: MAKEK,
1997.), 67.
48
MAKEK, 1997., 67.
49
Frane SABALI, Povijest: za esti razred osnovne kole, Zagreb, 1996. (dalje: SABALI,
1996.), 48.
50
Neven BUDAK Vladimir POSAVEC, Raanje suvremene Hrvatske i Europe od seobe
naroda do apsolutizma, koriteno drugo izdanje, odnosno prvo izdanje nakon odobrenja Mi-
nistarstva prosvjete i porta, Zagreb, 1998. (dalje: BUDAK - POSAVEC, 1998.2), 70.
51
U izradi ovog lanka uzeti su u obzir udbenici rabljeni do kolske godine 2002./03.,
odnosno udbenici rabljeni do vremena izrade ovog teksta. Uz njih je za kolsku godinu 20-
03./2004. Ministarstvo prosvjete i porta odobrilo jo dva udbenika, udbenik Vladimira
Posavca, te udbenik Hrvoja Petria i Gordana Ravania.
52
Neven BUDAK Marija MOGOROVI CRLJENKO, Povijest: udbenik za esti razred
osnovne kole, Zagreb, 2001. (dalje: BUDAK MOGOROVI CRLJENKO, 2001.), 94.
53
eljko BRDAL Margita MADUNI, Povijest: udbenik za esti razred osnovne kole,
Zagreb, 2001. (dalje: BRDAL MADUNI, 2001.), 76.
54
BRDAL MADUNI, 2001., 78.
55
ANJEK MIROEVI, 1994., 203.; Isto i u MIROEVI ANJEK MIJATO-
VI, 1997., 191.
56
ANJEK MIROEVI, 1994., 136.-137. U kasnijoj verziji udbenika nema tih napo-
mena jer je tekst bitno skraen.
57
ANJEK MIROEVI, 1994., 202.; Slino tome, u kasnijem udbeniku nalazimo
krau verziju. MIROEVI ANJEK MIJATOVI, 1997., 190.-191: Prve vijesti da
se u Bosni iri krivovjerstvo datiraju s kraja XII. st., kad dukljanski knez Vukan Nemanji pie
papi Inocentu III. da je u Bosni poelo preotimati maha ne malo krivovjerstvo. Od tada papa
poinje sumnjiiti Kulina da je pruio utoite patarenima protjeranima iz Splita. Prema rijeima
istoga pape u zemlji bana Kulina ima mnogo ljudi koji su jako osumnjieni i teko ozloglaeni (kao
pristae) osuenoga katarskog krivovjerja.
58
ANJEK MIROEVI, 1994., 203.
59
Vladimir POSAVEC Tatjana MEDI, Stvaranje europske civilizacije i kulture (V.-XVI-
II. st.): udbenik za II. razred gimnazije, koriteno etvrto izdanje, Zagreb, 2001. (dalje:
POSAVEC MEDI, 2001.4), 75.
60
POSAVEC MEDI, 2001.4, 102: U Kulinovo doba proirilo se Bosnom katarsko vjerova-
nje koje su u Bosnu donijeli trgovci iz dalmatinskih gradova, kamo je pak stiglo iz sjeverne Italije i
june Francuske. Tako je u Bosni nastala posebna Crkva bosanska s vlastitim uenjem i ustrojem.
Usporedi: BUDAK - POSAVEC, 1998.2, 70.
61
U izradi ovog lanka uzeti su u obzir udbenici rabljeni do kolske godine 2002./03.,
odnosno udbenici rabljeni do vremena izrade ovog teksta. Uz njih je za kolsku godinu 20-
03./2004. Ministarstvo prosvjete i porta odobrilo jo dva udbenika, od kojih su jednome
autori A. Birin i T. arlija, a drugome H. Petri i G. Ravani.
62
Ivo RENDI - MIOEVI, Poruke predaka, Problemski prirunik hrvatske povijesti za
drugi razred gimnazije, Zagreb, 2000. (dalje: RENDI MIOEVI, 2000.), 44.
63
Ivan VUJI, Hrvatska povijest: udbenik za industrijske i obrtnike kole, rabljeno drugo
nepromijenjeno izdanje, Zagreb, 1996. (dalje: VUJI, HP, 1996.2), 63.: U srednjovjekovnoj
Bosni krstjani su organizirani u samostalnu crkvenu organizaciju u kojoj ele slijediti prve kran-
ske zajednice iz vremena Pracrkve. Uz to padaju pod utjecaj radikalnog patarenskog pesimizma.
Sve to udaljuje ih od katolicizma i kranskih izvora. U svezi s tom crkvom postoje sporna pitanja.;
Slian tekst s nekim stilskim razlikama i u: Ivan VUJI, Povijest (Hrvatska i svijet 1): za
prvi razred etverogodinjih strukovnih kola, Zagreb, 1996. (dalje: VUJI, HiS, 1996.),
117.
64
Vesna URI Ivan PEKLI, Hrvatska i svijet od prapovijesti do Francuske revoluci-
je: prirunik iz povijesti za I. razred srednjih strukovnih kola, Zagreb, 1997. (dalje: URI
PEKLI, HiS, 1997.), 65.; Vesna URI Ivan PEKLI, Hrvatska povijest: od doseljenja
Hrvata do naih dana: za prvi razred trogodinjih strukovnih kola, Zagreb, 1998. (dalje: U-
RI PEKLI, HP, 1998.), 39. U izradi ovog lanka uzeti su u obzir udbenici rabljeni
do kolske godine 2002./03., odnosno udbenici rabljeni do vremena izrade ovog teksta. Uz
njih je za kolsku godinu 2003./2004. u etverogodinjim strukovnim kolama Ministar-
stvo prosvjete i porta odobrilo jo dva udbenika, od kojih je jednome autor Z. Samarija,
a drugome su autori E. okonaj, H. Petri, J. Ragu i D. kiljan. Za trogodinje strukovne
kole odobrena su jo tri udbenika, od kojih su jednome autori N. tambuk i S. Bekavac,
drugome E. okonaj, H. Petri, J. Ragu i D. kiljan, a treem I. Duku, K. Erdelja i I.
Stojakovi.
Bilinopoljska abjuracija
Detaljnost prikaza teme i pitanje koje podatke uvrstiti kao bitne, a koje ne,
uglavnom je stvar odluke autora udbenika, s tim to je logino da pri odlui-
vanju o tome vode rauna o uzrastu kojem je udbenik namijenjen, ali i o bro-
ju sati, odnosno o vremenu koje je programom predvieno za obradu pojedine
teme. Postoje, naravno, informacije oko ije se vanosti svi slau i koje nude
svi udbenici, kao i one koje se za kolsku nastavu ne smatraju vanima, te
ih je teko ili nemogue nai u kolskim udbenicima. No, postoji i odreeni
broj informacija oko ije vanosti nema suglasja, pa ih je u nekim udbenicima
lako nai, a u nekima ih uope nema. U tu bi skupinu informacija pripadala
i bilinopoljska abjuracija, te okolnosti koje su do nje dovele. Prema pitanju da
li uvrstiti odreku na Bilinom Polju u tekst udbenika ili ne, odnos je autora
udbenika trojak. Dio autora u udbenicima ne spominje nita u svezi s tim
dogaajem. Uglavnom su to udbenici namijenjeni niim razredima gimna-
65
Osim tri navedena udbenika koji naziv bogumili upotrebljavaju u tekstu u kojem obra-
uju povijest srednjovjekovne Bosne, taj se naziv neoekivano potkrao i u udbeniku Mi-
roevi anjek Mijatovi iz 1997. Iako nigdje u tekstu pod naslovom Srednjovjekovno
bosansko-humsko kranstvo ne nalazimo za krstjane naziv bogumili uz sliku koja prati tekst,
a prikazuje groblje sa stecima pie: Bogumilska groblja. MIROEVI ANJEK MIJA-
TOVI, 1997., 192.
66
JAKI, 1935., 52.-53.; JAKI, 1940., 64.-65.; JAKI, 1941., 68.-69.; JAKI, 1943.,
195.-196.; BABI, 1953., 215.; MAKEK DRAKOVI SALZER, 1977.5, 87.-90.;
VUJI, HiS, 1996., 117.-118.; URI PEKLI, HiS, 1997., 65.; URI PEKLI,
HP, 1998., 39.; BUDAK MOGOROVI CRLJENKO, 2001., 94.
67
SRKULJ, 1924.3, 253.-254.
68
JAKI, 1926., 72.: Kad je papa Inocencije III. pozvao kralja Emerika, da se digne protiv bana
Kulina, bosanski se ban za vremena sa svojim ljudima odrekne krivovjerja i povrati se u krilo
katolike crkve.
69
BARADA KATI IDAK, 1943., 98.-99.: Godine 1199. i 1200. stigle su u Rim prve
viesti o pojavi takvih heretika i u Bosni. Izbjegli patareni iz dalmatinskih gradova nali su zatite
u bana Kulina i krstjana; na potonje je tovie pala sumnja, da su i sami podlegli krivovjerstvu.
Papa se tim povodom obratio na kralja Emerika, kao vrhovnoga gospodara Kulinova, a 1203.
poslao je u Bosnu svoga poslanika, da stvar iztrai. Naelnici krstjana obvezae se tada, da e
biti uviek posluni Svetoj Stolici i da e svoj ivot u samostanima prilagoditi u svemu ivotu ostalih
redovnika na zapadu. Toga radi odrekli su se i svog imena, zamienivi ga obim redovnikim nazi-
vom braa. Tom se prilikom spominje posljednji put ban Kulin, zatitnik krstjana, a njegov je
sin nepoznata imena moda S t j e p a n dao svojom prisegom jamstvo da e se navedene obveze
doista izpuniti. Ali se to nije dogodilo. ig nevjerstva nije se dakle mogao vie izbrisati. Od toga
vremena osuuju Bonjane na zapadu kao heretike, smatrajui, da su podpuno jednaki tadanjim
dualistima, koji vjeruju u dva poela.
70
SALZER MALI, 1952., 136.-137.
da je na Bilinom Polju 1203. godine odran sabor na kojem su se Kulin s vie ti-
sua krstjanskih starjeina i mnotvom naroda pred papinskim poslanikom odrekao
vjerskih zabluda, ako ih je zbog neznanja bilo, i oitovao svoju pripadnost Katoli-
koj crkvi. Meutim poto kasnije nisu htjeli prihvatiti biskupa iz Maarske,
proglaeni su hereticima i progonjeni.76 U toj su verziji, dakle, bosanski crkveni
poglavari zamijenjeni sa vie tisua krstjanskih starjeina, a kao razlog kasnijih
progona ne navodi se uvrivanje poloaja krivovjeraca, nego odbijanje da
prihvate biskupa iz Maarske.
Autori ostalih osnovnokolskih udbenika rabljenih od sredine devedese-
tih godina dalje ne spominju mjesto i vrijeme abjuracije, nego ukratko iznose
da je zbog optubi za krivovjerje dolo do odreke. No, okolnosti odreke ra-
zliito opisuju. Frane Sabali pie da je Sveta Stolica zahtijevala od ugarskog
kralja neka poalje poslanstvo u Bosnu. Krstjani su tom poslanstvu obeali
da e biti pokorni ugarskom kralju i posluni Katolikoj crkvi. Obeali su se i
odrei svojih obiaja, ali nita od toga nisu ispunili, te su od tada na Zapadu
smatrani krivovjercima.77 Prema udbeniku Nevena Budaka i Vladimira Po-
savca papa i ugarsko-hrvatski kralj nisu htjeli dopustiti irenje katarskog uenja na
Bosnu, pa su silom natjerali Kulina i njegove pristae da se vrate u okrilje katolike
Crkve.78 Kakva je to prisila bila, prilino je nejasno. Gotovo istovjetnu reenicu
nalazimo i u gimnazijskom udbeniku Tatjane Medi i Vladimira Posavca.79
Jasnije objanjenje nalazimo u osnovnokolskom udbeniku eljka Brdala i
Margite Maduni. Prema tom udbeniku papa je elio iskorijeniti krivovjerje
koje se proirilo u Bosni, pa je za pomo zamolio hrvatsko-ugarskoga kralja.
U strahu da na Bosnu ne krenu kriari ban Kulin se zajedno sa starjeinama
Crkve bosanske, pred papinim izaslanikom odrekao katarske vjere. No to je bio samo
vijest da je Kulin s dijelom naroda pristao uz heretike. Iznenaeni Kulin zamolio je papu da vijest
provjeri.
76
MAKEK, 1997., 67.
77
SABALI, 1996., 48.
78
BUDAK - POSAVEC, 1998.2, 70.
79
POSAVEC MEDI, 2001.4, 102.: Papa i ugarsko-hrvatski vladar nisu eljeli dopustiti
irenje katarskog vjerovanja u Bosni, pa su silom pokuali vratiti Kulina pod okrilje katolike Cr-
kve.
88
SRKULJ, 1924.3, 254.
89
SRKULJ, 1924.3, 254.
90
JAKI, 1940., 65.; JAKI, 1941., 69.
91
BARADA KATI IDAK, 1943., 128.
92
EELJ, 1961., 111.
za kasnije, najee potkraj ivota. Za zadnji sluaj navodi primjer Hrvoja Vu-
kia Hrvatinia.93
Kao glavni razlog optubi za krivovjerje autori udbenika istiu duali-
zam, pri emu ga neki jednostavno deniraju kao borbu suprotstavljenih sila
dobra i zla94, a neki objanjavaju da se radi o vjerovanju da ovozemaljskim
svijetom upravlja zlo (Sotona), a onozemaljskim svijetom Bog95, odnosno da
sve materijalno pripada svijetu zla, a dua svijetu dobra96. Uz to u novije doba
neki autori dodaju da su prema katarskom vjerovanju samo siromani mogli
doi na onaj svijet, a da su se due ostalih ponovo vraale na ovaj i nastanjivale
u ljudima ili ivotinjama.97 Jaroslav idak, a u novije vrijeme i Neven Budak,
istiu da su to optube za koje nema valjanog dokaza.98
Dok se krstjane smatralo bogumilima uz dualizam im se pripisivalo osu-
ivanje braka, te odbacivanje svega tvarnog izraza kranskog vjerovanja od
znaka kria i krtenja vodom do euharistije, potivanja svetaca i Bogorodice,
te odbacivanje Starog zavjeta. Takvo miljenje nalazimo u udbeniku Stjepana
Srkulja99, te u udbenicima ivka Jakia pisanim u vrijeme prve jugoslavenske
93
ANJEK MIROEVI, 1994., 204.; Isto i u: MIROEVI ANJEK MIJATO-
VI, 1997., 192.
94
SALZER MALI, 1952., 135.; POSAVEC MEDI, 2001.4, 102.
95
BARADA KATI IDAK, 1943., 98., 130.; BUDAK - POSAVEC, 1998.2, 70.;
RENDI MIOEVI, 2000., 44.; BUDAK MOGOROVI CRLJENKO, 2001.,
94.
96
BARADA KATI IDAK, 1943., 130.; MAKEK, 1992., 90.; SABALI, 1996.,
48.; BRDAL MADUNI, 2001., 76.
97
BUDAK - POSAVEC, 1998.2, 70.; RENDI MIOEVI, 2000., 44.; BUDAK
MOGOROVI CRLJENKO, 2001., 94.
98
BARADA KATI IDAK, 1943., 98., 130.; BUDAK MOGOROVI CRLJEN-
KO, 2001., 94.
99
U skladu s tim o Bogumilovoj nauci Stjepan Srkulj kae: Dua, koju je otac nevidljivoga
svijeta stvorio i koja je od njega otpala, mora se odijeliti od materije svoje tijela, djela sotonina, i
vratiti se ocu svojemu. Da bi se to to lake postiglo, poalje otac jednoga od najviih duhova Krista;
on samo na oko uzme tijelo ovjeje i samo na oko umre na kriu, da poui svijet, kako e se dua
to prije vratiti; kad se djelo spasa dovri, sjedinit e se Krist i Duh sveti, koji je takoer jedan
od najviih duhova. Za spasenje due dosta je, da se vjeruje u tu nauku. Zato ne treba za mrtve
moliti, a nema ni uskrsnua tijela, jer je tijelo sotonino. Narodu, to ga je boljar i sveenik tlaio,
osobito omili nova vjera po tom, to je zabacivala svaki dravni,. crkveni i drutveni poredak;
ta nitko nije duan sluati vladara ni boljara ni sveenika, pae svaki, koji to ini, neprijatelj je
Boji. SRKULJ, 1924.3, 164.-165. O bogosluju u Bosni isti autor kae: Bogosluje je jedno-
stavno. Moli se Oe na, itaju se odlomci iz Sv. Pisma Novoga zavjeta i psaltir, propovijeda se i
daje blagoslov. Crkva im je obina kua bez zvonika i zvona, bez slika i kipova, pae i bez krsta;
rtvenik je stol bijelim platnom prostrt, a na njemu otvoreno evanelje. Klupe su jedini nared. Za
odsutnost zvona u napomeni dodaje: Zvona su drali za avolske trublje. A za nepotivanje
kria u napomeni objanjava: Ne moe se ovjek klanjati krstu, kad su na njemu propeli sina
Bojega. SRKULJ, 1924.3, 254.
100
JAKI, 1926., 70.: Po bogumilskom uenju Bog je stvorio samo ono, to je dobro, a to je nevi-
dljivi svijet savrenih duhova. Sve ostalo, to jest svijet vidljivi i tvarni, djelo je avlovo. Prema
tome avo je stvorio i sunce, zvijezde i zemlju, pae i ovjeje tijelo. ovjeju je duu stvorio Bog,
ali ona je od njega otpala i zato je utamniena u tijelu, avlovoj tvorevini. Tu se ona mui, dok se
patnjama i tjelesnom smru ne oisti. Zato je za njih najvei grijeh ubistvo ovjeka, jer dua nema
dosta vremena da se oisti. Oni stoga zabranjuju i ubijanje neprijatelja u ratu te su protivnici
oruja i vojske. Ve poradi toga ne moe takva vjera da bude u volji vladara, kojima je vojnika
sigurnost drave prva briga. U nastavku teksta autor dodaje: Oni odbacuju nauku i knjige sta-
roga zavjeta. Za Hrista ue da nije bio Bog, nego samo aneo s prividnim tijelom, koji je doao
na Zemlju, da ljude navraa k spasu due. Zato su Hristova smrt i muka bile tek prividne. Oni
odbacuju sakramente, pae i krst i enidbu. Kao protivnici enidbe opet su u opreci s dravom, koja
se temelji na porodici. Odbacuju hramove, zvona, obrede crkvene i sve molitve osim Oe na. Gri-
jeno je pokoravati se ikome, jer svi su ljudi jednaki i braa. Zato ne priznaju ni crkvenih starjeina
ni dravnih poglavara. Vrlo sline, iako neto krae tekstove nalazimo i u udbenicima istog
autora iz 1935. i 1940. godine. Usporedi: JAKI, 1935., 53.; JAKI, 1940., 64-65.
101
JAKI, 1941., 68.; Slino i JAKI, 1943., 195
102
BARADA KATI IDAK, 1943., 130.
sri protivno. Njezini vjernici tuju znak kria, slave Bogorodicu i svetce, od kojih
je sv. Grgur Nazijanski zatitnik Bosne, priznaju u cielosti sv. Pismo, podiu cr-
kve, u kojima slue slubu Boju, a imaju i svoje sveenike i redovnike.103 Autori
kasnijih udbenika manje prostora posveuju ovim pitanjima, a esto ih i ne
spominju ne drei ih vie spornima.
Meu obiajima po kojima se Crkva bosanska razlikovala od ostalih kr-
anskih crkava u vrijeme razvijenog i kasnog srednjega vijeka autori udbeni-
ka u pravilu istiu da su u toj vjerskoj zajednici obredi obavljani na narodnom
(slavenskom, odnosno hrvatskom) jeziku104, da nije ubirana crkvena desetina105,
da Crkva nije imala feudalnih posjeda106, te da nisu gradili crkve107, nego da
103
BARADA KATI IDAK, 1943., 130.
104
JAKI, 1926., 72.: svoju su nauku irili jednostavnim narodnim jezikom, zaslaujui je
priama; JAKI, 1935., 53.: svoju nauku irili priprostim narodnim jezikom, zaslaujui je
priama; JAKI, 1940., 65.: svoju nauku irili priprostim narodnim jezikom, zaslaujui
je priama; JAKI, 1941., 69.: svoju su nauku irili priprostim narodnim jezikom i zaslaivali
je priama; BARADA KATI IDAK, 1943., 98.: na temelju glagoljake batine
njegovali narodni jezik; ISTO, 130.: Rukopisi za crkvenu porabu pisani su bosanicom i starosla-
venskim jezikom, koji je ivi narodni govor proeo mnogim ikavizmima i drugim znaajnim obi-
ljejima. SALZER MALI, 1952., 138.: slavenskim jezikom ; EELJ, 1961., 109.:
Sluilo se u njoj na slavenskom jeziku ; MAKEK ADAMEK, 1987., 120.: obredi su
se u njoj vrili na narodnom jeziku; SABALI, 1996., 48.: njeguju narodni jezik ; MA-
KEK, 1997., 67.: Njihovi su sveenici vjerske obrede obavljali na hrvatskom jeziku.
105
BARADA KATI IDAK, 1943., 98.; SALZER MALI, 1952., 135.-136.;
EELJ, 1961., 109.; MAKEK DRAKOVI SALZER, 1977.5, 87.; MAKEK
ADAMEK, 1987., 120.; MATKOVI DRAKOVI, 1991., 140.; ANJEK MI-
ROEVI, 1994., 203.; VUJI, HiS, 1996., 117.; MIROEVI ANJEK MIJA-
TOVI, 1997., 191.
106
EELJ, 1961., 110.; MAKEK DRAKOVI SALZER, 1977.5, 87.; MATKO-
VI 1976.2, 53.; MAKEK ADAMEK, 1987., 120.; MATKOVI DRAKOVI,
1991., 140.; SABALI, 1996., 48.; MAKEK, 1997., 67.; URI PEKLI, HiS, 1997.,
65.; URI PEKLI, HP, 1998., 39.
107
JAKI, 1926., 70.; JAKI, 1935., 53.; JAKI, 1940., 65.; EELJ, 1961., 110.; MA-
KEK DRAKOVI SALZER, 1977.5, 87.; MAKEK ADAMEK, 1987., 120.;
MATKOVI DRAKOVI, 1991., 140.; MAKEK, 1992., 90.; URI PEKLI,
HiS, 1997., 65.; URI PEKLI, HP, 1998., 39.
108
SRKULJ, 1924.3, 254.; MAKEK, 1997., 67.
109
SRKULJ, 1924.3, 254.; JAKI, 1926., 70.; JAKI, 1935., 53.; JAKI, 1940., 65.; SAL-
ZER MALI, 1952., 135.-136.
110
BRDAL MADUNI, 2001., 78.
111
JAKI, 1926., 72.; JAKI, 1935., 53.; JAKI, 1940., 65.; JAKI, 1941., 69.; BARA-
DA KATI IDAK, 1943., 128.
112
U udbeniku BARADA KATI IDAK, 1943., 128., uz tu su tvrdnju navedena kao
primjer imena djedova Radoslava, Radomira, Miloja i Radka, te gosta Radina. U udbeniku
EELJ, 1961., 109., spominju se narodna imena, ali bez primjera. U udbeniku ANJEK
MIROEVI, 1994., 202.-203., upozorava se na glagoljaku tradiciju koja je razvidna i iz
imena biskupa Vladislava, Milovana, Danijela, Dragonje i Bratoslava.
113
SRKULJ, 1924.3, 253.-254.
114
SRKULJ, 1924.3, 254.-255., 320.
115
JAKI, 1926., 72.
116
JAKI, 1935., 53.; JAKI, 1940., 65.; JAKI, 1941., 69.
117
JAKI, 1940., 65.; JAKI, 1941., 69.; JAKI, 1943., 196.
118
JAKI, 1926., 72., 86.; JAKI, 1935., 53.; JAKI, 1943., 196.
119
BARADA KATI IDAK, 1943., 98.
120
BARADA KATI IDAK, 1943., 128.-129.: U poznije doba naputaju mnogi sa-
mostanski ivot i prelaze na dvorove mone vlastele. Ovu slue kao upravnici i poslanici, osobito
u njezinu ivom dodiru s Dubrovnikom, a poneki od njih postaje i kuanin, dvoranin. U tim
prilikama mogu krstjani stei i vlastiti pokretni imutak. Bilo je to doba kada je turski pritisak
teko remetio ustaljeni tok ivota u Bosni.
osobito u doba unutranjih borbi, kada opada znaenje vladara. Predvodei ugle-
dnije krstjane surauje djed u donoenju saborskih odluka; njegovi se krstjani
navode na prvome mjestu meu uestnicima sabora.121
O takvoj ulozi krstjana, a napose djeda, govori se i u udbeniku Olge
Salzer i Karmen Mali.122 Ipak takvu ulogu djeda i krstjana u spomenutom
udbeniku autorice veu tek uz zadnje doba srednjovjekovne bosanske drave,
drei da je Crkva bosanska u poetku bila sasvim drukija. Autorice o njoj u
poecima djelovanja govore kao o izrazito antifeudalnoj ustanovi, za razliku
od Katolike crkve. Naglaavaju njezinu bliskost s narodom koji tei ouvanju
starog plemenskog ivota i opire se feudalizaciji. Krstjani su im uz to bliski jer
propovijedaju na narodnom jeziku i ne znaju latinski jezik.123 Autorice pose-
bno istiu da je Crkva bosanska bila glavna snaga u otporu Maarima, zbog
ega je imala podrku naroda, a time je privukla i plemstvo, te je na taj nain
postupno okupila sve drutvene slojeve.124 Meutim, prilaenjem plemstva
121
BARADA KATI IDAK, 1943., 128.
122
SALZER MALI, 1952., 138.: Djed sudjeluje kod izdavanja vladarskih povelja plemstvu,
posreduje izmeu vladara i plemstva, kad meu njima nastaju sporovi. On i sveenici crkve bosan-
ske pregovaraju u ime vladara sa stranim poslanicima, odlaze u Dubrovnik, ako treba da se rijei
koji spor. Mnogi od tih sveenika redovnika odlaze s vremenom ak na dvorove monih feudalaca.
Oni su upravnici i poslanici tih feudalaca, naroito u pregovorima s Dubrovnikom.
123
SALZER MALI, 1952., 135.-136.: Govorei o nastanku specifine kranske crkve u
Bosni: I madarska vlast je nastojala uvrstiti katoliku crkvu u Bosni. Od kraja XII. st. rimska
crkva nastoji svim sredstvima, uz pomo madarske drave, da se u Bosni uredi i uvrsti katolika
crkva sa svim obavezama kmetova i naroda. Ali narod nee ni madarsku vlast ni takvu crkvu i
feudalce, jer im svi oni nameu dae i kmetstvo. Narod je s vremenom primao od zapadne i pra-
voslavne crkve samo ono, to mu je moglo pomoi, da se odri stari plemenski ivot. U nastavku
govorei o uenju bogumila autorice dodaju: To uenje propovijeda, da ima bog dobra i bog zla.
Cijeni zajedniku molitvu, cijeni zajedniki rad i sticanje sredstava za ivot vlastitim radom,
a ne izrabljivanjem i otimainom, kako su inili feudalci i vladari. Narod u Bosni, koji se opire
feudalizaciji, prima takva uenja. Tako se bosanska crkva, jednostavna u obredima, sa slavenskim
jezikom, bez desetine i izrabljivanja, razlikovala od rimske i istone crkve. Bosanski redovnici
(kalueri) krstjani takoer su bili bliski narodu. Oni ni ne znaju latinski jezik.
124
SALZER MALI, 1952., 138.: Glavna otporna snaga protiv Madara bila je crkva bo-
sanska, kojoj je pripadao skoro sav narod. Bosansko plemstvo odupire se takoer madarskim na-
stojanjima. Ono se poelo pribojavati, da e mu Madari oteti posjede, ako zavladaju Bosnom. To
je jo vie privuklo bosansko plemstvo bosanskoj crkvi. Tako su svi drutveni slojevi u Bosni u borbi
protiv madarskih napadaja i tenja katolike crkve.
125
SALZER MALI, 1952., 138.: Znamo, da se u Bosni razvijao feudalizam i trgovina, i da
se s tim u vezi poeo mijenjati nain ivota. Razvijanjem feudalnih odnosa i prilaenjem plemstva
gubi crkva bosanska nekadanju otricu uperenu uope protiv svake vlasti, drave i feudalaca,
dakle i domaih. Crkva bosanska je sve vie odustajala od toga, da odrava nezadovoljstvo na-
roda prema feudalnom poretku. tavie, ona je s vremenom postala glavni stup bosanske feudalne
drave.
126
EELJ, 1961., 110.: Iako su u svojim uenjima vjerojatno bili pod jakim utjecajem bogu-
mila, razlikovali su se od njih po svom odnosu prema feudalnom drutvu i dravi. Bogumilstvo
u Makedoniji i Bugarskoj javilo se kao otpor protiv prodiranja feudalnih odnosa i vlasti feudalne
drave, a crkva bosanska javila se kad se feudalno ureenje ve uvrstilo i nala potpore u vlasteli
i vladarima.
127
EELJ, 1961., 111.
128
EELJ, 1961., 111.
129
MAKEK DRAKOVI SALZER, 1977.5, 87.-88.; MATKOVI 1976.2, 53.;
ce. Iznimke u tom smislu jesu udbenik Frane Sabalia, u kojem stoji da su
krstjani bili bliski narodu,135 te udbenik Ive Makeka iz 1997., koji o poloaju
krstjana u bosanskom srednjovjekovnom drutvu donosi tek kratku reenicu
sroenu u literarnom duhu: I plemstvo i narod voljeli su ih i cijenili.136 Ostali au-
tori po uzoru na tekstove J. idaka i F. anjeka uglavnom upozoravaju na ulo-
gu krstjana kao savjetnika vladara i velikaa,137 te na ugled djeda u bosanskoj
dravi,138 ali o tome govore saetije. Uz to neki autori napominju i poneto o
ulozi Crkve bosanske u politikom ivotu. Tako u udbeniku N. Budaka i V.
Posavca, te u udbeniku V. Posavca i T. Medi, stoji da je ban Kulin smatrao
da e uz pomo Crkve bosanske kao domae crkve postii vei stupanj poli-
tike samostalnosti.139 U udbenicima Vesne uri i Ivana Peklia stoji da su
se krstjani zajedno s bosanskim velikaima suprotstavljali vladarima. Autori
ne objanjavaju kojim vladarima, pa ostaje nejasno misle li na ugarske ili na
bosanske vladare.140
Govorei o vanosti i ulozi krstjana u bosanskom drutvu i dravi autori
udbenika teko mogu zaobii nastojanja Katolike crkve i ugarskih vladara da
suzbiju djelovanje krstjana, odnosno patarena. No, ve na prvi pogled uoljiva
je razlika izmeu starijih i novijih udbenika. Stariji uglavnom istiu da su
protiv bosanskih krstjana (patarena, bogumila) poduzimani kriarski pohodi,
ali oni su unato njima ipak opstali, a noviji udbenici vie govore o misionar-
skoj djelatnosti franjevaca i dominikanaca meu bosanskim stanovnitvom.
Od pokuaja da se vojnim putem suzbije djelovanje patarena u udbenicima se
135
SABALI, 1996., 48.
136
MAKEK, 1997., 67.
137
VUJI, HP, 1996.2, 63.; VUJI, HiS, 1996., 118.; BUDAK - POSAVEC, 19-
2
98. , 70.; RENDI MIOEVI, 2000., 44.; BUDAK MOGOROVI CRLJENKO,
2001., 94.
138
VUJI, HiS, 1996., 117.-118.; URI PEKLI, HiS, 1997., 65.; URI PE-
KLI, HP, 1998., 39.
139
BUDAK - POSAVEC, 1998.2, 70.: Kulin je vjerovao da e uz pomo Crkve bosanske jo vie
osamostaliti svoju vlast, jer e u vlastitoj banovini imati i vlastitu Crkvu. POSAVEC ME-
DI, 2001.4, 102.: Kulin je smatrao da e, imajui u vlastitoj dravi i svoju domau Crkvu, jo
vie osamostaliti svoju vlast.
140
URI PEKLI, HiS, 1997., 65.; URI PEKLI, HP, 1998., 39.
141
SRKULJ, 1924.3, 253.-254.; JAKI, 1926., 72.; BARADA KATI IDAK, 1943.,
98.-99.; SALZER MALI, 1952., 137.; MAKEK, 1997., 67.; BRDAL MADUNI,
2001., 76.
142
SRKULJ, 1924.3, 253.-255., 322.; JAKI, 1926., 72., 86., 115.; JAKI, 1935., 81.-82.,
87.; JAKI, 1940., 97., 103.; JAKI, 1941., 90.-91., 96.-97.; JAKI, 1943., 196., 237.; BA-
RADA KATI IDAK, 1943., 98.-99., 125.-126., 140.-141., 145.; SALZER MALI,
1952., 138.-139.; BABI, 1953., 215.; EELJ, 1961., 109.-111.; MAKEK DRAKO-
VI SALZER, 1977.5, 87.; MATKOVI 1976.2, 53.; MATKOVI 1985.10, 145.; MA-
TKOVI DRAKOVI, 1991., 139.-140.; ANJEK MIROEVI, 1994., 203.;
MAKEK, 1997., 69.; MIROEVI ANJEK MIJATOVI, 1997., 192.; VUJI,
HP, 1996.2, 63.; RENDI MIOEVI, 2000., 44.
143
SRKULJ, 1924.3, 255.; JAKI, 1926., 86.; JAKI, 1943., 196.; BARADA KATI
IDAK, 1943., 125.-126.; SALZER MALI, 1952., 139.
144
JAKI, 1935., 81.-82.; JAKI, 1940., 97.; JAKI, 1941., 90.-91.; JAKI, 1943., 237.;
BARADA KATI IDAK, 1943., 140.-141.
145
SRKULJ, 1924.3, 322.; JAKI, 1926., 115.; JAKI, 1935., 87.; JAKI, 1940., 103.;
JAKI, 1941., 96.-97.; BARADA KATI IDAK, 1943., 145.; MAKEK, 1992., 90.;
MAKEK, 1997., 69.
papa i Arpadovia.146 O kakvoj se sili prema Banu Kulinu radi ostaje nejasno,
a isto tako ostaje nejasno i kakva su to bila nastojanja papa i Arpadovia, tim
vie to u nastavku autori spominju samo misionarsku djelatnost dominika-
naca i franjevaca. Za razliku od ovog uvijenog upozoravanja na kriarske po-
hode, dio autora u novije vrijeme uope ne spominje nikakvu silu, nego samo
misionarsku djelatnost dominikanaca i franjevaca147, a najdalje je otiao Ivan
Vuji, koji u jednom od svojih udbenika kae da je Katolika crkva nastojala
krstjane vratiti katolikoj vjeri ne silom ve misionarskom djelatnou,148 iako isti
autor u svom drugom udbeniku govori i o kriarskim ratovima i o misionar-
skoj djelatnosti.149 Pitanje je koliko je preuivanje kriarskih ratova u dijelu
novijih udbenika posljedica autorske autocenzure.
O suzbijanju krstjana, ije djelovanje Rim nije odobravao, misionarskom
djelatnou franjevaca i dominikanaca, kako je ve napomenuto, situacija je
upravo obrnuta. O tome je teko nai podatke u starijim udbenicima. Po-
neto o toj djelatnosti nalazimo tek u udbeniku Barade, Katia i idaka, a
zatim opet nastaje praznina do poetka devedesetih godina, od kada autori
udbenika redovito govore o njihovom djelovanju u Bosni.150
146
BUDAK - POSAVEC, 1998.2, 70.-71.: Kulin je vjerovao da e uz pomo Crkve bosanske jo
vie osamostaliti svoju vlast, jer e u vlastitoj banovini imati i vlastitu Crkvu. No, papa i ugarsko-
hrvatski kralj nisu htjeli dopustiti irenje katarskog uenja na Bosnu, pa su silom natjerali Kulina
i njegove pristae da se vrate u okrilje katolike Crkve. Bosanski je katoliki biskup imao pomo
dominikanaca i franjevaca, koji u Bosnu dolaze tijekom 13. st, ali se usprkos svim nastojanjima
Arpadovia i Rima Crkva bosanska ipak odrala i sauvala sve do pada Bosne pod tursku vlast.
POSAVEC MEDI, 2001.4, 102.: Papa i ugarsko-hrvatski vladar nisu eljeli dopustiti ire-
nje katarskog vjerovanja u Bosni, pa su silom pokuali vratiti Kulina pod okrilje katolike Crkve.
Usprkos takvim pokuajima katarsko se uenje uspjelo i dalje odrati u Bosni.
147
SABALI, 1996., 48.; URI PEKLI, HiS, 1997., 65.; URI PEKLI, HP,
1998., 39.; BUDAK MOGOROVI CRLJENKO, 2001., 94
148
VUJI, HiS, 1996., 118.
149
VUJI, HP, 1996.2, 63.
150
BARADA KATI IDAK, 1943., 125.-127.; MAKEK, 1992., 92.; ANJEK
MIROEVI, 1994., 203., 205.; SABALI, 1996., 48.; MAKEK, 1997., 67.; MIRO-
EVI ANJEK MIJATOVI, 1997., 191.-193.; BUDAK - POSAVEC, 1998.2, 70.-
71.; URI PEKLI, HiS, 1997., 65.; URI PEKLI, HP, 1998., 39.; BRDAL
MADUNI, 2001., 77.
SUMMARY
The author outlines dierent receptions of krstjanstvo of Bosnia and Hum
in certain history textbooks used on the territory of todays Croatia in the
past nine decades, from the time of the First World War until the end of the
school year 2002/2003 The analysis is based on the texts published in appro-
ximately thirty textbooks, and in their presentation of the matter, dierences
and similarities between them are tracked through several questions: how do
the authors call the krstjani of Bosnia and Hum; what, in their opinion, inu-
enced the naissance and development of their community; how do they exem-
plify their structure, beliefs and their dierence from the Catholic Church;
how do they present their relations with dierent echelons of the Bosnian
medieval society; who, and in what way, suppressed their expansion; and what
is, in their opinion, the importance of krstjani of Bosnia and Hum.
151
SRKULJ, 1924.3, 324.; JAKI, 1940., 97., 110.; JAKI, 1943., 249.-250.; BARADA
KATI IDAK, 1943., 160.; ANJEK MIROEVI, 1994., 179.; MAKEK, 1997.,
69.; MIROEVI ANJEK MIJATOVI, 1997., 188.
1
Treba odmah istaknuti da je analiza uinjena na dijelu dostupne literature u Republici
Hrvatskoj, koja veim dijelom sadri srbijanske udbenike. Osim udbenika spomenuti su
primjeri nastavnih planova i programa i, u dva sluaja, povijesnih itanki.
2
Za usporedbu razvoja gradova, gdje se trai vea pismenost, u Srijemu i primjerice na Ko-
6
Nastavni plan i program za osnovno obrazovanje i vaspitanje, Sarajevo, 1980. Objanjenja
231.-232.
7
Nastavni plan i programi opteobrazovnih predmeta za omladinu i odrasle u srednjim kolama
SAP Vojvodine, Novi Sad, 1974., 39.
8
M. RAJII, D. PRLJEVI, G. SOLARI, Istorija za VII razred osmogodinje kole i III
razred gimnazije, Beograd, 1952., 12.
9
S. IRKOVI, Istorija ljudskog drutva i kulture od XII do XVIII veka za uenike II razreda
gimnazije drutveno-jezikog smera, Beograd, 1962.
10
S. IRKOVI, Nav. dj., 46
11
J. NEI, Istorija za VI razred osnovne kole, peto izdanje, Beograd, 1964., 128./129.
12
NEI, 149.
13
I. BOI-R. NOVAKOVI, Pregled istorije od XI do XX veka za II razred gimnazije
prirodno-matematikog smera, Beograd, 1966., 59.
14
Isto.
15
I. BOI, Istorija za VI razred osnovne kole. Beograd, 1967., 175.
izdanja piu Stevana) II. Kotromania, ulomak prikaza njegove smrti sa za-
darske krinje Sv. imuna, groblje u Radimlji, zemljovid irenja Bosne od XII.
do XIV. stoljea i slika grada Blagaja.
Nevelike promjene mogu se primijetiti u etvrtom izdanju ove knjige istog
autora poslije petanest godina.16
Petar Milosavljevi i Miodrag Dragutinovi potpisuju Istoriju za I razred
strunih kola, gdje tvrde da se u specinim bosanskim prilikama nije razvilo
niti katolianstvo, iza koga da su stajali Maari i Hrvati, niti pravoslavlje, koje
su irili Srbi. Uvreilo se bogumilstvo, pod imenom crkva bosanska. Vjerovali
su u jednakost svih ljudi, nalik bogumilima, ali bili su skloni feudalcima
Pristalice bogomilstva verovali su da su svi ljudi jednaki, ne priznajui cr-
kvenu i drutvenu feudalnu organizaciju. Crkva bosanska je delimino prihvatala
verska uenja bogomila ali je podravala feudalni poredak i pomagala njegovu dr-
avnu organizaciju, kao svog zatitnika.17
Knjiga je tiskana bez slikovnih materijala, irilicom, na 232 stranice, u
23 000 primjeraka. Tema je obraena u nastavnoj cjelini Razvojni put naih
srednjevjekovnih drava do pada pod tuinsku vlast.
Rajiiev udbenik povijesti za ekonomsku kolu kratko spominje samo
zasluge patarena na uvrenju i jaanju bosanske drave.18 Zna za Bilinopolj-
sku abjuraciju.
Milutin Perovi, Rade Mihalji i Bogdan Smiljevi potpisuju i esto
izdanje Istorije sa elementima istorijskog atlasa za I. razred srednjeg usmerenog
obrazovanja. Openito i o kranskoj civilizaciji dre da je crkva hereze (albi-
ane, katare, patarene) doivljavala opasnima jer su propovijedale drutvenu
jednakost, napose zbog otpora koji je pruala sirotinja feudalnom ugnjetava-
nju.19 Autori dre da je prolost BiH tijesno vezana uz Crkvu bosansku. Navo-
16
I. BOI, Istorija za VI razred osnovne kole, Beograd, 1983.
17
P. MILOSAVLJEVI- M. DRAGUTINOVI, Istorija za I. razred strunih kola drugo,
preraeno izdanje usklaeno prema korigovanom nastavnom programu, Beograd, 1975.,
34.-35.
18
M. RAJII, Istorija za I razred ekonomske kole, Beograd, 1974., 110.
19
M. PEROVI, R. MIHALJI, B. SMILJEVI, Istorija sa elementima istorijskog atlasa
za I razred srednjeg usmerenog obrazovanja, esto izdanje, Beograd, 1986., 82., 88.
20
Nav. dj., 99.-100.
21
. KNEEVI, B. SMILJEVI, Z. PERI, Istorija za I. razred pedagoke akademije,
Beograd, 1983., 30.
22
M. PEROVI, B. SMILJEVI, Istorija za I razred usmerenog obrazovanja za sve stru-
ke izuzev kulturoloko-jezike, pravno-birotehnike, prosvetne i dramske, Beograd - Novi Sad,
1987.
23
Nav. dj., 95.
24
Nav. dj., 107.
25
S. IRKOVI, Istorija za II razred usmerenog obrazovanja kulturoloko-jezike, pravno-
birotehnike, prosvetne i dramske struke, Beograd - Novi Sad, 1988.
26
Nav. dj., 53
27
Nav. dj., 54.
28
R. MIHALJI, Istorija za VI razred osnovne kole, etvrto izdanje. Beograd - Novi Sad,
1990.
29
Nav. dj., 77.
30
J. DIMEVSKI B. UKARSKI V. DUNIMAGLOSKI, Istorija za VI oddelenie, Sko-
pje, 1990.
31
Nav. dj., 51.
32
Nav. dj., 80.
33
D. PETRI - V. RADONJI, Istorija za VI razred osnovne kole, Titograd, 1988.
34
A. BABI, Istorija naroda Jugoslavije, I. dio, Sarajevo, 1946.
35
Nav. dj., 68
Strojnici ive s narodom, obrauju zemlju, gaje voe, kre umu i provo-
de priprost i skroman ivot. Bosanska crkva nema svojih ustanova kojima bi
vladari davali feude i privilegije. Njezin utjecaj na pojedine dravne poslove
vren je preko pojedinih viih crkvenih starjeina koji su se uzdigli iskustvom,
znanjem i ugledom.36
Paljivim itanjem moe se rei da autor u jo jednoj nastavnoj jedinici
spominje krstjane. Premda kae da je prvotna srednjovjekovna knjievnost
bila najveim dijelom u sklopu crkve i njezina nauka i liturgijske godine, oe-
kivale su se promjene
tenja da se izraze isto ljudska, zemaljska osjeanja u ivom i zanimljivom
obliku. Mjesto suhoparnih crkvenih knjiga pojavljuju se izmeu XIII i XIV stoljea
apokri koji su se osobito mnogo proirili u zemljama gdje je bilo rasprostranjeno
bogumilsko uenje.37
Iz ezdesetih godina postoji udbenik Istorije autora Miloa Peria. Za-
poinje s kristijanizacijom Bosne s navodnim misinarima iz: Rake, Zete,
Dalmacije i Hrvatske. U istonim krajevima Bosne nalazi pravoslavnu, a u za-
padnim katoliku vjersku organizaciju. No ni jedna od ove dvije vjere nije mogla
da se uvrsti u Bosni.38 Za sveenike Bosanske crkve, koju ustrojbeno poznaje i
objanjava, kae da su se skromno hranili i odijevali.
Crkve su bile skromne, male graevine. Crkva nije traila imanja, a sve-
tenici nisu bunili narod protiv vlastele. Zbog toga je ona odgovarala i narodu
i vlasteli.39
Poznaje Bilinopoljsku abjuraciju. Ugarskim upadima i pustoenjima pripi-
suje slabljenje drave. Knjiga, napisana irilicom, sadri gradivo od postanka
svijeta do Matije Gupca, uz ne ba malu istorijsku itanku. Uz grau o Bosni
ima i zemljovid irenja bosanske drave.
Crkva bosanska, njezin ustroj i uenja obraeni su u posebnoj nastavnoj
jedinici, a srednjovjekovna Bosna u posebnoj jedinici u udbeniku povijesti
36
Nav. dj., 139.
37
A. BABI, nav. dj., 148.
38
M. PERI, Istorija za VI razred osnovne kole, Sarajevo, 1963., 134.
39
PERI, nav. dj., 134.
40
E. OMANOVI, Istorija-povijest za VI razred osnovne kole, Sarajevo, 1974.
41
Isto, 51.
42
Nav. dj., 51
43
M. ARSLANAGI - F. ISAKOVI, Istorija-povijest za I razred strunih kola, Sarajevo,
1974.
44
Nav. dj., 52
45
M. EELJ, Istorijska itanka za VI razred osnovne kole, Beograd, 141.-142.
46
R. MIHALJI-LJ. SPARAVALO-S. IRKOVI, Istorijska itanka za VI razred osno-
vne kole, Beograd, 1983., 45.
SUMMARY
Textbooks that analyze sources are all, more or less, familiar with three
of them: the escape of the banished heretics from the Dalmatian communes,
Nemanjas expulsion of Bogomils from Raka and the papal letter from In-
nocent III to the Hungarian king Emerik. These three sources were never
questioned. Commonly accepted ideas include the belief that the Church of
Bosnia was, among other things, widely accepted, that it catered to popu-
lar tastes and opposed Catholicism and Eastern Orthodoxy. The authors are
exceptionally insistent and unequivocal in their claims. They never say: it is
believed that, it is possible that... The works are decient, without any detailed
updating of the scientic references of that time. Some authors claimed that
there were neither Catholics nor Eastern Orthodox Christians in Bosnia prior
to king Tvrtkos expansion of the borders. It should be noted that there are
not many illustrations or maps, and that there are reproductions, questions,
pictures and portions of the old texts missing.
Bosnian textbooks usually wrote more about krstjani than the Serbian
ones. They divided the subject into two teaching units and rst discussed the
history of the Bosnian state and then the teaching, position and signicance
of the Church of Bosnia. Krstjani are frequently mentioned in the later period,
mainly their alleged involvement in taking over the Bosnian state from the
Turks, which was clearly taken from a well-known text by Nikola Modruki.
Practically none of the authors mentioned or left open the possibility of reli-
gious, lithurgical or ethnic continuity of the Bosnian state territory and late-
antique Christian structures. All Serbian textbooks are printed in Cyrillics.
To conclude, let us say that all the textbooks until well into the eighties
emphasize the social dimension of krstjani, a rather meritorious medieval pro-
letariat meeting the expectatations of the social system of the time.
16. akademik dr. sc. Franjo ANJEK, Katoliki bogoslovni fakultet, Zagreb
ZBORNIK RADOVA
Izdavai/Nakladnici:
Institut za istoriju, Sarajevo
Alipaina 9, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Za izdavaa Husnija Kamberovi
Hrvatski institut za povijest,
Opatika 10, Zagreb, Republika Hrvatska
Za nakladnika Milan Kruhek
Lektori:
Ivan Martini
Halima Sofradija
tampa:
DES, Sarajevo
Za tampariju:
Demal Bai
Sarajevo, 2005.
ISBN
9985 9642 5 2