KRM^IJA SAVINSKA

OPISAO
Dr. NIKODIM MILA[
Arhimandrit.

Namjera mi je da opi{em jedan drevni srpsko-slovenski rukopis.

Da sam mogao nazvati ovaj rukopis Savinskim, vidi}e se ni`e. A {to sam
ga nazvao Krm~ija, to sam u~inio, slijede}i drugima, koji su o sli~nim
rukopisima pisali, i tako ih nazvali; ali rukopis sam toga naslova ne nosi.
Po porijeklu svome rukopis se odnosi po~etku XIII vijeka, a nazov Krm~ije
u{ao je u upotrebu mnogo kasnije. U slavenskim rukopisima tek kraja XIV
vijeka prvi se put on nalazi. Uzet je iz prispodobe crkve sa la|om, koju
osobito krmilo uporavqa k cijeli, a to krmilo sastavqaju zakoni, koji se
nalaze sakupqeni u jednoj kwizi, i koja se kwiga s toga nazivqe krmanska
kwiga (Korm~a] kniga), to jest, kwiga, koja napu}uje krmana, kako }e
povjerenom mu la|om upravqati. U jednoj besjedi Jovan Zlatoust nazivqe
Apostole krmanima, koji ukro}uju buru zabluda.1 Apostolske Ustanove, koje se
prvim vjekovima odnose, nazivqu krmanom velike la|e (kubernhthj neoj
megalhj) svakoga episkopa u svojoj crkvi.2 Rukopisni jedan kanoni~ki zbornik
kraja XIV vijeka predstavqa nam podrobni opis prispodobe crkve sa la|om,
episkopa sa krmanom i zakona crkvenih sa krmilom; i ova prispodoba iz
rukopisa pre{la je u pe~atani 1653. god. slavenski kanoni~ki zbornik. U
opisu toga zbornika mi ~itamo: }ko`e vx korableplavatelxnomx
hudo`estvq ~uvstvenago mira, pa~e inqehx plavay\imx nu`nqj[e estx
kormni~estvo, imx`e v]\[e i spasayts] plavau\ii okormleniemx
iz]\nago hudo`nika: sice i vx nasto]\emx mira sego mori vx hudo`estvq
korableplavatelxnomx bo`estvennago pisani], pa~e inqhx plavay\imx
vx korabli, glagoly `e vx Hristovq cerkvi nu`nqj[e i potrebnqj[e
estx kormni~estvo, sirq~x bo`estvennw] dogmatw... imi`e kupno
nastavl]yts] i spasayts] vsi plavay\ii vx mori `iti] sego,
okormleniemx istinnwhx hudo`nikovx, glagoly `e pastirej i u~itelej...
Sego radi si] bo`estvenna] kniga po opasnomu e] hudo`estvu i po
obrqtaemomu nami vx nej razumu, vx lqpotu i dostojno polu~i imenovanie
si Korm~a].3
Jednako je i kod grka. Kanoni~ki zbornik, koji je danas u upotrebi kod
wih, nazivqe se Phdalion, {to naime zna~i krmilo. Izdava~i ovoga zbornika
da o~igledno predstave obja{wewe nazova wegova, naslikali su na prvome
listu la|u, koja stupa po ustalasanome moru i Hristos dr`i u ruci krmilo,
kojim upravqa la|u k svojoj cijeli. Pod slikom biqe{ka ka`e, da je la|a
Hristova crkva, ustalasano more zemaqski `ivot, a krmilo je ova kwiga
svetih pravila (Phdalion de authj h parousa Bibloj twn ierwn Kanonwn estin).4
Rukopis, koji }u ja sada da opi{em, isto kao i svi oni, s kojima }u ga
upore|ivati, naslovqen je: Nomokanonx, i odma je dobavqeno, da je to gr~ki

1
nazov, koji na na{em jeziku zna~i: zakonu pravilo. Isto i kod rumuna, wiov se
drevni kanoni~ki zbornik nazivqe: jdereptar] lexj le j\, {to odgovara nazovu
na{eg ovog rukopisnog zbornika. Ja sam ga nazvao: Krm~ija, slijede}i, kao
{to sam napomenuo, drugima, koji su sli~ne radwe preduzimali.
Ova prethodna opaska u~inila mi se potrebitom, da opravdam, za{to sam
onaj nazov dao zborniku, koji se sam tako ne nazivqe.
Prof. V. Jagi} u VI kwizi Starina, {to izdaje na svijet Jugoslavenska
Akademija u Zagrebu, posve}uju}i osobitu {tudiju Ilovi~koj krm~iji 1262.
godine, u uvodu k toj {tudiji izme|u drugoga ka`e: Sa~uva se njekoliko
dragocjenih ju`noslovinskih spomenika krm~ije fotijevske novijega obli~ja, gdje se
pravila izla`u u izvodu s tuma~enjima u~enih komentatora 12. vieka: Aristina i
Zonare. U taj broj spada osim ilovi~ke krm~ije od g. 1262, jo{ krm~aja Grigorija
ra{koga od god. 1305, za tiem krm~aja Sarajevska iz XIV vieka, o kojoj govori g.
Kosanovi} u 37. knjizi Glasnika srpskog u~enog dru{tva i krm~aja pisana na rieci
Mora~i g. 1613, kao priepis sa starijega izvora od god. 1251. (popravi: 1252.). Sada
vi{e nema sumnje, da su svi ovi dragocjeni spomenici potekli iz jednoga te istoga
izvora, oni su bra}a jednoga otca; a taj se izrekom pominje bar u dva od ovieh
spomenika: to bijahu

  , onaj da tako ka`emo oficijalni eksemplar,
koji trudom i staranjem prvoga arhiepiskopa srpskoga, sv. Save, osta u velikoj
arhiepiskopiji rekomoj @i~i. Daqe isti spomiwe krm~iju Rjazansku od god. 1284,
koja je sada u carskoj biblioteci peterbur`koj, i zna se za sada o njoj samo toliko, da
se sadr`ajem podudara podpunoma s ilovi~kom i ra{kom.
Takim na~inom, do 1874. godine, kad je spomenuta kwiga Starina
pe~atana, poznato je bilo pet drevnih rukopisnih krm~ija, koje su sve potekle
iz jednoga srpskoga izvora, i jednakih me|u sobom, naime: 1. Ilovi~ka, 2.
Rjazanska, 3. Ra{ka, 4. Sarajevska i 5. Mora~ka. Odnosno sadr`aja svoga (u
koliko je bar meni poznato), prvi, tre}i i peti od ovih drevnih rukopisa
dosta su ta~no opisani u razli~nim nau~nim periodicima.
Ilovi~ka krm~ija napisana je 1262. godine u Ilovici od wekog Bogdana,
po nalogu Zetskoga episkopa, Neofita. Ona se 1848. god. nalazila kod
Austrijskoga konsula u Solunu Mihanovi}a, poslije, 1869. godine, po
rije~ima prof. A. Pavlova, u carskoj bibloteci u Be~u, a danas je svojina
Jugoslavenske Akademije u Zagrebu. O ovoj krm~iji ima podrobni opis
akademika I. Srezwevskog u 3 prilogu k XXII tomu Zapisokx
Imperatorskoj Akademii naukx. Sami opis upravo pripada prof. Jagi}u, a
Srezwevski ga je samo dopunio. Tu je ova Ilovi~ka krm~ija upore|ena sa
Rjazanskom, Ra{kom i pe~atanom krm~ijom, i iz tog upore|ewa jasno je, da je
ona jednaka prvoj i drugoj u pogledu sadr`ine. Nema samo, vidi se, u woj one
biqe{ke, koja se u Ra{koj na kraju ~ita o tome, kad je krm~ija prvi put na
na{em jeziku ugledala svijeta. Da poka`e pravopis rukopisa, Srezwevski je
nape~atao u svome opisu ona dva predgovora, {to se ~itaju pred Nomokanon
XIV titula, naime predgovor onoga nepoznatoga, koji je prvi put u prvoj
polovini VII vijeka priredio ovoj Nomokanon,5 zatim drugi predgovor, kad je
883. god. izi{ao isti Nomokanon u dopuwenom obliku. Iz upore|ewa ovih
predgovora u Ilovi~koj i Mora~koj, koji su tako|e nape~atani, vidi se da je

2
jedan isti jezik i tamo i ovdje. Ista ova Ilovi~ka krm~ija bila je podvrgnuta
gramati~ko-leksikalnome razboru od strane prof. Jagi}a u spomenutoj kwizi
Starina.
Uslijed qubazne gotovnosti, kojom mi je od strane veleu~enoga
predsjednika Jugoslavenske Akademije u Zagrebu, Dr-a Frawe Ra~koga stavqen
na raspolo`ivosti ovaj dragocjeni spomenik drevne na{e pismenosti, ja }u
imati sre}u i sam ga viditi i prou~iti.
Rjazanska krm~ija od god. 1284, po rije~ima prof. Pavlova
(Pervona~alxnwj Slav]no-russkij Nomokanonx. Kazanx, 1869. str. 73),
nije jo{ ni od koga bila opisana, kao {to treba. Me|utim o woj govori i na
wu se poziva sve ono mno{tvo u~enih, koji su o krm~iji uop}e pisali,
po~iwu}i od barona Rozenkampfa i mitr. Evgenija, pak do mitrop. Makarija.
O istoj mi mo`emo u pogledu sadr`aja suditi samo po onome upore|ewu ove
krm~ije sa Ilovi~kom i Ra{kom, koje nam predstavqa u spomenutome tomu
Zapisokx i u III kwizi Starina Srezwevski, i iz toga zakqu~iti, da je
jednaka ostalim poznatim krm~ijama srpske redakcije. Ova krm~ija ima tu
osobitu va`nost, {to je po woj nape~atana prva krm~ija u Rusiji, ona ista,
koja i danas jo{ i kod nas ima svoj oficijalni zna~aj.6
Slijedi poslije spomenutph, Krm~ija Ra{ka. Napisana je 1305. godine
Grigorijem, episkopom Ra{kim, i sada se ~uva u biblioteci Vaskresenskog
(Novojerusalimskoga) manastira. Opisana je sa strane sadr`aja istim
Srezwevskim u III kqizi ,,Starina, i upore|ena sa Rjazanskom i pe~atanom
krm~ijom. Srezwevski je nape~atao iz we u prilogu znamenitu onu biqe{ku, u
kojoj izme|u drugoga ~ptamo: z  
 
 z
 


 
    

 z



 


 


  z
 
 

 !

 



" !"z
  

"

  

     ! "z

Prof. Pavlov donio je u spomenutoj svojoj raspravi (Prilo`. N. III) ovu
istu biqe{ku iz Ra{ke krm~ije po prijepisu grafa Uvarova iz samoga
originala. Ali vidi se, da je spomenutome profesoru bilo nenoznato, kad je
prire|ivao onu vaqanu svoju raspravu, da se ove iste rije~i ~itaju u jednome
rukopisu krm~ije, prepisane Teofilom episkopom Budimqiskim, 1252.
godine, dakle, u jednoj krm~iji, koja je starija za deset godina od najstarijeg
rukopisa, {to mi danas imademo, a za pedeset tri godine od Ra{ke krm~ije.
Na osnovu one biqe{ke u Ra{koj krm~iji prof. Pavlov iskazao je
odlu~no mnijewe, da niko drugi, nego sv. Sava, prvi arhiepiskop srpski, bio
je onaj, koji je prvi preveo sa gr~koga i sastavio onu Krm~iju, po kojoj je
prire|ena dana{wa pe~atana krm~ija, i dakle, da je dana{wa na{a zvani~na
Krm~ija u osnovi svojoj djelo sv. Save. Ovakova misao, iskazana jednim izme|u
najboqih kanonista-nau~ewaka, i iskazana na takav odlu~ni na~in, veoma
godi patrioti~kom osje}aju svakoga srbina. I ja `alim svom du{om, {to
nijesam mogao dosada prikupiti nikakav novi podatak, koji bi bezuslovno
ubje|ewe u meni stvorio, da je ba{ sv. Sava preveo i sastavio prvi na{u

3
krm~iju. Odnosna mjesta, koja doti~ni privode za potvrdu svoje misli iz
Domentijanova `ivotopisa, u strogome smislu o tome ne govore.7 Mo`da }u
sretniji biti u daqim skojim radwama po kanoni~kome pravu. Me|utim ne
mogu ovdje da ne ka`em, da mi se we{to preuveli~enim predstavqa
skepticizam prof. Jagi}a, iskazani u ovome pogledu u VI kwizi Starina.
Poslijedwe mjesto po starini zauzima Mora~ka Krm~ija. Wu je na{ao
1865. godine u manastiru Mora~i, mnogozaslu`ni u prikupqawu na{ih
starina gosp. Nikifor Du~i}, i u ,,Srbsko-Dalmatinskom Magazinu, za
1866. godinu donio je o istoj kratku biqe{ku. Zatim je 1877. god. priredio
podrobni opis iste, koji zauzima VIII kwigu Glasnika Srp. U~. Dru{tva, II
odelewe. Osim naslova pojedinih ~lanaka, koji ovu Krm~iju sastavqaju,
nape~atane su u cjelini dvije biqe{ke kad je, i sa kakvog je rukopisa
prepisana, zatim oba predgovora Nomokanonu XIV titula i sav Zakonx
gradskij, koji u pe~atanoj krm~iji (izd. 1787.) sastavqa 48 glavu. Privedeni
naslovi Mora~ke krm~ije podudaraju se sa naslovima Ilovi~ke i Ra{ke;
mo`emo dakle kazati, da je jednaka sa onima. Prva nape~atana biqe{ka
jednaka je od rije~i do rije~i sa onom biqe{kom u Ra{koj. Kazano je naime,
kao u onoj, da je nastojawem sv. Save ugledala svijeta na na{em jeziku ova
kwiga. Poslije ovoga, kao {to je u Ra{koj kazano, da je z

  
ova kwiga prepisana, isto tako i ovdje to stoji; zatim u biqe{ci ~itamo, da
je prijepis obavio Teofil, episkop Budimqiski, i to 1252. godine. Druga nam
biqe{ka ka`e, da je ova Mora~ka prepisana s te Teofilove krm~ije, i to 1613.
godine.
Kad uporedimo ove dvije biqe{ke Ra{ke i Mora~ke krm~ije, iz podataka
{to nam one pru`aju, mi mo`emo kazati, da najstarija krm~ija, o kojoj
spomena imamo, to je Teofilova, koja je prepisana bila za petnaest godina
poslije smrti sv. Save, i da se original wezin ~uvao me|u Savinim kwigama.
Do danas na `alost nije otkriven ni original, ni ovaj prvi prijepis, ako oni
uop}e gdje i postoje. Poslije Teofilove tek dolazila bi po starini
Ilovi~ka, pak Rjazanska i druge. I jo{. Ako u Ra{koj krm~iji ~itamo onu
biqe{ku da se nastojawem sv. Save dobila ova kwiga na srpskome jeziku, a ta
je biqe{ka jednaka od rije~i do rije~i sa onom u Teofilovoj krm~iji, zna~i,
da ona u Ra{koj nije nego prijepis sa ove, i da je Teofil, koji je bio, kao {to
spomiwe g. Du~i}, jedan izme|u onih episkopa, {to je sam sv. Sava postavio,
najpouzdaniji i najbli`i svjedok o tome, da je original sviju ovih krm~ija
nalazio se naime izme|u kwiga sv. Save. Ovim bi jo{ ve}e snage dobijala
tvrdwa prof. Pavlova, a za wim i prof. Golubinskog, da je sv. Sava preveo i
sastavio na{u Krm~iju.8
Osim spomenute ~etri rukopisne krm~ije na starosrpskom jeziku, iz jedno
Bele{ke o Bogomilima, {to je gosp. Kosanovi} nape~atao u XXXVII kwizi
Glasnika Srpskog U~enog Dru{tva, moglo bi se zakqu~iti, kao {to je to ve}
g. Jagi} u~inio, da postoji i jedna Sarajevska Krm~ija, jednaka spomenutima.
Ja o toj krm~iji mogu samo toliko kazati, koliko mi ona Bele{ka govori.
Prof. E. Kaluzwacki u svome Obzorq slav]no-russkihx pam]tnikovx

4
spomiwe jo{ jednu, Lavovsku Krm~iju 1599. godine, koja pripada
universitetskoj biblioteci u Lavovu, i koja je jednaka sa Rjazanskom, dakle sa
Ra{kom i drugima. I o ovoj krm~iji ja samo toliko znam, koliko sam
Pro~itao u doti~nom referatu o ovoj radwi prof. Kaluzwackog u Archiv fur
Kirchenrecht (Vd. XXXIX).
Svega bi dakle bilo {est rukopisnih krm~ija, do sada poznatih, ili bar
o kojima ja znam, a koje su potpuno jednake me|u sobom i jedne su vrste, i to
one, koja je poslu`ila osnovom za dana{wu pe~atanu krm~iju.
Osim ovih, postoji jo{ jedna rukopisna krm~ija iste vrste, ali koja je u
pogledu sadr`ine po svoj prilici bogatija od drugih, a s kojom u~eni svijet
nije jo{ poznat, naime, krm~ija, koja se danas ~uva u biblioteci manastira
Savine.9
U Srbsko-Dalmatinskomx Magazinu za 1839. god. ~itamo kratku
biqe{ku, da se u sv. Uspenskom manastiru na Savini nalazi Zakonikx, i
otpe~atana je biqe{ka, koja se na kraju toga Zakonika nalazi. U lawskom
[ematizmu prav. eparhije Bokokotorske ima opet kratka biqe{ka gosp. N.
Du~i}a o dosada nepoznatome rukopisu krm~ije, koja je drevna, i koju je gosp.
Du~i} po manastiru, kome ona pripada, nazvao Krm~ijom Savinskom. Po
dobroti pravosl. Bokokotorskog episkopa, Preosve{tenog gosp. Gerasima, ja
sam dobio na ogled ovaj rijetki rukopis, i nalazim da je potrebito, da se
u~eni svijet s wim upozna.
Pisana je ova krm~ija na debeloj bijeloj hartiji velikoga formata (31
centim. visine na 21 {irine), ~itko i tako lijepo, da izgleda kao pe~atana.
Svi naslovi i svako prvo pismo u po~etku glavnih stavaka napisano je
crvenom bojom. Potpuna je od po~etka do kraja, i nijedan joj list ne fali.
Broji 396 listova, ili 792 stranice, u ko`anom povezu sa drvenim koricama.
Uzdr`ana je vrlo dobro. Jezik joj je staro-srpski. Ja sam nijesam filolog, i po
sebi samome te{ko bi razabrao, u koliko se pisac dr`ao
gramati~ko-leksikalnih pravila starosrpskoga jezika. Dao sam znalcima, da
s te strane rukopis razgledaju, i na{li su, da je on spomenik srpsko-slovenske
kwi`evnosti i da na sebi nosi znake starog srpskog jezika; ali nije ~ist od
stranih primjesa, ni {to se pismena ti~e, ni oblika. Od pismena isti~e se
ne-srpsko #$ koje otimqe mjesto srpskom . Harakteristi~no je, da je #
upotrebqeno samo u izvjesnim rije~ima, kao {to su $ zatim predlozi  i
, i sve rije~i, koje su sa ovim predlozima sastavqene. Od oblika mo`e se
spomenuti drugi slo`en aorist mla|i u formi: 
mjesto , imperfekt:
 mjesto % itd. Pravopis nije uvijek pravilan; to pokazuje najboqe
rije~ sabor, koja se nalazi napisana na slijede}e a~ine: $ $ #$
#$ $ $ &$ & Na mnogo mjesta stoji ' mjesto (, ) mjesto ,

mjesto %, ) mjesto *+  mjesto ,
kod odre|enih pridjeva mjesto

, koje su
pogrje{ke u prijepisu odnosnih izvadaka ovdje ispravqene. Osim toga
prepisano je  a $ sa -$ - sa  i $ . sa $ / sa $ sa  , dva jednaka
konsonanta sa jednim, osim onih mjesta, gdje je u originalu izme|u wih
umetnuto . Skra}ene su rije~i sve ispisane, a gdje se u~inilo, da je {to

5
izostavqeno, popunilo se, staviv{i popravku u zagradu; tako je isto
postupqeno i ondje, gdje se u~inilo, da bi se skra}ena rije~ mogla mo`da i na
drugi na~in razrije{iti. Vrijedno je spomenuti i staro-sloveneku rije~ ,
koja je na jednome mjestu u rukopisu upotrebqena. Ovoliko u pogledu jezika i
pravopisa, i u pogledu na~ina, kojim su prepisana odnosna mjesta iz rukopisa
u ovome na{em opisu Savinske krm~ije.
Ko je prepisao ovu kwigu, nigdje nije u rukopisu kazano. Ni u pogledu
vremena, kada je prepisana, nije spomenuto. Na poslijedwoj stranici nalazi
se samo slijede}a biqe{ka, koja je poznijom rukom napisana: ' 




z
 

! 

 





 
- -%  !    - 
  

-   



  z
 ' z



 '  

 ' 
  
-  


!

 -- ' 
 
 z
 !
'
z  U samome po~etku
prije teksta stoje jo{ ove dvije biqe{ke: ' z
 


. Prva od
ovih biqe`aka napisana je starijom rukom, a druga novijom.
Iz sviju ovih biqe`aka mi doznajemo pouzdano samo to, da je ova krm~ija
bila svojina mitropolita Hercegova~koga Silvestra, i da je on istu 7111.
godine od stvorewa svijeta, ili, 1603. od ro|ewa Hristova, darovao crkvi
Uspenija Bogorodice u manastir Trebiwski (Tvrdo{). Da li je pak sam
mitropolit Silvestar wu prepisao, ili ko drugi, s kakvog je ona originala
prepisana i kada, iz rukopisa se ne mo`e ni{ta izvesti. Stoje}i na tome, {to
je spomenuta biqe{ka novijom rukom napisana, i {to se na poslijedwoj
stranici nalazi jo{ jedna biqe{ka, koja kazuje, da je u ~etvrti ~as dana 29.
Marta 7094. (tj. 1586.) godine bio zemqetres, mi mo`emo dr`ati, da je na{
rukopis prire|en prije spomenute, 1603. godine. Ima jo{ i ova biqe{ka na
prvoj stranici rukopisa: Zdola im]novannwj svoeru~no zdqsx notiraetx,
kogda pri[estvie ego bwlo - Imperie Nemecke zdqsx vx monastirx na
Savinu - 1744-go Mai] 27-go dn] pri[edx Nektarij Lybibrati~x. Zna~i,
da je 1744. godine ova krm~ija bila ve} u man. Savini; a lako mo`e biti, kao
{to je ve} gosp. Du~i} opazio, da je ona done{ena u Savinu, kad su monasi iz
man. Tvrdo{a ovamo doselili.
Sad }u sa mogu}om ta~no{}u da opi{em ovaj rukopis. Za upore|ewe ja
nemam drugo kod sebe, nego pe~atanu krm~iju 1787. godine. Sa ovom }u ga dakle
upore|ivati, ozna~uju}i je sa PK, i imaju}i pred o~ima opise Ilovi~ke,
Ra{ke i Mora~ke krm~ije, koji su nape~atani u spomenutim ~asopisima.
Rukopis po~iwe ovako:
0 340 56789:0
  

 
z$ 

z
 

z z
- 



   
    
  
   

6

5
  
- %- %   $ 


   
 - (stranica 1-15). U. PK. odgovara 1-15 listu
drugog reda paginacije. Ovdje stoji u naslovu jo{ ,,i dev]ti pomqstnwhx,
ali, ~ini mi se bez potrebe, obzirom na ono, {to slijedi poslije, i {to u ovom
odsjeku nema ni rije~i o pomjesnim saborima.
;  -      $   -  
    (str. 15-24). U PK. l. 16. prve su rije~i premetnute, i dolaze
poslije privedenoga naslova.
Poslije zavr{etka ovoga ~lanka po PK, u rukopisu na{em ima jo{ i ovo:
%       
 
  
 





!

%

  

%
!




 





$ 3$ -$ =$  
 
- 


 
 



  
 (str. 24-29). Ovoga
nema u PK.


 

z
%    -  

 - Z

 --- (str 29-32). Nema ni ovoga u PK.
:

 
  
- 3 - = -    

 
-  - 
 



  
   
 (str. 32-34). U
PK. nema.
5
$  
 

$ 
% 


  
 

:

-    
  (str. 34-38). U PK. list 21a,
do 23a. Ovo je jednako, kao u Ilovi~koj i Mora~koj.
-  
 ?@




      
  

?@   $  


 


 

$ 

 $  
    5  - 
  

%
% 

 
 (str. 38-40). PK. l. 24-25.
Poslije kraja dobavqewe su jo{ u rukopisu ove rije~i:  %   



; ~ega u Mora~oj nema.
:
 

$ 
%   - 
-


 :


 z 
z
 
 
 % - 
 
 -

3
 
 


 

  
  (str, 41-47). PK. l. 26-31.
Na stranici 42 razja{wuje rije~ 

ovako: ,,


z
' 
!
- 
% %
3
 
%  

   z
 !   - (str.
47-48). PK. l. 31-31a.
3
    

  

  

  % (str. 48-52). PK.
l. 31a-34.
3
 
$  

 z

 (str. 52-53). PK. l. 34-35a.
3
 )  

   
 !
 (str. 53-54) PK. l. 35a-36.
3
 A  

    
  !: (str. 54). PK. l. 36-36a.
3
 z  

     : (str. 54-56). PK. l.
36a-37a.
3
   

 
 
: (str. 56-59). PK. l. 38-41. Broj
glava 18 pogrije{en je u naslovu rukopisa, nego treba 19, kao {to je u PK. i

7
kao {to je u samom rukopisu privedena (str. 59) sama ova glava.
3
 .  

 
.  $  -   :
(str. 59-65). PK. l. 41-47.
3
   

  -

 !
%   
 -: (str. 65-67). PK. l. 47-48 a.
3
 
  

 A 
    z!: (str.
67-69). PK. l. 48a-50.
3
   

  !$  : (str. 69-71). PK. l. 50a-52a.
3
    

  
 (str. 71-77). PK. l. 52a-57a. U
PK. u naslovu ovoga titula stoji da ima samo u wemu 41 glava; a toliko i ima
u samoj stvari. U na{em rukopisu su 42 glave; a to zavisi od toga, {to 7. i 8.
glava rukopisa sastavqaju u PK. jednu (7 ) glavu. S obzirom na to, {to su 7. i 8
glava odijeqene u Suntagma))) upo Rallh kai Potlh (Aqhn) 1852-1859. I, 309 ), u I.
B. Pitra, Juris eccles. graec. historia et monumenta (Romae, 1864-1868. II, 619) i Chr.
Justelli, Nomocanon Photii (Lutet, Paris, 1615, pag. 150), koja su izdawa po sasvim
razli~itim rukopisima prire|ena i danas se osobito prva dva smatraju
najkriti~nijima, mo`e se slobodno kazati, da je pravilno u na{em rukopisu, a
nije pravilno u PK. privedena podjela glava ovoga titula. Poslijedwe pak
glave, po rukopisu 41, a po PK. 42, nema u spomenutim izdawima. Govori: O
rabqhx, i privedeno je pravilo 2 i 3 Ap. Pavla (Sunoyij, u spomen.
Suntagma IV, 399-400). Ovo je svakako poznija dobavka, jer ni u pregledu
Nomokanona (Suntagma I, 10-11) ni u samome Nomokanonu spomena o ovim
pseudoapostolskim pravilima sasvim nema. U Ilovi~koj i Mora~koj Krm~iji
~ini se, da mora biti jednako, kao u na{em rukopisu; ali na ovo nije bila
obra}ena pa`wa od doti~nih referenata.
3
   

  % 
 
 
: (str. 77). PK. l.
57a-58a.10
Ovdje zavr{uje Nomokanon XIV titula, i odma dolazi:
; 
-$ $ z
-$ 

- z
 -

$  

: (str. 77-82). Ovo je pregled svega, {to se sadr`i u svakoj od pojedinih
glava, koje sastavqaju sami kanoni~ki kodeks; od prilike onako, kao {to je u
PK. I, 56-58. II, 1-2. Na kraju ovoga pregleda spomenuto je, i kakvi su ~lanici
prije do ovoga % privedeni, naime: 1. ono o saborima, 2. Tuma~ewe
onoga molitvenoga stiha, 3. Simvol vjere, 4. O~e na{, 5. Dva predgovora
Nomokanonu XIV titula i v. sami Nomokanon XIV titula u onom obliku, kao
{to smo vidjeli, tj. sami kanoni~ki dio wegov, bez gra|anskih zakona.
Poslije ovoga pristupa, zapo~iwu redom glave, kojih svega 64 ima, to jest,
zapo~iwe sami kanoni~ki kodeks, i to pod slijede}im naslovom:
ZBC7E 5F8;B40


   
- 

%: 8
% %
 z


% 


 



 
   
  !
 
  
!
  


$    
  

 %  z
   
 
!


 Glava 
 

 


 

   

%

8

 
?
@?
@ : -  (str. 82-108). U PK. I. glava. I tekst i
tuma~ewa se podudaraju; a ono se razoumno kod pojedinih cravila u PK. u
rukopisu stoji kod istih pravila:  


z- 
Glava  




5





!
z - (str. 108-111). U PK. II.
glava. Bez svakih tuma~ewa i ovdje, kao ni tamo. Original ovih pravila, a
isto i onih, {to su u 3. i 4. glavi, vidi u Suntagma))) upo Rallh kai Potlh, IV,
399-403. Ona su izvod iz VIII kwige takozvanih Apostolskih Ustanova. Da
ih ne treba dr`ati za autenti~ne, vidi Zonarino tuma~ewe na 85. Ap. pravilo
(Sunt) II, 111).
Glava      

- 5
 5




 z - (str.
111-114). PK. III glava. Bez tuma~ewa.
Glava  ; 

$ -$ 

  (str. 114). PK. IV glava.
Bez tuma~ewa. Zakqu~ak potpuno jednak kao u PK.
Glava )   
    !$ $    
!
 




 
 
z



% -


=
?na strain: 
%@ 

 -


 
%  
! 


z
 
z 




  (str. 114-126). PK.
V glava.
Glava A  
 




$ 

 ): - (str. 126-138).
PK. VI glava.
Glava z   
 




 
 (str. 138-143). PK.
VII glava.
Glava  




 
  

: - (str. 143-145). PK.
VIII glava. U rukopisu izostavqeno je pravilo 17, a svega nema ih 20, kao {to
naslov ka`e, nego 19 onako, kao u PK. Poslije pravila kao u PK. dolazi: :

  ( 

 


 
  (str. 146-148).
Glava .  
 ! 






 

 
 - (str. 148-159). PK. IX glava.
Glava  (  $   B
  ! 
: - 

z


 




%  (

 !   
 z
 ! z
 % 

 - z: - 
  B



   : - (str. 159-174). U PK. X glava u naslovu stoji 58
pravilq. Pravila 16, 17 i 18 u rukopisu su po Aristenu, a u PK. u punome
tekstu; ali tuma~ewa su jednaka i u PK. i u rukopisu. 19 pravilo u rukopisu
ima dva teksta: prvo po Sinopsisu, a drugo potpuno, isto i dva tuma~ewa:
Aristinovo, pak Zonarino. 39 pravilo u rukopisu odgovara tuma~ewu u PK.
na 38 pravilo, i uslijed toga javila se razlika u pogledu spomenutoga u
naslovima ove glave broja Laodikijskih pravila. Po sadr`aju pravila se i u
PK. i u rukopisu podudaraju.
Glava 
   
     !
 
!  

 
   -    !  
z
 

-!   


z
: - (str. 174-178). PK. XI. glava.
Glava  5




 


% 
:    
 !:  7

  ! 
  
: - (str.

9
178-180) PK. XII glava.
Glava   5




 





  


: - (str. 180-196). PK. XIII glava.
Glava  5






  
   !

  : - (str. 196-206). PK. XIV glava.
Glava ) 5




 


 

 
: -  


    !
-- 
      




-  
 - -  
 

: 


        
-



       

: - itd.
;
 






 ! 
$ 


) 5









 - - 


z - (str. 206-267). Na
strani 226. tuma~i rije~ 4
 ovako: z  

z-  



   
$  
z : (str. 267-268).
 

% 
  - 

-: 


: (str.
268-269). PK. XV glava. Prva tri pravila, koja su nazvana osobna odnose se
k pitawu, radi koga se sastao Kartagenski sabor 419. godine, i govore o
apelaciji u Rim i o originalnosti onoga zbornika Nikejskih pravila, koji je
done{en bio iz Rima. U Sinopsisu stoje bez broja, sa komentarom Aristina
(III, 290, 292, 295), ali ne u onome redu kao u PK, nego stoji najprije prvo, pak
tre}e i zatim drugo. Sama pravila Kartagenska od 1 do 135 podudaraju se sa
tekstom Dionisija malog i Suntagma( sa malim razlikama u numeraciji.
Slijede}a pravila nijesu u strogome smislu pravila, nego su poslanice
upravqene saborom ili saboru povodom glavnoga pitawa. O prvobitnom
sustavu zbornika Kartagenskih pravila i o tome, kako su ona izlo`ena u
razli~nim kanoni~kim zbornicima vidi moju raspravu: Codex canonum
Ecclesiae Africanae (Zadar, 1881.).
Glava A   
 


 

 


  


: - (str. 269-270). PK. XVI glava.
Glava z 5


A- 



  
 
  -



$ 
: (str. 270-310). PK. XVII glava. Broj 101 stavqeni u naslovu
rukopisa, koji broj nalazimo u u Mora~koj krm~iji, mora biti stara kakva
pogrije{ka, na koju prepisa~i nijesu pa`we obra}ali, jer u samome tekstu
stoje ta~no 102 pravila. Zakqu~ne rije~i ove glave u na{em rukopisu iste su,
kao u Ilovi~koj i Mora~koj krm~iji.
Glava  5








$     



  : - (str. 310-321). PK. XVIII glava. Onoga ,,inx perevodx k 1
pravilu u PK, u rukopisu nema.
Glava . 5


  
 
 



 



 ! 

: (str. 321-326). PK. XIX glava. Onoga ,,tolkovanie na
6 pravilo u PK, nema u rukopisu.
Glava  5


   
 
$  ! 
-$     



     -: -
(str. 326-327). PK. XX glava. Uz 2 pravilo ima u PK. jo{ ,,inx perevodx uzet

10
,,izx Suzdalxskoj haratejnoj, ~ega dakako u rukopisu na{em nema.
Glava 
 

 


;

%  

  

$ -
-$   -     

 

 
: - (str.
327-360). PK. XXI glava.
Glava  :    
$ 

 
  $  
!: -
(str. 360-362). PK. XXII glava.
Glava   :  



- 
%$ 
z
: - (str. 362-363). PK. XXIII glava
Glava  :  

z
  z- 
-  
 
 z
 (str. 363-364). :  
 %
(str. 364-365). PK. XXIV glava.
Glava ) :  




% 

  3 
-$ !
 - (str. 365-373). PK. XXV glava.
Glava A  

% 



%





 #
8%- 
 -

 
z
:  -
z
  
 


% 
z: - ...  %

: - ... 



 

  3
!

:  !

: - ...  

 

 




% ...
:  




%  

%  -   : ...  %




z

-

: ... 
  =

 

: ... 3
%



% 

  

%   :  






  
 
  -
 

 

: - ...
(str. 373-376). Original ove glave nape~atan je u Sinopsisu (Suntagma IV,
384-385); u na{em rukopisu samo imaju dva priloga vi{e, naime, (31 al. 29)
Apost. pravilo i 22 (al. 2) pravilo Halkidonsko. Zavr{etak je po punome
tekstu Tarasijeve poslanice (Sunt) IV, 383). U PK. privedena je ova Poslanica
Tarasijeva po potpunome tekstu ( Suntagma, IV, 375), ali su izostavqena tri
priloga, naime, onaj izvod iz Vasilijeve poslanice podru~nim episkopima,
zatim onaj iz Halkidonskih pravila i najposlije onaj iz Genadijeve
poslanice; dobavqeno je zato u naknadu ovoga wekoliko drugih ~lanaka: iz
spisa po istome predmetu Isidora Pelusiota (+ ok. 436), iz gra|anskih zakona
itd; ali u neredu, kao {to se vidi iz onoga, gdje je nape~atan zakqu~ak
Tarasijeve poslanice (l. 189a-190). Sastavqa ovo u PK. drugu polovinu 36
glave.
Glava z 

%









 
- --  
: :  - z % 

 



 


     (str. 376-377). PK. XXVI glava.
Glava  

5





-




    %  

  

  : - (str. 377-379).
PK. XXVII glava; ali tu ima samo 13 pravila, i to, jer pravila 6 i 7 na{eg
rukopisa sastavqaju u PK. jedno (6) pravilo.
Glava . 

3 % 

 !
 

 

: - (str. 379-381). PK. XXVIII glava.
Glava 
 ;


8

%







- -: ...
  -z
 
: - ... (str. 381-382).

11
 Glava 

 ;


8

%  

%  -% -: - ... (str.
382). Ove dvije glave (30 i 31) sastavqaju u PK. jednu (XXIX) glavu, ali su
~lanci premetnuti. U rukopisu stoji najprije ovo k Amunu, pak odmah u
produ`ewe ono po PK. (list 264) Togo`e otq drugago poslani] (u Suntagma
IV, 397 22 ,,allo): slijedi zatim o kanoni~kim kwigama, i najposlije
poslanica Rufinijanu (u PK. Rufijanu).
Glava 
 

3 %



 
:  (str 382-383)


8
% 
--  
: (str. 383-385). PK. XXX glava.
Glava 
 

3 % 


 - 4
- 


: - 5
: (str. 385-388). PK. XXXI glava.
Glava 
 :%






 
 
 
 !   
 
 
4
% 
    :


-  :

: - 

 : (str. 388-390). PK. XXXII glava.
Pravila su ova sastavqena iz pitawa i odgovora Timotija. Original vidi
u Sunt) IV, 332 i slijed. O broju ovih odgovora Timotijevih vaqa uporediti
Pitra, Op. cit. I, 643, nota 1.
Glava 
) :








z

 %



-  
  

 : (str. 390-392). PK. XXXIII glava. One
stavke u 1 pravilu, da treba slu`iti taj dan liturgiju Zlatoustovu, koju
stavku nalazimo i u rukopisu na{em i u PK, nema u originalu ( Sunt) IV. 342),
i s obzirom na odno{aj Teofila k Zlatoustu, ja je smatram umetnutom po
neznawu.
Glava 
A 



 

%   ?@- 

 ): -  


  -   

   



-: (str. 392-393).
:   

%  

  
 : - (str.
393-394). :   4
- %-: - (str. 394). :   3



-: - (str. 394).  

%  



-: - (str. 394).
PK. XXXIV glava.
Glava 
z :  


  
%: - (str. 394-396). Ovo su
anatematizmi Kirilovi protivu Nestorija. U XXXV glavi PK. ima ih samo
11, a 2 po rukopisu je izostavqeno. Da ih mora biti 12, a ne 11, kazuje nam
original s koga je krm~ija prevedena (Sunt) IV, 405-407).
Glava 
 3
%


% 

  






 

%   : - (str 396-397). U XXXVI glavi PK.
privedena je poslanica ova u punome tekstu, a u rukopisu po Sinopsisu
(Suntagma. IV, 374). Sude}i po naslovu u rukopisu, gdje je spomenuto, da je
poslanica ova upravqena svima episkopima, a ne i papi Rimskome, kao
{to u PK. stoji, a isto i novijim na{im kanoni~kim zbornicima, moglo bi
se dr`ati opravdanom opaska Pitra, (I, 183) u ovome pogledu. Uporedi i opasku
na dnu stranice u Sunt) IV, 368. Ali vaqa uporediti i protivnu opasku
izdava~a Phdalion (Sp. izd. str. 693, not. 5).
Glava 
.  

%  
% 


:  
 -

-: - (str. 397-398). PK. XXXVII glava. Original u Sunt) IV, 398.
Glava  3

 
 !  (  z


 z

 


12
!

-%

 
  !: - (str. 398-399). PK. XXXVIII
glava. Original u Sunt) IV, 403-404.
Glava 
 % 

z

%  
!!
: - (str.
399-400). U PK. ovo sastavqa prvu polovinu XXXIX glave. Na stranici 399
dometnuto je sa strane: 4


% -
 - 
 
-
Original u Sunt) IV, 407-408.
Glava  4


%  - '



 
$
-: - (str.
400-401). U PK. druga polovina XXXIX glave. Original u
. IV, 408. Prema
prepe~atanome u VI kw. Starina (str. 100-101; uporedi Rad Jugoslav. Ak. kwiga
X, str. 210 n. 2 i 230 n. 3) zakqu~ujemo, da je od rije~i do rije~i jednak tekst
na{eg rukopisa sa Ilovi~kim.
Glava   5





 -
-  
  
% 
% 

8
: - (str. 401-402). B






 

  !: (str. 402). PK. XL glava. Original
u S) IV, 408-409.
Glava 



7

z!


 

  =

 z-
- 


- 
 
 


- 
  

% 

-
  


%  --: - (str. 402-407). PK. XLI glava Ovo je
po izdawu Migne (Patrol. Gr. ed. Lat. XLI, 240) CCXLIII poslanica sv. Nila iz V
vijeka.
Glava )  
  z
   


-%

z
 z
    (str. 407-410). Pred  Z


z
  z




  
: - (str. 410-416). Z
 

 -%
!

  
 
   (str.
416-426). Pred  
   z
: - (str. 426 451). U PK. XLII glava. Ovo
je takozvana Collectio 87 capitulorum. Kriti~ko izdawe u Pitra, Juris eccles.
monum. II, 385 sq. Uporedi o kompilatoru ovoga zbornika ib. 369, i Biener,
Geschichte der Novellen Justinians (Berlin, 1824.) str. 167-173.
Glava ) 7
% z




!

8
% 
: - (str.
451-454). Z
 
% 
%  


!


 8
% 

!
% 

 A  z

  
 

% 

 


- 


. - (str. 454-460). ;
 

% 

  








% (str. 460-469). PK. XLIII glava. Ovo su tri novele cara
Aleksija Komnina, od kojih prva je u originalu kriti~ki nape~atana u
Zachariae a Lingent, Jus graeco-rom. III. 401, druga III. 359 i tre}a III, 376.
Glava z  
z
 
  

 -%
!
z


  z
 
z
:   


 .: - (str. 469-485). PK.
XLIV glava. Original ove glave u keimena Nomokanona XIV titula.
Glava  z
  z



z
 4: - (str. 485 496).
PK. XLV glava. Original u Cotelerii, Ecclesiae gr. monumenta. Paris. 1772, I,
1-27.
Glava . 7 
 z


-


 
 

 !: - (str. 496-504). Ove i slijede}e glave nema u na{em
izdawu pe~atane (1787.) Krm~ije; ali u prvom izdawu (1653.) bile su, kao {to

13
 se vidi iz slijede}e opaske, koja se u na{em izdawu (list 59 prve paginacije I
kwige) ~ita: ,,Nikitw mniha so~inenie, kotoroe vx pre`nemx izdanii
]vstvuetx na listahx 378 po 390, vx nwnq[nemx ne pe~atano, poeliku onx
a) Rasu`deni] svoi osnovwvaetx na zapovqdehx apostolxskihx (Diatagai
twn agiwn Apostolwn), kotorw] pravilami 85-mx sv]twhx Apostolx (?) i
2-mx [estago vselenskago sobora, ]ko mnoga] otx inovqrnwhx tatebno vx
nihx vver`ena, zapre\enw. v) Vq edinomx mqstq riml]nx za hranenie
zapovqdej Mojseovwhx judejstvuy\imi naricaetx, a vx drugomx samx na
onih`e mnqnie svoe osnovwvaetx. g) Sv]\ennoe pisanie iz]sn]etx
nesoglasno tolkovaniy sv]tago Zlatousta i drugihx sv]twhx Otecx. d) Vx
kakoe to~no vrem] onx bwlx, vx povqstvovani]hx cerkovnwhx ne
obrqtaets]. e) Sverhx sego so~inenie ego, nikakimx soboromw ne
utver`deno. Ovo je dobro i lijepo obrazlo`eno, samo {to onaj, koji je ovu
opasku stavio na 49 i 50 glavu na{eg rukopisa, mogao je to isto kazati i o 47
glavi ovoga izdawa, koja nije po sadr`aju ni{ta umjerenija od ovih
izostavqenih. Dvije ove glave, na osnovu odnosnih naslova pojedinih
rukopisa, dr`im, da moraju biti jednake i u Rjazanskoj, i u Ilovi~koj, i u
Ra{koj i u Mora~koj krm~iji. O ovome Nikiti treba uporediti Hergenrother,
Photius. Regensb. 1869. III, 740 fq. 756 fq, ali i Pichler, Geschichte der Kirchl.
Trennung. Munch. 1864, I, 258. Fleury, (Hist, eccles. Paris, 1856. IV, 158), a isto i
Neander (Geschichte der chr. Religion. Gotha, 1864, VI, 410) ka`u, da je Nikita
poslije opozvao sve, {to je protivu latina bio napisao.
Glava  - : (str. 504-507). 
! : - (str.
507-510).  
: - (str. 510). 
 

  
 :
(str. 510). : (str. 510-511). Vidi moju opasku na predidu}u (49) glavu
rukopisa.
Glava 
 
z  

: - (str. 511-515) - PK. XLVII glava.
Original ovoga vidi u I. Hergenrother, Monumenta gr. ad Photium ejusque
historiam pertinentia (Ratisb. 1869), pag. 62 sq. Nema ni u PK, ni u rukopisu
poslijedwe stavke originala: kakwj fro nountej kai))) (ib. pag. 71). U pogledu
osobe, kojoj se pripisuje ovaj ~lanak vidi ib. pag. 6.
Glava  

8

% 
%



-
z
 % 
 


 

  % z 
  




--   



% %  


: - (str. 515-516).
:  

8

% 
 
 ! 3  !  !:
- (str. 516-517). U PK. ove glave nema. Uporedi o ovom drugome ~lanku Pitra,
Monum. II, 276. Glava se ova nalazi u rukopisu br. 227 Sinodalne biblioteke,
opisanom prof A. Pavlovim, Pervona~alxnwj slav]no-russkij
Nomokanonx, str. 49.
Glava   6 
 !  
  4




     -  

  
z   
 
- : - (str.
517-518).
Glava  ; z 

  - 
 "
- 
: (str. 518-520). - Ovih (53 i 54) glava u PK. nema.

14
Original u obi~nim Euhologijonima.
Glava ) Z
 B
-

!

 
 





Z






 
z
  - 
: - U PK. XLVIII glava.
Podudara se u svemu sa tekstom Mora~ke Krm~ije nape~atanom u Glasniku
Spr. U~. Dru{tva (Drugo od VIII kwiga, str. 34-135). Ovo je takozvani
koji je izdao u drugoj polovini IX vijeka car Vasilije
Makedowanin. Nape~atan je Zachariae-om 1837. god. (Heidelb).
Glava A z
 
!  : -  

--
=- 
- %   
 % 





% 

 -

  


  
 z


!  
  (str. 633-644). -    
: - (str. 644-645).
5
 
%
z
  

 

%  

  

 - z
: - (str. 645 646) -  
 -
 
    

 -- z 
 !
: - (str. 646-648).
-  
!: - (str. 648-649) -  

: - (str. 649-651). Ovo dovdje iz
56 glave rukopisa nalazi se i u PK. glava LI (Druga kwnga list 229a-243a).
Original ve}im dijelom u V tomu Atinske Sintagme. Slijede}e u rukopisu
ove (56) glave: Z z 
z
 z
  z
 
: - (str.
651-654). - F
z
 
 z
  
    




   %
! 



- 




: - (str. 654-657), ovoga nema u PK. Po Rjazanskoj krm~iji ovo je
nape~atano u Gor~akova, O tajnq supru`estva (Petrograd, 1880), str.
179-184, i od rije~i do rije~i odgovora tekstu na{eg rukopisa.
Glava z 3

 !$  

 ?@  





  

 



%

% 

7

  


 



  "   - z!:
- (str. 657-663). PK. LIII glava. Djelomice original u Suntagma) IV, 417 ktl.
Glava   









 

-   


5



: - (str. 663-668). PK.
XLIV glava. Original djelomice u Suntagma V, 441-442.
Glava . z
  
 

!

% 

  F
 - - !
-- -  
!

!


- --: PK. LII glava. Original u Suntagma, V, 4-10. Najnovije
kriti~ko izdawe u Zachariae, Jus graeco-rom. III. 227-233.
Glava z 5     


%
%: - (str.
673-682). U PK. ove glave nema. Dijadoh je bio episkop Epira u V vijeku
(Photii, Bibliotheca. Cod. CCI). Na stranici 699 opet primje}uje: 4


%
-
 -
 
-
Glava z
 

E
%








 (str 682-717). Nema ni ove glave u PK. - Ovo je donekle prijevod
sinopsisa Epifanijeva Panarija (Vidi Migne, Patrol. Gr. ed. Lat. tom. XXIII,
col. 109 sq.), ali vaqa uporediti i Anacephalaeosis Epifanijev (Ib. col. 1001 sq.
osobito col. 1019 sq.); zatim Damaskinova spisa O jeresima (Migne, Ed. cit.
tom. XLVII, col. 383). Tekst na{ega rukopisa u dijelu o Mesalijanima
podudara se ta~no sa onim iz Ilovi~ke krm~ije (Starine XII, 234). Jednako je,
15
izgleda i u Rjazanskoj (Pavlovq, str. 49) U marginalnoj biqe{ci u na{em
rukopisu stoji ovo: 4


% -
 -
 
- Ovaka je
marginalna biqe{ka i u Mora~koj (Glasnik. VIII, 23) i u Ilovi~koj
(Zapiski. XXII, Pril 3, str. 164). Da li je ovako i u Sarajevskoj, s tekstom koje
u ovome se na{ rukopis podudara, ne mo`e se vidjeti iz odnosnoga mjesta,
privedenoga u Glasniku Srpskog U~enog Dru{tva (XXXVII, 178).
Glava z 

7

%

% 


: -


 %$   %:  - !: (str.

717-720)     

!       !


 % 
%
-



  
    %: - (str.
720-724). U PK. ove glave nema. Prvi je ~lanak protivu ikonoboraca
Nikifora, patrijarha Carigradskog (806-815.); drugi je ~lanak Sofronija,
patrijarha Jerusalimskog (634-641.) protivu jeresi.
Glava z  :% z
 
 ! 
% 

 
-
z-  -

  !   


 
z
  

 
 : - (str. 724-758). U PK. LXIX glava, ali u kra}em
obliku, nego u na{em rukopisu. Ono o Fotinijanima u na{em rukopisu
podudara se sa onim odlomkom privedenim iz Sarajevske Krm~ije u Glasniku
(XXXVII, 188), samo {to su u tome odlomku pred   izostavqene rije~i:
   
  
$ i smisao je pokvaren. Tekst na{ega rukopisa
jednak je u odsjeku ove glave o Markionitima sa tekstom Ilovi~ke (Starine,
VI, 107-111) i Sarajevske (Glasnik, XXXVII, 184-188). One biqe{ke, da su 


 
- , koja se ~ita u tekstu Sarajevske, i koja je na dnu
teksta Ilovi~ke, ove biqe{ke, na koju osobitu pa`wu obra}a gosp. Jagi}
(Starine, VI, 107), u na{em rukopisu sasvim nema.
Glava z  
%




 
  
     

! !: (str. 758-767). U PK.
ovoga nema.
Ovom se glavom zavr{uje sami kanoni~ki kodeks, koji je bio u upotrebi
u avtokefalnoj pravoslavnoj srpskoj crkvi. Ovo bi bio, slu`e}i se zapadnim
kanoni~kim jezikom, Corpus juris canonici clausum za pravoslavne Srbe, koji
su sastavqali staru srpsku arhiepiskopiju. Zakqu~enost ova samoga kodeksa
izra`ena je slijede}im:
3 - =  
 
- 



 


-   ( 
   !  
 



  

  

! 
 !   
. - (str.
767).
Poslije ovoga Corpus clausum dolaze wekoliki ~lanci, koji ve} van
kodeksa stoje, i koje bi mi, slu`e}i se opet zapadnim na~inom govora,
nazvali Extravagantes.
Takovi su u na{em rukopisu slijede}i:
1. 




z
   
!: - (str. 767-768).
2. 








 
  : - (str.
768-772).
3.









 :  (str. 772-774).
16
 : 
 
: - (str. 774-776). - :  %
  : - (str. 776-777).
4. 5


 

: - 
 

 5
 : - (str.
777)
5. z
 
!: - Ovdje na prvome mjestu stoji u we{to
izmjewenom obliku ono iz PK. (l. 243a-244a) pod naslovom o so~tenii
stepenej, i ovo u rukopisu zahva}a 777 i 778 stranicu; zatim dolazi
duga~ki ~lanak (str. 778-791 rukopisa) pod naslovom:  

, -
~ega u PK. nema, a sude}i po nape~atanim opisima, nema toga ni u
Ilovi~koj, ni u Ra{koj, ii u Rjazanskoj, ni u Mora~koj krm~iji. Ovo je
prijevod sa malim izuzetcima sve VIII glave pisma V Sintagme M.
Vlastara (Suntagma, VI, 125-141).
Glava   

 

: - (str. 778-779). -  
:
- (str. 779-780). - 
: (str. 780).    
z
%: - (str.
780-781).   : - (str. 781-782).    
: - (str. 782). Sa strane dome}e pisac svoju primjedbu: - z
!   

-- 8  
-


 : - (str. 782) - Z
: - (str. 782). 8 
 

: - (str. 782-783).   z
 

 z
- 



  




    : - (str. 783).  A z
: -
(str. 783).  A z
: (str. 783).  A z
: - (str. 783). - A
z
: - (str. 783-784). - A z
: - (str. 784). - A z
: - (str.
784). -  z
: (str. 784). A z
: - (str. 784-785). I  

-   
- : (str. 785).    
: - (str. 785-786).
   z
: - (str. 786). - Z
: - (str. 786-787).   z
: - (str.
787). - : - (str. 787). - - : - (str. 787). Z z 
z


z

: - (str. 787-788). - Z
: - (str. 788). 
   





!



-

z
%: - (str. 788-789). I 


  !: -
(str. 789) I 
  : - (str. 789).   

%
% : - (str. 789). Z
  : - (str. 789-790).  - 
  -  

%  
 
. - (str. 790). 
z
 
 

 : - (str. 790).
Na zavr{etku ovoga stoji: Z
 z
 
!  z
  !


B
$ 
 z  z % z
 
!: Z
  %
 z



 z
 
 z
  -  z
 



  
 ?@
 
 

 

   -  
-  



 (str. 790).
Dolazi tada:  : - (str. 791). Ova tablica srodstva
izgleda, da ima i u ostalim rukopisima.
Pod tablicom nastavak sa 790 stranice: % 
 -
 -


 
%


 %     -
 -
   -
  -  - 
    
 !   
 -
 
- 

-

    (str. 791). - I ovdje se
rukopis zavr{uje.
Iz ovoga pregleda Savinske krm~ije, kad je mi uporedimo sa opisima
Ilovi~ke, Ra{ke i Mora~ke krm~ije, i kad uzmemo u obzir upore|ewe, koje

17
nam je priveo I. Srezwevski Ilovi~ke sa Rjazanskom krm~ijom, mi mo`emo
izvesti, da je na{a Krm~ija potpuno jednaka ovima i da su sve pet prepisane sa
jednog ili bar jednakih egzemplara. Razlika je izme|u wih u tome, {to je u
Ra{koj i Mora~koj kazano, od kuda je krm~ija potekla, kazano je naime, da je
ona prepisana z

  , i da je ona ugledala svijeta prvi put na
slavenskom jeziku trudom prvog arhiepiskopa srpskoga sv. Save; u drugima, pa
ni u na{oj ove biqe{ke nema. Time u ostalom ne smawuje se cijena na{oj
Krm~iji, kao ni Ilovi~koj, ni Rjazanskoj; jer, ako nije zabiqe`eno od kuda su
prepisane, ali sami tekst wiov o tome sobom govori.
U pogledu sadr`ine, Savinska je krm~ija bogatija od sviju drugih u
toliko, {to nijedna nema onoga ~lanka iz Sintagme Vlastareve o stepenima
braka, koji se u woj u ~isto srpskoj redakciji na kraju nalazi. Ovaj zakqu~ak
mi ne izvodimo naravno iz upore|ewa teksta na{ega rukopisa sa tekstom
ostalih, jer ih nemamo pred sobom, nego iz toga, {to u svima onima
spomenutih krm~ija za poslijedwi ~lanak o zabrawenim brakovima
nazna~en je samo jedan list ili jedna stranica, i zatim odma dolazi kraj
rukopisa, do~im u na{em rukopisu, koji tako|e zaprema jednu stranicu za onaj
~lanak, slijede}i ~lanak iz Vlastara zauzimqe punih trinaest stranica. Mi
ne dajemo osobite va`nosti ovome sa pogleda prvobitnog sastava na{e
Krm~ije, jer ovaj ~lanak mo`e biti dobavqen krm~iji iz kakvog od onih
mnogih starosrpskih rukopisnih Pravilnika Matije Vlastara, koji su nam
se sa~uvali; nego smo samo na ovo obratili pa`wu u koliko ovoga, ina~e
veoma va`noga za bra~no pravo, ~lanka u drugim sli~nim krm~ijama nema.
Da li pak, osim Ra{ke, imaju i ostale kao na{a onaj zakqu~ak poslije 64
glave, da je naime tu kraj Nomokanonu, ne mo`emo kazati, jer u Ilovi~koj
nedostaje poslijedwih listova, a u opisu Mora~ke, u kojoj bi to moralo do}i
pred 696 stranicom, nije o tome spomenuto.
[ta nam predstavqa upore|ewe na{e rukopisne krm~ije sa pe~atanom
krm~ijom?
Prvo je to, da je ona starija od pe~atane Krm~ije za barem pedeset godina.
Daqe nam opo upore|ewe potvr|uje jo{ jedanput odavna iskazanu od
nau~ewaka misao, da je na{a srpska Krm~ija poslu`ila osnovom za pe~atanu
Krm~iju.
Prvi je put dana{wa pe~atana Krm~ija ugledala svijeta u Moskvi 1653.
godine. Do toga je doba ona bila rasprostrawena po Rusiji u razli~itim
rukopisima. Svi ovi rukopisi dijelili su se na dvije vrste: jednu su
sastavqali oni, koji su sadr`ali pravila u skra}enom obliku sa
komentarima Aristina i jo{ weke ~lanke iz vizantijskog zakonodavstva;
drugu - oni rukopisi, u kojima su bila pravila u punome ili bar punijem
obliku sa komentarima istoga Aristina, ~lanci iz vizantijskoga
zakonodavstva i zatim mnogi ~lanci ruskoga proisho|ewa. Po dvama
rukopisima iz XIII vijeka, {to su se sa~uvali od svake vrste, rukopis Krm~ije
prve vrste nazvan je Rjazanskim, jer je bio napisan za Rjazanskog episkopa
Josifa, a rukopis druge vrste nazvan je Sofijskim po imenu glavne crkve u
Novgorodu, u kojoj se ~uvao. Od ove dvije vrste Krm~ije, kad se prire|ivalo
18
pe~atano izdawe, uzet je bio za osnovu rukopis prve vrste, naime - rjazanski.
Ovaj je rukopis bio prepisan, kao {to smo kazali, za Rjazanskog episkopa
Josifa, a prepisan je bio sa onoga rukopisa, koji je ruski mitropolit Kiril
II dobio od bugarskoga despota Jakova Svetislava. U Rusiji postojao je i prije
Kirila u slavenskome prijevodu zbornik Pravila, ali je taj zbornik morao
vrlo malo zadovoqavati potrebama crkve ruske, i Kiril, koji se je revno{}u
odlikovao za dobro crkve svoje, da, kao {to qetopisac ka`e, u~ini kraj
nesoglasi]mx i grubost]mx koje su se u crkvi javqale, {to se nijesu
poznavala crkvena pravila, obratio se bio Svetislavu, i od istoga dobio
1270. godine novi kanoni~ki zbornik, koji je, kao {to se poslije sam Kiril
izrazio, razagnao mrak neznawa i sve prosvjetlio razumnom svjetlo{}u. S
kakvog je zbornika dao prirediti Svetislav prijepis za Kirila, kod u~ewaka
do poslijedwih godina najrazli~itija su mnijewa postojala. Danas ovo
pitawe mi mo`emo smatrati rije{enim, i to potpuno. Upore|ewe wekolikih
drevnih rukopisa, koji su u novije doba otkriveni, doprinijelo je, da se to
pitawe rije{i na odlu~ni na~in. Mi imamo pred sobom Krm~iju Savinsku,
koja je napisana prije 1603. godine, dakle za pedeset i vi{e godine prije prve
pe~atane Krm~ije. Ona je potpuno jednaka sa Mora~kom, sa Ra{kom i sa
Ilovi~kom; ove su od rije~i do rije~i jednake sa Rjazanskom, a Rjazanska je
prijepis sa Kirilove, i jednaka je sa onom, koju je Budimqiski episkop
Teofil, jedan od episkopa postavqenih sv. Savom, 1251. godine prepisao z


  $ - zna~i, da Krm~ija, koju je Svetislav Kirilu poslao nije
drugo, nego prijepis s onake iste Krm~ije, kakvu nam spomenuti rukopisi
predstavqaju, i s vakve je Teofil prepisao svoju Krm~iju, naime, ona je
prijepis s one Krm~ije, koja se nalazila u broju

  , i koja je
prvi put na slavenskom jeziku ugledala svijeta trudom i nastojawem prvog
arhiepiskopa rpskoga sv. Save. Pe~atana krm~ija prire|ena je po Rjazanskoj,
Rjazansa je jedaka od rije~i do rije~i sa Savinskom, a Savinska je od rije~i
do rije~i jednaka sa pe~atanom, dakle Savinska je krm~ija novi samo dokaz, da
matica dana{we pe~atane krm~ije nalazila se me|u kwigama, koje je sveti
Sava srpski spremio bio za svoju Crkvu.
A ~uditi nas ni malo ne mora, {to despot bugarski {aqe u Rusiju srpsku
krm~iju, a jo{ mawe, {to e ruski mitropolit obra}a na slavenski jug, da mu
se zakonske kwige po{qu. Drevni kanoi~ki kodek, koji je za bugare
preveden bio, naime Nomokanon Jovana Sholastika, u XIII vijeku morao je po
sebi ve} izgubiti svaki prakti~ki zna~aj, u koliko je sustav pravila prema
Sholastikovu Nomokanonu pomno`io se i pravila su ve} imala svoje
kometare, koji su pomagali pri upotrebi istih. Pri tome, kao {to dokazuje
prof. Pavlov u spomenutoj raspravi (str. 66), novoprire|ena na srpskome
jeziku krm~ija bila je primqena i u avtokefalnu bugarsku patrijar{iju, koja
se 1226. godine u Trnovi ustanovila. Sasvim je pojmqivo prema tome, da
Svetislav nije i{ao tra`iti drevni neprakti~ki Nomokanon bugarski, da ga
po{qe Kirilu, nego je dao prepisati onaj zakonik, koji je u Bugarskoj u
upotrebi bio, i koji bi zadovoqio potrebi ruske crkve, izra`enoj mu
Kirilom. [to se pak ruski mitropolit obra}a k jugoslavenima za pomo}, a
19
 ne tra`i je u svojoj zemqi, tuma~i se sasvim prosto, ako se sjetimo samo, da je
to bilo doba, kad su mongoli nad Rusijom vladali, i kad je te{ko bilo i
pomisliti o kakvoj samostalnoj kwi`evnoj radwi. Kiril je upravqao ruskom
crkvom u drugoj polovini XIII vijeka. Nije boqe stojala prosvjeta u Rusiji ni
u po~etku XV vijeka, kad je Kijevski mitropolit Kiprijan, rodom srbin,
morao sve sile svoje ulo`iti, da uzdigne koliko toliko kwi`evii rad u novoj
svojoj otaxbini.11 I to prosvjetno mrtvilo trajalo je i poslije Kiprijana
kroz sav XVI, pak i XVII vijek. Za svo to vrijeme sa slavenskoga su se juga
kwige u Rusiju nosile, i po tim kwigama uporavqao se gotovo iskqu~ivo
duhovni `ivot rusa. Kakva je bila prosvjeta u XVII vijeku mo`e se prosuditi
ve} iz toga, {to prve pe~atane kwige po svojoj osobitoj, pogrje{noj
redakciji, stvorile su u ruskoj crkvi onaj raskol, koji i danas jo{ mnogo
posla pravoslavnim rusima zadaje. Stoje}i u oblasti kanoni~ke
kwi`evnosti, prva pe~atana krm~ija, koja je prire|ena bila po zapovijesti
ruskog patrijarha Josifa 1650. godine, zbog grubih pogrje{aka, koje su se u wu
uvukle i sami smisao pravila izvrtale, ta pe~atana krm~ija morala je biti
obustavqena i svi otisci iste uni{teni. Pri takovome stawu stvari nama je
sada sasvim pojmqivo, za{to se mitropolit Kiril obra}a na jug slavenstva,
da potra`i kwigu zakona, po kojima bi imao svoju crkvu upravqati, a
pojmqivo nam je, za{to bugarski despot, kome se Kiril obratio, {aqe
Kirilu ne bugarsku, nego srpsku krm~iju.
U pogledu koli~ine ~lanaka, {to jedna i druga sadr`e, predstavqa se
slijede}e. Iz matice, to jest, iz srpske krm~ije u prva izdawa pe~atane u{lo
je od 64 glave pedeset sedam glava. Izostavqene su sedam, i to: 52-54, 60-62 i
63, a u izdawu 1787. god. i slijede}im izostavqene su jo{ 49 i 50 glava, o ~emu
smo ve} spomenuli. Namjesto ovih glava, uzeto je u pe~atanu krm~iju {to
slijedi:
1. Zakonx sudnwj car] Konstantina velikago. 12 Apokrifni spis,
sastavqen iz Ekloge cara Lava Isavrjanina, koja sastavqa slijede}u poslije
ovoga novodobavqenu u PK. glavu.
2. Spomenuta Ekloga13
3. O tainq supru`estva. ^udnovata glava po svome proisho|ewu!
Original prvoga dijela ove glave nalazi se u Catechismus Romanus ex decreto
concilii Tridentini. Kijevski mitropolit Petar Mogila sastavio je ovaj ~lanak,
prilagodiv{i ga k u~ewu pravoslavne crkve, i izdao ga je u svome Trebniku; a
izdava~i pe~atane krm~ije uzeli su taj ~lanak iz Mogilina Trebnika, i ne
podozrijevaju}i, kao {to prof. Pavlovx opa`a, latinsko wegovo
proisho|ewe. Drugi dio, odnosno drugi i tre}i ove glave, preveden je iz
Ektezila hartofilaksa Manuila iz prve polovine XVI vijeka, i unesen je u
Mogilin Trebnik, a od tuda u pe~atanu krm~iju.14 Ja sam upore|ivao svu ovu
(50-tu) glavu krm~ije sa Trebnikom Petra Mogile (Kijev, 1646. I, 359-396), i
osim onoga Reestra (PK. l. 217-218), odgovara jedno drugome gotovo od
rije~i do rije~i.15
4. Pravila Metodija carigradskoga o odstupnicima od crkve16
5. O sve{teni~kom odijelu17
20
 6. Pravila Nikifora ispovjednika18
7. Odgovori Jovana episkopa Kitarskog19
8. O rukopolo`ewu sve{tenika20
9. Odgovori Timotija Aleksandrijskog21
10. Pravila za monahe22
11. O sve{tenim ode`dama i osobama23
12. Odgovori Anastasija Sinajskoga24
13. Prezvitera Timotija o onima, koji se crkvi obra}aju25
14. Nikona monaha o va`nosti pravila26
Svi ovi ~lanci, koji su poslije uneseni bili u prvobitnu krm~iju, kad ih
posebno uzmemo, imaju dakako i weku va`nost; ali se ta va`nost wiova gubi,
kad ih nalazimo uz prve, jer sobom drugo ne predstavqaju nego ono isto, {to je
ve} u razli~nim glavama kazano, samo u druk~ijem, a po wekada u ne sasvim
ta~nome obliku.
Ostali ~lanci, koji se nalaze u po~etku i na kraju pe~atane krm~ije,
nemaju nikakve op}e va`nosti. Kazuju, kako je ustanovqeno patrijar{estvo u
Rusiji, kako su se odijelile jedna od druge zapadna i isto~na crkva, kako je
Moskva postala poslije pada Carigrada, novi Rim, itd. A ima jedan ~lanak,
koji je skroz besmislen, naime ~lanak, koji se na kraju nalazi sa ovim
naslovom: I`e vo carqhx pervago hristianina bwv[a, sv]tago i
bla`ennago ravna Apostolomx, velikago car] Konstantina. Povelqnie
ego carskoe sodq]nnoe i dano sv]tqj sobornqj i apostolxstqj cerkvi.
Pak {ta je to? Ni{ta drugo, nego znamenita Donatio Constantini, kojom
Konstantin car dariva tobo`e papi Silvestru svu Italiju i postavqa wega i
sve naslijednike wegove zemaqskim gospodarima zapadne Evrope. Ovaj spis
me|utim izmi{qen je, i la`an je od po~etka do kraja; i ovo su dokazali
najboqi rimokatoli~ki bogoslovi.27 Original ovoga spisa nalazi se me|u
Pseudosidorivim Dekretalima (R. Hinschius, Decretales Pseudoisidorianae. Lips.
1863, p. 249 sq.), a u we{to skra}enom obliku u Zborniku pravila kard.
Deusdedit (Ed. Martinucci. Venet. 1869, p. 343 sq.). Plod je onakove jedne radwe,
koje nam sliku predstavqa novootkriveni kodeks Narodne biblioteke u
Turinu, koji je u najnovije doba opisao Dr. Pflugk-Harttung (Zeitschrift fur
Kirchenrecht, von Dove. XIX, 362 fg.).
Pitawe se isti~e, kako je mogao taj ~lanak u}i u kanoni~ki kodeks ruske
crkve? Iz starorimskih kwiga on nije une{en neposredno u Krm~iju, nego je
on preveden iz sredwevjekovih gr~kih kanoni~kih zbornika, u kojima se isti
spis nalazio. Kako je on tamo u{ao, nije ovdje mjesto da se razabira; a {to je
primqen u Krm~iju tuma~i nam samo doba, kad je Krm~ija za pe~atawe
prire|ena. Prvo zvani~no izdawe Krm~ije ugledalo je svijeta 1653. godine u
Moskvu, gdje je u to vrijeme patrijarhom bio poznati Nikon. Kao {to se zna,
Nikonu se je htjelo da postane u Rusiji ono, {to je na zapadu bio Rimski papa;
htjelo mu se, da svjetovna vlast bude zavisna od crkvene vlasti, i od wega,
patrijarha, da zavisi i sami car. Trebalo je ovakovo pravo dokazati kakvim
istori~kim ~inom, i Nikonu se je u~inilo, da }e to najlak{e posti}i, ako se

21
pozove na re~eni Konstantinov spis, i protuma~i ga na svoj na~in, naime, da
se tim spisom priznaje vrhovna crkvena vlast nad dr`avom svakome
patrijarhu u svojoj oblasti; pa kao {to je to Konstantinom priznano
Rimskome papi na zapadu, tako se to isto ima priznati i Moskovskome
patrijarhu u Rusiji! U djelatnosti svojoj Nikon je pokazao, da zna energi~no k
svojoj cijeli stupati. Istaknuv{i taj Konstantinov spis, Nikon je morao
gledati, da mu kanoni~ki zna~aj dade, kako bi bezuslovno obveznim postao za
rusku crkvu, i s tom namjerom on zapovjedi, da se unese i nape~ata u Krm~iji.
Sa gledi{ta Nikonova i prema prilikama onoga doba, mo`e se potpuno
opravdati takav postupak; ali nikakvoga opravdawa mi ne mo`emo na}i u
tome, {to se taj isti la`ni spis prepe~atavao poslije u svima izdawima
Krm~ije, pokraj sviju razloga oportuniteta, {to nam doti~ni u ovome pogledu
isti~u.28
Ja sam se naro~ito zaustavio na ovo, imaju}i pred o~ima . 10
Konsistorijalne Sisteme, koji pe~atanu Krm~iju progla{uje oficijalnim
kanoni~kim kodeksom za pravoslavnu crkvu kod nas.
S obzirom na ovakovu sadr`inu pe~atane Krm~ije na koju je obratio
pa`wu jo{ mitr. Evgenije (Slovarx duhovnwhx pisatelej. 1819. goda)
`ale}i, {to su nevje`e veliki prire|ivali pe~atano izdawe Krm~ije, meni
se ~ini, da bi vi{ega smisla imalo, kad bi pravoslavni srbi za svoju
upotrebu obratili se k prvobitnoj Krm~iji, kakva je ona bila za vremena sv.
Save, to jest, k onoj, koju nam na{ ovaj rukopis predstavqa. Ovo bi svakako
bilo ve}ma opravdano, nego li upotrebqavawe dana{we pe~atane Krm~ije.
Premda bi i u tome trebalo osobito kriti~ki da se postupi, razabrav{i, da
li odgovaraju stvarnoj potrebi ba{ ovi ~lanci, koji i staro-srpsku krm~iju
sastavqaju. U ostalom, po mome skromnome mnijewu, najboqe bi bilo za
crkvenu upotrebu kod nas, uspostaviti prvobitni kanoni~ki kodeks, kakav je
on utvr|en i op}eobveznim za svu pravoslavnu crkvu progla{en bio 920.
godine, i na osnovu toga kodeksa ravnati se u op}ecrkvenim pitawima.
Najnoviji kanoni~ki zbornici: slavenska Kniga Pravilx, i gr~ko Phdalion,
primjerom bi i rukovodstvom u tome morali poslu`iti.
Moja je zada}a bila, da opi{em Savinsku Krm~iju, taj dragocjeni
spomenik na{e drevne kwi`evnosti, i da predstavim odno{aj izme|u istoga i
sli~nih spomenika, a ujedno da poka`em, u kakvom se odno{aju ruska
pe~atana Krm~ija prema srpskoj nalazi. Ovim je za nauku ste~eno samo
toliko, {to imamo jedan novi dokaz o porijeklu dana{we Krm~ije, naime, da
se ona odnosi dobu sv. Save, prvog arhiepiskopa srpskog.
Dva pitawa ostaju jo{ da se rije{e: Ko je prvi priredio tu Krm~iju, i s
kakvog je originala ona prevedena? Na prvo mo`e se danas pouzdano kazati
samo, da je nastojawem sv. Save ona ugledala svijeta. Da li je pak sv. Sava sam
wu preveo, ili su prijevod priredili drugi uslijed wegova naloga i pod
wegovim nadzorom, to ostaje jo{ da se rije{i. Svakako, i u ovom poslijedwem
slu~aju, na osnovu neporjecivih dokaza, {to imamo, Krm~ija punim pravom
mora nositi ime sv. Save, jer se pri wemu ona prvi put javila u svijet, i jer je
on li~no razdao istu novim episkopima, koje je po srpskoj zemqi
22
ponamje{tao. U pogledu drugoga pitawa, nauka ima jo{ mnogo da radi.
Krm~ija sadr`i prijevod pravila po kanoni~kom Sinopsisu, to jest, pravila
skra}ena. Ja sam upore|ivao tekst mnogih pravila Savinske Krm~ije sa
tekstom Sinopsisa po Atinskom izdawu i sa pe~atanom Krm~ijom, i ona
odgovaraju jedno drugome od rije~i do rije~i. Na takav tekst morala bi biti
samo Aristinova tuma~ewa, jer je on na Sinopsis svoja tuma~ewa pisao;
me|utim nalaze se u Krm~iji i komentari Zonarini, koji je, kao {to se zna,
komentirao ne skra}ena pravila, nego potpuna. Dakle, morao je postojati na
gr~kom jeziku takav jedan kanoni~ki zbornik, koji je sadr`ao pravila
sinopti~ki sa tuma~ewima negdje Aristinovima, a negdje Zonarinima. A
takovoga zbornika na gr~kome jeziku danas nema, ili je bar meni nepoznat;
nego svi rukopisi kanoni~kota Sinopsisa nose samo tuma~ewa Aristina.
Treba prema tome ~ekati jo{ da se prona|e na gr~kome jeziku takav zbornik,
ili ina~e dopustiti, da srpski preva|a~i nijesu sa jednoga zbornika
preva|ali, nego su svoj zbornik kompilirali sa dva razli~ita zbornika,
jednoga, koji je sadr`ao kanoni~ki Sinopsis sa Aristinovim tuma~ewima i
drugoga, u kome su bila potpuna pravila sa tuma~ewima Zonare. Ova
poslijedwa pretpostavka danas je najvjerovatnija, i u takome slu~aju, prvi
srpski kanonista, ili kanoniste, koji su Krm~iju prire|ivali, ne bi bili
prosti preva|a~i, nego im se mora priznati izvjesna mjera i samostalne
radwe. Nauke je posao da ovo jo{ rije{i, isto kao i to, da li su ba{ u doba
izdawa prve Krm~ije, dakle u polovini XIII vijeka, prvi put prevedeni sa
gr~koga svi oni drugi ~lanci, koji su u Krm~iju u{li, ili su oni prije
prevedeni bili, i sada su samo kanoni~kome dijelu Krm~ije bili dobavqeni.
Povoqno rije{ewe, osobito ovog poslijedwega pitawa, mo}i }e se dobiti
iz ta~noga upore|ewa sadr`aja odnosnih rukopisa i iz gramati~ko
leksikalnog analiza teksta wiova. Za ovo su potrebite ujediwene sile
mnogih. Ja sa svoje strane ne}u po`aliti u tome svoga truda, koliko s pogleda
na nau~ni interes, toliko i sa patrioti~ke strane, jer je za srbina ponos, da
je prva zakonska kwiga, po kojoj su svi pravoslavni slaveni kroz tolike
vijekove svoj crkveni `ivot uporavqali, potekla od predaka wegovih.

1
Prva na Pedesetnicu. Izdawe Petrogr. 1865. II, 193.
2
I. B. Pitra, Juris Eccl. grace. historia et Monumenta. Romae, 1864-1868. I, 203.
3
Izdawe 1787. godine. Tom II, list 320.
4
Izdawe 1864, en Zakunzw)
5
Koristim se ovdje zgodom, da popravim svoje jednom iskazano mnijewe, da se prva redakcija
Nomokanona XIV titula odnosi VI vijeku, na {to su mi svoje opaske u~inili Dr. I. Zhishman
(Archiv, fur Kirchenercht. Bd. 46. S. 470) i Prof. B. Popowicz (Archiv. Bd. 41. S. 189). Marqivo izu~ene
samoga Nomokanona, zatim ubje|uju}i razlozi, koje su naveli o dobu izdawa prve redakcije toga
Nomokanona Dr. Biener (Kritische Zeitschrift fur Rechtswissenschaft. Bd. 28. S. 188-190) i C. W. E.
Heimbach (Ersch und Gruber, Allgem. Encyklopaedie. Bd. 86. S. 293-294), stvorili su u meni ubje|ewe, da
se pojav ovoga zbornika ne odnosi VI vijeku, nego prvoj polovini VII vijeka za vladawa cara
Iraklija (610-641.), koga je jedna novela od 612. godine (Suntagma twn kanonwn))) ekdozen upo Rallh kai
Potlh) Aqun) 1852-1859. V, 230; C. E Zachariae, Jus graeco-rom. Lips. 1857. III, 33), u{la u sustav
prvobitnoga zbornika (Tit. I, gl. 30). - Za ovo vaqa jo{ uporediti Zachariae, Die griech.
Nomokanones (Memoires de lAcademic imp. des sciences de St. Petersbourg. Tom, XXIII, N. 7, pag. 10).

23
6
Ovaj joj je zna~aj potvr|en 10-m Konsistorijalne Sisteme od 5. Aprila 1782.
7
Ja imam pred sobom oba Dani~}eva izdawa i ono 1860. i ono 1865. Mjesto iz ovog poslijedwega
(str. 227), da je sv. Sava prepisao mnoge zakonske kwige ne govori jo{ odlu~no u potvrdu
istaknute hipoteze.
8
Misao ova pripada iskqu~ivo prof. Pavlovu, jer svi ostali, i Golubinskij u svojoj Istori]
pravosl. cerkvej bolgarskoj, serbskoj i rumwnskoj (M. 1871, str. 556), i izdava~i Pravilx sx
tolkovani]mi (M. 1871, str. 4), i drugi, pozivqu se samo na Pavlova. - Gosp. St. Novakovi}
dopu{ta samo mogu}nost, da je sv. Sava preveo krm~iju, ali ni{ta vi{e. Vidi wegovu Istoriju
srp. kwi`evnosti, II, izd. str. 84.
9
Man. Savina le`i na obali mora u daleko ~uvenom po lijepoti svojoj Kotorskom zalivu blizu
Herceg-Novoga. Osnovali su ga monasi iz man. Tvrdo{a u Hercegovini, kad su na izmaku XVII
vnjeka odbijegli iz stare svoje postojbine zajedno sa episkopom Savatijem Qubibrati}em u
Herceg-Novi. Na glasu je man. Savina uvijek bio, ali je osobiti ugled stekao od poslijedwih
godina, kad je dana{wi Preosve{teni episkop Bokotorski. gosp. Gerasim izabrao ga za svoju qetnu
rezidenciju (Podatke o man. Savini vidi u kwizi g. Tome K. Popovi}a: ,,Herceg-Novi, Zadar,
1883. str. 56 i sl.). Od strane u~enoga svijeta zaslu`uje osobitu pa`wu manastirska Biblioteka
zbog svoje lijepe zbirke starosrpskih rukopisnih kwiga, koje se prosvje}enim nastojawem
spomenutoga Preosve{tenoga dobro ~uvaju i neprestano mno`e. Dosta bi bio i ovaj rukopis
krm~ije, da Savinska biblioteka ve} znamenita bude. Od prosvje}ene qubavi k crkvi i nauci
Preosve{tenog gosp. Gerasima mo`e se u~eni svijet nadati, da }e se upoznati potanko sa svima
rukopisima, {to se u Savinskoj biblioteci ~uvaju.
10
Nomokanona XIV titula u ovakovom obliku, to jest, sama pravila bez gra|anskih zakona, Pitra
(Juris eccl hist. II, 442-443) spomiwe wekoliko vrlo drevnih rukopisa, izme|u kojih jedan iz XI vijeka.
Nije dakle u slavenskim rukopisnim izdawima samo sa~uvan u ovom obliku ovaj Nomokanon, kao
{to se to dr`alo.
11
O Kiprijanu vidi u~enu monografiju pok. Gorskog u Pribavl. kx izdaniy sv. Otcevq. M. 1854,
str. 295-369. - Mitrop. Makarije privodi iz jednog qetopisa o Kiprijanu, da je bio ~ovjek vs]kago
cqlomudri] i razuma bo`estvennago ispolnenx i velxmi kni`enx. (Ist. russk. cerkvi. IV,
63-85. V, 183-193).
12
O ovome zakonu i o postanku wegovom vaqa uporediti: Biener, De collect. canonum eccl. graecae.
Berol. 1827. p. 68. - A. Pavlovx, Pervon. Nomokanonx. str. 94-99. - M. Gor~akovx, O tajnq
supru`estva. SP. 1880 str. 152-153. V. Bogi{i}, Pisani zakoni na slov. jugu Zagreb 1872. I, 14-17.
13
Vidi Zachariae von Lingenthal. Collectio libr. juris GR. ineditorum. Lips. 1852 p. 6-53; zatim od istoga
razbor Ekloge u . Heidlb. 1837. p. XIV-LIII.
14
We{to sli~no sa drugim dijelom ove glave rekao bi, da ima i na starosrpskom jeznku u
Nomokanonu [i{atoza~koga manastira i Drugome manast. Beo~ina. Vidi: Dr. J. Zhishman, Eherecht.
Wien, 1864. S. 50. 75. - P. J. [afarik, Geschichte der sudslaw. Literatur. Prag, 1865. II, 220.
15
O ovoj glavi pe~atane krm~ije vidi spomenutu doktorsku radwu M. Gor~akova, O tajnq
supru`estva, i ujedno u~enu radwu o izvorima ove glave prof. Pavlova u Hrist. ^ten. 1882. I, 367 i
sl. - O trebniku Petra Mogile, iz koga je uzeta u krm~iju ova glava, vidi Makari], Istori] rusk.
Cerkvi. XI, 604-611.
16
O Metodiju vidi Pitra, Jus eccl. II, 351. Uporedi: Biener. p. 70-71.
17
U istoj se glavi (56) nalazi Pravilo Joanna milostivago k popomx.
18
O Nikiforu vidi Pitra, Jus eccl. II, 314. Original ovih pravila u . IV, 427 i u Pitra, pag. 328 sq,
samo u razli~itom broju.
19
Joannis episcopi Citri. Suvremenik Valsamonov. Vidi: Cave, Script, eccl. historia. Genev. 1705. p. 619.
Pojedini odgovori u Leunclavii, Jus gr.-rom. Francof. 1386. I, 323.
20
^lanak ruskog proisho|ewa iz XV vijeka. Vidi: Kala~ovx, O zna~enii Korm~ej. M. 1850. str.
25.
21
Vidi: Pitra. II, 634 po~iwu}i od 19. pitawa pak daqe.
22
Ornginal u djelima Vasilija velikog.
23
Ruskog proisho|ewa ili prera|eni u Rusiji.
24
O ovome Anastasiju vidi Pitra. II, 241. - U op{irijem obliku (u 54 glave) nalaze se ovi odgovori u
jdereptar] lexjle j\. (Trgovi{te, 1652. str. 706-790) pod op}im naslovom Teologia.
25
Pisac VI vijeka Cave. p. 323.

24
26
Ovo je izvadak iz Pandekte Nikona (ek tou Pandektou tou agion Nikonwj), monaha Raitskoga iz XI
vijeka. Na isti spis u mnogim se mjestima pe~. Krm~ije nalaze pozivawa. O spisama Nikona i
slavenskome prijevodu istih vidi Makari], Istori] rus. cerkvi. V, 251.
27
Spomenu}u najnoviji od meni poznatih spisa o ovome, naime Dollinger, Die Papst-Fabeln. Munchen,
1863. S. 61-186.
28
Kopitar je mo`da we{to odvi{e strog u sudu svome o pe~atanoj krm~iji; ali ima ipak dosta
razloga, kad nazivqe mnoge ~lanke u woj pieces curieuses, jer takovi zaista i jesu. Vidi wegovu
raspravu o tome u Jahrbucher der Literatur. Wien, 1823. XXIII, 220-274, a uporedi u istome ~asopisu za
1826. XXXIII, 288-290.

25