Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.

ZORISLAV HORVAT

PREGLED SAUVANIH NADGROBNIH PLOA

KRKIH KNEZOVA FRANKOPANA

Zorislav Horvat UDK: 726.8(497.5)"14/16"

Zagrebaka 17 929 Frankopani, obitelj
HR 10340 Vrbovec Pregledni lanak
Ur.: 2005-12-20

Knezovi Krki-Frankopani bili su poznata i razgranata obitelj, no sauvano je malo

njihovih nadgrobnih ploa. Tek nekoliko ploa je "in situ", a neke su poznate jedino kao
vei ili manji ulomci u svemu se radi o 12 ploa-grobnica. Sauvane ploe potjeu iz
15. pa sve do 17. st., gotikog, renesansnog i maniristikog izraza. Razina oblikovanja
varira, od najvie europske kvalitete do jednostavnih izraza periferijske umjetnosti.

Knezovi Krki, kasnije prozvani i Frankopani, bili su potestati Senja, a

pisali su se knezovima Krkim, Senjskim i Modrukim: posjede su imali diljem
Hrvatske. Bila je to brojna familija: genealoko stablo poznaje 114 pripadnika
ove obitelji, od 1118. pa sve do 1673. godine,1 pa ipak, sauvano je tek 13
nadgrobnih ploa ili njihovih dijelova. Ruenjem starije senjske franjevake
crkve i samostana one van gradskih zidina - sredinom 16. st., oito su
unitene sve starije grobnice i ploe, jer je ova franjevaka crkva bila njihov
mauzolej. Nakon 1469. godine kad im kralj Matija Korvin oduzima Senj, oni se
vjerojatno ondje vie ne pokapaju, ve njihovo novo glavno mjesto ukopa
postaje franjevaka crkva na Trsatu. U ratovima s Turcima stradale su mnoge
crkve iza Velebita, na njihovoj irokoj dravini, a s njima i oznake njihovih
zadnjih poivalita, ali i mnogih znaajnih ljudi.

1
Vj. KLAI, 1901: rodoslovlje na kraju knjige

25
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

Sl. 1. Crte glavnog proelja crkve sv. Franje u Senju, objavljen 1894.
u Vijestima drutva ininira i arhitekata, Zagreb, godite 15, br. 1.

Redovnike su crkve najee bile mjesta ukopa knezova Krkih

Frankopana: osim ve spomenutih franjevakih crkava u Senju i na Trsatu, to
su franjevake crkve na Koljunu, te u Slunju, moda Cetinu, zatim
augustinska crkva u Brinju, isusovaka u Zagrebu te konano katedrala sv.
Marije u Modruu i katedrala u Zagrebu. Izuzetak je kapela Blaene Djevice

26
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

Marije na Smolem Vrhu, kasnijoj pavlinskoj crkvi na Sveticama, koja je

oito trebala biti grobna kapela.
Specifina je nadgrobna ploa Frana Krste Frankopana i Petra Zrinskog u
Bekom Novom Mjestu (Bekom Novigradu), koja s podcjenjivanjem govori o
pokojnicima te smatram da ne moe biti predmet ovog lanka.2
Ploe koje su pred nama, razliitog su stupnja sauvanosti, najee
izlizane od hodanja s obzirom na to da su bile ugraene u pod. Sauvane su
nadgrobne ploe ovih knezova Krkih-Frankopana:
1. Grobnica u starijoj franjevakoj crkvi, van gradskih zidina Senja
(sredina 15. st.)
2. Ivan VI. ulomci nadgrobne ploe u Madarskoj (+1436)
3. Ivan, sin Ivana VII. - ulomak ploe iz crkve sv. Lucije u Jurandvoru
kraj Bake na otoku Krku (+1469)
4. Martin i Bartol X. franjevaka crkva na Trsatu (+1479 i 1474)
5. Ivan VII. franjevaki samostan na Koljunu kraj Punta, otok Krk
(+1486)
6. NN katedrala sv. Marije u Modruu (kraj 15. poetak 16. st.)
7. Nikola VI. Traki, franjevaka crkava na Trsatu (+1523)
8. Elisabeta Petuhi, supruga Nikole VI., franjevaka crkva na Trsatu
(+1513)
9. Katarina Marija, franjevaki samostan na Koljunu kraj Punta, otok
Krk (+1520)
10. Juraj Slunjski, franjevaka crkva u Slunju (+1553)
11. Stjepan III. Ozaljski, Svetice kraj Ozlja ( +1577)
12. Juraj IV. Traki, isusovaka crkva sv. Katarine, Zagreb (+1661)
Da je nadgrobnih ploa knezova Krkih Frankopana bilo vie, govore
nam izvori: Bartol IX. bio je sahranjen pred glavnim oltarom sv. Bartola u
augustinskoj crkvi u Brinju3, dok se za Krstu (+ 1529) zna da je bio sahranjen u
Modruu, u "grobnici predaka"4. Kukuljevi nam donosi tekst jedne nadgrobne
ploe, koja je nekada stajala u zagrebakoj katedrali, "na podu ispod klupe
tioca kanonika u staro doba...", isklesanu iz crvena mramora: bio je to
nadgrobni spomenik bana Franje Frankopana Slunjskog (+ 1572), s "njegovom
slikom, izvajanom iz kamena" te oduim tekstom5.
Prema A. Rakom, o. Clarus Pasconi, pisac trsatske povijesti,6 pie i o

2
To bi bila 13. sauvana ploa.
3
E. SLADOVI, 1856, 225.
4
V. KLAI, 1974, 102.
5
I. KUKULJEVI, 1891, 328 (1134).
6
A. RAKI, 1947, 120-122.

27
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

sahrani Nikole IX. Frankopana ( + 1647): Nikola u svojoj oporuci eli da ga se

sahrani na Trsatu, a na grob stavi kamena nadgrobna ploa, no ploa nikad nije
poloena. Meutim, uz njegovo mjesto pokopa uz oltar sv. Katarine stajala je
crna zastava s oduljim natpisom o Nikoli IX. Frankopanu. Ova je zastava bila
vrijedan trag nekadanjih obiaja, no i njoj se zametnuo svaki trag...
Broj sauvanih nadgrobnih ploa, izraen u postotcima, govori da tek
10% pripadnika obitelji Krkih Frankopana posjeduje materijalni trag svog
postojanja; to je zaista tuna istina, realnost nae batine. Meutim, ovdje
opisane nadgrobne ploe mogu i trebaju nam pokazati, pokuati pokazati,
mogue izgubljene kulturno-povijesne vrijednosti.
Nadgrobne su ploe u daljnjem tekstu prikazane prema slijedu njihova
nastajanja.

1. OSTATCI GROBNICE IZ STARIJE FRANJEVAKE CRKVE U

SENJU
Grobnica sagraena vjerojatno sredinom 15. st.
Smjetaj grobnice je bio u starijoj franjevakoj crkvi van zidina grada
Senja.
Do danas su sauvani tek neki ulomci, smjeteni u Muzeju sakralne
batine u Senju.
Franjevci su zarana doli u Senj, kao i u mnoge gradove na Jadranu; oni
se ondje prvi put spominju 1272. godine. Prema obiajima franjevakog reda,
njihova su crkva i samostan bili graeni van naselja, van gradskih zidina, pa je
tako najvjerojatnije bilo i kod starijeg senjskog samostana: A. Glavii misli da
je to bilo na prostoru istono od Katela.7 D. Farlati pie da su krajem 13. st.
crkvu i samostan dali sagraditi krki knezovi Dujam i Leonard.8 Franjevaka
crkva postaje mjesto pokopa Krkih knezova sve do 1469. godine, kad im kralj
Matija Korvin uzima Senj. Poslije tog dogaaja njih se pokapa u franjevakoj
crkvi na Trsatu, ali i u neke druge crkve. Sredinom 16. st. velika je nesrea
pogodila franjevaku crkvu: prvo su je spalili Turci, a zatim ostatke samostana,
zajedno sa crkvom, rui I. Lenkovi i ugrauje u katel Nehaj. Glavni razlog i
ruenja samostana i gradnje katela Nehaja je obrana Senja od sve uestalijih
turskih napada. Frankopani su protestirali zbog unitavanja grobova njihovih
predaka, ali uzalud.9 Za uzvrat je franjevcima sagraen novi samostan sa
crkvom sv. Franje unutar zidina, no Frankopani se ondje vie ne pokapaju.

7
A. GLAVII, 1992, 83.
8
D. FARLATI, IV./1759, 120.
9
M. BOGOVI, 1990, 86-87; D. DEMONJA, 1998, 25-26.

28
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

Sl. 2. Grb Ivana Lenkovia i prigodni natpis s

umetnutim skulpturama iz starije senjske
franjevake crkve koji je stajao na glavnom
proelju crkve sv. Franje (lijevo od portala),
snimio uro Griesbach, Fototeka HAZU, Zagreb.

Sl. 3. Grb knezova Krkih - Frankopana sa skulpturama iz starije senjske franjevake

crkve koji je stajao na glavnom proelju crkve sv. Franje (desno od portala),
snimio Viktor Margreitner.

29
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

U novu su crkvu sv. Franje ugraene neke pojedinosti sa stare crkve,

izmeu ostalog to su skulpture na glavnom proelju (Sl. 1.), grb knezova krkih
Frankopana te ploa Iote d'Este.10 etiri nevelike skulpture ugraene su kraj
grba nadvojvode Ferdinanda kao uvari grba lijevo od ulaza, dok je na desnu
stranu stavljen sloeni grb knezova Frankopana, s dva anela-nosaa grba i jo
dvije skulpture redovnika (Sl. 2 i 3). Prema miljenju Diane Vukievi-
Samarije, najvjerojatnije se radi o grobnici-sarkofagu, ukraenoj s vie skulptura
i grbom, te je po njezinu miljenju najvjerojatnije ondje bio sahranjen Ivan VI.
(+1436), neko vrijeme i hrvatski ban.11 Sloeni etverorazdijeljeni grb knezova
Krkih-Frankopana govori da sarkofag sa svojim skulpturama nije mogao biti
isklesan prije 1428., kad se prvi put javlja frankopanski grb s lavovima koji lome
kruh. D. Vukievi-Samarija smatra da je sarkofag sa skulpturama klesao
venecijanski majstor, upoznat s radom Lorenza Ghibertija (1378.-1455.).12 Ve se
i po tome vidi da je rije o znaajnom kiparskom radu, o skulpturama na kojima
se nazire nadolazea renesansa. Sarkofag je vjerojatno bio pokriven kamenom
ploom s leeim likom pokojnika, koja meutim nije sauvana. Moda nam u
uoavanju izgleda moe posluiti grobnica Bl. Arnira Jurja Dalmatinca u
splitskoj katedrali (nastala 1446.-1448. godine). S obzirom na vie sauvanih
skulptura te grb knezova Frankopana, ovaj je sarkofag-grobnica mogao biti
smjeten na poasno mjesto u crkvi ili ak u posebnu kapelu.

2. NADGROBNA PLOA IVANA VI. FRANKOPANA

Umro 1436.
Razlomljena ploa danas se nalazi u dva maarska muzeja.
Nije poznato gdje je trebala biti ugraena.
Priblina veliina ploe je 126/220/21,5 cm
Danas se gornji ulomak ploe Ivana (Johannesa) Frankopana, kneza
Senjskog, Krkog i Modrukog nalazi u Maarskom nacionalnom muzeju u
Budimpeti, a naen je 1871. godine kao spolij u zidu jedne kue u Budimu (Sl.
4.). Donji je dio ploe naen u Sarospataku, gdje je koriten kao prag; danas se
nalazi u upnoj crkvi, a uva je Muzej Rakoczi.13 Srednji dio ploe nedostaje, te
je na crteu ploe rekonstruiran: ukupna je veliina ploe priblino 126/220/21,5
cm. Materijal ploe je crveni mramor. Natpis gotikom minuskulom po rubu
ploe je, istina, nepotpun, no nesumnjivo govori o Ivanu Frankopanu:14

10
Z. HORVAT, 2002, 55-60.
11
D. VUKIEVI-SAMARIJA, 2000, 168.
12
D. VUKIEVI-SAMARIJA, 2000, 168.
13
P. ENGEL, P. LOEVEI, L. VARGA, 1984, 60; Z. HORVAT, 1988, 54-55, 58.
14
P. ENGEL, P. LOEVEI, L. VARGA, 1984, 60.

30
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

Sl. 4. Nadgrobna ploa Ivana VI. Krkog

Frankopana (+ 1436.), danas u muzejima u
Budimu i Sarospataku, crte Pala Loeveija
uz lanak P. Engel P. Loevei L. Varga,
1984.

Hic est sepult(us) magnific(us) d(omi)n(u)s iohan(n)es groph de f /

rangepanibus segnie veglie / modrusseq(ue) comes qui obiit XX die mensis
novembris ann / o domini MCCCCXXXVI/ requiescat in pace

Hrvatski bi to znailo:
Ovdje je grob preasnog gospodina Ivana, grofa od Frankopana, kneza
Senjskog, Krkog i Modrukog, koji je umro 20. dana mjeseca studenoga
godine Gospodnje 1436. Poivao u miru.
Ploa je heraldikog tipa, s potpunim grbom knezova Krkih. Kaciga i
gornji dio tita nedostaju, no raireno krilo sa esterokrakom zvijezdom
knezova Krkih vrlo su pomno izraeni. Plat oko kacige je ve rastoen u
kasnogotike vitice, koje popunjavaju cijeli prostor izmeu tita i okvira
ploe. Zanimljivo je raireno krilo na kacigi, kakvo nalazimo na jednoj
drugoj nadgrobnoj ploi iz zagrebake katedrale, danas u Hrvatskomu
povijesnom muzeju. Zagrebaka je ploa prilino neitka, takoer izraena
od crvena mramora i, prema najnovijim istraivanjima, pripadala je Ivanu

31
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

Roche de Deche ( + 1420. ),15 koji je imao posjede u Moslavini, nedaleko od

Kutine.
U srednjoj je Europi crveni mramor bio uobiajeni materijal za izradu
nadgrobnog kamenja, a glavne su radionice bile u Salzburgu, Budimu i
Ostrogonu.16 U budimskoj su radionici izraivani nadgrobni spomenici i za
najudaljenije krajeve Madarske17 pa u okviru toga treba gledati na injenicu
da se nadgrobna ploa Ivana VI. Krkog-Frankopana nala u Budimpeti.
Ivan Krki Frankopan, na kojega se mogla odnositi ova nadgrobna
ploa, vjerojatno je bio Ivan (An) VI., koji je bio i hrvatski ban, kome je,
prema miljenju D. Vukievi-Samarije, mogla pripadati i grobnica-
sarkofag sa skulpturama iz starije franjevake crkve u Senju, to je u
kontradikciji s postojanjem ove ploe.
Ivan (An) VI. bio je oenjen Katarinom Nelipi. Nakon smrti njezina
oca Ivania Nelipia, ugarsko-hrvatski je kralj traio Nelipieva imanja
natrag, jer je umro bez mukoga potomka. Bez obzira na injenicu da je knez
Ivani posinio svoga zeta Ivana, kralj nalae banu Matku Talovcu da povrati
natrag Nelipievu batinu.18 Uskoro, meutim, nestaje Ivana VI. Krkog
Frankopana, te se smatra da je on 1436. godine umro. Njegova udovica
Katarina preputa oinska imanja banu Talovcu i prelazi u Rmanj. Ovakav
razvoj situacije nepovoljan je za skupe pothvate, pa i za dopremu teke
nadgrobne ploe iz Budima. Tako za jednu osobu Ivana VI. imamo ak
dva nadgrobna spomenika: iz starije franjevake crkve u Senju te onu drugu,
iz Madarske, koja oito nikad nije dola na predvieno mjesto. Kod
budimske je ploe neosporno rije o Ivanu VI., a ne onom mlaemu, koji je
otiao na Krk i umro 1486. Moda je ba svaa s kraljem mogla biti
uzrokom, da je ova ploa ostala u Budimu, te da je naruena nova grobnica,
no treba jo ispitati o kojem to knezu Krkom-Frankopanu je rije kod
grobnice-sarkofaga iz starije senjske franjevake crkve.
Usporedimo grbove knezova Krkih-Frankopana s budimpetanske
ploe i s grobnice u senjskoj franjevakoj crkvi: oito je onaj prvi stariji, jer
jo nema grba s lavovima, dok je u senjskoj franjevakoj crkvi pomodni,
raetvoreni, kombinirani grb, kao i na ploi Ixote d'Este iz 1456. godine. To
bi ukazivalo da je grb iz franjevake crkve neto mlai, pa je mogue da se
odnosio na nekog drugog iz obitelji knezova Krkih-Frankopana, a ne Ivana
VI.

15
M. VALENTI - L. PRISTER, 2002, 63; Z. HORVAT, 1988, 49, 52-54.
16
Mveszet Zsigmond kiraly koraban 1387-1437, 1987: 550.
17
P. ENGEL, P. LOEVEI, L. VARGA, 1984, 38.
18
Vj. KLAI, 1901, 254-257.

32
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

Sl. 5. Ulomak ploe iz crkve sv. Lucije u Jurandvoru kraj Bake s imenom Ivana
Frankopana i godinom 1469., danas se uva u Hrvatskom povijesnom muzeju u
Zagrebu, snimljeno u Hrvatskom povijesnom muzeju.

3. PLOA S IMENOM IVANA, SINA IVANA VII. KRKOG

FRANKOPANA
Umro 1465. godine.
Ulomak ploe naen u podu crkve sv. Lucije u Jurandvoru kraj Bake na
otoku Krku.
Ploa se danas nalazi u Lapidariju Hrvatskog povijesnoga muzeja u
Zagrebu.
Veliina gabarita ploe je 23/30,7/7,5 cm.
Ploa se nekada nalazila u ploniku bive benediktinske crkve sv. Lucije
u Jurandvoru kraj Bake na otoku Krku; sauvana je tek djelomino, vrlo je
nepravilna oblika, s tekstom na kurzivnoj glagoljici (Sl. 5.):19

19
B. FUI, 1982, 66.

33
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

Sl. 6. Pokuaj predoavanja ploe s

imenom Ivana Frankopana, oita je
nepovezanost formata ploe i teksta,
koji je tek usputni zapis (Pokuaj
prikaza Z. Horvat, a koriten je crte
L. Geitlera, 1880.).

KNEZ IV
AN FRA(N)K
/A/PAN ' KR
K(I) I MO(DRU)K(I I) S(ENSKI)
//UMZ

to bi trebalo itati kao: "Knez Ivan Frankapan, krki i modruki i

senjski, 1469". Tekst je pisan kurzivnom glagoljicom, a sauvani dio ploe
izgleda kao da se po njemu hodalo.
Plou je prvi uoio kipar Ivan Rendi prije 1883. godine, a publicirana je
u vie navrata.20
Sama je ploa vrlo neugledna te ne udi miljanje B. Fuia, da "ne znamo
ni izvornu namjenu natpisa to godine 1469. spominje ime posljednjeg krkog
Frankopana". No, je li tu zaista rije o posljednjem Krkom knezu Ivanu VII.?
Pogled u rodoslovlje krkih knezova Frankopana21 pokazuje da je tu moda rije o
sinu Ivana VII. isto tako Ivanu, koji u Klaievu rodoslovlju nije dobio svoj redni
broj, s obzirom na to da je umro vrlo mlad. U to se doba pregrauje franjevaka

20
I. KUKULJEVI, 1863, 98; L. GEITLER, 1980, 66 i slika; . URMIN, 1896, 246, br.
151; J. BRUNMID, 1912, 156 i slika; M. VALENTI, 1976, 178 i slika; B. FUI, 1982: 66 i
slika; M. VALENTI -L. PRISTER, 2002, 80-81 i slika.
21
VJ. KLAI, 1901: rodoslovlje na kraju knjige.

34
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

crkva na Koljunu, gdje je kasnije sahranjen i sam Ivan VII. te njegova ki

Katarina Marija. Moda je mladi Ivan bio sahranjen u crkvi sv. Lucije
privremeno? Ivan VII. poslao je svog sina Ivana na dvor maarsko-hrvatskog
kralja Matije Korvina u Budim, no prema V. Klaiu, on je ondje umro oko godine
1465.22 To bi trebalo znaiti da je mali Ivan dopremljen u lijesu na Krk.
Pogledajmo malo samu plou: ona je nepravilna i dosta oteena, no
zanimljivo da je tekst glagoljicom, takav kakav je, gotovo potpun, da ima
smisla. ini se da je to i prvotno bila omanja (?) ploa s improviziranim
natpisom te je mogue bila tek naznaka groba ( Sl. 7.). Relativno malu debljina
ploe samo 7,5 cm nije mogla imati nadgrobna ploa normalnih dimenzija,
to opet govori o manjem grobu ako ga je nekad pokrivala, ili o ploi s poda.
Karakteristino je da je to jedina nadgrobna ploa pisana glagoljicom, meu
svim sauvanin nadgrobnim ploama koje razmatramo, tako da to moe biti jo
jedna potvrda privremenosti, improvizacije, tek zapis grobara o pokojniku ispod
ploe. Moemo se ovdje podsjetiti na ulomak ploe s kratkim tekstom na
glagoljici iz stare franjevake crkve u Senju, koji je mogao biti tek podsjetnik
na donjoj ploi jednog vieetanog groba.23 Je li slino moglo biti i s ovom
ploom iz Sv. Lucije moemo tek pretpostaviti.

4. NADGROBNA PLOA MARTINA I BARTOLA X. FRANKOPANA

Umrli 1479. i 1474. godine.
Nadgrobna se ploa nalazi u franjevakoj crkvi na Trsatu, pred glavnim
oltarom.
Veliina ploe je 103/212 cm.
Ovo je najstarija frankopanska nadgrobna ploa, koja se jo uvijek nalazi
na svom prvotnom mjestu pred glavnim oltarom u svetitu franjevake crkve na
Trsatu (Sl. 7.). Na njoj su prikazane dvije osobe, koje su zbog izlizanosti ploe
teko prepoznatljive. Natpis nad njihovim glavama pisan je gotikom
minuskulom na omanjem rotulusu te je jo itak:
Obitu(us) Martini MCCCCLXIX octobris III
te drugi, desni natpis:
Obit(us) Barthole(mei) MCCCCLXXIII marcii die XXII.
Dakle, Martin je umro 1479., 4. listopada, a Bartol 1474. god., 22.
oujka24.

22
Vj. KLAI, 1901, 274 se poziva na godinu 1465., no B. Fui smatra da je prvotno bila
krivo proitana i da se radi o godini 1469.!
23
Z. HORVAT, 2002, 63-64.
24
Vj. KLAI, 1901, 348, tekst za sliku 36.

35
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

Sl. 7. Nadgrobna ploa Martina (+ 1479.) i

Bartola X. (+ 1474.) Frankopana u svetitu
franjevake crkve sv. Marije na Trsatu,
fotografija preuzeta iz lanka D. Vukievi -
Samarije, 2000, 164.

Kao potvrda ovome, na razmotanom veem rotulu u sredini ploe bio je

uklesan odulji tekst, a donosi ga Vj. Klai prema itanju Glavinia i Pasconija:25
Hoc tumulo jacent ossa, Comitesque Illustres
Segnae, Modrussiae, totiusque Croatiae dominarunt
Martinus et Bartholomaeus,
Per orbem nomina eius illustrant,
Conventus Mariae fautores Seraphicique fuere.
Hrvatski bi se to italo:
U ovom grobu lee kosti svijetlih knezova senjskih
i modrukih Martina i Bartola, a cijelom su Hrvatskom
vladali. Na svijetu njihova imena svijetle.
Samostan Marijin i braa redovnici postavie.
Valvasor ima neto malo, ali nebitno, drukiji tekst. Kukuljevi u svojim
"Nadpisima..." donosi tekst, kao da ga je osobno proitao to vjerojatno nije
mogao, no ini se da ga je odnekuda preuzeo.26
Ploa je veim razmotanim rotulusom podijeljena na dva dijela. U gornjem
su dijelu dvije osobe, vjerojatno enskog roda, ije su glave poloene na jastuke;
samo lijeva osoba ima i kapu na glavi, dok je desna gologlava, s pletenicama; obje

25
Vj. KLAI, 1901, 348.
26
I. KUKULJEVI, 1891, 280.

36
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

su golobrade. Glave su kod obiju osoba dosta sline, no kako su ploe tijekom
vremena izlizane, teko je zakljuiti jesu li to portreti konkretnih osoba ili tek
openiti prikaz.27 Ruke su im prekriene na trbuhu. Blago povijeni rotulus na
sredini ploe je potpuno izlizan kao i grbovi ispod njega. titovi grbova su blago
zakoeni jedan prema drugom, a nad njima su, ini se, tri kacige, ona srednja je jo
prepoznatljiva te s dva krila i esterokrakom zvijezdom knezova Krkih. Druge
dvije kacige su manje i tek se naziru, no oito da imaju svoj nakit. titovi su
poluokrugli, danas potpuno glatki i neitkog sadraja. Kacige i titovi okruuju
leprave vitice plata. Ploa je uokvirena oirokim pojasom s dekorativnom
viticom vinove loze, no izrazitije je sauvana samo u gornjem dijelu ploe, uz
glave pokojnica. Na gornji dio okvira stavljen je manji rotulus s imenima i
godinama smrti dvojice knezova Krkih-Frankopana. Preko ruba ploe prelaze i
krajevi velikog rotulusa te donji dijelovi heraldikih titova.
Pie jo Vj. Klai:28 "Vrlo je vjerojatno, da bi se jo i danas mogla u crkvi
Sv. Marije na Trsatu nai grobnica kneza Martina i drugih Frankopana, koji su
ondje sahranjeni. Vl. Gosp. O. Marijan irca ispisao je iz samostanske knjige
memorabilija ovu biljeku, te je meni blagohotno ustupio":
"1762. ...Cum nonnulis religiosis descendi 13. et 14, Iulii ad cryptam
fundatoris (......); ibi quatuor cernintur tumbae, una est ex cupro, in cuius
summitate est capsula, cui inclusa est tabela cuprea et deaurata hanc exprimens
inscriptionem: Nicolaus comes de Frangepanibus a Tersacz ac Segniae, Vegliae
Modrussiaeque Perpetuus. S. Caes. Regiaeque Maiestatis Consiliarius, cum bene
et pie obijsset Viennae Austriae die Aprilis 1647. aetate vero sua prope
septuagenarius; hac tandem urna requiescit... 29
Secunda tumba solito amplior obducta est nigro holoserico, cui insertae sunt
stellae et flammulae argenteae una cum literis M. C. B.; fors hac clauduntur urna
Martinus, Casparus et Bartholomaeus Frangepani. Supra hanc cernitur alia tumba,
continens creaturam parvam 6 circiter annorum; inter utramque mox specificatam
cernitur quarta. Crypta haec est valide sicca, seque extendit ad quantitatem lapidis
sepulchralis in sanctuario positi...". "Budui da poslije god. 1762., nakon
dogotovljena plonika crkvenoga, nije nitko vie ulazio u grobnicu, vrlo je
vjerojatno, da i sada jo stoji sve onako, kao u polovici XVII. stoljea".
O. Pakal Cvekan, piui o franjevakom samostanu na Trsatu, dotaknuo se
grobnica:30 prigodom ukopa kneza Nikole IX. Frankopana godine 1648., F.

27
E. CEVC, 1981, 81, kae da u to doba saharanjene osobe nisu portretno prikazivane, ve
tek openito!
28
Vj. KLAI, 1901, 348, tekst za sliku 36.
29
Ovaj se pasus odnosi na Nikolu IX. Frankopana.
30
P. CVEKAN, 1985, 167.

37
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

Glavini je otvorio grobnicu Martina i Bartola Frankopana i ondje naao dva (sic!)
lijesa, posve trula od vlage. U desnom je bio Martin, lijevo je bio lijes Bartolov, a
prema sjeveru lijes (trei!?) Martinove ene. Ona je u ruci imala kri od
ebanovine, umjetniki izraen, a naeno je jo nakita. Glavini je zatim dao
izraditi novi drveni lijes (jedan) te je sve ostatke onamo smjestio... Kriptu je dao
proiriti i napraviti mjesta za 10 osoba. U tu je kriptu dakle sahranjen 1648. godine
i Nikola IX. Frankopan ( + 1647).
Kad je 1762. u brodu postavljan novi kameni pod, otvorena je opet
"frankopanska kripta" i pregledana: ondje su naena etiri lijesa. U bakrenom su
lijesu bili zemni ostatci Nikole IX. Frankopana, oznaeni pozlaenom ploicom.
Drugi je lijes bi zamotan crnom tkaninom, na kojoj su bile izvezene zvijezde i grb
te tri slova: M C B, tj. Martinus, Consors, Bartolomeus (Martin, supruga,
Bartolomej) sve prema podatcima o. Pakala Cvekana. Ondje je jo bio lijes
djeteta te jo jedan. Kripta je bila suha.
Opis o. Pakala donekle mijenja Klaiev opis ili, moda bolje rei
pojanjava ga. Onaj lijes, oznaen slovima MCB, oznaavao je kosti Martina i
Bartola, kao to pie i na kamenoj nadgrobnoj ploi, pa prema tome ono "C" ne
moe oznaavati Gapara (Casparusa).31 Nakit to ga je F. Glavini naao, zaista
moe odgovarati enskoj osobi. Zbunjuje, meutim, da su na nadgrobnoj ploi
isklesane najvjerojatnije dvije enske osobe, ali ne i sahranjene. Tko su one
mogle biti? Knez se Martin dva puta enio: prva mu je ena bila Jelena Lipoveka,
a druga Doroteja, udovica kneza Ivania Blagajskog. Moda je ova ploa bila
prvo namijenjena njegovim enama, a samo je jedna bila sahranjena.
Nastanak ove ploe vjerojatno pada izmeu 1451., kada se poelo sa
zidanjem trsatske crkve i 1478., kada je umro knez Martin Frankopan. Moe se, s
obzirom na stanje ploe, tek konstatirati da je oblikovana na nain kasne gotike,
no da je pojava rotulusa moda ve utjecaj renesanse. Okvir je ukraen lozicom,
koja je jo tipini srednjovjekovni motiv. S obzirom na materijal crveni mramor
od kojeg je ploa izraena, vjerojatno je klesana negdje sjeverno od Trsata, u
nekoj od austrijskih zemalja.

5. NADGROBNA PLOA IVANA VII. KRKOG FRANKOPANA

Umro 1486. godine.
Sahranjen u franjevakom samostanu na Koljunu kraj Punta na otoku
Krku, u kapelu sv. Bernardina, u neoznaenu grobnicu.
Veliina ploe nepoznata autoru.

31
Gapar I. umro je oko 1590., a Gapar II. 1653. god.

38
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

Ivan VII. Frankopan uspio je postati jedinim gospodarom otoka Krka, a

zatim se odmah stavio pod zatitu Venecije. Situacija se okrenula protiv njega
jer je Venecija preuzela vlast nad otokom, a Ivan je prevaren. On je meutim
bio na Koljun doveo franjevce te poeo obnavljati stari benediktinski
samostan. Knez Ivan VII. umire 1486. daleko od svog Krka, na ugarsko-
hrvatskoj granici. S obzirom na stanje odnosa s Venecijom, sva je vjerojatnost
da je potajno sahranjen u kapelu sv. Bernardina, u neoznaenu grobnicu.32 Tada
je bila zapoeta gradnja nove franjevake crkve, pa je kapela sv. Bernardina
bila jedini sakralni prostor u funkciji. Prigodom nedavne (1975) rekonstrukcije i
obnove kapele sv. Bernardina, otkrivena je ploa oltarnog antependija, na
kojem su isklesana dva grba, jedan knezova Krkih a drugi s odrezanom
glavom Ivana Krstitelja moda osobna oznaka kneza Ivana VII. S dosta
vjerojatnosti pretpostavlja se da je ondje sahranjen zadnji knez Krki, Ivan VII.
Frankopan.

6. NADGROBNA PLOA NEPOZNATOGA FRANKOPANA

Kraj 15. poetak 16. st.(?).
Ploa je iskopana u ruevinama katedrale sv. Marije u Modruu.
Danas se nalazi u Zaviajnom muzeju u Ogulinu.
Veliina ploe je priblino 89/ 210-220/15,5 cm.

Godine 1976. Ivan Tironi je iskopavao temelje katedrale sv. Marije u

Modruu te u svetitu naao dijelove nadgrobne ploe jednog kneza Krkog-
Frankopana (Sl. 8.). Dijelovi ploe se mogu sloiti, ali ipak nedostaje gornji dio
te dio u zoni grba. Na ploi je predstavljena neka osoba u renesansnoj odjei33,
s prekrienim rukama na trbuhu, ispod kojih je razmotani rotulus, prazan, bez
ikakva teksta. Ispod rotulusa je dvojni grb knezova Frankopana i Krkih, iznad
kojih se morala nalaziti kaciga s nakitom uokolo. Kaciga nije sauvana, ali je
sauvan nakit raireno orlovo krilo sa zvijezdom Krkih. Lijevi grb je grb
knezova Frankopana, s dva lava, uzdignuta na stranje noge, koji lome kruh.
Drugi grb grb knezova Krkih sauvan je kao ulomak, veliine i oblika tita
kao onaj frankopanski. Oba grba su bila gotika, s udubljenom gornjom
stranicom. Prazni je prostor oko kacige ispunjen platom. Okvir ploe je
kasnogotiki tap s odrezanim granicama i omotan lozom s listovima. Ploa je
izraena kvalitetno, od svijetloga, gotovo bijelog kamena, pogodnog za
klesanje.

32
P. STRI, 2001, 70.
33
Miljenje kolegice Vlaste Brajkovi.

39
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

Sl. 8. Nadgrobna ploa nepoznatog Frankopana

(Bernardina?) iskopana u svetitu katedrale sv. Marije u
Modruu 1976. godine, crtala Ana Horvat.

Sl. 9. Glava nepoznatog Frankopana

iskopana u svetitu katedrale sv.
Marije u Modruu 1976. godine, uz
plou prikazanu na Sl. 8. snimio
Milan Kruhek.

40
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

Sl. 10. Tlocrt katedrale sv. Marije u Modruu prema iskopavanjima I. Tironija 1976.
godine te poloaj zidane grobnice u svetitu, crtao Z. Horvat.

Kao poseban ulomak naeno je golobrado lice jedne korpulentne osobe, s

jakim obrvama (Sl. 9.). Preko ela sputen je rub nekakva pokrivala za glavu.
Ova je glava najvjerojatnije pripadala naenoj nadgrobnoj ploi.
I. Tironi je u svetitu modruke katedrale Blaene Djevice Marije naao i
jednu zidanu grobnicu, koja svojom irinom potpuno odgovara ovoj ploi, koja
je ondje i iskopana, iako ne na svom mjestu (Sl. 10.).
Autor je o modrukoj katedrali sv. Marije pisao u nekoliko navrata, no
ponovimo neke vanije injenice.34 Godine 1460. Stjepan II. Frankopan i
krbavski biskup Franjo Modruki ishodili su kod Sv. Oca pape dozvolu za
preseljenje sjedita Krbavske biskupije u Modru. Doskora se poelo s
gradnjom nove katedrale sv. Marije.35 Protivljenje kralja Matije, koji je smatrao
da je njegovo pravo izabiranja biskupa bilo povrijeeno, dovodi do
obustavljanja gradnje. Nakon smrti kralja, gradnja se nastavlja, ali 1493. godine
bi zapaljen Modru, a oito i gradilite katedrale. Tadanji biskup Kristofor
Dubrovan umire 1499. godine te je sahranjen u upnoj crkvi u Novom gdje mu

34
M. KRUHEK - Z. HORVAT, 1990, 118-121; Z. HORVAT, 1997, 132-136; Z.
HORVAT, 2003, 89-108.
35
Z. HORVAT, 2003, 95-96.

41
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

je postavljena i nadgrobna ploa. Naslijeuje ga nakratko Jakov Dragii, a

zatim, 1501. godine knez Bernardin Frankopan imenuje biskupom svoga sina
Ferdinanda,36 koji je tada bio jo relativno mlad. Ferdinand Frankopan
biskupuje do 1508. godine, kad Papa postavlja novog biskupa, imuna Koiia
Benju.37 Iako Koii povremeno boravi u Modruu, sjedite biskupije se
polako premjeta u Vinodol. Koii umire 1536., a sahranjen je u crkvi sv.
Jeronima na otoku Ugljanu.
Ferdinand je Frankopan biskupovao samo do 1508. godine, ali na njega
nailazimo i kasnije u vie navrata u raznim dokumentima, sve do treeg
desetljea 16. st.38 ivio je u Ozlju te upravljao ozaljskim posjedom i obranom
od Turaka; mogue je sahranjen u kapeli Blaene Djevice Marije u Sveticama
kraj Ozlja.
Ova neobiljeena nadgrobna ploa, koja je oito pokrivala ili trebala
pokrivati - grob nekog Frankopana, i dalje nam je nepoznanica: bila je
postavljena na poasnomu mjestu u svetitu, ispred oltara, i sva je vjerojatnost
da ondje nije trebao biti sahranjen Ferdinand Frankopan. Osim to je u doba
svog biskupovanja bio jo mlad, osoba na ploi nije u biskupskom ornatu.
Moda je ondje trebao biti sahranjen Bernardin Frankopan, koji je najvie
boravio u Modruu, kasnije i u Ogulinu. Kvaliteta izrade ploe govori o
znaajnom pokojniku, to bi se najprije moglo odnositi na Bernardina
Frankopana (+ 1530).
Nadgrobna ploa Nepoznatog Frankopana moda Bernardina ima
stilske znaajke kasne gotike s naziranjem renesanse, a konano, rensansno je i
odijelo pokojnika. Svijetli kamen, relativno pogodan za obradu, jo je gotiki
materijal. Slina je ploa biskupa Kristofora Dubrovana u Novome, i
oblikovanjem i materijalom, ija je ploa postavljena 1518. godine, to ve
govori o mogunosti rada iste radionice.

7. NADGROBNA PLOA NIKOLE VI. FRANKOPANA TRAKOG

Umro 1523. godine.
Sahranjen u franjevakoj crkvi sv. Marije na Trsatu kraj oltara Sv.
Mihovila.
Ploa se danas nalazi uz oltar sv. Petra u pokrajnjem brodu.
Veliina ploe je 129/239 cm.

36
M. BOGOVI, 1988, 75.
37
M. BOGOVI, 1988, 74-75.
38
E. LASZOWSKI, 1929, 58.

42
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

Sl. 11. Nadgrobna ploa Nikole VI.

Frankopana Trakog (+ 1523.) iz
franjevake crkve sv. Marije na Trsatu,
snimio . Griesbach, Fototeka HAZU,
Zagreb.

Nadgrobna ploa Nikole VI. Trakog (Sl. 11.) nekada se nalazila kraj
oltara sv. Mihovila u trsatskoj franjevakoj crkvi sv. Marije, no 1762. godine
prenesna je uz lijevu stranu oltara sv. Petra, u pokrajnjem brodu,39 dok je na
desnu stranu stavljena nadgrobna ploa njegove supruge Elizabete Petuhi.
Nikola VI. je na ploi predoen u vitekoj opremi, s kopljem sa
zastavicom u desnoj ruci, i s maem o lijevom boku. Uz glavu je isklesan grb
Frankopana s lavovima, koji lome kruh, s heraldikim titom "nalik na elo
konjske glave". tit ima jednu posebnost: gornji mu dio ima rogove, nepoznata
znaenja. Ispod nogu mu se nalazi razmotani rotulus s tekstom, pisanim
humanistikom:

HIC IACET DNS NICOLAVS DE FRANGHAPANIBVS VEGLE

SEGNE MODRVSIE COMES

Preveden na hrvatski, tekst bi glasio:

OVDJE POIVA GOSPODIN NIKOLA OD FRANKOPANA, KNEZ

KRKI, SENJSKI I MODRUKI

39
Vj. KLAI, 1901, 348: napomena uz sliku 36.

43
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

Ploa je stavljena u posebni okvir s renesansnim dekoracijama. I na

kraju treba rei da je ploa jako izlizana, tako da se od vitekog lika Nikole
VI. Frankopana Trakog nazire tek njegova silueta.
upaniju Dreniku, gdje se nalaze Drenik, Trac i Furjan, dobiva
knez Dujam III. Krki. Nakon diobe sinova Nikole IV. Krkog, prvog
Frankopana Trac, Brinje i Biha dobiva Bartol IX. Frankopan, a njegov
sin Nikola VI. Frankopan je prvi, koji se poeo pisati "de Tersazc". U bitki
kod Udbine 1493. Nikola biva zarobljen, a odande ga je iskupila njegova
ena Elisabeta Petuhi, prodavi za otkup svoj grad Samobor. Njih dvoje nisu
imali potomaka te Trac naslijede Nikolini neaci Vuk i Krsto, sinovi Ivana
VIII. Brinjskog.

8. NADGROBNA PLOA ELISABETE PETUHI

Umrla 1513. godine.
Sahranjena u franjevakoj crkvi sv. Marije na Trsatu kraj oltara sv.
Mihovila.
Ploa je danas s desne strane oltara sv. Petra u pokrajnjem brodu
franjevake crkve sv. Marije na Trsatu.
Veliina ploe 121/231 cm.
Elisabeta Petuhi sahranjena je na desnoj strani oltara sv. Petra (njezin
je suprug Nikola VI. Traki s desne strane istog oltara). Na renesansno
oblikovanoj ploi prikazana je enska osoba (Sl. 12.), odjevena u dugaku
haljinu i ogrta. Uz noge, lijevo i desno, nalazi se po jedan kasnogotiki
oblikovani heraldiki tit, bez nakita, od kojih se na lijevom raspoznaje da je
grb obitelji Frankopana. Desni je grb jako izlizan, tako da se ne prepoznaje
sadrina. Kosa na pokojniinoj glavi potkovasto uokviruje lice, no ini se da
je to shematski prikaz. Sferni trokuti, koje zatvara polukruni luk iznad glave
pokojnice i uski okvir, ukrauju aneoske glave s krilima. Plou potpuno
uokviruje natpis humanistikom izmeu dva zuboreza isklesan iz etiri dijela,
kao i na Nikolinoj ploi. Natpis glasi:40
HIC IACET HELISABET PETVHI CONSORS SPECTABILIS ET
MAGNIFICI
DNI NIKOLAI COMITIS DE FRANGEPANIBVS VEGLIE SEGNIE
MODRVSIE
COMITIS Z (.?.) ..QVE OBIIT DIE XVIII DCMBI ANO MDXIII

40
I. KUKULJEVI, 1891, 280 (946).

44
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

Sl. 12. Nadgrobna ploa Elizabete Petuhi (+

1513.) supruge Nikole VI. Frankopana, snimio
. Griesbach, Fototeka HAZU, Zagreb.

Hrvatski bi to znailo:
OVDJE POIVA ELISABETA PETUHI, SUPRUGA UGLEDNOG I
PREASNOG GOSPODINA NIKOLE, KNEZA FRANKOPANA, KNEZA
KRKA, SENJA I MODRUA. UMRLA DANA 18. PROSINCA GODINE
1513.
Na ploi nalazimo mjeavinu gotike koncepcije nadgrobne ploe i
renesansnih dekorativnih pojedinosti, dakle gotika kompozicija izreena
renesansnim rjenikom. Iako su ploa, kao i lik same Elisabete, izlizani od nogu
vjernika, vidi se da je to osrednji, dosta tvrdi klesarski rad.

9. NADGROBNA PLOA KATARINE MARIJE FRANKOPAN, KERI

IVANA VII.
Umrla 1520. godine.
Sahranjena 1529. godine u kapeli sv. Bernardina u franjevakom
samostanu na Koljunu kraj Punta na otoku Krku.
Veliina ploe autoru je ostala nepoznata.
Katarina Marija Frankopan, ki je Ivana VII. Frankopana, zadnjeg kneza
Krkog na otoku Krku. Iako je ivjela u Veneciji, eljela je biti sahranjena u
crkvi Navjetenja Marijina na Koljunu, reda Male brae, pred velikim oltarom.
Svojom je oporukom ostavila 1000 zlatnih dukata za nastavak gradnje

45
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

samostanske crkve, koju je jo zapoeo njezin otac, Ivan VII.41 Kneginja je

Katarina Marija umrla 1520. godine, a na Koljun je prevezena tek 1529. te bila
sahranjena pred glavnim oltarom ispod nadgrobne ploe, koja nije bila
obiljeena njezinim imenom, samo danom ukopa. Prigodom obnove koljunske
samostanske crkve 1718.-1720. njezini su posmrtni ostatci preneseni u kapelu
sv. Bernardina,42 u improviziranu grobnicu-sarkofag, postavljen na kamene
konzole na 2,5 m nad podom (Sl. 13.). Donja, podna ploa sarkofaga ustvari je
nadgrobna ploa kneginje Katarine, renesansna oblikovanja, s datumom
sahrane: 10 veljae 1529. godine (Sl. 14.). Ploa je bila vidljiva odozdo, no
postava na kamene konzole negirala je plou i natpis na njoj, tj. godinu sahrane.
Kraa, bona strana preuzeta je, vjerojatno je spolij, dok je dulja glatka, prazna
(Sl. 13.).
Grb u sredini Katarinine nadgrobne ploe posebno je naglaen
renesansnom rozetom, sa titom, ukraenim renesansnom palmetom i volutama.
Rub heraldikog tita je ukraen renesansnim viticama. tit je vodoravno
razdijeljen, a preko oba polja hoda neka rogata ivotinja (jelen? pas?): to ipak
ne bi bio grb knezova Frankopana.43 Prema istraivanjima o. Nikole panjola iz
koljunskog samostana, ovo nije grb ni jednoga od dva supruga kneginje
Katarine, iz mletakih obitelji Dandolo ili Foscolo.

Sl. 13. Sarkofag kneginje

Katarine Marije Frankopan iz
franjevakog samostana na Ko-
ljunu prije nedavnog preureenja
kapele sv. Benedikta, crtao Z.
Horvata.

41
V. BRUSI, 1933, 273-280.
42
Vj. KLAI, 1901, 292; P. STRI, 200, 71-72.
43
Moda se u vodoravnom dijeljenju krije grb knezova Krkih, a u ivotinji jedan od
lavova s frankopanskog grba?

46
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

Sl. 14. Nadgrobna ploa kneginje Katarine Marije

Frankopan iz franjevakog samostana na
Koljunu, danas u sakralnoj zbirci, snimljeno
prema P. Stri, Koljun, godina nije obiljeena.

"Godine 1949. dao je Konzervatorski zavod iz Rijeke restaurirati

kapelu: da se kapeli vrati prvotni izgled, uklonjena je grobnica Katarine
Frankopan. Ploa je privremeno stavljena u lijevi kut na dnu crkve, a
Katarinine su kosti skupljene...".44 Danas se ploa nalazi uz zid u nedavno
obnovljenoj kapeli sv. Bernardina u koljunskom samostanu (Sl. 14.).
Nadgrobna je ploa Katarine Marije Frankopan renesansnih oblika,
kvalitetno klesana, iako dosta jednostavna te spada u tip ploa s heraldikim
obiljejima.

10. NADGROBNA PLOA JURJA FRANKOPANA SLUNJSKOG

Umro 1553. godine.
Sahranjen u bivoj franjevakoj crkvi u Slunju.
Ploa je danas ugraena ispod kora crkve, lijevo od ulaza.
Veliina sauvanog dijela ploe je 86/125 cm.
Na mjestu dananje upne crkve u Slunju nekad je stajao franjevaki
samostan, u kojem se nalazila grobnica - najvjerojatnije - Jurja Frankopana
Slunjskog (Sl. 15.). Na alost, tekst na ovoj ploi nije potpun, a glasi:

44
T. VELNI, 1960, 73.

47
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

....IACET IN TVMBA MAGNIFICVS....

to bi hrvatski znailo:
....LEI U GROBU PREASNI....45

Godina smrti takoer nije sauvana.

Ploa je danas ugraena ispod kora crkve, lijevo od ulaza. Iako su
pobunjeni Srbi 1991. godine zapalili slunjsku upnu crkvu, ploa tada nije
oteena, ali je neto preureena prigodom ugraivanja na dananje mjesto.
Gore, lijevo, isijecanje ugla popravljeno je bukom, dolje je ploa
prikraena, to se vidi po tekstu: nedostaje tekst na lijevoj strani ploe. Na
ploi je isklesan grb knezova Frankopana s dva lava, koji lome kruh.
Heraldiki je tit grba kasnogotiko-renesansno oblikovan, omeen tankom
crtom, koja se spaja s crtom okvira, a dolje prelazi u renesansne vitice. Tekst
u okviru po rubu ploe pisan je humanistikom. Gore, iznad lavova, smjetena
je mala zvijezda knezova Krkih. Lavovi su isklesani vrlo nespretno, naivno,
i da ne znamo da se radi o frankopanskim lavovima, teko bismo ih
prepoznali.
R. Lopai u svom lanku o Slunju 1865. godine pretpostavlja da bi to
mogao biti knez Juraj Frankopan Slunjski, koji je umro 1553. godine.46
Oblikovanje se grba potpuno uklapa u sauvanu grupu nadgrobnih ploa iz
Fethije damije i okolice Slunja, ukljuivo izvedba renesansnih vitica ispod
tita.47 Razlika je u relativno tankoj liniji okvira i vitica te liniji tita uz okvir
ploe, koja se spaja s linijom okvira, to nije sluaj kod bihakih nadgrobnih
ploa. Danas nam je poznato desetak ploa, cijelih ili ulomaka, vezanih na
Biha i njegovu iru okolicu, vjerojatno poteklih iz iste radionice.48 S
obzirom na znaaj Bihaa u 16. st. i blizinu kamenoloma "bihacita", oito je
ondje bila radionica, koja je izraivala nadgrobne ploe, pa i ovu Jurja
Frankopana Slunjskog. Karakteristino je za ovaj niz ploa, da se unutar istih
stilskih i oblikovnih znaajki ne osjea razvoj ve samo starenje. Najmlaa
od njih je ova slunjska slabiji odraz onih starijih. Pretpostavimo da je to
djelo jedne osobe, koja u Bihau, na periferiji umjetnikog zbivanja nema
prigode za razvoj, a moda ni unutranje snage.49

45
Tekst preveo M. Kruhek, na emu mu se ovom prilikom zahvaljujem.
46
R. LOPAI, 1883, 375.
47
Z. HORVAT, 1996, 85.
48
M. VEGO, 1954, 255-269; Z. HORVAT, 1996, 82-94.
49
Bihake nadgrobne ploe povezuje jedan ulomak nadgrobne ploe iz Borovca u
Slavoniji, nedaleko od Nove Gradike, koja je pripadala nekom Berislaviu. M. VALENTI - L.
PRISTER, 2002, 25.

48
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

Sl. 15. Nadgrobna ploa Jurja Frankopana Slunjskog iz bive franjevake crkve
dananje upne crkve sv. Trojstva, snimio M. Kruhek.

Nadgrobna ploa Jurja Frankopana Slunjskog potpuno pripada svom

dobu. Iako je u usporedbi s djelima boljih renesansnih majstora - slabije
kvalitete, rije je o izrazu, kako je to nazvao Lj. Karaman - "umjetnou
periferijskih krajeva",50 specifinih osobina, mijeanja starijih i novih stilskih
znaajki, slobode djelovanja majstora zbog udaljenosti od vanijih kulturnih
centara. Pa ipak, bihaki majstor pokuava slijediti nauene stilske znaajke
renesanse, sve uz prijetnju svakodnevnih turskih napada.

50
LJ. KARAMAN, 1963, 7, 77-91.

49
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

Sl. 16. Ulaz u dananju upnu crkvu u

Sveticama kraj Ozlja - biva pavlinska
crkva Blaene Djevice Marije, stuba pred
ulazom je ustvari nadgrobna ploa
Stjepana III. Frankopana Ozaljskog,
snimio M. Kruhek.

11. NADGROBNA PLOA STJEPANA III. FRANKOPANA

OZALJSKOG
Umro 1577. godine.
Sahranjen u kapeli Blaene Djevice Marije, pred glavnim oltarom
kasnijoj pavlinskoj crkvi u Sveticama kraj Ozlja.
Ploa danas slui kao stuba pred glavnim ulazom u crkvu.
Veliina ploe je priblino 95/205 cm.

Krajem 15. i poetkom 16. st. na poloaju Smoli vrh kraj Ozlja, nazvan
i "Svetice", sagraene su tri kapele, od kojih je najvea Blaene Djevice
Marije kasnije postala grobna kapela Stjepana III. Frankopana Ozaljskog.
Umro je 1577. godine i sahranjen pred glavnim oltarom. Neto kasnije, nakon
1627. godine, ova kapela postaje jezgrom pavlinskog samostana Svetice.51

51
Autor je o pavlinskim samostanima u okolici Karlovca, pa i o Sveticama, napisao lanak
za Zbornik s Meunarodnog znanstvenog skupa uz 600. obljetnicu pavlinskog samostana u
Kamenskom (1404-2004), u tisku.

50
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

Prema nedavnim konzervatorskim istraivanjima, koja je vodio Konzervatorski

zavod u Karlovcu, prvotno su svetite i brod sagraeni u oblicima kasne gotike s
kraja 15. i poetka 16. st. Kapelu je mogao sagraditi knez Bernardin Frankopan,
ali i njegov sin Krsto. Karakteristino je da su nedavna istraivanja otkrila dva
ulomka prvotna prozora sa slikanim frankopanskim grbom, kakav inae ukraava
Krstin molitvenik iz 1518. godine. Stjepan III. Frankopan oporukom je 1572.
godine odredio da ga se pokopa u "crikvi blaene dive Marije na Smolem vrhu,
ka se zove Svetica",52 to je i uinjeno.
Kapela Blaene Djevice Marije je dosta pregraena i produljena za potrebe
pavlinskog samostana, a godine 1699. jako je stradala u potresu. U jednoj od ovih
pregradnji nadgrobna je ploa izvaena i stavljena kao stuba pred glavni portal
(Sl. 16.). R. Lopai je napisao o toj ploi: "Grobni kamen Stjepana Frankopana,
na kojem se sada jedva raspoznaje grb Frankopana, a napisa na njemu nema, bio
je pred velikim oltarom u crkvi; sada slui kao podnoje pred velikim crkvenim
vratima".53 Danas je ova ploa i dalje pred glavnim proeljem, sad ve okruena
betonskim taracom, pa je jo manje uoljiva: povrina ploe je sasvim izlizana,
vie nema nikakvih tragova zapisa ili grba.

12. EPITAF JURJA IV. FRANKOPANA TRAKOG

Umro 1661.godine.
Sahranjen u bivoj isusovakoj crkvi sv. Katarine u Zagrebu.
Ploa je postavljena na juni zid svetita.
Materijal bronca.
Juraj IV. Frankopan Traki saharanjen je u bivoj isusovakoj crkvi sv.
Katarine u Zagrebu, a epitaf na junom zidu svetita nosi godinu 1661. (Sl.
17.). To je doba kad je Hrvatska svedena na "ostatke ostataka", pa je i Juraj IV.
Traki bio bez svog Trca, iako na njega podsjea epitaf, koji je postavila
njegova supruga Sofija Forgain, "comitissa de Gymes". Epitaf je lijevan iz
bronce prema obiaju onog doba te je vrlo kvalitetno izraen. Ploa je
podijeljena na dva dijela: u gornjem je grb Frankopana, spojen sa starim grbom
knezova Krkih, pri emu tekst zauzima polovicu ploe; u donjem dijelu je
odulji tekst na latinskom jeziku, koji prua dosta informacija o Jurjevu
drutvenom poloaju, koji je bio visok on je bio vicegeneral Vojne krajine. I
grb i tekst okrueni su maniristikim ornamentom hrskavice.54 Tekst na epitafu
Jurja IV. Trakog glasi:

52
I. KUKULJEVI, 1863, 266.
53
R. LOPAI, 1895, 296.
54
A. HORVAT, 1975, 343.

51
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

Sl. 17. Epitaf Jurja IV. Frankopana Trakog

(+ 1661.) na junom zidu svetita bive
isusovake crkve sv. Katarine u Zagrebu,
snimio . Griesbach, Fototeka HAZU,
Zagreb.

ILLVSTRISSIMO HEROI
DOMINO D. GEORGIO DE FRANGE-
PANIBVS A THERSATZ, SEGNIAE, VEGL., MODRVSIAEQ.
COMITI PERPETVO, EX NOBILLISSIMA, AC VETVS-
TISSIMA ANCIOR: ROMANOR: FAMILIA PROGENITO.
S. C. Rq: CONSILIARIO, BELLICO, CAMERARIO CV-
RIAE REG: PER HVNG: MAGISTRO PRESIDIORVM
SLVNY, TOVVNY, SICHELBERGAE CERTORVMQ. E-
QVITVM PRESIDII CARLOSTADIEN: SVPREMO CAPI-
TANEO NEC NON CONFINIOR: CROATIAE ET MARIS
ADRIATICI VICE GENERALI CONSORTI, LECTISSIMO ET DI-
LECTISSIMO, QVI. ANN. DNI. M. DC. LX. I
DIE XIII. FEBR.: CARLOST: PIISIME: OBIIT.
POSVIT CONIVNX MOETISSIMA SOPHIA
FORGACHIN COMITISSA DE GYMES

Preveden na hrvatski, tekst bi glasio:

PRESLAVNOM JUNAKU GOSPODINU GOSPODINU JURJU

FRANKOPANU OD TRCA, SENJA, KRKA I MODRUA, VJENOMU
KNEZU I RODOM NAJPLEMENITIJIH, OD VRLO STARIH RIMSKIH
ANCIJA, SV. RIMSKOG CARSTVA VELIANSTVA RATNOM

52
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

ZAPOVJEDNIKU, KOMORNIKU KRALJEVSKE KURIJE UGARSKE,

ZAPOVJEDNIKU UTVRDA SLUNJA, TOUNJA, UMBERKA I JO
NEKIH, TE VRHOVNOM KAPETANU KARLOVAKE TVRAVE I
GRANINIH KRAJEVA, SUDRUGU GENERALA HRVATSKE I
PRIMORJA, NAJPRAVINIJEM I NAJLJUBLJENIJEMU, KOJI JE
GODINE GOSPODNJE 1661., DANA 13. VELJAE BLAGO PREMINUO U
KARLOVCU. POSTAVLJA NAJALOSNIJA SUPRUGA KNEGINJA
SOFIJA DE GYMES.
Tekst je vrlo opiran, pompozmo sroen, to je primjereno svom
vremenu, ali i drutvenom poloaju Jurja IV., pa je i sprovod bio raskoan.
Kako je Juraj bio veliki zatitinik i darovatelj isusovaca, pripalo mu je poasno
mjesto ukopa u crkvi sv. Katarine.
To bi bila i zadnja sauvana nadgrobna ploa-epitaf knezova Krkih-
Frankopana.

Zakljuno
Najstariji grob knezova Krkih Frankopana potjee iz sredine 15. st., ali i to
nije sasvim sigurno. Prva nadgrobna ploa, koja je oznaena i jo je i danas na
svom mjestu, je ona Martina i Bartola X. Frankopana u svetitu trsatske
franjevake crkve sv. Marije iz l474. 1479. godine. Ostale, one starije, vie ne
postoje, ili ih tek budunost treba otkriti.
lanovi obitelji knezova Krkih Frankopana pokapani su u veim,
znaajnijim crkvama, prije svega franjevakog, rjee nekih drugih redova.
Izuzetak je nadgrobna ploa u katedrali sv. Marije u Modruu, u kapeli Blaene
Djevice Marije u Sveticama kraj Ozlja, koja je u prvo vrijeme bila (grobna) kapela
te u zagrebakoj katedrali.
Natpisi su redovito na latinskom jeziku; oni stariji pisani su gotikom
minuskulom, a kasnije humanistikom. Jedini natpis pisan glagoljicom i hrvatskim
jezikom na ploi Ivana, sina Ivana VII., samo potvruje gornju konstataciju, jer je
to kurzivni zapis, podsjetnik za grobara.
Sadraj ploa moemo podijeliti na nekoliko tipova:
- Samo tekst (Ivan, sin Ivana VII.)
- Grb knezova Krkih Frankopana (Ivan VI., Ivan VII. (?), Katarina
Marija, Juraj Slunjski, Stjepan III. Ozaljski, Juraj IV. Traki)
- Osobe pokojnika ( na ploi Martina i Bartola X. dvije enske osobe,
Nepoznati Frankopan (Bernardin ?), Nikola VII., Jelena Petuhi)
- Grobnica sarkofag (Nepoznati Frankopan: Ivan VI.?; Katarina Marija).
Stilske znaajke veine nadgrobnih ploa nisu izrazite, niti jednake

53
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

razine oblikovne kvalitete, koja varira od najvie europske kvalitete (veza na L.

Ghibertija!) do jednostavnih izraza periferijske umjetnosti. Najee je prisutna
mjeavina kasne gotike i renesanse, tek u nekoliko sluajeva samo gotika, te
jedanput manirizam. Na ploama nalazimo i utjecaje Mediterana Venecije,
vjerojatno i nekih radionica na naoj obali, a mijeaju se kontinentalne zasade i
mediteranski utjecaji. Neke su ploe oito isklesane u srednjoeuropskim
radionicama, odgovarajuih stilskih znaajki. Najei su utjecaji Mediterana
renesanse na dekorativno ukraavanje okvira lozicom, kao zuborez, renesansni
ornamenti. Jo treba konstatirati da je veina ploa izlizana hodanjem, pa su
sadraji nekih ploa dosta neprepoznatljivi pa i potpuno neitki.
Grobnice su najee bile smjetane ispred glavnoga oltara u svetitu ili
pred trijumfalnim lukom, iako to nije sluaj samo s frankopanskim grobovima,
ve je to openiti srednjovjekovni obiaj. Ovako su smjeteni grob kneza
Martina i Bartola X. u trsatskoj franjevakoj crkvi, Nepoznatog Frankopana
(Bernardina ?) u modrukoj katedrali sv. Marije, grob modrukog biskupa
Kristofora Dubrovana u novljanskoj upnoj crkvi. Iz izvora je poznato da su
tako bile locirane grobnice Bartola IX. u brinjskoj augustinskoj crkvi, Stjepana
III. u Sveticama kraj Ozlja te Katarine Marije, keri Nikole VII., u kapeli sv.
Benedikta uz franjevaku crkvu na Koljunu. Da ovo nije izuzetak pokazala su
nedavna iskapanja na "Crkvini" u Cetinu, srednjovjekovnoj upnoj crkvi, gdje
je zidana grobnica naena na spoju svetita i broda, iako bez tragova nadgrobne
ploe.
Materijal kamen od kojega su ploe izraivane, bio je bijeli kamen
(pjeenjak, vapnenac), pogodan za klesanje ili crveni mramor prema modi 15.
16. st., to je ponekad odreivalo i njihove autore: nadgrobne ploe od crvena
kamena klesane su u radionicama, koje su djelovale u blizini njihova nalazita
(Budim, Estergom, Graz).
Nadgrobna ploa Jurja Frankopana Trakog iz 1661. u isusovakoj
crkvi sv. Katarine u Zagrebu, jedina je izraena u lijevanoj bronci, vrlo
kvalitetno, i po mnogo emu je izuzetna. Tekst epitafa je vrlo opiran, s
mnogim podatcima i naglascima na znaaj pokojnika, kakvih na starijim
ploama nije bilo. O samom se sprovodu Jurja IV. Trakog govori da je bio
raskoan, konano kao i ovaj tekst. To su ve bila neka druga vremena, kao i
materijal od kojeg je epitaf bio izraen.
Ovim pregledom sauvanih nadgrobnih ploa lanova poznate
magnatske obitelji Krkih Frankopana pokualo se shvatiti to nam je preostalo:
naalost, ne mnogo. Pa ipak, nadajmo se, moda i ovakva saznanja pomognu
boljem shvaanju i uvanju ovih artefakata, njihova statusa u srednjem vijeku,
pa konano i samog srednjeg vijeka u Hrvatskoj.

54
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

Literatura
Mile BOGOVI, Pomicanje sjedita Krbavske biskupije od Mateja Marute do imuna
Koiia-Benje, Zbornik "Krbavska biskupija u srednjem vijeku", Rijeka-Zagreb,
1988.
Mile BOGOVI, Prijelazno razdoblje senjske crkve (1450-1550), Senjski zbornik, 17,
Senj, 1990, 69-92.
Josip BRUNMID, Kameni spomenici Hrvatskog narodnog muzeja u Zagrebu, Vjesnik
Hrvatskog arheolokog drutva, 12, Zagreb, 1912, 182-183.
Vladislav BRUSI, Crkva sv. Marije od Navjetenja na Koljunu, Bogoslovska smotra, 2:
1933, 273-280.
Emilijan CEVC, Kiparstvo na Slovenskem med gotiko in barokom, Ljubljana, 1981.
Pakal O. CVEKAN, Trsatsko svetite Majke Milosti i Franjevci, njeni uvari, Trsat, 1985.
Damir DEMONJA, Prilog interpretaciji crkve Sv. Franje u Senju, Radovi Instituta za
povijest umjetnosti, 22, Zagreb, 1988, 23-33.
Pal ENGEL Pal LOEVEI Livia VARGA, Grabplatten von ungarischen Magnaten aus
dem Zeitalter der Anjou-knige und Sigismunds von Luxemburg, Acta historiae
artium hungarica, 30/1-2, Budapest, 1984, 33-63.
Danijel FARLATI, Iliricum sacrum, Venecija, 1759.
Branko FUI, Glagoljski natpisi, Zagreb, 1982.
L. GEITLER, Glagolski natpisi, Vjesnik Hrvatskog arheolokog drutva, 1880, II/1: 44 i
slika na Tabli V, te br. 3, slika na Tabli IV.
Ante GLAVII, Stara i nova groblja, grobovi na podruju grada Senja i ire senjske
okolice (I), Senjski zbornik, 19, Senj, 1992, 81-108.
Anela HORVAT, Izmeu gotike i baroka, Zagreb, 1975.
Zorislav HORVAT, O nekim osobinama gotikih nadgrobnih ploa u kontinentalnom
dijelu Hrvatske, Bulletin JAZU, 1 (59), Zagreb, 1988, 41-68.
Zorislav HORVAT, Heraldiki titovi gotike arhitekture kontinentalne Hrvatske, Zagreb,
1996.
Zorislav HORVAT, Pregled sakralne arhitekture Modrua i okolice u srednjem vijeku,
Krbavska bitka i njezine posljedice, Zagreb, 1997, 130-162.
Zorislav HORVAT, Sauvani nadgrobni spomenici nekih Senjana i osoba znaajnih za
povijest Senja u Senju i drugdje, Senjski zbornik, 29, Senj, 2002, 47-86.
Zorislav HORVAT, Katedralne crkve Krbavske biskupije, Zagreb-Gospi, 2003.
Ljubo KARAMAN, O djelovanju domae sredine u umjetnosti hrvatskih krajeva, Zagreb,
1963.
Vjekoslav KLAI, Krki knezovi Frankopani, Zagreb, 1901.
Vjekoslav KLAI, Povijest Hrvata, V., Zagreb, 1974.
Vjekoslav KLAI, Krajike utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva, Zagreb, 1995.
Milan KRUHEK Zorislav HORVAT, Castrum Thersen et civitas Modrussa, Godinjak
zatite spomenika kulture Hrvatske, 16, Zagreb, 1990, 89-131.
Ivan KUKULJEVI, Acta croatica, Zagreb, 1863.
Ivan KUKULJEVI, Nadpisi sredovjeni i novovjeki, Zagreb, 1891.

55
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

Emilij LASZOWSKI, Ozalj, Zagreb, 1929.

Radoslav LOPAI, Slunj 1965., Vijenac, 15, Zagreb, 1883, 375.
Radoslav LOPAI, Oko Kupe i Korane, Zagreb, 1895.
Mveszet Zsigmond kiraly koraban 1387-1437, Katalogus/Zusamenfassung (1987),
njemaki saetak na str. 550, Grabskulpture, Budapest
Andrija RAKI, Prilozi k povijesti grada Suaka, 1947, Rijeka (reprint 1991.)
Emanuel SLADOVI, Povesti biskupijah senske, modruke ili krbavske, Trst, 1856.
Petar STRI, Koljun, Rijeka Koljun Krk, (godina nije obiljeena).
Petar STRI, Koljun i franjevaki samostan, Rijeka, 2001.
uro URMIN, Hrvatski spomenici, I., Zagreb, 1898.
Mirko VALENTI, Kameni spomenici Hrvatske, Zagreb, 1969.
Mirko VALENTI Lada PRISTER, Zbirka kamenih spomenika, Zagreb, 2002.
Marko VEGO, Sredovjeni bihaki latinski spomenici XVII vijeka, Glasnik Zemaljskog
muzeja u Sarajevu (Arheologija), N.S., 9, Sarajevo, 1954, 255-269.
Dijana VUKIEVI SAMARIJA, Srednjovjekovna umjetnost u franjevakim
samostanima, koji su pripadali provinciji sv. irila i Metoda, Katalog izlobe "Mir
i dobro" - umjetniko i kulturno naslijee Hrvatske franjevake provincije Sv.
irila i Metoda, 12.I. 23. IV. 2000, Zagreb, 2000, 150-171.

EIN BERBLICK DER ERHALTENEN GRABSTEINE DER FRSTEN

FRANKOPAN VON KRK
Zusammenfassung
Der erste Grabstein der Frsten Frankopan von Krk, der bezeichnet war und der sich noch
immer auf demselben Platz wie damals befindet, ist der des Martin und Bartol X. Frankopan in der
Franziskanerkirche der heiligen Maria aus 1474 1479. Die anderen, vor allem die lteren,
existieren nicht mehr oder sind noch nicht entdeckt.
Die Mitglieder der Familie Frankopan wurden in greren und bedeutsameren Kirchen, vor
allem die des Franziskanerordens, seltener von anderen Orden, begraben. Ausnahmen sind der
Grabstein aus der Kathedrale der heiligen Maria in Modru, der in der Kapelle der heilligen
Jungfrau Marija in Svetice bei Ozalj, die am Anfang eine (Grab)Kapelle war, sowie ein Grabstein
aus dem Agramer Dom.
Die Aufschriften sind regelmig auf Letein, die lteren mit gotischer Minuskel geschrieben,
spter mit Humanistik. Die einzige Aufschrift auf kroatischer Sprache und der glagolischen Schrift
findet man auf dem Grabstein von Ivan, Sohnes des Ivan VII., dass nur die vorherige
Konstantierung besttigt, weil es sich um eine Anmerkung in Kursiv handelt, ber die Person, die
unter dem Grabstein liegt.
Den Inhalt der Grabsteine knnen wir nach diesen Typen teilen:
- Nur Text (Ivan, Sohn des Ivan VII.)
- Das Wappen der Frsten Frankopan von Krk (Ivan VII.., Ivan VII. (?), Katarina Marija,
Juraj von Slunj, Stjepan III. von Ozalj, Juraj IV. Traki)
- Die Personen des Verstorbenen (auf dem Grabstein des Martin und Bartol X., zwei
weibliche Personen, ein unbekannter Frankopan (Bernardin?), Nikola VII., Jelena
Petuhi)
- Die Grabsttte Sarkophag (unbekannter Frankopan: Ivan VII. (?); Katarina Marija)

56
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

Die Eigenschaften des Stils der meisten Grabsteine sind nicht ausdrucksvoll, weder auf
demselben Niveau der Gestaltung, die von bester europischer Qualitt (Verbindung mit
Ghiberti!) bishin zur einfacher peripherischer Kunst variiert. Am meisten ist die Mischung der
spten Gotik und der Renaissance anwesend, nur in einigen Fllen die Gotik, und nur einmal
Manierismus. Wir finden mediterrane und venezianische Einflsse, wahrscheinlich auch die der
heimischen Werksttten auf unserer Kste, es werden kontinentale Grundstze mit mediterranen
Einflssen vermischt. Einige Grabsteine waren offenbar in mitteleuropischen Werksttten
gemeielt, mit dem entsprechenden Charakterzug des jeweiligen Stils. Die meisten Einflsse sind
die der mediterranen Renaissance auf die dekorative Rahmenverzierung mit Weinreben, was ein
Ornament der Renaissance ist. Es ist auch wichtig zu konstatieren, dass die meisten Grabsteine
durch das Gehen abgenutzt sind, und die Inhalte einiger Steine nicht mehr erkennbar sind, sogar
unlesbar.
Die Grabsttten befinden sich am meisten vor dem Hauptaltar in der Kultsttte oder vor
dem Triumphbogen, obwohl das nicht nur der Fall mit den Grbern der Frankopanen ist, war das
ein genereller Brauch der Beerdigungen bedeutsamer Personen im Mittelalter. Auf diese Weise
sind die Grber vom Frsten Martin und Batol X. in der Franziskanerkirche von Trsat aufgestllt,
sowie der vom unbekannten Frankopan (Bernardin ?) in der Kathedrale der heiligen Maria in
Modru und der vom Bischof Kristofor Dubrovan aus Modru in der Pfarrkirche in Novalja. Es
ist aus einigen Quellen bekannt, dass die Grber vom Bartol IX. in der Augustinerkirche in Brinje
auf dieselbe Art und Weise aufgestellt waren, sowie die vom Stjepan III. in Svetice bei Ozalj und
der der Katarina Maria, der Tochter des Nikola VII, in der Franziskanerkirche auf Koljun auf der
Insel Krk. Dass das keine Ausnahme ist, zeigten jngste Ausgrabungen auf der Lokalitt
"Crkvina" in Cetin, in einer mittelalterlichen Pfarrkirche, wo die gemauerte Grabsttte im
Kirchenschiff lag, obwohl es keine Anzeichen von einem Grabstein gab.
Das Material, aus dem die Steine gemeielt waren, waren weie Steine (Sandstein,
Kalkstein), geeignet zum meisseln oder roter Marmor nach der Mode des 15 16 Jahrhunderts,
was manchmal die Gestaltung der Grabsteine festlegte. Die Steine aus rotem Marmor waren in
Werksttten gemeielt, die in der Nhe von Fundorten waren (Budim, Estergom, Graz,). Eine
Ausnahme ist der Grabstein des Juraj Frankopan Traki aus dem Jahre 1661 in der
Jesuitenkirche der heiligen Katarina, der sehr qualitativ aus Gubronze gemacht wurde, aber
dieses Material und Ausarbeitung gehren spterem Zeitalter. Die Frankopanen von Krk
versuchte man durch die verbliebenen Grabsteine zu beurteilen, aber leider nicht viele.

OVERVIEW OF THE PRESERVED GRAVESTONES OF THE

FRANKOPAN COUNTS OF KRK
Summary
The first gravestone of the counts of Frankopan from Krk, which is marked and is still at
the same place is the one dedicated to Martin and Bartol X Frankopan. The gravestone is placed
in the Trsat sanctuary of the Franciscan Church of Saint Mary and originated from 1474 1479.
The other, especially those older, no longer exist or they still need to be discovered.
The members of the Frankopan family from Krk were mostly buried in important churches
mainly of the Franciscan order and less in other orders. The exceptions are the gravestones in the
Cathedral of Saint Mary in Modru, in the chapel of the Holy Virgin Mary in Svetice near to
Ozalj (which was firstly a grave chapel), and those in Zagrebs cathedral.

57
Z. Horvat: Pregled sauvanih nadgrobnih ploa Senj. zb. 32, 25-58 (2005.)

The inscriptions were regularly written in Latin. Those older were written in Gothic
minuscule and later humanistic. The only inscription written in Glagolitic and in Croatian
language is on the gravestone of Ivan, the son of Ivan VII and it confirms the mentioned
constellation because it is a cursive inscription which only describes the person buried under the
gravestone.
The contents of the gravestone can be divided into a few types:
- Only text (Ivan, the son of Ivan VII)
- Coat of arms of Krks Frankopan (Ivan VI, Ivan VII (?), Katarina, Marija, Juraj
Slunjski, Stjepan III Ozaljski, Juraj IV, Traki
- Person related to one who is buried (on the gravestone of Martin and Bartol X
two unknown persons, unknown Frankopan (Bernardin), Nikola VII, Jelena
Petuhi)
- Grave sarcophagus (unknown Frankopan: Ivan VI, Katarina Marija)
Characteristic styles of most of the gravestones are not significant and they are not of the
same level of design. They are variations from the highest European quality (relation to L.
Ghiberti!) to simple expression of the peripheral art. The most present is a mix of late Gothic and
Renaissance and in only a few cases only Gothic and only one instance of Marinism. We can find
Mediterranean Venetian influences and possibly also some of the workshops on the Croatian
coast, which were mixed with continental elements and Mediterranean influences. Some of the
gravestones were obviously carved in the Middle-European workshops and they have specific
style characteristics. The most influences are from the Mediterranean renascence on decorative
addition of the frames with vine lives, cutting and Renaissance ornaments. The majority of the
gravestones are worn out by footsteps and the content of some of them is unrecognisable and
sometimes completely impossible to read.
The graves were mostly placed in the front of the main altar in the sanctuary or next to the
triumphal arch although this is not only the case of the Frankopan graves. There were many
important medieval personalities buried in the similar way. In this way the graves of count Martin
and Bartol X in the Trsat Franciscan church, the Unknown Frankopan (Bernardin?) in the
Cathedral of Saint Mary in Modru, the grave of Modru Bishop Kristofor from Dubrovnik in the
parish church of Novi are placed. From the sources we know that in the same way were located
the graves of Bartol IX in the Augustinian Church in Brinje, Stjepan III in Svetice near Ozalj and
Karatina Marija, who was daughter of Nikola VII in the Franciscan Church on Koljun of the
island of Krk. Recent excavation in the medieval parish church Crikvina in Cetin showed that
these examples were not exceptions. There a wall tomb was found at the connection of sanctuary
and nave although without any trace of a gravestone.
Material of which the gravestones were made was the white stone (limestone or sandstone)
suitable for carving or red marble according to the 15th and 16th century fashion, which
sometimes determined the design of the gravestone. The gravestones made of red stone were
made in workshops near to the mines (Budim, Estergon, Graz). One exception is the gravestone
of Juraj Frankopan Traki from 1661 in the Jesuit Church of Saint Catharine, which was made
in bronze and of very good quality, but this material and way of production belongs to the later
period. The author tried to revise how much was left and still exists of the gravestones of Krks
Frankopans. Unfortunately, there is not very much left.

58