Coyote Cardo

~
DAMAN HUR CENTAR TALEJ

Biblioteka: TALEJ

Naslov izvornika:
FISICA ESOTERICA
Dall'insegnamento di Oberto Alraudi, a cura di Coyote Cardo

Copyright Damanhur
Ezoterijska fizika
Copyright za hrvatsko izdanje: Damanhur centar - TALEJ
prema ucenju
lzdavac:
Damanhur centar - TALEJ Oberta Airaudija (Falca)
Zagreb, Vlaska 81 a
tel. 00385 I 461 98 54

Uredil i:
Igor Lah
Visnja Debrie

Prijevod:
Maja Simlesa

Lektura i korektura:
Barbara Markac - Despinic, prof.

Ovitak:
Slavko Henigsman, foto: motiv iz Hramova covjecanstva,
arhiva Damanhur

CIP zapis dostupan u racunalnom katalogu

Nacionalne i sveucilisne knjiznice u Zagrebu
pod brojem 755503.

~
ISBN 978-953-99898-5-7

DAMANHUR CENTAR TALEJ

Zagreb, 2011.
0
ZAHVALA KAZALO
I. UVOD 8
Od srca zahvaljujemo svim prijateljima Damanhura koji su nesebicno i s
puno ljubavi omogucili hrvatsko izdanje ove knjige. 2. MIT O ZRCALU 10
2.1 Bozanstvo 14
Posebno zahvaljujemo: 2.2 Ljudska dusa 16
Visnji Debrie 3. KOZMOGENEZA 17
Barbari Markac Despinic 3.1 Realitet i nastanak materijalnog svemira 17
Slavku Henigsmanu 3.2 Svijet ideja, Demiurg i Svijet brojeva 18
lgoru Lahu 3.3 Materija i zakoni derivati 19
Maji Simlesa 3.4 Kisa neutralnih dogadaja 20
Veroni Stebih 3.5 Sinkronicitet 21
Martini i Nadi 3.6 Jedinstveni atom 23
Coyoteu Cardu, Esperidi Ananas, Crotalu ~ezam_u _i Stambe~_cu P~scu iz 3.7 Bozanstvo 24
Federacije Damanhur na njihovoj svestranoJ podrsc1 u razum11evan1u 3.8 Vremenska matrica 25
, 3.9 Geometrijska esencija 26
Con Voi, 26
3.10 Kompleksnost
Damanhur Centar Talej 3.11 Kaos 28
3.12 Odnos izmedu drevnih zakona i zakona derivata 28
3.13 Neprijatelj i nepostojanje 29
3.14 Svemir, Prag i Realitet 30
3.15 Struktura materije 33
4. VRIJEME 36
4.1 Prvi dio: Struktura vremena 36
a) Vremenski paketi 37
b) Ritam 38
c) Kapacitet 39
d) Stupanj kompleksnosti 39
e) Trenuci boianske pozornosti 40
n Vremenski ogranci 42
g) Geografija vremena 46
h) Vremenski rukavci 49
i) Vremenski otoci 49
j) Vremenska teiina 50
 51 11.16 Najnovije tehnologije 109
4.2 Drugi dio: Vremensko kraljevstvo
52 11.17 Lancana povezanost 113
a) Vremenska temperatura
11.18 Kozmicki kolovrat 115
5. KRATAK OSVRT NA DREVNU 11.19 Vremenska sjemena 119
POVIJEST COVJECANSTVA 56
11.20 Vremenski sateliti 12 1
6. STRUKTURA LJUDSKE DUSE 59
12. MAGIJSKE TEHNOLOGIJE ZA
7. UNUTARNJA OSJETILA
69 PUTOVANJE KROZ VRIJEME 123
69
7.1 Osjetilo bo:z.anskog 13. POVIJEST MAGIJE U NASE DOBA 133
69
7.2 Osjetilo sna 13. 1 Razdvajanje razina 134
73
7.3 Osjetilo :z.elje 13.2 Operacija Trijada 140
73
7.4 Osjetilo memorije 13.3 Ucinci operacije Trijada 145
7.5 Osjetilo razmjene
74
13.4 Tehnicka shema funkcioniranja Trijade 146
75 13.5 Daljnji razvoj magije nakon zavrsetka Trijade 147
8. MISAO
8.1 Centri za predzagrijavanje misli 79 13.6 Operacije usmjeravanja masa 147
80 13.7 Oslobadanje sinkronih linija 148
9. SINKRONE LINIJE
, 13.8 Projekt predatlantidskog naroda 149
10. IZVORI ENERGIJE U MAGIJSKOJ TEHNOLOGIJI 88
93 14. NADSVJETLOSNE BRZINE 152
I 0.1 Podjela energija
15. MODERNE TEORIJE O NAJVECIM
11. MAGIJSKE TEHNOLOGIJE I 156
95 SUSTAVIMA: NADSVEMIRI
GLAVNI MAGIJSKI INSTRUMENTI
I I.I Alkemija
95 16. SJENA MATERIJE 158
97
11.2 Selfika 17. GRAL 161
101
11.3 Magijski instrumenti 165
102 18. TRI SVIJETA MAJKE
11.4 Aktivatori
102
11.5 Projektori
11.6 Spremnici i transformatori 102
103
11.7 Prijenosnici
103
11.8 Magijske knjige
103
11.9 Sfere
I I. IO Selficke kabine 104
11.11 Psihoelaborator
104
105
11.12 Neutralne komore
11.13 Svemirski spomenici 107
11.14 Mantike i proricanja 107
11.15 Spirale i strukture napunjene energijom 108
 i sam_ odrzavati konferencije o toj temi. Prevladavsi pocetnu bojazljivost,
I. UVOD shvat10 sam da je to za mene prava misija i otada se krecem u tom smjeru.
Danas sam u Damanhuru clan teorijske skupine, tima ljudi koji osjecaju
U rujnu 1991., sa skupinom prijatelja s kojima sam dijelio zanimanje za
potrebu istrazivati i produbljivati Obertova ucenja te ih prenositi drugima.
ezoteriju, posjetio sam prvi put zajednicu Damanhur u kojoj se, kako su
I take vam, nakon 13 godina rada i ucenja, donosim temeljne elemente
nam rekli, istrazivalo u podrucju paranormalnog.
e~oterijske fizike sazete u knjizi prema mom videnju i interpretaciji, sto
Na jednom standu na damanhurskom sajmu pronasao sam knjizice na
nikako ne predstavlja jedino moguce videnje, vet izrazava same jedno od
kojima se isticao natpis ,,S OBERTOM". Objasnili su mi da su to prijepisi
mogucih stajalista. U tekstu se izmjenjuju teorijski dijelovi, temelji dama-
konferencija koje je odrzao Oberto Airaudi, utemeljitelj zajednice Dama-
nhurske filozofije, i oni prakticni koji objasnjavaju kako se odredena zna-
nhur, o raznim temama koje cesto imaju ezoterijsku pozadinu. Privukla me
nja primjenjuju. Tu je i vazan povijesni dio zahvaljujuci kojem djelovanje
jedna od njih koja je nosila naslov ,,STVARNO I GOTOVO STVARNO"
damanhurske skole mozemo sagledati u sirem kontekstu koji se tice cije-
pa sam je kupio. log covjecanstva. Taj dio osobno smatram vrlo bitnim, buduci da se ova-
Stigavsi kuci, krenuo sam je citati te me male pomalo poceo obuzimati ko kompleksnoj tematici prvi put pokusava pristupiti na nacin da postane
jako cudan osjecaj: racionalno sam male razumijevao od onoga sto sam razumljiva i onima koji nisu ukljuceni u doticne radnje.
citao. Bile mi je jasno da se radi o specijaliziranom jeziku koji je dio puno
Ugodno citanje.
sireg konteksta i tesko razumljiv, osim ako se ne krene od samog pocetka
ucenja koje je predavac Oberto Airaudi utemeljio tijekom mnogobrojnih
konferencija. No, neki drugi dio mene taj je jezik osjecao bliskim, kao da
sam vet negdje cuo sve te stvari koje su mi jasno odzvanjale na emocio-
nalnoj razini, kao da sam pronasao ono sto sam trazio, iako nisam shva- 9
8 cao sto imam pred sobom.
Dvije godine kasnije, nakon sto sam procitao odredeni broj knjizica ,,S
OBERTOM", dosao sam prvi put na jednu od tih veceri s Obertom Aira-
udijem, u maleno kazaliste u koje su jedva stali svi sudionici. To su veci-
nom bili pripadnici zajednice Damanhur, zbog cega sam se osjecao popri-
licno izgubljeno i uplaseno. U jednom trenutku je zapocelo predavanje, a
ja sam ostao zapanjen kad sam shvatio da se govori o mogucnosti puto-
vanja kroz vrijeme.
Nedugo nakon toga sam shvatio da je ono o cemu Oberto Airaudi go-
vori upravo to sto sam trazio prethodnih godina. Nakon dugog lutanja u
magli nejasnih i zamrsenih ideja, preda mnom su se otvorili potpuno novi
i neocekivani vidici.
Otada sam prisustvovao svim konferencijama i t ecajevima koje je drzao
Oberto Airaudi te sam 1995. i sam postao clanom zajednice, ocaran mo-
gutnoscu da vlastitom zivotu dam sasvim novo usrnjer enje koje vise od-
govara mojim potrebama vezanim uz istrazivanje i spoznaju.
,,Ezoterijska fizika", kako se naziva ucenje koje je Oborto Airaudi ute-
meljio na svojim konferencijama, postala je temeljcrn mog puta i istinska
strast te sam nekoliko godina kasnije, po savjetu s,11nog Oberta, poceo

2. MIT O ZRCALU
Mit o zrcalu je temelj magijsko-ezoterijske Damanhurske skole. Njime
su definirani porijeklo i usmjerenje ljudske duse koja predstavlja srediste
oko kojeg se razvija cjelokupno filozofsko ucenje.
Prema toj pradavnoj prici koju treba pojmiti izvan materije, dakle izvan
prostora i vremena, postoje DREVNA Bozanstva, vise inteligencije (pre-
ma ljudskim mjerilima) koje su prethodile nasem materijalnom svemiru.
Prema mitu ta bica imaju potrebu siriti se. Taj je koncept nemoguce bolje
definirati, buduci da je nama, bicima koja zive u vremenu i prostoru, tesko
shvatljiva potreba bica koje zivi izvan toga. U tom kontekstu, za citav niz
fenomena o kojima se govori u iducem poglavlju, materija poprima oblik
i postaje element od znacajnog interesa za njihovu potrebu sirenja. Da-
kle, Drevna Bozanstva odlucuju uci u ovaj svijet cija im je stvarnost, bez
obzira na njihovu visu prirodu, nepoznata, buduci da podlijeze potpuno
drukcijim zakonima u odnosu na one koji vladaju u njihovoj dimenziji. Sto-
ga mozemo zamisliti da ta operacija nosi i odredeni rizik. No, u pricu se
ukljucuje ono nesto jos vise prirode od Drevnih Boz.anstava sto utvrdu-
je pravila prema kojima te se odvijati ulazak u materiju, a koje ce Drevna
10 Bozanstva morati postivati.
Ovdje treba napraviti digresiju kako bismo objasnili neke koncepte koji
ce nam pomoci u razumijevanju mita koji se tisucljecima prenosi unutar
magijskih skola.
Mit u ezoteriji predstavlja jedan od sustava potajnog prenosenja znanja,
u smislu da se uvijek moze iscitavati na vise razina od kojih je ona doslov-
na ocito najjednostavnija i svima razumljiva. Daljnje razine razumijevanja
dostupne su ovisno o razini spoznaje iii dosegnutom stupnju inicijacije ci-
tatelja. To znaci da i ovaj mit koji proucavamo ima jednake karakteristike.
Sada mozemo reci da znanja vezana uz prirodu Drevnih Bozanstava ula-
ze u podrucje ,,misterija", a ta je kategorija dostupna samo na odredenom
inicijacijskom stupnju. To vrijedi i za sve druge eventualne elemente slicne
iii vise prirode od Drevnih Bozanstava. Kako bismo mogli govoriti o tim
znanjima u ezoterijskom kontekstu iii na razinama nizim od onih koje smo
spomenuli, koristimo doslovno znacenje mita. Daklc, to je nacin na koji
trebamo pristupiti mitu o Drevnim Bozanstvima.
Vratimo se na silazak u materiju i vidjet cemo da jc potrebno postivati
dva pravila.
Prvo, Drevna Bozanstva moci ce ulaziti u materijalni svemir samo poje-
dinacno; drugo, svako od njih ce u materiji imati na raspolaganju odrede-
no vrijeme za ostvarenje cilja, a taj je POBOZANSTVENITI (DIVINIZIRATI)
materiju, odnosno osvojiti je proucavanjem i razumijevanjem njezinih za-
kona, sve dok materija ne postane dijelom njegove esencije. Na taj ce se
nacin postici ranije spomenuto sirenje.
Nakon ulaska u materilu postoje dvije mogucnosti:
I. Drevno Bozanstvo moze uspjeti u ostvarenju svog plana sirenja. U
tom slucaju dobiva pravo ostati u materiji neodredeno vrijeme.
2. Plan ne mora uspjeti. U tom se slucaju Drevno Bozanstvo po isteku
vremena koje je imalo na raspolaganju vraca na pocetnu tocku te
slijedi pokusaj drugog Bozanstva.
Drevnih Bozanstava ima devet. Prema saznanjima stecenim do danas,
dosad su bila tri pokusaja osvajanja materije i nijedan nije uspio. Mi zivimo
u eri cetvrtog Drev!:log Bozanstva koje u Damanhurskoj skoli nazivamo
Drevno Bozanstvo COVJEK. Ono je, prema predaji, uslo u materiju prije
otprilike 30 milijuna godina.
Onopr:-edstavlja izvornu tocku elementa kojeg nazivamo DUSOM. Nje-
zina nam prisutnost u materiji omogucava izravnije razumijevanje, sto nije
11
moguc:e za druga Drevna Bozanstva.
Ezoterijska fizika odnosi se na iskustva Drevnog Bozanstva C:ovjeka u
Svijetu materijalnih oblika. Sada cemo izravnije uci u pricu i vidjeti kako su
vrijeme i prostor razlomili Drevno Bozanstvo C:ovjeka u jako puno dijelo-
va pri ulasku u materijalni svemir. Taj se dogadaj u mitu naziva RAZBIJA-
NJEM ZRCALA. Kako bismo shvatili ideju, metaforicki mozemo zamisliti
Drevno Bozanstvo C:ovjeka kao veliko zrcalo. Nakon razbijanja, svaka kr-
hotina zadrzava jednaku mot zrcaljenja kao cijelo zrcalo, sto znaci da sva-
ki dio potencijalno predstavlja cijelo Drevno Bozanstvo C:ovjeka. No, to
je samo potencijal, buduci da Drevno Bozanstvo C:ovjek nakon r asipanja
u vise dijelova gubi sjecanja. Plan tako postaje poprilicno tezak jer bez sje-
canja ocito _!1ije moguce nista napraviti. S druge strane, krhotine Drevnog
Bozanstva Covjeka prozimaju materiju i ulaze u sve oblike, od minerala do
slozenijih oblika zivota, sakupljajuci iskustva koja, buduci da se dogadaju na
prostoru kojim vladaju drukciji zakoni od onih u dimenziji Drevnih Bozan-
stava, predstavljaju nove elemente i obogacuju same krhotine.

Slika I.
Mit <> zrcalu
~~
~~
@w@OuuBI?
12 ~?IJ[l@DCTuBIJu
@~OB~
Razbijanje zrcala prilikom ulaska Drevnog Boianstva
Covjeka u Svemir materijalnih oblika
Kako bismo bolje shvatili ovu ideju, poj_!l)ovima u prici pri~~dat ~~mo nu-
mericke vrijednosti. Drevno Bozanstvo Covjek u ovom sluca1u,_~r'.Je ulaska
u materiju, ima vrijednost I 00. Znajuci da je njegov plan pros1nt1 se, ~o.-
mo zakljuciti da bi se ulaskom u materiju ta vrijednost trebala povecat_,.
~edruge strane moramo uzE:ti u obzir da ulazal_< u m_aterij~ dovodi. d? ras1-
panja Drvenog Bozanstva Covjeka i gubi~~a _s1ecan1_~ Ta1 d~gada1 s1gurn~
utjece na smanjenje potencijala koji se oc1tu1e u _v~11e~~ost1 I pr~dodan?J
svakoj krhotini. Unatoc tom ogranicenju, zap~cin1e n11hovo sud}el~van1e
u iskustvima materijalnih oblika, koja odredu1u pos.~~1pno p~vecan!e po-
tne vriJ'ednosti I. Naravno da su iskustva u matenJI r aznohka, ov1sno o
ce . S mo
vrsti proucavanog objekta i konteksta u. koji je uron1en. toga moz~ . .
pretpostaviti da bismo, proucavajuci stan1e nakon nck~~ _vr~me.na, u~1d1eh
velike razlike u vrijednostima fragmenata. Problem koJI 1e I dal1e pnsutan
jest izostanak sjecanja sto se tice inicijalnog plana. S tog stajalista, ako ne
dode do promjena, Drevno Bozanstvo C:ovjek nece moci ostvariti svoj
cilj. Spomenut c:emo jos jednu pojedinost; s obzirom na to da se izvorna
dimenzija Drevnih Bozanstava nalazi izvan vremena, nije moguce odredi-
ti trenutak u kojem ono prelazi u materijalni svemir. To se moze izmjeri-
ti iskljucivo unutar samog svemira. lz toga mozemo zakljuciti da Drevno
Bozanstvo Covjek zivi istovremeno u dvije razlicite dimenzije: u jednoj
izvan materije, kao cjelovito bite sa sjecanjem, te u drugoj unutar materi-
je, kao razlomljeno u puno dijelova i bez sjecanja. Onaj cjeloviti dio (izvan
svemira) ne moze djelovati na materijalnoj razini, osim u jednom slucaju;
neki materijalni oblici mogu, preko krhotine Drvenog Bozanstva Covjeka
koju nose u sebi, aktivirati poseban signal kojeg nazivamo 80:ZANSKOM
ISKROM. Ta jako vazna funkcija ima moc aktivirati u primatelju sjecanje
Drevnog Bozanstva Covjeka. Na taj se nacin u krhotini zrcala bude sje-
canja, a buduci da je ta krhotina vec postala dio materijalnog oblika zivo-
ta, i on dozivljava radikalnu promjenu. Od jednostavnog materijalnog bica
prerasta u nesto sto je u stanju povezati materiju i ono izvan nje. Upravo
ti oblici zivota koji sadrze bozansku iskru predvodit ce plan sirenja Drev-
nog Bozanstva Covjeka.
Sto se tice naseg planeta, covjek je jedna od cetiri vrste koje trenutno 13
posje9uju bozansku iskru te, sa stajalista nase skole, ima zadatak provoditi
plan Drevnog Bozanstva. Zbog toga se naziva Drevno Bozanstvo Covjek.
U nasem slucaju, da bismo ostvarili plan i pobozanstvenili materiju, po-
trebno je nanovo povezati sve krhotine zrcala i sastaviti ga unutar materi-
je. Na taj ce nacin i nasa vrsta postati vjecna zahvaljujuci ostanku Drevnog
Bozanstva Covjeka u materiji.
U slucaju da plan ne uspije, nasa ce vrsta izumrijeti zajedno sa svim osta-
lim vrstama vezanim uz Drevno Bozanstvo Covjeka, kako bi se stvorio
prostor za nove oblike zivota vezane uz novo Drevno Bozanstvo.
U tom kontekstu MAGIJU definiramo kao skup znanja koja je covjek
sakupio nakon dobivanja bozanske iskre kako bi ponovno sastavio zrcalo
unutar materije, ciji je najuzviseniji izraz stvaranje Bozanstva, nadentiteta
koji je u stanju djelovati unutar materije uz znatno veci potencijal i vre-
mensku proteznost u odnosu na ljudske mogucnosti.
Bozanstvo je, dakle, neophodni saveznik u ljudskoj evoluciji, ali, protiv-
no ucenjima raznih religija, Bozanstvo je plod ljudske tehnologije: magije.
No, moramo razlikovati Drevna Bozanstva, izvanmaterijalne samokreira-
juce inteligencije, i Bozanstva koja je stvorio covjek i koja obitavaju unutar

materije te predstavljaju BOGOYE koje smo upoznali kroz dugu ljudsku
povijest. Njima cemo posvetiti iduce poglavlje.
Covjek igra neku vrstu velikog meca u kojem je na kocki njegov vlastiti
opstanak. Ovdje se zaista radi o mecu u kojem postoje protivnik (o njemu
cemo govoriti nesto kasnije), sudac (dio misterija) i pravila koja treba posti-
vati (dva pravila o kojima smo vet govorili, a koja se ticu ulaska u materiju).
lzvan igralista kojeg cini citav Svemir materijalnih oblika, vise sile proma-
traju tijek meca, ali bez ikakvog izravnog uplitanja.
2.1 Boianstvo
U ovoj cemo knjizi cesto spominjati Bozanstvo, pridajuci mu razlicita
znacenja i funkcije. Stoga je nuzno odmah prijeci na tu temu i pokusati sto
bolje razjasniti pojmove.
Ulazimo u podrucje Magije te temo vidjeti kako se na magijskom jeziku
objasnjava ovaj fenomen.
Bozanstvo je koncept koji, prema definiciji, putem usmjerene misli po-
staje OBJEKT koji svojom percepcijom materije omogucava postojanje
onome sto postoji.
1-1:
Pokusajmo shvatiti sto to znaci. Bozanstvo je koncept, odnosno ideja,
ljudski izum. Covjek je u stanju dati opipljivost ideji putem moci misli. To
znaci da, ako na neku ideju mislimo na odredeni nacin i dovoljno dugo,
ona postaje stvarni objekt. To je jedan od temelja magije: MISAO KREIRA.
Bozanstvo poprima vlastiti identitet i pocinje obavljati jako vaznu funkciju:
percipira stvarnost. Kao sto cemo detaljnije objasniti u narednim poglav-
ljima, percipiranje materije od strane z.ivih oblika predstavlja element koji
je neophodan za kontinuitet postojanja. Posebno je vazna i nezamjenjiva
percepcija Bozanstva (koja je daleko najsloz.enija) i zato se kaze da per-
cepcija materije omogucava postojanje onome sto postoji. No, krenimo
dalje. Kada Bozanstvo dosegne odredenu razinu, moze izati iz vremena.
To znaci da moze otiti u tocku vremena prije postojanja ljudi i, ni vise ni
manje, kreirati samog covjeka. Ovo je tipican vremenski paradoks, no u
podrucju magije poprilicno je normalno nailaziti na t akve fenomene. Sada
zapravo mozemo reci, suprotno onome st o smo r anije rekli, da je Bozan-
stvo postojalo oduvijek, i prije nego sto ga je covjek kreirao, jer u protiv-
nom stvarnost prije pojave ljudi ne bi mogla postojati. D a bismo razrijesili
ovaj paradoks, moramo izati iz vremena i uci u logiku vjecnog sadasnjeg
trenutka o cemu cemo govoriti u poglavlju posvecenom vremenu.
Sada jos same moramo shvatiti zasto je covjek smislio takvu ideju te ka-
kvu je potrebu pokusao zadovoljiti. Ponovno cemo posegnuti za mitom o
Drevnim Bozanstvima.
Kada je covjek dobio bozansku iskru, odjednom se susreo sa znatno ve-
cim potencijalom i osjetio unutarnji impuls te su se u njemu pocela radati
pitanja vezana uz znacenje njegova prisustva u materiji, sve dok nije dose-
gao mogucnost poimanja neceg viseg od sebe, ali nevidljivog, sto je kasni-
je definirano kao kon_cept Drevnog Bozanstva. Nakon sto je usvojio plan
Drevnog Bozanstva Covjeka, covjek se s jedne strane suocio s vrlo krat-
kom fizickom egzistencijom, a s druge strane s ciljevima koje treba ostva-
riti u puno duzem vremenskom razdoblju. Tada je poceo tragati za konti-
nuitetom postojanja nakon smrti i mogutnoscu ponovnog rodenja kako bi
mogao nastaviti posao. Radi ostvarenja te svoje zelje, trebalo mu je nesto
sto ce moti udomiti esenciju i sjecanja pokojnika i sto ce biti u mogucno-
sti usmjeriti njegovo ponovno rodenje. To je objasnjenje fenomena rein-
karnacije i razlog zbog kojeg je izmisljeno Bozanstvo: da bi udomilo dusu
pokojnika nakon smrti i sacuvalo njegova sjecanja. Krenuvsi od potrebe
za time, covjek je u procesu koji je trajao tisucama godina razvio tehno-
logiju (koju danas nazivamo magijskom) za kreiranje i kontrolu Bozanstva.
l5
Dakle, Bozanstvo je zapravo neka vrsta spremnika za ciju je kreaciju po-
trebna dugotrajna usmjerena misao (religije su nastale iskrivljavanjem ovog
kontepta), no pronaden je nacin ubrzanja kreacije tog spremnika koriste-
njem elemenata koji vet postoje u prirodi, a to su umovi rasa. Oni imaju
neke zajednicke tocke s bozanskim spremnicima take da, ako krenemo
od uma rase te na njega usmjerimo misao, skratit cemo vrijeme potrebno
za ~reaciju Bozanstva. Radi kontrole nad tom silom, dogovoreno je da se
Bozanstvo podijeli u bar tri razlicita spremnika koji prema potrebi mogu
biti povezani iii odijeljeni. Osim toga, takoder u svrhu kontrole, potrebno
i_e koristiti i umove zivotinjske rase. To je razlog zbog kojeg su mnoga Bo-
zanstva drevnih civilizacija prikazivana u obliku zivotinja; ne zato sto su ti
narodi obozavali zivotinje, vet zato sto je njihovo Bozanstvo bile izgrade-
no na umu odredene zivotinjske vrste.
. Za,,u~ravljanje i kontrolu energija sadrzanih u tim ,,bozanskim spremni-
c,ma , 1zradene su prikladne materijalne strukture koje obicno nazivamo
hramovima. Hram je, u magiji, fizicka struktura izradena u skladu s citavim
nizom pravila koja se opcenito nazivaju ,,svetim geometrijama". Ti specific-
ni geometrijski odnosi u kombinaciji s opcim ezoterijskim znanjem, omo-
gucuju upravljanje golemim silama koje predstavljaju bozanski spremnici
 koji su kroz ljudsku povijest poprimili svakojake oblike: od drevnih egipat-
skih piramida do novijih gotickih katedrala, od megalitskih struktura (kao
Stonehenge) do podzemnih hramova iskopanih u stijeni.
Ponekad bi Boz.anstva izgradena na takav nacin postala megastanice za
odasiljanje i primanje, kako bi se ostvario kontakt s jos visim elementima
koje takoder nazivamo boz.anskim silama i koji egzistiraju u izvanmateri-
jalnim dimenzijama neovisno o covjeku. Te sile takoder potjecu iz dijelo-
va Drevnog Bozanstva, ali te krhotine mozemo smatrati vecima od onih
koje su utkane u nas materijalni svemir. Covjek je otkrio te inteligencije
istrazujuci podrucje magije tijekom tisudjetne povijesti i naucio kreirati
sustave za uspostavljanje komunikacije i interakcije s njima, a sve to zato
sto smo suoceni s visedimenzionalnim stvorenjima naspram naseg trodi-
menzionalnog svijeta. To su bica koja u interakciji s materijom pokazuju s
naseg stajalista nadnaravne sposobnosti. Prosirivsi spoznaje na tom polju,
veliki magovi i civilizacije uspjeli su sklopiti ,,paktove" s tim bicima koja su
od tog trenutka bila priznata kao Boz.anstva u tim civilizacijama.
Kao sto mozemo vidjeti, tema o Boz.anstvima je poprilicno slozena i
nije ju moguce obraditi u ovih nekoliko redaka. Kad bismo cijeli jedan zi-
vot posvetili istraz.ivanju tog podrucja, mogli bismo otkriti dublju prirodu
ovih fenomena te shvatiti da Bozanstvo nije nesto odvojeno od nase pri-
16
rode. Na neki nacin, kao da je ono dio nas kojeg moramo postati svjesni.
Mozemo zakljuciti da je nasa priroda, u ovom slucaju mislim na bozansku
iskru utkanu u nama, sama po sebi bozanska i necemo moci do kraja shva-
titi koncept Bozanstva sve dok potpunim budenjem potencijala vezanih uz
nasu iskru i mi sami ne postanemo Bozanstva.
2.2 Ljudska dusa
U nasoj skoli ljudsku dusu u sirem_ smislu prepoznajemo u svemu sto sa-
drzi krhotine Drevnog Bozanstva Covjeka i sto je doseglo odredenu ra-
zinu kompleksnosti. To znaci da, t ijekom vremena koje je prisutna u ma-
teriji, svaka razvijena struktura u svemiru posjeduje ljudsku dusu, no ona,
nije ogranicena na ljudski fizicki oblik koji mi nastanjujemo. Ako uzmemo
u obzir samo nas planet, mozemo reci da ljudsku dusu predstavlja krhoti-
na zrcala koja je dosegla razinu bozanske iskre, a to je karakteristika koju
u ovom trenutku posjeduju ljudska vrsta i jos jako malo drugih vrsta. Nasa
su istrazivanja usmjerena prvenstveno na ljudsku vrstu.
U 6. poglavlju cemo detaljnije govoriti o strukturi ljudske duse.
3. KOZMOGENEZA
3.1 Realitet i nastanak materijalnog svemira
U nasoj se skoli govori o dimenziji koja je postojala prije materijalnog
svemira: o REALITETU, onoj pravoj stvarnosti, sjedistu apsoluta, nasuprot
materiji koja predstavlja prividnu, iii modernije receno, virtualnu stvar-
nost. Nama, bicima koja pripadamo materijalnom svemiru i cija su osjetila
prilagodena percepciji takvog svijeta, tesko je shvatiti prirodu Realiteta,
dimenzije izvan prostora i vremena, odvojene od bilo kakvih materijalnih
zakona i okvira. No, materija opstaje zahvaljujuci pomoci Realiteta koji ju,
kao sto cemo vidjeti, kontinuirano prozima putem svojih izaslanika koje
cemo zvati ATRAKTORIMA, nositeljima tog apsolutnog nacela u parci-
jalnom polju materije. Realitet ima veliku vaznost i s filozofskog stajalista:
on predstavlja cilj do kojeg nas treba dovesti magijsko ezoterijsko ucenje,
tocku koja pretvara nasu dusu u nesto vjecno; jednom rijecju, on pred-
stavlja1apsolutnu istinu.
Proces oblikovanja materije je dio slozenog sustava u kojem uzajamno
17
djeluju razliciti elementi:
I. ATRAKTORI, odnosno tokovi Realiteta u materiji;
2. Primordijalne energije koje nazivamo DREVNIM ZAKONIMA;
3. Vrijeme u svojoj praiskonskoj prirodi kojeg cemo nazvati VREMEN-
SKOM SFEROM;
4. Vise inteligencije, odnosno DREVNA BOZANSTVA;
5. Druge, jos u potpunosti nerazjasnjene, prirodne sile (DEMIURG o
kojem cemo kasnije govoriti);
6. Elementi koji su dio same materije.
Sesta tocka odnosi se na ziva bica u svemiru koja percipiraju ono sto
postoji, kao sto smo vec objasnili u proslom poglavlju u odlomku posve-
cenom Bozanstvima. Odmah je jasno da nastanak materije ne mozemo
uklopiti u vremenski okvir. To se zapravo odvija izvan vremena. U takvom
se kontekstu mogu ocitovati fenomeni koji s naseg stajalista unutar vreme-
na izgledaju kao paradoksi, na prim;,, .. kao da posljedica prethodi uzroku.
Stoga neka nas ne zacudi cinjenica da su za stvaranje materije potrebne i
funkcije izrazene u samoj materiji (percepcija) koje s nase tocke gledista
ne bLmogle postojati prije nego sto je ona sama oblikovana.
 Prema teoriji, drevni zakoni su primordijalne sile koje se ocituju izvan
materije (po svoj prilici u Realitetu, iako, kako cemo kasnije vidjeti, nije
bas tako), oprecne su prirode i zbog toga jasno odvojeni. Zbog odredene
nepravilnosti u tom sustavu koju je vjerojatno izazvao neki oblik inteligen-
cije poput Drevnog Bo:zanstva iii nekog drugog bit.a jos nepoznate priro-
de, svi drevni zakoni su se nasli u interakciji u jednoj tocki. To je vjerojat-
no tocka iz koje se u nekoliko faza pocinje radati materija, dakle prostor
i vrijeme. Osim toga, ta se tocka vjerojatno nalazi na povrsini vremenske
sfere. U toj fazi vrijeme je jos daleko od svoje definicije unutar materije.
Ono je neka vrsta lece koja moze sabrati energiju zakona i omoguciti nji-
hovo medusobno djelovanje. Prema drugoj teoriji, nepravilnost u toku Re-
aliteta i vremenska sfera se poklapaju. U svakom slucaju, vremenska sfera
je mjesto na kojem se svemiri mogu ocitovati, smjestajuci se na njezinim
razlicitim dijelovima na povrsini iii u dubini.
U tom specificnom susretu, drevni zakoni gube svoj karakter i postaju
drukciji elementi. Rezultate tog medusobnog djelovanja nazvat cemo za-
konima derivatima upravo zato sto su potekli od susreta drevnih zakona.
I jednih i drugih ima osam. Svakom drevnom zakonu odgovara jedan de-
rivat koji nosi isto ime, iako su njegove funkcije drukcije. Zadr:zavaju isto
. tinjskih, biljnih i drugih vrsta. Prema teoriji, u svijetu ideja je sacuvana ar-
18 ime jer cemo medu njima vidjeti neke podudarnosti. To su, dakle: SIN-
KRONICITET, JEDINSTVENI ATOM, BO:ZANSTVO, GEOMETRIJSKA
ESENCIJA, VREMENSKA MATRICA, KISA NEUTRALNIH DOGADA-
JA, KAOS i KOMPLEKSNOST. Kasnije cemo objasniti kako svaki od tih
zakona djeluje unutar materije, no prije toga cemo pojasniti jednu drugu
fazu koja, prema nasim shvacanjima, prethodi procesu nastajanja svemira.
kovati ~ute~_spec_ificnog koda iz SVIJETA BROJEVA. To je svijet na pola
puta, d1menz11a koJa omogucava preoblikovanje ideja prema parametrima
(brojevima, ali se ne radi o nasim matematickim brojevima, vet. o onima iz
Svij~ta. br~jeva) ~oji su kompatibilni s vremenom i materijom. Jedi no sto
razlikuJe ~1rtual~1 i materijalni objekt je vrijeme koje kod onog virtualnog
n~_postOJI. Dem1urg na taj nacin malo pomalo prenosi ideje u materijalni
~v11et. Tu s~ o~v'.ja slje_deca radnja koja sudjeluje u odr:zanju materije, a to
Je percepc11a z1v1h obhka. Percipirajuci materiju, mi mislimo na elemente
koje promatramo i kreiramo ih kao objekte u nasem umu, dakle virtualne.
~u~kcija. p_ercepcije je vracanje ideje o promatranim predmetima u svijet
1deJa, pn cemu se zatvara krug. Na jeziku ezoterijske fizike, elemente sa-
drzane u svijetu ideja nazvat cemo OBJEKTIMA NEGATIVNE GUSTOC:E
a njihove ekvivalente u materiji OBJEKTIMA POZITIVNE GUSTOC:E. Da~
kle, ~emiurg pretvara objekte iz negativne u pozitivnu gustocu, dok per-
cepc11a pretvara objekte iz pozitivne u negativnu gustot.u.
Mozemo nadodati i to da percepcija nije linearna, buduci da svaki :zivi
oblik koji opaza personalizira percepciju odredenog objekta. To znaci da
~e idej~'. k~ja ~z Demiurgovu pomot. prelazi iz svijeta ideja u materiju, vra-
ca u sv11et 1de1a obogat.ena citavim nizom razlicitih percepcija raznih :zivo-
19
hetipska ideja o odredenom objektu, dok su pridodani elementi dobiveni
raz~icitim oblicima percepcije neka vrsta ,,hrane" za Demiurga. No, tu ar-
het1p~ku ideju ne bi bilo mogut.e ocuvati u svijetu ideja da ju ne percipira
dovofJan broj razlicitih vrsta. Mozemo reci da je raznolikost vrsta funkci-
onalni element u odrzanju svemira.
I tako smo dosli do fizicke dimenzije gdje vrijeme dobiva smjer.

3.2 Svijet ideja, Demiurg i Svijet brojeva
Materija ne nastaje izravno susretom zakona. U tom susretu rada se
samo ideja o oblikovanju, odnosno razdiobi Jednog, Apsoluta koji kraljuje
u Realitetu. U tom se svijetu rada dimenzija koju cemo nazvati svijetom
ideja. U njemu je sadrzan cijeli svemir koji se potencijalno moze manifesti-
rati, ali je jos virtualan, dakle u njemu vrijeme nije prisutno. Kako bi ideje
postale opipljive i materijalizirale se, potrebno im je dati vremensko usmje-
renje, odnosno uroniti ih u deterministicki slijed dogadaja. Zato na scenu
stupa jedna druga sila, element cija priroda jos nije u potpunosti istra:zena:
DEMIURG. lako se ne radi o zakonu, njegova je funkcija jako slicna. De-
miurg daje ideji vremensko usmjerenje. ldeja se u tu svrhu mora pr~<;>bli-
.. '
3.3 Materija i zakoni derivati
. Mat~rija koj~ mi percipiramo kao cvrstu, sa stajalista zakona predstav-
l1a pol1e na koJem se ideje povezuju u skladu s vremenskim usmjerenjem
te prema uzrocno-posljedicnoj vezi. U tom polju zakoni pocinju djelovati
pre~a unaprijed utvrdenoj shemi odnosno formuli koja odreduje kako ce
se n11ho~a funkc_ija oci~ovati u vremenu. To bismo na matematickom jezi-
~u mog~1 n_azvat1 algontmom, vrlo slozenom formulom, ali koja se ponav-
lJa. Na Jez1ku ezoterijske fizike, te specificne kodove nazivamo vremen-
skim matricama. Svaki od zakona derivata ima svoju vremensku matricu
koja odreduje njegovo djelovanje u vremenu. I sam zakon VREMENSKA
MATRICA ima svoju vremensku matricu. Sa stajalista magije, vremenske
 matrice imaju veliku vaznost kao instrumenti kojima mag moze upravljati Vazno je jos napomenuti da dogadaji koje obicno koristimo (jednostav-
zakonima kako bi postigao odredeni ucinak u materiji. Definiranje matrica no kako bismo zivjeli iii bilo sto ucinili) vise nisu neutralni, vet su poprimi-
je u povijesti magije predstavljalo jedno od najznacajnijih podrucja istrazi- li odredena obiljezja. Obojile su ih na specifican nacin bozanske sile koje
pripadaju podrucju utjecaja kroz kojeg dogadaji prolaze prije ulaska u ma-
vanja koje i dalje traje, buduti da jos nisu sve definirane.
teriju. lz toga proizlazi da materijalne strukture upotrebljavaju dogadaje u
Sada temo pokusati analizirati funkcije svakog zakona, uz dvije prethod-
skladu s bojom koja im je dodijeljena.
ne napomene:
nas je svemir nastao iz apsolutno ravnopravnog odnosa izmedu drev- Slika 2.
nih zakona, sto znaci da svaki zakon ima jednaku tezinu;
Kisa neutralnih dogadaja
u svakom objektu koji pripada tom svemiru prisutni su svi zakoni,
odnosno svaki objekt je jedan fraktal svemira. 6 6 6 6 6 66 6 6 6 6 6 6
6 6 6 6 6 6 6 66 6 ~ 66 6 6 6

3.4 Kisa neutralnih dogadaja 6 6 6 6 0 6 66 6

Putovanje temo zapoceti kisom neutralnih dogadaja. Zamislimo svemir
kao polje po kojem neprekidno .. pada kisa" cije kapi predstavljaju poten- 4
cijalnu energiju koja u kontaktu s tim poljem moze proizvesti materijalni
dogadaj. Prema teoriji, svaki materijalni dogadaj se manifestira zahvaljujuti
poticaju NEUTRALNOG DOGAOAJA, odnosno jedne kapi te kise koja 6
neprestano umiva nasu materijalnu dimenziju. Bilo koja moguta promjena 6 6 21
20 u materiji predstavlja odredeni fizicki dogadaj, dok su neutralni dogadaji
potencijalna energija. Oni su jednaki sve dok se na neki nacin ne ocituju u 6
6
0
materiji. Karikirano mozemo reci da je neutralni dogadaj koji moze proi-

zvesti eksploziju sunca identican onome koji omogutuje mravu da napravi
korak. Razlika postoji samo na materijalnoj razini. Kisu neutralnih doga-
daja mogute je izracunati. Postoje formule pomotu kojih mozemo izracu-
nati kolicinu dogadaja koji u jednom trenutku ,,padnu" na odredeni fizic-
ki prostor. No, kisa ne pada jednolicno, vet-se njezin intenzitet razlikuje,
pogotovo u blizini sinkronih linija (detaljnije o tome u jednom od nared-
nih poglavlja).
Svaki dogadaj, kada dode u kontakt s nasom materijalnom dimenzijom,
moze dozivjeti dvije razlicite sudbine:
I. moze se realizirati i u tom slucaju nazvat temo ga zgusnutim. Zgu-
snuti dogadaji su oni koji definiraju odvijanje vremena.
2. ne mora se realizirati, no svejedno ostaje sadrzan u materiji kao ne-
izrazeni potencijal. To su nezgusnuti dogadaji. Obicno na materijalnoj
razini uvijek postoji odredena kolicina nezgusnutih dogadaja, buduti
da materijalni oblici ne mogu u potpunosti iskoristiti dogadaje koje
imaju na raspolaganju u svakoj vremenskoj frakciji.
~
a razina
Zgusnuti dogadaji postojanja
3.S Sinkronicitet
To je sila koja stvara kontinuiranu vezu izmedu svih dogadaja, kako isto-
vremeno tako i na liniji vremena. Ta je veza jedan od temeljnih aspekata
magije: dogadaji nikada nisu slucajni, vet se uvijek odvijaju upravo prema
nacelu sinkroniciteta koje nadilazi i nacelo uzroka i posljedice. To znaci
da cemo, na primjer, ako usmjerimo pozornost na neke dogadaje koji se
odvijaju u nasoj okolini, vjerojatno moci razaznati uzrocno-posljedicnu,
odnosno deterministicku vezu. Ukratko, jedan dogadaj uzrokuje onaj slje-
deti, a taj te pak uzrokovati neki treti. Ako proucavamo dogadaje koji se
zbivaju istovremeno, ali na jako udaljenim fizickim mjestima, vise ne mo-
zemo govoriti o uzrocno-posljedicnoj vezi. Stovise, mogli bismo reci da

naizgled medu njima ne postoji nikakva veza. No, nije tako, buduci da uvi-
jek postoji sinkrona veza izmedu svih dogadaja. I ne samo to; ranije spo-
menuta uzrocno-posljedicna veza je samo privid (ono sto proizlazi iz per-
cepcije nasih osjetila, a to, kao sto znamo, nije objektivno), dok je prava
veza upravo ona sinkrona.
Dakle, pokusat cemo shvatiti prirodu te veze i sagledati fenomen s ci-
sto ljudskog stajalista. Neki dogadaj je za nas sinkronijski kada se ocituje
kao prava stvar u pravom trenutku. Pokusajmo to docarati primjerom:
osoba bez novca hitno treba nove cipele. Dok hoda ulicom razmisljajuci
o toj svojoj potrebi, prode kombi koji bas slucajno prevozi cipele. Otvore
se vrata i iz kombija ispadne kutija cipela. Znatiz:eljna osoba uzima kutiju,
otvara je, nalazi par cipela i to upravo njezin broj. Kao sto vidimo, to je
za tu osobu pravi dogadaj u pravom trenutku. Gledajuci s individualnog
stajalista, jednako tako moz:emo iskusiti i asinkronijske dogadaje, tj. one
koji nam nanose stetu, ali sa stajalista sveukupnosti univerzuma, dogadaji
su uvijek sinkronijski i slijede zajednicko nacelo koje mozemo poistovjeti-
ti s konceptom KOMPLEKSNOSTI. Dakle, sila sinkroniciteta je ona koja
odabire dogadaje koji se odvijaju u svakoj tocki prostora i vremena, na-
dilazeci uzrocno-posljedicno nacelo kojeg mi koristimo kako bismo dali
smisao nasoj stvarnosti. Navest cu jos jedan primjer da bismo shvatili taj
koncept: zamislimo jednu jednostavnu radnju kao sto je drz:anje nekog
predmeta u ruci. Trenutak kasnije otvaramo ruku i ispustamo predmet.
Ako se zapitamo kakva veza postoji izmedu dva dogadaja, zasigurno
cemo odgovoriti da jedan uzrokuje drugi i to je bez sumnje take prema
nasoj percepciji stvarnosti. Ako pokusamo promatrati ta dva dogadaja
slijedeci logiku zakona derivata, vidjet cemo da stvari funkcioniraju na
drukciji nacin. Prije svega, smjestit cemo dogadaje u dva razlicita trenut-
ka u vremenu, od kojih je svaki sinkronicitetom povezan sa svim drugim
dogadajima koji su se istovremeno odvijali u bilo kojoj tocki. Kako se ne
bismo previse zapleli, ogranicit cemo polje promatranja na sljedeci nacin:
pretpostavit cemo da je, u trenutku kad smo mi drzali predmet u ruci,
neki gospodin narucivao pivo u nekom baru u Palermu. U trenutku kad
je predmet poceo padati, gospodin u Palermu je poceo ispijati pivo. lako
nam se to moze uciniti cudnim, padanje predmeta povezano je s onime
sto se dogodilo u istom trenutku, dakle s ispijanjem piva, a ne s otvara-
njem dlana sto pripada ranijem trenutku. Paradoksalno bismo mogli reci
da predmet nije pao zato sto smo otvorili ruku, vec zato sto je gospodin
u Palermu ispijao pivo. Da se taj gospodin predomislio, i nas bi predmet
dozivio drukciju sudbinu. Kako to mozemo objasnit i? Da bi nam bilo ja-
------------ --~
snije, posluzit cemo se novim primjerom: recimo da je sinkronicitet po-
put uzeta za koje su privezani svi dogadaji. Ako odredena radnja pokrene
jedan od tih dogadaja, to ce se preko uz:eta (dakle preko sinkroniciteta)
odraziti i na svim ostalim dogadajima.
Kao sto smo vec ranije rekli, ovo je nacelo jako vaz:no u magiji kao jed-
na od metoda na kojima se temelj i magija odjeka, usmjerena ka postiza-
nju ucinka u materiji bez izravne primjene fizickog djelovanja na odrede-
ni materijalni oblik. S obzirom na prethodni primjer, mogli bismo reci da
bi, u slucaju da posjeduje odgovarajuca znanja iz podrucja magije odjeka,
gospodin iz Palerma mogao utjecati na ispadanje predmeta, postiz:uci na-
izgled paranormalni ucinak, a to se zapravo savrseno uklapa u logiku za-
kona derivata.
Kao sto smo vec vidjeli kod Kise neutralnih dogadaja, ni sinkronicitet
nije ravnomjerno rasiren. I u ovom slucaju ono sto cini razliku jest prisut-
nost sinkronih linija.
3.6 Jedinstveni atom
'
Radi se o beskonacno malenoj materijalnoj cestici koja putuje svemirom
beskonacnom brzinom. To znaci da joj je potrebno vrijeme jednako nuli 23
da obide cijeli svemir.
Njezina je funkcija ,,kreiranje" objekata koji nastanjuju svemir. U ovom
slucaju, kreirati znaci definirati strukturu svakog objekta u skladu s jezikom
zakon~. Kako bismo priblizili koncept, ponovno cemo se posluziti primje-
rom. Zamislimo da je svemir ploca na kojoj svaki objekt mora biti nacrtan
da bi postojao. Jedinstveni atom bi u tom slucaju predstavljao kredu koja
pise po ploci. Nije potreban cjelokupni crtez, vec je dovoljno prikazati
osnovni kod, odnosno kod po kojem zakoni prepoznaju svako pojedino
tijelo u svemiru. Na jeziku ezoterijske fizike, taj kod nazivamo ritam-broj.
To je koncept koji mozemo nadovezati na broj kojim je Demiurg defini-
rao odredenu ideju kako bi mogla uroniti u tijek vremena i postati fizicki
objekt, odnosno, ako vam je tako jednostavnije, broj koji razumiju i koriste
zakoni derivati. No, jedinstveni atom ne predstavlja cjelokupni ritam-broj,
vec samo jedan njegov dio kojeg nazivamo linijom simetrije, iz razloga sto
ritam-broj ima vrijeme ocitovanja koje odgovara jednom trenutku, dok
je kretanje jedinstvenog atoma, kao sto smo vec: ranije rekli, puno brze.
Kako biste jos bolje shvatili koncept ritam-broja, procitajte poglavlje o
zakonu vremenske matrice.
 Sve u svemu, mozemo red da je funkcija jedinstvenog atoma ,,nacrtati"
simetriju materijalnih oblika. Graficki to mozemo ovako prikazati:
Slika 3.
Jedinstveni atom
linija
simetrije
Linija simetrije definira odnos koji u odredenom materijalnom obliku
postoji izmedu mase i energije, temeljnih komponenata koje mozemo sma-
trati sintezom interakcije medu zakonima.
Masa i energija predstavljaju dva lica iste medalje: zapravo postoji samo ener-
gija, ali ako ona poprimi odredeno stanje ,,kompresije", ocituje se kao masa.
3.7 Boianstvo
U ovom slucaju rijec Bozanstvo ima drugaciji smisao u odnosu na pret-
hodno objasnjena znacenja, budud da se radi o zakonu, a ne o svjesnoj in-
teligenciji. Ovom funkcijom je definirana prisutnost Drevnih Bozanstava u
materiji. Mora nam biti jasno da Drevna Bozanstva ne pripadaju materiji, sto
bi znacilo da ni ne mogu biti prisutna u ovom svemiru, no jedan od zakona
derivata stvoren je upravo kako bi omogudo tu prisutnost, sto nam sasvim
sigurno ukazuje na ulogu koju su Drevna Bozanstva imala u procesu radanja
naseg svemira. Kada se u mitu o zrcalu govori o raznim krhotinama Drevnog
Bozanstva koje silaze u materiju, misli se upravo na ovu funkciju, u smislu da
bez nje ulazak u materiju ne bi bio moguc. Dakle, zakon Bozanstvo mozemo
definirati kao funkciju koja omoguc:ava silazak Drevnog Bozanstva u materi-
ju. Kako se u svakom materijalnom obliku uvijek ocituje svih o~am zakona,
mozemo reci da i kamen sadrzi krhotinu Drevnog Bozanstva Covjeka, sto
je posljedica prisutnosti zakona Bozanstva u tom objektu.
3.8 Vremenska matrica
To je funkcija koja odrzava ravnotezu unutar materije, upravljajuc:i odno-
sima mase i energije u njihovim daljnjim pretvorbama. Znamo da se svaki
oblik sastoji od mase i energije, sto je rezultat interakcije osam zakona.
No, odnos mase i energije nije nepromjenjiv. Naprotiv, konstantno varira
iz trenutka u trenutak. Kako bismo shvatili funkciju matrice, zamislimo da
energija koju odasilju zakoni za oblikovanje materije ima vrijednost I. Ta
se vrijednost dijeli ne samo na sve oblike, vet. i na masu i energiju. Univer-
zum je zatvoreni sustav te u ezoterijskoj fizici takoder vrijedi Lavoisierov
zakon, na temelju kojeg se energija ne maze stvoriti iii unistiti, vec: samo
preoblikovati. lz toga proizlazi da vrijednost I mora ostati nepromijenje-
na. To znaci da svaku promjenu u odnosu mase i energije unutar jednog
oblika mora pratiti odredena kompenzacija koja se moze ocitovati na svim
objektima u svemiru, kako bi vrijednost I ostala nepromijenjena.
I ovdje se potvrduje nacelo odjeka na temelju kojeg su svi postojed oblici
u svemiru povezani, sto smo vec utvrdili objasnjavajuci koncept sinkroni-
citeta, no to opcenito vrijedi za sve zakone. Dogadaj koji se odnosi na je-
dan specificni objekt uvijek ima odjek u cijelom svemiru. Uz pomoc magije
odjeka moguce je, na primjer, usmjeriti djelovanje odjeka na samo jedan
25
odredeni objekt umjesto na cijeli svemir, kako bismo postigli sto izravniji
i prodorniji ucinak.
Dakle, funkcija vremenske matrice jest iz trenutka u trenutak uskladi-
vati vrijednosti mase i energije u svakom tijelu, sto bi znacilo definirati
,,formu'.' linije simetrije za svaki objekt, ,,imajud na umu" da njihov zbroj
uvijek mora biti I.
Osvrnimo se na trenutak na sljedeci detalj: linija simetrije je kod koji
odreduje formu prema jeziku zakona, no, budud da linija simetrije kon-
stantno varira, kako je moguce odrzati identitet nekog oblika? Odgovor
se krije u konceptu ritam-broja kojeg smo ranije spomenuli. Naime, vari-
jacije u odnosu mase i energije nisu slucajne, vec slijede tocno utvrdeni ri-
tam koji se ponavlja iz trenutka u trenutak. Taj ritam koji se ponavlja jest
ritam-broj, kod koji definira neki oblik i sacinjen je od odredenog broja
linija simetrije. Prema okvirnom izracunu, recimo da u jednoj sekundi po-
stoji bar dvadeset varijacija u odnosu mase i energije. Buduci da trenutak,
sa stajalista ljudske percepcije, traje 4 sekunde, mozemo red da se ritam-
broj sastoji od najmanje 80 linija simetrije.

3.9 Geometrijska esencija
Pomocu ove funkcije moguce je fizicki definirati svaki objekt. N_~ime,
ovaj zakon odreduje mjere nekog tijela, dosl~v~~ ~Je?ovu_ geometrlJ~ Sa
stajalista nase percepcije, to bi znacilo odred':' f1z1~k1 ~bhk sva.kog t 11e!a,
njegov obujam, tezinu, gustocu. Slozenija funkc11a koJu n'.Je moguce tako Ja-
sno vidjeti sa stajalista ljudske percepcije jest odred1van1e vre~ensko~pro_
stornog podrucja koje neko tijelo zauzim~ iii P?t~ncijalno ~oz~ zauz1mat1.
TO znaci da je u kodu svakog oblika sadrzano I n1egovo tra1an1e, od~osno
koliko ce dugo atomi koji sacinjavaju taj oblik imati upravo tu konf1g~ra-
ciju koju odreduje odgovarajuci ritam-broj, te koliki ce prostor to t11elo
zauzimati tijekom trajanja u vremenu.
3.10 Kompleksnost
Takoder je nazivamo ,,strijelom kompleksnosti" jer je g~aficki prik~:~i_e-
mo kao kut nalik vrhu strijele. To je zajednicki smjer u ko1em se razhc1t1m
brzinama krecu svi oblici u svemiru. To je i svrha samog svemira te sto-
ga mozemo reci da sinkronicitet odabire odgov_arajuce _dogadaje u pravo
vrijeme na pravim mjestima, kako bi se u svem__ru :azv1la_ ~ompleksno~t.
26 Ona je rezultat odnosa i interakcije medu ma:eri1aln1~ o~hc11~1a t~ ~az~J.:-
ne informacija, kako na kvantitativnoj, tako I na kvahtat1vno1 ~az1n1. F1z~c-
ki rezultat koji se dobiva jest postupno smanjivanje mase ush1ed pove~~-
nja informacije sadrzane unutar same mase, kao sto je prikazano na shc1.
Slika 4.
Strijela kompleksnosti
M M
A A
s ja apsolutna. Nakon te razine izlazimo izvan svemira i ulazimo u novu, za
s A
A NA, koja na temelju jasno utvrdenih matematickih odnosa definira odnos
'proslost buducnost~
Ucinak kompleksnosti u materiji jednak je onome u elektronskoj tehno-
logiji mikrocipova, struktura koje postaju sve manje, a sve mocnije sto se
tice memorije i funkcija, u odnosu na one prethodne vecih fizickih dimen-
zija. Smanjenje mase je fenomen koji mozemo promatrati s opceg stajalista,
a ne samo na razini pojedinacnih materijalnih oblika, jer se kolicina sadr-
zane informacije u svakom slucaju povecava. Kao primjer mozemo nave-
- sti ljudsko bite koje tijekom egzistencije podize razinu svijesti, dok masa
ostaje gotovo nepromijenjena. Smanjenje mase takoder je vidljivo kad u
nekom sustavu dode do skoka kompleksnosti kao sto je, na primjer, po-
java prvih oblika zivota na nasem planetu. U tom je slucaju, prije pojave
samog zivota, postojala jako velika masa (cijeli planet) koja je sadrzavala
ogranicen broj informacija (neziva materija ne treba osobitu kolicinu in-
formacija). Zatim je, kao rezultat odgovarajucih fizickih procesa, kemijskih
reakcija iii neceg treceg, u nekoj bari nastala prva ziva stanica (naravno da
cijelim ovim procesom upravlja sinkronicitet koji je poslozio odgovaraju-
ce dogadaje kako bi se sve to odigralo), koja je, jednostavno zato sto je
ziva, morala sadrzavati nesumnjivo visu razinu informacija. Pokusajmo za-
misliti koliko podataka nase tijelo mora obraditi u svakom trenutku da bi
se odrzalo na zivotu i dobit cemo ideju o razlici u kompleksnosti izmedu
kamena i zivog bica. Dakle, vrlo mala masa prve five stanice iz prethod- 27
nog primjera sadrzi proporcionalno puno visu razinu informacija u odnosu
na cijeli planet dok je jos bio bezoblican, upravo onako kako je definirano
strijelom kompleksnosti.
Postoje cetiri osnovne i nuzne etape u kretanju materije prema kom-
pleksnosti: ne-zivot, zivot, misao i Bozanstvo. Kod prelaska s jedne razine
na drugu dolazi. do specificnog fenomena u kojem odredeni niz elemena-
ta stvara rezultat koji nadilazi njihov matematicki zbir. Na primjer, zivot
je produkt interakcije odredenih tvari, ali obiljezje koje nazivamo zivotom
nije zbroj tih tvari, vec jedna visa razina, jednako kao sto se interakcijom
neurona u nasem mozgu rada misao koja je sama po sebi visa funkcija, a ne
obican zbroj tih neurona. Bozanstvo je najkompleksnija razina, sto bismo
mogli poistovjetiti s vrhom strijele gdje je masa jednaka nuli, a informaci-
nas jos neistrazenu definiciju postojanja. lz tog je razloga definiran i smjer
izlaska iz svemira. Postoji formula, koju nazivamo ZAKONOM CETVRTI-
izmedu mase i informacije tijekom prolaska kroz ranije spomenute cetiri
faze. Na primjer, recimo da pocetna kompleksnost svemira kao produk-
ta ekvivalentne mase iznosi 1000. Prelaskom u zivot dovoljna je cetvrtina
prethodne mase kako bismo dosegli jednaki stupanj kompleksnosti. Da- Vremenska matrica Odrzava ravnotezu medu Element ocuvanja i usmje-
l<le, kako bismo dobili vrijednost kompleksnosti I 000, bit ce dovoljna masa materijalnim oblicima (masa - renja
vrijednosti 250. Jednaki odnos vrijedi za svaki sljedeci skok, sto dovodi do ener_gija)
zakljucka da je konacni odnos izmedu mase i informacije upravo onaj koji Kisa neutralnih Dogadaji usmjereni ka svrsi Neusmjereni dogadaji
dogadaja
smo pridali Boz.anstvu, tj. masa jednaka nuli i najvisa razina informacije koju
Kaos Mjesavina jos neusmjerenih Mjesavina dimenzija
moz:emo doseci u Svijetu materijalnih oblika. materijalnih oblika. Stanje u bez sadrzaja
Postoji stalni tok kompleksnosti koji izlazi izvan granica naseg svemira kojem su dogadaji izrazeni
i ulazi u druge, pretvarajuci se, vjerojatno, u jednu od sila koje podrz:ava- neovisno o bozanskoj pozor-
nosti.
ju nas svemir. Naime, postoji teorija prema kojoj se svemiri medusobno
Kompleksnost Zakon koji odreduje smjer Zakon koji nas uvodi u
potpomaz.u; svaki od njih stvara elemente koji sudjeluju u odrz:anju dru-
izlaska iz svemira Svijet materijalnih oblika
gih svemira. Ta teorija, izmedu ostalog, sagledava drevne zakone iz dru-
gacijeg kuta od onog kako smo ih mi prikazali, definirajuci ih jednostavno
energijama koje su postojale prije pojave materije. 0 tome cemo detalj- 3.13 Neprijatelj i nepostojanje
nije govoriti kasnije. Sada cemo govorit i o ne bas lako razumljivom konceptu s kojim se ma-
terija nuz:no mora suociti: nepostojanje. Ono predstavlja stanje u kojem se
3. 11 Kaos materija rada te ga na neki nacin zauzima. Ako smo ono sto se nalazi izvan
Stigavsi do zakona Kaosa, nasli smo se pred nizom funkcija koje se oci- materije definirali kao REALITET, sada treba pojasniti da je to rezultat evo-
tuju u materijalnim oblicima, a koje su s naseg stajalista jos nerazumljive, lucijskog procesa. Materija je jos u mladoj fazi razvoja, zbog cega je, gle-
odnosno kaoticne. No, prema definiciji, kaos smatramo visim redom, od- dajuci iz tog kuta, bliz:a stanju u kojem u nedostatku materije nema ni svi-
29
nosno redom vise prirode koji nasa razina kompleksnosti nije u stanju de- jesti: dakle, nepostojanju. Sve ovo bismo mogli smatrati iskljucivo temom
sifrirati. Pretpostavlja se da ce kaos nestati u trenutku kad covjek dosegne filozofskih rasprava da to NISTA, makar ne postoji, nije u stanju ometati
razinu vise pravde i postane sposoban prepoznati red u tim funkcijama koje proces prirodne evolucije materije (koji se ocituje u stvaranju kompleksno-
te tada dobiti drugo ime. sti), predstavljajuci na taj nacin potencijalnog neprijatelja Drevnom Bozan-
stvu. Ta oprecna sila nije svjestan oblik, niti ista manje inteligentan. Prije
3. 12 Odnos izmedu drevnih zakona i ga moz:emo opisati kao mehanicku silu koja posjeduje znatnu snagu. Kako
zakona derivata bi Drevno Boz.anstvo pobijedilo ovu vrstu neprijatelja, ne treba se izravno
sukobljavati s njim, vec jednostavno potvrditi vlastito postojanje na nacin
Slijedi saz:eti opis funkcija drvenih zakona te njihove manifestacije u od- da poboz.anstveni materiju prije isteka vremena koje ima na raspolaganju.
govarajucim derivatima. Ako se dosegne ta razina, neprijatelj gubi svaku mogucnost suprotstav-
ZAKON FUNKCIJA DERIVATA DREVNA FUNKCIJA ljanja, no dokle god traje ,,takmicenje", on moz:e utjecati na materijalne
Sinkronicitet Odabire dogadaje Univerzalni spremnik do- oblike i uvjeriti ih da se pocnu kretati u njegovom smjeru. Paradoksalno,
gadaja
upravo najrazvijeniji oblici z.ivota mogu upasti u tu zamku. Naime, zakoni
Jedinstveni atom Definira simetriju materijal- Potencijal kreacije sve-
mira
koje smo analizirali ne predvidaju mogucnost uplitanja nepostojanja u ma-
nih oblika
Drevnim Bozanstvima omo- Jedinstvena esencija
teriju, sto znaci da to Nista ne posjeduje vlastito sredstvo djelovanja u ma-
Boianstvo
gucava pristup u Svijet mate- teriji. Oblici koji nemaju slobodnu volju mogu same postivati zakone, sto
rijalnih oblika znaci da ne mogu ostvariti nikakav kontakt s nepostojanjem. Situacija se
Geometrijska Definira mapu vremensko- Red bez materijalnih obli- mijenja kod oblika koji imaju boz.ansku iskru, a time i slobodnu volju. Oni
esencija prostornog podrucja koje ka
posjeduju takvu kompleksnost da im je dana mogucnost odabira i kreta-
svaki objekt zauzima
 nja u smjeru protivnom fizickim zakonima. Osim toga, oblici koji pripada-
ju toj kategoriji mogu prosiriti vlastitu percepciju izvan granica materije,
sto je bez daljnjega zanimljiva evolucijska mogucnost, no isto take otkriva
i drugu stranu medalje. Naime, na isti nacin moguce je ostvariti kontakt s
nacelom nepostojanja te neminovno osjetiti njegov utjecaj. Svatko od nas,
htjeli mi to iii ne, izlozen je utjecaju te sile, sto se lake moze prepoznati u
svim egoisticnim aspektima koji koce nas razvoj i sprecavaju nas u sirenju
svijesti. Neprijatelj je, dakle, u nama i potrebna je jaka volja kako bismo
obuzdali to negativno nacelo, volja koja se moze ocitovati kroz kontinuitet
nasih odabira. Najgora situacija je svjestan odabir kretanja u tom smjeru.
Tada postajemo pravi ,,neprijateljski agenti" u materiji, cime neprijatelja op-
skrbljujemo svijescu i inteligencijom. U povijesti ljudskog roda (prije Atlan-
tide) spominje se susret ljudske civilizacije s opasnim tudinskim civilizaci-
jama ciji je filozofski i prakticni cilj bio povratak u Nista. Kake bi ostvarile
svoj naum, kretale su se prostorom i vremenom s jednim jedinim ciljem,
a to je unistenje svakog oblika kompleksnosti, planirajuti samounistenje
kao zadnji potez. Prema toj filozofiji, same apsolutno Nista moze dose-
ti apsolutnu savrsenost, dok svaki drugi oblik postojanja, bile materijalni
iii neki drugi, uvijek i iskljucivo predstavlja odredenu anomaliju i umanjuje
30 savrsenost te mora biti uklonjen.
Ukratko, prema konceptu nase skole, figura neprijatelja se ocituje u tri
razlicita oblika:
I. Nista iii nepostojanje, sto predstavlja okruzenje u kojem se izraza-
va one postojece;
2. Unutarnji neprijatelj koji predstavlja zagadenje koje Nista utiskuje
u svaki oblik koji se tijekom vlastite egzistencije opire tom oprec-
nom impulsu;
3. Neprijateljski agenti, odnosno oni oblici koji su se vlastitim odabirom
priklonili neprijatelju, usmjerivsi svoju egzistenciju k vracanju u Nista.
3.14 Svemir, Prag i Realitet
Definiranjem zakona derivata objasnili smo u grubim crtama fenomene
koji se ocituju u materiji. Kake bismo dobili potpuniju sliku, potrebno je
istraziti odnose koji postoje izmedu materije i Realiteta. Tocnije, postoje
tri razlicita stanja bivanja koja cemo nazvati FORMOM (materija), PRA-
GOM i REALITETOM.
Prag predstavlja medudimenziju koja nastaje izmedu materije i Realite-
ta. To je dimenzija u kojoj djeluju drevni zakoni, iako djelomicno izmije-
njeni. Jes ne postoji ni vrijeme ni materija, a dominantni element je infor-
macija, memorija koja dolazi iz forme. Ovim crtezom mozemo prikazati
sveukupnost.
Slika 5.
Kozmogeneza
Realitet
Prag
Svemir materijalnih oblika
31
Pokretacku silu cijelog sustava predstavlja Realitet. On vrsi svoj utje-
caj preko kontinuiranog toka koji se slijeva u materiju, jednako kao pret-
hodno spomenuta kisa neutralnih dogadaja. To se slijevanje odvija preko
specificnih struktura koje nazivamo ATRAKTORIMA. Oni su manifesta-
cija Realiteta, onog apsolutnog u materiji. Buduci da apsolut ne moze biti
sadr:zan u materiji (zakoni derivati to ne predvidaju), atraktor je zapravo
nositelj inteligencije koju iz istog razloga ne mozemo definirati kao apso-
lutnu, no u svakom slucaju radi se o obliku inteligencije koji je, s naseg
stajalista, nepogresiv.
Funkcija atraktora je prikupljati i povezivati informacije radi ostvarenja
odredenih rezultata unutar oblika i medu oblicima. Taj rezultat je one sto
smo definirali kao kompleksnost.
Temeljna informacija koju atraktori unose u materiju odgovara funkciji
zakona derivata. Krecuci od te osnovne razine, atraktori vode i potpo-
rnazu sve faze evolucije materije koje smo spominjali objasnjavajuci zakon
 cetvrtina; od atomske strukture materije do pridruzivanja ljudske duse iii
cak bozanskih funkcija.
Sjediste informacija je u Pragu. Funkcija Praga je ocuvanje kompleksno-
sti koja se postepeno razvija u materiji, do trenutka kad ce doseti razinu
koja t e joj omogutit i izravan ulazak u Realit et (to smo u drugom poglavlju
nazvali ,,pobozanstvenjivanjem materije").
Sada cemo malo detaljnije analizirati kretanje atraktora i pokusati shvatiti
njegovu funkciju unutar materije. Kretemo od Realiteta: odavde atraktori
preko toka kojeg smo r anije spomenuli ,,kretu" prema materiji. Prije nego
sto dospiju u Svijet materijalnih oblika, prolaze kroz Prag u kojem asimili-
raju odredene informacije, ovisno o vrsti funkcije koju moraju obaviti. Ta
struktura koju sacinjavaju atraktor i informacije ulazi u materiju gdje posta-
je dio nekog materijalnog oblika iii ga optenito predstavlja. Tijekom fizic-
ke egzistencije tog materijalnog oblika (sto moze biti jednostavno trajanje
ako se radi o nezivom objektu iii trajanje zivota ako se radi o zivom bicu),
atraktor ce omoguciti da se interakcijom tih informacija, pod vodstvom
njegove nepogresive inteligencije, postigne odredeni rezultat za sam oblik,
sto ce pak doprinijeti opcoj kompleksnosti svemira. Kad taj oblik materijal-
no prestane postojati (zbog fizickog propadanja, smrti iii bilo kojeg drugog
32 fenomena uslijed kojeg odredenom r itam-broju vise ne pripada odredeni
oblik, receno na jeziku zakona), atrakt or se vraca prema Realitetu noseci
memoriju tog oblika, odnosno dosegnuti stupanj kompleksnosti kojeg po-
hranjuje u Pragu. Odatle nastavlja put prema Realitetu u neutralnom obliku
kao sto je i krenuo. Kakvu ce sudbinu dozivjeti pohranjena memorija? Da
bismo odgovoril i na to pitanje, posluzit cemo se opcim nacelom zakona
derivata prema kojem se tezi maksimalnoj ustedi snage. lz toga proizlazi
da nijedan element ne moze biti predmet rasipanja. Dakle, u Pragu prisu-
stvujemo svojevrsnoj reciklazi memorije koju ce na sebe privuci neki drugi
atraktor na putu prema materiji (nemojmo zaboraviti da postoji kontinui-
rani tok atraktora koji iii ulaze iii izlaze iz materije) te ce ona biti uklopljena
u novi materijalni oblik. Tako se nece izgubit i prethodno dosegnuta razina
kompleksnosti. Naprotiv, ona ce omogucit i novom materijalnom obliku da
krene od tog temeljnog potencijala. Seo se t ice ljudske duse, taj se meha-
nizam naziva reinkarnacijom. Taj je pojam citateljima zasigurno poznatiji.
Sve u svemu, ovaj proces vrijedi za bilo koju r azinu mat erije.
Ukratko, atraktori donose informacije u materiju kako bi se proizvela
kompleksnost te prenose rezultat t og procesa nazad u Prag. Prema zako-
nu kompleksnosti, ovaj proces predvida progresivni r ast razine opce kom-
-~ -----
pleksnosti prisutne u Pragu do najvise tocke (vrha strijele kompleksnosti),
nakon koje je pr edvidena mogucnost prelaska u Realitet.
Dosad smo opcenito govorili o atraktorima. U trenutku kada te struk-
ture krecu iz Realiteta, one su apsolutno identicne, ali kad jednom dodu u
materiju, poprimaju medusobno vrlo razlicite funkcije ovisno o vrsti infor-
macija koje su preuzele iz Praga. Razlikujemo cetiri osnovna tipa atraktora:
I. MAKROATRAKTORI - upravljaju funkcijama i informacijama koje
se odnose na bozahske oblike.
2. ATRAKTORI - upravljaju strukturom ljudske duse; informacije ko-
jima upravljaju nazivamo LJUDSKIM OSOBNOSTIMA, odnosno me-
morijama egzistencija koje su prozivjela ljudska bica.
3. MIKROATRAKTORI - unutar svakog materijalnog oblika uprav-
ljaju djelomicnim informacijama koje se odnose na sam oblik. Na
primjer, prisutni su u unutarnjim organima naseg tijela, u svakoj sta-
nicnoj strukturi, odnosno u svakoj materijalnoj strukturi cija je ra-
zina kompleksnosti niza od one koja se obicno pridaje ljudskoj dusi
(naravno da je ovakva klasifikacija radena u skladu s ljudskom inter-
pretacijom stvarnosti).
4. MIKRO-MIKROATRAKTORI - organiziraju temeljne informaci-
je zakona neophodne za nastanak materije. Prisut ni su u najmanjim 33
komponentama materijalnih o blika, koji su konceptualno, ali ne i
kao fizicke strukture, ekvivalentni ATOMIMA u tradicionalnoj fizi-
ci, dok ih u ezoterijskoj fizici nazivamo KAMENOM TEMELJCEM
MATERIJE.
3.1 S Strukt ura m aterije
Materija je sacinjena od sklopa brojnih KAMENA TEMELJACA MATE-
RIJE (KTM). To su najmanje materijalne cestice, pravi atomi, nakon ko-
jih post oji jos samo energija bez mase. KTM ima vrlo jasnu geometrijsku
strukturu koju mozemo prikazati na sljedeci nacin:
 Slika 6. Yratimo se sada na KTM; rekli smo da mikro-mikroatraktori oblikuju
nastalu energiju u osam temeljnih elemenata. To su ni manje ni vise nego
Kamen temeljac materije zakoni derivati koji se u ovom slucaju podudaraju s osam geometrijskih
ploha KTM-a. Sada je jasno da je prvotna funkcija zakona derivata, neovi-
sno o onima koje smo ranije obradili, oblikovanje materije. Za dobivanje
sloz.enijih struktura, ocito je potrebno povezati velik broj KTM-a. Da bi-
' '
' :5"
QI
smo povukli paralelu s tradicionalnom fizikom, moz.emo reci da spajanjem
: ....o
'
'
r<j
osam KTM-a dobivamo KVARK. Odavde nadalje smatramo vaz.ecima kon-
; ,._
"' cepte tradicionalne fizike; dakle, od subatomskih cestica dolazimo do ato-
' '' 0
ma, molekula i sve sloz.enijih struktura.
------- Jos treba nadodati da procesom oblikovanja i razvoja razlicitih materi-
Verzija s cetverostranom jalnih oblika upravljaju funkcije zakona derivata. Dakle, proces je opcenito
piramidom usmjeren k povecanju kompleksnosti.
Jos nekoliko napomena o odnosu magije prema tim konceptima. U ma-
giji se kaz.e da misao kreira, a struktura KTM-a nam omogucava da shva-
timo zasto. Prema teorijama ezoterijske fizike, mikro-mikroatraktori su
atraktori Pogled odozgo osjetljivi na misao, sto znaci da putem misli moz.emo utjecati na njihovo
(u fazi rotacije) djelovanje, bez obzira na to sto su podloz.ni djelovanju odredenih zakona.
To je JAKO VAZAN koncept. Zahvaljujuci tom mehanizmu, teoretski bi- 35
34 Kao sto moz.emo vidjeti, radi se o dvostrukoj trostranoj piramidi. Unu- smo mogli imati stvarnu moc nad materijom. No, situacija nije tako jed-
tar KTM-a nalaze se mikro-mikroatraktori ciji broj varira od I do 5. Ov- nostavna i linearna zato sto odnos izmedu misli i ljudskih bica nije onakav
dje dolazi do interakcije medu energijama kako bi se oblikovala materija.
kakvim ga obicno zamisljamo. MISAO je tema koju obradujemo u 8. po-
Naime, u toj se strukturi susrecu PRAZAN PROSTOR i VRIJEME sto do-
glavlju, a ovdje cemo samo spomenuti da, iako nemamo onakav odnos s
vodi do eksplozije energije (nesto poput mikro Velikog praska) koju zatim
mislima kakav nam je potreban da iskoristimo tu moc, imamo djelotvornu
mikro-mikroatraktori usmjeravaju i preoblikuju u 8 mogucih varijabli. No,
zamjenu: emociju. Ja smatram da je emocija jedan od najvaz.nijih aspeka-
prvo moramo razjasniti sto u ovom slucaju podrazumijevamo pod pojmo-
ta naseg postojanja. Ona je kljuc, motor i energija koja aktivira, pokrece i
vima praznog prostora i vremena. Prazan prostor u ovom slucaju predstav-
ucvrscuje sve ono sto cini dio nase egzistencije, ukljucujuci i samu materiju.
lja nepostojanje mase, ali ne i informacije; dakle, govorimo o nekoj vrsti
,,protoka misli" kojim vrlo vjerojatno upravlja odredeni oblik inteligencije To znaci da smo u stanju djelovati preko mikro-mikroatraktora i mije-
(Drevno Boz.anstvo?). njati strukturu materije, ali tim mehanizmom nikako ne upravlja um, vec
Kada smo govorili o svijetu ideja, vidjeli smo nesto dosta slicno i utoli- nasa emocija. To je stanje svijesti koje cini razliku. Ne radi se samo omen-
ko se moz.emo odvaziti i povuci paralelu izmedu PRAZNOG PROSTO- talnoj koncentraciji, vec o emotivnom naboju. Na primjer, pokusajte zami-
RA kojeg trenutno analiziramo i SVIJETA !DEJA u kojem nema mase, dok sliti razliku izmedu stanja kad mislimo da nekoga volimo i kad smo uistinu
je informacija na najvisoj razini, jer u tom kontekstu sve sto ce se moci zaljubljeni. U drugom slucaju, u nama se pokrece puno drukcija energija.
ostvariti u materiji vec postoji kao ideja. Upravo takvom vrstom energije moz.emo utjecati na materiju i to je ener-
Kada govorimo o VREMENU, ovdje mislimo na VREMENSKU SFERU gija koju koriste magovi.
koju smo takoder vec spominjali, odnosno na temeljnu plocu na kojoj se
mogu ocitovati razliciti svemiri.
4. VRIJEME
Ovo poglavlje ce se sastojati od dva razlicita dijela. U prvom cemo di-
jelu prouciti spoznaje o vremenu koje nam dolaze iz magijsko-ezoterijske
tradicije, a u drugom cemo dijelu govoriti o novim teorijama razvijenim na
temelju otkrica suvremenih istrazivanja na polju magije.
4.1 Prvi dio: Struktura vremena
Vrijeme predstavlja teritorij na kojem se mogu ocitovati zakoni. Da bi
mogli postojati, materijalni objekti trebaju povrsinu na koju ce se ,,osloni-
ti", a vrijeme ispunjava tu funkciju.
Postoji dimenzija koju nazivamo VREMENSKOM SFEROM i ona pred-
stavlja vrijeme u najsirem mogucem obliku. Zahvaljujuci vremenskoj sferi,
drevni zakoni mogu medusobno djelovati na razlicitim tockama te zamislje-
ne sfere i biti u razlicitim odnosima. Dakle, vremenska sfera je ,,prostor"
u kojem egzistiraju razliciti svemiri koje mozemo zamisliti smjestene u ra-
zlicitim podrucjima te sfere, kako na povrsini, take i unutar nje.
Nas svemir nalazi se unutar te sire vremenske dimenzije, ali u njemu
vrijeme poprima drukciju funkciju, prilagodenu zakonima derivatima koji
se oblikuju upravo u tom kontekstu. U ovom slucaju, vrijeme ima funkciju
spremnika materijalnih oblika i/ili dogadaja. Njegova funkcija nije pasivna,
u smislu da se ne ogranicava same na sadrzavanje dogadaja, vec ih dovodi
u vezu s razlicitim tokovima i medudjelovanjima. Nacin na koji nasa osje-
tila percipiraju vrijeme predstavlja same jedan od mnogobrojnih mogucih
.
smierova unutar ,,vremena".
Vrijeme opcenito mozemo definirati kao teritorij kojeg mozemo prije-
ci. Koncept vremena kao necega sto tece od proslosti prema buducnosti
vrijedi same na nasoj liniji vremena, dok su dogadaji po svojoj objektivnoj
prirodi u odnosu istovremenosti kojeg cemo zvati VJECNIM SADASNJIM
TRENUTKOM. Prosiest, sadasnjost i buducnost su zapravo razlicita po-
drucja na tom teritoriju, ali postoje istovremeno. Podrucje djelovanja magi-
je je upravo granica izmedu vjecnog sadasnjeg trenutka i razlicitih mogucih
vremenskih pravaca. Magijskom tehnologijom je moguce, na primjer, preu-
zeti funkcije iz vjecnog sadasnjeg trenutka i prenijeti ih u nas tijek vreme-
na te na taj nacin prouzrociti odredene fenomene koje mozemo dozivjeti
kao paranormalne jer ih nije moguce objasniti prema uzrocno-posljedic-
nim odnosima koji vrijede u nasoj dimenziji postojanja.
Sve u svemu, mozemo reci da postoje dvije moguce vizije vremena. S
jedne strane imamo vjecni sadasnji trenutak koji predstavlja stanje u ko-
jem su svi dogadaji istovremeno prisutni, ali nepomicni; svijest je ta koja
se premjesta. S druge strane imamo vrijeme kao protok i ono predstav-
lja niz dogadaja koji se odvijaju jedan za drugim prema deterministickom
slijedu. To je najuobicajeniji nacin poimanja vremena, odnosno nasa osje-
tilna percepcija na taj nacin objasnjava dogadaje. No, vet smo vidjeli da je
takva percepcija same iluzorna zato sto se dogadaji odvijaju prema sin-
kronijskom (vidi koncept SINRONICITETA u 3. poglavlju), a ne uzrocnom
principu. Unatoc tome, moramo uzeti u obzir to sto nasa osjetila percipi-
raju jer sigurno postoji funkcionalni razlog zasto su se nasi osjetilni organi
razvili na taj nacin.
Sada cemo krenuti u proucavanje citavog niza tehnickih koncepata pre-
ko kojih ezoterijska fizika objasnjava pojam vremena. Ako promatramo
vrijeme kao veliki spremnik, prvo sto moramo uciniti kako bismo mogli
ista pojmiti u take prost ranom polju jest podijeliti ga u manje spremnike.
I to prvenstveno zato sto je analiza strukture vremena i same povijesti
pokazala .da vrijeme, suprotno onome sto bismo mogli misliti, nije jedno-
licna struktura. Morfologija tog teritorija poprilicno je sarolika. To znaci
da isti dogadaji, na primjer, mogu poprimiti razlicite vrijednosti ovisno o 37
prirodi teritorija na kojem se ocituju. Postoji svojevrsni ciklicki slijed, ri-
tam po kojem niz elemenata koje koristimo kao parametre za definiranje
odredenog vremenskog pojasa mijenjaju valenciju. Ti ciklusi definiraju i
medusobno odjeljuju citav niz malih spremnika dogadaja koje cemo zvati
vremenskim paketima.
a) Vremenski .paketi
Vremenski paket odnosi se na tocno utvrdeni vremenski okvir koji zapo-
cinje odredene godine i zavrsava odredeni broj godina kasnije. Prosjecno
trajanje jednog vremenskog paketa je 66 godina, ali dogadaji koji se odvi-
jaju mogu produziti iii skratiti to razdoblje. Mnogo je faktora koji mogu
utjecati na taj proces. U nastavku cemo prouciti neke osnovne parame-
tre koji definiraju svaki vremenski paket. Govorit cemo o RITMU, KAPA-
CITETU, STUPNJU KOMPLEKSNOSTI, GUSTOC:I i TRENUCIMA BO-
ZANSKE POZORNOSTI.
Vidjet cemo da unutar paketa svaki od t ih parametara poprima drukciju
vrijednost. lz toga proizlazi da se vrijeme kao rezultat tih faktora u inte-
rakciji razlikuje u svakom vremenskom paketu.
 b) Ritam
Ritam vremenskog paketa je koncept slican ritam-broju materijalnih obli-
ka, no sada cemo ga sagledati kroz metaforu. Zamislimo da se svi materijalni
oblici sadrzani u nekom vremenskom paketu krecu odredenim plesnim ko-
rakom u odredenom glazbenom ritmu (tango, valcer...). Kao da u svakom
vremenskom paketu svira odredena glazba te se oblici prisutni u njemu kre-
cu u tom ritmu. Prema toj teoriji, u svakom vremenskom paketu svira glazba
drugacijeg ritma. Promatracu koji bi gledao scenu izvana, vrijeme bi izgle-
dalo kao niz plesnih dvorana u kojima posjetitelji plesu na razlicitu muziku.
Kako bismo mogli sto realnije pojmiti raznolikost ritmova, pokusajmo
zamisliti tipicnu scenu iz zivota 60-ih godina i usporediti je s danasnjim
nacinom zivota i razmisljanja. Razlika je ocita. Tom argumentu mozemo
pridruziti i fenomen mode na temelju kojeg odredeni nacini razmisljanja
bivaju prihvaceni te potom zamijenjeni drugima.
Ovim primjerima ne mozemo docarati esenciju ritma dogadaja u nekom
vremenskom paketu, ali nam bar mogu pribliziti te koncepte.
Sada cemo vidjeti s tehnicke strane kako oblici unutar istog vremenskog
paketa imaju ritam-broj (ritam po kojem se izmjenjuju varijacije u odno-
su mase i energije) koji je kompatibilan s odredenim nad-ritmom. To je
38 ritam vremenskog paketa. Promatrajuci dovoljno dugacak slijed vremena
koji moze obuhvatiti odredeni broj vremenskih paketa, vidjet cemo da su
ritmovi u susjednim paketima razliciti, ali da se nakon odredenog broja pa-
keta neki od njih pocnu ponavljati. Ponovno cemo se posluziti glazbenim
primjerom; ako se u jednom paketu objekti krecu u ritmu valcera, nakon
njega ce uslijediti deset paketa s drugacijim ritmovima, a onda ponovno
dolazi valcer. Zatim slijedi pet drugacijih ritmova nakon kojih ce valcer po-
novno obiljeziti iduci vremenski paket. Vjerojatno postoje i makro-ritmovi
koji definiraju frekvenciju kojom se odredeni ritam ponavlja kroz vrijeme,
ali njih nije lako utvrditi, buduci je potrebno imati tako sirok pregled vre-
mena kakav mogu imati samo Bozanstva na odredenom stupnju.
Slika 7.
Primjer sheme prisutnosti razlicitih ritmova
proslost buducnost
c) Kapacitet
Kapacitet vremenskog paketa odnosi se na kolicinu mase koju moze sa-
drzavati. Tu masu moguce je prikazati tocnim brojem oblika iii zgusnutih
dogadaja {vidi poglavlje o zakonima gdje objasnjavamo koncept zgusnutih
dogadaja). Tako gledajuci, vremenski paket mozemo zamisliti kao zatvo-
reni spremnik tocno definiranog obujma. Na primjer, zamislimo spremnik
obujma I m 3 Ako je pun vode, znat cemo da sadrzi I m 3 vode, odnosno
1000 kg mase iii 1000 I vode; dakle, moci cemo tocno izmjeriti kolicinu
sadrzaja. Za vremenski paket vrijedi ista stvar. Znajuci granice vremenskog
paketa, mozemo tocno znati i kolicinu sadrzane mase.
Masa sadrzana u vremenskom paketu imat ce i odredenu gustocu, a to
je element koji moze utjecati na proteznost samog paketa. Gustoca je
element kojeg je moguce iscitati preko kompleksnosti koju stvaraju doga-
daji sadrzani u tom vremenskom paketu. Vecoj kompleksnosti odgovara
veca gustoca, buduci je kompleksnost rezultat odnosa izmedu materijalnih
oblika i dogadaja. Ako je gustoca veca, trajanje vremenskog paketa bit ce
krace jer ce u kracem vremenu biti izrazena kolicina kompleksnosti pred-
videna za. taj paket.
39
d) Stupanj kompleksnosti
U svakom vremenskom paketu sadrzan je odredeni stupanj komplek-
snosti. Kao sto smo vidjeli u prethodnim poglavljima, kompleksnost ima
tendenciju rasta kako se krecemo prema buducnosti, iako nije uvijek tako.
Dakle, na putu prema buducnosti nailazit cemo na sve visi stupanj kom-
pleksnosti, dok ce on biti nizi ako se uputimo u proslost. No, u paketima
u proslosti moguce je naici na prostore u kojima je kompleksnost veca
od ove sadasnje. Na primjer, ako odemo u razdoblje u kojem se razvijala
civilizacija Atlantide, sigurno cemo naici na visi stupanj kompleksnosti od
ovog naseg, s obzirom na tehnolosku i duhovnu razinu koje je ta civiliza-
cija dostigla. To znaci da su njezin nestanak koji je uslijedio i relativni gu-
bitak znanja kojeg su dosegli prouzrocili pad stupnja kompleksnosti kojeg
su proizveli.
Stupanj kompleksnosti ima posebnu vaznost sto se tice eventualne mo-
gucnosti prenosenja informacija iii znanja kroz vrijeme jer odreduje granice
koje ne mozemo zaobici te smjer u kojem se eventualno mozemo kretati.
Detaljnijom analizom ovih aspekata pozabavit cemo se u iducem poglavlju
u kojem cemo se osvrnuti na sofisticiranu magijsku tehnologiju koja omo-
gucava putovanje kroz vrijeme.
 e) Trenuci boianske pozornosti
Na prijelazu iz jednog vremenskog paketa u drugi, uvijek postoji kra-
ce razdoblje promjenjiva trajanja (obicno ne prelazi 3 do 4 godine) koje
ima posebnu vaznost, buduti da su dogadaji koji se tada odvijaju izlozeni
80:ZANSKOJ POZORNOSTI. U ovom slucaju govorimo o teritorijalnim
bozanstvima ciji ritam percepcije stvarnosti ovisi o izmjenjivanju vremen-
skih paketa. No, mogli bismo reti i suprotno, a to je da ritam bozanske
percepcije zapravo definira krajnje tocke vremenskih paketa koji pocinju
teti u jednom trenutku bozanske pozornosti i zavrsavaju u drugom. No,
to nema posebnu vaznost jer ne postoji uzrocno-posljedicna povezanost
dvaju dogadaja, vet njihova istodobnost.
Sada cemo pokusati objasniti sto je zapravo bozanska pozornost. U tu
svrhu mozemo zamisliti da Bozanstvo (u ovom slucaju govorimo o svim
bozanskim silama koje je stvorio covjek, a koje su nadlezne za odredeni
teritorij i vezane uz odredeni narod, civilizaciju iii skupinu ljudi) ima ,,oko"
kojim percipira nasu stvarnost. Jednako kao i nase oci, to oko nete biti
stalno otvoreno, vet te se svako toliko zatvoriti, poput treptaja kapaka.
To znaci da postoji djelic vremena u kojem oko ne vidi stvarnost, odno-
sno ako se nesto dogodi u tom periodu, nece biti percipirano. Sa stajali-
40 sta ljudske percepcije to vremensko razdoblje odgovara djelitu sekunde
koji nama nije znacajan, buduci se l.i tako kratkom vremenu ne mogu od-
viti dogadaji koji imaju pocetak i kraj te vise nisu vidljivi u trenutku kada
ponovno otvorimo oci. Kada govorimo o bozanskoj percepciji, moramo
napomenuti da zatvorenost ociju traje koliko i cijeli vremenski paket, dok
je jedini zapazeni dio vremena upravo onaj koji nazivamo trenutkom bo-
zanske pozornosti i koji traje tek nekoliko godina. Gledajuci iz tog kuta,
vremenski period od otprilike 66 godina za Bozanstvo predstavlja kratko
razdoblje koje nije znacajno za percepciju stvarnosti. Kod nas je situacija
puno drukcija jer govorimo o vremenskom razdoblju koje moze obuhva-
titi citav nas zivot.
Sada nam je jasno da, promatrajuci slijed vremenskih paketa, osim pro-
mjena u ritmu i stupnju kompleksnosti mozemo vidjeti i kako se izmjenju-
ju vremenska razdoblja koja nisu izlozena bozanskoj percepciji (sto se od-
nosi na vrijeme unutar paketa) i razdoblja u kojima su dogadaji predmet
tog specificnog fenomena kojeg smo nazvali bozanskom pozornostu. Ona
su definirana granicnim tockama izmedu dva susjedna vremenska paketa.
Sto se tice gustoce dogadaja, a samim time i kompleksnosti koju isti mogu
proizvesti, postoji velika razlika izmedu ta dva razdoblja. Dok oni dogada-
ji koji se odvijaju unutar paketa nemaju znacajnu tezinu u ukupnom slijedu
dogadaja, buduci da bozanska percepcija nije ,,potvrdila" njihovo odvijanje
(a vet smo vidjeli da je medu svakojakim mogucim percepcijama u svemiru
ona bozanska najvaznija), dogadaji koji se ocituju u trenucima kada je bo-
zansko oko otvoreno, poprimaju puno vecu gustocu i mogu ostaviti puno
znacajnije i dugotrajnije posljedice. Osim toga, dok se one prve dogadaje
moze lako modificirati iii bozanskom percepcijom iii izmjenjivanjem vre-
menskih ogranaka i razlicitih probnih vremena (vidi iduce poglavlje), druge
nije moguce mijenjati i samim time imaju veliku tezinu u povijesnom tije-
ku. Kako bismo dobili definiciju stvarnosti, mozemo reci da se Bozanstvo
ogranicava na percepciju dogadaja koji se odvijaju tijekom bozanske po-
zornosti, rekonstruirajuci one izmedu njih na temelju tipa dogadaja koji su
obiljezili prethodne trenutke pozornosti. To znaci da, prema njegovom ri-
tmu percepcije stvarnosti koji je ocito puno sporiji od naseg, dogadaji koji
se odvijaju unutar vremenskog paketa nisu znacajni, jednako kao sto kod
ljudske percepcije nije znacajan onaj djelic sekunde koliko traje nas treptaj
i u kojem nasa percepcija zaista nije akt ivna. Sada govorimo samo o vidu,
dok percepcija drugih osjetila naravno da ostaje aktivna; radi se o metafori,
a ne o izravnoj povezanosti. Kasnije ce nas mozak popuniti prazan prostor
izmedu dva opazena trenutka, rekonstruirajuci dogadaje na temelju onoga 4.1
sto je zabiljezio neposredno prije i neposredno nakon treptaja.
Mozemo zamisliti kako slicnim postupkom Bozanstvo rekonstruira do-
gadaje koji su se odvili unutar vremenskog paketa. Zahvaljujuci tim ele-
mentima postaje ocito koliko je velika razlika u nacinu na koji Bozanstva
i c:ovjek opazaju stvarnost. Otuda potjec:e citav niz razmatranja o spletu
dogadaja koji nas okruz.uju te o njihovom stvarnom iii iluzornom odvijanju,
sto cemo analizirati u iducem poglavlju. A sada jos jedna napomena o bo-
zanskoj pozornosti; na nasem planetu postoje tisuce bozanskih sila. Svaka
od njih je nadlezna za odredeni zemljopisni prostor ovisno o rasirenosti
teritorija na kojem zive pojedinci vezani uz ta Bozanstva. Kada govorimo o
bozanskoj pozornosti, mislimo na fenomen koji je zajednic:ki i istovremeno
se odvija za sva Bozanstva u nasem svijetu. Dakle, sto se tice ove funkci-
je, mozemo govoriti o opcenitom pojmu bozanske pozornosti. Ne mora-
mo toc:no navesti o kojem se Bozanstvu radi, buduci je to dogadaj koji se
tice cijele bozanske razine postojanja. Mozemo navesti nekoliko podataka
o vremenskom odredenju posljednjih trenutaka bozanske pozornosti koji
su izravno povezani s operacijama budenja ljudske duse u posljednjih ce-
trdesetak godina. Prvi koji nam je zanimljiv u tom smislu je 1967. godina.
U toj fazi boz.anske pozornosti pokrenuto je RAZDVAJANJE RAZINA.
 lduci trenutak bozanske pozornosti zapoceo je 1997., sto ukazuje na ne-
pravilno trajanje vremenskog paketa u odnosu na prosjek od 66 godina.
To je posljednji trenutak bozanske pozornosti koji smo imali i trajao je 4
godine i nekoliko mjeseci, sve do 2001. To vremensko razdoblje obiljezile
su nove vazne operacije poput oslobadanja sinkr<;;>nih linija od neprijatelj-
ske okupacije te tehnoloska otkrica poput LANCANE POVEZANOSTI,
koji su zasluzni za veliko ubrzanje na polju istrazivanja i napretka cjeloku-
pnog programa nase skole. Svi ti elementi bit ce detaljno objasnjeni u na-
rednim poglavljima.
Slika 8.
Vremenski paketi
kompleksnost kompleksnost kompleksnost
10 50 100
.
42
prosiest Trenuci
buducnost
bozanske
pozornosti
f) Vremenski ogranci
Vidjeli smo da se nase postojanje odvija unutar vremenskog pravca koji
ide od proslosti prema buducnosti. Taj pravac ne predstavlja jedan jedini
put, vec ga mozemo zamisliti kao drvo ciji je rast usmjeren pr ema visini
i iz cijeg debla izlazi mnostvo grana. Jednako kao i kod stabla, u vremen-
skoj strukturi postoji glavna linija (deblo) i mnogo sekundarnih linija (gra-
na) koje nazivamo probnim vremenima. Vremenske linije predstavljaju ra-
zlicite mogucnosti razvoja jednog te istog dogadaja. Dakle, na tim linijama
naici cemo na nizove dogadaja koji imaju zajednicko porijeklo (bas kao sto
sve grane r astu iz istog debla), ali njihov razvoj moze krenuti u razlicitim
pravcima. U nekim se slucajevima radi o malim beznacajnim razlikama, a
u drugim slucajevima te razlike mogu biti puno vaznije, cak i presudne za
nasu egzistenciju. Razlog postojanja svih tih vremenskih linija treba trazit i
u mehanizmima kompleksnosti. Mozemo zamisliti da se istovremeno obli-
kuje vise pokusaja koji ce rezultirati razlicitim probnim vremenima. Prema
zakonu kompleksnosti, jedan vremenski ogranak moze nastaviti svoj ra-
zvoj dokle god postoji slijed dogadaja koji proizvodi dovoljno veliku kom-
pleksnost, odnosno kompatibilan je s kutom kompleksnosti koji obuhvaca
nas svemir. Ako stupanj kompleksnosti padne ispod te razine, vremenski
ogr anak se prekida. To se obicno dogada u probnim vremenima, odnosno
na sekundarnim vremenskim ograncima. Kada njihov tijek bude prekinut,
glavni ogranak apsorbira njihov slijed dogadaja, sto znaci da se elimin iraju
eventualne razlike i sve se iznova poslaguje prema liniji lancane povezano-
sti dogadaja na glavnom ogranku. Dakle, sekundarni ogranci su neka vrsta
potpornja glavnog ogranka. U nekim se slucajevima moze dogoditi da se u
probnom vremenu dosegne stupanj kompleksnosti koji nadilazi cak i onaj
na glavnom ogranku. Tada se zamjenjuju strane; sekundarni ogranak po-
staje glavni i apsorbira u sebe slijed svega onoga sto je do tada sacinjavalo
glavni ogranak. Sve u svemu, vrijeme je struktura kontinuirano podlozna
sustinskim promjenama .
Postoji' jos jedna pojava kada r azvoj sekundarnih ogranaka oblikuje PA-
RALELNA VREMENA. U tom slucaju govorimo o linijama vremena koje
se sustinski razlikuju od glavne linije te istovremeno imaju takav stupanj
kompleksnosti da bi bile steta prekinuti ih. Stoga ti ogranci nastavljaju po-
stojati i postaju paralelni svjetovi, odnosno vremenski ogranci koji se vise
nece susresti s ogrankom iz kojeg su proizasli. Takva je situacija u pot-
punosti uskladena s funkcijama kompleksnosti koja se ne temelji samo na
odnosu izmedu materijalnih oblika, vec i na odrzanju razlicitih stvarnosti.
Ta paralelna vremena u svim segmentima postaju glavni ogranci koji imaju
mogucnost daljnjeg grananja, odnosno stvaranja novih probnih vremena.
Dakle, nasa se egzistencija odvija na vremenskom pravcu oblikovanom
na nacin koji smo upravo opisali. Postoji odredeni broj svjetova paralel-
nih s nasim od kojih svaki ima vlastitu strukturu sekundarnih ogranaka.
Ta je struktura u procesu stalne transformacije; kontinuirano se obliku-
ju nova probna vremena te se istovremeno neka druga prekidaju i bivaju
apsorbirana.

Slika 9.
Vremenski ogranci
Trenuci
*
Vremenski paketi bozvanske y remens ka nie
k a
~ ~
j ';{;i. pozornosti ~
prosiest buducnost
Sada bismo trebali pokusati shvatiti medudjelovanje materijalnih oblika
i vremenske dimenzije. Ovu temu nije lako razumjeti buduci da nam nas
um i pamcenje daju smjernice koje nam zamagljuju jasnu sliku onoga sto
se dogada. Krenut cemo, dakle, od onoga sto je definirano zakonima kako
44 bismo kasnije sve to pokusali dozivjeti i na osjetilnoj razini. Kao prvo, mi
smo istovremeno prisutni na vise vremenskih linija. Kao da svatko od nas
ima mnogo dvojnika koji egzistiraju na drugim vremenskih ograncima gdje
se dogadaji odvijaju drugacijim slijedom. Nasoj dusi ne predstavlja problem
nastaniti se istovremeno u vise materijalnih oblika, sto ce biti detaljnije
objasnjeno u poglavlju posvecenom strukturi ljudske duse. Osim toga, taj
je fenomen savrseno uskladen s kompleksnoscu koja iskusava vise putova
istovremeno kako bi potakla evoluciju medu oblicima. No, nasa svjesna
pozornost je fokusirana samo na jednu od tih linija. Da bismo dodatno
zakomplicirali stvar, dodat cemo da se nasa svijest iz raznoraznih razloga
moze premjestati s jednog ogranka na drugi i to je nesto sto se svakome
od nas ucestalo dogada na svakodnevnoj razini. Sasvim je prirodno zapitati
se sto nam se konkretno dogada u takvim situacijama, odnosno kako to
prevode nasa osjetila. Jasno je da nam pet klasicnih osjetila u ovom slucaju
ne mogu biti od velike pomoci jer smo vec vidjeli da nasa svjesna pozor-
nost moze uzeti u obzir samo po jednu vremensku liniju. lz toga proizlazi
da ce se nase pamcenje, u trenutku prijelaza s jedne vremenske linije na
drugu, prilagoditi novoj situaciji, pohraniti u nekom kutu nase podsvijesti
memoriju iz prethodne vremenske linije i preoblikovati sva sjecanja vezana
uz nju. Tragove tih prijelaza mozemo naci u naizgled beznacajnim dogadaji-
ma kojima smo svi svjedocili iii smo ih izravno dozivjeli. Kao najjednostav-
niji primjer moze posluziti trazenje nekog predmeta. Uvjereni smo da se
nalazi na odredenom mjestu kamo smo ga sami stavili mozda nekoliko se-
kundi ranije, ali ga ne mozemo naci. Yrlo je vjerojatno da cemo samo ne-
koliko trenutaka kasnije, na nase veliko iznenadenje, pronaci predmet na
drugom mjestu, blizu onog gdje smo prvo trazili. Pokusajmo sada analizirati
ovakvu vrstu dogadaja prema logici vremenskih ogranaka koje smo ranije
opisali. Pretpostavimo da smo trazeni predmet stavili na odredeno mjesto
(koje cemo oznaciti s ,,A") na jednoj vremenskoj liniji, dok smo na drugoj
liniji isti predmet stavili na neko drugo mjesto (koje cemo oznaciti s ,,B").
lz razloga koje cemo pokusati istraziti nesto kasnije, pretpostavimo da se
nasa svjesna pozornost premjestila s jedne vremenske linije na drugu. Sto
se u tom trenutku dogada? Pamcenje se prilagodava novoj liniji i predmet
vise nece biti na mjestu ,,A", vec na mjestu ,,B". Moramo jos napomenuti
da teoretski ne bi trebalo biti problema jer u trenutku kad cemo traziti
predmet, prilagodeno pamcenje le nas odvesti na mjesto ,,B" gdje se pred-
met uistinu i nalazi na toj novoj vremenskoj liniji. No, moze se dogoditi da
i dalje pamtimo da smo predmet stavili na mjesto ,,A", iako se nalazimo na
novoj ~remenskoj liniji i tada dolazi do za nas nenormalne situacije koja
dovodi u krizu nasu pE:_rcepciju te mozemo pomisliti da nas je izdalo pam-
cenje iii nesto slicno. Cak i ako ne iskljucimo u potpunosti ovu posljednju
mogucnost, iz primjera mozemo zakljuciti da je nas mozak u stanju sacu-
vati sjecanja na dogadaje iz drugih vremenskih linija, ali to se obicno ne
dogada. To znaci da postoji sposobnost kojom nismo u stanju upravljati i
koja se ponekad javlja iz tesko shvatljivih razloga. No, takvo nenadano i s
naseg stajalista slucajno ocitovanje te sposobnosti pokazalo se ponajvise
kao problem, buduci da, kao sto smo ranije spomenuli, stvara poteskoce
nasem sustavu percepcije. Gledajuci sa stajalista magije, sposobnost kon-
troliranja skokova s jednog vremenskog ogranka na drugi omogucava nam
obavljanje raznoraznih radnji koje mozemo odijeliti od onih na drugim li-
nijama, a ta cinjenica u mnogim slucajevima moze biti jako vazan faktor.
Sto se tice strukture materijalnog oblika (vidi odlomak koji se odnosi na
KTM - kamen temeljac materije u 3. poglavlju), znamo da svaka od njih
ima na raspolaganju sest mogucih izbora u svakom trenutku vremena. Tih
sest opcija odgovara jednakom broju vremenskih linija kojima se mozemo
kretati sa svakom od tih mogucnosti. U skladu s konceptom kompleksno-
sti, tih sest putova bit ce istovremeno aktivno te svaki od njih predstavlja
jedno moguce probno vrijeme. U iducem se trenutku tih sest putova sta-
pa u jedan, buduci da sama kompleksnost odabire onaj koji ima potencijal
doseci njezin najvisi stupanj. Potom se odmah otvara novi scenarij s drugih
 ---------------,,., . .- - ------------
sest mogucih putova. Zamislimo to kao svojevr sni makrosustav u kojem
svaki materijalni oblik egzistira na slicnom polju stvarnosti i bit ce nam ja-
snije koliko se putova kontinuirano moze radati i nestajati, stvarajuci na
taj nacin ogromnu vremensku paucinu.
Osim toga, svaki materijalni oblik ima pristup drugim vremenskim pu-
tovima i to onoliko koliko je proporcionalno njezinoj razini percepcije. To
znaci da su probna vremena manje kompleksnih oblika sadrzana u probnim
vremenima oblika s vecom kompleksnoscu koji mogu utjecati na stvarnost
onih prvih. Fenomen bozanske pozornosti o kojem smo govorili u pret-
hodnom odlomku tice se upravo ovog dijela.
Sada cemo pokusati pronaci razlog koji ce nam objasniti zasto se neki
oblik u odredenom trenutku mora premjestiti s jedne vremenske linije na
drugu. Vee smo rekli da kompleksnost djeluje na tom polju rezuci grane
koje ne daju dovoljno plodova. Zato cemo imati niz elemenata koji ce se
s tih grana slijevati na onu koja u tom trenutku predstavlja glavnu granu.
Ona ce apsorbirati te elemente i prilagoditi ih vlastitom slijedu dogadaja.
Medu njih mozemo ubrojiti i nasu svjesnost. Moze se dogoditi i suprotno,
odnosno moze se pojaviti prevelika kompleksnost u odnosu na maksimum
koji ta grana moze podnijeti. I u tom ce se slucaju neki oblici preseliti na
46 druge linije kako bi se smanjio ,.teret" kompleksnosti. Ovaj koncept ima
presudnu vaznost za tehnologiju putovanja kroz vrijeme jer predstavlja
prvi element (stvoren zahvaljujuci upravo toj tehnologiji) koji pojedincu
omogucuje izlazak iz vlastitog vremena. 0 tom cemo fenomenu detaljnije
govoriti u poglavlju posvecenom tehnologiji razvijenoj s ciljem putovanja
kroz vrijeme.
g) Geografija vremena
Ako zelimo definirati razna obiljezja na koja nailazimo istrazujuci vre-
menski teritorij, mozemo govoriti o pravoj vremenskoj geografiji koja nam
opisuje morfologiju tog prostora. Prema ljudskoj percepciji, tijek vreme-
na mozemo usporediti s rijekom koja prolazi razlicit im podrucjima (vre-
menskim paketima) i ciji se tok cesto razdvaja u vise potocica (vremen-
skih ogranaka), koji se svako toliko ponovno spajaju s glavnom r ijekom
(trenuci bozanske pozornosti) iii pak iz njih nastaju nove rijeke (paralelni
svjetovi). U procesu odvajanja svih tih mogucih ogranaka mozemo naici na
specificne fenomene koji mijenjaju normalan tijek vremena kako bi stvorili
odredene tocke u kojima vrijeme poprima neobicna obiljezja. Govorimo
o fenomenima poput VREMENSKIH RUKAVACA, VRTLOGA, podrucja
- - ~ - -
- .
u blizini obale vremens~e r ijeke gdje je TOK SPORIJI i podrucja na sredini
rijeke gdje je TOK BRZI. Mozemo naici na mjesta na kojima je tok r ijeke
pr ekinut uslijed cega se oblikuju podrucja odsjecena od ostatka rijeke iii
pak sama rijeka nema kontinuirani tok, vec je podijeljena u vise blokova.
Te tocke nazivamo VREMENSKIM OTOCIMA i vidjet cemo da njihova
prisutnost na odredenom podrucju definir a okolnosti u ljudskoj povijesti.
Naposljetku mozemo naici i na umjetne strukture koje je stvorio covjek
magijskom tehnologijom . Njih cemo zvati VREMENSKIM DVORCIMA, a
prvenstveno su vezani uz potrebe VREMENSKIH PUTNIKA.
I ovdje cemo pokusati objasnit i svaku od tih razlicitih funkcija vremena.
Ako nastavimo promatrati vrijeme kao rijeku, mozemo govoriti o razli-
citim brzinama na koje mozemo naici. Kao sto smo maloprije rekli, imat
cemo rubna podrucja gdje je tok sporiji i ona sredisnja gdje je tok brzi, no
sto to tocno znaci?
To znaci da na nekim ograncima vrijeme tece brze nego na drugima za-
hvaljujuci blizini sinkronih linija oko kojih se koncentrira veca kolicina do-
gadaja te zahvaljujuci prisutnosti kompleksnih oblika koje te dogadaje zgus-
njavaju d_ o odgovarajuceg stupnja. Veca vremenska brzina nekog ogranka
ocituje se u brzoj transformaciji materijalnih oblika i okoline karakteri-
sticne za tu vremensku liniju. Na drugim linijama gdje je tok sporiji, oblici 47
su manje pokretni i usporeniji u vlastitom procesu transformacije. Moze
se dogoditi i da nas te varijacije medu vremenskim ograncima kojima smo
podlozni prenesu s ogranka vece brzine na onaj manje brzine. To je kao
da se ~ratimo nekoliko sati iii cal< nekoliko dana unazad u vremenu. Taj
bi dogadaj mogao izazvati fenomene poput deja-vua iii prorockih snova.
U tom ce se slucaju sjecanja na buduce dogadaje vrlo vjerojatno ocitova-
ti kroz snove.
Ako sagledamo veci broj vremenskih paketa, uocit cemo da postoje oni
sporiji i oni brzi. Naici cemo na jako tecna povijesna razdoblja koja obiluju
promjenama i nastajanjem novih elemenata, ali i na ona mocvarna podrucja
gdje dogadaji puno teze teku, usporavajuci t ijek evolucije.
h) Vremenski rukavci
VREMENSKI RUKAVCI (vidi sliku 10.) nastaju na mjestima gdje jedan
dio r ijeke, iako je povezan s ostatkom, dobiva poprilicno drugaciju brzinu i
smjer te poprima takva obiljezja koja mu omogucavaju ,,cuvanje" dogadaja.
Na neki nacin, kao da se na tom dijelu oblikuje mjehur izdvojen iz rijeke u
kojem je vrijeme gotovo nepomicno. To znaci da eventualni dogadaji koji
 se tek trebaju zgusnuti ostaju u tom stanju puno ~uze u odn?su n~ no:~
malni tijek dogadaja u vremenskoj r ijeci. Takvo pr_i_rodno ~~~n1_e maze bit1
iskoristeno za izgradnju (putem magijske tehnolog11e) spec1f1cnih s~ruktura
YREMENSKIM DYORCIMA i cija je funkcija cuvan1e doga-
k 01e naz1vamo . . .
daja kako bi ih mogli koristiti iskljucivo vremensk1 p~tnic1. Kao st~ cemo
vidjeti u poglavlju posvecenom putovanjima kroz vn1eme, odn.~s 1zme~u
vremenskog putnika i vremenskih dvoraca jednak je onome koJI povezu1e
vozaca automobila i benzinsku postaju.
Stika I 0.
Vremenski dvorci
Vremenska rijeka
48
Yremenski dvorac
Utvrda zasicenih
(koristi se za odredivanje
vremenskih dogadaja
granica vremenskih imperija)
Yrtlozi iii vremenski virovi su tocke u vremenu u koji~a ???adaji krenu
u takvom smjeru da se okolnosti pocnu cikli~ki ponavl1at1 1h se pak po-
javljuju medusobno jako slicni sljedovi dogada1a u kratkom _vreme~sk?~
doblju Kad bismo slikovito trebali prikazati takvo stan1e, na n1ec1 b1
::zdoslov~o oblikovao vir. Ponekad se u takvoj situa:iji ci_ni da se obr~_uo
smjer vremenskog tijeka i da smo kren~li p~~mv~ proslost1. Yr_lo prakt1can
primjer je 2. polovica 20. stoljeca koj~ 1e ob1l_1~z.1lo takv~.stan1e da su se u
prosjeku svakih 5 do 6 godina odvijah vrlo shcni dogada11.
i) Vremenski otoci
YREMENSKI OTOCI su tocke u vremenu odsjecene od ostatka vre-
menske strukture zbog rascjepa (iii prekida) na liniji vremena. To znaci
da je prekinut uzrocno-posljedicni odnos koji obicno obiljezava dogadaje
smjestene na toj vremenskoj liniji. Uslijed tih prekida dolazi do specific-
nag fenomena; kako se dva odijeljena podrucja sve vise udaljuju jedan od
drugog, tako i tijek povijesnih dogadaja poprima dva (iii vise ako je uslijed
veceg broja prekida doslo do oblikovanja vise otoka) razlicita usmjerenja.
U jednom trenutku cemo doci do tocke u kojoj cemo na tim otocima naci
toliko razlicite tokove dogadaja da ce nam biti nezamislivo da su potekli od
iste vremenske linije. To ostavlja poprilicno negativne posljedice za gusto-
cu ljudskog polja stvarnosti. Stvarnost postaje isprekidana, gubi se smjer
koji je eventualno bio postavljen i svaki od tih otoka naci ce se bez pros-
losti iii moguce buducnosti, cime se mogucnosti ocuvanja egzistencije u
oba slucaja smanjuju. Yrijeme postaje slabije i puno pristupacniji poligon
za neprijateljska djelovanja kojima je cilj vremensku strukturu na kojoj se
covjek razvija uciniti neplodnom sto se tice razvoja kompleksnosti, a sa-
mim time i evolucije.
Te vremenske rascjepe moguce je otkriti i detaljnijom analizom ljudske
povijesti. Na primjer, tamo gdje cemo pronaci tragove civilizacija za koje 49
se cini da ne potjecu ni od kuda iii pak onih koje su netragom nestale bez
jasno vidljivog razloga, u smislu da u vremenu koje je uslijedilo nakon njih
ne postoje tragovi tih civilizacija. Zapravo, cini se da nikada nisu ni posto-
jale. Do toga maze doci kad vremenski rascjep razdvoji pocetak nekog
dogadaja i njegov daljnji razvoj. U najgorem slucaju, neki dijelovi vreme-
na, cak i cijeli vremenski paketi, mogu nestati u vremenskoj rupi nastaloj
uslijed rascjepa, a da ne ostave nikakav trag. Te rascjepe mozemo zamisliti
kao ,,YREMENSKE CRNE RUPE".
Ako detaljnije analiziramo vrijeme koje se izravno tice nas (u tom slucaju
mozemo uzeti u obzir razdoblje od otprilike 30.000 godina), vidjet cemo
da upravo ono obiluje vremenskim otocima. To znaci da je vremenska
struktura ozbiljno ostecena. Uzroci ovog fenomena nisu sasvim pozna-
ti, ali postoji citav niz teorija o tome koje uzimaju u obzir kako prirodne
uzroke tako i uplitanja visoko razvijenih tehnologija, u ovom slucaju goto-
vo sigurno neprijateljskih.
Medu prirodne uzroke mozemo ubrojiti vremenske potrese, odnosno
katastrofe koje ne pogadaju prostor, vec vrijeme. Maze se dogoditi da usli-
jed vremenskog potresa jedan iii vise vremenskih paketa bude ,,otrgnuto"
 s njihovog mjesta i katapultirano u neka druga podrucja. Tada ce na jednoj
strani ostati rupa, vremenska provalija koja ce pr ekinuti vezu izmedu dviju
tocaka prethodno smjestenih ispred i iza istrgnutog vremenskog paketa,
a na drugoj cemo strani odjednom imati posla s dogadajima i oblicima koji
nemaju nikakve veze s onime sto se nalazi oko njih. Zamislimo da vremen-
ski potres katapultira dinosaurusa iz njegovog vremena u nasu sadasnjost.
Tada bismo se doslovno morali suociti s materijalnim oblikom cija bi pri-
sutnost u nasem vremenu izgledala potpuno apsurdno.
Sto se tice umjetnih uzroka, osim namjernih neprijateljskih uplitanja mo-
zemo navesti i losu uporabu tehnologije za putovanja kroz vrijeme, od-
nosno zgusnjavanje dogadaja u proslosti, a da ne znamo tocno predvidje-
ti na sto bi to moglo utjecati. 0 tome cemo detaljnije govoriti u iducem
poglavlju.
Dakle, ti otoci stvarnosti sadrzavaju dijelove povijesti, odnosno tokove
dogadaja koji se danas cine medusobno potpuno nepovezanima, a znamo
da su nekoc bili dio jedne te iste vremenske linije. Takva nepovezanost
stvara probleme i povjesnicarima koji ne uspijevaju tocno rekonstruirati
pustolovine ljudskog roda. Na primjer, upravo se zbog jednog od t ih vr e-
menskih rascjepa civilizacija Atlantide (koja se razvila prije otprilike 30.000
. 50 do 20.000 godina) smatra samo mitom. Naime, vremenski rascjepi koji od-
vajaju nasu sadasnjost od tog r azdoblja onemogucavaju eventualnim tra-
govima, dokumentima iii ostacima te drevne i visoko razvijene ci:,.,ilizacije
da budu vidljivi i u nasem vremenu.
Nasa sadasnjost nalazi se na otoku koji se proteze jos otprilike sesto go-
dina u buducnost. Nakon toga slijedi jedan od tih vremensko-prostornih
rascjepa i trenutno nije moguce definirati sto bi se moglo nalaziti s druge
strane te vremenske rupe. Dolazak do te tocke moze biti jako opasan jer
bi se materijalni oblici nasli u situaciji u kojoj nedostaje jedan od osnov-
nih elemenata za odrzanje egzistencije. Kao sto cemo kasnije vidjeti, to je
jedan od najvecih problema koji se pokusava rijesit i primjenom magijskih
tehnologija i visokih ljudskih i bozanskih potencijala.
0 tome cemo detaljnije govoriti u poglavlju naslovljenom ,,RAZDVA-
JANJE RAZINA".
j) Vremenska teiina
Analizom odnosa medu dogadajima nailazimo na jos jedno njihovo obi-
ljezje koje nazivamo VREMENSKOM TEZINOM. Mozemo si predocit i taj
koncept take da zamislimo nabor na tkanju vremena nastao uslijed priti-
ska nekog zgusnutog dogadaja. Taj dogadaj, dakle, ima odredenu ,,tezinu"
i ovisno o njegovoj tezini tkanje vremena ce se proporcionalno deformi-
rati. Promatrajuci odredeni dio vremena, vidjet cemo da je dogadaje mo-
guce podijeliti u kategorije prema tezini. Takva vrsta mjerenja je nadasve
vazna u analizi fenomena odjeka medu materijalnim oblicima (iii dogada-
jima). Vee smo ranije ustanovili da uzrocno-posljedicni tip odjeka vrijedi
samo ako uzmemo u obzir ograniceno podrucje, dok u sirem smislu mo-
r amo govoriti o sink ronoj vrsti povezanosti medu dogadajima i o odjeku
vezanom uz simetrije (odnos mase i energije). Njima jos treba nadodati
ovaj tip veze koji je nadasve vidljiv u intervencijama vremenskih putnika.
Proucavanjem tog fenomena pokazalo se da djelovanje u odredenoj tocki
vremena stvara odjek na citavom nizu tocaka smjestenih u razlicitim vre-
menskim paketima, kako ranijih take i kasnijih u odnosu na tocku u ko-
joj je doslo do djelovanja. Analizom dogadaja koji su pretr pjeli odredene
pr omjene otkrivena je ova nova vrsta veze medu dogadajima. Do odjeka
na tim tockama doslo je zbog prisutnosti dogadaja jednake tezine. Taj je
nevi element postao jako vazan za cjelokupni vremenski eksperiment mi-
jenjanja pogadaja u proslosti kako bi se odr:zalo razdvajanje razina iii kako
bi se prouzrocile promjene u sadasnjosti iii u nekim dijelovima proslosti.
51
4.2 Drugi dio: Vremensko kraljevstvo
Godine 1998. istrazivanja na podrucju magije dovela su do novog i pre-
sudnog otkrica koje je radikalno promijenilo dotadasnje poimanje vremena,
omogucivsi take razvoj nove teorije o strukturi vremena koja taj fenomen
promatra kao zivuci organizam. Danas mozemo govoriti o VREMENSKOM
KRALJEVSTVU u pravom smislu r ijeci i pridruziti ga preostalim trima tra-
dicionalno poznatim kraljevstvima (mineralnom, zivotinjskom i biljnom).
Sada cemo dati kratak pregled otkrica na ovom podrucju u posljednjih
nekoliko godina.
Zahvaljujuci evoluciji selficke tehnologije (vidi poglavlje o magijskim teh-
nologijama), od 1997. moguce je izraditi instrumente koji omogucavaju
mnogo detaljnije proucavanje vremena, kao sto je, na pr imjer, uporabom
mikroskopa moguce analizirati djelic materije. U ovom se slucaju analizira
tkanje vremena. Ne toliko slijed dogadaja (o cemu smo opsirno govorili u
prvom dijelu ovog poglavlja), vec upravo vremensko-prostorno tkanje na
kojem se taj slijed odvija.
Uz pomoc novih instrumenata nastala je poprilicno raznolika i nepra-
vilna morfoloska skica tkanja vremena koja je ukazala na citav niz dotad

nepoznatih elemenata koji su sigurno povezani s procesom zgusnjavanja
dogadaja. Novootkrivene pojave koje su omogutile nastanak nove teorije
o vremenskom kraljevstvu poprilicno su kompleksne i odnose se na funk-
cije vremena tesko shvatljive nekome tko nije izravno angaziran u istrazi-
vanjima na tom podrucju. No, svejedno cemo dosadasnja otkrica pokusati
sazeti i objasniti preko nesto jednostavnijih elemenata.
a)Vremenska temperatura
Prvi novi koncept kojeg treba uvesti je VREMENSKA TEMPERATURA,
kako smo nazvali jednu vrstu varijacije nekih vremenskih funkcija. Kako
bismo shvatili tu pojavu, zamislimo da promatramo odredeno zemljopisno
podrucje sto se tice kise dogadaja. Moguce je utvrditi s koliko dogadaja
raspolaze svaki trenutak u tom podrucju. Nakon toga slijedi analiza po-
drucja novim uredajima, cime je otkriveno da u svakom trenutku zaista pri-
stize tolika kolicina dogadaja, ali se i ocituju neke nepravilnosti. Odredeni
elementi pretrpe neku vrstu devijacije ,,kuta" upadanja u materiju. Kao da
postoji i:iesto sto koristi te dogadaje vet i prije njihova dolaska na materi-
jalnu razinu. Nakon devijacije dogadaji su i dalje iskoristivi kao da se nista
nije dogodilo, ali ta nepravilnost svejedno stvara sjenovita podrucja sto se
52 t ice kise dogadaja i ona svjedoci o postojanju necega sto nije materijalni
oblik, ali na neki nacin uspijeva djelovati na dogadaje, iako njihov potenci-
jal ocitovanja na materijalnoj razini ostaje nepromijenjen.
Stika 11.
Sjenovito podrucje Ljudska razina j
postojanja
Ako kisu dogadaja zamislimo kao zraku svjetlosti, iz slike mozemo vidje-
ti k~~o nastaju osvijetljena i sjenovita podrucja. Kad govorimo o te dvije
razlic,te vremenske strukture, funkcije samog vremena se mijenjaju. Utvr-
deno je da ta dva podrucja karakterizira drukcija vremenska temperatu-
ra. Zatim se istrazivanje nastavlja na novom teritoriju jednakom analizom
tijeka dogadaja. Odredeni zemljopisni prostor podijeli se u kvadrante di-
menzija otprilike 5 km x 5 km te se u svakome od njih mjeri vremenska
temperatura. Utvrdeno je da se u kvadrantima ocituju razlicite vrijednosti,
u nekima visoke, a u nekima niske. Stoga smo podrucja na kojima se oci-
t~ju mnoge nepravilnosti u smjeru padanja dogadaja definirali kao mjesta
v,s~k~ vremenske temperature, sto znaci da su na tom prostoru prisutni
bro1_~, elementi (jos nepoznati) koji su u interakciji s dogadajima i mijenja-
JU n11hov kut ulaska u materiju. Kasnije cemo vidjeti da to znaci da neko
podrucje ima puno kontaktnih tocaka za povezivanje s paralelnim stvar-
nostima, drugim dimenzijama iii vremenskim ograncima. Kada je broj tih
mogutih kontakata s drugim stvarnostima malen, onda govorimo o mje-
stima niske vremenske temperature.
Te razlicite temperaturne vrijednosti ovise o tajanstvenim ,,objektima"
koji djeluju na dogadaje, ali nisu oblici, nisu sacinjeni od materije.
Na temelju tih otkrica nastaje prva mapa nekog podrucja podijeljenog u
kvadrante dimenzija 5 km x 5 km kojima su pridane vrijednosti vremen-
ske temperature.
N~kon dodatne analize prethodno katalogiziranih podrucja, uslijedio je
nov, korak u istrazivanju te je otkriveno da su se vrijednosti vremenske
temperature neocekivano promijenile. Ta je promjena posljedica ,,premje-
~tanja" iii prosirivanja polja devijacije dogadaja. Jednaka se pojava u neko-
liko navrata ocitovala na vise pracenih podrucja sto je dovelo do zakljuc-
ka da vrijednosti vremenske temperature nisu stalne. Daljnjom obradom
dobivenih podataka razvijena je nova teorija koja je na pocetku zvucala
pomalo nestvarnom, ali se pokazala istinitom. Prema toj teoriji, tajanstve-
ni ,,objekti" odgovorni za devijaciju kuta ulaska dogadaja u materiju su zi-
vuce strukture koje ne pripadaju materijalnom svemiru, vet su satkane od
sam~g vremena. Tako se rada ideja o VREMENSKIM BIC:IMA koja imaju
vlast1tu egzistenciju i ,,zivotni" ritam. Njihova prisutnost na granici Svijeta
materijalnih oblika uzrokuje nastanak pojave vremenske temperature, a
njihov razvoj, odnosno metabolizam utjece na promjene vremenske tem-
perature. Daljnjom analizom nastojalo se potkrijepiti teoriju prakticnim
eksperimentima. .Uz pomoc uredaja kojima raspolazemo moguce je preni-
 jeti vremenske funkcije iz jednog kvadranta u drugi u kojem je temperatura
drugacija. Zahvaljujuci pokusu, otkriveno je da se u odredenim okolnosti-
ma taj ,,presadeni" dio ponasa kao sjeme iz kojeg moze niknuti nova struk-
tura koja ce dodatno promijeniti lokalnu vremensku temperaturu. Dakle,
teorija o vremenskim bicima stoji, no da bismo je u potpunosti dokaza-
li, trebalo je na promatranom podrucju pronaci jedno od tih vremenskih
bic:a, a ne samo ,,fotografirati" njegovu sjenu preko polja devijacije doga-
daja. Tako je istrazivanje krenulo u tom smjeru i nakon nekoliko mjeseci
rada pronadena je prava ,,frekvencija" od milijun mogucih za fotografiranje
vremenskih bica pomocu novih uredaja koje smo imali na raspolaganju.
Tim otkricem koncept vremenske temperature prelazi u drugi plan kako
bi ostavio prostora izravnoj analizi vremenskih bica koje smo zajednickim
imenom nazvali ,,vremenskom vegetacijom" jer njihov zivotni ritam pod-
sjeca na r itam nasih biljaka.
U toj su fazi otkriveni najvazniji elementi u ovom podrucju koji ce po-
krenuti brojne prakticne primjene i potaknuti zanimanje za nastavak istra-
zivanja u tom smjeru. Pokazalo se da je vremenska vegetacija neka nova
vrsta dimenzije koju nastanjuje velik broj zivih oblika razlicitih karakteri-
stika. Mozemo ih razlikovati na temelju njihove vremenske proteznosti i
S4 vrste interakcije koju mogu ostvariti s materijalnom dimenzijom.
Bez obzira na njihovu raznolikost, vrste koje pripadaju vremenskoj ve-
getaciji imaju tri zajednicka osnovna obiljezja:
I. Njihov se razvoj ne odvija u odredenom vremenskom pravcu, vec se
mogu siriti u svim smjerovima. To s naseg stajalista znaci da se mogu
kretati i prema buducnosti i prema proslosti, ali i u drugim smjero-
vima, sto je jednako izlasku iz nase dimenzije.
2. Mogu se prilagoditi raznim zakonima i upravo se zahvaljujuci tome
mogu kretati kroz vrijeme prelazeci iz jedne dimenzije u drugu (cak
bismo mogli reci da na neki nacin svojom proteznoscu oni sami pie-
tu tkanje vremena). Kao takvi mogu predstavljati dragocjen kanal za
kontakt s drugim stvarnostima i dimenzijama, jednako kao i objekti
koji pokazuju odredene nepravilnosti.
3. Njihova prisutnost u nasoj dimenziji (iako djeluju, kao sto smo ranije
spomenuli, na granici nase i drugih dimenzija) ocituje se kroz speci-
fican oblik interakcije sa zivim oblicima. Snovi, memorije, sjecanja i
emocije su sredstva koja tim bicima omogucavaju interakciju s nama.
Najvazniji aspekt je mogucnost tih bica da promijene nasa sjecanja.
To se dogada zato sto vremenska bica u svom kretanju kroz vrije-
me zapravo mogu mijenjati aspekte povezane s vremenskim ogran-
cima na kojima je, na primjer, smjesten odredeni slijed dogadaja iz
nase proslosti. Na slican nacin, promjene na vremenskim ograncima
automatski ce izmijeniti nasa sjecanja (sto predstavlja uobicajenu, a
ne neobicnu pojavu), jednako kao u slucajevima kad se nasa svijest
krece razlicitim vremenskim linijama.
lz kombinacije ovih elemenata proizlazi da vremenska bica mogu pred-
stavljati sredstvo preko kojeg je moguce mijenjati odsjecke vremena i as-
pekte vezane uz nasu osobnu povijest. Kako bi to bilo moguce, potrebno
je otkriti zakone koji reguliraju razvoj vremenske vegetacije te na taj nacin
uspjeti bar djelomicno programirati klijanje odredenog vremenskog bica.
lstrazivanja se otad krecu upravo u tom smjeru. Analiziraju se razlicita
vremenska bica i pokusava ih se katalogizirati te laboratorijski kombinirati
elemente koji bi mogli proizvesti unaprijed definirane vremenske ogranke.
Tako su nastala i VREMENSKA SJEMENA.
Vremensko sjeme predstavlja najnizi stadij klijanja jednog vremenskog
bica, jednako kao i sjemenje nasih biljaka.
Dublja analiza pojedinosti iz ovog podrucja postala bi preslozena, no mo-
zemo recrda su iz dosadasnjih istrazivanja na ovom polju (do ozujka 2007.)
proizasle tri vrste vremenskih sjemena koje imaju sljedece mogucnosti: 55
I. Mijenjanje aspekata nase proslosti
2. Programiranje aspekata nase buducnosti
3. Omogucavanje razvoja sposobnosti koje ne bi bile sadrzane kao vje-
rojatnosti u normalnom vremenskom slijedu predodredenom za nas.
Sva ta vremenska sjemena mogu se koristiti pojedinacno. Gledajuci sa
stajalista zajednice, zahvaljujuci mogucnostima koje pruza raspoloziva ma-
gijska tehnologija, Damanhur danas odrzava stalni kontakt s nekim vrstama
vremenskih bica znatne proteznosti koja, u ovom trenutku, predstavlja-
ju dragocjene spremnike u koje je moguce pohraniti informacije i znanja.
Kao vremenska tehnologija, vremenska sjemena predstavljaju sredstvo
za manipulaciju vremena blizih nasoj sadasnjosti (na primjer razdoblje na-
seg zivota), dok tehnologija o kojoj cemo govoriti u jednom od narednih
poglavlja omogucava lakse kretanje kroz vremena na velikoj udaljenosti
od ovog naseg.

5. KRATAK OSVRT NA DREVNU
POVIJEST COVJECANSTVA
Ovu temu necemo detaljno obraditi, buduci da postoje drugi teksto-
vi koji se bave iskljucivo t im podrucjem, no navest cemo nekoliko vaznih
dogadaja i njihovih posljedica koji ce nam omoguciti potpunije shvacanje
tema iz drugih poglavlja.
Krenut cemo od mitskog Zlatnog doba, razdoblja izgubljenog u naborima
vremena (tocna datacija nije moguca) u kojem je covjecanstvo raspolagalo
u potpunosti svojim bozanskim potencijalom. Govorimo o pravom zvjez-
danom imperiju koji se pr ostirao u vremenu i prostoru i zauzimao jedan
dio nase galaksije. Obuhvacao je milijune svjetova naseljenih vvrlo razlicitim
oblicima zivota, no svi su pripadali kategoriji LJUDSKE DUSE. Vjerojatno
se radi o razdoblju od prije nekih 600.000 godina. Razvoj nase vrste na
ovoj razini pocinje u svjetovima udaljenim od naseg i tek puno kasnije u
buducnosti razvijena ljudska vrsta dolazi na Zemlju koju je vec nastanjiva-
la starosjedilacka ljudska vrsta, no na znatno nizoj razini.
56 Covjecanstvo je t ijekom odredenog vremena (razdoblje Z latnog doba)
uspjelo stvoriti razvijenu civilizaciju, savrseno uklopljenu medu druge vr-
ste. Tragove tog vremena mozemo naci u znanstvenofantasticnoj knjizi
AMSCUSAT koju je Falco napisao u devedesetima. No, u jednom trenut-
ku ljudska civilizacija koja se nastavlja siriti svemirom susrece neke druge
vrste koje ce se kasnije pokazati jako opasnima. Radi se o bicima koja sli-
jede N ista i nepostojanje je cilj koji zele dostici. lmaju znanja i tehnologije
na jednakoj razini kao i ljudska rasa te se i oni sire svemirom, no njihov
jedini cilj je unistenje svakog oblika zivota i kompleksnosti na koji naidu.
U pocetku covjecanstvo nije uvidalo pravu prirodu tih vrsta i, kao sto se
vec ranije dogadalo, podijelilo je s njima dusu (to je operacija koju bismo
danas vjerojatno nazvali genetskim inzenjeringom). Kad se otkrila .Prava
priroda tih vrsta, zapocinje epski sukob covjecanstva i neprijatelja. Covje-
canstvo je, nazalost, pretrpjelo cetiri teska poraza, buduci da je bilo za-
t r ovano iznutra zbog vlastite naivnosti. Radi se o medusobno jako udalje-
nim trenucima u vremenu, ali sve ih je moguce povezati u jednu povijesnu
pr icu. Kroz ta cetiri poraza covjecanstvo je pretrpjelo lobotomij1J, liseno
je nekih osnovnih arhetipova, podijeljeno na musko i zensko te liseno ko-
munikacije s drugim vrstama. T i su se trenuci cesto podudar ali s fizickim
r azaranjima sirokih razmjera. Jedan od primjera je unistenje Atlantide do
----~-------- - -- -
kojeg je doslo prije otprilike 15.000 do 12.000 godina, sto je vjerojatno
bio posljednji od cetiri por aza covjecanstva.
U razdobljima izmedu tih faza covjecanstvo se svaki put iznova pokusa-
lo oporaviti, postizuci nezanemarive rezultate. Ponovno mozemo navesti
kao primjer Atlantidu koja predstavlja posljednju veliku ljudsku civilizaciju.
No, nemojmo zaboraviti da se i ona razvila nakon sto je covjecanstvo vec
nekoliko puta bilo porazeno.
lz ovih nekoliko redaka mozemo zakljuciti da se radi o jako dugoj povije-
sti cija kronologija nije uvijek jasna (moramo uzeti u obzir da se u mnogim
slucajevima putovalo kroz vrijeme uz pomoc odgovarajucih tehnologija).
No, svejedno mozemo dati najosnovnije vremenske smjernice:
prije otprilike 75.000 godina oblikovala se ideja o ezoteriji kakva po-
stoji jos i danas. Rada se potreba za potajnim prenosenjem znanja
kako bismo se sakrill od neprijatelja. U tom se razdoblju pojavljuju
tzv. ZVJEZDANI UCITELJI, pojedinci koji su uspjeli izbjeci loboto-
miju i ocuvati znanje netaknutim;
prije 35.600 godina gubi se znanje o jedinstvu koncepta Bozanstva.
ie
To dovelo do razdvajanja Bozanstava, gubitka kontrole nad njima
i izbijanja sukoba zbog ter itorija. Da nam bude jasnije, mozemo reci
57
da je ta kategorija nedavno ponovno osvojena zahvaljujuci operaci-
ji T RIJADA;
prije 22.000 godina (govor imo o vremenu Atlantide) stvara se prva
vazna tocka u programu ponovnog budenja covjecanstva. To je ona
ista tocka u koju su se neki damanhurski putnici uputili 1994.;
prije otprilike 12.000 godina vraceno je znanje za programiranje re-
inkarnacija.
Dio ove povijesti cine i mnogi dogadaji prepricani u najvecim mitovima.
Kao primjere mozemo navesti biblijsko iskusenje i dvojaki lik Lucifera, za-
sluznog za vazne promjene koje se ticu cijelog ljudskog roda. Prema Dama-
hur skom tumacenju, Lucifer je figura iz jednog od ranijih meceva kojeg je
neko drugo Drevno Bozanstvo odigr alo u materiji. On je lik koji, kao i svi
drugi zaostali iz prethodnih meceva, ima andeosku funkciju, odnosno zau-
zima specificno mjesto na sahovskoj ploci materijalnih oblika, ali vise nema
slobodnu volju. No, Lucifer je vjerojatno uspio povratiti slobodnu volju i
ravnopravno se ukljuciti u novi mec te cak postati predstavnik covjecan-
stva u jednoj osjetljivoj fazi ljudske povijesti. Jedan od cetir i por aza covje-
canstva mogao bi se podudarati s ulaskom covjeka u ,,zemaljski raj" kojeg
je krscanstvo prikazalo kao eden , dok je to zapravo bio zatvor u kojem
 je covjek bio lisen slobodne volje. Prema jednom specificnom tumacenju,
Lucifer bi bio odgovoran za taj dogadaj jer je kao predstavnik covjecan-
stva pao u iskusenje neprijateljskih sila. No, kasnije je taj isti Lucifer, kako
u ovom slucaju i sama Biblija kaze, omogucio covjeku bijeg iz zemaljskog
raja povrativsi slobodnu volju (jabuka koju je Eva pojela).
Ocito je da su dogadaji u ovom slucaju obojeni mitovima te je puno teze
odrediti kad su se tocno dogodili.
Ljudsku povijest opcenito mozemo sazeti u tri velika razdoblja:
I. Zlatno doba opisano na pocetku poglavlja;
2. Propadanje ljudske civilizacije koje obuhvaca razlicite faze u kojima
covjecanstvo dozivljava poraze. Ovdje se zapravo radi o jako sloze-
nom povijesnom razdoblju koje su obiljezile stalne. promje~~ ~ r~~-
notezi, ali kroz duze vrijeme postaje vidljivo kako l1udska c1v11izac11a
posustaje;
3. Pokusaj ponovnog budenja, velikog ambicioznog projekta osmislje-
nog jos u vrijeme pada Atlantide. Taj proces zapocinje u nase vri-
jeme, a projekt Damanhur predstavlja jedan od vaznih elemenata.
Prema mom osobnom tumacenju, Zlatno doba je nesto sto je bilo pred-
skazano, ali zapravo jos nije dio Realiteta. Dakle, ono bi moglo predstavljati
58
objektivnu buducnost. Jednako tako, dogadaji koji pripadaj~ .daleko~ p~os~
losti mogli bi se zapravo ticati suvremenih zbivanja. Onda b1 1zemal1sl~1 ra1
mogao postojati u danasnje vrijeme, kao sto bi poraz covjecanstva mo~~o
biti rizik ako krenemo u odredenom smjeru. Kako bismo dodatno un11e-
li zbrku medu sve te koncepte, prisjetimo se jedne od najnovijih Falcovih
izjava O vremenu: ,,Moguce je da se nas svemir krece prema proslosti, a
ne, kao sto svi mislimo, prema buducnosti."
6. STRUKTURA LJUDSKE DUSE
Prema ucenju Damanhurske skole, dusa je slozena struktura oblikovana
od razlicitih dijelova, poput naseg fizickog tijela.
U ovom temo poglavlju vidjeti kako nastaje ljudska dusa i od kojih se to
razlicitih dijelova sastoji, no moramo odmah na pocetku nesto pojasniti.
Prema teoriji nase skole, dusa je istovremeno prisutna u bar cetiri razlici-
ta ziva oblika od kojih je najvazniji onaj ljudski, dok drugi mogu biti zivo-
tinjske iii biljne prirode.
Sposobnost upravljanja nasom dusom u potpunosti (sto podrazumijeva
da smo svjesni i druga tri oblika koje ona prozima) zaista je slozen pothvat i
zahtijeva razinu evolucije koju nije lako doseci i koju nazivamo PROSVJET-
LJENJEM. U ovoj cemo se knjizi baviti onim dijelom duse koji nastanjuje
ljudske oblike. Sto se tice drugih oblika, nema dovoljrio prakticnog iskustva,
a istrazivanje tog podrucja s obzirom na nasu trenutnu razinu svijesti nije
moguce. No, svejedno se radi o vaznom konceptu jer, s filozofskog staja-
lista, zahvaljujuci toj cinjenici zivotinjsku vrstu u svakom smislu smatramo
dijelom .ljudske duse. Ovim smo se konceptom vet pozabavili u drugom
poglavlju, no sada ga mozemo upotpuniti novim podacima. Sto se tice dijela
59
koji slijedi, pokusat cemo obraditi citav niz koncepata s kojima svatko moze
eksperimentirati. Osim toga, postoje tecajevi na kojima je moguce nauciti
razlicite tehnike kako bismo sto bolje upravljali nasom strukturom duse.
Vee smo u drugom poglavlju vidjeli da je dusa rezultat evolucije onih fra-
gmenata Drevnog Bozanstva Covjeka koji su usli u materiju nakon ,,Raz-
bijanja Zrcala". Ulaskom u materiju, izgubili su svoj potencijal (memoriju),
no u procesu evolucije u kojem i sami sudjeluju kroz materijalne oblike,
mogu dobiti bozansku iskru koja im pruza mogucnost ponovnog budenja
sjecanja i svijesti. Nastanak ljudske duse odvija se prema nacelu o kojem
smo govorili u 3. poglavlju (struktura materije), prema kojem se atraktori
spustaju iz Realiteta u materijalni svemir, prolazeci kroz Prag gdje priku-
pljaju informacije razlicitog stupnja kompleksnosti, ovisno o vrsti atraktora
i materijalnog oblika koji treba nastaniti. U slucaju ljudske duse, prikuplje-
ne informacije nazivamo OSOBNOSTIMA. To je skup svjesnih informaci-
ja koje vuku korijene od samog nastanka naseg svemira. Osobnost pred-
stavlja memoriju nekog pojedinca povezanu s bozanskom iskrom, dok su
prvobitno postojale samo NAKUPINE INTELIGENCIJE. One predstav-
ljaju nacelo kompleksnosti koje upravlja svakim materijalnim oblikom. To
je memorija forme koja se postepeno obogacuje iskustvom po nacelu
 kompleksnosti za kojeg smo vidjeli da je jedan od zakona materije. Naku-
Slika 12.
pine inteligencije prelaze s jednostavnijih na slozenije oblike vodene od-
govarajuc:im atraktorima i svaki put prolaze kroz Prag, a sjecamo se da je Struktura duse
to mjesto na kojem se pohranjuje kompleksnost proizvedena u materiji.
Atraktor
Dakle, prelaze s osnovnih mineralnih oblika na zive vrste, s jednostanicnih
Osobnosti
organizama na sve slozenije oblike. Kada nakupina inteligencije dosegne
odredenu razinu kompleksnosti, moze dobiti ono specificno priznanje vi-
sih sila koje smo definirali kao bozansku iskru. Od tog trenutka govorimo
o LJUDSKIM OSOBNOSTIMA, a ne vise o obicnim nakupinama inteligen-
cije iii o nakupinama kompleksnosti. Zahvaljujuci tom procesu, jasno nam
je da su osobnosti, osnovni dijelovi ljudske duse zajedno s atraktorima,
rezultat prolaska kroz cjelokupnu povijest svemira preko svih faza koje su


prethodile sadasnjosti. Dakle, prije nego sto su prozele ljudska bka, nase
memorije-osobnosti su bile stijene, bakterije, ribe, reptili, vodozemci, si-
@
.@
savci. Bile su i dinosaurusi od prije nekoliko milijuna godina i vrste koje su
se nakon njih razvile. Od trenutka dobivanja bozanske iskre zapocinje faza
koja se odnosi na ljudske oblike. Od tog ce se trenutka osobnosti uvijek
vezati uz ljudsku vrstu (u svakom slucaju uz oblike mostove, odnosno one
[}) s Tijelo koje ce se
@

koji posjeduju bozansku iskru) preko mehanizma reinkarnacije. roditi

60 Nakon sto smo vidjeli odakle potjecu osobnosti, malo cemo detaljnije
prouciti od cega se sastoji ljudska dusa. . 61
Dakle, u materiji postoji tijelo koje se treba roditi i ono predstavlja signal
kompleksnosti koji priziva odredenu dusu. Tada c:e odgovarajuci atraktor
krenuti iz Realiteta i spustiti se do Praga gdje c:e naic:i na ,,skladiste" osob-
nosti. To su prakticki memorije pokojnih pojedinaca koji cekaju sljedec:u
inkarnaciju.
Prema jasno utvrdenom programu koji upravlja i samom inteligencijom
atraktora (podsjetimo se da se radi o apsolutnom nacelu), atraktor ce
prizvati odredeni broj osobnosti. Broj moze varirati od minimalno 7 do 8
(ispod 5 osobnosti vise ne mozemo govoriti o ljudskoj dusi jer bi ukupni
stupanj kompleksnosti bio prenizak), do maksimalno 70 do 80 osobnosti.
Posebnost ove teorije je u tome sto osobnosti pripadaju razlicitim po-
kojnim pojedincima koji su zivjeli u razlicitim vremenima i svatko je imao
drukcija obiljezja. Do tog trenutka te osobnosti nisu imale veze jedna s
drugom, a sada postaju dijelovi iste duse te tako oblikovana struktura
(atraktor + osobnosti) ulazi u tijelo otprilike 5 do 6 dana prije rodenja.
Osobnosti mogu biti muske i zenske ovisno o porijeklu, no to nema po-
sebne veze sa spolom onoga koji se treba roditi. Svatko u sebi nosi i muske
i zenske osobnosti koje medudjelovanjem mogu proizvesti elemente neop-
hodne za evoluciju duse. Prema mitskoj tradiciji, covjek je nekoc zapravo
bio androgin, odnosno nije bilo podjele na musko i zensko sto predstavlja
ogranicenje nametnuto covjeku nakon poraza od neprijatelja.
Zatim se osobnosti smjestaju u odredene organe iii dijelove t ijela. Dakle,
jedna ce se osobnost nastaniti u srcu, druga u pluc:ima, trec:a u jetrima, ce-
 tvrta u bubregu i tako dalje. Svi su fizicki organi pokriveni sto znaci da sva-
ki od njih, osim stanicne memorije koja je vezana uz genetski kod (DNK),
posjeduje i dodatnu memoriju koju predstavlja odredena osobnost. Poseb-
nu funkciju medu organima ima mozak koji predstavlja upravljacko srediste
tijela. Osobnost koja se nalazi u tom sredistu nazivamo dominantom i to
je ona koja se preko tijela najizravnije moze izraziti u vanjskoj stvarnosti.
Prema zakonima koji upravljaju evolucijom ljudske duse, postoji mehani-
zam rotacije zahvaljujuti kojem se sve osobnosti mogu izmjenjivati na vo-
detem polozaju.
Slika 13.
Atraktor i osobnosti
Dominantna osobnost
Osobnosti
62
To je osnovni element koji omogutuje evoluciju duse. Zahvaljujuti tom
mehanizmu, razvija se interakcija i razmjena medu osobnostima prema
istom nacelu koje vrijedi i kod povezivanja materijalnih oblika, sto dovo-
di do porasta kompleksnosti odnosno opteg povetanja znanja, a ako se
sve odvija po planu, prvenstveno dolazi do integracije razlicitih osobnosti.
Promatrajuti ucinak tog izmjenjivanja osobnosti, u svakome od nas mo-
zemo primijetiti kako se, recimo, tijekom dana mijenjaju nase ideje, ukusi
i misljenja o stvarima, cinjenicama, drugim osobama i nama samima. Te su
promjene posljedica toga sto se u nama mijenja dominantna osobnost. Sva-
ka osobnost ima svoja obiljezja i povijest, buduti da se oblikovala u drugaci-
jim vremenima i na drugacijim mjestima. Osobnosti potjecu iz razlicitih kul-
tura, imaju razlicite ukuse te razlicite sposobnosti i karakterne elemente.
Kad se covjek rodi, njegovo tijelo nastanjuje tim ,,stranaca" koje je iz ne-
kog razloga odabrao atraktor kako bi oblikovao dusu za tu egzistenciju.
Optenito gledajuti, glavni cilj je integracija osobnosti, sto te toj dusi
omogutiti nastavak evolucije u skladu s njezinim osnovnim programom
i to ostaje nepromijenjeno za sve eventualne budute inkarnacije. Proces
integracije osobnosti odvija se t ijekom cijelog zivota pojedinca te moze
uspjeti u potpunosti (tada temo dozivjeti prosvjetljenje), djelomicno iii ni-
kako. Moze obuhvatiti sve osobnosti iii samo neke. Naime, mogute je da
se neke osobnosti uspiju povezati na stetu drugih kojima ove prve nete
dopustiti da se izraze. Osim toga, u procesu integracije oblikuje se i jedna
nova osobnost koju smo nazvali OSOBNOST U NASTAJANJU. Tako je
zovemo zato sto se njezino oblikovanje odvija t ijekom cijelog zivota poje-
dinca i predstavlja sve one dijelove drugih osobnosti koje smo uspjeli inte-
grirati. Na neki nacin bismo mogli reti da razinu evollicije nekog pojedinca
'
odreduje kvaliteta osobnosti u nastajanju.
Tek na kraju fizickog zivota zavrsava faza oblikovanja te osobnosti, dok
je kod pojedinaca koji nisu uspjeli integrirati nijedan aspekt svojih osob-
nosti uopte nete ni biti.
Tijekom zivota, osobnost u nastajanju se nakon prve faze razvoja moze
pridruziti drugima u vodenju pojedinca te, ako je dovoljno sazrela, posta-
je temeljna dominanta.
Moramo jos napomenuti da je strojarnica naseg tijela (mozak) struktura
koja istovremeno moze udomiti dvije osobnosti, po jednu za svaku moz-
danu polutku. Dakle, dominanta nije nikad samo jedna osobnost, vet one
dolaze u paru. Buduti da su nasim polutkama dodijeljene razlicite funkcije
(obicno lijeva obuhvata nas racionalni dio, a desna emocionalni i iracio-
nalni), moramo uzeti u obzir da su osobnosti koje dodu na vodeti polozaj
prilagodene tim karakteristikama. To znaci date se neke osobnosti uvijek
pojaviti na desnoj, a neke na lijevoj polutki. Zakljucak je sljedeti: na vode-
tem polozaju uvijek imamo osobnosti suprotstavljenih karakteristika, sto u
nama budi vrlo vazan mehanizam DVOJBE. Upravo on omogutava interak-
ciju i razmjenu medu osobnostima, iako nam ponekad taj kontrast moze
stvarati poteskote iii nas moze zbunjivati umjesto da nas usmjerava. Tu se
uplite osobnost u nastajanju koja, ako se dovoljno razvije, moze zauzeti
stabilniji polozaj za upravljackom plocom i osigurati smjer nase egzistencije.
Nije lako shvatiti zakone prema kojima atraktori odabiru osobnosti u
Pragu, no, kao sto smo vet ranije vidjeli, svaki atraktor posjeduje nepogre-
sivu inteligenciju. Stoga mozemo reti da su odabrane osobnosti zasigurno

one koje mogu oblikovati najucinkovitiji tim za postizanje odredenog cilja,
odnosno ispunjenje pojedinacnog programa duse. U svrhu odredivanja i
usmjeravanja tog evolucijskog programa, na scenu stupaju i druge sile koje
nazivamo GOSPODARIMA KARME. Radi se o bicima koja su vet zavrsi-
la svoj evolucijski ciklus i sada mogu obavljati vaznu funkciju usmjeravanja
reinkarnacija pojedinacnih dusa, pokusavajuci za svaku egzistenciju stvoriti
uvjete prikladne za ispunjenje odredenog programa. Zapravo bismo mogli
reci da Gospodari karme za neku inkarnaciju odreduju vrijeme i mjesto
rodenja, dok atraktor odabire odgovarajuca obiljezja koja ce biti sadrza-
na u osobnostima kako bi se program mogao ispuniti. I na kraju moramo
uzeti u obzir da ce se sve to odvijati u nadleznosti odredene bozanske sile
koja ce moci, ovisno o vrsti odnosa kakav ima s covjecanstvom (obicno se
ne misli na covjecanstvo opcenito, vet na onaj dio koji pripada odredenom
narodu iii je nastanjeno na odredenom zemljopisnom podrucju), dodatno
usmjeriti iii utjecati na tu dusu. Taj bi utjecaj mogao biti pozitivan ako se
radi o bozanskoj sili POD KONTROLOM, iii pak negativan i kaotican u slu-
caju Bozanstva IZVAN KONTROLE kojeg ne zanima evolucija neke duse,
vet samo ima potrebu hraniti se njezinom zivotnom energijom. Sada nam
je vjerojatno jasno koliko je slozena panorama ljudske evolucije koja, uza
64 sve ovo, posjeduje i ogromnu snagu SLOBODNE VOLJE, odnosno sposob-
nost odabira smjera vlastite egzistencije bez obzira na pocetne okolnosti.
U svakom slucaju, ocito je da ce to snazno utjecati na odabire pojedinca.
* * *
Nakon ove poduze digresije, vratimo se u trenutak rodenja. Kao sto smo
rekli, odredeni t im stranaca smjestio se unutar necijeg tijela. Mehanizam
rotacije osigurat ce svim osobnostima mogucnost da se izraze i tako me-
dusobno upoznaju. Zajednicki cilj svih ljudskih dusa je uspjeti povezati ra-
zlicite dijelove od kojih su sacinjene, sto se nikako ne moze uzeti zdravo za
gotovo i nije nimalo jednostavno. Naime, u nasim zivotima c.esto mozemo
vidjeti, kako na sebi tako i na drugima, reakcije i ponasanja koje pokazuju
da medu nasim osobnostima moze lako doci do sukoba i neslaganja koji
ce neminovno utjecati i na nas odnos s drugima. Jedan vrlo jednostavni za-
kon kaze: ako u meni postoji nesklad, ako se moje osobnosti sukobljavaju,
ti te se konflikti odraziti i izvan mene u odnosima s drugim ljudima. lsto
vrijedi i u suprotnom slucaju; osoba koja je u stanju voljeti druge, morala
je prethodno izgraditi jednaki osjecaj u sebi.
Kod prosjecno uravnotezene osobe, sustav rotacije omogucit te da se
pravovremeno uspostavi osnovna integracija osobnosti. No, naravno da
pritom postoji beskonacno mnogo varijabli; s jedne strane zato sto su
'.11ehani: ,mi rotacije raznovrsni i temelje se na razlicitim ritmovima koji se
1sprephcu, a s druge strane zato sto okolnosti na koje mozemo nailazi-
ti tijekom zivota i moguci izbori koji iz njih proizlaze mogu stvoriti takvu
panoramu koja te sama po sebi predstavljati beskonacno mnogo varijabli.
Tako se, na primjer, moze dogoditi da neke osobnosti nadglasaju druge,
da neke ostanu zarobljene u nekom kutu i da se ne smiju izraziti iii da se
javljaju samo u posebnim okolnostima. Uslijed lose integracije osobnosti,
mogu se razviti i prave bolesti poput, recimo, shizofrenije u kojoj jedna
osobnost ne priznaje druge te umjesto integracije dolazi do rascjepa, iii
pa~ megalomanije gdje jedna osobnost ovlada svim ostalima.
. ~esto se dogada da osobnosti koje se ne uspijevaju izraziti preko uobi-
c~Jenog mehanizma rotacije nadu druga rjesenja, kao na primjer stvara-
n1e smetnji na fizickom organu u kojem su smjestene. Ako se, na primjer,
osobnost u jetrima ne uspijeva izraziti, lako je moguce da ce se u tom tijelu
s vremenom pojaviti problemi na jetrima, sto ce prisiliti druge osobnosti
da obrate pozornost na taj dio. U manje ekstremnim sluc.ajevima moze-
mo lako vi~jeti kako u komunikaciji, dok mi zagovaramo neku ideju (preko
osobnosti koja je dominantna u tom trenutku), nasa neverbalna komunika-
cija (kretnje, razna dodirivanja iii polozaji koje zauzimamo) cesto prenose 65
drugacije informac~je, ponekad cak i u suprotnosti s onime sto izrazava
nasa dominantna osobnost.
S~o se ti~e vremena izmjenjivanja osobnosti, postoje ritmovi na dnevnoj
baz, (vezarn uz ritam izmjenjivanja svjetlosti i tame) i njih je obicno lakse ra-
zlikovati. Ujutro ce nama dominirati jedna osobnost, oko podneva druga, na-
vecer tree.a i tako dalje. Ti se ritmovi dosta cesto ponavljaju i zato ih je lako
uociti. No, postoje i puno brzi ritmovi izmjenjivanja, recimo na dvadesetmi-
nutnoj bazi, iii pak puno sporiji koji se mjere u danima iii tjednima. U nekim
se slucajevima odredeni dijelovi nas mogu pojaviti tek nekoliko puta u zivotu.
Postoje tehnike koje nam omogucavaju da pronademo i prepoznamo sve
svoje osobnosti te da prizovemo onu najprikladniju u odredenom trenut-
~<u cija bi se obiljezja mogla pokazati korisnima. Ako je netko, na primjer,
Jako ~obar u sviranju klavira, vjerojatno je ta vjestina pohranjena u jednoj
od n1egovih osobnosti, dok bi ista radnja za druge predstavljala veci pro-
blem. Kad ta osoba svira klavir, bilo bi pozeljno da je odgovarajuca osob-
nost na vodecem polozaju, a to se ne dogada uvijek. Mozemo nadodati da
svaka osobnost ima svoju memoriju kojoj moze izravno pristupiti. To je
omo~ucen~ i drugim osobnostima, ali uz vise truda i slabiji rezult at, upravo
Lato sto pnstup u tom slucaju nije izravan i zahtijeva veci utrosak energije.
 Sposobnost upravljanja i kontrole osobnosti nesumnjivo predstavlja ve-
liku mac, stoga nas evolucija treba voditi u tom smjeru. Ali, kako integri-
rati vlastite osobnosti?
Odgovor je vrlo jednostavan i vrijedi za sve duse u bile kojoj tocki vre-
mena i prostora. Potrebna je LJUBAV. Jedini element koji maze biti ljepi-
lo medu osobnostima i uz ciju pomoc mozemo nadici poteskoce i sukobe
koji se mogu pojaviti je ljubav. Dakle, svaka osobnost mora biti sposobna
odasiljati ljubav prema drugim osobnostima aka se zeli integrirati. Ljubav
kao element koji maze obgrliti sve nase razlike je nacelo koje vodi nas bo-
zanski dio, potencijal sadrzan u bozanskoj iskri. S tog stajalista mozemo
reci da sposobnost voljenja pokazuje razinu povezanosti koju je neka oso-
ba ostvarila sa svojim bozanskim dijelom.
Kao sto smo vec ranije rekli, kad uspijemo savrseno integrirati sve svo-
je osobnosti, dobivamo veliku mac. Tu vaznu fazu evolucije mozemo po-
istovjetiti s konceptom prosvjetljenja. U tom se trenutku nasa svijest siri
i moze nadici vremenske granice te otici u vremena u kojima se svaka od
nasih osobnosti oblikovala, odnosno u nase prosle zivote. U tom slucaju
osoba raspolaze znatno vecom kolicinom energije, buduci da su sve osob-
nosti usmjerile ,,poticaje" u istom pravcu. Prosvjetljenje je fenomen koji
moze biti reverzibilan, no ako ga odrzimo dovoljno dugo vremena, maze-
mo doseci i visu fazu evolucije duse koju nazivamo METAMORFOZOM.
Mozemo zamisliti kako u toj fazi osobnosti uranjaju u atraktor i stapa-
ju se s njim. Ova metafora predstavlja fazu u kojoj su se osobnosti vec u
potpunosti odvojile od svojih temeljnih obiljezja i dosegle razinu svijesti
koja ih maze izjednaciti s apsolutnom inteligencijom atraktora. Dusu koja
dosegne tu razinu vise ne vezuje materijalni oblik i ona moze samostalno
odredivati svoje inkarnacije iii postojati, ne osjecajuci potrebu za tijelom.
Zapravo je dosegla besmrtnost jer joj, s jedne strane, vise ne treba tijelo,
a s druge, ako odabere postojanje u fizickom obliku, moze nastaniti vise
tijela istovremeno i slobodno se seliti iz jednog u drugo, neovisno o njiho-
vom rodenju iii smrti. Mozemo reci da je ta dusa ispunila svoj individualni
program i probudila svoje UNUTARNJE bozanstvo.
Kao takva moze koristiti svoj potencijal kako bi na razne nacine potpo-
mogla evoluciju covjecanstva (u obliku Avatara, Poslanika, Gospodara kar-
me, Duhovnih ucitelja i vjerojatno nekih drugih nama nepoznatih funkcija).
Ukratko, mozemo reci da su osnovne faze evolucije ljudske duse sljede-
ce: integracija osobnosti, prosvjetljenje, stabilizacija prosvjetljenja odnosno
metamorfoza te budenje Unutarnjeg bozanstva kojeg svi imamo u sebi.
Tesko da cemo ovaj proces okoncati tijekom samo jedne egzistencije i
zato moramo razjasniti sto se dogada s nasom dusom nakon smrti.
Kad dodemo do ave vazne faze evolucije koju predstavlja smrt, dijelo-
vi od kojih smo sacinjeni se razdvajaju. Naravno da fizicko tijelo ostaje u
materiji i nastavlja svoj put slijedeci zakone materije. Atraktor se odvaja
od t ijela i vraca u Realitet, noseci sa sobom i nase osobnosti. Prag je me-
dustanica. To je zadnja stanica za osobnosti koje se ponovno otpustaju na
mjestu odakle su krenule. Atraktor nastavlja svoj put (metafizicki) prema
Realitetu. U nekim slucajevima, osobnosti na odredenom stupnju razvoja
uspijevaju prijeci u Realitet tako da ostanu vezane uz atraktor. Mogu imati
srece i stopiti se s apsolutom, ali to je samo privremeno stanje nakon ko-
jeg slijedi povratak u Prag i iscekivanje eventualne reinkarnacije.
Kad jednom dodu do Praga, osobnosti koje vise nisu vezane uz atrak-
tor rasprsuju se u r azlicitim smjerovima. Njih ce pojedinacno moci privu-
ci drugi atraktori na putu do materije kako bi oblikovali razlicite duse. Ta
cinjenica povlaci sa sobom dublja promisljanja o znacenju naseg Ja i indivi-
dualnosti. Naime, individualnost je sadrzana samo u osobnosti u nastajanju
koja, prisj~timo se, obuhvaca dijelove nas odnosno drugih osobnosti koje
smo uspjeli povezati, dok ono sto je ostalo nepovezano vise nece biti dio
nas. Da bismo razmisljali o eventualnoj novoj inkarnaciji nase duse, mo- 67
ramo usmjeriti pozornost iskljucivo na sudbinu osobnosti u nastajanju jer
one druge nakon nase smrti vise nece imati veze s nama. Kada neki atrak-
tor ponovno privuce odredenu osobnost u nastajanju, prema nacelu koje
smo vec opisali, njoj ce biti pridruzene i druge osobnosti koje ce, naravno,
biti najbolje za nastavak naseg programa. Dakle, mi smo u svakoj inkar-
naciji sacinjeni od jednog dijela koji ima svoj povijesni kontinuitet i drugih
osobnosti koje su za nas nave te ce nam dati novu priliku za integraciju.
Jasno je da, zahvaljujuci ovakvom sustavu, nasa struktura duse maze svaki
put obuhvatiti sve veci broj osobnosti i obiljezja koja ce se malo pomalo
integrirati u nasu osobnost u nastajanju, i to u savrsenom skladu s nace-
lom kompleksnosti.
Kroz ovaj evolucijski proces dusa bi trebala male pomalo stjecati odgova-
rajuce instrumente za dolazak do prosvjetljenja i daljnjih faza, s obzirom na
to da prosvjetljenje maze biti reverzibilni proces, dok iz metamorfoze vise
nema povratka. Ako je osoba u nekoj egzistenciji dosegla stupanj prosvjet-
ljenja, to ne znaci da ce biti na toj razini i u iducem zivotu, iako ce je vrlo
vjerojatno lakse ponovno doseci. Ako dosegnemo razinu metamorfoze,
kao sto smo ranije vidjeli, definitivno izlazimo iz ovog ciklusa inkarnacija
 i reinkarnacija te se mozemo kretati i ,,poprecno", neovisno o rodenjima
i smrtima. To takoder znaci da napustamo logiku proslih i buduc:ih zivota
jer oni postaju istovremeni, jednako kao sto vrijedi za neki bozanski oblik.
I posljednja, ali nikako sekundarna napomena sto se tice dusa; osobno-
sti kao da predstavljaju ,,ko:z:u" nase duse, a ne onaj najdublji dio kojeg cini
bo:z:anska iskra i individualni program duse. Naime, dok iz zivota u zivot
u sebi mozemo udomiti na stotine razlicitih osobnosti koje su bile u dru-
gim osobama u proslosti, a bit ce i u buducnosti, program duse je element
koji ostaje nepromijenjen kroz sve nase zivote. lz toga proizlazi da nasu
individualnost ne treba traziti toliko u obiljezjima nasih osobnosti, koliko
u bozanskom dijelu nas koji predstavlja odredenu nijansu jednog od 163
osnovna elementa od kojih je sacinjeno Drevno Bozanstvo. Ako se nasa
pozornost zadrzi samo na osobnostima, imat cemo beskoristan zivot, bez
rezultata koji bi mogao nadic:i granicu smrti i na kraju cemo, ironicne Ii
sudbine, izgubiti individualnost.
68
\ da je ovo osjetilo, iako neispravno, ostalo prisutno u svijesti nase vrste. I
7. UNUTARNJA OSJETILA
Prema ucenju nase skole, dobivanjem bozanske iskre covjek je primio
i dodatni potencijal koji se ocituje kroz niz novih osjetila koje nazivamo
UNUTARNJIM OSJETILIMA. Njihova je funkcija primanje signala, ali ne
izvana kao sto to cine ona klasicna osjetila (koje nazivamo vanjskima), vet
iz nase unutrasnjosti, odnosno od nase bozanske iskre. Dakle, ta su osje-
t ila sustav preko kojeg se nasi bozanski potencijali mogu izraziti u materiji.
Ima ih odredeni broj, no nije tocno utvrdeno koliko. Pripadnici nase vrste
bi ih trebali dobro poznavati, ali zbog davnog poraza koji je covjecanstvo
pretrpjelo od neprijatelja, znanje i svjesnost o funkcijama su izgubljeni. Mi
smo dosad u nasoj skoli istrazili pet osjetila pa cemo sada pokusati obja-
snit i koncept i mogucnosti koje nam nudi svako od njih.
7.1 Osjetilo boianskog
Medu osjetilima koja cemo obraditi unutar ove teme, ovo najlakse izra-
nja iz n~se nesvjesne memorije. Radi se o dogadaju koji nije slucajan, vec je
rezu ltat vrlo jasnog odabira kojeg su napravili predstavnici covjecanstva u
trenutku poraza. lako je trebala biti izgubljena sposobnost koristenja unu- 69
tarnjih osjetila, uspjeli su postici da se bar jedno od njih odrzi malo vise
na povrsini te su u tu svrhu odabrali osjetilo bozanskog. Ono predstavlja
mogucnost sirenja nase svijesti izvan materije i povezivanja s nasim korije-
nima odnosno s Drevnim Bozanstvom Covjekom. To je osjetilo omogucilo
covjeku da u materiji osmisli i stvori Bozanstvo na nacin koji smo opisali u
prvim poglavljima knjige. Cinjenica da sve ljudske civilizacije oduvijek obli-
kuju vlastitu sliku o bozanskom preko svojih Bozanstava potvrduje tezu
upravo su zbog njegovog loseg iii djelomicnog funkcioniranja mnoga Bo-
zanstva iz proslosti izbjegla kontroli. Ukratko mozemo reci da nam osjetilo
bozanskog omogucava da ponovno nademo svoje korijene kao ljudska dusa
te da shvatimo zasto se ljudska dusa nalazi u materiji. Dakle, predstavnici
covjecanstva su napravili taj izbor svjesni cinjenice da ce samo ova vr sta
funkcije omoguc:iti covjeku da nakon lobotomije ponovno pronade put.
7.2 Osjetilo sna
Ovo nam osjetilo omogucava percepciju stvarnosti prisutne na Pragu. Ne
radi se o percipiranju oblika, vec informacija koje mozemo iscitati preko
 kanala nasih emocija. One postaju mjerni instrument pomocu kojeg moze-
mo desifrirati ono sto percipiramo. Pokusat cemo detaljnije objasniti ovaj
koncept; nasa vrsta u nekim trenucima moze doci do Praga. Toce se lakse
dogoditi kroz faze sna, ali osjetilo sna ne smijemo brkati sa znacenjem koje
obicno pridajemo snovima. Bit ce jasnije ako kazemo da se san moze oci-
tovati na razlicitim razinama postepeno mijenjajuci funkcije. Krecemo od
jednostavnog sna kroz koji nas um iznova obraduje i poslaguje sve ono sto
je bilo opazeno tijekom budne fate, preko sna u kojem se percepcija pro-
siruje do drugih tocaka u vremenu, zatim sna kroz koji mozemo astralno
putovati, odnosno izaci iz fizickog tijela, da bismo na kraju dosli do jedne
specificne, nesto rjede vrste sna koji nam omogucava pristup Pragu, kra-
ljevstvu memorija i informacija pohranjenih na tom ,,mjestu" u iscekiva-
nju da ponovno budu uvedene u Svijet materijalnih oblika kako bi dosegle
novi stupanj kompleksnosti. Na Pragu mozemo naci drevne zakone, sto
u materiji nije moguce jer njome upravljaju zakoni derivati. Najzanimljivi-
ja mogucnost koju nam nudi osjetilo sna je upravo kontakt sa zakonima u
njihovom primordijalnom obliku i to pojedinacno, buduci da se jos nalaze
izvan ,,primirja" koje ce ih neraskidivo povezati. U trenutku kad se to do-
godi, nas um taj signal prevodi u odredenu emociju. Tada se emocija isci-
70 tava kao da je broj na mjernom instrumentu, a ne prema znacenju koje taj
osjecaj obicno ima za nas kad se radi o materijalnom iskustvu. Dakle, nije
lake koristiti ovo osjetilo jer treba istrenirati vlastiti um da napusti uobi-
cajenu logiku citanja emocija. Osim toga, nas um vjecno tezi prevodenju
bile kakve vrste iskustva u nesto materijalno, makar ono ne imalo nika-
kve veze s materijom. Zato ga je potrebno istrenirati kako bismo naucili
upravljati tom sposobnoscu.
lzmedu 1995. i 1997. u vise navrata su radeni kolektivni vodeni pokusi
u kojima se odlazilo do Praga uz pomoc selficke tehnologije i isprobavao
se kontakt sa zakonima u njihovom primordijalnom obliku. Na temelju tih
iskustava i naknadne analize, otkriven je niz elemenata koji su omogucili
dublje upoznavanje sustava percepcije kojeg osjetilo sna pokrece u nama.
Ti su elementi pokazali da kontakt sa svakim od zakona u osobi stvara
tocno odreden dojam odnosno osjecaj. Na primjer, kontakt sa zakonom
Bozanstva u osobi koja opaza, budi osjecaj ljubavi. Osim toga, probudeni
osjecaj moze imati pozitivan i negativan predznak. U primjeru kojeg smo
naveli, osjecaj moze biti ljubav, dakle moze nositi pozitivan predznak, iii
moze biti njezina suprotnost, odnosno mrznja. Ne smijemo zaboraviti da
u ovom slucaju osjecaje ne treba brkati sa znacenjem koje im obicno pri-
dajemo u materiji, vec su oni same pokazatelji koji nam daju odredenu
informaciju. U ovom slucaju, oba osjecaja (i ljubav i mrznja) daju nam do
znanja da smo u kontaktu s drevnim zakonom Bozanstva, dok razlog zasto
osjecaj ima pozitivni iii negativni predznak treba potraziti u nasem unutar-
njem energetskom stanju. Time otvaramo novo poglavlje jer su zakoni na
specifican nacin povezani i s nasim ADONAJ BA (cakrama). Svaki od nasih
energetskih centara predstavlja spremnik energije odredene ,,frekvencije"
koja je uskladena s jednim od drevnih zakona. Kolicina energije sadrzane
u svakom od centara je promjenjiva i ovisi o nacinu na koji odlucujemo o
vlastitim odabirima i djelovanjima u materiji. Kada na Pragu stupimo u kon-
takt s nekim zakonom, dobiveni osjecaj bit ce pozitivan ako je spremnik
vezan uz taj zakon pun, a ako u spremniku nema energije, osjecaj ce biti
negativan, no moguce su mnoge nijanse. Jasno je da nam negativan osje-
caj ukazuje na postojanje elementa koji nije u ravnotezi u nasem sustavu
i zato nam signalizira da bismo se trebali opskrbiti tom vrstom energije.
Kake bismo u svakom trenutku mogli iscitati signal, u to je vrijeme utvr-
dena jos jedna veza izmedu zakona i zadataka pa su svi podaci uvrsteni
u konacnu tablicu {vidi u nastavku teksta) koja prikazuje vezu svakog za-
kona s odredenim osjecajem (s pozitivnim iii negativnim predznakom) te
odgovarajucim adonaj ba (cakrama) i zadacima. Vracajuci se na prethodni
71
primjer, Zakon Bozanstvo veze se uz treci zadatak; u slucaju da prilikom
povezivanja sa Zakonom Bozanstva osjetimo mrznju, to bi ukazivalo na
pomanjkanje te vrste energije, odnosno na nedostatak djelovanja vezanih
uz sadrzaj treceg zadatka. Kake bismo popravili taj nedostatak, potrebna
je ucinkovitija primjena ucenja vezanih uz to podrucje. Ako smo osjetili
ljubav, znaci da imamo dovoljno energije u tom spremniku.
Daljnjom analizom ove teme, mogli bismo reci da nam ovakva putovanja
do Praga preko osjetila sna daju privid razumijevanja osjecaja koje moze
iskusiti pokojna osoba koja se nalazi na Pragu i na jednaki je nacin poveza-
na s energijama prisutnim u tom polju. No, postoji temeljna razlika, a to
je da se doticna osoba ne moze vratiti u materiju kako bi eventualno na-
domjestila energiju za koju se ispostavilo da joj nedostaje. Ako se pokojnik
pojavi na Pragu sa svim spremnicima praznim, lakse cemo shvatiti zasto ce
se naci u situaciji koju bismo mogli nazvati paklenom. Kontakt s bilo cime
u njemu ce izazvati negativne osjecaje, odnosno patnju. Ako bismo to in-
terpretirali na religiozan nacin, mogli bismo reci da zadatke treba postivati
da bismo izbjegli kontinuiranu bol nakon smrti.
Spomenut cemo i da su vodene vjezbe izlaska u Prag predvidale i preven-
tivno povezivanje s osobom suprotnog spola, jer se pokazalo puno ucin-
 kovitijim koristiti energiju osobe suprotnog polariteta (spola), a ne svoju, 7.3 Osjetilo ielje
a opet r avnopravno razmjenjujuci energetske potencijale koji mogu biti
razliciti. Jos jedan vazan detalj je prolazak kroz kabinu (dakle, koristenje Govorimo o sposobnosti usmjeravanja odabira tijekom nase egzistencije.
selficke tehnologije) kako bismo na razini naseg suptilnog tijela vrlo jasno U ovom slucaju rijec zelja ne odnosi se na uobicajene zelje koje mozemo
razlucili i odvojili spremnike vezane uz cakre. Cini se da medu tolike po- imati u zivotu i koje nam cesto namece stvarnost u kojoj zivimo, vec na in-
sljedice lobotomije treba ubrojiti i ovaj aspekt, odnosno nemogucnost da timno uzbudenje koje nas nosi u odredenom smjeru uvijek kad smo uskla-
odrzimo odijeljenima nase energije vezane uz cakre, jer su u protivnom deni s tom vrstom signala. Podsjetimo se da su unutarnja osjetila uglavnom
neupotrebljive. atrofirani instrumenti i zato moramo uzeti u obzir da nije lako razlikovati
U nastavku prilazemo tablicu u kojoj su navedene sve veze medu kon- ovu vrstu signala medu tisucama podrazaja koje primamo svaki dan. Ko-
ceptima koje smo netom opisali. ristiti osjetilo zelje znaci znati zeljeti s pravim stavom, sto ce nas dovesti
na frekvenciju sinkroniciteta koji ce djelovati tako da prizove zeljeni doga-
Adonaj Osjecaj ~ Osjecaj daj. Zapravo svatko od nas ima jednu posebnu :ZELJU koja u sirem smislu
Drevni
Zadatak Ba s prociscenom bez prociscene predstavlja nas program duse, cilj koji nasa dusa mora ostvariti u materiji
zakon V

Cakra zaUhom energije zalihe enere:ije i koji se podudara s onime sto ona uistinu zeli. Samo.kretanje u tom smje-
Sinkroni- Djelova- Kontinu irani osje- ru moze pruziti osjecaj istinske ispunjenosti i zadovoljstva. Sve druge zelje
citet nje (I) Srce (II) Potpunost
caj nedovrsenosti su prividne, dio materijalne iluzije u kojoj zivimo. :Zelja koju svatko od nas
Jedinstveni
Kontinui- Spolni
atom tet (II) organi (IV) Sreca Nesreca slijedi izravno je povezana s alkemijskim elementom (jednim od 163 mo-
Sakralnost guca), sto bez daljnjega mozemo povezati s konceptom MISIJE i onim cime
Bozanstvo
(111) Glava (VII) Ljubav Mrznja '
se Damanhurska skola bavi posljednjih nekoliko godina. U tekstu ,,Knjiga
72 Blagost, red (Dio tri odgovora" naci cemo vrlo zanimljivo poglavlje o mogucnosti koju do-
svjestan svega, Krutost, gubitak,
bivamo u jednom trenutku na putu inicijacije, a to je pitati Bozanstvo koja
Zenski odmak (Svjestan
Geome- Dno svjesnost o inti- je nasa zelja. To je jako osjetljiva faza u koju treba doci dobro pripremljen,
princip - gubitak svega, sva-
trijska kraljeznice mnom posjedovanju
sabiranje kog reda i razu- inace ce biti ponistena. Preko tog rituala Bozanstvo postaje neka vrsta ele-
esencija (Ill) svega. ()dgovori na
(IV) mijevanja. ()caj, menta koji ce potvrditi ono sto smo vec otkrili u sebi. Uspjeh tog cina za-
sva pitanja i sposob-
razjedinjenost, za-
nost da si ih postavi-
robljenistvo) sigurno ce nas dovesti na visi stupanj svijesti. Zahvaljujuci pojasnjenju koje
mo. Zajednistvo) slijedi, moci cemo dobiti jasniju ideju o tome sto znaci r ijec ZELJA kada
Muski govorimo o osjetilu zelje.
Vremen-
princip - Pokretna Rasprsena I bol,
ska matri- Rasprsena radost Koristenje tog osjetila stvara nove kanale u nasoj strukturi duse, tzv. LI-
kreacija (VIII) patnja
ca
(V) NIJE SILE koje ce nas pratiti u razlicitim egzistencijama. Te su linije tako-
Kisa neu- Ljepota, umjetnost, der izravno povezane s izrazavanjem nasih zivotnih energija i one su jedan
tralnih do- :Z:ivot (VI) Trece oko
zivot koji dijelis s Ruznoca, samoca od jako vaznih instrumenata interakcije sa sinkronicitetom. Regulirane_na
gadaja (VI)
nekim
odgovarajuci nacin, one putem osjetila zelje mogu funkcionirati kao magnet
Transfor-
Kaos macija Solarni lzvjesnost, razumije- za dogadaje te privlaciti one zeljene i odbijati one negativne, vise-manje
pleksus (I) vanje, sigurnost Strah, uzas
(VII) slicno onome sto polazi za rukom selfickim strukturama.
Razmno-
Znatizelja, zelja za
Komplek- zavanje
Grlo (V) znanjem, sirenje. Put Vjecno sazimanje 7.4 Osjetilo memorije
snost ljubav
(VIII) prema lstini / Bivanje
Od pet osjetila koja cemo analizirati u ovom poglavlju, ovo je sigurno naj-
zahtjevnije sto se tice razumijevanja. Koristenjem ove sposobnosti postali
bismo svjesni vlastite prisutnosti u drugim tockama u vremenu kroz nase
druge zivote. Tada te egzistencije vise ne bismo smatrali ,,proslim zivoti-
ma", vec bi one predstavljale neke druge tocke sadasnjosti u kojima bismo
mogli djelovati na isti nacin kao i u nasoj uobicajenoj sadasnjosti. I u ovom
slucaju znacenje rijeci memorija razlikuje se od onog uobicajenog. Ne go-
vorimo o prisjecanju stvari koje su se dogodile u drugim razdobljima, vec
o aktivnoj percepciji istih. Mi bismo, prakticki, koristenjem ovog osjetila
mogli iskusiti koncept vjecne sadasnjosti kojeg smo opsirno opisali u po-
glavlju o vremenu. Ovo osjetilo moguce je koristiti samo na odredenom
evolucijskom stupnju kojeg predstavlja prosvjetljenje. Dok je kod drugih
osjetila moguce ,,isprobati" kako funkcioniraju, to je u ovom slucaju puno
teze ako nismo prosvijetljeni.
7.5 Osjetilo razmjene
Ovo osjetilo predstavlja mogucnost prenosenja sjecanja na iskustva koja
nismo izravno dozivjeli, tako da ih preuzmemo od drugih osoba. Kanai
koji koristimo su ponovno emocije. lskustvo koje je prozivio netko drugi
mozemo uciniti svojim, ali mora postojati odredena vrsta veze s tom oso-
bom. Mogucnost prenosenja tih informacija direktno je proporcionalna
jacini postojece veze.
U damahurskoj praksi, da bismo isprobali funkcije ovog osjetila, radili
smo upravo na mogucnosti koristenja talenata, sposobnosti i vjestina svih
pripadnika Skole u obavljanju nekih funkcija. Na primjer, osoba koja je tre-
bala nesto sasiti, a nije znala kako to uciniti, pokusala se povezati s nekime
iz Skole koga dobro poznaje i s kime dijeli povezanost i preko inicijacijskog
bratstva, a koja posjeduje tu vjestinu. Ta je funkcija kasnije prosirena za-
hvaljujuci koristenju selficke tehnologije; svatko tko danas posjeduje osobni
self, u njemu ima ugraden program koji se odnosi na mogucnost poveziva-
nja s drugim osobama koje imaju osobni self bas za tu funkciju razmjene.
Sto se tice ovog osjetila, pokusi su dali dobre rezultate vidljive u praksi. U
svakom slucaju, nemojmo zaboraviti da svatko moze koristiti ovo osjetilo
i bez pomoci selficke tehnologije, iako je ona bez daljnjega jako ucinkovita.
8. MISAO
U damanhurskoj filozofiji misao predstavlja oblik energije rasiren u sve-
miru putem odgovarajucih tokova iii struja. Radi se o elementu koji je ne-
ophodan za evoluciju zivih bica, ali ga ona izravno ne stvaraju. Dakle, rad-
nju koju obicno nazivamo ,,razmisljanjem" treba ponovno analizirati kako
bismo joj pridali novo znacenje.
Prema ezoterijskoj fizici, razmisljati znaci proizvoditi misao sto popri-
ma znacenje stvaranja. U magiji misao kreira, cin razmisljanja kreira, no
kreiranje misli je sposobnost koju covjek i dr uga ziva bica koja nastanju-
ju ovu razinu postojanja nemaju. Na nasoj razini moguce je OBRADITI
MISAO, odnosno doprijeti do izvora energije misli koji se nalazi izvan
nas i transformirati je tako da je obradimo. Dakle, kada koristimo um
za bilo sto, mi ne razmisljamo, vec obradujemo misao. Za bolje razu-
mijevanje mozemo se posluziti metaforom covjeka koji je poput ribe u
moru, a more u ovom primjeru predstavlja misao, odnosno element bez
kojeg riba ne bi mogla zivjeti. Obradivati misao ne znaci samo koristiti
sposopnost uma, vec ima puno siri smisao. Opcenito mozemo reci da
je svaki oblik djelovanja u materiji jednak obradivanju misli. U primjeru
riba, obradivanje bi bilo kretanje vode uslijed rada peraja, dakle vezano
je uz svaku radnju koju riba obavlja. Svaki zivuci oblik obraduje misao na
drukcijoj razini i time postize drukciji evolucijski rezultat. Postoji pr avi
ekosustav obrade misli koji podsjeca na hranidbeni lanac. Odredene vr-
ste koriste misao na odredeni nacin, obraduju je i iz nje izvlace kor ist za
sebe, ali je istovremeno i transformiraju u novu verziju koja je prikladna
za obradu vrstama koje pripadaju drugoj razini ovog lanca obrade misl i.
Tocno onako kako se dogada u hranidbenom lancu gdje se jednostavniji
oblici hrane odredenim tvarima koje slozeniji oblici ne mogu izravno upo-
trijebiti, ali ih dobivaju neizravno hraneci se jednostavnijim organizmima.
Procjenjuje se da unutar lanca obrade misli postoji cetrdesetak razina
koje prethode covjeku (svakoj od tih razina pripada odredeni broj zivih
bica). Nasa vrsta kao OBLIK MOST nalazi se u specificnom polozaju jer
svojim nacinom obrade prenosi misao s materijalne na duhovnu razinu.
Tamo postoji daljnjih devet razina obrade misli koje nastanjuju nemate-
rijalni oblici na sve visim stupnjevima razvoja. Radi se o parabozanskim i
bozanskim oblicima ciji stupanj raste. Na zadnjim razinama (zasad se jos
ne zna koje su to tocno), oblici na koje nailazimo (naravno da se radi o
bozanskim oblicima) vise nisu obradivaci, vec proizvodaci misli. To znaci
da posjeduju moc kreiranja. Njihova misao u pravom smislu rijeci kreira,
 djelujuci izravno preko zakona. Njihovo djelovanje kreira misao koju ce
koristiti (obraditi) najnizi sudionici u lancu. Mozemo vidjeti kako se na
taj nacin oblikuje neka vrsta zatvorenog kruga, iako oblike koji kreiraju
misao moramo zamisliti jako sirokima sto se tice dimenzija, buduci da
mogu oblikovati tokove i struje kojima tece misao kroz cijeli nas svemir.
Opcenito gledajuci, funkcija misli, kao sto smo vec rekli, omogucava evo-
luciju zivih oblika. Da nema misli, vrste bi se ogranicile samo na prezivlja-
vanje i ne bi uspjele stvoriti nista vise od toga. S obzirom na to da struje
misli imaju tocno odredene tokove (cesto slijede tokove sinkronih linija,
buduci da je misao potrebna tamo gdje postoji zivot), nisu svi svjetovi ,,na-
topljeni" tom energijom. Ako nema misli, tesko ce se razviti zive vrste. Jos
jedan vazan element je taj da struje misli mogu skrenuti sa svog uobica-
jenog puta (za razliku od sinkronih linija koje su nepromjenjive). Tako se
moze dogoditi da se odredene tocke u svemiru koje su iskoristile tokove
misli za razvoj i evoluciju zivota i oblika, odjednom nadu izvan tih tokova.
U tom bi slucaju posljedice bile jako ozbiljne. Evolucija bi pretrpjela dra-
stican pad te bi u kratko vrijeme bila svedena na nisticu. Pokusajmo zami-
sliti taj scenarij na nasem planetu i pretpostaviti sto bi se dogodilo. Sto se
I 76
tice covjeka, njegove intelektualne sposobnosti bi malaksale, memorija,
kultura, tehnoloska znanja i sve ono po cemu se nasa civilizacija razlikuje
od drugih bilo bi izgubljeno. U jako kratko vrijeme covjek bi nazadovao do
kamenog doba te bi ocuvao samo instinkt za prezivljavanjem. Prema nekim
teorijama, nas je planet vjerojatno vec pretrpio takve udarce, sto je moz-
da uzrokovalo nestanak vrsta iii civilizacija koje su se razvile u proslosti.
Slican, ali manje ozbiljan fenomen bilo bi smanjenje intenziteta toka mi-
sli unutar samih struja. U tom bi slucaju posljedice bile iste samo manje
drasticne, proporcionalne smanjenju toka. Pokusajmo, na primjer, zami-
sliti situaciju u kojoj nasa atmosfera ne raspolaze normalnom kdlicinom
kisika za disanje (oko 21%), vec je taj postotak smanjen na 15%. Tada bi
se sve nase funkcije usporile uslijed smanjenja kisika i sigurno bi izgubile i
na kakvoci. Smanjenjem toka misli dogodila bi se slicna stvar; sve bi nase
sposobnosti bile djelomicno oslabljene te bi lakse isplivali oblici ponasanja
i djelovanja na vrlo niskom stupnju, upravo zato sto bi nas instinkt u vecoj
mjeri tezio zadovoljenju potrebe za prezivljavanjem. Ovaj oblik fenomena
je uobicajeniji od potpunog iskljucenja iz toka misli, sto se dogada puno
rjede. Kao praktican primjer moze posluziti nase aktualno razdoblje. Tre-
nutno svjedocimo osjetnom smanjenju toka misli koje je otpocelo 200 I. i
postepeno se pogorsava. Analizirajuci dogadaje iz tih godina u cijelom svi-
jetu, mozemo iscitati povijest na drukciji nacin ako uzmemo u obzir ovaj
jako vazan faktor. Prema trenutnim procjenama, ta ce faza depresije misli
trajati jos otprilike pet do sest godina1 (vidi poglavlje o magijskim tehno-
logijama i VREMENSKIM SATELITIMA).
Koji su uzroci tih skretanja iii smanjenja tokova misli?
I ovo je jako kompleksna tema za koju ne postoje apsolutne tvrdnje, vec
samo niz elemenata koje treba imat i na umu. Prvenstveno je to odnos iz-
medu misli i vremena jer se misao krece tkanjem vremena. U 4. poglav-
lju smo vidjeli da tkanje vremena i prostora na nekim mjestima moze biti
osteceno, razderano iii prorijedeno u tolikoj mjeri da se oblikuju ,,vre-
menski otoci". Sva ta stanja odrazavaju se i na tokovima misli; vrijeme za
misao predstavlja isto sto i krvozilni sustav za krv. Dakle, u slucaju rupa
u vremenskoj strukturi, pojavit ce se i rupe misli. No, mozemo potvrditi i
suprotno; skretanje toka misli ostecuje okolno tkanje vremena. To znaci
da izmedu dva stanja ne postoji uzrocno-posljedicna veza, vec istodobno
odvijanje.
Sigurno postoje prirodni fenomeni koji uzrokuju nastanak takvih situacija
(koje smatramo katastrofama s obzirom na tijek zivota), ali jednako tako
mozeino razmisljati o umjetnim uzrocima poput nepravilne uporabe vre-
menske tehnologije (sto moze stvoriti takve paradokse koji ce znacajno
poremetiti neku vremensku zonu) iii cak o neprijateljskim tehnologijama
77 '
koje namjerno stvaraju te situacije kako bi unistile kompleksnost. Na pri-
mjer, poprilicno napredna tehnologija koja se koristi vremenskom vegeta-
cijom i vremenskim sjemenima mogla bi u takvoj mjeri utjecati na tkanje
prostora i vremena, a samim time i na tokove misli.
Mogucnost obrane iii popravka rupa misli prakticki ne postoji iii je jako
ogranicena. Nije moguce osigurati zalihe misli, a tehnologija vremenskih
sjemena koja bi mogla funkcionirati za popravak ostecenja na tkanju vre-
mena, na danasnjoj razini kontrole tih struktura jos je nedostatna kad go-
vorimo o ostvarenju ovakvih ciljeva. Danas je najbolja moguca obrana pri-
padnost odredenom narodu iii zajednici koji ce kroz neko vrijeme uspjeti
odrzati dovoljno visoku temperaturu misli koja bi se na individualnoj ra-
zini drasticno smanjila.
Zadrzat cemo se na ljudskoj vrsti i pokusati shvatiti sto za nas znaci
obradivati misao. Drugim rijecima, mogli bismo reci da mi ne mislimo, vec
se prisjecamo da smo mislili. Ta igra rijeci znaci da je cin razmisljanja ne-
' Napomena prevoditelja: knjiga je pisana 2007. godine
 posredan te da nas um moze same kasniti u tom procesu, dakle prisjecati
se, ali ne i izravno djelovati. To znaci da um ne moze izravno djelovati u
materiji nego treba pomoc RUKU. Nase razmisljanje se zapravo odvija pre-
ko ruku, odnosno preko fizickog djelovanja koje doista mijenja stvarnost,
dok puke umovanje to nije u stanju napraviti. Evo zasto u damanhurskoj
filozofiji koncept djelovanja ima najvazniju ulogu.
No, ako se mi same sjecamo, tko je mislio umjesto nas?
Odgovor na ovo pitanje je poprilicno kompleksan i obuhvata razlicite
aspekte i dimenzije, medu kojima treba uzeti u obzir i fenomen sjene ma-
terije. Mozemo krenuti od koncepta RIJEKA. To su, prema damanhurskoj
filozofiji, glavni oblici uvjetovanosti kojima je izlozena svaka osoba i koji
upravljaju instinktima, mjestom rodenja, okruzenjem u kojem smo odrasli
i oblikovali se te interakcijom s drugim osobama (prvenstveno s roditelji-
ma, uciteljima i prijateljima). Svaki pojedinac na podrazaje gotovo uvijek
reagira uvjetovan ovim faktorima, a ne na temelju neutralne procjene sa-
dasnjosti. To je jedan od elemenata koji nas udaljava od mis Ii. Da smo u
stanju iskljuciti sve te oblike uvjetovanosti, bili bismo puno blizi moci mi-
sli. Stvaranje znanja i duhovni put su elementi koji nas vode u tom smjeru.
Pomocu magijskih znanja, covjek je u stanju simulirati funkcije misli i tako
78 upravljati zakonima jednako kao vise sile. I ovaj nam koncept jasno daje do
znanja kolika je mot pohranjena u magijskom znanju.
U iskustvima svakog pojedinca mozemo naci jako rijetke trenutke u ko-
jima se misao obraduje na razini vrlo bliskoj samom kreiranju. Radi se o
rijetkim prigodama kada koristimo slobodnu volju (procjenjuje se da co-
vjek tijekom jednog zivota prozivljenog u ovom razdoblju koristi slobod-
nu volju sveukupno oko dvije minute). U tim trenucima aktiviramo moc
koja upravlja nasim bozanskim dijelom te postajemo sposobni kreirati pu-
tem misli. Ta moc stvaranja prvenstveno se ocituje na vrer,nenskoj struk-
turi. Slobodna volja predstavlja moc odabira, onog stvarnog odabira koji
nije uvjetovan rijekama. Sam cin razmisljanja ovakvih razmjera daje nam
mogucnost preusmjeravanja vremenske linije kojom se krecemo iii cak
stvaranja jedne sasvim nove koja ce u sebi moci sadrzati dogadaje koji te
ucvrstiti nas izbor.
To je jedini slucaj u kojem covjek ne obraduje misao, vec RAZMISLJA
(ako ne uzmemo u obzir mot magijske tehnologije koja je, u svakom slu-
caju, vezana uz tu funkciju jer mag moze biti samo osoba koja je u stanju
koristiti slobodnu volju u vetoj mjeri). Mozemo pretpostaviti da ce u tom
slucaju val dogadaja koji je pokrenula nasa misao utjecati na druge oblike
koji u tom trenutku obavljaju funkciju obradivanja misli, odnosno prisjecaju
se da su mislili, sto je upravo onakva situacija u kakvoj se i mi obicno nala-
zimo. Na temelju ovog posljednjeg elementa mozemo zakljuciti da nas od-
nos s mislima nije uvijek isti, vec je njegova priroda nestalna, jednako kao
i nasa prisutnost na odredenom broju vremenskih ogranaka. Da budemo
precizniji, taj promjenjivi odnos s mislima povezan je s konceptom SJENE
MATERIJE koji cemo obraditi u jednom od narednih poglavlja.
8.1 Centri za predzagrijavanje misli
Svoj prostor zasluzuju i centri za predzagrijavanje misli, vazne strukture
koje potpomazu i podupiru evoluciju odredenih svjetova prema smjerni-
cama za to odredenih tijela u okviru imperija covjecanstva (vidi poglavlje
o povijesti covjecanstva sa stajalista magije).
Radi se o centrima za koje bismo u nasem svijetu rekli da su redovnickog
tipa, nesto poput samostana u kojima bica za to osposobljena uz pomot
magijskih tehnologija obavljaju funkciju koju nazivamo PREDZAGRIJAVA-
NJEM MISLI. Ta operacija predstavlja jednu vrstu predobrade misli koja ce
zatim, obradena na takav nacin, dospjeti do odredenih mjesta (svjetova)
koji u tom trenutku imaju podrsku sto se tice evolucije. Tada ce bita koja
nastanjuju taj svijet moci brze i ucinkovitije dalje obradivati misao, sto ce 79
ubrzati evoluciju. Zamislimo, na primjer, da je misao natopljena vodom te
da se obradom temperatura vode mora podici na 10 stupnjeva. U za to
odredenim centrima voda te se prethodno zagrijati na 5 stupnjeva {iz ovog
primjera dolazi termin predzagrijavanja misli) i kada stigne na odrediste,
bit te potrebno utrositi manju kolicinu energije da bismo je obradili do
kraja. Ovo je, naravno, same primjer. Funkcije misli su puno slozenije od
energije koja je potrebna za zagrijavanje vode. lsto vrijedi i za operaciju
koja se provodi u tim centrima pa ako bismo to usporedili s raspolozivim
tehnologijama, mogli bismo rec:i da nas podsjeta na sferna odasiljanja na
sinkrone linije {vidi poglavlje o magijskim tehnologijama).
 9. SINKRONE LINIJE
Kad bismo svemir usporedili s velikim mozgom, zvijezde bismo mogli
zamisliti kao neurone, a sinapse koje ih povezuju i oblikuju moc'.:nu mrezu
mozdane komunikacije u ovom bi slucaju bile sinkrone linije.
To su veliki energetski tokovi koji kolaju svemirom prenoseci razlicite
energije i informacije. Medusobno povezuju zvjezdane sustave, a unutar
njih povezuju sunca s eventualnim planetima na kojima postoje oblici zi-
vota iii ce postojati u buducnosti. Dakle, njihova glavna funkcija je preno-
senje informacija koje se odnose na zivot, a u ovoj intergalaktickoj mrezi
pronalaze ucinkovit sustav sirenja unutar svemira.
Drugim rijecima, sinkrone linije medusobno spajaju razne sustave i svje-
tove na kojima postoji zivot. S tog stajalista bismo mogli reci da je za pro-
nalazenje izvanzemaljskih oblika zivota dovoljno slijediti ove velike zvjez-
dane autoceste.
Na svakom planetu, sinkrone linije oblikuju prostranu mrezu koja obic-
no obavije citav planet.
Zemljina mreza je oblikovana od 18 glavnih linija od kojih 9 tece u oko-
mitom i 9 u vodoravnom pravcu. Dok one vodoravne izgledaju poput za-
80 tvorenih prstenova, okomite linije se spajaju u jedan snop kako na sjeveru
tako i na jugu, gotovo na razini polova, te nastavljaju prema svemiru. Na
odredenoj udaljenosti, dvije linije (ona koja izlazi na jugu i ona koja izla-
zi na sjeveru) ponovno se spajaju u jednu koja nastavlja teci prema suncu.
Ta mreza prenosi citav niz elemenata medu kojima i:
informacije koje se odnose na zemaljske oblike zivota i njihovu evo-
luciju te informacije koje dolaze s drugih svjetova i ticu se izvanze-
maljskih oblika zivota;
neinkarnirane duse (pokojnici);
razlicite oblike energije, prvenstveno onu sinkronu; , sa silama vise prirode poput Bozanstava iii mitskog GRALA.
bozanske energije.
Buduci da se radi o energetskim tokovima, linije nisu jasno vidljive (osim
astralnim ocima, dakle prilikom odvajanja od fizickog t ijela), no njihovo se
kretanje maze otkriti na razlicite nacine; proucavajuci morfologiju nekog
podrucja iii promatrajuci dogadaje koji se tamo odvijaju.
Sinkronu liniju fizicki mozemo zamisliti kao cijev koja u presjeku izgleda
male spljosteno. Dimenzije linije mogu doseci do 2 km u jednom i do 900
m u drugom pravcu. Unutar nje kola dvostruki energetski tok suprotnih
smjerova (kao u strujnom krugu).
One su jako vazne u magijskoj tehnologiji, buduc'.:i da j e, uz pomoc'.: od-
govarajuc'.:ih znanja, moguc'.:e povezati se na mrezu i tako prikupljati infor-
macije te unositi i crpiti energiju. Kako bismo se mogli povezati na mrezu
sinkronih linija, potrebno je naci sinkroni cvor, odnosno fizicko mjesto na
kojem se dvije iii vise linija krizaju iii prolaze jedna uz drugu. U oba c'.:emo
slucaja naic'.:i na niz MALIH LINIJA koje povezuju one vec'.:e koje se f izicki
ne dodiruju. Pristup nije moguce ostvariti izravno preko velikih, vec'.: pre-
ko malih linija. Potrebno je napomenuti i da tokovi velikih linija mogu biti
povrsinski, podzemni i zracni. Kake bismo im mogli pristupiti, moramo se,
uz pomoc'.: odredenog uredaja, povezati na manju liniju do koje fizicki mo-
zemo doprijeti. Znaci, mora biti iii na povrsini iii plitko pod zemljom (hram
iii podzemne strukture) iii pak na visini koju mozemo dosec'.:i odgovaraju-
c'.:im arhitektonskim oblicima (tornjevima, hramovima, piramidama i slicno).
Krajem sedamdesetih godina, Oberto Airaudi je zapoceo istrazivanje
koje mu je omoguc'.:ilo da nakon otprilike cetiri godine iscrta kartu mreze
zemaljskih linija. Karta je pokazala da ima vrlo male povrsinskih sinkronih
cvorova (odnosno onih koje je moguce iskoristiti) te da se njihovi potenci-
jali sto se ~ice pristupa razlikuju. Postoji knjiga koju je napisao sam Oberto
Airaudi pocetkom osamdesetih, u kojoj je prvi put javnosti predstavljena
81
karta linija i vrlo detaljno objasnjenje tokova i vrijednosti svake od osamna-
est velikih linija. Objasnjeni su i razliciti energetski potencijali koje cvorovi
mogu razviti. U knjizi se govori i o tome kako je teklo istrazivanje, kako
se fizicki i astralno putovalo cijelim svijetom da bi se otkrili tokovi te prije
svega nepravilnosti, odnosno cudne pojave prisutne na nekim linijama. Ta-
koder se spominje astralno avanturisticko putovanje u srediste Zemlje sli-
jedeci tok nekih vodoravnih linija koje su na odredenim mjestima nestajale
pod zemljom, te kako se doslo do impresivne POLUTEKUCE SFERE (take
ju je autor nazvao) koja vjerojatno predstavlja jako vaznu tocku kontakta
Prisutnost sinkronih linija na nekom podrucju zasigurno c'.:e snazno utje-
cati na dogadaje, pogotovo ako smo u blizini jednog od cvorova. Na tim
ce mjestima djelovanje sinkroniciteta (jednog od oblika energije koju pre-
nose linije) biti puno izrazajnije u odnosu na prosjecno. lz toga proizlazi
da ce se mnogi dogadaji, kao na primjer vazna otkric'.:a iii izumi na polju
istrazivanja, odvijati puno lakse na tim mjestima nego na onima gdje nema
sinkronih linija. Gradovi su cesto bili gradeni upravo na tim tockama zato
sto ljudski senzibilitet nesvjesno reagira na privlacenje tokova sinkronici-
teta kojeg prenose linije, iako to ne mozemo logicki i racionalno objasniti.
 Fizicki element na koji cemo c:esto naici u blizini linija su rijeke. Nerijet-
ko ce se smjestaj sinkronih c:vorova podudarati s krizanjem rijeka. U lta-
liji, na primjer, podrucje Torina savrseno odgovara tim karakteristikama.
Detaljnije objasnjenje morfologije sinkronih linija naci cete u knjizi koju
smo ranije spomenuli, a mi cemo se u ovom poglavlju baviti prije svega vaz-
noscu linija u magijskoj tehnologiji, s obzirom na njihov ogromni potencijal
kojeg cemo opisati u nastavku.
Yaznost linija lezi u cinjenici da je preko njih moguce odrediti smjer odvi-
janja dogadaja, odnosno utjecati na cjelokupno covjecanstvo usmjeravajuci
ga u odredenom pravcu. To je moguce zato sto sin krone linije i prirodno
imaju tu funkciju (preko funkcije sinkroniciteta); one nisu ogranicene samo
na cuvanje informacija o oblicima zivota koje su sadrzane u sustavu, vet
aktivno utjecu na okolis mijenjajuci sve ono sto je potrebno kako bi te in-
formacije pronasle nacin da se ocituju kroz fizicke dogadaje. Buduci da,
kao sto smo vet vidjeli, magijska tehnologija omogucava povezivanje na tu
mrezu i unosenje novih informacija, mozemo zakljuciti da je moguce utje-
cati na stvarnost i tijek dogadaja koji ce se malo pomalo poceti ocitovati
nakon ubacivanja odredenih informacija u linije.
Pokusajmo pokazati na primjeru sto to moze znac:iti: da u jednu sinkro-
82 nu liniju ubacimo poruku ,,crvena boja je vazna", mogli bismo ustanoviti
da su se nakon odredenog vremena (koje varira u skladu s citavim nizom
elemenata koji ovise o razini znanja operatera te o snazi pristupnog cvora
preko kojeg odasilje poruku) ocitovali dogadaji koji su potvrdili tu infor-
maciju. To znaci da je informacija zaista promijenila smjer dogadaja preko
sinkroniciteta sadrzanog unutar linije kojeg je ta poruka usmjerila. Moglo
bi se dogoditi da se na podruc:jima kojima ta sinkrona linija prolazi razvi-
je moda koja daje prednost crvenoj boji u odijevanju, na reklamnim pla-
katima, u izlozima trgovina, u c:asopisima. . . Sve u svemu, posvuda bi dp-
minirala crvena boja. Lako je zamisliti kako bi takvu mogucnost iskoristio
eventualni neprijatelj c:ovjecanstva, no isto take mozemo pretpostaviti da
su razne skole i civilizacije u ljudskoj povijesti imale mogucnost i znanje
ovladati ovom vaznom funkcijom te da su je koristili kako bi usmjerili evo-
luciju covjecanstva. U mnogim slucajevima su izbijali ratovi koji su se, na-
izgled, vodili zbog odredenih ciljeva, a zapravo su potajno bili isplanirani s
namjerom osvajanja pristupnih c:vorova sinkronih linija.
Ako promotrimo lokacije mnogih vaznih spomenika iii hramova raznih
civilizacija te ako ih usporedimo s kartom sinkronih linija, mozemo vidje-
ti da su u mnogim slucajevima ti hramovi bili gradeni upravo na mjestima
pristupnih cvorova iii uz tokove sinkronih linija, sto potvrduje cinjenicu
da su te energije vec prije bile poznate. To se, na primjer, moze reci za
egipatske piramide, mnoge goticke katedrale, tibetanske i grcke hramove
te za razne strukture koje su oblikovale americke civilizacije poput Maya,
Azteka i lnka (na primjer slavne Nazca linije). Na isti popis mozemo uvrsti-
ti i megalitske strukture poput Stonehengea iii onih na sjeveru Francuske,
zatim mnoga mjesta vezana uz druidske kultove te mnoga svetista i crkve
diljem svijeta. U Kini su sinkrone linije 'nazivali zmajevim linijama zbog nji-
hovog krivudavog toka.
lako su bile plod istrazivanja razlicitih civilizacija koje su pripadale razli-
citim razdobljima, svaka od tih struktura omogucavala je koristenje ener-
gije koja kola linijama. U nekim je slucajevima bile takoder moguce unositi
nave informacije kako bi se izmijenili ljudski dogadaji. U ovom slucaju go-
vorimo same o ljudskim dogadajima jer se oni najvise tic:u nas, no sinkro-
nicitet sam po sebi djeluje i ima utjecaj na svaki oblik zivota.
Tijekom posljednjih nekoliko stoljeca zemaljske povijesti to se znanje po-
stepeno gubilo usporedno s gubitkom kontrole nad bozanskim silama, ciji
su hramovi., kako smo maloprije rekli, bili povezani sa sinkronim linijama.
Sve je to omogucilo neprijateljskim silama da u potpunosti preuzmu kon-
trolu nad linijama i okrenu ih protiv covjecanstva. 83
1975. godine zavrsava jedna vazna faza u magijskom ratu; tada sile co-
vjecanstva uspijevaju zauzeti polozaje i dolazi do preraspodjele moci te se
mijenja ravnoteza i pozicije na ,,sahovskoj ploci". Zahvaljujuci tome, mo-
gao je krenuti projekt vezan uz Damanhursku skolu koji, izmedu ostalog,
predvida oslobadanje sinkronih linija od neprijateljske okupacije. Krajem
sedamdesetih situacija na sinkronim linijama bila je poprilicno ozbiljna.
Mreza je u potpunosti bila pod okupacijom sila koje su htjele unistiti c:o-
vjecanstvo i zbog toga je cijeli sustav kontinuirano sirio informacije koje
bi za nekoliko stoljeca dovele do nestanka zivota na Zemlji. Pokretanjem
projekta Damanhur, nakon mnogo stoljeca neprijateljske okupacije zapo-
cinje i rat za oslobodenje sinkronih linija.
Kake bismo shvatili znacenje i razmjere ratnih zbivanja vezanih uz kontro-
lu linija, moramo znati da osvajanje pristupa linijama preko cvorova omogu-
cava blokadu ulaza u linije, sto drugima onemogucava povezivanje. Naravno
da nije take lake doprijeti do linija, ali iz onoga sto smo dosad vidjeli, oc:ito
je da neprijateljske sile posjeduju tehnologiju za pristup. Prema tom istom
nacelu, neprijatelj je tijekom proslih stoljeca uspio male pomalo zauzeti
cljelu mrezu i take onemoguciti covjecanstvu svaki oblik koristenja linija.
 1978. godine zapocela je izgradnja podzemne str ukture pod imenom
,,Hramovi covjecanstva" koja je, medu mnogim drugim stvarima, predvi-
dala i povezivanje na VELIC:ANSTVENI sinkroni cvor (u terminologiji koju
koristi Oberto Airaudi u knjizi o sinkronim linijama ,,velicanstveni cvor" je
mjesto susreta vise linija, bilo vodoravnih iii okomitih, te predstavlja cvor s
najvetim potencijalom raspolozive energije), koji se nalazi upr avo na mje-
stu iskapanja Hrama. Taj je cvor jedan od najvaznijih na cijelom planetu.
lzgradnja Hr ama i izrada sferno-selfickog uredaja za povezivanje na mrezu
(vidi poglavlje posveteno magijskim tehnologijama) predstavljali su jedan
od neophodnih koraka koje je covjecanstvo morale napraviti kako bi po-
novno osvojilo linije.
No, u prvoj fazi svi su pristupi bili blokirani i zato je krenuo citav niz
gerilskih operacija koje su predvidale ,,busenje" linija pomotu spirala jako
visokog energetskog potencijala. Te su operacije bile poprilicno opasne
u slucaju da dode do neprijateljskog protunapada. lstovremeno se nasta-
vilo s fazama BUOENJA bo:zanskih sila koje te sacinjavati TRIJADU (vidi
poglavlje o operaciji TRIJADA). Z ahvaljujuci daljnjim operacijama, osvaja-
nje dijelova linija nastavilo se ,,korak po korak". Faza oslobadanja je t r aja-
la dosta dugo. 1990., nakon sto je uspostavljena kontrola nad odredenim
postotkom mreze linija, krenule su SFERNE OPERACIJE pomotu kojih je
84
napokon zapocelo unosenje novih informacija u linije, da bi se popravile sve
katastrofe koje je proizvela neprijateljska okupacija. Prisjetimo se, izmedu
ostalog, prijetnje od nuklearnog rata koja se najvise osjetala sedamdesetih
godina te zagadenja okolisa koje se odvijalo potpuno izvan kontrole, osta-
vivsi posljedice kojih covjek mozda jos ni dandanas nije u cijelosti svjestan.
1998. godine doslo je do slucajnog otkrita u magijskoj tehnologiji kojeg
smo kasnije nazvali tehnologijom LANC:ANOG POVEZIVANJA i koja se
pokazala kljucnom za okoncanje operacije koja je trajala vise od dvadeset
godina. U tom trenutku bilo je oslobodeno 45% linija mre:ze. U r ujn'u 1999.,
zahvaljujuti novim mogutnostima koje je ta tehnologija nudila, provede-
na je zavrsna faza oslobadanja. Akcijom koju neprijatelj nikako nije mogao
predvidjeti, uspjelo se u jedan mah doprijeti do znatno veteg energetskog
potencijala, u odnosu na onaj standardni koji je bio na raspolaganju do tog
trenutka za takvu vrstu pothvata, te je u samo mjesec dana zgusnutih ope-
racija uz pomot sfera, raznih sredstava i specificnih radnji na pojedinacnim
linijama koje su se obavljale tijekom PUTOVANJA, okoncano oslobadanje
ostatka mreze (otprilike 55%) koji je jos bio u neprijateljskim rukama. I u
ovoj fazi, kao sto se vet dogodilo nekoliko puta u proslosti, jedan od od-
lucujutih faktora bila je pomot raznih saveznickih sila, prvenstveno nekih
vrsta sa specificnim obiljezjima koja su mogla biti iskoristena kao oru:zje
protiv neprijatelja. U damanhurskoj terminologiji te su vrste preimenovane
u IGLE, GRMLJE, SVJETILJKE, POKRIVAC:E (detaljnije informacije o ovim
saveznickim silama mozete naci u djelu ,,KNJIGA IGRE").
Nakon te faze izravnog napada koja je bkoncana u nasu korist, uslijedila je
faza ,,cistenja" unutarnjih tokova linija koja je trajala oko dvije godine. Radi
se o strukturama koje podsjetaju na selficke sklopove i koje su rasporedene
po unutarnjim stjenkama linija. Ti su sklopovi dijelom prirodni, a dijelom ih
oblikuju oni koji kontroliraju linije te tako cine dio sustava kontrole. U tom
su slucaju sklopovi bili djelo neprijateljskih sila i predstavljali su neku vrstu
virusa koji je mogao prouzrociti ozbiljne probleme prilikom pristupa linijama.
Dakle, da bismo se u pot punosti mogli korist iti sinkronim linijama, t re-
balo je ocistiti unut arnje tokove, nakon cega je uslijedilo oblikovanje novih
kako bi se zapecatio nevi sustav kontrole linija.
Danas je mreza sinkronih linija u potpunosti pod kontrolom i koristi se
na puno nacina, kako za sferna odasiljanja, take i kao izvor energije. St a se
tice ovog drugog, moramo napomenuti da je primjena tehnologije lanca-
nog povezivanja koja je osigurala dovrsetak oslobadanja linija, omogutila i
pristup onim podrucjima koja su bila nedostupna te samim time neiskori-
stiva. Kada smo govorili o sinkronim cvorovima, vidjeli smo da je post otak 85
onih iskoristivih iznimno malen, buduti da se moraju nalaziti na povr sini.
N o, otvaranjem mogutnosti oblikovanja malih umjetnih linija (strukture
dobivene ,,lancanim povezivanjem" mogu obavljati istu funkciju kao i male
linije; zapravo se radi o umjetnoj maloj liniji, a osnovna razlika je u tome
sto t a struktura nije trajna, vet podlozna gubljenju svojstava poput meta-
la koji u kontaktu s magnetom i sam postaje magnetican, no kad se kon-
takt prekine, i magnetski ucinak u metalu nakon nekog vremena nestaje),
najprije je postalo mogute koristiti sinkrone cvorove smjestene u dubini,
a nakon toga, kako se tehnologija lancanog povezivanja usavrsavala, i sin-
krone cvorove izvan naseg planeta.
Na t aj su nacin otkrivene nave karakteristike sinkronih linija koje su
omogucile paralelni razvoj drugih tehnologija poput alkemije. Otkriveno je
da se priroda sinkroniciteta mijenja ovisno o tocki izvlacenja. Dok se ener-
gija sadrzana u cvorovima na povrsini optenito naziva sinkronicitetom, aka
krenemo prema dubini, naici cemo na bar tri razlicite vrste energije. To su:
I. Sinkrona energija;
2. Telurska energija;
3. Vremenska energija.
 Sinkrona energija iz dubine je najslicnija povrsinskoj, ali njezina je kolicina
tisucu puta veca (evo zasto je u zavrsnoj fazi oslobadanja linija odjednom
otkriven neocekivani energetski potencijal).
Telurska energija se veze uz inteligentne sile koje su neke civilizacije iz
proslosti nazivale Podzemnim bozanstvima, Bozanstvima iz Hada iii de-
monima. N jezinu pr irodu bismo mogli definirati kao ,,eksplozivnu", stoga
zahtijeva vrlo precizne sustave kontrole.
Vremenska energija je jedna varijanta sinkr oniciteta koja je u interak-
ciji prvenstveno s oblicima koje smo nazvali ,,vremenskom vegetacijom".
Sljedeca faza je bilo nase sunce na kojem takoder postoje vazne tocke za
eventualno crpljenje energije. Nakon sto je tehnologija to omogucila te se
stiglo i do t ih mjesta, pokazalo se da je tamo moguce izvuci bar dvadeset
razlicitih vrsta energija. Mogli bismo reci da se energijom dobivenom na
tim mjestima moze vise manipulirati u odnosu na onu koju smo prikupi-
li na sinkronim cvorovima. Odlican primjer je nafta koja se vadi iz dubine
te se zatim preraduje u toliko razlicitih tvari na povrsini. Sto se t ice toko-
va sinkrone energije, u nasem se svemiru prirodno odvija slican proces.
Zamislimo da postoji izvorisna tocka odakle se energija odasilje u cistern
"'
obliku. Svaki put kad linije udu u neki sustav (Suncev, planetarni iii bilo ~

-
" 87
86 koji drugi u kojem se mijenjaju elementi u odnosu na prethodnu situaciju, ~

-- i-
prvenstveno sto se t ice gravitacije), prilagode energiju novim uvjetima. lz ;: i
i"
toga proizlazi da se gama mogucih funkcija te energije suzava, kao da od "
-
nafte prijedemo na plastiku. lz plastike vise necemo moci dobiti benzin,
ali cemo u krajnjem slucaju moci proizvesti sve moguce podvrste plastike.
Sve u svemu, vazno je da izvan naseg planeta (ne zaboravimo da lancana
povezanost moze biti usmjerena i u svemir i u prazan prostor) mozemo
doprijeti do sve ciscih oblika sinkrone energije. Na taj se nacin dobivaju
one vrste energije kojima ne raspolazemo na Zemlji. '
No, u slucaju velikih udaljenosti (cak izvan naseg Suncevog sustava), stu-
paju na scenu druge tehnologije, buduci da se lancanim povezivanjem mogu
doseci te tocke, ali da bismo mogli crpiti energiju na tako velikim udalje-
V)
nostima, potrebna je ogromna masa koja ce to nadomjestiti (govorimo o
planetarnim dimenzijama). Stoga postaje prijeko potrebno imati na raspo- ~
c::::
<(
laganju usmjerenu masu. Taj je koncept detaljno objasnjen u poglavlju po-
~
svecenom Trijadi, u odlomku koji govori o operacijama usmjer avanja masa.
~
Ovo cemo poglavlje zakljuciti na nacin da spomenemo trenutni cilj istrazi-
nS
vanja na tom polju; radi se o jednoj tocki (koja je otkrivena zahvaljujuci pro- .:.::
ucavanju vremenskih bica) udaljenoj od Zemlje devet i pol svjetlosnih sati.
--
( I) .11 ~
-
 10. IZVORI ENERGIJE U MAGIJSKOJ
TEHNOLOGIJI
Kad se djeluje u magiji, o kakvoj god da se operaciji radi, pcieuc;
raspolagati energijom. Naravno da taj koncept ne vrijedi samoi. n~p
zato sto je jasno da svaki fizicki dogadaj zahtijeva utrosak enerm,)hc-
sno, da budemb precizniji, pretvorbu energije. No, u magijskoj el~i
cesto imamo posla s tako specificnim i nestalnim vrstama ener~E loesi
jos iii nepoznate iii nejasno definirane u klasicnoj fizici.
U ovom cemo poglavlju govoriti o glavnim oblicima energije irilC11n
izvoru. No, uza sve te oblike morat cemo uzeti u obzir i energijulo)c-
izvodi covjek tijekom vlastite egzistencije. Ona predstavlja filtatln; lei
moraju proci svi drugi oblici energije kako bi s ljudskog stajalist i ,k-
ristivi. Govorimo o VITALN IM JEDINICAMA.
Vitalna jedinica predstavlja temeljni mjerni sustav na podrucuEreg
ja vezanih uz magijsku tehnologiju i odgovara kolicini svjesne p;11lop
osoba u prosjeku iskazuje tijekom sezdeset i sest godina zivota.
88 Vee iz te definicije mozemo zakljuciti da je to jako vazan kone,tLnc-
giji; ljudska percepcija je energija. Nasa osjetila samim time stc ,b:l~p
svoju funkciju stvaraju energiju. Uostalom, vet smo spomenulia~ <r-
cept u poglavlju posvecenom kozmogenezi, gdje smo percepcijuzvhto
naveli kao jedan od temeljnih faktora za odrzanje postojanja maeie tr
dajuci mu time jako veliku energetsku vrijednost. Napominjemo,):Zl~
izrazena tijekom tih 66 godina odgovara onoj koju bi proizvela 1ct:1l
nosti svjesna i kontinuirano prisutna osoba. Ako uzmemo u obz lulk
sposobnosti koje su u prosjeku na puno nizoj razini upravo zboJc~c-
mije, procjenjuje .se da je potrebno 12.000 pojedinaca kako bi ~c:b1i1
potencijal jedne vitalne jedinice, dok to inace moze proizvesti sac ;G\
prosvijetljena osoba.
Zivotna energija koju osoba proizvede obicno se koristi za fizcluEg:-
stenciju te osobe, no, u magijskoj tehnologiji postoje razni sustavi 1rkl,I:
nja i koristenja tog potencijala za svakojake ciljeve. U magijskim q:ee:i:
ma iskoristeni energetski potencijal obicno se mjeri u vitalnim jeli1 i:zr.
Kada se radi o operacijama odredenih razmjera, kolicina utrosEre ~IE-
gije je uvijek veca od I (u magijskim operacijama sastavljanja Trijdi :<Y
rimo o stotinama tisuca vitalnih jedinica). Dakle, vazno je naglasii:I. ~
ne koristi izravno vlastitu zivotnu energiju, vet poseze za razn imiairn,
i spremnicima u kojima se ta energija nakuplja. Energija cesto potjece iz
razlicitih izvora te se naknadno transformira u vitalne jedinice kroz postu-
pak ranije spomenutog filtriranja.
lzvor iz kojeg se crpe vitalne jedinice na prvom mjestu predstavljaju :zi-
vuci oblici (ne samo ljudski, vet i zivotinjski). No, u tom se slucaju energi-
ja moze tesko ocuvati, stoga ju je najbolje izravno i neposredno koristiti.
Koristenjem raznih tehnika poput metrature2, svetog plesa, rituala i dru-
gih oblika svete umjetnosti moguce je umnogostruciti potencijal koji sva-
ki pojedinac proizvodi i tako dobit i u kratko vrijeme puno vecu kolicinu
energije od jedne vitalne jedinice (sjetimo se mnogobrojnih r ituala koji se
izvode kako bi se napunile kabine za putovanje kroz vrijeme).
Drugi izvori vitalnih jedinica su BOZANSKI SPREMN ICI u koje se slije-
vaju duse nakon smrti, pohranjujuci svoj djelic proizvedene vitalne jedini-
ce koji njima vise ne treba, buduci da vise ne egzistiraju unutar materije.
U tom je slucaju neophodno biti povezan s bo:zanskim silama pod kon-
trolom od kojih je moguce izvuci taj potencijal. Poseban slucaj je energija
u obliku neutralnih dogadaja koje Bozanstvo pocne nakupljati ulaskom u
fazu sna i koja postaje dostupna u trenutku kad se Bozanstvo probudi (za
pojasnfenje pojmova bozanskog sna i budenja vidi poglavlje o Trijadi). Pri-
sjetimo se da je Bozanstvo u interakciji s dogadajima prije nego sto dos- 89
piju do materijalne razine postojanja, na nacin da ih usmjeri iii, ako vam je
tako draze, oboji. Kad odredeno Bozanstvo ude u fazu sna, odnosno kad
izgubi vezu s materijalnim oblicima, ono nastavlja upijati i bojiti dogadaje,
no oni vise nece stici do materije jer je veza prekinuta. lz toga proizlazi
da te t i dogadaji ostati pohranjeni u spremnicima Bozanstava. Za vrijeme
trajanja faze ,,sna", nakupljeni potencijal raste. Kad se iz materije djeluje s
ciljem budenja te sile, odnosno kad se pokusava ponovno uspostaviti kon-
takt, recimo sklapanjem novog saveza izmedu odredene skupine ljudi (na-
roda) i bozanske sile, tada se svi nakupljeni dogadaji slijevaju u materiju.
Oni predstavljaju jako visoki potencijal koji moze posluziti, na primjer, za
preusmjeravanje toka nase linije vremena.
Dakle, mag je prije svega osoba koja posjeduje odgovarajuca znanja za
prikupljanje, vadenje i upravljanje energijom koja ce biti preoblikovana u
vitalne jedinice za koristenje. Dio energije se rasporeduje u odgovaraju-
ce magijske instrumente (vidi iduce poglavlje u kojem se detaljno govori o
magijskim instrumentima) koji unaprijed usmjeravaju energiju za odredene
vr ste funkcija koje svaki od njih mora obavljati, dio ce ostati pohranjen u
2
Damanhurska tehnika koja se koristi za poboljsanje razvoja fizickih osjetila
 Hramovima, a dio otpada na svjesnu energiju koju predstavljaju sile speci-
ficnog senzibiliteta, dakle iii bozanske sile iii entiteti nize razine.
Medu silama vise razine posebnu pozornost zasluzuje koncept GRALA,
izvora energije ciju snagu ljudski um tesko moze zamisliti, osim ako ne po-
sjeduje odgovarajuca znanja. Gral predstavlja arhetip svih spremnika ener-
gije, on je mjerilo energije u teurgiji (magijske operacije kojima je mogu-
ce mijenjati bozansku energiju i prirodu samih Bozanstava) te omogucuje
pretvorbu bilo koje vrste energije u bilo koju drugu. Funkcije Grala ulaze
u igru samo u slucaju posebno slozenih i uzvisenih operacija, s obzirom
na vrlo visoku razinu znanja neophodnog za rukovanje tom golemom si-
lom koju nije moguce kontrolirati, vec samo prizvati. Gral je jedini moguci
spremnik u kojem dolazi do pretvorbe energije t ijekom operacija teurgij-
ske magije. Za detaljniju sliku o prirodi i povijesti Grala, proucite poglavlje
posveceno upravo toj temi.
U prethodnom smo poglavlju vidjeli da su sinkrone linije znacajan izvor
sinkrone energije koju je moguce crpiti iz sinkronih cvorova razlicitih po-
tencijala, sto ovisi o njihovoj pojedinacnoj vrijednosti.
U tim istim cvorovima cesto cemo naici na jos jedan oblik energije ko-
jeg nazivamo ,,rudnik dogadaja" iii ,,vremenski rudnik". Radi se o prirod-
90 nim nakupinama neutralnih dogadaja koji se nisu fizicki ocitovali (zovemo
ih nezgusnutim dogadajima) te su ih upili sinkroni cvorovi. Sve t~ dogadaje
moguce je ,,izvuci" primjenom odgovarajucih tehnika tako da oslobodimo
njihov potencijal koji je mozda dugo vremena bio neizrazen. Taj oblik ener-
gije koristi se u tehnologiji za putovanja kroz vrijeme. Rudnici mogu biti pri-
rodne strukture (brda iii spilje) iii ljudske gradevine (poput hrama izgrade-
nog na prikladnom mjestu). U tom slucaju govorimo o umjetnim rudnicima.
Koncept vremenskih rudnika odnosi se i na dogadaje koji teoretski ras-
polazu oblicima smjestenim ispod zemlje, zarobljenima u stijeni, iii tlu, te
nemaju mogucnost koristenja potencijala, koji u ovom slucaju ostaje sa-
cuvan. Kako bi se t i dogadaji izvukli, potrebno je osloboditi podrucje na
nacin da omogucimo strujanje zraka. U fazama iskapanja Hramova covje-
canstva posebna je pozornost posvecena ovom aspektu, kako bi Hram,
izmedu ostalog, mogao obavljati i funkciju vremenskog rudnika. U mnogim
hodnicima i dvoranama strujanje zraka je element koji prenosi dobivenu
energiju. Ta se energija dodatno pojacava zahvaljujuci umjetnickim djelima
naslikanim iii isklesanim na zidovima. Umjetnost, zapravo, igra jako vaznu
ulogu u upravljanju energijom. Stoga sve umjetnicke prikaze u Hramu treba
promatrati i kao sustav za stvaranje, pojacavanje i upravljanje energijama.
Za operacije iskapanja u podzemnom Hramu koristena je i odgovarajuca
-- - -
mjera, tzv. ,,vremenska jedinica" koja je predstavljala dio vitalne jedinice i
odgovarala odredenoj zapremnini iskopane zemlje (priblizno 220 vedara).
Tehnologija crpljenja energije iz sinkronih linija znatno se promijenila
posljednjih godina nakon primjene revolucionarnog otkrica na tom polju:
LANCANOG POVEZIVANJA. U iducem poglavlju cemo detaljnije istra-
ziti mehanizme ove vrste tehnologije koja, sto se t ice aspekta koji nas za-
nima u ovom poglavlju, omogucava oblikovanje umjetnih malih linija u jako
kratkom vremenu. Zahvaljujuci novim mogucnostima, omogucen je pristup
mnogim sinkronim cvorovima smjestenim pod zemljom na podrucjima koja
su prije bila nedostupna. U posljednjih nekoliko godina razvijen je citav niz
sustava (Kozmicki kolovrat u Baiti i klizni uredaji na sinama u Hramovima
covjecanstva) za crpljenje energije iz tih tocaka. U usporedbi s prijasnjim
sustavima, ovi novi uredaji predstavljaju prava industrijska postrojenja koja
ispumpavaju znatno vece kolicine energije u odnosu na prijasnju fazu. Osim
toga, kako se polje djelovanja tehnologije lancanog povezivanja postepeno
sirilo, krenulo se u osvajanje mogucih tocaka za crpljenje energije izvan
naseg planeta, odnosno, kao sto smo vidjeli u prethodnom poglavlju, pre-
ma suncu pa cak i izvan naseg Suncevog sustava.
Moz~mo reci da su zemaljski i izvanzemaljski sinkroni cvorovi danas je-
dan od najvaznijih izvora energije. 91
Sada cemo se posvetiti posebnijim oblicima energije koje odasilju OBJEK-
TI S ANOMALIJAMA. Radi se o objektima koji pokazuju odredene nepra-
vil nosti u odnosu sa zakonima, sto rezultira neuravnotezenim odnosom
medu silama pa cak i nepostojanjem nekih zakona. Ti su objekti dragocjeni
zato sto isticu neke aspekte zakona koji obicno nisu vidljivi kod klasicnih
objekata, buduci da postoji neki oblik uzajamnog ponistavanja kod ocito-
vanja zakona, sto ce bilo koji fenomen uciniti nevidljivim. Kod objekata s
anomalijama nije utvrdeno to ponistavanje, odnosno jest, ali u puno blazem
obliku. Stoga ako neki objekt ima, na primjer, vecu kolicinu sinkroniciteta
u odnosu na prisutnost drugih zakona, vjerojatno ce u komunikaciji s dru-
gim objektima isticati pojave vezane uz sinkronicitet, koje ce tako moci
biti otkrivene i proucene. Objekti s anomalijama su posebno dragocjeni u
proucavanju vremenskih matrica vezanih uz zakone derivate.
Jedan od najzanimljivijih i iznimno dragocjenih objekata te vrste je TOR-
Z ION I CVOR kod kojeg je prisutna velika anomalija sto se t ice zakona
kompleksnosti. Fizicki izgleda kao kvarcna stijena, a moguce ga je naci
samo na mjestu sinkronih cvorova. Sto se tice energije, to je neka mjesa-
vina sinkroniciteta, rudnika dogadaja pa cak i neiskoristene slobodne volje.
Okolnosti koje pogoduju oblikovanju ovih nevjerojatnih struktura toliko su
 slozene da su ti objekti iznimno rijetki. Torzioni cvor je karakteristican po
iznimno visokom stupnju kompleksnosti, sto je rezultat interakcije energija
od kojih je sacinjen. Tolika kolicina kompleksnosti apsolutno je nepomi:lji-
va s cinjenicom da se radi o nezivom obliku koji, prema zakonu c~tvrt1~a,
pripada prvoj cetvrtini (odnosno najnizem stupnju kompleksnost1). Os1m
toga, upravo zato sto je bezivotni oblik, torzioni cvor nema mogucnost
izraziti tu ogromnu kompleksnost koju sadrzi u sebi (znamo da se kom -
pleksnost nekog materijalnog oblika izrazava kroz kvalitativno i kvantita-
tivno povezivanje s drugim oblicima).
No, ako kompleksnost postoji, znaci da se na neki nacin i ocituje. Prir~-
da je taj problem rijesila oblikujuci vrlo specificnu poj~vu koj~ ~redstav~~
razlog zbog kojeg su ti objekti jako dragocjeni: Ta s~ po1ava ?c1tu1e uv 0~~~1~
ljanju neke vrste polja sile, nesto poput proteznost1 aure koJ~ se -~oze s1r'.t'.
vremenom i prostorom veci broj svjetlosnih godina te na taJ nacm preknt1
sve druge oblike na tom podrucju. Stoga se u torzion?m cvoru odrazavaju
sve memorije tih oblika, neovisno o njihovoj prirodi. Cvor time postaje to-
liko siroki izvor informacija da ga je nemoguce pohraniti u memoriju nasih
najmodernijih i najmocnijih racunala. Ti su objekti neopho~ni u magi!skoj
tehnologiji za izradu PSIHOELABOR.ATORA, struktura ko1e omogucava-
ju obradu iznimno slozenih podataka. Kad bismo P~!h?elaborat~r uspo~e-
92
dili s racunalom, torzioni cvor bi bio njegova sred1sn1a memonJa. Za vise
detalja o psihoelaboratoru proucite poglavlje o magijskim tehnologijama.
jos treba napomenuti da torzioni cvor, kad se jedn?m poveze s ~~ih~e-
laboratorom, postepeno trosi svoj potencijal te se n1egovo podruqe dJe-
lovanja malo pomalo suzava. Prirodni mehanizam koji omogucava nasta-
nak ovih objekata samo je djelomicno poznat, zbog cega je nemoguce, s
obzirom na danasnju razinu znanja, proizvesti takve okolnosti tehnoloskim
postupkom, a s druge strane je jako tesko naci te objekte jer su ~znimno
rijetki. Ako svemu tome pridodamo i cinjenicu da su za provode_nJe odre-
denih magijskih operacija neophodni izracuni koje nam samo ps1h~elab_o~
rator maze napraviti, postat ce nam jasno koliku vrijednost mogu 1mat1 t1
,,fragmenti stijena". No, naravno da je bez odgovarajuce tehnoloske po-
I drske potencijal torzionog cvora u potpunosti neiskoristiv.
jos jedan karakteristican slucaj je TVAR.-NE-TYAR., pojava na pola putc1
I '
I izmedu materije i energije, odakle je i dobila to zanimljivo ime.
Mozemo je zamisliti kao neku vrstu maglice iznad odred~nog_podr~cja,
najcesce iznad mjesta na kojima su razni zivuci oblici pronash svo1a stamst:'I .
Karakteristicna je po tome sto je nasa misao maze oblikovati; ona mofo
poprimiti bilo koji oblik koji zamislimo. Nastaje kao nusproizvod funkcija
m~sl~ koj~_se odnose na zivot (u ovom slucaju nije vazno radi Ii se o pravim
m1sl~'.11a 1h o OBRAOIVANJU MISLI) te se njezina gustoca na nekom po-
druqu postup~o povecava. Nalazi se unutar pojasa na visini od otprilike
30 do 150 cm 1znad tla. Njezin polozaj uvjetovan je cinjenicom da vecina
:~maljskih zivih bica zivi unutar tog pojasa (u ovom slucaju govorimo 0
z1:--ot~ ~~ kopnu). Tvar-he-tvar je jako osjetljiva struktura koju lako moze
ostet1t1 l1udsko neuravnotezeno djelovanje. Ostecenom tkivu treba jako
puno vremena za regeneraciju. Upravo zato tvar-ne-tvar nije prisutna na
mnogim podrucjima jer su previse zagadena na energetskoj razini, dok se
na drug~m mjestima koja su na neki nacin pod kontrolom, tkivo uspijeva
zgus.~ut1 te se, ka~_a dosegne odredeni stupanj gustoce, maze i ,,sakupiti".
':ag11s~~ ~ehnolo~11a predvida razlicite sustave za prikupljanje, kako porno-
cu self1ck1h uredaJa, tako i ljudskim djelovanjem (prikupljanje se maze oba-
viti uz pomoc, recimo, tehnike metrature). Prikupljena tvar-ne-tvar moze
se koristiti u ra_znim_podrucjima. Buduci da se lake oblikuje, prikladna je
z~ mno~e stvan_. Na1me, obicno su svi magijski instrumenti oblozeni jed-
nim slo1em tvan-ne-tvari.
I sinkron~ linije su prirodno oblozene na slican nacin. Osim toga, vizije
ce~t~ na~taJu kao produkt nasih misli koje oblikuju tvar-ne-tvar prema ideji
ko1u 1ma1u u tom trenutku. Na primjer, ako neka osoba vidi nesto cudno
93
u sumi te pomisli da se mozda radi o patuljku, njezina ce misao oblikovati
tva~-ne.-t.va~ upra~o prema slid koju ta osoba ima o patuljcima. Dakle, oso-
ba ce ;'dJet1 pa~ulJk~ upravo_onako kako ga je zamisljala, no to ne iskljucuje
mogu~nost da Je za1sta nek1 duh prirode utjecao na percepciju te osobe. I
3
t~v. m1saon_ e forme su strukture koje oblikuju tvar-ne-tvar. Yazno je zna-
t1 da su oni neka vrsta filtra za dogadaje koje mi zgusnjavamo. Mozemo
za~isliti -~ak~ ~is~~ne ~o:m_e prenose svoju frekvenciju na dogadaje laga-
no 1h ,,ni1ans1ra1uc1 (pns1et1mo se koncepta bozanskog bojenja dogadaja
~- ~emu_ smo go~orili u_poglavlju o zakonima). lz toga mozemo lake zaklju-
~1t1da ce negat1vne m1saone forme dati negativno usmjerenje dogadajima
1 obratno. S ~og stajalista mozemo reci da je svaka osoba majstor zanata,
kreator vlast1te stvarnosti, u dobru i u zlu.
I 0.1 Podjela energija
Opcenito gledajuci, postoji trideset i jedan osnovni oblik energije na na-
~e~ planetu koje prema njihovoj prirodi mozemo svrstati u grupe koje
ob1cno sadrze po 4 oblika. To nije konacna podjela, buduci da u trenutku
3
U originalu ,.forme-pensiero"
 njezinog predstavljanja u studenom 1999. jos nije bila potpuna. Da vidimo
koji su dijelovi dosad definirani.
lmamo grupu koja se odnosi na ZIVOTNE ENERGIJE, a one obuhvacaju:
I. Seksualne energije (vise od 90%)
2. Mentalne energije
3. Nedefinirane
To su tri vrste zivotnih energija, ali one se u materiji ocituju u cetiri
oblika.
Druga grupa odnosi se na VRIJEME. I ovdje imamo cetiri razlicita oblika
od kojih su nam poznati vremenski rudnici i vremenske jedinice.
Treca grupa veze se uz koncept BRZINE; ovdje ubrajamo i nadsvjetlosne
brzine. I one postoje u cetiri razlicita oblika vezana uz prolaz kroz razlicite
dimenzije (svako polje brzine predstavlja paralelni svemir).
lduca se grupa odnosi na energiju koja pokrece atraktore (opcenito je
nazivamo INTELIGENCIJOM) i koja sadrzi naredna cetiri oblika.
Posebni slucajevi su ILE, otok koji u izoliranim uvjetima omogucava pro-
nalaz.enje znacenja odredenih elemenata, sto u normalnim uvjetima ne bi
I
bilo moguce, te GRAL o kojem smo ranije govorili.
Medu zakonima derivatima, neposredno iskoristivim energijama moze-
I
mo smatrati SINKRONICITET i KISU DOGADAJA, dok od sila koje i
tradicionalna fizika priznaje mozemo navesti GRAYITACIJU, ELEKTRO-
MAGNETIZAM i JAKE I SLABE NUKLEARNE INTERAKCIJE koje sma-
tramo jednom silom.
Jos je ostalo nedefinirano osam oblika.
, ako uspijemo savrseno reproducirati prethodne uvjete, to bi se svejedno
11. MAGIJSKE TEHNOLOGIJE I GLAVNI
MAGIJSKI INSTRUMENTI
U ovom cemo poglavlju pokusati docarati kompleksnost djelovanja u
okviru damanhurske magije i dati pregled temeljnih struja tradicionalne
magije i istraz.ivanja koja se trenutno provode te tehnika i glavnih instru-
menata koji se koriste.
11.1 Alkemija
Krenut cemo od ALKEMIJE koja je temelj cjelokupne magije, buduci da
obuhvaca tehnike pomocu kojih se spravljaju sve tvari i instrument i kori-
steni na polju magije. U alkemiji se opcenito barata razlicitim tvarima i ele-
mentima koji se dovode u interakciju kako bi se proizvele sloz.enije struk-
ture. Ima nekih slicnosti s modernom kemijom, ali tvar je u alkemiji puno
kompleksniji pojam od njezinog ekvivalenta u kemiji. Na primjer, aka mi
je za neku1 operaciju potrebna litra destilirane vode, prema logici tradicio-
nalne 'kemije', nabavit cu tu tvar i upotrijebiti je, u smislu da ne postoji vise
mogucih varijanti. U alkemiji je situacija poprilicno drugacija; prije svega 95
treba imati na umu vrijeme kad smo uzeli vodu jer ono samo po sebi pred-
stavlja novi niz varijabli. Osim toga, treba uzeti u obzir koje Boz.anstvo boji
dogadaje u tom trenutku i sve moguce energetske varijacije u trenutku
ulaska u materiju jer svaka od njih toj vodi maze pridati drukcija obiljezja
koja ce promijeniti njezinu valenciju. I na kraju, te su okolnosti cesto ne-
ponovljive. U alkemiji nije moguce dva puta proizvesti isti element. C:ak i
odvijalo u drukcijem vremenu. Kako bismo to izbjegli, moguce je proizve-
sti vecu kolicinu odredene tvari te ,,zalediti" onaj dio koji nismo iskoristili.
Zatim ga je potrebno izolirati kako do njega vise ne bi doprli nikakvi vanj-
ski utjecaji i da mu karakteristike ostanu nepromijenjene. Treba naglasiti
da su alkemijske tvari jako osjetljive i podlozne promjenama (u smislu da
mogu izgubiti svoja obiljezja, odnosno biti oneciscene) pa cak i aka ih samo
drz.imo u ruci i pricamo.
Na temelju tvari kojima barata, alkemija se dijeli u tri osnovne grane:
I. Alkemija ugasenih sila
2. Alkemija z.ivih sila
3. Alkemija metala iii Yremenska alkemija
 U prvoj se koristi pet osnovnih elemenata: zrak, voda, vatra, zemlja I
eter. Oni su temeljni izraz zakona derivata u materiji, buduci da je svald
objekt sacinjen od razlicitih dijelova t ih elemenata (sto je isto kao da ka-
zemo da je sacinjen od karakteristicne mjesavine zakona derivata). Dakle,
koristenjem t ih elemenata ostvarujemo interakciju sa samim zakonima.
Znacenje alkemije ugasenih sila je nacelno sljedece: u drevnoj tradiciji t o
je bio duhovni put oplemenjivanja, koji je u idealnom slucaju trebao dove-
sti do dobivanja zlata kao fizickog elementa kad bi se dosegao jednako to-
liko plemeniti stupanj razvoja. U modernoj alkemiji taj koncept vise nije u
sredistu pozornosti, buduci da je rukovanje zivim silama dobilo puno vecu
vaznost. ,,Kamen mudrosti" drevnih alkemicar a danas nazivamo budenjem
Unutarnjeg bozanstva na individualnom putu. Postoji i moderna interpre-
tacija koncepta kamena mudrosti vezana uz tehnologiju mikroatraktora.
Na polju zivih sila koriste se zivuce energije, odnosno one koje stvaraju
zivi oblici. A lkemija zivih sila je srce teurgijske magije. Ona djeluje koriste-
ci citavu paletu mogucih nijansi nase zivotne energije. Govorimo o EMO-
CIJAMA, OSJEC:AJIMA i o 163 OSNOVNA ELEMENTA koji sacinjavaju
Drevno Bozanstvo. Zivotne sile moguce je crpiti i iz zivotinjskih oblika
odredenih karakteristika. U tom slucaju jos vrijedi srednjovjekovna tradi-
96
cija; simbolicki prikaz himere opisuje obiljezja mnogih ,,dijelova zivotinja"
te k roz odgovarajuce formule otkriva sto se sve moze dobiti koristenjem
tih sila. To je podrucje poprilicno siroko, a tice se moguce komunikaci-
je izmedu covjeka i bozanskih sila. Stoga razne vrste himera treba gleda-
t i kao posr ednike izmedu ljudske i bozanske razine. Ovo je srce magije,
zakoracili smo u sferu najskrovitijih tajni, a simbolicki jezik zapravo krije
pravi kljuc za pristup tim silama, rezer viranim samo za magove iii posve-
cenike (inicijate) na dovoljno visokom stupnju. Vazno je ne ddslovno tu-
4 zanstva. Da bi se moglo djelovati na taj nacin, spravljaju se alkemijske tvari
maciti formule koje mozemo naci u srednjovjekovnim grimoarima gdje se
spominju razliciti dijelovi zivotinja od kojih treba napraviti ,,varivo". Kad se
u tim knjigama govori, recimo, o LAVLJEM REPU, treba znati da se misli
na odredeno obiljezje, funkciju odnosno nijansu zivotinjske zivotne ener-
gije koja prebiva upravo u tom dijelu fizickog tijela. U alkemijsko-magijskoj
tehnologiji, te se sile mogu dobiti r aznim ritualima koji koriste zakon ,,isto
privlaci isto". Dakle, nije potrebno lavu fizicki odrezati rep jer nam u tom
obliku nicemu ne bi sluzio.
4
Knjige magije
Jos jedno moguce tumacenje himera odnosi se na ARHETIPE koje je co-
vjecanstvo izgubilo t ijekom velikog magijskog rata. Prema drevnoj tradiciji,
~ovjek je sakrio arhetipe u razlicite dijelove zivotinja kako bi ih spasio od
neprijateljske otimacine. Prema tom tumacenju, odredene alkemijske for-
mule koje graficki prikazujemo u obliku himera vjerojatno se odnose na ta
vazna znanja (arhetipe) koje je veci dio covjecanstva izgubio.
Kad ih jednom oblikujemo prema alkemijskim pravilima, himere posta-
ju prava ziva bica koja obavljaju funkcije za koje su programirane. S tog
stajalista mozemo razlikovati zivotinjske i ljudske himere (one koje imaju
I ljudska obiljezja). Temeljna razlika je u mogucnosti koristenja slobodne
volje; dok zivotinjske himere nemaju mogucnost izaci iz svog programa,
one ljudske imaju neki oblik slobodne volje te mogu kroz obavljanje svojih
funkcija izraziti i vlastite izbore.
Medu zivim silama, najveci dio predstavljaju seksualne energije. U ovo
podrucje spada i seksualna magija. Treba naglasiti da seksualne sile mora-
mo shvatiti u puno sirem smislu od jednostavnog poimanja energije koja
se ispoljava tijekom spolnih odnosa. Na primjer, svaki umjetnik stvarajuci
..
svoje umjetnicko djelo izrazava seksualnu energiju. Mozemo shvatiti sve-
obuhvatnost tog koncepta i ako uzmemo u obzir da je 90% nasih zivotnih
energija zapravo seksualne prirode. Sa stajalista magije, upravljanje seksu- 97
alnom energijom omogucava koristenje tih mocnih sila kako bi se nadisla
ljudska sfer a i doseglo Bozanstvo.
U vremenskoj alkemiji, koju nazivamo i alkemijom metala s obzirom na
veliku kolicinu vremena koje je svaki metal nakupio da bi bio to sto jest,
koriste se ,,dijelovi vremena". Primjer za ovu granu alkemije je niz opera-
cija vezanih uz sastavljanje TRIJADE u kojima su za sklapanje braka medu
bozanskim silama koristeni i vremenski paketi koji su sadrzavali sama Bo-
koje su preko nace/a odjeka povezane s odgovarajucim dijelovima vremena.
11.2 Selfika
Jos jedna od temeljnih grana magijske tehnologije je SELFIKA koja koristi
devet osnovnih elemenata. Medu njih ubrajamo onih pet vet ranije spo-
menutih koji se upotrebljavaju u alkemiji ugasenih sila te BRZINU, TVAR-
NE-TVAR, EMOCIJU i VRIJEME. Selfika predstavlja mogucnost prizivanja
oblika zivota iz drugih dimenzija (nadsvjetlosnih svemira paralelnih s na-
sim) koje smo nazvali selfickim bicima, da bi ostvarili interakciju s nasim
svemirom u kojem, zahvaljujuci svojim karakteristikama, mogu poprilicno
 ucinkovito manipulirati silama vezanim uz sinkronicitet. Kake bi djelova-
nje nekog selfickog bica bile moguce u nasem svemiru, potrebno je izraditi
odgovarajucu fizicku strukturu koju nazivamo selfickom strukturom. Ona
predstavlja tijelo koje ce to bice koristiti u nasem svijetu. Naime, selficko
bice ne bi moglo djelovati unutar materije sa svojim tijelom, buduci da je
njegova egzistencija definirana drugim zakonima. S naseg stajalista, ta su
bica oblikovana same od energije, no u njihovoj dimenziji ona se povezuju
s materijalnim tijelima. Nama najzanimljivija specificnost selfickih bica je
njihova osjetilna percepcija. Buduci da dolaze iz svijeta smjestenog unu-
tar pojasa nadsvjetlosnih brzina, njihov odnos s vremenom im omogucuje,
jednom kad udu u nas svijet, percepciju dogadaja koji se s naseg stajalista
jos nisu odvili. Ono sto je za nas same moguci dogadaj, za selficko bice
predstavlja ekvivalent fizickog objekta na kojeg se moze djelovati. Drugim
rijecima, kao sto neki oblik odredenog senzibiliteta moze utjecati na fizicki
predmet, take i selficko bice na isti nacin moze utjecati na dogadaj koji jos
nije zgusnut. Mogucnosti djelovanja ukljucuju ubrzanje iii odgadanje nekog
dogadaja iii potpuno iskljucivanje istog, odrzavajuci ga nezgusnutim. Po-
sjeduju i mogucnost zgusnjavanja dogadaja u odredenoj tocki koji se inace
ne bi dogodili. Mogucnost takve vrste utjecaja na dogadaje vezana je uz
funkcije sinkroniciteta.
98
Fizicki dio se izraduje u skladu s jasno utvrdenim pravilima te se mogu
koristiti razliciti materijali i tehnologije. Najcesce se koriste odredeni me-
tali. Selfika se pocela razvijati vec u prvim godinama damanhurske povijesti
te je tijekom vremena doslo do napretka u sustavima realizacije i moguc-
nostima koje nudi ta vrsta tehnologije.
Svaka selficka struktura ima svoj program koji definira nacin djelovanja
na dogadaje te ima odredeni potencijal prilagoden programu. ,Snaga sel-
fa ovisi o kompleksnosti fizickog dijela te se ocituje kroz vecu iii manju
mogucnost djelovanja na sinkrone funkcije. Selficka bica dolaze iz jedne
te iste dimenzije, no postoji mnostvo razlicitih vrsta s drukcijom razinom
kompleksnosti.
,,Radanje" selfa u nasem svijetu dogada se po zavrsetku izrade fizicke
strukture te nakon izvodenja propisanog rituala koji omogucava prizivanje
odgovarajuceg selfickog bica koje ce se ,,utjeloviti" u toj strukturi. Razina
kompleksnosti odabranog selfickog bka prilagodena je razini kompleksno-
sti fizickog dijela.
Mogucnost prizivanja selfickih struktura u nas svemir ovisi o tome posto-
ji Ii savez izmedu covjeka i selficke vrste. Taj je savez dio znanja kojeg nam
je podarila magijsko-ezoterijska tradicija i koje potjece iz onog razdoblja
! ---------------
ljudske povijesti u kojem je nas potencijal jos bio potpun. Takoder treba
pojasniti da ta bica ne pripadaju Drevnom Bozanstvu Covjeku, stoga su
takvi savezi iznimno rijetki. I neke civilizacije u proslosti su razvile ta zna-
nja. Selfika je sigurno imala siroko podrucje primjene na Atlantidi, a i Egip-
c:ani i Sumerani su posjedovali ta znanja, na sto ukazuju i arheoloski nalazi.
Selficke strukture kojima danas raspolaz.emo moz.emo podijeliti u dvije
velike kategorije: selfovi za osobnu upotrebu i selfovi koji obavljaju sloz.e-
nije funkcije i koji u pravom smislu rijeci spadaju u podrucje magijskih teh-
nologija. Takvu podjelu moz.emo napraviti i za druge tehnologije. Opcenito
moz.emo reci da su se raznorazna tehnoloska dostignuca prvobitno kori-
stila za operacije koje imaju veze s visim ciljevima kojima tezi nasa skola, a
kad je to bile moguce, primjenjivala su se i za osobne funkci je. Selfovi prve
kategorije cesto imaju terapeutsku funkciju, odnosno vezani su uz radnje
koje se ticu aure iii suptilnih tijela. To su obicno predmeti koji se mogu
nositi zato sto moraju biti smjesteni unutar aure. U tu kategoriju ulaze i
selfovi za okolinu cije su funkcije usmjerene na djelovanje unutar nekog
prostora (stanova, pojedinacnih soba, automobila). Selfovi druge katego-
rije su cesto strukture vecih dimenzija ciji su sklopovi puno kompleksniji.
Oni su sastavni dio mnogih magijskih i alkemijskih operacija, funkcija u ra-
zlicitim hramovima te instrumenata koji se koriste u najnaprednijim istra-
99
zivanjima na polju magije.
Ako uzmemo u obzir tehnike izrade selfickih struktura, moz.emo napra-
viti jos jednu podjelu vezanu uz razvoj same tehnike, male pomalo kako
se koristila. Tako moz.emo krenuti od prvih struktura koje su bile izrade-
ne u prvim godinama damanhurske povijesti i za koje su bili koristeni di-
jelovi biljaka. lz razloga koji imaju veze s kompleksnoscu, u toj prvoj fazi
morale su se koristiti five komponente. Nakon toga se preslo na upotre-
bu metala, prvenstveno bakra. Takve su strukture jos aktualne za mno-
ge vrste selfova. Metali koji se koriste su bakar, zeljezo, olovo, zlato, sre-
bro te mesing. Osim njih koriste se i druge tvari poput tinjca5, zrnca soli i
vode. U ovoj vrsti selfickih struktura cesto se pojavljuje motiv spirale. U
ovakvim selfickim sklopovima uobicajeni su spiralni oblici iii omatanja kao
6
kod elektricnih solenoida
Jedan drugi sustav temelji se na izradi dvodimenzionalnih sklopova koji se
iscrtavaju alkemijski spravljenim tintama na viseslojnim podlogama, preko
kojih se jos rucno moz.e nanijeti lak koji stvara dodatni sloj prozirnog fil-
5
Mineral iz skupine silikata koji se kala u listic':e
6
Kalem, zavojnica
-
 ma. Ovom tehnikom se prvenstveno izraduju OSOBNI SELFOVI i dijelovi
vaznih magijskih instrumenata. Osobni selfovi su posebni sinkroni selfovi
koji se mogu povjeriti posvecenicima (inicijatima) iii osobama koje nekako
dobiju tu mogucnost. To nije uobicajena selficka struktura koja se moze i
kupiti, vec iznimno kompleksno bice koje pomaze osobi u odabirima i na
duhovnom putu. Osim toga sadrzi ucinkoviti sustav obrane protiv dogadaja
koji bi mogli dovesti u opasnost zivot te osobe. Ovu vrstu osobnih selfova
izraduje Oberto Airaudi. Programi sadrzani u tim selfovima mogu obuhva-
cati razlicite funkcije koje su cesto vezane uz operacije u kojima se koriste
druge tehnologije iii magijski instrumenti. Najcesci su oni koji se ticu pri-
stupa sfernim operacijama na sinkronim linijama iii povezivanja s funkcija-
ma vremenskih matrica, korak po korak kako se otkrivaju u istrazivanjima.
Postoje i drugi vazni magijski instrumenti (ARKA, EMET, SARKOFAG)
koji se izraduju ovom vrstom tehnike u vise slojeva. To su sucelja na nasoj
razini stvarnosti koja omogucuju pristup posebno velikim i vaznim silama
u obavljanju vecine magijsko-teurgijskih operacija.
Sljedecu razinu predstavljaju SFEROSELFOVI, strukture koje povezu-
ju dvije razlicite tehnologije; selficku i sfernu. Sfere (detaljnije o njima u
jednom od narednih odlomaka) su instrumenti koji omogucavaju prijenos
100 energija, funkcija i informacija na daljinu. Dakle, to su selficke strukture
ciji se program moze usmjeriti i odvijati na fizicki udaljenim mjestima u
odnosu na tocku na kojoj se uredaj nalazi. Sferoselfovi se mogu koristiti
pojedinacno, takoder i za osobne funkcije, iii mogu biti dijelovi komplek-
snijih sklopova koji obavljaju vise funkcije. Mozemo ih usporediti s tranzi-
storima u elektronici, odnosno s komponentama koje su prisutne u bilo
kojem t ipu elektronickog sklopa. Medu slozene instrumente koji koriste
funkcije sferoselfova mozemo ubrojiti VREMENSKE KABINE, uredaje za
prizivanje i uvodenje MIKROATRAKTORA, UREOAJE ZA LANCANO
POVEZIVANJE i mnoge druge naprave koje se koriste u najnaprednijim
istrazivanjima vremenske fizike.
Postoji sustinska razlika izmedu sferoselfova i drugih vrsta selfova, buduci
da se ove prve ne smatra zivim bicima. Njih nastanjuje odredena inteligenci-
ja, ali se ne radi o bicu kakvo smo opisali na pocetku poglavlja. To su inteli-
gentne energije, ali nemaju podlogu u obliku zive strukture. Dakle, sferoself
najpreciznije mozemo definirati kao poluzivi stroj, kao inteligentni stroj.
Na sljedecoj razini cemo naci KRISTALNE SELFOVE. To su strukture
koje kao fizicku podlogu koriste kristale u koje se mogu uklesati minijatur-
ni selficki sklopovi koji koriste geometrijska svojstva kristala (poznato je
da je kristalna struktura posebno pravilna i stoga prikladna za koristenje
kao memorija). Ovakve sklopove nije moguce rucno izradivati kao u slu-
caju svih prethodnih tehnika, vec se treba posluziti drugim tehnologijama.
Radi se o jako naprednim strukturama. Postoji samo nekoliko primjeraka
kristalnih selfova i svi su vazni magijski instrumenti koji obavljaju funkcije u
okviru vecih magijskih operacija. Najpoznatiji je PROSTORNO-VREMEN-
SKI KRISTALNI SELF kojeg su koristili neki vremenski putnici za orijenta-
ciju u odnosu na razne tocke u vremenu kojima su prosli.
Najvisu razinu selficke tehnologije predstavljaju tekuce strukture unutar
kojih se izraduju selficki sklopovi na atomskoj razini, zahvaljujuci moguc-
nostima koje nudi tehnologija LANCANOG POVEZIVANJA (detaljnije o
tome u jednom od narednih odlomaka). Na toj se razini potpuno mijenja
pocetna ideja o selfickim strukturama koje, u ovom slucaju, mogu biti ne-
vidljive i mikroskopske te se cak mogu izradivati izravno u nasem tijelu. U
tom se slucaju selficki sklopovi izraduju pomocu UREOAJA ZA LANCA-
NO POVEZIVANJE koji omogucuju usmjeravanje atoma neke tekucine
(obicno se koriste tekucine, ali ucinak lancane povezanosti moze se postici
na bilo kojoj fizickoj tvari) na nacin da oblikuju selficki sklop. Trenutno se
tekuci selfovi koriste u strukturi koju nazivamo KOZMICKIM KOLOVRA-
TOM (detaljnije o tome u jednom od narednih odlomaka), u kojem postoji 101
hidraulicki sklop koji se krece kroz i oko r aznih menhira te unutar kojeg
se nalazi odredeni broj tekucih sferoselfova. U ovom je slucaju tehnologija
lancanog povezivanja r ijesila prakticni problem koji je predstavljala potreba
za kontinuiranim kretanjem sferoselfova uz pomoc Kozmickog kolovrata.
Prije pojave lancane povezanosti, koristili su se normalni sferoselfovi koje
se prevozilo na sinama uz pomoc elektricnih uredaja. Buduci da se cijela
konstrukcija nalazila na otvorenom, nastajali su problemi oko odrzavanja.
Ti su problemi u potpunosti rijeseni zamjenom tih uredaja hidraulickim
sklopovima koji alkemijsku tekucinu koja sadrzi ranije spomenute tekuce
sferoselfove odrzava u stalnom pokretu.
11.3 Magijski instrumenti
To su alkemijski pripremljeni objekti koji u razlicitoj mjeri mogu sadr-
zavati vitalne jedinice. Osim toga sadrz:e jedan iii vise programa za uprav-
ljanje, sto znaci da svaki od njih obavlja odredenu funkciju koristeci ener-
getski potencijal kojim raspolaze. Gotovo uvijek sadrze jedan selficki dio,
smatra ih se zivima jer je njihov stupanj kompleksnosti iznimno visok te
imaju vlastitu inteligenciju i sustave sigurnosti koji nadomjestaju eventualne
 ljudske pogreske prilikom koristenja. Aktivira ih volja operatera koji njima
rukuje i to su u svakom smislu objekti s anomalijama koje mogu koristiti
iskljucivo posvecenici (inicijati}. Osim toga, vezani su uz vrijeme u kojem
su izradeni te su programirani za koristenje unutar odredenih dobnih raz-
doblja operatera. Sigurnosni programi takoder sluze kako bi se moguc-
nost upotrebe ogranicila samo na odredene osobe. To su ,,alati" koje mag
iii svecenik koristi da bi oblikovao, pokretao iii prenosio energije, otvarao
iii zatvarao kanale te ostvarivao kontakte s visim silama.
Sada cemo nesto reci o glavnim instrumentima koji se koriste u magij-
skoj tehnologiji te cemo ih podijeliti po funkcijama.
11.4 Aktivatori
To su instrumenti koji imaju funkciju aktivirati magijske strukture iii sklo-
pove. U magiji se koristi velik broj shema koje cesto sadrze geometrijske
oblike. Radi se o strukturama koje omogucavaju obavljanje razlicitih funkci-
ja poput izdvajanja, ukljucivanja, otvaranja kontakata s drugim dimenzijama,
spajanja, razdvajanja i slicno. No, te se funkcije aktiviraju samo u trenutku
kad se strukture napune odgovarajuc:om energijom uz pomoc: aktivato-
ra. Punjenje struktura jednako je prolasku struje u nekom elektronickom
102
sklopu. Postoji odredeni broj aktivatora razlicitih naboja; od djelica vital-
nih jedinica do nekoliko stotina. Aktivator moze iii aktivirati iii iskljuciti
odredenu strukturu, odasiljuci iii apsorbirajuci energiju.
Ovoj kategoriji pripadaju NOZ, razliciti stapovi AKTIVATORI i ZASTAVA.
11.S Projektori
Kao sto sama rijec kaze, sluze za projiciranje energije iz jedne tocke u
8
drugu. U ovu kategoriju ulaze SADATEK7, SUTEN , SFERE (detaljnije o
njima u jednom od narednih odlomaka) i OGLEDALA.
11.6 Spremnici i transformatori
To su prvenstveno kalezi vezani uz funkcije GRALA koji sadrze i tran-
sformiraju bozanske energije. U ovu kategoriju mozemo ukljuciti i multi-
plikator.
7
U originalu ,,sadateco"
8
U originalu ,,suten"
11.7 Prijenosnici
Om~guc:avaju prijenos energije s jedne tocke na drugu. To su najcesce
STAPICI.
Sto se tice funkcija, postoje i specificniji instrumenti poput ARKE koja se
smatra polu-Bozanstvom zato sto moze udomiti dijelove bozanskih sila,
zatim EMETA koji ima jako vaznu funkciju u svim operacijama TRIJADE
te instrumenta sa stapicima odnosno UREE)AJA ZA LANCANO POVE-
ZIVANJE. On je najnoviji i otvorio je nove razine djelovanja u teurgijskoj
magiji (u pocetku se zvao Instrument voda). Koristenjem tog instrumenta
ocitovale su se nepredvidene okolnosti koje su omogucile otkric:e tehno-
logije LANCANOG POVEZIVANJA.
11.8 Magijske knjige
Ne treba ih smatrati knjigama u klasicnom smislu. lako sadrze informa-
cije koje se mogu iscitati, puno su slicniji konceptu ARKE, buduci da mogu
udomiti sile i tako baratati energijama poput drugih instrumenata. Treba
poJasniti da magijska knjiga u doslovnom smislu ne postoji zato sto se ma-
gijsko znanjE:_ ne moze pretociti u pisani oblik, vec se moze prenositi samo
putem RIJECI, UMJETNOSTI I ARHITEKTURE. U ovom slucaju, ucinko-
vitost informacija sadrzanih u njima ovisi o snazi koju sama knjiga posje-
duje (i magijske knjige posjeduju naboj koji se mjeri u vitalnim jedinicama).
Magijsku knjigu mozemo smatrati umjetnickim predmetom.
11.9 Sfere
To su instrumenti za projiciranje, ali mozemo ih smatrati i sustavima za
povezivanje. Sacinjeni su od alkemijskih tekucina obicno sadrzanih u sfer-
nim oblicima od stakla iii pleksiglasa. Omogucuju povezivanje sa sinkronim
linijama, bozanskim silama i vremenom. Njihove razlicite funkcije ovise o
vrsti priprave alkemijskih tekucina. Najcesce se koriste za sferna odasilja-
nja na sinkrone linije, dok se za prorocke i teurgijske funkcije koriste one
posebno pripremljene za kontakt s tim silama. Sfere programirane za vre-
mensko povezivanje omogucavaju otvaranje prozora na drugim vremen-
skim paketima. Njima su se prvenstveno sluzili tzv. ,,SFERIBALL-ovi" kako
bi slijedili vremenske putnike tijekom njihovih misija.
Ovom popisu treba pridodati i druge sustave magijskih tehnologija:
 Sredstva
To su dvodimenzionalne sheme koje aktivacijom uz pomoc odgovaraju-
c':ih aktivatora postaju sustavi za ne-fizicka putovanja; putuje se suptilnim
tijelima. Te se strukture krecu sinkronim linijama te koriste sinkronicitet
koji njima tece. Dakle, treba unaprijed pripremiti odgovarajuci ,,prozor" za
ulazak na linije. Nuzan je tim od nekoliko osoba kako bi se sredstva pokre-
nula. Krecu se ogromnim brzinama koje se mijenjaju ovisno o vrsti sred-
stva. Ona jednostavnija krecu se prostorom, a ona slozenija i vremenom.
11.10 Selficke kabine
To su strukture koje se sastoje od selfickog i elektromagnetskog dije-
la. Sto se t ice fizickog opisa kabina, proucite poglavlje o putovanjima kroz
vrijeme. Sto se tice funkcija, mozemo reci da su to instrumenti koji mogu
utjecati na energiju i masu oblika, a primjenjuju se kako za slozene opera-
cije poput vremensko-prostornih putovanja, tako i za razne funkcije ve-
zane uz auru, suptilna tijela, terapeutska djelovanja koja se programiraju
pojedinacno za svaki slucaj te kao kabine za stanicno pomladivanje. Jedna
varijanta kabina su uredaji za prizivanje i uvodenje MIKROATRAKTORA.
Ti uredaji raspolazu komponentama poput sferoselfova i cijevi od bakra i
104
mesinga, slicnim onima na selfickim kabinama.
11.11 Psihoelaborator
Ovo je jedna od najkompleksnijih primjena sto se tice upravljanja infor-
macijama u magijskoj tehnologiji. Ne mozemo ga definirati kao pojedinac-
nu strukturu, buduc':i da se radi o jednoj od funkcija koje uredaji u podze-
mnom Hramu mogu obavljati. Trenutno ne raspolazemo cjelovitim opisom
dijelova koji sacinjavaju psihoelaborator, ali mozemo reci da su ukljuceni
svi selficki i sferni uredaji i kabine. Ovaj uredaj je neka vrsta psihickog ra-
cunala i sadrzi naprave koje se mogu povezati s mozgom neke osobe. U
stanju je obraditi toliku kolicinu podataka koliku bi nas um tesko mogao
obuhvatiti i dati odgovore za koje bi nam inace, ako nisu pravilno usmje-
reni, moglo trebati duze od prosjecnog trajanja ljudskog zivota. Sredisnju
memoriju psihoelaboratora, kao sto smo vec opisali u poglavlju o izvorima
energije, cini torzioni cvor, jako rijetki objekt koji, izmedu ostalog, trosi
vlastitu memoriju prilikom svake upotrebe psihoelaboratora.
Ova vrsta tehnologije koristi se samo u slucajevima kada ljudski um ni-
kako ne moze rijesiti odredeni problem, no nuzno je znati postaviti ,,pi-
tanje" na odgovarajuc':i nacin kako ne bismo dobili nerazumljivi odgovor ii i
pak toliko sirok da ga ne mozemo iskoristiti. Kao praktican primjer mogu
posluziti smjer kretanja iii tocno mjesto dolaska u vremensko-prostornim
putovanjima, obrada podataka koji se ticu istrazivanja vremenskih matrica
te opc'.:enito izracuni podataka vezanih uz najmodernija istrazivanja.
Psihoelaborator je tehnologija kojom raspolazemo od 1998. Od 1994.
pocela se razvijati tehnologija za putovanja kroz vrijeme; tijekom tih ne-
koliko godina bilo je moguce koristiti psihoelaborator iz vremena Atlan-
tide i to u slucajevima koji su zahtijevali takvu funkciju. Neke vremenske
misije imale su u prvom redu sljedecu funkciju: prenijeti citav niz poda-
taka na Atlantidu, unijeti ih u lokalni psihoelaborator koji bi ih obradio i
odaslao odgovor. Odgovor je bio uskladisten u odgovarajuc'.:e kristale koji
su potom bili preneseni u sadasnje vrijeme da bi ih se analiziralo i izvuklo
dragocjene informacije.
11.12 Neutralne komore
Nazivamo ih i prostorijama za kompenzaciju, a to su instrumenti cija je
funkcija izoli rati prostor koji one same omeduju od bilo kakve vrste utje-
caja vezanog uz nestabilnosti medu razlicitim vremenskim linijama. Sa sta- 105
jalista zakona, trebali bismo reci da ono sto stavimo u neutralnu komoru
ostaj~ izolirano u odnosu na tok linije simetrije materijalnih oblika koja
prenosi odjek s jednog oblika na drugi, obuhvac'.:ajuc':i i ranije spomenute
vremenske varijable. Funkcija t ih struktura je ocuvanje podataka vezanih
uz stvarnost netaknutima kada se provode operacije unosenja promjena,
posebice kroz vremenska putovanja. Naime, u tom bi se slucaju moglo do-
goditi da se potaknu takve promjene u dogadajima koje bi mogle oblikovati
nove linije stvarnosti iii ucvrstiti linije probnog vremena. No, na povratku
iz misije, vremenski putnik bi se nasao na istoj liniji nove generacije te bi se
i on sam prilagodio promjenama koje bi bile uklopljene u njegovu memori-
ju kao normalni dogadaji pa ne bi mogao uociti nastale promjene. Kako bi
to bilo moguc'.:e, potrebno je, uz pomoc'.: neutralne komore, izolirati infor-
macije vezane uz dogadaje koje zelimo izmijeniti. Na taj nacin, iako c'.:e se
stvarnost izmijeniti zbog promjena koje je prouzrocilo odredeno djelovanje
u vremenu, podaci ocuvani u neutralnoj komori nec'.:e moc':i biti izmijenjeni
i omogucit ce nam da utvrdimo razliku prije i nakon provodenja operaci-
je. Da bismo to pojasnili na primjeru, mozemo zamisliti da je cilj neke vre-
menske misije izmjena poznatog povijesnog dogadaja, dokumentiranog u
nekoj povijesnoj knjizi. U tom bismo slucaju mogli uzeti dva primjerka iste

knjige te bismo jedan od njih t ijekom vremenske misije mogli staviti u ne-
utralnu komoru. Ako misija uspije i ako se zaista nesto promijeni u vezi s
tim dogadajima, odmah bi nastala nova verzija povijesti. To bi stvorilo ne-
stabilnosti medu raznim vremenskim ograncima koji mogu doti do nase
stvarnosti slijedeci vrlo kompleksnu putanju. No, s naseg stajalista, u tom
slucaju dvije knjige vise ne bi bile identicne, buduti da bi ona iz neutral-
ne komore ostala nepromijenjena, dok bi drugi tekst opisao taj povijesni
dogadaj prema novoj verziji nastaloj na temelju unesenih promjena. No,
podsjetimo se da nije tako lako mijenjati prosle dogadaje. Dakle, sad nam
je jasna funkcija neutralnih komora, a to je omogutiti ocuvanje memorija
vezanih uz razlicite vremenske linije.
Kada govorimo o fizickim strukturama, i ovdje se radi o dijelovima da-
manhurskog podzemnog Hrama koji funkcioniraju po jednom od vise mo~
gucih programa. U ovom slucaju mislimo na dvoranu sfera (koja je zahva-
ljujuci zlatnoj oblozi najbolje izolirana), na razlicite laboratorije s kabinama
te na razne selficke uredaje samog Hrama.
Jedna jako va:zna i kontinuirano aktivna funkcija neutralnih komora je
pracenje razlika vezanih uz projekt RAZDVAJANJA RAZINA (vidi po-
glavlje o toj temi). U tom slucaju, sustav uz uredaje iz ovog vremena ko-
I 106
risti i komore smjestene u drugim vremenskim tockama. Kako bismo do-
bili tocnu sliku tih razlika, trebaju nam cetiri razlicite tocke na koje cemo
se fokusirati i odgovarajuce neutralne komore, kako je prikazano na slici:
Slika 15.
Neutralne komore
I
11 CA
J . .. ... . . . . . . . ..
1967 cc CD
Polozaj neutralnih komora u vremenu
Komora D nalazi se na ,,procelju" vremena, odnosno na najdaljoj toc-
k i poznatog nam vremena na originalnoj vremenskoj razini. Komore B i
C nalaze se na razini sadasnjosti i to B na novoj razini, a C na staroj, dok
- -------------------------.....
se komora A nalazi u jako dalekoj tocki u proslosti. Dok su komore B i C
pomicne, odnosno prirodno slijede tijek vremena, komore A i D su nepo-
micne u svojim vremenskim tockama. Cijelim sustavom upravlja sferni ure-
daj u Hramu (Dvorana sfera), preko kojeg se mogu kontinuirano iscitavati
ti podaci. Cilj ovog sustava je utvrditi je Ii doslo do smanjenja iii nestanka
razlika medu dogadajima koje su temelj odrzanja projekta r azdvajanja ra-
zina. U slucaju da se to potvrdi, uredaj je programiran za automatsku in-
tervenciju kako bi se djelovanjem na sinkronim linijama korigirali dogadaji.
Ako korekcija zahtijeva nesto veci potencijal, neophodno je ljudsko dje-
lovanje. Od 1967. do danas, posebno opasne tocke za odr:zanje projekta
r azdvajanja razina bile su 1983. i 1990.
11.13 Svemirski spomenici
To su astralne strukture izgradene u jako dalekim vremenima cija je
funkcija ocuvati sve informacije vezane uz odredenu civilizaciju iii razdo-
blje i prenijeti ih na druga mjesta i u druga vremena. Svemirski spomenik
je zapraro struktura koja nakon dugog razdoblja izgradnje i skladistenja
informacija mo:ze biti odaslana u svemir kao neka vrsta satelita. On te na-
praviti krug svemirom te te se, nakon nekog vremena (mo:ze se raditi i o
tisucljecima), vratiti na polazisnu tocku. Ako lokalne civilizacije imaju po-
107
trebn,;i. znanja, moci te pristupiti toj svojevrsnoj banci podataka i izvuci in-
formacije o razdobljima njihove povijesti ciji fizicki tragovi mo:zda vise ne
postoje. Ovdje mozemo spomenuti znacajan susret iz 1992. s jednim od
svemirskih spomenika kojeg je izgradila civilizacija Atlantide i koji nam je
dao vazne informacije vezane uz operacije koje se i danas odvijaju.
I Damanhur gradi svoj svemirski spomenik.
11.14 Mantike i proricanja
Mantike i proricanja su konceptualno slicni sustavi, no razlicitog opsega
djelovanja. Obje tehnike sluze za istrazivanje nase neposredne buducnosti
te dobivanje sinkronih naznaka o izborima koji bi mogli ostaviti odredene
posljedice u bliskoj budutnosti.
Mantika se prvenstveno temelji na nacelu sinkroniciteta; buduti da su
svi dogadaji medusobno povezani, svaki od njih potencijalno moze biti od-
govor na nase eventualno pitanje. Kako bismo mogli iscitati odgovor, jed-
nostavno se mor amo uskladiti sa sinkronicitetom, odnosno doseti sta-
nje svijesti u kojem te nase videnje povezanosti medu dogadajima nadici
 uzrocno-posljedicno nacelo, dakle vjerojatno te biti blize konceptu sin-
kroniciteta.
Drugim rijecima, mantika je sinkronijsko citanje znakova i dogadaja koji
se u tom trenutku odvijaju oko osobe koja ju prakticira. Kako bismo mo-
gli iscitati znakove, nas um mora biti u stanju obuhvatiti eventualne pret-
hodno utvrdene simbole (odnosno, treba se prilagoditi cinjenici da neki
objekti vet imaju unaprijed odredeno znacenje) te pratiti asocijacije, sto
se mora odvijati istovremeno da bismo mogli objasniti sve druge dogadaje
cije znacenje nije unaprijed utvrdeno. Onaj t ko prakticira mantiku, obicno
koristi sustav vet katalogiziranih znakova koji pojednostavljuju citanje. U
magijsko-ezoterijskoj tradiciji, krenuvsi od tih vrlo jednostavnih koncepa-
ta, razvili su se jako slozeni i jednako toliko precizni oblici mantike poput
TAROTA, 7 KAMENC::IC:A i SINKRONE KNJIGE. To su oni najpoznatiji
u Damanhuru.
Proricanje je nesto mocniji sustav istrazivanja vremena koji nam omo-
gucuje pracenje puno duzih vremenskih perioda. lako je mantika vrlo za-
nimljiv sustav istrazivanja, to je tehnika koju svatko tko posjeduje temelj-
na znanja vezana uz tu temu moze prakticirati. Proricanje vet spada medu
magijske tehnologije; to je tehnika koja koristi funkcije odredene bozan-
!08 ske sile. Najpoznatiji oblik proricanja je Put Prorostva kojeg predstavlja
skupina osoba uvjezbanih za kontakt sa specificnom vrstom bozanskih sila
koje predstavljaju PROROC::KE SILE. Put Prorostva je vrlo mocna metoda
istrazivanja i djelovanja u vremenu. Moze se primjenjivati i na individualnoj
razini, kako bismo dobili odgovore na posebno teska pitanja s kojima se
svatko moze susresti na osobnom putu. Koristi se za istrazivanje proslih
z:ivota osobe koja to zatrazi, za davanje odgovora na pojedinacna pitanja
(jednako kao i u antickoj Grckoj) te za davanje kolektivnih uputa prven-
stveno vezanih uz damanhurski narod iii onih koje se odnose opcenito na
covjecanstvo. Put Prorostva ima jako vaz:nu funkciju i u teurgiji vezanoj uz
operacije TRIJADE, no o tome detaljnije u 13. poglavlju.
I I.IS Spirale i strukture napunjene energijom
U magijskim operacijama cesto se koriste razliciti geometrijski oblici,
ponekad i kombinacija vise njih, kako bi se oblikovala struktura potrebna
za odredenu operaciju. Te strukture imaju razne funkcije. Da bi djelovale,
moraju biti aktivirane, odnosno napunjene odredenim energetskim poten-
cijalom (mjeri se u vitalnim jedinicama), sto se moze postici samo aktiva-
torima. Pomocu takvog sklopa moguce je, ovisno o potrebama date ope-
racije, izolirati prostor, sadrzavati energiju, otvoriti iii zatvoriti prolaze u
druge dimenzije, r astaviti sile na manje dijelove, preoblikovati energije te
njihovim koristenjem aktivirati specificne funkcije. U damanhurskoj praksi
mogu se naci neke vrlo jednostavne sheme poput struktura koje se kori-
ste za rituale povodom solsticija i ekvinocija, ali i one puno slozenije koje
su se koristile za sve operacije vezane uz sastavljanje TRIJADE.
Spirale su strukture koje omogucuju manipulaciju prostorno-vremen-
skim tkanjem, a ucinak takvog djelovanja ovisit te o vrsti potencijala kojim
su aktivirane. Poznat je eksperiment u kojem je na laserskoj zraci koja je
prolazila prostorom iznad spirale visokog energetskog potencijala uocena
mala devijacija, sto je potvrdilo teoriju o savijanju prostora.
Sto se tice primjene, ona se krece od raznih jednostavnijih oblika djelo-
vanja na suptilna tijela (ucinak se postize prolaskom kroz spiralu) koja se
mogu siriti i stimulirati kako bi se pojacala percepcija iii ponovno aktivirala
memorija vezana uz prosle zivote (obicno se koristi na seminarima istra-
zivanja proslih zivota) iii postigli odredeni ucinci sto se tice nasih osobno-
sti i tako dalje, pa sve do puno slozenijih i mocnijih operacija poput prve
..
faze ,,magi,jskog rata" za oslobodenje sinkronih linija. U toj su se fazi ko-
'
ristile spirale iznimno visokih potencijala (koje nisu tako lako dostupne),
pomocu kojih je bilo moguce ,,busiti" sinkrone linije. Buduci da se u toj 109
prvoj fazi nije moglo pristupiti linijama preko cvorova, bilo je nuz:no dje-
lovati na takav nacin.
11.16 Najnovije tehnologije
Vee smo u poglavlju o strukturi materije vidjeli sto su mikroatraktori te
koliki potencijal posjeduju kao nositelji apsolutne inteligencije kako bi mogli
upravljati informacijama kojima su napunjeni. Tada smo govorili o fun'kci-
jama atraktora prema prirodnim zakonima, dok cemo sada analizirati mo-
gucnost koristenja njihovog potencijala uz pomoc tehnologije. ldeja kori-
stenja atraktora uz pomoc tehnoloskih sustava proizasla je iz cinjenice sto
u nekim slucajevima odredene operacije zahtijevaju razinu kompleksnosti
koja je vet.a od trenutno raspolozivog znanja. Atraktori (ne zaboravimo
da se podjela atraktora u cetiri grupe odnosi samo na vrstu informacije
kojima upravljaju, dok je njihova priroda uvijek ista) sadrzavaju maksimal-
nu razinu kompleksnosti koja se moze doseti u Svijetu materijalnih oblika
te, ako raspolazu osnovnim informacijama, potencijalno mogu ostvariti
bilo kakav rezultat. Kao praktican primjer mogu nam posluziti terapeut-
ske intervencije u ljudskom tijelu. Pretpostavimo da neki od nasih organa
 ima odredenu disfunkciju za koju danasnja medicina ne moze nac:i rjesenje
u obliku ucinkovite terapije. S druge strane, ako proucimo stanje orga-
na kod zdrave osobe, relativno je jednostavno dobiti informaciju kakav bi
on trebao biti da bi normalno funkcionirao. Dakle, mogli bismo red da je
postupak ozdravljenja tog organa moguce povjeriti mikroatraktoru, u koji
bismo trebali unijeti informacije o stanju koje bi taj organ trebao doseci,
a koje odgovara njegovom optimalnom stanju funkcioniranja. Kako bismo
proveli tu operaciju, potrebno je fizicki unijeti atraktor u odgovarajuci or-
gan te pritom rijesiti problem koji proizlazi iz cinjenice da atraktor nije
materijalni oblik i samim time nema fizicku strukturu.
Tijekom istrazivanja tog podrucja, suocili smo se s nizom poteskoca:
kako ,,pokupiti" atraktore;
kako inteligenciju koja nije vezana uz materijalni oblik preoblikovati
u fizicki element;
kako sazeti apsolutnu inteligenciju atraktora i usmjeriti je samo na
odredeni program;
kako unijeti atraktor u fizicki objekt na koji zelimo djelovati.
Sada cemo korak po korak pokusati objasniti svaki od tih problema, uz
110 napomenu da su istrazivanja dovela do izrade slozenih selfickih ureda-
ja koji su po nekim aspektima slicni vremenskim kabinama te omogucuju
obavljanje ranije navedenih funkcija. Krenut cemo od prve tocke( podsje-
timo se da se atraktori neprekidno slijevaju iz Realiteta u Svijet materijal-
nih oblika privuceni signalima kompleksnosti koji se odasilju s materijalne
razine. Zapravo radanje zivih oblika odasilje taj signal (iako treba naglasiti
da su atraktori prisutni na svim materijalnim razinama, pa tako i u nezivim
oblicima; podsjetimo se mikro-mikroatraktora koji su prisutni u svakom
kamenu temeljcu materije) i upravo na tome rade doticni uredaji. Kad je
oblikovana prva kabina za unosenje mikroatraktora, Falco je proizveo jed-
nu alkemijsku tekucinu nazvanu PRAISKONSKOM TEKUCINOM, u kojoj
su bile privremeno kondenzirane sve faze koje su u nasem svemiru dovele
do nastanka zivota. Ta je kabina, preko svog mocnog sferoselfickog ure-
daja i specificne alkemijske tekucine, u stanju odaslati signal koji oponasa
onaj koji se odasilje rodenjem nekog zivog bica. Putem tog signala mogu-
ce je prizvati atraktor kojeg tada kabina ,,uhvati". U tom trenutku, selficki
uredaj treba upisati program koji ce mikroatraktor morati slijediti, ogra-
nicavajuci na taj nacin polje djelovanja samog atraktora koji vise nece biti
apsolutni element, vec ce djelovati prema smjernicama programa. To moz-
da izgleda kao ogranicavanje, no vazno je da inteligencija koja djeluje s ci-
ljem izvrsenja programa ne bude apsolutna, vet relativna. Naime, ~~solut-
na inteligencija bi se mogla pokazati i protivna tom programu. lduc, ko_rak
je primjena mikroatraktora na fizickom objektu na koji treba djelovat1. U
dosadasnjim eksperimentima, mikroatraktori su koristeni ~rvenst:eno_ z~
terapeutske funkcije i bili su unoseni u ljudsko tijelo. U t~I se ~az, ko~1st1
sustav za projiciranje uz pomoc laserskih zraka i magnetsk,h pol1a, a sv1me
upravlja selficki uredaj. Tada se program uskladuj~ s ~ikr?~:raktor~m :e
unosenjem u neki fizicki dio poprima oblik. Preuz1man1e f ,zickog obhka Je
nuzan korak zato sto samo fizicko tijelo moz.e proizvesti ucinak na drugom
fizickom tijelu. Nakon unosenja, mikroatraktor pocinje djelovati kako bi
izvrsio svoj program. Da bismo shvatili prirodu djelovanja mikroatrakto~a,
treba se podsjetiti funkcije mikro-mikroatraktora unutar kamena temel1ca
materije. Njihovo djelovanje usmjerava tijek zakona, sto_ znaci ~a atraktor
moz.e izvesti tako kompleksnu radnju koja ce izravno d1elovat1 na zakon~
te te uspjeti zaobici sve otezavajuce okolnosti s kojima _bismo se ~usreh
da djelujemo iskljucivo na fizickoj razini. Dakle, teoretsk'. ~e _posto1_e _gra-
nice djelovanja mikroatraktora; oni mogu djelovati na razm, s,_nkro~ic'.teta
iii kise dogadaja (opcenito na razini bilo kojeg zakona) kak~ b'. post1gh od.~
govarajuci ucinak, ako je zadatak jasno opisan (u nasem prim1eru to ~na~, 111
izraditi preciznu sliku organa u zdravom stanju i pri savrsen~m funkc,on~~
ranju). No, cinjenica da ogranicavamo njihovu apsolutnu prirodu ~ovl~c,
sa sobom i vremensko ogranicenje. To znaci da je svaki program 1zved1v,
no treba procijeniti vrijeme potrebno za postizanje rezulta~. ~a primjer,
zamislimo da u tesko oboljelom organu imamo atraktor ko11 b, ga mogao
dovesti do savrsenog funkcioniranja za 200 godina. Jasno je da takva in-
tervencija ne bi bila korisna jer bi osoba sigurno prije umrla. Ta potreba
za vremenom proizlazi iz cinjenice da atraktor, izgubivsi svoju aps~lut~~
memoriju, mora djelovati mijenjajuci stanicu po stanicu i provodec, m,h-
jardu intervencija, sto nuz.no zahtijeva vise vremena. .
Kako bi se zaobisla ta prepreka, istrazivanje je odmah krenulo u sm1eru
ispitivanja i otkrivanja niza metoda za koristenje st~ vece~ broja ~trakto-
ra odjednom, cime bi se znatno smanjilo ukupno vr11eme d1elo:.a_n1a. J:~na
grana tog istraz.ivanja bavi se upravo trazenjem nacina da spo11 1odrz, na
okupu sto veci broj atraktora.
Danas postoje razni uredaji za trajno unosenje mikroatrak~ora. __Tako~
der postoje instrumenti koji ispustaju mikroatr~kt?r~ na. krace v~11em~ '
onda ih ponovno uvlace. Na tom principu funkc1onira1u stiloselfov1, self,c-
 ki instrumenti koji djeluju prema nacelu slicnom akupunturi, iako njihovo
djelovanje nije usmjereno na meridijane, vet na mikrolinije.
Dosad smo opisivali optenito funkcioniranje mikroatraktora, no trebali
bismo razlikovati tri vrste koje se koriste u razlicitim situacijama jer posto-
je neke razlike u samom nacinu funkcioniranja. Dakle, mozemo govoriti o:
I. prirodnim mikroatraktorima
2. umjetnim mikroatraktorima
3. neutralnim mikroatraktorima.
Mi smo opisali umjetne atraktore koje tako nazivamo upravo zato sto se
signal koji ih privlaci odasilje iz ranije spomenutih selfickih uredaja. Dakle,
to nije prirodan, vet tehnoloski postupak.
Prirodni mikroatraktori privlace se drukcijim tehnikama; na primjer, to
je jedna od funkcija koju obavljaju pokretni uredaji koji se koriste za ,,pu-
tovanja". Za takvu vrstu ,,prikupljanja" mikroatraktora potrebno je pokre-
nuti odgovarajuce mase i volumene, a sam postupak je jako skup i zahtje-
van u odnosu na koristenje kabina za privlacenje umjetnih mikroatraktora.
Prema pribliznom izracunu, ako se prethodno spomenutim sredstvima
prode ruta od 250 km, moguce je ,,uhvatiti" jedan atraktor. No, s druge
strane, njihov potencijal djelovanja je znatno kompleksniji zato sto se radi
112
o atraktorima koji dolaze u Svijet materijalnih oblika na prirodan nacin
te su u stanju upravljati funkcijama vezanim uz zivot i neke slozenije obli-
ke. Zapravo bi se moglo reci da se te atraktore skrece s njihove original-
ne putanje, a njihovo prirodno porijeklo omogucava postizanje rezultata
u materiji u puno kracem vremenu u odnosu na umjetne atraktore. Ako
se vratimo na prijasnji primjer intervencije recimo na jetri, djelovanje pri-
rodnih mikroatraktora ne bi bilo usmjereno na pojedinacne stanice, vec
bi se mogao postici istovremeni ucinak na cijelom organu. Ti su atrakto-
ri, dakle, jako dragocjeni, ali je njihova dostupnost ogranicena s obzirom
na vrijeme i trosak prikupljanja. Stoga se koriste gotovo iskljucivo za rje-
savanje potencijalno smrtonosnih fizickih ostecenja nastalih uslijed teskih
nesreca. U takvim slucajevima, nuzna je neposredna i djelotvorna inter-
vencija u vrlo kratkom vremenu gdje nam druge vrste atraktora ne bi bile
od koristi. Atraktorima upravlja izravno Falco, kako u prikupljanju, tako i
u primjeni u netom navedenim slucajevima. To su intervencije na visokoj
razini magijske tehnologije.
Za sve druge terapeutske slucajeve u kojima nije apsolutno neophodno
postici rezultat u kratkom roku, primjenjuju se umjetni atraktori. Njih se
priziva i primjenjuje pomocu odgovarajucih kabina o kojima smo govorili.
Damanhurski zdravstveni sustav primjenom znanstvenih protokola biljezi
sve slucajeve i postignute rezultate, kako bi se dobio stvarni pregled ucin-
kovitosti. Trenutna istrazivanja usmjerena su na razvijanje tehnika koje ce
omoguciti istovremeno koristenje sve veceg broja mikroatraktora. Kako
broj atraktora raste, smanjuje se vrijeme potrebno za postizanje znacaj-
nih rezultata.
Osim terapeutske funkcije, mikroatraktori imaju siroko polje primjene i
medu kompleksnijim tehnologijama gdje se cesto upotrebljavaju u kombi-
naciji s drugim tehnologijama kako bi se dobile funkcije koje je nemogute
postici samo jednom od njih. Ovdje mozemo navesti primjer VREMEN-
SKIH SATELITA (vidi odlomak o toj temi) koji funkcioniraju zahvaljuju-
ci povezivanju mikroatraktora, selfika, tehnologije lancanog povezivanja i
vremenskih sjemena.
Neutralni mikroatraktori su ponesto drugacija skupina, buduci da to nisu
doslovno atraktori, vec prazne ljusture koje nemaju vlastitu inteligenciju
poput atraktora, ali imaju jednaki odnos s materijalnom razinom. To zna-
ci.,da ne mogu samostalno djelovati u Svijetu materijalnih oblika, ali imaju
strukturu koja bi se, uz pomoc odgovarajuceg programa, dala iskoristiti za
djelovanje na materiju s jednakim mogucnostima koje nude mikroatrak-
tori. Te su strukture otkrivene prikupljanjem priro.d nih atraktora; u istu 113
,,mrezu" redovito se ,,hvataju" i ti posebni atraktori bez inteligencije. Neko
vrijeme ih se nije uzimalo u obzir u istrazivanjima, ali je tada otkriveno da
ih je moguce koristiti kao atraktore. Od drugih kategorija razlikuju se pr-
venstveno po tome sto neutralni atraktor djeluje samo slijedeci program
i nije u stanju nalaziti razlicite putove za izvrsavanje programa sto obicno
rade prirodni i umjetni atraktori. S druge strane, to je obiljezje iznimno
vazno u eksperimentiranju gdje je nuzno imati strogo pod kontrolom ono
sto se dogada. Neutralni atraktori se koriste prvenstveno u eksperimen-
tima s vremenskim sjemenima (vidi poglavlje o toj temi).
11.17 Lancana povezanost
U najmodernijim primjenama, tehnologija lancane povezanosti predstav-
lja jako vaznu kariku koja je omogucila otvaranje mnogih novih putova. Do
otkrica ove vrste tehnologije doslo je slucajno (odnosno trebali bismo reci
sinkronijski) tijekom ispitivanja jednog novog magijskog instrumenta izrade-
nog za naprednije faze sastavljanja TRIJADE (instrumenta sa stapicima kojeg
smo u toj fazi nazivali instrumentom voda). To je bilo 1998. Tijekom jedne
faze ispitivanja koje se obavljalo u morskoj vodi, primijeceno je da taj in-
 strument stvara neke cudne niti u vodi. Ta pojava nije bila izravno povezana
s funkcijama instrumenta, dakle radilo se o nepredvidenom sekundarnom
efektu. Analizom je otkriveno da stvaranje tih niti uzrokuje jedna specificna
pojava koju smo nazvali upravo LANCANOM POVEZANOSC:U. Radilo se
o poravnavanju elektromagnetskih sila na atomskoj razini. lsto takvo stanje
obicno nalazimo u magnetu, no u ovom slucaju pojava nije izazivala magnet-
ski ucinak, ali jedan detalj je svejedno pobudio zanimanje. Te niti u obliku
povezanih molekula vode, koje su na atomskoj razini bile rasporedene kao
da su dio magneta, mogle su biti neka vrsta vodica energije. Ta je pojava
detaljnije istrazena te su za nekoliko mjeseci izradeni selficki uredaji koji su
izravno mogli proizvesti pojavu lancane povezanosti, koja se do tada pojav-
ljivala samo kao sekundarni efekt prilikom koristenja instrumenta sa stapi-
cima. Zahvaljujuci tim prvim uredajima, daljnje istrazivanje je bilo olaksano.
Ubrzo se doslo do zakljucka da je moguce stvoriti provodljive strukture i
sklopove, a da ih nije potrebno doslovno izraditi, vec jednos~vno usmjeriti
materiju na atomskoj razini, odnosno primijeniti pojavu LANCANOG PO-
VEZIVANJA. U meduvremenu je, zahvaljujuci istrazivanjima, proizveden uci-
nak na razlicitim materijalima. Krenuvsi od morske vode, ubrzo je postignut
ucinak u zraku i u cvrstoj materiji, a malo pomalo otvorena je i mogucnost
ll-l:
djelovanja u praznom prostoru. Podrucje primjene je vrlo siroko, ali je pr-
venstveno usmjereno na jedan odredeni element koji ce u damanhurskim
magijskim tehnologijama omoguciti skok na visu razinu. Falco ga je opisao
kao povijesni prijelaz do kojeg je doslo razvojem industrijskog doba, uslijed
nastanka prvih strojeva koji su omogucili znatno veci obujam proizvodnje u
odnosu na prijasnje zanatske sustave. U nasem slucaju, industrijske uredaje
su predstavljali sustavi za vadenje energije iz sinkronih linija. Najvazniji as-
pekt lancane povezanosti bila je cinjenica da ona u materiji oblikuje stanje
identicno onome koje nastaje prolaskom sinkronih linija. I u ovom slucaju
materija biva usmjerena na atomskoj razini te tako postaje neka vrsta vodica
koji omogucava prolazak energija koje teku sinkronim linijama. To je znacilo
da je tehnologijom lancanog povezivanja moguce izraditi umjetne sinkrone
linije. Nas je posebno zanimala izrada malih linija jer je preko njih bilo mo-
guce doseci sinkrone cvorove smjestene na dotad nedostupnim mjestima.
U poglavlju posvecenom sinkronim linijama vidjeli smo da na planetu postoji
mnogo sinkronih cvorova, ali vecina njih nije iskoristiva jer su smjesteni iii na
velikim dubinama iii visoko u zraku. Ni u jednom slucaju ih fizicki nije mo-
guce doseci. Znamo da je za koristenje sinkronog cvora neophodno fizicki
izraditi odgovarajuci uredaj na tom mjestu. On se doslovno mora nalaziti
iznad prolaza malih linija prisutnih oko tog cvora.
Ta je nova tehnologija omogucila prikljucivanje na sve one cvorove koji
su prije bili nedostupni te je time omogucen pristup ranije nezamislivim
kolicinama energije.
Nedostajalo je jos nekoliko elemenata da bi se do toga dos lo. T reba
uzeti u obzir cinjenicu da pojava lancane povezanosti nije trajna u materiji,
vec opada nakon 20 do 30 minuta. To znaci da brzina oblikovanja umjetne
male linije mora biti dovoljno velika kako bi se uspjelo doci do sinkronog
cvora u vremenu kracem od 20 minuta, jer ce nakon toga ,,cijev" lanca-
nog povezivanja poceti nestajati te nece biti moguce izvuci energiju. Prvi
uredaji su omogucili stvaranje pojave lancanog povezivanja u razlicitim vr-
stama materijala, ali postupak je bio poprilicno spor i nije ga bilo moguce
ubrzati u tom obliku. lz tog je razloga osmisljen drukciji sustav te je tako
nastao projekt prvog Kozmickog kolovrata.
11.18 Kozmicki kolovrat
KOZMICKI KOLOVRAT je struktura koja se sastoji od velikih menhi-
ra povezanih uredajem za lancano povezivanje. Ta je struktura izradena
1998. na podrucju HRAMA BAITE. Nastala je s ciljem trajnog povezivanja
sa sustavom dubokih sinkronih cvorova, ali je istovremeno predstavljala 11 5
jedan od instrumenata vezanih uz operacije TRIJADE. Sluzila je kao sred-
stvo povezivanja izmedu Bozanstava spojenih u TRIJADI i masa planeta
naseg Suncevog sustava. Zato su menhiri vezani uz SUNCE, MJESEC, VE-
NERU, MARS, MERKUR, JUPITER, SATURN i URAN. Kolovrat je na taj
nacin omogucavao kontinuirano izvlacenje energije iz tih dubokih cvoro-
va koja bi se, dolaskom na povrsinu, omatala oko menhira, bas kao preda
na vreteno. Svaki menhir ima karakteristicna obiljezja koja moze prenijeti
na predu (vidi poglavlje o TRIJADI). Na taj se nacin ona pocetna energija
moze podijeliti u osam razlicitih vrsta (prva verzija kolovrata sastojala se
od osam menhira). lz Kozmickog kolovrata, proizvedeno i oko menhira
omotano ,,predivo" moglo se prenijeti na daljinu do pokretnih uredaja ko-
ristenih na putovanju te ga se moglo iskoristiti za tadasnje ciljeve istrazi-
valackih operacija. Kolovrat je prije svega omogucavao ubrzanje procesa
tkanja niti lancanog povezivanja. Taj je detalj bio kljucan iz ranije spome-
nutih razloga. Za tu je funkciju bila neophodna odredena vrsta tkanja oko
menhira u kolovratu. U tim su se operacijama magijski instrumenti trebali
kruzno kretati oko menhira. To su na pocetku rucno izvodile osobe koje
su fizicki prenosile instrumente. Da bismo shvatili kako funkcionira ubr-
zanje, pretpostavimo da je pocetna brzina bila 10 m/s. Tim postupkom,
 fizicki prijedena daljina pri svakom napravljenom krugu omogucavala je
u jednakoj mjeri povecanje brzine tkanja. To znaci da, ako je napravljeno
sto krugova oko menhira, a jedan krug je dugacak 3 metra, brzina tkanja
je ukupno mogla narasti za 300 mis. Operacije tkanja su se neko vrijeme
nastavile izvoditi pomoc'.:u tog manualnog sustava.
U meduvremenu je raspolaganje novom energijom dobivenom iz raznih
dubinskih cvorova omoguc'.:ilo ogromne promjene u vrlo malo vremena.
Nakon prve faze eksperimentiranja kako bi se uredaji za lancano povezi-
vanje dotjerali do savrsenstva, preslo se na ostvarenje prvog prakticnog
cilja u okviru magijskog rata. Radilo se o OSLOBAOANJU SINKRONIH
LINIJA o d neprijateljske okupacije. Ta je operacija, kao sto smo vec'.: obja-
snili u poglavlju o sinkronim linijama, zapravo zapocela vec'.: u prvim godi-
nama damanhurske povijesti. U nekih 20 godina oslobodeno je oko 45%
sinkronih tokova. Zahvaljujuc'.:i velikoj kolicini energije koja je dobivena
pristupom dubokim sinkronim cvorovima, bilo je moguc'.:e prijeci u napad
u velikom stilu. U samo mjesec dana zgusnutih operacija dovrsena je faza
oslobadanja, time se itekako dobilo na vremenu jer je za tu fazu bilo pred-
videno puno duze razdoblje.
lduc'.:i korak bila je mehanizacija tkanja na kolovratu, sto se do tada radi-
116 lo rucno. Postavljene su sine kojima su kruzili elektricni vlakici, prenoseci
odgovarajuc'.:e sferoselfove koji su preuzeli funkciju instrumenata koriste-
nih u manualnom sustavu. Tako su se operacije mogle puno brze odvija-
ti. Preda lancanog povezivanja, kao sto smo vec'.: ranije objasnili, najvise se
koristila za istrazivalacke operacije tijekom putovanja, a njezine dvije naj-
vaznije funkcije su:
I. Stvaranje mreza za istrazivanje vremenskih matrica
2. Eksperimenti mijenjanja atmosferskog vremena.
U tom razdoblju otkriven je jos jedan kljucan detalj; priroda energije
dobivene iz dubinskih sinkronih cvorova nije jednaka onoj koju mozemo
naci na povrsini. lspostavilo se da je priroda podzemne energije cisc'.:a. Veta
cistoc'.:a znaci da se pocetna energija moze oblikovati u vise razlicitih obli-
ka, dok se ona povrsinska ocituje jedino u sinkronim funkcijama o kojima
smo ranije govorili. Dakle, mozemo razlikovati tri glavna oblika energije:
I. Sinkrona energija
2. Telurska energija
3. Vremenska energija.
Sinkrona energija je najslicnija povrsinskoj, no postoji velika razlika u ko-
licinskom odnosu. U ovom slucaju omjer sile je puno vec'.:i, tako da je smi-
sljena prikladna mjerna jedinica kojom bismo je mogli sto tocnije defini-
rati. Ta nova mjerna jedinica nazvana je sinkronim naponom. Zahvaljujuc'.:i
vecoj sili, rat za oslobodenje sinkronih linija je jako brzo okoncan, prije
predvidenog vremena.
Telurska energija je vezana uz svjesne sile cije je teziste u ovom dijelu
svijeta. To su sile s kojima se vec kontaktiralo u proslosti te ih se nazivalo
Bozanstvima Hada iii slicnim imenima. Radi se o jako mocnim silama koje
je tesko kontrolirati. U ljudskoj povijesti zabiljezeno je nekoliko pokusaja
koristenja tih inteligencija koji su cesto lose zavrsavali.
Vremenska energija se prvenstveno tice razvoja vremenske vegetacije
koja se prilagodava tokovima te energije. Dakle, povezana je s prirodom
vremena. To je zapravo jedna od komponenti koje cine strukturu vremena.
Buduci da smo imali na raspolaganju tako kompleksni uredaj koji je u
stanju kontinuirano povecavati brzinu prijenosa lancane povezanosti, je-
dan od ciljeva postaje dosezanje drugih, jos daljih tocaka kako bi se izvu-
kla jos cisc'.:a energija. 0 cemu se zapravo radi? Postoji primarni izvor si-
renja sinkronih linija (tocnije cetiri osnovne tocke koje nazivamo srcima
galaksije) opakle krec'.:e apsolutno cista energija. To znaci da se iz jednog
izvora moze izvuci bilo koji oblik energije. Kako sinkrone linije dopiru do
117
lokalnih sustava i ulaze u odredene galaksije, sunceve sustave i pojedinac-
ne svjetove, priroda energije koju prenose prilagodava se tim sustavima i
oblikuje prema funkcijama koje ce morati obavljati. No, na taj nacin gubi
fleksibilnost i sve se vise suzavaju mogucnosti daljnjih pretvorbi u druge
energije. Zakljucak je sljedeci: ako uz pomoc cijevi za lancano povezivanje
uspijemo doseci sunce, odnosno ono prvo sto linije dotaknu kad se uda-
lje od Zemlje, moci cemo izvuc'.:i energiju vece cistoc'.:e. Jednako tako, ako
izademo iz naseg Suncevog sustava i dosegnemo ,,meduzvjezdani sinkroni
cvor", energija ce imati jos jaci potencijal djelovanja te cemo na nas pla-
net moci prenijeti energije koje ovdje nikako ne bi mogle biti proizvedene.
No, ta nas konstatacija ponovno vrac'.:a na temu o brzini prijenosa lancanog
povezivanja koja mora biti dovoljno velika da pravovremeno dodemo do
mjesta odakle zelimo izvuci energiju.
lz tog se razloga nastavlja s mehanizacijom sustava za ubrzanje, koji se
nakon elektricnih vlakica razvija zahvaljujuc'.:i tehnoloskim inovacijama do-
bivenim primjenom lancane povezanosti na selfikama. Jedan od provede-
nih eksperimenata bilo je oblikovanje selfickih mikro-sklopova. Cilj je bio
smanjiti u velikoj mjeri odredene selficke strukture te ih oblikovati unutar
razlicitih materijala i to na potpuno drugaciji nacin od onog tradicionalnog
 kojeg smo opisali u poglavlju vezanom uz selfiku. Tako su vrlo brzo nastali
jako prakticni tekuc:i sferoselfovi, oblikovani unutar tekuc:ine koja je mogla
biti stavljena u krug oko menhira, sto bi zamijenilo elektricne vlakic:e. Ze-
ljeznicki sustav je na taj nac:in bio zamijenjen hidraulic:kim sklopovima koji
su puno praktic:niji; odrzavanje je vrlo jednostavno u odnosu na zeljeznicki
sustav na c:ije se odrzavanje zbog c:estih kvarova gubilo puno vremena. Pa-
ralelno se krenulo s izradom novog uredaja za vadenje energije iz sr edista
Zemlje. Sustav je izgraden unutar podzemnog Hrama. Radi se o pomic:-
noj slozenoj selfic:koj strukturi na metalnim sinama, pojac:anoj sustavom
cirkulacije s tekudm sferoselfovima poput onog u Kozmic:kom kolovratu.
Hidraulic:ki sklop je vidljiv u svim dvoranama buduti da pr olazi svim dije-
lovima podzemne strukture. Novi uredaj je nastao iz potrebe za crplje-
njem razlicitih vrsta energija. Na primjer, ovaj je specijaliziran za crpljenje
vremenske energije, a s ciljem sirenja potencijala vremenske tehnologije.
Danasnja je situacija sljedeta: vec: nekoliko godina uredaji su u stanju
crpiti energiju iz sunca, cija priroda nam omoguc:ava pretvorbu dobivene
energije u otprilike dvadeset razlicitih oblika. Nel<i od njih omoguc:ili su
revolucionarne promjene i na odredenim sustavima vezanim uz alkemiju
zivih bic:a. Brzina prijenosa lancane povezanosti znatno je vec:a od brzine
118 svjetlosti, a istrazivanja su dovela do otkric:a drugih tocaka izvan Sunce-
vog sustava odakle se maze crpit i jos cista energija. No, na tako velikim
udaljenostima ulaze u igru i drugi faktori, prije svega nuznost koristenja
jako velikih masa. Yadenje energije zapr avo funkcionira na principu ,,pum-
panja", a masa menhira predstavlja k lip te pumpe. Kada je tocka crpljenja
na toliko velikoj udaljenosti, potrebna masa maze biti velika koliko i cijeli
jedan planet. Osim toga, masa koju koristimo mora biti posebno pripre-
mljena kroz odgovarajuc:e rituale da bi mogla obavljati tu funkciju. To je
razlog zbog kojeg se ovakve radnje moraju osloniti i nadovezati na jednu
od vaznih operacija projekta TRIJADA; ,,operaciju usmjeravanja masa".
0 tome c:emo detaljnije govoriti u poglavlju posvec:enom Trijadi, no
ukratko mozemo rec:i da se tim operacijama masa planeta naseg Sunce-
vog sustava postepeno uskladuje s frekvencijom novog bozanskog aparata
kojeg predstavlja TRIJADA. Malo pomalo kako se masa usmjerava, maze
se koristiti i za povecanje dimenzija klipa pumpe koju predstavlja Kozmic-
ki kolovrat. U tim toc:kama koje su udaljene od Zemlje 9 i pol svjetlosnih
sati, za vadenje energije potrebna je masa jednaka otprilike 2/3 Sunc:eve
mase. Trenutno jos nije mogute djelovati u tom smjeru zato sto usmje-
rena masa koju smo dobili kroz dosadasnje operacije jos nije dosegla tu
r azinu , dok je brzina kojom raspolazemo i vise nego dovoljna da se na
vrijeme dode do tih tocaka, odnosno u manje od 20 minuta, nakon cega
ucinak lanc:ane povezanosti poc:inje slabiti. Ovim ritmom kojim se odvijaju
oper acije usmjeravanja masa, vjerojatno te i taj cilj biti ostvaren za neko-
liko godina, a istrazivanja bi mogla dovesti i do razvoja novih sredstava za
dodatno ubr zanje vremena.
Sada cemo pokusati sazeti posljedice otkrica tehnologije lancane povezanosti:
znatno se povecala kolic:ina r aspolozive energije;
oslobadanje sinkronih linija okoncano je puno ranije nego sto je bilo
predvideno;
stvoreni su temelji za oblikovanje Kozmic:kog kolovrata;
doslo je do revolucionar nih promjena i u selfickoj tehnologiji -
omoguceno je oblikovanje tekuc:ih sferoselfova;
omoguc:eno je dobivanje novih oblika energije iz dubinskih i zvjez-
danih sinkronih cvorova;
omoguceno je eksperimentiranje vezano uz kontrolu atmosferskog
vremena.
..
\
11 . 19 Vremensko sjeme
Radi se o tehnologiji koja je rezultat istrazivanja vremenske vegetacije o
kojoj smo detaljnije govorili u poglavlju o vremenu. Yremensko sjeme je za
vremensku vegetaciju isto sto i klasicno sjeme za drvo, odnosno omogu-
tava klijanje odredene strukture vremenske vegetacije koja se moze, kao
sto smo vet vidjeli, razviti na bilo kojem vremenskom pravcu i mijenjati
vremensku strukturu kojom prolazi i na kojoj se razvija. Ova nam teh-
nologija dopusta laboratorijsko oblikovanje vremenskog sjemena koje je
moguc:e programirati. To znaci da se programom maze odrediti njihovo
kretanje do odredene toc:ke u vremenu i provodenje odredenih promjena.
Ova je tehnologija dostupna i za osobnu upotrebu. U nasoj skoli moguce
je pohadati tri razlic:ita seminara kako bi se nauc:ilo koristiti isti toliki broj
vr emenskog sjemenja. U naprednijoj magijskoj tehnologiji, vremensko sje-
me je kao i mikroatraktor temeljne komponente vetih struktura cije se
funkcije mogu reprogramirati ovisno o potrebi.
lstrazivanje vremenskog sjemena predstavlja podrucje koje u velikoj mje-
r i jos treba istraziti, buduc:i da je tesko programirati njihove funkcije jed-
nom kad izadu iz nase linije vremena i upr avo je to njihovo t emeljno obi-
ljezje. Trenutno raspolazemo s tri tipa vremenskog sjemena za osobnu
upotrebu te cemo objasniti njihove funkcije:
 PRVI TIP omogucava mijenjanje aspekata i dogadaja koji cine dio nase
proslosti. Moguce ih je programirati za odlazak u jednu iii vise toca-
ka u proslosti i djelovanje na vremenskoj strukturi, tako da ~e P~~-
mijeni ravnoteza izmedu probnih i stvarnih vremena. N~ taJ nae,~,
dogadaj koji je mozda bio sadrzan samo u jednom od na~,~ ~:ob~,h
vremena moze dobiti tezinu dogadaja koji pripada glavnoJ lm111 naseg
vremena, mijenjajuci na taj nacin i eventualne posljedice u buducno~
sti. Taj se tip sjemena koristi na prvom seminaru kojeg smo nazvali
seminarom za preoblikovanje sjecanja.
DRUGI TIP je slican prvom, ali se u ovom slucaju djeluje u smjeru
buducnosti. Omogucava definiranje linije buducih dogadaja progra-
miranjem osnovnih aspekata. Drugim rijecima, moguce je rezervira-
ti personaliziranu liniju vremena u buducnosti. Koristenje ove vrste
sjemena takoder je predmet jednog od seminara. . vili vlastite. Za tu funkciju moguce je iskoristiti i zvijezde koje predstavljaju
TREC:1 TIP je onaj koji omogucava, i dalje na osobnoj razini, razvoJ
dodatnih probnih vremena u odnosu na ona prirodna. To bi omog~-
cilo razvoj raznih sposobnosti iii dogadaja koji inace ne bi bili predv1-
deni na nasoj normalnoj liniji vjerojatnosti. Da bi se to postiglo, do~
ticno sjeme mora djelovati izvan nase linije vremena,, sto nas dov_od,
120 do ranije spomenutog problema, odnosno poteskoca s kontrohra~
njem sjemena izvan granica nase linije vremena. lz tog razloga tree'.
tip vremenskog sjemena mora imati ogranicen rok trajanja. Osnovni
program predvida trajanje od petnaest dana i unutar tog vreme~a
moguce ga je kontrolirati. Svako vremensko sjeme trece ka:egonie
programirano je za posebne funkcije. Koristenje~ :akvog sie_mena,
tijekom tih petnaestak dana aktivirat ce se dogada11 1okolnost1 u ko-
jima cemo moci ,,kusati" elemente k~ji su d_io _njeg~vog pr~g~ama:
Nakon tog vremena, sjeme ce ~restat, ~~avl1at1 sv?JU funk~IJ~ J~r b1
inace moglo izbjeci kontroli te vise ne b1 b,lo moguce ~re~~1d1et1 p_o~
sljedice. Nakon toga ovisi o osobi hoce Ii uspjeti zadrzat1 1na svo101
uobicajenoj liniji vremena plodove iskustava iz tih 15-ak dana. Kako
bismo nastavili i produbili istrazivanje, moguce je eventualno ponov-
no upotrijebiti istu vrstu vremenskog sjemena.
Osim t ih kategorija vremenskog sjemena postoje i mnoge druge obliko-
vane i programirane na specifican nacin za odredene funkcije. Njih nije mo-
guce katalogizirati. Jos jedna vazna pojedinost vez~na uz s~e vrste vre~e~-
skih sjemena jest cinjenica da se programiranje uv11ek odv11a preko spa1an1a
s mikroatraktorima koji kontroliraju i upravljaju doticnim programima.
11.20 Vremenski sateliti
To su sustavi koji omogucuju istrazivanje i definiranje vremenskog teri-
torija. Postoje razlicite vrste vremenskih satelita koji se koriste ovisno o
potrebnim funkcijama. Prvi tip o kojem smo govorili sluzi za orijentaciju
u vremenskoj navigaciji. Oni su trajno smjesteni na odredenim tockama u
vremenu. Uz pomoc dovoljnog broja ovakvih vremenskih satelita moguce
je oblikovati neku vrstu vremenskog GPS-a. Prema pribliznom izracunu,
za tocnu definiciju jedne tocke u vremenu potrebno je 800 razlicitih me-
dusobno povezanih tocaka i jednako toliko vremenskih satelita. Kada je
zapocelo eksperimentiranje vezano uz putovanja kroz vrijeme, ustanov-
ljeno je da vet postoji velik broj satelita koje su postavili razni vremenski
imperiji koji su osnivali kolonije u vremenu. Njima se mogu koristiti svi koji
raspolazu tom vrstom tehnologije. I mi smo ih koristili, a da nismo posta-
neku vrstu prirodnih vremenskih satelita.
Posljednjih nekoliko godina radimo na jednoj drugoj vrsti satelita cija je
funkcija istrazivanje teritorija buduceg vremena, odnosno onih tocaka do
kojih se na drugaciji nacin ne moze doci. Takvi se sateliti izraduju u da-
manhurskim laboratorijima te bivaju ,,lansirani" iz ove tocke u vremenu J2 1
zato sto podaci koje trebaju dostaviti imaju svrhu samo u nasoj sadasnjo-
sti. Dakle, oni nisu fiksni, vec slijede odredenu vremensku putanju. Ti su
sateliti namijenjeni za istrazivanje narednih sesto godina buducnosti, a to
se vrijeme podudara s trajanjem koje projekt RAZDVAJANJA RAZINA
(vidi poglavlje o povijesti magije u suvremenom dobu) mora dostici. Radi
dovrsenja toga projekta, treba nam dovoljno detaljna mapa linija vjerojat-
nosti koje se ocituju u vremenu u narednih sesto godina, da bismo mogli
utvrditi koja od njih je najvise uskladena s projektom. Kako bismo te sa-
telite mogli odaslati ,,u orbitu", napravljena je prikladna ,,rampa za lansira-
nje" prosirenjem KOZMIC:KOG KOLOVRATA. 2003. izgradena je ta nova
impozantna struktura koja se temelji na koristenju menhira te u ovom slu-
caju i velikih portala (slicnih onima u Stonehengeu). Dodavanjem ove nove
funkcije koja se koristi cijelom strukturom, velicina kolovrata je i vise nego
udvostrucena. Postupak lansiranja predvida posebnu operaciju koja osim
svih menhira i portala kolovrata ukljucuje i odredene instrumente medu
kojima je i jedno zrcalo s tri lece izradeno upravo za tu funkciju. Tijekom
faze lansiranja, masa menhira koristi se za mijenjanje vremenskog pravca;
kompliciranim postupcima izracunavaju se vremenski kutovi kojima sateliti
moraju proci, a aktivacija svakog menhira proporcionalna je kutno-vremen-
 skom usmjerenju koje mora dati satelitu. Satelit se fizicki smjesta u odgo-
varajutu tocku i njegova se masa prenosi na odredisnu tocku u vremenu,
zbog cega na kraju operacije satelit vise nije prisutan. Njegov povratak nije
predviden, no satelit moze odasiljati podatke koje postupno biljezi prema
nasoj sadasnjosti. Te podatke primaju i dekodiraju pokretni uredaji u kam-
perima, cije funkcioniranje zahtijeva i ljudsku intervenciju.
Sa stajalista tehnologije, vremenski sateliti su selficke strukture koje se
kombiniraju s mikroatraktorima, uredajima za lancano povezivanje i vre-
menskim sjemenima. Medudjelovanje tih razlicitih sustava satelitu omogu-
cava kretanje odredenom putanjom kroz vrijeme koja cesto prolazi zona-
ma u proslosti da bi potom izronila u budutnosti. Zahvaljujuci funkcijama
vremenskih sjemena, postaje moguce proti i onim mjestima na kojima je
tkanje vremena osteceno, sto bi inace prouzrocilo gubitak putanje te ne-
mogutnost slanja podataka.
Do danas su proizvedene dvije generacije ave vrste vremenskog satelita.
Prva je omogutila prvotnu funkciju satelita, a to je prikupljanje i odasiljanje
podataka do baze. Druga generacija osim prikupljanja podataka omoguca-
va i male intervencije zgusnjavanja dogadaja. Zgusnjavanje buducih doga-
daja u prakticnom smislu znaci povecanje vjerojatnosti da se isti i ocituju.
Nakon prve faze izrade vremenske mape, radni program predvida djelo-
122
vanje na razlicitim razinama s ciljem ucvrscivanja dogadaja na onim linija-
ma vremena koje se smatra najprikladnijima za razvoj projekta budenja
C:ovjecanstva kojeg Damanhur provodi. Kada se izradi dovoljno precizna
mapa, bit ce omoguten izravan pristup tim tockama u vremenu pomocu
vremenskih kabina.
Jednu drugu vrstu satelita cija se upotreba predvida u buducnosti na-
zvali smo ,,satelitom Sunceve putanje". To je sustav koji se krece istom
putanjom kao planeti oko sunca. Mozemo zamisliti da te ti sustavi slijediti
putanju nekog planeta, ali uz odredenu vremensku prednost, kako bi una-
prijed ispitali vrijeme kojim ce se proti.
12. MAGIJSKE TEHNOLOGIJE ZA
PUTOVANJE KROZ VRIJEME
Od 1992. do 1994. mnoge su veceri s Falcom bile posvecene istrazivanju
vremenske tehnologije, analizirajuti nekoliko tisuta detalja koje t reba ima-
ti na umu kada se razmatra mogucnost putovanja kroz vrijeme. U ovom
cemo poglavlju pokusati dati sto potpuniju sliku saznanja kojima nasa teh-
nologija raspolaze na ovom polju.
Prije svega treba razmotriti sto uopce znaci putovati kroz vrijeme sa sta-
jalista opce teorije o vremenu koju smo analizirali u prethodnom poglavlju;
u tu je svrhu bez daljnjega potrebno uzeti u obzir vremenske pakete i nji-
hove pojedinacne karakteristike te pojmit i putovanje kroz vrijeme kao pre-
mjestanje iz jednog vremenskog paketa u drugi. Kake bi bilo moguce izvesti
takvu operaciju, potrebno je raspolagati svim podacima vezanim uz ritarn,
kompleksnost i kapacitet odredenog vremenskog paketa. I tada, iako smo
vrJjeme definirali kao vjecni sadasnji trenutak, odnosno kao teritorij kojim
se teoretski mozemo kretati u svim smjerovima, svejedno treba razlikovati
kretanje prema proslosti koju mozerno lakse upoznati, od kretanja prema
buducnosti, buduti da dogadaji koji bi je trebali definirati s naseg stajalista
123
jos nisu zgusnuti. Ako uzmemo u obzir kompleksnost, vidjet temo da i taj
vazan f~ktor ukazuje na cinjenicu da je lakse kretati se prema proslosti,
odnosno prema stanju manje kompleksnosti u odnosu na polazisnu tocku.
Kompleksnost je zapravo temeljna stavka cijelog tehnoloskog sustava; vidjet
cemo da se putovanje odvija manipulacijom kompleksnosti. Vremenskog
putnika mozemo promatrati kao zgusnuti dogadaj odredene kompleksno-
sti koji mora uti u neki drugi dogadaj u vremenu na odredisnoj tocki. Slije-
deti vet poznati primjer, na temelju kojeg svaki dogadaj mozemo prikazati
kvadratom cije su dimenzije obrnuto proporcionalne razini kompleksno-
sti, lake mozemo zakljuciti da dogadaj vece kompleksnosti maze uti u onaj
manje kompleksnosti, dok obratno nije moguce. To je jednako tvrdnji da je
moguce putovati u prosiest dok u budutnost nije, uz napomenu da cemo
se pred kraj ovog poglavlja osvrnuti na odredene tehnoloske inovacije.
Naredno ogranicenje predstavlja ritam vrernenskih paketa; vidjeli smo
u proslom poglavlju da su ritmovi cesto nekompatibilni, zbog cega mate-
rijalni oblik koji se krece kroz vrijeme maze uti samo u vremenski paket
ciji je ritam kompatibilan s ritmom njegovog paketa.
Jos jedan vazan element koji treba uzeti u obzir odnosi se na ulazak
strane rnase, odnosno mase vremenskog putnika u vremenski paket ko-
 jeg, buduci da je vec prosao, treba smatrati zgusnutim. To znaci da _ie pun,
i zato, da bismo u njega uopce mogli unijeti odredenu masu, rec1mo 70
kg, jednako toliko trebamo izvuci. Ovim temo primjerom pokusati olak-
sati razumijevanje: zamislimo odredisni vremenski paket kao bocu punu
vode. U trenutku ulaska neke mase u tu bocu neizbjezno dolazi do istje-
canja jednake kolicine vode. Ako voda ne izade iz boce, nijedan drugi ele-
ment ne moze uci u nju.
Posljednji detalj koji cemo analizirati sa stajalista teorije prije .~ego sto
krenemo u detaljnije tehnicko pojasnjenje vremenske tehnolog11e odno-
si se na dostupnost dogadaja vremenskom putniku jednom kad dode na
odrediste. lz onoga sto je receno znamo da te se vrlo vjerojatno raditi o
nekoj tocki u proslosti u kojoj kisa neutralnih dogadaja vise nije aktivna,
buduci da je doticni vremenski paket vet zgusnut. Stoga je neophodno
raspolagati svim informacijama o tom vremenskom p~ket~, da .bi se ~ogla
utvrditi dostupnost eventualnih nezgusnutih dogada1a pnsutrnh u n1emu,
osim same tehnoloske mogucnosti prijenosa dogadaja s polazisne tocke.
Vremenska tehnologija, osim sto omogucava prijenos materijalnog oblika
iz jednog vremenskog paketa u drugi, mora biti u stanju rijesit'. sv~ e~en-
tualne probleme, kako bi se putovanje odvijalo u skladu s funkc1ornran1em
124 zakona derivata koje smo analizirali u prethodnim poglavljima.
Sada cemo prijeci na analizu slozene vremenske tehnologije koja u susti-
ni koristi uredaje zvane SELFIC:KE KABINE. One funkcioniraju na princi-
pu tehnologije koju bismo mogli definirati kao cetiri petine magijska i jedna
petina klasicna.
Ova vrsta tehnologije nije izmisljena ni iz cega, vet predstavlja tehnolos-
ku reprodukciju onoga sto su neke zivotinjske vrste (nezemaljske) ~-stanj_u
uciniti da bi pobjegle grabezljivcima. Te vrste imaju sposobnost saz1man1a
i sirenja vlastite kompleksnosti, sto im omogucuje male skokove u vre-
menu, dovoljne da im zajamce bijeg. Dakle, ova se tehnologija temelji na
kompleksnosti. Postoje i drugi sustavi putovanja kroz vrijeme,, no n~sa !e
skola razvila upravo ovaj. Sada cemo definirati stvarne mogucnost1 ko1e
nudi ova tehnologija i koji se uvjeti moraju postivati:
I. Moguce je putovati kroz vrijeme koristeci vlastito fizicko tijelo (fi-
zicko putovanje) iii samo suptilni dio naseg bica (putovanje zaposje-
danjem drugog tijela). U ovom drugom slucaju koristi se lokalno zivo
bice koje se privremeno ,,zaposjeda";
2. Moguce je putovati u prosiest, u stanja manje kompleksnosti u od-
nosu na polazisnu tocku;
3. Odredisni vremenski paket mora imati ritam kompatibilan s r itmom
vremenskog putnika;
4. Za vremenskog putnika subjektivno trajanje vremena se ne mijenja
(vremenski putnik se putovanjem u prosiest nece pomladiti);
5. Samo zivuci oblici mogu putovati na ovaj nacin, buduci da se samo
kompleksniji elementi poput zivucih oblika mogu kretati vec zgusnu-
tim prostorom kao sto je neki vremenski paket u proslosti.
Sada cemo vidjeti od cega se sastoje vremenske kabine i kako tijekom
putovanja kroz vrijeme funkcionira cjeloviti uredaj, koji obuhvaca i cita-
vo selficko postrojenje Podzemnog hrama s pristupom rudniku dogadaja.
Kabina se sastoji od okruglog metalnog diska promjera oko 120 cm o
kojeg je objeseno 19 metalnih bakrenih i mjedenih sipki koje cine neku vr-
stu Faradayevog kaveza. Tu su i odredene elektricne aparature (frekvenci-
ometar i elektrostaticki uredaji) povezane s diskom i sipkama. Ono kabine
cini okruglo drveno postolje unutar kojeg se nalazi dio selfickog uredaja,
a oko njega je veliki dvostruki krug koji obuhvaca cijelu povrsinu kabine.
Zatim imamo sferoselficki uredaj koji je u svojoj prvoj verziji, prilikom is-
pitivanja kabina u proljece 1994., predvidao po jedan sferoself za svaku od
16 sipaka. Kompletni uredaj kabine povezan je sa selfickim postrojenjem
125
Hrama. Danas je kabina znatno slozeniji uredaj, buduci da je obogacena
desecima sferoselfova povezanih sa sustavom multiplikatora, sto joj do-
datno uvecava snagu. Nikako ne smijemo zanemariti vezu s bozanstvom
koje, kao sto cemo vidjeti dalje u tekstu, obavlja jako vazan dio procesa
bez kojeg ovako slozena operacija kao sto je putovanje kroz vrijeme ni-
kako ne bi bila moguca. Potrebne su cak i funkcije vezane uz silu GRALA.
Sada cemo kroz nekoliko tocaka pokusati objasniti sto se dogada tije-
kom putovanja kroz vrijeme i koje funkcije imaju netom opisani uredaji.
Osim sto osoba koja se priprema za putovanje kroz vrijeme mora proci
odgovarajuce pripreme, kako fizicke koje obuhvacaju i aspekte vezane uz
prezivljavanje, tako i psiholoske buduci da se mora suociti s iznimno, pr-
venstveno za um, zahtjevnim iskustvom, vremenski putnik biva podvrgnut
i hipnozi tijekom koje se u njegovu memoriju unose posebni KODOVI koji
za nas um predstavljaju prijevod ritmova vremenskih paketa. Poznavanje
tih kodova spada medu najtajnije informacije iz podrucja vremenske teh-
nologije. Zato se tijekom hipnoze unosi i posthipnoticka naredba koja ce
po zavrsetku misije izbrisati te kodove iz svjesne memorije. Postoji osam
temeljnih kodova i oni odreduju u koji ce vremenski paket putnik biti tran-
sportiran. Potom slijedi aktivacija kabine koristenjem energije koju izravno
 proizvodi za to predodreden tim . Ovdje govorimo o vitalnim energijama
koje se izrazavaju kroz razne tehnike poput pjevanja, plesa, ritmova i mu-
zike. Uredaji u raznim prostorijama u Hramu u kojima se odvijaju ove ak-
tivnosti upijaju tu energiju i usmjeravaju je ka selfickim uredajima kabina.
No, u posljednjih nekoliko godina ova se faza punjenja energijom vise ne
odvija istovremeno s putovanjima, vec tijekom periodickih r ituala u koji-
ma se svak i put nakupi odredena kolicina energije koja se potom, kada je
to potr ebno, koristi za aktivaciju kabina. Energija prolazi i kroz elektricni
dio. Struja odredene frekvencije prolazi diskom i sipkama stvarajuci elek-
tromagnetsko polje oblikovano take da stvori r ezonantni ucinak izmedu
mase sipki i tijela putnika. Sipke su teske oko sezdeset i sest kilograma.
Njihova tezina mora odgovarati masi koju treba prenijeti i zato postoji su-
stav koji kompenzira visak iii manjak mase. Mozemo reci da sferoselficki
uredaj obavlja niz djelovanja na sipkama koje po nacelu odjeka imaju ucinak
na vremenskog putnika. U kabini se oblikuje i elektrostaticko polje koje
zgusnjava prostor i, talozenjem na kozi vremenskog putnika, stvara savr-
sen odr az tijela u negativu koje, izmedu ostalog, odgovara obliku suptilnih
tijela. Selficki uredaj moze precrtati taj otisak i kopirati njegov oblik te ga
prenijeti u odredenom trenutku onkraj vremenskih vrata. Pogledajmo sada
126 detaljnije koje sve funkcije obavlja selficki uredaj kabine:
Energija dobivena ranije spomenutim tehnikama usmjerava se na
vremenskog putnika, izazivajuci potpuno osjetilno zasicenje. Ovo
naglo preopterecenje osjetilnim informacijama dovodi do najviseg
stupnja kompleksnosti koje vremenskog putnika izbacuje iz njegova
uobicajenog t ijeka vremena i projicira ga u neposrednu buducnost;
Taj val energije ima svojstvo djelovanja i na razini atoma koji sacinja-
vaju vremenskog putnika, preciznije, na razini kvarkova. Kvarkovi su
neka vrsta trake koju se moze razvud (kao takvi su dvodimenzio-
nalne prirode, odnosno nemaju masu) iii saviti oblikujuci kar akteri-
sticnu Mobiusovu traku (u tom su slucaju trodimenzionalne, dakle
materijalne prirode). Odgovarajucim energetskim signalom moguce
je otvoriti zatvoreni kvark i obratno. To znaci da se masa pretvara u
energiju, a to je upravo ono sto se dogada s masom putnika. Ovdje
je vazno naglasiti da se sve opisane faze dogadaju u nultom vreme-
nu; u protivnom bi dematerijalizacija izazvala nuklearnu eksploziju;
Kada su kvarkovi otvoreni, oni predstavljaju simetricnu strukturu.
Selficki uredaj za svaku kopiju kvarka nadodaje po jedan element koji
stvara asimetriju, take da ih se moze razlikovati od drugih struktura;
Jednom kad je tijelo dematerijalizirano, postaje neophodnim imati
auru. Ona drzi na okupu sve te rastavljene dijelove te, zahvaljujuci
efektu isijavanja koje stvara energija, sprjecava njihovo rasipanje. I
to je razlog zbog kojeg same zivuci oblici mogu putovati ovom teh-
nikom. Takoder treba napomenuti da aura u sebi sadrzava i nacrt
strukture ljudskog tijela koje se dematerijaliziralo. Cijela povrsina
kabine obuhvacena je aktivnim magijskim obrucem koji stiti fizicko
i suptilno tijelo od eventualnih upada sablasti iii drugih entiteta koji
bi odmah, cim se njegov suptilni dio nade s onu stranu vremenskih
vrata, nasrnuli na tijelo;
Sljedeci korak je promjena vremenskog pravca koji je obicno usmje-
ren prema buducnosti, zato sto su mnogi kameni temeljci materije
od kojih smo sacinjeni take orijentirani. To je odredeno pritiskom
zgusnutih dogadaja koji je veci u dijelu kamena temeljca materije
okrenutog prema buducnosti (vidi STRUKTURU MATERIJE). Za ovu
operaciju selficki uredaj odgovarajucom kolicinom neutralnih doga-
daja nadopunjuje dio KTM-ova okrenutih prema proslosti. U tre-
nutku .kad se premasi tezina strane orijentirane prema buducnosti,
smjer na liniji vremena se okrece.
'l27
Tada se putnika projicira u liniju simetrije materijalnih oblika kojom
se sada, buduci da vise nije materijalno bite, moze kretati. Sto se pak
vremenskog putnika tice, on ce uociti vremenska vrata koja izgle-
daju poput nekakvog crnog zareza iii su jajolika oblika i pomicna u
zraku. Kada spazi vrata, putnik mora odmah proci kroz njih i na taj
nacin ulazi u liniju simetrije. Tada je moguce kretanje cijelim prostor-
no-vremenskim kontinuumom naseg univerzuma brzinom jedinstve-
nog atoma, odnosno brzinom jednakom nuli. Vremenski putnik ce
se medutim moci ponovno materijalizirati samo u tocki smjestenoj
na njegovom vremenskom pravcu, jedinoj s kojim je njegova fizicka
struktura kompatibilna. Odredisni paket definiran je unesenim vre-
menskim kodovima;
Putnik stize na odrediste. Treba pojasniti da se u tom trenutku po-
lazisna i odredisna tocka podudaraju sto se tice prostora, buduci da
akt ivacija kabine i djelovanje bozanskih sila savijaju tkanje prostora
i vremena. Sferoselfov signal u ovom slucaju navod i otvorene kvar-
kove da se iznova saviju, odnosno da nanovo materijaliziraju tijelo
putnika. Kake bi to bile moguce, nuzno je prenijeti jednaku masu u
suprotnom smjeru, kompenzirajuci na taj nacin ulazak strane mase
 u odredisni vremenski paket. U tu svrhu koristi se voda koja, iako
sama po sebi nije ziva, predstavlja temelj zivota (podsjetimo se da
vise od 60% naseg tijela cini voda). lz tog se razloga odredisna mje-
sta vremenskih putnika biraju pretezno blizu vecih kolicina vode. U
fazi prijenosa, kad kompenzacijska voda stigne do vremenskih ka-
bina, moze se skupiti u odgovarajuce posude iii direktno odaslati u
zrak u obliku vlage.
Razmotrit cemo sada neke elemente vezane uz dogadaje nakon sto put-
nik stigne na odrediste. Podrucje koje nas zanima bit ce podvrgnuto op-
seznom proucavanju da bi se detaljno upoznali dogadaji koji ce se odvijati
u vremenu u kojem ce boraviti putnik. lstrazit ce se kolicina nezgusnutih
dogadaja prisutnih na tom podrucju. Takoder treba uzeti u obzir ocituje
Ii se u tom paketu prisutnost naseg referentnog bozanstva sto se tice bo-
jenja dogadaja. Ako se nalazimo u vremenu u kojem nase bozanstvo nije
prisutno, dogadaji ce nam biti nekompatibilni. U tom slucaju treba pribjeci
funkcijama GRALA, jedinoj sili koja je u stanju prevesti dogadaje jedne boje
u drugu, tako da nam postanu kompatibilni. Osim toga, prisutnost GRALA
citavo podrucje cini fluidnim, omogucavajuci drugacije oblikovanje vremena
dodavanjem novih elemenata. Bez takve intervencije, vremenska struktura
bila bi puno kruca i bilo bi gotovo nemoguce unijeti promjene u vec zgu-
128
snute dogadaje u nekom proslom vremenu. Putnik stize gol na odrediste
zato sto se odjeca, buduci da nije organska tvar, ne moze prenijeti. No,
male je predmete moguce prenijeti u ustima. Buduci da postoji ogranicen
broj dogadaja koji se mogu upotrijebiti u vet zgusnutom paketu, treba
pokusati iskoristiti sto manju kolicinu, pogotovo ako mislimo da cemo se
morati vratiti na to mjesto. Taj omjer dogadaja je obrnuto proporcionalan
prijedenoj vremenskoj udaljenosti. Ako odemo u neko podrucje dovoljno
daleko u proslosti, znatno se povecava kolicina nezgusnutih dogadaja koje
mozemo iskoristiti, imajuci pritom na umu razliku u kompleksnosti koja
je u tom slucaju zasigurno veca. Vazno je nadodati i da u vremenskim pu-
tovanjima nije uvijek moguce doci direktno na odrediste. U tom je slucaju
potrebno koristiti VREMENSKE DVORCE, posebne strukture kreirane u
tu svrhu u odredenim tockama u vremenu. To su spremnici nezgusnutih
dogadaja zasticeni utvrdom zgusnutih dogadaja koja ih, poput zida koji pri-
jeci pristup nekom mjestu, cini nedostupnim oblicima zivota koji obitavaju
u tom vremenu. Utvrda je izgradena tako da je u nju moguce ud samo ako
znamo odgovarajuce kodove. Radi se o poprilicno slozenim tehnickim as-
pektima; taj bismo mehanizam mogli usporediti s labirintom kroz kojeg je
moguce proci samo ako imamo kartu. Razlog zbog kojeg se u nekim slu-
cajevima koriste vremenski dvorci vezan je uz geografiju vremena; naime,
geografska struktura vremenskog teritorija otezava putovanje u neke vre-
menske pakete. Posljedica toga je sto se ponekad potencijal nezgusnutih
dogadaja koje putnik ima na raspolaganju (u svojoj auri) pri polasku u pot-
punosti potrosi prije dolaska na odrediste. U tom slucaju, da bi se puto-
vanje moglo realizirati, potrebno je programirati prolaz kroz jedan iii vise
vremenskih dvoraca; dakle, izracunati kolicinu nezgusnutih dogadaja koji
se potrose putem i umetnuti u um vremenskog putnika pristupne kodove
dvoraca kroz koje treba proci. Vremenski dvorci su prije svega energet-
ske strukture, ali su i vezani uz odredene fizicke strukture. Razlicitih su
oblika i napravljeni su na razlicite nacine, ovisno o tocki vremena u kojoj
su smjesteni, a moguce ih je graditi u vremenskim podrucjima specificnih
obiljezja; obicno se koriste vremenski rukavci iii tocke u kojima se tijek
vremena suzava na odredeni nacin (vidi sliku u odlomku posvecenom vre-
menskim rukavcima). Na t im je mjestima lakse oblikovati utvrdu zasice-
nih dogadaja, buduci da su te tocke dobrim dijelom vet izdvojene iz same
st.rukture vremenskog teritorija.
Sada cemo analizirati sto se dogada pri povratku vremenskog putnika.
Prije svega rreba znati da ce se aktivacijom kabine ponovno pojaviti vre-
menska vrata, ali ne u istoj tocki kao prvi put. To prostorno odstupanje 129
ovisi o Zemljinoj rotaciji. Da bi se ta tocka poravnala s prijasnjom dola-
znom tockom, potrebno je pricekati 24 sata da Zemlja ponovno zauzme
isti polozaj. Radi toga informacije kojima raspolaze vremenski putnik sadr-
ze i koordinate vremenskih vrata za povratak. Ne zaboravimo da vremen-
ski putnik dolazi na odrediste gol i bez ikakvih instrumenata i zato treba
naglasiti koliko je vazna njegova sposobnost orijentacije. Pretpostavimo da
informacija vezana uz povratak predvida odlazak 2 km jugoistocno od do-
lazisne tocke. Vremenski putnik mora biti u stanju naci jugoistok i doci na
vrijeme do zadane tocke. Kad se vremenska vrata jednom otvore, mogu-
ce ih je zadrzati samo nekoliko trenutaka; dakle, vremenski putnik mora
biti tocan kako ne bi propustio vrata. U slucaju da se nesto takvo dogo-
di, morat ce se osposobiti druga vrata koja ce se pojaviti opet na nekom
novom mjestu. Tada ima vise poteskoca jer, s jedne strane, putniku treba
poslati informacije vezane uz koordinate novih vrata, a s druge strane, vri-
jeme cekanja se moze oduziti s obzirom na to da nekoliko minuta, koliko
je u sadasnjem vremenu potrebno da se naprave izracuni za nova vrata,
odgovara proporcionalno duzem vremenu u proslosti.
Kada vremenski putnik uoci vrata, mora brzo doci do njih i uci. Sada se
ponavlja cijeli mehanizam koji smo ranije opisali; kodovi odreduju smjer
 prema paketu u kojem je sadrzana nasa sadasnjost, vremenski smjer se
okrece prema buducnosti, a parametri razmjene vremenskog putnika i
kompenzacijske vode se obrcu.
Takoder treba imati na umu mogucnost putovanja u one tocke u vreme-
nu u kojima se raspolaze jednakom vrstom tehnologije (kao sto je to bio
slucaj putovanja na Atlantidu); tada je moguce, umjesto dolaska na neko
nepoznato mjesto, stici u kabinu programiranu za prihvat, cime se uma-
njuju potencijalni rizici vezani uz okruzenje u koje dolazimo. lsto vrijedi i
za povratak; u tom je slucaju moguce krenuti iz te iste kabine za prihvat,
cime se izbjegava k ruzenje u potrazi za ,.vremenskim vratima".
Okolnosti koje smo dosad izlozili ticu se fizickog putovanja. Sada cemo
pokusati objasniti i putovanja putem zaposjedanja drugog tijela. U tom su
slucaju faze u kabini gotovo jednake; kroz vremenska vrata prolazi samo
suptilni dio, dok fizicko tijelo ostaje u kabini u stanju latentnog sna. Kada
dusa i drugi suptilni dijelovi stignu na odrediste, oni ulaze u neki tamosnji
oblik zivota unaprijed odreden u fazi proucavanja terena koja prethodi pu-
tovanju. Podsjetimo se da je moguce zaposjesti i zivotinjske i ljudske obli-
ke zivota, sto nam omogucava koristenje nekih njihovih obiljezja. Ovakva
vrsta putovanja moze biti jako korisna kad trebamo komunicirati s tamos-
'130
njim ljudima, buduci da zaposjedanjem pojedinca iz te tocke u vremenu
rnozemo komunicirati njegovim jezikom. Jos jedan detalj koji ne treba za-
nemariti jest cinjenica da ce vremenski putnik komunicirati s pojedincima
u drugom vremenu preko tamosnje osobe, a ne izravno iz svog tijela, cime
se izbjegava trauma do koje neminovno dolazi prilikom susreta vremenskih
putnika i pojedinaca iz nekog drugog vremena. Pokusajmo, na primjer, za-
misliti kako bismo mi reagirali da se odjednom pred nama niotkuda stvori
neka osoba (izmedu ostalog gola) koja zeli komunicirati s nama.
Tijekom cijelog putovanja kabina ostaje aktivna jer mora odrzavati vezu
izmedu dvije tocke u vremenu. U protivnom bi se presjekla ,.pupcana
vrpca" koja suptilna tijela povezuje s fizickim tijelom putnika, sto bi znacilo
smrt. Ovakva vrsta putovanja je skuplja s obzirom na potrosnju energije,
no nije potrebna kompenzacija s vodom, buduci da se ne prenosi masa,
vet. samo kompleksnost. Ono po cemu se ovakvo putovanje jos razlikuje
od fizickog jest put kojim prolazimo krecuci se kroz vrijeme. Ne koristimo
liniju simetrije materijalnih oblika, vec se krecemo uzduz: jednog specific-
nog kuta koji spaja vremenske pakete, onog istog kuta koji odreduje od-
nos mase i informacije u pravcu kompleksnosti. Radi se o kutu od 5151 ', a
vremenska kabina je ta koja unaprijed uspostavlja vezu s odredisnom toe-
kom preko tog specificnog kuta, koji omogucava putovanje s onu stranu
vremenskih kulisa koje definiraju razlicite pakete.
U fazi samog putovanja, kako fizickog tako i onog putem zaposjedanja,
vaznu funkciju imaju tzv. SFERIBALLI , sferni operateri obuceni za kori-
stenje sfera koje mogu povezivati razlicite tocke u vremenu. Ova funkcija
omogucava percepciju onoga sto se dogada u tocki u koju je stigao vre-
menski putnik, znatno povecavajuci sigurnost misije, pogotovo kad se radi
o fizickim misijama, u kojima tijekom samog putovanja zapravo nismo po-
vezani sa sadasnjoscu. U slucaju da dode do odredenih poteskoca, nije ih
moguce uociti sve do ponovnog otvaranja vremenskih vrata za povratak,
dok veza preko sfera omogucava promatranje tijeka putovanja koristeci
osjetila razlicitih zivotinjskih oblika prisutnih na tom mjestu. Dakle, ovaj
specificni sferni program omogucava neinvazivno zaposjedanje bilo kojeg
zivotinjskog oblika koji se nade u odredenom podrucju djelovanja koje cini
polje pokriveno sfernom projekcijom. Putem takvog ,,njez:nog zaposjeda-
nja" ne mijenja se ponasanje doticne z:ivotinje, vec se samo promatra oko-
lina kroz njezina osjetila. Tijekom obuke vremenskih putnika, zaposjeda-
njem razliciti_h zivotinja poput ptica, sisavaca i riba, ispitani su i ovi sustavi
kako bi se uvjez:balo promatranje odredene sredine iz razlicitih kutova.
131
Od 1994. godine provedeno je na tisuce eksperimenata i vremenskih
misija; kroz ta iskustva eksperimentiralo se s velikim brojem varijabli u
nacinima intervencije, da bi se otkrilo kakve sve posljedice moze izazvati
jedno vremensko putovanje. Na temelju rezultata tih istrazivanja utvrde-
no je da je intervencijom vremenskog putnika moguce prouzrociti cetiri
razlicite vrste odjeka:
I. Odjek preko uzroka i posljedice; to je najjednostavniji oblik, lako
vidljiv i bez posebnih eksperimenata. Omogucio nam je da otkrije-
mo zasto je u odredenim situacijama ova vrsta odjeka prekidana i
nije davala zeljeni rezultat. Drugim rijecima, zamislimo da odemo u
neku tocku u vremenu napraviti odredenu promjenu, racunajuci da
ce ona potaknuti niz drugih promjena koje bi trebale postati vidljive
u sadasnjosti iii neposredno po povratku s misije iii nedugo nakon
toga, ali date posljedice nikad ne stignu do sadasnjeg trenutka. lstra-
zivanja su pokazala da je ova vrsta odjeka najslabija; njegove ucinke
cesto ponistavaju vremenski valovi koji ne funkcioniraju prema na-
celu uzroka i posljedice.
2. Odjek preko ekvivalentnosti iii kompatibilnosti ritma vremenskog
paketa; to znaci da intervencija vremenskog putnika u odredenom
 vremenskom paketu stvara val koji ce stici u pakete prvenstveno
istog iii slicnog r itma, preskacuci one druge. Ovime se objasnjava
ono sto smo netom rekli o prekidu uzrocno-posljedicne veze.
3. Odjek preko vremenske tezine; u najmodernijim istrazivanjima
strukture vremena otkriven je i ovaj novi nacin mjerenja dogada-
ja koji povezuje odvijanje vremena s jednim drugacijim vr:menski_~
okvirom. Svako djelovanje na neki dog~daj odredene TEZINE (v1d1
objasnjenje koncepta VREMENSKE TEZINE u poglavlju o vremenu)
stvara odjek na drugim dogadaji ma jednake tezine, kako u smjeru
buducnosti tako i u smjeru proslosti u odnosu na pocetni dogadaj.
4. Odjek preko kompleksnosti; do njega dolazi zahvaljujuci cinjenici da
putnik nosi sa sobom svoju razinu kompleksnosti. Odredena rad-
nja koju putnik napravi u nekoj tocki u proslosti (gdje je komplek-
snost obicno manja) ima neposredan odjek u onoj tocki u vremenu
cija se razina kompleksnosti podudara s putnikovom. Ocito je da i~
ta tocka ona ista sadasnjost iz koje je putnik krenuo; to nam govon
da radnje izvrsene u odredenim tockama u proslosti, bez obzira na
cilj djelovanja, uvijek imaju neposredne odjeke u sadasnjosti. Njih je
obicno teze pratiti zbog varijacija na razlicitim vremenskim linijama
u sadasnjosti koje ta djelovanja uzrokuju. Da bi se otkrili ti ucinci,
132
potrebno je koristiti tehnologiju NEUTRALNIH KOMORA (vidi po-
glavlje MAGIJSKE TEHNOLOGIJE).
Trenutno se tehnologija putovanja kroz vrijeme koristi prvenstveno za
pracenje projekta PREDATLANTIDSKOG NARODA, o cemu govorim u
poglavlju o povijesti novijih magijskih operacija.
13. POVIJEST MAGIJE U NASE DOBA
U posljednjih 30 godina u nasem se svijetu odvio citav niz aktivnosti i
operacija na magijskoj razini koje su dovele do radikalnih promjena za
sudbinu ljudske evolucije. U ovom cemo poglavlju govorit i o ulozi koju je
odigrala Damanhurska skola u okviru sire perspektive gdje se nase doba
smatra glavnom strateskom tockom za usmjeravanje evolucije ljudske vr-
ste. To znaci dace, neovisno o vremenu koje je preostalo na raspolaganju
Drevnom Bozanstvu Covjeku, ono sto se dogodi u ovoj tocki vremena (i
sto se jednim dijelom vec dogodilo) biti odlucujuce za ishod meca.
Prema magijskom tumacenju, damahurske korijene treba tra:ziti u razli-
citim razdobljima u kojima su se, sto se tice programa Drevnog Bo:zanstva
u svijetu materije, odvijale znacajne aktivnosti na ljudskoj razini, a o cemu
smo vet govorili u poglavlju posvecenom povijesti covjecanstva. Daman-
hur postoji u danasnje doba zahvaljujuci tome sto je u nekim drugim vre-
menima odabran ovaj smjer odvijanja dogadaja, da bi se sudjelovalo, da to
t.tko kazemo, u odlucujucim fazama meca.
Dakle, Fak:o se inkarnirao u ovoj tocki u vremenu i donio jasno defini-
ran program koji treba ostvarit i i koji je ukljucivao osnivanje Damanhura.
133
Damanhurska stvarnost je poprilicno raznolika zato sto se djeluje na toli-
ko razlicitih podrucja. U ovom cemo se poglavlju prvenstveno baviti veli-
kim magijskim operacijama koje su zavrsile iii ce se tek odigrati, a koje su
promijenile i nastavit ce mijenjati sliku naseg planeta.
Tako mozemo razlikovati tri velika podrucja djelovanja:
RAZDVAJANJE RAZINA
OPERACIJA TRIJADE
OSLOBAOANJE SINKRONIH LINIJA
U sva tri slucaja radi se o dugotrajnim operacijama u vremenu koje se sa-
stoje od mnostva razlicit ih faza, a zajedno predstavljaju elemente neophodne
za vracanje covjeka u stanje u kojem ce iznova moci probuditi svoj bozanski
potencijal (postujuti, naravno, koncept slobodne volje) i za pobjedu u mecu
koji se odigrava u materiji. Sve tri operacije su medusobno snazno povezane
kroz uzajamno nadopunjavanje. Sada cemo ih pokusati detaljnije opisati i po-
trudit cemo se u najvecoj mogucoj mjeri, kao i do sada, dati kronoloski pri-
kaz provedenih faza. Govorit cemo i o najnovijoj velikoj operaciji koja se odi-
grala u jednom drugom razdoblju, a bila je pokrenuta i vodena iz sadasnjosti
zahvaljujuti damanhurskoj vremenskoj tehnologiji. To je PROJEKT PREDA-
TLANTIDSKOG NARODA odnosno projekt UCVRSCIVANJA ATLANTIDE.
 13.1 Razdvajanje razina
Prva operacija koja se u potpunosti odvila u nase doba je razdvajanje ra-
zina. To je vremenska operacija koja je omogucila oblikovanje nove linije
vremena, s ciljem trajnog mijenjanja t ijeka ljudske povijesti u posljednjih
nekoliko stoljeca. Ako gledamo iz naseg kuta, treba napomenuti da je ri-
jec o buducim stoljecima, dok se gledajuci iz druge perspektive zapravo
radi o proslosti.
Pokusat cemo uvesti malo reda u pricu; Zemlja, 2567. godina, tocka ap-
solutne sadasnjosti, odnosno najdalja tocka koju je sadasnjost na svojim
razlicitim linijama vremena dostigla. Netko dobiva jedno ,,specificno pi-
smo" (radi se o Falcu koji fizicki egzistira i u ovom vremenu) u ko jem ga
se upozorava na predstojecu opasnost: covjecanstvo je pred nestankom.
Nalazimo se u vremenu u kojem je covjecanstvo bez sumnje krenulo u
negativnom smjeru te poruka iz pisma zvuci poprilicno vjerojatno. Nema
detaljnih informacija o razlogu zbog kojeg bi covjecanstvo moglo prestati
postojati, osim jednog uznemirujuceg detalja koji se t ice strukture vr eme-
na. Naime, cini se da u toj tocki dolazi do iznenadnog prekida vremena,
do rupe odnosno praznine u vremenu. To predstavlja ozbiljnu opasnost;
u slucaju da se kroz normalni tijek vremena dode do te tocke, materijal-
nost bi u nedostatku vremenske strukture prestala postojati. Prema jed-
noj drugoj mogucoj teoriji, nastanak praznine u vremenu je posljedica de-
generacije ljudske rase koja je u tom slucaju definitivno izgubila bozansku
iskru te se ponovno vratila na razinu zivotinjskih vrsta. U oba slucaja ceka
nas dramaticna buducnost pa se pocinje razmisljati o mogucim nacinima
uklanjanja opasnosti. Analiza situacije dovela je do zakljucka da iz te tocke
vremena nije moguce vise nista uciniti da bi se situacija popravila. Jedina je
nada putovanje u proslost. T ime bi se izmijenio jedan dio ljudske povijesti,
sto zasigurno predstavlja jako kompleksnu, ali ne i nemogucu operaciju.
Naime, radi se o intervenciji koja na vremenski ogranak treba ,,nakalemi-
ti" jednu novu liniju i na nju postepeno navoditi covjecanstvo, dajuci doga-
dajima novo usmjerenje. Naravno da govorimo o intervenciji na visokom
stupnju magijske tehnologije koja predvida koristenje bozanskih sila od -
govarajuce razine te drugih sila, poput GRALA. Operacija takvih razmje-
ra zahtijeva odobrenje VIJECA, vrhovnog tijela lmperija covjecanstva koje
nadzire i upravlja evolucijom svjetova na kojima je prisutna ljudska dusa.
Dakle, Vijece se okuplja da bi procijenilo mogucnost takve inter vencije.
lako je jedan dio vijeca protiv, Falco uspijeva dobiti podrsku nekih clano-
va i operacija je na kraju odobrena. Vijece je na pocetku bilo protiv inter-
vencije jer je smatralo da je neprijatelj previse onecistio covjecanstvo na
Zemlj i, a na t emelju zakona o neuplitanju koji vrijedi unutar zbor a oslo-
bodenih svjet ova, nije moguc nikakav oblik intervencije u svijetu na kojem
se ne ocituju znakovi makar minimalnog budenja svijesti. S druge strane,
Zemlja pr edst avlja vaznu stratesku tocku u prostorno-vremenskoj navi-
gaciji u ovom dijelu svemira, zahvaljujuci specificnoj mrezi sinkronih linija
koja je puno gusca u odnosu na prosjecnu gustocu linija na drugim plane-
tima. Osim toga, Suncev sustav u kojem se nalazimo obiluje PROLAZIMA
U DRUGE DIMENZIJE koji Zemljin geografski polozaj cine jos zanimljivi-
jim. I na kraju takoder mozemo uzeti u obzir cinjenicu da se nijednom cla-
nu Vijeca nije svidala ideja da planet, na kojem je u jednom razdoblju bio
smjesten glavni grad lmperija (u jednoj fazi civilizacije Atlantide) nepovrat-
no padne u neprijateljske ruke. Nakon sto su svi t i elementi uzeti u obzir,
projekt je odobren. Falco programira svoju inkarnaciju u nasem vremenu i
rada se 1950. Program je, izmedu ostalog, predvidao prizivanje citavog niza
dusa iz r azlicitih vremenskih razdoblja da se okupe u ovoj tocki vremena,
qa bi zajednick im snagama mogli provesti ovu iznimno vaznu vremensku
operaciju koja je nazvana RAZDVAJANJE RAZINA. Kroz odrastanje, Fal-
co na razne nacine malo pomalo u potpunosti vraca svoju svijest. Prica se
da je, nedugo nakon njegova rodenja, neki neznanac dosao u njegovu kucu 135
i urucio majci jednu skrinju uz precizne upute prema kojima skrinja mora
biti pr edana Obertu u ruke tek kad navrsi odredeni broj godina. Majka se
drzala uputa i kad je mladi Oberto dobio skrinju, u njoj je nasao niz vaz-
nih elemenata za ponovno budenje svijesti. Prije svega knjigu koja je sa-
drzavala opis cijelog njegovog zivota koji je dotad prozivio te naputke za
buducnost. Kako je knjiga bila citana, tako su stranice nestajale; nije smio
ostati nikakav trag tih informacija, buduci da se operacija morala provoditi
u apsolutnoj tajnosti sto se t ice neprijateljskih sila koje uopce nisu oceki-
vale takvu vrstu inter vencije u tom vremenu. Vrlo je vjerojatno da je stari
gospodin koji je donio skrinju bio sam Falco koji je doputovao kroz vrijeme
iz apsolutne sadasnjosti da bi sam sebi dostavio informacije vezane uz pro-
jekt koji je trebalo provesti u ovom vremenu. Jos jedan vazan trenutak na
putu ponovnog budenja mladog Oberta veze se uz jedan specifican susret
pocetkom sezdesetih godina u kojem se ponovno nasao sa samim sobom
iz buducnosti, taj put cak iz istog zivota. Tom prilikom mladom Obertu se
ponovno obratio on sam, u dobi izmedu pedeset i sezdeset godina, te mu
je urucio SFEROSELF. Bilo je zaista mnogo paranormalnih epizoda koje su
obiljezile prve godine Falcova zivota, no vratimo se na projekt razdvajanja
razina. Dosli smo do 1967. godine. Falco je u to vrijeme vet bio zapoceo
 s provodenjem operacije koja ce postati jako vazna i za program Trijade:
budenje Horusa. Prisjetimo se da Bozanstvo ulaskom u fazu sna nastav-
lja ,,bojiti dogadaje", ali, bu.duci da je kontakt prekinut, oni vise ne pristizu
do materijalne razine. Tijekom faze sna svi obojeni dogadaji nakupljaju se
u spremnicima Bozanstava. U trenutku kad se ono probudi svi ti dogadaji
postaju dostupni u obliku energije koju je moguce koristiti u materiji. Upra-
vo zahvaljujuci toj vrsti energije koja je dobivena budenjem Horusa bilo je
moguce pokrenuti projekt RAZDVAJANJA RAZINA. Ta prva operacija
je provedena 19. ozujka 1967. godine. Zahvaljujuci citavom nizu vrlo spe-
cificnih dogadaja (koji su jos i danas obavijeni velom tajne), oblikovana je
nova linija vremena na kojoj ljudska povijest krece u drugom smjeru. Slje-
deci korak koji ce omoguciti odrzanje nove linije vremena bio je osnivanje
Damanhura. Tako smo dosli do 1975. godine. Kratko prije toga okoncana
je jedna faza magijskog rata izmedu covjecanstva i neprijateljskih sila, na
srecu u nasu korist. Taj dogadaj donosi velike promjene u preraspodjeli
moci na svjetskoj sceni. Zahvaljujuci tom valu povoljnih dogadaja nastaje
CENTAR HORUS u Torinu, prvi korak koji ce, tri godine kasnije, dovesti
do osnutka Damanhura. U toj prvoj fazi, nastavak provodenja programa
budenja Horusa je, s magijskog stajalista, omogucavao odrzanje projekta
razdvajanja razina. Trebali bismo nesto reci i o tome zasto je bilo odabra-
no upravo to Bozanstvo koje ce, kao sto cemo vidjeti, biti od velike vaz-
nosti i za operaciju Trijade. Medu zemaljskim bozanstvima koja su tijekom
posljednjih stoljeca izbjegla ljudskoj kontroli, Horus je bio jedno od ma-
lobrojnih (na toj razini) koja nikad nisu ,,izdala" covjecanstvo, dakle nikad
nije doslo do situacije koju bismo tehnicki mogli nazvati stanjem IZVAN
KONTROLE. Osim toga, sila HORUS je pratila covjecanstvo tijekom tri
druga povijesna razdoblja iznimno vazna za ostvarenje projekta ljudske
duse u materiji; predatlantidsko razdoblje, vrijeme Atlantide i egipatsko
doba. Ocita je i bliska veza Falca i Horusa9
Nakon toga krecu putovanja na mnoga mjesta u svijetu na kojima su
ostali sacuvani tragovi, sjecanja i energije za nastavak operacije. Ta su pu-
tovanja istovremeno omogucila iscrtavanje karte sinkronih linija planeta.
Posjecene su sljedece tocke: Afrika (zemlja Dogona), Stonehenge u Engle-
skoj, Egipat u vise navrata, Peru, Nepal, Sri Lanka i Kina.
Sljedeca faza zapocinje 1983. godine u trenutku kad se u Damanhuru,
tada starom cetiri godine, rada IGRA ZIVOTA i zapocinje VELIKO PU-
9
Falco u prijevodu znaci sokol, a Horus je u drevnom Egiptu bio prikazivan kao lik ja-
streba iii covjeka s jastrebovom glavom.
TOVANJE. U tom su razdoblju energije toliko intenzivne da za mnoge
osobe koncept PROSVJETLJENJA postaje sve opipljiviji. To je vrijeme KI-
NESKOG PROBLEMA, LUKA I STRIJELE te POTRAGE ZA GRALOM.
Upravo se epizoda Iuka i strijele pamti u damanhurskoj povijesti kao nevi
naboj za odrzanje projekta razdvajanja razina koji zahtijeva kontinuirani
prinos energije da se ne bi spojio s prethodnim vremenskim ogrankom. Od
tog se trenutka nova linija vremena siri na cijeli planet, dok je prethodno
bila ogranicena na odredeni teritorij. Dakle, do tog je trenutka nova linija
vremena bila poprilicno nestabilna, odnosno covjecanstvo se djelomicno
moglo nalaziti na toj liniji, a djelomicno na staroj gdje su dogadaji nesum-
njivo krenuli u negativnom smjeru. To je 1990. godine kulminiralo izbija-
njem rata koji je na tom vremenskom ogranku bio poznat kao Treci svjet-
ski rat, u kojem je koristen sovjetski i americki nuklearni arsenal i koji je
za sobom ostavio milijarde mrtvih.
S druge strane, na nasoj liniji vremena, ovoj novoj, odigralo se mnogo
dogadaja koji ne postoje na staroj liniji, pocevsi od studentskih prosvjeda
1~68. godine. Na staroj liniji nikada nisu postojali ni Damanhur ni ponovna
budenja Bozanstava ni sve sto dolazi s tim. Dakle razlike izmedu dva ogran-
ka su konkretne, ali novoj liniji kontinuirano prijeti opasnost: ona originalna
bi je mogla usisati, buduci da ima ,,iza sebe" sest stoljeca povijesti, nasu- 137
prot malom broju godina s ove strane, sto nekako treba uravnoteziti. Na-
ime, bilo je mnogo trenutaka u kojima je opasnost od propadanja projekta
bila iznimno velika; u tim situacijama doslo je do priblizavanja (sto se tice
slicnosti) sljedova dogadaja prisutnih na dva razlicita vremenska ogranka.
,
1985. godine u Damanhuru je proveden eksperiment VRUCE ULJE u ko-
jem se jedna grupa ljudi tijekom cijele godine uvjezbavala za prezivljavanje,
konzumirajuci iskljucivo namirnice koje su sami proizvodili i zivotinje koje
su sami uzgajali i hranili po istom principu. Na taj su se nacin pripremali za
eventualne opasne situacije u kojima hrana vise nije bila zajamcena iii zbog
nestasice iii zbog zagadenja. Nedugo nakon provodenja tog eksperimenta
doslo je do nesrece u Cernobilu koja je dovela upravo do toga da se neke
namirnice ne mogu konzumirati jer su potencijalno bile zagadene radioak-
tivnim tvarima koje je vjetar rasprsio po cijeloj Europi. 1989. godine, godi-
nu dana prije izbijanja nuklearnog rata na drugom ogranku, Damanhur se
nanovo pripremao za suocavanje s predstojecom nuklearnom zimom. To
je bila jedna od t ih tocaka gdje su se sljedovi dogadaja na dvije razine opa-
sno priblizili. Na srecu, sve je dobro proslo i opasnost je uklonjena. Na-
kon nekog vremena, u novinama je osvanula vijest o otkricu tajnog vojnog
plana tadasnjeg SSSR-a koji je predvidao napad na Poljsku u rujnu 1990.
Ne zna se tocno zbog cega je plan promijenjen, ali sa sigurnoscu mozemo
reci da bi, u slucaju da je bio proveden, izbio svjetski rat i s ove strane, sto
bi utjecalo na nepovratno spajanje dviju linija vremena.
Sto se tice projekta Trijade, izmedu 1983. i 1990. godine nastavljaju se
operacije budenja. Nakon Horusa slijedi budenje sila vezanih uz zenski
princip. One ce biti obuhvacene unutar sireg koncepta BOZICE MORA
(zato sto su zenska bozanstva cesto bila vezana uz element vode i more)
koji ce nositi ime BASTET. Zatim slijedi budenje trece bozanske sile koja
ce kao inteligentna sila predstavljati cijeli planet i bit ce poznata pod ime-
nom PAN. Te se operacije dijelom provode na raznim mjestima u Da-
manhuru, a dijelom tijekom odredenih faza PUTOVANJA. GARGANO
i SICILIJA su neka o.d mjesta koja su imala veliku vaznost u tim opera-
cijama. Tijekom jedne faze putovanja naden je i prvi kalez vezan uz silu
GRALA, sto ce se pokazati neophodnim u narednim fazama sastavljanja
TRIJADE. Ako pratimo kronoloski slijed drugih operacija, treba napome-
nuti da 1990. godine zapocinje i faza izravnih SFERNIH ODASILJANJA
kroz sinkrone linije, a i projekt TRIJADE je detaljnije definiran upravo u
V
to vrijeme. Tada zapocinju operacije SKLAPANJA BOZANSKIH BRA-
KOVA, STAPANJA i ZGUSNJAVANJA koje cemo detaljnije objasniti u
narednom poglavlju.
Tako dolazimo do 1994. godine. Uredaji vremenskih kabina su spremni i
zapocinje nova faza u kojoj su mnogi Damanhurci, nakon iscrpnih pripre-
ma u trajanju od dvije godine, iskusili putovanja kr6z vrijeme. Putovalo se
u razlicita razdoblja i na razlicita zemljopisna podrucja da bi se unio citav
niz promjena koje ce, cak i kroz aktivnosti u proslom vremenu, potpo-
moci u odrzanju projekta razdvajanja razina. Stoga se dugo vremena ek-
sperimentiralo da bi se utvrdilo kakva je intervencija potrebna radi pro-
mjene slijeda dogadaja te do koje granice je to izvedivo. lz tog razdoblja
pamtimo prvenstveno putovanja na Atlantidu, kontakt s izvanzemaljskim
brodom (na jednom putovanju kroz vrijeme, dakle u proslosti) na kojem
su dobivene informacije dragocjene za nalazenje pete vremenske matrice,
te putovanje na planet koji je od Zemlje udaljen 180 svjetlosnih godina i
smjesten 61.000 godina u proslosti i na kojem je damanhurski vremenski
putnik posjetio centar za obuku za koristenje raznih vrsta vremenskih ka-
bina. Umjesto pocetnog plana koji je predvidao visemjesecnu intervenciju
jednog tima vremenskih putnika u tocki smjestenoj otprilike 4.700 godi-
na u proslosti, provedene su krace i brojnije misije na vecem broju drugih
tocaka u vremenu.
Sto se tice operacija TRIJADE, vazan element tijekom jednog od putova-
nja na Atlantidu bilo je prenosenje sezdeset i sest imena vaznih Bozanstava
iz tog razdoblja koja su u nasem vremenu bila nepoznata i tek naknadno
uvrstena u strukturu Trijade.
Kao sto smo vet. nekoliko puta spomenuli, 1998. godine revolucionarno
otkrice LANC:ANE POVEZANOSTI donosi na scenu nove elemente od
presudne vaznosti, omogucivsi prije svega okonc:anje borbe za oslobodenje
sinkronih linija 1999. godine, puno prije ocekivanog vremena, te dovrsa-
vanje projekta TRIJADE 2002. godine. Ovaj posljednji dogadaj je oznacio
vaznu fazu u odrzanju projekta razdvajanja razina. Naime, TRIJADA pred-
stavlja prvi nepovratni element, razinu s koje se nije mogut.e vratiti una-
zad, a prije svega, to je sustav koji se gotovo samostalno brine za odrzanje
nove linije vremena. Od tog trenutka program razdvajanja razina prelazi
u sljedecu fazu koja je trenutno aktualna i koja predvida istrazivanje linija
mogucih buducnosti proizaslih iz ove nove linije vremena. U tu se svrhu
koriste VREMENSKI SATELITI, cije t.e nam funkcije omoguciti izradu mape
buduceg vremena koje nas dijeli od apsolutne sadasnjosti. lduca faza bit
ce zgusnjavanje vremenskih linija koje ce biti odabrane kao pravci kojima
se treba kretati, i to uz pomoc operacija UC:VRSC:IVANJA DOGADAJA
~oje te se provoditi pomocu razlicitih sustava, sto ne iskljucuje i fizicka
putovanja u kljucne tocke buducnosti.
Operacija razdvajanja razina teoretski ce biti zavrsena kada prode svih 139
600 godina (od kojih je 40 vec proslo) i na ovoj novoj liniji vremena, sto te
rezultirati, ako sve dobro prode, definitivnim ukidanjem stare linije i nje-
zinom apsorpcijom u ovu novu koja ce tako postati glavna. To znaci da se
zapoceti program mora nastaviti i nakon zavrsetka nasih fizickih zivota, sto
ukazuje na nuznost koristenja mehanizama za programiranje reinkarnacija.
I za kraj jos moramo podsjetiti, kao sto smo rekli na pocetku ovog po-
glavlja, da se cijela operacija izvodila u proslosti jer je na taj nacin mogla
ostati skrivena od ociju neprijatelja dovoljno dugo da se moglo doci do
nepovratnih etapa. Prioritet Falcove strategije bio je djelovati tako da
ostanemo nevidljivi neprijateljskim silama. Otkrice operacija, posebice u
prvim fazama, unistilo bi svaku nadu za nastavak projekta. Prema procje-
nama, nase su aktivnosti u vremenu, ako sve tec:e po planu, trebale ostati
tajne otprilike 30 do 40 godina (pocevsi od 1967. godine). Nakon toga bi
rezultati ionako postali previse ocigledni da bismo mogli ostati nevidljivi,
ali se rac:unalo i na cinjenicu da cemo u to vrijeme vec zauzeti polozaje
koji ce nam omoguciti otvoreno suocavanje sa suparnikom, sto ce znaciti
da smo dovoljno osnazili.
Postoji jos jedan detalj koji nas dovodi do novog vremenskog paradok-
sa na koje cesto nailazimo u damanhurskoj povijesti; naime, od stvari koje
jos treba napraviti u ovom vremenu, tu je i slanje slavnog ,,PISMA" u bu-
 ducnost koje bi trebao primiti Falco da bi mogao definitivno zatvoriti
krug. No, to nas vr aca na ono osnovno pitanje, odnosno TKO JE KOGA
UPOZORIO?
13.2 Operacija Trijada
Prema Falcovim rijecima, sastavljanje Trijade predstavlja apsolutno naj-
kompleksniju i najobuhvatniju operaciju teurgijske magije koju je covjek
ikad izveo u svojoj povijesti. Radi se o djelovanju usmjerenom na bozanske
sile: to se pokazalo nuznim, buduci da je vec:i dio zemaljskih Bozanstava
izbjegao ljudskoj kontroli, sto je ostavilo katastrofalne posljedice u povi-
jesti i evoluciji covjecanstva. Zahvaljujuti toj intervenciji visoke teurgijske
magije, danas su sva Bozanstva poznate nam ljudske povijesti usmjerena i
preoblikovana, odvojena od njihovog uobicajenog teritorija koji su pokri-
vala i uklopljena u novu shemu jedinstvenog usmjerenja. Smjestena su u
zasebne spremnike i nanovo poslozena prema drugacijem rasporedu, da
bi se iznova mogao uspostaviti uravnotezeni odnos izmedu covjecanstva i
bozanskih sila, kakav nije postojao vise od 20.000 godina.
Naime, prisjetimo se ljudske povijesti u posljednjih nekoliko tisucljeca u
140 kojima je covjecanstvo zivjelo u poremecenim uvjetima, sto se cesto nije
ni znalo te se takvo stanje smatralo normalnim. Tisuc:e godina svakojakih
ratova i sukoba, religioznih zabluda, negiranja znanja i gubitka nase bozan-
ske prirode; sve je to, naizgled, bilo prouzroceno ljudskim djelovanjem,
dok su pravi razlozi, odnosno uzroci raznih oprecnosti do kojih je dolazilo
na bozanskoj razini u sustavu koji se nasao izvan kontrole, ostali skriveni.
No, naravno da povijest ne biljezi samo takve dogadaje: bilo je i primjera
drugih naroda koji su na odredeno vrijeme razvili korektniji odnos sa sila-
ma, imajuc:i na umu da je jedinstveno znanje koje je postojalo u prijasnjim
razdobljima bilo rascjepkano i rasprseno. Posljedice te disperzije znanja
ocitovale su se prvenstveno kroz koncept teritorijalnosti i u predatorskom
odnosu koji se razvio izmedu bozanskih sila i covjecanstva. Teritorijalnost
je cesto dovodila do kontrastnih situacija medu razlicitim silama koje su,
suprotstavljajuci se jedna drugoj, neminovno izazivale sukobe i na ljudskoj
razini. To bi najcesce rezultiralo novim ratom. Ne zaboravimo da se moc
utjecaja Bozanstva na materiju ocituje kroz ,,bojenje dogadaja", a buduci
da vise nije postojao nikakav oblik ljudske kontrole uz pomoc prikladnih
tehnologija, bozanske sile su mogle manipulirati ljudima kao marionetama.
Dakle, po ovom kljucu bismo mogli nanovo interpretirati mnoge dogadaje
u ljudskoj povijesti. Teritorijalnost je uzrokovala nastanak jos nekih pojava;
osoba povezana s odredenim Bozanstvom mogla je, na primjer, umrijeti
izvan svog teritorija. U tom bi slucaju njezinu dusu, koja treba biti stoplje-
na sa svojim Bozanstvom, usisala sila koja je teritorijalno bila nadlezna za
to podrucje. Osim toga, ljudske duse koje su se nakon smrti nasle unutar
Bozanstva izvan kontrole, bile bi lisene iskustava i energije i odaslane u
nave inkarnacije gdje su vjecno morale kretati od pocetka. Kad ovakvoj
bozanskoj situaciji pridodamo cinjenicu da su i sinkronim linijama (jos je-
dan strateski vazan element za kontrolu dogadaja) upravljale neprijateljske
sile (vidi poglavlje o sinkronim linijama), mozemo reci da je Zemlja pocet-
kom sedamdesetih godina predstavljala zatvor za ljudske duse, neminovno
osudene na samounistenje.
U tom je kontekstu OPERACIJA TRIJADA predstavljala jedan od ele-
menata nuznih za stvaranje nave i nepredvidene moguc:nosti oslobadanja
ljudske duse.
Tehnicki se sastoji od niza razlicitih teurgijskih operacija koje su se odvi-
jale tijekom vise od 20 godina. Prve faze su se odnosile na BUOENJA H0-
1\_USA, ZENSKE SILE nazvane BASTET i PANA, sile koju poistovjecujemo
s planetom Zemljom u cjelini. To su operacije koje zahtijevaju jako visoki
potencijal iira:zen u vitalnim jedinicama, a odvijale su se u razdoblju nesta-
sice energije. Zato smo u nekoliko navrata energiju dobili ,,na posudbu", 141
zahvaljujuti suradnji s nasim saveznicima izvan ovog svijeta. Kronoloski gle-
dano, prvo budenje zapocinje prije osnivanja Damanhura (podsjetimo se
da je 1967. godine pokrenut projekt razdvajanja razina zahvaljujuti zavrset-
ku prve faze budenja Horusa) i nastavlja se do kraja sedamdesetih godina.
Na prvoj Skoli meditacije tek osnovanog Damanhura marljivo se radilo na
toj operaciji. Drugo budenje krece pocetkom osamdesetih i traje nekoliko
godina. Zenske sile su u pocetku bile poznate pod imenima GEA, DEME-
TRA i AFRODITA te su naknadno objedinjene u jedinstvenoj sili nazvanoj
BASTET. Krajem osamdesetih zapocinje faza budenja PANA koji je, kao
svjesna i inteligentna sila, trebao pokrenuti cijeli planetarni sustav da bi-
smo se oslobodili razlicitih oblika zagadenja i neogranicenog iskoristavanja
r esursa (na primjer sjece suma u ekvatorijalnom podrucju). Osim vaznih
r itualnih faza, to vrijeme (1989.) pamtimo i po operaciji ,,PAN REVIVE";
to je bio sustav osmisljen za ukljucivanje velikog broja ljudi diljem svijeta
u operaciju budenja ove sile. U tu je svrhu podijeljeno na tisuc:e letaka na
kojima je bila otisnuta mentalna shema kojom je trebalo proc:i (kako se
to obicno radi sa shemama), te upute vezane uz funkciju te radnje. Prola-
skom kroz shemu, osobe bi se povezale s tom silom, sto je omogutilo pri-
jenos malog energetskog potencijala koji je iskoristen za operacije budenja.
 Podsjetimo se da smo tada jos bili u fazi u kojoj su energetske potrebe za
provodenje operacija cesto prelazile raspolozivu kolicinu. Operaciju PAN
REVIVE mozemo tumaciti i s tog stajalista.
Svako od ta tri budenja predstavlja jako vazno postignuce sa stajalista
magije jer je na taj nacin otvoren pristup raznim mogucnostima koje da-
nas u Damanhuru uzimamo zdravo za gotovo, zaboravljajuci ponekad da
ne bismo raspolagali tolikim potencijalom da magijske operacije nisu bile
provedene. U opseznim arhivima TRIJADE temeljito su dokumentirane
sve mogucnosti dobivene u svakom od budenja. Mozemo se podsjetiti
nekih od njih: pokretanje projekta razdvajanja razina, alkemija, programi-
ranje reinkarnacija, koristenje sinkronih potencijala i odasiljanje kroz lini-
je te putovanja kroz vrijeme. Takoder treba uzeti u obzir nacin na koji su
se te kompleksne operacije odrazile na covjecanstvo. Naime, pozornost
usmjerena na zenske sile potaknula je budenje zene u svijetu. Nije slucaj-
no da su razni pokreti za zastitu i velicanje zena osnovani iii ojacani upra-
vo u osamdesetima. lsto tako je i budenje PANA zasigurno utjecalo na
postupno budenje ekoloske svijesti u svijetu, pod cime se misli na pokusaj
uspostavljanja ravnoteze izmedu covjeka i prirode, izmedu iskoristavanja
prirodnih resursa i ljudskih aktivnost i kojima se zeli nadomjestiti taj po-
142
tencijal u korist okolisa.
Nakon zavrsetka faze budenja, zapocinje faza SKLAPANJA BRAKOVA.
Ovdje treba uvesti u pricu i silu GRAL. Od tog trenutka operacije TRIJA-
DE predvidaju razlicite oblike interakcije medu bozanskim silama. Takav
oblik djelovanja stvara energiju koju samo spremnik poput GRALA moze
obuhvatiti i stabilizirati. Zato se kronoloski moramo nadovezati na prvu
potragu za Gralom koja se odigrala tijekom putovanja 1984. godine.
Sklapanjem BRAKOVA bozanske se sile ujedinjuju. Njihovim spajanjem
stvara se visoki energetski potencijal te se oblikuju i neke druge sile koje
nazivamo DJECOM. U toj fazi sklopljeni su brakovi izmedu HORUSA ,
DEE I PANA iz kojih je proizaslo sest novih bozanskih sila, od kojih smo
neke definirali TAJANSTVENIMA jer su u tom trenutku bile nepredvidive
(kasnije su analizirane zahvaljujuci napretku magijske tehnologije). Tako se
pocinju organizirati prve sile iz cega ce proizaci cjelokupni sustav. Dakle,
po zavrsetku te faze imamo devet Bozanstava (devet je broj koji se javlja u
polazisnim bozanskim shemama poput devet Drevnih Bozanstava iii devet
Bozanstava od kojih krece oblikovanje svijeta prema drevnim Egipcanima).
Tako smo dosli i do pocetka devedesetih kada se usporedno odvijaju druge
vazne rit ualne operacije prizivanja i ucvrscivanja kontakta sa silom Grala.
To je bilo neophodno i zato sto prisutnost Grala nije imala nikakav konti-
nuitet (za razliku od danas), a u narednim fazama Trijade ritam prizivanja
je trebao postati ucestaliji.
Nakon toga dolazimo do trece faze u kojoj je tim osoba koje su obavljale
sve te operacije prosirio istrazivanje na cjelokupnu poznatu povijest co-
vjecanstva, da bi se uslo u trag SVIM DOKUMENTIRANIM BOZANSKIM
SILAMA. Program Trijade je za ovu fazu predvidio resetiranje svega ono-
ga sto se, gubitkom kontrole nad Bozanstvima, oblikovalo na energetskoj
razini. Da bi to bilo izvedivo trebalo je djelovati doslovno na svakoj od tih
sila, mijenjajuci joj valenciju i ukljucujuci je u novu shemu u nastanku. U tu
je svrhu nastavljeno SKLAPANJE BRAKOVA, odnosno SPAJANJE. Tako
je otpocela jedna duga faza u kojoj je svako od tih Bozanstava (danas ih u
Trijadi ima oko 1800), prema jasno utvrdenoj shemi, vjencano s jednom
od tri glavne sile (HORUS, BASTET i PAN). U tim je operacijama svaka
sila bila rasclanjena u svom osnovnom spremniku te ponovno sastavljena
koristeci i spremnike drugih Bozanstava, tako da joj se promijeni unutar-
nia shema. Svrha tog postupka bilo je ponovno uspostavljanje kontakta
koji vise nece biti zagaden te vracanje kontrole. Tako je u shemu uvrsteno
nekoliko tisuca razlicitih Bozanstava koja su pripadala raznim narodima iz
svih razdoblja. U cetvrtoj fazi trebalo je nekako smanjiti broj Bozanstava; 143
konacni cilj projekta Trijade bio je oblikovanje nove bozanske strukture na
cijem ce vrhu biti jedno Bozanstvo (u ovom slucaju HORUS), ali koje ce
istovremeno sadrzavati karakteristike svih drugih Bozanstava uvrstenih u
taj novi sustav. Na taj ce nacin svi narodi, od kojih je svaki vezan uz spe-
cificnu bozansku silu koja je prethodno bila izvan kontrole, moci odrzati
tu vezu koja je nakon provedenih operacija i dalje usmjerena na sile istog
imena, ali cija je priroda sustinski izmijenjena.
Dakle, tada krecu operacije STAPANJA i ZGUSNJAVANJA sila. Na taj
se nacin Bozanstva rasporeduju unutar hijerarhijske ljestvice prema pret-
hodno utvrdenoj shemi. Sile nize razine ,,stapaju se" s onima viseg reda.
Operacijom stapanja jedno se Bozanstvo u potpunosti integrira u drugo
gubeci svoju originalnu prirodu. U drugom slucaju, operacijom zgusnjavanja
Bozanstva se takoder integriraju u sile vise razine, ali zadrzavaju dio svoje
originalne prirode. Odabir postupka ovisi o vrsti sile, njezinoj proteznosti
i povijesti odnosa s odredenim narodom. Sigurno je postojala velika razlika
izmedu Bozanstava koja su imala pozitivan odnos s covjecanstvom i onih
drugih koja su mogla biti poprilicno negativna i opasna.
Godine 1994., zahvaljujuci kontaktima s civilizacijom Atlantide kroz vre-
menska putovanja, dobiveno je 66 imena bozanskih sila iz toga doba. Falco
 je smatrao jako vaznim uvrstiti i ta Bozanstva u Trijadu te su svi postupci 13.3 Ucinci operacije Trijada
bili primijenjeni i na tim novim silama. ..
Ucinci ovih operacija na nasem svijetu su makroskopski. Po zavrsetku
Nakon toga je uslijedila faza teritorijalnih operacija,_ odnosno oper.~c11a
projekta, Falco je rekao da ce nam trebati barem dvadeset godina da po-
USMJERAVANJA MASA. One su osmisljene z~to da__b1 se u ~hem_u Tn1ade
stanemo svjesn i razmjera te ogromne operacije. Ono sto vec sada jako
moglo uvrstiti citavo mnostvo manjih sila ko1e pov11es~o nisu b'. ~e doku-
dobro znamo jest to da su napokon nestala Bozanstva izvan kontrole te
mentirane, odnosno nisu se znala njihova imena. Za te Je operac11e planet
da Trijada sada jednolicno nijansira dogadaje; to bi, postujuci, naravno,
bio podijeljen u kvadrante prema odredenim zemljopisni".1 koordinatama'.
koncept slobodne volje, covjecanstvo trebalo odvesti u smjeru poveziva-
a svaki od njih je dodatno bio podijeljen na mase kopna I vod_e. U svakoJ
nja razlicitih naroda i kultura i harmonicnog odnosa sa svijetom u kojem
od tih teurgijskih operacija u odredenom kvadrantu se provo?10 postupak
zivimo. Sto se tice odnosa s bozanskim, Trijada donosi mogucnost izrav-
uskladivanja cjelokupne mases frekvencijom Trijade. Kao da Je prov~dena
nog kontakta s Bozanstvom svakom ljudskom bicu koje to zeli. Nema vise
neka vrsta ciscenja teritorija koje je obuhvacalo sve eventualno pnsutne
potrebe za posrednicima u obliku religije iii bilo cega drugog, koji su od-
teritorijalne sile i uskladivalo ih s frekvencijom shem_e T rija_de,. u koju su
govorni za vecinu sukoba u nasoj povijesti. Dakle, svatko se moze obratiti
potom bile i uvrstene. Procjenjuje se da _ie u aktu~lno1 sh~m1 pnsut~o ot-
Bozanstvu koje priznaje i svaki ce narod nastaviti odrzavati vezu sa svojim
prilike 300.000 takvih sila. Ta je faza tra1ala nek~_hko_ ~o~m_a (g?vonmo ? Bozanstvima. Naime, ova je operacija osmisljena tako da se ne uplece u
drugoj polovici devedesetih). Kao sto cemo l~~sni1e ~1d1e~1, 1sta 1e op~rac'.-
vjeru i religiozna i filozofska uvjerenja pojedinaca, vec postuje i prihvaca
ja ponovljena nakon zavrsetka sastavljanja Tn1ade, al~ ova1 p~t s drug1m c1-
razlike. Takva harmonija vec postoji na bozanskoj razini, no trebat ce pro-
ljem koji se sa Zemlje prosirio i na druge pla~~te_nase~_Sun~evog sustav_a:
ci jos neko vrijeme dok se ucinci ne pocnu ocitovati i na materijalnoj razi-
Radi se o operacijama koje se trenutno odv11a1u I o ko11ma cemo govont1
ni, vjerojatno t ih dvadesetak godina koje smo ranije spomenuli. lsto tako
u narednim poglavljima.
treba napomenuti da posljedice visestoljetnog zivljenja uz Bozanstva izvan
L4-1 I tako se priblizavamo kraju; 1998. godine zapocinju operacije red~~cije 1-t.,
kontrole ne mogu nestati preko noci, vec ce tragovi i ostaci jos neko vrije-
kojima se utvrduju glavni stupnj~vi hijerar~i~e ~ Trij~d~. Ti~ se ~perac1!~ma
me biti prisutni na Zemlji. Vrlo je vjerojatno da cemo u narednih dvadeset
postupno prelazi na sve vise razme, sman1u1uc'. bro1 sila p~1sutnih na ~Jlma.
godina svjedociti radikalnoj transformaciji svjetskog drustva, upravo zato
Tako je definirana razina od 66 vecih sila s k~Je se pre_la~1 na 33, zat1m na
sto je danasnje drustveno ustrojstvo rezultat tog dugog razdoblja obilje-
22, onda na 12 pa na 6. Zadnje razine, na ko11ma su tn sile (HORUS, B~-
zenog neravnotezom izmedu covjecanstva i Bozanstava. Drustvo u kojem
STET i PAN), a na samom vrhu Trijade jedna jedina (HORUS), odg~varaiu
danas z.ivimo zapravo nije po mjeri covjeka i zato ce se ti aspekti nuzno
onima koje su oblikovane vec u prvim operacijama. Do velikog pov11esno_g
morati promijeniti. U tim cemo godinama takoder biti svjedoci ocajnickih
okoncanja projekta dolazi 24. lipnja 2002. godine zajednickom ope:ac_1-
poteza raznih skupina koje su bile vezane uz posebno krvolocne bozanske
jom u kojoj sudjeluje citav damanhurski narod. Nare?nog, da~a, _25. hpn_J~
sile izvan kontrole, a kojima bozanski aparat sada vise nije na raspolaganju.
2002. godine osvanula je prva zora novog doba u ko1em ce cov1ek dob1t1
Sto se tice vremenske strukture, svjedocit cemo i fenomenu smanjenja
mogucnost ponovnog budenja duse. ..
trajanja vremenskih paketa, cime ce trenuci bozanske pozornosti postati
Potom slijedi dvomjesecna faza u kojoj Trijada biva zapecacena, c1me se
ucestaliji u linearnom vremenu. To je od presudne vaznosti za nas jer zna-
sklapa novi pakt, odnosno novi savez s bozanskim silama koje su po~ov-
mo da se vazne promjene na ljudskoj razini mogu dogoditi upravo u tre-
no u sluzbi ljudske evolucije. Ta faza zavrsava 12. kolovoza 2002. godme.
nucima bozanske pozornosti. Ako ih imamo vise na r aspolaganju u kracem
razdoblju, smanjit ce se vrijeme potrebno za unosenje promjena. Znamo
da je prethodni vremenski paket trajao trideset godina (1967. - 1997.), dok
je za ovaj tekuci koji je zapoceo 200 I. godine predvideno jos krace traja-
nje, otprilike petnaest godina. Osim toga, operacija Trijada obiljezila je i
jednu vaznu etapu u projektu razdvajanja razina, buduci da novi bozanski
aparat gotovo samostalno moze odrzavati novu liniju vremena. To je omo-
13.S Daljnji razvoj magije nakon
gucilo prijelaz u sljedecu fazu ove operacije u kojoj pozornost vise. ne tre~
ba biti usmjerena samo na odrzanje strukture nove vremenske ra.zme, ve~
zavrietka Trijade
se moze prosiriti i na buducnost da bismo vidjeli u kojem se smieru ovaJ
projekt moze nastaviti. U toj se fazi koristi progra~. v~zan uz vre~~nske Okoncanjem projekta Trijade omogucen je pristup bogatoj bastini infor-
satelite (vidi odlomak o satelitima u poglavlju o mag11sk1m tehnolog11ama). macija i znanja, sadrzanih u spremnicima svih Bozanstava koja sacinjavaju
ovu novu strukturu. Operacije koje su uslijedile odmah nakon dovrsetka
13.4 Tehnicka shema funkcioniranja Trijade projekta bile su usmjerene na ,,istovarivanje" te impozantne prtljage, koju
smo nazvali MIRAZ TRIJADE, na nasu razinu postojanja. Buduci da se ra-
Godine 1998., nakon sto je dovrseno oblikovanje strukture Kozmickog
dilo o kolicini puno vecoj od one koja se moze obuhvatiti i primijeniti u
kolovrata (vidi poglavlje o magijskim tehnologijama), provedene su r'.tu~lne
ovom razdoblju i imajuci na umu da informacije dolaze iz razlicitih vreme-
operacije kojima je utvrdena shema po kojoj bi Trijada trebala funkc,orn.ra-
na i civilizacija, u toj je fazi koristen psihoelaborator; funkcije apsolutnog
ti. lako operacija jos nije bila okoncana, shema je postavljena da bi se bar
sinkroniciteta programirane su tako da se iz tog mnostva sadrzaja izdvoje
djelomice mogle koristiti funkcije Trijade jer su okolnosti to zahtijevale. To
oni najprikladniji i najprimjenjiviji u nasem prostorno-vremenskom kontek-
je bio trenutak u kojem je otkrice lancane povezanosti radikalno promije-
stu. Nakon sto je napravljen odabir i pripremljen niz odgovarajucih spre-
nilo citav niz tehnoloskih sustava i oznacilo pocetak nove tehnoloske ere.
mnika za pohranu informacija (medu kojima i H ramovi, osobni selfovi te
Tim su operacijama, na temelju slicnih obiljezja, Bozanstva u Trijadi po-
<;lijelom i jedna posebna kategorija vremenskih bica s kojima je uspostav-
dijeljena u sedam osnovnih grupa i svaka od njih vezana je uz jedan dan u ljen kontakt), krenula je prva faza ,,skidanja podataka" koja je predvidala
tjednu. Svaka od tih grupa je imala svoju Trijadu, odnosno tri glavna Bozan-
skladiste~je u spremnike svih tih informacija koje srno nazvali PAKETIMA
stva (koja su bila odabrana medu najvecim Bozanstvima u hijerarhiji Trija-
TRIJADE, a da se jos nije znalo o cemu se radi. 147
de), koja su na odgovarajuci dan predstavljala cjelokupnu Trija~~ Grup~ je
I u ovoj fazi bila je vazna prisutnost Grala koji je, osim pohranjivanja po-
ritualno bila vezana uz jedan menhir Kozmickog kolovrata ko11 Je, kao sto
dataka, imao i funkciju DISTRIBUCIJE znanja. Nakon ove prve faze skida-
znamo, bio povezan s jednim od planeta sucevog sustava. Na primjer, po-
nja podataka, pokrenute su nove operacije koje jos traju i koje srno nazvali
nedjeljkom se aktivira skupina od priblizno dvjesto Bozanstava koje pred-
OTVARANJEM PAKETA TRIJADE. U tirn novim operacijarna, paketi se
stavlja njihova Trijada koja je preko Kolovrata u ovom slucaju povezana na
postupno otvaraju kroz rituale te tako informacije sadrzane u njima po-
masu mjeseca. Tijekom tog dana, svako od t ih Bozanstava ,,zaviri" u ma-
staju dostupne. Radi se o raznim znanjima: od najsofisticiranijih magijskih
teriju na odredeno vrijeme (drugacijeg trajanja za svako od njih), izmjenju-
tehnologija do inforrnacija o povijesti covjecanstva i drustvenim organizaci-
juci se s drugima u bojenju dogadaja. lsti postupak vrijedi i za druge dane.
jama. To se nasljede postepeno odasilje sinkronim linijama da bi inspiriralo
Povezivanje s masama planeta bilo je nuzno da bi se nadomjestila pocetna
ljudske umove diljem svijeta. Do danas je otvoreno otprilike 600 paketa.
masa i masa uravnotezivanja bozanskih energija, sto je ranije predstavljao
koncept teritorijalnosti svojstven svakom Bozanstvu, a koji je naknadno
ukinut operacijama Bozanskih brakova i Spajanja. Ta je shema poznata pod 13.6 Operacije usmjeravanja masa
imenom TRIJADA DANA. OPERACIJE USMJERAVANJA MASA koje su se vec ranije provodi-
S magijsko-alkemijskog stajalista poznavanje tih detalja je nuzno zato sto le na Zemlji da bi se u Trijadu uvrstile i sve rnanje bozanske sile nepo-
prilikom oblikovanja bilo kakve tvari, energije iii ucinka u materiji, treba znatih imena, ponovno postaju aktualne u ovom novom posttrijadskorn
uvijek uzeti u obzir Bozanstvo koje u tom trenutku boji dogadaje. razdoblju. U ovom slucaju cilj operacija je dovesti odredenu masu na
frekvenciju Trijade (odnosno frekvenciju HORUSA). Kao sto smo vec ra-
nije objasnili, kada koristimo odredeni energetski potencijal uvijek treba
imati na raspolaganju masu koja ce to nadomjestiti. Zahvaljujuci razvoju
 magijske t ehnologije u posljednjih nekoliko godina i osjetno vecim kolici-
nama energije koje danas mozemo iskoristiti, potreba za odgovarajucim
masama je znatno porasla. Nakon odredenog stupnja spomenuta masa
moze poprimiti razmjere cijelog planeta. Da bismo mogli koristiti toli-
ke mase, na njima je potrebno provesti postupak usmjeravanja. Dakle,
te su slozene teurgijske operacije bile prvo provedene na Zemlji koja je
bila podijeljena u vise dijelova, kao i u prijasnjim operacijama usmjera-
vanja, i cija je masa dio po dio uskladivana s frekvencijom HORUSA, od
povrsine pa sve do sredista planeta. Nakon Zemlje, projekt se prosirio
na cijeli Suncev sustav i na svakom planetu provedena je jednaka opera-
cija. Radi se o jako dugackom procesu, no kroz njega se postepeno po-
vecavaju mogucnosti intervencije za svaku operaciju. Do danas (prosinac
2007. godine) usmjerene su mase ZEMLJE, MJESECA, MARSA, VENERE,
MERKURA i JUPITERA.
Zahvaljujuci tim operacijama je masa, koja se sada moze koristiti za ra-
nije spomenute funkcije, znatno porasla. Osim toga, na taj je nacin postalo
moguce proporcionalno upravljati svim funkcijama koje proizlaze iz mase,
poput na primjer gravitacije. lz toga proizlazi da bi, u slucaju opasnosti od
udara asteroida u Zemlju, koristenjem potencijala usmjerenih masa plane-
H8 ta bilo moguce stvoriti dovoljno snazan gravitacijski potisak koji bi mogao
preusmjeriti kretanje asteroida. Nakon zavrsetka operacija usmjeravanja
masa u cijelom sustavu, ukljucujuci i Sunce, vjerojatno cemo moci raspo-
lagati i vaznim vremenskim funkcijama makroskopskih razmjera.
Medu ostalim funkcijama planetarnih masa treba napomenuti i one veza-
ne uz crpljenje energije iz sinkronih cvorova na velikoj udaljenosti od Ze-
mlje (vidi poglavlje o sinkronim linijama i odlomak o lancanoj povezanosti
u poglavlju o magijskim tehnologijama).
Jos jedan aspekt ovih operacija je mogucnost da se neka inteligencija iii
svijest vezana uz odredeni planet, onako kako to tumaci na primjer astro-
logija, uvrsti u Trijadu, koja ce na taj nacin prosiriti svoje granice izvan pla-
neta Zemlje.
13.7 Oslobadanje. sinkronih linija
0 jednom dijelu ove druge vazne operacije vec smo govorili u poglavlju
posvecenom sinkronim linijama. Naravno da ta operaciji cini dio povijesti
velikih magijskih operacija naseg doba. Kao sto smo vidjeli, epizode ovih
triju velikih operacija se ispreplicu u mnogim tockama i svaka od njih se
nadovezuje na odredene faze neke druge.
Pricu bismo mogli upotpuniti i drugim elementima koji su nam u ovom
trenutku jos nepoznati, izuzev nekoliko pojedinosti. U ovom slucaju go-
vorimo o zavrsetku magijskog rata 1975. godine u okolnostima koje su i
dalje obavijene velom tajne, zatim o nizu operacija koje su pomogle dru-
gim svjetovima u oslobodenju njihovih linija i bozanskog sustava, o broj-
nim posjetima Enkidua, Falcovog izvanzemaljskog prijatelja koji ima svoju
ulogu u ovom mecu, a koja nikad nije u potpunosti razjasnjena, o tolikim
PUTOVANJIMA na kojima su se odigrali oni nepoznati dijelovi prethod-
no opisanih operacija, o tisucama iskustava u vremenu i vjerojatno o jos
mnogim drugim stvarima, iako bi u ovoj fazi knjige sira slika trebala biti
vec dovoljno jasna.
13.8 Projekt predatlantidskog naroda
Projekt predatlantidskog naroda je, kronoloski gledano, posljednja velika
operacija temeljena na vremenskoj tehnologiji koja je takoder otpocela 1998.
godine. Cilj ove operacije je ucvrscivanje dogadaja, tako da se kroz putovanja
<f
u prosiest ponove dogadaji koji su vec bili zgusnuti u normalnom tijeku vre-
mena, da bi im se dodatno povecala gustoca, odnosno tezina u tkanju vreme-
na. Takve se operacije provode u onim tockama u vremenu gdje je uocena 149
smanjena gustoca, odnosno kidanje tkanja vremena. Kao sto smo vec vidjeli
u poglavlju o vremenu, takve situacije mogu biti jako opasne za strukturu vre-
mena i oblike zivota koji je nastanjuju. Naime, zbog nacela odjeka iii uzrocno-
posljedicnog nacela, mogu izazvati smetnje i oslabljenja u drugim tockama u
vremenu iii cak mogu prouzrociti nastanak prave rupe, poput one nama do-
bro poznate koja se nalazi u apsolutnoj sadasnjosti na staroj liniji vremena.
Da bi se izbjegla ostecenja u tim tockama u vremenu, moguce je, zahvaljuju-
ci vec dovoljno testiranoj vremenskoj tehnologiji kojom raspolazemo, pro-
vesti operacije ucvrscivanja dogadaja. To se metaforicki moze prikazati kao
retusiranje izblijedjelog i necitkog natpisa, da iznova postane citljiv. Kada se
takav postupak provede na strukturi vremena, odredena tocka dobije novu
gustocu. Ali ne samo to: signal koji se odasilje nakon operacije ucvrscivanja
siri se na sve druge eventualne tocke u vremenu povezane s onom na kojoj
se provodi postupak. Prakticki dolazi do krpanja tkanja vremena, sto se sa
stajalista ljudske povijesti ocituje kao izranjanje prethodno nepoznatih dije-
lova povijesti koji su kljucni za poznavanje sadasnjosti.
Sada cemo prouciti ovu vrstu operacije koja nije samo jednostavna in-
tervencija u jednoj tocki vremena, vec je, sto se tice ucinka i nuznog kon-
tinuiteta, vise nalik projektu RAZDVAJANJA RAZINA.
 Potreba za pokretanjem nove operacije tolikih razmjera proizlazi iz cvr-
ste povezanosti nase aktualne Damanhurske skole i nekih faza civilizacije
Atlantide. Znamo da mnoga znanja koja danas koristimo u nasem okru-
zenju potjecu iz te velike civilizacije, posljednje razvijene civilizacije koja
je izgradena na ovom svijetu. I mnoge duse vezane uz projekt ,,CEPOVA"
dolaze iz tog vremena, a mozemo navesti i brojne druge stvari (umjetnost,
sveti jezik, itd.) U kolektivnoj svijesti covjecanstva naseg doba, civilizacija
Atlantide se prvenstveno smatra mitom iii velicanjem neke stvarnosti ni
po cemu razlicite od drugih, ali prikazane na takav nacin da se iz nje moze
izvuci dobra znanstvenofantasticna knjiga iii film. To je posljedica cinjeni-
ce sto nema vjerodostojnih dokaza, ostataka, svjedocanstava iii drevnih
dokumenata koji bi potvrdili postojanje Atlantide. Za klasicnu arheologiju
Atlantida je samo mit. Malo otvoreniji istrazivaci skloni su vjerovati da su
neki objekti ipak pronadeni, ali, kao sto smo vec rekli, to nije dovoljno da
uvjeri javnost u stvarno postojanje te civilizacije.
Sto se tice vremenske strukture, mi se nalazimo upravo u onakvim okol-
nostima kakve smo ranije opisali; nasa je sadasnjost snazno povezana uz
povijesne dogadaje vezane uz tu civilizaciju, ali iz ove tocke u vremenu nje-
zino postojanje vise nije vidljivo. To znaci da je tocka u kojoj je Atlantida
smjestena izgubila dio svoje gustoce; da se posluzimo prijasnjom metafo-
1::iO
rom, natpis je izblijedio i postao necitljiv. lz toga proizlazi da se i u ovoj
tocki koju mi trenutno nastanjujemo osjecaju posljedice tog smanjenja gu-
stoce, sto bi moglo predstavljati poprilicno ozbiljnu prepreku za evoluciju
covjecanstva. Mozda nije slucajno da od 200 I. godine prolazimo kroz raz-
doblje DEPRESIJE MISLI i s time se, u svakom slucaju, treba suociti. Zato
se pokrece ova nova velika operacija koja predvida ucvrscivanje cjeloku-
pnog atlantidskog razdoblja. Da bi se mogla provesti tako slozena opera-
cija, potrebno je krenuti od jos ranijeg vremena, stoga program zapocinje
potragom za prikladnim vremenskim zonama gdje ce biti moguce postavi-
ti projekt. Rijec je o osnivanju novog naroda na podrucju na kojem nema
nikakve definirane civilizacije iii stvarnosti i o vodenju tog naroda kroz ra-
zvoj korak po korak. Godine 1998. kada je operacija otpocela, nakon sto
je pronadeno najprikladnije podrucje, Falco je poceo, u pravilnim razma-
cima, cesto putovati kroz vrijeme i prikazivati se odredenoj skupini ljudi
kao Bozanstvo, s ciljem da im povjeri misiju. Mozemo zamisliti kako su ta
prikazanja, u vremenu koje je prakticki na razini kamenog doba, mogla biti
sugestivna i ucinkovita. Tamosnje osobe uopce nisu preispitivale tu istinu i
prilagodile su se situaciji. Tako je zapocela nova pustolovina prepuna vre-
menskih misija koje se odvijaju u detaljno izracunatim vremenskim razma-
cima, s ciljem pracenja razvoja civilizacije kroz koji bi taj narod, u dogled-
no nama jos nepoznato vrijeme, trebao prerasti u utemeljitelje Atlantide.
Kompleksnost ovog projekta mozemo naslutiti ako pokusamo zamisliti sto
znaci programirati i pratiti razvoj jednog naroda, razvoj ljudske povijesti
koja krece od kamenog doba i vodi do osnivanja najrazvijenije civilizacije
koju ezoterijska tradicija pamti na ovom planetu.
Ovih devet godina10, koliko je u nasoj sadasnjosti proslo od pokretanja
projekta, odgovara vremenu od nekoliko stoljeca povijesti s druge stra-
ne, koja se kontinuirano prate i nadziru kroz mnogobrojna putovanja. Za-
biljezeni su brojni dogadaji, naseljena su razlicita zemljopisna podrucja,
osnovani su mnogi gradovi, bilo je i gradanskih ratova, a u vise navrata su
provedene i selekcije, da bi se mogao odrzati odgovarajud zanos koji ce
omoguciti ostvarenje programa. Prije nekoliko godina je zapocela faza u
kojoj su mogli izravno sudjelovati i mnogi Damanhurci kroz projekt pro-
gramiranih inkarnacija u toj tocki u vremenu. U nekim slucajevima su iste
osobe prozivjele cak i vise od jednog zivota u toj stvarnosti. Trebamo se
podsjetiti da dusi nije problem biti istovremeno prisutna u vise tocaka u
Jremenu. Gledajuci iz sadasnjeg trenutka, takvo iskustvo donosi trenut-
no obogacivanje novim osobnostima, odnosno novim dijelovima vezanim
upravo uz te inkarnacije. U svakom slucaju, kontrole se i dalje provode 151
preko vremenskih putovanja koja se, gledano iz odredisne tocke, trenut-
no odvijaju jednom godisnje.
U trenutku kad ce ta civilizacija izgradena prema posebnom programu
osnovati Atlantidu, operacija ucvrscivanja bit ce dovrsena. To bi trebalo
proizvesti zanimljiv ucinak u sadasnjosti; vjerojatno cemo svjedociti spe-
cificnim otkricima na polju arheologije iii u nekom drugom obliku, a koja
ce, u svakom slucaju, dovesti do preispitivanja trenutne verzije povijesti.
Naime, ako Atlantida postane gust.a na tkanju vremena, to bi se, na teme-
lju povezanosti koju smo prethodno spomenuli, trebalo ocitovati i u nasoj
sadasnjosti. U posljednjih se nekoliko godina nesto vec pomaklo na tom
planu; doslo je do zanimljivih otkrica u Bosni gdje je utvrdeno da su neka
brda, iznimno pravilnih geometrijskih oblika, zapravo drevne piramide, si-
gurno puno starije od bilo koje povijesno dokumentirane civilizacije. Cak
se povecao i broj mogudh mjesta gdje bi se mogli naci eventualni ostaci;
danas ih je desetak. Zanimljiv je i dogadaj od prije nekoliko godina koji ne
mozemo izravno povezati s ovom temom, no koji bi nas mogao potaknuti
na razmisljanje. Radi se o otkricu inovativne tehnike restauriranja drevnih
10
Napomena prevoditelja: knjiga je pisana 2007. godine
 knjiga, koja je omogucila citanje vet davno pronadenih tekstova koj'. do-
sad nisu bili citljivi zbog prevelike ostecenosti i dotrajalosti. To upucuie na
14. NADSVJETLOSNE BRZINE
mogucnost da bi nam mnoga svjedocanstva o _P~~ijesnim d~gada~_im_a vet
sad mogla biti dostupna, no u nedostatku znanJa 1h tehnolog11e ko11 b1 nam Prema Einsteinovoj teoriji relativnosti, najveca moguca brzina u nasem
omogucili tumacenje eventualnih informacija sadrz.anih u njima, istina bi svemiru jednaka je brzini svjetlosti, odnosno 300.000 km/s. Ta brzina de-
mogla ostati skrivena jos neodredeno vrijeme. Osim toga, taj se k?n~ept finira i protok vremena za nasu stvarnost, buduti da su nam osjetila ugo-
savrseno uklapa u princip ucvrscivanja koji je usmjeren na ponavl1an1e, a dena upravo na svjetlost. Dakle, kad bi nesto preslo tu brzinu, naslo bi se
ne mijenjanje vet zgusnutih dogadaja. u netipicnim okolnostima s obzirom na protok vremena, odnosno moglo
bi zavrsiti na nekom potpuno drukcijem vremenskom pravcu. lz formule E
Ta je operacija jos u punom jeku te bi kroz neko vrijeme informacije
koje smo ovdje naveli mogle postati zastarjel~. ~ajnovije vij~sti o~nose se
= =
mc2 (energija masa x brzina na kvadrat) proizlazi da bi svaki materijal-
ni objekt u trenutku postizanja iii premasivanja brzine svjetlosti poprimio
na cinjenicu da je operacija dovela do razdva1an1a vremensk1h razma, vrlo
beskonacnu masu, odnosno njegove bi dimenzije postale vece od svemira
slicnog onome koje je provedeno u nasoj sadasnjosti, dok j~ bud~cnos~
unutar kojeg bi trebao biti sadrz.an, sto dovodi do ociglednog paradoksa.
projekta trenutno poprilicno neodredena, odnosno moguc Je vehk bro1
U ezoterijskoj fizici ovaj problem mozemo lako rijesiti primjenom teorije
pravaca uz mnostvo varijabli.
o paralelnim svemirima. Vet smo na vise mjesta spomenuli taj fenomen; u
primijenjenoj magijskoj tehnologiji normalno je uzeti u obzir mogucnost
postojanja razlicitih razina egzistencije na kojima poimanje vremena ne
.~ mora biti isto kao nase. To znaci da bi mogle postojati razine stvarnosti
iii citavi svemiri paralelni s nasim, na kojima bi brzina svjetlosti mogla biti
ona najmanja, a ne najveca moguca. Naravno da se u takvim okolnostima
152
drasticno mijenja poimanje vremena i oblika zivota na koje bismo mogli 1513
naici. Na takvoj bismo liniji sigurno nasli citav niz vremensko-prostornih
anomalija koje smo moz.da vidjeli u znanstvenofantasticnim filmovima iii
procitali u nekoj knjizi. U tom bi slucaju neki objekt unutar sebe zaista
mogao sadrzavati cijeli jedan paralelni svemir. Osim toga, zakon magije
,,KAKO GORE TAKO DOLJE" dovodi nas do paradoksa kineskih kutija,
po kojem svaka kutija u sebi sadrz.i jednu manju i tako sve dok ne dodemo
do one apsolutno najmanje, unutar koje cemo nati, kad podignemo poklo-
pac, beskraj svemira iii cemo vidjeti same sebe mikroskopskih dimenzija
kako otvaramo sve te kutije.
Nakon ovog teoretskog uvoda moz.emo prijeti na glavnu temu ovog po-
glavlja. Materijalni svemir je puno prostraniji nego sto ga obicno zamislja-
mo. lgraliste na kojem Drevno Boz.anstvo Covjek odigrava svoj mec pred-
stavlja samo jedan dio materije i to je podrucje zaista ograniceno brzinom
svjetlosti. To znaci da je maksimalna brzina koju mozemo postiti na tom
prostoru brzina svjetlosti, upravo onako kako to prikazuje Einsteinova for-
mula. No, postoje i druga podrucja i sektori tog istog svemira u kojima re-
ferentna brzina postepeno raste. Da budemo precizniji, sveukupno postoji
8 sektora kojima odgovara 8 razlicitih paralelnih svemira. Svi su oni dio
materije, ali svaki je utemeljen na vlastitoj referentnoj brzini. Brzina svje-
 tlosti je najmanja od tih osam brzina. Nakon nje slijedi brzina koju temo
nazvati A i koja je pet puta veta od brzine svjetlosti, dakle iznosi 1.500.000
km/s. Tim se svemirom ne mogu kretati materijalni oblici koje nose obi-
ljezja naseg svemira, ali bi u njemu mogli egzistirati objekti cija je materijal-
nost slicna stanju plazme, dok energije i informacije kolaju bez problema.
U sljedetem svemiru koji temo zvati B, brzina je 80 puta veta od brzi-
ne A, dakle priblizno iznosi 120.000.000 km/s. Tom bismo brzinom mogli
za 40 dana stiti do sustava Alfa Centauri, udaljenog 4,3 svjetlosne godine.
Ta je dimenzija pak kompatibilna s nasim oblikom materijalnosti. Moramo
imati na umu da se povetanjem brzine mijenja vise parametara stvarnosti:
osim vremena koje smo vet naveli i prostor se postupno iskrivljava te se
mijenja i samo znacenje brzine.
Sljedeca brzina C, 90 puta veca od brzine B, doseze I 08 milijardi km/s,
skracujuci vrijeme dolaska .do sustava Alfa Centauri na 10,6 sati. Brzina
D je 12.000 puta veca od brzine C i njome bismo dosli do Alfe Centau-
ri za otprilike 3 sekunde, dok bismo brzinom E, koja je 800 puta veca od
prethodne, obisli nasu galaksiju promjera oko 300.000 svjetlosnih godina
za otprilike 5 minuta. Kad bi dimenzije cjelokupnog materijalnog svemira
154 iznosile oko 4 milijarde svjetlosnih godina (kako se teoretiziralo do prije
nekoliko godina, a sto je odgovaralo i starosti svemira), njime bismo mo-
gli proci za 1.111 sati, odnosno 46 dana, odnosno mjesec i pol, odnosno
66.666 minuta.
Kad dodemo do najvete brzine koju temo nazvati G, dobit cemo brzi-
nu jedinstvenog atoma koja odgovara apsolutnoj brzini, uzmemo Ii u ob-
zir kruzni tok vremena, no na temelju naseg mjerenja trenutka koji traje
4 sekunde, to bi bilo vrijeme potrebno jedinstvenom atomu da obide cijeli
svemir. U tom bi slucaju i vijek trajanja svemira bio 4 sekunde. Drugim ri-
jecima, u takvom prostoru moze egzistirati samo jedinstveni atom, budu-
ci da nema ni vremena ni mjesta ni za jedan drugi element. Zakoni, kojih
u nasem svemiru brzine svjetlosti brojimo 8, u ovom bi se slucaju sveli na
jedan, zato sto je pri tolikoj brzini jedina iskoristiva funkcija upravo funk-
cija jedinstvenog atoma. Gledajuci iz drugog kuta, trebali bismo reci da je
to tocka u kojoj se oblikuju zakoni derivati, dakle tocka primirja drevnih
zakona. Taj bismo koncept mogli objasniti i na sljedeci nacin; zamislimo da
se zakoni, koje u tom sektoru predstavlja samo koncept jedinstvenog ato-
ma, pocinju postupno ocitovati smanjivanjem referentne brzine pri ulasku
u druge sektore i proporcionalno sire dimenzije svemira.
U nekim od tih svemira, vrijeme i prostor se iskrivljuju do te mjere da
se koncept udaljenosti radikalno mijenja. Na primjer, moglo bi se dogoditi
da za dolazak od tocke A do tocke B ne moramo prijeci nikakav prostor,
vet samo uronimo u tocki A i izronimo u tocki B. Vratimo se sada na para-
doks kineskih kutija, odnosno na svemire sadrzane unutar nekog objekta.
U magijskim operacijama cesto se prolazi tim prostorima. Na vremen-
skim putovanjima se, primjerice, koristi linija simetrije materijalnih oblika
te se putuje brzinom jedinstvenog atoma. Tako je mogute sabiti vrijeme
u odgovarajucoj mjeri da bismo, teoretski, dosegli bilo koju tocku u vre-
menu. U sinkronim linijama informacije i energije putuju brzinama vecim
od brzine svjetlosti. U bilo kojoj aktivnosti koja podrazumijeva promjenu
vremenskog pravca, prolazimo u nekom obliku kroz neki od tih svemira.
Spomenut temo jos jednu zanimljivu pojedinost; dok nas sektor brzi-
ne svjetlosti nastanjuje Drevno Boz.anstvo C:ovjek, u drugim su sektorima
prisutna druga Drevna Bozanstva. Dakle, zapravo su i te druge sile na svoj
nacin prisutne u materiji, iako je ono slavno igraliste ograniceno na sektor
,u kojem obitava Drevno Bozanstvo C:ovjek.
I selficka bita dolaze iz jednog od tih sektora i zbog toga kazemo da ne
potjecu od Drevnog Bozanstva C:ovjeka, iako, na temelju saveza o kojem
smo govorili u poglavlju posvecenom selfikama, poprimaju njegova obiljezja 155
u trenutku ulaska u nas svemir. Dakle, u svakom od tih osam sektora oci-
tuje se prisutnost jednog Drevnog Bozanstva i uvijek je vidljiva dominan-
tnost jednog zakona, uz iznimku naseg sektora gdje je omjer medu zako-
nima u potpunosti ravnomjeran. Kao sto ste vec pretpostavili, nedostaje
nam jedno Drevno Bozanstvo jer znamo da ih ima devet. Sto se toga tice,
moramo imati na umu cinjenicu da broj kao takav ima vrijednost samo
medu materijalnim oblicima i da Drevno Bozanstvo ne moze bit i u pot-
punosti prisutno u materiji. Dakle, jedan njegov dio mora biti zastupljen i
izvan materijalnog svemira da bi se odrzala istovremena prisutnost u vre-
menu i izvan njega.
 moze proci kroz sve nadsvemire. Sto se tice Realiteta, moramo spome-
15. MODERNE TEORIJE O NAJVECIM nuti jos jedan element koji je isplivao tijekom analize nadsvemira: Realitet
SUSTAVIMA: NADSVEMIRI se u materiji moze ocitovati kao TOCKA RAVNOTEZE MEE>U RAZLI-
CITIM VREMENSKIM PRAVCIMA. Taj je koncept vezan uz nacelo ucvr-
Kada smo govorili o kozmogenezi, u jednom smo trenutku spomenu- scivanja dogadaja, u smislu da dvije razlicite tocke u vremenu medusob-
li SVIJET IDEJA, SVIJET BROJEVA i DEMIURGA, koji zajedno sudjeluju u no povezane preko nacela odjeka (uvjetovanog izravnom iii nelinearnom
procesu nastanka materije. Ti su elementi prenijeti u nasu Skolu negdje uzrocno-posljedicnom vezom, omjerom vremenske tezine iii zajednickim
oko 1995. godine. Danas raspolazemo naprednijim teorijama koje ne za- ritmom vremenskog paketa), ako su ,,ucvrscene", mogu oblikovati tu toc-
mjenjuju funkcije tih triju svjetova, vec ih stavljaju u drugacije okvire unu- ku ravnoteze, odnosno toliko stabilnu vezu medu dogadajima da je NIJE
tar najvecih sustava. Sada cemo uvesti pojam NADSVEMIRA, makro polja MOGUCE MIJENJATI.
postojanja koje je opseznije u odnosu na koncept jednog svemira, budu- Sto se tice odlomka u poglavlju o kozmogenezi u kojem objasnjavamo
ci da nadsvemir moze obuhvacati veci broj pojedinacnih svemira. Prema koncepte Svijeta brojeva, Demiurga i Svijeta ideja, trebali bismo ga dopu-
toj teoriji, ono sto postoji mogli bismo prikazati kao niz tih makro polja niti unosenjem pojmova koje smo razmotrili u ovom poglavlju. Buduci da
koja su izravno iii na neki drugi jos nedefinirani nacin povezana s Drev- su se ti novi elementi pojavili dok je knjiga jos bila u izradi, odlucio sam
nim Bozanstvima. Svijet ideja, Demiurg i Svijet brojeva bili bi dio mnostva zadrzati oba djela, da bih i u ovom slucaju dao povijesnu perspektivu nase
nadsvemira, a materijalni oblici bi predstavljali cetvrti nadsvemir. Ono sto filozofije koja se r azvija kroz vrijeme, onako kako pristizu novootkriveni iii
te elemente cini medusobno razlicitima jest cinjenica da svaki funkcioni- ~ istrazeni elementi iii pak kako se damanhurski narod uzdize na vise razine.
ra prema vlastitim zakonima koji se ne mogu primijeniti u drugim nadsve-
mirima. Tako gledano, samo REALITET moze predstavljati nadzakon koji
je u stanju proci svakim od nadsvemira i ocitovati se u njemu prema jed- I S?
1!i6
nakom nacelu totaliteta, apsoluta i ravnoteze. Broj nadsvemira trenutno
nije definiran, ali se zna da ima veze s brojem Drevnih Bozanstava. lako je
svaki od tih nadsvemira utemeljen na razlicitim zakonima, ustanovljeno je
i da je pristup svakome od njih definiran kombinacijom koja koristi dijelo-
ve drugih nadsvemira; na primjer, dobro nam je poznata kombinacija koja
dovodi do materije: IDEJE - BROJEVI - DEMIURG, upravo onako kako je
opisano u poglavlju o kozmogenezi.
Krecuci odozgo, u najvecim cemo sustavima uvijek naci NEPOKRET-
NOG POKRETACA koji je iznad svega drugog. lspod njega su DREV-
v
NA BOZANSTVA kao svjesni elementi. lstovremeno cemo uvesti i ovaj
novi koncept NADSVEMIRA koji vjerojatno predstavljaju polje ocitovanja
Drevnih Bozanstava, buduci da je svako od njih manje iii vise izravno po-
vezano s jednim od nadsvemira. S druge strane, znamo da je Drevno Bo-
zanstvo Covjek cetvrto po redu dolazaka u materiju, zbog cega razlicite
teorije treba uklopiti u visi red, a za to nam vjerojatno nedostaju jos neki
elementi. Zakoni o kojima smo na opsiran nacin govorili u prvom dijelu
knjige vrijede samo za nadsvemir materijalnih oblika, dok u drugima na-
lazimo neke druge zakone koji nam trenutno nisu poznati. No, imamo na
raspolaganju koncept REALITETA koji bi mogao predstavljati put kojim se
 16. SJENA MATERIJE
Proces oblikovanja materije o kojem smo govorili u prvim poglavljima
knjige treba nadopuniti jos jednim elementom: fenomenom SJENE. Radi
se o sekundarnoj, ali neodvojivoj funkciji materije; zahvaljujuci njoj, svaki
put kad dode do nastanka nekog oblika (prisjetimo se postupka koji pred-
vida prijelaz iz Svijeta ideja u Svijet materijalnih oblika preko Svijeta bro-
jeva i Demiurga), postize se efekt zrcala, odnosno formira se potpuno isti
materijalni oblik, ali s karakteristikama zrcalnog odraza, prakticki kao oti-
sak u negativu.
Buduci da taj oblik - sjena ne mo:ze egzistirati na istoj razini postojanja
kao i originalni oblik, on se projicira u odgovarajuci svijet koji smo nazvali
SVIJETOM SJENA. To je dimenzija u kojoj se ocituje nalicje materijalnog
svijeta, njegov odraz u zrcalu. Funkcija ove pojave je uspostavljanje ravno-
te:ze sila u trenutku nastanka nekog oblika tako da ga se ,,izvuce" iz Rea-
liteta. Sjenu jednostavno mozemo promatrati kao otisak u negativu koji
nastaje u Realitetu izvlacenjem odredenog oblika. Naravno da se Realitetu
nista ne oduzima jer on ostaje apsolutni element, no svejedno dolazi do
stvaranja te sjene koja se projicira u odgovarajucu dimenziju. Da nema te
158
projekcije sjene, materijalni oblik ne bi mogao opstati u postojanju jer se
ne bi mogao odr:zati kao odvojen od Realiteta. Kao da je materijalni oblik
na jednoj strani vage, a sjena na drugoj. Ako vaga nije uravnotezena, oblik
ne moze postojati (a samim time ni sjena).
Postoje dvije teorije o stvarnosti koja se mo:ze oblikovati u dimenziji
sjene. Prva teorija sjenu promatra samo kao zrcalni odraz materijalnog
oblika; znaci da ti oblici - sjene nisu samostalni, vec poput slike u zrcalu
prikazuju ono sto se dogada u dimenziji materijalnih oblika. Druga teori-
ja predvida slo:zeniji sustav u kojem materijalni objekt stvara svoju sjenu
koja se oblikuje kao slika u zrcalu, ali se potom osamostaljuje i na taj nacin
postaje puno slicnija originalnom obliku. Slicnost je tolika da mo:ze omo-
guciti cak i obliku - sjeni stvaranje druge sjene. Pretpostavlja se da je taj
fenomen moguce ponoviti pet puta, nakon cega bi peta sjena kao svoju
sjenu projicirala onaj prvotni oblik, sto bi zatvorilo krug. Ta teorija pred-
vida postojanje jedne specificne vrste stvarnosti u kojoj nije lako odrediti
koja je razina postojanja vezana uz mater ijalni oblik, a koja uz sjenu. Ako
uzmemo u obzir citav niz koncepata koje mo:zemo naci u drugim dijelovi-
rna ove knjige, mogli bismo reci da je nasa $kola sklonija ovoj drugoj teo-
riji; damanhurska teorija o nasem odnosu s mislima (vidi poglavlje posve-
ceno toj temi), koja govori o prisjecanju, a ne kreiranju, daje nam naslutiti
da smo i mi dio sjene, a ne oblika. Naime, buduci da mi ne mislimo, vec
se samo prisjecamo da smo mislili, to bi moglo znaciti da smo mi, bas kao
sjena u ovom slucaju, uvjetovani onim koji MISLI, odnosno onim koji egzi-
stira u Svijetu materijalnih oblika, te da se ne krecemo zahvaljujuci svojoj
slobodnoj volji, vec nase postupke uvjetuje bice koje misli. S druge stra-
ne, mi tvrdimo da posjedujemo slobodnu volju koju ipak koristimo, ma-
kar ne u kontinuitetu. U trenutku u kojem izra:zavamo slobodnu volju, ne
mozemo ne biti u Svijetu materijalnih oblika jer u tom trenutku izrazava-
mo moc koja je vezana uz nasu bozansku iskru, sto znaci da smo mi toc-
ka kreiranja misli koja eventualno moze uvjetovati druge elemente (sjenu)
da se krecu u istom smjeru. Takvo rezoniranje nas dovodi do zakljucka
da smo mi vjerojatno bica koja mogu ,,lelujati" izmedu oba stanja. lzmedu
ostalog, zanimljivo je da se ljudski oblici mogu kretati na 6 mogucih linija
vremena u svakom trenutku, kao sto postoji 6 razlicitih dimenzija koje se,
prema ovoj teoriji, oblikuju uzastopnim projiciranjem sjena. U oba slucaja
mozemo prelaziti s jedne linije na drugu. Razrada ovih aspekata mogla bi
nas dovesti do zakljucka da se radi o istoj pojavi, ali opisanoj iz dva razli-
cita kuta,no trenutno na tom polju ne raspolazemo cvrstim elementima.
159
U svakom slucaju, svijet sjene je opsezno dokumentiran i koristi se u
magiji. U KNJIZI TRI ODGOVORA (Drevna knjiga magije) spominje se,
na primjer, sustav putovanja u kojem se koriste zrcala. Takvo putovanje
izgleda kao neka vrsta teleportiranja; navodno se prolazi kroz dimenzije
sjena koje su u ovom slucaju opisane kao preokrenuti svjetovi gdje sun-
ca kruze oko planeta. Knjiga takoder upozorava na opasnost u slucaju da
ostanemo zarobljeni u tim dimenzijama.
Sjena je vazan element i u alkemiji. Oblikovanjem svakog elementa uvi-
jek nastaje i njegova sjena koju treba uzeti u obzir i kontrolirati jer bi u
protivnom mogla ometati funkcioniranje proizvedenog elementa. Takoder
moramo imati na umu da za svaki od elemenata koje smo spominjali u ovoj
knjizi postoji i njegova verzija sjene i pritom ne mislimo samo na materi-
jalne oblike, vec i na elemente poput atraktora, zakona, raznih vrsta sila,
sve do samog GRALA.
U magijskom znanju, svijet sjene u odredenim situacijama predstavlja
izvor, a u nekim drugim potencijalnu opasnost jer odredeni elementi te
dimenzije mogu postati kanali za prolaz neprijatelja, pod cim podrazumije-
vamo nepostojanje. Naime, postoje PROTUATRAKTORI, odnosno sjene
atraktora koje predstavljaju suprotnost inteligencije, sto ne znaci nepo-
 stojanje iste, vec njezino negiranje. Jednako tako postoje ANTIZAKON I, 17. GRAL
odnosno zakoni koji upravljaju dimenzijom sjene i koji takoder djeluju na
suprotan nacin od originalnih zakona. Tako mozemo zamisliti, recimo, i
Sve religiozne i duhovne tradicije spominju, svaka na svoj nacin, specificni
ANTIKOMPLEKSNOST koja je u stanju razviti sustav koji ce teziti uni-
misticni objekt tajanstvenih i cudotvornih moci: GRAL. Mi cemo u ovom
stenju onoga sto za nas predstavlja kompleksnost. Dakle, sile oprecne
poglavlju istraziti elemente koji su u magijskoj tradiciji vezani uz ovaj va-
evoluciji i ocitovanju ljudske duse u materiji u nekim se slucajevima mogu
zan i uzvisen koncept, zanemarujuci razna povijesna tumacenja koja su se
ocitovati i preko ovih specificnih kanala. Na putu inicijacije, u odredenoj
stoljecima oblikovala i prenosila. GRAL se u knjizevnosti pocinje spomi-
fazi je nuzno istraziti i taj dio znanja koji bismo mogli definirati kao tamnu
njati oko 11 00. godine, s prvim francuskim romanom na tu temu, ali ma-
stranu, da bismo dobili potpunu sliku svih dijelova stvarnosti. Drugim rije-
gijska tradicija GRALA je puno drevnija. Kao sto smo vec rekli u drugim
cima, MAG je to sto jest izmedu ostalog i zato sto je prosao kroz to spe-
dijelovima ove knjige, GRAL nije predmet, vec inteligentna sila jako visoke
cificno podrucje znanja.
razine, visa od mnogih bozanskih sila. On ne potjece iz ovog svemira, vec
I GRAL ima svoju suprotnu stranu u toj dimenziji, stvarnost koja je bila
posjeduje sposobnost, kao i objekti s anomalijama, prolaska kroz razlicite
predmet jako vaznih ritualnih operacija koje su omogucile ucestaliju pri-
svemire, sto znaci da moze proci i kroz nas, privucen bozanskom prisut-
sutnost GRALA u originalnom obliku na nasoj razini postojanja, sto je bilo
noscu. Njegova snaga ima toliki utjecaj na prostorno-vremensko tkanje
neophodno za teurgijske operacije vezane uz Trijadu. Dakle, svijet sjene je
naseg svemira da bi njegovo zadrzavanje u nekoj tocki nakon odredenog
za odredene aspekte jako zanimljiva dimenzija, dok u drugim slucajevima
vremena izazvalo ,,rastvaranje", odnosno svi bi se elementi koji sacinja-
moze biti poprilicno varljiva pojava. No, to je u svakom slucaju element
<lVaju stvarnost rasprsili i stvarnost bi se dezintegrirala. Ovu bismo pojavu
koji treba uzeti u obzir da bismo u potpunosti mogli shvatiti ono sto se
mogli doc.;trati i metaforom; zamislimo da je GRAL srediste Sunca, tocka
dogada u svijetu materije.
cija svojstva ne dopustaju nijednoj prisutnoj tvari iii objektu da ostane u
160 161
prvotnom stanju; sve bi bilo uvuceno u nuklearne reakcije ogromnih raz-
mjera koje kontinuirano stvaraju energiju koju Sunce siri. GRAL je, upra-
vo zahvaljujuci tom specificnom svojstvu, postao jako mocan instrument
na polju magije, koji je u stanju ubrzati i popratiti energetske reakcije ta-
kvih razmjera koje ne bi mogao podrzati nijedan drugi poznati element.
U drevnim ezoterijskim mitovima GRAL predstavlja prvu ljudsku tvore-
vinu, sto simbolizira prvi cin vise inteligencije proizasao od ljudske vrste.
Postoji i prica o GRALU kao DUHOVNOM UREOAJU koji je covjecan-
stvo izradilo u pradavnim vremenima kao bedem znanja koje je tada bilo
raspolozivo. Prema toj prici, GRAL bi bio jedna od vaznih stvari koje su
bile spasene prilikom unistenja Atlantide i koji je nekoliko puta nestajao i
bio trazen (odatle potjecu raznorazne knjizevne sage koje su se sirile po-
najvise u Srednjem vijeku).
GRAL kao sila predstavlja element koji se ne razvija, buduci da je vec do-
segao razinu savrsenstva i potpunosti. Mogli bismo ga definirati kao zakon
kojeg pokrece vlastita inteligencija. Uz pomoc magijskih znanja, GRAL se
moze prizvati, ali ne i kontrolirati, sto je u slucaju bozanskih sila moguce.
Poistovjecivanje GRALA s raznim predmetima proizlazi iz cinjenice da se
pomocu magije mogu pripremiti objekti koji obavljaju funkciju sakupljaca
 energije Grala. S obzirom na njegovu prodornost, GRAL se nikad ne zadr-
zava na nekom prostoru toliko dugo da ugrozi cjelovitost stvarnosti. Da bi
se mogla iskoristiti njegova svojstva, u magiji su osmisljeni posebni objekti,
pripremljeni na odgovarajuci nacin kako bi ta sila prosla kroz njih i ostavila
otisak svoje energije. Kao sto smo vec ranije rekli, ti predmeti postaju sa-
kupljaci koji se u svakom narednom prolasku pune VREMENOM GRALA.
GRAL je tijekom ljudske povijesti bio trazen i pronaden 5 puta u 5 razli-
citih razdoblja. U svakom od njih GRAL je imao drugacije znacenje te ga
se poistovjecivalo s drukcijim predmetima. Neki od njih su bili, na primjer,
METEORIT koji je kasnije postao STIT pa onda STAP. Mi se trenutno na-
lazimo na zavrsetku petog razdoblja koje je zapocelo srednjovjekovnim
epopejama u kojima se GRAL poistovjecivao s KALEZOM i imao je funk-
ciju spremnika. U magijskoj tehnologiji postoje tri glavne funkcije GRALA:
spremnik, pretvarac i mjerac energije. GRAL moze pretvoriti bile koju
energiju u bile koju drugu, moze povezivati i dovoditi u interakciju energije
koje ni na koji drugi nacin ne bi imale tu mogucnost (na primjer: bozanski
brakovi) te odreduje tocnu kolicinu energije koja ce biti koristena za svaku
od tih operacija. Gralova mjera spada u najuzvisenija znanja na polju magije.
Nasa je Skola odigrala vaznu ulogu u tom petom razdoblju potrage za
162
GRALOM. Nasli smo i prepoznali tu silu, osnivanjem i razvojem naroda
stekli smo dostojnost i cistocu neophodne za odrzanje kontakta s njom,
a i magijsko znanje je odigralo svoju ulogu omogucivsi ucestalije uspostav-
ljanje kontakta u odnosu na prve godine kada je ova faza zapocela. U da-
manhurskoj povijesti, prvi tragovi GRALA pojavljuju se u prvim fazama
putovanja IGRE ZIVOTA 1984. godine, kada je pronaden prvi kalez koji je
silu udomio nekoliko stoljeca ranije te je sadrzavao vazan trag za kontakt
s njom. Drugi vazan trag je pronaden u jednom hramu na Sri Lanki , tako-
der u jednoj fazi putovanja pocetkom osamdesetih godina. Tame je skupina
redovnika otprilike 6.000 godina cuvala vatru vezanu uz silu GRALA. Falco
je u pratnji jedne skupine putnika stupio u kontakt s tim redovnicima koji
su mu predali vatru koju je donio u Damanhur. Nekoliko mjeseci kasnije,
hram su unistili tamilski pobunjenici i poubijali sve redovnike.
Desio je vrijeme da otvorimo jos jedno poglavlje u ovoj prici; zapravo
postoje TRI GRALA, od kojih su dva trenutno na Zemlji, a treci se nalazi
izvan naseg svijeta. Tragovi vezani uz prvi kalez i vatru koju su Falcu pre-
dali budisticki redovnici odnosili su se na dva razlicita GRALA. Trenut-
no nismo u stanju dati vise detalja, zato sto su povijest i karakter te sile,
uzevsi u obzir njezinu trojnu prirodu, prepuni misterija. Ste se tice njezine
trojne prirode, vjeruje se dace ponovno spajanje TRIJU GRALOVA ozna-
citi trenutak u kojem ce nas svijet konacno biti osloboden. Mogli bismo
povuci paralelu izmedu ovog koncepta i spajanja triju svjetova majki (vidi
iduce poglavlje), za sto su potrebne upravo funkcije Grala.
Yratimo se damanhurskoj povijesti; u prvoj fazi su pronalaskom ranije
navedenih tragova ostvareni prvi kontakti. U sljedecoj fazi ta je sila u ne-
koliko navrata prosla uz damanhurski teritorij, sto je svaki put bila poseb-
na prilika i cijeli se narod pripremao za taj veliki dogadaj. Jos jedna tocka
kontakta u tim prvim godinama bile je Torinsko platno izlozeno u Torinu.
Cini se da je taj predmet, kojeg se stuje kao plahtu u koju je bio umotan
Krist kad je sahranjen, u starijoj magijskoj povijesti bio vezan uz tu silu
kao tocka kontakta s nasom dimenzijom. Naime, u tom podrucju magij-
ske tehnologije koristimo predmete koji su pripremljeni kao skupljaci, ali i
one koji ce predstavljati STOLNJAK na koji ce GRAL biti polozen. Stolnjak
tehnicki predstavlja referentnu tocku nase dimenzije; ne zaboravimo da je
ta sila zapravo nad-objekt s anomalijama koji se krece razlicitim svemirima
i dimenzijama. Prisutnost Torinskog platna u Torinu znacila je prisutnost
Grala, od,:iosno nekoga u Torinu tko je cuvao Gral. U slozenom procesu
uravnotezivanja sila tijekom posljednjih nekoliko stoljeca, grad Torino je
imao specificnu funkciju, zbog cega se na njegovom teritoriju cuvao Gral, 163
ali onaj tko ga je cuvao nije se njime koristio.
Funkcija Torinskog platna se odrzala do pocetka osamdesetih kada je
zamijenjena, u svojoj funkciji prema Gralu, zastavom lgre zivota koja je
prvo bila ukradena tijekom jednog putovanja, a zatim ju je Falco magij-
skim pothvatom vratio. Zastava je, upravo zahvaljujuci toj operaciji vraca-
nja, tijekom koje je prosla linijom simetrije materijalnih oblika i obisla ci-
jeli svemir, poprimila odgovarajuce karakteristike da bi mogla postati nevi
stolnjak GRALA.
Krajem osamdesetih provedeno je niz ritualnih operacija koje su, kori-
steci i funkcije SJ ENE GRALA, uspjele osigurati ucestaliju prisutnost te sile.
Naime, u devedesetima je izvrsen najveci dio teurgijskih operacija veza-
nih uz sastavljanje Trijade, za sto je bila potrebna cesca prisutnost te sile.
Okoncanjem operacija Trijade 2002. godine obiljezen je i sluzbeni zavr-
setak tog petog razdoblja u kojem je damanhurski narod odigrao jednaku
ulogu kao i srednjovjekovni vitezovi u svoje doba. Nasli smo i razotkrili
GRAL te ispunili njegovu funkciju kaleza koja se dovrsenjem Trijade mo-
gla smatrati zakljucenom. U narednom periodu svjedocit cemo novom
zastiranju GRALA, odnosno njegovom otkrivanju, kako bi se najavilo se-
 sto razdoblje u kojem ce ponovno krenuti potraga za tom silom koju ce
poistovjecivati s dr ugacijim predmetom i koja ce imati drugaciju funkciju. 18. TRI SVIJETA MAJKE
I za kraj treba spomenuti nevjerojatnu priliku za pojedinacni kontakt s
GRALOM koju su dobili mnogi inicijati, za cime se u drugim razdobljima Prema ezoterijskoj tradiciji, u svijetu u kojem :zivimo, u dalekoj se pros-
cesto uzalud tragalo citav zivot. losti odvio jedan specificni dogadaj, o cijim uzrocima postoje razlicite te-
orije i koji je prouzrocio podjelu svijeta. lz prvotnog jedinstvenog sustava
oblikovala su se tri razlicita svijeta: LJUDSKI SVIJET, SVIJET DUHOVA
PRIRODE i BILJNI SVIJET. To su SVJETOVI MAJKE u kojima se bozanska
iskra nastanila u covjeku u ljudskom svijetu, u duhovima prirode u njiho-
vom svijetu te u biljnim stvorenjima u tom trecem svijetu. lako imaju zajed-
nicko porijeklo, zbog te podjele vise nisu u kontaktu, ali je moguce ostva-
riti neizravnu vezu preko svjetova odjeka. Naime, izmedu te tri razlicite
stvarnosti, mo:ze se oblikovati citava paleta medunijansi koje mogu sadr-
zavati obilje:zja vise svjetova. Prema dr evnoj teoriji jednog ucenika grckog
filozofa Kleombrota, ti su svjetovi rasporedeni po vrhovima istostranicnog
trokuta, a, uzduz stranica su se oblikovali razlicit i svjetovi odjeka, njih 60
na svakoj. Pr ema toj teoriji, koja stvarnost prikazuje kao jasno utvrdenu
geometrijsku strukturu, mogucih svjetova bi bilo 183; 3 svijeta majke i 180
svjetova 'o djeka, po 60 na svakoj str anici tog zamisljenog t rokuta.
164 U damanhurskoj filozofiji taj smo koncept pokusali protumacit i na slje-
deci nacin: postoje 3 svijeta majke koji su nastali podjelom primordijalnog 16:'i
svijeta. Osim njih postoje 163 moguca elementa rasprsena u materijal-
nom svemiru koji su nastali rasipanjem Drevnog Bozanstva u materiji. I
naposljetku postoji 20 osnovnih arhetipova koji su oduzeti covjecanstvu u
davnom porazu od neprijatelja. I u ovom slucaju ukupan zbroj iznosi 183.
Pokusajmo sada analizirati kakvu stvarnost predstavljaju ove teorije. Oci-
to je da se nalazimo u Svijetu materijalnih oblika, ali podjela svjetova se ne
proteze na cijeli univerzum, vet ipak postoje granice, iako nisu jasno defi-
nirane. Naime, neki drevni mitovi pripovijedaju o razdoblju u kojem su sva
stvorenja iz ta tri svijeta spokojno :zivjela u istoj stvarnosti. Dakle, duhovi
prirode u toj fazi ljudske povijesti nisu bili vise iii manje vidljivi iii imaginar-
ni entiteti kao sto se danas cesto misli, vec su bili fizicka bica bas kao i mi.
Biljna stvorenja (koja danas postoje samo u posebnom svijetu) imala su
puno drugacije mogucnosti od onih koje danas mo:zemo vidjeti kod biljnih
stvor enja naseg svijeta. Zatim je doslo do razdiobe koju je mo:zda prou-
zrocio neki prirodni dogadaj iii pak intervencija neprijateljskih sila. Tako
su nastale okolnosti koje ne dopustaju pobo:zanstvenjivanje materije, sto
se moze postici samo u cjelovitoj i jedinstvenoj stvarnosti. No, postoji jos
jedna teorija prema kojoj Zlatno doba nije dio proslosti, vec predstavlja
 buducnost s kojom ce se nasa i one druge vrste iz preostala dva svijeta
susresti u trenutku kad proces oblikovanja svemira napokon bude dovr-
sen. Ta vizija obuhvaca teoriju o procesu evolucije svemira i materijalnih
oblika u sirem opsegu, koja predvida da ce primjena zakona imati ograni-
cene ucinke razlicitih karakteristika. lz analize postojecih stvarnosti u ta
tri svijeta (naravno da govorimo o magijskom znanju) proizlazi cinjenica da
su zakoni, takvi kakvi se ocituju u svakom od svjetova, nepotpuni. Prema
tome, cinjenica da u nasem svijetu ne mozemo percipirati oblike zivota po-
put duhova prirode ne ovisi o nemogucnosti nasih osjetilnih organa, vet o
samoj prirodi nase stvarnosti koja, buduci da nije cjelovita, ne moze obu-
hvatiti te druge stvarnosti. S druge pak strane postoje aspekti tih razlicitih
stvarnosti koji zahtijevaju primjenu zakona u cjelini i zbog toga se vjeruje
da je nekoc postojao oblik stvarnosti u kojem je primjena zakona bila cje-
lovita. Proucavajuci prirodu vremena, nailazili smo na razne paradokse u
kojima su posljedice cesto prethodile uzrocima, sto bi moglo potvrditi te-
oriju da dio stvarnosti koji predstavljaju ova tri svijeta zaista prolazi kroz .
fazu evolucije koja ce dovesti do spajanja te tri razlicite stvarnosti. Vee
su danas vidljivi znakovi tog spajanja; Bozanstva, na primjer, predstavljaju
COYOTE CARDO (Mario Faruolo)
oblike svijesti za koje stvarnost nije podijeljena, vet je cjelovita, u smislu
zivi u Damanhuru gdje se bavi istrazivanjima i pro-
166 da su u njima sadrzana sva tri oblika ocitovanja).
dubljivanjem znanja Ezoterijske fizike na temu koje 167
U magiji je ujedinjenje svjetova u svakom slucaju koncept koji se uzima
vet godinama redovito odrzava tecajeve i seminare
u obzir. Buduci da je taj proces neophodan za sastavljanje zrcala, pokre-
u ltaliji i sirom Europe.
nut je projekt vezan uz magijske operacije intervencija na vremenu i na
zakonima da bi se potaknuo proces ujedinjavanja. To moze podsjecati na
projekt sastavljanja Trijade, samo sto se u ovom slucaju ne radi o mani-
pulaciji bozanskih sila, vet svjetova, dimenzija i dijelova stvarnosti. I ovdje
je nuzna prisutnost GRALA kao elementa koji omogucava protok i pre-
tvorbu bilo koje vrste energije, no sada smo vet u novoj fazi potrage za
tom silom (vidi poglavlje o GRALU), zbog cega funkcija kroz koju ce se
GRAL ocitovati vise nece biti ona tradicionalna funkcija spremnika u obli-
ku kaleza, vet neka druga koja nam trenutno jos nije poznata. Sto se tice
tog podrucja istrazivanja, znamo da ce za utvrdivanje nove funkcije Gra-
la (koju ce nam otkrit i novi predmet) biti potrebno zakljuciti istrazivanje
vremenskih matrica.
 http://www.damanhur.org/
DAMANHUR CENTAR TALEJ http://www.sel-et.com/en/
http://www.damanhurwelcome.com/
Damanhur centar Talej osnovan je 2004~ godine u Zagrebu. Tafej na sve-
tom jeziku Damanhura oznacava simbol vizije, sna i inspiracije.
http://www.thetemples.org/en
Centar ie srediste sirenja damanhurske ideje za cijelu H rvatsku i mjesto
http://damanhur.hr/
je susreta ljudi koji zele podrzati viziju Damanhura i damanhurski drus- http://www.orocrea.com/
tveni model zivljenja kroz prozimanje svakodnevnog zivota duhovnim vri- http://www.quadriselfici.it
jednostima. Rad clanova temelji se na entuzijazmu, sofidarnosti i volon-
terskom radu.
Centar promice svjesnost slobodnog izbora te odnos postovanja pre-
ma prirodi i svim zivim bicima, organizira predavanja i seminare Sveucilista
Olami Damanhur (astralno putovanje, drevne i izvanzemaljske civilizacije
- Atlantida, istrazivanje unutarniih osobnosti, istrazivanje proslih zivota,
tarot (egipatski i Bral Talej), unutarnja harmonizacija, upravljanje emocija-
ma, kontakt s biljnim svijetom, duhovna fizika, transformacija sjecania pre-
ko medija i vremenskog sjemena, budenje unutarnjih osjetila, putevi snova,
razvoj paranormalnih sposobnosti, prepoznavanje i interpretacija unutar-
njih odgovora, novi mediji, osnazivanie mikrolinija, otkrivanje zivotne misi-
je i dr.), prevodi i izdaje knjige u svojoj nakladi, pruza mogucnost terapija i
II 168
savjetovanja te upoznavanje sa selfickim instrumentima i selfickim slikama.
Selficki instrumenti (self na sanskrtskom jeziku znaci spirata) privlace kori ..
sna stanja u fizicki zivot osobe i povezuju ih sa mikrolinijama ljudskog tijela.
U organizaciji Centra u Zagrebu odrzavaju se Skola meditadje i Skola
misterija koje vode instruktori iz Damanhura. Moguce se ukljuciti i u tro-
godisnju Skolu za pranoterapeute u Damanhurut koju je zavrsilo i neko-
lrko polaznika iz Hrvatske.

Damanhur centar TALEJ

I0000 Zagreb, Via ska 81 a

telefoni: 00385 f 461 98 54

00385 95 901 68 83

e-mail: info@damanhur.hr
www.damanhur.hr
..