LEKTIRE

1. Albert Camus: Stranac

Albert Camus (Mondovi, 7. studenog 1913. - Villeblevin, 4. sijenja 1960.), francuski

knjievnik i filozof, dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost 1957. godine. Poznat je po
svom karakteristinom stilu pisanja i tematikama svojih djela. itav njegov opus temelji se na
ideji apsurda ljudske egzistencije. Modernog ovjeka naziva bludnim, cininim monstrumom,
a kao suprotnost svijetu dananjice evocira antiku Grku, koja je "u svemu znala nai pravu
mjeru".

Stradao je u naponu stvaranja kao rtva automobilske nesree.

Knjievni mu je rad usko vezan s filozofskim pogledima i dijeli se na fazu apsurda u kojoj je
blizak egzistencijalizmu ( filozofski esej Mit o Sizifu, Stranac, drame Nesporazum i Caligula;
odraava osjeaj bespomonosti koji je zahvatio veliki dio njegova narataja u godinama rata
te prikazuje ivot kao niz apsurda pred kojima ovjek kao drutveno bie ostaje bespomoan,
ali kao pojedinac moe ostvariti svoju slobodu ako takvo apsurdno stanje prihvati kao svoju
filozofiju u prestane doivljavati stvarnost kao prizmu tradicinalnih drutvenih i moralnih
vrednota) te na fazu pobune (esej Pobunjeni ovjek; pronalazi smisao ovjekove
egzistencije u njegovoj pobuni protiv ivotnog apsurda i u ljudskoj solidarnosti; romani Kuga,
Pad, drame Opsadno stanje, Pravednici). Iako je esto vezan i uz egzistencijalizam, Camus je
odbijao taj pridjev. No, u drugu ruku, Camus u svom eseju Pobunjeni ovjek pie da se cijeli
svoj ivot borio protiv filozofije nihilizma. Njegova religioznost takoer je bila esta tema, a
on je sam u jednoj od svojih knjiga napisao: Ne vjerujem u boga "i" nisam ateist.

Djela:

Romani * Stranac (L'tranger; 1942.) * Kuga (La Peste; 1947.) * Pad (La Chute; 1956.) *
Sretna smrt (La Mort heureuse; posthumno) * Prvi ovjek (Le premier homme; 1994.)

Novele * Progonstvo i kraljevstvo (L'exil et le royaume; 1957.)

Eseji * Nalije i lice (L'envers et l'endroit; 1937.) * Pirovanje (Noces; 1938.) * Ljeto (L't;
svojevrstan nastavak Pirovanja; 1954.) * Razmiljanja o giljotini (Rflexions sur la guillotine;
1957.) * Prometej u paklu (1947.)

Drame * Kaligula (Caligula; 1938.) * Nesporazum (Le Malentendu; 1944.) * Opsadno stanje
(L' Etat de Siege; 1948.) * Pravednici (Les Justes; 1949.) * Rekvijem za redovnicu (Requiem
pour une nonne; adaptacija romana Williama Faulknera; 1956.) * Bjesovi (Les Possds;
adaptacija romana Fjodora Mihajlovia Dostojevskog; 1959.)

Filozofska djela * Mit o Sizifu (Le Mythe de Sisyphe; 1942.) * Pobunjeni ovjek (L'Homme
rvolt; 1951.) * Kronike I, 1944-48 (Actuelles I, Chroniques 1944-1948; 1950.) * Kronike II,
1948-53 (Actuelles II, Chroniques 1948-1953; 1953.) * Kronike III, 1939-58 (Chroniques
algriennes, Actuelles III, 1939-1958; 1958.)

Stranac
-roman objavljen 1942. godine, pripada modernom anru monolokog romana (glavni lik je
ujedno i pripovjeda), a graen je tehnikom solilokvija (monologa). Komponiran je u dva
dijela.

Prema romanu snimljen je 1967. godine film redatelja Luchiana Viscontija.

Moderni roman

Camusov Stranac razlikuje se od djela kakva stvaraju Proust, Joyce ili Faulkner. U njemu
nema sloenih tematskih sklopova, nema irine zahvata u oblikovanju, nema ni
eksperimentalne upotrebe razliitih stilova, ponajmanje pak modernistikih tehnikih
postupaka. To je relativno mirno i jednostavno ispriana pria o ovjeku kojem je umrla
majka, koji je postao sluajni ubojica i koji je zbog tog ubojstva osuen na smrt. Od utjecaja
velikih modernih romanopisaca u njemu se osjea jedino neto od utiska koji ostavlja Kafkina
proza, ali i to vie zbog neke slinosti u doivljavanju svijeta nego zbog upotrebe istih ili
slinih knjievnih sredstava izraza.

Radnja romana zbiva se u Aliru. Glavni lik u romanu, mladi Mersault, mali je inovnik
nezanimljiva ivota. Vijest o majinoj smrti prima krajnje ravnoduno, ne pokazujui tugu ili
bar saaljenje. Zaokupljen je tehnikim pitanjima vezanim za put u Marengo, gdje je njegova
majka, u ubonici, provlea posljednje godine ivota. No uz majin odar provodi

dremuckujui, puei i ispijajui bijelu kavu te razmiljajui o tome to rade njegovi kolege u
Aliru. Pokop, koji se odvija pod vrelim alirskim suncem, posebno ga je iscrpio pa nije
mogao ne osjetiti olakanje kada je dolo vrijeme povratka. Idueg dana, u subotu, Mersault
odlazi u luko kupalite. Tamo susree Mariju Cardonu, djevojku koja je nekada radila s njim
i koja ga tjelesno privlai. Poziva je u kino i oni subotnju veer provode gledajui neki
komini film s Fernandelom, a zatim odlaze u Mersaultov stan. Budui da je Marija otila
rano ujutro, Mersault nedjelju provodi sam, dosaujui se u stanu. Pomislih da je prola jo
jedna muna nedjelja, da je mama ve pokopana, da u ponovno na posao i da se, sve u
svemu, nita nije promijenilo. Idueg tjedna, vrativi se s posla kui, Mersault sree svog
susjeda Raymonda Sintesa, ovjeka o kojem priaju da je svodnik i da pripada alirskom
podzemlju, iako se on predstavlja kao skladitar. Raymond ga poziva u svoj stan na veeru.
Tijekom razgovora Mersault saznaje da Raymond ima problema sa svojom ljubavnicom i da
se zbog nje potukao s njezinim bratom. Budui da ga je ljubavnica napustila, a eljan osvete
zbog njezine navodne nevjere, Raymond moli Mersaulta da joj napie pismo kako bi se
vratila. Mersault pristane. Nakon tjedna provedena u uobiajenim uredskim poslovima,
Mersault provodi vikend s Marijom. Mir i tiinu nedjeljnog popodneva prekinuli su buka i
urlici iz Raymondova stana. Tek e dolazak policije zaustaviti Raymonda u brutalnom
zlostavljanju svoje ljubavnice. Jo istoga dana Mersault odlazi na policiju kako bi dao iskaz u
Raymondovu korist. U znak zahvalnosti Raymond poziva Mersaulta i Mariju da provedu
sljedeci vikend kod njegova prijatelja Massona u vikednici nedaleko Alira. Pri polasku na
izlet primjeuju skupinu Arapa meu kojima je i brat Raymondove bive ljubavnice, kako ih
promatraju. Napetost poputa kada vide da ih ipak ne prate. U Massonovoj vikendici drutvo
se dobro zabavlja. Poslije objedna mukarci se odlue proetati plaom. Na njihvo
iznenaenje susreu Arape. Dolazi do tunjave, a u nastaloj guvi Raymond biva ranjen
noem. Masson odvodi Raymonda lijeniku. Po povratku vidno uzbueni Raymond odluuje
ponovno otii naplau. S njim polazi i Mersault. Dolazi do novog susreta s Arapima.
Raymond vadi revolver elei ubiti Arapina koji ga je ranio. Na Mersaultov nagovor odustaje,
a Arapi se povuku. Otprativi Raymonda do kuice, Mersault ostaje sam na plai i kree do
izvora da se osvjei. Tamo nailazi na Arapina koji je ranio Raymonda i iz Raymondova
revolvera puca u Arapina. Pojmih da sam poremetio ravnoteu dana, izvanrednu tiinu ala na
kojem sam bio sretan. Zatim opalih jo etiri puta u npomino tijelo u koje se meci zabijahu a
da se nita nije opaalo. Bijahu to kao etiri kratka udarca kojima sam pokucao na vrata
nesree.

Drugi dio romana, koji se zbiva u zatvoru i sudnici, ima sve elemente tipinog sudskog
procesa. Za vrijeme istrage, koja traje jedanaest mjseci, Mersault ne daje nikakvo objanjenje
za poinjeni zloin. I istraitelj i branitelj zbunjeni su njegovom apatijom, izostankom kajanja
kao i potpunom indiferentnou prema vlastitom ivotu. Sud ga proglaava krivim i osuuje
na smrt. Mersaultovo ponaanje na majinom sprovodu posluilo je kao dokaz njegove
beutne nemoralnosti i odredilo teinu kazne. Osudu na smrt Mersault prima mirno i
ravnoduno. U noi prije nego to e mu odrubiti glavu posjeuje ga sveenik ne bi li ga
privolio na pokajanje. Mersault, svjestan apsurda ivota i vlastitog potojanja, to odbija. U smrt
odlazi mirno, svjestan da je ona apsolutni kraj.

Opis lika: Mersault

Tko je Mersault? Kako razumjeti ovjeka koji je ostao ravnoduan na vijest da mu je umrla
majka i koji je zaspao pred njezinim odrom, a ve idueg dana se prepustio erotskoj avanturi?
Kako objasniti daljnje njegove postupke koji e kulminirati bezrazlonim ubojstvom Arapina?
Zato se Mersault ne osjea krivim? Pri odgovoru na ova pitanja treba voditi rauna o
promjene u suvremenoj prozi, prije svega na nain koncipiranja likova u romanu. Proza 19.
stoljea sauvala je kako unutarnje ejdinstvo ovjeka, tako i jedinstvo svijeta, pa je stvorila
model potpuna, cjelovita ovjeka, odnosno prikazala ovjeka u jedinstvu njegova
psiholokog, metafizikog i sociolokog bia. Model ovjeka u prozi 20. st. bitno se mijenja.
Budui da suvremenu stvarnost obiljeava ideoloka sukobljenost, moralna nestabilnost i
kontinuirani osjeaj ugroenosti, moderna proza ne moe ni ponuditi model integralnog,
cjelovitog ovjeka. Stoga Mersaulta treba razumjeti kao simbol beznaa i besmisla jednog
svijeta, svijeta suvremene zapadne civilizacije koja dehumanizira ovjeka svodei ga na
razinu pukog automata. U svijetu koji je izgubio smisao, ispresijecan apsurdnim zidovima,
ovjek ostaje stranac, moderni Sizif koji uzalduno kotrlja kamen svoje egzistencije.

Mersault je potpuni stranac svemu to ga okruuje i svemu to mu se dogaa.

Ostali likovi:

MARIJA: Mersaultova je prijateljica, biva daktilografkinja u njegovom uredu. Srela je

Mersaulta na kupanju i od tada su oni u vezi. eli se udati za njega, ali njemu je svejedno.
Posjeuje ga u zatvoru i rasplae se na suenju. RAYMOND: Onizak je, pleat, ima boksaki
nos. Najbolji je Mersaultov prijatelj. Uvijek je besprijekorno obuen. ivio je u stanu s
jednom sobom i kuhinjom bez prozora. Imao je ljubavnicu koju je pretukao jer ga je varala.
Mersault je pristao svjedoiti da ga je ona varala i izvrgla ruglu. Potukao se sa njezinim
bratom. SALAMAN: Mersaultov prvi susjed. Imao je starog psa prepeliara koji je imao neku
konu bolest pa mu je ispala sva dlaka i tijelo mu je bilo osuto pjegama i krastama. On i pas
ivjeli su u istoj sobi. Salaman je imao crvenkaste kraste na licu i ute rijetke dlake. Svakog je
dana starac psa izvodio u etnju. Uvijek je grdio psa i tukao ga, ali ga je stvarno volio. On mu
je bio sve. Kada ga je izgubio, bio je utuen i sve je pretraio da bi ga naao. PEREZ: Nosio je
eir okrugla tulca i irokoga oboda, odijelo kojem su hlae padale u naborima na cipele, i
kravatu od crne tkanine, koja bijae premalena za njegovu koulju s velikim bijelim
ovratnikom. Iz njegove su sijede i prilino njene kose virile udne, klempave i nepravilne ui
kojih je boja crvena kao krv iznenadila svakoga na tom bljedunjavom licu. CELESTE,
Mersaultova majka

Solidarnost u Strancu:

U Strancu, Camus karakterizira svoje opravdavanje apsurda kroz iskustva protagonista koji se
jednostavno ne prilagoava sustavu. Njegova svojstvena iskrenost remeti status quo.
Mersaultova nesposobnost da lae ne moe ga integrirati u drutvo i naizmjence prijeti
jednostavnoj grai ljudskih manirizama koji su oekivani od strane strukturalno sloenog
drutva. Prema tome, kazna za njegov zloin nije odreena na bazi ubojstva, nego na njegovoj
ravnodunosti prema nedavnoj smrti njegove majke. ak i nakon duhovno izazovnog
razgovora sa sveenikom koji potie Mersaulta da se pokaje i izabere novi put, Mersault ne
puca te ustraje u svojoj ravnodunosti, on osjea da smrtnu kaznu donosi drutvo prepuno
lai, drutvo koje ga osuuja ne shvaa, te time simbolizira svoj ultimatum u prihvaanju
"njene indiferentnosti svijeta", ina koji samo produbljuje njegovu solidarnost s drutvom
nesposobnim da shvati njegovo naizgled bezosjeajno, hladno, okrutno i mizantropsko
ponaanje.

Tumaenje romana: Tumaenja romana najee su upozoravala na srodnost sa Sartreovom

filozofijom, i to je u velikoj mjeri tono. Jean Paul Sartre mu je zaista filozofski blizak. No,
podjednako je tako tono da je Stranac gotovo moralistika osuda pravosua. U tom smislu
radi se zapravo o sudski krajnje nepravednoj kazni - Meursault nije ubio s predumiljajem - pa
dolazi do izraaja apsurd pravnog postupka. Meursaultu sude ljudi koji ga naprosto ne
razumiju: ono sto se njima ini beutnou, zapravo je podjednako tako moglo proizii iz
prave osjeajnosti koja se jedino ne eli izraziti oekivanom "glumom"; nemali broj ljudi
plae na pogrebu jedino zato sto se to od njih oekuje.

Meursault tako dodue jest "stranac" u svijetu navika i obiaja, no njegovo je ponaanje
dosljedno njegovom uvidu u zbilju ivota i njegovu karakteru. Njemu se naprosto dogodio
"tragian sluaj" kakav se svima lako moe dogoditi, jedino to je on ovaj put imao
nesagledive posljedice; na kraju ga je tobonja pravda osudila na smrt bez pravog razloga. Ali
Camus ga ne osuuje, niti eli da to mi inimo.

Temeljna je vrijednost Camusova romana ipak u stilu: upravo zbog jednostavnog, a izuzetno
dojmljivog izlaganja izvrsno je ocrtan kako jedan lik - moda i tip ovjeka - tako i
raspoloenje, pa i cjelokupna atmosfera nepredvidivog i besmislenog niza sluajnosti koje
tako esto upravljaju naim ivotima.

2. Fjodor Mihajlovi Dostojevski: Zloin i kazna

Fjodor Mihajlovi Dostojevski (Moskva, 11. studenog 1821. - Sankt Peterburg, 9. veljae
1881.), ruski knjievnik ukrajinskog porijekla, romanopisac, novelist i publicist, jedan od
najznaajnijih knjievnika u povijesti.
Presudnu ulogu u njegovu ivotu i stvaranju imalo je sudjelovanje u utopijsko-socijalistikom
kruoku Petraevskog, zbog ega je 1849. godine bio osuen na smrt, zatim pomilovan i
prognan i Sibir gdje je proveo 10 godina. Dok se poetkom svog stvaranja kretao stopama
Gogoljeva realizma i zastupao napredne drutvene poglede (Bijedni ljudi), nakon povratka s
robije (koju je opisao u Zapisima iz mrtvog doma) ne samo da naputa ve i osuuje
revolucionarnu djelatnost (roman Demoni), te zapada u misticizam i mesijanizam,
propovijeda neprotivljenje zlu silom, trai izlaz u pravoslavlju. Mijenja se i tematika njegovih
djela u kojima je sada zaokupljen moralnim aspektima ljudske egzistencije, pitanjima dobra i
zla, krivnje i odgovornosti, te e mu kriminalistiki zaplet posluiti kao okvir u kojem e
raspravljati o problemu zloina i kazne kao takvome, u elji da otkrije tajne pobude judskih
postupaka.

Djela:

Romani * Bijedni ljudi (1846.) * Ponieni i uvrijeeni (1861.) * Zloin i kazna (1866.) *
Kockar (1867.) * Idiot (1868.) * Bjesovi (prevoeno takoer kao Demoni ili Zli dusi) (1872.)
* Mladi (ili utokljunac) (1875.) * Braa Karamazovi (1880.)

Novele * Dvojnik (1846) * Bijele noi (1848) * Netoka Nezvanova (1849) - nedovreno *
Zapisi iz podzemlja (1864)

Zapisi * Zapisi iz mrtvoga doma ( ) (1860-1862)

Zloin i kazna

O romanu:

Najpoznatiji i najitaniji roman F.M. Dostojevskog, kojim je jo za ivota stekao europsku

slavu. Iako ga je anrovski teko odrediti (kriminalistiki, drutveni, psiholoki) Zloin i
kazna ipak je prije svega roman ideja, u kojem Dostojevski na vrlo itak nain raspravlja o
pitanjima koja su ga muila osobito nakon povratka iz Sibira i koja e otad postati njegovom
glavnom preokupacijom, tj.problemima zloina i kazne, grijeha i ispatanja, prava i pravde.
Opisujui sudbinu sirmanoga studenta koji se iz viih vciljeva odluio na zloin, Dostojevski
daje i realistiki vjernu sliku drutvene bijede velegradske sirotinje i osiromaenoga plemstva,
i psiholoku razradu lika i njegovih unutarnjih sukoba oko vlastitih postupaka, s teitem ipak
na idejnoj raspravi o vjenim pitanjima, emu podreuje i likove i fabularnu osnovu djela. Na
taj je nain, kao i estom uporabom unutarnjih monologa pri analizi Raskoljnikovih dilema,
Dostojevski ve 1866. godine nadiao granice realistikog iskaza i antipicirao europski roman
20. stoljea.

Dostojevskog od klasika europskog realizma odvajaju:

-kompozicija romana

- opisi

- karakterizacija likova (motivacijski postupci)

- etiko-filozofska problematika

Radnja romana odvija se u svega devet i pol dana, a zbiva se u Sankt Peterburgu ezdesetih
godina 19. stoljea. Raskoljnikov je prestao pohaati predavanja obuzet novim idejama koje
su u Rusiju stizale iz Zapadne Europe. Smatra da se ovjeanstvo moe podijeliti u dvije
skupine: u jednoj su obini smrtnici koji se moraju podvrgavati zakonu, a u drugoj su iznimni
pojedinci, poput Napoleona, koji sami stvaraju zakone za sebe.

Prvi dio Mjesec srpanj. Rodja Romanovi Raskoljnikov je siromani nesvreni student prava
u Sankt Petersburgu. Na poetku romana ga susreemo kako sa svoje dvadeset i dvije godine
izbjegava gazdaricu jer mjesecima nije platio stanarinu. Odlazi kod stare lihvarke Aljone
Ivanovne zaloiti depni sat, a ona mu daje samo rublju i 15 kopejki jer nije na vrijeme
otkupio prijanji prsten pa je ostao duan. Raskoljnikov ljutit odlazi. U glavi mu se stvara
razbojniki plan.

Kasnije saznajemo (iz njegovih meditacija i sjeanja) da je jednom u krmi uo razgovor

mladia koji se alio svom drugu na staru lihvarku koja se bogati lukavim otkupom vrijednih
predmeta od siromanih ljudi za male novce; pritom je strano gruba prema svojoj
dobroudnoj polusestri Lizaveti koja radi za nju. Mladi je razvio teoriju kako bi babu valjalo

ubiti jer je kao stjenica koja pije krv, a strano je bogata. Raskoljnikovu je taj razgovor bio
poetak kovanja planova o ubojstvu i krai.

Nakon posjeta lihvarki (koji je bio proba jer je oslukivao to i kako ona kljuevima otvara) u
krmi je upoznao propalog inovnika Marmeladova koji mu je otvorio duu tunom priom o
obitelji koju je upropastio zapivi sav svoj novac, a ki Sonja je postala prostitutka da bi
prehranili ostale dvije djevojice i jednog djeaka. Raskoljnikov ga otprati kui gdje nije bio
pet dana, a ena ga poe vui za kosu i tui. Raskoljnikov izvue i ostavi 50 kopejki i nestane
kad je poela vikati i na njega.

U prljavoj sobici slukinja Nastasja mu donese majino pismo puno ljubavi koje ga raznjei i
rastui. Mati ga je izvjestila o tekom ivotu Dunje, njegove sestre koja je sluila u
gospodskoj kui a gazda se zaljubio u nju pa ju je htio iskoristiti. ena mu je to doznala pa je
isprva okrivila Dunju, pukla je sramota u selu, no uskoro je saznala istinu pa je ponovo
rehabilitirala Dunju. Njih dvije su tekom mukom slale sinu novac u grad i polagale su velike
nade u njega. Mati mu je pisala i o skoroj Dunjinoj svadbi za dvorskog savjetnika Petra
Petrovia Luina. "Pouzdan i imuan, ima dodue 45 godina ali jo se moe svidjeti enama."
Raskoljnikov je bio izvan sebe jer su ga dovele pred gotov in. Nisu ga pitale za miljenje o
ovjeku koji je "ini se dobar" i otprema na put za S. Petersburg krinju "na svoj raun", a
majka i Dunja putuju o svom troku. Raskoljnikov se udio Dunji i bio ljut na nju. On stalno
preispituje sebe, svoje postupke, moral ljudi i vremena.

SAN - umoran je zaspao i sanjao mraan san o kobili koju su pretukli eljeznim ipkama jer
nije mogla trkom povui zapregu. U snu je Raskoljnikov djeak i plaui ruicama udara
vlasnika kobile a otac ga odvlai nemono. Probudivi se zaklinje se kako on ne moe uiniti
"ono", ali zatim razmilja o dogaaju koji je odredio njegovu sudbinu. U prolazu je uo
razgovor trgovca s Lizvetom da e sutradan u sedam sati naveer doi trgovcu. Shvatio je da
e lihvarka tada biti sama i da je to prilika za ubojstvo.
U kaputu je zaio traku u kojoj e visjeti sjekira, nije mogao uzeti sjekiru iz kuhinje jer je u
njoj bila Nastasja (nepredvieno) ali imao je sree kad je zavirio u kuepaziteljevu kuicu
gdje nije bilo nikoga. Pozvonio je na vrata, no lihvarka je neto sumnjala pa nije odmah
otvorila. Cijelo to vrijeme je Raskoljnikov razmiljao o svom ponaanju i jo uvijek zdravom
razumu. Pruio je starici vrsto svezani smotuljak koji je trebao biti srebrna tabakera. Tri puta
ju je udario sjekirom po tjemenu i zatim u sobi iz krinje natrpao depove raznim zlatnim
predmetima. Odjednom je zauo korake u susjednoj sobi, zaprepastio se kad je ugledao
Lizvetu i potom ju je ubio. "Strah ga je hvatao sve vie i vie - osobito nakon tog drugog,
sasvim neoekivanog umorstva."

Kad je htio pobjei, zauo je korake i zakraunao vrata - dvojica su lupala i shvatila da se
zbiva neto neobino. Jedan je krenuo po pomo, a kad se drugi nakratko izgubio
Raskoljnikov se spustio kat nie i sakrio u stanu kojeg su liili pa su vrata bila otvorena. Nisu
ga zapazili. "Znoj je curio s njega, ija mu je bila posve mokra - prolaznici su mislili da je
pijan. Vratio je sjekiru na mjesto sve u bunilu...Komadii i odlomci nekakvih misli rojile su

mu se u glavi, ali ni jedne misli nije mogao uloviti, ni na jednoj se nije mogao zadrati, koliko
se god trsio.."

Drugi dio

Leao je vrlo dugo i razne misli su mu se rojile glavom. Sakrio je ukradene stvari u rupi u
zidu. Nastasja mu je donijela poziv od policije - protrnuo je. No u stanici je saznao da ga je
gazdarica traila jer nije plaao stanarinu. U stanici se posvadio s porunikom Iljom
Petroviem. Odahnuo je, ali kad je inspektor Fomi priao o ubojstvu lihvarke - sruio se u
nesvjest.

U strahu je "blago" skrio u gradu ispod nekog tekog kamena. udno se ponaao (uao kod
Razmihina i odmah izaao, buncao je, sanjao da je Ilja istukao gazdaricu), pao je u groznicu, a
Razmihin ga je s prijateljem Zosimovim, doktorom portvovno njegovao. Za to vrijeme su svi
poeli komentirati ubojstvo, u prvi mah su optuili soboslikare!

Dok je bio u krevetu posjetio ga je Luin, a Raskoljnikov je sluajui komentar na pismo

njegove majke rekao:"Tornjajte se dovraga!" Jo onako slab pobjegao je iz sobe i lutao
gradom, uao u neku krmu i majinim novcem nagradio neku prostitutku iz istog hira. Za
ankom je drsko izazivao Zamjotova priajui mu o zloinu i izazovno ga gledajui u oi. Na
vrh jezika mu je bilo da prizna. "A to ako sam onda ba ja ubio babu i Lizvetu?!" Neki vrag
mu nije dao mira i uao je u kuu i sobu gdje se zbilo ubojstvo, provocirao je radnike koji su
ureivali stan. "Pod je opran, hoe li ga ofarbati?! Nema krvi?!" Otjerali su ga.

Na cesti je uo graju i pribliio se - zaprega s konjima je pregazila pijanog Marmeladova.

Raskoljnikov se zauzeo za nastradalog i pomogao da ga odnesu u kuu. ena Katarina
Ivanova bila je izvan sebe. Pop ga je ispovijedio okrvavljenog. Dirljiv prizor kada ena
pomae muu, a pop moli da mu oprosti. "Ma ta je pijanica zapila sve to je imala...
upropastio mi je ivot! Hvala Bogu to umire. Bit e manje tete!" Govorei to, ona je davala
sve od sebe da mu olaka posljednje trenutke, da mu pomogne. Na vratima se pojavila Sonja i
Marmeladovu su zasuzile oi. Raskoljnikov je zadivljen Sonjinom mravom prilikom s
predivnim plavim oima. Dao je Katarini sve rublje to je imao i rekao da on snosi trokove
sprovoda. Kad je odlazio mala sestrica je dotrala i rekla da Sonja pita za adresu.
Vrativi se kui doekale su ga majka i sestra vritavi od uzbuenja. "Ali on stajae kao
mrtav... nije ni ruke podigao da ih zagrli - nije mogao." Sruio se u nesvijest. Razmihin ih je
smirivao, uvjeravao da mu nije nita.

Trei dio

Razmihin je nagovorio Dunju i majku da odu kui, da e se on pobrinuti za Raskoljnikova.

Raskoljnikov je samo uspio rei da je Luin podlac i da se on protivi vjenanju. "Ili on ili ja!"
Razmihin ih je pratio do stana umirujui ih. Bio je pijan jer se upravo vratio s tervenke, ali se
na prvi pogled zaljubio u visoku, ponosnu i naoitu Dunju. Obeao je da e doi sa
Zosimovim i odrao obeanje.

Luin im je poslao pismo i dogovorio sastanak S Dunjom i majkom pod uvjetom da

Raskoljnikov ne bude tamo. Dunja i mati su se tome usprotivile. Sutradan se Raskoljnikov
naao s njima, ali je razgovor svejedno zapinjao, mati nije mogla prepoznati sina, on se
suprotstavljao sestrinoj svadbi, Dunja je o tome eljela odluiti sama.... Tada u sobu uleti
Sonja da pozove Raskoljnikova na pogreb - svi se zbune, a Raskoljnikov se rastri oko nje
upoznavi ju sa svima, majci je sve to bilo sumnjivo.

Raskoljnikov je Razmihinu otkrio da je i on zalagao neke predmete kod stare lihvarke i

Razmihin ga je uputio k prijatelju Porfiriju Petroviu, inspektoru. Porfirij se pokazao lukavac
i alama i pitanjima je provocirao Raskoljnikova. Samo su jo njega i ekali, jer su na
zamotuljcima kod starice nali napisano i njegovo ime, raspitivao se i o smrti Marmeladova.
Zatim se inspektor interesirao o lanku Raskoljnikova izalom u "Periodinoj rijei" u kojem
je Raskoljnikov izloio misao o obinim i neobinim ljudima koji vuku svijet pa im se moe
oprostiti ak i zloin ako to znai napredak ovjeanstva. Porfirij je to povezao s psihikim
stanjem zloinca u trenutku zloina (Raskoljnikovu se inilo da mu je Porfirij namignuo). Na
kraju ga je ak pitao je li vidio soboslikare one noi - Raskoljnikov se nije dao prevariti, a
Razmihin se razbjesnio na Porfirija.

Raskoljnikov stalno razmilja i preispituje svoj in. "Vrlo vano za babuskaru!"- mislio je
uzrujano i plahovito. Moda sam tu i pogrijeio, ali nije sad to vano. To je bila tek bolest...
htio sam to prije preskoiti granicu..nisam ubio ovjeka nego naelo! Naelo sam zaista ubio,
ali nisam prekoraio granicu, nisam, ostao sam na ovoj strani..Majka, sestra, koliko sam ih
volio! Zato ih sada mrzim, ne trpim ih u svojoj blizini.... Grliti je i misliti: kad bi ona znala...
pa da joj kaem?! O kako sad mrzim tu babuskaru! Mislim da bih je i po drugi put ubio kad bi
oivjela! Sirota Lizaveta! Zato se ona morala tamo zatei? udno je ipak zato na nju i ne
mislim, ba kao da je nisam ni ubio! Lisaveta! Sonja! Sirotice moje krotkih oiju....Mile
moje!"

- ovaj je komentar najbitnija odrednica romana, obrazloenje njegova postupka i pojava

unutranjeg monologa inae kategorije modernog romana.

Zaspao je u bunilu, sanjao da udara babu sjekirom, a cijelo je predsoblje puno ljudi. Kad se
probudio kraj kreveta je sjedio Svidrigajlov.

etvrti dio

Svidrigajlov je mu pokojne Marfe Petrovne koji je pokuao napastvovati Dunju kad je radila
za njega. Raskoljnikov ga je htio otjerati, ali mu je ovaj ponudio 10000 rubalja za Dunjeku
bez ikakvih protuusluga. Raskoljnikov je bio izvan sebe, a Svidrigajlov neobino hladan i
miran. Otkrio je da je Marfa oporuno ostavila Dunji 3000 rubalja i nek se ne udaje za Luina
jer je nitkov! Na izlazu ga je vidio Razmihin.

U svratitu majke i Dunje sastaju se Luin, Razmihin i Raskoljnikov. Luin je u unoj

raspravi napao Raskoljnikova i pozvao se na svoju velikodunost prema "ozloglaenoj"

djevojci i siromanoj majci koje je htio spasiti od neimatine. Dunja je pobjesnila i zajedno s
bratom otjerala iznenaenog Luina. Luin je ak zatraio da mu vrate trokove puta.

Raskoljnikov se odmah zatim oprata od majke i sestre i taj oprotaj izgleda konaan.
Razmihin ga je pokuao zaustaviti, ali Raskoljnikov ga je nijemo gledao, pogled mu je
prodirao u duu. Odjednom se Razmihin lecne.. Neto udnovato kao da je prostrujalo izmeu
njih.... Nekakva misao proleti kao kakav nagovjetaj, neto uasno runo, to su obojica
shvatila. Razmihin problijedi kao krpa. "Razumije li sad? - upita Raskoljnikov a lice mu se
iskrivi od bola. Vrati se k njima i uvaj ih uvijek!" Iznenada se okrene i ode.

Od te veeri Razmihin im je postao sin i brat.

Raskoljnikov je poao Sonji koja se oduevila kad ga je vidjela. On ju je ispitivao o njezinu

ivotu, bio je ganut njezinim izgledom, sudbinom i rtvovanjem za dobrobit svoje porodice,
pitao ju je vjeruje li u Boga i kako on moe dopustiti takvu bijedu, natjerao ju je da mu ita
Bibliju - uskrsnue Lazarovo, itavo vrijeme osjeajui kako mu se vraa elja za ivotom,
smisao kako se neto budi u njemu. Rekao joj je da je danas raskrstio sa sestrom i majkom.
"Sad imam samo tebe. Hajdemo zajedno... Oboje smo prokleti, pa emo dalje zajedno!" Ako
sutra opet doe rei e joj tko je ubio Lizavetu - bila je zaprepatena.

Raskoljnikov je poao Porfiriju koji mu je natuknuo da ga eli ispitati. Porfirij ga je u

aljivom tonu doveo do ludila i Raskoljnikov je zavikao da to ne doputa. "Uhapsite me ako
elite, ali nemojte se poigravati sa mnom. Porfirij je znao da je Raskoljnikov odlazio babi, da
je pitao za krv. Porfirij mu je obeao iznenaenje, ali u jednom trenutku ue Nikolaj,
soboslikar s priznanjem da je on ubojica, a Porfirij se zbunio. Raskoljnikov je doao sebi i
uzvratio mu:"Neete mi pokazati ono nae malo iznenaenje?!"

U stanu, u trenutku kad je htio izii otvorila su se vrata i pojavio se ovjek koji mu je na ulici
apnuo da je ubojica. "kao da je iznikao iz zemlje" Raskoljnikov se sledio. No ovaj mu se
stane izvinjavati to ga je krivo optuio i prokazao Profiriju jer je vidio Raskoljnikova onu
veer kad je zavitlavao stanare i pazikuu, a on je obrtnik - krznar, iz iste vee i nije htio da
Raskoljnikov proe nekanjeno. (On je bio to iznenaenje o kojem je Porfirij priao, stajao je
iza vrata i uo razgovor, no kad se Nikolaj pojavio, pokajao se i doao u stan ispriati se.)
"Oprostite mi zbog klevete i zloe." Raskoljnikov je izaao iz sobe bodriji nego ikad. "Sad
emo se jo ogledati." ree smjeei se pakosno.

Peti dio

Luin se nije predao i u glavi je smiljao osvetu. ivio je u sobi sa studentom

Lebezjatnikovom (koji je imao moderna naela - ivot u komuni, ena moe varati mukarca
jer mu nije rob....) i poslao ga po Sonju kojoj je velikoduno dao 10 rubalja pravei se
duebrinik, ali joj je skriveki gurnuo u dep presavijenih 100 rublji kanei je optuiti pred
svima da mu je Sonja ukrala novac da bi okaljao nju i Raskoljnikova pred Dunjinim i
majinim oima i vratio izgubljeno povjerenje. Sreom je na dai (obredu u ast pokojnika)
pred raskalaenom gomilom koja uope nije dola oplakati Marmeladova nego najesti se,

Lebezjatnikov osupnut Luinovim postupkom izrekao pravu istinu, ne znajui ni sam

Luinove porive. Sve to nije sprijeilo Sonjinu maehu Katarinu Ivanovu da se poupa s
gazdaricom Njemicom koja se pravila dama i smjeno govorila ruski. Raskoljnikov je odluio
Sonji priznati zloin. Dok joj je s mukom govorio, onako nemona podsjetila ga je na
Lisavetu. Uasnuto je uzdahnula:"Boe!" Odmah ga je potom uhvatila za ruke, objesila mu se
oko vrata. "Onda nee me ostaviti Sonja? - ree on gledajui je gotovo u nekoj nadi. -Neu,
neu, nikad i nigdje!, uzviknu Sonja. -Svuda u za tobom, kud ti tud i ja! O Boe! O jadne li
mene! I zato, zato te prije nisam upoznala!"

Raskoljnikov se lomio u sebi zato joj je rekao jer ona nije mogla shvatiti motiv zloina, a on
se nije kajao - to nije mogla razumijeti. "Nisam ubio zbog toga da pomognem majci - kojeta!
Nisam ubio ni zbog toga da se domognem sredstava i vlasti pa da postanem dobrotvor
ovjeanstva. Jednostavno sam ubio, zbog sebe sam ubio, samo zbog sebe! Neto sam drugo
morao shvatiti, morao sam doznati jesam li gnjida kao svi ili sam ovjek? Hou li moi
preskoiti zapreku ili neu. Jesam li puzav stvor ili imam PRAVO." Sonja mu nije
povlaivala i upitao ju je to da radi. Sjevnula je oima i odgovorila neka poe do raskrija.
"Stani i pokloni se, poljubi zemlju koju si oskrvnio, a onda se pokloni cijelom svijetu, na sve
etiri strane, i reci svima, na sav glas:"Ubio sam!" Pa e ti Bog opet vratiti ivot. Hoe li?"

Znao je da ona misli na robiju, da prihvati kaznu. Dala mu je drveni krii da ga objesi oko
vrata. Raskoljnikov je u sebi odluio.

Katarina Ivanova je imala histerian napadaj, odvukla je djeicu na cestu, jer ju je gazdarica
istjerala iz stana, i pjevala, tjerala ih da pleu i prosila novac, otila je ak do nekog generala.
Umrla je u hropcu na cesti okruena znatieljnom gomilom. Raskoljnikovu je priao
Svidrigajlov obavjestivi ga da je preuzeo brigu o malianima i Sonji i da e tako utroiti onih
10000 rubalja namjenjenih Dunji. Na Raskoljnikovo zaprepatenje izrekao mu je iste rijei
koje je Raskoljnikov izrekao Sonji. I Svidrigajlov mu je priznao da stanuje stan do Sonje i da
je prislukivao njihov razgovor. "Pa rekao sam vam da emo se nas dvojica jo zbliiti!" Sad
ga je imao u aci.

esti dio

"Za Raskoljnikova su poeli udni dani: kao da ga je odjednom obavila magla i zatoila u
bezizlaznu, munu osamljenost. Kad se poslije, ve mnogo kasnije prisjeao tih dana, poimao
je da mu se svijest gdjekad mutila i da je tako bilo, uz stanovite prekide, sve do konane
katastrofe. Na mahove ga obuzimao bolestan i muan nemir to je prelazio ak u panian
strah." Najvie ga je muio Svidrigajlov.

S Razmihinom se oprostio i ponovio mu da ga Dunja voli i neka mu uva majku i sestru, a

Razmihin mu je uzvratio da mu je sada sve jasno, da zna da je Raskoljnikov nevin jer mu je
Porfirije sve razjasnio. Raskoljnikov je u nedoumici - to Porfirij sprema? I zaista, inspektor
mu je sam doao na vrata. Ispoetka je hinio da mu se doao ispriati zbog neugodnosti to
mu je zadao, ali je onda na svoj stari lukavi nain poeo rekonstruirati zloin i psiholoki

portret poinioca. Nikolaj pripada ruskoj sekti RASKOLNIKA koji su rado prihvaali na sebe
patnju. "Ne, dragi moj Rodione Romanoviu nije Nikolaj nita kriv! Posrijedi je fantastino,
mrano nedjelo, suvremeno, sluaj naeg doba kad se smutilo ljudsko srce ... ubio je, a sam
sebe smatra za potena ovjeka, ljude prezire, ponaa se kao kakav aneo, ne dragoviu moj,
nije Nikolaj nita kriv!" Raskoljnikov je samo zadrhtao kao da ga je neto presjeklo. "Pa tko
je onda ubio?" ne odoli da ne upita jedva diui. "Kako tko je ubio? - ponovi ba kao da ne
vjeruje svojim uima - Pa vi ste ih ubili Rodione Romanoviu! Vi ste ih ubili... doda gotovo
aptom, duboko uvjerenim glasom."

Raskoljnikovu su se oduzele noge. Pokuao se pobuniti ali ga je ovaj proitao. Predloio mu

je da se sam prijavi pa e mu smanjiti kaznu i ivot je pred njim. "Smanjit e mi kaznu...
nasmijao se." Porfirij mu je dao rok od par dana i obeao da ga do tada nee prijaviti.

Raskoljnikov je pohitao do Svidrigajlova. Naao ga je u nekom bijednom svratitu, a ovaj je

pak bio raspoloen i priao mu o dogodovtinama iz ivota (zavoenje siromanih maloljetnih
djevojaka, o svojoj mani - neutaivoj gladi za enama), pokazao se u svijetlu razuzdanog i
perverznog ovjeka. Raskoljnikov mu je zaprijetio da e, bude li dirao Dunju, ga ubiti.
Svidrigajlov ga se jedva otarasio i poao na ugovoreni sastanak s Dunjom. Prethodno joj je
napisao pismo u kojem joj je natuknuo o bratovom zloinu. Ona je usplahireno dola na
mjesto sastanka, a on ju je, kujui u glavi plan, namamio u dobro izolirani stan zakljuavi za
njom vrata. Znao je da je sudbina njezine obitelji u njegovim rukama - ponudio joj je da e
uvati tajnu, a za uzvrat e joj biti "rob" do kraja ivota. Dunja je istrgla i izvadila pitolj,
pucala je samo jednom, ali ga je samo okrznula. On joj se polako pribliio i rekao neka
pokua jo jednom, no ona je bacila oruje, a on ju je zagrlio. Dunja ga je zamolila da ju pusti.

"Ne voli me dakle? - tiho priupita.

Ne.

I ne bi mogla? Nikad?

Nikad. - apne Dunja. Svidrigajlov slomljeno spusti ruke, pustivi ju da izae."

Svidrigajlov se oprostio od Sonje, ostavivi njoj i Dunji puno novaca. Uao je u neko svratite
i pokuao zaspati. ali san mu nije dolazio. Naposlijetku je izaao i spustio se do Male Neve
(most). Straar ga je mucajui htio potjerati, ali Svidrigajlov uzme pitolj i napne ga. "Ovdje
vam nema mjesta.

E, pa brate moj, svejedno. Mjesto je dobro i ako te budu to pitali, reci im da sam otputovao u
Ameriku." I ubije se.

Raskoljnikov se oprostio od majke, ne rekavi joj nita, zatim od sestre kojoj je bilo teko, ali
oprostila mu je u svojoj ljubavi i zagrlila ga. Pobjegao je od Dunje i uinio na ulici kako mu je
Sonja rekla: kleknuo je nasred trga, poklonio se i poljubio prljavu zemlju, sav proet

nasladom i sreom. Ljudi su se smijali mislei da je pijan. Malo dalje od njega stajala je
Sonja, i tada je shvatio da e ostati s njom do kraja.

Uao je u policijsku stanicu i naletio na Ilju Petrovia, koji ga je ugodno primio, nije mogao
priznati zloin i izaao je van. No, tada je ugledao Sonju na ijem licu je ugledao slabaan
smijeak. Vratio se i rekao: "Ja sam onda ubio sjekirom onu staru inovniku udovicu i
njezinu sestru Lizavetu." I Petrovi zine. Sjatie se ljudi sa svih strana.
Epilog

Zbog olakotnih okolnosti (sam je priznao zloin za koji je drugi ve okrivljen, nije kanjavan,
potpomagao je studenta bolesnog od tuberkuloze, pokopao siromanog Marmeladova) dobio
je samo sedam godina Sibira. Porfirij je odrao obeanje. Majka mu je oboljela i umrla
vjerojatno znajui za stranu istinu, Dunja se udala za Razmihina, a Sonja je s njim pola u
Sibir. Raskoljnikov je utke radio i svi su ga kanjenici mrzili. Teko se razbolio i Sonja je
pismom javila Dunji da lei u zatvorskoj bolnici. No nije se razbolio od tekog rada i posne
hrane - razbolio se od povrijeenog ponosa. Stidio se to je on, Raskoljnikov, propao tako
glupo i slijepo, to se mora poniziti i pokoriti pred besmislom. "Kad bi mu bar sudbina poslala
kajanje... Ali, nije se kajao zbog svog zloina.... Eto to je jedino on drao za svoj zloin:
samo to to nije uspio i to je sam priznao svoju krivnju."

Nije shvaao kako su svi kanjenici zavoljeli Sonju (posredovala je u slanju pisama i
posjetama kanjenika), svima se osmjehivala. Za bolesti je opet u bunilu sanjao o propasti
svijeta i nekolicini odabranih koji su preivjeli. Bolno se prisjeao tog sna. Jednom je ugledao
Sonju kod bolnikog ulaza "kao da ga je neto ujelo za srce", brzo se odmakao od prozora.
Sonja se razboljela i neko vrijeme nije dolazila. Raskoljnikov se uznemirio i stalno raspitivao
za nju. Poslala mu je pismo pisano olovkom - srce mu je tako snano tuklo dok je itao, neto
se u njemu prelomilo.

Sjedio je pokraj rijeke, ona je sjela do njega, straar ih nije gledao. "Nije ni sam znao kako se
to dogodilo, ali najednom kao da ga je neto zgrabilo i bacilo do njenih nogu. Plakao je i grlio
joj koljena. Ona se u prvi mah strano prepala i problijedila kao krpa. Skoila je s mjesta i
zagledala se u nj drui. Ali, zaas u isti tren, sve pojmi. U oima joj zasja beskrajna srea.
Pojmila je i vie nije sumnjala da ju on voli, da je napokon doao taj as... Uskrisila ih je
ljubav, srce jednog mrsilo je u sebi neiscrpne izvore ivota za srce drugog."

Nikad do tada nije u ruke uzeo evanelje to mu je Sonja dala (nikad ga nije davila vjerom),
ali ga je sad otvorio. Sedam godina im se inilo kao sedam dana. Bili su sretni. Zloin i kazna
izdan je 1866. godine u asopisu Ruski vjesnik. Smatra se jednim od najveih djela ruske
knjievnosti. Radnja je smjetena u Sankt Petersburg sredinom ezdesetih godina 19. stoljea.
Glavni lik, Rodion Romanovi Raskoljnikov, propali student prava, potaknut krajnjom
bijedom i turobnom budunou odluuje ubiti i opljakati Aljonu Ivanovnu, omraenu
staricu koja

lihvarenjem izrabljuje ljude. Osim to ubojstvom planira rijeiti vlastite financijske i

obiteljske probleme, smatra ga i etiki opravdanim jer, po njegovom miljenju, ivoti obinih
ljudi koji mu se nalaze na putu ne vrijede nita spram plemenitih ideala kojima tei; smatra da
se on, kao izniman pojedinac (slian Napoleonu), nalazi iznad moralnih pravila koja obvezuju
ostale ljude. Pomno razrauje plan, ali ipak mu se potkradu pogreke i privlai sumnju
policije; i sam postaje nesiguran glede vlastitih razmiljanja o zloinu te oajava i ezne za
iskupljenjem. U psihikoj krizi kroz koju prolazi pomae mu prostitutka Sonja Marmeladova,
napaena djevojka koja se ponizno i pasivno dri prema zlu i ivotnim nedaama, a utjehu
nalazi u kranstvu.

Opis glavnog lika:

Rodion Romanovi Raskoljnikov (Roka) nesvreni je student prava, senzibilne i preosjetljive

naravi. Zloinac i pravednik u jednom. Jedan od postulata kriminalistikog romana jest jasna i
nedvosmilena motivacija za zloin. Zloinac ubija ili zbog materijalne koristi ili iz osvete ili
zbog neke strasti ili naprosto stoga jer je psihiki poremeena osoba. Raskoljnikov je
kompleksniji od obinog zloinca. On je odluio ubojstvom potvrditi princip. Za njega je ono
moralan izbor: uklanjanje stare, nekorisne lihvarke, ali i provjera vlastite morlane i psihike
snage. Naime, ako je u stanju ubiti staroga parazita, onda on pripada osobitoj, izabranoj
ljudskoj vrsti, napoleonskoj, pokretackoj, onoj koja stvara povijest. Izuzetan in iziskuje
snagu baziranu na neosvrtanju, beutnosti spram svega sitno ljudskoga koje nije u stanju biti
nita drugo nego sredstvo i materija povijesti. Za razliku od ljudske mase izabrane osobe
imaju pravo i ubiti, ako je to u interesu neke vie svrhe. Njegovi motivi su i proeti
altruizmom, eljom da pomogne Marmeladovima. Materijalna korist nije ovome zloincu
nimalo vana. Ipak, temeljem njegova djelovanja moemo smatrati napoleonski princip:
pravo izuzetne osobe na izuzetno djelo, onkraj dobra ili zla. Na kraju se u Sibiru razboli, ali
od povrijeene sujete. Ne progoni ga to to je ubio, nego to to nije uspio. Izlijeit e ga
ljubav. Kada, potaknut Sonjom, otvori Evanelje, njegov preobraaj je potpun, a time i
pobjeda knjievnikove kranske koncepcije.

Sonja Marmeladova zastupa naelo suprotno Raskoljnikovu. Ona u poetku prodaje svoje
tijelo kako bi pomogla obitelji i ocu alkoholiaru. Njen altruizam, kranska pokornost i
smirenost, podnoenje patnji, osobine su kojima pisac otkriva simpatije za djevojku i vlastitu
bliskost njezinim stavovima. Uz to je i duboko humana: ne pristaje na Raskoljnikovljevo
objanjenje da je ubio beskorisnu, tetnu gnjidu, jer za nju niejdno ljudsko bie ne moe biti
gnjida. Ona pridonosi i njegovu priznanju. Odlazi s Raskoljnikovim na robiju, pratei ga i u
trenucima kada on iskazuje netrpeljivost prema njoj. Kraj romana oznaava i njenu moralnu
pobjedu, a time i definitivnu pobjedu kranske poniznosti. To je trenutak konanog moralnog
izljeenja Rodiona Raskoljnikova.

3. Marin Dri, Dundo Maroje

Hrvatski komediograf Marin Dri (Vidra) roen je 1508. u Dubrovniku nakon svoje petero
brae i sigurno nakon neke od svojih est sestara. Knjievni dar razvio je u Sieni gledajui
seljake lakrdije, komedije i pastirske igre te igrajui u njima. Godine 1526. Dri, sada ve
sveenik, izabran je za jednog od dva rektora crkve Svih svetih u Dubrovniku. Dvanaest
godina kasnije (1538.) dobiva vladinu stipendiju i odlazi u Italiju na studije. U periodu od
1539. do 1543. studira crkveno pravo u toskanskom gradu Sieni. Na ispitima ne blista i nije
ba uzoran uenik, ali je zato je omiljen meu studentima te ga oni 1541. biraju za upravnika
studentskog doma i vicerektora Sveuilita. Kako ve dugo nije biran ni rektor Dri obnaa i
dunost rektora. U to doba ve je u umjetnikim vodama to se vidi iz policijskog zapisa
(1542.) kada ga je policija uhitila u jednoj privantoj kui dok je glumio ljubavnika u jednoj
predstavi. U to doba predstave su, iz politikih razloga, bile zabranjene.

Izgubivi interes za studije i nikada ih ne zavrivi Dri naputa Sienu (1543.) i kree kui.
Tu se ne bavi trgovino poput oca ve pie komediografska djela i upada u dugove.
Istovremeno stjee brojne neprijatelje meu dubrovakim bogataima i trgovcima koji su se
prepoznali u njegovim djelima Dvije godine kasnije (1545.) u Duborvnik stie austrijski
aristokrat i vojskovoa Kristof Rogendorf. Ljut na austrijski dvor poao je, u tajnosti, put
Carigrada kako bi se stavio u slubu sultana. U Dubrovniku se upoznaje s Driem i on mu
postaje sobar. Uskoro se Rogendorf iznenada izmiruje s austrijskim dvorom i vraa u Be. U
Beu Dri ostaje samo tri mjeseca, a onda se opet vraa u Dubrovnik. Rogendorf je 1546.
ponovo u Dubrovniku i ovoga je puta konanoraskinuo s bekim dvorom i jo se jednom
uputio u Carigrad. U Dubrovniku se sjetio Dria i ponovo ga uzeo u svoju slubu, ali ovaj
puta kao tumaa. Meutim Rogendorf u Carigradu nije dobio oekivani viskoki poloaj te
ostaje bez novca i odrava veze s dubrovakim odmetnicima Buiniima. Dri mu opet
okree lea i vraa se u Dubrovnik. Pored grofovskog tumaa i sluge Dri je jo bio i pisar
po solanama i svira u crkvama. Ipak 1562. odlazi u Veneciju, ali se povremeno vraa u
Dubrovnik. etiri godine kasnije (1566.) odlazi u Firenzu i upuuje firentinskom vojvodi
Cosmu I i njegovom sinu Francescu pet izvanredno vanih pisama u kojima je, izmeu
ostalog, traio da se u dubrovakom Senatu izjednai broj puana i vlastele. U tim pismima
Dri teko optuuje vladu u Dubrovniku i predlae vojvodi da uz mediijsku novanu i vojnu
pomo podigne ustanak u Dubrovniku. Plan je bio smuen, nepromiljen i nerealan te se vlasti
u Firenzi nisu ni trudile odgovoriti Driu. Dri je naime smatrao kako Dubrovnikom vlada
dvadeset ludih nakaza i dvadeset krtaca smijenih u oima suvremenika.

Dri je djela pisao za prikazivanje o pokladama, a izvodile su ih kazaline druine zvane:

Pomet-druina, Garzarija i Njarnjasi. Bio je pjesnik vedre, renesansne glume, dalek pobonim
preokupacijama. Izrazio je dra pukog govora, progovorio je prostonarodnim jezikom te je
prvi donio na pozornicu likove pjesniki i puki ocrtanih 'naijenaca' (Pomet, Dundo Maroje,
Tripe, Bokilo i dr). Bio je vjet dramatiar, a njegov se komediografski opus odrao sve do
danas snagom nepatvorene umjetnike inspiracije. Umire u Veneciji 1567. iznenadna i
prilino tajanstveno. Sahranjen je u mletakoj crkvi Sv. Ivana i Pavla. O njegovu ivotu 2006.
snimljen je film Libertas.

Stvaralatvo:

Kronologija Drieva stvaralatva u mnogim je tokama nesigurna. Sve informacije o

njegovu knjievnom djelovanju odnose se na godine 1548-59. Na temelju raznovrsne
dokumentacije rekonstruiran je sljedei redoslijed njegovih dramskih djela: izgubljena
komedija Pomet, pastoralna drama u stihu Tirena, 1549., rustikalna farsa u stihu Novela od
Stanca 1550, rustikalno--mitoloka drama u stihu Venere i Adon 1551, Tirena, 1551,
komedija u prozi Dundo Maroje, 1551, komedija u prozi Skup 1555?. Vrijeme premijere
Pjerina, komedije sauvane u fragmentima, nije se dalo utvrditi. Izvoai Drievih drama
bile su amaterske druine: izmeu ostalog, druina Pomet, druine Garzarija i Od Bidzara,
sastavljene od mladih plemia, te druine koja se zvala Njarnjasi i koja je izvodila pastorale.
Godine 1551. pojavila se jedina Drieva knjiga objavljena za njegova ivota. Nije sauvan
nijedan primjerak tog izdanja, ali valja pretpostaviti da je ono istovjetno s dvama sljedeim
izdanjima (Venecija 1607., 1630.) i sadravalo je Drievu ljubavnu liriku, kao i tri dramska
djela: Tirenu, Pripovijes kako se Venere boica uee u ljubav lijepoga Adona u komediju
stavljena i Novelu od Stanca. Preostala Drieva djela sauvala su se, esto u nepotpunu
obliku, u rukopisima, od kojih najstariji potjeu iz druge polovice 16. st. Jedina Drieva
tragedija jest "Hekuba", koja je bila njegovo zadnje djelo, dozvolu za izvoenje dobila je
1559. godine.

Drievo stvaralatvo nailazilo je na priznanje suvremenika, ali je i pobuivalo prijepore i

dvojbe. Nakon praizvedbe Tirene Dri je ak optuen za plagijat ijom je rtvom trebao biti
Mavro Vetranovi. Ovaj je ipak odluno to zanijekao te je napisao pjesmu podrke u kojoj
brani Dria nazvanu "Pjesanca Marinu Driu u pomo". Drieva lirska poezija nastavlja se
na raniji hrvatski petrarkizam. Glavno podruje njegova stvaralatva bijae drama. Driev
dramski opus tvore dva temeljna odvjetka: idilini i komediografski. Osnovu Drievih drama
predstavlja antiteza: suprotstavljanje pastoralnih ili mitolokih motiva rustikalnim motivima,
viih stilova niima, stiha prozi, svijeta poezije realnome svijetu. Drievo komediografsko
stvaralatvo veim dijelom predstavlja, za renesansu karakteristina, regularna komedija, tzv.
commedia erudita. Dri je pisac visoke knjievne kulture, upoznat s antikom tradicijom
(posebice s Plautom, odomaenim u Dubrovniku), kao i sa suvremenom talijanskom
komedijom i talijanskom novelistikom koja je toj komediji bila vanim izvorom inspiracije.

Djela:

Dramska djela

* Pomet (izgubljena komedija), 1548., ispred Kneeva dvora

* Tirena (pastoralna drama u stihu), 1549., ispred Kneeva dvora, predstava prekinuta zbog
nevremena; zahvaljujui nedavnomu otkriu primjerka prvoga, za autorova ivota tiskanoga
izdanja Tirene iz 1551. u Milanu, utvreno je kako je ona takoer igrana 1548. godine, po
nekim miljenjima prije Pometa, te je ta pastorala zapravo Driev kazalini prvijenac *
Novela od Stanca (pokladna igra), 1550., palaa Frana Kabuia, svadba Martolice
Damanjia

* Venere i Adon ili Pripovijes kako se Venere boica uee u ljubav lijepoga Adona u
komediju stavljena (rustikalno-mitoloka drama u stihu), 1551., palaa Sinievia, svadba
Vlaha Dria * Dundo Maroje (komedija u prozi), 1551., vijenica Kneeva dvora

* Duho Kerpeta (pastoralno-rustikalna drama u prozi ili komedija, sauvana u nevelikim

fragmentima), 1554.(?), svadba Rafa Guetia

* Skup (komedija u prozi), 1555.(?), svadba Saba Gajina

* Griula ili Plakir (rustikalno-mitoloka drama u prozi i stihu), 1556., svadba Vlaha
Sorkoevia

* Tripe de Utole (komedija u prozi), (?)

* Arkulin (komedija u prozi), (?)

* Pjerin (komedija sauvana u fragmentima), (?), svadba Dona Mikinova

* Hekuba ( tragedija, adaptacija Euripidove tragedije na temelju talijanske preradbe L.

Dolcea) 1559.

Poezija

* Pjesni

* U smrt od Fjore Martinove umii

* Epithaphio

* Svitlom i vridnomu vlastelinu Sabu Nikulinovu Marin Dri

* Tuba Ljubmira od komedije Tirene

* Prolog drugi komedije prikazane u Dri na piru

Neknjievni spisi

* Predstavka senatu Sijenske Republike

* Jedan rektorski dopis iz Siene

* Izjava u parnici brae Primovia

* Politika pisma

Dundo Maroje

-komedija u 5 inova (izgubljen kraj, nadopunio ga Mihovil Kombol)

Saznavi da mu sin, kojeg je poslao s pet tisua dukata preko Jakina (Ancone) po trgovakom
poslu u Firenzu, skrenuo u Rim gdje nemilice troi njegov imetak, Dundo Maroje se upuuje
u Rim ne bi li pronaao razuzdanog sina i spasio barem dio novaca. Sa sobom vodi svoga
slugu, priprostog dubrovakog krmara Bokila. uvi jednu od neprekidnih prepirki izmeu
vjeno gladnog i ednog Bokila i krtog mu gospodara, pristupa im Tripe Kotaranin, jedan
od naijenaca koji ivi u Rimu. Tripe je pun razumijevanja, a ispostavlja se i da poznaje i
stareva sina Mara koji tu ivi ve tri godine. Na njegovu preporuku Marje i Bokilo uzimaju
prenoite u votariji preko puta prve kortiane od Rima Laure na iju milost i nemilost

Mar troi oeve dukate. Odatle e Dundo Maroje lako prepoznati i ugrabiti svoga zabludjelog
sina.

Za Laurom je lud i njemaki plemi Ugo Tudeak. Njegov sluga, Pomet Trpeza, sredinji je
lik komedije. Inteligentan i snalaljiv, hedonist i veliki izjelica, poznavalac ljudi, Pomet
nastoji za svog gospodara pridobiti Laurinu milost kako bi se, zaduivi uvelike svog
gospodara, nesmetano mogao uivati u jelu i pilu. U borbi sa svojim suparnicima, Marom i
njegovim lukavim i pokvarenim, ali njemu nedoraslim, slugom Popivom, Pomet se uzdaje u
svoju vjetinu vladanja ljudima i pseudoueno iskazanu prktinu filozofiju prilagoavanja i
strpljenja da bi se ugrabila prava prilika i iskoristila fortuna.

Meu mnogim naijencima koje su sudbina ili trgovaki poslovi naputili u Rim, je i Marova
zarunica Pera. Kako ve tri godine nije primila pismo od zarunika, ukrade tetki tristo dukata
i preodjevena u momka, u drutvu bratia Diva, krene u potragu za svojim zarunikom.

U drugom inu Pomet nagovara Laurinu slukinju Petrunjelu, snubei je u dvosmislenim

stihovima usput za sebe, da navede svoju gospodaricu da zamjeni Mara njegovim gospodarom
Ugom Tudekom jer je u Rim upravo stigao Marov otac koji e traiti od sina da mu poloi
raune. U jednom od sljedeih prizora, dok se Maro razmee pred Laurinim prozorom,
napada ga bijesni otac, trai svoje dukate, a Maro hini da ga ne prepoznaje. Dundo Maroje
potegne za noem, a Maro zovne straare koji odvode Duna Maroja u tamnicu mislei da je
starac poludio. Pomet s nekoliko spretnih rijei, uoivi svoju priliku, oslobaa starog Dunda,
ali i iskoristi na smrt uplaenog Bokila da po njegovoj uputi pred Popivom i Laurom slae
kako je Dundo Maroje zapravo doao na protenje i sa sobom donio tovar vrijedne robe. Dva
zavrna prizora drugog ina dva su monologa; dok Pomet razmislja kako treba to prije
Dundu Maroju savjetovati da laska Popivi, koji je zagrizao udicu, da ga ovaj uvede u kuu,
dotle oajni Maro proklinje dukate i oca koji vie ljubi dinar neg sina.

U treem inu, pokraj svih nevolja koje su snale Mara, i rimski trgovac i lihvar, idov Sadi,
trai da mu se issplate dukati za Laurinu ogrlicu. Lukavi Popiva predlae svom gospodaru da
u Sadija nabavi robe za 3000 dukata za koje e jamiti Laura koja vjeruje da mu je otac
najbogatiji trgovac na cijelom Levantu. Maro neka se skromno obue kao ozbiljan DU
trgovac i pokae ocu robu. U 12. prizoru 3. ina Popiva vjeto navodi Lauru da sama ponudi
jamstvo. Kad je ve izgledalo da e Popivi i Maru plan uspjeti, srea im okree lea.
Petrunjela susree Peru (preobuenu u mladia) i njezinu staru slukinju od koje saznaje da je
Maro ve tri godine zaruen i da mu je zarunica u Rimu. Prvom prilikom Petrunjela e to
prenijeti gospodarici.

U 4. inu susreu se Dundo i Maro. I otac i sin se pretvaraju. Maro glumi uzornog sina i
savjesnog trgovca uvjeravajuui oca da je pred votarijom napao nekog stranca koji mu slii.
Pita oca da li mu nosi pismo zarunice. Dundo Maroje se pokazuje lukavijim; kazuje da je
doao sina moliti protenje i da sa sobom nosi zlato koje eli pohranit u Marovom magazinu,
uspijeva nadmudriti Maru i doepati se njegove robe. U meuvremenu se Pometu, koji
uvjeren da mu je Fortuna okrenula lea, ukazuje nova prilika. Susree Gulisava, jednog od

naih Hrvata koji je u sluni njemakog plemia iz Augsburga. Gulisav trai vlastelinovu ki
Mandeljenu, a starac daje nagradu od 100 kuda onomu tko je pronae. Pometova intuicija
navodi ga na pravi put; Petrunjela e mu potvrditi da je signora Laura, koju nekad u Kotoru
zvae Mande, podrijetlom iz tudeke zemlje i da joj je pravo ime Mandaljena. U jednom od
sljedeih prizora susreu s eponovno mladi Maro i Dundo Maroje. Maro trai da mu otac vrati
kljueve od magazina, a otac se pravi da ne prepoznaje sina. (scena kao i iz drugog ina)

Peti in potpuna je pobjeda Pometove vjetine da upravlja slijepom fortunom. Odjeven na

plemiku, u barunu, s ogrlicom oko vrata dolazi Lauri da joj u zamjenu za izgubljene 3000
dukata ponudi svog Tudeka (Nijemca). Likovi su zamijenili uloge. Sada je Pomet gore; s
Laurina balkona ruga se Popivi i Maru. Sve to skriveni promatraju Dubrovani Vlaho, Niko i
Pijero.

Peti in ostao je nedovren, ali ga je nadopunio Mihovil Kombol: Pomet dobiva Petrunjelu,
Ugo Lauru, Dundo Maroje e platiti sinove dugove, a Maro e se pokjniki vratiti svojoj
zarunici Peri kojoj je umrla tetka u Dubrovniku i ostavila bogato nasljedstvo.

O djelu:

Dundo Maroje najpoznatija je i najee izvoena Drieva komedija. Prvi put prikazuje je
amaterska Pomet-druina 1551. godine u dubrovakoj Vijenici. Kmedija ima 5 inova i dva
prologa.

Iz drugog prologa komedije saznajemo da je Dundu Maroju prethodila danas izgubljena

komedija Pomet. Lik sluge Pometa, po kojem je druina dobila i ime, i drugi likovi su DU
publici ve bili poznati. Iz istog prologa moemo i zakljuiti poneto o osnovama Drieve
poetike. Ako je svoju komediju Skup pisao po uzoru na tadanje talijanske eruditne ili
plautovske komedije, u Dundu Maroju obrauje Dri suvremeni sadraj, tei reproduciranju
stvarnih ivotnih situacija. Iako u Dundu Maroju moemo prepoznati odjek stalnih tipova koji
se javljaju u eruditnoj (uenoj) komediji (krti starci, lukavi sluge, hvalisavi vojnici), Dri je
stvorio likove kojima se ne moe porei izvornost i dao svojoj komediji prepoznatljiv lokalni
kolorit.

Za razumijevanje Drieva stvaralatva neobino su vani prolozi, posebno Dundi Maroju i

Skupu. U njima Dri iznosi osnove svoga umjetnikog opusa, svoje filozofske i drutvene
nazore, uputajui se u izravan dijalog sa suvremenicima. Ovo osobito vrijedi za prvi prolog
Dunda Maroja koji govori negromant Dugi Nos. Taj, po mnogima najbolji prozni test
hrvatske renesansne knjievnosti, krije u sebi poticaje nastanka i klju za ispravno
razumijevanje komedije. U mitolokim jezikom isprianoj alegorijskj prii iz Starih Indija,
Dugi Nos govori o dvjema vrstama ljudi: ljudima nazbilj (pravim ljudima) koji su blazi,
tihi, mudri i razumni i nasuprot njima o ljudima nahvao (lanim ljudima) koji su sjene
tugaljive od mojemunskijeh obraza i ljudi od nita, od trimjed.

Starija kritika pristupala je tom tekstu gledajui u njemu prvenstveno drutvenu utopiju kao
odjek ideja Thomasa Mora. Noviji kritiki pristupi koji prvenstveno kreu od toga kako se te

dvije kategorije ljudi nazbilj i ljudi nahvao projiciraju na same likove u komediji, skloniji
su da temeljna znaenja treba traiti u opreci inteligencije i gluposti, u sukobu mudrosti
pametnih i nesposobnosti glupih, u snazi vrline odlunih da svladaju udljivost promjenjive
sree, i da ishod njezina razvoja treba shvatiti kao primjer, simbolinu sliku drugaije
perspektive svijeta.

Za glasnogovornika svojih ideja Dri je izabrao lik sluge Pometa. Pomet Trpeza, u ijem je
imenu sadran renesansi hedonizam, kralj od ljudi, doktor i filozof, kako sam sebe
naziva, u svojim emditacijama o Fortuni (prevrtljivoj poput ene), vrlini i umijeu upravljanja
ljudima iznosi temelj jedne praktine filozofije (Machiavelli: Vladar). Pomet je jedini ovjek
nazbilj pozvan da svojom vjetinom usmjerava tue sudbine i u svijet vrati sklad i prirodni
poredak. On e svojom ivotnom mudrou i djelovanjem u radnji prema pievim i uope
suvremenim pogledima omoguiti shvaanje poruke u prologu i drutvenoidejne razloge
Drieva pokuaja urote. Budui da je sposoban, mudar i odluan pojedinac, koji zato i jest
kadar savladati ud mone Fortune, on e na kraju komedije, kao pravi ovjek,trijumfirati nad
ludim, opakim i nesposobnim ljudima nahvao u kojima valja identificirati vlastodrce iz
urotnikih pisama, te e sa smjekom Fortune stei nagradu i promijeniti drutveni status,
odjenuti se u velur i staviti kolajnu i ma, simbolizirajui ono to e sam Dri zamisliti kao
urotnik: podjelu vlasti izmeu vlastele i puka.

Opis lika: Pomet:

Ovaj je veliki umjetnik ivljenja najplastiniji lik Drieve komedije. U njemu je bit komedije
same. Sve nit radnje, sve virtuozne spletke, sve mudre prevrate izvodi Pomet lakoom
blagoga smijeka koji s njegova lica ne silazi ni kada izgovara zanosnu odu obinom ruku, ni
kada mu boanski ruak izmie poradi sitnih zemaljskih jada mizernog mu gospodara. Nema
nerjeivog problema, jer u ivotu se, osim uivanja, ovjek mora akomodavat i nedai, a
fortuni (koja je ena!) treba udvorno prilaziti i uzeti na prevaru ako treba sve to prua, jer
vremena za nadoknaivanje izgubljenog nema. Tipina je renesnsna ivotna filozofija
uivanja ivota u svim njegovim vidovima spojila u racionalno prihvatljivu i dopadljivu
cjelinu nepomirljive suprotnosti koje ine Pometov karakter: prodrljivac i lijenina kojeg
volimo jer je spretan, lucidan i kao vidra hitar duh u stanju u trenu pokrenuti lijeno, uivanju
sklono tijelo. Pa nije samo sluga, probisvijet i prodrljivac, nego je i intelektualno superioran i
dominantan sebi nadreenima, a po tome gospodr ravnima ili sebi niima. Ako nije gospodar
slugama, imetku i zlatnicima, Pomet je gospodar ivljenju. On zna, arobno obdaren
mudrou, profinjenu i rizinu igru istupa i uzmaka koja spretnom ovjeku pomae da sam
sebe uini sretnim. Pometov lik jest stereotipan lik renesansnog sluge. komian u pokuaju da
zvui ueno koritenjem izokrenutih latinskih fraza i u tenji da to biranijim sadrajem
napuni beskrajno prazan eludac, ali je jedinstven i neponovljiv u spozznaji jednostavne, a
ipak toliko nedokuive ivotne mudrosti: da je ovjek u ivotu sretan upravo onoliko koliko je
u stanju svojom mudrou pruiti priliku boici fortuni da ga usrei.

Utjecaj: Drievi su najvei umjetniki dosezi u komedijama Dundo Maroje i Skup.

Karakteristinim za njegovo stvaralatvo je renesansni vitalizam, uz sjene sumnje i ironiju
koja nagovjeuje maniristiko razdoblje. Dri nije kreator podijeljenih linosti, nije tvorac
nezaboravnih karaktera - iako ih nije poznavao, (niti je mogao, zbog kronologije) najblii su
mu komediografi poput Bena Jonsona ili Lope de Vege, ija djela obiluju energijom
nabijenim skiciranim likovima, a ne linostima. Moemo samo aliti to se od njegova djela
nije sauvalo vie, a ni to on sam nije utroio vie energije u vlastitu istinsku vokaciju,
umjesto u bizarne politike projekte. Sudimo li po jeziku, njegov je virtuozan, njegovan, a
opet bujan idiom pokazao svu rasko i potenciju hrvatskoga jezika sredine 16. stoljea, i u
tom stoljeu, predstavljenom najvie poezijom, on je praktiki jedini prozni autor iji izraz
doivljavamo kao moderan i posve razumljiv, bez nezgrapnosti i artificijelnosti koja je pratila
kasniju hrvatsku prozu. Suprotstavljanje visoke retorike i puke burleske daje ivotnost i
tenost njegovu izriaju- neto to je hrvatska proza ponovo poluila tek u drugoj polovici 19.
stoljea. Otkriven ponovo u 19. stoljeu, Marin Dri je najivotniji hrvatski renesansni
pisac i temelj hrvatskoga dramskoga repertoara.

6. Franz Kafka: Preobraaj

O piscu:

Franz Kafka (1883.-1924.), knjievnik njemakog jezinog izraza, inae Praanin idovske
pripadnosti. Roen u Pragu, u doba Austro-Ugarske monarhije, Kafka potjee iz imune
idovske obitelji u kojoj je dominirao radini, no esto tiranski i samovoljni otac. Studirao je
pravo i radio neko vrijeme kao inovnik - no veim je dijelom Kafka proveo ivot materijalno
opskrbljen oevim imutkom (injenica koja se esto zanemaruje, posve u skladu s legendom o
Kafki kao rtvi beutnoga i despotskoga oca grubijana). Umro je od tuberkuloze, prethodno
naredivi svomu prijatelju Maxu Brodu da spali veinu njegovih rukopisa - posljednja volja
koju ovaj, nasreu, nije ispunio. Brod je posthumno izdao velik broj Kafkinih djela, esto uz
teko prihvatljive intervencije u tekstu. Veina je Kafkine ue obitelji (sestre, oeva i majina
rodbina) stradala u nacistikom genocidu idova.

Spisateljski rad Kafkin opus, koji se moe podijeliti u nekoliko vrsta (romani, pripovijetke,
aforizmi, dnevnici i pisma) vee tematsko, svjetonazorsko i, moglo bi se rei, spiritualno
jedinstvo. Batinik vie tradicija (njemakoga romantizma, fantastine struje u knjievnosti,
idovskih heterodoksnih uenja kao i kranske gnoze), potovatelj velikana europske
knjievne tradicije (napose Goethea, Heinea, Flauberta, Gogolja, Dostojevskog), Kafka bijae
i suputnikom njemakoga ekspresionizma. Ipak, Kafkina vizija zbilje i intenzitet kojom ju je
iskazao ine ga autorom kojega se ne moe utrpati u shematske podjele po knjievnim
pravcima. Kafkina djela prikazuju sivu i banalnu svakodnevnicu kao enigmatsku i aloginu
zbilju ispunjenu strepnjom, u kojoj su likovi, pritisnuti osjeajem krivice i zbunjenosti,
neprestance izloeni prijetnji birokratskih sila kojima ne mogu dokuiti izvor ni motiv. To je
posebno vidljivo u romanima Proces (1925.), Zamak (1926.) i Amerika (1927.), kao i
u mnotvu kraih i duljih pripovijesti, meu kojima se istie Preobrazba (1915.).
Repetitivni i besmisleni tlaiteljski postupci nerazumljivog i svemonog birokratskog aparata,
mehanike i apsurdne reakcije "junaka" koji nemaju izraeni osobni identitet, usamljenost i
nemogunost komunikacije meu likovima koji se grevito i bezuspjeno trude da spoznaju
mehanizam opresije koji ih mui i proganja bez ikakvog vidljivog razloga, realnost zbivanja
koja je blia dogaajima u snu nego u obinoj stvarnosti, iracionalni i fantastini element u
radnji koji ne moe biti reduciran na psihopatoloke poremeaje - sve je to uinilo Kafkinu
prozu posebno dojmljivom i utjecajnom u razdoblju poslije 2. svjetskoga rata (a i kasnije), jer
se iskustvo ope bespomonosti pojedinca naspram sila kako totalitarno-teroristike (nacizam,
komunizam), tako i liberalno-birokratske (demokratski kapitalizam) drave pokazalo kao
paradigmatsko za modernu ljudsku sudbinu. U prepisci (najpoznatije je legendarno Pismo
ocu, kao i pisma ljubavnici Mileni Jasenskoj) Kafka se pokazuje kao pojedinac muen
nesigurnou, bespomonou i legijom psihoanalitikih kompleksa, dok aforistiki zapisi i
kratki nacrti za dulje tekstove, skupljeni u knjigama kao Plava biljenica otkrivaju slabije
poznatoga Kafku - modernog potomka starih gnostika, opsjednutoga pojmom nerazorivoga
spiritualnog elementa u ovjeku. Napustivi tradicionalnu religioznost, Kafka je, raspet
izmeu rvnja apsurda i tihe izvjesnosti u opstojnost nerazorivog, ostao jednim od
sredinjih spiritualnih pisaca 20. stoljea.

Kafkin ekspresionizam

Kafkin opus sadri elemente ekspresionizma: osjeaj straha i osamljenosti, preotest protiv
drutvenog mehanizma koji ugroava slobodu pojedinca i zahtijeva slijepo pokoravanje,
uporaba groteske.

Kafkin nadrealizam

Kafkin opus ima i elemente nadrealizma:Halucinantne vizije.

Kafkina egzistencijalna osamljenost

Kafkino djelo ima obiljeja aktualne drutvene kritike (protest protiv austrougarske
birokracije), ali prije svega odraava vlastiti Kafkin svijet, njegovu egzistencijalnu
osamljenost i nemo da nae mjesto u drutvu, da odredi svoj stav prema svijetu i religiji,
njegov strah i komarske vizije kojima je bio podloan. U doba traganja za novim formama
izraza, Kafka iznenauje kristalno jasnim stilom i jednostavnim realizmom kojim opisuje
graansku stvarnost, u koju, poput Poea, smjeta fantastine dogaaje svojih junaka.
Neshvaen za ivota, smatra se danas jednim od najznaajnijih modernih pisaca 20. stoljea, a
kafkijanstvo je postalo opi pojam za stanje duha kakvo nalazimo u njegovom svijetu.

Djela * Preobrazba (Die Verwandlung; 1915.) * Umjetnik u gladovanju (Ein Hungerknstler;

1922.) * Proces (Der Proze; 1925.) * Zamak (Das Schlo; 1926.) * Amerika (1927.)

Preobraaj

Kafka je u Preobraaju ukinuo zakonitost i kazualnost prirodnih zbivanja i prema vlastitim

rijeima-najvea besmislica uinila mi se u svom besmislenom ivotu vjetrjatnijom od
smislenosti-dokinuo je tradicionalni, realistiki nain slikanja svijeta pribliivi se
fantastinom svijetu sna i bajke.

Ova dua pripovijest, napisana u ranijoj fazi njegova stvaranja (1912.) sadri, uz umjetniku
doraenost (jedno od malobrojnih djela objavljenih za ivota) i sve osnovne elemente kasnijih
Kafkinih ostvarenja i na tematskom (osjeaj osamljenosti, bespomonosti i straha) tako i na
izraajnom planu ( groteskna halucinantna stanja prikazana realistiki vjernim i jezino
jasnim iskazom).

Osamljenost glavnog junaka Gregora Samse bila je naznaena ve u prvoj reenici

slavenskim korijenom njegova prezimena (Sam-sa) i injenicom da se u snu pretvorio u
golema kukca i tom grotesknom preobrazbom fiziki izdvojio od svoje okoline i ljudske
zajednice. Ta e osamljenost postupno rasti u tijeku radnje, kada Samsa postaje svjestan da ga
je odbacilo ne samo surovo drutvo otpustivi ga s posla, ve da ga u novom obliku ne
prihvaa ni njegova obitelj, za koju se cijeli ivot rtvovao, a sada joj i sama njegova
prisutnost postaje iz dana u dan teim bremenom, iako to nitko ne eli otvoreno priznati.
Pripovijest zavrava prikazom olakanja koje su svi lanovi obitelji osjetili kada je Samsa

jedne noi neopaeno uginuo i kada je njegovo truplo, baeno u smee, bilo izneseno iz kue,
te njihovom odlukom da taj dan iskoriste za odmor i etnju.

Neobinost zbivanja u ovoj pripovjetki kritika razliito tumai. Zapadnoeuropska kritika

preobrazbu tumai kao alegoriju, parabolu, metforu psihikoga zbivanja. Sjevernoamerika
inzistira na injenici da Kafka prikazuje neobjanjivu pretvorbu ovjeka u gamad i da to
zbivanje, koliko se god inilo neobinim, valja tumaiti kao neto najobinije.

Kafka nikada nije tumaio svoje tekstove. Osnova njegova doivljaja svijeta jest slika ije
prevoenje samo unitava njenu sugestivnost. Kako Preobraaj oito tematizira odnose unutar
obitelji, mogli bismo uvjetno rei da je tema pripovjetke sukob pojedinca i obitelji. Mnoga su
Kafkina djela izrasla iz njegova osobnog obiteljskog iskustva. Iz njegovih dnevnika moemo
mnogo toga saznati o njegovoj usamljenosti i izolaciji u vlastitoj obitelji te o sloenim
odnosima s ocem, ija se mona sjena nadnosila nad cijeli njegov ivot. Usprkos snanom
pritisku obitelji, kojem se manje-vie bezuspjeno opirao cijeli ivot, Kafka je, sukladno svojj
prirodi, krivicu za nedostatak topline i razumijevanja u tim odnosima rado svaljivao na sebe.
Promatrajui pripovjetku u kontekstu Kafkinih osobnih iskustava postaje nam razumljiva
snaga osude koja iz nje zrai. Osude obitelji kao represivnog mehanizma, nemilosrdne spram
onih koji su stjecajem okolnosti u njezinu krugu ostali stranci.

Radnja

Kad se Gregor Samsa jednoga jutra probudio iz nemirnih snova, nae se u svom krevetu
preobraen u golemog kukca. Ovom epohalnom reenicom Kafka, in medias res, zapoinje
svoju pripovijetku. Gregor Samsa, marljivi, ali pasivni, trgovaki putnik se nakon nemirne
noi budi u svojoj malenoj sobi i uspostavlja kako je postao kukac. Iako se pretvorio u
ivotinju, Samsa nije isprva previe zabrinut te biva okupiran injenicom da je prespavao
budilicu te da je time zakasnio na prvi vlak. Odlui otii sljedeim prvim vlakom, no ubrzo
ustanovi kako ustajanje nije ba toliko lagano kao to je i zamislio. Svoje trenutno stanje
racionalizira umorom i razmilja o tome kako e ono ubrzo prestati. Njegova obitelj
provjerava to mu je, a ubrzo dolazi i prokurist kako bi provjerio to je s Gregorom. Iako
formalno uljudan, prokurist nemaprevelikog suosjeanja prema Gregoru i zahtijeva njegov
izlazak, neovisno o njegovom moguem stanju (on odbija uvjeravanja Gregorove obitelji
kako se tu radi o bolesti i zahtijeva razgovor s njim). Gregor im govori da dolazi, ali njegov
glas (kako je ohar) postaje glasan i neartikuliran, tako da ovi zapravo i ne razumiju o emu
Gregor govori. On se, u meuvremenu, svim silama pokuava ustati iz kreveta i dogegati do
zakljuanih vrata, no to mu uspije tek uz glasan prasak prilikom pada na pod (prokurist to
interpretira kao alu i provokaciju od strane Gregora, koji neto izvodi po sobi). Uskoro se, uz
veliki napor, dovue do vrata i polagano ih otvori. Dok ih je pokuao skroz otvoriti, ona su se
ve pomakla, tako da je Gregor ve bio vidljiv. Prva osoba koja je uoila Gregora, odnosno
divovskog ohara, bio je upravo prokurist, koji je uz glasno 'O!' poeo uzmicati kada je vidio
Gregora. Ubrzo su jednak ok doivjeli i lanovi obitelji. Gregor, potpuno nesvjestan oka
kojeg uzrokuje, pokuava prokuristu objasniti situaciju i poinjemu se pribliavati, na to ovaj
sve bre odmie dok na kraju ne izjuri iz stana obitelji Samsa. Kada njegov otac doe k
svijesti, furiozno potjera Gregora u sobu i zakljua vrata.

Ostatak radnje, prikazan primarno iz Gregorove perspektive, odvija se poprilino statino,

iako prolazi dosta vremena. Gregor je ostao bez posla, a obitelj nema apsolutno nikakvih

prihoda, osim uteevine i ve primljenih Gregorovih plaa, to ipak nije dugorono dostatno.
Dok obitelj raspravlja o planovima, Gregor polagano i postepeno trune u svojoj sobi, dobivi,
dodue, mogunost promatranja i sluanja. Gregor postaje izoliran, a njegova bestijalizacija
napreduje pa tako odbija svoje najdrae jelo i uzima samo smrdljive ostatke, izgubi
mogunost komunikacije, a njegovo se kretanje poinje svoditi na etanje po zidovima i
stropu. Upravo mu je taj novi hobi kod sestre Grete, koja se jedina brinula za njega i koja je
jedina imala pristup njegovoj sobi, rodio ideju da bi se njegova soba mogla isprazniti kako bi
Gregor imao vie prostora za svoj novi hobi. Iako isprva sretan zbog nove prilike, Gregor je
ubrzo shvatio, tonije, u njemu se ponovo rodio ljudski instinkt te je, svojim pukim
pojavljivanjem i pokrivanjem fotografije koja se nalazila u sobi, dao obitelji do znanja kako
ne smiju pomicati namjetaj iz sobe. Ovo je bio prvi od dva dogaaja kada se u Gregoru
probudio ljudski instinkt koji ga je vraao u stvarni svijet i borio se protiv ivotinje u koju se
pretvarao. Soba mu je ostala kakva je.

Jasno, obitelj Samsa ubrzo je ostala bez novca kojega je imala tako da su se svi
pozapoljavali. Majka kao tkalja, otac kao portir, a sestrin posao bio je toliko naporan da je
poela zapostavljati Gregora. Ujedno, u jednu su sobu (budui da su otpustili Annu i unajmili
jednu staru slukinju, koja se jedina nije bojala Gregora, ve se ponaala normalno u njegovoj
prisutnosti) primili podstanare, trojicu bradatih mukaraca (inae arhetip u Kafkinom djelu).
Kako su svi bili zaokupljeni svojim poslom, Gregor je postao sve manje bitan, a u njegovu su
sobu odlagani nepotrebni predmeti i razrnorazno smee iz kue, tako da je njegova soba,
zajedno s njim postala svojevrsno smetlite, a on gotovo nepostojan, kao stari komad
namjetaja kojega se ele, ali ne mogu rijeiti. Takoer, Gregor je upao u stanje u kojem je
postao svjestan licemjerja svoje vlastite obitelji koja je cijelo vrijeme ovisila o njemu, alei
se kako ne moe raditi, ali je pokazala kako bez velike muke mogu i samo zaraivati, ali ono
to je zanimljivo je da Gregor krivi sebe za to, on ne optuuje svoju obitelj ve, kao to je
njegov vjeni problem s autoritetom, krivnju prebacuje na sebe i njima ne zamjera. U jednom
trenutku, kada je njegova sestra odluila svirati violinu pred podstanarima, u Gregoru se
ponovo probudila ljudskost i on je njezino prosjeno sviranje uje kao genijalnost i virtuozitet
sviranja na violini. Teko se gibajui, on odlui vidjeti sestru kako svira (on si jo uvijek
predbacuje to sestru nije uspio poslati na Konzervatorij, iako mu je to bio plan) i upadne u
prostoriju na iznenaenje svih prisutnih. Iako ga bradata gospoda gledaju sa zanimanjem,
obitelj se zaprepasti i prvo potjera bradatu gospodu (koji otkau najam) u njihove sobe. Nakon
toga, otac se vrati, napuni depove jabukama i pone gaati Gregora njima. Iako mu naelno
ne nanose previe tete, jedna od njih zabije mu se u lea i tu ostane. Nakon toga, Gregor se
povlai u svoju sobu.

U toj je sobi, gotovo nepokretan ostao do samoga kraja. Jabuka se ognojila i stvorila opasnu
upalu koja je paralizirala Gregora, koji je pak ostao leati na sredini sobe. Postavi tako,
doslovno, nepotreban objekt, on se pomirio sa svime i tako, nakon vlastite odluke, umro
tijekom noi. Njegovo tijelo otkrila je stara sluavka koja je i ustvrdila da je umro. Njegova
obitelj tada doivljava nekakvo smirenje, odlui zapoeti novi ivot i planira ljepu i bolju
budunost, a "to im potvrdi nove snove i dobre namjere." Gregor Samsa umro je tako sam i
zapostavljen, taj ovjek pretvoren u ohara umro je kao ivotinja koja je fiziki bio, ali je gora
smrt bila ona njegove ljudskosti, koja je tijekom cijele pripovijetke uila u njemu, borei se
za povratak, ali ju je ogranienost okoline, koja nije mogla vidjeti dalje od runog ohara,
ubila puno prije nego je Samsa fiziki umro.

Odnosi meu likovima

OTAC: Odnos oca prema svom sinu Gregoru je grub, on njega mrzi i ne smatra ga sinom.
Takav odnos proizlazi iz Kafkina odnosa prema svom ocu. Otac Gregora tue i ne puta ga da
uope izae iz kue, ne puta ga ak ni iz sobe. Tako je bio grub da ga je gaao jabukama i
jednom ga je pogodio u lea, a poslije umire zbog toga.

MAJKA: Majka voli sina Gregora, ali ga se srami i stoga ga ne eli vidjeti. Ipak se na kraju
dovoljno sabrala da bi ila k njemu. Tako je i on bio sretan, jer njemu je bilo dovoljno da uje
njihov glas da bi se razveselio.

GRETA: Greta je jedina u obitelji koja stvarno voli Gregora, ona se brine za njega, hrani ga i
pomae mu kad god moe. Gregor je isto volio nju i stoga mu je bilo ao to joj nije rekao o
namjerama da ju upie u konzervatoriji, budui da je tako lijepo svirala. No i ona ga poinje
zanemarivati, die ruke od njega.

Tematika

Kafka u ovom djelu prikazuje otuenost Gregora. On je ovjek, ali sasvim je drukiji, razliit
i stoga ga nitko ne voli, cijela obitelj ga mrzi i hoe ga se rijeiti tako da bi ih to manje
osramotio. Jedino se sestra brine za njega. Unato svemu Gregor je usamljen jer osim sestre
on nema nikoga, cijeli njegov svijet mala je soba iz koje ne smije izai. Jako se bojao oca koji
ga je mrzio i htio je uiniti bilo ta da bi ga se rijeio. To se i dogodilo, on je bio krivac za
njegovu smrt kad ga je pogodio jabukom u lea. Mama ga je takoer voljela, ali upravo zbog
toga ga njie eljela vidjeti jer nije mogla podnijeti sve to.

7. Miroslav Krlea: Glembajevi

Miroslav Krlea (Zagreb, 7. srpnja 1893. Zagreb, 29. prosinca 1981.), knjievnik i
enciklopedist, po mnogima najvei hrvatski pisac 20. stoljea

ivotopis

Roen u Zagrebu u graanskoj obitelji nie-srednjega socijalnoga statusa (razdoblje opisano u

dojmljivoj prozi "Djetinjstvo u Agramu"), Krlea pohaa vojnu kadetsku kolu u Peuhu, te
neposredno uoi 1. svjetskoga rata, u doba Balkanskih ratova, pod utjecajem jugoslavenske
integralistike ideologije bjei u Srbiju. Godine 1913. prekida vojni studij u petanskoj
Ludovicejskoj akademiji. Preko Pariza i Soluna dolazi u Srbiju s nakanom da bude
dobrovoljac u srpskoj vojsci. Osumnjien je kao pijun i srbijanske ga vlasti protjeruju. Vraa
se u Austro-Ugarsku i u Zemunu biva uhien na osnovi tjeralice Ludoviceuma. Godine 1915.
mobiliziran je kao domobran i poslan na bojinicu u istonoj Europi (Galicija) gdje doivljuje
Brusilovljevu ofanzivu. Na bojitu je kratko vrijeme, a ostatak rata provodi po vojnim
bolnicama i toplicama zbog slaboga zdravstvenoga stanja, a i objavljuje prve knjievne i
novinske tekstove. Po stvaranju Kraljevine SHS Krlea se, fasciniran Lenjinom i sovjetskom
revolucijom, angaira u komunistikom pokretu novonastale drave i razvija snanu
spisateljsku djelatnost: u to je doba, gotovo do Radieva ubojstva, pisao srpskom ekavicom
kao i niz drugih, jugounitarizmom opijenih hrvatskih pisaca (imi, Ujevi, Cesarec, Majer,
Cesari, Donadini, Andri..). Ve je potkraj dvadesetih godina prolog stoljea dominantan
lik u knjievnom ivotu jugoslavenske drave, a neka od najsnanijih ostvarenja na svim
poljima (poezija, roman, drama, esej, memoarska proza, polemike i publicistika, novelistika)
objavljuje u tridesetima, u vrijeme jaanja desnih i lijevih totalitarizama.

Pribliavanjem II. svjetskoga rata Krleina vjera u komunizam slabi i opada: pojava dijelom
povezana s averzijom prema kanonima socrealizma koji su postali obvezatnima u razdoblju
zreloga staljinizma, a jo vie istkama u kojima je Staljin iskorijenio veinu stare boljevike
garde, a i sve Krleine prijatelje koji su zavrili kao prognanici u komunistikoj obeanoj
zemlji. Zgaen nad svim opcijama koje su bile na politiko-ideolokom meniju od
liberalno-imperijalnih demokracija koje su mu bile odbojne zbog protuhrvatskih makinacija
sila Antante, kasnijih geopolitikih manipulatora u Versaillesu, preko nacistikog i faistikog
totalitarizma kojeg je dobro procijenio kao slijepu ulicu civilizacije do komunistike diktature
(poetni entuzijazam o planiranom drutvu socijalne i nacionalne pravde splasnuo je u srazu
sa stvarnou realsocijalizma), Krlea je 2. svjetski rat doekao praktiki usamljen i posvaen
s prijanjim sudruzima iz komunistike partije, ipak su ga eljeli za potpredsjednika AVNOJ-
e. Nakon proglaenja NDH Krlea se naao u Zagrebu. Luigi Salvini, tadanji kulturni atae
talijanskog veleposlanstva u Zagrebu mu je bio ponudio propusnicu za Italiju, no on to odbija
kao to odbija i odlazak u partizane jer mu je svejedeno, kao to je Krlea govorio, hoe li ga
Dido (Eugen Dido Kvaternik) ili ido (Milovan ilas) ubiti. Ubrzo se pokazalo da mu od
vlasti NDH nije prijetila nikakva opasnost bez obzira to je Krlea u cijelom predratnom
periodu nastupao s izrazito ljeviarskih pozicija. Vlasti NDH u cilju svenarodne pomirbe
nudile su Krlei razne funkcije, no on ih je sve bio odbio. Poglavnik Ante Paveli mu je 23.
rujna 1943. godine ponudio mjesto intendanta HNK, nakon toga je odbio mjesto profesora
hrvatske knjievnosti na Sveuilitu u Zagrebu te upraviteljstvo u Sveuilinoj knjinici.
Krlea odbija suradnju kad ga izriito na to poziva Mile Starevi, ministar nastave i
bogotovlja. Mile Budak koji se nekoliko puta naao osobno s Krleom i tijekom cijelog rata
imao prema njemu vie nego zatitniki stav ponudio mu je ureivanje asopisa Hrvatska da
ga ureuje u neutralnom duhu u neutralnoj vicarskoj. Krlea je i ti bio odbio. Krlea se
sklonio nekoliko puta za vrijeme rata kod lijenika ure Vraneiakoji je muki ubijen u
istkama novog komunistikog reima i kojega ni Krlea nije uspio spasiti. Titovom
posredniku i kiparu Antunu Augustiniu Krlea je poruio da ostaje na partijskoj liniji a
prijeratno prijateljstvo s Titom poslije rata doslovno mu je spasilo ivot. Krlea je pisao i za
vrijeme rata i svoje je dnevnike zapise koncipirao za dramu Aretej.

Neko vrijeme na ledu u doba poraa, reafirmirao ga je i reaktivirao prekid veza Jugoslavije i
Kominforma, poslijeratne inaice Kominterne. U klimi kakve-takve liberalizacije pokree
1950. Jugoslavenski leksikografski zavod, dananji Leksikografski zavod Miroslav Krlea,
praktiki jedinu "jugoslavensku" instituciju sa sreditem u Hrvatskoj, te istupima i referatima
djeluje kao poticatelj umjetnike slobode i oslobaanja od stega socrealizma. 1961. je bio
meu utemeljiteljima asopisa Razreda za knjievnost HAZU Foruma. Godine 1967.
potpisuje "Deklaraciju o nazivu i poloaju hrvatskoga knjievnog jezika" (vidi Hrvatski
jezik), to je dovelo do njegove ostavke u Centralnom komitetu SKH nakon jugokomunistike
hajke na "nacionalizam" izraen, navodno, u tom dokumentu. U doba Hrvatskoga proljea
simpatizirao je zahtjeve proljeara, no povukao se kad je postalo oito da je Tito odluio
slomiti hrvatski nacionalni pokret (jedina Krleina uspjena intervencija smanjivanje
zatvorske kazne Tumanu). Do kraja ivota djeluje u Leksikografskom zavodu, a zadnje
godine provodi naruenoga zdravlja i poluparaliziran. To je razdoblje Krleina ivota iscrpno
prikazano u nekonvencionalnim viesveanim monografijama njegova Eckermanna, Enesa
engia.

Djelo

Krlea je ostvario golem opus (po razliitim brojanjima, njegova sabrana djela obuhvaaju
izmeu 50 i 80 svezaka) koji pokriva kako sredinje knjievnoumjetnike anrove, tako i
atipine ili marginalne zapise (enciklopedijske natuknice, prepiska o raznim temama, putopisi,
....). Rani utjecaji obuhvaaju skandinavske dramatike kao Ibsena i Strindberga i filozofa
Nietzschea, kojima su se kasnije pridruili prozni i pjesniki uradci Krausa, Rilkea i
romaneskno djelo Prousta. Iako je esto iskazivao averziju i prijezir prema Dostojevskom, u
grozniavim dijalozima Krleinih romana i drama vidljiv je trag ruskoga pisca, kao i
impresionizma i ekspresionizma koji su dominirali njemakim govornim podrujem prva dva
desetljea 20. stoljea.

Iako je pokrenuto ak nekoliko edicija, jo ne postoji niti jedna koja bi obuhvaala cijeli
Krlein opus. Dodatno takav eventualni pokuaj oteava i injenica da je sam autor
neprekidno intervenirao u svoja ve objavljena djela. Poezija [uredi]

Krlein je pjesniki opus bjelodan izuzetak od vlastite izreke: "Tko je propao na svim
ivotnim poljima, preostaje mu jo bavljenje poezijom i politikom". Istina, poeo je
glagoljivim, whitmanovskim i verhaerenovskim panteistiko-egzaltiranim "simfonijama"
("Pan", 1917., "Tri simfonije", 1917.), nabujaloga verbalnoga vatrometa koji je trebao ostaviti
dojam ekstatine ivotne radosti u kojoj se pojedinac gubi u, za njega oslobaajuim,
ritmovima kozmosa. No, rezulatat je bio daleko od oekivanoga (kao to su ustanovili i drugi

vitalistiki panteisti koji su u to doba harali literarnom Europom): razlomljena sintaksa,

mnotvo bizarnih asocijacija i epava ritmika naveli su srpskog pjesnika i kritika Simu
Pandurovia na ironian komentar o jednom Krleinom stihu u kojem ovaj, u karakteristino
groteskno-hiperbolinoj maniri najavljuje razaranje vlastitoga mozga: "Ne sumnjamo da e g.
Krlea uspeti u svojim namerama!" Nakon te faze uslijedila su zrelija ostvarenja, objavljena u
etvorim zbirkama 1918., 1918., te u lirskim djelima poetka 30.-ih. Za te se ostvaraje moe
konstatirati da pokazuju utjecaj srednjoeuropske proturatne lirike i ekspresionistike poetike.
Dominantni senzibilitet je paradoksalna mjeavina otupjele otuenosti i suuti; najbolje
pjesme su nabijene pregnantnim slikama drutvene bijede i u njima teku asocijativne struje
koje vrtloe vie disparatnih mislenih i osjeajnih uzlova u uvirno sredite pjesnike slike.
Opi je dojam toga dijela Krleina pjesnikog djela zrelost u kojoj je hipernadraeni
senzibilitet mladca s kompleksom nacionalnoliterarnoga profeta iz rane faze pretoen u snani
i dojmljivi lirski korpus modernistikog uklona korpus u kojemu su asimilirani i integrirani
utjecaji raznih "izama" poglavito francuske i njemake provenijencije (dadaizam,
nadrealizam, formalizam, ekspresionizam,..).

No, nedvojbeno najvei Krlein poetski ostvaraj vizionarni je pjesniki kompendij "Balade
Petrice Kerempuha", 1936. Za taj se rad autor dobro pripremao: glavnom mu lektirom bijae
Belostenev monumentalni "Gazofilacij", kao i niz hrvatskih spisatelja koji su pisali na
kajkavtini, ukljuujui Vramca, Pergoia, Habdelia i Brezovakog. Krlea je u "Baladama"
stvorio vlastiti jezik, jezik kojim se nikad i nigdje nije govorilo ni pisalo; savreni hibridni
instrument temeljno kajkavskoga idioma u koji su utkani, virtuozno i funkcionalno, latinski,
madarski, njemaki, hrvatski tokavski, talijanski i ini leksemi i stilemi. Sva se kompozicija
ne moe okarakterizirati ni kao spjev, ni pjesnika drama, ni bilo na koji konvencionalan
nain. U tom djelu dominira, najveim brojem pjesama, glas i vizura hrvatskoga plebejskoga
"proroka" Petrice Kerempuha, u autorovoj svijesti utjelovljenja socijalno i nacionalno
gaenoga pukoga hrvatstva; tematika je raznovrsna, no prevladavaju slike krvi, muenja,
razaranja..., kao i motivi izdaje, prodaje, veleizdaje, odnaroenja.., dok je summa djela
"Planetarijom", odulja pjesma u kojoj su saeti svi glavni hrvatski mitovi i likovi posljednjih
500 godina, od bitaka s Turcima do Starevia i Supila, od Kriania i Gundulia do
Strossmayera. Pri pozornijem itanju vidljiva je izonost suvremenijih pojava (npr. Radia),
kao i nepostojanje zahvata u predtursku prolost. No, to je moda objanjivo i time to
"Balade" nisu kanile obuhvatiti svehrvatsko povijesno iskustvo, nego su se uglavnom
ograniile (to je i logino, uzme li se idiom kojim su pisane) na duboko proivljen i
emocijama prezasien prikaz sjevernohrvatskoga kompleksa i njegovu socijalnonacionalnu
golgotu. Neprevodive na hrvatski standardni jezik, a teko pretakane u strane jezike, "Balade"
su istodobno korjenito nacionalna i univerzalna knjiga: mitografija traginoga ljudskoga
kozmosa, inkarniranoga ovaj puta ne u dogodovtinama kraljeva i velmoa, nego u
viestoljetnome iskustvu gaenoga hrvatskoga pukog kolektiva.

Drame

Miroslav Krlea je izuzetnu tvoraku energiju posvetio dramskomu anru injenica koja ne
zauuje uzme li se u obzir njegova adolescentska fascinacija dramskom literaturom
(poglavito skandinavskom), kao i angaman (drutveni ivot, brak, poznanstva) u
kazalinome miljeu koji ga je neprestance privlaio.

Iako postoje razliite periodizacije Krleina dramskoga spisateljstva, vidljivo je da u ranijoj

fazi ("Kraljevo", 1918, "Kristofor Kolumbo", 1918, "Michelangelo Buonarrotti", 1919.)
prevladava prometejsko-titanski svjetonazor izraen u likovima herojskih vitalista, ali i
groteskne karnevalske sotije u masovkama. Sam je scenski rukopis na tragu prvih
ekspresionista, njemakih, ak im i prethodi. "Kraljevo" je moda prva ekspresionistika
drama u Europi. U tim je dramama dakle pod jasnim utjecajem ekspresionizma i
eksperimentalnih kazalinih strujanja (poigravanje sa zvucima, rasvjetom, jurnjava i tunjava
po pozornici, retorika likova koja je vie nalik na deklamatorske politike proglase); ukratko,
to su eksperimentalni komadi koji, iako prikazuju povijesne linosti iz renesansnoga miljea,
jasno izraavaju pievu vjeru u budunost koju je pobudila komunistika revolucija u Rusiji
(uostalom, prilino estom pojavom u Europi neposredno poslije 1. svjetskoga rata bijae
kombinacija kazalinoga eksperimentiranja i lijeve radikalne ideologije).

U drugom dijelu stvaralatva Krlea pie radnjom i energijom nabijene dramske komade u
kojima se koriste neki ekspresionistiki postupci, no u funkciji realistikoga prikaza socijalnih
i nacionalnih previranja posljednjih dana Austro-Ugarske i nastanka nove drave ("Galicija",
1922., "Golgota", 1922., "Vujak", 1923.).

Trei dio pieva dramskoga opusa ujedno je i najpoznatiji: u ciklusu o Glembajevima, autor
se vratio skandinavskim naturalistiko-simbolistikim uzorima svoje adolescencije. U prikazu
pada i rasapa magnatske obitelji Glemabajevih, te drugih osobnosti iz stalea visokoga
graanstva, Krlea je, uzme li se u obzir energija i sustavnost koje je uloio u tu trilogiju ("U
agoniji", 1928., "Gospoda Glembajevi", 1928., "Leda", 1932.), stvorio pomalo neobian
korpus. Posve sigurno snani ostvaraj psiholokoga naturalizma, piev najpoznatiji dramski
ciklus je stilski anakron: u doba radikalne eksperimentalne poetike, koja se protee od
Pirandella preko Brechta do poslijeratnih Ionesca i Becketta, Krlea je ignorirao kazalino
inovatorstvo i vratio se predehovljevskim uzorima. Motivi za to ostaju nejasni, no vjerojatno
su u vezi s pievim pribliavanjem graanskim slojevima, kojima je lake bilo apsorbirati
konvencionalniju dramaturku poetiku. Ili, jasnije, Krlea se, vjerojatno zbog pritiska okoline,
nakon mladenakog uzleta vratio u provincijske razmjere. Bitno je i naglasiti da je to jedini
dio Krleina stvaralatva u kojem on, nakon dojmljivog poetnog uzleta, tematski i stilski
zaostaje za glavnim strujanjima svoga vremena (to se nikako ne bi moglo rei za poeziju,
novelistiku, roman, esej i memoarsku publicistiku). Poslijeratni autorov opus tvori nekoliko
drama od kojih su najpoznatije "Aretej", 1959. i "Saloma", 1963., dramske fantazije izvan
realistikoga miljea (mijeaju se prostorni i vremenski planovi, situacije i likovi) koje
problematiziraju politiku, rat i povijest pokuavajui u ponavljanju obrazaca ljudskog
ponaanja kroz povijest otkriti smisao ljudskog ivota. Iako zahtjevni za izvoenje "Aretej" je
u reiji Georgija Para jedna od najznaajnijih predstava Dubrovakih ljetnih igara.

Novele i pripovijesti Krlein novelistiki korpus ostaje, uz Marinkoviev i Andriev,

dominantnim u hrvatskoj knjievnosti, a po snazi i univerzalnosti ostvaraja ravnim poznatijim
novelistikim ciklusima Thomasa Manna ili Alberta Camusa.

Piev se novelistiki opus dijeli, uglavnom, u tri tematska ciklusa. Prvi ini jedna od
ponajboljih proturatnih proza, zbirka pripovijesti "Hrvatski bog Mars", kompletirana 1947.
(iako je veina izala jo u ranim dvadesetima). Tema je besmisleno stradanje hrvatskih

domobrana poslanih na klaonicu istonoga bojita (Galicija), a stil je karakteristian Krlein

spoj impresionizma i ekspresionizma, poviene retorike i melankolinih meditacija.
Dominiraju naturalistiki opisi vojnikoga ivota i smrti, a sve je uronjeno u ozraje
implicitnoga komentara koji bismo mogli oznaiti gnjevnim i nepomirljivim. Ve je tu
vidljiva Krleina lijeva orijentacija i nada da e komunistika revolucija jednom zasvagda
rijeiti probleme tlaenja i imperijalnih osvajanja to je jedna od glavnih razlunica spram
ratne i poratne proze npr. francuskih ili amerikih autora, koju karakteriziraju beznae i
besmisao- npr. kod Hemingwaya. Kuriozum je i da je u "Hrvatskom bogu Marsu" sauvano
hrvatsko vojno nazivlje koje je ponovo ulo u uporabu s ostvarenjem suverene hrvatske
drave.

Drugi ciklus tvore tzv. novele malograanskoga kruga, meu kojima se istiu "In extremis",
"Veliki metar sviju hulja" i "Smrt bludnice Marije". Taj je ciklus od 11 ili 12 novela
kompletiran 1948., a napisan je veim dijelom takoer u 1920-im. Sreditene su najee oko
sukoba neurotinoga hrvatskoga intelektualca, idealistiko-prevratnike ideologije, i
malograanske buroaske okoline (tako se moe rei da u minijaturi predstavljaju neke od
opsesivnih tema kasnijih romana). Trei dio Krleinoga novelistikoga opusa obuhvaa 11
novela, i tematizira glembajevtinu ili financijski uspon i moralni pad i slom pripadnika
visoke buroazije. Srodne sa slinim pripovijestima europskih naturalista na prijelazu stoljea
(no, stilski modernistiki usmjerene i samosvojne), te novele pripadaju ponajboljoj europskoj
novelistici toga doba, a suvremenomu su itatelju jamano najintrigantniji i najzanimljiviji dio
Krleina novelistikoga opusa.

Romani Krleini su romani pisani bujnim, "baroknim" stilom i jezikom koji vrvi
novotvorenicama i sloenicama, bogati esejistikim odlomcima u tradiciji srednjoeuropskoga
intelektualistikoga romana (Robert Musil, Rainer Maria Rilke), no i ruskoga romana ideja
karakteristinog za Dostojevskoga, nabijeni su radnjom i dramskim scenama koje se
isprepliu s kontemplativnim pasaima o naravi ljudskoga postojanja, umjetnosti, politici i
povijesti. Dominira egzistencijalistika vizija ljudske sudbine, izreena povienom retorikom,
esto prenepregnutim i isprekidanim dijalozima, te bujicom slika, zvukova i asocijacija u
kojima se mijeaju glasovi likova i autorov implicitni komentar. Kao esejistiki romani ideja,
Krleina su djela bliska romanesknoj struji modernizma prevladavajuoj u knjievnosti
njemakoga jezika (Thomas Mann, Robert Musil), no odvajaju se od njih dramatinou
radnje i silovitim vrtlogom politikih zbivanja koji ne doputa detairano intelektualiziranje,
po emu je Krlea sliniji Arthuru Koestleru ili Malrauxu.

Uz poneto zanemarene romane "Tri kavalira frajle Melanije" i "Vraji otok", za Krleinu
romanesknu umjetnost reprezentativna su etiri djela: "Povratak Filipa Latinovicza", "Na rubu
pameti", "Banket u Blitvi" i "Zastave". Povratak Filipa Latinovicza roman je o umjetniku,
esto dovoen u vezu s proustovskim ciklusom (Krlea je Prousta izuzetno cijenio), no blii je
istini sud da je posrijedi protoegzstencijalistiko djelo senzibiliteta stranoga francuskom
romanopiscu: dominiraju otuenje i munina, incestuozni seksualni porivi i frustracije,
ideoloko-politiki dijalozi voeni na rubu histerije, rastakanje svijesti izraeno u
gongoristiki iskrivljenim reenicama koje nerijetko kre pravila konvencionalne sintakse. To
je jo vidljivije u satiriko-politikim romanima. "Na rubu pameti" jo je dinaminiji spoj
dramske radnje izraene u groteskno hipertrofiranim scenama i dijalokim dvobojima, lirsko-
metafizikim solilokvijima i naglom upadu kajkavskog vernakulara kao moralnoga suca sve
te kafkijanske more kojoj je tema najotpornija ljudska osobina: glupost.

Sljedei je u nizu velikih romana nastalih uoi 2. svjetskoga rata (iako mu je posljednja knjiga
dovrena poslije rata) Banket u Blitvi, smjeten u imaginarnoj baltikoj dravi i usredotoen
na temu totalitarizma i borbe protiv njega. Ta, kako su ju neki nazvali, "poema o politici", nije
samo izuzetan politiki roman, nego i sadri bitne autorove uvide i nazore o determinizmu i
slobodi u tkanju ljudskoga ivota i sudbine, prikazanim u nezaboravnoj sceni marioneta
lutkarskoga kazalita, jo jedan dug piev srednjovjekovnoj i renesansnoj plebejskoj kulturi.
etvrti, najopseniji od istaknutih Krleinih romana, "Zastave", istodobno je i najhrvatskiji i
najtei za prevoenje, te najtee uspostavlja komunikaciju s potencijalnim inozemnim
itateljem. Taj hrvatski "Rat i mir" ili "summa krleiana" (kako su ga kritiari nazvali),
panorama je hrvatskoga drutva uoi i poslije 1. svjetskoga rata, te daje konanu autorovu
presudu o zanosima i zabludama mladosti: ponajvie o raspadu Austro-Ugarske, hrvatskom
nacionalnom pitanju, stvaranju i odrivosti Jugoslavije, a sadri i Krleinu filozofiju povijesti.

Dok prethodni romani ne zahtijevaju od itatelja uranjanje u ideoloko-povijesni okvir iz

kojega je nastala jugoslavenska drava, a po svom su ostvaraju univerzalniji i svjesno
inovativne modernistike strukture, "Zastave" su pisane kao golem solilokvij u kojemu pisac
vie uope ne haje za anrovske konvencije ni za efekte privlanosti itateljstvu. Taj
posljednji veliki roman je Krlein obraun, ali sa samim sobom. Kao bujica tee radnja koja
poinje arhetipskim sukobom oca i sina Emerikih, i koja u svom toku guta konvencije,
anrove i stilove - sve s ciljem to plastinijega prikaza jugoslavenske ideologije i hrvatske
sudbine u presudnim momentima prva dva desetljea 20. stoljea.

Krleu su esto (naravno, dok je imao status dravnoga pisca u SFRJ, potajice) prozivali to
se nije javno distancirao od komunistikoga totalitarizma i to se stalno vraa na "austro-
ugarske teme". Ta je ocjena nepravedna i povrna. Autor se obraunao s totalitarizmom, bilo
koje boje, u politikim romanima. Njegov uvid da je za hrvatsku nacionalnu sudbinu vanija
Jugoslavija (kao ideja) od komunizma (kao ideje) nedavna je prolost vie nego dostatno
potvrdila. U "Zastavama" je bilo kakva ideja jugoslavenstva temeljito razorena, pa su nagrade
koje je taj roman dobio u doba SFRJ samo znak pieva statusa nedodirljive veliine, a i, valja
rei, mjeavine plitkosti i nezainteresiranosti ondanje politike i kulturne elite, koja
vjerojatno nije ni primijetila svu subverzivnu snagu "Zastava". Nabijene politikom
povijeu, nezaboravnim likovima i situacijama, problematiziranjem hrvatske, srpske,
makedonske i albanske nacionalne sudbine, "Zastave" su istovremeno i nadgrobni spomenik
jugoslavenstvu i promiljanje usuda naroda koji su tvorili tu zajednicu.

Eseji

Krlein esejistiki opus golem je (obuhvaa moda izmeu 30% i 50% njegova djela),
izuzetno raznovrstan i bogat, te sredinji po znaaju za autora. Nasljednik i protagonist
srednjoeuropske tradicije intelektualiziranoga esejizma (kakvu nalazimo, npr., kod Krausa i
Rilkea, pisaca koji su snano utjecali na Krleu), pisac je u esejiziranju cijeloga svoga
proznoga spisateljstva nerijetko izbrisao granice meu anrovima: tako se misaono-esejistiki
pasai pojavljuju u romanima i novelama, a posebno u dnevnicima i putopisima. Osoba
izuzetno irokih interesa, Krlea je u svom esejistikom spisateljstvu obuhvatio politiku,
glazbu, knjievnost, likovnu umjetnost, drutvene pojave i velike linosti europske kulture,
povijest, medicinu, filozofiju i druga podruja humanistike i drutvenih znanosti. Neka

izdanja pievih djela u esejistiku ubrajaju golem korpus Krleinih zabiljeaka o

leksikografskim pitanjima (dok je bio ravnateljem Leksikografskog zavoda), izaao pod
nazivom "Marginalia lexicographica", te niz opservacija o svemu i svaemu, tiskanom kao
viesvezana "Panorama pogleda, pojava i pojmova". Eseji su izdavani bilo kao posebne
knjige ("Evropa danas", 1935, "Deset krvavih godina", 1937, "Eppur si muove", 1938,
"Knjiga studija i putopisa", 1939, te polemiki "Dijalektiki antibarbarus" i "Moj obraun s
njima", 1939, 1940), a nemali dio ostalih tekstova izaao je u izdanjima naslovljenima samo
kao "Eseji".

U tako bogatu, upravo golemu opusu, razvidne su sljedee znaajke: stil je karakteristian
Krlein, bujan i gongoristiki, esto pretovaren neologizmima i bljeskovitim asocijacijama;
enciklopedijska inteligencija pieva suvereno barata nizom disparatnih pojmova i dovodi ih u
asocijativne sveze; nemali broj eseja pripada mijeanom anru jer se u njima pojavljuju
dramski i poetski fragmenti. U tekstovima posveenim glazbenicima, piscima, slikarima,
povijesnim linostima (Chopin, Petar Dobrovi, Proust, Erazmo Roterdamski, Paracelsus,..),
Krlea je dao sjajne portrete osobnosti smjetene u kontekst vremena i dominantne kulture.
Tekstovi su prezasieni estetskim senzibilitetom, ak i kad se pie o relativno prozainim
pojavama. Autorovi eseji o politici i povijesti su problematiniji: studije o hrvatskom
nacionalnom usudu, o linostima Supila i Radia maestralni su, i po vrijednosti rasvjetljavaju
mnoga vorita nacionalne prolosti i problematike bolje nego struna historiografska djela.
Tekstovi pak o svjetskoj politici, skandalima (afera Stavisky) i ideologijama (Brest-Litovsk,
Lenjin, polemike o socijalno angairanoj umjetnosti) osciliraju: nerijetko protkani briljantnim
uvidima, bitno su oslabljeni Krleinom fiksacijom na lenjinizam i komunistiku ideologiju.
Pisac nije nigdje problematizirao marksistiku ideologiju niti sovjetsku totalitarnu praksu, pa
se stoga za taj dio njegova opusa moe rei da je uvelike zastario, a u mnogim vidovima
upravo smijean kao primjer politike kratkovidnosti, pristranosti i dogmatizma. Istina je da je
Krlea napadao domatizam komunistike partije u umjetnikim pitanjima, no nikada nije
ozbiljnije doveo u pitanje totalitarizam komunistikoga svjetonazora.

Krleini eseji pripadaju vrhunskim djelima toga anra u svjetskoj knjievnosti. Najbolji su u
onim dijelovima u kojima autor daje oduka svomu estetskomu senzibilitetu i stvara
dojmljive, nekad kvazidramske, nekad pak impresionistike studije iz podruja hrvatske
nacionalne problematike, umjetnosti i europske kulture. Vidljivo slabija su djela filozofskih,
ekonomskih i analitikih pretenzija u kojima autor pokuava secirati razne idejne probleme
(psihoanaliza, razni metafiziki sustavi). Iako veoma naitan i informiran, Krlea je bio
poglavito umjetniki, a ne filozofsko-analitiki intelekt, pa su ti radovi bitno inferiorniji u
usporedbi sa studijama njegova uzora Krausa. Glede pieve politike esejistike posveene
svjetskoj politici, jo je vidljivija dihotomija izmeu sjajnih uvida u politike makinacije
meuraa i apologetike komunistike ideologije. Krlein esejistiki opus sadri istodobno
izuzetne vrjednote, poglavito o umjetnikim, kulturolokim i nacionalnim temama, kao i
dobar dio drugorazrednoga spisateljstva, ponajvie o politiko-ideolokoj i religijsko-
metafizikoj problematici.

Dnevnici, zapisi i memoarska proza

Krleini memoarski zapisi i dnevnici idu u red najvrjednije svjetske literature toga anra.
Hrvatski je pisac ostavio impresivan korpus u ovom, za knjievnost pomalo marginaliziranom
i slabije vrjednovanom anru: Krlea je dnevnik vodio od 1914. do 1977., a tekstovi su
objavljeni 1977. u pet knjiga. Godine 1988. tiskani su "Zapisi s Tria", dnevniko-
memoarski zapisi u nekoliko knjiga. U taj korpus spadaju i jasno izdvojeni tekstovi poput
"Djetinjstva 1902.-1903." (u kojem Krlea opisuje proces odrastanja i dozrijevanja tekst je
tiskan 1952.).

Posebna, i vjerojatno najbolja Krleina intimna knjiga, jedan od vrhova moderne europske
misaone i ispovjedne knjievnosti su "Davni dani", spoj dnevnika, memoaristike i kasnijih
autorovih redaktura (velik dio proznoga uratka potjee iz razdoblja 1. svjetskoga rata, no pisac
ga je pedesetih godina dosta radikalno revidirao). Tematski veoma raznorodna, Krleina
memoarska esejistika i dnevniki zapisi su sklop pievih zapaanja o svakodnevnosti
ivljenja, asocijacija i reminiscenicija na prijatelje (i neprijatelje), razmiljanja o filozofskim,
etikim, politikim, umjetnikim, knjievnim i inim problemima, zabiljeke snova,
promiljanje prolosti i djetinjstva, razraivanje enciklopedijskih natuknica koje su pobudile
autorovu znatielju. Po kakvoi ostvaraja, dnevnici i memoarska proza pripadaju vrhunskim
djelima zapadne knjievnosti te vrste.

Citati

* Sauvaj me Boe srpskog junatva i hrvatske kulture.

* Ljudi se meusobno varaju, lau jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno
pretvorljivim udvaranjem, a to im esto potenoljudski izgleda nerazmjerno hrabrije nego da
jedni drugima kau golu istinu.
* S ljudima zajedno smrdi, ali je toplo.

Djela

Poezija i proza

* Pjesme I i II, (1918.)

* Pjesme III, (1919.)

* Hrvatski bog Mars (1922.; potpuna i konana varijanta 1933.)

* Pjesme u tmini (1937.)

* Novele (1924.)

* Hiljadu i jedna smrt (1932.) * Povratak Filipa Latinovicza (1932.)

* Novele (1937.)

* Balade Petrice Kerempuha (1936.)

* Na rubu pameti (1938.) * Banket u Blitvi (1938.), (1939.), (1962.) * Zastave (1969.)

Drame

* Kraljevo (1915.)

* Kristofor Kolumbo (1917.)

* Michelangelo Buonarroti (1918.)

* U logoru (1920.)

* "Adam i Eva" (1922.)

* "Galicija" (1922.)

* "Golgota" (1922.)

* Vujak (1924.) * "Gospoda Glembajevi" (1929.)

* "U agoniji", (1928.)

* Leda, (1930.)

* Aretej, (1959.)

* "Deset krvavih godina", (1937.)

Gospoda Glembajevi

Ciklus drama o Glembajevima

Ciklus drama o Glembajevima ( Gospoda Glembajevi, 1928., U agoniji, 1928., Leda, 1931.)
zajedno s proznim fragmentima novelistikog oblika o nekim junacima te dramske trilogije
najsnanije su Krleino dramsko ostvarenje.

U tom dramskom kompleksu Krlea slika rodoslovlje patricijske donjogradske zagrebake

obitelji, posebice njene posljednje izdanke, od najave propasti tik prije Prvog svjetskog rata
do konanog sloma potkraj dvadesetih godina, opisujui je u njezinu usponu i padu, vrsto
fiksiranu u drutveno-moralnom i povjesnom kontekstu. Tematski je to kritikoanalitika
sinteza Krleina obrauna s plemiko-graanskim degeneriranim i patolokim elementom
nae sredine, kojeg je okarakterizirao kao neko naporno, sretno i nadareno kretanje
egzistencija koje se probijaju iz blata, zloina, nepismenosti, dima i lai do svjetlosti, profita,
ukusa, dobrog odgoja, gospodskog ivota..

Glembajevi u dramskom smislu usporeeni s prvim Krleinim dramama znae zaokret od

vanjske, simbolike drame prema produbljivanju psiholokih sukoba. Ma koliko izgledalo da
se sukob dogaa na drutvenom planu u meusobnim odnosima pojedinih protagonista,
temeljni se dramski konflikt stvarno zbiva u svakom liku posebno, to nepobitno govori da
Glembajevi nisu primarno drutvena, nego psiholoka drama.

Radnja:

Radnja se zbiva u Zagrebu, u kui Ignjata Glembaja u noi nakon proslave jubileja banke
Glembay Ltd. 1913. godine.

Likovi

* Naci (Ignjat, Jacques) Glembay, bankar, ef firme Glembay Ltd., pravi tajni savjetnik (69
godina) * Barunica CastelliGlembay, njegova druga legitimna supruga (45 godina) * Dr
Phil. Leone Glembay, sin Ignjata i prve mu supruge roene BasilidesDanielli (38 godina)

* Sestra Angelika Glembay, dominikanka, udovica starijega Glembajevog sina Ivana, roena
barunica Zygtmuntowicz Beatrix (29 godina)

* Titus Andronicus Fabriczy-Glembay, kuzen bankara Glembaja, veliki upan u miru (69
godina)

* Dr Iuris Puba Fabriczy-Glembay, odvjetnik, pravni savjetnik firme Glembay Ltd., njegov
sin (28 godina)

* Dr Med. Paul Altmann, lijenik (51 godina)

* Dr Theol. et Phil. Alojzije Silberbrandt, informator baruniina sina i njen ispovjednik (39
godina)

* Oliver Glembay, sin barunice Castelli i bankara Glembaya (17 godina)

* Ulanski Oberleutanant Von Ballocsanszky (24 godine)

* kamerdiner, sobarice, gosti

Sadraj

in prvi

Crveni salon. Na zidovima se nalaze petnaestak portreta obitelji Glembay. Sve je puno
gostiju. Na sceni stoji Sestra Dominikanka Angelika, udovica Ivana Glembaya, (najstarijeg
sina Ignjata Glembaya) i promatra portrete. Vitka je i otmjena, ruke skriva u naborima rukava.
Uz nju stoji Leone Glembay. Ima prosijedu kosu, rijetku bradu, bez brkova. U ustima ima
lulu. Leone poinje razgovarati o Kantu i Euleru te o logici i matematici. Prvi put izlazi na
vidjelo da je Leone zaljubljen u Angeliku kada joj govori da je ona jedino u to vjeruje u
glembajevskoj kui. Govori joj da ju je gledao cijelo veer. Angeliki postaje neugodno.
Dolaze do portreta Angelike i poinju razgovarati o njemu. Dolaze Fabriczy i Silberbrandt.
Svi razgovaraju o portretu. Dok ga Fabriczy i Silberbrandt hvale Leon u njemu stalno nalazi
pogreke. Angeliki postaje neugodno pa odlazi do drugih portreta. Svi dolaze za njom. Ona
poinje ispitivati Fabriczya o ljudima na portretu. Dok Fabriczy govori o njihovim
dobroinstvima Leone pria da je tono da su svi Glembajevi varalice i ubojice kako je rekla
stara Barboczyjeva. Fabriczy je bio zauen tim njegovim stavom. Dolazi Puba traei
barunicu. Sav je razdraljiv jer se nitko osim njega ne brine za nedavni dogaaj. Govori o
napisima u tisku koji nepovoljno govore o obitelji Glembay i posebno barunici. Smatra da to
treba demantirati u novinama. U to dolazi Glembay i govori da to nije potrebno. Svi prisutni
oituju se to treba napraviti. Poslije svirke na klaviru u prostoriju dolazi barunica. Govori da
su je oslobodili i da o tome vie ne govore jer je uzrujavaju. Puba pita Glembaya to da radi.
Ovaj odgovara da se tome protivi, a barunica govori da je boli glava. Puba poinje itati
lanak u kojem se sve objanjava: Sino se oko devet sati s treeg kata bankarove kue bacila
krojaka radnica Fanika Canjeg zajedno s sedmomjesenim djetetom nakon to je bila
izbaena iz Glembayeve kue. Prije toga njenu je svekrvu pregazila barunica sa svojom
koijom, ali bila je osloboena optube. lanak optuuje barunicu za ubojstvo svekrve i
krojaice.. Glembay vie ne moe sluati i trai Pubu da prekine itati. Puba poinje govoriti
kako bi trebali napraviti demante na takve lanke u tisku. Glembay opet ustaje protiv toga.
Leone cijelo vrijeme pozorno sluajui govori im da nikakvim rijeima ne mogu oivjeti
mrtvu enu. Barunica se buni ne misli li on da je ona za to kriva. On pree preko tog pitanja.
Pone govoriti da je razgovarao s tom enom i da je ona traila samo jednu Singericu. On joj
je rekao neka se ne poniava i neka ode. Kada je otila, otiao je i kupio Singericu te poslao
na njenu adresu. Puba u tome vidi priliku da se demantiraju novine, a Leone tom ne moe
vjerovati. Barunici je svega dosta, zove psa i s pratnjom izlazi iz sobe na terasu, a zatim i u
vrt. U daljini se uje grmljavina. Dolazi do svae Leonea i Silberbrandta. Silberbrandt govori
da je uo razgovor izmeu Leonea i krojaice i da je uo da je Leone rekao da bi najbolje bilo
da se baci kroz prozor. Leone na to odgovara optuujui barunicu i njenom lanom
dobroinstvu. Silberbrandt je poinje braniti, a Leone ga optuuje da je baruniin ljubavnik.
To sve slua Glembay na terasi. Gosti odlaze. Neki priaju o vezi Leonea i Angelike.

in drugi

Zbiva se trideset minuta poslije. Sve se zbiva u sobi Leonea Glembaya. On pakira kovege.
Tu se nalazi i Silberbrandt. Optuuje Leonea da ga nije trebao optuiti pred svima. Da mu je
to rekao u etiri oka jo bi mu i mogao oprostiti, ali ovako ne zna. Leone se gotovo i ne
obazire na Silberbrandta. Netko pokuca. Ulazi Glembay. Leone mu govori da sjedne.

Glembay ostane stajati. Silberbrandt se ispria i povue iz sobe. Nastavlja se dijalog izmeu
oca i sina. Poinju govoriti o Leonovu slikanju, grmljavini, nekom ncessaireu stalno
izbjegavajui temu. Konano Leone upita zato je doao. Glembay mu govori da je uo svaku
njegovu rije i da li je to istina. Leone govori da je suvino da razgovaraju. Glembay eli da
prijateljski razgovaraju, ali Leon to odbija. Glembay trai dokaze, a Leon kae da ih nema.
Leon poinje razgovarati o obitelji. Govori da je barunica za sve kriva. Njegova se sestra Alis
se utopila jer je saznala da je mladi u kojeg se zaljubila ljubavnik barunice. Takoer optuuje
barunicu za smrt majke koja se otrovala. Govori kako se sjea da je odmah slijedeeg dana
barunica dola k njima s kitom ljubiica i psom i da nije ni izmolila Oe na, a ve se
prekriila i otila u salon. Glembay mu govori da mu je mjesto u ludnici i da je to Daniellijeva
krv, a ne Glembayeva. Leone optuuje oca da je barunici kupovao darove i vile dok je jo
majka bila iva i da jo uvijek od njega uzima novac kojim bi se mogla nahraniti cijela
zemlja. Glembay odgovara da ga je barunica nauila ivjeti i da nema nikakvo prava da je
optuuje. Tada se poinju svaati o novcu i imovini koju je u obitelj donijela Leoneova
majka. Ponovo se vraaju na to kako je Leone optuio barunicu da ima ljubavnika. Leone
Glembayu daje pisma, naena kod nekog Skomraka koji se ubio zbog barunice, pisana
baruniinim rukopisom i potpisom Mignon. Glembay pisma ne priznaje. Tada Leone poinje
vrijeati barunicu to rezultira provalom bijesa kod Glembaya koji konanu dva puta udari
Leonea raskrvavivi mu lice. Konano Leone priznaje da je barunica i njega zavela i da zbog
toga jedanaest godina nije dolazio. Glembaya poinje probadati srce. Zove slugu da ode po
barunicu. Ne mogu je nai u sobi. Glembay postaje sumnjiav. Barunica dolazi, a Glembay je
pita gdje je bila. Ona slae da je bila u vrtu jer ima migrenu. Glembay ponavlja: M-m-m-i-
gre-na? U tom mumljanju padne. Barunica izvan sebe trai da netko donese leda.

in trei

Glembayeva spavaa soba. Na postelji lei Glembay. Do njegovih nogu, na klecalu, klei
sestra Angelika. Leone slika oca. U naslonjau sjede Fabriczy, Silberbrandt i doktor Altmann.
Svitanje. Na telefonu razgovara Puba Fabriczy dogovarajui sastanke odbora. Fabriczy,
Altmann i Silberbrandt razgovaraju o smrti. Dr. Altmann o smrti razgovara s medicinskog, a
Silberbrandt s vjerskog stajalita. Leone nije zadovoljan skico i potrga je, a Puba uzima
komadie i na stolu ih slae u cjelinu. Leone govori o svom snu o mrtvim ribama govorei da
to nije dobro. Puba govori preko telefona i saznaje da je u banci pasiva vie od pet milijuna.
Dolazi barunica i moli Angeliku da ode po kravatu za Glembaya. Ostaje sama s Leoneom.
Pita ga zato je mrzi, to mu je skrivila. On uti. Govori Leoneu da je on bio jedina traka
svjetlosti u glembayevskoj kui. Govori kako je njen sin ve poprimio glembayevska
obiljeja, kako se u njemu ve razvija zloin. Vraa se Angelika. Donosi kravatu. Leone
odlazi na telefon. Vraa se i govori barunici da je treba direktor Trgovake banke. Angelika i
Leone ostaju sami. Leoneu postaje slabo. Angela ga dovodi do divana. On legne. Leone joj
govori kako je dotukao Glembaya. Govori da postoji samo jedno rjeenje, a to je ubiti se.
Dolazi barunica poput luakinje. Govori da je Glembay nitkov, hulja, da ju je pokrao.
Angeliki govori da glumi, da je drolja, da je ljubavnica kardinala. Leone joj govori: Mar
napolje. Ona mu govori da je ta kua njeno vlasnitvo, da je nitko ne moe otjerati. Opet
optuuje Glembaya. Leone joj govori da je uzeo samo ono to je ona od njega krala sve te
godine. Govori joj da uti. Barunica optuuje da su svi Glembayevi ubojice i varalice. Leone
uzima kare s govori: Ni rijei vie! Barunica pone vikati to hoe od nje. Leone je eli
pograbiti, ali ona pobjegne. On potri za njom. uje se lupanje vratima, razbijanje stakla.
Barunica vie: Pomo! Ulazi sluga i uzima instrumente dr. Altmanna. Govori da je barunica
zaklana. Angelika stoji poput kipa. Cvrkut ptica u vrtu.

Psiholoka i socijalna drama

Temeljni dramski konflikt se zbiva u svakom liku posebno i zato je to psiholoka drama. Prvi
lik je Leone koji uporno bjei od svog nasljea kao Glembaya, od svoje krvi i pokuava u sebi
zatomiti sve osjeaje koji ga podsjeaju na to da dolazi iz obitelji ubojica, varalica jer ne eli
sebi ni drugima priznati da je i on takav. U drugom inu Leone se sukobljava s ocem dok se u
njemu vodi sukob s glembajetvinom koju nosi u sebi, tom geneoloki batinjenom crtom
nagonskog i animalnog. Kada uzvrti ocu, ne udarcem nego priznanjem da jei sam prije 17
godina bio baruniin ljubavnik, Leone je shvatio da unato njegovoj senzibilnosti i naobrazbi
dominira glembajevska krv.

Dramski sukob se odigrava i na drutvenom planu. Leone se sukobljava s lijenikom

Altmannom i Silberbrandtom i otkriva odbojnost spram prava koje njihova zanimanja polau
na ljudske due i tijela. U svai s ocem prisjea ga ime se bavila njegova supruga prije nego
je postala Glembay, a na kraju drame se i vidi da ona nije bila nikakva gospoa. Sluaj
Rupert-Canjeg takoer dramu oblikuje u socijalnom smislu. Glembajevi sebe vide iznad
gradskih siromaha i obinog puka i za njih ne pokazuju nita osim prezira i gaenja smatrajui
ih parazitima drutva. Ne pada im na pamet da odgovaraju za njihovu smrt jer smatraju da su
drutvu uinili uslugu.

Hamletska obiljeja u Leoneu i tragina podvojenost osobnosti

Leone kae Angeliki: Od prvog dana, kad sam poeo razmiljati, ne radim drugo nego se
borim protiv Glembaya u sebi. Ta borba protiv Glembaya u sebi borba je protiv vlastitog
biolokog naslijea, protiv Glembayevske krvi koje je Leone toliko svjestan bez obzira na
svoje pozivanje na profinjenu venecijansku krv svoje majke. Opteretivi Leonea biolokom
podreenou Krlea je prejudicirao i njegovu vlastitu tragediju. Leone je Glembaj, nagao,
bori se sa svojim ivotinjskim nagonima, ali on je pravi Glembaj i ne moe pobjei od toga.
Zato je on tragian lik, pokuava pobjei od samoga sebe, pokuava se oduprijeti nasljeu, ali
njegova sudbina je ve ranije odreena jer njegovim ilama tee krv Glembaja. Hamletovsko
u Leonu je njegova sumnja vezana uz okolnosti samoubojstva njegove majke. On smatra da je
njegov otac kriv, bilo da je samo psihiki naudio njegovoj majci i tako je otjerao u smrt ili da
je on sam nju ubio kako bi mogao biti s barunicom Castelli.

Oprenost enskih likova u Glembajevima i Leoneov odnos prema njima

Angelika je dominikanka i Leone osjea privrenost spram nje; ona je mila, draga, puna
razumijevanja i jedina osoba koju Leone potuje od svih ukuana. Kao da u Angeliki trai
majku, iako je ona mlaa od njega. Angelika je utjelovljenje spiritualnog, a barunica Castelli
tjelesnog i nagonskog.. Ona je svjesna tjelesnog u sebi i to ne porie i iako ju Leone prezire
ona ga pokuava smekati i u tome i uspijeva prisjeajui ga na njihovu vezu otprije 17
godina. Barunica Castelli je lik kroz koji se najjasnije prelama dvojnost Leoneova karaktera.
Ispoetka, on nju mrzi zbog toga to smatra da je dijelom kriva za smrt njegove majke, smrt
Zygmuntowicza te smrt njegove sestre Alice. Ali kada barunica kae da ga je iskreno voljela
onda se u Leoneovim oima oblikuje u okvirima biblijskog arhetipa bludnice i patnice i Leone
prema njoj osjea i neku simpatiju. Ali nekoliko trenutaka kasnije, saznavi za financijski
slom, barunica se sputa na nivo razbjenjele prostakue i vrijea sve oko sebe, ukljuujui i
sestru Angeliku te Leone ponovno uvia kakva je ona zapravo i ubija je.

8. Miroslav Krlea: Povratak Filipa Latinovicza

O romanu (Povratak=Povratak Filipa Latinovicza)

Povratak Filipa Latinovicza prvi je cjeloviti moderni hrvatski roman: po strukturi vrlo sloen,
bez klasine, standardne kompozicije i razgranate fabule, vieslojevit u svojoj sadrajnoj i
misaonoj strukturi.

Roman govori o problemima mladog hrvatskog intelektualca, slikara Filipa Latinovicza koji
ne osjea pripadnost ni domovini ni svom zaviaju ni svojoj obitelji, ve je potpuno otuen od
svijeta. Jednim dijelom, radi se i o romanu-eseju jer su itavi fragmenti teksta zapravo eseji o
umjetnosti i slikarstvu.

Roman je to o jednom povratku, o vraanju u zaviaj glavnog junaka Filipa nakon

dugogodinjeg izbivanja, ali istodobno i povratak u vlastito djetinjstvo, vezano za unutranje
ralanjivanje osobnosti, retrospektivu prijeenog puta u ivotu, pokuaj da se osmisle
odreeni emocionalni, gotovo podsvjesni senzibiliteti i da se dobije odgovor na niz intimnih,
egzistencijalnih pitanja koja mue glavnoga junaka. To je zapravo proustovska tema ( Marcel
Proust; Combray, U potrazi za izgubljenim vremenom). Krlea Filipa promatra kao
hipersenzibilnu osobu optereenu nizom osobnih kompleksa: od pitanja tko mu je otac i kakva
mu je majka, te neizbrisivih trauma iz djetinjstva, do osjeaja iskorijenjenosti, ivotne
nesigurnosti i besperspektivnosti, naposljetku, osjeaja posvemanje osobne rastrojenosti s
potpuno razbijenom slikom svijeta.

Roman je napisan 1932. godine. Promatran u konetsktu cjelokupna Krleina djela roman
predstavlja nastavak Krleina kompleksnog ciklusa o Glembajevima. U jednom svom eseju
Ivo Frange istie da je Povratak organski dio Krleine goleme freske o Glembajevima i
glembajevtini kao tipu ivota.

Sredinji lik romana je slikar Filip Latinovicz, a tema romana naznaena je ve u naslovu: to
je povratak, povratak koji predstavlja inventuru cjelokupna Filipova ivota i sueljavanja s
egzistencijalnim tajnama i osobnim kompleksima kojih je podrijetlo u njegovu djetinjstvu.
Mnoga su pitanja koja Filip otvara svojim povratkom, no za njega kljuno je pitanje osobnog
identiteta, pitanje izvorita i granica vlastite osobnosti. Na pitanje osobnog identiteta
nemogue je odgovoriti bez razrjeenja tajne oinstva koja je dominirala njegovim
djetinjstvom. Pitanje oinstva zapravo je pitanje Filipova identiteta. S ovim kljunim pitanjem
isprepletena su i mnoga druga: odnos umjetnika i drutva (Filip je slikar), pitanje vlastitog
talenta i umjetnike inspiracije, pitanje nacionalnog identiteta i u krajnjoj liniji pitanje o
smislu ivota uope. Iako je Povratak prvenstveno roman o pojedincu, on je istodobno prikaz
hrvatskoga drutva 2. i 3. desetljea 20. stoljea.

Radnja romana zbiva se u razdoblju od nekoliko mjeseci proljea, ljeta i jeseni drugog ili
treeg desetljea 20.st., meutim, vremenski raspon romana obuhvaa gotovo cijeli Filipov
ivot, sve do njegovih najranijih sjeanja. Pripovjedaka sadanjost ispreplie se, u Filipovim
sjeanjima, s pripovjedakom prolou, dovodei do simultanosti zbivanja, svojstvenoj
Proustovim romanima, koja dokida kronoloki slijed dogaanja. Kao i kod Prousta, povratak
u prolost motivira se asocijativnom tehnikom pripovjedanja. Ako govorimo o mjestu radnje,
ono je jasno iskazano (Zagreb, Kostanjevac), ali Krlea se esto koristi globalnim rimskim
terminom: Panonija, mislei na uski pojas sjeverne Hrvatske izmeu Save i Drave. Slika
panonskog blata nosi sa sobom implikcije stoljetne hrvatske zaostalosti, a Panonija je u

stanovitom smislu i mitska zmlja u ije blato stoljeima tonu civilizacije i ljudske egzistencije
kao da ih nikada nije ni bilo.

U kompoziciji romana lako se uoava njegova trodjelna struktura. Prvi dio romana, Filipov
povratak na Kaptol, evokacija je Filipova djetinjstva. Taj dio romana je statian i
retrospektivan, proet intenzivnim unutarnjim doivljajima. Stapanje prolosti i sadanjosti i
asocijativna tehnika pripovjedanja u tom su dijelu najdosljednije sprovedeni. Slike djetinjstva
nezadrivo naviru, a sve to vidi i ega se sjea Filip pokuava objektivizirati u koloristiki
slikarski doivljaj. Drugi dio romana Filipo je susret s vlastitom panonskom hrvatskom
podlogom, njenom ruralnom, animalnom i mitskom komponentom olienom u liku foringaa
Joe Podravca i posjedniko-inovnikim krugom oko Silvija Liepacha plemenitog
Kostanjevakog. Ovaj dio romana nosi obiljeja socioloko-staleke studije. Trei dio romana
psiholoka je studija triju vanih likova: razdraljive i erotizirane Boboke, biveg ovjeka
Baloanskog i tajanstvenog Kyrialesa.Ovaj dio romana nosi naglaena dramska obiljeja. Kao
prilog tezi da Krlein roman u svom ispreplitanju lirskoga, epskoga i dramskoga zapravo
predstavlja tip proze drmskog karaktera, nalik romanima Dostojevskog, mogu se navesti dosta
jasno izraene tri osnovne dramske kompozicije: ekspozicija (Filipov povratak), dramski
zaplet (Kostanjevac) i rasplet (posljednje poglavlje, otkrie oinstva, ubojstvo). Svi bitni
odnosi meu likovima razrjeavaju se u posljednjem poglavlju, ali i ostvaruje Filipov
predosjeaj da e boravak u Kostanjevcu biti sudbonosan.

Na stilskoj razini svijet romana obiluje bizarnostima. Krlea, shodno ekspresionistikoj

poetici, svijet promatra kao grotesku, a njegovi likovi katkad su na granici stvarnosti i
karikature (banska savjetnica gospoa Rekettye). U romanu se osjea snaan utjecaj
psihoanalitikih teorija o tretiranju ovjekove spolnosti i nejasnih mranih poriva koji vladaju
likovima. U pripovijedanju se Krlea koristi razliitim tehnikama: sveznajuim
pripovjedaem, dijalogom, monologom, unutarnjim monologom. Asocijativna proza toka
svijesti prirodno je monoloka, ak i u dijalozima u romanu u velikoj su mjeri esejistiki
monolozi. Ipak, sve te tehnike, pa mogli bismo rei i likovi, upotpunjuju jednu jedinu viziju
svijeta- Filipovu.

Radnja:

Nakon 23 godine izbivanja stigao je Filip jednog jutra na kaptolski kolodvor.. Detalji
obiteljske kue:truli zid, poznata vrata, bude u Filipu muno sjeanje na to kako ga je prije 23
godine majka izbacila na ulicu nakon to je ukrao stotinjarku i potroio je provodei se sa
sumnjivim enama. Posjet nekadanjoj majinoj trafici izaziva u Filipovoj svijesti provalu
slika iz djetinjstva koje je bilo otrovano majinim nonim izbivanjima i glasinama da mu je
otac biskup. Filip je ovjek duboko zahvaen nemirom i taj nemir pravi je razlog njegova
povratka. Svijet se za njega razbio na detalje kojima nije u stanju udahnuti neki smisao.
Promatrajui tog jutra micanje ljudi na ulici, Filip vidi samo sliku kaosa i ivotinjske izmjene
materije. Boje, Filip je slikar, poele su u njemu sivjeti. Ugledavsi svoj odraz u kavanskom
ogledalu, jedan ovjek, blijed, neispavan, umoran, prosijed, s dubokim podonjacima i
goruom cigaretom na usni, uzrujan, ispijen, ustreperen., Filip poinje sumnjati u identitet
vlastitoga ja.
Na put u Kostanjevac, kamo se preselila njegova majka, kree s foringaem (voza) Joom
Podravcem. Dok su se vozili pokraj jedne prizmenice zatvorenih prozora Joa Podravec
prezirno izgovara rije frajle. Ta sablasna rije budi u Filipu uspomenu na njegov neslavni
bijeg iz javne kue nakon to mu je jedna od javnih ena intimnim glasom poela govoriti o
njegovoj majci i njenom ljubakanju s kanonicima. ivotna pria Jore Podravca, koju mu ovaj

putem raspreda, prua Filipu materijal za meditaciju o stoljetnoj (panonskoj) zaostalosti,

daleko od svakog civilizacijskog napretka, o beskrajnoj udaljenosti njegovih slikarskih dvojbi
od filozofije ovog Panonca, koja se moe svesti samo na jedan imperativ:opstati.

Ono to e kod Filipa, za vrijeme boravka u Kostanjevcu, trajno izazvati nemir, bit e njegova
majka i njezina elja da se raduje ivotu i uiva u teko izborenom socijalnom statusu. Ona
naruuje od Filipa vlastiti portret u crnini, no ono to Filip prenosi na platno je groteskna slika
ostarjele bordel-dame. Postupno, preko majke, Filip upoznaje kostanjevaku drutvenu
stvarnost i krug ljudi oko presvijetlog Silvija Liepacha plemenitog Kostanjevakog, bliskog
prijatelja svoje majke. Liepach, nekadanji veliki upan upanije koransko-glinske, koji je
svja promaknua kupovao nepotpisanim lancima kako je Hrvatska jedna fikcija, pripada
inovniko-posjednikom sloju koji vegetirapo provinciji hranei se uspomenama na jedan
netragom nestali svijet. Jedan od razloga Filipova zadravanja u Kostanjevcu je i Boboka
Radajeva, kasirica (blagajnica) u kavani Kod Krune, ena za kojom su se dovukli glasovi da
je moralno i materijalno upropastila svog zadnjeg ljubavnika odvjetnika Baloanskog i
skrivila smrt njegove ene. Sjedenje u Kruni i razgovori s Bobokom postaju Filipova
svakodnevna potreba. Ta pretjerano erotizirana ena s crtama nimfomanke poinje Filipa
neodoljivo privlaiti i erotski i ljudski. Filipovo drutvo kod Krune je Bobokin
kostanjevaki trabant Vladimir Baloanski koji je, hipnotiziran njenim erotskim fluidom,
skliznuo od uglednog graanina i uzornog mua do sjene ovjeka, dopavi zatvora i ludnice, a
sada vegetira uz Boboku na raun njezine samilosti.

Tjelesni Bobokin utjecaj ponovno budi u Filipu slikarsku energiju. Vraajui se jedne veeri
s Bobokom s protenja Svetoga Roka, gdje je Filip doivio sudar primitivne, ruralne,
barbarske atmosfere i religiozne ideje kojoj je protenje posveeno, dok su no oko njih parale
munje, Filip iznosi Boboki svoju grandioznu slikarsku viziju raspetog Krista koji je jedini
most po kome se moe spasiti ovjek iz blata i smrada. Izvor novog Filipova nemira je
dolazak u Kostanjevac Sergeja Kirilovia Kyrialesa, zagonetnog Grka s Kavkaza,
dermatologa i doktora fiziologije. On je stari, dugogodinji Bobokin prijatelj, a Filip sumnja
da je jedan od njezinih bivih ljubavnika. Od njegova dolaska Boboka se sve vie udaljava
od Filipa. Pred tim zagonetnim ovjekom Filip osjea snaan kompleks inferiornosti, gotovo
straha. U dugim nonim raspravama kod Krune, uz rakiju, u dimu cigareta, taj cinik svojim
vulgarnimmehanicistikim materijalizmom, svodei sva ljudska pitanja na tajne fiziologije,
naoko superiorno, mada je i sam jedan promaen ovjek, razara Filipove idealistike
koncepcije o slikarstvu i iluzije o vlastitom talentu, rujui zapravo po Filipovim intimnim
sumnjama. Poslije jedne takve pijane none rasprave o smislu i zadnjim istinama umjetnikog
stvaranja koju Filip naprasno prekida gurnuvi silovito stol, nemoan da se drugaije odupre
razornoj Kyrialesovoj logici, cijelo drutvo bilo je svjedok ubojstva koje se doggodilo pred
gostionicom. Nadnosei se nad ubijenog foringaa Baloanski izgovara rijei pune zlokobnog
predskazanja:emu tu mnogo rijei? ovjek uzme kuhinjski no, pa izravno u crijeva! To je
najjednostavnije! Mir nichts, dir nichts! Poslije te pijanke Boboke nije dva dana bilo na
blagajni i Filip se odluuje posjetiti je. Pribliivi se prozoru njezine sobice kao u nejasnom
infernalnom snovienju ugleda neobian prizor: dva tijela to se miu u postelji dok
Baloanski za stolom mirno ita novine. Ipak je pokucao i uao. Boboka ga hladno prima
ostajui u krevetu, dok Kyriales, sjedei pokraj nje, kao da nastavlja tamo gdje ga je Filipov
dolazak prekinuo:pria o svojim doivljajima s prologodinjeg putovanja Sicilijom. Izmeu
ostalog, potpuno hladno ispripovijeda kako je u jednom zvoniku iz snanog trenutnog osjeaja
tjelesnog gaenja jednoga djeaka bacio u kotao kipue bronce. Razvijajui dalje svoj
pseudofilozofski traktat o smrti Kyriales iznenauje Filipa pitanjem da li je ikada stajao pred
samoubojstvom.

Ve due vrijeme Filipa su uznemiravale misli o pravoj Bobokinoj prirodi. Ta ena ga je

snano uzbudila, pod utjecajem njezina tijela ponovno su se probudile njegove slikarske

snage, ali u njihovu su se odnosu od samog poetka dogale udne stvari. Dolaskom
Kyrialesa Filipov se nemir samo poveao. U svojim razmiljanjima prisjea se glasina da su je
nou viali s nadlugarom za njihova zajednikog posjeta austrijskom industrijalcu Korngoldu
i kako ju je usred noi vidio na balkonu Korngoldove sobe. No, tko je u njihovu odnosu
nedosljedan i mogu li se tu uope postavljati neka moralna pitanja i nije li upravo on prepun
malograanskih predrasuda-to Filipu nije jasno. Jednog je dana ispod eljeznikog mosta
naeno Kyrialesovo izmrcvareno tijelo. Svoju nihilistiku filozofiju Kyriales je doveo do
krajnjih konzekvenci.

Vrativi se s pogreba, Boboka posjeuje Filipa. Odluila je otputovati i moli ga da joj do

veeri osigura novac za put do Hamburga. Te veeri, prije Boboke, Filipa posjeuje
Boloanski i trai od njega d je odgovori od putovanja prijetei kako nee dopustiti da ga
bace preko palube. Uto stie i Boboka, ali joj uzbueni Boloanski ne doputa da ostane
nasamo s Filipom. Kako bi izbjegla scenu, Boboka odlazi s Boloanskim ne uzevi novac
koji joj je Filip pripremio. Dogovaraju samo uobiajeni sastanak Kod Krune.

U tim trenucima napeta iekivanja, dok Filip sluti katastrofu, u njegovu sobu navraa majka i
prigovara mu zbogveze s takvom nemoralnom i opasnom enom kakva je Boboka. Uzrujan,
Filip joj odvraa da upravo ona, koja je svoje materijalno blagostanje osigurala svojim
tijelom, nema nikakvo moralno pravo suditi o drugim enama i bijesno bacivi album s
majinim fotografijama, trai da mu konano odgovori tko mu je otac. Na slici, koju mu
majka prua kao odgovor, Filip prepoznaje Liepacha plemenitog Kostanjevakog. U tom
trenutku na vrata pokuca Baloanski, doao je otkazati novanu uslugu jer Boboka ne putuje.
Filip ne vjeruje njegovim rijeima, a ovaj mu daje nekakav papir na kome bi trebala biti
Bobokina poruka. Pribliivi papir svjetiljci Filip vidi da to nije nikakvo pismo ve obian
raun iz drogerije s krvavim otiskom neijeg prsta. Pogledavi Baloanskog vidi da su ovome
nogavice natopljene krvlju. Jednim luakim skokom niza stube Baloanski bjei u no. Filip
potri za njim. Kada je utrao u Bobokinu sobu, nalazi je u lokvi krvi, pregriena grkljana.

Opis lika:

Filip Latinovicz po mnogoemu je tipian intelektualac tridesetih godina dvadesetog stoljea.

On je umjetnik, slikar, visoko osjetljiv i egzaltiran do te mjere da ponekad iskazuje
manijakalne crte. On je prije svega ovjek koji u svojoj otuenosti i sveopoj skepsi koja je
vladala europskim duhovnim prostorom pokuava pronai neko vrsto uporite. Njegov
povratak iz jedne od europskih metropola u provincijalni Zagreb i gotovo barbarski
Kostanjevac, motiviran je, prije svega, nemirom koji je poslejdica nemogunosti da u svojim
slikarskim vizijma obuhvati totalitet ivota. Njegova osjetila kao da su otkazala poslunost, a
svijet se za njega pretvara u niz esto grotesknih detalja u ijem se besmislu poinje utapati i
njegova vlastita individualnost. U romanu se esto spominje rije podloga. Upravo je
traenje emotivne podloge, na kojoj bi se ponovno uspostavilo jedinstvo Filipove linosti,
osnovni razlog Filipova povratka.

Povratak Filipa Latinovicza psiholoki je roman, roman jedne svijesti. Ipak, ta je svijest u
velikoj mjeri odreena jednom vanjskom injenicom: on je nezakonito dijete trafikantice koja
se bavila prostitucijom. Razrjeenje pitanja oinstva klju je za uvrenje Filipova vlastita
identiteta. Taj snani psihoanalitiki kompleks, koji je otrovao njegovo djetinjstvo, uvjetuje
Filipov pogled na svijet, a posebno ambivalentan odnos spram ena i spolnosti, koji
doivljava kao neto to ovjeka srozava na razinu ivotinje. Kraj romana podaje se
dvostrukom tumaenju. Ostaje otvorenim, da li on predstavlja slom Filipova idealistikog
nastojanja da slikarskim doivljajem spozna svijet oko sebe ili bi se on mogao protumaiti
kao katarza kroz koju je bilo neophodno proi da bi se spoznalo samog sebe.

-Leone i Filip-dva Krleina povratnika

Tema romana je povratak koji predstavlja inventuru cjelokupna Filipova ivota i sueljavanja
s egzistencijalnim tajnama i osobnim kompleksima kojih je porijeklo u njegovu djetinjstvu.
Mnoga su pitanja koja Filip otvara svojim povratkom, no za njega je kljuno pitanje osobnog
identiteta, pitanje izvorita i granica vlastite osobnosti. Na pitanje osobnog identiteta
nemogue je odgovoriti bez razrjeenja tajne oinstva koja je dominirala njegovim
djetinjstvom.

Filipu i Leoneu zajedniko je najprije to to se obojica vraaju kui nakon dugo godina
izbivanja, obojica se vraaju kako bi razrjeili svoju prolost, slikari su, puno putuju u potrazi
za samim sobom, a na kraju se vraaju na mjesto odakle je poelo njihovo putovanje. Filip i
Leone su intelektualci, oevi su im pripadnici visokog drutva koji su taj poloaj stekli na
prljav nain. Kao slikari, obojica kroz svoje slike pokuavaju spoznati svijet oko sebe i
obuhvatiti totalitet ivota, ali ne uspijevaju jer su zapravo lutalice koji na sebi nose
nerazjanjene situacije iz djetinjstva.

-Odnos Filipa i majke

Stav majke, Regine, prema Filipu u djetinjstvu odisao je hladnoom pa je tako Filip u
djetinjstvu bio prikraen za najprirodnije osjeanje ljubavi i topline u obiteljskom domu.
Trenutak kada je Regina istjerala Filipa iz kue oznaio je konano stvaranje neprevladivog
jaza izmeu Filipa i stvarnosti koja ga okruuje. U trenutku Filipova povratka taj se odnos
nije promijenio. Filip svoje nove osjeaje prema majci nije mogao iskazati ni kao sin ni kao
ovjek, ali je mogao kao umjetnik: kroz njezin portret ija je izrada za njega predstavljala
muenje, trebao je naslikati jednu bordelsku damu, a ne portret slikan za upana Liepach
Kostanjevakog. Portret i Filipov doivljaj majke najbolje je okarakterizirala sama Regina
svojom reakcijom na sliku: Da jedan sin moe da gleda svoju majku na takav nain, ka njen
jedini sin na nju, to je alosno! U raspletu romana Filip je shvatio da je odnos njega i njegove
majke isti, dolazi do svae i njihovog poptunog razlaza.

-Krleini brodolomci u romanu

Boboka, Kyriales i Baloanski nose obiljeje drutvenih brodolomaca, svi su oni stranci te uz
svu duhovnu i materijalnu zaostalost sela u romanu je oslikan dubok i nepremostiv jaz izmeu
drutvenih slojeva tog vremena, a u slici brodoloma veine njih izraena je mjisao o
nemogunosti opstajanja takvih odnosa pa je najavljen neizbjean kraj.
Modernost Filipa Latinovicza

Krlea se koristi raznovrsnim postupcima pri oblikovanju teksta; opisivanjem, naracijom,

dijalogom, monologom, unutranjim monologom. Krlea se esto koristi opisivanjem, a nain
na koji opisuje u skladu je s osjeajima glavnog lika, a budui da je Filip slikar ti opisi se
uglavnom odnose na vanjske elemente, ali ne zapostavljajui one akustine, mirisne i taktilne.

Kroz monologe i dijaloge, te posebno unutarnje monologe, Krlea nam pribliava likove
opisujui ih iznutra i izvana. U unutarnjem monologu likovi otkrivaju svoje misli, strahove i
sve ono o emu razmiljaju. U dijalozima, koji se na Lipachovom dvoru vode i na vie jezika,
izraavaju se socijalna obiljeja likova.

Dijalog pri kraju romana daje dramsku napetost i ima bitnu ulogu u raspletu romana.

Funkcija neupravnog govora je u tome to kroz neupravni govor lik govori sam sa sobom i sa
cijelim svijetom i na taj nain mi zapravo upoznajemo Filipa jer je on posvaan sa svijetom i

ne moe uspostaviti komunikaciju s drugim likovima. Narativni monolog se pojavljuje u

neupravnom govoru.

-Povratak Filipa Latinovicza i Combray

Prvi dio oba romana odnosi se na sjeanja na prolost i pokuaje shvaanja sadanjosti. Detalji
likove podsjeaju na prolost, jasno im naviru sjeanja, stapaju se prolost i sadanjost.

U drugom dijelu oba romana upoznajemo ljude i krajolike, no u Combrayu ti su opisi

smirujui, lijepi, dok su u Krleinom romanu ti opisi sjetni, mrani, a likovi su opisani kao i
prostori.

Trei dio romana Combray je dio u kojem se pripovjeda vraa na poetak prie, a kroz male
detalje koji vraaju lik u prolost mogue je vratiti oteto postojanje. Filip na kraju romana
uvia da e njegov boravak u Kostanjevcu biti sudbonosan. To je dio u kojem je sadran
vrhunac radnje i nosi dramska obiljeja.

U oba djela glavne likove u prolost vraaju detalji kojih se prisjete pri susretu s ve
poznatim. Ipak, lik Benjamina nije tako sloen kao lik Filipa. Benjamin je odrastao tijelom,
umom je jo dijete i u svom umu ivi u djetinjstvu. Filip se zbog svog djetinjstva vraa kui,
kako bi napokon razjasnio nerijeene stvari i raistio svoj odnos sa svijetom

10. Milutin Cihlar Nehajev: Bijeg

Milutin Cihlar Nehajev (Senj, 25. studenoga 1880. - Zagreb, 7. travnja 1931.), hrvatski
knjievnik i novinar. Milutin Cihlar rodio se u Senju 1880. godine. Puku kolu i gimnaziju
do estog razreda pohaao je u Senju a zavrio u Zagrebu. Studirao je kemiju u Beu.
Doktorirao je filozofiju 1903. godine u Beu. Radio je kao profesor u Zadru, gdje je 1905.
godine pokrenuo list Lovor, a zatim u urednitvu asopisa Obzor u Zagrebu (1905.) i Balkan u
Trstu (1907.). Kao novinar radio je u Jutarnjem listu, Obzoru i Agramer Tagblattu, a bio je i
dopisnik iz Pariza, Beograda i Praga. Godine 1909. bio je asistent zemaljskog agrikulturnog
zavoda u Krievcima. Godine 1912. vjenao se s Paulom roenom Vuksan (Zagreb, 1. lipnja
1891. Zagreb, 13. lipnja 1965.) i imali su troje djece: Nedu, Zvonimira i Milutina. Godine
1926. bio je izabran za predsjednika Drutva hrvatskih knjievnika.

Knjievno stvaralatvo Jedan je od najznaajnih predstavnika knjievnosti hrvatske moderne.

Pisao je romane, pripovijesti, novele te drame (ivot, Spasitelj, Klupa na mjeseini) od kojih
su dvije drame, Prielom i Svijeica, izvedene 1898. godine u Hrvatskom narodnom kazalitu.

U mladosti je pisao pjesme i ve sa esnaest godina napisao je odu Senju gradu zavravajui
je sa stihovima:"Dok god bude Nehaja i Senja, Vijat e se u njem stieg hrvatski!" Veliki
uspjeh postigao je novelama sakupljenim u zbirci Veliki grad u kojima fiksira moderne
dekadentne intelektualce koji ne nalaze smisla u ivotu, nego se pasivno preputaju
snatrenjima i lamentacijama.

Povijesnoj tematici okrenuo se u romanu Vuci u kojem je interpretirao dogaaje iz hrvatske

prolosti i dao psiholoki portret kneza krkoga, senjskog i modrukog Krste Frankopana, a
napisao ga je u spomen 400. obljetnice njegove smrti. Roman je najzanimljiviji s
knjievnoteorijskoga gledita jer se upravo u njemu rastae enoinska struktura povijesnoga
romana i nagovjetava dvadesetostoljetni tzv. novopovijesni roman.

Njegov roman Bijeg karakterizira izrazira defabularizacija i pripovijedanje u tri tipa

narativnog diskurza. esto ga izdvajaju kao najbolji roman hrvatske moderne. Takoer pisao
je i studije i oglede o hrvatskim politikim ljudima, hrvatskim knjievnicima i o istaknutim
europskim knjievnicima.

Djela

* Djela Milutina Nehajeva, Zagreb, 1900.

* Poraz i slavlje,

* ber den synthetischen Isopropylacetaldehyd und seine kondensationsprodukte, 1903.

* Bieg: povjest jednog naeg ovjeka / M. Nehajev, Zagreb, 1909.

* Studija o Hamletu / Milutin Nehajev, Zagreb, 1915.

* Veliki grad: novele / M. Nehajev, Zagreb, 1919.

* Vuci: o etiristotoj obljetnici smrti Krste Frankopana, kneza Krkog, Senjskog i

Modrukog: 27. IX. 1527 - 27. IX. 1927 / M. Nehajev, Zagreb, 1928.

Posmrtno * Rakovica: o 60. godinjici smrti Eugena Kvaternika, Zagreb, 1932. (priredio dr.
Bla Jurii)

* Knjiga eseja / Milutin Nehajev, Matica hrvatska, Zagreb, 1936. * Djela Milutina Nehajeva,
1-8, Zagreb, 1944., 9-13, Zagreb, 1945. (urednik Mirko Matijevi)

* Politike silhuete / Milutin Nehajev, Hrvatski izdavalaki bibliografski zavod, Zagreb,

1945.
* Milutin Nehajev, Matica hrvatska, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knj. 81., 82., Zagreb,
1964. * Vuci / Milutin Cihlar Nehajev, Ljubljana, 1974. (priredio i pogovor napisao Krsto
poljar)

* Izabrani kazalini spisi, Hrvatsko drutvo kazalinih kritiara i teatrologa, Teatrologijska

biblioteka, knj. 14., Zagreb, 1986.

* Vuci / Milutin Cihlar Nehajev, Eminex, Zagreb, 1993. * Vuci / Milutin Cihlar Nehajev,
Zagreb, 1995. (priredio Josip Vonina, naslovnu stranicu i crtee izradio Zvonko Grbai)

* Bijeg / Milutin Nehajev, Katarina Zrinska, Zagreb, 1996 .

* Rakovica: o 125. godinjici rakovike bune i 125. godinjici smrti Eugena Kvaternika /
Milutin Nehajev, Karlovac, 1996., (predgovor Anelko Mijatovi), (Pretisak) * Vuci / Milutin
Cihlar Nehajev, Vinkovci, 1997. (priredio Kreimir Nemec)

Bijeg, sadraj:

Mladi i daroviti intelektualac uro Andrijaevi je iz mjesta studiranja putovao kui, pa se

tako prisjeao prohujalih godina i zbivanja. Toliko se naputovao u svom ivotu da je imao
neku odvratnost protiv svakog putovanja. Prisjeao se mirnih dana i akih obiaja kada se
kretao izmeu mjesta stanovanja, sveuilinih zgrada i kavane. Bilo mu je lijepo studirati u
Beu i kada bi zapao u tromost, ne brinui se ni na to i ne odgovarajui na materina pisma,
sam sebi je govorio da treba svriti studiranje za doktora i vratiti se u svoj rodni kraj. U Beu
se govorilo da je svaki ak doktor za gazdaricu i kelnere, a kada zbilja dobije doktorat svi ga
promaknu u profesora. Svaki puta kada bi trebao dalje putovati upravo je bio bolesno
nervozan zbog dolaska u neku nesigurnu i stranu neizmjernost, o beskunitvu i vjenom
nespokoju. Prisjetio se kako su ga posljednji puta ispraali Hrabarovi na put u Be. Dok je
ekao da vlak krene, njega je svaka minuta tako uzrujavala, da je bio prema svojoj zarunici
Veri upravo nepristojno hladan, to mu je ona u pismu prigovorila. uro je odgovorio i muio
se da joj objasni to svoje nesretno raspoloenje, ali ni sam nije mogao da nae pravih rijei.
Njemu se priinjalo da u svakom odlaenju ima neto uasno i tajnovito, kao da iza njega
ostaje komad ivota koji nikada nee moi dostii. Hvata ga strah da e u onom drugom
svijetu nai neto nepoznato i novo na to se nee moi priviknuti. To je moda jo iz
djetinjstva, kada je svoga oca slabo viao, koji je na kratko dolazio kui i uvijek neprestano
odlazio, jer je tako zahtijevala sluba pomorskog kapetana. Nakon dvadeset i pet godina
potucanja po morima kapetan Bartol Andrijaevi je dobio slubu lukog kapetana u
Kraljevici, gdje je dosta nespretno obavljao slubene formalnosti. im je sin dorastao do
puke kole dao mu je ispisivati liste o svjetionicima i barkama. Kada je otac umro, mati se
preselila u Rijeku gdje je iznajmljivala sobe acima. Dalje je u pismu nanizao nekoliko
isprika koje je Vera rado primila, no gospoa Nina Hrabarova nije jo dugo vremena mogla
da razumije Andrijaevievo ponaanje. Putujui dalje bio je svjestan da ne radi lijepo to
putuje u Slavoniju k prijatelju, a ne ide u Zagreb, gdje su sigurno raunali da e kao doktor
doi i slubeno zaprositi Veru. Uistinu je da e oni pomisliti da on bjei od njih, a osobito
stara e imati pravo. Bojao se da jo nije spreman za taj trenutak, jer bi ga stara zapitala za
zaruke. On je mislio dalje nastaviti nauke i prijaviti profesorski ispit, da nije umro taj
nevoljeni stric Toma i ostavio zaduenu kuu, a svi su mislili da e iza njega ostati imetak.
Andrijeevi je sve svoje misli izraavao rijeima, tako je i sada misli gotovo glasno zavrio
razgovor sa samim sobom. U dnu due je znao da to nije rjeenje, da sa Verom samo odgaa
stvar i da o tome ovisi njena srea. Prisjetio se da je u treoj godini sveuilita upoznao Veru i
zaljubio se. Ona ljubav priznaje majci, dobiva dozvolu dopisivanja, inae pred ljudima sve
mora ostati tajno. Predoio si je kao rjeenje da mu Hrabarovi vrate obavezu i udaju Veru za
nekoga drugoga. Uzalud je tu zadnju misao pokuavao otjerati. Ako bi se uzeli morao bi imati
zaposlenje i nekakvu plau i da li bi im ona bila dovoljna za ivot, jer profesorske plae su
male. Sve je to lijepo rekao svojoj buduoj punici, no ona je i dalje bila jako nepovjerljiva.
Bilo bi najbolje sve prepustiti vremenu, kada bi se ticalo samo njega. Prisjetio se kako su
profesori u gimnaziji potvrdili da takvog talenta kakav je on nije bilo za njihovog vremena u
koli. Jo jae se rairilo to uvjerenje kada su u omladinskim listovima poeli izlaziti neki
urini knjievni pokuaji i pokazivao se kao sigurna budua veliina. U Vijencu je izaao
njegov prvi vei rad i svi su se udili formalnoj savrenosti koju je imao taj poetnik. Opinila
ga je elja za slavom i prvi knjievniki uspjesi dali su njegovom miljenju novi pravac.
Praznike nakon sjajno poloene mature proveo je u Kraljevici u kui strica Tome, koji je
preko ljeta iznajmljivao sobe kupalinim gostima. Tamo je upoznao gospoicu Zoru
Marakovu i njenog brata Marka. Mladii ubrzo postadoe vjerni drugovi na izletima i
zabavama. Njihovim izletima se pridruila gospoica Zora i poslije par susreta uro je osjetio
da njena blizina na njega djeluje neobino. Njegov pojam o eni kretao se izmeu dva
kontrasta. Jedno je bila umilna djevojica, vrijedna ljubavi, a drugo kao majka, portvovna i
brina. Nije bila ba lijepa, ali je sasvim suvereno istupala u drutvu i svojim otvorenim
nainom openja zaarala svoju okolinu. Odijevala se sa mnogo ukusa i uvijek bila spremna
na svaki pothvat ako je s tim bilo spojeno neto novo i osobito. uro je iz poetka osjeao
neku antipatiju prema njoj i nije mu se svialo to ona tako mukaraki govori i radi.
Instinktivno je osjeao da mu se ona ne uklapa niti u jedan njegov razred koji si je on stvorio
u svojoj fantaziji. Zorina iskrenost razbila je brzo nepouzdanje i plahost i sve su se vie
druili. uro je Zori itao pjesme i druga knjievna djela i nakon raspredanja sve se svrilo u
ljubavi. Kao san bijae ta ljubav. uro je pratio Zoru do usamljenih morskih rtova, gdje su
mogli nesmetano usisavati sav ar naglo roene ljubavi. Nakon par dana su otili Zora i njen
brat i uro je osjetio grinju savjesti na tu ljubav i propatio je do trenutka kada je trebao
krenuti u Be da se upie na sveuilite. Osjeao se slabo da razmilja o tome kako je
postupio prema njoj i pokuao se izjadati u pjesmi u kojoj je htio opisati svoju slabost i tako je
prvi puta osjetio da nema vjere u pisanu rije. Prvi puta rodila se u njemu sumnja da je
knjievnost vrlo malo vrijedna prema vrijednosti ivota. Napisao joj je pismo proklinjui je i
u isti mah strano i samilosno alei. U velegradu se Andrijaevi preobrazio u drugog
ovjeka i nakon prve navale boli radi jadnog zavretka ove druge ljubavi doe pokajanje.
ekao je danima nee li od Zore doi nekakav odgovor i tako se njihov roman nije nikako
mogao zavriti. Osjeao se vezanim za tu djevojku i nije znao kako da popravi to je skrivio
pismom, poslanim u omaglici prvog razoaranja. Mislio je da se njena ljubav pretvorila u
prezir, da ga ona dri kukavicom, slabiem, koji je uzmakao kada je

doao as ozbiljnih obaveza. Izmuivi ivce, izgubio je interes za nauku i stane traiti naine
da sam sebe ponizi jo gore, mislei da vie nije vrijedan ivota. Osjeao se i sam star,
propao, nesposoban za bilo kakvu odluku, ranjen u dui i tijelu, kretao se u najgorim akim
drutvima i doao na glas pokvarenog ovjeka. Nije se javljao kui bojei se da su i do njih
doprli glasovi o njegovom ivotu. Runa su bila ta vremena i dole su materijalne brige,
neplaeni rauni, dugovi. Uloga oajnika postala mu je drugom naravi i stane se opijati iz noi
u no, da svoj nemir utopi u alkoholu. Izbjegavao je susret sa poznatim ljudima, da ne bi oni
vidjeli kako je duboko i zauvijek propao. Ipak je otiao kui i majka i stric Toma su oekivali
da e im objasniti u to je protratio dvije godine boravka u Beu. Napisao je pismo drugu Toi
iz gimnazije da ga ovaj pod bilo kojim izgovorom pozove u goste. Otiao je kod prijatelja
Toe i nakon nekog vremena se okanio svojih loih navika. Postepeno se oslobodio jadi i
povjerio se prijatelju to ga je muilo. On mu je rekao da je proivio normalno razoaranje u
prvoj ljubavi i da je loe to je zapustio svoj knjievniki rad. uro je posluao savjet i treu
godinu studija upisao u Zagrebu. Poeo je objavljivati u novinama kritike i novele. Upisao se
u glazbenu kolu na nagovor gazdarice kod koje je stanovao, udovice majora R. Bio je uveden
u kuu vieg inovnika Hrabara, bolje reeno u kuu njegove ene. Kod prvih susreta nije
mogao da prodre u Verinu duu. Novi osjeaj ga je odveo dalje od oajanja zbog prijeloma sa
Zorom, koji mu je postao daleka uspomena. Vera je bila lijepa pristala djevojka i njen izgled
je pristajao uz sliku djevianstva i netaknutosti koju bijae zamislio. Sve snanije je
primjeivao da mu se Verina dua pribliava. Nevidljiva veza izmeu njih dvoje sve se vie
stezala i urino uspavano srce stalo se buditi, kucati sve jae i hrliti njoj u susret. Ipak je
uro uvjeravao sebe da je odvie star i grean za tu novu, veliku ljubav i da se ne moe
izbrisati prolost koja ga ini bezvrijednim pred Verinim zahtjevima. Povukao se u sobu i par
dana si je ponavljao isu frazu: to se ti pokvareni, izmodeni ovjee usuuje kao zloinac
ulaziti u njen svijet! Tko ti daje pravo da djevici muti spokojnost due? Napisao je i objavio
pjesmu u ijim stihovima je ispriao cijelu svoju ispovijest i plaio se pri pomisli da e Vera
razumjeti njegovu pjesmu. Otiao je u svoj stan da je vie ne vidi i napisao joj pismo, kako je
ovo sve ludost i zloin to radi. Opisao je svoju ljubav prema njoj i svoj strah radi te ljubavi,
te da je njegov ivot sagraena na ogromnom razoaranju. Stiglo je pismo na brzinu napisano:
Ako vjerujete u me da mogu biti tjeiteljica Vaih boli, ja sam spremna. Tako je uro
otputovao prijatelju Toi i u prilikama odmora pisao dnevnik dogaanja. Sluajno je u
novinama proitao o imenovanjima i premjetajima da je Zora Marak, uiteljica vie puke
kole premjetena na viu djevojaku kolu u V. Tako je saznao gdje je zavrila Zora kao
uiteljica, odgajajui djecu, s vremenom stara djevojka sa praznim domom. Teko je
pomislio, kako je proivjela te godine. Da li ga je zaboravila i smirila se. Da li je zadrala
uspomenu na nau ljubav, a to sigurno jest jer se nije udala i mora da ju to mui. Runo je
misliti na to, ali se nita vie ne da popraviti. Sjetio se kako je bio oajan nakon dogaaja sa
Zorom i bio mu je jasan Nietzsche sa svojom anarhistikom milju o ubijanju samoga sebe
(nadovjek sam sebe rtvuje, odriui se ovjetva), a kod Shopenhauera ga je smetao njegov
smisao za umjetnost, jer je gledao sve crno i nemilo. Too mu je rekao kako ga otac eli
nagovoriti da se oeni za Diklievu ker, jer bi se onda dva susjedna imanja sloila u jednu
cjelinu. No on se zaljubio u njegovu Anku, koja nije ocu u raunici. Too je uitelj sa stalnom
plaom i ivi u obiteljskom ivotu sa Ankom. Kako malo treba da se ostvari ta srea, ako se
ima hrabrosti.

Dolo je pismo kojim uru pozivaju Hrabarovi da doe. No gospoa Hrabar zna da uro
treba poloiti profesorski ispit, a za prijavu nema novaca. Tako e protei godine, a Vera e
biti u dvadeset osmoj i nema vie ekanja za njenu udaju. Smislili su da razvrgnu zaruke i da
ju udaju za nekoga drugoga. Premda gospoa mama nije znala da je uro upravo Veri za
volju napustio pravni fakultet, u koji je bio upisan ve etiri semestra i poao na filozofiju
samo da bre zavri. No razmiljali su ako i zavri studije treba se zaposliti. No imala je Vera
i drugih prosaca, koji su svi bili besprijekorno odjeveni, u drutvu duhoviti, muzikalni. Svi su
mukarci ivjeli u atmosferi odmjerene etiketnosti, govorili o kazalitu, literaturi.
Andrijaevi nije bio ovjek iz toga svijeta, nije mnogo govorio i ozbiljnije od ostalih je
shvaao svoje rijei. Kod Vere rije ljubav joj nije dolazila na um. Svoje osjeaje tumaila
je kao simpatiju, a kako je bila puna reminiscencija iz literarne povijesti o prijateljstvu
duhovitih ena i genijalnih mueva, njeno poznanstvo s urom, umnikom i knjievnikom,
dobivalo je za nju posebnu aureolu. urine pjesme, jasne i bolne ispovijesti ljubavi, doimale
su se kod nje kao prava oluja. Nina je zadovoljno gledala kako njena kerka pomalo dobiva
navike gospoice koja vie nije mlada. Mati je htjela svoju ker vidjeti kao sretnu mladu
gospou, udatu za mua koji joj moe dati bar ono na to je kod kue nauena, no sve je vie
vidjela kako se udaljava od te budunosti. Gospoa Nina je odluila da ne popusti i svoju ker
oslobodi od upliva Andrijaevia. Majka se sjetila kako se obeala aku iz kole, klonila
drutva, a on nema nikakvih obaveza. Nije zavrio studij, pripovijedao je o imetku od kojega
nema nita. Moe rei da ga nije briga i onda e draga kerka ostati neopskrbljena i biti velika
alost roditeljima pod stare dane. Andrijaevi je stigao u kuu Hrabarovih gdje mu je
gospoa govorila da je njena ker za udaju a on nema osiguranu egzistenciju i dok ne zavri
ne smije se dopisivati s Verom. Bilo mu je jako neugodno i postalo jasno da je u njihovoj kui
suvian, te da ga tjeraju zbog njegove nesigurne budunosti. Pomislio je da to prije negdje
pobjegne i preda se alkoholu kao jedinome rjeenju iz nastale situacije, jer on opija,
omamljuje i savladava sve. Njemu ne odolijeva nita, nisu potrebne fantazije ni osjeaji,
pretvara te u drugog ovjeka, trgne iz rune sadanjosti. Sa uitkom alkohola raste i ironija.
Sav rad proteklih godina mu je bio besmislen, otopio je i piljio u dim od cigarete, gledajui
sebe kao uboga prosjaka koji je bio lud i nadao se milosti od dobrih ljudi. Spopao ga bijes na
samoga sebe, srdba, oaj, lakovjernost, sulude snove. Stigao mu je odgovor na molbenicu, da
je namjeten za suplanta u Senj. Nije javiti Veri, nego da ona vijest proita iz novina. , te se
uputi u svoje novo boravite. U koli je mnogo ljepe nego je oekivao, ima mnogo dosadnih i
suvinih stvari koje su spojene sa pedagokim dunostima (filozof sa ibom!). Bio je previe
fino odjeven prema ostalim kolegama i u malom gradu ljudi slabo paze na toaletu. Prvih dana
je rjeavao statistike i popise, a kasnije je imao vremena da se bavi u laboratoriju. Ljudi oko
njega nisu zli niti odvratni, ali su uasno prazni i jednaki. Svi gledaju jedan na drugoga, imaju
jednake navike i sjetio se kada je i on ivio tako mrtvo, bez osjeaja i monotono. Ali ono je
bila posljedica duevne klonulosti, nemoi ivaca nakon jedne krize. Svi ovi ljudi sasvim su
normalni i nisu niti nezadovoljni. Ljudi se osjeaju mladi sve dokle ih ne uhvati u svoje kolo
malograanski ivot. Preporuili su mu da ne predaje u razredima previe pametno, nego da
treba raditi samo toliko da ga ne mogu otjerati s posla. Teko je vjerovati u vrijednosti onoga
to sam stvara, a radi za druge. Od plae koju dobije nije se moglo ivjeti, pa je posudio od
matere jo novaca. I kako sada da se oeni, tj. da bjei iz zla u jo gorje. Mladi ljudi zaljube se
i oene, dou brige i oskudijevanja i gotov glad. enja za Verom morila ga je jae nego
ikada. Sve je vie osjeao teinu obaveze to ju je preuzeo na sebe obeavi da joj se nee
pribliiti dotle dok ne poloi ispite. Uviao je da e do tada proi vie vremena nego je mislio.
Svako dan donosio mu je

nova razoaranja, jer je u koli bivalo sve dosadnije, otkada je morao napustiti svoj slobodni
razgovor sa djecom i drati se suhe ablone zadavanja i ispitivanje lekcija. Materijalne brige
su ga titale svaki dan sve jae. Pomisao da e Vera biti njegova svakim danom se sve vie
udaljavala od njega. Gledao je oenjene drugove, njihovu bijedu, njihove navike, uviao da ne
moe sada, a nee ni kasnije moi drati se na povrini sa plaom koju dobiva. Vera je polako
za njega postajala nedohvatljivo bie, lagodan ivot u njenoj obitelji, navike ljudi koji imaju
dosta da si priute luksuza, te je uzaludno traio izlaz. Pozajmljivao je novac od majke koja je
sve tee shvaala njegove potrebe, jer je on sad konano stao na svoje noge. Odlazila je sve
vie u crkvu i udaljavala se od svijeta, te je svaki dan slabije shvaala potrebe ivota. Stiglo
mu je pismo od matere u kojem ga obavjetava, da misli da je on zavrio nauke i da mu vie
ne treba slati novaca, niti vie raunati na iiju pomo, jer ima svoje zaposlenje i prima plau.
Zato je odluila Tominu kuu sa neto gotovine pokloniti opatikom samostanu, za eka e je
opatice hraniti do smrti, a poslije smrti itati vjenu misu za spas njene due. Poeo je
prekoravati sebe za taj dogaaj, jer je slabo obilazio mater osim kada je trebao novaca. To je
nju sigurno boljelo i zato je traila utjehu u crkvi. Ako je kua poklonjena, ne moe traiti
gostoprimstvo kod matere. Ba je fatalno sve to. Jednoga dana je stigao brzojav od Vere,
koja ga poziva da doe. Pomislio je da ga se poeljela vidjeti, ali se tog trenutka kod njega
pojavila spoznaja vlastite bijede i nemoi. Slabost, gotovo oaj, zahvati mu itavu duu.
Andrijaevi se u svojim osjeajima pribliavao njenoj boli i utapao se u tu bol, zajedno s
Verom. Napola rezignirani ovjek prisjeao se njihove ljubavi, koji su se prepletali sa
dojmovima sadanjeg osamljenog, dosadnog, besmislenog njegovog ivota i beznadni poloaj
u kojem je sada. uro nije otputovao ni sutradan ni prekosutra. Bila su dva dana takve
uzrujanosti, da mu se inilo da to nee moi izdrati i da e poludjeti. Traio je kod svojih
kolega novaca na posudbu, ali svi su takoer u tekoj situaciji sa ve zaloenim mjenicama.
Pokuao je kod ravnatelja, koji se slubeno drao i izjavio da nema naslova za predujam, te
ga nije dalje ni sluao i gotovo je pobjegao iz sobe. Trei dan je uro nakon uzaludnog
tranja, poniavanja i muka, postao sasvim apatian. Napala ga je takva tjeskoba, da se nije
mogao niim rastresti. Noi nije mogao spavati i napie Veri pismo. Opisivao je svoj ivot, ali
je pazio da ne istie bijedu, naglasio je da preko ferija mora uiti za ispit, te je pisao rijei
ljubavi koje mu se nisu tako esto izmicale ispod pera i napokon ju molio da se strpi. List je
poslao, ali ga trei dan neotvorenog dobije natrag. Napisao je pismo prijatelju Toi da ode u
Zagreb i da preda pismo Veri, jer je gospoa Hrabarova prepoznala rukopis i odmah ga vratila
natrag. Molio ga je da ide odmah, jer je bolestan od nemira i oekivanja. Dobio je pismo od
Toe koji ga obavjetava da je pismo lutalo jer on nije bio u Zdencima nego kod oca koji se
pomirio sa Ankom jer je rodila deka. Bio je kod Hrabarovih i saznao da je Vera gotova
uiteljica. Roditelji su zbog bolesti otili u tajersku na oporavak. Da bi nekako suzbio
tjeskobu koji puta je etao sa dvjema uiteljicama Darinkom i Minkom. uro se na nagovor
prihvatio posla da bude redatelj diletantskog drutva i prireivali su ake zabave. aci su u
njemu vidjeli potovana pisca i ovjeka od imena. Najvie ga je zadovoljavalo to je bio u
sreditu neke, makar i male akcije, koja ga je uvjeravala o vlastitoj vrijednosti i popunjavala
prazninu u dui. U zagrebakim dnevnicima izie poziv ake grupe da se upiu u zadrugu
radi popularizacije kulture i sa imenima prireivaa. Iz toga nastane itava bura negodovanja
protivne stranke koji hoe ruiti temelje nae prolosti, sadanjosti i budunosti. Afera he
uru zaboljela i rasrdila, te odlui da se svemu tome izruga. Napisao je komediju Rat u
drenju a osobe na pozornici su se redale same od sebe, a fabuli je trebao kopirati dogaaj.
Sredite borbe je bilo izmeu aba i mieva. U prvom inu je ilo lako sa navalom ruganja, a
u treem inu mu je

pofalilo ironije. Komedija se pretvorila u alosnu sliku malograanskog ivota i bez

zavretka. Tako je komedija ostala u ladici nedovrena. Ipak je predstava imala negativnog
odjeka sve do biskupa. Na ponovljeni nagovor je napisao novi komad Revolucija u drenju
koja se prikazivala u Zagrebu. Mislio je da e ga vidjeti i Vera, ali kada je proitao nepovoljne
kritike , jako se razoarao i upravo radi Vere bilo mu je strano. Misao da neto radi, da se
trgne iz mrtvila, dolazila je sve rjee i sve vie se opijajui. Stiglo je pismo od Verina oca u
kojem ga obavjetava da nije ispunio obaveze za njegovu ker i da mu vraa njegova pisma
natrag i da to isto on uini sa Verinim pismima i da prekine sa svim uspomenama. uro je
zapao u jo veu depresiju govorei: Ljubiti ne vrijedi. Ne isplati se. Vino je bolje od ene,
kua ga i ako ti se ne svia, izbaci, a ena ti sjedne na vrat. Kod kue su ga muili
vjerovnici. Gazdarici je bio duan i traila ga je svaki dan. Na povjerenje mu nitko nita nije
davao, hodao je sa potrganim cipelama i izderanim hlaama. Na Veru je rijetko mislio, to je
ona morala pretrpjeti radi njega, prije nego je pola za drugoga. alio je za izgubljenim
ivotom i opijanje mu je postalo fizikom potrebom. Dobio je od ravnatelja dopis da nije
udovoljio propisima glede profesorskog ispita i da ga rjeavaju slube namjesnog uitelja.
Napisao je oprotajno pismo Toi u kojem ga obavjetava da je sasvim propao, dobio otkaz i
da mu u krmi iz milosti daju piti. Sad vidim-treba umrijeti. Postao je propalica. Vera se
udala, a on od ivota ne moe pobjei. Too je doao u Novi da pokopa prijatelja, ali lea mu
nigdje nisu nali, valjda ju je bura odnijela u dubine mora. Konano je uspio u svom bijegu od
ivota.
O romanu:

Roman Bijeg, s podnaslovom Povijest jednog naeg ovjeka, tiskan 1909. godine, jedan je od
najboljih romana hrvatske moderne. Bijeg je roman o uri Andrijaeviu (roman lika) i
njegovu ivotnom putu. U njemu je opsiana tipina sudbina siromanog hrvatskog
intelektualca, kolovanog u velegradskom ambijentu, a dotuenog i do krja propalog u
skuenim okvirima provincijskog gradia. Na prvi pogled moglo bi se rei da je roman
motiviran u realistikoj maniri: glavni lik nalazi se u tekim socijalnim uvjetima, propada u
europskom velegradu i oporavlja se na hrvatskom selu, a podnaslov romana Povijest jednog
naeg ovjeka kao da sugerira da se radi o tipinom karakteru. Iako socijalna komponenta ima
naglaenu ulogu, Nehajev se prvenstveno bavi stanjem svijesti svoga protagonista (psiholoki
roman).

Roman Bijeg u sebi integrira mnoge znaajke moderne proze:osnovni sukob smjeten je
unutar lika, naglasak je na refleksiji i psiholokoj analizi, dosljedno je provedena
defabilarizacija, a autorsko pripovjedanje isprekidano je monolokim pasaima glavnog lika i
njegovim pismima i dnevnicima.

Roman Bijeg podijeljen je na 12 nejednakih poglavlja. U prvom poglavlju se u vrlo kratkom

vremenu pripovjedanja (urino razmiljanje tijekom jedne noi u vlaku) iznosi vrlo dugo
razdoblje (od urina roenja pa do kraja studija). Ostatak romana bavi se sljedeim dvjema
godinama urina ivota, ali radnja je puno sporija i teite je na unutarnjim doivljajima lika.

Milutin Cihlar Nehajev u sredite svojih razmatranja stavlja samoga sebe kroz nekoliko
karakteristinih protagonista svoje proze. Sintezu tih svojih junka najbolje je ostvario u
najboljem romanu hrvatske moderne-romanu Bijeg. Fabula romana-tragina sudbina mladog i
perspektivnog ure Andrijaevia, koji je klonuo u sukobu s malograanskom, umalom

sredinom, samo je okvir unutar kojeg se zbiva stvarna radnja: minuciozna psiholoka analiza
te introvertirane osobnosti, oslikavanj njegovih senzibilnih stresova. To je jedan od prvih
romana u hrvatskoj knjievnosti u kojem se pojavljuje bitna defabularizacija i moerna tehnika
pisanja: pokuajem zatvaranja interesnog kruga na bitne probleme ovjekove psihe sve ostalo
ostaje u drugom planu, posebice nacionalnai socijalna motivacija postupaka junaka, to je
uvjetovalo da je tema romana poprimila opeljudsko, univerzalno obiljeje, izvlaei se iz
nae regionalne zatvorenosti.

To je roman linosti, roman o liku iji ivot upoznajemo od roenja do prerane tragine smrti.
Svi ostali likvi postoje da bi slikovitije doarali glavnoga junaka.

Tema Bijeg od svakodnevnog ivota i odluka o smrti Analiza likova

uro Andrijaevi je mladi daroviti intelektualac koji studira u Beu da postane doktor.
Njegov lik odraava raspoloenje jednog dijela mlade generacije koja se, mnogostruko
obrazovana i puna snova, nije mogla potpuno snai u konkretnim drutvenim prilikama, ve je
naginjala skepsi i depresiji. Kroz njegov lik se izraava tragini nemir modernog ovjeka.
Propast talentiranog ovjeka nije izazvan uskim prilikama provincijskog mjestanca u kojem
ivi, ve je samo tragian finale uslijedio neto bre. On u svojoj dui nosi klicu sloma
svojom jako razvijenom prevlau misli i konstantne autoanalize. Ne predstavlja prosjenu
linost, zamiljen je kao izraz traginih nemira modernog ovjeka, nervoznog, tjeskobnog i
umornog, koji je ovu batinu primio u nasljee, pa nije imao dovoljno snage, ni biolokih
uvjeta, da aktivnou ispuni ivot.

Na raspoloenje ure Andrijaevia utjeu vremenske prilike i njegovo unutarnje stanje esto
je u skladu s vanjskim prilikama.

Slabost urina lika dolazi do izraaja kraj snanih likova ena koje obiljeavaju njegov ivot;
Zora se prepustila tjelesnoj ljubavi traei u njoj vrhunac duhovnog osjeanja, Vera je jaka,
pouzdana i mirna, spremna podnijeti svaku rtvu zbog ure i njihove ljubavi, Minka je
spremna oduprijeti se roditeljima i spasiti uru svojom ljubavlju i bogatstvom.

uro sve to odbacuje, njegov ivot je bijeg. U djetinjstvu od problema bjei u svijet litararnog
stvaralatva, a od uspomena na Zorinu ljubav bjei u Be. Verinu ljubav osjea kao teret jer
zahtijeva konkretnu akciju, ali bjei u Zdence jer ne zna to poduzeti. Kad se suoi s Verinom
majkom, pristaje na sve samo da bi mogao pobjei od razgovora koji gui. U Senju bjei u
krmu i opija se. Potpuno propao, u ivotu od kojeg nakon silnog bjeanja ipak nije uspio
pobjei, bjei posljednji put, u smrt.

Andrijaevi j zapravo antijunak, pasivni junak predodreen da bude rtva. Njegova propast
posljedica je nemoi da se uklopi u umalu malograansku sredinu na koju on objektivno ne
moe pristati. Rije je o hipersenzibilnome, melankolinome, ali i samosvjesnom
intelektualcu koji manjak svoje ambicije, volje i snage nadomjeta povlaenjem u vlastiti
svijet, zapravo bijegom od ivota. Upravo takve likove hrvatska knjievnost poznaje jo od
enoina Prijana Lovre, preko Gjalskijeva Janka Borislavia i Radmilovia do Leskovarova
nesretnoga ure Martia iz Misli na vjenost. Bartol Andrijaevi je urin otac i pomorski
kapetan koji je plovio godinama po morima i na kraju je dobio slubu lukog kapetana u
Kraljevici.

Toma njegov stric (bivi trgovac drvima iz Like) koji je bio bez obitelji i zavolio je uru kao
svoje dijete i pomagao mu u kolovanju koliko je mogao. Teta Klara je ukazivala da e od
ure postati veliina i da se od majine strane sva obitelj sastojala od duevno silno razvijenih
ljudi, koji su vie ili manje pustolovno zavrili ivot. Rekla je da e od djeaka biti ili neto ili
nita. Zora Marakova bila je ki doseljenog eha, ravnatelja tvornice u D. Stasita i kotunjava
djevojka s licem opaljenim od sunca i zvonkim smijehom. Nije bila ba lijepa, ali je sasvim
suvereno istupala u drutvu i svojim otvorenim nainom openja zaarala svoju okolinu.
Odijevala se sa mnogo ukusa i uvijek bila spremna na svaki pothvat ako je s tim bilo spojeno
neto novo i osobito. Vera Hrabarova je djevojka i dobre obitelji koju su preporuali uri,
darovita, zavrila gimnaziju, nauila govoriti tri strana jezika, svirala glasovir, a u drutvu
znala besprijekorno voditi konverzaciju. Bila je visoka, suha djevojka sa zlatnom kosom i
mirnim zelenim oima. Too njegov najbolji prijatelj, koji ga je uvijek razumio u tekoama.
Jagan novi znanac, bio je nabit, nizak, debeo, kratko podrezane kose i plav, otar brk inili su
crvenu, dosta elavu glavu karakteristinom. Bijele, vodene oi i podbuhli obrazi govorili su
da se ne bavi puno ozbiljnim poslovima, nego vei dio svog vremena provodi u krmi. Tu je
bilo njegovo carstvo. Po ulici se vukao tromo, pospano, gotovo plaljivo, kao da se stidi svog
odrpanog odijela. A u krmi, to je bila prostija, jae ga je dojmila. Bio je uman ovjek, nego
to se na prvi pogled moglo zakljuiti. Sa pregrt duhovitih paradoksa znao je braniti svoje
miljenje otrom poraznom dijalektikom. Bio je kruta pijanica i navikao na neuredan ivot.
Jeo je vrlo malo i to najprostija jela, a odijevao se vie nego siromano. Za prijatelja dao bi
sve, pod uvjetom da se taj slae s njegovim obiajima kada se nazdravljalo.
13. Sofoklo, Antigona

Sofoklo (495. pr. Kr. - Atena, 406. pr. Kr.) bio je starogrki dramatiar. Jedan je od trojice
velikih grkih tragiara, zajedno s Eshilom i Euripidom. Napisao je oko 130 drama, od ega
20 satirskih. Sauvano je sedam tragedija: * Antigona * Elektra * Kralj Edip * Trahinjanke *
Ajant * Filoktet * Edip na Kolonu Sauvan je i odlomak satirske drame Sljednici
(Tragai, Lovaki psi) koji je 1911. pronaen na jednom egipatskom papirusu.

ivot

Sofoklo je bio na prilino visokim dravnim poloajima. U ratu sa Samom bio je lan
stratekog saveza zajedno s Periklom. Radio je kao diplomat, politiar i sveenik. Osnovao je
zajednicu za Muze koja je okupljala najslavnije umjetnike toga doba.

Epitaf mu glasi: "Krijem u ovom grobu Sofokla, koji je prvi mjesto stekao tragikom
umjetnou, najasniji ukras." Kao i Eshila, Aristofan ga je portretirao u svojim abama, a
takoer i Frinih u svojim Muzama. Plutarh opisuje kako se Sofoklo prvi put natjecao i
odmah odnio prvu nagradu, a Eshil je teko podnio taj poraz. Stari izvori tvrde da Sofoklo
nikad nije bio posljednji u natjecanju te da je imao dvadesetak pobjeda (Eshil ih je imao 13, a
Euripid 5, od ega je jedna posmrtna). S Filoktetom je takoer dobio prvu nagradu, a
tragedija je znaajna po tome to se junak pokuava ubiti na samoj pozornici, to je za
tadanje poimanje tragedije bilo neuveno.

Dramske inovacije

Sofoklo u tragediju uvodi treeg glumca i pojaava dramsku radnju. Poveava kor s 12 na 15
osoba, ali mu smanjuje utjecaj. Njegov kor ne utjee na radnju, on je samo pasivni promatra
koji sa zanimanjem prati radnju, a u svom se sudu ne uzdie nad obinim ljudima. Sofoklo je
prvi tragiar koji je uveo junakinje u svoje tragedije. Njegovi likovi nisu vie bogovi i
idealizirana bia kao kod prijanjih pisaca, nego su to stvarni ljudi koji sami odluuju o svojoj
sudbini. Iz svih njegovih tragedija izvire duboka humanost i visoki moralni principi koji
upravljaju postupcima likova. Radnju pokree slobodna ljudska volja. Sofoklovi su likovi
psiholoki produbljeniji od likova njegova prethodnika Eshila.

Ve su stari Grci sami odredili odnos izmeu Sofokla i Euripida: "Sofoklovi likovi onakvi su
kakvi trebaju biti, a Euripidovi kakvi doista jesu."

Karakteristike Sofoklovo se shvaanje ivota temelji na religiji i mitovima. Bitno je

potovanje bogova molitvom i rtvama te izvravanje njihovih naredbi. Njegovu religioznost
odlikuje moralna strogost koja se zasniva na pokoravanju i potovanju boanskih autoriteta,
ija je volja apsolutna i odreuju to je pravedno i moralno. ovjekova samostalnost,
nezavisnost i vlastito miljenje podloni su boanskoj volji i zakonima. ovjekovim ivotom
upravlja iracionalna, tajanstvena sila te potpuna mo bogova, on ne moe utjecati na svoju
sudbinu i buniti se protiv nje:

"Ne eli nita vie jer dosuenoj Sudbini smrtnik umaknuti ne moe." (Antigona) ovjek
mora podnositi sve to mu dosude bogovi. Tako i Edip pada kao rtva proroanstva, volje
bogova i zle sudbine. Tematiku je preuzimao iz mitova i Homerovih djela. Za razliku od
Eshila, bogovi nisu u sreditu dramske radnje. Osnovu tragine radnje kod Sofokla ini
slobodna ljudska volja, a radnja se pokree aktivnou samih protagonista. Oni su odluni i do
kraja slijede svoje ideale. Njegovi su tragini junaci idealizirani. Njihove karaktere naglaava
i uvoenjem junaka sa suprotnim karakternim crtama od protagonista, primjerice, suprotnost
hrabroj i odlunoj Antigoni jest plaljiva Ismena.

Antigona, sadraj:

Lica:

* Antigona - Edipova ki, Izmenina sestra

* Izmena - Edipova ki, Antigonina sestra * Kreont - njihov ujak, tebanski kralj

* Tiresija - prorok

* Hemon - Kreontov sin, Antigonin zarunik

* Euridika - Kreontova ena

* Straar

* Glasnici

* Zbor

Pretpovijest prie koja se dramski uobliuje u Antigoni poznata je iz Eshilove tragedije

Sedmorica protiv Tebe u kojoj dva Edipova sina, Eteoklo i Polinik, se nau na suprotnim
zaraenim stranama. Polinik na elu sedmorice junaka juria na sedam tebanskih vrata, a
Eteoklo hrabro brani grad. U meusobnom okraju obojica poginu.

Tragedija poinje u trenutku kad je rat zavren. Teba je obranjena, novi je vladar Kreont, ujak
poginule brae i njhovih sestara Antigone i Izmene. Prema njegovoj zapovijedi Eteoklo je
dolino sahranjen, a Polinikovo tijelo mora ostati nesahranjeno jer je orujem nasrnuo na
vlastitu dravu. Takoer, dio te naredbe je i to da e svatko tko se o nju oglui biti smaknut.
Antigona doznaje za tu vladarevu naredbu i odluuje joj se suprostataviti. Jedan od straara

zaduenih da paze na Polinikovo tijelo javlja Kreontu da je netko neopazice posuo prah po
mrtvacu. Kreont bijesno nareuje straaru neka svakako pronae krivca. Ubrzo potom straar
se vraa s Antigonom koju je zatekao kako pokuava iskopati pravi grob za brata. Antigona
priznaje da je prekrila izriitu zabranu, ali se opravdava time to je tako postupajui slijedila
boanske zakone koji su nadreeni ljudskima. U meuvremenu je za Antigonin postupak
doznao njen zarunik, Kreontov sin, Hemon. Uzalud moli oca da oprosti Antigoni te se rastaje
s njim uz prijetnju da e umrijeti zajedno s njom. Kreont ne poputa i nareuje da Antigona
bude iva zakopana. Ubrzo potom stie vra Tiresija i javlja Kreontu da su bogovi ljuti zbog
toga to Polinik nije dostojno sahranjen. Kreont mu drsko odgovara no po njegovu odlasku se
predomilja i nareuje da se Antigona oslobodi a Polinikovo tijelo dolino sahrani. No tada je
ve prekasno. Glasnik javlja da su Antigona i Hemon poinili samoubojstvo. Potresena tom
vijeu ubija se i Euridika, Kreontova ena. Kreont slomljen tom vijeu u pratnji kora
naputa pozornicu.
Nije teko uoiti da su nosioci sukoba Antigona i Kreont. Njihovi su stavovi nepomirljivi,
Antigona se poziva na boanski zakon prema kojem nikome ne moe biti uskraeno pravo da
bude dostojnopokopan, a Kreonta vode visoki dravni razlozi: poginuli branilac domovine ne
moe se ni u smrti izjednaiti s izdajicom. U cijeloj tragediji Antigonin stav ostaje
nepromijenjen, iako zna da je cijena za neposluh smrt. Kor za nju kae da je autonmos,
osoba koja ivi prema vlastitim zakonima. Nalog savjesti za nju je najvea svetinja. Za razliku
od nje Kreont se predomilja, ali u trenutku kada je prekasno za sve. Dok se ne pojavi Tiresija
kao nezavisan tuma boanske volje, Kreont je gluh za sve proturazloge i u svakom
drugaijem miljenju vidi pobunu protiv vlasti. Kraj tragedije nije i njegov fiziki kraj, ali iz
svega to govori jasno je da ivot za njega vie nema smisla. Antigonina smrt izaziva u nas
saaljenje jer je bila bezrazlona no isto vrijedi i za Kreonta. Ma kako kruta i neprimjerena
bila njegova odluka o zabrani pokopa, gubitak sina, ene i neakinje preteka je plaa za
njegovu nepopustljivost.

KNJIEVNI ROD: drama VRSTA DJELA: tragedija u sedam inova VRIJEME RADNJE:
razdoblje stare Grke MJESTO RADNJE: Kreontov dvor TEMA: Antigona pokapa svoga
brata IDEJA: Treba potovati one zakone koji ne ugroavaju ljudski moral i ljudsko
dostojanstvo. KOMPOZICIJA: 1. uvod: Eteoklo i Polinik umiru u dvoboju 2. zaplet: Kreont
zabranjuje pokapanje, ali Antigona ga ne slua 3. kulminacija: Kreont osuuje Antigonu na
smrt 4. obrat: bogovi govore Kreontu da mora potedjeti Antigonu 5. rasplet: umire Antigona
i Kreontova ena i sin

KREONT: grub vladar, podanici ga ne sluaju i boje ga se, odluan je, vjeran je zemaljskom
zakonu zbog kojega kri boanski zakon, na prvom mu je mjesto domovina, a to iskazuje
mrnjom prema neprijatelju, u svim ga ivotnim odlukama vodi mrnja i na taj nain ostaje
bez obitelji. ANTIGONA: na sebi nosi prokletstvo svoje obitelji, nije joj toliko stalo do sebe
same koliko do boanskih zakona, zbog kojih kri zemaljske, na prvom joj je mjestu obitelj i
u svim je ivotnim odlukama vodi ljubav. JEZIK I STIL: Uzvien stil pripovijedanja,
koriteno je mnotvo epiteta i aforistinih misli. ELEMENTI TRAGEDIJE: Tragini junak:
Antigona potuje svoja naela i eli pokopati brata Tragina krivnja: zbog njezinih ju naela
osuuju na smrt Tragini zavretak: Antigona umire Dramski sukob: odvija se izmeu dobrog
Antigone i loeg Kreonta

14. Antun Branko imi: Preobraenja Antun Branko imi (Drinovci kod Gruda, 18.
studenog 1898. - Zagreb, 2. svibnja 1925.) je pjesnik, esejist, kritiar i prevoditelj.

imi bijae pjesnikom izrazite tenje da zgusnutim, krtim stihom intenzivira doivljaj
svijeta. Takav je bio i kao esejist i kritik: volio je strogi red, uvao se razlivenosti i praznine.
Napisao je brojne eseje, knjievne i likovne kritike, polemike o novom pjesnitvu, nekoliko
kraih proza, dnevnik, autobiografiju, nekoliko dramskih fragmenata, te zapoeo roman
Dvostruko lice. Posthumno su mu objavljena izabrana djela, sabrana djela, proza i poezija.

Puku kolu pohaa u rodnim Grudama. Tri razreda franjevake klasine gimnazije zavrava
u irokom Brijegu. Nakon irokoga Brijega kratko vrijeme boravio je u Mostaru, a zatim
upisao etvrti razred gimnazije u Vinkovcima. kolovanje je nastavio u zagrebakoj
donjogradskoj gimnaziji. U osmom razredu naputa kolovanje zbog izdavanja knjievnog
asopisa Vijavica godine 1917. u Zagrebu, a knjievni asopis Juri pokree 1919. godine pod
utjecajem ekspresionistikog lista Der Sturm. Godine 1923. pokree i trei asopis,
Knjievnik. Teko obolivi od tuberkuloze umire, u dvadeset i sedmoj godini, u Zagrebu 2.
svibnja 1925. godine.
Knjievno stvaralatvo

* I. razdoblje do 1917.g. nije nita znaajno,

* II. razdoblje od 1917.g. pjesme o: bolesti, siromasima, smrti, susreti s gradom i boleu.
Prvu pjesmu Zimska pjesma objavio je 1913. godine u asopisu Lu kao petnaestogodinjak,
a u Vinkovcima je napisao zbirku pjesama Cibaliana.

Rane pjesme od 1913.g. do 1917. u velikoj mjeri slijede Matoev pjesniki program. Posrijedi
je pejzana lirska stroge forme i impresionistiki uhvaenih pojedinosti iz zaviajnog okruja.
Katkad neposredna impresija sinestetski nadilazi uobiajene okvire osjetilnih podraaja
("Bolesnica") pa neki stihovi anticipiraju autorovu iduu poetsku koncepciju. Zapoeo je
pjesmama koje oponaaju A. G. Matoa, ali je naglo izveo dramatski zaokret, napustio sedmi
razred zagrebake gimnazije, pokrenuo asopis, primio ekavski izgovor (u emu e ga ubrzo
kratkotrajno slijediti i mnogi drugi hrvatski pisci) i nastupio kao novi pjesnik i kritiar,
nadahnut ekspresionistikim asopisom "Der Sturm", pa je slijedio i njegov program s
uporitem u posvemanjem negiranju tradicije i osporavanju bilo kakve sveze izmedu
knjievnosti i stvarnosti u kojoj ona nastaje.

Nakon upoznavanja s njemakim ekspresionistikim pjesnitvom preko asopisa Der Sturm

1917. dolo je do temeljnog zaokreta u imievu shvaanju poezije i umjetnosti, pa je iste
godine pokrenuo svoj prvi asopis Vijavica.

U skladu s novim programom, pjesme koje su nastale od 1917. do 1919.g. pisane su

slobodnim stihom i oznauju se kao imieva ekspresionistika (anarhina) faza. Proete su
nemirom ili oajem lirskoga subjekta i biljee impulse koje ekstatini subjekt hvata u brzu
tempu gradskog ivljenja (Pjesma, Grad, Ples, Pjesma pjesnika). imi katkad rabi i

tzv. telegrafski stil, omiljeno sredstvo futuristike i ekspresionistike poezije, izostavlja

gramatike veze i interpunkcijske oznake ili ih maksimalno pojednostavnjuje kako bi se
doarala simultanistika percepcija okolnih fenomena, odnosno naglasila brzina ili intenzitet
proivljenog iskustva (O svijet i ja u svijetu i svijet u meni;Grad noi ene zvijezde;Ples
radost vrisak bog;Ja pjevam) koje tei prvotnoj senzaciji, oienoj od naslaga
istroene civilizacije.

U kasnijim fazama uglavnom je napustio takve kompozicijske postupke. Vijavica je izlazila

do 1919.g., a nakon toga imi je izdavao asopis Juri 1919.g. koji se iste godine ugasio.
Saeto je oznaavao svoj knjievni smjer sadran u (ekspresionistikom) uvjerenju, da je
umjetnost najintenzivniji doivljaj svijeta i da zato ne smije, pa i ne moe biti angairana u
slubi bilo koje tendencije. Ako to u ono doba i nisu vie bile nove misli, jer su ih ve
zagovarali i hrvatski modernisti, one su sada bile izgovarane nainom koji do tada u nas nije
bio poznat. Godine 1920.g. objavio je svoju jedinu kratku zbirku pjesama Preobraenja.
Upravo time daje najvei doprinos novoj hrvatskoj knjievnosti, posebno pjesnitvu. Sastoji
se od 48, uglavnom kratkih pjesama. Neke su objavljene prethodnih godina, ali ih je imi
preradio pa se Preobraenja smatraju zasebnom (kanonskom) fazom. Pjesme u knjizi
odlikuju se posebnim grafikim aranmanom (tzv. sredinja os), to ga je imi preuzeo od
njemakog pjesnika A. Holza (Phantasus, 1898.-1899.), a i u ostalim slojevima zbirke
simetrija je temeljno organizacijsko naelo. Uvodei velike teme kao to su Bog, ljubav,
smrt (tijelo) i poezija (umjetnost), imi ih koncentriranim i pomno dotjeranim
diskursom uklapa u sliku svijeta koji prolazi bezbrojne preobrazbe u razliitim tipskim
personama (bolesnik, zavodnik, zavedena, mjesear, muenik) ili pojavama, da bi se onkraj
vremena i prostora sve ivotne forme na kraju vratile panteistiki zamiljenu apsolutnu
(Otkupljenje, Budui). Depatetizirani izlaz, stilizirana (nemimetika) uporaba kolorita,
vizualnost pjesnikoga znaka, dubinska eufonija i funkcionalno upoljavanje praznine
(bjeline) samo su neke od inovacija koje su postale trajnjim naslijeem hrvatske moderne
lirike. Poezija nakon Preobraenja oznauje novi zaokret u smjeru neoklasinog izraza,
pa slobodni stih katkad ustupa mjesto obnovljenoj strofikoj formi i vezanomu stihu. U okviru
kasne imieve poezije daju se uoiti i tekstovi koji u Baudelaireovu duhu osciliraju izmeu
odsutne transendencije i unutranjeg ideala (Prazno nebo i Naeni bog), a u pjesmi Smrt
i ja (Smrt nije izvan mene. Ona je u meni/od najprvog poetka: sa mnom raste/u svakome
asu) imi se poput R.M.Rilkea, pribliava shvaanjima o nerazluivom jedinstvu ivota i
smrti. Pribliivi se i poetici nove stvarnosti (Neue Sachlichkeit), spjevao je cijenjeni ciklus
Siromasi.

U tekstovima: Namjesto svih programa, Anarhija u umjetnosti, O muzici forma

ispovijedao je nova modernistika naela, ali je ostao na stajalitu istoe umjetnosti. Iako
odlian uenik, morao je napustiti gimnaziju jer kolske vlasti uenicima nisu dopustile
izdavanje javnih tiskovina. Od tada se u potpunosti posvetio pisanju neprestano ivei u
siromatvu, ali je unato nesreenim egzistencijalnim prilikama ostavio plodan i iznimno
znaajan knjievni opus. Donadini je uzvikivao "dolje estetike i dolje ukus", a imi, kao da
nastavlja na te uzvike, zahtijeva da pisci odbace svu dekorativnost i otmjenost, da skinu, kako
on kae, i odijelo sa sebe, i "kragne, manete, kravate, alove i sve ono drugo, da bacimo iz
sebe sve trope, figure, metonimije, aliteracije, asonance, klimakse, sve ono to je ukus, to je
retorika i 'lepota', to e rei sve ono to je suvino - i da govorimo istinu". Iako je polemiki
intoniranom, matoevski

britkom i neumoljivom kritikom znatno utjecao na knjievna zbivanja i uope na razmiljanja

o knjievnosti, najdublji trag ostavio je kao pjesnik. Prvi je u nas, poslije kratkotrajnog
poetnitva, naelno otklonio vezani stih i rimu pa progovorio pregnantnim, esto i grafiki
simetrinim slobodnim stihom, te stvorio uzor poezije kreirane "iznutra", kao najintenzivnijeg
doivljaja svijeta. Pjesnik tijela, grada i siromaha, nije svoje teme vidio u socijalnom nego
iskljuivo u individualno-psiholokom znaenju. Pjesnik ljubavi i smrti, osjeao je trajnu
tjeskobu i duhovni nemir, ali i svijest da je pred kljunim pitanjima ivota i svemira nemoan
kao ovjek, a kao pjesnik moe ga samo spoznavati. Reskou svoga stiha prodirao je kao
otricom noa u dubine ljudskoga bia, u njegovu egzistencijalnu samou. Zato njegove
pjesme, naoko tako hladne i esto svedene na gole konstatacije u izravnom iskazu, blistaju
dalekim astralnim sjajem. Nakon teke upale plua 1924.g. obolio je od tuberkuloze i pokuao
se lijeiti u Dubrovniku i Cavtatu, a 1925.g. vratio se u Zagreb. 1924.g. pokrenuo je i trei
asopis Knjievnik, a nakratko (od oujka do studenoga 1923.g.) s M. Begoviem ureivao
Suvremenik. U zaotrenim manifestima iz Juria (Usamljenost duha i Juri)
prosvjedovao je protiv zateenoga stanja u drutvu i kulturi, zahtijevao ruenje dotadanjih
vrijednosti i postavio utopijskih projekt duhovnoga carstva u zemlji.

U tako kratko vrijeme, koje ne ispunjava ni puno desetljee, preavi put od matoevsko-
wiesnerovskog impresionizma do osloboenog a formalno stijenjenog ekspresionizma,
postao je virtuoz koji s malo rijei otvara bezdane prostore misli i ivotnog smisla. Znao je
graditi pjesmu, zgunjavati stih, birati pravu rije: esto jednostavnoj i obinoj, znao je
udahnuti punu izraajnost. Bolujui od rane mladosti, nosio je u sebi smrt i bio svjestan da
ona u njemu raste te da e ga jednoga skorog dana posve ispuniti - i prerasti. Moda je i zato
naglo sazrijevao, to dokazuje njegov asopis "Knjievnik".
Metamorfoze koje je imievo pjesnitvo prolo u kratkom vremenskom razmaku govore o
brzom sazrijevanju i skokovitom razvoju autora, a kritiki i feljtonistiki spisi to zorno
ilustriraju. Mnogobrojni lanci u suvremenim knjievnim pojavama i piscima pokazuju da je
imi intenzivno pratio europska umjetnika zbivanja i da je promptno reagirao na one
dogaaje koji su odgovarali njegovu senzibilitetu i trenutanim umjetnikim interesima (Tri
zapisa o pjesnitvu). Kao kritiar, o domaim je, pa i etabliranim autorima (V. Nazor), pisao
vrlo otro (Na najproduktivniji pjesnik; Prazna retorika Miroslava Krlee, 1917.) esto
ulazei u polemike (Pravdanje o Vidriu, 1922.). Osim o hrvatskim i srpskim piscima, pisao
je o gotovo svim vanijim njemakim i austrijskim pjesnicima ekspresionistikoga narataja,
a bio je dobro upuen i u francusku, pa ak i u skandinavsku knjievnost. Preveo je 1923.g.
roman Blagoslov zemlje K. Hamsuna, ali je prijevod tiskan tek 1983.g..

Posmrtno

Velik dio opusa ostao je neobjavljen do 1950-ih i 1960-ih, meu ostalim i nekoliko dramskih i
fragmenata te zapoeti roman Dvostruko lice, kada su mu objavljena Sabrana djela
(1960.g.).

imi je uz Tina Ujevia i Miroslava Krleu najistaknutiji hrvatski pjesnik modernizma,

zasluan za popularizaciju slobodnoga stiha i novih kompozicijskih naela (Tehnika
pjesme, 1923.g.) kao i za definitivnu integraciju hrvatskoga pjesnitva u europske knjievne

tokove. Sve bogatija recepcija njegova pjesnikoga djela, u zamahu od 1960-ih, potvruje
takav status, a kritiki sudovi Preobraenja svrstavaju u vrh novije hrvatske lirike. A. B.
imiu u ast pokrenuta je, u vrijeme Hrvatskoga proljea, na poticaj hrvatskoga pjesnika i
studenta romanistike Mile Peorde, kulturna manifestacija imievi susreti, prvi put odrana
30. i 31. svibnja 1970., u Grudama i Drinovcima ("Krni zaviaj"Drinovci, 1970., "Vjesnik",
Zagreb, 16.VI.1970.).

Djela

* knjiga pjesama Preobraenja, Zagreb, 1920.

Posthumno * Izabrane pjesme, Matica hrvatska, Zagreb, 1933. Priredio Ivo Hergei. *
Izabrane pjesme, Zora, Zagreb, 1950. Priredio Dragutin Tadijanovi. * Sabrana djela, Znanje,
Zagreb, 1960. U tri sveska, priredio Stanislav imi. * Pjesme i proza, Matica hrvatska: Zora ,
Zagreb, 1963. Priredio Jure Katelan. Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knj. 99. * Pjesme i
eseji, Matica hrvatska, Zagreb, 1964. Priredila i pogovor napisala Vesna Krmpoti.

* Stihovi i proza, Svjetlost: Naprijed, Sarajevo, 1967. Srpski i hrvatski pisci XX veka. Kolo 3,
Antun Branko imi, sv. 24.

* Pjesme i kritike, Mladost, Zagreb, 1973.

* Prazno nebo: odabrane pjesme, Prva knjievna komuna, Mostar, 1973. Izbor pjesama Ivan
Kordi.
* Sabrana djela, August Cesarec, Zagreb - Svjetlost, Sarajevo, 1988. U dva sveska, priredili
Nedjeljko Mihanovi (I. svezak) i Dubravko Jeli (II. svezak). Drugo izdanje u nakladi Dom
i svijet, 1998. * Izabrane pjesme, Erasmus naklada, Zagreb, 1996. Priredio i predgovor
napisao Mile Peorda. * Tijelo i mi: izbor iz djela, Rije, Vinkovci, 1999. Priredio Delimir
Reicki.

* Preobraenja i izabrane druge pjesme, Profil International, Zagreb, 2005. Priredio Vlado
Pandi.

* Preobrazbe - Preobraenja,slovensko-hrvatsko izdanje, prevela Ines Cergol,pogovor Mile

Peorda, Koper-Zagreb,2006. * Izabrane pjesme, Matica hrvatska, Zagreb, 2008. Priredio
Ante Stama.

Preobraenja

Naziva se kamenom temeljacem modernog hrvatskog pjesnitva.

Stihovima prikupljenim u zbirci Preobraenja progovorio je imi posve originalno i svjee.

Prepustivi magiju poetske rijei govoru boje, zvuka i rima, unio je u hrvatsku poeziju
slobodni, nevezani stih, a izostavljajui interpunkciju, dao i vizualnu snagu svojim lirskim
motivima.

Vie misaon nego emocionalan pjesnik (zaetnik pojmovne umjesto slikovne poezije) imi
sespustio u mukotrpno i bolno traenje smisla ljudskog postojanja i na relaciji krajnjih
ovjekovih polova ivot-smrt, u vruici poetskog zanosa pokua prodrijeti u dubinu u
beskrajno unutar ljudskog bia.

Neobino saetim izrazom on je u temama o ljubavi i smrti, tipino egzistencijalistikim

motivima pokuao naslutiti neke osnovne ljudske tajne i nemoan da dokui bit pobunio se
protiv svega sputanog i nedoreenog u ovjeku. Taj bunt, zapravo nemoni revolt protiv
neumitnosti prolaenja, koje je on shvatio kao nepravdu u najirem smislu, doveo ga je i do
dviju konkretnih tema; teme o ljudskom tijelu i poetskog ciklusa o siromasima.

imi je svojom poezijom, koja je oznaila najjai ekpresionistiki lirski izraz u naoj
knjievnosti i bila plod istinskoga pjesnikog nadahnua, otkrio posve nove mogunosti
hrvatskog poetskog iskaza uope na poetku 20. stoljea.

Pjesme

1. Pjesnici

Pjesnici su cudjenje u svijetu Oni idu zemljom i njihove oci velike i nijeme rastu pored stvari
Naslonivsi uho na cutanje sto ih okruzuje i muci pjesnici su vjecno treptanje u svijetu.

Pjesnici su prva pjesma u zbirci Preobraenja, svojevrsna ars poetica. Ta pjesma najavljuje
poeziju nove vizualnosti i slunosti. Izdvojena iz zbirke, sama za sebe, likovno je reducirana
do misaone apstraktnosti i upravo ta saetost teksta i njegova skruenost na sintatikome
obrascu definiranja i ekspliciranja navode na pomisao da s ona ne doivljava drugaije nego
poruka. Metaforinim definiranjem pjesnika imi je progovorio o samom pjesnitvu.
Pjesnici:

prva pjesma u zbirci, programatska, uenje kao odstvarenje stvari; snane metafore;
pjesnik treba odstvariti stvari, umjetnik je taj koji uje njihov unutarnji glas, on e ih dignuti
u jedan vii svijet, umjetnik uskrsuje stvari; pjesnici/umjetnici su uenje usvijetu,
njihove oi nisu mrtve (poput prirode, svemira), one su savjest svijeta, rastu pore dstvari,
reagiraju, ude se, odstvaruju stvari, oivljuju mrtvilo, oko njih je vjena ravnodunost
prirode, kozmika tiina, naslonili su uho na utanje to ih okruuje i mui,pjesnici su
vjeno treptanje u svijetu (treptanje oka, ivost, poput vjenog treperenja zvijezda na nebu,
ivota u mraku, astralni ugoaj; razlikuju se forma prirode i formaumjetnosti;

ars poetica cjelokupnoga imieva stvaralatva: jo je u Platona i Aristotelauenje

(odstvarenje stvari) osnovni poticaj u kojem se otvara bitak svijeta; tri strofenejednake duine:
monostih, distih i tercet (jednostih, dvostih i trostih); izmjenjuju se stihovinejednake duine;
kruna kompozicija pjesme (ponavljanje prvog stiha s varijacijom na kraju pjesme); motivi:

1. strofa (pjesnici, uenje),

2. strofa (zemlja, oi, stvari),

3. strofa (uho,utanje, pjesnici, treptanje); pjesniki ritam polagan; pjesma u duhu

kozmikogaekspresionizma (pjesnik.prorok)

* "Pjesnici" (lirska minijatura)

Grafiki izgled pjesme (monostih, distih i tercih).

Govori o odnosu pjesnika i svijeta i stvarnosti. Preobraava svijet u poeziji, novu stvarnost.
Motiv uenja (velike/nijeme oi), sugerira time uenje oiju koje rastu. U zadnjim
stihovima pjesme takoer prepoznajemo pjesnikov odnos prema svijetu. Oslukuju utanje,
oni su vjeno treptanje-dua su svijeta, oslukuju i ono to se ne uje.

2. Moja preobraenja

Moja preobraenja

Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mune noi iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro i
pogledima plivam preko livada i voda. Ja pjevam sebe koji umrem na dan bezbroj puta i
bezbroj puta uskrsnem. O, Boe, daj me umorna od mijena preobrazi u tvoju svijetlu
nepromjenjivu i vjenu zvijezdu to s dalekog e neba nou sjati u crne muke nonih
oajnika.

Moja preobraenja:

preobraenje ovjeka u humanu zvijezdu koja s dalekog e nebasjati nesretnim ljudima kao
smisao, nada i utjeha (taman kolorit: u crne muke nonihoajnika); smisao boli i patnje,
umrem na dan bezbroj puta; preobraavanje u stvaranju zaimia nije bijeg od ovjeka
nego povratak ovjeku u najhumanijem smislu; razdrtost izmeu bolnog ivljenja i umiranja;
smisao je pjesnikoga poziva pjevati sebe (dvije strofezapoinju sa Ja pjevam sebe);
pjesnike slike, a osobito boje, simboliziraju te stalnemijene, preobrazbe ovjekova duha: na
poetku kae da su njegove noi crne bezdane imune (zaokrueno i povezano s
posljednjim stihom i crnim mukama nonih oajnika),kao kontrast se u drugom stihu
pojavljuje pjesnikovo blijedo meko lice u kristalno jutro, sve je puno svjetla, u treem stihu
ve pliva pogledima preko polja livada i voda; moli Boga daga,umorna od mijena,
jednom zauvijek preobrazi u svijetlu, nepromjenjivu i vjenuzvijezdu koja e poput
dobroga duha tjeiti nevoljnike; nevezani stih doveden do savrenstva; brojni epiteti; ritam je
snaan, ekspresivan i sugestivan, podsjea na biblijski psalam

-Preobraenje (kad su uenici u Isusu prepoznali Spasitelja).

U ovoj pjesmi pjesnik shvaa ivot tako teak, kao prokletstvo. Umoran je od mijena (kada je
Mjesec okrenut Zemlji svojom neosvijetljenom stranom). Tei (ezne) za smrti. Rije
zvijezda ima razna znaenja. Svako nebesko tijelo koje se na nebu vidi kao svijetla toka,
visoke temperature s vlastitim izvorom energije. Osoba koja se u nekim oblicima javnosti
iznimno istie (film, sport, glazba), na engleskome jeziku zvijezda je kazano rijeju star
(simbol nacrtana zvijezda).

Ja pjevam sebe koji umirem na dan...-taj stih stvara dojam kritika i napetosti. A.B.imi ne
doivljava smrt kao kraj (kao u vrijednoj njegovoj pjesmi), ve kae da e s dalekog neba
nou sjati.

Pojavljuju se boje i personifikacije:

1. crne bezdane i mune noi,

2. blijedo meko lice u kristalno jutro, (polja, livada i voda)

3. umorna od mijena,

4. svijetlu nepromjenjivu i vjenu zvijezdu,

5. neba nou sjati,

6. crne muke nonih oajnika.

3. Opomena

ovjee pazi da ne ide malen ispod zvijezda! Pusti da cijelog tebe proe blaga svjetlost
zvijezda! Da ni za im ne ali kad se bude zadnjim pogledima rastajao od zvijezda! Na
svom koncu mjesto u prah prijei sav u zvijezde.

Opomena:

ovjekovi ideali, odnos ovjeka i neba; u stihovima bez interpunkcije ponekadiznimka,

grafostilem: na kraju svake reenice usklinik, poput opomene i treptaja zvijezde;gramatika
odstupanja: rastajo (rastajao); etiri skupine/strofe po tri stiha, etiri reenice; prvadvije strofe
zapoinju imperativima (pazi i Pusti); opominje ovjeka da ne smije bitimalen, obian i
nitavan, treba ga proeti blaga svjetlost zvijezda (duhovnost, vjenost), perifraze: ide
ispod zvijezda (ivi), zadnjim pogledima rastajo od zvijezda (kad budeumirao); kontrast:
prah i zvijezde
U pjesmi koja se sastoji od 4 opomene i 4 strofe pjesnik govori o ovjeku i njegovim djelima,
onome emu tei, nebiti malen, znai biti velik svojim djelima.

Obzirom da svaka od etriju opomena zavrava zvijezda, pjesnik time oslikava ovjekovu
potrebu, pribliiti se toj ljepoti i dosegnuti zvijezde.

4. Hercegovina

Ja koracam livadama plav od sutona

Na rubu livada je kua parnog mlina

Iz daljine

to je krvlju namrljana uglasta i gruba

slikarija na nebu

I togod blie stiem sve glasnije viu

nebrojene uarene opeke

Ko ne zna, mislio bi da seljaci slave kakvu slavu

Ispod breuljaka crni vlak se vue

odmjereno udara

i vriti

svoj dolaz jo dalekoj nevidljivoj stanici

No i ja na brdu

Poda mnom naas izrone iz mraka

kue stabla dvorita i njive

I opet utonu u mraku

ko u svijesti

Iz tame u me gleda nekoliko svijetlih bijelih prozora:

ko nekoliko bijelih sveanih asova

iz crnog ivota ljudi

- Hercegovina:
personificirani krajolik, odnos sree i nesree u ovjekovu ivotu,sudaranje svijeta stvarnosti i
svijeta sjeanja, vizija, snova; krajolik pjesnikova zaviaja postupno se pretvara u univerzalni
duhovni krajolik ljudskog proivljavanja; posljednje dvijestrofe i oblikom sugeriraju
suavanje ljudske svijesti; fonostilem na poetku: koraCam(mekano, njeno dolazim); snaan
kolorizam, kontrasti, personifikacije, ekspresionistikoslikarstvo: plav od sutona (kao plavi
plat od mjeseine u pjesmi Ljubav), zelene livade,crvene mrlje, krvlju namrljana
slikarija, viu uarene opeke, crni vlak vriti; pjesniki subjekt uzdie se, lebdi,
levitira (vidi isto iznad i u pjesmi Mjesear): No i ja na brdu, pod njim, ko u
svijesti, izranjaju i opet uranjaju svi ti prizori koje s visine promatra (kue, stabla), iz
tame, iz mraka ivota, u njega gledaju malobrojniosvijetljeni prozori simbolika,
usporedba, kontrast: rijetki sretni trenutci u nesretnimivotima (ko nekoliko bijelih sveanih
asova/ iz crnog ivota ljudi), vie puta zavrava pjesme crnim, mranim slikama ljudskih
ivota

Pjesnik je inspiriran zaviajem. Doivljaj iz none (kue, stabla, dvorite, njive). Vizualna
stvarnost preobraava se u svijet ekspresija, vizija i slutnji (slutnja smrti). Ekspresionistiki
pejza:

Crna i bijela boja u kontrastu.

1. Crna (teak ivot ljudi)

2.Bijela (rijetki sretni trenutci u ivotu ljudi)

5. Smrt i ja

Smrt nije izvan mene. Ona je u meni

od najprvog poetka: sa mnom rasteu svakom

asu

Jednog dana

ja zastanem

a ona raste dalje

u meni dok me cijelog ne proraste

i stigne na rub mene. Moj svretak

njen pravi je poetak:

kad kraljuje dalje sama

Interpunkcija je u ovoj pjesmi zanemarena.

Tema smrti u ovoj pjesmi ostvarena je na osobit nain, ona je sastavni dio bia, ovjekova
ivota, ivi od trenutaka kad se ovjek rodi, ovjek zastane, a ona nastane kraljevati. Zadnji
stih ostaje otvoren, to sugerira taj novi poetak smrti koja prerasta.

6. Povratak

Ti i ne sluti

moj povratak i moju blizinu

U noi kada umi u tvom uhu tiha mjeseina

znaj:

ne koraca mjeseina oko tvoje kue

Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu

Kad koracajui cestom kroz mrtvo svijetlo podne

stane

preplaena krikom udne tice

znaj:

to krik je moga srca s blizih obala

I kad kroz suton vidi crnu sjenku to se mie

s onu stranu mrke mirne vode

znaj:

ja koracam uspravan i svean

kao pored tebe

Povratak:altruistika vjena ljubav, lirski subjekt vraa se iz smrti, s druge obale,

svojojdragoj preko blizih obala, s onu stranu mrke mirne vode, javlja joj se krikom
udnetice), on je uz nju zauvijek, uspravan i svean, na kraju naglaava kao (pored
tebe),kao nekad; ekspresionistiki motivi: krik (krik moga srca), preplaenost, crna sjenka,
mrkavoda, strah, tjeskoba; opkoraenje, prebacivanje (samo jedna rije u cijelom
stihu);koloristiki motivi, kontrasti: dan je mrak (!), mrko svijetlo podne, u sutonu je crna
sjenka,a no je mjeseina, plave staze vrhunac vizualne poezije; sinestezija: umi u tvom
uhutiha mjeseina, personifkacije: krik srca, koraca mjeseina; fonostilem: koraCam (uz
nju,mekano, njeno hoda, umjesto grubo: koraam

7. Mrtva ljubav
Kraj ljubavi u dui mrtvo zvoni

Vee slazi s neba plavo

Sputam tihe crne zastore

Znam: vani su mrtve zvijezde i kue i mjeseina

i crn prostor nepomian stoji

Niko nikad nee doi k meni

Smrt jo samo nevidljiva ivi

Snu

razmotaj crven teak pokrov povrh mene

i nada mnom neka crno nebo noi

vjeno

uti

8. Ruak siromaha

Jedno pred drugim stide se da sjednu

za takav ruak

i dokle jedu boje se

da ne bi jedno drugom ivot pojeli.

Kad ustanu od stola,

tiina i teina

Gaenje pred samim sobom

unakazi obadvoma lica

i svako misli da je drugomu ubica

i da je krv to tee kroz njegovo tijelo

krv drugog

(kao da je jedno drugo jelo)

12. Jerome David Salinger: Lovac u itu Jerome David Salinger (New York, 1. sijenja
1919. - 27. sijenja 2010.), bio je ameriki romanopisac i pripovjeda.

Salinger je objavio jedan roman i nekoliko zbirki pripovjedaka izmeu 1948. i 1959. godine.
Od 1965. nije nita vie napisao i nije intervjuiran od 1980. Njegovo najpoznatije djelo je
"Lovac u itu" (Catcher in the Rye), a ovisno i prijevodu, knjiga se moe nai i pod naslovom
"Lovac u rai". U "Lovcu" je ispriana pria o mladom buntovniku imenom Holden Caulfield
i njegovim zanimljivim doivljajima u New Yorku.

Navest u i citat iz Lovca u itu, koji je savren uvod u daljnju Salingerovu biografiju: "to
me doista zapanji, je knjiga koja te, poto si svrio s itanjem, navede da poeli da ti je njen
autor blizak prijatelj i da ga moe nazvati kad god to poeli. To se, dodue, ne dogaa
esto." (Holden Caulfield)

J.D. Salinger roen je na Manhattanu (New York), gdje je i odrastao. Bio je sin uspjenog
idova, koji se bavio uvozom sira. Majka mu je bila kotsko-irskog podrijetla. U djetinjstvu
su ga zvali Sonny. Nakon osnovnog kolovanja, poslan je u Valley Forge Vojnu Akademiju,
gdje je boravio od 1934. do 1936. godine. 1937. godine je proboravio 5 mjeseci u Europi. Od
1937. do 1938. godine studirao je na Ursinus College i Sveuilitu u New Yorku. Prva prava
ljubav bila mu je u Oona O'Neill, s kojom se redovito dopisivao, i bio je nemalo iznenaen
kad se ona udala za Charlesa Chaplina, koji je bio mnogo stariji od nje.

Tijekom Drugog svjetskog rata sudjelovao je u raznim bitkama, ak i u invaziji na

Normandiju. Njegovi suborci opisali su ga kao hrabrog i istinskog heroja. Tijekom prvih
mjeseci u Europi uspjevao se baviti pisanjem, a u Parizu je ak i upoznao Ernesta
Hemingwaya.

1945.godine oenio se francuskom lijenicom Sylviom, no rastali su se, pa se 1955. godine

ponovno oenio - ovog puta je odabranica njegova srca bila Claire Douglas. I taj brak je
zavrio razvodom 1967.godine, kad se Salinger posve povukao u svoj vlastiti svijet.

Salinger je esto patio od stresa, i s godinama se sve vie povlaio u sebe. O svom
najpoznatijem liku, Holdenu, esto je govorio kao o prijatelju.

S vremena na vrijeme su se javljale glasine da e Salinger objaviti jo koji roman, no to se

nikad nije dogodilo. Najpoznatija djela su mu: Lovac u itu (Catcher in the Rye), Visoko
podignite krovnu gredu, tesari (Raise high the roof beam, carpenters), Seymour - uvod
(Seymour - introduction), Franny i Zooey (Franny and Zooey).

Lovac u itu

Sadraj:

Holden Caulfield, sedamnaestogodinji uenik Penceyske gimnazije, pie ovaj autobiografski

prikaz svojih nedaa u svijetu lanjaka. A njih vidi posvuda:u ravnatelju kole koji otepava
ljude nepravilnog izgovora, a istodobno se do zemlje klanja ljudima dobrog ponaanja; u

dezistu-klaviristu koji , da se svid publici, svira egzibicionistiki i krivo; te napokon u svim

profesionalnim glumcima, prije svega filmskim. Djelomice zbog preosjetljivosti, a djelomice i
zbog niskog praga osjetljivosti na dosdu, upravo je propao na Penceyu, to mu je ve trea
kola u nizu. Meu Holdenovim drugovima tu je i Ackley koji stalno istiskuje bubuljice na
licu, te ne podnosi nikoga koga smatra imalo viim od sebe, a uporno mrcvari svoje razredne
drugove. Ipak je i Ackley vjerojatno bolji od Holdenova cimera Stradlatera, urednog i atletski
razvijenog mladia kojemu je ivotni cilj, po svemu sudei, podilaanje viima, izbjegvanje
posla i zavaanje mladih dama.

Holden se sa Stradlaterom kratko potue zbog Jane Gallagher, djevojke koja mu se svia a
koju Stradlater eli zavesti. Nakon toga Holden se nelagodno oprata sa svojim starim
uiteljem, gospodinom Spencerom, pa s Penceya odlazi u New York.

Holden zna da ezbog njegovih najnovijih neuspjeha majci prepui srce, a otac se silno
naljutiti, ali oni ionako nee iz Penceya primiti vijest puna tri dana. Budui da mu ne manjka
novca, Holden odluuje odsjesti u hotelu i, prije nego to se suoi s roditeljima, dobro se
provesti. Iako je visok 187cm te prosjede kose, ipak ne izgleda stariji od 16 godina. Kad silazi
u Ljubiastu saluprilino sumnjivog hotela to ga je odabrao, konobar mu ne eli donijeti
viski, pa on mrzovoljno naruuje kolu. Zatim pokuava pokupiti curu koja sjedi s dvije
prijateljice, vjetice kako ih Holden zove. Plee sa svima i asti ih piem, no onda ga i one
otepu kao dijete.

Onako uzvpoljen, sjeda u taksi i vozi se do nonog kluba Ernie's u Greenwich Villageu, gdje
toe pie svima starijima od 6 godina. Usput oferu postavlja pitanje koje ga mui: Kamo
zimi odlaze patke koje plivaju u jezeru u Central Parku? ofer nije ba susretljiv. U Ernie's
pijucka skoeve, no tu mu na ivce idu svi lanjaci iz srednje kole i s koleda svojim
ispraznim blebetanjem odobravanjem glazbi samo zato to misle da je to jako
intelektualno.Tu susree staru ljubav svoga starijeg brata D.B.-a koji je sada u Hollywoodu,
pie scenarije (i prodaje se kako vjeruje Holden)nakon to je objavio prvorazrednu knjigu
pria. Nastoji ga armirati, ali uzalud. I ona je lanjak jer pokuava preko Holdena na daljinu
djelovati na D.B-a.

Po povratku u hotel voza lifta pita Holdena da li bi elio da mu u sobu doe djevojka. Onako
duboko deprimiran Holden bez razmiljanja odgovori potvrdno. Kad djevojka stie, on se ne
uspijeva snai. Plaa joj dogovorenih pet dolara, no ona tvrdi da joj mora dati deset. On t
odbija. Prostitutka se vraa malo kasnije u prtnji vozaa lifta, koji Holdena udara u trbuh i
baca ga na pod, a prostitutka mu iz lisnice vadi jo pet dolara.

Sutradan Holden odlazi iz hotela, naziva prijateljicu Sally koja mu se povremeno svia pa s
njom za popodne dogovara odlazak u kazalite. Pregledava torbe, dorukuje i nudi deset
dolara, to si sad jedva moe priutiti, dvjema redovnicama koj je upoznao pa poinje lutati po
Broadwayu. A zapravo bi silno eli nazvati Jane Gallagher i sestricu Phoebe. Phoebe je sjajna
desetogodinjakinja, sjajna u Holdenovim oima kao i sva djeca, za razliku od odraslih.
Odlazak u kazaite prolazi katastrofalno, najprije zato to su Luntovi dobri, ali se ne
ponaaju kao ljudi, a potom i zato to Sally upoznaje studenta iz Andovera koji u njoj aktivira
sve do zadnje lanjake ice. Poslije odlaze na klizanje, a kad ona odbacuje Holdenov
prijedlog da odu u neki umski kamp s kolibama, da bi pobjegli od ispraznosti i lanosti New
Yorka, on je vrijea. To smjesta i poali, ali ona ne eli uvaiti njegove isprike.

Holden naziva starog znanca, momka s kojim je iao u kolu, pa se sastaju u otmjenom baru.
Holden ga podbada i sve vrijeme piju, sve dok bivi kolega ne ode na sastanak. Onako pijan
Holden odlazi u park da vidi to je s patkama. Poinje kia. Ostalo mu je jo jako malo
novaca. Odluuje se kriom zavui u roditeljski dom i posjetiti sestricu Phoebe za kojom
poinje osjeati enju.Srea mu se nasmijeila pa roditelja nema kui i on se uspijeva
provui kroz hodnik a da ne probudi dvorkinju. Phoebe je presretna to ga vidi, sve dok ne
uspijeva povezati da su ga izbacili iz kole. Zbog toga ga kori i on joj pokuava objasniti
koliko mu je kola dodijala i u tome uspijeva tek donekle. Unato tome, njihov susret je ipak
ispunjen najtoplijim osjeajima.

Najednom stiu roditelji. Prije nego to se Holden uspijeva sakriti Phoebe ga pokuava
uvjeriti u vanost kole. On joj veli da ide na zapad. Phoebe brzo gasi svjetlo, trenutak prije
nego to joj u sobu ulazi mati i poinje je ispitivati. Ona taji da je Holden s njom, te ak
priznaje i da je zapalila kako bi objasnila otkud miris cigarete u sobi.

Holden kriom odlazi i nakon to ga je nazvao posjeuje gospodina Antolinija, svog biveg
profesora negleskog jezika. Iako su tek rani jutarnji sati Antolini ga doekuje srdano pa
Holden slua njegovo duhovito predvanje, koliko mu umor to doputa. Gospodin Antolini mu
vli da je obrazovanje dragocjeno, zato to e mu ono rei koliki mu je um i za to bi mogao
posluiti. Holden mu zijevajui daje za pravo. Napokon mu Antolini doputa da zaspe na sofi,
no onda se Holden naglo budi kada osjeti da ga profesor miluje po glavi. Naglo skae i kupi
se iz njegova stana. Uvjeren je da je gospodin Antolini imao nastrane namjere.

Holden ostatak noi provodi u ekaonici kolodvora Grand Central i uspijeva na mahove
ukrasti malo sna. Sutradan ujutro ostavlja pisamce za Phoebe u koli i moli je da ga eka u
Metropolitanskom muzeju umjetnosti. U koli ga smuuju skaredne pisanije po zidovima.
Phoebe stie u muzej i sa sobom vue koveg. Odluila je da s Holdenom poe na zapad.
Holden je dirnut, ali odluno otklanja njezinu ponudu. Nju spopada ljutnja i ne eli vie s njim
razgovarati,iako, kad on odlazi u Central Park, kraj zoolokog vrta prema vrtuljku, i ona
polazi za njim. On je nagovara da odu na vrtuljak. Ona pristaje. Dok se voze poinje kiiti.
Holden je napokon donio odluku, nee bjeati, suoit e se s im bude morao.

Na koncu Holden daje naslutiti da knjigu pie u sanatoriju. Psihoanalitiar ga stalno ispituje
hoe li se, kad se u rujnu vrati u kolu, dobro vladati. Holden vjeruje da hoe, ali ne zna. Kako
da ovjek zna to e uiniti dok to i ne uini?

O djelu:

Lovac u itu jedini je objavljeni Salingerov roman. Njegov junak, Holden Caulfield, moderna
je verzija Hucka Finna, koji je moralist i protiv volje, rastrzvan podvalama, laima i
opakostima to ih vidi posvuda oko sebe. Huck iz svega toga izlazi iv i zdrav, a na koncu bi
mogao i Holden; ipak, kad ga zadnji put vidimo on je jo pod psihoanalitikom obradom.

Glavni prigovor Salingeru glasi da je sentimentalan, da ima mnotvo nerealistikih stavova o

ivotu i drutvu, to se napose odnosi na njegovu ideju da su djeca u biti neduna i dobra te da
odrastanjem degeneriraju. Salinger je priznao da voli djecu:Neki od mojih najboljih prijatelja
jo su djeca. U stvari, to su svi moji najbolji prijatelji. Upravo mi je nepodnoljiva spoznaja da
e moju knjigu drati izvan njihova dosega.

Pa ipak, u Lovcu u itu bitni su Salingerovi, a ne Holdenovi stavovi. I sasvim je uvjerljivo da

Holden, adolescent koji umjesto koe ima zavretke ivaca, moe voljeti nedunost koju vidi
kod djece, ali ne i kod odraslih. Psihoanalitiar Ernest Jones veli da roman odraava ono to je
ojetio svaki osjetljivi 16ogodinjak, od Rousseaua naovamo, i dakako ono za to svatko od
nas tvrdo vjeruje da je osjetio.
ak su i neprijateljski raspoloeni kritiari suglasni u tome da je Lovac u itu fascinantna i
duhovita pria. Iz njihovih bi se komentara zapravo dala napraviti i itava mala antologija
pohvala Salingeru. Mnogi od njih tvrde da je Salinger u svom romanu uspio uhvatiti govor i
misao, ritam mldih.

Teme:

Sam naslov knjige odnosi se na krivo zapamen i izreen stih lirske pjesme Dolazei iz ita
(Comin through the Rye) Roberta Burnsa: ako netko ulovi nekog dok kroz ito ide (gin a
body meet a body/comin through the rye). Ona je nevina misao izroena iz ideje da se zatite
nevini. Holden sebe zamilja kako stoji u polju ita u kojem se igraju djeca. U njegovoj
matariji, na kraju tog polja nalazi se provalija. On bi stajao u tom polju i pazio na djecu koja
bi se previe pribliila rubu, i uhvatio bi ih da ne padnu u provaliju odraslih i zrelosti. Kako
on kae, on bi elio biti lovac u itu. Ovo je metafora za djecu kako gube svoju istou i
nevinost te odrastaju i pretvaraju se u prevarante koje Holden toliko prezire. Ovo je takoer
neobian, naim oima gledano ironian dio u knjizi, jer bi Holden htio spaavati druge, a ne
moe spasiti sebe.

U jo jednom primjeru njegova poriva da ih zatiti, Holden je bio obeshrabren svim onim
Jebi se (Fuck you) grafitima i natpisima po Phoebeinoj koli da je osjeao, koliko god se
on trudio obrisati ih, kako dvostruko bre nastaju novi.

U knjizi se takoer obrauje tema pretvaranja. Holden prezire neistinost i lane namjere, i
kroz itavu knjigu on razabire sve prevarante na koje nailazi. Kao tinejder kojeg mue
njegovi osjeaji i neuspjesi, Holden vjeruje da svi poznati i uspjeni ljudi na koje nailazi i koji
misle da su sretni, su zapravo ili glupi ili neznalice. On ne nailazi na mogunost da ljudi imaju
razloge zato se ponekad ponaaju tako kako se ponaaju. On njih i dalje naziva prevarantima,
a njegova procjena ljudi je zapravo u cijelosti bez ikakvih pravih razloga i dokaza, tj. on se
pretvara da je on jedini iskren i da vidi ono to je stvarno i to ostali ne vide, samo da bi dobio
barem malen osjeaj pravde. Ironija knjige je u tome to je Holden jednako velik prevarant
kao i ostali ljudi to ga okruuju: on lae, pretvara se, daje nerazumne i brze zakljuke i
pretpostavke bez ikakvih pravih dokaza. Jo jedna tema je i Holdenova izoliranost od drutva,
koju je on zapravo sam stvorio previe pojednostavljajui komplicirane stvari, previe inei
stvari uobiajenima u svojim susretima s ljudima i komuniciranju. On je idealist, osjeajno
nezreo i nesposoban prilagoditi se ivotu i realnosti i posljedicama odrastanja. On sebe smatra
muenikom svoje vrste, rtvom svijeta, samo da bi opravdao svoju izoliranost i nesposobnost
suosjeanja i razumijevanja drugih.

Stil

Iako je osnovna tema romana pomalo magliasta, Holdenovi sarkastini komentari dodaju
humor. Primjerice, kada Holden sjedi sam u Ernejevom baru komentar na to kako se osjea
glasio je: Malo-pomalo poeo sam se osjeati kao konjska stranjica, sjedei onako potpuno
sam.

Autor se posluio nainom pripovijedanja koje nosi naziv struja svijesti. To bi znailo da nam
protagonist pria dogaaje u polu kronolokom slijedu, ubacujui tu i tamo injenice i misli,
kako ih se sjeti.

Kontroverzije
Lovac u itu je knjiga uronjena u mnoge kontroverzije od dana izdanja. Glavni razlozi
navedeni u zabrani ove knjige bili su koritenje vrijeajuih rijei (psovke i pogrdni nazivi),
predbrani seks, zlouporaba alkohola te prostitucija. Prema teorijama nekih krajnosti i
ekstremnih ljudi, knjiga je zapravo orue FBI-a ili CIA-a za upravljanje umovima. Ubojica
Johna Lennona, Mark David Chapman, nosio je ovu knjigu kada je uhien odmah nakon
poinjenog zlodjela. Iako su mnogi ljudi poput M. D. Chapmana i Johna Hinckleyja Jr. (koji
je pokuao ubiti predsjednika Reagana) znali nositi ovu knjigu, ipak postoji logino i razumno
objanjenje za ove sluajnosti: oni se jednostavno dive glavnom junaku Holdenu Caulfieldu.
Kroz priu Holden je prikazan kao mladenaki pobunjenik koji ne prihvaa i nije prihvaen
od strane svojih vrnjaka. Iz ove perspektive, osobe poput Chapmana i Hinckleya
poistovjeuju se s Holdenom Caulfieldom, osobom koju ne razumiju i koja nije u stanju
razumjeti druge.

Stoga se mnogi pitaju, je li Holden Caulfield stvarno dostojan titule junaka? Tu dolazi veza sa
serijskim ubojicama: oni koji su poinili zlodjela, ali ne iz puke zabave i gluposti, ve iz
razloga da uivaju u slavi u kojoj danas uiva Holden (iako je on samo lik iz fikcije). Oni
smatraju da oni zapravo na taj nain utjelovljuju Holdena te mu priskrbljuju slavu i
prihvaanje koje on zasluuje. Citirajui Marka Davida Chapmana ovo se i potvruje: elio
sam samo biti slavan kao John Lennon.

Period Lovac u itu, i njegovo razdoblje smjeteno je u periodu od kasnih 1940-ih do ranih
1950-ih, to je oko vremena kada je i roman napisan. Smrt Holdenova brata Allieja dogodila
se 18. srpnja 1946., kada je Holden imao samo 13 godina. To je ujedno i najraniji dogaaj
imalo opisan u knjizi. Stoga se smatra da se pria dogaa u prosincu 1949., a ispriana u ljeto
1950. godine. Ovo potvruje i injenica da je Boi 1949. pao na subotu, stoga dva
Holdenova dana provedena u New Yorku bi odgovarala datumima 18. i 19. prosinca (kada bi
to bilo tjedan poslije, drugi dan Holdenova lunjanja bi bio Boi, a kada bi to bilo tjedan
ranije, Holdenova kola bi putala svoje ake dva tjedna ranije na boine praznike).

Opis lika:

Holden Caulfield, glavni junak Lovca u itu, bolesno je osjetljiv i nesiguran

sedamnaestogodinji mladi. Pisac je u njemu dao prototip mlada buntovnika koji se ne eli
pomiriti s neiskrenim i sebinim svijetom koji ga okruuje. Holden se izraava na netipian
nain svoje generacije, atrovakim govorom, slikovito i duhovito, neposredno i svjee.
Posebice ga privlae djeca, pa i mlaa sestra Phoebe na koju esto misli dok tumara New
Yorkom.

Ne voli odrasle, zgraa se nad njihovim licemjerjem i zloom, nad njihovom pokvarenou i
podmuklou. Upravo donkihotovski traga za moralnom istoom i ljepotom. Prezire sve to
je samoivo i snobovsko u koli i u gradu.

U tom smislu blizak je slavnom pretei, Huckleberry Finnu, koji je takoer na svoj djeaki,
armantni nain nemilosrdno kritizirao nau umornu i bolesnu civilizaciju.

Vano je istaknuti da Holden posjeduje, ba kao i Huck, izvanredan smisao za humor, zbog
ega slika koju se naslikao o svom boravku u New Yorku nije tako mrana, tovie, ak je i
vedra pa i nestana.