Pjesnici" je prva pjesma u zbirci.

Provlaci se misao da je svijet prirode i svijet stvari bez cudenja nijem

i neljudski. Pjesma je pisana slobodnim stihom,a obiljezavaju je tri strofe nejednake duzine (
jednostih, dvostih i trostih). Kompozicija pjesme je kruzna, ponavlja se prvi stih s varijacijom na kraju
pjesme. Vazan je graficki izgled pjesme. Stihovi su centrirani, idu od sredine, nisu poravnani od
pocetka retka. Pjesnicki ritam je polagan. Postize se osobitim rasporedom rijeci, glasovnim figurama
(asonanca), svaka recenica istovremeno je i jedna strofa, nizanjem stihova razlicite duljine,
ponavlhanjem, izostavljanjem interpunkcije, grafickim oblikom. Prvi stih: "Pjesnici su cudenje u svijetu"
, govori o tome da se pjesnici cude svijetu i gledaju ga drugacijim ocima od drugih ljudi. Pjesnici imaju
dar vidjeti i ono sto je naizgled nevidljivo. Oni imaju otvoren pristup svijeta, bez onoga sto nam je
nametnula civilizaciha. Oci pjesnika se odusevljavaju stvarima koje ostale ljude ostavljaju
ravnodusnima. " Oni idu zemljom i njihove oci velike i nijeme rastu pored stvari". Vide ljepotu tamo
gdje je skrivena. Pjesnici ne dozvoljavaju da stvari porodu neopazeno; "Naslonivsi uho na cutanje
(prepises do kraja)". pjesnici su cudenje (pristup svijetu) i treptanje (mijenjanje svijeta). Kroz cijelu
pjesmu prozeta je stilska figura metafora. Simiceve rijeci su skrte, ali je lirski izraz bogat. Motivi u prvoj
strofi: pjesnici, cudenje, u drugoj: zemlja, oci stvari, a u trecoj strofi uho, cutanje, pjesnici, treptanje.

Budui da je imi pisao slobodnim stihom, u svojim stihovima je mogao izraziti ono
to osjea.Dozvati sve one boli, patnje, ljubavi, strahove, snove, pobjede, poraze te
ih nakratko oiviti u mislima itatelja. Tamo lei vjenost i zauvijek ostaje dua
pjesnika.
smatram da su svijetu potrebni pjesnici,iako ponekad svijetu neshvatljivi to su due
koje znaju zaplakati bez srama, veseliti se i istinski voljeti.itajui njihove stihove
moemo doprijeti barem djelomino do njihove due tu ostati koji trenutak i uivati.

Njihovi stihovi su ogledalo due, vrata u vjenost koja e uvijek ekati nekog da ih otvori.
Ovdje nema izmiljenih likova, samo onih koji predstavljaju dio autorove due. Nijedan
pjesnik nee pisati o neemu u to i sam ne vjeruje. A to ima pjesnik? Nerijetko stranicu ili
dvije, tek nekoliko minuta da uini ono za to romanopiscima na raspolaganju stoje sati.
Uhvatiti jedan mali trenutak ivota, dozvati sve one strahove, nade, ljubavi, boli, patnje,
snove, pobjede, poraze i stihovima ih nakratko oiviti u mislima itatelja. Tamo lei vjenost,
tamo zauvijek ostaje dua pjesnika.

Stihovi su ogledalo due, svakog pjesnika kojem je potreban samo jedan mali trenutak da
dozove sve one boli, patnje,ljubavi, strahove, snove, pobjede ili poraze i nakratko ih oivi u
mislima svakog citatelja. I bas tamo lezi vjecnost i ostaje dua pjenika.