Professional Documents
Culture Documents
Crkveno Graditeljstvo Kiparstvo I Slikarstvo (1944) - Dragutin Kniewald
Crkveno Graditeljstvo Kiparstvo I Slikarstvo (1944) - Dragutin Kniewald
Crkveno Graditeljstvo Kiparstvo I Slikarstvo (1944) - Dragutin Kniewald
KIPARSTVO t SLIKARSTVO
Predgovor
Udovoljavajui opetovanoj elji mnogih svee-
"(lika objelodanjujem moja ovogodinja predava-
nja iz crkvene umjetnosti na bogoslovnom fakul-
tetu hrvatskog sveuilita. U tim ,je predavanjima
prikazan razvitak kranskog graditeljstva, slikar-
S .odobrenjem duhQvne oblasti zagrebake nadbiskupije stva i kiparstva od prvih kTanskih vremena do
br. 1902./44. danas. Uvodno predavanje uvodi sluae, odnosno
itatelje, u razmatranje bitnih vlastitosti i izra-
,ajnih sredstava svake od spomenutih likovnih
umjetnost'i. U svom sam se razlaganju ograniio
na najbitni,7e, jer su to traile prilike vremena.
Oni, kojima je dobro poznat razvitak graditelj-
stva, slikarstva i kiparstva, ne e stoga nai novih
podataka. Nije to ni svrha ovih predavanja. elim
samo svojim sluaima i sveenicima u pastvi dati
kratki poviestni priegled o razvitku crkvenog gra-
diteljstva, slikarstva i kiparstva, koji e im moi
posluiti ,za prvu orientaciju u pitanju umjetnikih
stilova. Pri tom je moralo izostati mnogo djelo i
mnogo ime, koje bi se ma i u najkraem obeni-
tom prikazu razvitka likovnih umjetnosti moralo
spomenuti. Ali svrha je mojih predavanja neto
'ua, jer se ne odnosi na likovne umjetnosti uobe,
nego samo na crkvenu umjetnost. Ovo je, koliko
znadem, prvi pokuaj, da se na hrvatskom jeziku
dade priegled crkvene likovne umjetnosti kao
takve. Kritiari i poznavaoci razvitka likovnih
umjetnosti dobro e uiniti, ako uoe ovu okolnost.
Tu e i za njih biti moda gdjekoji novi pogled.
Crkvena se umjetnost ne moe promatrati samo
s gledita obeg umjetnikog mzvitka, nego je va- 1164 I. crkvenog zakonika. A kad se umjetnik ne
1.70. promatrati i .)gledita Crkve. koja 11 svojim bi drao oclih zakona kranske umjetnosti, tada
hramovima i bogosluju irom otvorila vmta svim mu Crkva, poevi od tridentskog sabora do kan.
~mjetn?stima. Ovo sam gledi,te objasnio u pro- 1279, crkvenog zakonika zatvara vrata svojih hra-
slogodlsnpm predavanjima, koja su izala pod na- mova, jer ne moe dopustiti, da u hramu budu
slovom: Crkvena umjetnost, Zagreb 1943. izloene slike, koje bi izkrivile katoliku nauku, ili
. Na mudroslovnorn se fakultetu, kako jei pravo bi vrieale potrebitu ednost i pristojnost, ili b'i
1 potrebno, poviest umjetnosti preda,je posve obe- dale povoda, da se neuki zavedu u bludnju. Tu
mto, tako, da je 11 ta mzmatmnja ukljuena i svje- treba onda i s na,e strane iZTei .jasnu rie, kojom
tovna i crkvena umjetnost, s osobitim, obziro~l ~w se ni na.jmanje ne dira ni u umjetnikovu osobu ni
poviest ljudske uljudbe. Tu sc uljudbeno-poviest- u formalne umjetnike vlastitosti njegova djela,
nim i psiholokim nainom upoznaje mzvitak U ovoj je knjiici prika.zan samo razvitak nkve-
umjetnikog stvaranja i oblikovanja. Svemu tomu nog graditeljstva, slikarstva i kiparstva u stranom
val/a da u predavan.jima na um.;etniko,j akade- svietu. U XX.-XXI. svezku Cro o. t i o. S o. cro.
ml?l pn~oe i upoznavanje s1'edstava likovnog iz- prikazao sam ra,zvitak crkvenih likovnih umjet-
m~avanJa, to e rei tehniko upoznavanje umjet- nosti u Hrvatskoj. Tako se obje ove studije me-
mcke, g~~e (kamena, bronce, drva, boja). S pra- usobno nadopunjuju.
vom lz.nce prof. Ljubo Babi elju, da bi preda- U Cro cl t i et S o. cro. mogao sam ra.zvitak
vanJa 12 poviesti umjetnosti na umjetnikoj aka- crkvene umjetnosti u Hrvatskoj ilustrirati s d1Ja-
demiji imala biti vi.e predavanja me ti era desetak slika. Ovaj obi. priegled razvitka crkvene
(umjetnike vjetine), o. manje preda'vanja o ivotu likovne umjetnost-i ne mogu naalost uresit'iilu-
samog umjetnika. Slu.ai bogoslovnog fakulteta st1'acijama,
treb.a da kao budui sveenici u predavanjima iz U ovoj sam knjiici odustao od navoenja
pomestl crkvene umjetnosti budu upozoreni i, na cbilne knjievnosti, kojom sam se slu.io prircu-
CTkveno gledite, prema kojemu svak~ umjetniBco 'iui ova predavanja, Poznavaocima je poznata i oni
dje,lo u crkvi treba biti sveto po svom sadraju, ([ ('e lako zapaziLi koliko i gdje se njome slu.im. A
obcemtoi doista' umjetniko po Svom obliku. Prvi poetnici,ma, kojw1U je ova Tlccmien,iena,
se zahtjev ne kosi ni s razlonomi potrebitom nije ni potrebna ni pristupana.
umjetnikovom slobodom, ni s umjetnou samo'rn. Doe li jednom u mirniji,m 1J1'emenima do dru-
Kod izvedbe Hiindelova omto1'ijal\.I e s s i a s IL gog izdan.ja, trebat: e razvitak nkvene umjetnosti.
Londonu prisustvovao je i veliki Hiindelov tova- 1L H1'vatskoj OTganiki povezati srazvitkom
telj kralj uro II. Nakon izvedbe rekaoie krai'i crkvene um:ietnosti uobe. U z ostale nadopvne
Hiindelu s puno priznanja: Zahvalan sa;n \/am', b'ebat e tada dodati Hustracije i iitwraturn,
:Jer ste Nam pruili veliki uitak, Hiindel se po-
U Zagrebu, dne 1. sienja 1944.
klonio i odgovorio: Velianstvo, onda je mo'ie na-
stojanje bilo uzalud. Jer ja nisarn htio' dl< ljudi u
mO:Jem djelu uivaju, nego samih elio ]Jotw;i, da
budu bolji". To, i nita drugo, eli CTki'U, had je
uzela liepe umjetnosti u svoju slubu. sr
zakona kranske umjetnosti., o kojima !can.
o
>
l-
..-.
v')
-J
W
I-
-
cl
~
(9
O
z
w
>
~
~
U
Kransko graditeljstvo
Graditelj podie zgrade, koje slue u vie ili mil-
nje prq~tines:vrhe: posebnike stanove, obillSkc
vienice;'tiieae;kazalita, tvornice, muzeje, palae.
:kole, bolnice i crkve. Svaka od ovih zgrada treba
odgovarati onoj posebnoj svrsi, lwjoj je namienjena.
I upravo po tomu razpoznaje se dobar graditelj, to
je itava zgrada >~dobro graena, to je trajna. i
:to u svom tlocrtu, prerezu i u svim pojedinostima
odgovara onoj posebnoj svrsi, kojoj je namienjena.
Ali g:r'c1ditelj moe uz to biti i umjetnik. On to
;postaje ~Jl;;n asom, kad strogoj svrnosti zgrade,
lwju gradi, pridoda onaj viak, koji sa svrnou
Jwo takvom nema nikakve veze. Taj se :viak zove:
sldad, ljepota, stil. Ako je graditelj pazio na to, da
zgrada, kojugr~ld:, ne slui samo odreenoj prak-
tinoj svrsi, nego da 11 svim svojim dielovima dje-
luje kao skladna cjelina, tada ova zgrada postaje
ltie})om. Za to nije potreban nikakav osobiti ures;
dovoljno je, da vlada sklad meu dielovima i cje-
linom. Pridoe li jo prikladni ures pojedinih dielo-
va, tada se moe govoriti o stilu, kojim je zgrada
graena. Stil, t. j. nain, kako je proveden sklad i
ures, ovisi o samOm graditelju i o ukusu i shvaa-
nju onoga doba i kraja, u kojem graditelj gradi.
Graditelj se dakle kao umjetnik u tome razli-
'kuje od umjetnika - slikara i umjetnika - kipara, to
podie zgrade, koje obino slue u praktine svrhe.
AJi da se ta zgrada moe smatrati umjetninoill,
mora njezinoj istoj svrnosti pridoi sklad i ljepo- ,
ta .li vjekovnom razvitku graditeljstva kao umjet-
nosti razlikujemo onda ~ upravo kao i u slikar- istim nainom i istom graom. Gotiki hram sim-
stvu i kiparstvu- razliite stilove ili slogo~ve. bolizira jedan snani akord Sursum corda, te se die
Bez slika bi i bez kipova ovjek ~ konacno nebu u visine. A gotika se vienica, uza svu mno-
mogao ivjeti, ali se tee dade zamisliti ljudski i.~ gobrojnost tornjeva i tornjia, proirila i uvrstila
vot bez kue i kuita, bez krova nad glavom, kOJL na zemlji kao simbol zemaljske obine, kojoj sluL
nas titi od vremenskih nepogoda i od razliitih po- Kraljevska je palaa opet drugaije graena, a dru-
gibli i neprilika. Velika je dakako razlika izmeu gaije dvorac ili zaselak imunog posebnika. I ti
primitivnog sklonita, pa i izmeu tvornike 7,grade tlocrtu i u visinskom nacrtu mjerodavna je pri tom
ili amerikih nebodera, to su ih sagradili vjeti dakako praktina svrha, kojoj ima zgrada sluiti.
ininiri, i palae ili hrama, to ga je izgradio umjet- Ova okolnost daje u mnogom smjer gradnji i nje-
nik. Ta se razlika sastoji 11 tomu, to nain, kako' noj s:mbolici. A ono, to graditelj ne moe izraziti
je graena palaa ili hram, privlai nae oko i uz- samim arhitektonskim oblicima, to ,preputa kiparu
rokuje nae divljenje, premda nema, kao takav. i slikaru.
n:kakve praktine svrhe. Upravo je graditeljstvo Glavna je zadaa svake gradnje da zidom omei
oiti dokaz da svrnost i umjetnika ljepota nisU' odreeni prostor i da ga pokrije krovom, i to tako,
u ;leprem~stivoj opreci. ak su u graditeljstvu da u zgradu dolazi dovoljno svietla i zraka i da se
upravo one gradnje, koje slue 11 neku ruku i prak- u zgradu moe ulaziti i iz nje izlaziti. Sve se to
tinim svrhama, redovno vee umjetnine od onih" dade postii i na vrlo primitivan nain: deblima,
koje ne slue nikakvoj praktino.i svrsi. Tako su na zemljom, daskama i slamom. Isto se, i mnogo bolje,
pr: crkve i palae u veoj mjeri umjetnike( postizava i ciglom i tesanim kamenom i armiranim
nego slavoluci ili (arhitektonski) spomenici. betonom. Ali dOkgraditelj).1 ,lebdi pred oima samo
Nesamo slikar i ldpar, nego i graditelj-umjetnik ovaj praktini cilj i nita v:e, dotle ne moemo
izrazuje jedan veliki, uvstvom naglaeni doivlja.i- govoriti o umjetnosti. im graditelj pone u razpo-
Taj j~ iz'raaj dodue neukom ovjeku u p.oje~ino- red pojednih prostorija i njihovih d:elova unositi
stima teko shvatljiv, jer kamen u gradItelJstvu ono, to smo nazvali skladom, stilom, uresom, o
ostaje kamen i djeluje kao kamen, dok u plasti6 kojemu ne ovisi ni praktina korist ni udobnost tih
Ile djeluje kao kamen, nego kao prilika neke osobe. prostorija i njihovih sastavnih dielova, nego samo
Pa i pojedini graevni oblici, sami za sebe, ne ka- njihova ljepota, tim asom po:nje i graditeljska
zuju nita, osim to moda odaju izvjestnu funkciju umjetnost u svom djelovanju. Od ljepotnih je ele--
li strukturi itave zgrade. Ali kod graditeljstva" mena ta u gra'diteljstvu najvaniji s:'mboliki izraen
upravo kao i u glasbi, pojedini oblik, pojedini zvuk,. odnos sile i tee u visinu, izvjestne simetrije lievo
pojedini elemenat, ne znai sam za sebe nita, nego, i desno, te omjer prostora i arhitektonskih d:elova.
tek u vezi s drugima dobiva vriednost, sadraj L Sve to valja da bude istinsko, a ne varavo i izvje-
boju. Zato su i prozvali arhitekturu kamenom taeno.
glasbom. Kolone egipatskih i grkih hramova, koje nose
Svaka je umjetnost po svojoj biti simbolika" kameni arhitrav, liepo odraavaju izjednaenje sile
jer duevno izrazuje sjetiinim i tvarnim izraajerr~. i tereta: teki arhitrav stoji na vitkim kolonama,
Najvie se umjetnika simbolika oituje u gradI- koje uzprkos svoje vitkosti imadu toliku snagu, da
teljstvu i uglasbi. Gotiki je hram drugaije graeIlt ga dre u visini, gdje treba da bude. Isti je omjer
od gotike vienice, premda SU graeni istim stilom, sile i tereta izraen u zidovima starokranskih ba-
zilika, koji poivaju na vitkim kolonama, a zidovi ~a gradnju se upotrebljava drvo, opeka, kamen.,
nose tekoi iroko krovite. To se, na drugi naiil, ar.mIram beton. Svaka od ovih graa ima svoje vla~
opetuje i u romanikim i renesansnim i baroknim St1t~ z~kone, kojih Se valja drati. Zidovi, koji su
hramovima, kao i u bizantskom slogu, gdje sam3 grae~~ od neplemenite grae, na pr. od opeke, be-
'1 stupa nose kupolu, koja se nadvija nad hramom t~~l!1Ih netesanog kamena, moraju se obukati i
i dominira itavom gradnjom. Gotike katedrale ul njIhove se plohe rado rese slikama. Plemenitu' <Yra-
svojoj konstrukciji neSamo da izraavaju noenje du .(t~sani kamen, osobito mramor), ne valja bu-
tereta, da ostane tamo, gdje mu je mjesto, nego katI 111?ojadi~ati, jer ona djeluje najljepe onakva,
simboliziraju i svladavanje tereta, kao da ne po- kakVa Jest. U drugu ruku ne valja ni buku ili
stoji sila tee: ovdje naoko reakcija sile kao qa ~~t?n naoko ~ak~ udesiti, da se na prvi mah pri-
nije jednaka akciji tee, kao da je daleko nadvi- cll1Ja kao da Je ZId graen od tesanog kamena. To
suje i kao da se s njom igra. Je. prevara, a prevara nikad nije liepa, ona uviek
Bez simetrije, bar naoko, ne moe se zamisliti vnea.
liepa graevina. Tu mora biti sredina, lievo i desno. Ures je izgraenog prostora arhitektonski i slo-
Sredina je bujnija, via i slobodnija, lievo i de- boda~. Arhitektonskim seuresom postizava, da
sno nie i konstruktivnije. Matematika simetrija svakI ..~rhitektons.ki lan bude iztaknut u svojoj
nije potrebna, osobito u pokrajnim laama velikih ~unkcIJI, da bude ]asno odreen, ogranien i zaokru-
-hramova. zen, a opet skladno povezan s drugima. Tako ko-
Omjer svih arhitektonskih dielov~l trai ponaj- lona ili stup prelazi iz okomitog smjera u vodo-
prije da se sve ravna prema jedinstvenom smjeru: r?v.nu crtu bazom i kapitelom. Lisene i frisi odje-
]1apred, sredina, natrag i to i centralno i longi- !JuJu, uzklauju i razlanjuju prostor, upravo kao
hidii1:alno. U vertikalnom smjeru mora biti jasno I kolone, arhitravi, arhivolti, svodovi i lukovi. Slo-
razlueno, a opet dobro povezano: dolje, srediIn bodan je ures slikarski ili kiparski. Zovemo "'H
i gore'. Sredina je puna ivota i smjelo se die slobodnim, jer nije prieko potreban, ali nije si~-
uvis. Vrh je jednostavniji i lag-aniji, a donji vid- bodaJ1\( u tom smislu, da se ne bi trebao obazirati
ljivi dio valja da je oznaen kao onaj, koji nosi i na ~rhitektoniku, koja vlada itavom zgradom.
sredinu i vrhunac, pa zato treba da je solidan i ~vakl ures mora, nasuprot, biti podreen konstruk-
te; od sredine. Sve je to dosljedno provedeno ve tl.vnom znaaju itave gradnje i svakog njezinog
u egipatskim piramidama. diela, te ne smije umanjivati arhitektonskog utis-
Konstruktivni dielovi, koji nose teret zidova i ka, .~ego ga 11'1Oraizticati i biti u najmanju ruku
krovita, ne smiju biti sakriti, ve kao kod ljudskog s nJIm u punorn skladu. Tu neriedlw dolazi do su-
kostura treba da budu tako obaviti, da se kod sva- koba izmedu arhitekta i kipara, odnosno slikara.
.~li~ sl~um cuique i ovdje znai najbolje i najljepe
kog vidi i razaznaje, koja mu je funkcija dodieljena,
nesen.Je. Slikarski i kiparski ures nije zato tu, da
Ovi dielovi daju itavoj gradnji znaaj i razpored,
ga se priliepi na stupove, koji imadu nositi zid i
Vanjtina mora odgovarati nutranjosti u okomi-
krov, ili ak da se ti stupovi izc1ubu u nie samo
tom i vodoravnom smjeru. Proelje ne bi smjelo
zato: ~a se ~ te nie mogu staviti kipovi. To je ne-
biti samostalno graena bez organike veze s nu-
loglCln i nehepo, jer stup ima samo nositi i nita
tranjosti, kako to vidimo na pr. na mnogobrojnim drugo, a ona1;:av proupljeni stup Dcma za nae
baroknim crkvama. oko - snage da nosi ,~id i krov. Na,c oko mora
imati na podreenim plohama i mal~ odm~ra: sa-
.svim je dovoljno, ako vidi konstruk~~vne dielov:. u
izraaju njihove arhitektonske funkciJe, a na veCim
plohama slobodni slikarski i'F kiparski ures. Svaku
i najmanju plohu uresiti znai prenatrpanost, a
svaka je hipertrofija nezdra:va i neliepa. U dr~gu
su ruku velike neureene plohe dosadne. Ures Je u
donjem dielu zgrade tei i grublji, .~.srednjem r:aj~
ljepi, u gornjem laki, iri i zrall1Jl. Sve to vnedl Staro kransko doba
nesamo za one gradnje, koje su graene kamenom,
neO'o i Za one koje su graene betonom, premda Prvi je kranski hram bila ona dvorana u Je-
betonska oTadnja ima vie isto tehniki, nego rusalemu, gdje je Isus sa svojim uenicima po-
umjetniktznaaj. Betonska je gradnj~ u m.0~erno sljednji put blagovao vazmeno janje i gdje je prvi
O'raditeljstvo uniela zahtjev stvarnostl, kOJi Je put prikazana novozavjetna rtva Jaganjca Boje-
do neKe granice - i umjetniki opravdan, jer ga ga. Ova je dvorana na razvitak kranskog hi'ama
opravdava sam nain gradnje. utjecala samo toliko, to se rtva novog zavjeta u
poetku prikazivala svagdje u posebnikim, za tu
svrhu vie ili manje prikladnim odajama. to je
vie rastao broj vjernika i to Se vie razvijala
kransko bogosluje, to je bilo prirodnije, da se
uz kranski rtvenik podignu i kranske crkve.
No ovaj su prirodni razvitak kranskog gradi-
teljstva prieili progoni. Kranstvo je bilo reli-
gio illicita i zato je - osobito na zapadu-
glavno sastajalite krana za prva tri vieka bila
privatna basilika i katakombe. Nije vjerojatno, da
se u katakombama odravalo redovito i obeno
bogosluje, jer su za tu svrhu katakombe bile ~a-
svim neprikladne. Katakombe su bile zakonom za-
tieno utoite mrtvih krana, gdje su se i ivi
krani uglavnom slobodno sastajali na pogrebne
obrede i molitve i na godinjicu smrti. Ali uzki
hodnici i mala cubicula nisu bila prikladna za
vrenje redovitog bogosluja. Ovo se bogosluje
obavljalo u vrieme progona u posebnikim oda-
jama. Vrlo je vjerojatno, da je i na zapadu ve
prije Konstantina Velikoga bilo javnih, posebno u
tu svrhu sagraenih kranskih hramova, koje su
krani podigli za mirnih epoha. Nije nevjerojatno,
da je meu onim bazilikama, to ih je Diokle-
Nije, u drugu ruku, tono ni to, da je nakon
cian dao u Rimu poruiti, bilo i tako vih, koje su Konstantina Velikoga sviet okrenuo lea staroj
bile sao-raene upravo za bogosluje. Neriedko su kulturi i posve iz temelja stao graditi sve, to da-
~e i privatne basilike pregradile u kransku basi- nas ljudstvo ima - sve iz temelja, do posljednje
liku, te i danas jo postoje u Rimu takove crkve sitnice, .. Stvarno su prvi kranski graditelji u
kao na pr. crkva sv. Ivana i P.wla (titulus By- '1. i 5, stoljeu sve uzeli od antike, i u Rimu i na
zantii) sv. Pudenciane (titulus Pudentis), sv. Su- iztoku, sve osim same ideje kranskog hrama, pri~
zane (~itulus Gaii), sv. Kria (basilica Sessoriana). lagoenog potrebama kranske liturgije'E:I:an-
Tek kad je Konstantin Veliki 313. milanskim ske su ideje bile nove i one su se i u doba pro-
ediktom dao kranima slobodu vjeroizpoviedanja, gOna, kao i u doba svoje pobjede odjenule haljinom
moglo je i kransko bogosluje nesmetano graditi antikne umjetnosti. Nutranji je dakle razpored
svoje hramove. Bogato razvijena liturgija i hier~u- kranskih baz:lika doista posve nov, ali sam je;
hija i mnotvo vjernik.a z(lhtievali su sada velJke nain Gradnje jo uviek antilmi. esto su puta an-
, . . o_o '.",.",. "v . -",
bogoslune zgrade, prikladne za vrenJe svec:mlD tikne ;rivatneili javne zgrade naprosto preude-
1itul~gijskih ina. . ene za liturgijske potrebe, a nebrojeno se puta
Kranski graditelji 4. stolje(~a nisu stvorili ]lo- ~ preuzimiju spaliu poganskih hramova i ostalih
sve novu graevInu.B.az il ika tako Se ZViLIJ antiknih zgrada, osobito stupovi, koji nose zidove
kranski hram -- oslarlja'e na dotadanje antikne kranskih basilika pomou arhitrava ili arhivolta.
graevine, na basilica privata, a moda donekle i Tako su na pr. prekrasne kanelirane kolone u S.
Sabina u Rimu jednostavno uzete iz Dianina hra-
na basilica Jorensis. Ali nutranju je stlykturu
ma, Malo je po malo nestajalo antiknih stupova,
kranske basnlke: stvorila liturgija 4. stoljea.
koji su resili poruene poganske hramove. A ne-
St;l:~kranska basilika nije samo mjesto za sku- stajalo je i antiknog shvaanja. Utjecaj sc grkog
pove vjernih, ona se ne razlikuje samo time od duha sve vie oubio jer su sa sjevera pri dolazili
neznaboakog hrama, koji je stan boanstva barbari i don~sili ;a' so bom nove elemente umjet-
Prvi krani nisu svoj hram shvaali samo kao nikog shvaanja. Tako sve vie i 11 samom Rimu
svoje stajalite, gdje e sluati rie Boju i pje:3ti nestaje savrepih klasinih oblika i oni ustupaj u
Gospodinu pjesme slave. Na svojim su sastanClm'i. mjest'o novoj umjetn~sti, koju je nekoliko stoljea
prvi krani lomili hljeb i imali su svoj rtvenik, nakon Konstantina Velikog stvorila l\:ranska
na kome se prinosila novozavjetna rtva, od (~ Europa. No nije tek moda romantiko doba ili
Bizant pronaao formulu Za zidanje kranskog
su onda svi prisutni blagovali. Prema tomu bije :;u
hrama. Ta je formula bila pronaena ve u 4. i 5.
kranske basilike od prvoga poetka u izvjesino!l1
stoljeu i njezin je pronalazak bio sasvirn.)edno-
smislu nesamo sastajalite vj ernika, nego i stan
stavan, jer .ie trebao samo tadanju tehniku i
Boanstva. Kad se prvi krani nisu vie morali grau prilagoditi potrebama kranskog kulta.
sakrivati, kad su prestali biti pred rim.skim zako- Kranski graditelji nisu bili neki revolueioneri 11
nom religio micita, tada su svoj rtvenik i baziliku tehnikom smislu riei: to nije bio. uostalom, ni
tako uredili i uresili, da ,je svakomu na ;:)(\,1 po- njihov zadatak. Njihova je zadaa bila mnogo
gled jasno: h'ic darnu" Dei est. Pa i samo se i~e jednostavnija. Oni su trebali da dotadanjom gra-
bazilika sada. tako ela je to preblval1sle om i tehnikom izgrade kranski hram, kojega
Kralja Kraljeva.
je nutranju strukturu diktirao sastav kranskog koja ima oblik paetvorine, to je s 2 uzduna zida
kulta. Kranske su bazilike 4. i 5. stoljea, dakle, razdieljena u 3 diela. Ove zidove pomou arhitrava
nove po liturgijskom sadr'aju i cilju, a u teh- ili arhivolta podupire dugi niz stupova. Tako do-
nikom se i graevnom pogledu oslanjaju na an- bivamo tri lae. Srednja je laa 2 puta tako vi-
tik ne oblike. Ali upravo toga radi, jer je nutranja soka i iroka kao pokrajne. Srednja se i glavna
sadrina kranskog kulta bila neto novo i revo- laa zavruje s velikim arcus triumphalis. Ovaj
lucionarno u tadanjem svietu, predstavljaju i obino poiva na dva stupa i sainj<lY.St,.l?I~~.::,_
kranske basilike 4. i 5. stoljea nOVe tvorevine, laz iz srednje lae u absidu, polukrul'liilf vie-
koje su proizale iz amalgama grko-rimskog gra- l{'utfiT . zavretak glavne lae, li k'oJ~m' senaJazi
diteljstva s kranskom liturgijom. Na ovom te- rtveu'il{."S~e nas upozoruje, da j~ absida glavni.
melju gradi tada kransko graditeljstvo male dio bazilike. im stupimo u baziliku, odmah nam
crkve i velike katedrale i samostanske hramove pada u oi povieni rtvenik, okruen absidom i
sve do danas. nadvien njenim ljuturastirn svodom zvanim
Do u novije se doba iztraivala uglavnom samo concha. Drugi red stupovlja vodi od ulaza u
zapadna umjetnost. Ako se ve spomenula iztona glavnu lau do slavoluka, koji nam svojim visokim
umjetnost, tada je to bilo samo zato, da se bizant- lukom puta! slobodan pogled na povienu absidu i
ska ablona suprotstavi bujnoj zapadnoj umjet- rtvenik. Nad rtvenikom se die ciborium. Oko
nosti. Meutim je iztona crkvena umjetnost sta- rtvenika, a u polukrugu abside,namjetena su
rija od Carigrada, a domaja su joj oni krajevi, u (kamena) sjedala. Nasuprot rtveniku, na krajnjoj
kojima je sv. Pavao i ostali apostoli propoviedao toki abside, vode stepenice do katedre, koja je
vjeru Kristovu. Kasnije je bujica islamskog prodi- odreena za biskupa. To je presbiterij, gdje biskup,
ranja unitila kranske hramove u Siriji, Maloj okruen itavim klerom, zajedno s prisutnim sve-
Aziji i Africi. Danas poznamo tek njihove rue- enicima prikazuje svetu rtvu. Absida je ogra-
vine. Ali to iztraivanje dalje napreduje, to biva ena ogradom zvanom cancelli. Uz ogradu se
jasnijim, da je postojala bujna crkvena umjet- podiu amboni, s kojih se vjernomu puku ita po-
nost, posebno graditeljstvo, nesamo na zapadu, slanica i sv. evanelje. esto je puta trebalo ovaj
nego i na iztoku. sveeniki prostor proiriti, pa je tako nastala po-
Kranski zapad gradi uglavnom iste bazilike, prena laa, koja upravo pred absidom siee glavnu
a na iztoku se osim bazilika s ravnim stropom. lau u obliku kria. Kad se ve bila razvila
koji poiva na stupovima, podiu i crkve sa svo- sehala cantorum, doznauje se pjevaima po-
dovljem. Od poetka 6. stoljea dalje gradi iztok sebno ograeni prostor unutar ograde, koja dieli
pod utjecajem Bizanta preteno centralne crkve. absidu od crkvene lae. iroke su i velike plo-
Hoemo li da sebi predoimo neke vrste tipinu he zidova glavne lae esto ureene mozaikom, ali
baz i I i k u, treba da promotrimo sve one pojave, i arkadama, koje su bile odreene za djevice i
koje su zajednike svim bazilikama. Tako dobivamo gospoe, pa se zato ove arkade zovu matronaeum.
najjednostavniji oblik, kako nam se sauvao na pr. U svaku su lau vodila po jedna vrata::'''Sfednja su
11 S. Sabina (za pape Celestina 1. 422.-32.), se i glavna vrata zvala sveenika, desna su bila
S. Maria Maggiore (za Siksta III. 432.-40.) odreena za mukarce, alieva za ene.
u Rimu i S. Apollinare Nuovo u Raveni (6. Osim onih, koji su ve primili sv. krst, te su
stoljee). Iz predvorj.a ulazimo u samu baziliku, prisustvovali svetim tajnama, pribivali su pounom
dielubogosluja i katehumeni. Ali ove je prlJe slu...
enja euharistijske tajne akonodputao i oni, su znaiti, da je oVdjeu~~,E,!},l,JJ;nl~~s)~rio~jek.Sam
Konstant~n _Y,~~~l':i dao je u Rimu'sagraditi dvie vrlo
sei zajeqno s javnim pokorniima, sklonuli li
'Ttep-e--c;e'jffi.:;"alne
graevine: ina)lzolej KQnstancijes
p.r:edv.orje, zvmfo pronaos ili" nartlpex. Kod ve~
.uunim tlocrtom i krstionicu na Lateranu S osme-
likih se crkva ovo predvorje, 'U:" smjer{lpok,rajnih
J'okutnim tlocrtom.
laa produilo u peristil, kojega su arkade na
ulazu bile spojene u propileion. U sredini se Centralne su graevine llepe, velianstvene i sli-
ovng .etverokutnog prostora, okrul'mog arkadama, kovite, ali njihova nutranja kompozicija manje
n~laZlo Zcl~11~~",(~('L1'1t0a!us)Jkoji je sluio vjer- odgovara idejnoj strukturi krscanskog hrama.
nICIma za pranje ruku prije negoli stupe u Zato je Rim dodue pojedine antikne centraine
crkvu.,13erl1:nieve arkade pred crkvom sv. Petra u graevine pretvorio u kranske crkve (na pr.
Rimu nisu drugo nego takav peristil, a one ve- Pantheon i S. Stephano rotondo), a i kod nas
lebne fontane u sredini ovih arkada nisu drugo se na pr. mauzolej cara Diokleciana pretvo-
nego prvotni cantharus. rio u splitsku katedralu, ali centralnih hramova
zapad nije gradio. Iztok voli nasuprot slikovitu ve-
Vanjtina je zapadne bazilike posve jedno-
lianstvenost, pa ve na prielazu iz 5. u 6. stoljee
stavna, gotovo neugledna. U Siriji je tehnika vie
podie centralne hramove. J edna je od najljepih
grka nego rimska, a dojam je esto upravo monu-
mentalan. Nutrinja je bogato ureena. Pod je od (en tr alnih erkVa,~TI:.X.ttgl.,JLJi'iY.f!H,?:~, zapoeta
526. i posveena 547. itava komp6sitija, nain
mramora, koji potjee iz poganskih hramova.
gradnje i vanjske prilike jasno kau, da je to
Stupovi su takoer od mramora, a esto i od O'ra-
djelo kranskog iztoka, i to Carigrada. Pod istim
nita. Zidne su plohe ureene mozaik om, isto tako i
je prilikama nastala i milanska c~kva San Lorenza
arcus triumphalis i absida, osobito njezina
(oko 560.), koja je ka.sn:je nekoliko puta pre-
concha. Kroz prozore na gornjem dielu glavne
graena.
j poprene lae i na proelju, te u pokrajnim la~
Ve na prvi pogled vidimo, da ovdje vlada
dama, prodiralo je il baziliku obilno, ali blago
drugo vrhovno naelo nego u rimskim bazilikama.
"vietlo. Prozori su dolje pravokutni aO'oreobli
U Rim!! odmah'vidimo, da je absida sartyepikom
veliki, obino prekriti tankim mram~rnim ploa~a:
b
ide-jno sredite itavog prostora, a u San Vitale
~oje ..su bile ornamentalno proupljene. Kroz te 'je
se izprva ne moemo snai. Stva,r:no~redite~~n-
suplJll1e dolazilo svietlo i isti zrak. itav ures
starokransk~ bazilike imade uglavnom slikarski tralJl~ ..~Ea<'t~yj,tl~'je~,t
,g~2Jn~trtj!iQ,.+:edli~.:,flocrta,
znaaj. Jedino se na vratima viaju skulpture, kao t. j. pr~ vilIli9~Terok~tl1ik,~ ..'51,'bi4pW",!ioja je g~a-
eYllOppsveJ?()dreena. Nad osmerokutnikomse
'Ja pr. u S. Sabina. Strop je na zapadu uviek ravan,
die' velikakup6l~, koj~ nosi 8 velikihpilastera. U
ana iztok u nalazimo Tsvoa:""
sredite prodire jako i koncentrino svietlo, dok
Dok je zapad zadrao baziI:ku i usavrivao je,
je a'b~ida zavijena li mistil'li p()lull1l'~k. Uza svu
iztokje.sve vieyolio ce,n tr a In e o' r a e vi n e.
,,," ".,', ,"" "', ' , "b slikovitost i vel1anstvenost ove arhitekture ne
Ve su stari Riii:i'1janiimali knine hbimbve i
moemo se ot~ti doj;nlu p:otivllrjeja izmeu ar~i-
mauzoleje. Poganski obiaj krunih mauzoleja pri-
t~~~llEtilitllr~ije: arhitektonsko se sredite nalazi
hvatili su i krani, ali, ga nisu primienili samo na
zemaljsku smrt, ve ~ puni Pavlova duha .,--::epa-
lzpo,d kupole,'a: liturgijsko iza kupole u absidi. To
su osjeali i iztoni graditelji, pa su nastojali oko
inju graditi centralne krstion'cehotei time na-
toga, kako bi arhitektonski izrazili, da je absida
liturgijsko sredite i u centralnoj graevini s ku-
polom. U carigradskoj crkvi sv. Sergija i Baka
postigli su dojam, kao da postoji neke vrste srednja
laa, koja vodi do abside. Ali absida je jo uviek
podreena sredinjem prostoru pod kupolom. Uza ..
sve to se graditelji nisu htjeli odrei kupole. Zato
su pokuali da absidu i kupolu ko.ordiniraju: za
temeljni su tlocrt uzeli etvorinu, koja Se na sve
strane lukovima proiruje, ali t~ko, da je konano Srednji viek
itava crkva u tlo crtu slina bazilici. Vrhunac ovog
nastojanja tvori sv. Sofija u Carigradu. im stu- U Rimu se jo u 11. i 12. stoljeu grade iste
pimo u sv. Sofiju, odmah vidimo vrhunce kupole,
ali i absidu iza nje. Graditeljima je dakle naoko
basilike,
.. . . "._----
kako to dokazuje na pr. S~ Clemente. Isto
i kod nas u Dal:tD.aciji.No srednja Italija pod utje-
polo za rukom koordinirati liturgijsko sred:te cajem Longona~da mienja izvjestne konstruktivne
s arhitektonskim i time je iztona arhitekturi lo p.lemente, a time i izgled basilike. Longobardi su
sjajno rieila zadau, to ju je sebi bila stavila. u Italiju ponieli razliite iztone elemente, koje na
Crkvu sv.... Sqfije u Carigradu sag-rad]i su zapadu prvi put susreemo u Dioklecianovim ter-
532.-537. Ari.themi:osiz Tralleisa i Isidoros. iz .Mi- mama i u Dioklecianovoj palai u Splitu. Osim toga
leta na mjestu, gdje je bila crkva, to ju je dao utjee na razvitak crkvene arhitekture u sjevernoj
podii Konstantin Veliki u ast Boje Mudrosti. Ta Italiji i Ravenna kao sredite iztono~rimsk~ kul-
je crkva 532. izgorjela. Na istom je mjestu car ture u ItaIG["K'~i'dje Karlo Veliki 774. osvojio lon-
Justinian dao podii crkvu sv. Sofije. Ova je nakon gobardsku dravu prestaje ovaj. utjecaj,. jer 'je
potresa 558. obnovljena. Kad su Turci osvojili Karlo Veliki sve vie nastojao<()k6~:.kulturnog je-
Carigrad, pretvorili su sv. Sofiju u moeju, dodali diilstva s Rimom. On uvodi u svbj~h\i:eliko carstvo
su minarete i premazali mozaike, ali inae nisu: di- rimsku liturgiju i potiskuje stare galikanske bo-
rali u samu zgradu, koja je sve do danas ostala gOtovne obrede. S tim je u vezi, da se u njegovu
sauvana. ~arstvu uglavnom grade bazilike. Ipak je dvorska
kapela u Aachenu centralna graevina, sagraena
po .uzoru San Vitale u Ravenni. Sve su ovo jo
uviek traenja prelaznog doba, koje nastoji usa-
.vriti tehniku konstrukciju basilike. Moda je bilo
.najY~~l1~j~ ..pitanjel~'fL Bazilike i ima?u.~~y~n
drveni Strop. Taj u jednu ruku nije' davorjna tra-
'jall7'1t"~u~druguje ruku vrlo pogibeljan, jer prua
najbolju hranu moebitnom poaru. Stoga se na-
stojalo oko toga, kako bi se"oasliika pokrila traj-
':riijimi sigurnijim stropom. Poelo se upotrebljavati
svod. Ali valjkasti ili badnjasti svod ne pritite
,'s;:t.mou okomitom pravcu, poput drvenih greda do-
tadanjeg drvenog stropa, nego i postrance. Prema
tomu same kolone i relativno slabi zidovi nisu vie irtvenik. U romanikim se crkvama podiu ve
moglL.izdratiovaj pritisak. Trebalo jeizmieniti broj ni rtvenI ci:"To"j'e"'posljedica'I)r'6mieriJeniIC~pN':"
....
itavu konstrukciju i mjesto kolona postaviti jae :Iika i sve veeg potivanja svetaca, kojima se 11
IJil~~tr;~,'.a mjesto laganih zidova podii masivne ast podiu kapele i oltari. Prvotno je u bazilici bila
zf<i0ve.' Kad se unakrste dva valjkasta ili badnjasta i u nedjelju samo jedna misa. pa i ondje, gdje je
"da:
Sva nastaje krini ili unakr$tni svod. Njegov se bilo vie sveenika. Biskup je koncelebrirao sa i-
pritisak moe svesti na 4 ugla. Unakrstni svod po- tavim prisutnim klerom, onako, kako to i danas ini
iva dakle .n<:i.,4oSlloyna pilasJ:r.?<. To se deava i :kod reenja novih sveenika. NO poi kraj I.tisu:
onda, ako je konstrukciji-i'iiiakrstnog svoda takva, ljea sluili su samostanci, a i. drugi sve~~mi?i,~v.
da ga kao konstruktivni elemenat tvore dva <Una- .Misl1.svakidan,paj vie puta u isti dan. Time' je
krstna rebra. U tlocrtu je ovo polje, omeeno pi- :nastala potreba, da se umnoi broj rtvenika li
lastrima, etvorina. Ona etvorina, u kojoj se ukr- crkvi. U samostanskim crkvama vidimo, da je oko
tava glavna laa s poprenom, postaje jedinicom~ svetita podignuta kao neka druga manja absida,
Jedna se takva etvorina dodaje prema iztoku, :zapravo neke vrste galerija, u' kOJOJ se'" nalaze
jugu i sjeveru. Iztona se etvorina zatvara absi- brojni oltari za privatno sluenje sv. Mise. I kripta,
dom, a juna i sjeverna sainjavaju poprenu lau. U kojoj su se sahranjivali odlinici, dobiva svoj
Prama zapadu se stavljaju po tri ili etiri ovakave oltar, a isto tako i zapadni kor ,koji se podie na
etvodne i one sainjavaju glavnu lau. Na tlocrtu :zapadnom kraju glavne lae. Tu je obino oltar li
pokrajnih laa vidimo isto takve etvorine, samo ast svetakih moi, koje su ~e uvale u toj crkvi.
su OVepo duini i po irini dva puta" manje od Uz zapadni se kor gradi, povezan s ostalom grad-
osnovnih etvorina, dakle u kvadraturi 4 put ma-
j
njom, po jedan ili dva tornja. Izmeu tornjeva se
nje. Izmeu dva osnovna pilastra glavne lae na nalazi esto bogato ureen glavni ulaz. Ali i 1)0-
lazi se po jedan manji, koji nosi.,~ert svoda po- prene lae imadu sa sjevera i juga takoer po-
krajne lae. Tako dobivamo u najglavnijim crta- sebne ulaze. Starog je predvorja pred bazilikom ne-
ma konstrukciju romanike crkve. stalo. Ono vie nije bilo ni potrebno, jer vie nije
Ve se kod basilike moglo opaziti, da je mala bi~o katekumena. Nekadanji se kqnthQrY8..Jiauvao
basilika, koja je imala sluiti kao sastajalite malog jo na ulazuu sa.ll1ucrkvu u oblIku posude za bla-
gosr6vlJenuvoclu. 0
mnogo jednostvnija od velike bazilike u biskup- Kolone, na kojima kadgod poiva konstrukcija
skom gradu. To se jo vie opaa kod romanikih romanikih crkva, samo su jo u Italiji i u junoj
crkava. Male se seoske crkvice u svom tlocrtu .i Francuzkoj graene po klasinom uzoru. Inae
razporedu znatno razlikuju od velikih biskupskih nailazimo na dosta grube oblike, a kasnije na za-
katedrala, a ove opet od velikih samostanskih vijene, pleterom obavijene i razliito ukraene ko-
crkva. Presbiterij se u veim crkvama esto die lone. Nakon neuspjelog nasljedovanja korintskog
nad kriptom, pa je tako jo vie uzdignut. Pres bi- kapitela ustalio se kapitel u obliku kocke, dolje
terij je odieljen od glavne lae ogradom, zvanOIll zaobljep, gladak, ili bogato ukraen. Pilastri su u
!:~XJ,.e'l"- (od Lectorium), s koje se italo puku poetku sasvim jednostavni, kasnije bivaju razla-
evanelje. Neriedko imade i poprena laa, odnosno njeni u polukolone i rebraste lukove. Pilastri su
svaka pokrajna laa, svoju manju absidu. U tu se oznaeni i na vanjskom zidu romanike crkve. Na
absidu stavlja rtvenik. Bazilika pozna samo jedan. dnu ih povezuje okolo naokolo osnovni rub, preuzet
od atikih kolona, a na vrhu su Iisene, t. j. male' av.aj~. i ovdje tlocrt basilike i dalje ga razvijaJU.
arkadice u obliku izboenih lukova, koji nose ruho .NaJpTlJe dobIva svaka laa svoju :1,bSldu(St. Em-
krovita. meram u Regensburgu 768.), taKo7"""1';da se sada
Rom a n i kaje crkva dakle od starog vieka grade .~kye s tri aosAe. Tada se dodaje popreIla
preuzela basiliku, pa ju je prema novim prilikama l~~a, Ih ypodzemna kripta, iznad koje se die sve-
preudesila primjenjujui mnoge nove elemente. tlste sa .zrtvenikom. Do svetita se iz srednje lae
Justinijan je 536. dao pregraditi Konstantinovu. odreene za, vjernike, ide stepenicama (St. Georg:
basiliku u ast sv. apostola u Carigradu. Tako je Ober.zell: Relchenau, krajem 10. stoljea). Konano
nastala crkva s tlocrtom u obliku kria, s 5 kupola se dodaje na ulazu sa zapadne strane jo jedan kor
i s emporama. q.r~.Ya".':v:.,,~:MarJmu Veneciji (1094.) odreen za sv. moi. Nacrt velike samostansk~
nadovezuje mi'" .1iistiiiijahovu crvu sv. apostola li crkve u St. Gallenu oko 830. ujedinjuje ve u sebi
Carigradu. Bizantski je utjecaj u 12. stoljeu bio Sve ov~ novosti. Ali strop je jo uviek. drven i ra-
osobito jak u junoj Italiji. Tu nastaju u Apuliji i van. :Iekom 11. pa do poetka 12. stoljea razvija
Siciliji crkve, pune bizantsko-arabske razkoi: se knpta u podzemnu, nizku, presvoenu trobrodnu
dvorska kapela u Palermu (1129.-1140.), stoina crkvu na ~tu~ovim~. Zapadni kor postaje emporom
crkva u Cefalu (1148.) i stolna crkva u Monreale za redovlllce 1 s nJIm u vezi uvodi se druCTa za-
d y b ,
(1170.). Talijanska je romani-l<a doivjela svoj pa na, poprecna laa. Tako dobiva tlocrt oblik dvo-
vrhunac 11 Toskani. U Pisi je tiekom druge polo- struk?g kr~a (St. Michael u Hildesheimu). Sve do
vice 11. pa sve do kraja 12. stoljea izgraivana je- polOVIce12. stoljea ostaje u Njemakoj crkveni
dinstvena skupina, koju sainjava stolna. crkva, strop o~ ~rva gotovo pravilom, premda su krajem
kosi toranj, krstionica i Campo Santo. Na stupo- 11. stoljeca stolne crkve u Speieru, Mainzu i
vima se i kupolama ovih graevina ve opaa svla- W or~su presvoene. Cistercite prodiru konano
davanje tekih oblika romanikog doba. To u jo - ~OI?VICOm 12. stoljea s presvoenim stropom. Pro-
veoj mjeri vriedi za krstionicu i za crkvu San Mi- . celje je romanikih crkava u Njemakoj esto bo-
niato u Firenzi. g~to razlanjeno, a portal dubokoprofiliran .luko-
I u Francuzkoj se osjea bizantski utjecaj, kako Y~ITla(Schott~nkirche u RegEmsburgu, druga polo-
to svjedoi St Front u Periguexu sa tlocrtom 11 VIca 12. stoljea). Najljepi su romaniki portal
obliku grkog kria i 5 kupola. AH sve je to tvrdo t. zvozlatna vrata na stolnoj crkvi li Freiburgu i B
(1235.-1240.). . .
i teko. Na tornju se iste stolne crkve jasno vide
i oznake novoga stila, koji' na krunitu na vrhu Kao to ro:naniki slog nadovezuje na basiliku,
tornja podsjea ak na Pisu. Ali to je, uzporeeno ta~oCTn~dovezuJe. i ~~~,,!,.L~_.~_i.~,L~J:?na
romaniki.
s Pisom, jo vrlo nesigurno. U junoj se Francuzkoj Ah ",otIka unOSI u arhItekturu sustavnu primjenu
dosljedno primjenjuje bavasti svod. Nutranjost unak~stnog~~?,r:astog.f?ygqSL,,,~}ljatQg,J]lka i pod-
je u ovim crkvama tamna i teka. Proelje im je POJ:'p.Ja.
Svaki .Je od ovih bitnih elemenata CTotikoo>
ureeno arkadama i kipovima svetaca, kako to vi- ~ra~iteljstva postojao ve prije. No u s~stavnoj
dimo na pr. na proelju stolne crkve u Poit;iersu. l'svJestnoj kombinaciji pojavljuju se ova tri ele-
U Njemakoj je Karlo Veliki . dao sagraditi meht~arhitektonske konstrukcij~,p()d kraj druge
dvorsku kapelu U ,Aachenu .(796,-804.) po uzoru polov::~2-~;,:.~~~i~".u sjevernoj FrancuZkOrT'''pr'O=
San Vita le ~ RavenntAil centralni se tlcicrt ni 11 lzvo?e.~acin gradnje, kakav se prije nije m'agao ni
Njemakoj nije mogao odr.at( Velike crkve zadr:- zamIslIti.
krajnih la ela pomou prenosnih lukova na ja}<.epod-
Kod unakrstnog je rebrastog svoda" pritisak' sve- pornjes izvarJ.j~str.8:Ilep()kr:ajnih laa. ., .
den nasaina re1ira~,L@pilastre, koji nose rebra. -----'Svjestnol 'sustavno povezivanje rebrastog svoe
Stoga se rebra:-i pilastri grade od tesanog kamena. da sa. iljatim lukbll,ptenosnim lukovima i pod~
U sredini, gdje se sieku rebra, mora bitiumetmit pornjima omoguuje gradnju visokih crkva stan-
tako~-~iik' i teak kamen; da svojim pritiskom kim zidovima, u koje se po volji mogu umE)IPuti
prama d()ijepOvee napetost, koja vlada u rebriIl1a vrlo Veliki prozori, jer ti zidovi nose samo sebe, a
i da onemogui, da se ta napetost razriei. .Jer strop. nosi spomenuta gotikt konstrukcija.
razrieenje bi ove. napetosti znailo razpad samih Ovaj je arhitektonski sustav primienjen u go-
rebara. Ovakav nain gradnje omoguuje da itavi tikim crkvama i na empore, prozore, rtvenike,
strop stvarno poiva na unakrstnim rebrima i nji- "svetohranite i uobe na itav namjetaj i ukras.
hovim nosiocima, pi1astrima. Zid, kQji se nalazi iz- Rebrasti svod, iljati luk, prenosni lukovi i pod'-
meu pilastera, ne nosi vie nita. Zato moe ovaj pornji samo, su okosnica ovog sustava: sve je to
zid biti sasvim :agan. upravo toliko, da zatv'ori obavijeno fialama i ukraeno tornjiima i krinim
odreeni prostor i' da se sam od sebe ne srui. Isto ruama na vrhu. Rebrasti svod i iljati luk popri-
tako i oni luni izsjeci izmeu unakrstnih rebani maju u kasnOj gotiei, oobito u Englezkoj, razli-
samo zatvaraju prostor, a ne nose nita. Prema ite oblike. Tako nastaju svodovi puni najbujnije
tomu mogu i oni biti sasvim lagano graeni. Nji- mate i udnih izgleda, te ovjek gotovo i ne vje-
hovu teinu nose unakrstna rebra i preko njih Iuje, da je sve to doista izgraeno u kamenu i da
pilastri. Pilastri su razlanjeni i profilirani prema se ne e sru:ti. Ali uza svu tu promjenu obllka
rebrima i iljatim lukovima, kojih teinu nose. nlltranja konstrukcija ostaje ista.
esto misle neupueni, da je iljasti lUk bitni OnaJ2Q.lut~a, koja se opaa u gotik:m
znak gotike. To nije sasvim tono. iljati se luk crkvama, ne dolazi"'od same arhitekture, nego od
javlja ve prije na iztoku, onda u Siciliji i jun.oj velikih bojadisanih prozora. Prozori su se u go-o
Francuzkoj u graevinama, koje nisu gotike. si- tikim katedfalamaupravo zato bojadisali, jer bi
ljati je luk doista jedna od bitnih znaajka gotike radi svoje veliine inae proputali i odvie svietla.
arhitekture, ali ne sam za sebe, niti samo kao GotikE) se .crkve grade osobito u Francuzkoj,
ukras, nego kao konstruktivni elemenat u z~jednici Njemakoj,}j:l1g1e2:}{oj. Uza sve pojedinane razlike
i:lrebrastim.svoclQll1, prenosnim lukovima i podpor- zadraje gotika arhitektura s ovu stranu Alpa
njem .. iIjatiluk dozvoljava, da Se mogu do Iste svoju konstruktivnu jedinstvenost i te[lg,enciju
visine svoda presvoditi ne samo kvadratina, nego prama visini. U Italiji se gotika nije nikad mogla'
i paetvo'rinska polja u tlocrtu. Time je iljati luk uzsfallU:'A""'Tone crkve, koje su u Italiji graene
omoguio, da glavna laa dobije isto toliko pre;- gotikom, na prvi se pogled, razlikuju od gotikih
svoenih polja, kao i pokrajna, dok je to u roma- crkva preko Alpa, jer su graene od mramo,raL jer
nikom slogu bilo nemogue. U drugu ruku ne pr~- ne idu toliko u visinu, koliko u irinu.
tite iljati lUk u tolikoj mjeri postrance kao l;{:;tl~I~9.g~r;;1?rancuzKorjjttpada stoIna crkva
okrugli, nego vie prama. dolje. Uslieii toga mogu up~'ri~~~tNot~eDame), koja se naslanja na grobnu
gotike crkve hiti znatno vie od romanikih. Sav crkvufrancuzkih kraljeva u St. Denisu. Parika
se pritisak prama dolje prenosi s unakrstrJ..t~.,[~; Notre Dame je graena 1163,~1235. Visokoj se go-
bara u svodu i sa iljastih lukova napilastre. A tici mogu pripisati crkve uChartresu (1199.---'1260.),
sav se pritisak na stranllpreriosipreko krova po:
.Jleimsu (1213.-1241.) i Amiensu (1218.-1268.), te Bogati ~e u.res ovih crkava mjeavina gotike, maUf-
SfeChapeHe ...:JJ. Parisu (1243-1248). Sa, stol.., sko~ ~tlla 1. renesanse. U panjolskim je crkvama po
nom cr:Kv()m"'ii Beauv~isu (1225-:-1272) poinje kas- :sredIm podIgnuta Capilla mayor za rtvenik i Coro
na francuzka gotika, koja se u 14. i 15. st.nastav- .za kler. Tu ~e,.~ velikoj visini, odvija bogosluje, a
lja. Kasna gotika postupa s kamenom graom kao ?a pu~ ne Vidi 1 gotovo i ne uje ta se zbiva kod
.zrtvemka.
da nije od tvrda kamena, a loginu konstrukciju
itave gradnje sve vie zaodieva li nemirne igrarije. ." U Italiju su gotiku preni eli najprije cisterci!;e
(Fcssanuova 1187-1208) t f ., ..,,,,~,,,_
...
,.
U Njemaku j,e prenesena gotika iz Laona (kor f' . " ' a za Im ranJevcl (Sta
",,~10ce u FIrenCI 1294-1330). TaliJanslC--'t'k
stolne crkve u Magdeburgu 1208. i stoIna crkva li ~"';-r~'l'" ',.' a Je go 1 a
Limburgu 1220-1235), iz So:ssona (Trier 1227 do ~. ~UlJI sas~~m negotika. Umjesto u vis, ona se
1270., St. Elisabeth u Marburgu 1235-1283), iz ~Irl na .:e~IJl. Pokrajne su lae visoke i time posta-
JU suvlsn~ma. prenosni lukovi i podpornji. Umjesto
Amiensa (stoIna crkY\l,,).l.J.~.Qlnu.(1248-1322) i St.
Denisa (stollla,,,,,wcrk~au Strassburgu 1250-1270). konstrukhvn:h elemenata naglauje se mramornom
Oko 1300. prekinuta je veza'''~njemake gotike s .... :...,...:;;~ slikovitost
:prevlakom ". . OSOblt
. o su paznJu po8vecl~
y '" .',..
~a~1~~~j~U:~~~~;;~.~A;u~~~rn6!
~~lSlika~~tv6 rrokn
vfel1agiaav~'c~tui
4t'
plonost osnovnih boja bez znatnijih nian~a.,~~;;; i pozadina i prednji dielovi. Prema veliini slike i:
pp(}lla je~m(a, jer nije vezana na strogu arhitek- prema udaljenosti, iz koje najbolje djeluje (o!JipJ),'
t~.ri:sKu'ok'~Ih1u,mekanija u crti i bogatija u boji.. dvostl'uka visina slike) jo puni utisak svake' poje-
Izmjenom svietla i sjene, t. zvo atiranjem, posti- dinOsti, treba da bude i tonost tehnike izradbe.
zava se iluzija trodimenzionalnosti, svjetlost slike i Mali kabineti, koji se gledaju iz najvee blizine,
razliiti svjetlostni efekti. .C:;,{;~fa;~~~\l;r.Q.:Z2:Y$;!D.0' zahtievaju Lnu tehniku do u najsitnije pojedinosti.
pr(jclil.'anjetame u sv:ietlo i obratno~ Kod Corregl& Vee slike, koje Se promatraju iz daljine od 4 do
su' i sjene toliko svietle, da ine topao utisak. Kod 5 metara, ne trae takovih potanko izraenih poje-
~.ernbrandJ?'. zapaamo i u najtamnijem dielu ..slike. dinosti. Monumentalno slikarstvo, koje djeluje svo-
toliko svietla i toliko pojedinosti, da su se oduviek jom cjelinom iz vee udaljenosti, treba da bude
i umjetnici i publika divili ovoj virtuoznosti. Sfu- plono, irokih boja i poteza, bez suvinih pojedi-
mato zaodieva pojave u tople sj.ene i time im odu- nosti, koje i onako ne mogu biti zapaene.
zimlje jasne i otre crte, kako to vidimo kod Murilla_ Prema tomu, od ega se sastoji ploha, na koju
I boja i svietlo i crte podloni su zakonu zr.~ne fllikar prenosi boju, i kakova je sastavina upotreb-
perspektive, jer ih nae oko drugaije vidi iz razli- ljenih boja, razlikujemo monumentalno ili zidno sli-
'it:h daljina. Promjena boje u daljini nastaje uslied karstvo od slikarstv,~ na Jrvu, na platnu, na staklu,.
naslage zraka. to je predmet blii, to je tamniji i u emailu i na papiru ili pergameni (sitnosI:karstvo).
otriji u svoj:m konturam<:;.,a to je vie udaljenodt ~;9n,\lijQ:~llt~1119,~lilgtl'.~t:V9,
izpunja slikama velike
naeg oka, to je svjetliji i konture su mu mekanije_ ploheria 'zidovirmi;u absidama i kupolama crkve i
Ni boja ni svietlo ni crte nisu cilj, nego samOl yobe velikih javnih zgrada. Velike plohe, koje dje-
izraajno sredstvo slikarevo. Isto vriedi i za per- luju samo iz daljine, trae jednostavnost konposi-
spektivu. Studije i sk:ce mogu sebi postavili za cilj cije, iroke plone boje i jasnou crtea. Monumen-
rjeavanje pojedinih koloristikih, svjetlostnih i talno se slikarstvo obino slui ovim tehnikama:
perspektivnih problema i efekata. Ali kod gotove lempera, al tT~SCO, uljem i mozaikom.
sl:ke to nije glavno. A ako jest glavno, tada se mo- A1Xe:rn-J2~rq..~naimieanjie suhih mineralnih bo- ...
e govoriti vie o virtuoznosti nego o umjetnosti.. ja~~Rri~la~,~orri'fekli.ci~.~wri~e:no{;"nJ~~~~Ir-boj~ i.
Jer slikarst,,:oje jo u 111 nogo ve~oj mjeri od. kipar- na. slilii",i'd,k03ije'premazan . v'~pnom'Tfr"grp'sonl~f\
stvapr~inaHno,t. j.oiiosvojim izra8:jllirrl ~m~d- Ova' je tehnika laka i brza, a boje ne bliede.
stvima' prirt~{ij"~'jedan in ili radnju. Da' setf1J p) .~dlc~~t{:SES81kakosamo ime kae, slika SE' na
in ili radnja to bolje 1 ljepe prikae, tomu slui ] O~i sY~~~"Y!.Pll:9,~~2j:.~.~",i~I2n~'YJ4.tl7,~
..~~~. Al fTe sco-
i crte i boja i svietlo i perspektiva. Veli~a)ep~e- f;hke su Jedno sla zidom. Vee izpravljanje je
nost slikarstva naprama kiparstvu li tomu, to sli- nemogue, osim da~.se slikana partija odere Sa zi-
karstvo moe svojim izraajnim sredstvima prika- da; Al fTesco-slikanje zahtieva veliku spremu,'
zati najrazli:tije pokrete itavog. tiela, o<;ljee,iz:- spretnost i si~urnost u radu. To je monumentalna
raz lica i oiju. A i na teu Se ne treba slikar kod i trajnat~hnika.
svog rada obazirati, jer laganu boju nanosi kistom. 6J Vrto 'kasno se po.elo na zidovima slikaJi, uljem,
na drvo ili platno, te ne mora, poput kipara .,biti ali ta se tehnika nije odrala, jer boje pomalo bliedc'
u brizi, kako e njegove figure stajati. i odliepljuju se od zida.
f/~~!:~~,!c.je najmonumentalnijaslikarska tehnika .
.Svaka sEka ima stalnu udaljenost, s koje se naj-
bolje vidi i gdje su dobro l"ll.zmjetenii sredina slike Raznobojni se kameci i glin:1i ili staklen: klinii
utiskuju u smjesu od mramo.t'llOg"praka i. vapna,' vie posebnikog znacaJa od slikarstva u basilika-
kojim. je presvuen zid. Dobro su izraeni mozaici: rna, nego zato, jer je cilj slikarskoguresa u kata"':
trajni inerazorivi. Zlatom presvueni klinii, ai k.o~bama. drugaiji od cilja slikarskog uresa u ba-
.sve ostale boje, ljeskaju se
li mirnom sjaju, to ga sIlIkvarna.U katakombama imadu slike izrazitoesha",:
,tolozko-parenetsku svrhu kal,{O Je
. t o u s'k'l"'''d'''''''''-'
aus
moe proizvesti samo ova tehnika. Mozaikom se .. ...,.,,,,,,
.. ,,d,,".,,"",.'.,,. o., ,,,,, .,
slue umjetnici osobito na jugu i iztoku, a na sje- Izrazito sepulkralni.tn znaajem tih slika. U basili-
veru znatno manje. U crkvi sv. Petra i oltarne slike ]mma imadu slike nasuprot izrazito didaktiku svr-
jzraene su u mozaiku. Ali time je mozaik zapravo ,_!:,~;o.,.Didaktinusvrhu zadraje crkveno'iik';;:~tvo
prestao biti ono to jest, jer ovim prenoenjem s p~evi.vod 4. stoljea Sve do u kasni srednji viek.
monumentalnog slikarstva na slikovite konposi- DldaktIcnu je funkciju svetih slika naO'lasio i
cije renesansnih i baroknih slikara gubi mozaik tr.identski crkveni sabor u svom zakljuku ~ svetim
svoju monumentalnost. I najbolji slikari, koji nisu slIk~ma :. :>,., prizori iz poviesti naega spasenja.
upueni u tu tajnu, ne vjeruju izprva da su oltarne nasllka~l~ lli drugaije prikazani, pouavaju pUk i
.slike u crkvi sv. Petra raene u mozaiku, jer su ~ltvr~U.lu?vau tome, da se sjea glavnih istina vjere
raene velikom virtuoznou. Ali to je samo virtu- r.!-<L~lh b:'lzno opetuje ...
oznost i nita vie. I Kad Je dakle Crkva uv~la slikarstvo u katakom-
Slike na drvu, kovini, slonovoj kosti, ,platnu, ili , be i u hramove" nisu je pri tom vodili nikakvi arti-
koi ne djeluju onako monumentalno poputS'lika stiki razlozi, nego sasvim triezna i praktina stvar-
riaslikanih izravno na zidu. Ploa se najprije pre- nost. Prvi su krani u slikarskom uresu u kata-
svue lagan om naslagom krede, a tada se slikatern~ kp~.?~~;;;~~lazili vjer~ku.ll,Ue.J:lU,a u slika~'~'"{;'b~="'
pera~tehnikom ili uljem. Osobito je omiljela uljena .slhkama.vJerskuIlollku~ U jednom je i udru-
boja radi svog sjaja i bogate skale boja. gom Sluaju krcansko slikarstvo bilo sim-
Akvareli ipasteli radi svoje netrajnosti ne do~ bo!ino" Glavno, je bio, sa<iraj, koji je trebalo
laze u obzir kod crkvene umjetnosti, osim kao sldce prrkazat;L Sve je ostalo bilo samo sredstvo
i kartoni. kako da se prikladnim nainom izrazi taj sadraj:
, Kransko je slik~rstvo u, kat8:kotrlbal11a"ve Dakle neke vrsti. eks~resionizam, Tako je to
ostalo Sve do 13. i 14:' stoljeca. Oko 1400. do-
II.i,' kra~e~ 1. stolJea~zra~ito.~2P~J~raln~.fm~lJ;,~:9g, ta?anji simboli dobivaju i naglasuju i svoju vlastitu
i ~l}aGa.Ja.,Od tadanJeg Je prora~iKarstvJi pre~;
l'ieIOtenniku i dekoraciju. Ali sadraj je nov, kr~ vrrednost i sada poinje 4~~ag:?;~m.sadraj~i ob!ika.
Crkva ostaje i dalje dOSljedna i nei;res"tan6' fii'l'rla-
anski, pa i onda, kad nastupa pod mitologijskom
koprenom. U starokranskom je slikarstvu u kata- suje, da joj je stalo u prvom redu do sadraja. bAli
kombama naglaen upravo sadraj, koji se odnosi ull1jetr:ici ~r,ae li prvom redu formu. Dotle, dOk su
na ivot u Kristu iza: tjelesne smrti. Sve je drugo ~e umJet~l.cI .uglavnom kretali unutar uzstaljenih
samo simbol, uvjetovan u jednu ruku tadanjim lkono~;afIJskl~ oblika, bilo je to vrlo koristno, jer
kulturnim stanjem, a u drugu opet kaoposljedak ~~ krscanska lkonografija neprestano razvijala, Ali
Clm umjetnik ostavi sigurno tlo uzstaljenih ikono-
disciplina arcani,
grafijskih oblika i stvara, ve prema svom vlastitom
Slikarstvo li katakombama,povezano uz grob i
prekogrobni ivot, treba jasno luiti od slikarstva u shvacanju i ukusu, neobine slike u smislu can.
kranskim basilikamaiza Konstantina Ve1ikog~'Ne 1279. crkvenog zakonika, tada dolazi do sukoba iz-
moda zato,]er bi slikarstvo u katakombamabHj meu crkvenog slwaanja. i izmeu onog gledanja,
~koje je vlastito umjetniku kao takvom, a osobito tipi.k~. Pri ~om se esto slui stilizacijom, kako
modernom umjetniku. Jer kolikogod Crkva dopu- to vIdImo vec kod Egipana: kod Beuronaca
tala slobode u formalno-umjetnikom pogledu, ona ~' l';Ja,tJJr9JI:<i13,!D'
~jera.l1cl9 krajl1{?i?ti,vQdido 'impre-
se ne moe odrei zahtjeva, da slike u crkvama Sl??lzllla. UmJetmk na kraju krajeva ne eli - a i
.daju vje!:I3~~,~t~~l1~llt .E-~~~,~~,
...i.. p:-c:".l~~:_
pa d~ zat~ ~e mo~e biti - objektiv svjetlopisne kamere. Zato
po svom sadrzaJu ne smIJU bItI protlvne vjerskoj Je .umJetnicima doskora doja.dilo sliepo nasljedovati
nauci i udoreu. I kolikogod umjetnik naglaavao 'prr~odu, kakva u zbilji jest, pa su je poeli prikazi-
svoju slobodu u formalnom pogledu, u zbilji ne e ~att o.nakvo.m,~akva se njima priinja, kako Se njih
moi Crkvi porei pravo, da kod svetih slika ne C~SO.VIto dOlmije. Od toga i ime ovoj' struji: iIllpr~-
trai u prvom redu lartpourlarstistiko rjeavanje S.l:?lJIZl;tITl
Premda je izhoditna toka i kod natura-
formalno-slikarskih problema, negopr~ygyj~xni JIzm~ .~..kod impresionizma zapravo ista, jer obje
vjerski sadraj, prikladno izraen umjetnikGu'obli- ~truJe. zele nap~os~voprikazati ono, to van: postoji,
kom. Koji e to oblik biti, to ovisi o samom umjet- Ipak J~..natur~hstIcka slika istog predmeta sasvim
niku i o vremenu i kraju, u kojem umjetnik ivi i drug~cIJa od Im~~esion:stike. Naturalista slika q<;l-
radi. Crkva, uobe govorei, ne ulazi u ova stilska l:osm pred.met I!l ?sob~ onakvima, kakvi u zbilji
pitanja, doklegod umjetnik vjerske istine izraava Jesu, sa SVImpOJedlllostlma, dok iIllpresionista slikQ
'jezikom, koji je dostojan kue Gospodnje i koji je 'Sve to onako, kako to on vidi u cj~iinibezobzira
razumljiv vjernicima. .., na pojedinosti. '
I. id~alizam ima svoju krajnost. To je 1. zvo ek::;~/
U slikarstvu moemo razlikovati dva osnovna
;p.r~!>lOmz.[t. rrt. I.de~lizam ide za tim, da pri-kae ide-'
shvaanja, koja su poznata pJ(I imenom n;tl1reIi~a
:alno utJelovIJerJec1uev~9g sa<iraja. Ekspresioni-
i ideal:zilla. Nl;ttlll'~lizaITlide za tim, da prikae po-
ja~~, stvari, osbbei"dcigaaje onako, kakvi jesu u zam .ide j.on:n~?"o dalje. Bez obZIra na svaki pri~
prirodi. Umjetnici, koji su se prikljuili ovojsyruji, Todm ~bhk vidljIVe zbilje izr13,l;tvaekspresionizam
sar:ro :bItn~st svake J?()jave.Tu odpadaju nesamo sve
swatraju svojim vrhovnim ciljem nasljedova~j~,pri-
pOJedmostl, nego i svi obziri anatomski tonoa cr-
ro<ie i njezino prikaz{vanje onakvom, kakva uishnu
jest. Pri tom se esto :-::austavljaju upravo na ono- t:a, ?~irodne boje, oblika. osvjetljenja. Ideal'izam
ldeahz:ra:<, usavruje prirodne oblike i pojave, a
mu, to je najrunije. Upravo protivno hoe postii
~kspreslOmzam prelazi pre1:0 svih prirodnih oblika
ona struja, koju zOvemo ideali:::mom. Idel1U.zarnne-
1 pojava i daje samo izraaj bitI1o~1;isvega.
samo da ne smatra nasljedovanje' prirod~"'rprirodnih
pojavnih oblika svojim vrhovnim ciljem, nego iz . T~ko se naturalizam razvija u impresionizam, a
umjetnosti izkljuuje nesavrene i rune priro<in~1 ldeah.zam u ekspresionizam. I kako su god ideali-
pojavne oblike, osim u svrhu, da se to jae iztakne 2am .: naturali~am oprene ~mjetnike struje, tako
ono, to je liepo, savreno i plemenito. Budui da se njihov: kr.a]nosti u jednoj bitnoj toki dodiruju.
su prirodni pojavni oblici samo riedko dostigli ste- Jer. ~ao sto .lmp~esioni~am ne nasljeduje prirodnih
pen savrenosti, umjetnici, koji su se prikljuili ide- ob~Ika, kakvI u zbilji jesu, nego ih prikazuje ona-
alistikom shvaanju umjetnosti, idealiz'craju pri- kVl~a, kako. se. asovito d o i m 1j u umjetnika, tako
rodu. To e rei: oni usavruju prirodne pojavne Se : ekSpre$lQ.mz~mne obazire na sluajne prirodne
oblike i daju im dublji duevni smisao i ljepu vanj- obl~ke, nego IzraZava samo ono, to umjetnik m 1-
tinu. Idealizam se ne zaustavlja kod zbiljskih po- .~11 ~~ spada na bitnost onoga, to o n vidi ili hoe
jedinosti, nego trai i daje ono, to je zajedniko, IzrazItl. Na t:tj nain unosi i impresionizam i ekspre-
(&ion.izamu umjetnost jednu istol;!Jlj~.Js8y~i,~1&t
crtu, koja seudalj1J.je od objektivne zbilje.
'\l~smo vidjeli, da 'se kransko slikarstvo, na-
kon svojih prvih poetaka, koji su moda bili isto
Idekorativni, oko god. 100. u katakombama pojav-
djuje u obliku, koji bismo mogli nazvati ekspresi-
onistikim. U bazilikama preotimije mah idealiza:m,
koji se oko god. 600. ukruuje u stilizaciji bizantske
sheme. U doba romanike zamjenjuje bizantsku she- Starokransko doba
mu novi idealistiki stil. Gotika se vraa oplemenje-
. noj prirodi, ali uvodi stilizaCiju, koja je u skladu Bit e, da su krani u apostolsko doba izbje-
s gotikom arhitekturom. Kad je ova stilizacijapre- gavali svako zorno prikazivanje Boanstva, No to
'vrila mjeru, prelazi gotika u naturalizam. Isto se je vie Grka i Rimljana pridolazilo u Crkvu, to je
deava nakon polaganog prielaza i u Italiji, gdje . jae, premda neopazice, prodirao utjecaj grko-
renesanSa zamjenjuje bizantsku shemu. Leonardo rimskog duha. Drugim rieima: kransko slikar"
da Vinci i Rafael Santi idealiziraju, a Massaccio i stvo (i kiparstvo) prirodna je posljedica pokrte-
Mantegna uvode naturalizam. Michelangelo bi da- rija Grka, Rimljana. Ipak je kroz prva tri stoljea,
nas bio ekspresionista, a Rembrandt impresionista. adjelomice jo i kasnije, strah pred idololatrijom,
Overbeck i njegovi Nazarenci vraaju se u doba pri- kojom su prvi krani bili odasvud okrueni, te
je Rafaela, jer im je Rafael odvie naturalistian. disciplina arcani, nalagala veliku umj erenost i
.O. Desiderije Lenz O. S. B. uvodi stilizaciju, koju oprez. Strah je pred' idololatrijom jo 3Q6, bio li
oznauje njegov kanon tjelesnih oblika, boja i raz- paniji tolik, da je sinoda u Elviri odredil~, da se
mjera. Tako se u crkvenom slikarstvu na temelju na crkvenim zidovima ne stavlja]uslike, da ne bi
zakona o umornosti i zamjenjivanju jedne krajnosti izgledalo, kao da se Boanstvo, kome se izkazuje
drugom izmjenjuju nesamo stilovi u obinom smislu potovanje, slika na zidu. A discipli1/,a /aY9ani je
te riei, nego jo i vie: naturalizam, impresionizam, traila da se najsvetije kranske tajne' ne' odaju
idealizam i ekspresionizam. Ovo je strujanje do u nevjernicima. Zato je kransko sI:karstvo u svom
novije vrieme bilo samo utakmica naturalizma i ide- p<:le~k1J..,simbolino.
Iz samog se nadpisa: Tko se
alizma, dok su impresionizam i ekspresionizam, kao ogriei 'cl ovaj grob, p{),loit e raun Bogu ne
sviestne struje i razraene teorije, novijeg datuma. Ilioe razabrati, je li to kranski ili poganski' nade
Od 19. st. amo vrlo je obina pojava, osim toga, jo pis. Tako su krani mogli P{)'f,ut pogana, ali u
ieklekticizam koji miea umjetnike stilove i stru-
",~"';\l'~~j'i.i"""'","';"':iI';';:"'"",~ . ' .. " .. '. . "
Svom smislu, pod pa.11p9mif~niks9rn razumievati
janja, te od svakoga uzima ono. to mu se SVIa. neu!I1'Slostj uz}{,rsnue,pod 'Orte.i~rri Isusa, pod
, Ako slikar imade talenta i ako je savjestno radio, Al1lor()TIl(Psihom spasenje due po .rsus1J..Neupu-
dadu se ovakve slike jo podnieti. Ali pukokopi- erii nije' mogao ovog kranskog znaenja ni na-
ranjegotike, . renesanse ili baroka stvara pseudo- slutiti. Videi naslikanu ili urezanu, ribu uz sidro
gotike, pseudorenesansne ili pseudobarokne slike. ili kruh, nije mogao ni idov ni poganin razumjeti,
Ovakve su slike nepodnosive. Jer umjetnost je u da je riba lXTHYS, a kruh s ribom euharistija"
svakom sluaju stvaranje iz dubllit due, a ne imi- I idov je i'paganin mogao itati Aberciev nadpis
tacija vanjskih oblika. (oko 180.), ali razumjeti ga je mogao samo upue-
ni, samo krteni vjernik. Ni katekumeni nisu po- mO upravo svagdjetra~iti s.imb'oliku,jer' JIr1'ade~
znavali ovih tajna. takvih slikarskih ukrasa u katakombama, koji nis\l
Starokransko se slikarstvo prije .Konstantina drugO:nego isto sepulkralni ornamenat. Ipak je
Velikog razvijalo osobito u katakomblOLrna.To ~ar hajvei dio slikarsk:h Irlotiva U katakombama dq
paamo i na iztoku i na zapadu. Ali strokransko 'poetka 2. st. simbolikog znaaja. Tada poinje
se slikarstvo nije ograniilo samo na katakombe. prikazivanje i .poviesti st. i n.zavjeta. '
Bez sumnje su imuniji krani poput svojih su- U ,cubiculum AmpLiati u rimskim katakombama
gradjana dali s~ikarijama 'uresiH svoj d(}m. U ovim sv. Domitile i u kripti sv. Januarija u katakomba-
se slikarijama nije oitovala ona banalnost i poho- ma Pretekstata nema slikarski ures kranskog
ta, kako je vidimo na slikama li Pompejima, nego je zn::tGaja. Ali u drugim prostor:jama Domitilinih
to slikarstvo bilo oplemenjeno i proieno. U dvo- katakornba nalazimo Daniela medju lavovima, Noe,
ranama, u kojima SUBe prvi krani sastajali da mudrace s iztaka, sv. Petra i Pavla,Isusa medju
lome hljeb, moda se ilo i korak dalje, pa se sim- apostolima, gostbu s kruhom i r~bom, dobrog pa-
boliki i oprezno prikazalo i. dogmatsko-liturgijski . stira. Od simbolikih figura osobito esto susree-
sadraj, neupadljiv i neshvatljiv svakomu, koji l:rije mo u katakombama dobrog pastira i orantu. Obje
bio vjernik. Mnogobrojni ostatci staklenog posudja su figure po svojoj simboLci bitno kranske. Pa-
i geroa s kranskim uresom potvruju ovu pred- stir oznauje Spasitelja, a ovca duu vjernog kr-
mnjevu. inise, da se i u brojnim crkvama, koje su anina. I aran ta je simbol kranske due. Ve u
bile izgradjene jo prije KC'ustantina Velikog, poe~ svom prvom simbolikom stadiju, stvorila je dakle
lo i bez simbo1ike koprene, ,sasvim otvoreno, sli- kranska umjetnost IXTHYS i razliite simbole,
kati kranske tajne, jet' se samo tako moe, ra- kojioznauju Spasitelja, dobrog pastira, iorantu.
zumjeti gore spomenuti kanon sinode u Elviri 306. Bibl1jski motivi starog i novog zavjeta: Navjete-
No o've su crkve za Diokleciana poruene, a i do- nje, Gospa s Djetetom, mudraci s iztoka, krtenje
mova je prv.!h krana nestalo. Zato se neko vrie~ ISUSOVO, Isusova udesa, euharistija, Mojsije, Abra-
me mislilo, da je sta:rok~anska slikarska umjet- \ ham, Noe, Daniel itd. stvaraju novi repertoar, iz
nost izkljuivo s~p~lkJ;!ll!J,E\:1
jer se sauvala samo kojeg izvire poetak kranske ikonografije.To je
u katakombama. ujedno i fo~alno novi momenat u tadanjoj
Sudei' po mnogobrojnim slikama, koje su osta- umjetnosti, jer je ovaj novi sadraj tra'o i novu;
le sauvane, osobito u rimskim katakombama, sta-, kompoziciju. Muku Isusovu i ~azpee nisu staro-
rokranski su pictores preuzeli jednosiavno su-, kranski slikari II katakombama smjeli prikazi-
vremenu tehniku slikanja aL fresco, ,kao i tadanji vati radi discipLina arcani. Poznato je iz grafita u
nain izraav::tuja._Zato i nalazimo toliku tehniku Museo Kircheriano, kako su se pogani rugaii Raz-
slinost izmedju slika, pronadjenih u Pompejima, petomu Kristu. Zato, su prvi kr6ani izbjegava1i
i onih u katakombama. Sadraj im je dakako posve zorni prikaz muke i .smrti Isusove na kriu i zad~,
drugi. Razumije se samo po sebi, da u kranskqm voljavali,su se simbolikim slikalIla ,Abrahamove
slikarstvu nema ni traga poganskoj lascivnosti. rtve. Tako je sepulkralna UIlljetnost "kranskih,
Mnogi su ornamenti i motivi preuzeti iz reper;toara katakomba u svojoj cjelini, uia sve formalno oslar
tadanjih slikara. Ali pod koprenom ,se mitologij- Iijanje na antikmi tehniku, neto novo, upravo kao
ske simbolike sakriva kranski sadraj. Ne mora, to jehova pojava u tadanjem svietu kranska
vjera u ivot vjeni onih, koji poivaju u katakolIl:-
bama. Umjetnost Se u katakombama ne razlikuje Jer ovaj novi naz~r o svietu nije zabacio prave
dakle od neznaboake umjetnosti svoga doba je- krasote zemaljskog ivota, nego ju je ak i odkrio.
di n opo motivima koje obradjuje i koje izbjegava Antikna Se umjetnost nije osnivala upravo na
(putenost i poganska mitologija kao takva). On? onim krasotama i draima zemaljskog ivota,
stoji dodue u tiesnoj vezi s' dekorativn'om umjet- koje su naslikane u Pompejima. Zato protivei se
nou u Pompejima, kako je to i posve prirodno. ovima, nije kranstvo sprjeavalo daljeg razvitka
Ona svojim figurama nije dodue dala izraz ne- antikne umjetnosti. Ono je, nasuprot, donielo, nove
vinosti i blaenstva,kojibi moda po dananjem pobude i nova shvatanja,koja bi bila kadra obno"
shvaanju odgovarali reLgioznom idealu i moralu viti i dalje razviti antiku, da ova nije ve sama u
kranstva - jer starokranski slikari u kata- sebi nosila klicu smrti. Ant~knu je umjetnost u nje-
kombama nisu poznavali dananjeg shvaanja, nel zinom mitologijskom sadraju i u njezinoj nagosti:
go su jo -uviek, formalno govorei, bili ukorienje- i lascivnosti doista unitilo kranstvo. Ali .to se
ni u antiknom shvaanju. Bez sumnje b:smo danas ne odnosi na tehniku i umj.etniku formu uobe,'
Gospu s Djetetom Isusom drugaije prikazali, nego jer je kranstvo sve. to preuzelo 9'd antike ~ p:i-
je vidimo u katakombama sv. Priscile li Rimu (2. mienilo na l:oyusad~ajnost.i}:ll1~()YO. sl1vacanJe;
st.) ili u Caemeterium Maius (4. st.). Ali staro~ koje je ono\108ilo sa sohom:-Da antikna un:jetno~~
kranski slikar 2. i 4. st. nije mogao govoriti n a- . nije bila i sama u sehi u padanju ~..~~ se. ~llSU, Zbl!l
i m jezikom, on je morao govoriti jez:kom svoga oni sudbonosni zahvati u itavu clvlhzaclJu tadas-
doba i svoje okoline. Ako i jest Gospa prikazana njeg doba, to iiI je proizvela seoba car~ke prie-
kao matrona, ili jo bolje kao damina, kao odlina stolnice iz Rima u Carigrad i onda, malo Iza toga, '
gospodja tadanjeg doba, ako i jest tehnika i stil provala barbara sa sjevera, moda bi seantikn~
zapravo samo dialekt antike, ipak ne moemo umjetnost mogla odrati u kranskom ruhu. ~.1I
rei, da je na ovim slikama samo predmet kran- antike je nestalo s pozornice svieta i ona ~e .111Je
ski. Osim predmeta kransko je i shvaanje sa- mogla sauvati samo u umjetnosti. Nakon lZ~Je~~-
mog slikara, i to nesamo osobno, nego i shvaanje ne stanke moralo j~ doi doba, kad se naJpr1Je
njegove umjetnosti. Zato je i njegova umjetnost o'sjetio Jaki utjecaj izCl1rig:F~da.,.A o:lda,po~lije
doista kranska, ako i njegova tehnika i njegov _ustoen:ja, koje su proizveli barbarskI n::,rodl za
j~zik jo uviekpripadaju alltiki. ;eobe naroda, morala je pai;1tatinova,,)1~~~t!;()~ts
k~anskirri sadrajem, ..ali ne vie u antIknoJ. for-
Slikari u kranskimkatakornbama nisu bili mI jerje ve antfknih spomenika bilo. gotovo 1 ne~
veliki majstori, nego Veinom samo slika,ri drugog stalo, a' jo vie antik~og duha. ~nbkl1~ for:m~ ~
i treeg reda. Osim toga morali Su raditi u vrlo antikui duh. zamienila je nova umJetnost, u kOJOJ
tekim' prilikama, uz vrlo slabo svietlo. Pa. ipak. su se jasno Iazpoznaje jaki utjecaj sjevernih bar-
stvorili djela, koja u svojoj naivnosti i .dubokoj bara. . .
vjeri oslobadjaju antiknu umjetnost neznahoa- O kranskom slikarstvu prije Konstantina Ve-
tvai' njegove putenosti. Ali ovaj novi nazor o svi- likog na iztoku daje nam neki pojam slikars~i ..u~es
etu, kojip.aelno"zabacujeputene dra.i zemaljskog 3. st. u malim katakombama u AleksandTlJI 1 u
ivota, ri'ije sprieio' dalji razvitak i izgradnju Dogrebnoj kapeli nehop~le El.'- Bagau~~, koja
umjetnike' predaje, niti je vod:o k nazadovanju. Se moe smatrati starokrs6anskIm PompeJlma u
libijskoj pustinji.
Iza Konstantina Velikogn8.$taje novo~doba za slika iz starog i novog Zavjeta, koji je imao pri-
crkvceno-sIikilrstvo. Iz tanlnog. svieta podzemnih praviti i pouiti vjernike o otajstvu spasenja ljud-
grobova die se kransko slikarstvo"! ulazi u sja} iskoga rcx:w.po KristQ..
ne bazilike. Sada prestaje preteno sepulkralni zna- Nazidovima se kranskih bazilika slika kon~
aj kranskog slikarstva. Nekadanje alegorije i kordancija starog i novog zavjeta: izsta.rog se
simboli nisu vie dostajali. Sveta poviest., dogma, zavjeta izabiru oni dogadjaji i' :inotivi, koji su ti-
ivot i smrt kranskih muenika, kojima se u ast povi dogadjaja u novom zavjetu.
podiu baZ'ili'ke,to je sada predmet kranskog sli- 'premda i na iztoku i na zapadu imade u bazi1i-
karstVa. Kao to su katakombe dale peat prvom kama ovog doba slika, slikanih al fresco, ipak su
kranskom slikarstvu, tako i sada razvitak kr- za. ovo razdoblje znaajne slike u mozaiku, koje
anskog ivota i kranske liturgije stavljaju kr- rese' basilike i crkvene graevine i na kranskom
,ansk6 slikarstvo pred nove zadae. Dok je u kata- iztoku i na zapadu.'
I
kombama znaaj kririskog slikiirstva: bio eshl1to- Od fresko-slika u Kmu spominjemo samo one
logijsko-parenetski, dob:va kranskp -likarstvo po- U katakombamasv. Petra i Marcellina iz 4. st., u
evi od 4. st. u kranskim baziL<ama izrazito Santa Maria Antiqua iz 8. st. i u donjoj (starijoj)
dog~~~2~S~~<!e(!f~i.~iz~~~~j. U 4. i5. st. ivu naj- bazilici sv. Klementa iz 10. st. I ovdje, kao i u ka-
vei crkveni otci i pisci.' To je viek prod()ra kra.~- takombama, vriedi pravilo, da su slike to ljepe i
stva iz osobnog i porodnog u javni ivot. 'To jevi'ek vrjednije, to su starije.
velikih dogmatikih borba. esto su mozaici u kr- Antika je mnogo upotrebljavala mozaik, za
anskim bazilikama ovoga doba vidljivi trofeji po- ukras poda. Ni u katakombama nije mozaik bio
bjede katolicizma nad krivovjerjem. Tako je na pr. :sasvim nepoznat, premda se tamo primjenjuJe
arcus triumphalis u Santa Maria Maggiore u Rin:;u, uglavnom Q.ornamentalne svrhe, a i to vrlo umje-
to ga je mozaicima, koji su do danas ostali sacQ.~ reno. Najljepi se mozaik iz katakomba nalazi da-
vani i gotovo neoteeni, dao ures'ti papa Siksto nas u lateranskom muzeju u Rimu. To su dva me-
III. (432.---':440.), zapravo velianstveni' slavoluk, daljona, od kojih jedan. predstavlja Flavia JuHa
podignut u ast Gospe, kojoj je llI. efeki sabor ..Juliana, a drugi njegovu suprugu Mariju Simpli Q
432. protiv Nestorija u,~ klicanje vjernoga puka ciu Rustiku. Ovi mozaini medaljoni potjeu i~ka-
vindicirao slavni naslo...nTheotokos. takomba sv. Ciriaka u Rimu, a raeni su oko god.
Sredite je itavog slikarskog uresa u.aQSidi i 300.
na. arcus triumpharis - osobno ili simbolino - Od milanskog edikta 313. do Alarihova zauzea
uvie.k sam Spasitelj. To jeproslavljeni;Krist, koji. Rima 410. razvija se u Rimu monumentalno sli-
'sa svog vjenog priestolja vlada i upravlja svietom karstvo u mozaiku, koje resi kranske basi1ike.
i nebom. Ovog Isusa navietaju prerod, propovier Ovo slikkstvo nadovezuje na umjetniku predaju
daju evandjeliste, sl[.ve andjeli, arh!1ndjeli i mue- antiknog Rima. Najlj~pi je spomenikov;og .doba.
nici. Ovaj Isus silazi u novozavjetnoj rtvi otaj- mozaik u absidi Santq.. Pudenziq.na iz poetka 5. st.
stvenim nainom s nebesa na kranski rtvenik No i iza opustoenja' g. 410. nastavlja Rim da mo-
pod prilikama kruha i vina. zaikom ukrasuje svoje bazilike. Tako je bazilika
Na prostranim zidovima, koji ~. di~ nad kol?- Santa Sabina sagraena culmen. apostolicum cum
nama, i koji omedjuju glavnu ladJu, slika .sem!: Celestmus haberet Priinus, et in tota fulgeret epis-
copus orbe, dakle 422.-432. Baziliku je sv. Sa- gradu velika umjetnika djelatnost. Ravenna do.-
bine o svom troku dao podi~ipresbyter Urpis due nadovezuje na tradicije rimske umjetnosti, al~.
Illyrica de gente Petrus, pauperibus locuples, sibi' doskora zasjenjuje Rim, koji je poeo naglo opa-
pauper, kako svjedoi veliki nadpis u mozaiku. dati. Rimskom razdoblju pripadaju mnQgi mozaici
Gradnju je dovrio Siksto III. (432.--440.), koji li Ravenni, kojih je nestalo, a sauvali su se samo
je, kako smo. ve vidjeli, dao mozaikom uresiti prekrasni mozaici u krstionici pravoyjernih i u.
slavoluk, a valjda i zidove u Santa Maria Maggiore. mauzoleju Gal1e Placidije. Uz mozaik u absidi
Mo~aicina zidovima u Santa Maria Magiore prika- Santa Pudenziana uRimu predstavlj.aju mozaici u
zuju tip ove iz st. zavjeta od Abrahama i Melkisede- mauzoleju Gal1e Placidije u Ravenni (449/50.)
ka do zauzea obeane zemlje. Na slavoluku je pri- vr:llu:nq(;ril1J,sk~.ulnj~t:nos~~?l1J,ozaiku.. To vriedi
kazano izvrenje ovih starovjetnih tipova u Kr~stu. osobito zadobrdg pastira.u tom mauzoleju. . ..>
Mozaici u Santa Sabina blii su antiknojpredaji i Ostrogotski kralj T'9odor:illosvojio je 493.\Ra-
umjetnosti staroga Rima od onih u Santa Maria vennu i sad poinje gotSko razdoblje. Ovo"razl.oblje
Maggiore, koji pokazuju znakove dekadanse. Uza traje do propasti gotskecvla:stiu Ravenni 555. U
sve to su i mozaici 11 Santa Maria Maggiore u toni razdoblju nastaju mozaici u arianskoj krstio~
mnogim pojedinostima veliki u svojoj koncepciji i nici, jedan dio mozaika u Sant' Apolli1:wre Nuovo,
izradbi. S mozaikom 6. st. u absidi bazilike sv Teodorihov portret i mozaici u Santa Maria Mag-
Kuzme i Damjana u Rimu poinje novi odlomak u giore. .
razvitku rimskog monumentalnog mozaika. Tu se
Iza propasti ostrogotskog kraljevstva nastanio
ve sasvim jasno oituje utjecaj iz Carigrada. Do-
Se carski namjesnik u Ravenni. Sad nastaje opet
sad su osobe, prikazane na mozaiku, bile pravilno procvat umjetnosti u .Ravenni. Najljepe, to je u
gradjene i nj,ihovo je odielo padalo u otmjenim
to doba stvoreno u Ravenni, bez sumnje su mozai-
naborima. Odsad se opaa sve vea ukoenost, od-
ci uS.(lnYit,~le. Oni su nastali u doba cara Justini-
ve stroga simetrinost u kompoziciji i pretjerano
:ana, ddidJ""bdmah iza propasti Ostrogota. Sasvim
bogatstvo odiela. Ovaj je bizantski utjecaj ve
su slini onima, koji su odkriveni u Aja Sofija u
podpuno razvit na slavoluku San Lorenza fuori le Carigradu.
mura i u absidama sv. Teodora i S. Agnese.
Kranski je iztok od 5. st. dalje sve vie resio
Razliite kunje i stradanja, kojima je hip iz-
svoje hramove mozaikom. Naalost su Vandali,
loen sredovjeni Rim, sprjea.vale su samoniklu i
:ikonoklastike borbe i na kraju Islam najvei dio
samostalnu umjetnost u Rimu u ovom razdoblju.
unitili. Ostali su samo jo neznatni ostatci. Mozai-
Umjetnika iniciativa u Italiji sve vie prelazi na ke u crkvi sv. apostola u Carigradu izradio je 'Eu-
Ravennu i preko ove na Carigrad i iztok uobe. 1ali08, jedan od prvaka u slikarstvu, u doba Ju-
Mozaici u Ravenni pripadaju rimskom, gatskom stina II. (565/78.). I mozaici u Aja Sofiji nastali
i carigradskom. razdoblju. Ove tri skupine mozaika su u isto doba, ali su kasnije, kad je Aja Sofija
u Ravenni sainjavaju veliku sauvanu zbirku, na- wetvorena u moeju, prekriveni. Sada se nastoji
dasve vanu za razumievanje kranske umjetnosti, oko toga, da budu opet odkriveni. Kad ovi mozaici
osobito mozaika, od 5. do 7; stoljea .. opet zasjaju, moi e se mnogo vie rei oi razvitku
Kad Je car Honorije.prenio priestolnicu zapad..; bizantske slikarske umjetnosti. U Solunu su se sa-
"~~"'f4;:t;~?:~',!a::::~'7'Y:~<f~"":" .
tovni nain, nego unosi u njih upravo onaj ton, j{oji :zore, a kao uzput i, crkvene ,slrl{e~Pa'jpak su mu
je toliko bio razplamtio Savonarolingnjev: li~pl:' -crkvene slike proniele slavu. U svemu je naslikao
ene i liepi nagi svetci, kao na pr. njegov sv. Se oko 1000 slika. Crkvene je slike slikao gotovo bez
bastian u Firenzi, tako su prikazani, da ni najmanje i'zuzeta 11. ulju. Spominjemo njegov najraniji rad
ne potiu na pobonost. Najbolje su mu slike u sa- )~g.<';~;~tP;t"'~i~'~~'
odje suprotstavlja plemenitu Isu-
mostanu Oliveto u oratoriju sv. Bernardina i oso- sovu gfavu podmuklosti njegova protivnika. Zatim
bito sv. Katarina u crkvi sv. Dom:nika. :1~~y:?'}tH u Veneciji, J\tlaJJQnnu ...pf;,~,?:r:'0' kasnije iz-
Alltonio Allegri, nazvan G ~\rE~J?:".~,~,o(1494. gorjelu sliku muenifva sv. Petra. muenika, i
-15:Vf) 'poput Michelangela 'kida, sty?;g,i_Gijom
o m,.~R:.13Pe,gtalllq
-nj e~ml :'lljkI-LI\:()japrilwmj eprika-
crkvenoga slikarstva, ali na drugi, nain. Corfeggio :zanje BI. Dj. li hramu. Od svih je Tizianovih sl:k'l
ne slika dubokih misli poput Michelangela, nego s vjerskim sadrajem ova slika moda najvrj.~d-
samo vedro, gotovo razputeno veselje svojih nae Ilij::Lpo svom ugoaju: mlet3Jkepalae i mletaki
gih i polunagih anela, koji skau po ~ebesko~n puk uokvir!uju stubite, po kojem;ulazi malena
prostoru u kupoli stolne crkve u ParmI. !Q .Je Djevica k vratima hrama, gdje je ekaju staroza-
ablji ragout izprepletenih nogu i ruku, sllkall1h vjetni sveenici. Uzprkos posve svjetovne okoline
majstorskim karnatom i dobrom, ali smjelom per- sama pojava male Djevice daje ovoj slici neki
spektivom. Bolje je i mirnije njegovo ulje Sveta njeno-velianstveni znaaj. Na ostalim je brojnim
slikama, ,Tiziarta vjerski sadraj obinozaodjeo ra'" i t. d, Mletakim slikarima Jl;t.c;g~;~;;~:.:~.,~!lQ
dol,l ovogasyie,ta" te od vjerskog sadraja nije C1515.~1592.} .iL~andro Bq,ssano (1551.-1622.)
~talo mnogo vie nego samo ime. Tizianu pri.;. pripisuju Pieta u Hvaru, sv. Franjo PaoJskiu
pisuju oltarnu sliku sv. Magdalene udominikan ... Hvaru, Bagorodicd.. Rua-rica u' Vrboskoj na otoku
skoj crkvi ,u ,Dubrovniku, te slike iz ivota sv. Hvaru, Krist na kriu u Hvaru, presveta Trojstvo
Lovre li Vrbovskoj na Hvaru. Tizianovoj koli pri- u' Koruli, Ro~nje Kristovo u Pranju i Po,,:
pada UznesenJe Marijino u stolnoj crkvi u Du; klonstvo pastira u Hvaru. U Stl'ossmayerovoj gal-'
brovniklL ..~, to r,J;;t t,g je slikao vrlo mnogo, riji uvaju se ove slikeJ acopa Bassano: Krte~je
esto i povrn~zbiljno nastojao da u svo- sv. LuciLe, sv: Ivana Krstitelja i Krist na maslin-
jim slikaina sjedini odlike Michelangelova ki!St:j s skoj gori.
Tizianovim zlatnirnkolodtom. Njegove bolje slike N j e~ a k o slikarstvo 16.st. nadovezuje na.
zapanjuju, ali ostavljaju vjerski osjeaj podpuno njeJ:1'l~lre~~~~~~l~.. st.,a od Italije preuzima
hladnim. Tintoretto je svoje slike vjerskog sadr- ugla.vnom"sa.mo'<5rchifuenLku, koja podsjea na
aja izpunio banalnou. Na njegovim se biblijskim antiku 1. arhitektonske motive. Velika je razlika
g~s~bama:jede il?Jj~. U St.rossmayerovoj galeriji izmeu njemake i talijanske renesanse i li tomu,
slika uva ~oret1x>va sl1ka: Zaruke sv. Kata- 8to talijanskislil:ariEtoje ponaje:1e u slubi pape
rine. Tintorettu se pripisuju slike u dominikanskom i svjetovnih knezova,' a njema\l\t.(3.n{'9:D.+~. st. rade
samostanu u Bolu na Brau i u franjev2.kom sa,.. za crkvu i 'za graanske krugove" r' to 1./ doba, kad
mostanu u ibeniku. Paolo seV e,r o n e s e od je Lute,r".r"az,
k.inlioduh,o",vno.
,,'j~d.lnst'lo rtjema,ko,g na-,
Tintoretta razlikuje" svojim sivo:~~~tim ter roda i kad je poeo pokret za posveduhovnim
nom. Ni njegove slike vjerskog sadraja nemaju kranstvom, koje je' odklatija1o oriu .'slUbu, to
obino nikakvog vjerskog znaenja. Njegove su bi- ju je dotad vrila umjetnost 11 crkvi. Bez sumnje
blijske gostbe, slikane u samostanskim blagovaoni- je jedan od povoda ovom' novom ikonoklasticizmu
cama, u stvari gostbe bogatih mletana i mletanki, bio posvjetovnjaenje crkvene umjetnosti. Ali
zaokruene divotnom renesansnom l;trhitekturom. umjesto da se' uzna:stoji 'oko toga, kako bi" Se
Pred crkvenim se sudom mo,rao opravdavati radi umjetnost opetpovratila .u slubu Crkve, "razkin'uta,
luaka, pijanica, patuljaka, i slinih stvari na je veza izmeu umjetnosti. i novog kranstva. sv~
svojim slikama. U Strossmayerovoj se galeriji slika je to sputavalo djelatnosti razvitak njemakog
uva Alegorija mudrosti i snage od Paola Veronese. crkvenog slikarstva u 16. st.
Pripisuju mu i Krist i Zebedejeva ena. etiri slikara valja spomenuti u to doba ti Nje~
Ne smijemo u ovom kratkom prikazu mimoii mak,oj. To su Micll~~tPacller (t 1498.),. Albr~cht
dviju slikarskih porodica, koje su u 16. st. mnogo DUrer. 'et ,1528.)" Matl;iaf),.Griinewald ,(1475.?b'c
radile za cr!rve u, Dalmaciji. To su porodice Santa 15 30.?) i :H~ru:L,.aol'beiri
i
Pl!l;t1U(1497.~1543.).
Croc~ i~a"s~6d1"cf!3,a..)J._t.l;t. J.:; J OJ~,e pripa- J>;~ ~~er",>i~,p:o~r~()rez;bari slikar. Glavna Sl1
daiu<si1karr'GlI'o1~rn() (1480::::'-15561'1>i"i""'Francesco Wu!'djm.~'k"Hlnioltaru St.. Wolfgang kod Salz;
(1516.-1584.). oVim se umjetnicima pripisuje 1)l).rg~(1481.) i,'u,Brixenu (danas u Augsburgu ;j
poliptih u Koljunu , poliptih u Poljudu, oltarna Mijnchenu),Pacher je u PadoV:i bio uenik' Man+:
slika sv. Bartola u Kotoru, Bogorodi:ca u Poljudu, tegne, pl;t,je od njega preuzeo rjeavalljeperspelh
slike u Hvaru, Kni.pnju (Posljedn.ja veera), Du- tivt:4ih.problerna. Kod togapada\ Pacher upretje"
batici, Bakru (Presv. Trojstvo), Lopudu, Visu tanosti.
:p li ~,r je tvrdi, ali osjeajni
y'
''''1~~~~;\4;;".. ,." o,,"
....
Niemac.
, .. o.' ..,
On je Kolmaru) i Razpee iz Tauberbischofsheima (danas
vrlo 'QlfzPl'iro~i. On trai i daje kamkter1'stlcnu m- li Karlsruhe). Boja, ugoaj, crte, sve je u, sJ1J~Qi ,.'C""'<.'~,.," ...." ",... " ..
diVidualnost. Njegov put u Veneciju 1505. i prija- ': -- . .'.'.' .'.' , .' .',,; .-..,,:,,',....
strahov:t9g,?~~J1ra,Jizl11a,kojim su slikana obq. (Yva
/, ".'i.,,..:,.,,.,~,,'i)~,'Y\'''''''l\:'i';''''.\.':~-3"*' ,'o ' ,Iij:.';\\",""l;;1!;,:'t'~,;;'\"'l't:.~_h:.
CRKVENO KIPARSTVO
Crkveno kiparstvo
. Kiparstvo prikazuje neku osobu, radnju ili mi-
sao u podpunom tjelesnom, t. j. tr?()irn??-zi0llaJnom
obliku.pok:1.ikt;j,+stv:osamo sebi stvarl:t""'iiktivni
trodlmenzioria1ni''''p;;;stor, svietlo i boju, slui se
kiparstvo pravim prostorom i pravim prirodnim
svietlom. Zato je kip i slobodna skupina pravo po-
druje kiparstva, a relief se moe smatr.at,i nekim
'"'"~''''''''''':'',::,:.''',:.,."",'"-".,--".,,,-.,"",-,,,
"','''. "-, '.'.'-,.,.,.,.- '. < .'.' """""" ,
prielazom kiparstva ,
u slikarstvo.
,
Kariatida
",:,:,-~.::;
je
.~"~~':':.i.u.\~;H'::"'''''
prlelaz izkiparstyau graditeljstvo. Ali i kariatida i
u
relie:("spada podruje kiparstva, jer kariatida izrie
jezikom skulpture in noenja tereta, a relief stva-
ra stereoskopske oblike, koji se od kipa i slobodne
skupine samo time razlikuju, to ove upotreblja-
vaju sve tri dimenzije podpuno, a relief upotreblja-
va zbiljsku dubinu prostora samo nepodpuno.
Gradnja, ..u kojoj kipar izradjuje kipove, Skupi-
ne i'reJ.lefe;jest kamen, osobito mramor, zatim
kovine, osobito zlato, srebro, bakar, bronca, mjed.
i konano drvo, bjelokost, terracotta ... Svaka od
ovih graa zahtieva posebnu tehniku i posebno
orue. Kalllen se klee, kovina se lieva ili se izbi-
ja, .cize1ira igravira, drvofJ5jelokost se dube i iz~
rezuje, terracottase.~0clelira. Ova neiva i teka
graa ima podumjetnik:ovom rukom da dobije i-
vot i da bude izraaj ivota. Plastino se u kipar-
skoj grai prikazuje osobito ovjek. U manjoj
mjeri prikazuje plastika ivotinje, a ako one na-
stupaju samostalno, tada su ili simboli ili orname-
nat. I biljke su esto simbol ili ures. Priroda i
zgrade dolaze ponaJVlse u reliefima kao okvir zbi-
vanja, koje je prikazano u reliefu. st~r. Je~, na ~raju, itava je umjetnost zapravo iz-
razavanJe dusevnog svieta sjetilnim oblikom, a nic
Statua ili slobodni kip sam je u sebi posve za-
p~to umanjenje duevnosti i poten'Qiranje sjetilno~
tvoren Stoga kipu osohito prilii etosplasti.J,.1(Jg
sb, Na~ost nij.: zato vrhovno pravilo plastike, jer
mira, kako to vidimo n. pr. na Sofoklo.vu kipu u
su G~Cl u SVoJIm.statuama prikazivali nago ljud-
Lateranu. Umj'ereni patos Apolona s citarom do-
Sk~ belo. Najljepe su tvorevine grke plastike
kazuje, da plastini mir nije jedina i izkljuiva vla-
odJ~vene, tako Zeus, Hera, Apolon Kitharodes, Ar-
stitost dobrih kipova. A da nije ni pragmatinost
temls, pa (u starije doba) i sama Afrodita boica
vanjske radnje tua statuarnoj I!la~tic~, do.k~zuje
egipatski pisar u Louvreu i broncam kIp djecaka, ljubavi. Tek se Praksiteles usudio prikazati Afro-
.ditu u njezinoj nagosti. Ali ne znai li to ujedno i
kako vadi trn iz lieve noge (u kapitoliskom muze-
opadanje grke plastike s njezine klasine visi-
ju u Rimu). Jaki patos i vanjsku radnju mo~e da-
il:.? Ne ~alja. zaboraviti, da su Grci odmlad~h nogu
kako kipar na slobodnoj statui samo onda prIkaza-
bl11 naVIkli gledati u svojim gimnazijama nagog
ti, ako je uzrok radnje posve jasan i gledaoc\l v
grai nemaju svoie boje i svoieg svietla, ne zado- vrata ostala ugla om Iparstva. Ali crkvena su
voljavaju umjetnikog oka. Upravo po tomu sei . samo sUriedka e~~om ~at~o~:na ekspresii:>nismu i
preslomstlcka djela mogla biti
smjeitena u crkvi. Tu dolazi esto u sUko~,Wi:' K.:: i.s t, i ~One moda onakav, kakvim ga sebi za-
ljenje poznavaoca sa shvaanjeIllv~Hke' v~ine nuslJa .oVaj ili onaj umjetnik, nego Krist ,kak '. aa
vje~nika .. Poznavaoci progiasujW poj~Clinit\skU!p:.. prop~'\u~~aj1+:y:ya,n ..yliste .i ....ap~~foTl:'~.,.vak;"'~~J~t:
tur~;' koje obrauju vjersku temu, velikom umjet~ ni~a .struja .~ sva.~o. uhijefnlk~' djelo svakog
ninom, pa trae, da se te umjetnine smjeste u cr- uillJetmka, kOJI se Istinski klanja ovomu Kristu
kvu. Kod takvih se pokuaja neriedko vjernici bune n.a~~e irom otvorena crkvena vrata. Ili, drugi~
i revoltiraju. Onomu, koji znade, zato Crkva uzi- nevc;illa: crkvena umjetnost mora biti prije svega
ma umjetnost u svoju slubu, jasno je, zato se krscanska a to- e"'.bitI'..,.
......'..... samo ondll,aumJe
k d . t lllCI
. .
vjernici bune. Oni se bune zato, jer ono, to je u bUd.uu svojoj dui.! u sv<;>m *~yotu kralli. Tada e
tim djelima izraeno, nije kransko. shvaanje, umJetnost i naega doba nai umjetniki izraz kr-
..-0,:,:,
_~>''''v,).~':''';'A''i<:'''''~lJ'\'.'"1''lt~l'o~''\'''~:::':'~;~~\:,
nego pojedinaqnQwj$ljenJe ..ih 6sjecanJe . um]etm- anskog vjerovanja, prikladan naem doba.
kov'ct+13'Lia.iTtt"d';':""2ITb
'"d~~~njih 'um']etnlka"ue"ivi
dubijim vjerskim .ivotom, lako se desi, da ono,
to je umjetnik htio rei, ne odgovara shvaanju i
osjeanju kranske zajednice, nego je iZl'azppje-
dinanog, esto i osamljenog, a moda i krivog
miljenja. saIlloglIYr1jetnika. Ovo vriedi nesamo za
osrednje tal~mte; nego i za najvee umjetnike, jer
ni oni ne mogu dati ni izraziti onoga, ega nemaju
n dui. U umjetnikim atelierima, u muzejima i
izlobenim dvoranama moi emo se diviti izraaj~
noj snazi ,mnogih djela, koja uza sve to ne spadajU
li crkvu, jer crkva nije nirnuzej niizlQ~1?eJ:la.dyo-
rana, nego .B0jrlir~m. Kipov~_~ti}reu.~r,:~yi!~~~~
da bUdujz;~az vjere~railskezajednice, a. ne iz-"
Taz osamljenog, T"'zafO"YJer'nic'fm'a:'nerazumljivog,
ili moda i krivog miljenja pojedino,g umjetnika~
Uerkvi vlada vjera,a lHllj~triost slui vjeri. Umjet-
nost je ucrkviskl~omna ~ri~illa religionis. Kad
umjetnici shvate, da u crkvi umjetnost slui vjeri,
tada e shvatiti ito, da u crJty:~t~r.~h~.~!,J!1i1gJ:~~Jl;i
i da, nij~..samO'rn ~~QtGiU, Crkvi je glavno, da vjer:'
ilki sad:i-aj, onako, kako ga Crkva' ui, bude
umjetniki izraen, .i to nainom, koji jeu sveml1
svet i shvatljiv vjernicima, za koje je odreen~
Umjetnici treba da se prema tomu ravnaju, jer'
ovo' je stanovite Crkve naelno i ;nepromjenljivo~
Crkva nikad nee od svojih hramova uiniti mu"
zeje ili' izlobene dvorane, gdje vlada umjetniki
oblik, U katolikim e crkvama uviekvladati
r~z!ii~iprizori iz,st~xog i novog zavjeta, koji nago"
VIestaJu, SImbolIzIraJuili oznauju izbavlJ'enJ'e tak
TI pr st . v , , o
. ' .. , vOLrenJe
covJeka, iztoni grieh, Mojsiju, Iza-
ka, IlIJU,.Isusa pred Pilatom, Isusa s kriem, ISusa
s apost?l~m,:-',
C?visu prizori obino odieljeni stup ii-
ma. NaJlJepsI ce takav sarkofag biti sarKofag Jur.ia
~a~sa, u ~otama sv. Petra u Rimu. Kranske su
Jde~e,1 oVdJ~~kao i u slikarstvu, prikazane antiknim
Kransko kiparstvo do 1250. .obl1el~a.. VIse puta dolaze i antikni motivi i antik-
ne prICe.kaosi~boll\.ranSkih otajstva. Mnogi su
Sta;rokranska je umjetnost. u prvo doba zazi~
:sar~o~azl, osob1to oni stariji, \Tlo dotjerani li
rala odlikova Boanstva, izraenih kiparskim na-
:svoJoJ umjetnikoj izra;dbi. U Ilimu Su ve brzo iz'\
inom:'().dtiikvili je kipOva prve krane odvraala
,Konsta~~in~ ,velikog dosta grubo izraeni. U 5. i
zabrana, izreena u starom zavjetu, i sklonost, da 6..st. oZlvlJliJe umjetnost na sarkofazima, ali ne li
su se upravo kamenim ili metalnim kipovima po-
Rlm~, ne~o u Raveni i stoji pod utjecajem iztoka.
ganskih boanstva izkazivale poasti, koje zovemo oo~~fuan~ .
idolopoklonstvom. Prvim se' poetcima kranske
skulpture mogu smatrati Kristovi monogrami na Od )dpova spominjemo samo k.iIJ sv. HiIJoIita li
staro kranskim svjetiljkama. Kao to su prvi kr- 1ater:[tnsk?n: muzeju; naalost je glava rest:auri-
ani u katakombama esto puta slikali dohrog pa- r::na. Ta~'J.eki~"o~to raen po drugom jednom
stira, tako je i za starokransku skulpturu naj~ kipu, .~OJI ?e pnkazIvao nekog retora ili filo-zofa,
znaajniji lik dobrogp~stira. Nalazimo ga kao mali ~ko mJ.e vec od P?etka. bio jednostavno kip jednog
kip sam za sebe' ili kao r~lief na kranskim sark6- bovo-~m~a. U vatIkanskim se grotama nalazi mra~
fazima, slonovoj kosti, metalnim. medaljama i ge- :marm. kIp sv. Petra, koji je prvotno prikazivao ne-
mama,. Mali su kipovi dobrog pastira naeni i na kog senatora ili konsula, pa je kasnije preudeen u
zapa:du i na iztoku, Najljepi je kip dobrog pastira ;sv. Petra.
naen u Rimu, a uva se u Lateranskom muzeju. .. Na vratima s, .i1mbJ:.oggio u Milanu i Santa $q~
Potjee iz polovice 3. st. i djelomice je restauriran. bma u Rimu sauvatii 'su drveni re1iefi iz 5. st:V;~-
U reliefu je prikazan dobri pastir na nebrojenim ta su u Milanu oteena i mnogo restaurirana, ali
sarkofazima kranskog iztoka i zapada. Starokr- su ~na u S~ntaSa.birLq..t.:..B:in;l1JJ?Qljesauvana. Ra-
anski su sarkofazi ponajglavnije vrelo za proua- :zab!ru se t!,,1ruke, dvie grublje i primitivne, ajedna
vanje starokranskog kiparstva. Nadjelli su na iz- bolja .. Ta Je ~ka li drvu izrezala prizor kako pro-
t~ku i' na zapadu, u Rimu, Ravend, u Solinu i pa- Tok.IlIja ~Zlazl na nebo. Na drvenim je vratima sv.
niji. Veza vrieme progona poeli su krani odli- Sabme saeuv~n najstariji reliefni prikaz Razpea.
nije pokojnike sahninjivati u sarkofazima. To su Vr~~a sv. Sabme pokazuju dosta srodnosti s umjet-
kameni kovezi, u koje se pohranilo mrtvo tielo. noseu Male Azije i Sirije.
Izvana su esto ureeni reliefnim slikama, koje uz _ Bolj: su od drvenih skulptura prvog kranskog
d0l>~og.P1J.st:i).~prik~Z~jllPok?jl1ika(ili pDkojnike) o??a sa~uvane reZbarije u slonovoj kosti, kojima su
u rr;.~d~ljdfitisd;TIId[gnulimrukamakao orans, Na 1!:nU ureseni osobito monici, diptisi i razni druci
sarkofazima zlladu biti osim toga u reliefu izklesani ]predmet:. Umjetnost rezbarenja li slonovoj kosti bit
e vlasLta onoj zemlji, odakle potjee sama slonova ~on~ce ~a ove ploe iz slonove kosti, bile jo pune
kost, t. j. Africi, odnosno Maloj Aziji. Pre~a tomu dIptIha I korica iz. prijanjeg doba. .
moq;e se smatrati sigurnim, -da je rezbaren]e u ,Slo- .Re1i~fi u dragoj kovi~ __ :9I~J1.-toJi.ko brojni, kao
novoj kosti poelo na iztoku i ~dan:e ~eprenesen(} omu slonovo] .'koisti:-Meau najstarije se broji sre.
na zapad. Piksida iz 4. st. u Berlmu 1 Llpsarrot~ka li. !Jrni monik sv. Nazarija. i Celsa u Milanu, izraen
Brescii pokazuju maloazijske oznake. Razpece' na podkraj 4; st. Na poklopcu je pI'ikazan Spasitelj
ploici od slonove kosti u British ~\t1us~u.m u L??~ meu ribama i kruhom, a na stranicama Gasna i
donu iz 6. st. najstariji je posve lzrazltIplastlC~l.. tdp~izora iz. starog zavjeta. Na koveiu, u k;jem
prilmz f\,azpetog Isusa iza onog na v.rat~ma sv. Sabl-' JeblO . pohranjen emailni kri u kapeli SanctCL
ne u Rimu. Moemo razlikovati!;-I~~~}e :.?-!.~l'::::_ ~.anctorum uRimu, prikazani su razliiti prizori iz:
:sandrijsl~gJ_.rimkQ~rnila~s}{~-ra,,:,enK~ 1 cangrad- ZIvota Isusova, a na poklopcu Isus meu sv. Pe-
.5ku. Areks?-n9~Lj~1~.?j skupIm prIpadaju netom spo- trom i Pavlom. Sam kovei .ne e biti mnogo mIa--
"""' l '
roenu t e p oClce
V ~ :' . 0dslo110ve
.' kosti u Bntlsh Museum.. di od kria (6./7. st.), ali poklopac je raden u 9.
.:stbj grko-rimskoj skupini pripada dipti~ u FI~ st. Najskupocjenijim spomenikom ove vrste moe
renzi, . gdje je prikazan Adam u raju ze~alJsk~m l!.
se smatrati palliotto u Milanu iz istoga zlata_'
sv. Pavao. Biskupska katedra u Ravenm, obl?zena ukraen prizorima iz ivota Isusova i sv. Ambrozija',
ploicama iz slonove kosti, ureena. je rezb~~IJama Po narubi biskupa AngiIberta izradio je ovaj paI~
4. i 6. sL, koje odiu duhom anLkne krscan.s~e. Iiot~o Wolvinius prije 835. Njegov se r.ad osJanja na
umjetnosti. Mnogo se razpravljal0 o tomu, da II Je antiku i stoji pod bizantskim utjecajem bez trunka.
to katedra rave~skog biskupa Maksimiliana (546---' barbarske primjese.
563.), ili solinskog Maksima oko 343. Rje~~nje ovog; U 7. i 8. stoljeu poplavljuje Europu~leter11Cl
pitanja uglavnom ovisi o tomu, kako, se clta mOillo~ orna~e11-tika. na ogradama ciborijima i stup'ovIma"
graJm na toj katedri: MAXIMIANUS EPISCOPTJS
Pletern'ji'-f,:w;~namentiku' zvali 'longobardskom j
~arolinkom, ali ni jedan ni drugi naziv nije toan,
ili: MAXIMUS SALONAE EPS.
Jer se ova ornamentika javlja. i tamo, gdje nema,
Ikonoklastiki su bojevi mnogo pridonieli tomu, Longobarda i jer je s'gurno, da postoji priji Karla
da se od starokranskog kiparstva osim, sarkofa; Velikoga. U Italiji nalaz'mo ovu ornamentiku za
ga i slika, rezanih u bjelokostI, malo sac.uval0. lJ Luitpranda (712-744.). Ali nesamo u sjevernoj
doba Karlovia o,ivljuje rezbarska .~m~etnost ~ ~taliji, sve do Rima, nego i u dananjoj Francuzkoj,
.slonovoj. kosti, jer su dragocje:1i ytur.gIJ,skl kodeks1: Spaniji, Njemakoj, vicarskoj., Englezkoj i Irskoj,
osobito sakramentari i evandJehstan, cesto .veza~lL kao ,i kod nas u Dalmaciji ipo jadranskim otocimaL
u vjeto izrezbarene korice od sl?nove kostI. N~J'- nalazimo ovu orn~mentiku ,uranom sre9njem viieku,
ljepi su spomenici o,ve vrste: b]elo~ostne kor:~e. U kasnoj antiki bila je pleterna orname~tika veo-
Drogosa:kramentarija u Metzu, konce psa15er~~: ma pro'rena na mozaiku,kojim je bio ureenpodJ
Karla elavog u Parizu, korice u St. Gallenu, std : TJ Dioklecijanovoj palaiobiln() je primienjena i u
je izradio redovnik TuotJo. Uza svu opm-os.t, ko]8\. klesanoj tehnici. Izvor e pleternoj orn3Jmentici hiti
se oituje u ovim rezbarijama 9. i la. st., ,pak~e; uilimima, dakle u tekstilu. Onda Je ovaj orname,c
jasno opaa nadovezivanje .na. antikU ... Razlog ~ce nat prenesen na mozaik; na drvo, na koviim f u mi"-
tomu biti okolnost, da su rlZDlce ve~lklh c:kva ul niature,a konano na kamen. esto taj pleterizgle0
TOllfSU, . Poitiersu, Metzu, Sensu, gdje su bile ra- da kao da je sastavljen od prua, koje je izpreple""
tena. U Dalmaciji i po otocima na Jadranu trotfa- nije umjetnost sama od seberieila ovih oko
ni je pletenac tako est i spomenici, koji su njim nast r
. al;
D h .
U Je vremena bio jo uviek okrenut pre~
va
ukl'aeni u rariomsrednjem viekt:., toliko sll brojni. maobcenomu'prem'a
'. .' '. . po'Jmu, 1. .t ek Se polagano raa
da se motiv trAt~q,B:2g pletenca sITlatI:a:star0hrvat- Crkva Je utJecala .na sa~raj, kiparskog uresa svojih
je utolIko' izpravno, "t(; su doista
. )~kim;:;:s:Hlom:-"-Ovo ~ramova, a u oblikovanJU je toga uresa pustila ve-
ctk;;e u doba narodnih vladara bile ureene ovom lIku sl?bodu. Na to .su oblikovanje ponajvie utje-
ornamentikom. Ali ne bi bila tona predpostavka, e~le SlIke. u sl~novoJ kosti i u liturgijskim kodek-
da je trotrani pletenac u tolikoj mjeri vlastit sta- sIma: a .dJel.omlCei. ini utjecaji iz Bizanta i Italije,
roj hrvatskoj umjetnosti, te bi Se mogao smatrati OSO~ltoIZ RI~~. OSIm toga ne mogu se ovi plastiki
njezinom izvornom ili izkljuivom znaajkom. ures~ ro~amcklh crkva iztrgati iz svoje ue i ire
Prielaz se iz dekadentne antike, na koju ve~ okohne, IZ romanikih crkva i iz doba k
. d' . , u om su
utjee novi ukus, u isto prutasto-linearnu orna- I pro l1:esmlsa,o.za pojedinane pojave zbiljskog i-
vota.
mentiku Lepo vidi, ako uzporedimo sarkofag prvog
:splitskogria:abiskupa Ivana sa sarkofagom splitskog . Skulptur~ 11. i 12. st. podpuno se prilagouje
priora Petra: dok se na Ivanovu sarkofagu jo prI.m~t~ a~hltekture. Kipar ne ide za tim da iztakne
uviek osjea antika, na Petrovu je sarkofagu od pOJedlll?~IP.' .nego ga podpuno podreuje arhitek:-
antike ostao, samo jo neznatni trag, a shvaanje tons~?J ..?Je~m. S Ove toke gledita bit e nam ra-
je i tehnika ve sasvim barbarska. ~mlJI~Jl kiparski ures romanikih kapitela, propo-
Barbarski oblici nisu bili kadri stvoriti neto vledaomca, ograda, portala i itavih proelja.
novo i trajno u kranskoj plastici. Zato se barbar- U Francuzkoj je romaniko kiparstvo uo-Iavnom
ski narodi nakon svoga. pokrtenja najprije povr" rad u ~am.enu. Na jugu, gdje je jo bilo m;ogo ka~
no za Karla Velikoga, a onda dublje poetkom n. sno.antl~lllh sp()i~enika, nastaju dviekole, jedna il
tisuljea, ponovno vraaju oblicima i predaji sta- PrnvencI sa .~redlstem li Arle~, i druga u Lan.gL1e-
rokranske umjetnosti. Ovo je oslanjanje na dav- doc s~ sredIstem u Toulouse i Moissac. Porta-i St.
no prole oblike, koji su mogli jae utjecati uglav- T.rophlme u Arles stvorio je tip francuzkih romani-
nom jo samo po starijim rezbarijama u slohovoj kIh p.ortala ~-vogpodruja. U timpal1u nad vratima
kosti i miniaturama, bilo dosta nezgrapno, a teh- stol~Je Sp~sltel~ okruen' evaneOSkim simbolima.
nika je u poetku i vie negonedotjerana. Zato su DolJe s~, hev:~.1. desno, izmeu,korintskih stupova,
prvi poetci romanike plastike. sllrovi, n~plastini, por:dam razl1Cltl svetci, a nad njima je na arhitra-
tehniki ..nedotj~Eani. Ali uzpikos sv.ih OVIh nedo- vu IZkle'san~ mno~t:o liko-va iz biblijskih prizora.
'Stataka krlju ve .prvi rom a n i k i pIa s t i k i ~a on.om dlelu arhltrava, koji je poloen nad vra-
radovi u sebi klicu onog ozbiljnog sveanog stila, do ti~a, .lzkl~sani su apostoH. itav se rad oslanja' u
kojega se razvila romanika u 12. i 13. st. Nije po- p~~e~lllostJ~a na antiku, a u cjelini eli samo pIa'-
vjestno tono, ako se nezgr;apnost i ukoenost, ko- sticklm nalllom poja.ati arhitektonski dojam.
jom su oznaeni prvi poetci ,romanike i njezin kas- .ClunYskim duhom die skulptura 11. i prve po-
niji razvitak prije gotike, pridaje crkvenoj nauci, lOVIce12. st. u Bourgundu. Jo se danas moemo
koja da gleda u prirodi samo grieh i koja da je ta" divi~i po~talima u Al.ltun~ (oko 1150.) i uVezelay.
'ko dugo prieila neposredno promatranje prirode i Tu Je pnkazan posljednJi sud. I opet: pojedini lik
ivota kao protivno crkvenom shvatanju, dok se sam za sebe nije vaan, vana je jedino cjelina. PQ~
zorima i~ st,arogzavjeta l iz ivota Isusova. Na tu
jedini ~ulilwvi vrlo visoki i neprirodrii, 'haljine su Su ga :tp.lsao valjga potakla vrata sv., Sa:bine uRi-
im priliepljeneuz belo, ali u glava.ma se oituje ~~. P~ uzoru, Trajanova. stup~u Rimu dao je ,sa-
:nastojanje da se dade izraajaiv()tu. lItI Knstov stup, prvotno moda uzlusni svienja~,.
Francuzko se romanikokiparstvo razvilo do ~a tom su stupu u spirali prikazani dogaaji iz
najveeg uzpona li Isle de France. Katedrale u ZIvota Isusova i njegova udesa. Oblici su dodue
Chartj"es:. 1:,8 .. JI4gp,sLBo,urges predstavljaju vtpu- n:spretni, prostornosti kao i da nema, ali u naiv-
nacfi'ahcuzkeplastike romanike. Na portali:ma., je ~m ~e kretnjama ruku i glave sasvim jasno raza-
,zapadnog proejla u Chartres itavo djelo spasenja bIre sta se dogaa nesamo izvana,nego i u samim
prikazano uikonografijski jedinstvenom nizu, ko.F osobama, koje su prikazane. U 12. i 1-3. st. lievaju
'postaje uzorom za mnoge francllzke i njemake por- Se u kovini krstionicen. pr. u Osnabriicku i Hildes-
tale. Pojedine su os-obe podpuno statuarne, nepri- he:mu. Mnoge su krstionice bile izradjene i u ka-
rodno visoke i uzke, uzpravnei mirne, podpuno, pro- menu.
duhovijene sa znaajnim izrazom lica. Nabori su
Kamena skulptura u Njemakoj proizvodi svoje
haljina pomno i ukusno izvedeni. Ova pomina sta-
p:vo jae, djelo poetkom 12. st. na vanjskoj hi-idi
tuaI nost nije posljedica umjetnike nemoi, nego
!i.,xterns~em kod Horna u Westfalen. To je 4 m irok
se ima pripisati stilistikoj namjeri.
[ 5 m VIsok relief, koji prikazuje skidanje s kria.
panija u to doba ne radi samostalno, nego je
Oblici su ncspretni, anatomija slabo poznata, ali
ovisna od june Francuzke. L'epa su i zanimljiva
kretnje pune ivota i lica izraajna. Osobito je lie-
vrata slave stolne crkve Santiago de Compostella
po naborano adielo Gospe, koja njeno prima Isu-
(1168.) . ~ovu glavu. Uzporedimo li s ovim skidanjem s kri-
U Njemakoj pOClllJe romaniko razdoblje li za drvena Razpea stolne crkve 11 F'reibergu (danas
plastici s monicima i koricama od slonove kosti. u Dresdenu) i u Wechselburgu, oba iz 13. st .. tada
zatim prelazi na lievanje u kovini i konano zavr- vi,dimo golem u razliku i veliki napredak njemake
uje u drvu i kamenu. plastike. Simbolike jo nije nestalo (Gospa i sv.
Radovi 11 slon ovoj kosti nadovezuju na staro- Iva? stoje nad likovima sinagoge i poganstva) ali
'kransku antiku, kako je bila sauvana u dotadaa- ~bhlwvanjc je tiela, lica i odjee znatno pr~fin-
njim rezbarijama i kako je bila poznata iz sarkofa- Jeno.
g~. Relikviarij u Quedlinburgu raen je moda za
. Slini se napredak zapaa i onda, ako uzpoTe"
Heinricha 1. (919-9;)6.). podkraj 10. ili poetkom
dIillO. portal crkve sv. Jakoba u Regensburgu sa za-
11. st. raene su ploice od slonove kosti s prizorima
padmm portalom stolne crkve u M~gdeburgu. Re-
iz ivota Isusova, koje se uvaju u Berlinu. Bje10-
gensburki je portal pun simbolike,. koja je udna i
kostne ploice jednog monika, danas u Berlinu i
nerazumljiva, a Magd,eburki je izraen oko 1220.
Munchenu, s lilwvima apostola izmeu stupova s
po uzoru glavnog portala Notre-Dame'u Parizu. Po
korintskim kapitel;ma, nastale su 'vjerojatno po-
:francuzkom su uzoru neto kasnije (oko 1250.) ra-
etlwm 11. st. za Heinricha II.
dena i zlatna vrata stolne crkve u Freibergu,
Poetak njemake plastike 11 kovininerazdru-
~azvana kamenim Magnificat, jer su izraz Mar(-
ivo je povezan s imenom hi1desheimskog biskupa ?me slave. Arhitektonska je kompoz'cija preuzeta
Bernwarda (1023.). Za svoju stoinu crkvu sv. Mi- IZ Francuzke, a shvaanje je i izradba pojedinosti.
haela dao je Bern ward saEti dvokrilna vrata s ,11'i-
vie domaa, njemaka. No mi se ve nalazimo li po antiknom uzoru oTIlamentalne mozaike na ambo-
polovici 13. st. kad je nesamo francuzka romanika~ nima, stupovima, uzkrsnim svienjacima i podu. i
nego ve i gotika utjecala na nj'emaku skulpturu tava je juna Italija puna ovakvih predmeta a ima
i stoga valja ovdje prekinuti prikaz njemake rcr- ih i u Rimu, kao to su n. pr. stupii u dvoritu sv.
manike plastike, koja se ovdje poinje razvijati u Pavla i svienjak u S. Lorenza fuori le mura.
smjeru njemake gotike.
Italija, klasina zemlja europske umjetnosti,
morala je u 11. i 12. st. prepustiti prvenstvo Fran
cuzkoj i Njemakoj. Juna Italija stoji u to doba
najprije pod jakim bizantskim utjecajem, a onda,
poevi od Friedricha II., poinje se ugledati u an-
tiku. Na sjevernu Italiju utjee njemaka i fran-
cuzka plastika. Talijanski kipari rade ponajvie 11
kamPAlu.
U sjevernoj Italiji rade kipari osobito na crkve-
nim proeljima. Proelje je S. Zeno u Veroni (1139.)
ureeno prizorima iz staro'g i novog zavjeta, ali pla-
s6ka je slaba. Bolje je izraeno proelje stolne cr~
kve u Modeni (1100.). Proelje je crkve 'sv. Miha-
ela u Paviji prepuno najrazliitijih fantastinih
prikaza. U drugoj! polorvid 12. st. radi u Parmi naj-
bolji kipar gornje Italije ovog doba, Benedetto
Anatalmi.
U Toskani nastaju tiekom 12. st. mnogi amboni,
ureeni relie:fiJllla,koji prikaZUju prizore iz ivota
Isusova. Ti se reliefi dosta oslanjaju na kransku
antiku, kao n.pr. onaj u stolnoj crkvi u Sieni.
U junoj se Italiji izrauju osobito uzkrsni
svienjaci s bogatim plastikim uresom, kao n. pr.
svienjaci u Gaeti i Capui, te amboni u Salernu i
Ravellu.
Crkvena. se vrata u niello-tehnici rado naruuju
iz Bizanta sve do poetka 12. st. Ali ve oko 1180.
lieva Barifanus iz Trani vrata za Ravello i Trani,
a Bonanus za stalnu crkvu u Pisi. Vrata u S. Zeno
u Veroni bit e u vezi s Bernwardovim vratima u
B:ildesheimu.
U razdoblju od 11. do 13. st. raii nekoliko gene-
racija porodice, koja je poznata pod imenom Cosma,
smjekavi,. savinuti i pretjerani, kao li Francuzkoj
i Njemakoj.
KaQto u doba romanike, tako resi skulptura i
u doba gotike, tamo do druge polovice 15. st., po-
najpae crkvene portale i proelja. Uz to se, oso-
bito u Francuzkoj, izrauju mali kuni oltarii u
slonovoj kosti, Razpea, oltarni retabli i nadgrobne
.ploe crkvenih i dravnih odlinika. '.
Doba gotike Gotiku su skulpturu 13. st. nazvali kamenom
:Summom sv .. TOll1CAkvinca, jer je na'par-rallnl;'"
Gotiki se stil u kiparstvu razvio iz roma- velikih gotikihhramova toga doba prikazal1 cio
nikog tako, da se ne moe tono odmjeriti, gdje .sadraj nauke \'~Torne: poviest, pad, patnje, spa-
prestaje romanika, a gdje poinje gotika. No od senje .roda ljudskoga,-itav stari i novi zavjet li
1250. dalje ve se u Francuzkoj, a pod francuzkim izabranim uzporednim prizorima, ivot, muka, smrt,
utjecajem i u Njemakoj, posve razvio gotiki stil uzkrsnue i uzaae Isusovo, njegov drugi dola-
zak i posljednji sud, proroci, apostoli, Boji ugod~
u kiparstvu sa svim svojim osebinama, kojima se
gotika ;azlikujc ()cl romanike. Uza svu monum~n- n:ci, a na prvome mjestu Kraljica anela, kojoj je
tulnost visoka je gotika (1250.--1300.) proizvela dano poastno mjesto nad srednjim stupom ulaznih
nebrojena djela, koja su nadahnuta zbiljom ivota. vratiju, u timpanu, ili do Spasitelja na posljednjem
sudu. Uza sve ovo prikazani su simboliki Crkva i
I to je upravo najvea odlika v;soke gotike. U isto sinagoga, krepost i zloa, razliiti prizori jz ivota,
doba budi .'le kiparstvo i li Italiji na nov ivot, do- kao na pr. to se radi u pojedinim mjesecima,
due na drugoj osnovici, ali se ipak i ono preko ujedljive skulpture na raun klera i kojeta ~lrugo~
antike pribliuje prirodi. Isti duh struji dakle i u
Veliajnosti sadraja odgovara veliajnost i
visokoj gotici i u naj ranijoj talijanskoj renesansi.
ljepota oblika. I to i u cjelini i u pojedinostima,
Ali --- jer su pred postavke bile raznolike -~ razli- imajui pri tom ipak uviek na umu uzku poveza"
kuju s~ i djela visoke gotike u Francuzkoj, Nje- BOStgotike skulpture s arhitekturom. Arhitekton-
makoj i paniji od djela talijanskih kipara istog ska je funkcija rano-gotike ili kasno-romanike
doba. Talijanska renesanSa poinje tek li drugoj skulpture dodue podpuno prestala, ali se nije iz-o
polovici 13. st., a gotika je u to doba na svom gubila nutranja povezanost kipa i graevine. Po-
vrhuncu. I dok se talijanska renesanSa polaganim stavljeniuurugu okolilm l11o.zdalne br Ovi kipovi
uzponom dalje razvija i stvara djela sve blia i- i reliefi tako snano djelovali, kao to djeluju ti
votu i sve vee umjetnike snage, francuzka i nje- svojoj okolini, za koju su stvoreni. No to inije ne-
maka gotika na izmaku 1:3. st. poprima neki idea- dostatak, nego '3amo dokaz v~soko obraZOVp.llog
listij{t.l:l!'avac, koji je polagano, ali sigurno od- ukusa. Mnogi porequju najbolja djela fral1:cuzkei ,
vodi od prirode i :vota umanire. Drug:m rieima: njemake gotike skulpture s n,ajveim djelima I
tko eli vidjeti i osjetiti ljepotu i snagu gotike grke plastike. I ne bez.razlqga.Grkojje uIl].jet-
skulpture valja da gledat prouava remekdjela nostipolo za rukom dasavre~o .prikae ljupsko
druge polovice 13. st. Bezbrojni kasniji portali ili Lelo i njegoyuljepqtupo duboko,shyaep,imi pro-
su odvie ukoeni, kao u Englezkoj, ili su odvie uenim zakonima prirodne ljepote. Visoka je go-
tika u svojim najb()ljiwq.jelimadi;tltt moda naj-: Vepodkraj 13. si-opaamo najprije u ,'i fran~
vieg izr3.aja nt:tranjojy.y!IGini j ljepoti vrhu"' cuzkoj,a onda iu njemakoj gotikojskulpturi
nar~'fs.~gg..pg,~r~!.l:h,.kojeinu'I3U tjelesne proporcije neko'pr'etjerivanje u savinutoj liniji, uYiJ:~(),~t~ta.~(;l.",.
i,harm.onija, . uza s-VUnji.hoYli ljepotq,ipak spo~ 'p10ra'ganog~
u,~a.fJl,{~X2~~~1ii'f&i,!;~""To"Je""prvrzna&"
redm;; ]ersu prolazni i vrew~nitLGr8ka, je amika opadanja gotike s one visine, do koje je bila
stvorila tipliep0govjeka"a golika je ovjean~ dospjela u razdoblju 1250.-1300: Ipak se uglav-
stvo pr:kazala uzdignll,to li vrh.unaravski red,. kroz itavo 14. st. i u prvoj polovici 15. st., kako
Kao to u graditeljr;tvu, tako je gotika i u ki- to svjedoe na pr. kipovi Isus8. i apostola u stolnoj
parstvudola do vrhunca najprije na francuzkom <:rkvi u Kilnu. Ali i ovi kipovi, kao i portal sv.
tlu i odanle jefrancuzka gotika utjecala na gotikl~ Lovre u NUrnbergu iz poetka 14. st., odaju ve
ostalih zemalja. Izhoditem je bila, st?lna crkva u
o
oevidno veliku promjenu: sadraj je isti, izradba
Chartres oko 1150. SlfEiEi' tii r.iortara:Notre Dame dobra, ali crte je slab, lica (u NUrnbergu) bez-
u parli3l16k()'12i5., portali ; Arn,iens1.1'i230':'sa izraajna. Iza pretjeranog idealiziranj!1 i sladuni'l'
znamenitimkipom Beau Dieu, sjevetrii ; juni por- vog smieha sliedi kao reakcija i posljedica p~(l-
tal u Chartres 1230.--'1240., stolno. crkva II Rei'(ilsu mienjenih prilika neka pr:()~Etgn9-graanska crta.
i" konano dragulj 1: itavoj skulpturi fra~cu~k~ Prola su vremena Minnesiingera, dosadio je sladki
goti~e i vr:~)lXtec~",,"gj.~~iE,9J!:.&,.r;,,3:qJteljstva,,~.te.,,,,:C;;,!Jl!E smieak i vje'la mladost, trailo se slike iz ivo1q ,
p~z,I.fi!.<u ParlSU 1278. Nazalost su mnoga i mrioga mjesto lirike kasne gotike traio se realizam. Pola-
""l"iiiriekO~djela ovog doba unitena u doba velike re- gano nestaje vitezova, a die se graanstvo. 'Po .iI.:'
volucije. novo doba, koje nije ostalo bez posljedic2. ni ~l 1\ i-o
I u Njemakoj je duhovna revolucija 16. stoljea parstvu. Prolo je doba gotike. Ostaju jo doll ('
unitilayeEki dio gotikih skulptura. Ipak su vanjski gotiki oblici, kao stari okvir novog' duha,
mnogi portaIi ostali poteeni. Prielazno Se stanje dok konano ne moraju i ovi zaostatci jf'Dn!c~'
opaa u Liebfrauenkirche u Trieru oko 1227. i u prolog doba uzmaknuti pred novim oblicima. k(l:ji
Wimpf~nu oko 1278. Na, romaniku skulpturupo-, dolaze s juga. Zato emo ovu go~E~~2.;Xi~el,itikl'
hije vesnano djelovati francuzkagotika, oso~ skulpturu, kQla cvate u drugoj polovici 1;';. st,
bito upadu inahorirna halrna j u izraaju lica. opisati u vezi s renesansom.
Vrl;lUI1l:l-~njernl:t9kegotikepr:~dsta.vljaju ",proelja G'oHkaJ~'~klirpru;au''~panij~ \ov1sna naj pri.ie
stolne crll:ve.li Freibllrgu iu' StrasburKu j~ ,druge o Francuzkoj, kako se to oituje na pr. na glav-
polovice 13,., ~t. NaShai:\sburgutjeeChartres, ria nomportalu stolne crkve u Toledo i u S. Maria. del
stolnu' crkvi.l u Bambergu Reims preko majstora Mar u Barceloni. U 15. st. stoji panjolska phs' ika
Adamovih vratiju (1240.-1250.). Freibur;gje ve pod utjecajem fIandrijskog realizma, kak) to
moda: najvie ,sarn?l3talan 'i najvie lljerriaki. pokazuje na pr. Porta Santa Cruz u Segovii
Amienskom Beau:Dieumoe njemaka gotika glavni portal stolne crkve u Salamanci.
skulptura kao podpuno ravn()pravna, ako .i, U drugoj polovici 15. st. nastupa velika pro-
drugaije, staviti b bok, Raz,pee' na Lettneru li mjena. Dotad je skulptura uglavnom resila pro-
Naumburgu (oko 1280.), personifikacijuCrkve na elja i portale gotikih crkava, o. ad se sve vie
junom po,rtalu, u Strassbu~gu, jahaa li Bambergu trae retabli za rtvenike. Ti su retabli obino ra-
i', s\T' Jur.ia;lPragu,to S11 ga 1~73.:salija braa eni ~, mekanom drvu i polihromirani, te su -.
Martin i}i1raj (1'9n ,Klausenburg). " .sjedinjuju: u sebi drvenu rezbariju, stolarf)ku
gradnju i boju - esto puta VIse slini reliefnim ginalno 20 metara visoko gotiko svetohranite u
slikama nego punoj.skhlpturi. To. je umjetnost za crkvi sv. Lovre. u NlirJ;1bergp.
puk. Tipovi; ,UiSli vie c uzeti iz plemike' sredine
! i
Najvei je njemaki' kipar svoga doba,P e te r
neg? iz graanstva. Snani seljak, dobroudni gra~ Y,L~",GJl!~.L (1455.-1529.), stvorio li svom''["'~;.'"
i danm, uglaeni fifiri, debeli prelat, tata dama, SebaTi.'tusgrab (1507.-1519.) djelo vanredne lje-
skrbna gospodarica, svi su ovi tipovi zastupani li pote. Oko srebrnog se liesa sv. Sebalda podie bron-
nov~j sk~lp~uri, koja ima . dva bitna ob:Ijeja; ana arhitektura veoma v:sokih iljatih lukova. Na
reallzamgr;:tanskog ivota ipalagani utjecaj tali- stupovima su postavljeni kipovi apostola. Uz pri-
Janske renesanse. Duhu novog doba odgovafa~r i-
njenica, da umjetnost prestaje biti anonimna:
umjetnici su poznati i. svaki Qdnj~haje Svo:rp.e
'J I zore iz ivota sv. Sebalda vidimo dolje putte, tri-
tone, sirene, lavove, ptice, pse, delfin~, kako se
igraju i prebacuju, Zeusa, kako je skinut s pri-
-djelu izvjestni peat svogindivid1Jaliteta. estolja, samog majstora s pregaom, velike pueve,
Ova je obnova zapoela u Nizozemskoj. Glavne koji kao da polagano pomiu sve to zajedno, i
su radionice bile u An.tw.expenuiBruxellesu. Naj- kojeta drugo. Tu je sjedinjena gotika arhitektura
bolji je majstor bio Jan Borman (1520.). U " neto romanike simbolike i s mnogo talijanske
Njema6koj je prvi zastupnik nove struje slikar i renesanse u ornamentici. Vischerov je grob sv. Se-
drvorezac iz Brunecka u Tirolu Mi c ha e I P a- balda moda najljepe i najjedinstvenije djelo nje-
c h er (1435.-1498.). Pa-cher je mnogo nauio od make plastike, u kojem je sjedinjenjul1i'oi3jeaj
Manfegne u Padovi, pa na svojim oltarnim retabli- ljepote sa '..sjevernjakoJP.clllbinOm. B r li g g e-
rna stvara p~ostor i prostornu dubinu, namjerno ma nn o voltar u" Schleswigll (1514.-1521.) pre-
i gotovo napadno upotrebljava ne uviek sasvim uzima ve mnogo vie od renesanse i gotovo ne
.pravilnu i' esto pretjeranu perspektivu, dobro spada vie u gotiku .
pozna anatomiju. Glavno mu je djelo oltar sv. ."JL~Hi?~!:~"~~,8t"segotikokiparstvo r~~vija VIse
Wolfganga u Gornjoj Austriji 1477. <::amostalno.1tamo su puritanci 17. st. ul1lstili mno-
ge kipove, ali je ipak ostalo poteena proelje
Vrlo snaan, neovisan od manire, ali nemiran li stolne crkve uWelsu (oko 1250.), gdje je u 600
kompoziciji i pretjeran u naborima odiela jest likova prikazana poviest spasenja. U 14. st. doiv-
Ve i~ S t o s s (1440.--1533.). Najznaajnije .mu ljuje englezka gotika skulptura svoje zlatno doba,
je .djelo triptihonp crkvi El. Djevice u Krakovu koje nam predouje na pr. Gospa na glavnom' por-
1,484. Virtuoznost se Sfossova noa oituje na an- taIu stolne crkve u Welsu. Ali doskora ulazi u tu
eoskom pozdravu u crkvi sv. Lovre u Nlirnbergu. skulpturu neka ukoenost, koju je proizveo per-
Mirniji je i snaniji u osjeaju, jedinstveniji u pendikularni stil.
kompoziciji, iskren i ozbiljan u namjeri Ada m Osim proelja i portala izrauje gotika skulp-
Kr a f t (1450.-1509.). Njegov je krini put u tura brojne kune oltarie u obliku triptihona,
Nlirnbergu, uza sve egzegetske, anatomske i per- rezane u slonovoj kosti, mnogobrojne oltarne re-
spektivnepogrjeke, vrlo dobar i podsjea 'na po- table u drvu i obilje nadgrobnih spomenika i ploa.
sljednju veeru li Naumburgu. Ali odmah se vidi Il;lLij,q~Q.~!'lekiparstvo u 13. stoljeu.;-razvijaJo
i razlika: u Naumburgu je biblijska scena prene- sasvim drugaije nego u drugim zemljama.
sena u plemiku sredinu, a u Nlirnbergu u gra- N ikola Risa n o (1206.-1280.) sviestno se
ansku. Tehniki je savreno i u zam:sli posve ori- obraLo a'.litikii p~traio je svoje uzore na antiknim.
sarkofazima; Propoviedaollica u Pisi, dovrena' zao 20 prizora iz ivota sv. Ivana Krstitelja 00-
1260., s pravom je nazvana umjetnikim' kll- mjerellim i otmjenim nainom, koji se moe sma-
riozitetom.,'Samfl, .je propoviedaonicagraena na trati vrhu1l9~lUita,v:e gotik~pl:3J3tilg~ u Italiji.
po romanik:i i napOgotiki.U reliefu je izraeno Uz Giotta jo je jedan slikar, kome pripada
roenie Isusovo, tri kralja, prikazanje u hramu;, jedno od najvanijih mjesta u obnovi talijanskog
Razpee i posljednji sud. Ovi su biblijski prizori kiparstva: Andrija Orcagna (t 1368.).
zaodjenuti u antiknioblik, preuzet s a~tiknih Njegov je crborij u O r S an Mi c h el e u Firenzi
sarkofaga uPisi. Za Nik QJllRisa pa kao da je (1359.) ureen reliefima iz ivota BI. Dj. Marije.
prolo jedno itavo tisuljee, kao da ga nikad
11ije ni bilo. Majka je B.(),~j?- ...-Iuno - ili, ako hoete,
rimska carica, veliki sveenik je Bako, sv. Josip
Herkules. Gak sui konji modelirani premaantik-
nomuzoru. Formalna je izradba i kompozicija
liepa (tri kralja), koncepcija iva i kadkada puna
afekta (Razpeti), ali nas Sve to zajedno ipak os-
tavlja hladnima. Ova se hladnoa donekle zubi
na propoviedaonici u Sieni (1266.), gdje su uz ne-
vinu djeicu prikazani isti prizori, kao i na propo-
viedaonici u Pisi. Ali ovdje nije vie antika onako
mehaniki kopirana kao -u Pisi, ve se uz oslon na
antikuopraa,.m:ixpdi. Taj se preokret pripisuje
Nikolinu sinu Ivanu, koji je svom otcu pomagao
kod izradbe propo\iedaonice u Si eni.
G i ova n n i P i s a n o (1250.-1328.) ne mari
prikazivati, poput svoga otca Nikole, klasinog
mira i ljepote, nego se obraa prirodi i ivotnoj
zbilji, te trai podpuni izraaj dramatskih ivotnih
odnosa. Po svojim propoviedaonicama u Pistoji i
Pisi, te po svojim Madonama (u Pradu iP~d~vi)
i:nadgrobnim spomenicima postavlja Ivan Pisano
osnove renesansi talijanske skulpture. Po svoj je
prilici na nj utjecala francuzka gotika, vjerojatno
preko reliefa u slonovoj kosti.
An drija,:p ..i:;a.n {) (1273.-1348.) ublaio je
dramatiuliuvstvenost svog uitelja Ivana (po
kome se prozvao Pisano) nainom rada, to ga je
preuzeo od Giotta, kad je ovaj do 1337. upravljao
gradnjom stolne crkve u Firenzi. Glavno su djelo
Andrije Pisana mjedenaY!,a,takrstionice II Firenzi
(1336.). Tu je Andrija mjed~riom rel:lefu prika-
li
U 15. st. stoji naelu talijanske plastike Firen~
za s umjetnicima Ghibertiem, Donatellom i Luca
della Robbia.
Kao to li arhitekturi nastupa renesansa time,
to je grad Firenz~J)2yj~r~g".J?XJ.l.P.~!!~~qp~1l".~radnju
kupol~.~tolpe.9rk'V~,tako je izhoditna toka: rene-
sanse"uskulpl~rC"'~azpis natjeaja za velika mje-
dena vrata na zapadnom ulazu. ufi.Fentinskukl'sti-
onieu. Lorenza di GiQPe,.,.Ghitt~rti(1378.-1455.)
Od renesanse do danas iznio je s\T()Jiih"IillCitb~BJti'r1i'Eri'dBrunelleschiem.
te je 1424. izradio zapadna i 1452. iztona vrata.
Renesansa je kiparske umjetnosti, .. :.1Pra.v0 kao Na zapadnim je vratima prikazao 20 prizora iz i-
i renesansa arhitekture, nastala u Ital~Jl. All prem: vota Isusova, 4 evanelista i 4 crkvena uitelja.
<daje obnova obiju umjetnosti .u ~:oJ~m ?sn0.vu 1 Ljepa su iztona vrata, za koja je rekao .Michel-
izvorima srodna, premda su najveCI krr~arl.. tallJal:' ang~lQ~da bi bila dostojnaresitiuiaz u nebo.' Po-
ske renesanse bili ujedno i njezini naJv.~~1gradI- lja su na tim vratima vea nego na zapadnima, da
telji, ipak se renesansna. skulpturault~llJI ~le raz: se kako tako dobije vie prostora za pojed:ni pri-
. . . nosti od
vIJa u 0\l'lS"".,,,,,,,,,,, arhItekture,
..,,,,,.,,,.,,,,,,,,,.. nego . Ima 1 zadr
lika zor. U svalwm je od tih 10 polja prikazan po je-
ava posve sa'inostaJni poloaj. To Je p~va ve. dan starozavjetni prizor u reliefu. Ali to su vie.
. tOVk. kulpturl' Drup"a le razhka, slike nego reliefi. Ghiberti kao da namjerice zane-
razlIka prama go 10 OJ S .. ,",c",,p,,, .,"";"""':'''''''''''';'''''
to na renesansJ1l)skul:r:tu::u u mn~go.vecoJ ~Jerl maruje zakone plastike, samo da moe postii ve-
utjee individualitet P9JE;l.g).~Qg vmJe.tIl;~ka, .. neb,o ~ u slikbvitost. Na tim je reliefnim slikama sve
gotici. Isto vriedi i za antlku ... ~?t.~ ~IJe n~a . skladno, u mirnom gibanju punog ivota. Gotika i
podpuno prestala utjecati na razvI~~ ',lvmJetno~ti,ah antika, slikarstvo i kiparstvo surauju na tom
taj je utjecaj s onu stranu Alpa blO VIse nesv.e~~~n skladu. Nago je ljudsko tielo priltazana samo onda,
i dolazio je do izraaja samo posredst~o~ starIJ~~1, kad je to bilo potrebno iz poviestnih razloga, kaO'
'ntiknih slikarija na pergamem 1 rezbanJ~ na pr .. kod Adama i Eve, ali bez drugih namjera.
a 1I ne a ., , . t'k t 11
u slonovoj kosti. Nasuprot je utjecaj an I eu. a -
Gh:bertievi suaneli ljubki mladii. kras.pjh.,tjeles-
janskoj renesansi gotovo .. I}epo~re~an" ako I n~ nih oblika, ali podpuno 'odjev~ni, .
uviek sasvim sviestan: Talijanski kIpan t~ecenta 1
qnatrocenta nisu jo odluni gdje da traze p.ra,:,u I)()natO.<1iBetio"15a~dCc~v~p:.~qnqte llo .(1386.-
ljepotu: u prirodi ili u .?:nti,ki.,To s~.k~!e~aIlJe,Iz: 1466.) ilefrazrpcipl)t.GmQ~rfra'"'ld~';IU'u .lje,pg~u~
meu prirode i ~nhk~ oc~tl)Je 1 ka~lllJ~, .leI u r:n~ nego zbiljski ~~Y9t.naritiknoj. forwi. Ali aritikna
sansi ne nastavlja uVlekJedanun:Jetm~ tamo, ,:,~Je mu fo~~ac~ij'~ ~ilJ: nego sain~ izraajno sredstvo
je drugi prestao,. ve; sv~k,i pola~,l"sVOJl~ vlas~l~,l~1 svih strana zbiljskog ivota. U Firenzi klee u
putem. Tako postaje pO~lest un:~etno~tl p,o~Je.scu mramoru razliite kipove, meu njima junaki-
. t' 'ka Jedna J'e crta Ipak tal1Jansklm k1par,lma mirnog:9Y,.,J:uxjai dostojanstveno-zamiljenog sv.
umJe m . . ,. " o
zaj~nika: talijanska S~.plfl-~!ika ..razvIJa neOYIpn Ivana eV?:Ilelistu,esto je izradio sv. Ivana Krsti-
od arhitekture. Zato plastika tah~anske renesar:s~ telja, zatitnika Firenze, jednom kao strogog po-
dobiva posve drugi znaaj, znaaj samostalnosti I kornika, clrugiput kao malog djeaka s ulice, sli-
nevezanosti.
nog onimderanciclnla, koji pjevaju i .pleu- na nje- ke u antiknorn sl}rkpfagu,. koji je, l:\avpqno nosio
govoj Cantorih il stolri.oj crkvi u Firenzi . Z,a Sienu nadpis: Jul~a Fiha CJa4cli~.Mrt\T{) jetielo l)ilo bal.,.
1ieva Donatello u mjedi ples Herodiade na krstioll1- zamiranq itako.dobro s9UV;;tnQ,.da je ..bilo gibko
d. Za Cosima Medici radi u br6nzi svog Davida: i' svjee, kao da: jegjevojka netom, umrla. iyotna
to je prva podpunonaga figura iza antike, gdje boja bila je .navodnojo posve' sauvana, a iza.
nagost nije poviestno opravdana i gdje je prika- bl1edo-rumenih,njeno otvorel:\ih ustnica provirivali
zana radi nje same. U PadDvi radi 1443.-1455. sU mali bieli zubi. :Mala uha, nizko elo" crna kosa
Il
,uda sv. Ante. i obrve, tamne oi, sve je bilo vanredno liepo. Mrtvo
je tielo bilo preneeno na Kapitolij da bude tamo
4Y;G{L.cle'!Ug .Ji,()t?Q.ig (1400.~1482.) sjedinjuje izloeno, ali se na zapovied Inocenta VIlI. moralo
Ghibertievu ljepotu. oblika s Donatellovom stvar- nocu na tajnom mjestu sahraniti. Najvei dio ove
nou. Nigdje nam se rana renesansa u skulpturi prie pripaciat e mati, ali i iz nje proviruje ta-
ne prikazuje ljubkijom inaivnijom nego u njegovoj danja predrasuda, da je anti~no tieloljepe i sa-
Cantoria u Firenzi. Donatello je prikazao djecu u vrenije od svega,to danas ivi. Ovo se shvatanje
svoj njihovoj nestanosti i obiesti, a Luka della moralo najprije oitovati upravo u skulpturi, jer
Robbia prikazuje djecu u njenoj uznesenosti pjec nam je sama antika pokazala, kako se savreno
vanja slave Boje. Jo su ljepi njegovi polihromi- dade plasLkom izraziti ljepota ljudskog tiela. I
rani i pocakljEmi reliefi i7 terakote, na kojima je zbilja su odsad talijanski umjetnici prikazivali- an~
najvolio prikazivati Madonnu s djetetom Isusom i tikno tielo u antiknoj odjei, a esto i bez nje, Kr-
8 anelima. Duboko prouena profinjenost vjer- anski se predmeti izrazuju sada anti kn im oblikom.
skog zanosa izraena je ovdje liepom i ljubkom Duevni sadraj sve vie uzmie pred ljepotom
crtom i ne odve jakim arenilom tako dirljivo, da vanjskih oblika, koji su oblikovani po antiknim
bismo ove majolike gotovo nazvali obnovljenim fra uzorima. Skulpture bivaju stoga bezutne i hladne,
Angelicom. Ali crta je znatno slobodnija, gotovo pojaveantikno-'tipine. Zato se sve vie mnoe
grka. Lukin neak Andrija '(t1525.) i njegov si.n alegorijske i simboline figure. U tom znaku po-
Ivan (t 1529.) :r:astavljaju rad Luke, te imamo u inje visoka renesansa.
istoj tehnici Andrijinu djeicu (u nahoditu u Fi- Andrija CaIltucci: zva~. Sa.rLsovin-0. (1460. do
renzi) i Ivanova Djela milosra (u bolnici u i
1529.), pokazuJe TaTsn1jel:'veq u' pmi6rn razvitku
Pistoji) . nad nebeskim vratima ,.uFirenzi. Isus je posve
nag iE\Yt:"lje ()sJ<l.Iprtvovano. tjelesnoj ljepoti. Isto
An~~eq .."YerTOc~hiO (1435.-1488,) nastoji vie
oko izr'a~jaIJ~iEo,ClriI1:r.:.i;':I,!.Y:t.geYa,
kako se to oituje vriedi i za ostala Sansovinova djiila, ako i na dru ..
i. na njegovunevjerovanom Tomi u Or San Mi- gi nain: uviek je glavna stvar povoenje za antik':
noin ljepotom. . .
chele. N o ni m:stina ni naturalistina struja nije
pobiedila, jer su obje morale uzmaknuti pred an- 'Duh neposrednog i podpunog nasljedovanja :m-
tikom, koja je sve vie preotimala mah. Za Pavla Like, nama toliko stran, bio je tada toliko jak, da
IL, Siksta IV. i Aleksandra VI. prireuju Rimljani je bio naas jai' i od samog Michelangela:
sveane triumfe poput starorimskih careva. U ta- . Micl}.e,Jqng.elo BUQ.narQtti (1475.-1594:.) pred--
kovu razpoloenju zatee Rimljane 19. travnja 1485. stavlj.ai "u..~~kupturi~r.h:unacrenesanse. "U svojim
glas, da su zidari na Via Appia nali prekrasno, je.niladirn d~111mftbi~oduevljenT1Jristaa antike,
dobro sauvano tielo jedne mlade antikne Rimljan- te je sadjelao vie antiknih bogova j bo,ica. Antik-
evnu snagu tjelesnim oblicima;' ali tako,da, ~u~v-
ni je oblik dao i svojoj Madonni (Bri.igge) 1505. nu sIla~u ..pretvara.utijele&l1u. "Njegova,:i.Urn:jefifosr
kao iz.raaj i idel;tlne ;veliatinosti.,:Ali Michelangelo prestaje"bltiantropofuO,ilil'om' .i postaje gig~l1~Q:
je bioj odvie ..;y- Mich.elahgelo; :a:'4a;,biseq,aotra} morfinom, pa u tom smislu nije realistina:,nego
no .zarobiti. Ubrzo jeprevladaoantiku i on.a mu gotovo e~~El;~~jqn.i~~~~~,~X MicHelangelo ne prika-
samo' jo slui k.i:l9~~~:r~ajnQl3redstv.o, .dok" nije zuje onogsvietOojf\vidimo tjelesnim oima i u
Michelangelo stvorio vlastiti sviet,posve oprean kojem se kreemo. l\1ic;l!~llng,E;;!f!Yi.tjelesnL.oblicLne
.antikL Nikad nije Majka Sina Bojega tako 'divno postoj~ .P)~1?i1jsl<0lllsyietlJ."neg-o .samo.,u ..njeggyoj
prikazana sa svojim mrtvim sinom na krilu; kao umjetnostL On 'iii je stvor,ioT prenio u mramor iH
to ju' je u mramoru izklesao Michelangelo (danas :nazid. Pa ipak je Michelangelo bio majstor u ana-
li crkvi sv. Petra u Rimu). Ovo vie i nije antikno tomiji. Poznavao ju je u tanine i prouavao ju,. je
()blikovanje,nf;lgQ ..,pxpfinjena i ..pgJ,lhPvljena .',a,ptika. ,- hko kau -~ 12 godina, Ali on je trebao anato-
udnovato je, da upravo Pieta najmanje odaje zna- miju zato, da mu ona moe posluiti kod njegovih
ajku i pra vac kasnijeg razvitka Michelangelova. titanskih kreacija, a ne da ga ona sputava svojim
J o se jednom Michelangelo dao zanieti antikom, majunim proporcijama. Ve smo vidjeli, da lica
kad je 1514. izpod njegova dlieta u mramoru uz- 1\'I:chelangelovih~iPQ\T9:11~lq.llll1;ta psobita, jer se
krsnuo Krist, pobjednik nad smru (u Santa Maria cno, to je Michelangelo htio ~ern~' ~rcalina licu;
sopra Minerva u Rimu). Uzkrsnulog Spasitelja nije Tiego na itayon'l,.tielu, Kad je dakle Michelangelo
Michelangelo, dosljedno svom osnovnom shvata- prikazivao nago ljudsko tielo, tada to nije inio radI
nju, mogao drugaije prikazati negou. pll,,1;!Sm:Lr.?:i?~ formalne tjelesne ljepote, a jo manje radi sjeti!"
"itku duevnei tjelesne snage. ato je trailo, da nosti, nego jedino zato, jer je htio ,,;?VQj7111;s1i
-o-aprikae posve bez odiela. Lice je Isusovo zago- izra~ititjele.$nim,snaganl.a.- i na prv,!,"'pogle""t"'"]CJ(1va
~etno i mi ne bismo nikad doli na misao, da taj :za mj ~Uilvlm')Tt~;;Jlma7~~~~:',"
".<-,," "'"'"''~''''''''''V'''''
..
u Italiji i izvan nje ima i dalje dobrih djela, koj(1
se izdiu iznad prosjenosti. Moda je najljepa
:Maderl1ina (-I" 1636.) sv. Cecilija u Ihmu. U paniji
13~T:?1i?3:,L.{~598.-1680.). Prvi su Berninieviractoviu je Hetriandez (1566.--~I61KY-j6uviek zadrao
VillaBorghese,od:reeni za kardinala-'nea,ka Sc:i-
kompoziciju visoke. renesanse, ali je na pr. u svojoJ
Pieta u Valladolidu vie slikovit nego plastian i Grki se utjecaj jo i u nae dane opaa kod
odvie teatralan. U Njemakoj nastaje u to doba Francuza Henri Charliera (aneo iz apokalipse).
nmotvo drvenih i gipsanih kipova i reli efa po cr- Ali Charlier se oslanja i na sredovjenu plastiku
kvama i oltari:mn. Sve je to vrlo pokretno, vrlo uz- (Vierge de La Piere-Qui- Vire). Osobitost je Char-
bueno i bez vee vriednosti. lierovih kipova u tomu, da on neke dielove kame-
Iz barokne je obiesti talijansku skulpturu izveo na polira, o. druge ostavi hrapavima, ili pak da
Mlet51rlirl.Alf,1e$1:J,P.,.~",~~(HI.2ya
(1757.-1822.). On je ,ciele kamene kipove p.o1ihromira (Jeanne d' Arc).
li bezctitiiojaritiki vidio jedini izlaz iz baroknog ne- Inae vole Francuzi idealistinlln~ip.J.UYJcl!J.alnu.lje-
mira. Ali to nije bila vie rimska antika, to nisu potu osoba; k()ja eS~odjeI1l3es'l~d~;;T~~0 ili aka-
vie bili antikni spomenici staroga Rima, sauvani demski. "Mnogi Francuzi danas rado stiliziraju !
H
po Italiji, nego grka antika, koja je trebala do- daju svetakim kipovima gotovo gotiki oblik, kao
nicti spas. Talijani su Canovu~yali novovjekim Fi- na pr. VilIiers svojoj sv. Genovevi. Ali lice ove sv.
ci:jom. Canova je uglavnom obraivao antikne te- Genoveve jasno odaje lice modela. Isto vri edi i za
me. Sve, ega se prihvatio, oblikovao je antikno. visoku staturu Djevice-Majke Simone CalIi?de s go-
:Z,flameniti su njegovi spomenici Klementu XIII. tovo klasikim naborima na platu. Polihromirani
1782. i Klementu XIV. 1792. u Rimu i nad 'loj vod- sv. Mihael Fernanda Py podsjea na DonatelIa, a
lnnje Kristine u crkvi sv. Augustina u Beu. njegova Vierge aux rais ins u drvu uzprkos svoje
Kad je Winkelmann pisao svoju poviest stare dekorativnosti toliko je naivna, te se vidi, da je
umjetnosti, Lessing svoga Laokona" Goethe i nikla iz francuzkog sela. Bouffezova La Bienheu-
Schiller svoje klasine drame, obratie se i sjeverni -reuse djeluje u svojoj jednostavnosti istinski-mo-
umjetnici poput Canove grkoj antikip~Il.~?!?.~E~ numentalna. Tako je u Francuzkoj crkvenoj skulp-
tel 'rhorwaLdsen (1770.-1844.) stvara kipove za turi gotovo svaki kipar razvio svoj vlastiti stil.
Gosl5inll'crkvu u Kopenhagenu i podie nadgrobni U njemakoj se novijoj crkvenoj plastici iznad svih
spomen:k Piju VII. u crkvi sv. Petra u Rimu. Crte iztie beuronska umjetnika kola s re1iefima u
su nlemenite, oblici meki, ali sveukupni dojam od- Montecassino (aneli, svetci) i sa slobodnim kipo-
vi~ hlaaan. To je bila reakcija na baroknu vatru. vima poput Madone s jabukom.
Thorwaldsenov Krist u Kopenhagenu dobro ozna-
uje ljJegov l'2,d, a ujedno predstavlja ideal pre~
mnogih Spa~;iLeJjeyih kipova po naim crkvama 1
oItarima. Francuz Houdon (1741.-1828.), poznat
po znamcllito] stahl, lwja prikazuje Voltairea ka-
ko sjedi, izradio je za Santa Maria degLi Angeli u
Rimu dobar i umjeren kip sv. Bruna. Niemci Ach-
termann (1799.-1844.) i RietscheL (1804.-1861.)
oblikuju svoje skulpture grko-antilmom manirovm:
'ali toliko umjereno, da e povrni gledalac grckl
utjecaj nazrievati samo u amfori na Achterman~
novom Skidanju s lu'a li Mllnsteru i Rietshlovo]
Pieta u Potsdamu.
y'{
) ,{
Krilansko graditeljstvo
Staro kransko doba
Srednji viek
:NoVi viek
Kransko slikarstvo
Staro kransko doba
Srednji viek
20etci renesanse
Visoka ikasna rene&'1nsa
Od baroka do danas
Crkveno kiparstvo 97
Kransko kiparstvo do 1250 104
Doba gotike 114
Od renesanse do danas 122