POJEDINAC U GRUPNOM PROCESU

Spontana dinamika koja se opaa u terapijskim grupama postoji i u svim drugim grupama.
Grupna analiza ih ne stvara, ali ih ini uoljivima i na taj nain podlonim istraivanju
njihovog znaenja u pojedinoj terapijskoj, ali i u ivotnoj situaciji.
RTVENI JARAC
Fenomen rtvenog jarca kao manifestacija masivno projektivnog karaktera poznat je u svim
kulturama kao nastojanje da se na magijski i ritualan nain otklone loe osobine, odnosno zla
srea. Dosta se sjetiti sudbine princa karnevala, odnosno Mesopusta u naoj pukoj tradiciji da
se doara arhajska snaga i porijeklo tih monih projekcija i potreba.
Fenomen rtvenog jarca javlja se redovito ne samo u razliitim socijalnim grupama, nego i u
svim terapijskim grupama, i to u prvom redu zbog projekcije nakupljenih osjeaja krivnje.
Izbor rtvenog jarca ovisit e i o stanovitim grupnim faktorima i o faktorima odabranog
pojedinca. Grupa napada tako oznaenu osobu jer se boji napasti onu prema kojoj su osjeaji
zaista usmjereni. Analiza takve situacije otkriva pomak osjeaja od voditelja i prijenos prema
njemu lanova u izraavanju rtvenog jarca u jednoj grupi govori o potekoama njezinih
lanova u izraavanju agresije i osjeaja krivnje. Tada nastaju projekcije vlastitih osjeaja
prema osobi koja podsjea nekom slinou ili prihvaa projekcije zbog svojih vlastitih
potreba. Dakle, oni lanovi grupe koji pokazuju jake otpore iskazivanju svoje agresije i
osjeaja krivnje na otvoreni nain, odnosno nemogunost da se povjere drugima, skloni su
projiciranju svojih dubokih osjeaja na nekog primaoca, tj. lana koji se podvrgava toj
projekciji i prihvaa je zbog svojih nesvjesnih potreba.
Izbor osobe kao rtvenog jarca moe biti determiniran nekom razliitou. Ova pojava esto
se javlja u situaciji izraene potrebe grupe za kanjavanjem i istodobno jake potrebe jednog
lana da bude kanjen.
Voditeljev je zadatak da prepozna tu vrstu projekcije u grupi i da pomogne grupi da prepozna
svoje vlastite nesvjesne namjere. Na taj nain zaustavlja se iskljuivanje jednog lana grupe
putem tog emocionalno vrlo intenzvinog projektivnog mehanizma. Paljiva selekcija lanova
za grupu umanjit e vjerojatnost takve dinamike.
NOVI LAN
Povijest ljudskog roda obiluje dokazima o doivljavanju nove osobe kao mogue prijetnje.
Antropoloka istraivanja navode este sluajeve zarobljavanja i rtvovanja stranaca-
prolaznika, jer se u njih projicirao doivljaj zlog duha, a esto su odnosi s takvom osobm bili
tabuirani. Individualna ovjekova povijest ponavlja u odreenom smislu te obrasce iz
razvojne linije ovjeanstva, pa se ve oko osmog mjeseca ivota pokazuje strah od
nepoznatih, koji se kasnije u drugoj godini ivota jo burnije izraava. U kasnijem ivotu
prema nepoznatima se izraava itav spektar emocija, od izrazitog neprijateljstva do srdanog
prihvaanja, to e ovisiti u prvom redu o ranim iskustvima pojedinca i o kulturi kojoj
pripada.
Pojavu novog lana grupa teko moe tolerisati. To je uznemiravajue za osjeaj kohezije i
samozadovoljstva grupe koja e takvu situaciju ili metabolizirati ili novog lana odstraniti.
ovjek-stranac u grupi podloan je svom gregarnom instinktu
(gregarnost /lat. gregarius: koji pripada stadu/, u nekih ivotinja instinktivna sklonost prema
1
ivotu u skupinama /kolonijama, stadima, jatima/; katkada se naziva instinkt stada. Kod
ljudi postoji takoer sklonost prema povezivanju, udruivanju i pripadanju grupi /tzv. gregarni
instinkt/. Smatra se da je u ivotinja taj poriv priroen, ali se toj sklonosti ljudi danas
izbjegava pridavati instinktivno i priroeno porijeklo.), ime pokazuje da je zapravo
prvenstveno grupno bie, a tek zatim pojedinac. U odbojnosti i sumnjiavosti prema
strancima Freud prepoznaje izraze narcizma. U terapijskoj grupi proces asimilacije novog
lana ovisit e o znaajkama grupe, o ambijentu u kojem se njezin rad odvija, o vremenskoj
perspektivi, kao i o spremnosti novog lana da prihvati poetne zahtjeve. Na dubljoj razini
dolazak novog lana rekapitulira u grupi situacije dolaska novog lana u obitelj i nain kako
je obitelj postupala s tom novom situacijom. U terapijskoj grupi voditelj je taj koji je
odgovoran za odnos prema novom lanu, ali proces asimilacije novog lana treba prepustiti
grupi. Ukoliko zbog loe procjene novi lan suvie inzistira na svojim razlikama i tijekom
vremena ne pokae mogunost adaptacije i asimilacije, izazvat e grupni narcizam i dovesti
do zastoja terapijskog procesa s prijetnjama naputanjem grupe ili do odbacivanja lana koji i
sam moe napustiti grupu.
Kao kliniku ilustraciju moemo navesti sluaj pacijentice T.S.. koja je bez posebnog
komentara prihvatila terapeutov prijedlog da se ukljui u rad jedne grupe koja je do tada
pokazivala dobru kohezivnost i rastuu sposobnost za metaboliziranje novih uvida. Meutim,
tijekom vie od godine dana ta pacijentica je pokazivala vrlo rigidan obrazac ponaanja:
omaloavala je sve lanove grupe, obraala se iskljuivo voditelju i nikakva sueljavanja ni
interpretacije nije mogla prihvatiti. Grupa je za to vrijeme pokazivala irok spektar reakcija,
od suosjeanja, razumijevanja i tolerancije razliitosti do otrih napada i osuda, ali je T.S.. na
sve to znala odmahivati rukom, smjekati i govoriti da oni to ne razumiju. Na kraju je otila
optuujui sve, a posebno voditelja zbog nerazumijevanja njezine situacije, tvrdei da ona tek
sada vidi kako je sasvim normalna. Na taj nain sauvala je svoju ulogu stranca-prolaznika,
sauvavi naalost i rigidnost svojih obrana, ponavljajui tako okamenjene obrasce iz svoje
primarne obitelji, koje je razvila kao nain preivljavanja u toj atmosferi. Dodatni element tog
epiloga bila je tuba podnesena sudu asti zbog neadekvatnog lijeenja.
POVJESNIAR
U povijesti svake grupe javlja se lan koji ima sposobnost pamenja detalja i dogaaja iz
prolosti grupe. Reminiscencije na prolost karakteristinije su za grupe odkrinutih vrata,
kada dolazak novog lana moe stimulirati usporedbe i kontraste prolog i sadanjeg. Pojava
povjesniara govori o porastu otpora u grupi. Radi se, dakle, o obrambenom regresivnom
fenomenu.
Povjesnilar je grupi esto isto tako neophodan kao i rtveni jarac. Njegova dinamika
funkcija, kao i ona rtvenog jarca, ovisi o mnogim faktorima od kojih se neki odnose na
grupu. A neki na pojedinca. Dok se grupa nalazi u stanju unutranje panike i gubi pogled
prema budunosti, takav lan spreman je uhvatiti se u kotac s krizom pokazujui neurotini
interes za prolost. Taj interes premjeten je s njegove vlastite prolosti na grupu i investira se
s privlanou nostalgije za dobrim starim vremenima, a analiza potekoa u grupi moe,
naii na znaajnu zapreku.
Tijekom grupnog terapijskog procesa svaki lan moe preuzeti ulogu povjesniara.
MONOPOLIST

2
esto se u grupi javlja lan koji poplavom rijei ispunjava utnje i prazan hod grupe te na taj
nain zauzima prostor i vrijeme grupe. Takav lan niti vidi ostale lanove grupe kao
ravnopravne niti ima potrebu za povratnom spregom u komunikaciji. Vrijeme grupnog rada
repoduktivno se rabi jer grupa tiho tinja ili lanovi grupe razvijaju osjeaje odbojnosti prema
monopoloisti ime se potiu njegovi osjeaju bezvrijednosti i mrnje prema samome sebi.
Monopolistov kompulzivan govor pokuaj je olakavanja tjeskobe, vlastite ili grupne. Ako
monopolist osjeti odbijanje grupe, tjeskoba raste, a tendencija kompulzivnom govoru se
poveava.
Pacijenta koji se pokae kao monopolist moe terapeut, zbog njegova narcistike strukture
linosti, uputiti u grupu jer to moe predstavljati jedini terapijski zahvat koji eventulano moe
doprijeti do narcizma pacijenta. Takav lan grupu doivljava kao arenu. Smatra se da je grupa
mjesto gdje se takvog pacijenta ui komunicirati. Poznato je da grupa moe igrati ulogu
dovoljnno dobre majke koja e prihvatiti narcistinog pacijenta i izdrati njegove napade.
Obino problemi narcistinog pacijenta poinju u grupi ve prilikom prvog susreta s grupom,
povezano s mogunou komuniciranja. Narcistini pacijent ili vrlo teko ulazi u
komunikaciju s lanovima grupe, ili je njegova sposobnost i mogunost komunikacije
jednosmjerna, to znai da on moe govoriti, a da ga drugi moraju sluati. Ako i uspije
ostvariti povratnu spregu, onda je to u naelu samo s terapeutom, jer mu je terapeut jedini
dostojni sugovornik. Ako se eli da pacijent monopolist uje to mu se govori, odnosno
registrira da se njemu neto poruuje, potrebno mu je to rei kratko i izravno. U poetku se
lana monopolista konfrontira s tim da ne uje to mu se govori, ak niti ne slua. Prvi je
terapeutov uspjeh ako uspije usmjeriti njegovu pozornost na sadraj koji ovdje i sada u grupi
predstavlja poruku. Poznato je da lan monopolist u osnovi niti moe uti ni prihvatiti
interpretacije. To je, u prvom redu, stoga to interpretacije dublje diraju njegovu osobu i
njegove obrane, a drugi, to takav lan grupe uzima ulogu interpretatora te ne moe prihvatiti
da to bude i netko drugi, a posebno ne lan grupe.
Monopolist vrlo teko uje lanove grupe jer ne moe prihvatiti da je on jedan od njih, a jo
manje da je jednak njima, te se dugo vremena ne obraa lanovima grupe i ne reagira na
njihove komentare. Prvo to terapeut nudi pacijentu monopolistu je da je on lan grupe i nain
kako treba komunicirati s lanovima grupe. Terapeut mora procijeniti koliko pacijent
monopolist moe izdrati a da ne pobjegne iz grupe ili da se ne dekompenzira. Ishod
intervencija, kako terapeutovih, tako i lanova grupe, ovisi o narcsitinoj vulnerabilnosti
monopolista, o regresivnosti narcizma. Ima pacijenata koji su stvorili zatitni tit, oklop te ne
pokazuju tako visok stepen narcistine vulnerabilnosti.
Monopolizacija je loa za grupu i za monopolista. Voditeljeva je zadaa da razumije izvor
takve potrebe koja se slui rijeima da bi oko osobe stvorila dimnu zavjesu i tako sprijeila da
pacijent vie pokae sebe. Pacijent koji dobije poruku da su i voditelj i grupa zainteresirani za
njega i da ga ele bolje razumijeti, vjerojatno e se osjetiti podranim i to e olakati njegovu
obrambenu ali nametljivu fasadu.
PARALELNI VODITELJ
Vrlo esto u grupama lanovi pokuavaju svoje simbiotske potrebe i separacijsku anksioznost
smanjiti putem udruivanja s terapeutom, imitiranjem terapeuta ili radei za njega i umjesto
njega. U kojim situacijama se to javlja sa strane voditelja, a kada iz pozicije lana grupe?
Takva situacija moe biti potaknuta nesvjesnim strahovima vodtelja ili moe biti

3
skotomizirana zbog vrlo sline ivotne prie lana grupe i voditelja. Osim toga, paralelnog
lana u kojeg bi se ostali mogli ugledati. To je obino onaj lan grupe u kojeg terapeut
projicira neki svoj odcijepljeni dio selfa zbog nekog svog kontratransfernog problema. S
druge strane, lan grupe uvijek eli zauzet mjesto voditelja, ali se toga istovremeno i boji.
Potaknut eljom da ga svlada, moe takav lan postati i destruktivan i pokuati razoriti grupu.
Kada shvati da to nije jednostavno i da u grupi nema odjeka za takve njegove potrebe, tada se
takav lan moe odluiti za udruivanje s neprijateljem, tj, voditeljem i tako ga pokuati
kontrolirati.
Druga situacija u kojoj lan grupe eli zbog sovjih narcistikih potreba zazueti to istaknutije
mjesto je kad on poinje stvarati svoju grupu. Posebne seanse mogu se odravati nakon one
dogovorene. Obino se paralelne grupne seanse vrlo brzo otkriju u grupi i tada predstavljaju
materijal za analizu.
Nevidljivi paralelni voditelj je otpor u grupi koji se ponekad vrlo teko prepoznaje.
Primjer: Grupa se sastoji od 7 lanova. Tri lana su osnovica stare grupe, a etiri lana su
popunila grupu kroz tri mjeseca. Grupa u tom sastavu radi est mjeseci, a lanovi su vrlo
redoviti. Nema zakanjavanja, nema izostanaka. Meutim, nakon tog razdoblja lanovi grupe
odjednom poinju izostajati, nakon ega se temeljito obrazlau nemogunosti dolazaka. Ali,
izostanci se ne javljaju terapeutu nego najstarijem lanu grupe. Najstariji lan grupe je osam
godina stariji od terapeuta.
Tek kada se uoil injenica da su se poeli javljati tom lanu i kada je jedna lanica u grupi
napala najstarijeg lana da u grupi ne radi, da se ne izlae, da uvijek ima najbolje rijeenje za
druge, voditelj je shvatio da je novom dijelu grupe bilo lake prihvatiti najstarijeg lana grupe
kao voditelja jer su njega mogli lake detronizirati.
Postojanje paralelnog voditelja je otpor koji moe predstavljati otpor grupe u odreenoj
razvojnoj fazi grupnog procesa, a moe znaiti i otpor lana grupe u procesu individuacije.
Bez obzira na uzrok otpor se mora otvoriti i proraditi, kako bi grupa ili lan mogli dalje
sudjelovati u razivjanju grupnog matriksa.
NAJSLABIJI LAN GRUPE
U grupi su najee pacijenti koji nisu u svojim obiteljima uspjeli postii individuaciju, jer im
roditelji nisu to dozvolili. lanovi grupe su osobe koje imaju vee simbiotske potrebe i veu
dozu separacijske anksioznosti. Bez obzira na stupanj simbiotskih potreba i separacijske
anksioznosti, svi lanovi grupe razvijaju ovisnost o terapeutu, jedan od naina smanjivanja
straha je da pacijent razvije submisivni odnos, ponekad samo s terapeutom, ali vrlo esto i s
cijelom grupom. Strah da e biti odbaen ne dozvoljava mu nikakav rizik u komunikaciji s
grupom. Drugi nain je da preuzme ulogu bebe grupe. Malom broju pacijnata to i uspije.
Ponekad se ova pozicija lana grupe relativno kasno uoi jer su u takvoj interakciji obino
zadovoljni svi ili veina lanova grupe, bebe svakako, a neko vrijeme i terapeut. Simbiotsko-
separacijski problem bebe grupe postaje vidljiv kada treaput ili lanovi grupe ugroze taj
njegov/njezin poloaj.
Vrlo esto imamo ui grupama lanove koji stvore korektne odnose s ostalim lanovima i
terapeutom. Slove za mirne, preteno tihe ljude koji se nikada ne konfrontiraju s autoritetom u
obitelji, radnoj sredini i grupi. Kada takvi lanovi imaju neprimjerenu afektivnu reakciju u
grupi na rijei koje je terapeut ili lan grupe uputio grupi ili navedenom lanu, grupa bude
4
iznenaena estinom reakcije. Grupu to zainteresira i tako otkrije simbiotske potrebe toga
lana. Ponekad najslabiji lan grupe uti i pokuava biti neprimjetan, ali konstantno prisutan.
Grupa ga prihvaa takovg, a on se obino izbori za svoju pasivnu ulogu. Grupa ga doivljava
njenim i bude iznenaena kada nakon stanovitog vremena pasivni utljivi lan kae vrlo
adekvatno vienje situacije u grupi. Meutim, jedan broj pasivnih, utljivih lanova treba
mjesece, pa ak i godine da bi osjetili sigurnost u grupi i zapoeli proces individuacije, tj.
participiranje u grupi. Komuniciranje s ostalim lanovima, te elju da uju kako ih drugi vide.
PROCESI U GRUPI: PO BIONU
(Osnovne pretpostavke)
U pristupu psihikim fenomenima W.R. Bion polazi od injenice da se psihoanalitiki pristup
u izuavanju pojedinca i grupe bavi razliitim stranama iste pojave. Meutim, njegovo
shvaanje osnovnih pretpostavki grupnog kretanja u psiholokom smislu znaajno se zasniva
na teoriji Melanie Klein o projektivnoj identifikaciji i o uzajamnom djelovanju paranoidno-
shizoidnih i depresivnih stanja. Bion u svojim Iskustvima u grupama pokuava
psihoanalitiku teoriju primijeniti na drutvo. On kae da je efikasna grupa ona koja ostvaruje
dodir sa stvarnou i zna granice izmeu onoga to je unutra i to je izvan grupe. Grupa
postaje neuinkovita kada pomou projekcijskih mehanizama zamagljuje tu granicu i projicira
svoje vlastite unutranje potekoe na druge. Dok se to dogaa, rasipa se energija grupa i ona
moe ponovno doi do svoje uinkovitosti kada shvati da je izvor njezine anksioznosti unutar,
a ne izvan grupe.
U lijeenju pojedinaca neuroza se postavlja kao problem pojedinca. U lijeenju grupe ona se
mora postaviti kao problem grupe, odnosno kao opasnost za grupu. To treba uiniti tako da
neuroza postane zajedniki cilj grupe. Odrastao ovjek ima potrebu uspostavljanja veza s
emocionalnim ivotom grupe u kojoj ivi. Ta mu se zadaa ini tekom kao to se i
uspostavljanje odnosa s dojkom malom djetetu ini tekim. Njegova regresija otkriva
neuspjeh u udovoljavanju zahtjevima tog zadatka.
Grupa, kao ukupnost ljudi u nekom prostoru, niim ne pridnosti pojedincu ili skupini
pojedinaca. Ona samo otkriva neto to inae nije vidljivo. Prema tome, razlika izmeu grupe
i individualne psihologije je privid koji proizlazi iz injenice da grupa predstavlja inteligibilno
podruje istraivanja za neke aspekte individualne psihologije.
U tom smislu Bion radnoj grupi pridaje veliku snagu i utjecaj. On je shvaa kao posebnu vrst
menalne djelatnosti u to nisu ukljueni i ljudi koji je provode. Zbog osjeaja radne grupe za
stvarnost, ona je primorana primijeniti znanstvene metode, makar i u rudimentarnom obliku.
Jedna od najizrazitijih osobina grupe je da, usprkos utjecaju osnovnih pretpostavki, radna
grupa na kraju odnosi pobjedu. Organizacija grupe morala bi osigurati stabilnost i stalnost
radne grupe. Upravo su organizacija i struktura temelj radne grupe. One su proizvod saradnje
meu lanovima grupe, a kad se jednom uvrste, od lanova grupe zahtijevaju jo veu
saradnju.
Radna grupa ake podlijee osnovnim pretpostavkama ako je grupa neorganizovana. Pri
tome individualne razlike nemaju utjecaja na ivot grupe koja postupa po osnovnim
preptpostavkama. Takvoj grupi nije potrebna ni organizacija ni saradnja. Umjesto saradnje u
toj grupi nalazi se ono to je Bion nazvao valentnou, a to je spontano, nesvjesno djelovanje
drutvenih osobina u ovjekovoj osobnosti. Tekoe se javljaju tek tada kad grupa pone
5
djelovati po osnovnoj preptpostavci. Djelovanje beziznimno znai i dodir sa stvarnou, a taj
dodir prisiljava na potivanje isitne pa zato namee i znanstvenu metodu, a time i pojavu
radne grupe.
Osim organizovanja radne grupe, gdje se djelatnost, odnosno saradnja odvija intelektualnim
sredstvima. Regresivna stanja grupe omoguuju uvid u naine na kojima djeluju politike,
znaajke ljudskog bia. U tom smislu Bion je konceptualizirao tri nivoa, nazvavi ih
osnovnim pretpostavkama.
Prva je pretpostavka da se grupa sastala kako bi pridobila podrku nekog voe koji joj moe
osigurati hranu i zatitu. To je pretpostavka ovisnosti. Na takvoj razini funkcioniranja voditelj
se doivljava kao neka vrsta grupnoga boanstva i prijemnik je masivnih projektivnih
identifikacija.
Aktivnost grupe u smislu druge od osnovnih pretpostavki karakterizirana je stvaranjem parova
u grupi. Znaajka koje najbolje oznaava rad grupe na toj razini je atmosfera nadanja i
iekivanja. Osjeaj nadanja najbolje ocrtava grupu parova i treba ga uzeti kao dokaz
postojanja takve grupe ak i kad nema nikakvih drugih dokaza. Sam po sebi predvjesnik je
spolnosti i njezin je dio. Tako zdrueni osjeaji u grupi parova predstavljaju suprotnost
osjeajima mrnje, destrukcije i oaja. Da bi se to postiglo, iekivanje Mesije oito nikada ne
smije biti ostvareno. Nada opstaje samo ako ostane nada. U terapijskoj grupi problem je
osposobiti grupu da postane svjesna nada i s njom povezanih osjeaja, a istodobno i otporna
na njih.
Trea je osnovna preptpostavka da se grupa okupila kako bi se s neim borila ili od toga
bjeala, npr. Od neeg to prijeti. Borbu-bijeg grupa koristi kada osjea ugroenost iznutra ili
izvana. U procesu individuacije grupa moe u trenutku ugroenosti krenuti u bijeg ili u borbu
za ouvanje svoga integriteta. Na taj nain izbjegava se ambivalencija u grupi putem masivne
upotrebe projekcije. U takvoj se grupi prihvaa onaj voa iji zahtjevi u odnosu na grupu
pruaju mogunost za borbu ili bijeg. Ignoriu ga ako postavi drukije zahtjeve.
U masivnim socijalnim manifestacijama osnovnih pretpostavki, kao to su rat i politiki
prevrat, realnost vanjskih prijetnji moe zasjeniti realnost unutranjih fantazija.
U terapijskoj grupi analitiar je voa radne grupe.
Sudjelovanje u djelatnosti koja se temelji na osnovnoj pretpostavci ne zahtijeva ni
obrazovanje, ni iskustvo, ni mentalni razvoj. Ono je neposredno, neizbjeno i nagonsko.
Nasuprot radno-grupnoj aktivnosti djelovanje na temelju neke od osnovnih pretpostavki ne
zahtijeva od pojedinca sposobnost suraivanja ve ovisi o tome koliko on ima valentnosti, tj.
sposonost trenutanog, nehotinog povezivanja jednog pojedinca s drugim radi zajenikog
djelovanja u skladu s osnovnom pretpostavkom. Radno-grupna funkcija uvijek prati samo
jednu osnovnu pretpostavku, a potiskuje ostvareno djelovanje drugih dviju osnovnih
pretpostavki.
Postavlja se pitanje o naravi i porijeklu kombinacije osjeaja povezanih s nekom od osnovnih
pretpostavki. Bion pretpostavlja postojanje iskonskih mentalnih pojava. U iskonskom
mentalnom sistemu postoje prototipovi svih triju osnovnih pretpostavki, svake kao funkcije
lanstva pojedinca u grupi i kao cjeline u kojoj se nijedan dio ne moe odijeliti od ostalih. Tek
na nekom drugom nivou na kojem se zbivanja oituju kao psiholoke pojave mogue je

6
razlikovati sastavne dijelove svake osnovne pretpostavke. Na toj razini moe se govoriti o
osjeajima straha sigurnosti, potitenosti, spolnosti i slino.
Iskonski mentalni sistem zamilja se kao nepodijeljena psihobioloka matrica, dakle kao
sistemu kojem se somatsko, psiholoko i mentalno ne razlikuju. Iz te matrice proizlaze
osjeaji svojstveni osnovnoj pretpostavci koji proimaju, a povremeno i dominiraju
mentalnim ivotom grupe. Kako se radi o razini na kojoj se somatsko i mentalno ne razlikuju,
razumljivo je da se uznemirenost koja odatle potie moe oitovati jednako u somatskim, kao
i u psiholokim oblicima.
Kako se radno-grupna funkcija uglavnom sastoji u prevoenju misli i osjeaja u ponaanje
prilagoeno stvarnosti, ona nije primjerena izraavanju osnovnih pretpostavki. Sr problema
je u opasnosti da bi nova ideja mogla zahtijevati razvoj, ali i u nesposobnosti grupa koje
djeluju u osnovnim pretpostavkama da podnesu razvoj. Znaajka mentaliteta osnovne
pretpostavke je pomanjkanje bilo kakvoga razvoja. Pri pokuaju prevoenja u akciju, osnovne
pretpostavke postaju razmjerno opasne. Zbog toga se mentalitet osnovne pretpotpostavke ne
preputa prevoenju u akciju jer akcija zahtijeva radno-grupnu funkciju koja odrava vezu sa
stvarnou.