PDF

Gordan urovi
ELEKTROTEHNIKA 1
(dodatak za samostalno uenje)
SADRAJ
ELEKTROSTATIKA
1. Elektricitet i struktura tvari
1.4. Vie o atomima ................................................................................................. 1
2. Elektrino polje
2.4. Elektrino polje vrlo dugog ravnog vodia....................................................... 3
2.5. Elektrino polje jednolino nabijene beskonane ravnine................................ 5
2.6. Elektrino polje dviju paralelnih ravnina.......................................................... 8
3. Gaussov zakon
3.2. Gaussov zakon za nepravilne zatvorene plohe ................................................. 9
3.3. Sluaj kada tok prolazi kroz plohu vie puta .................................................. 10
3.4. Koritenje Gaussovim zakonom ..................................................................... 11
4. Elektrini potencijal
4.4. Elektrini potencijal vrlo dugog ravnog vodia.............................................. 13
4.5. Elektrini potencijal jednolino nabijene beskonane ravnine....................... 13
5. Materija u elektrinom polju

5.3. Nevodljivi materijali (izolatori) ...................................................................... 14
5.4. Elektrini dipol ............................................................................................... 15
5.5. Dielektrina konstanta izolatora ..................................................................... 16
6. Kondenzatori
6.4. Elektrino polje na rubu ploastog kondenzatora........................................... 17
6.5. Kuglasti kondenzator ...................................................................................... 17
6.6. Cilindrini kondenzator .................................................................................. 19
ELEKTRODINAMIKA (istosmjerni strujni krugovi)

7. Osnovni elementi strujnih krugova
7.4. Razliite vrste izvora elektrinog napona....................................................... 21
7.5. Voltin lanak (baterija) ................................................................................... 21
7.6. Smjer elektrine struje .................................................................................... 21
7.7. Ovisnost elektrinog otpora o temperaturi...................................................... 22
7.8. Vie o elektrinim otpornicima....................................................................... 23
8. Osnovni zakoni strujnih krugova

8.7. Idealni i realni vodii ...................................................................................... 25
8.8. Idealni i realni izvori napona .......................................................................... 25
8.9. Mosni spoj otpornika ...................................................................................... 27
8.10. Spoj otpornika u trokut i zvijezdu ................................................................ 28
9. Izvori napona i izvori struje
9.3. Serijski spoj vie izvora .................................................................................. 30
9.4. Paralelni spoj vie izvora ................................................................................ 31
9.5. Ureaji za mjerenje struje i napona (ampermetar i voltmetar)......................... 33
10. Metode analize istosmjernih strujnih krugova

10.5. Millmanov teorem......................................................................................... 34
10.6. Metoda napona vorova................................................................................ 36
10.7. Metoda superpozicije.................................................................................... 39
10.8. Nortonov teorem ........................................................................................... 42
11. Snaga i energija istosmjerne struje

11.4. Koeficijent iskoristivosti............................................................................... 46
11.5. Ureaj za mjerenje elektrine snage (vatmetar) ........................................... 46
12. Nelinearni element

12.3. Simetrini i nesimetrini nelinearni elementi ............................................... 48
ELEKTROMAGNETIZAM (istosmjerne elektrine veliine)

13. Osnove elektromagnetizma
13.4. Magnetsko polje Zemlje ............................................................................... 49
13.5. Openit izraz za magnetski tok ................................................................. 51
13.6. Sila na vodi u magnetskom polju................................................................ 52
14. Osnovni zakoni elektromagnetizma

14.5. Vie o Amperovom zakonu .......................................................................... 53
14.6. Primjena BiotSavartova zakona.................................................................. 53
15. Elektromagnetska indukcija

15.6. Inducirani napon prilikom gibanja vodia u magnetskom polju .................. 57
15.7. Nagaokin faktor za korekciju koeficijenta samoindukcije L ........................ 58
15.8. Polaritet napona samoindukcije .................................................................... 59
15.9. Polaritet napona meuindukcije.................................................................... 60
15.10. Ukupni inducirani napon na svitku............................................................. 61
15.11. Energija magnetskog polja.......................................................................... 62
Poglavlje 1 Elektricitet i struktura tvari dodatak za samostalno uenje
1. ELEKTRICITET I STRUKTURA TVARI
1.4. Vie o atomima
Jezgra se atoma sastoji od elektriki pozitivnog protona i elektriki neutralnog neutrona.

Proton i neutron zajedno predstavljaju glavninu mase pojedinog atoma. Oko jezgre krue
elektriki negativni elektroni, ija je masa znatno manja od masa protona i neutrona. Kod
cjelovitih atoma ukupan broj elektrona i protona je jednak. Na slici 1.4. prikazan je Bohrov
model atoma s vie elektrona.
Slika 1.4. Bohrov model atoma s vie elektrona.
U sluaju da atom ima vie elektrona, oni se kreu po razliitim putanjama koje
prikazujemo pomou elektronskih ljuski. Elektronske se ljuske oznaavaju slovima K, L, M,
N, O, P i Q ili brojevima od 1 do 7. Elektroni popunjavaju elektronske ljuske redom od centra
prema vanjskim ljuskama, u ovisnosti o broju elektrona u atomu. Na slici 1.5. prikazan je
model elektronskih ljuski.
ljuska K (1)
ljuska L (2)
ljuska M (3)
ljuska N (4)
ljuska O (5)
ljuska P (6)
ljuska Q (7)
jezgra
Slika 1.5. Model elektronskih ljuski.
Ukupna energija koju elektroni unutar pojedine ljuske mogu imati je ograniena i
poveava s s brojem elektronske ljuske. Zbog ovog svojstva atoma, svaka elektronska ljuska
moe sadravati konaan broj elektrona, a taj je broj vei to je elektronska ljuska dalje od
jezgre atoma. Maksimalan broj elektrona koji se mogu nalaziti unutar pojedine elektronske
ljuske odreuje se na taj nain da se kvadrat broja ljuske pomnoi brojem 2.
1
Poglavlje 1 Elektricitet i struktura tvari dodatak za samostalno uenje
Elektroni u atomima nisu neraskidivo vezani uz atom, ve mogu prijei iz jednog atoma
u drugi. Na ovaj nain dolazi do neravnotee u broju protona i elektrona, a time i do pojave da
elektriki neutralan atom postaje pozitivno ili negativno nabijen. Ukoliko atom izgubi
elektron on postaje pozitivno nabijen, dok u sluaju kada atom primi elektron postaje
negativno nabijen. Atome koji su pozitivno ili negativno nabijeni nazivamo ionima.
Elektrini naboj koji na sebi moe imati jedan elektron ili jedan proton nazivamo
elementarnim elektrinim nabojem. Protoni i elektroni osnovni su nosioci elektrikih
naboja.
Elementarni elektrini naboj oznaavamo slovom e, a njegov je iznos
e = 1,602 1019 [C], (14)
pri emu je C mjerna jedinica SI sustava za elektrine naboje koja se naziva kulon (kulon je
izrazito velika jedinica tako da se iznosi naboja najee mjere u mikro kulonima [C]).
U realnom svijetu, naboji su uvijek cjelobrojni viekratnici elementarnog elektrinog
naboja. Ipak, ovo se svojstvo vrlo esto zanemaruje, tako da naboje moemo promatrati kao
da posjeduju bilo koju koliinu elementarnog elektrinog naboja koja ne mora biti cjelobrojni
viekratnik. Ovakav pristup olakava raunanje, a ne unosi pogreku u prouavanje pojava u
elektrostatici.
2
Poglavlje 2 Elektrino polje dodatak za samostalno uenje
2. ELEKTRINO POLJE
Pomou metode superpozicije moemo, za neke specifine sluajeve, izvesti izraze za

elektrina polja uzrokovana veim brojem u prostoru rasporeenih tokastih naboja. Dva
interesantna sluaja su vrlo dugi i beskonano tanak ravan vodi ili pravac na kojemu su
jednolino rasporeeni tokasti naboji istog polariteta (pozitivni ili negativni), te elektrino
polje jednolino nabijene beskonane ravnine.
2.4. Elektrino polje vrlo dugog ravnog vodia
Na slici 2.2. prikazan je dio vrlo dugog ravnog vodia jednolino nabijenog pozitivnim
elektrinim nabojem pomou kojega emo odrediti elektrino polje u njegovoj okolini.
y
EA
dE dE
A

r r
yA
dx dx
x x x
dx 0 dx
Slika 2.2. Odreivanje elektrinog polja u okolini vrlo dugog ravnog vodia.
Za promatrani vrlo dugi ravni vodi jednolino nabijen pozitivnim tokastim nabojima
moemo rei da e svi tokasti naboji initi linijski naboj vrlo dugog ravnog vodia.
Da bismo odredili vektor elektrinog polja E u toki A prikazanoj na slici 2.2., moramo
uzeti u obzir sve pojedinane vektore elektrinih polja uzrokovane svim pojedinanim
tokastim nabojima koji su jednolino rasporeeni po vrlo dugom ravnom vodiu. Kako
govorimo o beskonano velikom broju tokastih naboja od kojih svaki tokasti naboj zauzima
infitezimalno maleni dio promatranoga dugoga ravnoga vodia, zbrajanje svih utjecaja
pojedinanih elektrinih polja provesti emo integriranjem na sljedei nain.
Ukoliko dio dx promatranoga vrlo dugog ravnog vodia zauzima samo jedan od na
njega dovedenih tokastih naboja, tada utjecaj koji taj tokasti naboj uzrokuje u promatranoj
toki A moemo odrediti koristei se izrazom za odreivanje iznosa elektrinog polja E u
okolini tokastoga naboja Q, tj.:
1 Q N
E= 2 (24)
4 0 r C
3
Kako smo ukupni linijski naboj oznaili s , promatrani tokasti naboj moemo oznaiti
kao dx. Iznos elektrinog polja dE stvorena u toki A od strane naboja dx iznosi:
1 dx N
dE = 2 . (25)
4 0 r r C
Kako smo promatrani dio vrlo dugog ravnog vodia stavili u koordinatni sustav na
takav nain da vrlo dugi ravni vodi lei na x osi, a promatrana toka A na y osi koordinatnog
sustava, moemo primijetiti da se u toki A utjecaji dEsin jednako udaljenih naboja dx vrlo
dugog ravnog vodia prilikom vektorskog zbrajanja meusobno ponitavaju. Na slici 2.3.
prikazana je uoena situacija oko promatrane toke A.
EA
dE dE
dE cos dE cos
dE sin A dE sin

Slika 2.3. Utjecaj elektrinih polja u toki A.
Prilikom zbrajanja svih pojedinanih utjecaja elektrinih polja u promatranoj toki A

samo komponente dEcos utjeu na iznos ukupnog elektrinog polja EA. Ukoliko izraz (25)
pomnoimo s cos dobivamo da je:
1 dx N
dEcos = 2 cos , (26)
4 0 r r C
Ovako izraene pojedinane utjecaje svih tokastih naboja rasporeenih na vrlo dugom
ravnom vodiu zbrajamo na taj nain da provodimo integriranje izraza (26) te dobivamo:
+
1 dx N
EA = dEcos = 4 cos C. (27)
0 r r2
Ukoliko integriranje provedemo uzimajui umjesto varijable x varijablu kuta , koji se

za beskonano dugaak pravac mijenja od 90 do 90, slijedi da je:
+90
cos +90
N
EA =
4 0 r 90 r 2 dx =
4 0 r y A
sin ,
90 C
(28)
uz uporabu sljedeih supstitucija koje slijede iz slike 2.2. i slike 2.3.:
4
1 yA y A2
x = y A tg dx = y A d , r= r2 = . (29)
cos 2 cos cos 2
Rjeavanjem izraza (28) dobivamo da je iznos elektrinog polja E vrlo dugog ravnog
vodia jednoliko nabijenog pozitivnim linijskim nabojem u toki koja se nalazi u okolini
promatranoga vodia na udaljenosti yA jednak:
N
E= . (210)
2 0 r y C
Kako su prilikom izvoenja izraza za vektor elektrinog polja promatrane samo

komponente u smjeru okomice na vrlo dugi ravni vodi, vektor elektrinog polja je okomit na
pravac na kojemu vodi lei, tako da piemo:
N
E= r (211)
2 0 r y C
uz to da je r jedinini vektor u smjeru udaljenosti yA.
2.5. Elektrino polje jednolino nabijene beskonane ravnine
Na slici 2.4. prikazan je dio beskonane ravnine jednolino nabijene pozitivnim

elektrinim nabojem pomou kojega emo odrediti elektrino polje u njezinoj okolini.
dS dQ1
R r
d dE2
zA A
0 z
d r dE1
y
dQ2 dS
Slika 2.4. Odreivanje elektrinog polja u okolini nabijene beskonane ravnine.
5
Za promatranu beskonanu ravninu jednolino nabijenu pozitivnim tokastim nabojima

moemo rei da e svi tokasti naboji initi ploni naboj .
Da bismo odredili iznos elektrinog polja E to ga u toki A prikazanoj na slici 2.4.
uzrokuju jednolino rasporeeni tokasti naboji beskonae ravnine, moramo uzeti u uticaje
svih pojedinanih tokastih naboja u toki A. Kako se radi o beskonano velikom broju
tokastih naboja od kojih svaki tokasti naboj zauzima infitezimalno maleni dio povrine
promatrane beskonane ravnine, zbrajanje svih utjecaja pojedinanih elektrinih polja
provesti emo integriranjem na sljedei nain.
Neka promatrana beskonana ravnina lei u koordinatnom sustavu na nain prikazan na
slici. Pojedini tokasti naboji jednolino su rasporeeni po povrini promatrane ravnine na
takav nain da se svaki od tih naboja nalazi na dijelu povrine dS, odakle slijedi da
elementarni naboj moemo zapisati kao dQ = .dS. Promotriti emo na koji nain utjeu
elementarni naboji rasporeeni u krunom vijencu prikazanom na slici 2.4. na iznos ukupnog
elektrinog polja EA u toki A.
Iznos elektrinog polja dE stvorenog u toki A od strane elementarnog naboja dQ
iznosi:
1 dQ 1 dS N
dE = 2 = 2 C. (212)
4 0 r r 4 0 r r
Za potrebe odreivanja ukupnog elektrinog polja u toki A moemo promatrati dva

elementarna naboja dQ1 i dQ2 koji se nalaze na krajevima promjera promatranog krunog
vijenca kao to je to prikazano na slici 2.4. Kako su dva promatrana elementarna naboja
jednako udaljena od toke A oni e u toki A stvarati jednake iznose elektrinog polja
dE = dE1 = dE2 odreene izrazom (212). Ovi utjecaji u toki A prikazani su na slici 2.5.
dE cos
dE sin dE

dEA
A

dE sin dE
dE cos
Slika 2.5. Utjecaj elektrinih polja u toki A.
Prilikom vektorskog zbrajanja elektrinih polja dE uzrokovanih promatranim nabojima

dQ1 i dQ2 komponente dEsin se meusobno ponitavaju. To znai da e nam prilikom
zbrajanja svih pojedinanih utjecaja elektrinih polja u promatranoj toki A samo komponente
dEcos utjecati na iznos ukupnog elektrinog polja dEA. Na osnovi ovoga moemo pisati:
6
dEA = 2 dEcos . (213)
Ako uvrstimo izraz (212) u izraz (213) dobivamo:
1 dS 1 dS N
dEA = 2 2 cos = 2 cos C. (2-14)
4 0 r r 2 0 r r
Da bismo uzeli u obzir utjecaj svih elementarnih naboja dQi koji sainjavaju promatrani
kruni vijenac polumjera R integriranje emo provesti promatrajui promjenu kuta koji se
mijenja od 0 do 180, tj. od 0 do . Takoer, da bi se uzela u obzir cjelokupna povrina
promatrane jednolino nabijene ravnine moramo prilikom integriranja uzeti u obzir sve
krune vijence koji sainjavaju promatranu ravninu. To znai da integriranje moramo provesti
promatrajui promjenu polumjera krunog vijenca R od vrijednosti 0 do beskonanosti.
Uzmemo li u obzir da se jedinina povrina dS moe pisati:
dS = R dR d (215)
slijedi da je:

1 cos 1 cos N
EA = dS = R dR d C . (216)
0 0
2 0 r r 2
0 0
2 0 r r2
Na slici 2.5. moe se uoiti da je:
zA
cos = , r2 = zA2 + R2 (217)
2 2
zA + R
iz ega slijedi:
cos zA
= . (218)
r2
(z )
3
2 2 2
A +R
Ako uvrstimo izraz (218) u izraz (216) za elektrino polje EA dobivamo da je:

R dR zA R dR N
z A
2 0 r 0
EA = d = C . (219)
2 0 r
(z ) (z )
3 3
2 2 2 2 2 2
0 0
A +R A +R
Integral koji je jo preostao je tablini integral ije je rjeenje

R dR 1
= (220)
(z )
3
2 2 2 zA
0
A +R
7
pa slijedi da je elektrino polje jednolino nabijene beskonane ravnine u toki A jednako:
N
EA = . (221)
2 0 r C
Iznos elektrinog polja EA u okolini jednolino nabijene beskonane ravnine ne ovisi o

udaljenosti promatrane toke od same ravnine. Ovakvo elektrino polje, iji se iznos ne
mijenja s udaljenou od izvora elektrinog polja nazivamo homogenim elektrinim poljem.
Elektrina polja kod kojih se iznos elektrinog polja mijenja ovisno o udaljenosti od
izvora elektrinog polja nazivamo nehomogenim elektrinim poljima (npr. elektrino polje
tokastog naboja, elektrino polje vrlo dugog ravnog vodia).
2.6. Elektrino polje dviju paralelnih ravnina
Na slici 2.6. nacrtane su dvije beskonane ravnine jednolino nabijene nabojima

suprotnih predznaka i postavljene paralelno jedna u odnosu na drugu.
E.+ E.
E
.+ . .+ .
a) b)
Slika 2.6. Elektrino polje izmeu dvije beskonane ravnine jednolino nabijene nabojima
suprotnih predznaka.
U sluaju prikazanom na slici 2.6a. izmeu prikazanih ravnina dolazi do zbrajanja

elektrinih polja, dok se izvan tog prostora elektrina polja ovih dviju beskonanih ravnina
meusobno ponitavaju (elektrino polje ravnine je homogeno, to znai da mu se iznos ne
mijenja s udaljenou od izvora polja). Oigledno je da e elektrino polje postojati samo
izmeu dviju ravnina kao to je to i prikazano na slici 2.6b.
Iznos elektrinog polja izmeu dviju paralelnih beskonanih ravnina jednolino
nabijenih nabojima suprotnih predznaka moemo odrediti uporabom izraza (221) za
odreivanje iznosa elektrinog polja jednolino nabijene beskonane ravnine na sljedei
nain:
N
E = 2 = C . (222)
2 0 r 0 r
8
Poglavlje 3 Gaussov zakon dodatak za samostalno uenje
3. GAUSSOV ZAKON
Gaussov zakon znatno moe pojednostavniti raunanje odreenih situacija u elektrinim

poljima. Najjednostavniji je sluaj za prouavanje Gaussovog zakona izolirani tokasti naboj
koji se nalazi unutar zatvorene plohe oblika kugle. Ukupni tok (fluks) vektora jakosti
elektrinog polja kroz zatvorenu plohu jednak je omjeru plohom obuhvaenog naboja i
dielektrine konstante prostora.
3.1. Gaussov zakon za nepravilne zatvorene plohe
Ukoliko se naboj nalazi unutar zatvorene plohe koja nije pravilnog oblika kugle, u
izvodu Gaussovog zakona pomae slika 3.2.
E
dS
r Ecos
Q+
Slika 3.2. Tokasti naboj unutar nepravilne zatvorene plohe.
Smjer vektora elektrinog polja tokastog naboja koji se nalazi unutar nepravilne
zatvorene plohe biti e pod odreenim kutom u odnosu na diferencijal povrine te plohe. Na
slici 3.3. prikazan je upravo ovaj odnos.
Ecos

Q+ dS E
Slika 3.3. Tok vektora jakosti elektrinog polja kroz djeli nepravilne plohe.
Openito, tok vektora kroz neku plohu jednak je umnoku povrine te plohe i
komponente vektora koji je okomit na tu plohu. U sluaju prikazanom na slici 3.3., tok
vektora elektrinog polja kroz djeli nepravilne zatvorene plohe e biti:
d E = dS E cos . (34)
Izraz dS cos moemo promatrati i kao djeli povrine pomone kugle radijusa r.
Djeli povrine na pomonoj kugli moe se odrediti kao umnoak prostornog kuta to ga taj
djeli povrine odreuje i kvadrata radijusa pomone kugle r, to u ovom sluaju daje:
9
dS cos = r 2 d . (35)
Uvrstimo li dobiveni izraz (35) u izraz (34) za tok elektrinog vektora kroz
promatrani djeli zatvorene plohe dobivamo:
Q Q 1
d E = E r 2 d = r 2 d = d (36)
4 0 r 2
0 4
Kako tok vektora elektrinog polja kroz djeli nepravilne zatvorene plohe ne ovisi o
udaljenosti r tog djelia plohe od naboja unutar plohe, proizlazi da e za sve djelie povrine
prostorni kut d biti jednak. Uz uvaavanje da je suma svih elementarnih prostornih kutova
jednaka 4, integriranjem dobivamo:
Q 1 Q 1 Q 1 Q
E = d E = d = d = 4 = (37)
S
4
S 0
0 4 S 0 4 0
Dobiveni izraz identian je izrazu za Gaussov zakon izveden za tokasti naboj koji
okruuje zatvorena ploha oblika kugle.
3.2. Sluaj kada tok prolazi kroz plohu vie puta
Na slici 3.4. prikazan je sluaj kada se naboj nalazi unutar nepravilne zatvorene plohe
takvog oblika da tok vektora elektrinog polja prolazi kroz plohu vie puta.
tok ulazi u plohu
Q+
tok izlazi iz plohe
Slika 3.4. Tok vektora elektrinog polja prolazi kroz plohu vie puta.
U ovisnosti o obliku zatvorene plohe koja obuhvaa promatrani naboj, tok vektora
elektrinog polja moe vie puta izlaziti i ponovno ulaziti u prostor obuhvaen zatvorenom
plohom. Ipak, kako se naboj nalazi unutar zatvorene plohe, tok vektora elektrinog polja e
uvijek jedan put vie izlaziti iz prostora obuhvaenog nepravilnom zatvorenom plohom.
Vektor elektrinog polja promatran u djeliima povrine gdje tok vektora elektrinog
polja prolazi kroz povrinu zatvorene plohe u ovom e sluaju imati smjer prema van ili
prema unutra u odnosu na prostor koji zatvorena ploha obuhvaa. S druge strane, vektor dS
10
koji predstavlja povrinu dS i jednak je dS = dS cos, uvijek ima smjer prema van. Zbog
ovoga, tok vektora elektrinog polja e biti pozitivan ako je kut < 90, odnosno negativan
ako je kut > 90.
Pozitivni i negativni elementi toka vektora elektrinog polja e se prilikom zbrajanja
meusobno ponititi. Izlaenje toka vektora elektrinog polja i njegov ponovni ulazak u
prostor obuhvaen nepravilnom zatvorenom plohom nema utjecaja na Gaussov zakon, te
Gaussov zakon
Q
E = E dS = (38)
S
0
ne ovisi o obliku zatvorene plohe koja obuhvaa promatrani naboj.
3.3. Koritenje Gaussovim zakonom
Prilikom odreivanja izraza za elektrina polja vrlo dugog ravnog vodia i jednolino
nabijene beskonane ravnine, provedeni je postupak u sebi ukljuivao komplicirano
integriranje. Koritenjem Gaussovog zakona izraze za elektrina polja odreujemo raunski
puno jednostavnije.
Na slici 3.5. prikazana je zatvorena valjkasta ploha koja obuhvaa dio vrlo dugog
ravnog vodia, a koju koristimo prilikom odreivanja izraza za elektrino polje pomou
Gaussovog zakona.
Slika 3.5. Valjkasta ploha u okolini vrlo dugog ravnog vodia.
Oko dijela vrlo dugog ravnog vodia duljine d postavljamo valjkastu zatvorenu plohu
polumjera r, ija os lei na vrlo dugom ravnom vodiu. Elektrino polje e se od vrlo dugog
ravnog vodia iriti radijalno (okomito na sam vodi) iz ega zakljuujemo da je tok vektora
elektrinog polja kroz baze prikazanog valjka jednak nuli. Tok vektora elektrinog polja kroz
zatvorenu plohu jednak je povrini plohe plata valjka pomnoenoj s vektorom elektrinog
polja E, to iznosi E = 2rd .. Elektrini naboj obuhvaen zatvorenom plohom jednak je
Q = ..d, pa prema Gaussovom zakonu dobivamo:
d
2rd E = E= . (39)
0 2 0 r C
11
Na slici 3.6. prikazana je jednolino nabijena beskonana ravnina s valjkastom

zatvorenom plohom koja obuhvaa dio naboja i nalazi se obje strane promatrane ravnine.
E E
Slika 3.6. Valjkasta ploha u okolini jednolino nabijene beskonane ravnine.
Oko dijela promatrane jednoliko nabijene beskonane ravnine postavimo zatvorenu

plohu oblika valjka na nain prikazan na slici. To vektora elektrinog polja kroz plat valjka
jednak je nuli, to znai da promatramo samo tok kroz baze valjka. Ukoliko povrinu baze
valjka oznaimo sa S, tada tok vektora elektrinog polja kroz obje baze valjka iznosi
E = 2 S E. Elektrini naboj koji na jednoliko nabijenoj beskonanoj ravnini obuhvaa
postavljeni valjak iznosi Q = S. Prema Gaussovom zakonu dobivamo:
S
2S E = E= . (310)
0 2 0 C
12
Poglavlje 4 Elektrini potencijal dodatak za samostalno uenje
4. ELEKTRINI POTENCIJAL
Koristei se izrazom koji povezuje elektrino polje i elektrini potencijal, moemo

odrediti izraze za odreivanje elektrinog potencijala u nekim specifinim sluajevima u
prostoru rasporeenih tokastih naboja. Dva interesantna sluaja su vrlo dugi i beskonano
tanak ravan vodi ili pravac na kojemu su jednolino rasporeeni tokasti naboji istog
polariteta (pozitivni ili negativni), te elektrino polje jednolino nabijene beskonane ravnine.
4.4. Elektrini potencijal vrlo dugog ravnog vodia
Pretpostavimo da je na beskonanoj udaljenosti od vrlo dugog ravnog vodia referentna

toka iji je elektrini potencijal jednak nuli. U tom sluaju, uz uporabu izraza za meusobnu
povezanost elektrinog potencijala i elektrinog polja, te uz poznavanje izraza za elektrino
polje vrlo dugog ravnog vodia, dobivamo da je:

1
( r ) = E ( r ) dr =
2 0 r r r
dr = d r = ln r = . (410)
r r
2 0 r r 2 0 r r
Dobiveni rezultat pokazuje da je pretpostavka da je referentna toka u kojoj je elektrini

potencijal jednak nuli beskonano udaljena od promatranog vrlo dugog ravnog vodia u ovom
sluaju pogrena, jer se dobiva da je elektrini potencijal na udaljenosti r od promatranog vrlo
dugog ravnog vodia nedefiniran. Oigledno moramo za referentnu toku odabrati neku drugu
toku u okolini promatranoga vrlo dugog ravnog vodia.
Ukoliko se za referentnu toku uzme toka koja se nalazi na udaljenosti rREF od vrlo
dugog ravnog vodia, te se uz tu pretpostavku provede integriranje dobivamo da je:
rREF rREF
1 rREF
r
(r ) = E ( r ) dr = dr = ln r = ln REF [V ] . (411)
r
2 0 r r
r 2 0 r r 2 0 r r
Oigledno je da emo prilikom raunanja za referentnu toku rREF u kojoj e elektrini

potencijal biti jednak nuli, odabirati toku koja e nam olakavati raunanje.
4.5. Elektrini potencijal jednolino nabijene beskonane ravnine
Odreivanje elektrinog potencijala jednolino nabijene beskonane ravnine, uz korite-

nje izraza za meusobnu povezanost elektrinog potencijala i elektrinog polja, te uz ranije
dobiven izraz za elektrino polje jednolino nabijene beskonane ravnine, dobivamo da je:
rREF rREF rREF

r

r dr = 2 0 r r r = 2 0 r (rREF - r )[V] (412)
REF
(r) = E ( r ) dr =
r
r
2 0 r
dr =
2 0 r
pri emu je rREF.referentna toka na kojoj je elektrini potencijala jednak nuli.
13
Poglavlje 5 Materija u elektrinom polju dodatak za samostalno uenje
5. MATERIJA U ELEKTRINOM POLJU
5.3. Nevodljivi materijali (izolatori)
U izolatorima, svi elektroni su vezani uz svoje atome i ne mogu ih napustiti uslijed

djelovanja vanjskih sila. Kada se izolator stavi unutar vanjskog elektrinog polja, u samom se
materijalu ne dogaa nikakvo gibanje elektrona. Stavljanje nevodljivog materijala unutar
vanjskog elektrinog polja dovodi do djelovanja tog polja na elementarne elektriki nabijene
estice (protone i elektrone) u materijalu. Posljedica ovakvog djelovanja vanjskog elektrinog
polja je polarizacija molekula nevodljivog materijala.
Elektrino e polje djelovati tako da e htjeti prouzroiti pomicanje pozitivnih naboja u
materijalu u smjeru polja, a negativnih naboja u materijalu u suprotnom smjeru od smjera
vanjskog elektrinog polja. Kao posljedica ovakvog djelovanja vanjskog elektrinog polja
dolazi do polarizacije molekula materijala na takav naina da su na strani molekule koja je u
smjeru vanjskog elektrinog polja molekule pozitivnije, dok su na drugoj strani negativnije.
Na slici 5.3. prikazan je izolator u vanjskom elektrinom polju i istaknuta je polarizacija
molekula izolatora.
E E
+ + + + +
+ + + + +
+ + + + +
+ + + + +
+ + + + +
izolator
Slika 5.3. Izolator u vanjskom elektrinom polju.
Iako je izolator u vanjskom elektrinom polju i dalje neelektrian, ipak se na jednoj njegovoj
strani istiu negativni, a na drugoj njegovoj strani pozitivni elektrini naboji. U ovakvom
stanju izolator je polariziran.
Ukoliko izolator stavimo u vanjsko elektrino polje, usljed pojave elektrine
polariziranosti izolatora doi e do utjecanja na oblik vanjskog elektrinog. Takoer, unutar
izolatora postojati e elektrino polje koje e biti slabijeg intenziteta nego vanjsko elektrino
polje koje ga je polarizirajui izolator proizvelo.
Na slici 5.4. prikazan je izolator oblika kugle koji se nalazi unutar vanjskog elektrinog
polja, te je prikazan nain na koji e izolator promijeniti oblik vanjskog elektrinog polja
usljed pojave elektrine polarizacije na samom izolatoru.
14
izolator E
Slika 5.4. Izolator u vanjskom elektrinom polju.
5.4. Elektrini dipol
Pod elektrinim dipolom podrazumijevamo dva raznoimena elektrina naboja Q1 i Q2

istog iznosa meusobno razmanknuta na udaljenosti d. Os elektrinog dipola je spojnica tih
dvaju naboja. Na slici 5.5. prikazano je elektrino polje elektrinog dipola.
Q1+ Q2
Slika 5.5. Silnice elektrinog polja elektrinog dipola.
Molekule u nevodljivim materijalima predstavljaju upravo elektrine dipole kada na

njih djeluje vanjsko elektrino polje. Na slici 5.6. prikazan je elektrini dipol u sluajevima
kada na njega ne djeluje i kada na njega djeluje vanjsko elektrino polje.
elektroni elektroni
e 2e e e 2e e
jezgra jezgra x
a) b)
Slika 5.6. Elektrini dipol a) kada nema vanjskog elektrinog polja
b) kada postoji vanjsko elektrino polje.
15
5.5. Dielektrina konstanta izolatora
Kako na porini izolatora koji se nalazi unutar vanjskog elektrinog polja dolazi na
jednoj njegovoj strani do isticanja negativnih, a na drugoj njegovoj strani isticanja pozitivnih
elektrinih naboja, stupanj elektrine polariziranosti moemo opisati pomou gustoe
stvorenog plonog naboja slino kako smo to uinili kod vodljivih materijala u vanjskom
elektrinom polju.
Q
= . (54)
S
Mjerenjima se je pokazalo da je stupanj polariziranosti pojedinih izolacijskih materijala

koji se nalaze u vanjskom elektrinom polju proporcionalan jakosti tog elektrinog polja. Na
temelju ovih rezultata moemo pisati:
= E (55)
pri emu je koeficijent mora imati istu jedinicu kao i dielektrina konstanta vacuuma 0.
Koeficijent proporcionalnosti nazivamo dielektrinom konstantom izolatora, a uobiajeno
je prikazivati ju kao umnoak dielektrine konstante vacuuma 0 i relativne dielektrine
konstante izolatora r:
= 0 r . (56)
16
Poglavlje 6 Kondenzatori dodatak za samostalno uenje
6. KONDENZATORI
6.4. Elektrino polje na rubu ploastog kondenzatora
Prilikom prouavanja svojstava ploastih kondenzatora, zanemarili smo pojavu rubnih

iskrivljenja elektrinoga polja. Uz ovo zanemarivanje, elektrino polje ploastog kondenza-
tora promatrali smo kao homogeno elektrino polje. Na slici 6.3. prikazane su silnice
elektrinog polja ploastog kondenzatora na nain da nisu zanemarena iskrivljenja silnica na
rubu ploastog kondenzatora.
Problem iskrivljenja silnica elektrinog polja plo-
E astog kondenzatora na rubovima vodljivih ploa moe se,
prilikom prouavanja ploastih kondenzatora, zanemariti.
Q+ Q Na taj se nain pojednostavljuju raunanja jer promatramo
elektrino polje ploastog kondenzatora kao homogeno
elektrino polje.
Nehomogenost elektrinog polja ploastog konden-
zatora na rubovima vodljivih ploa moe se ponititi na
nain da se uzmu vodljive ploe krunog oblika koje na
svojim krajevima imaju dio koji predstavlja zatitni prsten.
U tom se sluaju iskrivljeni dio elektrinog polja ploastog
kondenzatora nalazi unutar tih zatitnih prstenova, a u
Slika 6.3. Elektrino polje sredini e vodljivih ploa postojati samo homogeno elek-
ploastog kondenzatora. trino polje.
6.5. Kuglasti kondenzator
Osim ploastog kondenzatora koji se sastoji od dviju paralelnih ravnih vodljivih ploa,
postoje i prostorno drugaije izvedbe kondenzatora. Jedna od takvih izvedbi je i kuglasti
kondenzator iji je presjek prikazan na slici 6.4.
Q+
r1
r2
Slika 6.4. Kuglasti kondenzator.
17
Kuglasti se kondenzator sastoji od dviju vodljivih koncentrinih kugli. Ako se na

povrinama vodljivih kugli nalaze naboji istog iznosa a suprotnog predznaka, tada e izmeu
vodljivih kugli postojati elektrino polje usmjereno od kugle sa pozitivnim prema kugli sa
negativnim nabojima. Meutim, kako povrine vodljivih kugli nisu jednake, elektrino polje
izmeu njih biti e nehomogeno.
Veza izmeu elektrinog polja i elektrinog potencijala dana je izrazom E = U/d [V/m].
Ploni naboj na vodljivim kuglama moemo pisati kao = 0 E = Q/S, uz uvaavanje da je
povrina vodljivih kugli odreena izrazom S = 4r2. Iz ovih izraza slijedi da je
Qd
U= [V] . (69)
S 0
Iako je izraz (69) izveden za homogeno elektrino polje, ako promatramo dvije
koncentrine krunice radijusa r (r1 < r < r2) odnosno r + dr, moemo pretpostaviti da e
polje izmeu njih, zbog njihove blizine, biti homogeno. Na osnovi toga moemo odrediti
napon dU izmeu tih dviju koncentrinih krunica na sljedei nain.
Q
dU = 2
dr [V ] . (610)
4r 0
Iznos ukupnog napona U koji postoji izmeu vodljivih kugli kuglastog kondenzatora
odreujemo iz izraza (610) integriranjem unutar granica to ih odreuju vodljive kugle
svojim radijusima r1 i r2.
r2 r2
Q Q 1 Q 1 1
U = 2 dr = r 2
dr = [V ] . (611)
r1
4r 0 4 0 r1
4 0 r1 r2
Dobiveni izraz predstavlja vezu izmeu napona U i naboja Q na kuglastom kondenza-

toru. Kako je C = Q/U dobivamo da je kapacitet kuglastog kondenzatora
r1 r2
C = 4 0 [F]. (612)
r2 r1
Kako smo prilikom odreivanja gornjih izraza pretpostavili da je elektrino polje

izmeu dviju koncentrinih kugli koje se nalaze na meusobnoj udaljenosti dr homogeno,
izraz za elektrino polje kuglastog kondenzatora moemo odrediti polazei od iste
pretpostavke. U tom e sluaju elektrino polje biti E = dU/dr, pa uvrtavanjem izraza (610)
slijedi
Q 1 V
E= 2 . (613)
4 0 r m
Vano je uoiti da je dobiveni izraz za elektrino polje kuglastog kondenzatora

identian izrazu za elektrino polje tokastoga naboja, to znai da sve to smo do sada
prouili za tokaste naboje vrijedi i u ovom sluaju.
18
6.6. Cilindrini kondenzator
Na slici 6.5. prikazan je cilindrini kondenzator.
+
r1
r2
Slika 6.5. Cilindrini kondenzator.
Kapacitet cilindrinog kondenzatora moemo odrediti na slian nain kao to smo to

uinili za kuglasti kondenzator. Ako promatramo dva cilindra iji su radijusi r (r1 < r < r2)
odnosno r + dr, moemo pretpostaviti da je zbog njihove meusobne blizine elektrino polje
izmeu njih homogeno.
Pomou izraza (69) za napon u homogenom elektrinom polju, uz uvaavanje da je
povrina plata valjka jednaka S = 2rd, dobivamo da je dio ukupnog napona dU izmeu
promatranih cilindara jednak:
Q
dU = dr [V ] . (614)
2r 0 d
Iznos ukupnog napona U izmeu vodljivih cilindara promatranog cilindrinog konden-

zatora odreujemo iz izraza (614) integriranjem unutar granica to ih odreuju radijusi
vodljivih cilindara r1 i r2.
r2 r2
Q Q 1 Q r2
U = dr = r dr = 2 ln [V] . (615)
r1
2r 0 d 2 0 d r1 0 d r1
Dobiveni izraz predstavlja vezu izmeu napona U i naboja Q na cilindrinom kondenza-

toru. Kako je C = Q/U dobivamo da je kapacitet cilindrinog kondenzatora
2 0 d
C=
r2
[F]. (616)
ln
r1
19
Polazei od ranije uvedene pretpostavke da je promatrano elektrino polje izmeu dva

koncentrina cilindra koji se nalaze na meusobnoj udaljenosti dr homogeno, izraz za
elektrino polje cilindrinog kondenzatora je:
Q
E= [V] . (617)
2r 0 d
Kako kod cilindrinog kondenzatora moemo naboje na vodljivim ploama kondenza-

tora promatrati kao linijske naboje , umjesto iznosa naboja Q moemo pisati Q = d.
Ovako dobiveni izrazi za napon U i elektrino polje E poprimaju sljedee oblike:
r
U = ln 2 [V ] , (618)
2 0 r1

E= [V]. (619)
2r 0
koji se ee koriste prilikom rada sa cilindrinim kondenzatorima.
20
Poglavlje 7 Osnovni elementi strujnih krugova dodatak za samostalno uenje
7. OSNOVNI ELEMENTI STRUJNIH KRUGOVA
7.4. Razliite vrste izvora elektrinog napona
Ovisno o tome koju neelektrinu silu uporabimo za razdvajanje elektrona i atoma unutar
izvora elektrinog napona, razlikujemo nekoliko naina nastanka elektrinog napona.
Trenjem izolatora moemo izdvojiti elektrone iz atoma te na taj nain dobiti polariziran
izolator. Takoer, gibanjem vodia u magnetskom polju dolazi do razdvajanja naboja te
izmeu krajeva vodia dolazi do pojave napona.
Jedan od naina proizvodnje elektrinog napona je zagrijavanje spoja dvaju razliitih
materijala. Izmeu nespojenih krajeva pojavljuje se elektrini napon, a ovaj se princip
uporabljuje kod termoelemenata.
Odreeni poluvodiki materijali imaju svojstvo da reagiraju na svjetlost na takav nain
da se polariziraju. Nazivamo ih fotoelementima, i kod njih dolazi do izdvajanja elektrona iz
atoma uslijed djelovanja vanjske svjetlosti. Takoer, deformiranjem nekih kristala javlja se
napon (piezoelektrini efekt).
Najraireniji izvori elektrinog napona su izvori u kojima se kemijskim procesima
izmeu dviju razliitih kovina u vodljivoj tekuini razdvajaju pozitivni i negativni elektrini
naboji. Na ovaj nain dolazi do stvaranja elektrinog napona izmeu krajeva tih dviju kovina.
7.5. Voltin lanak (baterija)
Prvi praktian izvor elektrinog napona bio je Voltin lanak. Allesandro Volta,
talijanski fiziar, otkrio je 1800. godine da ako se ploice od cinka i srebra meusobno
razdvoje papirom ili tkaninom natopljenom otopinom soli, dolazi do pojave napona izmeu
tih ploica.
Danas se ovaj princip uporabljuje prilikom izrade baterija. Kako cink u dodiru s vode-
nom otopinom amonijaka daje na svojem slobodnom kraju elektrini potencijal od 0,76 [V],
a ugljen u istoj otopini na svojem slobodnom kraju daje elektrini potencijal od 0,76 [V],
izmeu tih dvaju krajeva postoji elektrini napon ukupnog iznosa 1,5 [V]. Ovaj se je napon
danas ustoliio kao standard te su najei naponi baterija viekratnici osnovnog napona od
1,5 [V].
7.6. Smjer elektrine struje
Dogovoreni smjer elektrine struje je od pozitivnog pola izvora elektrinog napona

prema njegovom negativnom polu kroz vodljivi materijal koji ih povezuje. Ovaj je smjer
elektrine struje usvojen u 19. stoljeu na temelju analogije sa protokom vode koja tee od
mjesta vieg tlaka (to moemo oznaiti kao "") prema mjestu nieg tlaka (to moemo
oznaiti sa "").
21
Smjer gibanja elektrona vodiem suprotan je dogovorenom smjeru struje. Ipak, treba
imati na umu da elektroni, iako najei nosioci elektrinih naboja, nisu i jedni nosioci koji
svojim gibanjem mogu stvarati struju.
Za pojavu elektrine struje potrebno je usmjereno gibanje nosioca elektrinog naboja.
Slobodni elektroni u materijalu koji se gibaju u svim smjerovima ne predstavljaju elektrinu
struju. Tek kada se njihovo gibanje usmjeri (npr. djelovanjem vanjskog elektrinog polja)
dolazi do stvaranja elektrine struje. U metalima ovi slobodni elektroni predstavljaju u tom
sluaju nosioce elektrinih naboja koji stvaraju elektrinu struju.
U vodljivim tekuinama, koje se nazivaju elektroliti, te se uporabljuju kod kemijskih
izvora elektrinog napona, nosioci elektrine struje su pozitivni i negativni ioni (ioni su atomi
i molekule s vikom ili manjkom elektrona, znai mogu biti pozitivni i negativni). Takoer, u
vodljivim plinovima nosioci elektrinog naboja e biti slobodni ioni i slobodni elektroni.
7.7. Ovisnost elektrinog otpora o temperaturi
U najveem broju sluajeva kod metalnih vodia utjecaj temperature na veliinu otpora
vodia je takav da sa porastom temperature raste i otpor vodia dok se sa smanjivanjem
temperature taj otpor smanjuje. Zbog ove temperaturne ovisnosti otpornika, obino se
vrijednost otpora odreuje pri nekoj unaprijed odreenoj temperaturi, najee 20C. Ovako
e iznos otpora nekog vodia biti jednak zbroju poetne vrijednosti otpora R20 na temperaturi
od 20C i promjene vrijednosti otpora R uslijed promjene temperature samoga vodia.
R = R20 + R []. (72)
Eksperimentima je ustanovljeno da e promjena vrijednosti otpora vodia R uslijed

poveanja temperature vodia biti proporcionalna. Takoer, uoeno je da ista promjena
temperature kod vodia veeg poetnog iznosa otpora uzrokuje i vei porast otpora. Na
temelju provedenih eksperimenata moe se zakljuiti da je promjena otpora R proporcio-
nalna kako promjeni temperature tako i veliini poetnog iznosa otpora R20 promatranog
vodia. Ovu ovisnost moemo zapisati na sljedei nain:
R = R20 [] (73)
pri emu je temperaturni koeficijent kojim je karakteriziran materijal vodia. Uvrstimo li

izraz (73) u izraz (72) dobivamo da je:
R = R20 + R = R20 []. (74)
Iz dobivenog izraza moemo odrediti izraz za odreivanje iznosa otpora vodia na

nekoj temperaturi :
R = R20 [1 + ( 20)] []. (75)
Temperaturni koeficijent veine vodia je pozitivan (svi metalni vodii) to znai da s

porastom temperature kod njih raste i vrijednost otpora. Meutim, kod nekih materijala sa
22
porastom temperature dolazi do smanjivanja vrijednosti otpora. Za ovakve materijale kaemo

da je njihov temperaturni koeficijent negativan. Primjer materijala s negativnim tempera-
turnim koeficijentom je ugljen.
7.8. Vie o elektrinim otpornicima
Osnovne karakteristike elektrinih otpornika su njihova nazivna vrijednost (veliina

otpora koju bi otpornik trebao imati na temperaturi od 20C), tolerancija (postotak dozvolje-
nog odstupanja vrijednosti otpora od nazivne vrijednosti) te snaga otpornika (najvei iznos
energije koja se moe u vremenu od 1 sekunde pretvoriti na otporniku u toplinu, a da pri tome
ne doe do oteenja otpornika).
Nazivne su vrijednosti otpornika standardizirane i prate tzv. IEC nizove (IEC je kratica
od International Electrotechnical Commision). U tablici 7.1. prikazana su prva tri IEC niza.
IEC niz Vrijednosti otpornika

E6 1,0 1,5 2,2 3,3 4,7 6,8
E12 1,0 1,2 1,5 1,8 2,2 2,7 3,3 3,9 4,7 5,6 6,8 8,2
1,0 1,1 1,5 1,6 2,2 2,4 3,3 3,6 4,7 5,1 6,8 7,5
E24
1,2 1,3 1,8 2,0 2,7 3,0 3,9 4,3 5,6 6,2 8,2 9,1
Tablica 7.1. IEC nizovi nazivnih vrijednosti otpornika.
Kao to se iz tablice 7.1. moe vidjeti, otpornici u E6 nizu e imati meusobne vrijed-
nosti koje e odgovarati koeficijentima u tablici. Ako je, na primjer, vrijednost prvog otporni-
ka u nizu 100 [], tada e otpornici koji u nizu slijede imati vrijednost prvog otpornika u nizu
pomnoenu sa koeficijentom u tablici, tj. 150 [], 220 [],330 [], 470 [] i 680 [].
Kao i kod nazivne vrijednosti otpornika, i tolerancija je normirana od strane IEC-a.
Odstupanje od nazivne vrijednosti koje se kod pojedinog otpornika tolerira izraena je u
postocima i postojee su tolerancije 20%, 10%, 5%, 2%, 1% i 0,5%. Uz svaku od
ovih tolerancija vezan je jedan od IEC nizova nazivnih vrijednosti otpornika. Tako otpornici
izraeni po IEC nizu E6 imaju toleranciju od 20%, dok otpornici izraeni prema IEC nizu
E24 imaju toleranciju 5%.
Kolika je nazivna vrijednost i tolerancija pojedinog otpornika oznaeno je na samom
otporniku pomou raznobojnih prstenova. Na slici 7.4. prikazano je obiljeavanje vrijednosti
otpornika raznobojnim prstenovima.
1. znamenka tolerancija
2. znamenka
broj nula
Slika 7.4. Oznaavanje vrijednosti otpornika raznobojnim prstenovima.
23
Redoslijed itanja prstenova je uvijek od kraja kojemu su prstenovi blie. Prvi prsten
predstavlja prvu znamenku, drugi prsten drugu, a trei prsten broj nula koji je potrebno
dopisati iza dviju znamenaka da bi se dobila vrijednost otpornika u ohmima. U tablici 7.2.
prikazane su vrijednosti pojedinih boja.
1. prsten 2. prsten 3. prsten 4. prsten

Boja
1. znamenka 2. znamenka broj nula tolerancija
crna 0 0 0 -
smea 1 1 1 1%
crvena 2 2 2 2%
naranasta 3 3 3 -
uta 4 4 4 -
zelena 5 5 5 0,5%
plava 6 6 6 -
ljubiasta 7 7 7 -
siva 8 8 8 -
bijela 9 9 9 -
zlatna - - x 0,1 5%
srebrna - - x 0,01 10%
bez boje - - - 20%
Tablica 7.2. Oznaavanje vrijednosti otpornika prstenovima u boji.
Na osnovi vrijednosti prikazanih u tablici 7.2., vrijednost otpornika prikazanoga na slici

7.4. je 2600000 [] uz toleranciju 10%.
Osim oznaavanja prstenovima u razliitim bojama, nazivna se vrijednost otpornika
moe napisati brojkama i slovima na takav nain da se uz brojanu vrijednost stavljaju slova
R, K ili M ovisno o veliini otpornika. Tako e otpornik nazivne vrijednosti 0,22 [] biti
oznaen kao R22, otpornik nazivne vrijednosti 2,2 [] kao 2R2, otpornik nazivne vrijednosti
22 [] kao 22R, a za vrijednosti iznad kiloohma (103 ohma) slovo R e se zamijeniti slovom
K, dok e se za vrijednosti iznad megaohma (106 ohma) slovo R zamijeniti slovom M.
Osim otpornika ija e vrijednost otpora biti nepromjenjiva, u praksi se esto uporab-
ljuju i otpornici kojima je na razliite naine mogue mijenjati vrijednost otpora. Ove
otpornike nazivamo promjenjivim otpornicima, a na slici 7.5. prikazan je elektriki simbol
kojim se oznaavaju.
Slika 7.5. Elektriki simbol promjenjivog otpornika.
24
Poglavlje 8 Osnovni zakoni strujnih krugova dodatak za samostalno uenje
8. OSNOVNI ZAKONI STRUJNIH KRUGOVA
8.7. Idealni i realni vodii
Prilikom prouavanja strujnih krugova polazimo od pretpostavke da vodii kojima

povezujem elemente u strujnim krugovima nemaju nikakav otpor. U realnosti, vodii e
pruati odreen otpor protjecanju elektrine struje. Na slici 8.9. prikazan je strujni krug u
kojemu su istaknuti otpori vodia.
Rvodia
I
+
U R R
Rvodia
Slika 8.9. Strujni krug s istaknutim otporima vodia.
Iako su openito otpori vodia zanemarivo maleni u odnosu na otpor otpornika R

spojenog na polove izvora napona, vidimo da e ukupan otpor RUK u krugu biti jednak
serijskom spoju otpora vodia Rvodia i otpornika R. Dakle,
RUK = Rvodia + R + Rvodia = R + 2 Rvodia [ ] . (815)
Uporabom Ohmovog zakona moemo odrediti iznos struje I u strujnom krugu

prikazanom na slici 8.9.
U U
I= = []. (816)
RUK R + 2 Rvodia
Oigledno je da e iznos struje biti manji nego u idealiziranom sluaju. Takoer, iz

dobivenog se izraza moe zakljuiti da na otpornik R nee biti doveden ukupan napon izvora
U, nego samo dio tog napona (napon izvora umanjen za padove napona na otporima vodia).
8.8. Idealni i realni izvori napona
Izvori napona su izraeni od materijala koji posjeduju elektrini otpor. Ovaj unutarnji
otpor izvora elektrinog napona dolazi do izraaja kada je izvor spojen u strujni krug te kada
kroz njega protie elektrina struja.
- 25
Ako bismo eljeli prikazati realan izvor napona, tada bismo uz idealni izvor napona
trebali u seriju dodati otpornik koji e predstavljati unutarnji otpor izvora. Situacija u kojoj je
otpornik R spojen na realni izvor napona prikazana je na slici 8.10.
a I
relani izvor
napona
Ri
U R
+
E
Slika 8.10. Realni izvor napona s prikljunim otpornikom R.
Realni se izvor napona sastoji od konstantne vrijednosti unutarnjeg napona E (elektro-

motorna sila idealni izvor napona) te unutarnjeg otpora izvora Ri. Spajanjem vanjskog
otpornika R izmeu stezaljki a i b, na idealni izvor napona spojena su dva otpornika vanjski
otpornik R i unutarnji otpor izvora Ri. Ako pomou Ohmovog zakona odredimo struju I u
strujnom krugu prikazanom na slici 8.10. dobivamo:
U E
I= = [A]. (817)
R R + Ri
U idealiziranom je sluaju napon izvora jednak naponu U. U realnom sluaju taj e

napon iznositi:
U = E I Ri [V ] , (818)
pri emu je napon I Ri napon na unutarnjem otporu izvora napona. Uz pretpostavku da su

elektromotorna sila E i otpor izvora Ri konstantne veliine, moemo nacrtati vanjsku
karakteristiku izvora napona na nain prikazan na slici 8.11.
U R
R raste
R pada
E
I Ri
Ik I
Slika 8.11. Vanjska karakteristika izvora napona.
- 26
Vanjska karakteristika izvora napona prikazana je na slici 8.11. duinom koja spaja
toke E i Ik. Toka E predstavlja situaciju u kojoj polovi izvora napona nisu spojeni preko
vanjskih elemenata. Ovakvo se stanje izvora naziva prazni hod izvora, i u tom je sluaju
cjelokupna elektromotorna sila E na polovima izvora napona.
S druge strane, toka Ik predstavlja sluaj kada su polovi izvora napona direktno spojeni
jedan na drugoga. Ovo se stanje izvora naziva kratki spoj izvora, te proticanju struje u tom
sluaju otpor prua samo unutarnji otpor izvora Ri.
Iz navedena dva stanja izvora napona mogue je mjerenjem odrediti vrijednosti
elektromotorne sile izvora E (iz praznog hoda izvora) te unutarnjeg otpora izvora Ri (iz
kratkog spoja izvora).
Prema Ohmovom zakonu iznos otpora vanjskog otpornika je R = U/I [], to je na slici
8.11. prikazano pravcem iz ishodita koordinatnog sustava oznaenog slovom R. U toki u
kojoj ovaj pravac sijee vanjsku karakteristiku izvora napona odreena je radna toka izvora
napona.
Oigledno je da e se pozicija te radne toke mijenjati ukoliko se mijenja i nagib pravca
koji predstavlja vanjski otpor R koji je prikljuen na polove izvora napona. S porastom
vrijednosti otpora pravac e se pomicati prema ordinati dok e se sa padom vrijednosti otpora
taj pravac pomicati prema apscisi koordinatnog sustava.
Iz navedenog moemo zakljuiti da e iznos izvora napona U ovisiti o iznosu otpora R
koji se izmeu njegovih polova prikljui. Drugim rijeima, u idealiziranom sluaju napon U
izvora napona nije ovisan o iznosu otpora koji se na njegove polove spaja, dok je u realnom
sluaju taj napon primjenjiv i ovisi o veliini prikljuenog otpora. Ovu razliku izmeu
idealnog i realnog izvora napona treba uzimati u obzir prilikom provoenja prorauna u
kojima se zahtjeva visok stupanj tonosti rezultata.
8.9. Mosni spoj otpornika
Na slici 8.12. prikazan je spoj etiriju otpornika u mosni spoj.

I
I2
+ I1 +
U1 U3
R1 R3
+
a b
U
R2 R4
+ +
U2 U4

Slika 8.12. Mosni spoj otpornika.
- 27
Odgovarajuim izborom vrijednosti otpornika R1, R2, R3 i R4 u prikazanom se mosnom

spoju otpornika moe postii takvo stanje da naponi na otpornicima R1 i R3, te R2 i R4 budu
jednaki, tj:
U1 = U3 i U2 = U4. (819)
U tome su sluaju toke a i b, prikazane na slici 8.12., na istom potencijalu, te kada

bismo ih povezali vodiem kroz njega ne bi tekla struja. Uoena se pravilnost naziva
ravnoteom mosta, a na osnovi izraza (819) moe se, uz uvaavanje da je U1 = I1 R1,
U2 = I1 R2, U3 = I2 R3 i U4 = I2 R4 moemo pisati:
U1 R1 U 3 R3 R1 R3
= = = = . (820)
U 2 R2 U 4 R4 R2 R4
Dobiveni izraz opisuje stanje ravnotee mosnog spoja etiriju otpornika, te se esto
zapisuje na sljedei nain:
R1 R4 = R2 R3. (821)
Rijeima, izraz (821) moemo izrei na sljedei nain: mosni spoj otpornika je u
ravnotei ukoliko su umnoci otpora otpornika u nasuprotnim granama mosta meusobno
jednaki.
Mosni se spoj otpornika uporabljuje za precizno odreivanje iznosa otpora nepoznatog
otpornika, u sluajevima kada su poznate vrijednosti otpora preostala tri otpornika koji
promatrani most ine.
8.10. Spoj otpornika u trokut i zvijezdu
Na slici 8.13. prikazan je spoj otpornika R1, R2 i R3 koji se naziva spoj u trokut (fiziki
raspored otpornika ini oblik trokuta), te spoj otpornika R4, R5 i R6 koji se naziva spoj u
zvijezdu (fiziki raspored otpornika ini oblik zvijezde).
c c
R3 R R2 R6
3
R1
R4 R5
a b a b
a) spoj otpornika u trokut b) spoj otpornika u zvijezdu
Slika 8.13. Spoj otpornika u a) trokut i b) zvijezdu.
- 28
Specifinost na slici 8.13. prikazanih spojeva je u tome to se oni mogu pretvarati jedan
u drugi na osnovi fiksnih meusobnih odnosa. Ovakvo se pretvaranje spojeva iz jednog oblika
u drugi zasniva na Kirchhoffovim zakonima te uvjetu da pretvorbom spoja iz jednog oblika u
drugi ne dolazi do promjena napona izmeu toaka a, b i c.
Prilikom pretvorbe iz spoja u zvijezdu u spoj u trokut, meu otpornicima vrijede
sljedei odnosi:
R4 R5 R5 R6 R6 R4
R1 = , R2 = , R3 = , (822)
Rz Rz Rz
uz definiranje otpora Rz na sljedei nain:
1 1 1 1
= + + . (823)
Rz R4 R5 R6
Takoer, pretvorba iz spoja u trokut u spoj u zvijezdu, provodi se na osnovi sljedeih

meusobnih odnosa otpornika:
R1 R3 R1 R2 R2 R3
R4 = , R5 = , R6 = , (824)
Rt Rt Rt
uz definiranje otpora Rt na sljedei nain:
Rt = R1 + R2 + R3 . (825)
- 29
Poglavlje 9 Izvori napona i izvori struje dodatak za samostalno uenje
9. IZVORI NAPONA I IZVORI STRUJE
U situaciji kada jedan izvor nema dovoljan napon ili dovoljnu struju da bi mogao
opskrbiti strujni krug odgovarajuim iznosom napona ili struje, uporabljuju se spojevi vie
izvora. Tada se izvori napona i izvori struja meusobno spajaju u paralelni ili serijski spoj,
ovisno o eljenom sveukupnom iznosu napona ili struje koju od izvora zahtijeva na njega
prikljuni strujni krug.
9.3. Serijski spoj vie izvora
Na slici 9.5. prikazan je serijski spoj tri izvora napona.
E1 Ri E2 Ri E3 Ri
1 2 3
+
+
I
a b
R
U
Slika 9.5. Serijski spoj tri izvora napona.
Serijski spojene izvore napona prikazane na slici 9.5. moe se nadomjestiti jednim
ekvivalentnim izvorom uz uvaavanje da napon U izmeu toaka a i b mora, prilikom
nadomjetanja, ostati nepromijenjen.
Prema drugom Kirchhoffovom zakonu, napon U izmeu toaka a i b iznosi:
U = E1 IRi1 + E2 IRi2 + E3 IRi3 [V ] . (94)
Napiemo li izraz (94) drugaije, dobivamo:
( )
U = E1 + E2 + E3 I Ri1 + Ri2 + Ri3 [V ] . (95)
Uz supstituciju E = E1 + E2 + E3 i Ri = Ri1 + Ri2 + Ri3 izraz (95) poprima oblik:
U = E I Ri [V ] (96)
to je izraz identian izrazu (818) kojim je odreen napon na stezaljkama realnog izvora
napona.
Openito, serijski spoj vie izvora moe se nadomjestiti jednim realnim izvorom napona
koji se sastoji od idealnog izvora napona iznosa E = E1 + E2 + ... + En (naravno, ukoliko svi
izvori napona nisu okrenuti u istom smjeru, potrebno je potivati njihove predznake prilikom
30
algebarskog zbrajanja) i njemu serijski spojenog unutarnjeg otpora izvora Ri iznosa

Ri = Ri1 + Ri2 + ... + Rin .
Na slici 9.6. prikazan je serijski spoj tri izvora struja.
I1 I2 I3
Ri Ri Ri
1 2 3
a b
R
U
Slika 9.6. Serijski spoj tri izvora struja.
Najjednostavniji nain nadomjetanja serijskog spoja izvora struja jednim ekviva-

lentnim izvorom struje je transformiranjem izvora struja u izvore napone (na nain prikazan
na slici 9.4.) ime se dobiva situacija prikazana na slici 9.5. Na temelju ranije izreenog lako
je odrediti elemente nadomjesnog realnog izvora napona, nakon ega se pomou
transformacije izvora napona u izvor struje (na nain prikazan na slici 9.3.) odreuju elementi
nadomjesnog izvora struje kojim se nadomjeta poetni serijski spoj vie izvora struja.
9.4. Paralelni spoj vie izvora
Na slici 9.7. prikazan je paralelni spoj tri izvora struja.
a I
I1 Ri I2 Ri I3 Ri R U
1 2 3
b
Slika 9.7. Paralelni spoj tri izvora struja.
Da bi se paralelno spojena tri izvora prikazan na slici 9.7. nadomjestila jednim strujnim
izvorom, mogu se tri idealna strujna izvora I1, I2 i I3 grupirati jedan do drugoga, a unutarnji
otpori Ri1 , Ri 2 i Ri 3 tih izvora struja meusobno ine tri paralelno spojena otpornika. Na ovaj
nain nacrtani strujni krug sa slike 9.7. poprima izgled prikazan na slici 9.8.
31
Ik a I
I1 I2 I3 Ri Ri Ri R U
1 2 3
b
Slika 9.8. Paralelni spoj tri strujna izvora s razmjetenim elementima.
Oigledno se izvori struja I1, I2 i I3 mogu nadomjestiti jednim idealnim izvorom struje
iznosa Ik = I1 + I2 + I3 (prema prvom Kirchhoffovom zakonu), dok se paralelna kombinacija
unutarnjih otpora Ri1 , Ri 2 i Ri 3 moe nadomjestiti jednim ekvivalentnim otpornikom Ri
pomou izraza (85). Na slici 9.9. prikazan je na opisani nain dobiveni nadomjesni izvor
struje spojen na stezaljke a i b promatranog spoja.
a I
Ik Ri R U
b
Slika 9.9. Nadomjesni spoj paralelnog spoja tri izvora struja.
Openito, paralelni spoj vie izvora struja moe se nadomjestiti jednim realnim izvorom
struje koji se sastoji od idealnog izvora struje iznosa Ik = I1 + I2 + ... + In (naravno, ukoliko svi
izvori struja nisu okrenuti u istom smjeru, potrebno je potivati njihove predznake prilikom
algebarskog zbrajanja) i njemu paralelno spojenog unutarnjeg otpora izvora Ri iznosa
1 1 1 1
= + + ... + .
Ri Ri1 Ri2 Rin
U sluaju paralelnog spoja vie realnih izvora napona, najjednostavniji je nain

njihovog nadomjetanja jednim realnim izvorom napona transformiranjem izvora napona u
izvore struja (na nain prikazan na slici 9.3.), te odreivanjem nadomjesnog izvora struje na
upravo opisani nain. Jednom odreeni Nadomjesni izvor struje lako je pomou postupka
transformacije izvora struje u izvor napona (na nain prikazan na slici 9.4.) transformirati u
odgovarajui realni izvor napona.
32
9.5. Ureaji za mjerenje struje i napona (ampermetar i voltmetar)
Da bi se u strujnom krugu mogao izmjeriti iznos struje koja nekim njegovim dijelom
prolazi, uporabljuje se mjerni instrument koji se naziva ampermetar.
Na slici 9.10. prikazano je serijsko spajanje ampermetra u strujni krug.
a
+
E A
R b
Slika 9.10. Serijsko spajanje ampermetra u strujni krug.
Ampermetar se u strujni krug spaja na mjesto u elektrinom vodu na kojemu elimo

izmjeriti iznos struje koja tim vodom protjee. Elektrini se vod na promatranom mjestu
prekida te se tako dobivena dva kraja elektrinog voda (na slici 9.10. oznaena slovima a i b)
spajaju na stezaljke ampermetra.
Za mjerenje iznosa napona na nekom od elemenata ili na dijelu strujnoga kruga
uporabljuje se mjerni instrument koji se naziva voltmetar.
Na slici 9.11. prikazano je paralelno spajanje voltmetra na otpornik R.
I
a
+
+
E R V
Slika 9.11. Paralelno spajanje voltmetra na otpornik R.
Voltmetar se u strujni krug spaja paralelno elementu ili dijelu strujnoga kruga na
kojemu elimo izmjeriti iznos napona. Na slici 9.11. voltmetar je spojen na toke a i b koje
predstavljaju krajeve otpornika R. Izmjereni napon koji e pokazati voltmetar odgovara padu
napona na otporniku R.
33
Poglavlje 10 Metode analize strujnih krugova dodatak za samostalno uenje
10. METODE ANALIZE STRUJNIH KRUGOVA
10.5. Millmanov teorem
U sluaju kada se analizira strujna mrea koja u sebi sadri samo dva vora, za analizu
se moe uporabiti Millmanov teorem.
Na slici 10.9. prikazan je primjer istosmjernog strujnog kruga s dva vora.
R1 R3
R2
+
E1 E2
+
b
Slika 10.9. Primjer strujnog kruga s dva vora.
Napon Uab (koji je jednak naponu na svim granama u ovakvoj vrsti strujnih mrea)
moe se na osnovi drugog Kirchhoffovog zakona (Kirchhoffovog zakona za napone) openito
za granu k promatrane mree odrediti na sljedei nain:
U ab = Ek I k Rk [V ] . (109)
Iz izraza (109) mogue je napisati openit izraz za struju pojedine grane:
Ek U ab
Ik = [A]. (1010)
Rk
Na osnovi prvog Kirchhoffovog zakona (Kirchhoffovog zakona za struje) moe se

napisati da je u vorovima a i b promatrane mree:
I
k =1
k =0 (1011)
odakle se uvrtavanjem izraza (1010) u izraz (1011) dobiva da je:
n
Ek U ab n
Ek n
U ab n
Ek n
1

k =1 Rk
=
k =1 Rk

k =1 Rk
=
k =1 Rk
U ab
k =1 Rk
= 0. (1012)
34
Izrazi li se iz izraza (1012) napon Uab dobiva se:
n
Ek
R
U ab = k =1
n
k
[V] . (1013)
1

k =1 Rk
to je algebarski zapis Millmanova teorema. Suma u brojniku je algebarska pa e se prilikom

zbrajanja razlomaka predznaci odreivati u ovisnosti o tome prema kojem je od vorova
usmjeren pozitivan pol idealnog izvora napona Ek.
Kako se u opisanom postupku odreuje napon Uab, s pozitivnim e se predznakom
uzimati izvori napona Ek kojima je pozitivan pol okrenut prema voru a, dok e se izvori
napona Ek kojima je pozitivan pol okrenut prema voru b uzimati s negativnim predznakom.
U sluaju kada se u grani nalazi samo otpornik, tada e izvor napona Ek u toj grani biti
jednak nuli, ime e i omjer izvora napona i otpora te grane u brojniku biti jednak nuli. Ipak,
vrijednost otpora te grane svakako e se pojaviti u nazivniku izraza (1013).
Takoer, ukoliko se u nekoj od grana nalazi idealan izvor struje, tada e se vrijednost
struje toga izvora pridodati (ukoliko je smjer struje prema voru a), odnosno oduzeti od sume
u brojniku izraza (1013) (ukoliko je smjer struje prema voru b). Kako su u brojniku izraza
(10-13) omjeri napona i otpora, svaki se od pribrojnika u brojniku moe (prema Ohmovom
zakonu) promatrati kao struja, te je zbog toga ovakvo pribrajanje ili oduzimanje struja u
navedenom sluaju mogue.
Rijeeni primjer
Zadatak: Primjenom Millmanovog teorema odrediti iznos napona Uab u mrei istosmjerne
struje prikazane na slici 10.10. ako je zadano: E1 = 120 [V], E2 = 80 [V],
R1 = 20 [], R2 = 25 [] i R3 = 40 [].
Rjeenje: Uvrstimo li zadane vrijednosti u izraz (1017) za odreivanje iznosa napona Uab
pomou Millmanovog teorema dobivamo:
n
Ek 120 80
R
k =1
U ab = n k
= 20 40 = 6 2 = 34,78 [V ] .
1 1 1 1 0,115
k =1 Rk
+
20 25 40
+
35
10.6. Metoda napona vorova
Na slici 10.10. prikazan je istosmjerni strujni krug s istaknutim vorovima a, b i c.
R3 E2
I1 b I3 c I5
+
+
I2 I4
R1 + +
+ R2 R4 R5
+

+
E1
a
Slika 10.10. Primjer strujnog kruga istosmjerne struje.
Dok je kod Millmanovog teorema promatrana mrea imala samo dva vora, u
sluajevima kada strujna mrea koja se analizira sadri tri ili vie vora, za njezinu se analizu
moe uporabiti metoda napona vorova.
Napon Uk na pojedinoj grani strujne mree moe se na osnovi drugog Kirchhoffovog
zakona (Kirchhoffovog zakona za napone) openito za granu k promatrane mree zapisati na
sljedei nain:
U k = Ek I k Rk [V ] . (1014)
pri emu je Uk ukupni napon od jednog do drugog kraja te grane, Ek algebarska suma izvora
napona u toj grani (uz uvaavanje polariteta napona), a Rk algebarska suma svih otpora u toj
grani. Iz izraza (1014) moe se izraziti struja Ik na sljedei nain:
Ek U k
Ik = [A] . (1015)
Rk
Uporabom prvog Kirchhoffovog zakona (Kirchhoffovog zakona za struje), za svaki se

vor promatrane strujne mree moe postaviti jednadba, koja zajedno sa strujama pojedinih
grana odreenim izrazom (1015) daje sustav nezavisnih jednadbi iz kojih je mogue
odrediti nepoznate iznose struja u granama strujne mree.
Postupak postavljanja i rjeavanja sustava nezavisnih jednadbi izvodi se kroz sljedee
korake:
1. odabere se jedan vor u promatranoj mrei i definira se da je iznos elektrinog
potencijala tog vora jednak nuli;
2. u svim se granama promatrane mree oznae smjerovi struja (ukoliko su nepoznati
svojevoljno se pretpostave), te se prema pretpostavljenim smjerovima struja u
granama mree oznae polariteti padova napona na otpornicima (pozitivan pol na
strani gdje struja ulazi, a negativni pol na strani gdje struja izlazi iz otpornika);
36
3. na osnovi drugog Kirchhoffovog zakona (Kirchhoffovog zakona za napone) napie

se jednadba za napon svake pojedine grane koji e odgovarati naponu na vorovima
mree jer je na jednom kraju grane referentni vor s elektrinim potencijalom
jednakim nuli (u sluaju kada to nije tako, napon se vora odreuje prema
referentnom voru kao algebarska suma svih napona vorova koji se izmeu toga
vora i referentnog vora nalaze), te se iz dobivenih jednadbi odrede izrazi za struje
u svakoj pojedinoj grani mree;
4. na osnovi prvog Kirchhoffovog zakona (Kirchhoffovog zakona za struje) napiu se
jednadbe za sve vorove u mrei (osim za referentni vor), te se u dobivene
jednadbe uvrste struje odreene u 3. koraku;
5. dobiveni se sustav nezavisnih jednadbi rijei.
Na osnovi opisanog postupka analize strujne mree metodom napona vorova moemo,
za primjer prikazan na slici 10.10. pomou izraza (1014) i (1015), napisati jednadbe za
struje u pojedinim granama strujne mree:
E1 U b
U b = I1R1 + E1 [V ] I1 = [A]
R1
Ub
U b = I 2 R2 [V ] I 2 = [A]
R2
Uc Ub
U c = U b + I 3 R3 [V ] I 3 = [A] (1016)
R3
Uc
U c = I 4 R4 [V ] I4 = [A]
R4
U c E2
U c = E2 + I 5 R5 [V ] I5 = [A]
R5
Na osnovi prvog Kirchhoffovog zakona (Kirchhoffovog zakona za struje) napiemo za

vorove b i c u mrei sljedee jednadbe:
vor b I1 + I 3 = I 2
(1017)
vor c I3 + I5 = I4
Uvrste li se izrazi (1016) za struje u granama mree u jednadbe (1017) dobiva se

sustav jednadbi:
E1 U b U c U b U b
+ =
R1 R3 R2
(1018)
U c U b U c E2 U
+ = c
R3 R5 R4
U jednadbama (1018) nepoznati su iznosi napona vorova Ub i Uc, pa se jednadbe

mogu drugaije zapisati na sljedei nain:
37
E1 1 1 1 1
= U b + + U c
R1 R1 R2 R3 R3
(1019)
E2 1 1 1 1
= U b + U c +
R5 R3 R3 R5 R4
Iz dobivenih se jednadbi lako odreuju iznosi napona vorova Ub i Uc, a na osnovi tih
dobivenih vrijednosti lako je, pomou izraza (1016), odrediti iznose struja u svim granama
promatrane mree.
Rijeeni primjer
Zadatak: Primjenom metode napona vorova odrediti iznose struja I1, I2, I3, I4 i I5 u mrei
istosmjerne struje prikazane na slici 10.9. ako je zadano: E1 = 50 [V], E2 = 30 [V],
R1 = 10 [], R2 = 30 [], R3 = 20 [], R4 = 35 [] i R5 = 15 [].
Rjeenje: Uvrstimo li zadane vrijednosti u jednadbe dane izrazima (1019) dobivamo:

5 = 0,18U b 0,05U c
2 = 0,05U b + 0,09U c
Rjeavanjem dobivenog sustava jednadbi odreuju se vrijednosti za napone

vorova Ub = 29,38 [V] i Uc = 5,77 [V].
Uvrtavanjem dobivenih vrijednosti napona vorova i zadanih vrijednosti
elemenata u promatranoj mrei u izraze (1016) za struje pojedinih grana
dobivamo:
E1 U b Ub
I1 = = 2,06 [A ], I2 = = 0,98 [A ],
R1 R2
Uc Ub Uc
I3 = = 1,18 [A ], I4 = = 0,17 [A ],
R3 R4
U c E2
I5 = = 1,62 [A ].
R5
Dobivene su vrijednosti struja I1 i I2 pozitivne, iz ega moemo zakljuiti da su na

slici 10.10. pretpostavljeni smjerovi tih dviju struja ispravni.
S druge strane, vrijednosti dobivene za struje I3, I4 i I5 su negativne, to znai da
su smjerovi struja na slici 10.10. pogreno pretpostavljeni, te da se struje u tim
granama kreu u smjerovima suprotnim od onih koji su na slici 10.10. ucrtani.
38
10.7. Metoda superpozicije
Prilikom analize strujnih krugova pomou metode struja petlji, pretpostavljeno je da se

struja u nekoj grani mree moe prikazati kao kombinacija zamiljenih struja koje prolaze
nezavisnim petljama koje tu granu promatrane mree sadre kao svoj dio. Metoda se
superpozicije zasniva na slinoj ideji da je struju u svakoj grani strujne mree (ne samo u
onim granama koje su zajednike razliitim nezavisnim petljama) mogue promatrati kao
algebarsku sumu veeg broja struja koje uzrokuje svaki od izvora u mrei djelujui zasebno
kao da drugih izvora u strujnoj mrei nema.
Postupak analize strujnih mrea metodom superpozicije provodi se kroz sljedee
korake:
1. u promatranoj se strujnoj mrei ugase svi izvori napona i struja osim jednog izvora
(izvori napona koji se gase zamjenjuju se kratkim spojem, dok se izvori struja koji se
gase zamjenjuju prekidima strujnog kruga);
2. u svim se granama ovako izmijenjene strujne mree odrede struje (po iznosu i
smjeru) koje bi u njima uzrokovao izvor koji je ostao u mrei;
3. postupak gaenja izvora u mrei i ostavljanja samo jednog izvora te odreivanja
struja (njihovog iznosa i smjera) u pojedinim granama izmijenjene strujne mree koje
uzrokuje u mrei ostavljeni izvor se ponavlja dok se ne odrede utjecaji svih izvora
koji u polaznoj strujnoj mrei postoje;
4. dobiveni se iznosi struja u pojedinim granama mree algebarski zbroje (pazei pri
tome na njihove pojedinane smjerove) ime se odreuje iznos i smjer struje u svakoj
pojedinoj grani promatrane strujne mree.
Na slici 10.11. prikazana je strujna mrea koju elimo analizirati uporabom metode
superpozicije.
I1 I3
I2
I
R1
R2
+ R3
E
Slika 10.11. Primjer mree istosmjerne struje za primjenu metode superpozicije.
Prema opisanim koracima za analizu strujne mree metodom superpozicije, ugasiti

emo u mrei prikazanoj na slici 10.11. izvor struje I, te emo promatrati na koji nain utjee
izvor napona E na struje u pojedinim granama strujne mree. Pritom emo u promatranoj
strujnoj mrei izvor struje I zamijeniti prekidom strujnoga kruga, na nain prikazan na slici
10.12.
39
I1E I3E
I2E
R1
R2
+ R3
E
Slika 10.12. Utjecaj izvora napona E na struje u strujnoj mrei.
Utjecaj izvora napona E u izmijenjenoj mrei prikazanoj na slici 10.12. na iznose struja
u pojedinim granama mree oznaiti emo kao struje I1E i I2E. Kao to se na slici 10.12. moe
vidjeti, struje I1E i I2E su meusobno jednake i iznose:
E
I1E = I 2E = [A] . (1020)
R1 + R2
Kako se u treoj grani promatrane strujne mree nalazi prekid strujnoga kruga, izvor
napona E nee u toj grani uzrokovati nastanak struje, te e struja I3E biti jednaka nuli.
Na slici 10.13. prikazana je izmijenjena strujna mree u kojoj se odreuju utjecaji izvora
struje I na iznose ukupnih struja u granama promatrane strujne mree.
I1I I3I
I2I
I
R1
R2
R3
Slika 10.13. Utjecaj izvora struje I na struje u strujnoj mrei.
Utjecaj izvora struje I u izmijenjenoj mrei prikazanoj na slici 10.13. na iznose struja u
pojedinim granama mree oznaiti emo kao struje I1I, I2I i I3I. Kao to se na slici 10.13. moe
vidjeti, struja I3I jednaka je struji izvora I, dok je iznos struje I1I:
R R
I 1 2
R + R2 I R2
I1I = 1 = [A] , (1021)
R1 R1 + R2
40
a iznos struje I2I:
R R
I 1 2
R + R2 I R1
I 2I = 1 = [A] . (1022)
R2 R1 + R2
Struje I1, I2 i I3 u strujnoj mrei prikazanoj na slici 10.11. prema metodi superpozicije
biti e jednake algebarskim sumama struja koje uzrokuje svaki od izvora u toj mrei djelujui
zasebno kao da drugih izvora u mrei nema. Iz navedenoga proizlazi da su struje I1, I2 i I3
jednake:
I R2 + E
I1 = I1E + I1I = [A],
R1 + R2
I R1 + E
I 2 = I 2E + I 2I = [A], , (1023)
R1 + R2
I 2 = I 3E + I 3I = I [A ].
Rijeeni primjer
Zadatak: Primjenom metode superpozicije odrediti iznose struja I1, I2 i I3 u mrei

istosmjerne struje prikazane na slici 10.11. ako je zadano: E = 5 [V], I = 1 [A],
R1 = R2 = 10 [] i R3 = 30 [].
Rjeenje: Za sluaj kada promatramo utjecaj izvora napona E prikazan na slici 10.12
dijelove struja koje taj izvor uzrokuje moemo odrediti pomou izraza (1020):
E
I1E = I 2E = = 0,25 [A ] .
R1 + R2
Za sluaj kada promatramo utjecaj izvora struje I prikazan na slici 10.13. dijelove
struja koje taj izvor uzrokuje moemo odrediti pomou izraza (1021) i (1022):
I R2
I1I = = 0,5 [A ],
R1 + R2
I R2
I 2I = = 0,5 [A ],
R1 + R2
I 3I = I = 1 [A ].
Da bi se odredile ukupne vrijednosti struja I1, I2 i I3 u granama promatrane strujne
mree, potrebno je utjecaje pojedinih izvora u mrei algebarski zbrojiti, pazei pri
tome na smjerove struja koje bi svaki od izvora sam za sebe u promatranoj
strujnoj mrei uzrokovao. Kao to se usporedbom smjerova struja I1, I2 i I3 na
slikama 10.12. i 10.13. moe vidjeti, struje I1E i I1I suprotnih su smjerova, to
znai da e se za odreivanje ukupnog iznosa struje I1 morati oduzeti:
41
I1 = I1I I1E = 0,25 [A ] .

S druge strane, smjerovi su struja I2E i I2I na slikama 10.12. i 10.13. jednaki, to
znai da e ukupna struja I2 iznositi:
I 2 = I 2I + I 2E = 0,75 [A ] .
Struja I3 u treoj grani promatrane strujne mree jednaka je struji izvora struje I,
tj.:
I 3 = I = 1 [A ] .
Dobiveni se rezultati mogu provjeriti pomou prvog Kirchhoffovog zakona
(Kirchhoffovog zakona za struje), jer prema dobivenim smjerovima struja mora
vrijediti da je:
I 3 = I1 + I 2 [A ]
to je na temelju dobivenih vrijednosti pojedinih struja i ispunjeno.
10.8. Nortonov teorem
Osnovna ideja na kojoj se zasniva Nortonov teorem jednaka je ideji na kojoj je

zasnovan Theveninov teorem, a to je da se dio strujne mree koji se ne prouava moe
nadomjestiti realnim izvorom. Kod Nortonovog teorema taj se dio mree nadomjeta realnim
izvorom struje, dok se kod Theveninova teorema taj dio mree nadomjeta realnim izvorom
napona. Kako su obje metode analize strujnih mrea zasnovane na istoj ideji, tako e i realni
izvor struje (dobiven primjenom Nortonova teorema) i realni izvor napona (dobiven
primjenom Theveninova teorema) za istu strujnu mreu biti meusobno nadomjesni izvori
(mogu se pretvarati jedan u drugi na nain prikazan na slici 9.3. i slici 9.4.
Na slici 10.14. prikazan je primjer mree istosmjerne struje (identian primjeru
navedenom u objanjenju Theveninova teorema) u kojoj elimo odrediti iznos struje koja
protjee kroz otpornik R4.
E2 R3
+
R1
R2 R4
+
E1
+
E3
Slika 10.14. Primjer mree istosmjerne struje za prikaz Nortonova teorema.
42
Postupak nadomjetanja dijela mree realnim izvorom struje provodi se kroz sljedee
korake:
1. iz promatrane se mree odspoji dio (element ili kombinacija elemenata) na kojemu
se stanje eli odrediti, a toke u kojima je taj dio bio spojen s ostatkom mree oznai
se slovima a i b , te se te dvije toke kratko spoje;
2. u dijelu mree koji se nadomjeta realnim izvorom struje odredi se iznos struje kroz
kratki spoj izmeu toaka a i b koji je jednak Nortonovoj struji IN;
3. u dijelu mree koji se nadomjeta realnim izvorom struje izvori se napona zamijene
kratkim spojevima, a izvori struja prekidima strujnoga kruga, a izmeu toaka a i b
se ostavi prekid strujne mree, te se u tako dobivenoj mrei otpornika odredi ukupni
nadomjesni otpor RN kojim se, gledano sa stezaljki a i b, cjelokupna mrea otpornika
moe nadomjestiti;
4. odspojeni se dio mree spoji na dobiveni realni izvor struje (koji se sastoji od
idealnog izvora struje IN i unutarnjeg otpora izvora RN), te se iz dobivenog
jednostavnog strujnog kruga odreuje stanje na dijelu polazne strujne mree.
Na osnovi opisanog postupka primjene Nortonova teorema moemo analizirati stanje na
otporniku R4 u mrei istosmjerne struje prikazane na slici 10.14. Na slici 10.15. prikazana je
mrea istosmjerne struje sa slike 10.14. iz koje je odspojen otpornik R4 i u kojoj su toke a i b
kratko spojene.
E2 R3
+
R1
R2 IN
+
E1
b
+
E3
Slika 10.15. Mrea istosmjerne struje s odspojenim otpornikom R4
i kratko spojenim tokama a i b.
Iznos Nortonove struje IN idealnog izvora struje, koji je potreban da bismo u

potpunosti odredili realni izvor struje kojim e se promatrani dio mree nadomjestiti, jednak
je struji koja protie kratkim spojem izmeu toaka a i b, izmeu kojih je u polaznoj mrei
bio spojen odspojeni otpornik R4.
Nadomjesni Nortonov otpor RN dijela mree istosmjerne struje odreuje se na isti
nain kao to je to uinjeno prilikom odreivanja Theveninova otpora RT. Idealni se izvori
napona E1, E2 i E3 kratko spoje tako da u mrei ostanu samo otpornici na pozicijama na
kojima se u mrei nalaze, a izmeu toaka a i b ostaje prekid strujnoga kruga. Za promatranu
je mreu ovako izmijenjeno stanje prikazano na slici 10.16.
43
R3
a
R1
R2
b
Slika 10.16. Mrea istosmjerne struje s kratko spojenim idealnim
izvorima napona E1, E2 i E3.
Gledano sa stezaljki a i b u mrei otpornika prikazanoj na slici 10.16., lako je odrediti
ukupni nadomjesni otpor mree. Otpornici R1 i R2 meusobno su paralelno spojeni, a taj je
paralelni spoj otpornika serijski spojen s otpornikom R3. Slijedi da je nadomjesni otpor RN
promatrane mree jednak:
R1 R2
RT = + R3 [] (1024)
R1 + R2
to je izraz identian izrazu (107) za Theveninov otpor.

Na osnovi provedenog nadomjetanja dijela mree istosmjerne struje, cjelokupna se
mrea prikazana na slici 10.14. nadomjeta na nain prikazan na slici 10.17.
IN RN R4
Slika 10.17. Polazna mrea nadomjetena pomou Nortonova teorema.
Usporedbom slike 10.17. i slike 10.8. oigledno je da su realni izvor struje (dobiven
primjenom Nortonova teorema) i realni izvor napona (dobiven primjenom Theveninova
teorema) meusobno nadomjesni izvori, te da ih je lako pretvarati iz jednog oblika u drugi na
nain opisan na slici 9.3. i slici 9.4.
Radi lakeg raunanja, strujne se mree najee analiziraju primjenom Theveninova
teorema, a onda se dobiveni Theveninov realni izvor napona, ukoliko to olakava daljnje
raunanje, nadomjesti odgovarajuim Nortonovim realnim izvorom struje.
44
Rijeeni primjer
Zadatak: Primjenom Nortonova teorema odrediti iznos struje I4 koja protjee kroz otpornik
R4 u mrei istosmjerne struje prikazane na slici 10.14. ako je zadano: E1 = 2 [V],
E2 = 4 [V], E3 = 3 [V], R1 = 10 [], R2 = 15 [], R3 = 4 [] i R4 = 30 []
Rjeenje: Na slici 10.18. prikazana je strujna mrea iz koje je izdvojen otpornik R4 s

istaknutim strujama petlji I1 i I2, a dobivene su toke a i b kratko spojene.
E2 R3
+
a
+
+
R1
I1 R2 IN IN
+ +
E1 +
b
+
E3
Slika 10.18. Strujna mrea s istaknutim strujama petlji.
Primjenom metode struja petlji, moemo odrediti iznos struje IN na sljedei nain:
E1 = I1 (R1 + R2 ) I N R2
E2 E3 = I1R2 + I N (R2 + R3 )
Rjeavanjem dobivenog sustava jednadbi dobivamo da je iznos Nortonove struje
IN = 0,22 [V]. Iznos Nortonova otpora RN odreujemo pomou izraza (1024):
R1 R2 10 15
RN = + R3 = + 4 = 10 [] .
R1 + R2 10 + 15
Pomou dobivenih vrijednosti Nortonove struje IN i Nortonova otpora RN moemo
odrediti iznos struje I4 koja protie kroz otpornik R4 na sljedei nain:
I N RN 2,2
I4 = = = 0,055 [ ] .
RN + R4 10 + 30
Dobiveni iznos struje I4 kroz otpornik R4 identian je iznosu dobivenom u sluaju
kada se je promatrani strujni krug analizirao uporabom Theveninova teorema.
Kako je postupak odreivanja struje I4 ukoliko se uporabljuje Theveninov teorem
krai nego ako se uporabljuje Nortonov teorem, ovaj bi se zadatak mogao rijeiti i
tako da se uporabi Theveninov teorem, a da se onda Nortonov realni izvor struje
odrediti iz vrijednosti elemenata Theveninova realnog izvora napona prema
pravilima transformacije izvora napona u izvor struje.
45
Poglavlje 11 Elektrina energija i snaga dodatak za samostalno uenje
11. ELEKTRINA ENERGIJA I SNAGA
11.4. Koeficijent iskoristivosti
Ukupna elektrina energija koju e izvor predati u strujni krug u realnim uvjetima nee
u cijelosti biti pretvorena u koristan rad u na izvor spojenom troilu. Tako e se u vodiima
kojima je troilo spojeno na izvor zbog postojanja otpora u vodiima troiti dio elektrine
energije prilikom prolaska struje kroz vodi. Zbog ovoga e elektrina energija koja dolazi do
troila biti manja od iznosa ukupne elektrine energije koju izvor daje u strujni krug.
Kako dio elektrine energije Wg na opisani nain u strujnome krugu gubimo, za troila
definiramo koeficijent iskoristivosti kao omjer korisno uporabljene energije Wk i ukupne
energije W = Wk + Wg koju je izvor dao u strujni krug. Matematiki ovaj omjer moemo
zapisati na sljedei nain:
Wk
= . (1111)
Wk + Wg
Ako bismo u izrazu (1111) podijelili brojnik i nazivnik s vremenom t, umjesto

elektrine energije dobili bismo koeficijent iskoristivosti izraen pomou omjera snaga na
sljedei nain:
Pk
= , (1112)
Pk + Pg
pri emu je Pk snaga na troilu, a Pg snaga gubitaka u strujnome krugu.

Umjesto koeficijenta iskoristivosti esto se u praksi definira korisnost ureaja na nain
da se koeficijent iskoristivosti (ija je vrijednost izmeu 0 i 1) pomnoi sa 100, te se na taj
nain dobije korisnost ureaja izraena u postocima.
11.5. Ureaj za mjerenje elektrine snage (vatmetar)
Na osnovi izraza (114) za snagu oigledno je da bi se mjerenjem iznos snage mogao

odrediti na nain da vatmetrom izmjerimo napon, a ampermetrom struju na promatranom
elementu strujnoga kruga, te da izmjerene vrijednosti pomnoimo. Ovakva se metoda
mjerenja snage na nekom elementu naziva indirektnom metodom odreivanja snage.
Osim indirektne metode mjerenja snage, snagu je mogue izmjeriti i direktno mjernim
instrumentom koji e mjerenje i mnoenje spomenutih dviju veliina obaviti sam, a koji se
naziva vatmetar.
Mjerni se sustav vatmetra sastoji od ampermetarskog (dio koji mjeri struju) i
voltmetarskog (dio koji mjeri napon) dijela, iz ega je lako zakljuiti da e vatmetar imati
etiri prikljunice kojima e se spajati u strujni krug. Dvije prikljunice (koje su sastavni dio
ampermetarskog dijela vatmetra) u strujni e se krug spajati serijski, dok e se preostale dvije
46
Poglavlje 11 Elektrina energija i snaga dodatak za samostalno uenje
prikljunice (koje su sastavni dio voltmetarskog dijela vatmetra) u strujni krug spajati
paralelno s elementom ili dijelom strujnoga kruga na kojemu mjerimo elektrinu snagu.
Na slici 11.2. prikazan je opisani nain spajanja vatmetra u strujnome krugu.
I
W
a b
+
E U R
c
Slika 11.2. Spajanje vatmetra u strujni krug.
Ampermetarski dio vatmetra spaja se u strujni krug serijski na nain da se elektrini vod
na mjestu gdje trebamo izmjeriti struju prekine, te se na tako dobivena dva kraja elektrinog
voda (na slici 11.2. oznaena slovima a i b) spoje prikljunice ampermetarskog dijela
vatmetra.
Voltmetarski dio vatmetra spaja se u strujni krug paralelno elementu ili dijelu strujnoga
kruga na kojemu mjerimo iznos elektrine snage (na slici 11.2. toke spajanja voltmetarskih
prikljunica oznaene su slovima b i c).
Vatmetar spojen na opisani nain u strujni krug prikazan na slici 11.2. izmjeriti e iznos
snage na otporniku R.
47
Poglavlje 12 Nelinearni element dodatak za samostalno uenje
12. NELINEARNI ELEMENT
12.3. Simetrini i nesimetrini nelinearni elementi
UI karakteristike nelinearnih elemenata mogu se jedna od druge znatno razlikovati.

Ipak, u ovisnosti o izgledu grafikog prikaza UI karakteristika, nelinearne elemente moemo
podijeliti na simetrine i nesimetrine.
Simetrinim nelinearnim elementima je grafiki prikaz u koordinatnom sustavu
simetrian s obzirom na ishodite koordinatnog sustava. Veliina otpora simetrinih
nelinearnih elemenata ne ovisi o smjeru u kojemu kroz element protjee struja ili o polaritetu
napona na njegovim stezaljkama, ve samo o apsolutnom iznosu struje i napona.
Nesimetrinim nelinearnim elementima je grafiki prikaz u koordinatnom sustavu
nesimetrian s obzirom na ishodite koordinatnog sustava. Veliina otpora nesimetrinih
nelinearnih elemenata ovisi ne samo o iznosu struje i napona, ve i o smjeru u kojemu kroz
element protjee struja, te o polaritetu napona na njegovim stezaljkama.
Na slici 12.6. prikazani su primjeri UI karakteristika simetrinog i nesimetrinog
nelinearnog elementa.
I I
I1 I1
U1 U1
0 U1 U 0 U1 U
I2
I1
a) b)
Slika 12.6. Primjeri UI karakteristika: a) simetrini nelinearni element
i b) nesimetrini nelinearni element.
Najee se u strujnim krugovima susreu nesimetrini nelinearni elementi, kao to su

poluvodika ispravljaka dioda i bipolarni tranzistori. Na slici 12.7. prikazani su elektriki
simboli poluvodike diode i bipolarnog tranzistora.
a) b)
Slika 12.7. Elektriki simboli: a) poluvodika dioda
i b) bipolarni tranzistor.
48
Poglavlje 13 Osnove elektromagnetizma dodatak za samostalno uenje
13. OSNOVE ELEKTROMAGNETIZMA
13.4. Magnetsko polje Zemlje
Koristei se permanentnim magnetima pronaenim u prirodi, u Kini su ve izmeu 300.

i 200. godine BC (eng. BC before Christ; hrv. prije Krista) proizvedeni upotrebljivi kompasi
koji su koriteni u situacijama kada navigacija brodova zbog slabe vidljivosti nije bila
pouzdana. S vremenom se upotreba kompasa proirila i u drugim pomorskim zemljama, tako
da je u srednjem vijeku kompas bio standardan dio opreme svakog broda. Ipak, u to vrijeme
se je vjerovalo da kompas pokazuje smjer prema "magnetskoj planini" negdje na sjeveru.
Danas je poznato da kompas pokazuje smjer prema magnetskim polovima Zemlje koji nisu
stacionarni, ve se pomou s vremenom oko zemljopisnih zemljinih polova.
Magnetsko polje koje je mogue primijetiti na zemljinoj povrini sastoji se od glavnog
magnetskog polja te lokalnih magnetskih polja koja su posebnosti pojedinih lokacija i
njihovog geolokog sastava. Glavno magnetsko polje zemlje oblika je magnetskog polja
permanentnog magneta prikazanog na slici 13.1.. Zbog ove su slinosti postojale pretpostavke
da je izvor glavnog magnetskog polja Zemlje permanentni magnet koji se nalazi unutar
zemljine kugle. Ipak, ove su se pretpostavke pokazale netonima iz vie razloga:
istraivanja su pokazala da se u zemljinoj kori ne nalazi dovoljno materijala koji
pokazuju permanentna magnetska svojstva da bi mogla uzrokovati nastajanje
magnetskog polja potrebne jaine i veliine,
Zemlja je sve toplija to se vie pribliavamo njezinom sreditu, a ve na dubini od
priblino 25 kilometara od povrine temperatura dosee vrijednosti od 500 800 C
pri kojoj permanentni magneti gube svoja magnetska svojstva,
magnetski se polovi pomiu s vremenom prema zapadu, to je tijekom vie stoljea
kroz provedena mjerenja dokumentirano, a permanentni magnet te veliine bi
uzrokovao nepromjenjivu poziciju magnetskih polova jer se ni on sam ne bi mogao
pomicati,
istraivanja su pokazala da je tijekom proteklih stotinjak miliona godina dolo do
velikog broja promjene polariteta magnetskih polova (sjeverni je pol preao na
poloaj junoga pola i obrnuto) to bi bilo nemogue da magnetsko polje uzrokuje
permanentni magnet, te bi jedino bilo mogue ukoliko bi magnet bio tekui ili
ukoliko bi magnetsko polje Zemlje uzrokovale struje.
Danas postoji dovoljno dokaza koji upuuju na to da je izvor magnetskog polja Zemlje
sustav vrtlonih struja duboko u unutranjosti zemljine kugle. Prikupljanjem snimki signala
uzrokovanih potresima koji su putovali kroz unutranjost Zemlje, utvreno je da se vanjska
jezgra Zemlje (dubina izmeu 2700 i 5200 kilometara od povrine) sastoji od izrazito vrue i
guste vodljive tekuine (kombinacije nikla i eljeza). Na osnovi ovih spoznaja razvijena je
teorija da se uslijed djelovanja gravitacijskih sila i rotacije Zemlje unutar vodljive vanjske
jezgre Zemlje razvio sustav krunih struja koji uzrokuju stvaranje glavnog magnetskog polja.
Ve prilikom provoenja prvih ozbiljnijih istraivanja zemljinog magnetskog polja
uoeno je da, osim to se magnetski polovi ne poklapaju sa zemljopisnim polovima Zemlje te
se s vremenom pomiu, da se i zemljopisni centar Zemlje ne poklapa s centrom izvora
49
magnetskog polja Zemlje. Osim to je pomaknut od zemljopisnog centra, centar izvora

magnetskoga polja Zemlje kontinuirano se pomie od centra prema povrini zemlje, te je oko
1800. godine bio od zemljopisnog centra udaljen priblino 250 kilometara, dok je danas na
udaljenosti od 530 kilometara od centra prema sjeverno zapadnom dijelu Tihog oceana.
Na slici 13.3. prikazan je pojednostavljeni prikaz zemljinog magnetskog polja s
prikazanim pomakom centra izvora magnetskog polja od zemljopisnog centra Zemlje.
sredite izvora
zemljopisno magnetskog polja
sredite Zemlje Zemlje
silnice magnetskog polja
Slika 13.3. Magnetsko polje Zemlje.
Jedna od prvih znanstvenih knjiga u kojoj su magnetska djelovanja i magnetsko polje

Zemlje znanstveno obraeni napisao je William Gilbert (1540. 1603.), a tiskana je 1600.
godine. Od tada pa do dananjih dana provoena su stalna mjerenja iznosa magnetskog polja
Zemlje, te je ustanovljeno da se jaina magnetskog polja kontinuirano smanjuje.
Prikaz kretanja jakosti zemljinog magnetskog polja od 1600. do 2000. godine prikazan
je na slici 13.4.
B [T]
37
35
33
31
1600. 1700. 1800. 1900. 2000. t [godina]
Slika 13.4. Jakost zemljinog magnetskog polja od 1600. do 2000. godine.
50
13.5. Openit izraz za magnetski tok
Magnetski tok dan izrazom (131) odreen je za najjednostavniji sluaj kada silnice
magnetskog polja B prolaze okomito kroz promatranu povrinu S. Kako e rijetko kada biti
zadovoljeni takvi uvjeti potrebno je odrediti openit izraz za magnetski tok koji e
obuhvaati sve mogue situacije.
O jakosti magnetskog polja u nekoj toki moe se zakljuiti na temelju sile koju u toj
toki to magnetsko polje uzrokuje. Kako je sila vektorska veliina, a u magnetskom je polju
ona posljedica djelovanja magnetskog polja oznaenog s B, i veliina B e biti vektorska
veliina.
Takoer, u sluaju kada silnice homogenog magnetskog polja B prolaze kroz
promatranu plohu S pod nekim kutom , za proraun e se magnetskog toka uzimati samo
efektivna povrina koju ploha S zatvara sa silnicama magnetskog polja. Na slici 13.5.
prikazana je ploha S koja sa silnicama homogenog magnetskog polja B zatvara kut .
Slika 13.5. Magnetski tok kroz plohu S pod kutom .
Kako magnetski tok ovisi o poloaju plohe S, i ploha se moe simboliki prikazati
kao vektorska veliina S (duina e vektora biti jednaka povrini plohe, a smjer e biti okomit
na plohu S). Uvrste li se vektorske veliine u izraz (131) za magnetski tok dobivamo:
= B S . (135)
Ukoliko se magnetski tok odreuje za nehomogeno magnetsko polje (magnetsko

polje u kojemu se B mijenja od toke do toke polja), tada se moe izraz (135) uporabiti za
odreivanje dijela magnetskog toka d kroz infitezimalno maleni dio dS promatrane povrine
(u tom se sluaju moe pretpostaviti da e magnetsko polje B biti jednako u svim tokama
diferencijala povrine dS). Izraz (135) tada poprima oblik:
d = B dS . (136)
Za cijelu povrinu S magnetski tok dobivamo integriranjem:
= B dS = B dS cos . (137)
S S
pri emu je kut izmeu vektora B i dS.
51
13.6. Sila na vodi u magnetskom polju
Ukoliko se u magnetskom polju nalazi vodi protjecan strujom, doi e do djelovanja

magnetske sile na vodi koja e vodi pomaknuti iz njegovog poetnog poloaja. Naime,
kako je struja I koja vodiem protjee sastavljena od elektrona (negativno nabijenih
elementarnih naboja) koji se usmjereno gibaju, vanjsko magnetsko polje e djelovati na svaki
od elektrona na nain prikazan na slici 13.2. Kako se elektroni nalaze unutar vodia,
magnetska sila kojom magnetsko polje djeluje na svaki od elektrona e se manifestirati kao
sila magnetskog polja na vodi kroz koji se elektroni gibaju.
U najjednostavnijem sluaju kada se ravan vodi protjecan strujom I nalazi u
homogenom magnetskom polju B koje je okomito na sam vodi, sila F na dio vodia l koji se
nalazi u magnetskom polju je lako mjerljiva veliina. Na osnovi provedenih eksperimenata
ustanovljeno je da e sila F biti direktno proporcionalna magnetskoj indukciji B, struji I koja
kroz vodi protjee i duljini l dijela vodia koji se u magnetskom polju nalazi, to se zapisuje
na sljedei nain:
F = B I l [N ]. (138)
U sluaju kada je kut izmeu poloaja vodia i silnica magnetskog polja manji od
90, tada izraz (138) poprima oblik:
F = B I l sin [N ] . (139)
Smjer magnetske sile F na vodi protjecan strujom I koji se u magnetskom polju B

nalazi odreuje se pomou pravila lijeve ruke: ako silnice magnetskog polja B ulaze u dlan, a
isprueni su prsti u smjeru protjecanja struje I kroz vodi, tada palac pokazuje smjer
magnetske sile F koja na vodi djeluje.
Na slici 13.6. prikazan je smjer sile na vodi u homogenom magnetskom polju odreen
na temelju pravila lijeve ruke.
F F
Slika 13.6. Djelovanje magnetske sile na vodie protjecane strujom.
52
Poglavlje 14 Osnovni zakoni elektromagnetizma dodatak za samostalno uenje
14. OSNOVNI ZAKONI ELEKTROMAGNETIZMA
14.5. Vie o Amperovom zakonu
U izrazu (141) struja In oznaava ukupni iznos struja koje kroz zatvorenu krivulju po
kojoj se provodi linijsko integriranje prolaze. U sluaju kada zatvorena krivulja obuhvaa vie
vodia protjecanih strujom, tada je ukupna struja jednaka algebarskom zbroju svih pojedinih
struja. Na slici 14.4. prikazana je zatvorena krivulja kroz koju prolaze tri vodia protjecana
strujama.
dl
I1
I2
I3
Slika 14.4. Odreivanje ukupnog iznosa struje kroz zatvorenu petlju.
Struje I1 i I3 protjeu vodiima kroz zatvorenu petlju zdesna nalijevo, dok struja I3
protjee kroz vodi u suprotnom smjeru, tj. slijeva nadesno. Pravilo desne ruke moe nam
odrediti koje emo od struja I1, I2 i I3 uzimati s pozitivnim, a koje s negativnim predznakom
prilikom odreivanja iznosa ukupne struje I koju zatvorena petlja obuhvaa.
Ako palac desne ruke pokazuje u smjeru kojim struja protjee kroz vodi, tada savinuti
prsti pokazuju smjer obilaska zatvorene petlje. Ukoliko je dobiveni smjer obilaska jednak
smjeru u kojemu se linijsko integriranje provodi (i koji je nacrtan na slici 14.4.) tada se ta
struja uzima s pozitivnim predznakom. Ukoliko je dobiveni smjer koji pokazuju savinuti prsti
suprotan smjeru obilaska zatvorene petlje, ta se struja u raunu uzima s negativnim
predznakom.
Za sluaj prikazan na slici 14.4., ukupna struja koju obuhvaa zatvorena petlja biti e
jednaka I = I1 I2 + I3 [A]. Ukoliko je algebarski zbroj struja jednak nuli, tada je i iznos
linijskog integrala jednak nuli. Ipak, treba imati u vidu da to ne znai da je i magnetsko polje
u tom prostoru jednako nuli.
14.6. Primjena BiotSavartova zakona
BiotSavartov zakon olakava matematiko odreivanje izraza za odreivanje

magnetske indukcije B i jakost magnetskog polja H u okolini vodia nepravilnih oblika.
Samu primjenu BiotSavartovog zakona najlake je prikazati na primjeru vrlo dugog
ravnog vodia za koji je pomou Amperova zakona odreen izraz za magnetsku indukciju B.
Na slici 14.5. prikazan je vrlo dugi ravni vodi za koji emo primjenom BiotSavartova
zakona odrediti izraz za magnetsku indukciju B.
53
r dB
A
l
a

Idl
Slika 14.5. Magnetsko polje vrlo dugog ravnog vodia odreeno pomou
BiotSavartova zakona.
Ukupna struja kroz vrlo dugi ravni vodi prikazan na slici 14.5. sastavljen je od strujnih
dijelova Idl. Dio magnetskog polja dB koje u toki A uzrokuje ovaj strujni dio prema
BiotSavartovom zakonu iznosi:
0 dl sin
dB = I . (1415)
4 a2
Iznos ukupnog magnetskog polja u toki A odreujemo integriranjem izraza (1415):
0 I + dl sin 0 I r + 1
4 a 2
B= = dl . (1416)
4
(r )
3
2
+l 2 2
r
pri emu je sin = , a a = r 2 + l 2 . Dobiveni se integral rjeava pomou supstitucije
a
l = r tan to za vrijednost integrala daje
+
1 2
dl = . (1417)
(r )
3
r2
2
+l 2 2
Ukoliko dobivenu vrijednost integrala (1417) uvrstimo u izraz (1416) slijedi:
0 I r 2 I
B= 2= 0 [T] (1418)
4 r 2 r
to je izraz identian izrazu (145) dobiven za magnetsku indukciju B vrlo dugog ravnog
vodia uporabom Amperova zakona. Izraz za jakost magnetskog polja H iz dobivenog se
izraza lako odreuje na temelju veze s magnetskom indukcijom B dane izrazom (149).
54
Interesantan sluaj koji se esto javlja je odreivanje iznosa magnetske indukcije B i

jakosti magnetskog polja H u okolini ravnih vodia poznatih duljina.
Na slici 14.6. prikazana su etiri specifina poloaja toke A u kojoj se odreuje
magnetska indukcija B s obzirom na njezin poloaj u odnosu na ravan vodi duljine l
protjecan strujom I.
A A
1 2 1 1
r r
I I
l l
a) toka A iznad vodia b) toka A na sredini iznad vodia
A A
1 1
r r
2
I I
l l
c) toka A nije iznad vodia d) toka A iznad kraja vodia
Slika 14.6. etiri specifina poloaja toke A u odnosu na ravan vodi

duljine l protjecan strujom I.
Ukoliko se toka A u kojoj se odreuje iznos magnetske indukcije nalazi iznad vodia
duljine l protjecanog strujom I (na nain prikazan na slici 14.6a.) tada se pomou
BiotSavartova zakona dobiva da je:
0 I
B= [sin1 + sin 2 ][T ]. (1419)
4 r
Ukoliko se toka A u kojoj se odreuje iznos magnetske indukcije nalazi na sredini

iznad vodia duljine l protjecanog strujom I (na nain prikazan na slici 14.6b.) tada se
pomou BiotSavartova zakona dobiva da je:
0 I
B= sin1 [T ] . (1420)
2 r
Ukoliko toka A u kojoj se odreuje iznos magnetske indukcije nije iznad vodia duljine
l protjecanog strujom I (na nain prikazan na slici 14.6c.) tada se pomou BiotSavartova
zakona dobiva da je:
55
0 I
B= [sin ( 2 ) + sin1 ][T ] . (1421)
4 r
Ukoliko se toka A u kojoj se odreuje iznos magnetske indukcije nalazi iznad jednog
od krajeva vodia duljine l protjecanog strujom I (na nain prikazan na slici 14.6d.) tada se
pomou BiotSavartova zakona dobiva da je:
0 I
B= sin1 [T ] . (1422)
4 r
Izrazi za jakost magnetskog polja u toki A odreuje se pomou veze magnetske

indukcije B i jakosti magnetskog polja H dane izrazom (149).
56
Poglavlje 15 Elektromagnetska indukcija dodatak za samostalno uenje
15. ELEKTROMAGNETSKA INDUKCIJA
15.6. Inducirani napon prilikom gibanja vodia u magnetskom polju
Lenzov zakon odreuje iznos napona koji e se uslijed elektromagnetske indukcije

inducirati unutar vodia koji se giba u magnetskom polju. Uporabom izraza (151) moe se
odrediti izraz za odreivanje napona induciranog na vodiu koji se u magnetskom polju giba
na nain prikazan na slici 15.1.
Prema izrazu (131), magnetski tok jednak je umnoku magnetske indukcije B i
povrine S kroz koju magnetske silnice koju magnetska indukcija B predstavlja prolaze. Ako
u vremenu dt promatrani vodi prijee put ds od svoje polazne pozicije, ukupni magnetski tok
d e se promijeniti za iznos:
d = B dS [Wb] . (1512)
pri emu je dS povrina magnetskog polja koju je vodi preao prilikom gibanja. Ako
povrinu dS prikaemo kao umnoak duljine vodia l i prijeenoga puta ds, dobivamo:
d dS B ds l B
e= = = = v l B [V ] . (1513)
dt dt dt
ds
pri emu je v = brzina kretanja vodia kroz magnetsko polje.
dt
Dobiveni izraz (1513) opisuje na koji se nain moe odrediti iznos induciranog napona
u vodiu koji se giba u magnetskom polju ako je poznata brzina gibanja vodia v, duljina
vodia unutar magnetskog polja l i iznos magnetske indukcije B.
U sluaju kada smjer brzine gibanja vodia v nije okomit na smjer magnetskih silnica B
ve izmeu njih postoji kut , promatra se samo komponenta kojom vodi sijee silnice
magentskoga polja, pa izraz (1513) poprima izgled:
e = v l B sin [V ] . (1514)
Ukoliko niti vodi ne bi bio okomit na magnetske silnice B i brzinu gibanja vodia v,
tada e i efektivna duljina vodia biti umanjena (jer e se promatrati samo projekcija vodia
na poziciju na kojoj bi bio okomit na B i v, a s kojom sada zatvara kut ), izraz (1513)
poprima oblik
e = v l B sin cos [V ] . (1515)
Dobiveni izrazi (1514) i (1515) vrijede samo u sluaju kada se gibanje ravnog vodia
odvija u homogenom magnetskom polju. Openit izraz koji se moe uporabiti neovisno o
obliku vodia te u nehomogenom magnetskom polju lako se odreuje iz izraza (1515) uz
57
uvaavanje da e u tom sluaju taj izraz opisivati dio napona de koji e se inducirati na
infitezimalno malenom dijelu vodia dl.
de = v dl B sin cos [V ] . (1516)
Vektorski se izraz (1516) moe zapisati na sljedei nain:
de = ( v B ) dl . (1517)
odakle se integriranjem moe odrediti inducirani napon e kao:
e = (v B ) dl . (1517)
Rijeeni primjer
Zadatak: Automobil irine 1,6 [m] se kree cestom u sjevernoj hemisferi prema
magnetskom polu Zemlje brzinom v = 110 [km/h]. Iznos magnetske indukcije
magnetskog polja Zemlje na mjestu gdje se automobil nalazi iznosi B = 60 [T], a
magnetske silnice s horizontalom ine kut od 45. Kako gume automobil izoliraju
od tla, izraunajte iznos napona U induciranog izmeu lijeve i desne strane
automobila. Koja od strana automobila se nalazi na viem potencijalu?
Rjeenje: Uvrtavanje zadanih vrijednosti u izraz (1514) dobivamo:
103
U = 1,6 110 60 10 6 sin (45) = 2,074 10 3 [V ] .
3600
Pomou pravila desne ruke lako se odreuje da e iznos vieg potencijala

biti na zapadnoj strani automobila.
15.7. Nagaokin faktor za korekciju koeficijenta samoindukcije L
Ukoliko nije ispunjen uvjet da je duljina svitka l puno vea od promjera zavoja svitka d
(l >> d), za dobivanje tonih vrijednosti koeficijenta samoindukcije L potrebno je u raunanje
uvesti i korekcijski faktor k koji se naziva Nagaokin faktor.
Koeficijent samoindukcije odreen je izrazom (154), a ukoliko se u taj izraz uvrsti da
d 2
je S = i 0 = 4 10 7 slijedi:
4
N2 S 4 10 7 N 2 d 2 2 N 2 d 2 10 7
L= = = [H] . (1518)
l 4l l
58
Dobiveni se izraz (1518) mnoi s korekcijskim faktorom k koji ovisi o omjeru

promjera zavoja svitka d i duljine svitka l, a ije su vrijednosti dane u tablici 15.1.
d/l k d/l k d/l k d/l k

0,00 1,000 0,50 0,818 1,00 0,688 04,00 0,365
0,05 0,975 0,55 0,803 1,10 0,667 04,50 0,341
0,10 0,959 0,60 0,789 1,20 0,648 05,00 0,320
0,15 0,939 0,65 0,775 1,40 0,611 06,00 0,285
0,20 0,920 0,70 0,761 1,60 0,580 07,00 0,258
0,25 0,902 0,75 0,748 1,80 0,551 08,00 0,237
0,30 0,884 0,80 0,735 2,00 0,526 09,00 0,219
0,35 0,867 0,85 0,723 2,50 0,472 10,00 0,203
0,40 0,850 0,90 0,711 3,00 0,429 0 0
0,45 0,834 0,95 0,700 3,50 0,394 0 0
Tablica 15.1. Vrijednosti Nagaokinog korekcijskog faktora k.
15.8. Polaritet napona samoindukcije
Polaritet napona samoindukcije es odreen je izrazom (154). Polaritet napona na svitku

odreuje se na osnovi Lenzova zakona na takav nain da bi struja koju bi unutar svitka taj
napon uzrokovao svojim magnetskim uinkom (magnetskim tokom koji bi stvorila) eljela
ponititi promjenu koja je na svitku nastala.
Na slici 15.4. prikazan je postupak odreivanja napona samoindukcije es na dva svitka
koji su meusobno jednaki u svemu osim u smjeru namatanja.
+d d
i + di i + di
+ +
es es
d +d
Slika 15.4. Odreivanje polariteta napona samoindukcije es.
U situaciji prikazanoj na slici 15.4. pretpostavlja se da e se struja kroz svitak i poveati

za iznos di. Ovo poveanje iznosa struje ima za posljedicu porast iznosa magnetskog toka
svitka na iznos + d (smjer je odreen pravilom desne ruke).
59
Smjer magnetskog toka d koji bi stvorila struja koju bi uzrokovao napon samoin-
dukcije es mora, prema Lenzovom zakonu, biti takvog smjera da poniti nastalu promjenu.
Kako polazna vrijednost magnetskog toka kroz svitak uslijed porasta vrijednosti struje raste,
magnetski tok d mora biti suprotnog smjera od smjera magnetskog toka + d.
Polaritet napona samoindukcije es lako se pomou pravila desne ruke odreuje iz
dobivenog smjera magnetskog toka d uz uvaavanje da struja koja bi taj magnetski tok
stvorila tee od negativnog prema pozitivnom polu napona samoindukcije es (napon samoin-
dukcije se ponaa kao izvor napona, a unutar izvora napona struja se kree od negativnog
prema pozitivnom polu).
Na slici 15.4. se moe uoiti da dobiveni polaritet napona samoindukcije es ne ovisi o
smjeru namatanja svitka, ve samo o tome da li struja koja kroz svitak protjee raste ili pada.
Zbog toga je koeficijent samoindukcije L uvijek pozitivan (L > 0).
15.9. Polaritet napona meuindukcije
Na slici 15.5. prikazan su dva magnetski vezana svitka, s tim da je smjer namatanja
svitka N1 u oba sluaja nepromijenjen, dok se smjer namatanja svitka N2 mijenja.
i1 + di1 i1 + di1
a a
N1 N1
b b
d 1 d 1
c + c
N2 e2 N2 e2
d d +
1 + d1 1 + d 1
di1 di1
e2 = M [V ] e2 = M [V]
dt dt
Slika 15.5. Ovisnost polariteta napona meuindukcije o smjeru namatanja svitka.
60
Kao to se na slici 15.5. moe uoiti, promijena smjera namatanja svitka N2 uzrokovala
je promijenu polariteta induciranog napona e2 koji je posljedica postojanja magnetske veze
izmeu svitaka N1 i N2 te pojave elektromagnetske indukcije meu njima.
Ovdje uoena ovisnost o smjeru namatanja svitka ujedno je i opis osnovne razlike
izmeu koeficijenta meuindukcije M i koeficijenta samoindukcije svitka L. Kako koeficijent
samoindukcije L ne ovisi o smjeru namatanja svitka njegova je vrijednost uvijek pozitivna
(L > 0), dok koeficijent meuindukcije M moe biti i pozitivan i negativan (M > 0 ili M < 0).
Osim o smjeru namatanja svitaka, predznak koeficijenta meuindukcije M e ovisiti i o
smjeru struje kroz pojedini svitak. Kada bi se na slici 15.5. promijenio smjer struje i1 tako da
ona ulazi u svitak N1 iz toke b (uz zadravanje poetnih smjerova namatanja svitaka N1 i N2),
polaritet napona meuindukcije e2 bi se na svitku N2 promijenio, te bi koeficijent
meuindukcije M u jednom sluaju bio pozitivan, a u drugom sluaju negativan. Vano je
napomenuti da bi njegov apsolutni iznos u oba sluaja bio jednak.
15.10. Ukupni inducirani napon na svitku
U sluaju kada su dva ili vie svitaka protjecana strujama meusobno magnetski vezani
(izmeu njih postoji meuinduktivna veza) ukupni napon koji e se uslijed elektromagnetske
indukcije na njima inducirati sastojati e se od napona samoindukcije es i napona
meuindukcije em.
Na slici 15.6. prikazana su dva magnetski vezana svitka kroz koje protjeu dvije
vremenski promjenjive struje i1 i i2.
N1 N2
d 2
2 + d 2
d 1
1 + d 1
i1 + di1 i2 + di2
samoindukcija + e1s
e1
meuindukcija e1 +
m
Slika 15.6. Ukupni napon na svitku uslijed pojave elektromagnetske indukcije.
Na slici 15.6. prikazano je odreivanje ukupnog napona e1 na svitku N1 uslijed pojave

elektromagnetske indukcije (uz zanemarivanje tih istih pojava na svitku N2 radi preglednosti).
Zbog promijene struje i1 za iznos di1, dolazi do vremenske promijene magnetskog toka
1 za iznos d1 u okolini svitka N1 koji struja i1 uzrokuje. Zbog te vremenske promijene
magnetskog toka 1 na svitku N1 se, uslijed pojave samoindukcije, inducira napon
samoindukcije e1s (polariteta prikazanog na slici).
61
Ukoliko se iznos struje i2, koja protjee svitkom N2, promijeni za iznos di2, promijeniti
e se i iznos magnetskoga toka 2 koji ona uzrokuje za iznos d2. Kako je svitak N1
obuhvaen i magnetskim tokom 2 koje uzrokuje struja i2, ova e promjena uzrokovati i
induciranje napona meuindukcije e1m na zavojnici N1 (polariteta prikazanog na slici).
Ukupni napon e1 koji e se uslijed pojave elektromagnetske indukcije (samoindukcije i

meuindukcije koje se dogaaju istovremeno) inducirati na svitku N1 iznosi:
di1 di
e1 = e1s e1m = L1 M 2 [V ] . (1519)
dt dt
15.11. Energija magnetskog polja
Kada se pomou elektrine struje stvara magnetsko polje, dio energije koju je izvor
predao u strujni krug sakuplja se u stvorenom magnetskom polju.
Na slici 15.7. prikazan je torusni svitak u kojemu je u svitak namotani vodi prikljuen
na izvor istosmjernog napona U te njegova nadomijesna elektrina shema.
I R
N +
L, R
I R
I
+
+
U L e
U
l +
S

Slika 15.7. Torusni svitak prikljuen na izvor napona U s

nadomijesnom elektrinom shemom.
Energija koju e izvor istosmjernog napona U predati u strujni krug proporcionalna je

iznosu napona, struje i vremenu to zapisujemo na sljedei nain:
W = U I t [J ] . (1520)
Ukoliko promatramo situaciju u kojoj se iznos struje u svitku mijenja od vrijednosti 0

do vrijednosti I [A], tada odreujemo diferencijal ukupne energije dW, a ukupnu energiju
odreujemo integriranjem u vremenu od 0 do t [s] u kojemu je vrijednost struje narasla na
vrijednost i.
dW = U i dt . (1521)
Na osnovi nadomijesne elektrine sheme napon izvora U je jednak:
62
U = iRe, (1522)
to uvrteno u izraz (1521) daje:
dW = (i R e ) i dt = i 2 R dt e i dt . (1523)
di
Napon e = L [V] inducirani je napon uslijed pojave samoindukcije na torusnom
dt
svitku. Uvrtavanjem u izraz (1523) dobivamo:
di
dW = i 2 R dt + L i dt = i 2 R dt + L i di . (1524)
dt
Da bi se odredio iznos ukupne energije W potrebno je izraz (1524) integrirati:
t I
W = i 2 R dt + L i di . (1525)
0 0
t
U izrazu (1525) prvi dio izraza i 2 R dt predstavlja dio energije koju je u strujni krug
0
predao izvor istosmjernog napona U, a koja se pretvorila u toplinsku energiju na otporu R,

I
dok je drugi dio L i di
0
jednak preostalom dijelu ukupno predane energije u strujni krug i
taj dio odgovara magnetskoj energiji ili energiji magnetskoga polja sakupljenoj u prostoru
koje magnetsko polje obuhvaa.
Rijei li se integral dobiva se da je magnetska energija Wm jednaka:
LI2
I
Wm = L i di = [J ] . (1526)
0
2
Osim izraza (15-26) za odreivanje iznosa magnetske energije, ukoliko bi se napon e

induciran na svitku odreivao prema izrazu (15-2) za Lenzov zakon, dobilo bi se da je
magnetska energija, uz supstitucije d = S dB , N i = H l i V = l S jednaka:
V B2
B B
Wm = H l S dB = H V dB = [J ]. (1527)
0 0
2
Kako se obino odreuje koliina energije po jedininom volumenu, ukoliko izraz

(1527) podijelimo s volumenom V dobivamo:
63
Wm B2 BH
= = , (1528)
V 2 2
uz uvrtavanje izraza (149) koji odreuje vezu izmeu magnetske indukcije B i jakosti
magnetskog polja H.
64

PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Gordan urovi

5. Materija u elektrinom polju

ELEKTRODINAMIKA (istosmjerni strujni krugovi)

8. Osnovni zakoni strujnih krugova

10. Metode analize istosmjernih strujnih krugova

11. Snaga i energija istosmjerne struje

12. Nelinearni element

ELEKTROMAGNETIZAM (istosmjerne elektrine veliine)

14. Osnovni zakoni elektromagnetizma

15. Elektromagnetska indukcija

1. ELEKTRICITET I STRUKTURA TVARI

1.4. Vie o atomima

Jezgra se atoma sastoji od elektriki pozitivnog protona i elektriki neutralnog neutrona.

Slika 1.4. Bohrov model atoma s vie elektrona.

Slika 1.5. Model elektronskih ljuski.

e = 1,602 1019 [C], (14)

Pomou metode superpozicije moemo, za neke specifine sluajeve, izvesti izraze za

2.4. Elektrino polje vrlo dugog ravnog vodia

Slika 2.3. Utjecaj elektrinih polja u toki A.

Prilikom zbrajanja svih pojedinanih utjecaja elektrinih polja u promatranoj toki A

Ukoliko integriranje provedemo uzimajui umjesto varijable x varijablu kuta , koji se

uz uporabu sljedeih supstitucija koje slijede iz slike 2.2. i slike 2.3.:

Kako su prilikom izvoenja izraza za vektor elektrinog polja promatrane samo

uz to da je r jedinini vektor u smjeru udaljenosti yA.

2.5. Elektrino polje jednolino nabijene beskonane ravnine

Na slici 2.4. prikazan je dio beskonane ravnine jednolino nabijene pozitivnim

Slika 2.4. Odreivanje elektrinog polja u okolini nabijene beskonane ravnine.

Za promatranu beskonanu ravninu jednolino nabijenu pozitivnim tokastim nabojima

Za potrebe odreivanja ukupnog elektrinog polja u toki A moemo promatrati dva

Slika 2.5. Utjecaj elektrinih polja u toki A.

Prilikom vektorskog zbrajanja elektrinih polja dE uzrokovanih promatranim nabojima

dEA = 2 dEcos . (213)

Ako uvrstimo izraz (212) u izraz (213) dobivamo:

Na slici 2.5. moe se uoiti da je:

Integral koji je jo preostao je tablini integral ije je rjeenje

pa slijedi da je elektrino polje jednolino nabijene beskonane ravnine u toki A jednako:

Iznos elektrinog polja EA u okolini jednolino nabijene beskonane ravnine ne ovisi o

2.6. Elektrino polje dviju paralelnih ravnina

Na slici 2.6. nacrtane su dvije beskonane ravnine jednolino nabijene nabojima

U sluaju prikazanom na slici 2.6a. izmeu prikazanih ravnina dolazi do zbrajanja

Gaussov zakon znatno moe pojednostavniti raunanje odreenih situacija u elektrinim

3.1. Gaussov zakon za nepravilne zatvorene plohe

Slika 3.2. Tokasti naboj unutar nepravilne zatvorene plohe.

3.2. Sluaj kada tok prolazi kroz plohu vie puta

tok ulazi u plohu

ne ovisi o obliku zatvorene plohe koja obuhvaa promatrani naboj.

3.3. Koritenje Gaussovim zakonom

Slika 3.5. Valjkasta ploha u okolini vrlo dugog ravnog vodia.

Na slici 3.6. prikazana je jednolino nabijena beskonana ravnina s valjkastom

Slika 3.6. Valjkasta ploha u okolini jednolino nabijene beskonane ravnine.

Oko dijela promatrane jednoliko nabijene beskonane ravnine postavimo zatvorenu

Koristei se izrazom koji povezuje elektrino polje i elektrini potencijal, moemo

4.4. Elektrini potencijal vrlo dugog ravnog vodia

Pretpostavimo da je na beskonanoj udaljenosti od vrlo dugog ravnog vodia referentna

Dobiveni rezultat pokazuje da je pretpostavka da je referentna toka u kojoj je elektrini

Oigledno je da emo prilikom raunanja za referentnu toku rREF u kojoj e elektrini

4.5. Elektrini potencijal jednolino nabijene beskonane ravnine

Odreivanje elektrinog potencijala jednolino nabijene beskonane ravnine, uz korite-

rREF rREF rREF

pri emu je rREF.referentna toka na kojoj je elektrini potencijala jednak nuli.

5. MATERIJA U ELEKTRINOM POLJU

5.3. Nevodljivi materijali (izolatori)

U izolatorima, svi elektroni su vezani uz svoje atome i ne mogu ih napustiti uslijed