Metalne pjene

1
1. Uvod
Danas u svakodnevnom ivotu je iroko rasprostranjena upotreba elijastih materijala i
oni se koriste za, izolaciju, konstruiranje, filtriranje i mnoge druge stvari. Za visoko porozne
materijale je poznato da imaju visoku krutost kombiniranu sa veoma niskom specifinom
teinom. To je razlog to se esto materijali koji se nalaze u prirodi (npr. drvo, kamen, kost,
koralj i sl.) koriste to vie kao konstrukcijski materijali. injenica je da se metali i metalne
legure mogu proizvoditi kao vrsti materijali. Poznato je da je mogunost pjenjenja
tradicionalnih materijal kao to su polimeri, keramika i staklo puno lake od metalnih pjena.
No, metalne pjene nude puno bolje osobine od ostalih materijala.

U posljednjih 40 godina izvode se brojni pokuaji pjenjenja metala ili proizvodnje

porozne metalne strukture, ali metode su trpjele zbog relativno visoke cijene i proizvodnje
pjenastog materijala loe kvalitete. Zadnjih 10 godina postoje poboljanja tako da su nam
danas na raspolaganju razliite metode za proizvodnju metalnih pjena.

Ne postoji jasna i openito prihvaena definicija za izraz "pjena". Prvo treba postaviti
razliku izmeu tekuih i krutih pjena. Tekua pjena je fina disperzija plinskih mjehuria u
tekuem stanju. Hlaenjem tekue pjene ispod toke topljenja odnovnog materijala dobije se
tekua pijena koja je potom, jasno, vrsta pjena. U kontekstu metalnih pjena se openito misli
na vrste metalne pjene. Upotreba rijei "vrsta pjena" moe se ograniiti na materijale koji su
primarno bili u tekuem stanju. Meutim, uobiajeno je da druge porozne strukture, kao to je
sintetirani metalni prah se esto takoer zove "pjena" , iako nikad nije bila u tekuem stanju.
Dakle esto se proiruje upotreba rijei "pjena" na porozne metalne strukture koje u stvari
nisu pjene, ali lie pjenama uzimajui u obzir njihovu visoku poroznost, unutarnju strukturu
vrstog materijala i njihovu nepravilnu strukturu.

A B

Slika 1. Prikaz strukture kosti (A) i metalne pjene (B) [1]

2
2. Proces pjenjenja
Proces pjenjenja prilino je kompliciran zato to u toku pjenjenja nema vremena za
dostizanje termodinamike ravnotee. Pjena koja se iri je kompleksna smjesa plinova, tekue
i vrste faze. Razliiti stupnjevi evolucije pjene su pokazani na slici 1.

Prvi supanj je formiranje pora: iznad temperature rastvarnja agnesa koji se ubacuje,
plin koji se iri akumulira se u malim upljinama u polaznom materijalu, pore se formiraju
kako se polazni materijal iri. Ako se vrsti polani materijal pravi od kompaktiranog praha,
uvijek e postojati dovoljan broj ostataka pora ili oksida koji mogu djelovati kao centri
nukleacije.

Dalje poveanje temperature poveava pritisak plina i smanjuje vsrtou metala, koja
praktino nestaje na toki topljenja: rast pore poinje i pore se propagiraju plinom koji se iri.
Rast moda nije izotropni zato to je tekstura nastala na osnovu prirode polaznog materijala.
Tekua pjena je nestabilna tako da proces pjenjenja zavrava sa kolapsom i djelominim
propadanjem strukture.

stupanj proces

1 formiranje heterogena nukleacija

napuhavanje
2,3 rast
isuivanje

4 propadanje ogrubljavanje

Slika 2. Faze pjenjenja [2]

3
3. Postupci proizvodnje
Metalne pjene nastaju iz taljevina ili praha. Samo upjenjavanje materijala se uvijek
dogaa iz tekue faze tako da se i prah dovodi u rastaljeno stanje. Izvor plina je nuan
preduvjet za stvaranje praznina unutar rastaljenog metala. On moe biti vanjski ili se u
taljevinu dodaje rasprujui agnes koji pospjeuje upjenjavanje. Stvaranje pijene moe biti
trenutno ili odgoeno.

Metalne pijene se mogu proizvesti iz gotovo svih vrsta metala koji postoje u obliku
praha, no zbog ranog stadija istraivanja komercijalno su danas najee dostupne metalne
pijene na bazi aluminija i nikla. Po posebnoj narudbi se proizvode i pijene na bazi magnezija,
olova, cinka, bakra, bronce, titana, elika pa ak i zlata. S obzirom na intenzivnost
prouavanja metalnih pjena u narednih pet godina se oekuje poveanje vrsta ovih materijala
na tritu. Kombinacijom vie metala moe se dobiti irok raspon svojstva, a takoer je
mogue i konstruiranje materijala za tono odreeni proizvod.

Danas je poznato devet naina proizvodnje metalnih pjena od kojih je pet u

komercijalnoj upotrebi.

Svi ti postupci se djele na etri osnovna:

pjena se formira iz parne faze

pjena se formira elektrotaloenjem iz tekue otopine
pjena se formira u rastaljenoj fazi
pjena se formira u vrstoj fazi

Svakom od tih devet postupaka se moe donekle utjecati na oblik, veliinu stupanj
otvorenosti elija, kao i na relativnu gustou. U referatu e biti opiseno pet najeih
proizvodnja metalnih pjena.

4
3.1. Ubrizgavanje plina u taljevinu
Metalna pjena se ne moe dobiti samo ubrizgavanjem plina u rastaljeni metal, zato to
je suenje metala oko ruba mjehuria prebrzo da bi pjena ostala stabilna do skruivanja. Zbog
toga se u taljevinu dodaju sitne , nerastvorljive estice koje poveavaju viskoznost aluminija,
sprijeavaju suenje opne mjehuria i na taj nain stabiliziraju pjenu. Kao estice se najee
rabe SiC, Al2O3, ZrO2, MgO ili TiB2 promjera 0,5 m do 25 m. Volumeni udio im najee
iznosi 10% do 20%. Prilikom unoenja tih estica u aluminij se koriste napredne tehnike
mijeanja kako bi njihov raspored bio jednolik. Ovim postupkom se uglavnom upjenjuje
aluminij zbog njegove niske gustoe i dobre otpornosti na oksidaciju. Nakon toga se u
taljevinu upuhuje plin pomou posebno konstruiranih rotirajuih ubrizgavalica i vibrirajuih
rasprivaa. Tako se dobivaju fini jednoliki mjehurii raspreni u taljevini. U ovom procesu se
moe koristiti vie vrsta plinova. To su zrak, CO2, O2, inertni plinovi (npr. argon), N2 pa ak i
voda. Mjeavina metala i mjehuria ispliva na povrinu gdje se metal sui. Vrijeme
skruivanja e ovisiti o toplinskom gradijentu. Tako stvorena pjena izlazi na povrinu pomou
konvejerskih remena. Na taj se nain dobivaju aluminijske pjene gustoe od 69 kg/m3 do 540
kg/m3, s porama promjera od 3 mm do 25 mm i debljinama stijenki 50 m do 85 m. Na
veliinu elija se moe utjecati protokom plina, brzinom ubrizgavalice, frekvencijom
vibriranja rasprivaa te ostalim parametrima. Odreeni problemi se mogu pojaviti i zbog sila
konvejerskog remena prilikom vuenja napovrinu. elije se dijagonalno deformiraju to
negativno utjee na mehanika svojstva koja postaju izotropna. Upjenjeni materijal se koristi
ili s zatvorenom povrinom ili se ree u odgovarajue oblike. Prednost ovog procesa je u tome
to je jeftiniji i to se mogu proizvodit dijelovi veih dimenzija, a loa strana je u tome to se
rezanjem otvaraju elije i to je jo uvijek ogranien samo na aluminij. Na tritu su na ovaj
nain izraene pjene nalaze pod nazivima Hydro/Alcan. Danas se razvijaju metode za
dobivanje pjena ovom metodom bez dodataka. Viskoznost se dri na niskoj razini, tako da je
u procesu tijekom ubrizgavanja stalno prisutno hlaenje, meutim takvi sustavi su jo uvijek
vrlo nestabilni.

Slika 3. Proces nastajanja metalne pjene ubrizgavanjem plina u taljevinu [3]