Trinitarna ikonografija u

istonoj Crkvi s posebnim

osvrtom na Rubljovljevu
ikonu Svete Trojice

Uvod1 s. Vinka Marovi, FDC

Otajstvo trojedinoga Boga od
samih je poetaka zaokupljalo srca i misli
kako teologa i filozofa, tako i umjetnika
te najobinijih ljudi. Svi su oni na svoj
nain osjeali da je rije o istini vjere koja
nije mrtvo slovo na papiru ve neto to
ih se bezuvjetno tie. Upravo zato mnogi
su i rijeima i djelima htjeli izrei i nekako
uobliiti ovo otajstvo koje je neizrecivo,
neprikazivo i koje nakon silnih napora i
pokuaja ljudskoga duha i uma ipak ostaje
otajstvo kojem je mogue jedino klanjati
se i ponizno postajati njegovim dionikom.
Jedan od pokuaja pristupanja tom
otajstvu za istonu Crkvu jesu ikone koje
su izraaj dogme jezikom slike i ilus-
tracija dogme.2 Zato se u ovom radu ba-
vim trinitarnom ikonografijom u istonoj
Crkvi za to je potrebno vidjeti kako
istona Crkva razumijeva dogmu Svete
Trojice i ikonografiju. Stoga u u prvom
poglavlju izloiti vrlo saeto najbitnije
naglaske istone Crkve u promiljanju i
doivljavanju Svete Trojice, i to u odnosu
na zapadnu Crkvu, bez velikih zadiranja u
povijesne okolnosti ili nastojanja da dadnem
sustavan prikaz jer su se specifini teoloki
naglasci u svom punu i preciznu znaenju Jedan od pokuaja pristupanja tom
otajstvu za istonu Crkvu jesu ikone
1
Ovdje donosim dio rada koji je nastao u sklopu koje su izraaj dogme jezikom slike
seminara Trinitarna ikonografija, pod mentorstvom i ilustracija dogme. Zato se u ovom
doc. dr. sc. s. Marije Pehar, u akadmeskoj godini radu bavim trinitarnom ikonografi-
2012./13. jom u istonoj Crkvi za to je potrebno
2
Tonka ODOBAI, Teoloko iitavanje ikone u pra- vidjeti kako istona Crkva razumije-
voslavnoj teologiji, u: Sluba Boja 47 (2007.) 3, 292., usp.
Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, Beograd, 2009., 235.
va dogmu Svete Trojice i ikonografiju.

ogledi i prinosi studenata teologije 11

Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi
odraavali na umjetnost. U drugom poglav-
lje bit e govora o izradi ikona, njezinoj
teolokoj naravi i ulozi u ivotu vjernika,
a najei prikazi Svete Trojice, doputeni
i zabranjeni, bit e tema treega poglav-
lja kojim na osobit nain elim posvetiti
panju Rubljovljevoj ikoni Svete Trojice.
1. Bitni naglasci nauka o Trojstvu u
istonoj Crkvi
Stvaranje posebnoga nauka o
Trojstvu govori da su vjernici prve Crkve
doivljavali nadnaravnu stvarnost Boga u
trostruku liku: u liku Oca iz objave Staroga
zavjeta koji je Stvoritelj, Uzdritelj, Sudac
i Gospodar; u liku Isusa Krista, utjelov-
ljenu Logosu i uovjeenu Sinu Bojemu
te liku Duha Svetoga kojega su vidjeli na
djelu u mnogim darovima. Benz, katoliki
teolog i sjajan znalac pravosljavlja, istie da
je liturgijsko tovanje ovakva Boga otilo
daleko ispred teoloke refleksije zbog
ega poetke liturgijskih trinitarnih for-
mula nalazimo ve u Novom zavjetu.3 No
budui da se idovska teologija i pobonost
zasnivala na naglaavanju Bojega jedin-
stva, trebalo je ipak i teolokom reflek-
sijom spojiti tu injenicu s kranskim
doivljavanjem Boga u trostruku liku, to
je bila glavna potekoa tijekom svih razdo-
blja u pokuajima mucanja o Trojstvu.
Ovo je pitanje posebno potaknulo spku-
lativnu stranu grkoga miljenja i tako se
u prvim stoljeima oblikovala kranska
dogma o Presvetom Trojstvu. Vjernici su
imali veoma doivljeno iskustvo i jasnu
predodbu o posebnosti susreta s Ocem,
3
Usp. Ernst BENZ, Duh i ivot Istone crkve, Zagreb,
2003., 78.
12 Spectrum
Sinom i Duhom Svetim te se ova praktino
doivljena i iskustvena razlika nije mogla
teoloki izbrisati.4
1.1 Posebni naglasci istone Crkve u nauku o
Trojstvu s obzirom na zapadnu Crkvu
Pravoslavna crkva nije pokuavala
racionalizirati problem jedinstva i trojstva.
Ona se oslanjala na jedinstvo Boje biti
te individualnost i posebnost triju likova
u kojima je Bog uao u povijest spasenja.
Pojmovno utvrivanje ovih dvaju nagla-
saka dala je neoplatonska filozofija sa svo-
jom metafizikom o supstanciji i naukom
o hipostazi iz ega proizlazi povezivanje
jedinstva i trojstva na nain tri hipostaze
u jednoj biti. Pojam hipostaze kasnije je
zamijenjen pojmom osoba kao izraz za
posebnost i individualnost triju boanskih
aspekata. Teoloki prijedlozi za rjeavanje
trinitarnoga problema nisu bili samo
spekulativna karaktera, naglaava Benz,
ve su bili najtjenje povezani s liturgijom,
meditacijom i kontemplacijom, a sami te-
olozi bili su karizmatici i praktini asketi
zbog ega njihove spoznaje esto susreemo
u molitvenim himnima.5
U razliitu pojmovnom tumaenju
misterija boanskoga trojstva razvijala se s
vremenom upadljiva razlika izmeu pra-
voslavlja i rimokatolike dogmatike koja
se odnosi na pitanje, primjeuje Benz, u
kojem odnosu u boanskom trojstvu stoji
Duh Sveti prema dvjema drugim osobama.
Biblijski iskazi nudili su podatak o vjenom
izlaenju Duha od Oca od kojega se razli-
kuje vremensko poslanje Duha koje je
4
Isto, 79.
5
Isto, 7980.

poduzeo Isus za vrijeme zemaljskoga djelo-
vanja. Iz ovoga slijedi, zakljuuje Benz, da
se Otac pojavljuje kao jedini prapoetak i
kao jedini prauzrok kako Sina, kojega od
vjenosti raa, tako i Duha Svetoga, koji od
vjenosti izlazi od Oca. Upravo se zato Gr-
cima inio kao zahvat u najbitniju supstan-
ciju same vjere kada se na Zapadu ustalio
nauk o izlaenju Duha od Oca i Sina, to je
naknadno uneseno u Nicejsko-carigradsko
vjerovanje umetanjem rijei Filioque.6
Prvobitna je pravoslavna formula snanije
isticala samostalnost Duha Svetoga kao
ivotne snage Crkve zbog ega je, sma-
tra Benz, ova formula prikladniji izraz
karizmatinih iskustava prvotne kranske
zajednice. Latinska formula daje zatvorenu
predodbu o jedinstvu unutartrinitarnoga
Bojeg ivota koji se razvija u mnogostru-
kosti unutarboanskih relacija. Pojmom
Filioque umanjuje se monarhinost Oca
te se raskida trojina ravnotea, potpuna
jednakost triju osoba jer se Duh shvaa
kao netko tko izlazi od Oca i Sina, ime
je on jedini koji nema nita zajedniko s
nekom drugom osobom. Otac i Sin kao
jedinstven zajedniki princip dovode do
toga da se te dvije osobe shvate kao bezo-
sobno boanstvo, materijalna supstanca,
smatra Evdokimov, poznati ruski teolog
i filozof.7 Benz pak zakljuuje da ove na-
glaske ne treba teoloki vrednovati kao u
sebi iskljuivu suprotnost ili herezu, to
nisu temeljne razlike u vjeri nego razlike u
misaonim pretpostavkama i u pojmovnim
shemama koje su se nalazile u osnovi
teolokoga tumaenja misterija trojstva na
6
Usp. Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 145146,
Ernst BENZ, Duh i ivot Istone crkve, 81.
7
Usp. Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 145.
Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi
Istoku i Zapadu te se vie trebaju shvaati
kao nijanse koje daju povoda za razliito
gledanje zajednike predaje.8
Pravoslavno se miljenje snanije
formiralo pod utjecajem neoplatonistike
filozofije na temelju koje promatra Sina
i Duha Svetoga kao dvije hipostaze
od jednoga principa i od jednoga uz-
roka i korijena boanstva. Ono po-
lazi od promatranja osoba zbog ega
govore o Bogu kao Presvetoj Trojici i
tako dopire do boanskoga jedinstva.9
Pravoslavna crkva nije
pokuavala racionalizirati problem jedin-
stva i trojstva. Ona se oslanjala na jedin-
stvo Boje biti te individualnost i posebnost
triju likova u kojima je Bog uao u povijest
spasenja. Pojmovno utvrivanje ovih dvaju
naglasaka dala je neoplatonska filozofija sa
svojom metafizikom o supstanciji i naukom
o hipostazi iz ega proizlazi povezivanje je-
dinstva i trojstva na nain tri hipostaze u
jednoj biti.
Ispovjediti jedinstvo naravi, za
grke oce, znai priznati Oca kao jedini
izvor osoba koje primaju od njega tu istu
narav koja ostaje jedna i nerazdijeljena, is-
tovjetna sama sebi u Trojici, jedinstvo je
tako zasnovano u Ocu, a ne u naravi.10 Za
istonjake Otac, Sin i Sveti Duh kakvoa
8
Usp. Ernst BENZ, Duh i ivot Istone crkve, 82.
9
Usp. Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 143.
10
Usp. Vladimir LOSKI, Mistina teologija Istone cr-
kve, Zagreb, 2001., 91., Pavel EVDOKIMOV, Pravo-
slavlje, 144.
ogledi i prinosi studenata teologije 13
Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi
su Boga, a ne broj ili kvaliteta.11 Zapad
je na temelju Augustinove predodbe
pokuavao svojom formulom vie opi-
sati otajstvo unutarnjega ivota u Bogu.12
Zato je naglaavao unutartrojstvene razlike
izmeu Oca, Sina i Duha Svetoga, a da
pritom ostane razumljivo i jasno njihovo
jedinstvo naravi od kojega i polazi te istie
jednakost osoba s naglaavanjem biti kao
temelja te jednakosti. Zbog ovakva pristu-
pa razumljivo je da se na Zapadu o Bogu
govori kao o Presvetom Trojstvu. Princip
jedinstva kod Zapadnjaka smjeten je u
zajedniku narav, a osobe su svedene na rel-
acije unutar zajednikosti sutine te u nju
unose razlike uvajui primarnost jedinst-
va nad osobama, primjeuje Evdokimov.13
1.2. ivotno i mistino razumijevanje
Trojstva u istonoj Crkvi
Koliko je tajna Presvetoga Trojst-
va zaokupljala ne samo filozofe i teologe
nego i obine ljude radnike vidljivo je
u molitvi kojom su se u srednjem vi-
jeku graevinari, majstori i ikonopisci
obraali Svetoj Trojici: Izvolenijem Oca,
pospeenijem Sina i savrenijem Svetoga
Duha da bi zatitili i ouvali svoj rad,
da bi njihov rad bio blagoslovljen jer su
Sveta Trojica izvor svakog blagoslova.14
Pravoslavni krani iskreno vjeruju da
uenje o Svetom Trojstvu ne pripada u vi-
soku teologiju, ve da je to neto ivo te ima
praktino znaenje za svakoga kranina,
istie Ware, jedan od najpoznatijih su-
11
Usp. Jugoslav OCOKOLJI, Ikona, Beograd, 2004., 82.
12
Usp. Ernst BENZ, Duh i ivot Istone crkve, 8283.
13
Usp. Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 143144.
14
Jugoslav OCOKOLJI, Ikona, 82.
14 Spectrum
vremenih pravoslavnih teologa i engleski
biskup unutar Pravoslavne crkve. Naime,
ovjek je stvoren na sliku Boju i zato
jedino u svjetlu dogme o trojstvu moe
shvatiti tko je i to Bog eli od njega da
bude. Upravo zato smatra ruski mislilac
Feodorov da je na socijalni program dog-
ma o Svetom Trojstvu.15 Usprkos ovom
pravoslavlje uva apsolutnu onostranost
Boga izabirui nijeni put, tj. apofatiku
teologiju16, a beskrajan cilj kojem ona
stie nije narav ili neka bit, ak nije ni os-
oba, ve neto to nadvisuje svaki pojam
naravi i osobe to je trojstvo.17 Stoga, ako
se govori o izlaenjima, djelovanjima ili
nutarnjim odreenjima, rije je o izrazima
koji ukljuuju pojam vremena, nastajanja
i nakane te svjedoe do koje su visine na
jezik i misao siromani i nemoni pred
najvanijim misterijem objave. Zato je
potrebno osloboditi se vlastitih misli, istie
Loski, utjecajan ruski teolog, i podizati se u
kontemplaciju stvarnosti koju stvoreni um
ne moe obuhvatiti: Misao se mora kretati
neprestano, trati as jednomu as trojici,
iznova se vraati jedinstvu; mora titrati bez
zaustavljanja izmeu dva kraja proturjeja
da stigne u kontemplaciju neograniena
mira te trojstvene monade.18
Pravoslavlje razlikuje Boju bit i
Boje energije: njegova je bit nedokuiva,
a njegove su nam energije dostupne. Te
15
Usp. Timothy WARE, Pravoslavna Crkva, Zagreb,
2005., 165.
16
Time se eli rei da nita stvoreno nema mogunost
dodira s vrhovnom prirodom, tj. da moemo rei da Bog
postoji, ali to je on po svojoj biti i naravi, to nije izrecivo u
pojmovnim kategorijama i moe se spoznati samo u kon-
templaciji, odatle slijedi da je sigurnije rei to Bog nije.
17
Usp. Vladimir LOSKI, Mistina teologija Istone crkve, 75.
18
Isto, 77.

energije su sam Bog, primjeuje Ware,
te one proimaju sve to je on stvorio, a
ovjek ih doivljava u obliku Boje milosti
i boanskoga svjetla. Tako se Bog krije od
ovjeka, ali ipak djeluje ime se pokazuje
kao Bog povijesti koji se izravno uplee u
konkretne situacije. Kada ljudi sudjeluju u
boanskim energijama, nisu preplavljeni
neodreenom i bezimenom silom, ve su
dovedeni licem u lice pred Boju osobu
koja nije pojedinana osoba svedena na
vlastito bie, ve spoj triju osoba, Oca,
Sina i Svetog Duha, od kojih svaki boravi
u druga dva putem neprekidnog protoka
ljubavi19. Upravo se zato misteriju trojstva
pristupa uenim i ljubavi punim neznan-
jem koje se die iznad svega to mogu
obuhvatiti filozofski pojmovi te im se opet
sputa da ih obrezuje i preoblikuje u sredst-
va Boje mudrosti koja je za Grke ludost.20
U tradiciji istone Crkve nema
mjesta za teologiju ili mistiku boanske
biti jer je za njezinu duhovnost krajnji
cilj dionitvo u boanskom ivotu Pres-
vetoga Trojstva, a ne gledanje biti. Istona
duhovnost tei poboanstvenjenu stanju
subatinika boanske naravi, bogova
stvorenih iza Boga nestvorenoga koji
posjeduju po milosti ono to Presveto
Trojstvo posjeduje po naravi. Temelj svake
vjerske misli, pobonosti, duhovnoga ivota
i iskustva za Pravoslavnu crkvu jest trojstvo,
primjeuje Loski te dodaje da se ono trai
kada ovjek trai Boga, puninu bia, smis-
ao i cilj ivljenja. Trojstvena dogma kri je
ljudske misli, a apofatiki uspon uspinjan-
je je na Kalvariju i upravo se zato filozofsko
umovanje nije nikada moglo izdii do mis-
19
Timothy WARE, Pravoslavna Crkva, 166.
20
Usp. Vladimir LOSKI, Mistina teologija Istone crkve, 81.
Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi
terija Presvetoga Trojstva koji je u Crkvi
zasjao kao vjerska danost koja se prima po
kriu Kristovu.21 Jedan od naina na koji
je ova vjerska danost zasjala u Crkvi zaci-
jelo je ikongrafska umjetnost jer su ikone
puno vie od puka umjetnikoga izriaja.
2. Znaenje ikone u istonoj Crkvi
Ikona22 kao slikovito prikazi-
vanje svijeta svetoga zauzima sredinje
mjesto za upoznavanje duha i ivota
Istonopravoslavne crkve. Premda se
unutar bizantske Crkve irila u osmom i
devetom stoljeu ikonoklastika tenden-
cija koju su zagovarali i neki prosvijeeni
bizantski carevi, to je u potpunosti
uzdrmalo cijelo pravoslavno kranstvo, i
premda su protivnici slika raspolagali svim
politikim moima, borba protiv slika na
kraju je zavrila uspostavljanjem aenja
slika. Drugi nicejski sabor 787. godine
opravdao je vrijednost umjetnosti govorei
o bogotovnu fenomenu ikona elei istak-
nuti da ikone pomau ovjeku da osjetilom
vida, a ne samo sluha, dokui objavu Boju,
a od 842. godine proslavlja se u cijeloj Pra-
voslavnoj crkvi Blagdan pravoslavlja23
u znak sjeanja na pobjedu tovatelja sli-
ka i slubenoga crkvenog uspostavljanja
aenja slika za vrijeme carice Teodore.24
Kada pravoslavni vjernik ulazi u
crkvu radi bogosluja, prvo odreenim
21
Isto, 9899.
22
Ikona dolazi od grke rijei iw to znai slika, kip
(prema: Niko MAJNARI Oton GORSKI, Grko-hr-
vatski rjenik).
23
Blagdan se slavi na prvu korizmenu nedjelju.
24
Usp. Ernst BENZ, Duh i ivot Istone crkve, 910,
Tonka ODOBAI, Teoloko iitavanje ikone u pravo-
slavnoj teologiji, 274.
ogledi i prinosi studenata teologije 15
Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi
redoslijedom ljubi postavljene ikone i
tek nakon tako iskazana tovanja sjeda
na mjesto. On to ini i u svom stanu kao
to i njegovi gosti prilikom ulaska u kuu
najprije pozdravljaju ikonu, a tek potom
domaina.25 Iz ovoga nasluujemo poseb-
no znaenje koje imaju svete slike za pra-
voslavne vjernike, ne samo u bogosluju
ve i u svakodnevnom ivotu, jer su one,
po miljenju Evdokimova, udo vjere26.
2.1 Izrada ikona kao kopiranje
Ikone na Istoku zrae arhainom
neobinou koja fascinira i odbija u isto
vrijeme. Dok su sveti likovi na Zapadu po
pravilu idealizirani, ali ipak proeti i osob-
nim umjetnikim izrazom te stvaralakom
fantazijom umjetnika, istonocrkveno
slikarstvo ne posjeduje element slo-
bodno oblikovane umjetnike fantazije.
Ono stoljeima reproducira odreene ti-
pove svetih slika koji potom u pojedinim
stoljeima ili pak nacionalnim crkvama
pokazuju odreene varijacije. A one na-
jdomljivije slike predstavljaju tek jedva
primjetljiva odstupanja od tradicional-
noga tipa. Zato u povijesti pravoslavnoga
crkvenog slikarstva pojedinani umjetnik
ne igra znaajniju ulogu zbog ega je veina
pravoslavnih crkvenih slikara ostala anon-
imna, primjeuje Benz te dodaje da ikonos-
likarstvo nije toliko ovisno o djelovanju
umjetnika, ve je ono sveto djelo uraeno
u samostanskim slikarskim kolama. Ni
ove kole ne poivaju na poglavaru, uitelju
koji uenicima priopava nove stvaralake
impulse, ve u njima prevladava tradicio-
25
Usp. Ernst BENZ, Duh i ivot Istone crkve, 89.
26
Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 239.
16 Spectrum
nalni i zanatski element pa u izradi jedne
ikone sudjeluju razliiti slikari monasi od
kojih su jedni zadueni za oi, drugi za
kosu, trei pak za ruke i tako redom.27
Ostajanje na odreenom tipu slikanja nije
stoga nemo umjetnikove fantazije, ve
ono ini samu bit ikone, a promjena naina
slikanja ikone znaila bi nagrivanje pra-
lika, herezu, samovoljnu promjenu crkvene
dogme.28 Evdokimov takoer naglaava
da kanoni koji reguliraju izradu ikona
oznaavaju stabilnost pralika te spaavaju
ikonu od zapadanja u bljutavost i sklanjaju
je od subjektivnih oboavanja i kriterija.29
Ikonografija se ne smije
odvajati od liturgijske i dogmatske pov-
ezanosti u Pravoslavnoj crkvi. Nju je do u
pojedinosti ustalila crkvena predaja to se
odnosi ak i na boje kojima su ikone sli-
kane, a kojima se od najstarijih spisa davalo
duhovno i udoredno znaenje. Tako u bo-
jama dolazi do izraaja duhovni karakter
dotinoga sveca. Zato su istoni slikari ostali
vezani uz oblike koje je njihova Crkva nasli-
jedila predajom
Ovdje pronalazimo razlog zato e u
istonoj Crkvi biti doputena tek dva naina
prikaza Svete Trojice koja su se preslikavala
tijekom povijesti. Upravo e time biti sauvana
sama dogma, pralik Trojice, bez ikakva iskriv-
ljavanja i dodavanja proizvoljnih tumaenja.
2.2 Crkveno-dogmatska narav i teologija ikone
27
Usp. Ernst BENZ, Duh i ivot Istone crkve, 1011.
28
Isto, 1516.
29
Usp. Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 239.

Ikona je umjetniko djelo, no ona je
i sveta slika po svojoj biti, ali i po funkciji
koja je primarno crkvena.30 Ovo je vidljivo
u samoj izradi ikone jer se ona ne posveuje
kada je zavrena, ve je sama izrada liturgi-
jski in. Naime, ikonoslikarstvo pretpostav-
lja od slikara odreeni stupanj svetosti i
posveenosti, zato se monasi slikari postom
i pokorom pripremaju za slikanje dok se pri-
je slikanja blagoslivlje sav pribor i materijal
potreban za slikanje. Iz ovoga slijedi, zakljuuje
Benz, da ikone u Istonopravoslavnoj crkvi
imaju duhovnu funkciju, a njihova ve-
zanost za tradiciju nije znak umjetnike
slabosti ve toga da teoloke i religiozne
predodbe spreavaju promjenu slike.31
Ikonografija se ne smije odvajati
od liturgijske i dogmatske povezanosti u
Pravoslavnoj crkvi. Nju je do u pojedinosti
ustalila crkvena predaja to se odnosi ak i
na boje kojima su ikone slikane, a kojima
se od najstarijih spisa davalo duhovno i
udoredno znaenje. Tako u bojama dolazi
do izraaja duhovni karakter dotinoga
sveca. Zato su istoni slikari ostali vezani
uz oblike koje je njihova Crkva naslijedila
predajom, ne zato to nisu mogli bolje,
naglaava Benz, ve zato to su se smatrali
poniznim preslikaima nebeskih prasli-
ka.32 Naime, u istonocrkvenoj predaji
smatra se da ikona istone Crkve, posebno
ikone Krista, predstavljaju pralikove koji
nisu rukom nainjeni, po tome bi neke
ikone nastale udesnom objavom ili bi se
30
Usp. Ernst BENZ, Duh i ivot Istone crkve, 12., Ton-
ka ODOBAI, Teoloko iitavanje ikone u pravoslav-
noj teologiji, 276.
31
Usp. Ernst BENZ, Duh i ivot Istone crkve, 1213.
32
Isto, 2829.
Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi
pojavile na udesan nain ili bi pak neka
ikona naslikala samu sebe.33
Pravoslavna se crkva dri preslika-
vanja ikona jer one izraavaju misao objave
kao to je i biblijski tekst prenosi. to rije
prenosi sluhom, to ikonopis, nijemo, poka-
zuje slikom, tvrdi Bazilije Veliki.34 Sveta
slika i sveti tekst dva su vida iste objave za
pravoslavne vjernike. Ikona prenosi dog-
matski sadraj naoj svijesti posredovanjem
lika i boje, ona je izraaj dogme jezikom
slike, ona je ilustracija dogme35. Zato e
Evdokimov rei da shvatljivi sadraj ikone
ima dogmatski karakter i stoga nije ikona
umjetniko djelo ta koja je lijepa, nego je
lijepa njena istina.36 Punina istine i punina
ljepote sam je Bog trojstvene ljubavi zbog
ega ikonografski prikaz Svete Trojice izazi-
va najvie divljenje i poklonstvenu utnju.
Pravoslavni teolozi ikonu ne sma-
traju djelom ovjeka ve odrazom nebesko-
ga pralika, ona je poput prozora kroz koji
stanovnici nebeskoga svijeta gledaju na
na svijet i na kojem odraavaju istinske
crte nebeskih pralikova, tumai Benz te
pojanjava da su sveti likovi koji se po-
javljuju na ikonama pravi lik, samoslika,
samootisak nebeskoga pralika. Ovu su
ideju neki ikonolozi razvili do ideje inkar-
nacije po kojoj se Krist utjelovljuje u ikone
i materijale isto onako kako se utjelovio u
meso i krv u svom uovjeenju.37 U sva-
kom sluaju temelj postojanja ikone nalazi
33
Isto, 1415.
34
Leonid USPENSKI Vladimir LOSKI, Smisao iko-
na, Beograd, 2008., 29.
35
Tonka ODOBAI, Teoloko iitavanje ikone u
pravoslavnoj teologiji, 292., usp. Pavel EVDOKIMOV,
Pravoslavlje, 235.
36
Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 229.
37
Usp. Ernst BENZ, Duh i ivot Istone crkve, 13.
ogledi i prinosi studenata teologije 17
Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi

se u Kristovu utjelovljenju, to je osobito mnogi pravoslavci smatraju bogohulnim

naglaavao Ivan Damaanski potiui da izlobe ikon u nekom muzeju te u svakom
se sve slika jer je sam Krist kao nevidljiv, izvancrkvenom koritenju ikon vide nji-
obukavi tijelo, postao vidljiv, stoga se on hovo obeaenje.43
pojavljuje i na slici koja je vie od portreta, Za pravoslavne vjernike euharistija
ali ipak manje od neponovljiva utjelovljen- u posveenu prostoru crkve predstavlja sus-
ja.38 Odnos ikone i prototipa, lika koji se ret cijele nebeske zajednice s cijelom zem-
slika, ne sastoji se samo u tome to slika aljskom zajednicom, ona oznaava prijevre-
sadri u sebi formu i vid originala ve u meno sudjelovanje u ponovnu Kristovu
stvarnom udionitvu praslike na slici39, dolasku u slavi. Zato i slike unutar crkve-
stoga se moe rei da ikona tei za tim da noga prostora imaju povlateno znaenje
uspostavi vezu izmeu ovjeka i Boga jer je te su na svakom mjestu crkvenoga pros-
ona sadanjost boanskoga40, ona je vid- tora dane odgovarajue ikone po utvrenu
ljivi znak zraeeg nevidljivog prisustva41, redoslijedu jer upravo one predstavljaju
a da to prisustvo nije ni najmanje lokal- ovaj pojavak Krista i nebeske zajednice
izirano te mjesto bogojavljanja u svakom unutar zemaljske zajednice. Intiman od-
smislu.42 Pred takvom ikonom gledatelj nos izmeu liturgije i ikonoslikarstva vid-
ne moe ostati samo gledatelj, ve postaje ljiv je i po tome to svaki dan, a posebno
klanjatelj u inu molitve i hvale. Postaje svaki blagdan, ima svoju posebnu ikonu
sudionik onoga to promatra, zbog ega i te po tome to molitva i liturgijski tekstovi
pred ikonom Svete Trojice, koja je poput dotinoga blagdana bude kod vjernika iste
prozora u unutartrojstveni ivot, uranja one predodbe svetih dogaaja kako su na
u ovo otajstvo vjere i postie savrenstvo, ikonama tradicionalno prikazani. Odatle sli-
zahvaljujui trojstvenu ivotu koji Bog jedi, zakljuuje Benz, da bi promjena ikone
nudi ovjeku kako bi on bio sve u svemu slobodnom fantazijom umjetnika sruila
(1 Kor 15,28). cjelokupno liturgijsko ustrojstvo Crkve.44
Posveivanje ikone je crkvena pot-
2.3. Liturgija kao vlastito mjesto ikone vrda identiteta izmeu napravljene slike i
nebeskoga pralika, a liturgija koja se danas
Pravoslavno se ikonoslikarstvo ne koristi prilikom posveivanja ikona poka-
moe odvajati od njezine crkvene i liturgi- zuje konflikte koji su potresali Crkvu u
jske funkcije. Upravo zato, pojanjava Benz, vrijeme borbe protiv slika. Tako posvetna
molitva govori o tome da je Bog zapovje-
38
Usp. Tonka ODOBAI, Teoloko iitavanje ikone dio da se izrauju slike koje nee veliati
u pravoslavnoj teologiji, 293294. krive i nepostojee bogove ve njegovo ime
39
Isto, 279. te da se ikonama ne daju boanska svojst-
40
Ania SKLIAR, Bizant najvee kulture svijeta, va, nego se ast njima iskazana uzdie do
Rijeka, 2005., 98.
41
Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 232.
42
Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 235., usp. Jugo- 43
Usp. Ernst BENZ, Duh i ivot Istone crkve, 12.
slav OCOKOLJI, Ikona, 131. 44
Isto, 1618.

18 Spectrum

svoga pralika.45 Premda se ikonu Krista na-
ziva Kristom, to ne znai da postoje dva
Krist niti da mu je mo podijeljena ili slava
umanjena, ve ast ukazana ikoni prelazi
na original, ne oboavamo bit slike ve ob-
lik prototipa koji je u nju utisnut.46
2.4. Uloga istone ikone
Istona ikona uzdie promatraa i
ima za cilj voenje spoznaje u duhovni svijet.
Naime, u njezinoj se osnovi nalazi istinsko
primanje onostranoga, primanje duhovnoga
iskustva koje moe biti prvi put zapisano u
odreenoj ikoni. Time ikona postaje objav-
ljeno otkrie bivega iskustva.47
Zadatak ikone nije u izazivanju
raznih prirodnih ljudskih osjeaja, ve u
usmjeravanju svih osjeaja, razuma i drugih
ljudskih sposobnosti k preobraenju, ona
im daje njihovu punu vrijednost.48 Ikona
je zato jedno od sredstava za postizanje
cilja spasenja, tj. za postizanje oboenja jer
ljudska narav ranjena grijehom, po gledan-
ju boanskoga svijeta u ikoni, sudjeluje u
boanskom ivotu i tako biva preobraena,
oboena. Po ikoni se ulijevaju milosni darovi
u materijalni svijet jer milost Boja ini da
su ikone posveenje svijeta, zbog ega ima
posveujuu ulogu.49 Ikona je put i sredst-
45
Isto, 1921.
46
Usp. Horst W. JANSON Penelope J. E. DAVIES,
Jansonova povijest umjetnosti: zapadna tradicija, Varadin,
2008., 266.
47
Usp. Tonka ODOBAI, Teoloko iitavanje ikone
u pravoslavnoj teologiji, 285289.
48
Usp. Leonid USPENSKI Vladimir LOSKI, Smisao
ikona, 36.
49
Usp. Tonka ODOBAI, Teoloko iitavanje ikone
u pravoslavnoj teologiji, 295296.
Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi
vo, ona je slavoslovlje50, ona je molitva
po sebi51 i ne ostavlja promatraa u puku
gledanju, ve ga preobaava u molitelja koji
uranja u otajstvo Boga koji nam se uvijek
na nov nain daruje, to se na poseban
nain moe iskusiti promatrajui i molei
pred Rubljovljevom ikonom Svete Trojice.
3. Trinitarna ikonografija istone Crkve
Ikone Svete Trojice javljaju se
od petoga stoljea.52 Poput ostalih iko-
na, ni one se ne smiju slikati po vlastitu
nahoenju ve samo u onom obliku kako
se samo Trojstvo preslikalo u Bojoj rijei
Staroga i Novoga zavjeta, primjeuje Benz.
Zato je prvi uzorak za slikanje Trojstva
starozavjetno mjesto koje govori o posjeti
triju anela Abrahamu kod hrasta Mamre
(Post 18,133), a koje je ve starocrkvena
teologija naznaila kao objavu boanskoga
Trojstva. Drugo prikazivanje Trojstva koje
je Crkva odobrila jest prikazivanje njegove
objave prilikom krtenja na Jordanu (Mt
3,117): Sin stoji u rijeci Jordan, Otac koji
je predoen ispruenom rukom neba gov-
ori o njemu kao glas s neba: Ovo je Sin
moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!,
a Duh Boji prikazuje se u obliku goluba
koji lebdi iznad Sina. U Novom zavjetu
nalaze se jo dva primjera prikazivanja
Presvetoga Trojstva. Rije je o sceni Duho-
va i preobraenja na Taboru, no njihova
prikazivanja Crkva je sankcionirala.53
Prikaz Svete Trojice u jednom
50
Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 229.
51
Leonid USPENSKI Vladimir LOSKI, Smisao iko-
na, 36.
52
Usp. Jugoslav OCOKOLJI, Ikona, 82.
53
Usp. Ernst BENZ, Duh i ivot Istone crkve, 23.
ogledi i prinosi studenata teologije 19
Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi
tijelu s tri glave osuen je takoer kao
heretiki, kao i ikona Trojica novozavjet-
na (Otaastvo) na kojoj je Otac prikazan
kao starac sijede brade i kose koji s obje
ruke blagoslivlja, a aureola mu se sastoji
od romba s upisanim kvadratom u krugu s
rasporeenim simbolom O N. Duh Sveti
prikazan je ovdje kao golub u punu krugu
na grudima Boga Oca, a Sin s kristolikom
aureolom, koji blagoslivlje s obje ruke,
kako sjedi u krilu Oevu. Drugi prikaz
Otaastva jest onaj u kojem Otac i Sin
ravnopravno sjede na prijestolju, a izmeu
njihovih glava u rombu na kvadratu lebdi
golub. Oni blagoslivljaju svojom desnom
rukom, a lijevom pridravaju otvoreno
evanelje naslonjeno na krilo.54
3.1 Andrej Rubljov i ikona Svete Trojice
Andrej Rubljov bio je ruski ikonopisac
i ivopisac koji je ivio otprilike izmeu
1360. i 1430. kao monah Troicko-Sergi-
jeve lavre, a kasnije kao monah Andron-
ikova manastira u Moskvi. Crkveni sabor
Stoglav 1551. naredio je da treba slikati
ikone kako su to inili stari grki majstori
i Andrej Rubljov.55 Njegovo remek-djelo
poput svjetla u tami i plamena u noi
nedvojbeno je ikona Svetoga Trojstva koja
je nastala izmeu 1423. i 1427. te se danas
uva u Tretjakovskoj galeriji u Moskvi.56 Lir-
ski ploni stil i odmjeren sklad kompozici-
je ikone Trojstva ve su nakon Rubljovljeve
smrti pronijeli glas o njegovoj umjetnosti
pa ga je Ruska crkva proglasila svetim, stoga
54
Usp. Jugoslav OCOKOLJI, Ikona, 83.
55
Usp. Andre MOHOROVII (ur.), Enciklopedija
likovnih umjetnosti, 4, Zagreb, 1966., 135.
56
Usp. Ania SKLIAR, Bizant najvee kulture svijeta, 103.
20 Spectrum
su mu se kasnije pripisivale mnoge ikone,
posebno one udotvorne, no ikona
Trojstva jedino je apsolutno sigurno djelo
njegove ruke.57 Prema djelu iz 17. stoljea
Predanje o svetim ikonopiscima sauvalo je
svjedoanstvo da je Nikon molio Rubljova
ikonu napisati Svete Trojice u pohvalu
ocu svome svetome Sergiju koji je osniva
prvoga manastira Svete Trojice u Rusiji.58
Nastala je tako ikona koja najpotpunije
odgovara predaji Crkve u prikazivanju
Svete Trojice, bilo da je rije o potivanju
sadraja te dogme, bilo da je rije o
umjetnikom izrazu.59 Ne treba se stoga
uditi zakljuku punu divljenja koji je iz-
rekao ruski pravoslavni teolog, sveenik,
filozof, matematiar, fiziar, inenjer elek-
trotehnike i izumitelj Florenski: Postoje
Trojica Rubljova, prema tome postoji
Bog.60 Ikona prepodobnoga Rubljova
sadri duhovnu snagu i milost te vrste koja
prisiljava na kontemplaciju, meditaciju i
dubinsku i duhovnu komunikaciju. Likovi
se na ovoj ikoni ine kao da su napustili
stranice Pisma i ivi se utjelovili na slici
kako bi nam progovorili izgledom, bojom,
odjeom, a ponajvie vjerskom idejom koje
su nositelji. Trajna ljepota ikone Andreja
Rubljova objanjava se na prvom mjestu
injenicom da je posjedovao sve to je bilo
potrebno, ukljuujui milosno zajednitvo
s Bogom i nebeskim svijetom. Prvo su u
njegovoj dui klijale ideje i biblijske slike
57
Usp. Christa SCHUG-WILLE, Bizant i njegov
svijet, Rijeka, 1970., 246., Jugoslav OCOKOLJI,
Ikona, 82.
58
Usp. Valerij SERGEJEV, Rubljov, Beograd, 2005., 176.
59
Usp. Leonid USPENSKI Vladimir LOSKI, Smisao
ikona, 203.
60
Jugoslav OCOKOLJI, Ikona, 82.
 Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi

da bi tek poslije u kontemplaciji bile svoga sina (Izaka) i sin mu uzvraa, ali vol-
preneene vani i gotovo poprimale meso ja Boja mora biti ispunjena (rtvovanje
i krv u ikonama pomou crtea, boja i Izaka) i obojica su je savreno spremna
detalja. Svaka nijansa boje, svaka pojedi- ispuniti; Bog Otac ljubi Jedinoroenoga
nost u crteu imala je posebno znaenje i Sina i Sin od vjenosti ljubi Oca boanske
simboliku, metaforiku vrijednost. ljubavi, ali volja Vjenoga vijea koje
ine sve tri osobe Svete Trojice mora biti
3.2. Inovacije Andreja Rubljova u prikazu ispunjena Otac mora predati Sina pat-
Svete Trojice njama i smrti, a Sin mora ispiti taj kale.
Upravo u ideji Vjenoga vijea Rubljov
Na Rubljovljevoj ikoni61, u odno- pronalazi klju za kompoziciju i idealni
su na bizantske prikaze Trojice, nestali su prikaz Svete Trojice.62
Abraham i Sara te sluga koji ubija janje za
goste. Razliite namirnice poput kruha, 3.3. Tumaenje ikone Svete Trojice
vina, ulja, peenke (Post 18,68) ustu-
pile su mjesto ai s glavom janjeta. Pejza Zaustavimo li pogled na bilo
takoer mijenja znaenje: Abrahamov kojem liku na ikoni, uoavamo da uvijek
ator postaje hram, hrast Mamre postaje iznova zapoinje novi krug i novo kruenje
drvo ivota, shematski pehar postaje znak koje upuuje na druge likove. Time ikona
prisutnosti. tapovi hodoasnika postali odraava perihoretsku ivotnost komuni-
su kraljevska ezla. Tri planine spojile su jalnoga Boga, u njoj se preklapaju nutarn-
se u jedan polukrug iznad glave desnoga ja boanska trojstvenost i njegov povijesni
anela te anticipira Golgotu, a u isto vri- angaman, tj. imanentno i ekonomijsko
jeme simbolizira Djevicu koju Sveto pismo Trojstvo jer otkada je stvorenja, ne pos-
i litugijski tekstovi nazivaju planinom (Ps toji vie drugi, nutarnji trojstveni ivot,
67,1617; Dn 2,34). Promjena okvira koji osim onoga u ije sredite je ukljuen ci-
ih okruuje dovela je do promjene u nainu jeli svijet63, zakljuuje njemaki teolog
prikaza samih anela te je na taj nain nji- Greshake. Sve ovo potaknulo je mnoge te-
hovo simboliko znaenje jasnije odreeno. ologe i umjetnike da razmatraju ikonu, da
Promatrajui tradicionalne bi- mole pred njom, to je rezultiralo i brojnim,
zantske ikone Trojstva i pripremajui se razliitim tumaenjima koja se ipak slau u
na crtanje, Rubljov nije mogao ne studi- bitnom: da je rije o dijalokom prika-
rati biblijske materijale koji se odnose zu, Bojem savjetu da se radi spasenja
na patrijarha Abrahama, kao i interpre- na svijet poalje Sin. Najee miljenje64
tacije crkvenih otaca, prije svega kako bi koje strunjaci zastupaju u interpretaciji
pronaao prijedloge za mogui novi izriito
novozavjetni prikaz Svete Trojice u sim- 62
Usp. Aleksandar VETELEV, La teologia della
bolima trojice anela. I tako pronalazi dva Trinit di Rublev.
paralelna dogaaja: otac (Abraham) ljubi 63 Gisbert GRESHAKE, Kratki uvod u vjeru u Trojedi-
nog Boga, Zagreb, 2007., 121.
61
Vidi: Prilog. 64
Prema: Isto, 127.

ogledi i prinosi studenata teologije 21

Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi
poretka boanskih osoba je (slijeva nades-
no iz smjera promatraa): Bog Otac Isus
Krist Duh Sveti.65 Postoje i miljenja da
je rije o poretku: Duh Sveti Bog Otac
Isus Krist.66 Greshake donosi interpret-
aciju ikone prema sljedeem poretku: Bog
Otac Duh Sveti Sin67, a u ovom radu
slijedit emo interpretaciju ruskih teologa
Veteleva i Evdokimova: Isus Krist Bog
Otac Duh Sveti68.
3.4. Religijsko-teoloki sadraj ikone Svete
Trojice
Promatrajui Rubljovljevu ikonu
moemo razlikovati tri plana koja se prekla-
paju. U prvom redu podsjea nas na bib-
lijsku priu o posjeti trojice hodoasnika
Abrahamu, no odsutnost Abrahama i Sare
koji su inae bili prisutni na bizantskim
ikonama poziva nas poniranje u drugi
plan. I upravo tada bivamo zateeni troji-
com nebeskih hodoasnika koji predstav-
ljaju Oca, Sina i Duha Svetoga: Vjeno
vijee. Na njihovim licima dominiraju
spokoj i svjetlina. Oni imaju izduena ti-
65
Vidi: Ante CRNEVI, Ikona Presvetoga Trojstva
Andreja Rubljova. Primjer ikoninoga ispovijedanja vje-
re, u: ivo vrelo 24 (2007.) 6, 1011; http://www.parro-
cchiadialbairate.it/Risorse/PDF/Teologia%20della%20
Bellezza.pdf (15. 11. 2012.); Jovan MRENOVAKI,
http://pravoslavlje.spc.rs/broj/993-994/tekst/nov-pri-
stup-vizantijskoj-perspektivi/print/lat;http://pravoslav-
lje.spc.rs/broj/995/tekst/simvolika-prostorne-struk-
ture-ikone/; http://pravoslavlje.spc.rs/broj/996/tekst/
simvolika-uzlaznog-pravca/; http://pravoslavlje.spc.rs/
broj/997/tekst/simvol-saglasja-svete-trojice/print/lat
(15. 11. 2012.).
66
Usp. Gisbert GRESHAKE, Kratki uvod u vjeru u Tro-
jedinog Boga, 127.
67
Vidi: Isto, 115121.
68
Vidi: Aleksandar VETELEV, La teologia della Trinit
di Rublev; Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 247250.
22 Spectrum
jela: etrnaest puta veliina glave dok je
uobiajen odnos jedan prema sedam, a nji-
hova krila, kao i pejza, ostavljaju dojam
lakoe, nematerijalnoga, odsutnosti svake
zemaljske teine. Obrnuta perspektiva uki-
da distancu zbog ega figure izgledaju bli-
zu. Rubljov nam tako svojom genijalnou
poruuje da je Bog tu, blizu, svuda. Ova
tri lika razgovaraju vjerojatno o onome
to sveti Ivan pie u svom Evanelju: Bog
je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina
Jedinoroenca (Iv 3,16). Budui da je
Boja rije uvijek i djelo te ini ono zbog
ega je poslana (Iz 55,11), ona na Rubljo-
vljevoj ikoni zadobiva oblik kalea. Trei,
meuboanski plan samo je naznaen, on
je transcendentan nepristupaan, ali ipak
prisutan jer proistjee iz unutarnjega ivota
samoga Boga.69
3.4.1. Bog je ljubav
Bog je ljubav u svojoj biti, ljubav
koja je darivanje, a ljubav koju pokazuje
prema svijetu odraz je njegove trojstvene
ljubavi. Darivanje kojim se boanske os-
obe meusobno daruju u ljubavi prika-
zano je kaleom. Novija su istraivanja
otkrila sadraj kalea, rije je o Janjetu
koje je zaklano prije postanka svijeta. Prvi
promatrai ove ikone u kaleu vide simbol
euharstije, no u Svetom pismu kale ima
uz ovo znaenje (Mt 26,2728) i znaenje
patnje i progona (Mt 20,2223), grijeha i
nepravde (Lk 11,39) te getsemanske muke
(Mk 14,36), stoga nam ikona otkriva ota-
jstvo otkupiteljske Kristove rtve i govori
da je boanska ljubav spasenjska ljubav
spremna na rtvu i da na zemlji ne postoji
69
Usp. Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 247.
 Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi

niti moe postojati tako velika, univerzalna Svijet koji se nalazi pod vidom sti-
i vjena ljubav kao to je ljubav Kristova.70 jene u visinama, u nebeskom, slijedi kruni
Ovo nas vodi k otajstvu samoga Boga koji pokret koji zavrava u palai-hramu.72
stvara svijet, a u izvoru toga stvaranja stojeHram ima dva kata, donji simbolizira Stari,
ljubav, rtva i zaklanje. Tri anela koji a gornji Novi zavjet; budui da se uzdie
simboliziraju Oca, Sina i Duha Svetoga iznad lijevoga anela, Sina Bojega, ukazu-
okupljeni su oko boanske hrane, oni se je na njegovu ljudsku i boansku narav, na
odmaraju i uvlae gledatelja u taj savreni jedinstvo neba i zemlje, nebeske i zemaljske
mir bia po sebi, odmor je opijajui, on Crkve pod upravljanjem jedinoga Zagov-
je izlazak iz sebe i upravo zato uvlaenje ornika i Glavara, Isusa Krista, Bojega Si-
promatraa ikone u mir i odmor u Bogu. na.73 To je njegovo kozmiko tijelo, Crkva,
nevjesta Jaganjeva, koja je s njim sjedin-
jena nepomijeano i nerazdijeljeno. Hram
je zavretak trojinoga pokreta te tako on
Ikona Svete Trojice ostaje u mirovanju Velike subote ime se
zrai istinom dogme. Po nainu kako je Ru- zavrava ciklus kozmike liturgije. Ova slika
bljov prikazao anele vidimo savreno jedin- tako predstavlja eshatoloku viziju novoga
stvo i jednakost. Svakoga bismo anela mo- Jeruzalema, a pozlaeni dio hrama sim-
gli zamijeniti drugim. Jedina razlika koja je bolizira Bogorodiinu majinsku zatitu.74
vidljiva nazire se u osobnom stavu svakoga
anela u odnosu na drugoga. U svemu nema 3.4.2. Trojstvo u Jedinstvu
ni ponavljanja ni mijeanja.
Ikona Svete Trojice zrai istinom
Ovaj pokret, tj. izlazak polazi dogme. Po nainu kako je Rubljov prika-
od lijevoga stopala anela koji je s desne zao anele vidimo savreno jedinstvo i
strane, nastavlja se u naklonu njegove glave, jednakost. Svakoga bismo anela mogli
prelazi na anela u sredini i neodoljivo zamijeniti drugim. Jedina razlika koja je
uvlai cijelu zemlju i sve na njoj. Pokret se vidljiva nazire se u osobnom stavu svakoga
nastavlja prema vertikalnoj poziciji anela anela u odnosu na drugoga. U svemu
s lijeve strane, a usporedo s ovim krunim nema ni ponavljanja ni mijeanja. Zlato na
pokretom vertikale hrama i ezala ocr- ikoni upuuje nas na preobilje boanstva,
tavaju vertikalne silnice, tj. uzmak zemlje a plavi tonovi (nazivaju se jo plavim Ru-
k nebeskom, gdje se i zavrava pokret.71 bljova) koji oslikavaju unutarnje konture
Ruke anela usmjerene su k znaku zemlje krila anela istiu jedinstvo i nebeski karak-
koja je s one strane Boga, ona je bie druge ter jedinstvene naravi. Jedan Bog i tri osobe
naravi, ali ipak ukljueno u krug svetoga
priesnitva Ocu.
72
Isto, 249.
70
Usp. Aleksandar VETELEV, La teologia della 73
Usp. Aleksandar Vetelev, La teologia della Trinit
Trinit di Rublev. di Rublev.
71
Usp. Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 247248. 74
Usp. Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 249.

ogledi i prinosi studenata teologije 23

Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi
savreno su jednake meusobno.75
Sva trojica anela su vrlo slina u
linijama lica, kosi, tjelesnim proporcijama,
izrazu lica, elima jednako pokrivenima ko-
som do oiju. Svi dre kraljevska ezla kao
simbol jednakoga boanskog autoriteta. Svi
sjede na prijestoljima to pokazuje da nisu
obini aneli ve boanske hipostaze te su
prikazani jednako mladi, produhovljeni i
enstveno lijepi. Njihova krila koja zauzim-
aju velik dio ikone obojana su svijetlouto,
zlatno, toplo, radosno te simboliziraju
boanski autoritet, posebno autoritet ljuba-
vi i dobrote koji je jednako rasporeen na
sva tri anela, to vidimo iz jednakih boja
i kompozicije.76 ini se da pred sobom
nemamo tri anela ve tri varijante jednoga
anela. Boja je bit jedna u svim osobama.
Jednaki su u koncentraciji i u tihu intimnom
dijalogu sa samim sobom i jedan s drugim,
s promatraem i itavim svijetom. Jedinstvo
i jednakost anela-hipostaza svjedoi da je
Presveto Trojstvo jedno jedino, Jedinstvo.
Mi vidimo tri osobe, ali isto lice; vidimo
tri lica, ali jedna je njihova zamiljenost i
spremnost na rtvu; vidimo tri desne ruke,
ali usmjerene jednom sreditu; vidimo tri
hipostaze, ali koje sjede u krugu, ne jedna
pokraj druge ili u istoj liniji, ve u uzajam-
nu zrcaljenju, u uzajamnu privlaenju pre-
ma kaleu i jedne drugoj. Boanska forma
trojinoga jedinstva poziva i nas da budemo
dionici toga jedinstva, a poziva nas i na
meusobno jedinstvo, na nadilaenje naih
podjela i razdora.77
75
Isto.
76
Isto.
77
Isto.
24 Spectrum
3.4.3. Jedinstvo u Trojstvu
Bog je ljubio svijet jo prije st-
varanja i stvorio ga je upravo iz te ljubavi,
a kada je ovjek, kruna stvaranja, poeo
grijeiti, Otac je poslao na svijet ljublje-
noga Sina. Na ikoni vidimo pokret ove
ljubavi Oca prema Sinu i prema ovjeku.
Ljubei Sina Otac okree glavu prema
njemu gotovo se raalostivi nad njim, ali
u isto vrijeme potiui ga na otkupiteljsku
rtvu. Ljubei vlastito stvorenje koje
grijei, Otac prstima ruke upuuje na Jag-
anjca, rtvu i sredstvo, koje treba ovjeka
osloboditi od grijeha i njegovih tekih
posljedica. Pokretom glave, ruke i prstiju
Oca Presveto Trojstvo daje poetak vlasti-
tom ivotu otkrivenom u ikoni. Logino je
pomisliti da se prikaz Boga Oca odnosi na
ovaj trenutak u boanskom planu spasenja,
tj. na trenutak utjelovljenja Sina Bojega.
Bog Otac prikazan je prije utjelov-
ljenja svoga Sina ili, bolje reeno, na
poetku ostvarivanja odluke Vjenoga
vijea u pogledu spasenja svijeta i ovjeka,
a Krist je prikazan nakon utjelovljenja. Vi-
dimo ga ne samo spremna prihvatiti rtvu
sebe sama koju mu predlae Otac, ve i kao
onoga koji je ostvario taj prijedlog. Zato
sjedi na prijestolju kao Pobjednik nad gri-
jehom, prokletstvom i smru ni najmanje
se ne naklanjajui prema stolu. Pobjedniki
dri ezlo ne doputajui mu naginjanje ni
lijevo ni desno. Desna ruka na podignu-
tom desnom koljenu ukazuje da Jaganjac
nije izvan njega, da je sam on Jaganjac i da
je rtvovao sama sebe. Prsti njegove desne
ruke blagoslivljaju euharistijsku rtvu koja
treba biti ponuena u Crkvi ispunjavajui
njegovu zapovijed: Ovo inite meni na
spomen! (Lk 22,19). U prikazu Krista

najvaniji je pogled uvjetovan planom spa-
senja, on kontemplira prolost, sadanjost
i budunost, on gleda bilo utjelovljenje s
krtenjem, preobrazbu, Golgotu, uskrsnue
i uzaae, bilo vlastito ponovno sjedanje s
desne Ocu. Krist kontemplira uz sve ovo
i svoj drugi slavni dolazak kada e se pred
boanskim sudom otvoriti sve knjige o
ljudskim sudbinama i kada e svaki ovjek
biti suen prema djelima i rijeima svoga
zemaljskog ivota (Mih 12,37; Lk 19,22;
Otk 20,13). Tada e ljubav nebeskoga
Oca u Trojstvenom vijeu koje sudi okre-
nuti glavu i pogled prema ljubljenom Sinu
kako bi obrisao svaku suzu (Otk 21,4)
svima onima koji su dostojni ui u ljubav
Boju i u novi Jeruzalem (Heb 13,14).
Duh Sveti ima najzamiljeniji i
najtuniji izraz lica. Njegova je osoba na-
jnagnutija nad stol poput njegove glave
koja teko da moe obuhvatiti ita osim
ae sa rtvenim jaganjcem. ezlo kao da
mu nema uporita u lijevoj ruci i naginje
mu se prema ramenu, ak mu je i desno
krilo snano nagnuto na krilo Oca kao
da trai potporu. Sjedi na prijestolju,
ali zauzimajui samo njegovu polovicu.
Desna ruka mu sa svim prstima poiva
na stolu gotovo kategoriki potvrujui i
simboliki prikazajui da je rtvena rtva
ve ubijena, da je otkupljenje ispunjeno,
da Crkva utemeljena u Kristu kao na sti-
jeni raspolae svim darovima i milostima,
da ovjek ima sve mogunosti imati udjela
u vlastitom spasenju i u spasenju blinjega.
Ovim detaljima ikonopisac nas navodi na
zakljuak da eli prikazati Duha Svetoga
kao boansku hipostazu koja i danas dje-
luje u svijetu i u Kristovoj Crkvi.78
78
Isto.
Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi
3.4.4. Trinitarna ljubav Boja u zemaljskoj
i nebeskoj Crkvi
Temeljna, pokretaka ideja koju je Ru-
bljov iskazao na ikoni jest boanska ljubav
koja se rtvuje. To je ljubav koja nije samo
unutarboansko kretanje (u tom sluaju
boanske osobe ne bi bile prikazane
tune), ve se odnosi i na ovjeka. Iako na
ikoni ovjek nije vidljiv, osjeamo njegovu
prisutnost, osjeamo alost osoba zbog nji-
hove neprisutne slike i prilike koja se up-
utila u daleku zemlju i nije eljela prisus-
tvovati kod stola Gospodnjega, iako je
tamo pozvana (Mt 22,13; Lk 14,1620).
Nadahnuti monah, razotkrivajui nam
misterij ljubavi Presvetoga Trojstva prema
ovjeku, otkriva nas same u naim odno-
sima s Bogom, pokuavajui tako izazvati
u naem srcu nezadovoljstvo naim ot-
porom prema velikodunoj Bojoj ljubavi.
Sveta Trojica sjedei za stolom slave veeru
Gospodnju, a u zamiljenosti njihovih lica
iitava se iekivanje toliko eljene prisut-
nosti odlutala ovjeka. ovjek je stvoren
na sliku Boga, a taj Bog je trojstveni Bog,
upravo zato ikona alje snaan poziv da
budemo jedno kao to su Sin i Otac jedno
(usp. Iv 10,13). Svi su ljudi pozvani uje-
diniti se oko istoga kalea te se uzdii do
boanskoga srca i sudjelovati u Veeri. Svi
su pozvani upoznati jedinoga Boga i onoga
koga je on poslao (usp. Iv 17,3). Zato se
i promatranje ove ikone moe zavrtiti u
eshatolokoj noti jer praznina koja je ostala
izmeu Sina i Duha Svetoga na ikoni poziv
je nama da zauzmemo mjesto pripravljeno
za nas od postanka svijeta.79
79
Isto.
ogledi i prinosi studenata teologije 25
Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi

Zakljuak u njoj ogleda uloga i znaenje ikonografije

istone Crkve. Na nju moemo primijeniti
Trinitarna ikonografija u istonoj rijei sv. Grgura Nazijanskoga: dok je pro-
Crkvi nije bogata raznolikou prikaza, matramo, nismo pravo ni poeli misliti
no to ni u kojem sluaju ne znai da nije o Jedinstvu, a Trojstvo nas kupa u svom
bogata. Istoni su se ikonopisci smatrali sjaju; jedva smo poeli misliti o Trojstvu, a
poniznim preslikaima nebeskih stvarnosti Jedinstvo nas opet osvaja.80
zbog ega njihov subjektivni umjetniki Ljepota Rubljovljeve ikone privlai
izriaj nije doao do izraaja. Dali su se i svakoga ostavlja bez daha, ljepota je to
voditi dogmatskim istinama koje za njih njezina umjetnikoga izriaja, no iznad
nisu bile formule ve sam ivot, osobito svega ljepota je to istine koju ikona
dogma o Svetoj Trojici, i tako su omoguili odraava: da je Bog tako ljubio svijet da je
da dogme progovaraju svojom istinom, da dao svoga Sina Jedinoroenca da nijedan
uvode promatraa ikone u ljepotu dogme koji u njega vjeruje ne propadne, nego da
koju ikona prikazuje, ime se vjernik koji ima ivot vjeni (Iv 3,16), da bude ondje
gleda ikone preobraava u istinskoga mo- gdje su Otac, Sin i Duh Sveti (Iv 17,24).
litelja. Ovako shvaenom ikonografijom
istona Crkva vjerno je uvala dogmu o
Svetoj Trojici, uvala ju je neokrnjenom od
svih proizvoljnih dodavanja ili oduziman-
ja, a zauzvrat je dobila Rubljovljevu ikonu
Svete Trojice koja je za neke bila sam dokaz
postojanja Trojstva.
Pravoslavno je miljenje polazilo u
promatranju Svete Trojice uvijek od osoba
i tako je dopiralo do boanskoga jedin-
stva. Ovdje se vjerojatno krije razlog zbog
kojega Rubljov na svojoj ikoni prikazuje
trojicu anela-boanskih osoba od kojih
bismo svaku mogli zamijeniti drugom.
Istona ikona uzdie promatraa i ima
za cilj voenje spoznaje u duhovni svijet,
to Rubljovljeva ikona doista i postie,
a to potvruju brojni pokuaji njezina
tumaenja. Imajui na umu da je govor o
Trojstvu uvijek govor o otajstvu, mucanje
o najveem otajstvu kranske vjere, smi-
jemo ipak skromno zakljuiti da je Ru-
bljovljeva ikona Svete Trojice svojevrstan 80
Usp. Sv. Grgur NAZIJANSKI, Orationes, 40, 41: PG
saetak svega onoga to i kako istona 36, 417 u: Katekizam Katolike Crkve, Zagreb, 1994.,
Crkva razumijeva ovo otajstvo te se ujedno 82.

26 Spectrum