Ema Mazrak

Steak sljemenjak iz Donje Zgoe kod Kaknja novo ikonografsko tumaenje

Ema Mazrak
Katedra za historiju i teoriju umjetnosti
Akademija likovnih umjetnosti
Obala Maka Dizdara 3
BiH 71000 Sarajevo

Ve se dugi niz godina, poevi od 1891. u naunim krugovima polemie o pitanju

datacije i umjetnikog oblikovanja naeg, kako ga nazivaju, najljepeg steka, steka
sljemenjaka iz Donje Zgoe kod Kaknja. Ovaj steak i jedan stubac s istog lokaliteta
preneseni su, jo 1913. godine u batu Zemaljskog muzeja u Sarajevu kako bi bili
dostupni, zajedno sa ostalim reprezentima iroj javnosti, a ujedno i kako bi se zatitili od
eventualne devastacije.1 Multidisciplinarna istraivanja na lokalitetu Donje Zgoe
obavljena u 2011. i poetkom 2012. godine, dovela su do sasvim novih otkria, meutim
novija umjetnika valorizacija ovih steaka i njihova vrijednost u kontekstu
bosanskohercegovake umjetnike i kulturne batine u ovom projektu je skoro pa sasvim
izostala, izuzev isticanja uvijek jedne te iste prosudbe da je steak sljemenjak na
najljepi nadgrobni spomenik i slinih superlativa.
Prouavajui knjino slikarstvo srednjovjekovne Bosne, kao specifine umjetnike
manifestacije na ovom dijelu Balkana, dolo se i do novih spoznaja o likovnim
gibanjima u kasnom srednjem vijeku na ovome prostoru. Tako su, u toku naega
istraivanja, postale razvidne mnoge dodirne take izmeu iluminiranih rukopisa i
pojedinih steaka nastalih u tom, veoma znaajnom periodu historije nae zemlje koji
se, naalost, danas najvie zloupotrebljava u svrhu razliitih ideologija.
U ovome lanku pokuati emo dati saeti pregled dosadanjih istraivanja likovnog
repertoara sljemenjaka i ujedno iznijeti naa zapaanja koja se tiu ikonografske i
likovne analize u cjelini i detaljima ovoga iznimno zanimljivog nadgrobnog spomenika.

1
Steci su preneseni u batu Zemaljskog muzeja zaslugama dr. ire Truhelke;

1
Dosadanje analize sljemenjaka iz Zgoe
Istraivanja sljemnjaka iz Zgoe zapoinje ore Stratimirovi, koji u Glasniku
Zemaljskog muzeja iz 1891. godine prvi put iznosi ope podatke o ovom lokalitetu pod
nazivom Crkvina i steima koji se tu nalaze.2 Osim otkopavanja temelja crkvice na
platou3 i tipolokog selektiranja naenih steaka, Stratimirovi se zadrava na analizi dva
steka koji zavrjeuju panju svojom umjetnikom obradom velikog sljemenjaka i
stupca.4 Izuzev opih podataka vezanih za sljemenjak dimenzija, poloaja, kratkog
opisa po stranama i klasifikacijama motiva romanskoga i domaeg stila, te prenosa
prie iz naroda kako je raspuknut na dvije polovine, Stratimirovi iznosi i neobina
zapaanja vezana za eonu stranu steka, odnosno, kako je on naziva, proelje. Ono je
ukratko ovakvo: etiri figure s eone strane su lanovi jedne porodice koji su vjerovatno
ivjeli u Stjepan-gradu predstavljenom u najvioj zoni proelja. 5 Figura u centralnom
dijelu je otac okruen dvjema enama (mati i jedinica ki), a etvrta osoba koja je
smjetena pod arkadom kule je sigurno roak, a ne sin, za kojega bi se, zbog uzvienog
mjesta na kojem je predstavljen, moglo pretpostaviti da je novi gospodar grada.
Smjetaj tri sredinje figure u onaj izdubak izmeu stijenja povezuje sa spiljom s
istone strane pristranka brda Crna iznad nekropole Donja Zgoa, na kojem se nalazio
Stjepan-grad, a u koju nije mogao ui da je istrai zbog kiovita vremena. 6 Uz prizor
lova koji ukratko opisuje, spominje i lava vezanog verigama za drvo, a iznad njega

2
Stratimirovi, ore, Srednjevjekovno groblje kod Zgoe, Glasnik Zemaljskog muzeja, knj. 2, 1891.,
str. 122-141.
3
Sistematinija arheoloka iskopavanja provedena su 1948. pod vostvom Dimitrija Sergejevskog
Pronaeni temelji crkve dimenzija oko 6 x 7 m seu u antika vremena, dakako s kasnijim nadogradnjama,
a iznosi se miljenje i da je crkva bila razruena prije postavljanja steaka u nju (otkriveni su steci bez
ukrasa unutar temelja graevine); remonik, Irma, Iskopavanje Crkvine u Zgoi 1948 g., Glasnik
Zemaljskog muzeja , Nova serija, sv. IV-V 1949-50., Sarajevo 1950., str. 411-416.; najnovija arheoloka
iskopavanja obavljena su u toku 2011. godine pod vostvom mr. Lidije Fekee-Martinovi u sklopu
projekta Tajna zgoanskih steaka, a rezultati ovih iskopavanja jo nisu objavljeni;
4
Interesantna su i njegova tumaenja steaka u cjelini, s obzirom na njihov poloaj u odnosu na crkvu i
jedne na druge, te konstatacij da je pet osoba sahranjenih ispod velikih steaka zapravo u krvnome
srodstvu, a koja spominje samo u fus-noti. Po njemu bi tako dva steka blizanca pripadala muu i eni,
roditeljima velikoga gospodina sahranjenog ispod sljemenjaka, a stubac kakvome sveeniku djedu
bosanske crkve koji je za ivota bio odan svome gospodaru ispod sljemenjaka;
5
Stjepan-grad (ovaj grad nazivaju jo i Stipan-grad, Stipanjgrad) su Stratimiroviu spomenuli mjetani,
navodno on se nalazio na brdu Crnu iznad ove nekropole; u svojim zakljucima i tumaenju steka on se
poziva na ove izvore koji svakako nisu pouzdani, jer nikakvih konkretnijih dokaza za postojanje ovoga
grada jo nemamo;
6
Stratimirovi pominje narodne predaje o putu koji je povezivao nekropolu sa tzv. Stipan-gradom. Voen
tim priama otkriva da je put to vodi od sela Crna prema Stipan-gradu, irok jedno etiri, na nekim
dijelovima i est metara, a kojega locira na zapadnom pristranku, mjestimino i kaldrmisan;

2
zmaja s raspetim krilima i isprepletenim repom koji u eljustima dri struak cvijea (!).
Dalje, on tumai lijeve ljiljane predstavljene uz drvo na junoj strani steka kao grb
vladalake familije bosanske, a izvedbu steka, koju slikovito dijeli na figuralne i
geometrijske motive, datira u drugu polovinu XIV. stoljea na osnovu vrlo povrnih
analiza, istiui kako je to djelo dalmatinskog majstora. 7 Dragocjeni su podaci koje nam
ostavlja kako se na sjevernoj strani sljemenjaka nalaze dvije ploice na kojima je bio
natpis, tada ve sasvim izlizan, a na kojima su se jo mogla razaznati posljednja dva
irilska slova, odnosno slova i poluglasa, H (iako nije precizirano da li se radi o prvoj
ili drugoj ploici), te da je uraena plastika kopija natpisa sa zgoanskog stupca, koju
danas ne moemo nai u Zemaljskom muzeju.8
Njegov je zakljuak da je sljemenjak nadgrobni spomenik gospodara nekadanjeg
Stipan-grada.
Iz lanka ire Truhelke objavljenog 1914. godine izdvaja se ovakvo tumaenje -
proelja - pred gradom sa kapijom, koji lei na strmoj stijeni, sjedi ban na prijestolju,
do njega lijevo i desno stoje dva dvorjanika; s otvorenog balkona kule gleda ih gospoa, a
dolje dva konjuara dre osedlane konje spremne da ih gospoda uzjau. 9 U prizoru lova,
drugi lovac kopljem ubija medvjeda (!), lancem zavezana ivotinja je leopard koji se u
srednjem vijeku upotrebljavao kao pomaga u lovu. Pojedine dekorativne motive
povezuje s reljefima bazilike u Zenici koji idu otprilike u XII vijek. Pored konstatacije
da se radi o romanizirajuim motivima, istie i da su geometrizirani motivi odraz
domae narodne umjetnosti. Od heraldikih motiva pie samo o krinu u sceni lova,
napominjui da bi to moda bio nadgrobnik nekog pretee bosanske vladarske
dinastije.

7
Nagaajui da je crkva pravoslavna spominje da bi ovi steci onda trebali pripadati pravoslavcima u
istom tekstu, kako je navedeno, spominje da je pod stupcem moda sahranjen djed Crkve bosanske, to su
potpuno kontradiktorni zakljuci, olako i proizvoljno doneeni;
8
Kolege ije je istraivanje vezano za ovaj natpis nisu mogli pronai ove otiske, pretpostavljamo da ih je
Truhelka ponio sa sobom nakon obavljenog posla. U istraivanju ove nekropole iznimno je vaan
natpis sa ovoga stupca, danas, naalost, jako oteen, meutim djelimino sauvan na sadrenom odljevu
kopije stupca iz zagrebake Gliptoteke raenom 1949. godine za izlobu: L`art medieval Yougoslave, Pariz,
1950.g.. Kopija sljemenjaka je takoer napravljena iste godine za tu izlobu. Ovom prilikom se
zahvaljujem ljubaznom osoblju Gliptoteke koji su mi dopustili da fotografiem oba ova steka i ustupili mi
dio potrebnog materijala;
9
Truhelka, iro, Osvrt na sredovjene kulturne spomenike Bosne, Glasnik Zemaljskog muzeja XXVI,,
poglavlje I, 1914., str. 249-251.;

3
ore Stratimirovi razrauje svoja tumaenja sljemenjaka i 1926. godine. Na
osnovu prijanjih konstatacija pretpostavlja da je na jednu ploicu moglo stati jedanaest
slova, te kako je natpis na na jednoj od ploica glasio AH CTEAH ili obratno,
povezujui ga s imenom nekadanjeg gospodara Stipanjgrada. 10 S tim u vezi dolazi do
zakljuka da je to grob Stjepana II. Kotromania koji je umro 1353. godine. Produbljena
analiza likova na proelju steka, a koja je stala u dvije reenice, bi bila: mu i dvije
enske to su ietali ispred grada jesu ban Stefan sa enom i kerkom, udatom za
ugarskog kralja Laua; a mu to gleda sa kule, to je sinovac i nasljednik banov,
Tvrtko.11
Nakon njega, iro Truhelka se opet (1941.) vraa na tumaenja steka kojega stavlja u
kontekst rodoslovlja Kotromania. Na osnovu tipova bordura i natpisa sa stupca
steak datira u XIII. stoljee. S konano iitanog natpisa za koji su se pravili papirnati
i sadreni otisci, izvodi zakljuak da bi sljemenjak trebao pripasti banu Stefanu Prijezdi. 12
O tome gdje bi trebali biti sahranjeni i ispod kojih steaka svi oni koji se pominju u
natpisu kako ga je iitao Sie lei Stjepan, ban bosan(ski i brat mu Bogdan i
Dragia(i knez Bakula i knez Stank(o i Tvrtko s drui(n)o(m) Truhelka ne govori
nita, izuzev, naravno, onoga koji bi trebao pripadati banu. Grb Kotromania pronalazi
u korijenu i sa strana stabla s june strane , u korijenu jedan i sa strana po jedan
ukupno tri krina, istiui da je ovo stablo zapravo simbolino stablo roda
Kotromanova.13 Opet se tri sredinje figure eone strane tumae kao ban sa dva
dvorjanika ili velmoe, ali ih se sada stavlja u prijestolnu dvoranu Stjepan-grada na
Crnu. Neobino je to Truhelka navodi da se u donjem prizoru eone strane nalazi jedna
muka figura, iako se veoma jasno vide dvije, ona je, kako kae, predstavljena kako na
uzdi dri dva osedlana konja, ekajuci da ban krene u lov. Sada na balkonu lijeve kule
sjedi enski lik oito banica - i eka, dok e ban izii i uzjaiti, da mu na polasku

10
Navodno su slova sa ploica unitena zbog parbe izmeu katolika i pravoslavnih oko tog groblja u
tursko doba;
11
Stratimirovi, ore, Zgoanski steak, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine XXXVIII,
1926, ur. Vladislav Skari, Sarajevo, str. 45-46 (46);
12
Natpis je iitan navodno zbog grinje savjesti prije odlaska iz muzeja. Kao braa Stefana Prijezde
navode se Bogdan i Dragia, a ispod steaka ove nekropole Truhelka tvrdi da su sahranjeni svi oni koji se
pominju u natpisu, dakle, pored bana i njegove brae i knez Bakula, Stanko, Tvrtko i druina;
13
Truhelka, iro, Kolijevka i groblje prvih Kotromania, u Studije o podrijetlu: etnoloka razmatranja
iz Bosne i Hercegovine, Matica Hrvatska, Zagreb 1941., str. 44-57 (56);

4
mahne pozdrav.14 U prizoru lova javlja se ban u obje scene (!), tu je opet i medvjed, ali i
medvjee koplje, lovaki leopard sa slinim tumaenjem, te krilati zmaj kao koncesija
narodnom vjerovanju u ovu mitsku zvijer15; nad sredinjom scenom lova predstavljen
je banov heraldiki stilizovan krin, koji se morao nalaziti i lijevoj osteenoj poli. Niz
od pet jahaa u dugakom polju gdje su i ploice s natpisima su valjda banova lovaka
druba na putu u lov Jo jedna sitnica koju Truhelka spominje na kraju teksta je da
se, osim stupca, koji bi zbog protumaenog teksta trebao sluiti samo kao orijentir kojim
bi se trebalo upuivati na historijat groblja Kotromania, na Crkvini nalazi ukupno
dvanaest grobnih spomenika (!) koje povezuje sa dvanaest ljudskih figura sljemenjaka
izuzevi one s proelja (!), dakle s deset konjanika i bana u dvije scene kako je on sam
to naveo, ukupno dvanaest.16
Ve iz ovih prvih lanaka vidimo itav niz netanih podataka i veoma proizvoljnih
konstatacija. Autori grijee i pri opisivanju veoma itljivih reljefa, da ne ulazimo u
njihova tumaenja. Tako, Stratimirovi za dvije figure oko bana dri da su enske, iako
je vidljivo da su u pitanju muke figure. Truhelka, pak, uporno u sceni lova navodi
medvjeda, a veoma se dobro vidi da je u pitanju vepar, a figura na kuli je, po njemu
enska, a po Stratimiroviu, kako smo vidjeli muka. Interpretacije likovnih motiva
sljemenjaka iz Zgoe u prvoj polovini 20. stoljea zadravale su se, dakle, u okviru
konstatacija da se radi o romaniko-gotikoj izvedbi s domaim elementima, te
prizorima iz ivota pokojnika lovu, konjanicima, stvarnom prikazu Stjepan-grada
i vrlo preciznom definiranju figura koje se pojavljuju na jednoj od eonih strana ovoga
steka, a koja je najvie privlaila panju strunjaka.17
Radi pitanja datacije steka sljemenjaka spomenuemo i konstatacije oke
Mazalia (1949.-50.). Analizirajui zgoanski stubac odnosno nian za koji se
smatralo da je neto mlai od sljemenjaka, iznosi da je nastao na prelazu XV. u XVI.
stoljee istiui da sa srednjovjekovnom Bosnom nema nikakve veze, a najmanje s

14
Ibid
15
Ibid. str. 57;
16
Stratimirovi u svojoj prvoj studiji pobrojava 14 steaka koje klasificira i tano ih ucrtava na karti,
Truhelka u navedenoj studiji na str. 51 navodi iste podatke kao Stratimirovi, a onda na kraju analizira
simolino znaenje 12 steaka jasno nam je da su pitanju vrlo neozbiljni propusti;
17
U ovom tekstu izuzeemo studije koje se ne odnose na likovno analiziranje steka sljemenjaka, ali koji
ga se na razliite naine dotiu;.

5
Kotromaniima. Tumaei natpis na stupcu veoma slobodno, nalazi da je to vjerovatno
pravoslavni nadgrobnik. 18
Steak e Svetozar Radoji u lanku Reljefi bosanskih i hercegovackih steaka iz
1961. godine analizirati na nain da trai teme i oblikovna rjeenja starije umjetnosti koja
su umjetniku mogla sluiti kao uzor. Kako se na njemu mogu pratiti do pojedinosti
porijekl motiv, vidimo iz sljedeeg: gornja kavalkada vitezova je ope mjesto
kasnogotike laike ikonografije za koje je, kako istie, suvino navoditi paralele,
meutim, ornamente na pojedinim partijama vezuje za sasvim odreena uporita koja
se veim dijelom pronalaze u zidnom slikarstvu pravoslavnih crkava. Sueni i skromni
izbor laike ikonografije prisutan sve do XV. stoljea, Radoji tumai na nain, kako se
neka scena predstavljala po odreenom obrascu, koji ak moe da bude iz umjetnosti
antikog Rima. U tom kontekstu izdvaja: prizor lova sa veprom koji je identian s
mozaikom rimskog cirkuskog lovca u borbi s veprom sa sicilijanskih mozaika Stanza
Normana u Palermu; temu eonog reljefa, plemikog dvorca s konjima, takoer
pronalazi ve na rimskom severnoafrikim mozaicima. Porijeklo svih ostalih motiva
sljemenjaka ni ne spominje.19
Marian Wenzel (1961.) ikonografiju steka vee za odreene misteriozne kultove ije je
porijeklo u antikoj mitologiji, a po ovom tumaenju sredinja scena s eone strane
predstavlja finalni dio inicijacije u kojoj se pokojnik identificira sa suncem, te bi prema
tome centralna figura bila zapravo figura Sunca (analogije pronalazi u kompoziciji
antikog reljefa iz Glamoa i reljefima s pojedinih steaka), a dva mukarca s konjima u
prizemnoj zoni, koja nalikuje na podzemnu prostoriju, bi onda predstavljala Dioskure. Po
njoj bi majstor ovoga steka mogao dolaziti iz kruga Moravske kole s obzirom na
slinost ornamenata.20 U detalje ove interpretacije neemo ulaziti. Sline konstatacije
iznosi i u lanku iz iste godine.21 Ona sljemenjak iz Zgoe nekoliko puta navodi kao

18
Mazali, oko, Krai lanci i rasprave, pogavlje 5. Zgoanski obelisk, Glasnik Zemaljskog
muzeja, Nova serija 1949 - 50. sv. IV-V, 1950. str. 238-241.;
19
Radoji, Svetozar, Reljefi bosanskih i hercegovackih steaka, Letopis Matice srpske, knjiga 387, sv.
1, Novi Sad 1961., str. 1-15 (8,9);
20
Wenzel, Marian, A Mediaeval Mystery Cult in Bosnia and Herzegovina, Journal of the Courtauld
Institutes Vol. 24, 1961;
21
Wenzel, Marian, Some Reliefs outside the Vjetrenica Cave at Zavala, Starinar, SAN, XII, Beograd
1961.;

6
primjer u klasifikacijama ukrasnih motiva (1965.), spominjui pri tome opet samo
slinost ornamenata s Moravskom kolom.22
Najtaniji opis ovoga steka daje efik Belagi u monografiji o steima centralne
Bosne (1967.), ali se, naalost, zadrava samo na vrlo preciznoj deskripciji bez ikakvih
objanjenja ili tumaenja s tim da napominje kako Truhelkina datacija nema mnogo
osnova, pa dio natpisa sa stupca kojega je uspio da proita (Dragia) vezuje za brata
Hrvoja Vukia Hrvatinia, koji je u povelji kralja Dabie iz 1392. godine dobio selo
Kakanj u Trstionici.23 Pretpostavlja da je Hrvoje mogao ustupiti ovaj posjed bratu koji
je tu ivio i umro te na osnovu toga i stubac i sljemenjak datira radije u XV. stoljee.
Sline opise daje i u njegovom pregledu najznaajnijih nekropola na teritoriji Bosne i
Hercegovine (1971.).
Kao jedno od dodatnih tumaenja pojedinih figuralnih kompozicija sa steka, Zdravko
Kajmakovi u lanku Neki ikonografski motivi na stecima (1973.) se ovla dotie i
centralnog motiva s eone strane.24 Iz bogate skale motiva on pokuava nai i sadraje
koji su nesumnjivo preuzeti iz kranske ikonografske tradicije, posebno
srednjovjekovnih fresaka. Analizirajui figure s podignutom rukom (portreti pokojnika
ili sveta lica) on ikonografski tumai centralni prizor sa sljemenjaka s tri figure kao
kompoziciju Deizis. U nekoliko krtih reenica, Kajmakovi istie da podignutu desnicu
ili ljevicu, to je sluaj sa sredinjom figurom s naeg steka, imaju i sveta lica
naslikana u kompozicijama ili kao pojedinane predstave. Steke ukraene predstavama
ljudi sa podignutim rukama redovno datira u vrijeme oko i nakon polovine XV. stoljea,
to objanjava na nain da je taj motiv preuzet od hercegovakih kovaa tek nakon
ukljuenja u oblasti bosanskih velikaa graninih prostora na istoku sa poznatim srpskim
oslikanim manastirima, kao to su Mileevo, Davidovica, Banja kod Priboja, Dobrun pa i
Moraa.25 Iz ovih manastira i crkava, nakon izvjesnog vremena, preao je ovaj oblik
ktitorskog stava sa fresaka na steke. U ovakvoj analizi on se vie fokusira na analizu

22
Wenzel, Marian, Ukrasni motivi na stecima, Veselin Maslea, Sarajevo 1965. ;
23
Belagi, efik, Steci centralne Bosne, Zavod za zatitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, sv. IX,
Sarajevo 1967., str 46-51, 97-98 (97).;
24
Radovi sa simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, Izdanja Muzeja grada Zenice,
Zenica, 1973., str 297- 306.;
25
Ibid str 299;

7
svjetovnih lica, a sakralne ne spominje mnogo, izuzev da su ovakvi ikonografski motivi
rijetki i navodi nekoliko takvih primjera.
Sljemenjaka se spominje i Cvito Fiskovi u prilogu Dalmatinski majstori u
srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini.26 Istraujui likovna gibanja na relacijama
Dalmacija Dubrovnik Hum Bosna, ustanovljuje da je bosansko rezbarstvo
povezano s primorskim analizirajui pojedine ornamente.
Nada Mileti, u svojoj opirnoj studiji o steima (1982.), analizu sljemenjaka i stupca iz
Zgoe, namjenski stavlja na sami kraj knjige, gdje navodi da su ovi steci posebna
pojava u likovnosti srednjovjekovlja koji se i vrstom kamena i oblikom i izvedbom
uveliko izdvajaju iz cjelokupnog opusa steaka.27 Motivi sa ovog najmasivnijeg
sarkofaga, ije se proporcije pribliavaju konturama drvenih kovega i pokretnih oltara,
a bogatim ukrasima koveiima u slonovai i klasinim shvatanjima uope, podjednako
pronalazi u krugu bizantske, romanike i gotike umjetnosti, te naih spomenika. U
konstataciji da prebogata ornamentika ispunjava njegove iroke plohe u stilu ve znanog
horror vacui, kratko i vrlo lijepo opisuje ono to je ve poznato (izuzev analize o devet
tipova bordura i geparda koji je privezan za drvo), izostavljajui figuraciju gornjih zona
eone strane i i jedino ega se konkretno dotie je da dvije stojee figure s konjima u
donjoj zoni eone strane mogu predstavljati Dioskure, to je prethodno utvrdila i M.
Wenzel.
Belagievu konstataciju o Dragii, a oslanjajui se djelimino i na Mazalia,
razrauje opet Marian Wenzel (1999.).28 Navodei veoma specifian oblik ove, kako je
naziva stele islamske mameluke forme s kranskim sadrajima (u pitanju je stubac),
istie da bi tu trebao biti sahranjen Vuk ili Vojislav Hrvatini koji obojica nestaju iz
pisanih izvora 1401. godine, a sve to na osnovu duktusa slov iz dokumenata i rezbarija
nastalih oko 1400. godine iz vremena kralja Ostoje, podudarnih s natpisom sa stupca.
Po njenom tumaenju onda ne bilo nemogue da je sljemenjak bio nadgrobnik Hrvoja
Vukia.29
26
Ibid., str 147-198.;
27
Mileti, Nada, Steci, ed. Umetnost na tlu Jugoslavije, Jugoslavija / Beograd , Spektar / Zagreb, Prva
knjievna komuna / Mostar, 1982., str. 159-160.;
28
Wenzel, Marian, Bosanski stil na stecima i metalu, Sarajevo-Publishing 1999., str. 129-136.;
29
Wenzel u tekstu govori o mogunosti namjerne devastacije natpisa na stupcu, koju su joj spominjali
Aneli i Basler, stavljajui Truhelkin rad u kontekst politike austrougarskihs interesa u ije definicije
neemo ulaziti. Ona vrlo jasno navodi da je Truhelka mogao izbrisati sve pisane dokaze koji idu protiv

8
Miroslav Palameta, pak, u lanku Odjeci gotike na steima (2004.), iznosi da je steak:
djelo umjetnika koji je poznavao izvrsno europske i mediteranske kiparske i slikarske
tradicije, pa ak i one lokalne, i izvoaima kojima je bio blizak i rezbarski i klesarski
zanat.30 On promilja kako je vrlo mogue, obzirom da nema niega slinog u blioj i
daljoj okolini, da je umjetnik koji je klesao ovaj steak neki od onih iskusnih klesara,
gravera i rezbara koji su ukraavali drveni namjetaj u palaama bosanske gospode.
Opisujui detaljno steak, kao zajednike elemente pronalazi u predstavljanju
arhitekture (tornjevima) srodnosti sa arhitekturalnim prikazima s rake sv. imuna u
Zadru, a iste velike lune loe se mogu nai u Dubrovniku ili nad trgovima gotiki
koncipiranih srednjovjekovnih gradskih sredita po Italiji s tim da istie kako elementi
ove kompozicije pridonose dojmu mediteranskog gradskog ugoaja; u sreditu
planine su tri figure, a kako on pravilno navodi, predstavljene izrazito ceremonijalnoj
pozi, za dvije bone istie kako su ogrnute u toge ili plateve. Osim vezivanja pojedinih
ornamenata za zapadni krug u umjetnosti, spominje i da se takav javlja u bosanskim
kodeksima XIV. stoljea i brevijaru Vida Omiljanina. Konjanike na ovom steku po
tipologiji odjee i oruja vee za prizore gotikih minijatura (Velika francuska hronika iz
XIV stoljea ), takoer i prizore iz lova, izuzev stabala, koji su romanike provenijencije
(vezuju se za Evanelje Divoa Tihoradia i Miroslavljevo evanelje), zatim zmaja,
takojer gotiki stiliziranog za kojeg takoer pronalazi poveznice itd. Zvijer iz porodice
maaka koja je privezana za stablo je sada gepard ili tigar. Jedan tip rozeta sa est latica
vee za pojedine peate Tvrtka I. i II., te s natprozornikom sruene crkve sv. Nikole u
Milima. Na osnovu analize pojedinih elemenata stupca Palameta iskljuuje kasnije
datiranje ovoga spomenika.
Generalno, njegova teza vezana za likovnu valorizaciju i izvedbu ovog steka je da su u
pitanju umjetnici kojima su podjednako bila vana tradicijska rjeenja kao i suvremena
stilska nastojanja, ali i da: U sintetiziranju tih razliitih stilskih koncepata, posebice
gotikog i romanikog, ti su majstori i klesari pokazali svoje umijee, izgraivano na
primorskim iskustvima sintetiziranja razliitih stilova.31 Dakle, radilo bi se o domaim
umjetnicima, duborescima i klesarima, koji su se kolovali u primorskim centrima.
njegove teze prve kratke insinuacije vezane za nauni pristup Truhelkinog rada iznosi Belagi 1967.;
30
Palameta, Miroslav, Odjeci gotike na stecima, STATUS magazin za (politiku) kulturu i drutvena
pitanja broj 2, Mostar 2004., str. 139.;
31
Ibid

9
Zasluge Palamete bi, izmeu ostalog, bile to je traio sline kompozicije ili ukrase
unutar sauvanih spomenika srednjovjekovne Bosne i Huma, te proirio kontekst
umjetnike inspiracije i na zapadni umjetniki krug.
U knjizi Steci bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka Dubravko
Lovrenovi (2007.) revidirajui iskustva prethodnika istie znaaj ove danas barbarski
devastirane nekropole.32 Kako se Lovrenovi u istraivanju fokusirao na sintetiziranje
spoznaja o stecima i to u svim segmentima njihove pojavnosti, te novim
historiografskim i kulturolokim okvirima, produbljujui na taj nain kontekste
tumaenj odreenih grup motiva, a i fenomena steaka, ovu nekropolu kratko opisuje,
a u estetsko umjetniko oblikovnoj analizi sljemenjaka iz Zgoe poziva se
djelimino na Stratimirovia, Belagia i Palametu.
Kao posljednji, namjerno izdvajamo, izvan hronolokog slijeda - kako nam se ini
- skoro pa zaboravljeni lanak ure Baslera Apokaliptina poruka steaka (1974.).33
Iako je autor pisao ovu studiju iz ugla koji je dananja historiografija ve uveliko
prevazila, i iako se ne moemo sloiti s veinom njegovih tumaenja sljemenjaka, on
se jedini dotie Ivanove Apokalipse kao predloka reljefa na stecima. Iz Apokalipse se
zadrava samo na poglavljima koji govore o grijehu, njegovom otkupljenju, Posljednjem
sudu i Nebeskom Jeruzalemu. Tumaenje grijeha vezuje za reljefe s romanikih crkava,
a ono je sadrano u predstavama divljih ivotinja, mahom i fantastinih. Napasti
grijeha pronalazi u prizoru svezane zvijeri i zmaja s bone strane sljemenjaka. U tu
priu o povijesti grijeha, osim navedene stavlja i prizor lova, a koje koncepcijski vee
za eonu stranu.34 Ona je, po njemu, jedini zbog realistinog prikaza jasno dat primjer
Nebeskog Jeruzalema i Posljednjeg suda na stecima. Tumaenje eone strane je ovakvo:
kako je sve sloeno u tri zone, u najnioj, zemaljskoj, su dva konjanika sjahala u znak
poniznosti i kajanja, prije nego e pristupiti pred suca. 35 Stoga su to ljudi kojima jo nije
sueno. Iznad je prikazan Isus kao sudac u prisustvu dva porotnika. Ovdje Basler istie
32
Lovrenovi, Dubravko, Steci bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka, Rabic, Sarajevo 2007., str.
96.;
33
Basler, uro, Apokaliptika poruka steaka, Dobri pastir, god. 24, Udruenje katolikih sveenika SR
BiH, Sarajevo 1974., str. 25-37; ovdje bih se eljela zahvaliti fra Marku Oroliu, fra Zvonku Miliiu i
prof. Daliboru Ruiki na pomoi pri nabavljanju ovoga lanka;
34
Povlaei paralele s reljefima crkve sv Ivana u Schwbisch Gmndu, navodi da su boni zidovi, kao i
steak iz Donje Zgoe ispunjeni zlima ovog svijeta: napastima kojima je izloen ovjek u dnevnom
ivotu;
35
Ibid., str. 33;

10
kako je ta scena do te mjere svjetovna da nam moe realno ilustrirati sudaku praksu
feudalne Bosne. U najvioj zoni je grad, oito onaj iz Ivanovih vienja na Patmosu.
Na osnovu relistikog prikazivanja, koje je svojstveno kasnosrednjovjekovnoj umjetnosti,
sljemenjak datira u XV. stoljee.

Iz navedenih analiza d se zakljuiti sljedee: steak karakteriu romaniko-gotiko-

bizantske stilske odrednice, pokuava se definirati umijee majstora koji je edukaciju
stekao najvjerovatnije u Primorju iako jo uvijek postoji dvojba da li se radi o
primorskom, domaem majstoru, ili onome koji dolazi iz Moravske kole. Kao nova
tumaenja izdvajaju se Deizis, te figura Sunca i Dioskuri, Nebeski Jeruzalem, a srodni
elementi ovoga steka pronalaze se i u umjetnosti srednjovjekovne Bosne i Huma,
zapada gotikim minijaturama, Italiji, Dalmaciji i Srbiji, a odreeni prototipovi i u
antici.
Naalost, i nai najbolji poznavaoci umjetnosti steaka, u prvom redu Marian Wenzel,
efik Belagi i Nada Mileti, u manjoj ili veoj mjeri gotovo da su zaobili studiozniju
ikonografsku analizu naeg najljepeg reprezenta. Tumaenja poput Dioskura i procesa
ritualne inicijacije ne mogu se odrati jer se pojedini prizori izvlae iz konteksta
cjelokupne dekoracije steka sa kojom se ni po kojem osnovu ne bi mogli dovesti u
vezu. Isto vrijedi i za Deizis, jer se prikaz takve kompozicije openito odnosi na prikaz
Krista, sv. Ivana Krstitelja (uestale su zamjene za ovu figuru) i Bogorodicu, to, kako
emo vidjeti, ovdje nije sluaj. 36 Iz Baslerove analize, ne moemo prihvatiti tumaenja
povijesti grijeha, konjanika, i dva porotnika, s tim da je on po prvi put tano
identificirao sredinju figuru kao Krista i grad kao Nebeski Jeruzalem. Treba istaknuti,
kako veliki doprinos u prouavanju sljemenjaka pripada Miroslavu Palameti, koji je, ne
ulazei u ikonografske obrasce, dao bitne i vrijedne zakljuke vezane za umjetnost
srednjovjekovne Bosne i to, u prvom redu, traei slina rjeenja unutar njezinog
sauvanog korpusa.
Poslije kratkog kritikog osvrta na dosadanja istraivanja i literaturu o temi, moraju
se istai i dodatni faktori koji oteavaju i uslonjavaju problem interpretacije i

36
Usp. Badurina, Anelko (ur.), Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva, Zagreb:
Kranska sadanjost, 2006. [1979.];

11
identifikacije motiva na ovome steku. Prva oteavajua okolnost je to je steak
oteen.37 Nadalje, slini prizori koji se javljaju i na drugim steima uglavnom se vezuju
za drugaiju ikonografiju (turniri, lov, dvori). Trea oteavajua okolnost je ta, to je
izvedba i program ovoga steka zaista specifikum, pa je teko pronai komparativni
materijal.
S obzirom da se radi o vrlo zahtjevnom zadatku u pokuaju novog sagledavanja i
revalorizacije steka u kojem su nam se tokom rada stalno pojavljivali novi problemi, a
koji se ne vezuju samo za posao historiara umjetnosti, nego i za poznavaoce nae
srednjovjekovne knjievnosti i pisma, zatim historije, arheologije, numizmatike,
sfragistike i svega ostalog to je neophodno da bi se stvari pokuale pravilno vrednovati,
konsultovali smo se s nekoliko strunjaka iji se rad vezao za dijelove ove
problematike.38
I pored brojnih problema, pokuati emo iznova sagledati reljef ovog izuzetno
vrijednog nadgrobnog spomenika i tako otvoriti problem njegove umjetnike realizacije i
vrlo specifine ikonografije koja je zapravo jedinstvena u odnosu na cjelokupni
repertoarij sauvanih steaka.
Prijedlog novog ikonografskog tumaenja
Sljemenjak iz Donje Zgoe u bogatom i likovno razvijenom repertoaru krije dublja
ikonografska znaenja, daleka od uobiajenih analiza.
Moda se u podnaslovu uz reprodukovanu eonu stranu steka koji daje uro Basler u
knjizi Umjetnost Bosne i Hercegovine, krije i dublji smisao ovakvog oblikovanja Tri
posljednje stvari ovjeka: Smrt, Sud i ivot vjeni, s tim da bi se u ovim eshatolokim
temama trebalo dodati i ivot.39 Te etiri komponente ivot, Smrt, Sud i ivot vjeni,
proimaju cijeli likovni repertoar ovoga steka.
37
Na najljepi reprezent srednjovjekovne umjetnosti stoji potpuno nezatieno u bati Zemaljskog muzeja,
nita se nije napravilo da bi ga se spasilo od daljnjeg propadanja;
38
Ovdje bih se eljela zahvaliti mr. Lidiji Fekei-Martinovi, viem kustosu Zemaljskog muzeja u Sarajevu
i voditelju posljednjeg arheolokog istraivanja nekropole na nesebinom ustupanju svog potrebnog
materijala, zatim dr. Lejli Naka s kojom su izvrene konsultacije vezane za natpis sa stupca sada drugaije
protumaenog, to e biti objavljeno u nekom od njenih narednih lanaka, mr. Emiru O. Filipoviu na
pomoi u konsultiranju historijskih okvira nastanka ove nekropolei ustupanju dijela materijala, kolegi
Darijanu Kalauzoviu koji mi je pomagao oko kompjuterske obrade fotografija steka, te sugestijama
skulptora Stjepana Gavria, profesora Srednje kole primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, koji je radio na
replici zgoanskog steka sada postavljenoj pred zgradom Predsjednitva Bosne i Hercegovine;
39
Basler u ovoj studiji o stecima daje samo osnovne informacije, od periodizacije i vrlo suene
klasifikacije, a navedeni podnaslov stavlja bez ikakvih objanjenja u tekstu, Umjetnost Bosne i
Hercegovine, grupa autora, poglavlje Steci, Svjetlost Sarajevo 1987. str. 58;

12
 Iako emo se zadravati na svakoj strani sljemenjaka posebno, na poetku je
potrebno istai da je cijeli program na ovome steku povezan u jednu cjelinu i to u vrlo
istananim odnosima, i likovnim i ikonografskim. Klesar koji je na njemu radio bio je
izravno ili posredno upoznat sa vjerskom litarurom, odnosno srednjovjekovnim
rukopisima Ivanovog Otkrivenja, osim toga, sa poznavanjem dvorsko-viteke kulture
toga vremena. Zadivljujua je skala njegovog zapaanja najrazliitijih oklopa, zastava,
opreme konja i onovremene odjee.
eona strana steka (prvobitno okrenuta na istok),40 najee reprodukovana, a koja
se po veini dosadanjih analiza vezuje za stvarne likove i arhitekturu iz kasnog srednjeg
vijeka, iako jo nije tano definisano o kojim se vladarima ili vlastelinima radi, sadri,
zapravo simbolini i reducirani prikaz Nebeskog Jeruzalema iz knjige Otkrivenja (kako je
to Basler zakljuio), koja je u naoj srednjovjekovnoj knjievnosti zauzimala posebno
mjesto, zatim Posljednjeg suda, te spajanja ovakve ikonografije s prizorima iz
svakodnevnog ivota, odnosno svjetovnim licima visokog feudalnog ranga i njihovim
podreenima.41
Ova strana sljemenjaka (slika 1), vanredno likovno zanimljiva, podijeljena je u tri
horizontalne zone, s tim da se izmeu prve, odnosno prizemne i druge zone nalazi traka
sa floralnim motivima koji se ritmiki smjenjuju. Tako se dvije gornje zone vizualno
povezuju i svojim sadrajem odvajaju od donje zone.

40
Sljemenjak je u muzeju sasvim drugaije pozicioniran. Njegovo izvorno postavljanje zasigurno ima veze
sa stupcem, ija je eona strana s poetkom natpisa bila okrenuta prema eonoj istonoj na sljemenjaku.
Mogue su i simboline, pa ak i programske veze sljemenjaka, stubca i nekadanje crkve, a koje bi se
trebale razraditi u posebnoj studiji;
41
U povlaenju paralela izmeu pojedinih reljef na ovome steku i rukopisa srednjovjekovne Bosne
fokusirati emo se na tekst i iluminaciju Hvalovog, Mletakog i Radosavljevog zbornika, te Nikoljskog
evanelja i Giljferdingovog Apostola;

13
Slika 1. eona strana sljemenjaka (prvobitno okrenuta na istok)

Prizor u najvioj zoni koji je ikonografski povezan sa onom ispod trebao bi predstavljati
sljedee: grad koji se pojavljuje u formi pet kula s posebno obraenim krovitima koji se
zavravaju kuglama, te razliitim brojem otvora na njima, suena je prezentacija
Nebeskog Jeruzalema, grada koji se detaljno opisuje u Ivanovom Otkrivenju (21,
1-.27).42 Iznad njegovih kula namjerno je smjeteno, a ne sluajno kako bi se popunio
prostor, sedam rozeta, jer je broj sedam i tzv. klju Otkrivenja i pojavljuje se oko
etrdeset puta u ovome tekstu (npr. sedam zvijezda koje su sedam anela, sedam crkava,
sedam peata, sedam gromova, sedam darova Duha Svetoga...). 43 Vrlo slinu arhitekturu
nalazimo u Hvalovom zborniku44 prizor Blagovijesti u kojem se arhaneo Gabrijel i
Marija smjetaju ispod dvije polukrune arkade razdvojene stubom s dvije ptiije glave i
floralnim ukrasima dok se kao simbolini grad Nazaret pojavljuju u okviru te
kompozicije s bonih strana, kule grada (slika 2).

42
Biblija Stari i Novi zavjet, gl. ur. Jure Katelan i Bonaventura Duda, ur. Josip Tabak i Jerko Fuak,
Kranska sadanjost, Zagreb 1997. [1974.] i Biblija ili Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, prev. Stari
zavjet . Danii, Novi zavjet prev. V. Stef. Karadi, izdanje Biblijskoga drutva, Beograd 1870.[1864.];
43
Jedna od rozeta danas nedostaje a na tom mjestu se vidi oteenje u obliku kruga, iz ranijih opisa ovoga
steka nalazimo da ih je bilo tano sedam, a to je jasno i iz danjanjeg stanja;
44
Biblioteca dell Universita di Bologna, ms. 3575 B, fol. 13r;

14
Slika 2. Hvalov zbornik, Blagovijesti, detalj, fol. 14r
Oblik krajnjih bonih trospratnih kula je neto izdueniji i vitkiji, jer je u pitanju prikaz
dvorske arhitekture, ali njihov gornji dio u cjelini odgovara reljefu sljemenjaka. Na listu
koji slijedi u Hvalovom zborniku (fol 14 r) iza evaneliste Mateja i njegovog simbola
ovjeka s krilima nalazi se takoer simbolina predstava Jeruzalema, kao grada kreposti,
kako je je to Hval i oznaio. U sredinjem dijelu toga grada, istie se centralna
estougaona graevina s kulom koja izlazi iz sredine. I ova kula ima na vrhu kuglu kakve
susreemo na steku sljemenjaku iz Donje Zgoe, a iza predstavljene centralne
graevine Hval stavlja zlatni oreol, kako bi naznaio da se radi o svetom mjestu Kristova
groba. Inae, ove iluminacije radi skriptor i minijaturista Hval.
Obrada krovita na sljemenjaku nije nikakav specifikum vezan za prostore Bosne.
Takav se prikaz arhitekture sree na mnogo drugih primjera (minijature, reljefi...) iz XII.,
XIII. i XIV. stoljea prije svega u umjetnosti zapada, a rjee istoka. Osobita je, prije
svega, cjelina kompozicije, a upitno je da li je ovakva stvarnaarhitektura uope
postojala u obrisima tzv. Stjepan-grada ili bilo koje druge arhitektonske cjeline na tlu
srednjovjekovne Bosne. Prikaz grada pomou kula, odnosno tornjeva zasigurno je
simbolian.
Sredinja kula, koja je ujedno i ulazna kapija, ima drugaiji pokrov od ostalih (krikaste
sekcije). Na njezinom vrhu, u formi akroterija nalazi se kugla ija je desna strana
oteena, a na kojoj otkrivamo dio heraldikog motiva, izgleda krina, na kojem sjedi
golub s rairenim krilima i glavom okrenutom na lijevu stranu. Svakako da bi se u
kontekstu Nebeskog Jeruzalema i sedam zvijezda iznad, pojava ove ptice trebala
tumaiti kao prisustvo Svetog Duha u gradu u kojemu e prebivati samo pravedni (slika

15
3, 3a).45 Ovaj motiv, iako uoljiv, spomenuo je Belagi i to vrlo oprezno, u nedoumici
da li su u pitanju jelenski rogovi ili, pak, ptica kao heraldiki motiv.

Slika 3, 3a. Golub kao prikaz Svetog Duha na vrhu ulazne kapije

Lako se zapaa da je, za razliku od ostalih kula, u prostoru koji simbolino predstavlja
kapiju, tj. ulaz u ovaj grad, ali i u otvoru kule s lijeve strane kapije, kamen obijen, jer
nema onu glatku strukturu kakvu imaju ostali otvori. Zato je taj prostor devastiran, ko je
to napravio i ta je tu bilo predstavljeno za sada je nepoznato.46
Ispod arkade sasvim lijeve kule jasno se vidi figura s podignutom desnom rukom koja
posmatra prizor koji se odvija u sredinjem dijelu ispod. Iako je figura pretrpjela
oteenja, komparirajui njezin prikaz s kopijom steka koja se nalazi u zagrebakoj
Gliptoteci, a napravljena je prije oteenja prouzroenih dugogodinjim djelovanjem
atmosferilija, uoili smo sasvim nove detalje (slika 4, 4a).47

45
Sveti Duh se u Bibliji javlja u obliju goluba kada je Isus krten u Jordanu, Marko 1, 10, Ivan 1, 32, Luka
3, 22, Matej 3, 16;
46
Jedino to se danas moe uoiti su urezane linije koje kao da tvore oblik badema na donjem dijelu
otvora kapije, meutim na osnovu toga ne moe se izvesti nikakav zakljuak.
47
Sadrena kopija sljemenjaka iz Donje Zgoe (Kakanj), inventarnog je broja G- HZ-194;

16
Slika 4, 4a. Figura pod arkadom kule (sadreni odljev)
Umjetnik je predstavio figuru u dugoj haljini, ali s veoma neobino skraenim donjim
dijelom tijela.48 Na glavi, veih proporcija u odnosu na tijelo, jo su vidljive bujne
kovrde, s tim da se one kleu tako da zajedno tvore formu kape. Glava je pognuta,
predstavljena u troetvrtinskom profilu, a vidljivi su i obrisi nosa. Desna ruka ove figure
je nespretno izvijena prema gore tako da dodiruje rame, a na njoj uoavamo i rukav koji
ide do lakta. Lijeva, pak, dri nekakav predmet koji podsjea na ram, konture knjige ili
neto slino. Prsti koji pridravaju ovaj predmet s donje strane vie nisu vidljivi na
originalu zbog djelovanja atmosferilija. Najvie problema u identifikaciji nam je zadavala
upravo ova figura. Smatramo da je u pitanju prikaz anela koji sv. Ivanu pokazuje
Nabeski Jeruzalem, te se on logino moe smjestiti u njegov okvir, no on se obino u
ovakvim kompozicijama, iji je primat u umjetnosti Zapada, predstavlja s trskom kojom
mjeri grad. Pojedine minijature, tematski drugaije, a koje bi se mogle komparirati s
ovom figurom nalazimo u dva srednjovjekovna kodeksa. Prva je kompozicija koja
predstavlja Radosava krstjanina, pisca Radosavljevog zbornika (slika 5).49

48
Slina skraivanja figura se nalaze u vie minijatura Mletakog zbornika (Biblioteca Nazionale Marciana,
Cod. Or. 227 = (168));
49
Radoslavljev zbornik (Vatikanska biblioteka, Borg. Illir.12), fol. 58v;

17
 Slika 5. Radosavljev zbornik, Radosav krstjanin, fol. 58v
Nain na koji dri knjigu, predstavljenu u formi okvira ispod koje se pomaljaju slova
Zbornika, mogao bi nam sugerirati i o mogunosti kako je prikazani ram, zapravo,
knjiga. Slinu figuru s knjigom nalazimo u Giljferdingovom Apostolu (slika 6).

Slika 6. Giljferdingov Apostol, inicijal sa sv. Pavlom, fol. 216r

U kompozitnom figuralnom inicijalu P apostol Pavao dri u desnoj ruci Evanelje
naslikano u formi rama.50 I pored brojnih pokuaja da otkrijemo znaenje predmeta koji
aneo dri u ruci, svaki ostaje u domenu pretpostavki. U svakom sluaju, sigurno se ne
radi o stvarnoj figuri, poput Tvrtka ili banice.
Tano po vertikalnoj osovini ove cjelokupno rijeene simetrine kompozicije i ispod
vrata Nebeskog Jeruzalema na ijem je vrhu predstava Svetoga Duha, nalazi se figura s
aureolom i podignutom desnom rukom, te stoga smatramo da je ovo predstava Krista
Suca (slika 7, 7a). Njegova postavka ispod samih vrata je vrlo logina, ako uzmemo u
obzir izvore iz Evanelja - Ja sam put, istina i ivot (Iv 14, 6), dakle niko ne ulazi u
grad izabranih osim po njemu. On zauzima najistaknutije mjesto u ovoj kompoziciji. Kao

50
Giljferdingov Apostol (Rukopisni odjel GPB Saltykov-edrin), Petrograd, Giljf. Br. 14, datiran u
prvu pol. ili kraj XIV. st.;

18
vrhovni sudija predstavljen je u sjedeem poloaju (Otk, 20, 11), s prekrtenim nogama,
na prijestolju ije se prednje noge i sjedalo bez naslona dobro vide. Sjedalo je neobinog
oblika sa uglastim gornjim rubovima (mislimo da su u pitanju dvije rubne horizontalno
postavljene preke) i koso postavljenim prednjim nogama koje se ire i izrastaju iz
pozadine. Vidljivo je i da je Krist obuen u halju do ispod koljena, iji se nabori
primjeuju u donjem dijelu, a ostalo se zbog oteenja vie ne moe iitati. Podignuta
desnica otkriva ga kao Suca iz Posljednjeg suda, dok je lijeva bila sputena na koljeno.
Na dlanu dignute ruke nalazi se drka srpa zakrivljenog tijela iji vrh otrice dodiruje
aureolu (Otk, 14, 14). Krj drke je iznad glave figure lijevo od Krista. Pojava srpa
govori o apokaliptinoj etvi.51

Slika 7, 7a. Krist Sudac i dvojica vlastelina na eonoj strani (oteeni izvornik i
sadreni odljev)
Figura Krista je prilino neproporcionalno modelovana, s nesrazmjerno veom
glavom i gonjim udovima koji su pretrpjeli oteenja. Na njoj zapaamo tragove dlijeta
majstora koji je pokuao da isklee kosu u formi vertikalnih ureza, zatim konture lica,
odnosno glave s neobinim polukrunim udubljenjem na samom vrhu. Glava s aureolom
dodiruje donju liniju vrata Nebeskog Jeruzalema, tano u njezinom sredinjem dijelu, to
svakako ima simbolino znaenje. Ova figura je, sukladno ovakvoj kompoziciji, te
ikonografskoj ili znaenjskoj perspektivi, predstavljena kao najvea i via u odnosu na
druge dvije bone figure.
Iako je u likovnoj umjetnosti kasnog srednjeg vijeka Bosne i Huma predstavljanje
Krista prilino rijetka pojava, ona je uobiajena na novcima vladara ubi, bana
51
Badurina, Anelko (ur.), nav. dj., 2006. str. 141;

19
Stjepana II. Kotromania, bana Tvrtka I., kralja Tvrtka I..52 Na aversu bi se smjetala
figura ili grb vladara, a na reversu Krist na prijestolju ili mandorli. Kasnije se lik Isusa
mijenja sa sv. Grgurom Nazijanskim. Ovakve uobiajene predstave se odnose na
svjetovnog i duhovnog vladara tj. na svjetovnu vlast kao aluziju na Boansku, legitimnu
od Boga, to je ve dobro poznato. Bitno je napomenuti da se Krist uvijek u ovakvoj
ikonografiji prikazuje kao svevladar u slavi (lat. Maestas Domini), onaj koji sudi i vezuje
se za Ivanovo Otkrivenje. Na sljemenjaku je ovakva ikonografija znatno proirena, ali
odnos je isti vjeno prebivalite pokojnika na kojem je smjeten prizor iz Apokalipse sa
Kristom i Nebeskim Jeruzalemom koje prate svjetovni vladari, odnosno vlastelini.
U knjinom slikarstvu je takoer nekoliko puta predstavljen Isus. Naveemo samo neke
primjere: na minijaturi Blagosiljanje apostola u Hvalovom zborniku, rad minijaturiste
Hvala, zatim Krist sa dva anela i simbolima evanelista i Krist u tetramorfu, Bog
Otac, Mojsije i dva anela" u Mletakom zborniku...
Lik Krista je flankiran sa dvije muke figure, ije su fizionomije vremenom prilino
izblijedjele, a glava figure s desne strane je takoer oteena. No, ono to je jo uvijek
itljivo je djelimino vidljiva odjea i poloaj ovih figura. S lijeve strane Krista je
mukarac u dugakom ogrtau s paralelnim i iroko postavljenim naborima (slika 8, 8a).
Figura u stojeem poloaju predstavljena je u profilu, okrenuta prema Kristu, to je
odmah uoljivo po poloaju stopala, rukama i glavi. Slojevita i bogata odjea ove figure,
koju su si mogli priutiti samo najbogatiji slojevi tadanjeg drutva, govori nam u prilog
da je u pitanju prikaz nekog vladara ili vlastelina, a nikako dvorjanina. Mukarac na sebi
ima halju, preko koje je ogrta sa pravilno ritmiziranim ispupenjima na obrubu. Oko
vrata mu je zakopana velika i debela kragna, a ispod nje se jo vide tragovi kratke
pelerine (ili hermelina) sa istim obodom kao na ogrtau, a koja mu pada preko ramena.
Nabori tkanine koja se povlai prema gore, uoljivi su ispod ruku ovog mukarca. Noge
su pretrpjele oteenja, ali su djelimino vidljivi rubovi pantalona. I na ovoj figuri se vidi
kosa koja pada do linije vrata sa lijeve strane, a naziremo i bradu i donji dio fino
modeliranog nosa, s tim da su dijelovi lica obijeni. Na glavi ima kapu ili neto slino.U
rukama dri nekakav predmet, ali je vrlo teko rei to je to. Gornji dio tog
52
O srednjovjekovnoj bosanskoj numizmatici: Rengieo, Ivan, Novci bosanskih vladara u Poviest
hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., knjiga prva, HKD
Napredak 1942., str. 668-684; Tihomir Glava, Druga ostava bosanskog novca iz Ribia kod Konjica,
Glasnik Zemaljskog muzeja (A) 44, Sarajevo, 1989, str. 233-266;

20
neidentificiranog objekta zavrava se u formi perjanice u buketu povezane s donje strane
s dvokrakim amblemom koji stoji privren na tijelo koje nas svojim oblikom podsjea
na kacigu ili krov. U svakom sluaju, iako se ne moe tano identificirati ovaj predmet,
sigurno je da se on nudi Spasitelju.

Slika 8, 8a. Lijeva figura - vlastelin s darom u rukama (sadreni odljev)

Druga, pak, figura nasuprot ovoj, koja je takoer okrenuta prema Kristu, jo je tee
itljiva zbog oteenja na licu i gornjem dijelu tijela (slika 9, 9a). Stopala ove figure su
takoer prikazana u profilu, meutim, tijelo je vie okrenuto prema posmatrau, tako da
se d iitati da na sebi nosi dugu halju koja je povezana u struku (nabori su jo jasno
vidljivi) i ogrta vezan oko vrata koji pada od lijevog ramena do ispod ruba halje, gdje je
bogatije nabran, a njegova linija je jasno isklesana i sa druge strane. Ispod halje se vide
rubovi pantalona. I ova figura, koja je muka, dri u rukama neidentificirani objekat,
prilino veliki u odnosu na ostale dijelove tijela, a i u odnosu na predmet prve figure. Na
njemu su takoer su uoljivi obrisi ruke sa nespretno modeliranim prstima. U prvi mah
ovaj nas je predmet podsjetio na sljemenjak s postoljem, meutim, njegova strana
okrenuta Kristu je otvorena i zavijena u vidu svitka, tako da je teko rei ta bi to
bilo. S desne strane glave uoili smo pravilna udubljenja s donje i urezanu liniju s gornje
koje kao da stvaraju konture zadnjeg dijela kacige ili kape s uvijenim krajem. Cijela
figura je opet prilino neproporcionalno koncipirana.

21
Slika 9, 9a. Desna figura - vlastelin s darom u rukama (sadreni odljev)
U kontekstu ovakve ikonografije lako je onda protumaiti ono to je dosada oznaavano
kao drvena palisada ili stjenoviti brijeg na kojem stoji dvor s lijeve i desne strane ove
tri figure prizor uokvirava po est vertikalno postavljenih zidova s polukrunim
zavrecima koji se stepenasto penju prema centralnom dijelu i zavravaju, odnosno
povezuju sa dvije gornje kule lijevo i desno od kapije. Ovakvo komponovanje jasno nam
govori da je tih, ukupno dvanaest zidova, integralni dio predstave Nebeskog Jeruzalema
(Otk 21, 12-18). Na jednoj plohi umjetnik je morao da predstavi zidine Svetoga grada i
grad unutar zidina, dakle bio je ogranien prilino malom povrinom za opirnije
opservacije, a problem je rijeio na veoma zanimljiv nain. Iza ovih zidina smjetena su
dva drveta ivota, simetrino, po jedno sa svake strane, to tano odgovara opisu
poglavlja Otkrivenja 22,1-2.53
Oba drveta ivota slino su predstavljena: izrastaju iz nekakvog ovalnog ploda
zrnaste strukture i imaju po pet grana. Na donje dvije grane su po dvije nazubljene liske,
one iznad njih po pet, a sredinje vertikalno postavljene, po jedan vei list koji na drvetu
ivota sa lijeve strane vie podsjea na plod (slika 10).54

53
Nasred ulica njegovih i s obje strane rijeke drvo ivota, koje raa dvanaest rodova, dajui svakoga
mjeseca svoj rod; i lie od drveta bijae za iscjeljivanje narodima, Otk 22, 2, Biblija, Beograd 1870.;
54
S lijeve strane na zidinama se nalazi osteenje u vidu nepravilne rupe a okolo se vide sitno klesane
takice koje su prvotno mozda ocrtavale neki znak, slova, grb ili slicno, ili je to moda naknadna
intervencija.;

22
Slika 10. Dvanaest temelja/zidova Nebeskog Jeruzalema i dva Drveta ivota
Za ono to je oznaavano kao prijestolna dvorana ili spilja u kojoj sjedi ban mislimo
da smo nali drugaije tumaenje, kao i za drvenu palisadu i kule Stjepan-grada. Bitno
je naglasiti kako se i Nebeski Jeruzalem u opisima u Otkrivenju smjeta na goru veliku i
visoku. U preplitanju sakralnih i svjetovnih sadraja, kao svjetovne izdvajamo dvije
muke figure koje u rukama dre darove i koje bi se mogle dovesti u vezu sa dvojicom
pokojnika kojima je ovaj steak namijenjen. Na ovakvu konstataciju emo se jo
naknadno vraati jer se simbolika i figuracija na steku esto vee za broj dva s tim da
nije poznato da li je ispod sljemenjaka bio dvojni ili pojedinani grob.
U donjoj zoni eone strane nalaze se dvije muke stojee figure koje na uzdama dre
dva izuzetno lijepo rijeena stilizirana konja s bogatom opremom na sebi (slika 11).
Muke su figure predstavljene tik jedna uz drugu, tako da je lakat desne dodirivao gornji
dio ruke lijeve figure. Lijeva je figura frontalno postavljena, a desna u poluprofilu.
Umjetnik je poloajem tijela i nogu pokuao nagovijestiti pokret. Odjea je jo vidljiva na
lijevoj figuri sastoji se od uske tunike s pojasom koja pada do polovine bedara, velike
kape sa irokim obrubom na glavi i iljaste obue na nogama. Oteenja su tolika da je
zaista teko vidjeti neto vie izuzev jo ovoga - dvije paralelne ovalne linije na prsima
koje moda sugeriu kragnu ili neto slino na odjei, zatim brkove (?) i kratke, krune
poteze dlijetom tano ispod kape.55 Na desnoj figuri lice se vie ne vidi, velika je rupa
tano iznad glave, a i ostali dijelovi tijela su veoma oteeni.. Donji dio uske tunike
(odjea slina prvom mukarcu) je, ini se, na preklop.
Konji su vrlo fino klesani, korektnih su proporcija a stilizirane linije njihovih tijel su
spretno izvijene. Onaj s lijeve strane ima malo podignute prednje noge, a drugome je
podignuta samo prednja desna. Oprema na konjima je raskona, skulptor je na svim
dijelovima koji opasuju tijelo konja (kolan, pusat, uzde i prsine), svrdlom buio rupe
kako bi se dobio dojam da bi tu trebali stajati plemeniti metali, drago/poludrago kamenje
ili neto slino. Neobino je to se ovakve rupe pojavljuju s uturanje strane bedra zadnje
55
Ove pravilna udubljenja ista su kao na glavi desne figure kod Krista;

23
noge svakog konja, a na ta nemamo odgovor. Interesantan je i dio konjske opreme na
sapima konja, koji se od vrha lea sputa prema dolje u vidu dvije trake obrnutog slova V,
a na svakoj su zavretci u formi mladog mjeseca Ovaj dio opreme ima isto dekorativnu
ulogu. On se pojavljuje na ova dva konja kao identian motiv, ali i na bonoj strani iznad
scene lova, na svih pet prikazanih konja. Mogue je da je ovakva konjska oprema
pripadala samo jednoj vladarskoj ili vlastelinskoj porodici.

Slika 11. Dvije muke figure, u slubi vlastelina, dre za uzde konje
Desni konj ima veoma lijepo oblikovano oko predstavljeno u perspektivi. Grive su veoma
saeto rijeene, bez nagovjetaja dlake, ak su i veoma tvrde, pa nam se ini da su u
pitanju oklopnici koji su se u srednjem vijeku stavljali na konje. Izbjeemo tumaenje
rozeta koje se takoer pojavljuju i na ovoj plohi jer nismo sigurni da li ih je bilo pet ili
est. Za ove muke figure s konjima moemo rei da su u slubi dvojice vlastelina
prikazanih iznad, zato su i namjenski smjeteni u zemaljsku zonu.
Kao pandan ovoj strani steka stoji druga eona strana, ija arhitekturalno
koncipirana povrina sa zabatom, arkadama i ukupno dvanaest rozeta razliitih
profilacija kao da govori o dvanaest dragulja od kojih je sazdan Nebeski Jeruzalem (slika
12). Velike esterolisne rozete su smjetene pod polukrune arkade i ravnomjerno
rasporeene po etiri u tri horizontalna reda. U najniem, one sa bonih strana kao da
predstavljaju dva posebna temeljna kamena, jer se prostor iznad ovih arkada zatvara, a
to bi nam moglo sugesati kako simboliu dva apostola, moda Petra i Pavla, kako emo
vidjeti iz sljedeih redova. Istraujui minijature Hvalovog zbornika, iitavali smo tekst
Otkrivenja i naili na veoma zanimljiv opis Nebeskog Jeruzalema. Tako je svaki dragulj
od kojeg je sazdan ovaj grad povezan s jednim apostolom (Otk 21, 19): jaspis je Petar,
safir Pavao, kalcedon Andrija, smaragd Ivan evanelista, sardoniks Jakov, sard Filip,
hrisopas Bartolomej, beril Toma, topaz Matej, hrizolit Tadej, hijacint Simon Zilot i
ametist Matija. Kada se usporeuje tekst kanonskih prevoda Otkrivenja s onima u

24
Hvalovom zborniku, ne nalazimo odstupanja izuzev u ovome dijelu koji je proiren i u
kojem se tano vee apostol za odreeni dragulj.56 Kako smo vidjeli, u poretku dvanaest
apostola nedostaje jedan apostol Jakov (Alfejev), jer je umjesto njega ubaen Pavao. 57
To nam moda moe govoriti i o poretku apostola koje su astili pripadnici Crkve
bosanske, a u ovom sluaju sugerirati kako je interes bosanskih krstjana za Ivanovu
Apokalipsu bio sigurno veliki, izmeu ostalog, i zbog ovakvih tumaenja, odnosno
dopuna pojedinih poglavlja.58 Iako na ovoj strani steka tee friz od akantovog lia
iznad prvog donjeg reda rozeta, ne moemo govoriti o podjeli na zemaljsku i nebesku
zonu, ve o jedinstvenoj i proirenoj predstavi Svetoga grada kako ga je zamiljao
srednjovjekovni umjetnik, a za kojega nije bilo dovoljno prostora na glavnoj eonoj
strani. U osnovi svih velikih rozeta lei, kako smo spomenuli, esterolist, na to emo se
naknadno osvrnuti.

Slika 12. Druga eona strana sljemenjaka (prvobitno okrenuta na zapad)

Na jednoj od bonih strana sljemenjaka vidljiva je podjela na dvije zone, a njihov

sadraj se vee opet za glavnu eonu stranu (slika 13). Podjela ovih dvaju pravougaonih
polja je ovakva: gornji prizor s pet konjanika bi odgovarao prizoru u kojem se tipizirano
predstavljaju lanovi izabrane vlastelinske/vladarske porodice, a koja je predodreena da

56
I dva draga kamena su zamijenjena (hrizolit i hrisopas) u odnosu na redoslijed pobrojavanja dragoga
kamenja u sadanjim prijevodima. U Mletakom i Radosavljevom zborniku je isti poredak apostola, kao u
Hvalovom, ali je redoslijed dragog kamenja kao u sadanjim prijevodima. Osim ovoga nalazimo odstupanja
u brojevima u pogavlju Otkrivenja 11, 3 u Hvalovom zborniku dvojica svjedoka e proricati 1277 dana, a
ne 1260;
57
Prouavajui odnos teksta i minijatura u srednjovjekovnim bosanskim kodeksima doli smo do
zakljuaka kako je sv. Pavao zauzimao visoko mjesto u tovanju krstjana. Npr. najljepi inicijali
Hvalovog zbornika posveeni su upravo njemu (inicijali P kao dio imena Pavao);
58
Brojni su primjeri u minijaturnom slikarstvu koji ukazuju na veliki znaaj Apokalipse kod bosanskih
krstjana, jer se veoma esto susreemo s minijaturama koje bi se tekstualno mogle vezati samo za nju, a
smjetaju se i u druga poglavlja rukopis;

25
ue u Nebeski Jeruzalem, jer se ova povorka se kree u tom smjeru, a polje svojom
visinom odgovara dvjema gornjim zonama eone strane. Na tom polju se nalaze i dvije
ploice s natpisima, ime bi se ove pretpostavke dodatno mogle argumentirati. Prve dvije
figure se poneto razlikuju u odnosu na one koje ih slijede. U rukama dre maeve (za
prvu nije ni to sigurno, ali u svakom sluaju dri predmet slian mau) za razliku od
ostalih koji imaju koplja sa zastavama. Prva i druga figura jedino nemaju maeve za
pojasom koji su pripasani s lijeve strane svih konjanika. Obje figure dre maeve (?) u
desnoj, a uzde u lijevoj ruci, iako bi po logici trebalo biti obratno.

Slika 13. Bona strana sljemenjaka (prvobitno sjeverna strana)

Prva figura je najvea i ona predvodi ostale, njena kaciga se svojim zadnjim dijelom
vee za prvu ploicu na kojoj je bio natpis, a i kaciga drugog viteza je veoma blizu prve
ploice s natpisom. Da ova viteka povorka nije predstavljena u pripravnosti za boj,
vidimo po poloaju kopalja sa zastavama koja su podignuta prema gore. Sve su figure
obuene u slinu viteku odjeu, tzv. poluoklop. Na glavi imaju iljaste kacige, sa
uvijenim zavretkom ili kruto modeliranim platom. Kako su lica prve dvojice namjerno
obijena, a trei vitez gotovo potpuno stradao zbog polovljenja steka, moemo samo
konstatirati da zadnji ima, osim kacige i plata, jasno vidljivi vizir lijepog oblika s uskim
prorezima za oi. Tri zadnja viteza imaju i duge maeve za niskim pojasom. Zastave su
mirne, ali im je, kako izgleda, zadnji dio obijen. Na ovom polju se nalaze tri rozete
sastavljene od dva krsta sa zavretcima u formi ljiljana, a smjetene su iza drugog, treeg
i etvrtog viteza. Iza petog se nalazi stilizirano drvo sa izdankom, sredinjom granom
koja se rava na tri sa zavretcima u obliku ljiljana, onaj u sredini sa pet liski, a boni sa
tri. Sredinji dio je okruen srcolikim motivom, a na mjestu ravanja takoer su
predstavljene dvije povijene liske u formi ovoga cvijeta. Ovaj bi se motiv, kao i rozete,

26
trebao posmatrati kao heraldiki jer se izravno odnosi na prikazanu povorku. Konji su
takoer slino uraeni, s blago iskoraenom prednjom desnom nogom. Izgleda da su
lica konja bila zatiena oklopom, jer su jo uvijek vidljiva izboenja u vidu rogova na
pretposljednjem i posljednjem konju, a koja ne mogu biti prirodna.
U polju ispod tri stilizirana drveta dijele ovu plohu na tri kompozicije. Prve dvije se
odnose na lov, a trea na prizor iz Otkrivenja. U prvoj kompoziciji lova na jelena, prvi
lovac odapinje strijelu. Obuen je u usku tuniku, iji je gornji dio izgleda od pletene
ice, pripijene pantalone, na glavi mu je obla kaciga koja je obijena s lijeve strane. Glava
je predstavljena u profilu, trup an face, noge u poluprofilu, a stopala u profilu. Jo uvijek
se vidi dobro uraena aka desne ruke koja napinje luk (donji dio podlaktice je oteen).
Za pojas mu je sa dvije vertikalne trake privren tobolac sa strijelama koji je prvotno
bio veom lijepo klesan, s puno detalja. Ispred njega je stilizirano drvo, a onda jelen u
kojega je ve zabodena jedna strelica, okruenog sa tri psa. Drugi lovac je smjeten u
prostor izmeu sljedea dva drveta. Prikazan je u akciji kako lovakim kopljem
probada prsa vepra.59 I ova je figura obuena u slinu odjeu, s tim da je za okrugli kai
oko pojasa s lijeve strane privren bode. Jabuica bodea je oblikovana u vidu
prstenaste kugle, balak je ravan, a na tijelu vidimo veliku pravilnu rupu. Nekada su
ornamenti krasili drku bodea i pojas na kojem visi. Noge su predstavljene u pokretu,
stopala su izduena.

Slika 14, 14a. Inicijal Mirosavljvog evanelja sa prizorom iz lova i Lov sa

sljemenjaka
Kraj ove figure se nalazi heraldiki prikaz tri krina koji je vjerovatno stajao i uz prvog
lovca (steak bio prepolovljen tano po toj liniji). U inicijalu Miroslavljevog evanelja
(fol. 95r) predstavljen je slian prizor lova na vepra (slika 14), to nam govori da se

59
Na vepru je urezan znak krsta, ne moemo znati je li to izvorna izvedba ili naknadna intervencija;

27
ovakav prizor, izuzev na stecima, javljao i u knjinom slikarstvu, kao i stabla slinog
oblika za koje je Palameta pronaao paralele u Evanelju Divoa Tihoradia.
Posljednja kompozicija na ovoj plohi je prikaz zvijeri privezane lancem za drvo iznad
koje je zmaj. Ova zvijer, koja je tumaena kao lav, leopard, tigar i gepard, je zapravo
najvjerovatnije, prikaz Sotone koji je svezan na hiljadu godina i baen u bezdan (Otk 20,
1-3). Snagu zvijeri Antikristu daje zmaj odnosno Sotona, a ona radi u njegovoj slubi
(Otk 17, 8;13, 2-3), pa ovakvo identificiranje Zvijeri i Sotone ne iznenauje. 60 Iz usta
Zvijeri izlazi zmijski jezik, kao i kod zmaja iznad, a na tijelu, osim grive, otkrivamo
ljuskastu kou kao kod zmaja.61 Zvijer svojim gornjim dijelom tijela najvie podsjea na
lava, to se takoer moe povezati s tekstom iz Prve Petrove poslanice (5, 8), gdje
Sotona obilazi svijet poput riueg lava koji trai koga da prodere. Analogije za ovakvu
ivopisnu kompoziciju nalazimo u irilskom inicijalu Z Nikoljskog evanelja (slika
15).62

Slika 15, 15a. Inicijal Z Nikoljskog evanelja (fol. 47v), Zvijer i Zmaj sa
sljemenjaka

Inicijal je smjeten na poetak Markova Evanelja (fol. 47v) ispod zaglavlja s biljnim
vreama, krunom i ljiljanima. Ovakvog kompozitnog inicijala ne moemo pronai u
drugim bosanskim kodeksima. Sastoji se od tri figure: lava, zmaja i mlade ene u

60
I Zmaj i Zvijer se pojavljuju u Otkrivenju sa sedam glava i deset rogova (Otk 12, 3; 13, 1) to je sigurno
bio teak zadatak srednjovjekovnom umjetniku, pa ih on predstavlja na sljemenjaku u ovakvom obliju, ali
ime ne gube svoje znaenje. Da bi se shvatile raznolikosti u izvoenju ovako sloenih zadataka,
dovoljno je pogledati sline primjere iz kasnosrednjovjekovne umjetnosti, u kojima otkrivamo osebujna
likovna rjeenja koja esto ne ilustriraju doslovno tekst;
61
Objanjenje zato se ova kompozicija smjeta u zemaljsku zonu pored prizora iz lova, moe se nai u
Otkrivenju 9, 1 na zvuk trube petog anela zvijezdi koja je pala na zemlju dat je klju od Bezdana;
62
Nikoljsko evanelje se uva u zbirci Chester Beatty RU 147 Dublin;

28
svijetloljubiastoj haljini koja stoji na njima i dri u rukama knjigu. Lav i zmaj ine
zapravo jedno tijelo, u kojem dominira zmaj, to bi se moglo ikonografski povezati s
naom kompozicijom sa steka jer se radi o Zvijeri i Zmaju iz knjige Otkrivenja. ena,
pak, koja stoji na njima bi se trebala tumaiti kao ena iz Otkrivenja 12 (Otk 12, 5-17),
koja je ve rodila muko dijete i s ijim e se sjemenom koje dri zapovijedi Boje
boriti Zmaj (Otk 12, 17). Obzirom da ena s Evaneljem stoji na glavama Zvijeri i
Zmaja, jasna nam je poruka ove simboline kompozicije. Zvijer na obje kompozicije ima
dugi rep provuen kroz zadnje noge, a zmaj rep, takoer veoma dug, koji se uvija, jer je
njime, kako to stoji u Svetom pismu pomeo treinu zvijezda nebeskih.
Sva tri predstavljena stilizirana stabla u svojim korjenovima imaju peterolistove u
obliku krina, koji izgleda, nisu bez razloga tako neobino istaknuti. U Izaiji (11, 1-9) u
poglavlju u kojem se prorie dolazak pravednoga kralja koji navijeta Otkrivenje, u
prvom retku se govori o mladici koja isklijava iz panja Jiajeva i izdanku koji e izbiti iz
njegova korijena, a to se odnosi na dolazak Mesije (isto u Izaiji 53, 2). Tako bi se moda
i ovi motivi mogli dovesti u vezu s dolaskom Mesije, ali i sa simbolikom goruinog
zrna (Mt 13, 31). Ovakve peterolisne floralne elemente nalazimo u vie bosanskih
kodeksa.
S druge bone strane istovjetna je podjela na dvije plohe, s tim da je sada u gornjoj
predstavljeno osam rozeta i Drvo ivota, a u donjoj pet konjanika (slika 16). Simbolina
vrijednost broja osam, a koju ovdje pronalazimo, oznaava vezu s Uskrsnuem,
poetkom novog doba ili reda, te novom kreacijom (obrezanje se izvodilo osmi dan,
osam dua preivjelo potop...). Po dvije rozete su smjetene ispod gotiki perforiranih
okvira, a u osnovi ili obrisima svake opet pronalazimo esterolist. U kontekstu Uskrsnua
se Drvo ivota pojavljuje kao integralni kompozicioni dio. I na ovom drvetu se javlja
istovjetan izdanak u korijenu, a na dvije od ukupno devet grana predstavljene su dvije
ptice leima okrenute jedna drugoj. Simbolika ptica se u ovom sluaju moe vezati za
due dvaju svjetovnih vladara/vlastelina, jer se ispod svake strane stabla pojavljuju po
jedan heraldiki krin s pet latica i dvije rozete. Donju pravougaonu plohu ispunjavaju,
kao to je ve poznato, pet figura vitezova na konjima, od kojih etvorica jau u pravcu
glavne eone strane, a peti, koji joj je najblii, u suprotnom smjeru, pa se ovaj prizor
tumai kao turnir. Svakako da se on moe okvalificirati kao materijalni, a ne

29
duhovni, jer predstavlja prezentaciju moi i obilja srednjovjekovne vlastele. Ono to je
iznimno vrijedno u ovom sagledavanju je da svaki od petorice viteza ima na sebi
drugaiju opremu, poevi od kaciga, pa sve do kopalja s razliitim tipovima zastava.

Slika 16. Druga bona strana sljemenjaka (prvobitno juna strana)

Prvi vitez s lijeve strane ima na glavi kacigu koninog oblika na kojoj je sprijeda
nekada stajao heraldiki znak. Uz kacigu se vee plat, iji su paralelni nabori u dva reda
jo uvijek vidljivi. U lijevoj ruci dri uzde konja, a u desnoj koplje sa zastavicom. Od
vitekog poluoklopa se jo jasno nazire okovratnik pancirne koulje s aplikacijama na
prsima i trbuhu (oklopnik za prsa koji se povezuje s boka?). Na njezinom donjem dijelu
vidljiv je pojas, i ispod njega jo jedna paralelna linija (dijelovi opreme?). Rukavi su
neto iri, to moemo vidjeti na desnoj ruci konjanika, koji je modeloven kao da lepra.
Koplje je po cijeloj duini obavijeno vrpcom, a zastava je s dva kraka, s tim da je donji
etvtaste, a gornji picaste forme. Vrh koplja se ne vidi. Drugi, pak, konjanik, iako
predstavljen u slinom poloaju, nosi drugaiji tip kacige, blago zailjenog tipa, ispod
koje se, kako je lice prikazano u poluprofilu, sputa iano platno do vrata. Nabori
tkanine koja je izbaena preko tunike po prsima, su jai i slojevitiji. Koplje je takoer
omotano vrpcom po cijeloj duini, a na vrhu je uskovitlana zastavica s jednim krakom.
Kod treeg konjanika, ije je lice takoer predstavljeno u poluprofilu, je na glavi iljasta
kaciga, ali s izduenim i povijenim platom koji se oblo zavrava. I on ima iroki
okovratnik, pojas mu je dekorisan rupama buenim svrdlom, a koplje se zavrava
dvokrakom zastavicom, s tim da je donji krak znatno dui od gornjeg. etvrti ima
najbogatije rijeenu kacigu, kako se ini i s podignutim vizirom. Njezine su oblije
konture oivljene perjanicom koja se sputa du njezinog hrbata i vratobrana, tvorei
gotovo S liniju s uzdignutim zavretkom. Ispod nje se vidi iana tkanina koja pada na
grudi ovoga viteza. Pojas je isto perforiran kao i kod prethodnog, a zastavica jednokraka

30
punijeg volumena. Na njezinom donjem dijelu su vidljiva tri polukruna udubljenja. Peti,
konfontirani konjanik, je predstavljen gotovo leima okrenut posmatrau, s tim da mu je
lice u profilu. ljem, konusnog oblika, ne mnogo visok, ima i vizir sa picastim
zavretkom koji pada do ispod nosa. Ispod zadebljalog ruba ljema proviruje i uvijeni
plat ili vratobran. Na koplju je jedna ravna jednokraka zastavica.

Zakljuna razmatranja

Simbolika sljemenjaka se vee, vrlo logino za vjerovanja onih koji su ispod njega
sahranjeni. Arhitektonski rjeen steak u obliju vjenog prebivalita, prate
arhitekturalni, figuralni i simboliki motivi Nebeskog Jeruzalema u kojemu bi pokojnik
elio nai svoje mjesto. Opisujui prizore iz ivota, naglaava se mo i obilje u kojem
ivi. Kako se to na samom poetku istaknulo, smatramo da je sljemenjak posveen
dvojici visokih vlastelina koji su u krvnom srodstvu, moda brai, s tim da je jedan od
njih bio ipak vieg drutvenog ranga. Na to nam ukazuju dvije figure na proelju u
bogatim odorama, gdje nalazimo da je ona lijeva u neto raskonijoj, a zatim dvojica
vitezova koji predvode sveanu povorku. Na simboliku dvojice, izravno se veu i
prizori iz lova, ali i dvije ptice na granama drveta, dvojica sluga koji pridravaju dva
konja, heraldiki motivi kraj Drveta ivota i slino.
Posebno pitanje koje neemo ovdje otvarati, je pitanje odnosa sljemenjaka i stupca,
stilski i ikonografski veoma povezanih, ali moraemo spomenuti samo jedan segment
naih istraivanja koji se odnosi na natpis sa stupca. Na osnovu kopije stupca iz
Gliptoteke uspjeli smo proitati ime Batala (slika 17), a ne Bakula, kako je to iitao
Truhelka. Batalo je historijski dokumentirana linost u velikom broju kraljevskih
povelja, koja djeluje krajem XIV. stoljea, ako se to ime, naravno, odnosi na njega.
Otkriven je i njegov mauzolej u Turbetu kod Travnika, pa tako zakljuujemo da se on
samo pojavljuje kao svjedok na natpisu sa stupca koji se i danas nastoji deifrirati.63

63
Jedan od najintrigantnijih rukopisa Crkve bosanske Batalovo evanelje je pisano upravo za ovoga
vlastelina 1393. godine. Ta intrigantnost se odnosi na tzv. popis Djedova Crkve bosanske u ovome
rukopisu. Kako je Evanelje pisano te godine, logino je da je Batalo ve tada bio priznat u feudalnim
krugovima, iako se prvi dokument izravno za njega vee 1392.;

31
Slika 17. Ime Batala u donjem redu natpisa sa stupca
Prvi put je Batalo svjedok u povelji kralja Dabie izdatoj 15. IV. 1392., kada kralj daruje
dva sela Hrvoju Vukiu, u Trstivnici selo Kakanj, i u Luci selo Hrast. 64 Njegovo se ime
pojavljuje i na poveljema kraljice Jelene, te kralja Stjepana Ostoje, a smatra se da je
umro izmeu 1400. i 1402. godine. U analize nain na koji je njegovo ime dospjelo na
stubac i u kakvom je ono kontekstu, neemo se upuati, nego emo ta pitanja ostaviti
nekome ko je kompetentniji za ovu, prije svega, historijsku problematiku
srednjovjekovne Bosne. Dotaknuti emo se jo pojedinih likovnih elemenata sljemenjaka
koji moda imaju dublje znaenje.
Ono to nam pada u oi promatrajui rozete sa zapadne eone i june bone strane je
esterolist koji lei u osnovi svake. Iako se rozete esto predstavljaju s razliitim brojem
latica na velikom broju steaka, ovakvo insistiranje na broju est dovodi nas do sljedeih
zakljuaka: na odreenim misijama novca Stjepana II. Kotromania se u titu kao grb
pojavljuje esterolisna rozeta, a takoer, iznad kacige i preke je cvijet sa est latica
(slika 18, 18a). I jedan od arheolokih nalaza iz crkve sv. Nikole u Milima kod Visokog
(grobnice Kotromania) je prsten peatnjak sa esterolisnom rozetom, veoma slinom
onoj sa tita, a koju okruuje po vanjskom rubu niz malih zvjezdica (slika 19). esterolist
takoer pronalazimo na nekim od peata kralja Tvrtka I. i II. (slika 20, 20a, 20b). 65 Takve
nas analogije mogu dovesti i do odreenijih pretpostavki, kako je zaista ovaj sljemenjak
mogao pripadati nekome iz dinastije Kotromania ili, pak, nekome veoma bliskom
njima.

64
uro urmin, Hrvatski spomenici, I, Zagreb 1898., str. 95-98.;
65
Pronalazimo jo primjera koji nisu uvrteni u ovaj tekst, npr. esterolist na zlatniku Tvrtka I i slino;

32
Slika 18, 18a. Vrsta novca Stjepana II. Kotromania

Slika 19. Prsten peatnjak iz grobne crkve sv. Nikole u Milima kod Visokog

Slika 20, 20a, 20b. Grbovi kralja Tvrtka I. i II. na pojedinim peatima
Jo jedan heraldiki motiv koji se vee za sljemenjak pronali smo na novcu Tvrtka II.
Kotromania i nekolicini drugih spomenika. Naime, radi se o motivu krina koji se javlja
kod dugog lovca: tri razdvojene liske.krina povezane u donjem dijelu pravougaonom
trakom. Ovaj motiv otkrivamo na reversu misije novca Tvrtka II i to uz figuru sv. Grgura
Nazijanskog (slika 21). Tihomir Glava ove novce datira (od) 1428. godine, no upitno je
da li je ovaj heraldiki motiv mogao postojati i ranije, jer se u veoma slinom obliku
javlja i na sauvanom kapitelu s Bobovca, a naalost, mnoge karike u numizmatici

33
srednjovjekovne Bosne nedostaju.66 Ovakav heraldiki motiv se moe povezati i sa
brokatnom tkaninom pronaenoj u crkvi sv. Nikole u Milima (slika 22), te
iluminacijom Nikoljskog evanelja (slika 23). Na poetku Matejeva Evanelja, u
zaglavlju pronalazimo sline elemente kao na sljemenjaku. Na njegovoj donjoj liniji, u
sredinjem dijelu stoje tri krina. Onaj u sredini je slino oblikovan kao na sljemenjaku,
brokatnoj tkanini pripisanoj kralju Tvrtku I. i novcu Tvrtka II.. Nikoljsko evanelje se
datira u kraj XIV. i poetak XV. stoljea.67 Iako je ovakav motiv veoma rairen, njega u
ovome sluaju ne moemo okarakterizirati kao dekorativnog.

Slika 21., 22.,23. Detalj sa jedne misije novca kralja Tvrtka II.; Brokatna tkanina iz
krunidbene crkve sv. Nikole u Milima (Arnautoviima) kod Visokog (detalj); Motiv
iz Nikoljskog evanelja, detalj; Motiv sa sljemenjaka
Po tipovima ljemova/kaciga, oruja, odjee i openito naina izvedbe steak se
takoer moe datirati u drugu polovinu XIV. i poetak XV. stoljea. Tipovi razvijenijih
kaciga iljastog tjemena i izduenijeg zavretka javljaju se poetkom XIV., a konusnog
ljema sa pokretnim iljastim vizirom u drugoj polovini istog stoljea. 68 Do sada nije
uraena studioznija analiza oklopa i opreme ovih konjanika, to je izuzetno vano u
sagledavanju cjelokupne slike viteke kulture na prostoru srednjovjekovne Bosne. Kako
su ovakve predstave na stecima ovisile o radu umjetnika koji su ih izvodili a koje
karakteriziraju raznolike kvalitete u izvedbi (retardacija stila, rustinost, povrinska
interpretacija bez ulaenja u detalje bojne opreme...), a sauvana graa nas jo samo
upuuje na nekolicinu analognih primjera iz domene sfragistike i numizmatike, stoga bi
reprezenti kakvi se pronalaze na sljemenjaku iz Zgoe za nas trebali biti veoma
66
Glava, Tihomir , Nav. dj., 1989, str. 237;
67
Zaglavlje je puno kruna i ljiljana, koje zadnja rije nauke definira kao ukrasne motive, s im se, ipak, ne
bismo sloili;
68
Rossi, Francesco, Medieval Arms and Armour, Bergamo 1990., Mller, Heinrich, Kunter, Fritz,
EUROPISCHE HELME, Berlin 1984., krivani, Gavro, Oruje u srednjovjekovnoj Srbiji, Bosni i
Dubrovniku, Beograd 1957.;

34
dragocjeni, jer se radi o prilino iscrpnoj deskripciji viteke opreme. 69 Drvo ivota koje
se pojavljuje tri puta na sljemenjaku moemo povezati za ono predstavljeno na naslonu
Sudake stolice iz Bukovice kod Konjica, a na ijoj je gornjoj strani isklesana stilizirana
kaciga opet sa esterolisnom rozetom (slika 24). Sline tipove liski na Drvetu ivota
saSudake stolice koje podsjeaju na listove hrasta, otkrivamo na stiliziranom drvetu sa
sedam listova predstavljenom s desne strane Nebeskog Jeruzalema, uz krajnju desnu
kulu. Motiv peterolista, koji je tako est na sljemenjaku, pronalazi se i na kruni
Kotromania predstavljenoj u reljefu nadprozornika gornje palae Bobovca, te na reljefu
natprozornika gotike bifore iz palae Travnika, meutim, radi se o tako estom motivu,
da je prosto nemogue davati mu neko sasvim odreeno znaenje.

Slika 24. Sudaka stolica iz Bukovice kod Konjica

Analizirajui rad skulptora, zakljuujemo da je cjelokupnu figuralni i ornamentalni
plat djelo jednog umjetnika, koji je svakako, vjetiji kada su u pitanju ornamentalne
forme raene po odreenim shemama. Odrednice gotike izvedbe su svakako najoitije, s
tim da se skulptor tee snalazi s ljudskom figuracijom. Da li je on bio umjetnik iz
Primorja (nekog veeg gradskog sredita istone obale Jadrana), Moravske kole ili
domai majstor, nije lako ustvrditi. Svakako je ikonografski program vezan u vie
segmenata za knjino slikarstvo, umjetnost, heraldiku i numizmatiku srednjovjekovne
Bosne, a pitanje ornamenta i njihove tipologije, a koje se otkriva u slinim obrisima i na
prostoru Primorja i srednjovjekovne Srbije, a i ire, nije podrobno razraeno u ovome
tekstu, jer se nastojalo fokusirati na ikonografsku podlogu sljemenjaka.70

69
O odlikama periferijske umjetnosti usp. Karaman, Ljubo, Problemi periferijske umjetnosti: o djelovanju
domae sredine u umjetnosti hrvatskih krajeva, II. Izdanje, Zagreb: Drutvo povjesniara umjetnosti
Hrvatske, 2001. [1963.];
70
Gotovo sve tipove ornamenata pronalazimo u kodeksima srednjovjekovna Bosne, ali njihova analiza bi
znatno poveala broj stranica ovoga ionako podugakog teksta;

35
 Za dataciju spomenika smo iznijeli odreenu argumentaciju, pa je, stoga, gotovo
nemogue da je on nastao u XIII., ili, pak XVI. stoljeu. Ime Batalo bi svakako moglo
dodatno pojaati takve zakljuke. Ikonografski koncept, Krista Suca, Nebeskog
Jeruzalema i dvojice vlastelina s darovima je vrlo neuobiajen. Primat za ikonografiju
Nebeskog Jeruzalema nalazimo u umjetnosti Zapada, no u ovakvoj konstelaciji motiva
nismo pronali srodne kompozicije. Ktitorske kompozicije su uobiajene na freskama
pravoslavnih crkava, no, opet, ne u ovakvim odnosima. Zbog svih ovih specifinosti
smatramo da je ideja o likovnim prezentacijama sljemenjaka potekla iz krila Crkve
bosanske.71 Kako se ini, veze liturgijskih knjiga i ovoga spomenika su iznimno vrste,
no pitanja o predlocima minijaturnoga slikarstva koji su moda mogli posluiti skulptoru
za dijelove ove cjeline iz moraju se ostaviti otvorena. Otvorena ostaju i ona koja bi nam
osvijetlila koje su se to historijske linosti mogle pokopati pod ovim nadgrobnikom. Na
osnovu samo likovne analize nije u tom smislu mogue iznositi sigurnije konstatacije.
Nadamo se da e ova otvorena poglavlja, koja su, barem malo naeta naom analizom,
ponukati i zainteresirati naunu javnost, kako se ovaj naljepi srednjovjekovni spomenik
ne bi vie ostavljao po strani i kako bi se osvijetlile veze naruilaca i ovako
kompleksne umjetnike izvedbe na ovome steku.

71
O Crkvi bosanskoj postoji veoma bogata literatura, tako da emo navesti samo pojedine autore koji su se
bavili ovom problematikom: Fenomen krstjani u srednjovjekovnoj Bosni i Humu: zbornik radova,.
Institut za istoriju u Sarajevu-Hrvatski institut za povijest Zagreb, Sarajevo-Zagreb 2005., Pejo okovi,
Crkva bosanska u XV. stoljeu, Institut za istoriju Sarajevo, Sarajevo, 2005., Sreko M. Daja Dubravko
Lovrenovi, Srednjovjekovna Crkva bosanska, Svjetlo rijei 2007., Sima M. irkovi, Bosanska crkva u
bosanskoj dravi, u: Prilozi za istoriju BiH, I, Drutvo i privreda srednjovjekovne bosanske drave,
ANUBiH, Sarajevo 1987., John V. A. Fine, Jr., The Bosnian Church: A New Interpretation. A Study of the
Bosnian Church and its Place in State and Society from the 13th to the 15th Centuries, East European
Monographs, No. X,East European Quarterly, New York and London 1975., Dubravko Lovrenovi, Na
klizitu povijesti. Sveta kruna ugarska i Sveta kruna bosanska 1387-1463, Synopsis, Sarajevo-Zagreb
2006.;

36
37