Drugi ljudi su zamjenjivi, va sklad sa Izvorom nije!

Prvo mjesto je na sklad sa sobom, s naim Viim ja, sa Izvorom. Jedan. Jedini.
Nezamjenjivi. A onda, tek onda, dolaze drugi. Ili odlaze.
OCTOBER 2, 2016

Danas sam proitala jednu reenicu koja me ba onako trgnula. Ba je sjela kao
rosa na livadu, nakon ovog putovanja i iskustava na njemu i nakon toga.

Drugi ljudi su zamjenjivi, ali va sklad sa vama samima, s vaim Viim ja, s vaim
izvorom to je nezamjenjivo! Eh. Taman kad sam mislila da sam rijeila i
raistila stvari kada su odnosi s drugima u pitanju, taman kad sam mislila da je
sve tu isto i jasno dogodilo se neto. Upravo na putovanju. Onog dana kada
sam odluila birati radost. Kada sam odjednom poela iz trenutka u trenutak
oslukivati sebe i raditi ono to mi donosi najveu radost. Odjednom je isplivalo
da to nekome ne pae. Osoba u mojoj blizini koja je imala drugaija oekivanja.
Moj put radosti za nju nije bio put radosti, htjela je da biram drugaije. Inae, bila
sam uvjerena da sam ove stvari rijeila, znai sve to je bitno je da sam ja na
najvioj vibraciji, da radim ono to e mene drati gore a ta osoba e onda ili
ostati u mom iskustvu, ako promijeni vibraciju, ili nee. A onda odjednom shvatim
da osjeam krivnju, jer eto kraj mene je netko tko eli da mu udovoljim, jer e
inae biti povrijeen, a ja dobro znam da elim neto drugo. to sad?

Odluim birati ono to mene najvie veseli, i vidim ne ide! Osjeaj krivnje me
povukao dolje i shvatila sam da ne ide tako. Da, tek tog dana, kada sam odluila
birati svoj put najvee radosti iz trenutka u trenutak, osvijestila sam jedno svoje
uvjerenje. Ok, kaem sebi, samo biraj put najmanjeg otpora. To je znailo da
nisam svaki put radila ni birala ono to me najvie raduje, nego ono to mi je
najlake. Ponekad mi je bilo zaista puno lake udovoljiti i napraviti neto to i
ne elim, nego se nositi sa krivnjom. No, ono to je bitno, ona kljuna reenica
koju sam rekla sebi: Ovo je samo privremeno! Mic po mic se rjeavam osjeaja
krivnje, da, sada ju istim, svakim svojim novim izborom, jer znam da sam samo
ja odgovorna za sebe. Jer znam da sam ovo privukla upravo jer su negdje izmeu
svih tih slojeva uvjerenja preostala i ta uvjerenja, koja sam sada birajui iskljuivo
prema svojim osjeajima, osvijestila. Iako me svaki izbor udovoljavanja
izbacivao iz Vortexa, govorila sam sebi: Jo malo. Znam da u se vratiti.

I vratila bih se u Vortex. Primijetila sam kako svaki put sve manje krivnje imam,
svaki put mi je lake, i poela sam se sve vie miriti sa svakim odabirom. Rekla
bih sebi: Okej, to je moja trenutna odluka manjeg otpora. To nije moja trajna
odluka da udovoljavam nekome, i zapostavljam sebe. I primijetila bih kako mi je
svaki put bilo sve lake. Da bih u kratko vrijeme dola do toke kada sam
vrsto odabrala svoj put radosti, svoj put sklada sa sobom, bez obzira na tu osobu.
I nisam se loe osjeala. Nije vie bilo osjeaja krivnje. Kako kae
Abraham: Kada inite neto da biste drugome pomogli ili udovoljili, ne
pomaete im. Ni sebi. Kada udovoljavate drugima kako bi se oni osjeali
bolje, potvrujete njihovu slabost. E, tad mi je to sjelo potpuno, jer vie nije
bilo primjesa krivnje u mojoj vibraciji.
Danas vidim ovu reenicu iz naslova. I pomislim, pa da! Koliko istine u tome.
Moe se polomiti od elje da udovolji drugome, a na kraju e te moda upravo
ta osoba najvie osuivati. Zapravo, to god radili, vrlo je vjerojatno da nas netko
osuuje. Nai e se netko tko bi htio da nas malo korigira, da ne budemo takvi,
nego vie onakvi, kako bi njima bilo lake. Nikad neemo uspjeti udovoljiti
svima. No, koliko god teko bilo, i moda neete ovog trena moi ODMAH to
potpuno primijeniti, uvijek i sa svima, kao to nisam ni ja, vano je znati da ukoliko
elimo ivjeti onako kako elimo ivjeti, onda druge ljude moramo staviti na drugo
mjesto. Prvo mjesto je na sklad sa sobom, s naim Viim ja, sa Izvorom. Jedan.
Jedini. Nezamjenjivi. A onda, tek onda, dolaze drugi. Ili odlaze.

Love you all

Joy