UNIVERZITET U TRAVNIKU

FARMACEUTSKO-ZDRAVSTVENI FAKULTET

STUDIJ STOMATOLOGIJE

NASLJEDNA OBOLJENJA DJEIJE DOBI

Seminarski rad iz pedijatrije

Mentor:

Travnik, decembar 2014.

Sadraj:

1. UVOD................................................................................................................................1

2. NASLJEDNA OBOLJENJA DJEIJE DOBI ............................................................2

2.1. Klasifikacija nasljednih bolesti .........................................................................2
2.2. Hromosomi i hromosomske anomalije..............................................................3
2.2.1. Downov sindrom.......................................................................................4
2.2.2. Turnerov sindrom......................................................................................5
2.3. Monogenski (mendelski) nasljedne bolesti i anomalije.....................................6
2.3.1. Autosomno-dominantno nasljedne bolesti...............................................6
2.3.2. Autosomno-recesivno nasljedne bolesti...................................................7
2.3.3. X-vezano nasljedne bolesti......................................................................8
2.4. Poligenski nasljedne ili multifaktorske bolesti..................................................9
2.5. Materalno nasljedne mitohondrijske mutacije...................................................9
2.6. Prenatalna dijagnoza i lijeenje..........................................................................9

3. ZAKLJUAK........................................................................................................11

4. LITERATURA......................................................................................................12
 1. UVOD

Nae osobine od visine i teine, preko boje koe i crta lica do naina naeg reagiranja;
inteligencije, afektivnosti i temperamenta naslijeene su. Tu spada i ono to na prvi
pogled nije uoljivo kao graa naih tkiva i organa, struktura stanica, aktivnost odreenih
proteina u organizmu.

Vidljive osobine odreene osobe ine njen fenotip koji je odreen spletom naslijeenih
initelja genotipom, ali i vanjskim utjecajima. Stoga, svaka je bolest u odreenoj mjeri
nasljedna i steena. Mijenjanjem okoline danas se moe poboljati kvaliteta ivota djeteta s
nekim nasljednim bolestima i one postaju izljeive, npr. specifinim nainom prehrane,
nadoknadom tvari koje nedostaju, davanjem vrlo visokih doza nekih vitamina, hirurkim
zahvatima, fizikalnom terapijom.

Iako je nasljednih bolesti i priroenih mana velik broj, svaka od njih je relativno rijetka
pojava. Njihova prevalencija se kree izmeu 10 i 20 na hiljadu novoroenadi. Pri sumnji
na postojanje nasljedne bolesti u djeteta moramo takoer biti spremni na znatne varijacije u
klinikoj slici od one potpuno jasne, sasvim razvijene klinike slike do sasvim blage
varijacije. Neke su mutacije (promjene) odreenog gena vrlo este, nek pak toliko rijetke da
se pojavljuju samo u pojedinim obiteljima. Stoga je u raznim dijelovima svijeta razliita i
zastupljenost i klinika slika jedne te iste nasljedne bolesti.

U ovom radu prezentirat u temeljne osobenosti nasljednih oboljenja djeije dobi.

1
 2. NASLJEDNA OBOLJENJA DJEIJE DOBI

Fenotip je zbroj svega po emu je neka osoba prepoznatljiva i po emu se razlikuje od

druge (1). Sva fizika obiljeja (visina, teina, boja koe), biohemijska svojstva (graa
proteina ili elijskih membrana) i psihike osobine (inteligencija, temperament) ine
fenotip jednog djeteta kako u zdravlju, tako i u bolesti. Fenotip pojedinca se sastoji od
meusobnog djelovanja svih njegovih gena i svih vanjskih utjecaja koji na njega djeluju u
toku ivota sve od trenutka zaea. imbenici koji odreuju fenotip, mogu biti i uzronici
neke bolesti. Porijeklom mogu biti nasljedni ili vanjski utjecaji, odnosno utjecaji okoline u
kojoj ivimo. Vanjski utjecaji mogu biti raznovrsni, od bakterija i virusa, preko zraka, vode,
hrane koju konzumiramo, pa sve do stvari kao to su odgoj, meuljudski odnosi i sl.
Obzirom da veina tzv. nasljednih bolesti imaju svoj uzrok i u nekim vanjskim
imbenicima, danas se vie ne smatra da se nasljedne bolesti ne mogu lijeiti. Razliitim
izmjenama koje moemo uvesti u ivot ovjeka moe se znatno normalizirati ivot
bolesnika sa nekom vrstom nasljedne bolesti. Tu moemo spomenuti nadoknadu tvari
potrebnih organizmu, zatim hormonske terapije, promjenu u stilu ivota pojedinca, kao i
razne hirurke zahvate, fizioterapijske tretmane i sl. Isto tako moemo rei da odreeni
vanjski faktor koji djeluju na nae zdravlje, imaju razliite stepene djelovanja na svakog
pojedinca, a to uveliko ovisi o njegovim nasljednim osobinama, dakle predispoziciji,
otpornosti na neku bolest.

2.1. Klasifikacija nasljednih bolesti

Nasljedne bolesti moemo podijeliti u 4 grupe:

- hromosomske anomalije nastale zbog poremeaja u broju ili grai hromosoma
- monogenski (mendelski) nasljedne bolesti bolesti i anomalije zbog mutacije
pojedinog gena
- poligenski nasljedne bolesti i anomalije zbog mutacije vis gena, gdje je jasan i
utjecaj vanjskih imbenika
- mitohondrijski ili materalno nasljedne bolesti nastale zbog mutacije gena
mitohondrijskoga genoma

2
 2.2. Hromosomi i hromosomske anomalije

Dijagnoza hromosomskih anomalija se u praksi najee postavlja analizom hromosoma iz

jezgara limfocita. Svaka tjelesna elija sadri 23 hromosomska para od ega su 22 para
autosomi nespolni hromosomi, a 23. par ine dva spolna hromosoma, X i X kod ena, a X
i Y kod mukaraca. Mikroskopska slika 23 razvrstana para hromosoma naziva se
kariogram. On nam slui za otkrivanje anomalija u broju i obliku hromosoma.

Slika 2. Uredan kariotip muke osobe

Izvor: http://www.medri.uniri.hr/katedre/Biologija/Strucna%20djelatnost/citogenetika.htm

Hromosomske anomalije mogu dakle biti brojane i strukturne. Najee su trisomije i

monosomije. Trisomija je odlikovana sa 47 hromosoma, umjesto 46. Jedan od hromosoma
je umjesto u dva homologna primjerka prisutan u tri, to dovodi do poveanja broja
hromosoma za jedan. Nejee trisomije su trisomija 21. Autosomnog hromosoma
(Downov sindrom) i trisomija spolnih hromosoma gdje u elijama imamo dva X i jedan Y
hromosom (47, XXY Klinefelterov sindrom).
Monosomija predstavlja nedostatak jednog hromosoma, dakle 45. Primjer je Turnerov
sindrom kod kojeg imamo monosomiju spolnih hromosoma, sa formulom 45,X0.

3
Hromosomska delecija je strukturna anomalija koja najee nastaje zbog loma ili gubitka
dijela hromosoma. Ukoliko je jedan segment hromosoma udvostruen, onda je rije o
hromosomskoj duplikaciji. Hromosomska translokacija nastaje kada se premjesti dio
hromosoma koji je odlomljen, i nosilac translokacije je moe prenijeti na potomke.

2.2.1. Downov sindrom

Kliniki se manifestuje intrauterinim kao i postnatalnim zaostajanjem fizikog razvitka i

mentalnom zaostalou. Obiljeja Downovog sindroma su glava smanjenog opsega, koso
poloene oi, nos i usta umanjeni, uke male i loe oblikovane, a ruke kratke sa kratkim
prstima. Zbog malformacija vitalnih organa (srce, probavni trakt), ivotni vijek im je
skraen. Djeca koja preive prvu godinu ivota, dosegnu odraslu dob, ali sa mentalnim
zaostatkom, veinom nesposobni za normalno kolovanje i samim time socijalno ovisni
cijeli ivot. Poslije puberteta djeaci su neplodni, a djevojice mogu zatrudnijeti i roditi.

Slika 2. Kariogram Downovog sindroma Slika 3. Osnovne karakteristike oboljelih

Izvor: http://www.genetika.biol.pmf.unizg.hr/ Izvor: http://pogledkrozprozor.wordpress.com/
pogl10.html 2014/03/31/21-ozujak-svjetski-dan-sindroma-down/
Danas postoji mogunost prenatalne dijagnoze Downova sindroma, metodom amniocenteze
u 16.sedmici gestacije, ili tzv. triple-test kojim se sa odreenom vjerovatnoom moe
pretkazati postojanje ploda sa Downovim sindromom. Sa roditeljima djeteta sa Downovim

4
sindromom treba razgovarati, dati informacije, poduku i potporu, kao i odgovoriti na
pitanja o uzroku, klinikim pojavama i prognozi razvoja djeteta. Djeci treba omoguiti
fizikalnu terapiju, logopediju, kolovanje, kao i druenje sa zdravim vrnjacima a i sa
djecom sa istim oboljenjem kako bi imali i u njima podrku i razmjenu iskustava.

2.2.2. Turnerov sindrom

Turnerov sindrom predstavlja monosomiju (45, X0) sa kojom osobe imaju gotovo normalan
ivotni vijek. Karakteristike bolesti su: iznimno niski rast kod djevojica od samog roenja
pa sve do odraslog uzrasta kada dostignu visinu od 120-150 cm, zatim amenoreja, sterilnost
i izostanak sekundarnih spolnih oznaka, este su anomalije srca I mokranih organa.

Slika 4. Osoba sa Turnerovim sindromom

Izvor: http://e-skola.biol.pmf.unizg.hr/odgovori/odgovor273.htm

ivotni vijek moe biti normalan, ali uglavnom ovisi o moguim anomalijama srca i
bubrega. Lijeenje ukljuuje davanje estrogenih hormona i gestagena u vrijeme oekivanog
puberteta, to izazove pojavu sekundarnih spolnih oznaka. Rezultati tretmana hormonom
rasta nekoliko godina prije i za vrijeme oekivanog puberteta dovode do poveanja visine
od nekih 5 centimetara. Rizik od ponavljanja bolesti nije vei od rizika u opoj
populaciji (1).

5
 2.3. Monogenski (mendelski) nasljedne bolesti i anomalije

Ova skupina bolesti nastaje zbog mutacije jednog odreenog gena. Kliniki ih
prepoznajemo po ponavljanju u porodici pa kao prvi korak u dijagnozi radimo analizu
rodoslovnog stabla. Monogenski nasljedne bolesti nasljeuju se po Mendelovim zakonima
autosomnog ili X-vezanog, dominantnog ili recesivnog nasljeivanja. U njih ubrajamo npr.
hemofiliju, cistinu fibrozu, hondrodisplaziju itd. Klinike slike se mogu znatno razlikovati
od bolesti do bolesti. U nekim sluajevima kao npr. kod Zellwegerovog sindroma,
nelijeeno dijete doivi samo nekoliko dana ili sedmica zbog ometanja njegovih ivotnih
funkcija. Druge bolesti se mogu ispoljiti kao doivotne hronine bolesti koje ometaju
fiziki, motoriki iili mentalni razvoj djeteta, kao npr. neke mukopolisaharidoze. Postoji
npr. i Huntingtonova koreja, bolest koja se ispoljava tek u kasnoj odrasloj dobi.

2.3.1. Autosomno-dominantno nasljedne bolesti

Prepoznaju se po nasljeivanju iz generacije u generaciju, uz 50 % rizika za prijenos bolesti

na potomka. Jednako su zahvaena i muka i enska djeca. Odstupanje od pravila u
nasljeivanju je kada se pojavi tzv. prva nova mutacija kod djeteta u ijoj porodici nitko
prije nije bolovao.
Hondrodisplazija je najea autosomno-dominantno nasljedna bolest kotanog sustava.
Moe se prepoznati vrlo rano, u prvim sedmicama ivota. Karakteristian je znaajan
zaostatak u rastu kod predkolske djece, sa prosjenom visinom odrasle osobe od 125 cm.
Glava im se ini prevelika, korijen nosa udubljen, a prisutna je i deformacija kraljenice.
Intelektualni i spolni razvoj je normalan. Oko 80% djece sa hondrodisplazijom ima zdrave
roditelje jer je rije o prvoj mutaciji u porodici.
Marfanov sindrom je bolest vezivnog tkiva koja se oituje na oima, kotanom i kardio-
vaskularnom sistemu. U 15-30% sluajeva rije je o prvoj mutaciji u poorodici. Bolest je
indukovana defektnom graom proteina Fibrilin, koji je vaan dio vezivnog tkiva. Djeca su

6
visokog rasta, sa estom deformacijom prsnog koa (pectus excavatum ili pectus
carinatum). U 80% sluajeva prisutno je proirenje aortnog luka i srane mane, pa se i
lijeenje kree u tom smjeru, dakle na prevenciju komplikacija sa srcem i aortom.

2.3.2. Autosomno-recesivno nasljedne bolesti

Karakterie ih prisutnost mutiranog gena u paru, tj. po jedan na svakom od dvaju

homolognih hromosoma. Zdrav roditeljski par moe imati vie bolesne djece, a da u
precima nije bilo bolesnika, pa kaemo da je autosomno-recesivno nasljeivanje
horizontalno. Kada su djeca oboljelih u pitanju, postoji vjerovatnoa od 25% da e
nasljediti istu bolest.
Galaktozemija je autosomno-recesivno nasljedna bolest uzrokovana mutacijom gena iji je
proizvod enzim koji sudjeluje u pretvaranju eera galaktoze u glukozu. Galaktoza se u
sluaju te mutacije nakuplja u jetri, elijama sluznice crijeva, bubregu, onoj lei. Uspjeh
lijeenja ovisi o ranome poetku oboljenja. Oboljela djeca odbijaju hranu, imaju
povraanje, greve u trbuhu, znakove bolesti jetre i njeno poveanje, edeme, ascites i druge
znakove oboljenja jetre i bubrega. Lijeenje se sastoji u doivotnoj dijeti bez imalo mlijeka
i ostalih mlijenih proizvoda. Dakle i dojenje je zabranjeno, pa se koristi nadomjestak na
bazi sojinog mlijeka. Uz odravanje dijete, simptomi se mogu potpuno povui.
Fenilketonurija je bolest u kojoj se djeca raaju zdrava, ali se potom ubrzo javlja zaostatak
u psihomotorikom razvoju. Bolest uzrokuje mutacija gena zbog koje se fenilalanin
nakuplja u tjelesnim tekuinama. Ukoliko je prisutna velika koliina fenilalanina u krvi,
dolazi do nepovratnog oteenja modanih funkcija. Ograniavanje njegovog unosa
prehranom moe dovesti do zaustavljanja tog procesa. Kliniki gledano, djeca nemaju
nekih simptoma, osim uoavanja usporenom psihofizikog razvoja u smislu da ne naue
hodati, sjediti, stajati u predvieno vrijeme. Lijeenje se znai sastoji u promjeni prehrane
kako bi se smanjio unos fenilalanina. To podrazumjeva smanjenje unosa bjelanevina.
Umjesto toga daju se mjeavine aminokiselina. Takvo dijetno lijeenje u pravilu traje cijeli
ivot. Ukoliko se bolest rano otkrije i na vrijeme zapone sa lijeenjem, prognoza je odlina

7
u odnosu na nelijeenu djecu kod koje dolazi do propadanja mentalnih i nervnih funkcija,
uz popratnu epilepsiju.
Novoroenaki skrining predstavlja sistemsko traganje za nasljednim metabolikim
bolestima u novoroenadi. Kod fenilketonurije to podrazumijeva mjerenje koncentracije
fenilalanina u krvi kod svakog novoroenog djeteta. Kod nas se izvodi tzv. Guthrijevim
testom, a potrebno je samo nekoliko kapi kapilarne krvi iz pete novoroeneta.

2.3.3. X-vezano nasljedne bolesti

Uzrokovane su mutacijom gena na X-hromosomu. Bolesti mogu biti recesivne i

dominantne. Primjeri recesivne bolesti su hemofilija A i Duchenneova miina distrofija.
Porodina hipofosfatemija je dominantno X-vezana nasljedna bolest.
Duchenneova miina distrofija ubraja se u ee mendelske bolesti (1:3500 djeaka).
Bolest nastaje pri sazrijevanju jajne stanice majke, kada dolazi do nove mutacije na X-
hromosomu. Bolest postaje uoljiva u 2. ili 3. godini ivota. Ispoljava se tzv. patkastim
hodom (dijete se gega), i podupiranjem rukama o natkoljenice prilikom ustajanja iz leeeg
poloaja (Gowersov znak). Bolest je progresivna, pa do 10.-te godine dijete moe biti
ovisno o kolicima zbog nezaustavljivog propadanja miinih vlakana. Vremenom se javlja i
kardiomiopatija jer bolest zahvata i srani mii, zbog ega dolazi i do smrtnog ishoda
bolesti prosjeno oko 20.-te godine ivota. Lijeenje se sastoji u odravanju djetetove
aktivnosti i samostalnosti to je vie mogue. Takoer je potrebno prilagoditi i prehranu
(povean unos vlakana i dovoljan unos tekuine). U uznapredovalom stadiju bolesti,
potrebno je izvoditi vjebe disanja i drenae sluznica.

2.4. Poligenski nasljedne ili multifaktorske bolesti

Odlikuju se djelovanjem vie genskih mutacija od kojih svaka ima manji uinak na fenotip
osobe. Ne nasljuuju se mendelski. Ovdje je rije o tzv. dispozicijskim genima za odreenu

8
bolest, jer nijedna mutacija nije sama za sebe dovoljno jaka da bi se samostalno oitovala u
fenotipu. U bolesti koje na taj nain nastaju ubrajamo esencijalnu arterijsku hipertenziju,
koronarnu bolest srca, shizofreniju, priroenu displaziju kuka, bronhalnu astmu i druge.
Veliku ulogu imaju vanjski faktori kao npr. koliina soli u hrani na nastanak esencijalne
hipertenzije, ili utjecaj duhana trudnice na plod i eventualni razvoj bronhalne astme.
Vidimo da je rije o isprepletenosti nasljeenih i steenih imbenika, pa zato ih i nazivamo
multifaktorskim bolestima.

2.5. Materalno nasljedne mitohondrijske mutacije

Mitohondrijska DNK (mtDNK) nalazi se u nitohondrijama koji su dio citoplazme elija.

Ona se na plod prenosi samo preko majine jajne elije, jer znamo da spermiji nemaju
citoplazme, pa samim tim ni mtDNK. Stoga zakljuujemo da je rije o materalnom tipu
nasljeivanja. Tu ubrajamo npr. Leberovu atrofiju vidnog ivca koja dovodi do propadanja
ivca i gubitka vida u kasnoj adolescenciji.

2.6. Prenatalna dijagnoza i lijeenje

Ova dijagnoza nam slui za prepoznavanje nekih bolesti i malformacija prije samog roenja
djeteta. Trenutno se pokuavaju pronai i na naini prenatalnog lijeenja nekih bolesti.
Razlikujemo neinvazivne i invazivne metode prenatalne dijagnoze. Neinvazivne su one
koje ne oteuju plod, plodove ovojnice ni maternicu. Tu ubrajamo transvaginalni i
transabdominalni ultrazvuni pregled koji su koliko se danas zna bezopasni za majku i
dijete. Preporuuju se dva pregleda ultrazvukom u toku trudnoe, ime se ujedno prati rast
djeteta i traga za malformacijama, to uvelike ovisi o opremljenosti, strunosti i iskustvu
ljekara. U budunosti se velika dostignua oekuju pretragom majine krvi.
Na taj nain mogu se uoiti odreeni problem tipa povienog Alfa-fetoproteina (AFP) u
serumu majke, to upuuje na mogunost postojanja rascjepa neuralne cijevi kod fetusa.
Kada je rije on invazivnim metodama dijagnoze, ultrazvuk je uvelike pridonio njihovoj

9
sigurnosti. Time je omogueno vrenje kordocenteze i biopsije horionskih resica pod
izravnim vidnim nadzorom.

3. ZAKLJUCI:

Na osnovu izloenoga moe se zakljuiti da:

10
 u svakodnevnom lijenikom radu treba razmiljati da kod odreenog broja
oboljenja nasljedni faktori imaju znaaja u patogenezi tih oboljenja
neinvazivnim i invazivnim dijagnostikim metodama mogue je utvrditi postojanje
nasljednih oboljenja u prenatalnom periodu
novoroenakim skriningom omogueno je sistemsko traganje za patolokim
stanjima koji mogu upuivati na neku nasljednu bolest, a pravovremenim i ranim
otkrivanjem ovih oboljenja stvaraju se preduvjeti za njihovo efikasnije lijeenje

4. LITERATURA

1. Mardei D. i sur. Pedijatrija. Zagreb: kolska knjiga, 2005. str. 141-162.

2. Barbara Bohaek, Prirodoslovno-matematiki fakultet, Zagreb, Biologija, http://e-
skola.biol.pmf.unizg.hr/odgovori/odgovor273.htm, decembar, 2014.

11
3. Medicinski faklutet Rijeka, Citogenetika; Kariotip; Aberacije kromosoma
http://www.medri.uniri.hr/katedre/Biologija/Strucna%20djelatnost/citogenetika.htm
decembar, 2014.
4. Ivankovi K.(2003): Downov sindrom u obitelji: prirunik za roditelje i strunjake.
FoMa. Zagreb, http://pogledkrozprozor.wordpress.com/2014/03/31/21-ozujak-
svjetski-dan-sindroma-down/, decembar, 2014.

12