Professional Documents
Culture Documents
Ađan Munindo Neočekivana Sloboda
Ađan Munindo Neočekivana Sloboda
Ađan Munindo Neočekivana Sloboda
Ono je zapra-
vo sasvim u redu, zar ne? Um koji ne uznemirava bilo kakva elja
je smiren. Tek kada elja pone da raste osetimo svrab; ali ako se
odmah poeemo smesta zadovoljivi elju a da nismo zastali
da je bolje pogledamo neemo zapaziti koliko elja moe da
bude iritirajua. Kada nama vlada elja, proputamo da vidim ta
je ona zapravo. elja je jednostavno pokret unutar svesti talas
na povrini okeana. Meutim, nae iskustvo najee nije takvo:
kada se javi elja, mi smo uglavnom njome uznemireni.
I poto se elja pojavila, na raspolaganju su nam tri mogu-
nosti. Moemo je zadovoljiti, tako da je se istog trenutka oslobo-
dimo i takvo oslobaanje od iritacije moemo doiveti kao za-
dovoljstvo. Najee idemo tim putem, ali time ujedno i jaamo
snagu elje i potrebu njenog zadovoljenja. Na dui rok obino po-
stajemo manje smireni. Sledea opcija koja nam je na raspolaga-
nju jeste potiskivanje elje i pretvaranje da ne elimo bilo ta to
znai slepo poricanje. Trea mogunost je da tu elju zadrimo u
fokusu svesti. Mi moemo da je zadrimo. I kao rezultat toga doga-
a se neto divno. Energija koju smo doivljavali kao elju ispos-
tavlja se kao sirova energija. Ta energija zaista moe da motivie
nau praksu i odvede nas do mnogo vee sree nego to je ona
ako smesta zadovoljimo elju koja se javila. Dakle, frustriranje e-
lje nije neto namenjeno aci udaka ili mentalnih bolesnika koji
ive u manastirima zato to ni ne znaju kako da uivaju u ivotu.
Samoobuzdavanje je zapravo uenje kako da dopremo do izvora
energije duboko u nama.
Neoekivana sloboda
Prevod
Branislav Kovaevi
Naslov originala
Ajahn Munindo
Unexpected Freedom
Srpsko izdanje
Theravada budistiko drutvo Srednji put, Novi Sad
www.yu-budizam.com
budizam@yahoo.com
Copyright za prevod
2008 Branislav Kovaevi
Fotografija na koricama
Wat Pah Nanachat
www.watpahnanachat.org
Uvod 9
Zaista jednostavno 13
Jednostavnost, zahvalnost uiteljima, odlunost,
napor svesnosti sadanjeg trenutka, vrednovanje uvida, blagost
Kada se zaljubimo 60
Sposobnost da volimo, izostanak straha, nepodeljena panja,
bol razdvajanja, transformativna snaga, intimnost
5
Ko kae da je pogreno bojati se? 86
Preispitivanje pogrenih postupaka, pomno sluanje, hranjenje
pohvalom i pokudom, lana energija, novi identitet kroz svesnost
ta je to samoobuzdavanje? 117
Ponovno zadobijanje svoje energije, nita suvino, jednostavno
uini to, bez preterivanja, moral, naputanje ega
Renik 185
6
Predgovor srpskom izdanju
7
Neoekivana sloboda
Aan Munindo
8
Uvod
9
Neoekivana sloboda
10
Uvod
11
Neoekivana sloboda
12
Zaista jednostavno
Dhammapada, strofa 80
13
Neoekivana sloboda
14
Zaista jednostavno
15
Neoekivana sloboda
16
Zaista jednostavno
srca i aktivnosti srca. Samo to. Dok se toga sad seam, mogu da
ga skoro ujem kako to izgovara; njegov glas blag, a ipak snaan
i pun, odzvanja iskustvom i nepokolebljivim razumevanjem. Ni-
sam se nadao da e rei neto tako direktno. Verovatno sam oe-
kivao neto kompleksnije i tee za razumevanje, ali moj odgovor
kad sam to uo bio je: Da, shvatam, mogu da se uhvatim za to.
Posmatrati ka unutra, usmeriti panju tako da odmah zna-
mo ta je srce, a ta je aktivnost srca: to je bila i jeste osnova moje
meditativne prakse i istraivanja. Rei koje je koristio bile su jit i
argarn kong jit. Citta, pali re, u tajlandskom je skraena na jit,
a obe rei znae srce ili um. Argarn kong jit znai aktivnosti
srca ili uma.
uo sam mnogo govora o razvijanju jhana stanja medita-
tivnog zadubljenja i o razliitim nivoima uvida, ali aan Tet je
ukazivao da je vano ne biti zaveden idejama o praksi, niti razlii-
tim iskustvima, opaajima ili mentalnim sadrajima koji nam se
pojave. Na njih jednostavno treba da gledamo kao na aktivnosti
uma. Oni su svi sadraj uma. Ukoliko srce ili um citta zami-
slimo kao okean, onda su aktivnosti srca ili uma nalik talasima na
tom okeanu. Nae vebanje bi trebalo da se sastoji u tome da na te
talase gledamo kao na talase koji promiu povrinom okeana.
Veinu nas povue takva aktivnost. Ja jo uvek bivam po-
nesen talasima, kretanjem uma, i zaboravim se, izgubim pravac.
Vebanje znai ne zaboraviti na pravac i negovati svesnost koja
pravi razliku izmeu samog znanja i onoga to se saznaje. Mi mo-
emo znati oseaje na telu; mi moemo znati oseanja, kretanje
energije, sadraje uma, ideje, utiske, pojmove, seanja i matanja.
Sve to treba videti kao aktivnost. Ako ih ne vidimo kao aktivnost,
ta se dogaa? Postajemo ta aktivnost i bivamo upleteni u nju.
Postoji jedna otroumna izreka u japanskom budizmu: Smej se,
ali se ne izgubi u smehu; plai, ali se ne izgubi u plakanju. Isto
tako moemo rei: Misli, ali se ne izgubi u miljenju; uivaj, ali
se ne izgubi u uivanju.
17
Neoekivana sloboda
Napor da se setimo
Ovo uenje bilo je prvi dar koji sam dobio od aan Teta, dragoce-
ni dar, koji je u velikoj meri odredio put kojim sam od tada iao
sve do danas. Bio sam jedan entuzijazmom nadahnuti poetnik,
koji je pomalo i uivao u meditaciji. Odluan da negde stignem
sa svojom praksom i ulagao sam ogroman napor. Poto bih ustao
ujutro i otiao u proenje hrane, pojeo bih jedan obrok i potom
ostatak dana proveo sedei i hodajui. Tamo je bilo tek nekoliko
knjiga na engleskom, no te koje sam imao na raspolaganju ozbilj-
no sam prouio. Mogao sam da razmenim tek pokoju re sa ljudi-
ma iji jezik nisam znao. Drugi monah Zapadnjak u manastiru je
meditirao o smrti, to je objekat koji je Buda esto preporuivao
i omiljen je u umskoj tradiciji, te nije obraao mnogo panje na
mene. I tako, kako su meseci prolazili, mislim da sam i ja poi-
njao sve vie da liim na smrt. Tek tada sam mu, ini mi se, postao
zanimljiv kao objekat kontemplacije. Nije mi ba prijala ishrana
uglavnom sastavljena od pirina, usoljene ribe i ilija, pa sam bio
18
Zaista jednostavno
19
Neoekivana sloboda
20
Zaista jednostavno
Biti paljiv
Savet aan Teta bio je: Sve to treba da uradi je da se to bre
seti. Trudio sam se tokom te vasse i bio vrlo marljiv, iako sam
prolazio i kroz takva stanja oajanja, povremenog straha, uzne-
mirenosti i munine da se zaista radilo o pitanju pukog preivlja-
vanja. Na kraju vasse uopte se nisam dobro oseao. Odluili su
da me poalju u Bangkok na lekarski pregled i odmor. Zapravo,
zavrio sam u bolnici. Pre nego to sam otiao sreo sam se sa aan
Tetom i on mi je dao treu vanu i korisnu poduku. Dao ju je sa
takvom blagonaklonou i mudrou: nije to bila puka ljubaznost
prema meni. Bio je tako svestan prirode puta kojim idemo. Rekao
je: uvaj se. Jo se ivo toga seam. Rekao je: Mesto na kojem
boravi u sebi veoma je ranjivo uvaj se.
esto nau veernju meditaciju ovde u Ratanagiriju zapo-
21
Neoekivana sloboda
Fokusiranost uma
Poslednje uenje od aan Teta primio sam tada kada sam ga po-
setio sa ostalima iz Bung Vaija 1993. Samo nekoliko meseci posle
toga je umro u devedeset etvrtoj godini ivota. Sedeli smo blizu
njega, tako da nije morao da se napree da govori suvie glasno.
22
Zaista jednostavno
23
Neoekivana sloboda
24
Svi smo mi prevodioci
25
Neoekivana sloboda
Uoavanje sutine
Sutina naeg kretanja budistikim putem jeste da pronaemo
nekakvo uporite za udnju srca da bude slobodno i prirodno je
da poinjemo posmatrajui nain na koji drugi vebaju. No, iako
je neka osoba sa uspehom primenila neku tehniku ili sistem, to
ne znai da e to funkcionisati za svakoga. Mudro je zapitati se:
ta je meni vano? ta je to to u meni ivne kad vidim uitelja ili
ujem uenje? Volim da o religijskim formama razmiljam kao
da su konvencije koje se odnose na jelo. Ako smo gladni, cilj jede-
nja hrane je da se oslobodimo neugodnosti gladi. Bilo da odete u
japanski restoran i jedete tapiima, u tajlandski restoran i jedete
samo kaikom ili odete na mesto gde se jede noem i viljukom,
te konvencije nisu bitne. Bitno je da ste se najeli. Isto je i sa prak-
som. Poenta je da nae srce vie ne osea glad. Zato je na zadatak
da utvrdimo ta je to to je hranljivo i da se na to fokusiramo. To
znai odreivanje podruja duha. Ako tome zadatku damo prio-
ritet, ta god to znailo u naem konkretnom sluaju, onda sma-
tram da e forme koje podravaju duh evoluirati na pravi nain.
Ako ne damo duhu prioritet, to znai da emo moda propustiti
ono to je najvrednije u religijskoj tradiciji.
26
Svi smo mi prevodioci
27
Neoekivana sloboda
Pravi hvat
Mi s potovanjem motrimo na praksu koju preuzimamo, nastoji-
mo da osetimo njezin duh. Uitelj kae da vebamo ovako, da ne
vebamo onako. Radimo kako uitelj savetuje ali, kako odmie-
mo, proveravamo i oseamo. Nije da samo verujemo. Neophodno
je da verujemo svom uitelju, ali poverenje nije puka vera. Velika
je razlika izmeu poverenja u ono to nude uitelji i verovanja u
njih i njihove tehnike. Mnogi od nas doli smo na ovaj put ve
uslovljeni razliitim religijskim tradicijama; onim koje veru sma-
traju glavnom stvari. Takav pristup se ne moe primeniti i na bu-
distiko uenje.
U budizmu verovanja su funkcionalna. Verujemo u stvari
kao to su preporaanje, na primer; verujemo da se, kada umre-
mo, ponovo rodimo. Meutim, veina nas ne zna je li objektivno
to i tano. Ja ne znam je li to tano. Ja verujem u to, ali nain na
koji verujem jeste da ukoliko drugi kau da je sve to besmislica,
tada ne moram oko toga da se prepirem. Nije mi bitno da se oni
slau sa mnom. Odluio sam da u verovati u proces prepora-
anja, ali se ne vezujem kruto za to verovanje. To verovanje nije
glavna stvar.
Kada nam uitelj kae da vebamo na odreeni nain, mi to
uenje uzimamo sa poverenjem. Opisujui proiavanje naeg
odnosa prema uenju, Buda je koristio sliku zlatara koji proiu-
je zlato; to je proces uklanjanja primesa, uvek iznova, sve dok na
kraju ne dobijemo isto zlato. Proiujemo odnos prema uenju
tako to negujemo istraivanje, oseamo kako ono kod nas funk-
cionie. Kada radimo razliite vebe i tehnike, pa ustanovimo da
neto ne funkcionie, poinjemo da sumnjamo. I to je u redu.
28
Svi smo mi prevodioci
29
Neoekivana sloboda
30
Svi smo mi prevodioci
Nedelotvorna volja
Mnogi od nas poinju da meditiraju uz pomo volje, koja ne radi
svoj posao kako treba. Dugo se upinjemo iz sve snage da uz po-
mo volje popravimo sami sebe, ali time zapravo zloupotreblja-
vamo samu tu sposobnost volje. Ako preterujete sa alkoholom
godinama i postanete alkoholiar, tada nikada vie neete moi
da se ograniite na aicu-dve sa prijateljima. U naem sluaju,
preterujemo sa upotrebom volje. Tako nam to preterivanje pre-
lazi u naviku i upliemo je u sve to se dogaa. esto oseamo
da nismo u stanju da jednostavno primimo situaciju i blago pri-
menimo volju da usmerava i vodi panju. Ako naiemo na neto
za ta smatramo da je pogreno, obino automatski jurnemo za
svojim miljenjem to nije u redu i odmah krenemo da po-
pravljamo.
Kod onih sa ovakvim poremeajem, korienje volje kao
primarnog alata u meditativnom naporu jednostavno ne funk-
cionie. S druge strane, ako odloimo volju i boravimo u stanju
poverenja u to to ve postoji, poverenja u stvarnost i istinu, ako
jednostavno zaustavimo svoje navikom gonjeno uplitanje, tada e
se sama od sebe ukazati jedna precizna i svesna procena onoga
to ve postoji.
Ako sledite put prakse usmerene ka cilju, moete oekivati
da imate jasan koncept ta bi trebalo da radite i u kom pravcu da
se kreete. Postojae odgovarajui postupci koje treba preduze-
ti za svaku prepreku na koju naiete. Ali ako je va put prakse
31
Neoekivana sloboda
Sopstveno znanje
Veina nas ima prirodnu sklonost da napor usmeri u jednom od
ova dva pravca. Neki ljudi su zadovoljni i spokojni kada imaju
jasan cilj pred sobom to je mesto ka kojem bi trebalo da idu. Bez
jasne ideje gde idu, postaju zbunjeni i nervozni. Drugi, ukoliko se
fokusiraju na ideju cilja, na kraju zavre deprimirani, oseaju se
32
Svi smo mi prevodioci
33
Neoekivana sloboda
34
Svi smo mi prevodioci
35
Neoekivana sloboda
36
Vie od naih oseanja
Dhammapada, strofa 99
37
Neoekivana sloboda
38
Vie od naih oseanja
39
Neoekivana sloboda
40
Vie od naih oseanja
Otuenje
Ponekad ljudi uenje o sabranosti brkaju sa psiholokim stanjem u
kojem smo van dodira ili odvojeni od svakog doivljaja. Razlog za
ovakvu greku moe biti to da je u doivljajima u ranom dobu ivo-
ta bilo malo predvidljivosti. Imajui u vidu pokretljivost porodica
danas i razliite druge oblike nestabilnosti, deca obino ne izgrade
zdrav, pouzdan odnos sa vrnjacima. Ukoliko se ovome ne obrati
panja, takva deca postaju odrasli iji je osnovni odnos prema i-
votu nepoverenje. Takvi pojedinci ne znaju kako da se do kraja pre-
puste bilo kojem iskustvu. To je kao da stoje sa strane i sami sebe
posmatraju kako ive. Evo me kako radim ovo, a sada radim ono.
41
Neoekivana sloboda
42
Vie od naih oseanja
ne bacaju tamo-amo.
Ova vrsta znanja znai da smo u stanju da stvari sagleda-
mo na novi nain. Uimo da vidimo i ujemo dublje. Upoznaje-
mo, na primer, prolaznost percepcija, opaaja, oseanja. Pojavi se
neko koga niste videli jako dugo i zaista se radujete to ga vidite.
Oseate to u srcu, u telu, oseate istinsku radost i ushienje to
vidite starog prijatelja doivljavate toplinu i prijateljstvo dobrog
drutva. I onda, ako postoji ispravno znanje i razvijena sposob-
nost panje, tada takoe postoji ne-gubljenje u tom iskustvu. Po-
stoji nemo unutranje znanje da e ta osoba zbog koje se toliko
radujemo na kraju ipak otii. Shvatamo stvarnost da je zadovolj-
stvo zbog susreta jedno prolazno stanje.
Teko je govoriti o ovome a da na neki nain ne izgleda kao
da nas sabranost panje odvaja od samoga iskustva. Izgleda kao
da, kad ponovo sretnemo dragog prijatelja i pri tome smo svesni
prolaznosti tog iskustva, nekako ne moemo do kraja da uivamo
u tom susretu.
esto, dok je poduavao o sabranosti, Buda je koristio jednu
drugu pali re, sampajaa, u kombinaciji sa sati. Sampajaa
znai jasno shvatanje. Svako od naih iskustava bilo prijatno
ili neprijatno razumemo uz pomo mudrosti, uz pomo zna-
nja: Ovo iskustvo nee trajati zauvek. Vano je osetiti suptilnosti
onih kvaliteta uma koje negujemo. Sabranost panje jeste nemo
znanje, nemo prisustvo, a jasno shvatanje jeste sagledavanje stvari
iz prave perspektive. Blagost i ravnotea uma koji se neguju kroz
ovakvu praksu zapravo doprinose lepoti prijatnog iskustva. A kad
smo suoeni sa onim koje nije prijatno, ti kvaliteti nam pruaju
onu pravu vrstu snage da istrajemo.
43
Neoekivana sloboda
nim prozorom, kroz koji prolazi snop svetlosti. Unutar tog snopa
moemo opaziti estice praine koje su, iako ih ima po celoj sobi,
samo tu osvetljene. Taj snop svetlosti jeste snop panje. Ogromni
prazan prostor jeste na um. estice praine jesu ulni podraaji
kao to su slike, zvuci, mirisi, ukusi, dodir i mentalni sadraji.
Praina pluta praznim prostorom i ukoliko postoji ispravna sve-
snost, ispravna sabranost panje, mi je vidimo kakva jeste. ak
i ako je ta praina zlatna, ne moemo dopustiti da nam upadne
u oi, inae e nas zaslepiti. Ako je to obina, iritirajua praina,
ne gubimo se u svojim reakcijama na nju. Prepoznajemo ta ta
praina zaista jeste. Ovo je jedna od funkcija sabranosti i jasnog
shvatanja: da vide stvari onakvima kakve one zaista jesu, da vide
relativnost stvari da vide stvari iz pravog ugla.
Kad ujemo ovakav savet, moemo se zapitati kakva je korist
tog uenja u pogledu velikih, svetskih problema. Bez sumnje da je
ono vrlo rafinirano i ispravno, ali kako se moe povezati sa inje-
nicom da se neka drava priprema za novi rat sa nekom drugom
dravom? Kakva je korist od toga da znamo da su ulna iskustva
estice praine koje plutaju kroz prazan prostor uma? Pa, praksa
o kojoj je re moe imati vrlo pozitivan efekat i na takva, optija
pitanja. Pomisao na pripreme za rat moe sa druge strane da iza-
zove snane emocionalne reakcije. Ne samo da moda osetimo
napetost, strah ili ogorenje, ve nam se mogu javiti razne misli
usmerene ka spolja, na lidere zemalja o kojima je re. Siguran
sam da svi znamo koliko neka politika tema moe ljude da razja-
ri. Ukoliko nas zaokupe takve misli i vrsto verujemo kako smo
mi u pravu, na kraju postajemo njima zarobljeni. Ne treba da ra-
tujemo! razmiljamo; rat je lo, a velikodunost, ljubav i mir su
dobri. Ukoliko ovakve misli nisu praene sabranou i ispravnim
razumevanjem, tada gubimo pravu perspektivu. Ako nas ulove,
poistoveujemo se sa njima, a tada su nam obino emocionalne
reakcije preterane. Nae misli, rei i ponaanje odreeni su naim
stavovima i pomanjkanje sabranosti vodi do pogrenih postupa-
44
Vie od naih oseanja
45
Neoekivana sloboda
46
Vie od naih oseanja
Uenje od kritike
Danas sam primio pismo mladog monaha koji trenutno ivi u
Aziji. Pie mi da se njegovo vebanje ovih dana sastoji iskljuivo
od toga da oseti kakav je to oseaj biti potpuno ignorisan. ivi u
okruenju koje ga uopte ne razume, gde ljudi ne pokazuju nika-
kvu elju da mu pomognu, a ipak je odluio da ba tamo provede
itav tromeseni period vasse. Nikuda ne ide odatle! Ne gladuje,
niti je u bilo emu uskraen, ali je ignorisan. U pismu pie sa spo-
kojstvom i jasnoom: Moja praksa je da jednostavno nauim ta
znai to osetiti se omalovaenim. To nije situacija u kojoj bi bilo
ko eleo da bude, ali to uenje e za njega biti od neprocenjive
vrednosti. Ako postane ugledni monah ili uitelj, sigurno je da e
dobiti mnogo pohvala, ljudi e mu govoriti kako je divan; ali e u
njemu ve postojati svest o tome ta to znai biti potovan. Nee
biti zaveden time to je potovan.
Isto je sa pohvalom i kritikom. Kada nas ljudi prekorevaju
i kritikuju, moemo sebe zapitati kako se oseamo kada smo sa-
brani na prekore i kritiku. Ako nas neko hvali, govori nam kako
smo izvanredni, moemo izgubiti oseanje sklada. Laskaju nam,
mi poverujemo u to i onda mogu da manipuliu nama, da bismo
se na kraju osetili prevarenim i iskorienim. Na kraju prekore-
vamo sami sebe i ogoreni smo na druge. Ali zato smo se uopte
upecali? Zbog odsustva sabranosti, odsustva prave perspektive. I
tako, kada nas sledei put hvale ili kritikuju, ako smo u stanju da
47
Neoekivana sloboda
48
Vie od naih oseanja
49
Neoekivana sloboda
Sabranost i samopouzdanje
Uz pomo oseaja, vetine i promiljenosti uimo da primenimo
disciplinu panje i otkrivamo da se snaga sabranosti prirodno
poveava. Kada tako neto doivimo, to u nama poveava veru
i poverenje. ak i u vrlo tekim i izazovnim situacijama, bilo da
su globalne, individualne, unutranje ili spoljanje, posedujemo
50
Vie od naih oseanja
51
Upoznavanje sa svojim
emocionalnim inventarom
52
Upoznavanje sa svojim emocionalnim inventarom
53
Neoekivana sloboda
54
Upoznavanje sa svojim emocionalnim inventarom
55
Neoekivana sloboda
nam neto zaista nedostaje. Postoji itav jedan deo naeg ivota
koji je potiskivan u nesvesno, koji nije bio priman, proivljen, i on
poinje da nas ulja.
Pre ili kasnije u svojoj praksi stignemo u fazu kad vie ne
moemo da ignoriemo injenicu kako oseamo da neto nije
kako treba; fazu kada samoubeivanje i druge tehnike vie ne
funkcioniu. Naravno, uvek imamo kao reenje i mogunost da
od svega dignemo ruke i vratimo se verovanju da je ispunjenje
mogue pronai u zadovoljavanju ula. Meutim, imamo i mo-
gunost da nastavimo putem prakse: da duboko oslukujemo i
primamo emocije s poveanom dobronamernou.
Moemo uti sve te urlike koji dolaze negde odozdo i po-
misliti: O boe, ta li e se dogoditi ako podignem poklopac?
Mogue je da se javi sasvim realan strah kada ponemo da se su-
oavamo sa svojim do tada skrivenim ivotom. Moda emo, po
navici, poeleti da posegnemo za bocom, zamotamo jedan doint
ili pustimo neku dobru muziku da uradimo bilo ta samo da
se odbranimo od tog uasnog oseaja da e nas progutati neto
nepoznato i zastraujue.
Ali ta je to to bi moglo da nas proguta? Ovo je Engleska, za
ime sveta! Ovo nije neka nesrena zemlja puna tirana koji nas ki-
nje; ovo je Engleska, naa Engleska. Na sreu nema niega tamo
negde to bi nas povredilo. Jedino to bi moda moglo da nas
proguta jeste naa divlja priroda. I poto je to naa energija, sva-
kako da ne treba da je se plaimo. Naravno, mogue je da s vre-
mena na vreme oseamo kako postoji neto ega se treba bojati,
ali pokuajmo da zapamtimo: to to se neega plaimo, ne znai
da e se neto strano zaista i dogoditi. Koliko puta su nas takve
emocije nasamarile?
Umesto da razmatramo ta su emocije, hajde da se upitamo:
Koliko slobodno mogu da prihvatim sebe u tom domenu isku-
stva? i onda im dopustimo da nas poue o ivotu, o stvarnosti.
Ako postavljajui sebi takvo pitanje naiemo na nekakvu bloka-
56
Upoznavanje sa svojim emocionalnim inventarom
57
Neoekivana sloboda
58
Upoznavanje sa svojim emocionalnim inventarom
59
Kada se zaljubimo
Dhammapada, strofa 39
60
Kada se zaljubimo
61
Neoekivana sloboda
Rana razdvojenosti
Rei da otkrivamo jednu prirodnu sposobnost moe zvuati kao
da je biti podeljen pogreno. Ne mora biti pogreno. U detinjstvu
smo lagano rasli od stanja opteg identifikovanja sa svojim rodi-
teljima i ulnim svetom u stanje opaanja razdvojenosti ili rela-
tivnog sopstva. Teoretiari deijeg razvoja opisuju kako se neg-
de u dobi oko sedme godine razvija individualni oseaj da smo
sasvim posebna jedinka. Do tada se ustalila jedna vrsta linosti,
ego, zajedno sa pojmom ja, ti i spoljanji svet. Zajedno sa
tim pojmovima dolaze i sve moje elje; od sedme godine na-
dalje mnogo je vie konkretnih zahteva kod deteta. Zajedno sa
tim egom koji se razvija, tu je i moja sposobnost da kaem ne
tebi kada zatrai neto od mene; ima vie vrstoe i razvijaju
se ideje mojih prava i mojih granica.
Ovakav razvoj mog puta jeste prirodan i neophodan za
nas kao ljudska bia. Ali je isto tako vrlo korisno razumeti kako
se, dok ova sila raste, u isto vreme smanjuje naa sposobnost da
boravimo u sred neizdiferenciranog stanja stanja u kojem smo
jednostavno zajedno sa onim to se dogaa. Zadovoljstvo i slobo-
da jednosti kakvu smo znali u detinjstvu postaju nam sve tee
dostupni kako rastemo.
Zatim, kako se pribliavamo ranoj adolescenciji pokuava-
mo da pronaemo puteve bekstva iz neugodnosti te odvojenosti
koju opaamo, sa njenim agonijama samoe i podeljenosti. I ne
iznenauje da otprilike u to vreme doivljavamo svoje prvo isku-
stvo zaljubljivanja. Neto se dogodi, ni ne znamo ba tano ta je
62
Kada se zaljubimo
63
Neoekivana sloboda
64
Kada se zaljubimo
Zaljubljivanje
Mogue je da, ukoliko u naem ivotu nema ljubavi, pokuamo
da svojim podeljenim umom sebe uinimo ispunjenijim ljubav-
lju. Razmiljamo o svojim neprijatnim osobinama kao o stvarima
koje moramo da sredimo. Meutim, kada pogledamo ono to
jeste bez ikakve pomisli da bi trebalo da bude nekako drugaije
moemo osetiti upravo tu sklonost da sebe odvojimo od onoga
to jeste. Ako ivotu priemo na takav nain, negujui nepodelje-
nu panju za sadanji trenutak, u stanju smo da volimo u svakom
trenutku.
Ako ivimo na takav nain, a jednoga dana se pojavi neka
osoba i dogodi se ta naroita magija, strah nestane i manifestuje
se lepota koju nazivamo ljubavlju, tada moda neemo deliti svo-
je srce i um, ve emo poeti da se borimo da zadrimo to isku-
stvo. Moda ga neemo pokvariti; voleemo, biemo ushieni i
osnaeni, ak promenjeni intenzitetom tog iskustva. Intenzitet te
lepote i radosti ima mo da transformie onu naviku sebinosti.
Sila mog puta se moe raspriti vrelinom ljubavi, sa svom nje-
nom neodoljivom snagom, entuzijazmom i lepotom.
Meutim, za veinu nas, najee, ova spontana sposobnost
voljenja nije realnost sa kojom ivimo. Otkrivamo da nismo u
stanju da se zadrimo u toj stvarnosti voljenja i zato se zaljubljuje-
mo. I ta se dogodi kad se zaljubimo? Intenzitet i entuzijazam tog
trenutka kada strah nestane i kada prirodno, nepodeljeno stanje
65
Neoekivana sloboda
66
Kada se zaljubimo
Ljubav i transformacija
esto me pitaju je li mogue produbljivati praksu u kontekstu
trajne veze dve osobe. Ne oklevam da mnogo o tome govorim
zato to smatram da je napredovanje stazom ka probuenju mo-
gue jedino u okviru monakog ivota; zazirem od tako krutih
stavova. Ali poto nemam iskustvo ivota u zajednici sa nekom
drugom osobom i to na duge staze, ne mogu o tome govoriti sa
pouzdanjem. Kao to ne bih voleo da me neko ko nema dugogo-
dinje iskustvo poduava kako da ivim celibat, tako i ja ne elim
da poduavam druge kako da ive svoj porodini ivot. Ali sam
ubeen da svako od nas, kakvim god da ivotom ivi, moe kori-
stiti svaku situaciju u kojoj se nae za produbljivanje prakse.
Jedna stvar koju sam uo od osobe koja na svoju vezu gleda
kao na praksu jeste da se podjednako, ako ne i vie, moe naui-
67
Neoekivana sloboda
68
Kada se zaljubimo
69
Bez osuivanja
70
Bez osuivanja
Ispravna motivacija
Naravno da je motivacija da otkrijemo uzroke problema naa pri-
rodna zainteresovanost da budemo osloboeni od patnje i nema
nita loe u vezi sa time. Ipak, vrsta osuivanja o kojoj ovde govo-
rimo ne dolazi iz naeg istog srca. U ovakvim sluajevima zdrav
impuls da razumemo uzroke patnje biva zatrovan neobuzdanim
strastima. ivotna energija koju doivljavamo kroz ljudske strasti
se sada rasplamsava, obuzima naa srca i usijava nam um.
Sama po sebi, ova ivotna energija nije ni dobra ni loa. Ne-
utralna je. Ali nainom na koji se manifestuje podstie predstave
o dobrom i loem. Nain na koji se odnosimo prema ovim pred-
stavama moe nam omoguiti da preuzmemo odgovornost za
svoju patnju. Kako vidimo, nae iskustvo je ono to odreuje da li
idemo kroz ivot osuujui kada god patimo ili smo, kada patnja
71
Neoekivana sloboda
Ispravna priprema
Svi znamo kako je to kada smo obuzeti strastima. Prema tome ne
72
Bez osuivanja
73
Uenje koje nam kae da puna svesnost o patnji vodi do osloba-
anja od patnje sada postaje istina na jedan novi nain. Od sada,
kada se pojavi bol kao to je razoarenje, razumemo da pravi put
jeste zaustavljanje impulsa da osuujemo, a ne muno, beskrajno
trpljenje. Dozvoliti da pritisak strasti u nama poraste, dok u isto
vreme ostajemo mirni i fokusirani sa jednim stavom zanimanja,
to je put do novog razumevanja. Drugim reima, naa patnja, po-
smatrana na ovaj nain, postaje klju koji otvara upravo ona vrata
zbog kojih smo se oseali kao u zatvoru.
Trebalo bi da razmotrimo jo jednu stvar, a to je rizik da,
kada okusimo plodove prakse i oduevi nas prostranstvo pro-
irene svesnosti, postanemo jalovi i uobraeni. Moda pomisli-
mo: Transformisao sam svoj bes. Ovo znai ponovo se izgubiti.
Energija koja nas je zaista oslobodila skuenog prostora zgrenog
srca, nije ista kao i energija naih obmana. Nije ja to uradilo.
To je uradila priroda. To je uradila Dhamma. Tvrdnja koju izri-
emo je zapravo samo ona stara navika koja ponovo die glavu.
Ali i odatle moemo neto da nauimo. Moemo jo jasnije da
uvidimo kako neprobueni ego neprestano pokuava da dosegne
sigurnost vezujui se za bilo ta. Impuls probuenja, meutim,
trai jedino istinu: nema slobode kroz vezivanje.
74
Susret sa svojim besom
Dhammapada, strofa 14
75
Neoekivana sloboda
76
Susret sa svojim besom
77
Neoekivana sloboda
78
Susret sa svojim besom
Verovanje u bes
Drugi vid mudrog razmatranja besa jeste da vidimo da li emo
zaista kao to verujemo kad smo obuzeti njegovim poarom
idui za ovakvom emocijom popraviti stvari. Jedne veeri sam
u manastiru govorio o besu i neko je postavio sledee pitanje:
Kako da se oslobodim besa kad se tako dobro oseam sledei
ga? A onda nastavio: Zaista volim da napadnem osobu za koju
smatram da je stvarno glupa. Nisam znao ta da odgovorim. Ako
smo ubeeni da je dobro da budemo agresivni, tada malo toga
moemo promeniti. Meutim, ako smo posveeni vebanju me-
ditacije i uspevamo da stignemo do smirenja srca, tada znamo
kako je lepo srce osloboeno besa. Samo ako ne znamo za takvu
mogunost bivamo ulovljeni u zamku. Iz ugla identifikovanja sa
telesnim ulima, mi strasti oseamo kao deo sebe. Na tom nivou
moe izgledati primamljivo osetiti tu snagu besa. Kada se osetimo
kao da smo u pravu i ozlojeeni, tada nas jarost zaista ispunjava
energijom. Oseaj sopstva je ojaan i to stvara uverenje da je bes
dobar za nas. Verujemo da emo imati neke koristi sledei ga. Sve
dok dublje ne istraimo ovu stranu sebe samih, u zabludi smo da
e nam postupanje u skladu sa besom na neki nain koristiti.
79
Neoekivana sloboda
Suoavanje sa posledicama
Ponekad, kad doivimo plimu ili ak izliv besa i onda se ta jarost
povue, trudimo se da zaokupimo sebe neim drugim, pokuava-
mo da ne mislimo o tome. Ali takav pristup naim slabostima ne
funkcionie. Razlog zato smo uopte bili obuzeti besom jeste da
u nama postoji neto to jo uvek nismo uoili.
U takvim prilikama moemo se takoe odupreti impulsu
da izbegavamo ono to oseamo i da se umesto toga okrenemo
ka tome i primimo ga do kraja. Neto se u nama moe pribo-
javati da, ako to uinimo, rizikujemo da nas preplavi. Istina je
da tom zadatku moramo prii sa taktom i vetinom, ali uz pravo
vebanje moemo sebe pripremiti za potpuno suoavanje sa svim
posledicama svoje nesmotrenosti. Te posledice jesu bolne. Ako
smo dosledni i ne kritikujemo po navici, upravo ta bolna oseanja
poinju postepeno da nam alju poruku da kad dopustimo sebi
da sledimo tu energiju, bez obzira kako to moglo izgledati prima-
mljivo, time samo pogoravamo stvari. Bivamo nasamareni. Kada
80
Susret sa svojim besom
81
Neoekivana sloboda
82
Susret sa svojim besom
83
Neoekivana sloboda
84
Susret sa svojim besom
85
Ko kae da je pogreno bojati se?
Dhammapada, strofa 12
Paljivo oslukivanje
Kada prvi put ujemo ovo pitanje, moda ga ujemo tako kao da
je naglasak na Ko kae da je pogreno bojati se?, dakle na tome
86
Ko kae da je pogreno bojati se
87
Neoekivana sloboda
Strah je samo to
Dakle, vebanje je nain oslobaanja od sklonosti da se preputa-
mo navici kritikovanja, stajanja u odbranu ili protiv naeg straha
ili bilo ega to doivljavamo. Nae vebanje jeste zauzimanje sta-
va onoga ko u polje svesnosti prima ono to jeste, koji oslukuje u
tiini i osea se slobodnim. Strah je upravo to to jeste ne kriti-
kujmo ga. Strah u poetku znai: Ja se bojim. Ali ako nastavimo
da ga oslukujemo i oseamo, to ja se razlae i ostaje samo taj
oseaj straha. Strah. I svesnost, prisutnost u sred naeg iskustva,
ni odgurivanje ni privlaenje, ni prihvatanja ni odbacivanje, ni
za ni protiv. Ali to ne znai da pri tome uzimam tu svesnost kao
novi fiksirani identitet. Svaki oseaj elje da neto posedujemo i
budemo sigurni moemo takoe jednostavno prihvatiti.
Tada poinjemo da razumemo kako naa elja i strah idu za-
jedno, da su neraskidivo povezani. Kada uoimo tu vezu izmeu
elje i straha, ne elimo vie da se izgubimo u toj elji, jer vidimo
da kad god se izgubimo u tome to elimo ujedno jaamo svoj
strah u pogledu budunosti. Strah jeste druga strana elje. Ako
je ja obuzeto eljom, ono to to ja ne uvia jeste koliko sam
obuzet i strahom da neu dobiti ono to elim. Ako ivimo slo-
bodno sa svojim oseanjima elje, udnje, ei, ako ivimo i onda
vidimo jasno, znamo precizno, tada je strah da neto neemo do-
biti samo to to jeste, nita vie, nikakav problem. Meutim, ako
se veemo za elju da neto dobijemo, takoe se, ak i ako to ne
uviamo, vezujemo i za strah da to neemo dobiti. I onda se pita-
88
Ko kae da je pogreno bojati se
89
Neoekivana sloboda
90
Ko kae da je pogreno bojati se
91
Mo paradoksa
Dhammapada, strofa 95
92
Mo paradoksa
Um opsednut kritikovanjem
Danas sam sa jednom osobom razgovarao o sklonosti koju sko-
ro svako od nas poseduje ja je zovem um opsednut kritikova-
njem. Postoji tendencija u umu da uvek bira stranu ili se protivi
injenicama. Nalik je sportskom komentatoru koji stalno ponav-
lja: Ovo je dobro, ovo je loe; ovo je ispravno, ovo je pogreno;
dobro ti ide; pravi budalu od sebe; trebalo bi ovakav da bude;
nije trebalo to da kae, on nije trebalo to da kae, nego ovo; ona
treba da je ovde To je jedna beskrajna bujica raznih treba i
ne treba, a sklonost da razmiljamo na ovaj nain je tako dugo u
nama da verovatno i ne znamo koliko u stvari sve proima.
Kada smo na kursu meditacije, imamo sree da vebamo u
apsolutno uproenoj situaciji. Skoro i da nema stvari koje nam
odvlae panju. To je korisno fokusiranje panje ka unutra, te ona
u tako tihoj sredini postaje sve suptilnija. Ukoliko razvijemo ose-
ajnu panju na pravi nain i ako je primenimo u pravo vreme,
93
Neoekivana sloboda
94
Mo paradoksa
95
Neoekivana sloboda
Otvaranje ka paradoksu
I tako, iako paradoks ili konflikt mogu da se jave, negde u sebi
znamo da je to oigledan i vidljiv paradoks, i da uz svesnost i
96
Mo paradoksa
97
Neoekivana sloboda
98
Mo paradoksa
Neometana mudrost
U vezi sa specifinim pitanjem kada delovati, kada se primiriti i
okrenuti se ka unutra, ustanoviemo kako postepeno razvijamo
sposobnost da dozvolimo konfliktima da budu u umu, da ih pot-
puno upoznamo onakve kakvi jesu sa svom snagom i strau
koja je u njima ekajui dok se nae sopstveno, proieno i
pouzdano reenje samo ne pojavi. Pri tome se neemo oseati kao
da inimo neke ustupke. Znaemo da inimo ono to je u naoj
moi. Neemo oseati nikakav pritisak da popravljamo stvari. U
srcu znamo da ve elimo da stvari popravimo, tako da u to mo-
emo imati poverenje. Uz snanu i razvijenu svesnost, moemo
tenziji dopustiti da nastane. tavie, energija koja je akumulirana
na taj nain to smo dozvolili simultano pojavljivanje u svesnosti
dveju oigledno sukobljenih mogunosti jeste energija koja pola-
ko ali sigurno izbacuje ja iz itave te slike.
Stanovite koje smatram najkonstruktivnijim jeste da je
mudrost kojom prepoznajemo pravi potez u svakoj situaciji ve
potencijalno u nama. Neometana mudrost nije neto to treba da
postignemo. Ta mudrost je prirodna aktivnost naeg srca kada su
sve prepreke otklonjene. Ubeen sam da u ovo moemo da polo-
imo svoje nade. Ono to u nama stvara prepreke jeste oseaj ja
i moje, kao proizvod straha i konfuzije. Moda zvui udno, ali
moramo da nauimo da iskreno potujemo ono to nas izaziva.
Strpljivo i potpuno doputanje frustrirajuim dilemama da budu
prisutne ovde-i-sada, svesnost osloboena osuivanja to je put
proienja. Ova veba e nas voditi do potpuno drugaijeg, a
ipak savreno prirodnog gledanja na tekoe na koje nailazimo
u ivotu.
99
Istinska uteha
100
Istinska uteha
101
Neoekivana sloboda
ohrabrenja i utehe, a oni vam kau: Zna, pre svega nije trebalo
ni da se vezuje za njega! Sve je prolazno, izvor patnje i bez trajne
sutine, to bi bilo krajnje bezoseajno.
Kad patimo, mi traimo utehu i smatram da je u redu tra-
iti je na razne mudre naine i prakse koji se nude kao deo bu-
dizma. Sem bola koji dolazi sa gubitkom, u svetu oko nas jo je
jako mnogo drugih stvari koje u nama izazivaju patnju. Trenutna
situacija sa prirodnom sredinom, razni vojni sukobi, borba koju
ljudi vode u ivotu akutne krize ili tek svakodnevna otupelost
sve to moe da nas uasno rastui. Ukoliko tako, srca bremeni-
tog tugom, pokuamo da se okrenemo dubljim uzrocima patnje
i pre nego to smo spremni, moemo samo jo dublje potonuti u
oajanje. Ponekad ono to nam je potrebno jeste da pronaemo
prijatelje i bliske osobe koje nas nee osuivati zato to patimo.
Naa patnja nije znak da nismo uspeli; ona nije kazna. Meu-
tim, suvie je lako prikloniti se uobiajenom gleditu koje kae da
ukoliko patimo to znai neuspeh; da, ako smo uznemireni, treba
to da prevaziemo. Neki bol ne isceljuje na nain na koji prielj-
kujemo ili u trenutku kada to elimo. U takvim situacijama, imati
prijatelja, nekoga ko pokazuje razumevanje za nau patnju, zaista
je velika uteha. Duhovni prijatelji, kalyanamitta, jedna su od naj-
vanijih uteha u ivotu.
Utoite
Takoe je vano da postoje mesta na koja moemo da odemo,
mesta kao to je ovaj manastir, koja su utoita. Zaista smatram
da imati mesto kao to je ovo, gde moemo uvek da doemo, me-
sto posveeno istini i stvarnosti, jeste veliko ohrabrenje. Ne mo-
rate biti slavni, popularni, dobrog izgleda ili zdravi da biste otili
u manastir; vrata su otvorena i nita ne morate da platite. Moete
doneti i svoju patnju, ponuditi je i smatrati da je prihvaena. To
je velika uteha i dobar nain noenja sa patnjom. I kao to nam je
102
Istinska uteha
Mesto rituala
Ritualne prakse ije negovanje ohrabrujemo su takoe dobri nai-
ni pronalaenja utehe u vebanju. Posveivanje svoje pue ili za-
sluga drugima je neto to takoe moemo da uradimo, naroito
na sahranama i u slinim tunim situacijama, kada se suoeni sa
patnjom osetimo bespomonima. Ljudi koji su doli danas nije
bilo niega to bi mogli uraditi da povrate svog sina, brata, prija-
telja, koji je preminuo. Ali biti u stanju da uinimo neto korisno,
da stvorimo malo dobrote, jeste uteno. Tradicionalan budistiki
nain stvaranja dobrote jeste doi u manastir, mesto posveeno
stvarnosti, i nainiti gest podrke tom mestu, monasima i mona-
hinjama koji tu ive. A onda tu dobrotu i zaslugu jednog takvog
ina moemo posvetiti osobi koja je umrla.
Ovakva jedna ideja se moda nee uiniti primamljivom i
utenom na prvi pogled, zato to je to neto to nam nije blisko,
ali kada takve stvari inimo kao dobro delo, tada se ipak na nae
iznenaenje moe javiti oseaj utehe, kad srce ispolji svoju spo-
sobnost da stvori dobrotu. Dobra dela je mogue initi telom, go-
vorom ili milju; gestovima ljubaznosti, kroz obuzdavanje, kroz
velikodunost, negovanje potenja i postojanosti sva ta dobra
dela stvaraju skladite dobrote, koje onda moemo da posveti-
mo nekom drugom. Poslednje to uradim svako vee pre nego
to odem u krevet jeste da svim biima posvetim sve ono dobro
103
Neoekivana sloboda
104
Istinska uteha
Ii protiv preferencija
Praksa proienja zahteva od nas da uvidimo prirodu preferen-
cija vrlo jasno. I to neizbeno ukljuuje i izazov suprotstavljanja
105
Neoekivana sloboda
106
Istinska uteha
107
Neoekivana sloboda
108
Istinska uteha
tek kao puke uslovljenosti uma. Ako uvek idemo za svojim sklo-
nostima, tada emo uvek oseati da su one ja. Svaki put kad sebi
dam ono to elim, ja se oseti zadovoljenim i onda to ja jo
malo poraste i malo je srenije. A svaki put kad uspem da izbe-
gnem ono to ne volim, ja se oseti zadovoljnijim sobom. No, put
Dhamme nije da sebi uvek damo ono to elimo i nije da se uvek
okrenemo od onoga to nam se ne dopada. Na tom putu idemo
protiv svojih preferencija kako bismo uvideli njihovu uslovljenu
prirodu. Vebajui u skladu sa ovim principima, otkrivamo mo-
gunost za jedan novi nivo ohrabrenja.
Postoji poetni nivo ohrabrenja ili sree koji dolazi od za-
dovoljavanja elja i povinovanja preferencijama, ali i jedan drugi
nivo sree koji dolazi kao direktan rezultat nae spremnosti da
idemo nasuprot eljama iz znanja da ne moramo da zadovo-
ljavamo svoje elje iz razumevanja da su sve nae naklonosti
uslovljene. Zbog toga kaem da proienje, osnovna duhovna
aktivnost, znai suprotstavljanje preferencijama kako bismo ot-
krili jedno drugo ohrabrenje, proisteklo iz srca koje je u miru sa
samim sobom. Takvo ohrabrenje nije samo fiziko, mentalno ili
emocionalno, ve znai zadovoljenost u sutini naeg bia, nasta-
lu na osnovu razumevanja, jasnog uvida.
Pre nekoliko godina prihvatio sam poziv da posetim prija-
telja u Pekingu, kako bismo zajedno otputovali u Japan, u Kjoto.
eleo sam da putujem u Japan jo od kada znam za sebe i poto
je prijatelj radio u Kini, a ja sam posle posete porodici na Novom
Zelandu putovao natrag za Britaniju, nije predstavljalo veliko
skretanje sa marrute zaustaviti se u Kini.
Mnogo vremena unapred me je zaokupljala misao o tom
putovanju. Ideja da u najzad otii u Japan i videti sve te divne
vrtove i hramove u Kjotou bila je tako zavodljiva. Ali dogodilo
se da je moj let od angaja za Peking bio otkazan. I naao sam
se na aerodromu sam, bez novca i nisam imao ni gde da preno-
im. Pravo iskuenje, sa gomilom gnevnih kineskih putnika koji
109
Neoekivana sloboda
Taka ravnotee
Ako Budino uenje o suprotstavljanju svojim preferencijama uz-
memo na pogrean nain, tako to emo poverovati da moda
postoji neka unutranja vrlina u tome to emo slediti ono to ne
110
Istinska uteha
111
Neoekivana sloboda
112
Istinska uteha
113
Neoekivana sloboda
114
Istinska uteha
Vebanje
Vebanje ukljuuje svesnu spremnost da idemo protivno svojim
preferencijama. To ne znai zauzimanje filozofskog stava da je
zadovoljavanje elja pogreno. To bi bio tek koncepcijski pristup
vebanju. Trening znai otkrivanje spremnosti da idemo protiv
sopstvenih preferencija radi razumevanja, tako da moemo da ih
se oslobodimo. Moda neemo uspeti da ih promenimo, ali one
vie ne upravljaju nama.
Zaista bih eleo da je vie harmonije u ovom svetu i da se
svako slae sa svakim. Ali stvarnost je da postoji mnogo sukoba.
Moja prieljkivanja su osujeena, no da li to znai da treba da
padnem u oajanje? Ako me ipak obuzme oaj, iz Budine per-
spektive govorei, to je posledica neznalakog postavljanja prema
preferencijama. Mudar nain postupanja bi znaio da mi i dalje
oseamo tugu i razoarenje, ali oni ne zamagljuju unutranju ja-
snou i mir. Na uvid nije osujeen; sposobnost kontemplacije
nevolje u kojoj smo se nali nije nestala zbog onoga kako se ose-
amo.
Kada smo se zaista ustalili u svojoj praksi i usvojili ovaj prin-
cip vebanja da idemo protiv preferencija, ne prilazimo ivotu sa
zahtevom da on bude prijatan, niti ga smatramo neuspenim ako
je neprijatan. Ne kreemo u meditaciju oekujui da bude prijat-
na. Ako idemo na kurs meditacije i ne doivimo duboke uvide
koje smo prieljkivali, neemo smatrati da je kurs bio neuspean.
Kada doe do problema u naim odnosima sa drugim ljudima i
teko se meusobno podnosimo, neemo rei da sve ide u po-
grenom smeru. Oseamo bol i to je neprijatno, ali smatrati da
115
Neoekivana sloboda
116
ta je to samoobuzdavanje?
Dhammapada, strofa 92
117
Neoekivana sloboda
118
ta je to samoobuzdavanje?
119
Neoekivana sloboda
120
ta je to samoobuzdavanje?
121
Neoekivana sloboda
Strateka frustracija
Ako se oseamo bespomoni na ovom terenu, lako nas neto
omete i iznutra i spolja. Primetio sam da ne samo da nas ini
krajnje ranjivim, ve i vodi do otupelosti ula. Ako svaki put sebi
priutimo ono to elimo, postajemo nezainteresovani, gubimo
122
ta je to samoobuzdavanje?
123
Neoekivana sloboda
124
ta je to samoobuzdavanje?
125
Molitva i predanost
Dhammapada, strofa 86
126
Molitva i predanost
127
Neoekivana sloboda
Dinamika molitve
Pronai sopstvene rei kojima izraavamo najdublje elje moe
biti veoma znaajno kada treba da preuzmemo odgovornost za
sopstveno srce. Time otvaramo put koji nas povezuje sa onim
to je najdublje u nama. Svi vidovi naeg bia bivaju okupljeni na
jednom mestu, fokusirajui se na nameru. Na taj nain, takoe,
nekom obliku ili spoljanjem gestu poklanjamo duhovnu snagu.
Kada palim mirisni tapi, u sebi izgovaram molitvu ili neku od
njenih varijacija: Neka miris istine prome sve vidove moga bia,
sve ono to inim telom, govorom i umom. Kada je molitva pra-
ena emocijom, kada je praena dobrom namerom koju iskazuju
telo, govor i um, ona poseduje snagu. U tom trenutku neto se
dogodi. Ne mogu precizno rei ta je to neto, ali je ono znaajno
za na put. Svesno se povezujui sa onim za ime udimo, onim
to je izvan sveta svakodnevnih briga, na ivot dobija svoj smer.
Svesna molitva, voena mudrom kontemplacijom, jeste nain da
otkrijemo svoje najdragocenije tenje i dopustimo im da nas vode
do kraja ivota.
Dok sam iveo u Tajlandu primetio sam da postoji neto
zajedniko u nainu na koji budistiki monasi i hrianski misio-
nari upotrebljavaju odreenu re. Tajlandski budisti esto su ras-
pravljali o znaaju adhitthan, to je tajlandski oblik pali rei adhit-
thana. U theravada budizmu, adhitthana znai svesnu odluku da
se veba nepokolebljivo i uporno. Tajlandski hriani koristili su
128
Molitva i predanost
129
Neoekivana sloboda
Vebanje uvida
Meditacija uvida (vipassana) ukljuuje istraivanje svake pojave
u skladu sa njezinim karakteristikama, a to su prolaznost, ne-
130
Molitva i predanost
131
Neoekivana sloboda
Molitva i zasluge
Buda je sasvim jasno govorio da ukoliko uloimo napor da nai
postupci telom, govorom i milju budu ispravni, stvaramo poten-
cijal koji je on oznaavao kao pua, to se prilino neprecizno
prevodi kao zasluga. Pua je iva sila svega dobrog. U veini
budistikih kola je praksa da se potencijal dobrobiti koji neko
ostvari posveti odreenim pojedincima ili svim biima. Moemo
na ovo gledati kao na blagosiljanje ili molitvu.
Jasno mi je koliko, za mnoge, pojam zasluge mirie na ma-
terijalizam i izaziva podozrenje. Meutim, ponekad moemo ne-
to i nauiti od materijalistike metafore. Na primer, ako elimo
da krenemo u neki biznis, moramo da stvorimo potencijal koji e
ga pokrenuti i odravati. Taj potencijal je u ovom sluaj kapital
potrebno nam je dovoljno akumuliranog novca, sopstvenog ili
pozajmljenog od banke. Ta priprema nije isto to i sam biznis,
jer jo uvek ne radimo ono to nameravamo, niti imamo rezultat
posla kojim hoemo da se bavimo. Pa ipak, bez potencijala koji
predstavlja taj kapital, ne moemo da krenemo u biznis to je
injenica. Isti princip vai i za duhovne stvari.
Ukoliko zbog nepaljivosti dospemo u stanje sebinosti, izo-
lacije i usamljenosti i poelimo da se takva situacija promeni, mo-
emo se zapitati odakle bi mogla doi sila ili energija neophodna
za takvu jednu transformaciju. Bilo da praktikujemo budizam
kao monasi ili kao nezareeni, dobar deo nae prakse usmeren je
na stvaranje akumulirane sile potrebne za tu transformaciju. To je
jedan od naina na koji treba razumeti puu.
Sam in posveivanja pue ima za cilj proiavanja na-
eg napora. Uprkos tome to dajemo sve od sebe, moe se u
132
Molitva i predanost
133
Neoekivana sloboda
Drevne prakse
Nai azijski uitelji moda nisu eksplicitno poduavali nunosti
negovanja jednog stava predanosti, ali su ga sigurno sami demon-
strirali. Seam se mnogo sluajeva kada sam video odreene ge-
stove koji zaista razbijaju bilo kakve sumnje ili zbunjenost koju
sam moda imao o tome kakav bi trebalo da je moj generalni stav
u svakodnevnoj praksi.
Kao mlad monah posetio sam Vat Pah Ban Tard, manastir
koji je vodio aan Mahabua, poznat kao jedan od najtempera-
mentnijih i najveih uitelja savremene theravadske budistike
umske tradicije. ekao sam rano ujutro u dvorani za obedova-
nje, pre nego to smo svi krenuli u proenje hrane, kad je aan
uao. Oekivao sam da e poeti da rea zaduenja monasima i
onda odjuriti na pindapat uivao je reputaciju vrlo stroge i vrlo
brze osobe. Ali ta je on uradio? Kad je tiho uao u dvoranu, prvo
to je uinio bilo je da ponizno klekne ispred oltara i pokloni se sa
toliko gracioznosti. Pitao sam se: Zato to radi? On bi trebalo da
je prosvetljen. Zato bi se uopte klanjao obinom kipu?
Ovakav spontani izraz predanosti bio je prirodni deo njego-
ve linosti. Odrastao je sa takvim senzibilitetom, kao i aan a,
aan Tet i drugi ugledni monasi. Isto vai i za Burmu. U manasti-
rima najrazliitijih poznatih i potovanih uitelja videete mno-
go lepo odravanih oltara, gde monasi, monahinje i nezareeni
iskazuju potovanje prinosei svee, cvetove i mirisne tapie. Pre
134
Molitva i predanost
Tiha molitva
Otuda smatram da molitva ima vano mesto u theravada budiz-
mu. Put kojim idemo jeste upoznavanje prirode sopstvenog bia,
tako da smo jedno sa svojim srcem i osetljivi za njegove najistin-
skije potrebe. Srce udi da se vrati u svoje izvorno stanje istote.
Vaan elemenat prakse jeste postati svesniji te dimenzije svoga
srca. Misli i ritualni stihovi koje recitujemo zajedno ovde u ma-
nastiru dobra su polazna taka za molitvu. A zatim, ako se oseti-
mo inspirisani, moemo poeti da izgovaramo sopstvene rei. ta
vae srce eli da kae?
Kada kleknemo ispred oltara onoga koji simbolizuje sa-
vrenu mudrost, savreno saoseanje i savrenu slobodu za nas
i izrazimo dobre elje za sva bia bronzana statua, makoliko
bila lepa i spokojna, ne slua nas. Mi ne traimo od Bude da bilo
ta uini za nas. Umesto toga, posmatranje Budinog kipa pomae
nam da uobliimo onaj boanski princip u naem umu i stvo-
rimo unutranji prostor sveti prostor u kojem se oseamo
potpuno osloboeni da govorimo i u kojem se moemo osetiti
savreno prihvaenima.
U knjizi Jedna Dharma Dozefa Goldstina ima jedan dirljiv
odlomak. Re je o intervjuu sa Majkom Terezom, u kojem je sa-
135
Neoekivana sloboda
govornik pita:
Kada se molite, ta kaete Bogu?
Ne kaem nita, ree ona. Samo sluam.
Pa, ta Bog kae vama?
Bog samo slua.
I posle kratke pauze, dodala je: ako ne razumete ovo, na
alost ja vam tu ne mogu pomoi.
Ovo je sutina. Svi mi posedujemo sposobnost intuicije,
koja nas, ukoliko je oslukujemo, moe povesti ka naem istin-
skom domu, gde verujemo da se nalazi neunitivi mir. Naa srca
ve znaju Put. Molitva i predanost dovode nas u kontakt sa srcem
i njegovom prirodnom mudrou, doputajui joj da nas blago
povede na to putovanje.
Jo jedno je pitanje veeras postavljeno: Naavi se na ovom
kursu meditacije podsetio sam se onoga to sam zaboravio, da
budem svestan sadanjeg trenutka, i sada se plaim da u, kada
odem odavde, postati opet uhvaen u mnotvo obaveza i izazova.
Kako najlake mogu da se prisetim ovoga?
Mislim da je molitva jedan od naina da se podsetimo. Ako
elimo, moemo u sebi, s potovanjem, izgovoriti sledeu moli-
tvu: Neka mi dobrota moje prakse pomogne u tenji da budem
svestan svakog trenutka tokom dana, bez obzira ta se oko mene
dogaa. Molitva pomae.
136
Pitanje identiteta
Bramanom se ne postaje
ni po pletenju kose, ni po kastinskom rodu.
U kome je istina i ispravnost,
taj je sretan, taj je braman.
137
Neoekivana sloboda
Ko sam ja?
Svoje istraivanje moemo poeti uoavanjem znaaja koji ovo
pitanje ima. Rasni ratovi, klasni ratovi i religijski ratovi nude obi-
lje materijala za refleksiju. Uoavanje znaaja koji oseaj identite-
ta ima za ono to radimo podstie nas da sabranost panje usme-
rimo na to koji zapravo telesni oseaj stvara to to smo neko. I
dok to inimo, poinjemo da zapaamo raanje vrstog ja; uo-
avamo kada i u kojim okolnostima zadobijamo taj oseaj.
Moemo takoe da posmatramo kakav je to doivljaj kada
nam nedostaje nekakva samodefinicija. Kako izgleda kada se pro-
budite poto ste prethodne veeri kasno otili u krevet? Mnogo
toga moemo nauiti u tom kratkom periodu posle buenja, kada
oseaj linosti jo nije sasvim formiran. Ponekad ne moemo da
se prisetimo gde se nalazimo. Sledei put kad budete u toj situaciji
pokuajte da ne pobegnete suvie brzo iz nje. Posmatrajte kako
tragate za poznatim opaajima. Ne urite da otvorite oi. Samo
ostanite sa tim oseanjem da elite da pronaete sigurnost; ili da
ne znate gde ste ili ko ste. Kada otvorite oi, kako izgleda prepo-
znati moju sobu ili moje stvari? Posmatrajte taj oseaj stvrd-
njavanja dok se odigrava. To moe biti efikasan nain labavljenja
one veze kojom se vezujemo za svoj ogranieni identitet.
Koristei ovakve vebe, bolje razumemo nain na koji poj-
movi moje telo i moje misli nastaju. Shvatamo da su te ideje
samo relativno istinite. Razvijamo oseaj odgovornosti prema ta-
kvim pojmovima. Uviamo da u krajnjoj instanci oni nisu mi. U
mojoj situaciji, na primer, ideja: Ja sam stareina manastira i u
obavezi sam da prisustvujem sastancima monake zajednice, ima
posledice o kojima mogu da razmislim. Zato to je ta ideja istinita
138
Pitanje identiteta
139
Neoekivana sloboda
140
Pitanje identiteta
u osetiti bes. Ako se zatim javi misao: Ja sam besan, ali u tom
trenutku posedujem snagu svesnosti da se probudim, tada ne
poinjem da tragam za sigurnou u uslovljenom oseaju bivanja
neko ko je povreen. Moj oseaj za to ko sam ja nije ogranien
na taj pokret u umu. ak i kada se pojavi ta misao ljut sam, ne
poinjem da se hranim otrovom ozlojeenosti. Preivljavam bes
i boravim u svesnosti.
Boravimo u budnosti onda kada se seamo, kada smo na
oprezu. Mi esto zaboravljamo. Ali ono to je bitno jeste da smo
zainteresovani za to da se setimo. Zaista ne elimo da doprino-
simo patnji ovoga sveta tako to emo preuzimati neki sintetiki
identitet koji je oblikovao neko drugi. I tada buenje jeste mo-
gue. Malo pomalo uimo da ivimo svoj ivot sa oseajem da
smo samo budni. Prestaje da bude toliko bitno da li znamo ko
smo ili gde ide na ivot. U stanju smo da budemo budni za onaj
pokret uma kada se oseamo kao da smo izgubljeni. U stanju smo
da budemo budni za to da ne znamo ko smo i onda ustanovimo
da smo jo uvek u stanju da delamo pozitivno iz oseanja odgo-
vornosti prema sopstvenom ivotu. Moda se ne oseamo onako
kako bismo eleli, ali delamo iz oseanja line realnosti, koju pre-
poznajemo kao istinitu. Moemo da budemo sa sobom, umesto
da se borimo protiv sebe.
141
Neoekivana sloboda
sebe i ivimo u toj slici. Ovo nam donosi mnogo patnje. Sklonost
da podnosimo ivot tako to odravamo te iskonstruisane slike
o samima sebi, te lane identitete, troi ogromnu energiju. Nije ni
udo da se tako esto oseamo iscrpljenima.
Nema mnogo godina tome kako su mobilni telefoni bili no-
vost i neka vrsta statusnog simbola. Tako sam uo priu o jednom
momku koji se vozio vozom i epurio se sa svojom prinovom,
vodei duge razgovore, pri emu je naravno iao na ivce ostalim
putnicima. A onda je u istom kupeu jedna trudnica dobila poro-
ajne bolove. Naravno, svu su se okrenuli ka tom momku, oeku-
jui da smesta pozove hitnu pomo, kako bi trudnicu saekala na
sledeoj stanici. Na njihovo zaprepaenje, morao je da im prizna
da je telefon samo imitacija; da je on samo pravio predstavu. ini
se da su i majka i dete na kraju bili dobro. Pretpostavljam da je
mladiu trebalo neto ipak due da se oporavi.
Vezujui se za sliku o samome sebi i za ideju kakav bi na
ivot trebalo da bude, ostajemo zarobljeni u venoj borbi i rasipa-
mo svoj vitalitet. Moda nas nikad nisu poduili i otuda nam ne
pada na pamet da moemo da izmenimo svoj poloaj. Ili nas po-
misao na suoavanje sa pravim sobom suvie plai. Na alost, po-
tencijal za autenino postojanje ostaje skriven navikom da sami
sebe inimo bespomonim. Ali kada nam se pogled razbistri,
shvatamo da ne moramo da se plaimo. Kada smo budni, strah
moe da nas podui. On nas ui da budemo prisutni, da budemo
paljivi. Strah ne znai uvek da neto nije u redu; esto na taj na-
in zakljuujemo voeni navikom. Moemo odluiti da strpljivo
primimo taj strah od gubitka sigurnosti, gubitka svog dragocenog
identiteta, i onda budemo svedoci stiavanja tog straha. Ono to
ostane je jedno mnogo vee vrednovanje svesnosti.
to je u ivotu vie budnosti, to nam je lake da se setimo
sposobnosti da budemo svesni. Sve je na uitelj ak i konfuzija.
Ako smo konfuzni, ali i svesni toga, to nam pomae da uvidi-
mo kako da ne budemo ogranieni. Ako zaboravimo da budemo
142
Pitanje identiteta
143
Neoekivana sloboda
svesnosti.
Skloni smo ili da se osetimo dalekim od onoga to se dogaa
ili da postanemo izgubljeni u tome. Obe tendencije u nama raa-
ju oseaj izvetaenosti, koliko god dramatina ili izuzetna neka
situacija bila. Moje razumevanje Srednjeg puta jeste da je mogue
zadrati se izmeu ta dva modela ogranienog postojanja. Iz per-
spektive ega to izmeu se ini nesigurnim i apsolutno nepri-
mamljivim. Ali to i nije problem ne kae li nam nae Uenje da
upravo to treba i da oekujemo? Ii svojim putem nije Put, ako
uzmemo da Put jeste ono to je stvarno. Ako ovako razmiljamo,
panju nam privlai i postajemo zainteresovani za sposobnost da
se zadrimo na tom Putu. Vie ne reagujemo i ne bunimo se zbog
toga to se oseamo nesigurnima i nezatienima. Ne dopada
nam se taj oseaj, ali nas to ne odvodi u stanja raspoluenosti ili
pokuaja da se zaokupimo neim drugim. Ostajemo jedno sa tim
iskustvom a ne razdirani grevitim dranjem za neku sliku.
Ostajui u tom izmeu, otkrivamo jednu suptilniju vrstu
poverenja u samoga sebe. To nije moje poverenje, jer je to po-
verenje koje pripada stvarnosti. Ova vrsta istraivanja o kojoj go-
vorimo, ako usledi, potkopae svako gledite o nama samima za
koje smo suvie vrsto vezani. To nas moe dovesti u stanje oa-
ja, bespomonosti i nedoraslosti. Ali nas isto tako moe preneti
izvan ogranienih identiteta uslovljenih tim oseanjima. Borba
prelaska od nalaenja sigurnosti u lanim identitetima do prepo-
znavanja jednog bezgraninog boravita izvan linosti jeste teka.
ini nam se da emo itavi u njoj sagoreti. U to nema sumnje. I
zato postoje uitelji i zato imamo njihovo vostvo kroz ovaj pro-
ces transformacije.
Identitet i linost
Prole nedelje mladi brani par koji ivi u blizini doneo je svoju
devetomesenu kerkicu u manastir radi blagoslova. Posmatrajui
144
Pitanje identiteta
145
Neoekivana sloboda
Povratak kui
Odavde nadalje, sama borba da odbranimo ili promoviemo sop-
stvo pretvara se u materijal nae kontemplacije. Sila oseanja koja
nas nagoni da zatitimo svoja individualna prava se menja, tran-
sformie u aktivnu, saoseajnu brigu za sva bia. Ba kao to se
grana koja zimi izgleda kao da je osuena u prolee preobrati u
mirisno, rascvetalo drvo, nae krute line sklonosti omekavaju i
otkrivaju se kao sredstvo izotravanja svesti.
Dakle nismo zainteresovani da se otarasimo linosti. Ali je-
smo zainteresovani da izmenimo svoje gledanje na nju. U trenu-
cima kada smo jedno sa samim sobom otkrivamo takvu jasnou
i osetljivost kakvi su do tada bili nezamislivi, kao i volju i spre-
mnost da u svest pustimo sve ono to smo moda do tada slali
146
Pitanje identiteta
147
Neoekivana sloboda
* * *
148
Pitanje identiteta
149
Neoekivana sloboda
150
Sami zajedno
151
Neoekivana sloboda
Susret sa usamljenou
Govorei iz linog iskustva, mogu da kaem da je ivot monaha
bio teak izbor, ali ne oseam danas da se zbog toga kajem. Ka-
jem se zbog naina na koji sam reagovao u nekim situacijama u
prolosti, ali ne alim to sam se odluio da ivim kao monah.
Oseam to kao jednu vrstu privilegije i srenu okolnost i kako
vreme prolazi taj oseaj se samo uvruje. A radi se u sutini o
ivljenju u samoi i upoznavanju te samoe. Da, monasi ive u
zajednici, ali u tom zajednitvu mi smo sami. Struktura takvog
ivota dovodi nas do dubokog prepoznavanja te nae usamljenost
i do agonije usamljenosti.
Za nekoga ko ivi ivotom monaha, ko se zavetovao na celi-
bat, samoa se ne smatra simptomom neuspeha. Na nju se gleda
pre kao na indikator znak. Kada bol samoe oseate kao straan
upravo takav kakav jeste to ne znai neuspeh. To oseanje vam
govori gde su vai resursi, gde treba da krenete da biste stigli do
svog zlata. Dakle, vebamo sebe da ga primimo sa dobrodolicom
152
Sami zajedno
153
Neoekivana sloboda
Promene linosti
U pogledu promena linosti koje se dogaaju tokom prakse, ono
to vidim danas u svakome ko veba, bilo da je monah ili ne-
zareeni, jeste promena u srcu u pravcu sve vee spremnosti da
prihvatimo sadanji trenutak u njegovoj punoi bez interpreti-
ranja, preputanja ili izbegavanja.
Za svako iskustvo na um moe da zamisli razne vrste isho-
da, neke prijatne i neke neprijatne. Moemo postati vrlo napeti
zbog tih zamiljenih mogunosti. Meutim, ako vebamo na pra-
vi nain i iskreno, otkrivamo sve veu sposobnost prilagoavanja
razliitim mogunostima kako onih od kojih zaziremo, tako i
onim koje nas opinjavaju. Ustanovio sam da je ovo istina zahva-
ljujui godinama vebanja i posmatrao sam kako ta sposobnost
raste u mnogima sa kojima sam iveo. Biti svedokom takvog uve-
154
Sami zajedno
155
Neoekivana sloboda
156
Sami zajedno
Nije sigurno
to se tie ispravnog napora u svakodnevnom ivotu prilago-
avanja situacijama u porodici, situacijama u zajednici i drugim
ljudima smatram da je to pitanje vrlo bitno. Ako shvatimo da,
zapravo, veinu vremena nismo sigurni, to nas ini ljudima mno-
go lakim da se sa njima bude. Ukoliko se, iz straha ili nesigur-
nosti, veemo za neku ideju ili vrst stav, moemo postati veoma
rigidni. Ili se u nekim situacijama osetim dovoljno ugroenim i
odmah se javlja strah i grenje rigidnost zavlada i tada mogu-
nosti postaju ograniene. Moj um tad ne eli da prebira po mili-
onima mogunosti, ne eli da pluta unaokolo i traga za onim to
je najprikladnije. U stanju zgrenosti i ogranienosti on eli da
neto dobije i oseti se sigurnim. Ali to mi ne koristi i to ne koristi
drugim ljudima. Sa druge strane, kada smo u stanju da zapamti-
mo da ne znamo ta e se dogoditi sledeeg trenutka da nismo
sigurni tada postoji oputanje, oslobaanje; otvaranje i pove-
renje, ponovno povezivanje sa onim odnosom poverenja prema
ivotu. ivot je neizvestan, ali to je samo jedna injenica. Ne mo-
ramo da budemo u stanju neprekidnog straha zbog toga.
Postoje i mnoge druge kontemplacije koje za cilj imaju da
nas dovedu do odnosa poverenja prema ivotu, ali mislim da ova
refleksija o injenici da veinu vremena ne znamo ta e se dogo-
diti jeste posebno korisna. Kada se usled straha ili nesigurnosti
javi potreba da se za neto uhvatimo, ako smo sebe pripremili,
157
Neoekivana sloboda
158
...i znam da bi trebalo toga da se oslobodim
Oslobodi se prolosti.
Oslobodi se budunosti.
Oslobodi se sadanjosti.
Sa srcem koje je slobodno, prei
na obalu koja je izvan svake patnje.
159
Neoekivana sloboda
160
I znam da bi trebalo toga da se oslobodim
161
Neoekivana sloboda
toliko bola. To ne mogu biti ja. E pa, bojim se da imam lou vest.
Ne morate biti lo ovek da biste sebi naneli bol. Sve to vam je
potrebno jeste da budete malo nepaljivi.
Dakle, jedan od razloga zato nam je teko da se oslobodi-
mo zato se to oslobaanje ne dogaa jeste ta nesrena navika
nepaljivosti ili neznanje. Kada oseamo ogorenje prema dru-
gim ljudima, ne uviamo da je i to jedan oblik vezivanja. Ne uvi-
amo da je to neto u emu aktivno uestvujemo. ivimo ivot
sa milju da nam to neko drugi radi. A zapravo, sami smo tvorci
svog iskustva.
Uz to, tu je i akumulirana sila naih navika. Ako smo dugo
vremena proveli vezani za neku stvar, ako smo izbegavali da je
se oslobodimo tako to smo se preputali nekoj posebnoj navici,
to zadravanje je akumuliralo odreenu silu. Kada ponemo da
se kroz meditaciju suoavamo sa svojim navikama poricanja ili
izbegavanja, upravo tu silu navika doivljavamo kao patnju. ak
i ako sve to uvidimo i znamo: Ah da, to je to to ja radim!, zbog
snage ponaanja u skladu sa neki naviknutim obrascem, razvijene
tokom dugog vremena, moe nam se uiniti da nam taj uvid u
stvarnost onoga to se dogaa jo uvek ne pomae da promenimo
situaciju. I upravo na toj taki se dogaa da neki ljudi odustanu
od puta. Ovo moje izlaganje otuda je ohrabrenje da se oduprete
porivu da poverujete u to razoarenje koje neizbeno dolazi sa
uvianjem da nema nikog drugog ko bi mogao da poisti nau
kuu. Umesto toga, trebalo bi sebe da obodrimo primerima onih
koji su obavili svoj posao i uivaju u njegovim plodovima. Na-
dahnue Budinog uenja i mudrost onih koji su ga praktikovali
moe nam pomoi da se suprotstavimo razoarenju. Snaga koja
dolazi iz takvog nadahnua daje nam i hrabrosti da zauzmemo
nov i kreativan pristup silama neobazrivosti za koje oseamo da
nas pokreu dobro poznatim obrascima ponaanja, a eleli bismo
da ih izmenimo, samo ne znamo kako.
Kada na kraju ipak uspemo da se sami pred sobom otvori-
162
I znam da bi trebalo toga da se oslobodim
163
Neoekivana sloboda
Fiksirani identitet
Jo jedan razlog zato nismo spremni za naputanje jeste to da po-
nekad navike vezivanja za razliita iskustva ulne doivljaje,
ideje ili oseanja postanu deo onoga to oseamo da mi jesmo
164
I znam da bi trebalo toga da se oslobodim
Nestanak lanog
Kako pojaavamo panju i svetlost svesnosti okreemo ka unutra,
vebanje e rastvarati sve ono to je lano. Tako to funkcionie.
Kada sunce sija i kia pada, semenke u tlu kreu da klijaju. Neke
od njih daje lepe cvetove, a druge su obian korov. Njihova je
priroda da rastu ukoliko se nau u povoljnim uslovima. Seam se
Tajlanda u periodima sua, polja su bila sprena, bez bilo kakvog
165
Neoekivana sloboda
166
I znam da bi trebalo toga da se oslobodim
167
Neoekivana sloboda
168
I znam da bi trebalo toga da se oslobodim
169
Neoekivana sloboda
170
I znam da bi trebalo toga da se oslobodim
171
Kontemplacija sree
172
Kontemplacija sree
173
Neoekivana sloboda
Vrednovanje prijateljstva
Potpuno probueno ljudsko bie e vam rei da nije istina da sre-
a dolazi samo onda kada dobijemo ono to elimo. Kada se javi
srea, na bilo koji nain, bilo bi dobro da pogledamo ta je to to
doivljavamo, to to zovemo sreom, i kako se prema njemu od-
nosimo. Jedan primer jeste srea iz prvog reda ove strofe: Srea
je imati prijatelje kad nevolja naie.
Poslednjih nekoliko nedelja esto sam razmiljao koliko je
srena naa zajednica to ima toliko mnogo dobrih prijatelja i ko-
liko je blagotvorno, koliko je zaista divno imati ih. Ove godine
odluili smo da organizujemo parti. Na Badnji dan, popodne, bio
je parti za decu, a uvee smo i mi imali svoju malu zabavu. Oku-
pili smo se oko vatre, zaudo pojavili su se dobri prijatelji ma-
nastira sa nekoliko boca puna bezalkoholnog naravno! I tako
smo proveli itavo vee zajedno okupljeni kao jedna zajednica.
Nismo se mnogo udubljivali u velike tajne ivota, ve smo jedno-
stavno uivali u zajednikom druenju. Prijatno je biti sa ljudima
za koje oseate da im moete verovati i prijatno je da vas se seaju
ljudi sa kojima ste neto podelili.
Naalost, ponekad se ne primeujemo dovoljno. ak i ako
brinemo jedni za druge i potujemo se, moda to ne izraava-
mo nikada to ne kaemo jedni drugima. Moda su neki od nas
i propatili zbog odnosa u kojima nije bilo dovoljno izraavanja
meusobnog prijateljstva. To izraavanje jeste jedna vetina, koju
moramo da razvijamo. I Buda je uoavao opasnost nedovoljnog
vrednovanja prijateljstva i govorio je esto o kvalitetima i vredno-
174
Kontemplacija sree
Videti dublje
Drugi stih ove strofe kae: Srea je kad smo i sa malo zadovoljni.
Moe biti teko uti ono to se ovim govori ako ne praktikujemo
meditaciju; ako sami sebi nismo priznali mogunost unutranje
tiine mesta na kojem ne elimo nita posebno. Meditacija je
nain posmatranja koji nam omoguuje da, ukoliko talasi elje
prolaze kroz na um, u stanju smo da ih vidimo ba takve kakvi
jesu kao talase, kao pokret. Mnogo je vie toga u nama nego to
nam aktivni um doputa da vidimo. Ponekad kao da smo ispu-
njeni neprekidnom bujicom elja u umu i srcu. Takva aktivnost
je prilino iscrpljujua. Ako ne odluimo da panju okrenemo ka
unutra i istraimo prirodu ovako aktivnog uma, sa svim njego-
vim idejama i zahtevima, onda se poistoveujemo sa tim to se
ini da on jeste. Verujemo, ak smo ubeeni, kako jedini nain da
budemo sreni jeste da dobijemo ono to elimo.
Pre nekog vremena uo sam priu o meditantkinji koja je
ivela u Londonu i bila vrlo angaovana na poslu. Za razliku od
mnogih svojih sugraana, odluila je da svakog dana ide peke do
posla. I vremenom je shvatila da ima problem. Na putu do posla
prolazila je pored jedne pekare sa izuzetno dobrim pecivom i nije
175
Neoekivana sloboda
176
Kontemplacija sree
177
Neoekivana sloboda
178
Kontemplacija sree
179
Neoekivana sloboda
Pravo utoite
Ovo nas dovodi do poslednjeg stiha: Srea je kad se oslobodimo
svake patnje. Biti u stanju da prozremo patnju znai imati utoi-
180
Kontemplacija sree
181
Neoekivana sloboda
182
Kontemplacija sree
183
Renik
Termini koji slede uglavnom potiu iz palija, jezika kanonskih spisa the-
ravada budizma, izuzev onih koji su posebno oznaeni. Dati su njihovi
kratki prevodi radi lakeg razumevanja, mada to nije itav kompleks
znaenja koja oni pokrivaju. Nisu sve strane rei koje se nalaze u tekstu
ovde date, jer se znaenje nekih od njih navodi neposredno u tekstu.
185
Neoekivana sloboda
186
Renik
187
Neoekivana sloboda
188
Renik
189
Dar Uenja nadmauje sve druge darove.
(Sabba danam Dhamma danam inati)