O D A B R A N A D JE L A K LA SIK A M A R K SIZ M A

Naslov originala:
FRIEDRICH ENGELS
Der Ursprung der Famille, des Privateigentums
und des Staats

FRIEDRICH ENGELS
Ludwig Feuerbach und der Ausgang der klassischen
deutsche Philosophie

Urednici: Zvonko i Nataa Tkalec

FRIEDRICH ENGELS

Porijeklo porodice,
privatnog vlasnitva i drave

Ludwig Feuerbach
i kraj klasine njemake filozofije

N A P R IJE D 1973
 OD IZDAVAA

Oba Engelsova spisa u ovoj knjizi: Porijeklo porodice,

privatnog vlasnitva i drave i Ludwig Feuerbach i kraj
klasine njemake filozofije ubrajaju se u fundamental
na djela marksizma.
U Porijeklu porodice, privatnog vlasnitva i drave
Engels osvjetljava, Sa stanovita materijalistikog shva
anja historije, povijest ovjeanstva na najranijim eta
pama njegova razvoja, izlae razvoj porodinih odnosa,
razotkriva uzroke postanka privatnog vlasnitva i podjele
drutva na antagonistike klase, a zatim postanka drave
kao orua vlasti vladajuih klasa, ukazujui pri tome na
historijsku nunost njenog postepenog odumiranja nakon
pobjede socijalistike revolucije. Pitanja porijekla i su
tine drave jezgra su toga Engelsova spisa, a odgovori
koje je on na njih dao bili su od iznimne vanosti za
daljnju razradu marksistikog uenja o dravi. U tom
pogledu se Porijeklo porodice, privatnog vlasnitva i dr
ave pridruuje takvim klasinim radovima kao to su
Marxov Osamnaesti brumaire Luja Bonaparta i Graan
ski rat u Francuskoj i Engelsov Anti-Diihring.
Pregledavajui poslije smrti Karla njegovu knji
evnu zaostavtinu, Engels je naao opsean Marxov kon-
spekt Morganove knjige Ancient society; konspekt je
bio iz 1881/82, a sadravao je mnogo Marxovih kritikih
opaski, vlastitih teza i dopuna Morganu iz drugih izvora.
Uvjerivi se da je Morganova knjiga izvanredno dobra
potvrda Marxova i njegova materijalistikog shvaanja
historije i da se uz to podudara s njihovim ve iznijetim
pogledima na prvobitno drutvo, odluio je da polazei
od injenica navedenih u Morganovoj knjizi i od Morga-
novih zakljuaka, a uzimajui u obzir Marxove opaske

5
napie poseban rad. Piui ga, Engels se oslanjao i na
rezultate svojih vlastitih istraivanja na podruju histo
rije Grke i Rima, stare Irske i starih Germana.
Porijeklo porodice, privatnog vlasnitva i drave prvi
put je tampano u Zrichu 1884. Za Engelsova ivota iza
lo je u est izdanja na njemakom jeziku i u prijevodu
na nekoliko drugih jezika; jedan od najranijih prijevoda
bio je prijevod na srpskohrvatski, objavljen 18871888.
u beogradskom asopisu Omladina (u nastavcima). e
tvrto izdanje, popravljeno i dopunjeno, izalo je 1891.
u Stuttgartu, pa je za njega Engels napisao novi pred
govor.
U spisu Ludwig Feuerbach i kraj klasine njemake
filozofije (iz god. 1886) Engels pokazuje proces formira
nja marksistikog pogleda na svijet i sutinu tog pogleda,
izlae osnove dijalektikog i historijskog materijalizma
i, odnos marksizma prema njegovim filozofskim pret
hodnicima, a prvenstveno prema najkrupnijim predstav
nicima klasine njemake filozofije Hegelu i Feuer-
bachu. U vezi s tim on objanjava u emu se sastojao
prevrat koji je u filozofiji izvrio Karl Marx kao tvorac
dijalektikog materijalizma i u emu je sr historijskog
materijalizma kao nauke o opim zakonima razvoja
ljudskog drutva. Istiui da se historijski proces bazira
na ekonomskim odnosima, koji odreuju karakter poli
tikog ureenja i sve oblike drutvene svijesti uklju
ujui tu religiju i filozofiju, Engels skree panju na
aktivnu ulogu ideolokih nadgradnja, njihovu sposobnost
da se samostalno razvijaju i da sa svoje strane djeluju
na ekonomsku bazu.

6
 PORIJEKLO PORODICE,
PRIVATNOG VLASNITVA
I DRAVE
 PREDGOVOR PRVOM IZD A N JU OD 1884.

Slijedee glave su u neku ruku izvrenje jedne opo

ruke. Sm Karl Marx namjeravao je da izloi rezultate
Morganovih istraivanja u vezi s rezultatima svoga
u izvjesnoj mjeri mogu rei naeg materijalistikog
ispitivanja historije,%kako bi tek time potpuno osvijetlio
cijelo njihovo znaenje. Zar nije Morgan, na svoj nain,
ponovo otkrio u Americi materijalistiko shvaanje hi
storije, koje je Marx otkrio prije etrdeset godina, i ru
kovoen njime doao, pri uporeenju barbarstva i civi
lizacije, u glavnim takama do istih rezultata kao i Marx.
I kao to su profesionalni ekonomisti u Njemakoj godi
nama revnosno prepisivali Kapital a u isti mah utjeli
o njemu, isto tako su postupali s Morganovim Ancient
Society* predstavnici prahistorijske nauke u Engle
skoj. Moj rad moe samo u skromnim razmjerima
zamijeniti ono to moj pokojni prijatelj nije stigao da ui
ni. Ali, imam njegove iscrpne izvode iz Morgana s kriti
kim primjedbama koje u ovdje unijeti gdje god je to
mogue.
Po materijalistikom shvaanju, odluujui faktor u
historiji je, u krajnjoj liniji, produkcija i reprodukcija
neposrednog ivota. A ona sama je, opet, dvojakog ka
raktera. S jedne strane, proizvodnja sredstava za ivot,
predmeta ishrane, odijevanja, stana i za to potrebnog
orua; s druge strane, proizvodnja samih ljudi, produe

* Ancient Society, or Researches in the Lines of Human Progress

from Savagery, through Barbarism to Civilization. By Lewis H. Mor
gan. London, Macmillan and Co., 1877. Knjiga je tampana u Ame
rici, a u Londonu se zaudo teko moe nai. Pisac je umro prije
nekoliko godina. (EngeUova napomena.)

9
nje vrste. Drutvene ustanove, pod kojima ive ljudi
jedne odreene epohe i jedne odreene zemlje, uvjetova
ne su objema vrstama proizvodnje: razvojnim stupnjem,
s jedne strane rada, a s druge porodice. Sto je ma
nje razvijen rad, to je manja koliina njegovih proiz
voda, pa dakle i bogatstvo drutva, tim vie rodovske
veze determiniraju drutveno ureenje. Meutim, pod
tom strukturom drutva, osnovanom na rodovskim ve
zama, razvija se sve vie produktivnost rada, sa njom
se razvijaju privatno vlasnitvo i razmjena, razlike u
bogatstvu, mogunost iskoriivanja tue radne snage a
time i podloga klasnih suprotnosti: novi socijalni ele
menti se u toku generacija napreu da prilagode staro
drutveno ureenje novim prilikama dok, najzad, nji
hova nespojivost ne dovede do potpunog prevrata. Staro
drutvo, osnovano na rodovskim vezama^ lomi se u su
kobu s novorazvijenim drutvenim klasama; na njegovo
mjesto dolazi novo drutvo organizirano u dravu, ije
nie jedinice nisu vie rodovske zajednice nego terito
rijalne zajednice, drutvo u kome je porodino ureenje
potpuno podreeno ureenju vlasnitva i u kome se sad
slobodno razvijaju one klasne suprotnosti i klasne borbe
koje ine sadraj cjelokupne dosadanje pisane historije.
Velika Morganova zasluga je u tome to je otkrio i u
glavnim crtama rekonstruirao ovu prethistorijsku pod
logu nae pisane historije i to je u rodovskim zajedni
cama sjevernoamerikih Indijanaca naao klju kojim
moemo rijeiti najvanije, dosad nerjeive zagonetke
najstarije grke, rimske i njemake historije. Njegova
knjiga nije djelo jednog dana. Oko etrdeset godina bo
rio se on sa svojim materijalom dok ga nije potpuno sa
vladao. Ali zato je njegova knjiga jedno od rijetkih
savremenih djela koja ine epohu.
U slijedeem prikazu italac e uglavnom lako razli
kovati ono to potjee od Morgana od onog to sam ja
dodao. U historijskim odjeljcima o Grkoj i Rimu nisam
se ograniio na podatke koje daje Morgan, ve sam ih
dopunio onim to mi je stajalo na raspolaganju. Odjeljci
o Keltima i Nijemcima uglavnom su moji; Morgan se
ovdje sluio gotovo iskljuivo izvorima iz druge ruke,
10
a za njemake prilike sluio se osim Tacita jedino
ravim liberalskim falsifikatima gospodina Freemana.
Ponovo sam obradio sva ekonomska izlaganja, koja su
u Morganovoj knjizi bila dovoljna za njegovu svrhu, ali
sasvim nedovoljna za moju. I najzad, razumije se, odgo
voran sam za izvoenje svih zakljuaka, ukoliko se iz-
rino ne citira Morgan.
 PREDGOVOR ETVRTOM IZDANJU OD 1891.

Ranija izdanja ove knjige, koja su imala veliki tira,

ve su gotovo pola godine rasprodana, i izdava je ve
prije dueg vremena traio od mene da spremim novo
izdanje. Hitniji radovi spreavali su me dosad u tome.
Od pojave prvog izdanja prolo je sedam godina, za
koje je vrijeme poznavanje prvobitnih oblika porodice
znatno napredovalo. Bilo je, dakle, potrebno da se ovdje
unesu ispravci i dopune, tim prije to e mi namjera-
vano stereotipiziranje dananjeg teksta onemoguiti za
izvjesno vrijeme dalje izmjene.
Podvrgao sam, dakle, cio tekst paljivom pregledu i
unio niz dodataka koji, nadam se, u dovoljnoj mjeri uzi
maju u obzir dananje stanje nauke. Osim toga, dajem
dalje u predgovoru kratak pregled razvoja historije po
rodice od achofena do Morgana; i to inim uglavnom
stoga to se ovinizmom nadahnuta engleska prahistorij
ska kola jo uvijek upinje da preuti preokret u prahi
storijskim shvaanjima koji je nastao povodom Morga-
novih otkria, ne usteui se ni malo pri tom da ipak
prisvoji Morganove rezultate. I drugdje suvie se povode
za ovim engleskim primjerom.
Moj rad je preveden na vie stranih jezika. Najprije
na talijanski: Lorigine della famiglia, della proprit
privata e dello stato. Versione riveduta dallautore,
di Pasquale Martignetti. Benevento 1885. Zatim na ru
munjski: Origin familiei, proprief, ei private i a sta-
tului. Traducere de Joan Ndejde, u asopisu Contem-
poranul u Jaiju, od septembra 1885. do maja 1886.
Dalje na danski: Familjens, Privatejendommens og Sta
tens Oprindelse. Dansk af Forfatteren gennemgaaet

12
Udgave, besorget af Gerson Trier. Kobenhavn 1888. U
tampi je francuski prijevod Henri Rava po sadanjem
njemakom izdanju.

Do poetka ezdesetih godina ne moe se ni govoriti

0 historiji porodice. Historijska nauka je bila na tom
polju jo sasvim pod utjecajem pet knjiga Mojsijevih.
Patrijarhalni oblik porodice, koji je u njima opisan is
crpnije nego drugdje, smatran je bez dvoumljenja ne
samo za najstariji oblik nego je identificiran apstra
hirajui poligamiju s dananjom buroaskom porodi
com, tako da porodica stvarno nije uope imala nikakav
historijski razvitak; u najboljem sluaju doputalo se da
je u davnini moda postojao period nereguliranih spol
nih odnosa. Istina, osim monogamije bile su poznate
1 istonjaka poligamija i indijsko-tibetanska poliandri-
ja; ali ta tri oblika nisu mogla biti svrstana u historijsku
sukcesiju i figurirala su jedan pored drugog bez meu
sobne veze. Da se kod pojedinih naroda stare historije,
kao i kod nekih divljaka koji jo postoje, porijeklo ra
unalo ne po ocu nego po materi, dakle enska linija se
smatrala kao jedino vaea; da je kod mnogih dananjih
naroda zabranjen brak u okviru odreenih veih grupa,
u ono vrijeme jo nedovoljno ispitanih, i da se ovaj obi
aj nalazi u svim dijelovima svijeta ove injenice su
bile, dodue, poznate i skupljano je sve vie podataka
o tome. Ali nitko nije znao ta da s njima radi, pa ak
jo i u knjizi E. B. Tylora Researches into the Early
History of Mankind etc. etc. (1865) oni se naprosto na
vode kao neobini obiaji pored zabrane koja vai kod
nekih divljaka da se gorue drvo ne smije dodirnuti
gvozdenim oruem i slinih religijskih ludorij.
Historija porodice poinje od 1861, od pojave Bachofe-
nove knjige Mutterrecht. U njoj pisac postavlja slije
dee teze: 1) da su ljudi u poetku ivjeli u neogranie
nim spolnim odnosima, to on pogreno naziva heteriz-
mom; 2) da se zbog. takvog spolnog odnosa ne moe si-

13
gumo utvrditi tko je otac, da se stoga moglo raunati
porijeklo samo po enskoj liniji, po matrijarhatu, i da
je prvobitno tako i bilo kod svih naroda staroga vijeka;
3) da su uslijed toga enama, kao materama, jedinim
pouzdano poznatim roditeljima mlae generacije, uka
zivani veliko potovanje i ugled, koji su se, po Bacho-
fenovoj koncepciji, razvili do potpune vladavine ena
(ginekokratija); 4) da je prijelaz k monogamiji, gdje je
ena pripadala iskljuivo jednom ovjeku, sadravao u
sebi povredu jedne prastare religijske zapovijesti (tj.
stvarno povredu tradicionalnog prava ostalih ljudi na
istu enu), povredu koju je trebalo okajati ili ije je to
leriranje trebalo iskupiti podavanjem ene drugima za
izvjesno vrijeme.
Dokaze za ova tvrenja nalazi Bachofen u bezbrojnim
pasusima iz staroklasine knjievnosti, koje je sakupio
s izvanrednom vrednoom. Razvoj od heterizma k mo
nogamiji i od matrijarhata k patrijarhatu vri se, po
njemu, naroito kod Grka, uslijed daljeg razvoja religij
skih predodaba, uslijed uvoenja novih boanstava,
predstavnika novog shvaanja, u tradicionalnu grupu
bogova, predstavnika starog shvaanja, tako da prvi po
tiskuju sve vie ove posljednje. Po Bachofenu, dakle,
historijske promjene u uzajamnom drutvenom poloaju
ovjeka i ene nisu prouzrokovane razvojem stvarnih
ivotnih uvjeta ljudi, nego religijskim odrazom ovih i
votnih uvjeta u glavama tih ljudi. Prema tome, Bacho
fen tumai Eshilovu Orestiju kao dramski opis borbe
izmeu matrijarhata, koji propada, i patrijarhata, koji se
javlja i pobjeuje u herojsko doba. Za ljubav svoga lju
bavnika Egista, Klitemnestra je ubila svog mua Aga-'
memnona, koji se vraao iz Trojanskog rata; ali njen i
Agamemnonov sin Orest osveuje ubistvo oca ubistvom
svoje matere. Zbog toga ga progone Erinije, demonske
zatitnice matrijarhata, po kome je ubistvo matere naj
tei zloin, koji se ne moe niim okajati. Ali Oresta za
tiuje Apolon, koji ga je svojim proroanstvom naveo
na to djelo, i Atena, koju su pozvali za suca oba bo
anstva koja ovdje predstavljaju novo patrijarhalno ure
enje; Atena sasluava obje strane. Cijelo sporno pitanje
saeto je u debati koja se sad razvija izmeu Oresta i
14
Erinij. Orest se poziva na to da je Klitemnestra izvrila
dvostruki zloin: to je ubila svoga mua a time i nje
govog oca. Zato onda Erinije progone njega a ne nju,
koja je mnogo vie kriva? Odgovor je jasan:
Ona nije bila u krvnom srodstvu s ovjekom koga
je ubila.
Ubistvo ovjeka koji nije srodnik po krvi, ak i kad
je ubiin mu, moe se okajati, ne tie se nita Erinija;
njihova je dunost samo da kanjavaju za ubistva meu
krvnim srodnicima, a od njih je, po matrijarhatu, naj
tee i najneiskupljivije ubistvo matere. Poslije toga javlja
se Apolon kao branilac Orest a; Atena poziva areopagite
atenske porotnike da glasaju; glasovi su podijelje
ni na jednake dijelove za osloboenje i za osudu; tada
Atena, kao predsjednica, daje svoj glas za Oresta i oslo
baa ga. Patrijarhat je odnio pobjedu nad matrijarha
tom, bogovi mladog pokoljenja, kako ih nazivaju sme
Erinije, pobjeuju Erinije, te one najzad pristaju da
preuzmu novu dunost u slubi novog ureenja.
Ovo novo, no nesumnjivo pravilno tumaenje Ore-
stije jedno je od najljepih i najboljih mjesta u cijeloj
knjizi, ali ono istodobno pokazuje da Bachofen vjeruje
bar isto toliko u Erinije, Apolona i Atenu koliko i Eshil
u svoje vrijeme; upravo, on vjeruje da su oni u grko
herojsko doba izveli udo obaranja matrijarhata pomou
patrijarhata. Jasno je da se takvo shvaanje, gdje religija
vai kao odluujua poluga svjetske historije, mora ko
nano svesti na ist misticizam. Stoga je muan i ne
uvijek zahvalan posao prostudirati Bachofenovu zamanu
knjigu u kvart-formatu. Ali sve to ne umanjuje njegovu
pionirsku zaslugu. On je prvi zamijenio frazu o nekom
nepoznatom prvobitnom stanju s nereguliranim spolnim
odnosima dokazom: da nam staroklasina literatura pru
a mnogo tragova iz kojih se vidi da je monogamiji kod
Grka i Azijata stvarno prethodilo stanje u kome je ne
samo mukarac imao spolni odnos s vie ena, nego i ena
s vie mukaraca, i da to nije vrijealo moral; da
ovaj obiaj nije iezao ne ostavivi tragove u ograni
enom podavanju kojim su ene iskupljivale pravo na
monogamiju; da se stoga porijeklo prvobitno moglo ra
unati samo po enskoj lozi, od matere do matere; da se

15
ovo iskljuivo priznavanje enske loze zadralo dugo jo,
i u doba monogamije s utvrenim ili bar priznatim oin
stvom, i da je ovaj prvobitni poloaj mater, kao jedino
sigurnih roditelja svoje djece, osiguravao njima, a time
enama uope, vii drutveni poloaj nego to su ga ikad
kasnije imale. Dodue, Bachofen nije ova naela tako
jasno izrazio u tome ga je spreavalo njegovo misti
no shvaanje. Ali, on ih je dokazao, a to je predstavljalo
1861. pravu revoluciju.
Bachofenova opsena knjiga u kvartu bila je napisana
na njemakom, tj. na jeziku naroda koji se tada najma
nje interesirao za prethistoriju dananje porodice. Stoga
je Bachofen ostao nepoznat. Njegov prvi sljedbenik na
istom polju, koji se pojavio 1865, nije nikad uo za njega.
Ovaj sljedbenik bio je J. F. MacLennan, suta protiv
nost svog prethodnika. Umjesto genijalnog mistiara ov
dje je pred nama suhoparni pravnik; umjesto bujne pje
snike mate plauzibilne kombinacije advokata koji
pledira. MacLennan nalazi kod mnogih divljih, barbar
skih pa ak i civiliziranih naroda starog i novog doba je
dan oblik sklapanja braka gdje mladoenja, sm ili sa
svojim prijateljima, mora prividno silom oteti nevjestu
od njenih srodnika. Ovaj obiaj mora biti ostatak ranijeg
obiaja kad su mukarci jednog plemena stvarno silom
otimali svoje ene izvana, iz drugih plemena. Kako je
nastao ovaj brak otmicom? Dokle god su mukarci
mogli nai dovoljno ena u vlastitom plemenu, nije bilo
ba nikakvog povoda za to. Meutim, nalazimo isto tako
esto da u nerazvijenim narodima postoje izvjesne grupe
(koje u to vrijeme oko 1865 jo esto izjednauju
sa samim plemenima) u ijim je granicama brak bio'
zabranjen, tako da su mukarci svoje ene i ene svoje
mueve morali da uzimaju izvan grupe, dok kod drugih
naroda postoji obiaj da mukarci izvjesne grupe moraju
uzeti sebi ene samo u okviru svoje vlastite grupe. Mac
Lennan naziva prve egzogamskim a druge endogamskim,
i bez ustezanja konstruira krutu suprotnost izmeu egzo-
gamskih i endogamskih plemena. Iako mu njegovo
vlastito izuavanje egzogamije pred nos stavlja injenicu
da ova suprotnost u mnogim, ako ne u veini ili ak u
svima sluajevima postoji samo u njegovoj zamisli, ipak

16
je on uzima za osnovu svoje cjelokupne teorije. Prema
tome, egzogamska plemena mogu sebi nai ene samo
u drugim plemenima; a pri permanentnom ratnom sta
nju izmeu plemena, koje odgovara divljatvu, ovo se
moglo izvriti samo otmicom.
MacLennan zatim postavlja pitanje: odakle ovaj obiaj
egzogamije? Predodbe o krvnom srodstvu i rodoskvr-
nuu ne mogu imati nikakve veze s tim, jer su se one
razvile tek mnogo kasnije. Ali, vjerojatno je da je s tim
u vezi jako rairen obiaj meu divljacima da se enska
djeca ubijaju odmah po roenju. Time nastaje viak mu
karaca u svakom pojedinom plemenu, ija je neizbjena
i neposredna posljedica da vie mukaraca zajedniki
imaju jednu enu: poliandrija. Posljedica ovog je, opet,
bila da se znalo tko je djetetu mati ali ne tko mu je otac,
te otuda raunanje srodstva samo po enskoj lozi s isklju
enjem muke loze matrijarhat. A druga posljedica
oskudice u enama u okviru plemena oskudice koja
je poliandrijom ublaena, ali ne i uklonjena bila je
ba ta sistematska nasilna otmica ena iz tuih plemena.
Kako egzogamija i poliandrija proizlaze iz jednog te istog
uzroka nedostatka ravnotee u broju oba spola mora
mo smatrati da je u svih egzogamskih rasa prvobitno posto
jala poliandrija. . . Stoga moramo sm atrati kao nesporno da
je meu egzogamskim rasama prvi sistem srodstva bio onaj
koji je priznavao krvnu vezu samo s materine strane. (Mac
Lennan, Studies in Ancient History, 1866. Primitive Mar
riage, p. 124.)

Zasluga je MacLennana to je ukazao na opu raspro

stranjenost i veliko znaenje onoga to on naziva egzo-
gamijom. On ni u kom sluaju nije otkrio postojanje
egzogamskih grupa, a jo manje ih je shvatio. Ne uzi
majui u obzir ranije pojedinane biljeke mnogih pro
matraa, koje su upravo i bile MacLennanovi izvori,
Latham Descriptive Ethnology, 1859) je tano i vjerno
opisao ovu instituciju kod indijskih Magara,1 i rekao da
je ona svuda rasprostranjena i da je nalazimo u svim
dijelovima svijeta ovaj pasus navodi i sm MacLen
nan. I na Morgan je, ve 1847. u svojim pismima o Iro-
kezima (u asopisu American Review) i 1851. u knjizi
2 Porijeklo porodice 17
The League of the Iroquois, takoer dokazao postoja
nje ove institucije kod tog plemena i opisao je vjerno,
dok je, kao Sto emo vidjeti, advokatska pamet Mac-
Lennanova napravila ovdje mnogo veu zbrku negoli
Bachofenova mistina fantazija u oblasti matrijarhata.
Dalja zasluga MacLennanova je u tome Sto je shvatio'
da je raunanje porijekla po matrijarhatu prvobitno,
mada ga je u ovome achofen pretekao, kao Sto je ka
snije i s&m priznao. Ali ni u ovome nije on naisto; on
stalno govori o srodstvu samo po enskoj lozi (kinship
through females only), i ovaj izraz, koji je taan za ra
niji stupanj, upotrebljava i za kasnije razvojne stupnjeve
gdje se porijeklo i nasljedstvo, dodue, raunalo isklju
ivo po enskoj lozi, ali se priznavalo i izraavalo i srod
stvo po mukoj lozi. To je ogranienost pravnika koji
je sebi stvorio kruti pravni izraz i nastavlja da ga ne
izmijenjenog primjenjuje na prilike koje su ga u meu
vremenu uinile neprimjenjivim.
Pored sve svoje plauzibilnosti, ipak se, izgleda, Mac
Lennanova teorija ni smom autoru nije im. a ba vrsto
zasnovana. U najmanju ruku njemu smom pada u oi
da
je znaajno da je oblik (prividne) otmice ena najizrae
niji i najizrazitiji ba kod naroda gdje vlada muko srod
stvo tj. porijeklo po mukoj lozi) (str. 140).

A zatim:
udnovata je injenica da se, koliko nam je poznato, ubi
janje djece ne vri sistematski nigdje gdje postoje, jedan'
pored drugog, egzogamija i najstariji oblik srodstva (str. 146).

Obje te injenice direktno protivurjee njegovom na

inu objanjavanja, i on je u stanju da im suprotstavi
samo nove, jo zamrenije hipoteze.
Uprkos tome njegova teorija je naila na veliko odo
bravanje i odziv u Engleskoj : MacLennan je ovdje uope
vaio kao osniva historije porodice i kao najvei auto
ritet u toj oblasti. Njegovo suprotstavljanje egzogamskih
plemena endogamskim, bez obzira na to to su utvr

18
eni i izvjesni izuzeci i modifikacije, ostalo je ipak pri
znata osnova vladajueg shvaanja i bilo je smetnja
koja je onemoguavala svaki slobodan pogled na prou
avanu oblast a time i svaki presudan napredak. Precje
njivanju MacLennana, koje je uobiajeno u Engleskoj,
a po engleskom primjeru i u drugim zemljama, duni
smo suprotstaviti injenicu da je on svojim suprotsta
vljanjem egzogamskih plemena endogamskim, koje se
moe pogreno shvatiti, nanio vie tete nego to je
svojim istraivanjima koristio.
Meutim, uskoro se javljalo sve vie injenica koje
nisu mogle da se smjeste u kitnjaste okvire njegove teo
rije. MacLennan je znao samo za tri oblika braka: poli-
gamiju, poliandriju i monogamiju. Ali, kad je ve jed
nom skrenuta panja na ovo pitanje, nalazilo se sve vie
dokaza da su meu nerazvijenim narodima postojali obli
ci braka u kojima je niz mukaraca zajedniki imao niz
ena; i Lubbock (The Origin of Civilization, 1870) je
priznao ovaj grupni brak (communal marriage) za hi
storijsku injenicu.
Odmah zatim, 1871, pojavio se Morgan s novim i u
mnogom pogledu presudnim materijalom. On se uvjerio
da je specifini sistem srodstva, koji vrijedi kod Irokeza,
zajedniki svima prastanovnicima Sjedinjenih Drava,
da je, dakle, rasprostranjen po itavom jednom konti
nentu, iako neposredno protivurjei stupnjevima srod
stva koji proizlaze iz sistema braka koji tamo vai. On
je, zatim, potaknuo ameriku saveznu vladu da, na osno
vi upitnika i tabela koje je sam sastavio, prikupi podat
ke o sistemima srodstva kod ostalih naroda. Iz odgovora
on je utvrdio: 1) da ameriko-indijanski sistem srodstva
vai takoer u Aziji i, u neto izmijenjenom obliku,
kod mnogobrojnih plemena Afrike i Australije; 2) da
taj sistem nalazi svoje puno objanjenje u jednom obliku
grupnog braka koji ba sada izumire na Havajskim i
drugim australijskim otocima, i 3) da na istim otocima
pored ovog oblika braka vai sistem srodstva koji se
moe objasniti samo jednim jo primitivnijim, ve izu-
mrlim oblikom grupnog braka. Skupljene izvjetaje sa
svojim zakljucima koje je izveo iz njih objavio je on
2* 19
u svom djelu Systems of Consanguinity and Affinity,
1871, te je time prenio diskusiju na beskrajno opsenije
podruje. Polazei od sistem srodstva, rekonstruirao je
odgovarajue im oblike porodica, i time otvorio nov put
istraivanju i dubljem prodiranju u prethistoriju ovje
anstva. Ako se usvoji ova metoda, onda su MacLenna-
nove kitnjaste konstrukcije pretvorene u prah.
MacLennan je branio svoju teoriju u novom izdanju
knjige Primitive Marriage (Studies in Ancient Hi
story, 1876). Dok sm sasvim umjetno kombinira histo
riju porodice iz samih hipoteza, on od Lubbocka i Mor
gana zahtijeva ne samo dokaze za svako njihovo tvre
nje, nego dokaze nepobitne uvjerljivosti, kao to su oni
koji su jedino doputeni u kotskom sudu. I to ini onaj
isti ovjek koji iz prisnog odnosa izmeu ujaka i sestria
kod Nijemaca (Tacitus, Germania, c. 20), iz Cezarova
izvjetaja da su riti u grupama od po deset ili dvanaest
zajedniki imali svoje ene, i iz svih drugih izvjetaja
starih pisaca o zajednici ena kod barbara izvlai bez
kolebanja zakljuak da je kod svih tih naroda vladala
poliandrija. ovjeku se ini da slua dravnog tuioca
koji sebi doputa punu slobodu-pri udeavanju optue
nog materijala, ali koji od branioca zahtijeva za svaku
rije najformalistikiji pravni dokaz.
On tvrdi da je grupni brak ista fantazija, i time osta
je daleko iza Bachofena. Sistemi srodstva kod Morgana
su, po njemu, obini propisi utivosti, to se vidi iz i
njenice da Indijanci oslovljavaju i stranca, bijelog o
vjeka, bratom ili ocem. To je kao kad bi se tvrdilo da
su izrazi otac, mati, brat, sestra obini besmisleni oblici
oslovljavanja zato to katolike sveenike i predstojnice
samostana isto tako oslovljavaju ocem i majkom, to se
kalueri i kaluerice, ak i slobodni zidari i lanovi en
gleskih strunih udruenja na sveanim sjednicama oslo
vljavaju bratom i sestrom. Ukratko, MacLennanova obra
na je bila vrlo bijedna.
Ali ostala je jo jedna taka u kojoj on nije napadan.
Suprotnost egzogamskih i endogamskih plemena, na
emu se zasnivao cio njegov sistem, bila je ne samo ne-
pokolebana, ve je bila ope priznata kao stoer cjelo

20
 kupne historije porodice. Priznavalo se da je MacLenna-
nov pokuaj objanjenja ove suprotnosti nedovoljan i
protivurjean injenicama koje je sam naveo. Ali sama
suprotnost, postojanje dvije vrste samostalnih i nezavi
snih plemena koje se uzajamno iskljuuju, od kojih je
jedna vrsta uzimala sebi ene u okviru plemena, dok je
to bilo apsolutno zabranjeno drugoj vrsti to je vailo
kao neosporno evanelje. Uporedite npr. Giraud-Teulo-
novo Origines de la famille (1874), pa ak i Lubbock-
ovo Origin of Civilization (4. izd., 1882).
Povodom ovog pitanja nastalo je Morganovo glavno
djelo Ancient Society (1877), djelo koje je podloga ovom
radu. Ono to je Morgan 1871. samo jo nejasno naslu
ivao, to je ovdje potpuno jasno izloeno. Endogamija i
egzogamija nisu nikakva suprotnost; postojanje egzo-
gamskih plemena nije dosad nigdje dokazano. Ali u
doba kad je jo vladao grupni brak a on je, po svoj
prilici, nekada svuda vladao pleme se dijelilo na iz
vjestan broj s materine strane krvno srodnih grupa
gensova, u okviru kojih je vladala stroga zabrana braka,
tako da su ljudi jednog gensa mogli uzimati, i po pravilu
su i uzimali sebi ene, dodue iz plemena, ali obavezno
izvan svoga gensa. Tako, ako je gens bio strogo egzo-
gamski, pleme, koje je obuhvatalo skup gensova, bilo je
isto toliko endogamsko. Time je bio konano uniten
posljednji ostatak MacLennanovih umjetnih konstrukcija.
Ali Morgan se nije time zadovoljio. Gens amerikih
Indijanaca mu je dalje posluio da uini drugi odsudan
korak naprijed u oblasti koju je prouavao. U tom gensu,
matrijarhalno organiziranom, otkrio je praoblik iz koga
se razvio kasniji, patrijarhalno organizirani gens, koji
nalazimo kod svih antikih kulturnih naroda. Grki i
rimski gens, zagonetka za sve dosadanje historiare,
objanjen je pomou indijanskog gensa i time naena
nova podloga za cijelu prahistoriju.
Ovo ponovno otkrie prvobitnog matrijarhalnog gensa,
kao prethodnog stupnja patrijarhalnog gensa kulturnih
naroda, ima za prahistoriju isto znaenje koje imaju
Darwinova teorija evolucije za biologiju i Marxova teo
rija vika vrijednosti za politiku ekonomiju. Ono je

21
omoguilo Morganu da prvi put d nacrt historije poro
dice u kom su, ukoliko danas poznati materijal dozvo
ljava, zasad utvreni bar klasini razvojni stupnjevi u
glavnim linijama. Svakako je jasno da ovim poinje nova
epoha obrade prahistorije. Matrijarhalni gens je postao
stoer oko koga se okree cijela nauka; otkako je on
otkriven zna se u kome pravcu i ta treba istraivati i
na koji nain treba grupirati rezultate. I shodno tome,
na tom polju s sad ine mnogo bri napreci nego prije
Morganove knjige.
Morganova otkria su sada ope priznata ili, bolje rei,
prisvojena i od strane prahistoriara u Engleskoj. Ali
skoro ni kod jednog nema otvorenog priznanja da Mor
ganu dugujemo tu revoluciju u shvaanju. U Engleskoj
se njegova knjiga preuuje koliko god je to mogue, a
to se tie njega samog svrava se sa snishodljivom hva
lom njegovih ranijih radova; cjepidlaki se pabiri po
pojedinostima njegova izlaganja, a uporno se utke pre
lazi preko njegovih stvarno velikih otkria. Ancient
Society je u originalnom izdanju rasprodato; za tako
neto u Americi nema proe koja se isplati; u Engleskoj
je, izgleda, knjiga sistematski uguivana, i jedino izdanje
ove epohalne knjige koje se jo moe nai u knjiar
skoj prodaji jeste njemaki prijevod.
Otkuda ta uzdrljivost, koju je teko ne shvatiti kao
zavjeru utnje, naroito nasuprot mnogobrojnim citatima
iz obine kurtoazije i drugim dokazima kolegijalnosti ko
jima kipte radovi naih priznatih prahistoriara? Moda
zato to je Morgan Amerikanac i to engleskim prahisto-
riarima teko pada to su oni, pored sve vrednoe u
skupljanju materijala, to zasluuje najvee priznanje,
u pogledu opih naela sreivanja i grupiranja ovog ma
terijala, ukratko u pogledu ideja, upueni na dva geni
jalna stranca, na Bachofena i Morgana? Nijemac se jo
mogao nekako podnijeti, ali Amerikanac? U odnosu na
Amerikance svaki Englez postaje patriot, o emu sam u
Sjedinjenim Dravama vidio zanimljivih primjera. Tome
treba jo dodati da je MacLennan bio tako rei slubeno
imenovani osniva i vo engleske prahistorijske kole;
da je u neku ruku spadalo u dobar prahistorijski odgoj
da se govori samo s najveim strahopotovanjem o nje
22
govoj umjetnoj prahistorijskoj konstrukciji, koja vodi
od ubistva djece preko poliandrije i braka otmicom k
matrijarhalnoj porodici; da se i najmanja sumnja u po
stojanje egzogamskih i endogamskih plemena, koja se
meusobno potpuno iskljuuju, smatrala za drsku he
rezu; da je, dakle Morgan izvrio neku vrstu svetogra
time to je u prah pretvorio sve ove svete dogme. I jo
povrh toga on je to uinio na takav nain da je bilo
potrebno samo da se izrekne pa da odmah postane oi
gledno; tako da su se potovaoci MacLennana, koji su
se dosad bespomono teturali tamo-amo izmeu egzo-
gamije i endogamije, morali lupiti gotovo akom u glavu
i uzviknuti: kako smo mogli biti toliko glupi da to sami
ve odavno nismo uvidjeli!
I kao da jo nije bilo dosta zloina koji su slubenoj
koli zabranjivali svako drugo ponaanje osim hladnog
ignoriranja, Morgan je prevrio mjeru time to je kri-
tikovao ne samo civilizaciju, drutvo robne proizvodnje,
osnovni oblik naeg dananjeg drutva, i to na nain koji
podsjea na Fouriera, nego jo govori o buduem preo
braaju ovog drutva rijeima koje bi i Karl Marx mo
gao rei. On je to, dakle, potpuno zasluio to mu Mac-
Lennan indignirano predbacuje da mu je historijska
metoda skroz antipatina i to mu to potvruje jo
1884. gospodin profesor Giraud-Teulon u enevi. A nije
li isti gospodin Giraud-Teulon jo 1874 (Origines de
la famille) bespomono lutao po MacLenanovu labi
rintu egzogamije, odakle ga je tek Morgan morao spa
avati!
Nije potrebno da ovdje ulazim u izlaganje ostalih po
stignua za koja prahistorija duguje Morganu; u mom
radu nalazi se o tome ono to je neophodno. etrnaest
godina, koje su protekle od pojave njegovog glavnog
djela, mnogo su obogatile na materijal za historiju ljud
skih prvobitnih drutava; antropolozima, putnicima i pro
fesionalnim prahistoriarima pridruili su se strunjaci
uporednog prava i iznijeli dijelom nov materijal a dije
lom nova gledita. Poneka pojedinana Morganova hipo
teza poljuljana je time ili ak i oborena. Ali novoskup-
ljeni materijal nije nigdje doveo do toga da se njegova

23
velika osnovna gledita potisnu drugim gleditima. Red
koji je on unio u prahistoriju vai jo i danas u glavnim
linijama. ak se moe rei da taj red dobiva sve vie
i vie ope priznanje, i to u istoj mjeri u kojoj se nastoji
prikriti da je on zaetnik ovog velikog napretka*.
London, 16. juna 1891.
Friedrich Engels

* Na povratku iz New-Yorka u septembru 1888. sreo sam se s jed

nim bivSim lanom Kongresa za Izborni okrug Rochester, koji je
poznavao Lewisa Morgana. Na alost, nije znao baS mnogo da ml
prla o njemu. Morgan je ivio u Rochesteru kao privatan ovjek
zauzet samo svojim studijama. Njegov brat je bio pukovnik 1 bio
zaposlen u Ministarstvu vojske u Washingtonu; posredstvom toga
brata uspjelo mu je da zainteresira vladu za svoja Istraivanja 1 da
vlSe svojih djela Izda o dravnom troSku; 1 moj IzvjeStaC se zalagao
viie puta za tu stvar dok je bio Clan Kongresa. (Engelsova napo
mena.)

24
 PORIJEKLO PORODICE,
PRIVATNOG VLASNITVA I DRAVE

I
PRETHISTORIJSKI STUPNJEVI KULTURE
Morgan je prvi koji je, poznavajui stvar, pokuao da
unese izvjestan red u prethistoriju ovjeanstva; dokle
god znatno proireni materijal ne uini neophodnim pro
mjene, ostat e bez sumnje na snazi njegova periodizacija.
Od triju glavnih epoha: divljatva, barbarstva, civili
zacije, njega zanimaju, razumije se, samo prve dvije i
prijelaz k treoj. Obje te epohe on dijeli na nii, srednji
i vii stupanj, prema napretku u proizvodnji sredstava
za ivot; jer, on kae:
Vjetina u ovoj proizvodnji odluujua je za stupanj ljud
ske nadmonosti i savlaivanja prirode; od svih bia jedino
je ovjek uspio da gotovo bezuvjetno vlada proizvodnjom
sredstava za ivot. Sve velike epohe ljudskog napretka po
klapaju se, vie ili manje neposredno, s epohama poveanja
izvora za opstanak.
Razvoj porodice ide uporedo, ali ne prua tako odlu
na obiljeja za podjelu na periode.

1. DIVLJASTVO
1. Nii stupanj. Djetinjstvo ljudskog roda, koji se jo
zadrava u svojim prvobitnim boravitima, u tropskim
ili suptropskim umama, ivei bar djelomino na drve
u, ime se jedino moe objasniti njegov dalji opstanak
nasuprot velikim grabljivim ivotinjama. Plodovi, orasi,
korijenje, sluili su za ishranu; razvijanje artikuliranog

25
govora je glavna tekovina ovog doba. Nijedan od naroda
koji su poznati u granicama historijskog perioda nije se
vie nalazio u tom prvobitnom stanju. Iako je to stanje
moglo trajati hiljadama godina, ipak ga ne moemo do
kazati na osnovu neposrednih svjedoanstava; ali, im
smo jednom priznali porijeklo ovjeka iz ivotinjskog
carstva, onda je neizbjena pretpostavka ovog prijelaza.
2. Srednji stupanj. Poinje iskoriivanjem riba (u koje
ubrajamo i rakove, koljke i druge vodene ivotinje) za
hranu, i upotrebom vatre. Ovo dvoje je u vezi, jer se
riba kao hrana moe potpuno iskoristiti tek pomou va
tre. A s ovom novom hranom ljudi nisu vie zavisni od
klime i mjesta; drei se rijeka i morskih obala, oni su
mogli, ak i u divljem stanju, da se rasprostru po naj-
veem dijelu zemlje. Grubo izraena, nebruena kamena
orua ranijeg kamenog doba, takozvana paleolitska oru
a, koja sasvim ili veim dijelom spadaju u ovaj period,
svojom rasprostranjenou na svim kontinentima dokazi
su tih seoba. Novonaseljene oblasti, kao i neprekidno
aktivan pronalazaki nagon, u vezi s dobivanjem vatre
putem trenja, pruili su nove ivotne namirnice; tako
na primjer korijenja i gomolji, koji sadre krobno bra
no, peeni u toplom pepelu u jamama za peenje
(zemljanim peima); pa divlja koja, s pronalaskom pr
vog oruja, buzdovana i koplja, postaje povremeni do
datak ishrani. Iskljuivo lovakih naroda kakvi se opi
suju u knjigama, tj. takvih koji ive samo od lova, nije
nikad bilo, zato to je dobit od lova suvie neizvjesna.
Uslijed trajne nesigurnosti izvora ishrane javlja se, iz
gleda, na ovom stupnju ljudoderstvo koje se otada dugo
odrava. Australijanci i mnogi Polineani su jo i danas
na ovom srednjem stupnju divljatva.
3. Vm stupanj. Poinje pronalaskom luka i strijele,
uslijed ega divlja postaje redovna ivotna namirnica,
a lov jedna od normalnih grana rada. Lk, tetiva i stri
jela predstavljaju ve vrlo sloeno orue, iji pronalazak
predstavlja dugo, nagomilano iskustvo i izotrenu inte
ligenciju, kao i istodobno poznavanje itavog niza drugih
pronalazaka. Ako uporedimo narode koji dodue znaju
za luk i strijelu, ali jo ne i za lonarsku vjetinu (koju
Morgan smatra poetkom prijelaza u barbarstvo), onda
emo stvarno nai ve neke poetke naseljavanja u se
lima, izvjesno ovlaivanje proizvodnjom sredstava za i
vot, drveno posue i alatke, tkanje prstima (bez razboja)
likinih vlakana, pletene korpe od like ili trske, brueno
(neolitsko) kameno orue. Vatra i kamena sjekira vei
nom ve pruaju mogunost pravljenja unova od iz
dubljenog stabla, a mjestimino i greda i dasaka za gra
enje kua. Sve ove vrste napretka nalazimo npr. kod
Indijanaca na sjeverozapadu Amerike, koji dodue znaju
za luk i strijelu, ali ne i za lonarstvo. Luk i strijela su
bili za divljatvo ono to je gvozdeni ma bio za bar
barstvo, a vatreno oruje za civilizaciju: odluujue
oruje.

2.' BARBARSTVO

1. Nii stupanj. Poinje uvoenjem lonarstva. Mogu

e je dokazati u mnogim sluajevima, a vjerojatno svuda,
da je ono nastalo premazivanjem pletenog ili drvenog
posua ilovaom da bi postalo otporno na vatri, pri
emu se ubrzo uvidjelo da uobliena ilovaa slui istom
cilju i bez unutranjeg suda.
Dovde smo mogli promatrati potpuno opi tok razvit
ka, koji vai za odreeni period svih naroda bez obzira
na mjesto. Ali s poetkom barbarstva dostigli smo stu
panj na kome dolaze do izraaja razliiti prirodni uvjeti
oba velika kontinenta. Karakteristian moment perioda
barbarstva je pripitomljavanje i odgajivanje ivotinja i
kultura biljaka. Istoni kontinent, takozvani Stari svijet,
imao je gotovo sve ivotinje podobne za pripitomi j ava-
vanje, i, izuzev jedne, sve vrste itarica podobne za ga
jenje; zapadni kontinent, Amerika, imao je od sisavaca
podesnih za pripitomljavanje jedino lamu, a i nju samo
na jednom dijelu Juga, a od svih itarica za gajenje
samo jednu, ali najbolju: kukuruz. Uslijed ovih razli
itih prirodnih uvjeta stanovnitvo svake hemisfere ra
zvija se odsada svojim posebnim putem, a pojedine stup
njeve na svakom kontinentu dijele razliiti kameni-me-
ai.
2. Srednji stupanj. Poinje na Istoku pripitomljava
njem dortlaih ivotinja, a na Zapadu kulturom hranji

27
vih biljaka pomou navodnjavanja, i upotrebom adob
(na suncu osuenih opeka) i kamena za graevine.
Poet emo sa Zapadom, jer taj stupanj ovdje nije
nigdje premaen prije evropskog osvajanja.
Kod Indijanaca nieg stupnja barbarstva (svih onih
koji su zateeni istono od Mississipija) postojalo je, u
doba njihova otkria, ve izvjesno vrtno gajenje kuku
ruza, a moda i bundeva, bostana i drugih vrtnih bilja
ka, koje im je davalo vrlo vaan sastavni dio njihove
hrane; oni su stanovali u drvenim kuama, u palisadama
opasanim selima. Sjeverozapadna plemena, naroito ona
u oblasti rijeke Kolumbije, bila su jo na viem stupnju
divljatva i nisu znala ni za lonarstvo, niti za ma kakvu
vrstu gajenja biljaka. Nasuprot tome, Indijanci u Novom
Meksiku, takozvani Pueblos2, Meksikanci, stanovnici cen
tralne Amerike i Peruanci bili su, u doba osvajanja, na
srednjem stupnju barbarstva; oni su ivjeli u kuama
od adoba ili kamena, koje su bile nalik na tvrave,
gajili su u umjetno navodnjavanim batama kukuruz i
druge razliite, prema poloaju i klimi, hranjive biljke,
koje su bile glavni izvor hrane, a pripitomili su ak i
neke ivotinje Meksikanci purana i druge ptice, Pe
ruanci lamu. Pored toga, umjeli su da obrauju metale
ali ne i gvoe, zbog ega su se jo uvijek sluili
kamenim orujem i kamenim oruem. panjolsko osva
janje je, zatim, presjeklo svaki dalji samostalni razvoj.
Na Istoku je poeo srednji stupanj barbarstva pripi
tomljavanjem ivotinja koje daju mlijeko i meso, dok
je ovdje kultura biljaka, izgleda, jo dugo u tom periodu
bila nepoznata. Pripitomljavanje i odgajivanje stoke i
stvaranje veih stada dali su, izgleda, povod za izdvaja--
nje Arijevaca i Semita od ostalih barbara. Evropski i
azijski Arijevci imaju jo zajednika imena za stoku, ali
u imenima kulturnih biljaka nemaju skoro nita za
jedniko.
Stvaranje stada na podesnim mjestima dovelo je do
pastirskog ivota; kod Semita na travnim ravnicama Eu-
frata i Tigrisa, kod Arijevaca na travnim ravnicama In
dije, Oksusa i Jaksartesa, Dona i Dnjepra. Na ivicama
takvih predjela panjaka mora biti da se najprije iz
vrilo pripitomljavanje stoke. Stoga je kasnijim genera

28
 cijama izgledalo da pastirski narodi potjeu iz krajeva
koji ne samo to nisu kolijevka ljudskog roda, ve su,
naprotiv, za njihove divlje pretke, pa ak i za ljude nieg
stupnja barbarstva, bili gotovo nenastanjivi. Obrnuto,
im su se ti barbari srednjeg stupnja jednom navikli
na pastirski ivot, nikad im ne bi moglo pasti na pamet
da se dobrovoljno vrate s panjaka rijenih dolina u
umske predjele, gdje su ivjeli njihovi preci. Stavie,
kad su bili potisnuti dalje prema Sjeveru i Zapadu, bilo
je Semitima i Arijevcima nemogue da se sele u zapad-
noazijske i evropske umske predjele prije nego to im
je gajenjem itarica bilo omogueno da na tom manje
povoljnom tlu ishrane svoju stoku, naroito preko zime.
Vie je nego vjerojatno da je gajenje itarica ovdje
proizalo iz potrebe hrane za stoku, pa je tek kasnije
postalo vano za ljudsku ishranu.
Moda bi trebalo pripisati vii razvoj Arijevaca i Semi
ta njihovoj obilnoj mesnoj i mlijenoj hrani, naroito nje
nom povoljnom djelovanju na razvoj djece. injenica
je da Pueblos-Indijanci iz Novog Meksika, koji su sve
deni na gotovo iskljuivu biljnu hranu, imaju manji
mozak od Indijanaca nieg stupnja barbarstva, koji jedu
vie mesa i riba. U svakom sluaju, na ovom stupnju
postepeno iezava ljudoderstvo, i odrava se jedino
kao religijski akt ili, to je ovdje gotovo istovetno, kao
magija.
3. Vii stupanj. Poinje topljenjem eljezne rude i pre
lazi u civilizaciju pronalaskom alfabetskog pisma i nje
govom upotrebom za knjievne zapise. Ovaj stupanj, kroz
koji je, kao to je reeno, prola samostalno samo is
tona hemisfera, bogatiji je dostignuima u proizvodnji
od svih prethodnih stupnjeva zajedno. Tom stupnju pri
padaju Grci herojskog doba, italska plemena kratko vri
jeme prije osnivanja Rima, Tacitovi Nijemci, Normani
u doba Vikinga.
Prije svega, ovdje najprije sretamo eljezni raonik
sa stonom vuom, koji je omoguio obraivanje zemlje
u velikim razmjerima, zemljoradnju, a time, za ondanje
prilike, praktino neogranieno uveanje ivotnih namir
nica, kao i krenje uma i njihovo preobraanje u zirat-
nu zemlju i livadu to bi opet bilo nemogue u veli

29
kim razmjerima bez eljezne sjekire i eljeznog aova.
A to je dovelo do brzog poveanja stanovnitva i do
guste naseljenosti na malom prostoru. Prije zemljorad
nje morao bi nastati sticaj vrlo izuzetnih okolnosti da
bi se pola miliona ljudi ujedinilo pod jednu jedinstve
nu centralnu upravu; to se vjerojatno nije nikad ni
dogodilo.
Puni procvat vieg stupnja barbarstva sretamo u ho-
merovskim spjevovima, naroito u Ilijadi. Usavreno
eljezno orue, mijeh, rvanj, lonarsko kolo, spravija
nje ulja i vina, usavreno obraivanje metala, koje pre
lazi u umjetniki zanat, kola i bojna kola, brodogradnja
s gredama i debelim daskama, poeci arhitekture kao
umjetnosti, zidom opasani gradovi s kulama i pukarni-
cama, homerovski ep i itava mitologija to su glavna
nasljea koja su Grci prenijeli iz barbarstva u civiliza
ciju. Ako s time uporedimo Cezarovo, pa ak i Tacitovo
opisivanje Germana8* koji su se nalazili na poetku istog
kulturnog stupnja iz koga su se Grci Homerova doba
ba spremali da prijeu u vii stupanj, onda vidimo ka
kvo bogatstvo razvoja proizvodnje sadri u sebi vii
stupanj barbarstva.
Slika razvoja ovjeanstva kroz divljatvo i barbarstvo
ka poecima civilizacije, koju sam ovdje skicirao prema
Morganu, ve je dovoljno bogata novim i, to je jo vie,
neospornim obiljejima, jer su uzeta neposredno iz proiz
vodnje. Ipak, ta e slika izgledati blijeda i nepotpuna
kad je uporedimo sa slikom koja e nam se ukazati na
kraju naeg putovanja; tek tada e biti mogue potpuno
osvijetliti prijelaz iz barbarstva u civilizaciju i njihovu-
upadljivu suprotnost. Zasad moemo Morganovu podjelu
ovako uopiti: Divljatvo period u kome prevladava
prisvajanje gotovih prirodnih proizvoda; umjetni ovje
kovi proizvodi preteno su pomona orua za to prisva
janje. Barbarstvo period ije su tekovine stoarstvo i
zemljoradnja, period u kome ovjek stjee metode za po
veanu proizvodnju prirodnih proizvoda ljudskom dje
latnou. Civilizacija period u kome ovjek stjee
znanja dalje prerade prirodnih proizvoda, period indu
strije u pravom smislu rijei, i umjetnosti.
30
 II

PORODICA
Morgan, koji je veliki dio svog ivota proveo meu
Irokezima, nastanjenim jo i sada u dravi New-York,
i koji je bio adoptiran u jednom od njihovih plemena
(u plemenu Senek), naao je da kod njih vai sistem
srodstva koji je u protivurjenosti s njihovim stvarnim
porodinim odnosima. Kod njih je prevladavao onaj obo
strano lako razrjeivi oblik monogamije koji Morgan
naziva sindijazmikom porodicom4. Potomstvo takvog
branog para bilo je, dakle, pred cijelim svijetom ope
poznato i priznato, nije moglo biti nikakve sumnje na
koga se imaju primijeniti nazivi otac, mati, sin, kerka,
brat, sestra. Ali, tome je protivurjeila stvarna upotreba
ovih izraza. Irokez naziva svojim sinovima i kerima
ne samo svoju vlastitu djecu, nego i djecu svoje brae,
a ona njega nazivaju svojim ocem. Djecu svojih sesta
ra, naprotiv, naziva svojim sestriima i sestriinama, a
ona njega ujakom. Obrnuto, pored svoje vlastite djece,
Irokeskinja naziva svojim sinovima i kerima i djecu
svojih sestara, a ona nju zovu materom. Djecu svoje
brae, naprotiv, ona naziva svojim bratancima i bra-
tanicama, a ona nju nazivaju svojom tetkom. Isto tako
djeca brae nazivaju se meu sobom braom i sestra
ma, takoer i djeca sestara. Naprotiv, djeca jedne ene
i djeca njenog brata nazivaju se uzajamno braom i
sestrama od tetke odnosno od ujaka. I to nisu samo
gola imena, ve izrazi stvarno vaeih gledita o blisko
sti i udaljenosti, jednakosti i nejednakosti krvnog srod
stva; a ova gledita slue za osnovu potpuno razraenog

31
sistema srodstva, koji je u stanju da izrazi vie stotina
razliitih srodnikih odnosa jednog istog pojedinca. ta-
vie, ovaj sistem je ne samo u punoj vanosti kod svib
amerikih Indijanaca (dosad se nije naao nikakav izu
zetak), ve isto tako vrijedi, gotovo neizmijenjen, meu
prastanovnicima Indije, meu dravidskim plemenima u
Dekanu, i plemenima Gaura u Hindustanu. Izrazi srod
stva junoindijskih Tamila i Seneka-Irokeza u dravi
New-York podudaraju se jo i danas za vie od dvije
stotine razliitih srodnikih odnosa. A i kod tih indijskih
plemena, kao i kod svih amerikih Indijanaca, srodniki
odnosi, koji proistjeu iz vaeeg oblika porodice, u pro
tivurjenosti su sa sistemom srodstva.
Kako da se to objasni? S obzirom na presudnu ulogu
koju ima srodstvo u drutvenom ureenju svih divljih i
barbarskih naroda, ne moe se znaenje ovog tako ras
prostranjenog sistema likvidirati frazama. Sistem, koji
je ope priznat u Americi, koji postoji isto tako u Aziji
kod naroda sasvim razliite rase, sistem iji se vie ili
manje modificirani oblici nalaze u obilju svuda u Africi
i Australiji, takav sistem treba historijski objasniti a ne
rijeima poricati, kao to je to pokuao npr. MacLennan.
Nazivi otac, dijete, brat, sestra nisu nikakve prazne po
asne titule, ve nose sobom potpuno odreene, vrlo oz
biljne uzajamne obaveze, iji skup ini bitni dio dru
tvenog ureenja onih naroda. I objanjenje se nalo.
Na Sendvikim (Havajskim) otocima postojao je jo u
prvoj polovini ovog stoljea oblik porodice u kome su
oevi i matere, braa i sestre, sinovi i keri, strievi i
strine [odnosno ujaci i ujne ili teci i tetke], sinovci i
sinovice [odnosno bratanci i bratanice ili sestrii i se-
striine] bili tano onakvi kakve zahtijeva ameriko-
-staroindijski sistem srodstva. Ali udnovato! Sistem
srodstva koji je bio u vanosti na Havajskim otocima
nije se opet slagao s oblikom porodice koji je tamo
stvarno postojao. Tamo su, naime, sva djeca brae i se
stara bez izuzetka braa i sestre, i vrijede kao zajednika
djeca ne samo svoje matere i njenih sestara, ili svoga
oca i njegove brae, nego kao djeca brae i sestara svo
jih roditelja bez razlike. Ako, dakle, ameriki sistem
srodstva pretpostavlja primitivniji oblik porodice, koji
32
vie ne postoji u Americi, a nalazimo ga stvarno na
Havajskim otocima, to nam, s druge strane, havajski si
stem srodstva ukazuje na jo primitivniji oblik porodice
koji, dodue, nigdje vie ne moemo dokazati da postoji,
ali koji je morao postojati, jer inae ne bi mogao nastati
odgovarajui sistem srodstva.

Porodica je, kae Morgan, aktivni element; ona nikad

ne stoji u mjestu, ve ide naprijed od nieg oblika k viem
ukorak s drutvenim razvojem od nieg stupnja k viem.
Sistemi srodstva su, naprotiv, pasivni; oni registriraju samo
u dugim vremenskim razmacima napredak koji je porodica
u toku vremena uinila, a radikalno se mijenjaju samo onda
kad se porodica radikalno izmijeni.

A isto je tako, dodaje Marx, i s politikim, prav

nim, religijskim, filozofskim sistemima uope. Dok po
rodica nastavlja da ivi, sistem srodstva se okotava, i
dok se ovaj i dalje odrava na osnovu obiaja, porodica
ga preratava. Ali s istom sigurnou kojom je Cuvier
mogao zakljuiti po marsupijalnim kostima ivotinjskog
kostura, pronaenog blizu Pariza, da ovaj kostur pripa
da nekom torbaru i da su tamo nekada ivjeli izumrli
torbari, istom sigurnou moemo zakljuiti, na osnovu
historijski naslijeenog sistema srodstva, da je postojao
odgovarajui mu oblik porodice, koji je izumro.
Sistemi srodstva i oblici porodica koje smo upravo
spomenuli razlikuju se od onih koji sad vladaju po tome
to svako dijete ima vie otaca i matera. Po amerikom
sistemu srodstva, kome odgovara havajska porodica, brat
i sestra ne mogu biti otac i mati istog djeteta; a havaj
ski sistem srodstva pretpostavlja, naprotiv, porodicu u
kojoj je to bilo pravilo. Nali smo se ovdje pred nizom
oblika porodice koji neposredno protivurjee onim obli
cima koji su dosad obino smatrani kao jedini koji vae.
Tradicionalno gledite zna samo za monogamiju, pored
toga za poligamiju jednog mukarca, moda jo za poli-
andriju jedne ene, ali pri tom preuuje, kao to pri
lii filistru koji moralizira, da praksa utke ali bez ustru
avanja prelazi preko ovih brana koje je propisalo slu
beno drutvo. Meutim, prouavanje prahistorije ot
$ Porijeklo porodice 33
kriva nam drutvena stanja gdje ljudi ive u poligamiji
a njihove ene istodobno u poliandriji, i zajednika djeca
su stoga i smatrana kao zajednika svih njih; stanja
koja sama opet prolaze kroz itav niz promjena do svog
krajnjeg prijelaza u monogamiju. Te promjene su takve
vrste da se krug, koji obuhvata zajednika brana veza
i koji je prvobitno bio vrlo irok, sve vie i vie suava,
dok najzad ne obuhvati samo pojedinani par, koji oblik
danas prevladava.
Rekonstruirajui na taj nain historiju porodice, Mor
gan je doao, u suglasnosti s veinom svojih kolega, do
pratan ja gdje su vladali neogranieni spolni odnosi u
okviru jednog plemena, tako da je svaka ena podjed
nako pripadala svakom mukarcu, a isto tako svaki
mukarac svakoj eni. Jo od prolog vijeka govorilo
se o takvom pratan ju, ali samo u opim frazama; tek
je Bachofen, i to je jedna od njegovih velikih zasluga,
ozbiljno shvatio to pratan je i istraivao tragove tog
stanja u historijskim i religijskim predavanjima. Danas
znamo da nas ti tragovi, koje je on otkrio, nikako ne
vode natrag do drutvenog stupnja nereguliranih spolnih
odnosa, ve do jednog mnogo kasnijeg oblika, grupnog
braka. Onaj primitivni drutveni stupanj, ako je stvarno
postojao, pripada jednoj toliko udaljenoj epohi da mi
jedva smijemo oekivati da emo nai direktne dokaze
za njegovo ranije postojanje u socijalnim fosilima, kod
zaostalih divljaka. Bachofenova zasluga je ba u tome
to je postavio ovo pitanje u prvi plan istraivanja.*
* Bachofen je pokazao kako je slabo shvatio ono eto je otkrio 111,
tanlje, naslutio time Sto Je upotrijebio Izraz heteHzam da bi obilje
io to prastanje. Heterlzam Je Grcima oznaavao, kad su uveli tu
rije, spolni odnos muSkaraca, koji su neoenjeni ili koji ive u
monogamiji, s neudatlm enama, te pretpostavlja uvijek odreeni
oblik braka izvan koga se vrSl taj odnos, 1 ukljuuje ve prosti
tuciju, bar kao mogunost. U nekom drugom smislu rije nije nikada
ni upotrebljavana, i u tom smislu Je ja upotrebljavam, zajedno s
Morganom. Bachofen unosi svuda nevjerojatne mlstlfikacije u svoja
izvanredno znaajna otkria, uslijed svog uobraenja da historijski
nastali odnosi izmeu muSkarca 1 ene imaju svoj Izvor u odgova
rajuim religijskim predodbama ljudi, a ne u njihovim stvarnim
ivotnim uvjetima. (Enpelsova napomena.)

34
 Odskora je ulo u modu da se porie taj poetni stu
panj spolnog ivota ovjeka. eli se da se ovjeanstvo
potedi te sramote. I pri tom se pozivaju ne samo na
nedostatak svakog neposrednog dokaza, ve naroito na
primjer ostalog ivotinjskog svijeta; Letourneau (L'vo
lution du mariage et de la famille, 1888) je pokupio
iz ivotinjskog svijeta mnogobrojne injenice prema ko
jima bi potpuno neregulirani spolni odnosi i ovdje pri
padali nekom niskom stupnju. Ali, iz svih tih injenica
mogu da izvedem samo zakljuak da one apsolutno nita
ne dokazuju u pogledu ljudi i njihovih prastarih ivot
nih prilika. Parenja na due vrijeme kod kimenjaka
dovoljno su objanjena fiziolokim uzrocima, npr. kod
ptica potrebom pomoi enki za vrijeme leanja na ja
jima; primjeri vjerne monogamije, kojih ima kod ptica,
ne dokazuju nita u pogledu ljudi iz razloga to ovi ne
vode porijeklo od ptica. Ako je pak stroga monogamija
kruna svih vrlina, onda prva nagrada pripada trakavici
koja u svakom od svojih 50200 proglotida ili djelia
tijela ima potpun enski i muki spolni aparat, i provodi
cio svoj ivot da se u svakom od ovih djelia sma sa
sobom pari. Ali, ako se ograniimo na sisavce, onda ov
dje nalazimo sve oblike spolnog ivota, promiskuitet,
zametke grupnog braka, poligamiju, monogamiju; ne
dostaje jedino poliandrija, do koje su mogli doi samo
ljudi. ak nai najblii srodnici, kvadrumani, pruaju
nam sve mogue raznolikosti grupiranja mujaka i en
ki, a ako povuemo jo ue granice i promatramo samo
etiri ovjekolika majmuna, onda Letourneau zna da
nam kae samo da su oni as monogamski, as poligam-
ski, dok Saussure tvrdi kod Giraud-Teulona da su oni
monogamski. Ni novija tvrenja o monogamiji ovjeko-
likih majmuna koja iznosi Westermarck (The History
of Human Marriage, London 1891) nisu jo ni izdaleka
nikakvi dokazi. Ukratko, podaci su takve vrste da po
teni Letourneau priznaje:

Uostalom kod sisavaca ne postoji nikakav uzajamni odnos

izmeu stupnja intelektualnog razvoja i oblika spolnih od
nosa.
3* 35
 A Espinas (Des socits animales, 1877) upravo kae:
Horda je najvia socijalna grupa koju moemo nai meu
ivotinjama. Ona se, tako izgleda, sastoji od porodic, ali od
samog poetka porodica i horda su u sukobu, one se razvi
jaju u obrnutom razmjeru.

Kao Sto se ve vidi iz izloenoga, o porodinim i dru

gim drutvenim grupama ovjekolikih majmuna ne zna
mo tako rei nita odreeno; podaci direktno protivu-
jedan drugom. Tome se ne treba ni uditi. Koliko
li protivurjenosti, koliko potrebe kritikog ispitivanja
i pretresanja kod podataka koje imamo o divljim ljud
skim plemenima; a majmunska drutva jo je mnogo
tee promatrati negoli ljudska. Za sada, dakle, moramo
da odbacimo svako izvoenje zakljuaka iz takvih pot
puno nepouzdanih izvjetaja.
Naprotiv, navedena Espinasova reenica prua nam
bolje uporite. Horda i porodica kod viih ivotinja nisu
uzajamne dopune nego suprotnost. Espinas vrlo lijepo
pokazuje kako ljubomora mujaka u doba parenja labavi
drutvenu vezu horde ili je privremeno raskida.
Tamo gdje je porodica tijesno povezana, horde se stva
raju samo u rijetkim izuzecima. Naprotiv, tamo gdje vladaju
slobodni spolni odnosi ili poligamija, horda se javlja gotovo
sama od sebe... Da bi mogla nastati horda, moraju olabaviti
porodine veze i individuum se mora ponovo osloboditi. Sto
ga tako rijetko nalazimo meu pticama organizirana ja ta ...
Naprotiv, meu sisavcima nalazimo donekle organizirana dru
tva, ba stoga to se ovdje individuum ne utapa u porodi
c u ... Osjeanje zajednice horde, dakle, pri svom nastanku
ne moe imati veeg neprijatelja od osjeanja porodine za--
jednice. Ne oklijevajmo da izrazimo: ako se razvio vii dru
tveni oblik od porodice, to se moglo dogoditi samo zahva
ljujui tome to je on apsorbirao porodice, koje su pretrpjele
temeljite promjene; to ne iskljuuje da te porodice zahvalju
jui ba tome kasnije nau mogunost da se ponovo konsti
tuiraju pod beskrajno povoljnijim okolnostima. (Espinas, 1. c.,
citirano kod Giraud-Teulona, Origines du mariage et de la
famille, 1884, str. 518520.)

Ovdje vidimo da ivotinjska drutva imaju svakako

izvjesnu vrijednost za izvoenje zakljuaka u pogledu
ljudskih drutava ali samo negativnu vrijednost Kod
viih kimenjaka postoje, koliko nam je poznato, samo
dva oblika porodice: poligamija ili pojedinano parenje:
oba oblika doputaju samo jednog odraslog mujaka,
samo jednog mua. Ljubomora mujaka, koja je isto
dobno veza i granica porodice, dovodi porodicu ivotinja
u suprotnost prema hordi; ljubomora mujaka tu spre
ava stvaranje horde, vieg oblika drutvenosti, a tamo
je olabavljuje ili raskida za vrijeme parenja, u najboljem
sluaju ometa njen dalji razvitak. To je ve dovoljno
za dokaz da su ivotinjska porodica i ljudsko pradrutvo
dvije nepomirljive stvari; da praljudi, koji su se s tru
dom uzdizali iz ivotinjskog stanja, ili nisu znali ni za
kakvu porodicu ili su, u najboljem sluaju, znali za ta
kvu porodicu koja s ne javlja meu ivotinjama. Tako
nenaoruana ivotinja kao to je ovjek u procesu na
stajanja mogla bi preivjeti u neznatnom broju ak i u
stanju izoliranosti, kad je najvii oblik drutvenosti po
jedinano sparivanje, kao to to Westermarck pripisuje
gorili i impanzi, prema izvjetajima lovaca. Ali za uz
dizanje iz ivotinjskog stanja, za ostvarenje najveeg na
pretka to ga pokazuje priroda, bio je potreban jo jedan
element: zamjena pojedinane oskudne sposobnosti za
obranu sjedinjenom snagom i saradnjom horde. Prijelaz
u ovjeansko stanje iz uvjeta kao to su oni u kojima
danas ive ovjekoliki majmuni, bio bi naprosto neobja
njiv; ovi majmuni daju prije utisak da su napustili
ovu liniju razvoja, da idu u susret postepenom izumira
nju, i da su, u svakom sluaju, u opadanju. Ve to je
dovoljno da bi se odbacilo svako izvoenje uporednih
zakljuaka o oblicima porodice praljudi, polazei od ob
lika porodice ovjekolikih majmuna. Meutim, uzajamna
trpeljivost odraslih mujaka, odsutnost ljubomore bio je
prvi uvjet za formiranje takvih veih i trajnijih grupa,
u kojima je jedino mogao da se izvri nastanak ljudi iz
ivotinja. I zaista, ta nalazimo kao najstariji, najprimi
tivniji oblik porodice, ije historijsko postojanje moemo
nepobitno dokazati i koji jo i danas moemo ponegdje
prouavati? Grupni brak, oblik braka u kome itava
grupa ljudi i itava grupa ena uzajamno pripadaju

37
jedni drugima i koji ostavlja malo mjesta za ljubomoru.
A zatim, na kasnijem stupnju razvoja, nalazimo izuzetni
oblik poliandrije, koji je tek u suprotnosti sa svakim
osjeanjem ljubomore i koji je stoga nepoznat ivotinja
ma. Ali, kako su nam poznati oblici grupnog braka pra
eni s tako naroito zamrenim uvjetima koji nas nuno
upuuju na ranije, jednostavnije oblike spolnih odnosa,
a time, na kraju krajeva, na period nereguliranih spol
nih odnosa, koji odgovara prijelazu iz ivotinjskog stanja
u ljudsko, to nas upuivanja na brakove ivotinja
opet dovode ba na onu taku odakle bi trebalo da nas
jednom zauvijek odvedu.
A ta to znai: neregulirani spolni odnosi? To znai
odsutnost zabrana i ogranienja koja danas vae ili su
ranije vaila. Vidjeli smo ve kako je pala brana lju
bomore. Ako je ita pouzdano, onda je svakako to da
je ljubomora osjeanje koje se razvilo relativno kasno.
Isto to vrijedi i za predodbu o rodoskvrnuu. Ne samo
da su braa i sestre prvobitno bili mu i ena, nego su
i danas jo kod mnogih naroda dozvoljeni i spolni odnosi
izmeu roditelja i djece. Bancroft (The Native Races of
the Pacific States of North America, 1875, knj. I) potvr
uje postojanje takvih odnosa meu Kavijatima na Be-
ringovu moreuzu, meu Kadijacima blizu Aljaske, meu
Tinejima u unutranjosti Britanske Sjeverne Amerike;
Letourneau izvjetava o istoj injenici meu ipvej-In-
dijancima, Kukusima u ileu, Karaibima, Karenima u
Indokini; a da i ne govorimo o kazivanjima starih Grka
i Rimljana o Paranima, Perzijancima, Skitima, Hunima
itd. Prije no to je pronaeno rodoskvrnue (a ono je
pronalazak, i to vrlo dragocjen), spolni odnosi izmeu
roditelja i djece nisu mogli izgledati straniji od spolnih
odnosa izmeu drugih osoba koje pripadaju raznim gene
racijama, a to se jo i danas deava, ak i u najfilistar-
skijim zemljama, ne izazivajui veliko uasavanje; ak
stare djevice od preko ezdeset godina udaju se kat
kad, ako su dovoljno bogate, za mlade ljude u tridesetim
godinama. Ali ako razmotrimo najprimitivnije poznate
oblike porodice nezavisno od predodbi o rodoskvrnuu
38
koje su u vezi s njima, predodbe koje se potpuno
razlikuju od naih i koje im esto upravo protivurjee,
onda dolazimo do oblika spolnog odnosa koji se moe
obiljeiti jedino kao nereguliran. Nereguliran utoliko
ukoliko jo ne postoje ogranienja koja je kasnije posta
vio obiaj. Ali iz toga ne proistjee nuno potpuna zbrka
spolnih odnosa u svakidanjoj praksi. Povremena poje
dinana sparivanja nikako nisu iskljuena, pa otud ona
i danas predstavljaju veinu sluajeva u grupnom braku.
I kad Westermarck, najnoviji meu autorima koji po
riu takvo jedno prvobitno stanje, oznaava kao brak
svako stanje u kome oba spola ostaju spareni sve do
roenja potomka, onda valja rei da se brak takve vrste
moe javiti u stanju nereguliranih spolnih odnosa ne
protivurijeei nereguliranosti, tj. odsustvu ogranienja
koja je postavio obiaj. Westermarck, naravno, polazi od
gledita da

nereguliranost ukljuuje i uguivanje individualnih naklo

nosti, tako da je prostitucija njen pravi oblik.

Meni se, naprotiv, ini da je nemogue ikakvo razu

mijevanje primitivnih prilika dokle god se na njih gleda
kroz naoare bordela. Vratit emo se na ovu taku kod
grupnog braka.
Po Morganu, iz tog pratan ja nereguliranih spolnih
odnosa razvila se, vjerojatno, vrlo rano:
1. Porodica krvnog srodstva, prvi stupanj porodice. Ov
dje su brane grupe izdvojene po generacijama: svi dje
dovi i babe su u okviru porodice meusobno muevi i
ene, isto tako njihova djeca, dakle oevi i matere, kao
to e opet njihova djeca initi trei krug zajednikih
supruga, a njihova djeca, praunuci prvih, etvrti krug.
Dakle, u tom obliku porodice samo preci i potomci, rodi
telji i djeca iskljueni su iz uzajamnih branih prava i
dunosti (kao to bismo mi rekli). Izmeu roene brae
i sestara i brae i sestara drugog i daljih stupnjeva ne
pravi se razlika, svi su braa i sestre meu sobom i ba
stoga su svi jedno drugom mu i ena. Odnos brata i
sestre ukljuuje u sebi, na ovom stupnju, vrenje uzajam

39
nih spolnih odnosa*. Tipian oblik takve porodice sasto
jao bi se od potomstva jednog para, u kome su opet po
tomci svakog pojedinog stepena meu sobom braa i
sestre i ba stoga meusobno muevi i ene.
Porodica krvnog srodstva izumrla je. ak ni najprimi
tivniji narodi za koje historija zna ne pruaju za to ni
kakav primjer koji se moe dokazati. Da je ona, meu
tim, morala postojati, prinueni smo da priznamo, jer
havajski sistem srodstva, koji jo i sada vrijedi u cijeloj
Polineziji, izraava stupnjeve krvnog srodstva koji mogu
nastati samo u tom obliku porodice; na to nas primorava
cio dalji razvoj porodice, koji uvjetuje taj oblik kao
nuni prethodni stupanj.
2. Porodica punalu. Ako se prvi korak u organizaciji
sastojao u tom da se roditelji i djeca iskljue iz uzajam
nih spolnih odnosa, onda se drugi korak sastojao u isklju
enju sestara i brae. Ovaj korak je bio, zbog vee jed-
* U jednom pismu, napisanom u proljee 1882,* Marx se Izraava
najotrijim rijeima o potpunom falsifikatu prastarog doba u Wag-
nerovom tekstu Nibelunga. Da U se Ikad ulo da je brat zagrlio
sestru kao nevjestu?* Tim 'Wagnerovlm bogovima pohote, koji na
sasvim moderan nain zalnjavaju svoje ljubavne pustolovine s mal-
ice rodoskvmua da bi bile pikantnije, Marx odgovara: U prastaro
doba sestra je bila ena, 1 to je bilo moralno. (Uz etvrto Izdanje.)
Jedan Wagnerov francuski prijatelj 1 poStovalac ne slae se s ovom
primjedbom 1 primjeuje da ve u starijoj Ei, koja je sluila kao
osnova Wagneru, u Egizdrekl7, Lokl predbacuje Frejl: Pred bogo
vima ti zagrli roenog brata. Da je, dakle, brak Izmeu brata 1 se
stre bio ve tada strogo zabranjen. Eglzreka je Izraz doba u kome
je bila potpuno unitena vjera u stare mitove; ona je prava podru
gljiva pjesma o bogovima u stilu Lukljana. Ako Lokl, kao Mefisto,
u njoj ini takav prijekor Frejl, onda to prije govori protiv Wag-
nera. Pored toga, nekoliko stihova dalje, Lokl kae Njerdru
(Njrdhr): Sa svojom sestrom rodio si (takvog) sina (vldh systur
thlnni gaztu slikan mg). NJerdr, doduSe, nije Az, nego Van, 1 u
sagi o Inglingu kae da su brakovi Izmeu brae 1 sestara uobia
jeni u zemlji Vana, Sto nije sluaj s Azima*. To bi pokazivalo da su
Vani stariji bogovi od Aza. Svakako Njerdr ivi meu Azima kao
meu sebi ravnima, a onda je Eglzreka prije dokaz da u vrijeme
nastanka norveSkih saga o bogovima brak Izmeu brata 1 sestre,
bar meu bogovima, joS nije izazivao gnuSanje. Ako bi netko htio
da opravda Wagnera, onda bi moda bolje uinio da se umjesto
na Edu pozove na Goethea koji u baladi o bogu 1 bajaderl ini
slinu greku u pogledu religijskog podavanja ena, uporeujul
i suvie taj obiaj s modernom prostitucijom. (Engelsova napomena.)

40
nakosti starosti uesnika, beskrajno vaniji, ali i tei od
prvog. Izvren je postepeno, poinjui vjerojatno s isklju
enjem spolnih odnosa izmeu roene brae i sestara (tj.
s materine strane), najprije u pojedinim sluajevima,
prelazei postepeno u pravilo (na Havajskim otocima
bilo je izuzetaka jo i u ovom vijeku), i zavrujui sa
zabranom braka ak izmeu brae i sestara pobonih
linija, tj. kako bismo mi rekli, izmeu djece, unuadi
i praunuadi brae i sestara; on prua, po Morganu,

izvanrednu ilustraciju djelovanja principa prirodnog oda

biranja.

Nesumnjivo da su se plemena kod kojih je sparivanje

bliskih srodnika bilo ogranieno ovim napretkom morala
bre i puni je razvijati od onih kod kojih je brak izmeu
brae i sestara bio i dalje pravilo i zapovijest. A kako
se silno osjetilo djelovanje ovog napretka, dokazuje usta
nova gensa, koja je neposredno iz njega proizala i koja
daleko premaa cilj, ustanova koja ini osnovu drutve
nog ureenja veine, ako ne i svih barbarskih naroda
na zemlji i iz koje, u Grkoj i Rimu, neposredno prela
zimo u civilizaciju.
Svaka praporodica morala se, najkasnije poslije neko
liko generacija, pocijepati. Prvobitno komunistiko zajed
niko gospodarstvo, koje bez izuzetka vlada sve do poz-
nog srednjeg barbarstva, uvjetovalo je maksimalnu veli
inu porodine zajednice, koja je promjenljiva prema
okolnostima, ali na svakom mjestu prilino odreena.
im se javila predodba o nedopustivosti spolnih odnosa
izmeu djece jedne matere, morao se osjetiti njen utjecaj
prilikom takvog cijepanja starih i osnivanja novih kunih
zajednica (koje se, meutim, nisu nuno poklapale s po
rodinom grupom). Jedan ili vie nizova sestara postali
su jezgra jedne kune zajednice, njihova roena braa
jezgra druge. Tako ili slino proizaao je iz porodice krv
nog srodstva oblik porodice koji je Morgan nazvao po
rodicom punalu. Po havajskom obiaju, izvjestan broj
sestara, roenih ili daljih (tj. sestara drugog ili daljeg
stupnja), bile su zajednike ene svojih zajednikih mu
eva, ali s iskljuenjem svoje brae; ovi muevi nisu se
41
vie meusobno nazivali braom, to nisu vie ni morali
biti, nego punaluom, tj. prisnim drugom, tako rei orta
kom. Isto tako, jedan niz brae, roene ili dalje, bio je
u zajednikom braku s izvjesnim brojem ena, koje nisu
njihove sestre, i te su se ene meusobno nazivale puna-
luama. Ovo je klasini oblik jedne porodine formacije,
koji je kasnije doputao niz varijacija, a ija je bitna,
karakteristina crta bila: uzajamna zajednica mueva i
ena u okviru odreenog porodinog kruga, iz koga su
meutim bila iskljuena braa ena, najprije roena, a
kasnije i dalja, i takoer, obratno, sestre mueva.
Ovaj oblik porodice daje nam s najpotpunijom tano-
u stupnjeve srodstva koji su izraeni u amerikom
sistemu. Djeca sestara moje matere su jo uvijek njena
djeca, isto tako djeca brae moga oca takoer njegova
djeca, a sva ona moja braa i sestre; ali su sada djeca
brae moje matere njeni bratanci i bratanice, djeca se
stara moga oca njegovi sestrii i sestriine, a svi oni
moja braa i sestre od ujaka odnosno od tetke. Jer dok
su muevi sestara moje matere jo uvijek njeni muevi,
a isto tako ene brae moga oca takoer jo i njegove
ene pravno, ako ne uvijek i stvarno, drutvena za
brana spolnih odnosa izmeu brae i sestara podijelila
je sad djecu brae i sestara, koja su dotle bila smatrana
kao braa i sestre, u dvije klase: jedna ostaju kao i prije
(dalja) braa i sestre meu sobom, druga u jednom
sluaju bratovljeva djeca, u drugom sestrina djeca
ne mogu vie biti braa i sestre, ona ne mogu vie
imati zajednike roditelje, ni oca, ni mater, niti oba, i
stoga je ovdje prvi put nuna klasa sestria i sestriina,
bratanaca i bratanica, brae i sestara od ujaka odnosno
od tetke, koja bi u ranijem porodinom poretku bila be
smislena. Ameriki sistem srodstva, koji izgleda napro
sto besmislen pri svakom obliku porodice zasnovane na
monogamiji bilo koje vrste, nalazi, do najmanjih pojedi
nosti, svoje racionalno objanjenje i prirodno obrazlo
enje u porodici punalu. Porodica punalu ili njoj sli
an oblik morao je biti bar isto toliko rasprostranjen
koliko je bio rasprostranjen taj sistem srodstva.
O ovom obliku porodice, ije je postojanje na Havaj-
skim otocima stvarno dokazano, dobili bismo obavjete-

42
nj a vjerojatno iz cijele Polinezije, da nisu poboni mi
sionari, kao nekada panjolski kalueri u Americi, u ta
kvim protivkranskim odnosima vidjeli samo obinu
gnusobu*. Kad nam Cezar pria o Britima, koji su
onda bili na srednjem stupnju barbarstva, da po deset
ili dvanaest njih zajedniki imaju svoje ene, i to naj
ea braa s braom i roditelji s djecom onda se
ovo najbolje objanjava kao grupni brak. Barbarske ma
tere nemaju deset do dvanaest dovoljno odraslih sinova
koji bi mogli imati zajednike ene, ali ameriki sistem
srodstva, koji odgovara porodica punalu, daje mnogo
brae, jer su svi bliski i dalji srodnici jednog mukarca
u istoj generaciji njegova braa. Ono roditelji s djecom
svakako je Cezarovo pogreno shvaanje; ali da su se
otac i sin, ili mati i .ki mogli nalaziti u istoj branoj
grupi nije, meutim, u ovom sistemu potpuno iskljueno,
ali je svakako iskljueno za oca i ker, ili za majku i
sina. Isto tako ovaj ili slian oblik grupnog braka daje
najjednostavnije objanjenje izvjetaja Herodota i drugih
starih pisaca o zajednici ena kod divljih i barbarskih
naroda. To vrijedi i za izvjetaje Watsona i - (The
People of India) o Tikurima u Audu (sjeverno od Gan-
gesa):
Oni zajedniki ive (tj. spolno) skoro izmijeano u velikim
zajednicama, i ako se dvoje od njih sm atraju kao mu i ena,
to je ova veza ipak samo nominalna.
U najveem broju sluajeva ustanova gensa izgleda da
je proizala neposredno iz porodice punalu. Dodue, i
australijski sistem klasa prua polaznu taku za to;
Australijanci imaju gensove, ali jo ne porodicu puna
lu, ve jedan grublji oblik grupnog braka.
Kod svih oblika grupne porodice neizvjesno je tko je
otac nekom djetetu, ali je izvjesno tko mu je mati. Iako
*Vie ne moe biti sumnje da se tragovi nereguliranih spolnih
odnosa, Bacholenovih takozvanih raanja u razvratu, koje on misli
da Je pronaao, svode na grupni brak. Ako Bacholen nalazi da
su ovi brakovi punalu bez zakona, onda bi ovjek iz onog perioda
naao da je veina dananjih brakova izmeu bliskih i dalekih ro
aka s oeve i materine strane rodoskvmue, naime da su to brakovi
Izmeu brae i sestara koji su u krvnom srodstvu. (Marx.) (Engel-
sova napomena.)

43
ona svu djecu cjelokupne porodice naziva svojom djecom
i ima materinske dunosti prema njima, ipak ona poznaje
svoju roenu djecu izmeu ostalih. Jasno je, dakle, da
se porijeklo, dok postoji grupni brak, moe utvrditi same
s materine strane, da se, dakle, priznaje samo ienska loza.
U stvari je tako kod svih naroda divljih i na niem stup
nju barbarstva; i Bachofenova je druga velika zasluga
u tome to je to prvi otkrio. On oznaava ovo iskljuivo
priznanje porijekla po materi i nasljedne odnose koji su
se u toku vremena odavde razvili izrazom materinsko
pravo [matrijarhat]; zadrat u ovaj izraz kratkoe radi.
Ali on je pogrean, jer na ovom drutvenom stupnju
ne moe biti ni govora o pravu u juridikom smislu.
Uzmemo li sad iz porodice punalu jednu od obiju
tipinih grupa, naime grupu niza roenih ili daljih se
stara (tj. onih koje u prvom, drugom ili daljem stupnju
vode porijeklo od roenih sestara), zajedno s njihovom
djecom i njihovom roenom ili daljom braom s materi
ne strane (koji, po naoj pretpostavci, nisu njihovi mu
evi!), onda imamo taan krug lica koja e se kasnije
pojaviti kao lanovi gensa, u praobliku ove ustanove.
Svi oni imaju zajedniku pramajku, i na osnovu porije
kla od nje enski potomci svake generacije su sestre.
Muevi ovih sestara, meutim, ne mogu vie biti njiho
va braa, dakle ne potjeu od ove pramajke, ne pripa
daju, prema tome, grupi krvnih srodnika, kasnijem gen-
su; ali njihova djeca pripadaju ovoj grupi, jer je porije
klo s materine strane, kao jedino izvjesno, odluujue.
im je jednom utvrena zabrana spolnih odnosa izmeu
sve brae i sestara, ak i najdaljih kolateralnih roaka
s materine strane, pretvorila se i gornja grupa u gens,
tj. konstituirala se kao postojan krug krvnih srodnika
po enskoj lozi koji ne smiju stupati u meusobne bra
kove, a taj se krug odsada sve vie i vie uvruje dru
gim zajednikim ustanovama drutvenog i religijskog ka
raktera i razlikuje od ostalih gensova istog plemena. 0
tome opirno kasnije. No ako uviamo da se gens razvija
ne samo neminovno, nego ak i sasvim prirodno iz po
rodice punalu, onda je prirodno da pretpostavimo, kao
gotovo pouzdano, ranije postojanje ovog oblika porodice
kod svih naroda kod kojih se mogu dokazati gentilne
44
ustanove, tj. gotovo kod svih barbarskih i kulturnih
naroda.
Kad je Morgan pisao svoju knjigu, nae znanje o grup
nom braku bilo je jo vrlo skueno. Znalo se neto malo
o grupnim brakovima Australijanaca, organiziranih u
klase, a pored toga Morgan je objavio ve 1871. izvje
taje koje je dobio o havajskoj porodici punalu. Porodi
ca panalu je, s jedne strane, pruala potpuno objanje
nje za sistem srodstva koji je vladao meu amerikim
Indijancima, a koji je Morganu bio polazna taka svih
njegovih istraivanja; ona je, s druge strane, inila po
godnu polaznu taku za izvoenje matrijarhalnog gensa;
ona je, najzad, predstavljala mnogo vii stupanj razvoja
od australijskih klasa. Bilo je, dakle, shvatljivo to ju
je Morgan smatrao kao razvojni stupanj koji nuno pret
hodi sindijazmikom braku, i to joj je. pripisivao opu
rasprostranjenost u ranije doba. Otada smo upoznali niz
drugih oblika grupnog braka, i sada znamo da je Morgan
ovdje otiao suvie daleko. Ali on je ipak imao sreu to
je u svojoj porodici punalu naiao na najvii, klasini
oblik grupnog braka, na onaj oblik iz koga se najjedno
stavnije objanjava prijelaz u vii oblik.
Za najhitnije obogaenje naeg znanja o grupnom bra
ku zahvaljujemo engleskom misionaru Lorimeru Fisonu,
koji je godinama studirao ovaj oblik porodice na nje
nom klasinom tlu, u Australiji. Najnii stupanj razvoja
naao je meu australijskim crncima na Mount Gambieru
u Junoj Australiji. Ovdje je cijelo pleme podijeljeno na
dvije velike klase, na Kroki i Kumite. Spolni odnosi su
u okviru svake od ovih klasa strogo zabranjeni; napro
tiv, svaki mukarac jedne klase je po roenju mu svake
ene druge klase, a ova je po roenju njegova ena.
Nisu u braku pojedinci jedan s drugim, nego itave gru
pe, klasa s klasom. I valja primijetiti da se ovdje nigdje
ne pravi ogranienje zbog razlike starosti ili specijalnog
krvnog srodstva, izuzev ukoliko to nije uvjetovano ras
padanjem na dvije egzogamske klase. Jedan Kroki ima
za zakonitu enu svaku kumitsku enu, ali kako njegova
roena ki, kao ki jedne kumitske ene pripada po ma
trijarhatu takoer Kumitima, to je ona time po roe
nju ena svakog Krokia, dakle i svog oca. U najmanju

45
ruku, organizacija klasa kakvu poznajemo ne spreava to.
Ili je, dakle, ova organizacija nastala u doba kad se, po
red ove nejasne tenje da se ogranii incest, u spolnim
odnosima izmeu roditelja i djece nije vidjelo nita na
roito grozno u kom sluaju bi sistem klasa morao
nastati neposredno iz stanja nereguliranih spolnih od
nosa. Ili su pak spolni odnosi izmeu roditelja i djece
bili ve obiajem zabranjeni kad su nastale klase, i u
tom sluaju dananje stanje ukazuje na postojanje poro
dice krvnog srodstva prije toga i predstavlja prvi korak
izlaska iz nje. Ovo posljednje je vjerojatnije. Koliko je
meni poznato, u Australiji nema primjera branog ivota
izmeu roditelja i djece. A i kasniji oblik egzogamije,
matrijarhalni gens, po pravilu preutno pretpostavlja
zabranu ovih odnosa kao neto to je ve zatekao pri
svom osnivanju.
Sistem dviju klasa naen je, osim na Mount Gambieru
u Junoj Australiji, takoer i na rijeci Darling, dalje na
istoku, i u Queenslandu, na sjeveroistoku, dakle jako je
rasprostranjen. On iskljuuje samo brakove izmeu bra
e i sestara, izmeu djece brae i izmeu djece sestara
s materine strane, jer ovi pripadaju istoj klasi; naprotiv,
djeca sestre i brata mogu sklapati brakove meu sobom.
Dalji korak u spreavanju incesta nalazimo kod Kami-
laroa na rijeci Darling u Novom Junom Walesu, gdje
su se obje prvobitne klase raspale na etiri, a svaka od
ove etiri klase je ukupno uzevi u braku s odreenom
drugom klasom. Prve dvije klase su jedna drugoj ro
eni supruzi; prema tome da li mati pripada prvoj ili
drugoj klasi, djeca ulaze u treu ili etvrtu klasu; djeca
ovih obiju klasa, koje su takoer u braku jedna s dru
gom, pripadaju opet prvoj ili drugoj klasi. Tako da jedna
generacija uvijek pripada prvoj i drugoj klasi, slijedea
treoj i etvrtoj, a trea generacija opet prvoj i dru
goj. Prema tome, djeca brae i sestara (s materine strane)
ne mogu biti mu i ena, ali zato mogu biti unuad brae
i sestara. Ovo neobino komplicirano ureenje jo vie
se zamruje nakalemljivanjem svakako kasnijim
matrijarhalnih gensova na nj, ali u to ne moemo ovdje
ulaziti. Vidi se upravo kako tenja za spreavanjem in
46
 cesta dolazi uvijek iznova do izraaja, ali sasvim instinkt
tivno, nasumce, bez jasne svijesti o cilju.
Grupni brak, koji je ovdje, u Australiji, jo brak klasa,
masovno brano stanje itave klase mukaraca, esto ra
sutih irom cijelog kontinenta, s isto tako rasprostranje
nom klasom ena ovaj grupni brak ne izgleda izbliza
ba tako uasno kao to ga zamilja fantazija filistra,
koja je navikla na bordelske prilike. Naprotiv, proteklo
je mnogo godina prije nego to se i nasluivalo njegovo
postojanje, a i u posljednje vrijeme ono se opet ospora
va. Povrni promatra vidi u grupnom braku labav oblik
monogamije i mjestimino poligamiju s povremenim ne-
vjerstvom. Potrebno je tome posvetiti godine, kao to su
to uinili Fison i Howitt, da bi se u tim branim odno
sima, koji u svojoj praksi obinog Evropljanina nekako
podsjeaju na njegove domae brane odnose, otkrio za
kon koji ih regulira, zakon po kome strani australijski
crnac, udaljen hiljadama kilometara od svog zaviaja,
meu ljudima iji jezik ne razumije, ipak esto u svakom
logoru, u svakom plemenu nalazi ene koje mu se podaju
bez otpora i bez zazora, i po kome onaj koji ima vie
ena ustupa gostu jednu od njih za no. Tamo gdje
Evropljanin vidi nemoralnost i bezakonje, u stvari vlada
strogi zakon. ene pripadaju branoj klasi stranca i sto
ga su one njegove ene po roenju; isti moralni zakon
koji upuuje oboje jedno na drugo zabranjuje pod kaz
nom javne osude svaki spolni odnos izvan branih klasa
koje pripadaju jedna drugoj. ak i tamo gdje se ene
otimaju, kao to se to esto dogaa, a to je u nekim
krajevima pravilo, briljivo se potuje zakon klasa.
Pri otmici ena, uostalom, javlja se ve trag prijelaza
k monogamiji, barem u obliku sindijazmikog braka: kad
mladi, uz pomo svojih prijatelja, otme ili odvede dje
vojku, onda svi oni redom imaju spolni odnos s njom,
ali poslije toga nju smatraju za enu mladia koji je
otmicu pokrenuo. I obrnuto, kad oteta ena pobjegne
od mua, pa je uhvati neki drugi, onda je ona njegova
ena, a prvi je izgubio svoje pravo prvenstva. Pored i u
okviru grupnog braka, koji dalje postoji kao opi oblik,
stvaraju se, dakle, odnosi ekskluzivnosti, sparivanja na
due ili krae vrijeme, pored toga poligamija, tako da

47
se grupni brak i ovdje nalazi u odumiranju i da je pita
nje samo tko e, pod evropskim utjecajem, prije nestati
s pozornice: grupni brak ili australijski crnci koji su mu
privreni.
Brak izmeu itavih klasa, koji prevladava u Austra
liji, svakako je vrlo nizak i primitivan oblik grupnog
braka, dok je porodica punalu, ukoliko nam je poznato,
njegov najvii razvojni stupanj. Prvi oblik, izgleda, vie
odgovara drutvenom stanju skitakih divljaka, drugi ob
lik pretpostavlja ve relativno stalne naseobine komuni
stikih zajednica, i neposredno vodi u slijedei, vii raz
vojni stupanj. Izmeu oba oblika nai emo sigurno jo
neke srednje stupnjeve; pred nama je zasad tek otkrive
na, jo gotovo potpuno neispitana oblast istraivanja.
3. Sindijazmika porodica. Izvjesno sparivanje, na kra
e ili due vrijeme, vrilo se ve u vrijeme grupnog braka,
ili jo i ranije; mu je imao glavnu enu (jedva bi se
moglo rei: ljubimicu) meu mnogim enama, a on je
za nju bio najglavniji mu meu ostalima. Ova okolnost
znatno je pridonijela konfuziji misionara, koji su u grup
nom braku vidjeli as nereguliranu zajednicu ena, as
samovoljnu preljubu. Ali ovakvo uobiajeno sparivanje
moralo se sve vie ustaljivati ukoliko se gens vie raz
vijao i ukoliko su mnogobrojnije bile klase brae i se
stara, meu kojima je brak bio nemogu. Poticaj koji
je gens dao u spreavanju braka izmeu krvnih srodnika
irio se jo dalje. Tako nalazimo da je kod Irokeza i ve
ine drugih Indijanaca, koji su bili na niem stupnju
barbarstva, zabranjen brak izmeu svih srodnika koje
nabraja njihov sistem i kojih ima vie stotina vrsta. Pri
ovoj sve veoj zamrenosti branih zabrana grupni bra
kovi su sve vie postajali nemogui; njih je potisla sin
dijazmika porodica. Na ovom stupnju jedan mukarac
ivi s jednom enom, ali tako da poligamija i prigodna
nevjerstva ostaju pravo mukaraca, iako se poligamija
rijetko javlja iz ekonomskih razloga, dok se od ena, za
vrijeme trajanja zajednikog ivota, najee zahtijeva
najstroa vjernost i njeno se brakolomstvo okrutno ka
njava. Meutim, brana veza se obostrano lako raskida
i djeca pripadaju i dalje, kao dosad, samo materi.
48
 I na ovo iskljuivanje krvnih srodnika od brane veze,
koje se sve vie proiruje, prirodno odabiranje utjee
dalje. Po Morganovim rijeima:
Brakovi izmeu gensova koji nisu u krvnom srodstvu ra
ali su fiziki i umno snaniju rasu; dva napredna plemena
pomijeala su se, i nove lubanje i mozgovi prirodno su se
poveavali dok nisu obuhvatili sposobnosti oba plemena.

Plemena sa gentilnim ureenjem su morala na taj na

in stei nadmonost nad zaostalim plemenima, ili ih
povui za sobom svojim primjerom.
Razvoj porodice u prahistoriji sastoji se, prema tome,
u neprekidnom suavanju kruga koji prvobitno obu
hvata cijelo pleme u ijem okviru vlada brana za
jednica izmeu oba pola. Stalnim iskljuivanjem naj
prije bliih, zatim sve daljih srodnika, najzad ak i onih
koji su se samo enidbom ili udajom orodili, postaje, na
kraju krajeva, praktino nemogua svaka vrsta grupnog
braka; naposljetku ostaje za prvi mah jo labavo pove
zan par, molekula, ijim raspadom brak uope prestaje.
Ve iz ovoga se vidi koliko je malo veze imala indivi
dualna spolna ljubav u dananjem smislu rijei s na
stankom monogamije. To jo vie dokazuje praksa svih
naroda na tom stupnju. Dok u ranijim oblicima porodice
mukarci nisu nikad oskudijevali u enama, nego su ih,
naprotiv, imali vie nego dovoljno, sad su ene postale
rijetke i traene. Stoga sa sindijazmikim brakom poi
nje otmica i kupovanje ena veoma rasprostranjeni
simptomi, ali nita vie do simptomi korenitije promjene
koja je nastupila; ove simptome, koji su samo metode
pribavljanja ena, pedantni kotlananin MacLennan,
meutim, pretvorio je pod imenima brak otmicom i
brak kupovanjem u posebne klase porodica. Uostalom)
sklapanje braka u amerikih Indijanaca i drugih naroda
(na istom stupnju) nije stvar uesnika, koje esto i ne
pitaju, nego njihovih matera. Cesto tako sklope vjerid-
bu izmeu dvije osobe koje su potpuno nepoznate jedna
drugoj, i zakljueni posao im stavljaju do znanja tek kad
se priblii vrijeme sklapanja braka. Prije svadbe mlado
enja daje gentilnim srodnicima nevjeste (dakle njenim
srodnicima po materi, a ne ocu i njegovoj rodbini) po
4 Porijeklo porodice 49
klone koji vae kao kupovni darovi za ustupljenu dje
vojku. Brak se jo moe raskinuti po elji svakog od
supruga; ali postepeno se razvilo kod mnogih plemena,
npr. kod Irokeza, javno mnjenje koje nije bilo naklonje
no takvim razvodima; pri nesuglasicama, gentilni srod
nici obje strane posreduju, i tek kad oni ne uspiju, brak
se razvodi, djeca ostaju eni, a svakoj strani je dozvolje
no da stupi u nov brak.
Sindijazmika porodica, koja je i sama suvie slaba i
nestalna da bi imala potrebu ili bar elju za vlastitim
gospodarstvom, nikako ne rainja komunistiko gospo
darstvo naslijeeno iz ranijeg doba. Ali komunistiko
gospodarstvo znai vladavinu ena u kui, kao to isklju
ivo priznanje roene matere, uslijed nemogunosti da
se sa sigurnou zna roeni otac, znai veliki ugled ena,
tj. matera. Jedna od najapsurdnijih predodbi, naslijee
nih iz doba prosvijeenosti XVIII vijeka, jeste da je ena
bila na poetku drutva robinja mukarca. ena ima u
svih divljaka i svih barbara na niem i srednjem stup
nju, djelomino jo i na viem stupnju, ne samo slobodan,
ve i vrlo potovan poloaj. ta ona znai jo u sindijaz-
mikom braku, moe da posvjedoi Arthur Wright, dugo
godinji misionar meu Seneka-Irokezima:
Sto se tie njihovih porodica u doba kad su oni jo sta
novali u starim dugim kuama (komunistika gospodarstva
vie porodica)... tamo je uvijek prevladavao jedan klan
(gens), tako da su ene uzimale svoje mueve iz drugih kla-
nova (gensova). .. Obino je enski dio vladao kuom; zalihe
su bile zajednike; ali teko nesretnom suprugu ili ljubavni
ku koji je bio suvie lijen, ili nespretan da pridonese svoj
dio zajednikoj zalihi. Bez obzira na broj djece ili na veliinu
line imovine u kui, mogao je svakog trenutka oekivati na-'
redbu da pokupi svoje stvari i da se gubi. I on nije smio
pokuati da se tome suprotstavi; kua bi mu bila pakao,
ostajalo mu je jedino da se vrati svome vlastitom klanu
(gensu) ili pak, to je bio najei sluaj, da potrai nov brak
u nekom drugom klanu. ene su bile glavni inilac u kla-
novima (gensovima), a i svuda inae. One se ne bi kolebale,
kad prilika zahtijeva, da zbace poglavicu i da ga vrate u
redove obinih ratnika.
Komunistiko domainstvo, u kome veina ili sve ene
pripadaju jednom istom gensu, a mukarci se dijele na
razliite gensove, jeste stvarna podloga one prevlasti
50
 ena koja je u prastaro doba bila openito rasprostranje
na. Sto je i ovo otkrio, trea je Bachofenova zasluga.
Mogu jo dodati da izvjetaji putnika i misionara o opte
reivanju ena prekomjernim radom kod divljaka i bar
bara nikako ne protivurjee onome to je reeno. Po
djela rada izmeu oba spola uvjetovana je sasvim drugim
uzrocima, a ne poloajem ene u drutvu. Narodi u koji
ma ene moraju da rade mnogo vie nego to mi zami
ljamo da im prilii, imaju za ene esto daleko vie
stvarnog potovanja nego nai Evropljani. Dama civiliza
cije, okruena lanim potovanjem i odstranjena od sva
kog stvarnog posla, ima beskrajno nii drutveni poloaj
nego ena barbarstva, koja teko radi, ali koja u svome
narodu vrijedi za stvarnu damu (lady, frowa, Frau = go
spodarica) i koja je i*bila takva po svome karakteru.
Da li je sindijazmiki brak danas potpuno potisnuo u
Americi grupni brak, na to pitanje dat e odgovor blie
ispitivanje sjeverozapadnih i naroito junoamerikih na
roda, koji se jo nalaze na viem stupnju divljatva. O
spolnoj slobodi ovih posljednjih saopeni su toliki pri
mjeri da se ovdje jedva moe pretpostaviti da je potpu
no prevladan stari grupni brak. U svakom sluaju, jo
nisu nestali svi njegovi tragovi. Kod najmanje etrdeset
sjevernoamerikih plemena ima pravo mukarac koji se
oeni najstarijom sestrom da isto tako uzme za ene sve
njene sestre, im one dostignu potrebnu starost: ostatak
zajednice mueva za cio niz sestara. A o stanovnicima
Kalif ornijskog poluotoka (vii stupanj divljatva) saopa
va Bancroft da oni imaju izvjesne sveanosti, gdje se
vie plemena sastaju u cilju vrenja neogranienh spol
nih odnosa. To su oigledno gensovi, koji su u ovim sve
anostima sauvali nejasno sjeanje na doba kad su ene
jednog gensa imale za svoje mueve sve mukarce dru
gog gensa, i obratno. Isti obiaj jo vlada u Australiji
Kod nekih naroda deava se da stariji ljudi, poglavice i
vrai-sveenici eksploatiraju zajednicu ena za sebe i mo
nopoliziraju veinu ena za sebe; ali zato moraju, prili
kom izvjesnih sveanosti i velikih narodnih skupova, da
uspostave staru zajednicu ena i da dopuste svojim ena
ma da se uveseljavaju s mladim ljudima. Cio niz pri
4* 51
mjera takvih periodinih satumalija,10 kad ponovo stu
paju na snagu za kratko vrijeme stari slobodni spolni
odnosi, navodi Westermarck (str. 2829): kod Hoa, San-
tala, Pana i Kotara u Indiji, kod nekih afrikih naroda
itd. udno je to Westermarck iz ovog izvlai zakljuak
da je to ostatak ne grupnog braka, koji on porie, nego
doba parenja, koje j praovjeku zajedniko s ostalim
ivotinjama.
Ovdje dolazimo do etvrtog velikog Bachofenovog ot
kria, otkria vrlo rasprostranjenog prelaznog oblika od
grupnog braka ka sparivanju. Ono to Bachofen prikazuje
kao iskupljenje za povredu starih boanskih zapovijesti
iskupljenje kojim ena iskupljuje pravo na nevinost
u stvari je samo mistini izraz za iskupljenje kojim se
ena otkupljuje iz stare zajednice mueva i stjee pravo
da se poda samo jednom mukarcu. Ovo iskupljenje sa
stoji se u ogranienom podavanju: babilonske ene mo
rale su se jedanput godinje podati u Militinom hramu;
drugi narodi Prednje Azije slali su godinama svoje dje
vojke u Anaitisin hram, gdje su one imale da vode slo
bodnu ljubav sa ljubavnicima koje su same izabrale, prije
nego to su se smjele udati; slini, religijski prerueni
obiaji zajedniki su gotovo svim azijskim narodima iz
meu Sredozemnog mora i Gangesa. rtva otkupa po
stajala je u toku vremena sve laka, kao to primjeuje
ve Bachofen:
Svakogodinje prinoenje rtve ustupa mjesto jednokrat
nom izvrenju, na mjesto heterizma matrona dolazi heteri-
zam djevojaka, na mjesto izvrenja za vrijeme braka iz
vrenje prije braka, na mjesto podavanja svima bez izbora
podavanje odreenim licima. (Mutterrecht, str. XIX)
Kod drugih naroda nema religijskog preruavanja; kod
nekih Traana, Kelta itd. u starom vijeku, kod mno
gih prastanovnika Indije, kod malajskih naroda, kod sta
novnika Oceanije i mnogih amerikih Indijanaca jo i
danas uivaju djevojke do svoje udaje najveu spolnu
slobodu. Osobito gotovo svuda u Junoj Americi, to
moe da posvjedoi svaki koji je tamo malo prodro u
unutranjost. Tako Agassiz (A Journey in Brazil, Bo
ston and New-York, 1868, str. 166) pria o jednoj boga
52
toj porodici indijanskog porijekla; kad se on upoznao s
kerkom, upitao je za oca, mislei da je to materin mu,
koji je kao oficir bio u ratu protiv Paragvaja; meutim,
mati je, smijeei se, odgovorila: tem pai, filha da
fortuna, ona nema oca, ona je dijete sluaja.
Na taj nain indijanske ene ili meleskinje govore uvijek
bez stida ili zazora o svojoj vanbranoj djeci; i ovo nikako
nije neto neobino, prije izgleda da je suprotno izuzetak.
D jeca. . . esto znaju samo svoje matere, jer sva briga i od
govornost pada na njih; o svojim oevima ne znaju nita,
niti, izgleda, eni ikad padne na pamet da ona ili njena djeca
zahtijevaju ma ta bilo od njega.
Ono to ovdje civiliziranom ovjeku izgleda neobino,
naprosto je pravilo pp matrijarhatu i grupnom braku.
Kod drugih opet naroda, mladoenjini prijatelji i srod
nici ili svadbeni gosti iziskuju na samoj svadbi tradicio
nalno pravo na nevjestu, te mladoenja tek naposljetku
dolazi na red; tako je na Balearskim otocima i kod afri
kih Augila u starom vijeku, kod Barea u Abesiniji jo
i sada. Kod drugih, opet, zajednicu zastupa slubeno lice,
starjeina plemena ili gensa, kacika, aman, sveenik,
knez ili kako bilo da se zvao, te izvruje kod nevjeste
pravo prve noi. Uprkos svima novoromantiarskim po
kuajima da se spere ta ljaga, jo i dan danas postoji
ovo ius primae noctis kao ostatak grupnog braka kod
veine stanovnika Aljaske (Bancroft, Native Races, I,
81), kod Tahua u Sjevernom Meksiku (ib., str. 584) i dru
gih naroda; a postojalo je cijelog srednjeg vijeka bar u
prvobitno keltskim zemljama, gdje je neposredno na
slijeeno iz grupnog braka, npr. u Aragoniji. Dok u Ka-
stilji seljak nije bio nikad kmet, u Aragoniji je vladalo
najsramnije kmetstvo sve do dekreta Ferdinanda Kato
likog od I486. U tom dokumentu stoji:
Mi presuujemo i objavljujemo da ranije spomenuta go
spoda (senyors, baroni). . . takoer ne mogu prve noi, kad
seljak uzme enu, spavati s njom, niti, u znak gospodstva, u
svadbenoj noi, poto je ena legla u postelju, prekoraiti nju
i spomenutu enu; niti se mogu ranije spomenuta gospoda
posluiti kerkom ili sinom seljaka, uz naplatu ili bez nje,
protiv njihove volje. (Citirano na katalonskom originalu
kod Sugenheima, Leibeigenschaft, Petrograd, 1881, str. 35).

53
 Bachofen je, dalje, bezuvjetno u pravu kad uvijek i
svuda tvrdi da je prijelaz od onoga, to on naziva he-
terizmom i raanjem u razvratu, ka monogamiji
uglavnom izvren blagodarei enama. Ukoliko su tra
dicionalni spolni odnosi vie gubili svoj primitivno-naiv-
ni karakter, uslijed razvoja ekonomskih ivotnih uvjeta,
dakle uslijed potkopavanja starog komunizma i porasta
gustine stanovnitva, utoliko su vie ti odnosi morali iz
gledati enama kao poniavajui i nesnosni, utoliko su
one morale usrdnije eljeti, kao neko spasenje, pravo na
ednost, na povremen ili trajan brak samo s jednim mu
karcem. Ovaj napredak nije mogao ionako potei od
mukaraca ve i stoga to njima nikada, ni do danas,
nije palo na pamet da se odreknu prijatnosti faktikog
grupnog braka. Tek kad su ene izvrile prijelaz na sin-
dijazmiki brak, mogli su mukarci da uvedu strogu
monogamiju naravno samo za ene.
Sindijazmika porodica je nastala na granici izmeu
divljatva i barbarstva, najee ve na viem stupnju
divljatva, a ponegdje tek na niem stupnju barbarstva.
Ona je karakteristian oblik porodice za barbarstvo, kao
to su to grupni brak za divljatvo i monogamija za civi
lizaciju. Da bi se ona dalje razvila do vrste monogamije,
bili su potrebni drukiji uzroci od onih koje smo dosad
nalazili na djelu. Grupa je u paru bila ve svedena na
svoju posljednju jedinicu, svoju dvoatomnu molekulu:
na jednog mukarca i jednu enu. Prirodno odabiranje
izvrilo je svoj zadatak sve veim iskljuivanjem iz bra
ne zajednice; ono nije imalo vie ta da uini u tom.
smjeru. Ako, dakle, ne bi stupile u djelovanje nove, dru
tvene pokretake snage, onda ne bi bilo nikakvog raz
loga zbog koga bi iz sparivanja mogao proizai nov
oblik porodice. No ove pokretake snage stupile su u
djelovanje.
Ostavljamo sad Ameriku, klasino tlo sindijazmike
porodice. Nikakav znak nam ne doputa da zakljuimo
da se tamo razvio vii oblik porodice, da je tamo prije
otkria i osvajanja ikada i igdje postojala vrsta mono
gamija. Drukije je u Starom svijetu.

54
 Ovdje je pripitomljavanje domaih ivotinja i odgaji-
vanje stada razvilo dotada nesluen izvor bogatstva i
stvorilo sasvim nove drutvene odnose. Sve do nieg
stupnja barbarstva stalno bogatstvo se sastojalo skoro
samo od kue, odjee, grubog nakita i orua za priba
vljanje i pripremanje hrane: amca, oruja, kunog oru
ja i posua najjednostavnije vrste. Hrana se morala
iznova pribavljati s dana na dan. Sada, sa stadima konja,
kamila, magaraca, goveda, ovaca, koza i svinja, pastirski
narodi koji su nadirali, Arijevci u Pendabu i oblasti
Gangesa kao i u stepama na Oksusu i Jaksartesu, koje
su onda bile mnogo bogatije vodom, Semiti na Eufratu
i Tigru stekli su imovinu kojoj su bili potrebni samo
nadzor i najprimitivnija njega da bi se rasploavala u
sve veem broju i davala najobilniju hranu u mlijeku i
mesu. Sva ranija sredstva za pribavljanje hrane dola
su u pozadinu; lov, ranije neophodnost, postaje sad
luksuz.
Ali kome je pripadalo ovo novo bogatstvo? Nesum
njivo, prvobitno gensu. Meutim, ve rano se moralo
razviti privatno vlasnitvo stada. Teko je rei da li je
pisac takozvane prve knjige Mojsijeve smatrao oca Abra-
hama vlasnikom njegovih stada na osnovu vlastitog pra
va kao starjeine porodine zajednice, ili na osnovu nje
govog svojstva kao stvarno nasljednog starjeine gensa.
Sigurno je samo da ga ne smijemo zamiljati kao vlasni
ka u dananjem smislu. I sigurno je, dalje, da na pragu
provjerene historije svuda ve nalazimo stada kao za
sebno vlasnitvo starjeine porodice, kao to je to i s
umjetnikim proizvodima barbarstva, metalnim oruem,
luksuznim artiklima i, najzad, ljudskom stokom ro
bovima.
Jer sad je bilo pronaeno i ropstvo. Za barbara na
niem stupnju rob je bio bez vrijednosti. Stoga su ame
riki Indijanci i postupali s pobijeenim neprijateljima
sasvim drukije nego to se dogaalo na viem stupnju.
Mukarce su ubijali ili pak adoptirali u pleme pobjed
nika kao brau; sa enama su se enili ili su ih inae,
s njihovom preivjelom djecom takoer adoptirali. Ljud
ska radna snaga na ovom stupnju jo ne daje nikakav

55
viak vrijedan panje iznad trokova svoga izdravanja.
Stanje se izmijenilo s uvoenjem gajenja stoke, obrai
vanja metala, tkanja i, najzad, zemljoradnje. Kao to
su supruge, do kojih je prije bilo tako lako doi, dobile
sad prometnu vrijednost i bile kupovane, tako se do
godilo i s radnom snagom, naroito otkad su stada ko
nano prela u porodino vlasnitvo. Porodica se nije
tako brzo mnoila kao stoka. Bilo je potrebno vie ljudi
za nadzor nad njom; u tu svrhu mogao se upotrijebiti
u ratu zarobljeni neprijatelj, koji se, osim toga, mogao
rasploavati isto tako dobro kao i stoka.
im su takva bogatstva jednom prela u privatno
vlasnitvo porodic i tamo brzo rasla, zadala su snaan
udar drutvu koje se osnivalo na sindijazmikom braku
i matrijarhalnom gensu. Sindijazmiki brak je unio nov
element u porodicu. On je postavio pored roene matere
utvrenog roenog oca, koji je jo uz to vjerojatno bio
bolje utvren negoli mnogi oevi danas. Po tadanjoj
podjeli rada u porodici, muu je padao u dio pribavlja
nje hrane i za to potrebnih orua za rad, pa prema tome
njemu je pripadalo i vlasnitvo nad posljednjima; u slu
aju razvoda on ih je uzimao sobom, kao to je ena za
dravala svoje kuno orue i posue. Po obiaju onda
njeg drutva, dakle, mu je takoer bio vlasnik novog
izvora hrane, stoke, a kasnije novog orua za rad, robo
va. Ali, po obiaju istog drutva, njega nisu mogla na
slijediti njegova djeca, jer u pogledu nasljeivanja situa
cija je bila ovakva:
Po matrijarhatu, dakle, dokle god se porijeklo rau
nalo samo po enskoj lozi, i po prvobitnom obiaju na
sljeivanja u gensu, gentilni srodnici su u poetku na
sljeivali svoga umrlog gentilnog druga. Imanje je mo
ralo ostati u gensu. S obzirom na beznaajnost predmet,
ono je, vjerojatno, u praksi oduvijek prelazilo na naj
blie gentilne srodnike, dakle na krvne srodnike s ma
terine strane. Djeca umrlog mukarca, meutim, nisu
pripadala njegovom gensu, ve gensu svoje matere; ona
su nasljeivala mater, isprva s ostalim krvnim srodni
cima matere, kasnije, moda, u prvom redu; ali svoga
56
 oca nisu mogla nasljeivati, jer nisu pripadala njegovom
gensu, a njegovo imanje je moralo ostati u gensu. Dakle,
prilikom smrti vlasnika stada, stada bi prelazila najprije
na njegovu brau i sestre, i na djecu njegovih sestara,
ili na potomke sestara njegove matere. Ali njegova ro
ena djeca bila su iskljuena iz nasljedstva.
Dakle, ukoliko su bogatstva rasla, ona su, s jedne stra
ne, davala mukarcu vaniji poloaj u porodici negoli
eni, a, s druge strane, stvarala su podstrek da se taj
pojaani poloaj iskoristi za to to e se tradicionalni red
nasljea izmijeniti u korist djece. Ali to nije bilo mo
gue dokle god je vrijedilo porijeklo po matrijarhatu.
Trebalo je dakle njega ukinuti, i ono je ukinuto. To nije
ni bilo tako teko kao to nam danas izgleda. Jer ova
revolucija jedna od najradikalnijih koju su ljudi do
ivjeli nije pogodila ni jednog od ivih lanova gensa.
Svi njegovi pripadnici mogli su i dalje ostati ono to
su i prije bili. Dovoljno je bilo jednostavno rjeenje da
e ubudue potomci mukih lanova ostati u gensu, a
da e potomci enskih lanova biti iskljueni prelaskom
u gens svoga oca. Time su bili ukinuti raunanje pori
jekla po enskoj lozi i matrijarhalno nasljedno pravo,
a ustanovljeni muka loza porijekla i patrijarhalno na
sljedno pravo. Mi nita ne znamo o tome na koji je nain
i u koje vrijeme izvrena ova revolucija meu kultur
nim narodima. Ona pada sasvim u prethistorijsko doba.
Ali da je ona izvrena, dokazano je vie nego to je
nuno, naroito onim obilnim tragovima matrijarhata
koje je sakupio Bachofen; kako se ona lako izvodi, vi
dimo na primjeru itavog niza indijanskih plemena, gdje
je tek nedavno izvedena i jo se izvodi, djelomino pod
utjecajem porasta bogatstva i izmijenjenog naina ivota
(preseljenja iz uma u prerije), a djelomino zbog mo
ralnog utjecaja civilizacije i misionara. Od osam pleme
na oko Missourija, est imaju muku lozu porijekla i
nasljednog reda a dva jo ensku. Meu plemenima oni,
Majami i Del var ukorijenio se obiaj da se djeci daje
jedno od gentilnih imena oeva gensa da bi preli u
njega, kako bi mogli da naslijede oca. Kazuistika, uro
ena ovjeku, da mijenja stvari mijenjajui im imena!

57
I da pronae nain da u okviru tradicija skri tradiciju
kad je neki neposredni interes dao dovoljno podstreka!
(Marx.) Time je nastala nepopravljiva zbrka koja se
mogla otkloniti, a djelomino se i otklanjala, samo pri
jelazom na patrijarhat. To je, izgleda, uope najprirod
niji prijelaz. (Marx.) O tome to nam mogu kazati stru
njaci uporednog prava u pogledu naina kako se ovaj
prijelaz odigrao meu kulturnim narodima Starog svi
jeta naravno skoro same hipoteze up. M. Kova-
levski, Tableau des origines et de lvolution de la
famille et de la proprit, Stockholm, 1890.
Ukidanje matrijarhata bilo je svjetskohistorijski poraz
enskog spola. Mukarac je prigrabio krmilo i u kui,
ena je bila liena svog dostojanstva, podjarmljena, pre
tvorena u robinju njegove pohote i puko orue za raa
nje djece. Ovaj ponieni poloaj ena, koji se naroito
otvoreno pokazuje meu Grcima herojskog doba i jo
vie klasinog doba, postepeno je uljepavan i licemjer
no prikrivan, a mjestimino ispoljavan u blaem obliku,
ali nije nikako uklonjen.
Prvi rezultat sada ustanovljenog svevlaa mukaraca
javlja se u prelaznom obliku patrijarhalne porodice koji
se sada pomalja. Njena glavna karakteristika nije poli-
gamija, o emu e biti rijei kasnije, ve
organiziranje izvjesnog broja slobodnih i neslobodnih oso
ba u jednu porodicu pod oinskom vlau starjeine porodice.
U semitskom obliku ovaj starjeina porodice ivi u poligami-
ji, neslobodni imaju enu i djecu, a cilj je cijele organizacije
briga o stadima na ogranienom podruju.

Glavna su obiljeja ukljuivanje neslobodnih u poro

dicu i oinska vlast; stoga je potpun tip ovog oblika po
rodice rimska porodica. Rije familia prvobitno ne znai
ideal dananjeg filistra, koji se sastoji od sentimentalno
sti i domae svae; ona se u Rimljana isprva ak i ne
odnosi na brani par i njihovu djecu, ve jedino na ro
bove. Famulus znai domai rob, a familia je skup robova
koji pripadaju jednom ovjeku. Jo u doba Gaja fami
lia, id est patrimonium (tj. nasljedstvo), zavjetavana je
oporukom. Izraz su pronali Rimljani da bi obiljeili

58
jedan nov drutveni organizam, ija je glava drala pod
rimskom oinskom vlau enu i djecu, i izvjestan broj
robova, s pravom nad ivotom i smru svih njih.
Rije, dakle, nije starija od gvoem oki opijenog porodi
nog sistema latinskih plemena, koji se pojavio poslije uvo
enja zemljoradnje i ozakonjenog ropstva, i poslije odvajanja
arijevskih Italaca od Grka.

Marx dodaje: Moderna porodica sadri u klici ne samo

ropstvo (servitus), ve i kmetstvo, jer se ona otpoetka
odnosi na slube u zemljoradnji. Ona sadri u sebi u mi
nijaturi sve one suprotnosti koje e se kasnije potpuno
razviti u drutvu i njegovoj dravi.
Takav oblik porodice pokazuje prijelaz od sindijazmi-
kog braka u monogamiju. Da bi se osigurala vjernost
ene, dakle i oinstvo djece, ena je bezuvjetno predata
vlasti mua: ako je ubije, on vri samo svoje pravo.
S patrijarhalnom porodicom ulazimo u oblast pisane
historije, a time u oblast gdje nam uporedna pravna
nauka moe ukazati znatnu pomo. I odista, ona nam je
ovdje omoguila znatan napredak. Zahvaljujemo Maksi
mu Kovalevskom (Tableau etc. de la famille et de la
proprit, Stockholm, 1890, str. 60100) to je utvrdio
da je patrijarhalna kuna zajednica, koju jo i danas
nalazimo kod Srba i Bugara pod imenom zadruge ili
bratstva, i u modificiranom obliku meu istonim naro
dima, inila prelazni stupanj izmeu matrijarhalne po
rodice, koja je proizala iz grupnog braka, i inokosne
porodice modernog svijeta. Izgleda da je ovo dokazano
bar za kulturne narode Starog svijeta, za Arijevce i
Semite.
Junoslavenska zadruga prua najbolji jo postojei
primjer takve porodine zajednice. Ona obuhvata vie
generacija potomaka jednog oca, s njihovim enama,
koji svi zajedno ive na jednom imanju, zajedniki obra
uju svoja polja, hrane se i odijevaju iz zajednike zalihe
i zajedniki raspolau vikom prihoda. Zajednica je pod
vrhovnom upravom domaina, koji je njen predstavnik
u odnosima s vanjskim svijetom, smije prodavati manje
predmete, vodi blagajnu i odgovara za nju, kao i za pra

59
 vilan tok poslova. Njega biraju, i on nipoto ne mora
biti najstariji. ene i njihovi poslovi su pod upravom
domaice, koja je obino domainova ena. Ona ima va
an, esto odluujui glas pri izboru mua djevojkama.
Ali vrhovnu vlast ima porodino vijee, skuptina svih
odraslih zadrugara, kako ena tako i mukaraca. Doma
in polae raun toj skuptini; ona donosi vanije za
kljuke, sudi zadrugarima, odluuje o znaajnijim kup
njama i prodajama, naroito u pogledu zemljinog posje
da itd.
Tek od prije desetak godina dokazano je da jo postoje
i u Rusiji takve velike porodine zadruge; sad je ope
priznato da one imaju korijena u ruskim narodnim obi
ajima isto toliko koliko i obine ili seoske zajednice.
One se javljaju u najstarijem ruskom zakoniku, Jaroslav-
ljevoj Pravdi,11 pod istim imenom vervj kao u dalma
tinskim zakonima,12 a mogu se utvrditi i u poljskim i
ekim historijskim izvorima.
Po Heussleru (Institutionen des deutschen Privat-
rechts) privredna jedinica prvobitno nije ni kod Nije
maca inokosna porodica u dananjem smislu, nego ku
na zadruga koja se sastoji od nekoliko generacija, od
nosno inokosnih porodica i esto obuhvata, pored njih,
dosta neslobodnih. I rimska porodica se svodi na ovaj tip,
te se dosljedno tome, u posljednje vrijeme jako osporava
apsolutna vlast oca porodice, kao i bespravnost ostalih
porodinih lanova nasuprot njemu. Izgleda da su sline
porodine zadruge postojale takoer meu Keltima u
Irskoj; u Francuskoj su se odrale u Nivernais-u pod
imenom paronneries do francuske revolucije, a u Fran-
che-Comt-u jo ni danas nisu sasvim izumrle. U oblasti
Louhans (Sane et Loire) viaju se velike seljake kue
sa zajednikom visokom centralnom dvoranom koja do
pire do krova, a unaokolo su sobe za spavanje, do kojih
se dolazi preko 68 stepenica i u kojima stanuju neko
liko generacija iste porodice.
Kunu zadrugu sa zajednikim obraivanjem zemlje
u Indiji spominjao je ve Nearh u doba Aleksandra Ve
likog, i ona jo i danas postoji u istoj oblasti, u Penda-
bu i po cijelom sjeverozapadnom dijelu Indije. Na Kav-
60
kazu je sm Kovalevski uspio da dokae njeno postoja
nje. Ona jo postoji u Aliru meu KabiHma. Pretpo
stavljalo se da je postojala ak i u Americi; pokualo
se da se ona pronae u Calpullisu18 koje opisuje Surita
u starom Meksiku; nasuprot tome, Cunow je (Aus-
land,14 1890, br. 4244) prilino jasno dokazao da je
Peru, u doba osvajanja, imao neku vrstu ureenja mar
ke (pri emu je udnovato da se marka takoer zvala
marca) s periodinom podjelom obradive zemlje, dakle
s pojedinanim obraivanjem.
U svakom sluaju, patrijarhalna kuna zadruga, sa za
jednikim imanjem i zajednikim obraivanjem, dobiva
sad sasvim drugo znaenje nego dosad. Ne moemo vie
sumnjati u vanu ulogu koju je ona odigrala kao pre-
lazni oblik izmeu nfatrijarhalne i inokosne porodice,
kod kulturnih i nekih drugih naroda Starog svijeta. Ka
snije emo se vratiti na dalje zakljuke koje je izveo
Kovalevski, da je ona bila takoer i prelazni stupanj iz
koga se razvila seoska opina ili marka s pojedinanim
obraivanjem i s prvobitno periodinom, a zatim kona
nom podjelom ziratne zemlje i livade.
U pogledu porodinog ivota u okviru ovih kunih za
druga valja primijetiti da je domain, bar u Rusiji, na
glasu da mnogo zloupotrebljava svoj poloaj u odnosu
na mlae ene zadruge, posebno na snahe, i da esto
pravi od njih itav harem, o emu ruske narodne pjesme
govore prilino rjeito.
Prije nego Sto prijeemo na monogamiju, koja se s
padom matrijarhata naglo razvija, jo nekoliko rijei o
poligamiji i poliandriji. Oba oblika braka su samo izu
zeci, tako rei historijski luksuzni proizvodi, pa ak kad
bi u jednoj zemlji postojali jedan pored drugog, to,
kao to je poznato, nije sluaj. Kako se iz poligamije
iskljueni mukarci ne mogu tjeiti enama preteklim
od poliandrije, a kako je broj mukaraca i ena uvijek
bio priblino jednak bez obzira na socijalne ustanove,
to je samo po sebi iskljueno da ma koji od ovih oblika
braka bude uzdignut na stupanj ope vaeeg oblika.
Stvarno, poligamija jednog ovjeka je bila oigledno
proizvod ropstva, i ograniena je na pojedinane izuzetne
poloaje. U semitskopatrijarhalnoj porodici, u poliga-
61
miji ivi samo sm patrijarh, i najvie jo nekoliko
njegovih sinova, a ostali se moraju zadovoljiti jednom
enom. Tako je jo i danas na cijelom Istoku: poligamija
je povlastica bogatih i uglednih, i ene se regrutiraju
uglavnom kupnjom robinja; narodna masa ivi u mo
nogamiji. Isti takav je izuzetak poliandrija u Indiji i
Tibetu, ije bi nesumnjivo zanimljivo porijeklo iz grup
nog braka valjalo jo blie ispitati. U svojoj praksi,
uostalom, poliandrija izgleda mnogo kulantnija od lju
bomornog haremskog ivota muhamedanaca. U svakom
sluaju, meu Nairima u Indiji sve po trojica, etvorica
ili vie mukaraca imaju, dodue, zajedniku enu, ali
svaki od njih, uz to, moe u zajednici s trojicom ili vie
drugih mukaraca imati drugu enu, pa tako treu, e
tvrtu itd. Pravo je udo da MacLennan u ovim branim
klubovima, koji daju mogunost ovjeku da bude lan
u vie njih, a koje i sm opisuje, nije otkrio novu klasu
klupskog braka. Ovaj obiaj branog kluba, uostalom,
nije nikakva prava poliandrija, ona je, naprotiv, kao
to primjeuje jo Giraud-Teulon, specijaliziran oblik
grupnog braka; mukarci ive u poligamiji, ene u poli-
andriji.
4. Monogamska porodica. Kao to smo pokazali, ona
se razvija iz sindijazmike porodice u prelazno doba iz
meu srednjeg i vieg stupnja barbarstva; njena krajnja
pobjeda je jedno od obiljeja poetka civilizacije. Ona
se zasniva na vladavini mukarca i izrinim ciljem ra
anja djece s neosporivim oinstvom, a to se oinstvo
zahtijeva jer ta djeca, kao roeni nasljednici, imaju jed
nog dana da naslijede oevo imanje. Monogamska po
rodica razlikuje se od sindijazmike mnogo veom vr
stinom brane veze, koja se sada vie ne moe raskidati
po volji obje strane. Sada po pravilu moe samo jo
mu da je raskine i da otjera svoju enu. Pravo na
brano nevjerstvo doputeno mu je i sada, bar jo na
osnovu obiaja (Code Napolon izrino daje to pravo
muu dokle god ne dovede sulonicu u brani dom1*),
te se ono, sa sve veim drutvenim razvojem, sve vie
prakticira; ako se ena sjeti stare spolne prakse i poeli
da je obnovi, kanjava se stroe negoli ikad ranije.
 Taj novi oblik porodice nalazimo u svoj njegovoj su
rovosti kod Grka. Dok nam, kao to primjeuje Marx,
poloaj boginja u mitologiji prikazuje raniji period, kad
su ene jo imale slobodniji i ugledniji poloaj, u heroj
sko doba nalazimo enu ve unienu prevlau mua i
konkurencijom robinja. Treba samo proitati u Odiseji
kako Telemah odbija i uutkava svoju majku. Kod Ho
mera su zarobljene mlade ene plijen pohote pobjednika;
zapovjednici biraju sebi redom, po rangu, najljepe; cije
la Ilijada okree se, kao to je poznato, oko svae iz
meu Ahila i Agamemnona zbog takve jedne robinje.
Uz svakog znaajnog Homerovog junaka spominje se
zarobljena djevojka, s kojom on dijeli ator i postelju.
Oni vode sa sobom te djevojke i u domovinu i u brani
dom, kao Agamemnori Kasandru kod Eshila; sinovi, ro
eni s takvim robinjama, dobivaju jedan mali dio oin
skog nasljedstva i smatraju se kao potpuno slobodni;
Teukros je takav vanbrani sin Telamona i ima pravo
da se zove po svom ocu. Od supruge se oekuje da se
pomiri sa svim tim, a da sama sauva strogu ednost
i supruansku vjernost. Grka ena herojskog doba je,
dodue, potovanija nego ena u periodu civilizacije, ali
ona je na kraju krajeva ipak za mua samo mati nje
gove brane djece-nasljednika, njegova vrhovna upravi
teljica kue i starjeina robinja, koje on moe po volji
uiniti svojim konkubinama, to on i ini. Postojanje
ropstva pored monogamije, prisustvo mladih lijepih ro
binja koje pripadaju potpuno muu dalo je otpoetka
monogamiji svoje specifino obiljeje monogamije
samo za enu ali ne i za mua. A to obiljeje ona ima
jo i danas.
Meu poznijim Grcima moramo praviti razliku izme
u Dorana i Jonjana. Prvi, iji je klasini primjer Sparta,
imaju u mnogom pogledu brane odnose jo starodrev-
nije ak od onih koje opisuje Homer. U Sparti vrijedi
sindijazmiki brak, koji je drava modificirala prema
tamonjim shvaanjima i koji jo u poneemu podsjea
na grupni brak. Brakovi bez djece razvode se; kralj Ana-
ksandrid (oko 650. pr. n. e.) uzeo je pored svoje ene bez
djece jo jednu, i vodio je dva domainstva; u isto doba
kralj Ariston je uzeo, pored dvije ene nerotkinje, treu,

63
ali je zato otpustio jednu od prvih. S druge strane, ne
kolicina brae smjela je da ima zajedniku enu; prija
telj kome se vie sviala prijateljeva ena smio je s
njim da je dijeli, i smatralo se da je pristojno staviti
enu na raspolaganje dobrom pastuhu, kako bi rekao
Bismarck, ak i kad on nije bio graanin. Prema jednon
mjestu kod Plutarha, gdje jedna Spartanka upuuje lju
bavnika, koji je progoni prijedlozima, na svog mua,
izgleda po Schmannu da je vladala ak jo vea
moralna sloboda. Stoga je stvarno brakolomstvo, nevjer-
stvo ene iza lea mua, bilo neto neuveno. S druge
strane, u Sparti, bar u zlatno doba, bili su nepoznati
domai robovi; neslobodni heloti ivjeli su odvojeno na
imanjima; stoga su Spartijati19 bili izloeni manjem is
kuenju da uzimaju njihove ene. Prirodno je to su
ene u Sparti, pod svim tim okolnostima, zauzimale
mnogo uvaeniji poloaj nego u ostalih Grka. Spartan
ske ene i elita atenskih hetera jedine su grke ene o
kojima stari govore s potovanjem i ije rijei smatraju
vrijednim da se zabiljee.
Sasvim je drukije u Jonjana, za koje je karakteristi
na Atena. Djevojke su uile samo predenje, tkanje i
ivanje, u najboljem sluaju neto itanja i pisanja. One
su ivjele kao zatvorenice, druile su se samo s drugim
enama. Odaja za ene bila je izdvojen dio kue na gor
njem spra tu ili u zadnjem dijelu kue, u koju nisu lako
ulazili mukarci, naroito stranci, i u koju su se one po
vlaile prilikom posjeta mukaraca. ene nisu izlazile
bez pratnje robinje; kod kue su bile bukvalno pod stra
om; Aristofan spominje moloke pse koje su drali radi
zastraivanja preljubnika,17 a u azijskim gradovima bar
drali su radi uvanja ena eunuhe, koje su na Hiosu
ve u Herodotovo doba fabricirali za trgovinu, i to, po
Wachsmuthu, ne samo za barbare. Kod Euripida ena
se oznaava kao iokurema, kao stvar (rije je srednjeg
roda) za staranje oko kue, i ona je, izuzev raanja djece,
Atenjaninu bila samo vrhovna sluavka. Mu je imao
svoje gimnastike vjebe, svoje javne poslove, iz kojih
je ena bila iskljuena; osim toga on je esto imao ro
binje na svom raspolaganju, a u doba cvjetanja Atene
rasprostranjenu i od drave svakako povlaenu prosti-
64
tuci ju. Ba na osnovi te prostitucije razvili su se jedini
grki tipovi ena koji se duhom i izraenim umjetnikim
ukusom isto toliko uzdiu iznad opeg nivoa antikih ena
koliko Spartanke karakterom. Ali okolnost to je ena
morala najprije biti hetera da bi postala ena, predsta
vlja najotriju osudu atenske porodice.
Ta atenska porodica postala je tokom vremena uzor
po kome su podeavali svoje domae odnose ne samo
ostali Jonjani, nego u sve veoj mjeri i svi Grci Grke
i kolonij. Ali uprkos svom zatvaranju i uvanju, Gr ki
nje su nalazile dosta esto priliku da prevare svoje mu
eve. Ovi muevi, koji bi se stidjeli da pokau ma kakvu
ljubav prema svojim enama, zabavljali su se svakoja
kim ljubakanjima s heterama; ali ponienje ena osvetilo
se mukarcima i poniavalo je i sve njih, dok se nisu
srozali u odvratnu ljubav s djeacima i liili dostojan
stva svoje bogove, kao i same sebe, mitom o Ganimedu.
To je porijeklo monogamije, ukoliko ga moemo pratiti
kod najciviliziranijeg i najrazvijenijeg naroda staroga
vijeka. Ona nikako nije bila plod individualne spolne
ljubavi, s kojom nije imala nieg zajednikog, jer su bra
kovi, kao i ranije, bili brakovi konvenijencije. Ona je
bila prvi oblik porodice koji se zasnivao ne na prirod
nim, ve na ekonomskim uvjetima, naime na pobjedi
privatnog vlasnitva nad prvobitnim, iskonskim zajedni
kim vlasnitvom. Vladavina mua u porodici i raanje
djece koja su mogla biti samo njegova i koja su bila
odreena za nasljednika njegova bogatstva to su bili
jedini i iskljuivi ciljevi monogamije, koje su Grci bez
okolienja izraavali. Inae im je monogamija bila teret,
dunost prema bogovima, dravi i vlastitim precima, koja
se naprosto morala izvriti. U Ateni je zakon prinua-
vao ne samo na enidbu, nego i na ispunjavanje mini
muma takozvanih branih dunosti od strane mua.
Na taj nain monogamija se nikako ne javlja u histo
riji kao izmirenje mukarca i ene, a jo daleko manje
kao njegov najvii oblik. Naprotiv. Monogamija se javlja
kao podjarmljivanje jednog spola od strane drugog, kao
proklamacija suprotnosti spolova koja je dotle nepoznata
u cijeloj prethistoriji. U jednom starom netampanom
rukopisu,18 koji smo 1846. napisali Marx i ja, nalazim
5 Porijeklo porodice 65
ovo: Prva podjela rada je izmeu mukarca i ene radi
raanja djece. A danas mogu da dodam: Prva klasna
suprotnost koja se javlja u historiji poklapa se s razvo
jem antagonizma mua i ene u monogamiji, a prvo
klasno ugnjetavanje s ugnjetavanjem enskog spola
od strane mukog. Monogamija je bila veliki historijski
napredak. Ali ona u isti mah, pored ropstva i privatnog
vlasnitva, otvara epohu koja traje do danas, u kojoj
je svaki napredak istodobno relativni nazadak, u kojoj
se blagostanje i razvoj jednih ostvaruje stradanjem i suz
bijanjem drugih. Ona je elija civiliziranog drutva na
kojoj ve moemo prouavati prirodu suprotnosti i pro-
tivurjenosti koje se u punoj mjeri razvijaju u tom
drutvu.
Stara relativna sloboda spolnih odnosa nije nikako i
ezla pobjedom sindijazmikog braka, niti pak mono-
gamskog braka.
Stari brani sistem, sveden na ue granice postepenim
izumiranjem grupa punalu, okruivao je jo uvijek poro
dicu, koja se dalje razvijala, i pratilo ju je sve do svitanja
civilizacije... on se najzad izgubio u novom obliku heterl-
zma, koji prati ljude i u periodu civilizacije kao mrana
sjena koja lei na porodici.
Pod heterizmom Morgan razumije pored monogamskog
braka postojee vanbrane spolne odnose mukaraca s
neudatim enama, koji, kao to je poznato, za vrijeme
cijelog perioda civilizacije cvjetaju u najrazliitijim obli
cima i sve vie prelaze u otvorenu prostituciju. Ovaj he-
terizam potjee sasvim neposredno iz grupnog braka,
iz rtve podavanja en, kojom su one iskupljivale pravo,
na ednost. Podavanje za novac bilo je najprije religijski
akt, ono se vrilo u hramu boginje ljubavi, i novac je
prvobitno iao u riznicu hrama. Hijerodule1 boginje
Anaitis u Armeniji, boginje Afrodite u Korintu, kao i re
ligijske plesaice koje su pripadale hramovima u Indiji,
takozvane bajadere (to dolazi od izopaene portugalske
rijei bailadeira plesaica) bile su prve prostitutke.
Podavanje, prvobitno dunost svake ene, kasnije su vr
ile samo te sveenice, zamjenjujui sve druge ene. U
drugih naroda heterizam potjee iz spolne slobode, koja
66
je dozvoljavana djevojkama prije braka dakle opet
ostatak grupnog braka, koji je samo drugim putem doao
do nas. S pojavom imovinske nejednakosti, dakle jo na
viem stupnju barbarstva, sporadino se javlja najamni
rad pored robovskog rada, te u isti mah, kao njegov
nuni korelat, profesionalna prostitucija slobodnih ena
pored iznuivanog podavanja robinja. Tako je nasljee,
koje je grupni brak ostavio civilizaciji, dvostrano, kao
to je sve to civilizacija stvara dvostrano, dvolino, unu
tranje podijeljeno, protivurjeno: ovdje monogamija, ta
mo heterizam, zajedno sa svojim najekstremnijim obli*-
kom, prostitucijom. Heterizam je ni manje ni vie dru
tvena ustanova kao svaka druga; on nastavlja staru
spolnu slobodu u korist mukaraca. U stvari ne samo
to ga trpe, ve u njemu veselo uestvuju, naroito vla-
dajua klasa, dok ga na rijeima osuuju. Ali stvarno
ta osuda nikako ne pogaa mukarce koji u njemu ue
stvuju, nego samo ene, one su igosane i istjerane iz
drutva, da bi se jo jednom proklamirala neograniena
vladavina mukaraca nad enskim spolom kao osnovni
drutveni zakon.
Meutim, time se razvija druga protivurjenost u okvi
ru same monogamije. Pored supruga koji heterizmom
uljepava svoj ivot nalazi se zanemarena supruga. A
nemogue je imati jednu stranu protivurjenosti bez dru
ge, kao to se ne moe imati jo cijela jabuka u ruci
poto je polovina pojedena. Uprkos tome, izgleda da je to
bilo miljenje mukaraca dok im nisu otvorile oi nji
hove ene. S monogamijom se pojavljuju dva stalna dru
tvena karakteristina lika koji su ranije bili nepoznati:
enin stalni ljubavnik i rogonja. Mukarci su odnijeli
pobjedu nad enama, ali krunisan je su velikoduno preu
zele pobijeene. Uz monogamiju i heterizam, preljub je
postao neizbjena drutvena ustanova zabranjivana,
strogo kanjavana, ali nesavladiva. Izvjesnost u pogledu
oinstva djece poivala je kao i ranije, u najboljem slu
aju, na moralnom uvjerenju, te da bi rijeio nerjeivu
protivurjenost Code Napolon je propisivao u l. 312:
Lenfant conu pendant le mariage a, pour pre le mari
djetetu zaetom za vrijeme braka otac je suprug.
5* 67
 To je krajnji rezultat tri hiljade godina monogamije.
Tako nam inokosna porodica, u sluajevima koji osta
ju vjerni njenom historijskom postanku i koji zbog is
kljuive vlasti mua jasno ispoljavaju izrazit antagoni
zam mukarca i ene, daje sliku u malom istih suprotnosti
i protivurjenosti kroz koje prolazi drutvo, podijeljeno
na klase na poetku civilizacije, nemajui snage da ih
rijei i savlada. Ovdje, naravno, govorim samo o onim
sluajevima monogamije gdje brani ivot u stvari tee
u suglasnosti s prvobitnim karakterom cijele ustanove,
ali gdje se ena buni protiv vladavine mua. Da nije tako
u svim brakovima ne zna nitko bolje od njemakog fili-
stra, koji ne umije da sauva svoju vlast u kui, isto
onako kao ni u dravi, i ija je ena stoga s punim pra
vom uzela u svoje ruke komandu koje on nije ni dosto
jan. Ali zato on zamilja sebe daleko iznad svog fran
cuskog supatnika, kome se, ee nego njemu samom,
deavaju mnogo gore stvari.
Uostalom, inokosna porodica nije se nikako svuda i
uvijek javljala u klasino-otrom obliku koji je imala
u Grka. Kod Rimljana, koji su, kao budui osvajai svi
jeta, imali ire, iako manje istanane poglede od Grka,
ena je bila slobodnija i potovani ja. Rimljanin je sma
trao da mu je brana vjernost dovoljno zajamena vlau
nad ivotom i smru svoje ene. I ena je mogla ovdje,
kao i mu, da raskine brak po volji. Ali najvei napre
dak u razvoju monogamije nesumnjivo je izvren ulas
kom Nijemaca u historiju, i to stoga to se tada kod njih,
vjerojatno zbog njihovog siromatva, monogamija jo
nije, izgleda, potpuno razvila iz sindijazmikog braka
Ovo zakljuujemo na osnovu tri okolnosti koje Tacit
spominje: Prvo, iako je brak smatran za veliku sveti
nju oni se zadovoljavaju jednom enom, ene ive
ograene ednou ipak je vladala poligamija meu
uglednim lanovima i poglavicama plemena, dakle sta
nje slino onom kod Amerikanaca, kod kojih je vrijedio
sindijazmiki brak. Drugo, prijelaz iz matrijarhata u pa
trijarhat mogao je biti izvren tek nedavno, jer je jo
vrijedio brat matere najblii muki gentilni srodnik
po matrijarhatu kao gotovo blii srodnik od roenog
oca, to takoer odgovara gleditu amerikih Indijanaca,

68
 kod kojih je Marx, kao to je esto govorio, naao klju
za razumijevanje naeg vlastitog drevnog doba. Najzad,
tree, ene su kod Nijemaca bile veoma cijenjene i vrlo
utjecajne na javne poslove, to je u neposrednoj protivu-
rjenosti s monogamskom vlau mukaraca. To su go
tovo sve stvari u kojima se Nijemci podudaraju sa Spar
tancima, kod kojih, kao to smo vidjeli, sindijazmiki
brak isto tako jo nije bio potpuno prevladan. S Nijem
cima je, dakle, i u ovom pogledu doao do svjetske pre
vlasti jedan sasvim nov element. Nova monogamija, koja
se sad razvijala na ruevinama rimskog svijeta iz mje
avine naroda, davala je vlasti mukaraca blae oblike
i doputala enama, bar izvana, daleko potovaniji i slo
bodniji poloaj nego .to su ga ikad imale u klasinom
starom vijeku. Tek time je stvorena mogunost da se
iz monogamije u njoj, pored nje, i nasuprot njoj, kako
kad mogao dostii najvei moralni napredak za koji
joj dugujemo: dananja individualna spolna ljubav, koja
je bila nepoznata cijelom ranijem svijetu.
Taj napredak, meutim, nastao je svakako iz okolnosti
to su Nijemci jo ivjeli u sindijazmikoj porodici i to
su njoj odgovarajui poloaj ene, kolikogod je bilo mo
gue, nakalemili na monogamiju, a nikako iz nekakve
legendarne, udesne prirodne naklonosti Nijemaca k mo
ralnoj istoi, koja se svodi na to to je sindijazmiki
brak u stvari bez otrih moralnih protivurjenosti koje
prate monogamiju. Naprotiv, Nijemci su u svojim seo
bama, naroito prema Jugoistoku, meu stepskim noma
dima na Crnom moru, moralno jako propali i nauili od
ovih, pored njihovih vjetina u jahanju, i zle, protivu-
prirodne poroke, to Amijan izrino potvruje za Taj-
falce a Prokopi je za Herule.
Ali ako je monogamija od svih poznatih oblika poro
dice bila onaj oblik u kome se jedino mogla razviti mo
derna spolna ljubav, to ovo ne znai da se ona razvijala
iskljuivo ili samo preteno u njoj, kao ljubav jednog
supruga prema drugom. Cijela priroda stroge monoga
mije pod vlau mua iskljuivala je to. Kod svih histo
rijski aktivnih, tj. kod svih vladajuih klasa sklapanje
braka je ostalo ono to je bilo u vrijeme sindijazmikog
braka, stvar konvenijencije, koju su aranirali roditelji.

69
A prvi historijski oblik spolne ljubavi kao strasti, kao
strasti koja pripada svakom ovjeku (bar iz vladajuih
klasa), kao najvieg oblika spolnog nagona to upravo
ini njen specifini karakter ovaj njen prvi oblik,
viteka ljubav srednjeg vijeka, nije nikako bila neka
brana ljubav. Naprotiv. U svom klasinom obliku, kod
Provansalaca, viteka ljubav vodi ravno u preljub, i njeni
pjesnici je slave. Cvijet provansalske ljubavne poezije
su albe, njemaki Tagelieder [zornice]. One opisuju
arkim bojama kako vitez lei u postelji pored svoje
ljepotice ene drugog ovjeka dok napolju stoji
uvar koji mu dovikuje im se javi prvo svitanje (alba),
da bi mogao jo neprimjetno umai. Scena rastanka
predstavlja tada vrhunac. Sjeverni Francuzi, kao i e
stiti Nijemci, primili su takoer ovu vrstu poezije za
jedno s odgovarajuim manirom viteke ljubavi, i na
stari Wolfram von Eschenbach ostavio je o istom ka
kljivom predmetu tri vanredno lijepe pjesme (Tagelie
der), koje su mi milije od njegovih triju dugih juna
kih pjesama.
Buroasko sklapanje braka u nae vrijeme je dvojako.
U katolikim zemljama roditelji, kao i prije, nalaze mla
dom buroaskom sinu prikladnu enu, a posljedica toga
je, naravno, najpuniji razvoj protivurjenosti koju sa
dri monogamija: obilan heterizam od strane mua, obi
lan preljub od strane ene. Katolika crkva je svakako
samo stoga i ukinula razvod braka, jer se uvjerila da
protiv preljuba, kao ni protiv smrti, nema lijeka. Na
protiv, u protestantskim zemljama je pravilo da se bur
oaskom sinu doputa da s vie ili manje slobode nae
enu iz svoje klase, pa se prema tome sklapanje braka
moe zasnivati na izvjesnom stepenu ljubavi, to se pri
stojnosti radi uvijek i pretpostavlja, kao to prilii pro
testantskom licemjerstvu. Ovdje se muevljev heterizam
slabije prakticira, a enin preljub je rjei. Ali kako u
braku ma koje vrste ljudi ostaju onakvi kakvi su bili
prije braka, a buruji protestantskih zemalja veinom
su filistri, to ova protestantska monogamija, prosjeno
uzevi najbolje sluajeve, daje branu zajednicu ispunje
nu uasnom dosadom, koju nazivaju porodinom sreom.
Najbolje ogledalo obje metode sklapanja braka je ro-
70
man; za katoliki manir francuski, a za protestantski
njemaki. U oba on dobiva: u njemakom mladi
ovjek djevojku, u francuskom suprug rogove. Tko je,
pri tom, od obojice gore proao, nije uvijek jasno. Stoga
dosada njemakog romana i izaziva u francuskom bur-
uju onu istu jezu kao nemoral francuskog romana u
njemakom filistru. Uostalom, u posljednje vrijeme, ot
kako Berlin postaje svjetski grad, njemaki roman
poinje da opisuje manje bojaljivo heterizam i preljub
u njemu, koji su tamo ve odavno bili vrlo dobro poznati.
Meutim, u oba sluaja brak je uvjetovan klasnim
poloajem uesnika, i utoliko je uvijek brak konve-
nijencije. Ovaj brak se u oba sluaja dosta esto pre
tvara u najotvoreniju prostituciju ponekad obiju stra
na, a mnogo ee u prostituciju ene, koja se od obine
kurtizane razlikuje samo time to ona svoje tijelo ne
iznajmljuje kao najamna radnica za rad na komad, nego
ga jednom za svagda prodaje u ropstvo. I za sve brakove
konvenijencije vrijede Fourierove rijei:
Kao to u gramatici dvije negacije ine afirmaciju, tako
se u branom moralu dvije prostitucije smatraju za vrlinu.
Spolna ljubav postaje i moe postati istinsko pravilo
u odnosu prema eni jedino meu potlaenim klasama,
to danas znai u proletarijatu pa bio taj odnos slu
beno priznat ili ne. Ali ovdje su uklonjene i sve osnove
klasine monogamije. Ovdje nema nikakvog vlasnitva
radi ijeg su ouvanja i nasljeivanja ba stvorene i mo
nogamija i vladavina mukaraca; ovdje, prema tome,
nema nikakve pobude za ustanovljavanje vladavine mu
karaca. ak nedostaju i sredstva; graansko pravo, koje
zatiuje tu vladavinu, postoji samo za imune i za nji
hove odnose s proleterima; ono stoji novaca i stoga,
uslijed siromatva radnika, nema nikakvog znaenja za
odnos radnika prema njegovoj eni. Tu odluuju sasvim
druge line i drutvene okolnosti. A otkako je krupna
industrija premjestila enu iz kue na trite rada i u
tvornicu, i nainila je dosta esto hranitelj kom porodice,
potpuno je uklonjen u proleterskom stanu posljednji os
tatak vladavine mukaraca osim moda neto bru

71
talnosti prema eni, koja je uzela maha otkako je uve
dena monogamija. Na taj nain proleterska porodica nije
vie monogamska porodica u strogom smislu, ak i pored
najstrasnije ljubavi i najpostojanije vjernosti obje stra
ne i uprkos svim moguim duhovnim i svjetovnim bla
goslovima. Stoga ovdje vjeiti pratioci monogamije, he-
terizam i preljub, imaju sasvim beznaajnu ulogu; ena
je u stvari ponovo stekla pravo na razvod braka, i ako
se dvoje ne mogu sloiti, oni se radije razilaze. Ukratko,
brak proletera je monogamski u etimolokom smislu ri
jei, ali ni u kom sluaju u njenom historijskom smislu.
Nai pravnici svakako nalaze da napredak zakonodav
stva oduzima enama u sve veoj mjeri razlog da se ale.
Savremeni civilizirani zakonski sistemi sve vie prizna
ju: prvo, da bi brak bio punovaan, ugovor mora biti
sklopljen dobrovoljno od obje strane, i drugo, da i za
vrijeme braka obje strane, jedna prema drugoj, moraju
imati ista prava i dunosti. Kad bi se ova oba zahtjeva
konsekventno provela, onda bi ene imale sve to mogu
zahtijevati.
Ova isto pravnika argumentacija potpuno se podu
dara s onom koju upotrebljav'a radikalni republikanski
buruj da bi odbio proletera i pozvao ga da ne remeti
mir. Ugovor o radu treba da bude dobrovoljno sklopljen
od obje strane. A smatra se kao dobrovoljno sklopljen
am zakon na papiru izjednai obje strane. Mo koju
jednoj strani daje razliit klasni poloaj, pritisak koji
on vri na drugu stranu stvarni ekonomski poloaj
obje strane to se zakona nita ne tie. I za vrijeme
trajanja ugovora o radu trebalo bi, opet, da obje strane
budu ravnopravne dokle god jedna ili druga strana iz-
rino ne odustane. Sto ekonomski poloaj primorava
radnika da se odrekne ak i posljednjeg privida ravno
pravnosti, za to opet nije kriv zakon.
U odnosu na brak, zakon, ak i najnapredniji, potpu
no je zadovoljen im su uesnici formalno izjavili u za
pisniku svoj dobrovoljni pristanak. Sta se dogaa iza
pravnih kulisa, gdje se odigrava stvarni ivot, kako se
dolazi do dobrovoljnog pristanka, o tome se ne mogu
brinuti zakon i pravnik. A ipak bi ovdje najjednostav

72
 nije uporeenje prava trebalo da pokae pravniku ta
u stvari znai dobrovoljni pristanak. U zemljama gdje
je djeci zakonom osiguran zakonski dio roditeljske imo
vine, gdje ona, dakle, ne mogu biti potpuno liena na
sljedstva u Njemakoj, u zemljama francuskog prava
itd. djeca moraju imati, pri sklapanju braka, rodi
teljski pristanak. U zemljama engleskog prava, gdje
zakon ne trai roditeljski pristanak pri sklapanju braka,
roditelji imaju punu slobodu testamentarnog raspolaga
nja svojom imovinom, oni mogu po volji liiti nasljea
svoju djecu. Jasno je da uprkos tome i ba stoga sloboda
sklapanja braka u Engleskoj i Americi, u klasama gdje
ima ta da se naslijedi, u stvari nije ni za dlaku vea
nego u Francuskoj i Njemakoj.
Nije nita bolje ni s pravnom ravnopravnou mua i
ene u braku. Njihova pravna nejednakost, koju smo
naslijedili od ranijih drutvenih odnosa, nije uzrok, ve
posljedica ekonomskog ugnjetavanja ena. U starom ko
munistikom domainstvu, koje je obuhvatalo mnogo
branih parova i njihovu djecu, enama povjereno voe
nje domainstva bilo je isto toliko javna, drutveno nuna
radinost koliko i rad mukaraca na pribavljanju ivotnih
namirnica. Ovo se izmijenilo s patrijarhalnom porodi
com, i jo vie s monogamskom inokosnom porodicom.
Voenje domainstva izgubilo je svoj javni karakter.
Ono se vie nije ticalo drutva. Ono je postalo privatna
sluba; ena je postala prva sluavka, iskljuena iz ue
a u drutvenoj proizvodnji. Tek joj je krupna indu
strija naeg doba i to samo proleterki opet otvorila
put u drutvenu proizvodnju. No s tim da ostaje isklju
ena iz javne proizvodnje i da ne moe nita privreivati
ako ispunjava svoje dunosti u privatnoj slubi porodice;
i da nije u stanju da ispunjava svoje porodine duno
sti ako eli da uzme udjela u javnoj radinosti i da samo
stalno privreuje. A kakav je poloaj ene u tvornici,
takav joj je poloaj u svima poslovnim granama, sve
do medicine i advokature. Modema inokosna porodica
osnovana je na otvorenom ili prikrivenom domaem
ropstvu ene, a moderno drutvo je masa koja se sastoji
samo od inokosnih porodica kao svojih molekula. Danas

73
u velikoj veini sluajeva, bar u imunim klasama, mui
mora da bude onaj koji privreuje, hranilac porodice
a to mu daje poloaj gospodara kome nije potrebno ni
kakvo posebno pravno povlaivanje. On je u porodici
buruj, a ena predstavlja proletarijat. U industrijskom
svijetu, meutim, specifian karakter ekonomskog ugnje
tavanja koje podnosi proletarijat istie se u svojoj pu
noj otrini tek kad su uklonjeni svi zakonski posebni
privilegiji kapitalistike klase i kad je uspostavljena
puna pravna ravnopravnost obje klase; demokratska
republika ne ukida suprotnost obje klase, ona, naprotiv,
tek prua tlo na kome e se borbom rijeiti suprotnost.
A isto tako e specifini karakter vladavine mua nad
enom u modernoj porodici, i nunost, kao i nain nji
hovog istinskog drutvenog izjednaenja izai na punu
svjetlost dana tek onda kad obje strane budu pravno
potpuno ravnopravne. Onda e se pokazati da je za
osloboenje ena prvi preduvjet ponovo uvoenje cije
log enskog roda u javnu radinost, a da ovo opet iziskuje
uklanjanje svojstva inokosne porodice kao drutvene
privredne jedinice.

* *
*

Prema tome imamo tri glavna oblika braka, koji

uglavnom odgovaraju trima glavnim periodima ljudskog
razvoja. Divljatvu odgovara grupni brak, barbarstvu
sindijazmiki brak, civilizaciji monogamija dopunje
na preljubom i prostitucijom. Na viem stupnju barbar
stva, izmeu sindijazmikog braka i monogamije uklo
pljeno je komandovanje mueva nad robinjama, i poli-
gamija.
Kao to je pokazalo cijelo nae izlaganje, napredak
koji se ovim redom javlja vezan je za specifinost da
se enama sve vie oduzima spolna sloboda grupnog
braka, dok se ona ne oduzima mukarcima. I zaista, za
mukarce grupni brak stvarno postoji i danas. to je
za enu zloin i to povlai sobom teke zakonske i dru
tvene posljedice, to se smatra za mukarca kao asno
74
ili, u najgorem sluaju, kao mala moralna mrlja, koja
se sa zadovoljstvom nosi. Ali ukoliko se tradicionalni
heterizam u nae doba vie mijenja kao posljedica ka
pitalistike robne proizvodnje i njoj prilagouje, uko
liko se vie pretvara u neprikrivenu prostituciju, utoliko
vie djeluje demoralizirajui. I doista, on demoralizira
mukarce jo mnogo vie nego ene. Prostitucija degra
dira meu enama samo nesretnice koje su postale njene
rtve, pa ni njih ni priblino onoliko koliko se obino
zamilja. Naprotiv, ona poniava karakter svih muka
raca uope. Tako je, na primjer, dugotrajno vjerenitvo
u devet sluajeva od deset prava pripremna kola za
brano nevjerstvo.
Meutim, idemo u susret drutvenom prevratu u kome
e sve dosadanje ekonomske osnove monogamije isto
tako neminovno nestati kao i osnove njene dopune, pro
stitucije. Monogamija je nastala zbog koncentracije ve
ih bogatstava u jednoj ruci i to u ruci mukarca
i zbog potrebe da se ta bogatstva ostave u nasljee djeci
tog mukarca a ne djeci nekog drugog. Stoga je bila
potrebna monogamija ene a ne mua, tako da ta mo
nogamija ene nije nita smetala otvorenoj ili prikrive
noj poligamiji mukarca. Ali predstojei drutveni pre
vrat svest e na minimum svu tu brigu oko nasljea
pretvaranjem bar preteno najveeg dijela trajnih, na-
sljedivih bogatstava sredstava za proizvodnju u
drutveno vlasnitvo. Kako je pak monogamija proiste
kla iz ekonomskih uzroka, hoe li ona nestati kad ie-
znu ti uzroci?
Moglo bi se s pravom odgovoriti: ona ne samo to
nee nestati, nego e, naprotiv, tek biti potpuno ostva
rena. Jer s pretvaranjem sredstava za proizvodnju u
drutveno vlasnitvo nestaje i najamni rad, proletarijat,
dakle i nunost za izvjestan broj ena iji se broj moe
statistiki izraunati da se za novac prodaju. Prosti
tucija nestaje, monogamija umjesto da propadne postaje
najzad stvarnost i za mukarce.
Poloaj mukaraca bit e, prema tome, u svakom slu
aju jako izmijenjen, ali i u poloaju ena, svih ena,
nastupa znatna promjena. Prelaskom sredstava za proiz

75
vodnju u zajedniko vlasnitvo, inokosna porodica pre
staje biti privredna jedinica drutva. Privatno domain
stvo pretvara se u drutvenu industriju. Njega i odgoj
djece postaju javan posao; drutvo se brine za svu djecu
podjednako, bila ona brana ili vanbrana. Zahvaljujui
tome, otpada briga zbog posljedica, to danas pred
stavlja najhitniji drutveni kako moralni tako i eko
nomski moment koji spreava djevojku da se pot
puno preda voljenom mukarcu. Nee li to biti dovoljan
uzrok postepenom razvoju slobodnih spolnih odnosa, a
time i irokogrudnijeg javnog mnjenja u pogledu djevi
anske asti i enske sramote? I najzad, zar nismo vi
djeli da su u modernom svijetu monogamija i prostitu
cija dodue suprotnosti, ali nerazdvojne suprotnosti, po
lovi istog drutvenog stanja? Moe li ieznuti prostitu
cija a da sobom ne povue u propast monogamiju?
Ovdje stupa u djelovanje nov moment koji je u vri
jeme kad se monogamija razvijala bio u najboljem slu
aju jedva u zaetku: individualna spolna ljubav.
Prije srednjeg vijeka ne moe se govoriti o individual
noj spolnoj ljubavi. Samo se^po sebi razumije da su
lina ljepota, prisni odnosi, podudarne sklonosti itd.
budili kod ljudi razliitog spola elju za spolnim od
nosima, i da nije bilo sasvim ravnoduno ni mukarci
ma ni enama kim e stupiti u taj najintimniji odnos.
Ali odatle do nae spolne ljubavi jo je beskrajno daleko.
U toku cijelog starog vijeka roditelji su sklapali brakove
za uesnike, a ovi su se bez opiranja mirili s tim. Ono
malo brane ljubavi koju poznaje .stari vijek nije neka
subjektivna naklonost, ve objektivna dunost, nije uz
rok, ve korelat braka. Ljubavni odnosi u modernom
smislu javljaju se u starom vijeku ,samo iZVan slubenog
drutva. Pastiri ije su ljubavne radosti i stradanja opje
vali Teokrit i Moshos, Dafnis i Hloe Longosa,20 sve
su to robovi koji nemaju nikakvog udjela u dravi, i
votnoj sferi slobodnog graanina. Ali osim meu robo
vima, ljubavne avanture nalazimo jedino kao proizvode
raspadanja Starog svijeta, i to sa enama koje su isto
tako izvan slubenog drutva, sa heterama, dakle sa
strankinjama i osloboenim ropkinjama: u Ateni uoi

76
njene propasti, u Rimu u doba imperija. Ako su se
ikad deavale ljubavne avanture izmeu slobodnih gra
ana i graanki, to je bilo jedino u obliku brakolomstva.
I klasinom pjesniku ljubavi u starom vijeku, starom
Anakreontu, bila je spolna ljubav u naem smislu toliko
bez vanosti da mu je ak i spol voljenog bia bio
posljednja briga.
Naa spolna ljubav razlikuje se sutinski od antikog
jednostavnog spolnog nagona, erosa. Prvo, ona pretpo
stavlja kod voljenog bia uzvraanje ljubavi: utoliko je
ena izjednaena s mukarcem, dok se kod antikog ero
sa to uzvraanje i ne trai uvijek. Drugo, spolna ljubav
ima takav stupanj intenziteta i trajanja da objema
stranama neposjedovanje i rastanak izgledaju velika,
ako ne najvea nesrek; da bi mogli pripadati jedno dru
gom, oni stavljaju na kocku sve, ak i ivot, to se u
starom vijeku moglo desiti jedino prilikom preljuba. I
najzad, stvara se novo moralno mjerilo za ocjenu spol
nog odnosa; ne pita se samo: da li je odnos bio braan
ili vanbraan, nego i: da li je proistekao iz uzajamne
ljubavi ili ne? Razumije se da u feudalnoj ili buroaskoj
praksi to novo mjerilo ne prolazi bolje od svih drugih
mjerila morala preko njega se prelazi. Ali ono ne
prolazi ni gore. Ono je priznato isto toliko koliko i osta
la u teoriji, na papiru. A zasad ono ne moe vie
ni traiti.
Srednji vijek poinje s onim ime je stari vijek pre
kinuo svoje zaetke spolne ljubavi: s brakolomstvom.
Mi smo ve opisali viteku ljubav koja je stvorila Ta-
gelieder. Od ove ljubavi, koja hoe da rui brak, do
one koja treba da ga osnuje, jo je dug put, koji vitetvo
nije nikad prevalilo. ak i kad prijeemo od frivolnih
Romana na vrle Nijemce, nalazimo u pjesmi o Nibelun-
gima da Kriemhilda dodue nije nita manje potajno
zaljubljena u Siegfrieda negoli on u nju, ali da ona ipak
na Gunterovo obavjetenje da ju je obeao jednom vi
tezu, koga ne imenuje, mirno odgovara:
Nema potrebe da me molite; kako mi zapovijedate, tako
u uvijek i postupiti; onoga koga mi vi, gospodaru, date za
mua, s njim u se rado vjeriti.
77
 Ne pada joj ni na pamet da bi ovdje uope mogla doi
u obzir njena ljubav. Gunter prosi Brunhildu, Etzel
Kriemhildu, iako ih nisu nikad vidjeli; isto tako u Gu-
druni*1 Sigebant iz Irske prosi Norveanku Utu, Hetel
iz Helingena Hildu iz Irske, najzad Siegfrid iz Morlanda
prosi Hartmut iz Ormanije i Herwig iz Seelanda Gudru-
nu; i tek se ovdje dogaa da se ona dobrovoljno odluuje
za posljednjeg. Po pravilu, mladom knezu nevjestu biraju
njegovi roditelji ako su jo ivi, inae on sam bira savje
tujui se s velikim vazalima, koji u svima sluajevima
imaju pri tom odsudnu rije. Ne moe ni biti drukije.
Za viteza ili barona, kao i za smog vladara zemlje,
enidba je politiki akt, prilika za uveanje moi po
mou novih saveza. Interes kue ima da odlui, a ne
elja pojedinca. Kako bi onda ljubav mogla tu da kae
posljednju rije u pogledu Sklapanja braka?
Isto to vrijedi i za graanina - cehovskog majstora
srednjovjekovnih gradova. Upravo privilegiji koji ga
tite, cehovski statuti sa svim svojim ogranienjima,
umjetno napravljene granice koje su ga zakonski od
vajale tu od ostalih cehova, tamo od njegovih vlastitih
cehovskih drugova, njegovih pomonika i egrta, ve su
dosta suzile krug u kome je mogao traiti sebi pogod
nu suprugu. A koja je od njih bila najpogodnija, to
u ovom zamrenom sistemu svakako nije odluivala nje
gova individualna volja, ve interes porodice.
Tako je u beskrajnoj veini sluajeva, sve do kraja
srednjeg vijeka, sklapanje brakova ostalo ono to je ot-
poetka bilo, stvar o kojoj nisu odluivali uesnici. Na
poetku se ovjek raao ve oenjen oenjen s cijelom
grupom drugog spola. U poznijim oblicima grupnog bra
ka vjerojatno je postojao slian odnos, samo sa sve ve
im suavanjem grupe. U sindijazmikom braku je pra
vilo da matere ugovaraju brakove za svoju djecu; i ovdje
odluuju obziri u pogledu novih srodnikih veza koje bi
imale da osiguraju mladom paru povoljniji poloaj u
gensu i plemenu. A kad su s prevagom privatnog vla
snitva nad zajednikim vlasnitvom i s interesom u
78
 pogledu nasljeivanja doli do prevlasti patrijarhat i
monogamija, onda je sklapanje braka postalo potpuno
zavisno od ekonomskih obzira. Oblik braka kupovanjem
iezava, no u stvari se u sve veoj mjeri provodi tako
da dobiva cijenu ne samo ena, ve i mukarac ne
prema svojim linim svojstvima, nego prema svom ima
nju. Da bi uzajamna naklonost uesnika trebalo da bude
najodluniji razlog pri sklapanju braka, to je otpoetka
bilo i ostalo neto neuveno u praksi vladajuih klasa;
tako neto moglo se desiti, u najboljem sluaju, u roman
tici ili meu potlaenim klasama, koje se nisu uzimale
u obzir.
To je bilo stanje koje je zatekla kapitalistika proiz
vodnja kad se poela spremati, od epohe geografskih
otkria, da zavlada svijetom pomou svjetske trgovine
i manufakture. Moglo se pretpostaviti da joj je ovaj
nain sklapanja braka bio neobino pogodan, a tako je
i bilo. A ipak ironija svjetske historije je neiscrpna
kapitalistika proizvodnja je bila ta koja je morala
nainiti odluujuu breu u njemu. Pretvarajui sve stva
ri u robu, ona je raskrstila sa svim naslijeenim, tradicio
nalnim odnosima, stavila je na mjesto naslijeenog obi
aja, historijskog prava, kupnju i prodaju, slobodni
ugovor. Engleski pravnik H. S. Maine zamiljao je da
je uinio ogromno otkrie kad je tvrdio da se cio na
napredak prema ranijim epohama sastoji u tome to
smo preli from status to contract, od naslijeenih od
nosa na slobodnom voljom ugovorene odnose, to se
naravno ve nalazilo u Komunistikom manifestu uko
liko je tano.
Ali za sklapanje ugovora potrebni su ljudi koji mogu
slobodno raspolagati svojim linostima, postupcima i
imanjima, i koji su ravnopravni meu sobom. Stvaranje
ovih slobodnih i jednakih ljudi bilo je ba jedno
od glavnih djela kapitalistike proizvodnje. Iako se to
isprva deavalo samo na polusvjestan, povrh toga reli
gijski maskiran nain, ipak je, poslije luteranske i kal-
vinistike reformacije, bio utvren princip da je ovjek
samo onda potpuno odgovoran za svoje postupke kad
ih je uinio u punoj slobodi volje, i da je moralna du

79
nost suprotstaviti se svakom prisiljavan]u na nemoralno
djelo. No kako se to slagalo s dosadanjom praksom skla
panja braka? Brak je bio, po buroaskom shvaanju,
ugovor, pravni posao, i to najvaniji od svih, jer je do
nosio za cio ivot odluku o tijelu i duhu dva ljudska bia.
Istina, on se sklapao formalno dobrovoljno; bez pristan
ka uesnika nije se mogao zakljuiti. Ali znalo se isuvie
dobro kako se dobivao pristanak i tko su stvarno bile
ugovorne strane pri sklapanju braka. Meutim, ako se
za sve druge ugovore traila stvarna sloboda odluiva
nja, zato se nije zahtijevala i za ovaj ugovor? Zar nisu
i dva mlada bia, koja je trebalo sjediniti, takoer imala
pravo da slobodno raspolau sama sobom, svojim tijelom
i njegovim organima? Zar nije vitetvo uvelo u modu
spolnu ljubav, i zar nije, nasuprot vitekoj preljubnikoj
ljubavi, ljubav suprug njen pravi buroaski oblik? Ako
je pak dunost suprug da se uzajamno vole, zar nije
isto toliko dunost onih koji se vole da pou jedno za
drugog, i ni za koga treeg? Zar ovo pravo onih koji
se vole nije bilo vee od prava roditelja, srodnika i osta
lih uobiajenih posrednika i navodadija? Ako je pravo
slobodnog linog izbora nesmetano prodrlo u crkvu i re
ligiju, kako je moglo stati pred neodrivim zahtjevom
starije generacije da raspolae tijelom, duom, imanjem,
sreom i nesreom mlae generacije?
Ova pitanja su se morala postaviti u doba koje je ola
bavilo sve stare drutvene veze i pokolebalo sve naslije
ene pojmove. Svijet je odjednom postao gotovo deset
puta vei; umjesto jednog kvadranta polukugle, sad se
ukazala cijela zemljina kugla pogledu zapadnih Evrop
ljana, koji su se pourili da zauzmu ostalih sedam kva-
dranata. I kao to su pale stare uske granice domovine,
pale su i hiljadugodinje brane srednjovjekovnog pro
pisanog naina miljenja. Kako vanjskom tako i unu
tranjem oku ovjeka otvorio se beskrajno iri horizont.
Kakvo su znaenje mogli imati reputacija patricija ili
astan cehovski privilegij, pokoljenjima nasljeivan, za
mladog ovjeka koga su privlaila bogatstva Indije, zlat
ni i srebrni rudnici Meksika i Potosije? To je bilo doba
viteza-lutalica buroazije; ono je imalo i svoju roman

80
tiku i svoje ljubavno matanje, ali na buroaskoj osnovi
i, u krajnjoj liniji, s buroaskim ciljevima.
Tako se dogodilo da je buroazija, uzdiui se, na
roito u protestantskim zemljama, gdje je najvie po
koleban postojei poredak, sve vie priznavala slobodu
zakljuivanja ugovora i u pogledu braka, i provodila je
na gore opisani nain. Brak je ostao klasni brak, ali u
okviru klase uesnicima se doputao stanovit stupanj
slobode izbora. I na papiru, u moralnoj teoriji i u poet
skom prikazu, nita nije bilo nepokolebljivi je utvreno
od principa da je svaki brak nemoralan ako se ne za
sniva na uzajamnoj spolnoj ljubavi i stvarno slobodnom
sporazumu supruga. Ukratko, brak iz ljubavi je bio
proklamiran pravom .ovjeka, i to ne samo kao droit
de lhomme ve izuzetno i kao droit de la femme.
Ali ovo pravo ovjeka razlikovalo se u jednoj taki
od svih ostalih takozvanih ovjekovih prava. Dok su
ova prava ostajala u praksi ograniena na vladajuu
klasu, buroaziju, a potlaenoj klasi, proletarijatu, bi
vala neposredno ili posredno zakidana, dotle se ovdje
opet potvruje ironija historije. Vladajua klasa ostaje
pod vlau poznatih ekonomskih utjecaja, i stoga poka
zuje samo u izuzetnim sluajevima stvarno slobodno
sklopljene brakove, dok su ovi, kao to smo vidjeli, u
potlaenoj klasi pravilo.
Pupa sloboda sklapanja braka moe dakle biti ope
provedena tek onda kad uklanjanjem kapitalistike pro
izvodnje i njome stvorenih imovinskih odnosa budu
odstranjeni svi sporedni ekonomski obziri koji jo i sad
imaju tako snaan utjecaj na izbor supruga. Tada vie
nee biti nikakvog drugog motiva osim uzajamne na
klonosti.
Kako je pak spolna ljubav po svojoj prirodi isklju
iva iako se ova iskljuivost u dananje vrijeme pot
puno ostvaruje samo u pogledu ene to je brak, osno
van na spolnoj ljubavi, po svojoj prirodi monogamija.
Vidjeli smo koliko je Bachofen bio u pravu kad je na
predak od grupnog braka k monogamiji smatrao prete
no kao djelo ena; samo prijelaz od sindijazmikog
braka k monogamiji, moe se pripisati mukarcima; a
6 Porijeklo porodice 81
historijski se on u sutini sastojao u pogoranju poloaja
ena i u olakanju nevjerstva mukaraca. Ako sad izo
stanu jo i ekonomski obziri, uslijed kojih su ene pod
nosile to uobiajeno nevjerstvo mueva briga o svojoj
vlastitoj egzistenciji i jo vie briga o budunosti djece
onda e time postignuta ravnopravnost ena, sudei
po cjelokupnom dosadanjem iskustvu, utjecati u neupo-
redivo veoj mjeri u tom smislu to e muevi postati
stvarno monogamski nego pak u tom smislu to e ene
postati poliandrijske.
Ali monogamija e nesumnjivo izgubiti sva ona obi
ljeja koja su joj utisnuta njenim nastankom iz imo
vinskih odnosa, a to su, prvo, prevlast mua, i drugo
nerazrjeivost braka. Prevlast mua u braku je jedno
stavna posljedica njegove ekonomske prevlasti, i iezava
s njom sama od sebe. Nerazrjeivost braka je dijelom
posljedica ekonomskog poloaja u kome je monogamija
nastala, a dijelom tradicija iz vremena kad se veza ovog
ekonomskog poloaja s monogamijom jo nije potpuno
shvaala i kad se religijski tjerala u krajnost. Ona je
ve danas hiljadu puta naruena. Ako je moralan samo
onaj brak koji je osnovan na ljubavi, onda je, isto tako,
moralan samo onaj brak u kome ljubav i dalje traje.
Meutim, trajanje snanog osjeanja individualne spolne
ljubavi veoma je razliito kod raznih osoba, naroito
kod mukaraca, i ako se potpuno ugasi naklonost ili ako
bude potisnuta novom strasnom ljubavlju, onda je raz
vod za obje strane, kao i za drutvo, blagodat. Ljudi e
biti samo poteeni gacanja kroz uzaludno blato brako
razvodne parnice.
Dakle, ono to moemo danas nasluivati o ureenju
spolnih odnosa poslije predstojeeg uklanjanja kapita
listike proizvodnje, preteno je negativnog karaktera,
ograniava se najvie na ono to nestaje. A ta e novo
doi? To e se rijeiti kad poraste novo pokoljenje: po
koljenje mukaraca koji nikad u svom ivotu nisu doli
u priliku da kupuju novcem ili drugim sredstvom so
cijalne moi podavanje ena, i pokoljenje ena koje
nikad nisu dole u priliku da se podaju mukarcu iz
bilo kakvih drugih obzira osim istinske ljubavi, niti da
82
 ljubljenom uskrate podavanje iz straha od ekonomskih
posljedica. Kad se pojave ti ljudi, bit e im posljednja
briga ta se danas zamilja da bi oni trebalo da ine;
oni e stvoriti svoju vlastitu praksu i svoje odgovarajue
javno mnjenje o praksi svakog pojedinca i taka.
No vratimo se Morganu, od koga smo se prilino uda
ljili. Historijsko istraivanje drutvenih ustanova koje
su se razvijale u periodu civilizacije izlazi iz okvira
njegove knjige. Stoga ga sudbina monogamije za vrije
me tog razdoblja zanima samo sasvim malo. I on vidi
u daljem razvoju monogamske porodice napredak, pri
bliavanje punoj ravnopravnosti spolova, ne smatrajui
da je taj cilj postignut. Ali, kae on,

ako se prizna injenica da je porodica prola kroz etiri
sukcesivna oblika i da je sad u petom, onda se postavlja
pitanje da li ovaj oblik moe biti vjeit u budunosti. Jedi
no mogui odgovor je da ona mora napredovati kao to na
preduje drutvo, da se mora mijenjati u onoj mjeri u kojoj
se mijenja drutvo, sasvim kao i dosad. Ona je edo dru
tvenog sistema i odraavat e stupanj njegova razvitka.
Kako se monogamska porodica popravila od poetka civili
zacije, i to vrlo primjetno u moderno doba, to se moe bar
pretpostaviti da je ona sposobna za dalja usavravanja, dok
se ne postigne jednakost oba spola. Ako u dalekoj budunosti
monogamska porodica ne bi bila u stanju da ispunjava za
htjeve drutva, onda je nemogue proreci kakve e prirode
biti njena nasljednica.

5*
 III

IROKESKI g e n s
Prelazimo sad na drugo Morganovo otkrie, koje je
bar isto toliko vano koliko i rekonstrukcija oblika is
konske porodice na osnovu sistem srodstva. Utvriva
nje da su rodovske zajednice u okviru jednog plemena
amerikih Indijanaca, koje su obiljeene ivotinjskim
imenima, sutinski istovetne s grkim genea-ma i rim
skim gentes-ima; da je ameriki oblik prvobitan, a
grko-rimski pozniji, izveden; da cijelo drutveno ure
enje prastarih Grka i Rimljana s njihovim gensom, fra-
trijom i plemenom ima svoju'vjernu paralelu u ame-
riko-indijanskoj organizaciji; da je gens ustanova za
jednika svim barbarima do njihovog ulaska u civiliza
ciju, pa ak i potom (ukoliko se moe suditi na osnovi
postojeih izvora) ovo utvrivanje je odjednom ra
svijetlilo najtee dijelove najstarije grke i rimske hi
storije, i uisti mah nam dalo nesluena obavjetenja o
osnovima drutvenog ureenja u prastaro doba prije
ustanovljenja drave. Ma koliko jednostavna izgledala
ova stvar kad je ve poznata, ipak ju je Morgan otkrio
tek u posljednje vrijeme; u svom ranijem djelu, objav
ljenom 1871, jo nije bio prodro u tu tajnu, ije je ka
snije otkrie potpuno uutkalo za izvjesno vrijeme en
gleske prahistoriare, koji su inae toliko puni samo
pouzdanja.
Latinska rije gens, koju Morgan upotrebljava kao
opi naziv za tu rodovsku zajednicu, potjee, kao i grka
rije istog znaenja genos, od opeg arijevskog korijena
gan (njemaki, gdje po pravilu mora doi k umjesto
84
arijevskog g kan) to znai raati. Gens, genos, sans-
kritski dschanas, gotski kuni (prema gornjem pravilu)
staronordijski i anglosaksonski , engleski kin, sred-
njovisokonjemaki kiinne, znae isto: rod, porijeklo.
Meutim, gens na latinskom, genos na grkom, upo
trebljava se specijalno za onu rodovsku zajednicu koja
se dii zajednikim porijeklom (u datom sluaju od za
jednikog praoca) i koja je izvjesnim drutvenim i re
ligijskim ustanovama povezana u posebnu zajednicu,
iji su postanak i priroda, uprkos tome, ostali dosad
nejasni svim naim historiarima.
Vidjeli smo ve gore, kod porodice punalu, kakav je
sastav gensa u prvobitnom obliku. On se sastoji od
svih lica koja, posredstvom braka punalu i u saglasno-
sti s pojmovima koji u njemu nuno vladaju, ine pri
znato potomstvo pojedinano odreene pramajke, osni
vaice gensa. Kako je u ovom obliku porodice oinstvo
neizvjesno, vrijedi samo enska loza. Poto se braa ne
smiju eniti sa svojim sestrama, ve samo sa enama
drugog porijekla, to djeca, roena s tim stranim e
nama, po matrijarhatu ispadaju iz gensa. Ostaju, dakle,
u okviru rodovske zajednice samo potomci keri svake
generacije; potomci sinova prelaze u gensove svojih ma
tera. Sta sad biva s tom grupom krvnog srodstva kad se
ona konstituira kao posebna grupa nasuprot slinim gru
pama u okviru plemena?
Kao klasian oblik tog prvobitnog gensa Morgan uzi
ma gens Irokeza, specijalno plemena Senek. U tom
plemenu postoje osam gensova, nazvanih po ivotinjama:
1. vuk, 2. medvjed, 3. kornjaa, 4. dabar, 5. jelen, 6. lju
ka, 7. aplja, 8. soko. U svakom gensu vlada slijedei
obiaj :
1. Gens bira svog sahema mirnodopskog starjeinu) i
poglavicu (ratnog vou). Sahem mora biti biran iz sa
mog gensa, i njegovo zvanje je bilo nasljedno u njemu,
ukoliko se pri upranjenju moralo odmah nanovo po
puniti; ratni voa mogao je biti izabran i izvan gensa,
a povremeno se moglo biti i sasvim bez njega. Za sahe
ma nikad nije biran sin prethodnog, jer je meu Iro-
kezima vladao matrijarhat, te je sin pripadao drugom

85
gensu; ali zato, i to esto, biran je brat ili sestri. Pri
likom izbora u glasanju su uestvovali svi, mukarci i
ene. Ali izbor je morao biti potvren od ostalih sedam
gensova, i tek tada je izabrani sveano uvoen u du
nost, i to od strane zajednikog vijea cijelog saveza
Irokeza. Znaenje ovoga pokazat e se kasnije. Sahemo-
va vlast u okviru gensa bila je oinska, isto moralne
prirode; prinudnih sredstava nije imao. Pored toga, on
je bio po slubenoj dunosti lan plemenskog vijea
Senek, kao i saveznog vijea svih Irokeza. Ratni po
glavica mogao je izdavati naredbe samo prilikom rat
nih pohoda.
2. Gens smjenjuje po volji sahema i ratnog poglavicu.
Smjenjivanje vre opet mukarci i ene zajedno. Smije
njeni su, zatim, obini ratnici, kao i drugi, privatna lica.
Plemensko vijee moe, uostalom, smijeniti i sahema,
ak i protiv volje gensa.
3. Nijedan lan ne smije se eniti u okviru gensa. To
je osnovno pravilo gensa, veza koja ga sjedinjuje; ono
je negativni izraz vrlo pozitivnog krvnog srodstva, na
osnovu koga njime obuhvaeni individuumi tek postaju
gens. Otkriem te jednostavne'injenice Morgan je prvi
put otkrio prirodu gensa. Koliko je dosad gens malo
shvaen, dokazuju raniji izvjetaji o divljacima i bar
barima, gdje su razliite korporacije, kao pleme, klan,
tum itd., iz kojih se gentilno ureenje sastoji, bile sve
zajedno izmijeane, ne shvaajui ih i ne razlikujui ih,
i za koje se ponekad govorilo da je u okviru takve kor
poracije zabranjeno sklapanje braka. Time je stvorena
bezizlazna zbrka, koja je pruila priliku gospodinu Mac-
Lennanu da se pojavi u ulozi Napoleona i zavede red
autoritativnom odlukom: sva plemena se dijele na takva
u kojima je zabranjen brak (egzogamska) i na takva
u kojima je on dozvoljen (endogamska). I stvorivi na
taj nain potpunu zbrku, mogao se predati dubokoum
nim istraivanjima o tome koja je od obiju njegovih ap
surdnih kategbrija starija: egzogamija ili endogamija.
Ova besmislica je prestala sama od sebe otkriem gensa,
osnovanog na krvnom srodstvu, koje je sobom povlailo
nemogunost braka izmeu njegovih lanova. Razu
86
mije se da se zabrana braka u okviru gensa odrava bez
prekraja na stupnju na kome zatiemo Irokeze.
4. Imanje umrlih pripadalo je ostalim gentilnim dru
govima, ono je moralo ostati u gensu. S obzirom na
beznaajnost predmeta koji je Irokez mogao ostaviti
za sobom, nasljde su dijelili meu sobom najblii gen-
tilni srodnici; ako umre mukarac, onda njegova ro
ena braa i sestre i materin brat; ako umre ena, onda
njena djeca i roene sestre, ali ne njena braa. Ba
zbog toga nisu mogli mu i ena naslijediti jedno dru
gog, niti djeca oca.
5. Gentilni drugovi su bili duni da pruaju jedan
drugom pomo, zatitu i osobito potporu pri osveti po
vrede nanijete od stranaca. U pogledu svoje sigurnosti
pojedinac se oslanjao na zatitu gensa, i to s razlogom;
tko bi njega povrijedio, povrijedio bi cio gens. Odatle,
iz krvnih veza gensa, proistjecala je obaveza krvne osve
te, koju su Irokezi bezuvjetno priznavali. Ako bi netko
iz stranog gensa ubio gentilnog druga, onda je cio gens
ubijenog bio obavezan na krvnu osvetu. Najprije bi se
pokuavalo posredovanje; vijee ubiinog gensa sastalo
bi se i uinilo vijeu gensa ubijenog prijedloge za okon
anje spora, najee nudei izraze aljenja i znatne
darove. Ako bi ovi bili prihvaeni, stvar je bila okon
ana. U protivnom sluaju, povrijeeni gens imenovao
bi jednog ili vie osvetnika koji su bili duni da gone
i ubiju ubicu. Ako bi se to desilo, onda gens ubijenog
nije imao pravo da se ali, sluaj je bio okonan.
6. Gens ima izvjesna imena ili nizove imena koje u
cijelom plemenu samo on smije da upotrebljava, tako
da ime pojedinca istodobno pokazuje kome gensu on
pripada. Gentilno ime odmah povlai sobom gentilna
prava.
7. Gens moe da adoptira strance i da ih time primi
u cijelo pleme. Ratni zarobljenici, koje ne ubijaju, po
stali su tako, posredstvom adopcije u jednom gensu,
lanovi plemena Senek i time stekli sva gentilna i ple
menska prava. Adopcija se vrila na prijedlog pojedinih
gentilnih drugova, na prijedlog mukaraca koji su stran
ca primali kao brata ili sestru, ili na prijedlog ena koje

87
su ga primale kao svoje dijete; radi potvrde bio je neop
hodan svean prijem u gens. Tako su esto pojedini, izu
zetno prorijeeni gensovi popunjavani masovnom adop-
cijom lanova nekog drugog gensa, uz njegov pristanak.
Meu Irokezima svean prijem u gens vrio se na javnoj
sjednici plemenskog vijea, ime je prijem u stvari po
stao religijska ceremonija.
8. Specijalne religijske sveanosti jedva se mogu utvr
diti kod indijanskih gensova; ali religijske ceremonije
Indijanaca su vie ili manje u vezi s gensovima. Za vri
jeme est godinjih religijskih svetkovina Irokeza, sahe-
mi i ratne poglavice pojedinih gensova ubrajani su po
slubenoj dunosti u uvare vjere i imali su sveeni
ke funkcije.
9. Gens ima zajedniko mjesto za sahranu. Kod Irokeza
drave New-York, koji su pritijenjeni sa svih strana
bijelim ljudima, ono se ve izgubilo, ali je ranije posto
jalo. Kod drugih Indijanaca jo postoji; tako kod Tuska-
rora, bliskih srodnika Irokez, koji, iako krani, imaju
za svaki gens odreen red na groblju, tako da se mati
sahranjuje u istom redu s djecom, ali ne i otac. A i kod
Irokeza cio gens umrlog prisustvuje pogrebu, priprema
grob, nadgrobne govore itd.
10. Gens ima vijee, demokratsku skuptinu svih mu
kih i enskih odraslih lanova, koji svi imaju jednako
pravo glasa. Ovo vijee je biralo i smjenjivalo saheme
i ratne poglavice, a isto tako i ostale uvare vjere;
ono je odluivalo o krvnini (vradi) ili o krvnoj osveti
za ubijene lanove gensa; ono je adoptiralo strance u
gens. Ukratko, ono je bilo suverena vlast u gensu.
To su ovlaenja tipinog indijanskog gensa.
Svi njegovi lanovi su slobodni ljudi, obavezni da tite
slobodu jedan drugog; meu njima je jednakost u linim pra
vima ni sahemi ni ratne starjeine ne pretenduju na bilo
kakvu prednost; oni ine bratstvo, sjedinjeno krvnim veza
ma. Sloboda, jednakost, bratstvo, iako nisu nikad formulirani,
bili su osnovni principi gensa, a ovaj je opet bio jedinica ci
jelog drutvenog sistema, osnova organiziranog indijanskog
drutva. To objanjava nepokolebljiv smisao za nezavisnost
i lino dostojanstvo, koje svatko priznaje Indijancima.

88
 U vrijeme otkria Indijanci su bili organizirani u ma-
trijarhalne gensove u cijeloj Sjevernoj Americi. Samo
u pojedinim plemenima, kao to su plemena Dakota,
gensovi su bili propali, a u nekim drugim, kao to su
plemena Odibve i Omaha, gensovi su bili patrijarhalno
organizirani.
U vrlo velikom broju indijanskih plemena s vie od pet
ili est gensova nalazimo po tri, etiri ili vie gensova
ujedinjenih u jednu posebnu grupu koju Morgan, vjerno
prevodei indijansko ime, naziva fratrijom (bratstvom),
po njenom grkom pandanu. Tako pleme Senek ima
dvije fratri je. Prva obuhvata gensove od 14, a druga
gensove od 58. Blie ispitivanje pokazuje da ove fra
tri je najee predstavljaju prvobitne gensove, na koje
se pleme najprije pocijepalo; jer sa zabranom sklapanja
braka u okviru gensa moralo je svako pleme obuhvatiti
neminovno bar dva gensa, da bi moglo samostalno po
stojati. Kako se pleme uveavalo, dijelio se opet svaki
gens na dva ili vie gensova, koji se sad javljaju kao po
sebni gensovi, dok prvobitni gens, koji obuhvata sve iz
njega proizale gensove, nastavlja ivot kao fratri ja. Kod
Senek i veine drugih Indijanaca gensovi jedne fratrije
su bratski gensovi, dok su gensovi druge fratrije gen
sovi njihove brae od strieva, ujaka ili tetaka izrazi
koji u amerikom sistemu srodstva, kao to smo vidjeli,
imaju vrlo stvaran i izrazit smisao. Prvobitno nijedan
iz plemena Senek nije smio sklapati brak ni u okviru
svoje fratrije, ali to je odavno izalo iz obiaja i zabra
na je ograniena na gens. Tradicija Senek je bila da
su medvjed i jelen oba prvobitna gensa, od kojih su se
ostali razgranali. Poto se ova nova ustanova jednom
ukorijenila, ona je po potrebi modificirana; ako bi izu
mrli gensovi jedne fratrije, onda su ponekad premje
tani u nju, radi popunjavanja, itavi gensovi iz drugih
fratri ja. Zbog toga nalazimo kod raznih plemena istoi
mene gensove razliito grupirane u fratrije.
Funkcije fratrije kod Irokeza dijelom su drutvene a
dijelom religijske. 1. U igri loptom, fratrije igraju jedna
protiv druge; svaka postavlja svoje najbolje igrae, os
tali, podijeljeni na fratrije, promatraju i klade se jedni s
drugima u pobjedu svojih. 2. U plemenskom vijeu
sahemi i ratni voi svake fratrije sjede zajedno, obje
grupe jedna prema drugoj, svaki govornik obraa se
predstavnicima svake fratrije kao posebnom tijelu. 3.
Ako se u plemenu desi ubistvo, u kome ubica i ubijeni
ne pripadaju istoj fratriji, onda povrijeeni gens esto
apelira na svoje bratske gensove; ovi odravaju vijee
fratrije i obraaju se drugoj fratriji kao cjelini, kako bi
i ova sazvala vijee radi okonanja spora. Ovdje se, da
kle, opet javlja fratrija kao prvobitni gens i s veim iz
gledom na uspjeh od slabijeg pojedinanog gensa, svog
izdanka. 4. U sluajevima smrti istaknutih ljudi druga
fratrija se brine o pogrebu i pogrebnim sveanostima,
dok fratrija umrlog sudjeluje kao oaloena. Ako umre
sahem, onda druga fratrija javlja saveznom vijeu Iro-
keza o upranjenju zvanja. 5. Pri izboru sahema, vi
jee fratrije je takoer uzimalo udjela. Potvrda izbora
od strane bratskih gensova smatrala se manje-vie osi
guranom, ali bi gensovi druge fratrije mogli staviti pri
govor. U takvom sluaju sastalo bi se vijee te fratrije;
ako bi vijee bilo i dalje protivno, onda je izbor bio
nitavan. 6. Ranije su Irokezi imali naroite religijske
misterije, koje su bijeli ljudi nazivali medicine-lodges*.
U plemenu Senek ove misterije su svetkovale dvije re
ligijske zajednice, u koje su novi lanovi primani sa stro
gim ceremonijalom posveivanja; svakoj od obiju fratrija
odgovarala je jedna od tih zajednica. 7. Ako su, kao
to je gotovo sigurno, etiri lineages (roda) koji su u
doba osvajanja22 zauzimala etiri etvrtine Tlaskale bile
etiri fratrije, onda je time dokazano da su fratrije ima
le znaenje i vojnih jedinica, kao fratrije kod Grka i
sline rodovske zajednice kod Nijemaca; ova etiri li
neages ila su u borbu izdvojena u posebne ete, svaka
u vlastitoj uniformi i s vlastitom zastavom, i pod zapo
vjednitvom vlastitog voe.
Kao to vie gensova ine fratriju, tako u klasinom
obliku vie fratrija ine pleme; u pojedinim sluajevi
ma, kad su plemena jako oslabljena, nema srednjeg la
zborovima vraa. Preo.

90
na, fratrije. ta, dakle, karakterizira indijansko pleme u
Americi?
1. Vlastita oblast i vlastito ime. Svako pleme je imalo,
osim mjesta svog stvarnog naselja, i znatnu oblast
za lov i ribolov. Preko granica te oblasti pruao se pro
stran neutralan predio, koji je dopirao do oblasti naj
blieg plemena i koji je bio manji kod jeziki srodnih
plemena, a vei kod jeziki nesrodnih plemena. To je
ono to je kod Nijemaca granina uma, pustinja koju
Cezarovi Svevi stvaraju oko svoje oblasti, sarnholt (na
danskom jamved, limes Danicus) izmeu Danaca i Ni
jemaca, Sachsenwald i branibor (na slavenskom = za
titna uma), po kome je Brandenburg dobio svoje ime,
izmeu Nijemaca i Slavena. Oblast koja je izdvojena na
taj nain nesigurnim granicama bila je zajednika zem
lja plemena, priznata kao takva od susjednih plemena,
a od njega samog branjena od zahvatanja drugih pleme
na. Nesigurnost granica postajala je u praksi tetna ve
inom tek onda kad se stanovnitvo znatno povealo.
Imena plemena si, izgleda, nastajala mahom vie
sluajno nego to su birana namjerno; u toku vremena
esto se deavalo da je jedno pleme nazivano od susjed
nih plemena drugim imenom, a ne onim kojim se ono
samo sluilo; slino onom kako su Kelti nametnuli Ni
jemcima njihovo prvo historijsko zajedniko ime: Ger
mani.
2. Posebni dijalekt, koji je svojstven samo tom ple
menu. U stvari, pleme i dijalekt se sutinski podudaraju;
stvaranje novih plemena i dijalekata cijepanjem doga
alo se jo nedavno u Americi i vjerojatno jo ni sad nije
sasvim prestalo. Tamo gdje su se dva oslabljena plemena
stopila u jedno, izuzetno se dogaa da se u istom plemenu
govore dva vrlo srodna dijalekta. Prosjena jaina ame
rikih plemena je ispod 2000 glava: erokeza, meutim,
ima oko 26.000, to predstavlja najvei broj Indijanaca
u Sjedinjenim Dravama koji govore istim dijalektom.
3. Pravo sveanog uvoenja u dunost sahema i rat
nih voa koje su izabrali gensovi, i
4. Pravo da ih opet smijene, i protiv volje njihova
gensa. Kako su sahemi i ratni voe lanovi plemenskog

91
vijea, to su sama po sebi razumljiva ta prava koja ple
me ima u odnosu na njih. Tamo gdje se formirao savez
plemena i gdje je ukupan broj plemena bio zastupan u
saveznom vijeu, spomenuta prava prelazila su na to
vijee.
5. Zajednika religijska shvaanja (mitologija) i vre
nje obreda. Indijanci su bili na svoj barbarski nain
religiozan narod. Njihova mitologija nikako nije
kritiki prouena; oni su zamiljali otjelotvorenje svojih
religioznih predodbi duhova svih vrsta ve u ljud
skom obliku, ali nii stupanj barbarstva, na kome su bili,
ne zna jo ni za kakvo likovno prikazivanje, za takozva
ne idole. To je kult prirode i elemenata, koji se razvijao
k mnogobotvu. Razliita plemena imala su svoje redov
ne svetkovine s odreenim oblicima vrenja obreda, na
roito ples i igre; ples je osobito bio bitan sastavni dio
svih religijskih sveanosti; svako pleme je posebno obav
ljalo svoje sveanosti.
6. Plemensko vijee za zajednike poslove. Ono se sa
stojalo od svih sahema i ratnih voa pojedinih gensova,
koji su bili njihovi istinski predstavnici, jer su bili u sva
ko doba smjenljivi; ono je rjeavalo javno, okrueno
lanovima plemena, koji su imali pravo da se umijeaju
u diskusiju i da njihovo miljenje bude sasluano; vijee
je odluivalo. Po pravilu, svaki prisutan je sasluan kad
je htio, i ene su mogle izloiti svoje miljenje preko
govornika koga su same birale. Kod Irokeza se morala
konana odluka donijeti jednoglasno, kao to je to bio
sluaj i u pogledu nekih odluka njemakih opina-mar-
k. Osobita dunost plemenskog vijea bila je ureenje
odnosa sa stranim plemenima; ono je primalo i slalo
izaslanstva, ono je objavljivalo rat i zakljuivalo mir.
Ako doe do rata, onda su ga vodili veinom dobrovoljci.
U naelu se smatralo da je svako pleme u ratnom stanju
sa svakim drugim plemenom s kojim nije sklopljen ni
kakav izrian ugovor o miru. Ratnike pohode protiv
takvih neprijatelja mahom su organizirali pojedini is
taknuti ratnici; oni su prireivali ratni ples i svaki koji
uzme uea u plesu izjavljuje time da e uestvovati
u pohodu. Kolona bi se smjesta formirala i polazila. Isto

92
 tako su napadnutu plemensku oblast branili veinom do
brovoljci. Odlazak i povratak takvih kolona bio je uvi
jek povod za javne sveanosti. Dozvola plemenskog vi
jea za takve pohode nije bila potrebna, i nije se ni tra
ila ni davala. Oni su sasvim slini privatnim ratnim
pohodima njemakih druina, kako ih Tacit opisuje, sa
mo s tom razlikom to kod Nijemaca druine ve imaju
stalniji karakter, ine vrstu jezgru koja je ve u mirno
doba organizirana i oko koje se, u sluaju rata, grupi
raju ostali dobrovoljci. Takve ratne kolone rijetko su bi
le mnogobrojne; najvanije ekspedicije Indijanaca, i one
na velikim udaljenostima, izvodile su neznatne borbene
snage. Ako bi se vie takvih druina udruilo radi ka
kvog velikog pothvata, onda svaka druina slua samo
svog vlastitog vou; jedinstvo ratnog plana osigurano je
kako-tako vijeem tih voa. Isto takav je nain rato
vanja Alamana u etvrtom vijeku na gornjoj Rajni, ka
ko ga opisuje Amijan Marcelin.
7. U nekim plemenima nalazimo vrhovnog poglavicu,
ija su ovlaenja meutim vrlo neznatna. To je jedan
od sahema koji u sluajevima kad je potrebna brza ak
cija poduzima provizorne mjere dok se vijee bude mo
glo sastati i donijeti konanu odluku. To predstavlja slab
zametak slubenika s izvrnom vlau, koji je, meutim,
u daljem razvoju veinom ostao jalov; kao to emo vi
djeti, ovaj se upravo razvio u veini sluajeva, ako ne
svuda, iz vrhovnog vojskovoe.
Velika veina amerikih Indijanaca nije otila dalje
od ujedinjavanja u pleme. ivei u malobrojnim pleme
nima, rastavljeni jedni od drugih prostranim graninim
predjelima, slabijem vjeitim ratovima, oni su zauzimali
s malo ljudi ogromnu oblast. Savezi izmeu srodnih ple
mena ponekad su se stvarali uslijed trenutno tekog po
loaja i raspadali se njegovim prestankom. Ali u poje
dinim krajevima su se rascjepkana, prvobitno srodna
plemena ponovo zbila u trajne saveze i tako uinila prvi
korak prema formiranju nacija. U Sjedinjenim Drava
ma nalazimo najrazvijeniji oblik takvog saveza kod Iro-
keza. Selei se iz svojih prebivalita zapadno od Mississi-
pija, gdje su vjerojatno inili granu velike porodice Da-

93
kota, naselili su se poslije dugog seljenja u dananjoj
dravi New-York, podijeljeni na pet plemena: Seneka,
Kajuga, Onondaga, Oneida i Mohavk. Oni su se hranili
ribom, divljai i proizvodima primitivnog vrtlarstva, i
vjeli su u selima koja su veinom bila zatiena palisa-
dom. Nikad brojniji od 20,000 glava, oni su imali u svih
pet plemena izvjestan broj gensova zajedniki, govoril
su vrlo srodnim dijalektima istog jezika, i zauzimali si.
sad povezanu oblast koja je bila podijeljena na pet ple
mena. Kako je ova oblast bila odskora osvojena, bilo j<
prirodno to je ulo u obiaj da se ova plemena uzajam
no pomau protiv onih koja su potisnula, te se iz toga
razvio, najkasnije poetkom XV vijeka, formalni vjen
savez, konfederacija, koja je odmah, svjesna svojih no
vih snaga, dobila napadaki karakter, i na vrhuncu svoje
moi, oko 1675, osvojila okolne velike predjele, a stanov
nike dijelom otjerala a dijelom im nametnula obavezu
danka. Savez Irokeza predstavlja najnapredniju drutve
nu organizaciju koju su postigli Indijanci, ukoliko nisu
izali iz nieg stupnja barbarstva (dakle s izuzetkom
Meksikanaca, Novomeksikanaca i Peruanaca). Osnovne
odredbe saveza bile su slijedee:
1. Vjeni savez pet krvno srodnih plemena na osnovi
potpune jednakosti i nezavisnosti u svim unutranjim
plemenskim poslovima. To krvno srodstvo predsta vije
pravu podlogu saveza. Od pet plemena tri su se nazivala
matinim plemenima i bila meusobno bratska plemena;
oba druga plemena nazivala su se plemenima-izdancima
i bila su isto tako bratska plemena meusobno. Tri gen-
sa najstariji jo su imala ive predstavnike u svih
pet plemena, a ostala tri u tri plemena; lanovi sva
kog od tih gensova bili su svi zajedno braa u svih pet
plemena. Zajedniki jezik, koji je imao samo razliite
dijalekte, bio je izraz i dokaz zajednikog porijekla.
2. Organ saveza bilo je savezno vijee od 50 sahema,
koji su bili jednaki po rangu i ugledu; to vijee dono
silo je konane odluke o svim pitanjima saveza.
3. Tih 50 sahema bili su pri osnivanju saveza raspo
dijeljeni po plemenima i gensovima kao nosioci novih
dunosti, izrino uspostavljenih u savezne svrhe. Prili-

94
 kom svakog upranjenja njih su birali dotini gensovi
i oni su njih u svako doba mogli smijeniti; ali pravo
uvoenja u njihovu dunost pripada saveznom vijeu.
4. Ti savezni sahemi bili su sahemi i u svojim odnos
nim plemenima i imali su pravo uea i glasa u ple
menskom vijeu.
5. Sve odluke saveznog vijea morale su se donositi
jednoglasno.
6. Glasanje se vrilo po plemenima, tako da su se
svako pleme i u svakom plemenu svi lanovi vijea mo
rali saglasiti da bi donijeta odluka bila punovana.
7. Svako od pet plemenskih vijea moglo je sazvati
savezno vijee, ali ono nije moglo samo sebe sazvati.
8. Sjednice su se drale pred okupljenim narodom;
svaki Irokez je mogao uzeti rije; odluku je donosilo sa
mo vijee.
9. Savez nije imao nikakvu linost na vrhu, nikakvog
efa izvrne vlasti.
10. Zato je savez imao dva vrhovna ratna voa s jed
nakim ovlaenjima i jednakom vlau (dva kralja
kod Spartanaca, dva konzula u Rimu).
To je bilo cijelo javno ureenje u kome su Irokezi
ivjeli vie od etiri stotine godina i jo ive. Opisao
sam ga podrobnije po Morganu, jer ovdje imamo priliku
da prouavamo organizaciju drutva koje jo ne zna za
dravu. Drava pretpostavlja posebnu javnu vlast, iz
dvojenu od cjeline lanova od kojih se u datom trenutku
sastoji, i Maurer, koji je pravilnim instinktom vidio u
ureenju njemake marke isto drutvenu ustanovu ko
ja se od drave bitno razlikuje, iako joj kasnije veim
dijelom slui kao osnova Maurer je stoga u svim svo
jim radovima prouavao postepeno nastajanje javne
vlasti iz i mimo prvobitnih ureenja mark, sela, ma
jura i gradova. Kod sjevernoamerikih Indijanaca vidi
mo kako se prvobitno jedinstveno pleme postepeno iri
po ogromnom kontinentu, kako od plemena cijepanjem
nastaju narodi, cijele grupe plemena, kako se jezici mi
jenjaju, dok ne postanu ne samo nerazumljivi jedan dru
gom, ve se izgubi i gotovo svaki trag prvobitnog jedin
stva, kako se, pored toga, u plemenima pojedini gensovi

95
cijepaju u vie njih, kako se stari matini gensovi odr
avaju kao fratrije, dok imena tih najstarijih gensova
ipak ostaju ista kod vrlo udaljenih i dugo razdvojenih
plemena vuk i medvjed jo su gentilna imena kod
veine indijanskih plemena. Gore opisano ureenje od
nosi se uglavnom na sve njih samo s tom razlikom
to se mnoga od njih nisu razvila do saveza srodnih
plemena.
Ali kad je gens jednom postao drutvenom jedini
com, vidimo isto tako u kojoj se mjeri cijelo ureenje
gensova, fratrija i plemena razvija iz ove jedinice sa
gotovo neodoljivom nunou, zato to se razvija pri
rodno. Sve troje, gens, fratrija i pleme su grupe razli
itih stepena krvnog srodstva, od kojih je svaka zaseb
no izdvojena i ureuje svoje vlastite poslove, ali koja,
isto tako, dopunjuje druge. I krug poslova koji im pri
padaju obuhvata sve javne poslove barbara na niem
stupnju. Prema tome, kad naemo kod jednog naroda
gens kao drutvenu jedinicu, moemo oekivati i organi
zaciju plemena slinu ovoj ovdje opisanoj; i gdje raspo
laemo dovoljnim izvorima, kao kod Grka i Rimljana,
mi emo je ne samo nai, ve emo se i uvjeriti da e
nam i tamo gdje nas izvori iznevjere uporeenje s ame
rikim drutvenim ureenjem pomoi da savladamo naj
tee sumnje i zagonetke.
Divno li je to gentilno ureenje u svoj svojoj bezazle-
nosti i jednostavnosti! Bez vojnika, andarma i polica
jaca, bez plemstva, kraljeva, namjesnika, prefekata ili
sudaca, bez tamnica, bez parnica, sve ide svojim uree
nim tokom. Svaku svau i spor rjeava zajednica onih
kojih se tie, gens ili pleme, ili pojedini gensovi meu
sobom. Samo kao krajnje, rijetko primjenjivano sred
stvo prijeti krvna osveta, iji je oblik samo civiliziran
i optereen svim prednostima i tetnim stranama civili
zacije i naa smrtna kazna. Iako ima mnogo vie za
jednikih poslova nego sad za cio niz porodica doma
instvo je zajedniko i komunistiko, zemlja pripada ple
menu, samo su batice privremeno dodijeljene doma
instvima ipak nema ni traga od naeg razgranatog
i zamrenog upravnog aparata. Odluke donose oni kojih

96
st one tiu, i u veini sluajeva sve je ve ureeno vje
kovnim obiajem. Siromanih i oskudnih ne moe biti
komunistiko domainstvo i gens znaju svoje obaveze
prema starima, bolesnima i u ratu osakaenima. Svi su
jednaki i slobodni ukljuujui i ene. Robova jo ne
ma, podjarmljivanja tuih plemena obino takoer jo
nema. Kad su Irokezi, oko 1651, pobijedili plemena Eri
i neutralnu naciju28, ponudili su im da kao ravnoprav
ni stupe u savez; tek kad su pobijeeni to odbili, bili su
protjerani iz svoje oblasti. A kakve mukarce i ene
stvara takvo drutvo, potvruje divljenje svih bijelih
ljudi koji su doli u dodir s neiskvarenim Indijancima
zbog linog dostojanstva, iskrenosti, jaine karaktera i
hrabrosti ovih barbara.
Vidjeli smo sasvim skoro primjere ove hrabrosti u
Africi. Zulukaferi prije nekoliko godina, kao i Nubijci
prije nekoliko mjeseci oba plemena u kojima jo nije
izumrlo gentilno ureenje uinili su ono to ni
jedna evropska vojska.ne bi mogla da uini24. Naoruani
samo kopljima i dilitima, bez vatrenog oruja, pod ki
om tanet iz ostragua engleske pjeadije priznate
za najbolju na svijetu za borbu u zbijenim redovima
oni su napredovali sve do bajoneta i unijeli vie puta
pometnju u nju, ak je i odbacili, uprkos kolosalnoj ne
jednakosti oruja i uprkos tome to nemaju nikakav rok
vojne slube niti znaju ta je to vojna obuka. ta su oni
u stanju da izdre i uine dokazuju albe Engleza da
Kafer za 24 sata prevali podui put bre nego konj
najmanji mii iskae, tvrd i oelien, kao vigar bia,
kae jedan engleski slikar.
Tako su izgledali ljudi i ljudsko drutvo prije nego
to je izvrena podjela na razliite klase. I kad upore-
dimo njihov poloaj s poloajem ogromne veine dana
njih civiliziranih ljudi, onda je razlika ogromna izmeu
dananjeg proletera i sitnog seljaka i slobodnog lana
starog gentilnog drutva.
To je jedna strana. Ali ne zaboravimo da je ova orga
nizacija bila osuena na propast. Ona nije otila dalje od
plemena; savez plemena ve obiljeava poetak njenog
podrivanja, kao to e se vidjeti i kao to se ve poka-
7 Porijeklo porodice 97
alo u irokekim pokuajima podjarmljivanja. Ono to
je izvan plemena, bilo je izvan prava. Gdje nije postojao
izrian ugovor o miru, vladao je rat plemena s pleme
nom, i rat je voen sa surovou koja odlikuje ovjeka
od ostalih ivotinja i koja je tek kasnije ublaena inte
resom. Gentilno ureenje u doba svog cvjetanja, kao
to smo ga vidjeli u Americi, pretpostavlja krajnje ne
razvijenu proizvodnju, te stoga krajnje rijetko stanov
nitvo na prostranoj oblasti; stoga i gotovo potpuna pod
lonost ovjeka vanjskoj prirodi, koja mu se nepoznata
i neshvaena suprotstavlja, to se odraava u djetinja
stim religijskim predodbama. Pleme je ostalo granica
za ovjeka, kako prema strancu iz drugog plemena tako
i prema samom sebi: pleme, gens i njihove ustanove bili
su sveti i nepovredivi, od prirode data via sila kojoj je
pojedinac ostajao bezuvjetno potinjen u osjeanju, mi
ljenju i djelanju. Ma koliko nam izgledali impozantni
ljudi ove epohe, oni se ne razlikuju jedan od drugog, oni
jo vise, kao to kae Marx, na pupanoj vrpci prvobitne
zajednice. Snaga ovih prvobitnih zajednica morala se
skriti, i ona je skrena. Ali ona je skrena utjecajima
koji nam unaprijed izgledaju kao degradacija, kao pad
u grijeh s jednostavne moralne visine starog gentilnog
drutva. Najnii interesi vulgarna lakomost, brutalna
udnja za uivanjima, prljav tvrdiluk, sebino grablje
nje zajednike imovine inauguriraju novo, civilizira
no, klasno drutvo; najsramnija sredstva kraa, na
silje, podmuklost, izdaja potkopavaju staro besklasno
gentilno drutvo i dovode ga do pada. A smo novo
drutvo, u toku itavih dvije i po hiljade godina svog
opstanka, nije bilo nikad neto drugo do razvoj neznatne
manjine na raun eksploatirane i potlaene ogromne ve
ine, a ono je to sad vie nego ikad ranije.

98
 IV

GKCKI GENS
Grci su, kao i Pelazgi i drugi narodi istog porijekla,
bili organizirani jo od prethistorijskog doba po istom or
ganskom redu kao i Amerikanci: gens, Jratrija, pleme,
savez plemena. Fratri ja je mogla nedo&ajati, kao kod
Dorana, savez plemena nije jo morao h'.ti svuda stvo
ren, ali u svim sluajevima gens je bio jt iinica. U doba
kad se javljaju u historiji, Grci su na prs *u civilizacije;
izmeu njih i amerikih plemena, o kojima je ranije
bilo rijei, nalaze se gotovo dva cijela velika razvojna
perioda za koja su Grci herojske dobi izmakli Irokezi-
ma. Stoga gens Grka i nije vie ni u kom sluaju ar
haian gens Irokeza, ig grupnog braka poinje da se
gubi u znatnoj mjeri. Matrijarhat je ustupio mjesto pa
trijarhatu; time je privatno bogatstvo, koje se javlja, ui
nilo prvi prodor u gentilno ureenje. Drugi prodor je bio
prirodna posljedica prvog: poto bi poslije uvoenja pa
trijarhata imanje bogate nasljednice njenom udajom pre
lo na njenog mua, dakle otilo u drugi gens, bila je
sruena osnova cijelog gentilnog prava, i ne samo da se
u tom sluaju dozvoljavalo, nego se zapovijedalo da se
djevojka udaje u okviru gensa, kako bi imanje ostalo
u gensu.
Po Groteovoj historiji Grke, specijalno atenski gens
sauvao se zahvaljujui ovome:
1. Zajednike religijske sveanosti i iskljuivo pravo
na sveeniku ast i slavu odreenog boga, tobonjeg
praoca gensa, koji je u tom svojstvu bio oznaen poseb
nim nadimkom.

7* 99
 2. Zajedniko mjesto za sahrshu (upor. Demostenova
Eubulida25).
3. Uzajamno pravo nasljeivanja.
4. Uzajamna obaveza na pomo, zatitu i potporu u
sluaju nasilja.
5. Uzajamno pravo i obaveza na sklapanje braka u
gensu u izvjesnim sluajevima, naroito u pogledu dje
vojaka bez roditelja i nasljednica.
6. Posjedovanje, bar u nekim sluajevima, zajedni
kog vlasnitva, s vlastitim arhontom (starjeinom) i riz-
niarem.
Zatim, ujedinjenje u fratriju povezivalo je vie gen-
sova, ali ne tako vrsto; ipak i ovdje nalazimo uzajamna
prava i dunosti sline vrste, naroito zajedniko vrenje
odreenih religijskih obreda i pravo na osvetu ako je
ubijen frator. Skup fratrija jednog plemena imao je opet
zajednike svel-le sveanosti koje su se redovno ponav
ljale, pod vodstvom phylobasileus-a (plemenskog starje
ine), izabranog izmeu plemia (eupatrida).
Toliko Grote. A Marx dodaje: I kroz grki gens oi
gledno proviruje divljak (npr. Irokez). On e biti jo
oigledniji im nastavimo naa Ispitivanja.
Jer grkom gensu svojstvene su jo slijedee crte:
7. Porijeklo po patrijarhatu.
8. Zabrana braka u gensu osim u sluaju nasljednica.
Ovaj izuzetak i njegovo formuliranje u vidu zapovijesti
potvruju da je jo vailo staro pravilo. Ovo proizlazi,
isto tako, iz ope vaeeg pravila da se ena udajom od
ricala religijskih obreda svog gensa i prelazila na obrede
svog mua, u iju je fratriju i upisivana. Prema tome,
a i po jednom uvenom mjestu kod Dikearha, pravilo je
bilo sklapanje braka izvan gensa, i Becker u Hariklu
upravo pretpostavlja da nitko nije smio sklopiti brak u
okviru svog vlastitog gensa.
9. Pravo adopcije u gens; ono se vrilo adopcijom u
porodicu, ali s javnim formalnostima i samo izuzetno.
10. Pravo izbora i smjenjivanja starjeina. Znamo da
je svaki gens imao svoga arhonta, ali nigdje nije reeno
da je u odreenim porodicama ta dunost nasljedna. Sve
do svretka barbarstva vjerojatno nije bilo stroge na
100
 sljednosti, koja je sasvim nespojiva sa stanjem gdje su
bogati i siromani u okviru gensa imali potpuno jednaka
prava.
Ne samo Grote, ve i Niebuhr, Mommsen i svi ostali
dosadanji historiari klasinog starog vijeka pretrpjeli
su neuspjeh s gensom. Iako su pravilno zabiljeili mnoga
njegova obiljeja, oni su stalno u njemu vidjeli grupu
porodica, te su time sebi onemoguili da shvate prirodu
i porijeklo gensa. Porodica u gentilnom ureenju nikad
nije bila organizaciona jedinica, niti je mogla biti, jer su
mu i ena neminovno spadali u dva razliita gensa.
Gens je potpuno ulazio u fratri ju, fratri ja u pleme; poro
dica je ulazila polovinom u gens mua a polovinom u
gens ene. Ni drava ne priznaje u javnom pravu ni
kakvu porodicu; do danas ona postoji samo za privatno
pravo. Ipak naa cijela dosadanja historiografija polazi
od apsurdne pretpostavke, koja je postala neprikosno
vena naroito u XVIII vijeku, da je monogamska, ino
kosna porodica, koja je jedva starija od civilizacije, jez
gra oko koje su se postepeno iskristalizirali drutvo i
drava.
Gospodinu Groteu treba dalje primijetiti, dodaje
Marx, do su gensovi, iako ih Grci izvode iz mitologije,
stariji od mitologije, koju su oni sami stvorili s njenim
bogovima i polubogovima.
Morgan najradije citira Grotea, jer je on ugledan a
ipak sasvim nesumnjiv svjedok. Grote dalje iznosi da je
svaki atenski gens imao ime izvedeno od svoga tobo
njeg praoca; da je bio opi obiaj prije Solona, a i po
slije Solona u sluaju kad nema testamenta, da gentilni
drugovi (genntes) umrlog nasljeuju njegovu imovinu,
i da u sluaju ubistva najprije srodnici, zatim gentilni
drugovi, i najzad fratori ubijenog imaju pravo i dunost
da progone pred sudovima ubicu:
Sve to znamo o najstarijim atenskim zakonima osniva se
na podjeli u gensove i fratrije.
Porijeklo gensova od zajednikih predaka zadalo je
mnogo muke cjepidlakim filistrima (Marx). Budui
da oni, naravno, izjavljuju da su zajedniki preci isti

101
mitovi, oni naprosto ne mogu da objasne kako je gens
nastao iz paralelnih, prvobitno saivim nesrodnih poro
dica, a ipak moraju da to uine kako bi jedino objasnili
postojanje gensova. Tako oni ostaju u vrtlogu rijei, ne
uspijevajui da odu dalje od tvrenja: rodoslovlje je do
due bajka, ali gens je stvarnost; te na kraju krajeva
Grote izjavljuje (s Marxovim umicima):
Vrlo rijetko ujemo o tom rodoslovlju, jer se ono iznosi
na javnost samo u izvjesnim, osobito sveanim sluajevima.
Ali neznatniji gensovi imali su sv^je zajednike religijske
obrede (vrlo udno, mister Grote!), i zajednikog natovjean-
skog praoca, i rodoslovlje, ba kao i uveniji (zaista udno,
gospodine Grote, kod neznatnih gensova!); osnovni plan i
idealna osnova (uvaeni gospodine, ne idealna ve karnalna,
naprosto putenaI) bili su isti kod svih.

Marx ovako rezimira Morganov odgovor na to: Si

stem krvnog srodstva koji odgovara gensu u njegovom
prvobitnom obliku a Grci su taj oblik jednom imali,
kao i ostali smrtnici sauvao je poznavanje meusob
nih srodnikih veza svih lanova gensa. To poznavanje
bilo je od odsudne vanosti za njih, i oni su ga u praksi
uili od djetinjstva. S monogamskom porodicom ovo je
palo u zaborav. Gentilno ime stvorilo je rodoslovlje, po
red koga je rodoslovlje inokosnih porodica izgledalo ne
znatno. Sad je bilo na tom imenu da sauva injenicu
zajednikog porijekla onih koji ga nose; ali rodoslovlje
gensa ilo je tako daleko unatrag da lanovi nisu vie
mogli dokazati svoje uzajamno stvarno srodstvo, osim
u ogranienom broju sluajeva kod skoranjih zajedni
kih predaka. Smo ime bilo je dokaz zajednikog pori
jekla, i to konani dokaz izuzev sluajeva adopcije. Na
protiv, stvarno poricanje svakog srodstva izmeu gentil-
nih drugova la Grote i Niebuhr, koje pretvara gens u
potpuno zamiljenu i izmiljenu tvorevinu, dostojno je
idealnih, tj. kabinetskih strunjaka. Zato to su se
srodnike veze rodova, naroito pojavom monogamije,
pomakle u daleku prolost, i to se negdanja stvarnost
odraava u mitolokoj tvorevini mate, zakljuivali su i
zakljuuju filistri-potenjakovii da je rodoslovlje zami
ljeno u mati stvorilo stvarne gensove!
102
 Fratrija je bila, kao i kod Amerikanaca, matini gens
koji se pocijepao na vie gensova-izdanaka i koji ih je
sjedinjavao, i koji ja, esto jo, porijeklo svih njih iz
vodio od zajednikog praoca. Tako su imali, po Groteu,
svi istovremeni lanovi fra trije Hekateja jednog istog boga
za praoca u esnaestom koljenu;
svi gensovi ove fratrije bili su dakle bratski gensovi u
doslovnom smislu. Fratrija se javlja jo kod Homera kao
vojna jedinica na uvenom mjestu gdje Nestor savjetuje
Agamemnona: svrstaj ljude po plemenima i fratri jama,
da bi fratrija pomogla fratriji a pleme plemenu. Inae
fratrija je imala pravo i dunost gonjenja ubice koji je
izvrio ubistvo nad fratorom, dakle u ranije doba i oba
vezu krvne osvete. Ona je, dalje, imala zajednike sve
tinje i svetkovine, kao to je i izgradnja cjelokupne gr
ke mitologije iz tradicionalnog staroarijevskog kulta pri
rode bila u sutini uvjetovana gensovima i fr atrij ama, i
u okviru njih se i zbivala. Dalje, ona je imala svog
starjeinu (phratriarchos) i, po De Coulangesu, i skupti
ne i obavezne odluke, sudsku vlast i upravu. ak i kas
nija drava, koja je ignorirala gens, ostavila je fratriji
vrenje stanovitih javnih dunosti.
Vie srodnih fratrija ine pleme. U Atici je bilo etiri
plemena, svako sa po tri fratri je, od kojih je svaka bro
jala trideset gensova. Tako tano odmjeravanje grupa
pretpostavlja svjesno, plansko mijeanje u stihijno na
stali poredak. Kako, kada i zato se ovo dogodilo, o tome
grka historija ne govori, a i sami Grci sauvali su uspo
menu na raniju historiju tek od herojskog doba.
Kako su Grci bili stijenjeni na razmjerno maloj ob
lasti, razlike u dijalektima su bile kod njih manje raz
vijene nego u prostranim amerikim umama; ipak i
ovdje nalazimo ujedinjena u veu cjelinu samo plemena
istog glavnog dijalekta, i ak u maloj Atici poseban
dijalekt, koji je kasnije postao vladajui, kao opi prozni
jezik.
U Homerovim epovima nalazimo grka plemena vei
nom ve ujedinjena u male narode, u ijim su granicama
meutim gensovi, fratri je i plemena jo potpuno sau

103
vali svoju samostalnost. Oni su vef ivjeli u gradovima
koji su bili utvreni zidovima. Br< stanovnitva je ras
tao s proirivanjem stad i zeml; radnje i s poecima
zanata, time su rasle imovinske n jednakosti a s njima
aristokratski element u okviru st , samonikle demo
kracije. Pojedini mali narodi vodil su neprekidne ratove
radi osvajanja najboljih predjela, a svakako i radi pli
jena; ropstvo ratnih zarobljenika je ve priznata usta
nova.
Ureenje ovih plemena i malih haroda bilo je ovakvo:
1. Stalna vlast bilo je vijee (ail), prvobitno sastav
ljeno svakako od starjeina geniva, a kasnije, kad je
njihov broj suvie narastao, od posebno izabranih, to
je prualo priliku za formiranje i]jaanje aristokratskog
elementa; jer i Dionisije upravo govori da je vijee he
rojskog doba bilo sastavljeno od Oglednih lica (kratistoi).
Vijee je konano odluivalo o vanim pitanjima. Tako
je vijee Theba, kod Eshila, donijelo za date okolnosti
odsudnu odluku da se Eteoklo sahrani s poastima, a da
se Polinikovo26 tijelo baci psima. Kad je ustanovljena
drava, ovo se vijee pretvorilo u kasniji senat.
2. Narodna skuptina (agora). Kod Irokeza smo vidjeli
kako narod, mukarci i ene, stoji oko vijea, uzima na
odreeni nain uea u raspravljanju i tako utjee na
njegove odluke. Kod homerovskih Grka ova se okolina
(Umstand), da upotrijebimo staronjemaki sudski izraz,
ve razvila u potpunu narodnu skuptinu, kao to je to
bilo i kod Nijemaca u prastaro doba. Vijee je sazivalo
narodnu skuptinu radi odluivanja o vanim poslovima;
svaki ovjek je mogao uzeti rije. Odluka se donosila
dizanjem ruke (Eshil u Pribjeglicama) ili aklamacijom.
Ona je bila suverena u posljednjoj instanciji, jer, kae
Schomann (Griechische Altertiimer),
ako je u pitanju stvar za ije je izvoenje potrebna saradnja
naroda, Homer nam ne ukazuje ni na kakvo sredstvo kojim
bi se narod protiv svoje volje mogao prinuditi na to.

Jer u to doba, kad je svaki odrasli muki lan ple

mena bio ratnik, jo nije bilo od naroda izdvojene javne
vlasti koja bi mu se mogla suprotstaviti. Samonikla de-

104
mokraija bila je jo u punom procvatu, i to mora ostati
polazna taka pri ocjeni vlasti i poloaja kako vijea
tako i bazileusa.
3. Vojskovoa (basileus). Ovdje Marx primjeuje: Ev
ropski uenjaci, veinom roeni lakeji vladara, prave od
bazileusa monarha u modernom smislu. Od toga se uva
jenki-republikanac Morgan. On govori vrlo ironino ali
tano o ljigavom Gladstoneu i njegovom djelu Juventus
Mundi:

Gosp. Gladstone nam prikazuje grke poglavice herojskog

doba kao kraljeve i kneeve, dodajui da su bili i dentlmeni,
ali i sam mora da prizna: uglavnom izgleda da nalazimo obi
aj ili zakon nasljea po prvoroenju dovoljno ali ne suvie
otro odreen.

Svakako e i samom gospodinu Gladstoneu izgledati

da tolikim klauzulama ogranieno nasljee po prvoroe
nju u dovoljnoj mjeri, lako ne suvie otro, vrijedi taman
toliko koliko i nikakvo.
Vidjeli smo kako je bilo s nasljednou starjeinstva
kod Irokeza i drugih Indijanaca. Sva su zvanja bila iz
borna, veinom u okviru gensa i utoliko nasljedna u
njemu. Pri upranjenju, prednost se postepeno davala
najbliem gentilnom srodniku bratu ili sestriu ako
nije bilo razloga da se on mimoie. Ako je, dakle, kod
Grka pod vladavinom patrijarhata zvanje bazileusa pre
lazilo po pravilu na sina ili na jednog od sinova, to je
samo dokaz da je ovdje bilo vjerojatno da e sinovi na
slijediti zvanje putem narodnog izbora, ali nije ni u kom
sluaju dokaz pravomonog reda nasljea bez narodnog
izbora. U ovom sluaju imamo kod Irokeza i Grka prvi
zametak posebnih plemikih porodica u okviru gensa,
a kod Grka jo uz to i prvi zametak budueg nasljednog
vodstva ili monarhije. Pretpostavka govori dakle u pri
log toga da je kod Grka bazileus morao biti izabran od
naroda ili bar potvren od njegovih priznatih organa
vijea ili agore, kao to je to vrijedilo za rimskog kra
lja (-).

105
 U Ilijadi, zapovjednik nad vojnicima Agamemnon ne
javlja se kao vrhovni kralj Grka, nego kao vrhovni za
povjednik savezne vojske pred opsjednutim gradom. I
na to njegovo svojstvo ukazuje Odisej, kad je izbio raz
dor meu Grcima, na uvenom mjestu: nije dobro kad
mnogi zapovijedaju, neka jedan bude zapovjednik itd
(ali omiljeni stih sa ezlom kasnije je dodat). Odie;
ne dri ovdje predavanje o obliku vladavine, nego zahti
jeva poslunost prema vrhovnom vojskovoi u ratu
Grcima, koji se pred Trojom javljaju samo kao vojska
dovoljna je demokratska agora. Kad Ahil govori o daro
vima, tj. o podjeli plijena, on ne povjerava podjelu ni
Agamemnonu niti kom drugom bazileusu, nego sinovi
ma Ahejaca, tj. narodu. Predikati: od Zeusa roen, od
Zeusa othranjen, ne dokazuje nita, jer svaki gens vodi
porijeklo od nekog boga, a gens plemenskog starjeine
ve od nekog otmjenijeg boga ovdje Zeusa. ak su
i oni koji su bez line slobode, kao svinjar Eumej i dr.,
boanski (dioi i theioi), i to u Odiseji, dakle u mno
go kasnije doba nego to je Ilijada; u istoj Odiseji
daje se ime heroja ak i glasniku Muliju i slijepom
pjevau Demodoku. Ukratko, rije basileia, koju grki
pisci upotrebljavaju za homerovsko takozvano kraljev
stvo (jer je njen glavni pojam voenje vojske) s vije
em i narodnom skuptinom, znai samo vojnu demo
kraciju. (Marx.)
Bazileus je imao pored vojne i sveeniku i su
daku nadlenost; ova druga nije bila blie odreena,
a prvu je imao kao vrhovni predstavnik plemena ili sa
veza plemena. O graanskoj, upravnoj vlasti nema ni
kada spomena; on je, izgleda, po slubenoj dunosti bio
lan vijea. Stoga je etimoloki sasvim ispravno prevesti
basileus rijeju Konig [kralj], jer Konig (Kuning) potjee
od Kuni, Knne, i znai starjeina gensa. Ali dananje
znaenje rijei Konig nikako ne odgovara starogrkom
bazileusu. Tukidid izrino naziva staru basileia imenom
patrik, tj. izvedenu iz gensova, i kae da je imala tano
odreena, dakle ograniena ovlaenja. A Aristotel go
vori da je basileia herojskog doba bila vodstvo nad slo
bodnim ljudima i da je bazileus bio vojskovoa, sudac
106
i prvosveenik; nije, dakle, imao vlast upravljanja u
kasnijem smislu.*
U grkom ureenju herojskog doba nalazimo, dakle,
staru gentilnu organizaciju jo kao ivu snagu, ali ve i
poetak njenog potkopavanja: patrijarhat s prenoenjem
imanja u nasljedstvo na djecu, ime se ide na ruku na-
gomilavanju bogatstva u porodici, te porodica postaje
sila nasuprot gensu; povratno djelovanje imovinske ne
jednakosti na ureenje obrazovanjem prvih zaetaka na
sljednog plemstva i kraljevstva; ropstvo, najprije samo
ratnih zarobljenika, ali otvarajui ve perspektivu po
robljavanja vlastitih plemenskih pa ak i gentilnih dru
gova; stari rat plemena ve se izvrgava u sistematsko
razboj nitvo na kopnu i na moru radi osvajanja stoke,
robova, blaga, i pretvara se u redovan izvor prihoda;
ukratko, bogatstvo se slavi i potuje kao najvie dobro,
a stara gentilna ureenja zloupotrebljavaju se da bi se
opravdalo nasilno otimanje bogatstava. Nedostajalo je sa
mo jo jedno: ustanova koja bi osiguravala novosteena
bogatstva pojedinaca ne samo protiv komunistikih tra
dicija gentilnog ureenja, koja ne samo to bi proglasila
svetim ranije tako malo cijenjeno privatno vlasnitvo,
i koja bi ovo posveenje istakla za najvii cilj svake
ljudske zajednice, ve koja bi udarila ig opeg drutve
nog priznanja i na nove oblike stjecanja vlasnitva, koji
se razvijaju jedan za drugim, dakle na sve ubrzanije
poveanje bogatstva; ustanova koja bi ovjekovjeila ne
samo sve ve cijepanje drutva na klase, ve i pravo
imune klase na eksploataciju siromane klase i vlada
vinu prve nad drugom.
I ta ustanova se pojavila. Pronaena je drava.
* Kao od grkog bazlleusa, tako au 1 od vojskovoe Aztekd nai-
nlli modernog vladara. Morgan je prvi podvrgnuo historijskoj kritici
Izvjetaje panjolaca, koji su bili zasnovani najprije na nerazumije
vanju 1 pretjerivanju a kasnije na direktnim laima, 1 dokazao da
su Meksikanci bili na srednjem stupnju barbarstva, ali ipak na viem
nivou od novomekslkansklh Pueblo-Indijanaca, 1 da je njihovo ure
enje, ukoliko se moe zakljuiti lz unakaenlh Izvjetaja, odgova
ralo ovome: savez trlju plemena, koji je pokorio i obavezao na danak
izvjestan broj drugih plemena, a kojim su upravljali savezno vijee
i savezni vojskovoa, od koga su panjolci nainili cara. (JSngel-
8ova napomena.)

107
 V

NASTANAK ATENSKE DRAVE

Kako se drava razvila na taj nain to su organi gen-
tilnog ureenja djelomino preobraeni, djelomino po
tisnuti uvoenjem novih organa, i najzad potpuno zami
jenjeni pravim dravnim ustanovama, dok je na mjesto
istinskog naroda pod orujem, koji se sm titio u
svojim gensovima, fratrijama i plemenima, stupila nao
ruana javna vlast koja je bila podreena tim drav
nim ustanovama, te se, dakle, mogla upotrijebiti i protiv
naroda sve to, bar u poetnom dijelu razvoja, ne
moemo nigdje bolje pratiti nego u staroj Ateni. Preo
braaje oblika opisao je uglavnom Morgan, a ekonomski
sadraj koji raa te promjene moram veim dijelom
sm dodati.
U herojsko doba, etiri plemena Atenjana naseljavala
su jo posebne oblasti u Atici; ak su, izgleda, i dvanaest
fratri ja, od kojih su plemena bila sastavljena, imala jo
posebna sjedita u dvanaest Kekropsovih gradova. Imali
su ureenje herojskog doba: narodnu skuptinu, narod
no vijee, bazileusa. Dokle god see pisana historija,
zemlja je bila ve podijeljena i pretvorena u privatno
vlasnitvo, kao to to odgovara ve razmjerno razvijenoj
robnoj proizvodnji i njoj odgovarajuoj robnoj trgovini
potkraj vieg stupnja barbarstva. Pored ita proizvodilo
se vino i ulje; pomorska trgovina na Egejskom moru
sve je vie oduzimana od Feniana i veim dijelom je
prela u atike ruke. Kupnjom i prodajom zemljinog
posjeda, sve veom podjelom rada izmeu zemljoradnje
i zanata, trgovine i pomorstva, morali su se ubrzo izmi-
108
 jeati pripadnici gensova, fratrija i plemena, morao je
distrikt fratrije i plemena dobiti stanovnike koji, iako
sunarodnici, ipak nisu pripadali ovim tijelima, koji su,
dakle, bili strani u svom vlastitom mjestu stanovanja.
Jer u mirno doba su svaka fratrija i svako pleme sami
upravljali svojim poslovima, ne obraajui se narodnom
vijeu ili bazileusu u Ateni. Ali onaj tko je stanovao u
oblasti fratrije ili plemena kojima ne pripada nije, na
ravno, mogao uestvovati u toj upravi.
Time je poremeeno utvreno funkcioniranje organa
gentilnog ureenja, te se morao nai lijek tome ve u
herojsko doba. Uvedeno je ureenje koje se pripisuje
Tezeju. Promjena se, prije svega, sastojala u tome to
je ustanovljena centralna uprava u Ateni, tj. proglaen
je zajednikim i prenijet na zajedniko vijee, koje je
imalo sjedite u Ateni, dio poslova kojima su dotle ple
mena samostalno upravljala. Time su Atenjani poli za
jedan korak dalje nego to je ikada poao ijedan uroe-
niki narod u Americi:*na mjesto prostog saveza pleme
na koja ive jedno pored drugog dolo je do njihovog
stapanja u jedinstven narod. Tako je poniklo ope aten-
sko narodno pravo, koje je stajalo nad pravnim obia
jima plemena i gensova; atenski graanin kao takav do
bio je odreena prava i novu pravnu zatitu i u oblasti
gdje je bio plemenski stran. Ali time je uinjen prvi ko
rak k potkopavan ju gentilnog ureenja; jer to je bio
prvi korak ka kasnijem primanju graana koji su bili
plemenski strani u cijeloj Atici, koji su bili i ostali pot
puno izvan atenskog gentilnog ureenja. Druga usta
nova pripisivana Tezeju bila je podjela cijelog naroda
na tri klase, bez obzira na gens, fratri ju ili pleme: na
eupatride ili plemie, geomore ili zemljoradnike i de
miurge ili zanatlije, i ustupanje plemiima iskljuivog
prava na zvanja. Ova podjela je, dodue, ostala bez uin
ka, izuzev zauzimanja zvanja od strane plemia, jer nije
ustanovila inae nikakve pravne razlike izmeu klasa.
Ali ona je vana jer nam otkriva nove drutvene ele
mente koji su se neprimjetno razvili. Ona pokazuje da
se uobiajeno popunjavanje gentilnih zvanja iz izvjesnih
porodica ve izgradilo ,u slabo osporavano pravo tih po

109
rodica na ta zvanja, da su te porodice, ionako mone
zbog bogatstva, poele da se skupljaju, izvan svojih
gensova, u posebnu povlaenu klasu, i da je drava,
koja je tek nicala, proglasila svetim to prisvajanje pra
va. Ona pokazuje, dalje, da je podjela rada izmeu zem
ljoradnika i zanatlija ve toliko ojaala da je umanjila
drutveno znaenje stare podjele na gensove i plemena.
Ona, najzad, proglaava nepomirljivu suprotnost izmeu
gentilnog drutva i drave; prvi pokuaj izgraivanja
drave sastoji se u tome da se razbiju gensovi, dijelei
njihove lanove na povlaene i zapostavljene, a ove
opet na dvije klase po zanimanju, suprotstavljajui ih
tako jedne drugima.
Dalja politika historija Atene, sve do Solona, samo
je nepotpuno poznata. Zvanje bazileusa se izobiajilo;
na vrh drave su dolazili arhonti izabrani izmeu plem
stva. Vlast plemstva je sve vie rasla dok oko 600. god.
prije nae ere nije postala neizdrljiva. A glavno sred
stvo u guenju ope slobode bili su novac i lihva.
Glavno sjedite plemstva bilo je u Ateni i oko nje, gdje
je pomorska trgovina, pored gusarstva koje se jo uvi
jek vrilo u pojedinim sluajevima, bogatila plemstvo i
koncentrirala novano bogatstvo u njegovim rukama.
Odavde je novana privreda, koja se sve vie razvijala,
prodirala kao rastvaraj ua luavka u tradicionalni nain
ivota seoskih opina, koji se zasnivao na naturalnoj
privredi. Gentilno ureenje je apsolutno nespojivo s nov
anom privredom; propast atikih sitnih seljaka poduda
rala se sa slabljenjem starih gentilnih veza koje su ih
titile. Obveznica i zalaganje imanja (jer i hipoteku su
izmislili ve Atenjani) nisu potovali ni gens ni fratri ju.
A staro gentilno ureenje nije znalo za novac, ni za pre
dujam, ni za dug u novcu. Stoga je novana vladavina
plemstva, koja se sve bujnije razvijala, izgradila i novo
obiajno pravo radi osiguranja vjerovnika protiv du
nika, radi posveenja eksploatacije sitnog seljaka od stra
ne vlasnika novca. Svako atiko polje bilo je naikano
zalonim stupovima, na kojima je pisalo da je imanje
gdje se nalazio ovaj stup dato u zalog tome i tome za
toliko i toliko novca. Njive koje nisu bile tako obilje
110
 ene bile su veim dijelom ve prodane zbog hipoteka
ili kamata kojima je rok proao, i bile su prele u vlas
nitvo plemikog lihvara; seljak se mogao smatrati sret
nim ako mu se dozvoli da ostane na imanju kao zakupac
i da ivi od jedne estine prinosa svoga rada, dok je pet
estina morao plaati novom vlasniku na ime zakupa.
To jo nije bilo sve. Ako novac od prodatog imanja ne
bi bio dovoljan za pokrie duga, ili je dug uinjen bez
osiguranja zalogom, morao je dunik prodati svoju djecu
u ropstvo u stranu zemlju, da bi namirio vjerovnika.
Prodaja djece od strane oca to je bio prvi plod patri
jarhata i monogamije! A ako krvopija jo ni tada ne bi
bio zadovoljen, mogao je samog dunika prodati kao
roba. To je bilo prijatno svitanje civilizacije u atenskom
narodu.
Ranije, kad su ivotni uvjeti naroda jo odgovarali
gentilnom ureenju, bio je nemogu takav prevrat; a
sad je izvren nije se znalo kako. Vratimo se za tre
nutak naim Irokezima. Tamo se nije moglo ni zamisliti
stanje koje se sad nametnulo Atenjanima, tako rei bez
njihovog uea, a nesumnjivo protiv njihove volje. Nji
hov nain proizvodnje sredstava za ivot, koji je iz go
dine u godinu ostajao isti, nije mogao raati konflikte,
kao to su bili ovi tako rei izvana nametnuti, ni suprot
nost izmeu bogatog i siromanog, eksploatatora i eks
ploatiranog. Irokezi su bili jo vrlo daleko od toga da
vladaju prirodom, ali, u okviru granica koje im je pri
roda nametnula, oni su vladali svojom vlastitom proiz
vodnjom. Ne uzimajui u obzir rave etve u njihovim
baticama, iscrpljenje zaliha riba u njihovim jezerima i
rijekama ili divljai u njihovim umama, oni su znali
do ega e doi svojim nainom stjecanja sredstava za
ivot. Ono do ega se moralo doi bila su sredstva
za ivot, oskudnija ili obilnija; ali ono do ega se nikada
nije moglo doi bili su nenamj era vani drutveni pre
vrati, kidanje gentilnih veza, cijepanje gentilnih i ple
menskih drugova na suprotne klase koje se meusobno
bore. Proizvodnja se kretala u najuim granicama, ali
proizvoai su vladali svojim vlastitim proizvodom.
To je bila ogromna prednost barbarske proizvodnje ko

111
ja je izgubljena pojavom civilizacije, a zadatak je slije
deih pokoljenja da ga ponovo osvoje na osnovi sada
postignutog snanog vladanja prirodom od strane ovje
ka i sada mogue slobodne asocijacije.
Drukije je bilo kod Grka. Nastalo privatno vlas
nitvo stad i luksuznih artikala dovelo je do razmjene
izmeu pojedinaca, do pretvaranja proizvoda u robu.
A u tome je klica cijelog budueg prevrata. im proiz
voai nisu vie neposredno sami troili svoj proizvod,
ve ga davali iz ruku u razmjenu, oni su izgubili vlast
nad njim. Oni nisu vie znali ta je s njim bilo i posto
jala je mogunost da se proizvod jednom upotrijebi pro
tiv proizvoaa radi njegovog eksploatiranja i tlaenja.
Zato ne moe nijedno drutvo koje nije ukinulo raz
mjenu izmeu pojedinaca zadrati zadugo vlast nad svo
jom vlastitom proizvodnjom i kontrolu nad drutvenim
posljedicama svog procesa proizvodnje.
Ali Atenjani su imali, ubrzo poslije nastanka razmjene
izmeu pojedinaca i preobraaja proizvoda u robu, da
iskuse kako proizvod ispoljuje svoju vlast nad proizvo
aem. S robnom proizvodnjom pojavilo se obraivanje
zemlje od strane pojedinaca za vlastiti raun, a time ubr
zo zemijovlasnitvo pojedinaca. Pojavio se, dalje, novac,
opa roba, kojom su se mogle razmijeniti sve ostale; ali
kad su ljudi izmislili novac, oni nisu mislili na to da su
time stvorili opet novu drutvenu silu, onu jednu, opu
silu, pred kojom e cijelo drutvo morati da se pogne.
I vladavinu te nove sile, koja se iznenada uzdigla bez
znanja i volje svojih vlastitih tvoraca, osjetili su Ate
njani u svoj brutalnosti njene mladosti.
ta je trebalo initi? Staro gentilno ureenje pokazalo
se ne samo nemono protiv pobjednikog pohoda novca,
ve je bilo i potpuno nesposobno da u svom okviru nae
ak i mjesto za takve stvari kao to su novac, vjerovnik
i dunik, prinudna naplata dugova. Ali nova drutvena
sila je stvorena, i smjerne elje, enje z povratkom do
brih starih vremena, nisu mogle da uklone sa svijeta ni
novac ni lihvu. A pored toga uinjen je niz drugih, dru-
gostepenih prodora u gentilno ureenje. Ispremetana raz-
bacanost gentilnih drugova i fratora po cijeloj atikoj
112
oblasti, naroito u samom gradu Ateni, postajala je od
pokoljenja do pokoljenja vea, iako je, dodue, jo i sad
Atenjanin smio prodavati imanje izvan svog gensa, ali
ne i svoju kuu za stanovanje. S napretkom industrije
i saobraaja sve se potpunije razvijala podjela rada iz
meu razliitih proizvodnih grana: zemljoradnje, zanata,
u zanatu opet izmeu bezbrojnih podvrsta, trgovine, po
morstva itd.; stanovnitvo se sad dijelilo po svom zani
manju na dosta vrste grupe, od kojih je svaka imala
niz novih zajednikih interesa koji se nisu ticali gensa
i fratri je, te su bile neophodne nove ustanove za brigu
o njima. Broj robova se znatno poveao i morao je ve
onda daleko premaati broj slobodnih Atenjana; gentilno
ureenje prvobitno nije znalo za ropstvo, te dakle ni za
sredstvo obuzdavan ja ove mase neslobodnih. I najzad,
trgovina je dovela u Atenu mnotvo stranaca koji su se
naselili tamo zbog stjecanja novca, i koji su takoer po
starom ureenju bili lieni prava i zatite, i uprkos tra
dicionalnoj trpeljivosti* ostali u narodu stran element
koji smeta.
Ukratko, gentilno ureenje je bilo pri kraju. Drutvo
je svakodnevno sve vie izrastalo iz njega; ak ni naj
gora zla, koja su nastala p*ed njegovim oima, ono nije
moglo ni da sprijei ni da ukloni. Ali drava se u meu
vremenu neprimjetno razvila. Nove grupe, nastale po
djelom rada najprije izmeu grada i sela, zatim izmeu
razliitih grana gradskog rada, stvorile su nove organe
za zatitu svojih interesa; ustanovljena su zvanja svih
vrsta. A zatim je mladoj dravi bila potrebna prije svega
vlastita oruana sila, koja je kod Atenjana, kao pomo
raca, mogla biti najprije samo pomorska sila za poje
dinane male ratove i za zatitu trgovakih brodova. U
nepoznato doba prije Solona ustanovljene su naukrarije,
mali teritorijalni kotarevi, dvanaest u svakom plemenu;
svaka naukrarija je morala pribaviti, opremiti i snabdje
ti posadom jedan ratni brod i, osim toga, dati jo dva
konjanika. Ta ustanova je dvostruko potkopavala gentil
no ureenje. Prvo, time to je stvorila javnu vlast koja
se ve vie nije poklapala s ukupnou naoruanog na
roda; i drugo, time to je prvi put u javne svrhe dijelila
8 Porijeklo porodice 113
narod ne po srodnikim grupama, ve po zajednikom
mjestu prebivanja. Vidjet e se od kakvog je to znae
nja bilo.
Kako gentilno ureenje nije moglo pruiti nikakvu
pomo eksploatiranom narodu, to je ostala samo drava
koja se stvarala. I ona mu je ukazala pomo Solonovim
ustavom, kojim je ona istodobno ojaala, ponovo na ra
un starog ureenja. Solon ovdje nas ne zanima nain
kojim je provedena njegovat reforma, koja pada u 594.
godinu prije nae ere Solon je otvorio niz takozvanih
politikih revolucija, i to zakoraivanjem u vlasnitvo.
Sve dosadanje revolucije bile su revolucije za zatitu
jedne vrste vlasnitva nasuprot drugoj vrsti vlasnitva.
One ne mogu da tite jednu a da ne povrijede drugu.
U velikoj francuskoj revoluciji rtvovano je feudalno
vlasnitvo da bi se spasilo buroasko; u Solonovoj revo
luciji, vlasnitvo vjerovnika moralo je da trpi u korist
vlasnitva dunika. Dugovi su naprosto proglaeni za
nevaee. Pojedinosti nam nisu tano poznate, ali se
Solon u svojim pjesmama hvali da je uklonio zalone
stupove sa zaduenih imanja i da je vratio one koji su
zbog dugova prodani ili pobjegli u inozemstvo. Ovo je
bilo mogue jedino otvorenom povredom vlasnitva. I
doista, sve takozvane politike revolucije, od prve do po
sljednje, izvrene su radi zatite vlasnitva jedne vrste,
i provedene konfiskacijom, nazivanom i kraom, vlasni
tva druge vrste. Istina je da se u toku dvije i po hiljade
godina privatno vlasnitvo moglo odrati samo krenjem
vlasnitva.
Meutim, sad je bilo nuno sprijeiti ponavljanje ta
kvog porobljavanja slobodnih Atenjana. To se postiglo
najprije opim mjerama, npr. zabranom ugovor o zajmu
kojima se daje u zalog linost dunika. Dalje, utvrena
je maksimalna veliina zemlje koju pojedinac moe ima
ti, da bi se stavila bar neka granica pohlepi plemstva za
zemljom seljaka. A zatim su dole ustavne izmjene. Za
nas su najvanije ove:
Vijee se povealo na etiri stotine lanova, po sto iz
svakog plemena; ovdje je dakle pleme jo bilo osnova.
Ali to je bilo i jedino to je od starog ureenja ulo u
novo dravno tijelo. Jer, inae, Solon je podijelio gra-

114
 dane na etiri klase prema njihovom imanju i prihodu
od njega; 500, 300 i 150 medimnusa ita (1 medimnus =
oko 41 litar) bili su minimalni prihodi za prve tri klase;
tko je imao manje ili nije imao nikakvog imanja pri
padao je etvrtoj klasi. Na sva zvanja mogli su dolaziti
samo pripadnici najviih triju klasa, a na najvia zvanja
samo pripadnici prve klase; etvrta klasa je imala samo
pravo govora i glasa u narodnoj skuptini, ali tu su bi
rani svi inovnici, tu su oni polagali raun, tu su dono
eni svi zakoni, i tu je etvrta klasa imala veinu. Ari
stokratske povlastice djelomino su obnovljene u obliku
povlastica na bogatstvo, ali je narod zadrao odluujuu
mo. Dalje, etiri klase su sainjavale osnovu nove orga
nizacije vojske. Prve dvije klase davale su konjicu; tre
a je imala da slui kao teka pjeadija; etvrta kao laka,
neoklopljena pjeadija ili u mornarici, i u tom sluaju
bila je vjerojatno i plaena.
Ovdje je, dakle, unijet u ustav sasvim nov element:
privatno vlasnitvo. Prava i dunosti dravljana odmje
ravaju se razmjerno veliini njihovog zemljo vlasnitva,
i ukoliko imovinske klase stjeu utjecaj, utoliko potis
kuju stara tijela krvnog srodstva; gentilno ureenje je
pretrpjelo nov poraz.
Odmjeravanje politikih prava prema imovini nije bilo,
meutim, nikakva ustanova bez koje drava ne moe da
postoji. Iako je ono imalo tako veliku ulogu u ustavnoj
historiji drav5, ipak je bilo vrlo mnogo drava, i to naj
potpunije razvijenih, kojima to nije bilo potrebno. Ono
je i u Ateni imalo samo prolaznu ulogu; od vremena
Aristida sva zvanja su bila dostupna svakom graaninu.
Za vrijeme iduih osamdeset godina, atensko drutvo
je postepeno uzimalo pravac kojim e se dalje razvijati
u toku iduih vjekova. lih v i sa zemljom, koja je bujala
u doba prije Solona, stavljena je brana, a isto tako i
neogranienoj koncentraciji zemljoposjeda. Trgovina i
zanati, ukljuujui umjetnike zanate, koji su se razvi
jali u sve veem razmjeru upotrebom rada robova, po
stali su vladajue privredne grane. Ljudi su postali pro-
svjeeniji. Umjesto da eksploatiraju na prvobitni brutalni
nain svoje sugraane, oni su preteno eksploatirali ro
8* 115
bove i muterije izvan Atene. Pokretno vlasnitvo, nov
ano bogatstvo i bogatstvo u robovima i brodovima, raslo
je sve vie, ali ono sad nije vie bilo prosto sredstvo za
stjecanje zemljoposjeda, kao u prvo, nerazvijeno doba,
ve je postalo samo sebi cilj. Time je, s jedne strane, s
novom klasom bogatih industrijalaca i trgovaca narastao
pobjedonosan suparnik staroj plemikoj moi, a s dru
ge strane, ostacima starog gentilnog ureenja oduzeto je
i posljednje tlo. Gensovi, fratri je i plemena, iji su la
novi ivjeli sad rasuti i potpuno izmijeani po cijeloj
Atici, postali su zbog toga potpuno nepodobni za poli
tika tijela; mnotvo atenskih graana nije pripadalo ni
jednom gensu, oni su bili useljenici koji su, dodue, dobili
pravo graanstva, ali nisu bili primljeni ni u jednu od
starih rodovskih zajednica; pored njih je stalno rastao
broj stranih useljenika koji su imali samo pravo na za
titu.27
U meuvremenu su napredovale stranake borbe;
plemstvo je nastojalo da povrati svoje ranije povlastice
i ponovo je dobilo prevlast za kratko vrijeme, dok ga
nije definitivno sruila Klistenova revolucija (509. go
dine prije nae ere), a s njim i posljednji ostatak gen
tilnog ureenja.
Klisten je u svom novom ustavu ignorirao etiri stara
plemena, osnovana na gensovima i fratrijama. Na nji
hovo mjesto dola je sasvim nova organizacija na pod
lozi podjele graana po samom mjestu nastanjenja, po
djele kojom se pokualo ve u naukrarijama. Vie nije
odluivala pripadnost rodovskim zajednicama, nego samo
mjesto stanovanja; vie nije dijeljen narod, ve oblast,
a stanovnici su postali u politikom pogledu samo do
datak oblasti.
Cijela Atika je podijeljena na sto opinskih kotara,
dema, koji su imali samoupravu. Graani (demotes), na
stanjeni u pojedinom demosu, birali su svog starjeinu
(demarh) i blagajnika, kao i trideset sudaca s pravom su
enja manjih sporova. Oni su, takoer, dobivali vlastiti
hram i boga-zatitnika ili heroja, ije su sveenike birali.
Najvia vlast u demosu bila je skuptina demota. Kao
to Morgan pravilno primjeuje, to je prototip amerike
116
samoupravne gradske opine. Modema drava u svom
najviem razvoju zavrava istom jedinicom kojom je
poela drava pri svom nastanku u Ateni.
Deset ovih jedinica, dema, sainjavale su pleme, koje
je sad nazvano teritorijalnim plemenom za razliku od
starog rodovskog plemena. Teritorijalno pleme nije bilo
samo samoupravno politiko tijelo, ve i vojno; ono je
biralo filarha ili plemenskog starjeinu, koji je zapovije
dao konjicom, taksiarha, koji je zapovijedao pjeadijom,
i stratega, koji je zapovijedao cjelokupnom vojskom re
grutiranom na podruju plemena. Ono je, dalje, opre
malo pet ratnih brodova zajedno s posadom i zapovjed
nikom, i dobivalo je jednog atikog heroja, po kome se
zvalo, za sveca-zatitnika. Najzad, ono je biralo pedeset
predstavnika za atensko vijee.
Na vrhu je bila atenska drava, kojom je vladalo vi
jee sastavljeno od pet stotina izabranika deset plemena,
a u posljednjoj instanciji narodna skuptina, gdje je
svaki atenski graanin imao pristup i pravo glasa; uz
to su arhonti i drugi inovnici obavljali posao raznih
upravnih grana i sudskih vlasti. U Ateni nije bilo vrhov
nog inovnika izvrne vlasti.
Ovim novim ureenjem i primanjem vrlo velikog bro
ja zatienika, dijelom useljenika a dijelom osloboenih
robova, istisnuti su bili iz javnih poslova organi gentil-
nog ureenja; oni su se sveli na privatna udruenja i
vjerske zajednice. Ali moralni utjecaj, tradicionalni na
in shvaanja i miljenja starog gentilnog doba naslje
ivao se jo dugo i izumirao je tek postepeno. To se
pokazalo na jednoj kasnijoj dravnoj ustanovi.
Vidjeli smo da se bitno obiljeje drave sastoji u jav
noj vlasti koja se ne podudara s narodnom masom. U to
vrijeme Atena je imala samo narodnu vojsku i morna
ricu koju je narod neposredno opremio; one su je titile
od vanjskog neprijatelja i drale u pokornosti robove,
koji su ve tada inili veliku veinu stanovnitva. Javna
vlast prema graanima postojala je najprije samo kao
policija, koja je isto toliko stara koliko i drava, zbog
ega naivni Francuzi XVIII vijeka nisu ni govorili o ci
viliziranim narodima nego o policiziranim narodima

117
(nations polices). Atenjani su, dakle, ustanovili istodob
no sa svojom dravom i policiju, pravu andarmeriju
sastavljenu od strijelaca pjeaka i konjanika Land-
jger, kako se kae u junoj Njemakoj i Svajcarskoj.
Ali ova andarmerija formirana je od robova. Slo
bodnom Atenjaninu bilo je ovo pandurstvo toliko poni
avajue da je vie volio da ga hapsi naoruan rob nego
da se sam ponizi od takvog sramnog djela. To je bilo
jo staro gentilno shvaanje. Drava nije mogla postojati
bez policije, a ona je bila jo mlada i jo nije imala
dovoljno moralnog autoriteta da bi uinila vrijednim
potovanja zanat koji je starim gentilnim drugovima
nuno izgledao infaman.
U kojoj je mjeri drava, ve gotova u glavnim liniji-
ma, odgovarala novom drutvenom poloaju Atenjana,
vidi se po brzom procvatu bogatstva, trgovine i industri
je. Klasna suprotnost na kojoj su se osnivale drutvene
i politike ustanove nije vie bila suprotnost izmeu
plemstva i prostog naroda, ve izmeu robova i slobod
nih, izmeu zatienika i graana. U doba najveeg pro
cvata, cjelokupno atensko slobodno graanstvo, ukljuu
jui ene i djecu, iznosilo je oko 90.000 glava, pored
toga 365.000 robova oba spola i 45.000 zatienika stra
naca i osloboenika. Na svakog odraslog mukog graa
nina dolazilo je, dakle, najmanje 18 robova i vie od dva
zatienika. Robovi su zbog toga bili tako brojni to su
mnogi od njih radili zajedno u manufakturama, velikim
prostorijama, pod nadzorom uvara. Ali s razvojem trgo
vine i industrije dolazi do akumulacije i koncentracije
bogatstava u rukama malog broja, do osiromaenja masa
slobodnih graana, kojima je ostao jedini izbor: ili da
vlastitim zanatskim radom konkuriraju radu robova
to se smatralo sramotnim, prostakim, a to je prualo
i malo izgleda na uspjeh ili pak da se srozaju do
propalica. Oni su ili neizbjeno u takvim okolnosti
ma ovim drugim putem, a poto su inili ogromnu
veinu, oni su time povukli u propast cijelu atensku
dravu. Nije demokracija upropastila Atenu, kao to tvr
de evropski kolski pedanti, vladarske ulizice, ve rop
stvo, koje je igosalo rad slobodnog graanina.
118
 Nastanak drave kod Atenjana je osobito tipian pri
mjer stvaranja drave uope, zato to se ono, s jedne
strane, razvija u sasvim istom obliku, bez mijeanja
vanjskog ili unutranjeg nasilja zbog svog kratkog
trajanja Pizistratova uzurpacija nije ostavila nikakvog
traga, a s druge strane, to pokazuje kako je jedna
drava vrlo visoko razvijenog oblika, demokratska repu
blika, neposredno proizala iz gentilnog drutva, i naj
zad, to smo dovoljno upoznati sa svima bitnim poje
dinostima.
 VI

GENS I DRAVA U RIMU

Po legendi o osnivanju Rima izlazi da se prvo naselio
izvjestan broj latinskih gensova (prema legendi, stotina)
sjedinjenih u pleme, kojima se ubrzo pridruilo jedno
sabelinsko pleme, koje treba da je takoer brojalo sto
gensova, i najzad, tree pleme sastavljeno od razliitih
elemenata, opet tobo od sto gensova. Cijela pria poka
zuje na prvi pogled da ovdje nije bilo gotovo nieg sa
moniklog osim gensa, a i ovaj sm je u nekim sluaje
vima samo izdanak matinog gensa koji dalje postoji u
starom zaviaju. Plemena nose'jasan znak umjetnog sa
stava, ipak veinom od srodnih elemenata i po ugledu
r.n staro pleme, koji je prirodno raslo a ne umjetno
pravljeno, pri emu nije bilo iskljueno da jezgra svakog
od tri plemena bude istinsko, staro pleme. Srednji lan,
fratrija, sastojao se od deset gensova i zvao se kurija;
njih je, dakle, bilo trideset.
Usvojeno je da je rimski gens bio ista ustanova kao
i grki gens; ako je grki gens razvijeniji oblik one
drutvene jedinice iji je praoblik naen meu ameri
kim crvenokocima, onda to isto vrijedi, bez kolebanja,
i za rimski gens. Moemo, dakle, ovdje biti krai.
Rimski gens je imao, bar u najstarije doba grada,
slijedee ureenje:
1. Uzajamno nasljedno pravo gentilnih drugova; imo
vina je ostajala u gensu. Kako je u rimskom gensu, kao
i u grkom, ve vladao patrijarhat, potomci enske loze
bili su iskljueni. Po zakonu Dvanaest ploa,28 najstari
jem poznatom nam pisanom rimskom pravu, nasljeivala
120
su najprije djeca kao prirodni nasljednici; ako nema njih,
onda agnati (srodnici po mukoj lozi); a ako nema ni njih,
onda gentilni drugovi. U svima sluajevima imovina je
ostajala u gensu. Ovdje vidimo postepeno prodiranje u
gentilni obiaj novih pravnih odredaba, prouzrokovanih
uveanim bogatstvom i monogamijom: prvobitno jednako
nasljedno pravo gentilnih drugova najprije je svakako
vrlo rano, kao to je gore spomenuto ogranieno u
praksi na agnate, najzad na djecu i njihove potomke
po mukoj lozi; u zakonu Dvanaest ploa ovo se javlja,
naravno, u obrnutom redu.
2. Zajedniko mjesto za sahranu. Patricijskom gensu
Claudia dodijeljen je, prilikom njegovog doseljavanja u
Rim iz Regilija, dio zemlje i, pored toga, zajedniko
mjesto za sahranu u gradu. Jo za vrijeme Augusta,
glava Vara, koji je poginuo u Teutoburkoj umi, doni
jeta je u Rim i sahranjena u gentilitius tumulus-u; gens
(Quinctilia) imao je, dakle, jo svoju posebnu mogilu.
3. Zajednike religijske svetkovine. Ove, sacra gentili-
tia, su poznate.
4. Obaveza da se ne sklapa brak u gensu. Ovo, izgleda,
nije nikada postalo pisani zakon u Rimu, ali se obiaj
odrao. Od ogromnog broja rimskih branih parova ija
su nam imena sauvana nema ni jednog jedinog para
gdje mu i ena imaju isto gentilno ime. Nasljedno pravo
takoer potvruje ovo pravilo. ena udajom gubi svoja
agnatska prava, istupa iz svog gensa, ni ona ni njena
djeca ne mogu naslijediti njenog oca ili njegovu brau,
jer bi inae oev gens izgubio dio nasljea. Ovo ima
smisla samo pod pretpostavkom da se ena ne moe udati
ni za jednog gentilnog druga.
5. Zajednika zemlja. U prastaro doba gens je uvijek
imao zajedniku zemlju im se poela dijeliti plemenska
zemlja. Meu latinskim plemenima nalazimo zemlju u
posjedu djelomino plemena, djelomino gensa, a djelo
mino domainstava, koja teko da su u to vrijeme bila
inokosne porodice. Romulu se pripisuje da je izvrio
prvu podjelu zemlje pojedincima, otprilike hektar (dva
jugera) svakome. Ipak nalazimo jo i kasnije zemlju u
rukama gensova, da i ne govorimo o dravnoj zemlji oko
koje se okree cijela unutranja historija republike.

121
 6. Obaveza gentilnih drugova na uzajamnu zatitu i
pomo. Pisana historija daje nam samo odlomke o tome;
rimska drava se od samog poetka pojavila s takvom
nadmonou da je pravo zatite od nepravde prelo na
nju. Kad je uhapen Apije Klaudije, cio njegov gens je
obukao crninu, ak i oni koji su bili njegovi lini ne
prijatelji. U vrijeme Drugog punskog rata29 gensovi su
se udruili radi otkupa svojih zarobljenih gentilnih dru
gova; senat im je to zabranio.
7. Pravo noenja gentilnih imena. Odralo se do doba
careva; osloboenicima se dozvoljavalo da uzmu gentil-
no ime svojih bivih gospodara, ali bez gentilnih prava.
8. Pravo adopcije stranaca u gens. To se vrilo adop-
cijom u jednu porodicu (kao kod Indijanaca), to je so
bom povlailo prijem u gens.
9. Nigdje se ne spominje pravo izbora i smjenjivanja
starjeine. Ali kako se u prvo doba Rima na sva zvanja
dolazilo izborom ili imenovanjem, od izbornog kralja na
nie, ak i sveenici kurija birani su od strane ovih, to
smijemo da pretpostavimo isto to i za starjeine (prin
cipes) gensova ma koliko da je inae, moda, izbor iz
jedne te iste porodice u gensu ve bio postao pravilo.
To su bila prava rimskog gensa. Izuzev ve izvrenog
prijelaza na patrijarhat, ona su vjerna slika prava i
dunosti irokekog gensa; i ovdje oigledno proviruje
Irokez.
Kakva zbrka vlada jo i danas u pogledu rimskog gen-
tilnog ureenja, ak i meu naim najpriznatijim histo
riarima, pokazat emo na jednom primjeru. U svom
radu o rimskim osobnim imenima republikog i augu-
stovskog doba (Romische Forschungen, Berlin 1864,
I Band) Mommsen pie:
Osim svih mukih gentilnih drugova, izuzimajui naravno
robove, ali ukljuujui adoptirana lica i tienike, i ene su
imale pravo na gentilno im e... Pleme (kako Mommsen pre
vodi ovdje gens) j e ... kolektiv koji ima zajedniko stvar
no, ili pretpostavljeno, ili ak fingirano porijeklo, ujedi
njen zajednicom svetkovina, grobnica i nasljedstva, kolektiv
u koji se mogu i moraju ubrajati svi lino slobodni pojedinci,
dakle i ene. Ali tekoa je u odreivanju gentilnog imena
udatih ena. Tekoe nije bilo, naravno, dok se ena smjela
udavati samo za gentilnog druga; a ima dokaza da su dugo

122
vremena ene imale vee tekoe da se udaju izvan svoga
gensa negoli u njemu, kao to pokazuje primjer prava gentis
enuptio, koje se, jo u VI vijeku, davalo kao lina povlastica
na ime nagrade... Ali tamo gdje je bilo brakova izvan ple
mena, ena je morala time, u najstarije doba, prijei u mu
evijevo pleme. Nema nikakve sumnje da starim religijskim
brakom ena potpuno stupa u pravnu i sakralnu zajednicu
mua a istupa iz svoje. Kome nije poznato da uda ta ena gubi
aktivno i pasivno nasljedno pravo prema svojim gentilnim
drugovima, a stupa u nasljednu vezu sa svojim muem, svo
jom djecom i njihovim gentilnim drugovima uope? Ako je,
pak, usvojena od svog mua i ula u njegovu porodicu, kako
onda moe ostati izvan njegova gensa? (Str. 911).

Mommsen dakle tvrdi da su se rimske ene, koje su

pripadale nekom gensu, prvobitno smjele udavati samo
u okviru svog gensa, da je, prema tome, rimski gens bio
endogamski a ne egzogamski. Ovo shvaanje, koje pro
ti vur jei svemu to se zna o drugim narodima, zasniva
se uglavnom, ako ne i iskljuivo, na jednom jedinom,
mnogo diskutiranom mjestu kod Livi ja (knjiga XXXIX,
gl. 19), prema kome je senat 568. godine po osnivanju
grada, 186. prije nae ere, donio odluku uti Feceniae
Hispalae datio, denutio, gentis enuptio, tutoris optio
item esset quasi ei vir testamento dedisset; utique ei
ingenuo nubere liceret, neu quid ei qui earn duxisset, ob
id fraudi ignominiaeve esset da Fecenija Hispala ima
pravo da raspolae svojom imovinom, da je umanji, da
se uda izvan gensa, i da sebi izabere tutora, sasvim kao
da joj je njen (pokojni) mu ovo pravo testamentom
prenio; da se smije udati za slobodnog ovjeka i da se
onome koji je uzme za enu ne smije to upisati za zlo
djelo ili sramotu.
Nesumnjivo je da se ovdje Feceniji, nekoj osloboenici,
daje pravo da se uda izvan gensa. Isto tako je nesum
njivo da je mu imao pravo, prema tome, da testamentom
prenese na svoju enu pravo da se poslije njegove smrti
uda izvan gensa. Ali izvan kog gensa?
Ako se ena morala udati u okviru svog gensa, kao
to pretpostavlja Mommsen, onda je ona ostajala i po
slije udaje u tom gensu. Meutim, prvo, ova endoga-
mija gensa, za koju se tvrdi da postoji, jeste ba ono
to treba da se dokae. A drugo, ako je ena morala

123
da se uda u gensu, onda jet prirodno, morao i mukarac
da se oeni u gensu, jer inae ne bi dobio enu. Tada
dolazimo do situacije da je mu mogao svojoj eni testa
mentom ostaviti pravo koje ni sam nije imao za sebe;
dolazimo do pravne besmislice. Mommsen takoer osje
a to i stoga ini pretpostavku:
Za udaju izvan roda bila je, svakako, pravno nuna do
zvola ne samo ovlaenika, ve svih lanova gensa. (Str. 10,
napomena.)
To je, prvo, vrlo smjela pretpostavka, a drugo, to pro-
tivurjei jasnom tekstu citiranog mjesta; senat joj daje
ovo pravo umjesto mua, on joj izrino daje ni vie ni
manje nego to bi joj mu mogao dati, ali ono to joj daje
jeste apsolutno pravo, koje ne zavisi ni od kakvog dru
gog ogranienja; tako da ni njen novi mu ne smije zbog
toga imati tetnih posljedica ako se ona tim pravom bu
de koristila; tavie, senat nalae sadanjim i buduim
konzulima i pretorima da se brinu o tome da joj se ne
uini radi toga nikakva nepravda. Izgleda, dakle, da je
Mommsenova pretpostavka potpuno neprihvatljiva.
Ili pak: ena se udala za mukarca iz drugog gensa, ali
je sama ostala u svom roenom gensu. Tada bi, prema
gore citiranom mjestu, njen mu imao pravo da dozvoli
eni da se uda izvan njenog vlastitog gensa. To znai da
bi on imao pravo da raspolae u poslovima gensa kome
uope ni sm ne pripada. Stvar je toliko besmislena da
0 tome ne treba vie troiti ni rijei.
Ostaje, dakle, samo pretpostavka da se ena u prvom
braku udala za ovjeka iz drugog gensa i da je udajom
odmah prela u gens mua, kao to to Mommsen u stvari
1 doputa za takve sluajeve. Tada odjednom postaje sve
jasno. ena, istrgnuta udajom iz svog starog gensa i pri
mljena u novu gentilnu zajednicu mua, ima u njoj pot
puno poseban poloaj. Ona je, dodue, gentilna druga
rica, ali ne krvno srodna; nain njenog prijema una
prijed iskljuuje svaku zabranu braka u okviru gensa u
koji je tek udajom ula; ona je, dalje, primljena u bra
nu zajednicu gensa, nasljeuje, u sluaju smrti svog mu
a, njegovu imovinu, daide imovinu gentilnog druga. Sta
124
 je prirodnije nego da ova imovina ostane u gensu i da
stoga ena bude obavezna da se uda za gentilnog druga
svog prvog mua i ni za kog drugog? I, ako treba uiniti
izuzetak, tko je kompetentniji da je na ovo ovlasti od
njenog prvog mua, koji joj je namro tu imovinu? U tre
nutku kad on njoj oporukom ostavlja dio imovine i isto
dobno joj dozvoljava da tu imovinu udajom ili povodom
udaje prenese u neki strani gens, njemu jo pripada ta
imovina, dakle on raspolae bukvalno samo svojim vlas
nitvom. to se tie same ene i njenog odnosa prema
gensu njenog mua, mu je taj koji ju je uveo u taj
gens aktom slobodne volje enidbom; izgleda dakle is
to tako prirodno da je on podesno lice koje e je ovlastiti
na istupanje iz tog gensa drugom udajom. Ukratko, stvar
izgleda jednostavna i po sebi razumljiva im napustimo
udnu predodbu o endogamskom rimskom gensu i shva
timo ga, zajedno s Morganom, kao prvobitno egzogamski.
Ostaje jo posljednja pretpostavka, koja je takoer na
la svoje pristalice, i to moda najmnogobrojnije: kako
spomenuti citat jedino znai
da osloboene sluavke (libertae) nisu smjele bez specijalne
dozvole e gente enubere (udati se izvan gensa) ili poduzeti
ma kakav drugi in koji bi, u vezi sa capitis deminutio mi
nima*, povlaio za sobom istup osloboenice iz gentilne za
jednice. (Lange, Romische Altertiimer Berlin 1856, I, str.
195, gdje se poziva na Huschkea u vezi s naim citatom iz
Livija.)

Ako je ova pretpostavka ispravna, tek onda citat nita

ne dokazuje u pogledu odnosa potpuno slobodnih Rim-
ljanki i ne moe uope biti govora o njihovoj obavezi
udavanja u okviru gensa.
Izraz enuptio gentis javlja se samo u ovom citatu, a
inae nigdje vie u cijeloj rimskoj literaturi; rije enu
bere, udati se izvan, javlja se samo triput, opet kod Li
vija, a i tada ne u vezi s gensom. Fantastina ideja da
su se Rimljanke smjele udavati jedino u okviru gensa
duguje svoje postojanje samo tom jednom citatu. Ali se
ona apsolutno ne moe odrati. Jer, ili se citat odnosi na
* capitis deminutio minima gubitkom porodinih prava. Preo.

125
posebna ogranienja za osloboenice, i tada nita ne do
kazuje u pogledu ena roenih u slobodi (ingenuae); ili
pak on vai i za ene koje su roene u slobodi, i tada
prije dokazuje da se ena po pravilu udavala izvan svog
gensa, ali da je udajom prelazila u muevljev gens; dakle
protiv Mommsena a u prilog Morgana.
Gotovo tri stotine godina poslije osnivanja Rima gen
uine veze su bile jo toliko jake da je jedan patricijski
gens, gens Fabijevaca, bio u stanju da, s pristankom se
nata, poduzme vlastitim snagama ratni pohod protiv su
sjednog grada Veji. Kau da su 306 Fabijevaca poli u
pohod i da su svi ubijeni iz zasjede, i da je jedan jedini
preivjeli djeak produio gens.
Deset gensova inili su, kao to je reeno, jednu fra-
triju, koja se ovdje zvala kurija i koja je imala vanije
javne funkcije od grke fratrije. Svaka kurija je imala
svoje vlastite religijske obrede, svetinje i sveenike; ovi
posljednji su, u svojoj ukupnosti, inili jedan od rimskih
sveenikih kolegija. Deset kurija inile su jedno pleme,
koje je vjerojatno, kao i ostala latinska plemena, prvo
bitno imalo izabranog starjeinu vojskovou i vrhov
nog sveenika. Sva tri plemena zajedno sainjavala su
rimski narod, populus romanus.
Rimskom narodu je mogao, dakle, pripadati samo onaj
koji je bio lan jednog gensa, a preko njega lan jedne
kurije i jednog plemena. Prvo ureenje tog naroda bilo
je ovako: Javne poslove je najprije vodio senat koji se,
kao to je Niebuhr prvi pravilno vidio, sastojao od starje
ina tri stotine gensova; ba stoga, kao najstariji u gen-
su, zvali su se oni oevi, patres, a njihov skup senat
(vijee najstarijih, od senex star). Uobiajeni izbor
stalno iz iste porodice svakog gensa stvorio je i ovdje
prvo plemensko plemstvo; ove porodice su se nazivale
patricijima i polagale su iskljuivo pravo na ulazak u
senat i na sva druga zvanja. injenica da se narod vre
menom pomirio s tim zahtjevom i da se taj zahtjev pre
tvorio u faktino pravo nala je svog izraza u legendi
da je Romul dodijelio patricij at s njegovim povlasticama
prvim senatorima i njihovim potomcima. Senat je, kao
atensko bul, odluivao o mnogim poslovima i prethodno
126
 pretresao vanija pitanja, naroito pri donoenju novih
zakona. O ovima je odluivala narodna skuptina, na
zvana comitia curiata (skuptina kurij). Narod se sasta
jao grupiran po kurijama, u svakoj kuriji vjerojatno po
gensovima; pri odluivanju imala je svaka od trideset
kurija jedan glas. Skuptina kurija je primala ili odbaci
vala sve zakone, birala sve vie inovnike, ukljuujui
(takozvanog kralja), objavljivala rat (ali senat je
zakljuivao mir) i odluivala kao najvii sud, na poziv
zainteresiranih, u svima sluajevima kad je bila u pitanju
smrtna kazna za rimskog graanina. Najzad, pored
senata i narodne skuptine postojao je , koji je sasvim
odgovarao grkom bazileusu i nikako nije bio gotovo
apsolutni kralj, kao to ga opisuje Mommsen.* I on je
bio vojskovoa, vrhovni sveenik i predsjednik izvjesnih
sudova. On nije imao nikakvu graansku vlast niti vlast
nad ivotom, slobodom i vlasnitvom graana, ukoliko
ona nije proistjecala iz disciplinske vlasti vojskovoe ili
vlasti predsjednika suda u pogledu izvrenja presude.
Zvanje nije bilo nasljedno; naprotiv, on je, vjero
jatno na prijedlog svog prethodnika, najprije biran od
skuptine kurija, a zatim je na drugoj skuptini sveano
uvoen u dunost. Da je i on bio smjenljiv, pokazuje
nam sudbina Tarkvinija Oholog.
Kao Grci u herojsko doba, tako su i Rimljani u doba
takozvanih kraljeva ivjeli u vojnoj demokraciji koja se
osnivala na gensovima, fratri jama i plemenima i iz njih
se razvila. Iako su kurije i plemena i bili djelomino
umjetne tvorevine, oni su bili formirani po pravim, sa
moniklim uzorima drutva iz koga su proizili i koje ih
je jo okruavalo sa svih strana. Iako je samoniklo pa
* Latinska rije je isto to i keltsko-lrska rlgh (plemenski
starjeina) 1 gotska reiks; da je ona takoer znaila, kao prvobitno
1 na Ftirst (knez tj. kao engleski first, danski fdrste, prvi), gentilnog
ili plemenskog starjeinu, vidi se iz toga to su Goti ve u IV vijeku
imali posebnu rije za kasnijeg kralja, vojskovou cjelokupnog na
roda: thiudans. U Ulfilinom prijevodu Biblije, Artakserkso i Herod
nikad se ne nazivaju reiks ve thiudans, i drava cara Tiberija ne
naziva se relki ve thiudinassus. U imenu gotskog thludansa, ,
kako ga mi netano prevodimo, kralja Thludareiksa, Theodoricha,
tj. Dletricha, stapaju se oba naziva. (Engelsova napomena.)

127
tricijsko plemstvo ve uhvatilo korijena, iako su reges
nastojali da postepeno proire svoju vlast to ne mi
jenja prvobitni osnovni karakter ureenja, a jedino je
0 njemu rije.
U meuvremenu, stanovnitvo grada Rima i rimske
oblasti, proirene osvajanjima, povealo se dijelom do
seljavanjem a dijelom stanovnicima pokorenih, veinom
latinskih, oblasti. Svi ovi novi dravljani (pitanje klije
nata ostavljamo ovdje na stranu) bili su izvan starih
gensova, kurija i plemena, nisu, dakle, inili dio popu-
lus-a romanus-a, pravog rimskog naroda. Oni su bili li
no slobodni ljudi, mogli su imati zemljino vlasnitvo,
morali su plaati porez i obavljati vojnu slubu. Ali oni
nisu mogli zauzimati nikakvo zvanje, niti uzeti uea
u skuptini kurija, niti u podjeli osvojenih dravnih
zemljita. Od njih se sastojao plebs, koji je bio lien
svih javnih prava. Svojim sve veim brojem, svojom voj
nom obukom i naoruanjem, oni su postali prijetea sila
starom populusu, potpuno ograenom sad od svakog pri
rataja izvana. Pored toga, zemljini posjed je bio, iz
gleda, prilino ravnomjerno podijeljen izmeu populusa
1 plebsa, dok je trgovako i industrijsko bogatstvo, iako
jo ne mnogo razvijeno, bilo svakako preteno u rukama
plebsa.
Zbog gustog mraka kojim je obavijena cijela legen
darna prahistorija Rima mraka znatno pojaanog -
cionalistikc-pragmatikim pokuajima tumaenja i iz
vjetajima kasnijih pravniki obrazovanih pisaca ija
nam djela slue kao izvori nemogue je rei neto od
reeno bilo o vremenu, bio o toku, bilo o povodu revo
lucije koja je uinila kraj starom gentilnom ureenju.
Jedino je izvjesno da je njihov uzrok bio u borbama
izmeu plebsa i populusa.
Novi ustav, koji se pripisuje Serviju Tuliju, ugle
dajui se na grki uzor, naroito na Solona, stvorio je
novu narodnu skuptinu, u koju su i populus i plebejci,
bez razlike, ulazili ili bili iskljuivani iz nje prema tome
da li su vrili vojnu slubu ili ne. Sve muko stanovni
tvo sposobno da nosi oruje podijeljeno je prema imo-

128
 vini na est klasa. Najmanja imovina u svakoj od pet
klasa bila je: I100.000 asa; II'75.000; III50.000;
IV25.000; V11.000; emu, po Dureau de la Malle-u
odgovara otprilike 14.000, 10.500, 7.000, 3.600 i 1.750 ma
raka. esta klasa, proleteri, sastojala se od manje imu
nih, osloboenih slube i poreza. U novu narodnu skup
tinu centurij (comitia centuriata) graani su stupali
vojniki, po etama, podijeljeni na svoje centurije od po
100 ljudi, a svaka centurija imala je jedan glas. Ali
prva klasa je davala 80 centurija, druga 22, trea 20, e
tvrta 22, peta 30, esta, forme radi, takoer jednu. Po
red njih ulaze konjanici, sastavljeni od najbogatijih, sa
18 centurija; ukupno 193; veina glasova: 97. Meutim,
samo konjanici i prva klasa zajedno imali su 98 glasova,
dakle veinu; ako su oni bili sloni, nisu ni pitali ostale,
punovana odluka je bila donijeta.
Na ovu novu skuptinu centurija prela su sad sva po
litika prava ranije skuptine kurij (osim nekih nomi
nalnih); kurije i gensovi, koji su ih sainjavali, sveli su
se time, kao u Ateni, na proste privatne i vjerske zajed
nice, i ivotarile su kao takve jo dugo, dok je skuptina
kurij uskoro sasvim zamrla. Da bi bila istisnuta iz dr
ave i stara tri rodovska plemena, uvedena su, s nizom
politikih prava, etiri teritorijalna plemena, od kojih je
svako stanovalo u jednoj etvrti grada.
Time je i u Rimu, ve prije ukidanja takozvanog kra
ljevstva, razbijeno staro drutveno ureenje, koje se os
nivalo na linim krvnim vezama, i zamijenjeno novim,
stvarnim dravnim ureenjem, koje se osniva na terito
rijalnoj podjeli i imovinskoj nejednakosti. Javna vlast se
sastojala ovdje od graanstva, obaveznog na vojnu slu
bu, nasuprot ne samo robovima, ve i takozvanim prole
terima, iskljuenim iz vojne slube i lienim oruja.
U okviru ovog novog ureenja, koje se samo dalje iz
grauje protjerivanjem posljednjeg Tarkvinija Oho-
log, koji je uzurpirao stvarnu kraljevsku vlast, i dovo
enjem na mjesto dvojice vojskovoa (consules) s
jednakom vlau (kao kod Irokeza) u okviru ovog
novog ureenja kree se cijela historija rimske repub
like sa svim svojim borbama patricija i plebejaca oko
9 Porijeklo porodice 129
dostupnosti zvanja i udjela u dravnim zemljama, s kraj
njim utapanjem patricijskog plemstva u novu klasu ve
likih zemljovlasnika i vlasnika novca, koji su postepeno
prigrabili svu zemlju seljaka, upropaenih vojnom slu
bom, i upotrebljavali robove za obraivanje tako nasta-
lih ogromnih poljskih dobara, ostavili Italiju bez stanov
nitva i time otvorili put ne samo carstvu, nego i njego
vim nasljednicima, njemakim barbarima.
 V II

GENS KOD KELTA I NIJEMACA

Prostor nam ne dozvoljava da podrobno razmotrimo
gentilne ustanove koje jo i sada postoje u vie ili manje
istom obliku kod najrazliitijih divljih i barbarskih na
roda, niti tragove tih ustanova u starijoj historiji azij
skih kulturnih naroda. Ustanove ili njihove tragove na
lazimo svuda. Bit e dovoljno nekoliko primjera. Prije
no to je gens bio shvaen, ovjek koji je uloio najvie
truda da ga pogreno shvati, MacLennan, dokazao je
njegovo postojanje i uglavnom pravilno ga opisao kod
Kalmik, erkezi, Samojed i kod tri indijska naroda:
Varal, Magar i Munipur. Nedavno je M. Kovalevski
otkrio i opisao gensove kod PSav, Hevsur, Svaten i
drugih kavkaskih plemena. Ovdje emo dati samo neko
liko kratkih biljeaka o postojanju gensa kod Kelt i
Germana.
Najstariji sauvani keltski zakoni pokazuju nam gens
jo u punoj snazi; u Irskoj on ivi, bar instinktivno u
narodnoj svijesti, jo i danas, poto su ga Englezi razvr-
gli; u kotskoj gens je bio u punom procvatu jo sredi
nom prolog vijeka i podlegao je i ovdje jedino oruju,
zakonodavstvu i sudovima Engleza.
Stari uelki zakoni, koji su zapisani nekoliko vjekova
prije engleskog osvajanja,80 najkasnije u XI vijeku, po
kazuju jo kako cijela sela zajedniki obrauju zemlju,
iako samo kao izuzetni ostatak ranijeg opeg obiaja;
svaka porodica je imala pet jutara zemlje za vlastito
obraivanje; pored toga, zajedniki se obraivao jedan
komad zemlje i dijelio prinos. Po analogiji s Irskom i
9* 131
kotskom, nesumnjivo je da ove seoske zajednice pred
stavljaju gensove ili pododjeljke gensova, ak iako po
novo provjeravanje uelkih zakona, za ta nemam vre
mena (moji izvodi su iz 1869. god.sl), ne bi ovo neposred
no potvrdilo. Ali ono to uelki izvori, a s njima i irski,
neposredno potvruju jeste da u XI vijeku kod Kelta mo
nogamija jo nikako nije bila istisnula sindijazmiki
brak. U Walesu se brak tek poslije sedam godina nije
vie mogao razvesti ili, tanije, otkazati. Ako bi nedosta
jale samo tri noi do sedam godina, supruzi su se mogli
razvesti. Tada bi se imovina dijelila: ena je vrila dio
bu, a mu je birao svoj dio. Pokuanstvo se dijelilo po
izvjesnim, vrlo humoristikim pravilima. Ako je mu
raskidao brak, onda je on morao vratiti eni njen miraz
i neke druge stvari; ako je to inila ena, onda je ona
manje dobivala. Od djece je mu dobivao dvoje, ena jed
no, i to srednje. Ako se ena poslije razvoda uda za ne
kog drugog mukarca, a prvi mu je ponovo pozove k
sebi, onda je ona morala ii za njim iako je ve jednom
nogom bila u novoj branoj postelji. Ali ako su oboje
bili zajedno sedam godina, onda su oni bili mu i ena
i bez prethodnog formalnog sklapanja braka. Nevinost
djevojaka prije braka nije se uope strogo uvala niti
zahtijevala; propisi u tom pogledu su krajnje frivolne
prirode i nikako ne odgovaraju buroaskom moralu. Ako
je ena uinila preljub, onda je mu smio da je istue
(jedan od tri sluaja kad mu je ovo dozvoljeno, inae je
kanjavan), ali onda nije mogao zahtijevati nikakvo
drugo zadovoljenje jer
za jedan isti prestup neka bude ili ispatanje ili osveta,
ali ne oboje istovremeno.
Razlozi zbog kojih je ena smjela zahtijevati razvod,
ne gubei pravo na svoje zahtjeve prilikom razdvajanja,
bili su vrlo opsene prirode: bio je dovoljan neprijatan
zadah iz muevljevih usta. U zakoniku igra veliku ulogu
otkupnina koja se plaala plemenskom poglavici ili kra
lju za pravo prve noi (gobr merch, otuda srednjovje
kovni naziv marcheta, francuski marquette). ene su

132
 imale pravo glasa u narodnim skuptinama. Ako tome
dodamo da je dokazano postojanje slinih odnosa u Ir
skoj; da su i tamo sasvim uobiajeni privremeni brakovi
i da su eni, prilikom razvoda, bile osigurane tano pro
pisane, velike povlastice, ak odteta za njen rad u kui;
da se tamo javlja prva ena pored drugih ena i da
se prilikom diobe nasljea ne pravi nikakva razlika iz
meu brane i vanbrane djece onda imamo sliku sin-
dijazmikog braka prema kome oblik braka koji vai u
Sjevernoj Americi izgleda strog, emu se, meutim, ne
moemo uditi za XI vijek kod jednog naroda koji je jo
u Cezarovo doba ivio u grupnom braku.
Postojanje irskog gensa (sept, pleme se zove clainne,
elan) potvreno je i opisano ne samo u starim zborni
cima zakona, nego su ga opisali i engleski pravnici XVII
vijeka koji su bili poslani u Irsku da pretvore klansku
zemlju u domenu engleskog kralja. Dotle je zemlja bila
zajedniko vlasnitvo klana ili gensa, ukoliko je pogla
vice nisu ve pretvorili u svoje privatne domene. Kad
umre gentilni drug, kad se ugasi dakle jedno domain
stvo, onda starjeina (engleski pravnici su ga nazivali
caput cognationis) poduzima novu podjelu itave zemlje
meu ostala domainstva. Ova podjela se svakako obav
ljala uglavnom po istim pravilima koja vae u Njema
koj. Prije etrdeset ili pedeset godina bila su vrlo mno
gobrojna seoska polja u takozvanim rundale-ama, a
jo i danas se mogu poneka nai. Seljaci, pojedinani
zakupci zemlje koja je ranije bila zajedniko vlasnitvo
gensa, dok je nisu prigrabili engleski osvajai, plaaju
zakupninu svaki za svoj dio, ali spajaju oranice i livade
svih dijelova ujedno, dijele ih po poloaju i kvalitetu
u Gewanne88, kako se to kae na Mozelu, i daju sva
kom svoj dio u svakom Gewann-u; movarnu zemlju i
panjake zajedniki koriste. Jo prije pedeset godina
zemlja se s vremena na vrijeme nanovo dijelila, katkad
svake godine. Katastarska knjiga takvog sela tipa run-
dale sasvim je slina katastarskoj knjizi hatara njema
ke seoske opine [Gehoferschaft] na Mozelu ili na Hoch-
waldu. Gens ivi dalje i u factions [partijama]. Irski
seljaci se dijele esto na partije, koje se zasnivaju na

133
prividno sasvim besmislenim ili naopakim razlikama;
one su potpuno neshvatljive Englezima i izgledaju im
kao da nemaju nikakvog drugog cilja do omiljenih sve
anih tua jedne partije s drugom. One su umjetno oiv
ljavanje, naknadna zamjena razvrgnutih gensova, koje
na svoj nain pokazuje odranje naslijeenog gentilnog
instinkta. Uostalom, u nekim krajevima su gentilni dru
govi jo prilino okupljeni u staroj oblasti; tako je jo
tridesetih godina velika veina stanovnika grofovije Mo
naghan imala samo etiri porodina imena, tj. vodila je
porijeklo od etiri gensa ili klana.*
U kotskoj propadanje gentilnog ureenja datira od
vremena uguivanja ustanka od 1745.34 Ostaje jo da se
ispita koju kariku ovog ureenja predstavlja specijalno
kotski klan, ali da je on takva karika to je nesum
njivo. U romanima Waltera Scotta pred naim oima ivi
taj klan kotskih brana. On je, kae Morgan, savren
tip gensa po svom ureenju i svom duhu, i izvanredan
primjer vladavine gentilnog ivota nad lanovima gen
s a ... U njihovim rasprama i njihovim krvnim osveta
ma, u podjeli oblasti po klanavima, u njihovom zajed
nikom iskoriivanju zemlje, u vjernosti lanova klana
prema poglavici i jednih prema drugima, nalazimo crte
gentilnog drutva koje se svuda javljaju... Porijeklo se
* Uz etvrto izdanje. Za vrijeme boravka od nekoliko dana u Ir
skoj, ponovo sam vidio koliko tamoSnji seoski narod JoS ivi u
predodbama gentilnog doba. Zemljovlasnlk, iji Je zakupac seljak,
predstavlja za ovog uvijek neku vrstu starjeine klana, ija je
dunost da upravlja zemljom u interesu svib kome seljak Ima da
plaa danak u obliku zakupnine, ali od koga treba da dobije pomo
u sluajevima nude. Isto tako svatko tko Je Imuniji duan je da
pomogne svojim slromaSnlm susjedima im oni zapadnu u bijedu.
Ovakva pomo nije milostinja, ona predstavlja ono Sto po pravdi
pripada slromaSnljem od bogatijeg lana 111 starjeine klana. Ra
zumljive su albe politikih ekonomista 1 pravnika na nemogunost
da se Irski seljak naui na pojam modernog buroaskog vlasnitva
koje Ima samo prava a nikakve dunosti, Sto naprosto ne ide Ircu
u glavu. A isto tako je shvatljivo kako Irci koji se s takvim naivnim
gentilnim pojmovima odjednom nau u velikim engleskim ili ame
rikim gradovima meu stanovnitvom s potpuno drugim moralnim
1 pravnim shvaanjima, kako takvi Irci lako i potpuno zastrane u
pogledu morala 1 prava, Izgube svaki oslonac i esto u masama ne
minovno postanu rtve demoralizacije. (Engelsova napomena.)

134
raunalo po patrijarhatu, tako da su djeca mukaraca
ostajala u klanu, dok su djeca ena prelazila u klanove
svojih oeva. Ali da je u kotskoj ranije vladao matri
jarhat potvruje injenica to je u kraljevskoj porodici
Pikta35 vaio, po kazivanju Bede, red nasljea po en
skoj lozi. ak se sauvao ostatak porodice punalu, kako
meu Uelanima tako i meu kotima, sve do srednjeg
vijeka, i to u pravu prve noi, kojim se kod svake mla
de mogao koristiti klanski poglavica ili kralj kao posljed
nji predstavnik ranije zajednice mueva, ukoliko ono
nije bilo otkupljeno.

Nesumnjivo je da su do seobe naroda Nijemci bili

organizirani u gensovima. Oni su, vjerojatno tek neko
liko vjekova prije nae ere, zauzeli oblast izmeu Duna
va, Rajne, Visle i sjevernih mora; Cimbri i Teutoni bili
su jo u jeku seoba, a Suevi su se tek u doba Cezara
nastanili u stalnim boravitima. Cezar izrino kae za
njih da su se naselili u gensovima i rodbinama (gentibus
cognationibusque), a u ustima jednog Rimljanina iz gensa
Julija ova rije gentibus ima odreeno znaenje koje se
ne moe osporavati. Ovo je vailo u pogledu svih Nije
maca, ak i naseljavanje osvojenih rimskih provincija
vrilo se, izgleda, jo u gensovima. U Alamanskom narod
nom prav ima potvrda da je narod naseljavao osvojeno
zemljite juno od Dunava u rodovima (genealogiae);
genealogia se upotrebljava potpuno u istom smislu kao
kasnije marka ili seoska zajednica. Kovalevski je nedav
no istakao miljenje da su ove genealogiae bile velike
kune zajednice izmeu kojih je bila podijeljena zemlja,
a iz kojih se tek kasnije razvila seoska zajednica. Vje
rojatno isto to vai i za izraz fara, kojim su urgundi
i Langobardi dakle jedno gotsko i jedno herminonsko
ili gomjonjemako pleme oznaavali, ako ne sasvim,
a ono bar priblino isto ono to se u alamanskom zbor
niku zakona oznaava rijeju genealogija. Sta je tu u
stvari: gens ili kuna zajednica, mora se jo blie ispitati.

135
 Jeziki spomenici nas ostavljaju u neizvjesnosti o tome
da li je kod svih Nijemaca postojao zajedniki izraz za
gens i koji. Grkom genos-u, latinskom gens-u etimoloki
odgovara gotski kuni, srednjovisokonjemaki knne, a i
upotrebljava se u istom smislu. Na doba matrijarhata
ukazuje injenica to ime za enu potjee iz istog ko
rijena: grki gyne, slavenski ena, gotski gvino, staro-
nordijski kona, kima. Kod Langobarda i Burgunda na
lazimo, kao to je reeno, fara, to Grimm izvodi iz hipo
tetinog korijena fisan, raati. Ja bih se prije vratio na
uvjerljivije izvoenje od rijei far an, putovati, seliti se,
kao oznake postojanog odreda za vrijeme seobe, koji se,
gotovo se po sebi razumije, sastojao od srodnika, oznake
koja se u toku seoba od vie vjekova, najprije na Istok,
zatim na Zapad, postepeno prenijela na samu rodovsku
zajednicu. Dalje, gotski sibja, anglosaksonski sib, sta
ro visokonjemaki sippia, sippa rod. U staronordijskom
postoji samo mnoina sifjar, srodnici; jednina samo kao
ime jedne boginje: Sif. I, najzad, postoji jo jedan
drugi izraz u Pjesmi o Hildebrandu,87 gdje Hildebrand
pita Hadubranda
tko li mu je otac meu ljudima u narodu... ili iz kog si
roda ti (eddo hulhhes cnuosles du sis).
Ukoliko je postojalo zajedniko njemako ime za gens,
bit e da je gotski glasilo kuni; u prilog toga govori ne
samo identitet s odgovarajuim izrazom srodnih jezika,
ve i okolnost da se iz njega izvodi rije kuning kralj
koja je prvobitno oznaavala starjeinu gensa ili ple
mena. Sibja rod izgleda ne dolazi u obzir, bar sifjar
oznaava u staronordijskom ne samo krvne srodnike, ve
i roake po tazbini, dakle obuhvata pripadnike bar dva
gensa; otuda sif nije mogao biti izraz za gens.
Kao kod Meksikanaca i Grka, i kod Nijemaca je bojni
red, kako konjikog eskadrona tako i klinaste kolone
pjeadije, bio svrstan po gentilnim grupama; kad Tacit
kae: po porodicama i rodbinama, onda se ovaj neodre
eni izraz objanjava time to u njegovo doba u Rimu
gens ve odavno nije vie bio iva zajednica.
136
 Odluujue je jedno mjesto kod Tacita, gdje se kae:
materin brat smatra svog sestria kao svog sina, neki
ak misle da je krvna veza izmeu ujaka i sestria jo
svetija i ua od one izmeu oca i sina, tako, kad se za
htijevaju taoci, sestrin sin vrijedi kao vea garancija od
vlastitog sina onoga koga ele obavezati. Ovdje imamo
iv ostatak matrijarhalnog, dakle prvobitnog gensa, i to
kao neto to naroito odlikuje Nijemce.* Ako bi lan
takvog gensa dao vlastitog sina u zalog za svoje obea
nje, pa bi sin izgubio ivot zbog oevog prekraja ugo
vora, onda bi to bila stvar samog oca. Ali ako je bio
rtvovan sestri, onda je bilo povrijeeno najsvetije gen-
tilno pravo; najblii gentilni srodnik, koji je prije svih
drugih duan da titi deka ili mladia, kriv je za nje
govu smrt; ili ga nije smio dati u zalog, ili je morao
odrati ugovor. Kad ne bismo imali nikakvog drugog
traga gentilnog ureenja kod Nijemaca, to jedno mjesto
bi bilo dovoljno.
Jo je vanije, jer je za oko 800 godina mlae, jedno
mjesto iz staronordijske pjesme o sumraku bogova i pro
pasti svijeta, Vlusp. U ovom privienju proroice,
u koje su, kao to su sad dokazali Bang i Duge, utkani
i kranski elementi, opisujui doba ope izopaenosti i
pokvarenosti koje prethodi opoj katastrofi kae se:

Broedhr munu berjask ok at bnum verdask,

munu systrungar sifjum spilla.

* Osobito prisna priroda veze Izmeu ujaka 1 sestria, koja potjee

lz doba m atrijarhata, a koju nalazimo kod mnogih naroda, poznata
je Grcima jedino u mitologiji herojskog doba. Po Diodoru (IV, 34),
Meleager ubija sinove Testijeve, brau svoje matere Alteje. Ona u
tome djelu vidi tako neoprostiv zloin da proklinje ubicu, svog ro
enog sina, 1 eli mu smrt. Bogovi su usliali, kako se pria, njene
elje i uinile kraj Meleagerovom ivotu. Po Istom Diodoru (IV, 44),
Argonaut! se Iskrcavaju pod vodstvom Herakla u Trakljl i tamo na
laze da Finije, po nagovoru svoje nove supruge, sramno zlostavlja
oba svoja sina koja je imao sa svojom otjeranom suprugom, Borea-
dom Kleopatrom. Ali meu Argonautima Ima 1 Boreadft, Kleopatrlne
brae, prema tome, ujaka zlostavljanih. Oni se odmah zauzimaju
za svoje sestrie, oslobaaju lh 1 ubijaju uvare. (Engelsova napo
mena.)

137
 Braa e zaratiti i postati ubice jedan drugog, djeca se
stara unitit e rod. Systrungar znai sin materine se
stre, a to to ovi poriu meusobno krvno srodstvo, pje
snik smatra jo veim zloinom od bratoubistva. Ovo
pojaanje lei u rijei systrungar, koja podvlai srodstvo
s materine strane; kad bi umjesto toga stajalo syskina-
-born, djeca brae i sestara, syskina-synir, sinovi brae
i sestara, onda drugi stih u odnosu na prvi ne bi pred
stavljao nikakvo pojaanje nego opadanje. Dakle, ak ni
u doba Viking, kad je nastala Volusp, u Skandinaviji
se jo nije bilo izgubilo sjeanje na matrijarhat.
Uostalom, u doba Tacita, bar kod Nijemaca, koji su
mu blie poznati, matrijarhat je ve ustupio mjesto pa
trijarhatu: djeca su nasljeivala oca; gdje nije bilo djece
braa i strievi, odnosno ujaci. Doputanje ujaku da
uestvuje u nasljedstvu u vezi je s odranjem ba spome
nutog obiaja i takoer potvruje koliko je jo tada pa
trijarhat bio kod Nijemaca mlad. Tragova matrijarhata
ima sve do poznog srednjeg vijeka. Tada se, izgleda, jo
nije potpuno uzdalo u oinstvo, naroito kod kmetova;
stoga, ako bi neki feudalni gospodar traio natrag od
bjeglog kmeta od nekog grada,'moralo se kmetstvo op
tuenog, npr. u Augsburgu, Baselu i Kaiserslauternu,
potvrditi zakletvom estorice njegovih najbliih krvnih
srodnika, i to iskljuivo s materine strane (Maurer,
Stadteverfassung, I, str. 381).
Jo jedan ostatak matrijarhata, koji je tek odumirao,
imamo u potovanju Nijemaca prema enskom spolu,
koje je Rimljanima gotovo neshvatljivo. Mlade djevojke
iz plemikih porodica bile su najsigurniji taoci pri ugo
vorima s Nijemcima; pomisao na to da njihove ene i
keri mogu pasti u zarobljenitvo i ropstvo uasna im je
i potie vie nego sve drugo njihovu hrabrost u borbi;
oni vide u eni neto sveto i proroansko, oni sluaju
njen savjet i u najvanijim stvarima; tako je Veleda,
sveenica Brukter na Lipi, bila dua cijelog ustanka
Batav, u kome je Civilis na elu Nijemaca i Belg38
uzdrmao itavu rimsku vladavinu u Galiji. U kui, ena
ima, izgleda, neospornu vlast; naravno, ona, starci i djeca
imaju da obave i sve poslove, mu lovi, pije ili ljenari.
138
Tako kae Tacit, ali kako on nita ne kae tko obrauje
njivu, a odreeno kae da su robovi davali samo danak,
ali da nisu kuluili, to je svakako ipak masa odraslih
ljudi morala obavljati ono malo rada koji je iziskivala
zemljoradnja.
Oblik braka je bio, kao to je ve gore reeno, sindi-
jazmiki brak koji se postepeno pribliava monogamiji.
To jo nije bila stroga monogamija, jer se uglednim lju
dima dozvoljavala poligamija. Uglavnom se strogo pazilo
na nevinost djevojaka (nasuprot Keltima), a Tacit tako
er govori s osobitom toplinom o nepovredivosti brane
veze kod Nijemaca. On navodi samo preljub ene kao
razlog razvoda. Ali njegov izvjetaj ovdje ima dosta
praznina, a osim toga oevidno je da on naroito prua
razvratnim Rimljanima uzor vrline. Nesumnjivo je jedno:
ako su Nijemci i bili u svojim umama ti izuzetni vitezi
vrline, bio je dovoljan samo neznatan dodir s vanjskim
svijetom pa da ih spusti na nivo ostalih evropskih pro
sjenih ljudi; usred rimskog svijeta posljednji trag mo
ralne strogosti nestao je jo mnogo bre nego njemaki
jezik. Treba samo itati Gregora Tourskog. Razumljivo
je po sebi to u njemakim praumama nije mogla vla
dati rafinirana sladostrasnost tjelesnog uivanja kao u
Rimu, pa prema tome Nijemcima i u ovom pogledu ostaje
jo dovoljno prednosti nad rimskim svijetom; zato nema
potrebe da izmiljamo neku njihovu uzdrljivost u pute
nim stvarima, koja nije vladala nikad i nigdje u jednom
itavom narodu.
Iz gentilnog ureenja je ponikla obaveza nasljeivanja
kako oevih ili srodnikovih neprijateljstava tako i prija
teljstava; isto tako i krvnina, novana kazna za ubistvo
ili povrede umjesto krvne osvete. Ova krvnina, koja je
smatrana jo prije jedne generacije za specifino nje
maku ustanovu, utvrena je sad kod stotinu naroda kao
opi oblik ublaavanja krvne osvete koja proistjee iz
gentilnog ureenja. Nalazimo je, isto tako kao i obavezu
gostoprimstva, meu ostalima i kod amerikih Indijanaca.
Tacitov opis (Germama, c. 21) kako se obavljalo gosto
primstvo gotovo je do u pojedinosti isti s onim koji Mor
gan daje o svojim Indijancima.

139
 uan i beskrajan spor o tome da li su Tacitovi Nijemci
ve definitivno podijelili oranicu ili ne, i kako da se ob
jasne odnosna mjesta, spada sad u prolost. Suvina je
svaka rije o tome otkako je utvreno gotovo kod svih
naroda zajedniko obraivanje oranice od strane gensa,
a kasnije od strane komunistikih porodinih zajednica,
koje je jo Cezar naao kod Sueva, i da za njim dolazi
dodjeljivanje zemlje pojedinim porodicama s periodinom
ponovnom podjelom, i otkako je utvreno da se ova pe
riodina ponovna podjela oranice mjestimino odrala u
Njemakoj ak do naih dana. Ako su Nijemci od zajed
nikog obraivanja zemlje, koje Cezar izrino pripisuje
Suevima (podijeljenih ili privatnih njiva kod njih uope
nema, kae on), preli za 150 godina do Tacita na poje
dinano obraivanje s novom podjelom zemlje svake go
dine, onda je to zaista dovoljan napredak; za tako kratko
vrijeme i bez ikakvog stranog mijeanja potpuno je ne
mogu prijelaz od onog stupnja do punog privatnog vla
snitva na zemlju. Stoga itam u Tacitu samo ono to on
suhoparnim rijeima kae: oni mijenjaju (ili nanovo di
jele) obraenu zemlju svake godine, a pri tom ostaje
dosta zajednike zemlje. To je *stupanj zemljoradnje i
prisvajanje zemlje koji tano odgovara tadanjem gen-
tilnom ureenju Nijemaca.
Ovaj posljednji odjeljak gore ostavljam neizmijenjen,
kakav je bio u ranijim izdanjima. U meuvremenu pi
tanje je dobilo drugi obrt. Otkako je Kovalevski (upor.
gore str. 44)* dokazao veoma rasprostranjeno, ako ne i
ope postojanje patrijarhalne kune zajednice kao -
laznog stupnja izmeu matrijarhalne komunistike i mo
derne izolirane porodice, ne postavlja se vie pitanje da
li je vlasnitvo zemlje zajedniko ili privatno, kao to to
jo ine Maurer i Waitz, ve se postavlja pitanje o obliku
zajednikog vlasnitva. Nema nikakve sumnje da je u
doba Cezara kod Sueva postojalo ne samo zajedniko
vlasnitvo, ve i zajedniko obraivanje za zajedniki
raun. Jo dugo e moi da se vodi spor oko toga da li
je privredna jedinica bio gens, ili je to bila kuna za
* Strana koju Engels navodi odnosi se na etvrto njemaCko Izdanje.
U naSem Izdanju vidi str. M. Red.

140
 jednica, ili neka komunistika rodbinska grupa koja je
bila izmeu njih, ili su se, prema prirodi zemljita, jav
ljale sve tri grupe. Meutim, Kovalevski tvrdi da stanje
koje je opisao Tacit ne pretpostavlja marku ili seosku
zajednicu, ve kunu zajednicu. Tek mnogo kasnije iz
ove posljednje se razvila, zbog porasta stanovnitva,
seoska zajednica.
Prema tom miljenju, naselja Nijemaca na teritoriju
koji su zauzeli u doba Rimljana, kao i na onom koji su
kasnije oteli Rimljanima, nisu se sastojala od sela, nego
od velikih porodinih zajednica koje su obuhvatale vie
generacija i koje su obraivale odgovarajui dio zemlje,
koristei se, zajedno sa susjedima, okolnim neobraenim
zemljitem kao zajednikom markom. Ono mjesto kod
Tacita o mijenjanju obraene zemlje imalo bi se onda
u stvari shvatiti u agronomskom smislu: zajednica je
preoravala svake godine drugi komad zemlje, a oranicu
prethodne godine ostavljala na ugaru ili pak putala
da sasvim podivlja. Kako je stanovnitvo bilo rijetko,
ostajalo je jo uvijek dovoljno neobraenog zemljita,
koje je inilo izlinim svaki spor oko posjeda zemlje.
Tek poslije niza vjekova, kad je broj lanova kune za
jednice narastao toliko da vie nije bilo mogue zajed
niko privreivanje pod tadanjim uvjetima proizvodnje,
one su se raspale; dotada zajednike njive i livade podi
jeljene su na poznati nain, isprva na odreeno vrijeme,
a kasnije jednom zauvijek, meu pojedinana domain
stva, koja se sad stvaraju, dok su ume, panjaci i vode
ostali zajedniki.
Za Rusiju je, izgleda, ovaj tok razvitka historijski pot
puno dokazan. Sto se tie Njemake i, u drugom redu,
ostalih germanskih zemalja, ne moe se porei da ova
pretpostavka u mnogom pogledu bolje objanjava izvore
i lake rjeava tekoe negoli dosadanja po kojoj je
seoska zajednica postojala ve za vrijeme Tacita. Naj
stariji dokumenti, npr. Codex Laureshamensis," obja
njavaju se, openito uzev, mnogo bolje pomou kune
zajednice nego pomou seoske marke. S druge strane,
ona otvara nove tekoe i nova pitanja koja imaju tek
da se rijee. Jedino nova istraivanja mogu ovdje do-

141
nijeti rjeenje; ipak ne mogu porei da je prelazni stu
panj kune zajednice vrlo vjerojatno postojao i u Nje-
makoj, Skandinaviji i Engleskoj.
Dok su kod Cezara Nijemci djelomino upravo tek
stekli stalna boravita, a djelomino ih jo traili, oni su
u Tacitovo doba imali za sobom ve itav vijek nasta-
njencsti; prema tome oigledan je napredak u proizvod
nji sredstava za ivot. Oni ive u brvnarama; njihova
odjea je jo vrlo primitivna: grub vunen ogrta, ivo
tinjska krzna, a za ene i ugledne ljude laneno rublje.
Njihova hrana je mlijeko, meso, divlji plodovi i, kao to
Plinije dodaje, zobena kaa (jo i sad keltsko narodno
jelo u Irskoj i kotskoj). Njihovo bogatstvo se sastoji u
stoci: no ona je loe pasmine, goveda sitna, neugledna,
bez rogova; koji su mali poni i nikakvi trkai. Novac se
malo i rijetko upotrebljava, i to samo rimski. Zlato i
srebro nisu preraivali i nisu ih cijenili, gvoe je bilo
rijetko i izgleda da je, bar kod plemena na Rajni i Du
navu, gotovo samo uvoeno a nije dobivano. Runsko
pismo (napravljeno po grkim ili latinskim slovima) bilo
je poznato samo kao tajno pismo i upotrebljavalo se samo
za religijske arolije. Jo su bile'uobiajene ljudske rtve.
Ukratko, pred nama je narod koji se ba sad uzdigao sa
srednjeg stupnja na vii stupanj barbarstva. Ali dok su
plemena koja neposredno granie s Rimljanima, olaka
nim uvozom rimskih industrijskih proizvoda bila sprije
ena u razvoju vlastite metalne i tekstilne industrije, iz
grauje se, bez ikakve sumnje, takva industrija na sje
veroistoku, na Istonom moru. Dijelovi ratne spreme koji
su naeni u lezvikim movarama dugaak gvozden
ma, lanan oklop, srebrna kaciga i dr., s rimskim nov
cem s kraja drugog vijeka i njemaki metalni pred
meti, rasprostranjeni povodom seobe naroda, pokazuju
dosta razvijen, sasvim poseban tip, ak i tamo gdje se
oslanjaju na prvobitne rimske uzore. Iseljavanje u civi
lizirani rimski imperij unitilo je ovu domau industriju
svuda osim u Engleskoj. Kakvom se jednoobraznou ta
industrija raala i razvijala pokazuju npr. bronane kop
e; kope pronaene u Burgundiji, Rumuniji i na Azov-
skom moru vrlo su sline engleskim i vedskim, kao
142
 da su izale iz iste radionice, i one su nesumnjivo tako
er germanskog porijekla.
Viem stupnju barbarstva odgovara i ureenje. Po Ta-
citu, svuda je postojalo vijee starjeina (principes), koje
je odluivalo o neznatnijim stvarima, dok je vanije
predmete pripremalo za odluku narodne skuptine; na
niem stupnju barbarstva, bar tamo gdje ga poznajemo,
kao kod Amerikanaca, narodna skuptina postoji najpri
je samo u okviru gensa, jo ne u okviru plemena ili sa
veza plemena. Starjeine (principes) se jo otro razliku
ju od vojskovoe (duces), sasvim kao kod Irokeza. Star
jeine se ve djelomino izdravaju poasnim darovima
u stoci, itu i dr. od plemenskih lanova; njih biraju,
kao u Americi, mahom iz istih porodica; prijelaz k pa
trijarhatu ide na ruku, kao u Grkoj i Rimu, postepenom
preobraaju izbora u nasljednost i time se stvaraju ple
mike porodice u svakom gensu. Ovo staro, takozvano
plemensko plemstvo veinom je propalo u seobi naroda
ili pak ubrzo zatim. Vojskovoe biraju bez obzira na
njihovo porijeklo, jedino po sposobnosti. Oni su imali
malo vlasti i morali su primjerom utjecati; pravu disci
plinsku vlast u vojsci Tacit izrino pripisuje sveenicima.
Stvarnu vlast je imala narodna skuptina. Predsjedava
kralj ili plemenski starjeina, narod odluuje: ne
mrmljanjem; da aklamacijom i zveketom oruja.
Narodna skuptina je u isti as i sud; tu se iznose i pre
suuju tube, tu se izriu smrtne presude, i to smrt se
predvia samo za kukaviluk, izdaju naroda i neprirodan
blud. I u gensovima i drugim niim jedinicama sudi za
jednica pod predsjednitvom starjeine, koji je, kao u
svim njemakim prvobitnim sudovima, mogao samo ru
kovoditi suenjem i postavljati pitanja; zajednica je do
nosila presudu kod Nijemaca odvajkada i svuda.
Savezi plemena formirali su se od Cezarova vremena;
neki od njih imali su ve kraljeve; vrhovni vojskovoa,
kao kod Grka i Rimljana, ve je teio za tiranskom
vlau i ponekad je i postizao. Ovakvi sretni uzurpatori
nikako nisu bili neogranieni vladari; ali su, ipak, ve
poeli da kidaju okove gentilnog ureenja. Dok su oslo
boeni robovi inae zauzimali podreeni poloaj, jer nisu

143
 mogli pripadati nijednom gensu, oni od njih koji su bili
ljubimci novih kraljeva dolazili su esto do poloaja, bo
gatstva i ugleda. Isto to se desilo poslije osvajanja rim
skog imperija od strane vojskovoa, koji su sad postali
kraljevi prostranih zemalja. Kod Franaka su robovi i
kraljevi osloboenici igrali veliku ulogu, najprije na
dvoru, a zatim i u dravi; novo plemstvo potjee najve
im dijelom od njih.
Jedna stvar je potpomogla pojavu kraljevstva dru
ine. Vidjeli smo ve kod amerikih crvenokoaca kako
su se pored gentilnog ureenja formirale privatne dru
ine za samostalno voenje rata. Ove privatne druine
postale su kod Nijemaca ve stalna udruenja. Ratni po
glavica koji je stekao glas skupio bi oko sebe etu mladih
ljudi, eljnih plijena, koji su mu dugovali linu vjernost,
kao i on njima. Poglavica ih je snabdijevao i darivao
i hijerarhijski ih organizirao; tjelesna garda i eta sprem
na za borbu za manje pohode, gotov oficirski kadar
za vee pohode. Ma kako ove druine bile slabe, to
se kasnije i pokazalo, npr. pod Odoakrom u Italiji, ipak
su one ve stvorile klicu propadanja stare narodne slo
bode i pokazale se kao takve *za vrijeme seobe naroda
i poslije nje. Jer one su, prvo, ile na ruku pojavi kra
ljevske vlasti, a drugo mogle su se odrati na okupu,
kao to je primijetio ve Tacit, samo neprekidnim rato
vima i pljakakim pohodima. Pljaka je postala cilj. Ako
voa druine ne bi imao posla u blizini, odlazio bi sa
svojim ljudima drugim narodima kod kojih je bilo rata
i izgleda na plijen; njemake pomone vojske, koje su se
u velikom broju borile pod rimskom zastavom, ak i
protiv Nijemaca, bile su djelomino sakupljene od ta
kvih druina. One ve predstavljaju prvi zaetak siste
ma najamnih vojnika, sramote i prokletstva Nijemaca.
Poslije osvajanja rimskog imperija, ovi ljudi iz kraljev
skih druina sainjavali su, pored neslobodnih i rimskih
dvorskih slugu, drugi glavni sastavni dio kasnijeg
plemstva.
Ona njemaka plemena koja su se ujedinila u narode
imala su dakle, uglavnom, isto ureenje koje se bilo raz
vilo kod Grka herojskog doba i Rimljana takozvanog
144
kraljevskog doba: narodna skuptina, vijee gentilnih
starjeina, vojskovoa koji ve tei stvarnoj kraljevskoj
vlasti. To je bilo najsavrenije ureenje koje se uope
moglo razviti u gentilnom poretku; ono je bilo uzorno
ureenje vieg stupnja barbarstva. Ako je drutvo pre
korailo granice u okviru kojih je ovo ureenje zado
voljavalo, onda je to bio kraj gentilnog poretka; on se
raspao, na njegovo mjesto dola je drava.

10 Porijeklo porodice
 V III

STVARANJE DRAVE KOD NIJEMACA

Nijemci su bili, po Tacitu, veoma mnogobrojan narod.
Cezar nam daje priblinu sliku o brojnosti pojedinih
njemakih naroda; on odreuje broj Uzipeta i Tenktera,
koji su se pojavili na lijevoj obali Rajne, na 180.000 glava,
ukljuujui ene i djecu. Dakle, oko 100.000 na po jedan
narod*, ve znatno vie nego to je npr. ukupan broj
Irokeza u doba njihova procvata, kad su ne prelazei
20.000 bili strah i trepet cijele zemlje od velikih mora
do rijeka Ohio i Potomac. Ako pokuamo da grupiramo,
na osnovu izvjetaja, bolje poznate narode koji su bili
nastanjeni blizu Rajne, onda svaki pojedini narod zau
zima na geografskoj karti prosjeno otprilike prostor
jednog pruskog upravnog kotara, otprilike 10.000 kva
dratnih kilometara, ili 182 geografske kvadratne milje.
Ali Germania Magna Rimljana, koja se prostire do Visle,
obuhvata u zaokrugljenom broju 500.000 kvadratnih ki
lometara. Pri prosjenom broju pojedinog naroda od
100.000 ukupan broj za Germaniju Magnu iznosio bi do
pet milijima; za barbarsku grupu narod znatan broj,
za nae prilike 10 stanovnika na kvadratnom kilome
tru ili 550 na geografskoj kvadratnoj milji sasvim
malo. Ali time nije nikako iscrpen broj Nijemaca koji
* Ovdje usvojeni broj potvren je jednim mjestom kod Diodora
o galskim Keltima: U Galiji ive mnogi narodi nejednake brojnosti.
Kod najveih broj ljudi iznosi oko 200.000, kod najmanjih 50.000.
(Diodorus Siculus, V, 25.) Dakle prosjeno 125.000; treba pretpostaviti
da su pojedini galski narodi, 8 obzirom na svoj vii stupanj razvitka,
bezuvjetno neSto brojniji od njemakih. (Engelsova napomena.)

146
su tada ivjeli. Znamo da su du Karpata, sve do ua
Dunava, ivjeli njemaki narodi gotskog porijekla, Ba-
starni, Peukini i drugi, u tako velikom broju da ih -
nije smatra kao peto glavno pleme Nijemaca, i da su
oni, koji se ve 180. godine prije nae ere javljaju u
najamnikoj slubi makedonskog kralja Perzeja, prodrli
do okoline Jedrena ve prvih godina Augustove vlada
vine. Ako raunamo da ih je bilo samo milijim, onda je
vjerojatan broj Nijemaca u poetku nae ere najmanje
est milijuna.
Poslije nastanjenja u Germaniji mora da se stanovni
tvo mnoilo sve veom brzinom; to bi mogao potvrditi
ve i sam gore spomenuti industrijski napredak. Nalazi
u lezvikim movarama, sudei po naenom rimskom
novcu, potjeu iz treeg vijeka. Prema tome, u to doba
je na Istonom moru vladala ve razvijena metalna i
tekstilna industrija, iva trgovina s rimskim imperijem
i izvjestan luksuz kod bogatijih sve tragovi gue na
seljenosti. A u to doba poinje i opi napad Nijemaca
na cijeloj liniji Rajne, rimskog graninog bedema i Du
nava, od Sjevernog do Crnog mora neposredan dokaz
sve brojnijeg naroda koji tei da proiri svoj teritorij.
Tri stotine godina trajala je borba, za vrijeme koje s
cijeli glavni dio gotskih naroda (izuzev skandinavskih
Gota i Burgunda) selio na Jugoistok i inio lijevo krilo
velike linije napada, dok su u njenom sreditu prodirali
Gornjonijemci (Herminoni) na gornjem Dunavu, a na
njenom desnom krilu, du Rajne, Iskevoni, nazvani sad
Francima; Ingevonima je palo u dio osvajanje Britanije.
Krajem petog vijeka je Nijemcima, koji su nadirali, bio
otvoren put u obesnaen, beskrvan i bespomoan rimski
imperij.
Gore smo stajali kraj kolijevke antike grke i rimske
civilizacije. Ovdje stojimo kraj njenog lijesa. Preko svih
zemalja u bazenu Sredozemnog mora prelazio je, i to
vjekovima, nivelirajui strug rimske svjetske vladavine.
Tamo gdje grki jezik nije davao otpor, svi nacionalni
jezici su morali ustupiti mjesto iskvarenom latinskom
jeziku; vie nije bilo nikakvih nacionalnih razlika, ni
kakvih Gala, Iberaca, Liguraca, Norika, svi su postali
Rimljani. Rimska uprava i rimsko pravo svuda su ras
lo* 147
inili stare rodovske zajednice, a time i posljednji osta
tak lokalne i nacionalne samostalnosti. Novopeeno svoj
stvo rimskog graanina nije prualo nikakvu zamjenu;
ono nije izraavalo nikakvu nacionalnost, ve samo od
sustvo nacionalnosti. Svuda je bilo elemenata novih na
cija; latinski dijalekti raznih provincija razlikovali su se
sve vie; prirodne granice, koje su ranije nainile Italiju,
Galiju, paniju i Afriku samostalnim oblastima, postoja
le su jo i bile su isto tako jo osjetne. Ali nigdje nije bilo
snage koja bi ove elemente spojila u nove nacije; nigdje
nije bilo jo ni traga sposobnosti za razvoj, snage za otpor,
a kamoli stvaralake moi. Ogromnu masu ljudi na og
romnom teritoriju drala je na okupu samo jedna veza:
rimska drava, a ona je vremenom postala njihov najvei
neprijatelj i tlaitelj. Provincije su unitile Rim; sm
Rim postao je provincijski grad kao i drugi povlaen,
ali vie nije vladao, vie nije bio sredite svjetskog im
perija, ak nije vie bio ni sjedite imperatora i njihovih
namjesnika, koji su ivjeli u Carigradu, Trieru, Milanu.
Rimska drava je postala divovska komplicirana mai
na iskljuivo za isisavanje podanika. Porezi, dravni ku
luci i danci svih vrsta gurali su masu stanovnitva u
sve veu bijedu; ucjene namjesnika, poreznika i vojnika
poveale su pritisak do neizdrljivosti. Dotle je dotjerala
rimska drava svojom svjetskom vladavinom: ona je za
snivala svoje pravo opstanka na odravanju reda u dr
avi i na zatiti od barbara izvana. Ali njen red je bio
gori od najgoreg nereda, i barbare, od kojih je ona toboe
imala da titi graane, graani su eljno iekivali kao
spasioce.
Drutveno stanje nije bilo nita manje oajno. Ve u
posljednje vrijeme republike rimska vladavina je ila
na bezobzirnu eksploataciju osvojenih provincija; impe
rij nije ukinuo ovu eksploataciju, ve ju je, naprotiv, re
gulirao. Ukoliko je imperij vie propadao, utoliko su po
rezi i danci vie rasli, utoliko su inovnici besramnije
pljakali i iznuivali. Trgovina i industrija nikad nisu bi
le posao Rimljana, gospodara narod; jedino su u lihvi
premaili sve to je bo prije i poslije njih. to se od
trgovine zateklo i odralo, propalo je zbog inovnikog
ucjenjivanja; ono to se jo odralo otpada na istoni,
148
 grki dio imperija, koji je izvan naih razmatranja. Ope
osiromaenje, nazadak trgovine, zanatstva, umjetnosti,
opadanje stanovnitva, propadanje gradova, vraanje
zemljoradnje na nii stupanj to je bio krajnji rezultat
rimske svjetske vladavine.
Zemljoradnja, u cijelom Starom svijetu glavna grana
proizvodnje, bila je to ponovo vie nego ikad. U Italiji,
ogromni kompleksi imanja (latifundije) koji su, od pro
pasti republike, zahvaali gotovo cijeli teritorij, iskori-
ivani su na dva naina. Bilo kao panjaci, gdje je sta
novnitvo bila zamijenjeno ovcama i volovima, ija je
njega iziskivala samo mali broj robova, bilo kao vile
(villae), gdje se pomou mase robova vodilo vrtlarstvo
u velikom stilu, djelomino za luksuz vlasnika, a djelo
mino za prodaju proizvoda na gradskim tritima. Ve
liki panjaci su se odrali i svakako jo proirili; poljska
imanja i njihovo vrtlarstvo upropaeni su osiromae
njem njihovih vlasnika i propau gradova. Latifundij-
ska privreda, osnovana na radu robova, nije vie bila
rentabilna; ona je, meutim, bila tada jedino mogui
oblik krupne agrikulture. Sitna proizvodnja je ponovo
postala jedini oblik koji se isplauje. Jedno poljsko ima
nje za drugim rasparavalo se na male parcele koje su
izdavane nasljednim zakupcima, koji su plaali odre
enu svotu, ili parti jarima (partiarii), vie upravnicima
nego zakupcima, koji su za svoj rad dobivali esti ili
ak samo deveti dio godinjeg proizvoda. Meutim, ove
male parcele njiv preteno su izdavane pod zakup kolo-
nima, koji su plaali za to odreen godinji iznos, koji su
bili vezani za zemlju i koje su mogli prodati zajedno s nji
hovom parcelom; oni, istina, nisu bili robovi, ali nisu bili
ni slobodni, nisu mogli sklapati brak sa slobodnima, i
njihovi meusobni brakovi nisu smatrani kao punovani
brakovi, ve, kao i brakovi robova, kao prosto suloni-
tvo (contubernium). Oni su bili pretee srednjovjekovnih
kmetova.
Antiko ropstvo se preivjelo. Ni na selu u krupnoj
agrikulturi, niti u gradskim manufakturama, ono vie
nije davalo prihod koji je bio vrijedan truda trite
za njegove proizvode nestalo je. A u sitnoj zemljoradnji
i sitnom zanatu, na ta je spala ogromna proizvodnja

149
iz doba procvata imperija, nije bilo mjesta za mnogo
brojne robove. U drutvu je bilo mjesta jo samo za do
mae i luksuzne robove bogataa. Ali odumirue ropstvo
bilo je jo uvijek dovoljno da se svaki proizvodni rad
smatra ropskim poslom koji je nedostojan slobodnih
Rimljana, a to su sada bili svi. Otuda, s jedne strane,
sve vei broj osloboavanja suvinih robova koji su po
stali teret, a s druge strane porast broja kolona i dekla
siranih slobodnih ljudi (slinih onim poor whites, siro
manim bijelcima, bivih robovlasnikih drava Ame
rike). Kranstvo nema nikakvog udjela u postepenom
izumiranju antikog ropstva. Ono se vjekovima mirilo
s ropstvom u rimskom imperiju, a kasnije nikad nije
spreavalo trgovinu krana robovima, ni onu Nijemaca
na sjeveru, ni onu Mleana u Sredozemnom moru, ni
kasnije trgovinu crncima.* Ropstvo se vie nije isplai
valo, zato je izumrlo. Ali umirue ropstvo je ostavilo za
sobom svoj otrovni alac u preziranju proizvodnog rada
slobodnih ljudi. U tome je bezizlazni orsokak u koji je
zapao rimski svijet: ropstvo je bilo ekonomski nemogu
e, rad slobodnih ljudi je bio moralno igosan. Prvo
vie nije moglo, a drugo jo nije moglo biti osnovni
oblik drutvene proizvodnje. Tu je mogla pomoi samo
potpuna revolucija.
Stanje nije bilo bolje ni u provincijama. Najvie poda
taka imamo o Galiji. Ovdje je bilo, pored kolona, jo
slobodnih sitnih seljaka. Da bi se obranili od nasilja
inovnika, sudaca i lihvara, oni su se esto stavljali pod
zatitu, patronat neke mone osobe; to nisu radili samo
pojedinci, ve i cijele opine, tako da su u IV vijeku
imperatori to vie puta zabranjivali. No ta je pomogla
zatita onima koji su je traili? Patron im je stavljao
uvjet da prenesu na njega svoja zemljita, a on im je
zajamio doivotno uivanje njih smicalica koju je
sveta crkva zapamtila i u IX i X vijeku svojski podra
avala da bi poveala carstvo boje i svoje vlastite po
sjede. Istina, tada, oko 475. godine, biskup Salvijan
* Po rijefilma biskupa Llutpranda Kremonskog bila Je u vijeku
u Verdunu, dakle u Svetom njemakom carstvu, glavna Industrij
ska grana fabrikacija eunuha, koje su s velikim profitom Izvozili u
Spaniju za maurske hareme. (Engelaova napomena.)

150
 Marseljski ogoreno ustaje protiv takve krae i iznosi
da je pritisak rimskih inovnika i krupnih zemljovlas
nika postao toliko straan da su mnogi Rimljani bje
ali u predjele koje su ve zauzeli barbari, i da se tamo
nastanjeni rimski graani nisu bojali niega vie nego
da ponovo dou pod rimsku vlast. Da su tada roditelji
zbog neimatine esto prodavali u ropstvo svoju djecu
potvruje zakon koji je izdan protiv toga.
Zato to su oslobodili Rimljane njihove vlastite drave,
njemaki barbari su im uzeli dvije treine cjelokupnog
zemljita i podijelili ga meu sobom. Dioba se vrila po
gentilnom ureenju; zbog razmjerno malog broja osva
jaa ostale su nepodijeljene vrlo velike oblasti, kao vlas
nitvo djelomino cijelog naroda a djelomino pojedinih
plemena i gensova. U svakom gensu su oranice i livade
dijeljene izvlaenjem kocke na jednake dijelove meu
pojedinana domainstva; ne znamo da li su se u to
doba vrile ponovne diobe, ali u svakom sluaju one su
u rimskim provincijama ubrzo prestale, i pojedinani
udjeli su postali otuivo privatno vlasnitvo, alod. ume
i panjaci su ostali nepodijeljeni na zajedniko iskorii-
vanje; ovo iskoriivanje, kao i nain obraivanja podi
jeljene zemlje, bili su ureeni na osnovu starog obiaja
i odluke zajednice. to je gens due ivio u svom selu i
to su se Nijemci i Rimljani postepeno vie stapali, to
je srodniki karakter veze vie ustupao mjesto teritori
jalnom; gens se izgubio u marki, u kojoj su svakako jo
dosta esto vidljivi tragovi srodnikog porijekla lanova.
Tako se, bar u zemljama gdje se odrala marka Sje
verna Francuska, Engleska, Njemaka i Skandinavija
gentilno ureenje neprimjetno pretvorilo u teritorijalno
ureenje i time se osposobilo da se uklopi u dravu. Ali
ono je, ipak, zadralo samonikli demokratski karakter,
koji odlikuje cijelo gentilno ureenje, i tako sauvalo
u ivotu sve do najnovijeg doba, ak i u kasnijem na
metnutom mu izopaenju, jedan dio gentilnog ureenja,
a time i oruje u rukama potlaenih.
Ako se u gensu ubrzo izgubila krvna veza, onda je to
bila posljedica toga to su se i u plemenu i u cijelom
narodu njeni organi izopaili uslijed osvajanja. Znamo

151
 da je vladavina nad pokorenima nespojiva s gentilnim
ureenjem. To vidimo ovdje u velikom razmjeru. Nje
maki narodi, gospodari rimskih provincija, morali su da
organiziraju ono to su osvojili. Ali, niti je bilo mo
gue primiti mase Rimljana u gentilna tijela, niti se pu
tem ovih moglo vladati tim masama. Na vrh rimskih
lokalnih upravnih tijela, koja su s poetka velikim dije
lom i dalje postojala, morala se postaviti zamjena za rim
sku dravu, a to je mogla biti samo neka druga drava.
Organi gentilnog ureenja morali su se pretvoriti u dr
avne organe, i to vrlo brzo, jer okolnosti nisu doputale
odlaganje. Meutim, najblii predstavnik osvajakog na
roda bio je vojskovoa. Osiguranje osvojene oblasti iz
nutra i izvana iziskivalo je jaanje njegove vlasti. Bio
je nastupio trenutak za preobraaj vojnog zapovjedni
tva u kraljevstvo: on je izvren.
Uzmimo franaku dravu. Ovdje su pobjednikom na
rodu salskih Franaka potpuno pripale ne samo prostrane
rimske dravne domene, nego jo i svi oni vrlo veliki
kompleksi zemlje koji nisu podijeljeni veim i manjim
zajednicama upe i marke, osobito svi vei umski kom
pleksi. Prvo to je uradio frana'ki kralj, pretvorivi se
od obinog vrhovnog vojskovoe u pravog vladaoca, bilo
je da to narodno vlasnitvo pretvori u kraljevsko ima
nje, da ga ukrade od naroda i da ga daruje ili d u leno
svojoj druini. Ova druina, prvobitno njegova lina voj
na druina i ostali nii vojni zapovjednici, ubrzo je po
veana ne samo Rimljanima, tj. romaniziranim Galima,
koji su mu ubrzo postali neophodni zbog svog znanja
pisanja, svog obrazovanja, svog poznavanja romanskog
govornog i latinskog knjievnog jezika, kao i prava u
zemlji, ve i robovima, kmetovima i osloboenicima koji
su sainjavali njegove dvorane i meu kojima je on bi
rao svoje ljubimce. Svi oni dobivali su dijelove narodne
zemlje, najprije veinom u obliku poklona, kasnije u
obliku beneficija, koji su se dodjeljivali isprva mahom
do kraja kraljevog ivota,41 te je tako stvorena podloga
novom plemstvu na raun naroda.
No to jo nije sve. Velikim prostranstvom drave nije
se moglo vladati sredstvima starog gentilnog ureenja;
152
 vijee starjeina, ukoliko nije odavno izalo iz obiaja,
ne bi se moglo ni sastajati i ubrzo je zamijenjeno stal
nom kraljevom okolinom; stara narodna skuptina po
stojala je prividno i dalje, ali je, isto tako, sve vie po
stojala samo skuptina niih zapovjednika vojske i novo
nastalih velikaa. Slobodni seljaci-zemljovlasnici, prete
ni dio franakog naroda, bili su, kao ranije rimski seljaci
u posljednje doba republike, potpuno iscrpeni i upropa-
eni vjeitim graanskim i osvajakim ratovima; ovi po
sljednji su bili naroito esti pod Karlom Velikim. Oni
koji su prvobitno sainjavali cijelu vojsku, a poslije osva
janja Francuske njenu jezgru, bili su poetkom IX vi
jeka toliko osiromaili da je jedva jo svaki peti ovjek
mogao poi u rat. Vojska slobodnih seljaka, koju je po
zivao pod zastavu direktno kralj, zamijenjena je voj
skom koja se sastojala od slugu novonastalih velikaa,
meu njima i zavisnih seljaka, potomaka onih koji ra
nije nisu znali za drugog gospodara do kralja, a jo ra
nije ni za kakvog gospodara, ak ni za kralja. Pod Karlo
vim nasljednicima dovreno je upropaivanje franakog
seljakog stalea unutranjim ratovima, slabou kraljev
ske vlasti i odgovarajuim zakoraenjima velikaa, koji
ma se sad jo pridruuju upani42 [Gaugrafen], koje je
Karlo postavio i koji tee da svoje zvanje naine nasljed
nim, i najzad upadima Norman. Pedeset godina po
slije smrti Karla Velikog, franaka drava je leala ni-
ice pred Normanima isto onako bez otpora kao to je
etiri stotine godina ranije rimski imperij leao niice
pred Francima.
Ali nije bila gotovo ista samo vanjska nemo, ve i
unutranji drutveni red, ili bolje rei nered. Slobodni
franaki seljaci doli su u poloaj slian poloaju njiho
vih prethodnika, rimskih kolona. Upropaeni ratovima
i pljakama, morali su se staviti pod zatitu novonastalih
velikaa ili crkve, jer je kraljevska vlast bila suvie sla
ba da ih zatiti; ali ovu zatitu morali su skupo platiti.
Kao ranije galski seljaci, tako su oni morali prenijeti
na zatitnika vlasnitvo svog zemljita koje su od njega
dobivali natrag u zakup u razliitim i promjenljivim ob
licima, ali uvijek samo uz ispunjenje kuluka i danaka;

153
kad su ve jednom doli u ovaj oblik zavisnosti, oni su po
stepeno izgubili i linu slobodu; malo generacija kasnije,
veinom su bili ve kmetovi. Kako se brzo zavrilo pro
padanje slobodnog seljakog stalea pokazuje Irminono-
va zemljina knjiga opatije Saint Germain des Prs, opa
tije koja se onda nalazila blizu Pariza a sad je u njemu.
Na prostranom im anju ove opatije, rasutom po okolini,
bilo je naseljeno tada, jo za ivota Karla Velikog, 2788
domainstava, gotovo bez izuzetka Franaka s njemakim
imenima. Meu njima 2080 kolona, 35 lita*, 220 robova
i samo 8 slobodnih zakupaca! Praksa koju je Salvijan
nazvao bezbonom, naime da je zatitnik prenosio na se
be vlasnitvo seljakove zemlje, a njemu je ostavljao sa
mo na doivotno iskoriivanje, bila je sad svuda provo
ena sa seljacima od strane crkve. Kuluci, koji sad sve
vie ulaze u praksu, imali su svoj uzor koliko u rimskim
angarijam a43, prinudnim radovima za dravu, toliko isto
u dunostima lanova njemake marke na izgradnji mo
stova i putova i na ostvarivanju drugih zajednikih ci
ljeva. Dakle, masa stanovnitva je poslije etiri stotine
godina prividno opet dola sasvim na poetak.
To je, meutim, dokazivalo samo dvije stvari: prvo,
da su drutvena raslojenost i raspodjela vlasnitva u pro
padaj uem rimskom im periju potpuno odgovarali onda
njem stupnju proizvodnje u zemljoradnji i industriji,
da su, dakle, bili nuni; i drugo, da ovaj stupanj proiz
vodnje za vrijem e slijedeih etiri stotine godina nije
bitno opao niti se bitno podigao, da je, dakle, s istom
nunou opet stvorio istu raspodjelu vlasnitva i iste
klase stanovnitva. Grad je u posljednjim vjekovima
rimskog im perija izgubio svoju preanju vlast nad se
lom, a nije je povratio ni u prvim vjekovima njemake
vladavine. To pretpostavlja nizak stupanj razvitka kako
zemljoradnje tako i industrije. Sve to nuno stvara krup
ne vladaj ue zemljo vlasnike i zavisne sitne seljake. Ko
liko je bilo nemogue nakalemiti takvom drutvu, s jed
ne strane, rimsku latifundijsku privredu s robovima, a s
druge strane noviju krupnu kulturu s kulukom, potvr
* poluslobodnlh. Prev.

154
 uju ogromni eksperimenti Karla Velikog s uvenim car
skim poljskim vilama44, koji su proli ne ostavivi gotovo
ni traga. Te eksperimente nastavili su samo manastiri,
i jedino su za njih oni bili plodonosni; ali manastiri su
bili nenormalna drutvena tijela koja su se zasnivala na
celibatu; oni su mogli davati izuzetne rezultate, ali su
ba stoga morali ostati izuzeci.
Ali ipak se za ovih etiri stotine godina napredovalo.
Iako nalazimo gotovo iste glavne klase na kraju kao na
poetku, ipak su se izmijenili ljudi koji su sastavljali te
klase. Iezlo je antiko ropstvo, iezli su pauperizirani
slobodni ljudi koji su prezirali rad kao neto to dolikuje
samo robovima. Izmeu rimskog kolona i novog kmeta
stajao je slobodni franaki seljak. Beskorisno sjeanje
i uzaludna borba rimskog svijeta u propadanju bili su
mrtvi i sahranjeni. Drutvene klase IX vijeka obrazovale
su se ne u iskvarenosti civilizacije koja propada, nego
u poroajnim bolovima nove civilizacije. Novo pokolje
nje, kako gospodara tako i slugu, bilo je muevno poko
ljenje u poreenju s njihovim rimskim prethodnicima.
Odnos monih zemljovlasnika i zavisnih seljaka, koji je
za ove bio neizbjean oblik propadanja antikog svijeta,
bio je sad za one polazna taka novog razvoja. A za
tim, ma koliko izgledale neproduktivne ove etiri stotine
godina, one su ostavile jednu veliku tvorevinu: moderne
nacionalnosti, novo oblikovanje i organizaciju zapadno
evropskog ovjeanstva za buduu historiju. Nijemci su
u stvari dali Evropi nov ivot, i stoga se raspad drava
germanskog perioda ne zavrava normansko-saracenskim
podjarmljivanjem, nego daljim razvojem beneficija i
stavljanja pod zatitu (komendacija45) u feudalizam, uz
tako snaan porast stanovnitva da su se jedva dvije
stotine godina kasnije mogli bez tetnih posljedica pod
nijeti veliki gubici u kriarskim ratovima.
Ali kakvim tajanstvenim arobnim sredstvom su Ni
jemci udahnuli novu ivotnu snagu Evropi na umoru?
Da li je to bila neka njemakom narodu uroena a
robna mo, kao to nam pria naa ovinistika histo
riografija? Nikako. Nijemci su bili, naroito tada, veoma
obdareno arijevsko pleme i u punom naponu razvoja.

155
Ali Evropu nisu pomladile njihove specifine nacional
ne osobine, ve naprosto njihovo barbarstvo, njihovo
gentilno ureenje.
Njihove line sposobnosti i hrabrost, njihov smisao za
slobodu i demokratski instinkt koji je u svim javnim po
slovima vidio svoje vlastite poslove, ukratko, sve oso
bine koje je Rimljanin izgubio i koje su jedine mogle
izgraditi nove drave i pomoi razvoju novih nacional
nosti iz blata rimskog svijeta ta su one bile drugo
nego karakteristine crte barbara na viem stupnju, plo
dovi njihova gentilnog ureenja?
ta ih je osposobilo da preobraze antiki oblik mono
gamije, da ublae vladavinu mukaraca u porodici, da
eni dadu vii poloaj nego to ga je ikad imala u kla
sinom svijetu, ako ne njihovo barbarstvo, njihove gen
uine navike, njihova jo iva nasljea iz doba matrijar
hata?
Da su oni sauvali u feudalnoj dravi, bar u trima
najvanijim zemljama, Njemakoj, Sjevernoj Francuskoj
i Engleskoj, dio pravog gentilnog ureenja u obliku
marke i time dali potlaenoj klasi, seljacima, ak i za
vrijeme najgrubljeg srednjovjekovnog kmetstva, lokalnu
povezanost i sredstvo otpora kakvo nisu zatekli ni anti
ki robovi, ni savremeni proleteri emu se to duguje
ako ne njihovom barbarstvu, njihovom iskljuivo bar
barskom nainu naseljavanja u rodovima?
I najzad, ako su mogli razviti i uiniti iskljuivim
blai oblik porobljavanja koji su prakticirali ve u zavi
aju, a u koji je sve vie prelazilo ropstvo i u rimskom
imperiju; oblik koji, kao to je Fourier prvi istakao,
daje porobljenima sredstvo da se postepeno oslobode
kao klasa (fournit aux cultivateurs des moyens daffran
chissement collectif et progressif); oblik koji se time uz
die visoko nad ropstvom, gdje je mogue jedino nepo
sredno pojedinano osloboenje bez prelaznog stanja (za
ukidanje ropstva kao posljedicu pobjednikog ustanka
ne zna stari vijek) dok su, u stvari, kmetovi srednjeg
vijeka postepeno proveli svoje osloboenje kao klasa,
emu imamo to da pripiemo ako ne njihovom barbar
stvu, zahvaljujui kome oni jo nisu bili dostigli stupanj
156
razvijenog ropstva, ni antikog radnog ropstva niti is
tonjakog kunog ropstva?
Sva ivotna snaga i plodotvomost koje su Nijemci ulili
u rimski svijet bilo je barbarstvo. Zaista, samo su bar
bari sposobni da pomlade izanali svijet umirue civili
zacije. A najvii stupanj barbarstva, do koga su se i u
kome su se Nijemci uzdigli prije seobe naroda, bio je
ba najpovoljniji stupanj za taj proces. To objanjava
sve.
 IX

BARBARSTVO I CIVILIZACIJA
Pratili smo raspadanje gentilnog ureenja na trima
velikim posebnim primjerima kod Grka, Rimljana i
Nijemaca. Ispitajmo u zakljuku ope ekonomske uvjete
koji su potkopali gentilnu organizaciju drutva ve na
viem stupnju barbarstva, a potpuno je potisnuli s po
javom civilizacije. Ovdje e nam Marxov Kapital biti
isto toliko neophodan koliko i Morganova knjiga.
Iznikao na srednjem stupnju divljatva, dalje razvijen
na viem stupnju divljatva, gens je dostigao, ukoliko
nai izvori doputaju da se to ocijeni, doba svog pro
cvata na niem stupnju barbarstva. Stoga poinjemo s
ovim stupnjem razvitka.
Ovdje, gdje nam ameriki crvenokoci moraju poslu
iti kao primjer, nalazimo gentilno ureenje potpuno
izgraeno. Pleme se dijeli na vie gensova, najee na
dva; svaki od ovih prvobitnih gensova dijeli se, s poras
tom broja stanovnitva, na vie gensova-izdanaka, pre
ma kojima se matini gens javlja kao fratrija; smo
pleme se dijeli na vie plemena, a u svakom od njih
veinom ponovo nalazimo stare gensove; srodna pleme
na, bar u pojedinim sluajevima, formiraju savez. Ta
jednostavna organizacija potpuno je dovoljna za dru
tvene prilike iz kojih je ponikla. Ona nije nita drugo
do njihovo vlastito, stihijski nastalo grupiranje; ona je
u stanju da rijei sve konflikte koji mogu da iskrsnu
u okviru tako organiziranog drutva. Vanjske konflikte
rjeava rat; on moe da se zavri unitenjem plemena,
ali nikad njegovim podjarmljivanjem. Veliina, ali i
158
 ogranienost gentilnog ureenja je u tome to u njemu
nema mjesta gospodarenju i porobljavanju. U gensu ne
ma jo nikakve razlike izmeu prava i dunosti; za Indi
janca se ne postavlja pitanje da li je uee u javnim
poslovima, krvnoj osveti ili njenom umiru pravo ili du
nost; njemu bi ono izgledalo isto tako apsurdno kao i
pitanje da je jesti, spavati, loviti pravo ili dunost.
Isto tako je nemogua dioba plemena i gensa na razliite
klase. A to nas vodi k ispitivanju ekonomske baze tog
drutvenog stanja.
Stanovnitvo je veoma rijetko: gue je samo na mje
stu stanovanja plemena, oko koga se prostire u irokom
krugu najprije podruje za lov, zatim neutralna zatitna
uma, koja ga odvaja od drugih plemena. Podjela rada
je potpuno prirodna; ona postoji jedino izmeu spolova.
Mukarac ratuje, ide u lov i ribolov, nabavlja sirovinu
za hranu i za to potrebno orue. ena se bavi kuom i
pripremanjem hrane i odjee, kuha, tka, ije. Svatko od
njih dvoje je gospodar u svom podruju: mukarac u
umi, ena u kui. Svatko je vlasnik orua koje je sam
izradio i kojim se slui: mukarac oruja, pribora za lov
ili ribolov, ena pokustva. Domainstvo je komunisti
ko za nekoliko, esto za mnogo porodica*. Ono to se
zajedniki izgrauje i upotrebljava zajedniko je vlasni
tvo: kua, bata, kajak. Ovdje, dakle, i jedino jo ovdje,
postoji vlasnitvo steeno vlastitim radom, koje prav
nici i ekonomisti pripisuju civiliziranom drutvu, posljed
nji lani pravni izgovor na koji se jo poziva dananje
kapitalistiko vlasnitvo.
Ali ljudi nisu svuda ostali na tom stupnju. U Aziji
su zatekli ivotinje koje je bilo mogue pripitomiti i pri
pitomljene dalje odgajati. Divlja bivolica morala je da
se ulovi, pitoma bivolica davala je svake godine jedno
tele i povrh toga mlijeko. Izvjesnom broju najnapredni
jih plemena Arijevcima, Semitima, moda ve i Tu-
rancima najprije je bilo glavno zanimanje pripitom-
* NaroClto na sjeverozapadnoj obali Amerike, vidi Bancrofta. Kod
plemena Hajda na Otocima Kraljice Sarlote postoje domainstva sa
po 700 osoba pod jednim krovom. Kod Nutka ivjela su itava ple
mena pod jednim krovom.. (Engelsova napomena.)

159
ljivanje, a zatim samo jo odgajivanje i njega stoke.
Pastirska plemena su se izdvojila od ostale mase bar
bara: prva velika drutvena podjela rada. Pastirska ple
mena proizvodila su ne samo vie namirnica od ostalih
barbara, ve su proizvodila i druge namirnice. Oni su
imali prednost nad ostalima ne samo u mlijeku, mlije
nim proizvodima i mesu u veim koliinama, nego i u
koama, vuni, kozjim dlakama i sve veim koliinama
prediva i tkanina, s obzirom na mnoinu sirovina. Time
je prvi put omoguena redovna razmjena. Na ranijim
stupnjevima mogle su da se vre samo sluajne razmjene;
naroita vjetina u izraivanju oruja i orua moe do
vesti do prolazne podjele rada. Tako su naeni na mno
gim mjestima nesumnjivi ostaci radionica kamenog oru
a iz poznijeg kamenog doba; umjetnici koji su ovdje
usavravali svoju vjetinu radili su vjerojatno za raun
zajednice, kao to jo rade stalne zanatlije indijskih
gentilnih zajednica. Na tom stupnju nije se mogla pojaviti
nikakva druga razmjena do one u okviru plemena, a i
ona je ostala izuzetna pojava. Naprotiv ovdje, poslije iz
dvajanja pastirskih plemena, nalazimo gotove sve predu
vjete za razmjenu izmeu lanova raznih plemena, za
njeno usavravanje i uvrivanje kao redovne ustanove.
Razmjenu je prvobitno vrilo pleme s plemenom posred
stvom obostranih gentilnih starjeina; ali kad su stada
poela prelaziti u zasebno vlasnitvo, sve vie je prevla
davala razmjena izmeu pojedinaca, te je najzad ona
postala jedini oblik. A glavni artikal koji su pastirska
plemena davala svojim susjedima u razmjenu bio je sto
ka; stoka je postala roba kojom su se mjerile sve druge
robe i koja se svuda rado primala u razmjenu za sve
druge robe ukratko, stoka je dobila funkciju novca
i ve je na tom stupnju sluila kao novac. Ve u zaetku
robne razmjene razvila se takvom nunou i brzinom
potreba za novanom robom.
Vrtlarstvo, koje je vjerojatno bilo nepoznato azijskim
barbarima na niem stupnju, javilo se kod njih najkas
nije na srednjem stupnju, kao pretea zemljoradnje. Pod
podnebljem turanske visoravni pastirski ivot je nemo
gu bez zaliha stone hrane za dugu i otru zimu; stoga
160
 su ovdje livadarstvo i kultura itarica bili neophodno
potrebni. Isto to vai i za stepe sjeverno od Crnog mora.
Ali kad je jednom dobivena itarica za stoku, ona je
ubrzo postala i ljudska hrana. Obraena zemlja ostala je
jo plemensko vlasnitvo, data na iskoriivanje najprije
gensu, kasnije kunim zajednicama, najzad pojedincima;
oni su mogli imati izvjesna prava posjeda na njoj, ali
nita vie.
Od industrijskih tekovina tog stupnja dvije su naro
ito vane. Prva je razboj, a druga topljenje metalnih
ruda i obrada metala. Bakar i kalaj i od njih sastavljena
bronca bili su kudikamo najvaniji, bronca je davala
upotrebljiva orua i oruja, ali nije mogla potisnuti ka
meno orue; to je moglo samo eljezo, ali dobivanje e
ljeza bilo je jo nepoznato. Zlato i srebro se poelo upo
trebljavati za nakit i ukras, i svakako je ve imalo veli
ku vrijednost prema bakru i bronci.
Poveanje proizvodnje u svim granama gajenje sto
ke, zemljoradnja, kuni zanat osposobilo je ljudsku
radnu snagu da proizvede vie nego to je potrebno za
njeno odranje. Ono je u isti as povealo dnevnu koli
inu rada koja je padala u dio svakom lanu gensa,
kune zajednice ili inokosne porodice. Osjeala se po
treba za novim radnim snagama. Rat ih je davao: ratni
zarobljenici su pretvoreni u robove. Pri datim opim his
torijskim uvjetima, prva velika drutvena podjela rada
svojim poveanjem produktivnosti rada, dakle bogatstva,
i svojim proirenjem podruja proizvodnje, neminovno
je povukla za sobom ropstvo. Iz prve velike drutvene
podjele rada proistekao je prvi veliki rascjep drutva
na dvije klase: gospodare i robove, eksploatatore i eks
ploatirane.
Kako i kad su stada iz zajednikog posjeda plemena
ili gensa prela u vlasnitvo pojedinih porodinih starje
ina, o tome ne znamo dosad nita. Ali je svakako taj
prijelaz izvren uglavnom na tom stupnju. A s pojavom
stada i ostalih novih bogatstava dogodila se revolucija u
porodici. Privreivanje je uvijek bilo stvar mua, on je
stvarao sredstva za privreivanje i ona su bila njegovo
vlasnitvo. Stada su bila nova sredstva privreivanja,
11 Porijeklo porodice 161
njihovo pripitomljavanje ispoetka i briga o njima kas
nije njihov posao. Stoga je njemu pripadala stoka,
a isto tako roba i robovi dobiveni razmjenom za stoku.
Sav viak koji je sad dolazio od privreivanja pripadao
je muu; ena je uestvovala u uivanju toga, nije
imala nikakvog udjela u vlasnitvu. Divlji ratnik i
lovac bio je zadovoljan u kui s drugim mjestom, iza
ene; krotkiji pastir, razmetljivo istiui svoje bogat
stvo, probio se na prvo mjesto, a enu potisnuo na dru
go. A ona se nije mogla poaliti. Podjela rada u porodici
regulirala je raspodjelu vlasnitva izmeu mua i ene;
ona je ostala ista, a ipak je postavila na glavu dosada
nji odnos u kui jedino zato to je podjela rada izvan
porodice postala drukija. Isti uzrok koji je osiguravao
eni njenu raniju prevlast u kui: njeno ogranienje
na kuni rad, isti uzrok je sad osiguravao prevlast mua
u kui: enin kuni rad gubio se sad pored muevijeva
rada na privreivanju; ovaj je bio sve, a onaj nezna
tan dodatak. Ovdje se ve vidi da osloboenje ene, nje
no izjednaenje s mukarcem, jeste i ostaje nemogunost
doklegod je ena iskljuena iz drutvenog proizvodnog
rada i ograniena na kuni privatni rad. Osloboenje
ene bit e mogue tek onda kad ona uzmogne uestvo
vati u velikim, drutvenim razmjerima u proizvodnji, a
kuni rad je bude jo samo u neznatnoj mjeri optere
ivao. A to je postalo mogue tek uslijed moderne krup
ne industrije, koja ne samo to doputa rad ena u veli
kim razmjerima, ve ga formalno zahtijeva, i koja ide za
tim da i privatni kuni rad postepeno pretvori u javnu
industriju.
S faktikom prevlau mua u kui pala je posljednja
smetnja njegovom apsolutizmu. Ovaj apsolutizam j# po
tvren i ovjekovjeen padom matrijarhata, uvoenjem
patrijarhata, postepenim prijelazom sindijazmikog bra
ka u monogamiju. Ali time je nastala pukotina u starom
gentilnom ureenju: inokosna porodica je postala sila i
prijetei se uzdigla nasuprot gensu.
Slijedei korak vodi nas na vii stupanj barbarstva, u
period u kome svi kulturni narodi preivljuju svoje he
rojsko doba: doba eljeznog maa, ali i eljeznog pluga
162
i sjekire. eljezo je sad bilo stavljeno u slubu ovjeka,
posljednja i najvanija od svih sirovina koje su odigrale
revolucionarnu ulogu u historiji, posljednja izuzev
krumpira. eljezo je omoguilo zemljoradnju na velikim
povrinama, krenje prostranih umskih predjela; ono je
dalo zanatliji orue takve tvrdoe i otrine da mu se nije
opirao ni kamen ni drugi kakav poznati metal. Sve to
postepeno; prvo eljezo bilo je esto jo meke od bron
ce. Stoga je kameno oruje samo lagano nestajalo; ne
samo u Pjesmi o Hildebrandu, nego ak i kod Has-
tingsa4*, 1066. god., jo se upotrebljavaju kamene sjekire
u borbi. Ali napredak je sad dalje iao neodoljivo, manje
isprekidano i bre. Grad s kuama od kamena ili opeke,
okruen kamenim zidinama, kulama i zupastim otvo
rima, postao je sredite plemena ili saveza plemena; to
je ogroman napredak u graevinarstvu, ali i znak pove
ane opasnosti i potrebe zatite. Bogatstvo je raslo brzo,
ali kao bogatstvo pojedinaca; tkanje, obrada metala i
drugi zanati, koji su se sve vie odvajali, razvijali su
sve veu raznolikost i vjetinu proizvodnje; zemljorad
nja je, pored itarica, mahunastih plodova i voa, davala
sad i ulje i vino, ije je pripremanje bilo naueno. Tako
raznoliku djelatnost nije vie mogao vriti jedan te isti
pojedinac; nastupila je druga velika podjela rada: za
natstvo se odvojilo od zemljoradnje. Neprekidno povea
vanje proizvodnje, a s njom i produktivnosti rada, po
diglo je vrijednost ljudske radne snage; ropstvo, na pro
lom stupnju jo u zaetku i sporadino, postalo je sad
bitni sastavni dio drutvenog sistema; robovi nisu vie
obini pomonici, sad ih tjeraju na tuceta na rad u polja
i u radionice. Podjelom proizvodnje na dvije velike glav
ne grane, zemljoradnju i zanatstvo, nastaje proizvodnja
neposredno za razmjenu, robna proizvodnja; s njom se
javlja trgovina ne samo u unutranjosti i na plemenskim
granicama, nego ve i prekomorska trgovina. Ali sve to
jo vrlo nerazvijeno; plemeniti metali postaju pretena
i opa novana roba, ali jo nekovani, i razmjenjuju se
jo samo po istoj teini.
Pored razlike izmeu slobodnih i robova javlja se raz
lika izmeu bogatih i siromanih s novom podjelom
11* 163
rada nov rascjep drutva na klase. Imovinske razlike iz
meu pojedinih porodinih starjeina rue staru komuni
stiku kunu zajednicu svuda gdje se dotle zadrala; s
njom se rui i zajedniko obraivanje zemlje za raun te
zajednice. Oranica se dodjeljuje na iskoriivanje ino
kosnim porodicama najprije privremeno, kasnije jednom
zauvijek, prijelaz u puno privatno vlasnitvo vri se po
stepeno s prijelazom sindijazmikog braka u monoga
miju. Inokosna porodica postaje privredna jedinica u
drutvu.
Gue stanovnitvo prinuda va na jae zbijanje redova
kako iznutra tako i prema vanjskom svijetu. Savez srod*
nikih plemena postaje svuda nunost, ubrzo dolazi i do
njihovog stapanja, a time do stapanja odvojenih plemen
skih oblasti u jednu opu oblast naroda. Vojskovoa na
roda , basileus, thiudans postaje neophodan,
stalan inovnik. Narodna skuptina se javlja tamo gdje
ve nije postojala. Vojskovoa, vijee, narodna skuptina
su organi gentilnog drutva koje se razvilo u vojnu de
mokraciju. Vojnu jer su rat i organizacija za rat postale
sada redovne funkcije narodnog ivota. Bogatstva susje
da izazivaju gramljivost narod kod kojih se stjecanje
bogatstva ve javlja kao jedan od prvih ivotnih ciljeva.
Oni su barbari: pljakanje im je lake i ak asnije od
stjecanja radom. Rat, koji je ranije voen samo za osvetu
zbog nekog nasilja ili za proirenje oblasti koja je postala
nedovoljna, vodi se sad naprosto zbog pljake, postaje
stalna grana privreivanja. Ne stoje uzalud prijetee zi
dine oko novih utvrenih gradova: u njihovim anevi-
ma zjapi grob gentilnog ureenja, a njihove kule stre
ve u civilizaciju. A isto to se dogaa i iznutra. Plja
kaki ratovi poveavaju mo vrhovnog vojskovoe, kao
i mo niih zapovjednika; uobiajeni izbor nasljednika iz
istih porodica postepeno prelazi, naroito poslije uvoe
nja patrijarhata, u nasljednost, koja se najprije podnosi,
zatim zahtijeva, najzad uzurpira; poloen je temelj na
sljednom kraljevstvu i nasljednom plemstvu. Tako se or
gani gentilnog ureenja postepeno otkidaju od svog ko
rijena u narodu, gensu, fratriji, plemenu, i cijelo gen-
tilno ureenje se izvre u svoju suprotnost: od organiza-
164
ije plemena za slobodno ureenje svojih vlastitih poslova
ono postaje organizacija za pljakanje i ugnjetavanje su
sjeda, a u suglasnosti s tim, njegovi organi postaju od
orua narodne volje samostalni organi gospodarenja i
ugnjetavanja nasuprot vlastitom narodu. Ali to ne bi
bilo nikad mogue da nije pohlepa za bogatstvom podi
jelila gentilne drugove na bogate i siromahe, da nije
imovinska nejednakost u okviru istog gensa pretvorila
jedinstvo interesa u antagonizam gentilnih drugova
(Marx) i da se nije ve poelo smatrati, zbog irenja rop
stva, stjecanje sredstava za ivot radom kao djelatnost
dostojna samo robova, sramnija od pljakanja.

Tako smo stigli na prag civilizacije. Ona poinje no

vim napretkom u podjeli rada. Na najniem stupnju lju
di su proizvodili samo neposredno za vlastitu potrebu;
ono malo razmjena koje su se vrile, bile su usamljene
i odnosile su se samo na viak koji se sluajno javljao.
Na srednjem stupnju barbarstva nalazimo ve meu pa
stirskim narodima vlasnitvo u stoci, koje pri izvjesnoj
veliini stada redovno daje viak iznad vlastitih potreba,
i istodobno se javlja podjela rada izmeu pastirskih na
roda i zaostalih plemena bez stada, a time i dva razliita
stupnja proizvodnje koji postoje jedan pored drugog, i
me su stvoreni uvjeti za redovnu razmjenu. Vii stupanj
barbarstva prua nam dalju podjelu rada izmeu zemljo
radnje i zanatstva, to uvjetuje stvaranje sve veeg dijela
proizvoda rada neposredno za razmjenu, a time uzdiza
nje razmjene izmeu pojedinih proizvoaa na stupanj
drutvene ivotne nunosti. Civilizacija uvruje i po
jaava ste te zateene podjele rada, naroito zaotrava
njem suprotnosti izmeu grada i sela (pri emu je mo
gue da grad ekonomski vlada selom, kao u starom vije
ku, ili pak selo gradom, kao u srednjem vijeku), i dodaje
im treu, njoj svojstvenu, osobito vanu podjelu rada:
ona raa klasu koja se vie ne bavi proizvodnjom, ve

165
samo razmjenom proizvoda trgovce. Svi dosadanji
zaeci stvaranja klasa bili su jod iskljuivo u vezi s pro
izvodnjom; oni su dijelili ljude koji uestvuju u proiz
vodnji na one koji rukovode i one koji izvruju, ili pak
na proizvoae vieg i nieg reda. Ovdje se prvi put
javlja klasa koja, ne uzimajui nikakvog uea u pro
izvodnji, osvaja rukovoenje proizvodnjom kao cjelinom
i ekonomski podvrgava proizvoae; ona se uplie kao
neizbjean posrednik izmeu dva proizvoaa i eksploa
tira obojicu. Pod izgovorom da oslobaa proizvoaa
truda i rizika razmjene, da proiruje prodaju njihovih
proizvoda do udaljenih trita, da time postaje najkoris
nija klasa stanovnitva, stvara se klasa parazita, pravih
drutvenih nametnika, koja kao nagradu za vrlo neznat
ne stvarne usluge skida kajmak kako sa domae tako i
sa strane proizvodnje, brzo stjee ogromna bogatstva i
odgovarajui drutveni utjecaj, i ba zato dobiva u pe
riodu civilizacije sve nove poasti i sve vie ovlauje
proizvodnjom dok, najzad, ne iznese na vidjelo dana ak
i vlastiti proizvod periodine krize trgovine.
Na onom stupnju razvitka kojim se sad bavimo, mladi
trgovaki stale i ne sluti velike stvari koje ga oekuju.
Ali on se razvija i pravi samog sebe neophodnim, a to
je dovoljno. A s njim se razvija i metalni novac, kovana
moneta, a s metalnim novcem novo sredstvo gospoda
renja neproizvoaa nad proizvoaem i njegovom pro
izvodnjom. Otkrivena je roba nad robama koja sadri
skrivene u sebi sve druge robe, arobno sredstvo koje
se po volji moe pretvoriti u sve to se poeljeti moe
i eli. Tko ga je imao, vladao je svijetom proizvodnje,
a tko ga je imao prije svih? Trgovac. U njegovoj ruci
bio je osiguran kult novca. On se brinuo da postane oe
vidno kako sve robe, a time i svi proizvoai rob, mo
raju pasti niice na zemlju u oboavanju novca. On je u
praksi dokazao koliko svi drugi oblici bogatstva postaju
samo obian privid prema tom otjelovljenju bogatstva
kao takvog. Mo novca se nije pojavila nikad vie s ta
kvom iskonskom surovou i nasiljem kao u tom periodu
njegove mladosti. Poslije kupnje robe za novac doao je
predujam novca, a s ovim kamata i lihva. 1 nijedno za
166
konodavstvo kasnijih doba ne stavlja dunika tako bez
obzirno i beznadno u zavisnost od lihvarskog vjerovnika
kao zakonodavstvo stare Atene i starog Rima a oba su
nastala spontano, kao obiajna prava, bez druge prinude
izuzev ekonomske.
Pored bogatstva u robi i robovima, pored bogatstva
u novcu, sad se pojavilo i bogatstvo u posjedu. Pravo po
sjeda pojedinaca na zemljinim parcelama, koje im je
prvobitno ustupao gens ili pleme, toliko je sad ojaalo
da su im te parcele nasljedno pripadale. Ono za im su
oni u posljednje doba naroito teili bilo je osloboenje
od prava gentilne zajednice na parceli, jer im je to po
stalo okov. Oni su se oslobodili okova ali ubrzo zatim
i novog zemljinog vlasnitva. Puno, slobodno vlasnitvo
nad zemljom znailo je ne samo mogunost da se neo
krnjeno i neogranieno posjeduje zemlja, ve je znailo
i mogunost da se ona otui. Dok je zemlja bila vlas
nitvo gensa, ta mogunost nije postojala. Ali kad je novi
vlasnik zemlje definitivno skinuo okove starijeg prava
vlasnitva gensa i plemena, on je raskinuo i vezu koja
ga je dotle neraskidivo vezivala sa zemljom. Sta je to
znailo, to mu je objasnio novac, koji je pronaen isto
dobno s privatnim zemljinim vlasnitvom. Zemlja je
sad mogla biti roba koja se prodaje i zalae. Tek to je
bilo uvedeno zemljino vlasnitvo, ve je bila pronaena
i hipoteka (vidi Atenu). Kao to heterizam i prostitucija
prate u stopu monogamiju, tako odsad hipoteka prati u
stopu zemljino vlasnitvo. Htjeli ste da imate puno, slo
bodno, otuivo zemljino vlasnitvo, pa dobro, imate ga
tu las voulu, Georges Dandin!*
S proirenjem trgovine, s novcem i novanom lihvom,
sa zemljinim vlasnitvom i hipotekom brzo je rasla kon
centracija i centralizacija bogatstva u rukama malobroj
ne klase, pored njih sve vee osiromaenje masa i sve
vea masa siromaha. Nova aristokracija po bogatstvu de
finitivno je potisnula u pozadinu staro plemensko plem
stvo (u Ateni, u Rimu, kod Nijemaca), ukoliko se ve od
ti si to htio, Georges Dandin! (Molire, Georges Dandin, ou le
mari confondue, I in, prizor deveti.) Prev.

167
ranije nije poklapala s njime. A uporedo s tom podjelom
slobodnih ljudi na klase prema bogatstvu ogromno je
porastao, naroito u Grkoj*, broj robova, iji je pri
nudni rad inio podlogu na kojoj se uzdizala nadgradnja
cijelog drutva.
Pogledajmo sad ta se u tom drutvenom preokretu
desilo sa starim gentilnim ureenjem. Ono je bilo ne
mono prema novim elementima koji su izrasli bez nje
govog sudjelovanja. Pretpostavka za njegovo postojanje
je bila da su lanovi gensa ili plemena bili zajedno na
stanjeni na istom podruju, naseljenom iskljuivo njima.
Toga odavno vie nije bilo. Gensovi i plemena su bili
svuda izmijeani, svuda su meu graanima ivjeli ro
bovi, zatienici, stranci. Nastanjenost, koja je steena
tek krajem srednjeg stupnja barbarstva, bila je nepre
kidno krena pokretijivou i promjenljivou mjesta
boravka, to je bilo uvjetovano trgovinom, promjenom
zanimanja i razmjenom imanja. lanovi gentilnih tijela
nisu se vie mogli sastajati radi upravljanja svojim vlas
titim zajednikim poslovima; samo su se jo nekako opra
vljale nevane stvari, kao religijske svetkovine. Pored
potreba i interesa o kojima su gentilna tijela bila pozvana
i sposobna da se brinu, nastale su zbog preokreta pri
vrednih odnosa i promjene drutvene strukture, koja je
odatle proizala nove potrebe i interesi, koji su sta
rom gentilnom ureenju bili ne samo strani, nego su se
s njim u svakom pogledu sukobljavali. Interesi zanat-
lijskih grupa, koje su nastale podjelom rada, i posebne
potrebe grada nasuprot selu iziskivali su nove organe)
ali svaka od tih grupa bila je sastavljena od ljudi najraz-
liitijih gensova, fratrija i plemena, ona je obuhvatal
ak i strance; stoga su se ti organi morali formirati izvan
gentilnog ureenja, pored njega, a time i protiv njega.
A taj sukob interesa ispoljavao se, opet, u svakom
gentilnom tijelu, dostiui svoj vrhunac ujedinjavanjem
* Za njihov broj u Ateni vidi gore str. 117. U Korlntu je iznosio
u doba procvata grada 460.000, u Eginl 470.000, u oba sluaja deset
puta vie od broja slobodnih graana. (Engeleova napomena). Engels
navodi stranu po etvrtom izdanju. U nafiem izdanju v. str. 118. Prav.

168
bogataa i siromaha, lihvara i dunika, u istom gensu 1
istom plemenu. Uz to je dola masa novog stanovni
tva, stranog gentilnom ureenju; ono je moglo, kao u
Rimu, postati mono u zemlji, a pri tom je bilo suvie
brojno da bi postepeno bilo primljeno u rodove i ple
mena krvnog srodstva. Prema toj masi stajale su gen-
tilne zajednice kao zatvorene, povlaene korporacije;
prvobitna, samonikla demokracija pretvorila se u mrsku
aristokraciju. Najzad, gentilno ureenje je izraslo iz
drutva koje nije znalo ni za kakve unutranje suprot
nosti, te je i prilagoeno bilo samo takvom drutvu. Ono
nije imalo nikakva prinudna sredstva osim javnog mnje
nja. Meutim, ovdje je nastalo drutvo koje se uslijed
svih svojih ekonomskih ivotnih uvjeta moralo podijeliti
na slobodne ljude i robove, na eksploatatorske bogatae
i eksploatirane siromahe, drutvo koje ne samo to nije
moglo da pomiri te suprotnosti, ve ih je moralo sve vie
zaotravati. Takvo drutvo moglo je postojati samo u ne
prekidnoj otvorenoj meusobnoj borbi tih klasa, ili pak
pod vladavinom neke tree sile koja je, prividno stojei
iznad antagonistikih klasa, spreavala njihov otvoreni
sukob i doputala da se klasna borba rjeava u najboljem
sluaju na ekonomskom polju, u takozvanom zakonskom
obliku. Gentilno ureenje se preivjelo. Ono je bilo uni
teno podjelom rada i njenim rezultatom rascjepom
drutva na klase. Njega je zamijenila drava.

* *

Gore smo podrobno razmotrili tri glavna oblika u ko

jima se drava podie na ruevinama gentilnog ureenja.
Atena prua najistiji, najklasiniji oblik: ovdje se dra
va raa neposredno i preteno iz klasnih suprotnosti
koje se razvijaju u okviru samog gentilnog drutva. U
Rimu gentilno drutvo postaje zatvorena aristokracija
usred mnogobrojnog plebsa, koji je izvan njega i koji ima
dunosti ali nema prava; pobjeda plebsa rui staro gen
tilno ureenje i podie na njegovim ruevinama dravu,

169
u kojoj ubrzo potpuno iezavaju oboje, i gentilna aristo
kracija i plebs. Najzad, kod njemakih pobjednika rim
skog imperija drava se raa neposredno iz osvajanja
velikih stranih teritorija, gdje gentilno ureenje ne pru
a nikakvo sredstvo za vladanje nad njima. Ali kako s
ovim osvajanjem nije skopana ni ozbiljna borba s rani
jim stanovnitvom niti razvijenija podjela rada; kako su
osvojeni i osvajai gotovo na istom stupnju ekonomskog
razvoja, pa ekonomska baza drutva ostaje dakle onakva
kakva je bila, to je gentilno ureenje moglo da se odri
jo mnogo vjekova u promijenjenom, teritorijalnom ob
liku kao ureenje marke [Markverfassung], pa ak da se
za neko vrijeme u oslabljenom obliku pomladi u kasnijim
plemikim i patricijskim rodovima, tavie i u seljakim
rodovima kao u Dithmarschenu*47.
Drava, dakle, nikako nije drutvu izvana nametnuta
sila; isto tako ona nije otjelovljenje moralne ideje, sli
ka i otjelovljenje uma, kako tvrdi Hegel48. Ona je, na
protiv, proizvod drutva na odreenom stupnju razvoja;
ona je priznanje da se to drutvo zaplelo u nerazrjeivu
protivurjenost sa samim sobom, da se podijelilo na ne
pomirljive suprotnosti koje je nmono da savlada. A da
ove suprotnosti, klase sa suprotnim ekonomskim intere
sima, ne bi u jalovoj borbi iscrple i sebe i drutvo, postala
je neophodnom sila koja prividno stoji iznad drutva i
koja treba da ublaava konflikt, da ga dri unutar gra
nica poretka; a ta sila koja je proizala iz drutva, ali
koja se stavlja iznad njega i sve se vie otuuje od njega,
jeste drava.
Nasuprot staroj gentilnoj organizaciji drava se odli
kuje, prvo, podjelom dravljana po teritoriju. Kao to
smo vidjeli, stare gentilne zajednice, stvorene i odra
vane krvnom vezom, postale su nedovoljne najvie stoga
to su pretpostavljale vezanost lanova za jedan odreen
teritorij, a to je davno prestalo. Teritorij je ostao, ali su
ljudi postali pokretljivi. Uzeta je, dakle, teritorijalna po
* Prvi historiar koji je Imao bar priblinu predodbu o suStinl
gensa bio je Niebuhr, a za to Isto tako kao i za zablude koje je
otuda bez oklijevanja prenio Ima da zahvali svom poznavanju
dltmarSensklh rodova. (Kngelaova napomena.)

170
djela kao polazna taka, a graani su imali da ostvaruju
svoja javna prava i dunosti tamo gdje su se naselili, bez
obzira na gens i pleme. Ova organizacija dravljana po
mjesnoj pripadnosti zajednika je svima dravama. Sto
ga ona nama izgleda prirodna; ali vidjeli smo kakve su
uporne i dugotrajne borbe bile potrebne prije nego to
je ona u Ateni i Rimu uspjela da zauzme mjesto stare
organizacije po rodovima.
Druga odlika je ustanova javne vlasti, koja nije vie
neposredno istovetna sa stanovnitvom koje se smo or
ganiziralo kao oruana sila. Ova posebna javna vlast je
nuna, jer je samoaktivna oruana organizacija stanov
nitva postala nemogua otkako se drutvo podijelilo na
klase. I robovi spadaju u stanovnitvo, 90.000 atenskih
graana prema 365.000 robova ine samo povlaenu kla
su. Narodna vojska atenske demokracije bila je aristo
kratska javna vlast u odnosu na robove i drala ih je u
pokornosti; ali, kao to je gore opisano, i za dranje
graana u pokornosti bila je potrebna andarmerija. Ta
javna vlast postoji u svakoj dravi, ona se sastoji ne
samo od naoruanih ljudi, ve i od materijalnih doda
taka, tamnica i prinudnih ustanova svih vrsta, o kojima
gentilno ureenje nije nita znalo. Ona moe biti vrlo
neznatna, gotovo beznaajna, u drutvima sa jo nerazvi
jenim klasnim suprotnostima i u udaljenim podrujima,
kao to je to sluaj povremeno i mjestimino u Sjedinje
nim Amerikim Dravama. Ali ona jaa u korak sa zao
travanjem klasnih suprotnosti u okviru drave i s pove
anjem teritorija i broja stanovnika drav koje meu
sobno granie dovoljno je pogledati nau dananju
Evropu, gdje su klasne borbe i osvajaka konkurencija
uzdigle javnu vlast na visinu sa koje ona prijeti da pro
guta cijelo drutvo, pa ak i dravu.
Da bi se odravala ta javna vlast, potrebne su uplate
graana porezi. Oni su bili potpuno nepoznati gentil-
nom drutvu. Ali mi bismo danas imali o tome dosta da
kaemo. S razvitkom civilizacije ni porezi nisu vie do
voljni: drava izdaje mjenicu na budunost, zakljuuje
zajmove, dravne dugove. I o ovome bi imala stara
Evropa ta da kae.

171
 Raspolaui javnom vlau i pravom ubiranja poreza,
inovnici sad stoje kao organi drutva iznad drutva.
Slobodno, dobrovoljno potovanje koje se ukazivalo orga
nima gentilnog ureenja njima nije dovoljno, ak i kad
bi ga mogli imati; kao nosiocima vlasti koja se otuuje
od drutva, mora im se pribaviti autoritet izuzetnim
zakonima, na osnovu kojih oni uivaju naroitu nepri-
kosnovenost i nepovredivost. Najbjedniji policijski slu-
itelj civilizirane drave ima vie autoriteta nego svi
organi gentilnog drutva zajedno, ali najmoniji vlada
lac i najvei dravnik ili vojskovoa doba civilizacije
moe pozavidjeti najneznatnijem gentilnom starjeini na
neiznuenom i neosporavanom potovanju koje mu je
ukazivano. Jedan se nalazi ba usred drutva, dok je
drugi prinuen da nastoji da predstavlja neto iznad i
izvan drutva.
Kako je drava nastala iz potrebe da se obuzdaju klas
ne suprotnosti, a kako je istodobno nastala usred sukoba
klasa, to je ona po pravilu drava najmonije, ekonom
ski vladajue klase, koja pomou nje postaje i politiki
vladajua klasa, te tako stjee nova sredstva za ugnjeta
vanje i eksploataciju potlaene' klase. Tako je antika
drava bila prije svega drava robovlasnika za ugnjeta
vanje robova, kao to je feudalna drava bila organ plem
stva za ugnjetavanje kmetova i podlonika, a modema
predstavnika drava orue eksploatacije najamnog rada
od strane kapitala. Meutim ima izuzetno perioda kad su
klase, koje se bore, po svojim snagama toliko blizu rav
notei da dravna vlast, kao prividna posrednica, tre
nutno dobiva izvjesnu samostalnost prema objema. Tak
va je apsolutna monarhija XVII i XVIII vijeka, koja
uravnoteava plemstvo i buroaziju; takav je bonapar
tizam Prvog i naroito Drugog francuskog carstva, koji
je izigravao proletarijat pomou buroazije i buroaziju
pomou proletarijata. Najnovije postignue ove vrste,
gdje vladajui i podlonici izgledaju podjednako komi
no, jeste novo njemako carstvo Bismarckove nacije: ov
dje se dre u ravnotei kapitalisti i radnici i podjednako
im se podvaljuje u korist propalih pruskih provincijskih
plemia.
172
 Osim toga, u veini historijskih drava dravljanima
su priznata prava proporcionalno s njihovom imovinom,
i time je neposredno reeno da je drava organizacija
imune klase za zatitu od klase koja nema nita. Tako
je bilo ve s atenskim i rimskim imovinskim klasama.
Tako u srednjovjekovnoj feudalnoj dravi, gdje se poli
tika mo rasporeivala prema zemljinom posjedu. Ta
ko je s izbornim cenzusom u modernim predstavnikim
dravama. Meutim, to politiko priznanje imovinskih
razlika nije nipoto bitno. Naprotiv, ono obiljeava nii
stupanj dravnog razvoja. Najvii dravni oblik, demo
kratska republika, koja u naim modernim drutvenim
odnosima postaje sve vie neizbjena nunost, i koja je
dravni oblik u kome se jedino moe rijeiti posljednja
odluujua borba izmeu proletarijata i buroazije
demokratska republika slubeno vie ne priznaje imovin
ske razlike. U njoj bogatstvo iskoriuje svoju mo indi
rektno, ali utoliko sigurnije. S jedne strane u obliku
neposredne korupcije inovnika, u emu je Amerika kla
sian primjer, s druge strane u obliku saveza vlade
s burzom, koji se provodi utoliko lake ukoliko vie rastu
dravni dugovi i ukoliko vie dionika drutva koncen
triraju u svojim rukama ne samo transport, nego i samu
proizvodnju, te opet nalaze svoj centar u burzi. Za to
nam, osim Amerike, prua uvjerljiv primjer i najnovija
Francuska republika, a takoer je i estita Svaj carska
dala svoj obol na tom polju. Ali da za taj bratski savez
vlade i burze nije potrebna demokratska republika, po
tvruje, pored Engleske, novo njemako carstvo, gdje se
ne moe rei koga je vie uzdiglo ope pravo glasa, Bis-
marcka ili Bleichrdera. I najzad, imuna klasa nepo
sredno vlada putem opeg prava glasa. Dokle god potla
ena klasa dakle u naem sluaju proletarijat ne
bude jo zrela da sama sebe oslobodi, dotle e ona, u ve
ini, smatrati postojei drutveni poredak kao jedino mo
guan, i politiki biti prirepak kapitalistike klase, njeno
krajnje lijevo krilo. Ali ukoliko postaje zrelija da sama
sebe oslobodi, utoliko se ona konstituira kao posebna
partija, bira svoje vlastite a ne kapitalistike predstav
nike. Ope pravo glasa je na taj nain mjerilo zrelosti
radnike klase. Vie od toga ono ne moe i nee nikad

173
biti u dananjoj dravi, ali to je i dovoljno. Onog dana
kad termometar opeg prava glasa pokae taku klju
anja kod radnika, oni e, kao i kapitalisti, znati ta to
znai.
Drava, dakle, ne postoji odvajkada. Bilo je drutava
koja su izlazila na kraj i bez nje, koja nisu imala ni
pojma o dravi i dravnoj vlasti. NaTodreenom stupnju
ekonomskog razvoja, koji je bio nuno povezan s rascje
pom drutva na klase, drava je zbog ovoga rascjepa
postala nunost. Sad se pribliavamo brzim koracima
razvojnom stupnju proizvodnje na kome postojanje tih
klasa ne samo to e prestati da bude nunost, ve e
postati stvarna smetnja proizvodnji. One e nestati isto
tako neminovno kao to su ranije nastale. S njima e
neminovno nestati i drava. Drutvo koje e iznova or
ganizirati proizvodnju na osnovi slobodne i jednake aso
cijacije proizvoaa, premjestit e cijelu dravnu mainu
tamo gdje e joj tada biti mjesto: u muzej starina, pored
kolovrata i bronane sjekire.

* **

Civilizacija je dakle, prema izloenom, onaj stupanj

razvitka drutva na kome podjela rada, razmjena izme
u pojedinaca koja iz nje proistjee i robna proizvodnja
koja ujedinjuje oba procesa, dostiu pun zamah i izazi
vaju prevrat u cijelom ranijem drutvu.
Proizvodnja svih ranijih stupnjeva drutvenog razvoja
bila je u sutini kolektivna, kao to se i potronja vrila
neposrednom raspodjelom proizvoda u okviru veih ili
manjih komunistikih zajednica. Ta kolektivna proizvod
nja bila je vrlo skuena; ali ona je povlaila za sobom
vlast proizvoa nad svojim procesom proizvodnje 1
svojim proizvodom. Oni znaju ta e biti s proizvodom:
oni ga troe, on ne izlazi iz njihovih ruku; i dokle god
se proizvodnja vri na toj osnovi, ona ne moe prerasti
proizvoaima preko glave, ne moe stvoriti, njima na
suprot, nikakve avetinjske strane sile, kao to se to re
dovno i neminovno dogaa u civilizaciji.
174
 Ali u taj proces proizvodnje polagano se uvlai po
djela rada. Ona potkopava kolektivnost proizvodnje i
prisvajanja, uzdie prisvajanje od strane pojedinaca na
stupanj prevladavajueg pravila i time stvara razmjenu
izmeu pojedinaca kako se to dogaa, vidjeli smo ve
gore. Robna proizvodnja postepeno postaje vladajui
oblik.
S robnom proizvodnjom, proizvodnjom koja nije vie
za vlastitu potronju, ve za razmjenu, proizvodi nuno
prelaze iz ruke u ruku. Razmjenjujui svoj proizvod
proizvoa ga puta iz ruku, on vie ne zna ta e s njim
biti. im novac, a s novcem trgovac, stupi kao posrednik
izmeu proizvoaa, proces razmjene postaje jo zamre
niji, konana sudbina proizvoda jo neizvjesnija. Trgova
ca ima mnogo, i nitko od njih ne zna ta drugi radi.
Roba sad vie ne prelazi samo iz ruke u ruku, ona prelazi
s trita na trite; proizvoai su izgubili vlast nad cjelo
kupnom proizvodnjom svoje ivotne sfere, a na trgovce
ona nije prela. Proizvodi i proizvodnja su ostavljeni
sluaju.
Meutim, sluaj je samo jedan pol povezanosti iji se
drugi pol zove nunost. U prirodi, gdje takoer izgleda
kao da vlada sluaj, ve odavno smo u svakoj pojedinoj
oblasti utvrdili unutranju nunost i zakonitost koje se
manifestiraju u tom sluaju. A ono to vrijedi za prirodu
vrijedi i za drutvo. Ukoliko vie drutvena djelatnost,
niz drutvenih pojava, izmie svjesnoj kontroli ljudi, pre
rasta im preko glave, ukoliko ona vie izgleda ostavljena
pukom sluaju, utoliko vie se u tom sluaju kao prirod
nom nunou manifestiraju unutranji zakoni koji su
svojstveni toj djelatnosti. Takvi zakoni vladaju i sluaj
nostima u robnoj proizvodnji i robnoj razmjeni; oni se
pojedincu koji proizvodi i vri razmjenu suprotstavljaju
kao strane, isprva ak nepoznate sile, ija se priroda
mora tek s naporom prouiti i dokuiti. Ti ekonomski
zakoni robne proizvodnje modificiraju se na razliitim
stupnjevima razvoja tog oblika proizvodnje; ali uglavnom
cjelokupan period civilizacije je pod njihovom vlau.
Jo i danas proizvod vlada nad proizvoaima; jo i da
nas se cjelokupna drutvena proizvodnja ne regulira
zajedniki smiljenim planom, nego slijepim zakonima

175
koji se ispoljavaju elementarnom snagom, u krajnjoj
liniji u olujama periodinih trgovinskih kriza.
Vidjeli smo gore kako se ljudska radna snaga na pri
lino ranom razvojnom stupnju proizvodnje osposobila da
daje znatno vei proizvod nego to je potrebno za izdra
vanje proizvoaa i da je taj razvojni stupanj uglavnom
isti onaj na kome su se pojavile podjela rada i razmjena
izmeu pojedinaca. Poslije toga nije vie potrajalo dugo
dok je otkrivena velika istina da i ovjek moe biti
roba, da ljudska snaga moe biti predmet razmjene i
iskoriivanja time to se ovjek pretvara u roba. Tek
to su ljudi poeli da vre razmjenu, ve su postali i
smi predmet razmjene. Aktiv je postao pasiv, htjeli to
ljudi ili ne.
S ropstvom, koje je dostiglo svoj najpuniji razvitak za
vrijeme civilizacije, pojavio se prvi veliki rascjep drutva
na ekspJoa tatarsku i eksploatiranu klasu. Taj rascjep
trajao je za vrijeme cijelog civiliziranog perioda. Ropstvo
je prvi oblik eksploatacije, svojstven antikom svijetu;
za njim dolazi kmetstvo u srednjem vijeku, najamni rad u
novije doba. To su tri velika oblika porobljavanja koja su
karakteristina za tri velike epohe civilizacije; otvoreno
a u novije doba prerueno ropstvo uvijek ih prati.
Stupanj robne proizvodnje, kojom poinje civilizacija,
ekonomski se odlikuje uvoenjem: 1) metalnog novca, a
time novanog kapitala, kamate i lihve; 2) trgovaca kao
posrednike klase izmeu proizvoaa; 3) privatnog zem
ljinog vlasnitva i hipoteke i 4) ropskog rada kao vla
daj ueg oblika proizvodnje. Oblik porodice koji odgo
vara civilizaciji i koji s njom dolazi definitivno do pre
vlasti je monogamija, vladavina mua nad enom, i ino
kosna porodica kao privredna jedinica drutva. Glavna
veza civiliziranog drutva je drava, koja je u svim ti
pinim periodima bez izuzetka drava vladaj ue klase
i u svim sluajevima ostaje u sutini maina za dranje
u pokornosti potlaene, eksploatirane klase. Karakteris
tino je za civilizaciju jo: s jedne strane uvrivanje
suprotnosti izmeu grada i sela kao osnove cjelokupne
drutvene podjele rada; s druge strane uvoenje tes-

176
tamenata pomou kojih vlasnik moe raspolagati svojim
vlasnitvom ak i poslije svoje smrti. Ova ustanova, koja
je direktno protivurjena starom gentilnom ureenju,
bila je nepoznata u Ateni sve do Solona; u Rimu je uve
dena ve rano, ali ne znamo kada*; kod Nijemaca su je
uveli popovi da bi estiti Nijemac mogao bez smetnje
testamentamo ostaviti crkvi svoje nasljedstvo.
S ovim osnovnim ureenjem civilizacija je izvela stvari
za koje ni izdaleka nije bilo doraslo staro gentilno ure
enje. Ali ona ih je izvela pokrenuvi najprljavije na
gone i strasti u ovjeku i razvivi ih na raun svih osta
lih njegovih sklonosti. Niska pohlepa je bila pokretaka
snaga civilizacije od njenog prvog dana do danas, njen
jedini krajnji cilj je bilo bogatstvo, i jo jednom bogat
stvo, i po trei put bogatstvo, bogatstvo ne drutva nego
tog pojedinog bijednog individuuma. Ako joj je pri tom
pao u dio sve snaniji razvoj nauke i ako su se u njenim
njedrima ponavljali periodi najvieg procvata umjetnosti,
to je ipak bilo samo stoga to se bez njih ne bi mogla u
punoj mjeri stjecati bogatstva naeg doba.
Kako je osnova civilizacije eksploatacija jedne klase
od strane druge, to se cio njen razvitak kree u stalnoj
protivurjenosti. Svaki napredak proizvodnje istodobno
je nazadak u poloaju eksploatirane klase, tj. velike ve
ine. Svaka blagodat za jednu neminovno je zlo za dru
gu, svako novo osloboenje jedne klase je novo ugnje
tavanje druge klase. Najuvjerljiviji dokaz za to prua
uvoenje mainerije, ije je djelovanje danas poznato
cijelom svijetu. I ako se kod barbara, kao to smo vidjeli,
Lassalleov Sistem steenih prava zadrava se u drugom dijelu
poglavito na tezi da je rimski testament star koliko i sfim Rim, da
u rimskoj historiji nikad nije bilo doba bez testamenta; da je
testament, naprotiv, nastao iz kulta umrlih u doba prije Rimljana.
Lassalle, kao vjerni starohegelljanac, ne Izvodi rimske pravne od
redbe lz drutvenih odnosa Rimljana, ve lz spekulativnog pojma
volje, 1 dolazi na taj nain do tog totalno nehlstorljskog tvrenja.
Tome se ne treba uditi u knjizi koja na osnovu Istog spekulativnog
pojma dolazi do rezultata da je u rimskom nasljedstvu prenoenje
Imovine bila sasvim sporedna stvar. Lassalle vjeruje ne samo u ilu
zije rimskih pravnika, naroito ranijeg doba, on lh ak nadmauje.
(Engelsova napomena.)

12 Porijeklo porodice 177

jedva jo mogla praviti razlika izmeu prava i dunosti,
civilizacija je uinila razliku i suprotnost izmeu njih
jasnom i najglupljem ovjeku, dajui jednoj klasi gotovo
sva prava, drugoj pak gotovo sve dunosti.
Ali tako ne treba da bude. Sto je dobro za vladajuu
klasu, treba da bude dobro za cijelo drutvo, s kojim se
vladajua klasa identificira. Dakle, ukoliko civilizacija
dalje napreduje, utoliko je vie prinuena da nevolje
koje je ona s neminovnou stvorila pokriva platom
ljubavi, da ih uljepava ili porie, ukratko da uvodi
konvencionalno licemjerstvo koje nije bilo poznato ni
ranijim drutvenim oblicima, pa ak ni prvim stupnje
vima civilizacije, i koje, najzad, dostie svoj vrhunac u
tvrenju: eksploataciju potlaene klase vri eksploata-
torska klasa jedino i iskljuivo u interesu sme eksploa
tirane klase; ako pak ona to ne uvia, nego se ak buni,
onda je to najcrnja nezahvalnost prema dobrotvorima,
eksploatatorima.*
I na kraju evo Morganovog miljenja o civilizaciji:
Otkako je poela civilizacija, porast bogatstva je postao
tako ogroman, njegovi oblici tako razliiti, njegova primjena
tako opsena i upravljanje njime tako vjeto u interesu vla
snika, da je ovo bogatstvo, nasuprot narodu, postalo sila koja
se ne moe savladati. Ljudski duh stoji bespomoan i opi
njen pred svojom vlastitom tvorevinom. No ipak e doi vri
jeme kad e ljudski um dovoljno ojaati da ovlada bogat
stvom, kad e utvrditi kako odnos drave prema vlasnitvu
koje titi, tako i granice prav vlasnika. Drutveni interesi
apsolutno su prei od pojedinanih interesa, i oba se moraju
dovesti u pravian i harmonian odnos. Smo stremljenje
za bogatstvom nije krajnji cilj ovjeanstva, ako progres
ima da ostane zakon budunosti, kao to je bio u prolosti.
Vrijeme koje je proteklo otkako je poela civilizacija samo
je neznatan dio proteklog ivota ovjeanstva, i samo ne
* Namjeravao sam Isprva da briljantnu kritiku civilizacije, koja
se nalazi rasuta po djelima Cbarlesa Fouriera, stavim pored kritike
Morganove 1 moje vlastite. Na alost nemam vremena za to. Napo
minjem samo da ve Fourier smatra monogamiju 1 zemljino vla
snitvo glavnim obiljejima civilizacije 1 da lb naziva ratom bogatih
protiv siromanih. Isto tako se ve kod njega nalazi duboko shvaa
nje da su inokosne porodice (les familles incohrentes) privredne
jedinice u svim nesavrenim drutvima, pocijepanim na suprotnosti.
(Engelsova napomena.)

178
znatan dio ivota koji mu predstoji. Raspad druitva stoji
prijetei pred nama kao zavretak jednog historijskog razvit
ka iji je jedini krajnji cilj bogatstvo; jer takav razvitak sa
dri elemente svog vlastitog unitenja. Demokracija u upravi,
bratstvo u drutvu, ravnopravnost i ope obrazovanje uvest
e slijedei vii stupanj drutva, kome neprekidno streme is
kustvo, um i nauka. On e biti ponovno oivljavanje ali
u viem obliku slobode, jednakosti i bratstva starih gen-
sova. (Morgan, Ancient Society str. 5520
Napisano od kraja marta do te. maja 4.
Prvi put tampano kao knjiga u ZUrichu 1884.

(Preveo tailored Slml.

Redaktor Netae Tkalee.)

12*
 LUDWIG FEUERBACH
I KRAJ KLASINE
NJEMAKE FILOZOFIJE
 PRETHODNA NAPOMENA

U predgovoru Prilogu kritici politike ekonomije,

Berlin, 1859, Karl Marx govori o tome kako smo on i
ja 1845. u Bruxellesu odluili da zajedniki izradimo
svoje shvaanje naime, materijalistiko shvaanje
historije, koje je poglavito razradio Marx kao suprot
nost ideolokom shvaanju njemake filozofije, u stvari
da obraunamo s nekadanjom svojom filozofskom sa
vjeu. Tu smo namjeru izveli u obliku kritike poslije-
hegelovske filozofije. Rukopis, dva debela toma u osmi
ni, bio je ve davno prispio u Vestfaliju gdje je trebalo
da bude izdan, kad nam stie vijest da izmijenjene okol
nosti ne doputaju tampanje. Prepustismo rukopis glo-
darskoj kritici mieva, utoliko radije to smo glavnu
svrhu bili postigli sebi smo stvari objasnili.
Otada je proteklo preko etrdeset godina, i Marx je
umro a da se ni jednom od nas nije pruila prilika da
se vrati na taj predmet. O naem odnosu prema Hegelu
mi smo se pokatkad izjanjavali, ali nigdje opirno i
sistematski. Na Feuerbacha, koji ipak u izvjesnom po
gledu predstavlja sponu izmeu Hegelove filozofije i na
eg shvaanja, nismo se vie nikad vraali.
U meuvremenu je Marxov pogled na svijet naao
predstavnike daleko izvan granica Njemake i Evrope,
i na svim jezicima civiliziranih naroda svijeta. S druge
strane, klasina njemaka filozofija doivljava u mo
st ranst vu, naroito u Engleskoj i Skandinaviji, neku vrstu
preporoda. Pa ak i u Njemakoj, izgleda, bivaju ve
siti onih prosjakih eklektikih orbi koje se kusaju ta
mo na univerzitetima pod imenom filozofije.
Pod takvim okolnostima inilo mi se da se sve vie
i vie namee potreba da se kratko i sistematski izloi

183
na odnos prema Hegelovoj filozofiji kako smo od nje
polazili i kako smo se s njom rastali. Isto tako mi je iz
gledalo da je na nama jo ostao dug asti da odamo
puno priznanje utjecaju koji je Feuerbach, vie od svih
drugih filozofa poslije Hegela, izvrio na nas u naem
periodu Sturm und Drang-a. Stoga sam se rado oda
zvao pozivu urednitva asopisa Die Neue Zeit da na
piem kritiki prikaz Starckeove knjige o Feuerbachu.
Moj rad je objavljen u 4. i 5. svesci toga asopisa za
godinu 1886, a ovdje izlazi u posebnom preglednom
izdanju.
Prije nego to sam ove redove poslao u tampu, ja
sam potraio i jo jednom pregledao stari rukopis iz
1845/46. Odjeljak o Feuerbachu nije dovren. Dovreni
dio sastoji se iz izlaganja materijalistikog shvaanja
historije, koje samo dokazuje koliko je tada jo bilo ne
potpuno nae poznavanje ekonomske historije. Kritike
samog Feuerbachovog uenja tamo nema; tako je taj
rukopis bio neupotrebljiv za sadanju svrhu. Ali zato sam
u jednoj staroj Marxovoj svesci naao jedanaest teza o
Feuerbachu, koje ovdje objavljujem kao dodatak. To su
zabiljeke, napisane na brzinu,'koje je kasnije trebalo
razraditi; one uope nisu bile namijenjene za tampu,
ali su od neocjenjive vrijednosti kao prvi dokument
koji sadri genijalnu klicu novog pogleda na svijet.

London, 21. februara 1888.

Friedrich Engels
Objavljeno u knjizi F. Engels,
Ludwig Feuerbach und der Ausgang
der klassischen deutschen Philosophie,
Stuttgart, 1.
 I

Ovaj spis* nas vraa u period koji je vremenski za

dobar ljudski vijek iza nas, ali koji je dananjem nara
taju u Njemakoj postao tako tu kao da je ve uda
ljen od nas za itavo stoljee. Pa ipak je to bio period
pripremanja Njemake za revoluciju od 1848; i sve to
se poslije toga kod nas deavalo samo je nastavak 1848,
izvravanje testamenta revolucije.
Kao u Francuskoj u XVIII vijeku, tako je i u Nje
makoj u XIX vijeku filozofska revolucija bila uvod u
politiki slom. Ali kako su razliito izgledale te dvije
revolucije! Francuzi u otvorenoj borbi s cijelom slu
benom naukom, s crkvom, esto i s dravom; njihovi
spisi tampani u inostranstvu, u Holandiji ili u Engleskoj,
a njima samima esto prijeti Bastilja. Naprotiv Nijemci
profesori, uitelji omladine postavljeni od drave, nji
hovi spisi priznati udbenici, a zavrni sistem sveg
razvitka, Hegelov sistem, u neku ruku ak podignut na
rang kraljevskopruske dravne filozofije! Pa zar se iza tih
profesora, iza njihovih pedantno-tamnih rijei, u njiho
vim glomaznim, dosadnim reenicama mogla skrivati re
volucija? Zar nisu ba ljudi koji su tada vaili za pred
stavnike revolucije, liberali, bili najei protivnici te
filozofije koja je smuivala glave? Ali to to nisu vidjeli
ni vlada ni liberali, vidio je ve 1833. bar jedan ovjek,
istina, taj se zvao Heinrich Heine4*.
Uzmimo jedan primjer. Nijedna filozofska postavka
nije naila na toliku zahvalnost ogranienih vlada i na
Ludwig Feuerbach von C. N. Starcke, Dr. phll. - Stuttgart,
Perd. Enke, 1885. (Bngeleova napomena.)

185
gnjev isto tako ogranienih liberala koliko uvena Hege-
lova postavka:
Sve stvarno je umno; sve umno je stvarno1*.

Pa to je oigledno znailo proglasiti za sveto sve 5to

postoji, dati filozofski blagoslov despotizmu, policijskoj
dravi, kabinetskom pravosuu, cenzuri. Tako je to shva
tio Fridrih Vilhelm III, a tako i njegovi podanici. Ali
kod Hegela nipoto nije sve to postoji u isti mah i stvar
no. Atribut stvarnosti kod Hegela pripada samo onom
to je u isti mah i nuno; u svom razviu stvarnost se
ispoljava kao nunost; ova ili ona vladina mjera
Hegel sam navodi primjer izvjesne poreske ustanove
nije za njega ni u kom sluaju odmah i stvarna. Ali
ono to je nuno ispoljava se, u posljednjoj instanci, i
kao umno, i Hegelova postavka, primijenjena na tada
nju prusku dravu, znai, prema tome, samo ovo: ova
drava je umna, odgovara umnosti utoliko ukoliko je
nuna. Pa ako nam se ona i pored toga ini da ne valja,
ali i dalje postoji uprkos tome to ne valja, onda se to
to vlada ne valja objanjava i pravda time to ne va
ljaju ni podanici. Tadanji Prusi imali su vladu kakvu
su zasluivali.
Ali po Hegelu stvarnost nipoto nije atribut koji da-
tom drutvenom ili politikom poretku pripada pod svim
okolnostima i u svim vremenima. Naprotiv. Rimska re
publika bila je stvarna, ali je isto tako bilo stvarno i
Rimsko carstvo koje ju je potisnulo. Francuska monar
hija postala je 1789. toliko nestvarna, tj. liena svake
nunosti, toliko neumna, da je morala biti unitena veli
kom revolucijom, o kojoj Hegel uvijek govori s najveim
oduevljenjem. Tu je, dakle, monarhija bila nestvarna,
revolucija stvarna. I tako, u toku razvitka, sve to je
ranije bilo stvarno postaje nestvarno, gubi svoju nu
nost, svoje pravo na postojanje, svoju umnosU namjesto
stvarnog koje umire dolazi nova, za ivot sposobna stvar
nost mirnim putem, ako je staro dovoljno razborito
da bez opiranja umre, nasilno, ako se ono protivi toj
nunosti. I tako se Hegelova postavka, uslijed same He-
gelove dijalektike, izvre u svoju suprotnost: sve to je
186
u oblasti ljudske historije stvarno postaje vremenom
neumno, neumno je, dakle, ve po samoj svojoj prirodi,
ve je unaprijed optereeno neumnou; a sve to je u
glavama ljudi umno, odreeno je da postane stvarno,
ma koliko protivrjeilo postojeoj prividnoj stvarnosti.
Postavka o umnosti svega stvarnoga pretvara se po svim
pravilima Hegelove metode miljenja u drugu postavku:
sve Sto postoji vrijedno je da propadne.
Ali u tome je upravo i bilo pravo znaenje i revolu
cionarni karakter Hegelove filozofije (a na nju se, kao
na zavrnu fazu cijelog razvitka od Kanta naovamo,
moramo ovdje ograniiti) to je ona jednom zauvijek
raistila sa svakom predstavom o konanosti rezultata
ljudskog miljenja i djelanja. Istina, koju je u filozofiji
trebalo spoznati, kod Hegela nije vie bila zbirka go
tovih dogmatskih postavki koje, kada se jednom pronau,
treba samo nauiti napamet; istina se sada sastojala u
samom procesu spoznaje, u dugom historijskom razvitku
nauke koja se od niih stupnjeva spoznaje uzdie na sve
vie stupnjeve, ali koja nikad ne dospijeva pronalae
njem neke takozvane apsolutne istine do take od koje
vie ne moe dalje, gdje joj nita drugo ne preostaje nego
da skrsti ruke i da se divi steenoj apsolutnoj istini. A
ono to vai u oblasti filozofske spoznaje vai i u oblasti
svake druge spoznaje, pa i u oblasti praktinog djelanja.
Kao ni spoznaja, ni historija ne moe dostii svoj ko
nani zavretak u nekom savrenom idealnom stanju
ovjeanstva; savreno drutvo, savrena drava to
su stvari koje mogu postojati samo u mati. Naprotiv,
svi historijski poreci koji se smjenjuju samo su prolazni
stupnjevi u beskrajnom toku razvitka ljudskog drutva
od nieg ka viem. Svaki stupanj je nuan, dakle oprav
dan za vrijeme i za uslove iz kojih je nastao; ali on po
staje prestario i neopravdan u odnosu na nove, vie uslo
ve koji se postepeno razvijaju u njegovom vlastitom
krilu; on mora ustupiti mjesto viem stupnju, koji i sam
u svoje vrijeme propada i nestaje. Kao to buroazija
putem krupne industrije, konkurencije i svjetskog tr
ita praktino razara sve stabilne, starinske i vjekovima
potovane institucije, tako i ova dijalektika filozofija
razara sve predstave o konanoj apsolutnoj istini i apso

187
lutnim stanjima ovjeanstva koja odgovaraju toj istini.
Za nju nema nieg konanog, apsolutnog, svetog; ona na
svemu i u svemu otkriva prolaznost, i nita pred njom
ne moe postojati osim neprekidnog procesa nastajanja
i nestajanja, uzdizanja bez kraja od nieg ka viem, a
ona sama nije nita drugo do odraz tog procesa u misle-
em mozgu. Ona ima, svakako, i konzervativnu stranu:
ona priznaje opravdanost odreenih stupnjeva spoznaje
i drutva za njihovo vrijeme i njihove uslove; ali nita
vie. Konzervativnost tog shvaanja je relativna, njen
revolucionarni karakter je apsolutan to je jedino apso
lutno to dijalektika filozofija priznaje.
Nije potrebno da ovdje ulazimo u pitanje da li je to
shvaanje sasvim u skladu sa sadanjim stanjem prirod
nih nauka, koje samom postojanju zemlje proriu mo
gu, a njenoj nastanljivosti prilino siguran kraj i koje,
prema tome, priznaju da ljudska historija ima ne samo
uzlaznu nego i silaznu liniju. Mi smo, svakako, jo pri
lino daleko od prekretnice od koje linija historije dru
tva poinje da pada, i ne moemo traiti od Hegelove
filozofije da se bavi predmetom koji u njeno vrijeme
prirodne nauke jo uope nisu biie ni stavile na dnevni
red.
Ali ono to ovdje zaista treba rei, jeste: gornje shva
anje nije kod Hegela izloeno ovako otro. Ono je ne
minovan zakljuak iz njegove metode koji sam Hegel,
meutim, nije nikad izveo s takvom izriitou. I to iz
jednostavnog razloga to je bio primoran da stvara
sistem, a sistem filozofije mora, po uobiajenim zahtje
vima, da se zavrava nekom apsolutnom istinom. Ma
koliko da Hegel naglaava, naroito u svojoj Logici,
da ta vjeita istina nije nita drugo nego sam logiki
(odnosno historijski) proces, ipak je prinuen da tom
procesu postavi neki kraj, naprosto zato to sa svojim
sistemom mora negdje da doe do kraja. U Logici on
taj kraj moe opet pretvoriti u poetak time to se za
vrna taka, apsolutna ideja koja je samo utoliko ap
solutna ukoliko on apsolutno nita ne moe rei o njoj
otuuje (tj. preobraava) u prirodu, a kasnije se u
duhu, tj. u miljenju i u historiji, opet vraa samoj sebi.
No na kraju cijele filozofije ovakvo vraanje na poetak
188
 mogue je samo jednim putem. Naime, kraj historije tre
ba zamisliti ovako: ovjeanstvo dolazi do spoznaje ba
te apsolutne ideje i izjavljuje da je ta spoznaja apsolutne
ideje postignuta u Hegelovoj filozofiji. No time se sav
dogmatski sadraj Hegelova sistema proglaava za apso
lutnu istinu, to je u protivrjenosti s njegovom dijalek
tikom metodom koja razbija sve to je dogmatsko; na
taj nain revolucionarnu stranu Hegelove filozofije ugu-
uje nabujala konzervativna strana. A to to vai za filo
zofsku spoznaju, vai i za historijsku praksu. ovjean
stvo koje je, u linosti Hegela, dostiglo dotle da izgradi
apsolutnu ideju, mora da je i u praksi dotjeralo dotle
da tu apsolutnu ideju provede u stvarnost. Prema tome,
praktini politiki zahtjevi koje apsolutna ideja postav
lja savremenicima ne smiju biti suvie veliki. I tako na
kraju Filozofije prava nalazimo da bi apsolutna ideja
imala ostvariti u onoj stalekoj monarhiji koju je Frid
rih Vilhelm III tako uporno i uzalud obeavao svojim
podanicima, dakle u jednog ogranienoj i umjerenoj in
direktnoj vladavini imunih klasa prilagoenoj tada
njim njemakim malograanskim prilikama; uz to nam
se jo spekulativnim putem dokazuje nunost plemstva.
Prema tome, unutranje potrebe sistema potpuno su
dovoljne da bi objasnile kako je pomou jedne skroz
revolucionarne metode miljenja izveden jedan vrlo
mlak politiki zakljuak. Specifini oblik zakljuka po
tjee, svakako, otuda to je Hegel bio Nijemac, pa mu je,
kao i njegovom savremeniku Goetheu, pozadi visio ko
mad filistarskog perina. Goethe i Hegel bili su, svaki u
svojoj oblasti, olimpijski Zeus, ali njemakog filistra se
ni jedan ni drugi nikad nije mogao potpuno osloboditi.
Ipak sve to nije sprijeilo. Hegelov sistem da obuhvati
neuporedivo veu oblast nego ma koji raniji sistem i da
u toj oblasti razvije bogatstvo misli koje jo i danas za
divljuje. Fenomenologija duha (koja bi se mogla nazvati
paralelom embriologije i paleontologije duha, razvitkom
individualne svijesti kroz njene razliite stupnjeve shva
enim kao skraena reprodukcija stupnjeva kroz koje je
historijski prola svijest ljudi), logika, filozofija prirode,

189
filozofija duha, ova posljednja opet razraena u svojim
pojedinim historijskim podvrstama: filozofija historije,
prava, religije, historija filozofije, estetika, itd. u svim
tim razliitim historijskim oblastima Hegel radi na tome
da pronae i dokae opu osnovnu nit razvitka. A kako
je on bio ne samo stvaralaki genij nego i ovjek enci
klopedijske uenosti, to njegovi radovi u svim oblastima
ine epohu. Razumije se samo po sebi da su ga potrebe
sistema dosta esto primoravale da pribjegava onim
nasilnim konstrukcijama zbog kojih njegovi siuni pro
tivnici jo i danas podiu strahovitu dreku. Ali te kon
strukcije su samo okvir i skele njegovog djela; tko se
bez potrebe ne zadrava na njima, nego dublje prodre u
grandioznu zgradu, taj nalazi tamo nebrojena blaga koja
su i dandanas sauvala svoju punu vrijednost. Kod svih
filozofa ba je sistem ono to je prolazno, i to upravo
zato to proistjee iz neprolazne potrebe ljudskog duha;
iz potrebe za savlaivanjem svih protivrjenosti. Ali ako
su sve protivrjenosti jednom zauvijek uklonjene, onda
smo stigli do takozvane apsolutne istine; svjetska histo
rija se zavrila, a ipak treba da s produi, mada joj nije
ostalo vie nita da uradi dakle nova, nerjeiva pro
ti vrjenost. Cim smo razumjeli a u tome nam zaista
nitko nije vie pomogao od samog Hegela da takav
zadatak filozofije ne znai nita drugo do zadatak da
jedan pojedinani filozof uradi to to samo moe da ura
di cjelokupno ovjeanstvo u svom progresivnom raz
voju im smo to razumjeli, svreno je i sa itavom
filozofijom u dosadanjem smislu rijei. Mi ostavljamo
apsolutnu istinu do koje se tim putem ne moe doi
i koja je za svakog pojedinca nedostina, a umjesto toga
se dajemo u potjeru za dostinim relativnim istinama na
putu pozitivnih nauka i povezivanja njihovog rezultata
posredstvom dijalektikog miljenja. S Hegelom se uope
zavrava filozofija; s jedne strane zato to on u svom
sistemu na velianstven nain obuhvaa sav njen raz
vitak, a s druge strane zato to nam on, mada nesvjesno,
pokazuje put iz tog labirinta sistem k stvarnoj pozitiv
noj spoznaji svijeta.
100
 Razumljivo je kakvo je ogromno djelovanje ovaj He-
gelov sistem morao proizvesti u filozofski obojenoj at
mosferi Njemake. Bio je trijumfalan pohod koji je tra
jao decenijima i koji nipoto nije prestao Hegelovom
smru. Naprotiv, ba su godine izmeu 1830. i 1840. bile
godine iskljuive vladavine hegelovstva koje je, vie ili
manje, zarazilo ak i svoje protivnike; ba su u to vrije
me Hegelova shvaanja najobilnije prodirala, svjesno ili
nesvjesno, u razne nauke, i bila su kvasac i popularnoj
literaturi i dnevnoj tampi, iz kojih obina obrazovana
svijest crpe materijal za svoje misli. Ali ta pobjeda na
cijeloj liniji bila je predigra jedne unutranje borbe.
Uenje Hegelovo, uzeto u cjelini, ostavljalo je, kao to
smo vidjeli, mnogo mjesta za naj razliitija praktina
shvaanja; a praktino znaenje su imale u tadanjoj
teoretiarskoj Njemakoj prije svega dvije stvari: reli
gija i politika. Tko je najveu vanost pridavao Hegelovu
sistemu, taj je u ovim dvjema oblastima mogao biti pri
lino konzervativan; tko je pak za najvanije smatrao
dijalektiku metodu, taj je i u religiji i u politici mogao
da pripada krajnjoj opoziciji. Sam Hegel je, izgleda,
uprkos dosta estim revolucionarnim izlivima gnjeva u
svojim djelima, uglavnom naginjao vie konzervativnoj
strani; nije ga uzalud stajao njegov sistem mnogo vie
munog rada misli nego njegova metoda. Pred kraj
tridesetih godina sve se jasnije ispoljavao rascjep u He
gelovoj koli. Lijevo krilo, takozvani mladohegelovci, na
putali su u borbi protiv pijetistikih ortodoksa i feu
dalnih reakcionara korak po korak onu filozofski-ot-
mjenu uzdrljivost prema goruim dnevnim pitanjima
koja je njihovu uenju dotle osiguravala toleranciju i,
tavie, protekciju od strane drave; a kad su se 1840. or
todoksno bogomoljstvo i feudalno-apsolutistika reakcija
s Fridrihom Vilhelmom IV popeli na prijesto, otvoreno
opredjeljivanje postalo je neizbjeno. Borba se jo vodila
filozofskim orujem, ali ne vie za apstraktno-filozofske
ciljeve; radilo se neposredno o unitenju tradicionalne
religije i postojee drave. Dok su se u Deutsche Jahr-
bcher51 praktini krajnji ciljevi pojavljivali jo -

191
teno u filozofskom ruhu, mladohegelovska kola je u
Rheinische Zeitung istupala od 1842. direktno kao filo
zofija radikalne buroazije koja se uzdizala, i toj koli
je filozofski plati bio potreban samo radi obmanjiva
nja cenzure.
No politika je tada bila vrlo trnovita oblast, te je zato
glavna borba bila uperena protiv religije. Uostalom, ta
borba je, naroito od 1840. bila indirektno takoer po
litika borba. Prvi poticaj za borbu dala je Straussova
knjiga ivot Isusov, 1835. Protiv teorije o postanku
evanelskih mitova, izloene u toj knjizi, istupio je kas
nije Bruno Bauer dokazujui da su itav niz evanelskih
pria fabricirali sami autori. Raspra izmeu Straussa i
auera voena je pod filozofskim ruhom borbe samo
svijesti protiv supstancije. Pitanje o tome da li su
evanelske bajke nastale nesvjesno, tradicionalnim stva
ranjem mita u krilu opine, ili su ih fabricirali sami
evanelisti bilo je naduvano do pitanja: da li je u
svjetskoj historiji presudna djelujua sila supstancija
ili samosvijest; naposljetku je doao Stirner, prorok
dananjeg anarhizma Bakunjin je vrlo mnogo uzeo
od njega i nadmaio suverenu samosvijest svojim
suverenim jedinim.52
Neemo ulaziti dalje u tu stranu procesa raspadanja
Hegelove kole. Za nas je vanije ovo: praktine potrebe
borbe protiv pozitivne religije odvele su masu najod
lunijih mladohegelovaca natrag englesko-francuskom
materijalizmu. A tu su oni doli u sukob sa sistemom
svoje kole. Dok je za materijalizam priroda jedino
stvarno, dotle ona u Hegelovu sistemu predstavlja samo
otuenje apsolutne ideje, tako rei degradaciju te ide
je; na svaki nain je miljenje i njegov misleni proizvod,
ideja, ovdje prvobitno, a priroda izvedeno, ono to
uope postoji samo zahvaljujui tome to se ideja sputa
do njega. I u toj protivrjenosti mladohegelovci su lutali
kako su znali i umjeli.
Tada je dola Feuerbachova Sutina kranstva53.
Jednim udarcem ona je tu protivrjenost pretvorila u
prah podigavi, bez okolienja, materijalizam ponovo na

192
prijesto. Priroda postoji nezavisno od svake filozofije,
ona je podloga na kojoj smo izrasli mi ljudi, koji smo i
sami proizvod prirode; izvan prirode i ljudi ne postoji
nita, a via bia, koja je stvorila naa religiozna fanta
zija, samo su fantastino odraavanje naeg vlastitog
bia. Opinjenost je bila razvejana; sistem je bio raz
bijen i baen u stranu, protivrjenost razrijeena jedno
stavnim otkriem da ona postoji samo u uobrazilji.
ovjek treba da je sam doivio oslobodilako djelovanje
te knjige da bi sebi mogao stvoriti predstavu o njemu.
Oduevljenje je bilo ope; svi smo mi bili za tren oka
fojerbahovci. S kakvim entuzijazmom je Marx pozdravio
novo shvaanje i koliko je snano utjecalo ono na njega,
uprkos svim kritikim ogradama, moe se itati u Sve
toj porodici.
Cak su i greke te knjige pridonosile njenom neposred
nom djelovanju. Beletristiki, tu i tamo ak bombasti
ni stil garantirao je iru publiku i bio, u svakom sluaju,
osvjeenje poslije dugih godina apstraktnog i tamnog
hegelovstva. To isto vai i za pretjerano obogotvorenje
ljubavi koje se, s ozbirom na ve nesnosnu suverenost
istog miljenja, moglo oprostiti, iako se nije moglo
opravdati. Ali ne smijemo zaboraviti: ba na te dvije
Feuerbachove slabosti nadovezao se istinski socijali
zam, koji se od 1844. irio u obrazovanoj Njemakoj
kao epidemija i koji je namjesto naunog spoznavanja
stavljao beletristiku frazu, a namjesto osloboenja pro
letarijata putem ekonomskog preobraaja proizvodnje
osloboenje ovjeanstva posredstvom ljubavi, ukrat
ko, taj istinski socijalizam je zabasao u odvratnu bele
tristiku i ljubavnu sladunjavost, iji je tipini predstavnik
bio g. Karl Grim.
Dalje, ne smijemo zaboraviti: Hegelova kola se ras
pala, ali Hegelova filozofija nije bila kritiki savladana;
Strauss i Bauer izvukli su svaki po jednu njenu stranu
i uperili je polemiki protiv druge. Feuerbach je razbio
sistem i bacio ga naprosto u stranu. No oglasiti jednu fi
lozofiju jednostavno za pogrenu jo ne znai izai s
njom na kraj. Tako snano djelo kao to je Hegelova filo
13 Porijeklo porodice 193
zofija, koja je imala tako golem utjecaj na duhovni raz
vitak nacije, nije se moglo ukloniti time da se naprosto
ignorira. Hegelovu filozofiju nije trebalo ukinuti u
njenom vlastitom smislu, tj. u tom smislu da se njena
forma kritiki poniti, ali da se sauva novi sadraj koji
je s njom dobiven. Kako je to uinjeno, o tom kasnije.
Za prvi mah je revolucija od 1848. gurnula u stranu
cjelokupnu filozofiju isto onako bez okolienja kao
Feuerbach svoga Hegela. A time je i sam Feuerbach
bio potisnut u pozadinu.
 II

Veliko osnovno pitanje svake, naroito novije filozofije

jeste pitanje o odnosu miljenja prema biu. Jo od onog
vrlo ranog doba kada su ljudi, nimalo ne poznajui
grau svog vlastitog tijela i potaknuti privienjima u
snu*, doli do predstave da njihovo miljenje i osjeanje
nije djelatnost njihova tijela nego neke zasebne due
koja u tom tijelu prebiva i koja ga naputa u asu smrti,
jo od tog doba sir oni morali razmiljati o odnosu
te due prema vanjskom svijetu. Ako se ona u momentu
smrti odvajala od tijela i produavala da ivi, onda nije
bilo razloga da joj se pripisuje jo i posebna smrt; tako
je nastala pfedstava o njenoj besmrtnosti koja se na tom
stupnju razvitka nipoto ne pojavljuje kao utjeha, nego
kao udes kome se ne moemo oteti, a dosta esto, kod
Grka, na primjer, kao prava nesrea. Dosadna predstava
o linoj besmrtnosti nije se rodila iz religiozne potrebe
za utjehom, nego je svuda nastala iz nedoumice, koja je
takoer nikla iz ope ogranienosti, iz nedoumice ta
da se uradi s duom poslije smrti tijela, poto se posto-
janje due ve jednom pretpostavljalo. Sasvim slinim
putem, putem personifikacije prirodnih sila, nastali su
prvi bogovi. Oni su u toku daljeg izgraivanja religije
primali sve vie i vie nezemaljski lik, sve dok jednim
procesom apstrakcije, gotovo bih rekao procesom desti
lacije koji se prirodno pojavljuje u toku duhovnog raz-
* Jo je I dan-danas kod divljih naroda 1 barbara na niskom stup
nju ope rairena predstava da su ljudske prilike koje se pojavljuju
u snu due koje privremeno naputaju tijelo; stoga se smatra
da Je ivi ovjek odgovoran 1 za ono to Je njegova prilika uinila
onom koji je o njemu Sanjao. To je utvrdio, na primjer. Im Thurn
1884. kod Indijanaca u Gij anl.(Engelsova napomena.)

13* 195
 vitka, nije najzad u glavama ljudi nastala, iz predstave
0 mnogim bogovima koji su vie ili manje ogranieni i
koji jedni druge ograniavaju, predstava o jednom is
kljuivom bogu monoteistikih religija.
Pitanje o tome u kakvom odnosu stoji miljenje pre
ma biu, duh prema prirodi, ovo najvie pitanje cjelo
kupne filozofije ima, dakle, kao i svaka religija, svoj
korijen u ogranienim i neznalikim predstavama iz pe
rioda divljatva. Ali u svojoj potpunoj otrini ovo pita
nje je moglo biti postavljeno, moglo dobiti svoje pot
puno znaenje tek onda kada se evropsko ovjeanstvo
probudilo iz dugog zimskog sna kranskog srednjeg vi
jeka. Pitanje o odnosu miljenja prema biu, koje je uos
talom i u skolastici srednjeg vijeka igralo veliku ulogu,
pitanje: ta je prvobitno, duh ili priroda? to se pita
nje zaotrilo u odnosu na crkvu i dobilo ovo znaenje:
da li je bog stvorio svijet ili svijet postoji oduvijek?
Prema tome kako su odgovarali na ovo pitanje, filo
zofi su se podijelili na dva velika tabora. Oni koji su
tvrdili da je prvobitan duh a ne priroda, koji su, dakle,
u krajnjoj liniji pretpostavljali bilo kakvo stvaranje svi
jeta a to stvaranje je esto kod filozofa, npr. kod He-
gela, jo daleko zapetljanije i nemogunije nego u kr
anstvu inili su tabor idealizma. Oni pak koji su
smatrali da je priroda prvobitna, pripadaju raznim ko
lama materijalizma.
Ova dva izraza, idealizam i materijalizam, i ne znae
prvobitno nita drugo, i u drugom smislu se oni ovdje
1 ne primjenjuju. Takva zbrka nastaje ako se u njih
unosi neto drugo, vidjet emo kasnije.
No pitanje o odnosu miljenja prema biu ima jo i
drugu stranu: kako se odnose nae misli o svijetu koji
nas okruava prema samom tom svijetu? Da li je nae
miljenje sposobno da spozna stvarni svijet, da li mi mo
emo u naim predstavama i pojmovima o stvarnom svi
jetu da damo pravilan odraz stvarnosti? Ovo pitanje se
na filozofskom jeziku zove pitanje o istovetnosti milje
nja i bia, i velika veina filozofa odgovara na njega
pozitivno. Kod Hegela, na primjer, taj pozitivni odgovor
razumije se sam po sebi; jer to to u stvarnom svijetu
spoznajemo jeste ba njegov misleni sadraj, jeste ono
196
 to svijet ini stupnjevitim ostvarenjem apsolutne ideje,
one apsolutne ideje koja je negdje postajala vjeito, ne
zavisno od svijeta i prije svijeta; a da miljenje moe spo
znati sadraj koji je ve od poetka misleni sadraj, jasno
je samo po sebi. Isto tako je jasno da je u ovom sluaju
ono to treba dokazati preutno sadrano ve u pretpo
stavci. No to nimalo ne spreava Hegela da iz svog dokaza
o istovetnosti miljenja i bia izvede dalji zakljuak: da je
njegova filozofija, jer je za njegovo miljenje tana, uope
jedina tana, i da ta istovetnost miljenja i bia treba
da dobije svoju potvrdu u tome to e ovjeanstvo
smjesta prevesti njegovu filozofiju iz teorije u praksu i
preobraziti cio svijet po Hegelovim naelima. Ova ilu
zija je svojstvena ne samo njemu nego gotovo i svim
drugim filozofima.
Ali pored toga ima niz drugih filozofa koji poriu mo
gunost spoznaje svijeta, ili bar iscrpne spoznaje. Njima
pripadaju meu novijima Hume i Kant, i oni su igrali
vrlo znaajnu ulogu u razvitku filozofije. Ono to je od
presudnog znaenja za opovrgavanje ovog shvaanja ve
je rekao Hegel, ukoliko je to s idealistikog stanovita
bilo mogue. Ono materijalistiko to je dodao Feuer
bach vie je duhovito nego duboko. Najodlunije opo-
vrgnue tih, kao i svih drugih filozofskih buba, jeste
praksa, naime eksperiment i industrija. Ako pravilnost
naeg shvaanja o nekom prirodnom procesu moemo
dokazati time to sami stvaramo taj proces, to ga izvo
dimo iz njegovih ulova, to ga uz to primoravamo da
slui naim ciljevima, onda je svreno s Kantovom ne
shvatljivom stvari po sebi. Kemijske supstance koje se
stvaraju u biljnom i ivotinjskom tijelu bile su takve
stvari po sebi dok ih organska kemija nije poela da
proizvodi jednu za drugom. Time je stvar po sebi po
stala stvar za nas, kao na primjer boja iz broa, alizarin,
koji vie ne dobij amo iz korijena broa na poljima, nego
ga proizvodimo daleko jeftinije i jednostavnije iz ka
trana kamenog uglja. Kopernikov sunani sistem bio je
tri stotine godina hipoteza, na koju se ovjek mogao
kladiti u sto, hiljadu, deset hiljada prema jedan, ali je
to ipak bila samo hipoteza. A kad je Leverrier na osnovi
podataka tog sistema izraunao ne samo da mora po

197
stojati jedna nepoznata planeta nego i na kome mjestu
neba ta planeta mora stajati, i kad je Galle zatim tu
planetu64 zaista i naao, Kopemikov sistem je bio do
kazan. Ako neokantovci ipak pokuavaju da oive Kan-
tovo shvaanje u Njemakoj, a agnostiari Humeovo u
Engleskoj (gdje ono nikad nije izumrlo), onda je to, poto
su ta shvaanja odavno teorijski i praktiki pobijena, u
nauci nazadak, a u praksi samo stidljiv nain na koji
materijalizam potajno prihvataju, dok ga se pred svi
jetom odriu.
No filozofe u tom dugom periodu od Descartesa do
Hegela i od Hobbesa do Feuerbacha nipoto nije napri
jed pokretala, kao to su oni mislili, samo sila iste misli.
Naprotiv, njih je stvarno gurao naprijed ba silni i sve
burniji napredak prirodnih nauka i industrije. Kod ma
terijalista se to pokazivalo ve na povrini; ali i idea
listiki sistemi ispunjavali su se sve vie i vie materi
jalistikim sadrajem i pokuavali da suprotnost izmeu
duha i materije izmire panteistiki, tako da naposljet
ku Hegelov sistem predstavlja samo jedan, po metodi i
sadraju idealistiki, na glavu postavljeni materijalizam.
Poslije izloenoga razumljivo je to Starcke u svojoj
karakteristici Feuerbacha najprije ispituje njegov stav
u tom osnovnom pitanju o odnosu miljenja prema biu.
Poslije kratkog uvoda, u kom Starcke jednim nepotreb
no filozofski tekim jezikom izlae shvaanje ranijih fi
lozofa, osobito od Kanta naovamo, i u kom krnji znaaj
Hegela time to se suvie formalistiki zadrava na po
jedinim mjestima njegovih djela, dolazi iscrpan prikaz
razvitka same Feuerbachove metafizike, onako kako
taj razvitak proizlazi iz reda kojim su se pojavljivali
odgovarajui spisi ovog filozofa. Taj prikaz je raen
marljivo i pregledno, samo je, kao i cijela knjiga, optere
en balastom filozofskog izraavanja, koji nipoto nije
uvijek neizbjean. Taj balast smeta utoliko vie ukoliko
se autor manje dri naina izraavanja jedne iste kole, ili
pak samog Feuerbacha, i ukoliko vie uplie izraze naj-
razliitijih pravaca, naroito onih koji su sada uzeli maha
i koji sebe nazivaju filozofskim pravcima.
Tok Feuerbachova razvitka jeste tok razvitka jednog
hegelovca istina nikad sasvim ortodoksnog k mate

198
rijalizmu, razvitak koji na odreenom stupnju uslovljuje
potpun prekid s idealistikim sistemom njegova pret
hodnika. Neodoljivom snagom njemu se najzad namee
saznanje da Hegelovo prijesvjetsko postojanje apsolutne
ideje, preegzistencija logikih kategorija prije nego
to je bilo svijeta, nije nita drugo nego fantastian os
tatak vjere u stvaraoca koji se nalazi izvan svijeta; da
je materijalni svijet koji opaamo ulima i kome i sa
mi pripadamo jedini stvarni svijet, da su naa svijest i
nae miljenje, ma koliko natulni izgledali, proizvod
materijalnog, tjelesnog organa, mozga. Nije materija
proizvod duha, nego je sam duh samo najvii proizvod
materije. To je, naravno, isti materijalizam. Stigavi
dotle, Feuerbach zastaje. On ne moe da odoli uobia
jenoj filozofskoj predrasudi, predrasudi ne prema suti
ni, nego prema imenu materijalizam. On veli:
Materijalizam je za mene temelj zgrade ljudske sutine i
ljudskog znanja; ali on za mene nije to to je za fiziologa, za
prirodnjaka u uem smislu, npr. za Moleschotta, i to on za
njih mora biti prema njihovom stanovitu i pozivu: sama
zgrada. Unatrag se ja potpuno slaem s materijalistima, ali
ne unaprijed.

Feuerbach brka ovdje materijalizam, koji je opi po

gled na svijet zasnovan na odreenom shvaanju odnosa
materije prema duhu, s naroitim oblikom u kome je
taj pogled na svijet doao do izraza na odreenom histo
rijskom stupnju, naime u XVIII vijeku. Stavie, on ga
brka s plitkim, vulgariziranim oblikom u kome materija
lizam XVIII vijeka ivi danas u glavama prirodnjaka i
lijenika i u kome su ga pedesetih godina propovijedali
putujui propovjednici Bchner, Vogt i Moleschott. Ali,
kao i idealizam, i materijalizam je proao kroz niz raz
vojnih stupnjeva. On mora da mijenja svoj oblik ve sa
svakim epohalnim pronalaskom u oblasti prirodnih nau
ka; a otkako je i historija podvrgnuta materijalistikoj
obradi, otvara se i ovdje nov put razvitka.
Materijalizam prologa vijeka* bio je preteno meha
niki, jer je tada od svih prirodnih nauka jedino tehni
* xvm vijeka. Red.

199
ka bila donekle zavrena, i to samo mehanika vrstih
tijela nebeskih i zemaljskih ukratko, mehanika
tee. Kemija je postojala tek u svom djetinjskom flogi-
stikom obliku. Biologija je bila jo u pelenama; biljni
i ivotinjski organizam bio je ispitan tek u grubim po
tezima te se objanjavao isto mehanikim uzrocima; kao
to je za Descartesa ivotinja, tako je za materijaliste
XVIII vijeka ovjek bio maina. Ovo iskljuivo primje
njivanje mjerila mehanike, na procese koji su kemijske
i organske prirode kod kojih mehaniki zakoni do
due takoer vae, ali su potisnuti u pozadinu od dru
gih, viih zakona predstavlja specifinu, ali u ono vri
jeme neizbjenu ogranienost klasinog francuskog ma
terijalizma.
Druga specifina ogranienost toga materijalizma bila
je njegova nesposobnost da shvati svijet kao proces, kao
materiju koja se historijski razvija. To je odgovaralo
tadanjem stanju prirodnih nauka i metafizikom, tj.
antidijalektikom nainu filozofiranja koji je bio uvje
tovan tim stanjem. Priroda je, to se znalo, u vjeitom
kretanju. Ali to kretanje se, prema tadanjoj predstavi,
isto tako vjeito vrtjelo u krugu i zbog toga se nije ni
kako pomjeralo s mjesta; to kretanje je stalno davalo
iste rezultate. Ta predstava je tada bila neizbjena. Kan
tova teorija o postanku sunanog sistema tek je bila po
stavljena i smatrana je jo uvijek kuriozumom. Historija
razvitka zemlje, geologija, bila je jo sasvim nepoznata,
a predstava da su dananja iva prirodna bia rezultat
dugog razvojnog lanca od prostog ka sloenom, nauka
nije tada uope mogla da stvori. Nehistorijsko shvaa
nje prirode bilo je, dakle, neminovno. Filozofima XVIII
vijeka se zbog takvog shvaanja prirode moe utoliko
manje zamjeriti to se ono nalazi i kod Hegela. Kod nje
ga priroda, kao prosto otuenje ideje, nije sposobna
da se razvija u vremenu; ona je sposobna samo da raz
vija svoju raznolikost u prostoru, tako da sve stupnjeve
razvitka koje sadri u sebi izlae istovremeno i napo-
redo, te je osuena da vjeno ponavlja iste procese. A
tu besmislicu razvitka u prostoru, ali izvan vremena
tog osnovnog uslova svakog razvitka Hegel namee
200
 prirodi ba u isto vrijeme kada su se izgraivale geo
logija, embriologija, biljna i ivotinjska fiziologija i or
ganska kemija, i kada su se svuda, na osnovi tih novih
nauka, pojavljivala genijalna nasluivanja o kasnijoj
teoriji razvitka (npr. Goethe i Lamarck). Ali tako je to
zahtijevao sistem, i stoga je metoda, sistemu za volju,
morala da iznevjeri samu sebe.
Isto nehistorijsko shvaanje vladalo je i u oblasti his
torije. Ovdje se pogled usredotoio na borbu protiv osta
taka srednjeg vijeka. Srednji vijek je vaio kao prost
prekid historije hiljadugodinjim opim barbarstvom.
Veliki napredak srednjeg vijeka proirenje evropske
kulturne oblasti, stvaranje za ivot sposobnih velikih
nacija koje su se u njoj formirale jedna pored druge,
najzad ogroman tehniki napredak XIV i XV vijeka
sve to ljudi nisu vidjeli. Uslijed toga je bilo onemogue
no da se racionalno sagleda velika historijska veza, i
historija je sluila u najbolju ruku kao zbirka primjera
i ilustracija za upotrebu filozofima.
Vulgarizatori koji su pedesetih godina u Njemakoj
torbarili s materijalizmom nisu nikako prekoraivali tu
granicu svoj ii} uitelja. Svaki otada postignuti napredak
prirodnih nauka sluio im je samo kao nov dokaz pro
tiv postojanja tvorca svijeta. I zaista, oni nisu ni pomi
ljali na to da teoriju dalje razvijaju. Ako je idealizam
iscrpao svu svoju mudrost i ako ga je revolucija od 1848.
smrtno pogodila, on je ipak doivio to zadovoljenje da je
materijalizam trenutno pao jo nie. Feuerbach je sva
kako imao pravo kad je odbio da primi odgovornost za
taj materijalizam; samo to nije smio da brka uenje tih
putujuih propovjednika s materijalizmom uope.
Meutim, ovdje treba istai dvije stvari. Prvo, i za
Feuerbachova ivota bile su prirodne nauke jo u onom
silnom procesu previranja koji je tek za posljednjih pet
naest godina doao do relativnog zavretka i donio veu
jasnou. Skupljen je nov spoznajni materijal u dosad ne
uvenoj mjeri; no tek je nedavno postalo mogue da se
u tom kaosu otkria, koja su prestizala jedno drugo,
ustanovi opa veza i time neki red. Feuerbach je, do
due, doivio sva tri presudna otkria otkrie elije,

201
otkrie zakona o pretvaranju energije i Darwinovu teo
riju razvitka. Ali otkuda je mogao usamljeni filozof na
selu dovoljno pratiti nauku da bi bio u stanju potpuno
ocijeniti vanost otkria koja su tada i sami prirodoslovci
djelimino osporavali, a djelimino nisu umjeli da ih do
voljno iskoriste? Krivica je iskljuivo do bijednih nje
makih prilika uslijed kojih su katedre filozofije zau
zimale mudrovanjem zabavljene eklektike cjepidlake,
dok je Feuerbach, koji je nad svima njima stajao neiz
mjerno visoko, morao da se poseljai i da se parloi u
jednom malom selu. Nije, dakle, krivica do Feuerbacha
to mu je ostalo nepristupano historijsko shvaanje pri
rode koje je sada postalo mogue i koje je uklonilo svu
jednostranost francuskog materijalizma.
Drugo, Feuerbach je potpuno u pravu kad kae da ma
terijalizam koji ima za predmet samo prirodne nauke
dodue
ini temelj zgrade ljudskog znanja, ali ne i samu zgradu.
Jer mi ne ivimo samo u prirodi nego i u ljudskom
drutvu, a i ono ima svoju historiju razvitka i svoju
nauku, isto tako kao i priroda. Stoga se nauka o dru
tvu, tj. sveukupnost takozvanih historijskih i filozofskih
nauka, morala dovesti u sklad s materijalistikim teme
ljem i rekonstruirati na tom temelju. No Feuerbachu nije
bilo sueno da to uradi. On je tu, uprkos temelju,
ostao u tradicionalnim idealistikim okovima, i on to
priznaje rijeima: Unatrag se ja potpuno slaem s ma
terijalis tima, ali ne unaprijed. I sam Feuerbach ovdje,
u drutvenoj oblasti, nije poao unaprijed, nije poao
dalje od svog gledita od 1840. ili 1844, i to opet uglav
nom uslijed svoje usamljenosti, koja ga je primoravala
da stvara misli iz svoje samotne glave njega koji je
vie nego svi ostali filozofi bio drutvene naravi mje
sto u prijateljskom i neprijateljskom susretu s drugim
ljudima svog kalibra. Koliko on u toj oblasti ostaje
idealist, vidjet emo kasnije u pojedinostima.
Ovdje treba jo samo primijetiti da Starcke trai
Feuerbachov idealizam na pogrenom mjestu.
202
 Feuerbach je idealist, on vjeruje u napredak ovjeanstva
(str. 19). Osnova, temelj svega ipak ostaje idealizam. Reali
zam nas samo titi od zabluda onda kada se predajemo svo
jim idealnim sklonostima. Zar sauee, ljubav i oduevljenje
za istinu i pravo nisu idealne sile? (str. VIII).
Prvo, ovdje idealizam ne znai nito drugo nego tenju
k idealnim ciljevima. No ti ciljevi mogu da imaju veze,
u najboljem sluaju, s Kantovim idealizmom i njegovim
kategorikim imperativom. Ali ak Kant nije svoju
filozofiju nazvao transcendentalnim idealizmom nipo
to zato to je u njoj rije i o moralnim idealima, nego,
kao to se Starcke zacijelo sjea, iz sasvim drugih raz
loga. Predrasuda da vjera u moralne, tj. drutvene ideale
ini sutinu filozofskog idealizma nastala je izvan filo
zofije, kod njemakog filistra koji ono malo potrebnih
mrvica filozofskog obrazovanja ui napamet iz Schille-
rovih pjesama. Nitko nije otrije kritikovao nemoni
Kantov kategoriki imperativ nemoan zato to
zahtijeva nemogue te stoga ne postie nikad nita stvar
no, nitko nije okrutnije ismijavao filistarsko zanoe-
nje neostvarljivim idealima, koja je gajio i irio Schiller,
nego ba savreni idealist Hegel (vidi npr. Fenomeno
logiju).
Drugo, nikako se ne moe izbjei to da sve to pokree
ovjeka mora proi kroz njegovu glavu ak i jelo i
pie on uzima zbog gladi i ei koje osjea posredstvom
glave, a prestaje da jede zbog sitosti koju takoer osje
a posredstvom glave. Utjecaji vanjskog svijeta na ov
jeka izraavaju se u njegovoj glavi, odraavaju se u
njoj kao osjeaji, misli, nagoni, voljne odluke, ukratko
kao idealne sklonosti, i u tom obliku postaju ideal
ne sile. Ako to to se taj ovjek uope predaje ideal
nim sklonostima i to idealnim silama priznaje utjecaj
na sebe ako ga to ini idealistom, onda je svaki iole
normalno razvijen ovjek roeni idealist, i ima li onda
uope jo materijalist?
Tree, uvjerenje da se ovjeanstvo, bar u sadanjem
momentu, uglavnom kree u pravcu napredovanja, ne
ma apsolutno nieg zajednikog sa suprotnou izmeu
materijalizma i idealizma. Francuski materijalisti su vje
rovali u to gotovo fanatino, isto kao i deisti Voltaire i

203
Rousseau, i dosta esto su tom uvjerenju prinosili naj
vee line rtve. Ako je itko posvetio sav svoj ivot
oduevljenju za istinu i pravdu uzimajui tu frazu
u dobrom smislu onda je to bio, na primjer, Diderot.
Ako, dakle, Starcke sve ovo proglauje za idealizam,
onda to samo dokazuje da je rije materijalizam i sva
suprotnost izmeu oba pravca izgubila ovdje za njega
svaki smisao.
injenica je da Starcke ovdje mada moda i ne
svjesno ini neoprostiv ustupak predrasudi protiv ri
jei materijalizam, predrasudi koja se ukorijenila kod
filistara uslijed dugogodinjeg popovskog klevetanja.
Filistar razumije pod materijalizmom deranje, pijan-
enje, poudu, sladostrae i nadmenost, srebroljublje,
krtost, gramljivost, profiterstvo i burzovne prijevare,
ukratko sve one prljave poroke kojima se u potaji
sam odaje; a pod idealizmom on razumije vjeru u vrlinu,
u ope ovjekoljublje i uope u bolji svijet, ime se
on hvali pred drugima, dok u sve to sam vjeruje u naj
boljem sluaju samo dotle dok proivljuje neizbjeni
mamurluk ili bankrotstvo poslije svojih redovnih mate
rijalistikih ekscesa, pjevajui' uz to svoju omiljenu
pjesmu: ta je ovjek? Napola ivotinja, napola aneo.
Inae, Starcke se veoma trudi da obrani Feuerbacha
od napada i teza docenata koji se danas u Njemakoj
koopere pod imenom filozofa. Za ljude koji se intere
siraju za ove degenerirane potomke klasine njemake
filozofije to je zacijelo vano; Starckeu je to moglo iz
gledati potrebno. emo itaoca potedjeti toga.
 III

Feuerbachov stvarni idealizam postaje oevidan im

se pristupi njegovoj filozofiji religije i etici. On nipoto
nee da ukine religiju, on hoe da je usavri. Filozofija
sama treba da se pretopi u religiju.
Periodi ovjeanstva razlikuju se samo po religioznim pro
mjenama. Samo onaj historijski pokret prodire do dna koji
dopire do ljudskog srca. Srce nije jedan od oblika religije
pa da bi trebalo da ona bude i u srcu; ono je sutina religije.
(Citirano kod Starckea, str. 168).
Po Feuerbachu religija je osjeajni, srdani odnos iz
meu ovjeka i ovjeka, odnos koji je dosad traio svoj
istinski sadraj u nekom fantastinom odrazu stvarnosti
u posredovanju jednog ili vie bogova, tih fantas
tinih odraza ljudskih osobina a sada je nalazi di
rektno i bez posredovanja u ljubavi izmeu ja i ti.
I tako kod Feuerbacha spolna ljubav, najzad, postaje je
dan od najviih, ako ne i najvii oblik ispovijedanja nje
gove nove religije.
Meutim, osjeajni odnosi meu ljudima, a naroito
meu oba spola, postojali su otkako postoje ljudi. Naro
ito se za posljednjih 800 godina spolna ljubav toliko
razvila i osvojila takvo mjesto da je za to vrijeme po
stala obavezni stoer svake poezije. Postojee pozitivne
religije ograniile su se na to da dadu vie osveenje
reguliranju spolne ljubavi od strane drave, tj. branom
zakonodavstvu, i sve one mogu sutra da nestanu a da
se ba nita ne promijeni u praksi ljubavi i prijateljstva.
Tako je u Francuskoj od 1793. do 1798. kranska reli
gija doista bila iezla do te mjere da je ak ni Napoleon
nije mogao ponovo uvesti bez otpora i tekoa, pa se

205
ipak u tom meuvremenu nije pojavila potreba za ne
kom zamjenom u Feuerbachovu smislu.
Idealizam se ovdje kod Feuerbacha sastoji u tome da
on odnose meu ljudima, koji se zasnivaju na meusob
noj naklonosti spolnu ljubav, prijateljstvo, saaljenje,
portvovanje itd. ne priznaje za ono to oni jesu sami
po sebi, bez svake veze s nekom posebnom religijom
za koju i on smatra da pripada prolosti; on, naprotiv,
tvrdi da ti odnosi dobijaju svoje potpuno znaenje tek
onda kada im se da vie osveenje rijeju religija. Za
njega nije glavno to da postoje takvi isto ljudski od
nosi, nego to da se oni shvate kao nova, istinska religija.
Za punovane on ih priznaje tek onda kad na sebi nose
peat religije. Religija dolazi od rijei religare* i prvo
bitno znai veza. Prema tome, svaka veza izmeu dva
ovjeka jeste religija. Takve etimoloke majstorije pred
stavljaju posljednje sredstvo idealistike filozofije. Rije
ima se ne priznaje ono znaenje koje one imaju prema
historijskom razvitku njihove stvarne upotrebe, nego ko
je bi trebalo da imaju po svom porijeklu. Spolna ljubav
i spolna veza uzdiu se na stepen religije samo da ne
bi nestalo iz govora rijei religija, tako drage idealisti
kim tradicijama. Isto tako su govorili etrdesetih godina
pariki reformisti Louis Blancova pravca, koji ovjeka
bez religije takoer nisu mogli zamisliti drukije nego
kao neko udovite te su nam govorili: Donc, lathisme
cest votre religion!** Kad Feuerbach hoe da uspostavi
pravu religiju na osnovi jednog u sutini materijalisti
kog gledanja na prirodu, onda je to isto kao kad bi
netko modemu kemiju smatrao za pravu alkemiju. Ako
religija moe postojati bez svoga boga, onda moe i al-
kemija da postoji bez svog kamena mudrosti. Uostalom,
izmeu alkemije i religije postoji vrlo tijesna veza. Ka
men mudrosti ima mnoge boanske osobine, i egipatsko-
-grki alkemisti iz prva dva vijeka nae ere bili su umi
jeani u izgraivanje kranskog uenja, o emu svje
doe podaci Koppa i Berthelota.
Sasvim je pogreno Feuerbachovo tvrenje da se
* verati. Red.
Dakle, ateizam je vaia religija. Red.

206
periodi ovjeanstva razlikuju samo po religioznim pro
mjenama
Velike historijske prekretnice praene su religioznim
promjenama samo ukoliko se radi o trima svjetskim re
ligijama koje su dosada postojale: o budizmu, kranstvu
i islamu. Stare samonikle plemenske i nacionalne reli
gije nisu imale propagandistiki karakter i izgubile su
svaku otpornost im je bila slomljena samostalnost ple-
men i narod; kod Germana je bio dovoljan ak i jed
nostavan dodir s rimskim svjetskim carstvom koje se
raspadalo i s kranskom svjetskom religijom koju je
to carstvo tek bilo prihvatilo i koja je odgovarala nje
govom ekonomskom, politikom i idejnom stanju. Tek
kod ovih, vie ili manje umjetno nastalih svjetskih reli
gija, naroito kod kranstva i islama, nalazimo da opij i
historijski pokreti dobijaju religiozno obiljeje. Pa ak
i u oblasti kranstva je to religiozno obiljeje, u revo
lucijama ojd zaista univerzalnog znaenja ogranieno na
prve stupnjeve oslobodilake borbe buroazije, od XIII
do XVII vijeka, i ono se ne objanjava, kako to misli
Feuerbach, ljudskim srcem i njegovom potrebom za reli
gijom, nego cijelom prethistorijom srednjeg vijeka, koji
nije znao za drugi oblik ideologije nego to je religija
i teologija. A kad je buroazija u XVIII vijeku dovoljno
ojaala da bi imala i svoju vlastitu ideologiju u skladu
sa svojim klasnim stanovitem, ona je izvela svoju veliku
i konanu revoluciju Francusku revoluciju, pozivaju
i se iskljuivo na pravne i politike ideje, a za religiju
se brinula samo utoliko ukoliko joj je ona bila na putu.
Nije joj ni na pamet palo da staru religiju zamijeni ne
kom novom. Zna se kako je Robespierre propao s tim
pokuajem.
U drutvu u kome moramo da se kreemo i koje je za
snovano na klasnoj suprotnosti i klasnoj vladavini iona
ko nam se danas dosta suava mogunost da u openju
s drugim ljudima osjeamo isto ovjeanski, te nema
mo razloga da tu mogunost sami sebi jo vie suavamo
uzdiui ta osjeanja na stupanj religije. A isto tako je
i obina historiografija, naroito u Njemakoj, ve do
voljno zamaglila razumijevanje velikih historijskih klas

207
nih borbi, te nemamo potrebe da ga sebi potpuno one
moguimo pretvarajui historiju tih borbi u jednostavan
dodatak crkvenoj historiji. Ve se tu vidi koliko smo se
danas udaljili od Feuerbacha. Njegova najljepa mje
sta u slavu te nove religije ljubavi danas se vie ne
mogu ni itati.
Jedina religija koju Feuerbach ozbiljno istrauje jeste
kranstvo, svjetska religija Zapada, koja je zasnovana
na jednobotvu. On dokazuje da je kranski bog samo
fantastini refleks, odraz ovjeka. Meutim, taj bog je
i sam proizvod jednog dugotrajnog procesa apstrakcije,
koncentrirana kvintesencija ranijih mnogobrojnih ple
menskih i nacionalnih bogova. A prema tome ni ovjek,
ija je slika i prilika onaj bog, nije stvaran ovjek, nego
je on takoer kvitesencija mnogih stvarnih ljudi, ap
straktan ovjek, dakle i sam opet misleni lik. Isti Feuer
bach, koji na svakoj strani propovijeda ulnost, zaro-
njavanje u konkretni, stvarni svijet, postaje skroz i skroz
apstraktan im pone da govori o nekom drugom odnosu
meu ljudima a ne samo o spolnom.
U tom odnosu on vidi samo jednu stranu: moral. A tu
nas opet zapanjuje nevjerojatno ubotvo Feuerbachovo
u poreenju s Hegelom. Hegelova etika ili nauka o mo
ralu je filozofija prava i obuhvaa: 1) apstraktno pravo,
2) moral, 3) udorednost, koja, opet, obuhvaa: porodicu,
graansko drutvo, dravu. Koliko je oblik idealistian,
toliko je ovdje sadraj realistian. Pored morala, ovdje
je obuhvaena cijela oblast prava, ekonomije i politike.
Kod Feuerbacha je upravo obrnuto. On je realistian po
obliku, on polazi od ovjeka; ali kod njega nema apso
lutno ni govora o svijetu u kome taj ovjek ivi, i tako
taj ovjek ostaje uvijek isti onaj apstraktni ovjek koji
je imao glavnu rije u filozofiji religije. Taj ovjek nije
roen iz majine utrobe, on se iahurio iz boga jedno-
boakih religija, on stoga i ne ivi u jednom stvarnom,
historijski nastalom i historijski odreenom svijetu. On,
dodue, opi s drugim ljudima, ali svaki drugi ovjek je
isto tako apstraktan kao i on sam. U filozofiji religije
imali smo ipak jo mukarca i enu, ali u etici iezava
i ova posljednja razlika. Istina, kod Feuerbacha nala
zimo, u velikim razmacima, reenice kao:
208
 U palai se drukije misli nego u kolibi. Gdje od
gladi, od bijede nema hrane u tijelu, tamo ni u svojoj glavi,
ni u svojim mislima, ni u svom srcu nema hrane za moral.
Politika mora postati naa religija. itd.

Ali Feuerbach apsolutno ne zna ta da uradi s tim

reenicama, one ostaju iste fraze, te ak i Starcke mora
priznati da je politika za Feuerbacha bila granica koju
nije mogao da prijee, a

nauka o drutvu, sociologija terra incognita*.

Feuerbach je isto tako plitak, u poreenju s Hegelom,

kad raspravlja o suprotnosti izmeu dobra i zla.

Ljudi misle da su rekli neto vrlo veliko veli Hegel

kad kau: ovjek je od prirode dobar; ali oni zaboravljaju
da se kae neto daleko vee rijeima: ovjek je od priro
de zao.

Kod Hegela je zlo oblik u kom se ispoljava pokretaka

sila historijskog razvitka. A u tome je sadran dvojak
smisao: s jedne strane se svaki novi napredak neminov
no pojavljuje kao zloin prema neem svetom, kao po
buna protiv starog, umirueg, ali navikom osveenog
stanja, a s druge strane, otkad su se pojavile klasne
suprotnosti, ba zle strasti ljudske, gramljivost i vlasto
ljublje, postaju poluge historijskog razvitka; za ovo je,
na primjer, historija feudalizma i buroazije jedan ne
prekidan dokaz. Ali Feuerbachu ne pada na pamet da
ispituje historijsku ulogu moralnog zla. Historija mu je
uope neprijatna, nelagodna oblast. ak i njegova izreka:

ovjek koji je prvobitno ponikao iz prirode bio je samo

dijete prirode, a ne ovjek. ovjek je proizvod ovjeka, kul
ture, historije.

ak i ta izreka ostaje kod njega savreno jalova.

Prema tome, to to nam Feuerbach saopava o moralu
moe biti samo krajnje mravo. Nagon za sreom uro
* nepoznata zemlja. Red.

14 Porijeklo porodice 209

en je ovjeku i mora stoga da bude osnova svakog
morala. Ali nagon za sreom mora trpjeti dvojaku ko
rekturu. Prvo, od prirodnih posljedica naih postupaka:
poslije pijanstva dolazi mamurluk, poslije svakidanjih
ekscesa bolest. Drugo, od njihovih drutvenih poslje
dica: ako ne potujemo isti nagon za sreom kod drugih,
onda se oni brane i smetaju naem vlastitom nagonu za
sreom. Otuda slijedi da mi, da bismo zadovoljili svoj
nagon, moramo biti u stanju da tano ocijenimo poslje
dice svojih postupaka i, s druge strane, moramo priznati
ravnopravnost tog istog nagona kod drugih. Racionalno
samoograniavanje u odnosu prema sebi samima i ljubav
vjeito ljubav! u odnosima s drugim ljudima jesu,
dakle, osnovna pravila Feuerbachova morala, iz kojih se
izvode sva ostala. No ni najduhovitija izlaganja Feuer
bachova, ni najjae pohvale Starckeove ne mogu prikriti
mravost i plitkost tih nekoliko reenica.
Ako se ovjek bavi samim sobom, njegov se nagon za
sreom zadovoljava samo u veoma rijetkim sluajevima,
i to nipoto u korist njegovu i u korist drugih ljudi. Taj
nagon zahtijeva da se ovjek bavi vanjskim svijetom,
zahtijeva sredstva za zadovoljenje, dakle hranu, osobu
drugog spola, knjige, zabavu, diskusiju, aktivnost, pred
mete za potronju i preraivanje. Feuerbachov moral ili
pretpostavlja da tim sredstvima i tim predmetima za
dovoljavanja raspolae svaki ovjek, ili pak taj moral
daje samo neprimjenljive dobre pouke, te prema tome
ne vrijedi ni p lule duhana za ljude kojima ta sredstva
nedostaju. A to sam Feuerbach objanjava suhim rije
ima:
U palai se drukije misli nego u kolibi. Gdje od gladi,
od bijede nema hrane u tijelu, tamo ni u svojoj glavi, ni u
svojim mislima, ni u svom srcu nema hrane za moral.

Da li stvari stoje bolje kad se radi o ravnopravnosti

nagona za sreom kod drugih? Feuerbach je taj zahtjev
postavio apsolutno, smatrajui da vai za sva vremena
i sve prilike. Ali otkad on vai? Da li je u starom vijeku
ikad bilo govora o ravnopravnosti nagona za sreom iz
210
 meu robova i gospodara, a u srednjem vijeku izmeu
kmetova i barona? Zar se nije nagon za sreom kod
ugnjetene klase bezobzirno i po zakonu rtvovao na
gonu vladajue klase? Da, ali to je bilo nemoralno, a
sada je ravnopravnost priznata. Priznata u frazi,
otkako je i poto je buroazija u svojoj borbi protiv feu-
dalnosti, izgraujui kapitalistiku proizvodnju, bila pri
morana da ukine sve staleke, tj. line povlastice i uvede
najprije privatnopravnu a zatim postepeno i dravno
pravnu, juridiku ravnopravnost linosti. Ali nagon za
sreom ivi samo najmanjim dijelom od idejnih prava, a
najveim dijelom od materijalnih sredstava, i tu se kapi
talistika proizvodnja brine da velikoj veini ravnoprav
nih lica pripadne samo onoliko koliko je potrebno za goli
ivot, a to znai da ona ne potuje ravnopravnost nagona
za sreom veine vie nego to ju je potovalo ropstvo ili
kmetstvo, ako je uope i potuje. A da li je ita bolje
u pogledu duhovnih sredstava za sreu, sredstava obra
zovanja? Zar nije ak i ua od Sadove55 mitska linost?
Jo vie. Po Feuerbachovoj teoriji morala burza je
najvii hram udorednosti pretpostavljajui samo da
se uvijek tano pekulira. Ako me moj nagon za sreom
odvede na burzu i ako ja tamo tano ocijenim posljedice
svojih postupaka tako da mi oni donose samo prijatnosti
a nikakve tete, tj. da stalno dobij am, onda je Feuer-
bachov zahtjev ispunjen. Time ja ne diram u jednaki
nagon za sreom drugog, jer taj drugi je isto tako do
brovoljno poao na burzu kao i ja, isto je tako, zakljuu
jui sa mnom Spekulativni posao, iao za svojim nagonom
za sreom kao i ja za svojim. A ako on pri tome izgubi
svoj novac, onda ba to dokazuje da je njegov postupak
neudoredan, jer je bio pogreno izraunat. Izvrujui
nad njim zasluenu kaznu, ja ak mogu da se gordo
busam u grudi kao moderni Radamant*. Na burzi vlada
i ljubav, ukoliko ona nije samo sentimentalna fraza, jer
svatko nalazi zadovoljenje svog nagona za sreom u dru
gome, a to i jest zadatak ljubavi, i u tome se ona prak-
* Radamant je, po grkom mitu, zbog svoje pravednosti bio posta
vljen za suca u podzemnom svijetu. Red.

14* 211
 tino ostvaruje. I ako ja pravilno predviam posljedice
svojih operacija, tj. igram s uspjehom, onda ja ispunja
vam sve pa i najstroe zahtjeve Feuerbachova morala i
povrh toga se jo obogaujem. Drugim rijeima, Feuer-
bachov moral je skrojen za dananje kapitalistiko dru
tvo, ma koliko malo sam Feuerbach to htio ili slutio.
Ali ljubav! Da, ljubav je svuda i svagda bog-arob-
nik koji kod Feuerbacha treba da pomogne da se savla
daju sve tekoe praktinog ivota i to u drutvu po
dijeljenom na klase s dijametralno suprotnim interesi
ma. Time je iz filozofije iezao i posljednji ostatak nje
nog revolucionarnog karaktera i preostaje samo stara
pjesma: ljubite jedan drugog, padajte jedni drugima u
naruje, bez razlike spola i stalea opi zanos izmi
renja!
Ukratko, Feuerbachova teorija morala ima istu sud
binu kao i sve njene prethodnice. Ona je skrojena za sva
vremena, za sve narode, sve prilike, i ba zato se nikad
i nigdje ne moe primijeniti i ostaje prema stvarnom
svijetu isto tako nemona kao i Kantov kategoriki im
perativ. U stvari, svaka klasa, ak i svaka profesija ima
svoj vlastiti moral, pa i njega kri gdje god to moe da
ini nekanjeno. A ljubav, koja bi morala sve da ujedi
njuje, ispoljava se u ratovima, sporovima, procesima, do
maim razmiricama, razvodima braka i to je mogue
veem iskoritavanju jednih od strane drugih.
Ali kako je to bilo mogue da snani poticaj koji je
dao Feuerbach ostane tako jalov za njega samoga? Na
prosto zato to Feuerbach nije mogao da iz carstva ap
strakcija, koje je sam strano mrzio, nae put k ivoj
stvarnosti. On se grevito hvata za prirodu i ovjeka,
no priroda i ovjek ostaju kod njega samo rijei. Ni o
stvarnoj prirodi ni o stvarnom ovjeku no nam ne zna
kazati nita odreeno. Ali od Feuerbachova apstraktnog
ovjeka dolazi se samo onda do stvarnih ivih ljudi kad
se oni posmatraju kao ljudi koji djeluju u historiji. To
me se Feuerbach protivio, i stoga je godina 1848, koju
on nije shvatio, znaila za njega samo konani prekid
sa stvarnim svijetom, povlaenje u usamljenost. Krive
212
su tome i opet uglavnom njemake prilike uslijed kojih
je on bijedno propadao.
No korak koji Feuerbach nije uinio, morao je ipak
da se uini. Kult apstraktnog ovjeka, koji ini jezgru
Feuerbachove nove religije, morao je da se zamijeni
naukom o stvarnim ljudima i njihovom historijskom
razvitku. Ovaj dalji razvitak Feuerbachova stanovita,
preko okvira Feuerbachove filozofije, zapoeo je 1845.
Marx u Svetoj porodici.
 IV
Strauss, Bauer, Stimer, Feuerbach bili su izdanci He-
gelove filozofije, ukoliko nisu naputali filozofsko tlo.
Strauss se, poslije ivota Isusova i Dogmatike, bavio
jo samo filozofskom i crkvenohistorijskom beletristikom
na Eenanov nain; Bauer je dao neto samo u oblasti
historije postanka kranstva, ali to to je tu dao odista
je znaajno; Stirner je ostao kuriozum, ak i kad ga je
Bakunjin smijeao s Proudhonom i tu smjesu krstio
anarhizmom. Samo je Feuerbach bio od znaenja kao
filozof. Ali za njega je filozofija, ta nauka nad nauka-
ma koja toboe lebdi iznad svih posebnih nauka i sve
ih povezuje, ostala ne samo nesavladiva prepreka, neka
neprikosnovena svetinja, nego je on i kao filozof zastao
na pola puta, bio ozdo materijalist, a ozgo idealist. Feuer
bach se s Hegelom nije kritiki razraunao, nego ga je
naprosto odbacio kao neupotrebljivog, dok on sam, na
suprot enciklopedijskom bogatstvu Hegelova sistema, ni
je uspio da dade nita pozitivno osim jedne visokoparne
religije ljubavi i jednog mravog nemonog morala.
Ali iz raspada Hegelove kole proizaao je jo jedan
drugi pravac, jedini koji je zaista donio ploda. Taj pra
vac je uglavnom vezan za Marxovo ime*.
Raskid s Hegelovom filozofijom i ovdje je izvren vra
anjem na materijalistiko stanovite. To znai da se
* Neka mi je ovdje doputeno jedno lino izjaSnjenje. U posljed
nje vrijeme se vie puta ukazivalo na moj udio u ovoj teoriji. Stoga
ne mogu a da ne kaem ovih nekoliko rijei kojima se to pitanje
iscrpljuje. Da sam prije i za vrijeme mog etrdesetogodinjeg sara-
ivanja s Mancom imao izvjestan samostalan udio kako u zasniva
nju, tako naroito u izgraivanju teorije, to i sam ne mogu da po-
reknem. AU najvei dio osnovnih misU-vodilja, osobito u ekonomskoj

214
ovaj pravac odluio da stvarni svijet prirodu i histo
riju shvati onako kako se on sam pokazuje svakom
tko mu prilazi bez ve usvojenih idealistikih buba; da
se odluio da nemilosrdno rtvuje svaku idealistiku
bubu koja se nije mogla dovesti u sklad s injenicama
shvaenim u njihovoj vlastitoj, a ne u nekoj fantasti
noj vezi. A nita drugo materijalizam uope i ne znai.
Samo to je ovdje materijalistiko gledanje na svijet
prvi put uzeto zaista ozbiljno, to je ono bar u osnov
nim potezima dosljedno provedeno u svim oblastima
znanja koja su dolazila u obzir.
Hegel nije bio naprosto baen u stranu. Naprotiv, na
dovezali smo na njegovu gore izloenu revolucionarnu
stranu, na dijalektiku metodu. Ali ta metoda je bila
neupotrebljiva u svom hegelovskom obliku. Kod Hegela
je dijalektika samorazvitak pojma. Apsolutni pojam ne
samo da postoji oduvijek, nepoznato gdje, ve je on
i istinska, iva dua cijelog postojeeg svijeta. On se
razvija do sebe samog kroz sve one prethodne stupnjeve
0 kojima se opirno govori u Logici i koji su svi u
njemu sadrani. Onda se on otuuje pretvarajui se
u prirodu, u kojoj, ne spoznajui samog sebe, preruen
kao prirodna nunost, prolazi kroz nov razvitak i, na
posljetku, dolazi u ovjeku ponovo do samosvijesti. Ta
samosvijest se sada u historiji opet probija iz sirovog
stanja dok najzad apsolutni pojam ponovo i potpuno ne
doe sebi samom u Hegelovoj filozofiji. Prema tome,
kod Hegela je dijalektiki razvitak koji se ispoljava u
prirodi i historiji, tj. uzrona veza napredovanja od ni
eg k viem napredovanja koje se ostvaruje uprkos
svim krivudanjima i trenutnom nazadovanju samo
odraz samokretanja pojma koje se vri od iskona, ne
znano gdje, ali svakako nezavisno od svakog misleeg
1 historijskoj oblasti, a naroito njihovo konano otro formuliranje,
pripada Mancu. Sto sam ja pridonio, to je Izuzevi moda nekoliko
specijalnih oblasti Marx svakako mogao i bez mene da svri. Ali
to to je Marx uradio, ja ne bih mogao da uradim. Marx je stajao
visoko nad nama, vidio je . dalje, sagledao je vie 1 bre no svi ml
ostali. Marx je bio genij, ml drugi u najboljem sluaju talenti. Bez
njega teorija danas ni Izdaleka ne bi bila ono to je. Ona stoga s
pravom nosi njegovo ime. (Engelsova, napomena.)

215
ljudskog mozga. Tu ideoloku izvmutost trebalo je uklo
niti. Mi smo pojmove nae glave opet shvatili materija
listiki kao slike stvarnih predmeta, mjesto da stvar
ne predmete shvatimo kao slike ovog ili onog stupnja
apsolutnog pojma. Time je dijalektika svedena na nauku
0 opim zakonima kretanja, kako vanjskog svijeta tako
1 ljudskog miljenja: dva reda zakona koji su po sutini
istovetni, ali po svom izrazu utoliko razliiti ukoliko ih
ovjeja glava moe svjesno primijeniti, dok se oni u
prirodi, a dosad velikim dijelom i u ljudskoj historiji,
ostvaruju na nesvjestan nain, u obliku vanjske nu
nosti, usred beskrajnog niza prividnih sluajnosti. Na
taj nain je i sama dijalektika pojmova postala samo
svjestan odraz dijalektikog kretanja stvarnog svijeta,
i time je Hegelova dijalektika postavljena na glavu, bo
lje reeno: s glave na kojoj je stajala, opet na noge. I,
to je znaajno, ovu materijalistiku dijalektiku, koja je
ve godinama bila nae najbolje sredstvo za rad i nae
najotrije oruje, nismo otkrili samo mi, ve, nezavisno
od nas i nezavisno ak i od Hegela, nju je ponovo otkrio
jedan njemaki radnik, Joseph Dietzgen*.
Ovim je ponovo bila prihvaena revolucionarna stra
na Hegelove filozofije i ujedno osloboena od idealis
tikih optoka, koji su kod Hegela bili smetnja da se ona
dosljedno provodi. Velika osnovna misao da svijet ne
treba shvatiti kao kompleks gotovih stvari, nego kao
kompleks proces u kome se prividno stabilne stvari,
isto kao i njihove mislene slike u naoj glavi, pojmovi,
neprekidno mijenjaju, nastaju i nestaju, pri emu, po
red sve prividne sluajnosti i uprkos svem trenutnom
nazadovanju, naposljetku ipak pobjeuje progresivni
razvitak, ta velika osnovna misao, naroito od He
gela naovamo, toliko je prela u obinu svijest da joj
u ovako opem obliku jedva tko jo protivrjei. Ali pri
znati je u frazi, i stvarno je provoditi u svakom pojedi
nom sluaju i u svakoj oblasti koja se istrauje, to su
%dvije razne stvari. Meutim, ako pri istraivanju uvijek
polazimo s tog gledita, onda jednom zauvijek iezava
* Vidi Das Wesen der Kopfarbeit, von elnem Handarbelter.
Hamburg, Meissner. (Bngelaova napomena.)

216
zahtjev za konanim rjeenjima i vjenim istinama; mi
smo onda stalno svjesni toga da sve steeno znanje mora
biti ogranieno i uvjetovano okolnostima pod kojima je
steeno; nama onda vie ne imponiraju ni suprotnosti
s kojima stara, jo uvijek rairena metafizika nije mogla
izai na kraj, suprotnosti izmeu istinitog i pogrenog,
dobra i zla, identinog i razliitog, nunog i sluajnog;
mi onda znamo da te suprotnosti imaju samo relativan
znaaj, da ono to je sada za nas istinito ima svoju skri
venu, pogrenu stranu koja e se kasnije ispoljiti, isto
tako kao to ono to sada smatramo pogrenim ima svo
ju istinitu stranu zbog koje je ranije moglo da vrijedi
kao istinito; da se ono za to se tvrdi da je nuno sastoji
iz samih sluajnosti, i da ono to je toboe sluajno pred
stavlja oblik iza kojeg se krije nunost i tako dalje.
Stara metoda istraivanja i miljenja, koju Hegel na
ziva metafizikom i koja se preteno bavila istraiva
njem stvari kao neeg to je dato i nepromjenljivo, ta
metoda, iji se ostaci jo uvijek javljaju u glavama ljudi,
imala je u svoje vrijeme veliku historijsku opravdanost.
Prije nego to su se mogli istraivati procesi, morale su
se istraivati stvari. Prije nego to su se mogle opaati
promjene koje se vre u nekoj stvari, moralo se znati
ta predstavlja ta stvar. A tako je bilo i u prirodnim
naukama. Stara metafizika, koja je stvari uzimala kao
gotove, nastala je iz prirodnih nauka koje su mrtve i
ive stvari istraivale kao gotove. Ali kad je to istra
ivanje pojedinanih stvari poodmaklo tako daleko da
je postao mogu odluan korak naprijed, naime prijelaz
na sistematsko istraivanje promjena koje se s tim stva
rima deavaju u samoj prirodi, tada je staroj metafizici i
u filozofskoj oblasti kucnuo samrtni as. I zaista, dok su
prirodne nauke od kraja prolog vijeka bile preteno
skupljake nauke, nauke o gotovim stvarima, one su u
naem vijeku u sutini sreivake nauke, nauke o pro
cesima, o porijeklu i razvitku tih stvari i o vezi uslijed,
koje se ovi prirodni procesi spajaju u jednu veliku cje
linu. Fiziologija, koja istrauje procese u biljnom i ivo
tinjskom organizmu, embriologija, koja se bavi razvit
kom pojedinanog organizma od zaetka do zrelosti, geo

217
logija, koja prouava postepeno formiranje zemljine po
vrine, sve te nauke su djeca naeg vijeka.
Prije svega su tri velika otkria divovskim koracima
unaprijedila nae znanje o povezanosti prirodnih pro
cesa:
Prvo, otkrie elije kao one jedinice ijim se umno-
gostruavanjem i diferenciranjem razvija cijelo biljno i
ivotinjsko tijelo. To otkrie je pokazalo ne samo da se
razvitak i rastenje svih viih organizama vri po jednom
jedinom opem zakonu, nego i to da, zbog sposobnosti
elije da se mijenja, organizmi mogu mijenjati svoju
vrstu i time prolaziti kroz razvoj koji znai vie nego
samo individualan razvitak.
Drugo, pretvaranje energije koje nam je dokazalo da
sve takozvane sile to djeluju prije svega u anorganskoj
prirodi: mehanika sila i njena dopuna, takozvana po
tencijalna energija, toplina, zraenje (svjetlost, odnosno
toplinske zrake), elektricitet, magnetizam, kemijska ener
gija predstavljaju razne oblike u kojima se pojavljuje
univerzalno kretanje i da one u odreenim razmjerima
prelaze jedna u drugu, tako da se mjesto koliine jedne
koja iezava opet pojavljuje odreena koliina druge,
i sve se kretanje prirode svodi na taj neprekidni proces
pretvaranja iz jednog oblika u drugi.
Najzad, dokaz koji je prvi povezano izveo Darwin,
dokaz da su sve organske tvorevine prirode koje nas
danas okruuju, ukljuivi i ljude, proizvod dugog pro
cesa razvitka iz malog broja prvobitno jednoelijskih za
metaka i da su ovi zameci, opet, proizali iz protoplazme
ili bjelanevine koja je nastala kemijskim putem.
Zahvaljujui ovim trima velikim otkriima i ostalim
ogromnim uspjesima prirodnih nauka, mi smo sada u
stanju da dokaemo u osnovnim crtama vezu izmeu
procesa u prirodi ne samo u pojedinim oblastima nego i
vezu pojedinih oblasti izmeu sebe, i da na taj nain da
mo preglednu sliku veze u prirodi u priblino sistemat
skom obliku, sluei se injenicama koje nam daju same
empirijske prirodne nauke. Ranije je bio zadatak tako
zvane filozofije prirode da dade takvu opu sliku. To
je ona mogla initi samo na taj nain to je jo nepo
znate stvarne veze zamjenjivala idealnim, fantastinim

218
 vezama, to je izmiljala injenice koje su joj nedosta
jale, a stvarne praznine naprosto popunjavala u mati.
Postupajui tako, ona je imala i poneku genijalnu mi
sao, naslutila je mnoga kasnija otkria, ali je donosila
i dosta besmislica, to drukije nije ni moglo biti. Danas,
kada je samo potrebno da se rezultati istraivanja pri
rode shvate dijalektiki, tj. s gledita njihove vlastite
veze, pa da se doe do sistema prirode koji odgovara
naem vremenu, kada se dijalektiki karakter te veze
protiv njihove volje namee ak i metafiziki kolova
nim glavama prirodnjaka, danas je filozofiji prirode
konano odzvonilo. Svaki pokuaj da se ona *oivi bio
bi ne samo suvian nego bi bio i korak unazad.
Ali to to vai za prirodu, koju smo na taj nain tako
er spoznali kao historijski proces razvitka, to vai i za
historiju drutva u svim njenim granama i za sve one
nauke koje se bave ljudskim (i boanskim) stvarima. I tu
se filozofija historije, prava, religije itd. sastojala u to
me to se stvarna veza koju je trebalo dokazati u samim
dogaajima zamjenjivala vezom koju su izmiljali filo
zofi, u tome to se historija u cjelini kao i u svojim poje
dinim dijelovima shvaala kao postepeno ostvarenje ide
ja, i to, naravno, uvijek samo omiljenih ideja samog
filozofa. Historija je, prema tom shvaanju, radila ne
svjesno, ali neminovno, u pravcu jednog odreenog, una
prijed utvrenog idealnog cilja; kod Hegela, na primjer,
ona je radila u pravcu ostvarenja njegove apsolutne
ideje, i stalna usmjerenost k toj apsolutnoj ideji pred
stavljala je unutranju vezu historijskih zbivanja. Na
mjesto stvarne, jo nepoznate veze postavljeno je time
novo tajanstveno provienje koje je bilo nesvjesno ili
je postepeno dolazilo do svijesti. Ovdje je, dakle, trebalo,
isto kao i u oblasti prirode, ukloniti te umjetno naprav
ljene veze pronalaenjem stvarnih veza; a taj zadatak
se najzad svodi na to da se otkriju opi zakoni kretanja,
koji se u historiji ljudskog drutva ostvaruju kao vla
dajui zakoni.
Meutim, historija razvitka drutva se u jednoj taki
bitno razlikuje od historije razvitka prirode. U prirodi
ako ne uzmemo u obzir obratno djelovanje ovjeka na
prirodu samo nesvjesne slijepe sile djeluju jedna na

219
drugu, i u njihovom uzajamnom djelovanju ispoljava se
opi zakon. Ovdje se nita ne deava to bi imalo na
mjeravam svjesni cilj ni bezbrojne prividne sluaj
nosti koje se mogu zapaziti na povrini, ni konani re
zultati koji potvruju zakonitost u tim sluajnostima.
U historiji drutva, naprotiv, svi su akteri svijeu ob
dareni ljudi, koji djeluju promiljeno ili strasno, i tee
k odreenim ciljevima; ovdje se nita ne deava bez
svjesne namjere, bez cilja koji se hoe postii. Ali ta
razlika, ma koliko da je vana za historijsko istraivanje,
naroito pojedinih epoha i dogaaja, ne moe nimalo da
promijeni injenicu da tok historije odreuju unutranji
opi zakoni. Jer i ovdje na povrini uglavnom prividno
vlada sluajnost, iako svi pojedinci tee svjesno svojim
ciljevima. Samo se rijetko deava ono to se htjelo, u
veini sluajeva mnotvo namjeravanih ciljeva se pre-
plie i uzajamno protivrjei, ili su pak ti ciljevi sami po
sebi ve naprijed neostvarljivi, ili su sredstva nedovoljna.
Na taj nain sukobljavanje bezbrojnih pojedinanih volja
i pojedinanih postupaka dovodi u historijskoj oblasti do
stanja potpuno analognog onome.koji vlada u nesvjesnoj
prirodi. Ciljevi postupaka su namjerni, ali rezultati koji
stvarno iz tih postupaka proizlaze nisu namjerni. A uko
liko na prvi pogled ipak izgleda da ti rezultati odgova
raju namjeravanom cilju, oni naposljetku imaju sasvim
druge posljedice nego to su bile namjeravane. Stoga
se ini da i historijskim dogaajima uglavnom vlada slu
ajnost. A tamo gdje na povrini vlada sluaj, njime
uvijek vladaju unutranji, skriveni zakoni, i radi se samo
o tome da se ti zakoni otkriju.
Ljudi stvaraju svoju historiju, ma kako se ona razvi
jala, na taj nain to svaki ovjek tei svojim vlastitim,
svjesno namjeravanim ciljevima, a rezultanta tih mnogih
volja koje djeluju u raznim pravcima i njihovog razno
vrsnog djelovanja na vanjski svijet to i jeste historija.
Vano je, prema tome, i to ta ti mnogi pojedinci hoe.
Volju odreuje strast razmiljanje. Ali poluge koje sa
svoje strane neposredno odreuju strast ili razmiljanje
jesu vrlo razliite vrste. To mogu biti dijelom vanjski
predmeti, dijelom idejne pobude, astoljublje, odue
vljenje za istinu i pravdu, lina mrnja, a takoer i

220
 isto individualne bube svake vrste. Ali, s jedne strane,
vidjeli smo da mnogobrojne pojedinane volje koje dje
luju u historiji postiu veinom sasvim druge rezultate
nego to su namjeravam a esto ba suprotne te
su i njihove pobude samo od podreenog znaaja za ko
nani rezultat. S druge strane, namee se novo pitanje:
koje snage pokreu te pobude, kakvi su to historijski
uzroci koji se u glavama aktera preobraavaju u takve
pobude?
Stari materijalizam nije nikada postavljao sebi to pi
tanje. Stoga je njegovo shvaanje historije, ukoliko ga
on uope ima, u sutini pragmatiko: on je sve prosui
vao po motivima postupka, on je dijelio historijske ak
tere na plemenite i neplemenite i redovno je nalazio da
su plemeniti prevareni, a neplemeniti pobjednici. Otu
da je za stari materijalizam slijedilo da prouavanje
historije ne daje mnogo utjenoga; a za nas otuda slijedi
da je u historijskoj oblasti stari materijalizam postao
nevjeran samom sebi, jer on idejne pokretake sile koje
tamo djeluju uzima kao posljednje uzroke dogaaja,
mjesto da ispita ta se nalazi iza njih, ta su pokretai
tih pokretaa. Nedosljednost nije u tome to se priznaju
idejne pokretake sile, nego u tome to se od ovih ne ide
dalje unazad, do uzroka koji njih pokreu. Meutim,
filozofija historije, kako je zastupa naroito Hegel, pri
znaje da ni oigledne pa ni zaista djelotvorne pobude
historijskih aktera nipoto nisu krajnji uzroci historij
skih dogaaja, da iza ovih pobuda stoje druge pokreta
ke sile koje treba ispitati. Ali filozofija historije ne trai
te sile u samoj historiji, ona ih, naprotiv, unosi u histo
riju izvana, iz filozofske ideologije. Umjesto da historiju
stare Grke objasni iz njene vlastite, unutranje veze,
Hegel, na primjer, naprosto tvrdi da ta historija nije
nita drugo do izgraivanje likova lijepe individualno
sti, realizacija umjetnikog djela kao takvog. On tom
prilikom kae mnogo lijepih i dubokih stvari o starim
Grcima, ali nas danas ipak takva objanjenja nimalo
vie ne zadovoljavaju, jer ona predstavljaju frazu, i ni
ta vie.
Ako, dakle, treba da se ispitaju pokretake sile, koje
svjesno ili nesvjesno, i to vrlo esto nesvjesno stoje

221
 iza pobuda historijskih aktera i koje sainjavaju istin
ske krajnje pokretake sile historije, onda to nisu toliko
pobude pojedinih, ma koliko istaknutih ljudi, koliko su
to one pobude koje pokreu velike mase, itave narode,
a u svakom narodu opet itave klase; i to ne trenutno
na prolazan uzlet, ili da planu kao vatra od slame, nego
na trajnu akciju koja dovodi do velikih historijskih pro
mjena. Pronai pokretake uzroke koji se kao svjesne
pobude, jasno ili nejasno, neposredno ili u ideolokom,
ak i u uzvienom obliku odraavaju u glavama aktiv
nih masa i njihovih voa, takozvanih velikih ljudi, to
je jedini put koji moe da nas dovede na trag zakona
koji vladaju u historiji uope, a takoer i u pojedinim
periodima i zemljama. Sve to ljude pokree mora proi
kroz njihovu glavu; ali kakav e oblik to primiti u toj
glavi, to uveliko zavisi od okolnosti. To to radnici vie
naprosto ne razbijaju maine, kao to su inili jo 1848.
na Rajni, nipoto ne znai da su se oni pomirili s kapi
talistikom primjenom maina.
Ali dok je u svim ranijim periodima ispitivanje tih
pokretakih uzroka historije bilo gotovo nemogue
jer su veze s njihovim posljedicama zapletene i skrive
ne dotle je na savremeni period toliko pojednostav
nio te veze da se zagonetka mogla rijeiti. Od vremena
uvoenja krupne industrije, dakle u najmanju ruku od
evropskog mira 1815, ni za jednog ovjeka u Engleskoj
nije bila tajna da se tamo sva politika borba okretala
oko toga to su pretendirale na vlast dvije klase: zemljo-
posjednika aristokracija (landed aristocracy) i buroazija
(middle class). U Francuskoj je s povratkom Burbona do
la do svijesti ljudi ista ta injenica. Historiari vremena
restauracije od Thierry a do Guizota, Migneta i Thiersa
svuda ukazuju na nju kao na klju za razumijevanje
francuske historije od srednjeg vijeka naovamo. A od
1830. priznata je u obje zemlje kao trei borac za vlast
radnika klasa, proletarijat. Odnosi su se bili toliko po
jednostavnili da je ovjek morao namjerno zatvarati
oi pa da u borbi tih triju velikih klasa i u sukobu nji
hovih interesa ne vidi pokretaku silu savremene histo
rije bar u objema najnaprednijim zemljama.
222
 Ali kako su nastale te klase? Dok se za krupni, ne
kada feudalni zemljini posjed na prvi pogled jo moglo
rei da je nastao iz bar za prvo vrijeme politikih
uzroka, iz nasilnog zauzimanja zemlje, za buroaziju i
proletarijat to se vie nije moglo rei. Ovdje je postanak
i razvitak dviju velikih klasa iz isto ekonomskih uzroka
bio jasan i oevidan. Isto tako je jasno bilo i to da se
u borbi izmeu zemljinog posjeda i buroazije, kao i u
borbi izmeu buroazije i proletarijata, radilo u prvom
redu o ekonomskim interesima, i da je politika vlast
imala naprosto da poslui kao sredstvo za provoenje tih
interesa. I buroazija i proletarijat su nastali uslijed
promjena u ekonomskim odnosima, tanije reeno uslijed
promjena u nainu proizvodnje. Obje ove klase razvile
su se uslijed prijelaza najprije cehovskog zanata na ma
nufakturu, zatim od manufakture na krupnu industriju
s parnim i mainskim pogonom. Na izvjesnom stupnju
razvitka, nove proizvodne snage koje je buroazija sta
vila u pokret prije svega podjela rada i udruivanje
u skupnoj manufakturi mnogih radnika koji su obavljali
samo djelimine operacije u proizvodnji i otuda na
stali ulovi i potrebe razmjene, nisu se vie mogli izmi
riti s postojeim, historijski naslijeenim i zakonom osve-
enim poretkom proizvodnje, tj. sa cehovskim i bezbroj
nim drugim linim i lokalnim povlasticama (koje su za
nepovlaene stalee bile isto tako bezbrojni okovi) feu
dalnog drutvenog ureenja. Proizvodne snage koje je
zastupala buroazija pobunile su se protiv poretka proiz
vodnje koji su zastupali feudalni zemljoposjednici i ce
hovski majstori. Rezultat je poznat: feudalni okovi su
bili razbijeni, u Engleskoj postepeno, u Francuskoj jed
nim udarcem, u Njemakoj taj proces jo nije zavren.
Ali kao to je manufaktura na izvjesnom stupnju svog
razvitka dola u sukob s feudalnim poretkom proizvod
nje, tako je ve sada krupna industrija dola u sukob s
buroaskim poretkom proizvodnje koji je stupio na nje
govo mjesto. Vezana tim poretkom, tijesnim okvirima
kapitalistikog naina proizvodnje, krupna industrija, s
jedne strane, proizvodi sve veu proletarizaciju cjelokup
nih irokih narodnih masa, a s druge strane sve veu
koliinu proizvoda koji se ne mogu prodati. Prekomjerna

223
proizvodnja i masovna bijeda, jedna uzrok druge to
je apsurdna protivrjenst u koju zapada krupna indu
strija, i ta protivrjenost neminovno zahtijeva da se pro
mjenom naina proizvodnje skinu okovi s proizvodnih
snaga.
Prema tome je, bar za najnoviju historiju, dokazano
da je svaka politika borba klasna borba i da je svaka
borba klas za osloboenje, uprkos njenom nunom poli
tikom obliku jer svaka klasna borba je politika bor
ba na kraju krajeva borba za ekonomsko osloboenje.
Bar u najnovijoj historiji je drava, politiki poredak,
podreeni, a graansko drutvo, oblast ekonomskih od
nosa, odluujui element. Tradicionalno shvaanje, koje
i Hegel zastupa, vidjelo je u dravi element koji odre
uje, a u graanskom drutvu element koji je njom od
reen. To tako i izgleda. Kao to kod pojedinog ovjeka
sve pokretake sile njegovih postupaka moraju da prou
kroz njegovu glavu, da se pretvore u pobude njegove
volje kako bi on poeo da postupa, isto tako i sve potrebe
graanskog drutva ma koja se klasa upravo nalazila
na vlasti moraju proi kroz dravnu volju kako bi
dobile opu vanost u obliku zakona. To je formalna
strana stvari, koja se razumije sama po sebi. Pitanje je
samo koji sadraj ima ova samo formalna volja kako
pojedinca tako i drave i otkuda potjee taj sadraj,
zato ljudi hoe ba to, a ne neto drugo. Traei odgovor
na to pitanje, mi nalazimo da u najnovijoj historiji dr
avnu volju uglavnom odreuju promjenljive potrebe
graanskog drutva, prevlast ove ili one klase, na kraju
krajeva razvitak proizvodnih snaga i odnosa razmjene.
Ako ak i u nae najnovije vrijeme, s njegovim di
vovskim proizvodnim i saobraajnim sredstvima, drava
ne predstavlja samostalnu oblast sa samostalnim razvit
kom, nego se njeno postojanje i njen razvitak u posljed
njoj instanci objanjavaju ekonomskim ivotnim uslovi-
ma drutva, onda to mora jo vie vaiti za sva ranija
vremena, kada se proizvodnja materijalnog ivota ljudi
jo nije vrila takvim bogatim pomonim sredstvima,
kada je, dakle, nunost te proizvodnje morala imati jo
veu vlast nad ljudima. Ako je drava jo danas, u doba
krupne industrije i eljeznica, uglavnom samo odraz, u

224
saetom obliku, ekonomskih potreba klase koja vlada
proizvodnjom, onda je ona to morala biti jo mnogo
vie u epohi kada je svaka ljudska generacija morala
da upotrijebi daleko vei dio svog ukupnog ivotnog vi
jeka na zadovoljavanje svojih materijalnih potreba, i
prema tome, daleko vie zavisila od njih nego mi danas.
Ovo u punoj mjeri potvruje istraivanje historije rani
jih epoha im se podrobnije ue u tu stranu stvari, a
time se mi ovdje, razumije se, ne moemo baviti.
Ako ekonomski odnosi odreuju dravu i dravno pra
vo, onda oni, naravno, odreuju i privatno pravo, koje
u sutini samo sankcionira postojee, u datim uslovima
normalne ekonomske odnose izmeu pojedinaca. Ali ob
lik u kome se to deava moe biti vrlo razliit. Oblici
starog feudalnog prava mogu se velikim dijelom zadr
ati i ispuniti buroaskim sadrajem, tavie, moe se
feudalnom imenu direktno podmetnuti buroaski smisao,
kao to se to deavalo u Engleskoj u skladu s cijelim
nacionalnim razvitkom; ali moe se takoer, kao to je
to bilo u kontinentalnoj Zapadnoj Evropi, uzeti za osnov
prvo svjetsko pravo drutva proizvoaa robe, naime
rimsko pravo, u kome su nenadmano otro razraeni
svi bitni pravni odnosi izmeu jednostavnih posjednika
robe (kupac i prodava, vjerovnik i dunik, ugovor, obli-
gacija itd.). Pri tome se, u interesu jednog jo malogra
anskog i polufeudalnog drutva, to pravo moe ili sud
skom praksom naprosto svesti na stanje toga drutva
(ope pravo), ili se ono moe, pomou toboe prosvijee
nih pravnika koji se bave moraliziranjem, preraditi u
naroiti zakonik koji odgovara datom drutvenom stanju
i koji e pod tim okolnostima biti i juridiki rav (pru
sko zemaljsko pravo). Najzad se moe, poslije jedne ve
like buroaske revolucije, na osnovi ba tog rimskog
prava, izraditi tako klasian zakonik buroaskog drutva
kao to je francuski Code civil. Ako su, dakle, graanske
pravne odredbe samo pravni izraz ekonomskih uslova
drutvenog ivota, one ih mogu izraavati, ve prema
okolnostima, ponekad dobro, a ponekad loe.
Drava se pojavljuje pred nama kao prva ideoloka sila
nad ovjekom. Drutvo sebi stvara organ za uvanje svo
15 Porijeklo porodice 225
jih zajednikih interesa od unutranjih i vanjskih napa
da. Taj organ je dravna vlast. im je nastao, taj organ
postaje samostalan u odnosu prema drutvu, i to utoliko
vie ukoliko se vie on pretvara u organ jedne odreene
klase, ukoliko on vie direktno ostvaruje vladavinu te
klase. Borba ugnjetene klase protiv vladajue klase ne
minovno postaje politika borba, prije svega borba protiv
politike vlasti te klase. Svijest o povezanosti ove politi
ke borbe s njenom ekonomskom podlogom otupljuje i
moe da se sasvim izgubi. Ako se to ne deava potpuno
kod uesnika u borbi, to se deava gotovo uvijek kod
historiara. Od starih izvora o unutranjim borbama rim
ske republike samo nam Apijan govori jasno i razgovijet
no o emu se zapravo radilo naime, o zemljinom
posjedu.
Meutim, postavi samostalna sila u odnosu prema
drutvu, drava uskoro stvara dalju ideologiju. Naime,
kod profesionalnih politiara, kod teoretiara dravnog
prava i jurista privatnog prava gubi se sasvim veza s
ekonomskim injenicama. Poto u svakom sluaju eko
nomske injenice moraju uzeti oblik pravnih motiva da
bi dobile zakonsku sankciju, i poto se pri tom, naravno,
mora voditi rauna o itavom postojeem pravnom si
stemu, pravni oblik treba da bude sve, a ekonomski sa
draj nita. Dravno i privatno pravo tretiraju se kao
dvije samostalne oblasti koje se historijski nezavisno
razvijaju, koje se mogu i koje treba same za sebe siste
matski prikazati putem dosljednog iskorjenjivanja svih
unutranjih protivrjenosti.
Ideologije na viem stupnju, tj. ideologije koje se jo
vie udaljavaju od materijalne, ekonomske osnove, uzi
maju oblik filozofije i religije. Ovdje veza izmeu pred
stava i njihovih materijalnih ulova egzistencije postaje
sve zamrenija, tu vezu sve vie zamrauju meulanovi.
Ali ta veza postoji. Kao i itavo doba renesanse, od sre
dine XV vijeka, tako je i filozofija koja se tada ponovo
probudila, bila u osnovi proizvod grada, dakle graan
stva. Njen sadraj bio je u sutini samo filozofski izraz
misli koje su odgovarale razvoju sitnog i srednjeg gra
anstva u krupnu buroaziju. To se jasno vidi kod En

226
gleza i Francuza prologa vijeka, koji su esto bili isto
tako politiki ekonomisti kao i filozofi, a za Hegelovu
kolu mi smo to gore pokazali.
Pozabavimo se, meutim, samo jo malo religijom, jer
je ona od materijalnog ivota najudaljenija i izgleda da
mu je najvie tua. Religija je nastala u najprvobitnije
vrijeme, iz najnejasnijih prvobitnih predstava ljudi o
njihovoj vlastitoj prirodi i o vanjskoj prirodi koja ih je
okruavala. No svaka se ideologija, im je jednom nasta
la, razvija dalje u vezi s datim materijalom predstav,
izgraujui dalje taj materijal. Inae ona ne bi bila ideo
logija, tj. bavljenje mislima kao samostalnim sutastvi-
ma koja se nezavisno razvijaju i potinjavaju samo svo
jim vlastitim zakonima. injenica da materijalni ulovi
ivota ljudi, u ijim glavama se odigrava taj misleni pro
ces, na kraju krajeva odreuju tok toga procesa, ta
injenica neizbjeno ostaje izvan svijesti tih ljudi, jer bi
inae bilo svreno s itavom ideologijom. Dakle, te prvo
bitne religiozne predstave, koje su veinom zajednike
za svaku srodnu grupu naroda, razvijaju se, poslije odva
janja grupe, u svakom narodu na osobit nain, ve prema
uslovima ivota koji su mu pali u dio. Uporedna mitolo
gija je dokazala taj proces u pojedinostima za niz grupa
narod, naroito za arijsku (takozvanu indoevropsku).
Bogovi stvoreni na taj nain u svakom narodu bili su
nacionalni bogovi ije carstvo nije prelazilo nacionalnu
oblast koju su imali da tite, dok su izvan njenih gra
nica vedrili i oblaili drugi bogovi. Ti bogovi mogli su
ivjeti u predstavi ljudi samo dotle dok je postojala ta
nacija; oni su padali s njenom propau. Stare narodnosti
propadale su pod udarcima rimskog svjetskog carstva,
ije ekonomske uslove postanka mi ovdje ne ispitujemo.
Stari nacionalni bogovi su propadali, pa ak i rimski koji
su takoer bili skrojeni samo za uski krug grada Rima.
Potreba da se svjetsko carstvo dopuni svjetskom religi
jom jasno se ispoljila u pokuajima da se u Rimu pored
domaih bogova dade priznanje i podignu oltari svim
iole potovanim stranim bogovima. No nova svjetska
religija se ne stvara na taj nain, carskim dekretima.
Nova svjetska religija, kranstvo, neprimjetno je ve
15* 227
 bila nastala iz mjeavine uopene istone, naroito i
dovske, teologije i vulgarizirane grke, naroito stoike,
filozofije. Samo s velikim tekoama moemo sada istra
ivati kako je kranstvo prvobitno izgledalo, jer do nas
je dospio samo njegov oficijelni oblik u kome je ono
postalo dravna religija i u kome ga je Nikejski koncil
prilagodio toj svrsi.** Svakako, injenica da je ono ve
poslije 250 godina postalo dravna religija, dokazuje da
je bilo religija koja je odgovarala prilikama toga vre
mena. U srednjem vijeku se kranstvo, tano u razmje
ru s razvitkom feudalizma, izgraivalo u religiju koja
je odgovarala feudalizmu, s odgovarajuom feudalnom
hijerarhijom. A kada se pojavilo graanstvo, razvila se
nasuprot feudalnom katolicizmu protestantska hereza,
najprije kod Albiana*7 u junoj Francuskoj, u doba naj
veeg cvjetanja tamonjih gradova. Srednji vijek je pri
pojio teologiji sve ostale oblike ideologije filozofiju,
politiku, pravne nauke, pretvorivi ih u podvrste teolo
gije. Time je on primorao svaki drutveni i politiki po
kret da primi teoloki oblik. Due mas bile su kljukane
iskljuivo religijom, i da bi se izazvala velika bura, tre
balo im je njihove vlastite interese prikazati u religioz
nom ruhu. I kao to je graanstvo od samog poetka
stvaralo sebi privjesak od gradskih plebejaca bez imo
vine, nadniara i slugu svih vrsta, ovih prethodnika ka
snijeg proletarijata koji nisu pripadali nijednom prizna
tom staleu, .tako se i hereza ve od ranih vremena dijeli
na graanski-umjerenu i plebejski-revolucionamu here
zu, koje su se gnuali i graanski heretici.
Neistrebljivost protestantske hereze odgovarala je ne
pobjedivosti graanstva koje se uzdizalo. Kada je to gra
anstvo dovoljno ojaalo, poela je njegova borba s feu
dalnim plemstvom, koja je dotle imala preteno lokalan
karakter, da dobij a nacionalne razmjere. Prva velika ak
cija odigrala se u Njemakoj takozvana reformacija.
Graanstvo nije bilo ni dovoljno jako ni dovoljno razvi
jeno da bi moglo pod svojom zastavom ujediniti ostale
pobunjene stalee plebejce u gradovima, nie plem
stvo i seljake na selu. Najprije je bilo poraeno plem
stvo; seljaci su digli ustanak koji ini vrhunac cijelog

228
 tog revolucionarnog pokreta; gradovi su ih ostavili na
cjedilu, i tako je revolucija podlegla vojskama vladaju-
ih knezova, kojima je pripadala sva dobit. Otada Nje
maka za tri stoljea iezava iz reda zemalja koje samo
stalno utjeu na historiju. Ali pored Nijemca Luthera
bio je i Francuz Calvin. S pravom francuskom otrinom
on je istakao na prvo mjesto graanski karakter refor-
macije, republikanizirao i demokratizirao crkvu. Dok se
luteranska reformacija u Njemakoj izroavala i upro-
paivala Njemaku, dotle je kalvinistika reformacija
sluila kao zastava republikancima u enevi, u Holandiji,
u kotskoj, oslobodila Holandiju od panije i Njemakog
Rajha68 i dala ideoloki kostim za drugi in graanske
revolucije koji se odigravao u Engleskoj. Tu se kalvini-
zam pokazao kao pravo religiozno preruavanje interesa
tadanjeg graanstva te stoga nije dobio potpuno pri
znanje kada je revolucija 1689. zavrena kompromisom
jednog dijela plemstva s graanima.6Engleska dravna
crkva bila je opet uspostavljena, ali ne u svom ranijem
obliku, u obliku katolicizma s kraljem kao papom, nego
je bila veoma kalvinizirana. Stara dravna crkva slavila
je veselu katoliku nedjelju i suzbijala dosadnu nedjelju
kalvinista; nova crkva, proeta graanskim duhom, uve
la je ovu posljednju, i ona jo danas uljepava Englesku.
U Francuskoj je 1685. kalvinistika manjina uguena,
pokatoliena ili najurena; ali ta je to pomoglo? Ve
onda je slobodni mislilac Pierre Bayle razvio svoju dje
latnost, a 1694. se rodio Voltaire. Nasilne mjere Luja
XIV samo su olakale francuskom graanstvu da svoju
revoluciju izvede u ireligioznom, iskljuivo politikom
obliku koji je jedini odgovarao razvijenoj buroaziji.
Mjesto protestanata sjedili su u nacionalnim skuptina
ma slobodni mislioci. Time je kranstvo bilo stupilo u
svoj posljednji stadij. Ono je postalo nesposobno da ma
kojoj naprednoj klasi ubudue slui kao ideoloko ruho
za njene tenje; ono je sve vie i vie postajalo isklju
ivo vlasnitvo vladajuih klasa koje ga primjenjuju
kao prosto sredstvo za vladanje, kao uzdu za nie klase.
Pri tome se svaka pojedina klasa slui svojom vlastitom
religijom: junkeri-zemljoposjednici katolikim jezuit-

229
stvom ili protestantskom ortodoksijom, liberalni i radi
kalni buruji racionalizmom. Pri tome nije vano da li
gospoda sama vjeruju u tu svoju religiju ili ne vjeruju.
Vidimo, dakle: religija, jednom stvorena, sadri uvijek
izvjestan materijal naslijeen od ranijih vremena, kao
to uostalom u svim ideolokim oblastima tradicija pred
stavlja veliku konzervativnu silu. Ali promjene koje se
deavaju s tim materijalom potjeu iz klasnih odnosa,
dakle iz ekonomskih odnosa ljudi koji vre te promjene.
A to je ovdje dovoljno.
U naem izlaganju mogli smo dati samo opu skicu
Marxovog shvaanja historije, u najboljem sluaju obja
sniti ga s nekoliko primjera. Dokazati se ono mora na
samoj historiji, a tu, zacijelo, smijem rei da je to ve
u dovoljnoj mjeri uinjeno u drugim spisima. Ali to
shvaanje ini kraj filozofiji u oblasti historije, isto tako
kao to dijalektiko shvaanje prirode ini svaku filozo
fiju prirode i nepotrebnom i nemoguom. Sada se vie
nigdje ne radi o tome da se veze pojava izmiljaju iz
glave, nego o tome da se one otkrivaju u injenicama.
Za filozofiju, prognanu iz prirode i historije, ostaje
onda samo jo carstvo iste misli, ukoliko ga je jo
preostalo: nauka o zakonima samog procesa miljenja,
logika i dijalektika.

* *
*

S revolucijom od 1848. obrazovana Njemaka raskr

stila je s teorijom i prela na tlo prakse. Sitno zanatstvo
i manufakturu, koji su se zasnivali na runom radu, za
mijenila je prava krupna industrija. Njemaka se opet
pojavila na svjetskom tritu. Novi malonjemaki Rajh60
uklonio je bar najtee prepreke koje su pocjepkanost
na male dravice, ostaci feudalizma i birokracija stavljali
na put ovom razvitku. Ali u istoj mjeri u kojoj je spe
kulacija naputala filozofske kabinete, da bi svoj hram
podigla na burzi, u toj istoj mjeri je i obrazovana Nje
maka gubila onaj veliki smisao za teoriju koji je bio
slava Njemake za vrijeme njenog najdubljeg politikog

230
ponienja, smisao za isto nauno istraivanje bez obzira
na to da li je postignuti rezultat bio praktino upotreb
ljiv ili ne, protivan policijskim odredbama ili ne. Do
due, slubene njemake prirodne nauke drale su se,
naroito u oblasti pojedinanih istraivanja, na visini
svog vremena. Ali ameriki asopis Science ve s pra
vom primjeuje da se odluni uspjesi u oblasti velikih
veza izmeu pojedinanih injenica i njihovo uopava
nje u zakone sada postiu daleko vie u Engleskoj nego,
kao ranije, u Njemakoj. A u oblasti historijskih nauka,
ukljuivi i filozofiju, sasvim je iezao s klasinom filo
zofijom i stari teoretiarski duh koji nije znao ni za ka
kve obzire. Na njegovo mjesto stupili su izlapjeli eklekti
cizam, bojaljiva briga za karijeru i dohotke, sve do naj-
gadnijeg treberstva. Slubeni predstavnici te nauke po
stali su otvoreni ideolozi buroazije i postojee drave
ali u doba kada se obje nalaze u otvorenoj suprot
nosti prema radnikoj klasi.
Samo kod radnike klase postoji i dalje neumanjeni
njemaki smisao za teoriju. Ovdje se on ne moe iskori
jeniti; ovdje nema nikakvih obzira prema karijeri, pre
ma profiterstvu, prema milostivoj protekciji odozgo; na
protiv, ukoliko nauka nastupa bezobzirnije i nepristra-
nije, utoliko je ona vie u skladu s interesima i tenjama
radnika. Novi pravac, koji je u historiji razvitka rada spo
znao klju za razumijevanje cjelokupne historije drutva,
obraao se od samog poetka preteno radnikoj klasi i
naiao je na takav odziv kakav on kod slubene nauke
nije ni traio ni oekivao. Njemaki radniki pokret je
nasljednik njemake klasine filozofije.
Napisano u poetku 1886.
Prvi put objavljeno u asopisu
Neue ZeiU, br. 4 i 5, 1886.

(Preveo Hugo Klajn.

Redaktor Nata&a Tkalec)

231
 KARL MARX

TEZE O FEUEEBACHU

1.
Glavni je nedostatak svega dosadanjeg materijalizma
ukljuujui i Feuerbachov to se predmet, stvar
nost, ulnost, uzima samo u obliku objekta ili u obliku
kontem placije [Anschauung], a ne kao ljudska ulna
djelatnost, praksa, ne subjektivno. Stoga se dogodilo da
je djelatnu stranu, protivno od materijalizma, razvijao
idealizam ali samo apstraktno, jer idealizam, naravno,
ne pozna stvarnu, ulnu djelatnost kao takvu. Feuerbach
hoe ulne, od mislenih objekata doista razliite objekte;
ali samu ljudsku djelatnost on ne uzima kao predm etnu
djelatnost. Stoga on u Sutini kranstva promatra sa
mo teoretsku aktivnost kao pravu ljudsku aktivnost, dok
se praksa uzima i fiksira samo u njenom prljavo-judej-
skom pojavnom obliku. Stoga on ne shvaa znaenje re
volucionarne, praktino-kritike djelatnosti.

2.
Pitanje da li ljudskom miljenju pripada predmetna
istina nije pitanje teorije, nego je pitanje prakse. o
vjek mora da u praksi dokae istinu, tj. stvarnost i snagu,
ovostranost svoga miljenja. Spor o stvarnosti ili ne-
stvamosti miljenja koje se izolira od prakse je sasvim
skolastiko pitanje.

3.
Materijalistiko uenje da su ljudi proizvod okolnosti
i odgoja, promijenjeni ljudi, dakle, proizvod drugih okol
nosti i izmijenjenog odgoja, zaboravlja da upravo ljudi

233
mijenjaju okolnosti i da sam odgojitelj mora da bude
odgojen. Stoga ono nuno dolazi da toga da dijeli dru
tvo na dva dijela, od kojih je jedan uzvien nad dru
tvom. (Npr. kod Roberta Owena.)
Koincidencija mijenjanja okolnosti i ljudske djelatnosti
moe da se shvaa i racionalno razumije samo kao re
volucionarna praksa.

4.
Feuerbach polazi od injenice religioznog samootue-
nja, udvojenja svijeta u jedan religiozan, zamiljen, i je
dan stvaran svijet. Njegov posao se sastoji u tome da reli
giozni svijet svodi na njegovu zemaljsku osnovu. On
previa da poslije dovrenja tog posla glavno ostaje
tek da se uradi. Naime, injenica da se zemaljska osno
va odie sama od sebe i sebe fiksira kao neko samostal
no carstvo u oblacima, moe se objasniti jedino samo-
rascijepljenou i samoprotivrjenou te zemaljske os
nove. Ova sama mora se, dakle, najprije razumjeti u
svojoj protivrjenosti, a onda u praksi revolucionirati
odstranjenjem te protivrjenosti. Dakle, poto je, na
primjer, pronaeno da se u zemaljskoj porodici krije
tajna svete porodice, prva mora da bude teoretski kri-
tifcovana i u praksi revolucionirana.

5.
Feuerbach, nezadovoljan apstraktnim m iljenjem , ape
lira na ulnu kontem placiju ; ali on ne uzima ulnost
kao praktinu ljudsko-ulnu djelatnost.

6.
Feuerbach svodi religioznu sutinu na ljudsku sutinu.
Ali ljudska sutina nije nekakav, pojedinom individuumu
imanentan, apstraktum. U svojoj stvarnosti ona je ukup
nost drutvenih odnosa.
Stoga je Feuerbach, koji ne ulazi u kritiku ove stvarne
sutine, primoran:
234
 1. da apstrahira historijski proces, da fiksira religiozni
osjeaj [Gemt] kao neto za sebe i da pretpostavi jedan
apstraktan izoliran ljudski individuum;
2. stoga kod njega ljudska sutina moe da se uzme
kao rod, kao unutranja, nijema, mnoge individuume
samo prirodno spajajua openitost.

7.
Feuerbach stoga ne vidi da je sam religiozni osjeaj
drutveni proizvod, i da apstraktni individuum, kojeg
on analizira, u stvarnosti pripada odreenom obliku
drutva.

8.
Drutveni ivot je u biti praktian. Sve misterije koje
odvode teoriju u misticizam nalaze svoje racionalno rje
enje u ljudskoj praksi i u shvaanju te prakse.

9.
Najvie to postie ko ntem p la tivn i materijalizam, tj.
materijalizam koji ulnost ne shvaa kao praktinu dje
latnost, jeste njegova kontemplacija pojedinih individu
uma u graanskom drutvu.

10.
Stanovite starog materijalizma je graansko dru
tvo; stanovite novog materijalizma je ljudsko drutvo,
ili podrutvljeno ovjeanstvo.

11.
Filozofi su svijet samo razliito tum aili, a radi se o
tome da se on izm ijen i.
Napisao K. Marx u . proljee 1845.
(Prevela NataSa Tkalec)

235
 NAPOMENE

1 Magari pleme, danas narodnost koja nastava zapadne

krajeve Nepala.
Pueblo naziv grupe indijanskih plemena koja su i
vjela na teritoriju Novog Meksika (na dananjem jugozapadu
SAD i u sjevernom Meksiku). Taj naziv, prema panskoj rijei
pueblo (narod, naselje, naseobina), dali su im panski osva
jai zbog naroitog karaktera njihovih stanita kompleksa
velikih zajednikih kua-tvrava, visokih do 5 i 6 katova, u
kojima je ivjelo i do hiljadu ljudi.
e Engels ima u vidu djelo Gaja Julija Cezara De bello
gallico (O galskom ratu) i Publija Kornelija Tacita Ger
mania.
4 Od grke rijei syndyasmos sparivanje, zdruivanje
po parovima. Sindijazmika porodica poiva na zdruivanju
mukarca i ene kao jednog para, ali bez iskljuive kohabi-
taeije (zajednikog stanovanja).
* To Marxovo pismo nije se sauvalo. Engels ga spominje
u svom pismu Karlu Kautskom koje nosi datum 11. aprila
1884.
4 Rije je o tekstu operne tetralogije Richarda Wagnera
Prsten Nibelung koji je napisao sam kompozitor prema
skandinavskom epu Edda (vidi napomenu 7) i Pjesmi o
Nibelungima, njemakom junakom epu ispjevanom na os
novu mitova i saga iz vremena seobe naroda (IIIV vijek),
a sauvanom u obliku koji je imao oko XII vijeka.
Eda (Edda) zbirka mitolokih junakih pria i pjesa
ma skandinavskih naroda; sauvala se u vidu rukopisa iz
XIII vijeka, koji je 1643. otkrio islandski biskup Sveinsson
(starija Edda) i u vidu rasprave, o poeziji skalda, koju je
na poetku X III vijeka sastavio islandski pjesnik i ljetopisac
Snorri Sturluson (mlaa Edda). Pjesme Ede odraavaju
skandinavsko drutvo u periodu propadanja gentilnog ure

237
enja i seobe naroda. U njima se sretaju likovi iz pripovjeda
ka i predenja starih Germana. Egizdreka (Ggisdrecka)
pjesma iz starije Edde.
Azi i Vani dvije grupe bogova u skandinavskoj mito-
giji. Saga o Inglingu (Ynglinga Saga) prva (od 16) saga
o norvekim kraljevima (od najstarijih vremena do XII vije
ka) iz knjige srednjovjekovnog islandskog pjesnika i ljeto-
pisca Snorri Sturlusona (11781241)
Rije je o branim klasama ili sekcijama posebnim gra
nama na koje se dijelila veina australskih plemena. Mukar
ci svake grupe mogli su stupiti u brak samo sa enama od
reene druge grupe: u svakom plemenu bilo je od 4 do 8
takvih grupa.
10 Saturnalije sveanosti u ast boga Satuma u starom
Rimu; prireivale su se, u vezi sa zavretkom poljodjelskih
radova, svake godine od 17. do 24. decembra. U vrijeme sa-
turnalija vladala je sloboda spolnih odnosa. Rije saturnalije
postalo je zajedniko ime za oznaku raskalanih gozbi i
orgija.
11 Jaroslavljeva Pravda zove se prvi dio najstarije redak
cije Ruske Pravde zbornika zakona Stare Rusije koji je
nastao u XIXII vijeku na osnovi obiajnog prava onog vre
mena i koji je odraavao ekonomske i socijalne odnose tada
njeg ruskog drutva.
12 Dalmatinski zakoni ima se u vidu Poljiki statut, zbor
nik pravnih propisa koje je za svoje lanove i svoje podruje
donijela Poljika komuna. Najstariji dio statuta redigiran je
1440, a toj osnovnoj redakciji dodavane su uvijek nove nor
me sve do potkraj opstanka autonomne Poljike komune
(poetak XIX vijeka). Statut poznaje i porodinu (kunu)
zadrugu, koja je u doba nastanka statuta ve bila u raspa
danju.
13 Calpullis kuna zadruga kod Indijanaca Meksika u
vrijeme panskog osvajanja. Svaka kuna zadruga (calpulli),
u kojoj su svi lanovi bili zajednikog porijekla, zajedniki
je posjedovala komad zemlje, a taj se nije mogao ni otuiti
niti podijeliti meu nasljednike.
14 Das Ausland. Ueberschau der neusten Forschungen auf
dem Gebiet der Natur-, Erd- und Volkerkunde (Inozemstvo.
Pregled najnovijih istraivanja u oblasti prirodopisa, geo
grafije i etnografije) njemaki asopis. Izlazio 18281893
(u poetku dnevno, od 1853. nedjeljno); od 1873. izdavan u
Stuttgartu.

238
 15 Engels se poziva na lan 230 Code civil-a (Graanskog
zakonika), uvedenog 1804. pod Napoleonom I.
1 Spartijati punopravni graani Sparte. Heloti prvo
bitno prastanovnici junoga Peloponeza pokoreni od doselje
nih Spartanaca. Heloti, koji su bili robovi spartanske drave,
morali su za vladajuu klasu, spartijate, obraivati zemlju i
predavati polovinu njenog prinosa.
17 Aristofan enska skuptina u Tezmoforiju.
18 Rije je o Njemakoj ideologiji.
19 Hijeroduli u staroj Grkoj i u grkim kolonijama ro
bovi i robinje koji su pripadali hramovima. U mnogim irije-
stima, naroito u gradovima Prednje Azije i Korinta, hije-
rodule su se bavile hramskom prostitucijom.
20 Dafnis i starogrki pastirski roman iz IIIII
vijeka; o njegovu autoru, Longosu, ne zna se nita.
21 Gudrun (ili Kudrun) srednjovjekovna njemaka
epska poema (XIII vijek).
22 Rije je o panskom osvajanju Meksika 15191521.
23 Neutralna nacija tako se u XVII vijeku nazivao voj
ni savez nekoliko Irokezima srodnih indijanskih plemena na
sjevernoj obali jezera Eri. Taj savez su tako nazvali fran
cuski kolonisti zato to je bio neutralan u ratovima izmeu
plemena Irokeza i Hurona.
24 Rije je o oslobodilakoj borbi Zulukafera protiv engles
kih kolonizatora. Nacionalnooslobodilaki ustanak Nubijaca,
Arapa i drugih narodnosti Sudana, na elu s muslimanskim
prorokom Muhamedom Ahmedom mahdijem (spasiocem),
poeo je 1881, a najvee uspjehe postigao je 18831884. U
toku ustanka formirana je samostalna centralizirana mahdi-
jevska drava. Englezima je uspjelo osvojiti Sudan tek 1899.
25 Ima se u vidu ova reenica iz jednog Demostenova govo
ra protiv Eubulida; Tko puta da idu na grobove otaca oni
koji nemaju veze s gensom?
Eteoklo i Polinik junaci Eshilove drame Sedmorica
pod Tebom.
27 Imaju se u vidu takozvani meteki (grki: metoikoi)
stranci koji su se stalno naselili u Atici. Bili su slobodni, ali
nisu imali graanskih prava. Meteki su se uglavnom bavili

239
zanatom i trgovinom, morali su plaati poseban porez i imati
zatitnike iz redova punopravnih graana, preko kojih su
se mogli obraati organima vlasti.
Zakoni Dvanaest ploa rimski zakonik koji su, po
predanju, izradili decemviri 451. i 450. godine prije n. e. Bili
su napisani na dvanaest ploa i predstavljali u stvari kodi
fikaciju dotadanjeg obiajnog prava. Odrazili su procese imo
vinskog raslojavanja rimskog drutva, razvoja ropstva i for
miranja robovlasnike drave.
* Drugi punski rat (218201. prije n. e.) rat izmeu
dviju najveih robovlasnikih drava antike, Rima i Kartage,
za dominaciju u zapadnom Sredozemlju, za osvajanje novih
teritorija i za sticanje novih robova. Zavrio se porazom
Kartage.
* Englesko osvajanje Walesa (Uelsa) zavreno je 1283, ali
je Wales i dalje zadrao autonomiju. Potpuno je ujedinjen s
Engleskom sredinom XVI vijeka.
Godine 18691870. Engels je radio na jednom svom veem
djelu posveenom historiji Irske, ali ga nije dovrio; u vezi
s prouavanjem historije Kelta, Engels je prouavao i stare
uelke zakone.
32 Engels citira knjigu: Ancient Laws and Institutes of
Wales (Drevni zakoni i institucije Walesa), vol. I, 1841, str.
93.
39 Kompleksi zemljita, obino etvrtastog oblika.
34 Godine 1745. u kotskoj je dolo do ustanka planinskih
klanova protiv represija i protiv oduzimanja zemlje vrenih
u interesu anglo-kotske zemljine aristokracije i buroazije;
planinci su se borili za ouvanje stare rodovske organizacije.
Kad je ustanak 1746. poraen, klanski sistem u planinskoj
kotskoj bio je uniten, ostaci gentilnog zemljinog vlas
nitva likvidirani, proces istjerivanja kotskih seljaka sa
zemlje ubrzan. su ukinuti gentilni sudovi i zabranjeni
neki gentilni obiaji.
35 Pikti i koti keltska plemena u kotskoj.
** Alamansko narodno pravo zapis obiajnog prava
germanskog plemena Alamana (Alemana), koje je od V vijeka
nastavalo teritorij dananjeg Elzasa, dananje vicarske i ju
gozapadne Njemake. Engels se ovdje poziva na zakon LXXXI
(LXXXIV) Alamanskog narodnog prava.
37 Pjesma o Hildebrandu fragmentarno sauvana nje
maka pjesma iz VIII vijeka.

240
 98 Ustanak galskih i germanskih plemena pod vodstvom
Civilisa protiv rimske vlasti godine 6970 (po nekim izvorima
6971) izazvala su poveanja poreza, pojaano regrutovanje
i zloupotrebe rimskih inovnika. Ustanak je obuhvatio zna
tan dio Galije i germanskih teritorija pod rimskom vlau.
Nakon poetnih uspjeha ustanici su bili poraeni i prinu
eni da s Rimom zakljue mir.
99 Codex Laureshamensis (Lorscher Chartular) knjiga
kopija darovnica, privilegija i drugih isprava benediktinskog
samostana u Lorchu (Wrttemberg), sastavljena u XII vijeku,
jedan je od najvanijih izvora za historiju seljakog i feudal
nog zemljinog posjeda u VIII i IX vijeku.
40 Sveto rimsko carstvo njemake nacije Heiliges rmi-
sches Reich deutscher Nation srednjovjekovni imperij
(Rajh), osnovan 962, koji je obuhvaao teritorij Njemake i
dijelom Italije. Kasnije su u njegovu sastavu bile i neke
francuske zemlje, eka, Austrija, Nizozemska, vicarska i
dr. Nije bio centralizirana drava ve nestabilna zajednica
feudalnih kneevina i slobodnih gradova koji su priznavali
vrhovnu vlast cara (imperatora); prestao je postojati 1806,
kad su se Habsburgovci, poslije poraza u ratu s Napoleonovom
Francuskom, morali odrei titule imperatora Svetog rimskog
carstva.
41 beneficij (latinski: beneficium dobroinstvo) oblik
davanja zemlje na uivanje, veoma rasprostranjen u Frana
koj prve polovine VIII vijeka. Zemlja koja se prenosila kao
beneficij prelazila je, zajedno sa zavisnim seljacima, u do
ivotno uivanje primaoca (beneficijara), pod uvjetom da
primalac vri odreene slube, veinom vojnikog karaktera.
Ako je umro davalac ili ako je umro primalac, beneficij je
pripao vlasniku, odnosno njegovu nasljedniku; ako bi bene-
ficijar zanemario svoje podanike dunosti ili zapustio ima
nje, davalac beneficija mogao mu ga je oduzeti. Da bi se
obnovio raniji odnos, morao se obaviti nov prenos zemlje
na primaoca ili na njegova nasljednika. Na ovakvo davanje
beneficija prela je ne samo kruna, nego su preli i magnati
i crkva. Beneficijalni sistem doprinosio je formiranju klase
feudalaca, naroito sitnog i srednjeg plemstva, porobljavanju
seljakih masa, stvaranju vazalnih odnosa i feudalne hije
rarhije. Tokom vremena beneficij se sve vie razvijao u
nasljedno leno.
49 upani, upski grofovi (njem. Gaugrafen) u frana
koj dravi kraljevski inovnici koji su stajali na elu upe
(Gau) i vrili sudsku vlast, ubirali poreze i upravljali voj
skom, a za vrijeme ratnih pohoda njome komandovali. Za
svoju slubu uivali su treinu kraljevskih prihoda iz svoje
upe i bili nagraivani zemljinim posjedima. Kasnije su se
16 Porijeklo porodice 241
grofovi poeli pretvarati od postavljenih kraljevskih slube
nika u krupne feudalne gospodare, u senjore, sa suverenom
vlau, naroito poslije 877, kad je grofovsko zvanje postalo
nasljedno.
43 Angarlje za vrijeme rimskog carstva obaveze stanov
nika da za dravne potrebe daju podvoz i nosae. Budui da
su te obaveze s vremenom bivale sve opsenije, postale su
teak teret za stanovnitvo.
44 Karlo Veliki izdao je poseban zakonik o ekonominom
upravljanju carskim vilama (Capitulare de Villis).
45 Komendacija u Evropi VIII i IX vijeka jedan od naj
rasprostranjenijih naina prelaska seljaka pod zatitu feu
dalaca, ili sitnih feudalaca pod zatitu krupnih, pod odre
enim uvjetima (vojnike i druge slube, predaja vlastite
zemlje da bi se ova primila nazad kao leno). Komendacija
je znaila za seljake, koji su na taj akt esto bili natjerani,
gubitak line slobode, a za sitnog feudalca zavisnost od krup
nih; komendacija je doprinosila porobljavanju seljakih masa
i uvrivanju feudalne hijerarhije.
46 Bitka kod Hastingsa, grada u junoj Engleskoj, voena
je 14. X 1066. izmeu trupa normandijskog vojvode Vilhelma,
koje su bile prodrle u Englesku, i Anglosasa pod kraljem
Haraldom II. Anglosasi, koji su u-svojoj vojnoj organizaciji
zadrali ostatke gentilnog drutva i imali primitivno oruje,
bili su do nogu potueni. Njihov kralj je poginuo u bici, a
Vilhelm je, pod imenom Vilhelm I (William Osvaja), postao
kralj Engleske.
47 Dithmarschen kraj u jugozapadnom dijelu dananjeg
Schleswig-Holsteina. Nekad su ga nastavali asi, u VIII vije
ku osvojio ga je Karlo Veliki, kasnije je bio u posjedu raznih
crkvenih i svjetovnih feudalaca. Od sredine XII vijeka sta
novnici Dithmarschena, meu kojima su prevladavali slo
bodni seljaci, poeli su postepeno zadobivati samostalnost, pa
su od poetka XIII do sredine XVI vijeka bili faktino ne
zavisni. U tom periodu Dithmarschen je bio zajednica samo
upravnih seoskih opina, a osnova tih opina bili su u mnogo
sluajeva stari seljaki rodovi (gentes). Do XIV vijeka vrhov
na vlast je pripadala skuptini svih slobodnih zemljoposjed
nika, zatim je prela na tri izborna kolegija. Godine 1559.
trupe danskog kralja Frederika II i holtajnskih vojvoda
Johana i Adolfa slomile su otpor stanovnitva Dithmarschena.
Teritorij Dithmarschena pobjednici su podijelili izmeu sebe.
48 Hegel, Osnovi filozofije prava, 257 i 360.
49 Godine 18331834. Heine je objavio svoje radove Ro-
mantika kola i Prilog historiji religije i filozofije u Nje

242
makoj, u kojima se provlaila misao da je filozofska revo
lucija u Njemakoj, ija je zavrna etapa tada bila Hege-
lova filozofija, prolog predstojee demokratske revolucije u
Njemakoj.
60 Hegel, Filozofija prava. Predgovor.
fil Deutsche Jahrbcher fr Wissenschaft und Kunst (Nje
maki ljetopisi za znanost i umjetnost) literamo-fozof-
ski asopis mladohegelovaca. Pod tim imenom izlazio je od
jula 1841. do januara 1843. u Leipzigu.
Rije je o knjizi Stimera Der Einzige und sein
Eigentum (Jedini i njegovo vlasnitvo), Leipzig 1845.
53 Feuerbachovo djelo Sutina kranstva (Das Wesen
des Cristentums) tampano je 1841. u Leipzigu.
Rije je o planeti Neptun, koju je 1846. otkrio njemaki
astronom Johann Galle.
55 Uobiajeni izraz njemake buroaske publicistike poslije
pobjede Prusa nad Austrijancima kod Sadove, a smisao mu
je da su pobjedu Pruske toboe uvjetovale prednosti pruskog
sistema narodnog obrazovanja.
Nikejski koncil prvi ekumenski koncil kranske cr
kve. Sazvao ga je car Konstantin I 315. u gradu Nikeji (Mala
Azija). Koncil je izradio za sve krane obavezni Simbol
vjere.
67 Albiani (od grada Albi) pripadnici vjerske sekte ra
irene u XIIXIII vijeku po gradovima june Francuske i
sjeverne Italije. Istupajui protiv pompeznih katolikih ob
reda i protiv crkvene hijerarhije, izraavali su u vjerskoj
formi protest trgovako-zanatlijskog stanovnitva gradova
protiv feudalizma.
68 Od 1477. do 1555. Holandija je bila u sastavu Svetog
rimskog carstva njemake nacije (vidi i napomenu 40), a kad
se ono razdijelilo, dolo je pod vlast Spanije. Pri kraju bur
oaske revolucije XVI vijeka Holandija se oslobodila od
panske vladavine i postala nezavisna graanska republika.
59 Revolucija 1689 takozvana slavna revolucija, koja je
(1688) dovela do pada Jakova II Stuarta. Godine 1689. pro
glaen je za kralja Engleske namjesnik Holandije Viljem
Oranski, pod imenom William III. Od tog vremena uvrstila
se u Engleskoj ustavna monarhija, koja je poivala na kom
promisu izmeu zemljoposjednike aristokracije i krupne bur
oazije.
80 Malonjemaki Rajh pod hegemonijom Pruske u ja
nuaru 1871. stvoreni Njemaki Rajh (bez Austrije).

16* 243
 REGISTAR IMENA

Agassiz, Louis-Jean-Rodolphe (18071873) vicarski zoolog

i geolog, protivnik darvinizma.
Aleksandar Veliki (356323. prije n. e.) vojskovoa i dr
avnik antike; od 336. kralj Makedonije.
Amijan Marcelin (oko 332 oko 400) rimski historiar, na
pisao povijest Rima od 96. do 378.
Anakreont, grki lirik iz VI stoljea prije n. e.
Anaksandrid (VI stoljee prije n. e.) spartanski kralj, vla
dao od 560. prije n. e., suvladar Aristonov.
Apije Klaudije (umro oko 448. prije n. e.) rimski dravnik,
konzul (471. i 451), pripadao 451449. kolegiju decemvira
koji su imali sastaviti pisane zakone.
Aristid (oko 540467. prije n. e.) grki politiar i vojsko
voa, predstavnik robovlasnike aristokracije u Ateni.
Aristofan (oko 446 oko 385. prije n. e.) grki dramatiar,
autor politikih komedija.
Ariston (VI stoljee prije n. e.) spartanski kralj 574. do 520.
prije n. e., suvladar Anaksandrida.
Aristotel (384322. prije n. e.) veliki mislilac antike.
Artakserkso ime trojice staroperzijskih kraljeva iz dina
stije Ahemenida.
August, Gaj Julije Cezar Oktavijan (63. prije n. e. 14. n. e.)
rimski car od 27. prije n. e. do 14. n. e.

Bachofen, Johann Jakob (18151887) vicarski historiar

i pravnik, autor knjige Das Mutterrecht (Materinsko
pravo).
Bakunjin, Mihail Aleksandrovi (18141876) ruski demo
krat, publicist, uesnik revolucije 184849. u Njemakoj,
jedan od ideologa anarhizma, na Hakom kongresu isklju
en iz I Intemacionale zbog cjepake djelatnosti.
Bancroft, Hubert Howe (18321918) ameriki historiar,
autor radova iz povijesti i etnografije sjeverne i srednje
Amerike.
Bang, Anton Christian (18401913) norveki teolog, autor
radova o skandinavskoj mitologiji i povijesti kranstva
u Norvekoj.
Bauer, Bruno (18091882) njemaki filozof, historiar reli
gije i publicist, mladohegelovac; poslije 1866. god. nacional-
liberal.
245
Bayle, Pierre (16471706) francuski filozof, skeptik, kriti
ar religijskog dogmatizma.
Becker, Wilhelm Adolf (17961846) historiar, profesor na
univerzitetu u Leipzigu, autor radova iz povijesti antike.
Beda Venerabilis (oko 673735) anglosaski ueni monah,
historiar.
Bismarck, Otto, knez (18151898) politiar i diplomat Pru
ske i Njemake, predstavnik pruskih junkera, ministar
predsjednik Pruske 186271. i kancelar Njemakog Rajha
187190.
Blanc, Jean-Joseph-Louis (18111882) francuski sitnobur-
oaski socijalist, novinar i historiar; 1848. lan privremene
vlade i predsjednik Luksemburke komisije, emigrirao 1848.
u Englesku i bio tamo jedan od voa sitnoburoaske emi
gracije.
Bleichroder, Gerson von (18221893) ef velike bankarske
kue u Berlinu, privatni bankar ismarcka, njegov neslu
beni savjetnik u financijskim pitanjima i posrednik u raz
liitim Spekulativnim mahinacijama.
Bchner, Ludwig (18241899) njemaki lijenik, prirodnjak
i filozof, predstavnik vulgarnog materijalizma.
Bngge, Elsens Sophus (18331907) norveki filolog, profesor
u Kristianiji (Oslo), autor rasprava o staroskandinavskoj
literaturi i mitologiji.
Calvin, Jean (15091564) jedan ed voa Reformacije, dje
lovao u Zenevi, osniva protestantskog pravca zvanog kal-
vinizam.
Cezar, Gaj Julije (oko 10044. prije n. e.) rimski vojsko
voa i politiar.
Civilis, Julije Klaudije (I stoljee) voa germanskih ple
mena Batavaca koji su bili na elu ustanka germanskih i
galskih plemena protiv rimske vladavine 69. do 70. ili 71.
godine.
Cunow, Henrich Wilhelm Karl (18621936) historiar,
sociolog i etnograf marksist, poslije devedesetih godina -
vizionist, za vrijeme Prvog svjetskog rata socijalovinist.
Cuvier, Georges-Lopold-Chrtien-Frdric-Dagobert, barun
(17691832) francuski prirodnjak, poznat po svojim ra
dovima iz uporedne anatomije, paleontologije i sistematiza
cije ivotinja; autor antinaune teorije katastrofa.
Darwin, Charles Robert (18091882) engleski prirodnjak,
utemeljitelj uenja o postanku i razvoju biljnih i ivotinj
skih vrsta.
Demosten (384322. prije n. e.) uveni starogrki govornik
i politiar, voa antimakedonske stranke u Ateni.
Descartes (Cartesius), Ren (15961650) francuski filozof,
prirodnjak i matematiar.

246
Diderot, Denis (17131784) francuski filozof, predstavnik
mehanikog materijalizma, ideolog francuske revolucionar
ne buroazije, prosvjetitelj, bio na elu enciklopedista; zbog
jednog svog spisa god. 1749. osuen na godinu dana zatvora.
Dietzgen, Joseph (18281888) njemaki socijaldemokrat,
filozof-samouk koji je samostalno doao do osnova dijalek
tikog materijalizma; po profesiji tavilac koa.
Dikearh (4. stoljee prije n. e.) grki uenjak, uenik Ari
stotelov, autor niza historijskih, politikih, filozofskih, geo
grafskih i drugih radova.
Diodor Sicilski (oko 8029. prije n. e.) grki historiar,
autor djela iz svjetske povijesti (Historijska biblioteka).
Dionizije Halikarnaski (I stoljee prije n. e. I stoljee n. e.)
grki historiar i retor, autor djela Stara rimska po
vijest.
Dureau de la Malle, Adolphe-Jules-Csar-Auguste (17771857)
francuski pjesnik i historiar.
Eshil (525456. pr. n. e.) grki dramatiar, pisac klasinih
tragedija.
Espinas, Afred-Victor (18441922) francuski filozof i socio
log; pristalica teorije evolucije.
Euripid (oko 480406. prije n. e.) grki dramatiar, pisac
klasinih tragedija.

Ferdinand V Katoliki (14521516) kralj (14741504) i

regent (150716) Kastilije, kralj Aragonije pod imenom
Ferdinand II (14791516).
Fison, Lorimer (18321907) engleski etnograf, istraiva
Australije, misionar na Fidi-otocima i u Australiji, od 1871.
radio na naunom polju zajedno sa Alfredom Williamom
Howittom.
Fourier, Franois-Marie-Charles (17721837) francuski uto
pijski socijalist.
Freeman, Edward Augustus (18231892) engleski historiar,
liberal, profesor na Oksfordskom univerzitetu.
Fridrih Vilhelm (Friedrich Wilhelm III) (17701840)
kralj Pruske (17971840).
Fustel de Coulanges, Numa Denis (18301889) francuski
historiar, autor radova iz povijesti antike i srednjovjekov
ne Francuske.

Gaj (Gaius) (II stoljee) rimski pravnik, istaknuti sistema-

tiar rimskog prava.
Galle, Johann Gottfried (18121910) njemaki astronom,
otkrio 1846, na temelju Leverrierovih izraunavanja, pla
netu Neptun.
Giraud-Teulon, Alexis (r. 1839) profesor historije u Zenevi.
Goethe, Johan Wolfang von (17491832) veliki njemaki
pjesnik.

247
Gregor Tourski (Georgius Florentius) (oko 540oko594)
franaki teolog i historiar, od 1579. biskup u Toursu;
autor djela Historia Francorum (Povijest Franaka) u
10 knjiga.
Grimm, Jacob (17851863) njemaki filolog i historiar
kulture, autor radova iz povijesti njemakog jezika, prava,
mitologije i knjievnosti; zajedno s bratom Wilhelmom
(17861859) osniva njemake lingvistike.
Grote, George (17941871) engleski historiar, autor opse
nog djela Historija Grke.
Grn, Karl (18171887) njemaki sitnoburoaski publicist,
sredinom etrdesetih godina jedan od glavnih predstavnika
istinskog socijalizma.
Guizot, Franois Pierre Guillaume (17871874) francuski
historiar, politiar, orleanist, od 1840. do 1848. rukovodio
unutranjom i vanjskom politikom Francuske, zastupao in
terese krupne financijske buoazije.
Hegel, Georg Wilhelm (17701831) najznaajniji predstav
nik klasine njemake filozofije.
Heine, Heinrich (17971856) veliki njemaki pjesnik, ne
prijatelj apsolutizma i feudalne reakcije.
Herod (734. prije n. e.) kralj Judeje 40. do 4. prije n. e.
Herodot (oko 484oko 425. pr. n e.) grki historiar.
Heussler, Andreas (18341921) vicarski pravnik, profesor
u Baselu, autor radova o vicarcima i njemakom pravu.
Hobbes Thomas (15881679) engleski filozof, predstavnik
mehanikog materijalizma.
Homer legendarni epski pjesnik grke antike kome se pri
pisuju Ilijada i Odiseja.
Howitt, Alfred William (18301908) engleski etnograf i
istraiva Australije (18621901), autor niza radova o au
stralskim plemenima.
Hume, David (17111776) engleski filozof, historiar i
ekonomist.
Huschke, Georg Philipp Eduard (18011886) njemaki
pravnik, autor radova o rimskom pravu.
Irminon (umro oko 826) opat samostana Saint-Germain-
-des-Prs (81217).
Jaroslav Mudri (9781054) kijevski veliki knez 1019. do
1054.
Kant, Immanuel (17241804) osniva klasine njemake
filozofije.
Karlo Veliki (oko 742814) od 768. kralj Franaka; rimski car
80014.
Kaye, John William (18141876) engleski kolonijalni inov
nik, autor radova iz historije i geografije Indije i iz histo
rije engleskih kolonijalnih ratova u Afganistanu i Indiji.

248
Klisten atenski politiar, proveo je 510507. . n. e. re
forme usmjerene na likvidaciju ostataka gentilnog ureenja
i na uspostavljanje robovlasnike demokracije u Ateni.
Kopernik, Nikola (14731543) veliki poljski astronom, tvo
rac teorije o heliocentrinom sistemu svijeta.
Kopp, Hermann Franz Moritz (18171892) njemaki kemi
ar; pisao radove o povijesti kemije.
Kovalevski, Maksim Maksimovi (18511916) ruski uenjak
i politiar, graanski liberal, autor niza radova iz historije
prvobitne zajednice.
Lamarck, Jean-Baptiste-Pierre-Antoine de Monet, chevalier
de (17441829) francuski prirodnjak, tvorac prve inte
gralne teorije evolucije u biologiji, pretea Darwina.
Lange, Christian Konrad Ludwig (18251885) filolog, autor
radova iz povijesti starog Rima.
Lassalle, Ferdinand (18251864) njemaki sitnoburoaski
publicist, advokat, 184849. uestvovao u demokratskom
pokretu Rajnske provincije, poetkom ezdesetih godina
priao radnikom pokretu, bio jedan od osnivaa Opeg
radnikog saveza (1863); podravao politiku ujedinjenja
Njemake odozgo, pod hegemonijom Pruske.
Latham, Robert Gordon (18121888) engleski filolog i etno
log, profesor univerziteta u Londonu.
Letourneau, Charles-Jean-Marie (18311902) francuski so
ciolog i etnograf.
Levemer, Urbain-Jean-Joseph (18111877) francuski as
tronom i matematiar, izraunao 1846. orbitu tada jo ne
poznate planete Neptuna.
Liutprand, Kremonski (oko 922oko 972) srednjovjekovni
crkveni politiar i historiar langobardskog porijekla, od
961. biskup Kremone (sjeverna Italija).
Livije, Tit (59. prije n.e. 17. n. e.) rimski historiar,
autor djela Ab urbe condita (Od osnutka Rima).
Longos (IIIII stoljee) grki pisac.
Lubbock, John (od 1899. lord Avebury) (18341913) en
gleski biolog, pristalica Darwina, etnolog i arheolog, autor
radova iz historije prvobitnog drutva, financijski strunjak
i politiar.
Luj XIV (Louis XIV) (16381715) kralj Francuske od
1643. do 1715.
Luther, Martin (14831546) osniva protestantizma (lute-
ranstva) u Njemakoj, ideolog njemakog graanstva.
MacLennan (McLennan), John Ferguson (18271881) kot
ski pravnik i historiar, autor radova o historiji braka i
porodice.

249
Maine, Henry James Sumner (18821888) engleski pravnik,
historiar prava.
Martignetti, Pasquale, talijanski socijalist, prevodio radove
i Engelsa na talijanski.
Maurer, Georg Ludwig, vitez (17901872) njemaki histo
riar, istraivao drutveno ureenje Njemake u rano doba
i u srednjem vijeku.
Mignet, Franois-Auguste-Marie (17981884) francuski hi
storiar, prouavao razdoblje Restauracije.
Moleschott, Jakob (18221893) holandski fiziolog i filozof,
predstavnik vulgarnog materijalizma.
Mommsen, Theodor (18171903) njemaki historiar, autor
niza radova iz povijesti starog Rima.
Morgan, Lewis Henry (18181881) ameriki etnolog, arhe
olog i historiar prvobitnog drutva, spontani materijaliet.
Moshos grki pjesnik iz II stoljea prije n.e.
N&ejde, Joan (18541897) rumunjski publicist, socijalde
mokrat, prevodio Engelsove radove na rumunjski, kasnije
liberal.
Napoleon I Bonaparte (17691821) francuski car od 1804. do
1814. i 1815.
Nearh (oko 360oko 312. prije n. e.) makedonski zapovje
dnik mornarice, suborac Aleksandra Makedonskog, uestvo
vao u njegovim ratnim pohodima, opisao ekspediciju make
donske mornarice iz Indije u Mezopotamiju (326324. pri
je n.e.)
Niebuhr, Barthold Georg (17761831) njemaki historiar,
autor radova iz historije antikog 6vijet a.
Odoakar (Odoaker) (oko 434493) voa njemakih druina
u slubi zapadnorimskih careva; sruio 476. cara Romula
Augusta i postao kralj barbarskog kraljevstva na tlu
Italije.
Olga (umrla 969) kijevska velika kneginja, vladala staro-
ruskom dravom poslije smrti svog mua Igora (954), za
maloljetnosti svoga sina Svjatoslava.
Owen, Robert (17711858) engleski utopijski socijalist.
Perzej (212166 prije n.e.) posljednji kralj Makedonije.
Pizistrat (oko 600527. prije n. e.), atenski tiranin (od 560.
do 527. prije n.e., s prekidima).
Plinije (Gaius Plinius Secundus) Stariji (2379) rimski
uenjak, autor prirodne historije u 37 knjiga.
Plutarh (oko 46125) grki moralistiki pisac i filozof.
iz Cezareje (kraj V stoljea oko 562) bizantski
historiar, autor Historije ratova Justinijana s Perzijanci-
ma, Vandalima i Gotima u 8 knjiga.
Proudhon, Pierre-Joseph (18091865) francuski publicist,
sociolog i ekonom, ideolog sitne buroazije, jedan od rodo-
naelnika anarhizma.

250
Rav, Henri francuski novinar, prevodio Engelsove radove
na francuski.
Renan, Joseph-Emest (18231892) francuski filozof i histo
riar, pisac eseja iz povijesti kranstva.
Robespierre, Maximilien-Marie-Isidore de (17581794) vo
a jakobinaca u Francuskoj revoluciji, ef revolucionarne
vlade 179394.
Romul legendarni osniva i prvi kralj Rima.
Rousseau, Jean-Jacques (17121778) francuski prosvjetitelj,
demokrat, ideolog revolucionarne sitne buroazije prije
Francuske revolucije.
Salvijan, Marseljski (oko 390484) kranski propovjednik
I pisac, biskup u Marseilleu, autor djela De gubematione
Dei).
Saussure, Henri de (18291905) vicarski zoolog.
Schiller, Friedrich von (17591805) pored Goethea vodei
predstavnik poezije njemake klasike.
Schomann, Georg Friedrich (17931879) njemaki filolog
i historiar, autor mnogih radova iz povijesti stare Grke.
Scott, Walter (17711832) engelski pisac, rodom Skot, tvo
rac historijskog romana u zapadnoevropskoj knjievnosti.
Servi je 'Tulije (578534. prije n.e.) rimski kralj, esti po
redu.
Solon (oko 638558 prije n.e.) uveni atenski zakonodavac,
uveo je oko 594, pod pritiskom naroda, niz zakona usmje
renih protiv gentilne aristokracije.
Starcke, Carl Nicolai (18581926) danski filozof i sociolog.
Stirner, Max (pseudonim Johanna Caspara Schmidta) (1806
1856) njemaki filozof i pisac, jedan od ideologa buroa-
skog individualizma i anarhizma.
Strauss, David Friedrich (18081874) njemaki filozof i pu
blicist, mladohegelovac; autor knjige Das Leben Jesu
(ivot Isusov).
Sugenheim, Samuel (18111877) njemaki historiar.
Tacit, Publije Kornelije (oko 55120) rimski historiar.
Tarkvinije Oholi (534oko 509. prije n.e.) polulegendarni
posljednji (sedmi) kralj Rima; prema predaji narodnim
ustankom istjeran iz Rima, poslije ega je odstranjena
kraljevska vlast i uspostavljena republika.
Teokrit grki pjesnik iz III stoljea prije n.e.
Teodorih ime triju gotskih kraljeva: dvaju kraljeva zapad
nih Gota Teodoriha I, (vladao oko 415451) i Teodoriha
II (vladao oko 453466) i jednog kralja istonih Gota
Teodoriha Velikog (vladao 474526).
Tezej u starogrkoj mitologiji jedan od glavnih heroja,
legendarni kralj Atene kome se pripisivalo osnivanje aten
ske drave.
Thierry, Jacques-Nicolas-Augustin (17951856) francuski
historiar epohe Restauracije.

251
Thiers, Louis-Adolphe (17971877) francuski historiar i
politiar, orleanist; ministar predsjednik (1838. i 1840); za
vrijeme Druge republike poslanik u ustavotvornoj i zako
nodavnoj Nacionalnoj skuptini; 1871. predsjednik ministar
skog vijea, predsjednik republike 1871-73, krvnik Parike
komune.
Tiberije (42 prije n.e. 37. n.e.) rimski car od 14. do 37.
Trier, Gerson (. 1851) uitelj, voa revolucionarne ma
njine u Socijaldemokratskoj partiji Danske; prevodio En-
gelsove radove na danski.
Tukidid (oko 460400. prije n.e.) grki historiar, autor
Peloponeskog rata u 8 knjiga.
Tylor, Edward Burnett (18321917) engleski etnolog, os
niva evolucione teorije u antropologiji i etnologiji.
Ulfila (Wulfila) (oko 311383) zapadnogotski crkveni poli
tiar, biskup, uveo kranstvo kod Gota, stvorio gotiko
pismo i preveo Bibliju na gotski jezik.
Varo, Publije Kvintilije (oko 53. prije n.e. 9. n.e.) rimski
politiar i vojskovoa; vrhovni zapovjednik u Germaniji
79; poginuo u Teutoburkoj umi za vrijeme ustanka ger
manskih plemena.
Vogt, Karl (18171895) njemaki prirodnjak, vulgarni ma
teri jalist, sitnoburoaski demokrat; 184849. poslanik u
frankfurtskoj Nacionalnoj skuptini (lijevo krilo), 1849. emi
grirao u vicarsku, pedesetih i ezdesetih godina tajni pla
eni agent Luja Bonaparta.
Voltaire, Franois-Marie Arouet de (16941778) francuski
prosvjetitelj, filozof, historiar, satiriki pisac.
Wachsmuth, Ernst Wilhelm (17841866) njemaki histo
riar, univerzitetski profesor u Leipzigu, autor radova o
antici i iz povijesti Evrope.
Wagner, Richard (18131883) veliki njemaki kompozitor.
Waits, Georg (18131866) njemaki historiar, autor niza
radova iz srednjovjekovne povijesti Njemake, profesor u
Gottingenu.
Watson, John Forbes (18271892) engleski lijenik, koloni
jalni inovnik, 185879. direktor Muzeja Indije u Londonu,
autor radova o Indiji.
Westermarck, Edvard Alexander (18621939) finski etno
graf i sociolog.
Wright, Arthur (18031875) ameriki misionar, ivio od
1831. do 1875. meu indijanskim plemenima Seneka, sasta
vio rjenik njihova jezika.
Wolfram von Eschenbach (oko 11701220) njemaki sre-
djovjekovni pjesnik.
Znrita, Alonso (sredina XVI stoljea) panjolski kolonijalni
inovnik u centralnoj Americi.

252
 SADRAJ

Friedrich Engels, PORIJEKLO PORODICE, PRI

VATNOG VLASNITVA I DRAVE.................. 7179
Predgovor prvom izdanju od 1884........................... 9 11
Predgovor etvrtom izdanju od 1891...................... 12 24
PORIJEKLO PORODICE, PRIVATNOG VLA
SNITVA I D R A V E .............................................25179
I. Prethistorijski stupnjevi kulture . . . . 25
1. D iv lja tv o ................................................. 25 27
2. B a rb a rs tv o ................................................. 27 30
II. P o ro d ic a ....................................................... 31 83
III. Irokeki g e n s ................................................. 84 98
IV. Grki g e n s ........................................................... 99107
V. Nastanak Atenske d r a v e ........................ 108119
VI. Gens i drava u R i m u .............................120130
VII. Gens kod Kelta i N ije m a c a ....................131145
VIII. Stvaranje drave kod N ije m a c a ............... 146157
IX. Barbarstvo i civ ilizacija.............................158179
Friedrich Engels, LUDWIG FEUERBACH I KRAJ
KLASINE NJEMAKE FILOZOFIJE . . . . 181231
Prethodna n a p o m e n a ............................................. 183184
1..................................................................................185194
II.................................................................................. 195204
III ............................................................................. 205213
IV ............................................................................. 214231
Dodatak
Karl Marx, TEZE O FEUERBACHU . . . . . . 233235
NAPOMENE ................................................................ 237243
REGISTAR IMENA .................................................. 245252
O D A B R A N A D JE L A K L A S IK A M A R K SIZ M A
FRIEDRICH ENGELS
PORIJEKLO PORODICE, PRIVATNOG
VLASNITVA I DRAVE

FRIEDRICH ENGELS
LUDWIG FEUERBACH I KRAJ
KLASINE NJEMAKE FILOZOFIJE

Korektor
EVA VOJNOVIC

Naslovna stranica
IVO FRlSClC

Izdava NAPRIJED
Izdavako knjiarsko poduzee
Zagreb, Palmotieva 30

Za izdavaa
ANTUN ZVAN

tampano u studenom 1972.

u tamparskom zavodu
OGNJEN PRIA u Zagrebu
Prema rjeenju Republikog sekretarijata za pro
svjetu, kulturu i fiziku kulturu broj 4311/2-1972.
od 10. X. 72. ova se knjiga smatra proizvodom
iz l. 36. stava 1. toke 7 Zakona o oporezivanju
proizvoda i usluga i na nju se ne plaa porez
na promet.
 Svi e narodi doi do socijali
zma, to je neizbjeno, ali nee svi
doi sasvim jednako, svaki e uni
jeti neto svoje u ovu ili onu for
mu demokracije, u ovu onu va
rijan tu diktature proletarijata, u
ovaj ili onaj tem po socijalistikog
preobraaja raznih strana drutve
nog ivota.
Ako netko hoe ii u socijali
zam nekim drugim putem a ne p u
tem politikog dem okratizma, taj
neizbjeno m ora doi do apsurdnih
i reakcionarnih zakljuaka, i to ap
surdnih i reakcionarnih kako u
ekonomskom tako i u apolitikom
smislu.
V. I. Lenjin