Kinematičko I Ekspertno Modeliranje Odabranih Elemenata Tehnike U Rukometu - Ante Burger

SVEUILITE U SPLITU
KINEZIOLOKI FAKULTET
DOKTORSKI STUDIJ
ANTE BURGER
KINEMATIKO I EKSPERTNO
MODELIRANJE ODABRANIH
ELEMENATA TEHNIKE U RUKOMETU
DOKTORSKA DISERTACIJA
SPLIT, OUJAK 2016.

Kinematiko i ekspertno modeliranje odabranih elemenata tehnike u rukometu
UNIVESITY OF SPLIT
FACULTY OF KINESIOLOGY
DOCTORAL STUDIES
ANTE BURGER
KINEMATIC AND EXPERT MODELLING

OF SELECTED HANDBALL TECHNIQUE
ELEMENTS
DOCTORAL THESIS
SPLIT, MARCH 2016.
2
SVEUILITE U SPLITU
KINEZIOLOKI FAKULTET
DOKTORSKI STUDIJ
ANTE BURGER
KINEMATIKO I EKSPERTNO
MODELIRANJE ODABRANIH
ELEMENATA TEHNIKE U RUKOMETU
DOKTORSKA DISERTACIJA
Mentor: prof. dr. sc. Nenad Rogulj
SPLIT, OUJAK 2016.
3
Dana 04. oujka 2016. godine, Ante Burger, prof., obranio je doktorsku disertaciju pod
naslovom:
KINEMATIKO I EKSPERTNO MODELIRANJE

ODABRANIH ELEMENATA TEHNIKE U RUKOMETU
pod mentorstvom dr.sc. Nenada Rogulja, redovitog profesora na Kineziolokog fakultetu u
Splitu, i sumentorstvom dr.sc. Vladana Papia, redovitog profesora u trajnom zvanju
Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu
javnom obranom pred Strunim povjerenstvom u sastavu:
1. dr.sc. Neboja Zagorac, izvanredni profesor Kineziolokog fakulteta u Splitu,

predsjednik
2. dr.sc. Zoran Grgantov, redoviti profesor Kineziolokog fakulteta u Splitu, lan
3. dr.sc. Vladan Papi, redoviti profesor u trajnom zvanju Fakulteta elektrotehnike,
strojarstva i brodogradnje u Splitu, lan
4. dr.sc. Igor Jelaska, docent Kineziolokog fakulteta u Splitu, lan
5. dr.sc. Marijana avala, znanstveni suradnik Kineziolokog fakulteta u Splitu, lan
Pozitivno izvjee Povjerenstva za ocjenu doktorske disertacije prihvaeno na sjednici

Fakultetskog vijea odranoj dana 24. veljae 2016. godine.
4
Zahvaljujem svome mentoru prof. dr. sc. Nenadu Rogulju na nesebinoj pomoi tijekom
izrade ove disertacije te na potpori koju mi je pruao od mog ulaska u svijet rukometa prije
dvadeset godina vodei me kroz ivot kao trener, profesor i ivotni uzor.
Takoer zahvaljujem prof. dr. sc. Vladanu Papiu na tehnikoj potpori prilikom snimanja i
pomoi tijekom izrade disertacije te dr. sc. Ivi Staniu koji mi je svojim znanjem i iskustvom
pomagao u kinematikoj analizi.
Zahvaljujem i svim lanovima povjerenstva koji su dali konstruktivne savjete te doprinijeli da

ova disertacija bude to kvalitetnija.
Obitelji zahvaljujem na strpljenju i pomoi.
Na kraju zahvaljujem svojim trenerima, profesorima i igraima od kojih sam mnogo nauio
tijekom svoje igrake i trenerske karijere.
5
Disertaciju posveujem svojim roditeljima
6
SAETAK:
Konani cilj ovog istraivanja bio je definirati matematiki algoritam za detekciju kakvoe
odabranih motorikih znanja u rukometu. Sukladno cilju, najprije je izvrena kinematika
analiza izvedbe dvaju najutilitarnijih elemenata tehnike rukometne igre, skok uta i varke
jednostruke promjene smjera kretanja na dvije kvalitativno razliite skupine ispitanika u
laboratorijskim uvjetima. Analiza je provedena softverskim sustavom GAIT - LABACS koji
je konstruiran na FESB-u u Splitu, na uzorku od pet kvalitetnih prvoligakih i pet vrhunskim
reprezentativnih igraa. Razlike u kinematikim parametrima izmeu vrhunskih i kvalitetnih
rukometaa analizirane su multivarijatnom analizom varijance. Utvrena je statistiki
znaajna razlika izvedbe skok uta u fazama zaleta i leta, kao i u lanoj fazi izvedbe varke
jednostruke promjene smjera kretanja izmeu dviju kvalitativnih skupina rukometaa.
Nadalje, u cilju komparacije dobivenog kinematikog i ekspertnog hipotetskog modela,
najprije je izvrena preliminarna analiza objektivnosti ocjenjivanja ekspertnog tima
sastavljenog od deset vrhunskih meunarodnih eksperata s dugogodinjim strunim i
znanstvenim referencama u rukometu. Zabiljeena je visoka ujednaenost i objektivnost
ocjenjivanja eksperata. U narednoj fazi istraivanja analizirani su osnovni deskriptivni
parametri ocjena svih est ponuenih varijanti izvedbe kako bi se definirali hipotetski
optimalni modeli izvedbe skok uta i varke jednostruke promjene smjera kretanja prema
miljenjima eksperata. U predzadnjoj fazi istraivanja putem Spearman-Brownovog
koeficijenta rang korelacije analizirana je povezanost dvaju normiranih kinematikih modela
izvedbe vrhunskih i kvalitetnih igraa s ekspertnim modelom. Utvrena je statistiki znaajna
povezanost izmeu kinematikog modela izvedbe skok uta vrhunskih igraa i hipotetskog
ekspertnog modela, ali ne i varke jednostruke promjene smjera kretanja. Na uzorku
kvalitetnih rukometaa, statistiki znaajna povezanost izmeu kinematikog modela izvedbe
i hipotetskog ekspertnog modela utvrena je za oba elementa. U zavrnom dijelu istraivanja
dodatnom ekspertnom evaluacijom vanosti pojedinih faza konstruiran je matematiki
algoritam za objektivno ocjenjivanje izvedbe analiziranih elemenata tehnike rukometne igre.
Kljune rijei: rukomet, kinematika, model, skok ut, varka, algoritam
7
SUMMARY:
The ultimate aim of this study was to define a mathematics algorithm to detect the quality of
selected motor knowledge in handball. With regard to the aim, first we conducted kinematic
analysis of the performance of the two most frequently utilized elements in handball
technique, jump shot and single side fake movement, in two groups of respondents of
different qualities in laboratory conditions. The analysis was conducted by GAIT LABACS
software system designed at the Faculty of Electrical and Mechanical Engineering and Naval
Architecture in Split on the sample of 5 quality first league and 5 top national team players.
The differences in kinematic parameters between top and quality handball players were
analysed by multivariant variance analysis. We established statistically significant difference
in the performance of jump shot in run-up and flight phases as well as in the single side fake
movement phase between two quality handball players groups. Further on, with the purpose
of comparing the obtained kinematic and hypothetical expert model, we first conducted
preliminary analysis of objectivity of the expert team evaluation which included ten top
international experts with long-term professional and scientific references in handball. We
marked a high level of uniformity and objectivity of the experts evaluation. The following
phase of the study involved the analysis of basic descriptive parameters of marks in all of the
six suggested performance variants to define hypothetically optimal models for the
performance of jump shots and single side fake movement according to the experts opinion.
In the penultimate phase of the study, by Spearman-Brown rank correlation coefficient, we
analysed the connection between two standardized kinematic models of the performance in
top and quality handball players and the expert model. We established statistically significant
connection between the kinematic model of the jump shot performance in top players and the
hypothetical expert model, but not in the single side fake movement. On the sample of quality
handball players, statistically significant connection between the kinematic model of
performance and hypothetical expert model was established in both elements. In the final
phase of the study and by an additional expert evaluation of the importance of individual
phases, we developed a mathematical algorithm for objective evaluation of the analysed
technique elements performance in handball game.
Key words: handball, kinematics, model, jump shot, fake movement, algorithm
8
SADRAJ:
1. UVOD I PROBLEM............................................................................................................12
2. DOSADANJE SPOZNAJE ............................................................................................ 16
2.1. Dosadanja istraivanja ..................................................................................................16
2.1.1. Kinematika i ekspertna istraivanja u rukometu ......................................................... 17
2.1.2. Kinematika istraivanja u komparaciji rukometa s drugim sportovima ...................... 32
2.1.3. Kinematika istraivanja u drugim sportovima ............................................................ 35
2.1.4. Ekspertna istraivanja u rukometu..................................................................................47
2.2. Iskustva autora ............................................................................................................... 50
3. CILJ ISTRAIVANJA .....................................................................................................51
4. OSNOVNE HIPOTEZE ...................................................................................................52
5. PLAN ISTRAIVANJA ...................................................................................................53
6. ELEMENTI TEHNIKE .................................................................................................... 54
6.1. Skok ut ......................................................................................................................... 54
6.1.1. Zalet ........................................................................................................................... 55
6.1.2. Odraz .......................................................................................................................... 55
6.1.3. Let .............................................................................................................................. 55
6.1.4. Izbaaj ........................................................................................................................ 56
6.1.5. Doskok ....................................................................................................................... 56
6.2. Varka jednostruke promjene smjera kretanja ..................................................................57
7. METODE RADA ............................................................................................................. 58
7.1. Uzorak ispitanika ........................................................................................................... 58
7.1.1. Uzorak rukometaa .....................................................................................................58
7.1.2. Uzorak eksperata ........................................................................................................ 59
7.2. Uzorak varijabli ............................................................................................................. 60
7.2.1. Varijable kinematike analize .................................................................................... 60
7.2.1.1. Varijable kinematike analize skok uta......................................................................60
9
7.2.1.2. Varijable kinematike analize varke jednostruke promjene smjera kretanja.............. 62
7.2.2. Opis referentnih toaka za kinematiku analizu ........................................................... 63
7.2.3. Opis varijabli kinematike analize ............................................................................... 65
7.3. Varijable ekspertne procjene .......................................................................................... 70
7.3.1. Skok ut ...................................................................................................................... 70
7.3.1.1. Zalet ........................................................................................................................ 70
7.3.1.2. Odraz ....................................................................................................................... 71
7.3.1.3. Let ........................................................................................................................... 72
7.3.1.4. Izbaaj ..................................................................................................................... 73
7.3.1.5. Doskok .................................................................................................................... 74
7.4.1. Varka jednostruke promjene smjera kretanja ............................................................... 76
7.4.1.1. Lana faza ........................................................................................................... .....76
7.4.1.2. Stvarna (izvrna) faza .............................................................................................. 77
8. OPIS KINEMATIKE ANALIZE ................................................................................... 78
9. METODE OBRADE PODATAKA .................................................................................. 81
10. REZULTATI I RASPRAVA .......................................................................................... 82
10.1. Rezultati kinematike analize..........................................................................................82
10.2. Rezultati ekspertne procjene ...................................................................................... 108
10.3. Deskriptivni i distribucijski parametri ocjena eksperata za pojedine faze elemenata skok
uta i varke jednostruke promjene smjera kretanja .............................................................. 111
10.4. Usporedba kinematikog modela kod vrhunskih igraa i hipotetskog ekspertnog modela
za element tehnike skok ut....................................................................................................118
10.5. Povezanost ocjena eksperata i normiranih frekvencija dobivenih kinematikom

analizom kod vrhunskih rukometaa....................... ..............................................................127
10.6. Usporedba kinematikog i hipotetskog ekspertnog modela za element tehnike skok ut i

varku jednostruke promjene smjera kretanja kod prvoligakih
igraa.......................................................................................................................................129
10.7. Povezanost ocjena eksperata i normiranih frekvencija dobivenih kinematikom

analizom kod prvoligakih rukometaa...................................................................................133
10
11. ALGORITAM ZA AUTOMATSKU OCJENU IZVEDBE.............................................135
11.1. Primjer konstrukcije matematikog algoritma na uzorku jednog prvoligakog

rukometaa za element skok ut..............................................................................................140
11.2. Primjer konstrukcije matematikog algoritma na uzorku jednog prvoligakog

rukometaa za element varku jednostruke promjene smjera kretanja.....................................144
12. OGRANIENJA I BUDUI PRAVCI ISTRAIVANJA...............................................146
13. ZNANSTVENI I STRUNI ZNAAJ ISTRAIVANJA...............................................148
14. ZAKLJUAK...................................................................................................................150
15. LITERATURA..................................................................................................................152
16. PRILOG - Upitnik za ekspertnu procjenu.........................................................................166
11
1. UVOD I PROBLEM
Rukomet spada u kompleksne polistrukturalne kretne aktivnosti aciklikog i ciklikog tipa

koje sadre sve prirodne oblike kretanja. Specifinost rukometa ogleda se u izrazitoj
kineziolokoj raznolikosti, odnosno zastupljenosti velikog broja ciklikih i aciklikih kretnih
struktura. Kao rijetko koja sportska igra, on sadrava brojne prirodne vidove kretanja poput
tranja, skokova, padova, kotrljanja i bacanja. Uslijed svoje tehniko-taktike sloenosti te
fizike i psiholoke zahtjevnosti trai potpuni angaman (Rogulj, 1993). Pravilnost tehnike i
kvaliteta motorikih znanja esencijalni su imbenici uinkovite izvedbe pojedinog
rukometnog elementa.
Kao i druge sportske igre, rukomet se tijekom povijesnog razvoja kinezioloki profilirao,
sukladno izmjenama pravila, unapreenju materijalno-tehnikih i organizacijskih uvjeta
treninga i natjecanja, a posebno zbog aplikacije novih i znanstveno utemeljenih trenanih
procesa i postupaka odabira. Svi ovi imbenici doprinijeli su da je rukomet danas jedna od
najpopularnijih i najrasprostranjenijih igara s loptom.
Rukometna igra karakteristina je po naglaenom situacijskom sueljavanju suprotstavljenih

ekipa koja se manifestira uestalim kontaktima izmeu napadakih i obrambenih igraa
(Rogulj i sur., 2007). Izuzetno brze akcije s viestruko aciklikim pokretima zahtijevaju
kompleksnu sposobnost igraa i visok nivo koordinacijskih, kondicijskih i kognitivnih
sposobnosti. Sloenost ovakvih zahtjeva u igri definira spremnog rukometaa koji je u
mogunosti precizno i maksimalno te u optimalnom vremenu i intenzitetu rijeiti svaki
postavljeni zadatak.
Tehnika rukometne igre vaan je prediktor uspjenosti u ovoj sportskoj igri. U svom
istraivanju Rogulj (1995) definira optimalnu tehniku koja igrau osigurava najuinkovitiju,
najracionalniju i najsvrhovitiju provedbu zadanog kretanja uz minimum naruavanja
energijskog potencijala, dok Zatsiorsky (2000) opisuje tehniku kao izvrnu motoriko-nervno-
miinu aktivnost, odnosno motoriku realizaciju zamiljenog kretanja u skladu s osnovnim
biomehanikim principima.
12
Idealna tehnika je znanstveno najkvalitetnije projektirano kretanje u skladu s biomehanikim

zakonitostima (Rogulj i sur., 2004). Isto tako, idealna tehnika ne mora bezuvjetno biti i
najbolja za svakog igraa jer se oni meusobno razlikuju u motorikim i morfolokim
znaajkama. Dolenec i sur. (1996) vre podjelu tehnike u rukometu na tehniku igre u obrani i
tehniku igre u napadu. Obrambena je tehnika podijeljena na igraevu tehniku i tehniku
vratara, dok je tehnika napada podijeljena na tehniku s loptom i tehniku bez lopte. Skok ut i
varka promjene smjera kretanja koji su predmet ovog istraivanja spadaju u napadaku
tehniku s loptom.
Osnovna podjela tehnike rukometne igre koju je postavio Rogulj (2000) tehnika je igre s
loptom i tehnika igre bez lopte. Udarci na vrata su motorika, tehnika i taktika aktivnost
bacanja lopte prema vratima (Dvorek, 2012). Udarac na vrata jest najutilitarniji element
individualne tehnike s loptom kojom se konkretizira igra, tj. postie gol. Na uzorku entiteta od
134 tehniko-taktika elementa rukometne igre Vuleta (1997) sistematizira elemente po
vanosti na osnovi ekspertne procjene. Rezultati su pokazali da je tehniki element skok ut
sa zadrkom s ocjenom 5,0 na prvom mjestu po vanosti za uspjeh vanjskog igraa u
rukometu. Isto tako, Wagner i sur. (2008a) provode istraivanje gdje su dobiveni podatci
prema kojima 73 75 % svih upuenih udaraca na gol zavrava skok utom.
Na temelju dosadanjih istraivanja (Eliasz, 1996; Foreti i sur., 2005) udarac na vrata
svrstava se meu najvanije elemente koji odreuju rezultatsku uspjenost u rukometnoj igri
te se smatra da e igrai kojima lopta bre leti prema golu imati veu ansu postizanja
pogotka.
utiranjem se smatra bacanje lopte u vrata koje za cilj ima postizanje zgoditka. Udarci na
vrata razlikuju se od dodavanja u snazi i brzini izbaaja lopte. Dok se dodavanje lopte
usmjerava suigrau, udarci su usmjereni prema vratima i vrataru. U odnosu na nain kretanja
lopte, razlikuje se pravocrtno, parabolino, utiranje odbijanjem lopte i kretanje lopte s
rotacijom.
Obiljeja udaraca na vrata viestruka su te se mogu pronai razliiti naini prema kojima bi se
napravila podjela. Ipak, prema osnovnim zakonitostima tehnike izvedbe ona se dijele u dvije
grupe:
a) udarci na vrata iz skoka ili zraka
b) udarci na vrata iz uporita ili sa zemlje.
13
U svojoj doktorskoj disertaciji Vuleta (1997) definira 21 razliiti udarac na gol te ih svrstava
po prethodnoj podjeli na utiranje s tla i utiranje u skoku.
Varka s loptom jedan je od najsvrhovitijih elemenata individualne tehnike, a igra koji dobro
uvjeba varku opasan je za protivniku obranu. Rogulj (2000) definira varke
objanjavajui ih kao tehniki element pomou kojeg igra u napadu stjee vremensku ili
prostornu prednost u odnosu na obrambenog igraa koji ga uva to mu omoguava
nesmetanu realizaciju ili mu osigurava nastavak tehniko-taktikog djelovanja u povoljnijim
uvjetima u odnosu na protivnika.
Istraivanje koje je proveo Vuleta (2007) pokazalo je da kod vrednovanja tehniko-taktikih

elemenata srednjih vanjskih napadaa u rukometu varke zauzimaju visoka mjesta koja
definiraju uspjenost za ovu poziciju. Varka promjene smjera i brzine kretanja na prvom je
mjestu s ocjenom 5,00, dok je varka jednostruke promjene smjera kretanja na drugom mjestu
s ocjenom 4,89 po miljenju eksperata.
Analiza motorikih znanja mogua je izravnom i posrednom opservacijom, ekspertnom

procjenom, kinematikom analizom ili kombiniranim metodama. U dosadanjim
istraivanjima najvie su istraivani elementi bacanja na gol, dodavanja i elementi vratarske
tehnike. Nekoliko je autora u rukometu u svojim radovima istraivalo kinematiki lanac kod
elementa skok uta (ibila i sur., 2003; Fradet i sur., 2004; Pori i sur., 2005; Ohnjec i sur.,
2010; Wagner i sur., 2010; Van den Tillaar i sur., 2007). Sva ta istraivanja obuhvaala su
analizu tehnike skok uta na manjim uzorcima rukometaa i rukometaica od reprezentativnih
do nieligakih. Po saznanju autora nijedno istraivanje nije ponudilo kvalitetan model na
uzorku vrhunskih igraa za element skok ut niti predloilo matematiki algoritam za
valorizaciju njegove izvedbe, dok se varka promjene smjera kretanja uope nije kinematiki
analizirala. Kinematika analiza predstavlja vaan temelj kvalitetne procjene uspjenosti
izvoenja osnovnih motorikih elemenata u rukometnoj igri.
Osim elemenata koje karakteriziraju rukometnu igru u napadu, provedeno je nekoliko
istraivanja gdje su analizirane osnovne vratarske tehnike i objanjene osnovne kinematike
karakteristike pojedinih elemenata tehnike rukometnih vratara (Rogulj i sur., 2004, Bideu i
sur., 2004; Rojas i sur., 2012).
14
Razvojem sofisticiranih tehnologija omoguava se znanstvenicima i trenerima da razviju nove

spoznaje o mehanici gibanja pojedinih elemenata tehnike to znatno ubrzava i poboljava
ostvarivanje vrhunskih rezultata u sportu.
Znanstvenici razliito interpretiraju osnovnu formulu biomehanike koju je 1974. godine iznio
Herbert Hatze, a koji je biomehaniku definirao kao znanstvenu disciplinu kojom se istrauje
struktura i ponaanje biolokih sustava koristei zakone mehanike.
Kinematika je dio mehanike koja izuava kretanje bez obzira na njegove uzroke (Jari, 1997).
Prouavanjem kinematike tijela mjerimo poloaje i ubrzavanje figurativnih toaka tijela
(centri zglobova, centri teita dijelova tijela ili cijelog tijela). Kada dobijemo koordinate i
poloaje tih toaka, moemo odrediti i ostale kinematike fizikalne veliine kao to su brzina
i akceleracija.
Osnovni problem, ijem je rjeavanju namijenjeno ovo istraivanje, jest odgovor na pitanje
postoji li razlika u tehnikoj izvedbi elementa skok uta i varke jednostruke promjene smjera
kretanja izmeu vrhunskih (reprezentativnih) i kvalitetnih (prvoligakih) igraa. Nadalje,
izvrit e se evaluacija kinetikog modela komparacijom s hipotetskim modelom definiranim
od strane eksperata. U konanici, intencija je ovog istraivanja, polazei od definiranih i
evaluiranih optimalnih kinematikih parametara odabranih elemenata, postaviti model i
algoritam koji e rukometnim trenerima i strunjacima omoguiti pouzdanu procjenu kakvoe
motorikih znanja svojih igraa u komparaciji s vrhunskima.
15
2. DOSADANJE SPOZNAJE
2.1. Dosadanja istraivanja
Sagledavajui specifinu problematiku doktorske disertacije, navode se samo ona istraivanja

koja se odnose na predmet ovoga rada. Znanstvena istraivanja u ovom podruju uglavnom su
se provodila na uzorcima studenata kineziologije te donekle na uzorcima rukometaica
seniorskog uzrasta. Zbog raznovrsnosti kineziolokih struktura u brojnim sportovima, u
pregledu dosadanjih istraivanja iz drugih sportova navode se samo ona kojima su analizirani
elementi tehnike sline strukture ili funkcije kao i analizirani rukometni elementi skok ut i
varka jednostruke promjene smjera kretanja. Tako su uz kinematika istraivanja iz rukometa
najvie analizirana relevantna istraivanja iz tehnike bacanja koplja i tehnike udaraca u
vaterpolu koja su slina elementu skok utu u rukometu. Obuhvaena su i neka istraivanja iz
drugih sportova koja su po tematici i nainu obrade rezultata slina temi ove doktorske
disertacije. Stoga, radi lakeg pregleda dosadanjih znanstvenih istraivanja, ona su
usustavljena u etiri grupe. Prva grupa istraivanja obuhvaa radove na temu kinematike
analize rukometne igre, dok druga grupa obuhvaa radove u kojima se usporeuje izvedba
nekih tehnikih elemenata rukometne igre s izvedbom strukturalno slinih elemenata tehnike
iz drugih sportova. Trea grupa istraivanja obuhvaa istraivanja elemenata tehnike iz drugih
sportova koja su po svojoj kineziolokoj strukturi slina promatranim elementima rukometne
igre, dok etvrta grupa istraivanja obuhvaa ekspertna istraivanja u rukometu.
16
2.1.1. Kinematika istraivanja u rukometu
Joris i suradnici (1985) prouavaju sile i brzinu kod gornjeg bacanja na uzorku od 56
rukometaica koje su analizirane kinematografski. Rezultati su pokazali da je srednja brzina
lopte pri izbacivanju 17,2 ms-1. Glavni dio rada na lopti (73 %) poinje se dogaati u
posljednjih 50 ms bacanja. Istraivanje je pokazalo da je visoka maksimalna segmentalna
brzina jedan od osnovnih preduvjeta za optimalni protok energije na loptu u zadnjoj fazi
bacanja. Uzastopne akcije tjelesnih segmenata od veih proksimalnih segmenata do relativno
manjih distalnih segmenata, ini se da su povezane s unutarnjim svojstvima miia i protokom
energije od proksimalnih do distalnih segmenata.
Zvonarek i suradnici (1997) proveli su istraivanje u vrijednostima kinematikih parametara

relevantnih za izvedbu dviju varijanti skok uta. Uzorak ovog istraivanja sainjavala su
dvojica vrhunskih rukometaa. Svaki od selektiranih napadaa izveo je po dvanaest udaraca
na gol. Snimanje je provedeno dvjema kamerama koje su mogle projicirati 60 slika u sekundi.
Konstruiran je etrnaestosegmentalni ljudski model. Pomou njega dobiveno je osamnaest
referentnih toaka, dok je devetnaesta toka definirala koordinate centra lopte. Autori su skok
ut podijelili na pet faza te je interpretacija prezentirana po fazama zaleta, odraza, leta,
izbaaja i doskoka. Rezultati usporedne kinematike analize skok uta s vanjske pozicije
izvedeni od dvaju elitnih svjetskih rukometaa pokazali su znatne razlike meu njima. Kod
prvog ispitanika skok je bio neto nii, a izbaaj lopte bio je u maksimumu trajektorije. Skok
kod drugog ispitanika bio je izuzetno visok, ba kao i visina izbaaja lopte. Svaki od ovakvih
udaraca na gol ima svoje prednosti i nedostatke te e njihova primjena na utakmici zavisiti o
tehniko-taktikoj situaciji u igri te fizikoj pripremljenosti igraa.
Rogulj i suradnici (2001) analiziraju kinematike parametre odnoenja koje je jedno od

osnovnih defanzivnih reakcija vratara. Istraivanje je provedeno na jednom vrataru prve lige.
Izraunate su tri referentne toke (kuk, koljeno i runi zglob) zajedno s brzinom distalnih
dijelova te je izraunata prosjena brzina cijelog momenta. Rezultati kinematike analize
pokazali su da brzina momenta raste progresivno te da dosee maksimum u 9. segmentu, a
poslije se smanjuje zbog otpora aduktora stajne noge i vezivnog tkiva u zglobovima.
Maksimalna brzina dosegnuta je kod kuta od 125o izmeu noge koja vri odnoenje i stajne
noge.
17
Bayios i suradnici (2001) za cilj svoga istraivanja postavljaju odnos izmeu rotacijske snage
ramena i brzine leta lopte kod rukometaa razliitih kvalitativnih razina. Analiza je
napravljena na tri razliita uzorka. Jednu je grupu inilo 15 najboljih igraa prve lige, a drugu
grupu 12 najboljih igraa druge lige, dok je treu grupu sainjavao sluajan uzorak od 15
studenata kineziolokog fakulteta. Sva ispitivanja izvrena su na Cybex2 izokinetikom
dinamometru. Koncentrina akcija unutarnje i vanjske rotacije ramena bila je mjerena 60, 180
i 300 deg/sec. Utvrena je statistiki znaajna razlika u brzini leta lopte izmeu kvalitativnih
grupa i to za sve vrste bacanja. Rezultati su pokazali da razlika u vrijednosti vrnog okretnog
momenta unutarnjeg i vanjskog dijela ramena izmeu grupa nije statistiki znaajna.
Parraga i suradnici (2002) provode ispitivanje na uzorku od 16 ispitanika. Cilj istraivanja

bio je dokazati uinak na vrijeme prve reakcije na razliite kinematike faktore koji odreuju
element skok ut. Koritena je multivarijatna analiza unutar grupa (N = 16) koja je imala dvije
nezavisne varijable. Prva varijabla je obuhvaala vrijeme poticaja, dok je druga varijabla
definirala poziciju vratara. Snimanje je obavljeno 2D fotogrametrijskom tehnikom. Dobiveni
rezultati ukazuju na dvije vrlo vane injenice. Brzina izbaaja lopte uvjetovana je poziciji
vratara, te je vea kada se vratarska pozicija ne podudara s napadakom rukom koja je u
poziciji kad se vratar dijagonalno nalazi nasuprot uterskoj napadajuoj ruci. Druga vana
injenica pokazuje da je vrijeme reakcije kod vratara znaajno krae (p < 0,001) kad je
stimulirano pojavljivanje vremena odgoeno. Radi se o vremenu koje je potrebno igrau da se
prilagodi segmentalnoj poziciji kojom zapoinje kinetiki lanac.
Van den Tillar i suradnici (2003) svojim su istraivanjima dali znaajan doprinos analizi
tehnike rukometne igre. U prvom su istraivanju proveli kinematiku analizu osnovnog
udarca s tla. Ispitivanje je obuhvatilo devet igraa iz druge norveke rukometne lige koji su
ve bili iskusni rukometai s dvanaest odraenih seniorskih sezona. Ispitanici su imali zadatak
da kroz pet razliitih pozicija sedam puta utiraju na gol naglaavajui svaki put tonost i
brzinu. Udarac na gol bio je u metu veliine 0,5 X 0,5 m te je ispitiva uvijek birao nain
utiranja odabirui brzinu ili preciznost. Rezultati su pokazali da je preciznost uta na gol pri
velikoj brzini bila iznimno mala (35 %) to je indikativno jer su iskusni igrai u rukometu
trenirani da bacanje odrade tono i pri velikim brzinama. Isto tako, preciznost se nije
poboljavala kada se ispitanicima nalagalo da se fokusiraju na metu. Mogue je da je na
ovakve rezultate utjecala heterogenost skupine ispitanika.
18
ibila i suradnici (2003) na uzorku od 10 vrhunskih rukometaa napravili su istraivanje koje

je za cilj imalo utvrditi razlike u nekim osnovnim kinematikim parametrima izmeu dviju
razliitih tehnika skok uta u rukometu. Snimanje je obavljeno dvjema kamerama koje su
imale mogunost reprodukcije 25 slika u sekundi. Koriteno je 16 referentnih toaka, dok je
napravljen petnaestsegmentalni model. Referentne toke zastupljene su na zajednikim
centrima udova na objema stranama tijela te dodatno na tokama atlasa, tjemena i lopte, dok
je centar gravitacije izraunat preko Dempster-x. Prema osnovnoj je strukturi skok ut bio
podijeljen u pet faza. Izabran je 31 parametar koji predstavlja osnovne kinematike strukture
skok uta u svim fazama. Obrada podataka obavljena je APAS sustavom (Ariel Performanse
Analyses System). Dobiveni rezultati pokazali su bolje rezultate kod ispitanika kada su skok
ut izvodili na nain gdje se u posljednjem koraku odrazna noga nalazila nasuprot izbaajnoj
ruci. Centar gravitacije tijela u drugom sluaju (odrazna noga je na istoj strani kao izbaajna
ruka) prije bacanja se znatno prebacio prema naprijed od tijela kao u prethodnom sluaju. Kut
izmeu ramene osi i vodoravne osi u sagitalnoj ravnini na kraju odraza bio je znatno vei u
prvom sluaju skok uta sa suprotne noge. Rezultati doskoka kao zavrne faze skok uta
pokazali su da ispitanici koji su napravili odraz s noge suprotne izbaajnoj ruci imaju doskok
na odraznu nogu, dok su ispitanici koji su vrili odraz s noge sukladne izbaajnoj ruci imali
doskok na nogu suprotnu izbaajnoj ruci. Istraivanje je uputilo trenere da u trenanom
procesu naue svoje igrae razliite tehnike utiranja kako bi mogli reagirati u skladu sa
situacijama na terenu.
Fradet i suradnici (2003) napravili su prijedlog modela rukometnog bacanja koji bi bio
prilagodljiv maksimalnom broju kinematikih parametara kao to su vrijeme izbaaja lopte,
poloaj ruke na lopti i izbaajni tip. Istraivanje je provedeno na uzorku od 12 rukometaa
koji su aktivni igrai u drugoj francuskoj ligi. Igrai su testirani na nain da je provedena
analiza uta s tla koji su ispitanici izvodili zadnjim korakom noge suprotne izbaajnoj ruci i
zadnjim korakom noge sukladne izbaajnoj ruci. Isto tako, analizirana su etiri skok uta na
nain da je odraz bio s lijeve i desne noge. Snimanje je provedeno pomou sedam kamera
koje su smjetene u krugu od devet metara. Prvi put je napravljen model virtualne stvarnosti
za ove elemente gdje se mogla testirati i vratareva reakcija. Ovakva vrsta analize postavlja se
kao alat za unapreenje znanja o ljudskom pokretu koje je kompleksno analizirati u stvarnim
situacijama.
19
Van den Tillar i suradnici (2004a) na uzorku od 40 ispitanika, 20 iskusnih rukometaa i 20

iskusnih rukometaica, provode istraivanje koje je za cilj imalo utvrditi relaciju izmeu
maksimalne izometrike snage, antropometrije i maksimalne brzine u gornjem ramenom
bacanju. Rezultati su pokazali da je brzina lopte kod mukaraca iznosila 23,2 ms -1,, a kod ena
19,1 ms-1. Korelacija je pronaena izmeu maksimalne izometrike snage i brzine bacanja
(mukarci r = 0,43, p = 0,056; ene r = 0,49, p = 0,027). Upotrijebljena je univarijatna analiza
varijance izmeu izometrike snage i brzine bacanja te nije pronaena statistiki znaajna
razlika izmeu spolova. Dobiveni rezultati pokazali su da veliina tijela ima pozitivan efekt
na bacaku tehniku i izometrijsku snagu.
Van den Tillar i suradnici (2004b) mjerili su odnos sile i brzine u gornjem bacanju kod
rukometaa. Sedam iskusnih rukometaa druge norveke rukometne lige sudjelovalo je u
istraivanju koje je provedeno pomou kamera brzine 240 slika u sekundi i lopticama od 0,2
do 0,8 kg. Promatrani su brzina zglobova gornjih ekstremiteta i lopte, dok je snaga na loptu
izvaena iz rezultata mjerenja. Rezultati su pokazali da se poveanjem teine lopte poveava
ukupno vrijeme bacanja. Isto tako, nije bilo znaajne promjene u tehnici izbaaja prilikom
testiranja koje je provedeno s lopticama razliite teine. Dobivenim modelom utvreno je da
se lopta otputa zbrajanjem uinaka brzine lakatne ekstenzije i unutarnje rotacije ramena. Svi
dobiveni rezultati upuuju da je vanost unutarnje rotacije ramena i lakatne ekstenzije jedan
od najvanijih elemenata koji doprinose ukupnoj brzini lopte pri izbaaju.
Fradet i suradnici (2004) za cilj svoga rada postavili su analizu segmenta izbaajne ruke
tijekom rukometnog bacanja. Rezultati prethodnih istraivanja pokazali su da je proksimalni
slijed dosegao svoju linearnu brzinu prije distalnog. Potaknuti takvim istraivanjima, autori su
u ovom radu dobili rezultate u kojima je maksimalna linearna brzina ramena dola nakon
maksimalne linearne brzine lakta. tovie, maksimalna kutna brzina gornjeg torza dogodila se
kasnije nego brzina lakta.
Bideau i suradnici (2004) koristili su virtualnu stvarnost kako bi analizirali kinematiku

pokreta kod rukometaa i reakciju vratara. Uzorak je sainjavalo osam vratara od kojih su
trojica bila iz prve francuske lige, trojica iz druge lige i dvojica iz tree lige. Analiza je
napravljena pomou tri sinkronizirana video projektora koji su koriteni za stvaranje 3D slike.
Virtualna stvarnost koritena je za dizajn i reprodukciju u kontroliranim uvjetima. Testiranje
je obavljeno na nain da je sniman pokret vratara kako bi se usporedila reakcija u dva
20
odvojena bacanja gdje je samo jedan element modificiran. Dobiveni rezultati ukazali su da
postoji statistiki znaajna razlika (p < 0,003) u reakciji vratara prilikom dvaju razliitih
modela utiranja.
Rogulj i suradnici (2004) na jednom vrataru prve dravne rukometne lige prouavaju dva
osnovna pokreta koji dominantno participiraju kod obrane vratara, a to su runa adukcija i
runa abdukcija. Kinematiki parametri rune abdukcije i adukcije pokazali su smanjenu
brzinu u poetnom momentu izvoenja tijekom optereenja miine sile koji treba probuditi
sistem i statikog stanja u zadnje stanje zbog aktivacije miia antagonista da zaustave pokret.
Maksimalna brzina tijekom runog pokreta abdukcije dovedena je do segmenta koji je u
korespondenciji s kutom od 118o izmeu gornje ruke i trupa. Isto tako, prosjena brzina rune
adukcije prelazi runu abdukciju prosjenom brzinom od 6 %, a maksimalnom brzinom od 16
% to je posljedica utjecaja ponajvie sile tee.
Pori i suradnici (2005) provode istraivanje koje je metodoloki najslinije ovoj doktorskoj
disertaciji. Strunjaci s Ljubljanskog fakulteta za sport proveli su istraivanje na uzorku od 10
rukometaa od kojih su estorica bili vanjski napadai, dvojica krilni igrai te dvojica kruni
napadai. Koriteno je sedamnaest varijabli koje su predstavljale pet faza skok uta. APAS
sustavom napravljena je kinematika analiza. Da bi se provjerila valjanost kinematikog
modela, izvedbu skok uta takoer je procjenjivalo troje neovisnih sudaca. Podatak da se od
ukupnog broja udaraca na gol vie od polovice izvodi s pozicija vanjskih napadaa, a od toga
se 60 % izvede tehnikom skok uta, dao je ekspertima polaznu toku u ovome radu. Cilj je bio
usporediti ekspertne podatke o izvedbi skok uta pojedinog igraa s postavljenim modelom.
Razina pouzdanosti izmeu eksperata bila je poprilino visoka (W = 0,875), isto kao i
koeficijent korelacije izmeu aktualnog ranga i ranga sudaca koji je bio statistiki znaajan
(0,91). Dobiveni rezultati upuuju na konstrukciju modela tehnike specifinih za pojedinu
igraku poziciju kao pouzdanog kriterija za procjenu kvalitete motorikih znanja u rukometu.
ibila i suradnici (2005) provode istraivanje na jednom ispitaniku, vrhunskom slovenskom

rukometnom reprezentativcu. Ispitanik Ale Pajovi (197 cm, 100 kg, 26 godina) morao je
napraviti tri skok uta koji su snimljeni SVHS video kamerom reprodukcije 50 slika u
sekundi. Analiza je napravljena pomou APAS sustava. Petnaestosegmentalni model ljudskog
tijela dijagnosticiran je u koordinatama referentnih toaka. Dodatna promatrana toka bila je
21
lopta. Dobiveni rezultati bili su u koliziji s prethodnim istraivanjima ovoga tipa drugih
autora. Poveanje kutne brzine svakog pojedinog segmenta u kinematikom lancu spojeno je
sa zaustavljanjem proksimalnog dijela (kutna brzina lakta bila je vea nakon zaustavljanja
pokreta ramena, runi zglob nakon zaustavljanja lakta itd.).
Rogulj i suradnici (2005) analiziraju niski ispad kod vratara prve hrvatske rukometne lige.
Ovaj element koristi se pri udarcima iz vee udaljenosti koji su upueni u donje dijelove gola.
Osobine su mu da pokazuje relativno nisku brzinu donje ispadne noge u poetnoj i srednjoj
fazi izvedbe pokreta. Zavrna faza je neto bra, a razlog tome je ekstenzija donje noge
odrazno i kontrakcije miia na prednjoj strani miia natkoljenice. Doprinos istraivanja
odnosi se na mogunost dijagnosticiranja pogreke u izvedbi gibanja vratara te optimiziranje
pozicije tijela u osnovnoj vratarskoj pozi.
Wagner i suradnici (2006) proveli su istraivanje na 15 rukometaa podijeljenih u tri skupine

s ciljem analize kinematikih parametara vertikalnog skok uta. U prvoj su skupini bili
vrhunski austrijski igrai, u drugoj seniorski igrai regionalne razine, dok su treu skupinu
sainjavali juniori. Ispitanici su izvodili vertikalni skok ut gdje doskok nije smio biti dui od
1 metra od toke odraza. Snimanja su obavljena kamerama koje mogu reproducirati 250 slika
u sekundi. Znaajne razlike izmeu grupa identificirane su za brzinu lopte, segment brzine
prsta i runog zgloba, kut ramene fleksije i ekstenzije, maksimalnu brzinu rotacije te lakatno
savijanje i lakatno odstupanje od runog zgloba.
Gutierrez i suradnici (2006) za cilj istraivanja postavljaju analizu prilagodbe tehnike

utiranja u odnosu na protivnika. Za analizu su uzete najee obrambene akcije na Svjetskom
rukometnom prvenstvu u Portugalu 2003. godine. Analizirano je utiranje protiv obrane i bez
obrane na uzorku rukometaa koji igraju u drugoj panjolskoj ligi. Snimanje je obavljeno
kamerama koje mogu reproducirati 50 slika u sekundi, dok je sinkronizacija u vremenu
napravljena putem elektronskog slajda. Statistiki znaajne razlike (p < 0,001) pronaene su u
tzv. istiskivanju vremena (vrijeme bijega prije uta) u situacijama kada se obrambeni igra
nalazi ispred napadaa.
Schrorer i suradnici (2007a) ispituju uzorke pokreta kod petorice ljevorukih rukometaa koji
su razliitih kvalitativnih razina, u rasponu od poetnika pa sve do igraa nacionalne razine.
Zadatak ispitanicima bio je utirati u tri oznaena sektora kao da su vratari prisutni. Autori su
22
koristili kontinuirano vrijeme te su upotrijebljeni 3D podatci za procjenu interindividualnih

obrazaca pokreta. Klaster analizom dobiveni su rezultati koji ukazuju na visoku stopu
uinkovitosti jer je 92 % pokuaja zavrilo uspjeno. Naglaena je varijabilnost u rezultatima
neiskusnih bacaa dok su napredni bacai postigli konzistentne rezultate prilikom utiranja u
zadane sektore.
Van den Tillar i suradnici (2007) na uzorku od 11 rukometaa koji igraju u prvoj norvekoj
rukometnoj ligi provode istraivanje s ciljem analize doprinosa gornjih ekstremiteta pokretu
bacanja. Analiza je ukljuivala sljedee kinematike parametre: maksimalne kutove, kutove
izbacivanja lopte, maksimalne kutne brzine zajednikih pokreta i njihovo vrijeme tijekom
bacanja. Dobiveni rezultati ukazali su na znaajnu povezanost kuta lakta i razine unutarnje
rotacije pri izbacivanje lopte s bacakom izvedbom. Druga znaajna korelacija je izmeu
maksimalnog kuta zdjelice i brzine lopte koja ukazuje da bolji pucai startaju ranije s
rotacijom zdjelice prema naprijed tijekom bacanja. Konani je zakljuak istraivanja da su
maksimalna interna brzina vrtnje, vrijeme nastanka ovog parametra te lakatna ekstenzija pri
isputanju lopte vani parametri koji omoguavaju uinkovitu provedbu bacanja u rukometu.
Rogulj i suradnici (2007) na uzorku od 42 studenta prve godine studija kineziologije u Splitu
analiziraju utjecaj bazinih motorikih sposobnosti na brzinu lopte kod udarca iz skoka i s
podloge u rukometu. Prediktorski sustav sastojao se od osam varijabli namijenjenih za
procjenu brzine, agilnosti, frekvencije pokreta, izdrljivosti te eksplozivne i repetitivne snage,
dok je brzina kretanja lopte u svojstvu kriterijske varijable mjerena radarskim pitoljem.
Rezultati regresijske analize ukazuju da motorika efikasnost u znatnoj mjeri determinira
brzinu kretanja lopte. Pojedinano, brzina kretanja lopte kod udarca iz skoka i s podloge na
razini statistike znaajnosti determinirana je samo eksplozivnom snagom u vidu izbaaja. To
je razumljivo jer upravo ova sposobnost s kineziolokog i anatomskog aspekta u najveoj
mjeri uvjetuje kinetiku (u smislu kinetikog lanca i slijeda pokreta) uinkovitost izbaaja
lopte u rukometu.
Wagner i suradnici (2008b) postavljaju u svom istraivanju cilj koji e osim znanstvenog
istraivanja imati i praktinu primjenu kod rukometaa. Naime, spomenuti cilj istraivanja
oituje se u sveobuhvatnoj, uinkovitoj i praktinoj studiji koja e ponuditi igraima
mogunost da poveaju kvalitetu svoje izvedbe u kojoj se analiziraju uinci mjerenjem
kinematikih parametara. Analiza je provedena na uzorku koji su inila dva rukometaa
23
razliitih kvalitativnih sposobnosti. Ispitanici su mjereni kroz pet razliitih ponavljanja (test i
etiri ponavljanja testa) te su izmjereni kinematiki podatci za svakog ispitanika kroz razliite
faze izvedbe. Rezultati istraivanja pokazuju porast u brzini izbaaja lopte, promjeni obrasca
kretanja u fazi zaleta, kao i poveanje segmentalne brzine kod obojice ispitanika.
Fbrica Gabriel i suradnici (2008) promatraju utjecaj umora i igraev poloaj u rukometnoj
utakmici te kut lakta i brzinu izbaaja u enskom rukometu pri udarcu sa sedam metara.
Uzorak su bile igraice urugvajske enske rukometne reprezentacije, dok je provedena 2D
kinematika analiza u lateralnom planu. Brzina lopte i izlazni kut analizirani su uzimajui u
obzir vrijeme igre i igraevu poziciju, vanjskog igraa ili krila, koristei upareni uzorak t-testa
(p < 0,005). Dobiveni rezultati pokazali su da su znatno vee brzine izmjerene u prvom
poluvremenu nego u drugom (p = 0,0006). Bekovi su zabiljeili znatno vee brzine izbaaja
lopte u odnosu na krilne igrae.
Kut lakta izbaajne ruke pokazuje da nema razlika u tehnici izbaaja tijekom utakmice (p =
0,43 i p = 0,63) izmeu ispitanika. Rezultati malih varijacija u kutovima utiranja
interpretirani su od autora kao pokazatelj da poveanjem umora miia ne dolazi do veeg
naruavanja tehnike izbaaja kod ispitanika.
Ettema i suradnici (2008) na uzorku od 13 rukometaica provode istraivanje kojemu je cilj

usporediti specifini otpor u trenanom procesu (moment bacanja s ramenicom - ureaj) s
efektima regularnog treninga (bacanje s redovnim loptama) na brzinu gornjeg bacanja pod
razliitim uvjetima. Prva grupa (n = 7) trenirala je s otporom tri puta tjedno, osam tjedana,
gdje su uz svoje standardne rukometne treninge imali i treninge s optereenjem. Druga grupa
(n = 6) trenirala je standardno samo rukometne treninge. Rezultati su pokazali da je
postignuta vea brzina izbaaja s redovnim loptama nakon zadanog trenanog procesa kod
obiju grupa ispitanika (p = 0,14). Nadalje, grupa koja je trenirala samo rukometnim loptama
poboljala je brzinu bacanja za 6,1 %, dok je grupa koja je trenirala s teim loptama i s
optereenjem postigla napredak od 1,4 % to se pokazalo statistiki znaajnim. Rezultati su
nedvojbeno ukazali da trening s vanjskim optereenjem nije prouzroio znaajnije
unapreenje brzine bacanja za razliku od osnovnog treninga s loptama.
Van den Tillar i suradnici (2009) provode istraivanje nad rukometaima s ciljem
komparacije gornjeg bacanja s dominantnom i nedominantnom rukom. U istraivanju je
24
sudjelovalo 11 rukometaa iz prve norveke lige. Pronaene su statistiki znaajne razlike u

preciznosti bacanja i brzini lopte te je smanjena unutarnja rotacija ramena kod nedominatne
ruke. Maksimalna brzina bila je statistiki vea kod bacanja dominantnom rukom. Razlike u
brzini bacanja izmeu dominantne i nedominantne ruke generalno su uzrokovane smanjenjem
maksimalne brzine glavnih zajednikih pokreta te posebice smanjenjem unutarnje brzine
rotacije ramena.
Kozomara i suradnici (2009) prouavaju razlike u rezultanti brzina CT potkoljenice kod skok
uta u rukometu pri odrazu i doskoku kao mogunost prevencije povrede anterior cruciate
ligamenta. Napravljena je trodimenzionalna kinematika analiza koja je omoguila
neposredni izraun ukupne brzine CT potkoljenice u zglobu koljena odskone/doskone noge
kod bacanja rukometne lopte skok utom u dalj, s otklonom (eret) i skok utom u vis.
Rezultati upuuju da postoje razlike u mehanikim karakteristikama pri odrazu i doskoku u
zglobu koljena i rezultanti brzina CT potkoljenice izmeu pojedinih vrsta udaraca. Statistiki
znaajna razlika u ukupnoj brzini centara teita potkoljenice utvrena je pri bacanju
rukometne lopte skok utom u dalj i u vis, skok utom s otklonom (eret) te kod odraza i
doskoka, dok statistiki znaajne razlike u rezultanti brzina CT potkoljenice nije bilo pri
izvoenju rukometnog skok uta s otklonom (eret) i u vis.
Triplett i suradnici (2009) na uzorku od 12 rukometaica juniorki provode istraivanje na

principu kinetike i kinematike razlike statikog skoka s jednom nogom u vodenom
okruenju u usporedbi s onim to se izvodi u stvarnim uvjetima na suhom. Zadatak
ispitanicama bio je da naprave seriju skokova s jedne noge na suhom i u vodi, te su snimane s
ureajem i bez njega. Posebice se pazilo na vrijeme oporavka kako umor ne bi utjecao na
rezultate. Vrh koncentrine sile, stopa razvoja sile, udarci i vrijeme skokova odreeni su
pomou ploe za mjerenje sile. Dobiveni rezultati upuuju da su vrh koncentrine sile i brzina
razvoja sile statistiki znaajno vei kod skokova u vodu (p < 0,05), dok je sila udarca
statistiki znaajno manja (p < 0,05) u odnosu na skokove na suhom. Skokovi u vodu
rezultiraju veom proizvodnjom sile, te se na taj nain mogu koristiti kao alternativa
tradicionalnom skoku na suhome. U budunosti prednosti ovakvog naina vjebanja mogu
ponuditi trenerima ideje u trenanom procesu koje e obogatiti njihov rad, pogotovo to se
vjebe sa skokovima u vodu mogu koristiti bez ugroavanja brzine, dok je potencijalno
smanjena mogunost ozljede.
25
Wagner i suradnici (2010a) na uzorku od 12 igraa koji nastupaju u austrijskoj prvoj, drugoj i
treoj ligi provode istraivanje koje za cilj ima usporediti razlike u brzini otputanja lopte i
tonost bacanja izmeu uta s tla i uta sa strane. Napravljena kinematika analiza ponudit e
trenerima i rukometnim strunjacima informacije koje mogu pomoi u trenanom procesu.
Dobiveni rezultati pokazali su da postoje statistiki znaajne razlike izmeu ovih dvaju
razliitih udaraca na gol (p < 0,0073) u kutovima i kutnoj brzini u trupu (fleksija, lijevi nagib i
rotacija). Ramena fleksija i abdukcija izbaajne ruke rezultirala je znaajnoj razlici u brzini
otputanja lopte (1,4 0,8 m/s; P < 0,001). Krajnji zakljuak pokazuje da je drukiji poloaj
izbaajne ruke kod oba uta uzrokovan razliitom fleksijom i nagibom kutova koji vode do
razlika u brzini isputanja lopte, ali ne i u preciznosti.
Ohnjec i suradnici (2010) na uzorku od etiri rukometaice, potencijalne kandidatkinje za

juniorsku reprezentaciju, istrauju kinematiku analizu skok uta. Igraice su imale zadatak da
izvedu sedam skok utova gdje su za analizu izabrani samo oni koji imaju najbri let lopte.
Set kinematikih varijabli sastojao se od parametara koji ine odreene faze skok uta.
Promatrani su pokret teita tijela po horizontalnoj i vertikalnoj ravnini te maksimalna
linearna brzina tijela u segmentima i njihova aktivacija u vremenu. Snimano je dvjema
kamerama koje mogu projicirati 50 slika u sekundi, dok je brzina udarca na gol mjerena
radarom (Stalker PRO). Svaki od segmenata gola bio je podijeljen u devet polja. Kinematiki
parametri izraunati su preko APAS sustava. Sama svrha rada bila je otkriti karakteristike
skok uta i onda na temelju dobivenih rezultata poboljati igrae u njihovom tehnikom
razvoju. Isto tako, autori predlau da se u budunosti ispita kriterij za uspjenost skok uta u
stvarnim (natjecateljskim) uvjetima te koliko ovaj element odstupa od idealne tehnike
izvedbe stvaranja stila u igri.
Salah i suradnici (2010) za cilj svoga istraivanja postavljaju biomehaniko modeliranje i

evaluaciju razine vjetine skoka kod mladih igraa. Uzorak je sainjavalo est rukometaa.
Istraivanje je napravljeno pomou deskriptivne metode koristei kameru i kompjutorsku
analizu programa K1-3D. Najvaniji je dobiveni rezultat da fizika sposobnost pridonosi
64,52 % u izvoenju skoka. Varijabla rukomet dodavanje o zid smatra se fizikom varijablom
koja se najvie odnosi na tonost izvoenja. Zakljuak istraivanja je da postoji vrlo uska
relacija izmeu fizikih i mehanikih varijabli. Istraivanje je pokazalo da je sila
karakteristina za brzinu, dok se krajnja sila smatra najvanijom kinetikom sposobnosti koja
odreuje tonost razine.
26
Wagner i suradnici (2010b) provode istraivanje na uzorku od 26 rukometaa razliitih razina

znanja, a srednje dobi (21,2 5,0 godina). Zadatak ispitanicima bio je upuivanje lopte u
metu koja je bila osam metara udaljena. Cilj je bio pogoditi kvadrat 1 X 1 m veliine na visini
od 1,75 m s maksimalnim otputanjem lopte. Proces istraivanja obuhvatio je dvije grupe u
kojoj su se nalazili ispitanici s razliitim stupnjem znanja te je napravljena analiza mjerenja
otputanja brzine lopte u skok utu. Snimanje je provedeno u 3D kinematici (fleksija,
ekstenzija i rotacija) kako bi se utvrdile statistiki znaajne razlike izmeu grupa. Dobiveni
rezultati pokazali su da postoji statistiki znaajna razlika izmeu elitnih i manje elitnih
rukometaa. Razlika je pronaena u brzini otputanja lopte (p < 0,001), tjelesnoj visini (p <
0,05), tjelesnoj teini (p < 0,05), maksimalnoj unutarnjoj rotaciji trupa (p < 0,05), fleksiji
trupa (p < 0,05) i ramenoj unutarnjoj rotaciji (p < 0,001). Rezultati ovoga istraivanja upuuju
na to da su igrai koji su bili vii i tei postigli veu brzinu otputanja lopte u skok utu to je
povealo fleksiju trupa i rotaciju kutne brzine.
Van den Tillar i suradnici (2011a) istrauju kinematiku komparaciju gornjeg bacanja s
loptama razliite teine. Lopte su bile razliitih teinskih vrijednosti: 20 % laka lopta, 20 %
tea lopta i lopta stvarne teine. Uzorak istraivanja sainjavale su 24 igraice druge i tree
norveke lige koje su imale nekolikog godina staa u seniorskom rukometu. Analizirano je
osam zajednikih pokreta tijekom bacanja. Analiza je ukljuivala maksimalne kutove, kutove
pri izbaaju lopte te maksimalne kutne brzine glavnih pokreta i njihovo vrijeme tijekom
bacanja. Rezultati su pokazali da razlike u teini lopte utjeu na maksimalnu brzinu lopte.
Razlike u oslobaanju brzine vjerojatno su razlog znaajnoj razlici kinematike glavnih
pokreta u gornjem bacanju, a to su lakatna ekstenzija i unutarnja rotacija ramena. Konani je
zakljuak provedenog istraivanja da promjena teine lopte u gornjem bacanju moe utjecati
na kinematiku bacanja u treningu to moe imati utjecaja na same rezultate treninga.
Wagner i suradnici (2011) provode sveobuhvatno istraivanje koje za cilj ima utvrditi brzinu
lopte i tonost bacanja, izmeu bacanja iz skoka, bacanja iz mjesta i pivot bacanja. Drugi je
postavljeni cilj istraivanja utvrditi postoje li razlike izmeu ovih bacakih tehnika u
kinematici. Testiranje je provedeno na 14 elitnih rukometaa iz prve, druge i tree austrijske
lige te prve njemake i panjolske lige. Od testiranih igraa sedam je bilo vanjskih igraa, pet
krilnih igraa i dva pivota. Snimanje je obavljeno pomou osam kamera marke VICON
MX13. Svi ispitanici su izvrili 10 bacanja za sve postavljene tehnike uta. Nakon pet
uspjenih bacanja igrai su utirali drugom tehnikom kako umor ne bi utjecao na rezultat.
27
Drugi je postavljeni zadatak ispitanicima bio da se pogodi meta veliine 1 X 1 m koja se

nalazila u razini oiju. Izraun podataka vren je samo za est bacanja koja su imala najveu
brzinu izbaaja lopte. Statistiki znaajne razlike pronaene su kod utjecaja na zalet i zdjelicu,
kao i pri pokretu trupa prilikom izbacivanja lopte.
Gutierrez i suradnici (2011) prouavaju varijabilnost smjera kinetikog lanca u rukometnom

bacanju. Istraivanju su pristupila etiri vanjska rukometna igraa i sedam rukometnih vratara
iz prve panjolske lige. Cilj istraivanja bio je analizirati varijable bacanja, potpomognutog u
realizaciji s devet metara uz prisutnost vratara. Istraivanje zapoinje od platforme gdje je
zabiljeen poetak kretanja vratara, dok je za model bacanja koritena 3D snimka. Rezultati
su ukazali da je kinetiki lanac privremeno usmjeren na orijentaciju za smanjenje
prekomjernog stresa u spoju ramena. Isto tako, inercija trupa smanjila je vrijeme izvrenja i
odabir brzog bacanja ovisno o vrataru.
Van den Tillar i suradnici (2011b) provode istraivanje koje je obuhvatilo 20 rukometaica
koje su nastupale u norvekom rukometnom prvenstvu na razliitim razinama, od prve do
etvrte lige. Cilj istraivanja bio je usporediti efekte razliitih trenanih programa na
kinematiku i brzinu izbaaja lopte kod iskusnih enskih rukometaica. Rezultati su pokazali
da nema znaajne promjene u brzini izbaaja lopte (p = 0,25) nakon razliitih trenanih
programa. Vana injenica se pojavljuje kod izbaaja lopte koja je vjerojatno uzrokovana
promjenama u maksimalnoj unutarnjoj rotaciji ramena nakon trenanog perioda. Kod ostalih
studija koje ispituju kinematiku gornjeg bacanja prije i nakon trenanog perioda, iste moraju
biti provedene na nain da se istrae dokazi o tome da je maksimalna unutarnja rotacija
ramena glavni parametar odgovoran u brzini izbaaja lopte nakon treninga.
Bourne i suradnici (2011) prouavaju dinamiku strukturu utiranja sedmeraca u rukometnoj

igri. Koristili su analizu glavnih komponenata za istraivanje varijacija u dinamikoj strukturi
utiranja sedmeraca. Ispitanici su trebali izvriti ukupno 10 uspjenih udaraca na gol u svaki
od etiri sektora na rukometnom golu. Trodimenzionalni pokret analiziran je u vremenskom
nizu. Isto tako, podatci su analizirani u tri razliita vremenska prozora u skladu s razvojem
kinematikog lanca. Dobiveni rezultati pokazali su da nije bilo statistiki znaajne razlike
izmeu dinamike strukture kao faktora cilja ili faze. Kad su udarci analizirani u tri razliita
vremenska prozora, samo nii evolucijski put kovarijance sugerira razlike izmeu ciljeva u
bilo kojem vremenskom razdoblju. Isto tako, ostali rezultati pokazuju da se dinamika
28
struktura na kojoj se temelji utiranje penala u rukometu ne razlikuje znaajno po mjestima

utiranja.
Kristanslund i suradnici (2011) svoj interes u kinematici pokreta usmjeravaju prema

sluajevima sluajnog uganua glenja koji promatraju na kinematiki i kinetiki nain.
Prouavajui prijanja istraivanja, uvidjeli su da su se samo dva istraivanja bavila slinom
tematikom te da nijedno istraivanje nije napravljeno na rukometaima kojima je ovo jedna
on najeih ozljeda. U laboratorijskim uvjetima napravljena je simulacija uganua glenja na
side stepu dok je sve snimano posebnim kamerama od 240 Hz za usporavanje pregleda cijelog
pokreta. Pokuaj ozljede je usporeen s dvama prethodnim pokuajima (bez ozljede).
Situacija u kojoj se analizirao pokuaj ozljede pokazala je da je poveanje inverzije i
unutarnje rotacije glenja otputeno izmeu 130 i 180 ms nakon poetnog kontakta.
Napredovanjem inverzije i interne rotacije ubrzao se poetak za ozljedu izmeu 130 i 180 ms.
Ponueni zakljuci omoguavaju daljnja istraivanja koja bi ovakve rezultate iskoristila u
prevenciji ozljede koja se kod skakakih sportova uestalo dogaa.
Wagner i suradnici (2012a) za cilj svoga istraivanja utvruju razlike u performansama i

pokretu varijabilnosti za nekoliko bacakih tehnika u razliitim fazama bacakog momenta i
razliitih razina vjetina kod rukometaa. Uzorak je napravljen na 24 rukometaa koji se izveli
po 30 bacanja koristei razliite tehnike bacanja. Igrai su bili podijeljeni u tri kategorije i to
osam igraa niskih vjetina, osam igraa iz regionalnih liga (vjeti igrai) i osam igraa iz
austrijske nacionalne lige (visoko vjeti). Kinetika gornjeg dijela pokreta mjerena je pomou
osam kamera. Rezultati istraivanja pokazali su poveanje momenta varijabilnosti u distalno
zajednikim pokretima tijekom akceleracijske faze. Smanjenje pokreta varijabilnosti u visoko
vjetih i vjetih igraa u bacanju sa zaletom, ukazuje na poveanje u otputanju brzine lopte,
koja je bila najvea kad se koristila ova tehnika bacanja. Autori zakljuuju da igrai imaju
sposobnost za kompenzaciju u pokretu varijabilnosti da izvre tono bacanje u akceleracijskoj
fazi te su vjeti igrai bili u mogunosti to kompenzirati u momentu za razliku od manje
vjetih igraa.
Rojas i suradnici (2012) na uzorku od 14 vratara koji su bili podijeljeni u dvije skupine, na
iskusne i manje iskusne vratare, provode istraivanje koje za cilj ima istraiti vremensku
anticipaciju i kinematike faktore u pokretu vratara i promjeni teita tijela prilikom udaraca s
vanjskih pozicija u rukometu. Za potrebe istraivanja koritena je platforma za mjerenje sile
29
kako bi se mogla izmjeriti snaga koju napravi vratar prilikom reakcije, dok je pokret napadaa
sniman kamerom. Rezultati su pokazali da iskusni vratari rade pokret 193 67 ms prije nego
to je lopta isputena iz ruke napadaa i to sa 67 % uspjenosti u presretanju. Neiskusni
vratari zapoinjali su svoj pokret 209 127 ms prije nego je lopta isputena iz ruke sa samo
24 % uspjenosti u obranama. Vrijeme koje je potrebno da iskusni vratari zaponu vertikalni
pokret u teitu tijela, relativno od momenta isputanja lopte, bilo je manje od vremena koje
je potrebno neiskusnim vratarima (77 70 ms naprema 141 108 ms) to je prilino
respektabilno. Zakljuak na kraju istraivanja pokazuje da iskusni vratari dulje ekaju prije
nego to naprave pokret za razliku od neiskusnih vratara.
Lindner i suradnici (2012) na temelju prijanjih istraivanja o ozljedi glenja prihvaaju

teoriju kako je rukomet jedan od etiri momadska sporta koji ima najveu mogunost
ozljede. Prouavanjem elementa skok uta, koji je jedan od najeih naina za postizanje
zgoditka pri doskoku, utvreno je da se uestalo dogaaju ozljede donjih ekstremiteta. Kao
osnova za simulaciju ozljede glenja, cilj ovog istraivanja bio je proiriti regiju glenja na
postojee miino-kotano tijelo. Ukljuena su tri istaknuta bona ligamenta glenja:
ligamentum fibulotalare anterius (LFTA), ligamentum fibulotalare posterius (LFTP) i
ligamentum fibulocalcaneare (LFC). Poseban cilj koji su znanstvenici postavili jest istraiti i
vizualizirati snagu ligamenta tijekom skoka u silaznoj (doskonoj) fazi tijekom kontroliranog
skok uta. Snimljeni kinematiki podatci provedenog skok uta i pripadajue reakcije snage
podloge koristili su se za obavljanje inverzne dinamike. Izraunom dobivenih rezultata
dobivena je vrna snaga 107.N za LFTA kod maksimalne plantarne fleksije te 150.N za LFTP
pri maksimalnoj dorziofleksiji. Vrh snage kod LFC 190.N promatran je kod maksimalne
dorziofleksije u suradnji s maksimalnom everzijom. Kada sagledamo izvoenje cijelog skok
uta, LFTA je pokazao vrh snage (59.N i 69.N) tijekom maksimalne plantarne fleksije u
zavrnom trenutku polijetanja. Silazna faza skok uta nudi maksimalnu vrijednost (LFTA
61.N do 70.N) u prvom kontaktu s podlogom. Nakon toga LFTP postie najveu snagu (70.N
do 118.N). Rezultati ovakvih istraivanja trebali bi biti smjernice u budunosti da se ozljede
glenja sve vie istrauju, kako bi prevencija bila na to veem nivou.
Wagner i suradnici (2012b) na uzorku od 24 rukometaa usporeuju proksimalno-distalni

slijed u rukometnom bacanju kod sportaa s razliitim trenanim iskustvom. Tri skupine
(manje iskusni, iskusni i elitni rukometai) podvrgnute su testiranju gdje su imale zadatak
izvesti pet bacanja sa zaletom pri maksimalnoj brzini. Snimanje je obavljeno modernim
30
kamerama te je zabiljeena kinematika pokreta i trajektorije lopte, dok su izraunati

zajedniki pokreti. Lakatna fleksija dogodila se prije unutarnje rotacije ramena kod sve tri
grupe. Rezultati istraivanja sugeriraju da se u utu sa zaletom poveanjem iskustva igraa
poveava i preciznost lopte, kao i odgoen start fleksije trupa.
Van den Tillar i suradnici (2012) provode istraivanje na 22 igraa, 11 rukometaa i 11

rukometaica koji igraju u norvekoj rukometnoj ligi. Cilj istraivanja bio je otkriti brzinu
bacanja i kinematiku gornjeg bacanja izmeu mukih i enskih igraa. Analiza se sastoji od
izrauna maksimalnih zajednikih kutova, kutova na izbaaju lopte, maksimalne kutne brzine
zajednikih pokreta te maksimalne linearne brzine distalnih krajnjih segmenata i njihova
vremena tijekom bacanja. Rezultati su pokazali da je brzina izbaaja lopte kod mukaraca bila
ms-1
statistiki znaajno vea nego kod ena (21,1 naprema 19,2 , p < 0,05). Nisu pronaene
vee razlike u kinematici, osim za maksimalne ishode brzine ruke i segmente runog zgloba,
to ukazuje da muki i enski rukometni igrai bacaju istom tehnikom.
Villeger i suradnici (2013) na uzorku od 14 igraa (est iskusnih i osam neiskusnih) provode
istraivanje na 3D analizi utiranja sedmeraca u rukometu. Zadatak ispitanicima bio je da
naizmjenino utiraju nisko i visoko na vrata, dok je gornji dio trupa sniman kamerama
visoke rezolucije. Dobiveni rezultati pokazali su poveanu brzinu lopte pri utiranjima u donji
dio gola (18,6 0,7 i 18,4 0,8 m/s naprema 17 0,6 i 17,5 0,7 m/s). Zajedniki moment
od inverzne dinaminosti runog zgloba (1,1 0,6 Nm naprema -0,4 0,3 Nm) i lakta (7,9
5,9 Nm naprema -10,5 7,3 Nm) doputa razlike izmeu iskusnih rukometaa i poetnika.
Zakljuak je strunjaka da cijeli pokret ovisi o mjestu utiranja, kao i o kvalitativnoj razini
ispitanika.
31
2.1.2. Kinematika istraivanja u komparaciji rukometa s drugim sportovima
Lafaye i suradnici (2005) ispituju vertikalni skok na uzorku sportaa iz etiri razliita sporta i
sportske discipline. Koarkai, rukometai, odbojkai i atletiari (skakai u vis) podvrgnuti su
testiranju gdje je zadatak bio napraviti skok sa zaletom i dotaknuti loptu glavom. Napravljena
je analiza izmeu vrhunskih ispitanika i poetnika te su usporeene razlike.
Cilj istraivanja bio je ispitati:
a) ponaanje skoka u jednononom vertikalnom skoku
b) doprinos impulsnih parametara za takvo ponaanje
c) uinak skakanja na krutost nogu.
Pet eksperimentalnih uvjeta testirano je na 55 - 95 % maksimalne visine skoka. Sva snimanja

obavljena su pomou est kamera te je koritena ploa za izraun sile. Dobiveni rezultati
pokazali su da mehaniko ponaanje miino-kotane komponente ljudskog tijela moe biti
modelirano kao jednostavan sustav mase od kojih se vrijednost ukoenosti nogu moe
izdvojiti kako bi se bolje razumjeli prijenosi energije tijekom rada ili skakanja. Krutost nogu
(11,5 kNm-1) pala je s visinom skoka. Skraivanje noge pri uzletu takoer se povealo s
visinom skoka, dok se vrijeme skoka smanjilo za -18 %. Zakljueno je da postoje razlike u
smislu ukoenosti skoka te, to je najvanije, postoje jasne razlike izmeu ispitanika u
parametrima skoka te su one specifine za sportae iz promatrane etiri sportske kategorije.
Grezios i suradnici (2006) na uzorku od 42 ispitanika provode istraivanje miine

kontrakcije kod gornjeg bacanja. Ispitanici su bili podijeljeni u tri skupine: netrenirani
ispitanici, snano trenirani sportai i rukometai. Konstruiran je specijalni rukosnani mjerni
instrument kako bi se moglo imitirati gornje bacanje. Izmjereni su parametri koji ukljuuju
inicijalni moment otputanje brzine, brzinu prvih 50 milisekunda koncentrine faze te silu
vrijednosti u trenutku usporavanja inicijalnog momenta i impulsne vrijednosti tijekom
ekscentrino-koncentrine faze u testiranom pokretu. Dobiveni rezultati pokazali su da su
pronaene statistiki znaajne vrijednosti gornjih parametara (p < 0,05) koje su utvrene
testom na kojem je poetna brzina kretanja bila vea. Koeficijent korelacije u parametrima
poetne faze bacanja pokreta bio je velik (p < 0,0001). Ostali rezultati istraivanja upuuju na
tezu da se poveavanjem brzine bacanja, poveava i brzina inicijalnog momenta.
32
Ivanevi i suradnici (2008) za cilj svoga istraivanja analiziraju biomehaniku udarca u tenisu
i odgovarajuu dinamiku reketa i lopte, zajedno s analognim izbaajima u rukometu. Autori
postavljaju kriterij usporedbe u kojem se ove dvije sportske igre razlikuju prije svega u
rekvizitu, a to je reket (koji se smatra dodatnim segmentom tijela sa svojim inercijskim i
elastinim karakteristikama). U ovom znanstvenom radu prikazana je anatomska, fizioloka i
biomehanika analiza servisa u tenisu, forhenda i bekenda, kao i 3D Newton-Eulerova
dinamika analiza kretanja teniskog reketa tijekom ovih udaraca.
Bergn i suradnici (2009) na uzorku od 20 ispitanika, 11 elitnih rukometaica i 9 elitnih

odbojkaica, provode istraivanje koje za cilj ima usporedbu kinematike gornjeg bacanja. Za
kalibraciju sustava koritena je tehnika izravne linearne transformacije. Mjere kalibracijskog
prostora bile su 2 x 2,5 x 2 m s osam kalibracijskih toaka. Svi su uzorci snimani dvjema
kamerama od 50 Hz te je za analizu koriten SIMI MOTION program. Analiza je obuhvatila
ruke i podlaktice u pokretu prilikom akceleracijske faze. Odbojkaice su izvodile skok sa
smeom, dok su rukometaice prezentirale skok ut. Dobiveni rezultati pokazali su da u
backswing fazi postoje statistiki znaajne razlike u kutu s brzinom i akceleracijom izmeu
odbojkaica i rukometaica na poprenoj, vertikalnoj i sagitalnoj ravni pokreta (p < 0,01). U
akceleracijskoj fazi statistiki znaajna razlika pronaena je u kutnoj irini ramenog segmenta
gibanja na poprenoj ravni (p < 0,05). Isto tako, u sagitalnoj ravni pronaena je statistiki
znaajna razlika izmeu rukometaica i odbojkaica (p < 0,05). Svi ovi rezultati upuuju na
injenicu da odbojkaice u skoku koriste vertikalnu fleksiju puno vie kako bi dobile vrijeme
za brzinu. Kod rukometaica se prijenos brzine odvija u vodoravnom poloaju fleksije na
vertikalni poloaj.
Wagner i suradnici (2014) provode istraivanje na uzorku od 30 ispitanika. Ispitanici su bili

igrai iz tri razliita sporta: rukometa, tenisa i odbojke. Cilj istraivanja bio je analizirati
kinematiku gornjeg dijela tijela u rukometnom bacanju, teniskom servisu i odbojkakom
smeu te izraunati razlike u proksimalno-distalnoj sekvenciji i zajednikim pokretima.
Uzorak ispitanika sainjavalo je po 10 ispitanika iz svakog sporta od ega je bilo est
vrhunskih rukometaa - reprezentativaca te etiri igraa iz druge i tree austrijske lige. Sedam
tenisaa u uzorku bili su bolji od 347. mjesta na ATP listi, dok su trojica bila slabije
rangirana. Uzorak odbojkaa sainjavala su dva reprezentativca i osam igraa iz austrijske
lige. Sva snimanja obavljena su Vicon kamerama. Ispitanici su odradili testiranje s
33
maksimalnom brzinom izbaaja lopte i tonou u metu. Rezultati su pokazali da je statistiki

znaajna razlika (p < 0,05) pronaena izmeu tri gornja pokreta u 17 od 24 varijable.
Redoslijed od proksimalnog do distalnog segmenta jednak je u tri analizirana gornja runa
pokreta. Gornji pokreti ruke mijenjaju se u situacijama kao to su zabadanje ili udaranje lopte
reketom ili bez njega zbog razlika u odrazu (s jednom ili dvjema nogama).
34
2.1.3. Kinematika istraivanja u drugim sportovima koji su po svojoj izvedbi slini

promatranim elementima rukometne igre
Whiting i suradnici (1985) provode istraivanje u vaterpolu na uzorku od 13 igraa amerike

seniorske reprezentacije gdje promatraju parametre utiranja na gol. Svi igrai snimani su
dvjema kamerama, koje su bile usklaene, dok su igrai utirali na gol. Izraunate su
trodimenzionalne 3D koordinate bacaevog ramena, lakta, runog zgloba, dok se lopta
koristila za procjenu kuta lakta, lakatne kutne brzine i brzine lopte pri izbaaju. Dobiveni
rezultati pokazali su da se brzina izbaaja lopte kree u rangu 14,5 25,8 m/sec s kutom vrha
lakta prosjenog izrauna od 137o. Vrh kuta lakatne brzine postignut je prije (x = 28 m/sec) i
dogaa se kada lakat dosee punu ekstenziju. Autori u svome zakljuku smatraju da ovakav
nain istraivanja moe biti koristan u svrhu identificiranja obiljeja vrhunskog izvoaa,
procjeni razlike u tehnici bacanja izmeu ozlijeenih i neozlijeenih igraa te za bazu buduih
istraivanja kinetike bacanja.
Elliot i suradnici (1988) provode istraivanje u vaterpolu na elementu utiranja penala s pet
metara preko 3D brzinske kinematografske analize. Uzorak ispitanika sainjavalo je est
vrhunskih vaterpolistica i est vrhunskih vaterpolista. Za potrebe analize koritena je metoda
direktne linearne transformacije (DLT), koja je upotrijebljena u 3D prostoru, rekonstruiranom
od 2D slika snimljenih preko bono postavljenih kamera. Analiza je pokazala da je 5 od 12
ispitanika podiglo loptu odozdo na poetku bacanja, dok su se ostali ispitanici opredijelili za
lift rotaciju. U poziciji kad se lopta nalazi iza glave, vaterpolistice koriste vrlo malu rotaciju
kuka i ramena u odnosu na vaterpoliste. Zavretak izbaaja kod fleksije runog zgloba
pokazuje da mukarci i ene imaju sline rezultate (M - 162o, - 158o), dok je kut lakta
pokazao znatno veu fleksiju kod vaterpolistica (85 o) nego kod vaterpolista (107o). Zakljuak
istraivanja potkrepljuje maksimalna krajnja linearna brzina za podlakticu i ruku u
segmentima koji se dogaaju pri isputanju lopte. Rezultati su pokazali veu brzinu izbaaja
lopte kod vaterpolista koja iznosi 19.1 ms-1, dok su vaterpolistice imale brzinu izbaaja 14.7
ms-1. Ovako dobiveni rezultati omoguuju igraima u mukom vaterpolu da lake realiziraju
penal s pet metara.
Neal i suradnici (1991) na uzorku od 12 atletiara bacaa koplja istrauju individualne razlike
i segmente interakcije u bacanjima. Bacai koplja imali su zadatak bacati tri razliite teinske
loptice koje su bile analizirane prema modelu glavnih komponenti. Koristei tri individualne
35
razlike komponenti, tri brzine mjerenja komponenti i etiri vremenske faze komponenti,
opisano je 75 % varijance. Tri su individualne razlike komponenti identificirane i odnose se
na opi stil bacanja, utjecaj na razinu vjetine, tehnike i diferencijalni uinak od razliitih
teina loptica. Rezultati istraivanja sugeriraju da se razliiti principi mogu primijeniti na
razliite bacae i da zbir brzine ne bi trebao promijeniti opi segment pokreta i interakcije.
Campos i suradnici (2004) provode istraivanje na uzorku koji su inile dvije najbolje
panjolske bacaice koplja. Istraivanje je napravljeno prouavanjem kinematikih
parametara u relaciji s izvedbom. Za potrebe istraivanja koritena je 3D tehnika s kamerama
od 200 Hz te je upotrijebljena DLT metoda. Kinematiki parametri dobiveni na koordinatama
markera (x, y, z) pretvoreni su kao varijable studije (vrijeme, kut kuka, kut ramena, kut
lijevog koljena tijekom finalne faze bacanja). Obrada podataka obuhvatila je izraun osnovnih
deskriptivnih parametara, korelaciju i univarijatnu analizu varijance (ANOVA). Zakljuak
ukupnog istraivanja bio je da je pronaena statistiki znaajna razlika izmeu dviju bacaica
koplja samo za kuk na horizontalnom planu (p < 0,05). Dobiveni rezultati sugeriraju na
potekoe u valorizaciji bacake tehnike kroz izolirane kinematike parametre.
Fleisig i suradnici (1995) kompariraju biomehanike aspekte lakta kod nekoliko sportova.
Uzorak je napravljen na igraima amerikog nogometa, bejzbola, tenisa, softbola i bacaa
koplja. Kod bacanja u bejzbolu usmjerenost se proizvodi kad je ruka u vanjskoj rotaciji. Ovaj
moment ukljuuje kompresiju na radiokapiterale zgloba i napetost u lakatno-kolateralnom
ligamentu. Nakon isputanja lopte, kompresivna tlana snaga pribliava se iznosu od 100 %
tjelesne teine koja je producirana da bi se preveniralo pomicanje lakta. Komparacijom
bacanja u bejzbolu s bacanjem u amerikom nogometu, dobivene su razlike u rezultatima koje
pokazuju da dodavanje u amerikom nogometu proizvodi veu lakatnu fleksiju i medijalnu
silu, a manje varus usmjerenost okretnog momenta. Kod tenisaa pri serviranju lakatna
ekstenzija uglavnom se dogaa zbog tricepsa. Bacai koplja prilikom izbaaja prilino brzo
imaju produenje lakta koje se ukida vrlo kratko u punoj ekstenziji. Bacanje u softbolu u laktu
proizvodi tlanu silu i prilino brzu fleksiju. Dobivene usporedbe u nekoliko sportova, gdje je
bacanje projektila vaan aspekt sportske igre ili discipline, pomogle su boljem razumijevanju
kinematike i uinkovitosti samog gibanja.
Miller i suradnici (1996) na uzorku od 15 koarkaa provode 3D snimanje kamerama

frekvencije od 100 Hz. Cilj istraivanja bio je uspostaviti odnos izmeu udaljenosti i
36
kinematike utiranja s obzirom na igraku poziciju u koarci. Igrai su bili podijeljeni u tri
skupine po pet koarkaa i to na organizatore igre, napadae i centre. Zadatak ispitanicima bio
je da izvode skok ut s tri razliite udaljenosti: 2,74 m, 4,57 m, i 6,40 m od koa. Rezultati su
pokazali da kut otputanja podlaktice s dvije krae distance iznosi 52 o - 55o, dok izraun kuta
otputanja podlaktice s najdue udaljenosti iznosi 48 o - 50o. Sve tri analizirane grupe
koarkaa po dobivenim podatcima pokazale su raniji tok izbacivanja lopte kako se udaljenost
poveavala, to je dovelo da ranije kretnje u ramenoj osi. Isto tako, kod organizatora igre, u
odnosu na igrae koji igraju na poziciji centra, dobiveni rezultati sugeriraju da je laka
prilagodba zbog redovitog utiranja iz veih udaljenosti.
Zmaji i suradnici (1997) provode istraivanje na uzorku jednog sportaa - najboljeg

hrvatskog teniskog juniora (17 godina, 205 cm). Napravljena je kinematika analiza servisa u
tenisu. Prijanja istraivanja koja su obraivala temu teniskog servisa ustvrdila su da je
tehniku servisa mogue podijeliti u nekoliko varijanti. Upravo na temeljima tih saznanja
autori za cilj svoga istraivanja postavljaju komparativnu analizu triju najuestalijih tehnika
serviranja: ravni servis, slajs i top-spin servis. Sva snimanja i svi podatci obraeni su prema
APAS standardima. Dobiveni rezultati upuuju na primarnu upotrebu top-spin servisa. Stoga,
da bi igra poboljao koordinaciju pokreta lakta u odnosu na kretanje ramena, mora provesti
vjebanje bacanja loptice. Kod top-spin servisa dolazi do poveanja brzine loptice, ime se
poveava njegova efikasnost.
Hraski i suradnici (1999) usporeuju bacanje koplja hrvatskog prvaka s modelom temeljenim
na rezultatima dobivenim kod finalista bacaa koplja na Olimpijskim igrama u Barceloni
1992. godine. Detaljna analiza pokazala je zamjetne razlike u mnogim parametrima. Dobiveni
rezultati pokazali su da je premalen minimalni i zavrni kut koljena u fazi sunonog oslonca
kod hrvatskog prvaka. Druga pronaena greka bila je premalen kut izbaaja kao i prevelika
udaljenost projekcije hvatita od vrha stopala kod izbaaja (rani tip izbaaja). Jo jedna u nizu
greaka bio je izostanak pravilnog redoslijeda progresije vrnih brzina centara relevantnih
zglobova od proksimalnih do distalnih segmenata. Svi dobiveni rezultati smjer su mladome
hrvatskom bacau koplja da poradi na svojoj tehnici uta kako bi u budunosti njegovi
rezultati bili kompatibilni s vrhunskim atletiarima.
Antekolovi i suradnici (1999) provode kinematiku analizu bacanja kugle kod

esnaestogodinjeg hrvatskog kadetskog rekordera. Analiza bacanja provedena je na
37
njegovom najboljem hicu od 16,53 m. Veliki broj slinih istraivanja napravljen je upravo na
rotacijskoj tehnici bacanja kugle kod vrhunskih atletiara. Cilj istraivanja bila je usporedba
kinematikih parametara bacanja kugle kod hrvatskog bacaa s vrhunskim bacaima kugle.
Dobiveni rezultati ukazuju na neispravnost kod hrvatskog bacaa kugle pri izvoenju tehnike
bacanja koja se oituje pri prevelikom kutu u koljenima i kukovima za vrijeme uzimanje
poetne pozicije, predugom trajanju prve jednopotporne faze te zakanjelom postavljanju
lijeve noge u fazi izbaaja, to je ukupno rezultiralo sporijim izbaajem, manjim kutom i
visinom izbaaja.
Campos i suradnici (2004) provode kinematiku analizu na uzorku od sedam bacaa koplja
koji su nastupili na Svjetskom atletskom prvenstvu u Sevilji 1999. godine. Za analizu su
koritene kamere marke Panasonic od 50 Hz. Rezultati pokazuju karakteristike bacaa
individualnog modela na natjecanju, koji zbog praktinih razloga moe biti usporeen s
izvedbom istih bacaa na drugim natjecanjima. Statistiki znaajna razlika izmeu obrasca
koritenog kod bacaa locirana je u kinematikom lancu prilikom pripreme, u finalnoj fazi,
brzini izbaaja koplja te u vertikalnoj horizontalnoj brzini pri bacanju koplja.
Hore i suradnici (2005) testiraju hipotezu da je vjetina u brzini gornjeg bacanja kod igraa u
bejzbolu pri ukljuivanju (koenju) lakatne ekstenzije prije isputanja lopte aktivan
mehanizam. Runi segment kutne pozicije u 3D tehnici pri 1000 Hz sniman je search-coil
tehnikom (snima kutne pokrete). Napravljena je komparacija izmeu iskusnih i neiskusnih
bacaa te su dobiveni rezultati koji pokazuju da kod iskusnih bacaa postoji razdoblje (17 ms)
brze lakatne ekstenzije usporavanja prije isputanja lopte. Bilo je relativno malo biceps EMG
aktivnosti povezane s vrlo velikom magnitudom lakatnog usporavanja. Ova i druga
istraivanja koja su autori analizirali, sugeriraju da lakatna ekstenzija usporava rezultate u
dijelu interakcije obrtne sile u suradnji s kasnim javljanjem ramene rotacije i to samo u dijelu
kontrakcije lakta fleksora.
Chiung-Yun i suradnici (2005) na uzorku od est vaterpolista provode istraivanje koje ima
za svrhu ispitati parametre pomaka, brzine i akceleracije bacanja kod igraa u vaterpolu.
Analiza je napravljena preko KWON 3D sustava te je obuhvatila pokret ruke pri udarcu.
Ukljuivala je pomak, brzinu, akceleraciju zgloba, lakat, rame i loptu. Dobiveni rezultati
ukazali su na dvije injenice:
38
a) prva promjena pokreta ruke je kvadratni polinom pri frekvenciji od 0,6 sekundi uz
maksimalnu udaljenost 130,97 cm za loptu, 117,17 cm za zglob, 94,22 cm za ramena
b) brzina pokreta ruke bila je kubini izraun s maksimalnom brzinom od 25,368 m/s za
loptu, 20,092 m/s za runi zglob, 19,732 m/s za lakat i 23,846 m/s za ramena.
Svi obraeni podatci usmjerili su istraivanje k tome da je maksimalna brzine lopte i runog
zgloba dola 1,5 sekundi bre, dok je brzina lakta i ramena smanjena za 0,5 sekundi.
Van den Tillar (2005) provodi istraivanje biomehanike lakta u bacakim sportovima:
bejzbolu, vaterpolu, bacanju koplja i kriketu te usporeuje kinematiku i kinetiku izmeu njih.
Uzorak je napravljen na 27 radova koji su bili ove tematike te su izdani u poznatim
asopisima. Usporedbom rezultata, uoeno je da su najvee vrijednosti u brzini lopte i
maksimalnoj brzini lakatne ekstenzije u bejzbolu, a najmanje u vaterpolu. Nema razlika u
kinetici izmeu razliitih sportskih disciplina, dok su razlike u kinematici tijekom bacanja
uzrokovane teinom i veliinom baenog objekta.
urkovi i suradnici (2005) prouavaju biomehaniku analizu smea iz prednje i stranje

zone u odbojci. Ispitanik je bio iskusni seniorski reprezentativac (198 cm, 98 kg). Snimanje je
obavljeno kamerama koje mogu reproducirati 60 slika u sekundi, dok je procesuiranje
podataka obavljeno preko APAS sustava. Od 20 izvedenih smeeva sa svake pozicije,
ekspertna je skupina odabrala jedan sme koji je bio najbolji reprezentant ove tehnike.
Rezultati istraivanja pokazali su da postoje razlike izmeu duine leta igraa koji smeira iz
druge linije u odnosu na prvu liniju. Takav let omoguuje znatno probojniji sme (vea je
horizontalna i vertikalna komponenta brzine). Dobivene razlike u brzini smeirane lopte
mogu opisati napadae koji sve vie u svojim aktivnostima koriste ovaj nain realizacije da
poentiraju iz stranje zone, ne samo iz zone 6 nego i iz zone 1.
Antekolovi i suradnici (2005) na uzorku od pet ispitanika, skakaa u dalj, provode

istraivanje koje za cilj ima opis i standardiziranje postupka koritenja osnovnih
biomehanikih tehnika za istovremeno dobivanje kinematikih, kinetikih i EMG podataka
kod vjebi dubinskih skokova. Prilikom testiranja koriteni su Piezo elektrine platforme za
mjerenje sile reakcije podloge te ureaj za mjerenje EMG aktivnosti muskulature gdje je
39
akvizicijom video signala kasnije uinjena kinematika analiza. Rezultati na kraju istraivanja
ukazuju na veliku vertikalnu silu reakcije podloge na svim razinama optereenja, te nas
ovakvi rezultati usmjeravaju prema vjebama dubinskih skokova i skokova u dalj u kojima se
vrijednost vertikalne sile reakcije podloge kree izmeu 3500 N i 6300 N. Najvee
maksimalne vrijednosti EMG aktivnosti muskulature postizane su u trenutku kontakta s
podlogom.
Blaevi i suradnici (2006) provode longitudinalno istraivanje varijabiliteta kinematikih

parametara skoka u vis jedne hrvatske atletiarke. Subjekt ovog istraivanja bila je vrhunska
hrvatska skakaica u vis te su napravljena snimanja u vremenskom periodu od tri godine. Za
potrebe istraivanja analizirano je sedam skokova, a svi video zapisi snimljeni su dvjema
kamerama tipa JVS DVL 9800, frekvencije 60 Hz. Kinematiki su podatci prikupljeni i
obraeni prema APAS standardima. Kinematiki parametri koji imaju najvei varijabilitet
rezultata s obzirom na visinu skoka jesu: duljina drugog (pretposljednjeg) koraka zaleta (SD =
18,90), udaljenost teita tijela od ravnine letvice pri postavljanju odrazne noge (SD = 15,24),
udaljenost odraza (prstiju) od ravnine letvice (SD = 11,78) i duina posljednjeg koraka zaleta
(SD = 11,11). Najmanji varijabilitet rezultata ima kinematiki parametar trajanje odraza,
odnosno vrijeme kontakta odrazne noge s podlogom (SD = 0,007). Ovako dobiveni parametri
u buduim istraivanjima trebali bi biti na veem uzorku kako bi se jo preciznije mogla
istraiti kinematika samog procesa kod skakaica u vis.
Hirashima i suradnici (2007) napravili su studiju gdje istrauju kako centralni nervni sustav
(CNS) organizira bacanje lopte u pokretu koji zahtijeva brzinu i tonost. Istraivanje je
napravljeno na igraima bejzbola koji su imali zadatak da bacaju loptu u metu pri tri razliite
brzine. Napravljena je analiza suvremenom 3D nonorthogonal torque decomposition
metodom koja moe pojasniti kako je kutno ubrzanje zajednike koordinatne osi (npr.
ramena) generirano od strane miia, gravitacije i interakcije obrtne sile momenta. Dobiveni
rezultati pokazuju da su ispitanici koristili moment interakcije za generiranje vee kutne
brzine kod ramene unutarnje rotacije, lakatne ekstenzije i fleksije runog zgloba. Svi ovi
rezultati upuuju da se bacai lopte u bejzbolu mogu adaptirati na hijerarhijsku kontrolu u
kojoj proksimalni mii obrtne sile kreira dinamiki temelj za cijelu strukturu pokreta.
Dun i suradnici (2007) na uzorku od 67 profesionalnih bacaa u bejzbolu testiraju 3D analizu

pokreta. Prosjena dob bacaa bila je 23,77 godina (raspona 18,8 34,4 godina). Napravljene
40
su tri grupe ispitanika koji su preko standardne devijacije podijeljeni po dobi na stariju,
srednju i mlau grupu. Promatrano je 18 kinematikih varijabli (14 pozicija i 4 brzine) koje su
izraunate te je koriten t-test kako bi se usporedile varijable izmeu grupa. Rezultati su
pokazali kako starija grupa bacaa pri dodiru stopala s podlogom ima krai korak te
zatvoreniju orijentaciju zdjelice i zatvoreni gornji dio trupa. Kod starije grupe pronaeni su
rezultati koji projiciraju manju vanjsku ramenu rotaciju u fazi repetiranja ruke, veu fleksiju
koljena pri isputanju lopte i manje namjetanje tijela prema naprijed pri isputanju lopte.
Konani zakljuak istraivanja upuuje da e se bioloke promjene i tehnika prilagodbe
dogoditi tijekom trajanje karijere profesionalnog bacaa u bejzbolu.
Maeda (2008) prouava bacanje turbo-java koji se koristi u javelic throwu kao metodski
postupak i alat za uvjebavanje bacanja koplja. Istraivanje je napravljeno na 14 studenata
koji su mjereni na preko 260 bacanja. Svaki turbo-jav sniman je dvjema kamerama velike
brzine reprodukcije te etirima standardnim kamerama. Svi uvjeti turbo-jav otputanja i leta
izmjereni su koritenjem trodimenzionalne (DLT) metode. Rezultati ukazuju da postoji
znaajna pozitivna korelacija izmeu poetne brzine i udaljenosti bacanja koristei javelic
throw (r = 0,775, p < 0,01). Turbo-jav je baen dalje kad je kut napada bio manji od 25o.
Dobiveni rezultati ukazuju da se karakteristike leta turbo-java razlikuju od baenog koplja.
Tilp i suradnici (2008) na uzorku od osam vrhunskih mukih odbojkaa provode istraivanje
na elementu smea na dvije razliite podloge, parketu i pijesku. Napravljena je 3D
kinematika analiza cijelog pokreta koja je snimana pomou osam kamera frekvencije 250
Hz. Usporedba je napravljena na varijablama: kinematiki centar mase, prilazna faza, kutna
amplituda te maksimalna brzina gornjih i donjih udova. Statistika razlika pronaena je u
rezultatima centra mase (p < 0,05), kinematici prilazne faze i u kutnoj amplitudi donjih udova.
Kod svih ostalih parametara nije pronaena statistiki znaajna razlika. Ispitanici su pokazali
znaajnu adaptaciju na promjene uvjeta odravanja testiranja. Kao rezultat za propustljivost u
podlozi na pijesku, ispitanici su pokazali svoj pokret, posebno tijekom faze tranzicije od
none fleksije do ekstenzije, i tijekom faze ekstenzije. tovie, ispitanici su pokazali promjene
u poziciji stopala kako bi dosegli veu moguu poziciju.
Meyer i suradnici (2008) provode istraivanje na uzorku od 10 mukih i 10 enskih bacaa

lopte u bejzbolu koji za cilj ima otkriti 3D skapularnu kinematiku tijekom pokreta bacanja.
Elektromagnetski povrinski senzori stavljeni su na sternum, akromium i humerus kako bi se
41
dobila 3D animacija tijekom tri pokuaja niske brzine bacanja. Skapularna kutna brzina bila je
opisana za pet unaprijed odreenih dogaaja tijekom bacanja te odgovara klasinom opisu
faze bacanja. Test pouzdanosti izmeu bacanja pokazuje dobre rezultate (0,74 0,98).
Lopatica je pokazala uzorak vanjske rotacije prema gore (vrh oko 40o) i stranji nagib tijekom
poetne faze bacanja te napreduje nakon maksimalne nadlaktine abdukcije. Pri maksimalnoj
nadlaktinoj unutarnjoj rotaciji lopatica je zavravala u internoj rotaciji od 55 o, gornjoj rotaciji
od 20o i prednjem nagibu od 3o. Svi ovi promatrani podatci identificiraju dogaaje u bacanju
gibanja gdje bacai mogu biti osjetljivi na patologiju ramena koja se odnosi na abnormalnu
kinematiku lopatice.
Escamilla i suradnici (2009) prouavaju udarac u bejzbolu s obzirom na razinu godina koje
imaju igrai. Istraivanje je napravljeno na uzorku od 12 mladih i 12 iskusnih igraa. U
usporedbi s mlaim udaraima, iskusni su igrai imali statistiki znaajnu razliku (p < 0,01) i
to:
1. vodea nona fleksija kad se ruke pokuavaju pomaknuti naprijed

2. savinuto vodee koljeno tijekom veeg raspona pokreta tijekom tranzicijske faze (31 o u
odnosu na 13o )
3. izdueno vodee koljeno tijekom veeg raspona pokreta pri udaranju palicom u
akceleracijskoj fazi (59o naprema 32o)
4. otvorenija zdjelica kad vodee stopalo naputa podlogu
5. otvoreniji gornji dio tijela kad se ruke poinju pomicati naprijed i zatvoreni gornji dio tijela
pri udarcu palice s lopticom.
Svi promatrani podatci sugeriraju da je kinematika udarca u bejzbolu izmeu mladih i starijih
igraa razliita.
Jones i suradnici (2009) provode istraivanje na nogometnim travnjacima koje ima za cilj
ispitati preciznost mjerenja kuta koljena te uvidjeti je li koljeno kinematiki variralo kada
slijee iz skoka na nogometni travnjak i na umjetnu travu. Upravo je pojava novih tehnolokih
dostignua, koje omoguavaju igraima u nogometu da igraju na razliitim podlogama,
preduvjet kvalitetnim ispitivanjima o potencijalnim ozljedama. Svaki ispitanik napravio je 20
skok slijetanja na obje podloge te su svi podatci analizirani preko niza referentnih statikih
toaka. Napravljena je 3D analiza zgloba koljena. Za tu potrebu koritene su u travi montirane
42
ploe snage (KISTLER), dok su 3D kinematiki podatci sakupljeni koristei automatizirani

sustav pokreta analiza (CODA MOTION). Rezultati ukazuju na vanost poetne statike
pozicije pri pokuaju slijetanja na travu. Razlike su pronaene u fleksiji koljena, dok se vei
pokret varijabilnosti pokazao u sva tri kuta koljena kod doskoka na travu u odnosu na doskok
na umjetnu podlogu. Ovakvi rezultati upuuju na razlike meu podlogama koje mogu imati
veliki utjecaj pri formiranju ozljede na travnjacima s umjetnom podlogom.
Ferdinands i suradnici (2009) provode istraivanja na uzorku od 21 bacaa u kriketu.

Testiranje je obuhvatilo kinematiku bacanja s akcentom na lumbalni dio koji je pod velikim
optereenjem te je kao takav znatno vie podloan ozljedama. Igrai su imali u prosjeku 22.4
3.9 godina, dok je analiza pokreta napravljena trodimenzionalnim sustavom. Kinematika i
kinetika izraunate su za lumbalni dio kraljenice u bonom izvijanju, rotaciji i fleksiji
tijekom predaje kod izvrne faze bacanja. Dobiveni su rezultati u srednjoj brzini isputanja
lopte 31,9 2,8 ms-1 te se lopta kretala brzinom od 27,0 ms -1 do 35,6 ms-1. Istraivanje je
dokazalo da su optereenja kraljenice najvea tijekom zavretka izbaajne faze kada su
reakcije podlogom najvie. Stoga, kako bi se smanjila mogunost ozljede, treba uzeti u obzir
mehaniku cijelog tijela kako bi se potencijalna ozljeda lumbalnog dijela kod bacaa svela na
minimum.
MacKenzie i suradnici (2009) za svoj rad uvode i ocjenjuju valjanost 3D estsegmentalnog

naprednog dinamikog modela za igrae golfa. Model ukljuuje fleksibilnu palicu i
varijabilnu swing fazu. Genetski algoritam razvijen je kako bi se optimizirala koordinacija
modela matematiki zastupljenih miia (generator momenta) kako bi se poveala brzina
udarca palicom. Dobiveni kinematiki i kinetiki rezultati potvruju prijanje rezultate na
proksimalno do distalnom nizanju zglobova i miia koji pokreu te zglobove. Formiranje
idealnog modela udarca kod golfera daje mogunost usporedbe za igrae nie kvalitete kako
bi se mogli usporediti s uzorkom.
Michaud-Paquette i suradnici (2009) na uzorku od 25 hokejaa za cilj svoga istraivanja

postavljaju utvrivanje stacionarnog uta iz zgloba (kretanje uzorka) palice hokeja na ledu
koji odgovara za tonost putanje paka. Zadatak ispitanicima bio je da naprave deset uspjenih
utova iz zgloba na etiri mete (dva u vrh gola i dva u donji kut gola). Prilikom testiranja
sniman je vrat palice i pak kamerama od 240 Hz u 3D tehnici. Kinematika vratila palice i
otrica ispitani su pomou viestruke regresijske analize. Rezultati pokazuju da se preciznost
43
u otputajuim parametrima (oba otputanja paka i brzine) i savijanju vratila palice znaajno
razlikuju za vrh gornje mete. Prijedlog je kanadskih strunjaka da se u budunosti istrai
kinematika cijelog tijela kako bi se dobio kvalitetniji kinematiki obrazac za analizu.
Uygur (2010) u svojoj magistarskoj temi postavlja pitanje umora na kinematiku izvoenja
slobodnog bacanja u koarci. Testiranju je pristupilo 10 sveuilinih koarkaa. Protokol
istraivanja bio je da se nakon petnaestminutnog zagrijavanja sudionici testiraju prije umora i
to na nain da utiraju na ko sve dok ne pogode dva slobodna bacanja. U analizu za svakog
ispitanika ulaze dva pogoena i dva promaena bacanja. Nakon toga slijedi protokol koji je
ukljuivao tranje i unjeve do postizanja iscrpljenosti po volji, koje bi se nastavilo sa
utiranjem na ko po istom principu kao i bez optereenja. Snimanje je obavljeno dvjema
kamerama brzine 60 slika u sekundi, dok su markeri stavljeni na sedam lokacija, na
zglobovima donjih i gornjih ekstremiteta. Analiza je obuhvatila zglobove lakta, trupa, koljena
i skonog zgloba. Dobiveni rezultati pokazali su da umor nije utjecao na izvedbu slobodnih
bacanja te da nije bilo statistiki znaajne razlike zajednikih kutova (p > 0,05) izmeu
uspjenih i neuspjenih bacanja (p > 0,05).
Horan i suradnici (2010) na uzorku od 38 igraa i igraica golfa istrauju detaljan 3D

kinematiki profil za prsa i zdjelicu u pokretu tijekom donjeg udarca te analiziraju postoji li
kinematika razlika izmeu mukih i enskih golfera (hendikep 4). Uzorak je sainjavalo 19
igraa golfa (26 7 godina) i 19 igraica golfa (25 7 godina). Izraunat je 3D segmentalni
stav, orijentacija i kutna brzina, zajedno s planom faza trajektorija za prsni ko i zdjelicu.
Dobiveni su rezultati u kojima je kod mukaraca pri udaranju lopte pronaen vei stranji
nagib zdjelice te povienje zdjelice i prsnog koa bono udesno. Isto tako, mukarci postiu
vei kut prsnog koa i kutne brzine zdjelice te kutne brzine pri udaranju loptice. Dobivenim
podatcima se kao zakljuak postavlja tvrdnja u kojoj se optimalne udarake karakteristike ne
mogu generalizirati za oba spola identino. Stoga pri trenanom procesu u obuci treba
pripaziti na tehniku izvoenja golf udarca kod ena.
Tinmark i suradnici (2010) provode veliko istraivanje na uzorku od 45 golfera koje za cilj
ima istraiti je li kinematiki proksimalno-distalni dio i ukupna brzina uestala karakteristika
u oba parcijalna i full-swing udarca u golfu za ispitanike razliite razine znanja i spola.
Uzorak ispitanika sainjavalo je 11 mukih golfera profesionalaca te 21 muki i 13 enskih
golfera amatera. Zadatak ispitanicima bio je da izvedu parcijalne udarce na 40, 55 i 70 metara
44
te full-swing udarce palicom br. 5 na maksimalnu udaljenost. Sve je snimano kamarama

visoke frekvencije od 240 H. Analizirani su karlica, gornji torzo i pokreti ruke. Rezultati su
pokazali znaajni proksimalno-distalni vremenski odnos i uspjeno poveanje kutne brzine u
svakom udarcu za oba spola i razine znanja.
Harasin i suradnici (2010) provode istraivanje na osam iskusnih bacaa kugle tijekom etiri
meunarodna mitinga. Cilj istraivanja bio je utvrditi razlike izmeu aritmetikih sredina
kutnog pomaka i kutne brzine u zglobu ramena zamane ruke u drugoj dvopotpornoj fazi
kvalitetnih bacaa, te kutnog pomaka i kutne brzine u istom zglobu vrhunskih bacaa kugle.
Ispitanici su snimani dvjema kamerama marke Panasonic koje mogu reproducirati 50 slika u
sekundi. Bacanja su svrstana u dva poduzorka, i to na ona izmeu 16 i 17,25 m i ona izmeu
19 i 20,44 m. Analizirano je po 10 hitaca za svaku podskupinu. Razlika u rezultatima izmeu
kvalitetnih i vrhunskih bacaa utvrena je u kutnom pomaku ramena zamane ruke. Dobiveni
rezultat koji najbolje opisuje ovo istraivanja jest da zamah zamanom rukom mora biti
izveden amplitudom koja e osigurati predistezanje struktura koje su aktivne u fazi
potiskivanja kugle ili amplitudom koja nee dopustiti poveanje radijusa kojim se kugla giba
u zavrnoj fazi bacanja.
Liu i suradnici (2010) provode istraivanje na 62 bacaa koplja koje ima za cilj napraviti
kinematiku analizu gornjih i donjih ekstremiteta. Uzorak ispitanika sainjavale su 32
bacaice koplja i 30 bacaa koplja. Testiranje je izvreno dvjema kamerama visoke rezolucije,
dok je vrijeme snimanja zapoelo od trenutka posljednjeg krinog koraka pa sve do trenutka
izbaaja koplja. Dvosmjerna analiza varijance (ANOVA) koritena je za utvrivanje gibanja i
za poetak slijeda odabranog gornjeg ekstremiteta zgloba s kutnim segmentima kretanjima.
Isto tako, napravljen je post-hoc Newman-Keul test kako bi se pronale razlike izmeu dvaju
susjednih pokreta. Rezultati su pokazali da muki i enski bacai koplja slijede razliite
sekvence pokreta donjeg i gornjeg dijela tijela (P < 0,001) prilikom izbaaja.
Sayers (2011) na uzorku od tri elitna internacionalna ragbi igraa provodi istraivanje koje za
cilj ima kinematiku analizu elementa tehnike ubaaja lopte sidraa u skup-autu s dvjema
rukama. Ispitanici su imali zadatak da obave 30 bacanja s tri razliite udaljenosti (6 m, 10 m i
15 m). Bacanja su snimana kamerama od 50 Hz te je napravljena kinematika analiza cijelog
pokreta. Dobiveni rezultati pokazali su razlike izmeu ispitanika u mnogim varijablama u
svakoj od glavnih faza bacanja. Rezultati frekvencije trupa na kraju backswinga i pri
45
isputanju lopte, zajedno s kutom lakatne fleksije pri isputanju lopte ostaju konstanta kako se
poveava duljina bacanja. Istraivanje je pokazalo da visoke performanse sidraa koji ubacuju
loptu dijele nekoliko korisnih obiljeja te e biti smjernica u buduim istraivanjima u
ragbiju.
Zhang i suradnici (2012) provode istraivanje na sedam iskusnih ragbi igraa koje za cilj ima
ispitati sekvenciju i doprinos pokreta u individualnim segmentima u brzini stopala pri
ispucavanju lopte nogom s postolja kod pretvaranja u ragbiju. Linearna brzina udarakog
stopala razlae se na linearnu brzinu uzrokovanu apsolutnom linearnom brzinom zdjelice,
rotacijom zdjelice, rotacijom bedra i fleksijom koljena. Dobiveni rezultati ukazuju da je
proksimalno-distalni uzorak segmenta gibanja i fleksija-ekstenzija koljena napravila veliki
pomak (75 8 %) do konane brzine tijekom ispucavane lopte. Autori predlau da igrai u
ragbiju trebaju raditi na jaanjima miia koljenskog zgloba, ne samo radi jaine udarca nego
kao prevenciju mogue ozljede.
46
2.1.4. Ekspertna istraivanja u rukometu
U sljedeem e poglavlju biti prezentirano samo nekoliko radova iz podruja ekspertnih

istraivanja iz rukometne igre jer se radi o znanstvenom podruju koje nije dovoljno
istraeno.
Vuleta (1997) na osnovi je analize ekspertnog znanja vrhunskih rukometnih strunjaka

izvrio faktorizaciju 134 tehniko-taktika elementa rukometne igre u odnosu na 26 varijabli
u cilju njihove analize, razvrstavanja u homogene skupine te utvrivanja razlika meu
dobivenim skupinama.
Faktorskom analizom izdvojeno je pet latentnih dimenzija od kojih se tri mogu kvalitetno
interpretirati:
faktor uspjenosti igre u fazi napada

faktor uspjenosti igre u fazi obrane
faktor efikasnosti vratara.
Primjenom hijerarhijske klaster analize izdvojene su etiri homogene grupacije tehniko-

taktikih elemenata u latentnom prostoru:
skupina tehniko-taktikih elemenata koje koristi vratar prilikom obrane vrata u prvoj fazi
napada-protunapada te bazine strukture elemenata tehnike u fazi obrane i napada
skupina tehniko-taktikih elemenata koji ine iroki spektar aktivnosti igraa u fazi
obrane
skupina tehniko-taktikih elemenata koji prethode utiranju te razliite vrste utiranja
lopte
skupina tehniko-taktikih elemenata koji predstavljaju temelj prve faze pozicijskog
napada, tj. priprema i postavljanje za organizaciju igre.
Foreti (2012) u svojoj doktorskoj disertaciji za glavni cilj istraivanja utvruje kvantitativne
doprinose situacijske aktivnosti igraa, igrakih pozicija i faza igre rezultatskom uspjehu te na
osnovi utvrenih doprinosa konstruira dva zasebna modela vrednovanja situacijske
uinkovitosti; temeljem zabiljeenih parametara i temeljem subjektivne procjene eksperata. U
47
tu je svrhu analizirana 101 utakmica odigrana na Svjetskom rukometnom prvenstvu u

Hrvatskoj 2009. godine i anketirano 19 rukometnih eksperata iz 12 europskih zemalja.
Biljeenje dogaaja izvreno je pomou softverskog paketa Match Analysis System.
Uinkovitost igraa analizirana je u odnosu na sljedee kriterijske parametre: faze igre,
igrake pozicije i rezultatsku uspjenost. Set predikcijskih varijabli predstavlja ukupno 48
varijabli od koji se 9 odnosi na pozicijsku obranu, 11 na vratara, 16 na pozicijski napad, 5 na
tranzicijsku obranu te 7 na tranzicijski napad. Rezultati su pokazali statistiki znaajne razlike
izmeu pozicijskog i tranzicijskog napada te izmeu pozicijske i tranzicijske obrane. Razlike
su utvrene izmeu svih igrakih pozicija u napadu i u obrani zasebno. Dobiveni koeficijenti
vanosti za pojedine igrake pozicije bili su osnova za postavljanje modela vrednovanja
situacijske uinkovitosti utemeljene na procjeni eksperata i na zabiljeenim parametrima.
Modeli su pokazali znaajnu povezanost koja je bila jae izraena pri usporedbi igrakih
pozicija obrane. Prema postavljenim modelima, ukupna uinkovitost igraa izraava se kao
relativna vrijednost zbroja ocjene uinka igraa u napadu i obrani, ponderiranih koeficijentom
vanosti pojedine faze igre. Aplikativnost istraivanja potvrena je evaluacijom postavljenih
modela koji su pokazali visoku korelaciju s ocjenama nezavisnog rukometnog eksperta.
Burger i suradnici (2013) provode istraivanje koje ima za cilj rangirati vanost metodskih
vjebi za usvajanje elementa tehnike skok uta u rukometnoj igri. Rad je koncipiran na nain
da su poznatim i priznatim ekspertima iz rukometne igre postavljeni zadatci u vidu elementa
tehnike igre u napadu (skok ut). Zadanim opisima situacija morali su poredati elemente po
vanosti za uinkovito usvajanje elementa skok uta, kao i za vremenski slijed uenja
opisanog elemenata te ga rangirati po svojoj ekspertnoj procjeni. Upitnik je ispunilo deset
rukometnih eksperata s dugogodinjim radom u rukometu iz vie zemalja (Hrvatska,
Norveka, Srbija, Crna Gora i Njemaka) koji su odabrani po principu strunosti, iskustva i
poznavanja metodike rukometne igre. Metoda obrade podataka obuhvaala je osnovne
deskriptivne pokazatelje te su izraunati aritmetika sredina i medijan. Test Crombachove alfe
koriten je kako bi se utvrdila kolika je prosjena pouzdanost izmeu rukometnih eksperata.
Ovakva istraivanja dobar su temelj za postavljanje kvalitetne metodske strukture uenja

rukometnih elemenata. Eksperti iz razliitih rukometnih zemalja postavili su osnove za
stvaranje kvalitetnog pravca uenja promatranih rukometnih elemenata te se ovakvim
48
istraivanjima stvaraju kvalitetne postavke za uenje pojedinih motorikih zadataka koji ine
rukometnu igru.
Burger i suradnici (2014) provode istraivanje na nain da su poznatim i priznatim

ekspertima iz rukometne igre postavljeni zadatci u vidu elementa taktike igre u napadu
(zonska obrana 6:0). Zadanim opisima situacija morali su poredati elemente taktike po
vanosti za uinkovito usvajanje elementa, kao i za vremenski slijed uenja svakog od
opisanih elemenata te ih rangirati po svojoj ekspertnoj procjeni. Entiteti ovoga istraivanja su
eksperti koji imaju formalnu naobrazbu iz podruja sporta sa specijalnou iz rukometa.
Upitnik je ispunilo deset rukometnih eksperata s dugogodinjim radom u rukometu iz vie
zemalja (Hrvatska, Norveka, Srbija, Crna Gora, Njemaka, Island, panjolska) koji su
odabrani po principu strunosti, iskustva i poznavanja metodike rukometne igre. Svi
rukometni eksperti zavrili su kinezioloki fakultet te su priznati u znanstvenom radu na
fakultetima u svojim zemljama. Metoda obrade podataka obuhvaala je osnovne deskriptivne
pokazatelje gdje se izraunala aritmetika sredina i medijan. Svaki element tehnike i taktike u
opisanim situacijama rangiran je po medijanu. Koriten je neparametrijski postupak
Spearmanove korelacije za svaki element tehnike koji je promatran prema vanosti za
uinkovito usvajanje pojedinog elementa, kao i za vremenski slijed uenja istog elementa.
Izraunom Crombachove alfe dobiveni su relativno visoki koeficijenti pouzdanosti izmeu
eksperata. Analizom po vremenskom slijedu uenja za zonsku obrane 6:0, dobiveni su izrazito
visoki koeficijenti pouzdanosti koji odstupaju od idealne pouzdanosti (0,06). Taktike
postavke u metodici uenja zonske obrane 6:0 vaan su indikator rukometnim ekspertima koji
u ovome istraivanju imaju decidiran metodski postupak prilikom uenja ovog vanog
taktikog elementa.
49
2.2. Iskustva autora
Odabir teme doktorske disertacije prvenstveno je potaknut autorovom strunom i

znanstvenom znatieljom za definiranjem to objektivnijih i sustavnijih postupaka za
detekciju i valorizaciju kakvoe motorikih znanja u rukometu. Vanost i nunost
konstruiranja inovativnih metodolokih pristupa analize motorikih znanja prepoznata je kroz
autorovo dugogodinje struno i znanstveno djelovanje. Ekspertne i znanstvene spoznaje
autor je stjecao kroz viegodinje aktivno bavljenje rukometom kao igra, a nadasve kroz
dugogodinje bavljenje trenerskim pozivom sa svim uzrasnim i kvalitativnim kategorijama
rukometaa i rukometaica. Autor je izmeu ostalog viegodinji struni suradnik i regionalni
instruktor Hrvatskog rukometnog saveza, suradnik u brojnim nacionalnim i meunarodnim
rukometnim kampovima te trener u nacionalnoj selekciji (6. mjesto na Europskom prvenstvu
u Makedoniji U17). Osim dugogodinjeg strunog rada s igraima i igraicama, autor ima i
viegodinje nastavno iskustvo kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture u koli te kao
nastavnik na rukometnim predmetima sveuilinog i strunog studija Kineziolokog fakulteta
u Splitu. Osim institucionalnog i formalnog angamana, autor se samostalno dodatno struno i
znanstveno usavravao. Objavio je vei broj znanstvenih radova u znanstvenim asopisima te
prisustvuje redovito na znanstvenim kongresima gdje izlae radove s rukometnom tematikom.
Sustavno prati strunu i znanstvenu literaturu iz kineziologije, sporta i rukometa te se redovito
usavrava na znanstvenom polju. Aktivno surauje sa strunjacima i znanstvenicima iz zemlje
i inozemstva na znanstvenim radovima s tematikom rukometne igre. Iskustva, spoznaje i
kompetencije steene dugotrajnim igrakim, trenerskim, nastavnim, strunim i znanstvenim
angamanom osiguravaju kvalitetnu osnovu za pouzdano prepoznavanje, definiranje, razradu
i elaboraciju problematike iz domene motorikih znanja u rukometu koja je predmetom ovog
istraivanja.
50
3. CILJ ISTRAIVANJA
Temeljni je cilj istraivanja definiranje optimalnih kinematikih modela izvedbe elemenata

tehnike skok uta i varke jednostruke promjene smjera kretanja za vrhunske (reprezentativne)
igrae u rukometu.
Optimalni model utvrdit e se kinematikom analizom provedbe navedenih tehnikih

elemenata kod vrhunskih (reprezentativnih) rukometaa, a usporedno e se utvrditi i
kinematiki modeli izvedbe elemenata kod kvalitetnih (prvoligakih) igraa. Parcijalni ciljevi
istraivanja su izvriti evaluaciju optimalnog modela u odnosu na tri razliita kriterija:
a) usporedba kinematikih parametara provedbe elemenata kod vrhunskih s kinematikim

parametrima provedbe kod kvalitetnih (prvoligakih) rukometaa
b) usporedba kinematikih parametara provedbe elemenata kod vrhunskih (reprezentativnih)
rukometaa s hipotetskim modelom optimalne izvedbe definiranim od strane eksperata
c) usporedba kinematikih parametara provedbe elemenata kod kvalitetnih (prvoligakih)
rukometaa s hipotetskim modelom optimalne izvedbe definiranim od strane eksperata.
Konani je cilj istraivanja temeljem definiranih i evaluiranih kinematikih modela

konstruirati matematiki algoritam za valorizaciju motorikih znanja skok uta i varke
jednostruke promjene smjera kretanja.
51
4. OSNOVNE HIPOTEZE
Sukladno temeljnom i parcijalnim ciljevima istraivanja, definirano je est parcijalnih nultih

hipoteza:
H01: nee se utvrditi znaajna razlika u kinematikim parametrima provedbe elementa

tehnike skok uta izmeu vrhunskih i prvoligakih igraa
H02: nee se utvrditi znaajna razlika u kinematikim parametrima provedbe elementa

tehnike varke promjene smjera kretanja izmeu vrhunskih i prvoligakih igraa
H03: nee se utvrditi statistiki znaajna povezanost izmeu kinematikog modela izvedbe
elementa tehnike skok uta kod vrhunskih igraa i hipotetskog ekspertnog modela
elementa tehnike varke jednostruke promjene smjera kretanja kod vrhunskih igraa i
hipotetskog ekspertnog modela
elementa tehnike skok uta kod prvoligakih igraa i hipotetskog ekspertnog modela
elementa tehnike varke jednostruke promjene smjera kretanja kod prvoligakih igraa i
hipotetskog ekspertnog modela.
52
5. PLAN ISTRAIVANJA
Istraivanje je provedeno sukcesivno u etiri faze.
1. faza
U prvoj fazi provedena je kinematika analiza snimanjem izvedbe tehnikih elemenata
odgovarajuim kamerama i koritenjem pripadajueg softvera na jednom i drugom subuzorku
ispitanika. Istraivanje je provedeno u laboratorijskim uvjetima. Ispitanici su imali zadatak
izvesti element skok ut i varku jednostruke promjene smjera kretanja onako kako to izvode
na utakmici u situacijskim uvjetima. Takoer, u okviru ove faze provedena je analiza
ekspertnog znanja o pravilnosti i svrhovitosti analiziranih elemenata tehnike koja e sluiti za
konstrukciju ekspertnog i evaluaciju kinematikog modela.
2. faza
U drugoj fazi konstruiran je kinematiki model izvedbe analiziranih elemenata tehnike

rukometne igre dobiven na vrhunskim i kvalitetnim igraima. Takoer, u ovoj je fazi
definiran optimalni model izvedbe tehnikih elemenata temeljen na ekspertnoj procjeni.
3. faza
U okviru tree faze izvrena je evaluacija kinematikog modela definiranog na uzorku

vrhunskih igraa komparacijom s kinematikim modelom zabiljeenim na uzorku
prvoligakih igraa. Takoer, u okviru ove faze izvrena je evaluacija kinematikog modela
definiranog na uzorku vrhunskih igraa komparacijom s modelom temeljenim na ekspertnoj
procjeni.
4. faza
U etvrtoj fazi temeljem definiranog i evaluiranog kinematikog modela izraen je

matematiki algoritam kao polazite za objektivnu valorizaciju motorikih znanja skok uta i
varke jednostruke promjene smjera kretanja u rukometu.
53
6. ELEMENTI TEHNIKE
Predmet ovog istraivanja su dva elementa tehnike rukometne igre:
1. skok ut
2. varka jednostruke promjene smjera kretanja.
U okviru kinematike analize varijable su predstavljale odgovarajui kinematiki parametri

koji su bili rasporeeni u 12 referentnih toaka. Referentne toke definirane su zglobovima,
odnosno odgovarajuim distalnim tokama na polugama u okviru pripadajueg kinematikog
lanca.
6.1. Skok ut
Skok ut se moe podijeliti u nekoliko podfaza. Za potrebe ovog istraivanja podjela je

napravljena u pet faza definiranih u prijanjim istraivanjima (Zvonarek, 1997; Pori, 2005),
to je vidljivo u shemi 1.
Shema 1. Skok ut u pet faza (Zvonarek, 1997)
54
6.1.1. Zalet
Prva je faza skok uta zalet koji predstavlja pripremnu radnju za kvalitetan dolazak na ut.
Uspjenost zaleta oituje se u optimalnoj duljini zadnjeg koraka i simultanom sputanju centra
gravitacije koje mora biti izvreno teno i ritmiki. Zalet se moe izvoditi na nekoliko naina:
s loptom u ruci u rasponu od jednog do tri koraka, voenjem lopte ili primanjem lopte od
suigraa sa strane. Kinematiki aspekt jednog koraka sagledava se na nain da se rauna
podizanje stopala jedne noge od tla s ponovnim dodirivanjem iste noge s podlogom. Vani
parametar sagleda se u promjeni horizontalne brzine do odraza koja se mjeri u m/s te ima
izniman utjecaj u pripremnoj fazi. Sputanje teita tijela u zadnjem koraku ostvaruje
preduvjet uspostavljanju vertikalne brzine u trenutku postavljanja odrazne noge. Ovako
opisane faze zaleta stvaraju zakljuak po kojem e igrai, kojima vertikalna brzina u trenutku
postavljanja odrazne noge bude nia, imati veu duinu skoka.
6.1.2. Odraz
Odraz se vri tzv. valjanjem poevi od pete preko stopala i prstiju te energinim djelovanjem
miia opruaa u skonom zglobu te zglobu koljena i kuka. Odrazna je noga blago zgrena u
koljenu, dok se slobodna noga, koja je zgrena u koljenu pod kutom od 90, zamahom odvodi
naprijed i u stranu prema vani, pospjeujui na taj nain uinkovitost odraza. Poloaj gornjeg
dijela tijela donekle je slian osnovnom bacanju s tla. Ruka s loptom i rame izbaajne ruke
odvodi se u zaruenje, tako da je suprotno rame istureno prema naprijed, a trup je uspravan.
Drugu fazu skok uta karakterizira znatno smanjenje horizontalne brzine te porast vertikalne
brzine. Iznimno je vano trajanje odraznog kontakta s podlogom koje omoguava igrau brzi
prelazak u vertikalni skok i odvajanje od podloge. Primjetno je podizanje teita tijela za
visinu podizanja pete od podloge odrazne noge, dok je sva teina tijela na plantarnom dijelu.
Zavrna faza odraza zavrava trenutkom kada stopalo odrazne noge naputa podlogu.
6.1.3. Let
Let zapoinje naputanjem stopala (odrazne) noge od podloge te zavrava kada se igra nae
u najvioj toki (centar teita tijela najvie udaljen od podloge). Za rukometnu igru let ima
posebnu vanost jer se u ovoj fazi stvaraju preduvjeti u kojima igra mora ocijeniti koliko
treba ostati u fazi leta te koliko treba otii tijelom naprijed ovisno o situaciji koja se postavlja
55
pred igraa. Fazu leta karakteriziraju dvije komponente, a to su temporalna i spacijalna. Ruka
s loptom i rame izbaajne ruke odvodi se u zaruenje, tako da je suprotno rame istureno
prema naprijed, a trup je uspravan. Trea faza skok uta naroito ovisi o prethodnim fazama te
se greke koje mogu nastati u ovoj fazi naslanjaju na fazu zaleta i fazu odraza koje bitno
mogu utjecati na maksimalnu visinu leta koja je od iznimne vanosti prilikom utiranja s
vanjskih pozicija. Vrijeme postizanja maksimalne visine leta i horizontalni pomak teita
tijela do trenutka izbaaja lopte stvaraju glavnu komponentu ove faze koja se u konanici
manifestira u samome trajanju leta. Tako igrai koji skoe vie i due, imaju vie vremena do
postizanja maksimalne visine te im se poveava ukupno vrijeme trajanja leta.
6.1.4. Izbaaj
Izbaaj zapoinje okretanjem, odnosno odsukom trupa oko uzdune osovine i kretanjem
ramena izbaajne ruke prema naprijed, a zavrava momentom naputanja lopte iz izbaajne
ruke. Ruka je tek blago zgrena u laktu, tako da se lopta dovodi visoko iznad glave i sa strane,
malo vie od irine ramena. Kada izbaajno rame prijee poprenu ravninu, bacanje se
nastavlja kretanjem lakta i na kraju ake prema naprijed, popraeno retroaktivnim kretanjem
zamane noge prema natrag i dolje, to pospjeuje silu izbaaja.
Izbaajni impuls u skok utu zapoinje aktivacijom miija stranjeg skonog zgloba, nakon
ega se maksimalnom brzinom prenosi preko zgloba koljena, kuka, ramenog zgloba, lakta i
ake, a na kraju ga zavravaju prsti koji konano izbacuju loptu i daju joj eljeni smjer te tako
ine zavrnicu kinetikog lanca.
Vani parametri koje bi trebalo sagledati jesu visina i brzina izbaaja, a za cilj imaju
efikasnost u realizaciji kod rukometnih igraa. Uspjenost izbaaja uvjetovana je razinom
eksplozivne snage ruku i ramenog pojasa te pravilnom biomehanikom strukturom cijelog
kinematikog lanca.
6.1.5. Doskok
Doskok zapoinje u trenutku kada lopta napusti izbaajnu ruku i traje do dodira jednog ili
obaju stopala s podlogom. Vanost doskoka oituje se u amortizaciji cijelog tijela s podlogom
koje za cilj ima ukljuivanje miino-vezivnog tkiva donjih ekstremiteta kako bi faza
prizemljenja cijelog tijela prola bez ozljede. Prvi kontakt s podlogom kod doskoka ostvaruje
se odraznom nogom, nakon ega slijedi sputanje stopala zamane noge. U fazi amortizacije
nakon kontakta s podlogom nisu prisutne znaajnije oscilacije promjene visine teita tijela.
56
6.2. Varka jednostruke promjene smjera kretanja
Varka jednostruke promjene smjera kretanja sastoji od dvije faze:

a) lane (prividne) faze
b) stvarne (izvrne) faze.
Lani dio varke je onaj kojim se protivnika nastoji obrambeno angairati lanim kretanjem te
je u pravilu naglaen, uvjerljiv, jasno izraen i vremenski dui. Uvjerljivost lanog dijela
varke pospjeuje se kretanjem cjelokupnog tijela s obveznim pomicanjem sredita teita u
lanom smjeru te usmjerenou glave i pogleda u istom pravcu. Zadaa lanog dijela varke je
da navede obrambenog igraa na izbacivanje teita tijela iz ravnotenog poloaja ili na
kretanje brania u eljenom pravcu.
Stvarna (izvrna) faza mora za protivnika biti iznenadna, dakle munjevita i energina, s
optimalnom amplitudom kretanja, kako protivniki brani koji je reagirao na lanu fazu ne bi
sustigao i zaustavio igraa u prodoru. Ova faza takoer mora biti tehniki besprijekorna,
racionalna, precizna te optimalno prostorno-vremenski usklaena.
Ono to karakterizira varku jednostruke promjene smjera kretanja je da mora sadravati

esencijalna obiljeja kako bi bila uspjena, a to su pravilno odabrani pravac djelovanja i
optimalni trenutak izvoenja. Pravac djelovanja obiljeen je sadrajem varke, dok je trenutak
zapoinjanja izvrne faze izvoenja uvjetovan prostorno-vremenskom komponentom
aktivnosti obrambenog igraa.
Pripremna faza u svrsi zauzimanja to boljeg poloaja od iznimne je vanosti te treneri esto u
svom radu nedovoljno panje pridodaju ispravci greaka koje se pojavljuju u samome startu
izvoenja. Varka se provodi na udaljenosti od 1,5 m od brania, po mogunosti u prvom
koraku nakon primanja lopte. Iznimno je vano da kad napada napada brania, lanu fazu
finte ne izvodi u tijelo brania, ve je mora izvesti pokraj njega za irinu tijela kako bi izazvao
boni korak kod brania. Pomicanjem branieva koraka u stranu, ostvaruje se prvi preduvjet u
kojem napada moe napraviti boni korak suprotnog smjera od branieva te time dobiti
otvoreni put prema golu.
57
7. METODE RADA
7.1. Uzorak ispitanika
7.1.1. Uzorak rukometaa
Uzorak ispitanika sainjavalo je 10 rukometaa podijeljenih u dva subuzorka na vrhunske

(reprezentativne) i kvalitetne (prvoligake) igrae. Vrhunske rukometae (reprezentativni
uzorak) predstavljalo je pet igraa koji su u svojoj rukometnoj karijeri odigrali minimalno pet
sezona za Hrvatsku rukometnu reprezentaciju te su osvajai medalja s Olimpijskih igara,
svjetskih i europskih rukometnih prvenstava. Kvalitetne rukometae (prvoligaki uzorak)
predstavljalo je pet igraa koji u svojoj rukometnoj karijeri imaju minimalno tri sezone
igranja u Prvoj hrvatskoj rukometnoj ligi.
58
7.1.2. Uzorak eksperata
Za potrebe ekspertne evaluacije, uzorak je predstavljalo 10 referentnih i kompetentnih

eksperata s dugogodinjim strunim i znanstvenim radom u rukometu.
Znanstvenik-ekspert morao je zadovoljavati sljedee kriterije:
1. posjeduje akademsko zvanje magistra struke ili doktora znanosti sa specijalizacijom

iz rukometa ili doktora znanosti iz podruja rukometa
2. predava je na predmetu rukomet na fakultetima, ostalim institucionalnim oblicima
kolovanja i na usavravanju rukometnih trenera ili meunarodnim rukometnim
seminarima
3. radi aktivno u praksi kao rukometni trener minimalno 10 godina s referentnim
rezultatima.
Tehnikom anketiranja provedena je analiza ekspertnog znanja o tehnikoj kvaliteti i
svrhovitosti razliitih varijanti izvedbe elemenata skok uta i varke jednostruke promjene
smjera kretanja kao osnova za kreiranje ekspertnog modela.
Ekspertima je bilo ponueno est razliitih varijanti izvedbe svake faze analiziranih
elemenata tehnike. Sve varijante su prethodno empirijski detektirane i zabiljeene u
situacijsko-natjecateljskim uvjetima na utakmicama. Eksperti su imali zadatak ocijeniti
tehniku pravilnost, svrhovitost i racionalnost svake od ponuenih varijantni izvedbe pojedine
faze analiziranih elemenata tehnike. Ocjene su izraene na Likertovoj skali od 1 do 5 pri emu
je vanost ocjene odreena na sljedei nain:
1 krajnje nepravilna, nesvrhovita i neracionalna izvedba

2 nedovoljno pravilna, svrhovita i racionalna izvedba
3 prosjeno pravilna, svrhovita i racionalna izvedba
4 u velikoj mjeri pravilna, svrhovita i racionalna izvedba
5 tehniki najpravilnija, najsvrhovitija i najracionalnija izvedba.
59
7.2. Uzorak varijabli
7.2.1. Varijable kinematike analize

U okviru kinematike analize ciljano su odabrani i analizirani samo kinematiki parametri
koji su komparabilni s varijablama ekspertne procjene.
7.2.1.1. Varijable kinematike analize skok uta

U tablici 1 prezentirane su varijable kinematike analize skok uta.
Tablica 1. Varijable kinematike analize skok uta:
FAZA ZALETA
1. Broj koraka
2. Duina 1. koraka
3. Duina 2. koraka
4. Duina 3. koraka
5. Ukupna duina koraka
6. Prosjena duina koraka
7. Brzina zaleta
8. Kinetika energija tijekom zaleta
9. Trajanje faze zaleta
FAZA ODRAZA
10. Nagib potkoljenice odrazne noge
11. Poloaj najnieg teita tijela za vrijeme faze odraza
12. Trajanje faze odraza
FAZA LETA
13. Visina leta
60
14. Kretanje tijela u daljinu
15. Brzina postizanja maksimalne visine tijela
16. Kut trupa
17. Kut ramena
18. Trajanje faze leta
FAZA IZBAAJA
19. Visina izbaaja
20. Kut nadlaktice 1
21. Brzina ake
22. Kut nadlaktice 2
23. Trajanje faze izbaaja
FAZA DOSKOKA
24. Kretanje tijela u daljinu
25. Trajanje faze doskoka
61
7.2.1.2. Varijable kinematike analize varke jednostruke promjene smjera kratanja
U tablici 2 prezentirane su varijable kinematike analize varke jednostruke promjene smjera

kretanja.
Tablica 2. Varijable kinematike analize varke jednostruke promjene smjera kretanja:
LANA FAZA
26. Duljina koraka iskorane noge
27. Brzina lanog dijela faze
28. Kut trupa u odnosu s podlogom
29. Pomicanje centra teita tijela
30. Iskorak u prostor iskoranom nogom
31. Trajanje lanog dijela faze
STVARNA (IZVRNA) FAZA
32. Ukupna duina svih koraka
33. Duina 1. koraka
34. Duina 2. koraka
35. Brzina 1. koraka
36. Brzina 2. koraka
37. Smjer 2. koraka
38. Poloaj stopala stajne noge
39. Trajanje stvarne (izvrne) faze
62
7.2.2. Opis referentnih toaka za kinematiku analizu
Za potrebe kinematike analize definirano je dvanaest, odnosno est simetrinih referentnih

toaka i to:
SKONI ZGLOB LIJEVE (SKZGLIJ) I DESNE NOGE (SKZGDES)

Referentna toka postavljena je na donjem kraju vanjskog glenja (maleol), slika 1.
KOLJENSKI ZGLOB LIJEVE (KZLINOG) I DESNE NOGE (KZDENOG)

Referentna toka postavljena je na sredini zgloba koljena s prednje strane na poziciji ivera
(patele).
ZGLOB KUKA LIJEVE (ZGKUKLIJ) I DESNE NOGE (ZGKUKDES)

Referentna toka postavljena je na vrhu zdjeline kosti u toki Cresta iliaca.
ZGLOB RAMENA LIJEVE (ZGRAMLIJ) I DESNE RUKE (ZGRAMDES)

Referentna toka postavljenja je na akromionu.
LAKATNI ZGLOB LIJEVE (ZGLAKLIJ) I DESNE RUKE (ZGLAKDES)

Referentna toka postavljena je na kraju ulnarne kosti (Olecranonu).
ZGLOB AKE LIJEVE (ZGAKLIJ) I DESNE RUKE (ZGAKDES)

Referentna toka postavljena je na krajevima ulnarne i radijalne kosti s prednje strane.
63
Slika 1. Raspored markera na tijelu ispitanika
64
7.2.3. Opis varijabli kinematike analize
1. BROJ KORAKA (BRKORAK) - Varijabla opisuje koliko su ispitanici napravili

koraka u fazi zaleta. Korak je definiran kao zabiljeena promjena visine referentne
toke skonog zgloba iskorane noge na koordinati y, od naputanja poetnog
nultog poloaja stopala na tlu do ponovnog dolaska u nulti poloaj, odnosno
ponovnog sputanja stopala iskorane noge na tlo.
2. DUINA 1. KORAKA (DU1KOR) - Duina prvog koraka izraena je kao duina
izmeu referentne toke skonog zgloba iskorane noge kod nultog poloaja stopala
na poetku i zavrnog poloaja nakon sputanja stopala na tlo. Duina prvog koraka
za element skok ut izraena je u centimetrima (cm).
3. DUINA 2. KORAKA (DU2KOR) - Duina drugog koraka izraena je kao duina
na poetku i zavrnog poloaja nakon sputanja stopala na tlo. Duina drugog
koraka za element skok ut izraena je u centimetrima (cm).
4. DUINA 3. KORAKA (DU3KOR) - Duina treeg koraka izraena je kao duina
na poetku i zavrnog poloaja nakon sputanja stopala na tlo. Duina treeg koraka
za element skok ut izraena je u centimetrima (cm).
5. UKUPNA DUINA ZALETA (UKPDUZA) - Ukupna duina zaleta izraunata je
zbrojem duina svakog od izvedenih koraka u fazi zaleta. Ukupna duina zaleta za
element skok ut izraena je u centimetrima (cm).
6. PROSJENA DUINA KORAKA (PRSDUK) - Prosjena duina koraka
izraunata je na nain da je ukupna duina svih koraka u fazi zaleta podijeljena
brojem izvedenih koraka. Prosjena duina koraka izraena je u centimetrima (cm).
7. BRZINA ZALETA (BRZINAZAL) - Srednja ili prosjena brzina izraunata je kao
omjer ukupne duine zaleta i vremena potrebnih za njegovu provedbu preko
formule. Brzina zaleta izraunata je u metrima po sekundi (m/s).
8. KINETIKA ENERGIJA (KINEENE) - Kinetika energija za fazu zaleta
izraunata je preko formule gdje je m oznaka za masu tijela, a v za

brzinu. Kinetika energija izraunata je u dulima (J), slubenoj mjernoj jedinici SI
sustava.
65
9. TRAJANJE FAZE ZALETA (TRAJZAL) Vrijeme potrebno za provedbu ukupne

duine zaleta izraeno je u sekundama (s).
10. NAGIB POTKOLJENICE (NAGPOT) - Nagib potkoljenice predstavlja kut koji
potkoljenica odrazne noge zatvara s podlogom u fazi odraza, a izraunat je preko
referentnih toaka skonog zgloba i koljena odrazne noge te je izraen u
stupnjevima ().
11. NAJNII POLOAJ TEITA TIJELA TIJEKOM FAZE ODRAZA (NAJNTEZ)
Poloaj teita izraunat je preko dviju referentnih toaka zgloba kuka lijeve
(ZGKUKLIJ) i zgloba kuka desne noge (ZGKUKDES). Visina najnieg teita
izraena je u centimetrima (cm).
12. TRAJANJE FAZE ODRAZA (TRAJODR) - Vrijeme potrebno za provedbu odraza
od trenutka kontakta do naputanja podloge stopala odrazne noge izraeno je u
sekundama (s).
13. VISINA LETA (VISLET) Visina leta izraunata je kao razlika visine centra
teita tijela na poetku faze leta i najvie toke teita tijela u fazi leta. Poloaj
teite tijela u najvioj toki leta izraunat je preko dviju referentnih toaka zgloba
kuka lijeve (ZGKUKLIJ) i zgloba kuka desne noge (ZGKUKDES). Visina leta
izraena je u centimetrima (cm).
14. DUINA LETA (DULJODLET) - Izraunata je kao duina izmeu projekcije
teita tijela kod poetne (toka odraza) i zavrne toke (toka izbaaja) faze leta.
Duina faze leta izraena je u centimetrima (cm).
15. BRZINA POSTIZANJA MAKSIMALNE VISINE LETA (BRZPOSMVL) -
Srednja ili prosjena brzina izraunata je kao omjer visine leta i trajanja leta preko
formule v = s/t. Brzina postizanja maksimalne visine leta izraunata je u metrima po
sekundi (m/s).
16. KUT TRUPA U FAZI LETA (KUTTRUP) - Izraen je kao kut izmeu duine
odreene polovitima biakromijalnog i bikristalnog raspona opisanih pripadajuim
referentnim tokama ramena i kukova s podlogom odnosno vodoravnom ravninom
u najvioj toki leta. Kut je izraen u stupnjevima ().
17. KUT RAMENE OSOVINE U FAZI LETA (KUTRAM) - Izraen je kao kut
izmeu duine odreene akromionima, odnosno ramene osovine i frontalne ravnine
u najvioj toki leta. Kut je izraen u stupnjevima ().
18. TRAJANJE FAZE LETA (TRAJLET) - Vrijeme potrebno za provedbu faze leta
izmeu toke odraza i dostizanja najvie toke leta izraeno je u sekundama (s).
66
19. VISINA IZBAAJA (VISIZB) - Visina izbaaja definirana je kao udaljenost

izmeu referentne toke ake izbaajne ruke u trenutku izbaaja (naputanje lopte iz
zgloba ake) i podloge kao vodoravne ravnine. Visina izbaaja izraena je u
centimetrima (cm).
20. KUT NADLAKTICE S HORIZONTALNOM RAVNINOM (KUTNAD1)
Izraen je kao kut izmeu duine odreene referentnim tokama ramena i lakta
izbaajne ruke i podloge kao vodoravne ravnine u trenutku izbaaja. Kut nadlaktice
s podlogom izraen je u stupnjevima ().
21. BRZINA AKE U FAZI IZBAAJA( BRZAK) - Srednja ili prosjena brzina
ake izraunata je kao omjer prijeenog puta referentne toke zgloba izbaajne ruke
tijekom izbaajnog pokreta od najvie toke leta do izbaaja potrebnog za njegovu
provedbu preko formule v = s/t. Brzina ake izraunata je u metrima po sekundi
(m/s).
22. KUT NADLAKTICE U ODNOSU NA SAGITALNU RAVAN (KUTNAD2) -
Izraunat je preko triju referentnih toaka, a to su rame ruke suprotne izbaajnoj
ruci, rame ruke sukladne izbaajnoj ruci i lakat izbaajne ruke, s tim da je visina
izuzeta (y-os) kako bi se moglo usporediti dolazi li do pretjecanja lakta u fazi
izbaaja. Kut nadlaktice izraunat je u stupnjevima ().
23. TRAJANJE FAZE IZBAAJA (TRAJIZB) - Vrijeme potrebno za provedbu
izbaaja izraeno je u sekundama (s).
24. DUINA DOSKOKA (DUDOSK) - Duina izmeu projekcije teita tijela u
trenutku izbaaja lopte i zavrne toke doskoka izraena je u centimetrima (cm).
25. TRAJANJE FAZE DOSKOKA (TRAJDOS) - Vrijeme potrebno za provedbu
doskoka izraeno je u sekundama (s).
26. DUINA KORAKA (VDUKOR) Izraena je kao duina izmeu referentne
toke skonog zgloba noge suprotne izbaajnoj ruci na poetku i na kraju koraka.
Korak je definiran zabiljeenom promjenom visine referentne toke skonog zgloba
na koordinati y od poetnog (nultog) poloaja do ponovnog dolaska u nulti poloaj
sputanjem stopala na tlo na kraju koraka. Duina koraka iskorane noge u lanoj
fazi izraunata je u centimetrima (cm).
27. BRZINA LANOG DIJELA FAZE (VBRZLA) - Srednja ili prosjena brzina
lanog dijela faze varke jednostruke promjene smjera kretanja izraunata je kao
omjer duine koraka s vremenom potrebnim za njegovu provedbu, preko formule v
= s/t. Brzina lanog dijela faze izraunata je u metrima po sekundi (m/s).
67
28. KUT TRUPA U LANOJ FAZI (VKUTRUPA) - Izraen je kao kut izmeu duine
odreene polovitima bikristalnog i biakromijalnog raspona i horizontalne ravnine.
Kut je izraunat u stupnjevima ().
29. POMICANJE CENTRA TEITA (VCENTART) Izraeno je kao duina
izmeu projekcija centra teita tijela na poetku i na kraju lane faze varke. Pomak
centra teita izraen je u centimetrima (cm).
30. KUT ISKORANE NOGE (VKUTISKN) Izraen je kao kut izmeu duine
odreene skonim zglobom iskorane noge na poetku i na kraju koraka te frontalne
ravnine. Kut je izraunat u stupnjevima ().
31. POLOAJ STOPALA (VPOLSTOP) - Izraen je kao kut izmeu duine stopala
iskorane noge i sagitalne osi u trenutku zavretka stvarne faze. Kut je izraen u
stupnjevima ().
32. TRAJANJE LANE FAZE (VTRAJDOS) - Vrijeme potrebno za provedbu lane
faze varke jednostruke promjene smjera kretanja izraeno u sekundama (s).
33. DUINA 1. KORAKA U STVARNOJ (IZVRNOJ) FAZI (VDU1KOR) -
Izraena je kao duina izmeu referentne toke skonog zgloba iskorane noge kod
poetnog i zavrnog poloaja stopala, odnosno ponovnog kontakta s podlogom
nakon zavretka prvog koraka izvrnog dijela varke. Duina prvog koraka u izvrnoj
fazi varke jednostruke promjene smjera kretanja izraena je u centimetrima (cm).
34. DUINA 2. KORAKA U STVARNOJ (IZVRNOJ) FAZI (VDU2KOR) -
Izraena je kao duina izmeu referentne toke skonog zgloba iskorane noge kod
poetnog i zavrnog poloaja stopala, odnosno ponovnog kontakta s podlogom
nakon zavretka drugog koraka izvrnog dijela varke. Duina drugog koraka u
izvrnoj fazi varke jednostruke promjene smjera kretanja izraena je u centimetrima
(cm).
35. UKUPNA DUINA KORAKA U STVARNOJ (IZVRNOJ) FAZI (VUKPDU) -
Izraena je kao zbroj duina svih koraka provedenih u izvrnom dijelu varke.
Ukupna duina koraka izraena je u centimetrima (cm).
36. BRZINA 1. KORAKA U IZVRNOJ FAZI (VBRZ1KOR) - Srednja ili prosjena
brzina izraunata je kao omjer duine prvog koraka izvrnog dijela varke i vremena
potrebnog za njegovu provedbu preko formule v = s/t. Brzina prvog koraka izvrne
faze izraena je u metrima po sekundi (m/s).
37. BRZINA 2. KORAKA U IZVRNOJ FAZI (VBRZ2KOR) - Srednja ili prosjena
brzina izraunata je kao omjer duine drugog koraka izvrnog dijela varke i
68
vremena potrebnog za njegovu provedbu preko formule v = s/t. Brzina drugog

koraka izvrne faze izraena je u metrima po sekundi (m/s).
38. SMJER 2. KORAKA (VSMJER2KOR) Izraen je kao kut izmeu duine
odreene projekcijama referentnih toaka skonih zglobova obiju nogu nakon
zavrenog drugog koraka izvrne faze i sagitalne osi. Kut je izraunat u stupnjevima
().
39. TRAJANJE IZVRNE FAZE (VTRAJIZV) - Vrijeme potrebno za provedbu
ukupne duine koraka u izvrnom dijelu varke izraeno je u sekundama (s). Izvrni
dio faze zapoinje pomicanjem stopala jedne ili druge noge nakon lane faze, a
zavrava odrazom noge suprotne izbaajnoj ruci.
69
7.3. Varijable ekspertne procjene
Eksperti su putem upitnika valorizirali pravilnost i svrhovitost pojedine varijante elemenata

skok uta i varke jednostruke promjene smjera kretanja. Osim tekstualnog opisa, u upitnicima
su i slikovno prikazane sve varijante izvedbe elemenata u pojedinim fazama, a eksperti su
ocjenama na Likertovoj skali od 1 do 5 ocjenjivali njihovu tehniku pravilnost.
7.3.1. Skok ut
7.3.1.1. Zalet
1.1. ZALET KORAKOM NOGE SUPROTNE IZBAAJNOJ RUCI (ZKNSIR)

Igra vri zalet s loptom u ruci korakom noge suprotne izbaajnoj ruci. Kretanje se vri
pravocrtno s kontroliranim ubrzanjem.
1.2. ZALET KORAKOM NOGE SUKLADNE IZBAAJNOJ RUCI (ZKNSUIR)

Igra vri zalet s loptom u ruci korakom noge sukladne izbaajnoj ruci. Kretanje se vri
pravocrtno s kontroliranim ubrzanjem.
1.3. ZALET DVOKORAKOM SA ZAVRNIM KORAKOM NOGE SUPROTNE

IZBAAJNOJ RUCI (ZDZKNSIR)
Igra vri zalet s loptom dvokoranim kretanjem tako da je zavrni korak nogom suprotnom
izbaajnoj ruci. Kretanje se vri pravocrtno s kontroliranim ubrzanjem.
1.4. ZALET DVOKORAKOM SA ZAVRNIM KORAKOM NOGE SUKLADNE

IZBAAJNOJ RUCI (ZDZKNUIR)
Igra vri zalet s loptom dvokoranim kretanjem tako da je zavrni korak nogom sukladnom
1.5. ZALET TROKORAKOM SA ZAVRNIM KORAKOM NOGE SUPROTNE

IZBAAJNOJ RUCI (ZTZKNSIR)
Igra vri zalet s loptom trokoranim kretanjem tako da je zavrni korak nogom suprotnom
70
1.6. ZALET TROKORAKOM SA ZAVRNIM KORAKOM NOGE SUKLADNE

IZBAAJNOJ RUCI (ZTZKNSUIR)
Igra vri zalet s loptom trokoranim kretanjem tako da je zavrni korak nogom sukladnom
7.3.1.2. Odraz
2.1. ODRAZ S PRSTIJU NOGE SUPROTNE IZBAAJNOJ RUCI (OPNSIR)

Odraz se vri iskljuivo s prednjeg dijela stopala i prstiju noge suprotne izbaajnoj ruci.
2.2. ODRAZ S PRSTIJU NOGE SUKLADNE IZBAAJNOJ RUCI (OPNSKIR)

Odraz se vri iskljuivo s prednjeg dijela stopala i prstiju noge sukladne izbaajnoj ruci.
2.3. ODRAZ VALJANJEM OD PETE PREMA PRSTIMA NOGE SUPROTNE IZBAAJNOJ

RUCI (OVPSNIR)
Odraz se vri iskljuivo valjanjem od pete prema prstima noge suprotne izbaajnoj ruci,
odnosno prenoenjem teine od kraja stopala (peta) prema vrhu stopala (prsti).
2.4. ODRAZ VALJANJEM OD PETE PREMA PRSTIMA NOGE SUKLADNE IZBAAJNOJ

RUCI (OVPSKIR)
Odraz se vri iskljuivo valjanjem od pete prema prstima noge sukladne izbaajnoj ruci,
odnosno prenoenjem teine od kraja stopala (peta) prema vrhu stopala (prsti).
2.5. SUNONI ODRAZ S PRSTIJU IZ PARALELNOG STAVA (SOPPS)

Odraz se vri sunono iz paralelnog stava sa stopalima razmaknutim za irinu kukova,
iskljuivo s prednjeg dijela stopala i prstiju obiju nogu.
2.6. SUNONI ODRAZ S VALJANJEM STOPALA IZ PARALELNOG STAVA (SOVSPS)

Odraz se vri sunono iz paralelnog stava sa stopalima razmaknutim za irinu kukova,
iskljuivo valjanjem od pete prema prstima.
71
7.3.1.3. Let
3.1. TRUP NAGNUT PREMA NAPRIJED S PARALELNO POSTAVLJANIM RAMENIMA

(KTNAPR)
U fazi leta trup je nagnut prema naprijed s paralelno postavljanim ramenima tako da ramena
osovina lei u sagitalnoj ravnini. Lakat izbaajne ruke je iznad razine ramena, dok se zamana
ruka nalazi ispred tijela s podlakticom okomitom na podlogu.
3.2. TRUP NAGNUT PREMA NAPRIJED S DIJAGONALNO POSTAVLJENIM RAMENIMA

(KTNDPR)
U fazi leta trup je nagnut prema naprijed s dijagonalno postavljenim ramenima tako da se
akromijalna toka zamane ruke nalazi ispred akromijalne toke izbaajne ruke. Lakat
izbaajne ruke je iznad razine ramena, dok se zamana ruka nalazi ispred tijela s podlakticom
okomitom na podlogu.
3.3. TRUP USPRAVAN S PARALELNO POSTAVLJANIM RAMENIMA (KTUPPR)

U fazi leta trup je uspravan s paralelno postavljanim ramenima tako da ramena osovina lei u
sagitalnoj ravnini. Lakat izbaajne ruke je iznad razine ramena, dok se zamana ruka nalazi
ispred tijela s podlakticom okomitom na podlogu.
3.4. TRUP USPRAVAN S DIJAGONALNO POSTAVLJENIM RAMENIMA (KTUDPR)

U fazi leta trup je uspravan s dijagonalno postavljenim ramenima tako da se akromijalna
toka zamane ruke nalazi ispred akromijalne toke izbaajne ruke. Lakat izbaajne ruke je
iznad razine ramena, dok se zamana ruka nalazi ispred tijela s podlakticom okomitom na
podlogu.
3.5 TRUP NAGNUT PREMA NATRAG S PARALELNO POSTAVLJENIM RAMENIMA

(KTNRPR)
U fazi leta trup je nagnut prema natrag s paralelno postavljanim ramenima tako da ramena
osovina lei u sagitalnoj ravnini. Lakat izbaajne ruke je iznad razine ramena, dok se zamana
ruka nalazi ispred tijela s podlakticom okomitom na podlogu.
72
3.6 TRUP NAGNUT PREMA NATRAG S DIJAGONALNO POSTAVLJENIM RAMENIMA

(NPNDPR)
U fazi leta trup je nagnut prema natrag s dijagonalno postavljenim ramenima tako da se
akromijalna toka zamane ruke nalazi ispred akromijalne toke izbaajne ruke. Lakat
izbaajne ruke je iznad razine ramena, dok se zamana ruka nalazi ispred tijela s podlakticom
okomitom na podlogu.
7.3.1.4. Izbaaj
4.1. LAKAT IZBAAJNE RUKE IZNAD RAZINE RAMENA S PRETJECANJEM LAKTA

(LIRIRPL)
U fazi izbaaja lakat izbaajne ruke nalazi se iznad razine ramena, s tim da dolazi do
pretjecanja lakta koji je u trenutku izbaaja pozicioniran ispred ramena.
4.2. LAKAT IZBAAJNE RUKE IZNAD RAZINE RAMENA BEZ PRETJECANJA LAKTA
(LIRIBPL)
U fazi izbaaja lakat izbaajne ruke nalazi se iznad razine ramena, s tim da ne dolazi do
pretjecanja lakta koji je u trenutku izbaaja pozicioniran iza ramena.
4.3. LAKAT IZBAAJNE RUKE U RAZINI RAMENA S PRETJECANJEM LAKTA

(LIRURPL)
U fazi izbaaja lakat izbaajne ruke nalazi se u razini s ramenom, s tim da dolazi do
4.4. LAKAT IZBAAJNE RUKE U RAZINI RAMENA BEZ PRETJECANJA LAKTA

(LIRURBPL)
U fazi izbaaja lakat izbaajne ruke nalazi se u razini ramena, s tim da ne dolazi do
4.5. LAKAT IZBAAJNE RUKE ISPOD RAZINE RAMENA S PRETJECANJEM LAKTA

(LIRIRPPL)
U fazi izbaaja lakat izbaajne ruke nalazi se ispod razine ramena, s tim da dolazi do
73
4.6. LAKAT IZBAAJNE RUKE ISPOD RAZINE RAMENA BEZ PRETJECANJA LAKTA
(LIRIRBPL)
U fazi izbaaja lakat izbaajne ruke nalazi se ispod razine ramena, s tim da ne dolazi do
7.3.1.5. Doskok
5.1. DOSKOK NA ODRAZNU NOGU (DNON)

U fazi doskoka igra ostvaruje kontakt s podlogom iskljuivo odraznom nogom na koju
prebacuje itavu teinu dok se zamana noga nalazi u zraku.
5.2. DOSKOK NA ZAMANU NOGU (DNZN)

U fazi doskoka igra ostvaruje kontakt s podlogom iskljuivo zamanom nogom na koju
prebacuje itavu teinu dok se odrazna noga nalazi u zraku.
5.3. DOSKOK ISTOVREMENO NA OBJE NOGE U PARALELAN STAV (DOBNIPS)

U fazi doskoka igra ostvaruje kontakt iskljuivo istovremeno objema nogama u paralelnom
stavu, ravnomjerno rasporeujui teinu tijela na oba stopala koja su razmaknuta u irini
ramena.
5.4. DOSKOK U DIJAGONALNI STAV S ODRAZNOM NOGOM NAPRIJED TE

ZAMANOM NOGOM NATRAG (DDNNZNN)
U fazi doskoka igra ostvaruje kontakt iskljuivo istovremeno objema nogama u
dijagonalnom stavu, ravnomjerno rasporeujui teinu tijela na oba stopala tako da je stopalo
odrazne noge pozicionirano naprijed, a zamane natrag.
5.5. DOSKOK U DIJAGONALNI STAV SA ZAMANOM NOGOM NAPRIJED TE

ODRAZNOM NOGOM NATRA (DDZNONZ)
U fazi doskoka igra ostvaruje kontakt iskljuivo istovremeno objema nogama u
dijagonalnom stavu, ravnomjerno rasporeujui teinu tijela na oba stopala tako da je stopalo
zamane noge pozicionirano naprijed, a odrazne natrag.
74
5.6. DOSKOK ISTOVREMENO NA OBJE NOGE U IROKI PARALELNI STAV (DONIPS)

U fazi doskoka igra ostvaruje kontakt iskljuivo istovremeno objema nogama u paralelnom
stavu, ravnomjerno rasporeujui teinu tijela na oba stopala koja su razmaknuta ire od
ramena.
75
7.4.1. Varka jednostruke promjene smjera kretanja
7.4.1.1. Lana faza
6.1. ISKORAK U STRANU, TEITE NA STRANU ISKORANE NOGE (TNSINIS)

Igra izvodi iskorak u stranu tako da kretanjem trupa prenosi teite tijela na stranu iskorane
noge koja se postavlja paralelno sa stajnom nogom.
6.2. DIJAGONALNI ISKORAK, TEITE NA STRANU ISKORANE NOGE (TNSINDI)

Igra izvodi iskorak dijagonalno naprijed u odnosu na stajnu nogu tako da kretanjem trupa
prenosi teite tijela na stranu iskorane noge.
6.3. ISKORAK U STRANU BEZ PRIJENOSA TEITA (TUSIUSTR)

Igra izvodi iskorak u stranu bez kretanja trupom tako da je iskorana noga u paralelnoj liniji
sa stajnom nogom, dok je teite tijela ravnomjerno rasporeeno.
6.4. DIJAGONALNI ISKORAK BEZ PRIJENOSA TEITA (TUSDIIS)

Igra izvodi iskorak u stranu bez kretanja trupom tako da se iskorana noga postavlja
dijagonalno naprijed u odnosnu na stajnu nogu, dok je teite tijela ravnomjerno rasporeeno.
6.5. ISKORAK U STRANU, TEITE U STRANU SUPROTNU ISKORANOJ NOZI

(TMSTNIUS)
Igra izvodi iskorak u stranu tako da kretanjem trupa prenosi teite tijela na stranu suprotnu
iskoranoj nozi koja se postavlja paralelno sa stajnom nogom.
6.6. DIJAGONALNI ISKORAK, TEITE U SUPROTNU STRANU (TNSSNDI)

Igra izvodi iskorak dijagonalno naprijed u odnosu na stajnu nogu tako da kretanjem trupa
prenosi teite tijela na stranu suprotnu iskoranoj nozi.
76
7.4.1.2. Stvarna (izvrna) faza
7.1. NOGA SUPROTNA IZBAAJNOJ RUCI VRI KRETNJU DIJAGONALNO NAPRIJED

(KSIDMN)
Igra vri iskorak nogom suprotnom izbaajnoj ruci dijagonalno naprijed, dok druga noga
miruje.
7.2. NOGA SUPROTNA IZBAAJNOJ RUCI VRI ROTACIJU STOPALA I DIJAGONALNI

ISKORAK NAPRIJED (KSIRSN)
Igra vri preliminarnu rotaciju stopala i iskorak nogom suprotnom izbaajnoj ruci
dijagonalno naprijed, dok druga noga miruje.
7.3. NOGA SUPROTNA IZBAAJNOJ RUCI VRI PARALELNI ISKORAK U STRANU, A

DRUGA NOGA DIJAGONALNI ISKORAK NAPRIJED (KSIZDI)
Igra najprije nogom suprotnom izbaajnoj ruci vri kratki paralelni iskorak u stranu, a zatim
nogom sukladnom izbaajnoj ruci dijagonalni iskorak naprijed.
7.4. NOGA SUKLADNA IZBAAJNOJ RUCI VRI DIJAGONALNI ISKORAK NAPRIJED,

KAO I DRUGA NOGA NAKON TOGA (KSISIN)
Igra najprije nogom sukladnom izbaajnoj ruci vri iskorak dijagonalno naprijed, a zatim i
nogom suprotnom izbaajnoj ruci na isti nain.
7.5. SUNONI ODRAZ U STRANU I ISKORAK NOGOM SUPROTNOM IZBAAJNOJ

RUCI RAVNO NAPRIJED (KSUSIR)
Igra najprije vri sunoni odraz i doskok u paralelni stav u stranu, nakon ega nogom
suprotnom izbaajnoj ruci vri iskorak ravno naprijed.
7.6. NOGA SUKLADNA IZBAAJNOJ RUCI VRI KORAK DIJAGONALNO UNATRAG, A

DRUGA NOGA ISKORAK RAVNO NAPRIJED (KSIDNP)
Igra najprije nogom sukladnom izbaajnoj ruci vri korak dijagonalno unatrag, nakon ega
nogom suprotnom izbaajnoj ruci vri iskorak ravno naprijed.
77
8. OPIS KINEMATIKE ANALIZE
Snimanje elemenata tehnike skok uta i varke jednostruke promjene smjera kretanja
obavljeno je dvjema kamerama marke BASLER-402-FC koja moe reproducirati 100 slika u
sekundi te jednom pomonom kamerom marke PANASONIC koja ima reprodukciju 50 slika
u sekundi. Analiza prikupljenih podataka obavljena je preko softverskog sustava GAIT -
LABACS koji je konstruiran i evaluiran na FESB-u u Splitu. Prilikom pregleda video
snimaka podatci su direktno ubacivani u prethodno pripremljene tablice programskog paketa
Excel kako bi zabiljeene pozicije referentnih toaka bilo jednostavnije i bre pripremiti za
statistiku obradu podataka.
Snimanje je obavljeno u sportskoj dvorani, s prethodnom kalibracijom mjernog sustava, dok
je raspored kamera bio takav da je svih dvanaest referentnih toaka na tijelu ispitanika bilo
vidljivo.
Zadatak kalibracije kamere je odreivanje seta parametara koji opisuju mapiranje izmeu 3D
koordinata prostora i 2D ravnine kamere. U literaturi se moe pronai vie metoda kalibracije,
meutim teko je pronai opisane postupke potpune kalibracije kamere koji ukljuuju
ispravljanje distorzije slike te izraun svih parametara kamere (Tsai, 1987; Heikkila i sur.,
1997).
Kalibracija kamere, u kontekstu trodimenzionalnog strojnog vida, proces je odreivanja

unutarnjih geometrijskih i optikih parametara poznatih kao intrinzini parametri (Stani,
2012). Osnovni parametri su s (faktor omjera slike koji kod digitalnih kamera iznosi 1), f
(fokus) te uo i vo (lokacija centra slike). Odreivanje 3D poloaja i orijentacije kamere u
odnosu na koordinatni sustav naziva se ekstrinzinom kalibracijom kamere. Parametri koji se
pri tome odreuju jesu tx, ty, tz (translacija kamere), w i f (rotacija kamere u koordinatnom
sustavu) - slika 2.
Prije svega trebalo je kalibrirati mjerni prostor. Kalibracija se provodila postavljanjem objekta
poznatih dimenzija u prostor mjerenja. Nakon toga su se oitavale XY vrijednosti referentnih
toaka na tom objektu (sa slika kamera). Unoenjem oitanih vrijednosti sa slika, kao i
prostornih koordinata referentnih toaka, mogue je primjenom metode DLT (direktne
linearne transformacije) formirati matricu koja je koritena za izraunavanje prostornih
78
koordinata za svaku drugu toku u mjernom prostoru temeljem informacije o njenoj oitanoj
XY vrijednosti sa slika prikupljenih kamerama (minimalno dvije).
Slika 2. Kalibracija kamere
Slika 3. Kalibracija prostora
79
3D kalibracija prostora obavljena je na nain da je bilo postavljeno osam statikih oznaka

markera gdje su etiri pozicionirana u vertikalnom smjeru na metalnom tapu s definiranom
visinom te etiri pozicionirana na tlu, rasporeena na dnu metalnog tapa u razmjernom
kvadratnom razmaku (slika 3).
Dvanaest referentnih toaka nalazilo se simetrino na skonom zglobu, zglobu koljena,

zglobu kuka, zglobu ramena, zglobu lakta i runom zglobu. Sve referentne toke bile su
opisane tako to su obuhvaale dva zgloba zajedno (slika 1).
Video sekvence bile su pregledane te su oitane i zapisane pozicije referentnih toaka sa

svake pojedine kamere. Primjenom DLT metode izraunat je prostorni poloaj referentnih
toaka u svakom vremenskom trenutku izvedbe elementa. Za svaki analizirani element
snimanje je bilo ponovljeno tri puta. Analiza kvalitete snimki napravljena je odmah nakon
testiranja kako bi se eventualne pogreke prilikom video zapisa mogle korigirati ili ponoviti
novim testiranjem (slika 4).
Temeljem poznatih koordinata referentnih toaka izraunati su kutovi meu segmentima tijela
(kut lakta, kut ramena, teite, nagib potkoljenice, kut trupa) tijekom izvedbe tehnikog
elementa.
Slika 4. Analiza kvalitete snimke odmah nakon testiranja
80
9. METODE OBRADE PODATAKA
U cilju utvrivanja znanstvenih nalaza, a sukladno ciljevima istraivanja, primijenjene su

metode obrade podataka koje se smatraju adekvatnima za rjeavanje problema ovog
istraivanja. Podatci su bili obraeni statistikim paketom Statistica for Windows ver. 11.0,
dok je obrada podataka napravljena u etiri dijela:
1. izraunavanje deskriptivnih i distribucijskih parametara kinematikih varijabli:

- aritmetika sredina (AS)
- standardna devijacija (SD)
- najmanji (MIN) i najvei (MAX) rezultati
- koeficijent asimetrije distribucije (Skewness)
- koeficijent zakrivljenosti distribucije (Kurtosis)
- testiranje normaliteta distribucije izvreno je Kolmogorov-Smirnovljenim testom
2. razlike u kinematikim parametrima izmeu vrhunskih i kvalitetnih rukometaa izvrene su

multivarijatnom analizom varijance (MANOVA) i univarijatnom analizom varijance
(ANOVA)
3. za potrebe analize varijabli koje se odnose na ekspertnu procjenu izraunali su se sljedei

parametri:
- aritmetika sredina
- Spearman-Brownov koeficijent korelacije ranga
4. relacije izmeu zabiljeenih i ekspertnih rezultata analizirane su sljedeim postupkom:

Odreeni su granini kinematiki parametri za klasificiranje svake varijante izvedbe
pojedine faze elementa tehnike. Tako su odreeni parametri koji definiraju est varijanti za
svaku fazu izvoenja promatranih elemenata tehnike. Utvrena je frekventnost pripadnosti
ovako kinematiki definiranim varijantama kod izvedbe vrhunskih i kvalitetnih rukometaa.
Frekvencije zastupljenosti pojedinih varijabli normirane su na ordinalnoj skali od 1 do 5
kako bi se mogle komparirati s ocjenama eksperata. U tu je svrhu koriten Spearman-
Brownov koeficijent rang korelacije.
81
10. REZULTATI I RASPRAVA
10.1. Rezultati kinematike analize

Prije same kinematike analize, a u cilju to boljeg razumijevanja kinematikih parametara,
izvrena su antropometrijska mjerenja tjelesne teine i visine reprezentativnih i prvoligakih
rukometaa koja su prezentirana u tablici 3.
Tablica 3. Deskriptivni i distribucijski parametri za tjelesnu visinu i teinu na uzorku

vrhunskih i prvoligakih rukometaa
AS MIN MAX SD SKEW KURT MAX d K-S p
ATV (VRHUNSKI) 196,00 191,00 203,00 4,64 0,88 0,31 0,29 p > .20
ATV
(PRVOLIGAI)
192,40 185,00 202,00 7,30 0,52 -2,12 0,23 p > .20
ATT (VRHUNSKI) 100,00 92,00 112,00 8,00 0,94 -0,19 0,27 p > .20
ATT
91,20 88,00 96,00 3,42 0,53 -1,14 0,23 p > .20
(PRVOLIGAI)
ATV - tjelesna visina, ATT - tjelesna teina, AS - aritmetika sredina, MIN - minimalna vrijednost rezultata, MAX - maksimalna vrijednost rezultata, SD -
standardna devijacija, SKEW - koeficijent asimetrije, KURT - koeficijent zakrivljenosti, MAX D - odstupanja izmeu kumulativnih i teorijskih proporcija, K-S
p - znaajnost Kolmogorov-Smirnovljevog testa normaliteta distribucije, MAX d test = 0,81
Dobro je poznato da visina tijela utjee na fiziku izvedbu. Provedena istraivanja (Sidhu i
sur., 1975; Housh i sur., 1984; Doodum, 2000) kao i skalarna teorija Schmidt-Nielsen (1984)
indiciraju da e vie osobe imati bolju izvedbu u aktivnostima gdje je prisutna eksplozivno-
snana komponenta prilikom odraza. Evidentno je da prosjena visina za vrhunske
rukometae iznosi 196 cm, dok je izraun prosjene teine 100 kg. Prosjena visina za
prvoligake rukometae iznosi 192,40 cm, a prosjena teina 91,20 kg. Zabiljeeni rezultati u
velikoj su mjeri sukladni rezultatima dobivenima na drugim uzorcima kvalitetnih i vrhunskih
igraa u Hrvatskoj i u svijetu (Ghermanescu i sur., 1993; ibila i sur., 2004; Gorostiaga i sur.,
2005; Zapartidis i sur., 2009; Karii i sur., 2009; Karii i sur., 2011).
Kako je ve navedeno, element skok ut podijeljen je u pet faza, dok je varka promjene
smjera kretanja podijeljena u dvije faze (slika 5 i 6).
82
Slika 5. Shematski prikaz elementa skok uta kroz pet promatranih faza (Ispitanik P. M.)
Slika 6. Shematski prikaz varke jednostruke promjene smjera kretanja kroz dvije promatrane
faze (Ispitanik D. V.)
U cilju precizne diferencijacije pojedinih faza analiziranih elemenata tehnike, definirane su

vremenske toke i karakteristine kretne strukture kojima zapoinju i zavravaju faze to je
vidljivo u tablici 4 elementa skok uta i varke jednostruke promjene smjera kretanja.
Tablica 4. Definiranje poetka i zavretka svake od faza elementa skok uta i varke
jednostruke promjene smjera kretanja
ELEMENT SKOK UT
1. FAZA - Zalet
Zalet zapoinje pomicanjem bilo kojeg dijela tijela, a zavrava postavljanjem odrazne noge na podlogu zadnjeg
koraka.
2. FAZA - Odraz
Odraz zapoinje kontaktom odrazne noge s podlogom, a zavrava kada odrazna noga napusti podlogu.
3. FAZA - Let
Faza leta zapoinje naputanjem odrazne noge od podloge do toke kada je teite tijela vertikalno najudaljenije
od podloge.
83
4. FAZA - Izbaaj
Izbaaj zapoinje od toke kada je teite tijela vertikalno najudaljenije od podloge do trenutka kada lopta
naputa izbaajnu ruku.
5. FAZA - Doskok
Doskok zapoinje od trenutka kada lopta naputa izbaajnu ruku, a zavrava dodirom jedne od nogu s podlogom.
ELEMENT: VARKA JEDNOSTRUKE PROMJENE SMJERA KRETANJA
1. FAZA - Lana faza
Lana faza zapoinje poetnim poloajem kada stopalo noge suprotne izbaajnoj ruci naputa podlogu do
momenta dodira stopala iste noge s podlogom.
2. FAZA - Izvrna faza
Izvrna faza zapoinje naputanjem stopala noge sukladne izbaajnoj ruci ili stopala noge suprotne izbaajnoj
ruci od podloge, a zavrava odvajanjem stopala noge suprotne izbaajnoj ruci od podloge.
U tablici 5 prezentirani su osnovni deskripcijski i distribucijski parametri kinematike analize

za element skok ut kod vrhunskih rukometaa. Odabrane su varijable koje se mogu
komparirati s ekspertnom procjenom te su one i predmet deskripcijske analize.
Tablica 5. Osnovni deskripcijski i distribucijski parametri kinematike analize skok uta za

vrhunske rukometae
1. FAZA - ZALET
Varijable AS MIN MAX SD SKEW KURT MAX D K-S p
BRKORAK 1,80 1,00 2,00 0,41 -1,67 0,90 0,49 p < ,01
DU1KOR 131,54(cm) 49,86(cm) 176,43(cm) 33,42 -0,83 1,18 0,11 p > .20
DU2KOR 129,20(cm) 0,00(cm) 180,43(cm) 67,7 -1,57 0,73 0,39 p < ,05
DU3KOR 0,00(cm) 0,00(cm) 0,00(cm) 0 0 1 p < ,01
UKPDUZA 260,74(cm) 164,35(cm) 353,14(cm) 56,61 -0,62 -0,38 0,21 p > .20
PRSDUK 146,74(cm) 103,67(cm) 176,57(cm) 19,24 -0,47 0,43 0,13 p > .20
BRZINAZAL 6,48(m/s) 2,95(m/s) 11,26(m/s) 2,32 0,51 0,08 0,15 p > .20
KINEENE 2323,05(J) 452,53(J) 6592,95(J) 1669,53 1,35 1,79 0,23 p > .20
TRAJZAL 0,45(ms) 0,15(ms) 0,90(ms) 0,2 0,59 0,14 0,1 p > .20
2. FAZA - ODRAZ
NAGPOT 75,98() 66,53() 82,96() 4,54 -0,3 -0,19 0,12 p > .20
NAJNTEZ 5,54(cm) 0,44(cm) 14,46(cm) 4,69 0,88 -0,47 0,15 p > .20
TRAJODR 0,23(ms) 0,19(ms) 0,26(ms) 0,03 -0,26 -1,68 0,2 p > .20
3. FAZA - LET
VISLET 46,26(cm) 34,05(cm) 56,65(cm) 7,32 -0,233 -1,4 0,17 p > .20
DULJODLET 77,01(cm) 45,16(cm) 106,15(cm) 17,06 0,461 -0,17 0,29 p < ,15
BRZPOSMVL 1,75(m/s) 1,26(m/s) 2,36(m/s) 0,3 0,474 -0,13 0,17 p > .20
84
KUTTRUP 68,32() 65,42() 73,25() 2 0,85 1,4 0,15 p > .20

KUTRAM 160,95() 125,94() 179,37() 14,53 -0,994 0,84 0,21 p > .20
TRAJLET 0,27(ms) 0,20(ms) 0,30(ms) 0,03 -0,976 1,51 0,16 p > .20
4.FAZA - IZBAAJ
VISIZB 354,99(cm) 345,07(cm) 368,44(cm) 7,36 0,44 -0,96 0,16 p > .20
KUTNAD1 13,72() 0,63() 24,87() 7,43 -0,31 -0,94 0,14 p > .20
BRZAK 1,87(m/s) 0,70(m/s) 3,09(m/s) 0,74 -0,11 -0,84 0,1 p > .20
KUTNAD2 164,98() 154,04() 177,13() 6,45 0,23 -0,18 0,12 p > .20
TRAJIZB 0,08(ms) 0,02(ms) 0,16(ms) 0,05 0,46 -1,05 0,16 p > .20
5.FAZA - DOSKOK
DUDOSK 53,56(cm) 4,93(cm) 96,42(cm) 28,13 -0,05 -0,98 0,09 p > .20
TRAJDOS 0,17(ms) 0,09(ms) 0,27(ms) 0,06 0,32 -1,09 0,17 p > .20
MaxD test = 0,32
BRKOR - broj koraka, DUZ1KOR - duina 1. koraka, DUZ2KOR - duina 2. koraka, DUZ3KOR - duina 3. koraka, UKPDUZA - ukupna duina koraka,
PRSDUZK - prosjena duina koraka, BRZINAZAL - brzina zaleta, KINEENE - kinetika energija, TRAJZAL - trajanje faze zalet, NAGPOT - nagib
potkoljenice, NAJNTEZ - najnie teite, TRAJODR - trajanje faze odraz, VISLET - visina leta, DULJODLET - duljina u ravninu tijela, BRZPOSMVL -
brzina postizanja maksimalne visine tijela, KUTTRUP - kut trupa, KUTRAM - kut ramena, TRAJLET - trajanje faze leta, VISIZB - visina izbaaja,
KUTNAD1 - kut nadlaktice s trupom, BRZSAK - brzina ake, KUTNAD2 - kut nadlaktice u prostoru, TRAJIZB - trajanje faze izbaaj, DUDOSK - kretanje
tijela u daljinu, TRAJDOS- trajanje faze doskok, ATV - tjelesna visina, ATT - tjelesna teina, AS - aritmetika sredina, MIN -minimalna vrijednost rezultata,
MAX - maksimalna vrijednost rezultata, SD - standardna devijacija, SKEW - koeficijent asimetrije, KURT - koeficijent zakrivljenosti, MAX D - odstupanja
izmeu kumulativnih i teorijskih proporcija, K-S p - znaajnost Kolmogorov-Smirnovljevog testa normaliteta distribucije
Normalitet distribucije izraunat je za sve faze elementa skok uta preko Kolmogorov-
Smirnovljeva testa. Specifinost uzorka je da se radi o pet ispitanika s po tri estice. Izraun u
tablici pokazuje da u prvoj fazi zaleta prevladava blaga negativna asimetrinost varijabli,
odnosno tendiranje viim vrijednostima rezultata. Dobivene distribucijske znaajke posljedica
su nedostatne frekventnosti pojedinih varijabli, kao npr. DU3KOR. Rezultati ukazuju da je
distribucija rezultata kod veine varijabli pravilna osim kod varijabli BRKORAK (broj
koraka prilikom zaleta), DU2KOR (duina 2. koraka) i DU3KOR (duina 3. koraka) gdje
je nepravilna distribucija. Ovako dobiveni rezultati oekivani su za varijable BRKORAK i
DU2KOR s obzirom da su ispitanici izvodili kretnje na nain kako zalet izvode u stvarnim
(natjecateljskim) uvjetima gdje dolazi do individualne procjene u duini zaleta i broju koraka
koje treba napraviti za kvalitetnu pripremu odraza. Distribucija rezultata kod varijable
DU3KOR u korelaciji je s nainom izvedbe zaleta kod vrhunskih rukometaa jer niti jedan
od ispitanika nije izveo zalet iz tri koraka.
Zalet kao prva i najdua faza skok uta definirana je s devet varijabli. Iz dobivenih je rezultata
vidljivo da prosjena duina koraka u zaletu (PRSDUK) iznosi 146,74 cm, dok je ukupna
85
duina zaleta (UKPDUZA) 260,74 cm. Evidentno je da su igrai primjenjivali zalet s

jednim i dva koraka, dok trokorani zalet nije zabiljeen. Prvi je korak neznatno dui od
drugog to je u korelaciji s parametrima koje su postavili ibila i sur. (2005) po ijoj
ekspertnoj procjeni skok uta zadnji odrazni korak mora biti optimalan, ritmian i
sinkroniziran sa sputanjem centra teita tijela. Faza odraza je promatrana putem tri
varijable: nagib potkoljenice s tlom, trajanje faze te razlika visine teita tijela. Prosjean kut
potkoljenice u odnosu na podlogu (NAGPOT) kod vrhunskih rukometaa iznosi 75,98, dok
se teite spustilo prema podlozi u odnosu na stvarno teite (NAJNTEZ) za 5,54 cm. U
okviru tree faze, koja je opisana sa est varijabli, zabiljeena je prosjena visina leta
(VISLET) u rasponu od 34,1 cm do najviih 56,65 cm. Relevantne studije na uzorcima
vrhunskih rukometaa provedene krajem 20. stoljea (Hermansen i sur., 1973; Mikkelsen,
1976; Bartosiewicz, 1986; Fleck i sur., 1992) pokazale su gotovo identine rezultate za visinu
leta na razliitim kvalitativnim skupinama ispitanika. Takoer je zabiljeen prosjeni pomak
teita tijela prema naprijed (DULJODLET) od 77,01 cm to je oekivano s obzirom na
strunu literaturu. etvrta faza - izbaaj po trajanju je najkraa faza. Promatrano je pet
kinematikih parametara, odnosno visina izbaaja, kut nadlaktice u odnosu na horizontalnu
ravninu, kut nadlaktice u odnosu na sagitalnu ravan, brzina ake i trajanje faze. Zabiljeeno je
da prosjena brzina ake (BRZAK) za vrhunske rukometae iznosi 1,87 m/s. Kut nadlaktice
s horizontalnom ravninom (KUTNAD1) u prosjeku iznosi 13,72 to znai da je u trenutku
izbaaja lakat bio pozicioniran neto iznad ramena. Dobiveni rezultati su u korelaciji s
provedenim istraivanjima (Zvonarek i sur., 1996, ibila i sur., 1999). Kako bi se mogla
napraviti usporedba s ekspertnom procjenom, izraunat je i drugi kut nadlaktice u odnosu na
sagitalnu ravan (KUTNAD2) gdje se htjelo vidjeti dolazi li do pretjecanja ramena u fazi
izbaaja te je dobiven prosjeni rezultat od 164,98 za promatranu varijablu. Doskok kao
vjerojatno najmanje vana faza, opisan je s dva parametra: duina od trenutka izbaaja do
trenutka doskoka i trajanje faze. Zabiljeeno je prosjeno vrijeme provedbe za varijablu
trajanje faze doskoka (TRAJDOSK) od 0,17 ms, dok je longitudinalni pomak tijela od
trenutka izbaaja do trenutka dodira jednog od ekstremiteta s podlogom (DUDOSK)
prosjeno iznosio 53,56 cm, to se moe usporediti s ve poznatim rezultatom (Pori i sur.,
2005).
U tablici 6 izraunati su osnovni deskripcijski i distribucijski parametri kinematike analize

skok uta na uzorku prvoligakih rukometaa.
86
Tablica 6. Osnovni deskripcijski i distribucijski parametri kinematike analize skok uta za

prvoligake rukometae
1. FAZA - ZALET
BRKORAK 2,60 1 3 0,63 -1,41 1,26 0,4 p < ,05

DU1KOR 124,08(cm) 38,57(cm) 234,34(cm) 54,75 -0,08 0,06 0,14 p > .20
DU2KOR 143,09(cm) 0,00(cm) 228,25(cm) 60,94 -0,96 0,74 0,16 p > .20
DU3KOR 96,46(cm) 0,00(cm) 181,88(cm) 79,83 -0,24 -1,94 0,22 p > .20
UKPDUZA 364,79(cm) 164,60(cm) 518,73(cm) 110,37 -0,45 -0,77 0,18 p > .20
PRSDUK 141,98(cm) 82,30(cm) 181,16(cm) 32,38 -0,82 -0,55 0,24 p > .20
BRZINAZAL 5,44(m/s) 2,65(m/s) 8,94(m/s) 1,83 -0,05 -0,61 0,17 p > .20
KINEENE 1582,33(J) 326,54(J) 3836,33(J) 1023,05 0,67 0,13 0,17 p > .20
TRAJZAL 0,72(ms) 0,14(ms) 1,10(ms) 0,25 -0,52 0,64 0,11 p > .20
2. FAZA - ODRAZ
NAGPOT 71,68() 63,56() 86,86() 7,52 1,12 0,25 0,25 p > .20
NAJNTEZ 3,72(cm) 0,83(cm) 8,37(cm) 2,19 0,47 -0,32 0,15 p > .20
TRAJODR 0,21(ms) 0,18(ms) 0,28(ms) 0,03 1,26 2,16 0,21 p > .20
3. FAZA - LET
VISLET 55,12(cm) 37,93(cm) 75,61(cm) 10,08 0,32 0,46 0,15 p > .20
DULJODLET 111,55(cm) 85,10(cm) 199,29(cm) 25,91 3,08 10,84 0,33 p < ,10
BRZPOSMVL 1,81(m/s) 1,02(m/s) 2,75(m/s) 0,49 0,47 -0,25 0,16 p > .20
KUTTRUPA 64,35() 55,21() 70,25() 4,36 -0,53 -0,02 0,12 p > .20
KUTRAM 153,20() 100,11() 179,12() 22,71 -1,07 0,6 0,18 p > .20
TRAJLET 0,32(ms) 0,24(ms) 0,58(ms) 0,08 2,74 9,18 0,28 p < ,20
4. FAZA IZBAAJ
VISIZB 349,44(cm) 302,85(cm) 375,33(cm) 22,49 -1,14 0,6 0,24 p > .20
KUTNAD1 21,08() 0,77() 42,14() 10,82 0,26 0,14 0,15 p > .20
BRZAK 2,13(m/s) 0,19(m/s) 5,98(m/s) 1,79 1,17 0,51 0,22 p > .20
KUTNAD2 163,53() 140,47() 175,08() 9,92 -1,03 0,44 0,21 p > .20
TRAJIZB 0,09(ms) 0,02(ms) 0,20(ms) 0,06 0,45 -0,59 0,12 p > .20
5.FAZA - DOSKOK
DUDOSK 52,5(cm) 14,2(cm) 123(cm) 39,6 0,57 -1,57 0,31 p < ,10
TRAJDOS 0,14(ms) 0,04(ms) 0,31(ms) 0,1 0,59 -1,19 0,2 p > .20
MaxD test = 0,32, BRKOR - broj koraka, DUZ1KOR - duina 1. koraka, DUZ2KOR - duina 2. koraka, DUZ3KOR - duina 3. koraka, UKPDUZA -
ukupna duina koraka, PRSDUZK - prosjena duina koraka, BRZINAZAL - brzina zaleta, KINEENE - kinetika energija, TRAJZAL - trajanje faze zalet,
NAGPOT - nagib potkoljenice, NAJNTEZ - najnie teite, TRAJODR trajanje faze odraz, VISLET - visina leta, DULJODLET - duljina u ravninu tijela,
BRZPOSMVL - brzina postizanja maksimalne visine tijela, KUTTRUP - kut trupa, KUTRAM - kut ramena, TRAJLET - trajanje faze leta, VISIZB - visina
izbaaja, KUTNAD1 - kut nadlaktice s trupom, BRZSAK - brzina ake, KUTNAD2 - kut nadlaktice u prostoru, TRAJIZB - trajanje faze izbaaj, DUDOSK -
kretanje tijela u daljinu, TRAJDOS - trajanje faze doskok, ATV - tjelesna visina, ATT - tjelesna teina, AS - aritmetika sredina, MIN - minimalna vrijednost
87
rezultata, MAX - maksimalna vrijednost rezultata, SD - standardna devijacija, SKEW - koeficijent asimetrije, KURT - koeficijent zakrivljenosti, MAX D -
odstupanja izmeu kumulativnih i teorijskih proporcija, K-S p - znaajnost Kolmogorov-Smirnovljevog testa normaliteta distribucije
Kao i na subuzorku vrhunskih igraa, nisu prisutna statistiki znaajna odstupanja varijabli od
uobiajene raspodjele te su varijable stoga pogodne za predstojeu multivarijatnu obradu.
Specifinost uzorka varijabli je kao i kod elementa skok uta jer su raene na 15 entiteta
odnosno pet igraa s po tri estice mjerenja. Uoene su odreene razlike u matematikim
parametrima u odnosu na vrhunske igrae te e iste biti interpretirane u predstojeem
poglavlju. U tablici 6 prezentirani rezultati ukazuju da ukupna duina svih koraka
(UKPDUZA) kod prvoligakih igraa iznosi 364,79 cm, dok je prosjena duina koraka
(PRSDUZK) 124,08 cm. Prosjena brzina zaleta (BRZINAZAL) iznosi 5,44 m/s, dok je
kinematika energija (KINEENE) 1582,33 J u prvoj fazi zaleta. Prosjena vrijednost nagiba
potkoljenice (NAGPOT) u odnosu na podlogu iznosi 71,68 u fazi odraza, dok je najnie
teite (NAJNTEZ) kod jednog od prvoligakih igraa iznosilo 8,4 cm u odnosu na stvarno
teite. Trea faza elementa skok uta obuhvaala je est kinematikih parametara, a iz
rezultata je razvidna prosjena visina leta (VISLET) za prvoligake igrae od 55,12 cm, dok
je prosjena brzina postizanja maksimalne visine odraza (BRZPOSMVL) kod prvoligakih
igraa 1,81 m/s. Faza izbaaja iznimno je vana, posebice zbog dostizanja najvie toke
izbaaja (VISIZB) koja za prvoligake igrae iznosi prosjeno 349,44 cm. Kut nadlaktice s
horizontalnom ravninom (KUTNAD1) za prvoligake rukometae u prosjeku iznosi 21,08.
Zabiljeena brzina ake (BRZSAK) prosjeno iznosi 2,13 m/s, dok kut nadlaktice kojim se
opisuje pretjecanje ramena u fazi izbaaja (KUTNAD2) u odnosu na sagitalnu ravan iznosi
163,53. Prvoligaki igrai u fazi doskoka prosjeno se kreu u daljinu (DUZDOSK) 52,5
cm, a trajanje ove faze (TRAJDOSK) u prosjeku iznosi 10 ms. Rezultati deskriptivne
statistike za prvoligake igrae mogu se komparirati s istraivanjima (Kuster, 1973; Kastner i
sur., 1978; Zvonarak i sur., 1996; Zahalka i sur., 1997; ibila i sur., 1999a; ibila i sur.,
1999b; Taborsky i sur., 1999). U svim ovim istraivanjima utvrena je struktura kinematikog
lanca koja ide od proksimalnih dijelova gdje zapoinje izbaajna kretnja pa sve do distalnih
dijelova tijela gdje zavrava pokret. Isto tako, brzina pokreta manjih i lakih dijelova tijela s
manjom inercijom dodaje se brzini veih dijelova tijela, postiui tako najveu moguu
brzinu na kraju kinetikog lanca.
Kinematika analiza za varku jednostruke promjene smjera kretanja provedena je po fazama,
za lanu i izvrnu. U tablici 7 prezentirani su osnovni deskriptivni i distribucijski parametri za
element varku jednostruke promjene smjera kretanja kod vrhunskih rukometaa.
88
Tablica 7. Osnovni deskripcijski i distribucijski parametri kinematike analize varke

jednostruke promjene smjera kretanja za vrhunske rukometae
1. FAZA - LANA FAZA
VDUKOR 106,44(cm) 62,79(cm) 137,14(cm) 20,2 -0,525 0,07 0,1 p > .20
VBRZLA 5,16(m/s) 2,90(m/s) 8,51(m/s) 1,63 0,414 -0,22 0,14 p > .20
VKUTTRUP 74,35() 62,81() 85,70() 7,48 -0,101 -1,43 0,18 p > .20
VCENTART 78,12(cm) 40,35(cm) 110,35(cm) 20,36 -0,147 -0,39 0,08 p > .20
VTRAJLAZ 0,21(ms) 0,06(ms) 0,37(ms) 0,09 0,526 -0,58 0,22 p > .20
VKUTISKN 17,70() 7,45() 32,21() 7,19 0,307 -0,33 0,13 p > .20
VPOLSTOP 95,00() 80,00() 110,00() 8,24 0,44 0,02 0,26 p > .20
2. FAZA - IZVRNA FAZA
Varijable AS MIN MAX SD SKEW KURT MAX d K-S p
VUKPDU 328,44(cm) 284,93(cm) 371,24(cm) 27,49 -0,17 -1,2 0,18 p > .20
VDU1KOR 150,95(cm) 109,39(cm) 194,48(cm) 28,42 0,11 -1,28 0,14 p > .20
VDU2KOR 177,56(cm) 156,94(cm) 200,60(cm) 12,71 0,06 -0,49 0,11 p > .20
VBRZ1KOR 5,41(m/s) 3,74(m/s) 7,40(m/s) 1,09 0,08 -0,25 0,15 p > .20
VBRZ2KOR 4,44(m/s) 3,46(m/s) 7,13(m/s) 0,97 1,48 3,21 0,19 p > .20
VSMJER2KOR 13,43() 2,85() 30,25() 8,2 0,83 -0,31 0,23 p > .20
VTRAJIZV 0,77(ms) 0,57(ms) 0,97(ms) 0,1 0,25 0,29 0,12 p > .20
MaxD test= 0,61

VDUKOR - duljina koraka, VBRZLAZ - brzina lanog dijela varke, VKUTTRUP - kut trupa s podlogom, VCENTARTZ - pomicanje centra teita,
VKUTISKN - pomicanje noge suprotne izbaajnoj ruci u prostoru, VPOLSTOP - poloaj stopala noge suprotne izbaajnoj ruci na zavretku stvarne faze,
VTRAJLAZ - trajanje lane faze, VUKPDUZ - ukupna duina svih koraka, VDUZ1KOR - duina 1. koraka, VDUZ2KOR - duina 2. koraka, VBRZ1KOR -
brzina 1. koraka, VBRZ2KOR - brzina 2. koraka, VSMJER2KOR - smjer 2. koraka u prostoru, VTRAJIZV - trajanje izvrne faze, ATV - tjelesna visina,
ATT - tjelesna teina, AS - aritmetika sredina, MIN - minimalna vrijednost rezultata, MAX - maksimalna vrijednost rezultata, SD - standardna devijacija,
SKEW - koeficijent asimetrije, KURT- koeficijent zakrivljenosti, MAX d - odstupanja izmeu kumulativnih i teorijskih proporcija, K-S p - znaajnost
Kolmogorov-Smirnovljevog testa normaliteta distribucije
Pravilna distribucija podataka prisutna je kod svih etrnaest varijabli. Dobivene rezultate
nemogue je usporediti jer istraivanja ovakvog tipa za varku jednostruke promjene smjera
kretanja do sada nisu raena. Stoga se dobiveni rezultati mogu usporediti samo sa strunom
procjenom eksperata iz rukometne igre. Kod vrhunskih rukometaa evidentirana je prosjena
duina koraka (VDUKOR) od 106,44 cm te prosjena brzina lanog dijela faze
(VBRZLAZ) od 5,16 m/s. U prostoru se, u odnosu na poetni poloaj, centar teita tijela
(VCENTARTZ) pomie u stranu za 78,12 cm. Izvrna faza prosjeno traje due od lane
(VTRAJLAZ) za 0,56 ms. Kut iskoraka noge suprotne izbaajnoj ruci (VKUTISKN) kod
vrhunskih rukometaa prosjeno iznosi 17,70, dok kut trupa s podlogom (VKUTTRUP) u
prosjeku iznosi 74,35. Poloaj stopala stajne noge (VPOLSTOP) na zavretku lane faze
nalazi se prosjeno pod kutom od 95.
89
Kinematikom analizom izvrne faze obuhvaeno je sedam kinematikih parametara.

Analizom je utvreno da svi vrhunski igrai izvode ovaj dio faze varke jednostruke promjene
smjera kretanja u dva koraka. Ovakav je rezultat oekivan jer se u praksi pokazalo da igrai
koriste drugi korak kako bi se odmakli u stranu od obrambenog igraa. Koritenjem jednog
koraka dobila bi se mogunost nadogradnje varke koja bi bila od velike koristi napadaima.
Prosjena brzina prvog koraka (VBRZ1KOR) u izvrnoj fazi vea je u odnosu na prosjenu
brzinu drugog koraka (VBRZ2KOR) i iznosi 5,41 ms naprema 4,44 ms koliko iznosi brzina
drugog koraka. Prosjeni je smjer drugog koraka (VSMJER2KOR) pod kutom od 13,43.
Samo trajanje izvrne faze due je u odnosu na lanu fazu to je i logino zbog veeg puta
koji igra mora proi. Nakon izrauna osnovnih deskripcijskih i distribucijskih parametara
kinematike analize za varku jednostruke promjene smjera kretanja kod vrhunskih
rukometaa, napravljena je ista analiza na prvoligakom uzorku u tablici 8.
Tablica 8. Osnovni deskripcijski i distribucijski parametri kinematike analize varke

jednostruke promjene smjera kretanja za prvoligake rukometae
1. LANA FAZA
Varijable AS MIN MAX SD SKEW KURT MAX K-S p

D
VDUKOR 133,55(cm) 78,93(cm) 186,12(cm) 38,59 -0,06 -1,69 0,17 p > .20
VBRZLA 5,76(m/s) 3,77(m/s) 7,99(m/s) 1,47 -0,06 -1,58 0,17 p > .20
VKUTTRUP 75,41() 65,01() 87,51() 5,95 0,08 0,24 0,16 p > .20
VCENTART 93,17(cm) 50,71(cm) 123,81(cm) 23,01 -0,88 -0,33 0,21 p > .20
VTRAJLA 0,25(ms) 0,12(ms) 0,39(ms) 0,08 0,14 -0,68 0,13 p > .20
VKUTISKN 31,42() 8,31() 47,18() 13,64 -0,6 -1,12 0,2 p > .20
VPOLSTOP 89,00() 70,00() 110,00() 10,56 -0,07 0,91 0,27 p < ,20
2. IZVRNA FAZA
Varijable AS MIN MAX SD SKEW KURT MAX K-S p

d
VUKPDU 342,78(cm) 304,19(cm) 392,07(cm) 27,85 0,29 -1,32 0,18 p > .20
VDU1KOR 162,08(cm) 147,25(cm) 177,68(cm) 8,89 0,06 -0,69 0,13 p > .20
VDU2KOR 180,51(cm) 142,37(cm) 219,06(cm) 27,16 0,15 -1,55 0,17 p > .20
VBRZ1KOR 5,41(m/s) 3,86(m/s) 7,08(m/s) 0,82 0,12 0,31 0,1 p > .20
VBRZ2KOR 4,11(m/s) 3,31(m/s) 5,04(m/s) 0,53 -0,06 -1,16 0,16 p > .20
VSMJER2KOR 17,64() 7,81() 27,14() 6,34 -0,08 -1,26 0,14 p > .20
VTRAJIZV 0,80(ms) 0,70(ms) 0,93(ms) 0,06 0,51 0,25 0,22 p > .20
MaxD test = 0,61
VDUKOR - duljina koraka, VBRZLAZ - brzina lanog dijela varke, VKUTTRUP - kut trupa s podlogom, VCENTARTZ - pomicanje centra teita,
brzina 1. koraka, VBRZ2KOR - brzina 2. koraka, VSMJER2KOR - smjer 2. koraka u prostoru, VTRAJIZV - trajanje izvrne faze, ATV - tjelesna visina, ATT
90
- tjelesna teina, AS - aritmetika sredina, MIN - minimalna vrijednost rezultata, MAX - maksimalna vrijednost rezultata, SD - standardna devijacija, SKEW -
koeficijent asimetrije, KURT - koeficijent zakrivljenosti, MAX d - odstupanja izmeu kumulativnih i teorijskih proporcija, K-S p - znaajnost Kolmogorov-
Smirnovljevog testa normaliteta distribucije
Deskriptivna statistika za prvoligake igrae ukazuje da u prvoj, lanoj fazi za element varku
jednostruke promjene smjera kretanja prosjena duljina koraka (VDUKOR) iznosi 133,55
cm, dok se poloaj centra teita tijela (VCENTART) pomakne za 93,17 cm u stranu
prilikom izvedbe ovog tehnikog elementa. Kut iskoraka noge suprotne izbaajnoj ruci
(VKUTISKN) kod prvoligakih igraa prosjeno iznosi 31,42, dok je trajanje lane faze
(VTRAJLA) za prvoligake igrae 0,25 ms. Stopalo noge suprotne izbaajnoj ruci na
zavretku lane faze u prosjeku je pod kutom od 89,00 kod prvoligakih rukometaa.
Rezultati u tablici pokazuju da ukupna duina obaju koraka (VUKPDU) u izvrnoj fazi
prosjeno iznosi 342,78 cm. Duina prvog koraka (VDU1KOR) neto je kraa te iznosi
162,08 cm, dok je duina drugog koraka (VDU2KOR) prosjeno 180,51 cm. Brzina prvog
koraka (VBRZ1KOR) iznosi 5,41 m/s, dok je brzina drugog koraka (VBRZ2KOR) manja te
iznosi 4,11 m/s. Trajanje ove faze (VTRAJIZV) kree se u parametrima od 0,70 ms do 0,90
ms. Smjer drugog koraka (VSMJER2KOR) nalazi se prosjeno pod kutom od 17,64.
Kako bi se utvrdilo postojanje statistiki znaajnih razlika izmeu vrhunskih i prvoligakih

rukometaa u kinematikim parametrima za element skok ut, potrebno je napraviti izraun
multivarijatne analize varijance (MANOVA) izmeu dviju razliitih kvalitativnih skupina
ispitanika (tablica 9).
Tablica 9. Multivarijatna analiza varijance (MANOVA) izmeu vrhunskih i prvoligakih

igraa u kinematikim parametrima skok uta
Test Vrijednost F p

0,01 10,92 0,02
- Wilksova lambda, F - F test, p Koeficijent razine znaajnosti
Rezultati u tablici 9 pokazuju da postoji statistiki znaajna razlika (p = 0,02) u kinematikim

parametrima izmeu vrhunskih i prvoligakih rukometaa promatrano za sve faze zajedno.
Ovako dobiveni rezultati oekivani su te su u visokom suglasju s ve provedenim
istraivanjima na slinom uzorku ispitanika (Wagner i sur., 2006; Wagner i sur., 2010b; Van
den Tillar i sur., 2011b; Wagner i sur., 2012a; Wagner i sur., 2012b). U promatranim
istraivanjima uoene su razlike u kinematikom lancu izmeu razliitih kvalitativnih
skupina. S obzirom da dobiveni rezultati nedvojbeno upuuju na postojanje razlika izmeu
91
dviju razliitih kvalitativnih skupina ispitanika, pristupilo se izraunu multivarijatne analize

varijance za pojedine faze (tablica 10).

igraa u kinematikim parametrima za element skok ut po fazama
1. FAZA SKOK UTA - ZALET

Test Vrijednost F p
0,43 2,83 0,03
2. FAZA SKOK UTA - ODRAZ
Test Vrijednost F p
0,83 1,8 0,17
3. FAZA SKOK UTA - LET
Test Vrijednost F p
0,34 8,1 0,00
4. FAZA SKOK UTA - IZBAAJ

Test Vrijednost F p
0,76 1,6 0,21
5. FAZA SKOK UTA - DOSKOK
Test Vrijednost F p
0,95 0,71 0,50
U tablici 10 pronaene su statistiki znaajne razlike u fazi zaleta (p = 0,03) i u fazi leta (p =
0,00) izmeu vrhunskih i prvoligakih rukometaa. Kod ostalih triju faza nisu pronaene
statistike znaajne razlike izmeu ovih dviju grupa ispitanika. Detaljni uvid u prirodu ovih
razlika utvrdit e se univarijatnom analizom varijance za svaku pojedinu varijablu to je
prezentirano u tablici 11.
Tablica 11. Analiza varijance (ANOVA) izmeu vrhunskih i prvoligakih igraa u

kinematikim parametrima za element skok ut
1. FAZA - ZALET
Varijable AS AS PRVOLIG F p
VRHUNSKI
BRKORAK 1,80 2,60 16,8 0,00
DU1KOR 131,54(cm) 124,08(cm) 0,2 0,66
DU2KOR 129,20(cm) 143,09(cm) 0,3 0,56

DU3KOR 0,00(cm) 96,46(cm) 21,9 0,00
UKPDUZA 260,74(cm) 364,79(cm) 10,6 0,00
PRSDUK 146,74(cm) 141,98(cm) 0,2 0,63
92
BRZINAZAL 6,44(m/s) 5,44(m/s) 1,7 0,20

KINEENE 2323,05 1582,33 2,1 0,15
TRAJZAL 0,45(ms) 0,72(ms) 10,6 0,00
2. FAZA - ODRAZ
VRHUNSKI
NAGPOT 75,98() 71,68() 3,58 0,07
NAJNTEZ 5,54(cm) 3,72(cm) 1,85 0,18
TRAJODR 0,23(ms) 0,21(ms) 2,08 0,16
3. FAZA - LET
VRHUNSKI
VISLET 46,26(cm) 55,12(cm) 7,59 0,01
DULJODLET 77,01(cm) 111,55(cm) 18,6 0,00
BRZPOSMVL 1,75(m/s) 1,81(m/s) 0,16 0,69
KUTTRUP 68,32() 64,35() 10,24 0,00
KUTRAM 160,95() 153,20() 1,24 0,27
TRAJLET 0,27(ms) 0,32(ms) 5,74 0,02

4. FAZA - IZBAAJ
VRHUNSKI
VISIZB 354,99(cm) 349,44(cm) 0,82 0,37
KUTNAD1 13,72() 21,08() 4,72 0,04
BRZAK 1,87(m/s) 2,13(m/s) 0,28 0,60

KUTNAD2 164,98() 163,53() 0,22 0,64
TRAJIZB 0,08(ms) 0,09(ms) 0,8 0,38

5. FAZA - DOSKOK
VRHUNSKI
DUDOSK 53,56(cm) 52,5(cm) 0,01 0,93
TRAJDOS 0,17(ms) 0,14(ms) 0,79 0,38
BRKORAK - broj koraka, DUZ1KOR - duina 1. koraka, DUZ2KOR - duina 2. koraka, DUZ3KOR - duina 3. koraka, UKPDUZA - ukupna duina
koraka, PRSDUZK - prosjena duina koraka, BRZINAZAL - brzina zaleta, KINEENE - kinetika energija, TRAJZAL - trajanje faze zalet, NAGPOT -
nagib potkoljenice, NAJNTEZ - najnie teite, TRAJODR trajanje faze odraz, VISLET - visina leta, DULJODLET - duljina u ravninu tijela,
BRZPOSMVL - brzina postizanja maksimalne visine tijela, KUTTRUP- kut trupa, KUTRAM - kut ramena, TRAJLET - trajanje faze leta, VISIZB - visina
izbaaja, KUTNAD1 - kut nadlaktice s trupom, BRZSAK - brzina ake, KUTNAD2 - kut nadlaktice u prostoru,TRAJIZB - trajanje faze izbaaj, DUDOSK -
kretanje tijela u daljinu, TRAJDOS - trajanje faze doskok, AS VRHUNSKI - aritmetika sredina vrhunski rukometai, AS PRVOLIG - aritmetika sredina
prvoligaki rukometai, F- F test, p Koeficijent razine znaajnosti
Rezultati za prvu fazu elementa skok uta (faza zaleta) pokazali su da postoji statistiki
znaajna razlika u broju koraka (BRKORAK) koje koriste igrai pri izvoenju ovog
elementa, ukupnoj duini svih koraka (UKPDUZA) koje koriste igrai prilikom zaleta te u
samom trajanju zaleta (TRAJZAL) za ovu fazu kinematike analize. Varijabla broj koraka u
fazi zaleta (BRKORAK) posebice je zanimljiva jer se pokazalo da vrhunski rukometai
izvode prosjeno samo dva koraka, u odnosu na prvoligake rukometae koji zalet izvode iz
tri koraka. Ovako dobiveni rezultat za fazu zaleta posljedica je tendencije igre na vrhunskoj
93
razini gdje igrai moraju reagirati i pripremiti se na zalet s manjim brojem koraka. Isto tako,
obrana je u vrhunskom rukometu agresivnija te su dubinska kretanja obrambenih igraa
uestalija to otvara mali prostor za pripremu uta na gol. Moderni rukomet ponukao je
vrhunske rukometae da sve kretnje izvode brzo, energino i pravovremeno to je ova analiza
i pokazala. Dokazano je da igrai u rukometnoj utakmici prosjeno provedu 7 % kretanja u
sprintu, te 25 % u brzom tranju (Bon, 2001). Isto tako, provedeno je istraivanje o kretnjama
igraa za vrijeme rukometne utakmice koja su usko povezana sa sve brim i dinaminijim
pokretima koje igrai provode na terenu (Cardinale, 2000). Prouavaju se i relacije varijabli
bazine motorike s uspjenou u rukometnoj igri (Politeo, 2003) pri emu je ustanovljeno da
najvei pojedinani utjecaj imaju testovi eksplozivne snage koja se manifestira u startnoj
brzini i odrazu, te brzini uspostavljanja, provedbe i promjene osnovnog kretanja. Prvoligaki
rukometai u velikoj mjeri zaostaju za modernim parametrima rukometne igre te su na niem
stupnju brzinsko-eksplozivnih reakcija koje vladaju u dananjem rukometu. Varijabla broj
koraka (BRKORAK) u visokoj je povezanosti s varijablom ukupnom duinom zaleta
(UKPDUZA) to je i logino jer su vrhunski igrai koristili manji broj koraka prilikom
zaletne faze. Stoga, prvoligakim igraima prosjeno treba 364,79 cm za izvoenje zaleta, dok
vrhunski rukometai treba 260,74 cm.
Kod faze odraza nije pronaena nikakva statistiki znaajna razlika u rezultatima izmeu
promatranih kvalitativnim skupinama rukometaa za sva tri promatrana kinematika
parametra. To su nagib potkoljenice (NAGPOT), najnie teite u odnosu na stvarno teite
(NAJNTE) i trajanje same faze odraza (TRAJODR). Ovako dobiveni rezultati za
promatrane kinematike parametre oekivani su s obzirom da su igrai iz obaju subuzoraka
proli osnovnu atletsku tehniku tranja i skakanja. Nagib potkoljenice izraunat je preko dviju
referentnih toaka, a to su marker koljena odrazne noge i marker skoni zglob odrazne noge
koji su usporeivani u odnosu na podlogu (slika 7).
94
Slika 7. Nagib potkoljenice s podlogom izraunat preko dviju referentnih toaka

(Ispitanik P. M.)
Univarijatna analiza (ANOVA) za varijablu nagib potkoljenice s podlogom (NAGPOT)

pokazala je da ne postoji statistiki znaajna razlika izmeu vrhunskih i prvoligakih
rukometaa (p = 0,07). U fazi odraza promatran je jo jedan kinematiki parametar, a to je
najnii poloaj teita tijela koji je izraunat na nain da je izraunato najnie teite
(NAJNTE) u odnosu na polazno teite. Rezultati za varijablu najnie teite tijela pokazali
su da ne postoji statistiki znaajna razlika (p = 0,18) izmeu dviju kvalitativnih skupina
ispitanika. Dobiveni su rezultati oekivani jer su prethodna istraivanja (Zahalka i sur., 1997;
Taborsky i sur., 1999., Pori i sur., 2005) takoer dokazala da nema znaajnijih razlika u razini
sputanja teita tijela u fazi odraza izmeu razliitih kvalitativnih skupina ispitanika.
Parametri koji su promatrani u fazi leta bili su: visina leta, kretanje tijela u ravnini, brzina
postizanja maksimalne visine tijela, kut trupa, kut ramena kao i samo trajanje ove promatrane
faze. Visina leta (VISLET) dobivena je preko kinematikog parametra centra teita tijela
koji je za ovu potrebu dobiven preko referentnih toaka lijevog kuka (ZGKUKLIJ) i desnog
kuka (ZGKUKDES) gdje je izraunata sredina udaljenosti izmeu ovih dviju toaka.
Rukometai koji nastupaju u prvoj ligi prema dobivenim podatcima prosjeno su imali odraz
95
za 8,86 cm vii u odnosu na vrhunske rukometae. Ovako dobiveni rezultati nisu bili
oekivani s obzirom da se pretpostavljala vea eksplozivna snaga nogu kod vrhunskih
rukometaa (Vuji i sur., 1982; Delija i sur., 1994; Kariik i sur. 2009). Pretpostavlja se da je
ovako dobiveni rezultat posljedica slabije situacijske motiviranosti vrhunskih rukometaa na
izvedbu prilikom testiranja. Testiranje je obavljeno zajedno za dvije skupine ispitanika te su
prvoligaki rukometai dali svoj maksimum u izvedbi kako bi svoje mogunosti komparirali s
vrhunskim rukometaima. Kretanje prema naprijed u daljinu izraunato je preko centra teita
tijela. Zabiljeeno je teite na poetku faze i na kraju faze leta te je izraunata duljina izmeu
ovih dviju toaka. Dobiveni rezultat ukazuje na postojanje statistiki znaajnih razlika (p =
0,00) za varijablu kretanje tijela u daljinu (DULJRAV) gdje se prvoligaki rukometai kreu
vie prema naprijed, ali i u visinu, u odnosu na vrhunske rukometae. Kretanje tijela prema
naprijed kod prvoligakih je rukometaa oekivano jer je tendencija igre u prvoj ligi takva da
se igrai vie odluuju utirati iz prolaza sa est metara nego s vanjskih pozicija. Let kod
prvoligakih rukometaa (VISLET) vii je jer nedostatak visine kompenziraju snanijim
odrazom. Na vrhunskoj razini vanjski igrai sve vie utiraju izvan devet metara na
postavljene zonske formacije. Istraivanja dokazuju (Skarbalius, 2011) da su pobjednike
momadi pokazale veu rezultatsku uspjenost kada su imale kvalitetni timski protunapad,
manji broj nainjenih iskljuenja i veu uinkovitost s vanjskih pozicija. Takoer je mogue
da prvoligaki igrai naglaenijim odrazom u dalj nastoje kompenzirati nedostatak visine koji
ih ograniava u utiranju s veih daljina preko bloka. Zavrna analiza u ovoj fazi elementa
skok uta pokazala je da u odnosu na vrhunske rukometae, prvoligaki igrai za prosjenih
0,06 m/s sporije izvode kretnju u fazi leta, to je i logino s obzirom da imaju vii odraz.
Kut trupa izraunat je preko referentnih toaka: dvije toke kuka (ZGKUKLIJ i ZGKUKDES
- sredina izmeu toaka) i dvije toke ramena (ZGRAMLIJ i ZGRAMDES - sredina izmeu
toaka) u odnosu na podlogu. Vrhunski rukometai imaju vei prosjeni kut trupa od 68,32 u
odnosu na prvoligake rukometae koji imaju prosjean kut trupa od 64,35 s podlogom (slika
8).
96
Slika 8. Kut trupa u odnosu na podlogu izraunat preko etiriju referentnih toaka
(Ispitanik D. V.)
Dobiveni rezultati kuta trupa ukazuju da prvoligaki rukometai imaju nagnutiji trup prema
naprijed u odnosu na vrhunske rukometae u fazi leta. Ovaj kinematiki parametar sukladan je
prethodno dobivenim rezultatima koji pokazuju da se vrhunski igrai u trenutku leta kreu
manje prema naprijed u odnosu na prvoligake rukometae. S ciljem detektiranja pozicije
ramena u ovoj fazi skok uta, izraunat je i kut ramena izbaajne ruke. Kinematika analiza
obuhvatila je referentne toke ramena ruke suprotne izbaajnoj ruci, ramena ruke sukladne
izbaajnoj ruci te lakat ruke sukladne izbaajnoj ruci (slika 9). Rezultati su pokazali da ne
postoji statistiki znaajna razlika izmeu vrhunskih i prvoligakih rukometaa za varijablu
kut ramena (p = 0,27).
97
Slika 9. Kut ramena izbaajne ruke izraunat preko triju referentnih toaka
U etvrtoj analiziranoj fazi izbaaja promatrani su kinematiki parametri: visina izbaaja, kut
nadlaktice u odnosu na horizontalnu ravan, brzina ake, kut nadlaktice u odnosu na sagitalnu
ravan i trajanje faze. Visina izbaaja (VISIZB) izraunata je na nain da se analizirao poloaj
referentne toke zgloba izbaajne ruke u momentu naputanja lopte iz zgloba ake. Vrhunski
rukometai imaju 5,55 cm vii izbaaj u odnosu na prvoligake rukometae to se nije
pokazalo statistiki znaajno za ovo istraivanje (p = 0,37). Rezultati za varijablu brzina ake
(BRZAK) pokazuju da ne postoji statistiki znaajna razlika u ovom parametru izmeu
vrhunskih i prvoligakih rukometaa (p = 0,60). Ovakvi rezultati nisu bili oekivani s obzirom
na prethodna istraivanja (Fradet i sur., 2004; Gorostiaga i sur., 2005; Joris i sur., 1985; Van
den Tillar, 2004a, 2007; Wagner i sur., 2010a) u kojima su vrhunski igrai imali znaajno
bolje rezultate u ovom kinematikom parametaru rukometne igre. Statistiki znaajna razlika
pronaena je samo kod kuta nadlaktice izbaajne ruke s horizontalnom ravninom
98
(KUTNAD1). Kinematiki izraun napravljen je preko referentnih toaka ramena i lakta

izbaajne ruke. Rezultati pokazuju da vrhunski rukometai imaju prosjean kut nadlaktice
7,36 manji u odnosu na prvoligake rukometae (p = 0,04) - slika 10. Ovako dobiveni
rezultati za varijablu (KUTNAD1) ukazuju da je poloaj lakta izbaajne ruke u poziciji iznad
toke acromion od iznimne vanosti za kvalitetan, uinkovit i precizan izbaaj. Osim poloaja
nadlaktice, od iznimne je vanosti za uspjenu realizaciju eksplozivna snaga ruku i ramenog
pojasa koja pospjeuje brzinu izbaajnog pokreta, to je potvreno u istraivanjima (Joris i
sur., 1985; Fleck i sur., 1992; Marques i sur., 2006; Bayios i sur., 2006).
Slika 10. Kut nadlaktice izbaajne ruke izraunat preko dviju referentnih toaka
(Ispitanik D. V.)
Isto tako, izraunat je kut nadlaktice u odnosu na sagitalnu ravan preko triju referentnih
toaka, a to su: rame ruke suprotne izbaajnoj ruci, rame ruke sukladne izbaajnoj ruci i lakat
izbaajne ruke, kako bi se moglo utvrditi dolazili li do pretjecanja lakta u fazi izbaaja.
Rezultat univarijatne analize varijance (ANOVA) pokazao je da ne postoji statistiki znaajna
99
razlika izmeu vrhunskih i prvoligakih rukometaa (p = 0,64) za varijablu KUTNAD2.

Varijabla brzina ake izraunata je preko formule za brzinu v = s/t s tim da je promatran zglob
izbaajne ruke. Dobiveni rezultati ukazuju da ne postoji statistiki znaajna razlika izmeu
vrhunskih i prvoligakih rukometaa (p = 0,60) u brzini ake kod izbaaja. Indikativno je da
prvoligaki rukometai izvode izbaaj 0,26 m/s bre u odnosu na vrhunske rukometae to
nije sukladno rezultatima slinih istraivanja (Hoff i sur., 1995; Foreti i sur., 2005;
Gorostiaga i sur., 2005; Rogulj i sur., 2007b; Granados, 2007; Rogulj i sur., 2007; Granados i
sur., 2010). Ovakav rezultat nije bio oekivan te je pretpostavka da su prvoligaki rukometai
pristupili testiranju s veim motivom u odnosu na vrhunske rukometae.
Faza doskoka u ovom istraivanju analizirana je pomou dvaju kinematikih parametara, a to
su put kretanja tijela od faze izbaaja do kontakta s podlogom (DUDOSK) te samo trajanje
ove faze (TRAJDOS).
Put kretanja tijela u daljinu izraunat je preko teita tijela gdje je usporeen poloaj teita na
zavretku izbaajne faze u odnosu na poloaj teita tijela kada stopalo/stopala dodiruju
podlogu (slika 11). Statistiki znaajna razlika nije utvrena za varijablu kretanje tijela u
daljinu (DUDOSK) izmeu vrhunskih i prvoligakih rukometaa (p = 0,93). Vrhunski
rukometai provedu u fazi doskoka (TRAJDOS) vie vremena (0,17 ms) u odnosu na
prvoligake rukometae (0,14 ms) to se moe interpretirati neto veim kretanjem tijela u
daljinu ime se produljuje vrijeme dodira stopala s podlogom. Postavljaju se kriteriji za
kvalitetan doskok koji mora biti takav da dodir stopala s podlogom treba biti optimalan na
odraznu nogu ili na oba stopala istovremeno to omoguava brzo i eksplozivno kretanje
prema naprijed (Pori i sur., 2005).
100
Slika 11. Kretanje tijela u daljinu izraunato preko toke centar mase (Ispitanik P. M.)
Sukladno rezultatima istraivanja, nije mogue prihvatiti hipotezu H01 to znai da je

utvrena statistiki znaajna razlika u kinematikim parametrima provedbe elemenata tehnike
skok uta izmeu vrhunskih i prvoligakih igraa.
101
U tablici 12 prezentirani su rezultati multivarijatne analize varijance (MANOVA) izmeu

vrhunskih i prvoligakih igraa u kinematikim parametrima svih faza elementa varke

igraa u kinematikim parametrima svih faza varke jednostruke promjene smjera kretanja
Test Vrijednost F p
0,31 2,41 0,05
Rezultati upuuju na postojanje statistiki znaajne razlike izmeu dviju kvalitativnih skupina
ispitanika (p = 0,05) te je pristupljeno izraunu multivarijatne analize varijance (MANOVA)
za pojedine faze ove varke. Ovako dobiveni rezultati ne mogu se komparirati s prethodnim
istraivanjima jer je ovo prvo istraivanje ovakvog tipa koje se vri za varku jednostruke
promjene smjera kretanja.
Varka jednostruke promjene smjera kretanja sastoji se od dviju faza: lane i izvrne faze. U
odnosu na lanu fazu egzistiraju statistiki znaajne razlike izmeu vrhunskih i prvoligakih
rukometaa (Wilksova lambda 0,44, p = 0,00). Rezultati takoer upuuju da kod druge,
izvrne faze (tablica 13) ne postoji statistiki znaajna razlika izmeu vrhunskih i
prvoligakih rukometaa (Wilksova lambda 0,64, p = 0,22).

igraa u kinematikim parametrima za pojedine faze varke jednostruke promjene smjera
kretanja
VARKA JEDNOSTRUKE PROMJENE SMJERA KRETANJA

1. FAZA - LANA FAZA
Test Vrijednost F p
0,44 4,64 0,00
2. FAZA IZVRNA FAZA

Test Vrijednost F p
0,64 1,50 0,22
102
Evidentno je da razlike u izvedbi varke jednostruke promjene smjera kretanja prvenstveno

proizlaze iz njenog lanog dijela kojeg vrhunski rukometai izvode znatno drugaije od
prvoligakih rukometaa. Upravo je lana faza varke ona koja po svojoj strukturi treba biti
uvjerljiva, brza, izraajna i precizno usmjerena kako bi navela obrambenog igraa na
pogreno kretanje. S obzirom na postojanje statistiki znaajnih razlika na generalnoj razini,
pristupilo se izraunu univarijatne analize varijance (ANOVA) u tablici 14.
Tablica 14. Analiza varijance (ANOVA) izmeu vrhunskih i prvoligakih igraa u

kinematikim parametrima varke jednostruke promjene smjera kretanja
VARKA JEDNOSTRUKE PROMJENE SMJERA KRETANJA

1. FAZA - LANA FAZA
Varijable AS AS F p
VRHUNS PRVOLI
VDUKOR 106,44(cm) 133,55(cm) 5,81 0,02
VBRZLA 5,16(m/s) 5,76(m/s) 1,13 0,30

VKUTTRUP 74,35() 75,41() 0,18 0,67
VCENTART 78,12(cm) 93,17(cm) 3,6 0,07
VTRAJLA 0,21(ms) 0,25(ms) 2,17 0,15

VKUTISKN 17,70() 31,42() 11,87 0,00
VPOLSTOP 95,00() 89,00() 3,33 0,07
2. FAZA - IZVRNA FAZA
Varijable AS AS F p
VRHUNS PRVOLI
VUKPDU 328,44(cm) 342,78(cm) 0,54 0,46
VDU1KOR 150,95(cm) 162,08(cm) 0,76 0,38
VDU2KOR 177,56(cm) 180,51(cm) 0 0,95
VBRZ1KOR 5,41(m/s) 5,41(m/s) 0,01 0,91

VBRZ2KOR 4,44(m/s) 4,11(m/s) 1,96 0,17
VSMJER2K 13,43() 17,64() 2,48 0,13

VTRAJIZV 0,77(ms) 0,80(ms) 0,24 0,62
DUKOR - duljina koraka, VBRZLAZ - brzina lanog dijela varke, VKUTTRUP - kut trupa s podlogom, VCENTARTZ - pomicanje centra teita,
brzina 1. koraka, VBRZ2KOR - brzina 2. koraka, VSMJER2KOR - smjer 2. koraka u prostoru, VTRAJIZV - trajanje izvrne faze, AS VRHUNSKI -
aritmetika sredina vrhunski rukometai, AS PRVOLIG - aritmetika sredina prvoligaki rukometai, F - F test, p Koeficijent razine znaajnosti
Dobiveni rezultati u tablici 14 ukazuju da postoji statistiki znaajna razlika u prvoj, lanoj
fazi izmeu vrhunskih i prvoligakih rukometaa u kinematikim parametrima duine koraka
(VDUKOR) i kutu iskoraka noge suprotne izbaajnoj ruci (VKUTISKN). Razlika u duini
103
koraka iskazana je na razini statistike znaajnosti (p = 0,02). Rukometai koji igraju u prvoj
ligi izvode iskorak prosjene duine od 133,5 cm u stranu iskorane noge u lanom dijelu,
dok vrhunski rukometai istu kretnju rade iskorakom od 106,4 cm. Ovaj pokazatelj sukladan
je varijabli pomicanje centra teita (VCENTART) jer se centar teita prvoligakim
rukometaima pomie za 93,17 cm, a vrhunskima za 78,12 cm. Ovako dobiveni rezultati jesu
oekivani jer je bilo za pretpostaviti da e vrhunski rukometai imati krai, precizniji i
uvjerljiviji iskorak u stranu. Inae, varijabla iskorak definirana je referentnim tokama skoni
zglob noge sukladne izbaajnoj ruci i skoni zglob noge suprotne izbaajnoj ruci (slika 12).
Slika 12. Varijabla iskorak izraunata preko dviju referentnih toaka (Ispitanik D. V.)
Univarijatnom analizom varijance (ANOVA) utvrena je statistiki znaajna razlika (p =

0,00) i za varijablu iskorak noge suprotne izbaajnoj ruci (VISKORAK). Rezultati pokazuju
da vrhunski rukometai korak nogom suprotnom izbaajnoj ruci vre prosjeno pod kutom od
17,70 dok istu kretnju prvoligaki rukometai izvode pod kutom od 31,42. Evidentno je da
vrhunski igrai vie izvode iskorak u stranu, dok prvoligaki igrai vie izvode iskorak
dijagonalno naprijed. Rukometne publikacije (Pavlin, 1979; Pavlin, 1981; Tomljanovi, 1982;
104
Arslanagi, 1997; imenc i sur., 1998; Mali, 1999) preporuuju da je svrhovitije pomicati
nogu suprotnu izbaajnoj ruci u stranu jer dolazi do naglaenijeg pomicanja teita
protivnikog igraa u obrani. Provedba iskoraka pod kutom od blizu 45, kojeg izvode
prvoligaki rukometa,i otvara mogunost lakeg zaustavljanja napadaa koji je tijelom puno
blii obrambenom igrau ime se gubi na uinkovitosti izvedbe samog elementa. Kod ostalih
analiziranih kinematikih parametara brzine lanog dijela (VBRZLA), kuta trupa
(VKUTTRUP) kao i trajanja lane faze (VTRAJLA) varke jednostruke promjene smjera
kretanja, nisu evidentirane statistiki znaajne razlike izmeu kvalitetnih i vrhunskih
rukometaa. Iako ne na razini statistike znaajnosti, osjetnije razlike evidentirane su u
varijabli pomicanje centra teita tijela. Tako se centar teita vrhunskim rukometaima
pomie za 78,1 cm, dok se prvoligakim rukometaima pomie za 93,2 cm (slika 13). Takoer
su razlike, iako ne na razini statistike znaajnosti, prisutne i kod varijable kut, odnosno
poloaj stopala iskorane noge (VPOLSTOP). Tako su vrhunski igrai u prosjeku stopalo
iskorane noge postavljali pod kutom od 95, a prvoligaki pod kutom od 89.
Slika 13. Pomicanje centra teita tijela u lanoj fazi varke jednostruke promjene smjera
kretanja izraunato preko toke centra mase tijela
105
Slika 14. Poloaj stopala stajne noge izraunat je na kraju lane faze varke jednostruke
promjene smjera kretanja kao kut uzdune osovine stopala s frontalnom ravninom
U izvrnoj fazi varke jednostruke promjene smjera kretanja multivarijatnom analizom

varijance generalno nisu utvrene statistiki znaajne razlike izmeu vrhunskih i prvoligakih
rukometaa. Univarijatna analiza samo je potvrdila ove nalaze jer pojedinano u niti jednoj
varijabli nisu detektirane statistiki znaajne razlike. Tako su, na primjer, svi ispitanici ovu
fazu izveli u dva koraka. Mogue da bi u suvremenim natjecateljskim uvjetima ovu fazu
trebalo racionalizirati, odnosno izvoditi je samo jednim korakom ime bi se dobilo na
vremenu i mogunosti nadogradnje kretanja nekom drugom varkom. Vjerojatno su u procesu
obuavanja tehnike izvedbe varke jednostruke promjene smjera kretanja u mlaim dobnim
skupinama igrai pouavani da izvode drugi korak u stranu kako bi dobili dodatnih 20 - 30 cm
odmaka od obrambenog igraa koji napadaima olakava prolaz treim korakom prema
naprijed.
U izvrnoj su fazi promatrani i duina svakog koraka (VDU1KOR, VDU2KOR), ukupna

duina koraka (VUKPDU), brzina svakog koraka (VBRZ1KOR, VBRZ2KOR), smjer
drugog koraka (VSMJER2K), kao i samo trajanje izvedbe ovog dijela varke (VTRAJIZV).
106
Meutim, statistiki znaajna razlika nije pronaena ni za jednu od navedenih kinematikih

varijabli. S aspekta ekspertne procjene, bilo je opravdano pretpostaviti statistiki znaajnu
razliku u brzini prvog koraka kojim se dobiva prednost u prostoru izmeu vrhunskih i
prvoligakih rukometaa. Naime, radi se o vjerojatno najvanijem dijelu izvrne faze jer
brzina prvog koraka ima znaajan utjecaj na uspjenu realizaciju cjelokupne kinematike
strukture koja je prema dobivenim rezultatima jednaka kod obje skupine ispitanika (5,41 m/s).
Smjer, odnosno kut drugog koraka izraunat je preko referentnih toaka skonih zglobova
noge sukladne i suprotne izbaajnoj ruci, na nain da je analizirana posljednja sekvenca prvog
koraka izvrne faze (slika 15). Kao ni kod prethodnih, nije pronaena statistiki znaajna
razlika (p = 0,13) na uzorku vrhunskih i prvoligakih rukometaa u ovoj varijabli.
Slika 15. Smjer drugog koraka izraunat preko dviju referentnih toaka u izvrnoj fazi varke
Sukladno dobivenim rezultatima, ne moe se prihvatiti hipoteza H02 te se utvruje da postoji

statistiki znaajna razlika u kinematikim parametrima provedbe elemenata tehnike varke
jednostruke promjene smjera kretanja izmeu vrhunskih i prvoligakih igraa.
107
10.2. Rezultati ekspertne procjene
Ekspertna procjena provedena je na uzorku od deset vrhunskih i internacionalnih eksperata

koji su zadovoljili postavljene kriterije u projektu doktorske disertacije. U tablici 15 prikazan
je Spearman-Brownov koeficijent rang korelacije izmeu ocjenjivaa koji ukazuju na visoku
razinu povezanosti izmeu eksperata. Najnia zabiljeena korelacija je izmeu drugog i petog
ocjenjivaa (0,08), dok su korelacije meu ostalim ocjenjivaima visoke to ukazuje na
usklaenost u njihovim razmiljanjima. Izraun prosjene korelacije meu ocjenjivaima
iznosi 0,53 te se na osnovi dobivenih rezultata moe ustvrditi homogenost uzorka. Crvenom
bojom oznaene su statistiki znaajne korelacije to upuuje na injenicu da su eksperti na
slinom tragu razmiljanja.
Tablica 15. Sperman-Brownov koeficijent rang korelacije izmeu eksperata
OC1 OC2 OC3 OC4 OC5 OC6 OC7 OC8 OC9 OC10
OC1 1,00 ,80 ,25 ,51 ,34 ,78 ,86 ,93 ,88 ,91
OC2 1,00 ,17 ,43 ,08 ,64 ,63 ,72 ,70 ,74
OC3 1,00 ,29 ,13 ,31 ,29 ,31 ,35 ,28
OC4 1,00 ,20 ,35 ,37 ,56 ,49 ,46
OC5 1,00 ,12 ,41 ,28 ,29 ,31
OC6 1,00 ,71 ,80 ,76 ,79
OC7 1,00 ,80 ,80 ,86
OC8 1,00 ,82 ,88
OC9 1,00 ,85
OC10 1,00
Koeficijenti su statistiki znaajni na razini p < 0,05
108
U tablici 16 nalazi se izraun osnovnih deskripcijskih i distribucijskih parametara ocjena

svakog ocjenjivaa. Kao to je vidljivo u tablici, MaxD je kod svih ocjenjivaa u doputenim
granicama te dobiveni rezultati ukazuju da su sve varijable normalne distribucije.
Tablica 16. Osnovni deskriptivni i distribucijski parametri eksperata
AS MED MIN MAX SD. SKEW KURT MAX d
OC1 2,60 2,00 1,00 5,00 1,43 ,50 -1,03 0,21
OC2 2,74 2,00 1,00 5,00 1,52 ,29 -1,41 0,21
OC3 3,43 3,00 2,00 5,00 ,63 -,03 -,18 0,30
OC4 2,12 1,00 1,00 5,00 1,48 1,01 -,46 0,32
OC5 3,05 3,00 2,00 4,00 ,70 -,06 -,85 0,27
OC6 2,60 2,50 1,00 5,00 1,13 ,13 -1,03 0,20
OC7 2,60 2,00 1,00 5,00 1,19 ,31 -,99 0,24
OC8 2,88 3,00 1,00 5,00 1,27 ,01 -1,15 0,19
OC9 2,79 3,00 1,00 5,00 1,22 ,09 -1,05 0,19
OC10 2,88 3,00 1,00 5,00 1,19 ,24 -1,04 0,25
MAXD test = 0,51, AS - aritmetika sredina, MED medijan, MIN - minimalna vrijednost rezultata, MAX - maksimalna vrijednost rezultata, SD - standardna
devijacija, SKEW - koeficijent asimetrije, KURT - koeficijent zakrivljenosti, MAX d - odstupanja izmeu kumulativnih i teorijskih proporcija
Dobiveni rezultati ukazuju da je aritmetika sredina ocjena u rasponu 2,12 kod etvrtog
eksperta, pa do 3,43 koja je zabiljeena kod treeg eksperta. Eksperti ne osciliraju u predmetu
mjerenja to je u korelaciji s obrazloenjem koje je ponueno u prethodnoj tablici. Vidljivo je
da su varijable normalno distribuirane te je primjetna osjetljivost ocjenjivaa koji su bili
dosljedni u svome ocjenjivanju.
U tablici 17 prikazan je izraun Cronbachovog koeficijenta. Rezultati pokazuju na visoku

ujednaenost i objektivnost ocjenjivanja eksperata jer Chronbachov koeficijent iznosi 0,92,
dok Inter-Item korelacija meu ekspertima iznosi 0,60. Uzorak eksperata pokazuje
homogenost meu njima te su odabrani kao visoko educirani rukometni strunjaci koji su
prema prikazanim rezultatima visoko suglasni o materiji rukometne igre.
109
Tablica 17. Izraun Cronbachovog koeficijenta pouzdanosti (Cronbach) i prosjene Inter-

Item korelacije meu ekspertima
Cronbachov koeficijent pouzdanosti 0,92
(Cronbach)
Inter-Item korelacija meu ekspertima 0,60
110
10.3. Deskriptivni i distribucijski parametri ocjena eksperata za pojedine

faze elemenata skok uta i varke jednostruke promjene smjera kretanja
Analiza upitnika koji su ispunjavali eksperti iz domene rukometne igre napravljena je za

svaku fazu elemenata skok uta i varke jednostruke promjene smjera kretanja. Prvi
deskriptivni izraun u tablici 18 napravljen je za fazu zaleta.
Tablica 18. Osnovni deskriptivni parametri ocjena za element skok ut 1. faza - zalet
1. faza - zalet
Varijable AS MED MIN MAX SD. SKEW KURT
ZKNSIR 3,6 3,5 3 5 0,70 0,8 -0,15

ZKNSUIR 1,6 1 1 3 0,84 1 -0,67
ZDZKNSIR 3,7 4 3 5 0,67 0,4 -0,28
ZDZKNUIR 2,4 3 1 3 0,84 -1 -0,67
ZTZKNSIR 4,3 4 3 5 0,67 -0,4 -0,28
ZTZKNSUIR 2,3 2 1 4 0,95 0,2 -0,35

N = 10, ZKNSIR - zalet korakom noge suprotne izbaajnoj ruci, ZKNSUIR - zalet korakom noge sukladne izbaajnoj ruci, ZDZKNSIR - zalet dvokorakom sa
zavrnim korakom noge suprotne izbaajnoj ruci, ZDZKNUIR - zalet dvokorakom sa zavrnim korakom noge sukladne izbaajnoj ruci, ZTZKNSIR - zalet
trokorakom sa zavrnim korakom noge suprotne izbaajnoj ruci, ZTZKNSUIR - zalet trokorakom sa zavrnim korakom noge sukladne izbaajnoj ruci, AS -
aritmetika sredina, MED medijan, MIN - minimalna vrijednost rezultata, MAX - maksimalna vrijednost rezultata, SD - standardna devijacija, SKEW -
koeficijent asimetrije, KURT - koeficijent zakrivljenosti,
Faza zaleta prva je analizirana faza za element skok ut. Ocjene ispitivaa nalaze se na
Likertovoj skali od 1 do 5. Rezultati prikazani u tablici 18 ukazuju da je najvea prosjena
ocjena 4,3 zabiljeena za zalet trokorakom sa zavrnim korakom noge suprotne izbaajnoj
ruci. Mogue da eksperti tradicionalno najvie cijene zalet karakteristinim rukometnim
trokorakom jer osigurava najvie vremena za pripremu odraza i udarca, procjenu poloaja
brania i vratara te dovoljno vremena za donoenje najispravnije odluke. Stoga se ovaj zalet
najvie koristi u metodici uenja utiranja to se moe usporediti s istraivanjem (Burger i
sur., 2013) gdje je zalet kroz tri koraka jedan od osnovnih metodskih elemenata koji se koristi
u radu s mlaim dobnih skupinama.
Dobiveni rezultati u tablici 19 pokazuju da najveu prosjenu ocjenu za promatranu fazu

odraza ima varijanta 3 koja odraz definira valjanjem od pete prema prstima noge suprotne
izbaajnoj ruci (4,60), dok je varijanta u kojoj se odraz vri s prstiju noge sukladne izbaajnoj
ruci dobila najniu prosjenu ocjenu (1,80).
111
Tablica 19. Osnovni deskriptivni parametri za element skok ut 2. faza - odraz
2. faza - odraz
OPNSIR 3,2 3 1 4 0,92 -1,55 3,33

OPNSKIR 1,8 2 1 3 0,79 0,41 -1,07
OVPSNIR 4,6 5 4 5 0,52 -0,48 -2,28
OVPSKIR 2,2 2 1 3 0,63 -0,13 0,18
SOPPS 2 2 1 4 1,15 1,08 0,08

SOVSPS 1,9 2 1 4 0,99 1,08 0,91
N = 10, OPNSIR - odraz s prstiju noge suprotne izbaajnoj ruci, OPNSKIR - odraz s prstiju noge sukladne izbaajnoj ruci, OVPSNIR - odraz valjanjem od pete
prema prstima noge suprotne izbaajnoj ruci, OVPSKIR - odraz valjanjem od pete prema prstima noge sukladne izbaajnoj ruci, SOPPS - sunoni odraz s
prstiju iz paralelnog stava, SOVSPS - sunoni odraz s valjanjem stopala iz paralelnog stava, AS - aritmetika sredina, MED medijan, MIN - minimalna
vrijednost rezultata, MAX - maksimalna vrijednost rezultata, SD - standardna devijacija, SKEW - koeficijent asimetrije, KURT - koeficijent zakrivljenosti
Biomehanika struktura hodanja analizirana je razliitim nainima na ravnoj podlozi

(Threlked i sur., 2003; Rislien i sur., 2009; Chang i sur. 2010). Sva ova istraivanja, ali i
druga koja su obavljena na pokretnim podlogama gdje se analiziralo pomicanje stopala od
podloge u fazi zaleta i hoda (Draper, 2000; Jordan i sur., 2007; Fusco i sur., 2008; Zeni i sur.,
2008), dokazala su da je najkvalitetniji nain odraza valjanje od pete prema prstima. Takvom
izvedbom dolazi do prebacivanja sile od pete prema plantarnom dijelu stopala to za konani
efekt ima ukljuenje najveeg broja miia i tetiva koje sudjeluju pri naputanju stopala od
podloge. Stoga je ovakav nain odraza u rukometu najpoeljniji i najuestaliji jer efikasno
generira vertikalnu i horizontalnu komponentu kretanja u fazi leta.
Rezultati za fazu leta u tablici 20 ukazuju na najveu prosjenu ocjenu za varijantu 4 (4,50).
Navedena varijanta definira uspravan poloaj trupa s dijagonalno postavljenim ramenima.
Tablica 20. Osnovni deskriptivni parametri za element skok ut 3. faza - let
3. faza - let
KTNAPR 2,4 2 1 4 0,84 0,39 0,37

KTNDPR 3,8 4 2 5 0,79 -1,29 2,98
KTUPPR 2,6 3 1 4 0,84 -0,39 0,37
KTDPOR 4,5 4,5 4 5 0,53 0 -2,57
KTNRPR 1,5 1 1 3 0,71 1,18 0,57
NPNDPR 1,6 1 1 4 0,97 1,96 4,19
N = 10, KTNAPR - trup nagnut naprijed s paralelnim postavljanjem ramena, KTNDPR - trup nagnut naprijed s dijagonalnim postavljanjem ramena, KTUPPR -
trup uspravan s paralelnim postavljanjem ramena, KTDPOR - trup uspravan s dijagonalnim postavljanjem ramena, KTNRPR - trup nagnut prema natrag s
ravnim paralelnim postavljanjem ramena, NPNDPR - trup nagnut prema natrag s dijagonalnim postavljanjem ramena, AS - aritmetika sredina, MED
medijan, MIN - minimalna vrijednost rezultata, MAX - maksimalna vrijednost rezultata, SD - standardna devijacija, SKEW - koeficijent asimetrije, KURT -
koeficijent zakrivljenosti,
112
Dijagonalno postavljanje ramena u fazi leta omoguava igrau uinkovitu realizaciju iz vie
razloga. Prije svega u fazi leta, kada se ruka suprotna izbaajnoj ruci nae ispred tijela, svojim
inercijskim pomicanjem prema gore pospjeuje visinu leta. Takoer, u trenutku kada se ruka
suprotna izbaajnoj ruci nae ispred u razini ramena potencijalno sprjeava obrambenog
igraa u pokuaju dolaska do lopte koja se nalazi u napadaevoj izbaajnoj ruci. Dijagonalno
postavljanje ramena ima za cilj i lake ubacivanje u prostor izmeu dvaju obrambenih igraa
jer se na takav nain najbolje gradi lopta i racionalno koristi prostor. Eventualnim
postavljanjem ramena paralelno otvara se mogunost kontakta s obrambenim igraem to za
posljedicu moe imati zaustavljanje napadaa, ali i potenciranje naruavanja ravnotee
kontaktom u gornji dio trupa to bi moglo za posljedicu imati pad na lea, a samim time i
mogunost ozljede.
Rezultati u tablici 21 ukazuju na najveu prosjenu ocjenu (4,10) za varijantu faze izbaaja
gdje je lakat izbaajne ruke iznad razine ramena s pretjecanjem lakta.
Tablica 21. Osnovni deskriptivni parametri za element skok ut 4. faza - izbaaj
4. faza - izbaaj
LIRIRPL 4,1 4 3 5 0,74 -0,17 -0,73
LIRIBPL 3,6 4 1 5 1,07 -1,66 3,83

LIRURPL 3,2 3 2 4 0,79 -0,41 -1,07
LIRURBPL 3,2 3,5 1 4 1,03 -1,24 0,95
LIRIRPPL 1,8 2 1 3 0,79 0,41 -1,07
LIRIRBPL 1,6 1,5 1 3 0,7 0,78 -0,15

N = 10, LIRIRPL - lakat izbaajne ruke iznad razine ramena s pretjecanjem lakta, LIRIBPL - lakat izbaajne ruke iznad razine ramena bez pretjecanja lakta,
LIRURPL - lakat izbaajne ruke u razini ramena s pretjecanjem lakta, LIRURBPL - lakat izbaajne ruke u razini ramena bez pretjecanja lakta, LIRIRPPL -
lakat izbaajne ruke ispod razine ramena s pretjecanjem lakta, LIRIRBPL - lakat izbaajne ruke ispod razine ramena bez pretjecanja lakta, AS - aritmetika
sredina, MED medijan, MIN - minimalna vrijednost rezultata, MAX - maksimalna vrijednost rezultata, SD - standardna devijacija, SKEW - koeficijent
asimetrije, KURT - koeficijent zakrivljenosti.
Kinematika pokreta gornjeg dijela trupa te ruku i ramenog pojasa od iznimne je vanosti za
izbaaj lopte. Poloaj lakta izbaajne ruke, kada se nalazi iznad razine ramena, igrau
omoguava racionalnost izbaajne kretnje i precizan izbaaj. Optimalna kinematika udarca
najbolje se manifestira utevima s otvorenim poloajem podlaktice u odnosu na nadlakticu
(Multon, 1998). Svaki poloaj lakta izbaajne ruke ispod razine ramena smanjuje mobilnost u
ramenu to za posljedicu ima manji zamah cijele izbaajne ruke ime se gubi na preciznosti.
113
Kada se lakat izbaajne ruke nalazi iznad ramena, izbaaj je vii i povoljniji su fizikalni uvjeti
za postizanje pogotka. Pretjecanje lakta vaan je zavretak faze izbaaja jer se na taj nain
omoguava sukcesivna provedba izbaajnog pokreta iz ramena i lakta te maksimalna brzina
lopte. Istraivanja koja su provedena u sportovima gdje se izbaaj projektila (lopte) vri na
nain slian skok utu u rukometu, a to su bejzbol i bacanje koplja, pokazala su da dolazi do
pretjecanja ramena u zavrnoj fazi izbaaja (Fleisig i sur., 1996; Van den Tillar i sur., 2005).
Karakteristino je za fazu izbaaja u promatranim sportovima da je izbaajna faza vremenski
najkraa, ali da tijekom te faze djeluju najvee sile koje nakon izbaaja i pretjecanja lakta
zavravaju usporavanjem kretnje izbaajne ruke. Isto tako, maksimalno ekscentrino savijanje
momenta lakta nastaje kroz ovu fazu kako bi dolo do ubrzanja lakatne ekstenzije (Werner i
sur., 1993; Fleisig i sur., 1996). Maksimalna lakatna kompresivna sila pojavljuje se u tijeku ili
odmah nakon isputanja lopte kako bi sprijeila lakatnu distrakciju (Fleisig i sur., 1995). Ono
to je specifino u kinematikom lancu kod izbaaja za promatrane sportove jest da na jedan
nain dolazi do preskoka nakon ega se kretanje lanca nastavlja po ustaljenoj putanji.
Kod doskoka kao zavrne faze skok uta primjetna je naglaenija disperzija ocjena (tablica
22). Najvea prosjena ocjena dobivena je za varijantu 1 (4,20).
Tablica 22. Osnovni deskriptivni parametri za element skok ut 5. faza - doskok
5. faza - doskok
DNON 4,2 4,5 2 5 1,03 -1,2 0,9
DNZN 2,1 2 1 4 0,88 1 1,8

DOBNIPS 2,4 2 2 3 0,52 0,5 -2,3
DDNNZNN 3,2 3 2 5 0,79 1,3 3
DDZNONZ 2,1 2 1 5 1,2 1,7 3,7
DONIPS 2,3 2 1 4 0,82 0,8 1,2

N = 10, DNON - doskok na odraznu nog, DNZN - doskok na zamanu nogu, DOBNIPS - doskok na obje noge istovremeno u paralelan stav, DDNNZNN -
doskok u dijagonalni stav sa odraznom nogom naprijed te zamanom nogom natrag, DDZNONZ - doskok u dijagonalni stav sa zamanom nogom naprijed te
odraznom nogom natrag, DONIPS - doskok na obje noge istovremeno u iroki paralelni stav, AS - aritmetika sredina, MED medijan, MIN - minimalna
vrijednost rezultata, MAX - maksimalna vrijednost rezultata, SD - standardna devijacija, SKEW - koeficijent asimetrije, KURT - koeficijent zakrivljenosti,
Po miljenju eksperata, doskok na odraznu nogu najea je varijanta koju upotrebljavaju

rukometai prilikom amortizacije tijela s podlogom. Ovakvo je promiljanje eksperata logino
i kinematiki opravdano jer je u prethodnim fazama leta i izbaaja odrazna noga uglavnom
ispruena, dok je zamana noga zabaena prema natrag i pogrena u zglobu koljena. Prilikom
114
doskoka odrazna se noga nalazi blie tlu, dok noga sukladna izbaajnoj ruci mora proi fazu
gdje dolazi do opruanja ime mora proi dui put, to odraznoj nozi daje vremensku
prednost u dodiru s podlogom. Doskok mora biti amortizirajui i proveden tako da to manje
optereuje kotano i vezivno tkivo u zglobu te ne naruava stabilitet cijelog tijela. U
rukometnoj igri za vrijeme doskoka dogaa se veliki broj povreda, posebice skonog zgloba i
koljena, s najeim rupturama anterior cruciate ligamenta (Myklebust i sur., 1997, 1998;
Wedderkopp i sur., 1999; Myklebust i sur., 2002). Upravo nekontaktne ozljede ACL-a
predstavljaju 70 % ozljeda od ukupnog broja ozljeda koje se dogode tijekom utakmice
(Krosshaug i sur., 2007). Provedeno istraivanje (Olsen i sur., 2004) pokazalo je da se od
ukupnog broja zabiljeenih ozljeda (20), njih 19 dogodilo u fazi napada, od ega su 4
zabiljeene prilikom doskoka kod skok uta na jednu ili obje noge istovremeno.
Kao i za element skok ut, eksperti su ispunili upitnik za varku jednostruke promjene smjera
kretanja te su izraunati osnovni deskriptivni parametri (tablica 23).
Tablica 23. Osnovni deskriptivni parametri za element varku jednostruke promjene smjera
kretanja 1. lana faza
1. lana faza
TNSINIS 3,9 4 1 5 1,19 -1,71 3,71

TNSINDI 3,6 4 3 4 0,51 -0,48 -2,28
TUSIUSTR 2,8 3 1 4 0,78 -1,29 2,98

TUSDIIS 2,2 2 1 3 0,78 -0,41 -1,07
TMSTNIUS 1,7 1,5 1 4 0,94 1,72 3,53
TNSSNDI 1,6 1 1 4 1,07 1,69 1,86

N = 10, TNSINIS - teite na stranu iskorane noge, iskorak u stranu, TNSINDI - teite na stranu iskorane noge, dijagonalni iskorak, TUSIUSTR - teite u
sredini, iskorak u stranu, TUSDIIS - teite u sredini, dijagonalni iskorak, TMSTNIUS - teite na stranu stajne noge, iskorak u stranu, TNSSNDI - teite na
stranu stajne noge, dijagonalni iskorak, AS - aritmetika sredina, MED medijan, MIN - minimalna vrijednost rezultata, MAX - maksimalna vrijednost
rezultata, SD - standardna devijacija, SKEW - koeficijent asimetrije, KURT - koeficijent zakrivljenosti,
Varka jednostruke promjene smjera kretanja najuestalija je varka koja se koristi u

rukometnoj igri. Istraivanje (Vulete i sur., 2007) pokazalo je da je varka jednostruke
promjene smjera kretanja drugi najvaniji tehniko-taktiki element od kojeg ovisi uspjenost
igre srednjeg vanjskog napadaa s ocjenom 4,89. Prva faza varke jednostruke promjene
smjera kretanja je tzv. lana faza. Eksperti su kao najvaniju odabrali varijantu s teitem na
strani iskorane noge i iskorakom u stranu s prosjenom ocjenom 3,90. Druga varijanta po
vanosti je ona u kojoj se teite nalazi na strani iskorane noge s dijagonalnim iskorakom s
115
prosjenom ocjenom 3,60. Cilj je lanog dijela varke dovesti protivnikog brania u zabludu
glede napadaevog smjera kretanja. Lana je faza u pravilu naglaeno uvjerljiva, jasno
izraena i vremenski dua (Srhoj i sur., 1998). Zadaa joj je da navede obrambenog igraa na
izbacivanje teita tijela iz ravnotenog poloaja ili na kretanje brania u eljenom pravcu
(Zvonarek, 2003). Uvjerljivost lane faze varke oituje se vjerodostojnim kretanjem cijelog
tijela u lanom smjeru. Varka treba biti izvedena neoekivano u situaciji kada se uoi
branieva trenutna nespremnost te nedovoljna angairanost i motiviranost u obavljanju
obrambene aktivnosti. Kvalitetnije je i svrsishodnije lanu fazu varke jednostruke promjene
smjera izvoditi paralelnim iskorakom u stranu jer se kraim putem ostvaruje vei odmak od
obrambenog igraa. Ovakvom izvedbom stvaraju se kvalitetni preduvjeti za odlazak u stvarnu
(izvrnu) fazu.
Dobiveni rezultati za stvarnu (izvrnu) fazu varke jednostruke promjene smjera kretanja u
tablici 24 ukazuju da varijanta 3 s prosjenom ocjenom 3,80 najvie odgovara idealnoj
izvedbi prema miljenju eksperata. Navedena varijanta opisuje ovu fazu na nain da noga
sukladna izbaajnoj ruci vri kratki paralelni iskorak u stranu, nakon ega noga suprotna
izbaajnoj ruci vri dijagonalni iskorak naprijed.
Tablica 24. Osnovni deskriptivni parametri za element varku jednostruke promjene smjera
kretanja - 2. stvarna (izvrna) faza
2.stvarna (izvrna) faza

KSIDMN 3,6 4 1 5 1,17 -1,6 2,1

KSIRSN 3,4 4 1 4 0,97 -2 4,2
KSIZDI 3,8 3,5 3 5 0,92 0,5 -1,8
KSISIN 2,1 2 1 3 0,57 0,1 1,5
KSUSIR 2 2 1 3 0,82 0 -1,4

KSIDNP 1,8 2 1 3 0,79 0,4 -1,1
N = 10, KSIDMN - noga suprotna izbaajnoj ruci vri kretnju dijagonalno naprijed dok suprotna noga miruje, KSIRSN - noga suprotna izbaajnoj ruci vri
rotaciju stopala i dijagonalni iskorak naprijed dok suprotna noga miruje, KSIZDI - noga sukladna izbaajnoj ruci vri kratki paralelni iskorak u stranu, nakon
ega noga suprotna izbaajnoj ruci vri dijagonalni iskorak naprijed, KSISIN - noga sukladna izbaajnoj ruci izvodi iskorak dijagonalno naprijed, nakon ega i
noga suprotna izbaajnoj ruci takoer vri dijagonalni iskorak naprijed, KSUSIR - provedba sunonog odraza u stranu, nakon ega noga suprotna izbaajnoj ruci
vri iskorak ravno naprijed, KSIDNP - noga sukladna izbaajnoj ruci vri korak dijagonalno unatrag, nakon ega noga suprotna izbaajnoj ruci vri iskorak
ravno naprijed, AS - aritmetika sredina, MED medijan, MIN - minimalna vrijednost rezultata, MAX - maksimalna vrijednost rezultata, SD - standardna
devijacija, SKEW - koeficijent asimetrije, KURT - koeficijent zakrivljenosti,
116
Promatrana varijanta opisana je u rukometnim publikacijama (Vuini, 1977; Mali, 1999) te

se kao takva uglavnom koristi u obuci rukometaa. Izvrna faza za protivnika mora biti
iznenadna i munjevita. Izvodi se maksimalnom brzinom u suprotnom smjeru kako protivniki
brani, koji je reagirao na lanu fazu, ne bi bio u mogunosti zaustaviti napadaa. Izvrna faza
varke jednostruke promjene smjera kretanja mora biti kontrolirana tako da u konanici ima
vie rjeenja, ovisno o reakciji protivnika i reakciji brania. Isto tako, ova faza mora biti
racionalna da se ne gubi vrijeme i prostor. Ulazak u zadnji korak prije realizacije mora biti
agresivan i brz da mogui kontakt s braniem ne utjee na ravnoteni poloaj napadaa.
117
10.4. Usporedba kinematikog modela vrhunskih igraa i hipotetskog

ekspertnog modela za element tehnike skok ut
Usporedba kinematikog modela skok uta vrhunskih rukometaa i hipotetskog ekspertnog

modela mogua je samo na istoj mjernoj skali, stoga je kinematiki model na ordinalnoj skali.
Normizacija ocjena za pojedinu varijablu NO(i) provedena je relacijom:
()
()
gdje je :
f(i) - pojavljivanje i-te varijable

max f - najvea zabiljeena frekvencija meu svim varijablama.
Temeljem kinematike analize utvrene su granine vrijednosti koje definiraju pojedine
razrede za potrebe komparacije s ekspertnom procjenom.
U tablici 25 zapisane su frekvencije za svaku od varijanti koje su izveli vrhunski rukometai,

normirane ocjene izraunate preko formule te prosjena ocjena eksperata izraunata preko
upitnika.
Tablica 25. Normirane frekvencije i ekspertne ocjene za fazu zaleta skok uta
Opis ZKNSIR ZKNSUIR ZDZKNSIR ZDZKNUIR ZTZKNSIR ZTZKNSUIR

varijante
Frekvencije 3 0 12 0 0 0
Normirane 2,00 1 5,00 1 1 1
frekvencije
Ocjena 3,60 1,60 3,70 2,40 4,30 2,30
eksperata
ZKNSIR - zalet korakom noge suprotnoj izbaajnoj ruci, ZKNSUIR - zalet korakom noge sukladnoj izbaajnoj ruci, ZDZKNSIR - zalet dvokorakom sa
zavrnim korakom noge suprotne izbaajnoj ruci, ZDZKNUIR - zalet dvokorakom sa zavrnim korakom noge sukladnoj izbaajnoj ruci, ZTZKNSIR - zalet
trokorakom sa zavrnim korakom noge suprotne izbaajnoj ruci, ZTZKNSUIR - zalet trokorakom sa zavrnim korakom noge sukladne izbaajnoj ruci
Rezultati u prethodnim izraunima pokazuju da vrhunski rukometai u fazi zaleta elementa

skok uta prosjeno izvode 1,79 koraka. Kada se ovi podatci normiraju, dobijemo najveu
ocjenu (5) za varijantu kada se zalet vri dvokorakom sa zavrnim korakom noge suprotne
izbaajnoj ruci. Ve je navedeno da su eksperti najveom ocjenom (4,30) oznaili varijantu u
kojoj igrai izvode zalet trokorakom sa zavrnim korakom noge suprotne izbaajnoj ruci.
injenica je, meutim, da vrhunski rukometai niti jednim pokuajem nisu izveli zalet
118
trokorakom to je s ekspertne strane ocijenjeno najpravilnijom i tehniki najsvrhovitijom

varijantom. Razlog tome je to su vrhunski rukometai utrenirani do faze automatizma da
zalet izvode u kraem vremenskom periodu sa to manje koraka. Naime, suvremeni zahtjevi
rukometne igre onemoguavaju igraima provedbu sporijih i dugotrajnih kretnji, ve
iskljuivo brzih i kratkotrajnih. Zbog agresivnog djelovanja protivnike obrane, kod napadaa
je prisutan stalni deficit prostora i vremena to ga prisiljava na to krau pripremu udarca,
odnosno utiranje iz to kraeg zaleta. Stoga zalet bez lopte mora biti dominantan i sve je
vaniji u suvremenom rukometu (Marczinka, 1993; Marques i sur., 2006, Granados i sur.,
2007).
Tablica 26 prikazuje normirane frekvencije i ekspertne ocjene za drugu fazu odraza.
Tablica 26. Normirane frekvencije i ekspertne ocjene za fazu odraza skok uta
Opis OPNSIR OPNSKIR OVPSNIR OVPSKIR SOPPS SOVSPS

varijante
Normirane 1,28 1 5,00 1 1 1
frekvencije
Ocjena 3,20 1,80 4,60 2,20 2,00 1,90
eksperata
OPNSIR - odraz s prstiju noge suprotne izbaajnoj ruci, OPNSKIR - odraz s prstiju noge sukladne izbaajnoj ruci, OVPSNIR - odraz valjanjem od pete prema
prstima noge suprotne izbaajnoj ruci, OVPSKIR - odraz valjanjem od pete prema prstima noge sukladne izbaajnoj ruci, SOPPS - sunoni odraz s prstiju iz
paralelnog stava, SOVSPS - sunoni odraz s valjanjem stopala iz paralelnog stava
Rezultati pokazuju da najvei broj ponavljanja igrai izvode na nain da vre odraz valjanjem
od pete prema prstima noge suprotne izbaajnoj ruci (14 frekvencija). Kada se frekvencije
normiraju (5,00), vidljivo je da su u suglasju s ekspertimna (4,60). Ovakav je nain provedbe
odraza biomehaniki najuinkovitiji to potvruju brojna istraivanja biomehanike hoda
(Moeslund i sur., 2006; Baker i sur., 2009). Iskustvo u radu s mlaim dobnim skupinama
rukometaa govori da kod djece dolazi do veeg broja nepravilnih odraza jer preskau fazu
valjana od pete prema prstima te odmah izvode odraz s prstiju, ili to je jo nepravilnije,
ponekad odraz vre samo s pete. Rad na korekciji odraza od iznimne je vanosti u mlaim
dobnim skupinama kako bi djecu uputili na pravilnu biomehaniku strukturu kretanja.
Najvei broj frekvencija dobivenih kinematikom analizom za 3. fazu elementa skok uta (let)
zabiljeen je za varijantu gdje rukometai imaju trup nagnut prema naprijed s dijagonalno
postavljenim ramenima (15 frekvencija). Normiranjem frekvencija za ovu varijantu izvedbe,
dolazi se do maksimalne ocjene (5,00). Ekspertna procjena za ovu varijantu je 3,80, dok je
119
najvea prosjena ocjena eksperata (4,50) za varijantu u kojoj je trup uspravan s dijagonalno
postavljenim ramenima (tablica 27).
Tablica 27. Normirane frekvencije i ekspertne ocjene za fazu leta skok uta
Opis KTNAPR KTNDPR KTUPPR KTDPOR KTNRPR NPNDPR

varijante
Normirane 1 5,00 1 1 1 1
frekvencije
Ocjena 2,40 3,80 2,60 4,50 1,50 1,60
eksperata
KTNAPR - trup nagnut prema naprijed s paralelnim postavljanjem ramena, KTNDPR - trup nagnut prema naprijed s dijagonalnim postavljanjem ramena,
KTUPPR - trup uspravan s paralelnim postavljanjem ramena, KTDPOR - trup uspravan s dijagonalnim postavljanjem ramena, KTNRPR - trup nagnut prema
natrag s ravnim paralelnim postavljanjem ramena, NPNDPR - trup nagnut prema natrag s dijagonalnim postavljanjem ramena
Matematikim izraunom napravljene su granine vrijednosti za kut trupa i kut ramena kako
bi rezultati kinematike analize mogli biti usporeeni s ekspertnom procjenom. Tako je kut
trupa bio podijeljen u tri granine vrijednosti (0 - 80,00 trup nagnut prema naprijed, 80,01
- 95,00 trup uspravan i 95,01 - 180,00 trup nagnut prema natrag). Kut ramena analiziran je
kroz dva parametra koja su se mogla usporediti s upitnikom koji su ispunjavali eksperti.
Promatrani parametri kretali su se u graninim vrijednostima za kut ramena (180,00 -
190,00 paralelna ramena, 179,99 ... dijagonalno postavljena ramena). Ovako dobiveni
rezultati upuuju na injenicu da su vrhunski rukometai istrenirani da u fazi leta imaju
dijagonalno postavljena ramena kako bi bili zatieni u odnosu na obrambenog igraa.
Postavljanje ramena i ruke suprotne izbaajnoj ruci koja gradi igraa u odnosu na
protivnikog brania, omoguava nesmetano kretanje cijelog kinematikog lanca za element
skok ut. Poloaj ruke s loptom i rame izbaajne ruke odvode se u zaruenje, tako da je
suprotno rame istureno prema naprijed, a trup uspravan, ime se ostvaruju preduvjeti
neometanom upuivanju udarca na gol.
Rezultati ekspertne procjene, kao i parametri dobiveni kinematikom analizom, nedvojbeno

upuuju na nunost dijagonalno postavljenih ramena te uspravnog ili prema naprijed
nagnutog trupa u fazi leta skok uta. Ovakav poloaj trupa i ramena osigurava najpovoljnije
biomehanike osnove za uinkovitu provedbu udarca, prije svega duinu i sukcesivnost
kinematikog lanca izbaajnog pokreta.
Rezultati u tablici 28 pokazuju da je najvei broj frekvencija zabiljeen za varijantu u kojoj se

lakat izbaajne ruke nalazi iznad ramena s pretjecanjem lakta (12 frekvencija). Rezultati
ekspertne procjene u visokom su suglasju s rezultatima kinematike analize (4,10).
120
Tablica 28. Normirane frekvencije i ekspertne ocjene za fazu izbaaja skok uta
Opis LIRIRPL LIRIBPL LIRURPL LIRURBPL LIRIRPPL LIRIRBPL

varijante
Normirane 5,00 1 2,00 1 1 1
frekvencije
Ocjena 4,10 3,60 3,20 3,20 1,80 1,80
eksperata
LIRIRPL - lakat izbaajne ruke iznad razine ramena s pretjecanjem lakta, LIRIBPL - lakat izbaajne ruke iznad razine ramena bez pretjecanja lakta,
LIRURPL- lakat izbaajne ruke u razini ramena s pretjecanjem lakta, LIRURBPL - lakat izbaajne ruke u razini ramena bez pretjecanja lakta, LIRIRPPL -
lakat izbaajne ruke ispod razine ramena s pretjecanjem lakta, LIRIRBPL - lakat izbaajne ruke ispod razine ramena bez pretjecanja lakta
Kinematika je analiza obuhvatila poloaj lakta u nekoliko faza, a to su: varijante kada se
lakat nalazi iznad ramena (5,00 - 45,00), lakat u razini ramena (0,00- 4,99) i lakat ispod
razine ramena (359,99 ...) te varijantu u kojoj dolazi do pretjecanja lakta (180 ...) ili onu
u kojoj ne dolazi do pretjecanja lakta (180,01 ...). Kut nadlaktice izraunat je preko
markera koji su postavljeni na tokama ramena i lakta izbaajne ruke u odnosu na
horizontalnu ravninu. Pretjecanja lakta analizirano je s kutom nadlaktice u odnosu na
frontalnu ravninu koja je definirana ramenom osovinom. Kinematika analiza na uzorku
vrhunskih rukometaa pokazala je da ova kvalitativna skupina ispitanika u prosjeku pravilno
izvodi fazu izbaaja za element skok ut. Lakat izbaajne ruke koji se nalazi iznad razine
ramena, kao i pretjecanje lakta u fazi izbaaja, vaan su preduvjet brzom, preciznom i
eksplozivnom utu prema protivnikom golu. Ovakva je varijanta izbaaja najbolje ocijenjena
po kinematikoj analizi i ekspertnoj procjeni zbog toga to se ovakvim nainom utiranja na
gol stvara povoljan zavretak kinematikog lanca koji na kraju projicira maksimalnu brzinu u
zglobu ake izbaajne ruke.
Doskok je posljednja promatrana faza elementa skok uta koja po svojoj vanosti za ukupnu
izvedbu ovog elementa ima najmanje znaenje (Zvonarek, 1997; Pori, 2005). Rukometni
eksperti doskok sagledavaju kao fazu amortizacije cijelog tijela koje radi dodir s podlogom.
Isto tako, on omoguava sigurno prizemljenje igraa nakon skoka koji prema dobivenim
rezultatima u ovom istraivanju moe dosei visinu i od 57 cm. Radi se o fazi u kojoj igrai
imaju najvei broj ozljeda zbog velikih sila koje djeluju na tijelo. Posebice velika opasnost
nastaje u sluaju dodira obrambenog igraa u fazi leta kada igra gubi ravnoteu i
prizemljenje postaje nekontrolirano. Isto tako, kod doskoka dolazi do nepravilne rotacije
stopala prilikom amortizacije te ona bivaju postavljena u krivom smjeru to izaziva velika
optereenja na skonom zglobu i zglobu koljena.
121
U tablici 29 prikazane su frekvencije koje su zabiljeene kod ispitanika, odnosno nain

doskoka u varijantama koje su promatrane i prilikom ekspertne procjene. Doskok na odraznu
nogu, kao i doskok na obje noge istovremeno u paralelan stav, najei su naini amortizacije
kod vrhunskih rukometaa sa zabiljeenih 7 frekvencija. Normiranjem frekvencija za izvedbu
ove faze elementa skok uta dobivena je vrijednost 5,00 koja je u znaajnom suglasju s
ocjenom eksperata (4,20) za varijantu doskoka na odraznu nogu. Razlika koja se moe vidjeti
iz dobivenih rezultata jest za doskok na obje noge istovremeno u paralelan stav gdje je slaba
usuglaenost izmeu eksperata i kinematike analize na uzorku vrhunskih rukometaa. Razlog
ovako dobivenog rezultata kinematikom analizom (7 frekvencija) jest u injenici da se
istraivanje provodilo u laboratorijskim uvjetima, a ne u stvarno-natjecateljskim uvjetima te
su igrai na leerniji nain izveli fazu doskoka. Biomehaniki sagledavajui, doskok je
loginije izvesti na odraznu nogu jer se u letu zamana noga nalazi pogrena u zglobu koljena
te je udaljenija od odrazne. Centar teita tijela doskokom na odraznu nogu nalazi se blie
toki oslonca ime se ostvaruju preduvjeti za bolji ravnoteni poloaj.
Tablica 29. Normirane frekvencije i ekspertne ocjene za fazu doskoka skok uta
Opis DNON DNZN DOBNIPS DDNNZNN DDZNONZ DONIPS

varijante
Normirane 5,00 1,57 5,00 1 1 1
frekvencije
Ocjena 4,20 2,10 2,40 3,20 2,10 2,30
eksperata
DNON - doskok na odraznu nogu, DNZN - doskok na zamanu nogu, DOBNIPS - doskok na obje noge istovremeno u paralelan stav, DDNNZNN - doskok u
dijagonalni stav s odraznom nogom naprijed te zamanom nogom natrag, DDZNONZ - doskok u dijagonalni stav sa zamanom nogom naprijed te odraznom
nogom natrag, DONIPS - doskok na obje noge istovremeno u iroki paralelni stav
Nakon usporedbe normiranih ocjena i prosjenih ocjena eksperata za element skok ut,
provedena je ista analiza za element varku jednostruke promjene smjera kretanja, poevi od
prve, lane faze na uzorku vrhunskih rukometaa (tablica 30).
Tablica 30. Normirane frekvencije i ekspertne ocjene za lanu fazu varke jednostruke
promjene smjera kretanja
Opis TNSINIS TNSINDI TUSIUSTR TUSDIIS TMSTNIUS TNSSNDI

varijante
Normirane 5,00 1 3,66 1 1 1
frekvencije
Ocjena 3,90 3,60 2,80 2,20 1,70 1,60
eksperata
122
TNSINIS - teite na stranu iskorane noge, iskorak u stranu, TNSINDI - teite na stranu iskorane noge, dijagonalni iskorak,TUSIUSTR
- teite u sredini, iskorak u stranu, TUSDIIS - teite u sredini, dijagonalni iskorak, TMSTNIUS - teite na stranu stajne noge , iskorak u
stranu, TNSSNDI - teite na stranu stajne noge , dijagonalni iskorak
Kako bi se napravila usporedba zabiljeenih kinematikih parametara i prosjenih ocjena koje

su dobivene ekspertnom procjenom, analizirana su dva vana parametra, a to su pomicanje
teita tijela i iskorak noge suprotne izbaajnoj ruci. Izraun teita tijela sloen je proces u
kojem kao prvi korak treba izraunati centar mase tijela koji je u visokoj korelaciji s teitem.
Odreivanje raspodjele mase ljudskog tijela i teita tijela bilo je poznato prije nekoliko
stoljea. Prve metode uveo je Borelli (1608 1697), a kasnije Fischer i Braun (1889). Mnogo
tonije rezultate u odreivanju raspodjele mase ljudskog tijela i pripadajuih teita utvrdio je
Dempster (1961). Da bi se odredila masa dijelova ljudskog tijela, u ovome je radu
primijenjena metoda Donskog i Zaciorskog (1979) prema kojoj se mase dijelova tijela
raunaju pomou regresijske jednadbe:
= B0 + B1 M + B2 h, kg
gdje je masa odreenog dijela tijela u kg, M je ukupna masa tijela u kg, h je stojea visina
ispitanika u cm, a B0, B1, B2 su regresijski koeficijenti koji se za odreeni dio tijela uzimaju iz
tablice.
Kada se odredi poetna toka centra teita tijela, usporeuje se s pomakom teita tijela u
zavretku lane faze varke jednostruke promjene smjera kretanja. Parametri pomicanja teita
tijela kod kinematike analize definirani su tako da se mogu komparirati s ocjenama eksperata
na nain: teite na strani stajne noge 0,00 - 37,00, teite u sredini 37,01- 74,00, teite
na stranu iskorane noge 74,01- 180,00. Isto tako za varijablu kut iskorane noge u
prostoru (VKUTISKN) napravljene su granine vrijednosti (0 - 25 za iskorak ustranu,
25,01 - 50,00 za dijagonalni iskorak). Ovako postavljene granine vrijednosti sada se mogu
usporeivati to je analizom dobivenih podataka mogue vidjeti u tablici 30. Rezultati
upuuju da ne postoje znaajnije razlike izmeu ekspertne procjene i rezultata dobivenih
kinematikom analizom. Varijanta u kojoj je teite na strani iskorane noge s iskorakom u
stranu po ekspertnoj je procjeni ocijenjeno s ocjenom 3,90, dok je ocjena dobivena
kinematikom analizom maksimalnih 5,00. Nedvojbeno je da je ovakav nain izvedbe lane
faze tehniki najpravilniji i najsvrhovitiji s kinematikog gledita.
123
Prva faza prilikom izvoenja varke svakako mora biti naglaena, dovoljno uvjerljiva i
izraajna kako bi se panja i kretanje obrambenog igraa maksimalno usmjerilo u eljenu
stranu. Pomicanje noge suprotne izbaajnoj ruci mora biti u stranu kako obrambeni igra ne bi
bio u stanju doi do kontakta koji bi mogao zaustaviti napadaa. Uvjerljivost lane faze varke
oituje se vjerodostojnim kretanjem cijelog tijela u lanom smjeru.
Najee pogreke koje izvode igrai tijekom lane faze jesu: prijevremeno kretanje u zalet,
dolazak preblizu braniu, prijem lopte u prvom koraku, napadanje brania a ne prostora,
tvrdi ulaz nogom u lanu fazu, nedovoljno sputanje teita tijela, ulaz u lanu fazu varke
pretklonom, fintiranje glavom i izostanak ravnotene pozicije (Zvonarek, 2005).
Usporedba normiranih ocjena za kinematiku izvedbu i prosjenih ocjena eksperata

provedena je za drugu, izvrnu fazu kod varke jednostruke promjene smjera kretanja na
uzorku vrhunskih rukometaa (tablica 31).
Tablica 31. Normirane frekvencije i ekspertne ocjene za stvarnu (izvrnu) fazu varke
Opis KSIDMN KSIRSN KSIZDI KSISIN KSUSIR KSIDNP

varijante
Normirane 1,44 3,22 1 1 5,00 1
frekvencije
Ocjena 3,60 3,40 3,80 2,10 2,00 1,80
eksperata
KSIDMN - noga suprotna izbaajnoj ruci vri kretnju dijagonalno naprijed dok suprotna noga miruje, KSIRSN - noga suprotna izbaajnoj ruci vri rotaciju
stopala i dijagonalni iskorak naprijed dok suprotna noga miruje, KSIZDI - noga sukladna izbaajnoj ruci vri kratki paralelni iskorak u stranu nakon ega noga
suprotna izbaajnoj ruci vri dijagonalni iskorak naprijed, KSISIN - noga sukladna izbaajnoj ruci izvodi iskorak dijagonalno naprijed nakon ega i noga
suprotna izbaajnoj ruci takoer vri dijagonalni iskorak naprijed, KSUSIR - provedba sunonog odraza u stranu nakon ega noga suprotna izbaajnoj ruci vri
iskorak ravno naprijed, KSIDNP - noga sukladna izbaajnoj ruci vri korak dijagonalno unatrag nakon ega noga suprotna izbaajnoj ruci vri iskorak ravno
naprijed
Stvarna ili izvrna faza jednako je vaan dio varke jednostruke promjene smjera kretanja koja
za cilj ima iskoristiti prethodno lano kretanje i dolazak u situaciju za neometanu realizaciju
na gol.
U cilju usporedbe dobivenih kinematikih parametara s varijantama koje su ocjenjivali

eksperti, definirane su kategorije za dva kinematika parametra, a to su smjer drugog koraka i
poloaj stopala. Kategorije za smjer drugog koraka definirane su kao granine vrijednosti u
124
stupnjevima (dijagonalno natrag ... 360, u stranu 00,01 - 22,50, dijagonalno naprijed
22,51 - 45,00, ravno naprijed 45,01 - 90,00). Poloaj stopala noge suprotne izbaajnoj
ruci definiran je kroz dvije kategorije u kojima je analizirano pomicanje, odnosno rotacija
stopala s podlogom (bez rotacije pod kutom od 90 i s rotacijom stopala u parametrima ...<
90 >...). Rezultati u tablici 31 pokazuju da postoje uoljive razlike u normiranim
kinematikim parametrima i ocjenama eksperata. Najvei broj frekvencija kod vrhunskih
rukometaa zabiljeeno je za varijantu gdje igra izvodi sunoni odraz u stranu, nakon ega
noga suprotna izbaajnoj ruci vri iskorak ravno naprijed s normiranom ocjenom 5,00, dok je
ocjena eksperata za ovu varijantu 2,00. Varijanta u kojoj noga suprotna izbaajnoj ruci vri
rotaciju stopala i dijagonalni iskorak naprijed, dok suprotna noga miruje, zabiljeena je pet
puta u eksperimentalnim uvjetima kod vrhunskih rukometaa te je normiranjem dobivena
vrijednost 3,22, dok je za ovu varijantu ocjena eksperata iznosila 3,40.
Stvarna (izvrna) faza za protivnika mora biti iznenadna i maksimalno brza. Izvodi se u
suprotnom smjeru kako protivniki brani, koji je reagirao na lanu fazu, ne bi bio u
mogunosti zaustaviti napadaa. Ova faza saeta je u izvedbi drugog koraka varke. Uspjeno
izvedenom varkom napadau se otvara put prema vratima koji ostvaruje treim korakom.
Vanost ove faze prepoznata je i opisana u brojnim znanstvenim i strunim radovima
(Tomljanovi, 1982; Zvonarek, 2001, 2005; Foreti, 2007).
Na uzorku vrhunskih rukometaa pokazalo se da varka moe biti izvedena na uinkovitiji i
opasniji nain koji otvara i dodatne mogunosti u izvedbi ovog elementa, posebice u stvarnoj
(izvrnoj) fazi. Ponekad je neracionalno i neuinkovito koristiti dva koraka kako bi se stekla
prostorno-vremenska prednost, ve se ista kretnja moe izvesti samo jednim korakom. Drugu
faze varke jednostruke promjene smjera kretanja mogue je uinkovito izvesti na nain da se
ne pomie noga sukladna izbaajnoj ruci, ve se kretnja izvodi samo nogom suprotnom
izbaajnoj ruci nakon iskoraka u stranu. Ovakvom kretnjom tedi se na jednom koraku koji
moe biti iskoriten u nadogradnji varke dodatnom kretnjom ime se dobiva na raznovrsnosti
napada. Razlog rjeeg koritenja varke na ovakav nain u tome je to se drugim korakom u
izvrnom dijelu pomicanjem noge sukladne izbaajnoj ruci stjee vanih dvadesetak
centimetara prostora za zaobilaenje postavljenog brania. Stoga je vrlo vano da igra u
napadu prepozna situaciju nakon lanog dijela te sukladno poloaju brania pravovremeno i
na najsvrhovitiji nain reagira u izvrnom dijelu. Ako se brani dovoljno pomakne i reagira na
lani dio varke, napada bi trebao reagirati s pomicanjem noge sukladne izbaajnoj ruci u
stranu te dubokim treim korakom nogom suprotnom izbaajnoj ruci u prostor. U drugoj
125
varijanti, ukoliko ne doe do dovoljnog reagiranja obrambenog igraa u lanom dijelu varke,
napada istu situaciju mora prepoznati te reagirati u skladu s predloenom varijantom u kojoj
ne dolazi do pomicanja noge sukladne izbaajnoj ruci, ve zapoetu kretnju u izvrnom dijelu
nadograuje nekom od drugih varki, npr. veslanjem ili varkom dvostruke promjene smjera
kretanja.
Najee pogreke koje izvode igrai tijekom lane faze jesu: preiroko postavljena stopala
prilikom ulaza u drugi korak, nesistematizirane sile u zajednikom smjeru odraznog skonog
zgloba zamane noge i pucakog lakta, pasivnost zamane ruke prema braniu, neravnoteni
ulaz tijela i pucake ruke u fazu realizacije, otvaranje pucake ruke s loptom ispred i preblizu
braniu, pasivan ulaz u trei korak prema golu i nepravovremenost u pucanju na gol ili
dodavanju (Zvonarek, 2005).
S obzirom da postoje razliiti naini provedbe lanog dijela varke od strane vrhunskih igraa,
koji su uz to i u nedovoljnoj suglasnosti s miljenjem eksperata, nije mogue definirati i
predloiti optimalan model izvedbe to podrazumijeva nastavak daljnih istraivanja posebno u
situacijsko-natjecateljskim uvjetima.
126
10.5. Povezanost ocjena eksperata i normiranih frekvencija dobivenih

kinematikom analizom kod vrhunskih rukometaa
Povezanost izmeu ocjena eksperata i normiranih frekvencija koje su dobivene kinematikom

analizom utvrena je Spearman-Brownovim koeficijentom rang korelacije s obzirom da obje
varijable pripadaju ordinalnoj skali, a uzorak je n < 30 (tablica 32).
Tablica 32. Izraun Spearman-Brownovog koeficijenta rang korelacije za element skok ut i

varku jednostruke promjene smjera kretanja i ukupnu tehniku za oba elementa izmeu ocjene
eksperata i normiranih frekvencija dobivenih kinematikom analizom na uzorku vrhunskih
rukometaa
Skok ut Varka jednostruke promjene Ukupna tehnika

smjera kretanja
r p r P r P
0,67 0,00 0,25 0,63 0,47 0,00
Spearman-Brownov koeficijent rang korelacije dobiven je formulom:
d = razlika izmeu rangova istog ispitanika u dvije varijable

n = broj ispitanika
Rezultati u tablici 32 pokazuju da je prisutna statistiki znaajna korelacija izmeu rezultata

kinematike analize i ocjena eksperata (r = 0,67; p = 0,00) za element skok ut. Ovako
dobiveni rezultati ukazuju na visoku podudarnost u ocjenama eksperata i zabiljeenih
varijanti provedbe kod vrhunskih rukometaa za element skok ut. Rezultat upuuje na
injenicu da su eksperti izabrani kvalitetnom selekcijom i da dobro poznaju parametre tehnike
rukometne igre. Sukladno dobivenim rezultatima relacija izmeu ekspertne procjene i
kinematike analize, nije mogue prihvatiti hipotezu H03 o nepostajanju statistiki znaajne
127
povezanosti izmeu kinematikog modela kod vrhunskih igraa i hipotetskog ekspertnog

modela za element tehnike skok ut.
Analiza rezultata za varku jednostruke promjene smjera kretanja ukazuje da ne postoji

statistiki znaajna korelacija izmeu ekspertne procjene i rezultata kinematike analize kod
vrhunskih rukometaa (r = 0,25; p = 0,63). Razloge svakako treba traiti u razliitosti
provedbe izvrne faze ove varke. Logina je pretpostavka da su vrhunski igrai varku
jednostruke promjene smjera kretanja prilagodili svome stilu igre i svojim antropolokim
specifinostima te je velika vjerojatnost da odstupaju od idealne tehnike. Dobiveni rezultati
ukazuju da je mogue prihvatiti hipotezu H04 o nepostojanju statistiki znaajne povezanosti
izmeu kinematikog i hipotetskog ekspertnog modela kod vrhunskih igraa za element
tehnike varku jednostruke promjene smjera kretanja.
Kada se obraunom obuhvate oba elementa tehnike, dolazi se do statistiki znaajne
korelacije izmeu ocjena eksperata i rezultata kinematike analize (r = 0,47; p = 0,00). Moe
se zakljuiti da su eksperti u suglasju s izvedbom vrhunskih igraa u laboratorijskim uvjetima
to je dobro polazite za definiranje optimalnog hibridnog modela izvedbe ovih elemenata,
kao jednog od temeljnih ciljeva ovog istraivanja.
128
10.6. Usporedba kinematikog i hipotetskog ekspertnog modela za element

tehnike skok ut i varku jednostruke promjene smjera kretanja kod
prvoligakih igraa
U tablici 33 prikazane su ocjene eksperata i normirane frekvencije za sve faze elementa

tehnike skok uta kod prvoligakih igraa.
Tablica 33. Normirane frekvencije i ekspertne ocjene za sve faze elementa skok uta kod
prvoligakih rukometaa
Opis ZKNSIR ZKNSUIR ZDZKNSIR ZDZKNUIR ZTZKNSIR ZTZKNSUIR

varijante
ZALET
Normirane 1,40 1 2,60 1 5,00 1
frekvencije
Ocjena 3,60 1,60 3,70 2,40 4,30 2,30
eksperata
Opis OPNSIR OPNSKIR OVPSNIR OVPSKIR SOPPS SOVSPS
varijante
ODRAZ
Normirane 2,00 1 5,00 1 1 1
frekvencije
Ocjena 3,20 1,80 4,60 2,20 2,00 1,90
eksperata
Opis KTNAPR KTNDPR KTUPPR EKTDPOR KTNRPR NPNDPR
varijante
LET
Normirane 1 5,00 1 1 1 1
frekvencije
Ocjena 2,40 3,80 2,60 4,50 1,50 1,60
eksperata
Opis LIRIRPL LIRIBPL LIRURPL LIRURBPL LIRIRPPL LIRIRBPL
varijante
IZBAAJ
Normirane 5,00 1 1,28 1 1 1
frekvencije
Ocjena 4,10 3,60 3,20 3,20 1,80 1,80
eksperata
Opis DNON DNZN DOBNIPS DDNNZNN DDZNONZ DONIPS
varijante
DOSKOK
Normirane 3,00 1,57 5,00 1 1 1
frekvencije
Ocjena 4,20 2,10 2,40 3,20 2,10 2,30
eksperata
129
U fazi zaleta rukometai koji nastupaju u prvoj ligi najee su koristili trokorak sa zavrnim
korakom noge suprotne izbaajnoj ruci (10 frekvencija). Normirane frekvencije za ovu
varijantu imaju vrijednost 5,00 to je u suglasju s najveom ocjenom (4,30) koju su ovoj
varijanti dodijelili eksperti. Dobiveni rezultati za fazu zaleta, kada se usporede s vrhunskim
uzorkom rukometaa, nisu podudarni. Naime vrhunski rukometai zalet izvode kroz jedan (3
frekvencije) ili najvie dva koraka (12 frekvencija). Ubrzanje rukometne igre kao i vremenska
priprema za odlazak prema protivnikom golu prilagodili su vrhunske rukometae da zalet
izvedu bre i s manjim brojem koraka kako bi bili opasniji po protivniki gol.
Kao i u prethodnoj, i u fazi odraza su eksperti i zabiljeene izvedbe u visokom suglasju.

Najvei broj frekvencija zabiljeen je za varijantu odraza valjanjem od pete prema prstima
noge suprotne izbaajnoj ruci (12 frekvencija) gdje je normirana vrijednost 5,00. Eksperti su
ovu varijantu ocijenili s prosjenom ocjenom 4,60 to potvruje svrhovitost i uinkovitost ove
varijante odraza. Dobiveni rezultati na uzorku prvoligakih rukometaa gotovo su identini s
vrhunskim igraima koji odraz izvode valjanjem od pete prema prstima (14 frekvencija).
Igrai razliitih kvalitativnih skupina pridravaju se naela u kojem se stopalo prije kontakta s
podlogom aktivno sputa odnosno trai tlo. Prilikom samog kontakta skoni zglob mora biti
mekan, odnosno gibak i dopustiti peti kontakt s tlom. Pri tome dolazi do istezanja ahilove
tetive koja amortizira i apsorbira silu slino opruzi. U koncentrinoj fazi pokreta, odnosno
prilikom izguravanja i podizanja na prste oslonane noge, apsorbirana sila se ispoljava.
Kontakt stopala preko prstiju, aktivno istezanje ahilove tetive te naknadni udarac pete
rezultira silom reakcije podloge koja s ispoljenom silom apsorbiranom u ahilovoj tetivi ini
odraz efikasnijim.
Kod faze leta zamjetne su razlike izmeu ekspertne procjene i rezultata kinematike analize
za prvoligake rukometae. Najvea je normirana frekvencija dobivena za varijantu gdje je
trup nagnut prema naprijed s dijagonalno postavljanim ramenima (5,00). Eksperti su varijantu
gdje je trup uspravan s dijagonalno postavljenim ramenima istakli kao najvaniju u fazi leta s
ocjenom 4,50. Isti su rezultati zabiljeeni i kod vrhunskih igraa to navodi na pretpostavku
da su se prilikom ocjenjivanja eksperti vodili razmiljanjem o dijagonalnom postavljanju
ramena dok su manju vanost davali poloaju trupa koji u fazi leta ne bi trebao biti postavljen
prema natrag.
Izbaaj je dio skok uta koji je vremenski najkrai od svih promatranih faza. Dobiveni
rezultati ukazuju na povezanost izmeu ocjena eksperata i rezultata kinematike analize.
130
Normirane frekvencije za fazu izbaaja najvee su za varijantu gdje je lakat izbaajne ruke
iznad razine ramena s pretjecanjem lakta s vrijednou 5,00, dok je za istu varijantu najvea
prosjena ocjena eksperata 4,10. Evidentno je da je ovakav nain izvedbe izbaaja
najsvrhovitiji, kako prema miljenju eksperata, tako i u realnim uvjetima, a to potvruju i
rezultati dobiveni na uzorku vrhunskih rukometaa.
U rezultatima za fazu doskoka zamjetna je razlika izmeu ekspertne procjene i normiranih

frekvencija kinematike izvedbe kod prvoligakih rukometaa. Tako je najvei broj
frekvencija zabiljeen za varijantu doskoka na obje noge istovremeno u paralelan stav (10
frekvencija). Normirana vrijednost za ovu varijantu je 5,00, dok je prosjena ocjena eksperata
2,40. Ostalih pet frekvencija zabiljeeno je za varijantu doskoka na odraznu nogu te je
dobivena prosjena vrijednost 3,00 koja je u suglasju s rezultatom ekspertne procjene (4,20).
Dobiveni rezultati za fazu doskoka u usporedbi s vrhunskim rukometaima ukazuju da igrai
najee doskok izvode na odraznu nogu ili na obje noge istovremeno u paralelan stav to je
posljedica istraivanja koje je provedeno u laboratorijskim, a ne u natjecateljskim uvjetima.
Rezultati u tablici 34 prikazuju normirane frekvencije kinematike analize te prosjene ocjene

eksperata za sve faze varke jednostruke promjene smjera kretanja kod prvoligakih
rukometaa.
Tablica 34. Normirane frekvencije i ekspertne ocjene za sve faze elementa varke jednostruke
promjene smjera kretanja kod prvoligakih rukometaa
Opis TNSINIS TNSINDI TUSIUSTR TUSDIIS TMSTNIUS TNSSNDI

LANA
FAZA
Normirane 3,00 5,00 1,50 1 1 1
frekvencije
Ocjena 3,90 3,60 2,80 2,20 1,70 1,60
eksperata
Opis KSIDMN KSIRSN KSIZDI KSISIN KSUSIR KSIDNP
IZVRNA
FAZA
Normirane 2,33 1,66 5,00 4,33 1,66 1
frekvencije
Ocjena 3,60 3,40 3,80 2,10 2,00 1,80
eksperata
131
Kod lane faze zabiljeeno je najvie frekvencija (8) za varijantu s teitem tijela na strani
iskorane noge i dijagonalnim iskorakom. Normirana frekvencija za promatranu varijantu je
5,00, dok je prosjena ocjena eksperata 3,60. Najvia prosjena ocjena eksperata lane faze je
3,90 za varijantu s teitem tijela na strani iskorane noge i iskorakom u stranu. Za ovu su
varijantu kod prvoligakih rukometaa zabiljeene 4 frekvencije s normiranom vrijednou
3,00. Dobiveni rezultati ukazuju da prvoligaki rukometai odstupaju od postavljenih kriterija
ekspertne procjene te da dijagonalnim iskorakom dolaze blizu kontakta s obrambenim
igraem to svakako treba izbjei zbog mogunosti zaustavljanja napadaa. Da bi varka bila
uinkovita, kod zaleta razmak izmeu brania i napadaa treba biti od 4 do 6 m. Tijekom
provedbe lanog dijela varke razmak izmeu igraa mora biti oko 1,5 m. Prilikom ulaska i
izlaska iz lane faze varke jednostruke promjene smjera kretanja napada ne smije ui u
podruje dohvata branievih ruku. Temeljem ovako postavljenih kriterija stjeu se povoljni
preduvjeti za uinkovito zapoinjanje stvarne (izvrne) faze.
Rezultati izvrne faze varke jednostruke promjene smjera kretanja kod prvoligakih
rukometaa upuuju da najvei broj frekvencija (6) biljei varijanta gdje noga sukladna
izbaajnoj ruci vri kratki paralelni iskorak u stranu nakon ega noga suprotna izbaajnoj ruci
izvodi dijagonalni iskorak naprijed. Normirana frekvencija za ovu varijantu je 5,00, dok je
prosjena ocjena eksperata 3,80 to je ujedno i najvea zabiljeena ocjena. Najuoljivija
razlika u rezultatima prisutna je kod varijante gdje noga sukladna izbaajnoj ruci izvodi
iskorak dijagonalno naprijed, nakon ega i noga suprotna izbaajnoj ruci takoer vri
dijagonalni iskorak naprijed. Normirana frekvencija za kinematiku izvedbu iznosi 4,33, dok
je prosjena ocjena eksperata 2,10. Dobiveni rezultati ukazuju da prvoligaki rukometai
izvode ovu fazu s nedostatnim prostornim odmakom od potencijalnog brania. Vjerojatno je
ovakav rezultat posljedica samog testiranja koje nije provedeno u stvarnim situacijskim
uvjetima, odnosno nije bilo prisustva obrambenog igraa koji bi mogue potakao napadaa na
drugaiju kretnju u izvrnom dijelu varke.
132
10.7. Povezanost ocjena eksperata i normiranih frekvencija dobivenih

kinematikom analizom kod prvoligakih rukometaa
Rezultati u tablici 35 ukazuju na visoku korelaciju (r = 0,88; p = 0,05) izmeu ekspertnog

modela i normiranog kinematikog modela za element skok ut kod prvoligakih rukometaa.
Tablica 35. Izraun Spearman-Brownovog koeficijenta rang korelacije za element skok ut i

varku jednostruke promjene smjera kretanja i ukupnu tehniku za oba elementa izmeu ocjene
eksperata i normiranih frekvencija dobivenih kinematikom analizom na uzorku prvoligakih
rukometaa
Skok ut Varka jednostruke promjene Ukupna tehnika

smjera kretanja
r p r P r P
0,88 0,05 0,61 0,01 0,59 0,00
Uzorak rukometaa koji nastupaju u prvoj ligi u velikoj mjeri izvodi element skok ut
sukladno hipotetskom empirijskom modelu. Ovako dobiveni rezultat oekivan je s obzirom na
to da se radi o elementu s kojim se eksperti esto susreu te mogu najbolje prepoznati
tehniku pravilnost izvedbe. Radi se o najutilitarnijem elementu koji se koristi u zavrnici
realizacije na gol (Apitzs i sur., 1997; Taborsky, 2012). Treneri u trenanom procesu dosta
vremena provode na korekciji izvedbe ovog elementa te su igrai koji dou do razine
prvoligakog rukometa dovoljno tehniki obrazovani da ovaj element izvedu u skladu s
osnovnim kinematikim parametrima. Stoga se, prema dobivenim izraunima, ne prihvaa
hipoteza H05 koja pretpostavlja nepostojanje statistiki znaajne povezanosti izmeu
kinematikog modela izvedbe tehnike skok uta i hipotetskog ekspertnog model kod
prvoligakih igraa.
Usporedba normiranog kinemetikog i ekspertnog modela za varku jednostruke promjene
smjera kretanja pokazuje da postoji visoka i statistiki znaajna korelacija (r = 0,61; p = 0,01).
Prvoligaki rukometai varku jednostruke promjene smjera kretanja izvode na nain da nema
velikih odstupanja od hipotetski idealne tehnike kao to je to bilo u analizi kod vrhunskih
rukometaa. Sukladno dobivenim rezultatima, nije mogue prihvatiti hipotezu H06 koja
podrazumijeva izostanak statistiki znaajne povezanosti izmeu kinematikog modela
133
izvedbe elementa tehnike varke jednostruke promjene smjera kretanja i hipotetskog

ekspertnog modela kod prvoligakih igraa.
U konanici, kada se usporedi tehnika izvedba zajedno za elemente skok ut i varku
jednostruke promjene smjera kretanja kod prvoligakih rukometaa s ekspertnim modelom,
dobivena je visoka i statistiki znaajna korelacija (r = 0,59; p = 0,00). Prema dobivenim
rezultatima, moe se zakljuiti da rukometai koji igraju u prvoj ligi izvode promatrane
elemente tehniki ispravno, sukladno ekspertnom modelu.
134
11. ALGORITAM ZA AUTOMATSKU OCJENU IZVEDBE
U ovom poglavlju predstavljen je prijedlog algoritma (shematski prikaz) za automatsku

ocjenu izvedbe to je vidljivo u tablici 36.
Tablica 36. Prijedlog matematikog algoritma za automatsku ocjenu izvedbe SHEMA
135
Sva prethodno obavljena testiranja kinematikih parametara na uzorku vrhunskih i

prvoligakih rukometaa, kao i ekspertna analiza za element skok ut i varku jednostruke
promjene smjera kretanja, temeljni su elementi u konstrukciji matematikog algoritma. Svrha
konstrukcije matematikog algoritma dvojaka je te se primarno odnosi na objektivno
ocjenjivanje izvedbe dvaju elemenata tehnike bez subjektivne procjene ispitivaa, dok je
sekundarna znaajka da se u budunosti konstruira softverski sustav koji e omoguiti
profesorima, trenerima i znanstvenicima da putem snimki objektivno procijene izvedbu
motorikog kretanja te moguu korekciju tehnike izvedbe.
Inicijalizacijska faza provodi se u dva koraka.
Prvi korak u izradi matematikog algoritma jest odreivanje teinskog faktora za svaku od
faza elementa skok uta i varke jednostruke promjene smjera kretanja. Teinski faktori
izraunati su preko upitnika koji je rijeilo 10 vrhunskih rukometnih eksperata koji su trebali
utvrditi vanost svake faze za elemente skok ut i varku jednostruke promjene smjera kretanja
u ukupnoj izvedbi cijelog elementa na Likertovoj skali od 1 do 5. Izraun teinskog faktora za
svaku fazu napravljen je na nain da je izraunata aritmetika sredina ekspertne procjene
vanosti svake faze koja je podijeljena sa sumom aritmetikih sredina svih faza elementa.
Suma izraunatih teinskih vrijednosti svih faza elementa iznosi 1.
Drugi korak podrazumijeva izraunavanje kinematikih parametara izvedbe vrhunskih

rukometaa. Vrijednosti koje se raunaju jesu: srednja vrijednost, standardna devijacija i
omjer standardne devijacije STD i srednje vrijednosti O_STD_SV za svaku promatranu
(mjerenu) varijablu elementa.
Faza izrauna provodi se za svako konkretno mjerenje pojedinog igraa (u ovom sluaju
prvoligakog). Provodi se u treem (podijeljen u etiri dijela) i etvrtom koraku koji su
opisani u nastavku.
136
Faza izrauna izvedbe igraa provodi se u dva koraka, a nalazi se u treem i etvrtom
koraku cijele procedure:
Trei korak umetanjem izmjerenih kinematikih parametara izvedbe elementa prvoligakih

rukometaa izraunava se:
a) odstupanje svake mjerene varijable pojedine faze izvedbe od srednje vrijednosti te faze
izvedbe za vrhunske igrae (izraunate u drugom koraku inicijalizacijske faze)
b) omjer odstupanja i srednje vrijednosti te faze izvedbe za vrhunske igrae (izraunate u

drugom koraku inicijalizacijske faze) - O_OD_SV
c) pretek standardne devijacije (PRE_STD) za svaku promatranu varijablu unutar faze

elementa, relativni pretek (REL_PRE) te ukupni relativni pretek (UK_REL_PRE). PRE_STD
poprima vrijednost 0 ako je omjer standardne devijacije i srednje vrijednosti pojedine
varijable izraunate za vrhunske igrae (drugi korak inicijalizacijske faze) vei od omjera
odstupanja i srednje vrijednosti (b).
O_STD_SV > O_OD_SV
U protivnom, PRE_STD predstavlja razliku izmeu omjera odstupanja i srednje vrijednosti te

omjera standardne devijacije i srednje vrijednosti.
PRE_STD = O_OD_SV - O_STD_SV
Relativni pretek se izraunava kao omjer PRE_STD i standardne devijacije za promatranu

veliinu kod vrhunskih igraa STD.
REL_PRE = PRE_STD/STD
Ukupni relativni pretek izraunava se kao suma svih relativnih preteka REL_PRE unutar
pojedine faze izvedbe promatranog prvoligakog igraa.
gdje je
i : i- ta promatrana veliina unutar jedne faze izvedbe
137
n : ukupan broj veliina jedne faze izvedbe
d) Izraunava se ocjena za pojedinu fazu (O_FAZE) kao maksimalna mogua ocjena (5)
umanjena za penalizaciju PENAL. Penalizacija se izraunava iz UK_REL_PRE pomnoenog
s nekim faktorom K i omjerom broja veliina u kojima postoji pretek (N_IMA_PRET) s
ukupnim brojem veliina u promatranoj fazi (n).
O_FAZE = 5 - PENAL
PENAL = UK_REL_PRE * (N_IMA_PRET/n) * K
Faktor K predstavlja varijablu koja nam omoguava da podesimo koliko e se penalizirati

odstupanja prilikom ove automatizirane procedure. U ovom radu su analizirane vrijednosti K
= 1, K = 5, K = 10 te je odabrana vrijednost K = 1 kao vrijednost koja je rezultirala najveom
korelacijom kada se automatske ocjene usporede s ocjenama eksperata. Jednom odabrana
vrijednost faktora K ne mijenja se u svim daljnjim izraunima.
etvrti korak. Nakon izraunavanja ocjene svih faza pojedinog elementa, izraunava se i
ukupna ocjena UK_OCJ. Ukupna ocjena je izraunata kao suma ocjena svih faza pomnoenih
s teinskim koeficijentom svake pojedine faze te dijeljenjem s ukupnim brojem faza tog
elementa.
Napomena: Ukupna ocjena izraunata je za tri korekcijska koeficijenta K = 1, K = 5, K = 10.

Kako bi se dobio to precizniji rezultat, napravljena je analiza s ekspertnom procjenom
vrhunskih strunjaka koji su na osnovi pregleda snimki izvedbe elemenata tehnike skok uta i
varke jednostruke promjene smjera kretanja ocijenili tehniku izvedbu ukupnog elementa, te
je napravljena korelacija izmeu ocjena eksperata i rezultata ukupne ocjene. Za konani
rezultat uzima se ocjena koja ima najveu korelaciju s ekspertnom procjenom.
Odabir vrijednosti korekcijskog koeficijenta K napravljen je temeljem izrauna matrice

korelacije izmeu ekspertne procjene i ukupne ocjene dobivene za izvedbu cijelog elementa
predloenim algoritmom. Trojica vrhunskih rukometnih eksperata na osnovi pregledanih
snimki s testiranja ocijenili su cjelokupnu izvedbu za promatrane elemente skok ut i varku
jednostruke promjene smjera kretanja na oba subuzorka. Raspon ocjenjivanja za eksperte je
bio od 1 do 5 (kao u algoritmu) s tim da su mogli ocijeniti i decimalnim iznosom kako bi se
dobio vei i precizniji raspon ocjenjivanja. Izraun matrice korelacije ukazuje da je najvea
povezanost u rezultatima izmeu ocjene eksperata i ukupne ocjene za svaki element
138
izraunate preko ponuenog algoritma za vrijednost korekcijskog koeficijenta 1. Najvea je

korelacija izmeu ekspertne procjene i ukupne ocjene izraunate preko algoritma za element
skok ut za korekcijski koeficijent 1 (r = 0,88) - slika 21. Isto tako, napravljen je izraun za
varku jednostruke promjene smjera kretanja gdje je najvea korelacija dobivena za korekcijski
koeficijent 1 (r = 0,89) - slika 25.
139
11.1. Primjer konstrukcije matematikog algoritma na uzorku jednog

prvoligakog rukometaa za element skok ut
Slika 16. Prvi korak - izraun teinskih faktora svake pojedine faze za element skok ut
Slika 17. Drugi korak - izraun kinematikih parametara izvedbe vrhunskih rukometaa i
izraun faze zaleta za prvoligakog igraa I. J.
140
Slika 18. Izraun faze odraza za prvoligakog igraa I. J.
Slika 19. Izraun faze leta za prvoligakog igraa I. J.
141
Slika 20. Izraun faze izbaaja za prvoligakog igraa I. J.
Slika 21. Izraun faze doskoka za prvoligakog igraa I. J.
142
Slika 22. Ukupna ocjena izvedbe elementa skok uta za prvoligakog igraa I. J. i izraun
korekcijskog koeficijenta K
143
11.2. Primjer konstrukcije matematikog algoritma na uzorku jednog

prvoligakog rukometaa za element varku jednostruke promjene smjera
kretanja
Slika 23. Prvi korak - izraun teinskih faktora svake pojedine faze za element varku
Slika 24. Drugi korak - izraun kinematikih parametara izvedbe vrhunskih rukometaa i
izraun lane faze varke jednostruke promjene smjera kretanja za prvoligakog igraa L. P.
144
Slika 24. Izraun stvarne (izvrne) faze varke jednostruke promjene smjera kretanja za
prvoligakog igraa L. P.
Slika 25. Ukupna ocjena izvedbe elementa varke jednostruke promjene smjera kretanja za
prvoligakog igraa L. P. i izraun korekcijskog koeficijenta K
145
12. OGRANIENJA I BUDUI PRAVCI ISTRAIVANJA
Ogranienja istraivanja ogledaju se kroz nekoliko aspekata. Prije svega, oituje se u relativno
malom uzorku ispitanika rukometaa, to podrazumijeva da bi u narednim istraivanjima
trebalo poveati broj ispitanika kako bi se dobili jo precizniji i pouzdaniji rezultati.
Nadalje, ogranienje istraivanja oituje se i u izostanku nekih kinematikih parametara koji

nisu izmjereni, ali se mogu izvui iz postojeih podataka (npr. kutna brzina). Odabir
kinematikih parametara u ovoj doktorskoj disertaciji prvenstveno je rukovoen mogunou
komparacije s ekspertnom procjenom.
Kada se vri kinematika analiza u kontaktnim sportovima, vrlo je teko izmjeriti pojedine
parametre jer nastaje problem utjecaja tzv. nemjerljivih faktora. Stoga je jedno od ogranienja
istraivanja vidljivo u izostanku utjecaja protivnika na izvedbu, odnosno injenica to je
testiranje obavljeno u laboratorijskim, a ne u stvarnim situacijsko-natjecateljskim uvjetima.
Idealno bi bilo kada bi se mogli dobiti kinematiki podatci u situacijskim uvjetima na osnovi
snimanja uz pomo veeg broja kamera. Istraivanja ovakvog tipa gotovo je nemogue
provesti jer na natjecanjima najvieg ranga (Olimpijske igre, svjetska rukometna prvenstva,
europska rukometna prvenstva) nije doputeno snimanje uz teren. Softverski paketi koji su do
sada konstruirani jo uvijek ne mogu izraunati preklapanja drugih igraa koji ulaze u kadar
snimanja te tako ometaju postupak analize podataka. Istraivanja ovakvog tipa trenutano je
mogue provoditi samo u laboratorijskim uvjetima s vie kamera koje snimaju svaki poloaj
markera u poziciji nekog kinematikog gibanja. Razvoj kinematike, koji je usko povezan s
razvojem novih tehnologija, u budunosti bi trebao pomoi znanstvenicama da snime akcije u
realnim situacijskim uvjetima koji prevladavaju u igri.
Budua istraivanja trebala bi obuhvatiti i neke druge elemente rukometne tehnike koja do
sada jo nisu analizirana poput varke otklonom tijela ili uta pored brania. Isto tako, u
buduim istraivanjima trebalo bi analizirati obrambene situacijske kretnje poput izlaska na
ruku napadaa ili bloka lopte.
Konstrukcija matematikog modela kojim se moe objektivno ocijeniti izvedba za dva
navedena elementa tehnike samo je poetak razvoja sustava koji bi mogao pomoi trenerima,
profesorima u koli i na fakultetu da objektivno ocijene kakvou motorikih znanja svojih
ispitanika.
Sljedei korak u istraivanjima trebao bi biti softverski sustav koji bi operacionalizirao
predloeni matematiki algoritam u cilju automatskog i objektivnog ocjenjivanja motorikih
znanja u rukometu i eliminacije subjektiviteta ocjenjivaa. U svakom sluaju, rezultati
146
predmetnog istraivanja mogu predstavljati dobru polaznu osnovu za konstrukciju cjelovitog

sustava za objektivnu valorizaciju motorikih znanja u rukometu i sportskim igrama.
147
13. ZNANSTVENI I STRUNI ZNAAJ ISTRAIVANJA
Istraivanjem je provedena kinematika analiza izvedbe elementa tehnike skok uta i varke
jednostruke promjene smjera kretanja u cilju detekcije razlika izmeu vrhunskih i
prvoligakih rukometaa te komparacije s ekspertnom procjenom.
Dosadanja istraivanja kinematike pokreta u rukometnoj igri obuhvaala su radove koji su

promatrali razliite elemente utiranja i dodavanja, ali do sada nije provedena kinematika
analiza varke jednostruke promjene smjera kretanja to predstavlja originalni doprinos ove
disertacije fundusu istraivanja elemenata tehnike rukometne igre.
Znanstveni doprinos oituje se u generiranju novih spoznaja o optimalnom modelu izvedbe

specifinih motorikih znanja u rukometu te naroito novih spoznaja o provedbi varke
Radi se o originalnim znanstvenim spoznajama jer se element varke jednostruke promjene

smjera kretanja prvi put znanstveno istrauje. Spoznaje su generirane istraivanjem
motorikog znanja na uzorku vrhunskih, ali i kvalitetnih rukometaa. Posebno su vani
rezultati u razlikama izvedbe promatranih elemenata tehnike izmeu dviju kvalitativnih
skupina ispitanika. Takoer, originalni znanstveni doprinos ovog istraivanja ogleda se u
injenici da je prvi put u dosadanjoj znanstvenoj praksi izvrena evaluacija i komparacija
kinematikog modela nekog tehnikog elementa s ekspertnim modelom dobivenim od strane
vrhunskog meunarodnog ekspertnog tima. Kompariranje dvaju modela zahtijevalo je i
originalan metodoloki pristup normiranja frekvencija izvedbe to se moe smatrati
metodolokim doprinosom unapreenju kinezioloke znanosti.
Stoga dobiveni rezultati ovog istraivanja obogauju prostor znanstvenih spoznaja
kinematike i ekspertne analize rukometne igre, ali i ostalih sportova s loptom, a naroito
sportskih igara.
Struni doprinos ovog istraivanja ogleda se u mogunosti praktine primjene sustava

objektivne ocjene izvedbe dvaju analiziranih elemenata rukometne tehnike. Predloeni
matematiki algoritam moe biti predloak softverskih sustava koji bi se koristili za analizu
motorikih znanja u budunosti.
Ovakvi sustavi mogli bi biti od nemjerljive koristi rukometnim trenerima, uiteljima i

profesorima koji se u svojoj rukometnoj praksi svakodnevno susreu s problemom brze,
148
precizne i objektivne detekcije i valorizacije kvalitete i svrhovitosti razliitih motorikih

znanja rukometne igre. Potreba za objektivnom valorizacijom motorikog znanja prisutna je u
svim domenama rukometne prakse poev od edukativnih i trenanih postupaka i procesa do
analize uinkovitosti igraa te dijagnostikih i selekcijskih postupaka. Posebno mjesto ovakvi
sustavi mogu imati u postupcima longitudinalnog praenja motorike edukatibilnosti igraa,
odnosno u procesu utvrivanja efekata motorikog uenja.
U konanici dobiveni rezultati, predloeni metodoloki postupci i kriteriji kinematike

izvedbe za promatrane elemente rukometne igre ine empirijski i znanstveni predloak za
oblikovanje kompjutorskog programa pomou kojeg je mogue pouzdano i objektivno
ocijeniti kvalitetu izvedbe elemenata tehnike.
149
14. ZAKLJUAK
Kinematika analiza u modernom sportu ima sve vei znaaj, posebno u domeni dijagnostike
u trenanim i selekcijskim postupcima te pokuaju definiranja tzv. optimalnih ili idealnih
tehnika. Stalna tenja prema idealnoj kretnji koja igrau omoguava maksimalnu uinkovitost
stavlja pred trenere visoke zahtjeve u trenanom procesu. Kinematika kao dio biomehanike
svakim se danom razvija i sve je dostupnija kao orue trenerima i znanstvenicima u radu sa
sportaima. Primjena ove znanstvene discipline zapoela je u sportovima gdje dolazi do
velikih financijskih ulaganja poput bejzbola, nogometa, tenisa, golfa..., ali je sve zastupljenija
i u ostalim sportovima, a u novije vrijeme pojavljuje se i u rehabilitacijskim postupcima
nakon ozljede sportaa i rekreativaca.
Kinematika pokreta sve vie je predmetom istraivanja u sportskim igrama pa je ova

doktorska disertacija pokuaj doprinosa analizi strukture gibanja u rukometnoj igri. Pravac
ovog istraivanja usmjeren je prema dvama najutilitarnijim elementima rukometne tehnike
koji se primjenjuju u fazi napada, a to su element skok ut i varka jednostruke promjene
smjera kretanja. Polazei od vanosti pouzdane analize motorikih znanja, cilj ovog
istraivanja bio je definirati kinematike i ekspertne modele na uzorku vrhunskih rukometaa.
Multivarijatna analiza varijance izmeu dviju kvalitativnih skupina ispitanika ukazala je da
postoji statistiki znaajna razlika u kinematikim parametrima provedbe elementa tehnike
skok uta. Najvee razlike izmeu vrhunskih i prvoligakih rukometaa zabiljeene su u fazi
zaleta i fazi leta. Vrhunski rukometai izvode zalet u prosjeku s dva koraka, dok prvoligaki
rukometai istu kretnju izvode s tri koraka. Razlika u broju koraka inicira razlike i u drugim
kinematikim parametrima pa tako vrhunski rukometai imaju krai zalet koji izvode
vremenski bre u odnosu na prvoligake rukometae. U fazi leta utvrene su razlike izmeu
dviju skupina ispitanika: u visini odraza, duljini leta prema naprijed, trajanju faze leta te u
kutu trupa s podlogom. Sukladno dobivenim rezultatima, nije bilo mogue prihvatiti hipotezu
H01 te se izvodi zakljuak o postojanju statistiki znaajnih razlika u kinematikim
parametrima provedbe elementa tehnike skok uta izmeu vrhunskih i prvoligakih igraa.
Rezultati multivarijatne analize varijance nadalje takoer ukazuju da postoji statistiki
znaajna razlika u kinematikim parametrima izmeu vrhunskih i prvoligakih rukometaa za
varku jednostruke promjene smjera kretanja. Vrhunski rukometai rade manji iskorak u stranu
te pomiu nogu suprotnu izbaajnoj ruci pod manjim kutom u odnosu na prvoligake
rukometae kod izvedbe lane faze. Sukladno znanstvenim nalazima, ne moe se prihvatiti
hipoteza H02 te se izvodi zakljuak o postojanju statistikih znaajnih razlika u kinematikim
150
parametrima provedbe elementa tehnike varke jednostruke promjene smjera kretanja izmeu
vrhunskih i prvoligakih igraa.
Ekspertna procjena provedena je na uzorku od 10 eksperata s vrhunskom specijalistikom
kineziolokom naobrazbom, znanstvenim kompetencijama i dugogodinjim iskustvom u
rukometu. Preliminarnom analizom utvrena je visoka razina objektivnosti eksperata te su
utvrene visoke korelacija izmeu ocjenjivaa.
Komparacijom nalaza za element skok ut utvreno je da su kinematiki i ekspertni model u
visokoj korelaciji. Stoga, sukladno dobivenim rezultatima relacija izmeu ekspertne procjene
i kinematike analize, nije mogue prihvatiti hipotezu H03 o nepostojanju statistiki znaajne
povezanosti izmeu kinematikog modela kod vrhunskih igraa i hipotetskog ekspertnog

modela za element tehnike skok ut.
Kod varke jednostruke promjene smjera kretanja parametri kinematikog i hipotetskog
ekspertnog modela statistiki se znaajno razlikuju izmeu vrhunskih i kvalitetnih
rukometaa. Razlika je posebno naglaena u drugoj, izvrnoj fazi varke. Sukladno dobivenim
rezultatima, mogue je prihvatiti hipotezu H04 o nepostojanju statistiki znaajne povezanosti
izmeu kinematikog i hipotetskog ekspertnog modela kod vrhunskih igraa za element

tehnike varku jednostruke promjene smjera kretanja.
Korelacija izmeu ekspertnog modela i normiranog kinematikog modela za element skok ut
kod prvoligakih rukometaa statistiki je znaajna. Stoga se, prema dobivenim izraunima,
ne prihvaa hipoteza H05 koja pretpostavlja nepostojanje statistiki znaajne povezanosti
izmeu kinematikog modela izvedbe tehnike skok uta i hipotetskog ekspertnog modela kod
prvoligakih igraa.
Spearman-Brownov koeficijent rang korelacije takoer ukazuje da na uzorku prvoligakih
rukometaa za element varku jednostruke promjene smjera kretanja nema znaajnijeg
odstupanja od miljenja eksperata to znai da nije mogue prihvatiti hipotezu H06 koja
podrazumijeva izostanak statistiki znaajne povezanosti izmeu kinematikog modela
izvedbe elementa tehnike varke jednostruke promjene smjera kretanja i hipotetskog
ekspertnog modela kod prvoligakih igraa.
U zavrnom dijelu doktorske disertacije prezentiran je matematiki algoritam za objektivno
ocjenjivanje izvedbe elementa skok uta i varke jednostruke promjene smjera kretanja.
Konstrukcija ovog algoritma polazite je za izradu softverskog sustava koji bi omoguio
automatsko i objektivno ocjenjivanje motorikog znanja u rukometnoj igri te dokinuo
subjektivitet ekspertne procjene.
151
15. LITERATURA
1. Antekolovi, L., Dobrila, I., Hraski, ., & Hofman, E. (1999). Analiza tehnike bacanja
kugle hrvatskog kadetskog rekordera. In Meunarodna znanstvena konferencija
Kineziologija za dvadeset prvo stoljee, 2, 104-107.
2. Antekolovi, L., Kasovi, M., & Mareli, N. (2006). Biomehaniko vrednovanje
dubinskih skokova u pripremi skakaa u dalj. Hrvatski portskomedicinski vjesnik,
21(1), 12-19.
3. Apitzsch, E., & Liu, W. H. (1997). Correlation between field dependence-
independence and handball shooting by Swedish national male handball players.
Perceptual and motor skills, 84 (3c), 1395-1398.
4. Arslanagi, A. (1997). Rukomet, prirunik za trenere, vratare i igrae. akovec:
Zrinski.
5. Baker, R., McGinley, J. L., Schwartz, M. H., Beynon, S., Rozumalski, A., Graham, H.
K., & Tirosh, O. (2009). The gait profile score and movement analysis profile. Gait &
posture, 30(3), 265-269.
6. Bartosiewicz, G., Dabrowska, A., Ellasz, J., Gajewski, J., Trzaskoma, Z., & Wit, A.
(1986). Maximal mechanical power of lower and upper extremities of man. Biology of
Sport, 3(1), 47-54.
7. Bayios, I. A., Anastasopoulou, E. M., Sioudris, D. S., & Boudolos, K. D. (2001).
Relationship between isokinetic strength of the internal and external shoulder rotators
and ball velocity in team handball. Journal of Sports Medicine and Physical Fitness,
41(2), 229-231.
8. Bayios, I. A., Bergeles, N. K., Apostolidis, N. G., Noutsos, K. S., & Koskolou, M. D.
(2006). Anthropometric, body composition and somatotype differences of Greek elite
female basketball, volleyball and handball players. The Journal of sports medicine and
physical fitness, 46(1), 271-280.
9. Meri, B., Aydin, M., olak, T., zbek, A., & Bulgan, . (2009). Trodimenzionalna
kinematika analiza zamaha rukom iznad glave u razliitim sportovima. Kineziologija,
41(1), 105-112.
10. Bideau, B., Multon, F., Kulpa, R., Fradet, L., Arnaldi, B., & Delamarche, P. (2004).
Using virtual reality to analyze links between handball thrower kinematics and
goalkeeper's reactions. Neuroscience letters, 372(1), 119-122.
152
11. Blaevi, I., Antekolovi, L., & Mejovek, M. (2006). Longitudinalno istraivanje
varijabiliteta kinematikih parametara skoka u vis jedne hrvatske atletiarke.
Kineziologija, 38(1), 63-71.
12. Bon, M. (2001). Quantified evaluation of loading and monitoring of heart rate of
handball players in a match. Doctor disertation. Faculty of sport, Ljubljana.
13. Bourne, M., Bennett, S. J., Hayes, S. J., & Williams, A. M. (2011). The dynamical
structure of handball penalty shots as a function of target location. Human movement
science, 30(1), 40-55.
14. Burger, A., Rogulj, N., & Pelivan, K. (2013). Ekspertno vrednovanje metodskih
postupaka usvajanja elementa skok uta u rukometu. VI. Meunarodni simpozijum
SPORT I ZDRAVLJE, Tuzla - zbornik naunih i strunih radova, 10-13.
15. Burger, A., Ledi, I., Pelivan, K., & Peji, D. (2014). Ekspertno vrednovanje
metodskog postupka usvajanja taktikog elementa zonske obrane 6:0 u rukometu. VII.
Meunarodni simpozijum SPORT I ZDRAVLJE, Tuzla - zbornik naunih i strunih
radova, 142-146.
16. Campos, J., Navarro, E., Vera, P., & Llobregat, R. (1994). Evaluation of kinematic
parameters of javelin throwers in relation to performance: the use of three-
dimensional. In ISBS-Conference Proceedings Archive, 1(1), 132-136.
17. Campos, J., Brizuela, G., & Ramn, V. (2004). Three-dimensional kinematic analysis
of elite javelin throwers at the 1999 IAAF World Championships in Athletics. New
studies in Athletics, 19(2), 47-57.
18. Cardinale, M. (2000). Physiologocal consideration & practical aproach for the training
Metabolic aspects. Handball performance, 201-207.
19. Chiung-Yun, H., Pao-Cheng L., & Hui-Mei, L. (2005). Biomechanics Analysis of
Water Polo Throwing. 23 International Symposium on Biomechanics in Sports, 112-
115.
20. Chung, M. J., & Wang, M. J. J. (2010). The change of gait parameters during walking
at different percentage of preferred walking speed for healthy adults aged 2060 years.
Gait & posture, 31(1), 131-135.
21. Delija, K., & imenc, Z. (1994). Utjecaj nekih opih i situacijskih motorikih
sposobnosti i znanja na uspjeh u rukometu. Kinesiology, 26, 51-54.
22. Doodam, C. (2000). Accometric modelling of the bench press and squat: Who is the
strongest regardles of body mass? Journal of strenth condition resources, 14, 32-36.
153
23. Dolenec, I., & Zvonarek, N. (1996). Anatomija tehnike i taktike rukometne igre.
Augustini, Zagreb.
24. Draper, E. R. (2000). A treadmill-based system for measuring symmetry of gait.
Medical engineering & physics, 22(3), 215-222.
25. Dun, S., Fleisig, G. S., Loftice, J., Kingsley, D., & Andrews, J. R. (2007). The
relationship between age and baseball pitching kinematics in professional baseball
pitchers. Journal of biomechanics, 40(2), 265-270.
26. Dvorek, B., & Mlinari, Z. (2012). Praktikum za rad s mlaim dobnim kategorijama.
Hrvatski rukometni savez: Zagreb.
27. urkovi, T., Mareli, N., Hraski, ., & ikanja, L. (2005). Biomehanika analiza
smea iz prednje i stranje zone u odbojci. Hrvatski portskomedicinski vjesnik, 20(1),
20-25.
28. Eliasz, J. (1996). The relationships between throwing velocity and motor ability
parameters of the highperformance handball players. Institute of Sport: Warszaw.
29. Elliott, B. C., & Armour, J. (1988). The penalty throw in water polo: a
cinematographic analysis. Journal of sports sciences, 6(2), 103-114.
30. Escamilla, R. F., Fleisig, G. S., DeRenne, C., Taylor, M. K., Moorman III, C. T.,
Imamura, R., & Andrews, J. R. (2009). A comparison of age level on baseball hitting
kinematics. Journal of applied biomechanics, 25(3), 210-218.
31. Ettema, G., Glosen, T., & van den Tillaar, R. (2008). Effect of specific resistance
training on overarm throwing performance. International journal of sports physiology
and performance, 3(2), 164-175.
32. Fbrica, G. C., Gmez, M., & Faria, R. A. (2008). Angle and speed in female
handball penalty throwing: Effects of fatigue and player position. International
Journal of Performance Analysis in Sport, 8(1), 56-67.
33. Ferdinands, R. E., Kersting, U., & Marshall, R. N. (2009). Three-dimensional lumbar
segment kinetics of fast bowling in cricket. Journal of biomechanics, 42(11), 1616-
1621.
34. Fleck, S. J., Smith, S. L., Craib, M. W., Denahan, T., Snow, R. E., & Mitchell, M. L.
(1992). Upper Extremity Isokinetic Torque and Throwing Velocity in Team Handball.
The Journal of Strength & Conditioning Research, 6(2), 120-124.
35. Fleisig, G. S., & Barrentine, S. W. (1995). Biomechanical Aspects of the Elbow in
Sports. Sports Medicine and Arthroscopy Review, 3(3), 210-217.
154
36. Fleisig, G. S., Barrentine, S. W., & Escamila, R. F.(1996). Biomechanics of overhand
throwing with implications for injuries. Sports Medicine, 21(6), 421-437
37. Foreti, N., Erceg, M., Bradari, A., & Tocilj, J. (2005). Povezanost nekih motorikih
sposobnosti i brzine udarca kod rukometaa predadolescentne dobi. Meunarodno
znanstveno-struno savjetovanje Sport-rekreacija-fitness Split, 73-77.
38. Foreti, N., & Rogulj, N. (2007). kola rukometa. Split: Grifon.
39. Foreti, N. (2012). Kriteriji situacijske uinkovitosti u vrhunskom rukometu -
doktorska disertacija, Split. Kinezioloki fakultet Sveuilita u Splitu.
40. Fradet, L., Kulpa, R., Bideau, B., Multon, F., & Delamarche, P. (2003). Kinematic
simulation of handball throwing. In Proceedings of European Simulation
Multiconference (pp. 323-328).
41. Fradet, L., Botcazou, M., Durocher, C., Cretual, A., Multon, F., Prioux, J., &
Delamarche, P. (2004). Do handball throws always exhibit a proximal-to-distal
segmental sequence? Journal of Sports Sciences, 22(5), 439-447.
42. Fusco, N., & Crtual, A. (2008). Instantaneous treadmill speed determination using
subjects kinematic data. Gait & posture, 28(4), 663-667.
43. Ghermanescu, I. K. (1993). Somatski motoriki modeli kod izbora i praenja razvoja
rukometaa i rukometaica. XVII seminar rukometnih trenera, Pula, 23-27.
44. Gorostiaga, E. M., Granados, C., Ibanez, J., & Izquierdo, M. (2005). Differences in
physical fitness and throwing velocity among elite and amateur male handball players.
International Journal of Sports Medicine, 26(3), 225-232.
45. Granados, C., Izquierdo, M., Ibanez, J., Bonnabau, H., & Gorostiaga, E. M. (2007).
Differences in physical fitness and throwing velocity among elite and amateur female
handball players. International Journal of Sports Medicine, 28(10), 860-867.
46. Granados, C., Izquierdo, M., Ibanez, J., Ruesta, M., & Gorostiaga, E.M. (2010).
Differences in physical fitness and performance over the years in ana elite women's
handball team. Annual Congres of the European College of Sport Science, Antalya.
Turkey. ECSS Abstract Book. p393.
47. Grezios, A. K., Gissis, I. T., Sotiropoulos, A. A., Nikolaidis, D. V., & Souglis, A. G.
(2006). Muscle-contraction properties in overarm throwing movements. The Journal
of Strength & Conditioning Research, 20(1), 117-123.
48. Gutierrez Davila, M., Lopez Garcia, P., Parraga Montilla, J., & Rojas Ruiz, F. J.
(2006). Effect of opposition on the handball jump shot. Journal of Human Movement
Studies, 51(4), 257-275.
155
49. Gutirrez-Davila, M., Ortega, M., Prraga, J., Campos, J., & Rojas, F.J. (2011).
Variabilidad de la secuencia temporal de la cadena cintica en el lanzamiento de
balonmano. Revista Internacional de Medicina y Ciencias de la Actividad Fsica y el
Deporte, 11, 455-471.
50. Hatze, H. (1974). The meaning of the term biomechanics. Journal of Biomechanics,
7(2), 189-190.
51. Heikkila, J., & Silvn, O. (1997). A four-step camera calibration procedure with
implicit image correction. In Computer Vision and Pattern Recognition, 1997 IEEE
Computer Society Conference, 1106-1112.
52. Hermansen, L. (1972). Oxygen transport during exercise in human subjects. Acta
physiologica Scandinavica. Supplementum, 399, 1-104.
53. Hirashima, M., Kudo, K., Watarai, K., & Ohtsuki, T. (2007). Control of 3D limb
dynamics in unconstrained overarm throws of different speeds performed by skilled
baseball players. Journal of neurophysiology, 97(1), 680-691.
54. Hoff, J., & Almsbakk, B. (1995). The Effects of Maximum Strength Training on
Throwing Velocity and Muscle Strength in Female Team-Handball Players. The
Journal of Strength & Conditioning Research, 9(4), 255-258.
55. Horan, S. A., Evans, K., Morris, N. R., & Kavanagh, J. J. (2010). Thorax and pelvis
kinematics during the downswing of male and female skilled golfers. Journal of
biomechanics, 43(8), 1456-1462.
56. Hore, J., Debicki, D. B., & Watts, S. (2005). Braking of elbow extension in fast
overarm throws made by skilled and unskilled subjects. Experimental brain research,
164(3), 365-375.
57. Housh, T. J., Thorland, W. G., Johnson, G. O., Tharp, G. D., & Cisar, C. J. (1984).
Anthropometric and body build variables as discriminators of event participation in
elite adolescent male track and field athletes. Journal of sports sciences, 2(1), 3-11.
58. Harasin, D., Milanovi, D., & oh, M. (2010). 3D kinematika analiza zamane ruke
u drugoj dvopotpornoj fazi bacanja kugle rotacijskom tehnikom razlike izmeu
kvalitetnih i vrhunskih bacaa. Kineziologija, 42(2), 169-174.
59. Hraski, ., Milanovi, D., & Mejovek, M. (1999). Kinematika analiza izbaaja
koplja. 8. Zagrebaki sajam sporta "Trener i suvremena dijagnostika", 8391.
60. Ivanevi, T., Jovanovi, B., uki, M., Markovi, S., & uki, N. (2008).
Biomehanika analiza udaraca i kretanja lopte u tenisu i njihova analogija sa
156
izbaajima u rukometu. Facta universitatis-series: Physical Education and Sport,

6(1), 51-66.
61. Jari, S. (1997). Biomehanika: humane lokomocije sa biomehanikom sporta. Beograd:
Dosije.
62. Jones, P. L., Kerwin, D. G., Irwin, G., & Nokes, L. D. (2009). Three Dimensional
Analysis of Knee Biomechanics when Landing on Natural Turf and Football Turf.
Journal of Medical and Biological Engineering, 29(4), 184-188.
63. Jris, H. J. J., Van Muyen, A. E., van Ingen Schenau, G. J., & Kemper, H. C. G.
(1985). Force, velocity and energy flow during the overarm throw in female handball
players. Journal of biomechanics, 18(6), 409-414.
64. Karii, S., & Goranovi, S. (2009). Razlike izmeu rukometaa razliitog ranga
takmienja u optim motorikim sposobnostima. Zbornik saetaka 17. Simpozijum
Ekologija, sport, fizika aktivnost i zdravlje mladih, Novi Sad, 33-34.
65. Karii, S., Goranovi, S., & Valdevit, Z. (2011). Mogunost selekcije vrhunskih
rukometaa u zavisnosti od antropometrijskih karakteristika. VI Konferencija Sport i
Zdravlje, Tuzla, 1, 60-66.
66. Kastner, J., Pollany, W., & Sobotka, R. (1978). Der schlagwurf im handball.
Leistungs-sport, 8(1), 287-298.
67. Krosshaug, T., Nakamae, A., Boden, B.P., Engebretsen, L., Smith, G., Slauterbeck,
J.R., Hewett, T.E., & Bahr, R. (2007). Mechanisms of Anterior Cruciate Ligament
Injury in Basketball: Video Analysis of 39 Cases. American Journal of Sports
Medicine, 35, 359-367.
68. Jordan, K., Challis, J. H., & Newell, K. M. (2007). Speed influences on the scaling
behavior of gait cycle fluctuations during treadmill running. Human movement
science, 26(1), 87-102.
69. Kozomara, S., & Kozomara, G. (2009). The comparement of lower leg speed tt
resultant at handball jump shots during rebound and landing, as possible anterior
cruciate ligament injury prevention. Acta Kinesiologica, 3(1), 44-49.
70. Kristianslund, E., Bahr, R., & Krosshaug, T. (2011). Kinematics and kinetics of an
accidental lateral ankle sprain. Journal of biomechanics, 44(14), 2576-2578.
71. Kster, G. (1973). Der Einflus bestimmter Trainingsmethoden auf die Wurfkraft bei
Handballspielerinnen unterschiedlichen Leistungsniveaus [The influence of specific
training methods on shot power in different competitive levels in women team
handball]. Unpublished graduation paper) Cologne: Deutsche Sporthochschule Kln.
157
72. Laffaye, G., Bardy, B.G., & Durey, A. (2005). Leg stiffness and expertise in men
jumping. Medicine and Science in Sports and Exercise, 37(4), 536-543.
73. Lindner, M., Kotschwar, A., Zsoldos, R. R., Groesel, M., & Peham, C. (2012). The
jump shot A biomechanical analysis focused on lateral ankle ligaments. Journal of
biomechanics, 45(1), 202-206.
74. Liu, H., Leigh, S., & Yu, B. (2010). Sequences of upper and lower extremity motions
in javelin throwing. Journal of sports sciences, 28(13), 1459-1467.
75. MacKenzie, S. J., & Sprigings, E. J. (2009). A three-dimensional forward dynamics
model of the golf swing. Sports Engineering, 11(4), 165-175.
76. Maeda, M. (2008). Effects of Turbo-jav Release Conditions on Distance of Javelic
Throw (P136). In The Engineering of Sport 7 (pp. 697-704). Springer Paris.
77. Mali, Z. (1999). Pogled s klupe. Zagreb: Kusto.
78. Marczinka, Z. (1993). Playing handball. Acomprehensive study of the game.
International Handball Federation. Hungary: Trio Budapest.
79. Marques, M. A. C., & Gonzlez-Badillo, J. J. (2006). In-season resistance training and
detraining in professional team handball players. The Journal of Strength &
Conditioning Research, 20(3), 563-571.
80. Meyer, K. E., Saether, E. E., Soiney, E. K., Shebeck, M. S., Paddock, K. L., &
Ludewig, P. M. (2008). Three-dimensional scapular kinematics during the throwing
motion. Journal of applied biomechanics, 24(1), 24 - 34.
81. Michaud-Paquette, Y., Pearsall, D. J., & Turcotte, R. A. (2009). Predictors of scoring
accuracy: ice hockey wrist shot mechanics. Sports Engineering, 11(2), 75-84.
82. Mikkelsen, F., & Olesen, M. N. (1976). Handball 82-84 (Traening af skudstyrken).
Stockholm: Trygg-Hansa, 17, 333-342.
83. Miller, S., & Bartlett, R. (1996). The relationship between basketball shooting
kinematics, distance and playing position. Journal of sports sciences, 14(3), 243-253.
84. Moeslund, T. B., Hilton, A., & Krger, V. (2006). A survey of advances in vision-
based human motion capture and analysis. Computer vision and image understanding,
104(2), 90-126.
85. Multon, F. (1998). Biomedical simulation of human arm motion. In Proceedings of the
12th European Simulation Multiconference on Simulation-Past, Present and Future
(pp. 305-309). SCS Europe.
86. Myklebust, G., Maehlum, S., Engebretsen, L., Strand, T., & Solheim, E. (1997).
Registration of cruciate ligament injuries in Norwegian top level team handball. A
158
prospective study covering two seasons. Scandinavian journal of medicine & science
in sports, 7(5), 289-292.
87. Myklebust, G., Maehlum, S., Holm, I., & Bahr, R. (1998). A prospective cohort study
of anterior cruciate ligament injuries in elite Norwegian team handball. Scandinavian
journal of medicine & science in sports, 8(3), 149-153.
88. Myklebust, G., Bahr, R., & Engebretsen, L. (2002). Clinical, functional and radiologic
outcome 611 years after ACL injuries in team handballplayers: a follow-up study.
American Journal of Sports Med, 1(12),147-163.
89. Neal, R. J., Snyder, C. W., & Kroonenberg, P. M. (1991). Individual differences and
segment interactions in throwing. Human movement science, 10(6), 653-676.
90. Ohnjec, K., Antekolovi, L., & Grui, I. (2010). Comparison of kinematic parameters
of jump shot performance by female handball players of different ages. Acta
Kinesiologica, 4(2), 33-40.
91. Olsen, O. E., Myklebust, G., Engebretsen, L., & Bahr, R. (2004). Injury mechanisms
for anterior cruciate ligament injuries in team handball a systematic video analysis.
The American journal of sports medicine, 32(4), 1002-1012.
92. Prraga, J. A., Gutirrez-Dvila, M., Rojas, F. J., & Ona, A. (2002). The effects of
visual stimuli on response reaction time and kinematic factors in the handball shot.
Journal of Human Movement Studies, 42(6), 421-426.
93. Pavlin, K. (1979). Tehnika rukometne igre. Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu.
Zagreb.
94. Pavlin, K. (1981). Taktika rukometa. Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu. Zagreb.
95. Politeo, A. (2003). Razlike motorikih sposobnosti u odnosu na igraki kvalitet
rukometaa mlaih dobnih skupina. (Diplomski rad), Split: Fakultet prirodoslovno-
matematikih znanosti i odgojnih podruja Sveuilita u Splitu, Zavod za
kineziologiju.
96. Pori, P., Bon, M., & Sibila, M. (2005). Jump shot performance in team handball: A
kinematic model evaluated on the basis of expert modelling. Kinesiology, 37(1), 40-
49.
97. Rojas, F. J., Gutirrez-Davila, M., Ortega, M., Campos, J., & Prraga, J. (2012).
Biomechanical analysis of anticipation of elite and inexperienced goalkeepers to
distance shots in handball. Journal of human kinetics, 34(1), 41-48.
98. Rogulj, N. (1993). Utjecaj situacijskih struktura kretanja na rezultat rukometne
utakmice. Konferencija o portu Alpe Jadran, Zbornik radova, Rovinj, 391-393.
159
99. Rogulj, N. (1995). Rukomet podsjetnik za pripremu ispita. Fakultet prirodoslovno

matematikih znanosti i odgojnih podruja u Splitu: Split.
100. Rogulj, N., Papi, V., & Zanchi, V. (2001). Leg abduction kinematic characteristics of
handball goalkeeper. In 6th Annual Congress of the European College of Sport
Science. Hrvatska znanstvena bibliografija i MZOS-Svibor.
101. Rogulj, N., & Papi, V. (2004). Arm abduction-aduction kinematic characteristics of
handball goalkeeper. Workshop of signals and systems in human motion, Dubrovnik,
52-56.
102. Rogulj, N., & Papi, V. (2005). Low side-step kinematic characteristics of handball
goalkeeper. The second IASTED International Conference on Biomedical
Engineering, Innsbruck, 662-666.
103. Rogulj, N., Foreti, N. (2007a). kola rukometa. Kinezioloki fakultet Sveuilita u
Splitu: Split.
104. Rogulj, N., Foreti, N., Srhoj, V., avala, M., & Papi, V. (2007). Utjecaj nekih
motorikih sposobnosti na brzinu lopte kod udarca u rukometu. Acta Kinesiologica,
1(2), 71-75.
105. Rislien, J., Skare, ., Gustavsen, M., Broch, N. L., Rennie, L., & Opheim, A. (2009).
Simultaneous estimation of effects of gender, age and walking speed on kinematic gait
data. Gait & posture, 30(4), 441-445.
106. Salah, T. (2010). Biomechanics Modeling to Evaluate the Performance
Level of Skill Correction Jump of the Junior Handball Players. World Journal of
Sport Sciences ,1(3), 514-519.
107. Sayers, M. G. (2011). Kinematic analysis of line-out throwing in elite international
rugby union. Journal of sports science & medicine, 10(3), 553-558.
108. Schmidt-Nielsen, K. (1984). Scaling: why is animal size so important? Cambridge
University. Cambridge: UK.
109. Schorer, J., Baker, J., Fath, F., & Jaitner, T. (2007). Identification of interindividual
and intraindividual movement patterns in handball players of varying expertise levels.
Journal of Motor Behavior, 39(5), 409-421.
110. Sidhu, L. S., Kansal, D. K., & Kanda, B. S. (1975). Anthropometric and
roentgenogrammetric assessment of physique and body composition of athletes
specialising in throwing events. The Journal of sports medicine and physical fitness,
15(3), 192-198.
160
111. Skarbalius, A. (2011). Monitoring Sport Performance In Handball. EHF Scientific

Conference 2011. Science and Analytical Expertise in Handball. Vienna, 325-330.
112. Srhoj, V., & Rogulj, N. (1998). Rukomet (skripta). Fakultet prirodoslovno
matematikih znanosti i odgojnih podruja Sveuilita u Splitu: Split.
113. Stani, I. (2012). Sustav za mjerenje i vrednovanje antropometrijskih parametara i
kinematiku ljudskog kretanja - doktorska disertacija. Fakultet elektronike, strojarstva i
brodogradnje, Split.
114. ibila, M., & Bon, M. (1999a). The physiological foundations of the muscle action in
the handball goal shot. Handball, (2), 29-36.
115. ibila, M., Bon, M., & tihec, S. (1999b). Kinematic basis of the two different jump
shot techniques in the handball. 6th Sport Kinetics Conference, Ljubljana, 371-374.
116. ibila, M., Pori, P., & Bon, M. (2003). Basic kinematic differences between two types
of jump shot techniques in handball. Universitatis Palackianae Olomucensis Gymnica,
33(1), 19-26.
117. ibila, M., Vuleta, D., & Pori, P. (2004). Position-related differences in volume and
intensity of large-scale cyclic movements of male players in handball. Kinesiology,
36(1), 58-68.
118. ibila, M., tuhec, S., Bon, M., & Pori, P. (2005). Kinematic analysis of Ale Pajovi
jump shot technique. Proceedings, 4th International Scientific Conference on
Kinesiology, Opatija, 455458.
119. imenc, Z., Pavlin, K., & Vuleta, D. (1998). Osnove taktike rukometne igre. Zagreb.
Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu: Zagreb.
120. Taborsky, F., Tuma, M., & Zahalka, F. (1999). Characteristics of the womans jump
shot in handball. Handball, 1, 24-28.
121. Taborsky F. (2012). Cumulative indicators of team playing performance in handball
(Olympic Games Tournaments 2008), Publisher: EHF Web Periodical
http://www.eurohandball.com/publications, visited 2012.
122. Threlkeld, A. J., Cooper, L. D., Monger, B. P., Craven, A. N., & Haupt, H. G. (2003).
Temporospatial and kinematic gait alterations during treadmill walking with body
weight suspension. Gait & posture, 17(3), 235-245.
123. Tilp, M., Wagner, H., & Mller, E. (2008). Differences in 3D kinematics between
volleyball and beach volleyball spike movements. Sports Biomechanics, 7(3), 386-
397.
161
124. Tinmark, F., Hellstrm, J., Halvorsen, K., & Thorstensson, A. (2010). Elite golfers'
kinematic sequence in full-swing and partial-swing shots. Sports Biomechanics, 9(4),
236-244.
125. Tomljanovi, V., & Mali, Z. (1982). Rukomet-teorija i praksa: Zagreb.
126. Triplett, N. T., Colado, J. C., Benavent, J., Alakhdar, Y., Madera, J. O., Gonzalez, L.
M., & Tella, V. (2009). Concentric and impact forces of single-leg jumps in an aquatic
environment versus on land. Medical Science of Sports Exercing, 41(9), 1790-1796.
127. Tsai, R.Y. (1987). A versatile camera calibration technique for high accuracy 3D
machine vision motrology using off-the-shelf TV cameras and lenses. IEEET Robotic
Automatic, 3(4), 323-344.
128. Uygur, M., Goktepe, A., Ak, E., Karabrk, H., & Korkusuz, F. (2010). The effect of
fatigue on the kinematics of free throw shooting in basketball. Journal of Human
Kinetics, 24, 51-56.
129. Van den Tillaar, R., & Ettema, G. (2003). Influence of instruction on velocity and
accuracy of overarm throwing. Perceptual and motor skills, 96(2), 423-434.
130. Van den Tillaar, R., & Ettema, G. (2004a). Effect of body size and gender in overarm
throwing performance. European journal of applied physiology, 91(4), 413-418.
131. Van Den Tillaar, R., & Ettema, G. (2004b). A force-velocity relationship and
coordination patterns in overarm throwing. Journal of sports science & medicine, 3(4),
211-219.
132. Van den Tillaar, R. (2005). The biomechanics of the elbow in overarm throwing
sports: review article. International SportMed Journal: Elbow Injuries in Sport: Part 1:
The Biomechanics of the Elbow in Sport, 6(1), 7-24.
133. Van den Tillaar, R., & Ettema, G. (2007). A three-dimensional analysis of overarm
throwing in experienced handball players. Journal of Applied Biomechanics, 23, 12-9.
134. Van den Tillaar, R., & Ettema, G. (2009). A comparison of overarm throwing with the
dominant and nondominant arm in experienced team handball players 1. Perceptual
and motor skills, 109(1), 315-326.
135. Van den Tillaar, R., & Ettema, G. (2011a). A comparison of kinematics between
overarm throwing with 20% underweight, regular, and 20% overweight balls. Journal
of applied biomechanics, 27(3), 252-257.
136. Van den Tillar, R., & Marques, M. (2011b). Effect on training on ball release velocity
and kinematics in overarm throwing among experienced female handball players.
Kinesiologia Slovenica, 17 (2), 3846.
162
137. Van Den Tillaar, R., & Cabri, J. M. (2012). Gender differences in the kinematics and
ball velocity of overarm throwing in elite team handball players. Journal of sports
sciences, 30(8), 807-813.
138. Villeger, D., & Watier, B. (2013). Analyse dynamique tridimensionnelle du pnalty au
hand-ball selon le niveau d'expertise et la zone cible. Movement & Sport Sciences,
80(2), 31-37.
139. Vuini, . (1977). Enciklopedija rukometnih vjebi. Zrenjanin: Budunost.
140. Vuji, J. (1982). Relacije izmeu eksplozivne snage i uspjeha u rukometu kod
studenata FFK. Diplomski rad. Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu.
141. Vuleta, D. (1997). Kinezioloka analiza tehniko-taktikih sadraja rukometne igre.
(Disertacija) Zagreb. Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu.
142. Vuleta, D., & Milanovi, D. (2004). Rukomet - znanstvena istraivanja. Kinezioloki
fakultet Sveuilita u Zagrebu.
143. Vuleta, D., Milanovi, D., & Rataj, I. (2007). Vrednovanje tehniko-taktikih
elemenata srednjih vanjskih napadaa u rukometu. 16. LJETNA KOLA
KINEZIOLOGA REPUBLIKE HRVATSKE, Pore, 554-560.
144. Wagner, H., Klous, M., & Mller, E. (2006). Kinematics of the upward jumping throw
in handball: Comparison of players with different level of performance. In
Proceedings of the XXIV International Symposium on Biomechanics in Sports (pp.
161-164). Salzburg: Department of Sport Science and Kinesiology, University of
Salzburg, Austria.
145. Wagner, H., Kainrath, S., & Mller, E. (2008a). Coordinative and tactical parameters
of team-handball throw. The correlation of level of performance, throwing quality and
selected technique-tactical parameters. Leistungssport, 38(5), 35-41.
146. Wagner, H., & Mller, E. (2008b). Motor learning of complex movements. The
effects of applied training methods (differential and variable training) to the quality
parameters (ball velocity, accuracy and kinematics) of a handball throw. Sports
Biomechanics, 7, 54-71.
147. Wagner, H., Buchecker, M., von Duvillard, S. P., & Mller, E. (2010a). Kinematic
comparison of team handball throwing with two different arm positions. International
journal of sports physiology and performance, 5(4), 469-483.
148. Wagner, H., Buchecker, M., von Duvillard, S. P., & Mller, E. (2010b). Kinematic
description of elite vs. low level players in team-handball jump throw. Journal of
sports science & medicine, 9(1), 15 - 23.
163
149. Wagner, H., Pfusterschmied, J., von Duvillard, S. P., & Mller, E. (2011).
Performance and kinematics of various throwing techniques in team-handball. Journal
of sports science & medicine, 10(1), 73 - 80.
150. Wagner, H., Pfusterschmied, J., Klous, M., von Duvillard, S. P., & Mller, E. (2012a).
Movement variability and skill level of various throwing techniques. Human
movement science, 31(1), 78-90.
151. Wagner, H., Pfusterschmied, J., Von Duvillard, S. P., & Mller, E. (2012b). Skill-
dependent proximal-to-distal sequence in team-handball throwing. Journal of sports
sciences, 30(1), 21-29.
152. Wagner, H., Pfusterschmied, J., Tilp, M., Landlinger, J., von Duvillard, S. P., &
Mller, E. (2014). Upperbody kinematics in teamhandball throw, tennis serve, and
volleyball spike. Scandinavian journal of medicine & science in sports, 24(2), 345-
354.
153. Wedderkopp, N., Kaltoft, M., Lundgaard, B., Rosendahl, M., & Froberg, K. (1997).
Injuries in young female players in European team handball. Scandinavian journal of
medicine & science in sports, 7(6), 342-347.
154. Werner, S. L., Fleisig, G. S., & Dillman, C. J.(1993). Biomechanics of the elbow
during baseball pitching. Journal Orthopedic Sport Fisiologic,17(6), 274-278
155. Whiting, W. C., Puffer, J. C., Finerman, G. A., Gregor, R. J., & Maletis, G. B. (1985).
Three-dimensional cinematographic analysis of water polo throwing in elite
performers. The American journal of sports medicine, 13(2), 95-98.
156. Zahalka, F., Tuma, M., & Bunz, V. (1997). 3-D Analysis of the mans and womans
jump shot in handball. In Book of abstractsSecond annual congress of the European
college of the sport science , 360-366.
157. Zapartidis, I., Vareltzis, I., Gouvali, M., & Kororos, P. (2009). Physical fitness and
anthropometric characteristics in different levels of young team handball players. The
Open Sports Sciences Journal, 2, 22-28.
158. Zatsiorsky, V. (2000). Biomechanics in sport performance enhancement and injury
prevention. Blackweel Science.
159. Zmaji, H., & Hraski, . (1997). Komparativna kinematika analiza tri tehnike
izvoenja teniskog servisa. 6. Zagrebaki sajam sporta. Dijagnostika treniranosti
sportaa, 74 - 80.
164
160. Zeni, J. A., Richards, J. G., & Higginson, J. S. (2008). Two simple methods for
determining gait events during treadmill and overground walking using kinematic
data. Gait & posture, 27(4), 710-714.
161. Zvonarek, N., Vuleta,D., & Hraski, . (1997). Kinematika analiza dvije razliite
tehnike izvoenja skok uta u rukometu [Kinematic analysis of a two different
shooting technique in handball]. In Proceeding book Kinesiology - present and
future, Dubrovnik,180-182.
162. Zvonarek, N., & Tomac, . (2001). Mini rukomet. Hrvatski rukometni savez: Zagreb.
163. Zvonarek, N. (2003). Improving personal techniques and tactics of feiting in handball
by individual supplementary training and analysis of guards profiles. Handball-EHF
Periodical for Coaches, Referees and Lecturers, 2, 59-63.
164. Zvonarek, N. (2005). Metodika pouavanja varki u pojedinanom (individualnom) i
grupnom trenanom radu. Seminar rukometnih trenera HRS-a (Zbornik radova), Pula,
23-25.
165. Zhang, Y., Liu, G., & Xie, S. (2012). Movement sequences during instep rugby kick:
A 3D biomechanical analysis. International Journal of Sport Science and
Engineering, 6(2), 89-95.
165
16. PRILOG - UPITNIK ZA EKSPERTNU PROCJENU
Cijenjeni eksperti, molimo vas da ispunite upitnik kojim se valorizira pravilnost i tehnika svrhovitost pojedine varijante tehnikog elementa
skok uta i varke jednostruke promjene smjera kretanja. Isto tako, na slikama su prikazane razliite varijante izvedbe te vas molimo da ocijenite
ocjenom od 1 do 5 tehniku pravilnost izvedbe pojedine varijante za svaku fazu navedenih tehnikih elemenata, na nain:
1 krajnje nepravilna izvedba

2 nedovoljno pravilna izvedba
3 prosjena izvedba
4 u velikoj mjeri pravilna izvedba
5 tehniki najpravilnija izvedba.
Opis Slika Ocjena Opis Slika

1.Faza zaleta skok ut od 1.Faza zaleta
1 do 5 skok ut
Zalet korakom noge Zalet

suprotne izbaajnoj ruci dvokorakom
sa zavrnim
korakom
noge
sukladne
izbaajnoj
ruci
Zalet korakom noge Zalet

sukladne izbaajnoj ruci trokorakom
sa zavrnim
korakom
noge
suprotne
izbaajnoj
ruci
Zalet dvokorakom sa Zalet
zavrnim korakom noge trokorakom
suprotne izbaajnoj ruci sa zavrnim
korakom
noge
sukladne
izbaajnoj
ruci
167

2. Faza odraza skok od 2.Faza
ut 1 do 5 odraza skok
ut
Odraz s prstiju noge Odraz
suprotne izbaajnoj ruci valjanjem od
pete prema
prstima noge
sukladne
izbaajnoj
ruci
Odraz s prstiju noge Sunoni

sukladne izbaajnoj ruci odraz s
prstiju iz
paralelnog
stava
Odraz valjanjem od pete Sunoni

prema prstima noge odraz s
suprotne izbaajnoj ruci valjanjem
stopala iz
paralelnog
stava
168

od 3.Faza leta
3. Faza leta skok ut 1 do 5 skok ut
Trup nagnut prema Trup

naprijed s ravnim uspravan s
paralelnim dijagonal-
postavljanjem ramena nim
postavlja-
njem ramena
Trup nagnut prema Trup nagnut

naprijed s dijagonalnim prema natrag
postavljanjem ramena s ravnim
paralelnim
postavlja-
njem ramena
Trup uspravan s ravnim Trup nagnut

paralelnim prema natrag
postavljanjem ramena s dijagonal-
nim
postavlja-
njem ramena
169

4.Faza izbaaja skok od 4.Faza
ut 1 do 5 izbaaja
skok ut
Lakat izbaajne ruke Lakat
iznad razine ramena s izbaajne
pretjecanjem lakta ruke u razini
ramena bez
pretjecanja
lakta
Lakat izbaajne ruke Lakat

iznad razine ramena bez izbaajne
pretjecanja lakta ruke ispod
razine
ramena s
pretjeca-
njem lakta
Lakat izbaajne ruke u Lakat

razini ramena s izbaajne
pretjecanjem lakta ruke ispod
razine
ramena bez
pretjecanja
lakta
170

5. Faza doskoka skok od 5. Faza
ut 1 do 5 doskoka
skok ut
Doskok na lijevu Doskok u
odraznunogu dijagonalni
stav s
odraznom
nogom
(lijevom)
naprijed, te
zamanom
(desnom)nog
om natrag
Doskok na desnu Doskok u
zamanunogu dijagonalni
stav sa
zamanom
nogom
(desnom)
naprijed, te
odraznom(lij
evom)
nogom
natrag
Doskok na obje noge Doskok na
istovremeno u paralelan obje noge
stav istovremeno
u iroki
paralelni stav
171

1.Faza varka jednostruke od 1.Faza
promjene smjera kretanja 1 do 5 varka
lana faza jednostruke
promjene
smjera
kretanja -
lana faza
Teite na stranu iskorane Teite
noge, iskorak u stranu ravno,
dijagonalni
iskorak
Teite na stranu iskorane Teite u

noge, dijagonalni iskorak suprotnu
stranu,
iskorak u
stranu
Teite ravno, iskorak u Teite u

stranu suprotnu
stranu ,
dijagonalni
iskorak
172
Opis Slika Ocjena od Opis Slika

2.Faza varka jednostruke 1 do 5 2.Faza varka
promjene smjera jednostruke promjene
kretanja -stvarna smjera kretanja -
izvrnafaza stvarna izvrnafaza
Noga suprotna Noga sukladna
izbaajnoj ruci vri izbaajnoj ruci izvodi
kretnju dijagonalno iskorak dijagonalno
naprijed, dok suprotna naprijed ,nakon ega i
noga miruje noga suprotna
izbaajnoj ruci
takoer vri
dijagonalni iskorak
naprijed
Noga suprotna Provedba sunonog

izbaajnoj ruci vri odraza u stranu,
rotaciju stopala i nakon ega noga
dijagonalni iskorak suprotna izbaajnoj
naprijed dok suprotna ruci vri iskorak
noga miruje ravno naprijed
Noga sukladna Noga sukladna

izbaajnoj ruci vri izbaajnoj ruci vri
kratki paralelni iskorak u korak dijagonalno
stranu nakon ega noga unatrag, nakon ega
suprotna izbaajnoj ruci noga suprotna
vri dijagonalni iskorak izbaajnoj ruci vri
naprijed iskorak ravno
naprijed
173
174

Kinematičko I Ekspertno Modeliranje Odabranih Elemenata Tehnike U Rukometu - Ante Burger

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Kinematičko I Ekspertno Modeliranje Odabranih Elemenata Tehnike U Rukometu - Ante Burger

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUILITE U SPLITU

SPLIT, OUJAK 2016.

KINEMATIC AND EXPERT MODELLING

SPLIT, MARCH 2016.

Mentor: prof. dr. sc. Nenad Rogulj

SPLIT, OUJAK 2016.

KINEMATIKO I EKSPERTNO MODELIRANJE

javnom obranom pred Strunim povjerenstvom u sastavu:

1. dr.sc. Neboja Zagorac, izvanredni profesor Kineziolokog fakulteta u Splitu,

Pozitivno izvjee Povjerenstva za ocjenu doktorske disertacije prihvaeno na sjednici

Zahvaljujem i svim lanovima povjerenstva koji su dali konstruktivne savjete te doprinijeli da

Obitelji zahvaljujem na strpljenju i pomoi.

Disertaciju posveujem svojim roditeljima

Kljune rijei: rukomet, kinematika, model, skok ut, varka, algoritam

2. DOSADANJE SPOZNAJE ............................................................................................ 16

2.1. Dosadanja istraivanja ..................................................................................................16

2.1.1. Kinematika i ekspertna istraivanja u rukometu ......................................................... 17

2.1.2. Kinematika istraivanja u komparaciji rukometa s drugim sportovima ...................... 32

2.1.3. Kinematika istraivanja u drugim sportovima ............................................................ 35

2.1.4. Ekspertna istraivanja u rukometu..................................................................................47

2.2. Iskustva autora ............................................................................................................... 50

3. CILJ ISTRAIVANJA .....................................................................................................51

4. OSNOVNE HIPOTEZE ...................................................................................................52

5. PLAN ISTRAIVANJA ...................................................................................................53

6. ELEMENTI TEHNIKE .................................................................................................... 54

6.1. Skok ut ......................................................................................................................... 54

6.1.1. Zalet ........................................................................................................................... 55

6.1.2. Odraz .......................................................................................................................... 55

6.1.3. Let .............................................................................................................................. 55

6.1.4. Izbaaj ........................................................................................................................ 56

6.1.5. Doskok ....................................................................................................................... 56

6.2. Varka jednostruke promjene smjera kretanja ..................................................................57

7. METODE RADA ............................................................................................................. 58

7.1. Uzorak ispitanika ........................................................................................................... 58

7.1.1. Uzorak rukometaa .....................................................................................................58

7.1.2. Uzorak eksperata ........................................................................................................ 59

7.2. Uzorak varijabli ............................................................................................................. 60

7.2.1. Varijable kinematike analize .................................................................................... 60

7.2.1.1. Varijable kinematike analize skok uta......................................................................60

7.2.1.2. Varijable kinematike analize varke jednostruke promjene smjera kretanja.............. 62

7.2.2. Opis referentnih toaka za kinematiku analizu ........................................................... 63

7.2.3. Opis varijabli kinematike analize ............................................................................... 65

7.3. Varijable ekspertne procjene .......................................................................................... 70

7.3.1. Skok ut ...................................................................................................................... 70

7.3.1.1. Zalet ........................................................................................................................ 70

7.3.1.2. Odraz ....................................................................................................................... 71

7.3.1.3. Let ........................................................................................................................... 72

7.3.1.4. Izbaaj ..................................................................................................................... 73

7.3.1.5. Doskok .................................................................................................................... 74

7.4.1. Varka jednostruke promjene smjera kretanja ............................................................... 76

7.4.1.1. Lana faza ........................................................................................................... .....76

7.4.1.2. Stvarna (izvrna) faza .............................................................................................. 77

8. OPIS KINEMATIKE ANALIZE ................................................................................... 78

9. METODE OBRADE PODATAKA .................................................................................. 81

10. REZULTATI I RASPRAVA .......................................................................................... 82

10.1. Rezultati kinematike analize..........................................................................................82

10.2. Rezultati ekspertne procjene ...................................................................................... 108

10.5. Povezanost ocjena eksperata i normiranih frekvencija dobivenih kinematikom

10.6. Usporedba kinematikog i hipotetskog ekspertnog modela za element tehnike skok ut i

10.7. Povezanost ocjena eksperata i normiranih frekvencija dobivenih kinematikom

11. ALGORITAM ZA AUTOMATSKU OCJENU IZVEDBE.............................................135

11.1. Primjer konstrukcije matematikog algoritma na uzorku jednog prvoligakog

11.2. Primjer konstrukcije matematikog algoritma na uzorku jednog prvoligakog