nad brestom toga dana, a ti si hodala nasmijana prokisla, radosna, oarana, pod kiom sjeti se Barbara, bez prestanka je kiilo nad brestom a ja sam te sreo u ulici Sijama smijeila si se, i ja sam se smijeio ti koju nisam poznavao, ti koja me nisi poznavala sjeti se
sjeti se toga dana
ne zaboravi
neki ovjek je stajao u trijemu i
viknuo tvoje ime, Barbara a ti si po kii k njemu potrala radosna, prokisla, oarana u njegov zagrljaj pala
sjeti se toga Barbara,
ne ljuti se to ti govorim ti ja kaem ti svima koje volim ak i onima koje sam jednom vidio ja kaem ti onima koji se vole ak i onima koje nisam upoznao.
sjeti se Barbara i ne zaboravi
tu kiu mudru i sretnu, na svome licu sretnom nad ovim gradom sretnim tu kiu iznad mora i iznad arsenalom tu kiu to je pala na brod iz Cezana
oh, Barbara rat je je svinjarija velika i ta je sa sobom sada pod kiom kanonada ognja, krvi i elika
a onaj koji te je grlio, zaljubljeno
je li umro, nestao ili jo uvijek ivi
oh, Barbara bez prestanka kii nad Brestom jednako kao i tada
ali to nije isto, i sve je srueno
to su porotne kie, strane i neutjene to nije oluja vie od ognja, krvi i elika to su naprosto oblaci to kao pseta crkavaju kao pseta to nestaju u mlazu vode nad brestom da trunu negdje daleko, daleko, daleko od bresta od koga nita ne osta.