Professional Documents
Culture Documents
Zastita Biljaka Od Patogenih Gljiva PDF
Zastita Biljaka Od Patogenih Gljiva PDF
Zatita biljaka od gljiva je vrlo sloen zadatak, a ponekad i vrlo teak i dugotrajan. Biologija
gljiva je izuzetno sloena. Za razliku od kukaca koji se izravno hrane biljnim dijelovima, gljive za
prehranu svojim metabolitima razgrauju biljne tvari u kemijske spojeve kojima se hrane.
Posljedice toga su fizioloka slabljenja (najee) ili ugibanje biljaka. Fizioloki oslabljele biljke su
predisponirane za napad drugih gljiva i kukaca ili nekih drugih ivih organizama ili su podlone
negativnom djelovanju abiotskih imbenika.
Biljne bolesti kao tetni agensi javljaju se u svim fazama proizvodnje biljaka, u sjemenarstvu,
rasadnicima, kulturama, prirodnim sastojinama i u urbanim sredinama. Najvei ekonomski znaaj imaju
bolesti koje se javljaju u prirodnim sastojinama, npr. hrastova pepelnica.
Za uspjeno suzbijanje biljnih bolesti neophodno je poznavati biologiju patogena. U tom smislu treba
znati kada i koje spore zarazuju, kako dospijevaju na biljku, koje organe i na koji nain zarazuju, tijek patogeneze i
utjecaj okolia na zarazu i razvoj bolesti u biljci. Manji broj gljiva zarazuje i hifama (rizomorfama), pa i taj mehanizam
treba poznavati. U mnogo sluajeva biljke trebaju biti predisponirane za zaraze i razvoj bolesti. Ovo su temeljna
polazita za poduzimanje zatitarskih mjera protiv patogenih gljiva i zatitu njihovih biljaka domaina.
U borbi protiv gljivinih bolesti poduzimaju se preventivne i represivne mjere. Preventivne mjere su
daleko znaajnije, opsenije i sloenije. Glavni im je cilj otklanjanje uvjeta za zarazu bilo odravanjem
vitalnosti biljaka bilo sprijeavanjem zaraze kemijskim sredstvima. Represivne mjere su terapijske, tj.
primjenjuju se nakon to je patogen biljku zarazio. One su u mnogo sluajeva ujedno i preventivne, jer
istovremeno biljku lijee i sprijeavaju nove zaraze.
suzbijanje
polijeganje ponika
Polijeganje se u uem smislu javlja samo u mladih biljica dok jo nemaju kutiniziranu staninu
epidermu. to biljke bre niknu i to se prije razviju bre e se kutinizirati i postati otpornije na gljivine
zaraze. Ovo je izuzetno znaajna spoznaja, jer se suzbijanje treba usmjeriti na to bri rast biljaka do
njihova odrvenjavanja. Time se skrauje vrijeme osjetljivosti biljaka, odnosno njihova izloenost napadu
gljiva. Mnogo je imbenika koji povoljno ili nepovoljno djeluju na biljke i istovremeno na gljive uzronike
polijeganja. Dobro je da isti povoljno djeluju na brzi razvoj i otpornost biljaka, a nepovoljno na gljiva. Meu njima
veliko znaenje imaju:
- energija klijavosti sjemena i vitalnost klice (iz vitalnog sjemena biljke bre izrastu, pa je krae vrijeme izloenosti)
- koliina patogena u tlu, tj infekcijski potencijal
- vrsta patogena i njihovih patotipova (jae ili manje patogeni)
- sposobnost patogena da izluuje enzime za razaranje staninih stijenki i sredinjih lamela
- sposobnost patogena da izluuje toksine u biljku i tlo (oni oslabe biljku, pa ih gljive lake razaraju
- vlazi tla (vlaga pogoduje gljivama)
- temperaturi i vremenu sjetve (visoka temperatura pogoduje rastu biljaka ali i razvoju gljiva, niska usporava rast biljaka, pa su
slabije vitalnosti i podlijeu napadu gljiva)
- vrstama i koliini antagonistikih gljiva u tlu
suzbijanje
polijeganje ponika
Priprema supstrata za sjetvu je veoma vana preventivna mjera. Izbor supstrata, njegova fizika i kemijska
svojstva (posebice kiselost) imaju velik znaaj protiv polijeganja ponika.
Bitno je da tla u rasadnicima ne budu prevlana ni prehladna. Laka tla su povoljnija, jer se na njima tee
stvara pokorica, ali da ista nisu s previe humusa. Kisela tla su povoljna za etinjae. Ako je pH5 ili manje ne dolazi
do polijeganja etinjaa koje uzrokuju vrste iz rodova Pythium i Rhizoctonia. Zato sa takvim tlima ne dodaju alkalina
gnojiva. Za rahljenje tekih tala dodaje se kremeni pijesak, a ne dodaje vapno.
Za sigurno klijanje sjemena i razvoj ponika tlo treba biti dobro obraerno i ispravno nagnojeno. U
neispravno nagnojenom tlu moe doi do simulacije razvoja gljiva uzronika polijeganja ponika, a
istovremeno biljice mogu biti predisponirane za njihov napad i bri razvoj. Ukoliko se radi o umjetnom
supstratu treba biti takav da odgovara odreenoj biljnoj vrsti. U takvim uvjetima biljka bre preraste
kritinu fazu.
Preporua se jesensko oranje kako bi se izmrzavanjem zimi popravila fizika svojstva tla i unitio
odreeni broj korova. Gredice treba formirati dovoljno visoko da za jakih kia ne poplave. Mogu se
formirati na nain da su zatiene od prekomjerne vode. Uz sve navedeno rasadnik treba biti opskrbljen
vodom za potrebito zalijevanje gredica.
suzbijanje
polijeganje ponika - postupci s tlom
Plodored. Ukoliko se na odreenom zemljitu (gredici) due vremena uzgaja jedna biljna vrsta ili vie
srodnih (npr. samo etinjae) u njemu lako dolazi do poveanja koliine (akumulacije) tj.nagomilavanja
uzronika polijeganja ponika. to je uzronih gljiva vie to im je jai infekcijski potencijal i vea mogunost
ostvarenja zaraza ponika. Opasnost je jo vea ako su se izdiferencirali specifini patotipovi preme
odreenoj biljci domainu.
Da ne doe do akumulacije specifinih patogenih gljiva za odreenu biljnu vrstu treba se drati plodoreda,
tj. naizmjenino sijati razliite vrste, npr. na istoj gredici jednom sijati listae, a drugi puta etinjae. To je iz
razloga to patogeni organizam na drugom (za njega nepovoljnom) domainu ne nalazi povoljne uvjete za svoj rast, pa
dolazi do smanjenja njegove koliine. Isti se uinak postie ako se tlo ostavi na ugaru ili se na njega posije odreena
biljka koja se iskoristi za zeleno gnojivo.
suzbijanje
polijeganje ponika - dezinfekcija sjemena
Sjeme treba pravovremeno sakupiti i ispravno uskladititi. Prilikom sakupljanja treba odvojiti
vidljivo oteene i bolesne sjemenke. Unato toga treba znati da sjeme moe biti zaraeno
(to se ne vidi) ve u umi. Zato ga treba dezinficirati prije unoenja u skladite. Takoer je
nuno dezinficirati i skladite, odnosno posude prije spremanja sjemena. Za dezinfekciju
prostorija na raspolaganju su razliita kemijska sredstva koja se koriste u poljoprivrednoj
proizvodnji.
suzbijanje
polijeganje ponika - dezinfekcija sjemena
Ukoliko je sjeme loe (zaraeno) i k tomu u skladitu povoljni uvjeti (visoka vlaga i
temperatura) za razvoj gljiva, pogotovo ako nije dezinficirano ni sjeme ni skladite, na
njemu se lako razviju razliite plijesni. Te se vrste prenose u tlo i uzrokuju polijeganje.
Zato je u skladitu nuno kontrolirati zdravstveno stanje sjemena, velike hrpe (ir)
povremeno mijeati, te osigurati dobru prozraku i odgovarajue temperature.
Dezinfekcijom sjemena ne postie se trajna zatita od parazitskih gljiva. Naime, fungicid koji obavija
sjemenku (kao film) sprijeava parazitskim i saprofitskim gljivama pristup sjemenu i klici samo dok
se ta fungicidna obloga ne razrijedi i razgradi, a to je relativno kratko vrijeme (10 do 15 dana). Za
dezinfekciju sjemena slue brojni fungicidi. U umarstvu se najee koriste pripravci Captan ST-S,
Vitavax-200 i Vitavax 200-FF.
suzbijanje
polijeganje ponika - sjetva
Priprema sjemena za sjetvu je od velike vanosti. Isto je tako vano odrediti najpovoljnije vrijeme
za sjetvu. Ukoliko je sjetva prerana, kada su niske temperature, biljke sporo niu i sporo se razvijaju,
fizioloki su slabije, a time i neotpornije. U isto vrijeme obino je dosta oborina to pogoduje razvoju
odreenih (ne svih) patogenih gljiva, pa je polijeganje neizbjeno. Zato je vrlo vano odrediti
povoljno vrijeme sjetve. Za odreivanje toga vremena danas se u velikoj mjeri moemo osloniti na
dugorone meteoroloke prognoze.
Bez obzira da li se radi o krupnom ili sitnom sjemenu (pogotovo etrinjaa, jer su one
najosjetljivije na polijeganje) sjetvu treba obaviti ispravno. Sijati se ne smije preduboko. Ako je
sjemenka duboko u zemlji klica se teko i due probija na povrinu, pa je osjetljivija na napad patogena.
Nije dobro sijati pregusto, jer gusto iznikle biljke meusobno poveavaju vlagu (povoljno za
gljive), gue se radi ega postaju fizioloki slabije i podlonije napadu gljiva.
suzbijanje
polijeganje ponika - radovi nakon sjetve
Svaki rasadnik treba biti opskrbljen vodom za zalijevanje biljaka. Da se sprijei nastanak
pokorice (pogotovo na tekim tlima) povrinu gredice treba posipati kiselim tresetom,
pijeskom ili piljevinom (bolja je ona koja je odleala godinu dana) ili nekim drugim biljnim
materijalom. Kemijski sastav piljevine nekih biljnih vrsta inhibira rast gljiva iz roda Fusarium. Gredice se
mogu posipati i piljevinom borove sri, jer ona sadri tvari koje inhibitorno djeluju na micelij vrsta iz roda
Fusarium i vrste Pythium debarianum. Poeljno je da supstrat za posipanje gredica bude bijele boje,
jer je u tom sluaju slabije zagrijavanje povrine, a to ne odgovara patogenima.
Istovremeno s klijanjem posijanog sjemena i nicanjem biljaka niu i korovske vrste. Prisustvo
korova na gredicama, ak kad su sasvim mali, odnosno u poetku nicanja znaajno utjee
na polijeganje ponika, slino kao u sluaju guste sjetve. to su vei to su biljke ugroenije.
Zato ih treba upati u ranoj fazi razvoja. upanjem korova u ranoj fazi razvoja biljaka oteuje se
korijen ponika zbog ega lako dolazi do fuzarioze. Plijevljenjem korova takoer se isupaju mnoge
biljke koje se uzgajaju, pa i to treba uzeti u obzir. Iupane korovske biljke ne smiju se ostavljati na
gredicama, jer one na svojin korijeniima mogu nositi patogene gljive.
U kasnijoj fazi razvoja slijedi unitavanje korova okopavanjem, a u specifinim sluajevima mogu se
primjeniti i kemijske mjere suzbijanja.
Korovi su najskuplja mjera zatite biljaka u rasadnicima i bez njihova unitavanja biljke je nemogue
uzgojiti.
suzbijanje
polijeganje ponika nakon nicanja biljaka
Pojedini autori preporuuju da se biljke nakon nicanja preventivno zatiuju fungicidima. Za to se koristi kaptan u dozi
10 do 15 g/m2. Tretiranje se ponavlja svakih 10 do 14 dana u prva dva mjeseca, tj. dok traje opasnost od polijeganja.
Kaptan se koristi u koncentraciji 0,2 0,3% u koliini 3 4 l/m2. Kaptan pripada ftaliminidima, spada u opasna
sredstva, LD50 je 9000. Pripravci su Captan 80 WG, Captan 50, Captan WP 50, Merpan 80 WDG i dr.
U sluaju da se biljke nisu tretirale preventivno mogu se istim fungicidom zatiivati kada se polijeganje pojavi. Ovdje
je od izuzetne vanosti spoznaja da se zatiti treba pristupiti istoga dana, bez odlaganja, kada se polijeganje primjeti
na malom broju biljaka. U suprotnom gljive e brzo zahvatiti veliki broj ili sve biljke. Nadalje treba imati na umu da se
uzronici polijeganja nalaze u tlu. Zato fungicid treba dospjeti u zonu korijenia, tj. na dubinu 2 do 5 cm u tlo. Isto
tako treba znati da fungicidi ne unitavaju parazitske i saprofitske gljive u tlu ve ih samo zaustavljaju u rastu, tj.
djeluju fungistatino. Valja naglasiti da fungicid ne djeluje kurativno, odnosno ne zatiuje ve oboljele biljke. Oboljele
e propasti. Fungicidom se preventivno zatiuju zdrave, nezaraene biljke. Osnovna je zadaa fungicida da
onemogui zarazu. Nakon 10 do 14 dana poslije tretiranja gljive se oporave i nastave svoje razorno djelovanje. Zato
se tretiranje ponavlja sve dok traje opasnost. Treba voditi rauna da se s tretiranjem ne pretjera, jer moe doi do
fitotoksinosti, a k tomu unitavaju se i korisni mikroorganizmi (npr. antagonistika gljiva Trichoderma viride).
* neki autori preporuuju da se izmeu redova zalijeva 5%-tnom vodenom otopinom bakrenog sulfata. Prilikom toga treba voditi
rauna da sredstvo zbog fitotoksinosti ne dospije na biljke.
hvala na strpljenju