Malcolm Povijest Bosne PDF

Noel Malcolm-Povijest Bosne
Noel Malcolm - Povijest Bosne
VII
ZAHVALA
Najvie alim to nisam imao prilike raditi u

sarajevskim knjinicama dok je to jo bilo mogue.
Duboko sam zahvalan osoblju knjinica u kojima sam
obavio vei dio istraivanja potrebnih za ovu
knjigu:
Bibliotheque Nationale u Parizu, Bodleian Library u

Oxtfordu, Cambridge University Library, School of
Oriental and African Studies u Londonu, a nadasve
School of Slavonic and East European Studies u
Londonu.
Za pomo u dobavljanju ili pronalaenju publikacija

do kojih je teko doi, posebice sam zahvalan An-
thonyju Hallu. Johnu Laughlandu, Johnu Londonu,
Branki Maga i Georgeu Starnkoskom. Isto tako
dugujem zahvalnost Andrewu Gwatkinu to mi je
pomogao oko kompjutorske obrade, a Marku Willingaleu
i Chrisu Burkeu to su nacrtali i izradili
zemljovide za ovu knjigu. Moje dugovanje onima koji
su prije mene pisali o Bosni razvidno je iz mojih
napomena na kraju knjige, ali bih elio ovdje
posebno spomenuti lucidnog znanstvenika Johna Finea
koji mi je pruio dragocjenu potporu. Isto bih tako
elio izra/iti zahvalnost Johnu Yarnoldu, Sabi
Risaluddinu, Benu Cohenu, Georgeu Starnkoskom i Maji
http://www.islambih.net/knjige/book_povijest_Bosne/m_P1.html (1 of 22) [12.10.2008 11:40:36]

Topoloveu za sve ono to su u posljednjih godinu

dana uinili da ponude tone informacije britanskim
medijima i svijetu o onome to se doista zbivalo u
Bosni.
Za ovo izdanje, unio sam neke manje ispravke u sam

tekst i dodao vie posebnih napomena. U tom poslu
oko ispravaka i dopuna pomogli su mi svojim
komentarima mnogi itatelji koji su mi dali svoja
miljenja i zapaanja o izvornom engleskom tekstu.
Posebno bih elio zahvaliti Slavku Goldsteinu,

Danielu Ivinu, Ivanu Lovreno-viu, Branki Maga,
Anti Kneeviu, Vladimiru Jamnickom, Maji Topoloveu,
Branku Franoliu, Billu Tribeu i Dimitriju
Obolenskom.
Rije je, naravno, o zemljovidima u izvornom,

engleskom izdanju knjige (op. ur.).
VIII
PREDGOVOR
HRVATSKOM I BOSANSKOM IZDANJU
Ovu sam knjigu pisao u kolovozu i rujnu 1993. obuzet

gotovo posvemanjim oajem zbog budunosti Bosne.
inilo se daje vanjski svijet odustao od svakog
ozbiljnijeg pokuaja da spasi Bosnu od propasti;
inilo se isto tako da su srpski politiari i vojni
zapovjednici koji su isplanirali osvajanje
teritorija i masovno protjerivanje puanstva gotovo
postigli sve svoje ciljeve. Pa ipak, danas, u
veljai 1995., kad piem ovaj predgovor, Bosna je
jo tu. Njezina budunost, iako neizvjesna, ulijeva
sada vie nade nego prije 18 mjeseci. Zasluga je to
hrabrosti i odlunosti samih naroda Bosne i
Hercegovine - Muslimana, Hrvata, demokratskih Srba i

ostalih - koji su odbili posluati savjet vanjskog

svijeta neka se pomire s "neminovnim" porazom. Prva
i posljednja lekcija koju odatle moe izvui svaki
povjesniar glasi: nita nije uistinu neminovno u
ljudskoj povijesti.
Kako je jedan britanski povjesniar uope doao na

to da pie o povijesti upravo ove balkanske zemlje?
Odgovor se krije u spoju mojih povjesniarskih i
publicistikih interesa koji su se iznenada
poklopili zbog traginih okolnosti ovoga rata.
Gotovo od prvoga dana ratovanja u Bosni, zapadni su
mediji bili puni mitova, lai i zabluda o naravi
povijesti Bosne openito i o uzrocima rata posebice.
Dok sam prouavao te mitove (nastojei ih suzbiti

lancima koje sam pisao za britanske novine), uoio
sam da se u mnogima od njih odraava slian nain
razmiljanja; svrha im je bila opravdavanje srpskog
napada na Bosnu i osporavanje bosanske vlasti,
tovie, osporavanje i same ideje bosanske drave.
Tako se zbog tvrdnje da su ovaj rat izazvale
vjekovne etnike mrnje ne samo inilo da je rat
neminovan (kao rezultat prastarih povijesnih sila)
nego je bosanska vlast svedena na isti status kao i
agresor - na status obine "etnike skupine". (Jo i
danas, nakon gotovo tri godine rata. na vojnim
zemljovidima UNPROFOR-a u Sarajevu, poloaji
bosanske vojske oznaeni su kao "muslimanski".) Isto
tako, miljenje da je Bosna "umjetna tvorevina" koju
je "izmislio" Tito, osporavalo je
IX
bosansku dravu i stvaralo dojam da bosanska vlada

ne predstavlja pravu dravu nego samo arbitrarno
podruje na zemljovidu. (Prije svega dva-tri tjedna
prosrpski zastupnik u Britanskom parlamentu, Harold
Elletson, rekao je u govoru svojim kolegama da je

Bosna "umjetna drava kojoj je granice odredio

Tito".) Stoga je opa tendencija svih ovih mitova
bila da opravda srpski napad na Bosnu i Hercegovinu
i ujedno pribavi kakvo-takvo opravdanje politici
zapadnih zemalja, iji je stav podrazumijevao da
treba prihvatiti osvajanje 70 posto ukupnog
bosanskog teritorija kao svreni in i izvriti
pritisak na bosansku vladu da prizna poraz.
Najprije sam kanio napisati knjiicu pod naslovom

"Mitovi i zablude o povijesti Bosne", u kojoj sam se
htio okomiti na najekla-tantnije primjere tih
pogreaka. Ali, kako je vrijeme prolazilo, sve sam
vie uviao da toliki mitovi slobodno krue zapadnim
medijima zato to nema jednostavnog, objektivnog i
koliko-toliko iscrpnog pregleda sveukupne povijesti
Bosne i Hercegovine na engleskom jeziku (pa ni na
drugim jezicima, koliko znam). Stoga sam nakanio
napisati takav pregled. Smatrao sam da je takva
nakana u isti mah i nuna i pomalo paradoksalna. Da
nije bilo rata, ja ne bih napisao ovu historiju
Bosne. Pa ipak, mislim da su jedine bitne
historijske injenice koje treba znati da bi se
razumjeli uzroci ovoga rata injenice iz politike
povijesti Jugoslavije (nadasve politike povijesti
Srbije) u posljednjih sedam-osam godina. Osnovni
razlog radi kojeg piem i o drevnoj povijesti Bosne
jest taj to mislim da se uzroci ovoga rata ne kriju
u drevnoj povijesti Bosne - i daje stoga potrebno
opovrgnuti sve one pseudohistorijske teorije koje
tvrde suprotno.
Iznosim ove injenice zato to elim da itatelji u

Bosni i Hercegovini (pa, nadam se, i u drugim
dijelovima bive Jugoslavije) shvate i okolnosti u
kojima sam pisao ovu knjigu i vrstu itateljstva
kojem sam je namijenio. itateljstvo kojem sam se
obraao nije bilo struno, akademsko, nego iroko

itateljstvo u Engleskoj i Americi. Imajui na umu

takve itaoce, morao sam tumaiti neke osnovne
injenice iz jugoslavenske povijesti koje su dobro
poznate gotovo svakome u republikama bive
Jugoslaviji. Iz istog razloga, u nekim sam
dijelovima ove knjige posvetio vie prostora
kazivanju o bosanskim muslimanima nego o ostalim
vjerskim zajednicama. Mnogi itatelji na Zapadu nisu
uope znali, prije nego to je izbio rat u Bosni i
Hercegovini, da tako brojno muslimansko puanstvo
ivi u.
bilo kojoj europskoj zemlji: za takve je itaoce

kulturna i politika povijest muslimana bila neto
kao tamna strana Mjeseca - neto nevieno i
nepoznato. Istodobno, moj oaj zbog ugroenog
opstanka Bosne naveo me je na miljenje da e
muslimani, od svih naroda u Bosni i Hercegovini,
izgubiti najvie kad ta zemlja bude zbrisana sa
zemljovida. Stoga svoju knjigu nisam zamislio samo
kao pokuaj da suzbijem mitove i zablude, nego i kao
svojevrstan spomen na povijest i kulturu kojima
prijeti unitenje. Ova je knjiga u biti politika
historija i ne moe biti sveobuhvatna kad je rije o
kulturnoj historiji. Ipak, za ovo sam izdanje
naknadno dopisao stanovit broj napomena (oznaenih
zvjezdicama i dodanih uz tekst pojedinih poglavlja),
od kojih neke sadre preporuke za itanje nekih
drugih djela o podrujima kulturne povijesti Bosne
koja nisu dostatno obuhvaena u mom prvobitnom
tekstu.
Moda se okolnostima u kojima sam pisao ovu knjigu

moe objasniti jo neto to je izazvalo kritiku
nekih italaca: nain na koji piem o Titu. Svi oni
na Zapadu koji govore o "vjekovnoj etnikoj mrnji"

i "neminovnosti" rata u Bosni i Hercegovini svagda

su skloni govoriti i o Titovim zaslugama, o kome
tvrde da "barem nije doputao da se odigne poklopac
s kotla". Po tome bi se reklo da je Tito naao pravo
rjeenje za jugoslavenske probleme; i zaista, sve do
posljednjeg mogueg trenutka u lipnju 1991.,
europski i ameriki politiari nastojali su ouvati
Titov jugoslavenski sistem na okupu zato to su
mislili da je to jedino rjeenje koje moe
funkcionirati. Moje me vlastite analize upuuju na
suprotan zakljuak. Ja ne mislim da je Tito naao
pravo rjeenje; naprotiv, on je stvorio dobar dio
problema. Vienacionalne federacije mogu
funkcionirati samo ako posjeduju istinske
demokratske institucije i tradicije. A ono to je
Tito stvorio bilo je sve duboko nedemokratski.
Politika struktura koju je on stvorio pripremila je
najmanje na tri naina teren za nasilje u
devedesetim godinama. Prvo, oduzela je obinim
nacionalnim osjeajima pravu demokratsku mogunost
izraavanja; stoga su se neke vrste nacionalizma,
poglavito u Srbiji, na kraju izrodile u ekstremizam
i nasilje. Drugo, upravo je komunistiki sistem
proizveo onaj tip politiara manipulatora koji
nastupa s pozicija moi, iji je karakteristini
predstavnik Slobodan Milosevic. I tree, gospodarski
neuspjesi Titova sistema ostavili su za sobom
siromano i razoarano puanstvo, savren materijal
kojim se politiar kao
XI
Milosevic mogao posluiti da provede u praksi svoju

demagoku politiku.
Prouavajui Titovu karijeru kao politiara koji je

nastupao s pozicija moi, doao sam do zakljuka da
njegovu ulogu u ratu ne treba prikazivati u onom

herojskom svjetlu kako je bilo uobiajeno u

jugoslavenskoj historiografiji. I dalje vjerujem da
sam u biti ispravno prikazao u ovoj knjizi i njegovu
strategiju i njegove zasluge. Meutim, za ovo sam
izdanje naknadno dopisao vie napomena u kojima sam
pokuao proiriti i objasniti svoje prethodne
komentare. Ja drim da je Tito od samog poetka
ratovanja u Jugoslaviji bio najvie zaokupljen
borbom za vlast s potencijalnim politikim
suparnicima u Jugoslaviji, i da mu je ta borba bila
vanija od ratovanja s okupatorom. (Ovo moje
miljenje dotie i historijski mit kojim se
politiari na Zapadu slue u posljednje tri godine
kao isprikom za nepoduzimanje vojne akcije u Bosni:
mit prema kojem je Tito "vezao" u Jugoslaviji 30 do
40 njemakih divizija.)
Gledana u ovom svjetlu, Titova moralna superiornost

nad njegovim protivnikom Mihailoviem nije vie tako
oigledna. Ipak, htio bih istaknuti da se moji
komentari u ovoj knjizi o toj dvojici u Drugom
svjetskom ratu odnose iskljuivo na politiku i
vojnu strategiju te dvojice voa kao pojedinaca.
Dakako da mnogi obini borci u partizanskim redovima
nisu bili komunisti i da im nije bilo stalo do toga
da se u zemlji uspostavi komunistika vlast kao
takva. Njih je u Titovu programu posebno privukao
onaj aspekt po kojem je bila predviena neka vrsta
federativnog sistema za razliite narode u
Jugoslaviji, a to je doista bila izbalansiranija
zamisao od svega onoga to su druge politike snage
u Jugoslaviji nudile u to vrijeme. S druge strane,
mnogi od obinih boraca u redovima Mihailovievih
snaga (i mnogi njihovi lokalni zapovjednici) bili su
optereeni radikalnim velikosprskim mentalitetom,
prema kojem je ubijanje nesrba bilo vaan element u
vojnim aktivnostima. Ipak, kao povjesniar i kao
vanjski promatra rata u Bosni i Hercegovini, mislim

da ne bi trebalo dopustiti da sadanja zbivanja

bitno utjeu na tumaenje Drugog svjetskog rata. To
historijski ne bi bilo ispravno zato to su mnogi u?
roci i uvjeti tog ratnog sukoba bili razliiti od
danaanjih. Isto tako mislim da je politiki
pogreno neprestano povezivati dananje dogaaje s
dogaajima koji su se zbili prije pedest godina.
Postupati na taj nain znai samo sluiti probicima
onih propagandista
XII
u Beogradu i na Palama koji ele uvjeriti svijet

daje sve ono to se danas dogaa neminovna
posljedica mrnje koja see sve do Drugog svjetskog
rata, mrnje koja se sad oituje "prirodnom" eljom
rtava iz tog rata da se osvete Muslimanima i
Hrvatima.
Meutim, jedna je od lekcija koje se mogu izvui iz

Drugog svjetskog rata i ova: koliko god bile uasne
rane nanesene Bosni, one se na kraju ipak mogu
zalijeiti. Izmeu 1941. i 1945. Bosanci su poinili
zvjerstva nad Bosancima - pa ipak, u desetljeima
nakon rata ljudi su se u Bosni nauili ponovo
ivjeti zajedno. Taj se proces vianja rana moda
moe i pospjeiti i intenzivirati ako se poduzmu
prave sudske mjere da se optue i kazne svi oni koji
su poinili najtee zloine u ovom ratu. Ma koliko
to potrajalo, vjerujem daje reintegracija Bosne i
Hercegovine (zajedno sa srpskim puanstvom) jedino
trajno rjeenje problema u Bosni i Hercegovini.
Jedna je od tema koje se provlae kroz ovu knjigu i

to daje Bosna i Hercegovina zemlja koja ima svoj
povijesni identitet - daje zapravo jedna od
povijesnih zemalja u Europi, s gotovo neprekinutom
povijeu kao izrazita geopolitika cjelina od
srednjega vijeka do dana dananjega. U veem dijelu

razdoblja od 1180. do 1463. bila je nezavisna

kraljevina; od 1580. do 1878. bila je ejalet (izraz
koji oznaava najveu teritorijalnu jedinicu u
Otomanskoj Carevini); od 1878. do 1918. "krunska
zemlja" u sklopu Austro-Ugarske; a od 1945. do 1992.
federalna republika. Prema tome, otprilike 650 od
posljednjih 800 godina postojao je na zemljovidima
entitet zvan "Bosna". (Ovo je u prilino velikoj
opreci s povijeu Srbije koja od otomanskog
osvajanja u 14. i 15. stoljeu i oslobaanja od oto
manske vladavine u 19. stoljeu nije uope postojala
kao entitet.) Svi Bosanci, Muslimani, Hrvati i Srbi,
nasljednici su posebne povijesne batine koja se ne
moe olako odbaciti.
Ali nastojei istaknuti povijesni identitet Bosne i

Hercegovine u ovoj knjizi, nadam se da moja
argumentacija nee biti pogreno shvaena. Ja ne
tvrdim da bosanski Hrvati i bosanski Srbi moraju
prestati smatrati sebe "Hrvatima" i "Srbima", i da
se umjesto toga imaju smatrati samo "Bosancima".
Premda drim daje do uvoenja srpskog i hrvatskog
nacionalnog identiteta u Bosni i Hercegovini dolo u
povijesnom smislu prilino kasno, dakako da se
slaem da je do toga ipak dolo i da se kota
povijesti ne moe okrenuti unatrag. Ja samo elim
rei da bosanski Hrvati i bosanski Srbi moraju isto
tako priznati injenicu da njihova kultura i
povijest imaju i posebnu,
XIII
bosansku dimenziju. Razlozi zato oni to moraju

priznati nisu samo historijski nego i moralni i
praktini.
Moralni i praktini razlozi proistjeu sasvim

jednostavno iz njihove etnike geografije, iz

kaleidoskopske izmijeanosti svih triju zajednica na

zemljovidu. Tri zajednice u Bosni i Hercegovini ne
mogu se podijeliti na tri etniki iste drave bez
golemih praktinih potekoa i moralnih nepravdi.
Dakako da je dosad bilo takvih pokuaja dijeljenja,
najprije su to u veim razmjerima uinili srpski
politiki i vojni elnici, a potom u manjim,
lokalnim okvirima, ostale dvije zajednice. Na taj su
nain stotine tisua nedunih ljudi protjerane iz
svojih domova. Osnovna provjera svakog "mirovnog
rjeenja" mora se provoditi na mogunosti da se ti
ljudi vrate na svoja ognjita i da mogu obnoviti
svoje kue i ivote. Takav e proces nuno ukljuiti
i obnovu Bosne i Hercegovine kao demokratske drave
u njenim prirodnim granicama. Ni jedan pokuaj
komadanja Bosne i Hercegovine ili otkidanja od nje
manjih dijelova teritorija nee donijeti ni pravdu
ljudima koji ondje ive ni trajnu stabilnost u toj
regiji.
Vieput sam uo kako ljudi govore: "Bosna moe

postojati samo u sklopu Jugoslavije; ako Jugoslavija
propadne, nestat e i Bosne." Ja mislim da je upravo
suprotno istina. U sklopu jugoslavenske drave bilo
je mogue (ne poeljno; nego mogue) da Bosna
prestane postojati kao posebna cjelina - to se i
dogodilo u Kraljevini Jugoslaviji u godinama pred
Drugi svjetski rat. Ali im je Jugoslavija prestala
postojati, bilo je prijeko potrebno da se Bosna i
Hercegovina ouva, jer bi ljudska cijena dijeljenja
puanstva i njihova teritorija bila naprosto
previsoka. Takvo je dijeljenje ve pokuano, i
cijeli je svijet vidio kolike je uasne patnje ono
izazvalo. Pa ipak, Bosna je jo tu i njeni narodi
nee odustati od svoga ideala da obnove demokratsku
dravu Bosnu i Hercegovinu u njenim prvobitnim
granicama. Ja vjerujem da je to ideal za koji se
vrijedi boriti - radi svih ljudi u Bosni i

Hercegovini.
XIV
SREDNJOVJEKOVNA BOSNA
za vladavine BANA KULINA za vladavine KRALJA TVRTKA

DANANJA BOSNA



UVOD
Godine 1992. i 1993. pamtit e se kao godine u

kojima je razorena jedna europska zemlja. Bijae to
zemlja s politikom i kulturnom povijeu razliitom
od bilo koje druge zemlje u Europi. Tu su se
preklopile i udruile velike religije i velike sile
u europskoj povijesti: carstva Rima, Karla Velikoga,
Osmanlija i Austro-Ugar-ske, te religije zapadnog
kranstva, istonog kranstva, judaizma i islama.
Ve bi same ove injenice bile dostatan razlog da se
povijest Bosne prouava kao predmet koji je sam po
sebi od jedinstvenog interesa. Ali rat to je
zahvatio ovu zemlju 1992. godine dodao je jo dva
tuna razloga da se njena povijest potanje proui:
prvi je od njih potreba da se dokue uzroci sukoba,
a drugi potreba da se odagnaju oblaci
nerazumijevanja, namjernog stvaranja mitova i pukog
neznanja kojima su obavijene sve rasprave o Bosni i
njenoj povijesti.
Od te dvije potrebe, ova potonja je kudikamo prea.

Paradoksalno je daje najvaniji razlog za

prouavanje povijesti Bosne upravo to to nam ono
omoguava da shvatimo kako povijest Bosne sama po
sebi ne objanjava uzroke ovoga rata. Dakako da do
rata ne bi bilo dolo da Bosna nije bila ona
udnovata stvar to je bila, zbog ega je postala
predmet posebnih ambicija i interesa. Ali te su
ambicije bile usmjerene na Bosnu izvana. Najvea je
zapreka svakom razumijevanju tog sukoba pretpostavka
da je ono to se zbilo u toj zemlji posljedica -
prirodna, spontana i u isti mah nuna - sila koje
djeluju unutar povijesti same Bosne. To je mit koji
su briljivo irili oni koji su izazvali taj sukob,
koji su eljeli uvjeriti svijet da ono to rade oni
i njihovi "revolverai" ne rade oni nego neke
bezline i neumitne povijesne sile koje su izvan
bilo ije moi.
I svijet im je povjerovao. Na buduim je

povjesniarima da prosude koji su argumenti uistinu
prevagnuli u glavama dravnika Europe i Amerike da
reagiraju na ratne sukobe u Bosni potezima kojima ne
samo to nisu rijeili krizu nego su je jo mnogo
vie produbili. Bjelodano je jasno da su im glave
bile ve tada pune magle historijskog neznanja. Evo,
na primjer, promiljenog istupa-
XXI
nj a britanskog premijera Johna Majora pred Donjim

domom vie od godinu dana nakon izbijanja rata u
Bosni:
Najvaniji pojedinani element koji stoji iza onoga

to se dogodilo u Bosni jest raspad Sovjetskog
Saveza i stege u kojoj je on drao vjekovne mrnje u
bivoj Jugoslaviji. Kad je jednom te stege nestalo,
vjekovne su se mrnje opet pojavile, a njihove smo
posljedice vidjeli kad su zapoele borbe. Bilo je tu
i nekih drugih elemenata, ali je taj raspad bio

kudikamo najvaniji. (Hansard, 23. lipnja 1993.,
stupac 324).
Teko je rei odakle bi trebalo poeti komentirati

ovakvu tvrdnju. "Stega" u kojoj je Sovjetski Savez
drao Jugoslaviju naglo je prekinuta, kao to je
dobro poznato, 1948. godine kad je Staljin i/bacio
Tita iz Kominforma. Moda je g. Major elio
aludirati na odluku komunistikih rukovodilaca kao
to je Slobodan Milosevic u Srbiji da iskoriste
izvore nacionalizma za svoje politike ciljeve; ali
taj je proces u Srbiji bio na djelu ve u ljeto
1989. godine, dvije godine prije "raspada Sovjetskog
Saveza", a umnogome se jedva razlikovao od naina na
koji su nacionalizam koristile prijanje politike
vode u komunistikom sistemu kao, primjerice,
Nicolae Ce-ausescu. Misao da je komunizam openito
provodio djelotvornu "stegu" kako bi drao
nacionalizme na uzdi dvojako je pogrena.
Komunistike su vlasti ili same raspirivale
nacionalizam i manipulirale njime za svoje vlastite
ciljeve, ili su ga guenjem jo vie razbuktavale i
trovale stvarajui politiki frustrirano i otueno
puanstvo, ili su esto radile i jedno i drugo. Taj
je dvostruki uinak danas jasno vidljiv u veini
istonoeuropskih zemalja, u kojima stranke takozvane
"krajnje desnice" privlae obine glasae, jer ih
potiu vjerski i historijski simboli iz
pretkomunistikog doba i politiari koji su svoje
ranije karijere gradili u komunistikoj partiji i
slubi dravne sigurnosti. To se manje-vie dogodilo
i u Srbiji.
Druga velika netonost koju je u tim svojim

napomenama izrazio John Major, a koju je za njim
ponavljala veina zapadnih elnika u svojim javnim
komentarima o ratu u Bosni, jest tvrdnja da je sve

ono to se zbilo u Bosni od proljea 1992. godine

zapravo oitovanje "vjekovnih etnikih mrnji" to
su se nagomilale same od sebe. Svakako je istina da
je u prolosti Bosne bilo mrnje i suparnitva, a
oni koji su u posljednje dvije godine prikazivali ne:
XXI!
kadanju Bosnu kao udesnu zemlju nepomuenog

meduvjerskog sklada jamano su pretjerali. Ali kad
se malo bolje promotri povijest Bosne, zapaa se da
postojee nesnoljivosti nisu bile apsolutne ni
nepromjenljive, niti su bile neminovna posljedica
izmijeanosti razliitih vjerskih zajednica. Glavna
osnova neprijateljstava nije bila etnika ni
religiozna nego ekonomska: kivnost koju su osjeali
uglavnom (ali ne iskljuivo) seljaci krani prema
svojim muslimanskim zemljoposjednicima. To
neprijateljstvo nije bila nikakva apsolutna i
nesmanjiva sila, nego se mijenjalo kao to su se
mijenjale ekonomske prilike, a bilo je podlono i
politikim pritiscima koji su znatno izmijenili
dranje zemljoposjednike klase u prvoj polovici 19.
stoljea. Isto je tako neprijateljstvo izmeu
katolike i pravoslavne zajednice bilo podvrgnuto
promjenljivim utjecajima: suparnitvu dviju crkvenih
hijerarhija, politikom pritisku iz susjednih
zemalja, i tako dalje.
Te nesnoljivosti nisu bile trajno ugraene u psihu

ljudi koji su ivjeli u Bosni, nego su bile
povijesna posljedica i mogle su se mijenjati kako se
povijest razvijala. Ekonomski uzroci mrnje gubili
su se pod utjecajem promjena i reformi pri kraju 19.
stoljea i na poetku 20. stoljea dok se nisu
gotovo posve izgubili. Vjerski uzroci mrnje
smanjili su se u drugoj polovici 20. stoljea
zahvaljujui procesima sekularizacije (od kojih su

neki bili prirodni a neki i neprirodni). Veim

dijelom razdoblja poslije 1878. godine razline
vjerske i etnike zajednice u Bosni ivjele su
zajedno u miru: dvije glavne erupcije nasilja - prva
u Prvom svjetskom ratu i neposredno nakon njega, a
druga u one etiri godine koliko je trajao Drugi
svjetski rat - bile su iznimke, izazvane i
raspaljene uzrocima izvan granica Bosne. Od drugog
od tih uasnih razdoblja odrasla su puna dva
narataja, pa veina bosanskog puanstva nema
osobnih sjeanja na borbe u tom ratu, niti osobite
elje da ih obnove.
Dakako daje lako u povijesti zemlje kao stoje Bosna

pronalaziti primjere regionalnih podjela, nasilja i
neposluha. Dokazi postoje i mnoge e od njih
itatelji nai i na stranicama ove knjige. Ipak,
politika povijest Bosne potkraj 20. stoljea nije
predodreena onim to se dogodilo u 13. ili 18.
stoljeu. Komentatori koji vole svom pisanju pridati
neki na brzinu skalupljeni historijski autoritet
uvijek rnogu izvui dvije-tri krvave epizode iz
prolosti i rei: "Eto, oduvijek je tako bilo!"
Neto bismo slino mogli napraviti, recimo, i s
XXIII
povijeu Francuske, izvui vjerske ratove u 16.

stoljeu, barbarski pokolj u Bartolomejskoj noi.
este regionalne pobune. Frondu, zvjersko postupanje
s hugenotima 1685. godine, uasna nasilja i masovna
ubojstva koja su slijedila nakon Francuske
revolucije, nepostojanu politiku u 19. stoljeu, pa
ak i svu povijest kolaboracije i pokreta otpora u
Drugom svjetskom ratu. Ali kad bi sutra stanoviti
politiari i vojni zapovjednici, potpomognuti
izvana, poeli bombardirati Pariz tekim topovima,
ne bismo ipak sjedili skrtenih ruku i rekli da je

to samo neminovna posljedica "francuske vjekovne

mrnje". Ipak bismo radije malo bolje prouili pravu
narav i uzroke te odreene krize. Upravo sam to isto
i ja pokuao u ovoj knjizi.
Velika je prednost Francuske pred Bosnom u tome to

je njena povijest ve dobro poznata i do u tanine
prouena. O Bosni se openito toliko malo zna da je
u ove dvije godine bilo teko luiti maglu neznanja
od dimne zavjese propagande. Neki autori osporavaju
i samo postojanje Bosne kao povijesne cjeline,
samopouzdano tvrdei kako "Bosna nije nikad bila
drava". Kad je lord Owen 1992. godine postavljen na
mjesto pregovaraa Europske zajednice u bivoj
Jugoslaviji, jedan gaje britanski kolumnist sasvim
ozbiljno upozorio da su unutarnje granice u
Jugoslaviji bile puke administrativne granice, isto
tako umjetne kao i one koje su kolonijalni
administratori nametnuli Africi. Neki su autori
esto tvrdili daje granice Bosne izmislio Tito;
istina je pak daje Tito samo obnovio povijesne
granice Bosne kakve su bile potkraj otomanskog
razdoblja i u doba Austro-Ugarske. itatelji e se
uvjeriti da su jedni dijelovi tih granica utvreni
meunarodnim ugovorima u 18. stoljeu, a da drugi
dijelovi odraavaju mnogo sta.ije povijesne granice,
kao to je podjela Bosne i Srbije du rijeke Drine,
koju spominje Ijetopisac Kinam jo potkraj 12.
stoljea.
Djelie historijskih netonosti koje su se pojavile

u zapadnim medijima u posljednje dvije godine
nanijela je plima nacionalne i politike mitologije
iz bive Jugoslavije. Vie od jednog stoljea Hrvati
piu knjige u kojima dokazuju da su Bosanci
"zapravo" Hrvati; Srbi isto tako neumorno tvrde da
su svi oni "zapravo" Srbi. U novije vrijeme hrvatska
propaganda naziva sve srpske nacionaliste

"etnicima", a vodu etnika u Drugom svjetskom ratu

Drau Mihailovia prikazuje kao monstruma koji je
provodio genocid. Srpska propaganda naziva sve
hrvatske nacionaliste "ustaama" .i
XXIV
iskopala je sluaj muslimanske SS divizije u Drugom

svjetskom ratu kao primjer kojim daje na znanje da
su bosanski muslimani ili nacisti ili
fundamentalisti, ili i jedno i drugo. A onima koji
su zateeni usred tih raspri, muslimanima i/ili
onima koji vjeruju u pluralistiku Rosnu, preputeno
je da njeguju one utjene mitove koji su im
preostali: mit o bogumilima, mit o trajnom miru i
harmoniji u Bosni ili mit o Titu. Komentator ili
povjesniar ne moe se probijati kroz sve te
proturjene mitologije a da ne nanese ideoloke
uvrede gotovo svima zainteresiranima; a to nije ba
ugodno kad ovjek upozna i zavoli ne samo Bosnu nego
i mnoge posebne vrline Hrvatske i Srbije. Istodobno,
injenica da postoji gotovo simetrian odnos izmeu
protuslovnih tvrdnji i opravdanja ne znai da se
moe doi do ispravnog zakljuka tako da se sve
tvrdnje podjednako prihvaaju i da se samo
izjednaavaju. Ja ne dvojim da teret odgovornosti za
razaranje Rosne lei preteito na jednoj strani, a u
posljednjim poglavljima ove knjige nastojao sam
izloiti razloge za takvo svoje miljenje.
Jedini pouzdan nain prosudbe povijesnih prava

glavnih izvritelja nasilja u Rosni jest u tome da
se razmotri to su uinili od materijalnih
svjedoanstava same povijesti. Oni ne samo to
upropatavaju budunost te zemlje nego se i sustavno
trude da zatru njenu prolost. Nacionalna i
univerzitetska biblioteka u Sarajevu unitena je
zapaljivim granatama. Orijentalni institut, sa

svojom nenadoknadivom zbirkom rukopisa i ostalog

materijala to ilustrira otomansku povijest Rosne,
takoer je uniten koncentrinim granatiranjem. U
cijeloj zemlji razorene su brojne damije i
minareti, medu kojima i neki od najljepih
primjeraka otomanske arhitekture iz 16. stoljea na
zapadu Ralkana. Te graevine nisu bile samo
zahvaene unakrsnom paljbom vojnih postrojbi; u
gradovima kao to su Rijeljina i Ranja Luka
razaranja nisu imala nikakve veze s borbama -
damije su nou dignute u zrak eksplozivom, a
sutradan buldoerom poravnate sa zemljom. Ljudi koji
su isplanirali te akcije i zapovjedili da se izvre
obino tvrde da je povijest na njihovoj strani. Ono
to oni svojim djelima pokazuju jest da ratuju s
povijeu svoje zemlje. Ja sam u ovoj knjizi sumo
htio iznijeti neke pojedinosti te povijesti prije
nego to sama zemlja bude posve unitena.
XXV

1. RASE, MITOVI I PORIJEKLO:
BOSNA DO 1180. GODINE
Nacionalne su povijesti prokletstvo Balkana. Kao

to svatko tko je boravio ili putovao u tom
dijelu Europe dobro zna, ondje nema nacionalno
homogene pokrajine, a kamoli nacionalno homogene
drave. Malo je pojedinaca na cijelom Balkanskom
poluotoku koji mogu iskreno tvrditi da imaju
nacionalno isto porijeklo. Pa ipak, vie puta u
posljednja dva stoljea u nacionalnim politikama
balkanskih zemalja prevladavale su izmiljene
teorije o rasno-etnikom identitetu. Jedan je od
razloga za prouavanje rane povijesti te regije i
taj to nam ona omoguava da uvidimo da naprosto,
kad bi i bilo pravo voditi modernu politiku na
temeljima drevnog nacionalnog porijekla, takvo
to nije naprosto mogue.
Nigdje to ne vrijedi vie nego u povijesti Bosne,

zemlje koju esto nazivaju mikrokozmosom Balkana.
Tipinog bosanskog lica nema: Bosanaca ima
svijetle i tamne kose, maslinaste i pjegave puti,
krupnih i sitnih kostiju. Tom ljudskom mozaiku
http://www.islambih.net/knjige/book_povijest_Bosne/m_01.html (1 of 22) [12.10.2008 11:20:09]

pridonijeli su geni nebrojenih razliitih naroda.

Zemlja je preteito brdovita, a krajolika ima u
rasponu od guste praume i bogatih panjaka na
visoravnima u sjevernoj i srednjoj Bosni do
neplodnog i pustog kamenjara u zapadnoj
Hercegovini; podijeljena je rijekama od kojih
veina nije plovna. Neprohodni masiv to stoji
izmeu dva glavna cestovna pravca kojima su
nadirali narodi na zapadni Balkan: dalmatinskog
obalnog pojasa i prometnice u ravnici to vodi od
Beograda dolje kroz Srbiju do Makedonije i
Bugarske..Stoga je izravan uinak tih prodora u
Bosnu zacijelo bio mnogo manji nego njihov
utjecaj na plodnu ravnicu u Srbiji ili na
dalmatinske gradove na morskoj obali izvrgnute
pljakama. Meutim, neizravan uinak, to se tie
akumulacije rasnih tipova, bio je vjerojatno
vei. Brdovita podruja obino su sluila kao
utoite ljudima koji bi u ravnici inae bili
istrijebljeni ili prognani. Treba se samo sjetiti
kako su preivjeli Baski u Pirenejima, treba se
samo sjetiti Kavkaza, tog bogatog rasnog muzeja.
Sto se Bosne tie, najezde Slavena u 6. i 7.
stoljeu uspostavile su jezini identitet koji je
na kraju zamijenio sve ostale. Ali svatko tko ima
oi u glavi moe lako zapaziti znakove rasne
raznolikosti.
Zbog jezinih i kulturnih razloga, i zbog vie od

tisuu godina zajednike povijesti, dananje se
puanstvo u Bosni moe mirne due smatrati
slavenskim. Stoga je dolazak Slavena na Balkan
prirodno polazite za svaku historiju Bosne.
Ipak, u povijesti ovje-
anstva nema apsolutnih polazita; treba znati

poneto i o stanovnicima Bosne koje su Slaveni

zatekli kad su doli, i koji su se poslije
asimilirali s njima.
Najstariji stanovnici o kojima imamo kakve-takve

historijske podatke jesu Iliri, skup plemena to
su zauzimala vei dio dananje Jugoslavije i
Albanije (ukljuujui tu bar juni dio Bosne) i
govorila indoeuropskim jezikom srodnim dananjem
albanskom.' Ime plemena po kojem je Dalmacija
dobila ime, Dalmati, vjerojatno vue porijeklo od
albanske rijei koja znai "ovca", delme. To je
pleme nastavalo dio zapadne Bosne, a arheoloki
nalazi s nekoliko mjesta u Bosni pokazuju da su
se ilirska plemena bavila stoarstvom, napose
uzgojem ovaca, svinja i koza.2 Medu ostalim
plemenima na koja su Rimljani naili irei svoju
vlast u unutranjost Balkana u drugom i prvom
stoljeu prije Krista, bilo je mijeano ilirsko-
kelt-sko pleme Skordisci na sjeveroistonom rubu
Bosne, i ratniko pleme u srednjoj Bosni
Desitijati, ija je posljednja pobuna protiv
Rimskog Carstva konano uguena 9. godine poslije
Krista. Otada su sve ilirske zemlje bile pod
vrstom vlau Rimljana, a malo-pomalo je
izgraena mrea putova i rimskih naselja.3 Kroz
Bosnu je prolazilo nekoliko cesta od grada na
obali, Salone (nedaleko od dananjeg Splita); te
ceste nisu bile toliko potrebne radi trgovine
koliko radi vojnih operacija to su se vodile
dalje na istoku, ali su isto tako sluile za
otpremu zlata, srebra i olova iz rudnika u
istonoj Bosni.4 Vei dio Bosne pripadao je
rimskoj provinciji Dalmaciji, ali je dio sjeverne
Bosne pripao provinciji Panoniji, koja je
obuhvaala dananju sjeveroistonu Hrvatsku i
junu Maarsku. Kranstvo je rano prodrlo u

rimske gradove: prvi se biskupi spominju ve

potkraj prvoga stoljea u Sirmiumu u Panoniji
(dananja Srijemska Mitrovica, svega nekoliko
kilometara udaljena od sjeveroistonog vrha
dananje
1
Najbolji suvremeni pregled arheoloke, povijesne i filoloke grade nalazi se u knjizi
Wilkes, lllyrians. Vidi takoer Stipcvi, Iliri; Russu, lllirii; i Stadtmuller, Forschungen
zur albanischen Frhgeschichte.
2 Wilkes, lllyrians, str. 244; Stipcvi, lllyriuns ("Iliri"), str. 137.
3 Vidi Wilkes, lllyrians, str. 205-213.
4 Vidi Wilkes, Dalmulia, str. 266-280; Klai, Geschichte Bosniens ("Povijest Bosne"),
str. 48-49; Jireek, Die Handelsstrassen; Miller, Essays on the Latin Orient, str. 462.
Bosne), a najmanje je dvadeset bazilika iz

rimskog doba iskopano na teritoriju dananje
Bosne i Hercegovine. Jedna je od njih, nedaleko
od Stoca u Hercegovini, spaljena ruevina u kojoj
su pronaeni novii iz etvrtog stoljea:
slikovita potvrda injenice da je ta najranija
faza kranstva u Bosni naprasno prekinuta
5
najezdom Gota.
Upotreba latinskoga vjerojatno se brzo proirila

Bosnom u rimsko doba. Bijae to jedini zajedniki
jezik doseljenika iz raznih dijelova carstva koji
su se naselili u provinciji Dalmaciji: ponajvie
iz dananje Italije, ali i iz Afrike, panjolske,
Galije, Njemake, Grke, Male Azije, Sirije,
Palestine i Egipta. Veina je tih kolonista
prebivala u gradovima na obali, ali su azijska
imena ljudi zabiljeena u dolini Neretve (u
zapadnoj Hercegovini) i na podruju Jajea na

6
sjeverozapadu Bosne. Od sredine drugog stoljea
poslije Krista i mnogobrojni vojni veterani
naseljavali su se kao kolonisti u Bosni:
karakteristian je znak njihove vanosti to to u
rumunjskom jeziku, koji se razvio iz latinskoga
to se govorio u tom kraju, rije koja znai
"starac", batrin, potjee od latinske rijei
veteranus. Rimske legije uvelike su novaile same
Ilire za svoje potrebe, i od kraja drugog
stoljea ilirske su zemlje bile izvor ive vojne
sile za brojne provincijske guvernere i generale
koji su poslije postali rimski carevi. Prvi od
njih, Septimije Sever, raspustio je pretorijansku
gardu kad je doao u Rim 193. godine, i zamijenio
je ilirskim postrojbama: "arolikim oporom
vojnika", kako je napisao jedan rimski
historiar, "divljake vanjtine, jezovitog
7
naina govora i posve neotesanih u razgovoru".
I drugi rimski i grki izvori zauzimaju slian

superioran stav spram tih provincijskih
balkanskih uroenika. Posljedica je toga da
nemamo pravih, podrobnih izvjea o njihovoj
drutvenoj strukturi, o njihovoj religiji i
nainu ivota. Ipak, posebno je zanimljiva
usputna napomena grkog geografa Strabona (63.
prije Krista - 25. poslije Krista): on spominje
kako je meu Ilirima bilo uobiajeno tetoviranje.
Njegovo je svjedoanstvo potvreno otkriem igala
za teto-
5 Markoli, "Archaeology", str. 45-46.
6 Altbldy, Bevlkerung der Provinz Dalmalien, str. 184-188.
7 Dio Cassius, navedeno u Wilkes, Illyrians, str. 260.

viranje u ilirskim grobnim humcima u Bosni.8

Premda nije poznato daje tetoviranje bio
slavenski obiaj u bilo koje doba i u bilo kojem
drugom dijelu slavenskih zemalja, tetoviranje se
ouvalo sve do ovoga stoljea medu katolicima u
srednjoj Bosni i medu muslima-nima i katolicima
na sjeveru Albanije. U dvadesetim godinama ovog
stoljea engleska putnica i balkanologinja Edith
Durham potanko je prouila taj obiaj i
prekopirala mnoge bosanske uzorke -jednostavne
geometrijske likove krunice, kria i polumjeseca
to oito predstavljaju sunce i mjesec s njihovim
zrakama. "ene nose", zapisala je izmeu
ostaloga, "kudikamo sloenije uzorke nego
mukarci. Podlaktice i nadlaktice esto su im
pokrivene kojekakvim arama... One koje su medu
njima bile pristupanije rekle su mi da se
tetoviraju 'zato to je takav na obiaj', 'zato
to smo katolici', 'zato to je to lijepo', i
tvrdite da bi i moje ruke bile ljepe
tetovirane".9 Ovaj je obiaj zaudan dokaz
kulturnog kontinuiteta u Bosni koji se protee
sve tamo do ilirskih plemena. To je. na alost, i
jedini takav pouzdan dokaz; tvrdi se dodue da su
ilirskog porijekla i neki drugi oito neslavenski
obiaji to su se ouvali u Bosni, primjerice
polifonijska narodna glazba, ali zato nedostaju
potvrde rimskih i grkih autora.10
Uzmemo li u obzir ne samo dokaze o tetoviranju

nego i sve ono to znamo o povijesti balkanskih
najezda i naseljavanja, moemo mirne due
ustvrditi da su neki Iliri preivjeli sve kasnije
najezde i da su se asimilirali s onim to je
postalo slavensko puanstvo. Ali romantine
teorije nekih junoslavenskih ideologa iz 19.

stoljea koji su tvrdili da su Srbi i Hrvati

"zapravo" Iliri (i stoga jedinstvena, posebna,
vjekovna nacionalna cjelina) govori nam vie o
tadanjoj junoslavenskoj politici nego o staroj
povijesti Balkana."11
8 Stipevi, Illyrians, str. 80.
9 Durham, Some Tribal Origins, str. 102. Vidi takoer Truhelka, "Die Tatowi-rung".
10 Vidi Slipcvi. Illyrians, str. 241, n teoriji o politbnoj glazbi koju je postavio
sarajevski ctnomuzikolog Cvjetko Rihiman. Klasini iy\itri govore samo da su Iliri
voljeli glazbu.
11 Povijest uporabe naziva "Iliri" za June Slavene vrlo je dug", see ak do

humanistikih pisaca 15. stoljea: vidi Hadijahi, "Die Anlange der nationalen
Entwicklung", str. 171-172.
Ponekad se ini da nijedan narod nije mogao

stupiti na Balkan a da ne dade povoda kasnijim
naratajima za nekakvu slinu teoriju. To
pogotovo vrijedi za sljedee osvajae Balkana,
germanska plemena Gota, koja su poela harati
Balkanom u treem stoljeu, nanijela teke poraze
rimskoj vojsci potkraj etvrtog stoljea i
osvojila tvravu Singidunum (dananji Beograd)
potkraj petog stoljea, ali su se uglavnom
povukla u kraljevstvo to su ga osnovali uskoro
zatim u dananjoj Italiji i Dalmaciji. Napokon ih
je na poetku estog stoljea istjerao s Balkana
car Justinijan. (Nakon Justinijano-vih pohoda
Bosna je postala - barem u teoretskom smislu -
dio Bizantskog Carstva; prvobitno je bila na
zapadnoj strani razdjelnice izmeu Zapadnog i
Istonog Rimskog Carstva.) Svi Goti koji su jo
ostali na tom tlu ubrzo su se asimilirali s
12
lokalnim puanstvom.

Premda su Goti bili istodobno kolonisti i

pljakai, ini se da nisu ostavili nikakav trag
svoje kulture u balkanskim zemljama: ni u jednom
balkanskom jeziku nema, na primjer, nijedne
jedine rijei za koju bi se moglo ustvrditi da
potjee iz. gotskog jezika.
Pa ipak se poslije razvila udnovata mitomanija

prema kojoj su Goti pravi preci Hrvata i/ili
Bonjaka. U korijenu toga mita lei
srednjovjekovni rukopis na latinskom jeziku,
Ljetopis popa Du-kljanina, u koji je po svoj
prilici ukljuen i jedan stariji slavenski
ljetopis poznat pod latinskim naslovom Libellus
Gothorum, "Knjiga o Gotima", koja poinje od
doseljenja Gota u Panoniju i koja govori o njima
13
kao o prvobitnim precima Slavena. Ljetopisom se
sluilo nekoliko povjesniara kasne renesanse u
Dubrovniku. Najvei meu njima, benediktinac
Mavro Orbini, izmislio je grandioznu teoriju o
povijesti naroda prema kojoj su gotovo svi narodi
koji su uinili bilo to zanimljivo u kasnom
klasinom i ranom srednjovjekovnom razdoblju bili
Slaveni (ukljuujui tu i Vandale, Avare,
Normane, Fince, Traane i Ilire), a svi su
Slaveni bili Goti: "Svi su oni pripadali istoj
slavenskoj naciji i govorili isti slavenski
12 Stadtmller, Geschichte Sdosteuropas, str. 21.
13 O Libellus Gothorum vidi uvod Ferde iia u njegov prijevod Ljetopisa popu
DiMjanina, i Jireek, Istorija Srha, sv. l, str. 166-167. Tekst Ljetopisa tiskanje u
Schwandner, Scrip/ores rerum hungaricarum, sv. 3,
str. 476-509; vidi str. 476-477 o seobi Gota.

jezik; a kad su najprije krenuli iz svoje

zajednike prapostojbine Skandinavije, svi su
prozvani (osim Ilira i Traana) zajednikim
imenom 'Gota'."14 U Orbinijevu djelu to
poistovjeivanje s Gotima bijae dio nekakve
panslavenske ideologije, kojom se dokazivalo da
su Goti-Slaveni bili najdjelatnija i najmonija
rasa u povijesti Europe. Meutim, u nekim
kasnijim verzijama te "gotske" teorije ljudi na
zapadu Balkana identificirali su se s Gotima da
bi se razlikovali od Slavena.
Iz razumljivih razloga, taje teonja postala

osobito omiljena u Bosni u Drugom svjetskom ratu,
kad su Bonjaci traili za svoju zemlju
samostalnost od hrvatske faistike drave i
nastojali utvrditi svoj bonjaki identitet na
izdvojenoj nacionalnoj bazi. U studenom 1942.
skupina bonjakih muslimanskih autonomista
uputila je Hitleru "memorandum" u kojem je
isticala svoju rasnu superiornost nad slavenskim
susjedima:
"Po svojoj rasi i krvi mi nismo Slaveni; mi smo

gotskog podrijetla. Mi Bonjaci doselili smo se
na jug, na Balkan, u treem stoljeu kao
Meutim, ini se da je ak i
15
germansko pleme."
Hitler teko mogao progutati tu njihovu teoriju.
Goti nisu jedini pohodili zapadni Balkan i moda

ostavili za sobom neke potomke, negdje izmeu
Rimljana i Slavena. Huni iz Azije (mongolsko-
turanski narod) i Alani iz Irana (preci dananjih
Ose-ta na Kavkazu) takoer su se pojavili ondje u
etvrtom i petom stoljeu. U estom stoljeu
dole su na Balkan dvije nove rase: Avari

(mongolsko pleme iz krajeva sjeverno od Kavkaza)

i Slaveni. Njihova je povijest u poetku bila
tijesno isprepletena, bilo da su
14 Orbini, // Regno de gli Slavi, str. 97. O Orbiniju vidi Radoji, Srjiska isto-rija
Mavra Orbinija, str. 5-11; o "gotskoj teoriji" u njegovu djelu i u djelima drugih
dubrovakih pisaca vidi Zlatar, Our Kingdom Come, str. 365-37!. Bit e daje Or-
binijeva teorija djelovala pomalo ishitreno, ak i u ono doba; ali ona se mora
promatrati u kontekstu drugih teorija iz tog razdoblja koje su pripisivale posebnu
snagu i znaenje germansko-skandinavskim rasama. Nizozemski znanstvenik
Grotius tvrdio je da su domorodake rase Sjeverne Amerike bile skandinavskog
porijekla, a flamanski teoretiar Goropius Becanus tvrdio je da se prvobitno u rajskom
vrtu govorio njemaki jezik.
15 Redi, Muslimansko autonomatvo, str. 72. (U memorandumu se isto tako

tvrdilo, kao prie, da su 90 posto Bonjaka plavokosi.) Neto je slino za Hrvate
tvrdio Ante Paveli 1941. godine: Dedijer i dr., History of Yugoslavia ("Istorija
Jugoslavije"), str. 577.
bili saveznici ili suparnici; ini se da su

Avari, iako malobrojniji, bili nadmoniji u tom
odnosu zbog izvanredne vojne vjetine. Te su
mongolske uroenike na kraju protjerali s Balkana
na poetku sedmog stoljea bizantska, hrvatska i
bugarska vojska. Povjesniari su nekad
pretpostavljali da su Avari bili prilino
efemerna pojava u toj regiji, u biti vojna sila
kojoj je bilo samo do pljake. Meutim, novija
istraivanja (u arheologiji i u prouavanju imena
mjesta) pokazuju da je bilo trajnijih avarskih
naselja u mnogim dijelovima zapadne Bosne,
16
Hercegovine i Crne Gore. Na nekim mjestima,
recimo na podrujima sjeverno i sjeverozapadno od
Bosne, odreene skupine avarskih doseljenika
zadrale su se moda i kroz vie narataja:
Slaveni su Avare zvali Obri, a mnoga imena mjesta
kao stoje Obrovac svjedoe o njihovoj prisutnosti

17
na tom tlu. Isto je tako mogue daje i sama
rije ban, koja se od najranijeg doba rabi kao
18
titula hrvatskih vladara, avarskog porijekla.
Ipak su na kraju, naravno, prevladali Slaveni.

Oni su se potkraj estog stoljea doselili u
velikom broju na Balkanski poluotok; nisu bili
samo pljakai nego i kolonisti i poljodjelei, i
osnovali su svoja naselja sve tamo do junog vrha
Grke. (Ondje je bilo sve do 15. stoljea sela u
kojima se govorilo slavenski.)19 Do dvadesetih
godina sedmog stoljea Slaveni su se bili
naselili u dananju Bugarsku i Srbiju, a
vjerojatno su na mnogim mjestima prodrli i u
Bosnu. Zatim su, u roku od nekoliko godina,
stupila na scenu jo dva slavenska plemena:
Hrvati i Srbi. Sudei po zapisima bizantskog
historiara i cara Konstantina Porfirogeneta
(koji je pisao 300 godina kasnije, ali se sluio
carskim arhivima), Hrvate je na Balkan pozvao
tadanji bizantski car da istjeraju napasne
Avare. Srbi, prema Kon-stantinu, nisu bili
angairani da se bore protiv Avara, ali su bili
povezani s Hrvatima i doli su na Balkan u isto
20
doba.
16 Kovacvi, Istorija Crne Gore, str. 282-288.
17 Markoti, "Archaeology", str. 49. Malo avarsko kraljevstvo odralo se u Panoniji (u

junoj Maarskoj) dok ga nije napokon unitio Karlo Veliki u devedesetim godinama
8. stoljea.
18 Andcli, "Periodi u kulturnoj historiji", str. 200.
19 Malingoudis, Slavoi ste mesaionike Ellada, str. 39.
20 U Konstantinovoj knjizi postoje zapravo dvije razliite verzije tih dogaaja. Vidi
raspravu o tome u Fine, Early Medieval Balkans, str. 49-59.

Tko su zapravo bili ti Srbi i Hrvati?

Znanstvenici odavno znaju da rije Hrvat nije
slavenska. Smatra se da je to ista rije kao i
iransko ime Choroatos, pronaeno na natpisima
nadgrobnih spomenika nedaleko od grkoga grada
Tanaisa u donjem toku rijeke Don, na jugu Rusije.
Cijelo je to podruje sjeverno od Crnog mora bilo
napueno u prvim stoljeima nae ere raznim
plemenima, medu kojima su bili i Slaveni i
Sarmati: ovi potonji bijahu iranski nomadi koji
su u drugom stoljeu prije Krista zaobili sa
zapada sjevernu stranu Kavkaza. Sarmati su
zadobili politiku prevlast nad ostalim
plemenima, pa su neka od tih slavenskih plemena
na taj nain po svoj prilici dobila vladarsku
elitu koja je govorila iranski.2' Jedna teorija
povezuje rijei Hrvat i Choroatos s rijeju hu-
urvatha, koja je znaila "prijatelj" na jeziku
Alana (koji su u to vrijeme bili dio sarmatskog
skupa iranskih plemena).22 Jedna druga teorija
nagaa da se korijen imena "Srbin", serv,
pretvorio u iranskome u charv, to je skupa sa
sufiksom at dalo Choroatos i Hrvat.23 Bjelodano je
jasno da su Srbi i Hrvati imali slinu i povezanu
povijest od najstarijih vremena: Ptolemej, koji
je pisao u drugom stoljeu nae ere, takoer
spominje Serboi medu sarmatskim plemenima
sjeverno od Kavkaza. Veina znanstvenika vjeruje
da su i Srbi i Hrvati bili slavenska plemena s
iranskom vladajuom kastom, ili da su prvobitno
bili iranska plemena koja su stekla slavenske
podanike.24 Negdje na poetku sedmog stoljea oba
su plemena osnovala svoja kraljevstva u srednjoj

Europi: "Bijelu Hrvatsku", koja je obuhvaala dio

dananje june Poljske, i "Bijelu Srbiju", u
dananjoj ekoj. Odatle su se i jedni i drugi
doselili na zapad Balkana.
Moderne ideologije ponovo su se poigrale drevnom

povijeu. Neki hrvatski nacionalistiki
teoretiari selektivno su prihvatili dokaze o
iranskom porijeklu svoga naroda, ali su ih
uskratili Srbima i tako konstruirali vjekovnu
povijesnu podjelu izmeu ta dva naroda. Ta je
teorija takoer bila omiljena u Drugom svjetskom
ratu, kad su drevni Iranci zauzimali vii poloaj
u nacistikoj rasnoj hije-
21 Rostovtscff, Iranians and Greeks, str. 135-146. " Kaulfuss, Die Slawen, str. 6-9. 23
Gimbutas, Slavs, str. 60. *4 Fine, Ear/v Medieval Balkans, str. 56.
22 Kaulfluss, Die Slawenen, str,6-9
23 Gimbutas, Slavs, str.60
24 Fine, Early Medieval Balkans, str.56
10
rarhiji od obinih Slavena. S druge strane, neki

junoslavenski ili panslavenski ideolozi odbacili
su, radi svojih vlastitih politikih razloga, sve
dokaze o ranim vezama s Irancima. Meutim,
historijska je istina prilino jasna: Srbi i
Hrvati bili su od najranijih vremena razliiti
ali tijesno povezani, ivei i selei se u
tandemu, a i jedni i drugi imali su neku vrstu
iranske komponente. Isto je tako jasno da je u
vrijeme kad su oni doli na Balkan ondje ve
postojalo brojno slavensko puanstvo - brojnije

od svih Srba i Hrvata zajedno. Taj se glavni

slavenski supstrat ne moe podijeliti na
razdvojene subetnike grupacije; stoga je
neminovno uzaludan sav projekt iz-miljanja
prastarih etnikih podjela medu njihovim
potomcima. A taj slavenski supstrat zacijelo je
asimilirao ostatke puanstva iji su preci moda
bili Iliri, Kelti, Rimljani, pojedinci iz svih
dijelova Rimskog Carstva, Goti, Alani, Huni i
Avari.
Srbi su se naselili na podruju koje odgovara

dananjoj jugozapadnoj Srbiji (teritoriju koji je
poslije, u srednjem vijeku, postao poznat pod
imenom Raka ili Rascia), i malo-pomalo proirili
svoju vlast na teritorije Duklje ili Diocleje
(Crna Gora) i Huma ili Zahu-mlja (Hercegovina).
Hrvati su se naselili otprilike na podruju koje
odgovara dananjoj Hrvatskoj, u koje je
vjerojatno bio ukljuen i vei dio same Bosne,
25
osim istonog pojasa doline rijeke Drine.
Lokalno je slavensko puanstvo bilo organizirano
na tradicionalnoj plemenskoj osnovi: hijerarhija
jedinica poinjala je od porodice (vjerojatno one
vrste proirene obitelji koja se ouvala u nekim
dijelovima Balkana do dana dananjega, a poznata
je pod slavenskim nazivom zadruga); porodice su
bile udruene u rodove, a rodovi u plemena;
teritorijem jednog plemena zvanom upa. vladao je
teritorijalni poglavar zvani upan. 26 Stari
Slaveni bijahu pogani koji su se klanjali raznim
bogovima, ija su se imena ouvala do dana
dananjega u imenima mjesta u bivoj Jugoslaviji:
bog rogate marve Veles, na primjer, ili bog
27
gromovnik Perun ili Pir. Bizantski su

25Obolensky, Byzantine Commonwealth, str. 136; Guldcscu, "Political History", str.

86.
26 Gimbutas, Slavs, str. 140-141. O zadrugama vidi Sicard, La Zadruga sud-slave, i

Byrncs, ur., Communal Families in the Balkans.
27 Gimbutas, Slavs, str. 165-168; Markoti, "Archaeology", str. 52.
11
vladari ve u sedmom stoljeu pokuavali

pokrstiti Hrvate uz pomo latinskih sveenika iz
ono malo gradova na dalmatinskoj obali to su jo
bili pod vlau Bizanta.28 Ali glavnina je Hrvata
pokrtena tek u devetom stoljeu, a moemo samo
pretpostaviti da su udaljenija i nedostupnija
podruja u Bosni posljednja podvrgnuta tom
procesu, koji je do njih zacijelo dopro iz
priobalja potkraj devetog ili na poetku desetog
29
stoljea. Ima mnogo tragova poganskih obiaja
koji su uneseni najprije u kranstvo, a poslije
i u islam u Bosni - primjerice, uporaba gorskih
vrhunaca za bogosluje. Imena poganskih bogova
kao to su Pir, Oganj i Tur ouvala su se u
usmenoj tradiciji sve do dvadesetog stoljea
(jedan je istraiva zabiljeio pjesmicu o njima
koju mu je priopio neki starac u Sarajevu 19.33.
godine), a ouvana su i u bonjakim osobnim
imenima kao to su Tiro i Piri.
30
Politika povijest zapadnog Balkana od sedmog do

jedanaestog stoljea prilino je zapetljana i
zbrkana, s nizom osvajanja i promjena podanike
privrenosti. Najstarija uspostavljena vlast na
Balkanu, Bizantsko Carstvo, nije ondje izravno
vladalo, ali je uspijevalo prisiliti puanstvo da

od vremena do vremena prizna njegovu vrhovnu

vlast. Bizant je odravao veze s dalmatinskim
gradovima na obali i na otocima: oni su ustrojeni
kao theme (vojni okrug) u devetom stoljeu, ali
je bizantska vlast u Dalmaciji postajala sve vie
simbolina - dobrim dijelom i zato to su crkve u
Dalmaciji bile pod jurisdikcijom Rima. Potkraj
osmog i na poetku devetog stoljea sjevernu
Hrvatsku, pa i dobar dio sjeverne i
sjeverozapadne Bosne, osvojili su Franci Karla
Velikog. Ti su teritoriji ostali pod franakom
vlau sve do sedamdesetih godina devetog
stoljea. Vjerojatno se ba u tom razdoblju stari
plemenski poredak u Bosni i Hrvatskoj poeo
31
mijenjati po uzoru na zapadnoeuropski feudalizam.
29 Dvornik, Byzantine Missions in the Stava, str. 9-20. 29 orovi, Historija Bosne,
utr. 133-134.
30Hadijahi, "Sinkretistiki elementi", str. 304-305 (gorski vrhunci), 309-313 (imena

boanstava).
31 Andcli, "Periodi u kulturnoj historiji", str. 2U2-203.
12
Dotle su Srbi bili uspostavili vlast nad

dijelovima teritorija u dananjoj Hercegovini i
Crnoj Gori, a istona skupina srpskih upa u
dananjoj jugozapadnoj Srbiji okupljena je u neku
vrstu srpske kneevine (pod vlau "velikog
upana") oko sredine devetog stoljea. Na poetku
desetog stoljea Hrvatska je bila mona i
nezavisna drava pod kraljem Tomislavom; opet je
vei dio sjeverne i zapadne Bosne pripadao
njegovu kraljevstvu. Nakon njegove smrti

(vjerojatno 928. godine) Hrvatska je bila

razdirana graanskim ratom i kratko vrijeme
(izmeu tridesetih i ezdesetih godina desetog
stoljea) vei dio Bosne prigrabila je obnovljena
i trenutano snana srpska kneevina, koja je
priznavala vrhovnu vlast Bizantskog Carstva32
Ove pojedinosti daju nam povijesni kontekst u

kojem se prvi put spominje Bosna kao teritorij.
Rije je o p9litiko-geografskom priruniku koji
je 958. godine napisao bizantski car Konstantin
Porfi-rogenet. U dijelu posveenom zemljama
srpske kneevine pie: "u pokrtenoj Srbiji
nalaze se napueni gradovi Destinikon (itd.)... a
na tlu Bosone Katera i Desnik."33 Odavde jasno
proizlazi da se Bosna (manja od dananje Bosne i
koncentrirana uz rijeku Bosnu koja tee od mjesta
blizu Sarajeva na sjever) smatrala zasebnim
teritorijem, iako je u to vrijeme pripadala
Srbima. U ezdesetim godinama desetog stoljea
ponovo je potpala pod Hrvatsku i ostala pod
hrvatskom vlau otprilike pola stoljea.
Zatim je, 1019. godine, ponovo mono Bizantsko

Carstvo pod carem Vasilijem II., "zatornikom
Bugara", prisililo srpske i hrvatske vladare da
priznaju bizantsku vrhovnu vlast. Nominalno
podanitvo Hrvata postupno se pretvorilo u neto
kao saveznitvo, pa je u 11. stoljeu Bosnom neko
vrijeme vladao hrvatski namjesnik, a u istonom
dijelu stanovito vrijeme srpski vladari koji su
bili neposrednije
32 Fine, Earlv Medieval Balkans, str. 159, 262-265, Byzantine Commonwealth, str.
159-160.
33 Constantine Porphyrogenitus, De administrando imperil), str. 160 ("kai cis to

chrion Bosona to Katcra kai to Desnk"), Pretpostavlja se daje Desnck dananji

Dcsnik (iako je Jireek drao da je to dananji Tcanj na rijeci Usori), a Katcra je

vjerojatno dananje selo Kotor ili Kotorac, pokraj Sarajeva: vidi Jirack, Die Han-
Jehstrassen, str. 29-30; Skari, Sarajevo i njegova okolina, str. 32; Corovi, Historija
Bosne, str. 112.
13
pod bizantskim nadzorom.34 Neto vie nezavisnosti

uivali su krajevi juno od same Bosne, teritorij
Duklje, inae poznat pod imenom Zeta (Crna Gora)
i Hum ili Zahumlje (Hercegovina), gdje su lokalni
srpski knezovi odolijevali vladavini Bizanta. Ti
su krajevi ujedinjeni u jedinstvenu srpsku
kneevinu, koja se u sedamdesetim godinama 11.
stoljea proirila i na srpski teritorij Raku. U
osamdesetim godinama proirila se pod kraljem
Bodinom jo vie pa je obuhvatila vei dio Bosne,
ali je nakon Bodinove smrti 1101. godine
kraljevstvo uskoro propalo.
Kraj 11. stoljea oznaava prekretnicu u

povijesti zapadnog Balkana. Nakon Bodinove smrti
teite srpskih politikih tenji premjestilo se
na istok, na Raku, koja je postala srce
srednjovjekovne Kraljevine Srbije. Dotle je
hrvatske zemlje prigrabila Ugarska, a 1102.
godine ugarski kralj Koloman okrunjen je za
kralja Hrvatske - tako je uspostavljen odnos
izmeu te dvije drave, ponekad odnos izravnog
podlonitva, a ponekad personalne unije i
saveznitva, koji e trajati (uz nekoliko prekida
i preinaka) sve do 1918. godine. Ugarska je vlast
1102. godine protegnula i na Bosnu, ali je Bosnom
kao udaljenijim i nedostupnijim teritorijem
vladao ban, ija je vlast u toku 12. stoljea
bivala sve samostalnija.35 U ezdesetim i

sedamdesetim godinama 12. stoljea Hrvatska i

Bosna potpale su nakratko opet pod bizantsku
vlast, nakon uspjenog vojnog pohoda
ekspanzionistikog cara Manuela Komnena, ali su
nakon njegove smrti 1180. godine svi njegovi
vojni uspjesi ubrzo pali u vodu. Hrvatska je
obnovila svoju uniju s Ugarskom. Bosna se,
meutim, u biti oslobodila ugarske vlasti; a kako
njome nije vie vladalo ni Bizantsko Carstvo ni
Hrvatska, uspjela je prvi put postati manje-vie
nezavisna drava. Odatle onaj glasoviti opis
Bosne iz pera tajnika Manuela Komnena, Ijetopisca
Kinama, koji je vjerojatno u osamdesetim godinama
zapisao: "Bosna ne slua srpskog velikog upana;
to im je tek susjedni narod koji ima svoje
obiaje i vlast."36 Kinam je takoer pribiljeio
da Bosnu od Srbije dijeli rijeka Drina - crta raz-
34Fine, Early Medieval Balkans, str. 201, 278-280; Obolensky, Byzantine

Commonwealth, str. 2X7-288.
35 Fine, Earlv Medieval Balkans, str. 288.
36 Cinnamus (Kinam), Epitome, str. 104 (knj. 3, pog. 7).
14
djelnica koja je ostala istona granica Bosne u

veem dijelu njene kasnije povijesti.
Iz zamrene povijesti rane slavenske Bosne, od

dolaska Hrvata i Srba u dvadesetim godinama
sedmog stoljea pa do utemeljenja nezavisne
bosanske drave u osamdesetim godinama dvanaestog
stoljea, ne mogu se izvui nikakvi jednostavni
zakljuci. Sama Bosna bila je u vie navrata pod

srpskom vlau, napose oko sredine 10. i potkraj

11. stoljea. Ipak, bilo bi pogreno kazati daje
Bosna ikad bila "dio Srbije", zato to srpske
kraljevine koje su obuhvaale i Bosnu nisu u ono
vrijeme obuhvaale vei dio onoga to danas
zovemo Srbijom. Uistinu je za veeg dijela ovog
ranog srednjovjekovnog razdoblja Hercegovina bila
srpski teritorij, ali je sama Bosna bila mnogo
tjenje povezana s hrvatskim zemljama, a u 12.
stoljeu, ba kad je stekla nezavisnost, ini se
da je sve vie teila hrvatsko-ugarskom kulturnom
i politikom prostom.37 to se tie vjerske
organizacije, Bosna je u ranom srednjem vijeku
bila vezana za Hrvatsku, a ne za srpske zemlje:
biskupija bosanska spominje se kao rimokatolika
biskupija uli. stoljeu (nakon vjerskog raskola
izmeu Rima i Carigrada 1054. godine), i ini se
daje potpala pod jurisdikciju Splitske
nadbiskupije prije nego to je u 12. stoljeu
pripojena Dubrovakoj dijecezi.38 (Meutim, kao
to emo uskoro vidjeti, crkva je u Bosni imala
neke svoje osebujne znaajke po kojima se
zacijelo vrlo rano poela razlikovati od
latinskih crkava na dalmatinskoj obali.) Jedan od
simbola politikih veza Bosne s hrvatskim
svijetom jest injenica da su njeni vladari
nosili hrvatsku titulu ban od najranijih vremena;
vrhovni poglavar Srba oduvijek se pak zvao
"veliki upan", a nikad ban.^
A na pitanje jesu li stanovnici Bosne 1180 godine

bili zapravo Hrvati ili zapravo Srbi ne moe se
odgovoriti iz dva razloga: prvo, zato to nam
nedostaje dokaza, a drugo, zato to to pitanje
nema smisla. Moemo samo rei da je vei dio
bosanskog teritorija vjerojatno bio u hrvatskim
rukama - ili bar u slavenskim rukama pod

hrvatskom vlau - u sedmom stoljeu, ali je to

plemenska oznaka
37 Andcli, "Periodi u kulturnoi historiji", str. 204-205. " irkmi. "Die bosnische
Kirche", str 547-548. >; Corovi, Historiju Bome, str. ! 13: D Mandi, Etnika povijest
Bosne, str. 33.
38 irkovi, "Die bosnische Kirche",str.547-548
39 orovi, Historija Bosne, str.113;D.Mandi, Etnika povijest Bosne str.33
15
koja pet stoljea kasnije nema mnogo smisla, ili

ga uope nema. Bosanci su u svojoj vjerskoj i
politikoj povijesti openito bili blii
Hrvatima, ali primjenjivati dananji pojam
hrvatskog identiteta (neto to je nastalo u
novije doba na osnovi vjere, povijesti i jezika)
na nekoga u ono doba jest puki anakronizam.
Jedino razborito to bi se moglo kazati o
etnikom identitetu Bosanaca jest ovo: oni su
bili Slaveni koji su prebivali u Bosni.
16

2 SREDNJOVJEKOVNA
BOSANSKA DRAVA
1180.-1463.
Povijest Bosne oko sredine srednjeg vijeka esto

je zbrkana i dovodi ovjeka u nedoumicu. Ipak,
istiu se trojica monih vladara: Kulin ban (koji
je vladao od 1180. do 1204.), ban Stjepan Kotro-
mani (1322-1353) i kralj Stjepan Tvrtko (1353-
1391). Pod drugim od ove trojice Bosna se
proirila i na kneevinu Hum (Hercegovinu), a pod
treim se proirila jo dalje na jug i domogla se
velikog dijela dalmatinske obale. Za druge
polovice Tvrtkove vladavine Bosna je uistinu bila
najmonija drava na zapadu Balkana. Jedini dio
dananje Bosne koji nije bio ukljuen u Tvrtkovo
kraljevstvo jest pojas zemlje na sjeverozapadu
gdje se danas nalazi grad Biha, to je tada
pripadao hrvatsko-ugarskom teritoriju.
To su bili vrhunci srednjovjekovne bosanske moi

i nezavisnosti. U razlinim razdobljima izmeu
vladavine te trojice vladara, Bosna je bila
podijeljena, bilo slubeno bilo de facto, kao
posljedica borbe za vlast meu lokalnim plemikim
porodicama. Premda je drutveni i politiki

sustav u Bosni bio u osnovi feudalan, ipak nije

rije o strogoj formi feudalizma u kojoj bi
plemiki posjedi pripali kruni kad plemii ne bi
izvrili svoju vojnu dunost: plemii su bili
samostalni zemljoposjednici i esto su sa svojih
pozicija teritorijalne moi diktirali tko e
naslijediti bosansku krunu.1 Tu lee korijeni
stalne nepostojanosti u bosanskoj politici u
srednjem vijeku.
Ugarska je za sve to vrijeme bila dominantna

susjedna zemlja. U 13. i na poetku 14. stoljea
Srpska je Kraljevina takoer prerasla u monu
dravu u vojnom smislu; ipak, zaudo, srpski
kraljevi nisu nikad ozbiljno pokuali osvojiti
Bosnu.2 Ugarski kraljevi imali su pak vieput
priliku ustanoviti kako je teko domoi se Bosne
zbog nepristupanosti njena terena, a kad se
jednom i osvoji, sumnjiva je bila vrijednost tog
posjedovanja zbog neposlunosti zemljoposjed-
nike vlastele.
Udaljenost Bosne bila je i glavni razlog

najizrazitijoj i najzagonetnijoj znaajki njezine
srednjovjekovne povijesti: izmatinoj Crkvi
bosanskoj. ini se da se ta crkva otcijepila od
Katolike crkve
1 Truhelka, "Das mittelalterliche Staatswcscn", str. 72; Fine, Late Medieval Balkana,
^. 18-21.
2 Orbini spominje jedan neuspjeli pokuaj za vladavine Stjepana Kotromania:

Regna de gli Slavi, str. 354-355.
19

u trinaestom stoljeu, i daje bez konkurencije

djelovala u Bosni sve do dolaska franjevaca, koji
su pokuali obnoviti vlast Rimske crkve u
etrdesetim godinama 14. stoljea. Otada se Crkva
bosanska oko jednog stoljea natjecala s
Rimokatolikom crkvom dok joj sveenici nisu,
uoi turske najezde, bili protjerani ili silom
preobraeni na katolianstvo. Za sve vrijeme
postojanja te crkve papinski su pisari optuivali
Bosnu zbog hereze; a neki su od tih autora
identificirali tu herezu kao dualistiku ili
manihejsku. Zbog tih optubi, Crkva bosanska
obino se smatrala kasnim plodom jedne ranije
balkanske manihejske sekte, bogumila iz Bugarske.
Meutim, suvremena znanost iznijela je ozbiljne
zamjerke na raun te tradicionalne teorije. Ali
ta je tema toliko sloena da emo se njome
posebno pozabaviti u sljedeem poglavlju.
Kuiin ban stekao je legendarni status u bosanskoj

povijesti. "ak i dan-danas", pisao je
povjesniar William Miller 1921. godine "narod ga
smatra za ljubimca vila a njegovu vladavinu kao
zlatno doba, a 'priati o Kulinu banu' omiljena
je uzreica o nekome tko govori o dalekoj
prolosti, kad su ljive u Bosni vjeito stenjale
pod teretom plodova a uta itna polja neprestano
lelujala u plodnim dolinama." Dvadeset etiri
3
godine mira zacijelo je bilo dobro dola promjena

za obinog Bonjaka u ono doba. Sauvani djelii
svjedoanstava govore o tome kako se Kulin
posebice trudio oko ekonomskog razvoja svoje
zemlje: sklopio je trgovaki ugovor s Dubrovnikom
4
1189. godine i poticao dubrovake trgovce da
eksploatiraju bogate bosanske rudnike. Uspostavio
je i dobre odnose s vladarom Huma (Hercegovine),
koji je Kulinovu sestru uzeo za enu, i sa

srpskim velikim upanom Stevanom Nemanjom,

utemeljiteljem dinastije Nemanjia, koja e od
Srbije napraviti velesilu u sljedea dva
stoljea. Ali odnosi sa druge dvije drave nisu
bili tako prijateljski: s Ugarskom, koja je jo
drala da ima vrhovnu vlast nad Bosnom, i sa
Zetom (koja se prije zvala Duklja ili Dioclea:
dananja Crna Gora), koja se udruila s Ugarskom
iz taktikih politikih razloga.
3 Essays on the Latin Orient, str. 468; uzreicu "Za Kulina bana" zabiljeio je i Orbini
1601. godine: Regno de gli Slavi, str. 351.
4 Miller, Essays on the Latin Orient, str. 468; Coquelle, Histoire du Montenegro, str.
82.
20
Sukob nije poprimio oblik rata nego crkvene

politike. Bosna je (nasuprot pravoslavnom Humu)
bila katolika zemlja i podlona vlasti
nadbiskupa dubrovakog. Crkvena hijerarhija u
Dubrovniku nije se zbog velike udaljenosti mnogo
mijeala u poslove Katolike crkve u Bosni: njoj
je bilo u biti doputeno da sama imenuje svoga
biskupa (ija se dijeceza protezala na sjever,
ak i na hrvatsko-ugar-ske zemlje). Ugarska je
eljela uspostaviti stroi nadzor nad bosanskom
biskupijom pa se u Rimu na poetku devedesetih
godina 12. stoljea zauzimala da bosanska
biskupija potpadne pod jurisdikciju prougarskog
nadbiskupa u Splitu. Tada je vladar Zete, kojem
je bilo stalo do toga da diskreditira i Bosnu i
Dubrovnik, poeo obasipati papu poslanicama u
kojima se tuio da su Kulin ban, njegova ena i
na tisue njihovih podanika postali heretici.5

Moda su te pritube bile i nain da se od pape

ishodi odobrenje da se prigrabi neto od
bosanskog teritorija. Meutim, Kulin ban je na
kraju neutralizirao krizu tako to je sazvao skup
poglavara Katolike crkve u Bosni (takozvani skup
na Bilinom polju) 1203. godine, na kojemu je
javno igosan niz pogreaka. ini se da su se te
pogreke vie odnosile na nemar u vrenju
vjerskih obreda nego na ozbiljnu doktrinarnu
herezu. Ipak, uspostavljena je tradicija da se
Bosna igoe optubama zbog hereze.6 Sam Kulin
ban, koji je oduvijek tvrdio daje dobar katolik,
umro je sljedee godine.
U iduih pola stoljea Bosna je neprestano bila

pod pritiskom svoga monog susjeda Ugarske.
Maari se nisu odrekli nauma da zadobiju nadzor
nad bosanskom biskupijom. Pape su u tridesetim
godinama 13. stoljea neprekidno upuivale
ugarskim vladarima i biskupima zahtjeve da
iskorijene herezu u bosanskoj dijecezi.7 To je
djelomice bila i reakcija na neobino nisku
razinu bosanskog klera: u jednom papinskom pismu
iz 1232. godine reeno je za katolikog biskupa u
Bosni da je nepismen, da ne poznaje ak ni obred
5 Vidi pismo Vuleanusa (Vukana) od Zete Inocentu III, rujan 1199., u Fermen-din,
ur., Ada Bosnae, str. 5.
6 Fine, Late Medieval Balkans, str. 18, 43-47; za detaljnu analizu skupa na Bilinom
polju vidi Fine, Bosnian Church, str. 126-134. Sam in odreknua tiskanje u Mignc,
ur., Patrologia latina, sv. 215, stup. 153-155.
7 Fermendin, ur., Ada Bosnae, str. 8-11.
21

krtenja, i da je, to nije potrebno valjda ni

spominjati, u dosluhu s hereticima. A moda se
iza ,-vega toga krila i zabrinutost koju su
vjeto poticali ugarski vladari, koji su traili
vjersko opravdanje za upad u Bosnu. Do upada je i
dolo potkraj tridesetih godina 13. stoljea; do
1238. godine Maari su osvojili juni i srednji
dio Bosne, Vrhbosnu, i trudili se svim silama da
utemelje u Bosni dominikanski red.s Bosanski ban
Ninoslav zadrao je ipak neto teritorija; pa kad
se ugarska vojska 1241. godine iznenada povukla
na sjever da se suprotstavi prijetnji mongolske
najezde na Ugarsku, uspio je ponovo zadobiti
vlast u Bosni. Mongoli su hametice potukli
ugarsku vojsku i nastavili put pljake i
razaranja kroz sjevernu Hrvatsku sve do
Dalmacije. Meutim, kad su doznali da im je umro
Veliki Kan, vratili su se na istok, preko Zete
(Crne Gore) i Srbije. Na taj su nain zaobili
Bosnu pa joj nisu nanijeli gotovo nikakve tete.
U drugoj polovici 13. stoljea ini se daje Bosna

bila prilino izdvojena od ostalih. Ugarska je
1252. godine nagovorila papu da podvrgne bosansku
biskupiju vlasti nadbiskupije u Maarskoj;
meutim, glavna je posljedica te promjene bila u
tome da je bosanski biskup stolovao izvan Bosne
(u Slavoniji koja je bila pod ugarskom vlau),
pa je ukinuta gotovo svaka mogunost bilo koje
crkvene vlasti da utjee na Katoliku crkvu u
samoj Bosni.9 Ugarska je jo jedanput pokuala
zauzeti Bosnu 1253. godine, ali ini se daje
otada pa sve do kraja stoljea ostavila na miru
prvobitnu banovinu Bosnu - nasljednicu drave
Kulina bana.10 Meutim, nekoliko sjevernih
dijelova dananje Bosne, recimo Soli, ili
podruje rudnika soli kod Tuzle, dodijeljeno je

lanovima ugarske kraljevske porodice.

Sjeveroistoni dio tih krajeva zdruen je s
teritorijem u sjevernoj Srbiji u ugarsko
vojvodstvo poznato pod imenom Mava."
8 Fine, Lute Medieval Balkans, str. 144-145. Profesor Fine je to identificirao kao grad
Vrhbosnu (dananje Sarajevo), ali se taj spomen jamano odnosi na oblast Vrhbosnu
jer grad jo nije postojao. U jednom izvjetaju iz 1244. godine kae se da je sredite
upe Vrhbosne bilo u gradu Brdo, gdje su stolovali ban i katoliki biskup (vjerojatno je
to dananje selo Ban-Brdo): vidi Jireck, Die Handelsslmssvn, str. 31.
9Fine, Late Medieval Balkans, str. 146. 111 Fine, "Was the Bosnian Banale
Subjected to Hungary?" " Miller, Exsavs on the Latin Orient, str. 473; Fine, Late
Medieval Balkans, str. 14K.
10 Fine "Was the Bosnian Banate Subjected to Hungary?"
11 Miller,Essays on the Latin Orient, str.473;Fine,Late Medieval Balkans,str.146
22
Upravo su ti sjeverni krajevi iznjedrili sljedeu

vladarsku poro dicu u Bosni. Stjepan Kotromani
naslijedio je svog oca u osamdesetim godinama 13.
stoljea kao vladar jednog od tih teritorija na
sjeveru Bosne i oenio se kerkom vladara Mave.
Nakon toga je vodio dugotrajnu borbu za vlast,
ije su pojedinosti vrlo mutne, s jednom drugom
bosanskom plemikom porodicom, ubiima, iz
bribirskog kraja u sjevernoj Dalmaciji. ini se
da su ubii vladali starom banovinom Bosnom za
veeg dijela prvih dvaju desetljea 14. stoljea
i da su jedno vrijeme bili u prijateljskim
odnosima s Kotromanovim sinom, Stjepanom
Kotromaniem.12 Ali negdje na poetku dvadesetih
godina Kotromani je slavio pobjedu: Subi je bio
bosanski banjo 1318. godine, ali je Kotromani
1322. doao na njegovo mjesto. Kad se jednom

domogao vlasti, poeo je proirivati bosansku

dravu pripojivi staroj banovini nekoliko
oblasti na sjeveru. Osvajanjem je dodao tome
podruja zapadno od banovine, koja su prije
pripadala Hrvatskoj a ubudue e ostati u sklopu
Bosne. Nakon toga je osvojio i oko dvjesto milja
dalmatinske obale izmeu Dubrovnika i Splita.
Godine 1326. anektirao je vei dio Huma
(Hercegovine) te je tako prvi put stvorio od
Bosne i Hercegovine politiku cjelinu. Do tada je
Hum bio poprilino samostalan pod vlau lokalnih
vladarskih porodica; pa i u vjerskom je pogledu
bio izdvojen jer mu je puanstvo bilo uglavnom
pravoslavne vjere.13
Kotromani je njegovao prijateljske odnose sa

stranim silama. Imao je veliku sreu to je
Kraljevina Srbija, koja je upravo bila u
izvanrednom usponu pod vladavinom Duana Silnog,
bila zaokupljena planovima da proiri vlast na
jug, na Makedoniju, Albaniju i sjevernu Grku.
Kotromani je sklopio ugovore s Dubrovnikom
(1334.) i s Mlecima (1335.) i dobro suraivao s
ugarskim kraljem aljui mu bosanske postrojbe u
pomo u njegovim pohodima protiv neposlunih
plemia u Hrvatskoj. Ali dok je god Kotromani
prihvaao i podupirao opstojnost izmatike Crkve
bosanske (to je bila injenica, premda je sam
vjerojatno bio pravoslavne vjere), njegovi odnosi
s papom nisu mogli biti dobri. Godine 1340., da bi
12 O razdoblju Subia vidi Thalloczy, Studien zur Geschichte Bosniens, str.
13 Fine, Late Medieval Balkans, str. 275-279.
23

popravio odnose s papom, pristao je da franjevci

osnuju misiju u Bosni: oni su se ve bili
udomaili na dalmatinskoj obali, ali su do tada
vrlo neodluno pokuavali prodrijeti u Bosnu.14
ini se daje i negdje prije 1347. godine sam
Kotromani preao na katoliku vjeru: u travnju
te godine osobno je pisao papi i zamolio ga da
uputi u Bosnu vei broj kolovanih sveenika koji
e biti "vini u pouavanju vjere i koji e znati
narodni govor".15 Svi potonji vladari Bosne, osim
jedne eventualne iznimke, bit e takoer
katolici.16
Franjevci su uskoro osnovali "Bosansku vikanju",

administrativnu jedinicu koja je poslije
obuhvatila mnogo vee podruje jugoistone Europe
i protegnula se sve do Rumunjske. (To je
proizvelo dodatne komplikacije u sporu oko
bosanske hereze jer se ime Bosne u franjevakim
spisima moglo odnositi, tako rei, na bezbroj
grijeha.) Godine 1385. Vikanja je obuhvaala 35
franjevakih samostana, iako ih je u samoj Bosni
bilo svega etiri: u Visokom, Lavi, Sutjesci i
Olovu. Do godine 1463. podii e se jo 12
samostana u granicama bosanske drave. Meutim,
nijedan samostan nije smio imati vie od 12
fratara, a prosjeno su u svakom samostanu
zapravo bila svega etvorica. A kako su prva tri
od etiri spomenuta samostana bila blizu jedan
drugome u sredinjem dijelu Bosne, franjevaka
tenja da ponovo zadobiju due za Rimsku crkvu
nije mogla imati bogzna kakav uspjeh u veem
dijelu zemlje u toj prvoj fazi njihova pohoda.17
Crkvi bosanskoj, kao to emo vidjeti, takoer je
nedostajalo pravog teritorijalnog ustrojstva, pa
je po svoj prilici vei dio puanstva na selu

prakticirao tek najniu formu pukog kranstva,

uglavnom bez sveenika.
Kad je Stjepan Kotromani pokopan u franjevakom

samostanu u Visokom 1353. godine, on je ostavio
za sobom bosansku dravu nezavisnu, bogatu i
monu. Ipak, njena je stabilnost jo ovisila o
suradnji plemikih porodica koje su imale svoja
snana uporita u razliitim dijelovima zemlje.
Sinovcu koji je naslijedio Kotromani-a, Stjepanu
Tvrtku, bilo je svega petnaest godina pa nije
imao ni autoriteta ni vojne snage da odri na
okupu sve te centrifugalne sile. Istodobno je
ugarski kralj jedva ekao priliku da iskoristi
podjele u
14
D. Mandi, Franjevaka Bosna, str. 17, 39.
15 Fermendin, ur., Acta Bosnae, str. 28.
16 Fine, Late Medieval Balkans, str. 281. n Ibid., str. 281-282.
17 Ibid. str.281-282
24
Bosni kako bi se ponovo domogao izgubljenih

teritorija. U prvih 14 godina svoje vladavine
Tvrtko je morao suzbijati pobune u Bosni i
ugarska presezanja; godine 1366. bio je ak
prisiljen potraiti utoite na ugarskom dvoru
jer je skupina bosanskih plemia ustoliila na
njegovo mjesto njegova brata Vuka. Ali ve 1367.
godine - oito uz pomo ugarskog kralja, koji je
shvatio daje izazvao nemire od kojih ni Tvrtko ni
on nee imati nikakve koristi - Tvrtko je opet u

Bosni na vlasti."18 Otada mu ugarski kralj ne

zadaje vie mnogo briga jer je zaokupljen
dogaajima na sjevernim granicama Ugarske. Zatim
je Tvrtko obratio pozornost na jug. Veliko srpsko
carstvo raspalo se bilo vrlo brzo nakon smrti
svoga tvorca Stevana Duana 1355. godine. Jedan
od srpskih plemia koji su nastojali prigrabiti
to vie teritorija od ostataka carevine bijae
Lazar Hrebljanovi, koji je vodio zamrenu borbu
za vlast s ostalim plemiima u jugozapadnoj
Srbiji, u Humu (Hercegovini) i Zeti (Crnoj Gori).
Tvrtko je pruio Lazaru potrebnu pomo, pa je bio
nagraen pri kasnijoj razdiobi plijena irokim
pojasom teritorija juno i jugoistono od Bosne:
dijelovima Huma, Zete i june Dalmacije
(ukljuujui i dio morske obale izmeu Dubrovnika
i Boke Kotorske) i onim to je poslije postalo
Novopazarski sandak. U ovom posljednjem dijelu
nalazio se i manastir Mileeva u kojem su se
uvali posmrtni ostaci Svetoga Save, jednog od
najvanijih svetaca u povijesti Srpske
pravoslavne crkve. Godine 1377. Tvrtko je
proslavio svoj uspjeh tako to se u Mileevi
okrunio za kralja - ne samo Bosne nego i "Srblji-
ma".* Meutim, ovaj je posljednji detalj bio samo
znak prilino pompozne dinastike samohvale, u
skladu s impozantnim dvorom u bizantskom stilu
to ga je ustrojio u svojoj kraljevskoj tvrdi na
Bobovcu. Tvrtko je doista bio potomak
utemeljitelja srpske dinastije Nemanjia, ali
nikad nije ozbiljno pokuao zavladati Srbijom.19
* Ovdje iznosim tradicionalnu teoriju prema kojoj je Tvrtko okrunjen u Mileevi.

Meutim, nedavna su istraivanja pokazala da se on nije okrunio u Mileevi, nego u
mjestu Mile, nedaleko od VLsokog, u sredinjoj Bosni. Vidi Andcli, Bohovac i
Kraljeva Sutjeska, i Daja, Konfesionalnog! i nacionalnost Bosne i Hercegovine,
Dodatak l.

18 Ibid., str. 368-370.
19 Ibid., str. 384-386; Klai, Geschichte Bosniens, str. 201-203; irkovi, Istori-ja
bosanske drave, str. 135-140.
25
Njegove politike i teritorijalne ambicije leale

su na drugoj strani. Najprije je pokuao razviti
novu trgovaku luku na sjevernoj strani Boke
kotorske: nazvao ju je Novi (dananji Herceg-
Novi, prije poznat i pod imenom Castelnuovo).
Meutim, to je naljutilo dubrovake trgovce, a
Bosna je odve ovisila o Dubrovanima u
gospodarskom smislu da bi bilo mudro prkositi im,
pa se preutno odustalo od nauma da se trgovaki
putovi skrenu s Dubrovnika na Novi. Dotle je,
nakon smrti ugarskog kralja 1382. godine, izbio
graanski rat u Hrvatskoj, pa je tu mogao doi do
bogatijeg plijena. Udruivi se s jednom od
najmonijih hrvatskih porodica u sukobu, Tvrtko
je poslao svoje postrojbe u Dalmaciju i zauzeo
svu morsku obalu (pa i nekoliko otoka), osim
Dubrovnika, koji je ouvao svoju nezavisnost, i
Zadra, koji je bio pod mletakom vlau. Mleci su
imali velike ambicije u toj regiji pa e nakon
Tvrtkove smrti osvojiti vei dio dalmatinske
obale. Meutim, trenutano je Tvrtko bio na elu
znatno proirenog Bosanskog Kraljevstva koje je
prigrabilo i neke dijelove sjeverne Hrvatske i
Slavonije: u posljednju godinu--dvije prije smrti
1391. godine nazivao je sam sebe i "kraljem
Hrvatske i Dalmacije".20
U osamdesetim i na poetku devedesetih godina 14.

stoljea dolazimo do jo jedne velike prekretnice

u povijesti zapadnog Balkana. Od pedesetih godina

otomanska turska vojska kretala se na zapad kroz
Trakiju i Bugarsku, a 1371. godine suprotstavile
su im se u Bugarskoj snane srpske oruane snage
i doivjele teak poraz. U osamdesetim godinama
Turci su poeli upadati u samu Srbiju, a 1388.
godine velika skupina turskih pljakaa upala je
u Hum (Hercegovinu), koji je bio pod bosanskom
vlau, ali ih je tu doekao i do nogu potukao
lokalni plemi Vlatko Vukovi. Godine 1389.
Tvrtkov stari saveznik Lazar (koji je skromno
nosio titulu "kneza" dok se Tvrtko kitio
kraljevskom krunom) nije htio prihvatiti tursko
vrhovnitvo nego je pozvao susjede i saveznike u
pomo. Kralj Tvrtko mu je poslao jake bosanske
snage pod vodstvom Vlatka Vu-kovia, koje su se
borile rame uz rame s vojskom kneza Lazara na
Kosovu polju u lipnju 1389. Iako su srpski mitovi
i narodna pjesma
20 Fine, Late Medieval Balkans, str. 394-398; Coquclle, Histoire du Montenegro, str.
113-118.
prikazali tu bitku kao kataklizmiki poraz u

kojem je na bojnom polju izginuo cvijet
balkanskih vitezova, nakon ega su Turci
pregazili ostatak Srbije, istina nije ba tako
dramatina. Obje strane pretrpjele su velike
gubitke, a knez Lazar je zarobljen i smaknut, ali
su se ostaci i jedne i druge vojske nakon bitke
povukli i neko vrijeme srpske i bosanske
postrojbe vjerovale su da su izvojevale pobjedu.
Nije sama ta bitka prouzrokovala pad Srbije, nego
injenica da su Srbi morali prikupiti sve svoje
snage da izvuku skup i privremen nerijeen ishod,

a Turci su se nakon toga vraali iz godine u

godinu sa sve veim snagama.21 Do 1392. godine sve
srpske pravoslavne zemlje, osim Huma koji je bio
pod bosanskom vlau, priznale su osmanlijsko
vrhovnitvo.
Nakon Tvrtkove smrti 1391. godine u Bosni je

nastalo dugo razdoblje bezvlaa i politike
zbrke. Izvjee o Bosni koje je u to doba napisao
francuski hodoasnik Gilles Le Bouvier na temelju
kazivanja drugih putnika prua zaista alosnu
sliku: "Prehranjuju se iskljuivo divljai, ribom
iz rijeka, smokvama i medom, ega imaju u
izobilju, kreu se u bandama iz ume u umu i
pljakaju ljude koji putuju iz jedne zemlje u
drugu."22
Bosanska drava nije se raspala nakon Tvrtkove

smrti kao to se bila raspala nakon smrti
Stjepana Kotromania, ali su se plemii s jakim
regiortalnim uporitima ponovo osilili i vladari
Bosne bili su izrueni na milost i nemilost
promjenljivim saveznitvima i suparnitvima meu
glavnim plemikim porodicama. Ugarski kralj
takoer se ponovo zainteresirao za zbivanja u
Bosni, iako je teak poraz koji su ugarskoj
vojsci nanijeli Turci 1396. godine ograniio na
nekoliko godina sposobnost Ugarske da vojno
intervenira u Bosni. Meutim, 1404. godine, kad
su plemii protjerali iz Bosne kralja Ostoju i
zamijenili ga nezakonitim sinom kralja Tvrtka
(Tvrtkom II.), Ostoja se vratio u Bosnu s
ugarskom vojskom i ponovo osvojio dio zemlje. U
iduih desetak godina on je, uz ugarsku potporu,
ponovo zadobio vlast u Bosni
21 Fine, Late Medieval Balkans, str. 408-41 1; Emmcrt, "The Battle of Kosovo".
Jezgrovit pregled kosovske tradicije u usmenoj narodnoj poeziji (srpskoj, hrvatskoj,

bonjakoj i albanskoj) vidi Lord, "The Battle of Kosovo".
22 Le Bouvier, Le Livre de la description, str. 22.
27
i pripomogao da se poprave odnosi izmeu Ugarske

i najmonijeg bosanskog plemia Hrvoja Vukia
Hrvatinia.**
Tada, 1414. godine, pojavio se novi imbenik koji

je poremetio ravnoteu sila, i vojnu i politiku:
Turci su proglasili izgnanog Tvrtka II. za
zakonitog kralja Bosne i poslali oruane snage da
pljakaju po Bosni. Kad su sljedee godine u
Bosnu nahrupile mnogo jae turske postrojbe,
nastao je nov raspored snaga: na jednoj strani
bili su kralj Ostoja i ugarska vojska, a na
drugoj Turci i bosanski plemi Hrvoje. Ugarska je
vojska doivjela teak poraz u srednjoj Bosni, i
premda je Ostoja sklopio nekakvu nagodbu s
Turcima da e on, a ne Tvrtko II., biti potvren
za bosanskog kralja, bilo je jasno da e ubudue
utjecaj Otomanskog Carstva u Bosni biti ravan
utjecaju Ugarske.23 Imajui na umu konano tursko
osvajanje Bosne, neki su dananji povjesniari,
osobito srpski, instinktivno zauzeli
neprijateljski stav prema bosanskim vladarima i
plemiima koji su na taj nain suraivali s
Turcima. Ali njihovi potezi u to doba nisu se ni
po emu razlikovali od poteza prijanjih
sudionika u toj bosanskoj politikoj igri, koji
su se obraali Ugarskoj za pomo; glavna je
razlika zacijelo u njihovim glavama bila u tome
to im se inilo da Turci predstavljaju dalju i

moda prolaznu opasnost, te da im po svoj prilici

nee nametati neku svoju neposrednu vladavinu.
Ostoja se odrao na vlasti jo nekoliko godina i

zapravo je proirio teritorij kojim je vladao.
Ali nakon njegove smrti 1418. godine njegov se
sin suoio s istim problemima - suparnitvom
plemikih porodica i turskim upletanjem. Na kraju
je 1420. godine protjeran, a ovaj put je turska
potpora pomogla Tvrtku da se jo jednom ustolii
kao bosanski kralj. Na poetku dvadesetih godina
15. stoljea Bosna je uivala jo nekoliko godina
mira, ali onda je Tvrtko II. opet promijenio
saveznika i obratio se Ugarskoj za pomo protiv
** Ovaj kratki spomen ne odgovara vanosti Hrvoja Vukia Hrvatinia, koji je

bio jedna od najvanijih politikih figura potkraj 14. i na poetku 15. stoljea.
Vidi prikaz njegova ivota kod Siia, Vojvoda Hrvoje.
23 Fine, Late Medieval Balkans, str. 453-169; Fine, Bosnian Church, str. 210-241
28
Turaka, a upustio se i u teritorijalni rat sa

srpskim snagama za bogato rudarsko podruje oko
Srebrenice u istonoj Bosni. Na poetku
tridesetih godina njegovi glavni suparnici u
samoj Bosni, plemi Sandalj i sin kralja Ostoje
Radivoj, primali su pomo i potporu i od srpskih
plemia i od Turaka, pa su zauzeli dobar dio
Bosne. Izmeu 1433. i 1435. godine ugarska i
turska vojska osvojile su i preotele jedna drugoj
dijelove june i srednje Bosne ukljuujui i
Vrhbosnu (oko dananjeg Sarajeva). Turske su
snage, uz pomo Sandaljeva neaka Stjepana
Vukia Kosae i monog gospodara Huma, odbacile

Madare. U to vrijeme Turcima je vie bilo stalo

do pljake nego do izravnog pripajanja
teritorija. Veina povjesniara pretpostavlja da
je Vrhbosna, sa svojom vanom tvravom
Hodidjedom, ne samo pala u turske ruke nego da je
i ostala pod njihovom neposrednom vlau 1435.
ili 1436. godine, iako ima svjedoanstava koja
govore u prilog tezi da se to nije dogodilo prije
1448. godine.24
Tvrtko II. zadrao se na vlasti u Bosni sve do

svoje smrti 1443. godine. Posljednje godine
njegove vladavine obiljeene su daljnjim turskim
upadima (ukljuujui i zauzimanje Srebrenice
1440. godine) i neprestanim usponom Stjepana
Vukia, gospodara Huma. Vuki je u prvi mah
odbio priznati Tvrtkova nasljednika Stjepana
Tomaa pa se nekoliko godina vodio graanski rat.
Godine 1446. sklopili su primirje, ali je Vuki
i dalje potpomagao srpskog vladara urada
Brankovia, koji je, kao polunezavisni turski
vazal, jo ratovao s bosanskim kraljem oko
oblasti Srebrenice u istonoj Bosni. Vuki se,
da bi istaknuo svoju nezavisnost, okitio 1448.
godine novom titulom: "Herceg od Huma i
Primorja". Poslije je titulu izmijenio u "Herceg
od Svetog Save", prema svecu pokopanom u
Mileevi, na njegovu teritoriju. Rije "herceg"
nastala je od njemake rijei Herzog (vojvoda), a
od te titule potjee i ime "Hercegovina".25
Stjepan Vuki uivao je jo nekoliko godina
24 O tradicionalnom stajalitu vidi Skari, Sarajevo i njegovu okolina, str. 35-36 (gdje
se takoer tvrdi da su Vrhbosna i Hodidjed najprije ustupljeni Turcima prema
sporazumu 1428. godine, a da su ih onda Turci izgubili i iznova osvojili 1435). O
revidiranom stajalitu vidi abanovi, "Pitanje turske vlasti". abanovi opisuje razvoj
ovoga podruja u "Bosanskom krajitu".

25 Thallezy, Studien zur Geschichte Bosniens, str. 146-159; Fine, Late Medieval
Balkans, str. 577-578.
29
moi i blagostanja, ali se na poetku pedesetih

zapleo ne samo u rat s Dubrovnikom nego i u
graanski rat sa svojim najstarijim sinom. Ovaj
obiteljski spor razbuktao se ponovo 1462. godine,
kad mu je sin zatraio pomo od Turaka i potaknuo
Turke da uz Bosnu ukljue i Hercegovinu u svoje
planove za masovni napad 1463. godine.
Posljednje godine kranske Bosne protekle su

neminovno u sjeni turske gronje. Obuzet
oajnikom eljom da osigura pomo izvana, kralj
Stjepan Toma obratio se papi u pedesetim
godinama 15. stoljea. Rim se posljednjih godina
sve vie zanimao za Bosnu, pogotovo poto su
franjevci ondje razvili ivu djelatnost u
tridesetim godinama pod vodstvom revnog bosanskog
vikara Jakova Markijskog. Ali papinska je vlast
isto tako bila opsjednuta pitanjem hereze u
Bosni, pa je u etrdesetim godinama uputila
bujicu spisa u kojima je optuivala Crkvu
bosansku za cio niz pogubnih doktrinarnih
zabluda, medu njima i za manihe-izam. U pedesetim
godinama franjevci su obnovili kampanju protiv
krivovjernika: u izvjetaju papinskog legata u
Bosni iz 1451. godine kae se da se "u mjestima u
kojima prebivaju heretici, im se fratri pojave,
heretici tope kao vosak na vatri".26 Tada je,
1459. godine, kralj Stjepan Toma pristao da
prijee na izravne progone krivovjernika. Sazvao
je sveenstvo izmatine Crkve bosanske i ponudio
im da biraju: ili da se preobrate na

katolianstvo ili da napuste Bosnu. Prema jednom

kasnijem papinskom dokumentu, dvije tisue njih
odluilo je da se preobrate, a samo su se
etrdesetorica sklonila u Hercegovinu.27 Tako je
sam bosanski kralj slomio kimu Crkvi bosanskoj,
svega etiri godine prije propasti Bosanskog
Kraljevstva.
Kad je Stjepan Toma 1461. godine umro pa ga je

naslijedio sin Stjepan Tomaevi, na pomolu oito
bijae propast Bosne. Tomaevi je 1461. godine u
poslanici papi predvidio tursku najezdu velikih
razmjera i zamolio ga za pomo. Na poetku 1463.
godine obratio se opet Mlecima upozoravajui ih
da Turci smjeraju tog ljeta zauzeti svu Bo-
26 Fermendin, ur., Ada Boxnae, str. 211.
27 Fine, Bosnian Church, str. 332-333. Raniji povjesniari (npr. Miller, Esxuvx mi the
Latin Orient, str. 485) pogreno su protumaili ovaj podatak navodei broj od 40 000
izbjeglica umjesto 40.
30
snu i Hercegovinu, a da e nakon toga zaprijetiti

i mletakim posjedima u Dalmaciji.2* Ali pomoi
niotkuda. Velika turska vojska pod vodstvom
Mehmeda II. okupila se u proljee 1463. u Adriano-
polu (Edirnu). i krenula na Bosnu. Prva bosanska
tvrava koja je pala (20. svibnja) bijae stari
kraljevski tvrdi grad Bobovac. Kralj Stjepan
Tomaevi izbjegao je na sjever, u Jajce, i
sklonio se u oblinju tvravu Klju. Opkoljen
Turcima, predao se, uz tursko obeanje da e mu
potedjeli ivot. Poslije su nastale kojekakve
zamrene prie o tome kako je izdan i zatim
smaknut. Ali sluajno imamo iskaz svjedoka o tome

u uspomenama turskog janjiara srpskog porijekla,

od ijeg se stvarnosnog opisa ledi krv u ilama:
"Kad su kraljeve sluge koje su bile u tvravi
vidjele da im je gospodar zarobljen, predale su
se. Sultan je zauzeo tvravu i zapovjedio da se
kralj i njegovi sudnizi pogube. I zatim je zauzeo
svu njegovu zemlju."29
Usprkos povremenim graanskim ratovima i vojnim

upadima, Bosna je sredinom srednjeg vijeka
uivala u stvarnom blagostanju. Klju je njenu
bogatstvu bio u riidarstvii: u Kreevu i Fojnici
kopali su se bakar i srebro, u Olovu olovo, u
Zvorniku zlato, srebro i olovo, a nadasve u
Srebrenici srebro. Moda je jo u srednjem vijeku
bio aktivan i rimski zlatni rudnik u selu Krupa
(sjeveroistono od Gornjeg Vakufa). Potkraj 13. i
na poetku 14. stoljea stigli su u Bosnu prvi
njemaki rudari iz Ugarske i Transilvanije
poznati pod imenom Sasi i poeli eksploatirati
njeno rudno bogatstvo.30 Jo je vie aa
pristiglo u 14. stoljeu jer su Stjepan Kotro-
mani i kralj Tvrtko poticali razvoj rudarstva.
Rudnici su bili u pri-
28 Fine, Late Medieval Balkans, str. 5X3-584 (papi); Fermendin, ur., Acta Bih snae,
str. 252 (Mlecima).
29 Lachmann, ur., Memoiren eines Janilxcharen, str. 139-140. Kraljeva udovica,

kraljica Katarina, uspjela je pobjei u Rim, gdje je i umrla 1478. godine, a grobnica joj
se jo moe vidjeti u crkvi Santa Maria in Aracoeli na Kapitolu: vidi Thalloczy, Studien
zur Geschichte Bosniens, str. 110-120; i J. Turinovi, ur., Po-vijesno-leoluki
simpozij.
30 Jireck dri da su oni stigli u 13. stoljeu (Die Haiulels.itmsseii. str. 43). aki
rudari svakako su doli u Srbiju do druge polovice 13. stoljea: vidi Takacs,
"Schsische Bergleute im mittelalterlichen Serbien"', str. 34. Ali u najiscrpnijoj
suvremenoj studiji o rudarstvu u srednjovjekovnoj Bosni navedena su kao najranija
dokumentirana svjedoanstva tek u 1312. godine (o rudniku u Trcnjici) i 1319.

godine (u Lipniku): Dim, Za istoriju rudarstva, str. 46.
31
valnom vlasnitvu mjesnih zemljoposjednika, a

vodili su ih Sasi kojima je zakon doputao da
sijeku ume i podiu rudarska naselja gdje god
ima kakve rude. Neki su od tih aa postali i
uglednici: jedan od njih ije se ime esto
spominje u slubenim spisima, Hans Sasinovi
(dakle, Sasov sin), dobio je u "trajan" zakup
veliki komad zemljita i putovao je vieput u
Dubrovnik kao predstavnik kralja Tvrtka.31 Ve
1339. godine izvozilo se zlato iz Bosne. Olovo se
otpremalo u Mletke i na Siciliju; zacijelo na
krovovima mnogih najljepih srednjovjekovnih i
renesansnih crkava u Italiji ima i bosanskog
olova. Na nekim mjestima kopao se i bakar, ali je
najvaniji izvor bogatstva bilo srebro, a
Srebrenica je (ije je latinsko ime glasilo
"Argentaria") postala najvei rudarski i
trgovaki grad u cijeloj toj regiji zapadno od
Srbije. Kad se prvi put spominje u ljetopisima
1376. godine, Srebrenica je bila ve vano
trgovako sredite s uglednom dubrovakom
kolonijom. Dubrovani su imali poseban monopol na
trgovanje srebrom u Bosni, a i sav prekomorski
izvoz kovina iao je preko Dubrovnika. Za uzvrat
su Dubrovani uvozili u Bosnu gotove preraevine
kao to je bio kvalitetni tekstil, a kako su
1422. godine Bosna i Srbija zajedno proizvodile
vie od jedne petine ukupne produkcije srebra u
Europi, bilo je mnogo bogatih Bosanaca koji su
mogli sebi priutiti takve tkanine.32
Dubrovake kolonije nisu samo dominirale (sa

Sasima) u spomenutim rudarskim mjestima nego i u

takvim vanim trgovakim sreditima kao to je
bila Foa. Dubrovaka je kolonija postojala i u
Visokom, politikoj prijestolnici banovine Bosne
za veeg dijela srednjega vijeka. Ti vani
gradovi, sa svojim katolikim zajednicama aa,
Dubrovana i drugih Dalmatinaca, prirodno su
privlaili franjevce kad su poeli osnivati
samostane u Bosni: tako su ti gradovi zadobili
izrazito katoliki znaaj. Medu ostalim
srednjovjekovnim gradovima na trgovakim putovima
u Bosni isticali su se jo Jajce, Travnik,
Gorade i Livno. Uz ta glavna sredita bilo je i
mnogo manjih utvrenih mjesta (otprilike 350 u
cijeloj srednjovjekovnoj Bosni).33 Medu njima je
bila i Vrhbosna, koja se potkraj srednjeg vijeka
sa-
31 Dini, Zu istoriju rudarstva, str. 7-8.
32 O svim prethodnim pojedinostima vidi Jireek, Die Handelsstrassen, str. 41-49;

Fine, Late Medieval Balkans, str. 282-284.
33 Benac i ovi, Kulturna ixtiirija Bosne, str. 411.
32
stojala iskljuivo od tvrave i sela, a koju su

Turci ubrzo poslije 1448. godine razvili u grad
Sarajevo.
Na selu su veinu puanstva sainjavali kmetovi,

koji su obavljali vojne i ratarske poslove za
svoje gospodare i plaali desetinu (bar
teoretski) kralju.34 Bilo je tu vazda i robova,
uglavnom ratnih zarobljenika, od kojih su se neki

kupovali ili prodavali na velikoj trnici robija

u Dubrovniku; ondje su se prodavali i mnogi
Bosanci kao robovi koji su se zatim izvozili u
Mletke, Firencu, Genovu, na Siciliju, u junu
Francusku i Kataloniju.35 U viim bosanskim
planinama bilo je obana od kojih su neki bili
Vlasi (vidi 6. poglavlje). obane je bilo tee
ukljuiti u feudalni poredak. U bosanskom je
drutvu postojala bitna razlika izmeu puka i
plemstva, ali je bilo i razlika izmeu viih i
niih plemia, iako tamonji plemii nisu bili
propisno svrstani u zapadnoeuropski poredak
nasljednog ranga. Stvarna je mo, naravno,
ovisila o koliini zemlje, ali je rang vie
ovisio o slubi: oni koji su obavljali najvanije
dravne slube zvali su se velmoe, a nii
dunosnici nosili su titulu kneza. Ondje gdje se
jo ouvala stara slavenska titula za
pokrajinskog poglavara, upan, taje ast bila
negdje izmeu te dvije razine.36 Vii su plemii,
kao to smo vidjeli, imali veliku politiku mo,
mogli su postavljati i svrgavati banove i
kraljeve. Negdje potkraj srednjega vijeka, izmeu
devedesetih godina 14. i dvadesetih godina 15.
stoljea, okupljali su se na manje-vie slubena
dravna "vijea" da raspravljaju o tome tko e
naslijediti vladara, i o drugim vanim poslovima
unutarnje i vanjske politike.37
Neki su od najviih plemia ivjeli na dvorovima

koji su se mogli mjeriti s dvorom samog kralja, a
dolazili su im u goste, esto o velikom troku,
iz Dubrovnika i jo daljih mjesta, frulai,
svirai
34Rije kmet potekla je iz latinskoga comitatus, to znai posjedi (eventualno

samostanski) na kojima su kmetovi prvobitno radili. U Srbiji se razvilo drukije

znaenje: poglavar sela.
35 Verlinden, "Patarins rduits cn csclavagc".
36 O svim tim klasama i rangovima vidi Truhelka, "Da mittclaltcrlichc Staat-svvcscn",

str. 90-105.
37Znaenje tog vijea istiu irkovi (Istnrija srednjovjekovne drave, str. 224-225) i
Andeli ("Bnroncs Rcgi i dravno vijee"), a osporava ga Fine (Late Me-ilieval
Balkans, str. 453^454).
33
lutnje, trubai, ongleri, "pajaci" i drugi

zabavljai.38 Kraljevski dvorovi imali su i dobro
organizirane dravne kancelarije, u kojima su
esto, poslije etrdesetih godina 14. stoljea,
uredovali franjevci. Spisi su se pisali na
slavenskom ili latinskom jeziku, a iz irilice se
razvila i specifina bosanska vrsta pisma zvana
"bosanica".39 U Bosnu su dolazili raditi i
umjetnici i obrtnici iz Dubrovnika i Mletaka. Na
alost, malo je njihovih djela sauvano, ali se
vjeto kle-sarenje moe razabrati na fragmentima
skulpture s dvora kralja Tvrtka na Bobovcu, kao i
na kapitelu stupa ukraenog bosanskim kraljevskim
simbolom, ljiljanovim cvijetom.40 Dakako da Bosna
nije bila vano sredite europske kulture u
srednjem vijeku, ali ne bi trebalo preuveliavati
ni njenu provincijalnost. Plemike i vladarske
porodice bile su oroene sa irim svijetom
srednjoeuropskoga plemstva: na bosanskim
srednjovjekovnim dvorovima bilo je princeza iz
Ugarske, Pruske, Bugarske, Poljske, Srbije,
Italije i Grke.41 Moda je Bosna bila mrtav
rukavac prema zapadnoeuropskim mjerilima, ali je
to bio mrtav rukavac u koji je dotjecalo neto i

od plime europske kulture.***
*** Ovaj prikaz srednjovjekovne bosanske kulture vrlo je kratak. Opirnije

podatke o bogatoj kulturnoj batini iz tog razdoblja (napose o stecima,
rukopisima i peatima) itatelj moe nai u sljedeim djelima: Andelic, Periodi
u kulturnoj historiji Bosne i Srednjovjekovni peati iz Bosne', Benac i Covi,
Kulturna istorija Bosne; Bogi-cvi, Pismenost u Bosni; Wenzel, Ukrasni motivi
na slecima.
38Truhelka, "Das mittelalterliche Staatswcscn", str. 110. Truhelka isto tako biljei
nazonost "istrioncsa" na dvoru Tvrtka 11. 1440. godine, i pita se to li ta rije znai;
jamano je tu rije o "histrioncs" ili kazalinim glumcima.
39 Andelic, "Periodi u kulturnoj historiji", str. 209. Narav "bosanice" bila je predmet
sloene znanstvene debate; vidi Truhelkinu klasinu studiju "Die Bosanica" i
nedavnu Lchtcldtovu raspravu Das serbokroatische Aljamiado-Schhfl-tum, str. 43-45.
Tandari podastire neke dokaze da se u ranom srednjem vijeku u Bosni rabila i
glagoljica (rana alternativa irilice na zapadu Balkana), "Glagoljska pismenost", str.
43; ali svjedoanstva koja on navodi o njenoj uporabi u Bosni u 15. stoljeu potjeu iz
podruja koja su tada pripadala Hrvatskoj-Ugarskoj.
40 Benac i Covi, Kulturna istorija Bosne, str. 422-431.
41 orovi, Historija Bosne, str. 9.
34

3 CRKVA BOSANSKA
Ni oko jedne teme u bosanskoj povijesti nisu se

toliko koplja lomila koliko oko izmatike Crkve
bosanske u srednjem vijeku.' Ni dan-danas se ne
moe o toj temi raspravljati a da se ne dotaknu i
suvremeni mitovi i ideologije kojima je ona
posluila, ili koje je ona proizvela.
Srednjovjekovna je hereza, ba kao i povijest
seljakih buna, tema koja sama po sebi nuka
povjesniare na nekakvu podsvjesnu romantinu
identifikaciju s njom: krivovjernici se esto
doimlju kao hrabriji, originalniji i zanimljiviji
od obinih pravovjernika. A nacionalna heretika
(ili navodno heretika) crkva budi u historiara
poseban osjeaj identifikacije s njom; za mnoge
povjesniare Bosne ovaj osebujni bosanski fenomen
lei u samom srcu bonjake nacionalnosti. Nije
udo to su se oni koji su pisali o toj temi s
vremena na vrijeme ponaali kao daje u pitanju
neto vanije od puke znanstvenike objektivnosti.
Utemeljitelj svih modernih prouavanja Crkve

bosanske bio je znanstvenik Franjo Raki,
najugledniji hrvatski povjesniar 19. stoljea. U
nizu napisa to ih je objavio 1869. i 1870.

godine prikupio je svu tada raspoloivu gradu i

pokuao dokazati da je Crkva bosanska bila
izdanak bogumila.2 Bogumilstvo bijae bugarski
heretiki pokret koji je u 10. stoljeu osnovao
sveenik po imenu Bogumil i koji se u potonjim
stoljeima proirio u Carigrad i na druga
podruja na Balkanu, pa i u Makedoniju i u
dijelove Srbije. Propovijedao je manihejsku,
"dualistiku" teologiju prema kojoj je Sotona
gotovo isto toliko moan koliko i sam Bog.
Vidljivi je svijet djelo Sotonino, a ljudi se
mogu osloboditi kunosti materijalnoga svijeta
samo asketskim ivljenjem, odricanjem od mesa,
vina i spolnih odnoaja. Identifikacija
materijalnog svijeta sa Sotoninim carstvom imala
je dalekosene teoloke implikacije:
utjelovljenje Krista moralo se smatrati samo
nekom vrstom iluzije, a do njegove tjelesne smrti
na kriu nikako nije moglo doi; stoga su se
morali odbaciti razni obre-
1 Dobar noviji pregled argumenata pojedinih povjesniara nalazi se u knjizi Daja,

Die "bosnische" Kirche, str. 1-68; dobar raniji historiografski izvjetaj predstavlja
idak, "Problem 'bosanske crkve' u historiografiji". Bogata bibliografija moe se nai
kod Fine, Bosnian Church, str. 393-434, koja se moe jo nadopuniti drugim
naslovima u napomenama kod Okie, "Les Kristians de Bosnic".
2 Raki, Bogumili i patareni.
di u kojima materija igra odreenu ulogu, recimo

krtenje vodom, a sam je kri postao mrski simbol
lanog vjerovanja. Isto je tako odbaena uporaba
crkvenih graevina, pa i svekolika organizaciona
struktura tradicionalne crkve, pogotovo njenih
bogatih samostana. Utvrena su dva bitna stupnja
bogumila: obini vjernici i proieni

"izabranici".3 Slina struktura razvila se i medu

katarima u junoj Francuskoj u 12. i 13.
stoljeu, na iju su herezu bogumilska uenja
neposredno utjecala.4 Raki je ustvrdio da je
isto takva podjela postojala i u Bosni i da su
tajanstveni nazivi gost, starac i strojnih, koji
se javljaju u bosanskim dokumentima kao zvanja
starijih lanova Crkve bosanske, posebni nazivi
za posveene vjernike, "izabranike" ili
"savrene" iz bogumilske tradicije.
Ovo je tumaenje snano utjecalo na nain na koji

su bosanski povjesniari i drugi Juni Slaveni
razmiljali o povijesti Bosne. Raki nije prvi
povezao Crkvu bosansku s bogumilima; dakako da je
bilo i starijih katolikih autora koji su,
prouavajui izvore iz 15. i 16. stoljea, drali
daje ona sadravala dualistiku ili "manihejsku"
herezu.5 Meutim, svojim savjesnim radom u
arhivima Dubrovnika i Venecije, i svojom metodom
da se slui poznatim injenicama o vjerovanjima i
obiajima nebosanskih bogumila kako bi popunio
praznine u bosanskim svjedoanstvima, Raki je
dao mnogo potpuniju i zaokrueniju sliku Crkve
bosanske kao korpusa posve razliitog od crkve u
Hrvatskoj i Srbiji, s vlastitim naelima
ustrojstva i teologije. Prema jedinom drukijem
tumaenju u to doba, tumae-
3 Klasini opi prikazi bogumila mogu se nai kod Runciman, Medieval Mani-chee,
str. 63-93, i Obolensky, Bogomils. O bogumilstvu u Srbiji vidi Solovjev,
"Svedoanstva pravoslavnih izvora". Klasinu studiju o bogumilstvu u Bugarskoj
predstavlja Angelov, Bogumilstvoto', ali Bosnu obrauje (str. 420-428) povrno i
nekritino. O manihejskim vjerovanjima vidi Licu, Manichaeism: Mani je bio Perzi-
janac iz treeg stoljea ija su dualistika uenja bila kombinacija zoroasterizma,
grko-idovskog gnosticizma i kranstva.
4 O katarima vidi Borst, Kathurer, i Duvcrnoy, Le Calharisme. Ratarstvo nije bilo

samo oblik bogumilstva prenesen u Zapadnu Europu: crpao je iz snane lokalne

tradicije kvazignostikc hereze (vidi Pucch, "Catharismc ct Bogumilismc").
5 ini se da je prvi autor koji je povezao Crkvu bosansku s bogumilima bio

Chaumettc-dcs-Fosss, u djelu objavljenom 1816. godine (ami, Les Vovageurs
f'ram-ai.i, str. 131). O prvim katolikim autorima vidi Matasovi, "Tri humanista o
patarenima", i Fine, Bosnian Church, str. 63-73.
38
nju Boidara Petranovia, Crkva bosanska bila je

tek jedna od istonih pravoslavnih crkava,
vjerojatno srpska, koja se odcijepila i
prihvatila neka heretika vjerovanja.6 Ova je
teorija ostala omiljena meu srpskim autorima
kojima je najvie bilo stalo do toga da dokau
kako je Bosna u svim bitnim aspektima bila tek
prirepak Srbije, pa se propagirala jo u prvoj
polovici ovoga stoljea, ali je onda izgubila
gotovo svu znanstveniku vjerodostojnost, barem
izvan Srbije.7 S druge strane, teorija Rakoga
nije nikad openito odbaena, a u posljednjih
pedesetak godina snano su je podupirali vodei
znanstvenici u samoj Bosni, recimo Aleksandar
Solovjev i Dragutin Kniewald." Glavna teorija
koja joj se suprotstavlja i koja je stekla
podrku u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata
tvrdi daje Crkva bosanska u osnovi bila ogranak
Katolike crkve, vjerojatno samostanski red, koji
je zapao u izmu i stekao neke heretike
sklonosti. Nije udo to je ova teorija posebice
omiljena meu katolikim autorima.9
Najuvjerljivije tumaenje, kao to emo vidjeti,
sadri vane elemente i istone pravoslavne i
katolike teorije. Ipak, pokazalo se da je
teorija koja je bila vie od jednog stoljea
openito prihvaena, identifikacija Crkve

bosanske s bogumilstvom, uglavnom tek plod pustih

elja.
Bogumilska teorija Franje Rakoga bila je

omiljena iz vie razloga. Ne samo to je
objanjavala tajanstvene znaajke Crkve bosanske
nego je nudila i klju za tumaenje dviju drugih
najveih misterija u bosanskoj povijesti. Jedan
je od njih prelazak na islam velikog dijela
bosanskog puanstva pod Turcima - znatno vei
postotak nego i u jednoj drugoj balkanskoj zemlji
osim Albaniji. inilo se prirodnim da se to
protumai kao masovno preobraanje bogumila, koji
su stoljeima trpjeli suparnitvo i/ili progone
Katolike i Pravoslavne crkve pa su na kraju
radije prihvatili islam. Na
6 Petranovi, Btignmili, crkva bosanska i krstjani.
7 Tu je teoriju podrao Gluac 1924. godine ("Srednjovckovna crkva"), ali ju je napao

idak 1937. godine ("Problem 'bosanske crkve' u historiografiji").
8Vidi bibliografiju u ovoj knjizi; potpuniji popis Solovjevljevih brojnih publikacija vidi
kod Fine, Bosnian Church, str. 428-429.
9 Glavni zastupnici ove teorije bili su otac Leo Petrovi (Krani bosanske crkve) i,
premda sa sve veim priznavanjem heretikih tendencija u njegovim kasnijim djelima,
Jaroslav idak (Studije o "crkvi bosanskoj").
39
taj nain "bogumilska" teorija postala je osobito

privlana bosanskim muslimanima u 20. stoljeu.
Umjesto da se smatraju pukim otpadnicima
katolianstva ili pravoslavlja (u ije su ih
okrilje Hrvati i Srbi u vie navrata nukali da se
"vrate"), oni su se sad mogli drati potomcima

pripadnika autentine i osebujne Crkve bosanske,

a njihovo prevjeravanje moglo se procijeniti ne
kao in slabosti nego kao konana gesta prkosa
spram njihovih kranskih progonitelja. Meutim,
na alost, suvremena je znanost temeljito pobila
tvrdnju da se islamizacija Bosne preteito
sastojala od masovnog prevje-ravanja lanova
Crkve bosanske. Moda su doista neki lanovi te
crkve bili skloniji prijei na islam zbog svoje
otuenosti od matice Katolike i Pravoslavne
crkve. To se psiholoki ini vjerojatnim, ali
nedostaje pravih dokaza za takvu tvrdnju. Dan-
danas se smatra da su mnogi imbenici utjecali na
irenje islama u Bosni, a ako je poseban odnos
Crkve bosanske uope bio jedan od tih imbenika,
jamano nije bio medu najvanijima.10
Drugi veliki misterij koji je "bogumilska"

teorija naoko rijeila bijae misterij
srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika pronaenih
u mnogim dijelovima Bosne. Poznati su pod nazivom
steci, a ima ih dvije vrste: kamene ploe, to
je uobiajena forma u mnogim dijelovima Europe, i
uspravni kameni blokovi koji su manje-vie
karakteristini za bosansku regiju. U suvremenim
popisima zabiljeeno ih je vie od 58 000, a od
njih je gotovo 6000 ukraeno uklesanim figurama,
esto ljudskim. Ti ukraeni steci, od kojih
mnogi potjeu iz 14. i 15. stoljea, nalaze se
ponajvie u Hercegovini, junoj Bosni i oblinjim
dijelovima Dalmacije, iako su neki od njih
pronaeni i u udaljenijim krajevima, u Hrvatskoj,
Srbiji i Crnoj Gori.1' Budui da je to podruje u
najmanju ruku poznato kao sredite aktivnosti
Crkve bosanske, bilo je prirodno povezati ta dva
fenomena. Na nekoliko ukraenih i ispisanih
steaka zaista pie da su to spomenici gostima

(titula starijih lanova Crkve bosanske).
10 Vidi moje izlaganje o islamizaciji Bosne u 5. poglavlju.
11 Jezgrovit pregled statistikih i geografskih podataka vidi kod M. Wenzel, "Bosnian

Tombstones", str. 102-115. Dr. Wenzel je dala i detaljnu geografsku analizu razliitih
obraenih motiva: Ukrasni motivi. O rasporedu steaka na perifernim podrujima vidi
napomenu kod Fine, Bosnian Church, str. 104, u fusnoti br. 42.
40
Kad je jednom Crkva bosanska poistovjeena s

bogumilima, povjesniari su mogli poeti tumaiti
likove na ukraenim stecima kao iskaze
bogumilskih teolokih vjerovanja. Prvi je takvo
to pokuao maarski autor Jnos Asbth u
osamdesetim godinama 19. stoljea, a oko sredine
20. stoljea nastavio je u nizu studija tumaiti
"bogumilske" spomenike Aleksandar Solovjev.12
Ponovo je suvremena znanost - udruena sa zdravim

razumom - iznijela niz prigovora "bogumilskoj"
teoriji. Nema dvojbe da su neki od steaka
podignuti u spomen na pripadnike Crkve bosanske,
ali je sve tee vjerovati da je sav fenomen
steaka, kao takav, iskaz vjerovanja te crkve.
Znamo daje potkraj 14. i na poetku 15. stoljea,
kad su mnogi od tih spomenika izraeni, velik dio
puanstva u samoj Bosni bio katolike vjere, a
znatan dio puanstva u Hercegovini pravoslavne. U
svim ostalim katolikim i pravoslavnim zemljama
podizali su se takoer nadgrobni spomenici, barem
bogatijim ljudima. Poistovjeivati sve stecke kao
takve s bogumilstvom znailo bi zamijeniti jedan
misterij drugim - misterijem nepostojeih
katolikih ili pravoslavnih nadgrobnih

spomenika.13 S druge strane, ako su steci

svojstveni bogumilstvu, udno je to nema dokaza
da su ih podizali i bogumili u Bugarskoj, Trakiji
ili drugim poznatim podrujima bogumilske
djelatnosti.14 Odlunost nekih autora da sav taj
fenomen poto-poto poistovjete s bogumilstvom
dovela je do udnog iskrivljavanja argumenata:
toj je teoriji oduvijek smetala prisutnost
krieva (simbola mrskog bogumilima) na mnogim od
tih steaka, ali Jnos Asbth pokazao je kako se
tome moe doskoiti tvrdnjom da to nisu zapravo
krievi u kranskom smislu nego obini "uzorci"
slini geometrijskim krievima u egipatskoj ili
babilonskoj umjetnosti.15
Malo-pomalo je "bogumilska" teorija o stecima

demontirana i odbaena. Veina znanstvenika danas
ne vjeruje da svi motivi na
12Vidi von Asbth, Bosnien und die Herzegovina, str. 94-118; Solovjev, "Lc
Symbolismc" i "Bogumilentum und Bugomilengrber".
13 Daja, Die "bosnische Kirche.", str. 25-26. 4 M. Wenzel, "Bosnian Tombstones",

str. 103.
15Bosnien und die Herzegowina, str. 101. Solovjev priznaje da se kri pojavljuje na
najmanje 85 steaka: "Simbolika srednjovckovnih spomenika", str. 17.
41
tim kamenim blokovima pripadaju jednom jedinom

doktrinarno-sli-kovnom jeziku. Jedni od njih
moda odraavaju ostatke lokalnih poganskih
mitova i obreda, drugi su tek obini grboslovni
crtei koji izraavaju status lokalnog slavenskog
plemstva, a trei zacijelo prikazuju djelatnost

kojom se bavio pokojnik, kao primjerice slika

konjanika na grobovima istaknutih Vlaha u
Hercegovini koji su se obogatili kao vodii
karavana i trgovci konjima.16 I dakako - premda je
takvo to obino posljednja mogunost koju
razmatraju povjesniari - moda je svrha nekih od
tih ukrasa bila naprosto dekorativna.
Nemogunost "bogumilske" teorije da objasni

islamizaciju ili stecke ne opovrgava samu
teoriju, ali prisiljava povjesniare da ne
putaju na volju mati kad je rije o
ikonografiji ili kasnijoj povijesti, nego da
pomnije prouavaju pismena svjedoanstva o samoj
Crkvi bosanskoj. Tu je osnovni problem u tome to
veina svjedoanstava ne potjee iz same Bosne. U
sluajevima kad su katolici iz Dalmacije ili
Bosne pisali u Rim, obino je ouvana samo
papinska polovica korespondencije. Postoje
papinski spisi, denuncijacije bosanske "hereze",
vjerojatno iz pera ljudi koji nisu nikad bili u
Bosni; a postoje i spisi koje su pripremili
franjevci u Italiji, ili su pripremljeni za njih,
za koje je takoer prilino nepouzdano koliko su
poznavali stvari iz prve ruke.17 Nema, na alost,
pravog opisa, iz same Bosne, ustrojstva,
ceremonija ili teologije Crkve bosanske.
ak i imena koja se spominju u tim starim spisima

izazivaju sporove i zbrku. Ipak je neto postalo
posve jasno, a to je da se sama Crkva bosanska u
ono doba nikad ne naziva "bogumilskom". Ni
bosanski ni katoliki izvori nikad ne rabe taj
izraz kad govore o Bosancima; a jedini navodni
primjer srednjovjekovnog izvora gdje se spominju
"bogumili" u Bosni gotovo je sigurno falsifikat.
18 S

16 O poganskim crteima vidi M. Wenzel, "Medieval Mystery Cult"; o grboslov-nim

crteima i Vlasima vidi njeno djelo "Bosnian Tombstones". (O identitetu Vlaha vidi
dalje u 6. poglavlju.) Solovjevljevu je teoriju nadalje kritizirao S. Radoji, "Reljefi
bosanskih steaka". Fine rezimira irok raspon prigovora u Bosnian Church, str. 88-
93.
17 Fine, Bosnian Church, str. 48-62.
18 Izvorje bio srpski rukopis iz 15. stoljea koji je citirao jedan Rus 1859. godine.
Ruski znanstvenik nije nikad objavio originalni tekst, koji je potom netragom nestao;
ni jedan drugi sauvani rukopis istog djela ne navodi na tom mjestu rije
"bogumil" (ibid., str. 44).
42
druge strane, kad se u nekim srpskim pravoslavnim

spisima baca prokletstvo na bosanske heretike,
proklinju se istodobno i "babuni" (naziv koji se
u Srbiji rabi za bogumile) i pravi se jasna
razlika izmeu ta dva pojma.19 Katoliki autori u
15. stoljeu doista su katkad spominjali
"manihejee" u Bosni, ali ini se da je taj naziv
bio podsvjesno arhaizirana etiketa kojom su se
sluili historijski svjesni pisci to su eljeli
oplemeniti svoja djela izrazima koji su se rabili
u ranoj kranskoj historiji.20 U dubrovakim
dokumentima, pa i u nekim talijanskim - ali nikad
u samoj Bosni - obino se rabila rije "patareni"
ili "patarini".21 Historijat ovoga naziva takoer
izaziva donekle nedoumicu. Najprije je
upotrijebljen u Milanu uli. stoljeu da bi
oznaio izrazito puritanski, reformistiki pokret
u Katolikoj crkvi, a zatim se, do kraja tog
stoljea, poeo odnositi i na druge borce protiv
etablirane crkve, ukljuujui tu i heretike.

Potkraj 12. stoljea rabio se kao stvarni sinonim

za hereze koje tee za nekom superiornom vrstom
ednosti ili duhovnim prosvjet-Ijenjem kao to
su, primjerice, valdenzi i katari. U 13. stoljeu
"pataren" bijae uobiajen naziv za katare u
sjevernoj Italiji, iako znaenje te rijei nije
nikad j^sno definirano u teolokom smislu.22
19 Ibid., str. 212-213.
20 Matasovi, "Tri humanista o patarenima". Moda je u nekim sluajevima posrijedi i

svjesna igra rijei pa umjesto "monachi" stoji "manichci": vidi Dragojlovi, Krstjani i
jeretika crkva, str. 154. Naziv "manihejski" zadrao se, iako u sasvim opem
znaenju, u bizantskim djelima; u jednom pregledu Justinijanovih zakona iz 14.
stoljea rabi se praktiki kao sinonim rijei "heretiki" (Licu, Manichaeism, str. 177).
Pojavljuje se i u deklaraciji s Bilinog polja (1203), kao naziv za heretike, kojima
bosanski redovnici, kako su obeali, nee pruiti utoite.
21 Fine navodi jedan oit primjer kako se ta rije primjenjivala na Bosance (Bosnian
Church, str. 248), ali je pogreno protumaio latinski tekst. Sporna reenica ne znai:
"Sami Bosanci zovu sveenike Kraljevine Bosne patareni", nego: "Sami Bosanci
zovu 'rcligiosi' [tj. redovnike, monahe] Kraljevine Bosne patareni". Glede originalnog
latinskog teksta vidi Mileti, / "Krsljani" di Bosnia, str. 52; isto tako i glede znaenja
rijei "rcligiosi", str. 56-62.
22 O historijatu tog naziva vidi Thouzellier, Herexie et heretiques, str. 204-221.

Lambert kae da se taj naziv upotrebljava u antiheretikoj papinskoj buli iz 1184.
godine kao "tehniki izraz za talijanske heretike koji se najee odnosio na katare"
Medieval Heresy, prvo izd., str. 84); u spomenutoj je buli rije o katarima, valdenzima
i humilijatima, a svih je njih bilo na talijanskom tlu, pa vjerojatno nije bilo "tehnikog"
teolokog poistovjeivanja "patarena" s dualistikim doktrinama koje su bile
karakteristine za katare.
43
Prvi put se javlja u vezi s Bosnom u poslanici

splitskog nadbiskupa upuenoj papi 1200. godine,
u kojoj ga izvjeuje: kad je nedavno protjerao
neke "patarenske" heretike iz Splita i oblinjeg
grada Trogira, oni su se sklonili u Bosnu gdje ih

je objeruke prihvatio Kulin ban.23 U jednom

drugom dokumentu (ljetopisu pisanom u Splitu
sredinom 13. stoljea) stoji kako su dva brata iz
Zadra, koji su u devedesetim godinama 12.
stoljea boravili u Bosni kao umjetnici i
zlatari, irili herezu gdje god su stigli, a kad
ih je nadbiskup kaznio, pokajali su se i vratili
pod okrilje katolianstva.24 U katolikim spisima
iz 12. i 13. stoljea spominje se na dva-tri
mjesta neko sredite dualistike hereze u
"Sclavoniji". Ovaj bi se naziv mogao odnositi na
bilo koju junoslavensku zemlju, ali ima razloga
za miljenje da je baza hereze bila na
dalmatinskoj obali.25 Lako je mogue da su jedna
ili obje spomenute heretike epizode bile
povezane s tim dualistikim pokretom, i daje na
taj nain postojao neki doticaj dualizma s Bosnom
potkraj 12. stoljea.
Sami Bosanci nisu rabili izraz "pataren" nego

jednostavno "kranin": na latinskome christianus
a u bosanskome govoni h-stja-nin. Taj se izraz
pojavljuje ve u prvom dokumentu koji potjee iz
same Bosne. Slijedom drugih pritubi o herezi u
Bosni (od kojih su neke, kao to smo vidjeli u 2.
poglavlju, bile potaknute politikim
suparnitvom), papa je 1203. godine poslao u
Bosnu svoga legata. Njegova je zadaa bila da
ustanovi da lije istina to tvrdi Kulin ban da
njegovi podanici "nisu heretici nego katolici".
Posljedica toga bijae skup bosanskoga sveenstva
na Bilinom polju u travnju iste godine, gdje su
potpisali deklaraciju kojom su se obvezali da e
se popraviti. Zajamili su da e priznavati
vrhovnu vlast Rima, primati katolike sveenike u
svoje samostane, obnoviti oltare i krieve na
mjestima bogosluenja, prakticirati ispovijed i

pokoru, drati se
23 Thouzellier, Heresie et heretiques, str. 216: to je zapravo saetak nadbisku- j pova

pisma iz jednog drugog papinog pisma. i
24 O povjesniarskom sporu o ovoj prii vidi Fine, "Aristodios and Rastudije".
25 idak, Studije o "crkvi bosanskoj", str. 177-209; Fine, Bosnian Church, str. 118-
121; Lambert, Medieval Heresy, drugo izd., str. 128-131. Dragojlovi je ustvrdio daje
"ccclesia sclavoniac" Crkva bosanska, a da se "ccclesia dalmatiac" odnosi na Srbiju
(Krstjani i jeretika crkva, str. 124-127); ali navedeni dokazi djeluju suvie zbrkano da
bi mogli poduprijeti takav precizan meuodnos.
44
blagdana i posta prema rimskom kalendaru,

prieivati se najmanje sedam puta na godinu, da
nee doputati da mukarci i ene ive u
samostanima zajedno i da e uskraivati utoite
hereticima. Isto su tako obeali da nee vie
svojatati samo za se ime "krstjanin" nego da e
se umjesto toga nazivati fratri, "braa".26
Najudnija je stvar u toj deklaraciji to se

nitko u njoj ne odrie hereze pod prisegom. Moda
neke od toaka podrazumijevaju he-retiko
ponaanje, recimo odsutnost oltara i krieva, ali
moda podrazumijevaju i obian nemar i nebrigu.
Hereza se izriito spominje samo najednom mjestu,
kad se obeava da e se uskraivati utoite
hereticima, po emu se dade zakljuiti da legat
nije same bosanske sveenike smatrao hereticima.
S obzirom na to da se ovdje izriito spominje
uporaba rijei "christianus", i s obzirom na
uporabu naziva "krstjanin" u kasnijim stoljeima
(kad je Rim svakako Crkvu bosansku smatrao
heretinom), mnogi su povjesniari bili u napasti

da u ovu deklaraciju uitaju svekoliki sustav

"bogumilskog" vjerovanja i ustrojstva to ga u
mislima povezuju sa krstjanima potpuno razvijene
izmatike Crkve bosanske. To je istraivaka
metoda koja povjesniarima osigurava da otkriju
samo ono to ve znaju. Do najboljeg rjeenja
misterija Crkve bosanske doi emo ako poemo u
suprotnom smjeru: ako pogledamo to je naziv
"christianus" mogao znaiti u ono vrijeme, pa
onda razmotrimo koja se skrivena znaenja mogu
unijeti u njenu kasniju povijest.
Mnogi su autori uoili da je osnovna struktura

crkve iji su se predstavnici okupili na Bilinom
polju bila redovnika. Starjeine koje su se
ondje sastale bili su "priori" koji su
predstavljali svoje "bratovtine" i koji su
obeali da e se ubudue nazivati "braa". Neka
su se od njihovih obeanja izrijekom odnosila na
ivotne obiaje u samostanima. Ali kakvi su to
bili samostani? Osnovni je red u zapadnom
kranstvu bio benediktinski, pa su neki
znanstvenici (osobito katoliki) pretpostavili da
su ti bosanski redovnici bili neka vrsta
rustikalnih benediktinaca, samo to nema nikakve
potvrde o djelatnosti benediktinaca u Bosni.27
Rjeenje je pronala jedna suvremena
povjesniarka, Maja Mileti, koja je shvatila da
je zajed-
26 O tom tekstu vidi Migne, ur.,Patrologija latina, sv.215
27 Daja, Die "bosnische Kirche", str. 55.
45

niki ivot mukaraca i ena to se spominje u

deklaraciji ostatak ranokranske prakse "dvojnih
samostana", koji su bili doputeni u redu svetog
Vasilija, osnivaa samostanske tradicije u
istonom kranstvu.* (Deklaracija nije jedina
potvrda takve prakse: u starijoj literaturi, koja
poinje spisima pape Pija II. iz 15. stoljea,
spominju se i neki zabaeni samostani u Bosni u
kojima ive ene to dvore isposnike.)2" Takvih
je samostana bilo u ranoj Keltskoj crkvi, a
njihovi su se lanovi esto nazivali christiani.
U njima su mogle obitavati cijele obitelji, to
je dovelo do stanovitog poliranja razlike izmeu
samostanskog i laikog ivota. (Potpisnici
deklaracije na Bilinom polju obeali su i da e
nositi pravi redovniki habit kako bi se
razlikovali od svjetovnjaka.) Takvi su samostani
esto igrali ulogu u laikom drutvu hospitia -
bilo kao svratita za putnike ili bolnice za
bolesnike. (U deklaraciju je ukljuena i obveza
da e se osnovati posebna groblja za putnike koji
umru u samostanu.) Ravnatelj je hospitiuma bio
hospitalarius ili, krae reeno, hospes: gost. A
to je i doslovno znaenje titule gost koju
poslije nalazimo da je rabe istaknuti pripadnici
Crkve bosanske.29
Sad odjednom, jednim udarcem, mnogo toga to je

bilo zagonetno u kasnijoj povijesti Crkve
bosanske dolazi na svoje mjesto. Kao to se vidi
iz nekoliko kasnijih izvora, osnovno je znaenje
rijei "krstjanin" bilo "monah": sredinom 15.
stoljea, primjerice, herceg Stjepan Vuki
spominje znamenitog lana Crkve bosanske, gosta
Radina, kao jednog od svojih "monaha".30 Naprosto
nije potrebno

* Nije rije o formalnom pravilniku kao u redu sv. Bencdikta, nego prije o nizu
ustaljenih obiaja u istonoj manastirskoj tradiciji.
28Fine, Bosnian Church, str. 64; Matasovi, "Tri humanista o patarenima", str. 237,
240.
29 Mileti, / "Krstjani" di Bosnia, str. 50-66, 117-121. Dragojlovi takoer biljei da se

u poetku slavenskog redovnitva naziv gust (-go.\t) katkad rabi za igumana ili opata
(Krstjani i jereliku crkva, str. 157). Fine daje nekoliko korisnih komentara o
redovnikom karakteru deklaracije (Bosnian Church, str. 126-134), ali je glavni
nedostatak njegove knjige taj to nije znao za Miletikino djelo kad ju je pisao.
30 Miletika podastire dokaze u / "Krstjani" di Bosnia, str. 52-53; biljei kako se

"christianus" rabio u lom smislu i u nekim ranim slavenskim izvorima u Kijevu i Pragu
(str. 65-66). Vidi takoer Dragojlovi, Krstjani i jeretika crkva, str. 150-151.
46
prilagodavati strukturu Crkve bosanske, kao to

je pokuao Raki, Prokrustovoj postelji
bogumilske ili katarske hijerarhije. Posebne
titule koje su ostale zapisane potpuno odgovaraju
redovnikoj strukturi. Poglavar cijele crkve
nazivao se djed: nonnus, latinska rije koja to
isto znai, rabila se i u istonim i u zapadnim
redovima za vrhovne priore ili opate.31 Ostale
dvije titule to se spominju u dokumentima
odnosile su se na starije lanove ili dunosnike
u samostanima: starac i strojnik. Te titule, kao
i gost, nisu se meusobno iskljuivale; u
kronikama misija u Dubrovniku u 15. stoljeu
spominju se "dvanaest strojnika ukljuiv i gosta
Radina" te "nai strojnici, starac Miljen i
starac Bilko".32
Rije "strojnik" ima jak prizvuk znaenja

posluitelja koji dvori goste; vjerojatno i ovo

treba da podsjeti na drutvenu ulogu samostanskih

hospitia. Aluziju na to nalazimo ak i na natpisu
najednom bosanskom grobu: "Ovdje poiva dobri
ovjek gost Miljen za koga je Abraham, kako je i
red, pripravio svoje veliko gostoprimstvo."33
Spominjanje Abrahama moda je aluzija na dva
mjesta u Novom zavjetu gdje se navjeuje da e
pravednici, poslije smrti, sjediti uz Abrahama
kao njegovi gosti.34 A spominjanje "reda" ukazuje
da se gostoljubivost smatrala bitnom dunou u
samostanima Crkve bosanske. Iz mnogih dokumenata
to se uvaju u dubrovakim arhivima jasno
proizlazi da su bosanski samostani i dalje igrali
vanu ulogu kao prenoita za putnike i trgovce:
vlaki su trgovci esto ostavljali u njima svoju
robu, a neki su samostani moda bili i
carinarnice.35 U spisima se umjesto "samostan"
govori hia, to moe znaiti obina kua ali i
samostansku zdanje. Na mnogim mjestima gdje su
stajale te hie dade se iz ouvanih imena mjesta
zakljuiti
31 Mileti, / "Krstjani" di Bosnia, str. 102; Fine dodaje (Bosnian Church, str. 155) da
se taj naziv rabio kao titula starijeg opata u Hrvatskoj uli. stoljeu.
32 Kniewald, "Hierarchic und Kultus", str. 588-589.
33Vidi Mileti, / "Krstjani" di Bosnia, str. 112. radi originalnog teksta i prijevoda (bolje
od prijevoda kod Fine, Bosnian Church, str. 262).
34 Evanelje po Mate/u 8, 11 ("Zato vam velim da e mnogi doi s istoka i zapada te

sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom"); Evanelje
po Luki 16, 19-31 (pria o krtom bogatau i siromanom Lazaru). ini mi se da
Fincova tvrdnja da taj natpis sam po sebi dokazuje prihvaanje Starog zavjeta
(Bosnian Church, str. 262) nije ba tako uvjerljiva.
47

daje uz njih obino stajala i crkva.36 Hie su

vjerojatno bile skromna zdanja u kojima su
prebivali i laici, pa se znaenje moda donekle
zamutilo, ali ne treba pretpostavljati da su to
bile obine svjetovne kue u kakvima se odvijala
djelatnost katara u Francuskoj.37
Naposljetku, jo jedna znaajka Crkve bosanske

dolazi na svoje mjesto ako shvatimo da je to bila
redovnika organizacija zasnovana po uzoru na red
svetog Vasilija i da je umnogome bila bliska
istonom pravoslavnom ustroju. Te manastire
svetog Bazilija, koji su se pripojili
Rimokatolikoj crkvi i koji su (dok se Crkva
bosanska nije otcijepila) priznavali vrhovnitvo
Rima, vjerojatno su osnovali ljudi to su
pripadali istonjakoj tradiciji. Nije nemogue
daje dodir uspostavljen preko Dalmacije; veza
izmeu dalmatinskih gradova i Carigrada, koja je
bila snana u devetom stoljeu, namrla je mnoge
bizantske vjerske tradicije lim gradovima u
srednjem vijeku, izmeu ostalog i kult nekih
istonjakih svetaca.311 Prema jednoj teoriji,
uenici svetoga irila i Metoda, kad su se
potkraj devetog stoljea vraali iz Moravske,
navratili su u Bosnu i utemeljili u njoj
samostanski poredak.39 Premda nemamo neposrednih
svjedoanstava iz 10. i 11. stoljea, moemo
pretpostaviti da su odravane neke veze sa
crkvenim redovima u susjednim zemljama na istoku.
Iako je Bosna jedno i pol stoljee prije toga,
nakon raskola na istonu i zapadnu crkvu, pripala
Rimskoj crkvi, iz deklaracije 1203. godine jasno
proizlazi da su se u bosanskim samostanima

ouvali neki obiaji istone crkve. Nisu se,

recimo, drali blagdana i posta prema rimskom
kalendaru; to vjerojatno znai da su se sluili
kakvim istonim kalendarom (prije nego nikakvim).
I doista, jo 1466. godine, u oporuci gosta
Radina, moe se jasno razabrati da Crkva bosanska
slavi blagdane prema istonom kalendaru, blagdane
koji nisu priznati na Zapadu.40 Ne znamo da li je
Rim doputao (moda
36
Ihitl., str. 176-177.
37 Glede katarske teorije vidi Loos, Dualist Heresv, str. 298-302.
38 Vidi Jireek, "Die Romanen in den Stdten Dalmaticns", dio prvi, str. 50-57.
39 Knicvvald, "Hierarchie und Kultur", str. 600. Crkva je bila zabranila otvaranje bilo
kakvih novih "dvojnih samostana" 787. godine (Mileti, / "krstjani" di Bosnia, str. 56 ,
ali moda se smatralo da je ta zabrana mrtvo slovo na papiru zato to su ve
postojei dvojni samostani i dalje djelovali.
40 Lambert, Medieval Heresy, prvo izd., str. 377-378.
48
i jest) uporabu istone liturgije u Bosni u ranom

srednjem vijeku, ali znamo da se liturgija
sluila na slavenskom jeziku, kao to se sluila
i u velikom dijelu katolike Hrvatske, gdje je
bila u uporabi "glagoljaka" verzija rimske
liturgije.41 Jedan od misterija u srednjovjekovnoj
povijesti Bosne jest i pitanje to se dogodilo s
katolikim sveenicima koji nisu bili redovnici.
Moda su se malo-po-malo izgubili, iako jedan

povjesniar vjeruje da je otkrio tragove

"glagoljakog" sveenstva u itavom razdoblju
srednjeg vijeka.42 Sveenici koji su govorili
slavenski u dalmatinskim gradovima znali su
jamano i talijanski i proli su propisno
teoloko kolovanje na latinskome. Ali veina
onih sveenika (i u samostanima i izvan njih)
koji su bili roeni i odrasli u Bosni vjerojatno
su govorili samo slavenski i teko da su im bila
dostupna standardna djela rimokatolike
teologije. U onim razdobljima kad je Bosna bila
odsjeena od Rimske crkve, zacijelo je bila
doista vrlo izolirana.
Kao to smo vidjeli, Bosna je bila odsjeena od

centralne crkve od sredine 13. stoljea, kad je
sjedite bosanske biskupije premjeteno u
Slavoniju koja je bila pod ugarskom vlau, pa do
sredine 14. stoljea kad su u Bosnu stigli
franjevci. Crkva bosanska vjerojatno je bila
izvan katolike jurisdikcije jo od tridesetih
godina 13. stoljea, a kako je postupno jaala
svoju samostalnost, zacijelo je morala kad-tad
nastupiti toka na kojoj je de facto dolo do
raskola s Rimom.43 Za vei dio ovoga razdoblja
stoje trajalo vie od jednog stoljea, imamo vrlo
malo podataka o Crkvi bosanskoj. Od osamdesetih
godina 13. stoljea sporadino se spominju, u
nebosanskim izvorima, bosanski "heretici". Kako
nikad nije dolo do formalnog raskola, moda se
taj izraz slobodno rabio u smislu "izmatika" a
da u pitanju nisu bile doktrinarne razlike veih
razmjera. (Kad se u katolikim dokumentima
uistinu spominju "izmatici", onda se to uvijek
odnosi na lanove Istone pravoslavne crkve, koja
je formalno bila u raskolu s Rimom.) A moda je
bila rije i o pravim

41 Daja, Die "bosnische Kirche", str. 35. Glagoljska se liturgija ouvala u mnogim
dijelovima Dalmacije i Hrvatske sve do Proturcformacije: vidi Zimmcr-mann,
Reformation bei den Kroaten, str. 5, 20.
42 Daja, "Fincova interpretacija", str. 58-59.
49
hereticima kakvi su bili sljedbenici dualistikog

krivovjerja na dalmatinskoj obali, koji su
zacijelo postali djelatniji u Bosni kad se jednom
Bosna izvukla iz djelokruga dalmatinskih
katolikih biskupa. Dakako da je mogue da su
neki dualisti djelovali u Bosni. Pitanje je samo
koliko su utjecali na Crkvu bosansku. Postoji
samo jedno svjedoanstvo iz same Bosne koje, ini
se, potvruje daje taj utjecaj bio doista velik.
Rije je o bosanskom rukopisu na slavenskom
jeziku (dva kratka niza odgovora, iz molitvenika
i citata iz Ivanova Evanelja), koji vjerno
slijedi tekst katarskog rituala za koji se zna da
se rabio u Lyonu u 13. stoljeu.44 Ali taj ritual
moemo nazvati heretinim samo zato to mislimo
daje heretikog porijekla. Sadraj mu nipoto
nije heretian: u njemu nema niega to bi se
protivilo matici katolike ili istone
pravoslavne teologije. On se zapravo sastoji, kao
stoje uoio Dragoljub Dragojlovi, od odlomaka iz
liturgije Istone pravoslavne crkve i onoga
dijela Ivanova Evanelja to se u Pravoslavnoj
crkvi ita pri bogosluenju na Uskrs. Isto je
tako, na temelju lingvistike analize, zakljuio
da je taj ritual prvobitno sroen u pravoslavnoj
arhiepiskopiji u Ohridu (u Makedoniji) najkasnije

na poetku 11. stoljea - u vrijeme kad katari

kao takvi nisu ni postojali.45 Umjesto tvrdnje da
bosanski tekst potjee iz Lyona, mnogo je
razboritija pretpostavka daje lion-ski tekst
izveden iz nekog ranijeg istonog pravoslavnog
izvornika. Isti ovakav znanstveni pristup
opovrgnuo je i ideju da je Crkva bosanska
usvojila "katarski" obred blagoslivljanja,
lomljenja i dijeljenja kruha - svojevrsnu
heretiku priest. Znamo da su katari zaista tako
radili u svojim kuama prije jela; u nekim ranim
dokumentima spominje se kako "sveenici" Crkve
bosanske ine neto slino.46 Ali isto je tako
bilo uobiajeno u istonim manastirima da se
prije zajednikog obroka izmoli Oena i da se
blagoslivlje, lomi i dijeli
44 Glede ta dva teksta vidi Solovjev, "La Messe catliarc"; vaan ispravak njegova
tumaenja jedne rceniec vidi Wakcficld i Evans, Heresies, str. 78!. U rukopisu se
spominje "doba djeda Ratka", pa zacijelo potjee iz same Crkve bosanske.
Vjerojatno je nastao sredinom 15. stoljea, ali je tcksl prepisan iz ranijeg izvora.
45 Dragojlovi, Krstjani i jeretika crkva, str. 208-213.
46 Lambert, Medieval Heresy, drugo izd., str. 109 (o katarima); Orbini, Regno de g/i
Slavi, str. 354 (o Crkvi bosanskoj).
50
kruh.47 Kad su katolici izvan Bosne doznali za to,

moda su doista pretpostavili da je rije o
heretikom obredu. Ali gotovo je sigurno da su
upravo katari kopirali (dodue, u svjetovnom
ambijentu i proeti pravim heretikim
vjerovanjima) jedan stariji neheretiki istoni
obiaj.

Moe se na kraju pretpostaviti da su neki

heretici to su bili pod utjecajem dualizma u toj
regiji prolazno utjecali na Crkvu bosansku za
dugih godina njene izolacije od ostalih crkava.
Ali od te skromne pretpostavke trebalo bi u mati
izvesti golem skok da bi se stiglo do uvjerenja
da su dualisti preuzeli Crkvu bosansku u svoje
ruke, preobrazili njenu redovniku hijerarhiju u
katarsku svjetovnjaku strukturu i zamijenili
rustikalnu ali u biti pravovjernu kransku
teologiju u radikalno heretiki sustav vjerovanja.
Veina ouvanih svjedoanstava u suprotnosti je s

takvom tvrdnjom. Katari i bogumili grozili su se
od simbola kria, a kri se pojavljuje u
zaglavlju nekolikih dokumenata Crkve bosanske.
Katari i bogumili nisu priznavali Stari zavjet, a
jedan od sauvanih biblijskih nikopisa Crkve
bosanske sadri i Knjigu psalama. Katari i
bogumili nisu priznavali misu, a u oporuci gosta
Radina izrijekom se zahtjeva da se odslue mise
za njegovu duu. Katari i bogumili bili su protiv
uporabe crkvenih graevina, a ima valjanih dokaza
da se Crkva bosanska i dalje sluila samostanskim
zdanjima uz koja su stajale i crkve. Katari i
bogumili odricali su se vina i mesa, a u prvim
otomanskim katastarskim knjigama u Bosni
zabiljeeno je da su neki krstjani posjedovali
vinograde, a nema razloga vjerovati da su ikad
bili vegetarijanci. (Pokazalo se da je jedini
tobonji dokaz koji je na to upuivao potekao od
pogrenog itanja jedne rijei u oporuci gosta
Radina: ta rije ne glasi mrsni, nego mrski.)
Katari i bogumili nisu priznavali kalendar
svetaca, a u dokumentima Crkve bosanske, pa i u
oponici gosta Radina, spominje se proslavljanje

nekoliko svetaca. I tako dalje.48
47 Dragojlovi, Krstjani i jeretika crkva, str. 173-174.
48 O svim ovim tokama (i o drugima) raspravlja se kod Fine, Bosnian Church, str.
357-361, osim o podacima izvuenim iz oporuke gosta Radina (o tome vidi Lambert,
Medieval Heresy, prvo izd., str. 374-380) i podacima izvaenim iz turskih dcftcra (vidi
Okie, "Les Kristians de Bosnic", str. 125). O drugim razlikama vidi Dragojlovi,
Krstjani i /eretika crkva, str. 165-172, 199-201.
51
Opi znaaj Crkve bosanske bio je takoer vrlo

razliit od onoga to obino dovodimo u vezu s
bogumilima ili katarima. Te su heretike sekte
bile asketske i puritanske, suprotstavljene
bogatstvu i svjetovnoj moi crkava, i odricale su
se zemaljskih dobara. Crkva bosanska u svom punom
procvatu (u 14. i na poetku 15. stoljea)
posjedovala je veliku mo, a njeni su
velikodostojnici potpisivali povelje i obavljali
diplomatske misije. Kraljevi kao to su Stjepan
Kotromani i Tvrtko, iako nisu bili pripadnici
Crkve bosanske, odravali su s njom prijateljske
odnose; ini se da su i neke velike plemike
porodice pripadale toj crkvi.49 Najpoznatiji
velikodostojnik Crkve bosanske gost Radin bio je
stariji savjetnik hercega Stjepana Vukia i
oito je i sam bio bogata: u oporuci je ostavio
5000 dukata u gotovini, konje, srebrne i zlatne
tanjure, "plat ukraen krznom i zlatom" i
"crveni plat od svile sa esterostrukim nitima
ukraen krznom i samurovinom a to mi ga je
podario Gospodar Kralj Matija".50 To je zaista
daleko od onih skromnih prvih katara koji su sami
o sebi govorili da su patiperis Christi -

Kristovi siro-maci.
Kad su jednom franjevci zasukali rukave u Bosni

sredinom 14. stoljea, Rimokatolika se crkva
uhvatila ukotac sa Crkvom bosanskom. Imamo
nekoliko izvjea o neprijateljstvu "heretika"
spram franjevaca: prema jednoj poznatoj prii o
energinom franjevakom vikaru Jakovu
Markijskome, koja je navedena u postupku za
njegovu kanonizaciju 1609. godine, "heretici" su
otpilili noge propovjedaonice u samostanskoj
crkvi u Visokom dok je on s nje propovijedao.
(Zauzvrat je on prokleo krivce pa su se svi
njihovi potomci rodili s defektnim nogama.)51 Na
alost, nije sauvan nijedan franjevaki
izvjetaj o vjerovanjima pripadnika Crkve
bosanske. Jedan zahtjev za upute franjevakog
vikara u Bosni ponukao je papu da mu odmah
potanko odgovori poslanicom u kojoj se spominju
heretici, izma-tici i nepropisno zareeni
sveenici, ali nema ni rijei o dualistikim
50Lambert, Medieval Heresy, prvo izd., str. 375-376; kralj Matija bio je Matthias
Corvinus iz Ugarske.
51 Lasi, Dt- vita et "peribus S. lacobi, str. 438. To je najzloudnije od etiri uda koja
je sv. Jakov uinio u Bosni.
52
vjerovanjima.52 Ipak, katolici su u Italiji opet

priali o Bosni kao o mjestu punom "heretika"
prilino neodreene vrste. Naziv "pataren", koji
se obino rabio kao opa etiketa za Crkvu

bosansku u izvjetajima to su pristizali preko

Dubrovnika i drugih dalmatinskih gradova,
zacijelo je budio sjeanje na katarske
krivovjernike u sjevernoj Italiji. A naglo
irenje franjevake vikarije u Bosni znailo je,
kao to smo vidjeli, da se i kojekakvi
istonoeuropski heretici mogu oznaiti kao
"bosanski". U dokumentu koji je 1372. godine
potpisao papa Grgur XI. zahtijeva se hitno
preobraanje "nevjernika" u Bosni, navlastito
onih koji ive u Transilvaniji; u jednom drugom
katolikom spisu nabrajaju se zablude husita koji
ive u "Moldaviji" (Moravskoj?) i zavrava ovako:
"ovo je kraj kratkog pregleda sastavljenog protiv
zabluda i heretikih postavki Kraljevine Bosne".53
U ovom kontekstu moramo gledati na talijanske

dokumente iz toga razdoblja u kojima se spominju
katari ili dualizam u Bosni. Zagonetno
svjedoanstvo predstavlja inkvizicijski izvjetaj
iz 1387. godine u Torinu, koji sadri priznanje
(iznueno muenjem) Giaco-ma Becha da je stupio u
katarsku sektu u planinama zapadno od Torina.
Rekao je da je jedan lan te sekte bio iz
"Sclavonije", a da je nekoliko lanova Talijana
putovalo u "Bosnu" da ondje usavre svoje
poznavanje katarskog nauka. Bech je tvrdio da je
i on dobio novac da tamo otputuje, ali da se nije
mogao otisnuti preko mora zbog loih vremenskih
prilika.54 Spominjanje "Sclavonije" upuuje na
vezu s dualistikom tradicijom na dalmatinskoj
obali. Nije teko zamisliti Talijane da su
putovali onamo (gdje se talijanski uvelike
govorio) radi vjerskih uputa, a nee biti naodmet
prisjetiti se da je u to vrijeme velik dio
primorja pripadao bosanskom kraljevstvu, ali je
mnogo tee povjerovati da su putovali u daleku

unutranjost Bosne gdje se govorio samo jedan

jezik. Osim toga, Bechova pria o tome kako je
elio otputovati onamo ali mu to nije polo za
rukom, zvui ipak nekako nategnuto, poput
priznanja na suenju vjeticama, kad su optuene
tvrdile da se vjetice sastaju i da su i one bila
52 Kniewald, "Vjerodostojnost latinskih izvora", str. 156-163.
53 Fermcdin, ur., Acta Bosnae, str. 38, 248.
54 Loos, "Les Dernicrs Catharcs".
53
pozvane na takav skup, ali da su pukim sluajem

bile sprijeene -spaavajui se tako od rizika da
puste mati na volju.
Isto je tako teko povjerovati popisima "zabluda

bosanskih heretika", koje su sastavljali
franjevci u Italiji potkraj 14. stoljea i koji
su prikazivali Bosance kao tvrdokorne dualiste
katarskog ili bogumilskog tipa. Jedan od tih
popisa poinje ovako: "Prvo, da postoje dva boga
i da je vei bog stvorio sve duhovne i nevidljive
stvari, a manji bog, Lucifer, sve tjelesne i
vidljive stvari." Nadalje se odbacuju Stari
zavjet, misa, crkvene graevine i slike, a
"napose kri".55 To je moda moglo vrijediti za
neku malu sektu "sclavon-skih" ili "dalmatinskih"
heretika, ali, kao to smo vidjeli, ima valjanih
razloga vjerovati da to nije bio istinit
izvjetaj o Crkvi bosanskoj. Zapravo se ti popisi
"zabluda" tako dobro slau s katarskim modelom da
se namee prilino oito objanjenje: kad je od

talijanskih klerika zatraeno da iznesu analize

ili opovrgnua "patarenskih" zabluda, oni bi
jednostavno potraili u svojim knjinicama
traktate napisane protiv "patarena" (drugim
rijeima, talijanskih katara) i najposlije
sroili pregled katarskih vjerovanja.56 Sline se
sumnje neminovno javljaju i kad je rije o
sustavnom popisu "manihejskih" zabluda kojih su
se morala odrei tri bosanska plemia na zahtjev
inkvizitora, Juana de Torquemade, 1461. godine u
Rimu. Isto je tako upitna i sva osnova nenadane
provale papinskih pogrda na raun "manihejaca" u
Bosni u etrdesetim i pedesetim godinama 15.
stoljea.57
U etrdesetim godinama franjevaka je ofenziva

(kao to smo vidjeli u prethodnom poglavlju) bila
ve u punom zamahu. Negdje pred proljee 1453.
godine djed ili glavar Crkve bosanske napustio je
teritorij same Bosne i potraio utoite kod
hercega Stjepana Vukia. Neto kasnije te iste
godine, sudei po pismu patrijarha Gennadiosa II.
u Carigradu, djed je preao na pravoslavnu
vjeru.5*
55 Kniewald, "Vjerodostojnost latinskih izvora", str. 168-169.
56 Vidi Fineove komentare: Bosnian Church, str. 56-58.
57 Ibid, str. 58, 308-309; i vidi Matasovi, "Tri humanista o patarenima". Tvrdnja
Nicolasa Lopcza Martincza daje Torqucmada zacijelo imao detaljne informacije o
Bosni vrlo je neuvjerljiva (Torqucmada, Symboluni pro informativne manichaeo-rum,
"Introduccin", str. 20-23).
58 Dragojlovi, Krsljani i jereliku crkva, str. 109-111.
54

Ako je taj podatak toan, valja pretpostaviti da

je Crkva bosanska bila ve znatno oslabljena tim
djedovim postupkom, jo prije nego to je kralj
Toma 1459. godine poeo slubeno progoniti Crkvu
bosansku. Dolo je do otrog nadmetanja izmeu
Katolike i Pravoslavne crkve oko toga koja e od
njih dvije primiti pod svoje okrilje vie bivih
pripadnika Crkve bosanske. Jedan je franjevac
zapisao da su mnogi "heretici" preli na
katoliku vjeru, ali da im je episkop Srba
("Rascianorum": itelja Rake) zabranio da se
pomire s Rimom.59 Poto je pridobio bosanskog
djeda na svoju stranu, moda je raunao da i on
ima pravo na svoje stado? Stoga je akcija koju je
poduzeo 1459. godine kralj Toma vjerojatno imala
za cilj sprijeiti daljnji odljev vjernika u
krilo Pravoslavne crkve. Prisilno preobraanje
2000 krstjana i odlazak etrdesetorice
najtvrdokornijih u Hercegovinu zacijelo su
slomili kimu Crkvi bosanskoj. Premda ne znamo
toan broj njihovih samostana, jamano je rije o
glavnini Crkve bosanske. Kad je 1466. godine gost
Radin pismeno zatraio od Mleana odobrenje da se
skloni u Mletke ako ga Turci natjeraju u bijeg,
zapitao je usput da li moe povesti sa sobom i
pedeset-ezdeset lanova svoje sekte. To je
vjerojatno bio ukupan broj preostalih pripadnika
Crkve, ukljuujui tu i onu etrdesetoricu
najtvrdokornijih.60
to se tie obinih, laikih lanova, mogue je

da ih Crkva bosanska nikad nije mnogo imala, jer
kao posve redovniki ustrojena organizacija nije
imala potrebnu teritorijalnu strukturu upa. Osim
toga, koliki god bio broj laikih pripadnika u

doba njena procvata, taj je broj morao znatno

opasti za vie od jednog stoljea katolikog
prozelitizma potpomognutog dravom. Stoga se ini
da se u vrijeme kad su Turci preuzeli vlast,
Crkva bosanska bila ve raspala i stvarno
ugasila. U otomanskim katastarskim knjigama u
Bosni za 15. i 16. stoljee, u kojima su ljudi
razvrstani po vjerskoj pripadnosti, neki su bili
uneseni i kao kristian (nasuprot uobiajenoj
rijei za krane, gebr ili kr, to znai
nevjernik, kojom bijahu oznaeni i katolici i
pravoslavni). U prvim takvim knjigama navedena su
dva-
59 Fermendin, ur., Ada Bosnae, str. 225.
60 Fine, Bosnian Church, str. 334.
55
-tri itava sela kao kristian, ali je njihov

ukupan broj neznatan: u svom tom razdoblju
pojavljuje se manje od 700 takvih pojedinaca.61
Povjesniar koji je prouio tu grau (i koji je
pristaa "bogumilske" teorije) dri da su ti
kristianlar samo "izabranici" Crkve bosanske, a
da su obini lanovi navedeni pod oznakom gebr
ili kafir. Ipak, nee biti da ima pravo. Turci su
tu navodili samo vjersku pripadnost: musliman,
idov, nevjernik i kristian.62 U cijelom razdoblju
od 1468. godine (prve katastarske knjige) do
potkraj 16. stoljea samo dva imena nose titulu
gost. Reklo bi se da je na taj nain ouvan
siuan ostatak tradicije odravajui se
nasljeivanjem zare-denja u stilu "sam svoj

majstor". Jedan katoliki sveenik, Albanac Peter

Masarechi, koji je obiao Bosnu u dvadesetim
godinama 17. stoljea, spominje u svom izvjeu
"patarene" koji ive bez pravih sveenika i
sakramenata, "sa sveenikom koga je izabrao sam
puk, bez ikakva zareenja".63 Ali ak se i taj
ostatak napokon zatro ne ostavljajui za sobom
nita do nepouzdana skupnog sjeanja, puke
historije i mitova.
61 Okie, "Les Kristians de Bosnic", str. 129-130.
62 Ibid., str. 115. Neki od ovih kristianlar navedeni su u popisima sa svojim sinovima
(str. 131), a znamo da su i bosanski redovnici i bogumilski "izabrani" morali biti
neoenjeni.
63 Draganovi, "Izvjee apostolskog vizitatora", str. 44. Meutim, Masarechi je

ukljuio u svoj izvjetaj i grau koju je napabirio o patarenima iz ranije pisanih izvora
(Fine, Bosnian Church, str. 65-68); nije jasno koje je od svojih komentara dao iz prve
ruke a koje su tadanje informacije.
56

4 RAT I OTOMANSKI POREDAK 1463.-1606.
Turska je vojska vrlo brzo osvojila Kraljevstvo

Bosnu na poetku ljeta 1463. godine. Otada je
sredinji dio stare Banovine Bosne, zajedno s
uporitem koje su Turci ve bili uspostavili u
kraju oko Sarajeva, ostao pod stalnom turskom
vlau, iako su Osmanlije iste jeseni povukle
odatle glavninu svojih oruanih snaga. Meutim,
ono to je turska vojska bila osvojila u
sjevernoj polovici Bosne ubrzo je opet preoteo
ugarski kralj Matija Korvin. Janjiar srpskog
porijekla, ija se autobiografija ouvala do
dananjih dana, ostavljen je bio sa svega osam
ljudi da brani tvravu Zveaj nedaleko od Jajea.
im se sultan povukao, ugarske su postrojbe
opsjele i Zveaj i Jajce, pa su se posade
naposljetku predale.1 Kralj Matija osnovao je
novu "banovinu" Bosnu pod ugarskom vlau na tim
sjevernim teritorijima, a godine 1471. dodijelio
je banu naslov "kralja Bosne". Premda se to
"kraljevstvo" ubrzo znatno smanjilo pod turskim
naletima, torzo koji je preostao odolijevao je
jo vie od 80 godina. Meutim, u dvadesetim
godinama 16. stoljea grad Jajce bio je gotovo
neprestano pod turskom opsadom, a hranu mu je

dostavljao oruani konvoj iz ugarske Slavonije

svega etiri puta na godinu.2 Turci su napokon
osvojili Jajce 1527., poto su prethodne godine
bili potukli ugarsku vojsku u sudbonosnoj bici na
Mohakom polju.
Sve manji torzo Hercegovine takoer je odolijevao

Osmanlijama i poslije 1463. godine. Herceg
Stjepan Vuki Kosaca uspio je iznova zadobiti
svoj teritorij potkraj te godine, ali su Turci
vei dio ponovo zauzeli nakon dvije godine:
herceg se morao skloniti u utvrenu luku Novi
(koja je poslije preimenovana u Herceg-Novi),
gdje je i umro 1466. godine.3 Njegov drugi sin
Vlatko, koji je naslijedio od njega titulu
hercega, uinio je sve to je mogao da osigura
ugarsku i mletaku pomo ne bi li obranio
preostali teritorij. Ali na kraju se samo zapleo
u daljnje sukobe s drugima, Dubrovanima i
lokalnim plemiima. U sedamdesetim godinama 15.
stoljea plaao
1 Lachmann, ur., Memoiren eines Janitscharen, str. 140.
2 O jednom dramatinom izvjetaju o ekspediciji koja je dopremila hranu u Jajce

1525. godine vidi G. Wenzel, ur., Marino Sanuto vilgkrnikajanak tmlsitxai, sv. 3
(=25), str. 332-342.
3 irkovi, Herceg Stefan Vuki-Kosaa, str. 260-267.
59
je danak Osmanlijama, a 1481. i 1482. godine

turska je vojska zauzela i posljednje tvrave na
hercegovakom tlu.4

Iz svih se ovih dogaaja vidi da Otomansko

Carstvo bijae strahovita i vrlo djelotvorna
vojna mainerija. Za vladavine Mehme-da II. (1451-
1481) uslijedio je izvanredan niz osvajanja i
izazova susjednim silama: postoje 1453. godine
osvojio Carigrad, produio je dalje i zauzeo
sjevernu Srbiju, dijelove Anadolije, Vlake,
Bosne i Hercegovine, porazio mletaku vojsku u
Grkoj, upao u Moldaviju i Ugarsku, opsjedao otok
Rodos i spremao se-na veliku invaziju Italije kad
je umro. Njegov nasljednik Bajezid II. (1481-
1512) vie se posvetio sreivanju carstva, ali je
svejedno ratovao s Moldavi-jom, Poljskom,
Ugarskom i Mlecima. Sulejman Velianstveni (1520-
1566) ponovo je udario na sjeverozapad: u prvih
13 godina svoje vladavine sveo je vei dio
Ugarske na status vazalnog teritorija i samo to
nije osvojio Be. Mirovni ugovor koji je 1533.
godine sklopio s Austrijom oznaava poetak dugog
razdoblja gdjekad krvavog ali uglavnom statinog
sueljavanja otomanske i habsburke carevine; do
kraja tog stoljea obje strane izgradile su jedna
nasuprot drugoj pograninu zonu koju je uvala
mrea utvrda i ratobornih seljaka kojima se samo
donekle moglo vladati.5 Sporadini pljakaki
upadi postali su normalna stvar, ali vojna
aktivnost na bosanskoj granici bivala je
intenzivnija kad god bi sultan poveo rat irih
razmjera protiv Habsburgovaca - kao to je,
primjerice, bilo za Sulejmanova posljednjeg
pohoda na Ugarsku 1566. godine. Posljednji veliki
otomansko-habsburki rat, koji se vodio od 1593.
do 1606. godine, zapravo su izazvali okraji to
su ih zapodjele lokalne snage na sjeverozapadnoj
granici Bosne: Turci su bili oteli od
Habsburgovaca vanu tvravu Biha 1592. godine,
ali je sljedee godine bosanski paa doivio

neugodno iznenaenje dok je opsjedao

neprijateljsko uporite Sisak - bio je teko
poraen. U prvom velikom obraunu u sljedeem
ratu Osmanlije su nanijele teak poraz habs-
4 abanovi, Bosanski paaluk, str. 44-47; Fine, Late Medieval Balkans, str.585-589.
s
5 Jezgrovit ali podroban prikaz otomanske ekspanzije vidi kod Shaw, History oj the
Ottoman Empire, sv. l, str. 55-94. O stvaranju Vojne krajine vidi Rothen-berg,
Austrian Military Border, str. 17-39.
60
burkoj vojsci u Mezkeresztesu 1596. godine.

Nakon toga su uspjeli uvrstiti svoju vlast u
veem dijelu Ugarske za iduih osamdesetak
godina.6
Otomansko je Carstvo, dok nije poelo zaostajati

i propadati - to bijae proces koji je poeo
sredinom 16. stoljea - bilo u svojoj biti vojna
organizacija. Teilo je za pljakom i ubiranjem
danka, a upravni je sustav imao za cilj da mu
osigurava dvije stvari: ljudstvo kojim e voditi
ratove, i novac kojim e plaati te ljude.
Oruane snage dijelile su se na dvije osnovne
kategorije. Postojala je regularna vojska koju je
direktno plaala otomanska drava, a sastojala se
od janjiara (regularnog pjeatva) i stalno
plaenog konjanitva poznatog pod nazivom
"spahije Porte". ("Porta" bijae tradicionalno
ime carske vlade u Istambulu.) S druge strane,
postojalo je i feudalno konjanitvo: vojnici na
konjima koji su obavljali svoju vojnu obvezu radi
posjeda to su ih dobili od drave. (Rije
"spahija" sama po sebi oznaava taj tip feudalnog

zemljoposjednika.) Te dvije kategorije vojnika

zajedno tvorile su goleme armije koje su vodile
pojedine ratove od ranog proljea do kasne
jeseni. injenica da se vojska morala svaki put
okupljati oko Istambula i marirati do periferije
carstva postavljala je odreeno geografsko
ogranienje (kao to su pokazali ratni pohodi
Sulejmana Velianstvenog na Ugarsku) na
ekspanziju carevine. Ali bilo je i raznih
pomonih snaga koje su igrale vaniju ulogu u
pograninim oblastima kao to je Bosna, gdje je
bila potrebna vojna aktivnost tijekom cijele
godine. To su bili takozvani azapi, neka vrsta
gradske milicije koja je sainjavala posade
tvrava i djelovala kao pogranino pjeatvo, i
delije ili akindije, neka vrsta neregularnog
lakog konjanitva stoje upadalo radi pljake na
neprijateljski teritorij. Svi su ti vojnici bili
muslimani: pripadnici pokorenih naroda uglavnom
nisu smjeli nositi oruje. Meutim, za neke
posebne namjene, napose u pograninim podrujima
u Bosni, koristile su se i lokalne kranske
snage: kao uvari cesta i prijevoja, dobavljai
konja i nadasve kao neka vrsta opasnog
teritorijalnog
6Shaw, History of the Ottoman Empire, sv. l.str. 184-187; Rothenberg, Austrian Military Border, str. 52-
61; i vidi ovdje 6. poglavlje.
61
pljakakog pjeaka poznatog pod nazivom vojnuk

ili martoloz.1 O njima e biti vie rijei u
poglavlju o bosanskim Srbima.
Janjiarska vojska, zajedno sa sistemom plaanja

danka u djeacima (poznatom pod turskom rijeju

devoirme /devirma/: "skupljanje") kojim se ona
popunjavala, bijae najvaniji nain na koji su
se ljudi iz kranske Europe novaili u
maineriju osmanlijske drave. U 15. i 16.
stoljeu, kad je sistem devirme bio u punom
zamahu, skupljali su se u razliitim ali estim
vremenskim razmacima po selima kranske Europe
djeaci i odvodili u Istambul. Ondje su ih
preobraali na islam i vjebali za janjiarske
postrojbe, ili za sultanovu osobnu poslugu, ili
za slubenike u raznim dravnim ministarstvima.8
(Sva su dravna ministarstva bila u biti ogranci
carske porodice.) Visoki dunosnici u otomanskoj
dravnoj upravi imali su takoer velik broj
takvih ljudi zaposlenih u svojim kuama: jedan od
njih koji je umro u Istambulu 1557. godine
posjedovao je 156 robova, od kojih su pedeset
dvoje bili Bosanci, a pretpostavlja se da su svi
sakupljeni nekom vrstom privatne devirme, moda
ak i na dobrovoljnoj bazi.9
Iako je otimanje djece bilo u biti bezduan

postupak, prualo je oite prednosti ne samo
djeacima (od kojih su mnogi poslije postajali
velike pae i veziri) nego i njihovim obiteljima
s kojima su kasnije mogli obnoviti vezu.
Dinastija Sokollu (Sokolovia) u Istambulu, koja
je dala niz velikih vezira, nije izgubila vezu sa
svojom srpskom porodicom u Bosni i koristila se
svojim utjecajem da zatiti probitke Srpske
pravoslavne crkve. U 16. i 17. stoljeu bilo je
ukupno devet velikih vezira bosanskog porijekla,
a ve od 1488. godine Bosanci su vraani u Bosnu
da njome upravljaju.10 Premda su kranski
roditelji kadikad podmiivali svoje muslimanske

susjede da zamijene kranske djeake svojom jo

neobrezanom djecom,
7
O potpunijem prikazu vojnog poretka vidi Shaw, History of the Ottoman Empire, sv.
l, str. 122-131. O poretku u Bosni vidi abanovi, "Vojno ureenje Bosne", napose
str. 216-219 o pomonim snagama.
8 Najbolji prikaz tog poretka nalazi se u knjizi Papoulia, Ursprung und Wesen der
"Knahenlese".
9 Kunt, "Transformation of Zimmi into Askeri", str. 62.
10 Pelletier navodi popis velikih vezira i napominje daje izmeu 1488. i 1858. godine
bilo u Bosni 65 namjesnika rodom iz Bosne: Sarajeva, str. 75.
62
bilo je i suprotnih sluajeva, da su roditelji

obiju vjera podmiivali slubenike da im uzmu
roenu djecu. Dakako da su prednosti tog sistema
bile jasne bosanskim muslimanima, koji su 1515.
godine sklopili poseban sporazum da se po 1000
njihove djece alje godinje u uilita carske
palae.''
Sistem redovite devirme ukinut je negdje u prvoj

polovici 17. stoljea. U ezdesetim godinama toga
stoljea, kad je engleski diplomat Paul Rycaut
pisao svoje-klasino djelo o Otomanskom Carstvu,
devirma je ve bila "potpuno pala u zaborav".12
Ali utjecaj je te institucije bio golem. Najmanje
200 000 djece s Balkana bilo je prolo kroz taj
sistem u ona dva stoljea koliko je postojao.13
Budui da su velika veina te djece bili Slaveni,
jezik kojim su u Bosni govorili Bonjaci, Srbi,
Hrvati (sa svojim susjedom, bugarskim, s kojim se
uzajamno prilino dobro razumiju) usaen je bio u

samo srce otomanske drave. Jedan zapadni

komentator zabiljeio je 1595. godine da je
"slavenski jezik" bio trei po zastupljenosti u
carstvu (iza turskog i arapskog), zato to je bio
jezik janjiara. A jedan je drugi promatra 1660.
godine zapazio da se "turski jezik gotovo i ne
uje na sultanovu dvoru" zato to su "sav dvor i
veina velikaa" - "otpadnici" iz zemalja u
kojima se govore slavenski jezici.14 Taj je sistem
imao jo jednu vanu drutvenu i politiku
posljedicu: stvorio je klasu monih dravnih
dunosnika i njihovih potomaka koji su dolazili u
sukob s feudalno-vojnim spahijama i malo-pomalo
prisvojili njihovu zemlju ubrzavajui proces
udaljavanja od feudalnog davanja zemlje u zakup u
smjera privatnih posjeda i otkupa od drave prava
na ubiranje poreza. Stoga je Stanford Shaw
napisao: "U biti je to bio trijumf balkanskog
elementa u otomanskoj
11 Sugar, Southeastern Europe under Ottoman Rule, str. 58; Shaw, History of the
Ottoman Empire, sv. l, str. 114.
12 Rycaut, Present State of the Ottoman Empire, str. 197. Posljednji put je devirma
provedena u Srbiji 1638. godine (Tomasevich, Peasants, Politics, and Economic
Change, str. 27). Moda je bilo i pokuaja da se devirma obnovi: Sicur dc la Croix,
tajnik francuske ambasade u Istambulu, zabiljeio je 1684. godine da se devirma
tada provodila svakih deset godina (Memoires, str. 201-202).
13 Sugar, Southeastern Europe under Ottoman Rule, str. 56.
14Lehfeldt, Das serbokroatische Aljamiado-Schrifttum, str. 48; Hottingcr, Historici

Orientalin, str. 463.
63
vladajuoj klasi zahvaljujui sustavu devirme,

to je dovelo do sloma financijskog i

administrativnog aparata Osmanlija i izazvalo
kasniju propast svekolikog carstva."15
Bosni je od samog poetka bio nametnut otomanski

feudalni poredak. Postojale su dvije osnovne
vrste posjeda koji je spahija mogao dobiti od
drave: vea vrsta zvala se zijamet, a manja
timar, koji je bio u posjedu timariota. (Trea i
najvea vrsta poznata pod nazivom has
dodjeljivala se samo najvanijim pokrajinskim
namjesnicima i lanovima sultanove porodice.) Taj
sustav, openito poznat pod nazivom timarski
sustav, bijae strogo vojno-feudalan: zakup je
ovisio o vojnoj slubi, zemlja je ostajala u
vlasnitvu sultanovu, a timariotovi nasljednici
nisu po zakonu mogli naslijediti timar (iako su
ga u praksi obino nasljeivali). Zakupnici tih
posjeda morali su se odazivati s orujem i
konjima svakom pozivu na vojnu dunost; isto su
tako morali dovoditi i uzdravati i druge vojnike
u upravnom razmjeru sa svojim prihodima.16
Okupljali su se za rat prema vojnom okrugu u
kojem su prebivali (sandaku, to na turskome
doslovce znai "zastava"), a zapovjednik im je
bio sandak-beg, to je bio najnii vojni in
koji je imao pravo na titulu pae.
Budui da su timarioti esto bili po est do

devet mjeseci godinje na vojnoj dunosti, njihov
zakup nije morao previe optereivati seljake
(krane ili muslimane) koji su im obraivali
zemlju. Seljaci su plaali desetinu u naturi, to
je moglo iznositi izmeu jedne desetine i
etvrtine njihove ljetine, i jo nekoliko manjih
dabina; isto su tako bili duni obavljati jo

neke poslove za timariota, iako to nisu bili tako

teki poslovi kakve su obavljali kmetovi u veini
drugih europskih feudalnih zemalja. Osim toga,
plaali su godinju zemljarinu (hara, koji se
poslije stopio s glavarinom zvanom dizjd)
sultanu. Njihov se osnovni pravni poloaj
sastojao u poloaju zakupnika koji nema pravo na
samu zemlju nego samo na njeno koritenje (to su
pravo njihova djeca mogla naslijediti). Oni su to
pravo mogli i prodati i teoretski su se mogli i
preseliti, iako su
15 Shaw, "Ottoman View of the Balkans", str. 69-70.
16 O pojedinostima vidi Sugar, Southeastern Europe under Olloman Rule, str. 37-3X;
Rycaut, Present Slate of the Ottoman Empire, str. 172-173.
64
timarioti, naravno, nastojali da ih u tome

sprijee.17 Openito, ti-mariot nije u pravnom
smislu mogao nita vie zahtijevati od svojih
seljaka nego da mu plaaju desetinu i ostale
dabine, i da ga sluaju kad god nastupa kao
dravni dunosnik: nije imao one pravosudne
ovlasti kakve su imala vlastela u zapadnoj Europi.
Dakako da e se ti uvjeti poslije promijeniti, u

onoj mjeri u kojoj feudalni poredak bude
propadao. Ali u poetku je seljak na timar-skom
posjedu zacijelo bolje ivio nego to je ivio u
feudalnoj Bosni prije dolaska Osmanlija -
pogotovo uoi same turske najezde, kad je
puanstvo podnosilo dodatni financijski teret i
radi obrane Bosne od Turaka i radi plaanja danka

Turcima da ih ostave na miru. U jednom od svojih

posljednjih apela prije predaje, kralj Stjepan
Tomaevi napisao je: "Turci... pokazuju
dobrohotnost spram seljaka. Obeavaju im da e
svi oni koji prijeu na njihovu stranu biti
slobodni i milostivo ih doekuju... Ovakvim e
podvalama lako navesti ljude da me napuste."18 Te
"podvale" nisu u svemu bile puke opsjene. A oni
seljaci koji bi se preobratili na islam mogli su
stei povoljnije uvjete zakupa zemlje - da budu
punopravni vlasnici malog posjeda ili iftluka,
obino od pet do deset hektara zemlje.19
Dakako daje u otomanskoj dravi bilo probitano

biti musliman. Ipak bismo pogreno shvatili
Otomansko Carstvo kad bismo pretpostavili -kao
to se jo pretpostavlja u mnogim standardnim
djelima - da je to carstvo bilo strogo ustrojeno
na vjerskim osnovama, da je bilo apsolutno
podijeljeno s jedne strane na vladajuu klasu
muslimana a s druge strane na podaniku klasu
nevjernika, koji su bili razvrstani prema miletit
(vjeri) kojem su pripadali. Carstvo je tek u
potonjim godinama postalo takvo, a u prvom
razdoblju turske vladavine na Balkanu podjela
nije bila toliko kruta. Glavna razlika nije bila
izmeu muslimana i nevjernika, nego izmeu
Osmanlija (to e rei svekolike vojno-upravne
klase u koju su ljudi mogli ui ako su prihvatili
osmanlijske nazore i osmanlijska pravila
ponaanja) i
17 O limarskom sistemu vidi Tomasevich, Peasants. Politics, and Economic Change,

str. 2X-33; Sugar, Southeastern Europe under Ottoman Rule, str. 98-99, 212.
18 Fine, Laic Medieval Balkans, str. 583.
19 Tomasevich, Peasants. Politics, and Economic Change, str. 24.

65
raje. Arapska rije iz Kur'ana "raja" ("jato" ili

"stado") bila je opa rije za sav podaniki
narod: i muslimani su mogli biti raja, pogotovo
ako su, kao Arapi, pokazivali znaajke
neosmanlijske kulture. Osnovni osmanlijski pravni
sustav nije ovisio o islamskom svetom zakonu nego
je proistjecao iz volje sultanove, pa je esto
potvrivao svojim autoritetom lokalne zakone i
povlastice i samo se predmnijevalo da nije u
sukobu sa svetim zakonom ili erijatom. Tek se
postupno, u 16. i 17. stoljeu, islam bolje
stopio s naelima osman-lijstva. Kad su Turci
osvojili Bosnu, pa i u sljedeih nekoliko
narataja, i kranin je mogao postati spahija i
dobiti od drave timar, a da se nije morao odrei
svoje kranske vjere: jedino to se od njega
zahtijevalo bijae osvjedoena privrenost
osmanlijskoj dravi i prihvaanje njenih zakona i
obiaja.20
Iako su Bosnom vladali muslimani, teko da bi se

ona mogla nazvati islamskom dravom. Nije bila
dravna politika preobraati ljude na islam ili
ih siliti da se ponaaju kao muslimani; dravna
je politika jedino bila da dri zemlju pod vlau
i da izvlai iz nje novac, ljudstvo i feudalne
prihode kako bi mogla zadovoljiti potrebe i u
ostalim dijelovima carstva. To znai daje
osmanlijska vladavina u tom razdoblju mogla biti
sasvim podnoljiva, jer je bilo podruja ivota
za koje jednostavno nije marila. Kranska i
idovska vjera smjele su i dalje djelovati, iako

uz razna ogranienja, smjele su i dalje provoditi

svoje vjerske zakone medu vjernicima, na svojim
sudovima - barem u graanskim sporovima. Ali
istodobno je ta ogranienost interesa osmanlijske
vlasti za teritorije kojima je vladala oito
vodila u korupciju i ugnjetavanje. Dok je god
pokrajinski namjesnik osiguravao ljudstvo i
prihode dravi i drao povjereni teritorij vrsto
pod svojom vlau, nitko iz carske uprave nije
poblie provjeravao kako se on ondje ponaa.
Okrutni ili korumpirani paa uivao je veliku
slobodu u svom djelovanju; namjesnici su mogli
biti opozvani zbog nesposobnosti ili neposluha,
ali nikad zbog same koaipcije. A injenica da su
pokrajinski namjesnici i vojni zapovjednici esto
premjetani iz mjesta u mjesto, i da su obino
provodili svega po dvije-tri godine na elu neke
pokrajine,
20 Kunt, "Transformation of Ziinmi into Askeri"
66
bijae tako rei poziv da za to krae vrijeme

izvuku to vie bogatstva iz povjerenih im
teritorija. Bilo je nekoliko vrsta graanskog
zakona u Otomanskom Carstvu, a postojao je i
sveti zakon islama, koji je bivao sve vaniji,
ali bi teko bilo kategoriki ustvrditi daje
Otomansko Carstvo bilo pravna drava.
O osmanlijskom je zakonu na lokalnoj razini

brinuo kadija ili sudac. On je bio najvaniji
lokalni administrator, a podruje za koje je
odgovarao zvalo se kaza ili kadiluk.2] Odreeni

broj kadiluka tvorio je sandak, vojno-upravni

okrug. Svaki je sandak bio velika i vana
teritorijalna jedinica, ali je on opet bio dio
ejaleta ili pokrajine, najvee sastavne jedinice
Carstva. Prvi sandak koji su Turci osnovali
nakon osvajanja Bosne bijae sama Bosna, s
upravnim sjeditem najprije u Sarajevu (do 1553.
godine), onda u Banjoj Luci (do 1639.), pa opet u
Sarajevu (do devedesetih godina 17. stoljea), pa
onda u Travniku. Sandak Zvornik, na
sjeveroistoku, osnovan je neto kasnije, a
sandak Hercegovina 1470. godine. U 16. stoljeu
osnovano je jo pet sandaka u oblinjim
zemljama, djelomice od teritorija osvojenog u
Hrvatskoj i Slavoniji. Do 1580. godine svi su ti
sandaci pripadali ejaletu Rumeliji, pokrajini
koja je obuhvaala vei dio Balkana.22 Ali te je
godine donesena odluka da se od njih napravi novi
ejalet: Bosna. To znai da je tim podrujem
vladao paa najvieg ranga, beglerbeg: gospodar
nad gospodarom. Tako je nastala bosanska cjelina
koja je obuhvaala svu dananju Bosnu i
Hercegovinu i neke susjedne dijelove Slavonije,
Hrvatske, Dalmacije i Srbije.23 Dok je,
primjerice, stara Kraljevina Srbija ostala
podijeljena na vie manjih jedinica, od kojih je
svaka bila tek jedna od mnogobrojnih sastavnica
ejaleta Budima ili Rumelije, Bosna je uivala taj
posebni status kao izdvojena cjelina sve do kraja
osman-lijske vladavine.
21
Kadilukje mogao biti podijeljen na dvije ili vie nuhija, kojima su na elu bili
zamjenici sudaca; u Bosni su granice nahija cslo odgovarale starim granicama
upa. Vidi Kreevljakovi, Kapetanije u Bosni, str. 9-10.
22 Osim Poekog sandaka (u Slavoniji) i Zvornikog, koji su bili u Budimskom

ejaletu od 1541. do 1580: ibid., str. 10.

23 O pojedinostima vidi ibid., str. 9-10, i urdcv, "Bosna", str. 1263.
67

5 ISLAMIZACIJA BOSNE
Dolazak Turaka u 15. stoljeu vjerojatno nije bio

prvi doticaj Bosne s islamom. Rana arapska
ekspanzija na Mediteranu, koja je do devetog
stoljea utvrdila muslimansku vladavinu na Kreti,
Siciliji, u junoj Italiji i panjolskoj,
zacijelo je esto dovodila muslimanske trgovce i
gusare na dalmatinsku obalu. Trgovanja robljem s
te obale, zbog ega su, kao to smo vidjeli,
bosanski robovi dospjeli i do zapadnog
Mediterana potkraj srednjega vijeka, svakako je
bilo i u tom ranijem razdoblju: porobljenih
Slavena iz mediteranske regije fjbilo je ve na
poetku postojanja muslimanske panjolske, pa je
poznato da su saracenski vladari Andaluzije imali
u desetom stoljeu slavensku vojsku od 13 750
ljudi.1 Ali moemo samo nagaati ! da li je itko
od tih Bosanaca preao na islam, doepao se
slobode i vratio u zaviaj. Isto tako moemo samo
nagaati kakvi su bili odnosi izmeu Bosne i
muslimana u srednjovjekovnoj Ugarskoj -arapskih
trgovaca, potomaka islamiziranih turanskih
plemena i dru-| gih doseljenika. Zna se da su oni
prebivali u mnogim ugarskim j krajevima, pa i u

Srijemu, pokrajini uz sjeveroistonu Bosnu, sve !

dok nisu na kraju bili protjerani iz Ugarske,
zajedno sa idovima, ! u 14. stoljeu.
2
Razumljivo je to su se neki bonjaki

muslimanski i znanstvenici posebno trsili da
dokau kako je islam odvajkada nazoan u Bosni,
moda i dulje od same bosanske drave. Ali
povijesno je znaenje tih prvih moguih doticaja
zapravo beznaajno. Doticaj je jedna stvar, a
masovno provjeravanje druga.
Islamizacija velikog dijela puanstva pod turskom

vlau ostaje najizrazitija i najvanija znaajka
novije povijesti Bosne. O tome i kako i zato se
to dogodilo iznikli su mnogi mitovi. Neke od njih
upile su glave prosjenih Bonjaka jo iz starije
znanstvene literature (i iz nekih suvremenih
djela za koja se ba i ne bi moglo rei da su l
znanstvena). Mnoga bitna svjedoanstva nisu bila
dostupna sve dok povjesniari nisu u etrdesetim
godinama 20. stoljea poeli ozbiljno analizirati
osmanlijske administrativne dokumente. U
posljednjih nekoliko desetljea nastala je mnogo
potpunija slika i napokon su odbaeni neki od
najeih mitova i legendi o islamizaciji Bosne.
1 Maurani, Sdshiven im Dienste des Islams, str. 21-27;Huki, ur., Islam i

muslimani u Bosni, str. 20-21.
2 Bali, Das unbekannte Bosnien, str. 84-89.
71
Najbolji su izvor informacija otomanski "defied",

porezne knjige u kojima je popisano vlasnitvo
imovine a ljudi razvrstani po vjerskoj

pripadnosti. Iz njih se moe stei vrlo dobar

uvid u irenje islama u Bosni. Najstariji
defteri, iz 1468. i 1469. godine, pokazuju daje
islam u prvim godinama nakon osvajanja predobio
tek aicu ljudi za sebe: na podruju istone i
srednje Bosne koju te knjige obuhvaaju bilo je
37 125 obitelji kranskih a svega 332
muslimanske. Pretpostavljajui daje svaka obitelj
imala prosjeno po pet lanova, krana je bilo
185 625. Posebno su navedena imena gotovo 9000
pojedinaca, neenja i udovica kranske vjere.
Polovica kranskih obitelji i dvije treine
muslimanskih (234) bijahu obina raja koja je
ivjela na obinim timarima, a ostali su ivjeli
na veleposjedima, kasovima, ili u gradovima, ili
na svojoj zemlji. Znanstvenik koji je prvi
analizirao te dokumente, Nedim Filipovi, isto je
tako uoio da je islamizacija vrlo sporo
napredovala u Hercegovini a daje najvie
uznapredovala, to nije nikakvo udo, na malom
podruju oko Sarajeva, koje su Turci drali u
svojim rukama ve od etrdesetih godina 15.
stoljea.3 Jedni su od timariota u tim prvim
defterima posebno oznaeni kao "novi muslimani";
drugi nose muslimansko ime i navedeni su u popisu
kao "sin toga i toga..." koji je jo nosio
kransko ime.4
Sljedei defter koji je temeljito ralanjen

obuhvaa sandak Bosnu iz 1485. godine. Tu se ve
vidi daje islam znatno uznapredovao. U njemu ima
30 552 kranske obitelji, 2491 pojedinac,
neenja i udovica kranske vjere, 4134
muslimanskih obitelji i 1064 neoe-njenih
muslimana.5 Ako opet uzmemo da je svaka obitelj
popreno imala po pet lanova, dobivamo ukupno
155 251 kranina i 21 734 muslimana. U usporedbi

s brojevima iz 1468. i 1469. godine zapa-njuje

opadanje ukupnog broja stanovnika (to je u
zbilji bilo jo vee ako uzmemo u obzir normalan
godinji prirast stanovnitva).
3 Filipovi, "Napomene o islamizaciji"; Daja, Die "bosnische Kirche", str. 71-73. O

drugim podacima, iz dokumenata i s nadgrobnih spomenika, koji pokazuju daje u
Sarajevu bilo muslimana prije 1463. godine, vidi Hadijahi, Porijeklo bosanskih
Muslimanu, str. 66.
4 Oki, "Les Kristians dc Bosnie", str. 118-119.
72
Za to vrijeme ljudi su se neprestano iseljavali

iz Bosne, pa se i u popisima spominje vei broj
naputenih sela. Dakako da su bjeali samo oni
koji nisu preli na islam, a novopeeni su
muslimani svi ostajali. Ali u idua etiri
desetljea, kad se ukupni broj stanovnika
uglavnom nije mijenjao, znatno je porastao broj
muslimana: u def-terima iz dvadesetih godina 16.
stoljea za sandak Bosnu ukupan broj krana
iznosi 98 095 a muslimana 84 675.6 Kako znamo da
u tom razdoblju nije bilo veeg doseljavanja
muslimana u Bosnu, taj broj po svoj prilici
predstavlja i broj bosanskih krana koji su
primili islam.
Proces islamizacije postupno se ubrzavao i u

Hercegovini. Sauvan je zapis pravoslavnog monaha
iz Hercegovine iz 1509. godine koji kae da su
mnogi pravoslavci drage volje prigrlili islam.7 U
sjevernoj i sjeveroistonoj Bosni islam se nije

mogao tako brzo iriti jer su ta podruja

naknadno oteta od Ugarske. Tek poto je osvajanje
dovreno negdje u dvadesetim godinama 16.
stoljea, proces islamizacije potekao je malo
bre. Franjevaki povjesniar otac Mandi tvrdi
da je u razdoblju izmeu 1516. i 1524. godine
prvi put svjesno pokrenuta kampanja progona
katolika i prisiljavanja da se preobrate na
islam." Ipak, najiscrpnija studija o
sjeveroistonoj Bosni u tom razdoblju, koju je
napisao Adem Handi, ne potvruje tu Mandievu
tvrdnju, iako navodi da se mnogo katolika bilo
iselilo s tog podruja i da je od deset tamonjih
franjevakih samostana njih pet prestalo
djelovati. Handi isto tako dokazuje da su iz
razumljivih razloga vie prelazili na islam oni
katolici koji su stanovali dalje od katolikih
crkava. Najotpornije je mjesto bila Srebrenica, u
kojoj je ivjelo mnogo njemakih i dubrovakih
katolika pa su sredinom 16. stoljea jo tvorili
dvije treine stanovnitva. Inae su
6 Fine, Bosnian Church, str. 384. Brojevi koje navodi D. Mandi (Etnika povijest
Bosne, str. 154) nisu toni. Ukupan broj stanovnika izraunat na temelju defte-ra u
dvadesetim godinama 16. stoljea u sandacima Bosne, Zvornika i Hercegovine
iznosi 211 595 krana i 133 295 muslimana (Hadijahi, Porijeklo bosanskih
Muslimana, str. 165).
7Hadijahi, Porijeklo bosanskih Muslimana, str. 78. D. Mandi takoer biljei daje
na poetku 16. stoljea islamizacija bre napredovala u Konjicu i Foi: Etnika
povijest Bosne, str. 161.
8 D. Mandi, Etniku povijest Bosne, str. 153-158.
73
se gradovi obino bre islamizirali nego sela. U

cjelokupnoj oblasti sjeveroistone Bosne bila je

1533. godine otprilike jedna treina puanstva

muslimanska, a ve 1548. godine 40 posto.9
Za ostatak 16. stoljea nedostaju toniji podaci,

a nakon toga se odustalo od voenja deftera.
Ipak, ini se bjelodanim da su negdje potkraj 16.
i na poetku 17. stoljea muslimani stekli
apsolutnu veinu na teritoriju dananje Bosne i
Hercegovine. Imamo dodue iskaze nekih katolikih
sveenika koji su posjetili Bosnu na poetku 17.
stoljea i koji su sastavili podrobne izvjetaje
za Rim, ali se njihovi brojani podaci zacijelo
zasnivaju ponajvie na usmenim izvorima, njihova
je uporaba imena Bosna vrlo elastina i oito im
je bilo stalo do loga da istaknu brojanu snagu
Katolike crkve ili stupanj ugnjetavanja koje ona
trpi. Takav je jedan posjetilac naveo daje ukupan
broj katolika 1626. godine u cijeloj Bosni
iznosio 250 000 dua, i dodao da je broj
muslimana vei od ukupnog broja krana.10 Jedan
dnigi, albanski sveenik i apostolski vizitator
Peter Masarechi, uputio je pomnije sastavljen
izvjetaj 1624. godine. Na alost, gotovo svi
povjesniari koji su ga citirali pogreno su
protumaili cifre to ih je naveo o Bosni.
Njegovi pravi podaci glase da je tada u Bosni
bilo 150 000 katolika, otprilike 75 000
pravoslavaca i 450 000 muslimana."
Tako je proces kojim su muslimani postali

veinsko stanovnitvo u Bosni potrajao dobrih 150
godina. U svjethi dosad prikupljenih podataka,
jasno je da moemo mirne due odbaciti neke od
9 Handi, Tuzla i njena okolina, str. 118-122. Vidi i osvrt na to kod Daja, Die
"bosnische Kirche", str. 80-88.
10 D. Mandi, Etnika povijest Bosne, str. 211. Taj se sveenik zvao "Athana-sio

Ocorgiceo", a suvremeni povjesniari piu njegovo prezime na razliite naine, kao

Grgicvi (io je jamano netono), Gcorgijevi i Jurjevi. U tim izvjetajima iz 17.
stoljea "Bosna" znai itavu istoimenu franjevaku provinciju koja je otprilike
odgovarala tadanjem eja/etu Bosanskom, mnogo veem podruju od Bosanskog
sandaka.
11 De Turehi saranno tre parti, et a pena dc Catholici una, Schismatici saranno per la
meta di Chatolici, dc quali saranno cento cinquanta [sic] milla animc in
circa" (Draganovi, "Izvjee apostolskog vizitatora", str. 43). U saetku na poetku
tog izvjetaja (str. 10), koji je sastavio netko drugi, ova je reenica pogreno
protumaena da znai 150 000 pravoslavaca i 300 000 katolika (i prema tome 900
000 muslimana); ovih su se podataka drali gotovo svi kasniji autori.
74
najstarijih mitova o islamizaciji Bosne.

Neprihvatljiva je ideja da su se u tom razdoblju
u Bosnu masovno doseljavali muslimani iz drugih
zemalja. Iako su Osmanlije naselile neke Turcima
srodne narode u drugim dijelovima Balkana,
delteri potvruju da takva politika nikad nije
vodena u Bosni. Moda su gdjekoji povrni strani
gosti u Bosni u osmanlijsko doba bili zbunjeni
injenicom to su bosanski muslimani sami o sebi
govorili da su "Turci", ali to nije znailo da
misle da su pravi Turci. Dapae, za otomanske
Turke uvijek su rabili druge izraze: ili
Osmanlije ili Turkue}2 Sigurno je da su se
pojedini muslimani - trgovci, obrtnici, spahije -
doseljavali u Bosnu i iz dragih dijelova Carstva.
Neki su od njih, vjerojatno vei dio njih potkraj
15. i na poetku 16. stoljea, bili Slaveni
muslimanske vjeroispovijesti iz drugih slavenskih
zemalja. Od mnogih Neslavena koji su sluili u
bosanskim oruanim snagama u 16. i 17. stoljeu,
gotovo da se nitko nije nastanio na bosanskom
tlu.13

Isto je tako oito netona prfetpostavka da je u

prvim godinama nakon osvajanja Bosne bilo
masovnog prisilnog provjeravanja: proces je
preobraanja bio u poetku polagan i potrajao je
vie narataja. Premda nam nedostaje osobnih
svjedoanstava o tome kako su se i zato
pojedinci odluivali na provjeravanje, nailazimo
gdjeto na komentare, kakav je bio i komentar
spomenutog monaha, koji pokazuju da su ljudi
dobrovoljno mijenjali vjersku pripadnost. Def-
teri isto tako svjedoe o prilino ravnodunom
dranju vlasti spram odlunosti nekih krana da
ustraju u svojoj vjeri: bilo je normalno da ljudi
postanu muslimani i uzmu muslimanska imena a da i
dalje ive sa svojom kranskom obitelji.14 Ta nam
praksa pomae da shvatimo zato su muslimani u
Bosni zadrali slavenski nain tvorbe prezimena
po oevu imenu: u prvim defterima ima mnogo
ovakvih primjera: "Ferhat, sin Ivanov", ili
"Hasan, sin Mihailov". U
12 Turkua potjee od turskih rijei tiirk us takli, to e rei "sin Turinov".
13 Kulii, "Razmatranja o porijeklu Muslimana", str. 145-147; Hadijahi, Porijeklo

bosanskih Muslimana, str. 128-141; Fine, Bosnian Church, str. 382; Daja,
Konfessionalitlit und Nationalitt, str. 57. Osnovu svekolikog prouavanja ovog
predmeta ini istraivanje u istambulskim arhivima Omcra Lutfija Barkana, koji nije
pronaao nikakva svjedoanstva o naseljavanju skupina Turaka ili Azijaca u Bosni;
vidi njegovo djelo "Les deportations commc methodc de peuplement".
75
vrijeme kad su se ta imena po ocu ustalila kao

prezimena, veini muslimana bili su oevi ve
muslimani, ali su i dalje tvorili obiteljska

imena na taj slavenski nain pa su tako nastala

prezimena kao to su Hasanovi ili Sulejmanovi.15
Kad kaemo da nije postojala neka generalna

politika da se pojedinci prisiljavaju na
provjeravanje, to ne znai da kranske crkve
nisu bile ometane i ikanirane u svom radu.
Pravoslavna je crkva bolje prolazila u tom
razdoblju iz dva razloga: prvo, zato to su
Osmanlije bile sklonije Pravoslavnoj nego
Katolikoj crkvi (crkvi njihova dumanina
Austrije), i drugo, zato to se u veem dijelu
Bosne, izuzev Hercegovine, nije osobito osjeala
nazonost pravoslavlja prije turske okupacije.
Zapravo se pravoslavno puanstvo naselilo dobrim
dijelom u Bosnu kao neposredna posljedica osman-
lijske politike. (O tome e biti vie rijei u 6.
poglavlju.) Pravoslavna je crkva bila
opeprihvaena institucija u carstvu.16
S druge strane, na Katoliku crkvu gledalo se

vrlo nepovjerljivo, iako je stekla osnovni
legalni status potreban da nastavi svoju
djelatnost.17 Njene su sveenike smatrali
potencijalnim pijunima stranih sila, i to sasvim
opravdano: jedan mletaki dravni slubenik
zabiljeio je 1500. godine izvjetaj "nekih
franjevaca koji su bili u Bosni", gdje se
analiziraju vojne namjere Turaka.18 Mnogi su
katolici izbjegli u susjedne katolike zemlje u
prvih pola stoljea osmanlijske vladavine -
poglavito, valja pretpostaviti, oni koji su
suraivali s Maarima u njihovu pokuaju da
zadre sjeverni dio Bosne. Kao to smo vidjeli,
pet od deset franjevakih samostana u toj
sjeveroistonoj oblasti koju je prouavao Adem
Handi prestali su djelovati u procesu turskog

osvajanja. Prije nego to su Turci stupili u

Bosnu, u samoj je Bosni bilo 35 franjevakih
samostana, a u Hercegovini etiri. Veina tih
samostana nije zavedena u deftere,
15 Smailovi, Muslimanska imena, str. 50-54; Blau navodi popis muslimanskih

prezimena i napominje da neka od njih takoer potjeu od imena mjesta: Reisen in
Bosnien, str. 62-63.
16 Vidi Sugar, Southeastern Europe under Ottoman Rule, str. 45^6.
17 O odobrenju, ahJnami ili dekretu o zatienom statusu vidi Batini, Dje/o-vanje

franjevaca u Bosni, sv. l, str. 132.
18 G. Wenzel, ur., Marino Sanuto vilagkronikajdnak tudositeisai, sv. l (=14), str. 155.
76
jedni su razoreni u ratu a drugi su (u Foi,

Jajeu, Zvorniku, Srebrenici i Bihau) pretvoreni
u damije. U osamdesetim godinama 16. stoljea
franjevaki general vizitator zatekao ih je samo
deset u cijeloj Bosni. Isti taj broj (za
teritorij dananje Bosne) navodi jedan drugi
katolik, biskup Maravi, u svom izvjeu iz 1655.
godine.19 Franjevci su bili jedini katoliki
sveenici koji su djelovali u Bosni. Katolika
administrativna jedinica u Bosni podijeljena je
1514. godine na dvije provincije, Hrvatsku Bosnu
(tj. neotomansku Bosnu) i "Bosnu Srebrenu",
"Bosnia Argentina" (tj. samu Bosnu), koja je bila
potpuno osiromaena i izolirana. Premda crkva u
Bosni nije imala drugog izvora prihoda do novca
iz inozemstva i darova svojih vjernika, lokalni
otomanski upravljai nalazili su mnogo naina da
izvuku od nje velike svote. Hirovitiji upravljai
sluili su se bilo kakvom izlikom da zatrae

novac. U jednoj pritubi upuenoj iz Bosne u Rim

1603. godine opisano je kako su Turci drali
franjevce u zatvoru i zlostavljali ih traei od
njih 3000 aspri za odobrenje da mogu ostati u
svojim samostanima.20 Oito je da su katoliki
sveenici vrlo teko ivjeli i da su ih Osmanlije
vrlo esto na razne naine tlaile. Ali svemu
tomu je cilj bio novac, a ne provjeravanje. Druga
omiljena teoriju o islamizaciji Bosne tvrdi da je
islamizacija bila posljedica masovnog
prevjeravanja pripadnika Crkve bosanske - koji
su, prema svim verzijama ove teorije, navodno
bili bogumili. Na prvi pogled ima neega
vjerodostojnog u toj tvrdnji: Crkva bosanska i
velik porast islamskog puanstva u Bosni dvije su
najizrazitije znaajke bosanske povijesti, a prva
zavrava gotovo istodobno kada druga zapoinje.
to bi moglo biti prirodnije nego pretpostaviti
da jedno objanjava drugo? Ipak, ta je teorija u
svojoj najjednostavnijoj formi oito netona. Ta
se dva fenomena mogu dovesti u neku vezu, ali je
ta veza tek posredna. Proces islamizacije trajao
je, kao to smo vidjeli, kroz vie narataja. Ako
su glavni izvor novopeenih muslimana u svom tom
razdoblju bili pripadnici Crkve bosanske, onda bi
valjalo oekivati da emo u defterima nai
podatke o velikom broju tih pripadnika - koji se
postupno smanjuje
19 Daja, Konjexxinnalitt und Nationalitt, str. 159-164; Fermendin, ur., Ada

Boxnae, str. 477-478
77

- ali delteri pokazuju daje za gotovo 150 godina

bilo u Bosni manje od 700 registriranih
pripadnika te crkve. Ve smo vidjeli da ima
valjanih razloga da vjerujemo da se Crkva
bosanska uglavnom ugasila jo prije dolaska
Turaka, i da broj njenih svjetovnih pripadnika u
godinama prije njene propasti ionako nije bio
bogzna kako velik. Moda su neki od tih ljudi
doista, kao to nekoliko suvremenika daje na
znanje, objeruke prihvatili Turke kako bi
napakostili svojim katolikim progoniteljima.21
Ali prihvaanje Turaka objeruke bilo je neto
sasvim drugo od takvog prihvaanja islama.
Pojedinci koji su se tako ponijeli zbog svoje
silne privrenosti Crkvi bosanskoj jamano bi
bili posljednji od svih ljudi koji bi se odrekli
svoje vjere. Bilo je i pokuaja da se pronau
neke dublje duhovne veze izmeu teologije
bosanskih "bogumila" i mistike tradicije u
islamu, navlastito u suftzmu dervikih redova.22
Meutim, ako odbacimo, kao to moramo,
"bogumilsku" teoriju o Crkvi bosanskoj, onda i
laj argument pada u vodu.
Jedina veza koja se moe otkriti izmeu Crkve

bosanske i islamizacije jest posredna i prilino
negativna. Ono to sluaj Crkve bosanske
pokazuje, to je da je Bosna imala neobino krhku
i izlomljenu crkvenu povijest u razdoblju prije
dolaska Turaka. Na nekim podrujima (u
Hercegovini i u srpskom pojasu u istonoj Bosni)
nadmetale su se medu sobom tri razliite crkve. U
veem dijelu same Bosne nadmetale su se dvije:
Crkva bosanska i Katolika crkva. Ni jedna od
njih, sve do posljednjih desetljea Bosanskog
Kraljevstva, nije iskljuivo podupirala dravnu
politiku, i ni jedna nije imala pravu

teritorijalnu podjelu na upne crkve i upnike.

Zacijelo su mnoga sela bila daleko i od
franjevakih samostana i od hia Crkve bosanske,
pa su ih u najboljem sluaju obilazili jedanput
godinje fratar ili krstjanin. Ako ovakvo stanje
usporedimo s prilikama u Srbiji ili Bugarskoj, u
kojima je postojala jedinstvena, snana i dobro
organizirana nacionalna crkva, uoit emo jedan
od glavnih razloga velikom uspjehu islama u
Bosni. Nesnoljivo nadmetanje katolika i
pravoslavnih nastavilo se za sve vrijeme
islamizacije Bosne. Dok su pripadnici i jedne i
druge crkve postajali muslimani, neki su ka-
21 Daja, Die "hunnische Kirche", str. 93.
22 Bali, Das iiiihekannlt' Bosnien, str. 92-94.
78
tolici prelazili na pravoslavnu vjeru i obratno.23

Znakovito je da je jedina druga balkanska zemlja
(osim Trakije koja bijae napuena Turcima) u
kojoj je prevladala muslimanska veina bila
Albanija, koja je takoer bila poprite
nadmetanja kranskih crkava (katolike i
pravoslavne). Ali albanski je sluaj opet
drukiji. ini se da se ta zemlja islamizirala
zbog svjesne osmanlijske politike da suzbije
otpor u njoj nakon Tursko-mletakog rata u 17.
stoljeu.24
Ako uzmemo u obzir da u mnogim dijelovima Bosne

nijedna crkva nije odluno zastupala kranske
interese, bit e nam neto jasnija psihologija

preobraenja na islam. Nema smisla govoriti o tom

preobraanju onako kako bismo govorili, recimo, o
Martinu Lutheru ili kardinalu Newmanu. Na seoskim
podrujima na kojima je bilo premalo sveenika,
kranstvo (u bilo kojem obliku) vjerojatno se
svelo samo na niz pukih obiaja i ceremonija, od
kojih su jedni bili vezani uz roenje, vjenanje
i smrt, a drugima je svrha bila da odvrate
nesreu, izlijee od bolesti, osiguraju dobre
prinose i tako dalje. Prelazak s pukog
kranstva na puki islam nije predstavljao
veliku promjenu; mnogi su se obiaji mogli mirne
due nastaviti, samo uz malko drukije rijei i
imena. Bez nadzora crkve koja bi upozoravala
vjernike na opasnost to prijeti besmrtnoj dui,
taj prelazak nije uope morao biti teak.
Ozbiljni protestantski posjetioci na Balkanu bili
su esto zgranuti nad time kako ljudi nehajno
shvaaju to provjeravanje. Engleski lijenik
George Wheler, koji je u sedamdesetim godinama
17. stoljea posjetio Korint, zapazio je kako
"ovdanji krani, kojima nedostaje dobra poduka,
sposobni i odani pastori koji bi ih poduili,
otpadaju svakodnevno od vjere, odriu se svoje
religije u korist turskog praznovjerja kad god ih
snae kakva god nezgoda ili neugodnost."25
Neki od obiaja iz puke religije koji se

spominju u prvim izvorima, postoje odvajkada i u
kranskoj i u islamskoj tradiciji. Vjerovanje u
zatitnu mo ploica ili papiria s religioznim
natpisima -bilo kao amulet ili neto to se
zakapa u polju da titi ljetinu - bijae
uobiajeno u srednjem vijeku i ouvalo se do dana
dananjega i
23
Fine, Bosnian Chwch, str. 3S4-385.

24 Daja, Die "bosnische Kirche", str.91
25 Wheler, Joumev into Greece, str. 441.
79
medu kranima i meu muslimanima.26 Jedan je

putnik 1904. godine bio iznenaen injenicom to
su i muslimani i krani podjednako "bili
praznovjerni i vjerovali u mo amajlija, koje su
muslimanima esto blagoslivljali franjevci i koje
djeca nose oko vrata, na odjei ili na lesu:
zmije, ribe, orlovske pande, jelenske rogove i
tako dalje."27 Mnoge svetkovine i blagdane slave
obje religije: medu njima Jurjevo i Ilinden, koji
muslimani zovu Alidun. Kao to kae jedna
popularna uzreica: "Do podne Ilija, a po podne
Alija".28 A ondje gdje je osnovni stav prema
religiji praktino-magijski, jedna religija moe
posuditi od druge ak i najvanije obredne
elemente -ili, bolje rei, pogotovo one
najvanije jer se vjeruje da oni posjeduju
najveu mo. Stoga moemo zatei muslimane kako
ljube naj-tovanije kranske slike kao to je
slika Blaene Djevice u Olovu, ili kako ulaze u
kranske crkve da se pomole; isto su tako, na
poetku 19. stoljea, plaali katolike mise da
se slue ispred slike Majke Boje ne bi li se
izlijeili od neke teke bolesti.29 ini se da je
osobito omiljena bila Blaena Djevica Marija.
Jedan franjevac, gvardijan samostana u Olovu,
zapisao je 1695. godine da tamonju crkvu
"muslimani duboko tuju zbog neprekidnog niza
udesa koja Bog tu ini, na zagovor Blaene
Djevice".30 l obratno, zabiljeeni su sluajevi

kad su krani pozivali muslimanske dervie da

itaju iz Kur'ana nad njihovim tekim bolesnicima
ne bi li ih izlijeili. U
27 Bordeaux, Lu Bosnia populaire, str. 52. Detaljniju studiju o uporabi amajlija i

zatitnih natpisa medu muslimanima u Bosni vidi kod Kriss i Kriss-Heinrich, Volks-
glaube, sv. 2, str. 99-103. Evans donosi reprodukcije nekih tipinih amajlija i
napominje (1X76) daje prodaja zatitnih natpisa "redovit izvor prihoda franjevaca":
Through Bosnia, str. 289, 292. O drugim pukim navadama i vjerovanjima vidi
Durham, Some Tribal Origins, str. 248-274, i Lilek, "Vjerske starine".
28 Balagija, Lex Musulwanx vougoslavas, str. 31. Hadijahi ("Sinkretistiki elementi",

str. 316-322) navodi razliite naine na koje su muslimani koristili kranske
svetkovine, i napominje da mnogi od njih vuku porijeklo iz pretkranskog doba.
29 Hadijahi,"Sinkretistiki elementi", str. 326-327 (slika Blaene Djevice u Olovu);

Gibbons, London to Sarajevo, str. 181 (o katolikoj crkvi svetog Ante u Sarajevu: "U
nju odlaze da se mole i pravoslavci i idovi i muslimani"); Chaumet-le-des-Fosss,
Voyage en Bo.tnie, str. 74-75 (o misama za ozdravljenje, a napominje i da muslimani
imaju "neku vrstu sklonosti" katolikim obredima).
30 Fermendin, ur., Acta Bosnae, str. 525-526.
80
studiji o tom predmetu koja je obuhvatila

svekoliko Otomansko Carstvo reeno je: "Dakako
daje tendencija suradnje... najjaa ondje gdje se
sve sekte susreu na zajednikoj osnovi
svjetovnog praznovjerja."31
U ovom kontekstu moramo gledati i na jedan drugi

tajanstveni element u vjerskoj povijesti Bosne,
koji, po miljenju nekih autora, upuuje na vezu
izmeu islama i srednjovjekovne Crkve bosanske:
poturi. Prvobitno znaenje ove rijei nije jasno.

Obino se odnosilo na islamizirane ili poturene

bosanske Slavene prilino rustikalne i
provincijalne sorte koji su moda zadrali neke
kranske obiaje. (U raspravi o poturima glavnu
je rije vodio u novije vrijeme engleski diplomat
Paul Rycaut, koji im je, po svemu sudei,
pripisao atribute lanova nekakve vjerske sekte,
ali je, kao to emo vidjeti, bio na pogrenom
putu.) Neki su autori tvrdili da rije "potur"
potjee od rijei "pataren".32 Ova se pretpostavka
mora odbaciti iz jednostavnog razloga stoje
"pataren" talijanski ili dubrovaki izraz i to
ga sami Bosanci nikad nisu rabili. "Potur" je, s
druge strane, izraz koji su od 16. do 18.
stoljea rabili Bosanci i Turci. Puka
etimologija dri da je to skraena verzija
bosanske rijei Polu-tur-in, to ima neke veze s
nainom na koji se rabila u tom razdoblju. Drugo-
je slino miljenje daje rije potekla od
bosanskoga glagola poturiti se.
Meutim, u najstarijim sauvanim zapisima ta

rije nije navedena na hrvatskom ili srpskom,
nego na turskom jeziku. Poto su bosanski
muslimani 1515. godine sklopili s dravom poseban
sporazum da alju svoje sinove na izobrazbu u
Istambul, osmanlijski su dunosnici svrstali tu
djecu pod zajedniki naziv "potur" kad su ih
upuivali u carsku palau.33 Vie carskih ukaza iz
razdoblja od 1565. do 1589. godine omoguilo je
poturima da im sinovi postanu acemi oglani,
lanovi elite birane iz redova novaka sistema
devirme: rije
31 F. W. Hasluck, Christianity und Islam, sv. 1, str. 77 (o derviima), 69 (o citiranju).

Hasluck biljei i zapise o katolicima, pravoslavcima i muslimanima kako se obraaju
sliei Blaene Djevice radi ozdravljenja 1621. godine (str. 66).

32Medu njima su i istaknuti znanstvenici Sar'vct-bcg Baagi i iro Truhelka: vidi

Hadijahi, Porijeklo hosunskih Muslimana, str. 91-92.
33 Shaw, Historv of the Ottoman Empire, sv. I, str. 114 (pie tu rije "potor").
81
"potur" rabi se u tim ukazima kao opi naziv za

islamizirane bosanske Slavene. Najraniji pisani
izvor koji rabi taj naziv jest niz zakona to ih
je sultan donio za Bosnu 1539. godine: i tu
"potur" jednostavno znai muslimanski puk u
Bosni. Jedan drugi turski izvor, zapisnik turske
parnice vodene u Sarajevu 1566. godine, razlikuje
poture, koji su oito lokalni stanovnici Bosne,
od drugih muslimana koji mogu biti i Osmanlije. A
jedan tursko-bosanski (tj. tursko-hrvatski ili
srpski) rjenik iz 1631. godine prevodi rije
"potur" jednostavno kao "seljanin".34 S obzirom na
ovo svjedoanstvo, udno je to ni jedan od
znanstvenika koji su razbijali sebi glavu oko tog
pitanja nije nikad ponudio najjednostavnije
rjeenje, a to je da izraz "potur" dolazi od
turske rijei potur. Ta rije oznaava vrstu
vreastih, naboranih hlaa (turski pot znai
bora) kakve nose seljaci i kakve su bile
uobiajene na zapadu Balkana. Rije je prela i u
albanski jezik kao poture, to albanski
Akademijin rjenik definira kao "iroke muke
hlae kakve se nose u nekim dijelovima Albanije,
izraene od grubog bijelog pusta ili sukna".35
Turska rije poturlu, koja oznaava nekoga tko
nosi potur, takoer ima ope znaenje "seljak".
Stoga se ini vjerojatnim da je to prvobitno bio

tek pogrdan izraz za one bosanske Slavene koji

su, iako preobraeni na islam, oito ostali
primitivci i provincijalei u osmanlijskim oima.
Na temelju toga, i s obzirom na ono to znamo o

mjeavini kranskih i islamskih obiaja u Bosni,
neka kasnija spominjanja potura u Bosni ne
izgledaju nam vie tako tajanstvena. Jedan je
katolik izvijestio habsburki dvor 1599. godine
da u pograninim oblastima Bosne ima mnogo potura
koji su zadrali kranska imena i ostali "u
dui" krani. Dodao je da bi se oni, kad bi se
oslobodili Turaka, drage volje ponovo pokrstili.36
Nije nikakvo udo ako je to izjavio netko tko se
nadao da e ga osloboditi susjedna kranska
velesila; a ne smijemo smetnuti s uma ni
injenicu da je to zapisano negdje usred dugog
otomansko-habsburkog rata, kad
34O svim tim turskim izvorima vidi Hadijahi, Porijeklo bosanskih Muslimanu, str. 87-
90.
35 Akadcmia c shkencavc, Fjulor i g/'uhes ,ve sotme Shquipe. Sliku albanskog potura
vidi kod Durham, Durham Collection of Garments, str. 35.
36 D. Mandi, Etnika povijest Bosne, str. 207-208, 225.
82
je bio znatno povean teret nameta i vojnih

obveza na bosanske muslimane. Jednostavno je
izlino u ovaj iskaz uitavati bilo kakav znak
ezoterine kriptobogumilske vjerske tradicije.
Jedan drugi katolik, koji je posjetio Bosnu u
dvadesetim godinama 17. stoljea, zapisao je
neto slino: "Malo koji od 'Turaka' koji
obraduju zemlju [tj. muslimanska raja u Bosni]

zna turski; a kad se ne bi bojali ognja, gotovo

bi se svi oni pokrstili jer dobro znaju da su im
preci bili krani".37 I taj je putnik sastavljao
izvjetaj za Habsburgovce nastojei ih nagovoriti
da ponovo osvoje Bosnu radi katolianstva. ini
se daje povei broj takvih izvjetaja uvjerio
Austrijance da e ih svekoliko puanstvo doekati
rairenih ruku ako ikad poduzmu invaziju veih
razmjera na Bosnu, ali su se grdno razoarali kad
su napokon 1697. godine pokuali neto slino.
Dakako daje mogue da je u Bosni, kao i u drugim
dijelovima osmanlijskog svijeta, bilo sluajeva
pravog pritajenog kranstva - naime, da se iza
vanjskog oitovanja islama skrivala osobna
privrenost kranskim vjerovanjima i obiajima.38
Ali to je mnogo rjea pojava, posve razliita od
one vrste mijeanja kranstva s islamom kakav
smo netom^opi-sali. To se javlja samo onda kad
postoji odluna politika prisilnog preobraanja -
a vidjeli smo da se takva politika openito nije
u Bosni vodila.
Najposlije, tu je zagonetna primjedba Paula

Rycauta iz 1668. godine o poturima. On ih
spominje u onom dijelu svoje knjige u kojem
govori o Kadizadeleru, puritanskom i
ultraortodoksnom islamskom pokretu koji je bio
vrlo utjecajan u Istambulu na poetku 17.
stoljea, prije nego to su ga 1656. godine
vlasti uguile. Rycaut pie o krajnjoj
ortodoksnosti toga pokreta ("oni su strogi i vrlo
savjesni u pridravanju vjerskih propisa"), ali
dodaje da su uveli i posebne molitve za
pokojnike. Radi toga su im se, kae, pridruili i
mnogi "Rusi i kojekakvi drugi kranski otpadnici
koji su, meu svojim zbrkanim i gotovo
zaboravljenim pojmovima o kranskoj

37 Ibid., str. 211. "Oganj" je ovdje, naravno, kazna za otpadnitvo od islama, a ne

postupak s kranima kao takvima.
38 O drugim otomanskim primjerima vidi F. W. Hasluck, Christianity and Islam, sv. 2,

str. 469^174; Dawkins, "Crypto-Christians of Turkey"; Amantos, Sche-xeis Ellenon
kai Tourk6n,str. 193-196.
83
vjeri, sauvali nekakvo sjeanje na pojedinosti

istilita i molitve za pokojnike." Zatim
nastavlja ovako:
Ali meu pripadnicima sekte koji su na udan

nain izmijeali kranstvo s muhamedanstvom ima
mnogo vojnika koji borave na granicama Ugarske /
Bosne, i koji itaju Evanelje na scla-vonskom
jeziku... osim toga, iz radoznalosti ue
misterije Ku'ra-na / zakonitosti arapskog jezika;
a da ih ne bi smatrali neotesanima i nepismenima,
govore toboe dvorski perzijski. Piju vino u
mjesecu posta zvanom Ramazan... Osjeaju milosre
i naklonost prema kranima i spremni su ih
braniti od pogrda i nasilja Turaka. Ipak vjeruju
daje Muhamed Duh sveti koga je navijestio
Krist... Ovoj sekti pripadaju poturi iz Bosne,
ali oni plaaju namete kao i krani; groze se
slika i znaka kria; obrezuju se i navode Kristov
primjer za takav postupak}**
Dananji vodei zastupnik "bogumilske" teorije

Aleksandar So-lovjev naveo je ovaj pasus kao
dokaz da su poturi i bogumili bili isto.40
Meutim, jedino to se ovdje slae s bogumilskim

naelima jest reenica "groze se slika i znaka

kria", ali je smisao te reenice jasan - poturi
su u tom pogledu potivali muslimanska naela
(ili su bar tvrdili da potuju kad je rije o
Rycautovim muslimanskim inibrmatorima).
Oito je daje Rycaut ovdje izmijeao tri sasvim

razliite skupine ljudi povezavi ih prilino
proizvoljno onom zajednikom oznakom na poetku
"kranski otpadnici". Prvu skupinu sainjavaju
ultra-ortodoksni kadizdeler. Druga se sastoji od
vojnika u Ugarskoj i Bosni koji ine to nijedan
ultraortodoksni musliman ne bi nikad ni u snu
uinio, kao stoje recimo da pije vino o Ramazanu.
S obzirom na njihovu pismenost i uenje arapskog
i perzijskog jezika, mora daje rije o
janjiarima koji su stekli temeljitu naobrazbu u
Istam-bulu. Nedvojbeno su neki od njih po svom
porijeklu bili poturi u uobiajenom smislu te
rijei. Sudei po njihovoj nediscipliniranosti i
zanimanju za kransku teologiju, reklo bi se da
su bili bliski der-
39Rycaut, Present State of the Ottoman Empire, str. 129-131 (druga knjiga, 12.
poglavlje).
40 Solovjev, "Lc Temoignage de Paul Rycaut".
84
vikom redu bektaija, najslobodoumnijem i

najsinkretinijem od svih sufistikih pokreta,
koji je bio osobito popularan meu janjiarima.
Rycaut na jednom drugom mjestu napominje da su
kadiz-deler estoko osuivali taj red zbog
njihove nediscipliniranosti.41 I tree, tu su

poturi, koje Rycaut ubacuje ovamo, ini se, bilo

zbog geografske asocijacije s vojnicima "na
granicama... Bosne", bilo zbog toga to su i oni
"kranski otpadnici" koji su sauvali nekakvu
puku vezu s kranstvom. Rycaut nije nikad bio u
Bosni pa navodi taj podatak zacijelo iz druge
ruke; kod njega se ovjek ne moe osloniti na
svaki detalj.42 Ali sluajno njegova tvrdnja da
oni "plaaju namete kao i krani" (tj. dizju
ili hara, glavarinu koju plaaju nemuslimani)
moda je doista tona. Jedan slubeni bosanski
dokument iz 1644. i 1645. godine spominje kako
poturi plaaju dizju, a poznato je da se i od
muslimana moglo zahtijevati da plaaju taj namet
kad bi se ukazala iznimna potreba za veim
prihodima radi voenja rata.43
Rycautov izvjetaj nema nikakve veze s

bogumilstvom, i premda je statistiki mogue da
su neki poturi bili nekad pripadnici Crkve
bosanske, nikako se ta crkva ne moe
poistovjetiti sa svim seljakim puanstvom
bosanskih muslimana. Isto tako ne moe biti
nikakve veze izmeu ostataka te crkve i dalekih
skupina nominalnih ili formalnih krana s kojima
su se pokatkad susretali katoliki posjetitelji:
s ljudima "bijednih kvaliteta, toliko
neosvijetenim u vjerskim stvarima da samo zbog
injenice to nisu obrezani mogu smatrati sebe
kranima."44 Takvi su ljudi mogli biti ostaci
bilo koje kranske zajednice koja kroz vie
narataja nije primala usluge sveenika ili
crkve. Sto god oni inae bili, poturi nisu bili -
poturi jednostavno bijahu obini slavenski
muslimanski seljaci u Bosni.

41Rycaut, Present State of the Ottoman Empire, str. 149. O bcktaijama vidi F. W.
Hasluck, Christianity and Islam, sv. 2, i Birgc, Bektashi Order.
42 Godine 1676. George Wheler upoznao se s Poljakom muslimanske vjere koji je

radio kao dragoman ili tuma i koji mu je rekao da je on bio jedan od glavnih
Rycautovih informatora: Journey into Greece, str. 202.
43 Hadijahi, Porijeklo bosanskih Muslimana, str. 90-91.
44 Stanojevi, "Jedan pomen o kristjanima": u ovom izvjetaju iz 1692. godine, koji se

esto citira u suvremenim studijama o Bosni, ne spominju se poturi, i zapravo potjeu
iz Dalmacije.
85
Valja spomenuti jo jednu pogrenu teoriju o

islamizaciji Bosne, teoriju u koju jo mnogi
vjeruju iako su je opovrgnula historijska
istraivanja u tridesetim godinama 20. stoljea.
Prema toj teoriji, kad su Turci osvojili Bosnu,
lokalno kransko plemstvo prelo je en bloc na
islam kako bi zadralo svoje feudalne posjede. Tu
je teoriju popularizirao u 19. stoljeu franjevac
i slavenski nacionalist Ivan Franjo Juki, koji
je 1851. godine objavio historiju Bosne pod
pseudonimom "Slavoljub Bonjak". U njoj je o
muslimanskoj aristokraciji u Bosni ustvrdio:
"Potekli su od loih krana koji su se
pomuslimanili zato to su samo tako mogli ouvati
svoju zemlju... Nova vjera osigurala im je
vlasnitvo i bogatstvo, oslobodila ih je svih
nameta i dabina i omoguila da se slobodno odaju
svakom poroku, svakom zlodjelu, a sve radi toga
da mogu ivjeti kao velika gospoda bez truda i
muke."45 Vidjeli smo ve kako ovo nipoto nije
toan opis poloaja nijednog bosanskog plemia
koji je zadrao svoje imanje: zemlja mu je

pretvorena u timar, a on je bio duan provoditi

vei dio godine u aktivnoj vojnoj slubi. (Zemlja
kojom vlasnik moe slobodno raspolagati ili mulk
bijae uglavnom ograniena bilo na male posjede
bilo na veleposjede darovane Osmanlijama.) U
tridesetim godinama 20. stoljea povjesniar Vaso
Cubrilovi zapazio je da su manjina starih
bosanskih zemljoposjednika doista postali spahije
i zadrali neke od svojih posjeda, ali je isto
tako napomenuo da nisu morali radi toga prelaziti
na islam.46 U prvim godinama otomanske Bosne bile
su kranske spahije sasvim obina pojava. Jedan
se od njih proslavio postavi derah basa (glavni
vidar) u kui bosanskog namjesnika u Sarajevu u
sedamdesetim godinama 15. stoljea, a zvao se
Vlah Svinjarevi, izrazito nemuslimansko ime i
prezime.47
Jedna je od zabluda Ivana Franje Jukia bila

njegova pretpostavka daje postojao neprekinut niz
nasljednog plemstva iz predotomanske Bosne preko
islamizacije do muslimanske zemljoposjednike
vlastele u njegovo doba. Cubrilovi i drugi
znanstvenici dokazali su
45Juki, Zemljopis i poviestnica Bosne, str. 143. citira Andri u Developement of

Spiritual Life in Bosnia ("Razvoj duhovnog ivota u Bosni"), str. 20.
46 Cubrilovi, "Poreklo muslimanskog plemstva".
47 Skari, Sarajevo i njegova okolina, str. 42.
86
da je bilo toliko prekida i promjena u povijesti

zemljoposjednitva u otomanskoj Bosni da ta

teorija nikako ne bi mogla objasniti nastanak

veleposjeda u Jukievo doba. Ti su veleposjedi
bili posljedica kasnijeg drutvenog i politikog
razvoja i nastali su ponajvema u 17. i 18.
stoljeu. Ali, ako se vratimo i u 16. stoljee,
vidjet emo daje Jukieva teorija vie neispravna
nego ispravna. Jedna suvremena povjesniarka
detaljno je prouila porijeklo 48 obitelji koje
su pripadale zemljoposjednikoj vlasteli u Bosni
16. stoljea. Na kraju je dola do zakljuka da
su pet od tih obitelji pouzdano, a dvije
vjerojatno, pripadale starom (predotomanskom)
visokom plemstvu, da ih je sedam pouzdano, a
sedam vjerojatno, pripadalo starom niem
plemstvu, da je sedam tih obitelji bilo obinog
bosanskog porijekla, da ih je etiri-pet bilo
nebosanskog slavenskog porijekla, da ih je etiri-
pet bilo neslavenskog porijekla, a u jedanaest
sluajeva porijeklo se nije moglo tono
utvrditi.48 Mnogi su.pripadnici bosanskog plemstva
izginuli ili izbjegli pred turskom najezdom; neki
su od niih plemia otjerani u roblje. Nije bilo
nikakva sporazuma izmeu "velike gospode" i
Turaka o rtvovanju kranstva za lagodan ivot i
"vrenje zlodjela".
Teko je zanijekati opu pretpostavku da su ljudi

prelazili na islam kako bi popravili svoj
ekonomski ili drutveni poloaj, upravo zato to
je tako openita. Zacijelo je bilo mnogo
sluajeva koji su se mogli podvesti pod taj
nazivnik. Ali ekonomska motivacija ne moe se
ograniiti - kao to je uinjeno u jednoj
popularnoj teoriji o islamizaciji Bosne - na puko
pitanje izbjegavanja plaanja poreza za
nemuslimane, dizje ili haraa. To je bio
godinji porez koji se pretvorio u neku vrstu

gradirane glavarine: u 16. stoljeu iznosio je

etiri dukata za bogatae, dva dukata za srednje
imune ljude i jedan dukat za sirotinju.49 (U to
doba za mletaki dukat moglo se kupiti otprilike
20 kilograma ita u Mlecima, a za austrijski
dukat neto malo vie.)50 U ratno doba ti su se
iznosi mogli i poveati. Mnogi od najsumornijih
izvjetaja o patnjama krana pod otomanskim
jarmom potjeu iz onih razdoblja kad su porezi
bili znatno poveani
48 B. Zlatar, "O nekim muslimanskim feudalnim porodicama".
50 Braudcl, Mediterranean, sv. l, str. 420-421, 595.
87
radi voenja rata protiv Mletaka ili

Habsburgovaca. A u nekim razdobljima, kako
rekosmo, taj se porez mogao protegnuti i na
muslimane. Izbjegavanje plaanja tog nameta nije
mogao biti glavni razlog za prevjeravanje; a ne
smijemo zaboraviti ni injenicu da su muslimani,
za razliku od krana, plaali i zekjat, godinji
vjerski porez koji je jedna od osnovnih obveza u
islamu. (Nekakav su pandan ovome bile kod
pravoslavnih vjernika pristojbe koje su plaali
svojoj crkvi; franjevci su se vie oslanjali na
dobrovoljne priloge.) Neki su muslimani isto tako
mogli oekivati da e ih pozvati na vojnu
dunost, bilo u gradskoj miliciji bilo u sklopu
ratnog doprinosa svoga spahije. Krani izvan
graninih podruja obino su bili osloboeni te
obveze.

Nije istina da je ovjek morao biti musliman da

bi se mogao obogatiti u Otomanskom Carstvu. Bilo
je mnogo imunih trgovaca - Grka, Vlaha, Armenaca
- koji se nikad nisu odrekli kranske vjere. Ali
istina je daje, barem nakon prvih desetljea 16.
stoljea, bilo potrebno biti musliman da bi se
napravila karijera u aparatu same otomanske
drave. Zahvaljujui sustavu devirme (plaanje
danka u djeci), potekla je, kao to smo vidjeli,
silna bujica balkanskih mladaca u vojsku i u
carsku upravu. Navodno su Bosanci medu njima bili
posebno cijenjeni. Jedan austrijsko-slovenski
pisac zapisao je 1530. godine daje sultan
najvolio novaiti Bosance zato to je vjerovao da
su "najbolji, najpoboniji i najprivreniji od
sviju", razlikujui se od drugih "Turaka" po tome
to su "mnogo krupniji, pristaliji i
sposobniji."51 Premda su janjiari i upravni
inovnici mogli na kraju zavriti bilo gdje u
carstvu, a janjiari ostajali neoenjeni do kraja
svoje aktivne karijere, bilo ih je koji su se
naposljetku vraali u zaviaj i dobivali na dar
velike komplekse zemlje. Nakon dvadeset godina
janjiarskog ivota nije bilo kasno oeniti se i
zasnovati obitelj. Sistem devirme bijae jedan
od glavnih pokretaa islamizacije na svekolikom
Balkanu, a njegov je utjecaj bio osobito jak u
Bosni.52
51 Kuripai, Itinerarium der Botschaftsreise, str. 44.
52O opoj ulozi devirme u procesu islamizacije vidi Papoulia, Ursprung und Wesen
der "Knabenlese", str. 98-108.
88

Dnigi socijalni imbenik koji je pripomogao

irenju islama bijae privilegirani pravni status
muslimana. Mnogo je pozornosti posveeno kanun-i
rayi, tradicionalnim diskriminatorskim zakonima
koji su vrijedili samo za nemuslimanske podanike.
Medu ostalim zabranama bila je tu i zabrana da
jau konje, nose oruje ili odjeu slinu
muslimanskoj. Izvori iz 17. stoljea kazuju pak
da su se kranski sveenici i trgovci u Bosni
odijevali gotovo jednako kao i muslimani, da su
jahali konje i nosili oruje. Neke klase krana,
primjerice vlaki martolozi, bili su izuzeti od
tih zakona, a neke druge zabrane iz kanun-i raya,
kao to je zabrana da grade ili popravljaju
crkve, nisu u praksi mnogo vrijedile - bilo
zahvaljujui posebnom doputenju ili opem
privilegiju koji je prvobitno franjevcima dao
sultan a zatim ga njegovi nasljednici
potvrivali.53 Ipak, openito je vrijedilo pravilo
da je kranska raja duna iskazivati potovanje
i pokornost svojim muslimanskim poglavarima, ne
samo zato to zauzimaju vii drutveni poloaj
nego i zato to su muslimani. Moda najvaniji
privilegij nije uope bio naveden u kanun-i raya,
a to je naelo da krani ne mogu podii tubu
protiv muslimana i da njihovi iskazi ne mogu biti
upotrijebljeni pred sudom protiv muslimana. To je
bila teka pravna diskriminacija koja se zacijelo
i te kako osjeala kad su krani i muslimani
bili zapravo u istom drutvenom poloaju - kao
graani ili seljani.
Treba na kraju spomenuti jo dva vana drutveno-

ekonomska imbenika koja su pridonijela irenju
islama u Bosni: ropstvo i razvitak muslimanskih
gradova. Tjeranje robova u rat - ne samo

zarobljenih neprijateljskih vojnika nego i

lokalnih itelja - bijae standardna otomanska
praksa. inile su to i kranske drave, samo u
neto manjoj mjeri. Turci su porobili velik broj
ljudi u ratovima protiv Habsburgovaca: 7000 su ih
otjerali, na primjer, iz Hrvatske 1494. godine, a
200 000 (navodno) iz Ugarske i Slavonije 1526.
godine.54
53 O tekstu kanuna vidi Andri, Development of Spiritual Life in Bosnia, str. 23-24;
objavljuje ga i Roskicwicz i napominje da se mnoge od njegovih odredaba nisu
primjenjivale znatno prije njegova ukidanja 1839. godine: Studien ber Bosnien, str.
251-252.
54 D. Mandi, Etnika povijest Bosne, str. 246-247. O tome kako su kranske snage
otimale muslimansku djecu u 16. i 17. stoljeu vidi Klen, "Pokrtavanje 'Turske'
djece".
89
Robovi koji bi preli na islam mogli su zatraiti

osloboenje. Oni koji su dotjerani u Bosnu,
preteno iz okolnih slavenskih zemalja Dalmacije,
Hrvatske i Slavonije, vjerojatno su mnogo
pridonijeli prirastu muslimanskog puanstva.
Preobraeni i osloboeni robovi ponajee su
zavravali u gradovima koji su se irili i koji
su nudili nove mogunosti zaposlenja. Godine
1528. ti osloboeni robovi sainjavali su gotovo
8 posto od ukupnog stanovnitva Sarajeva.55
Veina gradova koji su se razvili na Balkanu pod

Turcima bili su preteito muslimanski, puni
muslimanskih ustanova i muslimanskih graevina.
Stari katoliki gradovi u Bosni kao to su
Srebrenica, Fojnica i Olovo, sa svojim
dubrovakim trgovcima i njemakim rudarima, dugo

su odolijevali islamizaciji, ali su na kraju i

oni dobrim dijelom islamizirani. (Njihova je
gospodarska vanost opadala, iako se nastavilo
rudarenje plemenitih kovina, unato dubrovakoj
zabrani uvoza srebra iz turskih zemalja.)56
Gradovi koji su postali sjedita sandak-begova
kao to su Banja Luka, Travnik i Livno, bre su
poprimali muslimansko obiljeje. A u gradovima
kao to su Mostar i Sarajevo koji su se tek
sredinom 15. stoljea poeli pravo razvijati,
osjeao se snaan utjecaj islama od samog
trenutka kad su Turci stigli u njih. Brzina je
njihova razvoja bila zaista izvanredna. U prvih
15 godina otomanske vladavine u Sarajevu (prije
toga poznatog pod imenom Vrhbosna), do 1463.
godine, Turci su podigli damiju, tekiju
(sjedite dervikog reda), musarhanu
(svratiste), hamam (tursko kupalite), most preko
Miljacke, uveli su vodovod i sagradili araj
(namjesnikov dvor) po kojem je grad dobio novo
ime. Isto je tako na samom poetku osnovana usred
grada i velika trnica.57 Premda je vei dio grada
spalila 1480. godine ugarska vojna ekspedicija,
ubrzo je iznova izgraen i proiren. Stanovnitvo
mu je bilo gotovo iskljuivo muslimansko. Bijae
to vaan garnizonski grad i ve je u prvim
desetljeima bio pun obrtnika i trgovaca nunih
za potrebe vojnih operacija. Poslije, u 16.
stoljeu, stanov-
55 Handi, "O gradskom stanovnitvu u Bosni", str. 252-253.
56 Hrabak, "Izvoz plemenitih metala iz Bosne".
57 Skari, Saraje\>o i njegova okolina, str. 36-38; Paali i Micvi, ur., Sarajevo; B.
Zlatar, "Une ville typiquement levantine".

90
nici su se dijelili na dvije klase, trgovce i

vojnike - i jedni i drugi imali su svoga kadiju
ili suca.
Procvat je Sarajeva nastupio pod vladavinom Gazi

Husrev-bega, namjesnika u Bosanskom sandaku u
nekoliko navrata izmeu 1521. i 1541. godine.
ovjek izvanredne energije i filantrop, on je bio
sin preobraenika s podruja Trebinja iz
Hercegovine.51* Podigao je lijepu damiju koja
nosi njegovo ime ("Begova damija"), medresu
(bogoslovnu kolu), knjinicu, hamam, dva hana
(prenoita) i vaan bezistan (natkrivena trnica
na kojoj se prodaje tekstil). Bilo je uobiajeno
da bogatai dadu zemlju na trajno upravljanje
vlastima kako bi se namaknuli prihodi za ovakve
ustanove (ne samo damije i kole nego i
svratita, kupalita i mostove). Takav tip
vjersko-dobrotvorne zadubine poznat pod imenom
vakuf bijae od vitalne vanosti za razvoj svih
olomanskih gradova, a pomogao je i da se gradske
ustanove isprepletu s islamskim institucijama.
Gazi Husrev-begov vakuf bio je najbogatiji od
sviju i ouvao se sve do 20. stoljea.59 Do godine
1530. stanovnitvo je u Sarajevu bilo posve
muslimansko. irenje njegova utjecaja na okolno
podnije vidi se i po tome to je 46 posto
lokalne upravne oblasti bilo takoer
muslimansko.60 Sarajevo se razvijalo uglavnom tako
to je privlailo ljude iz okolnih sela. Mnoga od
najstarijih imena ulica zapravo su imena bivih
oblinjih sela. Potkraj 16. stoljea u gradu je
ve bilo i neto krana, pa i kolonija

dubrovakih trgovaca, te mala idovska zajednica.

Od 93 mahale (etvrti, a u svakoj je od njih
prebivalo vjerojatno manje od 40 obitelji), dvije
su bile kranske a 91 muslimanska. Bilo je i
est mostova, est hamama, tri bezistana,
nekoliko knjinica, est tekija, pet medresa,
vie od 90 mekteba (pukih kola) i preko stotinu
damija. Stanovnici su uivali kojekakve
povlastice i bili poteeni stanovitih nameta;
neki povjesniari dre da je Sarajevo u to doba
bilo pravi slobodni grad, ili grad--republika.61 U
to se vrijeme u tom gradu dobro ivjelo, prema
balkanskim mjerilima, ili uope prema mjerilima
toga doba. Razu-
58 Pelletier, Sarajevo, str. 76.
60
Sugar, Southeastern Europe under Ottoman Rule, str. 51.
61 B. Zlatar, "Une ville typiquement levantine", str. 96.
91
mljivo je to su mnogi Bosanci rado prigrlili

islam da bi mogli ivjeti u Sarajevu.
Najposlije, jo je jedan imbenik odigrao

stanovitu ulogu u islamizaciji Bosne: priljev ve
islamiziranih Slavena iz drugih zemalja.
Spomenuli smo da su neki slavenski muslimani
stigli u prvim godinama kao spahije iz Srbije,
Makedonije i Bugarske. Ipak, najvie ih je
pristiglo potkraj 17. stoljea, kad je nakon
povlaenja Osmanlija iz krajeva koje su dugo

drali pod svojom okupacijom, iz Dalmacije,

Hrvatske, Slavonije i Ugarske, dolo za njima i
mnogo muslimana iz tih zemalja. Neke su od tih
obitelji svakako bile i same bosanskog porijekla
- preci su im se bili naselili na osvojenim
podrujima kao spahije. Ovim je priljevom znatno
porastao broj slavenskih muslimana u Bosni. Ta
seoba u osamdesetim i devedesetim godinama 17.
stoljea nije bio jedini takav priljev, ali je
jamano bio najbrojniji. O okolnostima pod kojima
se to dogodilo bit e vie rijei u 7. poglavlju.
92

6 SRBI I VLASI
Dosad nije ovdje bilo mnogo rijei o Srpskoj

pravoslavnoj crkvi. Razlog je tome jednostavan -
Pravoslavna crkva jedva da je bila nazona na
teritoriju same Bosne prije dolaska Turaka, samo
je u Hercegovini igrala vaniju ulogu. U svojoj
ranoj srednjovjekovnoj povijesti Hercegovina
(Hum) bijae dio kulturnog i politikog svijeta
srpskih upa i kneevina, zajedno sa Zetom (Crna
Gora) i Rakom (jugozapadna Srbija). Vei dio
hercegovakog plemstva bio je u 14. i 15.
stoljeu pravoslavne vjere, a vjerojatno je tako
bilo i sa samim puanstvom.' U stoljeu katolike
intenzivne djelatnosti prije dolaska Turaka,
Katolika je crkva i u Hercegovini postigla
znaajne uspjehe u radu osnovavi ondje etiri
franjevaka samostana, ali je u 16. i 17.
stoljeu dolo do velikog nazadovanja, pogotovo u
istonoj Hercegovini. Godine 1624. bilo je jo 14
katolikih upnih crkava u istonoj Hercegovini,
a nakon petnaestak godina ostalo ih je jo svega
11, od kojih su etiri navodno bile u ruevnom
stanju.2
S druge strane, ini se da Srpska pravoslavna

crkva nije provodila organiziranu aktivnost u

Banovini ili Kraljevini Bosni sve dok kralj
Tvrtko nije proirio bosanski teritorij u
sedamdesetim godinama 14. stoljea na gornji tok
rijeke Drine (jugoistono od Sarajeva) i na
dijelove dananje Crne Gore i Srbije ukljuujui
tu i pravoslavni manastir u Mileevi. Iako se sam
Tvrtko okrunio za kralja u Mile-evi,* on je bio
i ostao katolik, kao i svi bosanski kraljevi
poslije njega (uz eventualnu iznimku Ostoje, koji
je moda bio pripadnik Crkve bosanske). Dalje od
gornjeg toka rijeke Drine nema u pred-otomanskoj
Bosni jasnih tragova pravoslavnih crkava. Jedan
srpski povjesniar umjetnosti ustvrdio je da
nekoliko pravoslavnih manastira u sjevernoj Bosni
potjee iz vremena prije dolaska Turaka, ali je
njegovo datiranje vrlo nepouzdano.3 Dakako da su
se pojedini pripadnici Pravoslavne crkve moda
nastanili u Bosni. Neki su se bosanski plemii
oenili djevojkama iz srpskih vlasteoskih
porodica,
* Vidi biljeku na str. 25.
2Ibid., str. 305-307; Daja, Konfe.isionalitt und Nationalitt, str. 158; D. Man-di,
Etnika povijest Bosne, str. 456-467.
3 Daja, Konfessionalitt und Nationalitt, str. 125-126.
95
a u dvadesetim godinama 15. stoljea spominje se

jedna pravoslavna obitelj u Vrhbosni (kraju oko
dananjeg Sarajeva).4 Neprijeporno je bilo

postupnog proimanja pograninih krajeva Bosne

pravoslavnim vjernicima iz Hercegovine. Neki
katoliki izvjetaji iz pedesetih godina 15.
stoljea govore o izravnom nadmetanju dviju
crkava za due - o prodorima franjevaca u
Hercegovinu i o pokuajima obje strane da privuku
bive pripadnike Crkve bosanske.5 to se tie
teritorijalne crkvene organizacije, u
predotomanskom razdoblju doista nema tragova
nazonosti Sipske pravoslavne crkve na tlu same
Bosne.
Meutim, nakon dolaska Turaka slika se poinje

naglo mijenjati. Od osamdesetih godina 15.
stoljea spominju se pravoslavni sveenici i
vjernici u mnogim dijelovima Bosne u kojima prije
nije bilo ni spomena o njima. Zna se da je
nekoliko pravoslavnih manastira podignuto u 16.
stoljeu (u Tavni, Lomnici, Paprai, Ozrenu i Go-
stoviu), a vani manastir Rmanj u
sjeverozapadnoj Bosni prvi put se spominje 1515.
godine. Te nove graevine jo vie iznenauju kad
se zna da je zakonom kanun-i raya bilo zabranjeno
graenje novih crkava - oito je da su otomanske
vlasti svaki put morale izdati posebno
odobrenje.6 Premda su pravoslavni vjernici bili i
te kako poniavani i ugnjetavani, nije pretjerano
kazati da je otomanski reim favorizirao
Pravoslavnu crkvu. Pravoslavci su imali svoju
sredinju vjersku vlast u samom Otomanskom
Carstvu, a katolici izvan njega pa nije bilo
dvojbe da bi se smatrali osloboenim kad bi neka
katolika sila ponovo osvojila Bosnu. Bosanski
mitropolita (pravoslavni biskup) spominje se prvi
put 1532. godine, a prva pravoslavna crkva u
Sarajevu vjerojatno je sagraena tek sredinom 16.
stoljea.7

Premda ima mnogo zabiljeenih sluajeva

preobraanja katolika na pravoslavlje u Bosni 16.
i 17. stoljea, jasno je da se to irenje
5 O jednom izvjetaju iz 1455. vidi Fermcdin, ur., Adu Bosnae, str. 224-226.
6Fine, Bosnian Church, str. 379-380; Daja, Koiifexsionalitt uiitl Nationalitt, str.
126-127.
7 Daja, Konfessionalitt und Nationalitt, str. 126-127; Skari, Sarajevo i njegova

okolinu, str. 56. Meutim, prvi pouzdani dokaz o postojanju jedne pravoslavne crkve
u Sarajevu potjee iz 1616. godine: Skari, Srpski pravoslavni u Sarajevu, str. 10.
96
Pravoslavne crkve ne moe pripisati samo tim

preobraanjima.8 U krajevima u kojima je
pravoslavlje poluilo najvee uspjehe, navlastito
na sjeveru Bosne, u tom se razdoblju nastanilo
mnogo doseljenika iz pravoslavnih zemalja. Oito
je posrijedi bila otomanska politika da naseli
podruja koja su bila opustjela, bilo zbog rata
ili kuge. Ve u prvim defterima pojavljuju se
skupine kranskih obana, koji se deklariraju
kao Vlasi to su se naselili u opustoenim
krajevima istone Hercegovine. U defterima iz
sedamdesetih i osamdesetih godina 15. stoljea
moe se razabrati da se Vlasi ire po srednjoj
Bosni, u krajevima oko Visokog i Maglaja. Negdje
odmah iza 1476. godine, na primjer, oko 800
vlakih obitelji naselilo se u kraju oko Maglaja,
zajedno sa dvojicom pravoslavnih sveenika.9 U
iduih pedesetak godina nastavio je rasti broj
Vlaha u srednjoj i sjeveroistonoj Bosni, a

poeli su se doseljavati i u sjeverozapadnu

Bosnu. U ratovima na poetku 16. stoljea
opustjelo je jo vie krajeva u sjevernoj Bosni
jer su katolici bjeali na habsburki teritorij.
Budui da je Osmanlijama bilo vano da ne ostave
prazan prostor blizu vojne granice, uslijedio je
jo jedan velik priljev vlakih doseljenika iz
Hercegovine i Srbije. Za cijelog 17. stoljea
bilo je jo doseljavanja na to podruje, jer su
ne samo rat nego i kuga ostavljali za sobom
demogratske praznine koje je trebalo popuniti.10
Ve 1530. godine, kad je habsburki slubenik

Benedikt Kuri-pei putovao kroz Bosnu,
izvijestio je da u toj zemlji ive tri naroda.
Jedan su Turci, koji "krajnje despotski" vladaju
kranima. Drugi su "stari Bosanci, koji su
rimokatolike vjere". A trei su "Srbi koji sebe
nazivaju Vlasima... Doselili su se iz Smedereva i
Beograda"." Taj je vlaki element bio toliko
vaan u nastanku
8
O podacima o provjeravanju vidi D. Mandi, Etnika povijest Bosne, str. 467-494.
Bilo je i prelazaka pravoslavaca na katoliku vjeru.
9 Daja, Die "bosnische Kirche", str. 75-82.
10 Vasi, "Etnika kretanja", str. 233-239; o izvjetaju o izbijanju kuge velikih

razmjera 1584. godine, kad je ta poast navodno pokosila 200000 ljudi u Bosni i
Hercegovini i u Srbiji, vidi Fermendin, ur., Ada Bosnae, str. 338.
11 Kuripci, Itinerarium der Botschaftsreise, str. 34-35. Kuripci je nailazio na Srbe

i u drugom dijelu svoga putovanja, izmeu Sarajeva i Kosova; o njima jednostavno
govori kao Srbima (str. 43).
97

bosanskog pravoslavnog puanstva da se jo i

nakon tri stoljea izraz "Vlah" rabio u Bosni u
znaenju "pripadnik Pravoslavne crkve".12 Dakako
da su u tom procesu naseljavanja sudjelovali i
Srbi i Hercegovci koji nisu bili Vlasi. O
problemu kako ih meu sobom luiti, i o tome to
je izraz "Vlah" znaio u ono doba, bit e jo
rijei. Ipak, jasno je da su Vlasi, kao posebna
etnika i kulturna skupina, tu odigrali vanu
ulogu. Vlasi su potpuno odgovarali ciljevima
otomanske vlasti, ne samo zato to su bili
pokretni (tipine su im poslovne djelatnosti bile
stoarstvo, uzgoj konja i organiziranje prijevoza
robe za trgovce), nego i zato to su imali
izrazitu vojniku tradiciju. Odobrene su im
posebne povlastice kako bi ih naveli da se nasele
uz otomansko-habsburku granicu - smanjen je
porez na ovce za one koji ive u pograninom
podruju, a njihovim su glavarima dodijeljeni
veliki timari.13 Iako nisu primali vojnu plau,
imali su pravo nositi oruje i od njih se
oekivalo da obavljaju vojnu funkciju; umjesto
plae, doputeno im je pljakanje neprijateljskog
teritorija. Poznati pod nazivom "martolozi" ili
"vojnuci", postali su najopasniji element u
otomanskoj vojnoj maineriji.
Istodobno su Vlahe i Srbe koji su pobjegli na

sjever pred oto-manskom najezdom u 15. stoljeu i
koji su njegovali slinu vojniku tradiciju,
Habsburgovci poeli koristiti s druge strane te
nestalne i promjenljive granice. Pridruili su im
se i neki Vlasi iz unutranjosti Bosne. Tri
razloga koje navodi Benedikt Kuripei za
opustjelost Bosne na poetku 16. stoljea bijahu
kuga, devirma i bjeanje srpsko-vlakih
martologa preko granice.'4 Godine 1527, poto je

izabran za kralja Ugarske i Hrvatske, Ferdinand

I. Austrijski utemeljio je za njih formalni
sustav zakupa zemlje i vojnih dunosti. Bili su
osloboeni feudalnih obveza, doputeno im je
sudjelovanje u diobi ratnog plijena, mogli su
sami birati svoje zapovjednike (vojvode) i
mirovne suce (knezove) i slobodno ispovijedati
pravoslavnu vjeru.
12
Roskicwicz, Studien ber Bosnien, str. 77.
13Vasi, "Etnika kretanja", str. 238; abanovi, "Vojno ureenje Bosne", str. 218-
219.
14 Kuripei, Itinerarium der Bolschafisreise, str. 43. Nakon poraza Turaka pod
Siskom 1593. godine mnogi su Vlasi preli na austrijsku stranu (Gui, "Wer sind die
Morlaken'.'", str. 461).
98
Na taj je nain izrastao pod Habsburgovcima

poseban sustav dranja zemlje u posjedu i vojne
organizacije, takozvana Militrgrenze ili Vojna
krajina, koja je na kraju obuhvaala pojas
zemljita izmeu tridesetak i stotinjak
kilometara irok i oko tisuu kilometara dugaak.
Krajinici ili Grenzer na sjevernoj i
sjeverozapadnoj granici Bosne, podjednako poznati
po svojoj vojnikoj odvanosti i krvolonosti,
zvali su se "Vlasi" ili "Morlaci". Godine 1630.
Ferdinand II. potvrdio je njihove privilegije u
dokumentu poznatom pod imenom "Zakoni o Vlasima"
- "Statuta Valachorum".^ Uz pojedine velike ratne
pohode, ratovanje Osmanlija i Habsburgovaca
sastojalo se na ovoj granici uglavnom od vjeitih

okraja Vlaha s Vlasima. Tko su bili ti Vlasi, i

gdje su ponikli? To je jedno od najspornijih
pitanja u povijesti Balkana.16 Vlasi su dan-danas
ratrkani po mnogim dijelovima Balkana; najvea
je njihova koncentracija u gorju Pindus na
sjeveru Grke, ali ima ih i u Bugarskoj,
Makedoniji, Albaniji i Srbiji, a ostataka vlakog
iteljstva nai emo i na Istarskom poluotoku. Po
tradiciji su bili stoari i pastiri i moglo bi se
rei da su napola bili nomadi jer su gonili
stada, katkad i na velike udaljenosti, s redovite
ljetne ispae u planinama na redovitu zimsku
ispau na nekom drugom mjestu. Neki su se od njih
obogatili prodajom svojih stoarskih proizvoda:
vune, sira i marve. Mnogi su se prouli u 18. i
19. stoljeu kao trgovci, domai i meunarodni.
Ti se poslovi nisu mnogo mijenjali u toku
stoljea; jedna bizantska pjesma iz 12. stoljea
spominje vlaki sir koji je bio na glasu u
Carigradu, i vlaku kabanicu, irok, crn ogrta
bez rukava ili talagan, koji se jo moe vidjeti
na pleima balkanskih obana. Neki drugi
bizantski pisci spominju vlako tjeranje stoke iz
jednog kraja u drugi, a srednjovjekovni srpski
dokumenti govore o njima kao o pastirima i
kjelatorima - ova je rije potekla od latinske
calator, to znai "konjovodac",
15 Vidi Rothenberg, Austrian Military Border, a koristan saetak nalazi se u njegovoj

knjizi Military Bonier in Croatia, str. 6-11.
16 Postoji golema literatura o Vlasima, ali uglavnom ne zadovoljava. Opirnu

bibliografiju vidi kod Nasturel, ur., Bibliografie macedo-romana. Najbolji opu uvodi
jo su uvijek Weigand, Aromunen, i Wacc i Thompson, Nomads of the Balkans.
Najbolja je suvremena studija Winnifrith, Vlachs; a vrijedna je i studija Nandris,
"Aromani".
99

rije koja se ouvala i u suvremenom vlakom u

obliku cltor, to e rei "putnik".17 Njihovo
jedino drugo zanimanje u to doba bilo je
vojniko: kao ilavi gortaci bili su cijenjeni
zbog svoje sranosti, a kao dobavljai konja bili
su dobro doli u svakom ratnom pohodu. ini se da
im bizantske vlasti ipak nisu mnogo vjerovale i
da su ih obino upotrebljavale kao pomone ete,
a ponekad su djelovali i kao posve samostalne
neregularne jedinice. Ipak, spominje se i cijela
jedna vlaka pjeaka pukovnija u bizantskoj
vojsci na poetku 14. stoljea.18
U prvim zapisima Vlasi se esto spominju kao

prilino prolazna pojava nalik na sjenu. Selili
su se iz jednog kraja u drugi, govorili lokalne
jezike i stapali se s lokalnim puanstvom. U
dokumentima kasnog Bizanta govori se o "Bugaro-
albano-vlasima", pa ak i o "Srbo-albano-bugaro-
vlasima".19 Medu ostalim njihovim imenima
spomenimo bizantsko-grko "Mavrovlachos", to e
rei "crni Vlah", iz ega je potekao i naziv
"Morlak", pa suvremeno grko ime
"Koutsovlachos" (Kucovlah), to doslovce znai
"hromi Vlah", a to je valjda inaica koja je
pukom etimologijom nastala od turskog kiifiik
eflak, "malog Vlaha". Samo ime "Vlah" potjee od
rijei kojom su stari Slaveni nazivali narode to
su govorili latinske ili romanske jezike - odatle
i "Wallachian", "Walloon" i (tek posrednom
primjenom) "Welsh".
Nema pouzdanih historijskih zapisa o Vlasima

prije desetog stoljea. Jedini dokazi o njihovu

postojanju prije toga lingvistike su naravi.

Vlaki je jezik romanski, vrlo srodan s
rumunjskim - lingvisti ga zovu "makcdo-
rumunjski", a romanski koji se govori u
Rumunjskoj "dako-rumunjski". Oito je daje taj
jezik produkt starorimske kolonizacije Balkana,
da je ondje trajno sauvan i da su Slaveni naili
na nj kad su doli na Balkan u 6. i 7. stoljeu.
Meutim, Rimsko Carstvo obuhvaalo je na Balkanu
golem prostor pa je to duu dalo suvremenim
nacionalnim povjesniarima da tvrde kako Vlasi
potjeu upravo s njihova podruja. Tako, recimo,
Grci vjeruju
17 Gyni, "La Transhumance des Vlaqucs".
18 Bartusis, Late Byzantine Army, str. 216, 256; Nasturcl, "Les Valaqucs balea-
niqucs", str. 110.
19 D. Radojii, "Bulgaralbanitoblahos".
da su Vlasi romanizirani Grci, Bugari kau da su

romanizirani Iraani, a Rumunji inzistiraju da su
romanizirani Daani (i/ili potomci rimskih
legionara u Daciji - nije vano jesu li potomci
jednih ili drugih, glavno je da su bili ondje
prije dolaska Maara). Kudikamo je najslikovitija
- i najbesmislenija - teorija koju je iznio
istaknuti hrvatski povjesniar otac Mandi koji
je, istraujui porijeklo Vla-ho-Srba u Bosni,
zakljuio da oni potjeu iz Maroka. Na taj nain
misli on da je objasnio bizantskd-grku rije
"Mavrovlachos" ili "crni Vlah" (Karavlah), to
upuuje na njihovu tamnu maursku put. Prema toj

njegovoj teoriji, oni su potomci rimskih

legionara iz Ma-uretanije (dananjeg Maroka) koji
su bili stacionirani na Balkanu. Istina je da su
Rimljani naselili ondje mnogobrojne legionare,
ali su to bili, kao to smo vidjeli, ljudi iz
cijeloga Carstva. Od jedine dvije vojne kolonije
Mauretanaca koje spominje Mandi, jedna se
nalazila u Besarabiji nedaleko od Crnoga mora a
druga na rijeci Inn, nedaleko od Bea. Teko da
je to moglo biti polazite za stvaranje itavog
jednog naroda na jugu Balkana. Iako e se,
naravno, dananji anti-srpski nacionalisti u
Bosni odueviti kad saznaju da su bosanski Srbi
zapravo Afrikanci (teorija koja svakako opovrgava
suvremenu srpsku predrasudu prema Albancima kako
su oni toboe tamnoputan narod iz Treeg
svijeta), ta teorija nikako ne dri vodu.20
Meutim, pravo porijeklo Vlaha moe se izvesti iz

lingvistike grae. Vlako-rumunjski jezik (koji
je bio jedan jezik dok se dva glavna oblika nisu
poela ravati negdje na poetku srednjega
vijeka) ima velik broj posebnih znaajki
zajednikih s albanskim jezikom. Medu te znaajke
spadaju osnovna pravila gramatike i sintakse,
odreen broj posebnih idioma i jezgra vokabulara
vezanog za pastirski ivot.21 Albanski, koji je
jedini preivio od jezika ilirskih plemena,
sadri i znatan broj rijei posuenih iz
latinskoga pa upuuje na tijesne veze s
romaniziranim puanstvom za sve vrijeme
20' Moram priznati da nisam imao prilike proitati potpuno izlaganje teorije oca
Mandia, Postanak Vlaha, stoje objavljeno u Buenos Aircsu; oslonio sam se na
saetak njegova teksta u djelu "Etnika i vjerska povijest Bosne", str. 383-386.
21 Postoji znatna tehnika literatura o vezama izmeu rumunjskog i albanskog jezika.

Vidi posebice Bari, Lingvistike studije; dobre suvremene saetke vidi kod Du Nay,

Early History of Rumanian, i Illyes, Ethnic Continuity, str. 191-290.
101
rimskog razdoblja.22 Udruene snage historijske

lingvistike, prouavanje imena mjesta i povijest
Rimskog Carstva omoguuju nam da izvuemo
prilino pouzdan zakljuak da je sredite u kojem
su se oba ta jezika razvila podruje to se
protee od sjeverne Albanije preko Kosova do
jugozapadne Srbije, a moda je obuhvaalo i neke
dijelove sjeverne Makedonije i zapadne Bugarske.
Vei dio romaniziranog puanstva koji govori
rumunjskim jezikom na tom podruju (na iju je
verziju latinskoga utjecao njihov vlastiti
stariji jezik, ilirski) rasprile su, unitile
ili asimilirale najezde u srednjem vijeku, napose
najezde Slavena. Ostatak koji se bavio
stoarstvom uspio je preivjeti u gorju nedirnut
razvojem slavenske sjedilake poljoprivrede, a u
udaljenijim planinama (osobito na sjeveru
Albanije) ostao je u tijesnoj vezi s jo starijim
ostacima koji su govorili ilirski jezik, dodue
verziju ilirskoga duboko proetu latinskim, nakon
stoljetnih doticaja. Ovo objanjenje prihvaaju
gotovo svi objektivni znanstvenici koji su
izuavali to pitanje. Na alost, u to prouavanje
unio je nepotrebnu zbrku neumjesni nacionalni
ponos rumunjskih autora koji se ne mogu pomiriti
sa injenicom da su prvi ljudi koji su govorili
rumunjski porijeklom juno od Dunava.23
Budui da su sjeverna Albanija i juna Srbija

bile prvobitno sredite Vlaha, nije udo to su
se Vlasi vrlo rano proirili na oblinje gorske
krajeve Hercegovine. Odatle su se preselili na

sjever, preko brdovitog zalea Dalmacije, gdje se

ve u 12. stoljeu spominje da uvaju stada (a u
zimu ih dovode u primorje). Izmeu 13. i 15.
stoljea o njima je esto rije u kronikama
Dubrovnika i Za-
22 Vidi Haarmann, Der lateinische Lehnwortschatz. Graa pokazuje da je varijanta

kasnolatinskog jezika iz koje se razvio rumunjski bila tijesno povezana s albanskim
jezikom, iako neke albanske posudenice potjeu i iz ranijeg latinskog.
23 Medu najistaknutije nezavisne (tj. nebalkanske) znanstvenike spadaju Jirc-ck,

Weigand i Stadtmller. Koristan pregled (u kojem se, naravno, radi Albanaca
naglaava albansko geografsko porijeklo) vidi kod Cabcj, "Problem of Place of
Formation". Neki su rumunjski autori pokuali preokrenuti situaciju u svoju korist
tvrdnjom da su Albanci doli iz Rumunjske. Najdovitljiviji rumunjski kompromis djelo
je Mariencscua,koji je ustvrdio da su ilirske jezine karakteristike najprije bili preuzeli
rimski legionari u Makedoniji, koji su se potom premjestili na sjever od Dunava ("Iliru,
macedo-romnii si albanesii", str. 153-154).
102
dra.24 Neki od tih vlakih obana prodrli su i do

srednje Bosne, gdje o njihovoj prisutnosti
svjedoe srednjovjekovna imena mjesta u krajevima
oko Sarajeva i Travnika: Vlahinja, Vlakovo,
Vlai.25 I mnoge vlake rijei iz pastirskog
ivota ule su u bosanska narjeja: primjerice
tre, janje koje se vrlo kasno ojanji, u mjesecu
srpnju, potjee od vlake rijei tirdziu, ili
zarica, vrsta sira, dolazi od vlake rijei ara.
Ova je potonja rije zapravo inaica albanske
rijei dhalle, to e rei "mlaenica" -jedan od
mnogih detalja koji upuuju na pastirsku simbiozu
Vlaha i Albanaca, koja je vrlo dugo trajala.26

ini se da je veina tih prvih dalmatinskih i

bosanskih Vlaha ivjela mirno i povueno u
gorju.27 Ali u samoj Hercegovini, gdje se nalazila
vea koncentracija Vlaha, razvila se vojna i
agresivna tradicija. U dubrovakim kronikama
esto se tue na pljakake upade tih oblinjih
Vlaha u 14. i 15. stoljeu.28 Hercegovaki Vlasi
bili su uzgajivai konja i vodii karavana, a kad
se nisu bavili pljakom, bogatili bi se
trgovanjem izmeu Dubrovnika i t>osanskih
rudnika. Neki su od njih, kao to smo vidjeli,
vjerojatno naruili one impozantne kamene
nadgrobne spomenike ili stecke ukraene
24 Jireek, "Die Romanen in den Stdten Dalmatiens", prvi dio, str- 35-40; Gu-i,
"Wer sind die Morlaken?"; Dragomir, Vlah si Morlacii, str. 15-52. Vidi takoer
Valentini, "L'elemento vlah nella zona scutarina", o mletakim zapisima o Vlasima
nie u primorju, na jugu Crne Gore i na sjeveru Albanije.
25 Dragomir, Vlahii din nordul peninsulei baleanice, str. 49-52 i zemljovid 1.
26 I. Popovi, "Valacho-serbica", str. 372-373 (ispravio sam Popovicvo pisanje rijei

tirdziu); Huld, Basic Albanian Etymologies, str. 57. U dananjem rumunjskom tlrziu
znai "kasno" a ara- "surutka" ili "kiselo mlijeko". O Albancima kao pastirima u
Dalmaciji i u skupinama Vlaha albanskog porijekla u Hercegovini i Srbiji vidi Gui,
"Wer sind die Morlaken?", str. 456; Jireek, "Die Romanen in den Stdten
Dalmatiens", prvi dio, str. 41-43; M. Filipovi, "Struktura i org"nizacija katuna", str. 50-
58.
27 Njihovi su potomci moda preivjeli kao islamizirani sezonski nomadi i pastiri,

tradicionalno poznati pod nazivom balije, u zabacnijim krajevima Bosne: vidi
Balagija, Les Musulmans yougoslaves, str. 82-83; Kulii, "Razmatrarmja o porijeklu
Muslimana", str. 153. Pokazalo se da je jedna obitelj balija koju je prouavao
Weigand vjerojatno turkmenskog porijekla ("Rumnen und Aromunen in Bosnien",
str. 191-197); ali je oito da veinom potjeu s Balkana.
28Gui, "Wer sind die Morlaken?" str. 457. Vidi npr. tubu iz 14O3. godine u
Fermendin, ur., Acta Bosnae, str. 85.
103

isklesanim konjanicima. Zacijelo su, zahvaljujui

svojim trgovakim vezama na istoku, stupili u
doticaj s vlakim puanstvom u Srbiji i
Bugarskoj, koje je imalo dugu tradiciju vojne
aktivnosti u slubi bizantskih careva i srpskih
kraljeva.
Jedna je od jo nerazrijeenih tajni u ovom

sluaju pravo znaenje izraza
"Morlak" ("Mavrovlachos", "Karavlah", "Crni
Vlah"), i kako je dolo do njegove uporabe u
Hercegovini i Dalmaciji. Oito je da se prvobitno
znaenje odnosilo na crne kabanice koje su nosili
Vlasi na sredinjem Balkanu (u Srbiji, Bugarskoj,
Makedoniji i sjevernoj Grkoj). U razliitim su
razdobljima bili poznati i pod imenom
"Karagounides" ili "Crnogunjei".29 Moda je
poseban val tih Vlaha zapljusnuo Hercegovinu i
Dalmaciju donijevi sa sobom i to ime (koje su
zacijelo bili dobili na podruju gdje se govorio
grki).30 Slavenska puka etimologija uskoro ga je
pretvorila u "Morovlah" (tj. "morski Vlah").31 Iz
Dalmacije se taj izraz poslije proirio na Vlahe
u Hrvatskoj koji su bili naselili "Krajinu"
sjeverozapadno od Bosne. "Morlacchi" je postao
standardni mletaki naziv za te ljude, a taj je
kraj na mnogim zemljovidima 17. i 18. stoljea
oznaen kao "Morlacchia". Zbog svojih okrutnih
metoda neregularnog etovanja
29 Novakovi (Selo, str. 33) takoer poistovjeuje Crnogunjee sa Sarakaanima,

ime ime moda potjee od turske rijei Karakafan, to znai "crni odstupnik"; ali
Sarakaani, koji oito ve poodavno govore grki, predstavljaju jo jedan misterij.
30Povjesniar iz 17. stoljea Ivan Lui (loanncs Lucius) iz Trogira kae da se ovaj
naziv rabio kao suprotan izrazu "Bili-Vlahi", to jest Albi Latini ("Dc Rcgno Dalmatiae",

u von Schwandner, ur., Scriptures rerum hungaricarum, sv. 3, str. 459); ali nisam
vidio nijednu reenicu o "bijelim Vlasima" navedenu iz nekog ranijeg izvora. Jireck
misli da su Dubrovani i Dalmatinci pravili tu razliku kako bi se razlikovali (jer i njih su
gdjekad nazivali Vlasima zbog njihova latiniziranog jezika) od Vlaha iz unutranjosti,
a Gui misli da su oni luili svoje mjesne Vlahe (koji su nosili bijelu odjeu) od vala
pridolica. Ni jedna ni druga teorija nisu uvjerljive jer nema razloga zato bi
Dubrovani i drugi Dalmatinci govorili grki. Lui je bar bio svjestan ovog problema;
on je predmnijevao da su naziv Mavrovlachos donijeli Mleani iz Grke.
31 Rije Morovlah rabi se u dubrovakim dokumentima za mjesne Vlahe u 13.

stoljeu (Jireek, "Die Romanen in den Stdten Dalmaticns", prvi dio, str. 35), a
puka je etimologija utjecala na izgovor te rijei oito potkraj 12. stoljea, kad je i pop
Dukljanin pisao "Morovlachi" (premda je znao da ta rije znai "nigri Latini"): von
Schwandner, ur., Scriptores rerum hungaricarum, sv. 3, str. 478. Oba ova podatka
kose se s Guicvom tvrdnjom u "Wer sind die Morlaken?" str. 459-460.
104
Morlaci su izili na zao glas, smatrali su ih

primitivnim i beutnim ljudima. Ali sve se to
promijenilo potkraj 18. stoljea, kad ih je
posjetio talijanski sveenik, abbe Fortis.
Nadahnut Ossianovom poezijom, i praen jo jednim
zaljubljenikom u epsku narodnu pjesmu i folklor,
profesorom novije povijesti na Cambridgeu, Fortis
je obiao Morlake u Dalmatinskoj zagori tragajui
za poezijom i primitivnim vrlinama. Naao je i
jedno i drugo: "Iskrenost, povjerenje i estitost
ovih siromanih ljudi... u svim svakodnevnim
ivotnim postupcima proglasili bi se kod nas
naivnou i slabou", zapisao je on. uo je i
mnogo pjesama i pobiljeio: "Morlak krstari po
pustim planinama i pjeva, poglavito u nono doba,
o junatvima starih slavenskih kraljeva i velmoa
ili o nekom traginom dogaaju". Zapazio je isto
tako da "bosanski dijalekt kojim govore Morlaci u
unutranjosti skladnije zvui, po mom miljenju,
od primorskog ilirskog jezika."32 Pjesma koju je

objavio u prijevodu, Hasanaginica, bila je

zapravo djelo bosanskih muslimana - kratka pria
o traginoj ljubavi i nesporazumu postala je
jedna od najomiljenijih narodnih pjesama u
cijeloj Europi, pa su je preveli Goethe, Byron,
Walter Scott, Merimee, Pukin i Ljermontov.33
U samoj Bosni naziv Morlak nije se toliko rabio

za ratoborne Vlahe koji su se pod Turcima
naselili u Krajini. Te su Vlahe, koji su doli i
iz Hercegovine i iz Srbije, zvali ili Vlasi ili
martolozi. Ova se potonja rije odnosila na
njihov vojni status, pa su to mogli biti i
Nevlasi - bijae to inaica grke rijei za
naoruana ovjeka, armatolos. Vlasi u Bosni i
Hercegovini imali su svoje vlastito drutveno i
vojno ustrojstvo, koje je bilo jasno odreeno ve
u prvim otomanskim dokumentima. Na elu svake
lokalne zajednice bijae mirovni sudac ili knez
(stari slavenski naziv), pod njim je bio naelnik
\\iprimikur (od grke rijei primikerios); pod
njim je pak bio lagator (od grke rijei
alagatr, zapovjednik vojnog odreda), a osnovna
vojna jedinica bijae gander (od grke rijei
kontarion, to
32
Fortis, Travels into Dalmatia ("Put po Dalmaciji"), str. 53, 85. Mnoge od Fortisovih
zapaanja (ali ne i ova) osporio je u kasnijem i vrednijem djelu autor koji je mnogo
bolje poznavao mjesne prilike: Lovrieh, Osservazioni.
33Bali, Das unbekannte Bosnien, str. 175; Wilson, Life of Vuk Karadi, str. 192-
194. Wilsonov vlastiti prijevod nalazi se na str. 361-363.
105

e rei koplje).34 Svi ovi nazivi jasno pokazuju

da su Osmanlije jednostavno preuzele sistem koji
bijae utvren u vojsci Bizantskog Carstva. Kao i
bizantski i srpski vladari prije njih, oni su
Vlasima odobrili posebne porezne olakice radi
njihovih vojnih usluga. Glavarima Vlaha
dodjeljivali su timare i s njima su praktiki
postupali kao sa spahijama, a ljude su im
oslobodili plaanja osnovnog nameta na
nemuslimane, haraa. Vlasi su ipak plaali
poseban "vlaki porez" - rusum-i eflak - koji se
uglavnom sastojao od jedne ovce i janjeta po
obitelji to su se davali svake godine o
urevdanu.35 Budue da su bili drukije
oporezovani, bili su i drukije razvrstani u
turskim tefterima. To nam je omoguilo da
ustanovimo daje potkraj 15. stoljea bilo
najmanje 35 000 Vlaha u Hercegovini, a daje u 16.
stoljeu bilo ak 82 692 uglavnom vlakih
obitelji (ukljuujui tu i neke nevlake
martoloze koji su uivali sline povlastice) u
smederevskom kraju juno od Beograda.36 (Mnoge
Vlahe iz istone Hercegovine preselili su Turci
onamo da ponovo napue podruja opustoena
ratovanjem u ezdesetim godinama 15. stoljea.)37
To su bili glavni rezervoari puanstva iz kojih
su se punili opustjeli krajevi na sjeveru Bosne.
A kako su oni, prebivajui u Hercegovini i
Srbiji, poodavno bili pripadnici Pravoslavne
crkve, uveli su na te bosanske prostore
pravoslavlje koje se ondje ouvalo do dana
dananjega.
Koliko su se ti Vlasi razlikovali od susjednih

Slavena? Oito je da su imali drukiji status i
drukije drutveno-vojno ustrojstvo. Oni koji su
se naselili u sjevernoj Bosni nisu mogli

nastaviti tradiciju da gone svoja stada na velike

udaljenosti, a ouvani otomanski dekreti o
Vlasima u Bosni i Hercegovini iz 16. stoljea
pokazuju da veina Vlaha nije vie ivjela
nomadskim ivotom, ali da su se i
34
Beldiceanu, "Les Valaques de Bosnic".
35 Beldiceanu, "Sur les valaques des balkans slaves", str. 97; Beldiceanu i Bcl-
diccanu-Stcinherr, "Quatrc actes dc Mehmcd II", str. 118; vidi takoer Hadibcgi,
"Dizja ili hara", prvi dio, str. 68. Meutim, potkraj
18. stoljea potomci Vlaha u Bosanskoj krajini plaali su hara: Lovrich,
Osservazioni, str. 83.
36Beldiccanu, "Sur les valaques des balkans slaves", str. 94; Hadijahi, Porijeklo
bosanskih Muslimana, str. 137. U fusnoti usporedi s Kuripeievim zapaanjem u
napomeni br. 11 u ovom poglavlju.
106
dalje ponajvie bavili stoarstvom.38 Ivan Lovri

(Giovanni Lo-vrich) zabiljeio je u sedamdesetim
godinama 18. stoljea da su hrvatski Morlaci svi
imali stada po 200, 300 i 600 ovaca, a kad ih je
pitao zato se ne prihvate obraivanja zemlje,
odgovorili su mu: "Nai preci nisu to radili pa
neemo ni mi".39 Neki su autori, napose srpski,
tvrdili da rije "Vlah" znai samo "obanin" i da
ne ukljuuje nikakvo posebno etniko ni
lingvistiko znaenje - pa da su veina tih ljudi
zapravo samo Srbi koji dre ovce.40 Ovo miljenje
odbacuje vodei suvremeni strunjak za Vlahe na
poetku oto-manske vladavine na Balkanu, tvrdei
da su Vlahe oduvijek smatrali posebnim narodom.41
Vlasi su odvajkada govorili po dva jezika, a kako

sami nisu nikad bili u upravnom aparatu, jezik

koji je ouvan u zapisima o njima nije nikad
njihov. Ipak, imamo nekih svjedoanstava o
njegovoj uporabi, uz pojavu vlakih osobnih imena
u zapisima kao to su Ursul ili arban. Vlasi
koji su se u 15. stoljeu naselili na jedan
jadranski otok govorili su i nakon 400 godina
vlaki. Jedan mletaki pisac iz 16. stoljea
zapisao je da Vlasi u Dalmatinskoj zagori govore
"latinski, dodue u iskvarenu obliku". Pastiri u
tim planinama jo su 1985. godine brojili na
vlakom.42 Ima i drugih dokaza o njihovu
bilingvizmu u 17. stoljeu, premda je povjesniar
Ivan Lui (Joannes Lucius) ustvrdio daje do tada
ve bio ieznuo njihov
38Beldiccanu, "Sur les valaques des balkans slaves", str. 91. Trifunovski dri da su
se nastanili u jednom selu u 15. stoljeu: "Geografske karakteristike katuna", str. 36-
37.
39 Lovrich, Osservazioni, str. 174, 179.
40 Ovo je tumaenje prvi iznio povjesniar iz 19. stoljea Stojan Novakovi; vidi
njegovo Selo, str. 29-30. l ruski povjesniar E. P. Nauniov tvrdi da su se Vlasi u
velikoj mjeri poslavenili ve u 13. stoljeu: "Balkanskyc vlakhi". Srpske autore koji
priznaju da su Vlasi imali drukiji etniki identitet nije sama ova injenica pokolebala;
tako je jedan suvremeni srpski historiar napisao i ove udne rijei: "ak su i Vlasi i
njihovi obiaji bili toliko ugroeni da su se pridruili Srbima da bi preivjeli, a u tom
procesu su pomogli da se sauva i odri srpski etniki, vjerski i kulturni
identitet" (Pavlovich, Serbians, str. 78).
41 Beldiccanu, "Les valaques de Bosnic", str. 123, u fusnoti.
42 M. Filipovi, "Struktura i organizacija katuna", str. 52 (o imenima); Jircek, "Die

Romanen in den Stdten Dalmaticns", prvi dio, str. 40 (o otoku); Niger, Geo-
grapahiae commentariorum libri, str. 103 (o iskvarenom latinskom); Nandris, "Aro-
mni", str. 38 (o brojenju).
107

stari jezik.43 Ali dakako da se ti Vlasi, ivei

stoljeima meu Slavenima u Hercegovini i Srbiji,
ne mogu u prvi mah (svojim govorom i odijevanjem)
razlikovati od autohtonih Slavena u tim
krajevima. Pretpostavka da su nekad govorili samo
vlaki zato to nisu donijeli sa sobom srpsku
ekavicu kad su doli iz Srbije u sjevernu Bosnu,
jamano je netona.44 Oni su govorili onako kako
su govorili Slaveni oko njih, a taj se govor
mogao s vremenom lako promijeniti na podruju
tako podlonom demografskim promjenama kao to je
bila sjeverna Bosna, a Vlasi iz Hercegovine
ionako su jamano govorili ijekavicom.
Bilo je nedavno pokuaja da se dokae kako je jo

na poetku 20. stoljea bilo u Bosni ljudi koji
su govorili vlaki. U popisu stanovnitva Bosne
iz 1910. godine spominju se 16 sela u kojima se
govori "rumunjski", a godine 1906. jedan zaneseni
rumunjski vlahofil objavio je itavu knjigu o
"rumunjskim kolonijama" koje je ondje otkrio.45
Meutim, kad je vodei njemaki ekspert za Vlahe,
profesor Weigand, otiao sljedee godine
provjeriti te njegove tvrdnje, ustanovio je da u
jedinim preostalim vlakim selima ive ljudi koji
su se doselili u 18. stoljeu iz Makedonije i
koji su odonda zaboravili svoj jezik. A seljaci
koji "govore rumunjski", poznati u tim krajevima
pod nazivom "Karavlasi" ili "Crni Vlasi", doista
govore rumunjski, ali samo zato to uope nisu
Vlasi nego rumunjski Romi iz Transilvanije.46
Na kraju, valja istaknuti da danas nema smisla

tvrditi da su bosanski Srbi "zapravo" Vlasi.
Tijekom stoljea i mnogi obini pripadnici Srpske

pravoslavne crkve zacijelo su bili preli preko

Drine u Bosnu ili se iz Hercegovine preselili na
sjever. U 18. i 19. stoljeu razvila se i srpska
trgovaka klasa u bosanskim gradovima. Nisu ba
svi ljudi koji su upueni da se nasele u sjevernu
Bosnu u 15. i 16. stoljeu bili Vlasi, a odonda
je bilo toliko priljeva i odljeva u
43 Jireek, "Die Romanen in den Stdten Dalmaticns", prvi dio, str. 41.
44 D. Mandi, Etnika povijest Bosne, str. 516.
45 D. Mandi navodi taj popis stanovnitva kao dokaz da se neprekidno govorilo

vlaki (Etnika povijest Bosne, str. 516); Filipcscu, Coloniile romane din Bosnia.
46 Weigand, "Rumnen und Aromuncn in Bosnien". O Karovlasima vidi dio o Romima

u 9. poglavlju ove knjige.
108
povijesti Bosne da nikako ne moemo tono

izraunati postotak "vlakih" predaka bosanskih
Srba.47 Uostalom, nisu Vlasi pridonijeli samo
porastu srpskog puanstva; neki su od njih
(preteno u Hrvatskoj) preli i na katoliku
vjeru, a mnogo ih se i islamiziralo u Bosni.48
Nazivati danas nekoga Srbinom znai sluiti se
pojmom stvorenim u 19. i 20. stoljeu na temelju
zajednike religije, jezika, povijesti i osobnog
osjeaja nacionalne pripadnosti. Dananji
bosanski Srbi mogu se slobodno predstavljati kao
Srbi, bez obzira na svoje vlako porijeklo. Ipak,
ovjeka pomalo draka pomisao, kad uje takozvane
desniare u dananjoj ruskoj politici kako govore
o potrebi da zatite svoju staru slavensku brau
u Bosni, da su jedina komponenta bosanskog

puanstva koja sadri vaan i izrazit element

neslavenskog porijekla, upravo bosanski Srbi.
47 D. Mandi, sa udesnom nazoviprcciznou, navodi postotak od 50 do 52 posto

(Etnika povijest Bosne, str. 518).
48 Daja, Konfessionalitt und Nationalitt, str. 83.
109

7 RAT I POLITIKA U
OTOMANSKOJ BOSNI
1606. - 1815.
Povijest Bosne u 17. i 18. stoljeu bila je i

dalje isprekidana i zasjenjivana velikim
ratovima. I ba kao to je Otomansko Carstvo
izraslo na ratu, tako su i samo ratovanje i
drutvene promjene to ih je ono izazvalo
pridonijeli propasti carstva. U 17. stoljeu
staro feudalno konjanitvo bivalo je u vojnom
smislu pomalo ve zastarjelo. Mnogo su vaniji
postali pjeaci oboruani modernim orujem, i
topnitvo. Razvila se regularna plaena vojska za
koju novaenje s pomou devirme nije vie bilo
potrebno. Ali i dalje su bili potrebni novani
prihodi sredinjoj vlasti da bi plaala vojsku, a
to je znailo daje trebalo preuzimati ispranjene
feudalne timarske posjede i pretvarati ih u
stanovit spoj privatnih posjeda i prodavanja
pojedincima prava na ubiranje poreza. Te su
promjene, kao to emo vidjeti u 8. poglavlju,
preobrazile narav otomanskog provincijskog
drutva. Samostalni ubirai poreza poveali su
poreze, a Istambul je izmislio cio niz novih
nameta - osiromaujui time puanstvo i

izazivajui kivnost i este nemire. Porezi u

gotovini to ih je skupljala sredinja vlast,
poznati pod nazivom avariz, bijahu nekad tek
izvanredne mjere, a sad su postali norma.
Korupcija se poveala, a red i zakon su
nazadovali. U Bosni su ipak prilike bile neto
sreenije nego na susjednom otomanskom teritoriju
u Srbiji, gdje su seljaci bjeali s posjeda i
odmetali se u hajduke. Ali i u Bosni je bilo
nemira u 18. stoljeu. Tada je ve mnogim
promatraima bilo jasno da carstvo trune iznutra.
Najmanje svaki drugi narataj sudjelovao je u

velikim ratovima. Nakon rata s Habsburgovcima od
1593. do 1606. godine Bosna je ostala financijski
iscijeena i vojno iscrpljena. Slijedilo je
nekoliko desetljea oporavljanja to bijahu
jedino pomuena grdnom devalvacijom nacionalne
valute i inflacijom u cijelom Otomanskom Carstvu
u razdoblju izmeu 1615. i 1625. godine.1 U
etrdesetim godinama 17. stoljea Turci su se
zapleli u dugogodinji rat s Mleanima, koji je
okonan tek 1669. godine. To je ukljuivalo este
vojne i pljakake upade s mletakog teritorija
na dalmatinskoj obali, a bilo je i nekoliko
tekih okraja izmeu mletakih i bosanskih
oruanih snaga. Godine 1645. cijela jedna
bosanska armija prodrla je u Dalmaciju,
1 Kunt, Sultan '.i Servants, str. 82.
113
ali nije uspjela osvojiti mnogo teritorija.2 Taj

je dugotrajni rat silno opteretio Bosnu, kao i

nova poveanja poreza i inflacija to ih je rat

izazvao u cijelom carstvu. Katoliki biskup
Marijan Maravi izvijestio je 1655. godine daje
"u sadanjem ratu" vie od 2000 katolikih
obitelji pobjeglo iz Bosne, a u jednom drugom
izvjeu stoji da su etiri franjevaka samostana
popaljena "u ratovima to se neprekidno vode u
ovim krajevima".3 Godine 1663. obnovljenje rat
protiv Habsburgovaca, a sljedee godine velika
osmanlijska vojska prodrla je u Austriju. Nakon
bitke za koju su Osmanlije smatrale da je
zavrila nerijeenim ishodom, a Austrijanci da su
oni izvoje-vali pobjedu, potpisan je mirovni
sporazum kojim su se obje strane obvezale da e
odustati od graninih incidenata dok god taj
dogovor bude potivala i druga strana.4
Najvaniji rat od kojeg se Otoman-sko Carstvo
nije nikad potpuno oporavilo vodio se protiv
Austrije od 1683. do 1699. godine. Godina 1683.
bila je za Turke katastrofalna. Nakon neuspjene
opsade Bea, odbile su ih i potukle u bici
austrijska i poljska vojska. Turci su smaknuli u
Beogradu velikog vezira koji je bio na elu tog
pohoda. Izmeu 1684. i 1687. godine Austrijanci
su malo-pomalo oslobodili cijelu Ugarsku od
Osmanlija i otjerali na tisue spahija i
novopeenih muslimana s njihovih naputenih
posjeda na jug te su tako izbjeglice preplavile
Bosnu. Dotle su i Mleii poduzimali izravne
napade na bosanski teritorij. Turci su dodue
odbili glavnu mletaku ofenzivu na Bosnu 1685.
godine, ali su oruane snage Habsburgovaca
protjerale muslimane u Bosnu iz Like, koja je
bila najzapadniji dio bosanskog ejaleta. Do 1687.
godine otprilike 30 000 muslimana pobjeglo je iz
Like, a njih 1700 koji su ostali silom su
preobraeni na katoliku vjeru.5 Ovaj priljev

izbjeglica sa svih strana uvelike je utjecao na

broj i sastav bosanskog puanstva - rauna se da
je nakon tog rata ak oko 130 000 izbjeglica
stiglo u Bosnu.6 Najvie je meu njima bilo
muslimana
2 Clissold, ur., Short History, str. 49.
3 Fermendin, ur., Acta Bosnae, str. 479, 501.
4 Shaw, History of the Ottoman Empire, sv. l, str. 212.
5 A. Popovi, L'Islam balquanique, str. 259.
6Daja, Konfexsionalitt und Nationalitt, str. 81; meutim, Pcleidija tvrdi daje
ukupan broj muslimanskih izbjeglica iz zemalja koje su ponovo osvojili Habsburgovci,
od kojih se izbjeglica nisu svi nastanili u Bosni, 130 000 (Bosanski ejalel, str. 50)..
114
iz Slavonije - bilo onih koji su se prvobitno

bili doselili iz Bosne na sjever, bilo Hrvata
koji su za dugotrajne turske vladavine bili
preli na islam. Neki od tih izbjeglica, pogotovo
spahija koji su sve izgubili, bili su ogoreni
ljudi koji su sa sobom vjerojatno donijeli novo
osjeanje kivnosti na kranstvo.7
Ali otomansku su vlast ekale jo gore stvari.

Godine 1689. austrijska je vojska pregazila Bosnu
i prodrla u Srbiju, ak do Kosova, a mnogi su
Srbi iskoristili priliku da ustanu protiv turske
vladavine. Neko se vrijeme inilo da e Osmanlije
izgubiti svu vlast na Balkanu, ali su ve
sljedee godine Turci opet istjerali Austrijance
zasvjedo-ivi zaudnu sposobnost obnavljanja

snage i moi. Velik broj pravoslavnih Srba -

najmanje njih 30 000 - pod vodstvom svoga
patrijarha, pobjegao je na sjever s austrijskom
vojskom kad se povlaila s Kosova, iz Makedonije
i centralne Srbije. (Albanska brojana nadmo na
Kosovu, bar u dananje doba, vjerojatno potjee
jo iz tog vremena.) S druge strane, meutim,
mnogi pravoslavni Srbi doekali su rairenih ruku
povratak Turaka poto su u meuvremenu bili
iskusili revnost austrijskih katolikih
sveenika. Slijedilo je razdoblje u kojem su
stvari praktiki stajale na mrtvoj toki.
Osmanlije su i dalje prilino neuinkovito
upadale na ugarski teritorij preko Dunava, a
odbijao ih je neuinkoviti austrijski feldmaral
Caprara. Ali kad je Capraru zamijenio najmlai i
najsposobniji asnik u austrijskoj vojsci princ,
Eugen Savojski, situacija se poela naglo
mijenjati. Princ Eugen nanio je teak poraz
Turcima u bici kod Sente, u tadanjoj junoj
Ugarskoj, u rujnu 1697. godine. A onda je,
neobino brzo, nastavio napredovati sa svega 6000
ljudi sve do samog srca Bosne.
Na dan 22. listopada stigli su do Sarajeva, gdje

su Turke zatekli potpuno nespremne za borbu. U
svom vojnom dnevniku princ Eugen je ovako opisao
ono to se dogodilo u sljedea dva dana: Na dan
23. listopada rasporedio sam postrojbe na
uzvisini koja dominira samim gradom. Odatle sam
uputio pojedine odrede da poharaju grad. Turci su
ve bili sklonili najvrednije stvari, ali su
svejedno ostavili za sobom veliku koliinu
svakojake robe. Pred veer je grad planuo. Inae
se nalazi na iroku prostoru i potpuno
7 7 urdev, "Bosna", str. 1267.

115
je otvoren; ima 120 lijepih damija. Sutradan sam

jo ostao u Sarajevu. Prepustili smo grad i svu
okolicu vatri. Najurini odred koji je progonio
neprijatelja vratio se s bogatim plijenom i mnogo
ena i djece, nakon to su pobili svu silu
Turaka. Krani nam jatimice dolaze i mole za
doputenje da se sklone u na tabor sa svojim
stvarima jer ele napustiti ovu zemlju i poi s
nama. I ja se nadam da u povesti sve krane iz
ove zemlje i prebaciti ih preko Save*
Veina su tih krana vjerojatno bili katoliki

trgovci, koji su, ini se, ovim ratom izgubili
dominaciju u bosanskoj trgovini.9 Kad je princ
Eugen krenuo opet na sjever, s njim su doista
pole na tisue katolika u Austriju. Ako
pravoslavno puanstvo nije ve u drugoj polovici
17. stoljea premailo broj katolika u Bosni,
onda su na kraju ovoga rata jamano osigurali
brojanu premo.10 Nejasno je da li su ti katolici
bili uvjereni (kao to je bio srpski patrijarh)
da e se uskoro vratiti s oslobodilakom vojskom.
Po nekim se znacima dade zakljuiti da su
Austrijanci ozbiljno pomiljali ponovo osvojiti
svu Bosnu. Godine 1687. i 1688. raspitivali su se
preko posrednika u Dubrovniku bi li muslimani u
Sarajevu (koji su, kao to je bilo dobro poznato,
zauzimali nezavisno dranje spram oto-manske
vlasti) prihvatili austrijsku vlast kad bi im
bila zajamena puna vjerska sloboda. Dvanaest je
obitelji potvrdno odgovorilo na to pitanje, ali
ini se da od svega toga nije na kraju bilo
nita." Princ Eugen nije imao nita slino na

pameti kad je poveo vojnu ekspediciju u Bosnu -

jer mu je bitni cilj bio tek pljaka i razaranje.
Karlovaki mir (sklopljen u Srijemskim

Karlovcima, sjeverozapadno od Beograda, nedaleko
od Novog Sada) kojim je dokonan rat 1699.
godine, potvrdio je da se Otomansko Carstvo
povlai iz Europe. Ugarska i Transilvanija
ustupljene su Habsburgovcima, a veliki dijelovi
teritorija u Dalmaciji i Grkoj Mlecima. U iduem
stoljeu Bosna je na jugozapadu graniila s
Mlecima. Psiholoki udarac tih gubitaka bio je
toliko snaan da je povrat tih teritorija
8 Mraz, Prinz Eugen, str. 40.
9 D. Mandi, Etnika povijest Bosne, str. 514.
10 Ipak, neki su se katolici doista vratili, poto su otomanske vlasti 1699. godine
proglasile amnestiju: Pcleidija, Bosanski ejalet, str. 51. " Daja, Konfessionalilt und
Nationalitt, str. 98.
116
postao opsesivan dugoroni cilj otomanske

politike. Prilika se ukazala 1714. godine, kad su
Mleani grubo prekrili mirovni ugovor. U ratu
koji je uslijedio, Austrija je obnovila savez s
Mlecima, a princ Eugen je jo jedanput (1716.)
nanio teak poraz Turcima kod Petrovaradina. Ipak
su bosanske obrambene snage uglavnom zadrale
svoje pozicije. Poarevakim mirom 1718. godine
Austrija je dobila pojas bosanskog teritorija
juno od tradicionalne granice, rijeke Save.
Dalmacija pod mletakom vlau proirila se pak
prema unutranjosti i dosegnula crtu koja je

odonda manje-vie ostala jugozapadna granica

Bosne.12
U tom ratu jo je jedan val muslimanskih

izbjeglica zapljusnuo Bosnu.13 Prilike su bile
nesreene, porezi nanovo poveani, a pobune zbog
prevelikih nameta izbile su u Hercegovini 1727.,
1728., 1729. i 1732. godine. Neotomanski izvori
tvrde da su u dvije od tih pobuna (1728. i 1729.
godine) sudjelovali i krani, ali su glavni
akteri bili muslimani.14 Tih su godina harale i
poasti: na poetku tridesetih godina 18.
stoljea pomrlo je u Bosni od kuge 20000 ljudi.15
Kad su Austrijanci prekrili Poarevaki mir
1736. godine i prodrli u Bosnu, zacijelo su se
bili ponadali da e je brzo osvojiti. Ali nedavno
je prije toga bio postavljen za namjesnika u
Bosni neobino energian i odrjeit ovjek, Ali-
paa Heimovi, koji je vrlo vjeto organizirao
obranu.16 Sljedee godine potukao je austrijsku
vojsku u bici kod Banje Luke, a mirovnim ugovorom
koji je zatim sklopljen (Beogradski mir 1739.
godine) Austrijanci su se odrekli itavog
teritorija juno od Save, osim jedne tvrave.17
Tom je nagodbom utvrena sjeverna granica
dananje Bosne.
Bijae to jedan od najtrajnijih mirovnih ugovora

u tom stoljeu. Gotovo 50 godina nakon toga nije
bilo upada strane vojske u Bosnu.
12 Ta je mletako-bosanska granica bila na kraju utvrena u razdoblju izmeu 1721. i

1733. godine: vidi Clissold, ur., Short History, str. 45, 50. Shaw pogreno tvrdi da je
prema tom ugovoru uspostavljena granica na rijeci Savi (History of the Ottoman
Empire, sv. 1, str. 232).
13 A. Popovi, L 'Islam balkanique, str. 259.

14 Daja, Konfessionalitt und Nationalitt, str. 96. Daja takoer biljei nemire prije
rata, 1710. i 1711. godine.
15 Handi, "Bosanski namjesnik", str. 144-145.
16 Ibid., str. 152-163.
17 urev, "Bosna", str. 1267.
117
Meutim, Bosanski ejalet morao je snositi teret

poveanih poreza kojima su se financirali ratovi
na drugim stranama. Godine 1745., kad se Hekim-
oglu Ali-paa vratio na poloaj namjesnika Bosne,
ogorenje na poveane namete bilo je toliko da je
bio prisiljen povui se iz Bosne na est mjeseci.
Kad se 1747. godine vratio, ponovo su izbili
nemiri pa se sljedee godine povukao u Grku.18
Nakon velike pobune u Mostaru 1748. godine, u
kojoj su ak i janjiari sudjelovali, slijedile
su u iduih nekoliko godina i druge pobune zbog
velikih nameta u Bosni.19 I muslimanski seljaci
prosvjedovali su zbog promjena u sistemu zakupa
zemlje. Napokon je novi namjesnik u Bosni, Mehmed-
paa Kukavica, primio od sultana ferman u kojem
je stajala samo jedna reenica: "Bosna se mora
iznova osvojiti."20 Namjesnik je postupio beutno
i djelotvorno. U Bosni je uspostavio mir, iako je
Mostar bio i dalje sredite nezadovoljstva i
otpora. Godine 1768. paa je morao poslati jaku
vojsku na Mostar da ga pokori. Meutim, za
razliku od nekih masovnih pobuna u etrdesetim
godinama 18. stoljea, ovaj je otpor potjecao od
vienih muslimana koji su nastojali zatititi
svoje porezne olakice.21

Sljedei rat protiv Austrije, koji je zapoeo

1788. godine, imao je ozbiljniju politiku
dimenziju od prethodnih. Austrijski car Josip II.
i ruska carica Katarina Velika sporazumjeli su se
da preotmu Osmanlijama balkanske zemlje i
podijele ih meu sobom. Tako je dolo do
geopolitike podjele interesa na Balkanu, to je
na kraju dovelo do austrijske okupacije Bosne
1878. godine i do njene aneksije 30 godina nakon
toga. Car Josip II. pokazao je da ne misli samo
na osvajanje nego i na vladavinu kad je na
poetku rata izjavio da jami slobodu
vjeroispovijesti svim muslimanima koji odmah
poloe oruje.22 Nastojei predobiti na svoju
stranu bosanske katolike (od kojih su neke doveli
i na studije u Zagreb), Habsburgovci su se jo
nadali da e u Bosni izbiti opi ustanak
bosanskih krana.23 Na
18
Handi, "Bosanski namjesnik", str. 164-180.
19 Hadijahi, "Die Kmpfe der Ajane", str. 130.
20 Sueska, "Osmanli imparatorlugunda Bosna", str. 441.
21 Hadijahi, "Die privilegierten Stdte", str. 156.
22 Daja, Konfessionalitt und Nationalitt, str. 98.
23 B. Jelavich, History of the Balkans, sv. 1, str. 90.
118
poetku 1788. godine austrijske su postrojbe

stupile na bosansko tlo, ali im se nisu ispunili

snovi da e biti doekani kao osloboditelji.

Manji broj Bosanaca dobrovoljno se pridruio
austrijskoj vojsci. Ipak, i bosanski krani i
muslimani pruili su ilav otpor Austrijancima u
prednjem pojasu obrane, pa je austrijska vojska
zaglibila u peteromjesenoj opsadi tvrave u
Bosanskoj Dubici.24 (Stoga je taj rat ostao
zabiljeen u bosanskoj povijesti pod imenom
Dubiki rat.) Sljedee godine Austrijanci su se
bolje pripremili pa su pregazili vei dio Bosne i
prodrli duboko u Srbiju. Ali opet je uslijedio
nagovjetaj naina na koji e se problemi
sreivati u 19. stoljeu. Tenje Austrije i
Rusije nije zaprijeila otomanska vojna mo nego
diplomatski i politiki pritisci drugih europskih
velesila. Godine 1791. Austrija je pristala
vratiti sve to je bila osvojila u Bosni i
Srbiji; za uzvrat je sultan dodijelio austrijskom
caru slubeni naslov "zatitnika" krana pod
otomanskom vlau.25
Meutim, prije nego to se uspio potpuno

oblikovati novi model politikog ponaanja u 19.
stoljeu, dolo je do dugotrajnog i bitnog
prekida u meunarodnom poretku: do napoleonskih
ratova. Nakon Napoleonovih prvih pobjeda nad
Austrijom, Francuzi su zauzeli Mletke, Istru i
Dalmaciju (ukljuujui i Dubrovaku Republiku)
1805. godine - i tako je nastala francusko-
bosanska granica. Veina europskih velesila
eljela se dodvoriti Otomanskom Carstvu iz
stratekih razloga. Napoleon je poslao pomo
sultanu da suzbije bunu u Srbiji, a Francuzi su
se jo izravnije upleli u lokalni spor u
Hercegovini 1808. godine uputivi manji vojni
odred u pomo mjesnom pai Hadi-begu
Rizvanbegoviu, koji bijae opkoljen u tvravi Hu-

tovo nakon svae sa svoja dva brata oko

nasljedstva.26 Godine 1809. Austrija je ponovo
navijestila rat Francuskoj. Napoleon je potaknuo
Bonjake da upadnu u Slavoniju na poetku ljeta
te iste godine, a nakon bitke kod Wagrama u
srpnju mjesecu Austrijanci su predloili mir.
Habsburgovci su ponovo ustupili Francuzima neke
teritorije: zapadnu polovicu Hrvatske (uz
sjeverozapadnu granicu Bosne) i dobar dio
dananje Slovenije. Sve je to bilo spojeno s osta-
24
Rothenberg, Military Border in Croatia, str. 72-73.
25 Shaw, History of the Ottoman Empire, sv. l, str. 259.
26 ami, Les Voyageurs franyais, str. 146-149.
119
lim osvojenim teritorijima u novu "Ilirsku

provinciju" pod francuskom upravom marala
Marmonta (koji je za ovu prigodu proglaen
"vojvodom Dubrovakim") u idue etiri godine.
Kao i veina vladara Krajine prije njega, maral

je uskoro uvidio da se mora uhvatiti u kotac s
pljakakim upadima iz Bosne. Potkraj 1809.
godine francuska kaznena ekspedicija prela je u
Bosnu, gdje su je doekale slabe turske snage,
uglavnom neregularne konjice, pod zapovjednitvom
age od Bihaa. Premda se nisu mogli mjeriti s
dobro izvjebanim postrojbama Grande Armee,
neregularni bosanski konjanici snano su se
dojmili jednog francuskog vojnika, koji ih je u
svojim uspomenama opisao kao "ljudsko jato u

kojem nitko nije nosio odoru, na mravim,

neobino lakim konjiima koji su sluali jahaev
glas i stisak njegovih koljena a da mu uzde i
stremeni nisu bili ni potrebni". Francuzi su ih
otjerali tridesetak kilometara, a onda su stali
kod nekog sela i zapalili ga. Onaj se vojnik
poslije prisjeao: "Otrao sam s nekoliko asnika
do najvee kue. Zakljuili smo da je u sobama s
reetkama na prozorima koji su gledali na
dvorite bio harem pa smo ga zapalili u ast,
ljepeg spola".27
Kad su se 1813. godine Francuzi povukli iz

"Ilirskih provincija", Austrijanci su ondje
ponovo preuzeli vlast. Istodobno su se nastavili
uobiajeni granini incidenti i sukobi. Sve se
vratilo u normalno stanje. Ali najvea dugorona
prijetnja otomanskoj Bosni dolazila je s istoka,
iz Srbije, gdje je 1804. godine izbio ustanak.
Zapravo su izbila dva ustanka: prvi je izvela
skupina mjesnih janjiara koji su prigrabili
vlast ne bi li sprijeili provedbu reformi koje
je donio Istambul (doputajui Srbima kranima
da osnuju svoju miliciju, ubiru svoje poreze i
tako dalje), a drugi je bio velika buna
kranskog puka. Premda je sultan u prvi mah stao
na stranu svojih podanika protiv janjiara,
narodni je ustanak uzeo previe maha pa je
odluio da ga ugui. Srbi su 1805. godine potukli
osmanlijsku vojsku, a 1806. nanijeli teak poraz
i vojsci koja je nadrla iz Bosne. Opa
antiosmanlijska nasilja u Srbiji ukljuila su i
mnogobrojne masakre, pljake i prisilno
pokrtavanje obinih slavenskih musli-
27 Desbocufs, Souvenirs, str. 132-133.

120
mana i pravih Turaka; oni koji su preivjeli

poeli su bjeati u Bosnu.28 Izbilo je i nekoliko
pobuna pripadnika Srpske pravoslavne crkve u
Bosni i jedna ozbiljnija buna (proistekla iz
lokalnih razmirica) u Hercegovini. Napokon, 1815.
godine, sultan je pristao dati Srbima - ili bar
onima u Smederevskom sandaku, sjevernom dijelu
Srbije kojem je pripadao i Beograd - autonomiju s
velikim ovlastima, pravo na vlastitu skuptinu i
slobodno izabranog kneza. Ipak, turske posade
ostale su u gradovima, a turski je paa i dalje
stolovao u Beogradu, ali su poloeni temelji za
kasniji razvoj Srbije kao nezavisne kraljevine -
kraljevine koja e za Bosnu biti ili svjetionik
slobode i nade ili sredite ekspanzionistikih
teritorijalnih tenji.
Dvije suprotstavljene bune koje su potaknule u

Srba poriv za nezavisnou izraavale su dvije
tendencije koje su se ve poodavno mogle zapaziti
u balkanskim provincijama Otomanskog Carstva.
Postojalo je narodno nezadovoljstvo itavim
poretkom, i postojala je elja mjesnih
predstavnika toga poretka da obrane svoje
privilegije od mijeanja (nadasve reformi) iz
Istambula. Mo lokalnih muslimanskih uglednika
bila je dublje ukorijenjena u Bosni. To je
znailo da je njihov otpor sredinjim vlastima,
otpor ije smo znakove vidjeli ve oko sredine
18. stoljea, imao vrstu bazu i da e trebati
nekoliko narataja da se skri. U Bosni su bile
izrasle posebne politike i drutvene institucije
koje su sve skupa tvorile neobino djelotvoran

poredak lokalne moi.
Najvanija je od tih institucija bila kapetanija.

Ponajprije, potkraj 16. stoljea, kapetan je bio
vojni administrator u pograninom podruju.
Njegova je zadaa bila da die vojsku, pregledava
putnike koji prelaze preko granice, da uva ceste
od razbojnika i obavlja kojekakve druge
policijske i administrativne poslove. Teritorij
kojim je upravljao, kapetanija, mogao je biti
manji ili vei od kadiluka (osnovne upravne
jedinice kojoj je na elu bio kadija ili sudac),
ali je bio manji od sandaka.29 U 17. stoljeu taj
je poredak proiren i na unutranjost zemlje.
Proirene su i ovlasti kapetana, a neke ugled-
28 Pavlowitch, "Society in Serbia", str. 144-145; A. Popovi napominje da su se takvi

postupci nastavili s jo veom estinom poslije 1815. godine (L'Islam balka-nique, str.
262).
29 Kreevljakovi, Kapetanije, str. 13, 22.
121
ne porodice poele su tretirati kapetansku slubu

kao nasljednu. U vrijeme Karlovakog mira (1699.)
u Bosni je bilo 12 kapetanija, a potkraj 18.
stoljea bilo ih je 39 pa je tim poretkom bio
obuhvaen vei dio bosanskog teritorija. Na
razmei 17. i 18. stoljea, kad su poeli i porez
ubirati, kapetani su bili na vrhuncu svoje moi.30
Kapetanije su postojale samo u Bosni, pa su tu
stvorile i drutveno-poli-tiku strukturu kojom
se Bosna razlikovala od svih ostalih balkanskih
zemalja. Taje institucija, kad je dobro

funkcionirala, bila velik napredak naspram

prvobitnog osmanlijskog poretka. Ljudi vie nisu
bili izrueni na milost i nemilost pohlepnim
sandak-begovima dovedenim izvana, koji su se za
ono nekoliko godina koliko su boravili u Bosni
nastojali obogatiti, nego su imali lokalne
upravljae kojima su osobni probici leali u
dugoronom blagostanju na svom podruju.
Istodobno su mogli i ozbiljno ograniiti vlast
namjesnika u Bosni koga je postavljao sultan.
Teoretski, namjesnik je dobio od sultana vrhovnu

vlast nad svekolikom Bosnom. Kao vladar ejaleta
imao je, kao to smo vidjeli, titulu begler-bega
ili vezira i najvii od tri ranga pae zvani
"paa od tri tuga", prema tradicionalnom vojnom
stijegu ukraenom sa tri konjska repa koji bi se
nosio pred njim u bici.31 Pod njim su bili sandak-
begovi (potkraj 17. stoljea Bosna je bila
podijeljena na etiri sandaka: Bosnu,
Hercegovinu, Zvornik i Klis), koje je takoer
postavljao sam sultan. Na okrunoj razini, uz
kapetanije, postojala su i etiri samostalna
agaluka, a pojedinim podrujima mogli su
upravljati i muselimi, upravljai to ih je
postavljao sam vezir.32 Meutim, od poetka 18.
stoljea sve je vie slabila vezirova mo.
Energian vezir kao to je bio Ali-paa Heimovi
mogao je mobilizirati Bosnu kad je mobilizacija
bila u interesu samih Bonjaka, ali je teko
mogao vladati zemljom kad bi se puanstvo
okrenulo protiv njega. To se moglo postii samo
grubom silom, a njoj se ipak
30 Ibid., str. 52-64.
31 Bosna bi se mogla nazvati i "paaluk", ali je to bio opi termin koji je obuhvaao

sve teritorije kojima je mogao vladati paa. Na primjer, Bosna, kao cjalet, bila je neto
vie od Beogradskog paaluka, koji je bio samo sandak. O povlasticama pae od tri
tuga vidi kod d'Ohsson, Tableau de l'Empire othoman, sv. 7, str. 285.
32 ami, Les Vovageurs fran$ais, str. 186-187; Kreevljakovi, Kapetanije, str. 17.
122
nije redovito pribjegavalo. Potkraj stoljea

veina se promatraa slagala u miljenju da se
vezirova mo protee samo na podruje oko grada
Travnika gdje je bila njegova rezidencija i dvor.33
Bosanski veziri bili su se povukli iz Sarajeva

nakon rata u devedesetim godinama 17. stoljea i
gotovo da vie nisu mogli ni primirisati u taj
grad. Razvoj Sarajeva i, u neto manjoj mjeri,
Mostara kao gradova koji su ljubomorno uvali
svoju politiku samostalnost bijae jo jedan
imbenik koji je ograniavao centralnu vlast. U
ezdesetim godinama 15. stoljea Mehmed II.
dodijelio je Sarajevu posebnu povlasticu ili
muafname (to je obuhvaalo i osloboenje od
nekih nameta) kao nagradu za pomo koju su
Sarajlije pruile Osmanlijama na poetku
osvajanja Bosne. To je postala osnova sve
preuzetnijih zahtjeva Sarajlija za specijalni
status grada - osobito su te zahtjeve isticali
poglavari monih esnafa to su stekli pravo (koje
je drugdje imala drava) da imenuju
gradonaelnika.34 Nakon ukinua sistema devirme u
17. stoljeu, narav janjiarskog korpusa
degenerirala je u cijeloj carevini. U Bosni u 18.
stoljeu janjiari su postali neto nalik na ceh
ili udrugu, koja se isto toliko (ako ne i vie)
bavila svojim drutvenim privilegijima koliko i

vojnim obvezama. Jedan francuski promatra iz

1807. godine uoio je da "veina muslimanskih
graana nosi titulu 'janjiara'"; rekli su mu da
od 78 000 janjiara u Bosni svega njih 16 000
prima plau i obavlja stvarne vojne dunosti, a
da su svi ostali obrtnici koji samo uivaju pravo
na tu titulu.35 Budui da je u Sarajevu bilo
najmanje 20 000 janjiara, od kojih su neki bili
vojne osobe, nijedan vezir nije mogao olako
prijei preko njihovih privilegija. U Sarajevu je
muselim zastupao vezira, ali je imao vrlo
ogranienu vlast.
Sarajevo je bilo na elu otpora centralnim

vlastima. Jedan bosanski Ijetopisac zapisao je,
kad je 1771. godine nametnut nov porez, da su
druga mjesta ekala da vide hoe li Sarajlije
priznati taj
33 Sami, Lex Voycigeurs franyais, str. 188.
34 Hadijahi, "Die privilegierten Stdte", str. 132-134. Cehove (esnafe) vodili su

muslimani, ali su im lanovi bili i krani i idovi. Ncmuslimani su mogli imati u
esnafima svoje sekcije. Vidi Krcevljakovi, Esnafi i obrti, str. 49; Skari, Sarajevo i
njegova okolina, sit. 134.
35 Chaunicttc-des-Fosses, Voyage en Boxnie, str. 114.
123
porez prije nego to se sami odlue hoe li ga

plaati.36 Ali i Mostar je igrao vanu ulogu.
Premda nije imao nikakve povelje o nekim posebnim
privilegijima, nastojao je izboriti slian status
kao i Sarajevo. Odupirao se svim pokuajima da se
nad njim uvede nadzor, i esto se suprotstavljao
vezirovim postrojbama. Godine 1768. i 1796.

organizirani su pohodi na Mostar, a 1814. godine

bila je potrebna vojska od 30 000 ljudi da
uspostavi u gradu vezirsku vlast. Postavljen je
odozgo muselim da upravlja gradom, ali su ga
itelji uas svrgnuli i izabrali na to mjesto
svoga predstavnika.37 Gradski oi koji su bili na
elu otpora u Mostaru imali su rang ajana, pa je
i ta ast postala bedem protiv centralnih vlasti.
Kad je ta dunost prvi put uvedena u Bosni za
rata koji se vodio izmeu 1683. i 1699. godine,
ajan je bio gradski dunosnik koji je odgovarao
za red i zakon, izabran izmeu spahija,
janjiarskih asnika i drugih uglednika. Premda
je ta titula poprimila neto ire znaenje
drugdje na Balkanu, gdje se obino odnosila na
svakojake lokalne polusamo-stalne muslimanske
poglavare, u Bosni je zadrala svoje prvobitno
znaenje upravnog slubenika. U mnogim
provincijskim dijelovima Bosne kapetan je ujedno
obavljao i funkciju ajana. Ali ajani su posebnu
ulogu imali u veim gradovima, gdje su ih stvarno
birali, u veem dijelu 18. stoljea, predstavnici
graana - i krani i muslimani. Sami ajani bili
su, naravno, muslimani, a i u Sarajevu i u
Mostaru janjiarske organizacije imale su velik
utjecaj na njihov izbor. U Sarajevu su i obini
graani mogli postati ajani, a u Mostaru su
mjesni koljenovii zemljoposjednici zauzeli te
poloaje i na kraju ih "feudalizirali", tako da
su izbori bili puka formalnost. Upravo
zahvaljujui toj funkciji, gradski oi Mostara,
uz potporu drugih lanova lokalne
zemljoposjednike vlastele, uspjeli su da grad
neprekidno prua otpor centralnim vlastima od
ezdesetih godina 18. do tridesetih godina 19.
stoljea.38

37 Ibid., str. 156-157.
38 O bosanskim ajanima vidi ibid.; Sucska, "Bedeutung des Begriffes A'yn";

Hadijahi, "Die Kmpfe der Ajanc"; o prvobitnom karakteru tog poloaja vidi kod
Bowcn, "Ayan"; a o tome kako se drugdje rabio vidi Sugar, Southeastern Europe
under Ottoman Rule, str. 238.
124

8 GOSPODARSKI IVOT, KULTURA I
DRUTVO U OTOMANSKOJ BOSNI
1606. - 1815.
Povijest kapetana i ajana pomae nam da shvatimo

kako su se u 17. i 18. stoljeu zbivale u Bosni
neobino vane drutvene promjene. Stari poredak
vojno-feudalnog dranja zemlje pod zakupom malo-
pomalo se istroio i umjesto timarske klase
pojavila se nova vrsta lokalnog plemstva koje je
dralo u vlasnitvu veleposjede i prenosilo ih u
nasljedstvo. Ve smo naznaili neke od uzroka tim
promjenama: razvoj klase dravnih dunosnika
nastalih sistemom devirme koji su se u Istambulu
u 17. stoljeu otimali za nevojne, privatne
posjede; zamjenjivanje u vojnom smislu spahija
plaenim pjeatvom; opa i nezasitna potreba
drave za prihodima, to je dovodilo do toga da
su se veliki kompleksi zemlje ustupali lokalnim
zemljoposjednicima koji su za uzvrat ubirali i
predavali dravi porez u gotovini. U Bosni je
navala spahija, janjiara i dravnih slubenika
izbjeglih iz Ugarske, Slavonije, Hrvatske i
Dalmacije izmeu 1683. i 1697. godine poveala
pritisak na dravu da pretvori timare u privatne
posjede (poznate pod opim nazivom iftluk):
mnogi su od tih ljudi traili u

zemljoposjednitvu sigurnost, a od iftluka su

se, osim toga, mogli iscijediti vei prihodi jer
su seljaci na njima imali manja zakonska prava.
Neki od posjeda koji su na taj nain nastali bili

su u Bosni poznati pod nazivom agaluk, a njihovi
vlasnici age. Seljaci su na njima sauvali neka
prava koritenja zemlje, ali je znatno povean
teret desetina i zakonski obvezatnog kuluka. Oni
posjedi koji su bili u neogranienu vlasnitvu
pojedinaca bijahu poznati pod nazivom be-gluci, a
njihovi vlasnici pod nazivom begovi.' Mnogi su od
tih be-gluka bili veleposjedi kojima su
upravljali upravitelji imanja, koji su
zahtijevali najvie to su mogli od seljaka na
njima. Oni su mogli sklopiti sa seljacima i
posebne sporazume koji nisu bili propisani
zakonima. Openito su nazivi aga (to se
prvobitno odnosilo na janjiarske asnike) i beg
naprosto poprimili znaenje lanova nie i vie
zemljoposjednike vlastele. Kako su radni uvjeti
na veleposjedima bivali sve tei, muslimanski su
se seljaci, kojima je zakon oduvijek omoguavao
da sami posjeduju neto zemlje, sve vie pri-
1 Tomasevich analizira posebnu uporabu ovih naziva u Bosni: Peasants, Politics,

and Economic Change, str. 99-100. Sugar daje razliit i openitiji prikaz:
Southeastern Europe under Ottoman Rule, str. 214-218.
127
klanjali takvom nainu obraivanja. Tako je tekao

dugotrajan proces drutvene i vjerske
polarizacije: od 15. stoljea, kad su feudalni
zemljoposjednici mogli biti i krani i

muslimani, a posjede su im obraivali seljaci

obje vjere, do 19. stoljea, kad su svi
veleposjednici bili muslimani, a velika veina
seljaka bezemljaa bili krani.2 Iako su se ti
seljaci i dalje zvali "kmetovi", oni koji su
radili na beglucima, strogo uzevi, nisu vie
imali pravni status kmetova. Bili su obini
seljaci u nepovoljnu poloaju, u sistemu u kojem
nisu imali prave prilike da zahtijevaju neto
bolje. ivotni su im se uvjeti sve vie
pogoravali. Sve vei broj seljaka odlazio je sa
zemlje u potrazi za poslom u vea mjesta.3 U 16.
stoljeu bilo je sasvim uobiajeno da seljaci pod
otomanskom vlau, poto plate porez, zadre za
sebe viak uroda i iznesu ga na trite.4 Na
iftlucima koji su zahtijevali od seljaka vie
nego drugi, takvo je to postalo nemogue, pa su
seljaci ivjeli na rubu egzistencije. Kad je
francuski autor Fo-urcade putovao u Solun da
ondje preuzme konzulske mjesto 1812. godine,
prespavao je jednu no u kmetskoj kui u Koarcu.
Kua je bila est i pol metara dugaka i etiri
metra iroka, u sredini je bilo ognjite, bez
dimnjaka i bez prozora (samo otvori u zidovima i
rupa na krovu); pod je bio zemljan a jedino
pokustvo bijahu krinje; spavali su s nogama
okrenutim vatri, umotani u kouhe, na leajevima
od sijena, a gamad ih je ive izjedala.5
Na temelju takvih iskaza stjee se vrlo sumorna

slika ivota na selu u Bosni. Pa ipak, jedno je
od zaudnih otkria suvremenih povjesniara
Balkana daje u 18. stoljeu znatno porastao broj
stanovnika - navlastito u Bosni. U 17. je
stoljeu dolo do opeg pada broja stanovnika iz
razloga koji nisu posve jasni: jedan je od moguih

2 Prelazak na iftluke u cijeloj carevini golema je tema iji mnogi aspekti ostaju
nerazjanjeni. Koristan pregled svih tih pitanja vidi kod McGowan, Economic Life in
Ottoman Europe, str. 57-79. Mutafchicva opisuje dva tradicionalna oblika u kojima su
se iflluci prvobitno dodjeljivali (musclimima i "gazijama" ili ratnim herojima); spominje
i poseban oblik iftluka stvorenog od starih feudalnih posjeda u Bosni ("K'm v'prosa
za iftlitsitc", str. 36-42).
3 Hottingcr spominje da ih je bilo u Adrianopolu (Edirnu) u pedesetim godinama 17.

stoljea: Historia orientalis, str. 463.
4 McGowan, "Food Supply and Taxation".
5 ami, Lex Voyageurs fmncaix, str. 248.
128
uzroka tifiis.6 U toku cijelog 17. stoljea

priljev muslimanskih izbjeglica moda je tek
nadoknadio odljev katolika: katoliki izvori
procjenjuju daje vie od 50 000 katolika izbjeglo
u ratu to se vodio izmeu 1683. i 1699. godine,
a vjerojatno se i egzodus za rata s Mlecima
izmeu 1645. i 1699. godine brojio na desetke
tisua.7 Ipak je muslimansko puanstvo snosilo
najvei dio tereta ratnih napora - ne samo u
obrani Bosne nego i u gotovo neprekidnom
ratovanju Osmanlija u drugim krajevima carevine.
Vanost bosanskih postrojbi vidi se i po popisu
1553 bosanskih spahija koji su sluili u ratu
protiv Rusije 1711. godine: svaki je od tih
spahija imao u svojoj pratnji po nekoliko
vojnika.8 Mnoge tisue bosanskih muslimana
izginule su na tim dalekim bojitima. Od njih
5200 poslanih u Perziju da se bore u ratu od
1723. do 1727. godine, na primjer, vratilo ih se
kui svega 500.9 Medu ostalim uzrocima smrti bila
je i kuga, koja je, kao to smo vidjeli, na

poetku 18. stoljea i dalje harala Bosnom.

Razumljivo je to je nakon priljeva u devedesetim
godinama 17. stoljea broj muslimanskog puanstva
sporo rastao.
Broj kranskog puanstva rastao je znatno bre.

Niz poreznih knjiga u otomanskim arhivima
pokazuje da je u 18. stoljeu broj krana
porastao za 200 posto. Ovaj podatak treba ipak
prihvatiti s rezervom, jer polazite za njegovo
izraunavanje, registar dohoda-rine za 1700.
godinu, ini se nevjerojatno nizak, ali je opa
tendencija jasna. Ako broj odraslih mukaraca
pomnoimo s tri, ukupan broj krana prema tim
poreznim knjigama iznosi 1718. godine 118 000,
1740. godine 190000, 1788. godine 295 000 a 1815.
godine 312 000. (Ti se brojevi ipak ne mogu pravo
usporeivati jer obuhvaena administrativna
podruja nisu bila uvijek ista.)10 Prema
6 McGowan, Economic Life in Ottoman Europe, str. 83-86.
7Daja, Konfexsionalitt und Nationalitt, str. 105-106, 151, 168. Biskup Ma-ravi u
svom izvjetaju o Bosni iz 1655. godine navodi da je katolika tada ukupno bilo 63
206: Fermendin, ur., Acta Bosnae, str. 476.
8 Skari, "Popis bosanskih spahija".
9 B. Jelavich, History of the Balkans, sv. l, str. 90.
10 Broj muslimanskih odraslih mukaraca zabiljeen u Bosanskom cjaletu radi dizje:

12 500 godine 1799. (s Hercegovinom i Zvornikom), 63 440 godine 1740. (bez
Hercegovine, sa Zvornikom), 98 329 godine 1788. (s Hercegovinom i jo jednim
ncidentificiranim sandakom) i 103 883 godine 1815. (s Hercegovinom i s jo .
129

podacima dobivenim na jednoj drugoj osnovi za

cijelu Bosnu i Hercegovinu, broj se krana
poveao od 143 000 u 1732. godini na 400000 u
1817. godini." Kako nemamo zabiljeenih podataka
o nekom veem doseljavanju kranskih seljaka u
Bosnu, povremeno su se jamano doseljavali ljudi
iz Srbije i Makedonije.12 Usprkos estim nemirima
u Hercegovini u 18. stoljeu, u bosanskom je
ejaletu openito bila bolja uprava nego u
susjednim podrujima u Srbiji, i nije bilo toliko
razbojnikih prepada. Moda je zbog toga Bosna u
toku cijelog tog stoljea neprestano privlaila
stanovit dotok doseljenika iz srpskih krajeva.
Ipak, glavni uzrok porastu stanovnitva zacijelo
je bio prirodni prirast. To pretpostavlja da je
gospodarstvo dobro funkcioniralo i da krani,
iako su na selu ivjeli u siromatvu, nisu ipak
patili od krajnje oskudice.
S druge strane, manjina kranskog puanstva

uivala je u pravom blagostanju u veim bosanskim
gradovima, u kojima se razvila kranska (i
idovska) trgovaka klasa. Katolici, sa svojim
starim dubrovakim vezama, dominirali su u
bosanskoj trgovini sve do kraja 17. stoljea;
nakon toga su vaniju ulogu igrali Srbi, Vlasi,
Grci i Armenci. I pojedini su obrtnici bili
pravoslavne vjere, osobito zlatari.13 Muslimani su
se u gradovima drali uglavnom kune radinosti,
ali su se od sredine 18. stoljea i oni poeli
baviti trgovinom.14 Bogato Sarajevo u 17. stoljeu
bijae jedno od balkanskih uda, kudikamo
najvaniji grad u unutranjosti zapadno od
Soluna. Jedan je posjetitelj zabiljeio 1628.
godine da pojedini trgovci imaju zalihe robe u
vrijednosti od 200 do 300 tisua dukata.15 Sjajan
opis Sarajeva sauvan je u dnevniku neumornog

turskog putnika Evlije
jednim neidentificiranim sandakom): McGowan, Economic Life in Ottoman Europe,

str. 90. Prvi broj ini se nevjerojatno nizak; moda to samo znai da se bosanska
uprava jo nije bila oporavila od rata pa nije uspjela prikupiti sve podatke. Osim toga,
tada se prvi put nisu brojile obitelji nego svi odrasli mukarci.
11 Prema procjeni Muhameda Hadijahia, navedeno u Daja, Konfessionalitt und

Nationalitt, str. 82.
12 Weigand, "Rumnen und Aromuncn", str. 178.
13 Skari, Srpski pravoslavni narod, str. 10.
14 D. Mandi, Etnika povijest Bosne, str. 514; Hadijahi, "Die privilegierten Stdte",
str 136.
130
elebije koji je posjetio taj grad 1660. godine i

pribiljeio da Sarajevo ima 17000 kua (to znai
vie od 80000 stanovnika), 104 damije i ariju
sa 1080 duana, u kojima se prodaje roba iz
Indije, Arabije, Perzije, Poljske i eke. Pa i
sami su stanovnici ostavili na njega snaan
dojam: "Budui da je ovdje ugodno podneblje,
ljudi su preteno rumene puti. Na sve etiri
strane svijeta ima gorskih panjaka i obilje
tekue vode. Zbog toga su stanovnici krepki i
zdravi. Ima ak vie od tisuu staraca... koji su
doivjeli sedamdesetu."16 Jedan francuski putnik
koji je bio u Sarajevu svega dvije godine prije
njega bijae podjednako oduevljen: "Ima vrlo
lijepih ulica, krasnih i dobro sagraenih kamenih
i drvenih mostova, i 169 lijepih esama,"
zabiljeio je izmeu ostaloga. "Grad je pun

vrtova: veina kua ima svoje privatne vrtove,

pune voaka, osobito jabuka." Bio je ugodno
iznenaen i trnicom "sa bezbroj ljudi i
svakojakom robom", i velikim tjednim konjskim
sajmom - bosanskim specijalitetom.17
Sarajevu je trebalo dugo vremena da se oporavi od

poharanosti iz 1697. godine. Bila su jo dva
velika poara, 1724. i 1788. godine.18 Dri se
daje 1807. broj stanovnika bio 60 000, manji od
broja koji je naveo elebija 1660. godine, ali
jo uvijek impresivan ako se usporedi s brojem
itelja Beograda 1838. godine (12 963) ili
Zagreba 1851. godine (14 000).19
Trgovina je u balkanskim zemljama procvala nakon

Poareva-kog mira, kojim je otvoren promet s
Austrijskom Carevinom i kojim
16 elebi, Putopis, str. 106, 116. elebijine brojeve smatra preuvelianim jedan
suvremeni znanstvenik, koji ih je usporedio s mnogo manjim brojem iz popisa 1841.
godine (Nagata, Materials on Bosnian Notables, str. 2). Ali biskup Maravi u svom
izvjetaju iz 1655. godine navodi ak neto malo vei broj nego elebija: 20 000
muslimanskih obitelji i 100 kranskih (Fermendin, ur., Acta Bosnae, str. 476). (Valja
napomenuti da Maravi kae kako u tih 100 kuanstava ivi 600 dua, to znai daje
multiplikator vei nego onaj kojim su se obino sluili suvremeni povjesniari.)
Sarajevo je oito imalo manji broj stanovnika u 18. stoljeu nego u 17., a moda se
taj broj na poetku 19. stoljea jo vie smanjio.
17Quiclet, Voyages, str. 68-70, 79. Peter Masarechi pohvalio je 1624. godine
kvalitetu bosanskih konja: Draganovi, "Izvjee Petra Masarcchija", str. 42.
19Chaumettc-des-Fosss, Voyage en Bosnie, str. 33; Hadijahi, "Die privilegierten

Stdte", str. 135.
131

su Osmanlije zapravo stekli prednost.20 Uskoro su

trgovci iz Sarajeva sudjelovali na velikim
sajmovima u Leipzigu i Beu. Glavni bosanski
izvozni artikli bili su poljoprivredni proizvodi
(koa, krzno i voe, osobito suhe ljive), a
najvie se uvozio tekstil.21 Bogati rudnici u
Bosni bili su zatvoreni (samo se jo u Vareu
vadila eljezna ruda). Bilo je vrlo malo
industrije osim onoga to su izraivali obrtnici
po gradovima: obraivali kovine, kou i tako
dalje.22 Otrouman promatra u 18. stoljeu koji
je preao na islam, Mo-uradgea d'Ohsson, ovako je
prokomentirao neuspjeli pokuaj da se razviju
velika industrijska poduzea: "Nitko se ne
usuuje iznijeti na vidjelo svoje bogatstvo da ne
bi privukao pozornost vlasti."23
esto se isticala korupcija koja je bila usaena

u potonji otoman-ski poredak: "Politika svakog
turskog ministra ima za prvi cilj samog sebe,"
zapisao je engleski diplomat Sir James Porter
1768. godine.24 Ali je isto tako napomenuo da nije
rije o opem moralnom propadanju, nego o
pogreki u politiko-upravnom sistemu. ak i u
tom razdoblju stagnacije, na one koji su iz prve
ruke govorili o ivotu u otomanskoj Europi - za
razliku od onih koji su moralizirali s velike
udaljenosti - ostavljale su snaan dojam neke od
njenih moralnih i drutvenih konvencija. Porter
je tako prenio komentare jednog otomanskog
efendije, "koji je bio rodom iz Bosne i koji je
dugo ivio u svom zaviaju," kako oni ondje
"jedva da znaju u istom turskom [tj.
muslimanskom] selu stoje to podvala, obmana ili
lopovluk". U prilog toj tvrdnji, Porter napominje
kako u Istambulu nema krade: "Tu moete ivjeti

bez brige da e vam tko to ukrasti,
20Austrijanci su glupo udarili carinu na uvoz robe svojih trgovaca a da nisu udarili
odgovarajuu carinu otomanskim podanicima koji su uvozili istu takvu robu: vidi
McGowan, Economic Life in Ottoman Europe, str. 23-24.
21 Meunarodni sajam u Leipzigu snano je privlaio trgovce iz Bosne i drugih

dijelova Balkana za sve to vrijeme: vidi Paskaleva, "Osmanli balkan cyletlerinin ti-
caretleri", str. 47-49.
22 O kopanju eljezne rude vidi Sugar, Industrialization of Bosnia, str. 16. U

Fourcadcovu izvjetaju iz 1813. godine spominje se ipak izvoz jedne vrste rude u
Francusku: auripigmenta (uti arsenov blistavac), kemikalija koja se nalazi u
prirodnom stanju i koja slui u proizvodnji pigmenata (Vacalopoulos, "Tendances du
commerce de la Bosnie", str. 95).
23 d'Ohsson, Tableau general de l'Empire othoman, sv. 7, str. 296.
24 Porter, Observations on the Turks, sv. l, str. 133.
132
pa gotovo sve vrijeme drite svoja vrata

otvorena".25 Netko bi moda pomislio da se ljudi
tako besprijekorno ponaaju zato to ive u
strahu od nemilosrdne provedbe islamskog zakona u
djelo, ali ima obilje dokaza da je dodue
pobonost openito ostala na visokoj razini meu
muslimanskim puanstvom, ali da se sveti zakon
nije rigorozno potivao. Jedna historijska
studija o stavu prema alkoholu u Bosni utvrdila
daje u 18. i 19. stoljeu nazori nisu vie bili
tako strogi, da ljudi nisu vie prijavljivali
vlastima svoje susjede da piju, kao to su inili
u 16. stoljeu.26
Porterov informator okrivio je pravoslavnu

zajednicu za opadanje morala. Nema pravih dokaza

(osim ovakvih anegdotalnih napomena) za miljenje

da je pravoslavno puanstvo bilo iskvarenije od
bilo koje druge vjerske zajednice. Ali ima vie
izvjea o korupciji meu viim sveenstvom u
Pravoslavnoj crkvi, koja se, pod nadzorom grkih
porodica "fanariota" u Istambulu, sluila
korupciona-kim metodama u radu. Poto su se
plaanjem domogli najviih crkvenih funkcija,
fanarioti su zatim prodavali nie poloaje ne bi
li nadoknadili svoje trokove. Bosanski
pravoslavni mitropolita uselio se u svoju
slubenu rezidenciju u Sarajevu 1699. godine. Do
kraja 18. stoljea imao je pod sobom etiri
episkopa, u Sarajevu, Mostaru, Zvorniku i Novom
Paani (koji je danas u Srbiji).27 Ali nema mnogo
sauvanih zapisa o pastoralnoj ili duhovnoj
djelatnosti tih episkopa u Bosni u tom razdoblju.
Pravoslavna "stara crkva" iz 16. stoljea vieput
se popravljala i obnavljala, a 1726. godine
otvorena je u gradu pravoslavna osnovna kola.28
Obino pravoslavno sveenstvo nije openito bilo
osobito djelatno. Sveenici su bili prilino
neobrazovani i uglavnom su oskudne zalihe Biblija
i liturgijskih knjiga dobavljali iz tiskara u
Rusiji i Rumunjskoj.29 U 18. stoljeu,
25 Ibid., sv. 2, str. 47, 56. Anton Hangi, koji je u devedesetim godinama 19. stoljea
napisao svoju studiju o ivotu u Bosni, pie vrlo slino o potenju i o tome kako nitko
ne krade u Sarajevu, gdje je boravio godinu dana a da nikad nije zakljuao svoja
vrata (Die Muslims in Bosnien, str. 7). Britanski putnik H. E. Thomson isto je tako
napisao 1897. godine: "U svoj Bosni moete se pouzdati u rije muhamedanaca kad
je rije o prodaji i kupovini" (Outgoing Turk, str. 162).
26 Muji, "Prilog prouavanju uivanja alkoholnih pia".
27 ami, Les Vovageurs franfais, str. 243.

29 Andri, Development of Spiritual Lije in Bosnia, str. 62-63.
133
u razdoblju kad je naglo rastao broj pravoslavnih

vjernika u Bosni, jedni su pravoslavni manastiri
uniteni ratom ili poarom, a drugi su, ini se,
jednostavno naputeni. Potkraj toga stoljea bilo
je dvanaest manastira u Hercegovini, a samo dva u
samoj Bosni, u Der-venti i Banjoj Luci.30*
Katolika crkva, koju su u Bosni jo

predstavljali iskljuivo franjevci, nije imala
mnogo prilike, ako ih je uope imala, da prodaje
funkcije. Fratri su odavno imali obiaj prositi
milostinju ili desetinu od svoga stada, ali taj
su obiaj opravdavali vii sveenici u inspekciji
time to franjevci nisu imali drugog prihoda.31
Prilino zajedljivo izvjee iz Olova 1695.
godine pokazuje da se i taj obiaj mogao
zlorabiti. Gvardijan tamonjeg samostana pisao je
u Rim da e morati zatvoriti samostan ako ne
dobije novanu potporu: sedam godina samostan
nije primio milostinje od upljana jer je osoba
koja je skupljala milodare, otac Stani,
pronevjerila sav prikupljeni novac.32 Iz mnogih
drugih izvjetaja moe se razabrati istinsko
siromatvo Katolike crkve u Bosni. Biskup
Maravi zabiljeio je 1655. godine da "malo upa
ima crkve u kojima se moe sluiti misa i davati
vjernicima sveti sakramenti; misa se obino slui
na groblju ili u katolikim privatnim kuama".33
Da bi dali sakramente, franjevci su obino jahali
na konju do zabaenih sela pa bi ondje i
prenoili. U svojoj svjetovnoj odjei nisu se

razlikovali od seljaka koji su im govorili:

"ujae", obiaj koji se ouvao do dana dananjeg.
Jedan neutralni promatra, francuski konzularni
slubenik Chaumette-des-Fosses, bio je 1808.
godine zgranut nad neukou i praznovjerjem
franjevaca i njihovim upletanjem u ivot
vjernika.34
* Premda knjievna produkcija pravoslavnog sveenstva u Bosni

u to vrijeme nije bila velika, ne smije se zanemariti vaan
doprinos Pravoslavne crkve likovnoj batini Bosne. Vidi
posebice dvije knjige Zdravka Kajmakovia, Zidno slikarstvo i
Georgije Mitrofanovi.
30Daja, Konfessionalitt und Nationalitt, str. 149; ami, Les Vovageurs is, str.
243.
31Draganovi, "Izvjee Petra Masarechija", str. 46; D. Mandi, Etnika povijest

Bosne, str. 375.
32 Fermendin, ur., Ada Bosnae, str. 526.
33 Ibid., str. 479.
34 Chaumette-des-Fosses, Voyage en Bosnie, str. 70-74.
134
Ipak, zahvaljujui gdjekad slabanoj vezi sa

irim intelektualnim svijetom Katolike crkve, ti
su bosanski fratri ostavili za sobom nekoliko
tiskanih djela. Uglavnom su pisali obine nabone
traktate, ali postoje i dva-tri originalnija
spisa, medu njima i polemika pje-san s poetka
18. stoljea, u kojoj se autor estoko
suprotstavlja svjetovnosti u narodnim pjesmama.35
Najvaniji je pisac meu njima Filip Lastri
(1700-1783), koji je postao poglavar bosanskih

franjevaca i branio prava svoje provincije,

"Bosne Srebrene", od prijedloga iznesenog u Rimu
da se degradira njen status. Rasprava koju je
napisao za tu svrhu, Epitome vetustatum bosnensis
provin-ciae (1765.), bijae jedna od prvih
tiskanih knjiga o Bosni koju je napisao jedan
Bosanac.36 **
Franjevci se nisu morali braniti samo od

prijetnji koje su dolazile iz Rima. Za sve to
vrijeme u Bosni su se i dalje nadmetale za
prevlast Katolika i Pravoslavna crkva. Fratri su
se u pismima papi 1661. potuili da pravoslavni
patrijarh nastoji svim silama prisiliti katolike
da prihvate pravoslavni obred, i da je od velikog
vezira u Bosni ishodio dekret za potiskivanje
katolianstva. Da bi se oduprli tim pritiscima,
bosanski su katolici morali troiti "velike svote
novca na parnienja".37 Franjevci su uspjeli
zadrati prvobitnu ahdnamu ili povelju o
povlasticama koju im je izdao Mehmed II. i koju
su potvrivali (zahvaljujui diplomatskim
intervencijama austrijskog, francuskog,
dubrovakog, pa ak i engleskog poklisara u
Istambulu)
** Ovaj kratki osvrt na bosanske katolike pisce u otomansko doba ne

odgovara vrijednosti i broju knjievnih djela koja su franjevci u Bosni objavili u
vie stoljea. Opirniji podaci mogu se nai kod Jeleni, Kultura i bosanski
franjevci, i Kovai, Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene. O ivotu i radu
Lastricvu vidi Zirdum, Filip Lastri Oevac.
35 "Pisma od pakla" fra Lovre Sitovia; sama je pjesma u desetercu, kao i narodne
pjesme, pa ih je trebala imala nadomjestiti. Andri kae da se "razlikuje od prave
narodne poezije samo po tome to su stihovi esto nepravilni i lieni svake ljepote":
Razvoj duhovnog ivota u Bosni, str. 50.0 drugim katolikim publikacijama vidi ibid.,
str. 47-51.
36 Ibid., str.50; Hadijahi, Od tradicije do identiteta, str. 32.

37Fermendin, ur., Acta Bosnae, str. 503-504. O kasnijim pokuajima prcobra-anja

katolika vidi kod Daja, Konfessionalitt und Nationalitt, str. 208-209.
135
svi sultani redom u tom razdoblju. Neki drugi

dekreti iz 17. i 18. stoljea jamili su
franjevcima da su osloboeni raznih nameta, kao i
zatitu od presezanja Pravoslavne crkve.
Na poetku 19. stoljea neki su promatrai

zabiljeili daje otoman-ska politika u Bosni bila
sklonija katolicima nego pravoslavcima.38
Vjerojatno je to bio odraz sve veeg
poistovjeivanja pravoslavlja s pokretom otpora
osmanlijskoj vladavini u Srbiji, a katolicima u
Bosni moglo se vjerovati da se nee urotiti s
novom susjednom velesilom, Napoleonovim carstvom,
koje su katoliki sveenici smatrali dozlaboga
ateistikim.39 Mnogi su posjetitelji komentirali
suparnitvo izmeu katolikog i pravoslavnog
sveenstva u Bosni: Chaumette-des-Fosses, koji je
proboravio sedam mjeseci u toj zemlji, zapazio je
da neprijateljstvo izmeu te dvije vjerske
zajednice "podravaju sveenici obiju crkava
iznosei grozomorne optube jedni na raun
drugih".40 Bez poticanja tih dviju strana u sporu,
teko je vjerovati da bi katoliki i pravoslavni
seljaci imali mnogo razloga da se ne trpe.
Govorili su istim jezikom, jednako se odijevali,
odlazili katkad u iste crkve i ivjeli u potpuno
jednakim prilikama.
Kad ovjek ita standardna djela o Balkanu pod

otomanskom vlau, mogao bi lako stei dojam da

je u tim stoljeima ondje vladala kulturna

pusto, da se intelektualni i duhovni ivot sveo
samo na posve rudimentarne i zakrljale forme.
Takva je slika doarana u mnogim djelima
jugoslavenskih povjesniara, a romanopisac Ivo
Andri donio ju je u gotovo karikaturalnoj formi
u svojoj izrazito antimuslimanskoj disertaciji o
kulturi u otomanskoj Bosni. "Uinak turske
vladavine bio je apsolutno negativan," ustvrdio
je on. "Turci nisu uspjeli donijeti nikakav
kulturni sadraj ni osjeanje nekakve uzviene
misije ak ni onim Junim Slavenima koji su
primili islam."41 Ovakve tvrdnje izraavaju
slijepe predrasude - svojeglavu sljepou pred
velebnim spomenicima otomanske arhitekture u
Bosni, i neto razumljiviju sljepou pred irokim
rasponom knjievnih djela koja su napisali
bosanski muslimani pod otomanskom vlau,
37
Chaumettc-dcs-Fosss, Voyage en Bosnie, str. 75.
38 ami, Les Voyageurs franyaix, str. 112.
40 Chaumettc-dcs-Fossses, Voyage en Bosnie, str. 75.
41 Andri, Development of Spiritual Life in Bosnia, str. 38.
136
od kojih su mnoga bila i nepoznata u vrijeme kad

je Andri pisao svoju disertaciju (1924.). Jo je
vrlo teko donijeti pravu ocjenu tih bosanskih
spisa, koje poznaje samo aica znanstvenih
strunjaka u cijelom svijetu. Malo ih je dosad
prevedeno, a mnogi spisi postoje samo u izvornom
rukopisu - pod pretpostavkom da uope jo postoje

nakon masovnog i namjernog razaranja kulturne

batine bosanskih muslimana 1992. i 1993. godine.
Prije nego stoje poelo unitavanje Sarajeva
granatama 1992. godine, u Gazi Husrev-begovoj
biblioteci bilo je 7500 rukopisa, u Orijentalnom
institutu 5000, u Historijskom arhivu 1762 a u
Nacionalnoj biblioteci 478.42 Ve se iz samih ovih
brojeva dade zakljuiti da Bosna pod otomanskom
vlau nije bila kulturna pusto, a mnoga djela
bosanskih pisaca, na turskom, arapskom i
perzijskom jeziku, uvaju se u pojedinim zbirkama
u Istam-bulu, Beu, Kairu i drugim mjestima.
Posebnu je pozornost privukao odreeni nain

pisanja, takozvana aljamiado-knjievnost. To su
djela napisana na bosanskom jeziku, ali arapskim
pismom. (To su ime suvremeni znanstvenici
posudili od slinih nearapskih zapisa napisanih
arapskim pismom u muslimanskoj panjolskoj.) Za
sve vrijeme turske vladavine, begovi u Bosni i
dalje su pisali bosanskom varijantom irilice,
bosanicom, a tri stoljea sluili su se njome i
franjevci, u tiskanim djelima i u rukopisima.
Pravoslavni sveenici itali su u 17. i 18.
stoljeu takoer djela tiskana na irilici. Ali
bilo je prirodno da muslimani ponu pisati
arapskim pismom, jer je tim pismom pisana sva
arapska, turska i perzijska knjievnost, a
arapsko se pismo uilo i u svim muslimanskim
mektebima ili osnovnim kolama.43 Aljamiado-
knjievnost sastoji se preteno od svakojake
poezije pisane arapskim klasinim metrima:
vjerske poezije, pjesama na moralne i drutvene
teme, pa i nekih erotskih ljubavnih stihova. Meu
pjesnicima bilo je poglavara dervikih redova,
vojnika i ena.44 Jedan aljamiado-pisac, Muhamed
Hevaji Uskufi (umro 1651.), sastavio je i

hrvatski ili srpsko-
42 Gazi, "Les Collections manuscrits". Sudei po izvjetajima iz Sarajeva, srpska je

artiljerija unitila cjelokupnu zbirku u Orijentalnom institutu.
43 Vidi Lehfcldt, Das serbokroatische Aljamiado-Schrifitum, str. 45-52.
44 Vrijedan saetak vidi kod Bali, Das unbekannte Bosnien, str. 271-281. Najnovija
studija koju nisam dospio prouiti jest Hukovi, Alhamiado knjievnost i njeni
stvaraoci.
137
-turski rjenik u stihovima - jedan od

najstarijih rjenika od svili junoslavenskih
jezika. Uz kreiranje tih pisanih djela, muslimani
su igrali i vanu ulogu u stvaranju i prenoenju
bogate batine narodne poezije u Bosni: balada i
tualjki (kao to je ve spomenuta glasovita
Hasanaginica), epskih pjesama i posebnog anra
ljubavnih pjesama, podjednako omiljenih i medu
muslimanima i medu kranima, poznatih
sevdalinki.45
Kako je bosanski jezik bio trei jezik Otomanske

Carevine, nije nikakvo udo to je i dio
Otomanske knjievnosti napisan na tom jeziku.
Jedan bosanski pisac iz 18. stoljea, Ijetopisac
Mula Mustafa efki Baeskija (koji je svom
ljetopisu pridodao i zbirku pjesama na bosanskome
jeziku), ustvrdio je da je taj jezik mnogo
bogatiji od arapskoga zato to ima 45 razliitih
rijei za glagol "ii".46 Suvremeni bonjaki
povjesniari pridaju veliko znaenje injenici da
su pisci u to doba nazivali svoj jezik bosanskim.
Ali time se mislilo samo na to da se taj jezik

govori u Bosni, a nije se time htjelo rei da se

on razlikuje od tog istog jezika kako se govori
negdje drugdje. Dakako da su se zamjeivale
regionalne razlike u hrvatskom ili srpskom
jeziku. Tako je jedan franjevac na poetku 18.
stoljea zabiljeio da se bosanski jezik
razlikuje od hrvatskog, dalmatinskog i
dubrovakog.47 A od svih varijanti hrvatskog ili
srpskog jezika, bosanska se varijanta dugo
smatrala najprihvatljivijom. Godine 1601. zapisao
je Mavro Orbini: "Od svih naroda koji govore
slavenski, Bosanci imaju najglai i
najelegantniji jezik; i die se injenicom da
jedini oni dan-danas paze na istotu slavenskoga
jezika."48 Veliki srpski pisac, sakuplja narodnih
pjesama i jezini reformator iz 19. stoljea Vuk
Karadi takoer je drao da je dijalekt srednje
Hercegovine najbolja i najistija forma narodnog
jezika.49
Veina je knjievnih djela bosanskih muslimana

ipak napisana na turskom, arapskom i perzijskom
jeziku. Za to postoje razumljivi
45 Vidi Bali, Das unbekannte Bosnien, str. 165-190.
46 Lchtcldt, Das .serbokroatische Aljamiado-Schrifltum, str. 50; O Baeskijinu

ljetopisu vidi Gazi, "Les Collections manuscrits".
47Hadijahi, Od tradicije do identiteta, str. 7. O mnogobrojnim primjerima kako su

autori nazivali svoj jezik bosanskim vidi ibid., str. 24-31.
48 Orbini, Regno de gli Slavi, str. 377.
49 Wilson, Life and Times of Karadi, str. 389.
138

razlozi: jedni su pisali u formama u kojima je

jezik nerazdvojno vezan sa anrom, kao to je,
primjerice, istanano dvorsko pjesnitvo
perzijske tradicije; drugi su pisali o takvim
temama kao to je filozofija za koju je u
arapskom jeziku postojalo kompletno struno
nazivlje, to je nedostajalo bosanskome jeziku; i
dakako da su mnogi pisali za itatelje izvan
slavenskih zemalja. to se tie proze, najvie
ima djela iz teologije, filozofije, historije i
prava, ali je tematski raspon bio oito vrlo
irok, pa ovdje moemo spomenuti samo nekoliko
imena. Najvaniji su pisci bili Ahmed Sudi al-Bo-
snavi (umro 1598.), koji je komentarima popratio
klasine perzijske pjesnike; Hasan efendi Pruak
(umro 1616.) koji je napisao znamenito djelo
Zrcalo za prineve - pomodnu raspravu o vlasti i
mnoga djela o logici, retorici i pravu, kao i
popis bosanskih uenih autora; Abdi al-Bosnavi
(umro 1644.), koji je napisao ekstatino-mistine
rasprave u sufistikoj tradiciji; Ibrahim
Alajbegovi zvani Peevi (umro 1651.), koji je
napisao na turskom jeziku historiju razdoblja
izmeu 1520. i 1640. godine sluei se
zapadnoeuropskim tiskanim izvorima; Ahmed al-
Mostari ^Rudi (umro 1699.), jedan od
mnogobrojnih mostarskih pjesnika koji je pisao
pjesme na turskome prema perzijskim uzorima;
Mustafa al-Mostari Ejubovi poznat pod imenom
ejh Jujo (umro 1707.), koji je napisao bezmalo
trideset rasprava o logici, gramatici i islamskom
zakonu; Mustafa al-Aqihisari (umro 1755.), koji
je napisao nekoliko djela o moralu i religiji i
pohvalnu raspravu o kavi; te Mustata efki
Baeskija (umro 1809.), iji smo ljetopis
Sarajeva u 18. stoljeu, napisan na prilino

prozainom turskom jeziku, ve spomenuli.
Neki su od ovih pisaca ostvarili nastavniku ili

inovniku karijeru izvan Bosne, ali je bilo
mnogo uenih ljudi zaposlenih u dravnoj upravi
same Bosne. ejh Jujo, na primjer, bio je muftija
mostarski, a jedan od namjesnika u Bosni Dervi-
paa al-Bosnavi (umro 1603.) bio je darovit
pjesnik koji je prevodio perzijsku poeziju na
turski.50 Bosna je neprijeporno imala, kao i svaka
druga zemlja, poprilian broj neukih i neotesanih
vlastodraca, ali je bjelodano jasno da je
apsurdna ideja da je Bosna pod otomanskom vlau
bila tek kultur-
50 Daljnje pojedinosti o svim tim piscima vidi kod Bali, Das unbekannte Bosnien, str.
221-264.
139
na pusto, a da i ne govorimo o dekorativnim

umjetnostima kao to su kaligraiija i slikanje
minijatura kojima su se bosanski muslimani
takoer uvelike bavili za sve vrijeme otomanske
vladavine.51
Nekoliko spomenutih pisaca bijahu lanovi

sufistikih dervikih redova koji su igrali vanu
ulogu u ivotu bosanskih muslimana. I opet je
teko pisati o takvoj temi, ne samo zato to je
grada ostala neobjavljena (na primjer, 222
rukopisa iz jednog od dervikih sjedita u
Sarajevu, Sinanovoj tekiji), nego i zato to su
ti redovi oduvijek djelovali kao neka vrsta
"neslubenog islama", izvan slubenih struktura
medresa (sjemenita) i damija - tako da se

njihova uloga oduvijek umanjivala u standardnim

historijama islama. Ti su redovi zapravo udruge
ili drube vjernika predvoenih duhovnim
uiteljima ili "ejhovima", a sastaju se redovito
u tekijama (sjeditima) radi druenja i
ceremonija koje mogu sadravati obredne pokrete
(od kojih je najbolje poznato "vrtoglavo
okretanje" dervia Mevle-vija) i odreena vrsta
spontane ekstatine religiozne poezije poznate
pod nazivom ilahije. Derviki su redovi u
razliitim razdobljima bili kvijetistiki i
apolitini, ili politiki djelatni i militantni,
kakav je, recimo, bio glasoviti Muridistiki
pokret koji se odupirao ruskom prodiranju u
muslimanski sjeverni Kavkaz. A njihova teologija,
koja je obino bila sklona mistici, bijae katkad
toliko slobodoumna u svojim spekulacijama,
prihvaajui ideje iz filozofije, ljubavne
poezije, pa ak i iz kranske teologije, da su
je pravovjerni muslimani smatrali heretinom. To
se osobito odnosilo na Bektaijski red koji je
djelovao meu janjiarima.52
Derviki su se redovi rano pojavili u Bosni i

vjerojatno ondje igrali bitnu ulogu kao i drugdje
na Balkanu, u dva isprepletena procesa
islamizacije i razvitka muslimanskih gradova.53
Prva dervika tekija u Sarajevu, Iak-begova,
koja je pripadala redu Mevlevija,
51 Vidi ibid., str. 300-316; o detaljima dvaju neobino lijepih bosanskih Kur'ana
Ibrahima chovia i Huscina Bonjaka iz 18. stoljea vidi kod Gazi, "Les Collections
manuscrits".
52 Vrijedna opa studija o Dervikim redovima u Otomanskoj Carevini jest djelo

Mirmirogloua Oi Dervissai. Korisna se grada moe nai kod Rycaut, Present Slute of
the Ottoman Empire, str. 135-151; F. W. Hasluck, Christianity and Islam; Bir-gc,
Bektushi Order, \ Trimingham, Sufi Orders in Islam.

53 Handi, "O ulozi dervia".
140
podignuta je negdje prije 1463. godine. Druga,

Skender-paina tekija, koja je pripadala redu
Nakibendija, osnovana je 1500. godine, a u 17.
stoljeu sagraene su jo dvije vane tekije
(Sinan-paina i Bistrigina).54 Podignuto je i vie
manjih tekija koje se nisu ouvale: Evlija
elebija nabrojio ih je u svemu 47 sredinom 17.
stoljea u Sarajevu.55 Tekije su se podizale i u
dalekim dijelovima zemlje: jedna od posljednjih
koje su se ouvale i koja je jo djelovala u
sedamdesetim godinama 20. stoljea nalazila se u
zabaenom planinskom selu vie Fojnice ~ u rodnom
mjestu glasovitog dervikog poglavara iz 18.
stoljea, ejha Huseina.56 Tekije nisu bile samo
lokalna sredita druenja i pobonosti nego i
punktovi goleme meunarodne mree. lanovi
najveeg reda Nakibendija putovali su ak u
centralnu Aziju da posjete znamenite ejhe.
Jedini red koji, zaudo, nije nikad postao
osobito omiljen u Bosni bijae janjiarski red
Bektaija. Imao je dodue nekoliko svojih tekija,
ali su te tekije najvie potpomagali posjetitelji
iz Albanije i Turske. ini se da je u Bosni bilo
zazorno ozraje heterodoksije to je okruivalo
red Bektaija.57
Islam je u Bosni pod otomanskom vlau bio

preteno ortodoksan i konzervativan. Jedini
uistinu heterodoksan pokret bijae pokret
takozvanih hamzevija, sljedbenika ejha Hamze
Balije Bonjaka, koji je 1573. godine smaknut

zbog hereze. O njegovu se nauavanju malo ta zna

premda je zacijelo iao mnogo dalje od Bektaija
u preuzimanju elemenata iz kranske teologije.
Za potonjih progona "hamzevija" u Bosni nekoliko
se lanova toga pokreta osvetilo dravi ubivi
velikog vezira Mehmed-pau Sokolovia. ini se da
su "hamzevije" opstale kao neka vrsta oporbe u
sjeni sve do kraja 17. stoljea.51*
54 Pelletier, Sarajevo, str. 82-89. Potpuni opis tih tekija moe se nai kod Siki-ri,
"Derviskolostorok s szent irok"; ali Sikiri grijei kad tvrdi da je SkenDer-paina
tekija najstarija (str. 577-578).
55 elebi, Putopis, str. 110.
56 Vidi opis kod Algar, "Notes on the Naqshbandi Tariqat", str. 73-77.
57Balagija, Les Musulmans yougoslaves, str. 103; vidi i F. W. Hasluck, Christianity

and Islam, sv. 2, str. 551.
58 Bali, Das unbekannte Bosnien, str. 104-105; Hadijahi, "Udio Hamzevija

"atentatu"; Huki, ur., Islam i muslimani u Bosni, str. 91-98.
141
Veina promatraa smatrala je bosanske muslimane

ortodoksnim i pobonim. Evlija elebija toplo je
pisao o sarajevskim muslimanima: "Svi su oni
bogobojazni ljudi, iste, estite i nepomuene
vjere. Lieni su zavisti i mrnje, a svi redom, i
stari i mladi, i bogati i siromani, redovito se
mole."59 Pa ipak, premda su bili "bogobojazni",
Bonjaci se nisu tako strogo pridravali, kao
neke druge muslimanske sredine, odreenih
islamskih obiaja. Oduvijek su patili od slabosti
prema rakiji, na nekim podrujima (osobito na
selu u Hercegovini) ene nisu nosile ferede, a

strani su promatrai esto komentirali bosanske

obiaje u aikovanju, pa i sklapanju brakova iz
ljubavi.60 I drugi su se muslimani, opisujui
moralni znaaj Bonjaka, slagali sa elebijinim
miljenjem. Jedan sirijski pisac, koji je negdje
potkraj 17. stoljea sastavio perzijsko-turski
rjenik, napisao je pod natuknicom "Bonjak"
sljedee: "Bonjaci su poznati po svojoj blagosti
i dostojanstvenosti; njihove su znaajke
naobraenost, lako shvaanje, trijezno
razmiljanje, odanost i pouzdanost."61 A francuski
putnik Q zielet uskliknuo je nakon dvomjesenog
boravka u Sarajevu 1658. godine: "Mene su svi
muslimani u ovom gradu obasuli svakojakim
dobroinstvima, uslugama i znacima panje, sa
svima smo se sprijateljili."62
Ovakve opise treba imati na umu kad se itaju

izvjetaji o "fanatizmu" muslimana u Bosni u 19.
stoljeu. Olako se pretpostavlja da je fanatizam
bio permanentna znaajka islama u Bosni. Sigurno
je da se fanatino dranje razvilo u 19. stoljeu
medu begovima, muslimanskim sveenstvom i niim
slojevima muslimana u gradovima, ali ima valjanih
razloga za miljenje daje to bio produkt
specifinih politikih i drutvenih prilika. Kad
je Chaumette-des-Fosss, nakon sedmomjesenog
boravka u Bosni 1808. godine, pisao o svojim
doivljajima, iznio je pronicavo zapaanje o
porastu nepovjerenja begova prema kranima: "Da
se ne bismo ogrijeili o muslimane u ovoj
pokrajini, valja kazati da su oni, kako i sama
raja [uglavnom
59 elebi, Putopis, str. 116.
60 Vidi primjerice Chaumette-des-Fosss, Voyage en Bosnie, str. 55-63. Kao i mnogi

drugi promatrai, Chaumetle-dcs-Fosss zabiljeio je da praktiki nije bilo

mnogocnstva.
61 Hadijahi, Od tradicije do identiteta, str. 19.
62 Quielet, Les Voyages, str. 72-73.
142
seljaci krani] priznaje, bili vrlo blagi sve do

prije nekoliko godina. Ali od poetka ovoga
stoljea, zbog politike situacije, postali su
neobino nepovjerljivi." Poto su Francuzi
zauzeli Dalmaciju a Srbi i Crnogorci digli se na
oruje, kae, osjetili su da su u obruu i da im
prijeti opasnost. "Zbog te situacije koja je u
njih izazvala strah, postali su neskloni prema
svima oko sebe. Prepali su se kad su vidjeli kako
se raja buni, a da bi je obuzdali, morali su
pribjei barbarstvu."63 U tom razdoblju samo to
se nije zavrila drutveno-re-ligiozna
polarizacija veleposjednika i seljaka, stoje
takoer moralo odigrati stanovitu ulogu. Uspon
Srbije kao dobro naoruane i kva-ziautonomne
kranske drave, iz koje bijahu grubo protjerani
svi muslimani koji nisu bili masakrirani, pojaao
je strah u muslimanskog sveenstva. A sve vei
ugled koji je uivala kranska trgovaka
zajednica u Sarajevu i koju su na poetku 19.
stoljea poeli tititi konzularni slubenici
Francuske, Austrije i Pruske, poveao je te
sumnje i zavist obinih muslimanskih graana.
Godine 1822. zapisao je jedan drugi francuski
posjetitelj, Charles Pertusier, da "musliman
tjera svoju vjeru do krajnje forme fanatizma".64
Tada je ve, u takvoj generalizaciji, koliko god

bila paualna, zacijelo bilo mnogo istine. Ali

nije uvijek tako bilo.
63 Chaumettc-dcs-Fosss, Voyage en Bosnie, str. 49-50.
64 Pertusier, La Bosnie, str. 91.

9 IDOVI I ROMI U BOSNI
Dosad nismo mnogo spominjali dva naroda koji su

bili prisutni u Bosni od davnine: Rome, koji su
vjerojatno bili ondje prije dolaska Turaka, i
idove, koji su doli u prvom stoljeu turske
vladavine. U ovom emo poglavlju iznijeti kratak
pregled njihove povijesti u Bosni, od njihova
dolaska do poetka 20. stoljea. Dakako da ta dva
naroda nemaju mnogo zajednikog, osim injenice
da su i jedan i drugi ouvali svoj identitet iako
su rasijani po nebrojenim zemljama. Ali i u
jednom i u drugom sluaju iznenauje razlika u
nainu na koji su postupali s njima u Otomanskoj
Carevini i u sjevernoj i zapadnoj Europi. Oni
koji se automatski pozivaju na okrutnost i
nesnoljivost osmanlijske vladavine, treba da
malo poblie razmotre povijest ovih dviju
manjina. Sigurno je da su u balkanskim drutvima
postojale predrasude i prema idovima i prema
Romima, ali same lokalne predrasude ne bi bile u
20. stoljeu otjerale nebrojene tisue njih u
smrt. To je mogla uiniti samo ideologija to se
razvila u naprednijim i "kranskijim" dijelovima
Europe. Kao i s islamom, moemo samo nagaati o
vrlo ranim tragovima judaizma na bosanskom tlu.

Na temelju arheolokih nalaza, znamo da su se

mnogi idovi bili naselili u oblinjim dijelovima
bive Jugoslavije pod rimskom vlau. Otkriveni
su ostaci sinagoga i idovskih grobova iz treeg
i etvrtog stoljea na nekim mjestima u
Makedoniji, Dalmaciji, Crnoj Gori i u Osijeku,
pedesetak kilometara udaljenom od sjeveroistone
bosanske granice. Najzanimljiviji je nalaz
avarskog groblja iz osmog ili devetog stoljea
nedaleko od Novog Sada (istono od Osijeka,
podjednako udaljenog od tog grada kao i Bosna). U
mnogim grobovima na tom groblju pronaeni su
idovski simboli i hebrejski natpisi - iz kojih
se dade zakljuiti da su ti Avari prihvatili
lanove plemena Krimskih Hazara koji su se u
osmom stoljeu bili preobratili na judaizam.1
idovi su se odrali u Makedoniji za sve vrijeme

bizantske vladavine, a zbog vanosti kopnenog
trgovakog puta za Solun, tu su se okupili i novi
lanovi idovske zajednice iz drugih dijelova
Europe i pridruili se potomcima solunskih idova
iz rimskog doba. Znameniti makedonski idov Leon
Mung, koji se pokrstio i postao nadbiskup Ohrida
1120. godine, vjerojatno je bio pobjegao od
progona
1 Goldstein, ur., Jews in Yougoslavie! ("idovi na tlu Jugoslavije"), str. 27-28.
147
iz Njemake. Zacijelo su i druge izbjeglice dole

u Makedoniju nakon izgona idova iz Ugarske u 14.
stoljeu. U to vrijeme postojale su idovske
zajednice i u Dubrovniku, Splitu i Beogradu.2
Ipak, najvei je priljev idova bio potkraj 15.

stoljea, kad su idovi koji bjehu protjerani iz

panjolske bili dobro primljeni u Otomanskoj
Carevini. Mnogi su se od tih idova Sefarda
nastanili u Solunu, a neki su se od njih
preselili na sjever, u grad Skopje, koji je
uskoro, zahvaljujui njima, postao vano
trgovako sredite.
Bosna nije bila na glavnom trgovakom putu sjever-

jug (koji je prolazio kroz Srbiju), ali je vaan
put istok-zapad vodio od Dubrovnika preko Foe
(juno od Sarajeva) do Novog Pazara i dalje do
Skopja. idovski trgovci iz Skopja i Dubrovnika
zacijelo su esto imali posla s bosanskim
posrednicima. Ipak, ini se da je razvoj Sarajeva
kao vanog trgovakog grada najprije naveo idove
da se nastane na bosanskom tlu. Nije poznato kad
su doli u Sarajevo, ali tri sudska zapisnika iz
1565. godine spominju idovske trgovce koji su se
do tada ve, po svemu sudei, bili udomaili u
Sarajevu.3 Vjerojatno je presudan imbenik bio
bezistan "Bursa" koji je podigao Gazi Husrev-beg
u tridesetim godinama 16. stoljea - trgovina
svilom s gradom Bursom bijae uglavnom u rukama
anadolskih idova.4 Nije poznato ni jesu li se u
Sarajevu prvi nastanili idovi koji su doli iz
Burse. Glavne veze sarajevska idovska zajednica
u idua dva stoljea odravala je sa Skopjem i
Solunom, pa valja pretpostaviti da se veina
idova bila doselila iz ta dva grada. Trgovina
tekstilom, koja je za sve vrijeme otomanske
vladavine bila na prvom mjestu u bosanskom uvozu,
ostala je u idovskim rukama sve do unitenja
idovske zajednice u Drugom svjetskom ratu.5
idovi u Sarajevu ivjeli su isprva u jednoj

muslimanskoj mahali ili etvrti, ali godine

1577., za nagradu to su pomagali dravi
2 Ibid., str. 75-76.
3Levy, Die Sephardim in Bosnien, str. 2. Frcidenrcich kae da ovi sudski zapisnici
spominju deset do petnaest idovskih obitelji (Jews of Yugoslavia, str. 12); ali Levy
samo nagaa koliko je u to doba bila velika idovska zajednica.
4 Shaw, Jews of the Ottoman Empire, str. 53.
5Pelletier je 1934. godine zabiljeio da tekstil u Sarajevu najvie prodaju idovi:

Sarajevo, str. 4X-49. Skari tvrdi da su sarajevski idovi doli prvobitno iz Skopja:
Sarajevo i njegova okolina, str. 60.
148
u borbi protiv Habsburgovaca, doputeno im je da

osnuju svoj vlastiti kvart/' Rije "kvart" ne
odgovara sasvim pojmu "mahala", jer mahale, kao
to je objanjeno u 5. poglavlju, bijahu manji
dijelovi grada u kojima nije obino bilo vie od
etrdesetak kua. Isto bi tako bilo pogreno
ovdje upotrijebiti rije "geto", koja se kadikad
rabila za tu idovsku mahalu, jer su se njeni
stanovnici posve slobodno kretali po gradu, nije
bilo posebnih ulaza ni policijskog sata ni drugih
diskrimi-natorskih mjera. U jednom rukopisu iz
18. stoljea spominje se kako su se muslimani
tuili na buku koju idovi diu i na opasnost od
poara. Pod pretpostavkom da ta prituba nije
bila bez osnove, moemo zakljuiti da su se
idovi u Sarajevu tada ve bavili industrijom,
vjerojatno lijevanjem kovina (zna se da su se tim
poslom bavili u potonjim godinama). A ako su
pomagali pri izradi metalnog oruja i opreme
potrebne za voenje rata, moda se time moe
objasniti i zahvalnost turskih vlasti. Jedan

idovski autor iz Soluna u 17. stoljeu

zabiljeio je da su sami idovi zatraili da se
presele.7 Ma koji razlog bio, bogatiji idovi
preselili su se u kue sagraene blizu glavne
trnice, a ostali su se uselili u posebnu zgradu
koju je ondje podigao poznati dobrotvor,
namjesnik u Bosni 1580. i 1581. godine, te je
zgrada prozvana Siavu-paine daire, to e rei
"Zadubina Siavu-paina". Bijae to kuerina sa
46 soba i unutarnjim dvoritem. U njoj su
stanovale siromanije idovske obitelji, svaka od
njih u jednoj ili dvije sobe. idovi su tu zgradu
zvali // Cortijo - "Dvorite", muslimani Velika
avlija ili Civuthana. (Takve su opinske zgrade
podignute i u drugim dijelovima Balkana. Tako je,
recimo, Trkischer Judenhof u Beogradu imao 103
sobe, 49 kuhinja i 27 podrumskih prostorija.)"
Istodobno je uz Cortijo sagraena i prva sinagoga
u Sarajevu.9
Od idovske zajednice u Sarajevu u 17. stoljeu

ostalo je malo tragova. Znamo daje ona za sve to
vrijeme postojala, ali se po svoj
6 Shaw, Jews of the Ottoman Empire, str. 53.
7 Levy, Die Sephardim in Bosnien, str. 6-10.
8 Goldstein, ur., Jews in Yugoslavia, str. 72; Frcidenrcich, Jew.i otl Yugoslavia, str.
12,27. Cortijo je izgorio u poaru 1879. godine i nikad nije obnovljen. Potpuni opis
idovske etvrti u Sarajevu i mapu s ulicama vidi kod Levy, Die Sephardim in Bo-
mien, str. 85-111.
9Levy, Die Sephardim in Bosnien, str. 111 ; sinagoga je izgorjela 1794. godine, ali je
ponovo izgraena.
149

prilici nije osobito isticala jer jedva da se

spominje u ostaloj idovskoj literaturi iz toga
doba. Njezin prvi rabin za koga se zna, Samuel
Baruh, doao je iz Soluna na poetku 17.
stoljea, a za njegov se grob tradicionalno tvrdi
da je najstariji na idovskom groblju u
Sarajevu.10 Kad je Evlija elebija 1660. godine
posjetio Sarajevo, zabiljeio je da idovi imaju
ve dvije mahale u gradu." idovi su bili u
slinom pravnom poloaju kao i krani: i za njih
je vrijedio kanun-i raya pa nisu smjeli graditi
nove bogomolje bez posebnog doputenja. Za to je,
kao i za veinu drugih zakonskih odobrenja,
trebalo platiti odreenu svotu novca. idovi, kao
i krani, nisu uivali zakonsku ravnopravnost s
muslimanima pred otomanskim sudovima, ali im je
bilo doputeno da rjeavaju svoje meusobne
sporove na vlastitim graanskim sudovima. idovi
su plaali i hara i morali su se pokoravati
propisima kanun-i raya o odijevanju, a sultan Mu-
rat IV. dodao je 1574. godine i neke naknadne
odredbe prema kojima idovi nisu smjeli nositi
turbane, svilenu odjeu ni bilo to zeleno.
Poslije je rabinima u sinagogi bilo doputeno
nositi turbane ali samo ute boje.12 Ipak je u
postupanju sa idovima u Otoman-skoj Carevini
bilo mnogo manje diskriminacije nego u bilo kojoj
kranskoj zemlji na sjeveru i zapadu potkraj
srednjeg vijeka i na poetku novoga doba.
Godine 1655. idove je u Otomanskoj Carevini

uzbunila neobina vijest: karizmatini mladi
rabin u Smirni, Sabbatai evi, proglasio se
Mesijom. Vijest o toj objavi proirila se
munjevitom brzinom po Europi, a mistini spisi

Sabbatajevih sljedbenika, napose njegova glavnog

uenika i promicatelja Nathana od Gaze, itali su
se s velikim zanimanjem. U jednom se izvjetaju
spominje da su beki idovi primili Nathanova
nabona djela 1666. godine iz Sarajeva.13
Nauavanje Sabbataia i njegovih uenika
("sabatajevaca") zasnivalo se na tradiciji
kabalistike, metodi oditavanja skrivenih
proroanstava i teolokih istina iz rijei i
slova svetih hebrejskih tekstova. Ve-
10 Frcidenrcich, Jews of Yugoslavia, str. 13. " elebi, Putopis, str. 105-106.
12 Levy, Die SepharJim in Bosnien, str. 53-55, 66; Frcidenrcich, Jews of Yugoslavia,
str. 14-15; Goldstein, ur., Jews in Yugoslavia, str. 65.
13 Scholem, Sahhatai $evi, str. 560.
150
liki misterij i skandal cijelog sluaja Sabbataia

zbio se 1666. godine, kad je Sabbatai evi bio
uhien i izveden pred sultana, te pristao da
primi islam. Mnogi su njegovi sljedbenici uinili
isto tako, a drugi koji su ostali vjerni
idovskoj religiji sauvali su njegove spise i
razvili ekstremnu, paradoksalnu teologiju, prema
kojoj je to otpad-nitvo od judaizma bilo nuan i
mistian in (koji se navodno moe mjeriti s
naravi Kristove smrti u kranskoj teologiji).
Jedan od vodeih "sabatajevaca" u iduem
narataju bijae Nehemiuah Hayyon ili Chajon,
koji se rodio u Sarajevu 1650. godine. Njegova
obitelj (ime joj se u bosanskoj grafiji pie
Kajon, Gajon ili Gaon) bijae jedna od starih
idovskih obitelji u tom gradu, u kojem je

ivjela sve do potkraj 20. stoljea. Hayyon je

putovao po Palestini, Grkoj, Italiji i
Njemakoj. U Berlinu je 1713. godine objavio
knjigu Oz l'Elohim ("Mo Boja"), za koju se kae
da je jedini dokument sabatajanske kabalistike
koji je ikad tiskan. U njoj se nalazi rasprava
koja se pripisuje samom Sabbataiu i koja je
uzvitlala veliku prainu u idovskim krugovima.
Hayyona je poslije proglasio heretikom jedan od
rabina u Amsterdamu, evi Ashkenazi, koji je i
sam ivio u Sarajevu od 1686. do 1697. godine,
kad je pobjegao na sjever s vojskom princa
Eugena.14 (Taj je rabin bio valjda jedini idov
koji je bio zahvalan Austrijancima na njihovu
upadu. idovska je mahala bila teko oteena
topnitvom princa Eugena. Sarajevski su idovi
pristali, radi smanjenja poreza, da dobrim
dijelom financiraju obnovu cijelog tog gradskog
podruja.)15
Najstariji zapisi o sarajevskoj idovskoj

zajednici koji su se sauvali u bilo kojem obliku
potjeu iz dvadesetih i tridesetih godina 18.
stoljea. Izvatke iz njih objavio je povjesniar
Moritz Levy, ali su sami dokumenti uniteni
zajedno sa sveukupnim idovskim arhivima u
Sarajevu u Drugom svjetskom ratu.16 Iz tog
najranijeg
14O Hayyonu vidi kod Levy, Die Sephardim in Sarajevu, str. 15-17; Scholeni,
Sahbatai $evi, str. 901-902; Scholem, Major Trends in Jewish Mysticism, str. 321-
324; o Ashkenaziju vidi kod Frcidenrcich, Jews of Yugoslavia, str. 13.
Levy, Die Sephardim in Bosnien, str. 88.
"' Ibid., str. 19-20. Glavnu sefardsku sinagogu, zajedno sa starom knjinicom i
arhivom u njoj, opljakale su njemake postrojbe neposredno nakon ulaska u
Sarajevo 15. travnja 1941. (Levntal, ur., Zloini faistikih okupatora, str. 64).

151
razdoblja spominje se 66 prezimena a na popisu

glava obitelji iz 1779. godine navedeno je 214
imena - to valjda odgovara broju stanovnika od
neto vie od tisuu. Spominje se i mala
talmudska tora (idovska osnovna kola). idovi u
Sarajevu bavili su se raznim poslovima: osim to
su bili trgovci, bili su i lijenici, ljekarnici,
krojai, postolari, mesari, drvodjelje i
kovinotokari, staklari i boja-disari.'7 Za veeg
dijela tog razdoblja imali su rabine koje su
dovodili iz drugih gradova. Najglasovitiji medu
njima, David Pardo, mletaki idov, koji je bio
glavni rabin u Sarajevu u ezdesetim i
sedamdesetim godinama 18. stoljea, bijae
istaknut znanstvenik i pisac, te je osnovao
jeivu (idovsku vjersku kolu). Sve do tada
Sarajevo je bilo podreeno idovskoj zajednici u
Solunu, a sad je moglo samo kolovati svoje
rabine.18 Meutim, tada je ve, i u trgovini i u
kulturi, dominantna idovska zajednica u
susjednoj zemlji bila ona u Beogradu. U buduoj
srpskoj prijestolnici bijae mjeovita zajednica
Sefarda i Akenaza. Vjerojatno su neki Akenazi
doli i u Sarajevo, ali ako su se ondje i
nastanili, zacijelo su se asimilirali sa
Sefardima koji su govorili ladino, jer u Sarajevu
nije bilo akenaske sinagoge sve do potkraj 19.
stoljea. Neki od preivjelih sarajevskih idova
i dan-danas govore ladino, varijantu panjolskog
jezika iz 15. stoljea kojom su govorili potomci
idova protjeranih iz panjolske 1492. godine. A
posebno je obiljeje panjolske batine u
Sarajevu "Sarajevska hagada", panjolski

iluminirani rukopis iz 14. stoljea, koji sadri

zbirku molitava i pjesama za prve veeri
idovskog blagdana Pesaha, rukopis koji je bio u
vlasnitvu jedne od idovskih obitelji u gradu do
1894. godine i koji je jedno od najljepih
umjetnikih djela te vrste na svijetu.19
U prvih nekoliko desetljea 19. stoljea u Bosni

je bilo oko 2000 idova. U potankom izvjetaju
francuskog konzula u Solunu, koji je 1813. godine
putovao u Bosnu da prikupi podatke o trgovanju,
ustvreno je da u samom Sarajevu ima 2000 idova,
s tim da su od
Shaw, Jews of the Olloman Empire, str. 53.
18Ibid., str. 53. Shaw tvrdi daje Pardo stigao u Sarajevo 1752; Frcidenrcich pak
1765; a Levy 1768. Svi se slau da se odselio u Palestinu 1781. godine.
19 Vidi opis i reprodukciju u boji cijelog rukopisa kod Roth, ur., Sarajevo Hag-gatlah.
152
pet najvanijih trgovakih tvrtki u gradu dvije

idovske, jedna grka, jedna austrijska ijedna
francuska.20 Tada je ve postojala i mala idovska
zajednica od ezdesetak ljudi u Travniku. Taj je
grad stekao vanost kao sjedite namjesnika u
Bosni pa je imao oko 7000 stanovnika, mahom
muslimana.2' U ezdesetim godinama 19. stoljea
ivjelo je i nekoliko idovskih obitelji u
Mostaru.22
Zanimljiva je sudbina snala jednog idova na

poetku 19. stoljea u Travniku, Mosesa Chavija,
koji je preao na islam, uzeo ime Dervi Ahmed i

poeo hukati mjesne muslimane protiv idova.

Godine 1817. voe bosanskih idova potuile su se
na njegove napade, pa je on osuen na smrt i
smaknut. Neki od njegovih pristaa potuili su se
zatim novom namjesniku u Bosni, Rudi-pai, koji
je iskoristio priliku da iskami pare od idova.
Zatraio je od njih da plate nadoknadu od 500 000
groa i uhitio deset vodeih sarajevskih idova,
na elu s rabinom, zaprijetivi im da e ih sve
pobiti ako ne plate traenu svotu. Sluaj je,
meutim, zavrio tako to se gomila od 3000
muslimana digla na oruje i zatraila da se
idovi puste na slobodu - to je smjesta i
uinjeno.23 ini se da su odnosi izmeu idova i
muslimana openito bili dobri, poesto bolji nego
izmeu muslimana i krana. U mnogim dijelovima
Otomanske Carevine krani su gledali na idove
prijekim okom. Djelomice je to bilo zato stoje
antisemitizam bolje rastao na tlu kranske
teologije, ali i zato to su se otomanski
namjesnici oslanjali na idovske lijenike i
trgovce kao svoje osobne i diplomatske
savjetnike, tako da su idovi u kranskim oima
bili neto kao produena ruka turske sile. (Moda
je dodatni imbenik u nekim drugim balkanskim
zemljama
20Vacalopoulos, "Tendances caractristiques du commerce de la Bosnie", str. 99.

Pcrtusicr takoer navodi ukupan broj od 2000 idova u cijeloj Bosni (La Bosnie, str.
78). Chaumettc-dcs-Fosss navodi da ih je bilo 1200 (Vovage en Bosnie, str. 30).
21 Pcrtusicr, koji je posjetio Travnik 1812. godine, kae da su stanovnici toga grada
bili sami muslimani, osim "dvije-tri idovske obitelji" (La Bosnie, str. 297); Chaumettc-
dcs-Fosss, koji je boravio u Travniku najvei dio od sedam mjeseci 1808. godine,
kae daje bilo i 1000 pravoslavaca, 500 katolika, 300 Roma i 60 idova. William
Miller napisao je 1898. godine daje Travnik "jedan od najistijih muhamedanskih
gradova u zemlji" (Travels and Politics, str. 155).
22 Thocmmcl, Geschichtliche Beschreibung,^. 130.

23 Levy, Die Sephardim in Bosnien, str. 62-63.
153
bila i injenica da su se idovi odijevali kao

Turci - ali ne i u Bosni, u kojoj su se krani
odijevali ba kao i muslimani, osim nekoliko
sitnih razlika koje je zahtijevao kanun-i raya.)
Sultani reformatori u tridesetim i pedesetim

godinama 19. stoljea donosili su zakone kojima
su davali jednaka graanska prava svim svojim
podanicima, bez obzira na vjeroispovijest, ali su
ti zakoni vrijedili vie u teoriji nego u praksi.
Najvea promjena u statusu idova nastupila je
austro-ugarskom okupacijom Bosne 1878. godine.
Nakon etiri godine osnovana je u Sarajevu
"Sefardska izra-elianska vjerska zajednica",
Cultus-gemeinde (vjerska zajednica) prema
austrijskom uzoru, koja je sama birala svoje
upravno tijelo, vodila evidenciju o svim
Sefardima u gradu i imala pravo ubirati porez od
njih do 25 posto vrijednosti njihovih izravnih
dravnih poreza. Mnogi Akenazi idovi iz
Ugarske, Galicije, Poljske, eke i Moravske i
drugih zemalja nastanjivali su se u Bosni pod
austrougarskom vlau, pa je i za njih osnovana
posebna zajednica.24 idovi koji su govorili
ladino gledali su s visoka na njih, tako da su te
dvije zajednice ivjele odvojeno. Jedan promatra
iz 1908. godine zabiljeio je da se "znatno
razlikuju" jedni od drugih.25 Ovim priljevom moe
se objasniti nagli prirast idovskog puanstva u
gradu. Poto se za veeg dijela 19. stoljea broj
od 2000 stanovnika nije mnogo mijenjao, godine

1885. porastao je na 2618, godine 1895. na 4058,

a 1910. na 6397.26
Broj idova u drugim dijelovima Bosne takoer je

porastao doseljavanjem. Godine 1900. bilo ih je
ve 9311 u cijeloj Bosni.27 Gospodarska politika
Austro-Ugarske pruila je nove prilike idovima;
za razliku od muslimana, oni su se ubrzo
prihvatili industrijalizacije, pa su sva tri
vodea tvorniara u Bosni bili tada Sefardi.
Austrijska politika imala je za posljedicu i to
da su se idovi bolje uklopili u bosansko
drutvo. Bosanski jezik uveden je kao obvezatni
predmet u idovsku osnovnu kolu, a neki su
idovi, prvi put u povijesti ove idovske
zajednice, poslali svoju djecu u svjetovnu
24 Frcidenrcich, Jews of Yugoslavia, str. 15-16.
25 Bacrnrcilher, Bosnische Eindrcke, str. 26. 2f' Frcidenrcich, Jews of Yugoslavia,

str. 213. 27 Curtis, Turk and his Lost Provinces, str. 276.
154
srednju kolu.2" Sve do 1941. godine bosanski

idovi igrali su vanu ulogu u gospodarskom
ivotu svoga zaviaja. idovskih je zajednica
bilo u Sarajevu, Travniku, Mostaru, Banjoj Luci,
Zenici, Bugojnu, Bijeljini, Brkom, Rogatici,
Vlasenici i Tuzli.29 Najvei je dio tog idovskog
svijeta odnijela poplava barbarstva 1941. godine.*
Balkanski Romi imaju mnogo nejasniju povijest

nego idovi; oni su ostavili za sobom vrlo malo
graevina, zapisa, pisaca ili uope pismenih
ljudi. Pa ipak je njihov broj bio vei a

nazonost u Bosni vjerojatno znatno starija.

Premda se ne zna godina njihova egzodusa iz
Indije, bilo ih je na bizantskom teritoriju ve
835. godine, a ima pouzdanih dokaza da su u
europski dio Bizantske Carevine bili preli uli.
stoljeu. U 14. i 15. stoljeu glavno je romsko
sredite bilo u junoj Grkoj, a vjerojatno su se
ve bili udomaili i na otoku Krfu. Jedni su od
njih vjerojatno produili uz jadransku obalu, a
drugi su se ve bili rairili po unutranjosti.
Romska sela u zapadnoj Bugarskoj spominju se u
darovnici iz 1378. godine, to upuuje na
zakljuak da su ve prilino dugo prebivali na
tom podruju. Kao i Vlasi, imali su stanovitu
vojnu tradiciju: u Grkoj je u 15. stoljeu
zabiljeena neka vrsta vojnog ustrojstva medu
Romima. Stoga je zanimljivo spomenuti daje prvi
pouzdani zapis o Romima na tlu bive Jugoslavije
pravni dokumenat iz Dubrovnika iz 1362. godine, a
odnosi se na neku molbu dvojice "Jedupaka" (tj.
Egipana, odnosno Roma) zvanih "Vlah" i
"Vitanus".30
* Ovaj kratki prikaz djelovanja idova u Bosni ne odgovara

doprinosu njihove kulturne povijesti. Posebno je zanimljiv
korpus tradicionalne popijevke ili balade, pod imenom
romunsero, od kojeg su sauvani mnogi primjeri. O ovom
predmetu, i o djelatnosti idovskih kulturnih organizacija, u
19. i na poetku 20. stoljea vidi Nezirovi, Jevrejsko-
panjolsku knjievnost u Bosni i Hercegovini, Vidakovi
Petrov, Kultura panskih Jevreja.
28 Freidenreieh, Jews of Yugoslavia, str. 19-22.
29Shaw, Jews of the Olloman Empira, str. 35; Levntal, ur., Zloini faistikih
okupatora, str. 70-71.
30 O svim drugim pojedinostima vidi Muji, "Poloaj cigana", str. 140-144, i Soulis,
"Gypsies in the Byzantine Empire". Fraser (Gypsies, str. 57) napominje da je izraz
cingarije u jednom srbijanskom proglasu vjerojatno znaio samo "postolari".

155
Na temelju slabane osnove ovoga pojedinca Roma

zvanog "Vlah", ovjek je u napasti da nagaa kako
je u tim krajevima dolo do stanovite simbioze
izmeu Roma i Vlaha potkraj srednjega vijeka. Oni
su dodue bili posve razliiti nomadi, ali ako su
se Romi ve tada bavili obradom metala i slinim
poslovima, mogli su biti od koristi i
uzgajivaima konja i trgovcima. Ima i nekih
lingvistikih dokaza za pretpostavku da su Vlasi
i Romi uspostavili kontakt na zapadnom i srednjem
Balkanu. Vokabular veine zapadnoeuropskih
romskih dijalekata ne pokazuje samo snaan
utjecaj grkoga i junoslavenskih jezika, nego
sadri i natruhe rumunjskog ili vlakog jezika.
Znamo da su se ta romska plemena odselila iz
jugoistone Europe negdje na poetku 15.
stoljea. Moda su proveli neko vrijeme, ali ne
dugo, u Rumunjskoj. Meutim, u njihovu rjeniku
nema ni traga od nekog ranog maarskog utjecaja.
Jezina grada upuuje na zakljuak da su se dulje
vrijeme druili s ljudima koji su govorili vlaki
juno od Dunava.31
Ako ima bar zrnce istine u ovim nagaanjima o

spomenutom dubrovakom dokumentu, Romi su bili
nazoni u Hercegovini mnogo prije dolaska Turaka.
Nita ne znamo o tome to su radili u Bosni u
prvim godinama turske vladavine, ali su
vjerojatno neki od njih vrlo rano preli na
islam. Zakon koji je 1530. godine donio Sulej-man
Velianstveni za ejalet Rumeliju (u koji je u to
doba spadala i Bosna) pravio je veliku razliku

izmeu Roma muslimana i nemusli-mana. Prvi su

morali plaati dvadeset i dvije aspre poreza po
obitelji, a drugi dvadeset i pet, a Romima
muslimanima bilo je zabranjeno ivjeti s Romima
nemuslimanima.32 Prvi put se Romi izrijekom
spominju u Bosni 1574. godine, kad je sultan
Selim II. izdao ferman kojim je odobrio porezne
olakice Romima koji rade u rudnicima: spominje
one koji rade u rudniku eljezne rude nedaleko od
Banje Luke i Rome koji rade u rudnicima "iza
Novog Pazara" -vjerojatno je mislio na rudnike na
sjeveru Kosova.33 Moemo samo nagaati da li su to
bili mjesni Romi koji su se latili rudarenja, ili
Romi koji su doli - kao i aki rudari - iz
ugarsko-rumunjskih zemalja. Potkraj 14. stoljea
Romi su se bili nastanili sjeverno od Dunava.
Tran-
31 Frser, Gypsies, str. 83.
32 Muji, "Poloaj cigana", str. 146-147.
33 Vukanovi, "Le Firman relatif aux tsiganes"
156
silvanski Romi dijelili su se na dvije

tradicionalne kategorije, na rudare ili baie$i, i
na aurare, ispirae zlata.34 Moda su takvi bili i
neki od onih ispiraa zlata to ih je Benedikt
Kuripei vidio 1530. godine na rijeci nedaleko
od Jajea.35
Za veeg dijela poetnog razdoblja otomanske

vlasti turska je uprava dobro postupala s Romima.
U fermanu iz 1604. godine o Romima u junoj

Albaniji i sjeverozapadnoj Grkoj rije je i o

Romima kranima i o Romima muslimanima: "Neka
nitko ne uznemiruje niti ugnjetava pripadnike tog
naroda".36 To je bio Ijudskiji odnos od odnosa
bilo koje vlasti u kranskoj Europi prema Romima
u to doba. Svega osam godina prije toga, na
primjer, osueno je 106 Roma u Yorku a devetorici
je odrubljena glava na temelju zakona koji je
donio parlament u Elizabetino doba, i kojem je
cilj bio "daljnje kanjavanje skitnica to sebe
nazivaju Egipanima".37 Dakako da je veina Roma
ostala na dnu drutvene ljestvice u oto-mansko
doba u Bosni, kao i drugdje. Gradska poglavarstva
vie su voljela da Romi ive izvan gradskih meda
nego da im dodijele vlastite mahale, osim ako ih
nisu uspjeli nagovoriti da se bave obrtom na
gradskom podruju. Iz jednog zapisa u Bugarskoj
iz 1610. godine vidi se da su Romi nemuslimani
morali plaati po 250 aspri dizje ili glavarine,
a muslimani po 180. Usprkos toj razlici u svoti,
reklo bi se da je ovo bila neka vrsta
diskriminacije, jer muslimani inae nisu uope
plaali dizju.38 ini se da su potkraj 17.
stoljea otvrdnuli stavovi otomanske uprave.
Zapoela je kampanja u kojoj su Romi bili
optuivani da se bave prostitucijom i
svodnitvom, a porezi su im znatno uveani.39
Ipak, osnovna zakonska prava Roma bila su ista
kao i prava njihovih susjeda krana i
nemuslimana. Velika veina bosanskih Roma bijahu
muslimanske vjere. ini se
34Weigand, "Rumnen und Aromuncn", str. 174. Biei potjee od maarske rijei
hea.i, to znai "kopati".
35 Kuripei, Itinerarium, str. 31; on kae da su se takvi radnici mogli nai i u mnogim
drugim dijelovima Bosne (str. 44). Uobiajena metoda nije bilo ispiranje zlata iz
pijeska nego povlaenje runa po koritu potoka.

36 M. Hasluck, "Firman regarding Gypsies", str. 2.
37 Fraser, Gypsies, str. 132-134.
38 Sugar, Southeastern Europe under Ottoman Rule, str. 77, 86, 103.
39 Hasluck, "Firman regarding Gypsies", str. 10-11.
157
da su ivjeli preteno nomadskim ivotom sve do

kraja otomanske vladavine, i da ih je bilo vrlo
mnogo. Tako je biskup Maravi izvijestio iz Bosne
1655. godine da "ovjek na svakom koraku nailazi
na Cigane".40 Kad su Austrijanci 1788. godine
prodrli u Bosnu, "velik broj" Roma pridruio se
bosanskim postrojbama da se bore protiv njih.41
Teko je prosuditi koliko ih je u svemu bilo u
Bosni: Chaumette-des-Fosss procijenio je 1808.
godine da ih ima oko 30 000, ali Pertusier, koji
je bio u Bosni etiri godine poslije njega,
raunao je da ih ima svega 8000.42 Sudei po
ostalim podacima koje navode, Pertusier je od
njih dvojice ipak bio pouzdaniji. Prema
otomanskim statistikim podacima, u Bosni i
Hercegovini je 1865. godine bilo ukupno 9630
Roma. Jedan njemaki promatra potkraj ezdesetih
godina 19. stoljea procjenjuje da ih ukupno ima
11 500. Prema slubenom popisu stanovnitva iz
1870. godine bilo ih je svega 5139, ali je to bio
popis kuanstava, pa u njega vjerojatno nisu uli
oni koji su i dalje bili nomadi.43 Rome su vie
puta nagovarali da se negdje skrase, pa je u 19.
stoljeu bilo ciganskih mahala u Sarajevu,
Travniku (gdje je Chaumette-des-Fosss zabiljeio

da ima 300 Roma), Banjoj Luci i Visokom.44
Tada su ve postojale tri odjelite kategorije

Roma u Bosni. Najstariji medu njima, takozvani
"Bijeli Cigani", nisu vie uglavnom bili nomadi i
malo-pomalo su zaboravljali svoj romski jezik.
Veina ih je do 20. stoljea potpuno zaboravila
taj jezik. Ti su Romi u Bosni bili muslimani, ali
"Bijeli Cigani" u Srbiji i Makedoniji bili su
pravoslavne vjere. Njihov dijalekt romskog jezika
svjedoi o dugom prebivanju u junoslavenskim
prostorima. S druge strane "Crni Cigani" ivjeli
su vie nomadskim ivotom i bili su ponajvie
kotlokrpe. Nazivali su ih i ergai (od turske
rijei ergi, to znai "ator"). I oni su se
41 Muji, "Poloaj cigana", str. 149.
42 Chaumettc-dcs-Fosss, Voyage en Bosnie, str. 30; Pertusier, Li Bosnia, str. 78.
43 Thocmmel, Geschichtliche Beschreibung, str. 76-77 (za 1X65. godinu); Maurer,

Eine Reixe durch Bosnien, str. 373, u fusnoti (potkraj ezdesetih godina 19. stoljea);
Muji, "Poloaj cigana", str. 170 (za 1X70. godinu).
44Muji, "Poloaj cigana", str. 157; Chaumettc-dcs-Fosss, Vomge en Bosnie, str.

3X. Roskicwicz biljei daje u ezdesetim godinama 19. stoljea bilo otprilike 1000
Roma u Sarajevu (Studien ber Bosnien, str. 179-1X0).
158
islamizirali (iako ih ponekad nisu putali u

damije zbog toga to su bili neisti), ali u
njihovoj varijanti romskog jezika bilo je vie
rumunjskih elemenata, po emu se dade zakljuiti
da su se doselili iz Transilvanije ili Banata

negdje na poetku otomanske vladavine. (Mogue

je, kao to sam ve napomenuo, da su medu njima
bili i romski rudari iz 16. stoljea.) Obje te
grupacije govorile su o sebi da su "Turci"
mislei zapravo da su muslimani.
Trea se grupacija zvala "Karavlasi", to e rei

"Crni Vlasi". Njima nije bilo pravo da im se
govori da su Cigani i tvrdili su da su Rumunji.
Doista su i govorili rumunjski, a jedan
rodoljubni rumunjski pisac ispisao je 1906.
godine gotovo stotinu stranica ne bi li dokazao
da oni uope nisu Romi. Ipak, svaki dobro
obavijeteni promatra mogao je lako zapaziti da
su to ipak Romi koji su se nekad davno doselili
iz Rumunjske. Pored rumunjskog jezika, govorili
su i jednu varijantu romskog obilato proaranog
rumunjskim rijeima. Da zbrka bude vea, mjesno
ih je puanstvo zvalo "srpskim Ciganima", bilo
zato to su prije toga neko vrijeme ivjeli u
Srbiji, bilo zato to su bili pripadnici Istone
pravoslavne crkve.45
Ti samozvani "Crni Vlasi" nisu, naravno, imali

nikakve veze s onim "Crnim Vlasima" Morlacima iz
starijeg doba. Pripadali su onom dijelu Roma koji
su govorili takozvanim vlakim dijalektima
romskog jezika (tj. onima koji su bili pod
utjecajem rumunjskoga), koji su se proirili na
zapad Europe novim valom iseljavanja u 19.
stoljeu i koji tvore osnovu puanstva amerikih
Roma. Neki su od njih vodali medvjede (ime su se
odavno bavili rumunjski Romi poznati pod nazivom
ursari). Bosanski vodii medvjeda mogli su se
vidjeti na cestama u Francuskoj u sedamdesetim
godinama 19. stoljea.4'1 Jedan engleski putnik
koji je posjetio Bosnu u devedesetim

45 Nadam se da je prikaz koji sam ovdje saeo u ova dva pasusa tona analiza
prilino proturjenih podataka. Najvie sam koristi imao od Gilliat-Smith, "The Dialect
of the Gypsies ol'Scrbo-Croatia"; od komentara kod Glck, "Zur physischen
Anthropologie der Zigeuner in Bosnien", str. 405; i od anonimnog napisa u Bosnische
Pont iz '895. godine to je preveden kod Filipcscu, Coloniile romane din Bosnia, str.
205. Sam Filipcscu odbacuje autorovu tvrdnju i razvija svoju "isto rumunjsku" teoriju
na *tr. 199-293. Weigand pobija Filipcscua u "Rumnen und Aromuncn"; Lockwood
kratko raspravlja o Bijelim Ciganima i crgaima u European Muxlims, str. 30-31.
46 Fraser, Gypsies, str. 231.
159
godinama 19. stoljea zabiljeio je da oni

"putuju po svoj Europi s dresiranim medvjedima, a
kapetan von Roth (austrijski asnik u Bosni)
rekao mi je daje jednog od njih vidio i u
Londonu". Isti je taj putnik ustvrdio daje to
"udan narod koji ivi u rupama u zemlji".47 Prva
pomisao itatelja ovoga teksta mogla bi biti daje
rije o pukom ponavljanju komentara autorovih
bosanskih ili austrijskih informa-tora
optereenih predrasudama. Ali zapravo su Romi
nomadi iz rumunjskih zemalja odavno putovali
ljeti sa atorima i kopali uoi zime podzemna
sklonita u umama.48
Jamano su se Romi esto u manjim skupinama

doseljavali u Bosnu. Najuspjenija takva skupina
doselila se na poetku 19. stoljea iz
Novopazarskog sandaka (koji je tada pripadao
Bosanskom ejaletu) i nastanila u selu Pogledala,
nedaleko od Rogatice, istono od Sarajeva.
Ekspert za bosanske Rome Rade Uhlik posjetio je
Pogledala uoi Drugog svjetskog rata i ustvrdio
daje to "neosporno najzanimljivije i najvitalnije

cigansko naselje u Bosni".
Ljudi su vrlo radini, sposobni, tedljivi,

potene kotlokrpe koje posjeduju izvanredan
smisao za organizaciju. Nisu nomadi; stanuju u
prilino siromanim kuama. U toploj sezoni od
proljea do jeseni putuju po cijeloj Bosni, na
razne strane, eljeznicom, svake godine trae
posao... Veina je njih pismena i vrlo ljubomorno
uva svoj ciganski jezik.49
Kad je nakon Drugog svjetskog rata ponovo doao u

Pogledala, Uhlik je zatekao pusto selo. "Danas je
to selo potpuno zaputeno, a preivjeli Cigani
pobjegli su u sjeverozapadnu Bosnu." U ustakoj
dravi istrijebljeno je ukupno 28 000 Roma. Ipak,
Romi muslimani proli su bolje od pravoslavnih
"Karavlaha". "Zahvaljujui intervenciji viih
muslimanskih sveenika," zapisao je Rade Uhlik,
"sprijeen je jo vei pokolj bosanskih Cigana".50
Meutim, Rome iz Pogledala otjerao je iz
jugoistone Bosne srpski pokolj muslimana.
Kvartovi Roma muslimanske vjere u mnogim
gradovima jugoistone, istone i sjeverne Bosne
proli su kroz sline strahote ubijanja i
razaranja 1992. i 1993. godine.
47 Thomson, Outgoing Turk, str. 170-171. 4S Fraser, Gypsies, str. 58-59.
49 Uhlik, "Scrbo-Bosnian Folk-Tales, no. 8", str. 92-93.
50 Uhlik, "Scrbo-Bosnian Folk-Tales, no. 9", str. 116-117. Veina istrijebljenih Roma
bili su ix Hrvatske, gdje su gotovo svi bili pravoslavne vjere.

10
OTPORI I REFORME 1815. - 1878.
Na kraju napoleonskog doba vlastima u Istambulu

postalo je jasno da u strukturi Otomanske
Carevine ima slabosti s kojima se moraju ozbiljno
uhvatiti u kotac ako ne ele da se imperij
potpuno raspadne. Mnogobrojni uspjesi srpskih
ustanika zadali su teak udarac turskoj vojnoj
asti, a sami napoleonski ratovi pokazali su novu
visoku razinu vojne uinkovitosti u zapadnoj
Europi, prema kojoj je otomanska vojska djelovala
traljavo i zastarjelo - kakva je zapravo i bila.
Novi, po-lusamostalni status Srbije bio je lo
primjer nekim drugim dijelovima carevine, pa je
dolazilo do sve glasnijeg negodovanja u Grkoj.
Tendencija drugih europskih velesila, napose
Rusije i Austrije, da nastupaju kao branitelji i
zatitnici kranskog puka na Balkanu, pojaavala
je pritisak na sultane da reformiraju pravni
status raje, a bile su potrebne i druge zakonske
i administrativne reforme da se poredak naprosto
modernizira i postane prihvatljiviji i
djelotvorniji. Meutim, najvaniji i najhitniji
politiki problem nije bio porast moi i

samostalnosti kranskih podanika nego lokalne

polusamostalne muslimanske vlastele.
Najambiciozniji je medu njima bio Ali-paa
Janinski u sjeverozapadnoj Grkoj, koga su u
Janini opsjedale otomanske snage 1820. godine i
naposljetku ga 1822. ubile, i Muhamed Ali-paa
Egipatski, kudikamo strahotnija linost koja je
ustrojila svoju vlast kopirajui vojne i upravne
metode iz Zapadne Europe. Pokuaj na poetku
tridesetih godina 19. stoljea da ga svrgnu
silom, neslavno je propao. Isto su tako neka
svoja prava zahtijevali i mnogi drugi lokalni
poglavari nieg ranga, ali je malo njih shvaalo
potrebu za reformama kako ju je shvaao Muhamed
Ali-paa, a sigurno je da nikakvih reformatora
nije bilo medu pobunjenim begovima, kapetanima i
ajanima u Bosni.
Prva se nevolja pojavila u poznatom obliku,

sukobu izmeu nepopustljiva bosanskog namjesnika
i graanskog ponosa i privilegija grada Sarajeva.
Siliktar Ali-paa, koji je postavljen za
namjesnika u Bosni 1813. godine, bijae general i
usijana glava koji je bio vrsto nakanio da
obuzda bosansku samostalnost. im je stigao u
Sarajevo, obznanio je da nee ostati u njemu samo
tri dana koliko je bilo uobiajeno, nego da e
naizmjence stolovati po est mjeseci u Travniku i
Sarajevu. Taj je njegov prijedlog odbijen pa je
morao poslati svoje postrojbe (mahom Turke i
Albance) da pokore grad.1
1 ami, Lus Voyageurs franais, str. 193-194,201.
163

Vidjeli smo ve kako je 1814. godine velika

vojska napala i osvojila Mostar. Slina je akcija
poduzeta i 1820. godine, kad se sultan elio
osigurati da Bosna miruje dok osmanlijska vojska
bude zaokupljena svladavanjem Ali-pae u
sjeverozapadnoj Grkoj. Kaznena ekspedicija pod
Delaludin-paom okomila se na Mostar i
Srebrenicu i pobila pobunjene kapetane u Banjoj
Luci i Derventi.2
U ovakvim je sukobima bilo posrijedi samo krenje

otpora silom. Ali sustavniji napad na lokalne
monike poduzet je u dvadesetim godinama 19.
stoljea, kad je valjalo reformirati vojni i
politiki poredak iz kojeg su ti lokalni monici
crpli snagu. Kao i u svim prijanjim pokuajima
provoenja otomanskih reformi, udarna je snaga
bila vojska. injenica da se sultan morao
osloniti na Muhamed Ali-painu vojsku koju su
izobrazili Francuzi u Egiptu da bi uguio pobunu
u Grkoj bijae najpouzdaniji znak da je potrebna
korjenita reforma u vojsci. Kad je u ljeto 1826.
sultan Ma-hmut II. najavio stvaranje novog vojnog
korpusa, janjiari su se okupili na svome
vjebalitu i krenuli na carsku palau da izvre
tradicionalni janjiarski pu. Ali Mahmut je
razmjestio vojnike koji su mu ostali privreni s
topovima oko vjebalita pa je za pola sata pobio
karteama itav janjiarski korpus. Taj je
dogaaj (koji se u otomanskoj historiji prilino
stidljivo naziva "sretna nezgoda") omoguio
Mahmutu da ukine instituciju janjiara i osnuje
novu regularnu vojsku baziranu u Istambulu i nove
jedinice u provincijama, za koje e se novaiti
vojnici za rok sluenja od dvanaest godina.3
Razumljivo je da je reakcija u Bosni - gdje su
janjiari bili privilegirana drutvena

institucija kojoj je pripadala veina

muslimanskih graana - bila vrlo estoka. Stoga
je u Bosnu upuen novi vezir, Hadi Mustafa-paa,
sa estoricom dunosnika da provedu ondje
reformu, ali su ga Bonjaci vratili tamo odakle
je i doao. Zatim je sultan 1827. godine poslao
vojsku iz Beograda pod zapovjednitvom Abdurahman-
pae. Ovaj je uao u Sarajevo, svladao tamonje
janjiare i smaknuo sedmoricu njihovih voa. Ali
1828. godine ponovo je izbila pobuna i nakon tri
dana ulinih borbi u Sarajevu Abdu-
2 Bou, La Turquie d'Europe, sv. 4, str. 374; urdcv, "Bosna", str. 1268.
3 O tim dogaajima vidi kod Lewis, Emergence of Turkey, str. 78-83; Shaw, History
o/ the Ottoman Empire, sv. 2, str. I9-24.
164
rahman-paa morao je napustiti grad i obnoviti

staru praksu da vezir stoluje u Travniku.4
Promjene u vojsci koje su sadravale nove metode

obuke i nove odore u europskom stilu, neprestano
su izazivale otpor u Bosni, a lokalna vlastela
iskoritavala su tu opu kivnost medu
muslimanima ,,za svoje politike ciljeve. Godine
1831. stigao je iz Gradaca u sjevernoj Bosni
karizmatian mlad^ kapetan Husein u Travnik s
omanjom postrojbom i zauzeo grad. inom javnog
ponienja natjerao je vezira da svue svoju
modernu odoru i, nakon obrednog pranja, odjene
tradicionalno odijelo. Htio je zadrati vezira u
kunom pritvoru, ali mu je zatoenik umaknuo i
pobjegao u Austriju. (To bijae presedan za
buduu suradnju izmeu austrijskih i otomanskih

vlasti na tom dijelu granice - Austrijancima su

ve bili dozlogrdili neprestani pljakaki upadi
koje su organizirali pobunjeni lokalni kapetani.)5
Dotle je slina ali ozbiljnija pobuna izbila u
sjevernoj Albaniji i pobunjenika je vojska
krenula na istok da zapodjene bitku s otoman-skim
oruanim snagama pod vodstvom velikog vezira.
Iskoristivi ovu prigodu, Husein-kapetan poveo je
vojsku od 25 000 Bonjaka na Kosovo da toboe
pomogne osmanlijskim snagama. Kad su stigli
onamo, podnijeli su svoje zahtjeve: upravnu
autonomiju i obustavu reformi u Bosni, obeanje
da e vezir u Bosni ubudue uvijek biti bosanski
beg ili kapetan, i zahtjev da se Husein-kapetan
smjesta imenuje na taj poloaj.
Veliki vezir pristao je na sve, iako nije kanio

izvriti nita od svojih obeanja. Uskoro se
latio posla da izazove suparnitvo meu vie
bosanskih begova. Najposlije je uspio odvojiti
hercegovake kapetane, pod vodstvom Ali-age
Rizvanbegovia, od Huseinove bune. Zatim je,
1832. godine, poslao vojsku od 30000 ljudi na
Bosnu. Husein-kapetan pokuao je organizirati
obranu Sarajeva, ali je malo-pomalo izgubio
podrku i na kraju morao potraiti utoite u
Austriji. Poslije ga je sultan uvjetno pomilovao
i poslao u unutarnje progonstvo, u Trabzon.
Nagrada je Ali-agi Rizvanbegoviu bila to to je
Hercegovina odvojena od Bosanskog ejaleta kao
zaseban teri-
4 Bou, La Turquie d'Europe, sv. 4, str. 375-377.
5 Rothenberg, Military Border in Croatia, str. 130.
165

torij pod njegovom vlau.6 U Bosni je jo bilo

otpora, ali ga je novi namjesnik Mehmed Salih-
paa Vedihija nemilosrdno i uinkovito skrio.
Ajana iz Banje Luke koji mu je zadavao najvie
jada namamio je u Sarajevo i dao ga zadaviti.7
Dok je Husein-kapetan hlepio za svojim snom o

autonomnoj Bosni u Otomanskoj Carevini, nastavila
se postupna transformacija te iste carevine.
Godine 1831. ukinut je sistem timarskih posjeda.
To nije podiglo veliku prainu u Bosni - mnoge se
spahije jednostavno nisu obazirale na to, a druge
je zemljoposjednike to samo ponukalo da pospjee
proces pretvaranja timara u agaluke i begluke.8
Jamano bi ionako bilo dolo do pobuna seljaka
protiv vlastele u raznim dijelovima Bosne 1834. i
1835. godine. Ova je potonja pobuna znaajna samo
po suradnji izmeu katolikih i pravoslavnih
kmetova.9 Meutim, reforma koja je bila
karakteristina za Bosnu i Hercegovinu bijae
ukinue sistema kapetanija 1835. godine. Ne zna
se kako je to primila veina samih kapetana, ali
se ini da je ta odluka izazvala manje komeanja
nego to se moglo oekivati. Umjesto kapetana,
trebalo je da zemljom upravljaju muselimi
(dunosnici koji su zastupali namjesnika i koje
je on sam postavljao). Mnogi bivi kapetani,
ajani i spahije postavljeni su za muselime, ime
je zacijelo spaena njihova ast, premda vie
nisu bili na elu lokalnih postrojbi i nisu mogli
tretirati muselimsku funkciju kao nasljednu. Ipak
se nekoliko kapetana u zapadnoj Bosni pobunilo
1836. godine, ali su njihovu pobunu uguile
dravne postrojbe iz Anadolije. Nekoliko aga
diglo se opet na oruje idue godine. Godine

1840. namjesnik u Travniku morao je privremeno

napustiti taj grad pred novom pobunom, ali su i
nju ubrzo skrile regularne jedinice. Preostali
nezadovoljni kapetani koji nisu bili postavljeni
za muselime dii e se jo jednom na oruje 1849.
i 1850. godine, ali e i njih snai slina
sudbina.10
6 Bou, La Turquie d'Europe, sv. 4, str. 378-383.
7 Ibid., sv. 4, str. 384.
8 Tomasevich. Peasants, Politics, and Economic Change, str. 103.
9 Chopin i Urbicini, Provinces danubiennes, str. 242.
10Kreevljakovi, Kapetanije u Bosni, str. 68-69; ljivo, Omer-Paa Lalas, str. 10;
urdcv, "Bosna", str. 1268.
166
Veina ostalih carskih reformi iz tridesetih

godina 19. stoljea nije toliko pogodila Bosnu:
uvoenje potanske slube i slubenih novina,
razvitak novih kola i reformiranih
ministarstava. Ali godine 1839. Mahmuta je
naslijedio njegov sin Abdul Medid I. koji je u
studenom iste godine donio niz mnogo temeljitijih
reformi u dokumentu poznatom pod nazivom
Hatierif od Dulliane. (To ime doslovce znai
sveano potpisana povelja u ruinjaku, nazvana
tako po ruinjaku u dvoritu palae Topkapi.)
Njime je svim podanicima, bez ob/.ira na
vjeroispovijest, zajamena jednaka sigurnost
ivota, asti i imovine - ime je zapravo ukinuta
kanun-i raya. Isto tako, predviena je nova
osnova za vojno novaenje i propisane nove metode

odreivanja i ubiranja poreza, ime je odzvonilo

zloglasnom sistemu otkupa od drave prava na
ubiranje poreza. Ta su naela razraena u nizu
potonjih mjera i ponovljena u slinom dekretu
1856. godine, tzv. Ilatihiimajiinu. Sav sklop
relormskih mjera iz tog razdoblja poznat je pod
skupnim nazivom tanzimat, to e rei
reorganizacija carevine - ili, da se posluimo
rijeju s kraja 20. stoljea, s prikladnim
prizvukom neuspjeha, perestrojka.n Naela
izloena u Hatierifu bijahu plemenita i dobro
smiljena. Na alost, ta su naela imala slab ili
nikakav uinak u zabaenim oblastima Carevine kao
to je bila Bosna, gdje se na njih jednostavno
nitko nije obazirao.
Tada je ve stanje u Bosni bilo vrlo teko. Neki
dijelovi zemlje moda i nisu bili pretrpjeli
velike tete od vojevanja i nemira, i ne bismo
smjeli olako zakljuiti da je svekoliko puanstvo
Bosne ivjelo u bijedi i neimatini. Jedna je
pravoslavka rekla nekom engleskom putniku oko
sredine sedamdesetih godina 19. stoljea da su
prije trideset godina obini ljudi ivjeli mnogo
bolje nego sada, jer onda nije bilo poreza nego
hara... Ljudi su bili bogati, i imali su konje,
volove, svinje, ovce i perad... Iako nije bilo
slobode, begovi i age. vlastela, titili su i
hranili svoje kmetove.12 Ali dakako da se uvijek
im da se prije trideset godina bolje ivjelo, a
sredinom sedamdesetih godina 19. stoljea ivjelo
se doista teko. Sigurno jeina ostalih carskih
reformi iz tridesetih godina 19. stoljea nije
toliko pogodila Bosnu: uvoenje potanske slube
i slubenih novina, razvitak novih kola i
reformiranih ministarstava. Ali godine 1R39.
Mahmuta je naslijedio njegov sin Abdul Medid I.
koji je u studenom iste godine donio ni/ mnogo

temeljitijih rclbrmi u dokumentu poznatom pod

nazivom //o//.%r// "(/ z///za/it\ (To ime
doslovce znai sveano potpisana povelja u
minjaku. nazvana tako po ruinjaku u dvoritu
palae Topkapi.) Njime je svim podanicima, bez
obzira na vjeroispovijest, zajamena jednaka
sigurnost ivota, asti i imovine - ime je
zapravo ukinuta Azm:/"-/ ranr Isto tako,
predviena je nova osnova za vojno novaenje i
propisane nove metode odreivanja i ubiranja
poreza, ime je odzvonilo zloglasnom sistemu
otkupa od drave prava na ubiranje poreza. Ta su
naela razraena u nizu potonjih mjera i
ponovljena u slinom dekretu 1856. godine, tzv. //
dff/n/mo/M/M/. Sav sklop relormskih mjera iz tog
razdoblja poznat je pod skupnim nazivom (M/;zm;
o/, to e rei reorganizacija carevine - ili, da
se posluimo rijeju s kraja 20. stoljea, s
prikladnim prizvukom neuspjeha, /Jtv-f.svm/A-"."
Naela izloena u Haticriiu bijahu plemenita i
dobro smiljena. Na alost, ta su naela imala
slab ili nikakav uinak u zabaenim oblastima
Carevine kao to je bila Dosna, gdje se na njih
jednostavno nitko nije obazirao.
Tada je ve stanje u Uosni bilo vrlo teko. Neki

dijelovi zemlje moda i nisu bili pretrpjeli
velike tete od vojevanja i nemira, i ne bismo
smjeli olako zakljuiti da je svekoliko puanstvo
Bosne ivjelo u bijedi i neimatini. Jedna je
pravoslavka rekla nekom engleskom putniku oko
sredine sedamdesetih godina 19. stoljea da su
"prije trideset godina obini ljudi ivjeli mnogo
bolje nego sada. jer onda nije bilo poreza nego /
wmt'... Ljudi su bili bogati, i imali su konje,
volove, svinje, ovce i perad... lako nije bilo
slobode, begovi i age. vlastela, titili su i

hranili svoje kmetove".'- Ali dakako da se uvijek

ini da se prije trideset godina bolje ivjelo, a
sredinom sedamdesetih godina 19. stoljea ivjelo
se doista teko. Sigurno je
11 O Tanzimatu vidi Lewis, Emergence of Turkey, str.106-128; Shaw, History of the

Ottoman Empire, sv.2,str.58-133
12 Muir Maeckenzie i Irby, Traveles in the Slavonie Provinces,sv.1, Str.13
da ope prilike u Bosni nisu bile dobre ni u

etrdesetim godinama. Infrastruktura i
gospodarstvo bijahu oslabljeni godinama
ratovanja. Veliki francuski geograf Ami Boue
napravio je 1840. godine klasifikaciju balkanskih
cesta, u kojoj je najnia kategorija, u Bosni i
Albaniji, bila po njemu "uasna". Prozvao je te
ceste "escaliers de rochers" - stubama od
stijena.13 Austrijski konzularni slubenik Di-
mitrij Atanaskovi izvijestio je Metternicha
nakon posjeta Bosni 1844. godine: "Dojmovi koje
sam ponio sa sobom po odlasku iz Bosne bili su
jo gori, ako je to mogue, nego oni koje sam
stekao po dolasku."14 Redovito potiskivana na
razini nacionalne politike, ogorena vlasteoska
klasa nastojala je umjesto toga svim silama
iscijediti to vee prihode od seljaka. Boue je
zapazio da su begovi sve nepovjerljiviji prema
kranima i da se pribojavaju da ovi ne pozovu
svoje suvjemike iz inozemstva da upadnu u Bosnu.
Bitni problemi nisu bili religijske nego
gospodarske i politike naravi.15 Muslimanski su
seljaci bili izrabljivani, kad god je to bilo
mogue, koliko i kranski. Jedna iskrena
peticija upuena 1842. godine namjesniku u Bosni,
u kojoj su iznesene pritube na nepodnoljivo

visoke poreze i namete, poinje ovako: "Mi,

ponizni muslimanski graani i bijedni krani iz
svekolikog teanjskog kraja..."16
Novi namjesnik koji je stigao 1847. godine, Tahir-

paa, pokuao je reformirati sistem desetina i
drugih seljakih davanja agalucima. Ukinuo je
kuluk (obvezatni rad na vlastelinstvu) a za
uzvrat poveao postotak seljakova uroda ita koji
je bio duan predati vlastelinu od jedne
etvrtine na jednu treinu. Na alost, mnogi su
zemljoposjednici prihvatili ovu drugu promjenu,
ali ne i prvu.17 Kad je Tahir-paa pokuao
provesti i vojne reforme koje jo nisu bile
provedene u Bosni kako treba, iznova je izbila
pobuna begova i aga. U zemlji su se vodili krvavi
okraji 1849. godine, a pobuna je bila u punom
zamahu i sljedee godine kad je Tahir-paa umro.18
13 Boue, La Turquie d'Europe, sv. 3, str. 53.
14 ii, ur., Bosna za vezirovanja Omer-pae, str. 27.
15 Bouc, La Turquie d'Europe, sv. 4, str. 119.
16 ljivo, Omer-Paa Latas, str. 13-14.
17Tomasevich, Peasants, Politics, ami Economic Change, str. 104; detaljniji prikaz
pokuaja Tahir-pac oko poreznih reformi vidi kod ljivo, Omer-Paa Latas, str. 18-
24.
18 ljivo, Omer-Paa Latas, str. 50-51.
168
Tada je sultan poslao u Bosnu jednog od

najsposobnijih i najinteligentnijih namjesnika od

svih u tom posljednjem stoljeu otomanske

vladavine: Omer-pau Latasa. Roen kao Mihajlo
Latas u Lici, on je bio narednik u austrijskoj
vojsci u Krajini. Dobro je govorio njemaki,
poznavao je metode rada u zapadnoeuropskoj vojsci
i bio nadaren za praktinu politiku i vojne
vjetine. Postoje potpuno skr-io pobunu 1850. i
1851. godine, otpremio je mnoge begove i age u
progonstvo u Anadoliju. Osim toga, ukinuo je
poseban Hercegovaki paaluk i proveo novu
upravnu podjelu Bosne i Hercegovine na devet
okruga, a svakome je od njih na elo postavio
kajmakama (predstavnika namjesnikova, neto kao
vojnu verziju muselima).19 Dimitrij Atanaskovi,
koji se vratio u Bosnu kao austrijski generalni
konzul, upoznao se s njim u kolovozu 1850. i
ovako iznio svoje miljenje u izvjetaju: "Rekao
je da otomanska vlast, iz politikih razloga,
moe tek sporo i oprezno prijei na popravljanje
ivotnih prilika krana, da ne bi uzbunila
muslimane, o ijoj potpori i snazi drava
ponajvie ovisi."20 Neke od njegovih reformskih
mjera nisu bile omiljene medu kranskim
seljacima - zbog njegove politike razoruavanja
svekolikog puanstva osjeali su se ugroeni, a
neki od njegovih novih kajmakama nebosanskog
porijekla zlorabili su vlast. "Vlada ope
nezadovoljstvo," pisao je Atanaskovi u srpnju
1851.2! Meutim, potpuno je skrena politika mo
stare vlasteoske klase, pa se moglo pomiljati i
na uvoenje reformi otomanskog tanzimata.
Koliko su te reforme bile doista potrebne vidi se

i iz molbe koju su bosanski krani uputili
sultanu 1851. godine.* Medu ostalim su
zahtijevali da se s njima postupa kao i s turskim
podanicima, a ne kao s rajom; zatraili su

ravnopravnost pred zakonom; eljeli su da bude

isti broj kranskih i muslimanskih sudaca; i
zatraili ukidanje
*Taj je vani spis sastavio Ivan Franjo Juki, a moe se nai

na kraju njegova Zemljopisa (str. 156-9). Taj bi se spis mogao
nazvati prvim primjerom modernog ustavnog razmiljanja u
bosanskoj povijesti.
19 abanovi, Bosanski paaluk, str. 96.
20 ii, ur., Bosna za vezirovanja Omer-pae, str. 111.
21 Ibid., str. 235, 347, 357.
169
glavarine ili haraa.22 Prva dva zahtjeva odnosila

su se na stvari na koje su bili stekli pravo
Hatierifom od ulhane 1839. godine, a trei je
zahtjev bio samo proirenje tih istih naela.
(Zapravo su u gradskom sudu u Travniku bila ve
dva kranska suca, ali je to bio izniman sluaj.)
23 Hara je napokon ukinut 1855. godine, kad je
ukinuta i tradicionalna zabrana kranima da
redovito slue vojsku. Meutim, budui daje hara
zamijenjen porezom u zamjenu za vojnu slubu, za
koju se regrutiralo na isti nain, a budui da
veina kranskih podanika i dalje radije nije
sluila vojsku, ta promjena nije praktiki gotovo
nita donijela kranima. Jedina je stvarna
razlika bila u tome to su muslimani koji nisu
sluili vojsku morali plaati jo jedan porez.24
Kako rekosmo, stav bosanskih muslimana prema

kranima poprilino se zaotrio u prvoj polovici
19. stoljea. Nekoliko takvih primjera navodi se

u konzularnim izvjetajima u to doba. Kad je

malobrojna pravoslavna zajednica u Travniku 1853.
godine dobila doputenje da podigne crkvu,
muslimanski su graani zahtijevali da se ona
sagradi izvan grada. Iste je godine katolicima
odbijena molba da podignu crkvu u Sarajevu (ali
im je uskoro zatim odobrena, djelomice i kao
posljedica pritiska stranih konzularnih
predstavnitava). Katoliki sveenici u Livnu
tuili su se da kranin ne moe doekati
povoljnu presudu za sebe na sudu ni jedanput od
stotinu puta.25 Ipak, kad itamo o tim pritubama,
ne smijemo smetnuti s uma ni injenicu da je
izmeu dvadesetih i pedesetih godina 19. stoljea
u raznim dijelovima Bosne sagraen poprilian
broj novih crkava, upnih dvorova i kola. Uz
osnovnu kolu u Sarajevu koju je bila podigla jo
na poetku 18. stoljea pravoslavna zajednica,
1851. godine sagradila je i srednju kolu.
Osnovne su kole imali ve u deset drugih
bosanskih gradova. Go dine 1870. imat e ih
najmanje 28, a svih kola zajedno vjerojatno ak
57. U ezdesetim godinama 19. stoljea katolici
su imali srednje kole u nekoliko veih gradova i
27 osnovnih kola. Nekoliko je
22 Ibid., str. 302-303.
23 Gavranovi, Basna 1X53-1X70, str. 42.
24 Lewis, Emergence of Turkey, str. 116.
25 Gavranovi, Bosna 1X53-1X70, stranice ovim redom: 43, 38-39, 84-85.
170

novih katolikih crkava podignuto u pedesetim

godinama 19. sto Ijea.2"
to se tie kvantitete sveenstva, obje su crkve

doivjele preporod potkraj otomanske vladavine. U
ezdesetim godinama 19. stoljea bilo je
otprilike 380 katolikih sveenika i vie od 400
pravoslavnih.27 to se tie kvalitete, situacija
nije bila tako povoljna. Veina stranih
promatraa posvjedoila je da su franjevci bili
openito na niskom stupnju naobrazbe, a gotovo su
svi promatrai bili zgranuti nad pohlepnou
pravoslavnih sveenika. Jedan je njemaki putnik
zabiljeio kako popovi plaaju za parohiju izmeu
20 i 200 dukata, i nazvao ih "ljudskim oloem".28
Jedan je drugi promatra napomenuo kako
pravoslavni episkopi kupuju episkopije za velike
svote novca, koje zatim nastoje nadoknaditi od
svoje pastve. Radi toga su se uputali u
"neobino prisne odnose s lokalnim muslimanskim
vlastima".29 Ali medu kranskim sveenicima i
uiteljima ijedne i druge vjeroispovijesti bilo
je nekoliko energinih pojedinaca. Neki su od
njih bili duboko religiozni ljudi, recimo fra
Grga Marti, poglavar franjevaca u Sarajevu od
pedesetih do sedamdesetih godina 19. stoljea.
Ali bilo je i drugih koji se nisu bavili samo
religijom nego i politikom. Takav je, recimo, bio
franjevac Ivan Franjo Juki, ija smo historijska
zapaanja o preobraanju srednjovjekovnog
plemstva na islam ve spomenuli. Takav je bio i
Teofil Petranovi, uitelj u pravoslavnoj koli u
Sarajevu u ezdesetim godinama 19. stoljea, koji
je okupio oko sebe skupinu ljudi to su obilazili
sela i govorili pravoslavnim seljacima daje
vrijeme da prestanu sami sebe nazivati
"hrianima" i da se ponu nazivati Srbima. Tu je

bio i Vaso Pelagic, ravnatelj pravoslavne kole u

Banjoj Luci, koji je agitirao s pozicija srpskog
nacionalizma.30 Pelagic je na kraju bio uhien
26 ii, ur., Bosna za vezirovanja Omer-pae, str. 358; Andri, Razvoj duhovnog
ivota u Bosni, str. 64-65; Thocmmcl, Geschichtliche Be.schreihung, str. l 14-116;
Gavranovi, Bosna 1853-1871), str. 44.
27 Thoemmel, Geschichtliche Beschreibung, str. 99, 102.
28 Maurer, Eine Reise durch Bosnien, str. 364-365; usp. sline komentare Ata-
naskovicvc \7. 1853. godine: Gavranovi, Bosna 1X53-1X70, str. 44.
29Iz izvjetaja Atanaskovicva nasljednika Jovanovia iz 1862. godine: Gavranovi,

Bosna 1853-1870, str. 280.
30 Vidi Andri, Rai\'oj duhovnog ivtiki u Bosni, str. 53-54 (o Jukiu); Imamovi, "O
historiji bonjakog pokuaja", str. 41 (o Petranoviu - i o njegovu katolikom
Pandanu Klementu Boiu, prevoditelju u pruskom konzulatu); Koctschct, Osman
171
i osuen na zatvorsku kaznu, ali mu je bilo

doputeno ostati u sjeditu pravoslavnog
mitropolite u Sarajevu, umjesto da bude u zatvoru.
**
Ali openito najvie iznenauje tolerancija

bosanskih vlasti prema takvim aktivnostima. One
su, naravno, znale da nacionalisti s obje strane
Bosne, i u Hrvatskoj i u Srbiji, agitiraju za
konano anektiranje Bosne. Jedan krajiki asnik
u Hrvatskoj, major Antonije Ore-kovi, pokuao
je ak organizirati revolucionarnu mreu u Bosni
na poetku ezdesetih radi podizanja opeg
ustanka i stvaranja nove junoslavenske drave.
Meutim, budui da je u njegove planove bilo
ukljueno i ruenje austrijske vladavine, na

kraju su austrijske vlasti primijenile otre

mjere protiv njega i njegovih sudrugova.31 to se
polusamostalne Srbije tie, njene su tenje za
Bosnom bile bjelodano jasne. Vodei srpski
intelektualac Vuk Karadi objavio je 1849. napis
pod naslovom "Srbi svi i svuda", u kojem je, na
temelju historijskog argumenta koji neto
nedokazano uzima dokazanim, ustvrdio da je sav
narod u Bosni i Dalmaciji srpski.32 A 1844. godine
ministar unutarnjih poslova Srbije Ilija
Garaanin napisao je tajni memorandum u kojem je
izloio metode poticanja prosrpskog raspoloenja
u Bosni s krajnjim ciljem aneksije Bosne. Medu te
metode spadala je izobrazba mladih Bonjaka u
srpskoj
** Nakon pritvora u Sarajevu 1869. godine, Pelagic je prognan

u Tursku, odakle se vratio (nakon godinu dana) u Srbiju. Neka
se Pclagicva djela mogu proitati u suvremnu izdanju u tri
sveska: Izabrana djela. Dostupna su i suvremena izdanja Ju-
kicvih (Sahrana djela) i Marticvih radova (Izabrana djela).
O Jukiu itatelji mogu proitati izvrsnu studiju Borisa
oria objavljenu u Jukicvim Sahranim djelima, svezak 3, str.
9-101. Moda karakteristika Grge Martia kao duboko
religioznog ovjeka nije sasvim tona jer je nepotpuna; iako
je glas o njemu kao duhovnom vodi ustanovljen u posljednjim
godinama njegova ivota provedenim u samostanu u Kreevu, u
svojoj je ranijoj djelatnosti pokazao i politiku vjetinu (u
njegovanju odnosa sa stranim konzularnim predstavnicima) i
prilino moderne, svjetovne knjievne interese.
Pascha, str. 33-34 (o Pclagiu). O Pclagicvoj arolikoj kasnijoj karijeri, u kojoj je bilo
i agitiranja medu bosanskim emigrantima u Beogradu i Bukuretu, vidi upri-
Amrcin, Die Opposition in Bosnien, str. 61-64.
31 Rothenberg, Military Border in Croatia, str. 166.
32 Prijevod ovog teksta vidi kod Ormck i dr., ur., Le Nettoyage etlin/ue ("Etniko
ienje"), str. 42-53.
172

upravnoj vlasti i obraivanje viih franjevakih

poglavara.33 Ipak je pomalo anakronino promatrati
sva ta nastojanja samo u svjetlu ekspanzionizma
"Velike Srbije". U ono vrijeme Srbija je bila
jedina drava koja je eventualno mogla igrati
ulogu kakvu je Pijemont odigrao u ujedinjavanju
Italije. Svaki Srbin koji je prieljkivao
nezavisnu junoslavensku dravu dakako daje vidio
tako neto u proirenju Srbije. S druge strane,
bilo je mnogo hrvatskih intelektualaca,
primjerice Ante Starevi i Eugen Kvaternik, koji
su zastupali slinu ideologiju, samo sa suprotnim
predznakom, prema kojoj su svi Bonjaci bili
Hrvati.34 Dabome da muslimanske vlasti u Bosni
nisu bile sklone pratiti te intelektualne debate
do u tanine, ali su vrlo dobro znale da je Bosna
nagrada za koju su se i njihovi pravoslavni i
katoliki susjedi spremni nadmetati.
Za svih tih previranja u ezdesetim godinama

Bosna je uivala u razmjerno zlatnoj dekadi pod
jednim od svojih najdobroudnijih vladara,
Topalom Osman-paom. ovjek ne moe a da se ne
divi tom ovjeku - djelomice i zato to mnogo od
onoga to znamo o njemu potjee iz memoara
vicarskog lijenika, turkofila Josefa Koe-
tscheta, koji se 1861. nastanio u Sarajevu,
otvorio ondje ljekarnicu i postao pouzdanik i
savjetnik niza bosanskih namjesnika, medu kojima
je Topal Osman-paa bio oito njegov miljenik.
(Ipak, nije u to doba bilo ba sve idealno:
Koetschetov glavni razlog to je doao u Bosnu
bio je taj stoje bio osobni lijenik Omer-pae
Latasa, koji se vratio u Bosnu 1861. godine kao
vojni zapovjednik da ugui jo jednu bunu u

Hercegovini, bunu koju je podjarivala susjedna

Crna Gora.)35 Ali Topal Osman-paa - nadimak
"Topal" ("hromi") odnosio se na njegovo hramanje,
to bijae posljedica rane zadobivene u ratu -
bijae oito najbolja vrsta uljuenog turskog
vladara. Bivi admiral i graanski namjesnik u
Beogradu, dobro je poznavao tursku, arapsku i
perzijsku knjievnost, pisao pristojnu poeziju na
turskome i govorio francuski i grki. Podigao je
nove muslimanske
33 Ibid., str. 64-80, posebice str. 75, 78. O drugim Garaaninovim prijedlozima za
propagandne akcije u Bosni vidi Slijepcvi, Pitanja Bosne, str. 21-22.
34 Vidi Banac, National Question, str. 85-89.
35 Shaw brka ovu vojnu ekspediciju Omcr-painu s njegovim namjesnitvom u Bosni

od 1850. do 1852. godine: History of the Ottoman Empire, sv. 2, str. 149.
173
kole u Sarajevu, dopustio kranskim zajednicama

da podignu jo vie svojih kola, utemeljio
knjinicu arapskih, perzijskih i turskih djela u
Begovoj damiji i pribavio tiskarski stroj na
kojem su se tiskale kolske knjige i tjednik
Bosna na bosanskom i na turskom jeziku. Odluno
se upustio u gradnju cestovne mree, dovrio
glavnu cestu od Sarajeva na sjever do Bosanskog
Broda za godinu dana, tovie, dao izgraditi ak
i eljezniku prugu od Banje Luke do granice
Hrvatske. Podigao je i bolnicu u Sarajevu, prvu
javnu bolnicu u Bosni, sa 40 kreveta za bolesnike
svih vjeroispovijesti.36
Proveo je i neke vane politike reforme. Godine

1865. napokon je uveden nov sistem vojnog

regrutiranja muslimana. Topal Osman--paa bio je
oprezan, obeao je da unovaeni vojnici nee
ratovati izvan Bosne i otupio je otricu reforme
primanjem u vojsku vie od 1000 dobrovoljaca.
Sljedee godine proveo je u djelo dalekosene
promjene koje je zahtijevao Zakon o reformama u
provincijama iz 1864. godine. Posrijedi je bila
reorganizacija strukture vlasti svekolikog
Bosanskog ejaleta (koji e se u budue zvati
vilajet), osnivanje novih sudova (sa mjeovitim
muslimansko-kranskim prizivnim sudom) i podjela
cijelog bosansko-hercegovakog teritorija na
sedam sandaka. Svaki od tih sandaka slao je
zastupnike (po dva muslimana i jednog kranina)
u savjetodavnu skuptinu, koja se sastajala
jedanput godinje na najvie 40 dana da savjetuje
namjesnika u gospodarskim i financijskim
pitanjima: o poljodjelstvu, oporezivanju, gradnji
cesta i tako dalje. Uz to je osnovano i malo
izvrno vijee koje se sastojalo od trojice
muslimana, dvojice krana i jednog idova, i
koje se sastajalo dva puta tjedno pod
predsjedavanjem namjesnikovim. Iako su oba ta
tijela imala savjetodavni karakter, bijae to
velik napredak prema onome kako su se poslovi
obavljali u prethodnih 400 godina.37
Jedan je od najveih problema, kao i uvijek u

ovom posljednjem razdoblju otomanske vlasti u
Bosni, bio problem odnosa izmeu seljaka i
zemljoposjednika. Tu je glavna reformska mjera
bila do-
36 Koctschct, Osman Pascha, str. 1-5, 11-12.
37 Ibid., str. 7. Koctschel usput napominje da se ukupna financijska uprava vilajeta

sastojala od ravnatelja, nadzornika i petnacstoricc inovnika. O pokrajinskom /iikonu i

reformama vidi Shaw, History of the Ottoman Empire; sv. 2, str. KX-91..
174
nesena 1859. godine, pred sam dolazak Topal Osman-

pae u Bosnu, tako da je njemu bilo jo tee
provesti tu mjeru u djelo. Taj je dekret bio
zapravo pokuaj da se kodificira nepisani zakon o
dunostima seljaka koji rade na agalucima, onoj
vrsti bivih timarskih posjeda na kojima je jo
postojala zakonska osnova za odnose izmeu
seljaka i vlastelina. Njime je utvreno da seljak
daje vlastelinu jednu treinu svoje ljetine.
Budui da se dravna desetina, novana svota u
vrijednosti od jedne desetine ljetine, najprije
odbijala, a treina se izraunavala od preostale
ljetine, to je znailo da su ta dva osnovna
nameta iznosila 40 posto seljakova ukupnog
prihoda, a bilo je povrh toga jo i raznih drugih
dravnih nameta, kao to je bio novi porez to se
plaao u zamjenu za vojnu slubu. Kad suvremeni
povjesniari proglaavaju visinu poreza u Bosni
"pretjeranom" zato to su "odnosili seljaku vie
od 40 posto njegova prihoda", ovjek je u napasti
da istakne kako je taj omjer priblino jednak
omjeru svih vrsta oporezivanja prema bruto
nacionalnom dohotku mnogih drava potkraj 20.
stoljea.38 Ipak je teko usporeivati te dvije
stvari. Dananji djelatnici oekuju da e im se
veina poreznih davanja vratiti u obliku
zdravstvene skrbi, kolstva i tako dalje, a
bosanski seljak to nije mogao oekivati. S druge
strane, seljaci nisu morali kupovati sebi kue
niti ulagati novac u nekretnine. Jedno drugo
naelo to bijae kodificirano dekretom iz 1859.
godine bijae propis da se vlastela moraju

brinuti za smjetaj seljaka i pomagati im u

odravanju i popravljanju kua. Seljaci su mogli
napustiti vlastelina, a vlastelin je njih mogao
otpustiti, ali samo pod uvjetom da ne
zadovoljavaju na poslu ili da ne plaaju dabine,
i to uz odobrenje dravnih slubenika.39 Ovi su se
propisi, na alost, odnosili samo na agaluke, a
ne i na begluke, gdje su begovi mogli ugovoriti
odnose sa seljacima kakve su god htjeli. Stoga je
glavni uinak tih propisa bio da su poticali
vlastelu da samo mijenjaju formu zakupa zemlje.
Osvrui se na ovo razdoblje, Josef Koetschet
zakljuio je da su preuveliane tvrdnje o tome
to su sve zahtijevala vlastela, i kako su loe
postupala sa seljacima.
38 B. Jelavich i C. Jelavich, Establishment of the Balkan National Stoto1, str. 143.
39 O drugim pojedinostima reforme i/ 1859. godine vidi Tomasevich, Peasants.

Politic*, and Economic Change, str. 105-106.
175
Veina kmetova ivjela je uglavnom u dobrim

odnosima sa svojom vlastelom; zapravo su vlastela
- mislim na one bogate i ugledne medu njima - kad
je bila loa godina, pruala svu moguu pomo
svojim seljacima. Istina je daje bilo i okrutnih
aga ija je naoruana ruka teko pritiskala
nemone seljake. Meutim, antagonizam koji bi se
razvio u takvim sluajevima potjecao je mnogo
vie iz ekonomskih interesa nego iz bilo kakvih
vjerskih ili politikih pobuda.4n
Sliku Sarajeva u to doba Koetschet je svakako

naslikao ruiastim bojama. On se prisjea

ljetnih nedjeljnih popodneva kad su katolike i

pravoslavne obitelji odlazile na teferi na
obronke uz cestu to vodi u Ilidu. "Muslimani,
krani i idovi ili su mirno na izlet...
podjednako uivajui u onom mirnom, blaenom
vremenu, nigdje nije bilo ni traga vjerskoj
mrnji."41 Tek negdje potkraj ezdesetih godina,
prema Koetschetu, atmosfera se pokvarila, kad je
isteklo devet godina slubovanja Topal Osman-
pae. Godine 1869. stigli su hitni zahtjevi iz
Istambula da se otkriju slavenski agitatori koje
potpomae Rusija, pa je novi namjesnik zamolio i
samog Koetscheta, stoje ovoga potonjeg dovelo u
nepriliku, da potrai tragove srpske propagande u
pravoslavnom manastiru u ito-misliima, nedaleko
od Mostara.42 Potkraj ezdesetih bilo je i vie
javnog negodovanja, koje nije bilo upereno protiv
vlastele nego protiv dravnih poreznika. Posebno
je bila omraena njihova uobiajena praksa da
procjenjuju vrijednost ljetine (i trae naplatu
poreza) jo prije etve ili berbe. Godine 1868.
prosvjedovalo je 1000 pravoslavnih i muslimanskih
seljaka u bosanskoj Posavini, a 1869. godine
prosvjedovalo je na slian nain stotinjak
muslimana i pravoslavnih u Foi.43 Ovi primjeri
medukonfesionalne suradnje zaista potkrepljuju
Koetschetovo miljenje da osnovni uzroci bunta i
nemira nisu
40 Koetschet, Osman Pascha, str. 6.
41Ibid., str. 24-25. O ovoj vrsti piknika poznatim kao teferi, na koji su jo u tridesetim
godinama 20. stoljea odlazili katolici svake nedjelje, vidi kod Pelletier, Sarajevo, str.
143.
42 Koetschet, Osman Pascha, str. 46-49. Nita nije pronaeno, ali mnogo dokaza o
ruskom zanimanju (i upletanju) za situaciju u Bosni u tom razdoblju moe se nai kod
I'isarev i Ekmci, OsvohoJiteljnaja borba narodov Bosnii i Rossi/a.

43 Slijepevi, Pitanje Bosne, str. 25.
176
bili toliko religijske koliko gospodarske naravi.

Ipak, neprijeporna je injenica da je istodobno
raslo novo osjeanje neprijateljstva prema
kranima medu muslimanskim sveenicima i hodama
(vjerouiteljima) u Sarajevu. Upravo 1871. i
1872. godine, prema Koetschetu, "vidjeli smo kako
se pred naim oima budi vjerska mrnja."44
Poznati je skandal izbio oko gradnje pravoslavne

saborne crkve. To bijae simbol izmijenjenog
statusa bosanskih krana, ije su probitke sada
promicala strana konzularna predstavnitva i
vlade toboe "zatitnikih" velesila - Rusija se
zauzimala za pravoslavce a Austro-Ugarska za
katolike. Zapravo je jedna od najvanijih
znaajki toga razdoblja bio prodor kranskih
organizacija iz inozemstva u Bosnu - godine 1869.
doputeno je skupini katolikih redovnika iz
Porajnja da podignu samostan nedaleko od Banje
Luke. Godine 1870. Miss Pauline Irby otvorila je
djevojaku kolu u Sarajevu koju je financirala
jedna engleska kranska organizacija, a
predavaice su bile protestantske dakonice iz
Njemake. Sljedee godine stigla je skupina
austrijskih redovnica, sestara milosrdnica, da
podignu samostan i otvore osnovnu kolu.45 Kad je
1863. godine vlast odobrila da se u Sarajevu
podigne saborna crkva, prikupljan je novac za tu
svrhu u svekolikom pravoslavnom svijetu.
Izaslanik mitropolite bosanskog putovao je kroz
Rusiju sa svetim moima, rukom svete Tekle, i

sakupljao milodare.46
Kad je 1872. godine crkva bila pred zavretkom,

izbila je ogorena raspra izmeu pravoslavne
zajednice i muslimanskog sveenstva, koje je
zahtijevalo da toranj crkve ne smije biti vii od
minareta Begove damije.47 Pa i sama zvonjava
zvona bila je neto
44 ICoctschct, Osman Pascha, str. 55.
45Maicr, Deutsche Siedlungen, str. 9; AnDerson, Miss Irhv, str. 60-67; Pelletier,
Sarajevo, str. 138.
47 Arthur Evans, iako poznat po svojim izrazito protumuslimanskim stavovima,

napisao je o toj katedrali, kad ju je vidio 1875. godine, daje "razmetljiva graevina" i
nadodao: "Krani nisu bili zadovoljni odobrenjem da sagrade crkvu na
najistaknutijem poloaju u jednoj od glavnih gradskih ulica, nego su morali poto-poto
podii pretencioznu gromadu koja e baciti u zasjenak najveu od dvije stotine i
neto damija... Teko je bilo moda i oekivati da cc neuki muslimanski fanatici
ravnoduno gledati ovo najnovije oitovanje kranske poniznosti" (Through Bosnia,
str. 247).
177
novo. Prema odavno utvrenom obiaju, u

otomanskim gradovima nisu smjela zvoniti zvona
kranskih crkava. Neki demagozi medu hodama i
imamima poeli su podbunjivati muslimane u gradu
u vezi s tim pitanjima. Jedan je od njih bio
krupan, nezgrapan ovjek po imenu Hadi Lojo.
Budui daje bio na hadiluku (na hodoau u
Meki), tretirali su ga kao hodu ili uitelja,
iako je bio posve neuk.4s Drugi je bio fanatian
imam iz Begove damije. Meutim, kad je ovaj
poveo izaslanstvo da se pritui na zvonjavu

zvona, namjerio se na jaega od sebe u osobi

novoga namjesnika, Albanca Mehmeda Akif-pae, s
kojim nije bilo ale. Imam je najprije poeo
citirati jedan stih iz Kur'ana, ali ga je
namjesnik presjekao u rijei uzvikom: "uti,
magare! Nee ti mene uiti Kur'an! I tako,
kae da ne moe podnijeti zvonjavu zvona, je
li, pae jedno? A vi ostali, zar ste zbilja
toliko blentavi te ne vidite da bi ovaj nitkov i
sam zvonio, samo kad bi mu za to plaali pedeset
groa na mjesec?"49 U ljeto 1873. godine 24
bosanska kranska trgovca prebjegla su u
Hrvatsku i izjavila da su "mnogi" krani u Bosni
osueni na smrt zato to su se druili s
austrijskim konzulom.50 Kad se poslije u Austriji
pisalo o dogaajima u sedamdesetim godinama,
obino su se isticali ovakvi incidenti jer se
inilo da oni moralno i religiozno obvezuju
Austriju da intervenira. Ali pravi uzroci slomu
oto-manske vladavine i intervenciji austrijske
vojske nisu bili religiozne nego ekonomske i
politike naravi. U ljeto 1875. stigle su prve
vijesti o tome kako su kranski seljaci iz
okolice Nevesinja u Hercegovini (istono od
Mostara) pobjegli u planine da bi izbjegli
plaanje dravi desetine ili osmine svoje
ljetine. etva je 1874. godine bila potpuno
podbacila, ali su lokalni poreznici (dvojica
muslimana i jedan kranin) primijenili otre
mjere ne bi li naplatili porez. Do kraja mjeseca
srpnja svi su se seljaci u tom kraju odmetnuli u
planine gdje su pruali vlastima oruani otpor.51
Bijae to politiki
48 Koctschel, Osman Pascha, str. 55.
49 Ibid., str. 76.

50 M. Mandi, Povijest okupacije, str. X.
51 Evans, Through Boxnia, str. 337-338; Koctschct, Aus Bosniens lelzer Tiir-kenzeit,
str. 6-8. Buna je poznata pod nazivom Ncvcsinjski ustanak, iako se najprije pobunilo
selo Gabela 3. srpnja, a Ncvcsinje Ick nakon tjedan dana (MacKenzic, Serbs and
Pan-Slavism, str. 30, u fusnoti).
178
osjetljivo podruje zato to je bilo blizu

crnogorske granice. Tu je bilo ve nekoliko
okraja izmeu otomanskih i crnogorskih
postrojbi, recimo za vrijeme kaznene ekspedicije
Omer-pae 1860. i 1861. godine, a sumnjalo se i
na crnogorskog kneza, ruskog tienika, da
ubacuje ljude i oruje ne bi li destabilizirao
Hercegovinu.52
Uskoro su izbili novi nemiri na sjeveru Bosne i

velik je broj ljudi pobjegao u Hrvatsku i Crnu
Goru - bilo pred nasiljem ili porezom, ili i
jednim i drugim.53 Osnovni je uzrok narodnom
nezadovoljstvu leao na podruju poljodjelstva,
ali su to nezadovoljstvo u nekim dijelovima Bosne
iskoristili pripadnici Pravoslavne crkve koji su
bili u vezi sa Srbijom i koji su ve javno
iskazivali svoju lojalnost srpskoj dravi.54 U
Bosnu su nagrnuli dobrovoljei iz Srbije,
Slavonije, Hrvatske, Slovenije, pa ak i iz
Rusije (uz jo nekoliko talijanskih garibaldinaca
i nizozemsku pustolovku Johannu Paulus), koji su
svi bili uvjereni da je na pomolu veliko buenje
Junih Slavena.55 Bosanski namjesnik okupio je u
Hercegovini vojsku koja je u jesen i otru zimu
1875.-76. djelovala okrutno ali nedjelotvorno.
Oni ei medu begovima mobilizirali su svoje

vlastite "baibozuke" (neregularne jedinice) i,

bojei se opeg prevrata u Bosni, poeli
terorizirati seljake. Godine 1876. popaljeno je
na stotine sela i pobijeno najmanje 5000 seljaka.
Do kraja te godine broj izbjeglica iz Bosne i
Hercegovine popeo se zacijelo na najmanje 100
000, a moda ak i na 250 OOO.56
52 O otomansko-crnogorskim sukobima iz 1857.-1858, IX60.-186I. i 1874. godine vidi

Shaw, History of the Ottoman Empire, sv. 2, str. 150, i M. Mandi, Povijest okupacije,
str. 8.
53 M. Mandi, Povijest okupacije, str. 9.
54ubrilovi, Bosanski ustanak, str. 61-67. Evans je pripomenuo daje "ustanak u

Hercegovini uglavnom agrarni rat" (Through Bosnia, str. 334); Peter Sugar
napominje: "Gotovo je nedvojbeno daje agrarno pitanje izazvalo
bunu" (Industrialization of litaniu, str. 22).
55 Koctschct, Aux Bosniens letzter Trkenzeit, str. 12, 23; Evans, kad je na poetku
kolovoza preao u Bosnu, uo je kako su se "mnogi Hrvati i Slovenci" iz Zagreba,
Maribora i Ljubljane zaputili onamo (Through Bosnia, str. 87).
56 Mandie, Povijest okupacije, str. 22 (100 000); Evans, lllyrian Letters, str. 4
(250000); u slubenom austrijskom izvjetaju stoji da ih je bilo najmanje 100000
samo na austrijskom tlu (Abteilung fr Kriegsgeschichte, Die Occupation Bosniens,
str. 36). Gustav Thoemmcl je procijenio da ih je do svibnja 1878. bilo 150 000 na
austrijskom teritoriju, 70 000 u Crnoj Gori i 10 000 u Srbiji (Kapidi, Hercegovaki
ustanak, str. 29, u fusnoti).
170
Oko sredine sedamdesetih ta je velika ali lokalna

kriza prerasla u meunarodnu. Ne samo to se
Europom prenijela vijest o slinom ustanku u
Bugarskoj i o tome kako je okrutno uguen
(glasovite "bugarske grozote" koje su onako
uasnule vremenog Gladsto-nea), nego su u srpnju
1876. Srbija i Crna Gora navijestile rat Oto-

manskoj Carevini. Te su se dvije zemlje

sporazumjele da e prva anektirati Bosnu a druga
Hercegovinu. Crna Gora je postigla stanovite
ratne uspjehe, ali Srbija se osramotila i
Osmanlije bi je bile ponovo osvojile da nije bilo
Rusije, koja je nagnala Turke da u studenom
potpiu primirje. Ponaanje Srbije uvrstilo je
ionako neprijateljski stav bosanskih vlasti prema
pravoslavnom puanstvu. Jedan je izbjeglica na
poetku 1877. godine navodno uo kako se "svi
Srbi protjeruju iz Bosne, kako ih same turske
vlasti progone i kako su dali odrijeene ruke
baibozucima i Ciganima, pa i katolicima i
idovima".57 (Ova napomena o katolicima i idovima
ipak pokazuje da je taj izbjeglica bio
pravoslavne vjere i da je bio pristran. Arthur
Evans zabiljeio je kako je "jedna od
najneobinijih znaajki sadanjeg ustanka nain
na koji se pripadnici obje kranske
vjeroispovijesti bore rame uz rame".)5s
Godine 1877. Rusija je navijestila rat Otomanskoj

Carevini. Prije toga su se ve Rusi i Austrijanci
vie puta potajno dogovarali kako e podijeliti
balkanske zemlje meu sobom. Meutim, na poetku
1878. ruske su postrojbe bile ve nadomak
Istambulu i Rusija je mogla diktirati uvjete
mirovnog ugovora, koji su mnogo vie odgovarali
njenim probicima nego austrijskim. Prema tom
ugovoru (Sanstefanski mir) glavna tienica
Rusije na Balkanu, Bugarska, znatno se proirila
i stekla gotovo posvemanju samostalnost. Bosna
e ostati u Otomanskoj Carevini, ali e se u njoj
provesti razne reforme, a prema 14. lanu
mirovnog ugovora prihodi same Bosne koristit e
se samo za njene potrebe (odtete izbjeglicama i
iteljima) u idue tri godine.59

57 Iz pisma koje je u svibnju 1877. napisao jedan bosanski izbjeglica u Slavoniji i koje
citiraju Muir Mackenzie i Irby, Travels in the Slavonic Provinces, sv. 1, str. 36.
58 Evans, Through Bosnia, str. 337.
59 Abteilung fr Kriegsgeschichte, Die Occupation Bosniens, str. 41.
180
To je iznova probudilo stare ambicije bosanskih

begova da upravljaju autonomnom Bosnom u
Otomanskoj Carevini. Uostalom, kao to je Arthur
Evans pribiljeio 1877. godine, otomanski
upravljai i dunosnici bili su "podjednako
omraeni medu bosanskim muhamedancima i medu
bosanskim kranima"/'" Na alost, nakon onoga
to se zbilo u posljednje tri godine, bosanski
muslimani i krani toliko su mrzili jedni druge
da bi Bosna, kad bi bila preputena sama sebi,
jo zadugo bila ostala klijalite nemira. To je
bio jedan od imbenika koji su utjecali na
europske velesile kad su se u srpnju 1878.
sastale na Berlinskom kongresu da preinae
mirovni ugovor sklopljen u San Stefanu i predloe
nove zemljovide. Jo je vanija bila elja da se
kompenzira novi utjecaj Rusije na Balkanu i
sprijei njen prodor u Sredozemlje, l tako je
Berlinski kongres ne samo sveo Bugarsku na
razumne granice, nego i najavio da e Bosnu i
Hercegovinu, koja je teoretski jo bila pod
otoman-skim vrhovnitvom, zauzeti Austro-Ugarska
i upravljati njome.
Austrijanci su jo jednom ponovili pogreku koju

su poinili u 17. i 18. stoljeu -
predmnijevajui da e ih veina bosanskog puka

doekati rairenih ruku. Inae ne bi bili

brzojavili vijest o odluci Kongresa u Sarajevo 3.
srpnja, deset dana prije nego to je objavljena u
europskim novinama. Na dan 5. srpnja odran je
javni zbor muslimana u Begovoj damiji. Pojavio
se stari agitator Hadi Lojo, razvio zeleni
barjak (tradicionalna boja islama) i poveo sve
prisutne do namjesnikova dvora.61 Namjesnik je
pristao da imenuje novog vojnog zapovjednika i
obavi pripreme za obranu od Austrijanaca, iako je
bilo oito da nije duom i srcem za takvu
politiku koja je znaila otvoreno iskazivanje
prkosa sultanovim ugovornim obvezama. Na dan 20.
srpnja sarajevske novine najavile su neminovnu
austrijsku najezdu, a nakon etiri dana prve
austrijske postrojbe doista su prele preko
rijeke Save. Na dan 27. srpnja Hadi Lojo poveo
je jo jednom svjetinu do namjesnikova dvora,
pozvao garnizon na pobunu i nagnao namjesnika da
otpusti nekoliko dunosnika i osnuje "narodnu
vladu^. Vojni zapovjednik pobjegao je iz grada sa
sto-
60 Evans, lllvrian Leitern, str. 55.
61 Koctschct, Aus Bosniens letz/er Trkenzeit, str. 78-79.
181
tinu konjanika, ali su ga zarobili i doveli

natrag i nagovorili da pomogne organizirati
obranu od Austrijanaca/'2
Dotle su Hadi Loju objeruke prihvatili vodei

pravoslavni sveenici, koji su bili presretni to
se Bosna oslobaa osmanlijskog jarma, ali nisu ni

najmanje eljeli da ga zamijeni austrijski jaram.

Odrano je zajedniko muslimansko-pravoslavno
slavlje. Josef Koe-tschet poslije je zapisao:
"Arhimandrit Sava Kosanovi i pop Risto Kanta-
Novakovi, obojica odjeveni kao hajduke
harambae, s kuburama i jataganima za pojasom,
stali su na elo gomile raspjevanih srpskih
momaka." Na dan 2. kolovoza odrana je parada
muslimanskih dobrovoljaca zajedno sa "kranskom
legijom, koja se uglavnom sastojala od
pravoslavnih, sa svega nekolicinom katolika". Lo-
jo je uskoro zatim izgubio ugled ustrijelivi
jednog kranskog seljaka. Meutim, on je svojim
akcijama uspio dii na noge muslimane i u drugim
krajevima Bosne, tako da su njegove prilino loe
organizirane postrojbe u raznim dijelovima zemlje
brojile otprilike 40 000 ljudi.63
S druge strane, Austrijanci su imali 82 000

vojnika. Njih oko 9400 sainjavali su takozvane
"okupacijske jedinice", ija je zadaa bila da
udu u Bosnu i Hercegovinu iz Dalmacije i da
uvaju teritorij koji osvoje glavne udarne snage.
Te glavne snage, pod zapovjednitvom Hrvata
baruna Josipa Filipovia, brzo su prodrle kroz
sjevernu Bosnu osvojivi Banju Luku, Maglaj i
Jajce. Austrijanci su bili dobro opremljeni i
dobro obavijeteni o gradovima, cestama i
mostovima u Bosni i Hercegovini zahvaljujui
austrijskom vojnom inspektoru, kome su bosanske
vlasti, u svojoj naivnosti, dopustile da
proputuje po itavoj zemlji izmeu 1871. i 1873.
godine.64 Na dan 16. kolovoza Austrijanci su
nanijeli su teak poraz bonjakoj vojsci u bici
kod Klokota, nedaleko od Viteza, a 18. kolovoza
stigli su do predgraa Sarajeva. Sutradan ujutro
u 6 i 30 zapoeli su arti-

62 Ibid., str. 86-88; M. Mandi, Povijest okupacije, str. 28-30.
63 Koetschct, Aus Bosniens letzter Trkenzeit, str. 90, 96, 102; M. Mandi, Povijest
okupacije, str. 30-31.
64 Glede broja vojnika vidi Abteilung fr Kriegsgeschichte, Die Occupation Bosniens,

dodatak, Bcilag 8 (82 113 ljudi i 1313 konja); nadzornik Stcrncck objavio je neka
svoja otkria 1877. godine (Geogra/ische Verhltnisse).
182
Ijerijski napad, a nakon toga su pjeaci uli u

grad u kojem su na njih pucali "iz svake kue, sa
svakog prozora, sa svakih vrata... ak su i ene
sudjelovale u pruanju otpora." Ali do 13 i 30
grad je bio osvojen, a Austrijanci su imali 57
mrtvih i 314 ranjenih. Vojska je nastavila
napredovati kroz Hercegovinu i Novopazarski
sandak tijekom mjeseca kolovoza i rujna, a do
20. listopada zauzeta je cijela Bosna i
Hercegovina. Osvajanje je potrajalo manje od tri
mjeseca. Mjestimice je bilo estokih otpora i
estih gerilskih prepada. Sve u svemu, bila su 53
vea okraja, u koje su ukljuena i zauzimanja
branjenih gradova. Ukupni gubici Austrijanaca
iznosili su 946 mrtvih i 3980 ranjenih vojnika.
Ali ni jedan grad nisu zauzimali dulje od dva
dana. S obzirom na grozno stanje u kojem je bila
veina cesta, gotovo da nije pretjerano rei da
su Austrijanci zauzeli Bosnu i Hercegovinu za
onoliko vremena koliko im je trebalo da propje-
ae kroz nju s kraja na kraj.65
65
65 Koctschct, Aus Bosniens letzter Trkenzeit, str. 102-109; Abteilung fr

Kriegsgeschichte, Die Occupation Bosniens, str. 450 (citat); M. Mandi, Povijest

okupacije, str. 64-71, 97-99.
183

11 BOSNA I HERCEGOVINA POD AUSTRO-UGARSKOM
1878.-1914.
AustroUgarska je tek neodluno i nevoljko

odluila zauzeti Bosnu. Dakako da su komentatori
ve poodavno bili tvrdili daje Bosna bogata
prirodnim blagom (poljodjelstvo, umarstvo, rude)
i da bi bilo razborito razvijati to blago zajedno
s primorjem - koje je bilo u austrijskim rukama.
Austrijskim vojnim vlastima bilo je isto tako
stalo do toga da se domognu stratekog zalea
dalmatinske obale.1 Ali kad se 1869. godine na
najviem mjestu raspravljalo o zauzimanju Bosne,
dvojica vodeih kreatora vanjske politike bila su
protiv toga: Gyula Andrssy, ministar vanjskih
poslova, i Benjamin Kllay, ekspert za povijest
Junih Slavena (i, poslije, autor cijenjene
historije Srba), koji je tada bio austrijski
konzul u Beogradu. Ni jedan od njih dvojice nije
elio da se Austro-Ugarska optereti sa jo mili-
jun-dva Slavena.2
U tom sluaju proistekli bi problemi i iz

podvojenog ustava "dvojne monarhije": bi li
Bosnom vladala Austrija ili Ugarska, ili neko
zajedniko tijelo? Ili bi bila pripojena
Hrvatskoj, koja je od 1868. godine stekla neku
vrstu samouprave, s namjesnikom kojega je
imenovala Ugarska, sa vlastitim Hrvatskim saborom

i sa skupinom hrvatskih zastupnika u Maarskom

parlamentu? Brige oko Hrvatske bijahu najvaniji
razlog to Maarima nije bilo stalo do Bosne: jo
znatno vei broj Junih Slavena ojaao bi
argumente onih Hrvata koji su zahtijevali
samostalniji status za svoju zemlju. Jedni su od
njih traili da Hrvatska bude ravnopravan partner
s Austrijom i Ugarskom (takozvani trijalizam), a
drugi su teili za potpuno nezavisnom Hrvatskom i
osnivanjem jo jedne junoslavenske drave. Ni
jedan od tih planova nije bio po volji ni Beu ni
Budimpeti. Ali bilo je neto to je
austrougarska vlada jo manje eljela. Bilo bi
vrlo loe kad bi se Hrvatska posve osamostalila i
osnovala svoju dravu, ali bi jo mnogo gore bilo
kad bi se Srbija proirila, kad bi najprije
pripojila Bosnu a onda potkopala austrougarsku
vladavinu u Hrvatskoj. Srpska objava rata
Qsmanlijama 1876. godine napokon
1
Scton Watson, Role of Bosnia, str. 19.
2 Sugar, Industrialization of Bosnia, str. 20. Ugarski ministar Burin poslije se

prisjeao: "Kad je Andrssy na Berlinskom kongresu prihvatio mandat za okupaciju
Bosne i Hercegovine, javno mnijenje praktiki svekolike monarhije bilo je protiv
njega" (Austria in Dissolution, str. 291).
187
je navela Austrijance da ozbiljno razmisle o

zauzimanju Bosne. Da su bili uvjereni da sultan
moe ouvati vlast u Bosni na neogranieno
vrijeme, ne bi bili ni prstom maknuli.
Meutim, kad su jednom odluili da zavladaju

Bosnom, nije vie moglo biti ni govora o

polovinim mjerama. U travnju 1879. sklopili su s

otomanskim vlastima licemjeran sporazum, u kojem
su neke klauzule bile poluistine, a neke iste
neistine. Sporazumjeli su se da sam "in
aneksije" nee "dovesti u pitanje vrhovnika
prava Njegova Carskog Velianstva Sultana"; da e
turski novac ostati u optjecaju; da e se svi
prihodi Bosne troiti u samoj Bosni; da e
upravni aparat zaposliti turske slubenike i
roene Bosance; da e muslimani uivati punu
vjersku slobodu; da e se ime Kalifa-Sulta-na i
dalje spominjati u molitvama petkom.3 Od svih tih
obeanja jedino su se ova dva posljednja dokraja
potovala. Turski je novac povuen iz prometa,
Bosna je prikljuena austrougarskoj carinskoj
uniji (to je znailo da su se prihodi
prikupljeni na bosanskim granicama mogli troiti
bilo gdje u carevini), a upravni aparat popunili
su mahom graani Austro-Ugarske. Sto se sultanova
vrhovnitva tie, na samom je poetku odbaena
svaka pomisao da bi se te okupirane pokrajine
mogle jednog dana vratiti pod tursku vlast.
Jedina predviena promjena statusa Bosne i
Hercegovine bila je da se okupacija zamijeni
potpunom aneksijom. Kad se 1881. godine
austrijski car pridruio Savezu triju careva,
jedna je od tajnih klauzula njihova ugovora
glasila da "Austro-Ugarska pridrava sebi pravo
da anektira te provincije u kojem god trenutku to
bude smatrala shodnim".4
Problem kome da se Bosna dodijeli na upravljanje,

Austriji ili Ugarskoj, bijae rijeen tako da je
proglaena krunskom zemljom, stoje znailo da
njome nee vladati ni Austrija ni Ugarska,
odnosno da e vladati obje u isti mah. Osnovano
je mjeovito povjerenitvo na elu sa zajednikim

(tj. austrijskim i ugarskim) ministrom financija;

teoretski je glavnu vlast u Bosni imao vojni
namjesnik, koji je bio izravno odgovoran kruni,
ali je politike odluke donosio "savezni"
ministar financija. Isto je tako teoretski Bosna
bila podvrgnuta voj-
3 Schmitt, Annexation of Bosnia, str. 2; Shaw, History of ihn Ottoman Empire sv. 2,
str. 192.
4 Schmitt, Annexation of Bosnia, str. 3. 188
"ini zakonima, ali je potkraj 1878. godine izdana

proklamacija kojom su otomanski zakoni ostali u
Bosni i Hercegovini na snazi do daljnjega, tek su
potpuno zamijenjeni ili dopunjeni austrougar-skim
zakonima i novim zakonima donesenima posebno za
Bosnu I Hercegovinu. Zadrani su i erijatski
sudovi islamskog svetog zakona da sude
muslimanskim graanima u graanskim parnicama.
Openito uzevi, zadrana je otomanska upravna
struktura gdje god se smatralo da dobro
funkcionira, samo to su izmijenjena imena i
osoblje: sandaci su preimenovani u Kreise
(okruge) a nie teritorijalne jedinice kae ili
kadiluci u Bezirke (kotare), na elu kojih je
stajao Bezirksvorsteher (predstojnik kotara).
Meutim, Turci su za upravljanje cijelim
teritorijem imali svega 120 slubenika, a broj
austrougarskih inovnika porastao je,
kombinacijom birokratske temeljitosti i
Parkinsonova zakona, do 1908. godine na 9533
zaposlena.5
Prvih nekoliko godina bile su najtee za novu

upravu. Na poetku je bilo strahovitih potekoa,

primjerice potreba da se vie od 200 000

izbjeglica vrate kui. Na nekim podrujima
povremeno bi izbijalo nasilje, napose u onim
dijelovima Hercegovine koje je Crna Gora jo
svojatala. Godine 1879.vponovo je izbila pobuna
oko Ne-vesinja, a 1881. izvren je ozbiljan napad
na vojne postrojbe kod Gacka (blizu crnogorske
granice).6 Da bi stekli povjerenje puanstva u
Hercegovini i ohrabrili izbjeglice da se vrate,
Austrijanci su osnovali posebnu lokalnu miliciju
zvanu "panduri", ali su se mnogi od tih pandura
uskoro i sami pobunili, a neki su se od njih i
odmetnuli u hajduke.7 Do mjeseca studenog 1881. u
samoj Bosni bilo je 12 840 austrougarskih
vojnika, a u Hercegovini 4000. Te bi snage
dostajale da ouvaju mir da vlasti nisu najavile
novu mjeru koja je uskoro postala vrlo omraena.
Donesen je vojni zakon prema kojem su svi Bosanci
bili duni sluiti austrougarsku vojsku. Ubrzo su
opet izbili nemiri u Hercegovini, a oko sredine
5
Koristan saetak vidi kod Sugar, Industrialization of Bosnia, str. 8, 26-32; o
erijatskim sudovima vidi takoer A. Popovi, l'Islam balkanique, str. 276-277.
Potpuni prikaz upravne strukture vidi kod Schmid, Bosnien, str. 54-60.
6 Abteilung fr Kriegsgeschichte, Der Aufstand in Hercegovina, str. 9-11.
7 Kapidi, Hercegovaki ustanak, str. 34-35.
189
sijenja 1883. ve je nekoliko veih druina

pobunjenika djelovalo na tom podruju.8
U austrijskim slubenim izvjetajima ti se

pobunjenici nazivaju "banditima". Sigurno je da

su neki od njih to i bili, samo to su im se
pridruili zapovjednici pandura i seoski knezovi
i to im glavna djelatnost nisu bila razbojnitva
nego napadi na andarmerijske stanice i vojne
ophodnje. Jedna pjeaka kolona koja je upuena
da se obrauna s njima doekana je iz zasjede na
brdskoj cesti i natjerana da se povue u Mostar.
Tada su angairane vee vojne snage te su se
cijele veljae vodile borbe u okolici Foe, pa i
u planinama izmeu Foe i Sarajeva. Raunalo se
da pobunjenici imaju oko 1000 ljudi podijeljenih
na odred, koji se sastojao uglavnom od
pravoslavaca (pod zapovjednitvom pandurskog
asnika Pere Tunguza), na odred muslimana (pod
vodstvom istaknutog vlastelina Omera aica) i
dva mjeovita odreda.9 Malo-pomalo su
austrougarske postrojbe ponovo osvojile cijelo to
podruje. Ili, kako je reeno u slubenom
izvjeu: "Cijelo je podruje bilo obuhvaeno
gustom ali nestalnom mreom naih pokretnih
kolona koje su sve vie stezale obru oko
pojedinih bandi; na kraju su banditi ivjeli u
tako tekim prilikama da su se, premda su jo
tvrdokorno pruali otpor, svi u mjesecu srpnju
predali."10 Hajduija e se u Hercegovini
nastaviti jo vie od deset godina, ali je ovo
bila posljednja ozbiljna pobuna protiv
austrijskih vlasti.
Jedan razlog to otpor nije bio vei bijae to

to je velik broj nepomirljivih protivnika novog
reima zauvijek napustio zemlju. Bijahu to mahom
muslimani koji su pobjegli u Tursku - neki od
njih nisu bili voljni iz religioznih razloga
ivjeti pod nevjernikom vlau, a drugi su se
jamano bojali pravde ili odmazde zbog svih onih

strahota koje su poinili kranima u posljednje

tri godine oto-manske vladavine. Velika veina
tih iseljenika bili su seljaci, ali je bilo i
vlastele koja su u Istambulu osnovala skupinu to
e agitirati
8
Abteilung fr Kriegsgeschichte, Der Aufstand in Hercegovina, str. 42-4X; Kapidi,
Hercegovaki ustanak, str. 109-120.
9Abtheilung fr Kriegsgeschichte, Der Aufstand in Hercegovina, str. 102, Kapidi,

Hercegovaki ustanak, str. l 10.
10 Abteilung fr Kriegsgeschichte, Der Aufstand in Hercegovina, str. 139.
190
da Turska vri jai politiki pritisak na

austrougarske vlasti u Bosni. ' ' "Suvremeni
povjesniari estoko se spore oko toga koliko je
u svemu bilo takvih iseljenika. Prema slubenim
podacima austrougarskih vlasti, izmeu 1883. i
1905. godine iselilo se 32 625 osoba a vratilo ih
se 4042.12 Izmeu 1906. i 1918. godine iselilo ih
se jo oko 24 000. Ali ti se brojevi odnose samo
na one koji su dobili slubeno odobrenje da
napuste zemlju - a zahtjevi za odobrenje morali
su se podnositi tek nakon 1883. godine, kad su se
vlasti zabrinulo zbog velikog broja ljudi koji su
se iseljavali da izbjegnu novaenje. U taj broj
nisu ukljueni oni koji su se iselili ilegalno,
ni oni koji su pobjegli u prve etiri godine.
Neki muslimanski povjesniari ustvrdili su da
ukupan broj iseljenika iznosi oko 300 000, ali
ini se da je ta procjena nerealna. Geograf koji
je prouavao to iseljenitvo i njihove potomke
izraunao je da sad u Turskoj ima oko 350 000

"Bonjaka". Meutim, naziv "Bonjak" u toj zemlji

odnosi se na sve ljude koji su se doselili ne
samo iz Bosne i Hercegovine nego i iz Srbije i
Crne Gore - a u taj su broj ukljueni i svi oni
koji su se doselili izmeu dva rata.13 S druge
strane, srpski historiari procjenjuju daje bilo
otprilike 60 000 iseljenika, to znai da
prihvaaju slubene statistike podatke i dodaju
svega 8000 ljudi za razdoblje izmeu 1878. i
1883. godine.14 ini se da bi mnogo
vjerodostojniji bio broj od oko 100 000 osoba,
ali je i opet rije o pukom nagaanju. Ne smijemo
zaboraviti ni injenicu da se nisu iseljavali
samo muslimani; na razmei stoljea iseljavalo se
svake godine iz Hercegovine na stotine
pravoslavnih seljaka.15 Edith Durham, koja spada
11 Donia, Islam under the Double Eagle, str. 72-76.
12
Schmid, Bosnien, str. 249-250. Schmid, koji je bio predstavnik Statistikog ureda
u Sarajevu, hvali se kako je muslimanskih iseljenika iz Bosne bilo manje nego iz
drugih bivih otomanskih zemalja, primjerice Bugarske. Ako je to istina, nije teko ni
objasniti zato je tako bilo: bosanski muslimani zacijelo su mnogo manje eljeli da se
isele u Tursku zato to nisu govorili turski.
13Hadijahi, "Uz prilog Bogicvia", str. 191 (inzistira na broju 300 000); Ba-li, Das
unbekannte Bosnien, str. 51 (o otkriima geografa Sulejmana Smlatia).
14 Bogievi, "Emigracije muslimana"; A. Popovi, L'Islam balkanique, str. 272. Ova

je procjena od 8000 iseljenika svakako preniska. Ferdinand Schmid, koji nipoto nije
elio precjenjivati broj iseljenika, drao je da ih se otprilike 8000 iselilo izmeu
proglaenja zakona o sluenju vojske u studenom 1X82. i uvoenja odobrenja za
iseljavanje u listopadu 1883. godine (Bosnien, str. 249).
15 Kapidi, "Pokret za iseljavanje".
191

medu najpronicljivije strane promatrae i koja

nije bila osobito naklonjena Austrijancima,
navela je jednostavan razlog iseljavanju u prvom
desetljeu 20. stoljea: "Nadnice su bile niske.
Seljaci su bili vrlo siromani. U Americi su
nadnice bile vrlo visoke pa su se tisue ljudi
iselile onamo. Oni su to pripisivali austrijskim
vlastima, ali se to isto dogaalo i u Crnoj
Gori... Posrijedi je bilo obino ekonomsko
pitanje ponude i potranje."16
Glavni je razlog kivnosti na Austro-Ugarsku meu

tim kranskim seljacima bilo to to nikad nije
dolo do velike agrarne reforme kojoj su se oni
nadali. To je ujedno bio najeklatantniji primjer
austrougarske politike kontinuiteta i
postupnosti. Vrlo je rano odlueno da e
posljednja velika otomanska reforma, dekret iz
1859. godine, ostati na snazi i da se nakon toga
nee uvoditi nikakve korjenite promjene. Uinjeno
je poneto da se popravi poloaj seljatva:
procjene ljetine povjerene su pravnim poreznim
strunjacima i procjeniteljima, udareni su
temelji katastarskom knjienju da se sprijee
presezanja zemljoposjednika, i uveden je sistem
"prosjene desetine". (To znai da se desetina
izraunavala na temelju uroda prethodnih deset
godina, pa je seljak ija je proizvodnja rasla
plaao manje od desetine stvarne vrijednosti
ljetine tekue godine.) Potvreno je pravo
kmetova da se oslobode kmetstva plaanjem odtete
- to je bilo uvedeno turskim zakonom 1876.
godine - i poduzete su neke dodatne mjere da im
se to olaka. Na taj se nain izmeu 1879. i
1913. godine oslobodilo 41 500 kmetova, ali je na
poetku 1914. izraunato da jo ima 93 368
kmetskih obitelji koje rade na agalucima, to je

obuhvaalo oko jedne treine ukupne obradive

zemlje.17 Meutim, to to su nominalno bili
kmetovi nije znailo da ive svi u posvemanjoj
bijedi i zavisnosti. Britanski povjesniar
William Miller zabiljeio je, kad je posjetio
Bosnu u devedesetim godinama 19. stoljea, da
"bosanski kmet ivi bolje od dalmatinskog ili
sicilijanskog seljaka". Isto je tako zapazio da
su zbog estih dioba posjeda prema otomanskim
zakonima o nasljedstvu mnoge age postale i same
tek neto vie od sitnih zemljoposjednika
seljaka.1"
16 Durham, Twentv Years, str. 163.
17Donia, Islam under the Eagle, str. 25-27; Tomasevich, Peasants, Politics, and
Economic Change, str. 108-109.
18 Miller, Travels and Politics, str. 7.
192
Austrougarska je vlast u Bosni bila vrlo nesklona

izazivati bilo fcakve velike drutvene
poremeaje, ali je istodobno bila neobino
energina u nastojanjima da razvije gospodarstvo.
Jedina je zapreka takvim njenim planovima bio
zakon donesen 1880. godine u Beu, koji bijae
naopako shvaeno obeanje dano sultanu, da se
administrativni trokovi u Bosni moraju pokrivati
bosanskim prihodima. Stoga je bilo teko
financirati infrastrukturne projekte velikih
razmjera kakve je zahtijevao razvoj Bosne i
Hercegovine. Da bi se premostio taj jaz, odobreni
su posebni dravni krediti. U prve dvije godine

izgraena je eljeznika pruga od hrvatske

granice do Zenice (190 kilometara) po cijeni od 8
milijuna forinti. Nakon tri godine produena je
pruga do Sarajeva (jo 80 kilometara), to je
stajalo oko 4 milijuna.19 Obujam dravnih
investicija bio je kolosalan: do 1907. godine
vlada je izgradila 111 kilometara irokotrane
eljeznike pruga, 911 kilometara uskotrane i
vie od 1000 kilometara glavnih cesta i isto
toliko lokalnih putova s ukupno 121 mostom.20
Edith Durham zapisala je 1906. godine: "Brdske
ceste ne zaostaju ni za najboljima u Europi."21
Dakako da su neke od tih cesta i eljeznikih

pruga imale prvenstveno vojni znaaj, ali su
istodobno bile snaan poticaj gospodarskom
napretku. umarstvo i ugljenarstvo bijahu u
velikom zamahu; kopale su se i druge rude,
primjerice bakar i krom; oko Prijedora vadila se
eljezna ruda, podignute su eljezare i eliane,
pa i nekoliko tvornica kemijskih proizvoda.
Godine 1912. i 1913. Bosna i Hercegovina imala je
godinji izvoz u vrijednosti od 28 milijuna
dolara i vie od 65 000 industrijskih radnika.22 U
mnogim je gradovima bilo i radnica (mahom
kranki, ali je bilo i muslimanki). U Sarajevu
su, na primjer, radile u tvornici duhana i
tkaonici ilima.
19 Sugar, Industrialization of Bosnia, str. 43-50. Topal Osman-paa bio je prethodno

izgradio kratku eljezniku prugu od Banje Luke do granice, ali do 1878. godine
"pruga je bila zarasla u korov a Bosna je jo bila bez vlaka" (Miller, Travel and
Politics, str. I OS).
20 Schmid, Bosnien, str. 579, 586.
21 Durham, Twenty Years, str. 160. Opis strahovito zaputenih cesta u posljednjem
desetljeu otomanske vladavine vidi kod Stcrncck, Geograsche Verhaltnisse, str. 21-

22.
22 Sugar, Industrialization of Bosnia, str. 102-113, 129-143, 167.
193
Godine 1906. radnici u tvornici duhana

organizirali su ak i trajk zahtijevajui krae
radno vrijeme i bolje plae. trajk je okonan za
pet dana, ali je slinih trajkova bilo i u
drugim mjestima, a u demonstracijama radnika
eljezare u Zenici nekoliko je ljudi ubijeno. Ni
taj trajk nije snanije utjecao na dravnu
politiku, ali je pospjeio osnivanje sindikata u
mnogim industrijskim granama idue godine.23
Meutim, kako su u socijalistikim zemljama
oduvijek tragali za slinim herojskim epizodama u
svojoj predsocijalistikoj prolosti, taj
"generalni trajk" iz 1906. godine zauzeo je
neprirodno vano mjesto u jugoslavenskoj
historiji toga razdoblja.24
Austrougarske vlasti nisu zanemarile ni

poljodjelstvo, glavni oslonac gospodarstva.
Osnovana su ogledna dobra, pa i ogledni vinogradi
nedaleko od Mostara, tovie i ogledni ribnjak.
Seoski su uitelji pouavani suvremenim metodama,
a otvorena je i poljoprivredna kola u Ilidi
kraj Sarajeva.25 Utemeljene su i ergele, a da bi
se probudio ponos medu uzgajivaima konja,
organizirane su konjske trke u Ilidi i
Prijedoru. (Trke su postale veoma omiljene, iako
se u poetku nisu odravale prema pravilima
Jockey Cluba: "Jahali su bez sedla, a kad bi se
pribliili cilju, skoili bi s konja da mu bude
lake, pa je konj sam ulazio u cilj.")26 Bosanski

seljaci nisu osobito cijenili ba sve te

novotarije. Jedan austrougarski an-darmerijski
asnik rekao je 1906. godine Edith Durham da su
"za ovaj narod ove promjene prenaglo dole; oni
vie vole stare turske staze i tovarnu stoku od
zaprenih kola i novih cesta, i nepovjerljivi su
prema svemu novome". U njegovu dijelu Hercegovine
seljaci su ak odbili rabiti eljezne plugove
koje im je vlast ponudila po cijeni nioj od
proizvodne. "Potroili smo ne znam koliko novca
da im popravimo kvalitetu stoke: pribavili smo im
bikove, drijepce, ov-nove, neraste
najplemenitijih rasa. Lani smo u jedno selo
poslali
23
Ibid., str. 182-185; upri-Amrcin biljei daje 1912. godine 10 posto bosanskih
radnika bilo ulanjeno u sindikate, a u samom Sarajevu 43 posto (Die Opposition in
Bosnien, str. 153-157).
24 Vidi na primjer Dedijer, Road ta Sarajevo, ("Sarajevo 1914."), str. 202, gdje on taj
trajk naziva "velikim drutvenim potresom".
25 Miller, Travels and Politics, str. 101-103.
26Thomson, Outgoing Turk, str. 110. Taj je obiaj naputen zbog veeg broja
ozbiljnih ozljeda dokeja.
194
prekrasnog nerasta ovjeku za koga smo mislili da

je pouzdan. A kad je doao Boi, on lijepo
zaklao nerasta, ispekao ga i pozvao cijelo selo
na gozbu."27 Jedan od najspornijih aspekata
agrarne politike bijae stimuliranje stranih
doseljenika. Prvi od tih kolonista doli su
zapravo na inicijativu jednog njemakog sveenika
koji je u vjerskom asopisu u Njemakoj objavio

oglas u kojem je pozvao pobone seljake da se

presele u Bosnu. Tako su stigle obitelji iz
Sleske i Porajnja, pokupovale zemlju blizu
hrvatske granice i osnovale naselje koje je
dobilo slubeno ime "Windhorst". Ogranku tog
naselja nadjenuli su ime "Rudolfstal" prema
prestolonasljedniku Rudolfu nakon njegova posjeta
Bosni 1888. godine, a jedno drugo naselje, koje
su osnovali Nijemci protestanti iz Ugarske,
prozvano je "Franzjosefsfeld". Vlasti su bile
naklonjene tim doseljenicima i odobravale im
porezne olakice. Godine 1890. donijele su
poseban zakon o "poljoprivrednim naseobinama",
kojim su ponudile do dvanaest hektara zemlje po
obitelji u besplatan zakup prve tri godine, a
zatim povoljno otplaivanje duga iz prihoda u
roku od deset godina, pod uvjetom da prihvate
bosansko dravljanstvo. U svemu je osnovano 54
takvih naseobina s ukupno gotovo l O 000
stanovnika. Nijemaca je bilo neto manje od 2000,
veinom su bili Slaveni (Poljaci, esi, Rusini),
iji su se potomci stopili s bosanskim slavenskim
puanstvom. Ali kakvo god bilo porijeklo tih
doseljenika, ta je politika u ono doba nailazila
na otpor, a kad su Bosanci 1910. godine prvi put
dobili svoj Bosanski sabor, jedan je od prvih
njihovih zahtjeva bio da se stane na kraj tom
doseljavanju.2" Tada je ve lokalne politiare
poeo zabrinjavati neprestani prirast stranih
doseljenika. Godine 1880. bilo je u Bosni i
Hercegovini svega 4500 austrijskih i 12 000
ugarskih graana; godine 1910. bilo je 47 000
Austrijanaca i 61 000 Maara. Ali ti brojevi nisu
bili tako alarmantni kako su se inili na prvi
pogled. Mnogi su od tih stanovnika bili dravni
inovnici ili poslovni ljudi koji nisu
namjeravali zauvijek ostati u Bosni i

Hercegovini. Neki su od njih bili i vojnici -

openito su vojnici iz Austro-Ugarske sluili
vojsku u Bosni a bosanski vojnici u Austro-
Ugarskoj. Od ugarskih graana veina su bili
Hrvati
27 Durham, Twenty Years, str. 154.
28 Maier, Die deutschen Siedlungen: Schmid, Bosnien, str. 246-248.
195
a tek manji broj pravi Maari.29 Osim promicanja

"poljoprivrednih naseobina", ija glavna svrha
nije bila demografska nego agrarna, nije uope
bilo ozbiljnijih pokuaja masovne kolonizacije,
ali je priljev ljudi sa strane bio dostatan da
podsjeti ljude u Bosni i Hercegovini da su doista
pod svojevrsnom kolonijalnom upravom.
Sve u svemu, austrougarski dravni inovnici

razumjeli su takve osjetljivosti i nastojali o
njima voditi rauna. Svaka je vjerska zajednica i
dalje imala svoje kole, koje je sada financirala
drava, a 1887. godine vlasti su podigle i
erijatsku kolu da se u njoj koluju suci za
muslimanske sudove. U sustavu besplatnih dravnih
kola koji su vlasti uspostavile, djeci lanova
svake vjerske zajednice predavali su njihovi
vlastiti sveenici. Suvremeni jugoslavenski
historiari iskazivali su prezir prema
nastojanjima austrougarskih vlasti na podruju
kolstva istiui da je samo manji broj djece
pohaao kolu. Ali ne moe se o vlastima koje su
podigle 200 osnovnih kola, tri srednje kole,

tehniku kolu i uiteljsku kolu rei da se nisu

brinule za kolstvo. Nije bilo ba vjerojatno da
e seljaci koji nee da prihvate eljezne plugove
navaliti da alju djecu u kolu kako bi stekla
naobrazbu koju oni sami nemaju. Godine 1909.
uvedeno je obvezatno osnovno kolovanje, a do
tada se vodila obrazovna politika koju je
najbolje saeo William Miller ovim rijeima:
"Nitko ne sili roditelje da alju djecu u kolu,
ali lokalne vlasti nastoje uvjeriti u prednosti
naobrazbe roditelje koji svoje potomke ba poto-
poto ele zadrati u mraku neznanja."30
Najdelikatnija je zadaa austrougarskih vlasti

bilo postupanje s tri glavne vjerske zajednice.
Dakako da su ih financiranjem kola donekle
pridobili za suradnju i ostvarili stanovit
utjecaj na njih. Poduzete su i mjere da se
austrougarskim vlastima osigura utjecaj na
imenovanje velikodostojnika u svakoj pojedinoj
vjerskoj zajednici. Car je od pravoslavnog
patrijarha dobio pravo da imenuje episkope u
Bosni i Hercegovini, a slino je pravo dobio i od
pape da imenuje katolike biskupe. Sami su pak
muslimani predloili da se u Bosni
29 Schmid, Bosnien, str. 245. Broj vojnika u oba sluaja iznosio je na razmcdi
stoljea otprilike 7000 (Curtis, Turk anil this Lost Provinces, str. 281).
30 Miller, Travels and Politics, str. 97; o pojedinostima kolstva vidi ibid., str. 98; A.
Popovi, L 'Islam balkanique, str. 280-283; i Schmid, Bosnien, str. 695-740.
196
osnuje njihova sveenika hijerarhija nezavisna

od Istambula, a to je i postignuto 1882. godine

tako to je car imenovao reis-ul-ulemu

("poglavara vjerske zajednice"), koji je bio na
elu etverolanog medlisa ili savjetodavnog
vijea.
Od sve tri vjerske organizacije, Katolika se

crkva ponajvie razvijala i mijenjala. Franjevci
su izgubili svoj monopol jer su se pojavili
isusovci. Osnovana su dva sjemenita u kojima su
predavali isusovci. U Sarajevu je podignuta
katolika katedrala, a uskoro za njom i crkva
svetog Ante Padovanskog. Broj je katolika
porastao zahvaljujui priljevu doseljenika iz
Austro-Ugarske (u samom je Sarajevu taj broj
narastao od 800 godine 1878. na 3876 za svega
est godina). Sa etiri biskupa i s neobino
odlunim nadbiskupom (monsinjorom Stadlerom, koji
je u Sarajevu sluio za cijelog razdoblja od
1882. do 1918. godine), Katolika je crkva bila
aktivnija nego ikad u svojoj tisugodinjoj
povijesti u Bosni i Hercegovini.31* Ali vlasti su
bile svjesne opasnosti da bosanski katolici
postanu privilegirana zajednica. Njihova je
oprezna politika ostavila snaan dojam na
Williama Millera, koji je 1898. godine zapisao:
Rimokatolici... koji su dugo oekivali pomo od

Austrije i, naravno, pozdravili njen dolazak kao
velike katolike sile, pomalo su razoarani to
oni, koji tvore neto vie od jedne petine
puanstva, ne mogu nastupati kao "glavni partner"
u bosanskoj tvrtki. Po mom miljenju, nema boljeg
dokaza jednakog postupanja vlasti s razliitim
konfesijama od same injenice da ima takvih
razoaranja.112
Ameriki novinar W. E. Curtis, koji je posjetio

Bosnu 1902. godine, stekao je slian dojam

jednakog postupanja sa svima: "lanovi razliitih
vjeroispovijesti drue se jedni s drugima na
prijateljskoj
* Uvoenje redovite crkvene hijerarhije u Bosnu 1881. godine

oznaava vanu prekretnicu u povijesti Katolike crkve u
suvremenoj Bosni. Ujedno oznaava i poetak dugotrajne
napetosti izmeu franjevakog reda u Bosni i dijecezanskog
klera: vidi Gavranovi, Uspostava redovite katolike
hijerarhije; Gavran, Lucerna lucens? Krito, Preuena
povijest (posebice str. 143-8); i akovi, Politike
organizacije (posebice str. 72-114).
31 O svim drugim pojedinostima vidi kod Pelletier, Sarajevo, str. 137-140.
32 Miller, Travels and Politics, str. 91.
197
osnovi iskazujui uzajamno potovanje i uzajamnu

toleranciju; sudovi mudro i poteno sude, pravda
je zajamena svakom graaninu, bez obzira na
vjersku pripadnost i drutveni poloaj."33 Ipak,
vjerski su interesi s vremena na vrijeme jo
ubacivali tapove u kotae najpo-mnije
konstruirane dravne mainerije.
Najbolniji problem bijae provjeravanje. Obino

su muslimanske djevojke prelazile na katoliku
vjeru radi svojih buduih mueva i tako izazivale
veliku sablazan i nanosile sramotu svojoj
obitelji. Premda katoliki sveenici nisu
otvoreno nastojali predobiti muslimanke za svoju
vjeru, inili su sve to je bilo u njihovoj moi
da pomognu onima koje dolaze k njima -
sakrivajui, primjerice, djevojke u samostane ili

u nadbiskupski dvor i odbijajui da odaju

policiji njihovo skrovite. Nakon nekoliko
ovakvih incidenata vlasti su 1891. godine
pristale na muslimanske zahtjeve i donijele
propise prema kojima se moralo postupati u
spornim sluajevima: dvomjeseni rok ekanja,
povjerenstvo koje e istraiti svaku optubu o
prisili, i tako dalje. Ovime su donekle umireni
muslimani u svojim strahovanjima, ali nakon
dvanaest godina, kad je nadbiskup Stadler bio
upleten u jo jedan sporni sluaj, u kojem je
rije bila o jednoj muslimanskoj udovici i njeno
dvoje djece, nadbiskup je otkrio da su vlasti
1895. godine sklopile s papom tajni sporazum
prema kojem katoliki sveenici imaju pravo
komunicirati s potencijalnim preobraenicima, te
tako potajno obezvrijedile propise koje su same
donijele. Ponovo je izbilo veliko nezadovoljstvo
meu muslimanima, ije su vode povele veliku
kampanju podnosei vlastima slubene peticije i
popise drugih prekraja. Ipak su se umirili kad
su vlasti pronale udovicu iz najnovijeg sluaja
u jednom samostanu, pa su je andari oteli i
vratili u njeno selo, gdje je pristala da se
vrati u krilo muslimanske vjere.34
Sigurno je da su ovakvi dogaaji uzbunjivali

puanstvo, ali nain na koji su ove incidente
iskoritavali muslimanski prvaci i povezivali ih
s drugim problemima (pritubama na poreze itd.)
upuuje na zakljuak da su oni bili sve vie
zaokupljeni sloenom politikom strategijom,
neim posve razliitim od slijepog fanatizma. U
jednoj
33 Curtis, Turk and his Lost Provinces, str. 275.
34 Donia, Islam under the Eagle, str. 27-29, 55-59, 63-67, 93-94.

198
detaljnjoj suvremenoj studiji o tim dogaanjima

moemo proitati i ovo: "Muslimanski su se
aktivisti trudili da zaodjenu svoje ciljeve u
ruho vjerskog ara, ali su zapravo teili za
ouvanjem ili poveavanjem svoje moi."35 U prva
dva desetljea austrougarske vladavine vodila se
sloena borba za prevlast izmeu muslimanske
elite u Sarajevu, koja je stekla mo i utjecaj
suraujui s vlastima, i tvrdokor-nijih
muslimanskih prvaka u Travniku i Mostaru koji su
zauzimali beskompromisne stavove ne bi li
diskreditirali svoje sarajevske suparnike i
preoteli neto od njihove moi. (U osamdesetim
godinama situacija se jo vie zakomplicirala
zato to se razvilo snano suparnitvo i meu
mostarskim muslimanima.)
Najvanije je pitanje bio nadzor nad vjerskim

dobrotvornim zakladama. Te su zaklade, kako
rekosmo u 5. poglavlju, poznate pod nazivom
vakufi, igrale vanu ulogu u islamskom drutvu
jer su financirale odravanje damija, kola,
tekija, pa ak i hanova i mostova. Njihov posebni
fiskalni poloaj stoljeima je mamio ljude na
masovne zloupotrebe. Trebalo je samo da donator
imenuje 'svoje potomke za stalno plaene
izvritelje svoje oporuke pa da zapravo osnuje
tako rei obiteljski kartel osloboen poreza.
Godine 1878. procijenjeno je da je gotovo jedna
treina obradive zemlje u Bosni bila u vlasnitvu
vakufa. A jedan je od osnovnih naela islamskog
zakona glasio da imanje koje je jednom pripalo

vakufu ne moe vie nikad pripadati nikom drugom.

Jedna je od prvih stvari koje su austrougarske
vlasti uinile bila da prikupe i javno potvrde
sve oto-manske zakone koji su regulirali
upravljanje vakufima, zahtijevale propisno
voenje knjigovodstva i tako dalje. Zatim su
1883. godine osnovali povjerenitvo za vakufe i
imenovali ugledne muslimane za njegove lanove.
Na taj su nain lokalni vakufi kojima su
upravljale pojedine obitelji dospjeli pod
sredinje upravno tijelo, koje je odreivalo
budete i vodilo politiku financiranja damija i
kola u cijeloj Bosni i Hercegovini. Premda je
ova mjera openito prihvaena kao korisna
reforma, u povjerenstvu su glavnu rije vodili
sarajevski muslimani, koji su bili spremniji na
suradnju od ostalih, pa su izazivali zavist i
kivnost medu uglednim muslimanima u drugim
mjestima. ak i onda kad je, 1894. godine,
povjerenstvo proireno i
35 Ibid., str. 189
199
popunjeno predstavnicima iz svih krajeva Bosne i

Hercegovine, sve su te lanove i dalje imenovale
centralne vlasti.36
Upravo su mostarski muslimani, pod vodstvom

odrjeitog Mule Mustafe Dabia, pretvorili
upravljanje vakufa u veliko politiko pitanje.
Koristei se uvelike valom peticija i drugih
aktivnosti koje su bili pokrenuli skandali oko
prekrtavanja, podnijeli su 1899. godine nacrt
statuta samostalnog "Vakufskog sabora" za

Hercegovinu. Umjesto da bude ustrojena od vrha

nanie imenovanjima sa strane, predloeno je da
se nova organizacija zasniva na lokalnim
udrugama, i da te udruge imenuju lanove okrunih
sabora, a da okruni sabori biraju svoje
zastupnike u pokrajinskom saboru.37 Prva je
reakcija vlasti bila da te muslimane tretira kao
opasne agitatore i da zatvori klub koji je bio
sredite njihove djelatnosti. Odmah su zatim
mostarski prvaci poeli organizirati podrku u
itavoj Hercegovini, pa i u Bosni. Koristei se
moralnim autoritetom Dabievim i poletom mladih
aktivista kao to je bio erif Arnautovi, oni su
za godinu dana osnovali organizaciju koja je
obuhvatila cijelu zemlju - zapravo su to bili
zaeci politike stranke - a u ljeto 1900. godine
odrali su u jednom hotelu u Budimpeti zbor
bonjakih muslimanskih voda. Tako je zapoeo
dugotrajan proces agitiranja i pregovora, a
vlasti su naizmjence pokuavale primiriti,
podijeliti i obuzdati voditelje kampanje.38
Ovaj porast muslimanskog aktivizma zadavao je

najvie muka ovjeku koji je u to vrijeme bio na
elu Bosne i Hercegovine, Be-njminu Kllayu,
povjesniaru i bivem diplomatu, te
austrougarskom ministru financija od 1882. do
1903. godine. Sva je Kllayeva politika u Bosni
teila za tim da ouva zemlju od nacionalistikih
politikih pokreta u Srbiji i Hrvatskoj i da
promie ideju o bosanskoj naciji kao zasebnom i
integrativnom entitetu. Turci su zapravo rabili
rije "Bonjaci" (bosnaklar) za sve one koji ive
u Bosni; ali na domaem jeziku jedini narod koji
je sebe tradicionalno nazivao Bonjacima bili su
bosanski muslimani.39 (Katolici su sami sebe

36 Ibid., str. 22-24; A. Popovi, L 'Islam balkanique, str. 275.
37 Donia, Islam under the Eagle, str. 120-124.
38Ibid., str. 124-166. Najdetaljniji prikaz dao je Hauptmann u Borba muslimana za

autonomiju.
39 Imamovi, "O historiji bonjakog pokuaja", str. 35-36.
200
nazivali Latini ili krani - to ne valja brkati

sa srednjovjekovnim jerstjanima ~ a pravoslavni
su sami sebe nazivali Vlasi ili hriani.)
JCllay se nadao da e proiriti znaenje rijei
Bonjaci na pripadnike svih vjerskih zajednica.
Za tu njegovu nakanu bilo je bitno da najprije
predobije muslimane za svoju ideju o bosanskoj
naciji. On je znao da upravo s njima ima najbolje
izglede zato to se oni, za razliku od
pravoslavaca i katolika, ne mogu obraati
matinom narodu izvan granica Bosne i
Hercegovine, te mu je bilo jasno da od cijelog
tog njegova nauma nee biti nita ako oni umjesto
toga razviju svoj vlastiti nacionalni identitet.
Kllay je donekle uspio sa sarajevskim

muslimanima, koji su bili spremniji za suradnju
od ostalih i koji su u tom nainu razmiljanja
vidjeli prirodan nastavak tradicije traenja
bosanske autonomije pod otomanskom vlau. Njihov
voda, bivi gradonaelnik Sarajeva Mehmed-beg
Kapetanovi, osnovao je 1891. godine novine pod
naslovom Bonjak. Iako se obraao svim
itateljima bez razlike, bijae to u biti
muslimanski list koji je napadao konzervativne

stavove meu muslimanskim sveenstvom i nastojao

pobiti tvrdnje i hrvatskih i srpskih nacionalista
da su bosanski muslimani "zapravo" Hrvati ili
Srbi. "Doim Hrvati tvrde da su pravoslavci nai
najvei dumani i da je Srpstvo isto to i
pravoslavlje, Srbi se upinju iz petnih ila da
nas upozore na svoju izmiljenu historiju po
kojoj su posrbili vascijeli svijet," ustvrdili su
u Bonjaku. I nadodali: "Mi neemo nikad porei
da pripadamo junoslavenskoj porodici, ali emo
ostati Bonjaci, kao i nai preci, i nita
drugo.".40
Kllayev projekt ne bi se bio inio apsurdan

nikome tko bi prouio povijest Bosne samo do
otprilike jedne generacije prije austrougarske
okupacije. Vidjeli smo da su katolici i
pravoslavni u Bosni i Hercegovini dugo odravali
odnose na vjerskoj osnovi s Hrvatima i Srbima u
Hrvatskoj i Srbiji. Pod otomanskom vladavinom
postojali su zasebni vjerski identiteti u Bosni i
Hercegovini, a ti su identiteti doista mogli
imati politike implikacije: mnogi bosanski
katolici oekivali su od zemalja onkraj hrvatske
i dalmatinske granice potporu, pa ak i
osloboenje. Ali to je bilo pitanje religije, a ne
40 Donia, Islam under the Eagle, str. 52-54; Banac, National Question, str. 361;
Imamovi, "O historiji bonjakog pokuaja", str. 41.
201
nacionalnosti. Ti su se katolici uzdali u

katoliku Austriju, ili u katolike Mletke, ili u
druge katolike koji su sluajno bili Hrvati; nisu
se uzdali u hrvatsku naciju kao takvu. Tek se

najranije negdje oko sredine 19. stoljea poela

iz Hrvatske i Srbije iriti moderna ideja o
nacionalnosti medu katolike i pravoslavne u Bosni
i Hercegovini. Od tri osnovna kriterija po kojima
su se u to doba ustanovile i razgraniile
hrvatska i srpska nacija - povijest, jezik i
vjera - u Bosni je mogla vrijediti samo vjera,
jer je Bosna imala svoju zasebnu povijest, a
tloris jezine mape nije se poklapao s vjerskim
granicama. U Bosni i Hercegovini nije nikad bilo
iskljuivo ekonomskih ili socijalnih razloga za
neprijateljstvo izmeu katolika i pravoslavnih, a
one razloge koji su postojali za neprijateljstvo
prema muslimanima djelomice je uklonila
austrougarska vlast. Evo kako je jedan engleski
autor 1897. godine prokomentirao dranje krana
prema muslimanima u Bosni:
udno je koliko oni malo mrnje osjeaju prema

svojim nekadanjim tlaiteljima, a objanjenje se
tomu vjerojatno krije u injenici da svi skupa
pripadaju istoj rasi. Koji god bio razlog tomu,
svi oni koji su prouavali ovu zemlju u tursko
doba slau se u miljenju da su... za bijedno
stanje ovih ljudi vie krivi agrarni nego vjerski
uzroci, i da bi uklanjanjem tih uzroka kivnost
koju su oni izazvali malo-pomalo nestala.*'1
Da je Kllay mogao na neki nain potpuno

izolirati pravoslavne i katolike u Bosni i
Hercegovini od vjerskih, kulturnih i politikih
zbivanja u susjednim zemljama, njegova bi
politika moda imala i nekih izgleda na uspjeh,
ali je takva izolacija bila posve nemogua. Kako
su se hrvatski i srpski nacionalizam irili medu
katolicima i pravoslavnima u Bosni i Hercegovini
preko one iste mree sveenika, uitelja i

kolovanih itatelja novina koju je austrougarska

politika pomogla izgraditi, bivalo je sve jasnije
da je Kllayev "bonjaki" projekt osuen na
propast. Godine 1908. pronicavi promatra
zbivanja kakav je bio austrijski parlamentarni
zastupnik Joseph Baemreither mogao je mirne due
proglasiti taj pokuaj propalim.42
41 Thomson, Outgoing Turk, *\r. 180-181.
42 Baernreither, Bosnische Eindrcke, str. 25.
202
Dotle je izvan Bosne i Hercegovine svakom godinom

austrougarska trapava politika sve vie
raspirivala hrvatski i srpski nacionalizam.
Maarski ban u Hrvatskoj namjerno je poticao
gloenje izmeu Hrvata i Srba, a veliko je
nezadovoljstvo izazvao apsurdnim i nepotrebnim
mjerama kao to je dekret kojim su svi
eljezniari u Hrvatskoj bili duni govoriti
maarski. Pogorali su se i odnosi izmeu Dvojne
Monarhije i Srbije, a zbog injenice da je srpska
vanjska trgovina bila uvelike ovisna o Austro-
Ugarskoj, Srbi su se jo vie bunili protiv
prevlasti Habsburgovaca u cijeloj toj regiji. Kad
je Srbija 1906. godine pokuala pronai neki
drugi izlaz za svoju robu, Austro-Ugarska je u
znak odmazde uvela vie carine na glavni izvozni
artikl Srbije, svinje. (Ovaj takozvani "svinjski
rat", kao i mnoge druge dravne sankcije u
novijoj povijesti, zapravo je potaknuo traganje
za plasmanom robe na drugim stranama.) Izmeu te
dvije drave zavladali su vrlo napeti odnosi.
Austrougarski ministar vanjskih poslova barun von

Aerenthal poeo je ozbiljno razmatrati mogunost

da Austro-Ugarska zauzme Srbiju, a slubeno javno
mnijenje u Bosni bilo je sklono ideji da se
carevina proiri ak do Soluna. Putujui 1906.
kroz Bosnu, Edith Durham zapisala je daje
"Austrijancima... stalo do toga da uvrste svoj
poloaj u Bosni to bolje mogu, kako bi bili
spremni za daljnje napredovanje. Omiljena je tema
razgovora 'Nach Salonik'".43
U tom je kontekstu pala odluka da se promijeni

status Bosne iz okupiranog otomanskog teritorija
u pokrajinu koja je potpuno pripojena
Austrougarskoj Monarhiji. Tu je odluku pospjeila
Mlado-turska revolucija 1908. godine. Neko se
vrijeme inilo da e u Istambulu zavladati nov
poredak koji bi mogao ponovo istaknuti pravo
Turaka na Bosnu i ponuditi Bosancima
demokratskiji ustav od onoga koji je vrijedio pod
austrougarskom vlau. Barun von Aerenthal
djelovao je munjevito proglasivi 5. listopada
1908. posvemanju aneksiju Bosne i Hercegovine.
Taj je potez odjeknuo u Srbiji kao bomba.
Tamonji su nacionalisti drali da im je
nepoteno ispred nosa odnesena potencijalna
nagrada - teritorij Bosne i Hercegovine. U
Beogradu su odravali masovne zborove, a uskoro
43 Schmitt, Annexation of Bosnia, str. 12; Durham, Twentv Years, str. 164.
203
su osnovali i dva tajna drutva za ujedinjenje

svih Srba: "Narodnu odbranu" i "Ujedinjenje ili
smrt" (poznato i pod imenom "Crna ruka"). Potkraj
1908. godine bilo je ve nekoliko ogranaka

"Narodne odbrane" i u Bosni.44 Srbiju je od nauma

da Austro-Ugarskoj navijesti rat odvratio ruski
ministar vanjskih poslova Izvoljski, koga je
dodue zabolio nain na koji ga je von Aerenthal
izigrao, ali je svejedno savjetovao Beogradu
ovako: "Srbija mora ostati na miru i ne smije
niim izazvati Austriju kako joj ne bi pruila
priliku da je atre."45 Na kraju Austro-Ugarska i
Turska u veljai 1909. sklapaju ugovor prema
kojem Austro-Ugarska stjee puno pravo nad Bosnom
i Hercegovinom, ali se i obvezuje da e se povui
iz Novo-pazarskog sandaka, da e zajamiti punu
vjersku slobodu bosanskim muslimanima i platiti
Istambulu dva i pol milijuna turskih funti. Ipak
je diplomatska kriza jo mjesecima potrajala.46
Meusobno djelovanje suparnitva velesila i
nacionalizama u balkanskim dravicama to se
oitovalo u ovoj prilici bijae zlokoban
nagovjetaj dogaaja koji e se zbiti u kolovozu
1914. godine.
Ali glavni je uinak aneksije na ivot u Bosni i

Hercegovini bio zapravo blagotvoran. Vlasti u
Beu i Budimpeti smatrale su da sad dre Bosnu
vre u svojim rukama, pa su bile spremnije
dopustiti da se u njoj razvija politiki ivot.
Pod liberalnim austrougarskim ministrom financija
barunom Burinom (koji je na tom poloaju bio od
1903. do 1912. godine), uinjeno je nekoliko
veih ustupaka: najprije je, 1909. godine,
odobren muslimanima sistem upravljanja vakufima
za koji su se oni onako uporno zauzimali, a onda
je, sljedee godine, izabran i Bosanski sabor.
Istina je daje Sabor bio zasnovan na ogranienom
izbornom pravu i da nije imao neposredne
zakonodavne vlasti. Ipak je omoguio raznim
organizacijama koje su u posljednjih nekoliko

godina osnovale lokalne zajednice - Muslimanska

narodna organizacija (1906.), Srpska narodna
organizacija (1907.) i Hrvatska narodna zajednica
(1908.) - da ponu djelovati kao prave politike
stranke.47
44 B. Jelavich, History of the Balkans, str. 111 ; Dedijer, Road to Sarajevo, str. 180.
45 Schmitt, Annexation of Bosnia, str. 71.
46 O pojedinostima ugovora vidi ibid., str. 119; o knjizi ibid., str. 144-229.
47 Donia, Islam under the Eagle, utr. 169-175.
204
Dakako da su u tim strankama aktivnu ulogu igrali

samo pripadnici kolovanih i imunijih elita u
svakoj pojedinoj zajednici. Tako se jedino moe
objasniti injenica da se dvije glavne kranske
stranke nisu estoko borile za agrarnu reformu,
iako su veina ljudi Jcoje su navodno zastupale
bili seljaci. Vana je bila i obina
parlamentarna aritmetika: kako je broj zastupnika
prilino tono odgovarao brojanim odnosima medu
puanstvom (37 pravoslavnih, 29 muslimana, 23
katolika i l idov), ni jedna od dvije kranske
grupacije nije sama imala potrebnu veinu pa su
se uskoro poele nadmetati za naklonost
muslimana.48 Godine 1911. pobijedili su u tom
nadmetanju katolici i sklopili sporazum s
muslimanskim prvacima, koji su smatrali daje
manje vjerojatno da e katolici podrati bilo
kakvu agrarnu reformu.
Ovo udvaranje muslimanima bijae samo politiki

pandan procesu intelektualnog i kulturnog

udvaranja stoje tekao ve najmanje deset godina,
dok su i jedna i druga strana nastojale dokazati
da su bosanski muslimani "zapravo" Hrvati ili
"zapravo" Srbi. U veem dijelu toga razdoblja
Hrvati su imali vie uspjeha na planu kulturne
identifikacije, pogotovo kod muslimanskih
intelektualaca koji su studirali na zagrebakom
ili na nekom drugom austrougarskom sveuilitu na
kojem su studirali i Hrvati. U vodeem
muslimanskom kulturnom drutvu u Sarajevu
"Gajretu" (utemeljenom 1903. godine) glavnu su
rije u prvo vrijeme vodili pisci naklonjeni
Hrvatima kao to je bio pjesnik i povjesniar
Safvet-beg Baagi.49 Ali istodobno su vie
politiki suraivali, iako na leeran i nesluben
nain, muslimanski i srpski prvaci u godinama
pred osnivanje Sabora. Srbi su vodili svoju
vlastitu kampanju, pod vodstvom jo jednog
mostarskog aktivista, Vojislava Sole, za veu
autonomiju svoje vjerske organizacije, pa su
poslali i delegaciju da agitira meu
parlamentarnim zastupnicima zajedno s muslimanima
u Budimpeti 1900. godine, a sljedee su godine
odrali ak i zajedniku konfe-
48 Podaci preuzeli iz Naval Intelligence Division, Jugoslavia, sv. 2, str. 57.

Stanovnitvo je 1910. godine (ukupno l 897 962) bilo 43,5 posto pravoslavno, 32,4
posto muslimansko, 22,8 posto katoliko i 0,6 posto idovsko.
49 Ranac, National Question, str. 366. "Gajret" je postao prosrpski 1909. godine (A.
Popovi, L'Islam balkanique, str. 285).
205
renciju.50 ** Sve tri strane igrale su delikatnu

igru politikog oportunizma i savezi su medu

njima uvijek bili labavi. Premda su se ; neki
istaknuti muslimanski prvaci "izjanjavali" kao
Hrvati ili Srbi, takvi pojedinani istupi nisu
nikad ugrozili ope dranje muslimana, koji su se
vrsto formirali kao zaseban politiki entitet.
Robert Do-nia, vodei autoritet za to razdoblje,
napisao je: "Izjanjavanja su bila mahom taktike
i politike naravi, neki su muslimani i po vie
puta prelazili iz jednog tabora u drugi.
Jednostavno reeno, zaseban muslimanski identitet
bio je ve toliko formiran da ga se vei broj
muslimana nije mogao samo tako odrei."51
Moemo samo nagaati koliko bi bili uinkoviti i

vrsti ti medu-vjerski i meustranaki sporazumi
da su se mogli nesmetano razvijati jo jedno ili
dva desetljea. Ali do toga nije dolo. Vrenje
srpskog nacionalizma izazvano aneksijom proirilo
se na dijelove bosansko-hercegovakog
pravoslavnog puanstva - ili bar medu vie
stotina aka i studenata. Pa i u Hrvatskoj je
jaalo raspoloenje protiv Au-stro-Ugarske, a u
razdoblju izmeu 1907. i 1910. godine sve je vie
zadobivalo oblik suradnje sa Srbima u kovanju
planova da se osnuje zajednika junoslavenska
drava. Nevjerojatno nezgrapan izraz toga novog
stava bijae ime studentske organizacije koja je
djelovala na sveuilitima izvan Bosne, a kojoj
je predsjednik bio mladi bosanski pisac Ivo
Andri: "Hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski ili
jugoslavenski napredni omladinski pokret".52 U
samoj Bosni srpski su
** Najpotpuniji prikaz ovih vanih zbivanja dao je Madar,

Pokret Srha za vjer-.sko-prosvjetnu samoupravu.
50 upri-Amrcin, Die Opposition in Bosnien, str. 66-67, 75-76, 102.

51 Donia, Islam under the Eagle, str. 177. Ivo Banac iznosi slino miljenje i
zakljuuje da je "velika veina obinih muslimana zazirala od svakog procesa
nacionalnog izjanjavanja" (National Question, str. 366).
52 upri-Amrcin, Die Opposition in Bosnien, str. 392. Andri se rodio u katolikoj

obitelji u Travniku. Zauzeo je izrazito projugoslavenski stav koji je u stvari bio
prosrpski. Jedan je njegov prijatelj dobro rekao za njega daje on "katolik... Srbin iz
Bosne" (Hawkesworth, Ivo Andri, str. 18). Veliina i kompleksnost onoga to je
Andri poslije ostvario kao romanopisac - zapravo jedan od najveih evropskih
romanopisaca 20. stoljea - takvi su da se on ne moe tijesno povezati ni s jednom
od etnikih ili vjerskih zajednica u Bosni.
206
studenti uskoro nakon 1910. godine poeli

prelaziti sa svojih usko srpskih nacionalistikih
pozicija na ire, projugoslavenske. Takav je stav
zauzela i skupina aka i studenata okupljena na
irokoj osnovi, "Mlada Bosna", jer to je bila
najjednostavnija zajednika baza na kojoj su se
mogli okupiti svi protivnici Habsburgovaca, pa su
u nju mogli ui i Hrvati, tovie, i neki
muslimani.53 Ili, kao to je rekao najglasovitiji
lan "Mlade Bosne" Gavrilo Princip na suenju
1914. godine: "Ja sam jugoslavenski nacionalist
koji tei za ujedinjenjem svih Jugoslavena, i
nije me briga kakva e biti drava, samo da bude
slobodna od Austrije".54
Mnogo se pisalo o politikoj filozofiji tih

mladih aktivista - moda i previe jer je nuno
ograniena koliina filozofski zanimljivog
materijala to se moe nai u glavama irokog
raspona takvih idealista ali i neobrazovanih
mladaca. Bili su estoki antiklerikalei; teili
su za drutvenom revolucijom koliko i za
nacionalnim osloboenjem; osobito su im srcu bila

prirasla djela anarhista ili anarhosocijalista

kao to su bili Bakunjin, Hercen i Kropotkin; a
nadasve su eljeli biti heroji. Prvi u nizu
junaka-muenika-atentatora bijae depresivan
student iz Hercegovine po imenu Bogdan eraji,
koji je doao u Sarajevo na dan otvaranja prvog
Bosanskog sabora 1910. godine, ispalio pet hitaca
u vojnog namjesnika dok je ovaj odlazio sa
sveane ceremonije, ali je promaio svih pet puta
a onda se estim metkom sam ubio.55 U ljeto 1912.
godine Hrvat iz Bosne Luka Ju-ki pokuao je
ubiti hrvatskog bana u Zagrebu. Neto ranije te
iste godine Juki je sudjelovao u organiziranju
protestnih demonstracija aka u Sarajevu, zajedno
s Gavrilom Principom i jo nekoliko mladia koji
e biti upleteni u Principove atentatorske
planove 1914. godine. U ovoj je prilici, kako je
zapisao jedan djeak u svom dnevniku, "Princip
iao od razreda do razreda i prijetio metalnim
bokserom svima koji su se kolebali da dou na
nove demonstracije."56
53Veina se znanstvenika danas slae daje Vcsclin Maslea pogreno predstavio

"Mladu Bosnu" kao u biti srpsko nacionalistiko drutvo (Mlada Bosna, npr. str. 116).
54 Dedijer, Road to Sarajevo, str. 341.
55 IhicL, str. 236-245.
56 Ibid., str. 262-265.
207
Ali ljudi nisu nakon toga, 1912. godine, izali

na ulice iz straha od Principova boksera nego
zbog dramatinih dogaaja to su se zbili istono

i juno od Bosne i Hercegovine. U listopadu su

Crna Gora i Srbija navijestile rat Turskoj i, uz
pomo Bugarske i Grke, istjerale turske oruane
snage iz Novopazarskog sandaka, s Kosova i iz
Makedonije. Brzina i razmjeri srpskih i
crnogorskih pobjeda u Prvom balkanskom ratu
izazvali su veliko uzbuenje medu antihabs-
burkim aktivistima u Bosni i Hrvatskoj. Mnogi
lanovi "Mlade Bosne" pohrlili su da slue kao
dobrovoljei u srpskoj vojsci; medu njima je bilo
ak i muslimanskih mladia.57 Oni ili nisu znali
ili nisu marili za injenicu da Srbi i njihovi
saveznici ubijaju albanske muslimane po selima,
tjeraju na desetke tisua slavenskih muslimana da
bjee iz Makedonije i silom pokrtavaju muslimane
koji govore bugarski.58
U proljee 1913. godine silno su se zaotrili

odnosi izmeu Au-stro-Ugarske i Srbije. Srbija je
osvajanjima malne udvostruila veliinu svojih
teritorija, a kad bi se domogla i dijela albanske
obale (kao stoje doista i namjeravala), mogla bi
ugroziti strateke interese Austro-Ugarske na
Jadranu. Budui da se inilo daje rat neizbjean,
vojni namjesnik u Bosni general Potiorek poduzeo
je energine mjere sigurnosti. Na dan 2. svibnja
proglasio je izvanredno stanje, raspustio Sabor i
suspendirao graanske sudove, zabranio mnoga
srpska udruenja i uzeo u svoje ruke upravljanje
svim kolama u Bosni i Hercegovini.59 Neposredna
je kriza prola kad je Prvi balkanski rat okonan
30. svibnja Londonskim ugovorom o miru. Nakon
toga su se pobjednici saveznici borili medu sobom
u Drugom balkanskom ratu u lipnju i srpnju. Ali
dotle je ve nepopustljiva politika generala
Potioreka bila uhvatila korijen u Bosni i
Hercegovini. Austrougarski ministar financija

Leon von Bilinski (koji je 1912. godine

naslijedio na tom mjestu Burina) bio je sklon
suptilnijoj politici - iskoritavanju neslaganja
izmeu razliitih politikih grupacija u Bosni i
podravanju srpskih trgovakih i obrazovanijih
drutvenih slojeva, ali je prevagnula Potiorekova
sirova antisrpska politika.60
57
Ibid., str. 277.
58 Carnegie Endowment, Report on the Balkan Warn, str. 148-158.
59 Dedijer, Road to Sarajevo, str. 278; Donia, Islam under the Eagle, str. 180.
60 Dedijer, Road to Sarajevo, str. 206-207.
208
I tako je postavljena scena za velike ljetne

manevre austrougarske vojske u Bosni 1914. godine
i za dolazak u inspekciju nadvojvode Franje
Ferdinanda, nasljednika habsburkog prijestolja i
generalnog inspektora oruanih snaga Carevine.
Njegov je posjet Sarajevu nevjerojatno glupo
predvien za dan 28. lipnja, Vidovdan, na
obljetnicu Kosovske bitke i stoga najsvetiji dan
u mistinom kalendaru srpskog nacionalizma.
Drei se dogovorenog puta koji je bio najavljen
prethodnog dana u listu Bosnische Post, njegova
povorka limuzina prola je ni manje ni vie nego
pokraj estorice atentatora "Mlade Bosne"
naoruanih bombama i pitoljima. Petorica su
propustila prigodu; esti, Nedeljko abrinovi,
bacio je bombu koja se odbila od nadvojvodina
automobila i ranila ljude u sljedeem automobilu.
Gavrilo Princip zauzeo je novo mjesto na slubeno

najavljenom putu za taj dan, na uglu Ulice Franje

Josipa. Meutim, nadvojvoda je odluio da
promijeni smjer kretanja jer je elio odmah otii
u bolnicu da posjeti ranjene asnike, ali nitko o
tome nije nita rekao njegovu vozau pa je ovaj
skrenuo u Ulicu Franje Josipa, kako je bilo
predvieno. General Potiorek rekao je vozau neka
se zaustavi i vrati. I tako je on krenuo natrake
ba pokraj onog mjesta na kojem je stajao
Princip. "Kud sam gaao, ne znam," rekao je
poslije Princip istranom sucu. "Ali znam da sam
gaao u prestolonasljednika. Mislim da sam opalio
dva puta, moda i vie, jer sam bio uzbuen. Da
li sam pogodio ili nisam, ne mogu rei, jer su me
istog asa ljudi poeli tui."61 Ni nadvojvoda ni
njegova supruga, vojvotkinja od Hohenberga, nisu
odmah podlegli ranama. Tono nakon mjesec dana
Austro-Ugarska je navijestila rat Srbiji.
61 Ibid., str. 319-321.
209

12 RAT I KRALJEVINA: BOSNA 1914.-1941.
Povjesniari se jo spore oko toga je li atentat

bio posljedica srpskog nacionalizma ili
jugoslavenstva, srpskih tajnih drutava ili
obine lokalne inicijative. Mnogi su Bosanci vrlo
brzo zakljuili na komu lei krivnja: uveer 28.
lipnja 1914. izbile su u Sarajevu pro-tusrpske
demonstracije i izgredi, pri emu su uniteni
srpski duani i kue. Novi reis-ul-ulema
Demaludin auevi javno je prosvjedovao protiv
tog pogroma i osobno uzeo u zatitu nekoliko
Srba.1 Neki vodei bosanski Srbi takoer su
osjeali da se moraju osloboditi bremena srpske
krivnje, pa su se obratili vlastima, kad je izbio
rat, da ih poalju na prvu liniju fronte protiv
Srbije kako bi dokazali svoju privrenost caru.2
injenica da su veina urotnika bili bosanski
Srbi inila se znakovitom, a kad je izbilo na
vidjelo da su glavni izvritelji atentata Princip
i abrinovi nekad studirali u Beogradu, da su
ondje pribavili bombe i da su se s njima vratili
u Bosnu, inilo se da su sve to dostatni dokazi
krivnje. Neprijeporno je da su doista primili
stanovitu pomo od jednog lana organizacije
"Narodna odbrana" koji je radio i za pukovnika
Apisa, efa srpske obavjetajne slube.3 Jo su i

sad u optjecaju mnoge teorije o Apisovoj

umijeanosti u atentat i njegovim moguim
politikim motivima, ali se mirne due moe
odbaciti pretpostavka da je atentat isplanirala
sama srpska vlada.
ak ni austrougarska vlada nije optuila Srbiju

da je direktno kriva za ono to se dogodilo. U
njenu ultimatumu od 23. srpnja samo je stajalo
daje srpska vlada "tolerirala makinacije
kojekakvih drutava i udruga uperenih protiv
Monarhije, nedolian jezik tampe, velianje
poinitelja nepodoptina, sudjelovanje asnika i
dunosnika u subverzivnoj agitaciji" - to je sve
u biti bila istina. Od deset zahtjeva to ih je
Austro-Ugarska postavila za suzbijanje tih
aktivnosti, Srbija je prihvatila sve osim
jednoga, koji bi iziskivao dolazak austrougarskih
istranih sudaca i policajaca u Srbiju da vode
istragu na njenu teritoriju.4 To neprihvaanje
samo jedne toke bilo je dostatno onima u
Budimpeti, Beu i Berlinu - nadasve u
1 Purivatra, Nacionalni i politiki razvitak, str. 134.
2 Dedijer, Road to Sarajevo, str. 328.
3 Ibid., 289-294, 388-390.
4 Ibid., str. 418-419.
213
Berlinu - koji su eljeli rat. Povjesniari su

obino tvrdili da je rat izazvalo neto tako
bezlino kao stoje "meunarodni poredak", ali se

sad uglavnom slau da je Njemaka svim silama

nastojala da doe do rata kako bi zadala odluan
udarac sve veoj prevlasti Rusije.5 Austro-
Ugarska se ipak skanjivala jer se isto toliko
bojala da se u rat ne uplete Rusija (kao
zatitnica Srbije) koliko je Njemaka
prieljkivala da se to dogodi. Premda je u
austrougarskoj vladi bilo ministara koji su
eljeli da se poduzme kaznena akcija protiv
Srbije, oni nisu ozbiljno pomiljali na irenje
teritorija na Balkanu. Naprotiv, ugarski ministar
Tisza izriito je zahtijevao (zbog tradicionalnog
maarskog straha od optereivanja prevelikim
brojem Slavena) da se ne anektiraju nikakvi
srpski teritoriji. ak i kad je u razdoblju
izmeu 1906. i 1913. godine Austro-Ugarska
snovala rat protiv Srbije, ona uope nije znala
to bi uinila s tom zemljom ako je osvoji. A
Srbija, premda je oito eljela da se domogne
Bosne, nije uope pomiljala na to da bi ikad
mogla u ratu pobijediti Austrougarsku Carevinu.
Stoga je u tom balkanskom kontekstu bilo jakih
razloga za neprijateljstvo, ali nije bilo
dovoljno razloga za rat. Bez njemakog pritiska,
atentat u Sarajevu vjerojatno ne bi bio izazvao
ni ozbiljniji balkanski rat, a kamoli rat u koji
e biti uvuene sve svjetske velesile.
Srbi su se junaki borili. Mnogi od

austrougarskih vojnika koji su upueni u Srbiju
pod zapovjednitvom vojnog namjesnika u Bosni
generala Potioreka bili su takoer Srbi, iz same
Bosne i Hercegovine te iz bive Vojne Krajine u
Hrvatskoj. Pravoslavni su se borili protiv
pravoslavnih: bijae to kao nekad kad su
Habsburgovci ratovali protiv Osmanlija. Ali meu
austrougarskim vojnicima bilo je i mnogo

muslimana i katolika, a medu ovima potonjima

bijae i mladi Poluhrvat, Poluslovenac po imenu
Josip Broz - poslije poznatiji pod nadimkom Tito.
Godine 1914. austrougarska je vojska dva puta
potisnuta sa srpskog tla, uz velike gubitke na
obje strane. Srbija je izdrala sve do kasnog
ljeta 1915. godine. Tada je novu ofenzivu protiv
nje poveo njemaki general von Mackensen, a u rat
je stupila i Bugarska, na strani Austro-Ugarske i
Njemake. Srpska
5 Dobar saetak novijih historijskih pogleda vidi kod Stone, Europe Transformed, str.
326-339.
214
je vojska zapoela svoje epsko povlaenje, uz

velike ljudske rtve, preko planina na sjeveru
Albanije do obala Jadranskog mora. Oni Jcoji su
preivjeli to povlaenje na kraju su se
pridruili saveznikim vojnim snagama koje su se
borile u Solunu. Odatle su se probili u jesen
1918. godine kroz Makedoniju i Srbiju, ponovo 1.
studenoga osvojili Beograd i produili
napredovati u Bosnu i Vojvodinu.
U srpskoj vojsci bilo je mnogo dobrovoljaca iz

Bosne i drugih slavenskih zemalja u Austro-
Ugarskoj. Zna se da je oko 5000 Bosanaca bilo u
"Prvoj srpskoj dobrovoljakoj diviziji" a da je u
crnogorskoj vojsci bilo tri bataljona
dobrovoljaca iz Hercegovine.6 Stoga i nije neko
udo to su vlasti u Bosni, najprije pod
Potiorekom a poslije pod njegovim nasljednikom
barunom Sarkotiem, poduzele neke otre mjere
protiv srpskih nacionalista, politikih aktivista

i drugih potencijalnih simpatizera srpske stvari.

Srbi iz istone Bosne preseljeni su silom u
zapadnu iz straha od petokolonaa, a otprilike
5000 srpskih obitelji protjerano je preko granice
u Srbiju i Crnu Goru.7 Mnogo je ljudi pohapeno i
internirano; budui romanopisac Ivo Andri,
recimo, koji se vratio u Bosnu im je uo da je
izvren atentat, uhien je 29. srpnja i zatoen
redom u nekoliko zatvora u Dalmaciji i Sloveniji.
(Na kraju je bio u nekoj vrsti internog egzila u
selu nedaleko od svoga zaviajnog grada Travnika,
sve do ope amnestije za takve sluajeve 1917.
godine.)8 Najmanje 3300, a moda ak i 5500
osumnjienih bosanskih graana, uglavnom Srba,
bilo je u sabirnim logorima u Bosni i Maarskoj;
smatra se da ih je negdje izmeu 700 i 2200
pomrlo u njima. Primijenjene su vrlo otre mjere
protiv lanova "Mlade Bosne" i slinih drutava
aka i studenata: 1915. godine 142 takve osobe
izvedene su pred sud. A na najglasovitijem od tih
procesa, na suenju ljudima iz pokreta "Narodne
odbrane" odranom u Banjoj Luci 1916. godine,
optueno je 156 osoba, od kojih ih je esnaest
osueno na smrt a osamdeset est na robiju.9 Kao
to se moglo i oekivati, takve su
6 Skari i dr., Boxim pod auslro-ugarskom upravom, str. 160-161.
7 Ibid,str. 157-158.
8 Hawkesworth, Ivo Andri, str. 15-17.
9 Skari i dr., Bosna pod aualro-ugarskom upravom, str. 157-158; Kapidi,

"Austrougarska politika", str. 17.
2l5

mjere pripomogle vrlo malo Austro-Ugarskoj u ratu

ali vrlo mnogo srpskom i/ili jugoslavenskom
nacionalistikom pokretu.
Veina Bosanaca, ma kakve bile njihove strepnje,

ostala je lojalna austrougarskoj dravi. Iako su
neki muslimani sluili kao dobrovoljei u srpskoj
vojsci, veina ih nije eljela da im domovinu u
svojoj poratnoj ekspanziji proguta Srbija.
Njihovi su prvaci vrlo rado sklapali taktike
saveze s bosanskim Srbima u posljednjih
petnaestak godina prije rata ne bi li izborili
neke posebne ustupke od vlasti, ali to je bilo
neto sasvim drugo.10 Bosanski su Hrvati bili vie
podijeljeni medu sobom odraavajui na taj nain
razlike u miljenju u samoj Hrvatskoj. Zanimljivu
analizu stavova bosanskih Hrvata nalazimo u
jednom pismu ravnatelja katolikog sjemenita u
Travniku austrijskom namjesniku. On je u tom
pismu ustvrdio da neki Hrvati ele da pripadnu
Srbiji, a da su neki apsolutno protiv toga. Oni
koji ele bezuvjetno ujedinjenje sa Srbijom
dolaze mahom iz redova inteligencije, a neki su
od njih ak spremni odrei se i svoga
katolianstva: "njihove tendencije 'oslobaanja
od Rima' podudaraju se s njihovim tendencijama
'oslobaanja od Austrije'"."
Od istaknutih politiara u samoj Hrvatskoj, od

kojih su neki pristupili "Jugoslavenskom odboru"
u egzilu, nitko nije predviao preobraanje na
pravoslavlje kao cijenu ujedinjenja sa Srbijom.
Oni su eljeli ouvati poseban identitet Hrvatske
u buduoj jugoslavenskoj dravi i bili su
nepovjerljivi prema svim planovima o stvaranju
nekakve "Velike Srbije". Njihovo se nepovjerenje
jo vie pojaalo 1915. godine kad je srpska

vlada prihvatila sporazum prema kojem e veliki

dijelovi Dalmacije, Istre i Slovenije biti
odsjeeni i preputeni Italiji za nagradu stoje
stupila u rat na strani saveznika. Takvi su
potezi samo potkrijepili argumente onih
politiara koji su jo djelovali u Austro-
Ugarskoj i koji su se zalagali za proirenu
verziju starog "trijalistikog" rjeenja: za
ujedinjeni jugoslavenski entitet kao ravnopravnog
partnera s Austrijom i Ugarskom u sklopu
Habsburke Monarhije. Takav je bio stav i vodeeg
predstavnika Slovenaca u Austrijskom parlamentu,
monsinjora Koroca.12
10 O muslimanskim dobrovoljeima vidi kod Balagija, Les Musulmans yougoslaves,

str. 125.
11 Kapidi, "Austro-ugarska politika", str. 9, u fusnoti.
12 Najbolji prikaz svih tih sporova dao je Banac, National Question, str. 115-125.
216
Na dan 30. svibnja 1917. Koroec je s nekoliko

svojih kolega izdao deklaraciju kojom je pozvao
na ujedinjenje "sve zemlje u Monarhiji koje
nastavaju Slovenci, Hrvati i Srbi". Ta
"Svibanjska deklaracija" snano je odjeknula u
Bosni i mnogi tamonji srpski i hrvatski
politiari pristali su uz nju. Srbi su pozdravili
izriito ukljuivanje Srba u taj prijedlog (to
bijae napredak prema svim prethodnim verzijama
"trijalizma"), i dakako da su to smatrali neim
to je najblie jugoslavenskoj dravi koja bi se
mogla ostvariti pod austrougarskom kapom.

Umjereni bosanski Hrvati bili su skloni takvu

planu. Konzervativni katolici predvoeni
nadbiskupom Stadlerom davali su prednost
ogranienoj verziji te iste zamisli, prema kojoj
bi predvieni entitet ukljuio i Bosnu ali bi
imao znaaj Velike Hrvatske. Meutim, muslimani
su bili jo vie podijeljeni meu sobom. Kad su
dvojica vodeih muslimanskih politiara, erif
Arnautovi i Safvet-beg Baagi, posjetili cara u
kolovozu 1917, oni su umjesto toga zatraili
bosansku autonomiju u sklopu Ugarske.13 Ova
zamisao, predoena kao izrazitija, samostalnija
verzija statusa koji je Hrvatska ve uivala,
bijae zapravo ponovo oivljeni stari san o
autonomiji kojim bijahu zaokupljeni bosanski
muslimani jo u doba Husein-kapetana, u
tridesetim godinama 19. stoljea. Njena je glavna
privlanost bila u tome to na taj nain Bosnu ne
bi progutala drava u kojoj glavnu rije vode
Hrvati. Mnogi su se muslimani toga ozbiljno
pribojavali, iako je sam Safvet-beg Baagi bio u
svojim opim nazorima toliko blizak Hrvatima da
je malo kasnije bez pol muke stao na pozicije
"Velike Hrvatske".14 Meutim, bilo je mnogo
muslimana koji su ak i autonomiju u sklopu
Ugarske smatrali nedostojnim kompromisom, pa bi
radije bili uli u zasebnu jugoslavensku dravu.
Meu njima je bio i reis-ul-ulema auevi, koji
je monsinjoru Korocu 1917. godine rekao da mu je
dozlogrdilo ivjeti pod Turcima i vabama.15
Austrougarske vlasti nisu se mogle odluiti ni za

jedan od tih prijedloga i nisu nita poduzimale.
Kad su ih, u proljee 1918. godine, napokon
poeli uzimati ozbiljno, bilo je ve kasno. U
veljai

13 Kapidi, "Austro-ugarska politika", str. 24-26, 35.
14 Krizman, Hrvatska u prvom svjetskom ratu, str. 255.
15 Puri vatra, Nacionalni i politiki razvitak, str. 134.
217
te iste godine izbila je pobuna na austrougarskoj

ratnoj floti u Boki kotorskoj. Svakog je dana
bivalo sve vie dezertera i sabotera i na pomolu
je bio totalni poraz u ratu. Namjesnik u Bosni
barun Sar-koti zapoeo je niz sastanaka i
rasprava na kojima su pretresane sve politike
opcije da se ouva habsburka vlast. Najprije je
u oujku preporuio caru da Bosnu pripoji
Hrvatskoj, a onda je u svibnju predloio ili da
se Bosna pripoji Hrvatskoj ili da joj se dade
autonomija kao corpus separatum pod ugarskom
krunom. Napokon, kad se potkraj svibnja
raspravljalo o tim pitanjima na Carevinskom
vijeu, opet se vratio na prijedlog da se Bosna
ujedini s Hrvatskom.16 U kolovozu, kad je Austro-
Ugarska iz dana u dan doivljavala poraze u ratu,
monsinjor Koroec okupio je ponovo oko sebe
politiare, koji su potpuno odbacili ideju o
vrhovnitvu Austro-Ugarske i osnovali "Narodno
vijee" radi "ujedinjenja jugoslavenskog naroda u
nezavisnu dravu". Kako je propast drave bila na
vidiku, car je u rujnu poslao ugarskog ministra
grofa Tiszu u Zagreb i Sarajevo, u posljednjem
jalovom pokuaju da nagovori lokalne politiare
da prihvate novi ustavni status pod ugarskom
krunom.
Odgovori to ih je Tisza dobio u Sarajevu daju

zanimljivu sliku stavova vodeih bosanskih

politiara. Srbi i Hrvati (predvoeni srpskim
politiarom Vojislavom olom) uruili su mu
zajedniki memorandum, u kojem su izjavili da su
oni svi skupa jedan narod i da ele osnovati
jugoslavensku dravu u kojoj e ivjeti svi Srbi,
Hrvati i Slovenci. Gorko su se poalili na ratne
mjere kao to su guenje lokalnih vlasti,
rekvizicije i politiki procesi. Zahtijevali su,
izmeu ostaloga, amnestiju svih politikih
zatvorenika i povratak ustavne vladavine, te
slobodne izbore za novi Sabor. Od muslimanskih
prvaka, Arnautovi je jo bio za autonomiju pod
Ugarskom, a Baagi je prvenstveno bio za
ujedinjenje s Hrvatskom, a tek onda za autonomiju
u sklopu Ugarske. Meutim, dominantni je stav
izrazio ovjek koji je tada bio tajnik Trgovake
komore, ali e izmeu dva rata postati vodei
bosanski politiar: Mehmed Spaho. I on se gorko
poalio na postupanje s narodom u Bosni i
Hercegovini za vrijeme rata, napose na
rekviziciju ivea i novaenje staraca i go
16 Krizman, Hrvatska u prvom svjetskom ratu, str. 246-248. 218
lobradih mladia za vojsku. Rekao je da su ratne

nevolje ublaile ff podjele izmeu muslimana i
ostalih vjerskih zajednica. Upravo do-Sbrim
dijelom i zbog toga mnogi su muslimani u Bosni i
Hercegovini bili skloni stvaranju jugoslavenske
drave.17
Kraj je uskoro uslijedio. U listopadu je u

Zagrebu odran sasta-nak "Narodnog vijea".

Bosanski izaslanici koji su na njemu sudjelovali

vratili su se u Sarajevo i osnovali svoje Narodno
vijee za Bosnu i Hercegovinu. Na dan 29.
listopada Hrvatski sabor slubeno je dokinuo
vladavinu Habsburgovaca u Hrvatskoj i prenio
vlast na Narodno vijee, te ujedno proglasio novu
nezavisnu dravu Slovenaca, Hrvata i Srba. Premda
se to proglaenje odnosilo samo na bive dijelove
Austro-Ugarske, ono je oito najavilo i
neposredno stvaranje jugoslavenske drave. Kako
se ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom oekivalo za
koji dan, i kako je srpska vojska bila ve na
bosanskim granicama, Srbi su se od svih naroda u
Bosni i Hercegovini najvie osjeali kao
pobjednici. Tako je barun Sarkoti 29. listopada
izvijestio Be: "ini se daje u Sarajevu
pretjerano veselje Srba donekle rastrijeznilo
Hrvate i muslimane".11* Sutradan su mu doli u
posjet elnici Narodnog vijea Bosne i
Hercegovine. Iznijeli su mu vie zahtjeva, kao
to je, recimo, da se prestane rekvirirati stoka,
ali nisu, zaudo, zatraili od njega da im preda
vlast. Tek mu je Ministarstvo rata iz Bea
brzojavilo te iste veeri da se sve vojne snage u
Bosni i Hercegovini stave na raspolaganje
Narodnom vijeu. Na dan 1. studenog Sarkoti je
pozvao vojne zapovjednike i prvake Narodnog
vijea k sebi i priopio im da podnosi ostavku.
Jedan je od nazonih politiara, hrvatski elnik
u Bosni Josip Sunari, zatraio od njega da
oslobodi sve politike zatvorenike. Sarkoti mu
je jednostavno odgovorio: "Sad ste vi na vlasti".
Nakon dva dana osnovana je "Prva narodna vlada
Bosne i Hercegovine".19
Prva posljedica propasti Austro-Ugarske bijahu

izbijanje ope anarhije i seljakih pobuna.

Najgore je bilo u sjevernoj Hrvatskoj gdje su

opljakani mnogi veleposjedi i pokradena stoka.
Kad se to poelo dogaati i u Bosni, najee su
rtve takvih pljaki bili mu-
17 Ibid., str. 255-257.
18 Ibid., str. 316-317.
19 Ibid., str. 317-320.
219
slimani jer je vei dio veleposjeda bio u

njihovim rukama. Ali bilo je u tome i srpskoga
trijumfalizma nad muslimanima kao takvima,
pogotovo nakon dolaska srpskih i crnogorskih
vojnika na poetku studenoga. U oujku 1919. reis-
ul-ulema Demaludin auevi izjavio je jednom
francuskom novinaru da je pobijeno 1000
muslimana, da je 76 ena spaljeno i da je 270
sela poharano uz pomo, pasivnu ili aktivnu,
srpskih postrojbi. Kad je novinar objavio tu
njegovu izjavu u listu Le Temps, nova vlada u
Beogradu izvrila je pritisak na reis-ul-ulemu da
je demantira.20 Meutim, ta zvjerstva teko da
mogu posluiti kao nekakav dokaz za vjekovnu
etniko-re-ligioznu mrnju izmeu bosanskih Srba
i muslimana. Do njih je dolo u ekstremnim i
izvanrednim okolnostima, na samom kraju rata u
kojem su ljudi trpjeli od silne oskudice i
neimatine. (Teko je izraunati koliko je u
svemu osoba u Bosni i Hercegovini izgubilo ivote
u ratnim akcijama i od tirusa: u razdoblju izmeu
1910. i 1921. godine demografski gubici iznose
vie od 300 000 ljudi, gotovo jednu estinu

ukupnog puanstva, ali su u taj broj ukljueni i

oni muslimani koji su se iselili u Tursku u
drugom valu emigracije poslije 1918. godine.)21 Za
sve vrijeme rata muslimani su se u Bosni i
Hercegovini smatrali lojalnim podanicima vlade
koja je vodila rat protiv Srbije. Muslimani su
isto tako sluili (zajedno s Hrvatima, pa i nekim
Srbima) u Schutzkorpsu, lokalnim obrambenim
jedinicama koje su provodile vladinu protusrpsku
politiku u istonoj Bosni, gdjekad i brutalnim
metodama.22 Razumljivo je da je meu lokalnim
Srbima bilo i ogorenih pojedinaca. I jamano je
postojala nekakva vjekovna mrnja na muslimane
meu vojnicima koji su doli iz Srbije, i koji su
bili zadojeni milju da muslimani kao takvi
predstavljaju gotovo mitske simbole
neprijateljstva prema Srbiji. Ali to nije
vrijedilo za bosanske seljake Srbe koji su
etrdeset i vie godina ivjeli u miru sa svojim
susjedima muslimanima.
20 Novinar Charles Rivct ponovo je objavio taj intervju u svojoj knjizi Chez les slaves
librs; i vidi Purivatra, Nacionalni i politiki razvitak, str. 150-151. Bilo je i nekih
glasova potkraj 1918. godine da muslimani iz sjeverozapadne Bosne pljakaju
srpska sela u susjednoj Hrvatskoj (Banac, National Question, str. 130).
21 Tomasevich, Peasants, Politics, and Economic Change, str. 225.
22 Banac, National Question, str. 367, u fusnoti.
220
Ipak, bilo je jasno da je bosanskim muslimanima

potrebna snana politika organizacija koja e
tititi njihove interese. U tim prvim mjesecima
nove drave nastalo je nekoliko politikih

grupacija: u prosincu "Muslimanska organizacija"

i stranka "Jugoslavenska muslimanska
demokracija", a na poetku 1919. "Muslimanski
savez".23 Ali glavna stranka, koja je uskoro
stekla tako rei monopol na muslimansku potporu,
bijae "Jugoslavenska muslimanska organizacija"
osnovana u Sarajevu u veljai 1919. U njenu je
vodstvu bio i Mehmed Spaho, koji se uskoro upleo
u rasprave o temeljnim naelima nove
jugoslavenske drave. Jedna struja u toj stranci,
koju je predvodio predsjednik stranke Ibrahim
Maglajli, bijae sklona jedinstvenoj i
centraliziranoj Jugoslaviji za kakvu se zalagao
srpski politiki prvak Nikola Pai. Mnogi su od
tih muslimana bili intelektualei koji su
izgradili svoje nazore u muslimanskom kulturnom
drutvu "Gajret". Od 1909. godine "Gajret" je bio
izrazito prosrpski raspoloeno drutvo (toliko
izrazito da su ga vlasti zabranile za vrijeme
rata), koje je dralo da se muslimani trebaju
identificirati sa Srbima ako se ele osloboditi
Austro-Ugarske.24 Meutim, taj je stav sve vie
gubio pristae zbog nasilja koje su srpski
seljaci i srpski vojnici provodili nad
muslimanima u prvim poratnim mjesecima. Da su
bosanski muslimani znali za osobno miljenje
ministra u srpskoj vladi Stojana Protia, koji je
1917. godine predlagao da se problem bosanskih
muslimana "rijei" programom prisilnog
pokrtavanja i pokolja, te bi se simpatije
zacijelo bile jo bre istopile.25
Spahino miljenje, koje je na kraju prevagnulo u

"Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji",
bijae da Bosna treba nastojati da ouva svoj
identitet kao autonomna jedinica u jugoslavenskoj
dravi. Openito uzevi, takvim je miljenjem

stao na stranu Hrvatske u dugogodinjoj borbi

izmeu srpskog centralizma i hrvatskog regi-
23 A. Popovi, L 'Islam balkanique, str. 329.
24O "Gajretu" vidi ibid., str. 285; Balagija, Les Musulmans yougoslaves, str. 126-127.
O prosrpskoj struji u Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji vidi kod Purivatra,
Nacionalni i politiki razvitak, str. 165.
25 Proticvc su rijei zabiljeene u memoarima kipara Ivana Mctrovia: "Kad naa

vojska prede preko Drine, dat e Turcima rok od 24 ili 48 sati da se vrate u krilo vjere
svojih prea. Svaki onaj koji to odbije bit e masakriran, onako kako smo nekad radili
u Srbiji" (Grmck i dr., ur., Le Nettoyage ethnique, str. 126)
221
onalizma koja e dominirati politikom izmeu dva

rata. Svakako je na taj nain Spaho bio blii
stajalitu bosanskih Hrvata, iji je voda, Josip
Sunari, estoko kritizirao unitariste u Beogradu
i zauzimao se za konfederalnu Jugoslaviju. Glavna
bosanska srpska stranka, Radikalni demokrati,
bila je sklona centraliziranoj jugoslavenskoj
dravi i ostala je vjerna svome porijeklu,
pokretu Mlade Bosne, zahtijevajui korjenite
drutvene reforme. Postojala je jo jedna, znatno
radikalnija pansrpska organizacija koja je
izdavala list Srpska zora i zahtijevala da se
Bosna potpuno uklopi u Srbiju.26
Kad su u studenom 1920. odrani u cijeloj

Jugoslaviji izbori za ustavotvornu skuptinu koja
e odluiti o buduoj strukturi jugoslavenske
drave, Spahina stranka osvojila je gotovo sve
muslimanske glasove u Bosni i Hercegovini i na
taj nain stekla pravo na 24 zastupnika mjesta u
skuptini.27 Budui da su glasovi tih poslanika,

zajedno s glasovima estorice muslimana izabranih

u Makedoniji, mogli lako donijeti preevagu u
skuptini, ostali jugoslavenski politiari
nastojali su ih predobiti za sebe. Spahi je
najvie bilo stalo do toga da ublai udarac
agrarnih reformi zadan muslimanskim
zemljoposjednicima. Godine 1919. jugoslavenska je
vlada ukinula kmetstvo i donijela zakon prema
kojem kmetovske obitelji stjeu pravo vlasnitva
nad zemljom koju obraduju. Spaho se svim silama
borio da zemljoposjednici dobiju novanu
nadoknadu od drave za svoju zemlju. Na kraju je
drava doista isplatila na milijune dinara, ali
je openito visina nadoknade bila ispod trine
vrijednosti zemlje. Ta je reforma pogodila
otprilike 4000 muslimanskih zemljoposjednikih
obitelji, od kojih su neke pale na prosjaki
tap.28 Zbog te njihove djelatnosti Spahu i
njegovu stranku proglasili su njihovi kritiari
predstavnicima stare feudalne klase, iako su
zapravo samo estorica od 78 kandidata na
izbornim listama stranke 1920. godine bili
zemljoposjednici, a pedeset dvojica bili su
odvjetnici, uitelji i drugi kolovani ljudi.29
Kako bilo da bilo, zemljoposjednici su bili tek
26 Rivet, Chez les slaves librs, tir. 154-161, 177.
27 Purivatra, Nacionalni i politiki razvilak, str. 1X1; o pojedinostima kako se glasalo

u samoj Bosni i Hercegovini, i o krajnjoj slabosti ostalih muslimanskih stranaka, vidi
Banac, National Question, str. 370-371.
28 Tomasevich, Peasants, Politics, and Economic Change, str. 347-355
29 Banac, National Question, str. 370.
222

neznatan dio muslimanskog puanstva, a velika

veina bijahu seljaci s neto malo zemlje.
Druga stvar za koju se Spaho zauzimao u

Ustavotvornoj skuptini bijae da se ouva
regionalno-administrativni identitet Bosne i
Hercegovine. U tome je donekle uspio, iako je
paradoksalno to je zauzvrat morao podrati posve
centralistiki ustav koji su predlagali srpski
politiari. (Taj je ustav poznat pod imenom
"Vidovdanski ustav" zato stoje izglasan 1921. na
Vidovdan, dakle na obljetnicu bitke na Kosovu,
28. lipnja.) Meutim, alternative gotovo da nije
ni bilo zato stoje voda glavne hrvatske stranke
glupo povukao sve svoje poslanike iz skuptine. I
stoga, kad je cijeli jugoslavenski teritorij
iznova podijeljen na 33 "oblasti", granice
Hrvatske nestale su sa zemljovida, ali su granice
Bosne i Hercegovine ouvane -zapravo je est
bosanskih oblasti tono odgovaralo est Kreise
(ili okruga) u Austro-Ugarskoj, koji su se opet
bazirali na sandacima iz posljednjeg razdoblja
osmanlijske vladavine.30 Zahvaljujui Spa-hinim
nastojanjima, Bosna i Hercegovina bijae jedini
konstitutivni element Jugoslavije koji je na taj
nain ouvao svoj identitet.
Zbog tih politikih manevara koji su se nastavili

do kraja dvadesetih godina, dok je sve vie rasla
napetost izmeu Zagreba i Beograda, moda je
neto lake shvatiti zato su se neki istaknuti
muslimani javno izjanjavali kao "Hrvati
muslimanske vjeroispovijesti" ili kao "Srbi
muslimanske vjeroispovijesti". Vidjeli smo ve
kako su se neki od njih tako izjanjavali jo
prije rata, iz osjeaja kulturne identifikacije -

pogotovo takvi pisci kao stoje Safvet-beg Baagi

koji je urastao u hrvatsku knjievnu kulturu. Ali
glavna je osnova svih takvih izjanjavanja bila
politika. Ba kao to je u prvom desetljeu 20.
stoljea postojala sklonost da se stane na stranu
Srba kao prirodnih saveznika u borbi protiv Bea,
tako je i sad postojala sklonost da se stane na
stranu Hrvata kao prirodnih saveznika u borbi
protiv Beograda. U Jugoslavenskoj skupini 1924.
godine svi muslimanski poslanici iz Bosne
izjanjavali su se kao Hrvati, osim samog Sphe,
koji je i dalje govorio daje Jugoslaven.31
Meutim, od dva Spahina
30 Koristan saetak Vidovdanskog ustava i zemljovid svih oblasti vidi kod Naval
Intelligence Division, Jugoslavia, sv. 2, str. 322-328.
31 Maek, Struggle for Freedom ("Memoari"), str. 94.
223
brata, jedan se izjanjavao kao Hrvat a drugi kao

Srbin. U uvodniku lista Jugoslavenske muslimanske
organizacije iz 1920. godine otvoreno se
savjetovalo muslimanima da se izjanjavaju kao
pripadnici onog naroda koji im nudi najbolje
izglede za "ekonomski razvoj".32 Sama zamisao da
se "nacionalni identitet" bira na temelju
suparnikih ekonomskih politika bijae oigledno
povrna, da ne kaemo apsurdna. Zapravo su
muslimani imali manje razloga da se izjanjavaju
kao Hrvati ili Srbi u Bosni i Hercegovini, nego
to su, recimo, imali makedonski muslimani da se
izjanjavaju kao Makedonci ili muslimani u Srbiji
kao Srbi. Kao to smo ve vidjeli, jedina prava
osnova za bosanske pravoslavce ili katolike da se

smatraju Srbima ili Hrvatima bijae njihov

vjerski identitet, a upravo je to, naravno, bilo
ono po emu su se bosanski muslimani razlikovali
od njih. Povrna i mahom taktika identifikacija
muslimana sa Srbima ili Hrvatima u ovom razdoblju
pokazuje da je jo postojalo teoretsko
skanjivanje da se rije "musliman" rabi kao
kulturno-historijska oznanica istog ranga, ali
su u praktinom smislu muslimani ve djelovali
kao zajednica na ravnopravnoj osnovi s ostalima,
zajednica koja je branila svoj identitet, i to
uistinu djelotvornije nego ikoja druga grupacija
u bosanskoj politici.
Dok je naziv "musliman" na taj nain dobivao

politiko znaenje, strogo religiozna osnova toga
naziva postupno je slabila pod svjetovnim
utjecajima 20. stoljea. U Bosni se nikad nisu
"fana-tiki" pridravali islamskih obreda i
obiaja, iako su neki putnici namjernici
opisivali pokatkad takve sluajeve. Bilo je
dodue nekih zadrtih ortodoksnih muslimanskih
sveenika, ali se puanstvo openito nije strogo
pridravalo vjerskih propisa. Tako je,
primjerice, Arthur Evans zapisao 1875. godine:
"to da kaemo o zabrani Prorokovoj da se slikaju
iva bia? Zapravo se u Bosni te zabrane
pridravaju isto toliko koliko i zabrane da se
pije vino."33 Od 1878. godine polako je tekao
proces sekularizacije. Sve vei broj muslimana
stjecao je zapadnjaku naobrazbu u dravnim
kolama, a neki su od njih odlazili studirati
medicinu ili tehniku u Be ili Budimpetu. Kako
su se malo-pomalo gubile prednosti ekonomske moi
zemljo-
32 Banac, National Question, str. 374-375.

33 Evans, Through Bosnia, str. 191.
224
posjednitva, gornji slojevi muslimanskog drutva

prirodno su se poeli okretati strukama za koje
je bila potrebna zapadnjaka izobrazba. Jedan je
promatra 1920. godine bio iznenaen velikim
brojem muslimana koji studiraju na sveuilitima
i visokim kolama.34 Dotle su obine, nekolovane
muslimanke poticali da se zaposle u sarajevskim
tvornicama kao radnice - to je bilo nezamislivo
u strogim muslimanskim sredinama u to doba.
Sve ove tendencije svojski je podupirao reis-ul-

ulema auevi, koji je bio studirao u Istambulu,
proitao djela velikih muslimanskih modernista i
reformatora al Afganija i Abduha te upoznao
Atatur-kovu Tursku. Godine 1927. izazvao je
sablazan medu konzervativnim bosanskim
muslimanskim sveenstvom, najprije time to je
ustvrdio da bi se vakufska zemlja u gradskim
sreditima na kojima se nalaze groblja mogla
bolje iskoristiti tako da se na njoj sagrade
kole, a zatim intervjuom objavljenim u novinama,
u kojem se usprotivio obiaju da ene nose
ferede. "Vie volim vidjeti muslimansku djevojku
bez ferede koja poteno zarauje za ivot, nego
djevojku koja obdan hoda po ulicama s feredom na
licu a veer provodi u kafani."35 Tvrdio je da
noenje ferede nije vjerska dunost nego tek
obiaj, a preporuio je i da mukarci, umjesto
fesa, nose obian eir la Ataturk. (Noenje
fesa bio je nametnuo sultan 1828. godine kao
mjeru moderniziranja po uzoru na Zapad i vjernici

su se tomu tada estoko odupirali kao simbolu

nevjernika, ali nakon 99 godina nitko vie nije
bio toga svjestan.)36 Ove auevieve izjave
izazvale su buru prosvjeda - drali su se govori
protiv njega i pisali pamfleti, a Islamsko vijee
u Sarajevu objavilo je svoj slubeni stav u kojem
je osudilo njegove poglede. auevi je medu
muslimanskim sveenstvom bio u manjini, a proces
modernizacije po uzoru na Zapad morao je jo dugo
tei prije nego to je dopro do obinih bosanskih
muslimana na selu. Ali u vrijeme kad je ve jedna
muslimanska primadona, Bahrija Nuri Hadi,
pjevala u beogradskoj operi, bilo je jasno da su
na pomolu velike drutvene
34A. Popovi, L'Islam balkanique, str. 279, 283; Yelavitch, "Les Musulmans de
Bosnie", str. 128.
35 Bali, Das unbekannte Bosnien, str. 342.
36 Lewis, Emergence of Modern Turkey, str. 101. Fes je zamijenio turban.
225
promjene koje nisu mogle zaustaviti nikakve osude

muslimanskog sveenstva.37
Putniku namjerniku izmeu dva rata moglo se

uiniti da izmeu muslimana i krana u Bosni ima
vie razlika nego prije, iz jednostavnog razloga
to su krani mnogo ranije odbacili svoj
"istonjaki" nain odijevanja. Tako je jo 1903.
jedan promatra zapisao: "Stranac vrlo teko moe
luiti krane od Turaka u Bosni jer i jedni i
drugi nose turbane, izvezene prsluke, iroke,
otvorene kapute, vreaste hlae skupljene ispod

koljena i opanke s uzvijenim vrhovima".38 Sad kad

su se katolici i muslimani izjasnili kao Hrvati i
Srbi, odrekli su se - barem u gradovima - svoje
stare bonjake odjee. Novinar John Gibbons
pribiljeio je 1930. godine da se muslimani
izdvajaju na sarajevskim ulicama svojom
tradicionalnom nonjom. "Meni je ipak bilo
najudnije od svega," nadodao je, "kako se oni
svi skupa tako savreno slau jedni s drugima."39
Tri godine prije toga slino je miljenje iznio i
jedan ameriki autor: "Ovdje ovjek moe vidjeti
bosanskog seljaka pravoslavne vjere kako ubacuje
milodar u alicu slijepog muslimana koji ui i
svira na gusle pred ulazom u damiju. Gledajui
one mirne male prodavaonice u kojima se poslovno
drue krani, muslimani i idovi, a svaki od
njih poslije odlazi svojim putem u katedralu,
damiju ili sinagogu, upitao sam se nije li
tolerancija ipak jedna od najveih ljudskih
vrlina."40
Glavna je prijetnja toleranciji dolazila, kao i

mnogo puta u bosanskoj povijesti, izvana. U
dvadesetim je godinama sve vie rasla
nerazrijeena politika napetost izmeu
unitarista i njihovih protivnika. Mehmed Spaho
bio je lan nekolikih nestabilnih vlada koje su
nastale tih godina. esto je suraivao sa
slovenskim vodom mon-sinjorom Korocem kao neka
trea sila koja je posredovala izmeu
anticentralista Hrvata i centralista Srba. Njih
su dvojica pripomogla
37 Bali, Das unbekannte Bosnien, str. 342-345.
38 Curtis, Turk and his Lost Provinces, str. 287. Arthur Evans bio je isto tako
iznenaen "posve muhamedanskom vanjtinom" krana, enama koje nose t'credu
i mukarcima s pcrinom: Through Bosnia, str. 133.

39 Gibbons, London lo Sarajevo, str. 180. 4" Hornby, Balkan Sketches, str. 153.
226
da se 1924. godine srui vlada bahatog Nikole

Paia. Obojica su u veljai 1928. godine
ukljuena kao ministri u jo jednu vladu kojoj su
na elu stajali Srbi. Tada je ve atmosfera u
jugoslavenskoj politici bila krajnje zaotrena. U
oujku 1928. suspendiranje iz Skuptine hrvatski
voda Stjepan Radi zato stoje ministru socijalne
skrbi dobacio: "Vi ste tuibaba s tom svojom
tikvom od glave! Vi ste ignorant! Vi ste lopov u
ministarskoj fotelji!"41 Tri mjeseca kasnije,
jedan crnogorski poslanik, ozlojeen upadicama za
svoga govora, izvadio je pitolj i ustrijelio
nekoliko zastupnika, medu njima i Radia. Kralj
Aleksandar pokuao je u prvi mah razrijeiti
krizu i osnovati novu vladu na elu s Korocem.
Ali je onda, u sijenju 1929, kralj poduzeo
drastiniju akciju, suspendirao ustav i
uspostavio kudikamo centraliziraniji politiki
poredak od svega to su srpski politiari do tada
uope pokuali provesti u djelo.
Prva simbolina promjena bijae obznana da e se

drava ubudue zvati "Jugoslavija" - ime koje je
zvualo mnogo jedinstvenije nego "Kraljevina
Srba, Hrvata i Slovenaca". Aleksandar je elio
izbrisati sa zemljovida stare regionalne
identitete, pa je izvrio sasvim novu podjelu
jugoslavenskog teritorija na devet banovina
(uporaba ovoga starog hrvatskog naziva bijae
gotovo jedina mrvica do-baena povrijeenom
hrvatskom ponosu), a svaka je od tih banovina

presijecala stare granice konstitutivnih

elemenata jugoslavenske drave. Banovine su mahom
prozvane po imenima rijeka. Bosna je razdijeljena
na etiri banovine: Vrbasku, u koju je ukljuen i
dio Hrvatske, Drinsku, u koju je ukljuen i velik
dio Srbije, Zetsku, koja se sastojala uglavnom od
Crne Gore, i Primorsku, koja je obuhvatila i dio
dalmatinske obale. Prvi put za vie od etiri
stotine godina Bosna nije vie bila jedinstvena
cjelina.
"Banovi" su bili namjesnici koje je imenovao

kralj, a oni su opet imenovali svoje povjerenike
umjesto izabranih lokalnih dravnih dunosnika.
Srpski sveenik iz Bosne Simo Begovi, ugledan
graanin koga je austrougarski sud u Banjoj Luci,
u politikom procesu odranom 1916. godine, bio
osudio na smrt, poveo je izaslanstvo seljaka iz
Pala u banovu rezidenciju u Sarajevu da se potui
na sve
41 Dragnich, First Yugoslavia, str. 30, 48-49.
227
te promjene. On je zatraio od bana 4000 dinara.

"to e ti 4000 dinara?" upitao gaje ban. "Htio
bih kupiti kartu za Be," odgovorio mu je
Begovi, "da odem na grob Franje Josipa pa da mu
kaem: 'E, moj Franc, da sam samo znao u kakvoj
e se kai nai Bosna nakon tvoje smrti, ne bih
bio ni prstom mrdnuo da te svrgnemo'."42 Ako se
tako osjeao jedan srpski pravoslavni sveenik,
moemo samo zamisliti kako su se osjeali obini
Hrvati, koji su smatrali da ta nova unitaristika
Jugoslavija u biti nije nita drugo do ostvarenje

srbijanskih snova. Nitko nije bio zadovoljan tim

promjenama, pa ak ni srpski politiari, koji su
bili razoarani kako su im kraljevskim puem
potkresana krila. Bosanski muslimani bili su
duboko nesretni, jer su u svakoj od etiri
banovine u kojima su ivjeli bili u manjini, a
muslimanskim dravnim slubenicima dodijeljeni su
najnii poloaji u ministarstvima i nadletvima
nove kraljevske vlasti. Ipak, Hrvati su bili
najnesretniji. Najradikalniji hrvatski politiar
Ante Paveli emigrirao je i poeo, uz
Mussolinijevu potporu, organizirati ustaki
pokret koji e se boriti za nezavisnost
Hrvatske.43 Voda glavne hrvatske stranke Vladko
Maek (nasljednik ubijenog Stjepana Radia) izdao
je u studenom 1932. "rezoluciju" u kojoj je
zatraio povratak demokracije i okonanje srpske
hegemonije. Nakon toga su sline izjave dali
Koroec u Sloveniji i Spaho u Bosni, pa su sva
trojica bili uhieni. Slovenski i muslimanski
voa uskoro su puteni, ali je Maek osuen na
tri godine zatvora.44
Jedna od manje vanih unitaristikih mjera

donesenih u tom razdoblju kraljeve osobne
vladavine bijae i reorganizacija muslimanske
vjerske zajednice u Jugoslaviji. Do tada su
postojale dvije odvojene organizacije, jedna za
Bosnu i Hercegovinu a druga za Makedoniju i
Kosovo (kojoj je sjedite bilo u Skopju).
Kraljevskim dekretom 1930. godine svi
jugoslavenski muslimani podvrgnuti su jednom reis-
ul-ulemi i jednom islamskom vijeu, a sjedite je
reis-ul-uleme premjeteno u Beograd. auevi je
bio protiv toga pa je podnio ostavku, a novi reis-
ul-ulema za cijelu Jugoslaviju postao je Ibrahim

42 Dedijer i dr., History od Yugoslavia, str. 543-544, u fusnoti.
43 B. Jelavich, History of the Balkans, sv. 2, str. 200-201.
44Dragnich, First Yugoslavia, str. 94; Clissold, ur., Short History of Yugoslavia, str.
183-184.
228
bivi prosrpski predsjednik Jugoslavenske

muslimanske l prganizacije.45 Meu ostalim
izmjenama nastalim u to vrijeme uve-i openitiji,
zapadnjaki nastavni plan u medresama (musli-II
manska sjemenita). Bio je to dio ope politike
standardiziranja f kolskih nastavnih programa u
cijeloj zemlji.46 Godine 1930. kralj J5 je dobio
ira zakonska ovlatenja da nadzire rad
muslimanske vjerske zajednice. Meutim, nakon
smrti kralja Aleksandra doneseni su novi zakoni i
odreena je demokratskija procedura, prema kojoj
su vijea lokalnih vakufskih komisija predlagala
tri kandidata za reisa-ul-ulemu, od kojih je
kralj izabirao jednoga za tu funkciju.47
Nakon ubojstva kralja Aleksandra 1934. godine

dolo je do blagog poputanja sustava kraljevske
autokracije. Novi regent, knez Pavle (koji je
zastupao jedanaestogodinjeg prestolonasljednika
Petra), pustio je Maeka iz zatvora, raspisao
1935. godine nove izbore i povjerio mladom
srpskom politiaru Milanu Stojadinoviu da
sastavi kompromisnu vladu. Stojadinovi je od
poznatih politiara . ukljuio u vladu jedino
Koroca i Spahu. Uz njihovu potporu, kako se
poslije prisjeao, vlada je bila "jaka u narodu,
ali slaba u skuptini": Koroeva je stranka bila

bojkotirala izbore, a Spahina ' Jugoslavenska

muslimanska organizacija bila je na opozicionoj
izbornoj listi koju je predvodio Maek (i koja je
loe prola prema izbornom sustavu to je
osiguravao nerazmjerno velik broj zastupnikih
mjesta pobjednikoj "listi").4" Poslije je, te
iste godine, Stojadinovi osnovao novu vladinu
stranku, "Jugoslavensku radikalnu zajednicu",
ujedinivi svoju stranku (Srpske radikale) sa
strankama Koroca i Sphe. Meutim, u proljee se
Glavni odbor Radikalne stranke usprotivio tom
sporazumu i javno se suprotstavio vladi. Tako se
Stojadinovi naao u neobinu poloaju da vlada
Jugoslavijom bez podrke glavnih hrvatskih i
srpskih stranaka, samo uz potporu Slovenaca,
bosanskih muslimana i svojih vlastitih preostalih
pristaa. Stojadinovieve su se vlade odrale
etiri godine. On je za to vrijeme postigao
stanovite uspjehe u demokratizaciji, dopustio da
se prego-
45 A. Popovi, L 'Islam balkanique, str. 318-319.
46 Ibid., str. 323; orcvi, "Yugoslav Phenomenon", str. 319.
47 "Statuto dlia comunit musulmana".
48 Stojadinovi, Ni rat ni pakt, str. 344-346.
229
vara s Maekom o eventualnom uvoenju federalnog

ureenja u Jugoslaviji i vodio pomirljivu vanjsku
politiku koja je teila za poveavanjem robne
razmjene i eljela prijateljske odnose s Italijom
i Njemakom. Najvea ruilaka snaga u

jugoslavenskoj politici tih godina bijae srpski

nacionalizam: Srbi su, podjarivani Pravoslavnom
crkvom, estokim demonstracijama uspjeli
sprijeiti sklapanje "konkordata" izmeu
Jugoslavije i Vatikana 1937. godine. Na dan 3.
veljae 1939. jedan od Stojadinovievih srpskih
ministara u vladi odrao je u Skuptini govor u
kojem je istaknuo superiornost Srba nad Hrvatima
i Slovencima izjavivi: "Politika ovog doma i ove
vlade bit e uvijek srpska". Mehmed Spaho
zatraio je od Stojadi-novia da demantira tu
izjavu, ali je Stojadinovi utio. Te je veeri
Koroec organizirao dogovor petorice ministara da
u znak protesta podnesu ostavke, medu njima i
Spaho, srpski ministar Dragia Cvet-kovi i
Dafer Kulenovi, koji je bio Spahin zamjenik u
Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji. Ta je
akcija omoguila knezu Pavlu da smijeni
Stojadinovia i imenuje na njegovo mjesto Dragiu
Cvetkovia.49
Poto je Hitler osvojio ehoslovaku, a njegov

poklonik Ante Paveli u Italiji sve otvorenije
zahtijevao komadanje Jugoslavije, bilo je jasno
da se vie ne moe odgaati rjeavanje
nacionalnog pitanja na federalni nain koji bi
zadovoljio Hrvate. U travnju su zapoeli
pregovori izmeu Cvetkovia i Maeka, kojima je
cilj bio da se ponovo stvori nacionalni teritorij
Hrvatske i da se Hrvatskoj dade u stanovitoj
mjeri politika vlast. Prvo u emu su se ta
dvojica sloila bijae da se ujedine dvije glavne
hrvatske banovine, Savska i Primorska (u koje su
bili ukljueni i neki dijelovi Bosne i
Hercegovine), zajedno s dubrovakom oblasti, a da
se stanovnici preostalog dijela Bosne i
Hercegovine "izjasne plebiscitom ele li se

pridruiti Hrvatskoj ili Srbiji". Konani je cilj

bilo stvaranje tripartitne federativne drave
Srbije, Hrvatske i Slovenije.50 Ali knez Pavle
nije htio prihvatiti takvu dravnu tvorevinu, pa
je odrana nova runda pregovora. Ovaj put su jo
neki dijelovi bosanskoherccgovakog teritorija
jednostavno na zemljovidu odsjeeni i pridodani
Hrvatskoj
49 Hoptner, Yugoslavia in Crisis, str. 128-129.
50 Maek, Struggle for Freedom, str. 188.
230
- medu njima i Brko, Gradaac, Derventa, Travnik

i Fojnica. Umjesto tripartitne drave, u novoj
tvorevini samo e Hrvatska postati posebna
banovina sa svojim saborom, a ostatak Bosne i
Hercegovine bit e i dalje podijeljen na dvije
postojee ali smanjene banovine, Vrbasku i
Drinsku. Takav je plan napokon prihvaen
"Sporazumom" u kolovozu 1939.51
Mehmed Spaho umro je u lipnju 1939, dok su ovi

pregovori bili u najkritinijoj fazi. On je bio
promuuran politiar koji je uspio bosanskim
muslimanima osigurati u meduratnom razdoblju
politiki utjecaj nerazmjerno vei od njihove
brojane snage, ali ak ni njegovo estoko
protivljenje nije moglo sprijeiti komadanje
Bosne i Hercegovine. Njegov nasljednik Dafer
Kulenovi zatraio je stvaranje posebne banovine
Bosne i Hercegovine. Vlasti se nisu obazirale na
njegove zahtjeve, izmeu ostalog i zato to su na
preostalim podrujima Bosne i Hercegovine u

veini bili Srbi, koji se nisu eljeli odvajati

od ostalih banovina u kojima su Srbi dominirali.52
Kulenovi je ostao u vladi, ali je bivao sve
izoliraniji i nezadovoljniji. Kad ga je na
poetku 1940. godine posjetio Koroec da ga pita
zato bojkotira sjednice vlade, Kulenovi gaje
obasuo pritubama. Rekao mu je da njegova stranka
dobiva samo mrvice politikog pokroviteljstva, i
da ne moe podnijeti neprestane rasprave o tome
da se osnuju Slovenska i Srpska banovina koje e
biti istoga ranga kao i Hrvatska, a da se nitko i
ne sjeti da se slian status dade Bosni i
Hercegovini. Zahtijevao je da se osnuje nova
banovina od preostalih bosanskohercegovakih
teritorija i Novopazarskog sandaka u kojemu su
muslimani u veini.53 Ni ovaj put nije bilo ni
govora o tome da se udovolji njegovim eljama.
Kulenovi je bio ogoren ovjek koji je osjeao
snano neprijateljstvo prema Srbima, jer je sve
jasnija bivala njihova elja da progutaju Bosnu i
Hercegovinu.
Dok su se 1940. godine i dalje vodile takve

jalove debate, sile Osovine vrile su sve jai
pritisak na Jugoslaviju. Svjetsko je javno
mnijenje bilo okirano padom Francuske i
ozlojeeno napadom Italije na Grku. Ipak,
postoje sad Trei Reich graniio s Jugoslavijom
51 Ibid., str. 190-192; Clissold, ur., Short History of Yugoslavia, str. 198-200.
52 Dragnich, First Yugoslavia, str. 116, 127.
53 Hoptner, Yugoslavia in Crisis, str. 198-199.
231

(nakon aneksije Austrije), a Velika Britanija

oito nije mogla nikome pruiti nikakvu
djelotvornu zatitu na Balkanu, jugoslavenski su
se politiari osjeali duni usvojiti politiku
poputanja. Knez Pavle i njegova vlada
odolijevali su vie mjeseci njemakom
navaljivanju da pristupe Trojnom paktu, ali kad
je na poetku oujka 1941. i Bugarska pristupila
Trojnom paktu, zakljuili su da se ne mogu vie
opirati. Jugoslavenski su dravnici potpisali
pakt u Beu 25. oujka 1941. Dan nakon njihova
povratka u Beograd, oni i knez Pavle svrgnuti su
s vlasti puem koji je protekao bez krvi i uivao
veliku podrku naroda, a organizirala ga je
vojska i stare srbijanske politike stranke.
Uspostavljena je nova vlada nacionalnog jedinstva
u koju su uli i hrvatski voa Vladko Maek i
nekoliko bivih ministara. Ta je vlada pozvala
graane na red i mir nastojei voditi i dalje
pomirljivu politiku prema Njemakoj. Nakon deset
dana, 6. travnja, Luftwaffe je izvrila prvi u
nizu tekih zranih napada na Beograd. U
Jugoslaviju su prodrle njemake, talijanske,
bugarske i maarske postrojbe. Nakon rata koji je
potrajao jedanaest dana, jugoslavenska vojska
predala se njemakoj Vrhovnoj komandi.54
54 Saetak tih zbivanja u kojem se istie kontinuitet dravne politike poslije pua vidi
kod B. Jelavich, History of the Balkans, sv. 2, str. 235-237.
232

13
BOSNA I HERCEGOVINA
U DRUGOM SVJETSKOM RATU
1941.-1945.
Historija Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji

jest povijest vie ratova naslaganih jedan na
drugi. Prvi je, naravno, bio poetni rat to su
ga povele Njemaka i Italija protiv same
Jugoslavije. Neki su dijelovi teritorija
anektirani: polovicu Slovenije prigrabila je
Njemaka, drugu polovicu Slovenije i nekoliko
dijelova Dalmacije Italija, a neka druga podruja
Maarska, Bugarska i Albanija, koja je bila pod
talijanskom vlau. Komadanje Srbije imalo je
kazneni znaaj, ali je glavni cilj bilo
pokoravanje i nadzor. Potom su sile Osovine
neprestano vodile rat protiv Saveznika, a za tu
je svrhu Jugoslavija bila vana radi komunikacija
i opskrbe sirovinama i radnom snagom. Zatim je tu
bio i rat koji sa okupatori vodili protiv
jugoslavenskih pokreta; taj se rat uvijek vodio u
sklopu irih ciljeva strategije sila Osovine
protiv Saveznika. Poseban su rat vodili hrvatski

ekstremisti protiv srpskog puanstva u Hrvatskoj

i Bosni i Hercegovini, s jedne strane agresivan a
s druge strane katkad i rat nesmiljenih odmazdi.
I najposlije, bijae tu i rat izmeu dvije glavne
organizirane snage otpora kojima su se Srbi iz
tih krajeva umah bili pridruili: etnika i
partizana predvoenih komunistima.*
* Budui da neki povjesniari smatraju kontroverznim miljenje da etnici pripadaju

pokretu otpora, potrebno je ovdje dodati rije-dvije objanjenja. Glavna prvobitna
svrha Mihailovive vojne organizacije bila je da prui otpor okupatorskim silama
Osovine. U samoj Srbiji Mihailovicvc su snage doista pruale aktivan otpor, iako je
generalna linija njegove organizacije bila (kao stoje i objanjeno u ovom poglavlju) da
izbjegava akcije irih razmjera. Britanski vojni izvori potvruju da su na tlu Srbije
etnici zaista suraivali s britanskim oficirima za vezu u diverzijama na takve ciljeve
kao to su eljeznike pruge, i da su sve do ljeta 1944. pomagali amerikim
zrakoplovcima koji su oboreni nad teritorijem Srbije. Meutim, treba luiti Srbiju od
NDH. U NDH je vjerojatno tono da su se Srbi koji su stupili na samom poetku rata
u etnike redove mahom odluili na taj korak iz potrebe da obrane sebe i lokalno
srpsko puanstvo od ustakih akcija. Meutim, postojale su i vrlo jake veze izmeu
predratnih srpskih nacionalistikih organizacija u Bosni i Hrvatskoj, koje su imale
svoje vlastite protuhrvatske i protumuslimanske ciljeve. U talijanskoj okupacionoj
zoni, etnici su se uskoro nagodili s talijanskim zapovjednicima. To znai da su i dalje
pruali otpor ustaama i njihovim akcijama protiv Srba, ali da se na tom podruju nisu
vie borili protiv snaga Osovine. U njemakoj okupacionoj zoni u NDH, neke su
etnike jedinice i dalje pruale otpor i njemakim i ustakim snagama, ali su se
druge nagodile s ustakim vlastima i poduzimale zajednike vojne operacije protiv
partizana (odustavi od akcija protiv Nijemaca) u zamjenu za obustavu ustakih
akcija protiv lokalnih Srba. Usprkos tome, sile Osovine na najviim razinama i dalje
su oopcnito smatrale etnike ncpijatcljskim snagama. Na dan 16. veljae 1943.
Hitler je pisao Mussoliniju: "Ako komunisti i etnici ne budu razoruani ... svakako e
se otpor pojaati u sluaju (anglo-amcrikc) invazije". Mussolini mu je 9. oujka
odgovorio: "Potpuno se slaemo u miljenju da su i etnici i partizani neprijatelji
Osovine" (Roberts, Tito, Mihailovi i Saveznici, str. 104-105).
235
Kako je vrijeme prolazilo, i jednom i drugom

pokretu pristupali su i pripadnici drugih naroda.
Kad se govori o ukupnom broju rtava u
Jugoslaviji u te etiri uasne godine, nemogue

je razmrsiti sve te niti. Ipak, jasno je da je

najmanje milijun ljudi izgubilo ivote, a
vjerojatno su veina njih bili Jugoslaveni koje
su pobili sami Jugoslaveni.1
Na dan 10. travnja 1941, jo prije nego to je

zavrio njihov Blitzkrieg, Nijemci su proglasili
novu "Nezavisnu Dravu Hrvatsku" (poznatu po
svojim inicijalima kao NDH), u koju je ula
itava Bosna i Hercegovina. Dakako da nije bila
nezavisna, nego podijeljena na dvije zone vojne
okupacije, njemaku i talijansku, a crta
razdvajanja presijecala je dijagonalno Bosnu i
Hercegovinu od sjeverozapada do jugoistoka.
Nijemci su, na Mussolinijev prijedlog, pozvali
Antu Pavelia da vlada u NDH kao "Poglavnik" ili
Fhrer. Njegova ustaka organizacija nije bila do
tada pravi masovni pokret (nije imala vie od 12
000 lanova u cijeloj Hrvatskoj), ali kad je
preuzela vlast, uskoro je to postala. Nakon dva
desetljea pruanja politikog otpora unitarizmu
u Beogradu, velika veina Hrvata drala je da
treba pozdraviti osnutak "Nezavisne Drave
Hrvatske", kakve god bile okolnosti njena
nastanka i koliko god lana bila njena
"nezavisnost". Meutim, odgovorni politiari iz
meduratnog razdoblja, primjerice Vladko Maek,
ostali su pasivni i inertni dok su vlast
preuzimali fanatici i pretvarali dravu u
instrument terora i genocida.
Prvi protuidovski zakon u NDH donesen je ve 18.

travnja 1941. Dvanaest dana kasnije proglaena su
tri osnovna zakona nove drave: zakon o
dravljanstvu, zakon o rasnom identitetu i zakon
o "zatiti arijevske krvi i asti hrvatskoga
naroda".2 Ali progon idova poeo je jo prije

nego to su obavljene ove pravne formalnosti. Na

dan 16. travnja, dan nakon ulaska Nijemaca u
Sarajevo, njemaki su se vojnici okomili na
tamonju staru sinagogu. U toku dvodnev-
1 Srpski povjesniar Bogoljub Koovi izraunao je da je u Jugoslaviji bilo ukupno 1

014 000 ratnih rtava (rtve u Jugoslaviji, str. 124). Hrvatski znanstvenik Vladimir
erjavi doao je, nezavisno od njega, do slinog broja: l 027 000 (Bali, Das
unbekannte Bosnien, str. 7).
2 Hory i Broszat, Der kroatische Ustascha-Staat, str. 89, 91
236
vnog divljanja uniteno je sve to se nalazilo u

svim sinagogama.3 Neobino dobro obavijeten
njemaki asnik isto je tako odmah svratio u
Narodni muzej da zaplijeni sarajevsku Hagadu
neprocjenjive vrijednosti, ali zahvaljujui
"briljantnoj improvizaciji" ravnatelja muzeja
rukopis je spaen i sakriven do kraja rata u
jednom v planinskom selu.4 Kad je idueg mjeseca
donesen propis prema | kojem su svim duanima,
tvornicama i drugim poduzeima dodije- ijeni
ustaki "povjerenici" da nadziru njihov rad,
idovske su po-1 slovne y ude zapali najgori
nadzornici koji su uskoro poinili niz s
otimaina i ubojstava. U lipnju su u NDH poele
masovne interna-7 ije idova. U Srbiji, u kojoj
je u kolovozu doveden na vlast kvi-Y sling
general Nedi, koji nije bio fanatik ali je bio
vrlo spreman na l suradnju, poelo je masovno
hapenje idova neto kasnije, ali je ji do kraja
1941. godine veina idova i u jednoj i u drugoj
dravi | bila ve u koncentracionim logorima.

Lokalna policija sudjelovala je u tim masovnim

hapenjima i u Srbiji i u NDH: i jedni i drugi
snose krivnju. Sve su sinagoge u Bosni i
Hercegovini opljakane, a neke su od njih i do
temelja razorene. Izraunato je daje u Bosni i
Hercegovini od 14 000 idova do kraja rata
pobijeno njih 12 OOO.5 Antisemitizam, meutim,
ruje bio glavna briga ustakih ideologa. Glavni
je cilj bio "rjeavanje" problema velike srpske
manjine (l 900 000 ljudi od ukupnog broja od 6
300 000 stanovnika) na teritoriju NDH.6 U svibnju
je zapoeo iroko zasnovan teror protiv Srba. U
lipnju je dolo do masovnog hapenja Srba u
Mostaru - na stotine je njih pobijeno i baeno u
Neretvu. Slina su zvjerstva poinjena i u mnogim
drugim mjestima u NDH, pa i u bosanskim gradovima
Bihau, Brkom i Doboju, a unitena su i itava
srpska sela u okolici Sarajeva. U srpnju su se
ak i Nijemci potuili na brutalnost tih akcija.7
Reakcija srpskih seljaka - pogotovo u Hercegovini,
3
Levntal, ur., Zloini faistikih okupatora, str. 64.
4 Roth, ur., Sarajevo Haggadah, str. 8.
5 Levntal, ur., Zloini faistikih okupatora, str. 15, 61-70.
6 B. Jelavich, History of the Balkans, sv. 2, str. 263.
7Hory i Broszat, Der kroatische Ustascha-Staat, str. 99, 102. Grrnck i dr. tvrdc da su
nakon njemake invazije prve rtve bili Hrvati i Muslimani, a da su pokolji Srba tek
nakon toga uslijedili (Le Nettoyage ethnique, str. 187, u fusnoti). Budui da
237
sreditu seljakog oruanog otpora 1875. i 1882.

godine - bila je onakva kakva se mogla i

oekivati: u kraju oko Nevesinja digli su se u
lipnju 1941. na ustanak, istjerali ustae i
uspostavili privremeni "osloboeni teritorij",
spojen sa slinim podrujem organiziranog otpora
u susjednoj Crnoj Gori. Zatim su se obruili na
svoje susjede, hrvatske i muslimanske seljake,
iju su pasivnost pod vladavinom NDH smatrali
kolaboracijom. Tako su pobili vie od 600
muslimana u Bilei i okolici, junom kutu
Hercegovine, a u srpnju i kolovozu likvidirali su
oko 500 muslimana u okolici Viegrada.8 Oko
sredine kolovoza jedan komunistiki organizator
ustanka pisao je iz Sarajeva da su u mostarskom
kraju "ustanici poharali muslimanska sela i time
okrenuli svekoliko muslimansko iteljstvo protiv
sebe".9
Genocidna politika NDH natjerala je na tisue

bosanskih Srba da pristupe, gdje god su mogli,
jednom od organiziranih pokreta otpora. Na
bosanskohercegovakom tlu djelovala su dva takva
pokreta, s razliitim znaajkama i vrlo
razliitim ciljevima - toliko razliitim da su se
ve u listopadu 1941. mogli jasno zapaziti zameci
graanskog rata meu njima. Prvi je predvodio
pukovnik jugoslavenske vojske Draa Mihailovi,
monarhist, anglofil i strunjak za gerilsko
ratovanje, koji se zatekao u Bosni kad su Nijemci
prodrli u Jugoslaviju. S ostacima svojih ljudi on
se zaputio na istok, do brdovitog kraja Ravne
gore na zapadu Srbije, gdje je smjestio svoj
tab. Kao visoki oficir, predstavljao je ostatak
kraljevskog vrhovnitva (jugoslavenska kraljevska
vlada u izbjeglitvu promaknuta ga je poslije u
in generala i imenovala ministrom vojnim). Kao
srpski rodoljub, uivao je lojalnost mnogih

obinih srpskih graana. Njegovi su vojnici

postali poznati pod imenom etnici, to je inae
bio tradicionalni naziv za opjevane hajduke
borce iz ranije srpske povijesti. To je ime
izazivalo bezbroj nespo-
oni ne navode datume pogibije tih prvih rtava, o tome je teko suditi, ali je bjelodano
jasno daje ubijanje i/ili protjerivanje Srba bio glavni ustaki cilj, a ne sluajna reakcija
na neka ubojstva.
8 Dedijer i dr., History of Yugoslavia, str. 591-592; Dedijer i Mileti, Genocid nail
Muslimanima, str. 6-8. U prikazu Dedijera i Miletia ti pokolji koje su izvrili lokalni
Srbi pripisani su, neuvjerljivo, "etnicima".
9 Dedijer i dr., History of Yugoslavia, str. 596.
238
lazurna jer je ve postojala slubena "etnika"

organizacija zasnovana na pokretu veterana iz
Prvoga svjetskog rata, koja je postala produena
ruka srbijanskog kvislinkog reima. Pa i drugdje
su iznikle mnoge lokalne skupine Srba koje su se
nazivale "etnicima", ali su imale vrlo malo, ili
uope nisu imale, veze s Mihailo-vievim ljudima.
Velika je slabost njegove organizacije bila u
tome to su njegovi lokalni komandanti u dugim
razdobljima dje-. lovali samostalno - ili se nisu
uope obazirali na njegove nared-be.l()
Mihailovievi su etnici poeli pruati aktivan
otpor Ni-jemcima u mjesecu svibnju, ali je
njegova opa politika bila, kako je u srpnju i
rujnu zatraila od njega i vlada u izbjeglitvu,
da se dri po strani, da izgradi snanu
organizaciju, da se infiltrira u oruane snage
Nedieva kvislinkog reima i pripremi se za
ustanak koji e napokon dii kad Saveznici steknu

nadmo nad Nje-makom."
Druga organizacija, "partizani" predvoeni

komunistima, imala je sasvim drukije ciljeve.
Komunistika partija bila je gotovo nevid-ljiva
na jugoslavenskoj politikoj sceni izmeu dva
rata jer je za veeg dijela tog razdoblja bila
slubeno zabranjena. Godine 1940. imala je u
cijeloj zemlji tek neto vie od 6000 lanova.12
Njen voda Tito (bivi kaplar u austrougarskoj
vojsci Josip Broz) bijae odan Staljinu pa je
tako preivio istke u Moskvi. U razdoblju izmeu
pakta Molotov-Ribbentrop i Hitlerove najezde na
Rusiju, drao se slubene linije Kominterne i
bunio se protiv britanske agresije na Njemaku.
Ali on je bio snalaljiv ovjek i dobar
organizator, pa je u roku od nekoliko dana nakon
njemakog napada na Rusiju u lipnju 1941. godine
isplanirao oruani otpor okupatoru, kojim e ne
samo istjerati Nijemce iz Jugoslavije (a dotle e
se Rusija, pretpostavljao je on, brzo obraunati
s Njemakom), nego i provesti drutvenu
revoluciju i prigrabiti vlast da poslije rata
udari temelje komunistikoj
10Najbolji prikazi Mihailovicvc organizacije mogu se nai kod Roberts, Tito.

Mihailovi and the Allies; Tomasevich, Chetniks ("etnici"); Milazzo, Chetnik
Movement; i Karchmar, Draa Mihailovi.
11 O tim uputama vidi kod Roberts, Tito, Mihailovi and the A/lies, str. 26, i Deroc,
British Special Operations, str. 210.
12 Pavlowitch, Tito, str. 26.
239
dravi.** Ovaj posljednji cilj znaio je i da bi

se mogao posluiti posve drukijom taktikom nego

etniki voda. Mihailovi nije htio sauvati samo
puanstvo nego i cjelokupni drutveni poredak, pa
je radije nastojao izbjei njemake odmazde i
unitavanje cijelih podruja. S druge strane,
ruenje drutva i stvaranje iskorijenjenih,
ogorenih ljudi bijae voda na Titov mlin.
Podruja koja su oslobodile njegove snage bijahu
otvoreno "sovjetizirana", mnogi lokalni "buruji"
bijahu smaknuti, a ak i u redovima samih
partizana provodio je istke Titov ef slube
sigurnosti Aleksandar Rankovi. Drutvena
revolucija bijae najprei zadatak ili, kao to
je poslije objasnio jedan od Titovih najbliih
suradnika Milovan ilas: "Vojne operacije... bile
su motivirane naom revolucionarnom ideologijom.
Revolucija se nije mogla ostvariti bez
istovremene borbe protiv okupatorskih snaga."13
Premda su improviziranom suradnjom
** Moda je Tito planirao stanovit aktivni vojni otpor silama Osovine u razdoblju
izmeu njemake invazije Jugoslavije i njemakog napada na Rusiju, ali dokazi u
prilog ovoj tezi prilino su nepouzdani. U onih 11 dana njemakog Blitzkriega u
Jugoslaviji, ini se da nije bilo jasne partijske linije; neki su lanovi Partije doista
stupili u redove jugoslavenske vojske i borili se, a neki su moda to uinili samo zato
da se domognu oruja pa da dezertiraju. (Godine 1940. Komunistika je partija izdala
instrukcije svojim lanovima da bojkotiraju poziv jugoslavenske vojske i podupirala je
trajkove u tvornicama municije.) U Zagrebu je odrana konferencija komunistikih
elnika, na kojoj je zakljueno da se osnuje vojni komitet ; poslije je Tito tvrdio (194X.
godine) daje ta konferencija odrana 10. travnja, ali u ilasovu detaljnom prikazu tog
dogaaja. (Memoir of a Revolutionary, str. 188-9) tvrdi se da je to bilo poetkom
svibnja. ilas takoer tvrdi daje Titova glavna briga na toj konferenciji bila kako da
komunisti preuzmu vlast nakon poraza Njemake. Tito je izriito rekao da treba
osuditi oficire koji se kriju u planinama zapadne Srbije. Po tome bi se moglo zakljuiti
daje glavni razlog za osnivanje vojnog komiteta bila vie priprema za konanu borbu
za vlast s jugoslavenskim politikim protivnicima, nego neposredan otpor silama
Osovine. Istina je daje u proglasu Centralnog komiteta KPJ od 15. travnja 1941.
(Zbornik, svezak 5, dio l, str. 5-7) ustvrcno u sasvim openitoj formi da e
Komunistika partija biti u prvim redovima narodne borbe protiv okupatora, ali je taj
tekst vie retoriki protiv naroda nego skup odreenih vojnih instrukcija. Kon-kretniji
tekst, u kojem se poziva na otpor okupatoru, objavljen je u komunistikom glasilu
Proleter datiranom "mart, april, maj 1941." Meutim, taj je broj tiskan tek potkraj

srpnja i ne moe posluiti kao vjerodostojan dokaz da je Partija izdala instrukcije za

borbu prije njemake invazije na Rusiju 22. lipnja.
13 Ibid., str. 34; ilas, Wartime, str. 4.
240
lokalnih seljaka, etnika i partizana privremeno

osloboena velika podruja Crne Gore, Bosne i
zapadne Srbije potkraj ljeta i u jesen 1941, ipak
nije nikakvo udo to dugorona suradnja tih
dviju organizacija nije bila mogua. Bilo je ve
dolo do nekoliko sukoba medu njima prije nego
to je njemaka ofenziva, u zimu te iste godine,
razbila Mihailovieve snage u Srbiji i nagnala
partizane da se povuku u planine jugoistone
Bosne.
Ovdje valja spomenuti jo jedan aspekt suparnike

politike etnika i komunista: njihov stav prema
muslimanima i statusu Bosne i Hercegovine. Medu
etnikim elnicima bilo je nekoliko zadrtih
srpskih nacionalista koji su eljeli da se Srbiji
pripoje ne samo Bosna i Hercegovina nego i
Dalmacija, Crna Gora, dijelovi Hrvatske i
Slavonije, pa ak i sjeverna Albanija.14 Takve su
bile tenje dvojice dominantnih intelektualaca u
etnikom pokretu: srpskog odvjetnika i
knjievnika Dragie Vasia i srpskog odvjetnika
iz Bosne (iz Banje Luke) Stevana Moljevia. U
lipnju 1941. ovaj je potonji sastavio memorandum
pod naslovom "Homogena Srbija", u kojem je
zatraio da se spomenuti krajevi prikljue
Srbiji, i objasnio kako je "osnovna dunost" svih
Srba "da stvore i ustroje homogenu Srbiju u koju
moraju da udu svi krajevi u kojima ive Srbi".'5

U pismu Vasiu u veljai 1942. Moljevi je

napisao da se Srbija treba proiriti sve do
Dalmacije, a da zatim treba uslijediti "ienje
zemlje od svih nesrpskih elemenata. Ono to treba
da se uradi to je da se prekrioci alju tamo
gdje im je mjesto: Hrvati u Hrvatsku, a muslimani
u Tursku ili Albaniju."16 Kako su ovakvi ljudi
bitno utjecali na etniku politiku (Moljevi je
na poetku 1943. vodio brigu o politici u
etnikom pokretu), oito je da je postojala
teoretska baza za estoku protumusli-mansku
politiku.
S druge strane, nema pouzdanih dokaza da je sam

Draa Miha-ilovi ikad pozivao Srbe na etniko
ienje. Jedini dokument koji
14 Vidi zemljovid kod Tomasevich, Chetniks, str. 169 (ukljuujui i teritorije koje je
trebalo oduzeti Maarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj).
15 Ovaj je tekst prenesen u knjizi Dedijer i Mileti, Genocid nad Muslimanima, str. 8-
16 (sa skiciranim zemljovidom na str. 15), i preveden na francuski u knjizi Gr-mck i
dr., Le Nettoyage ethnique, str. 191-197.
16 Dedijer i Mileti, Genocid nad Muslimanima, str. 33-34.
241
se esto navodi kao dokaz tome, niz uputa

upuenih dvojici regionalnih zapovjednika u
prosincu 1941, vjerojatno je falsifikat - iako
treba istaknuti da krivotvoritelji nisu bili
neprijatelji koji su htjeli diskreditirati
Mihailovia, nego ti sami zapovjednici koji su se
nadali da e njihova krivotvorina biti prihvaena
kao originalni etniki dokument.17 Mihailovi se
svakako znao sluiti retorikom srpskog

nacionalizma. U jednom proglasu pripisanom njemu

stoje i ove rijei: "la sam iz srpske umadije,
iz srpske zemlje i srpske krvi. Kao takav, borit
u se za najuzvienije ideale koje Srbin moe da
ima: za osloboenje i ujedinjenje zauvijek svih
srpskih zemalja... Gdje god ima srpskih grobova,
ono je srpska zemlja."18 Ipak je ostao vjeran
sluga svoga kralja i vlade u izbjeglitvu, ija
je politika teila za tim da spasi i obnovi
cijelu Kraljevinu Jugoslaviju. "Srbi bi imali
pravo da kau: 'Mi neemo vie Jugoslaviju',"
kazao je jednom prilikom Mihailovi, "ali postoje
vii interesi radi kojih moramo preurediti ovu
zemlju."19 U poetku je on smatrao da se bori za
restauraciju Jugoslavije, pa i za poluautonomnu
Hrvatsku banovinu, upravo onakvu kakva je bila
prije rata. Meutim, kad je saznao za razmjere
ustakih pokolja, sloio se s miljenjem da neke
dijelove teritorija treba oduzeti Hrvatskoj: da
njezin istoni vrak (Srijem i Baranju) treba
pripojiti Srbiji, da junu Dalmaciju treba
pripojiti Bosni, a da Srbiji treba da pripadne
istona Hercegovina. Bosna bi imala pravo da se
plebiscitom izjasni eli li se prikljuiti Srbiji
ili ne eli.20 Budui da su u krnjoj Bosni Srbi
bili ionako u veini, rezultat bi ove
teritorijalne nagodbe bio vrlo slian rezultatu
koji su prieljkivali njegovi ideoloki
savjetnici. Glavna je razlika izmeu njih i njega
bila u tome to on osobno nije planirao
protjerivanje
17
O tom dokumentu vidi ibid., str. 25-30 (gdje je predstavljen kao originalan). Foto-
rcprodukcije dviju stranica vidi kod Dravna komisija, Dokumenti, sv. l, str. 11-12.
Tomasevich prihvaa taj dokument kao originalan (Chetniks, str. 170); ali je Lucien
Karchmar iznio detaljne i uvjerljive razloge u prilog miljenju daje posrijedi falsifikat,
djelo dvojice komandanata koji su eljeli pribaviti sebi ncpobitnija ovlatenja za svoje
akcije (Draa Mihailovi, str. 397, 428-430).

18 Zbornik, sv. l, knjiga 2, str. 377; datiranje ovog dokumenta nije pouzdano, a ne
treba iskljuiti ni mogunost daje krivotvoren ili pogreno atribuiran. '"' Martin, Web of
Disinformation, str. 51. 211 Karchmar, Draa Mihailovi, str. 575.
19 Martin, Web of Disinformation ,str.51
20 Karchmar,Draa Mihaliovi, str.575
242
muslimana. Bilo kako mu drago, on, za razliku od

Tita, nije raunao da e sam vladati zemljom. Ako
bude uspio u svojim nakanama, sve takve odluke
bit e u rukama politiara i kralja.
S obzirom na to da se Tito doista nadao da e

poslije rata vladati zemljom, u prvi mah doimlje
se udno koliko je malo jasnih informacija davao
o tome kako e zemlja tada biti ureena ili
podijeljena. Ali za to postoji jednostavan
razlog. U to je doba on jo bio vjerni sluga
Staljinov, i uinit e sve to Moskva od njega
zahtijeva: osnovat e izrazito centraliziranu
dravu, jugoslavenski savez socijalistikih
federalnih republika, ili ak balkansku
federaciju, s Bugarskom i Albanijom. Kombinacija
zanesenjakog teoretiziranja i bezdunog
oportunizma kojima bijae obiljeena Staljinova
politika "nacionalnog pitanja" bila je bjelodana
i u politici Komunistike partije Jugoslavije.
Sve do sredine tridesetih godina Kominterna je
gledala na Jugoslaviju kao na dio zida nesklonih
joj drava podignut protiv Sovjetskog Saveza u
Versaillesu. Godine 1924. Kominterna je pozvala
na razbijanje Jugoslavije i poticala
jugoslavenske komuniste da hukaju nezadovoljne

narode protiv Beograda kao sredstvo da se

postigne taj cilj. 1935. linija se iz temelja
promijenila: sad je trebalo da komunisti ouvaju
Jugoslaviju i da se bore u duhu "narodne fronte"
protiv meunarodnog faizma.21 Da se Staljin nekim
sluajem okomio na sve oblike nacionalnog
identiteta kao buro-aske tvorevine i zatraio da
se oni ukinu, nema dvojbe da bi Tito skoio i
kroz taj obru. Tek je u toku rata on ipak
poneto iz iskustva nauio, kad je nastojao
iskovati jedinstvenu vojsku od pripadnika
razliitih i suprotstavljenih naroda Jugoslavije.
Stoga nije nikakvo udo to Komunistika partija

Jugoslavije nije imala jasne predodbe o tome
kakav bi imao biti status bosanskih muslimana. U
svojoj prvoj fazi djelovanja, od 1919. do sredine
tridesetih godina, ona je tome poklanjala malo
ili nimalo panje, djelomice i zato to je
Komunistika partija u samoj Bosni bila izolirana
frakcija koja je jo 1939. godine imala svega 170
lanova.22 Ona je u toj fazi openito odbacivala
ideju da bilo koja grupacija ljudi povezanih
religijom moe imati politiki ili nacionalni
identi-
21 Deroc, British Special Operations, str. 226; Pavlowitch, Tito, str. 17-22.
22 Hpken, "Die Kommunisten und die Muslime",str. 187.
243
tt. Ali nakon zaokreta 1935. godine komunisti su

poeli iznositi kvazifederalne prijedloge za
zemlju koja e biti sastavljena od sedam
odreenih teritorijalnih jedinica, od kojih e i

Bosna i Hercegovina biti jedna. To je znailo da

se trebalo suprotstaviti suprotnim tvrdnjama da
je Bosna "zapravo" hrvatska ili "zapravo" srpska,
te da su komunisti bili prisiljeni pokloniti vie
panje posebnom identitetu muslimana.23 Godine
1936. komunistiki intelektualac, Slovenac Edvard
Kardelj, napisao je: "Ne moemo govoriti o
muslimanima kao narodu, nego... kao o posebnoj
etnikoj skupini."24 U "otvorenom pismu" to su ga
komunisti u Bosni napisali 1939. godine, stoji da
su muslimani oduvijek bili posebna cjelina. Ali
takva je klasifikacija navlas ostala nejasna. Na
partijskoj konferenciji odranoj 1940. godine
ovjek koji je bio "zaduen" za nacionalno
pitanje, Milovan ilas, definirao je muslimane
kao "etniku grupu" ali ih je izostavio s popisa
jugoslavenskih naroda.25
Za vrijeme rata izjave partijskih rukovodilaca

bile su i dalje nejasne ili protuslovne. Jedan
dokument koji je izdalo "Zemaljsko antifaistiko
vijee narodog osloboenja Bosne i Hercegovine"
1943. godine spominje "predstavnike srpskog,
hrvatskog i muslimanskog naroda", ali je iste
godine na zasjedanju "Antifaistikog vijea
narodnog osloboenja Jugoslavije", koje je
udarilo temelje poratnoj federativnoj
Jugoslaviji, odbaena ideja da su muslimani
narod. Plan koji je predloio ilas bijae
zasnovan na sovjetskom modelu: pet "nacionalnih
republika" za pet jugoslavenskih "naroda" (Srbe,
Hrvate, Slovence, Crnogorce, Makedonce). Bosna je
imala biti posebna jedinica, ali ne republika
nego samo autonomna pokrajina. Tada je dolo do
natezanja izmeu srpskih delegata koji su eljeli
da se Bosna i Hercegovina pripoji Srbiji, i
bosanskohercegovakih koji su traili ravnopravan

status s ostalim republikama. Napokon je

napravljen kompromis prema kojem e Bosna i
Hercegovina imati republiki status, ali e biti
reeno daje to republika nastanjena "dijelovima
srpskog i hrvatskog naroda, kao i
bosanskohercegovakim muslimanima."26
23/te/., str. 188-189.
24 Irwin, "Islamic Revival", str. 439.
25 Purivatra, "Nacionalni i politiki razvitak",

str. 52-55; Hpken, "Die Kommunisten und die
Muslime", str. 189.
26 Hpken, "Die Kommunisten und die Muslime", str.

192-194.
244
Sve su ovo, meutim, bile akademske debate dok

partizani ne ; dobiju rat - to e rei rat
protiv etnika. Obje su se strane borile s :
vremena na vrijeme protiv sila Osovine. Ipak,
partizani su se borili f {ee nego etnici,
djelomice i iz navedenih razloga. Meutim, u 1;
Titovoj je strategiji dominirao rat protiv
etnika. Poto je potkraj f. 1941. godine
pobjegao iz Srbije u Fou i okolicu u jugoistonoj
* Bosni, Tito je najvie brinuo stoje sredinju

Srbiju i Sandak morao ft prepustiti etnicima.
etnike su snage uskoro zagospodarile i Cr-1 nom
Gorom i dijelovima istone Hercegovine, gdje su
lokalni ko-S mandant! sklopili sporazume o

suradnji s talijanskim okupatorima. i (Talijani

su na tu suradnju bili motivirani eljom da vode
miran l ivot i da podignu ivi bedem protiv
partizana, a i dobrom voljom j| da dopuste
lokalnom srpskom puanstvu da se zatiti od
ustakih H pokolja.) U ljeto 1942. godine Tito je
krenuo kroz Bosnu na sjeverozapad du crte
razdvajanja izmeu njemake i talijanske okupa-
* cione zone i smjestio se na podruju oko Bihaa

gdje nije bilo oku-f: patorskih snaga.*** Tu je
proveo nekoliko mjeseci prikupljajui i S
jaajui svoje snage primanjem u svoje redove
Srba, pa i Hrvata. U i jesen je ustvrdio da
gospodari "osloboenim" teritorijem veliine f
vicarske, ali je do toga dolo uglavnom zato to
se ni snage oku-: patora ni NDH nisu uope
potrudile da ga napadnu.
Premda je u Titovoj vojsci bilo na tisue vrlo

hrabrih i ilavih
..boraca, valja napomenuti da su se gotovo sve

vee borbe i okraji
i izmeu njih i okupatorskih snaga vodile na

inicijativu okupatorskih
zapovjednika, koji bi od vremena do vremena

odluili da odreena
podruja oiste od partizana. Titovo

"oslobaanje" zabaenih kra-
; jeva nije bitno utjecalo na njemako voenje

rata. Nijemci i Talijani

',;; i dalje su drali u svojim rukama najvee

gradove, glavne ceste i
*** Ovaj prikaz Titova tzv. "dugog mara" ne znai da partizani nisu istodobno vodili
nikakve ofenzivne akcije. Oni su u to vrijeme uspjeno napali gradove Livno, J*jec i
sam Biha. Tito je znao da njegove snage nisu naoruane kako treba da bi napale
dobro branjene poloaje. Tako su propali i pokuaji da se zauzmu gradii Bugojno i
Kuprcs, koje su branile dobro naoruane ustake posade. Glavni razlog da Oivoji
grad Biha nije bio vojni nego politiko-psiholoki. Dilas je poslije objasnio d" je cilj
zauzimanja takva grada (administrativnog sredita okruga) bio da poraste Presti i da
se podigne status sjednice AVNOJ-a koja je ondje odrana (Ratno doba, *r. 207). Ja
ovdje samo elim istaknuti da Tito nije prebacio svoje snage radi neke ofenzivne
vojne strategije uperene protiv sila Osovine.
245
eljeznike pruge (osim pruga od Splita i Rijeke

do Ogulina), te najvanije rudnike. esto se
tvrdi kako je Tito "drao" velik broj njemakih
divizija na jugoslavenskom tlu; ali na poetku
1943. go-dine bilo je u cijeloj bivoj
Jugoslaviji svega etiri njemake divizije, i to
nipoto elitne.**** (U kolovozu te iste godine
pridruile su im se jo dvije rezervne divizije
netom osposobljenih regruta i jedna istroena
divizija koja se borila pod Staljingradom, a
potkraj te iste godine, nakon kapitulacije
talijanskih oruanih snaga u mjesecu rujnu, dole
su jo dvije-tri divizije.)27 Evo, uostalom, to
je napisao jedan kritiar, nenaklonjen Titu ali
vrlo otrouman: "Na podrujima Bosne i
Hercegovine i Hrvatske po kojima su neprestano
tumarale te partizanske snage tamo-amo, dolazilo
je, naravno, esto do sukoba s jedinicama
Osovine. Partizani su prekidali komunikacije, ali
nisu to inili u skladu s nekim stratekim
planom, nego vie radi toga da zatite svoje
uzmake, a njihovi su pokreti praktiki uvijek

bili uzmaci pred neprijateljem."28
Glavni razlog radi kojeg su Nijemci odluili

protjerati Titove snage iz sjeverozapadne Bosne
na poetku 1943. godine bijae taj to su se
bojali saveznikog iskrcavanja na dalmatinskoj
obali, pa su eljeli pojaati nadzor nad
strateki vanim zaleem. Iz istog razloga
Nijemci su isplanirali i ofenzivu protiv etnika
u Hercegovini i Crnoj Gori.29 Zapravo su svi vojni
zapovjednici bili u svojoj strategiji zaokupljeni
oekivanim saveznikim iskrcavanjem. I Miha-
ilovi je elio osloboditi se partizana kako ne
bi bilo zapreka brzom saveznikom napredovanju u
unutranjost i spajanju s njegovim
**** Ovo se odnosi samo na njemake divizije.

Dakako da su u talijanskoj okupacionoj zoni bile
i talijanske divizije (do rujna 1943.) i daje
stoga bila oslabljena talijanska obrana Italije
1943. godine. Meutim, razlozi za stacioniranje
talijanskih postrojbi u zapadnoj Jugoslaviji nisu
bili ogranieni samo na protupartizanske akcije:
jedan je od glavnih faktora strategije sila
Osovine 1942. 1943. godine bila obrana hrvatske i
crnogorske obale od eventualne saveznike
invazije.
27 Vidi pisma Alberta Scatona (19. svibnja 1972.)

i Normana Stonca (28. svibnja 1993.) u Times
Literary Supplement.
28 Lees, Rape of Serbia, str. 84-85. .
29 Roberts, Tito, Mihailovi and the Allies, str.

100. d

246
snagama.30 to se Tita tie, on je poslao u oujku

1943. godine trojicu svojih visokih asnika na
pregovore s Nijemcima, najprije u bosanski gradi
Gornji Vakuf a onda u Zagreb. Oni su obavijestili
Nijemce daje "Tito u sluaju anglo-amerikog
iskrcavanja spreman suraivati s njemakim
divizijama u Hrvatskoj u zajednikim operacijama
protiv napadaa".31 Tito je znao da bi savezniko
iskrcavanje u Jugoslaviji znailo povratak kralja
i izbjeglike vlade i kraj svim njegovim snovima
o neposrednom komunistikom preuzimanju vlasti.
Takva su ga strahovanja muila ak i poto je
poeo primati izravnu pomo od Saveznika potkraj
ljeta 1943. godine. Jedan je visoki njemaki
dunosnik u Jugoslaviji ustvrdio da je "godine
1944. bilo trenutaka kad partizane nisu toliko
brinuli Nijemci koliko eventualno savezniko
iskrcavanje".32
Godine 1943. te suprotstavljene tenje izazvale

su niz taktikih preorijentacija u strategiji
triju razliitih vojnih snaga - ili bolje rei
etiriju jer se talijansko dranje prema
etnicima razlikovalo od suzdranijeg stava
Nijemaca. Nijemci su odbacili partizane na
poetku 1943. godine prema Hercegovini. Tito je
dodue ionako kanio udariti na jug da napadne
etnike snage u Hercegovini i Crnoj Gori. Iako
su ga Nijemci progonili a etnici mu se
isprijeili na putu, on je u oujku uspio prijei
preko Neretve u Hercegovini i probiti se na jug
do etnikih uporita u Crnoj Gori. (U tom je
razdoblju zapoeo pregovore s Nijemcima ne bi li

ih uvjerio da je u njihovu interesu da ga puste

da se "obrauna" s Mihailoviem.)33 Talijani su
tijesno suraivali sa etnicima, ali su Nijemci
unitenje Mihailo-vievih snaga jo smatrali kao
strateki vaan cilj. U svibnju su zarobili i
razoruali nekoliko tisua crnogorskih etnika, a
lokalnog
3(1 Tomasevich, Chetniks, str. 233-234.
31 Httl, Secret Front, str. 171. Httl (poznat i

pod imenom "Walter Hagen") bio je njemaki
stariji obavjetajni asnik za Jugoslaviju. On je
zabiljeio i uhvaenu poruku, u kojoj Staljin
daje instrukcije Titu da surauje s Nijemcima u
sluaju saveznikog iskrcavanja. Ti su
partizansko-njemaki pregovori bili zatakani dok
se nije u pedesetim godinama pojavio Hottlov
prikaz; poslije je o njima pisao Roberts (Tito,
Mihailovi and the Allies, str. 108-109), a na
kraju je i jedan od sudionika u njima, ilas
(Wartime, str. 231-237), priznao da su vodeni.
32 Ncubacher, Sonderauftrag Sdost, str. 179-

180. , ,
33 Milazzo, Chetnik Movement, str. 252-253, 349.
247
etnikog komandanta poslali su u zarobljeniki

logor u Galiciji.34 Tada su se, na poetku ljeta
1943, Nijemci okomili na partizane i malne ih
opkolili na Durmitoru u sjevernoj Crnoj Gori.

Titovi su se borci strahovito odluno borili i

napokon se probili iz obrua, pa su krenuli kroz
jugoistonu Bosnu zaobilazei Sarajevo s istone
strane i produili dalje na zapad od Olova do
Travnika.35 Napokon je Tito uspio smjestiti svoj
tab u Jajce u sredinjoj Bosni.
Na Durmitoru se Titu pridruio britanski asnik

William Deakin, koga su se snano dojmile
partizanske borbene sposobnosti. Njegovi
izvjetaji, kao i izvjetaji drugih britanskih
oficira koji su posjetili partizane toga ljeta i
jeseni, potaknuli su Saveznike da obustave svoju
podrku Mihailoviu i da je ponu pruati Titu.
Osim toga, partizani su stekli veliku prednost
pred etnicima kad su Talijani u rujnu 1943.
kapitulirali pa su velike koliine talijanskog
oruja i vojne opreme pale u partizanske ruke.
Tada su pojedini Mihailovi-evi lokalni
komandanti poeli izravno suraivati s
Nijemcima.36 Godine 1944. Saveznici su poveali
svoju pomo Titu, a njegove su snage brojano
porasle kad je zbog opeg sloma ustakog reima
popunio svoje redove nezadovoljnim Hrvatima i
muslimanima, kao i Srbima. U ljeto te iste godine
Nijemci su se poeli povlaiti iz bive
Jugoslavije. Tito je dobio od Saveznika velike
koliine oruja ne bi li onemoguio njemako
povlaenje, ali je njemu glavna briga bila da
osigura pobjedu u graanskom ratu. U rujnu su
Saveznici nagovorili kralja Petra da pozove sve
Jugoslavene da podupru Tita. Potkraj te godine
sovjetske trupe (Trea ukrajinska armija marala
34 Tomasevich, Chetniks, str. 252-253, 349. O

ozbiljnim napetostima izmeu talijanske i
njemake politike prema etnicima u to vrijeme

vidi Millazo, Chelnik Movement, str. 127.
35 Deakin, Embattled Mountain, str. 1-60.
36 Treba luiti izravnu kolaboraciju od

"paralelnih akcija". U dcifriranim njemakim
depeama nije sve do ljeta 1943. bilo "nikakvih
dokaza o kolaboraciji etnika s Nijemcima". Prvi
znaci takve kolaboracije javili su se tek u
listopadu i studenom (Hinsley i dr., British
Intelligence, sv. 3, dio l, str. 146, 154-155). U
Deakinovu glavnom izvjetaju u kolovozu 1943,
koji je utjecao na politiku Saveznika, reeno je
da su etnici suraivali s Nijemcima "tijesno,
neprekidno i sve vie" u posljednje dvije godine
(ibid., str. 150). Dvojbeno je da li su takozvani
bosanski etnici s kojima se Dcakin vidio u
kolovozu 1943. imali bilo kakve veze s
Mihailovicvim snagama (Roberts, Tito, Mihailovi
and the Allies, str. 120).
248
Tolbuhina, potpomognute bugarskim snagama)

zauzele su vei dio istone, sredinje i sjeverne
Srbije. Time je bila osigurana komunistika
vladavina u Jugoslaviji poslije rata.
Nije teko razumjeti dranje bosanskih Hrvata i

bosanskih Srba u ove etiri ratne godine. Prvi su
se drali jednako kao i Hrvati u Hrvatskoj:
manjina je aktivno podrala ustae, a veina je u
prvi inah pozdravila stvaranje NDH, ali se malo-
pomalo sve vie razoaravala tako da je 1943. i

1944. godine velik broj njih pristupio

partizanima. Bosanski su pak Srbi, kao to smo
ve vidjeli, ubrzo bili natjerani da se
suprotstave ustakoj dravi i vojnoj okupaciji
"ila Osovine. Partizanska je vojska u tri navrata
provela po nekoliko mjeseci najednom mjestu,
hvatajui dah i primajui u svoje redove iaove
borce, a sva tri puta bijae to na teritoriju
Bosne (Foa u prvoj "polovici 1942. godine, Biha
u drugoj polovici te iste godine i Jajce f""
drugoj polovici 1943. godine). Tako su Srbi imali
mnotvo prigoda ,1|jja pristupe partizanima.
Mihailovievi su etnici takoer regrutirali A
fcosanskohercegovake Srbe, poglavito u dolini
rijeke Drine u isto-Uf"j Bosni i na graninom
podruju izmeu Hercegovine i Crne Gore. i*l
Dranje bosanskih muslimana nije bilo tako
jednostavno. Vidjeli HEBio ve da su izmeu dva
rata ope politike simpatije muslimana Ipiile
vie na strani Zagreba nego Beograda. Premda je
slubena po-iljjjtika Jugoslavenske muslimanske
organizacije bila sklona "jugosla-stvu" s
ublaenim primjesama regionalnog autonomatva, i
ida je sam Spaho uvijek govorio za sebe da je
Jugos wen, ve-njegovih muslimanskih kolega
izjanjavala se kao Hrvati mu-Snanske
vjeroispovijesti. Taje identifikacija, meutim,
imala svo-IIJP granice. Kada je, primjerice,
muslimanski politiar najizrazitije l|
jjrohrvatske orijentacije Hakija Hadi osnovao
pred izbore 1938. "fllpdine muslimanski ogranak
"Hrvatske seljake stranke", pristupila
t*j|U je samo aica Spahinih suparnika, a na

izborima je osvojio Mfvega nekoliko tisua
glasova.37 Medu islamskim sveenstvom pre-~"*"~'
vali su neobino izmijeani osjeaji prema ideji

bilo kakvog vaivanja" bosanskih muslimana. Brat

Mehmeda Sphe Fe-, koji je bio reis-ul-ulema od
1938. do 1942. godine, izjanjavao kao Hrvat i
igrao je glavnu ulogu u muslimanskom prohrvatskom
Zulfikarpai, Bosanski Muslimani, str. 14.
249
kulturnom drutvu "Narodnoj uzdanici".

(Suparnika organizacija "Gajret" i dalje je bila
na izrazito prosrpskoj liniji.) Ali Fehimu Spahi
bilo je isto tako stalo da ouva poseban
muslimanski identitet, za koji je drao daje
ozbiljno ugroen. Stoga se u slubenim uputama
usprotivio mjeovitim brakovima i nadijevanju
nemuslimanskih imena djeci. tovie, savjetovao
je muslimanima neka ne ulaze u katolike crkve,
jer se pribojavao da e u tom sluaju morati
skinuti fes.38
Da su morali birati izmeu Beograda i Zagreba,

veina bi se muslimanskih politiara i vieg
sveenstva bila odluila za Zagreb, pod uvjetom
da im se zajami da e moi slobodno ispovijedati
islam. Zato se Ante Paveli pobrinuo da im to
obea im je stupio na vlast. Na dan 25. travnja
1941. poslao je osobnog izaslanika Fehimu Spahi
ne bi li ga uvjerio kako eli da se bosanski
muslimani osjeaju "slobodni, zadovoljni i
potpuno ravnopravni". Zajamena im je puna
vjerska sloboda, pa i sloboda kolovanja, a
jedanaest politiara, bivih pripadnika
Jugoslavenske muslimanske organizacije, pozvani
su da budu lanovi tobonjeg Sabora u Zagrebu.39

Voa te stranke Dafer Kulenovi imenovan je u

studenom 1941. za potpredsjednika vlade NDH. On
je oduvijek bio prohrvatski orijentiran, a kao
to smo vidjeli, bio je i grdno razoaran
politikim zbivanjima u Beogradu u posljednjim
predratnim godinama. Ipak, nije bio oduevljeni
ustaa. Ili, kao to je napomenuo jedan strunjak
za to razdoblje: "Premda je ostao u vladi do
kraja, nikad nije potpuno zadobio povjerenje
ustaa, a izgubio je povjerenje pripadnika bive
'Jugoslavenske muslimanske organizacije'; pod
njihovim je pritiskom esto izjavljivao da on
nije predstavnik vlade NDH, nego da on
predstavlja samo sebe."40 Najutjecajniji ovjek u
Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji nakon
smrti Mehmeda Sphe bio je poslovni ovjek iz
Sarajeva Uzeir-aga Hadihasanovi. On je
nagovarao Kulenovia da ude u vladu NDH kako bi
sprijeio zloupotrebe i iskoristio svoj utjecaj
protiv djelovanja prohrvatskog ekstremista Hakije
Hadia, koji je imenovan za ustakog "povje-
38 Bali, Das unbekannte Bosnien, str. 345; o

kulturnim drutvima vidi kod Zul-fikarpai,
Bosanski Muslimani, str. 14.
39 Hpken, "Die Kommunisten und die Muslime", str.

190.
40 Redi, Muslimansko autonomatvo, str. 14.
250
renika" za Bosnu i Hercegovinu. Potkraj travnja

1941. Hadihasa-novi je bio lan mjeovitog

muslimansko-srpskog izaslanstva, zajedno sa

srpskim politiarom iz Bosne Milanom Boiem,
koje je od Hakije Hadia zatrailo autonomiju za
Bosnu i Hercegovinu. Posljedica je te inicijative
bila da su Boi i njegove srpske kolege uskoro
zatim bili uhieni i pobijeni, a Hadihasanoviu
je reeno neka se radije okani svojih
"protuhrvatskih" ideja.4'
Uskoro je medu mnogim muslimanima zavladalo

razoaranje. Premda nije bilo opeg pogroma
organiziranog protiv njih, pogaeno je obeanje
da e se potivati sva njihova prava. U ustakoj
NDH jednostavno nije funkcionirala pravna drava.
U ljeto i jesen 1941. godine, poam od 2.
kolovoza, muslimansko je sveenstvo izdalo niz
javnih rezolucija i prosvjeda. Takve su
rezolucije donesene u Sarajevu, Prijedoru,
Mostaru, Banjoj Luci, Bijeljini i Tuzli. U
mostarskoj rezoluciji spominjali su se "nebrojeni
zloini, prijestupi, zloupotrebe i prisilno
provjeravanje koji su izvreni i koji se vre nad
pravoslavnim Srbima i drugim naim sugraanima".
U rezoluciji muslimanskog sveenstva u Banjoj
Luci iznesene su pritube na pljaku i otima-inu
srpske i idovske imovine. U peticiji koju je
pokrenuo Hadi-hasanovi a potpisala je stotina
istaknutih sarajevskih muslimana u mjesecu
listopadu, osueno je nasilje izvreno na
idovima i Srbima i zahtijevala se "sigurnost
ivota, dostojanstva, imovine i vjere M sve
graane". Potkraj te godine Nijemci su
izvijestili da su se "znatno pogorali odnosi
izmeu muslimana i dravne vlasti".42
Istodobno se zbog akata nasilja koje su Srbi

izvrili na muslima-nima, napose u Hercegovini,

muslimani nisu mogli pridruiti Srbima u pruanju

otpora ustaama. Naprotiv, neki su od njih
umjesto iloga bili ponukani da stupe u redove
ustake milicije. Bosanski mu-flimani nisu ak
imali ni svoga predstavnika u kraljevskoj vladi u
izbjeglitvu, pa nisu mogli osjeati bogzna kakvu
lojalnost prema vojnom predstavniku te vlade
Mihailoviu. Meutim, u drugoj polovici 1941.
godine, kad je ve bilo lako partizane politiki
i vojno razlikovati od etnika (i kad su
partizanski zapovjednici sprijeili
;/>/</., str. 15.
Hpken, "Die Kommunisten und die Muslime", str.

190; Zulfikarpai, Bo-ki Muslimani, str. 21-22;
Redi, Muslimansko autonomatvo, str. 16, 30.
251
svoje ljude da napadaju muslimanska sela),

muslimani su zaista po. eli stupati u Titovu
vojsku. Prva muslimanska partizanska jedinica
tzv. Mujina eta, osnovana je negdje iza kolovoza
1941, a do prosinca je prerasla u bataljon. U
zimu od 1941. na 1942. godinu, za Titova boravka
u Foi, osnovana je jo jedna jedinica
muslimanskih mladia, a na poetku 1942.
muslimani su stupali i u partizanske bataljone
kraj Zenice i u Hercegovini. U toku te godine
osnovane su i druge muslimanske jedinice, a u
prosincu je formirana "Osma krajika
(muslimanska) brigada" pod zapovjednitvom Osmana
Ka-rabegovia.43 Broj muslimanskih regruta bio je
u prvo vrijeme neznatan. U toj ranoj fazi

pristupio je komunistima samo jedan istaknuti

muslimanski politiar, Nurija Pozderac. Teko je
bilo uvjeriti imame i muftije u Bosni i
Hercegovini da je budunost njihova naroda u
ateizmu i komunizmu. Vjerojatno su bili neto
uli o skandaloznom postupanju s islamom u
Sovjetskom Savezu u prethodnih dvadesetak godina,
pa ih nisu mogli razuvjeriti ni pamfleti koje je
izdavala Titova organizacija i u kojima je
Sovjetska Rusija bila prikazivana kao udesna
zemlja tolerancije i vjerske slobode.44
Meutim, u to isto vrijeme, dok su lokalni

etniki komandanti doputali svojim ljudima da
napadaju muslimanska sela, etnici su se slubeno
obraali muslimanima za podrku. Tako je jedan od
etnikih elnika u Hercegovini Dobrosav Jevevi
zapisao u srpnju 1942. da treba biti tolerantan
prema muslimanima iz taktikih razloga, "iako se
ne smije smetnuti s uma da s njima ne moe biti
prave sloge".45 Nije bilo vjerojatno ni da e to
smetnuti s uma muslimani u mnogim dijelovima
jugoistone Bosne i Hercegovine, gdje su etnici
i druge lokalne srpske postrojbe pobili na tisue
muslimana u zimu sa 1941. na 1942. godinu i u
ljeto 1942. godine. Najvei su pokolji bili u
okolici Foe i ajnia. Najmanje 2000 muslimana
pobile su ondje postrojbe pod zapovjednitvom
lokalnog etnikog komandanta Zaharija Ostojia u
kolovozu 1942., a u ve-
43
Purivatra, Nacionalni i politiki razvitak, str. 112-114; Redi, Muslimansko
autonomaxtvi), str. 52.
44Hpken, "Die Kommunisten und die Muslime", str. 191; A. Popovi, L'Islam
balkanique, str. 342.

252
ljai 1943. pobijeno ih je vie od 9000, od kojih

8000 starijih ljudi, f ena i djece.46
Uspostavljen je uasan sistem uzajamno pothranji-
Jt vane mrnje. to je vie muslimana pristupalo
partizanima, to su t vie etnici smatrali
muslimane kao takve svojim dumanima, a to | su
vie etnici ubijali muslimane, to je
vjerojatnije bivalo da e tamonji muslimani
suraivati s partizanima, Nijemcima, Talijanima i
ustaama protiv etnika.
Ipak, nije svagdje bilo tako. Na nekim podrujima

ak su i suraivali muslimani i etnici. Takva
jedna muslimansko-etnika "{f skupina u okolici
Zenice uputila je u svibnju 1942. ovakvu poruku
IiiNijemcima: "Uklonite ustae iz Bosne pa emo
mi muslimani i Srbi l napraviti ovdje red za
dvije sedmice."47 Najaktivniji proetniki *
muslimani bili su dr. Ismet Popovac, koji je bio
naelnik Konjica, jf-i Fuad Musakadi, bivi ef
policije u Sarajevu. Popovac je ponudio l
Mihailoviu da e za njega regrutirati muslimane.
Takvu su ideju j zagovarali jo neki prosrpski i
antikomunistiki muslimani u vie j;bosanskih
gradova. U prosincu 1943. raunalo se da oko 8
posto T TMihaiIovievih vojnika ine muslimani -
moda njih 4000 ili neto J; vie.48 Sam je
Popovac predvodio napad kojim je "osloboeno"
jed-| no muslimansko selo u sijenju 1943.
godine. Te su iste godine, me-;i utim, komunisti
zarobili i njga i Fuada Musakadia i strijeljali
ih.49 s U tom vrtlogu suprotstavljenih sila - koje

su sve, valja podsjetiti, Jvukle porijeklo izvan

Bosne - najprirodniji i najomiljeniji kurs za
muslimane bio je da osnivaju svoje lokalne
obrambene jedinice i da se nastoje obraniti od
svih napadaa. Takve male naoruane skupine nikle
su po cijeloj zemlji. U listopadu 1942. postojala
je i "Musli-; manska dobrovoljaka legija" od
otprilike 4000 ljudi, koja se borila vie protiv
partizana nego protiv etnika, ali nije vjerovala
ni usta-
46 Dedijer i Mileti, Genocid nad Muslimanima,

str. XXVI.-XXVII!., 3X3.
48 Ibid., str. 60-61; Avakumovi, Mihailoviprema

nemakim dokumentima, str. 71-72. Brojana je
procjena bazirana na Mihailovicvoj tvrdnji da su
74 posto njegovih ljudi pravoslavci a 84
"Srbi" (str. 71-72). Vjerojatno je tu uraunao i
neke "Srbe katolike", ali je moda bilo i
pravoslavaca koji nisu bili Srbi.
49 Avakumovi, Mihailovi prema nemakim

dokumentima, str. 71, u fusnoti. Redi napominje
daje ono muslimansko selo to ga je "oslobodio"
Popovac branila jaka jedinica muslimanskih
dobrovoljaca (Muslimansko autonomaxtvo, str. 105-
106).
253
kim vlastima (od kojih je ipak primala oruje),

nego je nastojala pregovarati direktno s

Nijemcima.50 Slina ali jo samostalnija jedinica

nastala je u Cazinskoj krajini u zapadnoj Bosni
(nedaleko od Bihaa) u ljeto 1943. godine.
Predvoena bivim partizanom Huskom Milj-koviem
i sastavljena mahom od demoraliziranih
nekadanjih partizana i dezertera iz postrojbi
lokalne obrane, ta je jedinica imala osam
kompletnih bataljona i gospodarila je velikim
podrujem. Hu-sku Miljkovia nastojali su
naizmjence predobiti za svoju stranu NDH i
partizani, ali je on zadrao distancu i prema
jednima i prema drugima sve do veljae 1944, kad
je sklopio sporazum s partizanima - na to su ga
ubili proustaki pripadnici vlastite vojske.51
Mnogim muslimanskim politiarima inilo se da je

jedino rjeenje za Bosnu neka vrsta autonomije. A
jedini nain da se to postigne bilo je da se
obrate direktno Nijemcima, koji su to mogli
ostvariti. Nije to bilo puko oivljavanje starog
sna muslimanskih politiara, iako bijae i odjek
zahtjeva takvih ljudi kao to je bio erif Arna-
utovi, zahtjeva za autonomijom pod ugarskom
vlau potkraj Prvog svjetskog rata. Bijae to
pokuaj da se pronae praktino rjeenje za sve
nesnosniji poloaj. Odatle je potekao i onaj
famozni "Memorandum" koji su bosanski muslimani
uputili Hitleru u studenom 1942. i koji je ve
spomenut u prvom poglavlju ove knjige. Osim
hvalisanja gotskim porijeklom, u njemu se autori
gorko ale na ustake pokolje muslimana i
zahtijevaju da se stane na kraj svakoj ustakoj
djelatnosti u Bosni i Hercegovini. Da bi se
zemlja zatitila, zatraeno je odobrenje da se
proiri Muslimanska dobrovoljaka legija, i
predloeno, radi umirenja Nijemaca, da Legija
bude pod izravnim njemakim nadzorom.52

Bijae to pomno odvagnut paket prijedloga, ali je

bitni zahtjev, autonomija Bosne i Hercegovine,
Nijemcima bio neprihvatljiv jer su znali da bi
time nanijeli nepodnoljivu uvredu Zagrebu. Njima
je, meutim, bilo stalo do daljnjeg novaenja
mladia iz te regije. U prosincu je Hitler
zapovjedio da se SS divizija Princ Eugen, koja se
uglavnom sastojala od pripadnika njemake manjine
iz Rumunj-
" Redi, Muslimansko autonomatvo, str. 68. 51 Ibid., str. 131, 160. n Ibid., str. 71-74.
254
e, prebaci u NDH i popuni ondje svoje redove

takoer pripadni-na njemake manjine. Kad je
Hitler u veljai 1943. rekao kako eli da ta
divizija nadzire stvaranje itave jedne nove
divizije u )H, Himmler je predloio da se jedna
divizija sastavi samo od skih muslimana.
Prijedlog je prihvaen, unato otrim prosvjedi-
iz Zagreba.53 Naelo stvaranja SS divizija od
"dobrovoljaca" ; okupiranih zemalja bilo je ve
provjereno u praksi. Tako su bile stale njemake
divizije u Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Dan-
Icoj. Muslimanska je divizija postala 13. SS
divizija i dobila popuno ime "Handar divizija"
prema tradicionalnom oruju iz te re-pje, turskom
bodeu koji moe biti zakrivljen kao jatagan.
Novaenje je zapoelo u travnju 1943., a Nijemci

su iskoristili avak u Sarajevu pronjemakog
Velikog muftije iz Jeruzalema da pozove
muslimansko sveenstvo na suradnju u tom poslu.
(Velu muftija El Huseini bio je odavno poznat po

svojoj silnoj mrnji i Britance. Nakon Balfourove

deklaracije o Palestini 1917. godine vao je sve
Arape da osnuju arapsko-muslimansko-njemaki
savez tiv britanske politike.) Neki od bosanskih
muftija i imama pot-nogli su to novaenje, a
svaka jedinica u diviziji dobila je mladog
ouftiju za duhovnoga savjetnika; asnici su,
meutim, bili gotovo ri istokrvni Nijemci.54 Do
kraja travnja unovaeno je 12 000 iladia, a
divizija je na kraju imala 21 000 boraca.
Novaenje ! veinom bilo dobrovoljno, samo to se
ini da su mnogi novaci bili prilino pogrenu
predodbu o svrsi same divizije.55 Openito
bosanski muslimani bili razoarani jer su
povjerovali da e ta rizija braniti njihove
gradove i sela, a umjesto toga su u ljeto 1943.
uti upueni na dugotrajnu izobrazbu u Njemaku i
Francusku, vije skupine muslimana, iz Sarajeva i
Banje Luke, poslane su da pridrue hrvatskim
inenjercima u centru za izobrazbu u Ville-
pranche-de-Rouergue, nedaleko od Toulousea. Ondje
su, u noi 17. fiujna, pod vodstvom muslimana
Ferida Dania i Hrvata Boe Jele-fneka pohvatali
svoje njemake oficire, na brzinu ih osudili na
smrt
53 Sundhausscn, "Zur Geschichte der Waffen-SS in

Kroatien", str. 191-193.
54 Redi, Muslimansko autonomatvo, str. 87, 119-

120, 155. U itavoj je divizi-i bilo osam
muslimanskih asnika (str. 189, u fusnoti).
55 Ibid., str. 89; Sundhaussen, "Zur Geschichte

der Waffen-SS in Kroatien", str. 193.
255

i strijeljali. Namjeravali su pobjei i

pridruiti se francuskom pokretu otpora, ali je
jedan asnik digao uzbunu pa su ih napale
njemake postrojbe. Jelenek im je umaknuo, ali su
petnaestorica pobunjenika poginula, a jo ih je
141 ubijen u kasnijoj operaciji ienja terena.
Obljetnica ove pobune slavi se i dan-danas u
Villefranche--de-Rouergueu pod malko jednostranim
nazivom La rvolte des Croates.^
Poto je "Handar divizija" upuena na daljnju

izobrazbu u jo dalje mjesto u leskoj, u Bosni
je nezadovoljstvo sve vie raslo. Bosanski su se
muslimani sve ee tuili kako ustake postrojbe
napadaju njihove ljude. Mnogi su muslimani poeli
osnivati lokalne obrambene jedinice poznate pod
nazivom "zeleni kadar". Ta je organizacija imala
i svoga politikog vodu, profesora Neada
Topia, koji se takoer zalagao za autonomiju
Bosne i Hercegovine. Slino je neto poduzeo i
stariji lan Islamskog vijea u Sarajevu Muhamed
Panda, koji je u studenom 1943. pozvao muslimane
da zbace ustaki jaram i osnuju autonomnu
bosansku dravu s jednakim pravima za sve
graane, bez obzira na vjersku pripadnost. Vijest
o njegovu apelu snano je odjeknula u Handar
diviziji jer je on bio jedan od predvodnika
kampanje za novaenje muslimana.57 Istodobno su,
meutim, muslimani sve vie stupali u partizanske
redove, privueni stvaranjem "esnaeste
muslimanske brigade", u rujnu 1943.5K
Nakon viekratnih zahtjeva za povratak Handar

divizije, Hitler ju je najposlije vratio u Bosnu

u oujku 1943. radi operacija za "odravanje

mira". Razmjetena je po sjevernoj i istonoj
Bosni (Tuzla, Gradaac, Brko, Bijeljina i
Zvornik), gdje je u proljee i ljeto iste godine
izvrila niz okrutnih odmazdi - ubojstava i
drugih zloina - nad srpskim puanstvom.59 Ne zna
se toan broj rtava, ali ih je svakako bilo na
stotine, a moda i na tisue. Kako je godina
odmicala, muslimani su zbog novog razvoja prilika
bivali sve spremniji da podijele svoju sudbinu s
partizanima. Zbog sve otvorenije suradnje
Nijemaca i etnika, bivali su sve nepovjerljiviji
prema Ni-
56
Redi, Muslimansko autonomatvo, str. 136; Erignac, La Revolte des Croates.
57 Redi, Muslimansko autonomatvo, str. 140, 147, 177-178.
58 Ibid., str. 138-139; Purivatra, Nacionalni i politiki razvitak, str. 114.
59 Redi, Muslimansko autonomatvo, str. 166-167, 183.
256
jemcima, a zabrinjavao ih je i prekid

diplomatskih odnosa Njemake s Turskom. Tito je
postizavao sve nove vojne uspjehe, a kad je u
rujnu osvojio Derventu, postavio je ultimatum
svim hrvatskim i bosanskim postrojbama da
pristupe partizanima, to je i uinilo oko 2000
pripadnika Handar divizije. Kako su ustae
bivale sve bezobzirnije u svojim pokuajima da
zastrae muslimansko puanstvo smaknuima po
kratkom postupku, medu muslimanskim je vojnicima
sve vie rasla nesklonost prema NDH. Handar
divizija naglo se raspadala, pa su u listopadu

njemake vlasti u Zagrebu izvijestile Berlin da

ta divizija nije vie uope sposobna provoditi
vojne operacije. Pao je apsurdan prijedlog da se
osnuje nova divizija, ali od toga nije bilo
nita. Na kraju 1944. godine rasformirane su sve
SS postrojbe koje su nastale u NDH.60
Partizani su osvojili Sarajevo 6. travnja 1945.

Za dva-tri tjedna cijela Bosna i Hercegovina bila
je u njihovim rukama. Na dan 28. travnja
imenovana je "narodna vlada" Bosne i Hercegovine.
Veina se muslimana pomirila sa injenicom
komunistike vladavine. Umjesto da ih proguta
Hrvatska (ustako rjeenje) ili Srbija (etniki
plan), ponueno im je nekakvo neodreeno
federalno rjeenje u .kojem e Bosna i
Hercegovina i dalje opstati. Ali nadasve su se
dovali vremenu kada vie nee biti klanja. Rauna
se da je oko |75 000 muslimana izgubilo ivote u
ratu, to iznosi 8,1 posto uku-iog puanstva. To
je vei postotak od postotka Srba koji su stra-i
u ratu (7,3 posto) i svih drugih naroda osim
idova i Roma.61 uslimani su se borili za sve
strane - ustae, Nijemce, etnike, izane - i bili
su rtve svih zaraenih strana. Mnogi su od njih
li u hrvatskim i njemakim logorima smrti, recimo
u Jasenovcu, ichenwaldu, Dachauu i u Auschwitzu.62
Oni nisu izazvali taj rat najvie su se borili da
se obrane. Samo to ubijanju jo nije doao U-
60
Ibid., str. 190-206; Sundhausscn, "Zur Geschichte der Waffen-SS in Kroatien",
str. 193.
61 Bali, Das unbekannte Bosnien, str. 7.
62Dedijer i Mileti, Genocid nad Muslimanima, str. XXX.-XXX1.; Zulfikarpai,

bosanski Muslimani, str. 19-20.

257

14
BOSNA I HERCEGOVINA
U TITOVOJ JUGOSLAVIJI
1945.-1989.
Titu se esto odaje veliko priznanje da je nakon

Drugog svjetskog rata donio Jugoslaviji unutarnji
mir i pomirenje. Istina je da ; je mir zavladao,
i da su ratne rane malo-pomalo zalijeene. Isto
je tako istina daje Tito dobro promislio o
usuglaavanju suprotstavlje-j| nih zahtjeva
jugoslavenskih naroda i pokrajina. Samo to je
Titu l ipak vlast bila vanija od pomirenja, a
komunistika je vlast uspostav-! Ijena u
Jugoslaviji uz vrlo visoku cijenu. U posljednje
je vrijeme najpoznatiji primjer za tu tvrdnju
postupanje s razliitim ostacima
protupartizanskih snaga (i s njima zdruenim
civilima) koji su se u y. travnju i svibnju 1945.
bili sklonili u Austriju zaposjednutu Saveznici-I
ma: sa slovenskim "belogardejeima", s ustaama i
domobranima, te s f: jednim dijelom crnogorskih
etnika. Britanci su ih na Titov zahtjev &.
izruili partizanima. Veina ih je bila pobijena

poslije povratka na juli goslavensko tlo.
| Rauna se da je gotovo 250 000 ljudi izgubilo

ivote u masovnim strijeljanjima, marevima smrti
i koncentracionim logorima 1945. i 1946. godine.'
U izvjetaju jednog amerikog slubenika o I
situaciji u Jugoslaviji u veljai 1945. stoji i
ovo: "Propaganda i orga-| nizirane 'spontane'
demonstracije, prisilni rad, samovoljno
rekvirirali nje po kratkom postupku, hapenja i
kanjavanja te mjere zastrai-| vanja isuvie
podsjeaju ljude na okupaciju."2 Titova tajna
policija, * "Organizacija za zatitu
naroda" (OZNA), revno je zatvarala prave ; ili
izmiljene politike neprijatelje. Prema Titovim
vlastitim rijei-5 ma, svrha je OZNE bila da
"utjera strah u kosti onima koji ne vole ovakvu
Jugoslaviju" - a takvih je bilo vrlo mnogo.3 Meu
njima su bili sretnije ruke oni koji su osueni
na prisilni rad na jednom od l mnogih gradilita
u zemlji. Njihov su rad dopunjavali strani dobro-
X voljei koji su radili na "omladinskim radnim
akcijama", od kojih je ; jedna od prvih bila
gradnja eljeznike pruge amac-Sarajevo 1947.
godine. Evo to je o tome napisao neutralan
promatra: "Auto-put Beograd-Zagreb, jedno od
dinih dostignua iz tog razdoblja, nisu
izgradile samo omladinske radne brigade, kako se
trubilo na sve strane, nego je njima obilato
pomagala i prisilna radna snaga, napose
1
Karapandzich, Bloodiest Yugoslav Spring, str. 20.
2 Citirano u knjizi Beloff, Tito's Flawed Legacy, str. 131.
3 orevi, "Yugoslav Phenomenon", str. 329.

261
'klasni neprijatelji' iz buroaskih redova, to

je moda i jedan od razloga to je auto-put tako
loe izgraen."4
Kad je jednom Staljin 1948. godine iskljuio

Jugoslaviju iz Ko-minforma (organizacije koja je
naslijedila Kominternu), jugoslavenski su
povjesniari uskoro poeli iznova pisati
historiju Jugoslavije ne bi li dokazali daje Tito
oduvijek vodio nezavisnu, liberalnu i
antistaljinistiku politiku. Istina je, meutim,
da je njemu prije raskida sa Sovjetskim Savezom,
pa i nekoliko godina nakon toga, uzor koji je
vjerno slijedio bila Staljinova politika.5 ak je
i jugoslavenski federativni ustav, proglaen u
sijenju 1946, bio naprosto vjerna kopija
sovjetskog ustava donesenog desetak godina prije
toga. U njemu je bila uobiajena mjeavina
bombastinih deklaracija i upljih fraza, prema
kojima je, primjerice, svaka republika
"suverena", ali nema pravo na odcjepljenje zato
to su narodi Jugoslavije jednom zauvijek
odluili ivjeti zajedno.6 Nije potrebno ni
spominjati da se u ustavu uope nije spominjala
Komunistika partija koja je faktiki drala svu
vlast u svojim rukama. Tito se posluio metodom
uobiajenom u ostalim istonoeuropskim zemljama
da Partiju u prvi mah zakamuflira "Narodnom
frontom" dok najposlije ne eliminira svaki trag
politikog pluralizma.7 Godine 1947. najavljen je
izvanredno ambiciozan Petogodinji plan. Godine
1949, nakon raskida sa Staljinom, silom je preko
noi provedena kolektivizacija u poljoprivredi, a

posljedica je toga bila da je naglo opala

proizvodnja itarica te je veim gradovima idue
godine zaprijetila glad.8
Jedna od najtipinijih znaajki toga razdoblja

staljinistike politike bila je antireligiozna
kampanja. Osobito se grubo postupalo s Katolikom
crkvom zato stoje dio njena klera suraivao s
ustaama u Hrvatskoj i Bosni. Neke su crkve
unitene, a samostani i sjemenita zatvoreni.
Pravoslavna je crkva prola neto bolje, iako je u
4
Rusinow, Yugoslav Experiment, str. 38. O "omladinskim radnim brigadama" na
gradnji eljeznike pruge vidi kod Thompson, Paper House, str. 118-120.
5 Lucidan i saet prikaz Titova staljinizma vidi kod Pavlowitch, Tito, str. 50-61
6 Lapenna, "Suverenitet i federalizam", str. 17-18.
7Taj je proces temeljito prikazan u knjizi Kotunica i avoki, Parly Pluralism or

Monism.
8 Rusinow, Yugoslav Experiment, str. 35-36.
262
prve tri-etiri godine izvren snaan pritisak na

njene institucije. Dio je njena vieg sveenstva
suraivao s kvislinkim reimom u Srbiji, ali je
i nekoliko mladih "naprednih" sveenika sluilo u
Titovoj ; vojsci kao vojni sveenici. Poticano je
osnivanje drutava takvih " sveenika u samoj
crkvi da bi Komunistika partija mogla posredno
utjecati na crkvu.9 to se islama tie, ini se
da su novi jugoslavenski vladari drali da on
ima dva ozbiljna nedostatka: prvo, smatrali f.su

(ispravno) daje islam vrsta religije koja ne

ukljuuje samo osobina uvjerenja nego i drutvene
obiaje, i drugo, da je natranjaka i |.
azijatska religija. Osim toga, reklo bi se da
vlast eli nakon rata preistiti neke stare
raune, kao to su se muslimanski aktivisti
poslije prisjeali: "Komunisti bi nam u to
vrijeme najvee tete i gu-ibitke nanijeli kad bi
njihove vojne jedinice ule u sela. Jednostavno
Jji sve potencijalne protivnike, mahom ljude na
viim drutvenim "poloajima i intelektualee za
koje se znalo da su vjernici, poubijali jbez
ikakva suenja ili istrage."10 U ustavu iz 1946.
godine stajao je, naravno, uobiajeni lan prema
kojem e Jugoslavija potivati Vjerske slobode a
crkva e biti odvojena od drave. Meutim, u :si
je bilo drukije.
Godine 1946. ukinuti su sudovi islamskog svetog

zakona. Godine ,1950. donesen je zakon kojim je
enama zabranjeno nositi ferede. |ste godine
zatvoren je posljednji mekteb, osnovna kola u
kojoj su plenici stjecali temeljno znanje o
Kur'anu, a poduavanje djece u .damijama nije
bilo doputeno. Godine 1952. zatvorene su sve te-
u Bosni i Hercegovini i zabranjeni svi derviki
redovi. Prema pekim izvjetajima, muslimani koji
su sluili vojni rok ili radili u cozvanim
dobrovoljnim radnim brigadama morali su jesti
svinje-,u, a komunistiki su rukovodioci
upozoreni da ne smiju davati love obrezivati.
Ukinuta su muslimanska kulturna i obrazovna
arutva "Gajret", "Narodna uzdanica" i druga.
Doputen je rad samo jednoj slubenoj (od 1947.
godine pod dravnim nadzorom) islam-"|koj
organizaciji, sa svega jednom, strogo nadziranom
medresom kolovanje muslimanskih sveenika.

Zatvorena je i muslimanska fiskara u Sarajevu i

do 1964. godine bilo je zabranjeno izdavati
9 Chadwick, Christian Church in the Cold War, str. 37.
10 Poulton, Balkans, str. 43.
263
islamske udbenike u Jugoslaviji. Meutim, neke

od tih mjera potajno su se krile: i dalje su
bili u optjecaju islamski tekstovi, djeca su se
poduavala u damijama, derviki su redovi
djelovali u privatnim kuama, a studentska
organizacija "Mladi muslimani" odupirala se
kampanji protiv islama sve dok nekoliko stotina
njenih lanova nije pozatvarano 1949. i 1950.
godine.
Muslimanska je zajednica pretrpjela ve velike

tete u ratu: rauna se da je u cijeloj
Jugoslaviji uniteno ili teko oteeno 756
damija. Mnoge su od njih lokalnom inicijativom
obnovljene, ali je 1950. godine u Bosni i
Hercegovini jo bilo 199 damija izvan upotrebe,
od kojih je jedne trebalo popraviti, a druge su
komunistike vlasti poslije pretvorile u muzeje,
skladita ili ak staje. Tijelo koje je
upravljalo vakufima bilo je faktiki pod dravnim
nadzorom, pa je bilo prisiljeno da velik dio
svoje najvrednije imovine (recimo, prvi moderni
blok uredskih zgrada u Sarajevu) prepusti
lokalnim vlastima. Mnoga muslimanska groblja
pretvorena su u parkove ili gradilita za uredske
i stambene zgrade. Istina je daje reis-ul-ulema
Cauevi bio predlagao neto slino prije rata,

ali sigurno nije mislio da e se to uraditi bez

pristanka muslimanske zajednice. Posljednji
udarac vakufima, iji je imutak bio ve
okljatren eksproprijacijom obradive zemlje,
zadala je nacionalizacija nekretnina 1958.
godine. Tako su nestale velike dobrotvorne
zaklade koje su djelovale 400 i vie godina, kao
to je bila zadubina Gazi Husrev-begova iz
tridesetih godina 16. stoljea."
Opi uvjeti vjerskog ivota u Jugoslaviji

popravili su se nakon 1954. godine, kad je
izglasan novi zakon koji je svima zajamio
vjersku slobodu (ponovo) i kojim su crkve
stavljene pod neposredni dravni nadzor. Godine
1956. poeo se intenzivno provoditi program
obnove pravoslavnih manastira, dijelom iz
turistikih razloga a dijelom i zato to su
izmeu vieg pravoslavnog sveenstva i drave
uspostavljeni neto njeniji odnosi.12 Meutim,
opi slubeni stav prema islamu izmijenio se
potkraj pedesetih i u ezdesetim godinama iz
sasvim osebujnog razloga: jugoslavenska je
muslimanska
11 O svim ovim promjenama vidi kod Bali, "Der bosnisch-herzegowinischc Islam",

str. 120, 128-134; A. Popovi, L 'Islam balkanique, str. 347-353.
12 McFarlanc, Yugoslavia, str. 79.
264
iajednica postala tada orue Titove toboe

"nesvrstane" vanjske jlitike.
Kao i mnoga druga Titova openito slavljena

dostignua, bijae politika na koju je on tako

rei sluajno natrapao. Poto je (na |voje veliko
udo) bio izbaen iz Kominforma i postao uvelike
ovi-o zapadnim kreditima, pomoi i diplomatskoj
potpori, bila mu ! potrebna ideologija zbog koje
e se initi daje on navlas upao u jaj nezgodni
poloaj, a ujedno mu omoguiti da dri na
distanci ugodno uslune zapadne demokracije.
Otkrio je to na svom pu-anju po Etiopiji, Indiji
i Egiptu 1955. godine. Uskoro je nakon Dga poeo
drati govore u kojima je osuivao podjelu
svijeta na |lokove, a sljedee godine, kad su
Jugoslaviju zajedniki posjetili IJaser i Nehru,
razradio je retoriku pokreta nesvrstanih.13 I
Naseru '. indonezijskom vodi Sukarnu predstavljen
je reis-ul-ulema kad 1956. godine posjetili
Beograd. Iako je slubeno tijelo koje je
dstavljalo jugoslavenske muslimane "Islamska
vjerska zajed-|ica" dobilo nalog da bojkotira
Svjetski islamski kongres u Ka-aiju 1952.
godine, njegovi su predstavnici uvelike putovali
po vijetu i nastupali kao predstavnici muslimana
na svim skupovi-na Treeg svijeta i nesvrstanih
zemalja.14 Uskoro je musliman-vjerska pripadnost
postala preporuka svakome tko se nadao
apredovanju u jugoslavenskoj diplomatskoj slubi.
Oko sredine zdesetih istaknuti muslimanski
diplomati iz Bosne i Hercego-|vine sluili su u
vie arapskih drava i u Indoneziji, meu njima p
sin jednog biveg reis-ul-uleme.15 inilo se da
nije vano to ti diplomati lanovi Komunistike
partije koji su se uglavnom lodrekli svoje
religije, glavno je da su se zvali Mehmed, Ahmed
i Mustafa.
13
Taj je pokret zapoeo na konferenciji u Bandungu u Indoneziji 1955. godine . pod
kineskim pokroviteljstvom; Tito je stao na elo pokreta 1960. godine, a njegova

naela proglasio slubenom jugoslavenskom politikom 1961. godine. Veini je

neutralnih promatraa bila jasna prava narav tog pokreta jo prije nego stoje Fidel
Castro postao njegov predsjednik 1979. godine. Vidi Pavlowitch, Tito, str. 61-65; Mili-
vojevi, Descent into Chaos, str. 20-21; Ivanovi, "Reforma vanjske politike".
14 Irwin, "Islamic Revival", str. 441-442; A. Popovi, L'Islam balkanique, str. 353-354.
15 Bali, "Der bosnisch-herzegowinische Islam", str. 125.
265
Pitanje to znai biti musliman u Bosni i

Hercegovini - je \{ posrijedi religiozni, etniki
ili nacionalni identitet - nije bilo skinuto s
tapeta, usprkos uvjerenju Komunistike partije
Jugoslavije u prvim godinama Titove vladavine da
e se to dogoditi. U etrdesetim godinama
slubeni je stav glasio da e se taj problem malo-
pomalo rijeiti sam od sebe, kad se muslimani
identificiraju s Hrvatima ili Srbima. Na prvom
partijskom kongresu poslije rata utvreno je da
se "Bosna ne moe podijeliti izmeu Srbije i
Hrvatske, ne samo zato to Srbi i Hrvati ive
izmijeani na cijelom tom teritoriju nego i zato
to je taj teritorij nastanjen i muslimanima,
koji se jo nisu izjasnili u nacionalnom
smislu".16 "Izjasnili u nacionalnom smislu" znai
ovdje da se nisu "izjasnili hoe li biti Srbi ili
Hrvati". Na partijee je izvren stanovit pritisak
da se opredijele za jednu ili drugu nacionalnost.
Analiza nacionalne pripadnosti partijskih
funkcionara s muslimanskim imenima u prvom
jugoslavenskom priruniku Tko je tko (1956.)
pokazuje da se 17 posto njih izjasnilo kao Hrvati
a 62 posto kao Srbi - to je, izmeu ostaloga,
znak otkud je puhao vjetar u bosanskom politikom

ivotu u to doba. U popisu stanovnitva 1948.

godine muslimani su imali tri opcije: mogli su se
deklarirati kao Srbi muslimanske
vjeroispovijesti, Hrvati muslimanske
vjeroispovijesti ili kao "nacionalno
neopredijeljeni". To je bosanskim muslimanima
dalo priliku da pokau koliko se skanjuju da budu
posrbljeni ili pohrvaeni: 72 000 njih izjasnilo
se da su Srbi, 25 000 da su Hrvati, a 778 000
deklariralo se kao "neopredijeljeni". Pri
sljedeem popisu stanovnitva, 1953. godine,
ishod je bio slian. Ovaj put je slubena
politika promicala duh "jugoslavenstva".
"Muslimanstvo" se uope nije spominjalo u popisu,
ali su se ljudi mogli deklarirati i kao
"Jugoslaveni, nacionalno neopredijeljeni". U
Bosni i Hercegovini bilo je takvih 891 800.l7
Slubena politika poela se mijenjati tek u

ezdesetim godinama. Nije potpuno jasno kako je
do toga dolo. U prvih petnaest-dvadeset
16 Hpken, "Die Kommunisten und die Muslime", str. 194
17Ibid., str. 195; posluio sam se detaljnim pregledom podataka za 1948. godinu u
knjizi Purivatra, Nacionalni i politiki razvitak, str. 32-33.Hpken navodi ukupan broj
"Srba" i "Hrvata" muslimanske vjere (170 000), to je netono; moda je posrijedi
tiskarska pogreka za ukupni broj takvih muslimana u cijeloj Jugoslaviji (190 000).
266
iina nakon rata, na viim poloajima u Bosni i

Hercegovini do-ninirali su Srbi. U etrdesetim
godinama bilo je u Komunistikoj tiji Bosne i
Hercegovine 20 posto muslimana i 60 posto Srba.
olitika bosanske republike vlade bila je vrlo
servilna prema Be-adu, sklona tretirati svoju

republiku kao tek neto vie od obine okrajine

Srbije. Nakon odlaska Srbina ure Pucara s mjesta
efa uske Partije 1965. godine, taj je stav
donekle izmijenjen, a isklju-njem Aleksandra
Rankovia, Titova nemilosrdnog efa slube sigur-
idue godine, dolo je do opeg ublaavanja
politike prema csrpskim narodima u cijeloj
zemlji. Ali ve se i prije tih dogaaja vila
tendencija priznavanja bosanskih muslimana kao
naroda. Vje-DJatno je to bila posljedica dvaju
povezanih uzroka: odluke da se stane od politike
"integralnog jugoslavenstva" i da se umjesto na
poetku ezdesetih, pojaa samostalnost
republika, te za-anjelog uspona malobrojne elite
muslimanskih komunistikih ru-(rovodilaca u
partijskom aparatu Bosne i Hercegovine.18*
Prvi znak promjene pojavio se 1961. godine, kad

su se ljudi u piu stanovnitva mogli izjasniti
kao "muslimani u etnikom smi-llu". Zatim je,
1963. godine, u preambuli bosanskohercegovakog
ava, stajalo izmeu ostaloga: "Srbi, Hrvati i
muslimani udrueni PB prolosti zajednikim
ivotom" - ime se podrazumijevalo, iako itije
izrijekom reeno, da muslimane treba smatrati
ravnopravnim iom.19 Openito se dralo da je to
presudan korak, a jedan od aza te promjene bilo
je i to to je u materijalu pripremljenom za
zbore funkcionara u Savezu komunista Bosne i
Hercegovine 1965.
* Ovu tvrdnju treba moda pojasniti. Nisu se samo muslimanski komunistiki

Snikovodioci zalagali za priznavanje muslimana kao nacije: i drugi bosanski
politia-|ri, recimo Branko Mikuli, Hrvoje Ituk, Dragutin Kosovac i Todo
Kurtovi, podu-|pirali su taj potez, koji se smatrao dijelom procesa podizanja
statusa Bosne i Hcrcc-jgovinc naspram drugih republika.
18 Hpken, "Die Kommunisten und die Muslime", str. 199-201. S. Ramet sma-;-ta da

je presudan bio pad Rankovicv: Nationalism and Federalism, str. 178-179. O

'^dominaciji Srba u Bosni i Hercegovini u razdoblju izmeu 1945. i 1965. godine vidi |
kod Pcrochc, Histoire de la Croatie, str. 367.
19 Hpken, "Die Kommunisten und die Muslime", str. 196-197; Irwin, "Islamic
"Revival", str. 444.
267
godine nacionalnost pojedinaca navedena

jednostavno kao "Srbin" ili "Hrvat" ili
"musliman".20 Ipak, ovo priznavanje muslimana kao
nacionalnosti jo nije bilo slubeno proglaeno,
pa se odreeni broj akademika i rukovodilaca (pod
vodstvom sveuilinog profesora Muhameda
Filipovia i uz pomo partijskih funkcionara kao
to je bio Atif Purivatra) i dalje zauzimao da se
rije "musliman" kao oznaka nacionalne
pripadnosti pie velikim poetnim slovom "M", a
ne vie kao "musliman" u vjerskom smislu. Ipak je
jo bilo otpora ovom prijedlogu u Partiji, koja
je 1967. iskljuila profesora Filipovia iz
svojih redova. Ali na kraju je postignut uspjeh,
u svibnju 1968., na sjednici bosanskog Centralnog
komiteta, na kojem je izdano priopenje u kojem
je stajalo i ovo: "Praksa je pokazala svu
tetnost razliitih vidova pritisaka... iz
ranijeg perioda kad su muslimani oznaavani kao
Srbi ili Hrvati u nacionalnom pogledu. Pokazalo
se, a to je potvrdila i novija socijalistika
praksa, da su muslimani zaseban narod."21 Ovaj je
stav prihvatila i savezna vlada, unato estokim
prigovorima u Beogradu srpskih nacionalista medu
komunistima kao to je bio Dobrica osi. I tako
se u popisu stanovnitva 1971. godine prvi put
pojavljuje i oznanica: "Musliman, u nacionalnom

smislu".22
Drugi izvor otpora ovom stavu bijae u partijskom

rukovodstvu Makedonije. Sami su Makedonci vrlo
kasno, 1945. godine, priznati kao narod, pa im se
nije sviala pomisao da bi se i njihova povea
manjina slavenskih muslimana mogla na slian
nain odvojiti od makedonske nacionalnosti.23
Meutim, upravo nam usporedba s Bosnom omoguuje
da uvidimo zato je bosanska politika, ma koliko
udno izgledala, imala smisla. U sluaju
slavenskih muslimana u Makedoniji moemo govoriti
o religiji kao o nekakvom povrinskom sloju koji
se moe oguliti i ispod kojega emo otkriti
etniki ili nacionalni supstrat. Skinemo li taj
islamski sloj, ostat e nam Slaven koji se moe
proglasiti "Makedoncem" prema kriterijima
21
Bali, "Der bosnisch-herzegowinische Islam", str. 124.
21Hpken, "Die Kommunisten und die Muslime", str. 198-200; Irwin, "Islamic
Revival", str. 144.
22 Hpken, "Die Kommunisten und die Muslime", str. 200.
23O dugotrajnom sporu s Makedonijom oko tog pitanja vidi kod S. Ramet,
Nationalism and Federalism, str. 182-184.
268
zajednikog jezika i povijesti. Ali u sluaju

bosanskog muslimana, kako emo prozvati preostali
supstrat? Moemo ga proglasiti "slavenskim" ili
"bonjakim", ili ga moemo proglasiti "srpsko-
hrvat-skim", ali bilo bi pogreno proglasiti
ga /// srpskim /// hrvatskim, i to iz dva

razloga. Prvo, zato to u doba prije islamizacije

nije bilo tako odreenog "srpskog" ili
"hrvatskog" identiteta kao danas, pa ne bismo
mogli govoriti o "Srbima muslimanske
vjeroispovijesti" u tom smislu da su mu preci
bili Srbi prije nego to su postali muslimani. A
drugo, kad su se bosanski krani, vrlo kasno,
poeli izjanjavati kao Srbi ili Hrvati, bilo je
to samo na temelju religije. (Stoga se i potomci
maarskih ili njemakih doseljenika katolike
vjere koji su u Bosnu i Hercegovinu doli za
vrijeme Austro-Ugarske deklariraju sad kao
"Hrvati", a potomci rumunjskih Roma pravoslavne
vjere kao "Srbi".)24 Vidjeli smo ve kako su mnogi
bosanski pravoslavci zacijelo potekli od srpskih
doseljenika ili Vlaha, ali je toliko priljeva i
odljeva puanstva bilo, kao i prelazaka na drugu
vjeru, da vrlo malo pojedinaca mogu biti sasvim
sigurni kakvo im je zapravo etniko porijeklo.
Stoljeima su te dvije vrste bosanskih krana
imale isti jezik, povijest vi zaviaj - to e
rei da je u najvanijim aspektima supstrat koji
lei ispod njihova vjerskog identiteta jedan te
isti.
Drugim rijeima, kad su bosanski pravoslavci i

katolici potkraj 19. i na poetku 20. stoljea
poeli sami sebe nazivati prema etnikim
etiketama Srbima i Hrvatima, bijae to umjetan
potez. Vidjeli smo daje historijski razumljivo
to su to uinili. Ali kad su jednom povukli taj
potez, bilo je neminovno da i muslimani povuku
logian potez, to jest da se vjerski oituju kao
muslimani a da svoj etniki supstrat nazovu
bonjakim. Posljedica bi svega toga bila da
"Bonjak" bude tree ime uz "Srbina" i "Hrvata" -
to bi bilo isto kao i uporaba rijei "Musliman",

samo to bi jo vie podrivalo jedinstvo, jer se

sad bar sve tri grupacije mogu nazivati
bonjakim Muslimanima, bonjakim Srbima i
bonjakim Hrvatima.
Pokretaka snaga priznavanja muslimana kao naroda

potkraj ezdesetih i na poetku sedamdesetih nije
bio islamski vjerski pokret. Dapae, predvodnici
su bili komunisti i drugi sekularizirani
24 Hadijahi, Od tradicije do identiteta, str. 67-68.
269
muslimani koji su eljeli da se muslimanski

identitet u Bosni i Hercegovini razvije u neto
jo izrazitije nereligiozno. U tom se razdoblju
mogu pratiti u Bosni i Hercegovini dvije posve
razliite tendencije: ovaj pokret svjetovnog
"muslimanskog nacionalizma" i zasebno buenje
islamske vjere.25 Najpoznatiji plod ovog potonjeg
buenja poslije je postala rasprava koju je
napisao (ali ne i objavio) potkraj ezdesetih
godina Alija Izetbegovi pod naslovom Islamska
deklaracija.26 Argumenti Izetbegovieve rasprave
(o kojoj e biti vie rijei u sljedeem
poglavlju) ne samo to su se razlikovali od
argumenata politiara kao stoje bio Purivatra,
nego su bili sasvim suprotni. Izetbegovi se nije
bavio problemima Bosne i Hercegovine nego
poloajem islama u svijetu, pa je pisao o
nacionalizmu kao sili koja podvaja narode i o
komunizmu kao neadekvatnom drutvenom poretku.
Ovo antikomunistiko vjersko buenje bijae u
poetku beznaajan fenomen, iako je bosanskim

muslimanima Titova "nesvrstana" politika

omoguila da uspostave kontakte sa irim
muslimanskim svijetom i time potaknu prouavanje
islamske teologije u Bosni i Hercegovini. U
sedamdesetim je godinama jo vie Bonjaka moglo
studirati na arapskim sveuilitima, a godine
1977. osnovan je ak i Fakultet islamske
teologije (uz financijsku potporu Saudijske
Arabije) na Univerzitetu u Sarajevu.27
Takav je razvoj bio daleko od onoga za to su se

zauzimali ljudi kao Purivatra. Oni su bili
zaokupljeni injenicom da muslimani u Bosni i
Hercegovini nisu dostatno zastupljeni u
komunistikom upravnom aparatu republike, i da
njihova republika kao cjelina ima nekakav nii
status od ostalih republika u Jugoslaviji. Drali
su da taj nepravedan stav prema njima potjee
otuda to Bosna i Hercegovina nije nastanjena
samo jednim odreenim narodom, nego tek
dijelovima drugih dvaju naroda (Srbima i
Hrvatima) i jednim "nenaro-dom". U ovoj je
analizi bilo mnogo istine. Bosna i Hercegovina
zaista nije uivala status kakav je zasluivala u
jugoslavenskom federativ-
25 O tome vidi kod A. Popovi, "Islamische Bewegungen", str. 281, i Irwin, "Islamic
Revival", str. 445-446.
26 Izetbegovi se poeo pripremati za pisanje 1966. i 1967. godine a dovrio je svoje

djelo u prvoj polovici 1970. godine (Zulfikarpai, ur., Sarajevski proces, str. 239).
27P. Ramet, "Die Muslime Bosniens", str. 111; A. Popovi, L 'Islam balkanique, str.
351 ; informacija dobivena od Maje Topolovca.
270

nom sistemu i u gospodarskom je razvoju sve vie

zaostajala za svojim monijim susjedima. Dolo je
bilo dodue do kratkotrajnog procvata
gospodarstva nakon raskida s Kominformom 1948.
godine, kad je Tito, zabrinut zbog mogunosti
sovjetske invazije, odluio smjestiti tvornice
oruja i druge strateki vane opreme u
nedostupnije dijelove Bosne i Hercegovine. Ali
taje faza planiranja ubrzo prola, a nakon nje je
Bosna i Hercegovina ostala s neim to je jedan
analitiar opisao kao "nove (i esto nedovrene)
tvornice izgraene u totalnoj izolaciji od
trita, prometnica i kvalificirane radne
snage".28 U pedesetim i ezdesetim godinama Bosna
i Hercegovina je, prema ostalim dijelovima
Jugoslavije, stagnirala i zaostajala, tako da joj
je drutveni proizvod po glavi stanovnika pao sa
79 posto od jugoslavenskog prosjeka 1953. godine
na 75 posto 1957. godine, i na 69 posto 1965.
godine. Godine 1961. vei dio Bosne i Hercegovine
slubeno je proglaen privredno nerazvijenim. Od
svih jugoslavenskih republika, Bosna i
Hercegovina imala je najniu stopu ekonomskog
rasta za cijelog razdoblja od 1952. do 1968.
godine. Nacionalni dohodak Bosne i Hercegovine,
koji je 1947. godine bio za 20 posto nii od
jugoslavenskog prosjeka, pao je do 1967. godine
na 38 posto ispod jugoslavenskog prosjeka.29
Drutvena statistika govori neto slino
otkrivajui probleme koji su djelomice bili
simptomi ekonomske zaostalosti, a djelomice i
njeni uzroci. Na poetku sedamdesetih Bosna i
Hercegovina imala je najviu stopu smrtnosti
novoroenadi u Jugoslaviji osim na Kosovu,
najviu stopu nepismenosti (opet osim na Kosovu),
najvii postotak ljudi koji su zavrili samo tri
razreda osnovne kole (osim na Kosovu) i najnii

postotak ljudi koji ive u gradovima (osim na

Kosovu). Isto je tako imala najviu stopu
migracije unutar same Jugoslavije - otprilike po
16 000 ljudi godinje u pedesetim i ezdesetim
godinama. Veina su tih migra-nata bili Srbi koji
su odlazili ivjeti u Srbiju.30 Djelomice su i zato
28 Rusinow, Yugoslav Experiment, str. 100.
29 Ibid., str. 99-100, 119; S. Ramet, Nationalism and Federalism, str. 138-144.
30 Svi ovi statistiki podaci (uglavnom crpljeni iz popisa stanovnitva 1971. godine)
mogu se nai kod Breznik, ur., Population of Yugoslavia. Vojvodina je bila podruje s
najveim istim priljevom stanovnitva: nije se eljelo samo nadomjestiti vie od
300000 pripadnika njemake manjine koji su pobijeni ili protjerani, nego i osigurati
apsolutnu veinu Srba.
271
Muslimani oko sredine ezdesetih prestigli Srbe u

Bosni i Hercegovini kao najbrojniji narod.
Priznavanje muslimanske nacionalnosti potkraj

ezdesetih odigralo je stanovitu ulogu u buenju
republikog ponosa koji je pripomogao da se
pokrene bosansko gospodarstvo. Nekoliko promjena
u saveznom ustavu u tom razdoblju, zapoetih
novim ustavom 1963. godine i dovrenih
formuliranjem novih ustavnih odredbi 1974.
godine, otvorile su ire mogunosti za voenje
politike razvoja u pojedinim republikama. U
sedamdesetim godinama bosanske su vlasti
financirale nekoliko grandioznih industrijskih
projekata i podizanje novih neboderskih naselja u
veim gradovima. Godine 1980. jedan je promatra
zabiljeio da Sarajevo "izgleda kao jedno golemo
gradilite javnih radova. Obnavljaju se gradski

vodovod i kanalizacija, glavne su ulice u

sreditu grada prekopane i popravljaju se,
tramvajske se tranice zamjenjuju irim
kolosijekom" i tako dalje.31 Neposredan razlog
svih takvih djelatnosti u glavnom gradu Bosne
bijahu, naravno, Zimske olimpijske igre koje su
se ondje imale odrati 1984. godine. Ali taj novi
razvoj bio je tek najdramatiniji primjer one
vrste radova koji su se obavljali u mnogim
dijelovima republike, mahom uzajmljenim novcem.
Tendencija decentralizacije Jugoslavije, koja je

dosegnula vrhunac u ustavu iz 1974. godine, ipak
je vie problema stvarala nego rjeavala. Naelo
zasebnih nacionalnih politikih identiteta
uvaeno je tek toliko da probudi apetit za jo
vie slinih mjera. Povijest nas ui da
federacije razliitih nacionalnih entiteta mogu
uspjeno funkcionirati samo ako su zasnovane na
istinskom demokratskom politikom poretku, a u
komunistikoj Jugoslaviji nije bilo tako, jer je
u njoj svaka tenja za veom nacionalnom
autonomijom nuno morala upiti kao bugaica sva
ona gorka politika nezadovoljstva koja su kolala
po itavom sistemu. Lako je uvjeriti jedan narod
da ga drugi narod ugnjetava ili izrabljuje kad je
cijeli politiki sistem u kojem su oba naroda
zatoena nedemokratski i u biti ugnjetavaki. A
prirodni je rasadnik svih vrsta nezadovoljstva
slabo gospodarstvo koje ne funkcionira - stoje
takoer bilo zajameno jugoslavenskim
komunistikim sistemom. Zapravo je gospodarstvo
openito sve sla-
31 S. Ramcl, Nationalism and Federalism, str. 144.
271

bije funkcioniralo zbog mjera koje su u

ezdesetima i sedamdesetima poduzete radi
decentralizacije, jer su se u republikama sve
ee udvajali industrijski kapaciteti i planovi
infrastrukture. Najgora je ona vrsta konkurencije
koja se javlja kad konkurenti djeluju uz pomo
kredita i dotacija dobivenih politikim
sredstvima, i kad sama konkurencija nije podlona
pravoj trinoj utakmici.
Od sredine ezdesetih do kraja osamdesetih
probudile su se mnoge nepreboljene nacionalne
pizme, od kojih su jedne mahale valjanijim
opravdanjima nego druge. Najvie je to uzelo maha
u Hrvatskoj i Srbiji. Potkraj ezdesetih poeo se
odreen broj razliitih hrvatskih pritubi i
nezadovoljstava zgunjavati: pritube na razvoj
slubene verzije srpskohrvatskog jezika u kojoj
su prevladavali srpski oblici rijei, pritube na
utjecaj koji su beogradske banke imale na
turistiku privredu Dalmacije i na niz drugih
ekonomskih i demografskih problema.32 Taj pokret,
koji je inzistirao na pravima Hrvatske i koji se
udruio s kampanjom za daljnju liberalizaciju
jugoslavenskog politikog sistema, postao je na
Zapadu poznat pod nazivom Hrvatsko proljee.
Pokret je bio prvenstveno uperen protiv Srba, ali
je prenio borbu i na bosanskohercegovako tlo.
Godine 1971. jedan hrvatski list objavio je
analizu nacionalne pripadnosti svih rukovodilaca
u upravnom aparatu Bosne i Hercegovine, iz ega
se moglo razabrati da Hrvati nisu ni priblino
zastupljeni na tim poloajima koliko bi morali
biti. Premda ih je bilo vie od 20 posto od
ukupnog broja puanstva, jedva da je bilo
njihovih predstavnika na tako vanim poloajima u

javnim medijima kao to su bili direktori i

urednici Radija i televizije Sarajevo; svi su
predsjednici sudova bili Srbi, a ni jedan od
ravnatelja raznih republikih ustanova nije bio
Hrvat. Istaknuti bosanski politiari, recimo Ham-
dija Pozderac, izjavili su na to da nije vano
koje je narodnosti neki javni slubenik, pod
uvjetom da radi na dobro itave Bosne i
Hercegovine.33 Ali suparnitvo izmeu hrvatskih i
srpskih nacionalista u skrbi za Bosnu i
Hercegovinu bilo je ve uzelo previe maha da bi
se moglo uutkati takvim floskulama. Srpski
drugorazredni knjievnik Josip Potkozovac objavio
je ve 1969. godine knjigu u kojoj
32 Ibid., str. 98-115.
33 Ibid. str. 124.
273
je ustvrdio da su svi stanovnici Bosne (pa ak i

Dalmacije) "zapravo" Srbi. Kako su takvi sporovi
u sedamdesetim godinama vrcali na sve strane,
hrvatski i srpski nacionalisti poeli su otvoreno
govoriti o tome kako bi trebalo dijelove "istog
nacionalnog" teritorija Bosne i Hercegovine
pripojiti Hrvatskoj, odnosno Srbiji.34 Nije se
uope pokuavalo dokazati da je politika
bosanskih vlasti bila izrazito pro-tuhrvatska ili
protusrpska u tom razdoblju. Sasvim su dovoljni
bili puki statistiki dokazi o ugnjetavanju na
jednoj strani, i krivotvorenje nacionalne
historije na drugoj. Jedina je posljedica ovakvih
statistikih argumenata na razvoj situacije u
Bosni i Hercegovini bilo nespretno uvoenje

"nacionalnog kljua", tako da je po jedan

predstavnik svakog naroda morao biti izabran na
svim javnim funkcijama - jo jedan neznatan
prilog daljnjoj ekonomskoj i administrativoj
sklerozi.
Na kraju se pokazalo daje srpski nacionalizam

razorniji. Srbija je naoko imala manje razloga od
ostalih jugoslavenskih republika da bude
nezadovoljna u prvih dvadeset godina komunistike
vladavine. Zemljom se opet upravljalo iz
Beograda, Srbi su dominirali u Partiji i oruanim
snagama, a oni koji su preivjeli etiri ratne
godine imali su snaan osjeaj daje Srbija
moralno superiornija Hrvatskoj. Ali Tito 1945.
godine nije dao Srbiji onakve teritorijalne
nagrade kakve se obino daju ratnim pobjednicima.
Cjelokupni teritorij jugoslavenske Makedonije
postao je zasebna republika. Iako su u njoj Srbi
bili u manjini, srpska ju je vojska bila osvojila
u Balkanskim ratovima 1912. i 191.3. godine i
pripojila Kraljevini Srbiji pod izmiljenim
imenom "Juna Srbija". Stoga su tu promjenu 1945.
godine srpski nacionalisti smatrali otimainom
srpskog teritorija. Sjeverna pokrajina Vojvodina,
u kojoj su Srbi sainjavali manje od 50 posto
stanovnitva, postala je dio Kraljevine
Jugoslavije 1918. godine. Tito joj je dao status
"autonomne pokrajine" u sklopu Srbije. Neki su
Srbi i to smatrali protusrpskim inom, premda
Vojvodina nije nikad bila dio same Srbije. Pa i
Kosovo, na kojem su Albanci bili u veini i koje
je Srbija takoer osvojila 1912. i 1913. godine,
Tito je proglasio "autonomnom pokrajinom" u
sklopu Srbije. Te su promjene pekle mnoge Srbe i
pretezale u njihovim glavama nad teritorijalnim

34 Ibid., str. 105, 125.
274
ustupkom koji im je Tito uinio kad je Srbiji

pripojio Srijem, povei istoni vrak hrvatskog
teritorija. (Tito nije nita mijenjao na
povijesnoj granici Srbije i Bosne, koja je ostala
kakva je bila u otoman-skom i austrougarskom
razdoblju.)
Sazrele su bile prilike za teoriju urote prema

kojoj je Tito, polu-hrvat i poluslovenac, svjesno
radio protiv povijesnih interesa Srbije. Takvi su
osjeaji uzeli jo vie maha u ezdesetima i na
poetku sedamdesetih, kad su estim izmjenama i
dopunama saveznog ustava Vojvodina i Kosovo
dobivale sve veu i veu upravnu autonomiju - sve
dok u ustavu 1974. godine nisu stekle neke (iako
ne sve) kompetencije republika, pa i pravo da
imaju predstavnike u svim glavnim saveznim
tijelima. Nakon pada Titova efa slube
sigurnosti Aleksandra Rankovia (1966. godine),
koji je na Kosovu vladao eljeznom rukom (a s
njim je pao i vei broj srpskih rukovodilaca),
situacija se dramatino izmijenila. Najprije je
uslijedila protuakcija Albanaca protiv Srba na
Kosovu, s antisrpskim izgredima i drugim aktima
nasilja, a onda nagla "albanizacija" cijele
pokrajine, za koje su Srbi na Kosovu postali
neugodno svjesni svoga statusa kao neznatne
manjine u pokrajini. Na tisue Srba odselilo se
iz pokrajine u samu Srbiju. Neki su od njih
bjeali jer su se osjeali ugroeni, ali su mnogi
traili bolji posao i sudjelovali u onoj opoj
plimi puanstva s periferije prema matinoj

zemlji, koja je, kao to smo vidjeli, zahvatila i

bosanske Srbe u to doba.35
Situacija na Kosovu, koja je na poetku

osamdesetih dosegnula stanje permanentne krize i
vojne okupacije, postala je glavno arite
buenja srpskog nacionalizma. Ve 1968. godine
srpski nacionalisti medu komunistima, primjerice
Dobrica Cosi, tuili su se na zaokret politike
na Kosovu nakon Rankovieva pada. "Svjedoci smo
injenice kako ak i medu srpskim narodom ponovo
svijetli stari historijski cilj i nacionalna
ideja - ujedinjenje srpskog naroda u jednu
dravu," napisao je tada.36 Zbog te tvrdnje, koja
je formulirana
35 Vidi Maga, Destruction od Yugoslavia, str. 37, 47, u fusnoti. Lana je tvrdnja da
je u razdoblju od 1968. do 1978. "vie od 100 000 Srba" napustilo Kosovo (Beloff,
Tito's Flawed Legacy). Prema popisima stanovnitva na Kosovu je 1961. godine bilo
227016 Srba, 1971. godine 228261, a 1981. godine 209497 (Islami, Fshati i
Kosovs, str. 176).
36 Tomasevich, "The Serbian Question", str. 39.
275
kao upozorenje ali je iskazana u duhu prijetnje,

osi je bio iskljuen iz Centralnog komiteta.
Nije sluajno to se on isto tako estoko
suprotstavio prijedlogu da bosanski muslimani
dobiju status naroda. Budui da su kosovski
Albanci veinom muslimani, antiislamski osjeaji
bivali su sve vanija znaajka srpskoga
nacionalizma. Time je odavno bila proeta i
srpska knjievna batina, ali se sada to
izraavalo u mnogo eoj formi, recimo u

izrazito antimusliman-skom romanu No, koji je na

poetku osamdesetih objavio radikalni nacionalist
Vuk Drakovi.37 Srpska pravoslavna crkva takoer
je uluila priliku da probudi osjeanje vjerskog
identiteta u knjievnoj i politikoj kulturi
zemlje. Zapravo i srpsko opsesivno svojatanje
Kosova donekle poiva na injenici da se u toj
pokrajini nalaze neki od najstarijih manastira i
crkava srpskog pravoslavlja, pa i sama
patrijarija.
Buenje pravoslavlja pratilo je i buenje

zanimanja za zabranjenu temu etnitva u Drugom
svjetskom ratu. I ba kao to su - ili upravo
zato to su - komunisti osuivali sve etnike
odreda kao faistike kolaboracioniste, tako je i
sad reakcija srpskih nacionalista bila da ih
podjednako nekritiki hvale. Reim je imao
razloga poaliti to je predugo branio objektivno
historijsko prouavanje ratnih zbivanja. Godine
1985. objavio je Dobrica osi roman u kojem je
suosjeajno portretirao etnikog ideologa
Dragiu Vasia. Iste je godine knjiga
povjesniara Veselina uretia o etnitvu
predstavljena na promociji koju je priredila
Srpska akademija nauka. Taj je dogaaj bio vana
prekretnica, signal da kulturne vlasti u Beogradu
mogu sada otvoreno oitovati srpski nacionalizam.
U sijenju idue godine dvije stotine istaknutih
beogradskih akademika i knjievnika potpisalo je
peticiju u kojoj se histerino govorilo o
"albanskoj agresiji" i "genocidu" na Kosovu. Sve
stare srpske pizme izbile su na povrinu, pa se u
peticiji kukalo kako se "ve decenijama vodi
montirani politiki proces srpskom narodu i
njegovoj historiji."38

Poslije je, te iste godine, Srpska akademija

nauka (ili barem jedan njen odbor u kojem se zna
da je bio i osi) sroila "Memorandum",
37 Tomasevich, "The Serbian Question", str. 39.
38 Maga, Destruction of Yugoslavia, str. 50.
276
u kojem je kukanje nad Kosovom bilo povezano s

otvorenom optubom da je Titova politika ila za
slabljenjem Srbije. Nacionalizam je navodno
"doao odozgo". Dakako da to nije bila aluzija na
srpski nacionalizam, koji su autori tog spisa
eljeli poto-poto raspiriti sa svoga visokog
mjesta, nego na nacionalne identitete Hrvata,
Slovenaca, Makedonaca, Crnogoraca i Muslimana.
Memorandum je tvrdio da je u Hrvatskoj na djelu
mraan program asimilacije kojem je cilj
pohrvaivanje Srba, a bilo je i pritubi na raun
toga to srpski pisci u Crnoj Gori i Bosni i
Hercegovini ne pripadaju vie srpskoj
knjievnosti, nego "crnogorskoj" i
"bosanskohercegovakoj". Temeljni je argument
"Memoranduma" da je srpski narod u cijeloj
Jugoslaviji neka vrsta primarnog entiteta koji
ima jedinstveni niz prava to nadilaze sve obine
politike i geografske podjele. "Pitanje
cjelovitosti srpskog naroda i njegove kulture u
itavoj Jugoslaviji postavlja se kao sutinsko
pitanje za opstanak i razvoj tog naroda."39 Upravo
e tenja za tom "cjelovitou" na kraju
upropastiti Jugoslaviju, povlaei za sobom i
propast Bosne i Hercegovine.

Uz takvu drutvenu klimu koja se razvijala u

Srbiji u sedamdesetim i osamdesetim godinama, u
republikoj je vlasti u Bosni i Hercegovini sve
vie rasla osjetljivost prema svakom izraavanju
muslimanskog vjerskog buenja koje bi moglo imati
i politike reperkusije. Valja napomenuti da
bosanska republika vlada nije djelovala u novom
duhu srpskog antimuslimanskog nacionalizma.
Naprotiv, nastojala se i dalje drati slubene
komunistike politike koja je teila za konanim
pretapanjem svih vjerskih elemenata u nacionalni
identitet. Stoga je bila isto toliko zabrinuta
zbog bilo kakvih znakova vjerski motivirane
politike meu Muslimanima koliko i zbog nove
sprege nacionalizma i pravoslavlja meu Srbima,
znajui da svaki rast prvog fenomena moe samo
jo vie pothraniti onaj drugi. Muslimansko je
sveenstvo u Bosni i Hercegovini sve otvorenije
kritiziralo komunistiki drutveni poredak. Nakon
Iranske revolucije 1979. godine prialo se da su
viene slike ajatolaha Homeinija u prozorima
bonjakih kua, to je izazvalo poseban val
uznemirenosti. Premda je upravo njihova
"nesvrstana" politika prenula
39 Grmck i dr., ur., Le Nettoyage ethnique, str. 236-269; citati sa str. 256, 265.
277
islam iz mrtvila u Bosni i Hercegovini i

omoguila mu kontakte s ostalim muslimanskim
svijetom, vlasti su odluile djelovati protiv
svakog znaka daljnjeg porasta popularnosti
islamske vjere. Godine 1979. komunistiki
knjievnik, Musliman Dervi Sui, zamoljen je da
u sarajevskom dnevniku Osloboenje objavi niz

izvadaka iz knjige koju je upravo pisao i u kojoj

je raskrinkao suradnju viih muslimanskih
sveenika s ustaama i Nijemcima u Drugom
svjetskom ratu. Kad je Suica zbog toga napalo
slubeno glasilo islamske zajednice Preporod, u
njegovu je obranu ustao jedan od vodeih tumaa
slubene politike prema religiji Fuad Muhi,
profesor na Univerzitetu u Sarajevu. U polemiku
se ukljuio i najstariji komunistiki politiar
medu Muslimanima Hamdija Pozderac, javno se u
vie navrata okomivi na ono to je nazvao
"panislamizmom".4"
Pod takvim je okolnostima primijenjena

najpoznatija otra mjera protiv muslimanskih
aktivista u Bosni: suenje u Sarajevu 1983.
godine trinaestorim osobama optuenim za
"neprijateljsku i kontra-revolucionarnu
djelatnost s pozicija muslimanskog nacionalizma".
Glavni je optueni bio Alija Izetbegovi, pravnik
i slubenik u upravi graevnog odjela bosanskih
eljeznica, koji je svoju Islamsku deklaraciju
bio napisao jo prije 13 godina. On i trojica
ostalih optuenih bili su nekad lanovi
organizacije "Mladi muslimani" koja se
suprotstavila komunistikim napadima na islam na
kraju Drugog svjetskog rata. To su im ieprkali
iz prolosti i optuili ih za oivljavanje
"teroristike" organizacije. Izetbegovia su jo
optuili, kao prie, da se zauzimao za uvoenje
parlamentarne demokracije zapadnog tipa. Glavni
je dokaz bio tekst Islamske deklaracije koji je,
po miljenju javnog tuitelja, bio manifest
sastavljen u prilog stvaranju etniki iste
islamske drave u Bosni i Hercegovini.
Izetbegovi je istaknuo da u tom tekstu nema ni
rijei o stvaranju etniki iste Bosne i

Hercegovine, dapae, da se u njemu uope ne

spominje Bosna i Hercegovina, ali takvi detalji
nisu sprijeili sud da ga osudi na 14 godina
zatvora, i da mu tek na uloeni priziv kaznu
snizi na 11 godina.41
40 A. Popovi, L 'Islam balkanique, str. 355; Irwin, "Islamic Revival", str. 448-451.
41 Zulfikarpai, Sarajevski proces, posebice str. 240-241; Poulton, Balkana, str.42-

43
278
Ovo je suenje zastrailo muslimanske vjerske

aktiviste i na neko vrijeme uvrstilo pozicije
muslimanskih komunistikih rukovodilaca, recimo
Hamdije Pozderca, koji je bio za muslimanski
nacionalni Identitet dok je god taj identitet u
biti svjetovne naravi. Ali uskoro je ovom obliku
muslimanske politike opet zadao teak udarac spek-
takularni poslovni skandal zbog kojeg je i
Pozderac pao. U skandal je bilo umijeano
poduzee Agrokomerc u zapadnoj Bosni, koje je
izraslo ondje iz farme peradi u ezdesetim
godinama. Pod vodstvom svoga karizmatinog
direktora, Fikreta Abdia, Agrokomerc se to-liko
razvio daje 1987. zapoljavao 13 000 ljudi u tom
kraju i uvrstio se meu 30 najveih poduzea u
Jugoslaviji. Tajna je njegova uspje-ha bila u
tome to je izdao mjenice uz visoke kamate bez
ikakvog nuzjamstva - to je bilo u redu dok je
god mjesna banka irirala mjenice svojim
slubenim igom. (Navodno je banka posudila ig
Agrokomercu da se ne bi morale mjenice
neprestance nositi u banku.) To je bio prilino
tipian primjer onoga to se zbivalo u Jugo-

slaviji. Jedino su bili neuobiajeni razmjeri

same transakcije jer je vrijednost mjenica
iznosila oko 500 milijuna dolara. Poslije je
jedan beogradski bankarski strunjak rekao: "Svi
su direktori banaka i 'politiari morali znati da
Agrokomerc troi iznad svojih mogunosti. Ono to
je radio Abdi rade i svi ostali. On je jedino
pogrijeio to je prekardaio." Isto su tako svi
znali da su s tim poduzeem bili povezani lanovi
bosanske vlade, pa i Pozderac, iji je brat
Hakija bio na platnoj listi Agrokomerca kao
struni savjetnik. Sam je Abdi bio lan
Centralnog komiteta Bosne i Hercegovine, ali je
uskoro smijenjen. Pozderac je bio na mnogo
istaknutijem poloaju potpredsjednika
Jugoslavije. Na kraju je podnio ostavku, iako je
i dalje tvrdio da je nevin.42
Abdi je bio posebice omiljen meu obinim

muslimanskim svijetom, koji je drao da se on
svojski trsio da osigura zapoljavanje i
blagostanje vrlo siromanom kraju Bosne. Mnogi su
od njih bili uvjereni da je afera izmiljena u
Beogradu kako bi se naudilo najistaknutijim
muslimanskim politiarima. Sam je Pozderac bio
upravo
42 Najbolji je prikaz ove afere, kojim sam se i ja ovdje posluio, u knjizi Lydall,
Yugoslavia in Crisis, str. 168-171 (citat sa str. 171); vidi takoer McFarlanc,
Yugoslavia, str. 171-172, i Maga, Destruction of Yugoslavia, str. 111-112.
279
na redu da postane predsjednik Jugoslavije, a

predsjedavao je i ustavnoj komisiji koja je
pripremala novu reviziju ustava, za koju su u

Beogradu vjerovali da e donijeti "antisrpske"

izmjene. Poz-derac je u svakom sluaju morao
podnijeti ostavku pod pritiskom srpskih novina,
napose Borbe. Posljedice te afere bile su
katastrofalne za gospodarstvo cijelog tog kraja
zapadne Bosne u kojem prevladava muslimansko
puanstvo.
itava je ta epizoda dvojako simbolizirala

depresiju koja je sredinom osamdesetih zavladala
u Bosni i Hercegovini, pa i u cijeloj
Jugoslaviji. Ponajprije je dolo do opeg kraha
rasklimanog gospodarskog sustava koji je mogao
cvjetati samo zahvaljujui stranim kreditima.
Zemlja je bila puna gigantskih tvornica koje bi
bile poslovale s gubitkom ak i da nisu morale
otplaivati dugove s kamatama. Tako je, recimo, u
Zvorniku u istonoj Bosni podignuta najvea
tvornica aluminija u Europi, sa 4000 zaposlenih.
Izgraena je na tom mjestu uz pomo stranih
kredita da bi preraivala lokalni boksit, a kad
je ve poela raditi, otkriveno je da taj boksit
nije dovoljno dobre kvalitete, pa su 1987. godine
poeli uvoziti boksit iz Afrike."43 Cijeli
komunistiki ekonomski sistem - koji nije bio
"samoupravljanje" nego naprosto loe gospodarenje
- bio je u stanju agonije, s naglim i stalnim
opadanjem realnih zarada i porastom izostanka s
posla i trajkova. Kad je za predsjednika savezne
vlade 1986. godine imenovan hrvatski rukovodilac
iz Bosne Branko Mikuli, on je obeao da e
provesti dalekosene ekonomske reforme i oboriti
stopu inflacije na 20 posto. Uvedene su neke
stroge mjere tednje koje su pridonijele opoj
nepopularnosti vlade i federativnog sustava, ali
glavne strukturne reforme nisu nikad provedene u
djelo, a vlada je umjesto toga mjesecima

raspravljala o tome da li treba poveati pravo

privatnika na deset zaposlenih ili ne treba.
Dotle je 1987. godinja inflacija porasla na 120
posto, a 1988. na 250 posto. Do kraja te godine
dug Jugoslavije stranim kreditorima porastao je
na 33 milijarde dolara, od kojih je oko 20
milijardi trebalo vratiti Zapadu u vrstoj
valuti.44 Na taj nain dugogodinje nasljedstvo
Titove ekonomske politike dovelo je do toga da je
puanstvo bivalo sve
43 Lydall, Yugoslavia in Crisis, str. 85-86.
44 Ibid., str. 91-92, 220-222; Milivojevi, Descent into Chaos, str. 11-12.
280
nezadovoljnije i siromanije - to je bila

idealna prilika za demagoge da se prihvate posla
i izazovu u politici opu kivnost.
Afera Agrokomerc simbolizirala je stanje u kojem

se Jugoslavija openito nalazila i onim to je
otkrila o klasi visokih komunistikih
rukovodilaca. Desetljeima su u toj zemlji
vladale lokalne dinastije, politike porodice
koje su se dobro snale u ratu i vrlo rano
zauzele pozicije s kojih su mogle razapeti oko
sebe mree osobnih pokro-viteljstava. Oni koji su
se borili na strani partizana mogli su oekivati
da e do kraja ivota uivati s Titom plodove
moi. (Evo o tome i jednog jugoslavenskog vica:
"Koja je razlika izmeu Jugoslavije i Amerike?"
Odgovor: "U Americi radi etrdeset godina da bi
etiri godine bio Predsjednik, a u Jugoslaviji se
bori etiri godine i onda si Predsjednik

etrdeset godina.") Porodica Pozderac bila je

najistaknutiji takav primjer u Bosni. Otkako je
najstariji brat Nurija pristupio Titovim
partizanima 1941. godine, politika je budunost
cijele porodice bila zbrinuta. Isto je tako
uspjeno trgovao svojim ratnim zaslugama i
istaknuti srpski politiar u Bosni i Hercegovini
u sedamdesetima i osamdesetima Milanko Renovica,
jer je bio jedan od rijetkih Srba meu
partizanima u izrazito etnikom kraju.**
Ovaj se sistem poklapao sa srednjovjekovnom

vlastelom koja su na svim ivotnim podrujima
imala svoju mreu utjecaja i pokrovitelj-stava
kojima su zaduivali pojedince. U svojoj
najblaoj formi, taj je sistem mogao pomoi i
zatititi pojedince koji su to i zasluivali, ali
je u svojoj osnovi bio korumpiran. Osim toga,
izazivao je i stagnaciju jer je trebalo da se
generacija koja se borila u ratu napokon povue u
mirovinu, a nije se povlaila. Nova generacija
koja se visoko popela u poratnoj komunistikoj
hijerarhiji borila se neasnim metodama za
prevlast, a opa politika stagnacija i
gospodarsko nazadovanje omoguavali su joj da
lake makne one koji su bili iznad nje. Gotovo su
svi obini Jugoslaveni bili razoarani. Mnogi su
se stoga i povukli iz politikog ivota. Na
konferenciji Saveza komunista Bosne i Hercegovine
1987. godine glavna je alopojka - pomalo
stidljivo izraena - glasila: "Sve vie jaa
tendencija meu mladima prema pasivnosti,
** Ovo spominjanje obitelji Pozderac i Milanka Rcnovicc ne treba shvatiti tako

kao da postoji neki odreeni paralelizam meu njima. PozDercvi su bili dobro
poznata i stara, ugledna porodica; veina ljudi (ne samo muslimani i komunisti)
smatrala je njihove nazore izrazito probosanskim. A Milanko Rcnovica je
postao savjetnik u tabu Radovana Karadia.

281
ravnodunosti i neutralnosti, stoje sve odraz

njihova nezadovoljstva trenutanim stanjem."45
Meutim, kako je gospodarstvo i dalje propadalo,
drugdje su u Jugoslaviji dolazile do izraaja i
snanije emocije. U srpnju 1988. na tisue
tvornikih radnika demonstriralo je protiv
strogih mjera tednje Mikulieve vlade. Poslije
su tog istog ljeta izbile masovne demonstracije
protiv lokalnih partijskih glaveina u Vojvodini
i Crnoj Gori, ime su na kraju, u listopadu 1988.
i sijenju 1989., iznuene ostavke svih lanova i
jednog i drugog Politbiroa. Sav je taj pritisak
vrlo pomno organizirao i izvrio novi voda
srpskih komunista Slobodan Milosevic, koji je
zatim uspio i zamijeniti sve te partijske
funkcionare svojim ljudima. Miloeviu je zapravo
polo za rukom lukavo iskoristiti za svoje
ciljeve ope nezadovoljstvo Vojvoana i
Crnogoraca, pa i neke frustracije izazvane
cijelim komunistikim poretkom kao takvim.
Istodobno je vrio i snaan pritisak na
komunistiku hijerarhiju na Kosovu teei za
slinom preobrazbom kako bi i ondje postavio
svoje ljude. injenica da su se Albanci odupirali
tom pritisku iz Beograda omoguila mu je da
prikae tu svoju operaciju kao obranu srpskih
nacionalnih interesa od perfidnih Albanaca. U
oujku 1989. Srpska je skuptina, na Miloeviev
zahtjev, izglasala ustavne amandmane kojima je
ukinuta politika autonomija Kosova i Vojvodine.
To je izazvalo masovne demonstracije i generalni
trajk na Kosovu, to su srpske policijske snage
surovo uguile.46 Sada su svi pojedini komadi

slagalice bili na svom mjestu. U Beogradu se

dakle pojavio ambiciozan politiar koji je nauio
sve komunistike metode u borbi za vlast dok se
penjao po slubenoj ljestvici sistema. U zemlji
je vladala opa ekonomska depresija i
nezadovoljstvo, zbog ega su ljudi poeljeli
odluno vodstvo, a ideologija srpskog
nacionalizma, poodavno frustriranog, dola je do
izraaja u politici kojom su Vojvodina i Kosovo
"vraeni" pod vlast Srbije. Reklo bi se da su se
dva procesa stopila u jedan: Miloevi-evo
uzimanje vlasti u svoje ruke i okupljanje Srba u
jedinstvenu politiku jedinicu koja e dominirati
Jugoslavijom ili je razbiti.
45 Lydall, Yugoslavia in Crisis, str. 217.
46 Milivojevi, Descent into Chaos, str. 10; S. Ramet, Nationalism and Federalism,
str. 226-234; Thompson, Paper House, str. 163-165; Maga, Destruction of
Yugoslavia, str. 197-213, 227-234.
282

15
BOSNA I SMRT JUGOSLAVIJE 1989.-1992.
Na dan 28. lipnja 1989. okupilo se nekoliko

stotina tisua Srba na bojnom polju Gazimestanu,
nedaleko od glavnog grada Kosova, Pritine, da
proslave eststotu obljetnicu bitke na Kosovu.' U
Srbiji se ve vie tjedana osjealo na svakom
koraku nacionalno previranje; kosti kneza Lazara,
koji je izgubio glavu u toj bici, prevezene su po
zemlji i, kamo god su stigle, bile cilj
hodoaa. U dvoritu manastira Graanice (juno
od Pritine), dok su ljudi stajali u redu da
iskau poast kneevim kostima izloenim u
manastiru, na tandovima su se prodavali posted
nalik na ikone Isusa Krista, kneza Lazara i
Slobodana Miloevia jedan do drugoga. Na samoj
ceremoniji na nekadanjem bojnom polju uz
Miloevia su stajali mitropolite Pravoslavne
crkve u crnim mantijama, pjevai u tradicionalnoj
srpskoj narodnoj nonji i pripadnici tajne
policije u svojim tradicionalnim crnim odijelima
i s tamnim naoalama. Milosevic je rekao
okupljenoj svjetini: "Poslije est vjekova opet
smo zaokupljeni borbama i svaama. Nisu to
oruane borbe, ali nije iskljueno da e i do

njih doi."2 Svjetina mu je gromoglasno

odobravala.
Bijae to simbolina prekretnica u povijesti

jugoslavenskih zemalja. Milosevic je ve imao
mnogo od onoga to je htio. Stekao je osobni
ugled bez premca u Srbiji zahvaljujui spoju
komunistikih metoda i nacionalistike retorike.
Od osam glasova u Predsjednitvu Jugoslavije,
mogao je raunati na etiri: na glasove Srbije,
Vojvodine, Kosova i Crne Gore. Morao je jo samo
predobiti za sebe predstavnika Makedonije pa da
moe raditi to hoe. Tada e moi iznova
napisati savezni ustav i osigurati prevlast
Srbije.
Meutim, zbog samog onog procesa kojim je doao

do te toke nije bilo vjerojatno da e oni
dijelovi Jugoslavije kojima nije jo gospodario
ikad pristati na takvo preureenje zemlje.
Hrvatski nacionalistiki osjeaji koji su tinjali
nezadovoljeni za sve vrijeme otkako je ugueno
"Hrvatsko proljee" na poetku sedamdesetih,
naglo je razbueno buenjem srpskog nacionalizma
sredinom osamdesetih. Milosevic nije samo skinuo
tabu sa stanovitih oblika pro-
1 Slubeni su javni mediji naveli apsurdan podatak daje bilo nazono 3 milijuna ljudi.
Ja sam bio na tom skupu i procijenio sam da je bilo negdje izmeu 300 i 500 tisua
osoba.
2 Glenny, Fall of Yugoslavia, str. 35.
285
tuhrvatske retorike nego ih je upravo ohrabrio -

tako da su slubeni srpski javni mediji uskoro

nazivali vodu hrvatskih komunista Ivicu Raana
"ustaom".3 Ponovo su izbile na povrinu sve
stare hrvatske alopojke, a u novoj atmosferi
krenja tabua o Drugom svjetskom ratu mnogi su
poeli zamjerati i automatsko povezivanje Hrvata
s ustaama, i one slubene historije u kojima se
preuveliavao ukupan broj ratnih rtava u
Hrvatskoj preko svake mjere. Posljedica toga nije
bila pojava na sceni ustakih apologeta (iako e
poslije i toga biti) nego takvih hrvatskih
nacionalista kao to je bio bivi partizanski i
jugoslavenski general Franjo Tuman, koji je
dugogodinje nacionalne tenje Hrvatske za
nezavisnost od Beograda elio odvojiti od ustake
povijesti s kojom bijahu isprepletene. A neovisno
o svim historijskim debatama, postojala su i
realna strahovanja za budunost kakva je izazvao
Dobrica osi u srpnju 1989. kad je izjavio da bi
se veliki dijelovi Hrvatske morali "vratiti"
jednoj drugoj republici.4
Dotle se najzapadnija i najsamostalnija od svih

republika, Slovenija, spremala da se zatiti od
iduih faza Miloevieva postupnog ustavnog pua.
U rujnu i listopadu 1989. sroila je i izglasala
novi slovenski ustav kojim je proglasila svoju
zakonodavnu suverenost - drugim rijeima,
obznanila da njeni zakoni imaju prednost pred
saveznima - i izriito ustvrdila da ima pravo na
otcjepljenje.5 Dok se to zbivalo, dramatina
propast komunistikog carstva u Istonoj Europi
prikazivala se iz veeri u veer na televizijskim
ekranima. Osnivanje nezavisnih politikih
stranaka to je u Jugoslaviji stidljivo zapoelo
1988. godine, pretvorilo se u pravu bujicu. U
sijenju 1990. slovenski su komunisti

demonstrativno napustili kongres Saveza komunista

Jugoslavije, a nakon dva tjedna preimenovali su
se u Stranku demokratske obnove. I Slovenija i
Hrvatska najavile su viestranake izbore u
proljee 1990. U prvoj je od njih na izborima
pobijedila liberalno-nacionalistika koalicija, a
u drugoj nova hrvat-
3
Maga, Destruction of Yugoslavia, str, 241. Branka Maga istie da su Raa-novu
obitelj pobile u ratu ustae.
4 S. Ramet, Nationalism and Federalism, str. 244.
5Ibid., str. 240-242; Maga, Destruction of Yugoslavia, str. 224-226; Oow,

Legitimacy and the Military, str. 78-94.
286
ska nacionalistika stranka "Hrvatska demokratska

zajednica" (HDZ) na elu s Franjom Tumanom. H
Milosevic je takoer promijenio ime svoje stranke
(u "Socijali-|| stiku partiju Srbije") i poeo
govoriti o viestranakim izborima u l Srbiji- Ti
su izbori ipak odgoeni do kraja godine.
Vjerojatno je J| Milosevic bio uzdrman razdobljem
relativne nepopularnosti u prvoj f polovici 1990.
godine, pa je moda elio priekati da se zaotri
na-I cionalna kriza u kojoj e on opet moi
preuzeti ulogu spasitelja f Srbije. Budui da su
radio i televizija u Srbiji bili u njegovim
rukama, f nije ni bilo prave opasnosti da e
izgubiti dobro planirane izbore. | Ipak, u prvoj
polovici 1990. morao je preispitati svoju
strategiju. f Do tada je uspijevao u svom glavnom
naumu da zavlada Jugosla-I vijom preko postojeih
struktura Saveza komunista i Predsjednitva f

SFRJ. Ali raspadom Partije i "vertikalnom"

podjelom jugoslavenske f politike na niz
nacionalnih stranaka u razliitim republikama,
ostao f je bez te mogunosti. Stoga je pribjegao
drugoj opciji: ako ne moe f vladati Jugoslavijom
kao jedinstvenim entitetom, onda e silom iz-|
dvojiti iz nje novi entitet, proirenu Srbiju,
koja e pripadati samo l njemu i nikom drugom.
Slovenski i hrvatski politiari zalagali su f se
u veem dijelu 1990. godine za mirnu i dogovornu
transformaciju f Jugoslavije iz federacije u
konfederaciju - to jest iz drave u kojoj su
primame savezna vlada i savezne institucije u
dravu u kojoj J republike imaju pravu vlast, a
savezna tijela samo djeluju kao nji-f hova
zajednika zastupstva. Ali Milosevic nije pokazao
interesa ni l za koji od takvih planova.
f Prvi jasni znak Miloevieve nove strategije

oitovao se u Kninu f i okolici u Hrvatskoj -
dijelu nekadanje Vojne krajine uz zapadnu f
granicu Bosne, gdje su Srbi bili u veini. Pred
hrvatske izbore u v travnju 1990. ti su se Srbi
okupili oko "Srpske demokratske stran-4
ke" (SDS). Milosevic se vjerojatno od samog
poetka zanimao za tu novu pojavu, ali ini se
daje stranka u biti osnovana na inicijativu "l
lokalnih Srba, koji su se bojali da e izgubiti
svoj kulturni identitet : u novoj
nacionalistikoj Hrvatskoj. Neki od ekstremnijih
lanova te | stranke izjavljivali su,
ponavljajui propagandne parole iz Beograda, J da
se oni moraju braniti od "ustake drave" - to
se u prvom redu odnosilo na obnovu hrvatskog grba
u obliku ahovnice, koja je doista bila (u malko
izmijenjenu obliku) ustaki simbol, ali je isto
tako bila stotine i stotine godina hrvatski

nacionalni grb. Nakon izbora, kad
287
je nova vlast poela otputati komunistike

funkcionare, Srbi su ustvrdili da oni masovno
ostaju bez posla. Budui da su u dravnom aparatu
Hrvatske bili zastupljeni u mnogo veem broju
nego to je trebalo biti prema njihovoj brojnosti
(tvorei gotovo 40 posto lanstva Saveza
komunista i 67 posto milicije), bilo je neminovno
da upravo njih bude najvie otputeno. Inae,
zacijelo je bilo i nekih nepravednih podmirivanja
starih rauna.
Meutim, u ljeto 1990. vodstvo SDS-a u Kninu

preuzeo je ekstremist koji je zacijelo bio u
tijesnoj vezi s Miloeviem. U kolovozu je odran
lokalni referendum o "autonomiji" Srba, usprkos
hrvatskim vlastima koje su ga proglasile
protuzakonitim; na ulicama Knina pojavila se
naoruana srpska milicija, oito potpomognuta
oficirima garnizona JNA (kojem je zapovjednik
poslije bio general Ratko Mladi). Hrvatske su
vlasti pokuale zaplijeniti zalihe oruja
lokalnih jedinica rezervne policije, a Srbi,
kojima su njihovi elnici i beogradski javni
mediji tvrdili da ih "ustae" namjeravaju
poklati, zatraili su pomo od JNA. Dolo je do
izgreda u kojima su stradali hrvatski policajei.
U sijenju 1991. lokalni srpski elnici
proglasili su to podruje "Srpskom autonomnom
oblasti Krajinom" i osnovali svoju "skuptinu".
Nakon dva mjeseca naoruani ljudi iz Krajine
pokuali su zauzeti oblinji Nacionalni park
Plitvice, najvanije turistiko podruje u

unutranjosti Hrvatske. Bijae to neposredan i

svjestan izazov hrvatskoj vlasti. Dolo je do
pukaranja s hrvatskim policajeima, a savezno
Predsjednitvo zapovjedilo je vojsci (unato
otrim prosvjedima Hrvatske) da zauzme park i
"uspostavi mir".6
Ove dogaaje to su se zbili s onu stranu zapadne

granice Bosne vrijedi pomnije prouiti zato to
su bili uzorak prema kojem se poslije radilo u
Bosni i Hercegovini. Tu su upotrijebljene tri
metode, jedna opa i dvije posebne. Opa je
metoda bila da se srpsko puanstvo podbuni
neprekidnim bombardiranjem dezinformacijama i
izazivanjem straha preko javnih medija i lokalnih
politiara. Svaki potez Tudmanove vlasti prikazan
je kao akt "ustakog" terora. (Valja istaknuti da
su neke mjere hrvatskih vlasti bile dozlaboga
netaktine, recimo naredba da se skinu imena
ulica ispisana irilicom, dok
6 O svim tim dogaajima vidi kod Poulton, Balkans, str. 24-27; Maga, Destruction of
Yugoslavia, str. 293, 313; Glenny, Fall of Yugoslavia, str. 13-19.
288
su se bosanske vlasti trsile svim silama da umire

srpsko puanstvo.) Druga je metoda bila
standardna i moe se nai u svim prirunicima o
gerilskom ratovanju: to je tehnika
"kompromitiranja cijelog sela" kojom su se
sluili francuski pokret otpora, Vijetkong i
nebrojeni drugi gerilski pokreti. Ta tehnika
predvia izazivanje incidenta - na primjer,
oruani napad na autobus pun hrvatskih policajaca
- kako bi se izazvale otre sankcije ili odmazda,

pa se onda oruje podijeli seljacima i kae im se

da e ih policija sve skupa napasti. Kad
naoruana policija stigne, nije teko zametnuti
oruani sukob, i najednom je cijelo selo, koje je
do tada bilo neutralno, na strani pobunjenika.
Trea je metoda jednostavan i sasvim proziran
trik: izazovu se ozbiljni incidenti, a onda se
zamoli vojska da intervenira kao nepristran
arbitar, kad je ve potpuno jasno daje vojska
odana Beogradu i svom oficirskom koru u kojem
dominiraju Srbi, te da je na strani Miloevia i
Srba.
Ovo komadanje hrvatskoga teritorija koje je tako

zapoelo godinu dana prije hrvatskog proglaenja
nezavisnosti u srpnju 1991, poivalo je dobrim
dijelom na tvrdnji da su Srbi u Hrvatskoj
ugroeni "ustakim" reimom. U Bosni takva
tvrdnja nije mogla djelovati vjerodostojno, pa je
trebalo izmisliti neku drugu ugroenost. Umjesto
"ustakih hordi", bosanskim je Srbima reeno da
ih ugroavaju "islamski fundamentalisti". Ukratko
emo se osvrnuti na to kako je uope dolo do
mogunosti da se iznese takva tvrdnja, i zato je
ona bila lana.
U Bosni i Hercegovini, kao i u veini ostalih

republika, Partija se raspala negdje na poetku
1990. godine i nastao je niz nacionalistikih ili
nacionalnih stranaka. Od 1989. godine
nacionalizmi u susjednoj Srbiji i Hrvatskoj uzeli
su maha izazivajui zebnju, a krajnje tenje
Miloevia i Tumana jedva da su bile prikrivene.
Milosevic je bio otvoreno povezan s pansrpskim
planovima Dobrice osia i Srpske akademije, a
Tuman je izjavio da je veina bosanskih
muslimana "neprijeporno hrvatskog podrijetla" i

da Bosna i Hercegovina tvori s Hrvatskom

"nedjeljivu zemljopisnu i gospodarsku cjelinu".7 U
jesen i zimu 1989. neki bivi bosanski
rukovodioci izraavali su strahovanje da e i
Srbija i Hrvatska pokuati ucrtati nove granice
7 Irwin, "Fate of Islam in the Balkans", str. 392.
289
na zemljovidu. U oujku 1990. oba doma Skuptine

Bosne i Hercegovine sastala su se da zajedno
osude svaku pomisao na mijenjanje granica Bosne i
Hercegovine. Ipak, situacija nije bila posve
simetrina izmeu Srba i Hrvata. Bilo je potpuno
jasno da Milosevic ide na prekrajanje granica, a
da je slubena politika Tudmanove stranke, HDZ-a,
protiv toga da se mijenjaju granice - jer kad bi
se takva zamisao prihvatila, prve bi se na udaru
nale granice same Hrvatske. Bombardiranje
propagande iz Beograda o "ugroenosti" Srba u
Bosni i Hercegovini, stoje bilo zapoelo ve u
ljeto 1989., dovelo je do toga da su se bosanski
Hrvati i Muslimani nali zajedno na jednoj strani
nasuprot Srbima. Kad je na poetku 1990. osnovana
i hrvatska stranka u Bosni i Hercegovini, bijae
to zapravo ogranak Tudmanova HDZ-a, koji se
slubeno zauzimao za potivanje granica Bosne i
Hercegovine. A kad je u srpnju osnovana srpska
politika stranka u Bosni i Hercegovini, ona se
prozvala SDS - kao i ona stranka koja je ve
agitirala za "autonomiju" u hrvatskoj Krajini i
koja e se uskoro otvoreno pobuniti protiv vlasti
u Hrvatskoj.8
Glavna bosanska muslimanska stranka, koja se

prozvala "Stranka demokratske akcije" (SDA),

osnovana je u svibnju 1990. Predvodio ju je Alija
Izetbegovi koji je 1988. bio puten iz zatvora.
Kao glavni optueni u najpoznatijem procesu
desetljea, bilo je prirodno da on bude izabran
za vodu prve postkomunistike i nekomunistike
muslimanske stranke u Bosni i Hercegovini.
(Zapravo, kad je napokon izabran za predsjednika
Predsjednitva Republike Bosne i Hercegovine, on
je bio jedini dravni poglavar u svim
postkomunistikim jugoslavenskim republikama koji
nikad nije bio komunistiki rukovodilac.) Naavi
se izmeu ekia i nakovnja srpskog i hrvatskog
nacionalizma, bosanski Muslimani reagirali su na
dva razliita naina: pojaali su svoj
muslimanski nacionalizam bacajui teite na ono
po emu se najvie razlikuju od ostalih, na svoju
religijsku komponentu, a istodobno su isticali da
se zalau za ouvanje jedinstvenog karaktera
Bosne i Hercegovine kao multinacionalne i
multikonfesi-onalne republike. Religiozni element
izraen je javnim simbolima SDA, zelenim barjakom
i polumjesecom, a pluralistiki element
stranakim programom. Da izmeu ta dva elementa
postoji stvarna
8 S. Ramet, Nationalism and Federalism, str. 233, 243. 290
napetost, pokazalo se u rujnu 1990., tri mjeseca

prije izbora u Bosni i Hercegovini, kad je jedan
od elnika SDA, milijuna i povratnik iz
emigracije Adil Zulfikarpai, istupio iz stranke
i osnovao "Muslimansku bosansku
organizaciju" (MBO), u ijem programu nije bilo
ni traga od islama. Unato samom imenu nove
stranke, Zulfikarpai je nastojao udariti

temelje nelokalistikoj politici u kojoj e ljudi

glasati na temelju vlastitog izbora politikog
programa (liberalnog, socijalistikog ili kakvog
bilo drugog), a ne samo zato da potvrde svoj
nacionalni identitet. Izetbegovi je istaknuo da
su posrijedi nerealne ambicije za to doba. Evo
to je izjavio jednom novinaru:
Komunisti su svojim zabranama probudili u narodu

tu elju za izraavanjem svoga religijskog ili
nacionalnog identiteta. Moda emo za etiri-pet
godina proi kroz ovo minsko polje i stii do
horizonta civilnog drutva. Zasad, na alost,
naa stranka mora biti lokalistika. Stranke koje
nastoje zastupati svakoga male su i slabe. Nama
ovdje prijeti stvarna opasnost od graanskog
rata; na je glavni cilj kao stranke da ouvamo
Bosnu i Hercegovinu kao cjelinu?
Ali dakako da je sam Izetbegovi poistovjeen s

religijskim elementom "religijskog ili
nacionalnog identiteta". Rasprava kojom su se
njegovi protivnici posluili kao osnovom za
optube na njegov raun 1983. godine, Islamska
deklaracija, ponovo je objavljena u Sarajevu
1990. godine. Neki su itatelji moda pomislili
daje to neka vrsta osobnog manifesta napisanog za
bosanske izbore, a srpski su propagandisti esto
prikazivali taj tekst kao program transformacije
Bosne i Hercegovine u fundamentalistiku islamsku
dravu. Ali takvih planova nije bilo ni u
programu SDA ni u samoj raspravi, Islamskoj
deklaraciji.
Ta je rasprava, napisana potkraj ezdesetih, opa

rasprava o politici i islamu upuena cijelom
muslimanskom svijetu; ona nije o Bosni, u njoj se

Bosna ek i ne spominje. Izetbegovi poinje od

dva osnovna elementa: islamskog drutva i
islamske vlasti. On kae da se islamska vlast ne
moe uspostaviti ako ve ne postoji islamsko
drutvo, a islamsko drutvo postoji samo tada kad
apsolutnu veinu
9 Thompson, Paper House, str. 99
291
naroda ine pravi muslimanski vjernici. "Bez ove

veine, islamski poredak se svodi samo na vlast
(jer nedostaje drugi elemenat -islamsko drutvo)
i moe se pretvoriti u nasilje."10 Ovim je
preduvjetom iskljueno stvaranje islamske vlasti
u Bosni i Hercegovini, gdje su muslimani - ak i
oni koji su to samo nominalno, a kamoli dobri i
poboni vjernici - bili u manjini. Stoga se sva
rasprava o naravi islamskog politikog sistema,
koja zauzima vei dio knjige, ne moe odnositi na
Bosnu i Hercegovinu. Kad Izetbegovi, na primjer,
kae (ovu su reenicu srpski propagandisti esto
citirali istrgnutu iz konteksta) da "nema mira ni
koegzistencije izmeu 'islamske vjere' i
neislamskih drutvenih i politikih institucija",
on misli na zemlje u kojima, za razliku od Bosne
i Hercegovine, postoji muslimansko drutvo, i
tvrdi da ondje gdje su muslimani vjernici u
veini oni ne mogu prihvatiti da im se nametnu
nemuslimanske institucije." U cijeloj raspravi
ima samo jedno mjesto koje se izravno odnosi na
politiki status bosanskih muslimana:
"Muslimanske manjine u sastavu neislamskih
zajednica, pod uvjetom garancije vjerskih sloboda
i normalnog ivota i razvoja, lojalne su i dune

izvravati sve obaveze prema toj zajednici,

izuzev onih koje tete Islamu i Muslimanima."12
Neke od tvrdnji u ovoj raspravi za koje je reeno

da su "funda-mentalistike", obini su iskazi
ortodoksnog vjernika s kojim bi se sloili svi
pravi muslimani. Tako, recimo, Izetbegovi kae
da bi islamska drava morala pokuati
iskorijeniti alkoholizam, pornografiju i
prostituciju; on tvrdi da islam nije samo niz
osobnih uvjerenja nego i itav jedan nain
ivota, s drutvenom i politikom dimenzijom; i
kae da pobratimstvo cijelog svijeta islamskih
vjernika, umma, nadilazi nacionalne granice.13 Ni
za jednu od ovih toaka ne moe se rei da je
fundamentalistika. I sam je izraz
"fundamentalizam" dodue vrlo irok i djeluje
impresionistiki: nerado ga rabe strunjaci za
islam, koji nastoje briljivo luiti razne vrste
neokonzer-vativnih, radikalnih i
antimodernistikih islamskih pokreta, u rasponu
10
Izetbegovi, Islamska deklaracija, str. 37.
11 Ibid., str. 22.
12 Ibid., str. 37-38.
13 Ibid., str. 21-24,30.
292
od doktrine Wahhabi tradicionalistike drave

Saudijske Arabije do revolucionarne ideologije
Irana ajatolaha Homeinija.14 Umjesto toga, izraz

"fundamentalizam" rabe uglavnom politiari i

novinari unosei u njega skup kojekakvih
karakteristika. Jedna je od njih i politiki
ekstremizam, to jest uvjerenje da cilj
uspostavljanja islamske vlasti opravdava svako
sredstvo. Izetbegovi izriito odbacuje to
uvjerenje i napada zamisao da treba prigrabiti
vlast kako bi se odozgo nametnulo islamsko
drutvo. Njegova je misao vodilja da se islamsko
drutvo moe stvoriti (u puanstvu koje je bar
nominalno u veini muslimansko) samo dugotrajnim
procesom vjerske edukacije i moralnog
uvjeravanja."
Druga karakteristika onoga to se onako odoka

naziva fundamentalizmom jest estoko politiko i
kulturno neprijateljstvo prema Zapadu.
Izetbegovi doista kritizira naglu i prisilnu
sekularizaciju Turske pod Atarurkom, stoje, po
njegovu miljenju, bilo zasnovano na pretpostavci
daje sve islamsko kulturno zaostalo i primitivno;
i on se okomljuje na one "takozvane naprednjake
koji bi sve poza-padnjaili i modernizirali" i
koji slinu politiku vode u drugim muslimanskim
zemljama.16 Ali njegov openiti stav u ovoj
raspravi nikako ne znai i odbacivanje zapadne
civilizacije. Tako on, recimo, kae: "U svom
prvom nastupanju Islam je bez predrasuda priao
razmatranju i prikupljanju cjelokupnog znanja
koje su ostavile ranije civilizacije. Ne znamo
zato bi se Islam dananjice drukije odnosio
prema tekovinama euro-amerike civilizacije s
kojom se dodiruje na tako dugakoj liniji."17
Izetbegovi je iznio svoje poglede na te stvari
mnogo temeljitije u jednoj drugoj, opirnijoj i
vanijoj knjizi koju je napisao na poetku
osamdesetih. Islam izmeu Istoka i Zapada, u

kojoj je pokuao prikazati islam kao svojevrsnu

duhovnu i intelektualnu sintezu u koju su
ukljuene i vrijednosti Zapadne Europe. U knjizi
ima i nekoliko elokventnih stranica ispisanih u
slavu renesansne likovne umjetnosti (napose
umjetnosti por-
14
Lucidnu analizu jednog od vodeih znanstvenika vidi kod Esposito, Islam and
Politics, str. 269-301.
15 Izetbegovi, Islamska deklaracija, str. 37-42.
16 Ibid., str. 7.
17 Ibid., str. 31.
293
tretiranja) i europske knjievnosti; o kranstvu

se kae da se u njemu "gotovo stopila vrhunska
religija s vrhunskom etikom"; a ima i posebno
poglavlje u kojem se hvale anglosaksonska
filozofija i kultura, i socijal-demokratska
tradicija.'" Nijedan fundamentalist ne bi mogao
takvo to napisati.
Govoriti o opasnosti od fundamentalizma u Bosni

bilo je svakako sasvim neumjesno jer su bosanski
muslimani bili ve medu najse-kulariziranijim
muslimanima na svijetu. Neosporno je u
osamdesetim godinama bilo nekih sitnih i
povremenih pokuaja fundamentalisti-ke agitacije
u Bosni i Hercegovini. U jednom izvjetaju
objavljenom u muslimanskom ekstremistikom
glasilu u Londonu ponosno je ustvr-deno kako je
takva agitacija "uegla plamen islama i nadahnula

na stotine bosanskih muslimana".19 Ali ak ni

"stotine" aktivista nisu mogli bogzna kako
djelovati na dva milijuna muslimana, od kojih
apsolutna veina nije smatrala sebe nikakvim
vjernicima nego se samo drala nekih islamskih
obiaja kao dijela svoje kulture i tradicije. U
jednom pregledu objavljenom 1985. godine naveden
je podatak da su svega 17 posto muslimana u Bosni
i Hercegovini bili pravi vjernici.20 Desetljeima
svjetovnog odgoja i komunistike politike
kulture pridruilo se i sve vee
pozapadnjiavanje drutva. Djelovala je i sve
vea urbanizacija iako je isprva sporo tekla.
Potkraj osamdesetih 30 posto brakova u urbanim
sredinama bilo je "mjeovito". Za mnoge ruralne
muslimane i za veliku veinu urbanih, biti
musliman znailo je pridravati se samo odreenih
kulturnih tradicija: "Muslimanska imena,
obrezivanje, baklava i slavljenje Ramazan-bajrama
[gozba kojom se obiljeava kraj mjeseca posta
Ramazana], pozivanje nekoga za kuma da odree
kosu jednogodinjem djetetu, sklonost da se kava
pije iz malih alica bez ruice, tzv. fildana,
suosjeanje za pauke i drugi razni tradicionalni
obiaji, ije je porijeklo esto i nepoznato
onima koji ih se pridravaju."21 Kakav je
"fundamentalistiki" program uope mogla
provoditi stranka koja je najprije morala
osvojiti glasove tih posvjetovljenih
18
Izctbcgovi, Islam izmeu Istoka i Zapada, str. 107-109, 132, 251-264.
19 Hussein, "Communist Yugoslavia's Fear of Islam", str. 34.
30 Poulton, Balkans, str. 43.
21 Sorabji, Bosnia's Muslims, str. 5-6.

294
muslimana, a onda djelovati u vladi zajedno s

najmanje jo jednom od dvije nacionalne stranke?
Kad su u prosincu 1990. izbrojeni glasovi na

izborima, Izetbe-govieva je stranka osvojila 86
zastupnikih mjesta od ukupno 240 u Skuptini, a
druge muslimanske stranke, ukljuujui i
Zulfikarpa-ievu MBO, jo 13 mjesta. Srpska
stranka, SDS, predvoena sarajevskim psihijatrom
(crnogorskog porijekla) Radovanom Karadiem
osvojila je 72 zastupnika mjesta. Ona se
prilino neodreeno zalagala za obranu srpskih
prava, ali nigdje nijednom rijeju nije
spominjala diobu Bosne i Hercegovine, ak ni
mirnim putem a kamoli ratom. Stoga se nikako ne
moe prihvatiti ideja da je tim izborima, koji su
openito dali dr. Karadiu pravo da se naziva
"voom" bosanskih Srba, dobio demokratski mandat
za svoje kasnije akcije. (Mnogi Srbi i nisu
zapravo glasali za njega, a jo je 13 drugih Srba
izabrano u skuptinu koji nisu pripadali njegovoj
stranci.) HDZ je osvojio 44 mjesta. Ukupno je u
skuptini bilo 99 muslimana, 85 Srba, 49 Hrvata i
7 "Jugoslavena". Te proporcije (41 posto
muslimana, 35 posto Srba i 20 posto Hrvata)
otprilike su odgovarale nacionalnim proporcijama
cjelokupnog puanstva (44, 31 i 17 posto).22
Izetbegovi je formirao u stvari vladu
nacionalnog jedinstva sastavljenu od formalne
koalicije svih triju glavnih stranaka, ijim je
predstavnicima podijelio pojedine resore. Ovo je
bio znak Izetbegovieve dobre volje jer je on
mogao vladati zemljom i obinom muslimansko--

hrvatskom koalicijom, ali ve na samom poetku

rada ove vlade bilo je jasno da srpska stranka
ima sasvim drukiji program aktivnosti. Kad je
Izetbegovieva vlada potkraj 1990. preuzela
dunost, opa je situacija u Jugoslaviji bila
vrlo napeta. U drugoj polovici te godine
razmahalo se nadmetanje izmeu Srbije s jedne
strane i Slove-nije i Hrvatske s druge, u toj
mjeri da je Srbija u listopadu udarila porez na
uvoz robe iz te dvije republike. Isto je tako
postalo jasno daje Milosevic jednostavno
prigrabio velik dio jugoslavenskog saveznog
budeta i potroio ga na Srbiju, te tako
torpedirao mjere ekonomske reforme kojima je
predsjednik savezne vlade Ante Mar-kovi nastojao
obuzdati vrtoglavu inflaciju u zemlji. U prosincu
1990.
22 Poulton, Balkans, stf. 44.
295
Slovenci su odrali referendum o tome hoe li

njihova republika postati nezavisna i samostalna
drava. Glasalo je vie od 90 posto ukupnog broja
biraa, a od njih se ukupno 89 posto izjasnilo za
ponueni prijedlog.23 U maglovitom osvrtanju nekih
zapadnih politiara na razdoblje izmeu 1991. i
1993. godine, ovaj korak Slovenije prema
nezavisnosti ocijenjen je kao posljedica
njemakog "pritiska". Ali svim ozbiljnim
promatraima u Sloveniji i Jugoslaviji u to
vrijeme bilo je potpuno jasno da je pritisak zbog
kojeg je Slovencima potkraj 1990. gospodarski i
politiki ivot postao nemogu dolazio izravno iz
Beograda.

Na poetku 1991. Milosevic je otvoreno govorio da

e on, bude li pokuaja da se federativna
struktura Jugoslavije zamijeni nekom labavijom
formom konfederacije, zatraiti da se Srbiji
pripoje cijela podruja Hrvatske i Bosne i
Hercegovine. U isti mah, daleko od toga da brani
federativni status quo, aktivno je ruio savezni
ustav. U lipnju 1990. jednostrano je ukinuo
skuptinu pokrajine Kosovo i sveo status te
pokrajine na neto beznaajnije od gradskog
poglavarstva, ali je i dalje zadrao predstavnika
nepostojee vlasti na Kosovu u Predsjednitvu
Jugoslavije. U oujku 1991, preplaen studentskim
demonstracijama protiv sebe u Beogradu, pokuao
je natjerati predsjednika Predsjednitva SFRJ
Borislava Jovia da proglasi izvanredno stanje u
cijeloj zemlji. Kad je Jovi to odbio, Milosevic
je iznudio njegovu ostavku, a isto je tako
povukao iz tog tijela i predstavnike Cme Gore,
Vojvodine i Kosova. Zatim je preko televizije
obznanio da Srbija ne priznaje vie savezno
Predsjednitvo. Sljedea dva-tri dana inilo se
da je njegov ustavni pu stupio u posljednju
fazu. Ali onda se Jovi jednostavno vratio na
svoje mjesto. Milosevic je uzmaknuo od ruba
ponora. Sam je protuzakonito imenovao novog
"predstavnika" Kosova u Predsjednitvu. U to je
vrijeme Branka Maga zabiljeila: "Novi ovjek,
Sejdo Bajramovi, ak je i u srpskoj politici
udnovata pojava: izabralo ga je svega 0,03 posto
biraa u njegovu izbornom okrugu na Kosovu... taj
umirovljeni vodnik JNA poznat je samo po svojoj
strasti za tombolom."24
23
Ibid., str. 37-38.

24Maga, Destruction of Yugoslavia, str. 276, 283-293 (citat sa str. 293). Branka
Maga neobino lucidno prikazuje te dogaaje.
296
Stav je bosanske vlade bio logian ali nezgodan.

U svakoj raspravi o tome treba li federativnu
strukturu zamijeniti labavijom konfederacijom,
Bosna bi bila na strani Slovenije i Hrvatske koje
su traile tu promjenu, jer je i sama eljela da
se smanji mogunost beogradskog dominiranja i
manipuliranja Jugoslavijom. Ali istodobno nije
mogla u tom sporu do kraja podravati Sloveniju i
Hrvatsku. Veinu je Bosanaca duboko zabrinjavala
mogunost da te dvije republike ostvare svoju
prijetnju i istupe iz Jugoslavije, jer bi tada
oni ostali, s jo jednom slabom republikom,
Makedonijom, sami pod vlau Srbije.
Dok je Izetbegovi u prvoj polovici 1991.

pokuavao izvesti tu teku toku balansiranja na
ici, Srbi su otvoreno dovodili u pitanje
opstanak i Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
"Autonomna oblast Krajine", koju je u Hrvatskoj
proglasila SDS, bivala je sve ratobor-nija u
svojim zahtjevima jer ju je Srbija sve vie
naoruavala. U svibnju je SDS u Bosni i
Hercegovini zatraila da se otcijepe veliki
dijelovi sjeverne i zapadne Bosne i da se sjedine
s "Krajinom" u Hrvatskoj, te da osnuju novu
republiku. Zatim je SDS tri podruja Bosne i
Hercegovine s preteito srpskim puanstvom
proglasila "srpskim autonomnim oblastima" sluei
se navlas onom istom metodom kojom se SDS
posluila prethodnog ljeta u Hrvatskoj. Nedugo
zatim jedna mala stranka u Hrvatskoj, izrazito

nacionalistika Hrvatska stranka prava, zatraila

je da se cijela Bosna i Hercegovina pripoji
Hrvatskoj. Ipak, vie je zabrinutosti izazvao
podatak iznesen u srpnju 1991. da se redovito
potajno dostavlja oruje bosanskim Srbima prema
dogovoru Miloevia, srpskog ministra unutarnjih
poslova Mihalja Kertesa i voe bosanske SDS
Radovana Karadi-a.25 Taj je podatak potvrdio
predsjednik savezne vlade na odlasku, Ante
Markovi, objavivi sadraj snimljenog
telefonskog razgovora u kojem je Milosevic
obavijestio Karadia da e mu sljedeu poiljku
oruja predati general Nikola Uzelac, komandant
garnizona JNA u Banjoj Luci.26 Sad vie nije moglo
biti sumnje da srpski predsjednik odreuje
Karadiu svaki potez. Karadi se ak pohva-
26 Mazower, War in Bosnia, str. 4.
297
lio pred jednim britanskim novinarom da s

Miloeviem "razgovara nekoliko puta nedjeljno
telefonom".27
Do tada je ve bio poeo pravi rat u Jugoslaviji.

Kap koja je prelila au Sloveniji i Hrvatskoj
bilo je to to je Srbija odbila priznati Hrvata
Stipu Mesia za sljedeeg predsjednika saveznog
Predsjednitva, funkcije koja se svake godine
automatski rotirala. Federativni sistem, koji je
Srbija toboe titila, opet je bio paraliziran.
Tada je Hrvatska odrala referendum (19. svibnja)
o punoj nezavisnosti: 92 posto biraa glasalo je

za punu nezavisnost. Na dan 25. lipnja i Hrvatska

i Slovenija proglasile su svoju nezavisnost.
Sutradan ujutro ula je u Sloveniju kolona
tenkova JNA. Ohrabren i Europskom zajednicom koja
je u travnju izjavila da podrava "jedinstvo i
teritorijalni integritet Jugoslavije", i
amerikim ministrom vanjskih poslova Jamesom
Bakerom koji je dao slinu izjavu u Beogradu 20.
lipnja, Milosevic je drao da moe vrlo brzo od
Slovenije napraviti primjer kojim e zastraiti
ostale.28 Komanda JNA, u kojoj su dominirali Srbi
i koja je uglavnom teila za istim ciljevima kao
i Milosevic (uostalom, ovisila je o opstanku
Jugoslavije da bi zadrala svoje privilegije,
izvore financiranja - vie od 55 posto saveznog
budeta - i cjelokupni sistem vojne industrije),
drala je da moe vrlo brzo natjerati i Sloveniju
i Hrvatsku da se povuku na poetne pozicije. Ali
Slovenija je dobro organizirala otpor pa su
Milosevic i JNA uskoro digli ruke od nje. Protiv
Hrvatske je voena politika na dva kolosijeka:
ope vojno zastraivanje (u poetku vie nego
samo osvajanje) upereno protiv Hrvatske kao
cjeline, i istodobno uvrivanje depova
teritorija naseljenih Srbima koje su ve drali u
svojim rukama naoruani Srbi. Do kraja kolovoza
obje su ove operacije prerasle u pravi pravcati
rat: vojska je napadala gradove u Slavoniji, a u
rujnu je zapoela tui granatama Dubrovnik.29
27
Frei, "Bully of the Balkans", str. 12.
28 Almond, Blundering in the Balkans, str. 4, 21. Nakon proglaenja nezavisnosti,

jedan je opunomoenik Europske zajednice izjavio da EZ nee uspostaviti nikakve
kontakte na visokoj razini" s te dvije republike. Mark Almond istie daje Europskoj
zajednici tada bilo neto vie na kocki od pukih naela: upravo je bila odobrila
saveznoj vladi u Beogradu kredite u visini od 730 milijuna ekija (str. 20-21).

29 Najbolji saetak i analiza ovih dogaaja vidi kod Gow, "One Year of War", str. 1-7.
298
Posebno je zlokobna znaajka tih okraja, koja je

navjeivala nain voenja rata u Bosni i
Hercegovini, bila uporaba srpskih neregularnih
jedinica. Tako je jedan komentator napisao u
rujnu 1991: "ini se da je strateki cilj da se
povezu razni depovi srpskih podruja tako da se
Hrvati izmeu njih otjeraju terorom i
zastraivanjem."30 U krajevima koje su u Hrvatskoj
drali Srbi u svojim rukama djelovale su od 1990.
godine male paravojne jedinice koje su
sudjelovale u operacijama kao to je bilo
zauzimanje Nacionalnog parka Plitvika jezera u
oujku 1991. Na poetku 1991. ministar unutarnjih
poslova u Beogradu Mihalj Kertes osnovao je vojni
logor za izobrazbu takvih kadrova poznatih kao
"Srpska dobrovoljaka garda" pod zapovjednitvom
eljka Ranjatovia zvanog "Arkan". Arkan je bio
kriminalac u mafijakom stilu za kojim je tragao
Interpol zbog vie poinjenih zloina. Za njega
se openito vjerovalo da radi za jugoslavensku
tajnu policiju i daje sudjelovao u progonima i
izvravanju atentata na jugoslavenske politike
emigrante.31 U poetku je te jedinice financiralo
Ministarstvo unutarnjih poslova, a poslije, u
toku godine, kad su se proule pod imenom
"Arkanovi tigrovi", financirale su se same - i to
vrlo uspjeno - punim kamionima opljakane robe
koju"su dovozili iz hrvatskih gradova i sela.
Sline su postrojbe bile i samozvani "etnici"

koje je organizirao srpski ekstremist Vojislav
eelj, ovjek koji je 1985. godine bio sudski

optuen i osuen zato to je javno zatraio da se

Jugoslavija podijeli na dvije drave, Srbiju i
Hrvatsku, a da one meu sobom podijele Bosnu i
Hercegovinu.32 Sad je eelj bio na elu ekstremno
nacionalistike "Srpske radikalne stranke", pa se
mogao upustiti ak i u neku vrstu licitacije u
nacionalistikoj politici sa samim Mi-loeviem.
(To je njihovo nadmetanje ipak bilo na bazi
uzajamne potpore, jer je upravo Milosevic pomogao
eelju da bude izabran u Srpsku skuptinu u
srpnju 1991.)33 U intervjuu Spiegelu na poetku
kolovoza 1991. on je iznio najnoviju verziju
svoga plana prema kojoj bi Srbiji pripala cijela
Bosna i Hercegovina, Makedonija, Crna
30
Moore, "Question of all Questions", str. 38.
31 Mazower, War in Bosnia, str. 5-6.
32 Sire, "National Question", str. 88-89.
33 Prema izvjetaju Duka Dodera, European, 1. sijenja 1993.
299
Gora i vei dio Hrvatske, tako da bi Hrvatima

ostalo samo "ono to se moe vidjeti s vrha
zagrebake katedrale". Kad ga je novinar pitao za
Bosnu i Hercegovinu, odgovorio je ovako:
"Bosanski su muslimani zapravo islamizirani Srbi,
a jedan dio takozvanih Hrvata zapravo su Srbi
katolike vjere." Novinar ga je dalje pitao: "A
ako se Muslimani suprotstave pokuaju da im se
oduzme status nacije?" eelj: "U tom sluaju
emo ih protjerati iz Bosne." "Kuda?", "U

Anadoliju."34
Kako su ovakve poglede otvoreno iskazivali i

bosanski Srbi, bila je vrlo daleka mogunost bilo
kakvog politikog rjeenja krize u Bosni i
Hercegovini. Voa male muslimanske stranke MBO
Zulfi-karpai pokuao je na poetku kolovoza,
dobronamjerno ali bezuspjeno, sklopiti s
Karadiem "historijski sporazum" koji bi
garantirao integritet republike Bosne i
Hercegovine. Zamjenik predsjednika MBO profesor
Muhamed .Filipovi izjavio je: "Srbi su naoruani
do zuba, stvorili su u Bosni i Hercegovini dravu
u dravi... Svakog asa moe izbiti sukob izmeu
Srba i Muslimana. Da bi se to sprijeilo, elimo
da se potpie sporazum o ouvanju Bosne i
Hercegovine." Takav sporazum nije mogao biti
nita drugo do politika sveana obveza
sklopljena izmeu jedne velike stranke i jedne
male stranke; nije mogla imati ustavni status, a
predsjednik Izetbegovi, koji je nastojao ouvati
tronacionalnu vladu, izjasnio se protiv nje zato
to Hrvate nitko nije nita ni pitao. Bilo kako
mu drago, nije bilo jasno to bi takva obveza
znaila Karadiu kad je njegova stranka
istodobno proglaavala velike dijelove zemlje
"srpskim autonomnim oblastima" i zahtijevala da
se otcijepe od Bosne i Hercegovine. Nekoliko dana
postoje Izetbegovi iznio svoje zamjerke,
predstavnici SDS-a u Predsjednitvu Republike
iskoristili su priliku da izjave kako e ubudue
bojkotirati sjednice Predsjednitva.35
U rujnu 1991. bosanski su Srbi - ili, bolje rei,

onaj njihov siuni dio u vodstvu njihove SDS -
poduzeli sljedei korak. "Srpske autonomne
oblasti", kojih je sad bilo etiri, zatraile su

od JNA da ih, nakon niza lokalnih incidenata i

pukaranja, "zatiti". (One su sad ve,
zahvaljujui pomoi JNA i Ministarstva unutarnjih
poslo-
34 Ormck i dr., Le Nettoyage ethnique, str. 304-305.
300
va, bile izvanredno dobro naoruane.) JNA je

odmah stupila u akciju: jedna kolona od stotinu
vozila krenula je u zapadnu Hercegovinu, druga se
kolona zaputila u centar za vezu u Nevesinju, a
5000 vojnika upueno je iz Sarajeva u
Hercegovinu. Do kraja mjeseca rujna te su
postrojbe uspostavile "granice" "Srpske autonomne
oblasti Hercegovine". Isto je tako osnovana baza
s velikim brojem ljudi za vojne operacije protiv
Dubrovnika, uz samu hercegovako-hrvatsku
granicu.36 (Zauzvrat su Srbi iz Hercegovine
uputili na stotine svojih ljudi, na elu s
naelnikom Trebinja, da sudjeluju u napadu na taj
hrvatski grad.) Ali nisu to bile jedine operacije
JNA na bosanskohercegovakom tlu. Od sredine
kolovoza centar za izobrazbu tenkista u Banjoj
Luci postao je jedna od baza za vojne operacije
protiv Hrvatske. Kad je kolona oklopnih vozila
JNA, na putu za Vukovar, potkraj srpnja,
prolazila kroz okolicu Vie-grada, zaustavili su
je muslimanski civili, ali je ona otvorila vatru
na njih.37
Za bosansku je vladu situacija bivala sve

nepodnoljivija. Predsjednik Izetbegovi, koji je

jednom kazao da je birati izmeu Tumana i

Miloevia istft to i birati izmeu leukemije i
tumora na mozgu, izjavio je na poetku listopada
da je Bosna i Hercegovina neutralna u sukobu
izmeu Srbije i Hrvatske. Radovan Karadi osudio
je tu izjavu kao "antisrpski in" i dodao daje
rat u Hrvatskoj rat protiv "povampirene
faistike svijesti". Rekao je i da samo suverena
vlada moe proglasiti neutralnost.38 to se ovoga
posljednjeg tie, imao je potpuno pravo, pa je
bosanska Skuptina poela ozbiljno raspravljati o
prijedlogu da se proglasi suverenost Bosne i
Hercegovine. Pod time se nije mislilo na potpunu
nezavisnost nego na zakonodavnu suverenost u
sklopu Jugoslavije, tako da bi se mogli, barem u
pravno-teorijskom smislu, izglasati zakoni kojima
bi se ponitilo pravo JNA da se slui teritorijem
Bosne i Hercegovine. Na dan 14. listopada
Karadi je demonstrativno izveo svoje zastupnike
iz Skuptine, koja je potom izglasala suverenost
Bosne i Hercegovine. Nakon nekoliko dana Karadi
i njegova stranka osnovali su
36
Gow, "One Year of War", str. 7-8.
37 Ibid., str. 8; S. Ramet, Nationalism and Federalism, str. 261.
38 Malcolm, "Waiting for a War", str. 15-16.
301
"Srpsku narodnu skuptinu" u uporitu JNA Banjoj

Luci i okitili se svim atributima parlamenta,
vlade i uope drave.39

Koraci koje su poduzeli Karadi i njegova

stranka - "autonomne oblasti", naoruavanje
srpskog puanstva, sitni lokalni incidenti,
gromoglasna propaganda, zahtjev od JNA da ih
"zatiti", srpska "skuptina" - sve se to potpuno
poklapalo s onim to je uinjeno u Hrvatskoj.
Neutralni promatrai bili su naisto daje
posrijedi jedan jedinstveni plan. Sve eventualne
neizvjesnosti o naravi tog plana rasprene su na
kongresu Miloevieve Socijalistike partije
Srbije odranom 9. listopada 1991. u Pei.
Potpredsjednik stranke, bivi disident, filozof
Mihajlo Markovi, vrlo je jasno u svom govoru na
kongresu opisao kako su on i njegov gospodar
zamislili komadanje Jugoslavije:
U novoj jugoslavenskoj dravi bit e najmanje tri

federalne jedinice: Srbija, Crna Gora i
ujedinjena bosanskohercegovaka i kninska oblast
[tj. teritorij sastavljen od nekoliko
bosanskohercegovakih "srpskih autonomnih
oblasti" i isto takve oblasti u Hrvatskoj]. Ako
bosanski muslimani ele da ostanu u novoj
jugoslavenskoj dravi, moi e da ostanu. Ako
budu htjeli da se otcijepe, moraju znati da e...
drava bosanskih muslimana biti sa svih strana
okruena srpskom teritorij om.
Komentirajui u to vrijeme taj govor, ja sam

napisao: "To znai da se g. Milosevic zalae za
plan prema kojem e zemlja biti Jugoslavija po
imenu, a Velika Srbija u zbilji, s mogunou da
Muslimani imaju negdje u sredini nekakvu svoju
oslabljenu Bocvanu."40 Za vrijeme javnih rasprava
o budunosti bosanskih muslimana 1993. godine
ee e se spominjati Bocvana i Bantustan.

Meutim, na takva jasna oitovanja ratnih ciljeva

Srbije uope se nije obazirala veina zapadnih
dravnika, pa ni pregovara koga je imenovala EZ
- lord Carrington, koji je i dalje vjerovao da je
jo mogua neka labava forma stare federativne
Jugoslavije. U rujnu su Ujedinjeni narodi
nametnuli embargo na uvoz oruja na cjelokupnom
jugoslavenskom teritoriju. To nije mnogo utjecalo
na naoru-
39 Maga, Destruction of Yugoslavia, str. XV.
40 Malcolm, "Waiting for a War", str. 16. Preuzeo sam citat iz Markovicva govora
objavljenog u Borbi i Politici.
302
anje JNA koja je imala goleme zalihe oruja i

razvijenu vojnu industriju, ali je oslabilo
hrvatske oruane snage koje su u mnogim
dijelovima zapadne i sjeveroistone Hrvatske
jedva nekako uspijevale zadrati napredovanje
JNA. Da su bile bolje naoruane, moda bi bile
uspjele odbiti napade na gradove kao to je
Vukovar. Ovako su se pak neobino ilavo branile
tako da su generali JNA uskoro poeli uviati
daje osvajanje Hrvatske operacija koja im donosi
sve manje koristi. (Kad je napokon pao Vukovar, u
kojem su gotovo sve kue bile razorene, arkanovci
su "oistili" grad i pobili na stotine ljudi.)
Hrvatska je vlada ipak uspjela uspostaviti linije
opskrbe orujem sa zemljama biveg Varavskog
pakta i Bliskog istoka. Daljnji je udarac
planovima Srbije zadalo meunarodno priznavanje
Hrvatske i Slovenije, oko ega se najposlije
sloila Europska zajednica, na inzistiranje

Njemake, sredinom prosinca, a 15. sijenja 1992.

stupilo je to priznanje na snagu. Nakon nekoliko
tjedana sklopljeno je primirje u Hrvatskoj, na
inicijativu predstavnika Ujedinjenih naroda
Cyrusa Vancea. Teritoriji koje su zauzeli JNA i
srpske neregularne jedinice stavljeni su u neku
vrstu limba, zone "pod zatitom UN", a bilo je
posve neizvjesno koliko e dugo ostati u tom
statusu. Priznavanje Hrvatske pripomogle je
okonanju rata u toj republici. To je u svakom
sluaju bilo priznavanje stvarnosti. Poto su
gradovi kao Vukovar pretvoreni u ruevine, bilo
je iluzorno oekivati da bi se Hrvatska mogla
nagovoriti da se vrati u federativnu Jugoslaviju.
Meutim, jedna je od posljedica toga poteza bila
da je sad i Bosna i Hercegovina morala zatraiti
priznavanje svoje nezavisnosti, jer bi inae
ostala u krnjoj Jugoslaviji pod srpskom vlau.
Europska je zajednica to shvatila pa je pozvala i
druge republike da zatrae priznavanje svoje
nezavisnosti, a Bosni i Hercegovini postavila je
jo uvjet da odri referendum o tom pitanju. Lord
Carrington se alio da mu je EZ pomrsila raune i
upropastila planove za opu nagodbu svih est
republika u okviru Jugoslavije. Ali bilo je
bjelodano jasno da Hrvati i Slovenci ne bi nikad
prihvatili njegove planove, a da ti planovi ne bi
zadovoljili ni ambicije Srbije - ti su planovi
bili unaprijed propali.41 Jedino to je
41 Vidi primjerice izvjetaj Rogcra Boycsa objavljen 8. studenog 1991. u Time-su o

slovenskim i hrvatskim prigovorima Carringtonovu planu. Boycs je ovako na kraju
zakljuio: "U samim temeljima plana ima pukotina".
303

alopojei lorda Carringtona dalo nekakav privid

izgleda na uspjeh bijae injenica da su korak
Bosne i Hercegovine prema nezavisnosti Milosevic
i Karadi iskoristili kao izliku da zaponu
ratnu fazu komadanja Bosne.
Vojni planovi bili su ve poodmakli. JNA je u

jesen 1991. bila zauzela vane centre za vezu u
Bosni i Hercegovini. Izgraeni su poloaji za
teko topnitvo oko veih bosanskohercegovakih
gradova, pa i oko Sarajeva, u zimu sa 1991. na
1992. godinu. Poto su u sijenju i veljai
smanjene ratne operacije u Hrvatskoj, kolone
tenkova i topova JNA "povukle su se", uz
odobrenje Ujedinjenih naroda, u Bosnu i
Hercegovinu. Zaudo, predsjednik Izetbegovi
dopustio je ak JNA da zaplijeni zalihe oruja
lokalnih jedinica "openarodne obrane". ini se
daje time elio uvjeriti komandante JNA u svoje
miroljubive nakane, a vjerojatno ga je zavela,
kao to je svakako bila i namjera, injenica da
je vojska "zaplijenila" i oruje nekih srpskih
paravojnih jedinica.42 Da JNA nije nepristrana ni
politiki neutralna, pokazalo se 29. veljae i 1.
oujka, kad se odravao referendum u Bosni i
Hercegovini. Karadieva je SDS zabranila Srbima
da sudjeluju u referendumu pa je postavila i
zapreke na cestama kako glasake kutije ne bi
mogle biti dostavljene na podruja pod njihovom
vlau, a avioni JNA bacali su istodobno letke u
kojima su se birai pozivali na bojkot
referenduma. Ipak je glasalo otprilike 64 posto
od ukupnog broja glasaa, medu njima i na tisue
Srba u veim gradovima. Na glasakom je listiu
stajalo pitanje: "Jeste li za suverenu i
nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, dravu
ravnopravnih graana i naroda, Muslimana, Srba,

Hrvata i svih ostalih koji ive u njoj?"43 Glasai

su gotovo jednoglasno izglasali "da".
Ujutro 2. oujka 1992., kad su objavljeni

rezultati referenduma, pripadnici srpskih
paravojnih jedinica podigli su barikade na
ulicama i zauzeli snajperske poloaje nedaleko od
skuptinske zgrade u Sarajevu. Dvadeset i etiri
sata inilo se da je vojska preuzela vlast
42 Gow, "One Year of War", str. 8. Ustvreno je (lano) daje bosanski ministar
unutarnjih poslova Alija Delimustafi radio u to vrijeme za saveznu vojnu kontra-
obavjetajnu slubu.
43 Mazower, War in Bosnia, str. 7; Maga, Destruction of Yugoslavia, str. XVIII.
304
u Bosni i Hercegovini, ali su na tisue Sarajlija

izale na ulice -ispred niana snajpera - da
demonstriraju, i pu je, tko zna zato,
sprijeen. Razlog za akciju vojske bio je toboe
to to su dvojica mladih Muslimana prethodnog
dana u Sarajevu ubila na svadbi jednog Srbina. To
ubojstvo, koje je, po svemu sudei, bilo rezultat
nenadane provale emocija bez predumiljaja,
iskoriteno je kao izlika da se javno osudi
muslimanski "terorizam".44 Taktika je bila sasvim
prozirna. Dakako da se nitko nije sjetio da
podigne barikade u Sarajevu u znak prosvjeda zbog
nebrojenih ubojstava Muslimana i slinih
incidenata u proteklih nekoliko mjeseci, kao to
se, recimo, dogodilo kad je 7. listopada u ipovu
skupina srpskih paravojnih dobrovoljaca
ustrijelila Mehmeda Ganibegovia, ili kad su 13.
listopada srpski vojni rezervisti pucali iz

strojnica po Mehmed-aginoj damiji u Tuzli.45
Srpskim su politiarima preostale jo dvije

mogunosti: ili da raskomadaju Bosnu i
Hercegovinu vojnim sredstvima ili da je
raskomadaju politikim sredstvima uz prijetnju
oruanom silom. Ova je druga metoda bila jo
mogua do posljednjeg tjedna u oujku, a najvie
je ovisila o dranju bosanskih Hrvata. Dugo se
ve mogla pratiti stanovita simetrija u srpskim i
hrvatskim stavovima prema Bosni i Hercegovini. U
oujku 1991. sastali su se predsjednici Milosevic
i Tuman da rasprave na koji bi nain mogli
podijeliti Jugoslaviju, pa je na dnevnom redu
bila i podjela Bosne i Hercegovine.46 Ali
simetrija je bila samo djelomina. Srbija je bila
krenula mnogo n : i otila mnogo dalje - bosanski
su Srbi osnovali svoje "auto-ni le oblasti" u
svibnju 1991. a "skuptinu" u listopadu iste gori
[najposlije su 27. oujka 1992. proglasili
"Republiku Srpsku" u ;ni i Hercegovini), a
hrvatski pandan, "Hrvatska zajednica Her-ceg-
Bosna", proglaena je tek u srpnju 1992, nakon
tromjesene srpske vojne ofenzive. Voa HDZ-a u
Bosni i Hercegovini Stjepan Kljui elio je da se
ouvaju granice Bosne i Hercegovine, a njegova je
stranka glasala za nezavisnost te republike.
Vodstvu HDZ-a
44 Najpotpuniji prikaz tog incidenta vidi kod Rojo, Holocausto en los Balcanes, str.
145-146.
45 Mina informativni bilten, 4. studenog 1991.
46 Hayden, "Partition of Bosnia", str. 2-4.
305

nije se ak milio ni prijedlog da se Bosna i

Hercegovina pretvori u konfederaciju "kantona" u
vicarskom stilu. Tako je glavni tajnik te
stranke Ivan Markei izjavio u listopadu 1991:
"ak i u takozvanoj 'srpskoj' oblasti kao stoje
banjaluka ivi 120000 Hrvata. Ne moemo
podijeliti Bosnu i Hercegovinu na kantone. U
vicarskoj su najprije bili kantoni, a tek je
onda vicarska sastavljena od njih. U Bosni i
Hercegovini kantoni bi znaili podjelu zemlje, a
to ne bi ilo bez rata."47
Meutim, skupina Hercegovaca predvoena Matom

Bobanom sve je vie jaala svoj utjecaj u
stranci, pa je u sijenju 1992., akcijom za koju
se openito smatra da ju je organizirao
predsjednik Hrvatske Tuman, Boban doao na
mjesto Kljuia kao predsjednik
bosanskohercegovakog HDZ-a.48 Hercegovaki Hrvati
imali su razloga da budu nepopustljiviji od
ostalih jer su bili svjedoci naoni-avanja i
uspostavljanja "Srpske autonomne oblasti" u
Hercegovini. (Bili su i tijesno povezani s
hrvatskim paravojnim jedinicama HOS-a, a potkraj
1991. odbili su predati JNA oruje "openarodne
obrane" i poeli se i sami pripremati za borbu.)49
Openito su Hrvati, i u vojnom i u politikom
pogledu tek reagirali na srpske inicijative, a
donekle ih i oponaali. Tako, recimo, kad je SDS
u prosincu 1991. objavila svoj zemljovid
nacionalne "kantonizacije" Bosne i Hercegovine (s
otprilike 70 posto teritorija ukljuenih u srpske
kantone), HDZ je uskoro nakon toga uzvratio
svojim zemljovidom (na kojem su hrvatski kantoni
obuhvaali otprilike 30 posto ukupnog

teritorija).50 Bilo je bjelodano jasno da Srbi

kantonizaciju shvaaju kao kompromis kojim bi
mogli doi do potpunog otcjepljenja, to su
prethodno bili zahtijevali. Kad je Radovan
Karadi potkraj veljae 1992. poao u Austriju
da pregovara s Miloeviem i Tumanom o
budunosti Bosne i Hercegovine, oni nisu vie
raspravljali o kantonalnoj konfederaciji nego o
podjeli teritorija.51 Ali Europska zajednica i
lord Carrington uhvatili su se za kantonizaciju
kao za posljednju
47 Intervjuirao sam gaja 11. listopada 1991.
48 Prema izvjetaju Judy Dempsey, Financial Times, 8. srpnja 1992.
49 Cow, "One Year of War", str. 8-9.
50 Hayden, "Partition of Bosnia", str. 4-6.
51 Prema izvjetaju Michaela Montgomeryja, Daily Telegraph, 29. veljae 1992.
306
slamku, pa su organizirali nekoliko rundi

pregovora na tu temu s tri glavne
bosanskohercegovake stranke, u Bruxellesu i
Lisabonu u mjesecu oujku. Na dan 9. oujka
srpska je delegacija odbila prihvatiti nacrt
bosanskohercegovakog federativnog ustava, prema
kojem bi svaka od tri nacionalne zajednice imala
pravo veta na donoenje svih vanijih politikih
ili ekonomskih odluka.52 Poslije se tog istog
mjeseca Europska zajednica energino zauzela za
"kantonalni" plan zasnovan na preinaenoj verziji
srpskog zemljovida. Taj su plan najprije

prihvatile sve tri strane kao bazu za daljnje

pregovore, a onda ga je HDZ 24. oujka odbacio, a
sutradan i Izetbego-vieva SDA. Nije, uostalom,
udo to su ga Hrvati prvi odbacili jer bi im po
njemu pripalo svega 17 posto
bosanskohercegovakog teritorija, a 59 posto
hrvatskog puanstva ostalo bi u nehrvatskim
kantonima.53
Jedino to su svi takvi planovi na kraju pokazali

bila je injenica da bi nakon svake takve podjele
na stotine tisua bosanskohercego-vakih graana
ostale nezadovoljne. Veina je Bosanaca,
uostalom, glasala za demokratsku i nezavisnu
Bosnu i Hercegovinu, dravu ravnopravnih graana.
Bez obzira na retoriku bujicu u srpskim javnim
medijima o torne kako je Bosna i Hercegovina u
rukama "ustako--fundamentalistike koalicije",
nema ni najmanjeg znaka da je bilo koji
inteligentni promatra ikad otkrio daje
bosanskohercegovaka vlada donijela, ili uope
pomiljala da donese, diskriminatorske zakone
protiv bilo kojeg naroda u Bosni i Hercegovini.
Ali srpski i srbijanski politiari i javni mediji
stvorili su neku vrstu politike psihoze, u kojoj
je "obrana prava" bosanskih Srba zadobila takav
apsolutni status da su se ljudi prestali ak i
pitati jesu li doista ugroeni. Kad je jednom
takva psihoza stvorena, preostao je jo samo
jedan mali korak do vojne akcije.
52 Prema izvjetaju Johna Palmcra, Guardian, 10. oujka 1992.
53 Hayden, "Partition of Bosnia", str. 7.
307

16 UNITAVANJE BOSNE: 1992.-l993.
Na dan 6. travnja 1992. Europska je zajednica

priznala Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu
dravu. U prethodna dva stoljea bilo je kratkih
trenutaka nazoviautonomije ili polunezavisnosti -
uzlet Husein-kapetana 1831. godine, narodna vlada
u Sarajevu u srpnju 1878., predaja vlasti baruna
Sarkotia Narodnom vijeu u studenom 1918. - ali,
istini za volju, Bosna je od 1463. godine prvi
put opet bila nezavisna drava. Komentatori su se
pourili istaknuti da je Bosna i Hercegovina u
prethodnih 529 godina pripadala dvjema
carevinama, jednoj kraljevini i komunistikoj
federativnoj republici. Ustvrdili su da Bosna ne
moe nikad biti drava zato to je sastavljena od
tri naroda, i da je povijest pokazala da ona moe
opstati samo kao dio vee cjeline. Prva od ovih
tvrdnji provocirala je pitanje da li samo
jednonacionalne drave mogu biti sposobne za
ivot. Kad bi bilo tako, onda veina od otprilike
170 drava lanica Ujedinjenih naroda ne bi bila
sposobna za ivot. Povijest nas ne ui da Bosna
mora biti pod vlau neke vee sile da se ne bi
raspala iznutra, nego upravo neto suprotno:
Bosna nije nikad bila ugroena stvarnim
unutarnjim napetostima nego presezanjima veih

sila i susjednih drava. Povijest Bosne nam

pokazuje, ako ostavimo po strani ekonomske sukobe
izmeu zemljoposjednika i seljaka, da su
"nacionalne" nesnoljivosti u samoj zemlji
dosegnule toku meuetnikih nasilja samo kao
posljedica pritisaka koji su dolazili izvana. ak
su se i sukobi izmeu zemljoposjednika i seljaka
bili znatno - moda i presudno - pojaali zbog
meunarodne politike situacije u 19. stoljeu,
zbog toga to je uspon poluautonomne Srbije
izazvao osjeanje izolacije i izloenosti
napadima u bosanskoj muslimanskoj vladajuoj
klasi.
Zbog dugotrajnog procesa nacionalistikog

nadmetanja izmeu Srbije i Hrvatske, od kraja 19.
stoljea do danas, unutarnja politika Bosne i
Hercegovine nije bila onako elastina kao to je
mogla biti otkako su bosanski pravoslavci i
katolici bili uvjereni da su zapravo Srbi i
Hrvati. Poto su 74 godine ivjeli zajedno u
istoj dravi sa Srbijom i Hrvatskom, nije udo
to su se mnogi pripadnici ovih zajednica u Bosni
identificirali s te dvije etnike matice zemlje.
Ali kad je jednom Jugoslavije nestalo, sama
injenica zbog koje je bilo teko ouvati Bosnu i
Hercegovinu - njeno nacionalno izmijeano
puanstvo - nalagala je da se ona ouva. Ta su
dva naroda upravo kaleidoskopski izmijeana, s
treim narodom koji nema matice zemlje
311
kojoj bi se mogao obratiti, tako da bi se svi

skupa mogli razdvojiti samo uz strahovito visoku
cijenu koja se ne bi mogla niim opravdati. S

druge strane, cijena koju bi obini Bosanci

morali platiti da bi mogli ivjeti i dalje
zajedno u miru, razmjerno je skroman doprinos
normalnosti i dobre volje. Veina bi bila sretna
da moe dati taj doprinos. Ali manjina, koja je
djelovala po uputama iz susjedne drave, nije to
eljela; a oni su imali topove.
Dan uoi meunarodnog priznanja Bosne i

Hercegovine, srpske paravojne formacije ponovile
su operaciju koja im se bila izjalovila mjesec
dana prije toga. Ovaj put je izmeu 50 i 100
tisua Bonjaka svih nacionalnosti izalo na
ulice u znak prosvjeda. U jednom novinskom
izvjetaju stajalo je, izmeu ostalog: "Jedan je
govornik rekao: 'Neka svi srpski ovinisti odu u
Srbiju a neka hrvatski ovinisti odu u Hrvatsku!
Mi elimo ovdje ostati zajedno. Mi elimo da
ouvamo Bosnu kao cjelinu.' Ovaj dirljivi
spektakl prekidan je u vie navrata rafalima iz
automatskog oruja."1 Te mitraljeske salve,
meutim, nisu bile prve ratne arke. Vie od
tjedan dana pukaralo se i bacale bombe u
nekoliko bosanskohercegovakih gradova: u Banjoj
Luci, Bosanskom Brodu i Mostaru. U prva dva od
ovih gradova vatru su, po svemu sudei, prve
otvorile srpske paravojne jedinice, a u Mostaru
su benzinsku cisternu blizu vojarne JNA zacijelo
digle u zrak hrvatske paravojne postrojbe, ili su
to uinili Srbi da dokau kako je JNA ugroena.2
Na dan 30. oujka naelnik generaltaba JNA
general Adi izjavio je, kao to se moglo i
oekivati, da je njegova vojska spremna da
zatiti Srbe od "otvorene agresije".3
Ali najzlokobniji dogaaji zbili su se u prvim

danima travnja, kad su Arkanove paravojne

formacije stigle u Bijeljinu u sjeveroistonoj

Bosni. Ti dobro naoruani vojnici, koji veinom
nisu bili bosanski Srbi nego Srbijanci, bili su
nedavno okonali operaciju "ienja" u Vukovaru.
Neki su od njih potkraj oujka prebaeni u Banju
Luku, gdje su preuzeli vlast u gradu
postavljajui zapreke na prometnicama i
"krstarei ulicama s viecijevnim bacaima raketa,
1 Prema izvjetaju Michaela Montgomeryja, Daily Telegraph, 7. travnja 1992.
2 Prema izvjetajima Yigala Chazana, Guardian, 27. oujka 1992, te Tima Ju-daha i
Desse Trevisan, Times, 4. travnja 1992.
3 Prema izvjetaju stalnog dopisnika, Daily Telegraph, 30. oujka 1992. 312
312
AK-47 i automatskim pukama korpion".4 Oni su

stigli u mirni i preteito muslimanski gradi
Bijeljinu i poeli ga "oslobaati", izmeu
ostaloga i glavnu damiju. ikanirali su i
progonili Muslimane. lana Predsjednitva Bosne i
Hercegovine Fikreta Abdia vratili su silom,
uperivi u njega puke, kad je pokuao ui u
grad. Na dan 4. travnja javljeno je daje
prekinuta opskrba grada vodom i strujom i da po
ulicama lee leevi.5 Bilo je oito da su glavni
ciljevi bili najprije zaplaiti Muslimane i
natjerati ih u bijeg, a onda podjariti srpsko
puanstvo i unovaiti neke od mjesnih mladia u
tu bajnu novu okupaciju kako bi Srbi
zagospodarili cijelim podrujem. Da bi se
postigla ta dva cilja, nisu bila potrebna masovna
ubojstva; dostajao je i odreeni broj umorstava s
predumiljajem. U jednom kasnijem izvjetaju

procijenjeno je da je tom prilikom pobijeno

gotovo stotinu Muslimana.6 Dogaaji u nekoliko
sljedeih tjedana pokazali su da je Bijeljina
izabrana ponajprije zbog svoje strateke
vanosti. Ona se nalazi na kljunom mjestu blizu
granice Srbije, od kojeg se ire dva glavna
kraka teritorija koje e zauzeti srbijanske
snage: dugaak pojas zemlje u sjevernoj Bosni
kojom se Srbija povezala s vojnom bazom u Banjoj
Luci, s bosanskom Krajinom i okupiranim
podrujima Hrvatske, i pojas uz Drinu, na
istonoj strani Bosne, to se protee uz bosansko-
srbijansku granicu (ukljuujui tu i vitalne
toke za linije opskrbe iz Srbije) sve do srpskih
podruja u istonoj Hercegovini.7 U iduim danima
podvrgnuto je jo nekoliko gradova s brojnim
muslimanskim puanstvom u tom istonom pojasu
Bosne istom tretmanu. Uz Arkanove "Tigrove",
ukljuene su u tu akciju i druge srbijanske
paravojne jedinice, meu njima i "Beli orlovi"
Mirka Jovia i eeljevi etnici. U nekoliko
navrata, primjerice u napadu na Zvornik u drugom
tjednu mjeseca travnja, upotrijebljene su i
artiljerijske jedinice JNA da granatiraju grad, a
4
Helsinki Watch, War Crimes in Bosnia, str. 149. Ekipa Helsinki Watcha koja je
susrela te revolvcrac poslije je nala lokalnog zapovjednika Unprofora u hotelu
Bosna. On im je rekao da ne zna da je grad odsjeen od svijeta barikadama na
cestama, ali da to ionako nema nikakve veze s njim.
5 Prema izvjetaju Tima Judaha i Dcsse Trevisan, Times, 4. travnja 1992.
6 Prema izvjetaju Anne McElvoy, Times, 20. travnja 1992.
7 Vidi analizu dogaaja kod Mazower, War in Bosnia, str. 10-11.
313

zatim, kad se grad predao, ule su u njega

paravojne formacije da se obraunaju s
puanstvom. Psihologija terora kojom su se
sluili komandanti tih jedinica nije imala za
cilj samo da natjera Muslimane u bijeg - premda
su i u tome bili vrlo uspjeni, pa se rauna da
je do kraja travnja 95 posto Muslimana iz
Zvornika, Viegrada i Foe napustilo svoje kue.8
Isto je toliko vaan dio psiholoke operacije bio
u tome da se lokalni Srbi uvjere kako se moraju
"braniti" od svojih susjeda Muslimana. Dakako da
je teren bio pripravljen emisijama Radio-
televizije Beograd, koje su upozoravale Srbe na
opasnost od ustakih pogroma i
fundamentalistikog dihada. A kako su se u
prethodnih devet mjeseci nagledali u
informativnim TV emisijama slika mrtvih tijela i
popaljenih sela u Hrvatskoj, prosjene srpske
seljake i graane bilo je vrlo lako uvjeriti da
su doista ugroeni. Trebalo je dodati samo jo
nekoliko lokalnih pojedinosti da bi se slika
zaokruila. Jezoviti novinski izvjetaj iz Foe
dopisnika Reu-tersa Andreja Gustinia najbolje
pokazuje kako se to radilo:
"Vidi li ono polje?" pita me jedna Srpkinja

pokazujui mi na zeleni obronak uz rijeku Drinu.
" Tamo je trebalo da pone dihad. Foa je
trebalo da bude nova Meka. Sastavili su spiskove
Srba koje je trebalo pobiti", kae mi ta ena
ponavljajui ono u to vjeruju ovdje svi graani
i naoruani ljudi. "I moja dva sina su bila na
tom spisku da ih zakolju ko svinje. Ja sam bila
na spisku za silovanje." Nitko od njih nije vidio
te popise, ali to ne prijei nikoga da slijepo
vjeruje u njih.9

Mnogo je nevjerojatnije da je u takve prie

vjerovao i komandant JNA za istonu Bosnu
pukovnik Milan Jovanovi. Dok su njegovi vojnici
tjerali Muslimane iz njihovih kua u Viegradu,
on je britanskom novinaru izjavio da je on jo
uvijek na jugoslavenskom tlu, i nadodao: "Ovdje
su se pobunili Muslimani. To se ve dugo spremalo
a bilo je uglavnom upereno protiv Srba."10
Meutim, bilo je oito da se ve vrlo dugo
spremala upravo ova zajednika operacija
regularnih i paravojnih jedinica. Ili, kako je
napisao jedan od
8 Ibid., slit. 13.
9 Navedeno u knjizi Glenny, Fall of Yugoslavia, str. 166.
10 Prema izvjetaju Philipa Sherwella, Daily Telegraph, 16. travnja 1992.
314
vodeih analitiara: "S obzirom na brzinu kojom

su te operacije izvedene, i na visoku razinu
koordinacije koju su otkrile, jasno je da nisu
spontano izvrene"." Koristei se prednostima
iznenaenja i apsolutne superiornosti, JNA i
njeni paravojni pomonici zauzeli su u prvih pet-
est tjedana podruje koje je obuhvaalo vie od
60 posto ukupnog teritorija Bosne i Hercegovine.
Na nekoliko podruja pridruile su se tim

operacijama i lokalne srpske postrojbe iz
"srpskih autonomnih oblasti". Ali posve je jasno
daje te prostore uglavnom osvojila JNA (iji su
avioni bombardirali gradove Kupres, Doboj i

Tuzlu) prema uputama iz Beograda, i para-vojne

jedinice iz Srbije. Drugim rijeima, premda su
neki od vojnika u JNA bili bosanski Srbi, i
premda je JNA suraivala s pobunjenim Srbima na
nekim podrujima, to je bila uglavnom invazija na
Bosnu i Hercegovinu, planirana i dirigirana iz
Srbije. U prvim tjednima te invazije, Milosevic i
komandanti JNA iznosili su najee u svojim
slubenim priopenjima dvije tvrdnje, obje lane:
prvo, da JNA samo nastoji odrati mir
razdvajajui lokalne sukobljene snage, i drugo,
da nikakve jedinice iz Srbije ne prelaze u Bosnu
i Hercegovinu.12 Ne samo to su paravojne
formacije prelazile iz Srbije u Bosnu i
Hercegovinu nego je i JNA, kako ree jedan
oevidac s tamonje granice: "nanizala velik^broj
ljudi, topova i tenkova na cesti koja iz Srbije
vodi u Bosnu".13
Meutim, 27. travnja predsjednik Milosevic i

crnogorska vlada proglasili su novu saveznu
dravu Jugoslaviju koja e se sastojati samo od
njihove dvije republike. Time je JNA u Bosni i
Hercegovini dovedena u nezgodan poloaj jer nije
mogla vie tvrditi ak ni da odrava mir na
jugoslavenskom tlu. Na poetku svibnja Milosevic
najavljuje da e povui iz Bosne i Hercegovine
sve one vojnike koji su dravljani nove,
dvorepublike Jugoslavije, a da e bosanski Srbi
u JNA biti prebaeni, zajedno sa svom vojnom
opremom i zalihama, u takozvanu Republiku Srpsku
i stavljeni pod komandu generala Ratka Mladia.
Bilo je jasno da je na taj poloaj Mladia
11 Gow, "One Year of War", str. 8.
12Vidi primjerice izvjetaje lana Traynora, Guardian, 17. travnja 1992, i Anne
McElvoy, Times, 20. travnja 1992.

13 Prema izvjetaju Philipa Shenvella, Daily Telegraph, 16. travnja 1992.
315
postavio sam Milosevic i daje sva ta promjena

bila uglavnom kozmetika operacija. Nitko od
stranih promatraa nije imao prilike provjeriti
jesu li doista svi vojnici iz Srbije i Crne Gore
napustili Bosnu i Hercegovinu. Na dan 20. svibnja
slubeno je objavljeno da ih je otilo 14 000,
ali to bi znailo da ih je ostalo jo najmanje 80
000.'4 Kad se itaju iskazi rtava ratnih zloina
iz kasnijeg razdoblja iste godine, esto se u
njima spominju i vojnici iz Srbije i Crne Gore.
Nemogue je povjerovati da se vojska koja se
borila u Bosni i Hercegovini od kraja svibnja pa
nadalje sastojala iskljuivo od bosanskih Srba.
Za one vojnike koji su doista bili iz Bosne i
Hercegovine nije se nita bitno promijenilo, jer
su se borili istim orujem JNA, redovito primali
zalihe municije, hrane i goriva iz Srbije,
suraivali u operacijama s paravojnim jedinicama
iz Srbije i drali se iste ope strategije koju
je odredio srbijanski voda. Tek je nakon 11
mjeseci, kad se general Mladi nije sloio s
Miloevi-em da se prihvati Vance-Owenov plan,
prvi put dolo do razmimo-ilaenja izmeu
strategije vodstva vojske "bosanskih Srba" i
politike Beograda.
Pa ipak je ta kozmetika operacija postigla

eljeni uinak. Uskoro su istaknuti zapadni
politiari, recimo britanski ministar vanjskih
poslova Douglas Hurd, ustvrdili da se u Bosni i
Hercegovini vodi "graanski rat". Glasoviti bivi

urednik Timesa objavio je niz lanaka u kojima je

borbe u Bosni i Hercegovini okrstio "tipinim
graanskim ratom". BBC je neprestano sve strane u
sukobu, pa i bosansku vladu, naizvao "zaraenim
frakcijama", a sam je rat proglasio "slomom reda
i zakona". (Jednom prigodom potkraj travnja 1992,
kad su srpske paravojne jedinice otele est
kamiona humanitarne pomoi Ujedinjenih naroda,
BBC je javio da su "napori da se dostavi pomo
izbjeglicama ometeni slomom reda i zakona". Ovo
je valjda prvi put u povijesti da su kamioni
oteti slomom reda i zakona.)15 U Velikoj Britaniji
postojao je jo jedan dodatni razlog neshvaanju
to se dogaa u Bosni i Hercegovini, a to je to
je u tim bitnim prvim danima mjeseca travnja
1992. u toj zemlji bila u jeku kampanja za ope
izbore. Malo je komentatora, a kamoli poli-
14 Mazower, War in Bosnia, str. 15.
15 Vidi moj citat ovoga izvjetaja u Spectatoru, 2. svibnja 1992.
316
tiara, moglo posvetiti koliko-toliko panje

onome to se zbiva u Bosni i Hercegovini. U
vrijeme kad su se prenuli i opazili da se ondje
vodi rat, vidjeli su samo stanovit broj
podjednako krvolonih ratnika kako se bore jedni
protiv drugih iz podjednako nerazumljivih
razloga. U SAD su predsjedniki izbori bili tek
za sedam mjeseci, ali se Bushova administracija
ve pribojavala preuzimanja bilo kakvih
politikih obveza prema Bosni koje bi joj mogle
nauditi na izborima, pa je drage volje prihvatila
udnovato posesivan stav elnika Europske

zajednice koji su od samog poetka rata u

Jugoslaviji tvrdili da je to "europski problem".
Iako su u prvi mah bile potpuno nespremne za

borbu, lokalne jedinice "openarodne obrane", u
kojima je bilo moda svega oko 3500 naoruanih
ljudi, pokuale su u mjesecu travnju pruiti bar
kakav-takav otpor. Meutim, u toj prvoj fazi
najvie su se tom srpskom spoju invazije i pobune
oduprli Hrvati. U zapadnoj Hercegovini Hrvati su
se koliko-toliko pripremili, a pridruile su im
se i paravojne postrojbe iz Hrvatske zvane HOS.
Te su se postrojbe bile slubeno udruile s
Hrvatskom vojskom 1991. i 1992. u ratu u
Hrvatskoj, a kad je taj rat bio ve pri kraju,
mnogi su se od njihovih pripadnika prebacili u
Hercegovinu kako bi izmakli nadzoru Hrvatske
vojske. U travnju 1992. njih je bilo oko 5000 od
ukupno 15 000 hrvatskih boraca na tom podruju.
Sami su Hercegovci bili okupljeni u "Hrvatskom
vijeu obrane" (HVO). Potkraj svibnja Hrvati su
preli u protuofenzivu i, nakon vie od mjesec
dana borbi, uspjeli potisnuti snage JNA iz
Mostara i okolice. U tome im je pomoglo 15 000
pripadnika regularne Hrvatske vojske koji su
imali i neto tenkova i topova. Na dan 16. lipnja
predsjednici Izetbegovi i Tuman potpisali su i
formalni vojni savez izmeu svoje dvije zemlje,
kojim je legalizirano sudjelovanje u ratu i
Hrvatske vojske i lokalnih snaga HVO.16 I u nekim
dijelovima sjeverne Bosne, napose u Posavini
blizu hrvatske granice, hrvatske su snage
zaustavile srpsko nadiranje, a mjestimice su
uspjele i odbaciti neprijatelja.
16 O svim pojedinostima o vojnim snagama vidi Oow, "One Year of War", str. 8-9; o
ugovoru od 16. lipnja vidi knjigu koju prireuju Daniel Bethlehem i Mare Weiler, The
Yugoslav Crisis in International Law (Cambridge 1993. ili 1994).

317
Politike namjere vodstva Hrvatske i bosanskih

Hrvata izazvale su ipak stanovite sumnje.
Tjednima su nudili Izetbegoviu proglaenje
konfederacije izmeu Hrvatske i Bosne i
Hercegovine. On je to uporno odbijao, bilo zato
to se bojao da bi na taj nain najposlije neka
Velika Hrvatska progutala Bosnu i Hercegovinu ili
zato to je mislio da bi takvim potezom dao kakvo-
takvo opravdanje srpskim tvrdnjama. ini se da mu
je misao vodilja bila da njegova vlada mora
zastupati Srbe koliko i Muslimane i Hrvate, pa je
tako za sve vrijeme rata zadrao u vladi i srpske
ministre. Njegova nastojanja da bude u tom
pogledu nepristran iritirala su Hrvate, koji su u
to vrijeme imali jasnije vojno-strateke ciljeve.
Povrijedio ih je i time to je za vrhovnog
zapovjednika imenovao jednog od malobrojnih
Muslimana koji su postigli vii in u JNA -
Sefera Halilovia, koji je zapovijedao jedinicama
JNA to su bile napale Hrvatsku. U lipnju i
srpnju voda HDZ-a Mate Boban nastojao je svim
silama nagovoriti Izetbegovia da pristane na
konfederaciju, bilo tako da mu je prijetio da e
povui svoje snage ili da e sprijeiti dostavu
oruja Muslimanima. Na poetku srpnja Boban je
proglasio "Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu", neku
vrstu hrvatske autonomne oblasti u kojoj je
uveden u optjecaj hrvatski novac i u kojem se
vila hrvatska zastava. Poslije je jedan od
Bobanovih savjetnika slubeno izjavio da je to
samo privremena mjera i da e cijelo to podruje
na kraju opet biti "integralni dio Bosne i
Hercegovine".17

Moe se predmnijevati da je sam Boban uistinu

elio da se to podruje pripoji Hrvatskoj, ali
predsjednik Tuman i dalje se u svojim slubenim
izjavama zauzimao za cjelovitu Bosnu i
Hercegovinu. Neki od Tudmanovih najbliih
suradnika, poglavito ministar obrane Gojko uak,
rodom iz Hercegovine, bili su za to da se Bosna i
Hercegovina raskomada, ali mnogi drugi ministri,
i veina oporbenih stranaka u Hrvatskoj, bili su
protiv toga. Vjerojatno bi bilo najpotenije
kazati da se Tuman u ovoj prigodi ponio kao
racionalan oportunist. Da mu je vanjski svijet
dao jasno na znanje da nee
17 O svim pojedinostima vidi Helsinki Watch, War Crimes in Bosnia, str. 43-45, i
apirografiranu izjavu "Why the Croatian Community of Herzeg-Bosna was founded",
koju je dao Vlado Pogari, savjetnik Mate Bobana za vanjske poslove, u lipnju ili
srpnju 1993.
318
dopustiti poraz i komadanje Bosne i Hercegovine,

vjerojatno bi se on toga i drao. Ali, ako je
svijet bio spreman dopustiti Srbima da prigrabe i
zadre velik dio bosanskohercegovakog
teritorija, onda je i on elio da se domogne
svoga dijela kolaa. U ovom sluaju, vanjski
svijet nije mu dao jasno do znanja da e
dopustiti komadanje Bosne i Hercegovine.
Istodobno je bilo sasvim nejasno to svijet misli
o budunosti teritorija koje su Srbi okupirali u
Hrvatskoj, poduzimajui niz samo privremenih
mjera kojima je svrha bila da se produi mandat
Ujedinjenih naroda na tim podrujima. To je bio
jo jedan razlog vie za Tudmanovu elju da se

domogne to vie aduta za pogaanje oko Bosne i

Hercegovine.
Reakcije meunarodne zajednice bile su openito

konfuzne ili negativne. Kad su u Bosni i
Hercegovini zapoele borbe, Ujedinjeni su narodi
tek osnivali svoj stoer u Sarajevu i baze u
nekim gradovima na sjeveru Bosne da bi mogli
nadzirati odravanje mira u Hrvatskoj. Na poetku
svibnja glavni tajnik UN Boutros Boutros-Ghali
iskljuio je uporabu snaga UN za odravanje mira
u Bosni i Hercegovini, pa se do 16. svibnja
veina njihovih jedinica ve bila povukla iz
Sarajeva. Nakon dva tjedna Boutros-Ghali izdao je
priopenje u kojem je ponovio ono bitno to je
tvrdila Miloevieva propaganda, a to je da su
srpska vojska i paravojne formacije u Bosni i
Hercegovini "samostalne" i da nemaju veze s
Beogradom. Svrha je Boutros--Ghalijeva priopenja
bila da se ne nametnu sankcije Srbiji - to je
bila mjera koju je predlagala amerika vlada, a
protivili joj se Britanci i Francuzi, koji su
eljeli da se Miloeviu prui "jo jedna ansa
da se zaustavi nasilje u Bosni".18 (Sankcije su
stvarno nametnute Srbiji 30. svibnja, ali nisu
mnogo naudile ratnoj aktivnosti Srbije, jer su
nafta i druga roba potajno dopremani kopnenim
putem iz Grke i Dunavom iz Rusije i Ukrajine.)
Osnovna je pogreka zapadnih politiara bila u

tome to su oni pratili samo simptome rata, a
nisu nastojali otkriti njegove uzroke. Reklo bi
se da nisu htjeli ak ni shvatiti narav
Miloevievih planova. Uporno su i dalje
tretirali taj rat kao bitno vojni problem, a ne
politiki. Odgovornost ili krivnju odreivali su
jednostavno tako

17 Helsinki Watch, War Crimes in Bosnia, str. 150-153.
319
to su upirali prstom u ljude koji pucaju, a kako

su sad dvije strane pucale jedna na drugu,
krivnju su svaljivali na obje strane. "Svi su
krivi za ono to se zbiva u Bosni i Hercegovini,"
ustvrdio je tako pregovara Europske zajednice
lord Carrington u jednoj od svojih izjava u
kojima je najbolje otkrio svoje neshvaanje
problema, "i im uspijemo ostvariti prekid vatre,
nee vie biti potrebno nikoga kriviti."19
Fiksacija na prekide vatre - kojih je, po nekim
raunima, bilo vie od stotinu, dogovorenih i
prekrenih, do kraja te godine - postala je
najrjeitiji simptom tog pomanjkanja politikog
razumijevanja.
Kako je Zapad gledao na rat kao prvenstveno vojni

problem -izazvan neim to se nazivalo "nasiljem"
koje je "izbilo" s "obje strane" - svi su napori
bili usmjereni na "smanjivanje borbenih
aktivnosti". Odatle i najvei doprinos Zapada
unitenju Bosne: odbijanje da se ukine embargo na
uvoz oruja bosanskoj vladi. Taj su embargo bili
uveli Ujedinjeni narodi u rujnu 1991. protiv
itave Jugoslavije, koja je u to vrijeme, u
formalnom smislu, bila jo jedinstvena zemlja.
Premda su sami Ujedinjeni narodi priznali Bosnu i
Hercegovinu i primili je u svoje redove kao
zemlju-lanicu, zasebnu i odvojenu od
Jugoslavije, 22. svibnja 1992., nisu ukinuli
embargo, kao da se nita nije promijenilo. Dakako
da se embargo odnosio i na Srbiju, samo to je

Srbija zadrala najvei dio zaliha oruja i

opreme bive JNA, a posjedovala je i veliku vojnu
industriju. (Neke od kljunih tvornica oruja u
Bosni nalazile su se na srpskim podrujima,
primjerice tvornica topovskih granata u Vogoi
kraj Sarajeva, koju su srpske snage prigrabile na
samom poetku rata.) Osim toga, JNA je kupila jo
14 000 tona oruja na Bliskom istoku upravo prije
nego to je 1991. stupio na snagu embargo na uvoz
oruja.20 Srpski su se vojni komandanti ponekad
hvalili kako imaju toliko oruja i municije da bi
mogli ratovati u Bosni i Hercegovini jo est-
sedam godina. Embargo nije uope imao zbiljskog
utjecaja na njihove vojne kapacitete. Ali za
bosanske oruane snage embargo je u krajnjoj
liniji bio ravan smrtnoj osudi.
Male koliine oruja ipak su stizale do Bosanaca,

uglavnom preko Hrvatske, usprkos blokadi hrvatske
obale koju od srpnja 1992. pro-
18 Vidi moj izvjetaj u Speclatoru, 2. svibnja 1992. Helsinki Watch, War Crimes in
Bosnia, str. 159.
320
vode flotile NATO-a. Nekoliko tvornica oruja

ostalo je i na podrujima pod vlau bosanske
vlade i neto se oruja proizvodilo u njima,
usprkos nedostatku sirovina. Gdjekad bi i oruane
snage bosanske vlade zarobile neto vojnog
materijala od srpske vojske. U
najspektakularnijoj od takvih operacija, u
svibnju, sjeverno od Tuzle zarobljena je itava
jedna kolona oklopnih vozila. Bosancima je
oduvijek najvie nedostajalo tekih oklopnih

vozila, topova i protutenkovskog oruja. U rujnu

se raunalo da posjeduju svega dva tenka i dva
oklopna transportera (APC), dok je srpska vojska
u Bosni i Hercegovini imala 300 tenkova, 200
oklopnih transportera, 800 topova i 40 borbenih
aviona.21 Poslije, u lipnju 1993., procijenjeno je
da su Bosanci u meuvremenu zarobili oko 40
tenkova i 30 oklopnih transportera, kao i vei
broj lakih topova. Istodobno se smatralo da
hrvatske snage posjeduju otprilike 50 tenkova i
vie od 100 topova.22
Pa ipak, usprkos ovom izrazito neravnopravnom

odnosu snaga, i usprkos neprekidnom dotoku goriva
i zaliha srpskim jedinicama, povijest rata 1992.
godine obiljeena je uglavnom stagnacijom od onog
trenutka kad su se hrvatske i bosanske snage
organizirale kako treba, potkraj svibnja 1992. U
iduih devet mjeseci srpske su snage mahom
zadrane na svojim poloajima, a na nekim su
podrujima ak i potisnute: poglavito u
Hercegovini u svibnju i lipnju, oko Go-rada u
kolovozu, oko "koridora" kod Brkoga u
sjeveroistonoj Bosni na mahove cijele te jeseni
i u nekim dijelovima doline Drine u istonoj
Bosni u sijenju 1993. Postojala je razlika u
taktici dviju strana, a ona je izraavala razliku
i u psihologiji i motivaciji. Glavna je taktika
srpske strane bila ona ista koja je primijenjena
i u Hrvatskoj: drati se na pristojnoj
udaljenosti i pripremati pjeaki napad
granatiranjem tjedne i tjedne, pa i mjesece i
mjesece. Mnogi od regruta koji su sluili u toj
bivoj jugoslavenskoj armiji nisu bili onoliko
motivirani da napadaju muslimanske i hrvatske
kue koliko su vlasnici tih kua bili motivirani
da ih brane.23 Da je bosanska

21
US Congressional Record, 30. rujna 1992.
22 Gow, "One Year of War", str. 2-3.
23 Kako se rat razvijao, dakako da je bilo sve vie sluajeva da su i Muslimani i

Hrvati razarali srpske kue, ali je i dalje ostao velik nerazmjer, i u strategiji i u taktici.
321
vlada mogla ostvariti normalno pravo svake drave

da nabavi oruje za obranu svoga naroda, sva je
prilika da bi Srbi bili potisnuti s mnogih
zauzetih podruja u Bosni i Hercegovini, pa ako
njihovi vode i ne bi doivjeli totalni poraz,
barem bi doivjeli toliko neuspjeha da bi
shvatili kako se nee dokopati svih teritorija
koje su kanili osvojiti. Moda bi tada rat
zavrio za etiri do est mjeseci. Ali to se nije
dogodilo zato to su se isporuci oruja bosanskoj
vladi otro usprotivili takvi dravnici kao to
je Douglas Kurd, koji je tvrdio da bi se
doputenjem da se Bosanci uspjenije sami brane
"samo produljili ratni sukobi".
Prvi znak mogue promjene u politici Zapada javio

se na poetku kolovoza 1992., kad su se neki
novinari i jedna televizijska ekipa uspjeli
probiti do srpskih koncentracionih logora u
sjevernoj Bosni. Tada su prvi put obini birai
na Zapadu - i politiari - vidjeli svojim oima
nevjerojatne dokaze onoga stoje snalo velik dio
muslimanskog puanstva u tim krajevima. Za te su
injenice znali, ili su morali znati, Ujedinjeni
narodi i vlade na Zapadu, jer su predstavnici UN
u oblinjim podrujima u Hrvatskoj esto

izvjetavali o tim logorima u protekla dva

mjeseca, a u izvjetaju Meunarodnog drutva za
ljudska prava od 29. svibnja navedeni su mnogi
primjeri kako su muslimanski civili pohvatani i
pozatvarani po kolama i drugim centrima, a u
nekim sluajevima i pobijeni.24 Na poetku lipnja
bosanska je vlada objavila popis od 94 mjesta za
koja se znalo da Srbi u njima imaju svoje zatvore
i koncentracione logore, zajedno s procjenom
broja ljudi pobijenih do tada u njima - 9300
osoba.25 Dakako da to nipoto nije bio ukupan broj
ubijenih civila. Osim rtava granatiranja i
bombardiranja, bilo je mnogo civila koji su
pohvatani i pobijeni po selima i gradovima diljem
Bosne i Hercegovine. U jednom posebno dobro
dokumentiranom sluaju, u muslimanskom selu
Zaklopai, pripadnici srpskih paravojnih jedinica
"likvidirali su po kratkom postupku" 16. svibnja
1992. najmanje 83 seljaka -gotovo sve mukarce iz
sela. Evo jednog tipinog iskaza svjedoka:
24
Helsinki Watch, War Crimes in Bosnia, str. 168-169; ISHR (British Section),
Human Rights and Serbia (apirografirani izvjetaj, 1992).
25 Ured za informacije bosanske vlade, "List of Concentration Camps and Prisons at

the Territory of the Republic of Bosnia and Hercegovina" (apirografirano).
322
Moj urjak Haso Hodi stajao je vani pred kuom

kad su doli etnici. Odmah su mu poeli
dovikivati daje ustaa. Moj je urjak poao prema
njima a oni su mu rekli neka im preda oruje. On
im je rekao da nema nikakvog oruja, ali da mu
mogu uzeti krave. Tada je jedan od etnika
otvorio vatru i ubio ga.26

U nekim mjestima navlas su pobijeni kolovani

Muslimani i uglednici lokalnih zajednica:
nastavnici, lijenici, odvjetnici. Podrobni
izvjetaji koji su se pojavili poslije, te iste
godine, pokazali su da se i u nekim logorima
sustavno ubijalo. A ima i nekoliko temeljito
dokumentiranih izvjetaja o enama koje su drali
u posebnim zgradama radi sustavnog silovanja.27
Na slike izmodenih logoraa politiari na Zapadu

reagirali su izrazima ogorenja i zabrinutosti.
Piui u novinama kao nezavisan komentator, lord
Owen je zatraio zrane napade protiv srpskih
snaga. Na sve ovakve pozive na intervenciju,
Douglas Hurd je odgovorio izjavom: "Bilo bi vie
nego dovoljno opravdanja za akciju. Kad bismo
vjerovali da bismo u nekoliko dana odlune vojne
akcije dokrajili ljudske patnje, nitko ne bi
imao nita protiv toga."28 Tu je on prvi put
priznao naelni stav da bi bilo dobro "poveati
koliine borbi" u kratkom roku da bi se borbe
dokrajile na dulji rok. Ali se i dalje odluno
protivio ideji da se to naelo primijeni u
praksi, da se bosanskoj vladi dopusti da se brani
svojim snagama i osiguravanjem pomoi u oruju. A
kako je jo uvijek, poput veine dravnika na
Zapadu, gledao na ratne sukobe kao na graanski
rat ("u tom ratu nema linije fronte... selo se
bori protiv sela"), razumljivo je da
26
Helsinki Watch, War Crimes in Bosnia, str. 50-55. Tad se ve naziv "etnici"
openito rabio za sve srpske paravojnc jedinice.
27 Vidi izvjetaje Tadeusza Mazovicckog "Mdecins sans frontires" i "Amm-ncsty

International" sakupljene u Bouchet, ur., Le Livre noir. O detaljnom i potresnom
svjedoanstvu jedne ene koja je bila zatoena u logoru za silovanje u Foi vidi
izvjetaj Victorije Clark, Observer, 21. veljae 1993. Neki komentatori osporavaju

autentinost podataka o organiziranom silovanju. Bosanska je vlada prikupila

pojedinosti o 13 000 silovanih ena; misija EZ procijenila u sijenju 1993. daje bilo
otprilike 20 000 takvih sluajeva (ibid., str. 460). Jasno je svakako daje silovanje u
mnogim mjestima bilo sastavni dio ope politike srpskih vojnih snaga prema civilnom
puanstvu, te da nisu bili posrijedi samo pojedinani akti nediscipliniranih vojnika.
28 Napis Douglasa Hurda, Mail on Sunday, 9. kolovoza 1992.
323
nije bio sklon da britanske postrojbe

interveniraju na kopnu - to bosanska vlada nije,
uostalom, ni traila od njega.
Budui da je Velika Britanija trenutno

predsjedala Europskom zajednicom, upravo je nju
zapalo da sazove zajedniku konferenciju EZ i UN
o stanju u bivoj Jugoslaviji. Konferencija je
odrana u Londonu u posljednjem tjednu mjeseca
kolovoza. Na njoj je jo vie dola do izraaja
nemo Zapada. John Major uspio je izmamiti
sveano obeanje od srpskih voda da e prestati
opsjedati bosanske gradove i da e predati teko
oruje pod nadzor UN. Poslije se pokazalo da su
Srbi rije "nadzor" shvatili u njenu izvornom,
etimolokom smislu: predstavnici UN smjeli su
svakog dana gledati teke topove povie Sarajeva
kako tuku po gradu. Medu drugim mjerama
dogovorenim na konferenciji bio je i pojaani
nadzor nad provoenjem sankcija protiv Srbije na
Dunavu (iako jo nije bilo drugog naina da se
zaustave natovarane teglenice osim dovikivanjem
na megafon), proglaenje zabrane letova borbenih
aviona nad Bosnom i Hercegovinom (iako nije
predvieno kako e se ta mjera provoditi) i
imenovanje ratobornog lorda Owena na mjesto lorda

Carringtona kao pregovaraa EZ (lord Owen je

smjesta odustao od zahtjeva za vojnom akcijom i
poeo tretirati Srbe u pregovorima kao
ravnopravnu stranu, s jednako valjanim
argumentima).
Meunarodna je zajednica jo jednom propustila

razmotriti osnovne uzroke sukoba. Sad je teite
prebacila na dvije razliite stvari: vojna
rjeenja (tj. primirje) za vojne probleme, a
humanitarna rjeenja za humanitarne probleme.
Premda je izraz "etniko ienje" bio ve u
opoj uporabi, i dalje je prevladavalo miljenje
da je bitni problem vojni, a da je bjeanje
progonjenog i teroriziranog puanstva samo
popratna pojava ratnih sukoba. Stoga je masovno
bjeanje proglaeno humanitarnim problemom koji
e se "rijeiti" tako da se izbjeglice smjeste u
izbjeglike logore izvan Bosne i Hercegovine. Jo
uvijek nije bilo posve jasno da etniko ienje
nije bilo samo popratna ratna pojava. To je
zapravo bio glavni dio itavog politikog plana
koji je trebalo ostvariti ratnim sredstvima,
naime stvaranje homogenih srpskih podruja koja
e se na kraju moi pripojiti drugim srpskim
podrujima, pa i samoj Srbiji, kako bi se
stvorila Velika Srbija.
Humanitarna pomo prikupljena u vanjskom svijetu

nedvojbeno je spasila mnoge ivote. Ipak, imala
je i neke neeljene posljedice
324
koje su se mogle predvidjeti: lokalne jedinice

tretirale su ih kao svoje linije opskrbe pa su

redovito oduzimale po etvrtinu tovara robe koja
se prevozila preko njihova podruja, a
iskamivale su i velike svote novca.29 Privatnim i
javnim humanitarnim agencijama, koje su ulagale
velike napore da dostave hranu i lijekove u Bosnu
i Hercegovinu u drugoj polovici 1992. godine,
pridruio se i vei broj jedinica Unprofora (do
kraja godine bilo je ve gotovo 8000 ljudi), ija
uloga nije bila jasna, osim da tite humanitarne
konvoje. Meutim, politika posljedica dovoenja
u Bosnu i Hercegovinu tih malobrojnih zatitnih
snaga UN naoruanih lakim orujem, bila je ta da
su one mogle lako posluiti kao taoci. Stoga su
vlade zapadnih zemalja bile vrlo nesklone
usvojiti bilo kakvu politiku kojom bi mogle
izazvati Srbe na odmazdu protiv tih svojih slabo
zatienih jedinica. U prosincu je Velika
Britanija, koja je pripomogla da se uvede
teoretska zabrana letenja preko Bosne i
Hercegovine, bila u Ujedinjenim narodima protiv
provoenja te zabrane u praksi, jer se bojala
onoga to bi se moglo dogoditi britanskim
vojnicima u Bosni kad bi britanski lovci sruili
koji srpski avion.30
Potkraj listopada 1992. pregovarai EZ i UN lord

Owen i Cyrus Vance podastrijeli su prvi detaljni
prijedlog politikog rjeenja. Do tog su
"rjeenja" doli uzimajui u obzir zahtjeve Srba,
Hrvata i Muslimana i nastojei pronai neku toku
na sredokrai izmeu njih. Na kraju su Srbima
ponudili toliko da su Muslimani zakljuili da bi
Srbi time bili nagraeni za svoje akcije, a Srbi
su zakljuili da bi mogli dobiti jo vie ako
nastave sa svojim akcijama. Prema tom planu, koji
je u osnovi bio djelo finskog diplomata Marttija

Ahtisaarija, Bosna i Hercegovina bi bila

podijeljena na niz "autonomnih provincija" ili
kantona koji bi imali gotovo sve funkcije dravne
vlasti, ukljuujui i voenje politike. Saveznoj
vladi Bosne i Hercegovine preostali bi samo
resori narodne obrane i vanjskih poslova. Srbi su
se i dalje tomu planu protivili pa kad je plan
objav-
29 U izvjetaju Thomasa O'Bricna amerikoj humanitarnoj agenciji AID u sijenju

1993. tvrdi se da je... srpskim vojnim zapovjednicima predano 23 posto od ukupne
koliine humanitarne pomoi UN" (Sharp, Bankrupt in the Balkans, str. 14).
30 Zona zabranjenih letova dogovorena je u naelu u kolovozu 1992, a Ujedinjeni

narodi proglasili su je tek u listopadu; mjere provoenja te odluke obavljene su
napokon u travnju 1993, ali se ta zabrana i dalje rutinski krila.
325
Ijen u svojoj konanoj verziji u enevi u

sijenju 1993., saveznoj je vladi u njemu oduzet
ak i resor narodne obrane.31
Dobre strane Vance-Owenova plana bile su zahtjev

da se izbjeglicama dopusti povratak kuama u
itavoj Bosni i Hercegovini, i uvjet da srpski
kantoni ne budu povezani na taj nain da se mogu
danas-sutra lako svi skupa pripojiti Srbiji. Na
alost, oba ta vrijedna naela bila su u izravnom
protuslovlju s ostatkom plana, pa i sa
stvarnou. U planu su bile kantonima zajamene
sve zakonodavne, pravosudne i izvrne ovlasti
(meu njima i voenje samostalne politike), tako
da je bilo teko vjerovati da bi se muslimanske
izbjeglice mogle bez opasnosti vratiti u kantone
pod srpskom vlau.32 A u zbilji su podruja pod
srpskom vlau bila ve meusobno povezana, i

srpski vojni zapovjednici ne bi se nipoto

odrekli tih linija koje su bile kljuni element u
njihovim planovima.
Ali pokazalo se da je jedna znaajka Vance-

Owenova plana, kako je bio izloen, ne samo
neizvediva nego i neobino tetna. U sijeanjskoj
verziji, za razliku od prvobitne verzije
predoene u listopadu, kantoni su na zemljovidu
dobili "etnike" oznanice, a istodobno je
stvoren dojam da te granice nisu jo konane. To
je izazvalo uinak koji se mogao predvidjeti, a
to je da iznova potakne jagmu za teritorije.
Najgore je od svega bilo to stoje potaknulo
nadmetanje izmeu hrvatskih i muslimanskih snaga
za neke dijelove srednje Bosne, gdje je ivjelo
izmijeano muslimansko i hrvatsko puanstvo.
Nakon embarga na uvoz oruja, ovo je bio drugi
veliki doprinos Zapada unitenju Bosne i
Hercegovine, jer je izazvalo pravi graanski rat
i razbilo hrvatsko-muslimanski savez koji je bio
jedina uinkovita barijera srpskom nadiranju.
Vidjeli smo ve daje bilo napetosti izmeu

vodstava Muslimana i Hrvata u Bosni i
Hercegovini. U rujnu 1992. doznalo se da je
hrvatski voda Mate Boban zapovjedio postrojbama
HVO-a da prestanu pomagati armiji Bosne i
Hercegovine u njenim nastojanjima da probije
blokadu Sarajeva.33 U listopadu je dolo do sukoba
iz-
31
Sharp, Bankrupt in the Balkans, str. 16-17; Hayden, "Partition of Bosnia", str. 9-10.
32 Meunarodna konferencija o bivoj Jugoslaviji, "Agreement for Peace in Bosnia

and Herzegovina" (apirografirano), lan l. i II.
33 Prema izvjetaju objavljenom u East European Reporteru, sv. 5, br. 6 (studeni--

prosinac 1992), str. 64.
326
medu muslimanskih i hrvatskih lokalnih jedinica u

Travniku i Prozoru, i do ogorenih meusobnih
optubi zbog pada Jajea u srpske ruke. Ipak, jo
nije bilo okraja veih razmjera medu njima i
opi vojni savez bio je i dalje na snazi.
Situacija se malo-pomalo pogoravala pod
utjecajem Vance-Owenova plana na poetku 1993.
godine. U veljai su pripadnici HVO-a opkolili
muslimanske snage u Gornjem Vakufu, a na podruju
izmeu Viteza i Kiseljaka (u osporavanoj zoni na
zemljovidu Vance-Owenova plana) i muslimanske i
hrvatske lokalne jedinice provodile su neto to
je u jednom izvjetaju nazvano "etnikim
ienjem na svoju ruku."34 Na poetku travnja
izbile su teke borbe izmeu Muslimana i Hrvata u
srednjoj Bosni, na podruju izmeu Travnika,
Viteza i Zenice.35 Specijalni izvjestitelj UN za
ljudska prava Tadeusz Mazowiecki podnio je
sljedeeg mjeseca izvjetaj u kojem je jasno
upozorio da Vance-Owenov plan potie etniko
ienje, ali tada je ve bilo kasno.36
Posljedice embarga na uvoz oruja i Vance-Owenov

plan zajedno fatalno su oslabili vojni otpor koji
se do tada pruao Srbima. Jo u sijenju 1993.
javljalo se kako su srpske snage odbaene na vie
podruja, napose u kraju oko Bratunca u dolini
Drine.37 Meutim, pomanjkanje streljiva ozbiljno
je ugroavalo bosanske obrambene snage, pa su u
prvim mjesecima 1993. srpske snage prele u napad
na nekoliko muslimanskih enklava koje su se jo

odrale u istonoj Bosni na podruju to su ga

osvojili Srbi. Usprkos nekim inicijativama
zapovjednika zatitnih snaga UN generala
Morillona, o kojima se uvelike pisalo, i akcijama
amerikih vojnih zrakoplova koji su bacali pomo
puanstvu s pomou padobrana, te enklave nisu
mogle odoljeti napadima. Srebrenica, koja je
potkraj srednjega vijeka, sa svojim njemakim
rudarima, dubrovakim trgovcima i franjevcima,
bila najbogatiji grad u unutranjosti na zapadu
Balkana, pretvorila se u golem izbjegliki logor
koji je zaudarao po ljudskom izmetu. Kad su pak
strani promatrai napokon uli u epu, zatekli su
posve pust grad, nalik na naputen brod, jer kad
je braniteljima ponestalo
34
Prema izvjetaju Roberta Foxa, Daily Telegraph, 2. oujka 1993.
35 Moore, "Endgame in Bosnia", str. 20.
36 Prema izvjetaju Michaela Binyona, Times, 20. svibnja 1993.
37 Prema izvjetaju Tima Judaha, Times, 1. sijenja 1993.
327
municije, ljudi su pobjegli u okolna brda i

zavukli se u spilje, a ivjeli su od amerike
pomoi bacane iz zraka.31*
Pod tim vojnim pritiskom, bosanska se vlada u

oujku i travnju pribliila prihvaanju Vance-
Owenova plana. Gotovo da vie nije bilo nade da
e Zapad ukloniti glavni uzrok njihovoj vojnoj
slabosti, embargo na uvoz oruja. I amerika i
njemaka vlada bile su zakratko pokazale namjeru

da ukinu taj embargo, ali ih je Douglas Hurd

uspio energinim uvjeravanjem odvratiti od tog
nauma.39 ak ni otvorena intervencija lady
Thatcher na britanskoj i amerikoj televiziji
sredinom travnja nije pokolebala vlade tih
zemalja. Posebice je britanska vlada bila
opinjena Vance-Owenovim "mirovnim procesom" pa
nije htjela ni uti za neki potez koji bi ga
eventualno mogao ugroziti - premda u to vrijeme
vie nije trebalo biti vidovit da se ustvrdi kako
"i slijepac vidi da se Vance-Owenov plan nee
nikad ostvariti".40
Jedini nain na koji bi Srbi mogli bar simbolino

prihvatiti Vance--Owenov plan bio je uvjetovan
oitom pretpostavkom da bi to za njih bio tek
privremeni predah na putu do potpunog
odcjepljenja teritorija koje su osvojili. Na toj
je bazi Slobodan Milosevic nagovorio Radovana
Karadia da potpie Vance-Owenov plan na
posebnom sastanku u Ateni 2. svibnja 1993. Osnovu
srpskog pristupa objasnio je Dragoslav Rani,
pouzdanik i glasnogovornik nacionalistikog
ideologa Dobrice osia (koji je tada bio
predsjednik krnje, srpsko-crnogorske
Jugoslavije): "To je tek prva faza," rekao je on.
38
Prema izvjetaju Joel Brand, Times, 11. svibnja 1993.
39 Prema izvjetaju Robina Gedyea, Daily Telegraph, 18. veljae 1993: "G. Hurd je
izjavio da je on jasno kazao kako treba uspostaviti ravnoteu izmeu njemakog
gledita da je opskrba Muslimana orujem jedini poteni nain da im se dopusti da se
brane, i opasnosti da se ratni sukobi pojaaju." G. Hurd nije objasnio kako se zahtjev
da se Njemaka pokori drugom od ova dva protuslovna miljenja moe nazvati
uspostavljanjem ravnotee meu njima.
40 Nadam se da mi se moe oprostiti to ovdje navodim svoje rijei iz lanka koji sam
napisao za Daily Telegraph (2. travnja 1993). Ministar vanjskih poslova odgovorio mi
je pismom objavljenim 5. oujka u Daily Telegraphu, u kojem je skovao izriaj

"ravnopravno polje ubijanja" da bi oznaio posljedice ukidanja embarga na uvoz

oruja. Izraz "polje ubijanja" izmiljen je zapravo da definira situaciju slinu onoj koja
je ve nastala na mnogim podrujima Bosne zahvaljujui politici koju je podravao g.
Hurd.
328
"To nee biti duga vijeka. ak ni lord Owen ne

vjeruje u to." Nadodao je da e Muslimanima na
kraju ostati "balkanski Lesotho", a da e Srbi
dobiti sve to ele.41 Meutim, mnogi su srpski
politiari i vojni zapovjednici u Bosni vjerovali
da mogu dobiti sve to ele a da se i ne moraju
igrati prihvaanja Vance-Owenova plana. Osobito
je snaan otpor prema tom planu bio medu onim
srpskim politiarima koji su, u stvari, postali
osobni gospodari veih lena, pa nisu eljeli da
im se vlast potkree bilo kakvim administrativnim
mjerama.42 Oni su odbacili plan koji je Karadi
potpisao u Ateni, i organizirali "referendum" 15.
svibnja, poto su prethodno uspjeli nagovoriti i
srpske vojnike i seljake da ga odbace. Njih je u
tome podupirao i general Mladi koji se, po svemu
sudei, nikako nije slagao s Miloeviem u
taktikom pogledu. Milosevic je nekoliko dana
javno tvrdio da e zatvoriti granicu izmeu
Srbije i Bosne, ali je odbio dopustiti
meunarodnim promatraima da nadziru granicu, a
nakon dva tjedna opet je potekla pomo iz Srbije
u Bosnu.43
Konani je nalog za izvrenje smrtne osude nad

Bosnom i Hercegovinom izdan 22. svibnja u
Washingtonu, na sastanku ministara vanjskih
poslova Velike Britanije, Francuske, panjolske,
Rusije i SAD. Prestalo se govoriti o eventualnim

zranim napadima koji su prije sastanka u Ateni

posluili kao prijetnja Srbima. Naputena je ak
i zamisao o provoenju Vance-Owenova plana u
djelo. Umjesto toga, odlueno je da se ostacima
od dva milijuna Muslimana u Bosni i Hercegovini
dopusti da se okupe u nekoliko takozvanih
"zatienih zona", u kojima im sigurnost nije
zapravo zajamena: uvat e ih zatitne snage UN
koje nemaju pravo uzvratiti vatrom ako Srbi
napadnu Muslimane, nego samo ako napadnu njih,
vojnike UN.44 Kad je predsjednik Izetbegovi
doznao za taj sporazum - vanjski ministri nisu se
ak potrudili ni da se posavjetuju s njim - on je
izdao ovo priopenje: "Ako meunarodna zajednica
nije spremna braniti naela koja je sama
proglasila za svoje temelje, neka onda
41
Prema izvjetaju Tima Judaha, Times, 3. svibnja 1993.
42Ovaj je argument istaknuo u razgovoru sa mnom Kcmal Kurspahi, urednik

Osloboenja.
43 Prema izvjetaju Michaela Montgomeryja, Daily Telegraph, 8. svibnja 1993.
44 Priopenje Odjela za informacije Foreign Officea.
329
to otvoreno kae, kako narodima Bosne i

Hercegovine tako i svim narodima svijeta! Neka
onda proglasi i novi kodeks ponaanja prema kojem
e sila biti prvi i posljednji argument."45 U
preostalim ljetnim mjesecima oni koji su se
sluili tim argumentom - Slobodan Milosevic,
Franjo Tuman i vjeito prilagodljivi lord Owen -
iznijet e niz sirovijih, neprikrivenih planova

za podjelu Bosne i Hercegovine na tri drave.

Nije vie bilo toliko vano hoe li zajednika
bosanska "konfederalna drava" biti pokrivena bar
smokvinim listom ili nee. Po svakoj verziji tog
plana predvieno je stvaranje nekakvog
muslimanskog Bantustana nesposobnog za ivot,
rjeenje koje najodluniji od Muslimana
protjeranih sa svojih ognjita nee nikad
prihvatiti. Za takvu projekciju, s dugoronom
nestabilnou koju e komadanje Bosne izazvati u
cijeloj toj regiji, lord Owen je rekao da nije
"idealno rjeenje". Da budemo toniji, nije to
nikakvo rjeenje.
Kad se osvrnemo na povijest ovoga rata, vidimo da

pravi uzroci unitenja Bosne lee izvan nje same
i da su dvojaki: prvo, politika strategija
srpskog vodstva, a zatim neshvaanje i kobno
upletanje dravnika sa Zapada. Pa ipak, svaki
promatra koji je pratio gotovo nezamisliva
zvjerstva poinjena u ovom ratu (zvjerstva
poinjena ponajprije i u najveoj mjeri na
Muslimanima i Hrvatima, a poslije i na Srbima),
gdjekad se ipak pita ne krije li se nekakva
duboka psihoza u puanstvu Bosne i Hercegovine
kao cjeline koja je napokon izbila na povrinu.
Ne moe se zanijekati da ima nekih jezovitih
obiaja, kao stoje masakriranje leeva, ije se
poznavanje prenosilo s koljena na koljeno u nekoj
vrsti tradicije iz ranijih ratova i narodna
sjeanja - seui u najmanju ruku do pria o
krvolonim martolozima iz 16. stoljea. Bilo je
svakako i staraca koji su jo pamtili takve
grozote iz Drugog svjetskog rata. Ali misliti da
je ovaj rat u Bosni i Hercegovini neka vrsta
spontanog nastavka meunacionalnih krvavih sukoba
iz Drugog svjetskog rata znailo bi itati

scenarij koji su priredili Karadi i Milosevic.
Zvjerstva u Bosni i Hercegovini 1992. godine nisu

poinili starci, pa ak ni oni mladi Bosanci koji
ne mogu oprostiti ono to se do-
45 Priopenje Ureda za informacije bosanske vlade.
330
godilo u Drugom svjetskom ratu. Primjer su dali

mladi gradski gangsteri iz Srbije, sa skupocjenim
tamnim naoalama, pripadnici paravojnih jedinica
koje su ustrojili Arkan i drugi. I premda su
pojedinci koji su to radili moda nalazili
nekakav patoloki uitak u tim zvjerstvima,
zapravo su oni samo provodili u djelo racionalnu
strategiju svojih politikih voda - pomno
smiljenu metodu da protjeraju pripadnike dvaju
naroda i podbune pripadnike svoga, treeg naroda.
Poto sam petnaestak godina esto putovao po
Bosni, i boravio u muslimanskim, hrvatskim i
srpskim selima, ne mogu povjerovati u tvrdnju da
su u toj zemlji neprestano tinjale nacionalne
mrnje. Ali gledajui program Televizije Beograd
1991. i 1992. godine, shvatio sam zato su obini
bosanski Srbi povjerovali da su ugroeni od
ustakih hordi, fundamentalistikog dihada ili
ega god bilo. Ba kao to je nezavisni
beogradski novinar Milo Vasi rekao amerikoj
publici: bilo je to isto kao kad bi Ku Klux Klan
preuzeo svu televizijsku mreu u Americi:
"Zamislite Sjedinjene Drave u kojima bi se
svaka, pa i najmanja TV stanica drala navlas
iste ureivake - linije koju bi diktirao David
Duke. I vi biste onda za pet godina imali rat".46

Ipak, moda je najbolji komentar taktike

Miloevia i Karadia, i onoga to su qni
postigli u Bosni i Hercegovini - vie od 150 000
mrtvih, vie od 2 milijuna ljudi protjeranih sa
svojih ognjita, popaljena i razorena sela i
gradovi, i nekoliko stotina damija i crkava
namjerno dignutih u zrak - dao jedan drugi
povjesniar govorei o tome kako je jedna druga
zemlja ogrezla u krvi:
Kao i protagonisti u romanu Dostojevskaga

Bjesovi, boljevici su morali prolijevati krv da
bi vezali svoje kolebljive pristae sponom
kolektivne krivnje. Stoje nedunije rtve
boljevika partija imala na savjesti, to su vie
obini boljevici morali pojmiti da nema uzmaka,
da nema kolebanja, da nema kompromisa, da su
neraskidi-vo vezani za svoje voe, i da mogu samo
stupati s njima do "konane pobjede", bez obzira
na cijenu...*1
46 Prema izvjetaju iz New Yorkera, 15. oujka 1993.
47 Richard Pipes, prema citatu u knjizi Lieven, Nicholas II, str. 246.
331

UMJESTO POGOVORA
Knjiga britanskoga historiara i publicista Noela

Malcolma Povijest Bosne (izvorno: Bosna-
kratkapovijest) djelo je potpuno jedinstveno u
cjelokupnoj dosadanjoj bosanistici. U njemu je,
naime, prvi put obuhvaena cijela epoha bosanske
povijesti od prvih spomena imena zemlje u X.
stoljeu, pa do 1992. godine, kada seje na nju
sruila posljednja u nizu povijesnih katastrofa:
velikosrpski osvajaki rat.
To bi, ta sveobuhvatnost, bilo ve i samo po sebi

dovoljnim razlogom za provoenje i
"nostrifikaciju" ove knjige. Uz to, italac e se
brzo uvjeriti kako Malcolmov postupak odlikuju i
dodatne vrijednosti: izrazito iv i komunikativan
stil, impresivna irina znanja i obavijetenosti,
rafinirana intelektualna sposobnost za
razumijevanje svih razliitosti kojima je Bosna
kua kroz cijelo to milenijsko razdoblje, te onaj
najrjei dar pregledne, skladne i tene sinteze
ogromnoga i raznorodnog materijala, kao i
akcentiranja bitnih vorita te komplicirane
povijesti - sve na tako malomu prostoru.
No, ima povrh toga jo neto to Malcolmovu

knjigu preporuuje kao sasvim sigurno
nezaobilaznu u svim buduim znanstvenim ali i

politikim raspravama o Bosni. To je onaj novi

idejni obzor to ga autor demonstrira, a o ijemu
fatalnome nedostatku u dosadanjim pristupima
anatomski precizno pie Sreko M. Daja, prvi
meu bosanskim povjesniarima koji ga je sustavno
i metodoloki domi-ljeno primijenio (bavei se
osmanskom epohom bosanske povijesti u kapitalnome
djelu Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i
Hercegovine 1463.-1804. - predemancipatorska
faza): Bosna je geopolitiki prostor u kojemu se
nalaze tri razliita civilizacijska sloja, tri
razliite povijesti, odnosno tri razliita
gledanja na prolost ovoga prostora, koje ni
povjesniari nisu uspjeli pribliiti, odnosno
dovesti do znanstvenog konsenzusa barem u bitnim
pitanjima. Umjesto toga svaka grupa bavi se vie-
manje samo svojom povijeu, gleda je u
idealiziranom ili heroiziranom obliku, a za
paralelne povijesti svojih najbliih susjeda
jedva zna i u njima vidi vie-manje neto tue -u
Bosnu uneseno pod sumnjivim okolnostima.
Svojatanje Bosne i Her-
333
cegovine na temelju navodnih povijesnih injenica

prisutno je na vrlo naglaxen nain u svim trima
bosanskohercegovakim grupacijama.
Uz novi autorov predgovor, ovo izdanje istovjetno

je izvorniku, osim nekih neznatnih prestilizacija
i sitnih materijalnih korekcija, te nekih
intervencija koje se, u formi zasebnih,
zvjezdicama oznaenih fusnota, izravno
naslanjanju na tekst. Te intervencije rezultat su

ive i, slobodno mogu rei, intelektualno vrlo

ugodne diskusije izmeu autora te izdavaa i
urednika knjige. Svaka za se i sve zajedno, one
e itaocu same najbolje predoiti sadraj i
smjer tih razgovora i razmjene argumenata. Do
jedne, pak, izmjene dolo je na traenje i po
ideji urednika, sa ime se je autor koncilijantno
sloio, traei tek da bude zabiljeena. Rije je
o nazivu jezika kako ga u izvorniku autor
dosljedno koristi: hrvatski ili srpski. Domaemu
itaocu nepotrebno je obrazlagati potrebu
promjene takvoga naziva. Tek, rije-dvije o
nainu promjene u ovoj knjizi: nije se ilo za
stvaranjem novoga politiko-nacionalnog
konstrukta, nego se, naprosto, od mjesta do
mjesta traio ekvivalent najprikladniji
konkretnomu povijesnom kontekstu.
Lako je mogue, kao kod svih djela velikoga

zahvata i zamaha - a koja se, pak, tako bolno
tiu svih naih pojedinanih i nae zajednike
sudbine - da e italac i u ovoj knjizi nai
mjesta koja nee izazvati njegovo odobravanje.
Tako, odluujem se (nadajui se da time ne
izlazim iz okvira pristojnosti) problematizirati
nain na koji autor na vie mjesta uzima Ivu
Andria kao povijesno-poli-tiku referencu,
sluei se njegovom politikom biografijom i
tekstom njegove doktorske dizertacije. Primjedba
se svodi na ovo: An-dri i njegov opus injenica
su kulturne i umjetnike, knjievne, a nimalo
politike i vrlo sporedno povijesne
referentnosti. Zato nije previe produktivno i
adekvatno koristiti ga na taj nain; zakljuci
tako izvedeni trpe od male valjanosti.
No, poduhvat Noela Malcolma u globalu tako je

suveren, tako nepogreiv u punktiranju kljunih

toposa, najvanijih fenomena i najozbiljnijih
problema bosanske povijesti, da i kad pronalazimo
pojedinane primjedbe, moramo to initi s puno
skromnosti i zahvalnosti u isti mah.
Urednik U Zagrebu, 29.3.1995.
334

POJMOVNIK
aga izvorno znaenje: gospodar ili stariji

janjiarski asnik. Uobiajeno znaenje u
Bosni: zemljoposjednik, vlastelin iju su
zemlju obraivali kmetovi; nii plemi (nii
u rangu od bega)
agaluk uobiajeno znaenje u Bosni: posjed

agin (na kojem su vladali tradicionalni
feudalni zakoni u odnosima izmeu vlastele i
kmetova). Posebno znaenje: dravni teritorij
kojim upravlja aga
ahdnama povelja kojom je sultan odobravao

stanovite povlastice ajan izabrani mjesni
dunosnik ili poglavar
aspra otomanska novana jedinica, novi koji

je prvobitno sadravao tri grama srebra, ali
je poslije vieput devalvirao (oko sredine
16. stoljea bilo je u njemu ve manje od dva
grama srebra, a od poetka 17. stoljea manje
od jednog grama)

beg vlastelin ili zemljoposjednik (vii u

rangu od age)
beglerbeg zapovjednik pokrajine,

administrator velike oblasti; titula pae od
tri tuga (v. tug); veliki vezir ili namjesnik
sultanov u Bosni
begluk begova zemlja na kojoj nije bilo

kmetskih odnosa, nego ju je beg davao u zakup
ili sam obraivao
bezistan natkrivena trnica na kojoj se

prodaje bez (tanko platneno tkanje proarano
svilenim nitima) i druge vrste tekstila
bogumil srednjovjekovni dualistiki heretik u

Bugarskoj
bosanica pismo koje se rabilo u

srednjovjekovnoj a i otomanskoj Bosni,
izvedeno iz irilice
etnik tradicionalni srpski naziv za

gerilskog borca, primijenjen na vojne snage
Drae Mihailovia u Drugom svjetskom ratu.
Taj je naziv isto tako uobiajen za srpske
paravojne postrojbe u ratu u Hrvatskoj i

Bosni od 1992. godine do danas (posebice za

srpske paravojne jedinice Vojislava Seelja)
ifiluk privatni posjed uzet u zakup od

spahije
defter popis poreznih obveznika u Otomanskoj

Carevini
devirma danak u djeacima, skupljanje

kranske muke djece koja su se preobraala
na islam i obuavala za janjiare i carske
slubenike
djed poglavar Crkve bosanske
dizja glavarina koju su plaali Nemuslimani
335
ejalet provincija Otomanske Carevine (najvea

upravna jedinica koja je

po svojoj veliini odgovarala jednoj ili vie
suvremenih drava) gost vii lan hijerarhije
Crkve bosanske Grenzer (grencer) austro-
ugarski graniar ili krajinik, stanovnik
Vojne


krajine u Hrvatskoj

gro (Groschen) najmanja austrijska novana

jedinica hamam tursko javno kupalite hara
porez ili namet koji su plaali Nemuslimani
(prvobitno porez na

zemlju, ali se poslije stopio sa "dizjom" u
neku vrstu glavarine) has veliki feudalni
posjed u Otomanskoj Carevini hia samostanska
zgrada Crkve bosanske imam islamski sveenik
janjiar otomanski vojnik, prvobitno unovaen
kao sultanov rob preko

institucije "devirme", ali od sredine 17.
stoljea regrutirali su se

za tu svrhu obini muslimani kadija (kadi)

sudac i poglavar "kadiluka" kadiluk
teritorijalna jedinica kojom upravlja
"kadija" kadizdeler lanovi ultraortodoksne
muslimanske sekte u 17. stoljeu kajmakam
vojno-gradanski naelnik grada ili oblasti
kanun-i rava tradicionalni otomanski zakonik
koji je propisivao kako

treba da se vlada "raja" kapetan prvobitno, u

Bosni, vojni administrator u pograninoj zoni.

Poslije administrator "kapetanije",
teritorijalne jedinice, koji je imao

iroka ovlatenja i ija je funkcija bila
nasljedna kapetanija teritorijalna jedinica

pod upravom "kapetana" Karavlah ("Crni Vlah")

Rom rumunjskog porijekla u Bosni katar
srednjovjekovni dualistiki heretik u
Francuskoj, pataren, naziv

se odnosio kadikad i na bogumile kaza vidi

"kadiluk" kristian u otomanskim dokumentima
naziv koji se rabio za obinog

pripadnika Crkve bosanske

krstjanin pripadnik Crkve bosanske koji je

obitavao u samostanu, "hii" mahala manja
gradska etvrt manihejac pristaa maniheizma,
pogansko-kranske sekte, koju je

osnovao Perzijanac Manes (Mani, Manichaeus) u
3. stoljeu. Poslije

se ta rije rabila i kao opi naziv za
dualistike heretike u kranstvu martoloz
naziv kojim su Turci nazivali krane (Vlahe
ili Srbe) koji su

sluili kao vojnici u pograninim gradovima i
bavili se pljakom MBO "Muslimanska bosanska
organizacija", stranka Adila Zulfikarpaia
336
medresa muslimanska srednja vjerska kola

mekteb muslimanska osnovna kola


Morlak ime kojim su (esto u pogrdnom smislu)

nazivali stanovnike Dalmatinske Zagore,
podjednako pripadnike katolike i pravoslavne
vjere

muselim visoki otomanski slubenik

paa visoki turski civilni i vojni in;

general; plemika titula

paaluk teritorij kojim upravlja paa

pataren naziv kojim su se sluili Dubrovani

i Talijani govorei o pripadnicima Crkve
bosanske (u Italiji su ga primjenjivali i na
talijanske katare)

potur obini islamizirani slavenski seljak u

Bosni (vjerojatno potjee od turske rijei
"potur" koja znai vrstu nabranih hlaa kakve
su nosili seljaci)

raja prvobitno, neotomanski pokoreni narod

(muslimani i krani). Od 19. stoljea obino
se taj naziv odnosio samo na nemuslimanske
podanike

reis-ul-ulema poglavar muslimanske vjerske

zajednice

sandak prvobitno vojni okrug, a zatim

upravna jedinica u Otomanskoj Carevini

sandak-beg predstojnik "sandaka"


SDA "Stranka demokratske akcije" koju vodi

Alija Izetbegovi

SDS "Srpska demokratska stranka", osnovana

najprije u Kninu, a zatim i u Bosni, gdje je
vodi Radovan Karadi, pod nadzorom Slobodana
Miloevia u Beogradu

spahija turski feudalni konjanik;

veleposjednik, vlastelin

starac vii lan hijerarhije Crkve bosanske

strojnih lan hijerarhije Crkve bosanske

erijat islamski sveti zakon zasnovan na

Kur'anu

tekija derviko sjedite

timar feudalno dobro, posjed

timariot vlasnik "timara"

tug konjski rep na stijegu pae kao znak

dostojanstva, osobito u ratu

vakuf zaklada koja slui za muslimanske

vjerske i humanitarne svrhe

vezir najvii upravni in u Otomanskoj

Carevini

vilajet provincija Otomanske Carevine (ovaj

je naziv slubeno zamijenio prijanji

"ejalet" 1864. godine)

Vlah potomak romaniziranih stanovnika Balkana

prije dolaska Slavena. Turci su nazivali
Vlasima sve krane

vojnuk kranski (srpski ili vlaki) vojnik i

pljaka
337

BIBLIOGRAFIJA
Ova je bibliografija ograniena na popis onih

djela koja se spominju u tekstu ili u napomenama
ove knjige (izuzev novinskih izvjetaja i izjava
ili priopenja, o kojima su potpuni podaci
navedeni u napomenama).
Abtheilung fr Kriegsgeschichte des k. k. Kriegs-

Archivs, Die Occupation Bosniens und der
Hercegovina durch k. k. Truppen im Jahre 1878
(Be, 1879.)
Der Aufstand in der Hercegovina, Sd-Bosnien und

Sd Dalmatien 1881-1882 (Be, 1883.)
Akademia e shkencave e R.P.S. te Shqiperise:

Instituti i gjuhesise dhe i letersise, Fjalor i
gjuhes se sotme Shqipe (Tirana, 1980.)
AJfldy, G., Bevlkerung und Gesellschaft der

rmischen Provinz Dalmatien (Budimpeta, 1965.)
Algar, H., "Some Notes on the Naqshbandi Tariquat

in Bosnia", Studies in Comparative Religion, sv.
9 (1975.), str. 69.-96.
Almond, M., Blundering in the Balkans: the

European Community and the Yugoslav Crisis

(Oxford, 1991.)
Amantos, K., Scheseis Eilend kai Tourkon apo tou

endekatou aionos mechri tou 1821 (Atena, 1955.)
Andersen, D., Miss Irby and Her Friends (London,

1966.) Andri, I., The Development of Spiritual
Life in Bosnia under the Influence of Turkish
Rule (Durham, North Carolina, 1990.) - doktorska
teza obranjena u Grazu 1924. pod naslovom Die
Entwicklung des geistlichen Lebens in Bosnien
unter der Einwirkung der trkischen Herrschaft
Andelic, P., "Periodi u kulturnoj historiji Bosne

i Hercegovine u sreujem vijeku", Glasnik
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu,
sv. 15 (1970.), str. 119.-212. Srednjovjekovni
peati iz Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 1970.)
Bobovac i Kraljeva Sutjeska (Sarajevo, 1973.)
"Barones Regni i dravno vijee srednjovjekovne

Bosne", Prilozi za istoriju, sv. 11-12 (1975.-
6.), str. 29.-4S.
338
Angelov, D., Bogomilstvoto v B'lgarija (Sofija,

1969.) von Asbth, J., Bosnien und die
Hercegowina: Reisebilder und Studien (Be, 1888.)
Avakumovi, I., Mihailoviprema nemakim

dokumentima (London,

1969.)
Baernreither, J. M., Bosnische Eindrcke (Be,

1908.) Balagija, A., Les Musulmans yougoslaves
(etude sociologique) (Alir,
1940.) Bali, S., "Der bosnisch-herzegowinische

Islam", Der Islam, sv. 44
(1968.), str. 115.-137.
Das unbekannte Bosnien: Europas Brcke zur

islamischen Welt
(Kln, 1992.)
Banac, L, The National Question in Yugoslavia:

Origins, History, Politics (Ithaca, New York,
1984.)
Baric, H., Lingvistike studije, Nauno drutvo N.

R. Bosne i Hercegovine, Djela, sv. l (Sarajevo,
1954.)
Barkan, 0. L., "Les deportations comme methode de

peuplement et de colonisations dans I'Empire
ottoman", Revue de la faculte des sciences
economique de I'Universite d'lstanbul, sv. 11
(1949.-50.), str. 67.-131.
Bartusis, M.C., The Late Byzantine Army: Arms and

Society, 1204.-1453. (Philadelphia, 1992.)
Batini, M. V., Djelovanje franjevaca u Bosni i

Hercegovini za prvih est viekova njihova

boravka, 3 sveska (Zagreb, 1881.-1887.)
Beldiceanu, N., "Sur les valaques des balkans

slaves l'epoque Ottomane (1450.-1550.)", Revue
des etudes islamiques, sv. 34 (1966.), str. 83-
132. "Les Valaques de Bosnie la fin du XVe
siecle et leurs institutions", Turcica, sv. 7
(1975.), str. 122.-134.
i I. Beldiceanu-Steinherr, "Quatre actes de

Mehmed II concernat les valaques des balkans
slaves", Sdostforschungen, sv. 24 (1965.), str.
103.-118.
Beioff, N., Tito's Flawed Legacy: Yugoslavia and

the West, 1939 to 1984 (London, 1985.)
Benac, A., ovi, B., i dr., Kulturna istorija

Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do
poetka turske vladavine (Sarajevo, 1966.)
Birge, J. K., The Bektashi Order of Dervishes

(London, 1937.)
Blau, O., Reisen in Bosnien und der Herzegowina:

topographische und pflanzengeographische
Aufzeichnungen (Berlin, 1877.)
Bogievi, V., "Emigracija muslimana Bosne i

Hercegovine u Tursku u doba Austro-Ugarske
vladavine 1878.-1918. godine", Historijski
zbornik, sv. 3 (1950.), str. 175.-188. Pismenost
u Bosni i Hercegovini (Sarajevo 1975.)
339

Bordeaux, A., La Bosnie populaire: paysages,

moeurs et coutumes, legendes, chants populaires,
mines (Pariz, 1904.)
Borst, A., Die Katharer (Stuttgart, 1953.)
Bouchet, P., ur., Le Livre noir de l'ex-

Yougoslavie: purification ethnique et crimes de
guerre (Pariz, 1993.)
Boue, A., La Turquie d'Europe, 4 sveska (Pariz

1840.)
Bowen, H., "Ayan", u The Encyclopaedia of Islam,

2. izdanje, ur., H. A. R. Gibbs, J. H. Kramers,
E. Levi-Provencal i J. Schacht, 6 svezaka
(Leiden, I960.), sv. l, str. 778.
Braude, B., "Foundation Myths of the Millet

System", u B. Braude i B. Lewis, ur., Christians
and Jews in the Ottoman Empire: The Functioning
of a Plural Society, 2 sveska (New York, 1982.),
sv. l, str. 69.-8S.
Braudel, F., The Mediterranean and the

Mediterranean World in the Age of Philip II,
prev. S. Reynolds, 2 sveska (London 1972.)
Breznik, D., ur., The Population of Yugoslavia,

izdao Centar za demografska istraivanja,
Institut za drutvene nauke (Beograd, 1974.)
Burin, S., Austria in Dissolution, prev. B. Lunn

(London, 1925.)
Byrnes, R., ur., Communal Families in the

Balkans: The Zadruga: Essays by Philip Moseley
and Essays in his Honor (Notre Dame, 1976.)
Carnegie Endowment for International Peace,

Report of the International Commision to Inquire
into the Causes and Conduct of the Balkan Wars
(Washington, 1992.)
Chadwick, O., The Christian Church in the Cold

War (London, 1992.)
Chaumette-des-Fosses, A., Voyage en Bosnie dans

les annees 1807 et 1808 (Berlin, 1812.)
Chopin, J. i A. Urbicini, Provinces danubiennes

et roumaines (Pariz, 1856.)
Cinnamus (Kinam), Epitome rerum ab loanne et

Alexio Comnenis gestarum, ur. A. Meinecke (Bonn,
1836.)
Clissold, S., ur., ,4 Short History of Yugoslavia

from Early Times to 1966 (Cambridge, 1968)
Constantine Porphyrogenitus, De administrando

imperio ("O upravljanju carstvom"), ur. G.
Moravcsik (Washington, DC, 1967.)
Coquelle, P., Histoire du Montenegro et de la

Bosnie depuis les origines (Pariz, 1895.)
Croix, Sieur de la, Memoires (Pariz, 1684.)

Curtis, W. E., The Turk and his Lost Provinces

(Chicago, 1903.)
Cabej, E., "The Problem of the Place of Formation

of the Albanian Language", u A. Buda. E. Cabej, i
dr., The Albanians and their Territories (Tirana,
1985.), str. 63.-99.
340
elebi, Evlija, Putopis, odlomci o jugoslavenskim

zemljama, uredio i preveo H. abanovi (Sarajevo,
1973.)
ubrilovi, V., "Poreklo muslimanskog plemstva u

Bosni i Hercegovini", Jugoslavenski istoriski
asopis, sv. l (1935.), str. 368.-403. Bosanski
ustanak 1875-1878, Srpska kraljevska akademija,
Posebno izdanje, sv. 83 (Beograd, 1930.)
upri-Amrein, M. M., Die Opposition gegen die

sterreichisch-ungarische Herrschaft in Bosnien-
Hercegovina (1878-1914) (Bern, 1987.)
Cirkovi, S. M., "Die bosnische Kirche", u

L'Oriente cristiano neue sto-ria della civilt,
Accademia nazionale dei Lincei, quaderno 62 (Rim,
1964.), str. 547.-S75.
Herceg Stefan Vuki-Kosaa i njegovo doba,

Srpska akademija nauka i umetnosti, sv. 376
(Beograd, 1964.)
orovi, V., Historija Bosne, Srpska kraljevska

akademija, Posebna
izdanja, sv. 129 (Beograd, 1940.) Dawkins, R. M.,

"The Crypto-Christians of Turkey", Byzantion, sv.
8
(1933.), str. 247.-27S.
Deakin, F. W. D., The Embattled Mountain (London,

1971.) Dedijer, V., The Road to Sarajevo
("Sarajevo 1914") (London, 1966) Dedijer, V., i
A. Mileti, Genocid nad Muslimanima, 1941-1945:
zbornik dokumenata i svjedoenja (Sarajevo, 1990.)
Dedijer, V., Boi, J., Cirkovi, S., i M.

Ekmei, History of Yugoslavia ("Istorija
Jugoslavije") (New York, 1974.)
Deroc, M., British Special Operations Explored:

Yugoslavia in Turmoil, 1941-1943, and the British
Response (Boulder, Colorado, 1988.)
Desboeufs, Capitaine, Souvenirs, ur. C. Deboeufs

(Pariz, 1901.)
Dini, M. J., Za istoriju rudarstva u

srednjevekovnoj Srbiji i Bosni, Srpska akademija
nauka, Posebna izdanja, sv. 240 (Beograd, 1955.)
Donia, R. J., Islam under the Double Eagle: The

Muslims of Bosnia and Hercegovina 1878-1914
(Boulder, Colorado, 1981.)
Draganovi, K., "Izvjee apostolskog vizitatora

Petra Masarechija o prilikama katolikog naroda u
Bugarskoj, Srbiji, Srijemu, Slavoniji i Bosni g.

1623. i 1624.", Starine Jugoslavenske akademije

znanosti i umjetnosti, sv. 39 (1938.), str. L-48.
Dragnich, A. N., The First Yugoslavia: The Search

for a Viable Political System (Stanford,
Kalifornija, 1983.)
Dragojlovi, D., Krstjani i jeretika crkva

bosanska, Srpska akademija nauka i umetnosti:
Balkanoloki institut, Posebna izdanja, sv. 30
(Beograd, 1987.)
341
Dragomir, S., Vlahu si Morlacii: studiu din

istoria romnismului baleanic (Cluj, 1924.)
Vlahii din nordulpeninsulei baleanice in evul
media (Bukuret, 1959.)
Dravna komisija za utvrivanje zloina okupatora

i njihovih pomagaa, Dokumenti o izdajstvu Drae
Mihailovia, sv. l (Beograd, 1945.)
Du Nay, A., [pseudonim] The Early History of the

Rumanian Language, Edward Sapir monograph series
in Language, Culture and Cognition, sv. 3
(dodatak Forumu Linguisticumu, sv. 2, br. l,
kolovoz 1977.) (Lake Bluff, Illinois, 1977.)
Durham, M. E., Twenty Years of Balkan Tangle

(London, 1920.)
Some Tribal Origins, Laws, and Coustoms of the

Balkans (London, 1928.)
Duvernoy, J., Le Catharisme, 2 sveska (Toulouse,

1976.-1979.) Dvornik, F., Byzantine Missions
among the Slavs (New Brunswick, New
Jersey, 1970.) Dakovi, L., Politike

organizacije bosanskohercegovakih katolika
Hrvata,
sv. l (Zagreb, 1985.)
Dilas, M., Wartime, prev. M. B. Petrovich

(London, 1977.) Memoir of a Revolutionary (New
York, 1973.)
Dordevi, D., "The Yugoslav Phenomenon", u J.

Held, ur., The Columbia History of Eastern Europe
in the Twentieth Century (New York, 1992.), str.
306.-344.
urdev, B., "Bosna", u The Encyclopaedia of

Islam, 2. izdanje, ur. H. A. R. Gibbs, J. H.
Kramers, E. Levi-Proven9al i J. Schacht, 6
svezaka (Leiden, I960.), sv. l, str. 1261.-1275.
Daja, S., Die "bosnische Kirche" und das

Islamisierungsproblem Bosniens und der
Herzegowina in den Forschungen nach dem zweiten
Weltkrieg (Mnchen, 1978.)
"Fineova interpretacija bosanske srednjovjekovne

konfesionalne povijesti", u J. Turinovi, ur.,
Povijesno-teolo/d simpozij u povodu 500.
obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine

(Sarajevo, 1979.), str. S2.-59. Konfesionalnost i

nacionalnost Bosne i Hercegovine (Sarajevo,
1992.) Konfessionalitt und Nationalitt Bosniens
und der Hercegowina: voremanzipatorische Phase
1463-1804, Sdosteuropische Arbeiten, sv. 80
(Mnchen, 1984.)
Emmert, T. A., "The Battle of Kosovo: Early

Reports of Victory and Defeat", uW.S. Vucinich i
T. A. Emmert, ur., Kosovo: Legacy of a Medieval
Battle (Minneapolis, Minnesota, 1991.), str. 19.-
40.
Erignac, L., La Revolte des Croates de

Villefranche-de-Rouergue (Ville-franche-de-
Rouergue, 1980.)
342
Esposito, J. L., Islam and Politics, 3. izdanje

(New York, 1984.)
Evans, A. J., Through Bosnia and Herzegovina on

Foot during the Insurrection, August and
September 1875, 2. izdanje (London, 1877.)
Illyrian Letters: A Revised Selection od
Correspondence from the II-lyrian Provinces of
Bosnia, Herzegovina, Montenegro, Albania, Dal-
matia, Croatia, and Slavonia, addressed to the
"Manchester Guardian" during the Year 1877
(London, 1878.)
Evlija elebi, vidi pod elebi

Fermendin, E., ur., Acta Bosnae potissimum

ecclesiastica cum insertis editorum documentorum
regestis ab anno 925 usque ad annum 1752,
Monumenta spectantia historian! slavorum
meridionalium, sv. 23 (Zagreb, 1892.)
Filipescu, T., Coloniile romane din Bosnia:

studiu etnografie antropo-geografie (Bukuret,
1906.)
Filipovi, M., "Struktura i organizacija

srednjovekovnog katuna", u Filipovi, M., ur.,
Simpozijum o srednjovjekovnom katunu odran 24. i
25. novembra 1961. g. (Sarajevo, 1963.), str. 45.-
108.
Filipovi, N., "Napomene o islamizaciji u Bosni i

Hercegovini u 15. vijeku", Godinjak Akademije
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, sv. 7 (=
Centar za balkanoloka ispitivanja, sv. 5)
(1970.), str. 141.-167.
Fine, J. V. A., "Aristodios and Rastudije - A Re-

examination of the Question", Godinjak Drutva
istoriara Bosne i Hercegovine, sv. 16 (1965.),
str. 223.-229.
"Was the Bosnian Banate Subjected to Hungary in

the Second Half of the Thirteenth Century?" East
European Quarterly, sv. 3 (1969.), str. 167.-177.
The Bosnian Church: A New Interpretation. A Study

of the Bosnian Church and its Place in State and
Society from the Thirteenth to the Fifteenth
Centuries (Boulder, Colorado, 1975.) The Early
Medieval Balkans: A Critical Survey from the

Sixth to the Late Twelfth Century (Ann Arbor,

Michigan, 1983.)
The Late Medieval Balkans: A Critical Survey.from

the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest
(Ann Arbor, Michigan, 1987.)
Fortis, A., Travels into Dalmatia ("Put po

Dalmaciji") (London, 1778.)
Frser, A., The Gypsies (London, 1992.)
Frei, M., "The Bully of the Balkans", The

Spectator, 17. kolovoza 1991.,
str. 11.-13. Freidenreich, H. P., The Jews of

Yugoslavia: A Quest for Community
(Philadelphia, 1979.)
343
Gavran, L, Lucerna lucens? Odnos vrhbosanskog

ordinarijata prema bosanskim franjevcima (1881.-
1975.) (Visoko, 1978.)
Gavranovi, B., Bosna i Hercegovina od 1853-

1870godine (Sarajevo, 1956.) Uspostava redovne
katolike hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881.
godine (Beograd, 1935.)
Gazi, L., "Les Collections des manuscrits

orientaux Sarajevo", Prilozi za orijentalnu
filologiju, sv 30 (1980.), str. 153.-157.

Gibbons, J., London to Sarajevo (London, 1930.)
Gilliat-Smith, B., "The Dialect of the Gypsies of

Serbo-Croatia", Journal of the Gypsy Lore
Society, 3. serija, sv. 27 (1948.), str. 139.-144.
Gimbutas, M., The Slavs (London, 1971.)
Glenny, M., The Fall of Yugoslavia: Tlie Third

Balkan War (London, 1992.)
Gluac, V., "Srednjovekovna 'bosanska' crkva",

Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i
folklor, sv. 4 (1924.), str. L-55.
Glck, L., "Zur physischen Anthropologie der

Zigeuner in Bosnien und der Hercegovina",
Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und
der Herzegowina, sv. 5 (1897.), str. 403.-433.
Goldstein, S., ur., Jews in Yugoslavia ("idovi

na tlu Jugoslavije") (Zagreb, 1989.)
Gow, J., Legitimacy and the Military: The

Yugoslav Crisis (London, 1992.) "One Year of War
in Bosnia and Herzegovina", Radio Free Europe/
Radio Liberty Research Report, sv. 2, br. 23 (4.
lipnja 1993.), str. L-13.
Grmek, M., Gjidara, M., i N. imac, ur., Le

Nettoyage ethnique: documents historiques sur une
ideologic serbe (Pariz, 1993.)
Guldescu, S. "Political History to 1526", u F. M.

Eterovich i C. Spalatin, ur., Croatia: Land,

People, Culture, 2 sveska (Toronto, 1964.), sv.
1, str. 76.-130.
Gui, B., "Wer sind die Morlachen im

adriatischen Raum?" Balcanica, sv. 4 (1973.),
str. 4S3.-464.
Gyni, M., "La Transhumance des Vlaques

balkaniques au moyen age", Byzantinoslavica, sv.
12 (1951.), str. 29.-42.
Haarmann, H., Der lateinische Lehnwortschatz im

Albanischen, Hamburger philologische Studien, sv.
19 (Hamburg, 1972.)
Hadibegi, H., "Dizja ili hara", Prilozi za

orijentalnu filologiju i istoriju jugoslavenskih
naroda pod turskom vladavinom, dio l, sv. 3-4
(1952.-3.), str. 55.-135.; dio 2, sv. 5 (1954.-
5.), str. 43.-102.
Hadijahi, M., "Uz prilog profesora Vojislava

Bogievia", Historijski zbornik, sv. 3 (1950.),
str. 189.-192.
"Udio Hamzevija u atentatu na Mehmed-pau

Sokolovia", Prilozi za orijentalnu filologiju i
istoriju jugoslavenskih naroda pod turskom
vladavinom, sv. 5 (1954.-5.), str. 325.-330.
344
"Die privilegierten Stdte zur Zeit des

osmanischen Feudalismus", Sdostforschungen, sv.

20 (1961.), str. 130.-158. "Die Anfnge der
nationalen Entwicklung in Bosnien und der
Herzegowina", Sdostforschungen, sv. 21 (1962.),
str. 168.-192. "Die Kmpfe der Ajane in Mostar
bis zum Jahre 1833", Sdostforschungen, sv. 28
(1969.), str. 123.-181.
Od tradicije do identiteta: geneza nacionalnog

pitanja bosanskih muslimana (Sarajevo, 1974.)
"Sinkretistiki elementi u Islamu u Bosni i

Hercegovini", Prilozi za orijentalnu filologiju,
sv. 28-29 (1978.-9.), str. 321.-328. Porijeklo
bosanskih Muslimana (Sarajevo, 1990.)
Handi, A., "Bosanski namjesnik Hekim-oglu AJi-

paa", Prilozi za orijentalnu filologiju i
istoriju jugoslavenskih naroda pod turskom
vladavinom, sv. 5 (1954.-5.), str. 135.-180.
Tuzla i njena okolina u 16. vijeku (Sarajevo,
1975.) "O gradskom stanovnitvu u Bosni u XVI
stoljeu", Prilozi za orijentalnu filologiju, sv.
28-29 (1978.-9.), str. 247.-2S6. "O ulozi dervia
u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV
stoljeu", Prilozi za orijentalnu filologiju, sv.
31 (1981.), str. 169.-178.
Hangi, A., Die Moslim's in Bosnien-Herzegowina:

ihre Lebensweise, Sitten und Gebruche (Sarajevo,
1907.)
Hasluck, F. W., Christianity and Islam under the

Sultans, ur. M. M. Hasluck, 2 sveska (Oxford,
1929.)

Hasluck, M. M., "Firman of A. H. 1013-14 (A.D.

1604-5) Regarding Gypsies in the Western
Balkans", Journal of the Gypsy Lore Society, 3.
serija, sv. 27 (1948.), str. 1.-12.
Hauptmann, F., Borba muslimana Bosne i

Hercegovine za vjersku vakuf-sko-mearifsku
autonomiju (Sarajevo, 1967.)
Hawkesworth, C., Ivo Andri: Bridge between East

and West (London, 1984.)
Hayden, R. M, "The Partition of Bosnia and

Herzegovina, 1990-1993", Radio Free Europe/ Radio
Liberty Research Report, sv. 2, br. 22 (28.
svibnja 1993.), str. 1.-14.
Helsinki Watch, War Crimes in Bosnia-Hercegovina

(New York, 1992.)
Hinsley, F. W., i dr. British Intelligence in the

Second World War, 5 svezaka (London, 1979.-90.)
Hpken, W., "Die jugoslawischen Kommunisten und

die bosnischen Muslime", u A. Kappeier, G. Simon
i G. Brunner, ur., Die Muslime in der Sowjetunion
und in Jugoslawien: Identitt, Politik,
Widerstand (Kln, 1989.), str. 181.-210.
Hoptner, J. B, Yugoslavia in Crisis, 1934-1941

(New York, 1962.)
345

Hornby, L. G., Balkan Sketches: An Artist's

Wanderings in the Kingdom of the Serbs (Boston,
1927.)
Hory, L. i M. Broszat, Der kroatische Ustascha-

Staat (Stuttgart, 1964.) Hottinger, J. H.,
Historia orientalis (Zrich, 1660.) Httl, W.,
The Secret Front (London, 1953.)
Hrabak, B., "Izvoz plemenitih metala iz Bosne u

Dubrovnik u vreme osmanlijske vlasti", Godinjak
Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, sv. 28-30
(1977.-9.), str. 15.-85.
Huki, A., ur., Islam i muslimani u Bosni i

Hercegovini (Sarajevo, 1977.) Hukovi, M.,
Alhamadio knjievnost i njeni stvaraoci
(Sarajevo, 1986.) Huld, M. E., Basic Albanian
Etymologies (Columbus, Ohio, 1983.)
Hussein, A., "Communist Yugoslavia's Fear of

Islam", Issues in the Islamic Movement, sv. 4
(1983.-4.), str. 34.-3S.
Ilyes, E., Ethnic Continuity in the Carpatho-

Danubian Area (Boulder, Colorado, 1988.)
Imamovi, M., "O historiji bonjakog pokuaja",

u A. Purivatra, M. Imamovi i R. Mahmutehaji,
Muslimani i Bonjatvo (Sarajevo, 1991.), str.
31.-70.
Irwin, Z. T., "The Islamic Revival and the

Muslims of Bosnia-Herce-govina", East European

Quarterly, sv. 17 (1984.), str. 437.-4S8. "Tha

Fate of Islam in the Balkans: A Comparison of
Four State Policies", u P. Ramet, ur., Religion
and Nationalism in Soviet and East European
Politics, revidirano izdanje (Durham, Sjeverna
Karolina, 1989.), str. 378.-407.
Islami, H., Fshati i Kosoves: kontribut per

studimin sociologjiko-demo-
grafik te evolucionit rural (Pritina, 1985.)

Ivanovi, V., "Reforma vanjske politike", u. V.
Ivanovi i A. ilas, ur.,
Demokratske reforme (London, 1982.), str. 40.-50.
Izetbegovi, A., Islam izmeu Istoka i Zapada

(Sarajevo, 1988.)
Islamska deklaracija (Sarajevo, 1990.) Jelavich,

B., History of the Balkans, 2 sveska (Cambridge,
1983.)
i C. Jelavich, The Establishment of the Balkan

National States, 1804-
1920, A History of East Central Europe, ur. P. F.

Sugar i D.
Treadgold, sv. 8 (Seattle, Washington, 1977.)
Jeleni, J., Kultura i bosanski franjevci, 2

sveska (Zagreb, 1912.-15.;
pretisak Sarajevo, 1990.) Jireek, K., Die

Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und
Bosnien
whrend des Mittelalters: historisch-

geographische Studien (Prag,
1879.)
346
"Die Romanen in den Stdten Dalmatiens whrend

des Mittelalters", Denkschriften der kaiserlichen
Akademie der Wissenschaften: philosophisch-
historische Classe; dio l, sv. 48, br. 3 (1902.);
dijelovi 2. i 3, sv. 49, br. l i 2 (1904.)
Istorija Srba, 4 sveska (Beograd, 1922.-3.)
Juki, I. F. ("Slavoljub Bonjak"), Zemljopis i

poviestnica Bosne (Zagreb, 1851.) Sabrana djela,
ur. B. ori, 3 sveska (Sarajevo, 1973.)
Kajmakovi, Z., Zidno slikarstvo u Bosni i

Hercegovini (Sarajevo, 1971.) Georgije
Mitrofanovi (Sarajevo, 1977.)
Kapidi, H., "Austro-ugarska politika u Bosni i

Hercegovini jugosloven-sko pitanje za vrijeme
prvog svjetskog rata", Godinjak Istorijskog
drutva Bosne i Hercegovine, sv. 9 (1957.), str.
7.-S3. Hercegovaki ustanak 1882. godine
(Sarajevo, 1958.) "Pokret za iseljavanje srpskog
seljatva iz Hercegovine u Srbiju 1902. godine",
Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine,
sv. 11 (I960.), str. 23.-S4. *

Karapandzic, The Bloodiest Yugoslav Spring, 1945

- Tito's Katyns and Gulags (New York, 1980.)
Karchmar, L., Draa Mihailovi and the Rise of

the etnik Movement,
1941-1942, 2 sveska (New York, 1987.)
Kaulfuss, R. S., Die Slawen in den ltesten

Zeiten bis Samo (623) (Berlin, 1842.)
Kinam, vidi Cinnamus Klai, V., Geschichte

Bosniens von den ltesten Zeiten bis zum Verfalle
des Knigreiches ("Poviest Bosne do propasti

kraljevstva"), prev. I.
von Bojnii (Leipzig, 1885.) Klen, D.,

"Pokrtavanje 'Turske' djece u Rijeci u XVI i
XVII stoljeu",
Historijski zbornik - idakov zbornik, sv. 29-30

(1976.-7.); str. 203.-207. Kniewald, D.,
"Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim
krstjanima",
Rad Jugoslavenske akademije znanosti i

umjetnosti, sv. 270 (1949.),
str. 115.-276.
"Hierarchie und Kultus bosnischer Christen", u

L'Oriente cristiano
nella storia della civilt, Accademia nazionale

dei Lincei, quaderno

62 (Rim, 1964.), str. 579.-605.
Koovi, B., rtve drugog svetskog rata u

Jugoslaviji (London, 1985.) Konstantin
Porfirogenet, vidi Constantine Porphyrogenitus
Koetschet, J., Aus Bosniens letzter Trkenzeit,
ur. G. Grassl (Be, 1905.) Osman Pascha, der
letzte grosse Wesier Bosniens, und seine
Nachfolger, ur. G. Grassl (Sarajevo, 1909.)
347
Kotunica, V., i K. avoki, Party Pluralism or

Monism: Social Movements and the Political System
in Yugoslavia, 1944-1949 (Boulder, Colorado,
1985.)
Kovaevi, J., Istorija Crne Gore (Titograd,

1967.)
Kreevljakovi, H., Kapetanije u Bosni i

Hercegovini, Nauno drutvo N.R. Bosne i
Hercegovine, Djela, sv. 5 (Sarajevo, 1954.)
Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini, Nauno
drutvo N. R. Bosne i Hercegovine, Djela, sv. 17
(Sarajevo, 1961.)
Kriss, R., i H. Kriss-Heinrich, Volksglaube im

Bereich des Islams, 2 sv. (Wiesbaden, 1960.-2.)
Krito, J., Preuena povijest: katolika crkva u

hrvatskoj politici 1850-1918 (Zagreb, 1994.)

Krizman, B., Hrvatska u prvom svjetskom ratu i

hrvatsko-srpski politiki odnosi (Zagreb, 1989.)
Kulii, ., "Razmatranja o porijeklu Muslimana u

Bosni i Hercegovini", Glasnik Zemaljskog muzeja u
Sarajevu, sv. 8 (1953.), str. 145.-158.
Kunt, J. M., "Transformation oiZimmi mto Asketi",

u B. Braude i B. Lewis, ur., Christians and Jews
in the Ottoman Empire: The Functioning of a
Plural Society, 2 sveska (New York, 1982.), sv.
l, str. 5S.-67. The Sultan's Servants: The
Transformation of Ottoman Provincial Government,
1550-1650 (New York, 1983.)
Kuripei, B., Itinerarium der Botschaftsreise

des Josef von Lamberg und Niclas Jurischitz durch
Bosnien, Serbien, Bulgarien nach Konstinopel
1530, ur. E. Lamberg-Schwarzenberg (Innsbruck,
1910.)
Lachmann, R., ur. i prev., Memoiren eines

Janitscharen oder Trkische Chronik, Slavische
Geschichtsschreiber, sv. 8 (Graz, 1975.)
Lambert, M. D., Medieval Heresy: Popular

Movements from Bogomil to Hus (1. izdanje,
London, 1977.; 2. izdanje, London, 1992.)
Lapenna, I., "Suverenitet i federalizam u ustavu

Jugoslavije", u V. Ivanovi i A. ilas, ur.,
Demokratske reforme (London, 1982.), str. 9.-30.
Lasi, D., De vita et operibus S. Jacobi de

Marchia: Studium et recensio quorundam textuum

(Ancona, 1974.)
Latri, F. ("Philippus ab Occhievia"), Epitome

vetustatum bosnensis provinciae (Venecija, 1765.)
Le Bouvier, G., Le Livre de la description des

pays (Pariz, 1908.)
Lees, M., The Rape of Serbia: The British Role in

Tito's Grab for Power 1943-1944 (San Diego,
Kalifornija, 1990.)
Lehfeldt, W. Das serbokroatische Aljamiado-

Schrifttum der bosnisch-herce-govinischen
Muslime: Transkriptionsprobleme, Beitrge zur
Kenntnis Sdosteuropas und des Nahen Orients, sv.
9 (Mnchen, 1969.)
348
Levntal, Z., ur., Zloini faistikih okupatora i

njihovih pomagaa protiv
Jevreja u Jugoslaviji (Beograd, 1952.) Levy, M.,

Die Sephardim in Bosnien: ein Beitrag zur
Geschichte der
Juden auf der Balkan-Halbinsel (Sarajevo, 1911.)

Lewis, B., The Emergence od Modem Turkey, 2.
izdanje (Oxford, 1968.) Lieu, S. N. C.,
Manichaeism in the Later Roman Empire and Medieval
China: A Historical Survey (Manchester, 1985.)

Lieven, D., Nicholas II: Emperor of All the

Russias (London, 1993.) Lilek, E., "Vjerske

starine iz Bosne i Hercegovine", Glasnik
Zemaljskog
muzeja, sv. 6 (1894.), str. 141.-166., 259.-281.,

365.-38S., 631.-674. Lockwood, W. G., European
Muslims: Economy and Ethnicity in Western Bosnia
(New York, 1975.) Loos, M., Dualist Heresy in the
Middle Ages (Prag, 1974.)
"Les Derniers Cathares de l'occident et leurs

relations avec 1'eglise
patarine de Bosnie", Historijski zbornik -

idakov zbornik, sv. 29-30
(1976.,-7.), str. 113.-126. Lord, A. B., "The

Battle of Kosovo in Albanian und Serbocroatian
Oral Epic Songs", u A. Pipa i S. Repishti, ur.,

Studies on Kosovo
(Boulder, Colorado, 1984.), s\r. 65.-S3. Lovrich,

G. (Lovri I.), Osservazioni sopra diversi pezzi
del viaggio in
Dalmazia del signor Alberto Fortis (Venecija,

1776.) Lydall, H., Yugoslavia in Crisis (Oxford,
1989.) McFarlane, B., Yugoslavia: Politics,
Economics and Society (London,
1988.) McGowan, B., "Food Supply and Taxation on

the Middle Danube
(1568.-1579.)",y4rc/HVMm Ottomanicum, sv. 1

(1969.), str. 138.-196.
Economic Life in Ottoman Europe: Taxation, Trade

and the Struggle
for Land, 1600-1800 (Cambridge, 1981.) MacKenzie,

D., The Serbs and Russian Pan-Slavism 1875-1878
(Ithaca,
New York, 1967.) Maek, V., In the Struggle for

Freedom ("Memoari"), prev. E. i S. Gazi
(London, 1957.)
Madar, B., Pokret Srba Bosne i Hercegovine za

vjersko-prosvjetnu samoupravu (Sarajevo, 1982.)
Maga, B., The Destruction of Yugoslavia:
Tracking the Break-up, 1980-
1992 (London, 1993.)
Maier, H., Die deutschen Siedlungen in Bosnien

(Stuttgart, 1924.) Malcolm, N. R., "Waiting for a
War", The Spectator, 19. listopada 1991,
str. 14.-15. Malingoudis, F., Slavoi ste

mesainike Ellada (Solun, 1991.)
349
Mandi, D., Postanak Vlaha prema novim poviesnim

iztraivanjima (Buenos Aires, 1956.)
"The Ethnic and Religious History of Bosnia and

Hercegovina", u F. M. Eterovich i C. Spalatin,

ur., Croatia: Land, People, Culture, 2 sveska
(Toronto, 1964.), sv. 2, str. 362.-S93. Etnika
povijest Bosne i Hercegovine (Rim, 1967.)
Franjevaka Bosna: razvoj i uprava bosanske
vikanje i provincije 1340-1735 (Rim, 1968.)
Mandi, M., Povijest okupacije Bosne i

Hercegovine (1878) (Zagreb, 1910.) Marienescu, A.
M., "Iliru, macedo-romnii ci albanesii:
dissertatiune
istorica", Analele Academiei romane, serija 2,

sv. 26 (1903.-4.), str.
117.-169.
Markoti, V., "Archaeology", u F. M. Eterovich i

C. Spalatin, ur., Croatia: Land, People, Culture,
2 sveska (Toronto, 1964.), sv. l, str. 20.-75.
Marti, G., Izabrana djela, ur. B. Leti, 3

sveska (Sarajevo, 1990.)
Martin, D., The Web of Disinformation:

Churchill's Yugoslav Blunder (San Diego,
Kalifornija, 1990.)
Maslea, V., Mlada Bosna (Beograd, 1945.)
Matasovi, J., "Tri humanista o patarenima",

Godinjak Skopskog filozofskog fakulteta, sv. l
(1930.), str. 235 .-51.
Maurer, F., Eine Reise durch Bosnien, die

Savelnder und Ungarn (Berlin, 1870.)
Mazower, M., The War in Bosnia: An Analysis

(London, 1992.) Maurani, V., Sdslaven im
Dienste der Islams (vom X. bis XVI. Jahrhundert):
eine Forschungsbericht, ur. i prev. C. Lucerna
(Zagreb, 1928.)
Migne, J.-P., ur., Patrologiae cursus completus,

serija Latina prima, 221.
svezak (Pariz, 1844.-64.) Milazzo, M. J., The

Chetnik Movement and the Yugoslav Resistance
(Baltimore, 1975.) Miletic, M., I"Krstjani" di

Bosnia alia luce del low monumenti dipietra,
Orientalia Christiana analecta, sv. 149 (Rim,

1975.) Milivojevi, M., Descent into Chaos:
Yugoslavia's Worsening Crisis
(London, 1989.) Miller, W., Travels and Politics

in the Near East (London, 1898.)
Essays on the Latin Orient (Cambridge, 1921.)

Mirmiroglou, V., Oi Dervissai (Atena, 1940.)
Moore, P., "The 'Question of all Questions':
Internal Borders", Radio
Free Europe/ Radio Liberty Report on Eastern

Europe, sv. 2, br. 38
(20. rujna 1991.), str. 34.-39.
350

"Endgame in Bosnia and Herzegovina?" Radio Free

Europe/ Radio Liberty Report on Eastern Europe,
sv. 2, br. 32 (13. kolovoza 1993.), str. 17.-23.
Mraz, G., Prinz Eugen: sein Leben, sein Wirken,

seine Zeit (Be, 1985.) Muir Mackenzie, G., i A.
P. Irby, Travels in the Slavonic Provinces of
Europe, 3. izdanje, 2 sveska (London, 1877.)
Muji, M., "Poloaj cigana u jugoslovenskim

zemljama pod osmanskom vlau", Prilozi za
orijentalnu filologiju i istoriju jugoslavenskih
naroda pod turskom vladavinom, sv. 3-4 (1952.-
3.), str. 286.-29S. "Prilog prouavanju uivanja
alkoholnih pia u Bosni i Hercegovini pod
osmanskom vlau", Prilozi za orijentalnu
filologiju i istoriju jugoslavenskih naroda pod
turskom vladavinom, sv. 5 (1954.-5.), str. 286.-
198.
Mutafchieva, V., "K'm v'prosa za chiftlicite v

osmanskata imperija prez XIV-XVII v'.,
Istorieski pregled, sv. 14 (1958.), str. 34.-S7.
Nagata, Y., Materials on the Bosnian Notables,

Studia culturae islami-cae, br. 11 (Tokio, 1979.)
Nandris, J. G., "The Aromni: Approaches to the

Evidence", u R. Rohr, ur., Die Aromunen: Sprache-
Geschichte-Geographie (Hamburg, 1987.), str. 15.-
71.
Nsturel, P. $., "Les Valaques baleaniques aux Xe-

XIIe siecles (mou-vements de population et

colonisation dans la Romanic grecque et latine)",
Byzantinische Forschungen, sv. 7 (1979.), str.
89.-112. ur., Bibliografie macedo-romn
(Freiburg, 1984.)
Naumov, E., "Balkanskie vlahi i formirovanie

drevneserbskoj narodnosti", u. Ivanov, V. V.,
Koroljuk, V.D., i E. P. Naumov, ur. Etnieskaja
istorija vostonih romancev: drevnost' i srednie
veka (Moskva, 1979.), str. 18.-61.
Naval Intelligence Division, British Admiralty,

Jugoslavia; biblioteka Geographical Handbook, B.
R. 393, 3 sveska (London, 1944.)
Neubacher, H., Sonderauftrag Sdost 1940-1945, 2.

izdanje (Gttingen, 1957.)
Nezirovi, M., Jevrejsko-panjolska knjievnost u

Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 1992.)
Niger, D. M., Geographiae commentariorum libri XI

(Basel, 1557.)
Novakovi, S., Selo (Beograd, 1965.)
Obolensky, D., The Bogomils: A Study in Balkan

Neo-Manichaeism
(Cambridge, 1948.)
The Byzantine Commonwealth: Eastern Europe, 500-

1453 (London,
1974.)

351
d'Ohsson, M., Tableau general de ['Empire

othoman, 1 svezaka (Pariz,
1788.-1824.) Oki?, T., "Les Kristians (Bogomiles

Parfaits) de Bosnie d'apres des
documents turcs inedits", Sdostforschungen, sv.

19 (I960.), str.
108.-133. Orbini, M., // Regno de gli Slavi hoggi

corrotamente detti Schiavoni (Pe-
saro, 1601.) '
Papoulia, B. D., Ursprung und Wesen der

"Knabenlese" im osmanischen Reich,
Sdosteuropische Arbeiten, sv. 59 (Mnchen,
1963.)
Paali, E., i R. Mievi, ur., Sarajevo

(Sarajevo, 1954.)
Paskaleva, V., "Osmanli balkan eyletlerinin

avrupali devletlerle ti-caretleri tarihine katki
(1700.-1850.)", Istanbul niversitesi iktisat
fakltesi mecmuasi, sv. 27 (1967.-8.), str. 37.-
74.
Pavlovich, P., The Serbians: The Story of a

People (Toronto, 1983.)

Pavlowitch, S. K., "Society in Serbia, 1791-

1830", u R. Clogg, ur., Balkan Society in the Age
of Greek Independence (London, 1981.), str. 137.-
156. Tito, Yugoslavia's Great Dictator: A
Reassesment (London, 1992.)
Pelagic, V., Izabrana djela, ur. S. Mianovi, M.

Papi i R. Besarovi, 3 sveska (Sarajevo, 1971.)
Pelidija, E., Bosanski ejalet od karlovakog do

poarevakog mira 1699-1718 (Sarajevo, 1989.)
Pelletier, R., Sarajevo et sa region: chez les

Yougoslaves de la Save iAdriatique (Pariz,
1934.)
Peroche, G., Histoire de la Croatie et des

nations slaves du sud, 395-1992 (Pariz, 1992.)
Pertusier, C., La Bosnie consideree dans ses

rapports avec ['Empire Ottoman (Pariz, 1822.)
Petranovi, B., Bogomili, crkva bosanska i

krstjani (Zadar, 1867.)
Petrovi, L., Krani bosanske crkve (Sarajevo,

1953.)
Pisarev, J. A., i M. Ekmei, Osvoboditeljnaja

borba narodov Bosnu i Gercegovini i Rossija, 2
sveska (Moskva, 1985.-8.)
Popovi, A., L'Islam balkanique: les musulmans du

sud-est europeen dans la periode post-otomane,
Osteuropa-Institut an der freien Universitt

Berlin: Balkanologische Verffentlichungen, sv.

11 (Berlin, 1986.) "Islamische Bewegungen in
Jugoslawien", u A. Kappeier, G. Simon i G.
Brunner, ur., Die Muslime in der Sowjetunion und
in Jugoslawien: Identitt, Politik,Widerstand
(Kln, 1989.), str. 273.-2S6.
Popovi, L, "Valacho-serbica: der rumnische

Spracheinfluss auf das Serbokroatische und dessen
Geographie", Sdostforschungen, sv.
21 (1962.), str. 370.-393.
352
Porfirogenet, vidi Constantine Porphyrogenetus.
Porter, Sir James, Observations on the Religion,

Law, Government, and
Manners, of the Turks (London, 1768.) Poulton,

H., The Balkans: Minorities and States in
Conflict (London,
1991.)
Puech, H. C., "Catharisme medievale et

Bogomilisme", u Oriente et ocddente nel medio evo
(Rim, 1957.), str. 84.-104.
Purivatra, A., Nacionalni i politiki razvitak

muslimana (Sarajevo, 1972.) Quiclet, Monsieur,
Les Voyages de M. Quiclet Constantinople par
Tene (Pariz, 1664.)

Raki, F., Bogomili i patareni, Srpska kraljeva

akademija, Posebna izdanja, sv. 87 (Beograd,
1931.)
Radoji, N., Srpska istorija Mavra Orbinija,

Srpska akademija nauka, Posebna izdanja, sv. 152
(Beograd, 1950.)
Radoji, S., "Reljefi bosanskih i hercegovakih

steaka", Letopis Matice Srpske, godina 137, sv.
287 (1961.), str. L-15.
Radojii, D., "'Bulgaralbanitoblahos' et

'Serbalbanitobulgaroblahos' - deux
caracteristiques ethniques du sud-est europeen
des XlVe et XVe siecles. Nicodim de Tismana et
Gregoire Camblak", Roma-noslavica, sv. 13
(1966.), str. 77.-7Q.
Ramet, P., "Die Muslime Bosniens als Nation", u

A. Kappeier, G. Simon i G. Brunner, ur., Die
Muslime in der Sowjetunion und in Jugoslawien:
Identitt, Politik, Widerstand (Kln, 1989.),
str. 107.-114.
Ramet, S. P., Nationalism and Federalism in

Yugoslavia, 1962-1991, 2. izdanje (Bloomington,
Indiana, 1992.)
Redi, E., Muslimansko autonomatvo i 13. SS

divizija: autonomija Bosne i Hercegovine i
Hitlerov trei rajh (Sarajevo, 1987.)
Rivet, C., Chez les slaves liberes: en

Yougoslavie (Pariz, 1919.)

Roberts, W. R., Tito, Mihailovi and the Allies,

1941.-1945., 2. izdanje
(Durham, Sjeverna Karolina, 1987.) Rojo, A.,

Yugoslavia, Holocausto en los Balcanes: la agonia
de un estado
y por que se matan entre si sus habitantes

(Barcelona, 1992.)
Roskiewicz, J., Studien ber Bosnien und die

Herzegowina (Leipzig,
1868.)
Rostovtseff, M., Iranians and Greeks in Southern

Russia (Oxford, 1922.) Roth, C., ur., The
Sarajevo Haggadah (London, 1963.)
Rothenberg, The Austrian Military Border in

Croatia, 1522-1747, Illinois Studies in the
Social Sciences, sv. 48 (Urbana, Illinois, 1960.)
The Military Border in Croatia 1740-1881
(Chicago, 1966)
353
Runciman, S., The Medieval Manichee: A study of

the Christian Dualist
Heresy (Cambridge, 1947.) Rusinow, D., The

Yugoslav Experiment, 1948-1974 (Berkeley, Kali-

fornija, 1978.) Russu, I. I., Illirii: istoria,

limba si onomastica, romanizarea (Bukuret,
1969.)
Rycaut, P., The Present State of the Ottoman

Empire (London, 1668.) Schmid, F., Bosnien und
die Herzegovina unter der Verwaltung sterreich-
Ungarns (Leipzig, 1914.)
Schmitt, B., The Annexation of Bosnia 1908-1909

(Cambridge, 1937.) Scholem, G., Major Trends in
Jewish Mysticism (London, 1955.)
Sabbatai Sevi: The Mystical Messiah, 1626-1676

(London, 1973.) von Schwandner, J. G., ur.,
Scriptores rerum hungaricarum, dalmati-
carum, croaticarum, et sdavonicarum veteres ac

genuini, 3 sveska
(Be, 1746.-8.) Seton Watson, R. W., The Role of

Bosnia in International Politics (1875-
1914) (London, 1933.)
Sharp, J. M. O., Bankrupt in the Balkans: British

Policy in Bosnia (London, 1993.) Shaw, S. J.,
"The Ottoman View of the Balkans", u C. Jelavich
i B.
Jelavich, ur., The Balkans in Transition: Essays

on the Development
of Balkan Life and Politics since the Eighteenth

Century (Berkeley,
Kalifornija, 1963.)
History of the Ottoman Empire and Modem Turkey, 2

sveska (Cambridge, 1976.-7.)
The Jews of the Ottoman Empire and the Turkish

Republic (London,
1991.) Sicard, E., La Zadruga sud-slave dans

devolution du groupe domestique
(Pariz, 1943.) Sikiri, S., "Derviskolostorok es

szent irok Boszniaban", Trn, br.
9-10 (studeni-prosinac 1918.), str. 574.-607.

Skari, V., Srpski pravoslavni narod i crkva u
Sarajevu u 17. i 18. vijeku
(Sarajevo, 1928.)
"Popis bosanskih spahija iz 1123 (1711) godine",

Glasnik Zemaljskog
muzeja, sv. 42 (1930.), str. 1.-99.
Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena

do austro-ugarske
okupacije (Sarajevo, 1937.) Skari, V., Nuri-

Hadi, O., i N. Stojanovi, Bosna i Hercegovina
pod
austro-ugarskom upravom (Beograd, oko 1918.)

Slijepevi, D., Pitanje Bosne i Hercegovine u

XIX veku (Kln, 1981.)
354
Smailovi, L, Muslimanska imena orijentalnog

porijekla u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 1977.)
Solovjev, A., "La Messe cathare", Cahiers

d'etudes Cathares, sv. 3, br. 12 (1951.-2.),
str. 199.-206.
"Le Tmoignage de Paul Rycaut sur les restes des

Bogomiles en Bosnie", Byzantion, sv. 23 (1953.),
str. 73.-S6. "Svedoanstva pravoslavnih izvora o
bogomilstvu na Balkanu", Godinjak Istoriskog
drutva Bosne i Hercegovine, sv. 5 (1953.), str.
1.-103.
"Le Symbolisme des monuments funraires

bogomiles", Cahiers d'tudes cathares, sv. 5, br.
18 (1954), str. 92-114. "Le Tatouage symbolique
en Bosnie", Cahiers d'tudes cathares", sv. 5,
br. 19 (1954.), str. 157.-162.
"Simbolika srednjovekovnih spomenika u Bosni i

Hercegovini", Godinjak Istoriskog drutva Bosne
i Hercegovine, sv. 8 (1956.), str. 5.-65.
"Bogumilentum und Bogumilengrber in den

sdslawischen Lndern", u W. Glich, ur., Vlker
und Kulturen Sdosteuropas (Mnchen, 1959.), str.
182.-186.
Sorabji, C., Bosnia's Muslims: Challenging Past

and Present Misconceptions (London, 1992.)
Soulis, G. C., "The Gypsies in the Byzantine

Empire and the Balkans in
the late Middle Ages", Dumbarton Oak Papers, br.

15 (1961.), str.
142.-165. Stadtmller, G., Geschichte

Sdosteuropas (Mnchen, 1950.)
Forschungen zur albanischen Frhgeschichte, 2.

izdanje (Wiesbaden, 1966.) Stanojevi, G., "Jedan
pomen o kristjanima u Dalmaciji iz 1692.
godine", Godinjak Istoriskog drutva Bosne i

Hercegovine, sv. 11
(I960.), str. 273.-274. Start, L. E., i M. E.

Durham, The Durham Collection of Garments and
Embroideries from Albania and Yugoslavia

(Halifax, 1939.) "Statute dlia comunit
musulmana della ex Jugoslavia (24 ottobre
1936)", Oriente moderno, sv. 22 (1936.), str. 44.-

S4. Sterneck, H., Geografische Verhltnisse,
Communicationen und das Reisen
in Bosnien, der Herzegovina und Nord-Montenegro

(Be, 1877.) Stipevi, A., The Ilfyrians
("Iliri"), prev S. uli Burton (Park Ridge,
New Jersey, 1977.) Stojadinovi, M., M rat ni

pakt: Jugoslavija izmeu dva rata (Buenos

Aires, 1963.) Stone, N., Europe Transformed: 1878-

1919 (London, 1983.)
355
Sueska, A., "Bedeutung und Entwicklung des

Begriffes A'yn im Os-manischen Reich",
Sdostforschungen, sv. 25 (1966.), str. 3.-26.
"Osmanli imparatorlugunda Bosna", Prilozi za
orijentalnu filologiju,
sv. 30 (1980.), str. 431.-447.
Sugar, P. F., The Industrialization of Bosnia-

Hercegovina 1878-1918 (Seattle, Washington, 1963.)
Southeastern Europe under Ottoman Rule, 1354-

1804, A History of East Central Europe, ur. P. F.
Sugar i D. W. Treadgold, sv. 5 (Seattle,
Washington, 1977.)
Sundhaussen, H., "Zur Geschichte der Waffen-SS in

Kroatien 1941-1945", Sdostforschungen, sv. 30
(1971.), str. 176.-196.
abanovi, H., "Pitanje turske vlasti u Bosni do

pohoda Mehmeda II 1463. godine", Godinjak
Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, sv. 7
(1955.), str. 37.-51.
"Bosansko krajite 1448-1463", Godinjak

Istoriskog drutva Bosne i Hercegovine, sv. 9
(1957.), str. 177.-219.

Bosanski paaluk: postanak i upravna podjela,

Nauno drutvo N. R. Bosne i Hercegovine, Djela,
sv. 14 (Sarajevo, 1959.) "Vojno ureenje Bosne od
1463. g. do kraja XVI stoljea", Godinjak
Istoriskog drutva Bosne i Hercegovine, sv. 11
(I960.), str. 173.-223.
ami, M. Les Voyageurs francais en Bosnie la

fin du XVIIIe siede et au debut du XIXe et lepays
tel qu'ils l'ont vu (Pariz, 1960.)
idak, J., "Problem 'bosanske crkve' u naoj

historiografiji od Petra-novia do Gluca", Rad
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti,
sv. 259 (1937.), str. 147.-167. Studije o "crkvi
bosanskoj" i bogomilstvu (Zagreb, 1975.)
ii, F., ur. i prev., Letopis popa Dukljanina

(Beograd, 1928.)
Bosna i Hercegovina za vezirovanja Omer-pae

Latasa (1850-1852) (Subotica, 1938.)
Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini i njegovo doba

(1350-1416) (Zagreb, 1902.)
ljivo, G., Omer-Paa Latas u Bosni i Hercegovini

1850-1852 (Sarajevo,
1977.) Takcs, M., "Schsische Bergleute im

mittelalterlichen Serbien und die
'schsische Kirche' von Novo Brdo",

Sdostforschungen, sv. 50 (1991.),

str. 31.-60.
Tandari, J., "Glagoljska pismenost u

srednjevjekovnoj Bosni", u J. Turinovi, ur.,
Povijesno-teoloki simpozij u povodu 500.
obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine
(Sarajevo, 1979.), str. 47.-51.
Thallczy, L., Studien zur Geschichte Bosniens

und Serbiens im Mittelalter, prev. F. Eckhart
(Mnchen, 1914.)
356
Thoemmel, G., Geschichtliche, politische und

topographisch-statistische Beschreibung des
Vilayet Bosnien das ist das eigentliche Bosnien,
nebst trkisch Croatien, der Hercegovina und
Rascien (Be, 1867.)
Thompson, M., A Paper House: The Ending

of'Yugoslavia (London, 1992.)
Thomson, H. E., The Outgoing Turk: Impressions of

a Journey through the Western Balkans (London,
1897.)
Thouzellier, C., Heresie et heretiques: Vaudois,

Cathares, Patarins, Al-bigeois, Storia e
letteratura: raccolta di studi e testi, sv. 116
(Rim, 1969.)
Tomasevich, J., Peasants, Politics, and Economic

Change in Yugoslavia (Stanford, Kalifornija,

1955.)
The Chetniks: War and Revolution in Yugoslavia,

1941-1945 ("etnici") (Stanford, Kalifornija,
1975.)
Tomasevich, G. V., "The Serbian Question in

Current Yugoslav Press and Literature", The South
Slav Journal, sv. 8, br. 3-4 (1985.), str. 32.-41.
de Torquemada, J., Symbolum pro informatione

manichaeorum (El Bo-gomilismo en Bosnia), ur. N.
Lpez Martmez i V. Proano Gil, Pub-licaciones del
seminario metropolitana de Burgos, serija B, sv.
3 (Burgos, 1958.)
Trifunovski, J., "Geografske karakteristike

srednjovekovnih katuna", u Filipovi, M., ur.,
Simpozijum o srednjovjekovnom katunu odran 24. i
25. novembra 1961.g. (Sarajevo, 1963.), str. 19.-
38.
Trimingham, J. S., The Sufi Orders in Islam

(Oxford, 1971.)
Truhelka, G, "Bosanica", Glasnik Zemaljskog

muzeja, sv. l (1889.), str. 65.-S3.
"Die Tatowirung bei der Katholiken Bosniens und

der Hercegovina", Wissenschaftliche Minheilungen
aus Bosnien und der Herzegowina, sv. 4 (1896.),
str. 493.-508.
"Das mittelalterliche Staats-und Gerichtswesen in

Bosnien", Wissenschaftlichen Minheilungen aus

Bosnien und der Herzegowina, sv. 10 (1907.), str.

71.-155.
Turinovi, J., ur., Povijesno-teoloki simpozij

u povodu 500. obljetnice smrti bosanske kraljice
Katarine (Sarajevo, 1979.)
Uhlik, R., "Serbo-Bosnian Gypsy Folk-Tales, no.

8", prev. F. G. Ac-krley, Journal of the Gypsy
Lore Society, 3. serija, sv. 25 (1946.), str. 92.-
104.
"Serbo-Bosnian Gypsy Folk-Tales, no 9", prev. D.

E. Yates, Journal of the Gypsy Lore Society, 3.
serija, sv. 26 (1947.), str. 116.-127.
Vacalopoulos, C., "Tendances caracteristiques du

commerce de la Bosnie et le role economique des
commerants grecs au debut du XIXe siecle", Balkan
Studies, sv. 20 (1979.), str. 91.-110.
357
Valentini, G., "L'elemento vlah nella zona

scutarina nel secolo XV", u P.
Bartl i H. Glassl, ur., Sdosteuropa unter dem

Halbmond: Untersuchungen ber Geschichte und
Kultur der Sdosteuropischen
Vlker whrend der Trkenzeit, Beitrge zur

Kenntnis Sosteuropas
und des Nahen Orients, sv. 16 (Mnchen, 1975.),

str. 269.-2T4. Vasi, M., "Etnika kretanja u

bosanskoj krajini u XVI vijeku", Godinjak
fstoriskog drutva Bosne i Hercegovine, sv. 11

(I960.), str. 23S.-249. Verlinden, C., "Patarins
ou Bogomiles reduits en esclavage", u Studi
in onore di Alberto Pincherle, Studi e materiali

di storia delle re-
ligioni, sv. 38 (Rim, 1967.), str. 683.-700.

Vidakovi Petrov, K., Kultura panskih Jevreja na
jugoslavenskom tlu
(Sarajevo, 1990.) Vukanovi, T. P., "Le Firman du

sultan Selim II relatif aux tsiganes,
ouvriers dans les mines de Bosnie (1574)", Etudes

tsiganes, sv. 15,
br. 3 (1969.), str. 8.-10. Wace, A., i M. A.

Thompson, The Nomads of the Balkans: An Account
of Life and Customs among the Vlachs of Northern

Pindus (London,
1914.) Wakefield, W. L., i A. P. Evans, ur.,

Heresies of the High Middle Ages
(New York, 1969.) Weigand, G., Die Aromunen:

ethnographisch-philologisch-historische
Untersuchungen ber das Volk der sogenannten

Makedo-Romnen
oder Zinzaren, 2 sveska (Leipzig, 1894.-5.)

"Rumnen und Aromunen in Bosnien", Jahresbericht

des Instituts
fr rumnische Sprache (rumnisches Seminar) zu

Leipzig, sv. 14
(1908.), str. 171.-197. Wenzel, G., ur., Marino

Sanuto vilgkrnikajnak Magyarorszgot illet
tudsitsai, Magyar trtenelmi tr, sv. 14

(1869.), 24 (1877.), 25
(1878.) Wenzel, M., "A Medieval Mystery Cult in

Bosnia and Herzegovina",
Journal of the Warburg and Courtauld Institutes,

sv. 24 (1961), str.
89-107.
"Bosnian Tombstones -who made them and why",

Sdostforschungen, sv. 21 (1962.), str. 102.-143.
Ukrasni motivi na stecima (Sarajevo, 1965.)

Wheler, G., A Journey into Greece (London, 1682.)
Wilkes, J., Dalmatia (History of the Roman
Provinces) (London, 1969.)
The Illyrians (Oxford, 1992.) Wilson, D., The

Life and Times of Vuk Stefanovi Karadi, 1787-
1864:
Literacy, Literature, and National Indenpendence

in Serbia (Oxford,

1970.)
358
Winnifrith, T. J., The Vlachs: The History of a

Balkan People (London, 1987.)
Yelavitch, L., "Les Musulmans de Bosnie-

Herzegovine", Revue du monde musulman, sv. 39
(1920.) str. 119.-133. Zbornik dokumenata i
podataka o Narodnooslobodilakom ratu
jugoslavenskih naroda, 14 svezaka (Beograd, 1950.-
60.)
Zimmermann, Reformation und Gegenreformation bei

den Kroaten im sterreichisch-ungarischen
Grenzraum (Eisenstadt, 1950.)
Zirdum, A., Filip Lastri Oevac, 1790-1783:

prilog kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovine
(Zagreb, 1982.)
Zlatar, B., "O nekim muslimanskim feudalnim

porodicama u Bosni", Prilozi Instituta za
istoriju, sv. 14-15 (1978.), str. 81.-139. "Une
ville typiquement levantine: Sarajevo au XVIe
siecle", u V. Han i M. Adamovi, ur., La Culture
urbaine des Balkans (XVe-XIXe siecle): la ville
dans les Balkans depuis la fin du moyen
agejusqu'au debut du XXe siecle. Recueil d'etudes
(Beograd, 1991.), str. 95.-99.
Zlatar, Z., Our Kingdom Come: The Counter-

Reformation, the Republic of Dubrovnik, and the

Liberation of the Balkan Slavs (Boulder,

Colorado, 1992.)
Zulfikarpai, A., Bosanski Muslimani: imbenik

mira izmeu Srba i Hrvata (Zrich, 1986.)
Sarajevski proces: suenje muslimanskim

intelektualeima 1983. godine (Zrich, 1987.)
359

Malcolm Povijest Bosne PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Malcolm Povijest Bosne PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Noel Malcolm-Povijest Bosne

Noel Malcolm - Povijest Bosne

Najvie alim to nisam imao prilike raditi u

Bibliotheque Nationale u Parizu, Bodleian Library u

Za pomo u dobavljanju ili pronalaenju publikacija

http://www.islambih.net/knjige/book_povijest_Bosne/m_P1.html (1 of 22) [12.10.2008 11:40:36]

Topoloveu za sve ono to su u posljednjih godinu

Za ovo izdanje, unio sam neke manje ispravke u sam

Posebno bih elio zahvaliti Slavku Goldsteinu,

Rije je, naravno, o zemljovidima u izvornom,

HRVATSKOM I BOSANSKOM IZDANJU

Ovu sam knjigu pisao u kolovozu i rujnu 1993. obuzet

http://www.islambih.net/knjige/book_povijest_Bosne/m_P1.html (2 of 22) [12.10.2008 11:40:36]

ostalih - koji su odbili posluati savjet vanjskog

Kako je jedan britanski povjesniar uope doao na

Dok sam prouavao te mitove (nastojei ih suzbiti

bosansku dravu i stvaralo dojam da bosanska vlada

http://www.islambih.net/knjige/book_povijest_Bosne/m_P1.html (3 of 22) [12.10.2008 11:40:36]

Bosna "umjetna drava kojoj je granice odredio

Najprije sam kanio napisati knjiicu pod naslovom

Iznosim ove injenice zato to elim da itatelji u

http://www.islambih.net/knjige/book_povijest_Bosne/m_P1.html (4 of 22) [12.10.2008 11:40:36]

itateljstvo u Engleskoj i Americi. Imajui na umu

bilo kojoj europskoj zemlji: za takve je itaoce

Moda se okolnostima u kojima sam pisao ovu knjigu

http://www.islambih.net/knjige/book_povijest_Bosne/m_P1.html (5 of 22) [12.10.2008 11:40:36]

i "neminovnosti" rata u Bosni i Hercegovini svagda

Milosevic mogao posluiti da provede u praksi svoju

Prouavajui Titovu karijeru kao politiara koji je

http://www.islambih.net/knjige/book_povijest_Bosne/m_P1.html (6 of 22) [12.10.2008 11:40:36]

herojskom svjetlu kako je bilo uobiajeno u

Gledana u ovom svjetlu, Titova moralna superiornost

http://www.islambih.net/knjige/book_povijest_Bosne/m_P1.html (7 of 22) [12.10.2008 11:40:36]

da ne bi trebalo dopustiti da sadanja zbivanja

u Beogradu i na Palama koji ele uvjeriti svijet

Meutim, jedna je od lekcija koje se mogu izvui iz

Jedna je od tema koje se provlae kroz ovu knjigu i

http://www.islambih.net/knjige/book_povijest_Bosne/m_P1.html (8 of 22) [12.10.2008 11:40:37]

razdoblja od 1180. do 1463. bila je nezavisna

Ali nastojei istaknuti povijesni identitet Bosne i

bosansku dimenziju. Razlozi zato oni to moraju

Moralni i praktini razlozi proistjeu sasvim

http://www.islambih.net/knjige/book_povijest_Bosne/m_P1.html (9 of 22) [12.10.2008 11:40:37]

kaleidoskopske izmijeanosti svih triju zajednica na

Vieput sam uo kako ljudi govore: "Bosna moe

http://www.islambih.net/knjige/book_povijest_Bosne/m_P1.html (10 of 22) [12.10.2008 11:40:37]

za vladavine BANA KULINA za vladavine KRALJA TVRTKA

http://www.islambih.net/knjige/book_povijest_Bosne/m_P1.html (11 of 22) [12.10.2008 11:40:37]

http://www.islambih.net/knjige/book_povijest_Bosne/m_P1.html (12 of 22) [12.10.2008 11:40:37]

http://www.islambih.net/knjige/book_povijest_Bosne/m_P1.html (13 of 22) [12.10.2008 11:40:37]

Godine 1992. i 1993. pamtit e se kao godine u

Od te dvije potrebe, ova potonja je kudikamo prea.

http://www.islambih.net/knjige/book_povijest_Bosne/m_P1.html (14 of 22) [12.10.2008 11:40:37]

Paradoksalno je daje najvaniji razlog za

I svijet im je povjerovao. Na buduim je

nj a britanskog premijera Johna Majora pred Donjim

Najvaniji pojedinani element koji stoji iza onoga

i nekih drugih elemenata, ali je taj raspad bio

Teko je rei odakle bi trebalo poeti komentirati

Druga velika netonost koju je u tim svojim

http://www.islambih.net/knjige/book_povijest_Bosne/m_P1.html (16 of 22) [12.10.2008 11:40:37]

ono to se zbilo u Bosni od proljea 1992. godine

kadanju Bosnu kao udesnu zemlju nepomuenog