Tom Perrotta

Za Ninu i Lukea
 Zahvale

SMATRAM DA IMAM SREE TO MOGU ZAHVALITI UOBIAJENIM

sumnjivcima Elizabeth Beier, Mariji Massie, Dori Weintraub i Sylvie
Rabineau to su mi se pridruile na ovom Iznenadnom odlasku i to su mi
bile vodilje na putu. Hvala i Mary, Nini i Lukeu, za ba svaki dan.
 Prolog

LAURIE GARVEY NIJE BILA ODGOJENA DA VJERUJE U UZEE. NIJE BILA

odgojena da vjeruje ni u to posebno, osim u ludost vjerovanja samog.
Mi smo agnostici, znala je govoriti svojoj djeci dok su jo bila mala i trebao
im je nain na koji e se odrediti meu prijateljima koji su bili katolici ili
idovi ili unitarijanci. Ne znamo postoji li Bog, a ne zna ni nitko drugi. Moda
kau da znaju, no uistinu ne znaju.
Za Uzee je prvi put ula dok je bila brucoica na fakultetu, na kolegiju
Uvod u religije svijeta. Fenomen koji je profesor opisao zvuao joj je poput
ale, horde krana koje lebde iz odjee, uzdiu se i prolaze kroz krovove kua
i automobila ususret Isusu na nebu, dok ostali zabezeknuto promatraju i
pitaju se kamo su nestali svi pravednici. Teologija joj je oduvijek zvuala
sumnjivo, ak i nakon to je u udbeniku proitala poglavlje naslovljeno
Dijeljenje uoi tisuljetnice i sve one gluposti o Armagedonu i Antikristu i
etiri jahaa apokalipse. inilo joj se to poput vjerskog kia, neukusno poput
slika na crnom barunu, ona vrsta fantastike koja se dopada ljudima koji jedu
previe prene hrane, tuku djecu po stranjicama i ne vide nita problematino
u teoriji da je njihov dragi Bog izumio sidu kako bi kaznio homoseksualce.
Svako toliko, sljedeih bi godina znala primijetiti nekoga u zranoj luci ili na
vlaku tko bi itao neki od romana iz serije Ostavljeni i osjetila bi trunku
saaljenja, ak i njenosti, za tog jadnika koji nije imao nita pametnije itati
ni raditi, doli fantazirati o tome kako e svijet zavriti.
A onda se to i dogodilo. Biblijsko se proroanstvo obistinilo, ili se barem
djelomino obistinilo. Ljudi su nestali, milijuni njih u isto vrijeme, irom
svijeta. Nije to bila nikakva drevna glasina mrtvac koji je oivio u Rimskom
carstvu niti dosadna ovdanja legenda, kao Joseph Smith koji nakon
razgovora s anelom u dravi New York pronalazi zlatne ploe. Ovo je bilo
stvarno. Uzee se dogodilo i u njezinome gradu, keri njezine najbolje
prijateljice, meu ostalima, dok je i sama Laurie bila u njihovoj kui. Boja
intervencija u njezin ivot nije mogla biti jasnija ni da joj se On obratio iz
gorue azaleje.
 Tako bi vam se barem inilo. No ona je svejedno uspjela tjednima, ak
mjesecima poslije poricati ono to je bilo oigledno i drati se svojih sumnji
kao pijana plota, oajniki ponavljajui rijei znanstvenika i strunjaka i
politiara koji su inzistirali da je uzrok onoga to su oni nazivali Iznenadnim
odlaskom i dalje nepoznat, te upozoravali javnost da ne tri pred rudo prije
nego to bude objavljeno slubeno izvjee nepristranog vladinog odbora koji
je istraivao dogaaj.
Dogodilo se neto tragino, strunjaci su iznova ponavljali. Dogodio
se fenomen nalik Uzeu, no ini se da to nije bilo Uzee.
Zanimljivo, neki od najrevnijih zagovaratelja ovog objanjenja bili su i
sami krani koji nisu mogli porei injenicu da mnogi od onih koji su nestali
tog 14. listopada svi oni hinduisti i budisti i muslimani i idovi i ateisti i
animisti i homoseksualci i Eskimi i mormoni i zoroastristi, tko god da oni bili
nisu bili prihvatili Isusa Krista kao vlastitog spasitelja. Svima je bilo jasno
da je ova etva obavljena nasumice, a ako nita drugo, Uzee se nikako nije
moglo dogoditi nasumice. Smisao je bio u dijeljenju ita od kukolja, u
nagraivanju istinskih vjernika i upozorenju ostatka svijeta. Naslijepo
odreeno Uzee nikako nije moglo ni biti Uzee.
Tako da nije bilo teko zbuniti se, kriti ruke i tvrditi da nemate pojma
to se dogaa. No Laurie je znala. U nutrini, im se sve dogodilo, ona je znala.
Ona je bila ostavljena. I svi ostali su ostavljeni. Nije bilo vano to Bog pri
odluivanju nije uzeo religiju u obzir ako ita drugo, to je stvari i pogoralo,
odbacivanje je postalo osobno. No svejedno je odabrala to saznanje
zanemariti, potisnuti ga u neki mrani zakutak vlastita uma u podrumsko
spremite za sve one stvari o kojima niste imali snage razmiljati na ono
mjesto kamo skrivate saznanje da ete jednog dana umrijeti, kako biste uspjeli
ivjeti ne deprimirajui se ba svakoga trenutka svakoga dana.
Osim toga, toliko se stvari dogaalo u ono vrijeme, u tih prvih nekoliko
mjeseci nakon Uzea, kola je u Mapletonu bila otkazana, pa je njezina ki po
cijele dane bila kod kue, a njezin se sin vratio s fakulteta. Trebalo je kupovati
namirnice i prati rublje, kao i nekada, spravljati obroke i prati sue. Trebalo
je odlaziti i na memorijalne priredbe, sastavljati spomenare, brisati suze, voditi
tolike iscrpljujue razgovore. Mnogo je vremena provodila sa sirotom Rosalie
Sussman, posjeivala ju je gotovo svakoga jutra i pokuavala joj pomoi s tom
neshvatljivom tugom. Ponekad bi razgovarale o njezinoj otiloj keri, Jen o
tome kako je bila draga djevojka, kako se uvijek smijala, itd. no uglavnom su
samo utke sjedile zajedno. Tiina se inila duboka i ispravna, kao da nita to
bi ijedna od njih imala za rei nije bilo nimalo vano da je prekine.

Poeli ste ih zamjeivati u gradu naredne jeseni, ljude u bijeloj odjei, kako se
kreu u istospolnim parovima i vjeito pue. Laurie je nekolicinu i prepoznala
bila je to Barbara Santangelo, iji je sin s njezinom keri iao u razred; Marty
Powers koji je s njezinim muem znao igrati softball i ija je supruga nestala u
Uzeu, ili to god ono bilo. Uglavnom nisu na vas obraali pozornost, no
ponekad bi vas slijedili kao da su privatni detektivi koje je netko unajmio da
prate svaki va korak. Kad biste ih pozdravili, samo bi vas tupo pogledali, no
kad biste im postavili smislenije pitanje, uruili bi vam posjetnicu na kojoj je
bio otisnut sljedei tekst:

MI SMO LANOVI OSTAVLJENIH KRIVACA. POLOILI SMO

ZAVJET UTNJE. STOJIMO PRED VAMA KAO IVI
PODSJETNIK STRANE BOJE SVEMOI. ON NAM SUDI.

Otisnuta manjim slovima, na stranjoj strani posjetnice bila je navedena

internetska stranica koju ste mogli posjetiti za vie informacija:
www.ostavljenikrivci.com.
Ta je jesen bila udna. Od katastrofe je prola puna godina dana; oni koji
su je nadivjeli prihvatili su udarac i zabezeknuto otkrili da jo uvijek stoje na
vlastitim nogama, premda su nekima bile klimavije nego drugima. Vrlo
provizorno i krhko, stvari su se poele vraati u normalu. kole su se ponovno
otvorile i ljudi su se vratili na posao. Klinci su u parkovima igrali nogomet; na
No vjetica nekoliko ih se i zamaskiralo i zvonilo na vrata susjednih kua.
Osjetili ste da se stare navike vraaju, da ivot ponovno poprima prijanji
oblik.
No Laurie se nikako nije uspijevala opustiti. Osim to je vodila brigu o
Rosalie, bila je van sebe od zabrinutosti za vlastitu djecu. Tom se u ljetnom
semestru vratio na fakultet, no potpao je pod utjecaj sumnjivog samozvanog
proroka-iscjelitelja znanog kao Sveti Wayne, pao je sve ispite i odbijao se
vratiti kui. Nazvao ju je nekoliko puta tog ljeta da joj kae kako je sve u redu,
no nije joj htio rei gdje je ni to radi. Jill se borila s depresijom i
posttraumatskim stresom to je bilo i za oekivati, budui da joj je Jen
Sussman bila najbolja prijateljica jo iz pretkolskih dana no odbijala je o
tome razgovarati s Laurie ili ii na terapiju. U isto se vrijeme njezin suprug
inio bizarno vedar, sve vijesti su mu bile dobre, cijelo vrijeme. Posao je cvao,
vrijeme je bilo sjajno, upravo je istrao deset kilometara za manje od sat
vremena, ako je za vjerovati.
A to je s tobom? upitao ju je Kevin, a nimalo mu nije bilo neugodno u
pripijenim kratkim hlaama, dok mu je lice sjalo od zdravlja i tankog sloja
znoja. to si danas radila?
Ja? Pomagala sam Rosalie sa spomenarom.
On je sloio grimasu, negodovanje pomijeano s ustezanjem.
Jo se uvijek time bavi?
Ne eli ni zavriti. Danas smo sastavile malu povijest Jenine plivake
karijere. Mogao si je promatrati kako odrasta, godinu za godinom, a tijelo joj
se mijenja u onom plavom kupaem. Da ti se srce slomi.
Eh. Kevin je napunio au ledenom vodom iz slavine ugraene u
hladnjaku. Znala je da je ne slua, izgubio je interes za bilo to u vezi Jen
Sussman jo prije nekoliko mjeseci. to je za veeru?

Laurie nije mogla rei da ju je okiralo kad je Rosalie objavila da e se

prikljuiti Ostavljenim krivcima. Rosalie su ljudi u bijelom fascinirali otkad ih
je prvi put vidjela i esto se naglas pitala bi li bilo teko poloiti zavjet utnje,
osobito ako biste sreli nekog starog prijatelja, nekoga koga dugo niste vidjeli.
U takvim bi ti sluajevima trebali nekako oprostiti, zar ne?
Ne znam, rekla je Laurie. Ali nekako sumnjam. Oni su fanatici. Ne
vole initi iznimke.
ak ni kad bi srela vlastitog brata kojeg nisi vidjela dvadeset godina? Ne
bi ga mogla ni pozdraviti?
Ne pitaj mene. Pitaj njih.
 Kako da ih pitam? Nije im doputeno razgovarati.
Nemam pojma. Provjeri na njihovoj internetskoj stranici.
Rosalie je te zime esto provjeravala njihovu internetsku stranicu. Kroz
elektronike je poruke razvila blisko prijateljstvo oito zavjet utnje nije
ukljuivao i elektroniku komunikaciju s ravnateljicom njihova Odjela za
informiranje javnosti, simpatinom enom koja je odgovarala na sva njezina
pitanja i objasnila joj sve to joj se inilo sumnjivo i problematino.
Zove se Connie. Prije je bila dermatologinja.
Zbilja?
Prodala je ordinaciju i sredstva donirala organizaciji. Mnogo ljudi to
ini. Nije jeftino odravati organizaciju kao to je njihova. Laurie je u
lokalnom glasniku proitala lanak o Ostavljenim krivcima, pa je znala da ve
ezdesetak ljudi stanuje u njihovu naselju u Ulici ginka, u osam izdvojenih
kua koje je vlasnik tvrtke za razvoj nekretnina donirao organizaciji, bogat
ovjek koji se zvao Troy Vincent, a koji je sada stanovao ondje kao obian
lan, bez ikakvih posebnih privilegija.
to je s tobom? upitala ju je Laurie. Hoe li prodati kuu?
Neu odmah. Pokusno razdoblje traje est mjeseci. Do tada ne trebam
donositi nikakve odluke.
To je pametno.
Rosalie zavrti glavom, kao da je i nju samu zapanjila vlastita odvanost.
Laurie je jasno vidjela koliko je bila uzbuena kad je konano donijela odluku
da e promijeniti vlastiti ivot.
Bit e udno stalno nositi bijelu odjeu. Radije bih moda da je plava ili
siva ili neto tree. Bijelo mi loe stoji.
Ja samo ne mogu vjerovati da misli poeti puiti
Jao. Rosalie se iskreveljila. Bila je jedna od onih zadrtih nepuaa,
osoba koja e poeti divlje mahati rukom ispred lica im se nae deset metara
od upaljene cigarete. Na to u se morati priviknuti. Ali to je neto kao
sakrament, zna? Mora puiti. Nema izbora.
Jadna tvoja plua.
 Neemo ivjeti dovoljno dugo da dobijemo rak. Biblija kae da e nakon
Uzea nastupiti samo sedam godina Tekih nevolja.
Ali nije se dogodilo Uzee, rekla je Laurie, samoj sebi koliko i svojoj
prijateljici. Ne zbilja.
Trebala bi poi sa mnom. Rosalien je glas bio mek i ozbiljan. Mogle
bi moda biti cimerice ili tako neto.
Ne mogu, ree joj Laurie. Ne mogu ostaviti svoju obitelj.
Obitelj: loe joj je bilo i pri samom izgovaranju te rijei naglas. Rosalie
nije imala nikakvu obitelj. Bila je razvedena ve godinama, a Jen je bila jedinica.
Majka i ouh ivjeli su joj u Michiganu, a sestra u Minneapolisu, no ni s kim
nije esto razgovarala.
To sam i mislila. Rosalie blago ali ravnoduno slegne ramenima.
Htjela sam samo pokuati.

Tjedan dana poslije, Laurie je odvezla Rosalie u Ulicu ginka. Dan je bio divan,
ispunjen sunevim sjajem i ptijim pjevom. Kue su bile impozantne goleme
trokatnice u kolonijalnom stilu s okunicama od dvije tisue kvadrata koje su,
kad su izgraene, vjerojatno dostigle milijunske cijene.
Opa, rekla je. Impresivno.
Znam. Rosalie se nervozno nasmijeila. Bila je odjevena u bijelo i nosila
je mali koveg u koji je spremila uglavnom donje rublje i kozmetiku, ali i
spomenare na koje je potroila toliko vremena. Ne mogu vjerovati da stvarno
ovo radim.
Ako ti se ne svidi, samo me nazovi. Doi u po tebe.
Mislim da e mi biti dobro.
Uspele su se stepenicama do bijele kue na ijim je vratima bila ispisana
rije SREDINJICA. Laurie nije smjela ui u zgradu, pa je zagrlila prijateljicu
na ulazu i gledala kako je unutra uvodi blijeda ena ljubaznog lica, koja je
mogla, ali i nije morala biti Connie, biva dermatologinja.
Prola je gotovo godina dana prije nego to se Laurie vratila u Ulicu
ginka. Bio je jo jedan proljetni dan, malo hladniji, malo manje sunan. Tog je
puta ona bila odjevena u bijelo, ona je nosila mali koveg. Nije bio jako teak,
samo donje rublje, etkica za zube i album s pomno odabranim fotografijama
njezine obitelji, kratka povijest ljudi koje je voljela i koje je ostavljala za sobom.
 Prvi dio
..........................................................................

Trea godinjica
 Dan junaka

DAN JE BIO DOBAR ZA PARADU, SUNAN I NEOBINO TOPAO ZA TO DOBA

godine, a nebo je bilo poput vjeronaukog crtea raja. Ne tako davno, ljudi bi
imali potrebu nervozno se naaliti o ovakvome vremenu Hej, rekli bi, moda
to globalno zatopljenje i nije tako loe! no ovih se dana nitko nije previe
zabrinjavao oko ozonskih rupa ili patetike svijeta bez polarnih medvjeda.
Osvrnuvi se na to sada, inilo se to gotovo smijenim, sva ta energija
potraena na brigu oko neega tako udaljenog i nesigurnog, ekoloke
katastrofe koja se moe ali i ne mora dogoditi negdje u dalekoj budunosti,
mnogo godina nakon to ste vi i vaa djeca i djeca vae djece odivjeli dane koji
su vam dodijeljeni na zemlji i otili onamo kamo ste god trebali otii nakon
to se sve svri.
Unato tjeskobi koja ga je cijelog jutra titila, gradonaelnik Kevin
Garvey osjetio je neoekivan nalet nostalgije dok je hodao prema
Washingtonskoj aveniji, prema kolskom parkiralitu gdje je sudionicima
parade reeno da se okupe. Do poetka cijele predstave bilo je jo pola sata,
pokretne su pozornice bile poredane i spremne za polazak, limena se glazba
pripremala za boj, zainjavajui ugoaj disonantnom uvertirom blejanja i
trubljenja i malodunog bubnjanja. Kevin je roen i odrastao u Mapletonu i
sve ga je ovo podsjealo na parade koje su se odravale za Dan nezavisnosti, u
vrijeme dok je sve jo imalo smisla, a polovica bi se grada poredala niz glavnu
ulicu, dok je druga polovica sportai juniori, izviai i izviaice, epavi
Ratni veterani i Dame od pomoi za petama im koraala posred ceste i
mahala gledateljima kao da su zateeni injenicom da su i oni ondje, kao da je
sve to samo aava sluajnost, a ne i dravni praznik. Kako se barem Kevin
sjeao, sve se inilo nevjerojatno glasno i grozniavo i bezopasno vatrogasna
kola, tube, izvoai irskog plesa, djevojke u ljokiastim kostimima koje vrte
palicama, a jedne su se godine ak i masoni vozikali uokolo u onim
urnebesnim patuljastim automobilima. Uslijedile bi utakmice softballa i
rotiljanje, slijed utjenih rituala koji bi vrhunac dosegli u velikom vatrometu
iznad jezera Fielding, dok bi se stotine ushienih lica okretalo uvis, zadivljeno
i oarano cvreim vrtuljcima i usporenim zvjezdastim eksplozijama koje bi
osvjetljavale tamu i sve prisutne podsjeale tko su i kamo pripadaju i zato je
sve dobro.
Dananji dogaaj to jest, preciznije, prvi godinji Dan sjeanja i
razmiljanja o otilim junacima nee biti nimalo nalik tome. Kevin je osjetio
mrano raspoloenje im je stigao do srednje kole, nevidljivu izmaglicu
ustajale tuge i kronine izbezumljenosti koje su oteavale atmosferu i nagonile
ljude da razgovaraju tie i opreznije nego to bi to inae inili na ovako velikom
okupljanju. S druge strane, bio je ujedno i ugodno iznenaen brojem
prisutnih, budui da je prijedlog parade bio doekan poprilino hladno. Neki
od nezadovoljnih isticali su da nije pravo vrijeme za paradu (Prerano je!
ustrajali su), dok su drugi naglaavali kako je sekularna komemoracija 14.
listopada nepromiljena i moebitno bogohulna. Ti su se prigovori s
vremenom izgubili, to zbog uspjeha organizatora u pridobijanju skeptika, a
to zbog injenice da su ljudi jednostavno voljeli parade, bez obzira koji im je
bio povod. U svakom sluaju, toliko se stanovnika Mapletona dragovoljno
prijavilo za sudjelovanje u paradi da se Kevin pitao hoe li itko uope doi i
pozdravljati ih s ulice dok e se sputati prema parku Greenway.
Na trenutak je oklijevao, tik na policijskim barikadama i stao skupljati
snagu za dan za koji je znao da e biti dugaak i teak. Kamo god da je
pogledao, vidio je slomljene ljude i svjee podsjetnike na patnju. Mahnuo je
Marthi Reeder, neko brbljavoj gospoi koja je radila na alteru za marke u
poti; ona mu se tuno nasmijeila i okrenula se kako bi mu bolje pokazala
znak iz kune radinosti koji je drala. Na njemu je bila velika fotografija
njezine trogodinje unuke, ozbiljnog djeteta kovrave kose, s blago
nakrivljenim naoalama. ASHLEY, pisalo je, MOJ MALI ANEO. Pokraj
nje je stajao Stan Washburn umirovljeni policajac i Kevinov bivi trener
nogometa zdepast ovjek kratkoga vrata ija je majica, tijesno zategnuta
preko impresivnog pivskog trbuha, pozivala sve koji bi je pogledali: PITAJ
ME ZA MOG BRATA. Kevin iznebuha osjeti snanu potrebu da pobjegne
odande, da otri kui i cijelo poslijepodne die utege ili grablja lie da se
bavi bilo ime to ne zahtijeva drutvo ili razmiljanje no brzo je odagna,
poput tucavice ili sramotne seksualne matarije.
Uz blag i savjestan uzdah, on se krene probijati kroz gomilu, rukovati se
s ljudima i izvikivati im imena, izvoditi svoju najbolju imitaciju politiara iz
male sredine. Bio je zvijezda amerikog nogometa u srednjoj koli u
Mapletonu, kasnije i uspjean lokalni poslovnjak naslijedio je i proirio
obiteljski lanac manjih trgovina alkoholnim piima i u petnaest godina
upravljanja utrostruio im dobit Kevin je bio omiljen i istaknut u gradu, no
zamisao da se natjee za mandat bila mu je potpuno strana. No onda mu je,
prole godine, iz vedra neba, dostavljena peticija koju je potpisalo dvjestotinjak
njegovih sugraana od kojih je mnoge vrlo dobro poznavao: Mi, nie
potpisani, oajniki traimo vodstvo u ovim mranim vremenima. Biste li nam
pomogli da vratimo svoj grad? Taj ga je apel dirnuo, a i sam se osjeao pomalo
izgubljeno prije nekoliko mjeseci je bio prodao tvrtku i zaradio pravo malo
bogatstvo, te jo nije bio odluio to bi sljedee trebao uiniti te je prihvatio
nominaciju za gradonaelnika, natjeui se za novoosnovanu politiku
skupinu nazvanu Stranka nade.
Kevin je premono pobijedio na izborima, izbacivi Ricka Malverna,
ondanjeg tromandatnog gradonaelnika koji je izgubio povjerenje glasakoga
tijela nakon to je pokuao zapaliti vlastitu kuu u izljevu, kako ga je on
nazvao, ritualnog proienja. Nije mu uspjelo vatrogasci su unato
njegovim gorkim prigovorima ugasili vatru i Rick je ovih dana stanovao u
atoru u vlastitome dvoritu, dok su se sagoreni ostatci goleme viktorijanske
vile uzdizali iza njega. Kevin bi svako toliko, trei rano ujutro, susreo biveg
oponenta kako se izvlai iz atora jednom ak golog do pasa, u prugastim
boksericama i dvojica mukaraca bi se nelagodno pozdravila na uspavanoj
ulici, s Hej ili Di si? ili ta ima?, tek toliko da jedan drugome daju do znanja da
je meu njima sve u redu.
Koliko god mu je bilo mrsko obavezno rukovanje i tapanje po leima
koje je ilo uz novi posao, Kevin se osjeao obvezan biti na raspolaganju
glasakom tijelu, ak i onim nezadovoljnicima i prigovaralima koje nikako nije
mogao izbjei na javnim okupljanjima. Prvi koji mu je pristupio na
parkiralitu bio je Ralph Sorrento, osorni vodoinstalater iz Ulice javora, koji
se grubo probio kroz skupinu otunih ena u usklaenim ruiastim
majicama i posadio se tono Kevinu na put.
Gospodine gradonaelnie, rastezao je, podsmjehujui se kao da je u
samom naslovu neto urnebesno smijeno. Nadao sam se da u vas uloviti.
Nikad mi ne odgovarate na mailove.
 Jutro, Ralph.
Sorrento je prekriio ruke na prsima i paljivo promotrio Kevina s
uznemirujuom kombinacijom zabave i prezira. Bio je golem, tust ovjek
obrijane glave i ekinjaste kozje bradice, odjeven u zamaene vojnike hlae i
podstavljenu majicu s kapuljaom. ak i ovako rano bilo je tek jedanaest
ujutro Kevin je na njemu namirisao zadah piva i znao da izaziva vraga.
Da se razumijemo, objavio je Sorrento nepotrebno glasno. Ne plaam
onu jebenu kaznu.
Kazna o kojoj je bila rije iznosila je pet stotina dolara i bila mu je
dodijeljena zato to je pucao u opor pasa lutalica koji su mu se motali po
dvoritu. Usmrtio je bigla na licu mjesta, no mjeanac labradora i njemakog
ovara odepesao je s metkom u stranjoj nozi i krvario tri bloka prije nego to
je klonuo na ploniku nedaleko od predkolske ustanove u Ulici hrastova.
Policija se uglavnom nije previe uzbuivala oko upucanog psa dogaalo se
to deprimirajue esto no nekolicina djece je morala gledati ivotinju kako
se mui i albe njihovih roditelja i skrbnika rezultirale su optubom Sorrenta.
Pripazite kako se izraavate, upozorio ga je Kevin, nelagodno svjestan
glava koje se okreu u njihovom smjeru.
Sorrento zabije kaiprst Kevinu u rebra. Zlo mi je od tih dukela koje
mi seru po dvoritu.
Nitko ne voli pse, priznao je Kevin. Ali sljedei put nazovite Slubu
za ivotinje, u redu?
Slubu za ivotinje. Sorrento ponovi rijei s prkosnim podsmjehom.
Ponovno je zabio prst u Kevinov prsni ko, zarivi mu nokat u kost. Ta govna
nita ne rade.
Nemaju dovoljno osoblja. Kevin nasilu izmami ljubazan osmijeh.
Snalaze se najbolje to mogu u tekoj situaciji. Svi to inimo. Sigurno
razumijete.
Kao da je htio pokazati da razumije, Sorrento popusti pritisak na
Kevinova rebra. Nagne mu se blizu, dah mu je bio kiseo, a ton priguen i
osoban.
 Uinite mi uslugu, moe? Recite policiji da e, ako eli moj novac,
morati po njega i doi. Recite im da ih ja ekam sa svojom otpiljenom
samaricom.
On se naceri i pokua izgledati poput velikog frajera, no Kevin mu u
oima prepozna bol, onaj staklasti, nemoan pogled koji se skriva iza
halabuenja. Ako se dobro sjeao, Sorrento je izgubio ker, debeljukastu
djevojicu od kojih devet ili deset godina. Tiffany ili Britney, tako se nekako
zvala.
Prenijet u im. Kevin ga lagano potapa po ramenu. A sada biste se
mogli vratiti kui i malo odmoriti.
Sorrento lupi Kevina po ruci.
Nemojte me jebeno dirati.
Oprostite.
Samo im recite to sam vam rekao, dobro?
Kevin mu je obeao da hoe i pourio odande, pokuavajui zanemariti
knedlu straha koja mu se odjednom stvorila u elucu. Za razliku od oblinjih
gradia, u Mapletonu jo nitko nije pokuao samoubojstvo izazivajui policiju,
no Kevin je imao osjeaj da Ralph Sorrento barem razmatra tu mogunost.
Plan mu nije bio previe impresivan policija je imala veih briga od neplaene
kazne za nasilje nad ivotinjama no bilo je mnogo naina na koje je mogue
izazvati sukob ako ste za to ba zagrizli. Morat e rei naelniku policije,
pobrinuti se da policajci na patroli znaju o emu se radi.
Ometen tim mislima, Kevin nije ni primijetio da hoda ravno ususret
pastoru Mattu Jamisonu, koji je prije vodio Biblijsku crkvu Berejaca, dok nije
bilo prekasno da ga izbjegne. Sve to je uspio uiniti bilo je da podigne obje
ruke u uzaludnom pokuaju da se obrani od ute tampe koju mu je pastor
naguravao na nos.
Uzmite, ree pastor. Ima stvari od kojih ete pasti u nesvijest.
Kako nije bilo pristojnog naina na koji bi se mogao izvui, Kevin
nevoljko uzme od njega primjerak glasila koje je nosilo snaan ali nezgrapan
naslov 14. LISTOPAD NIJE BIO UZEE!!! Na naslovnici je bila
fotografija Dr. Hillary Edgers, omiljene pedijatrice koja je nestala prije tri
godine, uz jo osamdeset i sedmero lokalnih stanovnika i milijune bezimenih
ljudi irom svijeta. RAZOTKRIVAMO DOKTORIINE
BISEKSUALNE STUDENTSKE GODINE! izjavljivao je napis.
Uokvireni citat iz lanka glasio je: Svi smo mislili da je gej, otkriva biva
cimerica.
Kevin je poznavao i potivao Dr. Edgers, iji su sinovi blizanci bili
jednako stari kao i njegova ki. Dvije je veeri tjedno volontirala u besplatnoj
klinici za siromanu djecu u gradu i na roditeljskim sastancima drala
predavanja poput onih na temu Dugorone posljedice potresa mozga u
mladih sportaa ili Kako prepoznati poremeaj u prehrani. Ljudi su je cijelo
vrijeme zaustavljali na nogometnom igralitu ili u trgovini i traili od nje
besplatne lijenike savjete, no ona im to nikada nije zamjerala, niti se inila
imalo nestrpljiva.
Isuse, Matt. Zar je ovo potrebno?
Pastora Jamisona je to pitanje naoko zbunilo. Bio je mrav
etrdesetogodinjak pepeljasto plave kose ije se lice u posljednjih nekoliko
godina nekako ovjesilo i postalo podbuhlo, kao da je stario u ubrzanom
tempu.
Ti ljudi nisu nikakvi junaci. Moramo ih prestati tretirati kao da to jesu.
Mislim, cijela ova parada
Ta je ena imala djecu. Oni ne trebaju itati s kim je ona spavala dok je
bila studentica.
Ali to je istina. Ne smijemo se skrivati pred istinom.
Kevin je znao da nije bilo koristi prepirati se. U svakom je smislu Matt
Jamison nekada bio pristojan ovjek, no izgubio je vezu sa stvarnou. Kao i
toliko predanih krana, i njega je Iznenadni odlazak duboko traumatizirao i
muio ga je strah da je Sudnji dan doao i proao, te da je on ocijenjen kao lo.
Dok su neki ljudi u istoj situaciji reagirali s pojaanom pobonou, pastor je
krenuo u suprotnom smjeru, tvrdoglavo se primio poricanja Uzea i posvetio
ivot dokazivanju da ljudi koji su 14. listopada odbacili zemaljske okove nisu
bili ni dobri krani niti posebno estiti pojedinci. U meuvremenu se
pretvorio u zadrtog istraitelja i potpunog gnjavatora.
U redu, promrmljao je Kevin, presavio glasnik i ugurao ga u stranji
dep hlaa. Pogledat u.
Pokrenuli su se u nekoliko minuta poslije jedanaest sati. Policijska je povorka
predvodila put, a slijedila ju je mala armada pokretnih pozornica koje su
predstavljale razne civilne i poslovne organizacije, uglavnom stare neaktivne
udruge poput Gospodarske komore ireg Mapletona, lokalne podrunice
udruge za suzbijanje zlouporabe droga i kluba umirovljenika. Nekoliko je
pozornica predstavljalo izvedbe uivo: polaznici Plesnog instituta Alice
Herlihy oprezno su plesali jitterbug na sklepanoj pozornici, dok je skupina
mladih karatista iz kole za borilake vjetine brae Devlin zamahivala,
udarala i probijala u prazno, stenjui u bijesnom suglasju. Usputnom bi se
promatrau sve to inilo poznato, jedva imalo drugaije od bilo koje druge
parade koja je prola gradom u posljednjih pedeset godina. Tek je posljednje
vozilo izazvalo tajac, kamion s praznom prikolicom okienom crnim
zastavicama na kojemu nitko iv nije stajao, a ija je praznina bila otra i sama
po sebi razumljiva.
Kao gradonaelnik, Kevin se vozio u jednom od dva poasna kabrioleta
koji su slijedili memorijalni kamion, u maloj Mazdi koju je vozio Pete Thorne,
njegov prijatelj i bivi susjed. Vozili su se drugi u redu, iza Fiata Spidera u
kojem je bila poasna goa, zgodna ali krhka ena koja se zvala Nora Durst,
a koja je 14. listopada izgubila cijelu obitelj supruga i dvoje male djece u
onome to se nadaleko smatralo najveom tragedijom u cijelome Mapletonu.
Nora je ranije tog dana navodno doivjela slabiji napadaj panike, alila se na
vrtoglavicu i slabost i htjela je otii kui, no prebrodila je krizu uz pomo svoje
sestre i savjetnice za tugu koja je volontirala ondje za takve hitne sluajeve.
inilo se da joj je sada dobro, sjedila je gotovo kraljevski dostojanstveno na
stranjem sjedalu Spidera i okretala se lijevo i desno, umorno podiui ruku u
znak pozdrava mjestiminim izljevima pljeska koji bi se prolamali iz mnotva
okupljenog uz put.
Dobra posjeenost! Kevin primijeti naglas. Nisam oekivao ovoliko
ljudi!
to? Pete se prodere preko ramena.
Zaboravi! dovikne mu Kevin, shvaajui da nema smisla pokuavati
nadglasati limenu glazbu. Puhaka sekcija bila je zalijepljena na njihov
odbojnik i svirala osebujnu verziju pjesme Hawaii Five-O koja je trajala
toliko dugo da se Kevin poeo pitati je li to bila jedina skladba koju su znali
svirati. Nestrpljivi u tempu posmrtne povorke, glazbenici su se zaletavali
naprijed, na trenutke pretiui njihov automobil, da bi se ubrzo naglo vraali
unatrag i zasigurno ozlojeivali dostojanstvenu procesiju koja ih je slijedila.
Kevin se izvio u sjedalu, pokuavajui vidjeti ljude u procesiji iza glazbenika,
no pogled mu je zaklanjala uma uniformi boje trule vinje, ozbiljnih lica
napuhanih obraza i limenih glazbala koja su sjala kao saliveno zlato na suncu.
Tamo iza, pomislio je, to je bila prava parada, ona koju nitko jo nije
vidio, stotine obinih ljudi koji su koraali u malim skupinama, od kojih su
neki drali znakove, drugi su bili odjeveni u majice s likom kojeg prijatelja ili
lana obitelji koji je nestao. Primijetio je sve te ljude na parkiralitu nakon to
su se ubacili u njihove redove i ta ga je slika bezgranina suma njihove tuge
toliko potresla da je jedva uspio proitati nazive na natpisima: Siroad 14.
listopada, Koalicija oaloenih suprunika, Majke i oevi otile djece, Mrea
oaloene brae i sestara, Mapleton se sjea prijatelja i susjeda, Preivjeli s
Avenije mirti, Uenici Shirley De Santos, Nedostaje nam Bud Phipps, i tako
dalje, i tako dalje. Sudjelovalo je i nekoliko konvencionalnih vjerskih
organizacija Naa gospa od tuge, Hram Temple Beth-El i prezbiterijanci
Svetog Jakova su svi poslali delegacije no zapeli su straga, gotovo kao
zakanjela misao, tono ispred vozila za hitne sluajeve.

Sredite Mapletona bilo je puno ljudi dobre volje, po ulicama je bilo razbacano
cvijee, veina kojeg je zavrila pod kotaima kamiona i koje e uskoro
pregaziti i povorka. Dobar dio gledatelja bili su srednjokolci, no Kevinova ki
Jill i njezina najbolja prijateljica Aimee nisu bile meu njima. Djevojke su
spavale dubokim snom kad je on odlazio iz kue kao i obino, ostale su vani
dokasno i Kevin ih nije imao ni srca probuditi, niti hrabrosti da se nosi s
Aimee, koja je uporno spavala u gaicama i prozirnim topiima zbog kojih on
ne bi znao kamo bi gledao. U posljednjih je pola sata dvaput nazvao kuni
telefon u nadi da e ih zvonjava prenuti, no djevojke se nisu javile.
On i Jill su se ve tjednima svaali oko parade, ogoreno i poluozbiljno,
onako kako su o svim vanijim stvarima u ivotu u posljednje vrijeme
razgovarali. On ju je nagovarao da sudjeluje u paradi u ast svoje otile
prijateljice Jen, no njoj je bilo svejedno.
Zna to, tata? Boli Jen briga jesam li ja u paradi ili nisam.
Odakle to zna?
Nje vie nema. Boli je briga za bilo to.
Moda, rekao je on. Ali to ako je ona jo uvijek ovdje, samo je mi vie
ne vidimo?
inilo se da ta mogunost zabavlja Jill. To bi bilo grozno. Vjerojatno
po cijele dane mae rukama i pokuava nam privui panju. Jill se paljivo
zagleda po kuhinji, kao da pokuava pronai prijateljicu. Pone glasno
govoriti, kao da oslovljava polugluhog djeda ili baku. Jen, ako si tu, oprosti
to te ignoriram. Pomoglo bi kad bi proistila grlo ili tako neto.
Kevin se suzdri od prigovora. Jill je znala da mu nije drago kad se alila
s onima koji su nestali, no da joj to i po stoti put kae, ne bi nita postigao.
Zlato, rekao je tiho, parada je za nas, ne za njih.
Zurila je u njega pogledom koji je nedavno usavrila krajnje
nerazumijevanje omekano najmanjim znakom enske strpljivosti. Bilo bi jo
slae da si je ostavila bar malo kose i da nije nosila tako teku minku.
Objasni mi neto, rekla je. to se sve to tebe tie?
Da je Kevin znao dobar odgovor na to pitanje, rado bi joj objasnio. No
istina je bila da nije imao pojma to se njega sve to ticalo, zato nije odustao
od parade kao to je odustao od svega ostalog oko ega su se u posljednjih
godinu dana svaali: od vremena do kad se izlazi, brijanja glave, toga koliko je
mudro provoditi toliko vremena s Aimee, izlazaka u tjednu. Jill je bilo
sedamnaest godina; shvaao je da mu se ona, nekako neopozivo, istrgnula iz
orbite i da e raditi to god poeli, kad god to poeli, bez obzira to on o tome
mislio.
U isto je vrijeme, meutim, Kevin doista elio da Jill sudjeluje u paradi,
da na neki mali nain pokae da jo uvijek uvaava institucije obitelji i
zajednice, da jo uvijek voli i potuje svog oca i da e uiniti to moe da ga
usrei. Ona je situaciju savreno dobro razumjela znao je da jest no iz
nekog se razloga nije mogla natjerati na suradnju. Vrijealo ga je to, dakako,
no ljutnja koju je osjeao prema svojoj keri uvijek je dolazila s automatskom
isprikom, s osobnim priznanjem svega kroz to je prola i koliko joj je malo on
uspio biti od pomoi.
Jill je bila Svjedokinja i nije mu trebao psiholog da mu objasni da e se s
tim morati nositi do kraja ivota. Ona i Jen su se druile 14. listopada, dvije
hihotave djevojke jedna pokraj druge na kauu, jele su perece i na laptopu
gledale snimke s YouTubea. A onda, u onoliko vremena koliko je potrebno
da se klikne miem, jedna od njih nestaje, a druga vriti. I ljudi su nastavili
nestajati iz njezina ivota u mjesecima i godinama koje su uslijedile, premda
ne na tako dramatian nain. Njezin stariji brat otiao je na fakultet i vie se
nije vratio. Njezina se majka odselila iz kue i poloila zavjet utnje. Ostaje joj
samo otac, izbezumljen ovjek koji joj pokuava pomoi, no koji nikada ne
uspijeva rei pravu stvar. Kako bi i uspio kad ni njemu nita nije jasno, kao ni
njoj?
Kevina nije udilo to je Jill bila ljutita ili buntovna ili depresivna. Imala
je pravo biti sve te stvari i jo vie. Jedino to ga je udilo bilo je to je jo uvijek
ondje, to jo uvijek s njim dijeli dom, a tako je lako mogla pobjei s
Bosonogima ili jednostavno sjesti na neki autobus u nepoznatom pravcu.
Mnogi su klinci to uinili. Drugaije je izgledala, to je bilo jasno, elava i
potitena, kao da je eljela da i potpuni stranci shvate koliko se loe osjeala.
No kad bi se ponekad nasmijala, Kevin bi dobio osjeaj da je njezina bit jo
uvijek iva tamo negdje, jo uvijek udesno netaknuta, usprkos svemu. Tu se
drugu Jill onu kojom ona nikada nije uspjela postati on nadao da e sresti
jutros za dorukom, ne onu pravu koju je predobro poznavao, djevojku
sklupanu na krevetu koja se prepijana ili napuena vratila kui da bi joj bilo
imalo stalo da skine sinonju minku.
Razmiljao je o tome da je ponovno nazove dok su se primicali Ulici
Lovell, ekskluzivnoj slijepoj ulici u koju se preselio s obitelji prije pet godina,
u vrijeme koje mu se sad inilo udaljeno i nestvarno poput ludih dvadesetih.
Meutim, koliko god da je elio uti Jillin glas, koio ga je vlastiti osjeaj za
pristojnost. Nije mu se inilo ispravnim da gradonaelnik usred parade brblja
na mobitel. Osim toga, to da kae?
Hej, zlato, vozim se naom ulicom, ali te ne vidim...
ak i prije nego to mu je supruga prebjegla k njima, Kevin je poeo nevoljko
potivati Ostavljene krivce. Prije dvije godine, kad je prvi put uo za njih,
pomislio je da su samo jo jedan bezopasni kult Uzea, skupina separatistikih
fanatika koji su samo eljeli da ih se pusti na miru da tuguju ili meditiraju do
Drugog dolaska ili ega ve to su iekivali (jo uvijek mu nije bila jasna
njihova teologija, a inilo mu se da nije bila jasna ni njima samima). ak mu je
na odreeni nain imalo smisla da bi oaloeni ljudi poput Rosalie Sussman
uspjeli pronai utjehu kad bi se pridruili njihovoj organizaciji, povukli se iz
svijeta i poloili zavjet utnje.
U to se vrijeme inilo da su Ostavljeni krivci iznikli niotkuda, kao
spontani mjesni odgovor na nevienu tragediju. Podosta je prolo prije nego
to je shvatio da se sline skupine osnivaju irom zemlje i povezuju se u labavu
nacionalnu mreu u kojoj svaka podrunica slijedi jednaka opa naela bijela
odjea i cigarete i parovi kao sustav nadzora dok im je upravljanje bilo
nezavisno, te ih je vrlo slabo netko organizirano nadgledao ili im se izvana
uplitao.
Unato tome to su se doimali poput redovnika, odjeljenje u Mapletonu
se ubrzo pokazalo ambicioznom i discipliniranom udrugom s izraenim
smislom za javni neposluh i politiki teatar. Ne samo da su odbijali plaati
poreze i reije, nego su se u svom naselju u Ulici ginka odluili i podsmjehivati
itavom nizu mjesnih odredbi, te desetke ljudi naguravati u kue sagraene za
jednu obitelj, ogluivati se na sudske naredbe i opomene pred iskljuenja i
graditi barikade kako bi prijeili ulazak organima vlasti. Uslijedio je niz
sukoba od kojih je jedan zavrio tako to je lan Krivaca koji je bacao kamenje
na policajce koji su pokuavali izvriti nalog za pretragu upucan i usmren.
Nakon tog zabrljanog prepada, javna je naklonost prema Ostavljenim
krivcima porasla, to je dovelo do otkaza naelnika policije i gradonaelnika
Malverna koji su obojica ovlastili intervenciju.
Otkad je preuzeo gradsku vlast, Kevin je inio sve to je bilo u njegovoj
moi da olaka tenzije izmeu kulta i graana, te je u pregovorima postigao
niz dogovora koji su Krivcima omoguili da ive manje-vie kako im se
prohtije, uz uvjete da plaaju odreene nominalne poreze i u jasno odreenim
situacijama garantiraju pravo pristupa policiji i vozilima za hitne sluajeve.
inilo se da je primirje uzelo maha, no Krivci su se nastavili ponaati
nepredvidivo i svako toliko se pojavljivali negdje, izazivajui zbunjenost i
tjeskobu kod graana koji su pokuavali potivati zakone. Ove se godine, na
prvi dan kole, nekoliko odraslih osoba odjevenih u bijelo pojavilo u Osnovnoj
koli Kingman Elementary School i zaposjelo uionicu drugog razreda, gdje
su ostali cijelo jutro. Nekoliko tjedana kasnije, nova je skupina usred utakmice
uetala na nogometno igralite srednje kole, gdje su legli na teren i ostali ondje
sve dok ih ljutiti igrai i gledatelji nisu prisilno uklonili.

Mjesni organi vlasti su se ve mjesecima pitali to e Krivci uiniti kako bi

poremetili Dan junaka. Kevin je prosjedio kroz dvije sjednice za planiranje na
kojima se detaljno raspravljalo o tom pitanju i razmotrio nekoliko vjerojatnih
razvoja dogaaja. Cijeli je dan ekao na njihov potez, uz neobinu kombinaciju
straha i znatielje, kao da zabava ne bi bila potpuna ako oni ne pokuaju na
nju upasti.
No parada je dola i prola bez njih, a memorijalna se priredba bliila
kraju. Kevin je poloio vijenac na Spomenik otilima u parku Greenway,
jezovitu bronanu skulpturu koju je izradio jedan od profesora likovnog u
srednjoj koli. Trebala je prikazivati bebu koja lebdi iz naruja zaprepatene
majke i odlazi u nebo, no neto je polo po zlu. Kevin nije bio nikakav kritiar
umjetnosti, no svaki put bi mu se inilo kako beba pada umjesto da se uzdie,
te da je majka moda nee uspjeti uloviti.
Nakon blagoslova veleasnog Gonzaleza uslijedila je minuta utnje
kojom se obiljeila trea godinjica Iznenadnog odlaska, nakon ega su se
oglasila crkvena zvona. Govor Nore Durst bio je posljednja toka na
programu. Kevin je s ostalim dunosnicima sjedio na improviziranoj
pozornici i osjetio je laganu nelagodu kad je ona pristupila podiju. Iz iskustva
je znao kako zastraujue zna biti drati govor, koliko je vjetine i
samopouzdanja potrebno da bi se zadrala panja publike i upola manja nego
to je to bila ova ovdje.
No ubrzo je shvatio da se nije imao oko ega brinuti. U publici je
nastupio muk kad je Nora proistila grlo i poela premetati kartice s
biljekama. Propatila je dosta ona je bila ena koja je izgubila sve i ta joj
je patnja priskrbila autoritet. Ona se nije trebala truditi da zaslui iiju panju
ili potovanje.
Povrh svega, pokazalo se da je Nora prirodno nadarena. Govorila je
polako i jasno bile su to Osnove govornitva, no zauujuoj je veini
govornika ta lekcija promakla s tono onoliko posrtaja i oklijevanja da se
cijela stvar ne bi inila malo previe uglaenom. Pomogla je injenica da je bila
privlana ena, visoka i lijepo graena, te da je imala blag ali izraajan glas.
Kao i veina ljudi u publici, bila je leerno odjevena i Kevin se ulovio kako
malo previe oduevljeno zuri u sloene avove na stranjem depu njezinih
traperica koje su joj pristajale s ugodnijom pripijenou nego to se inae via
na slubenim dravnim okupljanjima. Imala je, primijetio je, iznenaujue
mladoliko tijelo za tridesetpetogodinjakinju koja je rodila dvoje djece. Koja
je izgubila dvoje djece, podsjetio se i prisilio se da podigne pogled i usredotoi
se na neto primjerenije. Posljednja stvar koju bi volio vidjeti bila je naslovnica
Mapletonskog vjesnika s gradonaelnikom koji bulji u guzicu oaloene majke.
Nora je zapoela rekavi kako je isprva zamislila da e njezin govor biti
slavljenje najboljeg dana u njezinu ivotu. Dan o kojem je bila rije dogodio se
samo nekoliko mjeseci prije 14. listopada, za vrijeme obiteljskog odmora u
Jersey Shoreu. Nita se posebno nije dogodilo, niti je ona u tom trenutku
uope uspjela osvijestiti koliko je tono sretna. Ta joj je spoznaja dola tek
kasnije, nakon to su njezin suprug i djeca nestali, a ona provela vie nego
dovoljno neprospavanih noi u kojima je mogla pojmiti razmjere vlastitog
gubitka.
Bio je to, govorila je, prekrasan dan kasnog ljeta, topao i blago vjetrovit,
ali ne toliko sunan da ste cijelo vrijeme morali razmiljati o kremi za sunanje.
U odreenom trenutku tog jutra njezina su djeca Jeremyju je bilo est, a Erin
etiri godine; vie od toga im nikada nee ni biti poela graditi dvorac od
pijeska i zadatku su pristupili s ozbiljnim oduevljenjem kakvo djeca ponekad
pridaju najnevanijim stvarima. Nora i njezin suprug, Doug, sjedili su
nedaleko od njih na prostirci, drali se za ruke i promatrali te ozbiljne male
graditelje kako tre do obale, pune plastine kantice namoenim pijeskom i
gacaju natrag dok im se akalice od ruica savijaju pod tekim teretom. Djeca
se nisu osmjehivala, no lica su im sjala od radosne usredotoenosti. Utvrda
koju su sagradili bila je neobino velika i kompleksna; zabavljali su se njome
satima.
Imali smo kod sebe i kameru, rekla je. No iz nekog se razloga nismo
ni sjetili upaliti je. Na neki mi je nain i drago. Jer da postoji snimka tog dana,
cijelo bih vrijeme provodila gledajui je. Propadala bih pred televizorom,
stalno je premotavajui.
Meutim, razmiljanje o tom danu ju je nekako prisjetilo jednog drugog
dana, jedne uasne subote u prethodnom oujku kad je cijelu obitelj pokosila
enteroviroza. inilo se da je, gdje god da biste se okrenuli, netko drugi ondje
povraao i ne svaki puta u zahodsku koljku. Kua je smrdjela, djeca su kukala,
a pas je stalno cvilio da ga netko pusti van. Nora se nije mogla izvui iz kreveta
imala je visoku temperaturu i lebdjela je izmeu stvarnosti i delirija a ni
Dougu nije bilo nita bolje. Nakratko je tog poslijepodneva pomislila da
vjerojatno umire. Kad je tu bojazan podijelila sa suprugom, on je samo kimnuo
i rekao, Okej. Bili su toliko bolesni da se nisu ni sjetili uzeti telefon i pozvati
nekoga u pomo. U jednom trenutku te veeri, dok je Erin leala izmeu njih
dvoje, a kosa joj je bila slijepljena od rigotine, Jeremy je doetao i sa suzama u
oima pokazao na svoje stopalo. Woody se ukakio u kuhinji, rekao je. Woody
se ukakio, a ja sam ugazio.
Bio je to pravi pakao, rekla je Nora. To smo si stalno govorili. Ovo je
uistinu pakao.
No oporavili su se, naravno. Nakon nekoliko dana, svi su ponovno bili
zdravi i kua je bila u kakvom-takvom redu. No od tog im je trenutka to
maratonsko povraanje postalo simbol za najgori trenutak njihova ivota,
debakl pred kojim je sve ostalo blijedjelo. Kad bi podrum poplavio, ili Nora
dobila kaznu za parkiranje, ili Doug izgubio klijenta, uvijek su se mogli
podsjetiti da bi im moglo biti i mnogo loije.
E pa, rekli bismo, barem nije grozno kao onaj put kad smo svi bili bolesni.
Oko tog trenutka u Norinu govoru konano su se pojavili Ostavljeni
krivci. Grupno su ietali iz umarka koji se protezao zapadnom stranom
parka. Bilo ih je dvadesetak, bili su odjeveni u bijelo i polako koraali prema
okupljenom mnotvu. Isprva su se doimali poput neorganizirane svjetine, no
kako su se primicali, poeli su se svrstavati u pravilnu vrstu, inei formaciju
koja je Kevina podsjetila na organiziranu pretragu. Svaka je osoba nosila
karton s napisanim jednim velikim crnim slovom i kad su se primakli dovoljno
blizu pozornici da ste im mogli doviknuti, zaustavili su se i podigli znakove
iznad glava. Krivudavi je niz slova zajedno ispisivao poruku PRESTANITE
TROITI RIJEI.
Ljutiti se amor proirio okupljenim mnotvom kojem je smetalo i
prekidanje i poruka. Sveanosti je prisustvovalo gotovo svo policijsko osoblje
i, nakon trenutka oklijevanja, nekoliko se slubenika poelo polako primicati
nezvanim gostima. Naelnik Rogers je bio na pozornici i ba u trenutku kad
je Kevin ustao kako bi se posavjetovao s njim je li pametno izazivati sukob,
Nora se obratila policajcima.
Molim vas, rekla je. Pustite ih na miru. Nikome nee nauditi.
Policajci su oklijevali i zatim se povukli kad im je naelnik dao znak. Sa
svog je mjesta Kevin uspio jasno vidjeti prosvjednike i do tog je trenutka
shvatio da je meu njima i njegova supruga. Kevin nije bio vidio Laurie
nekoliko mjeseci i zaudilo ga je koliko je smravjela, kao da je bila pobjegla u
fitnes centar, a ne u kult Uzea. U kosi joj je bilo vie sijedih nego to je ikada
vidio Krivcima ureivanje nije bilo pretjerano vano no sve u svemu,
izgledala je neobino mladoliko. Moda zbog cigarete koja joj je bila u ustima
Laurie je puila u ranim danima njihove veze no ena koja je stajala pred
njim, sa slovom N uzdignutim visoko iznad glave, podsjeala ga je vie na
zabavnu djevojku koju je poznavao na fakultetu nego na enu teka srca i
iroka struka koja ga je prije est mjeseci napustila. Usprkos okolnostima, on
osjeti nepogreiv nalet udnje za njom, stvaran i stvarno ironian pomak u
vlastitim preponama.
Nisam pohlepna, nastavila je Nora ondje gdje je stala s govorom. Ne
traim taj savren dan na plai. Htjela bih samo tu uasnu subotu, sve etvero
jadne i bolesne, ali ive i zajedno. U ovom mi trenutku to zvui kao pravi raj.
I prvi joj se put otkad je poela govoriti glas slomi od osjeaja. Blagoslovio nas
Bog, nas koji smo ovdje i one koji nisu s nama. Svi smo toliko propatili.
Kevin je za vrijeme ravnomjernog, pomalo prkosnoga pljeska koji je
uslijedio pokuavao s Laurie uspostaviti kontakt oima, no ona je odbijala
baciti ak i letimian pogled u njegovu smjeru. Pokuao je sam sebe uvjeriti da
ona sve to ini protiv svoje volje ipak su joj s obje strane stajala dvojica
golemih bradatih mukaraca od kojih je jedan pomalo nalikovao Neilu
Feltonu, tipu koji je bio vlasnik gurmanske pizzerije u centru grada. Bilo bi
utjeno pomisliti da su joj nadreeni naredili da ne podlegne iskuenju i
pokua barem tiho komunicirati sa suprugom, no u dubini due mu je bilo
jasno da nije tako. Mogla ga je pogledati da je htjela, mogla se barem udostojati
primijetiti ovjeka kojem je obeala da e s njim provesti ivot. Ona to
jednostavno nije htjela.
Kad je poslije o tome razmiljao, pitao se zato nije siao s pozornice,
priao joj i rekao, Hej, dugo se nismo vidjeli. Dobro izgleda. Nedostaje mi. Nita
ga u tome nije spreavalo. No samo je sjedio ondje, ne inei nita, sve dok
ljudi u bijelom nisu spustili svoja slova, okrenuli se i odlutali natrag u umarak.
 Cijeli razred pun Jill

JILL GARVEY JE ZNALA KAKO JE LAKO IDEALIZIRATI NESTALE, PRETVARATI

se da su bili bolji nego to su stvarno bili, da su nekako superiorniji luzerima
koje su ostavili za sobom. Osjetila je to na vlastitoj koi u tjednima poslije 14.
listopada kad su joj svi ivi uglavnom odrasli, ali i neki klinci poeli
govoriti svakakve blesave stvari o Jen Sussman, koja stvarno nije bila nita
posebno, samo obina osoba, moda malo zgodnija od ostalih cura svojih
godina, sigurno ne neki aneo predobar za ovaj svijet.
Bog se zaelio njezina drutva, rekli bi. Nedostajale su mu njezine plave oi
i prekrasan osmijeh.
Nisu time mislili nita loe, Jill je to shvaala. Budui da je bila takozvana
Svjedokinja, jedina osoba koja je bila u sobi kad je Jen otila, ljudi su se esto
prema njoj ponaali jezovito obzirno kao da je bila oaloeni lan obitelji,
kao da su ona i Jen postale sestre nakon to se to dogodilo i s nekakvim
neobinim potovanjem. Nitko je nije sluao kad bi pokuala objasniti da
niemu ustvari nije svjedoila i da nije imala pojma to se dogodilo, kao i svi
ostali. U kljunom je trenutku gledala YouTube, taj neki tuni ali urnebesni
video s klincem koji udara sam sebe u glavu i pretvara se da ga ne boli.
Pogledala ga je sigurno tri ih etiri puta za redom i kad je konano podigla
pogled, Jen vie nije bilo. Dugo je prolo prije nego to je Jill shvatila da ona
nije u kupaonici.
Jadna ti, ustrajali su. Sigurno ti je uasno, tako izgubiti najbolju prijateljicu.
To je bila druga stvar koju nitko nije htio uti, to da ona i Jen vie nisu
bile najbolje prijateljice, ako su to ikada i bile, to je sumnjala, premda su
godinama bez razmiljanja koristile tu frazu: moja najbolja prijateljica, Jen;
moja najbolja prijateljica, Jill. Njihove su majke bile najbolje prijateljice, ne one.
Djevojke su se samo prikrpale jer nisu imale izbora (u tom su smislu stvarno i
bile poput sestara). Vozili su ih zajedno u kolu, spavale su jedna kod druge,
odlazile su zajedno na obiteljske odmore i provodile beskrajne sate pred
televizorom ili zaslonom raunala i ubijale vrijeme dok su njihove majke u
kuhinji pile aj ili vino.
 Njihovo je improvizirano saveznitvo bilo nevjerojatno izdrljivo, trajalo
je od vrtia do sredine osmog razreda, kad se Jen iznebuha misteriozno
promijenila. Odjednom se pojavila s novim tijelom tako se barem inilo Jill
sljedei dan s novom odjeom i dan poslije toga s novim prijateljicama,
klikom zgodnih i popularnih cura koje je predvodila Hillary Beardon, za koju
je Jen nekad tvrdila da je mrzi. Kad ju je Jill pitala zato se eli druiti s ljudima
koje je sama optuila da su plitki i odvratni, Jen se samo nasmijeila i rekla da
su one ustvari ba simpatine kad ih upozna.
Nije da je bila zloesta u vezi toga. Nikada nije lagala Jill ili joj se rugala
iza lea. Bilo je to kao da je polako otplovila u neku drugu, ekskluzivniju sferu.
Simbolino se trudila ukljuiti Jill u svoj novi ivot i pozvala je (najvjerojatnije
jer joj majka tako rekla) na izlet u kuu na plai Julie Horowitz, no jedino to
se dogodilo bilo je da je jaz izmeu njih postao izraeniji nego ikada prije. Jill
se cijelo poslijepodne osjeala poput stranca, poput blijede, neugledne uhode
u svom beznadnom jednodijelnom kupaem kostimu dok je izbezumljeno u
tiini promatrala kako se sve te zgodne cure dive svojim bikinijima i
nakvarcanim tijelima i s mobitela u pastelnim nijansama alju poruke
dekima. Ono to ju je najvie iznenadilo bilo je kako se leerno Jen ponaala
u tom udnom novom kontekstu, kako se savreno uklopila u to okruenje.
Znam da je teko, rekla joj je majka. Ali ona stvara nove veze i moda
bi i ti trebala poeti initi isto.
To se ljeto posljednje prije katastrofe inilo kao da nikada nee
zavriti. Jill je bila prestara za kampiranje, premlada za ljetni posao i
presrameljiva da bi bilo koga nazvala. Daleko previe vremena provodila je
na Facebooku, prouavajui fotografije Jen i njezinih novih prijateljica i pitala
se jesu li stvarno tako sretne kao to izgledaju. Poele su se nazivati cure sa
stilom i svaka je fotografija u opisu sadravala taj nadimak: cure sa stilom
ilaju; cure sa stilom na pidama partiju; hej CSS, ta pije? Budnim je okom
pratila Jenine statuse i itala o usponima i padovima u njezinoj novoj romansi
sa Samom Pardom, jednim od najzgodnijih deki u njihovom razredu.
Jen i Sam se dre za ruke i gledaju film.
Jen NAJBOLJI POLJUBAC IKAD!!!
Jen Najdua dva tjedna mog ivota.
 Jen... BRIGA ME.
Jen Deki su glupi!
Jen Sve je Oproteno (i jo malo).
Jill ju je pokuala mrziti, ali nije joj ba uspjelo. Koja bi bila poanta? Jen
je bila ondje gdje je eljela biti, s ljudima s kojima je eljela biti i radila je stvari
koje su je veselile. Zato biste mrzili nekoga zbog toga? Samo ste trebali
skuiti kako sve to pribaviti i za sebe.
Kad se rujan konano dovukao, inilo joj se da je ono najgore prolo.
Srednja kola znaila je i nov poetak, prolost je bila izbrisana, a budunost
je tek trebalo ostvariti. Kad god bi se ona i Jen susrele na hodniku, samo bi se
pozdravile i to bi bilo to. Jill bi je svako toliko pogledala i pomislila, Sad smo
druge osobe.
To to su 14. listopada bile zajedno bila je puka sluajnost. Jillina je
majka nabavila neku vunu za gospou Sussman mame su im te jeseni bile
ozbiljno zagrizle za trikanje a Jill se sluajno nala s njom u autu kad ju je
odluila dostaviti. Iz stare navike, Jill je zavrila u podrumu s Jen i njih su dvije
vodile nelagodan razgovor o novim profesorima i zatim ukljuile raunalo kad
im je ponestalo stvari o kojima bi razgovarale. Jen je na nadlanici imala ispisan
neiji broj telefona Jill ga je primijetila kad je ukljuivala raunalo i zapitala
se iji je i izlizani ruiasti lak na noktima. uvar zaslona na laptopu bio je
fotografija njih dvije, Jill i Jen, snimljena prije nekoliko godina za vrijeme
snjene oluje. Bile su zabundane, rumene i nacerene i ponosno su pokazivale
na snjegovia, momka kojeg su s ljubavlju napravile, zatakle mu mrkvu
umjesto nosa i svezale posuen al. ak i u tom trenutku, dok je Jen sjedila
ondje pokraj nje, prije nego to je postala aneo, sve se inilo kao davna
povijest, kao relikvija iz propale civilizacije.

....................

Sve dok se njezina majka nije prikljuila Krivcima, Jill nije uspjela i sama
shvatiti kako odsutnost izopauje um, kako vas natjera da pretjerujete s
vrlinama i zanemarujete mane osobe koja je odsutna. Nije to bilo isto,
naravno: njezina majka nije uistinu nestala, ne kao Jen, no inilo se svejedno.
 Imale su kompliciranu, pomalo opresivnu povezanost malo previe
blisku za dobro obiju i Jill bi esto poeljela da se malo udalje, da dobije malo
vlastitog manevarskog prostora.
Samo da odem na faks, znala je razmiljati. Bit e takvo olakanje kad mi
vie nee stalno biti za vratom.
No to je bio i prirodni poredak odraste i odseli se. Ono to nije bilo
prirodno bilo je da te mama napusti, preseli se na drugi kraj grada, useli u kuu
s gomilom vjerskih luaka i prekine svaku komunikaciju s vlastitom obitelji.
Dugo nakon njezina odlaska, Jill bi preplavila djetinja enja za
majinom prisutnou. Sve u vezi nje bi joj nedostajalo, ak i stvari koje su je
znale izluivati njezino fal pjevanje, ustrajanje da integralna tjestenina ima
isti okus kao i obina, nemogunost praenja prie ak i u najjednostavnijim
televizijskim serijama (ekaj malo, jel to onaj tip od maloprije ili neki novi?).
Napadaji divlje enje spopadali bi je iz ista mira i ostavljali je zbunjenu i u
suzama, sklonu natmurenim izljevima ljutnje koju je neizbjeno iskaljivala na
ocu, to uope nije bilo fer jer on nije bio taj koji ju je napustio. Pokuavajui
obuzdati te napadaje, Jill je sastavila popis majinih mana i izvukla ga svaki
put kad bi osjetila da bi je mogla prevladati sentimentalnost:

udan, kretavi, skroz umjetni smijeh

Uasan glazbeni ukus
Stalno osuuje
Ne bi me pozdravila na ulici
Rune sunane naoale
Opsjednuta s Jen
Koristi rijei kao hopla i halabuka u razgovoru
Kvoca tati zbog kolesterola
Mlohave ruke
Voli Boga vie nego vlastitu obitelj

ak je pomalo i upalilo ili se moda ona samo privikla na situaciju. U svakom

sluaju, naposljetku je prestala plakati prije spavanja, prestala pisati dugaka,
oajnika pisma u kojima preklinje majku da se vrati, prestala sebe kriviti za
stvari koje nije mogla kontrolirati.
Bila je to njezina vlastita odluka, nauila se prisjeati. Nitko ju nije prisilio
da ode.

U posljednje vrijeme, jedino doba dana kad bi Jill dosljedno nedostajala majka
bilo je rano ujutro, dok je jo bila u polusnu, nespremna za novi dan. To
jednostavno nije bilo dobro, sii ujutro na doruak i ne zatei je za stolom u
onom njezinom upavom sivom ogrtau da je zagrli i proape Hej, spavalice,
glasom punim zadirkivanja i suosjeanja. Jill se teko budila i majka bi joj
ostavljala dovoljno prostora da polako i mrzovoljno prijee u svjesno stanje,
susteui se od previe avrljanja ili nepotrebne drame. Ako je htjela jesti, to
je bilo u redu; ako nije, ni to nije bio problem.
Njezin je otac nastojao popuniti prazninu toliko mu je morala priznati
ali s njim jednostavno nije bila na istoj valnoj duljini. On je bio vie jutarnji
tip; u bilo koje doba da je ustala, on je ve bio io i netom istuiran, podigao
bi pogled s jutarnjih novina nevjerojatno, jo je uvijek itao jutarnje novine
i izgledao pomalo prijekorno, kao da je zakasnila na nekakav sastanak.
Opa, rekao bi. Koga to vidim. Poeo sam se pitati kad se misli
pojaviti.
Hej, promrmljala bi ona, nelagodno svjesna da je objektom roditeljskog
pomnog prouavanja. Svakog bi je jutra tako promotrio, pokuavajui
dokuiti to je radila protekle veeri.
Malo smo mamurni? upitao je, zvuei vie znatieljno nego kao da
negoduje.
Ne ba. Popila je samo par piva kod Dmitrija i potegla moda dvaput
iz dointa koji je pred kraj veeri kruio prostorijom, no nije bilo potrebe
ulaziti u detalje. Samo se nisam naspavala.
Eh, zagunao je, ne trudei se sakriti sumnju. Zato veeras ne bi
ostala doma? Mogli bismo pogledati neki film ili neto.
Pretvarajui se da ga ne uje, Jill se dogegala do aparata za kavu i natoila
si alicu tamno prene koju su nedavno poeli kupovati. Bila je to dvostruka
osveta njezinoj majci koja nije doputala Jill da pije kavu kod kue, ak ni onu
ugavu jutarnju mjeavinu koja je njoj bila odlina.
Mogu ti napraviti omlet, ponudi joj otac. Ili samo uzmi pahuljice.
Ona sjedne i strese se pri pomisli na jedan od oevih golemih masnih
omleta s naranastim sirom koji se prelijeva iz preklopa.
Nisam gladna.
Mora neto jesti.
Odluila je to zanemariti i srknula veliki gutljaj crne kave. Ovakva je bila
puno bolja, mutna i jaka, izazivala je u tijelu vei ok. Oev pogled odluta do
sata iznad sudopera.
Jel se Aimee probudila?
Nije jo.
Sedam i petnaest je.
Nema urbe. Ni jedna ni druga nemamo prvi sat.
On kimne i vrati se svojim novinama, jednako kao i svakog jutra kad bi
mu servirala istu la. Nikad joj nije bilo posve jasno vjeruje li joj ili ga
jednostavno nije briga. Istu bi rastresenu vibru primjeivala na veini odraslih
osoba u svom ivotu murjacima, profesorima, roditeljima svojih prijatelja,
na Dereku iz slastiarnice sa zaleenim jogurtom, ak i na instruktoru vonje.
Nerviralo ju je to, na neki nain, jer nikad ne bi bila sigurna udovoljavaju li joj
ili se stvarno izvukla.
Pie li ita o Svetom Wayneu? Jill je s velikim zanimanjem pratila priu
o uhienju voe kulta. Mrano su je zabavljali gnusni detalji razotkriveni u
lancima, ali joj je bilo i neugodno zbog brata koji je sve prokockao s tipom
koji je ispao varalica i svinja.
Nita danas, ree on. Valjda su potroili sve zanimljive stvari.
Ba me zanima to e Tom uiniti.
Nagaali su o tome posljednjih nekoliko dana, no nisu daleko odmakli.
Bilo je teko zamisliti o emu bi Tom mogao razmiljati kad nisu imali pojma
ni gdje je on, to radi, niti je li uope vie ukljuen u Pokret zagrljaja iscjeljenja.
Nemam pojma. Vjerojatno je prilino
 Prestali su razgovarati kad se Aimee pojavila u kuhinji. Jill je laknulo kad
je vidjela da joj je prijateljica odjevena u donji dio pidame to se nije svaki
put dogaalo premda je relativnu ednost jutronje kombinacije naruavala
duboko dekoltirana potkoulja. Aimee je otvorila hladnjak i poela dugo zuriti
u njega, naginjui glavu kao da se unutra dogaa neto zapanjujue. Zatim je
izvukla kutiju s jajima i okrenula se prema stolu, mekog i pospanog lica i
nevjerojatno upave kose.
Gospodine Garvey, ree ona, biste li mi kojim sluajem napravili onaj
svoj fini omlet?

Kao i obino, u kolu su ile duim putem, sakrile se iza Safewaya kako bi
popuile mali doint Aimee je davala sve od sebe da u mapletonsku
gimnaziju ne primirie ako nije barem malo oamuena zatim su se uputile
niz Ulicu Reservoir kako bi provjerile visi li itko zanimljiv u Dunkin Donutsu.
Odgovor je, kao i obino, bio ne osim ako vam starkelje to vau krafne
nisu zanimljivi no im su provirile unutra, Jill spopadne nevjerojatna elja
za neim slatkim.
Smeta li ti? upita ona i baci moleiv pogled prema pultu. Nisam
dorukovala.
Ne smeta meni. Nije moja debela guzica.
Hej, Jill je mazne u rame. Moja guzica nije debela.
Nije jo, ree joj Aimee. Pojedi jo koju krafnu.
Budui da se nije uspjela odluiti izmeu krafne s glazurom i one s
pekmezom, Jill se odluila za neto izmeu i naruila obje. Najnormalnije bi
mogla jesti i s nogu, no Aimee je ustrajala da pronau stol. emu urba?
upita ona.
Jill baci pogled na sat na mobitelu. Ne elim zakasniti na drugi sat.
Ja imam tjelesni, ree Aimee. Briga me ako to propustim.
Ja imam test iz kemije. Koji u vjerojatno pasti.
Svaki put to kae i onda svaki put dobije peticu.
Ne i ovaj put, ree Jill. Previe je sati markirala u posljednjih nekoliko
tjedana i bila napuena na previe onih na kojima se uspjela pojaviti. Neki su
predmeti dobro ili uz travu, no kemija nije bila jedan od njih. Napui se i
pone misliti o elektronima i zavri jako daleko od mjesta na kojem si trebao
biti. Ovaj put u najebati.
Koga briga? To je samo glupi test.
Mene briga, poeli rei Jill, no nije bila sigurna misli li to stvarno. Prije ju
je bilo briga bilo ju je itekako briga i nije se jo uspjela naviknuti na osjeaj
da je ne treba biti briga, premda se svojski trudila.
Zna to mi je mama rekla? upita Aimee. Rekla mi je da kad je ona
bila u srednjoj, cure su se mogle izvui s tjelesnog kad bi imale mengu. Rekla
mi je da su imale jednog profesora, nekog neandertalca koji je bio trener
nogometa, kojem bi svaki put rekla da ima greve i on bi joj svaki put rekao,
Okej, idi sjesti na tribine. Tip nikad ne bi ni skuio.
Jill se nasmijala, premda je ve ula tu priu. Bila je to jedna od samo
nekoliko stvari koje je znala o Aimeenoj majci, osim injenice da je bila
alkoholiarka koja je nestala 14. listopada i ostavila ker s ouhom koji joj nije
bio drag i kojem nije vjerovala.
Hoe griz? Jill joj prui krafnu s pekmezom. Odlina je.
U redu je. Prejela sam se. Ne mogu vjerovati da sam pojela cijeli onaj
omlet.
Nisam ti ja kriva. Jill polie sitan dragulj od pekmeza s vrha palca.
Pokuala sam te upozoriti.
Aimeein izraz lica postane ozbiljan, ak pomalo strog.
Ne bi trebala ismijavati svog starog. Stvarno je super tip.
Znam.
A ak ni ne kuha loe.
Jill se nije prepirala. U usporedbi s njezinom majkom, otac je uasno
kuhao, no Aimee to nikako nije mogla znati.
Trudi se, ree ona.
Ona slisti krafnu s glazurom u tri zalogaja bila je tako prozrana, kao
da pod eernim preljevom nije bilo niega i pokupi otpadke.
 Joj, ree, zgrozivi se pri pomisli na test koji e uskoro morati pisati.
Trebale bi krenuti.
Aimee je na trenutak promotri. Baci pogled na vitrinu za pultom
nizovi krafni poredani u metalnim koaricama, s glazurom ili mrvicama ili
eerom u prahu ili bez iega ili ispunjenih slatkim iznenaenjima a zatim
ponovno pogleda Jill. Licem joj se polako rastegne vragolast osmijeh.
Zna to? ree. Mislim da u ipak neto pojesti. Moda i popiti kavu.
Hoe li i ti kavu?
Nemamo vremena.
Naravno da imamo.
to je s mojim testom?
to s njim?
Prije nego to je Jill uspjela odgovoriti, Aimee je ve ustala i krenula
prema pultu, a traperice su joj bile toliko uske i korak toliko gibak da su se svi
prisutni okrenuli kako bi buljili u nju.
Moram ii, pomisli Jill.
U tom je trenutku obuzme neki nestvaran osjeaj, iznenadna svijest da
je zarobljena u runom snu, onaj panini osjeaj bespomonosti, kao da uope
ne posjeduje slobodnu volju.
No ovo nije bio nikakav san. Sve to je trebala uiniti bilo je ustati i poeti
hodati. No svejedno je ostala sjediti na plastinoj ruiastoj stolici i tupo se
osmjehivati kad se Aimee okrenula i bezglasno joj rekla Oprosti, premda je
izraz na njezinu licu odavao da joj nije nimalo ao.
Kuka, pomisli Jill. eli da padnem.

U ovakvim trenutcima a bilo ih je vie nego to je bila voljna priznati Jill

se pitala to tono radi, kako si je uspjela dopustiti da se toliko spetlja s nekim
tako sebinim i neodgovornim kao to je Aimee. To nije bilo zdravo.
I dogodilo se tako brzo. Upoznale su se prije svega nekoliko mjeseci, na
poetku ljeta, dvije djevojke koje su skupa radile u propadajuoj slastiarnici
sa zaleenim jogurtom i avrljale dok nije bilo posla, to je ponekad znalo
trajati satima.
 Isprva su jedna oko druge bile na oprezu, svjesne da pripadaju razliitim
plemenima Aimee je bila seksi i nesmotrena, njezin ivot zbrkana saga
pogrenih odluka i emocionalne melodrame; a Jill pouzdana dobrica,
odlikaica i uzorna mlada graanka. Da je barem cijeli razred pun Jill, vie je
profesora upisalo kao komentar na njezinoj svjedodbi. Nitko to nikada nije
napisao o Aimee.
Kako se ljeto bliilo kraju, poele su se oputati i uivati u onome to se
inilo poput pravog prijateljstva, poput veze koja je sve njihove razlike inila
nevanima. Uz sve svoje drutveno i seksualno samopouzdanje, pokazalo se
da je Aimee nevjerojatno krhka, da se brzo rasplae i preda snanim naletima
mrnje same sebe; trebalo ju je esto tjeiti. Jill je bolje skrivala tugu, no Aimee
ju je nekako uspijevala iz nje izvui, pridobiti je da joj ispria stvari o kojima
nikada nije ni s kim razgovarala gorinu koju je gajila prema svojoj majci,
nemogunost komuniciranja s ocem, osjeaj da je prevarena, da je svijet za koji
je odgojena nestao.
Aimee je uzela Jill pod svoje okrilje, vodila bi je na tulume poslije posla,
upoznavala je sa svime onime to joj je do tada promaknulo. Jill je isprva bila
ustraena svi koje je upoznala inili su joj se malo stariji i malo vie zanimljivi
nego to je ona bila, premda je veina bila njezinih godina no ubrzo je
prevladala srameljivost. Prvi se put napila, puila travu, ostala budna do zore
razgovarajui s ljudima koje je inae na hodniku ignorirala, s ljudima koje je
bila otpisala kao gubitnike i spaljene. Jedne je veeri, kao izazov, svukla sa sebe
svu odjeu i skoila u bazen Marka Sollersa. Kad je nakon nekoliko minuta
izala, gola i mokra pred svojim novim prijateljima, osjeala se poput druge
osobe, kao da joj je prijanja osobnost isprana.
Da joj je majka bila kod kue, nita od toga se ne bi dogodilo, ne zato to
bi je majka sprijeila, ve zato to bi Jill sprijeila samu sebe. Otac je pokuavao
intervenirati, no inilo se da je on bio izgubio vjeru u vlastiti autoritet. Jednom
joj je, pred kraj lipnja, bio zabranio izlaske nakon to ju je pronaao na
travnjaku pred kuom u nesvijesti, no ona je zanemarila kaznu, a on je vie nije
spominjao.
Nije se bunio ni kad je Aimee poela spavati kod nje, bez obzira to ga
Jill nije pitala prije nego to ju je pozvala. Do trenutka kad je konano odluio
pitati to se dogaa, Aimee je postala svakidanja pojava u njihovoj kui,
spavala je u Tomovoj staroj sobi, dodavala vlastite neobine zahtjeve na
obiteljski popis za kupnju, stvari od kojih bi njezina majka dobila slom ivaca
okoladice, gotova jela, japanske rezance. Jill je rekla istinu, a to je bilo da je
Aimee bio potreban odmak od ouha koji ju je znao gnjaviti kad bi se vratio
kui pijan. Nije ju jo bio pipnuo, ali ju je cijelo vrijeme promatrao i govorio
joj jezive stvari od kojih ona ne bi mogla zaspati.
Ne bi trebala ivjeti tamo, rekla je Jill. Poprilino je loa situacija.
U redu, rekao je njezin otac. Shvaam.
Posljednja dva tjedna kolovoza bila su posebno vrtoglava, kao da su obje
djevojke osjeale da zabavi istjee rok trajanja, pa su eljele iskapiti i posljednju
kap dok su jo mogle. Jednog jutra, Jill je sila nakon to se otuirala i poela
se aliti koliko mrzi svoju kosu. Uvijek je bila tako suha i beivotna, uope nije
bila poput Aimeeine koja je bila meka i sjajna i nikad nije izgledala loe, ak ni
kad bi se ujutro tek izvukla iz kreveta.
Oiaj je, rekla joj je Aimee.
Molim?
Aimee je kimnula, a lice joj je odavalo savrenu sigurnost.
Rijei je se. Bolje e izgledati bez nje.
Jill nije oklijevala. Popela se na kat i poela ivaim karama rezati
umorne pramenove, pa zavrila posao mainicom koju je njezin otac uvao
ispod umivaonika. Bilo je tako uzbudljivo gledati kako prolost opada s nje u
grumenima, promatrati kako izviruje neko novo lice, velikih, vatrenih oiju,
usana mekih i ljepih nego to su ikada bile.
ovjee, rekla je Aimee. To je jebeno dobro.
Tri dana kasnije, Jill se prvi put poseksala, s nekim tipom s fakulteta
kojeg je jedva poznavala, poslije pijanog maratona boce istine kod Jessice
Marinetti.
Nikad se jo nisam seksao s elavom curom, povjerio joj se dok su jo
bili usred samog ina.
Zbilja? rekla je, ne trudei se obavijestiti ga da se ona uope jo nije
seksala. I kako je?
 Dobro je, rekao joj je i vrkom nosa pogladio njezino tjeme. Kao
brusni papir.
Nije se poela osjeati nelagodno sve dok kola nije ponovno poela i dok
nije primijetila kako je stari prijatelji i profesori promatraju kad bi hodala
hodnikom s Aimee, s kombinacijom saaljenja i mrnje u oima. Znala je to
misle da ju je ona izvela na krivi put, da je loa cura iskvarila dobru i htjela
im je rei da su u krivu. Nije ona bila nikakva rtva. Sve to je Aimee uinila
bilo je da joj pokae nov nain na koji e biti ona sama, nain koji je u ovom
trenutku imao jednako toliko smisla koliko je onaj stari imao prije.
Ne krivite nju, mislila je Jill. Ja sam to izabrala.
Bila je zahvalna Aimee, stvarno je bila, i bilo joj je drago da ju je uspjela
smjestiti kod sebe kad joj je trebala pomo. No svejedno, sve to zajednitvo ju
je poinjalo nervirati, njih dvije koje ive skupa kao sestre, dijele odjeu i
obroke i tajne, izlaze zajedno svake veeri i svakog jutra poinju iznova. Ovog
su mjeseca ak i dobile menstruaciju u isto vrijeme, to je bilo pomalo jezovito.
Ona je trebala malo predahnuti, pronai malo vremena da nadoknadi kolske
obaveze, drui se malo s ocem, moda prelista koji od fakultetskih prospekata
koji su svakodnevno stizali potom. Samo dan ili dva da ponovno stane na
vlastite noge jer je ponekad bilo pomalo teko odrediti granicu izmeu njih
dvije, mjesto na kojem zavrava Aimee, a poinje Jill.

Stigle su svega nekoliko ulinih blokova od kole kad se pokraj njih beumno
zaustavi Prius. Bila je to jedna od onih stvari kakve se Jill prije nikada nisu
dogaale, no otkad se poela druiti s Aimee dogaale su se stalno. Prozor na
suvozakom mjestu se spusti i u prohladno jutro u studenom izbaci oblak
reggae glazbe s mirisom trave.
Hej, djevojke, dozvao ih je Scott Frost. to ima?
Nita posebno, odgovori Aimee. Glas bi joj promijenio boju svaki put
kad bi razgovarala s dekima Jill je zvuao dublji, proet zadirkivakim
tonom od kojeg su i najbanalnije izjave zvuale lagano intrigantno. to ima s
vama?
Adam Frost se nagne s vozakog sjedala i postavi glavu nekoliko
centimetara dijagonalno od bratove, tvorei dojam male skulpture na planini
Rushmore. Blizanci Frost bili su uveno zgodni identini kloari s
dredovima i izraenim eljustima, pospanim oima i gipkim, atletski graenim
tijelima koje su mogli i koristiti za sport da sve vrijeme nisu provodili
napueni. Jill je bila poprilino sigurna da su maturirali prole godine, no
svejedno ih je esto viala u koli, uglavnom u kabinetu za likovni, premda se
nije inilo da se bave ikakvom umjetnou. Samo bi sjedili ondje poput
umirovljenika i promatrali nadobudnu mlade zraei dobroudnom
radoznalou. inilo se da profesorici crtanja, gospoi Coomey, godi njihovo
drutvo, brbljala bi s njima i smijala se dok bi uenici samostalno radili. Bilo
joj je pedesetak godina, bila je udana i podeblja, no svejedno se proirila glasina
da se ponekad znala pohvatati s braom Frost u spremitu za pribor kad bi
imala slobodan sat.
Uskaite, pozvao ih je Adam. U desnoj je obrvi imao niz piercinga to
je bio glavni nain na koji su ga ljudi razlikovali od Scotta. Idemo se
provozati.
Moramo u kolu, promrmljala je Jill, obraajui se vie Aimee nego
blizancima.
Jebe to, ree Scott. Idemo se druiti kod nas doma, bit e zabavno.
Kako zabavno? upita Aimee.
Imamo stol za ping-pong.
I neke opijate, doda Adam.
To te ja pitam. Aimee se okrene prema Jill sa smijekom punim nade.
to misli?
Ne znam. Jill osjeti kako joj se licem razlijee vrelina nelagode. Puno
sam izostajala u zadnje vrijeme.
I ja, ree Aimee. Jo jedan dan nee imati nikakve veze.
To je imalo smisla. Jill baci pogled na blizance koji su sinkronizirano
kimali uz pjesmu Buffalo Soldier i slali podsvjesne ohrabrujue poruke.
Ne znam, ponovi ona.
Aimee znakovito uzdahne, no Jill osta ukopana na mjestu. Nije joj bilo
jasno to je koi. Test iz kemije je ve poeo. Ostatak dana bit e samo biljeka
nadodana injenici da je pala.
 Kako hoe. Aimee otvori vrata i ue na stranje sjedalo, zurei cijelo
vrijeme u Jill. Ide?
U redu je, ree Jill. Odite vi.
Sigurna si? upita je Scott dok je Aimee zatvarala vrata. inio se istinski
razoaran.
Jill kimne, a Scottov se prozor uz tihi um zatvori, polako zaklonivi
njegovo lijepo lice. Zatvoreni je Prius jo koji trenutak stajao na mjestu, kao i
Jill. Preplavi je otar nalet aljenja dok je gledala u zamraeno staklo.
ekaj! povie ona.
Vlastiti joj je glas zazvuao buno, ak oajniki, no izgleda da je nisu
uli jer se automobil pokrenuo ba u trenutku kad je ona posegnula za kvakom
i beumno se otkotrljao niz ulicu bez nje.

Jo je uvijek bila napuena kad je stigla u kolu, ali ne na onaj hihotav nain
koji je veinu jutara s Aimee pretvarao u aavu pustolovinu, kao kad bi se njih
dvije pretvarale da su pijunke ili se odvaljivale od smijeha na stvari koje uope
nisu bile smijene, to ih je nekako inilo jo smjenijima. Dananja joj je
napuenost bila teka i tuna, poput udnog loeg raspoloenja.
Striktno govorei, bila je obavezna upisati se u glavnom uredu, no to je
bilo jedno od onih pravila za koja nitko vie nije previe mario, ostatak iz
sreenijih i poslunijih vremena. Jill je pohaala srednju kolu samo etiri ili
pet tjedana prije Iznenadnog odlaska, no jo se uvijek jasno sjeala kako je
onda bilo, kako su profesori bili ozbiljni i zahtjevni, a klinci usredotoeni i
motivirani, puni energije. Skoro je svatko svirao neki instrument ili trenirao
neki sport. Nitko nije puio u zahodu, a kad biste se ljubili s nekim na
hodniku, mogli su vas suspendirati. Ljudi su u to vrijeme bre hodali barem
se ona tako sjeala i inilo se da u svakom trenutku znaju tono kamo idu.
Jill otvori ormari i uzme Na grad Thorntona Wildera, dramu koju nije
ni poela itati, premda su ve tri tjedna razgovarali o njoj na engleskom. Do
kraja drugog sata bilo je jo deset minuta i bila bi sasvim zadovoljna da se
uspjela samo spustiti na pod i barem letimice proitati prvih nekoliko stranica,
no znala je da se nee uspjeti koncentrirati, ne dok joj Jett Oristaglio, lutajui
trubadur mapletonske gimnazije sjedi suelice i drnda po akustinoj gitari
pjevajui Fire and Rain po tisuiti put. Ta ju je pjesma izluivala.
Razmislila je o tome da se spusti u knjinicu, ali nije bilo dovoljno
vremena da bilo to napravi, pa je odluila jednostavno otii gore prema
kabinetu za engleski. Na putu onamo, kratko je skrenula kako bi prola pokraj
uionice profesora Skandariana gdje je njezin razred zavravao test iz kemije.
Nije bila sigurna to ju je tono natjeralo da pogleda unutra. Zadnja stvar
koju je htjela bila je da je profesor S. primijeti i shvati da nije bolesna. To bi
joj upropastilo bilo kakvu priliku koju je jo imala da ga zamoli da joj dopusti
da dodatno pie test. Na svu sreu, on je rjeavao sudoku kad je ona provirila
kroz prozori, potpuno zaokupljen svojim kvadratiima.
Test mora da je bio teak. Albert Chin je zavrio, naravno zabavljao se
na iPhoneu i ubijao vrijeme a Greg Wilcox je zaspao, no svi ostali su jo
uvijek pisali i inili stvari koje inite dok pokuavate razmiljati, a vrijeme vam
istjee neki su grizli usne, neki vrtili pramenove kose oko prstiju, neki su
klatili nogama. Katie Brennan se eala po ruci kao da ima konu bolest, a
Pete Rodriguez se lagano udarao po elu gumicom na vrhu olovke.
Stajala je ondje samo minutu ili dvije, ali svejedno biste oekivali da
netko podigne pogled i ugleda je, moda joj se nasmijei ili mahne na brzinu.
To se obino dogaalo kad bi netko provirio u uionicu za vrijeme testa. No
svi su samo pisali i dalje, ili su spavali ili se gubili u mislima. inilo se kao da
Jill vie ne postoji, kao da je od nje ostala samo prazna klupa u drugom redu,
spomenik djevojci koja je neko ondje sjedila.
 Netko poseban

TOM GARVEY NIJE TREBAO NI PITATI DJEVOJKU NA SVOM PRAGU, S

kovegom u ruci, zato je ondje. Ve je tjednima osjeao kako nada naputa
njegovo tijelo u polaganom mlazu bilo je to pomalo kao kad ostajete bez
novca i sada je ve sasvim nestala. Bio je to emocionalni bankrot. Djevojka
se osmjehne iskosa, kao da mu ita misli.
Ti si Tom?
On kimne. Ona mu urui kuvertu s njegovim imenom ispisanim na
prednjoj strani.
estitam, ree ona. Ti si mi nova dadilja.
Ve ju je viao, ali nikad izbliza i bila je ak i mnogo ljepa nego to je
primijetio sitna djevojka azijskog podrijetla, nije joj moglo biti vie od
esnaest godina, nevjerojatno crne kose i savrena srcolika lica. Christine,
prisjetio se, etvrta nevjesta. Dopustila mu je da odreeno vrijeme bulji, no
onda se zasitila toga.
Evo, ree ona kad je izvukla svoj iPhone. Zato me jednostavno ne
uslika?
Dva dana poslije, FBI i oregonska policija uhitili su Gilchresta u operaciji
koju su na televiziji uporno zvali iznenadnim jutarnjim prepadom, premda
nikoga nije iznenadio, najmanje samog Gilchresta. Jo od izdaje Anne Ford,
on je poeo sljedbenike upozoravati na mrana vremena koja nadolaze,
pokuavajui ih uvjeriti da je tako najbolje.
to god da mi se dogodi, napisao je u svom posljednjem e-mailu, ne
oajavajte. Sve ima svoj razlog.
Iako je oekivao uhienje, Toma je zatekla ozbiljnost optubi
viestruka drugo- i treestupanjska silovanja i sodomija, kao i utaja poreza i
prijevoz maloljetnika preko dravnih granica i uvrijedila ga oigledna
samodopadnost televizijskih novinara koji su uivali u prenoenju vijesti o
spektakularnom padu samozvanog mesije, o okantnim tvrdnjama koje su
unitile njegovu svetaku reputaciju i uvele zbrku u uspjean mladenaki
pokret. Stalno su prikazivali jednu te istu nezgodnu snimku na kojoj
Gilchresta u lisicama i izguvanoj svilenoj pidami uvode u sudnicu, kose
slijepljene na jednoj strani glave kao da su ga tek izvukli iz kreveta. Natpis koji
se vrtio u dnu ekrana ispisivao je: SVETI WAYNE?! OSRAMOENI
VOA KULTA UHVAEN ZBOG OPTUBI ZA SEKSUALNE
ZLOINE. PRIJETI MU DO 75 GODINA ZATVORA.
Njih etvero je gledalo televiziju Tom i Christine i Tomovi sustanari,
Max i Luis. Tom nijednog od mladia nije dobro poznavao tek su ih doveli
iz Chicaga kako bi mu pomogli u Centru za iscjeliteljske zagrljaje u San
Franciscu no koliko je uspio vidjeti, na vijesti su reagirali sasvim u skladu sa
svojim karakterom: osjetljivi je Luis tiho plakao, a nervozni Max izvikivao
psovke u ekran, tvrdei kako su Gilchrestu podmetnuli. Sa svoje strane,
Christine se inila neobino smirenom gledajui snimku, kao da se sve odvija
tono prema planu. Jedina stvar koja joj je smetala bila je pidama njezina
supruga.
Rekla sam mu da ne obue tu pidamu, rekla je. U njoj izgleda kao
Hugh Hefner.
Malo je ivnula kad se na ekranu pojavilo prostoduno lice Anne Ford.
Anna je bila esta duhovna nevjesta i jedina djevojka u skupini koja nije bila
azijskog podrijetla. Nestala je s Rana u kasnom kolovozu da bi se pojavila
nakon nekoliko tjedana na televizijskoj emisiji 60 minuta i svijetu ispriala o
haremu maloljetnica koje su ispunjavale svaku elju Svetog Waynea. Tvrdila
je da joj je bilo etrnaest godina kad se udala, da je u oaju bila pobjegla od
kue i sprijateljila se s dvojicom simpatinih tipova na autobusnom kolodvoru
u Minneapolisu koji su joj pribavili hranu i zaklon i zatim je prevezli na
Gilchrestov ran u junom Oregonu. Zasigurno je ostavila vrlo dobar dojam
na sredovjenog proroka; samo tri dana nakon to se ondje pojavila, ve je na
ruci imala prsten i on ju je odveo u krevet.
Nije on nikakav mesija, rekla je, u isjeku koji je obiljeio cijeli skandal.
On je samo prljavi starac.
A ti si Juda, Christine je rekla u televizor. Juda s velikom debelom
guzicom.
Sve se sruilo, sve za to je Tom u protekle dvije i pol godine radio i sve emu
se nadao, no iz nekog se razloga nije osjeao slomljeno kako je oekivao da e
se osjeati. Ispod boli se skrivao jasan osjeaj olakanja, saznanje da se ono ega
ste se grozili konano dogodilo i da vie ne morate ivjeti u strahu. Naravno,
izniklo je mnotvo novih problema o kojima se trebalo brinuti, no bit e poslije
vremena da se njima pozabavi.
Svoj je krevet ustupio Christine, tako da je ostao u dnevnoj sobi nakon
to su svi objavili da idu spavati. Prije nego to je ugasio svjetiljku, izvukao je
fotografiju svog Nekoga posebnog Verbeckog s prskalicom i razmislio
nekoliko trenutaka. Prvi put otkad je pamtio, nije proaptao ime svog starog
prijatelja, niti je kao svake veeri zavapio da se nestali vrate. emu sve to?
Osjeao se kao da se tek probudio nakon to je spavao puno predugo i vie se
nije uspio sjetiti sna koji ga je zaokupljao.
Nema ih vie, pomislio je. Moram ih pustiti.

Prije tri godine, kad je tek stigao na fakultet, Tom je bio poput svih ostalih
normalan mladi Amerikanac koji je prolazio s vrstom etvorkom i elio
studirati ekonomiju, ulaniti se u neku super bratovtinu, piti gomilu piva i
spetljati se sa to je vie mogue razmjerno zgodnih cura. Prvih mu je nekoliko
dana nedostajao dom, osjeao je nostalgiju za poznatim ulicama i zgradama
Mapletona, za svojim roditeljima i sestrom i svim starim prijateljima koji su
se ratrkali po visokim uilitima irom zemlje, no znao je da je tuga
privremena i ak na odreen nain zdrava. Smetalo ga je kad bi upoznao
brucoe koji su priali o svojim gradovima, a ponekad ak i o svojim obiteljima,
s nemarnim prijezirom, kao da su prvih osamnaest godina ivota proveli u
zatvoru iz kojeg su konano pobjegli.
One subote nakon to je nastava poela, napio se i otiao na utakmicu s
velikim drutvom sa svog kata, polovice lica obojene u naranasto, a polovice
u plavo. Svi su se studenti nali u istome dijelu kupolastog stadiona, urlajui i
skandirajui poput jednog organizma. Bilo je uzbudljivo tako se izgubiti u
gomili, osjetiti kako ti se vlastiti identitet stapa s neim veim i monijim.
Naranasti su pobijedili i te je veeri, na pijanki bratovtine, upoznao djevojku
ije je lice bilo obojano jednako kao njegovo, otiao s njom kui i otkrio da
studentski ivot nadmauje njegova najvea oekivanja. Jo se uvijek ivo
sjeao kako se osjeao kad se vraao iz njezina studentskog doma dok je sunce
izlazilo, a on je hodao razvezanih cipela, arapa i bokserica izgubljenih u akciji
i spontano se pljesnuo dlanom o dlan s tipom koji je proao pokraj njega u
dvoritu, a pljesak njihovih dlanova pobjedniki je odjekivao u tiini ranoga
jutra.
Mjesec dana poslije, sve je bilo gotovo. Nastava je otkazana 15. listopada;
dobili su tjedan dana da spakiraju stvari i napuste kampus. Posljednji mu je
tjedan ostao u sjeanju kao zbrka zaprepatenog pozdravljanja domovi su se
polako praznili, iza zatvorenih vrata uli su se neiji prigueni jecaji, ljudi su
tiho psovali dok su mobitele spremali u depove. Organizirano je nekoliko
oajnikih zabava, od kojih je jedna zavrila munom tunjavom, te je na
brzinu pripremljena memorijalna priredba na stadionu na kojoj je dekan
sveano proitao imena ljudi sa Sveuilita koji su postali rtvama onoga to
se tek poelo nazivati Iznenadnim odlaskom. Popis je ukljuivao i Tomova
savjetnika iz psihologije i djevojku s kojom je sluao engleski, a koja se
predozirala tabletama za spavanje nakon to je saznala da joj je nestala sestra
blizanka.
Nije bio uinio nita loe, no pamtio je neki udan osjeaj srama
osobnog neuspjeha zato to se vratio kui tako brzo po odlasku, gotovo kao
da je pao godinu ili da je izbaen zbog problema s disciplinom. No bilo je u
tome i utjehe, neega umirujueg u povratku obitelji i injenici da ih je sve
pronaao na okupu, iako mu je sestra, inilo se, za dlaku izbjegla najgore. Tom
ju je nekoliko puta pitao o Jen Sussman, no ona je odbijala razgovarati o njoj,
bilo zato to ju je to previe uznemiravalo to je bila majina teorija ili zato
to joj je vie bilo zlo od cijele te teme.
to hoe da ti kaem? otresla se na njega. Jebeno je isparila, okej?
Nekoliko su se tjedana pritajili, gledali su filmove i igrali igre, samo njih
etvero, inili bilo to kako bi prestali razmiljati o histerinoj monotoniji
televizijskih vijesti sve to opsesivno ponavljanje nekoliko poznatih injenica,
stalno rastui broj nestalih, razgovor za razgovorom s traumatiziranim
oevicima koji bi govorili stvari poput Stajao je tono pokraj mene... ili Samo
sam se na trenutak okrenula... prije nego to bi im glasovi prepukli u
nelagodnim jecajima. Izvjetavanje je bilo drugaije od onog poslije 11. rujna,
kad su sve televizijske mree konstantno prikazivale nebodere u plamenu.
etrnaesti listopad je bio neodreeniji, bilo ga je tee shvatiti: dogodio se niz
golemih lananih sudara na autocestama, nekoliko eljeznikih nesrea, sruili
su se brojni mali avioni i helikopteri nasreu, u Sjedinjenim se Dravama
nije sruio nijedan veliki putniki avion, iako je nekoliko prestraenih kopilota
moralo prisilno spustiti nekoliko aviona, to je uinila i jedna stjuardesa koja
je nakratko postala narodnom junakinjom, mala svijetla toka u moru tame
no mediji se nikako nisu mogli odluiti za jednu sliku koja bi predstavljala
cijelu katastrofu. Takoer nije bilo nikakvih zloinaca koje bi bilo mogue
mrziti, to je samo oteavalo pri poimanju cijele stvari.
Ovisno o tome to ste voljeli gledati na televiziji, mogli ste sluati vjeite
diskusije strunjaka o vjerodostojnosti oprenih religijskih i znanstvenih
objanjenja onoga to je bilo ili udo ili tragedija, ili gledati beskrajne nizove
slabanih montaa koje su obiljeavale ivote otilih slavnih osoba Johna
Mellencampa i Jennifer Lopez, Shaquillea ONeala i Adama Sandlera, Miss
Teksasa i Grete Van Susteren, Vladimira Putina i pape. Bilo je toliko
razliitih razina slave i sve su ih redovito mijeali naoarka s reklame za
telekomunikacijsku mreu Verizon s umirovljenim sucem Vrhovnog suda,
junoamerikog tiranina s igraem amerikog nogometa koji se nikada nije
proslavio, pametnog politikog konzultanta s onom curom koja je ispala iz
Neenje. Prema izvjetajima televizijskog kanala Food Network, mali je svijet
slavnih kuhara bio osobito gadno pogoen.
Tomu isprva nije smetalo to je kod kue. Imalo je smisla, u trenutku
poput tog, drati se svojih najmilijih. U zraku se osjeala gotovo nepodnoljiva
napetost, atmosfera tjeskobnog iekivanja, premda se inilo da nitko ne zna
iekuje li se logino objanjenje ili drugi val nestanaka. Bilo je to kao da je
cijeli svijet zastao i duboko udahnuo da se oelii prije onoga to e uslijediti.
Nije uslijedilo nita.

Kako su tjedni epesavo odmicali, stanje neposredne krize poelo se

rasprivati. Ljude je obuzeo nemir dok su se skrivali po kuama, davei se u
zlokobnom iekivanju. Tom je poeo izlaziti poslije veere i sastajati se sa
skupinom prijatelja iz srednje kole u Kantini, mutnjikavom klubu u etvrti
Stonewood u kojem nisu previe revno pregledavali osobne iskaznice. Svaka
je veer bila poput kombinacije vikenda zavrne utakmice sezone i irskog
bdijenja, sve vrste nespojivih ljudi muvale su se uokolo, plaale runde i
izmjenjivale prie o nestalim prijateljima i poznanicima. Nestalo je troje iz
generacije koja je s njima maturirala, a s njima i gospodin Ed Hackney,
zamjenik ravnatelja kojeg su svi bez zadrke mrzili i domar kojeg su svi zvali
Marbles.
Gotovo svaki put kad bi Tom kroio u Kantinu, mozaiku gubitka dodan
je novi dio, obino neka opskurna osoba na koju godinama nije ni pomislio:
Yvonne, jamaikanska domaica Davea Keegana; profesor Boundy, zamjenik
u viim razredima osnovne kole iji je lo zadah bio legendaran; Giuseppe,
ludi Talijan koji je vodio pizzeriju Kod Maria prije nego to ju je preuzeo onaj
mrzovoljni Albanac. Jedne veeri u ranom prosincu, dok je Tom igrao pikado
s Paulom Erdmannom, priao im je Matt Testa.
Hej, rekao je onim ozbiljnim glasom koji su ljudi koristili kad su
razgovarali o 14. listopadu. Sjeate se Jona Verbeckog?
Tom je bacio strelicu malo snanije nego to je namjeravao. Odletjela je
u visokom i irokom luku i zamalo sasvim promaila metu.
to s njim?
Testa je slegnuo ramenima na nain koji je njegov odgovor uinio
nepotrebnim.
Nestao.
Paul je priao oznaci na podu. kiljei poput draguljara, poslao je strelicu
tono u sredinu mete, samo centimetar od samog sredita i malo ulijevo.
Tko je nestao?
To je bilo prije tvog vremena, objasnio je Testa. Verbecki se odselio
ljeto poslije estog razreda. U New Hampshire.
Ja sam ga znao jo u vrtiu, rekao je Tom. Ili bi jedan kod drugoga na
igranje. Mislim da smo jednom bili i u lunaparku. Bio je super klinac.
Matt kimne s potovanjem. Njegov brati zna mog bratia. Tako sam
ja saznao.
 Gdje je bio? upita Tom. To je bilo obavezno pitanje. inilo se vanim,
premda je teko bilo rei zato. Bez obzira gdje je neka osoba bila kad je
nestala, mjesto s kojeg je nestala uvijek mu se inilo nekako sablasno i jetko.
U teretani. Na jednom od onih eliptinih trenaera.
Sranje. Tom zavrti glavom, zamiljajui iznenada naputenu spravu za
vjebanje ije se ruke i pedale jo uvijek vrte kao same od sebe, kao
Verbeckijeva posljednja poruka. Teko ga je zamisliti u teretani.
Znam. Testa se namrti, kao da se neto nije sasvim slagalo. Bio je
pomalo pikica, jelda?
Ne ba, ree Tom. Mislim da je samo bio malo osjetljiv ili tako neto.
Mama mu je trebala rezati sve etikete s odjee kako ga ne bi izluivale. Sjeam
se kako je u maloj koli stalno svlaio majicu jer je govorio da ga previe grebe.
Uiteljice bi mu govorile da se to ne smije, no njega nije bilo briga.
Tono. Testa se naceri. Sve mu se vraalo. Spavao sam jednom kod
njega doma. Iao je u krevet sa svim svjetlima upaljenim i nekom pjesmom od
Beatlesa koja se stalno vrtila. Paperback Writer ili tako neko slino sranje.
Julia, ree Tom. To je bila njegova arobna pjesma.
Njegova to? Paul je ispalio i posljednju strelicu. Uz naglaen udarac
zabola se tono ispod samog sredita mete.
Tako ju je zvao, objasni Tom. Ako Julia nije svirala, ne bi mogao
zaspati.
Kako god. Testi se nije dopadalo to je prekinut. Nekoliko je puta
pokuao spavati kod mene, ali nikad nije upalilo. Pripremio bi vreu za
spavanje, presvukao se u pidamu, oprao zube, sve obavio. Ali onda, tono
prije nego to bi krenuli na spavanje, onda bi popustio. Donja bi mu usna
poela drhtati i postao bi sav, uj, nemoj se ljutiti, ali ja moram nazvati mamu.
Paul baci pogled preko ramena dok je izvlaio strelice iz mete.
Zato su se odselili?
Nemam blage veze, ree Testa. Njegov je stari vjerojatno dobio novi
posao ili tako neto. Davno je to bilo. Zna kako to ide zakune se da e se
uti s nekim i isprva se i ujete, ali onda tipa ne vidi vie nikad u ivotu.
Okrene se prema Tomu. Sjea se ti uope kako je izgledao?
 Otprilike. Tom zatvori oi i pokua se prisjetiti Verbeckog. Onako
debeljukast, plave kose sa ikama. Imao je jako velike zube.
Paul se nasmije. Velike zube?
Kao dabar, objasni Tom. Vjerojatno su mu stavili aparati im se
odselio.
Testa podigne svoju bocu piva.
Za Verbeckog, ree on.
Tom i Paul kucnu svojim bocama o njegovu.
Za Verbeckog, ponove oni.
Tako su to rjeavali. Porazgovarali bi o osobi, popili neto u njezino ime
i nastavili dalje. Dovoljno je ljudi nestalo da si nisu mogli priutiti zadravati
se predugo na nekom pojedincu.
Iz nekog razloga, meutim, Tom nikako nije uspio prestati razmiljati o
Jonu Verbeckom. Kad se te veeri vratio kui, popeo se na tavan i pregledao
nekoliko kutija starih fotografija, izblijedjelih otisaka iz vremena prije nego
to su njegovi roditelji nabavili digitalni foto-aparat, dok su jo morali slati
filmove u laboratorij na razvijanje. Majka ga je ve godinama pilila da skenira
sve te slike, no on se nikako toga nije uspio uhvatiti.
Verbecki je bio na dosta fotografija. Bio je ondje na Sajmu slobodnih
aktivnosti u koli, balansirao je jaje na liici za aj. Jedne Noi vjetica bio je
maskiran u jastoga, a svi ostali u superjunake i inilo se da ba i nije presretan
zbog toga. On i Tom su bili u istoj momadi poetnikog baseballa; sjedili su
pod drvetom i cerili se s gotovo natjecateljskom estinom, u istim kapama i
majicama s natpisom SHARKS. Izgledao je manje-vie kako ga je Tom i
pamtio plav i zubat, u svakom sluaju, ako ne i toliko debeljukast.
Jedna je fotografija ostavila na njega poseban dojam. Bio je to njegov
krupni plan, snimljen nou, kad im je bilo moda est ili sedam godina.
Zasigurno blizu Dana nezavisnosti jer je Verbecki u ruci drao upaljenu
prskalicu, preeksponirani oblak plamena koji je izgledao pomalo poput
eerne vate. Fotografija je mogla izgledati sveano da on nije prestraeno
zurio u foto-aparat, kao da mu se inilo da dranje zapaljenog metalnog
tapia tako blizu lica nije bila dobra ideja.
 Tom nije bio siguran zato ga je ta fotografija toliko zaokupljala, no
odluio je da je nee vratiti u kutiju s ostalima. Ponio ju je dolje sa sobom i
dugo je prouavao prije spavanja. inilo mu se gotovo kao da Verbecki
pokuava poslati neku tajnu poruku iz prolosti, postaviti pitanje na koje samo
Tom moe odgovoriti.

Tom je otprilike tada zaprimio pismo sa sveuilita koje ga je obavijestilo da

e nastava ponovno zapoeti 1. veljae. Pohaanje nastave, obavijest je
naglaavala, nee biti obavezno. Svi studenti koji se nisu eljeli prikljuiti ovoj
posebnoj proljetnoj sesiji mogli su je propustiti bez straha od bilo kakvih
financijskih ili akademskih sankcija.
Cilj nam je, objanjavao je dekan, nastaviti s radom u smanjenom
kapacitetu u ovo vrijeme sveope nesigurnosti, vratiti se kljunim zadacima
poduavanja i istraivanja bez nepotrebnog pritiska na one lanove zajednice
koji u ovom trenutku jo nisu spremni vratiti se.
Toma obavijest nije zaudila. Mnogi od njegovih prijatelja zaprimali su
sline obavijesti sa svojih fakulteta u posljednje vrijeme. Bio je to dio
nacionalnog projekta kojim se trebalo ponovno pokrenuti Ameriku, a koji je
predsjednik najavio prije nekoliko tjedana. Gospodarstvo je poslije 14.
listopada zahvatio kaos, burza se srozala, a potronja pala na koljena.
Zabrinuti strunjaci predviali su lananu reakciju gospodarskog kraha
ukoliko se neto ne uini kako bi se pad zaustavio.
Prola su gotovo dva mjeseca otkad smo zadobili straan i neoekivan
udarac, rekao je predsjednik u televizijskom obraanju naciji. Premda su ok
i tuga koje osjeamo golemi, oni vie ne smiju biti izgovor za pesimizam ili
paraliziranost. Moramo ponovno otvoriti kole, vratiti se u urede, tvornice i
na farme i zapoeti proces ponovnog preuzimanja kontrole nad vlastitim
ivotima. To nee biti lako, to se nee dogoditi brzo, no moramo zapoeti
odmah. Dunost je svake graanke i graanina pojaviti se i uiniti to je god
mogue kako bi se ova zemlja ponovno pokrenula.
Tom je elio sudjelovati, no iskreno nije znao je li bio spreman vratiti se
na fakultet. Upitao je roditelje za savjet, no njihova su miljenja samo zrcalila
podijeljen stav u njegovu vlastitom razmiljanju. Majka je smatrala da bi
trebao ostati kod kue, moda sluati neke predmete na lokalnom otvorenom
uilitu, a u Syracusu se vratiti u rujnu, dokad e se stvari vjerojatno malo vie
razjasniti.
Jo uvijek ne znamo to se dogaa, rekla mu je. Bila bih puno mirnija
kad bi ostao ovdje s nama.
Ja mislim da bi se trebao vratiti, rekao mu je otac. emu se zadravati
ovdje i ne raditi nita?
Ali nije sigurno, ustrajala je majka. to ako se neto dogodi?
Ne budi smijena. Jednako je sigurno i ovdje i ondje.
Bih li se zbog toga trebala bolje osjeati? upitala je ona.
Gledaj, rekao je otac. Koliko ja vidim, ako ostane ovdje, samo e
nastaviti izlaziti i opijati se svake veeri s drutvom. Onda se okrenuo prema
Tomu. Jesam li u krivu?
Tom je slegnuo ramenima, ne porekavi to. Bilo mu je jasno da je previe
pio i poeo se pitati hoe li mu biti potrebna nekakva profesionalna pomo.
No nije bilo naina da razgovara s nekim o opijanju, a da pritom ne razgovara
i o Verbeckom, no to je bila tema koju ni s kim nije elio nainjati.
Misli da e na faksu ita manje piti? upitala je majka. Toma je i smetalo
i zabavljalo uti roditelje kako se prepiru o njemu u treem licu, kao da nije
doista ondje.
Morat e, rekao je otac. Nee se moi opijati svake veeri i normalno
izvravati obaveze.
Majka je zaustila da neto kae, no zatim odluila da nije vrijedno truda.
Zagledala se u Toma i nekoliko sekundi zadrala njegov pogled, utke ga
molei za podrku.
to ti eli uiniti?
Ne znam, rekao je on. Prilino sam zbunjen.
Naposljetku su na njegovu odluku vie utjecali prijatelji nego roditelji.
Jedan za drugim, u sljedeih su mu nekoliko dana svi objavili da e se vratiti
na svoja sveuilita Paul na FIU, Matt na Gettysburg, Jason na Sveuilite
u Delawareu. Bez prijatelja koji bi mu pravili drutvo, sama pomisao na
ostajanje kod kue postala je puno manje privlana.
 Majka je stoiki primila njegovu odluku. Otac ga je, estitajui mu,
potapao po leima.
Bit e sve u redu, rekao je.
Vonja do Syracuse inila se duom u sijenju nego to je bila u rujnu i
to ne samo zbog snjenih naleta koji su se kovitlali na autocesti i ostala vozila
pretvarali u sablasne sjenke. Raspoloenje u automobilu bilo je muno. Tom
nije imao puno toga za rei, a roditelji jedva da su razgovarali jedno s drugim.
Tako je bilo otkad se vratio kui majka je bila turobna i povuena,
razmiljala je o Jen Sussman i smislu onoga to se dogodilo; dok je otac bio
nestrpljiv, mrgodno vedar, te malo previe siguran da je najgore prolo i da je
najvanije nastaviti sa ivotom. Ako nita drugo, mislio je, laknut e mu samo
da se makne od njih dvoje.
Roditelji nisu ostali dugo nakon to su ga odbacili. Spremala se velika
oluja i eljeli su krenuti prije nego to pone. Majka mu je predala omotnicu
prije nego to je otila iz studentskog doma.
Autobusna karta. Zagrlila ga je toliko snano da ga je to gotovo
uzbunilo. U sluaju da se predomisli.
Volim te, proaptao je.
Otac ga je zagrlio na brzinu, gotovo povrno, kao da e se ponovno vidjeti
ve za dan ili dva.
Zabavi se, rekao mu je. Samo jednom u ivotu si student.

Za vrijeme Posebne proljetne sesije fakulteta, Tom je poloio zakletvu

bratovtini Alfa Tau Omega. Ulanjenje je bilo neto to je ve dugo elio
uiniti za njega je to bilo istovjetno sa samim studiranjem pa je sam proces
ve bio gotovo okonan prije nego to si je uspio priznati da mu vie uope nije
bilo stalo do toga. Kad je pokuavao razmiljati o budunosti, zamisliti ivot
koji ga je oekivao u ATO-u velika kua na Trgu oraha, divlje zabave i lude
podvale, ustre diskusije u sitne sate s braom koja e mu postati prijatelji i
saveznici za cijeli ivot sve mu se to inilo mutnim i nestvarnim, poput
prizora iz filma koji je nekad davno pogledao i ije se radnje vie nije sjeao.
Mogao se povui, naravno, moda se i prijaviti ponovno najesen kad bi
se osjeao bolje, no odluio je stisnuti zube. Uvjerio je sam sebe da ne eli
iznevjeriti Tylera Ruccija, kolegu s kata i brata s kojim je trebao polagati
prisegu, no u srcu je znao da je na kocki mnogo vie od toga. Do kraja veljae
je manje-vie prestao odlaziti na predavanja inilo mu se nemogue biti
usredotoen na akademsko osoblje tako da je proces polaganja zakletve bio
sve to mu je preostalo, jedina stvarna poveznica s normalnim studentskim
ivotom. Bez toga bi bio postao jedan od onih izgubljenih sluajeva koje se te
zime vialo svuda po kampusu, vampirski blijedih klinaca koji su po cijele
dane spavali i vukli se od doma preko studentskog centra do Ulice Marshall
uveer, iz navike provjeravajui mobitele, iekujui poruku koja nikako da
doe.
Jo jedna dobra stvar u vezi polaganja zakletve bila je to je mogao o tome
razgovarati s roditeljima koji su ga zvali gotovo svaki dan kako bi provjerili
kako mu ide. Nije bio pretjerano vjet u laganju, pa je pomagalo to je mogao
rei, Ili smo u lov na blago, ili Morali smo starijoj brai pripremiti doruak u
krevetu i posluivati ih u pregaama na cvjetie, te imati spremne detalje kojima
bi podupro sve te prie. Bilo je puno tee kad bi ga mama pilila o nastavi i
zadatcima, kad bi bio prisiljen improvizirati o esejima i ispitima i brutalnim
zadatcima iz statistike.
Koliko si dobio iz onog eseja? upitala bi.
Iz kojeg eseja?
Iz politike znanosti. Onog o kojem smo razgovarali.
A, iz toga. Opet +4.
Znai svidjela mu se teza?
Nije u biti ni rekao.
Zato mi ne poalje esej mailom? Rado bih ga proitala.
Nema potrebe da ga ita, mama.
Voljela bih. Zastala je. Siguran si da si dobro?
Jesam, sve je u redu.
Tom bi uvijek ustrajao da je sve u redu imao je puno posla, sklapao je
nova prijateljstva, drao prosjek na istoj etvorci. ak i kad bi priao o
bratovtini, trudio se isticati pozitivno, fokusirati se na stvari poput tjednih
sastanaka za uenje i cjelononih okupljanja bratovtine i natjecanja u
karaokama, te izbjegavati ikako spominjati Chipa Gleasona, jedinog aktivnog
lana ATO bratovtine koji je nestao 14. listopada.
Chipa se moglo osjetiti u svakom kutku doma bratovtine. U glavnoj
prostoriji za zabave visio je uokviren njegov portret, a u sjeanje na njega
osnovan je i fond za stipendiranje. Svi koji su pristupali bratovtini morali su
zapamtiti razne osobne podatke o njemu: njegov roendan, imena lanova
obitelji, top deset najdraih filmova i bendova, te kompletan popis svih cura s
kojima se spetljao u cijelom alosno skraenom ivotu. To je bio teak dio
radilo se o sve skupa trideset sedam djevojaka, poevi s Tinom Wong u viim
razredima osnovne kole, pa sve do Stacy Greenglass, prsate djevojke iz
sestrinstva Alpha Chi koja je bila s njim u krevetu 14. listopada jahala ga je
u pozi obrnute kaubojke, ako je vjerovati legendi i koja je na nekoliko dana
zavrila u bolnici zahvaljujui tekoj emocionalnoj traumi koju je pretrpjela
uslijed njegova iznenadnog odlaska usred koitusa. Neki od brae priali su o
tome kao da je smijena anegdota, poast reputaciji pastuha njihova voljenog
prijatelja, no jedino o emu je Tom mogao razmiljati bilo je kako se grozno
Stacy morala osjeati i kako je to neto od ega se ovjek nikada ne oporavi.
Jedne mu je veeri za vrijeme zabave s Tri Deltama, meutim, Tyler
Rucci pokazao seksi curu iz sestrinstva na plesnom podiju koja se trljala o
igraa lacrossea iz sveuiline momadi. Bila je preplanula i odjevena u
nevjerojatno pripijenu haljinu, naginjala se naprijed dok je stranjicom polako
kruila po partnerovu meunoju.
Zna tko je ona?
Tko?
Stacy Greenglass.
Tom ju je dugo promatrao kako plee izgledala je sretno, rukama si je
prelazila po grudima, a zatim i bokovima i bedrima, slagala izraze lica porno-
zvijezde kako bi zabavila prijatelje i pokuavao shvatiti to je to to ona zna,
a on ne zna. Bio je spreman prihvatiti mogunost da joj Chip nije mnogo
znaio. Moda su se samo jednom spetljali, moda joj je bio samo povremeni
prijatelj s povlasticama. No svejedno, bio je stvarna osoba, netko tko je u
njezinu ivotu imao aktivnu i relativno vanu ulogu. A ona, eto, tek nekoliko
mjeseci nakon to je on nestao, plee na zabavi kao da nikada nije ni postojao.
 Nije se radilo o tome da Tom to nije odobravao. Daleko od toga.
Jednostavno mu nije bilo jasno kako je mogue da Stacy preboli Chipa, dok je
njega jo uvijek proganjao Verbecki, klinac kojeg godinama nije vidio i kojeg
najvjerojatnije ne bi bio ni prepoznao da je naletio na njega 13. listopada.
No bilo je kako je bilo. On je o Verbeckom razmiljao cijelo vrijeme. Ako
ita, njegova se opsesija produbila otkako se vratio na fakultet. Onu je glupu
fotografiju klinac s prskalicom nosio sa sobom kamo god bi poao i
promatrao je desetak puta na dan, skandirajui u sebi ime starog prijatelja kao
da je nekakva mantra: Verbecki, Verbecki, Verbecki. To je bio razlog zbog kojeg
je posustajao, zbog kojeg je lagao roditeljima, razlog zbog kojeg vie nije bojio
lice u plavo i naranasto i vikao iz sveg glasa na stadionu, razlog zbog kojeg
vie nije uspijevao zamisliti vlastitu budunost.
Kamo si dovraga otiao, Verbecki?

Velik dio pristupanja bratovtini bilo je upoznavanje starije brae koju je bilo
potrebno uvjeriti da ste dobar kandidat za ATO. Organizirale su se pokerake
veeri i odlasci na pizzu i maratonske igre opijanja, niz intervjua preruenih u
drutvena dogaanja. Tom je smatrao da mu skrivanje opsesije poprilino
dobro ide, da je dobar u imitiranju normalnog, dobro prilagoenog brucoa
tipa koji je trebao i biti sve dok mu jedne veeri u prostoriji za gledanje
televizije nije priao Trevor Hubbard, zvan Hubbs, tip s tree godine i lokalni
boem/intelektualac u bratovtini. Tom je stajao naslonjen na zid i pretvarao
se da ga zanima partija kuglanja na Wii-ju koju su igrala dvojica brae koja su
kao i on bila u procesu pridruivanja, kad se Hubbs iznenada pojavio pokraj
njega.
To je sjebano, rekao je potiho i kimnuo prema Sony televizoru irokog
zaslona dok je virtualna kugla ruila virtualne unjeve, a Josh Freidecker
objema rukama pokazao pobjednike srednje prste Mikeu Ishimi. Sve ovo
sranje oko bratovtine. Ne znam kako itko to uope podnosi.
Tom je dvosmisleno zagunao, nesiguran je li to bio samo trik kojim se
provjerava njegova lojalnost. Meutim, Hubbs teko da je bio tip koji bi igrao
takvu igru.
Doi malo, rekao je. Trebam razgovarati s tobom.
 Tom je krenuo za njim u prazan hodnik. Bio je dan u tjednu, rano uveer,
u kui se nije nita posebno dogaalo.
Osjea li se dobro? Hubbs ga je upitao.
Ja? rekao je Tom. Dobro sam.
Hubbs ga je promotrio s dozom skeptinog zanimanja. Bio je sitan, ilav
momak vjet penja rijetke bradice i kiselog izraza lica to je vie
odraavalo njegovo uobiajeno stanje nego stvarno raspoloenje.
Nisi depresivan?
Ne znam. Tom je, izbjegavajui odgovor, slegnuo ramenima. Moda
malo.
I stvarno eli pristupiti bratovtini i stanovati ovdje sa svim ovim
kretenima?
Valjda. Ustvari, mislio sam da elim. U ovom trenutku je sve nekako
sjebano. Teko je znati to stvarno elim.
Kuim. Hubbs je s razumijevanjem kimnuo. I ja sam nekad bio
prilino zadovoljan ovdje. Veina brae je poprilino super. Bacio je pogled
lijevo i desno, a zatim spustio glas gotovo do apta. Jedini kojeg nisam volio
bio je Chip. On je bio najvea upina u cijeloj kui.
Tom je oprezno kimnuo, pokuavajui ne izgledati previe iznenaeno.
Uvijek bi od ljudi sluao samo dobre stvari o Chipu Gleasonu sjajan tip,
dobar sporta, odlini trbunjaci, enskar, roeni voa.
U svojoj je sobi drao skrivenu kameru, rekao je Hubbs. Snimao bi
cure koje je evio i onda putao snimke dolje na televizoru. Jednu je curu toliko
osramotio da je napustila faks. Dobri stari Chip nije mario. Kad se njega
pitalo, ona je bila samo glupa kurva koja je dobila to je zasluila.
Uas. Tom osjeti iskuenje da upita kako se cura zvala mora da je
bila jedna od onih ija imena je zapamtio no predomislio se.
Hubbs je nekoliko trenutaka zurio u strop. Ondje je bio detektor dima
ija je crvena svjetiljka bila upaljena.
Kao to rekoh, Chip je bio kreten. Trebalo bi mi biti drago to ga vie
nema, zna? Hubbs pogleda Toma u oi. Bile su razrogaene i prestraene,
pune oaja koji Tomu nije bilo teko prepoznati jer ga je cijelo vrijeme viao
u ogledalu u kupaonici. Ali sanjam tog idiota svake noi. Stalno ga
pokuavam pronai. Trim kroz labirint, viem njegovo ime, ili se uljam kroz
umu, gledam iza svakog stabla. Dolo je do toga da vie ne elim ni zaspati.
Ponekad mu piem pisma, zna, tek toliko da mu ispriam to se ovdje dogaa.
Proli sam se vikend toliko saio da sam si zamalo dao istetovirati njegovo ime
na elu. Tip koji je tetovirao mi to nije htio napraviti to je jedini razlog zato
ne hodam okolo s imenom Chipa Jebenog Gleasona napisanim na elu.
Hubbs pogleda Toma. inio se gotovo moleiv. Razumije o emu priam,
zar ne?
Tom je kimnuo. Da, razumijem.
Hubbsovo se lice tada malo opustilo. Ima taj neki tip o kojem sam itao
na internetu. Govorit e u crkvi u Rochesteru u subotu popodne. Mislim da
bi nam mogao pomoi.
Neki propovjednik?
Obian tip. Izgubio je sina u listopadu.
Tom suosjeajno uzdahne, no to nije nita znailo. Samo je bio ljubazan.
Trebali bismo otii, rekao je Hubbs.
Toma je poziv polaskao, ali pomalo i uplaio. Imao je osjeaj da Hubbs
ba i nije bio sav svoj.
Ne znam, rekao je. U subotu je natjecanje u jedenju hot-dogova.
Pristupnici bi trebali kuhati.
Hubbs se u nevjerici zapilji u Toma.
Natjecanje u jedenju hot-dogova? Ti se jebeno ali?

....................

Tom je jo uvijek bio zadivljen skromnim okolnostima pod kojima se prvi put
susreo s Gilchrestom. Poslije e ga gledati kako se obraa gomilama ljudi koje
ga oboavaju, no te ledene subote u oujku, u pregrijanom podrumu crkve,
skupilo se bilo svega dvadeset ljudi, a lokvice rastopljenog snijega irile su se
oko svakog para cipela na podu od linoleuma. S vremenom se pokret Svetog
Waynea poeo gotovo iskljuivo vezati uz mlade, no tog je poslijepodneva
publika bila uglavnom srednjih godina ili starija. Tom se osjeao kao da ne
pripada ondje, kao da su se on i Hubbs grekom nali na seminaru za
planiranje mirovine.
Naravno, ovjek kojeg su doli sluati jo nije bio poznat. Jo je uvijek
bio, kako ga je Hubbs nazvao, samo obian tip, oaloeni otac koji je
govorio bilo kome tko ga je elio sluati, gdje god su ga eljeli primiti ne
samo u mjestima bogosluja, ve i u centrima za starije osobe, u domovima
veterana, u privatnim kuama. ak se i voditelj dogaanja visoki, pomalo
pogrbljen mlaahan tip koji se predstavio kao veleasni Kaminsky inio
pomalo zbunjen oko toga tko bi Gilchrest ustvari trebao biti i to bi trebao
ondje raditi.
Dobar dan i dobrodoli na etvrto okupljanje nae subotnje serije
predavanja, naslovljene Iznenadni odlazak iz kranske perspektive. Na
dananji gost, Wayne Gilchrest, dolazi nam iz susjedstva, iz Brookdalea, a
srdano nam ga je preporuio moj cijenjeni kolega, Dr. Finch. Veleasni je
zastao, u sluaju da je netko elio zapljeskati njegovom cijenjenom kolegi.
Kad sam gospodina Gilchresta zamolio da mi kae naslov svog predavanja
kako bih ga objavio na naoj internetskoj stranici, rekao mi je da je njegov
projekt jo u nastajanju. Tako da i mene jednako kao i vas zanima to e nam
ispriati.
Ljudi koji su Gilchresta znali samo iz one kasnije, karizmatinije faze ne
bi ni prepoznali ovjeka koji je ustao iz prvog reda i okrenuo se suelice
malobrojnoj okupljenoj gomili. Budua uniforma Svetog Waynea sastojala se
od traperica i majica kratkih rukava i konatih narukvica sa zakovicama
jedan ga je novinar nazvao Bruceom Springsteenom kultnih voa no u ono
je vrijeme preferirao formalnije odijevanje, tog je dana stigao u loe skrojenom
odijelu za sprovode koje je izgledalo kao da ga je posudio od nekog sitnijeg,
puno manje snanog mukarca. inilo se kao da mu je neudobno tijesno u
prsima i oko ramena.
Hvala, veleasni. I hvala svima vama to ste doli. Gilchrest je govorio
grubim glasom koji je zraio mukim autoritetom. Tom e kasnije saznati da
je neko vozio dostavni kombi za UPS, no da je tog poslijepodneva trebao
pogaati, bio bi rekao da se radi o policajcu ili srednjokolskom treneru
amerikog nogometa. On je ovla pogledao svog domaina i mrtei se
neiskreno se ispriao. Pretpostavljam da nisam shvatio da bih trebao govoriti
iz kranske perspektive. Ustvari mi nije ni jasno koja je moja perspektiva.
Zapoeo je podijelivi letke, one obavijesti o nestaloj osobi, kakve se
poslije 14. listopada vialo posvuda, na telefonskim stupovima i oglasnim
ploama u trgovinama. Na ovom je letku bila fotografija krljavog klinca koji
je stajao na odskonoj dasci, rukama se obavivi kako bi se ugrijao. Ispod
prekrienih ruku jasno su mu se isticala rebra; noge su mu strale poput
akalica iz naboranih kupaih gaica koje su izgledale kao da bi mogle
pristajati odraslom mukarcu. Bio je nasmijan, no oi su mu bile nekako
zabrinute; imali ste osjeaj da ga ba i ne usreuje pomisao na uskakanje u
tamnu vodu. JESTE LI VIDJELI OVOG DJEAKA? Natpis ispod
fotografije obavjetavao vas je da je rije o Henryju Gilchrestu kojem je osam
godina. Bili su tu i adresa i telefonski broj, kao i urgentna molba bilo kome
tko je moda primijetio dijete nalik Henryju da se hitno javi njegovim
roditeljima. MOLIMO VAS!!! OAJNIKI TRAIMO BILO KAKVU
INFORMACIJU O TOME GDJE BI SE ON MOGAO NALAZITI.
Ovo je moj sin. Gilchrest je s ljubavlju zurio u letak, gotovo kao da je
zaboravio gdje se nalazi. Mogao bih vam cijelo popodne priati o njemu, no
time ne bih nita postigao, zar ne? Vi nikada niste pomirisali njegovu kosu
netom nakon to se okupao, niste ga ni nosili iz auta kad bi zaspao na putu
kui, niti uli kako se smije kad bi ga netko kakljao. Zato ete mi morati
vjerovati na rije: bio je sjajan deko i zbog njega vam je bilo drago to ste ivi.
Tom je ovla pogledao Hubbsa, elei znati je li to bilo ono zbog ega su
doli, neki tip iz radnike klase koji pripovijeda sjeanja o svome otilome sinu.
Hubbs je samo slegnuo ramenima i okrenuo se ponovno prema Gilchrestu.
Na slici se ba i ne vidi, ali Henry je bio malo sitan za svoje godine. No
bio je dobar sporta. Dosta brz. Dobri refleksi i koordinacija. Igrao je nogomet
i baseball. Pokuao sam ga zainteresirati za koarku, ali nije ilo, moda zbog
te njegove visine. Par smo ga puta vodili na skijanje, ali ni za tim nije ba bio
lud. Nismo ga previe forsirali. Mislili smo da e nam rei kad e htjeti probati
ponovno. Shvaate o emu priam, zar ne? inilo se kao da e biti vremena za
sve.
 Kad je bio na fakultetu, Tom se na predavanjima nije uspijevao smiriti.
Nakon prvih nekoliko minuta, profesorove bi se rijei stopile u beznaajno
brujanje, u usporenu rijeku pretencioznih fraza. Postao bi razdraljiv i izgubio
bi koncentraciju, intenzivno bi i nimalo od pomoi osvijestio vlastito tijelo
nemirne noge, suha usta, kruljenje probave. Bez obzira na to kako se namjestio
na stolici, poza mu se uvijek inila nezgodna i neudobna. No Gilchrest je, iz
nekog razloga, imao potpuno suprotan uinak na njega. Tom se osjeao mirno
i prisebno dok ga je sluao, gotovo kao da nije ni posjedovao tijelo. Nakon to
se smjestio u stolici, obuzela ga je iznenadna izluujua vizija natjecanja u
jedenju hot-dogova koje je otpilio u kui, veliki momci koji natrpavaju usta
mesom i kruhom, iskeeni obrazi, oi ispunjene strahom i gaenjem.
Henry je bio i pametan, nastavio je Gilchrest, i nije da se samo hvalim.
Ja prilino dobro igram ah i kaem vam, mogao me dobiti ve kad mu je bilo
sedam. Trebali ste mu vidjeti izraz na licu kad bi igrao. Toliko bi se uozbiljio
da ste skoro mogli vidjeti kotaie kako mu se okreu u glavi. Ja bih tu i tamo
povukao glup potez tek toliko da ga zadrim u igri, ali to bi ga samo
naivciralo. Bio bi sav, Daj, tata. Namjerno to radi. Nije volio da ga se
omalovaava, ali nije volio ni gubiti.
Tom se nasmijeio, sjeajui se sline dinamike izmeu oca i sina iz
vlastitog djetinjstva, neobine kombinacije natjecateljskog duha i
ohrabrivanja, oboavanja i srdbe. Osjetio je slab nalet njenosti, no osjeaj je
bio nekako priguen, kao da mu je otac bio stari prijatelj s kojim je izgubio
kontakt.
Gilchrest je ponovno poeo promatrati letak. Kad je podigao pogled, lice
mu se inilo nago, potpuno bespomono. Duboko je udahnuo, kao da se
pripremao zaroniti.
Neu puno priati o tome kako je bilo nakon to je otiao. Da vam pravo
kaem, jedva da se i sjeam tih dana. To je blagoslov, u neku ruku, kao
amnezija koju ljudi dobiju poslije prometne nesree ili velike operacije. Ali
jednu vam stvar mogu rei. Bio sam grozan prema svojoj eni u tih prvih
nekoliko tjedana. Ne da je postojalo neto to sam mogao uiniti da joj
pomognem da se osjea bolje u to vrijeme nije bilo nikakvog naina da se
itko osjea bolje. Ali ono to sam ja uinio bilo je da sam jo i pogorao stvari.
Ona me je trebala, a ja nisam mogao izustiti nijednu blagu rije, ponekad je
nisam mogao ni pogledati. Poeo sam spavati na kauu, iskradati se usred noi
i satima se vozikati uokolo i ne rei joj kamo idem ni kad u se vratiti. Kad bi
me nazvala, ne bih joj se javio.
Pretpostavljam da sam je na neki nain krivio. Ne za ono to se dogodilo
Henryju znao sam da to nije niija krivica. Samo sam... Nisam ovo prije
spomenuo, ali Henry je bio jedinac. Htjeli smo imati jo djece, no mojoj se
eni dogodila opasnost od raka kad su njemu bile dvije godine i doktori su
predloili histerektomiju. Tad se inilo da nemamo o emu razmiljati.
Nakon to smo izgubili Henryja, postao sam kao opsjednut idejom da
moramo imati jo jedno dijete. Ne da bismo ga zamijenili nisam toliko lud
nego samo da ponemo iznova, znate? Utuvio sam si u glavu da emo jedino
tako moi ponovno ivjeti, ali to je bilo nemogue, zbog nje, zato to mi ona
fiziki nije mogla roditi jo jedno dijete.
Odluio sam da u je ostaviti. Ne odmah, nego za nekoliko mjeseci, kad
malo ojaa i kad me ljudi nee toliko strogo osuivati. Bila je to moja tajna
zbog koje sam se osjeao krivim i nekako sam i za to poeo kriviti nju. Sve mi
se poelo vraati i bilo je sve gore i gore. No onda me, jedne noi, moj sin
posjetio u snu. Znate ono kad vidite ljude u snovima i to nisu stvarno oni, no
nekako svejedno i jesu? E, pa, ovo nije bilo tako. Ovo je bio moj sin, bilo je to
jasno kao dan i rekao mi je, Zalo nanosi bol mojoj majci? Ja sam to zanijekao,
ali on je samo zavrtio glavom, kao da je razoaran u mene. Mora joj pomoi.
Neugodno mi je ovo rei, ali bili su proli tjedni otkad sam dotakao svoju
enu. Ne samo seksualno mislim, stvarno je dotakao. Nisam je pogladio po
kosi, niti joj stisnuo ruku, niti je potapao po leima. A ona je cijelo vrijeme
plakala. Gilchrestov je glas prepukao od emocija. Nadlanicom je gotovo
ljutito obrisao usta i nos. Tako da sam sljedee jutro ustao i zagrlio je. Obavio
sam je rukama i rekao joj da je volim i da je ne krivim ni za to i kao da se to i
ostvarilo dok sam izgovarao te rijei. A onda mi je neto drugo palo na pamet.
Ne znam odakle se to stvorilo. Rekao sam, Daj mi svoju bol. Ja u je uzeti.
Zastao je i zagledao se u publiku s gotovo pokajnikim izrazom lica. Ovaj je
dio teko objasniti. Tek sam bio izgovorio te rijei kad sam osjetio neki udan
udarac u elucu. Moja je ena glasno izdahnula i omlohavila mi u rukama. I
tada mi je postalo jasno, jasnije nego bilo to, da se golema koliina boli
preselila iz njezina tijela u moje.
Znam to sad mislite i ne krivim vas. Samo vam govorim to se dogodilo.
Ne kaem da sam je popravio ili da sam je izlijeio, ili tako neto. Ona je i dan
danas jo uvijek tuna. Jer nije da u nama postoji neka ograniena koliina boli.
Naa tijela i umovi stalno proizvode bol. Samo govorim da sam uzeo bol koja
je bila u njoj u tom trenutku i uinio je svojom. I mene uope nije boljelo.
inilo se da se Gilchrest nekako promijenio. Ispravio se i poloio ruku
na srce.
To je bio dan kada sam shvatio tko sam, objavio je. Ja sam spuva za
bol. Ja je samo upijem i ona me osnai.
Osmijeh koji mu se razlio licem bio je toliko radostan i samouvjeren da
se gotovo inilo da je postao druga osoba.
Nije me briga vjerujete li mi. Samo vas traim da mi date priliku. Znam
da svi patite. Ne biste bili ovdje u subotu popodne da nije tako. elim da mi
dopustite da vas zagrlim i da uzmem vau bol. Onda se okrenuo prema
veleasnom Kaminskom. Vi prvi. Sveenik je oito oklijevao, no bio je i
domain i nije znao kako bi se pristojno izvukao. Ustao je i priao Gilchrestu,
uputivi skeptian pogled publici preko ramena, kao da im pokuava rei da
se ponaa drugarski.
Recite mi, rekao je Gilchrest. Postoji li netko poseban tko vam
nedostaje? Osoba ije vas odsustvo posebno mui? Bilo tko. Ne treba biti
prijatelj ili lan obitelji.
Veleasni Kaminsky se inio iznenaen tim pitanjem. Nakon trenutka
oklijevanja, rekao je, Eva Washington. Bila je sa mnom na bogoslovnom
fakultetu. Nisam je toliko dobro poznavao, ali...
Eva Washington. Gilchrest mu je pristupio, a rukavi sakoa zasukali su
mu se prema laktovima kad je podigao ruke. Nedostaje vam Eva.
Isprva se to inilo kao ni po emu poseban drutveni zagrljaj, kao neto
to ljudi esto izmjenjuju. No tada su, iznenaujue naglo, Kaminskom
popustila koljena, a Gilchrest je zabrundao, gotovo kao da ga je netko udario
u trbuh. Lice mu se zgrilo u grimasu, pa onda opustilo.
Opa, rekao je. To je bilo poprilino.
 Dvojica su mukaraca dugo ostala u zagrljaju. Kad su se razdvojili,
sveenik je jecao, jednom rukom prekrivi usta. Gilchrest se okrenuo prema
publici.
U kolonu jedan po jedan, rekao je. Imam vremena za svakoga.
Nekoliko je trenutaka vladao tajac. No onda je krupna ena iz treeg
reda ustala i probila se naprijed. Uskoro su svi osim nekoliko lanova publike
ustali sa svojih mjesta.
Nema urbe, Gilchrest je ohrabrio one koji su oklijevali. Ovdje sam
kad ste spremni.
Tom i Hubbs stajali su pred kraj kolone, tako da im je proces ve bio
poznat kad je doao red na njih. Hubbs je iao prvi. Rekao je Gilchrestu za
Chipa Gleasona, a Gilchrest je ponovio Chipovo ime prije nego to je privinuo
Hubbsa na prsa u snaan, gotovo oinski zagrljaj.
Sve je u redu, rekao mu je Gilchrest. Ovdje sam.
Prolo je nekoliko sekundi prije nego to je Hubbs ispustio jecaj, a
Gilchrest zateturao unatrag dok su mu se oi razrogaile u uenju. Tom je
pomislio da e se poput hrvaa sruiti na pod, no nekako su uspjeli ostati
uspravni, nesigurno tapkajui dok nisu uspjeli ponovno uspostaviti ravnoteu.
Gilchrest se nasmijao i rekao, Polako, stari, potapavi Hubbsa njeno po
leima prije nego to ga je ispustio. Hubbs je izgledao rasklimano i oamueno
dok se vraao na svoje mjesto.
Gilchrest se nasmijeio kad mu je Tom pristupio. Izbliza su mu se oi
inile jo sjajnije nego to je Tom oekivao, kao da sjaje iznutra.
Kako se zove? upitao je.
Tom Garvey.
Tko je tvoj netko poseban, Tome?
Jon Verbecki. Jedan deko kojeg sam poznavao.
Jon Verbecki. Nedostaje ti Jon.
Gilchrest je rairio ruke. Tom mu je priao, u njegov snaan zagrljaj.
Gilchrestov je torzo bio irok i vrst, ali u isto vrijeme i mekan i neoekivano
podatan. Tom je osjetio kako se neto u njemu oslobaa.
Predaj to meni, apnuo mu je Gilchrest na uho. Mene ne boli.
 Kasnije, u autu, ni Tom ni Hubbs nisu imali to rei o onome to su
iskusili u podrumu crkve. inilo se da obojica razumiju da bi opisivanje toga
nadilo njihove moi, one zahvalnosti koja se proiri tijelom kad nestane neto
to vas titi i onaj osjeaj povratka koji uslijedi kad se odjednom sjetite kako je
to biti opet svoj.

Nedugo nakon ispita Tom je poeo primati lavinu sve uznemirenijih

glasovnih, tekstualnih i elektronikih poruka od roditelja u kojima su ga
preklinjali da im se odmah javi. Koliko je bio uspio shvatiti, s fakulteta su im
poslali nekakvo slubeno upozorenje da je on u opasnosti da padne sve
predmete.
Nekoliko dana im nije odgovarao, nadajui se da e im odmak dati malo
vremena da se ohlade, no njihovi su pokuaji da stupe u kontakt s njim postali
samo mahnitiji i agresivniji. Naposljetku je, kad ga je prestraila prijetnja da
e obavijestiti policiju na kampusu, zatvoriti mu raun i ukinuti telefonsku
pretplatu, popustio i nazvao ih.
Koji se vrag tamo dogaa? otac je elio znati.
Brinemo se, prekinula ga je majka s drugog telefona. Profesor iz
engleskog te ve tjednima nije ni vidio. A na onaj ispit iz politike znanosti nisi
ni izaao, onaj iz kojeg si rekao da si dobio etvorku.
Tom se lecnuo. Bilo mu je neugodno to je uhvaen u lai, posebno u
tako velikoj i glupoj lai. Naalost, jedino to je uspio smisliti bilo je jo lai.
Ja sam kriv za to. Zaspao sam. Bilo mi je neugodno to vam ispriati.
Nee to tako ii, rekao je otac. Zna li koliko kota jedan semestar na
fakultetu?
Toma je to pitanje iznenadilo, te mu je pomalo i laknulo. Njegovi su
roditelji imali dovoljno novca. Bilo je puno lake ispriati se to im je neto od
tog novca potroio, nego im objasniti to je radio posljednja dva mjeseca.
Znam da je skupo, tata. Stvarno to ne uzimam zdravo za gotovo.
Nije u tome stvar, rekla je majka. Rado emo ti platiti fakultet. Ali
neto s tobom nije u redu. ujem ti to u glasu. Nismo te smjeli pustiti da se
vrati.
 Dobro sam, ustrajao je Tom. Samo mi sve ovo s bratovtinom
oduzima puno vie vremena nego to sam oekivao. Pakleni tjedan je na kraju
ovog mjeseca i onda e se sve vratiti u normalu. Ako zapnem, prilino sam
siguran da u proi sve predmete.
Zauo je nelagodnu tiinu na drugom kraju veze, kao da njegovi roditelji
ekaju tko e prvi progovoriti.
Duo, majka je blago rekla. Prekasno je za to.

Tom je u kui bratovtine te veeri Hubbsu rekao da se ispisuje s fakulteta.

Roditelji e ga pokupiti u subotu i odvesti ga kui. Sredili su mu cijeli ivot
stalan posao u jednom od oevih skladita i dvaput tjedno kod terapeuta
specijaliziranog za poremeaje tuge kod mladih. Navodno imam poremeaj
tuge.
Dobrodoao u klub, rekao mu je Hubbs.
Tom nije spomenuo roditeljima, ali ve je bio razgovarao s jednim
psihologom u Sveuilinom zdravstvenom centru, brkatim tipom s Bliskog
istoka koji je imao vodenaste oi i koji ga je obavijestio kako je njegova
opsjednutost Verbeckim samo obrambeni mehanizam, i to est, distrakcija od
ozbiljnijih pitanja i munijih emocija.
Ta teorija Tomu nije imala smisla to e ti obrambeni mehanizam ako
ti sjebe cijeli ivot? Od kojeg te vraga uope brani?
ovjee, rekao je Hubbs. I to e?
Ne znam. Ali ne mogu se vratiti doma. Ne sad.
Hubbs je izgledao zabrinuto. Njih su se dvojica u posljednjih nekoliko
tjedana zbliila, dijelili su opinjenost Gilchrestom. Posjetili su jo dva njegova
predavanja, a na svakom se pojavilo dvostruko vie publike nego na
prethodnom. Najrecentnije je bilo organizirano na koledu Keuka i bilo je
uzbudljivo promatrati ga kako se povezuje s mlaom publikom. Sesija grljenja
trajala je gotovo dva sata; kad je zavrila on je bio mokar do koe, jedva je stajao
na nogama, poput borca koji je izdrao do kraja.
Imam neke prijatelje koji ne ive na kampusu, rekao je Hubbs. Ako
hoe, vjerojatno moe koji dan ostati kod njih.
 Tom je spremio stvari, podigao sav novac s bankovnog rauna i iskrao se
iz studentskog doma u petak naveer. Kad su se njegovi roditelji pojavili
sljedei dan, sve to su pronali bilo je nekoliko knjiga, iskljuen printer,
nepospremljen krevet i Tomovo pismo u kojem im je objasnio pomalo o
Gilchrestu i ispriao im se to ih je iznevjerio. Rekao im je da e neko vrijeme
putovati i obeao da e im se redovito javljati mailom.
ao mi je, pisao je. Ovo mi je stvarno zbunjujue razdoblje. Ali ima
nekih stvari koje sam moram shvatiti i nadam se da ete potivati moju
odluku.

Ostao je s Hubbsovim prijateljima do kraja semestra i zatim uzeo njihov stan

u podnajam kad su oni krenuli kuama na ljetne praznike. Hubbs se uselio s
njim; zaposlili su se kao perai vozila u auto-salonu i u slobodno vrijeme
volontirali za Gilchresta, dijelei letke, postavljajui rasklopive stolice,
skupljajui adrese za elektroniki newsletter, radei to god bi mu zatrebalo.
Tog su se ljeta stvari stvarno poele pokretati. Netko je postavio video
Gilchresta na YouTube bio je oznaen JA SAM SPUVA ZA VAU
BOL koji se proirio poput virusa. Gomile na njegovim predavanjima bile
su sve vee, a pozivi za predstavljanje sve uestaliji. Do rujna je poeo
iznajmljivati Episkopalnu crkvu u Rochesteru koja je mirisala na naftalin i
drati maratonske parade grljenja svake subote i nedjelje ujutro. Tom i Hubbs
su ponekad radili na tandu s reklamnom robom u predvorju, prodajui
DVD-ove s predavanjima, majice najpopularnija je sprijeda nosila natpis
DAJ TO MENI, a straga JA U TO UZETI i autobiografiju iz vlastite
naklade u mekom uvezu naslovljenu Oeva ljubav.
Gilchrest je te jeseni mnogo putovao bila je prva godinjica Iznenadnog
odlaska i drao predavanja irom zemlje. Tom i Hubbs su bili jedni od
volontera koji su ga vozili u zranu luku i ili po njega, poeli su ga upoznavati
i osobno, te postepeno zadobivati njegovo povjerenje. Kad se organizacija tog
proljea poela iriti, Gilchrest je njih dvojicu odredio da vode podrunicu u
Bostonu, da organiziraju i promoviraju ciklus predavanja na vie kampusa i
rade to god su mislili da je potrebno kako bi pospjeili informiranost lokalne
studentske populacije o onome to je on poeo nazivati Pokret zagrljaja
iscjeljenja. Bilo je uzbudljivo dobiti toliku odgovornost, zaraditi je na samom
poetku fenomena koji se tako neoekivano rasplamsao kao to je nekad bilo
raditi u internetskoj start-up tvrtci, mislio je Tom ali i pomalo vrtoglavo,
dok je sve tako brzo raslo, irilo se u toliko smjerova u isto vrijeme.
Tog su prvog ljeta u Bostonu Tom i Hubbs poeli sluati uznemirujue
glasine od ljudi koje su znali u sjeditu u Rochesteru. Gilchrest se mijenjao,
govorili su, doputao je da mu slava udari o glavu. Kupio je skupi auto, poeo
se drugaije odijevati i posveivati malo previe panje mladim
oboavateljicama i tinejdericama koje su stajale u redovima za njegov zagrljaj.
Navodno se poeo nazivati Sveti Wayne i nagovijestiti nekakvu posebnu
vezu s Bogom. U nekoliko je prilika Isusa nazvao vlastitim bratom.
Kad je u rujnu stigao kako bi odrao prvo rasprodano predavanje na
kampusu u Northeasternu, Tom je shvatio da je sve to istina. Gilchrest je bio
nov ovjek. Onaj ucviljeni otac u loem odijelu je nestao, zamijenila ga je
rocknroll zvijezda sa sunanim naoalama u pripijenoj crnoj majici. Kad je
pozdravio Toma i Hubbsa, glas mu je odzvanjao imperijalnom hladnoom,
kao da su mu oni samo unajmljeni sluge, a ne vjerni sljedbenici. Uputio ih je
da izdaju VIP-propusnice bilo kojoj slatkoj djevojci koja se inila
obeavajuom, posebno ako je Kineskinja, ili Indijka, ili tako neto. Na
pozornici nije vie nudio samo zagrljaje i suosjeanje; govorio je o prihvaanju
misije na koju ga je sam Bog poslao da popravi svijet, da nekako otkloni svu
tetu koja je bila nanesena Iznenadnim odlaskom. Pojedinosti ostaju
neodreene, objasnio je, ne zato to ih on skriva, ve zato to ih ni sam jo ne
zna sve. Dolazile su mu malo po malo, u nizu vizionarskih snova.
Ostanite ukljueni, rekao je publici. Vi ete prvi saznati. Svijet ovisi o
nama.
Hubbsa je muilo to emu je te veeri posvjedoio. Smatrao je da se
Gilchrest napio vlastitog Kool-Aida, da se iz inspirativne figure preobrazio u
direktora mesijanskog kulta linosti (to nee biti posljednji put da Tom uje
tu optubu). Poslije nekoliko dana dubokog razmiljanja, Hubbs je rekao
Tomu da je on s tim zavrio i da, premda voli Gilchresta, ne moe mirne due
nastaviti sluiti Svetog Waynea. Rekao je da odlazi iz Bostona i vraa se svojoj
obitelji na Long Islandu. Tom ga je pokuao odgovoriti od toga, no Hubbsa
nita nije moglo razuvjeriti.
 Dogodit e se neto loe, rekao je. Osjeam to.

Prola je cijela godina prije nego to su se Hubbsove rijei obistinile i za to je

vrijeme Tom ostao vjeran sljedbenik i cijenjeni zaposlenik Pokreta zagrljaja
iscijeljenja, pomaui pri otvaranju novih ureda u Chapel Hillu i Columbusu
prije nego to je dobio dobar posao u sjeditu u San Franciscu, gdje je
obuavao nove instruktore koji su vodili radionice meditacije o Nekome
posebnom. Tomu se grad sviao i uivao je u upoznavanju nove grupe
studenata svakog mjeseca. Imao je nekoliko ljubavnih avantura nove
instruktorice su uglavnom bile ene ali ni priblino onoliko koliko ih je
mogao imati. Postao je druga osoba, bio je samodostatniji i zamiljeniji, daleko
od onog deka iz bratovtine s namazanim licem koji se pod svaku cijenu elio
s nekim poeviti.
Pokret je na papiru cvao lanstvo je polako raslo, priljev novca bio je
stalan, mediji su se zanimali za njih no Gilchrestovo je ponaanje postajalo
sve nepredvidivije. U Philadelphiji su ga uhitili nakon to je uhvaen u
hotelskoj sobi s petnaestogodinjakinjom. Tuba je naposljetku odbaena
zbog nedostatka dokaza djevojka je ustrajala da su samo razgovarali ali
Gilchrestova je reputacija pretrpjela teak udarac. Nekoliko sveuilinih
predavanja bilo je otkazano i Sveti je Wayne na neko vrijeme postao sprdnja
kasnoveernjih televizijskih programa, najnovija inkarnacija onog prastarog
nitkova, crkvenjaka-perverznjaka.
Povrijeen ismijavanjem, Gilchrest je napustio glavno sjedite u dravi
New York i preselio se na ran u udaljenom dijelu junog Oregona, daleko od
znatieljnih pogleda. Tom ga je samo jednom posjetio, usred lipnja, kad je bio
pozvan na veliku trodnevnu proslavu dana koji je trebao biti jedanaesti
roendan Henryja Gilchresta. Smjetaj nije bio nita posebno svih je
stotinjak gostiju spavalo u atorima i dijelilo nekoliko groznih montanih
zahoda no bila je velika ast samo biti pozvan, obiljeje lanstva u uem
krugu organizacije.
Tomu se uglavnom svidjelo ono to je ondje zatekao velika trona
kua, bazen, funkcionalna farma, tale. Samo su ga dvije stvari smetale: patrola
naoruanih zatitara koji su osiguravali posjed Sveti je Wayne navodno
primio nekoliko prijetnji smru i neobjanjivo prisustvo est prekrasnih
tinejderica, pet od kojih je bilo azijskog porijekla, a koje su stanovale u glavnoj
kui s Gilchrestom i njegovom suprugom Tori. Djevojke u ali su ih nazivali
odborom navijaica su provodile vrijeme sunajui se pokraj bazena, dok
je Tori Gilchrest sama trenirala brzo hodanje obilazei posjed uz granicu,
silovito diui kroz nos i obavljajui komplicirane serije vjebi za ruke s
laganim utezima.
Tomu se nije inilo da je previe sretna, meutim, zadnje je veeri zabave
Tori bila ta koja je pristupila mikrofonu na vanjskoj pozornici i predstavila
djevojke kao Gilchrestove duhovne nevjeste. Priznala je da je rije o
nekonvencionalnom sporazumu, no eljela je objaviti zajednici da je njezin
suprug zatraio i dobio njezin blagoslov za svaki od ovih novih brakova.
Djevojke koje su stajale iza nje, odjevene u lijepe haljine su sve bile drage i
skromne i iznenaujue zrele za svoje godine, a uz to i potpuno oaravajue.
Kao to su svi znali, ona sama nije vie mogla imati djecu i to je bio problem,
budui da je Bog nedavno bio objavio Svetom Wayneu da je njegova sudbina
imati sina koji e popraviti ovaj slomljeni svijet. Jedna od ovih djevojaka Iris
ili Cindy ili Mei ili Christine ili Lam ili Anna postat e majka tog udesnog
djeteta, no samo e vrijeme pokazati koja od njih. Gospoa Gilchrest je
zakljuila govor rekavi da je ljubav izmeu nje i Svetog Wayne jo uvijek
snana i vitalna kakva je bila i na dan njihova vjenanja. Uvjerila je sve da oni i
dalje ive zajedno sretno kao mu i ena, kao roditelji i najbolji prijatelji
zauvijek.
to god da moj mu uini, rekla je, ja ga podravam sto deset posto i
nadam se da ete i vi!
Iz publike se zaula galama odobravanja kad je Gilchrest preskoio
stepenice i uputio se preko pozornice kako bi supruzi uruio buket rua.
Nije li najbolja? upitao je. Jesam li ja najsretniji tip na svijetu, ili to?
Duhovne su nevjeste poele pljeskati kada je Gilchrest poljubio svoju
zakonitu suprugu, a publika je slijedila njihov primjer. Tom se svojski trudio
pljeskati s ostalima, no ruke su mu bile nekako goleme i tee od olova, tako
teke da ih je jedva rastavio.
Christine se poalila da se dosauje dok je zarobljena u kui po cijele dane
poput zatvorenice, pa ju je Tom odveo na ubrzano razgledavanje grada. Bilo
mu je drago dobiti izliku da se makne iz ureda. Ondje je bilo kao na pogrebu
nijedan seminar nije bio u tijeku, nije bilo niega to bi mogao raditi, osim
sjediti s Maxom i Luisom, odgovarati na e-mailove i pokoji telefonski poziv i
poput papige ponavljati fraze koje im je izdala sredinjica: optube su lane;
Sveti Wayne je nevin dok mu se ne dokae krivica; organizacija je vea od jednog
ovjeka; naa vjera nije poljuljana.
Bio je uobiajen dan u San Franciscu, svje i jasan, a mlijena se magla
nevoljko povlaila pred vedrim plavim nebom. Razgledavali su na uobiajenim
mjestima ili su na uspinjau i do etvrti Fishermans Wharf, do tornja Coit
i sjeverne plae, u Haight-Ashbury i u park Golden Gate Tom je igrao ulogu
veselog vodia, a Christine se hihotala njegovim loim alama, te bi pristojno
zamumljala na njegove napola zapamene injenice i reciklirane anegdote,
sretna kao i on to moe neko vrijeme razmiljati o neemu to se ne tie
Gilchresta.
Iznenadilo ga je kako su se dobro slagali. Kod kue je bila pomalo
problematina, malo ju je previe zanimalo sputati ljude na zemlju i
podsjeati ih na svoj povlaten poloaj u organizaciji. Nita joj nije bilo
dovoljno dobro madrac joj je bio prekvrgav, kupaonica ogavna, hrana joj je
imala udan okus. No svje je zrak na vidjelo izvukao njezinu draesnu stranu,
ivahnu tinejdersku energiju koja se skrivala pod snobovskim dranjem.
Vukla ga je po trgovinama rabljene dizajnerske odjee, ispriavala se
beskunicima to nema sitnog novca i zaustavljala se svakih nekoliko blokova
kako bi promatrala zaljev i proglasila ga fenomenalnim.
Slika o Christine mu se stalno izotravala, pa opet zamuivala. Istina,
ona je bila dostojanstvenik u posjetu Gilchrestova ena ili to ve ali je isto
tako bila i klinka, mlaa od njegove vlastite sestre i puno manje iskusna,
djevojka iz gradia u Ohiu koja prije nego to je pobjegla od kue nije posjetila
grad vei od Clevelanda. Ali nije bila ni nalik njegovoj sestri jer se ljudi nisu
zaustavljali buljiti u Jill dok bi hodala ulicom, smeteni njezinom
nesvakidanjom ljepotom, pitajui se je li slavna, znaju li je s televizije ili tako
neto. Nije bio siguran kako se ponaati prema Christine, bi li se trebao
smatrati njezinim osobnim asistentom ili nadomjeskom starijeg brata, ili
moda samo uslunim prijateljem, malo starijim tipom koji se brine za nju i
pokazuje joj nepoznatu metropolu.
Ba sam se lijepo provela, rekla mu je kad su u kasno poslijepodne
prizalogajili u Elmoresu, kafiu u Ulici Cole koja je bila puna Bosonogih,
hipija s metama nacrtanima na elu. Zaljev im je bio duhovna domovina.
Dobro je izai iz kue.
Kad god zatreba, rekao je on. Bit e mi drago izvesti te.
Ondaaa. Glas joj je bio dublji, pomalo zavodniki, kao da sumnja da joj
on ne eli rei dobre vijesti. uo si neto?
O emu?
Pa zna. Kad e ga pustiti. Kad se mogu vratiti.
Vratiti se kamo?
Na ran. Stvarno mi nedostaje.
Tom nije bio siguran to bi joj rekao. Gledala je iste vijesti kao i on. Znala
je da su Gilchrestu uskratili jamevinu i da se organi vlasti nisu alili, da su
zaplijenili sredstva organizacije, uhitili nekoliko ljudi na visokim i srednjim
poloajima i pokuavali iz njih izvui inkriminirajue podatke. FBI i dravna
policija nisu tajili da aktivno tragaju za malodobnim djevojkama za koje je
Gilchrest tvrdio da ih je oenio ne zato to su one neto skrivile, ve zato to
su bile rtve ozbiljna zloina, maloljetnice u opasnosti kojima je bila potrebna
medicinska pomo i psiholoko savjetovanje.
Christine, rekao je, Ne moe se vratiti tamo.
Moram, rekla mu je. Ja tamo ivim.
Natjerat e te da svjedoi.
E, nee. Zvuala je odrjeito, no primijetio joj je sumnju u oima.
Wayne je rekao da e sve biti u redu. Ima jako dobre odvjetnike.
U gadnoj je nevolji, Christine.
Ne mogu ga poslati u zatvor, ustrajala je. Nije uinio nita loe. Tom
se nije prepirao s njom; nije bilo smisla. Kad je Christine ponovno progovorila,
glas joj je bio tih i prestraen.
to e sa mnom biti? upitala je. Tko e se brinuti za mene?
 Moe ostati kod nas koliko god eli.
Ali nemam novaca.
Ne brini se za to.
Nije se inilo kao da je pravi trenutak da joj kae da ni on nije imao novca.
On i Max i Luis su praktiki bili volonteri, darovali su svoje vrijeme Pokretu
zagrljaja iscjeljenja u zamjenu za hranu i smjetaj i sitan novac. Ono to je imao
u depu stiglo je iz omotnice koju mu je Christine predala kad je stigla, dvije
stotine dolara u dvadeseticama, najvea svota koju je odavno vidio.
to je s tvojom obitelji? upitao je. Jesu li oni neka mogunost?
Moja obitelj? Zamisao joj se uinila smijenom. Ne mogu natrag
svojoj obitelji. Ne ovakva.
Kakva?
Pognula je bradu i zagledala se u prednju stranu svoje ute majice kao da
trai na njoj mrlju. Ramena su joj bila uska, a grudi vrlo male, jedva da ih je i
imala.
Zar ti nisu rekli? Dlanom se pogladila po ravnom trbuhu i izgladila
nabore na majici.
Rekli mi to?
Kad je podigla pogled, oi su joj sjale.
Trudna sam, rekla je. Razaznao je ponos u njezinu glasu, sanjarsko
uenje. Ja sam Izabrana.
 Drugi dio
..........................................................................

Mapleton, drugo ime za zabavu

 Carpe Diem

JILL I AIMEE SU SE SPREMILE ZA IZLAZAK ODMAH POSLIJE VEERE,

raspoloeno obavijestivi Kevina da ne znaju kamo idu, to e raditi, s kim e
biti ni kad bi se mogle vratiti kui.
Kasno, bilo je sve to mu je Jill uspjela rei.
Da, sloila se Aimee. Nemojte nas ekati.
Sutra je kola, podsjetio ih je Kevin, ne trudei se dodati, kao to bi
ponekad inio, da je udno kako ne odlaenje nikamo i ne raenje niega
uspijeva oduzimati toliko vremena. Ta mu se ala vie nije inila smijenom.
Zato ne pokuate jednom ostati trijezne? Vidjeti kako je to probuditi se
ujutro iste glave.
Djevojke su revno zakimale, uvjeravajui ga da su i te kako namjeravale
slijediti taj odlian savjet.
I pazite se, nastavio je. Vani je sve puno frikova.
Aimee je znalaki zagunala, kao da pokuava rei da njoj nitko ne treba
ni priati o trikovima. Bila je odjevena u dokoljenke i kratku navijaku suknju
svijetloplavu, ne bordo-zlatnu, u bojama mapletonske gimnazije i
upotrijebila je svoj uobiajeno nametljiv kozmetiki arsenal.
Pazit emo, obeala je.
Jill je zakolutala oima, nimalo impresionirana prijateljiinom glumom
dobre djevojke.
Ti si najvei frik od svih, rekla je Aimee. A Kevinu dodala, Ljudi bi se
nje trebali paziti.
Aimee se pobunila, no teko ju je bilo shvatiti ozbiljno budui da nije
izgledala poput nevine kolarke, ve vie poput striptizete koja aljkavo glumi
kolarku. Jill je ostavljala suprotan dojam izgledala je poput trkljavog
djeteta koje se igra preoblaenja u podvrnutim trapericama i prevelikom
kaputu od bruene koe koji je pronala u majinu ormaru. Kevina su
preplavili uobiajeni zbrkani osjeaji dok ih je gledao zajedno: neodreena
tuga zbog svoje keri koja je oito druga violina u njihovu duetu, ali i odreeno
olakanje ukorijenjeno u pomisao ili barem nadu da bi joj neugledan izgled
mogao sluiti poput zatitne kamuflae u vanjskom svijetu.
Samo se pazite, rekao im je Kevin.
Zagrlio je djevojke za laku no i ostao stajati na vratima dok su one
silazile niz stepenice i prelazile preko travnjaka. Neko je vrijeme zagrljaje
pokuavao ograniiti samo na vlastito dijete, no Aimee se nije svialo da nju
izostavlja. Isprva je bilo nelagodno bio bi previe svjestan obrisa njezina tijela
i duljine zagrljaja no postupno je postalo dio rutine. Kevin nije sasvim
odobravao Aimee, niti je bio oduevljen to je ivjela pod njegovim krovom
bila je ondje tri mjeseca i nije pokazivala nikakve znakove da bi u dogledno
vrijeme mogla i otii ali su mu dobre strane tree osobe u skupini bile sasvim
jasne. inilo se da je Jill sretnija otkad joj je prijateljica ondje, a i za stolom za
vrijeme veere je bilo vie smijeha i manje onih mrkih trenutaka kao dok su
njih dvoje bili sami, otac i ki, a ni on ni ona nisu imali to za rei.

Kevin je otiao iz kue malo prije devet sati. Kao i obino, Ulica Lovell bila je
osvijetljena poput stadiona, a velike su se kue epurile kao spomenici u
svjetlosti sigurnosnih reflektora. Sve skupa deset objekata, luksuznih
domova, sagraeno je u posljednjim danima velikih automobila i povoljnih
kredita, devet od kojih je jo uvijek bilo nastanjeno. Samo je kua
Westerfeldovih bila prazna Pam je umrla proteklog mjeseca, a ostavtina
jo nije bila sreena no Udruga stanara se nastavila brinuti o travnjaku i
ostavljati svjetla upaljena. Svi su znali to se dogaa s naputenim kuama o
kojima nitko ne mari, kako ponu privlaiti panju tinejdera koji se dosauju,
vandala i Ostavljenih krivaca.
Krenuo je prema glavnoj ulici i skrenuo desno, otisnuvi se na svoje
veernje hodoae. Bilo je to kao da ga neto svrbi kao da ga neto fiziki
prisiljava ta potreba da bude meu prijateljima, da se makne od sumornog,
prestravljenog glasa koji je esto predsjedao njegovim mislima i uvijek se inio
mnogo glasnijim i samouvjerenijim u tihoj kui kad bi pao mrak. Jedna od
najee zamjeivanih nuspojava Iznenadnog odlaska bila je poplava maninog
socijaliziranja improvizirane uline zabave koje bi trajale po cijeli vikend,
veere za koje bi svatko neto skuhao, a koje bi se pretvorile u spavanje kod
domaina, usputno pozdravljanje na ulici koje bi preraslo u maratonsko
razglabanje. Barovi su bili prepuni mjesecima nakon 14. listopada; telefonski
rauni bili su astronomski. Veina se preivjelih do tada smirila, no Kevinova
potreba za nonim ljudskim dodirom ostala je snana kao i uvijek, kao da ga
je magnetska sila tjerala prema gradskom sreditu, u potragu za duama u
slinoj situaciji.

Carpe Diem je bilo nepretenciozno mjesto, jedna od rijetkih radnikih taverni

koje su izdrale promjenu u Mapletonu u kasnom dvadesetom stoljeu, kad je
od tvornikog grada postao stambena zajednica. Kevin je odlazio onamo
otkad je bio mladi, u vrijeme dok se mjesto jo zvalo Midway Lounge, a jedina
toena piva koja ste mogli naruiti bila su Bud i Mich.
Uao je na ulaz restorana ank je bio u prostoriji koja se nadovezivala
i kimnuo poznatim licima dok se kretao prema separeu u dnu prostorije gdje
su Pete Thorne i Steve Wiscziewski ve bili zadubljeni u razgovor uz vr piva
i dodavali si meusobno blok preko stola. Za razliku od Kevina, obojica su
kod kue imala supruge, no obino bi u Carpe Diem stigli puno prije njega.
Gospodo, rekao je i kliznuo pokraj Stevea, krupnog, nervoznog
mukarca za kojeg je Laurie uvijek govorila da samo to nije doivio srani
udar.
Ne brini, rekao je Steve dok je punio istu au ostacima iz vra i
dodavao je Kevinu. Sljedei ve stie.
Pregledavamo raspored. Pete je podigao blok. Na gornjoj je stranici
bila gruba skica igralita za baseball s imenima upisanima na pozicije na terenu
i upitnicima na onima koja jo nisu popunjena. Sve to nam jo treba je netko
na centru i na prvoj bazi. I nekoliko zamjena za svaki sluaj.
etiri ili pet novih igraa, rekao je Steve. To je izvedivo, jelda?
Kevin se zagledao u skicu. to je bilo s onim Dominikancem o kojem
ste mi priali? Mu tvoje istaice?
Steve je zavrtio glavom. Hector je kuhar. Radi naveer.
Moda e moi igrati vikendom, dodao je Pete. To je bar neto.
 Kevin je bio zadovoljan promiljanjem i trudom koji su deki uloili u
planiranje sezone softballa koja poinje tek za pet ili est mjeseci. Tono se
tome nadao kad je nagovorio gradsko vijee da obnovi financiranje programa
rekreacije za odrasle koji su obustavljeni nakon Iznenadnog odlaska. Ljudima
je trebao razlog da izau iz kua i malo se zabave, da podignu pogled i shvate
da se nebo nije sruilo.
Rei u vam to bi nam moglo pomoi, rekao je Steve. Kad bismo
uspjeli pronai nekoliko ljevorukih udaraa. Zasad su nam svi u momadi
denjaci.
Pa to onda? Kevin je svoje ishlapljeno pivo ispio u jednom gutljaju.
Igramo na sporo bacanje. Nita od te strategije nije ustvari ni vano.
Ne, mora ih pomijeati, ustrajao je Pete. Izbaciti protivnike iz
ravnotee. Zato je Mike bio tako dobar. S njim smo stvarno imali tu dodatnu
dimenziju.
Momad iz Carpe Diema izgubila je samo jednog igraa 14. listopada
Carla Stenhauera, osrednjeg bacaa i zamjenskog vanjskog ali je i Mike
Whalen, njihov najjai etvrti udara i sjajan igra na prvoj bazi, bio posredna
rtva. Mikeova je ena bila meu nestalima i on se jo nije oporavio od gubitka.
On i njegovi sinovi su naslikali grub, gotovo neprepoznatljiv portret Nancy na
stranjem zidu njihove kue i Mike je veinu veeri provodio sam uz mural,
zaokupljen sjeanjima na nju.
Razgovarao sam s njim prije nekoliko tjedana, rekao je Kevin. Ali
mislim da ove godine nee igrati. Kae da jednostavno nema srca za igru.
Nastavi raditi na njemu, rekao je Steve. Sredina momadi nam je
prilino slaba.
Konobarica je donijela novi vr piva i svima utoila u ae. Oni su
nazdravili svjeoj krvi i pobjednikoj sezoni.
Bit e dobro ponovno izai na teren, rekao je Kevin.
ali se, sloio se Steve. Proljee nije proljee bez softballa. Pete je
spustio au i zagledao se u Kevina.
Onda, ima jedna stvar koju smo ti htjeli spomenuti. Sjea se Judy
Dolan? Mislim da je ila s tvojim sinom u razred.
 Svakako. Bila je hvataica, zar ne? Na dravnom nivou ili neto?
Nacionalnom, ispravio ga je. Igrala je za sveuilinu momad.
Diplomirat e u srpnju i seli se doma za ljeto.
Itekako bi nam dobro dola, istaknuo je Steve. Mogla bi preuzeti moje
mjesto na ploi, a ja bih se mogao preseliti na prvu bazu. To bi nam rijeilo
dosta problema.
Samo malo, rekao je Kevin. elite da liga postane mijeana?
Ne, rekao je Pete i oprezno se pogledao sa Steveom. To je tono ono
to ne elimo.
Ali to je muka liga u softballu. Ako igraju i ene, postaje mijeana.
Ne elimo da igraju ene, objasnio je Steve. elimo samo Judy.
Ne moete diskriminirati, podsjetio ih je Kevin. Ako primite jednu
enu, morate ih primiti sve.
Nije rije o diskriminaciji, ustrajao je Pete. To je iznimka. Osim toga,
Judy je krupnija od mene. Ako ne gleda paljivo, ne bi ni primijetio da je
cura.
Jesi li ikad igrao mijeani softball? upitao je Steve. Zabavan je jednako
kao i muka igra Twistera.
Nogomet se igra mijeano, rekao je Kevin. ini se da to svima
odgovara.
To je nogomet, rekao je Steve. Oni su ionako svi pikice.
ao mi je, rekao im je Kevin. Moete dobiti Judy Dolan ili moete
dobiti muku ligu. Ali ne moete dobiti oboje.

Muki je zahod bio tijesan vlani prostor bez prozora opremljen

umivaonikom, suilom za ruke, koarom za otpatke, dva pisoara postavljena
jedan pokraj drugoga i odvojenom zahodskom koljkom i teoretski je bilo
mogue da u njemu stoji pet osoba u isto vrijeme i gura se ramenima. To se
obino i dogaalo kasno naveer kad bi momci popili toliko piva da pristojno
ekanje vie nije dolazilo u obzir i do tad bi svi ve bili dovoljno veseli da bi se
poligonski aspekt svega toga inio zabavnim.
 U tom je trenutku, meutim, Kevin ondje bio sasvim sam, ili bi barem
bio sam da nije bio toliko svjestan prijateljskog lica Ernieja Costella koje je
zurilo u njega s uokvirene fotografije koja je visjela iznad i izmeu dvaju
pisoara. Ernie je bio barmen u Midwayu, tip s golemim trbuhom i brkovima
poput mora. Zid oko njegova portreta bio je ispisan srdanim grafitima koje
su ondje narkali njegovi prijatelji i bive muterije.

Fali nam stari.

Bio si najbolji!!!
Nita nije isto bez tebe
U naim srcima si...
Natoi bolje dupli!

Kevin je glavu drao pognutu i trudio se najbolje to je mogao ne obazirati se

na barmenov moleiv pogled. Nikad mu nisu bili dragi memorijali koji su
iznikli irom grada nakon Iznenadnog odlaska. Nije bilo vano jesu li bili
diskretni buket cvijea uz cestu, ime oieno u praini na stranjem
prozoru automobila ili veliki i razmetljivi, poput planine medvjedia u
dvoritu djevojice ili pitanja GDJE JE DONNIE? koje je bilo progoreno u
travnjak du cijelo nogometno igralite u srednjoj koli. Smatrao je da nita
od toga nije zdravo, podsjeati se cijelo vrijeme na uasnu i neshvatljivu stvar
koja se dogodila. Zato je toliko ustrajao na paradi za Dan junaka bolje je
bilo usmjeriti tugu u godinju ceremoniju i olakati malo svakodnevni pritisak
na preivjele.
Oprao je ruke i istrljao ih ispod beskorisnog suila, pitajui se nisu li Pete
i Steve moda nehotice neto i otkrili sa svojom idejom o pozivanju Judy
Dolan u momad. Kao i njima, Kevinu je bilo drae igrati u natjecateljskoj
mukoj ligi gdje niste morali paziti na izraavanje ili dvaput razmisliti prije
nego to biste se zaletjeli u hvataa kako biste prekinuli zamalo osvojen bod
kod ploe. No poinjalo je izgledati da e pronalaenje dovoljno igraa za
ozbiljnu ligu biti teak posao i pomislio je da bi zabavna mijeana liga moda
mogla biti alternativa o kojoj bi vrijedilo razmisliti, kao najvee dobro za
najvei broj ljudi.
Kevin se doslovno zaletio u Melissu Hulbert kad se vraao iz toaleta. Stajala
je naslonjena o zid u mranom zakutku i ekala red za enski zahod koji je
mogao primiti samo po jednu osobu. Kasnije je shvatio da taj susret vjerojatno
i nije bio sluajan, no tako se inilo. Melissa je hinila iznenaenje i inila se da
joj je drae to ga vidi nego to bi on to oekivao.
Kevin. Poljubila ga je u obraz. Opa. Pa gdje si se ti skrivao?
Melissa. Potrudio se uzvratiti istom toplinom. Dugo se nismo vidjeli,
zar ne?
Tri mjeseca, obavijestila ga je. Barem.
Tako dugo? Pretvarao se da rauna u glavi i zatim zagunao od lanog
uenja. Pa, kako si?
Dobro. Slegnula je ramenima kako bi mu dala do znanja da rekavi
dobro pomalo i pretjeruje, a zatim se zagledala u njega nekoliko nelagodnih
trenutaka. Je li ovo u redu?
to?
To da sam ja ovdje.
Naravno. Zato ne bi bilo?
Ne znam. Njezin smjeak nije sasvim otklonio napetost u njezinu
glasu. Samo sam pretpostavila
Ne, ne, razuvjerio ju je, Uope nije tako.
Starija ena koju Kevin nije prepoznao izala je iz enskog toaleta,
promumljala ispriku dok je prolazila i za sobom ostavila trag slatkastog
parfema.
Sjedim za ankom, rekla je Melissa i lagano ga dotakla po ruci. Ako
me eli poastiti piem.
Kevin je prostenjao ispriku. Tu sam s nekim prijateljima.
Samo jedno pie, rekla mu je. Mislim da mi toliko duguje.
Dugovao joj je i mnogo vie i oboje su toga bili svjesni.
U redu, rekao je. Poteno.
 ....................

Melissa je bila jedna od tri ene s kojima je Kevin pokuao spavati otkako je
njegova ena otila i jedina od njih koja mu je bila blizu po godinama.
Poznavali su se jo iz mladih dana Kevin je bio godinu ispred nje u koli i
ak su se nakratko bili spetljali kao tinejderi, u ljeto prije njegova etvrtog
srednje, strasno se ljubei na kraju pijanke. Bila je to jedna od onih stvari sa
slobodnim propusnicama on je imao curu, ona je imala deka, no i cura i
deko su se u tom trenutku nali negdje na odmoru te nije otila ni priblino
daleko koliko bi to njemu bilo drago. Bila je strano zgodna u to vrijeme, jedra,
pjegava crvenokosa s parom nadaleko poznatih najboljih sisa u mapletonskoj
gimnaziji. Kevin je uspio staviti ruku na lijevu, no samo na izazovnu sekundu
ili dvije prije nego to mu ju je ona odmakla.
Neki drugi put, rekla mu je, s tugom u glasu koja je zvuala iskreno.
Obeala sam Bobu da u biti dobra.
No nije bilo drugog puta, ni tog ljeta, niti ikad u sljedeoj etvrti stoljea.
Bob i Melissa su hodali za vrijeme cijele srednje kole i fakulteta i na kraju se
i oenili. Malo su se selili naokolo prije nego to su se vratili u Mapleton, tono
oko vremena kad se i Kevin ponovno doselio s vlastitom obitelji. Tomu su tad
bile tek dvije godine, kao i Melissinoj mlaoj keri.
esto su se viali dok su djeca bila mala, na igralitima, kolskim
dogaanjima i dobrotvornim priredbama. Nikad nisu bili bliski nikad se
nisu druili niti podijelili vie od uobiajenog roditeljskog avrljanja no
izmeu njih je zauvijek ostala ta mala tajna, sjeanje na jednu ljetnu no, svijest
o putu kojim nikada nisu krenuli.

Na kraju joj je platio tri pia, prvo da otplati dug, drugo zato to je bio
zaboravio kako je lako bilo s njom razgovarati i tree zato to je uivao u
osjeaju njezine noge pritisnute uz svoju dok je pijuckao viski, to je bilo tono
ono to ga je i posljednji put uvalilo u nevolju.
Jesi se uo s Tomom? upitala je.
Samo je poslao e-mail prije nekoliko mjeseci. Nije nita puno priao.
 Gdje je sad?
Nisam sasvim siguran. Mislim da je negdje na zapadnoj obali.
Ali je dobro?
Tako se inilo.
ula sam to se dogodilo sa Svetim Wayneom, rekla je. Koji ljigavac.
Kevin je zavrtio glavom. Nemam pojma o emu je moj sin razmiljao.
Melissino se lice smrklo od majinske brige.
Teko je u ovom trenutku biti mlad. Nama je bilo drugaije, zna? Bilo
je to kao nekakvo zlatno doba. Samo to ga mi nismo bili svjesni.
Kevin se poelio pobuniti iz principa bio je poprilino siguran da je
veina ljudi na svoju mladost gledala kao na neko zlatno doba no u ovom je
sluaju ona imala pravo.
to je s Briannom? upitao je on. Kako je ona?
Dobro. Melissa je zvuala kao da samu sebe pokuava uvjeriti u to.
Bolje nego prole godine, u svakom sluaju. Nala je deka.
To je dobro.
Melissa je slegnula ramenima. Upoznali su se ovog ljeta. Preko nekakve
mree preivjelih. Samo sjede i razgovaraju o tome koliko su tuni.

Za vrijeme njihova posljednjeg sastanka u Carpe Diemu one veeri kad su

otili zajedno kui Melissa je mnogo priala o svom razvodu koji je bio
izazvao omanji lokalni skandal. Poslije gotovo dvadeset godina braka, Bob ju
je ostavio zbog mlae ene koju je upoznao na poslu. Melissa je tada bila tek
u ranim etrdesetima, no inilo joj se kao da je njezin ivot zavrio, kao da je
naputena poput ugavog starog auta uz cestu.
Osim alkohola, jedina stvar koja ju je drala na ivotu bila je mrnja
prema eni koja joj je ukrala mua. Ginny je bilo dvadeset osam godina, bila
je vitka, atletski graena ena koja je bila zaposlena kao Bobova asistentica.
Oenili su se im je razvod finaliziran i pokuali osnovati obitelj. Navodno su
imali problema sa zatrudnjivanjem, no Melissa nije pronala puno utjehe u
tome. Sama pomisao na to da Bob uope eli imati djecu s nekom drugom
enom bi je razbijesnila. to je bilo jo gore, bila je injenica da su njezina
vlastita djeca zavoljela Ginny. Bili su sasvim zadovoljni nazivati oca
prevarantskim gadom, no sve to su o njegovoj novoj eni uspjeli rei bilo je
da je stvarno draga. Kao da eli to i dokazati, Ginny je nekoliko puta pokuala
izgladiti stvari s Melissom, napisavi joj nekoliko pisama u kojim se ispriavala
zbog boli koju joj je nanijela i molila je za oprost.
Ja je samo elim mrziti u miru, rekla je Melissa. A ona mi ni to ne doputa.
Melissin je bijes bio tako jak da joj je glavna pomisao 14. listopada
nakon to se uvjerila da su joj djeca na sigurnom bila divlja, neizreena nada
da je Ginny bila jedna od rtava, da e se njezino problematino postojanje
jednostavno izbrisati s lica zemlje. Bob e patiti kao to je i ona patila; bit e
kvit. Moda bi ak postojala mogunost, pod tim okolnostima, da ga ona
primi natrag, da njih dvoje zaponu iznova i pokuaju pronai naina da
povrate neto od onoga to su bili izgubili.
Moe li vjerovati? upitala je. Tako sam bila ogorena.
Svi su imali takve pomisli, podsjetio ju je Kevin. Samo to veina nas to ne
eli priznati.
Naravno da Ginny nije bila ta koja je nestala; bio je to Bob, dok se vozio
dizalom u parkirnoj garai pokraj ureda. Tog su dana telefonske i internetske
veze bile esto prekidane, pa Melissa nije saznala sve do devet sati naveer, kad
se sama Ginny pojavila da joj kae vijest. Izgledala je zbunjeno i oamueno,
kao da ju je netko tek probudio iz dugog poslijepodnevnog sna.
Bobby je nestao, stalno je mumljala. Bobby je nestao.
Zna to sam joj rekla?
Melissa je zatvorila oi, kao da eli odagnati sjeanje.
Rekla sam, Dobro, sad zna kako je to.

Godine su promijenile neke stvari, no neke i nisu. Melissine su pjegice

izblijedjele, a kosa joj vie nije bila ria. Lice joj je postalo oblije, a stas manje
istaknut. No glas i oi ostali su potpuno isti. Bilo je to kao da se djevojka koju
je nekad poznavao stopila s tijelom sredovjene ene. Bila je to Melissa, ali i
nije.
 Trebao si me nazvati, rekla je, draesno se durei dok mu je poloila
ruku na bedro. Potratili smo cijelo ljeto.
Bilo mi je neugodno, objasnio je on. Osjeao sam se kao da sam te
iznevjerio.
Nisi me iznevjerio, uvjeravala ga je dok je dugakim noktima ocrtavala
tajnovite oblike po njegovim trapericama. Bila je odjevena u sivu svilenu bluzu,
raskopanu do valovitog ruba bordo grudnjaka. Nije to nita. Svakome se
dogaa.
Ne i meni, ustrajao je on.
To nije bilo sasvim istinito. Sline su mu se potekoe javile i s Liz
Yamamoto, dvadesetpetogodinjom doktorandicom koju je upoznao na
internetu, te ponovno s Wendy Halsey, tridesetdvogodinjom pravnom
pomonicom koja je trala maratone, no to je pripisao tremi koju je uzrokovala
relativna mladost partnerica. S Melissom je to bilo tunije i tee za objasniti.
Otili su bili kod nje, popili au vina i uputili se u spavau sobu. Sve je
bilo dobro, oputeno i prirodno, te potpuno ispravno kao da zavravaju ono
to su zapoeli jo u srednjoj koli sve do posljednjeg trenutka, kad je njega
napustila sva snaga. To je bio poraz drugaije magnitude, udarac od kojeg se
jo nije oporavio.
Prvi put s novim partnerom zna biti zastraujue, rekla mu je. Rijetko
kada uspije.
Govori iz iskustva, ha?
Vjeruj mi, Kevine. Drugi put e upaliti.
On je kimnuo, potpuno spreman prihvatiti to kao ope pravilo, no
jednako voljan okladiti se da e on biti iznimka koja ga potvruje. Jer ak i u
tom trenutku, dok je njezin palac bio sasvim lagano naslonjen na njegove
prepone, on jo uvijek nije osjeao nita doli tupog bila tjeskobe, ostatka
krivnje oenjenog ovjeka koji je u javnosti s drugom enom. Nekako nije
imalo veze to to se njegova supruga iselila, ili to to bi se ljudi njegovih godina
esto spetljali u Carpe Diemu. Neki su bili oenjeni, neki nisu; stvari su po
tom pitanju postale puno oputenije nego to su prije bile. No njegova savjest
kao da je zapela u prolosti, kao da je jo uvijek bila uvjetovana pravilima koja
vie ne vrijede.
 Ne znam. Tuno se nasmijao, pokuavajui joj dati do znanja da se ne
radi ni o emu osobnom. Samo mislim da ba i nee upaliti.
Imam neke tablete, apnula mu je. To e te odmah srediti.
Zbilja? Kevin se zainteresirao. Ve je bio razmiljao o tome da lijenika
upita da mu neto preporui, samo to nije bio smogao snage. Gdje si ih
nabavila?
Ima ih okolo. Nisi ti jedini kojeg mui taj problem.
Eh. Oi su mu otplovile junije. Za razliku od lica, grudi su joj jo
uvijek bile pjegave. Njeno ih se prisjetio s njihova posljednjeg susreta. To bi
moglo upaliti.
Melissa se nagnula unaprijed, sve dok joj nos nije zamalo dotaknuo
njegov. Kosa joj je lijepo mirisala, s jedva primjetnom aromom badema i bazge.
Ako dobije erekciju koja e trajati vie od etiri sata, rekla mu je,
Vjerojatno e mi trebati predah.

Bilo je smijeno im je Kevin saznao da e farmaceutska pripomo biti

dostupna u sluaju nude, shvatio je da mu vjerojatno nee ni trebati. Osjetio
je to i prije nego to su otili iz bara, a optimizam mu se samo poveavao kako
su se bliili Melissinoj kui. Dobro se osjeao hodajui mranom ulicom,
ispod drvoreda, drei se za ruke s privlanom enom koja mu je dala do
znanja da je dobrodoao u njezinu krevetu. Osjeaj je bio jo i bolji kad ga je
zaustavila ispred Osnovne kole Bailey, gurnula ga uz stablo i dugo ga i strasno
poljubila. Nije se uspio sjetiti kada je posljednji put osjetio taj izraziti,
dvostrani uinak toplog tijela koje mu se privija sprijeda i hladne kore drveta
koja mu se grubo zabija u lea. Na drugoj godini faksa? pitao se. Debbie
DeRosa? Melissa je lagano ljuljala bokovima, stvarajui slatko, mjestimino
trenje. On je posegnuo iza nje i uhvatio je za stranjicu; bila je meka i
enstvena, teka u njegovoj ruci. Ona je zaprela od zadovoljstva dok joj je jezik
kruio njegovim ustima.
Nema brige, pomislio je, zamiljajui ih na podu dnevne sobe, Melissu na
sebi, a sebe s erekcijom kao u studenta. Sve je pod kontrolom.
 Razdvojili su se kad su primijetili miris dima i iznenada osvijestili jo
neije prisustvo. Okrenuli su se i ugledali par Promatraa kako im se brzo
primie iz smjera kole zasigurno su se skrivali u grmlju pokraj glavnog ulaza
kreui se onom neobinom ustrinom kakvu su svi posjedovali, kao da ste
im stari prijatelj kojeg su tek spazili u zranoj luci. Laknulo mu je kad je
shvatio da ni jedno ni drugo nije Laurie.
O, Boe, promrmljala je Melissa.
Kevin nije prepoznao stariju enu, no mlau je mravicu loeg tena
poznavao iz Safewaya, gdje je radila kao blagajnica. Imala je neko neobino
ime kojeg se nije uspio dobro sjetiti, neto to mu se uvijek inilo kao tipfeler
na ploici.
Hej, Shana, rekao je, nastojei biti ljubazan, ponaajui se prema njoj
kao to bi se ponaao prema bilo kome drugome. Jest Shana, zar ne?
Djevojka nije odgovorila, to nije ni oekivao. Nije bila previe
razgovorljiva ni dok je smjela govoriti. Samo ga je pogledala u oi, kao da mu
pokuava itati misli. Njezina je partnerica isto uinila Melissi. U pogledu
starije ene bilo je neega grubljeg, pomislio je Kevin, doza samozadovoljne
osude.
Kuko, rekla joj je Melissa. Zvuala je ljutito i pripito. Upozorila sam
te.
Starija je Promatraica podigla cigaretu do usana, a bore oko usana su
joj se produbile dok je udisala dim. Otpuhnula ga je ravno Melissi u lice, u
tankom, pakosnom mlazu.
Rekla sam vam da me ostavite na miru, nastavila je Melissa. Nisam li
vam to rekla?
Melissa. Kevin joj je poloio ruku na rame. Nemoj.
Ona se otresla njegova dodira. Ova me kuka prati. Ovo je trei put ovaj
tjedan. Zlo mi je od toga.
U redu je, rekao joj je Kevin. Samo otiimo.
Nije u redu. Melissa se pribliila Promatraicama, tjerajui ih kao da
su golubovi. Hajde! Odjebite vie odavde! Ostavite nas na miru!
 Promatraice nisu ustuknule, niti su se lecnule na psovku. Samo su
stajale ondje, mirne i bezizraajne i puile svoje cigarete. Trebalo vas je to
podsjeati da vas Bog gleda, da pazi na svaki va najmanji pokret tako je
barem Kevin nauo no uinak je uglavnom bio iritantan, slian neemu to
bi malo dijete uinilo kako bi vas izbacilo iz takta.
Molim te, rekao je Kevin, ne sasvim siguran obraa li se Melissi ili
jednoj od Promatraica.
Melissa je prva odustala. Zatresla je glavom u ogorenju i okrenula se od
Promatraica, te nesigurno zakoraknula prema Kevinu. No zaustavila se,
zagrgljala, okrenula se na peti i svojoj muiteljici pljunula u lice. I to ne
prijetvorno ne na nain koji proizvede vie zvuka nego sline ve je
ispljunula sonu kolarsku hrakotinu koja je eni, uz glasan pljusak, sletjela
tono na obraz.
Melissa! Kevin je povikao. Isuse Boe!
Promatraica se nije ni lecnula, niti je obrisala zapjenjenu slinu koja joj
je kapala s brade.
Kuko, ponovila je Melissa, no iz glasa joj je nestalo uvjerenja. Ti si
me na ovo natjerala.

Ostatak su puta prehodali u tiini, ne drei se vie za ruke, nastojei najbolje

to su mogli ne obazirati se na pratiteljice u bijelom koje su ih slijedile u stopu,
toliko blizu da su imali osjeaj da hodaju u istoj skupini, poput etvero
prijatelja koji su izali zajedno.
Promatraice su se zaustavile na rubu Melissina travnjaka rijetko su
neovlateno stupali na privatno vlasnitvo no Kevin je osjeao njihov pogled
na svojim leima dok se uspinjao stepenicama. Melissa je zastala pred vratima
i stala prekopavati po torbi u potrazi za kljuevima.
Jo uvijek moemo, rekla mu je, bez previe entuzijazma. Ako eli.
Ne znam. Na grudima je osjeao melankolian teret, kao da su
preskoili seks i ve stigli do razoaranja koje slijedi. Bi li ti smetalo da se
naemo neki drugi put?
 Kimnula je, kao da je to i oekivala, kiljei mimo njega u ene koje su
stajale na ploniku.
Mrzim ih, rekla je. Nadam se da e svi dobiti rak.
Kevin se nije trudio podsjetiti je da je i njegova supruga jedna od njih, no
ona se toga sama sjetila.
ao mi je.
U redu je.
Samo ne razumijem zato svima ostalima moraju sve pokvariti.
Misle da nam ine uslugu.
Melissa se tiho nasmijala, kao da je rije o internoj ali i edno poljubila
Kevina u obraz.
Nazovi me, rekla mu je. Nemoj se skrivati.
Promatraice su ekale na ploniku, lica bezizraajnih i strpljivih, sa
svjee zapaljenim cigaretama u rukama. Pomislio je da bi im mogao pobjei
uglavnom vas ne bi ganjali no bilo je kasno i on je bio umoran, pa su krenuli
zajedno. Osjetio je odreenu lakou u njihovu koraku dok su hodale pokraj
njega, zadovoljstvo koje dolazi nakon dobro obavljenog posla.
 Plava vrpca

NORA DURST JE NEVOLJKO PRIZNALA DA SPUVA BOB VIE NE PALI.

Vjerojatno je bilo samo pitanje vremena neke je epizode pogledala ve toliko
puta da ih je praktiki znala napamet no to nije nimalo olakavalo stvar.
Crti joj je postao ritual koji joj je ivot znaio, a u posljednje su vrijeme rituali
bili sve to joj je preostalo.
Otprilike godinu dana posljednju godinu koju su proveli zajedno
Nora i njezina obitelj svake su veeri prije spavanja gledali Spuvu Boba. Erin
je bila premlada da bi shvatila veinu ala, ali njezin brat, Jeremy tri godine
stariji, svjetski ovjek vrtike dobi on je zurio u televizor zaprepatena izraza
lica, kao da mu se pred oima odigrava udo. Hihotao se na gotovo svaku
repliku, no kad bi se stvarno opustio, smijeh bi eksplodirao s njegovih usana
u glasnim usklicima u kojima su se odobravanje i oduevljenje mijeali u istoj
mjeri. Svako toliko obino uslijed fizikog nasilja, tijela rastegnutih,
spljotenih, zavitlanih, iskrivljenih, rastrganih ili baenih velikom brzinom u
nevjerojatnu daljinu savladao bi ga urnebes i on se morao baciti s kaua na
pod gdje bi u miru lupao akama po tepihu sve dok se ne bi uspio smiriti.
Nora se iznenadila koliko se i njoj samoj crti dopadao. Ve se bila
navikla na bezidejna sranja koja su njezina djeca voljela gledati Doru i
Znatieljnog Georgea i Velikog crvenog psa no Spuva Bob je bio osvjeavajue
inteligentan, ak i pomalo provokativan, vjesnik boljih dana koji dolaze, kad
e svi biti osloboeni iz geta djeje televizije. Budui da je sama bila tolika
oboavateljica, udila ju je suprugova indiferentnost. Doug je sjedio s njima u
dnevnoj sobi, no rijetko bi podizao pogled sa svog BlackBerryja. Takav je bio
posljednjih nekoliko godina, toliko zaokupljen poslom da je rijetko kada bio
sasvim ondje, poput holograma sebe samog.
Probaj gledati, rekla mu je. Stvarno je prilino smijeno.
Bez uvrede, rekao je on. Ali Spuva Bob je malo retardiran.
Ma samo je drag. On svima daje priliku, ak i kad to ne zasluuju.
Moda, priznao je Doug. Ali to rade i retardirani ljudi.
 Vie sree nije imala ni s prijateljicama, majkama s kojima je ila na jogu
utorkom i etvrtkom ujutro, a ponekad i uveer na pie, kad bi im muevi bili
u mogunosti uvati kuu. Te ene nisu dijelile Dougov ravnoduni prijezir
prema djetinjastim stvarima, no ak su i one bile skeptine kad bi sluale
hvalospjeve o njezinu omiljenom beskraljenjaku.
Ne podnosim taj crti, rekla je Ellen Demos. Ali je pjesma na poetku
stvarno simpa.
Ona lignja je ogavna, dodala je Linda Wasserman. Ima onaj jeziv
faliki nos. Gadi mi se kako onako samo visi.
Poslije 14. listopada Nora se, naravno, Spuve Boba nije sjetila jako, jako
dugo. Iselila se iz kue i provela nekoliko mjeseci kod sestre pod tekim
lijekovima, pokuavajui se uhvatiti ukotac s nonom morom u koju joj se
ivot pretvorio. U oujku se, unato protivnim savjetima svojih prijatelja,
obitelji i psihoterapeuta, vratila kui, uvjerivi samu sebe da joj je potrebno
malo mira s uspomenama, razdoblje razmiljanja u kojem bi pokuala
odgovoriti na pitanje je li poeljno, ili ak mogue, nastaviti ivjeti.
Prvih joj je nekoliko tjedana prolo u izmaglici jada i zbunjenosti.
Spavala je u udna doba, pila previe vina kako bi zamijenila antidepresive
kojih se odrekla i po cijele dane lutala okrutno praznom kuom, otvarajui
ormare i virei ispod kreveta, kao da napola oekuje da e pronai mua i djecu
kako se skrivaju ondje i cerekaju se kao da su joj smjestili kao nikome do sada.
Nadam se da ste zadovoljni! zamiljala bi kako ih kori i pretvara se da
je ljuta. Izludila sam.
Jedne je veeri, besciljno prebacujui programe, naletjela na poznatu
epizodu Spuve Boba, onu u kojoj snijei u Bikini dolini. Uinak koji je to
imalo na nju bio je trenutaan i uzbuuju: um joj je bio bistar prvi put u jako
dugo vremena. Osjeala se dobro, vie nego dobro. Nije bila stvar samo u tome
da se osjeala kao da joj je sin s njom u sobi, kao da sjedi pokraj nje na kauu;
na trenutke se osjeala kao da je i sama Jeremy, kao da gleda epizodu njegovim
oima, kao da moe iskusiti estogodinjakovo divlje zadovoljstvo, smijui se
tako jako da je zamalo ostala bez daha. Kad je epizoda zavrila, Nora je dugo
plakala, ali bio je to dobar pla, pla koji vas osnai. Zatim je zgrabila
biljenicu i napisala sljedee:
 Upravo sam pogledala epizodu o grudanju. Sjea li se te? Volio si se igrati u
snijegu, ali samo kad vani ne bi bilo prehladno ili vjetrovito. Sjeam se kad smo
se prvi put ili sanjkati na onim starim drvenim sanjkama, a ti si se rasplakao
jer ti je snijeg zasuo lice. Prola je godina dana prije nego to si nam dopustio
da te ponovno odvedemo, a tada ti se vie i svialo jer smo umjesto sanjki imali
gume za sanjkanje za koje nam je trebalo tako dugo da ih napuemo. Uivao
bi veeras u Spuvi Bobu, posebno kada si zabije lijevak u glavu i lice pretvori
u strojnicu za izbacivanje gruda. Sigurno bi pokuao imitirati zvuk koji je
proizvodio dok ih je ispaljivao i kladim se da bi ti jako dobro ilo jer znam
koliko voli proizvoditi smijene zvukove.

Sljedeeg se jutra odvezla do trgovine Best Buy i kupila kompletnu kolekciju

Spuva Bob DVD-ova, te veinu dana provela gledajui vie epizoda iz prve
sezone, uputajui se u maraton nakon kojeg se osjeala razdraljivo i prazno,
te joj je oajniki trebao svje zrak. Upravo je zato i djeci oprezno
rasporeivala vrijeme gledanja televizije, te je shvaala da jednako mora initi
i za sebe.
Ubrzo je razvila strategiju koja se pokazala iznenaujue dugotrajnom:
Dopustila bi si gledanje Spuve Boba dvaput dnevno, jednom ujutro i ponovno
naveer, te bi svaki put bez iznimke u biljenicu unijela kratak zapis o
pogledanoj epizodi. Ta joj je navika poela je imati gotovo religiozan
karakter strukturirala i usredotoavala ivot, te joj je pomagala da se cijelo
vrijeme ne osjea tako izgubljeno.
Sve skupa je bilo oko dvjesto epizoda, to je znailo da je svaku pogledala
tri ili etiri puta te godine. No nije to bilo toliko loe, barem donedavno. Nora
je jo uvijek imala to zapisati poslije svake reprize, poneko svjee sjeanje ili
opaanje potaknuto onime to je upravo pogledala, ak i u sluaju nekoliko
epizoda koje vie nimalo nije voljela.
U posljednjih se nekoliko mjeseci, meutim, neto u temelju
promijenilo. Vie se gotovo nikada nije smijala ludorijama Spuve Boba;
epizode koje su je nekada zabavljale sada su joj se poele initi oajniki tune.
Jutronja je epizoda, primjerice, bila pomalo nalik na alegoriju, na gorak
komentar o njezinoj vlastitoj patnji:
 Danas je bilo plesno natjecanje, ono kad Kalamarko preuzme tijelo Spuve
Boba. Kako bi to uinio, popne se u glavu Spuve Boba koja je prikladno
prazna i izvue ruke i noge Spuve Boba kako bi ih zamijenio vlastitima. Da,
jasno mi je da se udovi Spuve Boba mogu regenerirati, ali daj molim te,
svejedno je uasno. Za vrijeme natjecanja, Kalamarka uhvati gr i tijelo Spuve
Boba se u agoniji pone previjati na podu. Publici se to svidi i dodijele mu prvu
nagradu. Kakva metafora. Osoba koju najvie boli pobjeuje. Znai li to da u
i ja dobiti plavu vrpcu?

U srcu je znala da istinski problem nije toliko crtana serija koliko osjeaj da
ponovno gubi svoga sina, da njega vie nema s njom u sobi. Imalo je smisla,
naravno: Jeremyju bi sad bilo devet godina, bio bi vjerojatno prerastao dob u
kojoj je Spuvu Boba gledao s istinskim oduevljenjem. Gdje god da on bio,
otkrio je neto drugo, rastao je bez nje, ostavljajui je jo vie samom nego to
je ve bila.
Ono to je trebala uiniti bilo je rijeiti se DVD-ova donirati ih
knjinici, odnijeti ih u smee, to god prije nego to Spuva Bob i sve u vezi
s njim postanu potpuno otrovni u njezinu umu. Bilo bi mnogo lake kad bi ga
imala ime zamijeniti, kad bi postojala neka nova serija koja bi popunila
prazninu, no svaki put kad bi prijateljice upitala to njihovi sinovi gledaju, one
bi je samo zagrlile i rekle, O, draga, najtiim, najtunijim glasovima koje su
uspjele proizvesti, kao da nisu razumjele pitanje.

Prije ruka, Nora se odvezla na vonju biciklistikom stazom od Mapletona

do Rosedalea, potezom od tridesetak kilometara na kojem je nekad bila
eljeznika pruga. Voljela se onuda voziti ujutro u tjednu dok na stazi jedva
da je bilo guve i ljudi koji su je koristili bili su uglavnom odrasli, veina njih
umirovljenici koji su izali na poneto nevesele razonode koja produuje ivot.
Nora je u pravilu u irokom luku zaobilazila sunana poslijepodneva
vikendom, kad bi staza bila puna obitelji na biciklima i koturaljkama i kad bi
je prizor djevojice s prevelikom kacigom ili namrtenog djeaka koji estoko
pedalira na biciklu opremljenom pomonim kotaiima ostavio zgrenu i
zadihanu na travnatom rubu staze, kao da ju je netko udario u trbuh.
 Osjeala se snano i blaeno prazno dok je klizila svjeim studenskim
zrakom, uivajui u mjestiminoj toplini sunca koje se provlailo kroz
nadsvedeno, uglavnom ogoljeno drvee. Bio je to onaj dio jeseni pun otpadaka,
poslije Noi vjetica kad se uto i naranasto lie povlai po tlu poput toliko
odbaenih omota slatkia. Nastavit e voziti u hladnou koliko god bude
mogla, barem do prvog velikog snijega. To je bilo najsumornije doba godine,
tmurno i klaustrofobino, depresija blagdana i mrkih inventura. Nadala se da
e na neko vrijeme uspjeti pobjei na Karibe ili u Novi Meksiko, bilo gdje jarko
i nerealno, ako samo uspije pronai nekoga s kim bi ila, a tko je nee
izluivati. Prole je godine sama bila posjetila Miami i to se pokazalo kao
pogreka. Koliko god da je voljela samou i neobina mjesta, to ju je dvoje u
kombinaciji zeznulo, uzrokujui poplavu sjeanja i pitanja koje je kod kue
drala pod kakvom-takvom kontrolom.

Staza je vie-manje pratila ravnu liniju, bila je iroka koliko i jedan automobil,
prekrivena vremenim katranom i vodila vas od toke A do toke B bez
prevelike parade. U teoriji ste se mogli okrenuti u bilo kojem trenutku, no
Nora bi vozila ili pola puta tako da se okrene na samom rubu Mapletona i
odveze tako laganih trideset kilometara ili bi ila sasvim do terminala u
Rosedaleu, sve skupa ezdesetak kilometara, udaljenost koja joj se vie nije
inila nimalo zastraujua. Da je staza vodila jo dvadesetak kilometara,
slijedila bi je bez pogovora.
Ne tako davno samo bi se nasmijala kad bi joj netko rekao da e trosatna
vonja biciklom postati uobiajen dio njezine dnevne rutine. U ono joj je
vrijeme ivot tako bio prenatrpan zadatcima i obavezama, svakodnevnim
hitnim sluajevima i neprekidno rastuim popisima stvari koje treba obaviti
jedna supruga i majka koja ne radi, da je jedva uspijevala nekako odvojiti
vremena za jogu nekoliko puta tjedno. No u posljednje vrijeme doslovno nije
imala pametnijeg posla nego voziti bicikl. Ponekad bi sanjala o tome dok bi
tonula u san, o hipnotikom pogledu na tlo koje nestaje pod njezinim
prednjim kotaem i treskavom osjeaju svijeta to joj struji kroz ruke.
Jednoga e se dana morati zaposliti, to joj je bilo jasno, premda nije bilo
nikakve urbe to se toga tie. S izdanim povlasticama koje je primila tri
gotovinske svote od po nekoliko stotina tisua dolara koje joj je isplatila
federalna vlada nakon to su osiguravajue tvrtke odluile da je Iznenadni
odlazak bio Boji in za koji one nisu mogle odgovarati raunala je da e
se moi snai barem jo sljedeih pet godina, ak i dulje ako se odlui prodati
kuu i preseliti negdje povoljnije.
Meutim, dan kada e trebati poeti uzdravati samu sebe e
naposljetku doi i inila je najbolje to je mogla da o tome ponekad razmilja,
no nikada nije uspjela predaleko stii. Mogla je zamisliti samu sebe kako ustaje
ujutro s osjeajem svrhovitosti, kako se odijeva i minka, zatim izlazi iz kue,
no matarija bi se uvijek na tom mjestu rasplinula. Kamo bi ila? U ured?
kolu? Duan? Nije imala pojma. Bila je diplomirala sociologiju i provela
nekoliko godina u tvrtci koja se bavila rankiranjem korporacija prema
socijalnoj i ekolokoj odgovornosti, no jedino to bi u ovom trenutku stvarno
uspjela zamisliti da radi bilo je neto s djecom. Prole je godine, naalost, to i
pokuala, pomaui nekoliko poslijepodneva tjedno u Erininu starom vrtiu,
no stvari nisu pole kako treba. Previe je plakala pred djecom i nekoliko njih
malo prejako zagrlila, te su je oprezno i s potovanjem zamolili da ode na
neplaeni godinji odmor.
to sad, rekla je sama sebi. Moda to nema nikakve veze. Ili moda nitko
od nas za pet godina vie nee ni biti iv.
Ili moda upozna dragog mukarca, uda se i osnuje novu obitelj moda
ak i obitelj ba poput one koju je izgubila. Ideja joj se inila privlanom, sve
dok ne bi poela razmiljati o zamjenskoj djeci. Razoarala bi je, bila je sigurna
u to, zato to su njezina prava djeca bila tako savrena, a kako je mogue s tim
se natjecati?
Ugasila je iPod i provjerila je li joj suzavac pri ruci prije nego to je prela
cestu 23 i zala na dugaak, pomalo udan dio staze koji se protezao od
industrijske pustare na jugu do rijetkog umarka kojim je nominalno
upravljala Komisija za parkove na sjeveru. Nita joj se nikada ondje nije
dogodilo, no u posljednjih je nekoliko mjeseci zamijetila odreen broj
neobinih stvari opor pasa koji ju je slijedio na rubu umarka, miiavog
ovjeka koji je ivahno zvidao i gurao prazna invalidska kolica niz stazu, te
strogog katolikog sveenika prosijede brade koji joj je stisnuo ruku dok je
prolazila. A onda je, ba proli tjedan, naletjela na mukarca u odijelu koji je
na maloj istini u blizini jezera prekrivenog algama rtvovao ovcu. Mukarac
debeljukast sredovjean tip kovrave kose, s okruglim naoalama na nosu
je drao veliki no pritisnut uz grlo ivotinje, no nije jo bio zapoeo rez. I
mukarac i ovca blenuli su u Noru s iznenaenim, nesretnim izrazima lica,
kao da ih je ulovila usred ina koji bi radije obavili u privatnosti.

Gotovo svake veeri bi odlazila na veeru kod sestre. Ponekad bi joj bilo
pomalo zamorno to to je vjeiti dodatak tuoj obitelji, to mora igrati ulogu
tete Nore i pretvarati se da je zanima besmisleno askanje neaka, no svejedno
je bila zahvalna na tih nekoliko sati ljudskog dodira bez veih pritisaka, na
predahu u danu koji bi joj se inae poeo initi predug i previe osamljen.
Poslijepodneva su joj priinjavala najvee probleme, taj dosadni,
bezoblini komad osamljenosti. Zato ju je gubitak posla u vrtiu toliko
pogodio bio joj je tako savreno popunjavao prazne sate. Obavljala bi stvari
kad bi bila te sree da ima to za obavljati nije ih bilo ni toliko niti su bile
imalo hitne kao nekada a ponekad bi otvorila knjigu koju bi posudila od
sestre: jednu od pustolovina opingholiarke, Onog pravog, Dobru u krevetu,
onu vrstu zabavnih, beznaajnih stvari koje je neko voljela. No itanje ju je
ovih dana samo uspavljivalo, posebno nakon duge vonje, a jedna stvar koju si
nije mogla priutiti bila je da zaspe po danu, osim ako se nije htjela nai sasvim
budna u tami u tri ujutro, bez ikoga da joj pravi drutvo osim vlastitih misli.
Danas je, meutim, kod Nore svratio nenadani posjetilac, prvi u jako
dugo vremena. Pastor Jamison zaustavio se u svom Volvu ba u trenutku kad
je ona spremala bicikl u garau i iznenadilo ju je koliko joj je bilo drago to ga
vidi. Ljudi su joj prije znali esto svraati, tek toliko da provjere kako je, no
inilo se da je prije otprilike est mjeseci nastupila nekakva zastara. Izgleda da
i najgore tragedije, a i ljudi koje su pogodile, nakon nekog vremena postanu
ustajale.
Pozdrav, doviknula mu je i pritisnula dugme koje je otvaralo
automatska vrata, a zatim mu pola u susret niz prilaz, gegajui se ukoenih
nogu kao netko tko je tek siao s bicikla, dok su joj kope na cipelama
odzvanjale po betonu. Kako si?
 Dobro. Pastor se neuvjerljivo nasmijeio. Bio je dugonjav mukarac
zabrinuta izgleda, u trapericama i djelomino nezataknutoj bijeloj koulji, te
je velikom omotnicom tapkao po strani noge. A ti?
Nije loe. Odmakla je kosu s oiju i odmah zaalila to je to uinila jer
je otkrila dekorativni uzorak ruiastih udubina koje joj je kaciga utisnula u
kou ela. Kad se sve uzme u obzir.
Pastor Jamison je ozbiljno kimnuo, kao da razmatra sve stvari koje je
potrebno uzeti u obzir.
Ima li nekoliko minuta? upitao je.
Sada? rekla je, odjednom se osjeajui nelagodno zbog biciklistikih
hlaa i znojnog lica, te kiselog mirisa napora koji joj je nedvojbeno ostao
zarobljen ispod vjetrovke Gore-Tex. Sva sam u neredu.
ak i dok je to izgovarala, na trenutak se zaudila ustrajnosti vlastite
tatine. Mislila je da je s time zavrila to e joj to vie? no oito joj je taj
refleks bio usaen preduboko da bi ga se ikada rijeila.
Ne treba se uriti, rekao je on. Mogu te ovdje priekati da se uredi.
Nora se morala nasmijeiti koliko je apsurdan bio taj prijedlog. Pastor
Jamison je znao ostajati s njom u noima kad je bila izvan sebe od tuge i praviti
joj doruak kad bi se probudila raskutrane kose i slinava na kauu, jo uvijek
u odjei koju je dan prije odjenula. Bilo je malo prekasno da sad postane
djevojaki skromna pred njim.
Ui, rekla je. Bit u gotova za minutu.

....................

Pod drugaijim bi okolnostima Nora moda i osjetila blago uzbuenje ulazei

pod vrui tu dok je relativno zgodan mukarac koji joj nije mu strpljivo eka
u prizemlju. No pastor Jamison je bio previe ozbiljan i zabrinut, previe
zaokupljen vlastitim gorkim opsesijama da bi ga mogla svrstati ak i u
najpovrniji romantini scenarij.
Nora u stvari nije bila sigurna je li Matt Jamison vie uope bio pastor ili
nije. Vie nije propovijedao u Biblijskoj crkvi Berejaca, vie nije mnogo toga ni
radio osim to je istraivao za onaj grozni glasnik i dijelio ga okolo, taj glasnik
to ga je pretvorio u otpadnika. Kako je naula, supruga i djeca su ga napustili,
prijatelji s njim vie nisu razgovarali, a potpuni su stranci ponekad osjeali
obavezu da ga udare u lice.
Bila je poprilino sigurna da je zasluio to god da ga je snalo, no jo joj
je uvijek bio drag onaj ovjek koji je on nekada bio, koji joj je pomogao u
najmranijem razdoblju njezina ivota. Od svih nadri-duhovnih savjetnika
koji su joj se nametnuli poslije 14. listopada, Matt Jamison je bio jedini kojeg
je uspijevala podnositi na vie od pet minuta odjednom.
Isprva mu je zamjerala, kao to je zamjerala i svima ostalima. Nora nije
bila religiozna i nije shvaala kako svaki sveenik, pastor i New Age arlatan u
krugu od sto kilometara od Mapletona moe smatrati da ima pravo
uznemiravati je u bolnom trenutku i pretpostavljati da e je utjeiti saznanje
da je ono to joj se dogodilo preciznije, potpuno unitenje vlastite obitelji
na neki nain sve dio Bojeg plana ili uvod u sjajno sjedinjenje u raju nekog
neodreenog dana. Monsignor Nae gospe od tuge ju je ak pokuavao uvjeriti
kako njezina patnja i nije toliko jedinstvena, kako ona ustvari i nije puno
drugaija od jedne njegove upljanke koja je mua i troje djece izgubila u
automobilskoj nesrei i svejedno nekako uspijevala ivjeti razmjerno sretnim
i ispunjenim ivotom.
Svi emo prije ili poslije izgubiti svoje voljene, rekao je. Svi moramo
patiti, svi do jednoga. Stajao sam pokraj nje dok je gledala kako se sva etiri
lijesa sputaju u zemlju.
Onda je sretna! Nora je eljela povikati. Jer ona barem zna gdje su! No
drala je jezik za zubima, shvaajui koliko neovjeno bi zvualo enu poput
nje nazvati sretnom.
elim da sad odete, rekla je sveeniku mirnim glasom. Otiite kui i
izmolite milijun Zdravomarija.
Pastora Jamisona joj je natovarila vlastita sestra koja je godinama
odlazila u crkvu Berejaca, kao i Chuck i deki. Cijela je obitelj tvrdila da je
ponovno roena u isto vrijeme, fenomen koji se Nori inio vrlo neuvjerljiv,
premda je to zadrala za sebe. Na Karenin poticaj, Nora i njezina djeca su
jednom otili na misu u crkvu Berejaca Doug je odbio potratiti nedjeljno
jutro i nije joj se ba svidio pastorov evangeliki ar. Takav stil
propovijedanja jo nije bila susrela budui da je djetinjstvo provela kao
maloduna katolkinja, a odraslu dob kao jednako bezvoljan nevjernik.
Nora je nekoliko mjeseci ivjela kod sestre kad je pastor poeo navraati
na Karenin poziv na neformalne sesije duhovnog savjetovanja jednom
tjedno. Nije ju to previe radovalo, no u tom je trenutku ve bila toliko slaba i
slomljena da se nije uspjela opirati. Nije, meutim, bilo tako loe kako se
bojala da bi moglo biti. Pastor Jamison se u etiri oka pokazao mnogo manje
dogmatian nego to je bio na propovjedaonici. Nije joj nudio otrcane fraze
niti spremne propovjedi, nije doao s nepodnoljivom sigurnou u Boju
mudrost i dobre namjere. Za razliku od ostalih crkvenjaka s kojima je imala
posla, on ju je dosta ispitivao o Dougu i Erin i Jeremyju, te paljivo sluao
njezine odgovore. Kad bi otiao, esto bi se iznenadila kad bi shvatila da se
osjea malo bolje nego to se osjeala kad je stigao.
Obustavila je sesije kad se preselila natrag kui, no ubrzo se nala kako
ga naziva kasno uveer, kad god bi joj se besane misli okrenule prema
samoubojstvu, to se dogaalo prilino esto. On bi uvijek odmah doao, bez
obzira na to koliko bi bilo sati, te bi ostao koliko god bi joj bio potreban. Bez
njegove pomoi nikad ne bi bila uspjela prebroditi ono oajno proljee.
Kako je jaala, meutim, poela je shvaati da je pastor bio taj koji se
raspadao. Bilo je noi kada se inio jednako utuen kao i ona. esto bi
zaplakao i drao duge monologe o Uzeu i tome kako nije poteno da je on
bio izuzet.
Sve sam mu dao, alio se gorkim glasom prezrenog ljubavnika. Cijeli
svoj ivot. I ovo mi je hvala?
Nora nije imala previe strpljenja za takve razgovore. Pastorova je obitelj
katastrofu preivjela neozlijeena. Jo su uvijek bili ondje gdje ih je ostavio,
draga ena i troje slatke djece. Ako ita, trebao bi se baciti na koljena i
zahvaljivati Bogu svake minute svakoga dana.
Ti ljudi nisu bili nita bolji od mene, nastavljao je. Veina ih je bila i
puno loija. I kako su oni onda s Bogom, a ja sam jo ovdje?
Kako zna da su s Bogom?
Pie u Svetom pismu.
 Nora je zavrtjela glavom. Razmotrila je bila mogunost Uzea kao
objanjenje za 14. listopada. Svi su to uinili. Nije se moglo izbjei, ne dok je
toliko ljudi o tome govorilo na sav glas. No njoj nikada nije imalo smisla, ak
ni na sekundu.
Nije bilo nikakvog Uzea, rekla mu je.
Pastor se nasmijao kao da je saalijeva. Ali tako stoji u Bibliji, Nora.
Tada e se od dvojice, to budu na polju, jedan uzeti, a drugi ostaviti. Istina
nam je pred nosom.
Doug je bio ateist, podsjetila ga je Nora. Za ateiste nema Uzea.
Mogue je da je potajno vjerovao. Moda je Bog poznavao njegovo srce
bolje nego on sam.
Ne bih rekla. Znao se hvaliti da u vezi njega nema apsolutno nita
religiozno.
Ali Erin i Jeremy oni nisu bili ateisti.
Oni nisu bili nita. Oni su bili samo mala djeca. Vjerovali su samo u
mamu i tatu i Djeda Mraza.
Pastor Jamison je zatvorio oi. Nije znala razmilja li ili se moli. Kad ih
je otvorio, inio se jednako izluen kao i prije.
To uope nema smisla, rekao je. Ja sam trebao biti prvi na redu.
Nora se prisjetila tog razgovora kasnije tog ljeta kad joj je Karen rekla da
je pastor Jamison doivio ivani slom i prestao raditi u crkvi. Razmiljala je o
tome da ga posjeti i provjeri kako je, no nije uspjela smognuti snage za to.
Samo mu je potom poslala estitku kojom mu je poeljela brzo ozdravljenje
i stala na tome. Ubrzo nakon toga, tono oko prve godinjice Iznenadnog
odlaska, prvi se puta pojavio njegov glasnik, samoizdani pregled na pet
stranica koji je sadravao uvredljive optube protiv onih koji su nestali 14.
listopada i koji nisu bili ni u kojem poloaju da se sami obrane. Ovaj je
pronevjerio novac poslodavca. Onaj pak pijan vozio. Netko drugi je imao
odvratne seksualne navike. Pastor Jamison bi stajao na ulinim uglovima i
dijelio glasnik besplatno i premda se veina ljudi zgraala nad onim to je
inio, nikad mu ne bi ponestalo itatelja.
Nakon to je otiao, Nora se pitala kako je mogla biti toliko glupa, potpuno
nespremna na neto to joj je trebalo postati oito im je izaao iz automobila.
No svejedno ga je pozvala u kuhinju i ak mu skuhala aj. Bio joj je stari
prijatelj, objasnila si je, i imali su o emu priati.
No bilo je tu jo neega, shvatila je dok je prouavala njegovo ispijeno,
progonjeno lice s druge strane kuhinjskog otoka. Pastor Jamison bio je
slomljen, no jedan dio nje ga je zbog toga potivao, isti onaj dio koji se ponekad
sramio vlastite potresene uraunljivosti, naina na koji je uspjela nastaviti sa
ivotom nakon svega to se dogodilo, zadrati nekakvu bijednu ideju
normalnog ivota osam sati sna, tri obroka dnevno, dovoljno svjeeg zraka
i tjelovjebe. Ponekad se i to inilo ludo.
Kako si? svrhovito ga je upitala, dajui mu do znanja da ne eli samo
avrljati.
Iscrpljeno, rekao je, a tako je i izgledao. Kao da mi je tijelo puno
mokrog cementa.
Nora je suosjeajno kimnula. Njezino se tijelo u tom trenutku osjealo
sjajno, toplo i oputeno poslije tuiranja, ugodno bolnih miia i mokre kose
povijene u turban od runika na vrhu glave.
Trebao bi se odmoriti, rekla mu je. Otii nekamo na odmor ili tako
neto.
Na odmor, s prijezirom se zahihotao. to bih ja na odmoru?
Sjedi pokraj bazena. Zaboravi na sve neko vrijeme.
Gotovi smo s tim, Nora. Ton mu je bio otar, kao da se obraa djetetu.
Nema vie sjedenja pokraj bazena.
Moda i nema, priznala je, prisjeajui se vlastitih propalih pokuaja
uivanja na suncu. Samo sam predlagala.
Zurio je u nju na nain koji se nije inio pretjerano prijateljski. Dok je
tiina postajala sve nelagodnija, razmiljala je o tome da ga pita kako su mu
djeca, da proba saznati je li dolo do kakvog pomirenja, no odluila je da nee.
Kad su ljudi imali dobre vijesti, to iz njih niste morali izvlaiti.
 Sluao sam tvoj govor proli mjesec, rekao je. Impresionirao me.
Sigurno si trebala skupiti dosta hrabrosti da to uini. Zvuala si vrlo
prirodno.
Hvala ti, rekla je, zadovoljna komplimentom. Znaio joj je neto
budui da stie od veterana u dranju govora. Mislila sam da neu uspjeti,
ali... Ne znam. Imala sam osjeaj da je to neto to trebam uiniti. Da sjeanje
na njih odrim na ivotu. Spustila je glas i povjerila mu se. Prole su samo
tri godine, ali ponekad imam osjeaj da je prolo tako dugo.
Cijeli jedan ivot. Podigao je alicu i pomirisao dim to je sukljao iz
tekuine, pa je spustio, ne otpivi ni gutljaj. Svi smo ivjeli u svijetu snova.
Gledam slike svoje djece, rekla je, i ponekad ni ne zaplaem. Ne znam
je li to blagoslov ili prokletstvo.
Pastor Jamison je kimnuo, no primijetila je da je ba ni ne slua. Za
trenutak je posegnuo za neim s poda ispostavilo se da je to bila omotnica
koju je drao dok je stajao na prilazu i poloio je na stol. Nora je sasvim
zaboravila na nju.
Donio sam ti novo izdanje svog glasnika, rekao je.
U redu je. Podigla je ruku u znak pristojnog odbijanja. Stvarno ne
trebam
Ne. U glasu mu se uo otar ton upozorenja. Stvarno treba.
Nora je bezizraajno buljila u omotnicu koju je pastor gurao prema njoj
vrkom kaiprsta. Iz usta joj se otme udan zvuk, neto izmeu kalja i
smijeha.
Ti se ali?
Radi se o tvom muu. Moralo se priznati, izgledao je kao da mu je
uistinu neugodno. Mogao sam to objaviti u listopadskom broju, ali zadrao
sam dok nije proao tvoj govor.
Nora je gurnula omotnicu natrag preko stola. Nije imala pojma koju je
tajnu sadravala, niti je eljela saznati.
Molim te, izlazi iz moje kue, rekla je.
 Pastor Jamison je polako ustao sa stolice, kao da mu je tijelo doista puno
mokrog cementa. Sa aljenjem je trenutak gledao u omotnicu, te zatim zavrtio
glavom.
ao mi je, rekao joj je. Ja sam samo glasnik.
 Zavjet utnje

UVEER BI, POSLIJE SVAGDANJEG HRANJENJA I SATA SAMOOPTUBE, svi

pregledavali dosjee ljudi za koje su se nadali da e slijediti. U teoriji su, dakako,
bili spremni slijediti bilo koga, no odreeni su pojedinci bili istaknuti za
posebnu pozornost, bilo stoga to su nadzornici smatrali da su zreli za
vrbovanje ili zato to je netko od sustanara za njih formalno zatraio pojaan
nadzor. Laurie je bacila pogled na fascikl koji joj je leao na krilu: ARTHUR
DONOVAN, 56 godina, Ulica Winslow 438, stan br. 3. Fotografija
privrena za unutarnji dio prednje stranice prikazivala je sasvim uobiajenog
sredovjenog mukarca bio je proelav, velika trbuha i preplaen na smrt
koji je na parkiralitu gurao prazna kolica za kupovinu dok mu je otar zapuh
vjetra remetio rijetku kosu kojom je skrivao elavo tjeme. Rastavljeni otac
dvoje odrasle djece, gospodin Donovan je bio zaposlen kao tehniar u tvrtci
Merck, te je stanovao sam. Prema posljednjim biljekama u dnevniku,
Donovan je protekli etvrtak cijelu veer proveo kod kue, gledajui televiziju
posve sam. Zacijelo je to esto inio, budui da ga Laurie jo nijednom nije
primijetila za nekog od svojih nonih lutanja.
Ne trudei se u sebi izmoliti obaveznu molitvu za spasenje Arthura
Donovana, ona je zatvorila dosje i predala ga Meg Lomax, novoj preobraenici
kojoj je pomagala u obuci. Svake veeri za vrijeme samooptube, Laurie si je
predbacivala taj isti propust, no usprkos zavjetima da e se popraviti, svaki se
put ponovno susretala s granicama vlastite suuti: Arthur Donovan je bio
stranac i nikako nije uspijevala previe mariti to e se s njim dogoditi na
Sudnji dan. To je bila alosna istina i nije imalo mnogo smisla pretvarati se da
nije tako.
Ja sam samo ovjek, govorila bi si. U mom srcu nema dovoljno mjesta za
svakoga.
Meg je, meutim, krenula prouavati Donovanovu fotografiju s
melankolinim izrazom lica, vrtei glavom i cokui jezikom toliko glasno da
to nikome osim novaka ne bi bilo doputeno. Za trenutak je izvukla blok,
nakrabala nekoliko rijei i poruku pokazala Laurie.
 Jadan ovjek. Izgleda tako izgubljeno.
Laurie je odrjeito kimnula i posegnula za sljedeim dosjeom sa stolia,
odolijevajui porivu da izvue vlastiti blok i porui Meg da nije potrebno
zapisati ba svaku misao koja joj proleti glavom. Ionako e to ubrzo shvatiti
sama. Svi bi naposljetku shvatili, u trenutku kad bi se poetni ok prestanka
govorenja ublaio. Nekim je ljudima samo trebalo malo dulje nego drugima
da shvate koliko je malo rijei ustvari potrebno, te koliki je dio ivota mogue
savladati u tiini.
U zadimljenoj ih je prostoriji bilo dvanaestoro, veeranja smjena
Promatraa, te su dosjee slali jedno drugome u smjeru kazaljke na satu. Taj je
posao trebalo obavljati s ozbiljnou, no bilo je trenutaka kad bi Laurie
zaboravila koja im je svrha i poela uivati, birajui iz dnevnika sone sitnice
mjesnih traeva ili jednostavno obnavljajui vezu s grenim ali ivopisnim
svijetom koji je trebala ostaviti za sobom. Osjetila je kako pada u to iskuenje
dok je itala dosje o Alice Souderman, svojoj staroj prijateljici iz roditeljske
udruge Osnovne kole Bailey. Njih su dvije zajedno vodile odbor za aukcije
tri godine zaredom, te su ostale bliske ak i za vrijeme burnog razdoblja koje
je prethodilo Laurienu preobraenju. Nije si mogla pomoi a da se ne iznenadi
na vijest da je Alice protekli tjedan viena na veeri u tratoriji Giovanni s
Mirandom Abbott, jo jednom Laurienom dobrom prijateljicom, izmuenom
majkom etvero djece sa sjajnim smislom za humor i nevjerojatnim talentom
za oponaanje. Laurie nije imala pojma da su Alice i Miranda prijateljice, te je
bila poprilino sigurna da su dobar dio obroka provele razgovarajui o tome
koliko im nedostaje njezino drutvo. Vjerojatno ih je zapanjila njezina odluka
da se povue iz njihova svijeta, te ih zgraavala pomisao na zajednicu u kojoj
je ona sad ivjela, no Laurie je odluila ne razmiljati o tome. Usredotoila se
umjesto toga na vegetarijanske lazanje kod Giovannija bile su specijalitet
kue, kremasti je umak bio bogat ali ne i preteak, a mrkve i tikvice narezane
gotovo prozirno tanko i na sliku sebe kao tree osobe za stolom, kako pije
vino i smije se sa starim prijateljicama. Osjetila je potrebu da se nasmijei i
morala voljno stegnuti usne kako to ne bi uinila.
Molim te, pomozi Alice i Mirandi, pomolila se dok je zatvarala dosje.
Dobre su ene. Smiluj im se.
 Glavna stvar koja ju se dojmila dok je itala dosjee bila je kako su se stvari
u Mapletonu inile varljivo normalnima. Veina je ljudi samo zatvarala oi i
nastavljala sa svojim trivijalnim poslovima, kao da se Uzee nikada nije ni
dogodilo, kao da su oekivali da e svijet postojati zauvijek. Devetogodinja
Tina Green pohaala je tjedne satove klavira. Dvadesettrogodinja Martha
Cohen provela je dva sata u teretani, zatim svratila u drogeriju gdje je kupila
paket tampona i asopis US Weekly. Pedesetdevetogodinji Henry Foster
etao je svog west highland terijera stazom koja je vodila oko jezera Fielding,
te redovito zastajao kako bi se pas podruio s ostalim psima.
Tridesetsedmogodinji Lance Mikulski je vien kako ulazi u butik Victorias
Secret u trgovakom centru Two Rivers i kupuje nekoliko nedefiniranih
komada donjeg rublja. To je otkrie bilo neugodno budui da je Lanceova
supruga Patty u tom trenutku sjedila u prostoriji preko puta Laurie, te e
uskoro i sama biti u prilici pogledati u dosje. Patty se inila kao draga ena
dakako, veina se ljudi inila dragima dok im nije bilo doputeno da govore
i Laurie se saalila nad njom. Tono je znala kako nelagodno moe biti saznati
tako neto o vlastitom suprugu u prostoriji punoj ljudi koji su proitali istu
informaciju i pretvaraju se da nita ne primjeuju. No znali ste da vas
promatraju, da se pitaju hoete li se uspjeti suzdrati, odvojiti se od niskih
osjeaja poput ljubomore i ljutnje, te misli usmjeriti onamo kamo su pripadale,
iskljuivo na svijet koji e doi.
Za razliku od Patty Mikulski, Laurie nije bila slubeno zatraila nadzor
nad vlastitim suprugom; jedini zahtjev koji je bila podnijela bio je za svoju
ker. to se nje ticalo, Kevin je bio preputen sam sebi: bio je odrastao
mukarac koji je sposoban donositi vlastite odluke. Dogodilo se, meutim, da
su te odluke ukljuivale i odlazak kui s dvije razliite ene ije je dosjee ona
naalost pregledala i za ije se due trebala moliti, kao da bi se to ikada
dogodilo.
Zaboljelo ju je i vie nego to je oekivala kad je zamiljala mua kako
ljubi nepoznatu enu, kako je svlai u nepoznatoj spavaoj sobi i mirno lijee
pokraj nje nakon to su zavrili s voenjem ljubavi. No nije zaplakala, nije
otkrila ni trunku boli koju je osjeala. To se dogodilo samo jedanput otkad se
preselila ovamo, na dan kad je otvorila dosje svoje keri i otkrila da je poznatu
fotografiju na prvoj stranici osjeajan kolski portret dugokose, slatko
nasmijane djevojke u drugom razredu srednje zamijenilo neto to joj je
izgledalo poput zatvorske snimke tinejderske zloinke s velikim mrtvim
oima i obrijanom glavom, poput djevojke kojoj oajniki treba majina ljubav.

uale su iza grmlja u Ulici Russell i virile kroz granje prema ulaznim vratima
bijele kue u kolonijalnom stilu s ciglenim trijemom koja je pripadala
mukarcu po imenu Steven Grice. Svjetla su bila upaljena i u prizemlju i na
katu, te se inilo da obitelj Grice provodi veer kod kue. No Laurie je
svejedno odluila da bi se trebale zadrati neko vrijeme bit e to lekcija iz
upornosti, najvanije osobine koju Promatrai moraju njegovati. Meg se
promekoljila pokraj nje, stiui se kako bi se zatitila od hladnoe.
Kvragu, proaptala je. Smrzavam se.
Laurie je pritisnula prst na usta i zavrtjela glavom.
Meg je sloila grimasu i bezglasno rekla Oprosti.
Laurie je slegnula ramenima, nastojei joj ne uzeti pogreku previe za
zlo. Meg prvi put sudjeluje u nonom promatranju; trebat e joj odreeno
vrijeme da se navikne. Ne samo na tjelesne potekoe i dosadu, ve i na
socijalnu nelagodu ak i nepristojnost nemogunosti popunjavanja tiine
razgovorom, te vie-manje ignoriranja osobe koja die pokraj vas. To se
protivilo ba svakom drutvenom kodu koji je svima utuvljen u glavu jo u
djetinjstvu, osobito enama.
No Meg e se svejedno naviknuti, ba kao to se i Laurie naviknula.
Moda e ak i poeti cijeniti slobodu koja je dolazila s tiinom, mir koji je
uslijedio nakon predaje. To je bila jedna od stvari koju je nauila one zime
nakon Uzea, dok je provodila sve ono vrijeme s Rosalie Sussman. Kad su
rijei uzaludne, bolje je drati jezik za zubima, ak ni ne razmiljati.
Automobil je iz Ulice Monroe skrenuo u Ulicu Russell i uhvatio ih u
srebrnastom snopu svjetlosti dok je tutnjao dalje. Muk se, nakon to je
odmakao, inio jo dublji, a mirnoa jo potpunija. Laurie je u svjetlosti uline
svjetiljke promatrala list kako pada s oblinjeg, gotovo ogoljenog javora to je
rastao pokraj puta i beumno se sputa na nogostup, no savrenost trenutka
naruilo je ukanje koje je Meg proizvodila prekopavajui po depu kaputa.
Nakon onoga to je zvualo poput podulje muke, uspjela je izvui blok i
napisati kratko pitanje, jedva vidljivo na mjeseini:
Koliko je sati?
Laurie je podigla desnu ruku, zadigla rukav i nekoliko puta potapala
svoj zglob na kojem nije bilo sata, nastojei gestom pokazati da vrijeme
Promatraima nije vano, da je potrebno rijeiti se svih oekivanja i sjediti u
tiini koliko god je nuno. Ako ste bili te sree, mogli ste u tome nauiti i
uivati, poeti doivljavati ekanje kao neku vrstu meditacije, kao nain
povezivanja s Bojom prisutnou u svijetu. Ponekad se to i dogaalo: ljeti je
znalo biti veeri kad se inilo da je boanska blagost u zraku; mogli ste
zatvoriti oi i udisati je. No Meg je izgledala frustrirano, pa je Laurie izvukla
vlastiti blok to se nadala da nee morati uiniti i napisala jednu jedinu
rije velikim slovima:
STRPLJENJA.
Meg je nekoliko trenutaka kiljila, kao da joj je pojam potpuno nepoznat,
a zatim kratko kimnula u znak razumijevanja. Hrabro se nasmijeila dok je to
inila i Laurie je shvatila koliko je zahvalna na ovom beznaajnom trunu
komunikacije, na jednostavnoj ljubaznosti primljenog odgovora.
Laurie joj je uzvratila osmijeh i prisjetila se vlastitog razdoblja obuke,
osjeaja potpune izoliranosti koji ju je pratio, odsjeenosti od svih koje je ikada
voljela Rosalie Sussman se do tada ve bila preselila iz Mapletona i poela
pomagati pri pokretanju odjeljenja u Long Islandu samoe koju je jo teom
inila injenica da ju je sama bila odabrala. Odluka nije bila nimalo laka, no
sada joj se inila ne samo kao jedina ispravna, ve kao i neizbjena.
Nakon to se Rosalie preselila u Ulicu ginka, Laurie je bila dala sve od
sebe da ponovno postane ona supruga i majka i angairana graanka koja je
nekada bila. Nakratko joj se ak uinilo poput blagoslova to to se izvukla iz
magnetskog polja tuge svoje najbolje prijateljice ponovno je krenula na jogu
i vratila se dobrotvornom radu, odlazila je na duge etnje oko jezera,
pregledavala Jilline domae zadae, brinula se za Toma i pokuavala popraviti
svoju vezu s Kevinom, koji nije tajio da se osjea zapostavljeno no taj osjeaj
slobode nije dugo potrajao.
 Psihijatrici je bila rekla da ju je to podsjealo na povratak kui ljeto nakon
prve godine provedene na Sveuilitu Rutgers, na ulazak u topao krug obitelji
i prijatelja, uivanje prvi tjedan ili dva, nakon ega ju je preplavio osjeaj
zarobljenosti, oajnike elje da se vrati na fakultet jer su joj nedostajale
cimerice i slatki novi deko, seminari i zabave i hihotavi razgovori prije
spavanja, te da je prvi put shvatila da je to njezin pravi ivot, a da je ivot kod
kue, bez obzira na sve to je u vezi njega voljela, zavrio jednom zauvijek.
Naravno da joj ovaj put nije nedostajalo uzbuenje ili romantika
fakulteta; bila je to tuga koju je dijelila s Rosalie, turobna sumornost dugih
dana provedenih u tiini, u razvrstavanju Jeninih fotografija, u sagledavanju
svijeta u kojem vie nije bilo te drage i prekrasne djevojke. ivot je s tim
saznanjem, kao i s prihvaanjem njegove brutalne konanosti, bio uasan, no
bio je jednako tako i stvaran, stvarniji od plaanja rauna, od planiranja
proljetne dobrotvorne priredbe u knjinici, od podsjeanja same sebe na
tjesteninu po koju treba otii u trgovinu, od estitanja vlastitoj keri na petici
iz testa iz matematike ili od strpljivog ekanja trenutka kad e suprug prestati
dahtati i izvui joj se iz tijela. Od toga je sada trebala pobjei, od nestvarnosti
pretvaranja da je sve manje-vie u redu, da su samo bili naili na potekou, te
sada moraju nastaviti, baviti se svojim poslom, ponavljati svoje prazne prie,
uivati u jednostavnim zadovoljstvima koje je svijet jo uvijek tvrdoglavo
nudio. A meu Krivcima je pronala ono to je traila, reim oskudice i
poniavanja koji vam je, ako nita drugo, pruao dostojanstven osjeaj da je
vaa vlastita egzistencija barem u nekakvoj vezi sa stvarnou, da se vie ne
igrate pretvaranja koje bi bilo u stanju prodrijeti ostatak vaeg ivota.
No ona je bila ena u srednjim godinama, etrdesetestogodinja
supruga i majka ije su najbolje godine bile iza nje. Meg je bila privlana,
radoznala djevojka u srednjim dvadesetima, sa sreenim obrvama, plavim
pramenovima u kosi i ostacima profesionalne manikure na noktima. U
njezinoj je kutiji s uspomenama stajao zalijepljen zaruniki prsten s
kamenom veliine oblutka na koji su njezine prijateljice zasigurno vritale od
zavisti. U dananje je vrijeme bilo uasno biti mlad, mislila je Laurie, izgubiti
sve nade i snove, znati da se budunost na koju ste raunali nikada nee
dogoditi. Zasigurno je to nalikovalo gubitku vida ili ekstremiteta, ak i u
sluaju da ste vjerovali da Bog za vas ubrzo sprema neto bolje, neto divno o
emu niste ni sanjali.
Okrenuvi novu stranicu u svom bloku, Meg je poela zapisivati novu
poruku, no Laurie nije uspjela vidjeti o emu se radilo. Vrata su se odjednom
otvorila i njih su se dvije u isto vrijeme okrenule i ugledale Stevena Gricea koji
je zakoraio na prag, prosjenog mukarca s naoalama i trbuiem,
odjevenog u pulover od flisa koji je izgledao toplo i na kojem mu je Laurie
morala zavidjeti. Nekoliko je trenutaka oklijevao, kao da se navikava na no,
pa niz stepenice i preko travnjaka krenuo prema automobilu koji je zapitao u
znak dobrodolice kad mu je priao.
Krenule su za njim, no izgubile su vozilo iz vida im je skrenulo udesno
na kraju bloka. Laurie je pretpostavljala, ponukana samo neodreenim
osjeajem, da je Grice vjerojatno krenuo prema Safewayu kako bi kupio neku
veernju poslasticu, biskvit s borovnicama ili kremasti sladoled s pekan
orasima ili moda tablu tamne okolade s bademima ili bilo koju od mnogih,
mnogih vrsta hrane o kojima bi se ulovila kako mata u bilo koje doba dana,
obino u dugom, izgladnjelom razdoblju izmeu jutarnje zdjelice zobene kae
i veernjeg tanjura juhe.
Trgovina je bila udaljena deset minuta ustrog hoda od Ulice Russell,
to je znailo da je bilo mogue da zateknu Gricea tono u trenutku kad izlazi
iz duana. Naravno, najvjerojatnije bi samo ponovno uao u automobil i
odvezao se kui, no nije bilo smisla razmiljati previe unaprijed. Osim toga,
eljela je da Meg shvati da je promatranje fluidna, improvizirana aktivnost.
Bilo je sasvim mogue da Grice nije iao u Safeway, te da e mu izgubiti svaki
trag. No bilo je jednako tako mogue i da e u potrazi za njim naletjeti na
nekoga drugoga s popisa, te preusmjeriti panju. Ili bi mogle sluajno
zamijetiti neku posve nepredvienu situaciju koja ukljuuje pojedince ija
imena nisu ni znale. Cilj je bio oi drati irom otvorene i ii ondje gdje je
mogue uiniti najvie dobra.
U svakom im je sluaju laknulo to su se pokrenule i vie se nisu morale
skrivati u grmlju. to se Laurie ticalo, tjelovjeba i svje zrak bili su najbolji
dijelovi posla, barem za veeri poput ove, dok je nebo bilo vedro, a
temperatura jo uvijek oko pet stupnjeva. Nastojala je ne razmiljati o tome
kako e biti u sijenju.
 Na uglu je zastala kako bi zapalila cigaretu, te ponudila Meg, koja je na
trenutak ustuknula i podigla ruku u znak uzaludnog odbijanja. Laurie je samo
jo jae tutnula kutiju prema njoj. Mrzila je biti gruba, no pravilo je bilo sasvim
jasno: Promatra u javnosti u svakom trenutku mora imati zapaljenu cigaretu.
Dok je Meg i dalje odbijala, Laurie je ugurala cigaretu Krivci su ih
snabdijevali nekom generikom markom koja je imala opor okus i neobino
mirisala na kemikalije, a koje im je regionalni ured kupovao na veliko mlaoj
eni u usta i prinijela joj ibicu. Meg se poela guiti na prvi dim, kao to je
uvijek inila, a zatim tiho uzdahnula od gaenja nakon to je napadaj proao.
Laurie ju je potapala po ruci kako bi joj dala do znanja da joj dobro ide.
Da joj je bilo doputeno govoriti, izrecitirala bi joj moto koji su obje nauile
za vrijeme obuke: Ne puimo zbog uitka. Puimo kako bismo ispovijedali svoju
vjeru. Meg se gorko nasmijeila, mrcajui i briui oi kad su nastavile hodati.
Laurie je na odreen nain zavidjela Meg na njezinoj patnji. Tako je
trebalo biti rtva Bogu, suzbijanje tijela, kao da je svaki povuen dim ozbiljna
osobna povreda. Laurie, koja je puila sve godine na fakultetu i u svojim
dvadesetima, te nevoljko prestala kad je prvi put zatrudnjela, se osjeala
drugaije. Njoj je ponovno poinjanje nakon svih tih godina bilo poput
povratka kui, poput zabranjenog uitka koji je uspjela prokrijumariti u strog
reim oskudice koja je sainjavala ivot s Krivcima. rtvovanje bi u njezinu
sluaju bilo da mora drugi puta prestati, da ne moe vie uivati u prvoj
cigareti zapaljenoj ujutro, onoj koja je imala tako dobar okus da se ponekad
nala kako lei u vrei za spavanje i otpuhuje kolute dima prema stropu samo
zato to je to zabavlja.

Na parkiralitu Safewaya nije bilo mnogo automobila, no Laurie nije iskljuila

mogunost da jedan od njih pripada Griceu on je vozio ni po emu posebnu
tamnu limuzinu, a ona je zaboravila zabiljeiti tip, model i registarske tablice
pa su ule u trgovinu kako bi je pretraile, te su se razdvojile da uspiju
pregledati to vie.
Zapoela je na odjelu voa i povra, izbjegavajui voe kako bi odoljela
iskuenju bilo je bolno baciti pogled na jagode, ak i pomisliti na njihov naziv
i urei se dalje od povra koje je izgledalo nevjerojatno svjee i primamljivo,
kao da je svaki komad reklama za zloslutni planet koji ga je proizveo:
tamnozelena brokula, crvene paprike, vrste glavice kupusa, rosni snopovi
salate irokih listova povezanih sjajnom icom.
Odjel s pekarskim proizvodima bio je pravo muenje, ak i ovako kasno
u danu s nekoliko zaostalih bageta, pecivom sa sezamom i kolaem od
banane i oraia, ostatcima koji e zavriti u koari za jueranje proizvode.
Zrakom se irio miris svjee ispeenog kruha, te se mijeao s jarkim svjetlima
i glazbom s razglasa svirao je, zaudo, Rhinestone Cowboy, pjesma koju
godinama nije ula to je izazivalo svojevrsno osjetilno preoptereenje. Bila
je gotovo omamljena od enje, te se s iznenaenjem prisjetila kako joj se
trgovina ivenim namirnicama neko inila bolno dosadnom, kao jo jedna
obavezna stanica na bezidejnoj putanji njezina ivota, nimalo uzbudljivija od
pumpne stanice ili pote. Za svega nekoliko mjeseci, trgovina je postala
egzotina i nevjerojatno dirljiva, poput vrta iz kojeg su ona i svi koje je
poznavala bili izgnani, znali oni to ili ne.
Nije uspjela odahnuti sve dok se nije odmakla od odjela s delikatesama i
pobjegla meu pakiranu hranu konzerve graha i kutije suhe tjestenine i
boice umaka za salatu sve dobre stvari, no nita zbog ega se morate
susprezati kako ne biste neto zgrabili s police i prodrjeli. Sama raznolikost
proizvoda bila je pretjerana, nekako i smijena i impresivna u isto vrijeme:
etiri police posveene samo umacima za rotilj, kao da svaka vrsta posjeduje
vlastite jedinstvene i mone osobine.
inilo se da je Safeway napola uspavan, u svakom su redu bili tek po
jedan ili dva kupca koji su se uglavnom sporo kretali, pregledavajui police s
omamljenim izrazima na licima. Laknulo joj je to su svi samo proli pokraj
nje bez rijei, ak i bez kimanja u znak pozdrava. Prema protokolu Krivaca,
na pozdrav se nije smjelo odvratiti smijekom ili mahanjem, ve sa zurenjem
ravno u oi osobe koja vas je pozdravila i brojanjem u sebi polako do deset.
Pred strancima i povrnim poznanicima to je bilo dovoljno nelagodno, no
postalo bi potpuno zastraujue kad biste se licem u lice susreli s bliskim
prijateljem ili lanom obitelji, oboje biste se crvenjeli i niste znali kako reagirati
zagrljaji su bili izriito zabranjeni dok bi vas preplavljivali neizrecivi
osjeaji i stezali vas u grlu.
 Oekivala je da e ponovno susresti Meg negdje oko odjela zamrznute
hrane negdje u samom sreditu trgovine no nije se uzbunila sve dok nije
prola i kroz pia, kavu i aj, te grickalice, a da je uope nije ni opazila. Je li bilo
mogue da su se nekim udom mimoile, da je jedna zakrenula za ugao prolaza
iz kojeg je druga tek izala u istom trenutku?
Laurie je dola u iskuenje da se vrati istim putem, no nastavila je sve do
odjela s mlijenim proizvodima gdje je Meg bila zapoela svoju potragu. Ondje
nije bilo nikoga osim jednog jedinog kupca koji je stajao ispred narezanog sira,
elavog mukarca atletske grae kojeg je prekasno prepoznala kao Davea
Tolmana, oca jednog od uenika koji je s njezinim sinom nekad iao u razred.
On se okrenuo i nasmijeio joj se, no ona se pretvarala da to nije primijetila.
Znala je da je postupila neodgovorno kad je na taj nain ispustila Meg iz
vida. Prvih nekoliko tjedana u naselju znalo je biti teko i dezorijentirajue;
pridolice su znale pobjei natrag u svoje stare ivote kad bi im se samo pruila
prilika. To je, dakako, bilo u redu: Krivci nisu bili kult kao to je to mnogo
neupuenih ljudi rado tvrdilo. Svi su stanari smjeli dolaziti i odlaziti kako im
se prohtije. No zadatak onoga koji je vodio obuku bio je da prui vodstvo i
drutvo u tom osjetljivom periodu, da pristupniku pomogne u neizbjenim
krizama i trenutcima slabosti, tako da ne izgubi hrabrosti i uini neto za im
e cijelu vjenost aliti.
Razmislila je o tome da na brzinu obie vanjski rub trgovine i provjeri
ponovno, no ipak je odluila odmah izai na parkiralite u sluaju da je Meg
ve bjeala. Presjekla je put izmeu dviju naputenih blagajni i nastojala ne
razmiljati o tome kako bi bilo vratiti se u naselje bez pristupnice i morati
objasniti da ju je ostavila samu nigdje drugdje nego u supermarketu.
Automatska su se vrata usporeno razdvojila, putajui je da izae u no,
za koju se inilo da je postala vidno hladnija. Spremala se potrati kad je
shvatila, s golemim olakanjem, da to nee biti potrebno. Meg je stajala ispred
nje, mlada ena pokajnikog izgleda u bezoblinoj bijeloj odjei i na prsima
drala komad papira.
ao mi je, pisalo je. Nisam mogla disati unutra.
Pono je ve davno bila prola kad su se vratile u Ulicu ginka, provukavi se
izmeu dviju betonskih barikada i upisujui se u straarnici. Te su sigurnosne
mjere uvedene prije par godina, nakon policijskog prepada koji je rezultirao
muenitvom Phila Crowthera etrdesetdvogodinjeg supruga i oca troje
djece i ranjavanjem dvoje drugih stanara. Policija je upala u naselje usred
noi, naoruana nalozima za pretres i palicama, nadajui se da e spasiti dvije
djevojice iji je otac tvrdio da su otete i da ih Ostavljeni krivci ondje dre
protiv njihove volje. Razbjenjeni onime to im je izgledalo poput
gestapovskog pristupa, neki su od stanara poeli bacati kamenje i boce na
uljeze; brojano nadjaani policajci uspaniili su se i uzvratili paljbom iz
vatrenog oruja. Istraga koja je uslijedila oslobodila je policajce krivnje, no
prepad je kritizirala kao zakonski upitan i loe izveden, temeljen na
nepotvrenim navodima ogorenog roditelja koji nije bio ni skrbnik. Odonda
i Laurie je morala priznati da je Kevin bio uglavnom zasluan za promjenu
mapletonska je policija s Krivcima poela postupati mnogo manje
konfrontacijski, te se trudila upoljavati diplomaciju a ne silu u trenutcima
izbijanja neminovnih sukoba i kriza. No sjeanje na pucnjavu svejedno je
ostalo svjee i bolno u Ulici ginka. Nikad nije bila ni ula da bi netko
spomenuo mogunost pomicanja barikada jer su one ionako ispunjavale i
funkciju spomenika, s nasprejanim rijeima VOLIMO TE, PHIL
VIDIMO SE U RAJU.
Dodijeljena im je bila soba na treem katu plave kue koja je bila
rezervirana za pristupnice. Laurie je inae stanovala u sivoj kui, susjednom
enskom domu, gdje je u prostoriji prosjene veliine bilo smjeteno po est ili
sedam ena koje su sve spavale u vreama na golom podu. Ondje se svake
veeri odigravao sumoran pidama party samo za odrasle bez hihotanja ili
aputanja, samo s mnogo kaljucanja, prenja, hrkanja i stenjanja, sa
zvukovima i mirisima previe napetih tijela naguranih u premalu prostoriju.
Plava je kua u usporedbi sa sivom bila vrlo civilizirana, gotovo luksuzna;
njih su dvije bile same u prostoriji namijenjenoj djeci, svaka je imala svoj
krevet, zidovi su bili blijedozeleni, a na podu je bio prostrt meki sag be boje,
ugodan pod bosim nogama i, najbolje od svega, kupaonica je bila odmah preko
puta. Mali godinji odmor, pomislila je Laurie. Svukla se dok se Meg tuirala,
prljavu je odjeu zamijenila prostranom spavaicom Krivaca runim ali
udobnim komadom odjee saivenim od stare plahte i kleknula kako bi se
pomolila. Nije se urila, pozornost upravljajui na svoju djecu, prelazei zatim
po popisu na Kevina, svoju majku, brata i sestru, prijatelje i bive susjede,
pokuavajui ih sve zamisliti odjevene u bijelo i okupane zlatnom svjetlou
oprosta, kao to su je nauili. Bio je pravi luksuz tako se moi moliti, u praznoj
sobi bez ometanja. Znala je da Bogu nije vano klei li ili stoji na glavi, no bolje
se osjeala inei to na ispravan nain, iste glave i panje potpuno usmjerene
na molitvu.
Hvala ti to si nam doveo Meg, molila se. Daj njoj snage, a meni mudrosti
da je povedem u pravom smjeru.
Nono je promatranje prolo poprilino dobro, pomislila je. Izgubile su
Gricea, te nisu susrele nikoga ije su dosjee pregledale, no u sreditu grada su
vidjele dosta akcije, slijedei ljude iz barova i restorana prema njihovim
automobilima i pratei kui tri tinejderice koje su veselo avrljale o dekima
i koli, kao da Laurie i Meg nisu ni bile ondje. Dogodio im se samo jedan
neugodan susret, s dvojicom dvadesetogodinjih kretena ispred bara Extra
Inning. Nije bilo strano, samo uobiajene uvrede i grub seksualni poziv
pijanijeg od dvojice, naoitog mladia bahatog osmijeha koji je bio zagrlio Meg
kao da mu je djevojka. (Ja u pojebati zgodnu, rekao je prijatelju. A ti si
uzmi bakicu.) No ak je i to bila korisna lekcija za Meg, mali uvod u ivot
Promatraice. Prije ili poslije e je netko udariti, pljunuti na nju ili joj uiniti
neto jo gore, a ona e morati istrpjeti zlostavljanje ne bunei se i ne
pokuavajui se obraniti.
Meg je izala iz kupaonice srameljivo se smijeei, ruiasta lica i tijela
izgubljenog u spavaici koja je nalikovala atoru. Bilo je gotovo okrutno,
pomislila je Laurie, ogrnuti divnu mladu enu takvom dosadnom i
bezoblinom krpom, kao da njezina ljepota nema to traiti na ovom svijetu.
Sa mnom je drugaije, rekla je sama sebi. Meni je dovoljno dobro i kad sam
skrivena.
Voda je u kupaonici jo uvijek bila topla, rasko koju je prestala uzimati
zdravo za gotovo. U sivoj je kui kronino nedostajalo tople vode bilo je
neizbjeno, budui da je ondje stanovalo toliko ljudi no propisi su svejedno
nalagali da se moraju tuirati dvaput dnevno. Dugo je ostala pod tuem, sve
dok zrak nije ispunila gusta para, to nije predstavljalo nikakav problem
budui da su Krivci branili ogledala. Jo uvijek joj je bilo neobino prati zube
ispred praznog zida, koristiti kredastu pastu za zube bez ikakve marke i
ugavu manualnu etkicu za zube. Veinu je restrikcija u vezi higijene
prihvatila bez pogovora bilo je lako razumjeti zato bi parfemi, regeneratori
i kreme protiv bora mogli biti shvaeni kao ekstravagantni no nikako se nije
mogla pomiriti s gubitkom elektrine etkice za zube. Tjednima je za njom
alila prije nego to je uspjela shvatiti da joj nedostaje neto vie od osjeaja
iste usne upljine nedostajao joj je brak, sve one godine nepromiljene sree
kod kue, dugi, prenatrpani dani koji bi kulminirali s njom i Kevinom ispred
dvostrukih umivaonika, dok su im tapii na baterije zujali u rukama, a usta
im se punila pjenom s okusom mentola. No s tim je bilo svreno. Sad je bila
sama u tiini, a ruka joj se uporno pomicala ispred lica, nitko se nije smijeio
u ogledalo, niti se itko smijeio iz njega.

....................

Za vrijeme razdoblja obuke zavjet tiine nije bio apsolutan. U kratkom

meurazdoblju nakon to su se pogasila svjetla obino ne duljem od
petnaestak minuta bilo je doputeno slobodno razgovarati, verbalizirati
strahove i postaviti bilo kakvo pitanje koje je toga dana ostalo neodgovoreno.
Takvo je rastereenje uvedeno tek nedavno, a zamiljeno je da funkcionira kao
svojevrstan ispuni ventil, kao nain na koji bi prelazak na utnju trebao
postati neto manje grub i zastrauju. Prema prezentaciji koju je Laurie
nedavno pogledala bila je lanica Odbora za novaenje i zadravanje stopa
odustajanja meu pristupnicima pala je za gotovo treinu otkad je usvojena
ova nova strategija, to je bio i jedan od glavnih razloga prenapuenosti naselja.
I, kako si? upitala je Laurie, tek toliko da zapone razgovor. Vlastiti joj
je glas zvuao neobino, poput hravog graktanja u tami.
Dobro, valjda, odgovorila je Meg.
Samo dobro?
Ne znam. Teko je samo tako ostaviti sve. Jo uvijek ne vjerujem da sam
to uinila.
 Izgledala si malo nervozno u Safewayu.
Bojala sam se da u sresti nekoga poznatog.
Svog zarunika?
Da, ali ne samo Garyja. Bilo koga od svojih prijatelja. Glas joj je zvuao
pomalo nesigurno, kao da se trudi zadrati hrabrost. Trebala sam se udati
ovaj vikend.
Znam. Laurie je bila proitala Megin dosje i znala je da e joj biti
potrebna posebna pozornost. To je zasigurno bilo teko.
Meg je ispustila smijean zvuk, neto izmeu hihota i stenjanja.
ini mi se kao da sanjam, rekla je. Stalno ekam kad u se probuditi.
Znam taj osjeaj, uvjerila ju je Laurie. Jo uvijek ga ponekad dobijem.
Priaj mi malo o Garyju. Kakav je on?
Sjajan, rekla je Meg. Strano sladak. Ima iroka ramena. Plavu kosu.
Slatku rupicu na bradi. Stalno sam ga u nju ljubila.
ime se bavi?
Financijski je analitiar. Magistrirao je prolog proljea.
Opa. Zvui impresivno.
I jest impresivan. Rekla je to s uvjerenjem, kao da nije moglo biti ni
govora o suprotnome. Sjajan je tip. Pametan, zgodan, jako zabavan. Voli
putovati, ide u teretanu svaki dan. Moje ga prijateljice zovu gospodin
Savreni.
Gdje ste se upoznali?
U srednjoj koli. Igrao je koarku. I moj je brat bio u momadi, pa sam
ja ila na dosta utakmica. Gary je bio etvrti srednje, a ja drugi. Nisam mislila
ni da zna da postojim. A onda mi je, jednog dana, samo priao i rekao, Hej,
Chrisova sestro. Hoe li sa mnom u kino? Moe li vjerovati? Nije mi znao ni
ime, a pozvao me na spoj.
I ti si pristala.
ali se? Osjeala sam se kao da sam dobila na lotu.
Odmah ste se zbliili?
 Totalno. Kad me prvi put poljubio, pomislila sam, Ovo je deko za kojeg
u se udati.
Dosta vam je dugo trebalo. To je sigurno bilo prije koliko, osam ili devet
godina?
Bili smo jo u koli, objasnila je Meg. Zaruili smo se kad sam ja
maturirala, no onda smo morali odgoditi vjenanje. Zbog onoga to se
dogodilo.
Izgubila si majku.
Ne samo nju. Jedan od Garyjevih roaka, i on je... dvije djevojke koje
sam poznavala na faksu, ef mog oca, tip s kojim je Gary prije radio. Gomila
ljudi. Sjea se kako je bilo.
Sjeam.
Jednostavno se nije inilo ispravno, oeniti se bez moje majke. Bile smo
jako bliske i ona je bila tako uzbuena kad sam joj pokazala prsten. Trebala
sam nositi njezinu vjenanicu i sve.
I Garyju je bilo u redu odgoditi vjenanje?
Skroz. Kao to rekoh, stvarno je sjajan tip.
I tako ste odabrali novi datum?
Nismo odmah. Nismo ni razgovarali o tome dvije godine. A onda smo
samo odluili uiniti to.
I taj ti se put inilo da si spremna?
Ne znam. Valjda sam konano bila prihvatila injenicu da se moja
majka vie nee vratiti. Da se nitko nee vratiti. A i Gary je postajao nestrpljiv.
Stalno mi je govorio da mu je vie dosta konstantne tuge. Rekao je da bi moja
mama eljela da se oenimo i da osnujemo obitelj. Rekao je da bi ona htjela da
mi budemo sretni.
to si ti mislila?
Da je u pravu. I meni je vie bilo dosta konstantne tuge.
I to se dogodilo?
 Meg nekoliko trenutaka nije prozborila ni rije. Laurie ju je gotovo
mogla uti kako razmilja u mraku, kako pokuava formulirati odgovor to
jasnije mogue, kao da je mnogo o njemu ovisilo.
Sve smo bili isplanirali, zna? Iznajmili smo prostor, izabrali DJ-a,
razgovarali s ljudima za dostavu hrane. Trebala sam se veseliti, zar ne? Tiho
se nasmijala. inilo mi se kao da ni nisam ondje, kao da se sve to dogaa
nekome drugome, nekome koga ni ne poznajem. Vidi ti nje, dizajnira
pozivnice. Vidi ti nje, isprobava haljinu.
Sjeam se tog osjeaja, rekla je Laurie. Kao da si mrtva, a ni ne zna
to.
Gary se naljutio. Nije mogao shvatiti zato nisam vie uzbuena.
I kad si odluila odustati?
Neko sam vrijeme o tome razmiljala. Ali stalno sam ekala, zna,
nadala sam se da e se stvari popraviti. Krenula sam kod psihijatra, dobila
lijekove, vjebala puno jogu. Ali nita nije upalilo. Proli sam tjedan rekla
Garyju da mi treba jo jedna odgoda, ali on nije htio ni uti. Rekao je da se
moemo ili oeniti ili prekinuti. Izbor je bio moj.
I eto te ovdje.
I eto me ovdje, sloila se ona.
Drago nam je to si s nama.
Stvarno mrzim cigarete.
Naviknut e se.
Nadam se.
Ni jedna ni druga nakon toga nisu vie nita rekle. Laurie se okrenula na
bok, uivajui u mekoi posteljine, pokuavajui se prisjetiti kad je posljednji
put spavala u tako udobnom krevetu. Meg je plakala samo neko vrijeme, a
onda je utihnula.
 Uzmite sobu

NORA SE RADOVALA ODLASKU NA PLES, NE TOLIKO SAMOME DOGAAJU

koliko prilici javnog istupa kojim e svome malom svijetu dati do znanja da je
s njom sve u redu, da se oporavila od ponienja koje je uzrokovao lanak Matta
Jamisona i da joj ne treba niije saaljenje. Cijelog se dana osjeala prkosno
dobre volje, te je isprobavala najprovokativniju odjeu koju je imala u ormaru
jo uvijek joj je pristajala, neki komadi ak i bolje nego prije i vjebala
pokrete pred ogledalom, pleui prvi put u posljednje tri godine. Nije loe,
pomislila je. Nije nimalo loe. Bilo je to poput putovanja kroz vrijeme,
susretanja osobe koja je nekad bila i prepoznavanja prijateljice u njoj.
Naposljetku se odluila za pripijenu, duboko dekoltiranu sivo-crvenu
haljinu koja se vezala oko struka i koju je posljednji put odjenula na vjenanje
keri Dougova efa gdje je zaradila gomilu komplimenata, ak i od samog
Douga, majstora zadravanja stvari za sebe. Shvatila je da je haljina pravi izbor
dok ju je pokazivala sestri i primijetila izraz na Kareninu licu.
Nee valjda to obui?
Zato? Ne svia ti se?
Pa malo je... izazovna, zar ne? Ljudi bi mogli pomisliti
Briga me, rekla je Nora. Neka misle to ih je volja. Preplavio ju je
grozniav, uglavnom ugodan osjeaj iekivanja leptirii subotnje veeri
dok je sjedila u Kareninu autu, osjeaj koji je pamtila s fakulteta, iz vremena
kad se u svakoj zabavi skrivala mogunost da joj promijeni ivot. Osjeaj ju je
pratio za sve vrijeme vonje i kratke etnje preko kolskog parkiralita, da bi
je napustio pred glavnim ulazom u zgradu kad je proitala letak koji je
oglaavao ples:

MAPLETON DRUGO IME ZA ZABAVU PREDSTAVLJA:

TULUM ZA ODRASLE U STUDENOM
DJ, PLES, OSVJEENJA, NAGRADE
20:00-24:00
 U KANTINI KOLE HAWTHORNE

Mapleton drugo ime za zabavu? pomislila je i sa zgraanjem pogledala svoj

odraz u staklenim vratima. Oni se ale? Ako su se alili, inili su to na njezin
raun, na raun ene koja vie nije mlada i sprema se u veernjoj haljini ui u
kolu koju njezina djeca nikada nee biti u prilici pohaati. ao mi je, rekla im
je, kao da se skrivaju negdje u njezinu umu i prosuuju o svemu to ona ini.
Nisam o ovome dovoljno razmislila.
to je? upitala je Karen, virei joj preko ramena. Je li zakljuano?
Naravno da nije zakljuano. Nora je gurnula vrata da pokae sestri
koliko je glupo bilo to pitanje.
Nisam ni mislila da e biti, rekla je Karen nervozno.
Zato si onda pitala?
Zato to si samo stajala kao tuka, eto zato.
Zauti, pomislila je Nora dok su ulazile u glavni hodnik, jarki tunel s
ulatenim smeim podom i nizom institucijski zelenih ormaria koji su se uz
oba zida protezali unedogled. Samo zauti, molim te. Na zidu preko puta
zbornice visjela je zbirka uenikih autoportreta iznad natpisa na kojem je
pisalo: MI SMO MUSTANZI! Zabolio ju je pogled na sva ta neiskusna,
nespretno narisana lica puna nade, zaboljela ju je pomisao na sve te sretne
majke koje ih ujutro alju u kolu s ruksacima i pripremljenim uinama i
odlaze po njih poslijepodne.
Hej, duo, kako je bilo u koli?
Imaju odlian program likovne kulture, rekla je Karen, kao da roditelja
nekog budueg uenika vodi u obilazak. Dobri su i u glazbenom.
Sjajno, promrmljala je Nora. Moda se upiem.
Samo pokuavam voditi razgovor. Ne mora se odmah pjeniti.
Oprosti.
Nori je bilo jasno da se ponaa kao kuka. Bilo je to posebno nepoteno
budui da je Karen bila jedina osoba koju je u zadnji as uspjela nagovoriti da
ide s njom. Takva je bila njezina sestra Nori nije bila uvijek draga i rijetko
kada bi se s njom slagala, no znala je da uvijek moe na nju raunati. Svi ostali
koje je bila nazvala sve njezine navodno bliske prijateljice iz skupine mama
kojoj vie nije pripadala svi su je otpilili, izvlaei se na obiteljske obaveze ili
to ve i pokuavajui i nju samu odgovoriti od odlaska.
Jesi li sigurna da je to pametno, draga? Nora je mrzila kako su joj svisoka
govorile draga, kao da je dijete, kao da nije sposobna donositi vlastite odluke.
Ne bi li htjela moda jo malo priekati?
Mislile su da treba jo malo priekati da se slegne praina koju je podigao
lanak o kojem su svi u gradu vjerojatno jo uvijek brujali: SA SVIMA SE
DOBRO SLAE: TATA JUNAK U VRELOJ AFERI SA SEKSI
PREDKOLSKOM UITELJICOM. Nora ga je samo jednom proitala, u
kuhinji nakon iznenadnog posjeta Matta Jamisona, no i to je bilo dovoljno da
joj se svi uasni detalji Dougove vrue veze s Kylie Mannheim trajno ureu u
pamenje.
ak joj je i sada, dva tjedna kasnije, bilo teko prihvatiti injenicu da je
Kylie bila ljubavnica. Nora ju je jo uvijek smatrala omiljenom predkolskom
uiteljicom svoje djece, dragom djevojkom punom energije koja je tek dola s
faksa i uvijek joj se nekako inila nevina i pristojna bez obzira na probuen
jezik i tetovau koja joj se protezala od zgloba do ramena lijeve ruke i
opinjavala djecu. Bila je napisala prekrasno evaluacijsko pismo koje je Nora
neko eljela uvati zauvijek, pomno razloenu trostranu analizu Erinine prve
godine u maloj koli koja je hvalila njezine nesvakidanje drutvene vjetine,
njezin nepresuno znatieljan um i njezin neustraiv smisao za
pustolovine. Nekoliko mjeseci poslije 14. listopada, Nora je nosila pismo
svuda sa sobom kako bi ga itala kad god se htjela prisjetiti svoje keri.
Naalost, nije bilo sumnje u istinitost pastorovih optubi. Spasio je iz
smea stari, oito pokvareni Kylien laptop tip u servisu joj je bio rekao da
joj je disk otiao i svojim novosteenim vjetinama za obnavljanje podataka
iskopao pravo blago inkriminirajuih elektronikih poruka, razotkrivajuih
fotografija i okantno eksplicitnih zapisa dopisivanja izmeu naoitog oca
dvoje djece i privlane mlade nastavnice. Glasnik je ukljuivao i nekoliko
optuujuih izvadaka iz korespondencije u kojoj se otkrio Dougov dotada
skriven smisao za erotsko pismo.
 Nora je bila zgroena, ne samo neukusnim detaljima veze ni na to,
naravno, nije sumnjala nego i pastorovim oitim uitkom u njihovu
objavljivanju. Skrivala se nekoliko dana nakon to je skandal izbio i prelazila
preko svih detalja svog braka, pitajui se je li svaka minuta koju je u njemu
provela bila la.
Kad je prvi ok splasnuo, primijetila je da osjea i svojevrsno olakanje,
kao da se dijelom i rasteretila. Tri je godine alovala za suprugom koji u stvari
nije ni postojao, barem ne kako ga je ona zamiljala. Sad kad je otkrila istinu,
shvatila je da je izgubila malo manje nego to je mislila, to je bilo gotovo kao
da je joj je neto i vraeno. Ipak nije bila tragina udovica, ve samo jo jedna
ena koju je iznevjerio sebian mukarac. Bila je to manja, mnogo poznatija
uloga koju je bilo daleko lake igrati.
Spremna? upitala je Karen.
Stajale su na ulazu u kantinu i promatrale to se dogaa na zamraenom
plesnom podiju. Ondje je bila iznenaujua guva, gomila ljudi srednjih
godina, uglavnom ena koje su se ushieno, premda pomalo nespretno, gibale
uz Princea i Little Red Corvette, pokuavajui pronai put do nekih mlaih,
gipkijih verzija sebe samih.
Mislim da jesam, odgovorila je Nora.
Osjetila je kako se glave okreu kad su ule u prostor zabave, kako se
panja u cijeloj prostoriji usmjerava prema njima. Od ovoga su se prijateljice
nadale da e je zatititi, no nju uope nije bilo briga. Ako su ljudi eljeli buljiti
u nju, neka samo bulje.
Da, to sam ja, pomislila je. Najtunija ena na svijetu.
Zagazila je ravno na bojinicu, podignuvi ruke i prepustivi bokovima
da je vode. Karen je dolazila odmah iza nje, zabacujui laktovima i koljenima.
Nora nije sestru vidjela kako plee ve godinama i zaboravila je koliko je
zabavno bilo promatrati je, onako nisku i jaku, s mnogo dijelova u pokretu,
seksi na nain koji ne biste predvidjeli da je susretnete u bilo kojem drugom
kontekstu. Nagnule su se jedna prema drugoj i zapjevale: Little red Corvette,
baby youre much too fast! Nora se zavrtjela ulijevo, zatim zabacila tijelo
ponovno udesno, a duga joj je kosa zapljusnula lice. Prvi put u jako dugo
vremena ponovno se osjeala gotovo ljudski.
Igra koju su igrali zvala se Uzmite sobu. Bila je vrlo slina boci istine, samo to
je cijela skupina glasala hoe li par napustiti krug i povui se negdje nasamo.
Glasovanje je inae jednostavnoj igri na sreu ulijevalo element strategije.
Trebali ste paziti na itav niz mogunosti i svaki put kad bi se strelica zavrtjela
ponovno kalkulirati koga biste htjeli zadrati, a koga eliminirati kao
suparnika. Cilj igre osim oitoga, zabrijati s nekim tko vam se svia bio je
izbjei da ostanete jedan od dvoje posljednjih igraa u krugu jer su i oni morali
uzeti sobu na kraju, premda je Jill iz iskustva znala da bi uglavnom samo sjedili
i osjeali se kao luzeri. Na neki je nain bilo bolje kad je igrao neparan broj
igraa, bez obzira na neugodnost kad biste na kraju ostali sami, kao lonac bez
poklopca.
Aimee je protrljala ruke za sreu, nasmijeila se Nicku Lazarru on je
svim curama bio prvi izbor i prstom kvrcnula strelicu koja je dola iz igre
Twister. Strelica se zamutila, zatim usporila i zadobila ponovno svoj oblik dok
je polako prelazila po krugu, za dlaku promaivi Nicka i zaustavivi se tono
na Zoe Grantham.
Isuse, pobunila se Zoe. Bila je slatka, bujno obla djevojka sa ikama
poput Kleopatre i sonim crvenim usnama koje su ostavljale tragove na
svaijim vratovima i licima. Ne opet.
Daj, ajde, durila se Aimee. Nije tako loe.
Na rukama i nogama su dopuzale jedna do druge i poljubile se u sreditu
kruga. Nije to bilo nita posebno bez jezika, latanja, samo pristojan
poljubac na usne no Jason Waldron je poeo pljeskati i navijati kao da su se
pohvatale poput porno zvijezda.
To te ja pitam! zaurlao je, kao i uvijek kad bi prisustvovao lezbijskoj
akciji, bez obzira koliko bezvoljna bila. Ove bi kuje trebale uzeti sobu!
Nitko nije podrao prijedlog. Nick je sljedei zavrtio strelicu, no ona se
zaustavila na Dmitriju, pa je morao ii ponovno. Prema takvim su seksistikim
pravilima igrali: cure su se morale ljubiti jedna s drugom ali deki nisu, iz
razloga koji su navodno bili samorazumljivi. Jill su ti dvostruki standardi
ivcirali, ne zato to je imala neto protiv ljubljenja cura sasvim joj je to bilo
u redu, osim s Aimee, koja joj se nekako previe inila kao sestra ve zato
to je to ilo ruku pod ruku s drugom nepravdom: cure su se mogle ljubiti, ali
nikad nisu smjele uzeti sobu, budui da bi to dvojicu tipova liilo enskih
partnerica i poremetilo heteroseksualnu simetriju igre. Jill je nekoliko puta
pokuala navesti ostale da razmisle o tom pravilu, no nitko je nije podrao, ak
ni Jeannie Chun, kojoj bi promjena najoitije pogodovala.
Kad je drugi put zavrtio strelicu, Nick je dobio Zoe, i poeli su se ljubiti
dovoljno entuzijastino da je Max Connolly predloio da uzmu sobu. Jeannie
je podrala prijedlog, no svi su ostali glasali protiv Jill i Aimee jer su htjele
da Nick ostane u igri, Dmitri jer mu se sviala Zoe, a Jason jer je bio Nickov
sluga i nikada nije glasao za to da Nick uzme sobu s bilo kim osim s Aimee.
U tome je ovih dana bio problem nije bilo dovoljno igraa i sva je
spontanost isparila. Jo ljetos je znalo biti ludo; nekih je veeri bilo po
tridesetak ljudi u krugu igrali bi u dvoritu kod Marka Sollersa a veina
od njih se nije ni poznavala. Glasovanje je bilo buno i nepredvidljivo; sobu ste
mogli dobiti kako za mlitav poljubac, tako i za strastven. Prvi put kad je igrala,
Jill je zavrila s tipom s faksa za kojeg se ispostavilo da je dobar prijatelj njezina
brata. Malo su brijali, no onda su odustali i dugo razgovarali o Tomu, a taj ju
je razgovor nauio vie o vlastitu bratu nego sve one godine koje je provela
ivei s njim pod istim krovom. Drugi je put dobila sobu s Nickom, kojeg je
znala iz kole ali s kojim nikada nije bila razgovarala. Bio je prekrasan, tih
deko tamnih oiju, ravne kose i budna pogleda i s njim se osjeala predivno,
potpuno sigurna da joj je mjesto u njegovu zagrljaju.
Igra je u rujnu postala manja i dosadnija, kad su se studenti vratili na
fakseve, i nastavila se smanjivati cijele jeseni dok im se broj sputao na bijednih
osam temeljnih igraa, a svaki bi se put odvijala manje-vie isto: Aimee bi
otila s Nickom, Jill i Zoe bi se izborile za Maxa i Dmitrija, a Jeannie i Jason
bi izvisili jedno s drugim. Jill nije vie znala zato se jo uvijek trude igra joj
se uglavnom inila poput loe navike, poput rituala koji je nadivio svoju
korist, no uvijek ju je pratila slabana nada da bi se grupna dinamika mogla
promijeniti tako da se ona ponovno nae sama s Nickom i uspije ga podsjetiti
koliko si njihova tijela i umovi savreno odgovaraju.
No tome, naalost, te veeri nije bilo sueno. Dobila ga je u etvrtom
okretanju strelice, osjetila poznati nalet uzbuenja kad se njegovo lice
okrenulo prema njezinu i jednako tako poznato razoaranje kad su se
poljubili. Nije se ak ni pretvarao da ga zanima, usne su mu bile suhe i jedva
razmaknute, jezik tvrdoglavo nepomian u odgovoru na njezine eznutljive,
radoznale poticaje. Nastup je bio toliko letargian puno manje strastven
nego kad je ljubio Zoe; Jill vie nije bila ni na drugom mjestu! da se nitko
nije ni trudio rei im da uzmu sobu. Kad je zavrio, obrisao je usta, mlitavo
kimnuo i promrmljao, Hvala, bilo je super, to je bilo samo iz pristojnosti.
Kao da su se rukovali ili mahnuli jedno drugome sa suprotnih strana ulice.
Zapitala se jesu li ljetos stvarno bili zabrijali, je li onih sjajnih sat i pol
provedenih u krevetu Markovih roditelja bilo samo plod njezine mate, lo
sluaj nadobudnosti.
No nije posteljina je bila hladna i bijela, s malim plavim cvjetovima,
tako njenima i nevinima, a Nick se stvarno bio uivio. Jedino to se odonda
promijenilo bilo je da se on zaljubio u Aimee, kao to se svaki deko
naposljetku zaljubi u nju. Vidjelo se to u nainu na koji mu je lice zasjalo kad
je strelica konano pokazala prema njoj i u njegovom polaganom, ozbiljnom
poljupcu koji joj je udijelio kao da su sami u prostoriji, kao da ono to dijele
uope nije dio igre. Aimee mu nije uspjela jednako iskreno odgovoriti bilo
je neega neizbjeno teatralnog u nainu na koji se spustila na pod, povukla ga
na sebe i izvila lea da bi se svojom zdjelicom otrljala o njegovu no
kombinacija dvaju stilova imala je moan utjecaj na suce. Kad je Jason
predloio da uzmu sobu, Zoe ga je podrala i svi su jednoglasno prihvatili
prijedlog, bez ijednog suzdranog.

Barijera koja je Noru odvajala od ljudi oko nje stanjila se i omekala dok je
plesala; druge se osobe nisu inile toliko udaljenima ili neobinima kao to bi
esto bile dok bi prolazila pokraj njih u trgovini ili na biciklistikoj stazi. Kad
bi se sudarili s njom na plesnom podiju kontakt nije bio nametljiv ili neugodan.
Ako joj se netko nasmijeio, uzvratila bi mu osmijeh i veinu joj se vremena to
inilo dobro, kao neto to njezino lice i treba initi.
Nakon pola sata se odluila malo odmoriti i krenula prema stolu s
osvjeenjima gdje si je u plastinu au ulila bijelog vina koje je ispila u dva
duga gutljaja. Bilo je mlako i malo preslatko, ali pomislila je da bi moglo biti u
redu s ledom i malo mineralne vode.
 Oprostite, gospoo Durst?
Nora se okrenula prema glasu, koji je bio tih i jezivo poznat. Na dugi,
bezizraajni trenutak imala je osjeaj da je izgubila mo razmiljanja i
govorenja.
Oprostite to gnjavim, rekla je Kylie. Oiala se djeaki kratko i slatko
joj je pristajalo, u simpatinom proturjeju sa svom onom hipsterskom tintom
na njezinoj ruci, koja je Dougu navodno bila toliko privlana. Oboavam tvoje
tetovae, napisao joj je u jednoj od poruka koje je pastor Jamison objavio u
svom glasniku. Pitao sam enu da se tetovira, ali nee :(. Bi li mogle malo
porazgovarati?
Nora je nastavila utjeti. Ludost je bila da je bila zamiljala verziju tog
trenutka tako zorno da ga je znala napamet. Nakon to je saznala za Dougovu
avanturu, prvih je nekoliko dana u toliko navrata i s toliko detalja matala
kako upada u vrti dok djeca spavaju i kako snano oamari Kylie dok ostali
nastavnici i djeca gledaju.
Kuko, rekla bi joj ozbiljno, kao da je to Kylieno pravo ime.
(Eksperimentirala je i s drugim scenarijem u kojem bi rije zavritala poput
kletve, no to je bilo previe melodramatino, ni priblino zadovoljavajue.) Ti
si jedna odvratna osoba.
Zatim bi oamarila i drugi obraz njezina prevarantskog lica, a zvuk
udarca odjeknuo bi poput pucnja u zamraenoj prostoriji za igru. Poslije joj je
planirala rei jo gomilu stvari, no poanta nije bila u rijeima. Bila je u
pljuskama.
Sasvim razumijem ako ne elite, nastavila je Kylie. Znam da je ovo
neugodno.
Nora je zurila u nju, prisjeajui se kako je dobar katartian, ak i
pravedan osjeaj bio suprotstaviti joj se u tim zamiljajima, kao da kroz nju
djeluje boanska pravda. No sada je razumjela da je eljela kazniti neku
izmiljenu Kylie, ljepu i samouvjereniju enu od one koja je stajala pred njom.
Prava je Kylie izgledala preuzbueno i pokajniki da bi je oamarila. inila se
i mnogo niom nego to ju je Nora pamtila, moda zato to nije stajala u moru
djeice.
 Gospoo Durst? Kylie je zabrinuto zakiljila u Noru. Jeste li dobro,
gospoo Durst?
Zato me stalno tako zove?
Ne znam. Kylie se zagledala u svoje retro tenisice od bruene koe. U
uskim trapericama i maloj pripijenoj majici i ona je bila crna, s bijelim
usklinikom otisnutim izmeu njezinih, kako ih je Doug nazvao, malih cica
navijaice izgledala je kao da joj je mjesto u podzemnom pokerskom klubu,
a ne u kolskoj kantini. Mislim da vas vie nemam pravo oslovljavati
imenom.
Kako obzirno.
ao mi je. Kylieno je lice postalo jo za nijansu ruiastije. Samo vas
nisam oekivala ovdje sresti. Jo nikada niste bili na ovim plesnjacima.
Ne izlazim puno, objasnila je Nora.
Kylie se pokuala oprezno nasmijeiti. Lice joj je bilo malo punije nego
prije, malo obinije. Nismo vie toliko mladi, ha? pomislila je Nora.
Stvarno dobro pleete, rekla joj je Kylie. Izgledali ste kao da se
zabavljate tamo.
Ja ivim za zabavu, rekla je Nora. Osjetila je kako ih ljudi iz daljine
promatraju, privueni dramatinou trenutka. A ti? Uiva?
Tek sam dola.
Ima puno starijih tipova, istaknula je Nora. Moda ak i oenjenih.
Kylie je kimnula, kao da cijeni podbadanje.
Zasluujem to, rekla je. I samo sam vam htjela rei koliko mi je ao
zbog svega to se dogodilo. Vjerujte mi, nemate pojma koliko sam se uasno
osjeala...
Nastavila je govoriti, no jedino o emu je Nora uspjela razmiljati bio je
srebrni nakit usred njezina jezika, bezlian metalni biser koji bi svako toliko
ugledala kad bi Kylie otvorila usta malo vie nego obino. To je bila jo jedna
od Dougovih omiljenih stvari, predmet elektronike rapsodije koju Nora
nikako nije mogla izbrisati iz misli:
 Kako dobro pui!!! etiri jebene zvjezdice! Najbolje ikad. Oboavam kako ga
polako i seksi lie svojim arobnim jezikom i oboavam koliko i ti to
oboava. to si ono bila rekla bolje je od sladoleda? Moram prestati svrit
u dok samo razmiljam o tvojim vruim usnama. Strast, puse i sladoled,
D.

Najbolje ikad. Ta ju je reenica dotukla, inila joj se kao vea uvreda nego sam
seks. U dvanaest godina koje su ona i Doug proveli zajedno, popuila mu je
jako mnogo puta i on se u to vrijeme inio sasvim sretan. Moda ak i malo
presretan, poelo joj se initi, malo previe povlaten. Nekoliko se puta bila
poalila na nain na koji bi joj samo gurnuo glavu prema svom meunoju
bez rijei, bez njenosti, samo preutna naredba a on bi se svojski trudio
izgledati kao da je paljivo slua i obeati da e ubudue biti paljiviji. I bio bi,
barem neko vrijeme, dok ne bi prestao biti. Pred kraj je dolo do toga da joj se
cijeli in doimao nekako zatrovan i vie nije znala ini li to zato to sama eli
ili zato to on to od nje oekuje. Kylie je oito znala bolje suraivati.
Htjela sam vas nazvati, govorila je, ali onda sam samo, ne znam, nakon
svega to se dogodilo
Zaustavila se usred reenice, razrogaivi oi kad je spazila Karen koja
se ratoborno urila prema njima da spasi svoju mlau seku. Zatitniki je stala
ispred Nore i unijela se Kylie u lice.
to je s tobom? zahtijevala je, a glas joj je bio potpuno ozlojeen. Jesi
li ti luda?
U redu je, promrmljala je Nora i poloila ruku na sestrinu da je obuzda.
Ne, nije u redu, rekla je Karen, ne miui pogled s Kylie. udi me to
uope ima obraza pojaviti se ovdje. Nakon svega to si uinila...
Kylie se nagnula na stranu, pokuavajui ponovno uhvatiti Norin
pogled.
ao mi je, rekla je. Mislim da je bolje da odem.
Dobra ideja, rekla joj je Karen. Nisi trebala ni dolaziti.
Nora je stajala pokraj sestre i promatrala, kao i manje-vie svi prisutni na
plesu, kako se Kylie okrenula i krenula na dugaak put srama prema izlazu iz
kantine. Ramena je povukla unatrag i uzdignula bradu, nastojei uspravnim
dranjem kompenzirati injenicu da vie nije dobrodola.

Pravila nisu nalagala da se par i poseksa nakon to se nau iza zatvorenih

vrata, ali oba su se igraa morala svui u donje rublje. Jill i Max su poznavali
proceduru i poeli se svlaiti im su uli u sobu s ruiastim zidovima koja je
pripadala Dmitrijevoj mlaoj sestri.
Opet ti, rekao je, bacivi se na krevet u kariranim boksericama koje je
Jill ve nekoliko puta vidjela.
Aha. Jill je bila uvjerena da su i njemu bile jednako poznate njezine crne
gaice i be grudnjak. Imamo Beskrajni dan.
to sad. On je izvukao grumen praine iz pupka i bacio ga na pod.
Moglo je biti i gore, jelda?
Definitivno. Uspela se pokraj njega na krevet i bokom ga odgurnula
prema zidu. Moglo je biti totalno gore.
Nije to govorila samo iz pristojnosti. Max je bio drag, pametan deko i
uvijek bi joj laknulo kad bi se nala nasamo s njim. Bilo je lako s njim
razgovarati i davno su bili shvatili da si ne odgovaraju kao seksualni partneri,
pa po tom pitanju nije bilo nikakvog pritiska. S Dmitrijem, koji je bio zgodniji
od Maxa i zainteresiraniji za seks, je bilo kompliciranije jer bi joj uvijek na
razliite naine davao do znanja da bi radije bio s Aimee ili Zoe. Ponekad bi
zabrijali, no to bi je uvijek malo rastuilo na kraju. Prava je katastrofa bila kad
bi je zapao Jason, no to se gotovo nikada nije dogaalo. Nije shvaala kako ga
Jeannie uspijeva podnijeti. Moda su samo gledali pornie s curama na
internetu.
Max je gurne u ruku. Jel ti hladno?
Malo.
On je rasklopio poplun koji je bio sloen u dnu kreveta i prekrio ih oboje.
Jel ovako bolje?
Je, hvala.
Potapala ga je po bedru, a zatim se okrenula na bok kako bi ugasila
svjetiljku jer su oboje voljeli leati u mraku. Ponekad se inilo kao da su
odavno oenjeni, kao njezini roditelji nekada. Sjeala se kako je znala otii u
njihovu sobu poeljeti im laku no, a njih dvoje bi izgledali kao da im je tako
udobno i ugodno onako u pidamama, s naoalama za itanje na nosevima. U
posljednje joj se vrijeme otac inio kao da je pomalo izgubljen ondje gore, kao
da mu je krevet izgubio ravnoteu, te bi se mogao prevrnuti. Pretpostavljala je
da zato i toliko esto spava na kauu.
Jesi li ti imala Colemana iz biologije? upitao ju je Max.
Ne, ja imam Guptu.
Coleman je bio ba dobar. Mislim da ga nisu trebali otpustiti.
Rekao je neke prilino gadne stvari.
Znam. Nije da branim ono to je rekao.
Nekoliko tjedana ranije, profesor Coleman je na jednom od satova rekao
da je Iznenadni odlazak bio prirodni fenomen, neka vrsta globalne autoimune
reakcije kojom se zemlja bori protiv pobjenjele infekcije ljudi. Mi smo krivi,
bio je rekao. Mi smo problem. Zbog nas je planet bolestan. Nekoliko je uenika
to uzrujalo jedan od njih je izgubio majku 14. listopada i neki od roditelja
su se slubeno poalili. Ba proli tjedan kolski je odbor najavio da je profesor
Coleman pristao otii u prijevremenu mirovinu.
Ne znam, rekao je Max. Stvarno ne mislim da je ono to je rekao toliko
ludo.
Bio je grub, podsjetila ga je Jill. Rekao je da su ljudi koji su nestali
otpaci. Obiteljima se to nije svidjelo.
Puno ljudi govori suprotno, istaknuo je Max. Kau da smo mi ostali
otpaci.
I to je sranje.
Neko su vrijeme utjeli. Jill se osjeala ugodno omamljeno nije bila
pospana, samo oputena. Dobar je osjeaj bio leati u mraku, pod poplunom,
s toplim tijelom pokraj sebe.
Jill? proaptao je Max.
Hmm?
Ti smeta da si izdrkam?
 Ne, rekla mu je. Samo ti daj.

....................

Kylie je bila stigla sve do zbornice kad ju je Nora uspjela sustii. Hodnik je bio
prazan, a neonske svjetiljke opresivno jarke; Kylieno je lice bilo mokro od
suza. Zateena, Nora je odvratila pogled i usmjerila ga na zbunjujuu mrlju
du njezine ruke, raznobojnu eksploziju trsja, lia, mjehuria i cvijea koja je
zasigurno boljela kao sam vrag dok je nastajala.
Zar nema kaput?
Kylie je mrcnula i obrisala oi. U autu mi je.
Mogu li te pitati neto? Norin je glas bio neobino smiren, usprkos
uzbuenju koje je osjeala iznutra. Je li me planirao ostaviti? Kylie je
zavrtjela glavom. Na poetku sam mislila da bi mogao, ali to su bila samo
nadanja.
Kako to misli?
Ne znam. Nakon prvih nekoliko puta, prestali smo priati o tome.
Jednostavno je to silo s dnevnog reda.
I tebi je to bilo u redu?
Ne ba. Kylie se pokuala nasmijeiti, no nije izgledala nimalo sretnije.
Jednostavno nisam razmiljala svojom glavom. Mislim, znam da mi je bolje
ne spetljati se s oenjenim tipom. I ja to svejedno uinim. to mi je bilo?
Nora je pretpostavila da je pitanje bilo retoriko. U svakom sluaju,
Kylie e o tome trebati razmisliti sama.
Ba me zanima, rekla je. Kako je sve poelo?
Jednostavno se dogodilo. Kylie je slegnula ramenima, kao da joj je cijela
afera i dalje sasvim misteriozna. Mislim, malo bi flertovali ujutro, znate, kad
bi doveo Erin. Ja bih mu pohvalila kravatu, on bi mene zadirkivao da izgledam
umorno, pitao me to sam sino radila. Ali veina oeva
I kad je postalo...?
Kylie je oklijevala. Sigurno elite sluati o tome?
 Nora je ula glazbu koja je dopirala iz kantine Burning Down the
House, pjesma koju je oduvijek voljela no zvuala je razvodnjeno i udaljeno,
kao da izvire iz prolosti, a ne iz prostorije na kraju hodnika. Kimnula je Kylie
da nastavi.
U redu. Kylie je izgledala nezadovoljno, kao da zna da ini pogreku.
Bilo je to na zabavi za blagdane. Vi ste odveli djecu kui, a Doug je ostao kako
bi pomogao s pospremanjem. Na kraju smo otili na pie. Jednostavno smo se
zbliili.
Nora se sjeala te zabave Erin nije spavala taj dan i veinu je veeri
provela u suzama no nije se mogla sjetiti da je Doug uope bio ondje, kamoli
kada je stigao kui ili kako se ponaao kad se vratio. Sve to je nestalo u
nepovrat.
Dugo ste to uspjeli odrati. Skoro godinu dana.
Kylie se namrtila, kao da je Nora neto pogreno izraunata. Nisam
imala takav osjeaj. Jedva smo se viali. Svratio bi jednom tjedno, na sat ili dva,
ako sam imala sree, i odmah otiao. I nisam se uope mogla aliti, zar ne?
Sama sam se u to upustila.
Ali morali ste razgovarati o budunosti. O tome to e se dogoditi.
Mislim, niste mogli samo nastaviti unedogled.
Pokuala sam, vjerujte mi. Ali on nije imao strpljenja za razgovore o
vezama. Samo bi rekao, Ne danas, Kylie. Ne mogu sad razmiljati o tome!
Nora se morala nasmijati. Zvui kao Doug.
Bio je takav frajer. Kylie je zavrtjela glavom, smijeei se razdragano
uspomeni. No zatim joj se lice smrknulo. Mislim da se sa mnom samo osjeao
kao da je ponovno zanimljiv, znate? Gospodin dosadni poslovnjak i obiteljski
ovjek, s curom poput mene. Kao da je tajni agent.
Nora je zagunala, zateena uvjerljivou te teorije. Doug je bio pomalo
hipster kad ga je upoznala na faksu pisao je glazbene kritike za sveuilini
list, putao neurednu bradicu i igrao ultimate frisbee no tu je verziju sebe
odbacio im je krenuo na ekonomiju. Dogodilo se to tako iznenada i
nepovratno da je Nora provela cijeli prvi semestar pitajui se kamo je frajer s
kojim je spavala nestao. uj, rekao joj je, ako se misli prodati, barem budi hrabar
da to prizna. No moda mu je stara verzija sebe nedostajala vie nego to je
pokazivao.
Sviao mu se moj ugavi stan, nastavila je Kylie. Imam taj jednosobni
stani u Rankinu, iza bolnice? Pomalo je rupa, ali su mi dodijali vie ludi
cimeri, znate? Uglavnom, sve je u jednoj sobi, s kauem na razvlaenje i malim
stolom i dvije stolice koje sam nala u smeu. U totalnom je neredu. Dougu je
to bilo presmijeno. I moj auto mu je bio smijean. Star je, ono, dvanaest
godina.
Znao je ponekad biti snob u vezi takvih stvari.
Nije bio zloest. Vie iznenaen to ja uspijevam ivjeti na taj nain.
Kao da imam nekog izbora, ne? Mislim, vaa je kua prekrasna, sigurno je
mislio da svi... Glas joj se pogubio kad je sa zakanjenjem shvatila kakvu je
pogreku uinila.
Bila si u mojoj kui?
Samo jednom, Kylie ju je stala uvjeravati. Za vrijeme proljetnih
praznika? Vi ste djecu odveli svojim roditeljima, a Doug je ostao raditi od
kue?
O, Boe. To se putovanje bilo pretvorilo u omanju katastrofu. Ona i
djeca su zapeli u brutalnoj guvi na cesti Garden State Parkway i morala se
zaustaviti kako bi Jeremy obavio nudu u zaustavnoj traci. Samo je stajala
ondje i drala ga za ruku, zurei u nebo dok je on obavljao svoje, a spora rijeka
automobila protjecala je sporije nego to ovjek hoda. Kad im se Doug tog
vikenda pridruio, inio se neobino vedar i mnogo pristojniji prema njezinim
roditeljima nego inae. Jesi li spavala ondje? U naem krevetu?
Kylie je izgledala posramljeno. ao mi je. Nisam to smjela uiniti.
U redu je. Nora je blago slegnula ramenima, kao da je nita vie ne
moe povrijediti. Ponekad se ak tako i osjeala. Ne znam ni zato te sve to
ispitujem. Kao da je ita od toga vie uope vano.
Naravno da je vano.
Ba i nije. Mislim, ionako me na kraju ostavio. Ostavio nas je obje.
Ali ne namjerno, rekla je Kylie. inilo se da joj je drago to je ukljuena.
 Obje su se okrenule u isto vrijeme, iznenaene uurbanim topotom nogu
u inae tihom hodniku. Nora je znala da je to Karen i prije nego to ju je
uspjela ugledati kako skree za ugao kao da kasni na sat.
Dobro sam, rekla je Nora i podigla ruku poput prometnog policajca.
Karen se zaustavila. Pogled joj oprezno prijee s Nore na Kylie, pa
ponovno na Noru.
Sigurno?
Samo razgovaramo.
Zaboravi na nju, rekla je Karen. Vrati se na ples.
Daj mi samo minutu, dobro?
Karen je podigla obje ruke, kao u gesti svetake predaje. Zatim je
slegnula ramenima, poruujui joj kako hoe i krenula natrag prema
kantini, dok su joj potpetice odzvanjale u prijekornom ritmu. Kylie je ekala
da zvuk utihne.
elite li jo neto znati? Nekako osjeam olakanje to vam sve ovo
mogu rei.
Nora je shvaala na to misli. Koliko god da je bilo uznemirujue saznati
detalje Dougove afere, djelovalo je pomalo i terapeutski, kao da joj je vraen
komadi prolosti koji je bila izgubila.
Samo jo jednu stvar. Je li ikad priao o meni?
Kylie je zakolutala oima. Samo cijelo vrijeme.
Stvarno?
Da. Uvijek je govorio da vas voli.
ali se. Nora nije uspjela sakriti sumnju. Meni bi to jedva ikad rekao.
ak i kad bih mu ja prva rekla da ga volim.
Bilo je to poput nekog rituala. Odmah poslije seksa bi se uozbiljio i
rekao, Ovo nije zato to ja ne volim Noru. Izgovorila je te rijei dubokim,
muevnim glasom, nimalo nalik Dougovome. Ponekad bih i ja to rekla
zajedno s njim. Ovo nije zato to ja ne volim Noru.
Opa. Mora da si me mrzila.
Nisam vas mrzila, rekla je Kylie. Samo sam bila ljubomorna.
 Ljubomorna? Nora se pokuala nasmijati, no glas joj je zamro u grlu.
Dugo je bilo prolo od vremena dok je jo mogla zamisliti da bi netko bio
ljubomoran na nju. Zato?
Vi ste imali sve, znate? Mua, kuu, tu prekrasnu djecu. Sve svoje
prijatelje i lijepu odjeu, jogu i putovanja. A ja ga nisam uspjela niti natjerati
da vas zaboravi dok je bio sa mnom u krevetu.
Nora je zatvorila oi. Doug joj je dugo bio mutan u sjeanju, no
odjednom ga je ponovno vidjela jasno. Vidjela ga je kako lei pokraj Kylie, gol
i samodopadan nakon to ju je pojebao, te je znaajno podsjea na svoje
obiteljske obveze, na svoju trajnu ljubav prema svojoj supruzi, dajui joj do
znanja da moe dobiti samo toliko i nita vie.
Nije njemu bilo stalo do mene, objasnila je Nora. Samo nije mogao
podnijeti da tebe vidi sretnu.

Sudei po nehajnom nainu na koji je sjedila naslonjena na ormarie, Kevin je

isprva pomislio da Nora Durst moda spava, ili da je pijana. No kad joj se
pribliio, primijetio je da su joj oi irom otvorene i razmjerno ivahne. ak
se uspjela i slabano nasmijeiti kad ju je upitao je li dobro.
Jesam, rekla mu je. Samo se malo odmaram.
Ja takoer, rekao je, jer mu se to inilo taktinije od istine, koja je bila
da je doao provjeriti to se s njom dogaa nakon to mu je nekoliko ljudi
priopilo da su je vidjeli poprilino rastresenu i samu u hodniku. Malo je
preglasno unutra. Da jedva uje vlastite misli.
Kimnula je kao to bi kimnuo netko tko uope ne slua sugovornika i
samo eka da on otie. Kevin joj se nije elio nametati, no isto je tako imao
osjeaj da bi joj drutvo dobro dolo.
Sjajno to si uspjela doi, rekao je. inilo se kao da se ba zabavlja.
Ono, ranije.
I jesam. Nora je morala podignuti glavu pod, kako se inilo,
neudobnim kutom kako bi ga pogledala u oi. Ranije.
 Osjeao se nelagodno nadvijajui se nad njom na taj nain, osobito stoga
to mu je to prualo, kako mu se inilo, nepravedan pogled na njezin dekolte.
Bez pitanja se spustio na pod pokraj nje i pruio ruku.
Ja sam Kevin.
Gradonaelnik, rekla je.
Tako je. Upoznali smo se na paradi.
Spremao se ve povui ruku kad ju je ona primila i stisnula, potedjevi
ga neugodnosti. Imala je koate prste i neobino vrst stisak.
Sjeam se.
Ono je bio sjajan govor.
Nora je okrenula glavu prema njemu kako bi ga bolje promotrila, kao da
eli provjeriti koliko je stvarno iskren. Bila je naminkana, tako da joj je
pomodrjela koa pod oima bila manje zamjetna nego inae.
Ne podsjeaj me, rekla je. Pokuavam to zaboraviti.
Kevin je kimnuo. elio je rei neto suosjeajno o lanku u glasniku
Matta Jamisona bio je to nevjerojatno nizak udarac, ak i za nekoga tko je
spao tako nisko kao Matt no pretpostavljao je da bi ona i na to htjela
zaboraviti.
Da bar nita nisam rekla, promrmljala je. Osjeala sam se kao idiot.
Nisi ti kriva.
Nisam ja kriva ni za to. Pa se svejedno osjeam grozno.
Kevin nije bio siguran to bi na to rekao. Bez razmiljanja je ispruio
noge koje su se nale paralelno s njezinima na podu, njegove tamne traperice
pokraj njezine gole koe. Simetrija ga je podsjetila na lanak koji je bio
proitao o neverbalnoj komunikaciji, kako nesvjesno zrcalimo poze ljudi koji
su nam privlani.
I, kako ti se svia DJ? upitao je.
Dobar je. Zvuala je kao da to stvarno i misli. Malo je stara kola, ali
je poprilino dobar.
Ovaj je novi. Tip koji je prije njega putao muziku je previe priao.
Imao je mikrofon i stalno bi vikao na ljude da dou na podij, i to ne na
pristojan nain. Bio bi sav, to je s vama, Mapletone? Ovo je zabava, a ne
sprovod! Znalo je postati i pomalo osobno. Hej ti, Sako-od-tvida? Die li ti
uope? Dobili smo dosta pritubi.
Da pogodim, rekla je. Ti si Sako-od-tvida?
Ne, ne. Kevin se nasmijao. To je bio samo primjer.
Sigurno? upitala je. Jer nisam te primijetila na podiju.
Htio sam plesati. Samo me svata omelo.
to to?
Tu je kao na sjednici vijea. Kamo god se okrenem, netko mi se dere na
uho o rupama ili komisiji za gradnju ili o tome da im otpad iz dvorita nije
pokupljen. Ne mogu se vie opustiti, ne kao prije.
Ona se nagnula prema naprijed i privukla koljena na prsa. Bilo je neega
djevojakog u toj pozi, u dirljivu proturjeju njezinu licu koje se inilo starije
od ostatka nje. Iznenadilo ga je kad se nasmijala, kao da joj je netko ispod koe
upalio svjetlo.
Hej, Sako-od-tvida, rekla je.
Da se razumijemo, ja ak ni ne posjedujem sako od tvida.
Trebao bi, rekla mu je. Sa zakrpama na rukavima. Kladim se da bi ti
pristajao.

Jill je dugo budna leala u mraku prije nego to je ustala i odjenula se. Meko
je poljubila Maxa na elo, no on se nije ni pomaknuo. Zaspao je im je izdrkao
i izgledao je kao da nee tako brzo ustati. Sljedei e ga put morati zamoliti da
ostavi upaljeno svjetlo kako bi mu mogla promatrati lice. Kad se nju pitalo, to
je bio najbolji dio cijele stvari, nain na koji bi se tipu lice tako strano zgrilo,
pa se zatim opustilo, kao da je upravo razrijeena neka golema misterija.
Sila je u prizemlje i iznenadila se to nikoga nije zatekla u dnevnoj sobi
koja joj se inila sablasnom i nepoznatom pri priguenoj svjetlosti televizora.
Ponovno se vrtjela ona glupa info-reklama za Miracle Spotters, ona u kojoj
je etverolana obitelj majka, otac i njihovi sin i ker etala umom s
naoalama vojnikog stila za gledanje u tami privrenima na oi. Svi su se u
isto vrijeme zaustavili, pogledali uvis i poeli zaueno upirati prstima u neto
na nebu. Priu je znala napamet: Kupite dva ureaja Miracle Spotters po naoj
niskoj cijeni i dobit ete jo dva POTPUNO BESPLATNO! Dobro ste uli,
kupite dva, jo jedan par dobivate besplatno! A kao dodatni bonus, poklanjamo
vam i komplet od etiri kuna sigurnosna obiteljska ureaja za komunikaciju BEZ
IKAKVE NAKNADE! To je poklon u vrijednosti od ezdeset dolara! Na
ekranu je djeak prestraeno uao u umi i zabrinuto govorio u svoj obiteljski
ureaj za komunikaciju koji je Jill izgledao poput jeftinog voki-tokija. Licem
mu se rairio golem osmijeh kad su mu se roditelji i sestra pojavili iz ume,
vrsto drei vlastite ureaje za komunikaciju i poletjeli mu u zagrljaj. Naruite
odmah! Zahvaljivat ete Bogu! Jill bi prije umrla nego priznala da bi ju ta
otrcana reklama svaki puta dirnula, ta radost ponovno sastavljene obitelji i sva
ta sentimentalna sranja.
Premda nitko to od nje nije traio, nekoliko je minuta provela
pospremajui po sobi dok je ekala Aimee. Znala je kako depresivno moe biti
probuditi se u neurednoj kui, kako vam to daje osjeaj da je novi dan ve star.
Naravno, Dmitrijeva je kua bila sredinjica za tulume roditelji i dvije male
sestre nisu bili doma otkad ga je Jill upoznala i nitko nije oekivao da e se
tako skoro vratiti pa mu moda ni nije toliko smetalo. Moda mu je kaos
postao normalno stanje, a red zagonetna iznimka.
Odnijela je gomilu pivskih boca u kuhinju i isprala ih vodom iz slavine.
Zatim je omotala ostatke pizze i stavila ih u hladnjak, a kutiju ugurala u kantu
za otpatke. Ba je bila zavrila sa slaganjem sua u perilicu kad se pojavila
Aimee, tupavo se smijeei, s jednom rukom ispruenom ravno ispred sebe. Iz
ruke su joj visjele gaice koje je drala izmeu palca i kaiprsta, kao da se radi
o sumnjivom otpatku koji je pokupila s ceste.
Koja sam ja drolja, rekla je.
Jill se zagledala u gaice. Bile su svijetloplave, posute utim cvjetiima.
Jesu li to moje?
Aimee je otvorila ormari ispod sudopera i ugurala gaice duboko u
kantu za otpatke.
Vjeruj mi, rekla je. Ne eli ih natrag.
Koliko god da je uivao u plesu, Kevin nikada nije bio neki plesa. Bilo je to
zbog amerikog nogometa, pomislio je kukovi i ramena bili su mu prenapeti,
malo previe uzemljeni, kao da je oekivao da bi plesai iz protivnike
momadi svaki as mogli nasrnuti na njega. Stoga bi esto zapeo ponavljajui
pokrete od kojih se osjeao kao da glumi jeftinu igraku na baterije.
Uz Noru se osjeao jo svjesniji svojih mana po tom pitanju nego inae.
Ona se gibala oputeno i graciozno, naoko nesvjesna bilo kakve razlike izmeu
svog tijela i glazbe. Nasreu, inilo se da joj nimalo ne smeta Kevinov
nedostatak vjetine. Veinu je vremena ak izgledalo kao da ni ne primjeuje
da je on ondje. Glava joj je bila pognuta, a lice djelomino skriveno zanjihanim
zastorom tamne, glatke kose, toliko njene da je izgledala gotovo tekue. U
rijetkim trenutcima kad bi im se pogledi susreli, nasmijeila bi mu se slatko i
iznenaeno, kao da je potpuno bila zaboravila na njega.
DJ je putao pjesme Love Shack i Brick House i Sex Machine, a
Nora je znala veinu stihova. Ljuljala se i vrtjela i izula cipele, plesala je bosa
na drvenom podu. Veselje kojim je odisala bilo je posebno impresivno jer je
morala znati koliko je pomno promatraju. Kevin je i sam to osjeao, kao da je
nenadano zalutao u grubu svjetlost reflektora. Promatranje samo po sebi nije
bilo previe nepristojno, pomislio je bilo je u njemu neega posramljenog i
bespomonog no nije prestajalo i on se osjeao sve nelagodnije u sreditu
panje. Bacio je pogled uokolo, bezazleno se smjekajui i ispriavajui se
cijeloj prostoriji zbog svoje nespretnosti.
Plesali su sedam punih pjesama zaredom, no kad ju je Kevin upitao eli
li se odmoriti njemu bi odmor zasigurno dobro doao Nora je zatresla
glavom. Lice joj je sjalo od znoja, oi zraile.
Nastavimo.
Bio je iscrpljen nakon ritminih pjesama I Will Survive i Turn the
Beat Around. Nasreu, pjesma koja je uslijedila bila je Surfer Girl, prvi
senti otkad su poeli plesati. Nastupio je trenutak nelagode za vrijeme prvih
taktova, no odgovorila je na njegov upitan pogled priavi mu i obavivi ruke
oko njegova vrata. On je upotpunio zagrljaj poloivi joj jednu ruku na rame,
a drugu na dno lea. Ona mu je poloila glavu na rame, kao da ju je izveo na
maturalnu zabavu.
 Promekoljio se i zakoraknuo unaprijed pa u stranu, udiui pomijean
miris njezina znoja i ampona. Slijedila ga je, a tijelo joj je bilo privijeno uz
njegovo dok su se kretali. Osjeao je kako joj vlana toplina tijela isijava kroz
tanku tkaninu haljine. Nora je neto promrmljala, no rijei su joj se izgubile u
njegovu ovratniku.
Oprosti, rekao je. Nisam te uo.
Podigla je glavu. Glas joj je bio mek i zanesen.
Na cesti u mojoj ulici je rupa, rekla mu je. Kad e to popraviti?
 Trei dio
..........................................................................

Sretni praznici
 Protuhe

TOM JE BIO NERVOZAN NA KOLODVORU. BILO BI MU DRAE DA SU NASTA-

vili autostopirati, da su se drali sporednih cesta, kampirali u umama, a novac
uvali za hitne sluajeve. Na taj su nain uspjeli iz San Francisca stii sve do
Denvera, no Christine je sve to dojadilo. Nikad mu to nije spomenula, no
shvaao je da misli kako je to sve nedostojno njezina poloaja, to to mora
podizati palac i pretvarati se da je zahvalna ljudima koji nisu imali pojma
kolika je ast bila igrati i najsporedniju ulogu u njezinoj prii, ljudima koji su
se ponaali kao da su oni ti koji im ine uslugu, primajui dvoje prljavih,
bosonogih klinaca u auto usred niega i vozei ih samo malo dalje niz cestu.
Bila su dva dana do Dana zahvalnosti Tom je potpuno zaboravio na
praznik koji mu je nekad bio jedan od najdraih i peroni su bili pretrpani
putnicima i prtljagom, a povrh toga i problematinim brojem policajaca i
vojnika. Christine je spazila prazno sjedalo samo jedno, usred reda i
pourila da ga zauzme. Pokuavajui suspregnuti razdraenost, Tom je
oteturao za njom, optereen prenatrpanom naprtnjaom i podsjetio se da
njezine potrebe imaju prednost.
Oslobodio se nespretnog ruksaka u njemu su bile njezine stvari kao i
njegove, ali i ator i vree za spavanje i sjeo joj pokraj nogu poput vjernog
psa, postavivi se pod kutom pod kojim je izbjegao susresti pogled skupine
vojnika koji su im sjedili tono nasuprot, svi odjeveni u pustinjske kamuflane
boje i vojnike izme. Dvojica su drijemala, trei je slao poruke s mobitela, ali
etvrti riokosi mravko zejih, ruiasto obrubljenih oiju on je
promatrao Christine tako intenzivno da se Tom jeio.
Tono se toga bio bojao. Bila je tako draesna da ju je bilo nemogue ne
gledati, ak i kad je bila odjevena u te prljave hipijevske dronjke i runo pletenu
dugaku kapu i imala veliku plavo-naranastu metu nacrtanu nasred ela.
Prolo je bilo vie od mjesec dana od Gilchrestova uhienja i pria je vie-
manje prestala biti aktualna, no njemu se inilo da je samo pitanje vremena
prije nego to neko zabadalo primijeti Christine i spoji je s odbjeglim
nevjestama.
 Vojnikov se pogled preseli na Toma. Pokuavao ga je ignorirati, no tip
je oito imao vremena napretek i nikakvog pametnijeg posla doli buljiti.
Naposljetku Tom vie nije imao izbora nego se okrenuti i susresti mu pogled.
Hej, Zmazanko, rekao je vojnik. Vez na depu koulje identificirao ga
je imenom HENNING. To ti je cura?
Prijateljica, odgovorio je nevoljko Tom.
Kako se zove?
Jennifer.
Kamo ete?
U Omahu.
Hej, ja isto. Henninga je sluajnost vidno zabavila. Dobio sam dva
tjedna odmora. Za Dan zahvalnosti doma sa svojima.
Tom mu je kimnuo najmanje to je mogao, pokuavajui mu dati do
znanja da mu nije do velikog upoznavalakog razgovora, no Henning nije
shvatio znak.
I to ete u Nebraski?
Samo smo u prolazu.
Odakle dolazite?
Iz Phoenixa, slagao je.
Pasja vruina tamo dolje, ha?
Tom je odvratio pogled, pokuavajui nagovijestiti kraj razgovora.
Henning se pravio da nije primijetio.
I to je to s takvima ko vi i tuiranjem? Alergini ste na vodu ili neto?
O, Boe, pomislio je Tom. Ne opet ovo. Kad su se odluili preruiti u
Bosonoge, mislio je da e ih dosta gnjaviti zbog droge i slobodne ljubavi, no
nije imao pojma koliko e vremena morati posvetiti temi osobne higijene.
Mi cijenimo istou, rekao mu je Tom. Jednostavno nismo njome
opsjednuti.
Vidi se. Henning je bacio pogled na Tomova prljava stopala kao da su
dokazni materijal. Ba me zanima. Koliko je najdulje da se nisi tuirao?
 Da je Tom imao ikakvog interesa za iskrenost, rekao bi mu da je rije o
sedam dana, to je bilo vrijeme koje je do tog trenutka proveo ne tuirajui se.
On i Christine su se, vjerodostojnosti radi, prestali tuirati tri dana prije nego
to su krenuli iz San Francisca, a sve vrijeme koje su proveli na putu imali su
pristup samo javnim toaletima.
Ne tie te se.
Dobro, dobro. inilo se da se Henning zabavlja. Ali odgovori mi ovo.
Kad si zadnji put promijenio gae?
Vojnik pokraj Henninga, elavi crnac koji je tipkao poruke u mobitel
kao da mu ivot ovisi o tome, je podigao pogled i pukao od smijeha. Tom nije
rekao nita. Nema dostojanstvenog naina na koji je mogue odgovoriti na
pitanje o vlastitom donjem rublju.
Daj, Zmazanko. Reci mi samo odokativno. Dobije ekstra bodove ako
je ispod tjedan dana.
Moda je gologuz, nagaao je crnac.
istoa dolazi iznutra, objasnio je Tom, ponavljajui jedan od
omiljenih slogana Bosonogih. Ono to je izvana je nevano.
Ne i meni, Henning mu je munjevito uzvratio. Ja sam taj koji mora
sjediti pokraj tebe u autobusu dvanaest sati.
Tom nije nita rekao, no znao je da tip ima pravo. Posljednjih je nekoliko
dana bio neugodno svjestan mirisa koji se irio iz njega i Christine u
zatvorenim prostorima. Svaki voza koji ih je pokupio bi odmah bar malo
otvorio prozore automobila, bez obzira koliko hladno ili kiovito bilo.
Vjerodostojnost vie nije bila problem.
ao mi je ako vas vrijeamo, rekao je, pomalo kruto.
Nemoj se ljutiti, Prljavko. Samo te zajebavam.
Prije nego to je Tom stigao odgovoriti, Christine ga je lagano nogom
udarila u lea. Ignorirao je njezin poziv, ne elei je ukljuiti u razgovor. No
onda ga je ponovno udarila, dovoljno jako da se morao okrenuti.
Umirem od gladi, rekla je i isturila bradu pokazujui prema prostoru s
restoranima. Hoe li mi donijeti komad pizze?
 ....................

Henning nije bio jedini kojem je smetala njihova prisutnost u nonom

autobusu. Voza nije izgledao presretno dok je od njih uzimao karte; nekoliko
je putnika promrmljalo pogrdne komentare dok su prolazili kroz autobus
prema praznim sjedalima u dnu.
Tom se gotovo uspijevao saaliti nad Bosonogima. Prije nego to se
poeo pretvarati da je jedan od njih, nije imao pojma koliko su omraeni u
javnosti, barem kad ste napustili San Francisco. No svaki put kad bi poalio
to on i Christine nisu odabrali neku respektabilniju krinku neto to bi im
omoguilo da se malo bolje uklope i to ne bi izazivalo toliko sveprisutnog
neprijateljstva podsjetio bi se da u slabosti dotinog preruavanja lei i
njegova snaga. to su uoljiviji bili, ljudima je bilo lake uzeti ih zdravo za
gotovo samo bi ih otpisali kao par bezazlenih protuha i ne bi dalje razmiljali
o njima.
Christine je kliznula na sjedalo do prozora u zadnjem redu, neugodno
blizu zahoda. Izgledala je zaueno kad je Tom sjeo na sjedalo preko puta.
to je bilo? Potapala je prazno sjedalo pokraj svoga. Nee mi praviti
drutvo?
Mislio sam da bi se mogli rairiti. Bit e lake malo se odmoriti.
Aha. Izgledala je razoarano. Valjda me onda vie ne voli.
Zaboravio sam ti rei, rekao je. Upoznao sam nekoga. Na internetu.
Jel zgodna?
Sve to znam je da je pristojna Ruskinja koja trai bogatog amerikog
pastuha.
Dobro da nije obratno.
Jako smijeno.
Posljednjih su se nekoliko tjedana poeli aliti na taj nain, pretvarati se
da su cura i deko, nadajui se da e alom odagnati dio seksualne napetosti
koja je nekako uvijek bila u zraku, no samo su je time pojaavali. Dovoljno mu
je to odvraalo panju dok su jo ivjeli u kui, no postalo je muno kad su se
nali na putovanju, kao cjelodnevni suputnici koji su jeli zajedno i spavali
jedno pokraj drugoga u malome atoru za dvoje. uo je Christine kako hre i
vidio je kako ui u umi, drao joj je kosu kad bi ujutro povraala, no uza svu
tu prisnost, nije mu se uspio prikrasti ni najmanji trun prijezira. Jo uvijek bi
se sav usplahirio svaki put kad bi se oeala o njega i znao je da bi sjedenje
pokraj nje dvanaest sati bilo isto besano muenje, da bi mu oi bile otvorene,
a njezino koljeno tek koji centimetar od njegovoga.
Bez obzira to mu se ukazalo mnotvo mogunosti, Tom jo uvijek nije
bio pokuao nita s njom nije ju pokuao poljubiti u atoru, niti je ak primiti
za ruku te nije ni namjeravao. Bilo joj je esnaest godina i bila je etiri
mjeseca trudna trbuh joj se tek poeo isticati i posljednje s im bi se trebala
nositi bili bi suputnikovi pokuaji zavoenja, deka koji je trebao paziti na nju.
Zadatak mu je bio jednostavan: sve to je trebao uiniti bilo je da je sigurno
doprati do Bostona, gdje su neki suosjeajni Gilchrestovi prijatelji ponudili da
e je primiti i pruiti joj hranu, dom i medicinsku njegu do roenja djeteta koje
je trebalo spasiti svijet.
Tom, naravno, nije vjerovao u sve te gluposti o udesnom djetetu. Nije
ak ni shvaao to bi spaavanje svijeta trebalo podrazumijevati. Hoe li se
ljudi koji su nestali vratiti? Ili e sve samo krenuti nabolje onima koji su za
njima ostali, hoe li posvuda biti manje tuge i brige, a pred svima svjetlija
budunost? Proroanstvo je bilo izluujue nejasno, to je dovelo do
svakakvih neosnovanih glasina i pustih nagaanja, od kojih nijedno nije
shvaao ozbiljno iz jednostavnog razloga to je njegova vjera u Gilchresta
manje-vie otila kvragu. Pomagao je Christine samo zato to mu je bila draga
i zato to se inilo da je pravi trenutak maknuti se iz San Francisca i okrenuti
novu stranicu ivota, kamo god da ga to odvede.
No svejedno, samo iz zabave si je ponekad dopustio razmatrati
nevjerojatnu mogunost da bi sve ipak mogla biti istina. Moda je Gilchrest
stvarno bio svetac, unato svim svojim manama, a dijete stvarno bilo nekakav
spasitelj. Moda sve stvarno i jest ovisilo o Christine, te stoga i o njemu.
Moda e Tom Garvey ostati zapamen tisuama godina kasnije kao ovjek
koji joj je pomogao kad joj je bilo najpotrebnije i uvijek se ponaao poput
dentlmena, ak i kad nije morao.
 To sam ja, pomislio je s mrkim zadovoljstvom. Tip koji je prste drao k
sebi.

...................

Kad su krenuli bilo je ve rano predveerje, prekasno da bi uivali u krajoliku

Stjenjaka. Autobus je bio nov i ist, imao je udobna sjedala koja su se naginjala,
filmove i besplatan internet, premda ni Tom ni Christine od toga nisu imali
nikakve koristi. ak ni zahod nije tako loe mirisao, barem ne jo.
Pokuao je gledati film Grom, crtani o psu koji zabludom vjeruje da
posjeduje arobne moi no bilo je beznadno. Izgubio je ukus za popularnu
kulturu nakon Iznenadnog odlaska i nikako ga nije uspio povratiti. Sve mu se
sada inilo nekako grozniavo i lano, kao da vam oajniki pokuava zadrati
pogled kako ne biste primijetili loe vijesti koje vam se vrte pred nosom. Vie
nije pratio ni sport, nije imao pojma tko je osvojio prvenstvo u baseballu. Sve
su momadi ionako bile skrpane, a rupe u listama popunjene igraima iz nie
lige i starcima koji su se vratili iz mirovine. Jedino to mu je nedostajalo bila je
glazba. Bilo bi sjajno da je uz sebe imao svoj metalnozeleni iPod, no njega ve
odavno nije bilo, bio je izgubljen ili ukraden negdje u Columbusu ili moda u
Ann Arboru.
Barem se Christine navodno zabavljala. Hihotala se ispred malog
ekrana, sjedei s prljavim nogama na sjedalu i koljenima vrsto privuenima
na grudima za koje je tvrdila da su postale mnogo vee nego inae, premda
Tom nije uspio primijetiti neku razliku. Iz njegovog kuta, s malom izboinom
skrivenom ispod prostranog dempera i pohabane jakne od flisa, izgledala je
poput klinke, poput nekoga tko bi se trebao brinuti o domaoj zadai i
nogometnim treninzima, a ne o bolnim bradavicama i uzimanju dovoljno
folne kiseline. Zasigurno ju je malo predugo promatrao jer se naglo okrenula,
kao da ju je glasno dozvao imenom.
to? upitala je, s pomalo obrambenim stavom. Meta na elu joj je bila
malo izblijedjela; morat e je popraviti kad stignu u Omahu.
Nita, rekao je. Samo sam zazujao.
 Siguran si?
Da, vrati se filmu.
Prilino je smijean, rekla je, a oi su joj se nabrale od zadovoljstva. Taj
je mali pas prelud.

....................

Kad je film zavrio, poeo je stampedo na zahod. Red se isprva uspjeno

pomicao, no zaustavio se nakon to se stariji gospodin sa tapom i mrgodno
odlunim izrazom lica uvukao unutra i ostao ondje. Ljudi iza njega su postali
sve vidnije mrzovoljni kako su minute prolazile, sve ee su uzdisali i
upuivali suputnike ispred sebe da pokucaju i provjere je li on jo iv unutra,
ili je li barem saznao je li Rat i mir imalo dobar.
Srea je htjela da se Henning nae drugi u redu ba za vrijeme zastoja.
Tom je pognuo glavu i pretvarao se da je zaokupljen besplatnim novinama
koje je pokupio na kolodvoru, no osjeao je vojnikov uporan pogled kako mu
prodire u samo sredite mete na elu.
Prljavko! povikao je kad je Tom napokon podigao pogled. Zvuao je
poprilino pijano. Moj davno izgubljeni prijatelju.
Bok.
Hej, deda! zareao je Henning, obraajui se zatvorenim vratima
zahoda. Vrijeme je isteklo! Okrenuo se natrag prema Tomu s povrijeenim
izrazom lica. Koji vrag uope radi unutra?
Majku prirodu se ne pouruje, podsjetio ga je Tom. inilo mu se to
kao neto to bi jedan od Bosonogih rekao.
Jebe to, odgovorio je Henning, zavrijedivi uznemireno kimanje
odobravanja od sredovjene ene koja je stajala u redu ispred njega. Brojim
do deset. Ako ne izae, razvalit u vrata.
U tom se trenutku iz zahoda zaulo putanje vode, to je proirilo val
olakanja u redu. Uslijedio je produeni, neobino napet, meuin tiine na
kraju kojega se zaulo jo jedno putanje vode. Kad su se vrata naposljetku
otvorila, izaao je sada ve slavni stari i pogledom preao preko publike.
Znojno je elo obrisao papirnatim runikom i skromno zamolio za
oprotenje.
Imao sam problemi. Protrljao je trbuh, pomalo nesigurno, kao da sve
jo nije u najboljem redu. to se tu moe.
Tom je ulovio daak jada kad je starac odepesao, a njegova zamjena ula
u zahod, tiho se oglasivi u znak protesta dok je za sobom zatvarala vrata.
I, ta ima s vama ovdje? upitao je Henning, mnogo veseliji sad kad je
zastoj popustio. Luda zabava?
Sve samo lagano, rekao mu je Tom. Pokuavamo se malo odmoriti.
Moe mislit. Henning je kimnuo, kao da shvaa alu i potapao se po
jednom od stranjih depova. Imam neto Jima Beama. Rado u podijeliti.
Nas alkohol ba i ne zanima.
Kuim. Henning je spojio palac i kaiprst i prinio ih ustima. Vi volite
biljke, ha?
Tom je mudro kimnuo. Bosonogi su itekako voljeli biljke.
Imam neto i toga, prijavio je Henning. Stat emo za par sati, pa mi se
moete pridruiti ako hoete.
Prije nego to je Tom stigao odgovoriti, zaulo se putanje vode u
zahodu.
Hvala Isusu, promrmljao je Henning.
Na izlasku iz zahoda, sredovjena se ena kiselo nasmijeila Henningu.
Izvolite, rekla mu je.
Dok je ulazio, Henning je povukao jo jedan dim iz svog zamiljenog
dointa.
Vidimo se poslije, Prljavko.

....................

Uljuljan umom velikih kotaa, Tom je utonuo u san negdje izvan Ogallale.
Probudio se neto kasnije nije imao pojma koliko je dugo drijemao na
zvuk glasova i zbrkani osjeaj uzbune. Autobus je bio u mraku, obasjan tek s
kojom svjetiljkom za itanje i ponekim zaslonom laptopa i trebalo mu je
nekoliko sekundi da se pribere. Nagonski se okrenuo kako bi provjerio to je
s Christine, no isprijeio mu se vojnik. Sjedio je tono pokraj nje, s viskijem u
ruci i govorio neto tihim, povjerljivim tonom.
Hej! Tom je povikao glasnije nego to je namjeravao i zaradio nekoliko
ozlojeenih pogleda i par uutkavanja od ostalih suputnika. to to?
Prljavko. Henning govorio tiho. Imao je blaen izraz lica. Jesmo li te
probudili?
Jennifer? Tom se nagnuo naprijed, pokuavajui pogledati Christine.
Jesi li dobro?
Dobro sam, rekla je, no Tomu se uinilo da je primijetio prijekoran ton
u njezinu glasu, koji je znao da zasluuje. Trebao joj je biti zatitnik, a eto
njega, spava na dunosti. Bog je znao koliko je vremena provela ovako
zarobljena, branei se od nasrtaja pijanog vojnika.
Nastavi spavati. Henning je ispruio ruku preko prolaza i potapao ga
po ramenu, to mu se uinilo poput roditeljskog tjeenja. Nema se zato
brinuti.
Tom je protrljao oi i pokuao razmisliti. Nije elio proturjeiti
Henningu niti izazvati bilo kakvu pomutnju. Jedina stvar koju nisu trebali bilo
je privlaenje nepotrebne panje na sebe.
uj, rekao je, najprijateljskijim, najrazumnijim tonom koji je uspio
prizvati. Ne bih htio ispasti kreten, ali stvarno je kasno, a mi se u prolih
nekoliko dana nismo ba naspavali. Bilo bi stvarno super da se samo vrati na
svoje mjesto i pusti nas da se odmorimo.
Ne, ne, pobunio se Henning. Ne radi se o tome. Samo razgovaramo.
Nije nita osobno, objasnio je Tom. Lijepo te molim.
Molim te, rekao je Henning. Samo trebam s nekim razgovarati.
Totalna mi se sranja trenutno dogaaju u ivotu.
Zvuao je iskreno i Tom se poeo pitati nije li moda pretjerano
reagirao. No nije mu se sviala cijela situacija, stranac stijenjen uz Christine,
na sjedalu kojeg se Tom tako glupavo odrekao.
U redu je, rekla mu je Christine. Ne smeta mi da Mark ostane.
 Mark, ha?
Henning je kimnuo. To mi je ime.
U redu. Kako hoete. Tom je uzdahnuo, priznavajui poraz. Ako se
ona slae, valjda se i ja slaem.
Henning mu je pruio bocu u znak pomirenja. Kvragu i sve, pomislio je
Tom. Potegnuo je kratak gutljaj i lecnuo se kad mu se alkohol zapalio u grlu.
Eto ga, rekao je Henning. Dug je put do Omahe. Mogli bismo barem
malo uivati.
Mark mi je priao o ratu, objasnila je Christine.
O ratu? Tom je zadrhtao dok mu je ok od viskija putovao tijelom.
Odjednom mu se razbistrila glava, bio je sasvim budan. O kojem ratu?
U Jemenu, rekao je. Jebeni pakao.

Christine je zadrijemala, no Tom i Henning su nastavili tiho razgovarati,

dodavajui si bocu preko prolaza.
Putujem za deset dana. Henning je zvuao kao da ni sam ne vjeruje u
to. Na dvanaest mjeseci.
Ispriao mu je da potjee iz obitelji vojnika. Njegov je otac sluio, kao i
dva strica i tetka. Henning i njegov stariji brat, Adam, sklopili su pakt da e se
unovaiti odmah poslije 14. listopada. Bio je iz malog ruralnog grada punog
krana koji su vjerovali Bibliji i onih je dana gotovo svatko koga je poznavao
bio uvjeren da je dolo do kraja vremena. Oekivali su da e na Bliskom istoku
izbiti golem rat, bitka koja je proreknuta u knjizi Otkrivenja. Protivnici nee
biti ni vie ni manje nego vojska Antikrista, slatkorjeivog voe koji e sile zla
ujediniti pod svojim stijegom i napasti Svetu zemlju.
Zasad se, meutim, nita od toga nije dogodilo. Svijet je bio pun
korumpiranih i prijezira vrijednih tirana, no u protekle tri godine nijedan od
njih nije stasao kao uvjerljiv Antikrist, niti je itko okupirao Izrael. Umjesto
jednog novog velikog rata, vodila se gomila groznih malih ratova. U
Afganistanu je sve uglavnom zavrilo, no Somalija je jo uvijek bila u kaosu, a
u Jemenu je bilo sve gore. Ameriki je predsjednik prije nekoliko mjeseci
najavio znaajno poveanje broja vojnika koje e poslati onamo.
 Razgovarao sam s tipom koji se ba vratio odande, rekao mu je
Henning. Priao mi je da je tamo kao u kamenom dobu, samo pijesak,
ruevine i improvizirani eksplozivni ureaji.
Kvragu. Tom je otpio jo gutljaj viskija. Poeo se poprilino oputati.
Boji se?
Jebeno. Henning si je stao povlaiti unu resicu kao da je eli iupati.
Devetnaest mi je godina. Ne elim se probuditi u Njemakoj s amputiranom
nogom.
To se nee dogoditi.
Dogodilo se mom bratu. Henning je bezizraajno govorio, a glas mu je
bio beivotan i dalek. Jebena auto-bomba.
ovjee. Koje sranje.
Sutra u ga vidjeti. Prvi put nakon to se to dogodilo.
Kako je on?
Dobro, valjda. Stavili su ga u kolica, ali uskoro treba dobiti novu nogu.
Jednu od onih super-tehnolokih.
Te su odline.
Moda postane jedan od onih bionikih sprintera. Proitao sam lanak
o tom nekom tipu koji je sad bri nego to je prije bio. Henning je progutao
posljednjih nekoliko kapi viskija i praznu bocu ugurao u dep sjedala ispred
sebe. Bit e udno vidjeti ga u tom stanju. Mog starijeg brata.
Henning se naslonio i sklopio oi. Tom je pomislio da e zaspati, no
onda je tiho zamumljao, kao da mu je neto zanimljivo upravo palo na pamet.
Vi ste sve skuili, Prljavko. Samo idete gdje god hoete, radite to god
hoete. Nitko vam ne nareuje i nitko vam ne pokuava propucati glavu.
Pogledao je Toma. O tome se radi jelda? Samo lutate okolo u potrazi za
zabavom?
Dunost nam je zabavljati se, objasnio je Tom. Teologija mu je bila
relativno poznata; veina uitelja koje je obuavao u San Franciscu je bila
prola kroz Bosonogu fazu prije nego to su postali sljedbenici Svetog
Waynea. Vjerujemo da je uitak Stvoriteljev dar i da tujemo Stvoritelja svaki
put kad se zabavljamo. Jad je jedini grijeh. To nam je pravilo broj jedan.
 Henning se nacerio. Takvu ja religiju volim.
Zvui jednostavno, ali nije tako lako kao to bi mogao misliti. Ljudska
vrsta kao da je programirana za jad.
Shvaam to, rekao je Henning, s iznenaujuom dozom uvjerenja. I
koliko si dugo ti lan?
Oko godinu dana. Tom i Christine izbrusili su prie kako bi se
pripremili ba za ovakvu vrstu ispitivanja i bilo mu je drago da su to uinili
bio je malo prepijan da bi improvizirao. Bio sam na faksu, ali sve mi se inilo
tako besmisleno. Ono, svijet se blii kraju, a ja studiram za diplomu iz
raunovodstva. Kakve u koristi od toga imati?
Henning se potapao po elu. to je s tim krugom?
To je meta. Tako da nas Stvoritelj moe prepoznati.
Henning je bacio pogled na Christine. Tiho je disala, glave oslonjene o
prozor, njeno uspavanih crta lica koje kao da su bile skicirane, a ne isklesane.
Kako to da je njezina druge boje? To neto znai?
To je osobni izbor, neto kao potpis. Moja je bordo i zlatna jer su to bile
boje moje srednje kole.
Ja bih mogao imati zelenu i be, rekao je Henning. Kao kamuflane
boje.
Simpa. Tom je kimnuo s odobravanjem. To jo nisam vidio.
Henning se nagnuo preko prolaza, kao da eli podijeliti tajnu.
I jel istina?
to?
Da vi orgijate i sve to?
Koliko je Tom uo, Bosonogi su se za solsticija okupljali u velikim
skupinama u pustinji i ondje jeli gljive, tripali, plesali i evili se. Nije mu to
zvualo naroito primamljivo, samo kao velika, neuredna zabava bratovtine.
Ne zovemo to orgije, objasnio je. Vie kao duhovno utoite. Zna,
kao ritual zbliavanja.
To te ja pitam. Ne bih imao nita protiv zbliavanja s nekoliko slatkih
hipijevki.
 Stvarno? Tom nije mogao odoljeti. ak i ako nisu promijenile donje
rublje tjedan dana?
Kvragu i sve, rekao je Henning cerei se. istoa dolazi iznutra, ne?

Christine ga je gurnula kako bi ga probudila dok su ulazili u kolodvor u

Omahi. Tomu se glava inila golema i niime podrana, puno preteka za
njegov vrat.
O, Boe. Zatvorio je oi pred navalom danje svjetlosti koja je ulazila
kroz zatamnjene prozore. Nemoj mi rei da je jutro.
Jadnik mali. Blago ga je pogladila po ruci. Sjedili su jedno pokraj
drugoga, Tom na sjedalu gdje je Henning bio.
Jao. Jezikom je proao po unutranjosti usne upljine. Osjeao je ondje
grozan okus ustajali viski, dim trave, ispune plinove autobusa, tugu. Samo
me upucaj i dosta vie.
Nema anse. Puno je zabavnije gledati te kako se mui.
Henninga vie nije bilo. Zagrlili su ga za oprotaj oko etiri ujutro, na
odmoritu kraj ceste u samom sreditu niega.
Nadam se da je s njim sve u redu, rekla je, kao da mu ita misli.
I ja.
On je bio na putu za San Francisco, autostopirao je na zapad s komadom
papira u novaniku na koji je Tom bio napisao adresu Elmoreovog kafia i
uputu da Trai Geralda. Ondje nije bilo nikakvog Geralda, koliko je Tom
znao, no to nije bilo vano. Bosonogi e ga primiti, bilo da ga je netko poslao
ili nije. Svi su bili dobrodoli, ak i posebno i vojnik koji je odluio da vie
ne eli imati veze s ubijanjem i umiranjem.
Nekako je to sjajno, primijetila je Christine, dok su s ostalim putnicima
ekali prtljagu pokraj autobusa. Preobratio si ga na religiju u koju sam uope
ne vjeruje.
Nisam ga ja preobratio. Sam se preobratio.
Voza je bio loe raspoloen, bacao je kovege i platnene torbe na tlo iza
sebe, ne marei gdje e zavriti. Gomila se pomaknula malo unatrag, da mu
oslobodi prostor.
 Stvarno ga ne moe kriviti, rekla je Christine. Uivat e vie u San
Franciscu.
Njihova je naprtnjaa sletjela s tupim udarom. Tom se sagnuo kako bi je
pokupio, no vjerojatno se malo prebrzo uspravio. Koljena su mu zaklecala i na
trenutak ili dva je zateturao, ekajui da vrtoglavica proe. Osjetio je kako mu
znoj izbija iz ela, jedna vlana graka znoja za drugom.
ovjee, rekao je. Danas e biti uasno.
Dobrodoao u moj ivot, rekla mu je. Moda moemo skupa
povraati.
Riokosa je obitelj stajala u kolodvorskoj ekaonici, napeto
pregledavajui putnike koji su stizali. Bilo ih je etvero: mravi otac i
debeljukasta majka bili su otprilike istih godina kao i Tomovi roditelji
natmurena tinejderica i unezvijeren, jednonogi deko u invalidskim kolicima.
Adam, pomislio je Tom. Smjekao se iskosa i drao pred sobom komad
papira, poput vozaa u zranoj luci.
MARK HENNING, pisalo je.
Henningovi jedva da su primijetili Toma i Christine. Bili su
prezaokupljeni pregledavanjem svih lica koja su prolazila kroz vrata, strpljivo
ekajui da naie ono pravo, jedino lice koje je bilo vano.
 Pahulje i slatki tapii

KEVIN JE TOG JUTRA U VIJENICU STIGAO OKO OSAM, SAT VREMENA RA-
nije nego obino, u nadi da e uspjeti malo raditi prije nego to e trebati
krenuti u srednju kolu na sastanak s Jillinom savjetnicom. Kako bi ispunio
obeanje koje je dao za vrijeme kampanje, odluio se za izravan nain
upravljanja i omoguio graanima da dolaze osobno razgovarati s njim, bez
najave, jedan po jedan, sat vremena svakog dana. Dijelom je to bila stvar dobre
politike, a dijelom strategija preivljavanja. Kevin je bio drutvena ivotinja:
volio je kad je imao kamo ii ujutro, kad je imao razlog obrijati se i otuirati,
ozbiljno se odjenuti. Volio se osjeati zaposleno i vano, siguran u to da se
sfera njegova utjecaja protee dalje od granica vlastita dvorita.
Bila je to gorka lekcija koju je nauio nakon to je prodao lanac trgovina
alkoholnim piima Patriot Liquor, sklopivi sjajnu pogodbu koja mu je
omoguila financijsku samostalnost u etrdesetpetoj godini ivota. Rana je
mirovina bila san u sreditu njegova braka, cilj prema kojem su se on i Laurie
kretali otkad je pamtio. Nikada to nisu bili izrekli naglas, no nadali su se
postati jedan od onih parova kakve se via na naslovnicama asopisa Novac
sredovjeni ljudi puni ivota na dvostrukom biciklu ili na palubi jedrilice, vedri
bjegunci od dnevne rutine koji su uz kombinaciju sree, napornog rada i
paljivog planiranja uspjeli otrgnuti komad dobrog ivota dok su jo bili
dovoljno mladi da bi u njemu mogli uivati.
No nije tako ispalo. Svijet se previe promijenio, a isto tako i Laurie. Dok
je on bio zaokupljen prodajom posla radilo se o stresnoj, produenoj
transakciji ona se polako udaljavala od ivota koji su poznavali, mentalno se
pripremajui za potpuno drugaiju budunost, onu koja nije ukljuivala
dvostruke bicikle ni jedrilice, ak ni mua. Njihov zajedniki san se pretvorio
u Kevinovu ekskluzivnu kuu i postao mu potpuno beskoristan.
Neko mu je vrijeme bilo potrebno da se iz toga izvue. Sve to je u to
vrijeme shvaao bilo je da mu mirovina ne odgovara, te da je u vlastitom domu
mogue osjeati se kao nezvani gost. Umjesto toga da se bavi svim uzbudljivim
stvarima o kojima je sanjao da trenira za triatlon poslije etrdesete, ui
ribariti, ponovno rasplamsava strast u braku uglavnom se samo vukao po
kui, besciljan ovjek u irokoj trenirci koji nije imao pojma zato ga ena
ignorira. Udebljao se, poeo organizirati kupovinu namirnica i razvio nezdrav
interes za sinove stare videoigre, posebice za John Madden nogomet, koji vam
je znao prodrijeti cijela poslijepodneva kad ne biste pazili. Pustio je bradu,
no u njoj se nalo previe sijedih, pa ju je obrijao. To se raunalo kao vaan
dogaaj u ivotu umirovljenika.
Pokazalo se da je politika kampanja bila savren lijek za sve to ga je
muilo. Izvukla ga je iz kue i dovela u doticaj s mnotvom drugih ljudi, a da
nije bila ni upola zahtjevna kao pravi posao. Kao gradonaelnik omanjeg grada
rijetko je radio vie od tri ili etiri sata dnevno velik dio tog vremena
provodio bi lutajui uredima gradske uprave, askajui s razliitim
upraviteljima i voditeljima odsjeka no i to je malo strukture inilo golemu
razliku u njegovoj dnevnoj rutini. Sve je ostalo sjelo na svoje mjesto
poslijepodneva su bila za obavljanje razliitih zadataka i tjelovjebu, veeri za
odmaranje; a kasnije, tu je uvijek bio Carpe Diem.

Na putu do ureda svratio je u policijsku sredinjicu na dnevno informiranje i

uhvatio naelnika Rogersa kako jede golem kola od borovnice, oito krei
prehranu za zdravo srce.
Ah. Naelnik je dlanom zaklonio naetu kupolu kolaa, kao da eli
zatititi njegovu ednost. Nije li malo rano?
Oprosti. Kevin je ustuknuo. Mogu se vratiti kasnije.
U redu je. Naelnik mu je mahnuo neka ue. Nema frke. Jesi li za
kavu?
Kevin je papirnatu au napunio kavom iz srebrne termosice, umijeao
paketi mlijeka i sjeo.
Alice bi me ubila. Naelnik je s grenim ponosom kimnuo prema
kolau. Bio je mlitav ovjek tunih oiju koji je doivio dva srana udara i
trostruku premosnicu prije svoje ezdesete. Ali ve sam se odrekao cuge i
seksa. Svega mi, doruka se ne odriem.
Kako hoe. Samo ne elimo da opet zavri u bolnici.
 Naelnik je uzdahnuo. Neto u ti rei. Da sutra umrem, poalio bih
puno stvari. Ali ovaj kola ne bi bio jedna od njih.
Ja se ne bih s tim zamarao. Vjerojatno e nas sve nadivjeti.
Naelniku se to nije inilo kao izvjestan rasplet.
Uini mi uslugu, moe? Ako jednog jutra doe ovamo i nae me
ispruenog na stolu, samo mi obrii mrvice s lica prije nego to stigne hitna.
Naravno, rekao je Kevin. Hoe da te i poeljam?
To je pitanje dostojanstva, objasnio je naelnik. U odreenom
trenutku, to je sve to ti preostaje.
Kevin je kimnuo i utnjom naznaio prelazak na slubeni posao. Ako
niste pazili, avrljanje s Edom Rogersom moglo je potrajati cijelo jutro.
Je li bilo kakvih problema sino?
Ne previe. Jedna vonja u pijanom stanju, jedno obiteljsko, opor
divljih pasa na Ulici vrba. Uobiajena sranja.
to je bilo s obiteljskim?
Roy Grandy je opet prijetio eni. Proveo je no u pritvoru.
to drugo. Kevin je zavrtio glavom. Grandyjeva je ena ljetos dobila
pravo na zatitu, no odluila je pustiti da istekne. to e uiniti?
Ne previe. Kad smo stigli tamo, ena je tvrdila da je sve bio samo jedan
veliki nesporazum. Morat emo ga pustiti.
Ima li ita novo u sluaju Falzone?
Ne. Naelnik je izgledao ogoreno. Opet ista pria. Nitko nita ne
zna.
Dobro, nastavit emo kopati.
To je kao da govori zidu, Kevine. Ne moe izvui informacije iz ljudi
koji ne ele progovoriti. Morat e shvatiti da je stvar obostrana. Ako ele da
ih zatitimo, morat e suraivati.
Znam. Samo se brinem za svoju enu. U sluaju da je tamo negdje
nekakav luak.
Shvaam. Naelnikov je ozbiljan izraz lica postao prepreden. Ali da ti
kaem, da moja ena poloi zavjet utnje, podrao bih je sto deset posto.
Prola su tri tjedna otkad je pronaeno tijelo mrtvog Promatraa u blizini
Spomenika otilima u parku Greenway. Od tog trenutka, osim obavljanja
rutinskog balistikog testa i identificiranja rtve radilo se o Jasonu Falzoneu,
dvadesettrogodinjaku i bivem barmenu u etvrti Stonewood policija je
vrlo malo napredovala s istragom. U redovima kua vrata-do-vrata koje su
obrubljivale park nije se naao niti jedan svjedok koji je vidio ili uo bilo to
sumnjivo. Nije to bilo toliko iznenaujue: Falzone je ubijen poslije ponoi,
na naputenom podruju nekoliko stotina metara udaljenom od najblie kue.
Ispaljen je samo jedan metak iz blizine koji ga je pogodio u zatiljak.
Istraitelji su se takoer muili s pronalaenjem rtvina partnera, te nisu
uspijevali razgovarati ni s kime od samih Krivaca koji su iz principa odbijali
suraivati s policijom ili bilo kojim drugim dravnim organom. Nakon
neugodnih pregovora, Patti Levin, ravnateljica mapletonskog odjeljenja i
glasnogovornica, pristala je uiniti ustupak i pismeno odgovoriti na niz
pitanja, no informacije koje je dostavila istragu nisu odvele nikamo. Istraitelji
su bili posebno sumnjiavi u vezi njezina inzistiranja da je Falzone u noi
ubojstva bio sam, budui da je bilo opepoznato da se Promatrai kreu u
parovima.
Nemamo uvijek paran broj osoblja na dunosti, pisala je. Jednostavna
raunica nalae da neki od naih ljudi moraju raditi samostalno.
Uvrijeeni onime to su shvaali kao opstrukciju, a povrh toga i uz
Leviniin pokroviteljski ton, neki su lanovi istraiteljskog tima ukazali na
mogunost koritenja otrijih sudskih poziva, naloga za pretres i slinog
no Kevin ih je uvjerio da priekaju s tim. Jedan od njegovih gradonaelnikih
prioriteta bilo je smanjenje tenzija izmeu grada i Ostavljenih krivaca; a to se
nije inilo tako to biste poslali skupinu teko naoruanih policajaca u naselje
s nejasnim zadatkom da okupe potencijalne oevidce, ne nakon onoga to se
dogodilo proli put.
Kako su dani prolazili, a nitko nije uhien, Kevin je oekivao da e se
policija nai pod pritiskom prestraenih stanovnika ubojstva su bila izrazito
rijetka u Mapletonu, dok za nerijeena, naizgled nasumina nitko nikada nije
ni uo no prigovori se nikada nisu ostvarili. Ne samo to ako se sudilo
prema pismima koja je zaprimio lokalni novinski list, znaajan je broj graana
vjerovao da je Jason Falzone dobio manje-vie ono to je i zasluio. Ne
pokuavam opravdati ono to se dogodilo, jedan je pisac izjavljivao, no oni koji
izazivaju i namjerno i uporno stvaraju neugodnosti ne bi se trebali uditi ako
isprovociraju reakciju. Drugi su komentatori bili izravniji: Davno je ve trebalo
istjerati Krivce iz Mapletona. Ako policija to nee uiniti, netko drugi hoe. ak
su i roditelji rtve zauzeli odmjeren stav prema njegovoj smrti: alimo za
smru svoga sina. No istina je da je Jason postao fanatik. Prije nego to je nestao
iz naih ivota, esto je govorio o tome kako eli umrijeti kao muenik. ini se da
mu se elja i ostvarila.
I to je bilo mjesto na kojem su se nali: brutalno ubojstvo poput
smaknua, bez svjedoka, bez zazivanja pravde ne od strane rtvine obitelji,
ni od Krivaca, a niti od dobrih ljudi iz Mapletona. Samo mrtav klinac u parku,
jo jedan znak da je svijet potpuno poludio.

Restoran Kod Daisy bio je jedno od onih retro mjesta s mnogo nehrajueg
elika i umjetne koe boje trule vinje. Obnovili su ga s ljubavlju prije
dvadesetak godina i sada je ponovno stario klupe u separeima bile su
zalijepljene zatitnom trakom, alice za kavu otkrhnute, a nekad bljetav pod
s crno-bijelim ploicama sada je izgubio sjaj i postao sav izlizan.
Pjesma The Little Drummer Boy u verziji Binga Crosbyja svirala je iz
zvunika. Protrljavi zamagljeni prozor, Kevin je sa zadovoljstvom promotrio
prazniki ugoaj na ulici goleme snjene pahulje i crveno-bijeli slatki tapii
visjeli su sa ica du glavne ulice, pravi crnogorini vijenci ukraavali su uline
svjetiljke, u poslovnom su se sreditu komeali automobili i pjeaci.
Dobro izgleda ove godine, rekao je. Samo nam jo treba malo snijega.
Jill je neutralno zamumljala dok je zagrizla u vegetarijanski burger.
Osjeao se pomalo krivim to joj je dopustio da markira nastavu kako bi otila
s njim na ruak, no trebali su razgovarati, a kod kue je to bilo malo tee jer se
Aimee uvijek motala posvuda. Osim toga, u ovom je trenutku polugodita
teta ve bila uinjena.
 Sastanak sa savjetnicom, najblae reeno, nije dobro proao. Kevin je, na
neki neodreen nain, znao da su se Jilline ocjene srozale, no pogreno je bio
procijenio ozbiljnost situacije. Biva ista odlikaica s izvrsnim ocjenama na
zavrnim ispitima, njegova je ki padala matematiku i kemiju, te je mogla
navui tek trojke iz engleskog i svjetske povijesti dva predmeta koja su joj
najbolje ila samo ako briljira na zavrnima i prije Boia preda zadatke s
kojima je kasnila, za to je svaki dan bilo sve manje mogunosti.
Ne razumijem to se dogaa, rekla mu je savjetnica. Bila je ozbiljna
mlada ena duge, ravne kose i nosila je osmerokutne naoale bez okvira. Ovo
je potpuni akademski slom.
Jill je samo sjedila ondje s pokerakim izrazom lica koji je gravitirao od
ljubazne dosade do blage zabavljenosti, kao da su razgovarali o nekome
drugome, o djevojci koju jedva poznaje. Kevin je i sam dobio podosta otre
kritike. Ga. Margolis nije shvaala njegov flegmatian stav, kao ni injenicu
da nije razgovarao ni s kim od Jillinih profesora niti odgovarao na mailove koji
su ga obavjetavali o nezadovoljavajuem napretku njegove keri.
Koje mailove? rekao je. Nisam primio nikakve mailove. Ispostavilo se
da su poruke jo uvijek odlazile na Laurienu adresu, no ta je zabuna samo
dokazala vei problem na koji je savjetnica pokuavala ukazati, injenicu da Jill
kod kue ne dobiva dovoljno nadzora i podrke. Kevin se s tim nije prepirao;
bilo mu je jasno da je pogrijeio. Otkad je Tom krenuo u vrti, Laurie je bila
roditelj zaduen za obrazovanje. Nadgledala je pisanje zadae, potpisivala
kolske izvjetaje i dopusnice, te upoznavala nove uitelje na prvi dan kole.
Sve to je Kevin trebao initi svih tih godina bilo je izgledati zainteresirano
kad bi mu prepriavala to se dogaa; oito se nije bio pomirio s injenicom
da je sva ta odgovornost sada spala na njega.
Shvaam da ste doivjeli odreen... prevrat kod kue, rekla je ga.
Margolis. Jasno je da Jill proivljava odreene probleme s prilagodbom.
Sastanak je zakljuila prekriivi listu potencijalnih fakulteta koju su ona
i Jill sastavile na poetku kolske godine. Sveuilita Williams, Wesleyan,
Bryn Mawr nijedno od njih vie nije dolazilo u obzir. Proces je ve bio u
poodmakloj fazi, no ono to su u sljedeih nekoliko tjedana morali uiniti bilo
je preusmjeriti panju na manje selektivne institucije, na fakultete koji bi mogli
biti malo blagonakloniji prema inae odlinoj uenici koja je prikupila
polugodite loih ocjena. alosno je, rekla je, no ondje su se nali i bilo im je
bolje da se suoe sa stvarnou.
Ill play my drum for him, pa rum pum pum pum...
I, to misli? Kevin je upitao, promatrajui ker preko uskog akrilnog
stola.
O emu? Zurila je i ona u njega, lica smirenog, neitljivog.
Pa zna. O faksu, sljedeoj godini, ostatku ivota...
Zazirui je napuila usne. A, o tome.
Da, o tome.
Umoila je preni krumpiri u posudicu s keapom i ubacila ga u usta.
Nemam pojma. Nisam sigurna ni elim li ii na faks.
Stvarno?
Slegla je ramenima. Tommy je otiao na faks. Pa vidi to se njemu
dogodilo.
Ti nisi Tommy.
Obrisala je usta ubrusom. Obrazi su joj se lagano zarumenjeli.
Nije samo to, rekla mu je. Stvar je u tome... ostali smo samo ti i ja.
Ako ja odem, ti e ostati sasvim sam.
Nemoj se ti brinuti za mene. Ti samo napravi ono to treba napraviti.
Sa mnom e biti sve u redu. Pokuao se nasmijeiti, no uspjelo mu je samo
napola. Osim toga, kad sam zadnji put provjeravao, u kui nas je stanovalo
troje.
Aimee nije lan obitelji. Ona je samo goa.
Kevin je posegnuo za aom izuzev leda, bila je prazna i prinio
slamku usnama, te usisao posljednjih nekoliko kapi tekuine. Naravno, bila je
u pravu. Ostali su samo njih dvoje.
to ti misli? upitala je. eli li da odem nekamo na faks?
Ja elim da napravi to god ti eli. to god te ini sretnom.
E, ba ti hvala, tata. Stvarno si od velike pomoi.
Za to me plaaju.
 Prinijela je ruku vrhu glave i poela si odsutno upkati obrijanu kosu.
Narasla joj je vidno gua i tamnija u posljednjih nekoliko tjedana i postala
mnogo manje gruba otkad joj blijedo tjeme vie nije vidno sjalo kroz kosu.
Razmiljala sam, rekla je. Radije bih jednostavno ostala doma sljedee
godine, ako je to tebi u redu.
Naravno da je u redu.
Moda bih mogla putovati do Bridgeton State sveuilita. Tamo
odsluati neke predmete. Moda se i honorarno zaposliti.
Naravno, rekao je. To bi bilo dobro.
Ruak su dovrili u tiini, jedva se uspjevi i pogledati. Kevin je znao da
bi manje sebian roditelj bio razoaran Jill je zasluila bolji fakultet od
Bridgeton Statea, koji je svakome bio posljednji izbor no sve to je osjeao
bilo je olakanje toliko intenzivno da mu je gotovo bilo neugodno. Tek kad je
konobarica odnijela tanjure, pribrao se i uspio progovoriti.
Onda, mislio sam te pitati to bi htjela za Boi.
Za Boi?
Da, rekao je. Za veliki blagdan? Koji samo to nije stigao?
Nisam ba razmiljala o tome.
Hajde, rekao je. Pomozi mi malo.
Ne znam. Demper?
Koje boje? Veliine? Dobro bi mi dola koja uputa.
Veliine S, rekla mu je, uz grimasu kao da joj je otkrivanje te
informacije bilo prebolno. I crni, valjda.
Super. to je s Aimee?
S Aimee? Jill je zvuala iznenaeno, ak i pomalo iziritirano. Ne
treba kupovati nita za Aimee.
I to e onda ona, samo sjediti ondje dok mi otvaramo poklone?
Konobarica se vratila s raunom. Kevin je bacio pogled na njega i
posegnuo za novanikom.
Moda rukavice, predloila je Jill. Uvijek posuuje moje.
 Dobro. Kevin je izvadio kreditnu karticu i poloio je na stol. Kupit u
joj rukavice. Reci mi ako se jo ega sjeti.
A to s mamom? upitala je Jill nakon nekoliko sekundi. Trebamo li
kupiti neto i za nju?
Kevin je skoro prasnuo u smijeh, no suzdrao se kad je vidio ozbiljno lice
svoje keri.
Ne znam, rekao je. Vjerojatno je neemo ni vidjeti.
Nekad je voljela naunice, promrmljala je Jill. Ali pretpostavljam da ih
vie ne smije nositi.

Stajali su pred pjeakim prijelazom tono ispred restorana kad je pokraj njih
prola ena na naranastom biciklu. Doviknula je Kevinu dok je proletjela
pokraj njih, tur pozdrav koji nije uspio sasvim dokuiti.
Hej, sa zakanjenjem je podigao ruku, pozdravljajui mjesto na kojem
je vie nije bilo. Kako ide?
Tko je to? Jilline su oi slijedile biciklisticu dok se sputala niz cestu,
pa skrenula u Ulicu Pleasant, istom brzinom kao i automobil koji se vozio
pokraj nje.
Nitko koga poznaje, rekao je Kevin, zapitavi se zato nije elio rei
njezino ime.
Totalno jako, primijetila je Jill. Vozi bicikl u prosincu.
Dobro je odjevena za to, rekao je, nadajui se da je to istina. Sad imaju
sav onaj Gore-Tex i to sve ne.
Govorio je leerno, ekajui da ga napusti emocionalna pomutnja. Noru
Durst nije ni vidio, niti je s njom razgovarao jo od plesnjaka, kada su plesali
zajedno sve dok se svjetla nisu upalila. Otpratio ju je do auta i poelio joj laku
no poput dentlmena, stisnuvi joj ruku i rekavi kako je uivao u njezinu
drutvu. Sestra joj je stajala ondje, zdepasta i naoko nestrpljiva ena, pa nije
htio uiniti nita vie od toga. Nazovi me nekad, rekla mu je. U imeniku
sam.
Svakako, rekao je on. Uinit u to.
 I namjeravao je. Samo zato nije? Pametna je i lijepa i lako je s njim
razgovarati, a i nije kao da se njemu u tom trenutku tko zna to dogaalo u
ivotu. No prola su tri tjedna, a on jo uvijek nije nazvao. Mnogo je razmiljao
o tome, dovoljno da vie nije trebao traiti njezin broj u mapletonskom
telefonskom imeniku. Meutim, plesanje s njom je bilo jedno, dok su izlazak,
upoznavanje i zbliavanje s im god se ona to morala nositi bili neto sasvim
drugo.
Ona je van moje lige, rekao je sam sebi, ne shvaajui sasvim to bi to
trebalo znaiti, kojoj ligi ijedno od njih uope pripada.
Odvezao je Jill natrag u kolu, pa se vratio kui i dizao utege u podrumu,
obavivi ambicioznu seriju vjebi s buicama koja mu je fino raspumpala ruke
i prsa. Ispekao je piletinu i krumpire za djevojke, poslije veere proitao
poglavlje Amerikog lava Jona Meachama, pa odlutao do Carpe Diema, gdje je
veer protekla bez iznenaenja, samo poznata lica i ugodno brbljanje s ljudima
koji su se meusobno malo predobro poznavali i koji e i sutradan initi
potpuno istu stvar.
Tak kad je legao u krevet, misli su mu ponovno odlutale do Nore, na
trzaj koji je osjetio kad je prola pokraj njega na biciklu. Na danjem svjetlu,
trenutak je doao i proao u zbrkanoj guvi, no u mraku, u tiini spavae sobe,
on se usporio i izotrio. U toj pojednostavljenoj verziji, Jill nije bila s njim;
glavna je ulica bila prazna. Ne samo to, Nora nije bila u biciklistikoj opremi
s kacigom na glavi, ve u istoj onoj sjajnoj haljini koju je nosila na plesu. Kosa
joj je bila putena i ponesena vjetrom, a glas jasan i odrjeit dok je prolazila
pokraj njega.
Kukavice, rekla je, a on je na to uspio samo kimnuti.
 Najbolja fotelja na svijetu

NORA SE U AUTOMOBILU SVOJSKI TRUDILA PONAATI SE KAO DA TO UOP-

e nije velika stvar, kao da je odlazak u trgovaki centar usred blagdanske
sezone samo neto to svi ine zato to su Amerikanci, zato to Boi samo
to nije stigao, zato to su svi, htjeli ili ne htjeli, lanovi neke proirene obitelji
i moraju kupiti poklone za odreen broj roaka. Karen ju je u tome slijedila,
odravajui razgovor na lakim i leernim temama, ne govorei nita to bi
pozornost skrenulo na znakovitost tog izleta, ne istiui kako Nora hrabro
postupa ili ini korak unaprijed ili nastavlja sa ivotom, i ne ponavljajui
te patronizirajue fraze koje je poela mrziti.
Tako je teko kupovati za tinejdere, rekla je Karen. Deki mi ne ele
rei ni koju videoigru bi htjeli, kao da bih ja trebala znati razliku izmeu
Brainwave Assassin 2 i Brainwave Assassin posebnog izdanja. Osim toga,
rekla sam im da ne elim kupovati nita to je za starije od 18 a igre za
tinejdere mi se, iskreno, uope ni ne sviaju tako da su mi opcije stvarno
ograniene. A kutije u kojima su te igre su tako male, pa to izgleda... tako
prazno ispod bora, ne kao dok su bili mali i svi ti darovi su se prelijevali po
cijeloj dnevnoj sobi. To se stvarno inilo kao Boi.
Moda knjige? rekle je Nora. Vole itati, zar ne?
A, valjda. Karen je gledala ravno ispred sebe, prikovavi pogled na jarka
stranja svjetla Forda Explorera koji je vozio ispred njih. Promet je bio gust za
sedam i trideset uveer, gotovo kao da je poslijepodnevna guva; oito je stado
bilo donijelo kolektivnu odluku otii malo u oping. Vole ona fantasy sranja,
a svi ti naslovi zvue isto. Prolog sam Boia Jonathanu kupila jednu od onih
trilogija Vukodlaci s Nekropolisa, ili to ve pa se ispostavilo da ih on ve
ima. Stajali su mu na polici i sve. I tako je sa svim. Mislim da deki nisu uspjeli
dobiti nita to ih je stvarno usreilo.
Moda bi ih mogla iznenaditi. Nemoj se toliko fokusirati na stvari za
koje zna da ele. Predstavi im neto novo.
Kao na primjer?
 Nemam pojma. Kao daske za surfanje ili tako neto. Teajeve
planinarenja ili ronjenja s bocama, takvu neku stvar.
Hmmm. Karen je zvuala zainteresirano. To uope nije loa ideja.
Nora nije znala je li njezina sestra iskrena, no to nije bilo ni vano. Do
trgovakog je centra pola sata vonje i morale su o neemu razgovarati. Ako
nita drugo, bila je to prilika da vjeba avrljanje, da se prisjeti kako je to biti
normalna osoba koja vodi bezazlen, besmislen razgovor, nita preteko ili
uznemirujue. Bila je to vjetina koju e morati razviti ako ikada ponovno
pone ozbiljno sudjelovati u drutvenom ivotu ako ode, primjerice, na
razgovor za posao ili na veeru s nekim zanimljivim mukarcem.
Ba je prilino je toplo za ovo doba godine, odvaila se rei. Znam!
Karenin je odgovor bio neobino naglaen, kao da je cijeli dan ekala priliku
porazgovarati o vremenu. Juer popodne sam bila vani samo u demperu.
Opa. U prosincu. Ludnica.
Nee potrajati.
Ne?
Sutra stie hladna fronta. ula sam na radiju.
To nije toliko loe.
to se moe? Karenina se vedrina vratila istom brzinom kojom je bila
nestala. Bilo bi super da pada snijeg za Boi. Nismo imali bijeli ve dosta
dugo.
Nita lake, pomislila je Nora. Samo ste trebali nastaviti brbljati, slagati
jedno isprazno opaanje povrh drugoga. Stvar je bila samo u tome da ste
trebali zvuati zainteresirano, ak i ako niste bili. Na to je trebalo posebno
paziti.
ula sam se popodne s mamom, rekla je Karen. Rekla mi je da ove
godine moda nee pei puricu. Mislila je moda ispei govedinu ili janjetinu.
Podsjetila sam ju da Chuck ne voli janjetinu, ali zna kakva je ona. Na jedno
uho unutra, na drugo van.
Priaj mi.
 Iako, moram rei, suosjeam s njom to se purice tie. Mislim, ba smo
imali puricu za Dan zahvalnosti i ostatci su se povlaili sto godina. Ono, dosta
vie s tom puricom.
Nora je kimnula, premda joj je bilo svejedno u posljednje vrijeme nije
jela previe mesa, ak ni peradi ili ribe. Ne toliko zbog etikih neslaganja,
koliko uslijed konceptualnog pomaka, zbog kojeg kao da su joj se kategorije
hrane i ivotinja prestale preklapati. No svejedno, laknulo joj je kad je ula da
postoji mogunost da za Boi nee biti purice. Karen je bila za Dan
zahvalnosti ispekla veliku puricu i cijela je obitelj stajala oko nje, inilo joj se,
izluujue dugo, i divila se zlatno-smeoj koi i sonome mesu. Kako krasna
ptica, ponavljali su jedno drugome, premda je bilo udno pticom nazvati mrtvu
stvar bez glave. A onda je njezin roak Jerry natjerao sve da poziraju za skupnu
fotografiju, s krasnom pticom na poasnom mjestu. Barem nitko tako neto
ne bi radio s peenom govedinom.
Ovo je ba super! rekla je Karen dok su ekale na crvenom na cesti
kojom se prilazi trgovakom centru. Stisnula je Norinu nogu, tik iznad
koljena. Ne mogu vjerovati da ovo radimo.
Iskreno govorei, Nora ni sama nije sasvim mogla vjerovati. Sve je to bilo
dio eksperimenta, impulzivne odluke da ove godine ostane kod kue i suoi se
s blagdanima, umjesto da pobjegne u Floridu ili Meksiko na tjedan dana, pri
se na suncu i pretvara se da Boi uope ne postoji. No ipak je samu sebe
iznenadila prihvativi Karenin poziv da joj se pridrui u trgovakom centru, u
epicentru sve te ludosti.
Za sve je uglavnom bio kriv Kevin Garvey, bila je poprilino sigurna u
to. Prolo je mjesec dana otkako su plesali i ona jo uvijek nije bila dokuila
to da uini u vezi njega. Sve to je znala bilo je da je bilo to ak i izlet u
trgovaki centar sa sestrom mnogo bolje od jo jedne veeri koju bi provela
kod kue, iekujui njegov poziv poput tinejderice. Dosad joj je ve trebalo
postati jasno da on nee nazvati, no jedan dio njezina mozga jo uvijek nije bio
primio tu poruku nastavila je svakih pet minuta provjeravati elektroniku
potu i nosila telefon sa sobom kamo god pola, za sluaj da se on odlui javiti
dok se ona tuira ili je u praonici.
 Naravno, mogla je i sama uzeti telefon u ruke ili mu poslati neobavezan
mail. Napokon, on je ipak bio gradonaelnik; da je htjela, mogla je svratiti kod
njega u vrijeme konzultacija s graanstvom i poaliti se na parkirne ureaje ili
neto slino. Dok je bila mlaa i sama, nikada nije imala problem s
preuzimanjem inicijative, pozvala bi frajera van ili bi mu barem olakala da je
on sam pozove. No vie nije bila stvar u tome. Kevin je rekao da e je nazvati
i inio se poput tipa kojem se moe vjerovati na rije. Ako nije bio takav tip,
dovraga s njim ne bi ionako bio nimalo dobar za nju.
Na odreenoj je razini shvaala da je plesao s njom iz saaljenja. Bila je
sasvim spremna priznati da je poelo na taj nain filantrop i ena vrijedna
aljenja no zavrilo je negdje sasvim neoekivano, s njezinom glavom na
njegovu ramenu, njegovim rukama koje su je vrsto grlile i nekom energijom
koja je strujala njihovim tijelima od koje se osjeala poput mrtve ene koju je
netko elektrookom vratio u ivot. I nije bila sama u tome: vidjela je izraz
njegova lica kad su se svjetla upalila, njenost i znatielju u njegovim oima,
nain na koji ju je nastavio drati u zagrljaju i lagano se ljuljati podosta nakon
to je glazba utihnula.
Isprva joj je bilo teko to nije nazivao vrlo teko no mjesec dana je
dugo i bila se manje-vie pomirila s injenicom da je sve bilo samo lana
uzbuna, barem do prolog tjedna kad je prola pokraj njega na biciklu i sve se
ponovno zakotrljalo. Bio je samo stajao ondje na glavnoj ulici sa svojom keri
pankericom; sve to je Nora trebala uiniti bilo je stisnuti konice, prii im i
rei, Hej, to ima? Tada bi mu, barem, bila mogla prouiti lice i moda dobiti
malo bolju sliku o tome to se dogaa. No ispala je kukavica sledila se,
zaboravila stisnuti konice i protutnjila pokraj njih kao da kasni na sastanak,
kao da ima pametnijeg posla nego vratiti se u kuu u kojoj telefon nikada ne
zvoni i nitko je ne posjeuje.
Hej, pogledaj! rekla je Karen. Polako su se vozile parkiralitem,
pokuavajui pronai parkirno mjesto koje nije pola kilometra udaljeno od
ulaza. Uprla je prstom u majku i ker, majku otprilike Norine dobi i djevojicu
od kojih osam ili devet godina, obje s plianim rogovima soba nataknutima na
glavama, a koji su na djevojici ak crveno svjetlucali. Nije li to preslatko?
Dvojica Promatraa odjevenih u bijelo stajala su ispred ulaza u robnu kuu
Macys, kao i prosijedi ovjek koji je zvonio zvono za Vojsku spasa. Nora je iz
pristojnosti prihvatila letak od Krivaca Jeste li ve zaboravili? naslovnica je
htjela znati pa ga bacila u kantu za smee prigodno smjetenu s unutarnje
strane vrata.
Osjetila je kako joj nadolazi blagi napad panike dok su prolazile pokraj
odjela s parfemima, osjeaj neposredne opasnosti kakav obuzima male
ivotinje. Dijelom je to bila reakcija na miris desetak razliitih parfema koje
su teko naminkane djevojke sprejale u zrak, oito mislei da time vre
graansku dunost, a dijelom openitiji osjeaj osjetilnog preoptereenja koje
joj je izazvala iznenadna navala jarkih svjetala, ivahne glazbe i entuzijastinih
kupaca. Lutke tupih izraza lica nisu nimalo pomagale, s paraliziranim tijelima
opremljenima po posljednjoj modi.
Lake je bilo disati kad su dole do glavne aule s visokim, staklenim
stropom trgovaki je centar imao tri kata, s balkonima na dva gornja kata
i prostranim bijelim podom koja ju je podsjeala na starinski kolodvor. Iza
sredinje fontane, golemo se boino drvo, iji se anelom okrunjeni vrh
protezao sve do prvog mezanina, nadvijalo nad djecom koja su u redu ekala
na susret s Djedom Boinjakom. Drvo ju je podsjetilo na brod u boci, tako je
bilo veliko da ste se morali zapitati kako je uope dospjelo onamo.
Karen je bila brutalno efikasna u kupnji, jedna od onih ljudi koji uvijek
znaju tono to trae i gdje e to pronai. Koraala je trgovakim centrom u
ozraju vatrene usredotoenosti, pogleda uprtog ravno preda se, ne
razgledavajui besciljno i ne kupujui impulzivno. Isto je inila i u kupnji
namirnica, kriajui svaki proizvod na listi crvenom kemijskom olovkom i ne
prolazei dvaput pokraj istog mjesta.
to misli? upitala je, podiui naranasto-plavu prugastu kravatu u
trgovini muke odjee u XXL veliinama. Previe smiono?
Za Chucka?
Za kog drugog? Odbacila je kravatu natrag na stol sa snienom robom.
Deki se nikad ne ureuju.
Uskoro e poeti. Ii e na maturalne zabave i sve to, zar ne?
 Valjda. Karen je ponovno zaronila ruku u zmijoliku zavrzlamu
kravata. Prvo se moraju poeti tuirati.
Zar se ne tuiraju?
Kau da se tuiraju. Ali runici su im uvijek suhi. Hmm. Odabrala je
vjerojatnijeg kandidata, uzorak utih dijamanata na podlozi zelene svile. to
misli?
Dobra je.
Ne znam. Karen se namrtila. Ve ima i previe zelenih kravata. Ima
previe kravata i toka. Kad god ga netko pita to eli za Boi uvijek odgovori,
samo kravatu. Kravata mi je dovoljna. Pa to onda i dobije. I za roendan i za
Dan oeva. I uvijek se ini da je sasvim zadovoljan. Ispustila je kravatu i bacila
pogled prema Nori. Licem joj se prelio draestan izraz, privrenost,
rezignacija i zabavljenost pomijeani. Boe, to je on dosadan.
Ma nije dosadan, rekla je Nora. Samo je...
Zastala je, pokuavajui pronai bolji epitet.
Dosadan, ponovila je Karen.
Teko je bilo ne sloiti se. Chuck se financijski brinuo za obitelj, bio je
solidan, nematovit mukarac zaposlen kao nadzornik kvalitete u
laboratorijima Myriad. Volio je odreske, Springsteena i baseball, te nikada
nije izrazio miljenje koje bi Noru imalo iznenadilo. S Chuckom je uvijek
dosadno, Doug je znao rei. Dakako, Doug je bio gospodin Nepredvidivi,
armantan i poseban, s novom strau svakog mjeseca bili to Tito Puente ili
Bili Frisell, skvo, libertarijanizam i etiopska kuhinja, ili seksi djevojke s
mnogo tetovaa i talentom za felacije.
Isto je sa svime, rekla je Karen, prouavajui iroku crvenu kravatu s
kombinacijom uskih crnih i irokih srebrnih pruga. Pokuavam ga navesti da
razmilja van okvira, da obue plavu koulju na sivo odijelo, ili ne dao Bog
moda ruiastu, a on me samo gleda kao da sam poludjela. Zna to, najbolje
da se drimo bijele.
Zna to mu se svia, rekla je Nora. Ima svoje navike.
Karen se odmaknula od stola sa snienom robom. Oito je odluila
zadrati crvenu kravatu.
 A valjda se nemam zato aliti, rekla je.
Ne, sloila se Nora. Stvarno nema.

Na putu prema restoranima, Nora je prola pokraj trgovine naziva Osjeajte

se bolje i odluila je pogledati. Imala je jo dvadeset minuta prije nego to se
morala ponovno nai s Karen, koja je otila obaviti mali privatni oping, to
je bila obiteljska ifra za Idem ti kupiti poklon i sad se mora malo izgubiti.
Srce joj je jo uvijek ubrzano tuklo kad je ula u trgovinu, a lice joj je bilo
vrue od ponosa i nelagode. Upravo se bila prisilila sama okruiti veliko
boino drvo u prizemlju, gdje su svi oni roditelji i djeca ekali na susret s
Djedom Boinjakom. Bio je to jo jedan blagdanski izazov, prilika da se suoi
sa strahom i prekine sramotnu naviku izbjegavanja susreta s malom djecom
pod svaku cijenu. Nije eljela postati takva osoba zatvorena, defenzivna, ona
koja u irokom luku zaobilazi bilo to to bi je moglo podsjetiti na ono to je
izgubila. Slino ju je razmiljanje navelo da se prole godine prijavi za posao u
vrtiu, no to joj je bilo previe i prerano. Ovo je bila mnogo kontroliranija i
jednokratna situacija u kojoj je trebala stisnuti zube.
Ustvari je prolo dobro. Kolona je bila postavljena tako da su se klinci
poredali s desne strane, susreli Boinjaka u sredini i izlazili slijeva. Nora je
prila sa strane na kojoj su izlazili, hodajui uurbano, poput najobinijeg
kupca na putu prema trgovini Nordstrom. Samo je jedno dijete prolo,
debeljukasti djeak koji je uzbueno razgovarao sa svojim bradatim ocem.
Nijedan od njih nije obratio imalo pozornosti na nju. Iza njih, na
improviziranoj pozornici, djeak azijskog porijekla u tamnom odijelu se
rukovao s Djedom Boinjakom.
Teak je dio nastupio kad je zakrenula za drvo golemi elektrini vlaki
mahnito se vrtio oko debla i krenula u suprotnom smjeru, polako hodajui
niz cijelu duinu reda, poput generala koji nadgleda vojnike. Prvo to je
primijetila bilo je da raspoloenje nije najsjajnije. Bilo je kasno; veina je
maliana izgledala oamueno, kao da su spremni sruiti se. Nekoliko
najmlaih je plakalo ili se previjalo na rukama roditelja, a nekoliko odraslije
djece izgledalo je kao da samo to nisu pobjegli prema parkiralitu. Roditelji
su uglavnom bili smrknuti, a nevidljivi oblaii iznad glava punili su se mislima
poput, Prestani cviliti... Jo malo pa smo na redu... Ovo bi trebalo biti zabavno...
Ide tamo htio, ne htio! Nora se sjeala tog osjeaja, a posjedovala je i fotografije
kao dokaz, s oboje njezine djece kako u suzama i nesretno sjede u krilu
poraenog Boinjaka.
U redu je zasigurno bilo oko tridesetero djece, a samo su je dva djeaka
podsjetila na Jeremyja, mnogo manje nego to je oekivala. U prolosti bi joj
bilo koji djeak znao slomiti srce, no sada je bila manje-vie u redu, sve dok
djeak ne bi bio plavokos i jako mrav, s pjegicama na licu. Samo ju je jedna
djevojica natjerala da pomisli na Erin, i to ne svojim izgledom slinost je
vie bila u njezinu izrazu lica na kojem se ocrtavala preuranjena mudrost, tako
tuna na nekome tako nevinom. Djevojica ljepotica to je sisala palac i
imala divlje raskutranu tamnu kosu zurila je u Noru s tako ozbiljnom
znatieljom da se Nora zaustavila i poela je i sama promatrati, vjerojatno
malo predugo.
Izvolite? rekao je njezin otac, podigavi pogled s BlackBerryja. Bilo mu
je etrdesetak godina, bio je prosijed ali u dobroj formi, odjeven u izguvano
odijelo.
Imate krasnu ker, rekla mu je Nora. Budite ponosni na nju.
Mukarac je zatitniki poloio ruku na glavu svoje keri.
I jesam, odgovorio je, pomalo zamjerajui.
Drago mi je, rekla je Nora. Zatim je otila, prije nego to joj se ukazala
prilika da kae jo neto to bi ga uznemirilo ili njoj samoj pokvarilo dan, kao
to je toliko puta u prolosti znala uiniti.

Trgovina Osjeajte se bolje imala je zanimljiv moto Sve to vam treba do

kraja ivota no pokazalo se da je bila samo jedno od onih minkerskih
utoita specijaliziranih za proizvode kojima si ugaaju kupci koji ionako
posjeduju previe, poput grijanih papua i kunih vaga koje su dijelile srdana
ohrabrenja kada biste skinuli kilograme ili vas konstruktivno kritizirale kada
ne biste. No Nora je svejedno krenula na dugu, polaganu etnju izlobenim
prostorom, razgledavajui runo pokretane radio-ureaje za uzbunjivanje,
jastuke koje je mogue programirati i beumne strojeve za skraivanje nosnih
dlaica, zahvalna na ugodno jednostavnom ozraju ambijentalna New Age
glazba zamijenila je boine pjesme i poodmakloj dobi klijentele. Nije bilo
prekrasne djeice koja bi zurila u vas u ovoj trgovini, samo sredovjeni
mukarci i ene koji su pristojno meusobno kimali i snabdijevali se grijaima
za runike i visokotehnolokom opremom za ispijanje vina.
Fotelju nije primijetila sve dok se nije nala na izlazu. Stajala je u
vlastitom zamraenom zakutku izlobenog prostora, nenametljiv naslonja od
smee koe poput prijestolja podignut na nisko tapecirano postolje, obavijen
priguenom svjetlou lampe. Dolutala je izbliza pogledati i iznenadila se kad
je otkrila da kota gotovo deset tisua dolara.
I vrijedi toliko, rekao joj je prodava. Priao joj je i obratio joj se prije
nego to je uope uspjela shvatiti da je ondje. Ovo je najbolja fotelja na
svijetu.
I bolje joj je, rekla je Nora uz smijeh.
Prodava je zamiljeno zakimao. Bio je mlaahan deko raskutrane
kose u skupom odijelu, odijelu kakvo ne biste oekivali vidjeti na nekome tko
je zaposlen u trgovakom centru. Nagnuo se naprijed, kao da joj pokuava
odati tajnu.
To je fotelja za masau, rekao je. Volite masae?
Nora se namrtila bilo je to kompleksno pitanje. Neko je oboavala
masae. Redovito bi, dva puta mjeseno, odlazila na integrativni rad na tijelu
kod Arna, zdepastog austrijskog genija koji je radio u wellness centru njezina
kluba. Nakon sat vremena provedenih s njim zaboravila bi na sve to ju je
titilo bio to PMS, bolno koljeno ili osrednji brak i osjeala se
preporoeno, spremna suoiti se sa svijetom puna pozitivne energije i
otvorena srca. Pokuala ga je ponovno posjetiti prije otprilike godinu dana, no
shvatila je da joj vie ne odgovara da je netko tako intimno dodiruje.
Nisu loe, odgovorila je.
Prodava se nasmijeio i pokazao prema fotelji.
Isprobajte je, rekao je. Poslije ete mi zahvaliti.

Nora se isprva uznemirila kad se naslonja za glavu iznenada tako silovito

pokrenuo, a tvrde se gumene loptice ili to ve da su bile zakolutale ispod
meke konate presvlake i zarile joj se u napete miie oko kraljenice, a tipavi
je prstoliki nastavci zgrabili za vrat i ramena. Vibrirajui jastuk na sjedalu
gibao se u nepristojnim valovima, ispaljujui topla, isprekidana strujna
pulsiranja u njezinu stranjicu i bedra. Sve joj se inilo preintenzivno dok joj
prodava nije pokazao kako se koristi kontrolna ploa. Eksperimentirala je s
postavkama brzinom, temperaturom, intenzitetom dok nije dola do
idealne kombinacije, te potegla ruicu koja je otpustila naslon za noge, pa
zatvorila oi i prepustila se.
Poprilino dobro, ha? primijetio je prodava.
Mmmm, sloila se Nora.
Kladim se da niste imali pojma koliko ste napeti. Stresno je doba
godine. Kad mu nije odgovorila, dodao je, Samo polako. Deset minuta ovoga
i bit ete kao novi.
to god, pomislila je Nora, previe zadovoljna naslonjaem da bi joj
zasmetao prodavaev isprazan komentar. Doista je to bio nevjerojatan komad
opreme, nimalo nalik bilo emu to je ikada isprobala. Za vrijeme uobiajene
masae, ono to biste osjeali bio je lagano uznemirujui osjeaj pritiska, kao
da vam je tijelo spljoteno na stol, a lice zabijeno u rupu, silovit, premda
uglavnom dobroudan, osjeaj da vas netko pritie odozgo. Ovo je bilo
upravo suprotno, sva je energija izbijala odozdo, tijelo vam se izdizalo i
omekavalo, a nita vas nije pritiskalo osim zraka.
Ne tako davno ak i sama pomisao na masani naslonja vrijedan deset
tisua dolara bi joj se uinila opscenom, poput sramotnog ugaanja samoj sebi.
No uistinu, kad se malo o tome promisli, to i nije bila visoka cijena za neto s
toliko terapeutskim uinkom, osobito ako bi se troak raspodijelio na deset ili
dvadeset godina. Na kraju krajeva, masani naslonja nije bio toliko razliit
od jacuzzija ili Rolexa ili sportskog automobila, bilo kojeg luksuznog
predmeta koji bi ljudi kupovali kako bi se razveselili, ljudi koji su ionako
mnogo veseliji od Nore.
Osim toga, tko bi uope znao? Karen, moda, ali Karen ne bi ni marila.
Ona je uvijek ohrabrivala Noru da si ugaa, da kupi nove cipele ili komad
nakita, da ode na krstarenje ili provede vikend na ranu Canyon. Da ne
spominjemo da bi Nora dopustila sestri da koristi naslonja kad god poeli.
Mogle bi imati stalan dogovor, neto kao sastanak za masau srijedom uveer.
A ak i da susjedi saznaju, to to Noru briga? to bi oni uinili, rekli neto
runo i povrijedili je?
Sretno s tim, pomislila je.
Ne, jedino to ju je prijeilo bila je pomisao na to to bi se dogodilo kada
bi doista i posjedovala takvu fotelju, kada bi se mogla osjeati ovako dobro kad
god bi to poeljela. to bi se dogodilo da nema ostalih kupaca koji lunjaju
uokolo, da nema prodavaa koji vreba u blizini, da nema Karen s kojom se
treba nai za pet ili deset minuta? Kako bi bilo da postoji samo Nora u praznoj
kui, a pred njom cijela no i nijedan razlog za pritiskanje dugmeta za
iskljuivanje?
 Balzerova metoda

NA BOINO SU JUTRO GLEDALE PREZENTACIJU U POWERPOINTU I SVIH

se osamnaest stalnih stanovnica Plave kue okupilo u prohladnoj sobi za
sastanke u podrumu. Tako su za sada obavljali ovakve stvari, u isto su vrijeme
organizirali prikazivanja u svakoj kui u naselju, kao i u raznim ostalim
smjetajima ratrkanima po gradu. U mapletonskom se odjeljenju razgovaralo
o gradnji ili pribavljanju zgrade koja bi bila dovoljno velika da se u nju smjeste
svi lanovi, no Laurie je ovako vie odgovaralo bilo je intimnije i drutvenije,
mnogo manje nalik crkvi. Organizirana je religija posustala; Krivci ne bi nita
dobili pretvore li se u novu.
Svjetla su se ugasila i na zidu se pojavio prvi slajd, fotografija vijenca
objeenog na vrata generike kue u predgrau.

DANAS JE BOI.

Laurie je letimice iskosa pogledala Meg, koja je jo uvijek izgledala pomalo

potreseno. Sino su ostale budne dokasna, radei na zbunjujuim osjeajima
koje je blagdanska sezona potaknula kod Meg, natjeravi je da joj nedostaju
obitelj i prijatelji i da se zapita koliko je predana svom novom ivotu. ak je
primijetila da je poeljela da je priekala sa stupanjem u Krivce kako bi mogla
provesti jo ovaj posljednji Boi s najmilijima, za stara dobra vremena. Laurie
joj je rekla da je normalno osjeati nostalgiju u ovo doba godine, da je to nalik
fantomskoj boli koju bolesnici osjeaju u amputiranom ekstremitetu. Ako
stvar vie nije ovdje, ona jo uvijek na odreen nain ostaje dio nas, barem na
neko vrijeme.
Drugi je slajd prikazivao olinjalo boino drvce ureeno ponekim
zalutalim komadiem srebrne trake, koje lei pokraj plonika na hrpi prljavog
snijega i eka da ga kamion za otpad pokupi i odnese.

BOI JE BESMISLEN.
Meg je tiho mrcnula, poput djeteta koje nastoji skupiti hrabrost. Za vrijeme
sinonjeg rastereenja, ispriala je Laurie o viziji koju je imala kad joj je bilo
etiri ili pet godina. Bio je Badnjak i nije mogla zaspati, pa je na prstima sila
u prizemlje i vidjela bradatog debeljka koji je stajao ispred obiteljskog
boinog drvca i kriao stvari s popisa. Nije bio odjeven u crveno odijelo
inilo joj se vie kao plava uniforma vozaa autobusa no svejedno je u njemu
prepoznala Djeda Boinjaka. Promatrala ga je neko vrijeme, pa se oduljala
natrag na kat, a tijelo joj je bilo ispunjeno ekstatinim osjeajem uda i
potvrde. Kao tinejderica je samu sebe uvjerila da je sve to bio samo san, no u
to joj se vrijeme inilo sasvim stvarno, toliko stvarno da je sljedeeg jutra sve
prenijela cijeloj obitelji kao najjasniju injenicu. Jo su se uvijek prema tome
odnosili kao prema povijesnom dogaaju, nazivajui ga Veer kad je Meg
vidjela Djedicu.
Na sljedeem je slajdu skupina mladih pjevaa boinih pjesama stajala
u polukrugu, otvorenih usta i oiju iz kojih je sjala radost.

MI SE NEEMO PRIKLJUITI SLAVLJU.

Laurie se jedva sjeala Boia dok je bila dijete. Roditeljstvo joj je zamaglilo
sva ta sjeanja; ono to joj se urezalo u sjeanje bilo je uzbuenje na licima
vlastite djece, njihovo zarazno blagdansko zadovoljstvo. To je bilo neto to
Meg nikada nee osjetiti. Laurie ju je pokuala uvjeriti da je u redu to je zbog
toga ljutita, te da je zdravo priznati i izraziti ljutnju, mnogo bolje nego
potiskivati je.
Zavjet utnje branio je smijeh kao i govor, no nekoliko se ljudi opustilo i
zahihotalo se kad su vidjeli sljedei slajd, kuu osvijetljenu poput bordela u
Las Vegasu, s dvoritem pretrpanim raznoraznim boinim obiljejima bile
su tu jaslice, stado sobova, Grin na napuhavanje, nekoliko vilenjaka i oraara,
anela i plastinih snjegovia, a uz to i ogoren ovjek u cilindru koji je zacijelo
trebao biti Ebenezer Scrooge.
 BOI ODVLAI PANJU. VIE SI NE MOEMO
DOPUSTITI DA NAM BILO TO ODVUE PANJU.

Laurie je u proteklih est mjeseci pogledala mnogo PowerPoint prezentacija,

te je neke ak i pomogla sastaviti. One su predstavljale osnovni oblik
komunikacije meu Krivcima, neto poput prijenosne mise bez
propovjednika. Dosad je uspjela shvatiti strukturu, znala je da se uvijek negdje
na sredini dogaa zaokret, da se odmiu od zadane teme i vraaju na jedinu
koja je uistinu bila vana.

BOI PRIPADA STAROM SVIJETU.

Natpis je ostajao isti, dok se niz fotografija izmjenjivao, a svaka je predstavljala

svijet prolosti: bili su ondje supermarket Walmart, ovjek na kosilici, Bijela
kua, navijaice momadi Dallas Cowboys, rap izvoa ije ime Laurie nije
znala, pizza koju nije mogla gledati, naoit mukarac i elegantna ena na veeri
uz svijee, katedrala negdje u Europi, vojni mlanjak, prenapuena plaa, te
majka koja doji novoroene.

STAROG SVIJETA VIE NEMA. NESTAO JE PRIJE TRI

GODINE.

U PowerPoint prezentacijama koje su sastavljali Krivci, Uzee je prikazivano

fotografijama s kojih su odreeni pojedinci bili nevjeto izbrisani. Neki od
ljudi koji su uklonjeni pomou Photoshopa bili su slavni, dok su ostali bili
zanimljivi vie na lokalnoj razini. Jednu je fotografiju u ovome nizu bila
snimila Laurie, bila je to spontana snimka Jill i Jen Sussman s izleta na kojem
su brale jabuke kad im je bilo deset godina. Jill se iroko osmjehivala i drala
u rukama sjajnu crvenu jabuku. Prostor u obliku Jen pokraj nje bio je prazan,
samo blijedosiva mrlja obrubljena jarkim bojama jeseni.

MI PRIPADAMO NOVOM SVIJETU.

Poznata su se lica izmjenjivala na projekciji, jedno za drugim, cijelo,
nenasmijano lanstvo mapletonskog odjeljenja. Meg se pojavila pred sam kraj,
uz ostale pristupnike, a Laurie joj je stisnula nogu estitajui joj.

MI SMO IVI PODSJETNICI.

Dvojica promatraa stajala su na peronu eljeznikog kolodvora i zurila u

elegantnu poslovnu enu koja se nastojala pretvarati da ih ne primjeuje.

NEEMO IM DOPUSTITI DA ZABORAVE.

Par promatraka slijedio je mladu majku niz ulicu dok je dijete gurala u
kolicima.

EKAT EMO I PROMATRATI I POKAZATI SE

VRIJEDNIMA.

Ponovno su se pojavile dvije iste fotografije, ovog puta s promatraima

uklonjenima, te istaknutima vlastitim odsustvom.

OVOG PUTA MI NEEMO BITI ZABORAVLJENI.

Sat, s kazaljkom za sekunde koja je otkucavala.

UBRZO.

Mukarac zabrinutog izraza lica zurio je u njih sa zida. Bio je srednjih godina,
pomalo nadut, ne pretjerano naoit.
 OVO JE PHIL CROWTHER. PHIL JE MUENIK.

Philovo je lice zamijenilo lice mlaeg mukarca s bradom i gorljivim oima

fanatika.

JASON FALZONE JE TAKOER MUENIK.

Laurie je zavrtjela glavom. Jadan deko. Jedva da je bio stariji od njezina sina.

SVI SMO SPREMNI POSTATI MUENICIMA.

Laurie se pitala kako Meg prima sve ovo, no nije joj uspjela proitati izraz lica.
Bile su razgovarale o Jasonovu ubojstvu i shvaale su opasnost u koju su se
uputale svaki puta kada bi izale iz naselja. No svejedno, neto u vezi rijei
muenik ju je grozilo.

PUIMO KAKO BISMO ISPOVIJEDALI SVOJU VJERU.

Slika cigarete pojavila se na zidu, bijeli-be valjak koji je plutao na krutoj crnoj
podlozi.

DOPUSTITE NAM DA PUIMO.

ena u prvom redu otvorila je novu kutiju i poslala je po prostoriji. Jedna za

drugom, ene iz Plave kue zapalile su i izdahnule dim, podsjeajui se da
vrijeme istjee, te da se niega ne boje.

Djevojke su spavale dokasna, preputajui Kevina sebi samome dobar dio

jutra. Neko je vrijeme sluao radio, no vedra mu je blagdanska glazba ila na
ivce, kao depresivan podsjetnik na uurbanije i sretnije prole Boie. Bilo je
bolje ugasiti radio, itati novine i ispijati kavu u tiini, pretvarati se da je i ovo
samo jo jedno obino jutro.
Evan Balzer, pomislio je, ime mu je navrlo, niime izazvano, iz movare
njegova sredovjenog sjeanja. Tako je on to rjeavao.
Balzer je bio njegov stari prijatelj s fakulteta, tih i obazriv deko koji je
stanovao na Kevinovu katu na drugoj godini. Uglavnom se drao za sebe, no
u ljetnom su semestru on i Kevin zajedno sluali predavanja iz ekonomije;
stekli su naviku uiti zajedno nekoliko veeri tjedno, te izlaziti na koje pivo i
tanjur pileih krilca kad bi zavrili.
Balzer je bio zabavan za druenje bio je pametan, sarkastino duhovit,
prepun miljenja o svemu no teko ga je bilo upoznati na osobnoj razini.
Rjeito je razgovarao o politici, o filmovima i glazbi, no zatvorio bi se poput
ratnog zloinca kad bi ga bilo tko pitao ita o obitelji ili ivotu prije fakulteta.
Trebali su proi mjeseci prije nego to je poeo dovoljno vjerovati Kevinu da
bi htio podijeliti s njim neto o vlastitoj prolosti.
Neki su ljudi imali zanimljivo usrana djetinjstva, no Balzerovo je bilo
jednostavno posve usrano otac ih je ostavio kad su njemu bile dvije godine,
a majka je bila beznadna pijandura, no dovoljno zgodna da se oko nje obino
motao koji mukarac ili dva, iako rijetko zadugo. Balzer je iz nude vrlo rano
nauio brinuti se sam za sebe da on nije kuhao ili kupovao namirnice ili prao
rublje, vjerojatno to nitko ne bi ni inio. Nekako je takoer uspio biti odlian
u koli, dobijati dovoljno dobre ocjene i zaraditi punu stipendiju za Sveuilite
Rutgers, premda je svejedno trebao raditi kao konobar kako bi imao dovoljno
za ivot.
Kevin se divio prijateljevoj izdrljivosti, njegovoj sposobnosti da
napreduje u tekim uvjetima. Nagnalo ga je to da shvati koliko je sree on sam
imao u usporedbi s njim, odrastajui u stabilnoj, relativno sretnoj obitelji koja
je ljubavi i novca imala i vie nego to je bilo potrebno. Prva je dva desetljea
ivota bio proveo uzimajui zdravo za gotovo injenicu da e sve uvijek biti u
redu, da bi mogao pasti samo do odreene razine prije nego to ga netko
uhvati i izvede na pravi put. Balzer ni na trenutak to nije pretpostavljao; bilo
mu je posve jasno da je mogue pasti i jednostavno nastaviti padati, da si ljudi
poput njega ne mogu priutiti ni trenutak slabosti, nijednu ozbiljnu pogreku.
 Premda su ostali bliski sve do diplome, Kevin nikada nije uspio uvjeriti
Balzera da poe s njim kui za Dan zahvalnosti ili za Boi. Bila je to teta, jer
je Balzer raskinuo svaki kontakt sa svojom majkom tvrdio je da ak ni ne
zna gdje ona trenutno ivi i nikad nije imao nikakve planove za praznike,
osim da ih provede sam u malom stanu izvan kampusa koji je bio iznajmio na
poetku tree godine, u nadi da e uspjeti utedjeti malo kuhajui sam za sebe.
Ne brini se za mene, uvijek je govorio Kevinu. Ja u biti u redu.
to e raditi?
Nita posebno. Samo itati, valjda. Gledati televiziju. Uobiajeno.
Uobiajeno? Ali Boi je.
Balzer je slegnuo ramenima. Nije ako ja ne elim da bude.
Kevin se, na odreen nain, divio Balzerovoj tvrdoglavosti, njegovu
odbijanju da prihvati ono to je shvaao kao milostinju, ak i od dobrog
prijatelja. No nije se stoga osjeao nita bolje u vezi svoje nemogunosti da mu
pomogne. Otiao bi kui i sjeo za prepun stol sa svojom velikom proirenom
obitelji, svi bi razgovarali, smijali se i uivali u jelu, kad bi mu se, iznebuha,
ukazala sumorna vizija Balzera, posve samog, u svom stanu nalik na eliju,
kako jede rezance pokraj navuenih zastora.
Balzer je nastavio na pravo odmah nakon to su diplomirali i on i Kevin
su naposljetku izgubili kontakt. Dok je sjedio tako u kuhinji na boino jutro,
Kevin je pomislio da bi bilo zanimljivo potraiti ga na Facebooku, saznati to
je radio proteklih dvadeset godina. Moda se oenio, moda je i postao otac i
ivio ispunjenim i sretnim ivotom koji mu je u mladosti bio uskraen,
doputajui si da voli i bude voljen. Moda bi mu se svidjela ironija kada bi
Kevin priznao da je on sada taj koji se skriva od blagdana, taj koji koristi
Balzerovu metodu s poprilino dobrim rezultatima.
No onda su djevojke sile i on je zaboravio na starog prijatelja jer je sve
odjednom poelo nalikovati na Boi i oni su imali to raditi zavirivati u
boine arape objeene iznad kamina i otvarati poklone. Aimee je predloila
da bi bilo zgodno sluati glazbu, pa je Kevin ponovno ukljuio radio. Boine
su se pjesme inile u redu u tom trenutku, otrcane i poznate i nekako utjene,
ba kakve su trebale biti.
 Pod drvcem uope nije bilo mnogo poklona barem ne onoliko koliko
je znalo biti dok su djeca jo bila mala i kad je trebalo skoro cijelo jutro da ih
sve otvore no nije se inilo da to djevojkama smeta. Polako su otvarale svaki
poklon, prouavajui kutiju i oprezno otvarajui papir za zamatanje, kao da su
trebale dobiti dodatne bodove za urednost. Isprobavale su odjeu na licu
mjesta, u dnevnoj sobi, pokazujui majice i dempere koje su navukle na
gornje dijelove pidama u Aimeenu sluaju, bio je to nevjerojatno tanak
topi bez rukava i govorei jedna drugoj kako sjajno izgledaju, veselei se ak
i toplim arapama i upavim papuama, zabavljajui se toliko da je Kevin
poalio to im nije kupio jo koji poklon, tek toliko da zabava jo malo potraje.
Super! rekla je Aimee, navlaei na glavu vunenu kapu koju je Kevin
pronaao u Mikeovoj trgovini sportske opreme, jednu od onih sa aavim
pokrivalima za ui koje je bilo mogue svezati pod bradom. Natukla ju je nisko
na elo, gotovo do obrva, no dobro joj je pristajala, kao i sve ostalo. Ba mi je
trebala jedna ovakva.
Ustala je s kaua, te rairila ruke dok mu se primicala i vrsto ga zagrlila
u znak zahvalnosti. inila je to nakon svakog poklona, sve dok se nije poelo
initi kao ala, kao ritmika interpunkcija dogaanja. Postalo mu je malo lake
sad kad je goliavu jutarnju odjevnu kombinaciju pojaala novim demperom,
alom, kapom i parom rukavica.
Ba ste dragi prema meni, rekla je i Kevinu se na trenutak uinilo da bi
mogla zaplakati. Ne sjeam se kad sam zadnji put doivjela ovako dobar
Boi.
I Kevin je dobio nekoliko stvari, no prvo je morao posluati uobiajene
alopojke o tome kako je teko kupovati poklone ovjeku njegovih godina, kao
da su odrasli mukarci potpuno samodostatna bia, te kao da je penis i
poslijepodnevna bradica sve to im treba da se snau u ivotu. Jill mu je
poklonila biografiju o ranim godinama Teddyja Roosevelta, a Aimee par
sprava na oprugu za vjebanje ake jer je znala koliko on voli tjelovjebu.
Djevojke su mu dodijelile i dva identina paketia s malim krutim predmetima
zamotanima u srebrni papir. U onome koji mu je Jill predala, bila je alica koja
ga je proglasila tatom broj 1.
 Opa, rekao je. Hvala. Znao sam da bi mogao biti u prvih deset, no
nisam imao pojma da sam na samom vrhu.
Aimeena je alica bila ista takva, samo to je na njoj pisalo NAJBOLJI
GRADONAELNIK NA SVIJETU.
Trebali bi ee slaviti Boi, rekao je. Dobar je za moje
samopouzdanje.
Djevojke su nakon toga poele pospremati, skupljajui iskoriteni papir
za zamatanje i odbaenu ambalau, te natrpavajui otpatke u plastinu vreicu
za smee. Kevin je pokazao na osamljeni poklon koji je ostao pod drvcem,
kutijicu svezanu vrpcom koja je izgledala kao da bi u njoj mogao biti nakit.
to je s ovim?
Jill je podigla pogled. Na tjeme joj je bila zalijepljena crvena ukrasna
mana, te je izgledala poput velike, zabrinute bebe.
To je za mamu, rekla je, pomno ga promatrajui. Ako svrati.
Kevin je kimnuo, kao da mu je to imalo savrenog smisla.
To je jako paljivo, rekao joj je.

Pozvonile su na Garyjeva vrata, no nitko im nije otvorio. Meg je slegnula

ramenima i sjela na hladnu betonsku stepenicu, odluna u namjeri da svima
naoigled eka biveg zarunika da se vrati odakle god je bio poao na boino
jutro. Laurie je sjela pokraj nje, trudei se najbolje to je mogla ignorirati tup
osjeaj straha koji ju je pratio otkad su jutros krenule iz Ulice ginka. Nije
eljela biti ondje, a nije eljela ii ni na sljedeu postaju koju su imale zacrtanu.
Naalost, upute koje su dobile bile su jasne. Zadatak im je bio posjetiti
svoje najmilije, uiniti to je god mogue da prekinu udobne ritmove i rituale
blagdana. Laurie je shvaala kakvog smisla to ima uzme li se u obzir iri cilj:
ako su Ostavljeni krivci i imali kljunu misiju, ta je bila otpor takozvanom
vraanju u normalu, svakodnevnom procesu zaboravljanja na Uzee, ili barem
na odreivanje njegova mjesta negdje u prolosti, na odnoenje prema njemu
kao prema neemu to pripada rastuem tkivu ljudske povijesti, a ne kao
prema kataklizmi s kojom je povijest skonala.
 Stvar nije bila u tome da su Krivci imali neto posebno protiv Boia
bezrezervno su odbijali sve praznike ili da su bili neprijatelji Isusa Krista,
kao to su mnogi pogreno pretpostavljali. Stvar s Isusom bila je pomalo
zbunjujua, Laurie je to morala priznati. I sama se s tim muila prije nego to
se pridruila Krivcima, zauena injenicom da su naizgled prihvaali toliko
elemenata kranske teologije Uzee i Teke nevolje, dakako, no i ljudsku
uroenu grenost i neizbjenost Posljednjeg suda dok su potpuno ignorirali
lik samog Isusa. Openito govorei, bili su usredotoeniji na Boga Oca, to
ljubomorno starozavjetno boanstvo koje je zahtijevalo slijepu poslunost i
iskuavalo odanost podanika na okrutno inventivne naine.
Laurie je trebalo dugo prije nego to je to dokuila i jo uvijek nije bila
sigurna je li to sasvim shvaala. Krivci nisu nikad nadugo i nairoko
objanjavali svoje vjerovanje; nisu imali sveenika ni pastora, Svetog pisma ili
formalnog sustava propovijedanja. Bili su stil ivota, a ne religija, rastua
improvizacija ukorijenjena u vjerovanje da svijet nakon Uzea zahtijeva nov
nain ivota, osloboen starih, diskreditiranih formi nema vie braka, nema
vie obitelji, nema vie konzumerizma, nema vie politike, nema vie
konvencionalne religije, nema vie bezumne zabave. Ti su dani zavrili. Sve
to je ovjeanstvu preostalo bilo je da se pokori i eka na neizbjeno.
Jutro je bilo sunano, mnogo hladnije nego to je izgledalo, a Magazinska
je ulica bila mirna i tiha poput fotografije. Premda je navodno poeo dobro
zaraivati odmah nakon to je diplomirao ekonomiju, Gary je jo uvijek
stanovao poput studenta, te dijelio gornji kat otrcane kue namijenjene
dvjema obiteljima s jo dvojicom momaka koji su obojica imali djevojke.
Vikendi su ondje bili strani, objasnila je Meg, toliko se ljudi seksalo u isto
vrijeme u tako malom prostoru. A kad to ne biste inili, kad niste bili
raspoloeni ili tako neto, inilo vam se gotovo kao da krite uvjete ugovora
najma.
Sjedile su na trijemu zasigurno barem pola sata prije nego to su
primijetile jo jedno ivo bie, zlovoljnog staria koji je etao drhtureu
ivavu. On je blenuo u njih i promrmljao neto to Laurie nije dobro ula, no
bilo joj je jasno da im nije poelio sretan Boi. Prije nego to je stupila u
Krivce nije sasvim shvaala koliko su ljudi u stanju biti nepristojni, koliko su
se slobodno osjeali kad bi zlostavljali i vrijeali potpune strance.
 Nekoliko minuta nakon toga, iz Lozinske je u Magazinsku skrenuo
automobil, uglaeno tamno vozilo koje je izgledalo poput umanjenog SUV-
a. Laurie je uspjela osjetiti Megino uzbuenje dok se automobil primicao i
njezino razoaranje kad je poeo odmicati. Bila je napeta to e vidjeti Garyja,
unato Laurienim brojnim upozorenjima da ne oekuje previe od susreta.
Meg e morati sama spoznati ono to je Laurie shvatila prolog ljeta da je
bolje ostati posve sama, izbjegavati nepotrebne susrete s ljudima koje je
ostavila za sobom i ne akati jezikom taj bolan zub. Ne zato to ih vie nije
voljela, nego zato to jest, i zato to je ta ljubav sada bila beskorisna, samo jo
jedna tupa bol u fantomskom ekstremitetu.

Nora je samu sebe trenirala da ne misli previe na svoju djecu. Ne stoga to ih

je htjela zaboraviti uope ne ve stoga to ih se htjela jasnije sjeati. Iz istog
je razloga nastojala ne gledati preesto stare fotografije ili snimke. to se u tom
sluaju dogaalo bilo je da zapamtite ono to ste ve znali, onaj dobri stari niz
prigoda i dojmova. Erin je bila tako tvrdoglava. Jeremy je imao klauna na
roendanskoj zabavi. Ona je imala tako njenu kosu koja se vijorila. On je zbilja
volio umak od jabuka. Nakon nekog vremena, ti su se komadii ustalili u
slubeni narativ koji je potisnuo tisue jednako vrijednih sjeanja, deloiravi
gubitnike u neko zakreno podrumsko skladite u njezinu umu.
Nedavno je otkrila da ova zaostala sjeanja mnogo lake naviru ako ih se
nije trudila prizvati, ako im je jednostavno doputala da sama od sebe isplivaju
na povrinu, dok se dan prirodno razvijao. Vonja biciklom bila je posebno
pogodna aktivnost po tom pitanju, savren poticaj za prisjeanje, dok joj je
svjesni um bio zabavljen mnotvom jednostavnih zadataka pregledavanjem
ceste, provjeravanjem brzinomjera, praenjem disanja i smjera vjetra a
podsvijest joj je slobodno mogla odlutati. Ponekad uope ne bi otila daleko:
na nekim je vonjama samo pjevala dio neke stare pjesme opet i iznova
Shareef dont like it! Rockin the Casbah, Rock the Casbah! ili bi se pitala zato
su joj noge tako obamrle i teke. No bilo je i onih udesnih dana kad se sve
jednostavno poklopilo i sve vrste nevjerojatnih stvari bi joj poele navirati u
sjeanje, mala izgubljena blaga iz prolosti kao onda kad se Jeremy jednog
jutra pojavio u prizemlju u utoj pidami koja mu je veer prije pristajala, a
tada se inila cijelu veliinu pretijesna; malena Erin koja se uspaniila, zatim
obradovala, pa ponovno uspaniila dok je jela svoj prvi ips s okusom kiselog
vrhnja i luka. Kako bi mu obrve ljeti posvijetlile. Kako joj je palac izgledao
nakon to ga je sisala cijelu no, ruiast i naboran, desetljeima stariji od nje
same. Sve je bilo ondje, zakljuano u trezoru, golemo bogatstvo iz kojeg je
Nora uspijevala izvui samo sitne, pretjerano rijetke svote.
Trebala je ii kod sestre na otvaranje poklona i kasni doruak s jajima i
slaninom, no nazvala je Karen i rekla joj neka ponu bez nje. Rekla je da se ne
osjea najbolje, no da misli da e sve biti u redu ako se jo malo naspava.
Naemo se popodne kod mame.
Sigurna si? ula je sumnju u Kareninu glasu, tu njezinu nevjerojatnu
sposobnost da osjeti prikrivanje ili izbjegavanje. Zasigurno je bila zastraujua
u ulozi roditelja. Mogu li ti ikako pomoi? Hoe da svratim?
Bit u dobro, ustrajala je Nora. Samo vi uivajte. Vidimo se kasnije,
dobro?

Ponekad, kada bi predugo ekala negdje na hladnoi, Laurie bi odlebdjela u

neku vrstu disocijativne fuge, izgubivi doticaj s mjestom na kojem se nalazila
i s onim to je inila. Bio je to obrambeni mehanizam, iznenaujue uinkovit
nain blokiranja fizike neugode i anksioznosti, premda i pomalo zastrauju,
budui da se inio kao prvi korak na putu prema smrzavanju do smrti.
Zasigurno se bila na taj nain izgubila na Garyjevu trijemu sjedile su
ondje podue vrijeme jer nije bila ni registrirala da se automobil zaustavio
pred kuom sve dok ljudi koji su bili u njemu nisu poeli izlaziti iz njega, a
Meg se dotad ve pokrenula, sila niz stepenice i koraala po mrtvom smeem
travnjaku sa ustrinom koja je bila gotovo uzbunjujua nakon tako dugakog
razdoblja mirovanja.
Voza je obiao prednji kraj automobila malog, sportskog Lexusa,
svjee opranog i bljetavog na blijedom zimskom suncu i zauzeo mjesto
pokraj ene koja je tek napustila suvozako sjedalo. Bio je visok i naoit, u
kaputu od devine dlake i Laurien se um pokrenuo koliko je bilo dovoljno da
ga prepozna kao Garyja, ije je samouvjereno, nasmijano lice vidjela mnogo
puta u Meginoj knjizi uspomena. ena joj se takoer uinila nekako
poznatom. Oboje su zurili u Meg s izrazima lica u kojima su se mijeali
razliiti stupnjevi saaljenja i zaprepatenja, no kad je Gary naposljetku
prozborio, sve to je Laurie uspjela uti u njegovu glasu bio je prizvuk
zamorene iritacije.
Koji vrag ti radi ovdje?
Vjerna vlastitoj obuci, Meg je utjela. Bilo bi bolje da je u ruci imala
cigaretu, no ni jedna ni druga nisu puile u trenutku kad se automobil
zaustavio. To je bila Lauriena krivica, pogreka u nadzoru.
Jesi li me ula? Garyjev je glas sada bio glasniji, kao da je mislio da je
Meg razvila slune potekoe. Pitao sam te neto.
Njegova ga je pratiteljica upitno pogledala. Zna da ne mogu govoriti,
jelda?
O, moe ona govoriti, rekao je Gary. Mogla je govoriti dok ne bih
ogluio.
S blago posramljenim izrazom lica, mlada se ena okrenula prema Meg.
Bila je niska i punana, pomalo nestabilna na visokim, tankim potpeticama.
Laurie si nije mogla pomoi a da se ne divi njezinu kaputu, sjajnoj modroj
parki obrubljenoj krznom na rukavima i kapuljai. Krzno je vjerojatno bilo
umjetno, no izgledalo je vrlo toplo.
Oprosti, mlada se ena obratila Meg. Znam da ti je ovo sigurno
udno. Da nas vidi skupa.
Laurie se nagnula ulijevo, pokuavajui vidjeti Megino lice, no kut
gledita nije bio dobar.
Nemoj joj se ispriavati, obrecnuo se Gary. Ona je ta koja bi se trebala
ispriavati.
Poelo je prije dva tjedna, nastavila je mlada ena, kao da je Meg od nje
zahtijevala objanjenje. Dosta nas je bilo kod Massima i popili smo puno
crnog vina i ja sam bila previe pijana da bih vozila doma. Pa me Gary
povezao. Podigla je obrve, kao da se pria sama od sebe ispriala. Ne znam
jo je li ita ozbiljno. Samo se malo druimo. Za sad.
Gina. Garyjev je glas bio jedak i upozoravajui. Nemoj. Nje se to nita
ne tie.
 Gina, pomislila je Laurie. Megina roakinja. Jedna od djeverua.
Naravno da je se tie, rekla je Gina. Bili ste zajedno sve te godine.
Trebali ste se vjenati.
Gary se zagledao u Meg s gaenjem na licu.
Pogledaj je. Ja uope ne znam tko je to.
To je jo uvijek Meg. Gina je govorila tako tiho da je Laurie jedva
uspijevala uti rijei koje izgovara. Ne budi zao prema njoj.
Nisam zao. Garyjev se izraz lica neznatno smekao. Samo je ne mogu
ovakvu gledati. Ne danas.
Kad se uputio prema kui, zaobiao je bivu zarunicu u irokom luku,
kao da je mislio da bi ga mogla napasti ili mu barem preprijeiti put. Gina je
oklijevala koliko je bilo potrebno da slegne ramenima u znak isprike, pa
krenula za njim. Nijedno od njih nije obratilo ni trunku panje na Laurie dok
su se uspinjali stepenicama, ne rekavi ni rije, ne uputivi joj ni letimian
pogled.
Nakon to su Gary i Gina uli u kuu, Laurie je zapalila cigaretu i
krenula preko travnjaka kako bi se pridruila Meg, koja je stajala leima
okrenuta kui i buljila u Lexus kao da ga namjerava kupiti. Laurie je pruila
cigaretu i Meg ju je primila, tiho mrcnuvi dok ju je prinosila ustima. Laurie
je poeljela da moe rei koju rije Bravo ili Dobro si to izvela kako bi dala
Meg do znanja da je ponosna na nju. No sve to je uinila bilo je da je potapa
po leima, samo jednom, vrlo blago. Nadala se da e to biti dovoljno.

Nora nije planirala otii na dugu vonju. Trebala je stii kod majke izmeu
jedan i dva tog poslijepodneva, vremenski okvir koji joj je doputao
dvadesetak, najvie trideset kilometara, polovicu udaljenosti koju bi obino
prevaljivala, no nadala se da e to biti dovoljno da joj razbistri glavu i pokrene
srce, te da moda uspije sagorjeti koju kaloriju prije obilnog obroka. Osim
toga, bilo je vrlo hladno, termostat pred kuhinjskim prozorom oitavao je koji
stupanj ispod nitice, a to nikako nisu bili idealni uvjeti za ozbiljnu tjelovjebu.
No pokazalo se da joj je hladnoa predstavljala mnogo manju zapreku
nego to je oekivala. Sunce je bilo izalo, ceste su bile oiene prisustvo
snijega i leda bilo je odluujui faktor za zimske vonje a vjetar uope nije
bio toliko snaan. Imala je visokotehnoloke rukavice, neoprenske navlake za
cipele i nepropusnu kapuljau ispod kacige. Samo joj je lice bilo izloeno
vremenskim uvjetima, a s tim se mogla nositi.
Planirala se okrenuti kad stigne do polovice biciklistike staze,
dvanaestak kilometara od poetka, no kad je stigla ondje, samo je nastavila.
Osjeaj kretanja bio je predobar, pedale su joj se podizale i sputale pod
nogama, a bijela joj je para izlazila iz usta. Pa to ako malo zakasni kod majke?
Bit e ondje mnogo ljudi braa i sestre i njihove obitelji, tetke i strievi i
roaci i nitko nee ni primijetiti da nje nema. Bez Nore ondje, moi e se
smijati i davati komplimente svaijoj djeci ne pitajui se nisu li sluajno rekli
neto to bi nju povrijedilo, ne upuujui joj one tune poglede pune
razumijevanja i ne uzdiui onako tragino.
Zbog toga su blagdani bili tako iscrpljujui. Ne zbog nesmotrenosti
njezine rodbine i njihove nemogunosti da shvate njezinu patnju, nego upravo
suprotno zbog njihove nemogunosti da je i na trenutak zaborave. Uvijek su
oko nje hodali na prstima, tako oprezni i obazrivi, tako bolno suosjeajni, kao
da je umirala od raka ili patila od neke bolesti koja ju je izobliila, poput
majine tetke May alosne figure iz Norina vlastitog djetinjstva ije je lice
Bellova pareza iskrivila u trajnu grimasu.
Budi dobra prema teti May, govorila bi joj majka. Ona nije udovite.
Sumnjiv komad staze nakon ceste 23 tog je dana bio gotovo naputen,
na vidiku nije bilo ljigavaca ni pasa lutalica, nije bilo ni rtvovanja ivotinja niti
kriminalnih aktivnosti, samo poneki biciklist koji se vozio u suprotnom
smjeru, dobacivi joj prijateljski pozdrav u prolazu. Sve bi bilo gotovo idilino
da joj se nije tako jako pikilo. Za toplijih mjeseci opina je odravala
prijenosni zahod na kraju staze bio je grozan, jedva prihvatljiv u nudi no
zimi bi ga uklonili. Nora nije pretjerano voljela unuti u umi, osobito dok
oko nje nije bilo dovoljno raslinja da je zakloni, no bilo je dana kada nije imala
izbora i danas je bio jedan od tih. Barem je u depu vjetrovke bila pronala
papirnatu maramicu.
Prije nego to se ponovno popela na bicikl, nazvala je Karen na mobitel
i laknulo joj je kad je odmah bila preusmjerena u glasovnu potu. Poput
uenice to markira kolu, nakaljala se jednom ili dvaput, pa progovorila
umjetno promuklim glasom. Rekla je da se osjea malo loije nego ranije, te da
je mislila da nije dobra ideja da izlazi iz kue, posebno zato to bi ono to ima
moglo biti zarazno.
Napravit u si aj i idem natrag u krevet, rekla je. estitaj svima Boi
od mene.
Ceste onkraj biciklistike staze bile su polururalne, zavijale su uz
izolirane kue i poneko manje imanje, a suh je kukuruz strao iz zaleenih
polja poput dlaica na nozi koju je trebalo obrijati. Nora nije imala pojma
kamo ide, no bilo joj je svejedno izgubi li se. Sad kad se izvukla s boinog
ruka, nije joj smetalo hoe li vonja trajati cijeli dan.
eljela je razmiljati o svojoj djeci, no iz nekog su joj se razloga misli
stalno vraale na jadnu tetu May. Bila je davno umrla, no Nora ju je jo uvijek
uspijevala zamisliti nekako neobino jasno. Tiho bi sjedila na obiteljskim
okupljanjima, usta iskrivljenih pod udnim kutom, a oi bi joj, iza debelih
naoala, preplavljivao oaj. Svako toliko bi pokuala neto rei, no nitko nije
razumio to govori. Nora se sjeala kako bi je nagovarali da je zagrli, a zatim
joj poklonili slatki kao nagradu.
Jesam li to ja? pitala se. Jesam li ja nova teta May?
Odvozila je sveukupno stotinu i sedam kilometara. Kad se naposljetku
vratila kui, na sekretarici je bljeskalo pet poruka, no odluila je da one mogu
priekati. Uspela se na kat, svukla vlanu odjeu odjednom je drhtala i
dugo leala u vruoj kadi. Dok se namakala, pokuavala je iskriviti lice tako da
joj lijeva strana visi nie od desne i zamisliti kako bi bilo tako ivjeti, trajno
zaleena lica i grgljavoga glasa, dok se svi trude biti dobri prema tebi da se ne
bi osjeala kao udovite.

Bilo je neega patetinog u samotnom gledanju Divnog ivota Franka Capre,

no Kevin nije znao to bi drugo. Carpe Diem bio je zatvoren; Pete i Steve bili
su zabavljeni svojim obiteljima. Na trenutak je pomislio da bi mogao nazvati
Melissu Hulbert, no odluio je da je to loa zamisao. Vjerojatno se ne bi ni
pretjerano obradovala da primi razmjerno bezvoljan poziv na seks na sam
Boi, posebno budui da se nije potrudio uspostaviti kontakt s njom od
njihova posljednjeg nesretnog susreta, one veeri kad je pljunula na
promatraicu.
Djevojke su bile otile prije otprilike sat vremena. Njihov ga je iznenadni
odlazak pomalo iznenadio dobile su poruku i nestale no nije mogao rei
da ih krivi to ele provesti neko vrijeme s prijateljima. Druile su se s njim
cijelo jutro i vei dio poslijepodneva i dobro su se zabavili. Nakon to su
zavrili s poklonima, Aimee je napravila palainke s okoladom, a nakon toga
su otili na dugu etnju oko jezera. Kad su se vratili kui, odigrali su tri partije
jamba. Tako da se, u biti, nije imao oko ega poaliti.
No svejedno se naao s ostatkom poslijepodneva i cijelom veeri pred
sobom, s tom golemom pustoi samoe. Bilo je neshvatljivo kako se njegov
neko pretrpan ivot smanjio do ove mjere, kako mu je brak zavrio, sin se
pogubio negdje u svijetu, oboje roditelja umrlo, brat i sestra daleko on u
Kaliforniji, ona u Kanadi. Nekoliko mu je lanova ire obitelji ostalo u
neposrednoj blizini ujak Jack i tetka Marie, te pokoji roak no svi su bili
zabavljeni sami sobom. Klan Garveyjevih bio je poput starog Sovjetskog
Saveza, negdanja impresivna sila koja se rastrojila na pregrt slabih,
mrzovoljnih jedinica.
Ovo mora da je Kirgistan, pomislio je.
Jo povrh svega, nije ni uivao u filmu. Moda ga je bio pogledao ve
previe puta, no pria mu se inila previe izvjetaena, sav taj trud samo kako
bi dobrog ovjeka podsjetili da je dobar. Ili se moda Kevin malo previe
osjeao kao George Bailey, no bez anela uvara na vidiku. Prebacivao je
programe u potrazi za neim drugim to bi mogao gledati, no zavrio bi ondje
gdje je i poeo, vrtei se tako u krug opet i iznova, sve dok na ulaznim vratima
nije zazvonilo zvono, triput tako iznenada i uzbudljivo da se zamalo
onesvijestio koliko je brzo ustao s kaua. Prije nego to je uspio pozdraviti
posjetitelje, morao je zastati i zatvoriti oi kako bi upio ok koji mu je
uspravljanje priredilo.

Minutu ili dvije, Laurie nije mogla razmiljati ni o emu doli o tome kako je
dobar osjeaj bio maknuti se s hladnoe. Polako joj je, meutim, dok joj se
tijelo zagrijavalo, sinula neobinost injenice da se ponovno nalazi kod kue.
Bila je to njezina kua! Tako velika i opremljena s ljubavlju, ljepa nego to si
je doputala prisjeati se. Ovaj meki kau na kojem je sjedila izabrala ga je u
salonu Elegantni interijeri, danima se muei s odlukom hoe li sivo-zelena
bolje pristajati uz sag od ciglenocrvene. I taj LCD televizor irokog zaslona i
visoke rezolucije bio je upaljen Divan ivot, od svih stvari na svijetu njega
su kupili u trgovini Costco nekoliko mjeseci prije Uzea, oduevljeni
ivopisnom jasnoom njegove slike. Ba na tom su zaslonu gledali izvjea o
katastrofi, dok su reporteri bili vidno potreseni onime o emu su izvjeivali,
a snimke prometnih nesrea i oevidaca koji su bili van sebe stalno su se
zatupljujue vrtjele. A ovaj ovjek koji je stajao ispred njih i nervozno se cerio,
to je bio njezin suprug.
ovjee, govorio je on. Koje iznenaenje.
Kevin se inio pomalo zbunjen kad ih je ugledao na trijemu, no ubrzo se
sabrao i uveo ih u kuu kao da su pozvane goe, te zagrlio Laurie u hodniku
pokuala je to izbjei, no to nije bilo mogue u tom uskom prostoru i
rukovao se s Meg govorei joj koliko mu je drago to ju je upoznao.
ini se da vam je hladno, primijetio je. Ba i niste obuene za ovu
hladnou.
To je bilo najblae reeno, pomislila je Laurie. Bilo je teko pronai
dovoljno toplu odjeu koja bi uz to bila i bijela. Hlae, koulje i demperi nisu
bili problem, no kaputi su bili druga pria. inilo joj se da je sretna to ima
bijeli al kojim se moe ogrnuti oko glave i debelu pamunu jaknu s
kapuljaom i nenametljivom Nike kvaicom na depu. No bile su joj potrebne
bolje rukavice ove pamune koje je nosila bile su apsurdno tanke, onakve u
kakvima biste obavili iznenadnu inspekciju i par izama ili barem pravih
cipela, neega malo znaajnijeg od izgaenih tenisica koje je imala na nogama.
Hoete li neto pojesti? upitao je Kevin. Mogu skuhati kavu ili aj ili
to god. Ima i vina i piva, ako elite. Slobodno se posluite. Ti zna gdje to
stoji.
Laurie nije odgovorila na tu ponudu, niti se usudila pogledati prema
Meg. Naravno da su eljele neto pojesti; umirale su od gladi. No nisu to
smjele rei, te se definitivno nisu mislile same posluiti. Kad bi on pred njih
stavio neto hrane, bilo bi im i vie nego drago pojesti je, no to je trebala biti
njegova odluka, a ne njihova.
Bolje nemoj previe gledati, dodao je. Ne jedemo vie tako zdravo kao
nekad. Mislim da ti se ne bi svidjelo.
Laurie je skoro prasnula u smijeh. Bila je spremna prodrijeti koju
hrenovku ravno iz ambalae kako bi mu pokazala to ovih dana misli o zdravoj
prehrani. No Kevin joj nije pruio priliku. Umjesto da, poput dobrog
domaina, ode u kuhinju, on je samo sjeo u tamnosmei naslonja koji je
Laurie bila kupila u salonu namjetaja Triangle, fotelju u kojoj je ona voljela
itati za lijenih jutara vikendom, bez svjetiljke, samo uz sunevu svjetlost koja
je ulazila kroz june prozore.
Dobro izgleda, rekao je, promatrajui je zauujue otvoreno.
Sviaju mi se sijede. ak s njima izgleda mlae. Tko bi rekao.
Laurie je osjetila da se zarumenjela. Nije bila sigurna je li joj neugodno
zbog sebe same ili zbog injenice da Meg sjedi tono pokraj nje. No svejedno,
bilo je lijepo primiti kompliment. Kevin nije bio uskogrudan poput mueva
nekih njezinih prijateljica, posebno u ranim danima njihova braka, no pohvale
su se bile vidno razrijedile posljednjih godina.
I ja sam malo posijedio, rekao je i potapao se po strani glave. Valjda
to dolazi s teritorijem.
Bilo je to istina, shvatila je Laurie, premda nije bila primijetila promjenu
prije nego to je on ukazao na nju. Naoito, bila bi mu rekla da je mogla. Kao
i mnogi mukarci njegove generacije, Kevin je izgledao djeaki jo dugo
nakon to je na to izgubio pravo i sijeda je kosa i to malo to mu je izraslo
dodala dobrodolu dozu ozbiljnosti njegovu izgledu.
Dosta si smravila, nastavio je, bacivi alostan pogled negdje oko
kope na vlastitom remenu. Ja stalno vjebam, ali nikako da se skinem bar na
osamdeset.
Laurie se morala svjesno potruditi da ne razmilja previe o njegovu
tijelu. Bilo joj je to moda i malo previe, vidjeti ga tako izbliza nakon sveg
vremena koje je prolo, suoiti se s njim u tjelesnoj formi i iskusiti pritajeni
ponos vlasnitva koji je bio jedna od slaih zakulisnih sila njihova braka: Moj
mu je zgodan mukarac. Ne toliko lijep, ali privlaan tako irokih ramena i
nekako prijateljski. Bio je odjeven u sivi demper sa zatvaraem koji je znala
posuivati za kinih dana, prostran i mek na dodir.
Morat u prestati sa zalogajima kasno naveer. S buritosima iz
mikrovalne i pitama od borovnice i slinim sranjima. To e me unititi.
Meg je tiho zagunala, a Laurie je bacila znaajan pogled prema kuhinji,
no Kevin nije shvatio signal. Televizija mu je oduzimala previe pozornosti,
Jimmy Stewart se oko neega pjenio, zamuckivao je i mahao. Kevin je sa
stolia dohvatio daljinski upravlja i iskljuio televizor.
Ne podnosim taj film, promrmljao je. Podsjeti me da ga vie ne
pokuavam gledati.
Bez uma televizora, kua se inila zlokobno tihom, gotovo pogrebnom.
Sat na prijemniku za kabelsku pokazivao je da je tek etiri i dvadeset, no
veernja se tama ve pojavljivala, pritiskala se uz prozore.
Jill nije doma, objavio je Kevin, premda je to bilo nepotrebno. Izala
je prije kojih sat vremena, sa svojom prijateljicom Aimee. Ti zna za Aimee,
jelda? ivi tu kod nas od kraja ljeta. Dobra je cura, samo malo divlja. Kevin
je zagrizao usnu, kao da razmilja o tekom pitanju. Jill je dobro, bar mislim.
Ali ovo joj je bila teka godina. Stvarno joj nedostaje.
Laurie je odluno zadravala bezizraajan izraz lica, ne elei otkriti
olakanje koje je osjeala to joj ki nije ondje. S Kevinom se mogla nositi. On
je bio odrastao mukarac i mogla je od njega oekivati da se tako i ponaa, da
prihvati injenicu da je njihova veza pretrpjela potrebnu i nepovratnu
promjenu. No Jill je jo bila djevojica, a Laurie je jo uvijek bila njezina majka,
a to je bila sasvim drugaija stvar. Kevin je iznenada ustao s naslonjaa.
Nazvat u je. Bit e joj jako krivo ako te ne vidi.
Otiao je u kuhinju po telefon. im je nestao, Meg je izvukla notes i
navrkala Kupaonica? Zahvalno je kimnula kad je Laurie pokazala prema
udaljenom kraju hodnika i uputila se onamo, ne gubei vrijeme.
Nisam imao sree, objavio je Kevin kad se vratio, jo uvijek s telefonom
u ruci. Ostavio sam joj poruku, ali ih ona ne provjerava svaki put. Znam da
bi te voljela vidjeti.
 Zurili su jedno u drugo. Stvari su, iz nekog razloga, bile malo nelagodnije
sad kad Meg vie nije bila u prostoriji. Zrak je pobjegao iz Kevinovih usta u
polaganom mlazu.
Nisam se uo s Tomom. Jo od ljeta. Malo se brinem za njega. Priekao
je trenutak prije nego to je nastavio. I za tebe se brinem. Posebno nakon
onoga proli mjesec. Nadam se da se uva.
Laurie je slegnula ramenima, pokuavajui mu dati do znanja da je sve u
redu, no gesta joj se uinila dvosmislenijom nego to je namjeravala da bude.
Kevin je poloio ruku na njezinu, nekoliko centimetara iznad njezina lakta. U
tome nije bilo neke posebne njenosti, no Lauriena je koa zatitrala pod
njegovim dodirom. Prolo je toliko vremena.
Gledaj, rekao je. Ne znam zato si dola, ali stvarno mi je drago to te
vidim.
Laurie je kimnula, pokuavi mu prenijeti da je i njoj drago to ga vidi.
Ruka mu se sada kretala, oprezno se miui gore-dolje, s nedovoljno namjere
da bi se to moglo nazvati milovanjem. No Kevin je bio jedan od onih
mukaraca kojem nije bilo potrebno mnogo neobavezna dodira. Rijetko bi je
dodirivao osim ako nije razmiljao o seksu.
Zato ne prenoi ovdje? rekao je. Boi je. Trebala bi biti s obitelji.
Samo veeras. Vidi kako ti se ini.
Laurie bacila zabrinut pogled prema kupaonici, pitajui se zato Meg
tako dugo izbiva.
I tvoja prijateljica moe ostati, nastavio je Kevin. Mogu joj pripremiti
krevet u sobi za goste, ako eli. Ujutro bi se vratila.
Laurie se zapitala to je to znailo: Ujutro bi se vratila. Je li to znailo da
bi ona ostala? Je li ju on to pozivao da se vrati kui? Zavrtjela je glavom, tuno
ali odluno, pokuavajui mu jasno dati do znanja da nije dola u brani posjet.
Oprosti, rekao je i konano shvatio to mu pokuava priopiti i
pomaknuo tu zbunjujuu ruku s nje. Nekako se loe osjeam veeras. Dobro
mi je dolo drutvo.
Laurie je kimnula. Bilo joj ga je ao, uistinu. Kevin je oduvijek volio
blagdane, sve to obvezno obiteljsko druenje.
 Ovo me malo frustrira, rekao joj je. Kad bi barem razgovarala sa
mnom. Ja sam tvoj mu. elim ti uti glas.
Laurie je osjetila kako joj odlunost posustaje. Bila je na rubu da otvori
usta, da kae neto kao, Znam, stvarno je smijeno, da poniti osam mjeseci
tekog rada jednim trenutkom slabosti, no prije nego to je to stigla uiniti,
zaulo se putanje vode u toaletu. Trenutak nakon toga, otvorila su se vrata
kupaonice. I u tom trenutku, ba kad se Meg pojavila, smijeei se u znak
isprike, telefon je zazvonio u Kevinovoj ruci. Javio se ni ne pogledavi na
zaslon.
Halo? rekao je.

Noru je njegov glas toliko zaprepastio da se jedva pribrala i progovorila.

Nekako je samu sebe uspjela uvjeriti, uz pomo dvaju aa vina na manje-vie
prazan eludac, da Kevin nee biti kod kue i da e mu uspjeti samo ostaviti
kratku poruku na glasovnoj poti i utei bez posljedica.
Halo? ponovio je, zvuei vie zbunjeno nego nervozno. Tko je to?
Bila je u iskuenju da poklopi ili da se pretvara da je nazvala pogrean
broj, no onda se pribrala. Ja sam odrasla ena, pomislila je, a ne
dvanaestogodinjakinja koja zeza nekoga telefonom.
Nora je, rekla je. Nora Durst. Plesali smo skupa na plesu.
Sjeam se. Ton glasa bio mu je malo bezizraajniji nego to se nadala,
pomalo suzdran. Kako si?
Dobro. Kako si ti?
U redu, rekao je, ali ne kao da je to i mislio. Samo, eh, uivam u
blagdanu.
Takoer, rekla je, isto tako kao da nije tako i mislila.
Pa...?
Njegovo je ne-ba-pitanje tako visjelo u zraku nekoliko sekundi,
dovoljno da Nora otpije jo gutljaj vina i u mislima preispita govor koji je
pripremila u kadi: Hoe da odemo na kavu jedan dan? Slobodna sam skoro svako
poslijepodne. Sve je bila smislila. S poslijepodnevima nije bilo pritiska, a ni s
kavom. Kad se naete s nekim poslijepodne na kavi, moete se pretvarati da
to nije ni spoj.
Htjela sam te pitati, rekla je. Hoe da odemo na Floridu?
Na Floridu? Zvuao je jednako iznenaeno kao i ona sama.
Da. Rije joj je jednostavno ispala iz usta, no bila je prava, to je stvarno
i mislila. eljela je Floridu, ne kavu. Ne znam za tebe, ali meni bi dobro dolo
malo sunca. Ovdje postaje tako depresivno.
I eli da ja...?
Ako ti to eli, rekla mu je. Ako ima vremena.
Opa. Nije zvuao nesretno. O kojem vremenskom okviru
razgovaramo?
Nemam pojma. Jel sutra prerano?
Preksutra bi bilo bolje. Zastao je na trenutak, pa rekao, uj, ne mogu
ba sad razgovarati. Mogu li te nazvati malo kasnije?

....................

Kevin je pokuavao izgledati nonalantno dok je spremao telefon u dep, no

bilo je teko dok su Laurie i njezina prijateljica zurile u njega s takvom
iskrenom znatieljom, kao da im duguje objanjenje. Samo poznanica,
promrmljao je. Nitko koga poznaje. Laurie mu oito nije povjerovala, no
to je trebao rei? ena koju jedva poznajem me upravo pozvala na Floridu i ja
mislim da sam pristao ii s njom? Ni sam nije bio sasvim uvjeren u to. Zaklopio
je slualicu prije svega nekoliko sekundi i ve mu se poelo initi da se
zasigurno radi o nekakvoj pogreci o nekakvom sloenom nesporazumu ili
moda neslanoj ali. Ono to je trebao uiniti bilo je da nazove Noru i raisti
nekoliko stvari, no to nije mogao uiniti sve dok se ne nae nasamo, a nije
imao pojma koliko e morati ekati da se to dogodi. Laurie i njezina pratnja
izgledale su kao da im nita ne bi nedostajalo da stoje ondje i zure u njega cijelu
veer.
Onda. Lagano je pljesnuo rukama, pokuavajui promijeniti temu. Je
li netko gladan?
 Laurie je polako hodala prema Glavnoj ulici, vukui se korak ili dva iza
Meg, uivajui u zaboravljenom osjeaju omamljenosti koji dolazi s punim
elucem. Obrok nije bio svean nije bilo ostataka poslijepodnevne gozbe to
je bilo za oekivati uveer na Boi no svejedno je bilo ukusno. Slistile su sve
to je Kevin stavio pred njih male mrkve, zdjelice pilee juhe Campbells s
rezancima i krekerima, sendvie od bijelog kruha sa salamom i sirom i
zavrile s vreicom okoladnih bombona i alicom svjee vrue kave.
Pribliavale su se uglu kad je zaula korake i Kevinov glas koji ju je
dozivao po imenu. Okrenula se i ugledala ga kako tri po sredini ceste, bez
jakne ili kape, i mae jednom rukom po zraku kao da pokuava dozvati taksi.
Zaboravila si ovo, rekao je kad ih je sustigao. U ruci mu je bila kutijica,
zaostali poklon koji je primijetila pod borom. Mislim, ja sam zaboravio. Za
tebe je. Od Jill.
Laurie je to shvatila samo bacivi pogled na nj. Kevinov bi poklon bio
znatno neuredniji, kvrgav, improviziran posao s minimalnom koliinom
ukrasa. No kutijica koju je drao bila je paljivo zapakirana, papir je bio
nategnut, rubovi otri, a ukrasna vrpca uvijena palcem i karama.
Ubila bi me, dodao je, diui tee nego to je oekivala nakon tako
kratkog trka.
Laurie je primila poklon, no nije ga poela otvarati. Shvatila je da on eli
ostati i gledati, no nije smatrala da je to toliko dobra zamisao. Ve su proveli
dovoljno obiteljski Boi, i vie nego to je to bilo dobro za njih.
U redu, rekao je, shvativi mig. Drago mi je da sam te ulovio. I hvala
jo jednom to ste svratile.
On je krenuo prema kui, a one su nastavile na Glavnu ulicu, te zastale
ispod uline svjetiljke u blizini Ceste oraha kako bi otvorile dar. Meg je stajala
blizu i s eznutljivim izrazom lica promatrala kako Laurie metodino rasklapa
rad svoje keri, skidajui vrpcu, odljepljujui traku, uklanjajui ukrasni papir.
Pretpostavila je da je u kutijici komad nakita, no kad je skinula poklopac,
unutra ju je doekao jeftin plastini upalja poloen na podlogu od vate. Nita
otmjeno, samo crveni potroni upalja s tri rijei na stranici spremnika
napisane neime to se inilo kao korektor.
Ne zaboravi me.
 Meg je izvadila cigarete i obje su zapalile novim upaljaem. Poklon je bio
doista draestan i Laurie si nije mogla pomoi a da malo ne zaplae,
zamiljajui ker kako sjedi za stolom u kuhinji i sitnom etkicom zapisuje tu
jednostavnu, iskrenu poruku. Bio je to predmet koji je vrijedilo sauvati,
prepun sentimentalne vrijednosti, te upravo zbog toga nije imala izbora nego
kleknuti i ispustiti ga u prvi odvod na koji su naile, proguravi ga kroz reetku
kao da ubacuje novi u procjep. inilo se da je jako dugo padao, a kad je
konano sletio, jedva da je proizveo ikakav zvuk.
 etvrti dio
..........................................................................

Spoj za Valentinovo
 Cura bolja od prosjene

PROSTORIJE U VIJENICI BILE SU PRETRPANE PRIJE SIJEANJSKE GRADSKE

sjednice. Kevin se vratio s Floride prije dva tjedna, tako da ga je iznenadio broj
komentara koji je primio na raun vlastite preplanulosti. Dobro izgledate,
gradonaelnie!
Malo smo se zabavljali na suncu?
Jeste li bili negdje oko Boce? Moj ujak ima tamo kuu.
I meni bi dobro doao odmor!
Zar sam bio tako blijed? zapitao se kad je zauzeo svoje mjesto na sredini
dugakoga stola u prednjem dijelu prostorije, izmeu vijenika DiFazija i
vijenice Herrera. Ili su ljudi moda reagirali na neto dublje od rumenog sjaja
njegove koe, na neku unutarnju promjenu koju nikako nisu uspijevali
objasniti?
Kako bilo, Kevinu je bilo drago to je bio prisutan izdaan broj ljudi, to
je bilo veliko poboljanje u odnosu na mrku sjednicu u prosincu na kojem se
pojavilo tek desetak veterana, veina kojih su bili krti umirovljenici koji su se
protivili svim vladinim trokovima na federalnoj, dravnoj i lokalnoj razini
osim troenju na socijalno i zdravstveno o kojem su ovisili. Jedina osoba
mlaa od etrdeset godina bila je novinarka iz Vjesnika, zgodna djevojka koja
je tek bila zavrila fakultet i koja bi svako toliko zadrijemala nad laptopom.
ekiem je oznaio poetak sjednice tono u sedam sati, ne marei za
uobiajenih pet minuta odgode kojom se doputalo da stignu oni koji kasne.
elio se jedanput i pridravati rasporeda, pogurati stvari i zavriti to je
mogue blie devet sati. Bio je rekao Nori da ga oko tog vremena oekuje i nije
elio da ga mora ekati.
Dobrodoli, rekao je. Lijepo vas je sve ovdje vidjeti, posebno ovakve
hladne zimske veeri. Kao to veina vjerojatno zna, ja sam gradonaelnik
Garvey, a ovi zgodni ljudi meni zdesna i slijeva su vae gradsko vijee.
Zaulo se pristojno mjestimino pljeskanje, a zatim je vijenik DiFazio
ustao i zapoeo Zakletvu koju su izrecitirali nabrzinu i pomalo nelagodno
mumljajui. Kevin je zamolio prisutne da ostanu stajati za trenutak utnje u
ast Teda Figueroa, nedavno preminulog ogora vijenice Carney i istaknute
linosti u svijetu mapletonskog sporta mladei.
Mnogi od nas poznavali su Teda kao legendarnog trenera i predvodnika
koarkakog programa subotom ujutro, kojem je bio suvoditelj dva desetljea,
dugo nakon to su njegova djeca odrasla. Bio je predan, velikoduan ovjek i
znam da govorim u ime sviju kad kaem da e nam jako nedostajati.
Pognuo je glavu i poeo polako brojati do deset, to mu je netko jednom
rekao da je pristojno vrijeme za minutu utnje. Osobno i nije bio lud za Ted
Figueroom tip je bio upak, ustvari, i pretjerano kompetitivan trener koji je
za svoje momadi izdvajao samo najbolje igrae i gotovo svaki put pobjeivao
na prvenstvima no ovo nije bilo ni vrijeme ni mjesto za iskrenost o umrlima.
U redu, rekao je, nakon to su svi sjeli. Prva toka dnevnog reda je
odobravanje zapisnika sa sjednice u prosincu. Predlaemo li prihvaanje?
Vijenik Reynaud je dao znak da se slae. Vijenica Chen ga je podrala.
Tko je za? upitao je Kevin. Glasai su bili jednoglasni. Prijedlog je
prihvaen.

U mlaim danima, za vrijeme prekratkog perioda izmeu prvog poljupca i

zaruka s Dougom, Nora se nauila smatrati izvrsnom partnericom. Sa
sadanjim odmakom pola ivota i cijelim jednim svijetom dalje bilo joj je
teko rekonstruirati odakle je to vjerovanje poteklo. Moda je bila proitala
lanak u Glamouru o Deset osnovnih vjetina dobre cure i shvatila da je
usavrila njih osam. Ili je moda rijeila Kviz za ultimativno dobre cure u
Elleu i zavrila u najboljoj kategoriji: Ti si za stalno! No bilo je jednako
vjerojatno i da joj je samopouzdanje bilo toliko duboko ukorijenjeno u psihu
da joj jednostavno nije ni palo na pamet da misli drugaije. Naposljetku, Nora
je bila zgodna, bila je pametna, traperice su joj dobro pristajale, a kosa joj je
bila ravna i sjajna. Naravno da je bila bolja cura od veine. Bila je u bilo emu
bolja od veine.
To joj je uvjerenje inilo tako kljuan dio slike o sebi samoj da ga je ak
izgovorila naglas u runoj svai prilikom prekida sa svojim najdraim dekom
s faksa. Brian je bio karizmatian student filozofije ija ju knjiniarska
bljedolikost i trbui kultivirao je europski nemar za tjelovjebu nimalo
nisu odvratili od njegova arma pametnjakovia. On i Nora su bili u ozbiljnoj
vezi vei dio druge godine nazivali su se najboljim prijateljima i srodnim
duama sve dok Brian nije odluio, nakon to se vratio s proljetnih
praznika, da bi trebali poeti izlaziti i s drugim ljudima.
Ali ja ne elim izlaziti ni s kim drugim, rekla mu je.
To je u redu, odgovorio je. Ali to ako ja elim?
Onda je meu nama gotovo. Ne elim te dijeliti.
ao mi je to to ujem. Jer se ja ve s nekim viam.
to? Nora je bila iskreno zaprepatena. Zato bi uinio tako neto?
Kako to misli? Zato se bilo tko via s bilo kim?
Mislim, zato ti to treba?
Ne razumijem pitanje.
Ja sam stvarno dobra cura, rekla mu je. To ti je jasno, zar ne?
Promatrao ju je neko vrijeme, gotovo kao da je prvi put vidi. U njegovu
je pogledu bilo neega neugodno neosobnog, neega poput znanstvenog
odmaka.
Dobra si, sloio se, pomalo nevoljko. Definitivno bolja od prosjeka.
Nakon to je diplomirala, ta joj je pria postala jedna od omiljenih
anegdota iz studentskih dana. Toliko ju je puta bila prepriala da je
naposljetku postala interna ala u njezinu braku. Kad god bi uinila neto
paljivo kad bi podigla Dougove koulje s kemijskog, skuhala sloen obrok
niime vidnim izazvana, izmasirala ga kad bi se vratio s posla on bi je
nekoliko trenutaka pomno prouavao, gladei bradu poput studenta filozofije.
Istina je, rekao bi, hinei blagu iznenaenost. Stvarno si cura bolja od
prosjene.
I te kako, ona bi odgovorila. Negdje sam oko pedeset i treeg
postotka.
ala se ovih dana inila malo manje smijenom, ili moda samo
smijenom na drugaiji nain, sada kad se trudila biti cura Kevina Garveyja, a
to joj je tako ugavo uspijevalo. Ne zato to joj nije bio drag to uope nije
bio problem ve zato to se vie nije sjeala kako da igra tu ulogu koja joj je
neko bila uroena. to cura govori? to radi? Podsjealo ju je to na medeni
mjesec u Parizu, kad je odjednom shvatila da ne zna ni rije francuskog,
premda ga je uila sve etiri godine u srednjoj koli.
Tako me to frustrira, bila je rekla Dougu. Pa ja sam ovo nekad znala.
Istu je stvar eljela rei Kevinu, dati mu do znanja da je samo malo
zahrala, da e joj se jedan od ovih dana sve to vratiti.
Je mappelle Nora. Comment vous appellez-vous?
Ja sam stvarno dobra cura.

Sjednice vijea bile su pomalo poput mise, razmiljao je Kevin, s dobro

poznatim slijedom rituala sastanci, otkazi i umirovljenja, objave (estitke
odboru okoladni kolai 173, koji su na drugom godinjem festivalu
medenjaka prikupili vie od tristo dolara za Meunarodne pliance amigose,
dobrotvornu akciju kojom se alju igrake siromanoj domorodakoj djeci u
Ekvadoru, Boliviji i Peruu...), proglasi (Ovime se 25. veljae proglaava
Danom odlaska u restorane u Mapletonu!), natjeaji za dozvole, rezolucije o
budetu, izvjea odbora i nerijeeni propisi to je u jednakoj mjeri bilo
zamorno i neobino utjeno.
Redali su toke na dnevnom redu poprilino brzo jedino na emu su
bili zapeli bilo je izvjee odbora o gradnji i zemljitu (previe detalja o
natjeaju za ugovor za poploavanje javnog zemljita br. 3) i javna sigurnost
(uvijen saetak o otegnutoj istrazi Falzoneova umorstva, nakon kojeg je
uslijedila dugaka rasprava o tome je li potrebna vea policijska prisutnost
nou u i oko parka Greenway) te su slubeni posao uspjeli zakljuiti malo
prije predvienog vremena.
U redu, Kevin se obratio publici. Na vama je red. Otvaram podij za
komentare javnosti.
Kevin je, u teoriji, bio eljan izravno uti to graani misle. To je cijelo
vrijeme i ponavljao: Mi smo ovdje da vama sluimo. A to ne moemo ako ne
znamo to vam je na umu. Najvaniji posao koji mi obavljamo je sluanje vaih
interesa i kritika, te pronalaenje inovativnih, financijski prihvatljivih naina
na koje bi ih mogli rijeiti. Volio je o vremenu za komentare javnosti
razmiljati kao o srednjokolskoj nastavi graanskih prava provedenoj u
praksu kao o samoupravi na uistinu intimnoj razini, privatnom dijalogu
izmeu glasaa i ljudi koje su izabrali, poput demokracije kako su je osnivai
Sjedinjenih Drava zamiljali.
U praksi su, meutim, komentari javnosti uglavnom bili pomalo poput
predstave nakaza, forum na kojem su udaci i monomanijaci davali maha
svojim beznaajnim iritacijama i egzistencijalnim alopojkama, od kojih je
veina bila van dosega gradske vlasti. Jedna od uobiajenih govornica osjetila
se pozvana sugraane, kao i svaki mjesec, obavijestiti o kompliciranom sporu
koji je s osiguravajuom tvrtkom vodila oko rauna za zdravstvene usluge.
Drugi je, pak, srano zagovarao ukidanje ljetnog mjerenja vremena unutar
Mapletona, poprilino, kao to je priznao, neortodoksan potez koji bi, kako
se nadao, i ostale gradove i drave inspirirao da uine isto. Jedan se krhki
postariji gospodin esto alio zbog loe dostave Dnevnika, lista koji je prestao
izlaziti prije vie od dvadeset godina. Vijee se neko vrijeme trudilo izdvajati
govornike i ograniavati one iji se komentari nisu ticali relevantnih lokalnih
pitanja, no taj je politiki potez prouzroio toliko uvrijeenih da je ubrzo
obustavljen. Sada su bili ponovno na starom sistemu koji je neformalno bio
znan kao Po jedan govor za svakog luaka.
Prva osoba koja se obratila sijeanjskom vijeu bio je mladi otac iz Ulice
Rainier koji se poalio na automobile koji su pri velikoj brzini njegovu ulicu
koristili kako bi presjekli put za vrijeme veernje guve, te se pitao zato
policija tako nemarno sprovodi prometne zakone.
to se treba dogoditi prije nego to se pokrenete? upitao je. Treba li
neko dijete poginuti?
Vijenica Carney, predstojnica Odbora za javnu sigurnost, uvjerila je
ovjeka da policija priprema veliku inicijativu u svrhu sigurnosti u prometu
ovoga ljeta, kampanju koja e ukljuiti komponentu javnog informiranja, kao
i snanu komponentu provedbe zakona. U meuvremenu se obvezala
zamoliti naelnika Rogersa da pripazi na Ulicu Rainier i okolne ceste prilikom
veernjih guvi u prometu.
Sljedea se vijeu obratila sredovjena ena prijateljskog izgleda na
takama koja se pitala zato toliko plonika u Mapletonu nije propisno
oieno nakon snjenih oluja. Ona se bila poskliznula na ledu na Prilazu
Watley i istegnula ligamente.
U etvrti Stonewood je obavezno istiti snijeg, istaknula je. I onuda je
puno sigurnije hodati zimi. Zato i ovdje tako neto ne uinimo?
Vijenik DiFazio je objasnio da su sasluanja bila odrana o tono tom
predmetu ve tri puta, koliko se on sjeao. I svaki bi se put velik broj starijih
graana usprotivio bilo kakvoj promjeni zakona, kako iz zdravstvenih, tako i
iz financijskih razloga.
Bojim se da smo po tom pitanju u bezizlaznoj situaciji, rekao je. Kako
god okrenemo, nije dobro.
Rei u vam to bih ja volio vidjeti, umijeao se Kevin. Volio bih
sastaviti nekakav registar ljudi kojima je potrebna pomo s ienjem snijega i
to moda odnijeti u srednjokolski ured za volontiranje. Tako bi klinci mogli
dobiti bodove za komunalnu slubu radei neto to se stvarno mora i uiniti.
Nekoliko se lanova vijea ta ideja svidjela i vijenica Chen, predstojnica
Odbora za obrazovanje, sloila se da e se raspitati o toj mogunosti u srednjoj
koli.
Stvari su se malo zahuktale kad je nastupio sljedei govornik
intenzivan mladi s duboko usaenim oima i rijetkom bradicom. Predstavio
se kao kuhar i vlasnik nedavno otvorenog veganskog restorana nazvanog isti
Cafe, te rekao da se eli slubeno poaliti na nepravednu ocjenu koju je njegov
ugostiteljski objekt dobio od sanitarne inspekcije.
To je smijeno, rekao je. isti Cafe je bez mrlje. Ne obraujemo meso,
jaja ni mlijene proizvode koji su glavni prenositelji bolesti povezanih s
hranom. Sve to serviramo je svjee i pripremljeno s ljubavlju u novoj-novcatoj
vrhunskoj kuhinji. Ali mi dobijemo etvorku, a Brzi pili dobije peticu? Brzi
pili? Vi se alite? Jeste uli kad za salmonelu? A Odresci kod Chumleyja?
Zbilja? Jeste ikad vidjeli kuhinju kod Chumleyja? Stvarno ete me gledati u
oi i rei mi da je tamo sanitarnije nego u istom Cafeu? To je ala. Neto tu
smrdi, a moete se kladiti da to nije hrana iz mog restorana.
Kevinu se nije pretjerano svidio kuharev bahati nastup, ni njegova
pogreno usmjerena odluka da kritizira konkurenciju to uistinu nije bio
nain na koji se stjee prijatelje i utjee na ljude u malom gradu no morao je
priznati da se petica za Brzog pilia inila malo nevjerojatnom. Laurie mu je
bila zabranila da odlazi onamo jo prije tri godine, nakon to je u kutijici s
umakom od enjaka pronala bateriju veliine novia. Kad ju je odnijela
pokazati vlasniku, on se samo nasmijao i rekao, A, znai tu je zavrila.
Bruce Hardin, dugogodinji sanitarni inspektor u Mapletonu, zatraio
je doputenje da izravno odgovori na kuharove nesmotrene navode. Bruce je
bio tust ovjek u srednjim pedesetima koji je izgubio suprugu u Iznenadnom
odlasku. Nije se doimao pretjerano tat, no bilo je teko ne primijetiti vidan
kontrast izmeu njegove tamnosmee kose i i srebrnosijedih brkova a da se
pri tom ne uzme u obzir odreena koliina LOreala za mukarce. Sa suhim
autoritetom dugogodinjeg birokrata, istaknuo je da su njegovi izvjetaji
dostupni javnosti, te da u veini sluajeva imaju priloene fotografije na kojima
su dokumentirani svi prijestupi o kojima je u izvjetaju rije. Bilo tko tko je
elio provjeriti njegov izvjetaj o istom Cafeu ili bilo kojem drugom
ugostiteljskom objektu, mogao je to slobodno uiniti. On je uvjeren da e
njegov rad pretrpjeti i najstroe provjere. Zatim se okrenuo i blenuo u
bradatog kuhara.
Ja se ovim poslom bavim ve dvadeset pet godina, rekao je, s ujnim
podrhtavanjem u glasu. I ovo je prvi put da netko dovodi u pitanje moje
potenje.
Osvrui se na ono to je rekao, kuhar je ustrajao da nije dovodio u
pitanje niije potenje. Bruce je rekao da njemu to nije tako zvualo, te da bi
bilo kukaviki to pokuati zanijekati. Kevin se umijeao prije nego to su se
stvari izmakle kontroli i predloio da bi konstruktivnije bilo da se njih dvojica
nau u nekom mirnijem okruenju i izravno porazgovaraju o mjerama koje bi
isti Cafe mogao sprovesti kako bi popravio ocjenu za vrijeme sljedeeg
razdoblja inspekcija. Dodao je da je uo krasne stvari o veganskom restoranu
i da ga je smatrao vrijednim dodatkom eklektinom gradskom spisku
ugostiteljskih objekata.
Ja nipoto nisam vegetarijanac, rekao je, ali se veselim uskoro ondje
jesti. Moda ruak u sljedeu srijedu? Bacio je pogled na lanove vijea. Tko
mi se eli pridruiti?
 Vi astite? naalio se vijenik Reynaud i zaradio hihot odobravanja od
prisutnih.
Kevin je pogledao na sat prije nego to je pozvao sljedeeg govornika.
Ve je bilo petnaest do devet, a ruke je u zraku dralo jo barem deset ljudi,
ukljuujui i tipa s ljetnim mjerenjem vremena i gospodina kojem nikad nisu
stizale novine.
Opa, rekao im je. ini se da se tek zagrijavamo.

Iz nekog se razloga uvijek pomalo iznenadila kad bi zatekla Kevina na svom

pragu, ak i kad ga je oekivala. Jednostavno je bilo neega malo previe
normalnog i utjenog u vezi cijele situacije, kako joj velik, prijateljski mukarac
u ruku daje smeu papirnatu vreicu s grlom vinske boce koje iz nje viri.
Oprosti, rekao joj je. Zasjedanje se otegnulo. Svi ivi su imali neto za
rei.
Nora je otvorila vino i on joj je sve ispriao, mnogo detaljnije nego to je
bilo potrebno. Trudila se izgledati budno i zainteresirano, kimajui gdje joj se
inilo da je trebala, te pridodajui pokoji komentar ili pitanje kako bi nastavio.
Dobra cura zna sluati, podsjetila je samu sebe.
No samo se pretvarala i bila je toga svjesna. U bivem je ivotu Doug
sjedio za istim ovim stolom i na slian nain iskuavao njezinu pozornost s
dugim monolozima o kakvoj ve nagodbi na kojoj je u tom trenutku radio,
obavjetavajui je o teko razumljivim pravnim i financijskim detaljima
transakcije, razmiljajui naglas o svakojakim preprekama koje bi se mogle
pojaviti i o tome to bi mogao uiniti da ih izbjegne. No bez obzira na to koliko
joj je sve to znalo dosaivati, bila je svjesna da joj je Dougovo poslovanje vano
na osobnoj razini, da e imati posljedice za njihovu obitelj, te da mora pozorno
sluati. Koliko god da je cijenila Kevinovo drutvo, nije uspijevala samu sebe
uvjeriti da treba znati sve pojedinosti graevinskog kodeksa ili rokove za
produenje dozvola za kune ljubimce.
Je li to samo za pse? pitala se.
I za make.
Znai odbacit ete kazne za zakanjenje?
 Tehniki, produit emo rok za registraciju.
Koja je razlika?
Radije bismo poticali suradnju, objasnio je.

Sjedili su zajedno pred televizorom s ravnim ekranom, Kevin je ruku prebacio

preko Norina ramena i prstima se igrao njezinom mekom tamnom kosom.
Nije se bunila kad ju je ovako dodirivao, no nije ni davala nikakve znakove da
uiva. Panja joj je bila prikovana uz ekran koji je prouavala sa zamiljenom
intenzivnou, kao da je Spuva Bob vedski umjetniki film iz 1960-ih.
Bilo mu je sasvim drago gledati s njom, ne zato to je uivao u crtiu
inio mu se kretav i udan ve zato to mu je to dalo priliku da napokon
prestane govoriti. Predugo je blebetao o sjednici vijea razvezao se o
pretjeranom troenju iz budeta za ienje snijega, o tome koliko je mudro
zamijeniti aparate za parking u gradu novim strojevima s karticama, i tako
dalje, i tako dalje tek toliko da ih potedi nelagode sjedenja u tiini poput
starog oenjenog para koji si vie nema to rei.
Ono to je bilo toliko izluujue bila je injenica da su se jedva poznavali,
ak i nakon sveg vremena koje su proveli zajedno na odmoru. Jo uvijek je bilo
toliko toga to su mogli otkriti, toliko pitanja koja je elio postaviti, samo kad
bi mu dopustila. No ve mu je na Floridi dala do znanja da privatne stvari
ostaju privatne. Nije eljela razgovarati o svom muu i djeci, ak ni o ivotu
prije njih. A primijetio je kako bi postala napeta svaki put kad bi joj on
pokuao neto rei o svojoj obitelji, kako bi se lecnula i odvratila pogled, kao
da joj je policajac uperio svjetiljku u oi.
Na Floridi su barem bili u nepoznatom okruenju, te veinu vremena
provodili vani gdje je tiinu lako bilo razbiti jednostavnim razgovorom o
temperaturi oceana, ili ljepoti zalaska sunca, ili pak injenici da je pokraj njih
upravo proletio pelikan. Kad su se ponovno nali ovdje u Mapletonu, toga vie
nije bilo. Uvijek su se nalazili unutra, uvijek kod nje u kui. Nora nije eljela
ii u kino, ni u restorane, ak ni u Carpe Diem na aicu prije spavanja. Sve
to su inili bilo je naporno avrljanje i gledanje Spuve Boba.
Ni o tome mu ak nita nije htjela ispriati. Shvatio je da je rije o ritualu
sjeanja i dirnulo ga je to mu je dopustila da bude dio toga, no bio bi volio
malo vie znati o tome to je crti njoj znaio i to je zapisivala u biljenicu kad
je zavrio. No inilo se da ga se ni Spuva Bob nije ticao.

Nora nije eljela biti ovakva, suzdrana i zatvorena. eljela je biti onakva
kakva je bila na Floridi, otvorena srca i puna ivota, slobodna u svom tijelu i
duhu. Tih je pet dana prolo kao u snu, dok su oboje bili opijeni suncem i
adrenalinom, trajno zadivljeni to su se nali zajedno u nepoznatoj vruini,
osloboeni okova dnevnih rutina. etali su i vozili bicikle i flertovali i plivali u
oceanu, a kad bi im ponestalo stvari o kojima bi razgovarali, popili bi jo jedno
pie, ili sjeli u jacuzzi, ili proitali koju stranicu trilera koje su kupili u knjiari
u zranoj luci. U kasna bi se poslijepodneva razdvojili na nekoliko sati i
povukli svako u svoju sobu kako bi se istuirali ili otpoinuli prije nego to bi
se ponovno sastali na veeri.
Pozvala ga je u svoju sobu ve prve veeri. Nakon to su podijelili bocu
vina uz veeru i vrtoglavo se ljubili na plai, inilo joj se to pristojno. Nije bila
nervozna prije nego to se svukla, niti ga je zamolila da ugasi svjetlo. Samo je
stajala ondje, naga, i upijala njegovo odobravanje. Osjeala se kao da joj koa
sjaji.
to misli? upitala ga je.
Dobre kljune kosti, rekao je. I prilino dobro dranje.
I to je sve?
Doi u krevet i rei u ti to mislim o stranjoj strani tvojih koljena.
Ona se uspela na krevet i privila se uz njega. Torzo mu je bio poput
blijedog komada kamena, utjeno vrst. Prvi put kad ga je zagrlila, inilo joj se
kao da grli drvo.
to onda o stranjoj strani mojih koljena?
Iskreno?
Da.
Ruka mu je odlutala niz stranju stranu njezina bedra.
Malo je vlana.
 Ona se nasmijala, a on ju je poljubio i ona mu je uzvratila poljubac i
razgovor je tu zavrio. Zapelo je samo nakon nekoliko minuta kad je pokuao
ui u nju i otkrio da je previe suha. Ona se ispriala, rekla mu da nije u
najboljoj formi, no on ju je uutkao, pa se liui je spustio niz sredinu tijela,
vlaei je jezikom. Zadrao se dovoljno dugo, dajui joj do znanja da se moe
opustiti, mamei je niz nepoznatu stazu sve dok se nije prestala brinuti o tome
kamo e je to odvesti i uz tih uzdah shvatila da je ve ondje, da se neto
oslobodilo unutar nje, te da je iz nje isteklo neto toplo. Kad je dola do daha,
otpuzala je na krevetu i uzvratila mu uslugu, ne pomiljajui nijednom na
Douga ni na Kylie dok ga je uzimala u usta, ne mislei na nita na svijetu sve
dok nije bilo gotovo, kad je on konano prestao drhtati, a ona se uvjerila da je
progutala i posljednju kap.

Kevin je osjetio kratak nalet neizvjesnosti kad je epizoda zavrila, a Nora

zatvorila biljenicu.
Oprosti. Prekrila je usta i pristojno priguila zijevanje. Malo sam
umorna.
Ja takoer, priznao je. Dan je bio dug.
Tako je hladno vani. Sa suosjeanjem se stresla. ao mi je to mora
otii.
Ali ne moram, podsjetio ju je. Rado bih ostao ovdje. Nedostajala si
mi.
Nora je na trenutak razmislila o tome.
Uskoro, rekla mu je. Treba mi jo samo malo vremena.
Ne trebamo nita raditi. Mogli bismo samo jedno drugome raditi
drutvo. Samo razgovarati dok ne zaspemo.
ao mi je, Kevine. Stvarno mi nije do toga.
Naravno da ti je ao, htio joj je rei. Zar se ne sjea kako nam je bilo? Kako
ti moe ne biti do toga? No znao je da je beznadno. Onog trenutka kad ponete
zagovarati svoj sluaj, ve ste izgubili.
 Otpratila ga je do vrata i poljubila ga za laku no, a taj se edan, no ipak
otegnut pozdrav u isto vrijeme inio i kao isprika i kao obeanje za sljedei
put.
Mogu li te sutra nazvati? upitao je.
Naravno, rekla je. Nazovi me sutra.

Nora je zakljuala vrata i odnijela ae za vino u sudoper. Zatim se uspela na

kat i spremila za krevet.
Ja sam grozna cura, pomislila je dok je etkala zube. Ne znam uope zato
se trudim.
Bilo joj je neugodno, znajui da je za sve sama kriva, da se dragovoljno
javila za tu funkciju i obmanula Kevina da joj da posao. Na kraju krajeva, ona
je bila ta koja ga je pozvala na Floridu, ta koja se pet punih dana uspjela
pretvarati da je funkcionalna, relativno vedra osoba. Kako se odmor bliio
kraju, gotovo je poela vjerovati da uistinu i jest funkcionalna, relativno vedra
osoba osoba koja bi se mogla s nekim drati za ruke ispod stola ili drugoj
osobi vilicom ponuditi malo svog deserta tako da ga nije mogla kriviti to je
i on povjerovao u tu zabludu ili to se osjeao zbunjeno i izdano kad je ona sve
to porekla.
No ona nije bila ta osoba, barem ne ovdje u Mapletonu, nije bila ni blizu
te osobe i nije imalo smisla skrivati se od istine. Nije imala ljubavi koju bi dala
Kevinu ili bilo kome drugome, ni radosti, ni energije, niti razumijevanja. Jo
je uvijek bila slomljena, jo su joj uvijek nedostajali kljuni dijelovi. To ju je
saznanje gotovo shrvalo kad se vratila kui, ta nesavladiva teina vlastite
egzistencije, taj olovni ogrta ovjeen o njezina krhka lea. Dobrodola kui,
Nora. inio joj se mnogo teim nego to je pamtila, mnogo okrutnijim, to je
oito bila cijena bijega na nekoliko dana. Je li ti bilo lijepo na putu?
 Podrunica

JEDNOG JUTRA BEZ VJETRA U KASNOM SIJENJU, DOK JE PRIO LAGAN

snijeg, Laurie i Meg su krenule niz Ulicu ginka do nove sredinjice u Ulici
Parker, tihoj rezidencijalnoj enklavi na istonom rubu parka Greenway.
Podrunica 17 bila je mala, no ljepa nego to je Laurie oekivala,
jednostavna tamnoplavo obojena kua u novoengleskom stilu, s isturenim
krovnim prozorima i bijelim rubovima. Umjesto betonske staze, do glavnog je
ulaza vodio puteljak poploan sivkastim kamenim ploama. Jedino to joj se
nije svidjelo bila su sama ulazna vrata koja su se prema ostatku kue inila
nekako previe kiena, od ulatenog smeeg drva s dekorativnim ovalnim
umetkom od mutnog stakla, neto to bi bolje pristajalo na bogataku
rezidenciju u etvrti Stonewood, a ne na skromnu mapletonsku kuu poput
ove.
Slatko je, proaptala je Meg.
Moglo je biti gore, sloila se Laurie.
Svidjela im se jo i vie kad su vidjele unutranjost. Prizemlje je bilo
udobno, a da se nije inilo nagurano, oivljeno mnogim simpatinim detaljima
bila je tu plinska pe u dnevnoj sobi, mali sagovi odvanog geometrijskog
uzorka, te udobno, raspareno pokustvo. Najbolji dio bila je novoobnovljena
kuhinja, svijetla prostrana prostorija s ureajima od nehrajueg elika,
tednjakom kakav prilii restoranu i prozorom iznad sudopera koji je gledao
na umirujuu scenu umarka u parku, gole grane drvea zasute tankim slojem
snijega. Laurie je staru sebe lako uspjela zamisliti kako stoji za kamenim
pultom u neko subotnje poslijepodne i ree povre dok u pozadini mrmori
radio.
Kuu su im pokazivali njihovi novi sustanari, dvojica mukaraca srednjih
godina koji su im otvorili i koji su na kouljama imali zakaene ploice s
imenima iz kune radinosti. Julian je bio visok i malo pogrbljen, s okruglim
naoalama ianog okvira i iljatim nosom kojim je naizgled ispitivaki njuio
zrak. Bio je svjee obrijan, to je za jednog Krivca bilo anomalija. Gus je bio
zdepast, riokos mukarac rumena tena; njegova je brada bila uredno
podiana i obilno proarana sijedima.
Dobrodole, napisao je na blok za komunikaciju. Oekivali smo vas.
Laurie je osjetila nelagodu, no trudila se zanemariti je. Znala je da su
podrunice ponekad mjeovite, no nije oekivala nita iole ovako intimno, dva
mukarca i dvije ene koji dijele kuu na rubu ume. No ako im je to bio
zadatak, neka tako i bude. Shvaala je kolika je ast to je bila izabrana za
Program useljavanja u susjedstvo koji je bio u sri dugoronih planova
ekspanzije Krivaca i eljela je dokazati da je zavrijedila povjerenje koje joj je
pruilo rukovodstvo, koje se nesumnjivo trudi resursima raspolagati najbolje
mogue.
Osim toga, ona i Meg imat e cijeli kat za sebe dvije male spavae sobe
i kupaonicu koju e dijeliti tako da privatnost ne bi trebala biti upitna. Meg
je izabrala ruiastu sobu koja je gledala na ulicu; Laurie je dobila utu s
pogledom na park, koja je vjerojatno pripadala tinejderu. Krevet izgledao
je kao da je kupljen u IKEI je bio nizak s tankim madracem poloenim
unutar okvira od svijetlog drveta. Zidovi su bili goli, no jo su se vidjela prazna
mjesta na kojima su donedavno visjeli posteri, tri kvadrata malo bljea od
prostora koji ih je okruivao.
Donijela je samo jedan koveg sve to je posjedovala na ovome svijetu
i raspakirala se za nekoliko minuta. Osjetila je svojevrstan antiklimaks bilo
je to vie kao da je unajmila sobu u hotelu, nego kao da se skrasila u novom
domu gotovo toliko da osjeti nostalgiju za hektinim danima selidbe u
njezinu bivem ivotu: svi oni tjedni pripreme, kutije i ljepljiva traka i
flomasteri, veliki kamion koji se parkira pred kuom, napetost koja dolazi s
promatranjem cijeloga vlastitog ivota kako nestaje u njegovoj utrobi. A zatim
suprotna peristaltika na drugom kraju, sve te kutije ponovno izlaze, slijeu uz
topot na tlo, vrisak pri njihovu otvaranju. Ono neobino razoaranje nove
kue, onaj dosadni osjeaj izmjetenosti koji se ini da nikada nee proi. No
barem ste duboko u sebi znali da se dogodilo neto znakovito, da je jedno
poglavlje vaega ivota zavrilo, a drugo zapoelo.
Godina dana, znala je rei. Potrebna je godina dana da se negdje osjeate
uistinu kod kue. Ponekad i dulje od toga.
 Nakon to je posloila odjeu u element s ladicama takoer od svijetlog
drveta, takoer kupljen u IKEI dugo je ostala na koljenima, ne molei se,
samo razmiljajui, pokuavajui se naviknuti na injenicu da sada ovdje
stanuje, da joj je ovo mjesto sada dom. Pomogla joj je injenica to je Meg u
blizini, na samo nekoliko koraka. Ne toliko blizu kao u Plavoj kui, gdje su
dijelile sobu, no dovoljno blizu, blie nego to se uistinu mogla nadati.

Ope je pravilo bilo da se meu lanovima Ostavljenih krivaca prijateljstva ne

potiu. Organizacija je bila strukturirana tako da sprijei ljude da previe
vremena provode zajedno ili da se previe oslanjaju na odreene pojedince kao
izvor drutvene podrke. U naselju u Ulici ginka lanovi su ivjeli u velikim
skupinama koje su se esto mijeale; zadatci su se redovito rotirali. Parovi
promatraa odreivali su se izvlaenjem i rijetko se dogaalo da par u istom
mjesecu dvaput radi zajedno. Poanta je bila u osnaivanju veze izmeu
pojedinca i cijele skupine, a ne izmeu pojedinaca samih.
Takva je politika Laurie imala smisla, barem u teoriji. Ljudi su bili
nevjerojatno osjetljivi kad bi pristupili Krivcima. Nakon to su bili toliko
energije utroili na to da se otrgnu od svojih starih ivota, bili su omamljeni i
iscrpljeni i izrazito ranjivi. Bez prikladnog vodstva, bilo im je i vie nego
jednostavno vratiti se starim navikama, te nehotice ponovno stvoriti odnose i
uzorke ponaanja koje su ostavili za sobom. No da im je to doputeno,
propustili bi tono ono zbog ega su se prikljuili: priliku da zaponu
ispoetka, da se rijee lanih utjeha koje su pruali prijateljstvo i ljubav, te
iekuju posljednje dane osloboeni distrakcija i iluzija.
Glavna je iznimka u ovoj politici bio intenzivan odnos izmeu voditelja
obuke i pristupnika, koju je organizacija tretirala kao nuno zlo, statistiki
efektivnu, no emocionalno opasnu strategiju kojom se novim lanovima
olakavao ulazak u zajednicu. Problem nije bio toliko u formiranju jake,
iskljuive veze izmeu dvoje pojedinaca to je bila i poanta cijele stvari
koliko je traumatino bilo raskidati tu vezu, razdvajati dvoje ljudi koji su u
sutini postali tim.
Zadatak voditelja obuke bio je da pristupnika pripremi za taj sluaj.
Laurie se, od samog poetka, drala protokola i svakodnevno podsjeala Meg
da je njihovo partnerstvo privremeno, da e biti privedeno kraju 15. sijenja
na dan diplomiranja kada e Meg postati punopravnom lanicom
mapletonskog odjeljenja Ostavljenih krivaca. Tog e trenutka njih dvije
postati kolegice, a ne prijateljice. Jedna e se prema drugoj odnositi s
najobinijom ljubaznou ni vie ni manje od toga i strogo e se drati
zavjeta utnje kad e se nai negdje zajedno.
Bila je dala sve od sebe, no ni jednoj ni drugoj to nije nimalo pomoglo.
Kako se bliio kraj Megina probnog roka, postajale su sve nemirnije i
depresivnije. Nekoliko se veeri dogodilo da su jedna ili obje zavrile u
suzama, alei se na nepravednost situacije, pitajui se zato jednostavno ne bi
mogle nastaviti ivjeti na isti nain, drati se rjeenja koje je objema
odgovaralo. Na odreen je nain Laurie bila u teoj situaciji jer je znala tono
emu se vraa pretrpanoj sobi u Sivoj kui ili moda Zelenoj, vrei za
spavanje na hladnom podu, dugim noima bez prijateljice u blizini koja bi joj
pomogla skratiti vrijeme, bez ikoga da joj pravi drutvo osim prestraenog
glasa u vlastitoj glavi.

Prije tjedan dana, na dan Megina diplomiranja, teka su se srca javile u Glavnu
kuu. Prije nego to su krenule onamo, dugo su stajale zagrljene, podsjeajui
jedna drugu da moraju biti hrabre.
Neu te zaboraviti, obeala je Meg, a glas joj je bio tih i pomalo hrapav.
Bit e dobro, proaptala je Laurie, ne uvjeravajui time ni samu sebe.
Obje emo biti dobro.
Patti Levin, prva i jedina ravnateljica mapletonskog odjeljenja, ekala ih
je u uredu gdje je poput kolske direktorice sjedila za golemim be stolom.
Bila je sitna ena sijede kose koja joj je strala u iljcima i strogog, no
iznenaujue mladolikog lica. Pozvala ih je rukom u kojoj je drala cigaretu i
pokazala im da sjednu.
Veliki je dan, rekla je.
Laurie i Meg su nastavile utjeti. Bilo im je doputeno govoriti samo kad
bi izravno odgovarale na pitanje. Ravnateljica ih je promatrala, a lice joj je bilo
budno, no bezizraajno.
Vidim da ste plakale.
 Nije bilo svrhe poricati to. Jedva da su spavale, a velik dio noi provele
su u suzama. Meg je izgledala uasno kosa joj je bila zapetljana, a oi krvave
i nateene i Laurie nije imala razloga vjerovati da sama ita bolje izgleda.
Teko je! izlanula se Meg poput tinejderice slomljena srca.
Jednostavno je stvarno teko!
Laurie se lecnula na tu povredu pravila, no ravnateljica nije reagirala.
Stisnuvi cigaretu izmeu palca i kaiprsta, prinijela ju je usnama i jako
povukla dim, kao da joj cigareta dobro ne vue, kiljei ozbiljno i odluno.
Znam, rekla je dok je otpuhivala dim. To je put koji smo izabrali.
Je li uvijek ovako loe? Meg je zvuala kao da bi ponovno mogla
zaplakati.
Ponekad. Ravnateljica je slegnula ramenima. Svakome je drugaije.
Sad kad je Meg bila probila led, Laurie je odluila da je u redu
progovoriti.
Ja sam kriva, objasnila je. Nisam obavila svoj zadatak. Previe sam se
vezala za svoju pristupnicu i dopustila da se stvari otmu kontroli. Stvarno sam
zabrljala.
To nije istina! pobunila se Meg. Laurie je sjajna mentorica.
I mi smo krivi, priznala je ravnateljica. Vidjeli smo to se dogaa.
Vjerojatno bi bilo bolje da smo vas razdvojili prije mjesec dana.
ao mi je. Laurie se prisilila pogledati ravnateljicu u oi. Drugi u se
put pokuati vie truditi.
Patti Levin je zatresla glavom. Mislim da nee biti drugog puta.
Laurie joj nije proturjeila. Znala je da ne zasluuje drugu priliku. Nije
znala ni sama eli li je uope, ne ako e se na kraju ovako osjeati.
Molim vas da ne zamjerate Meg, rekla je. Naporno je radila ovih
posljednjih nekoliko mjeseci i puno napredovala, unato mojim pogrekama.
Uistinu se divim njezinoj snazi i odlunosti. Sigurna sam da e biti vrlo
korisna u Odjeljenju.
Laurie me toliko toga nauila, pridruila joj se Meg. Ona je stvarno
dobar uzor, znate?
 Na svu sreu, ravnateljica nije komentirala. U tiini koja je uslijedila,
Laurie se uhvatila kako zuri u poster koji je visio na zidu iza radnog stola. Na
njemu je bila uionica puna odraslih i djece, svi su bili odjeveni u bijelo i svi su
ruke drali u zraku, poput revnih odlikaa. Svaka je podignuta ruka drala
cigaretu.
TKO ELI BITI MUENIK? stajalo je u natpisu.
Pretpostavljam da ste primijetile da smo pomalo u guvi, rekla im je
ravnateljica. Stalno nam dolaze novi pristupnici. U nekim kuama ljudi
spavaju na hodnicima i u garaama. To jednostavno nije odriva situacija.
Na jedan oajni trenutak ili dva, Laurie se zapitala hoe li je izbaciti iz
Krivaca kako bi napravili mjesta za nekoga tko mjesto zasluuje vie od nje.
No onda je ravnateljica bacila pogled na list papira pred sobom na stolu.
Premjetamo vas u Podrunicu 17, rekla je. Selite se sljedei utorak.
Laurie i Meg oprezno su se pogledale.
Obje? upitala je Meg.
Ravnateljica je kimnula. Tako biste htjele, zar ne?
Uvjerile su je da je tako.
U redu. Prvi put nakon to su ule, Patti Levin se nasmijeila.
Podrunica 17 vrlo je posebno mjesto.

Glavna stvar koju je Jill nauila od ivota bila je da se stvari stalno mijenjaju
iznenada, nepredvidivo, a esto i bez nekog vidnog razloga. No to vam
saznanje, oito, nije puno pomagalo. Jo uvijek vas je mogla zaskoiti vlastita
najbolja prijateljica, ba dok ste veerali tjesteninu sa sirom.
Gospodine Garvey, rekla je Aimee. Mislim da bi bilo vrijeme da ja
ponem plaati nekakvu stanarinu.
Stanarinu? Njezin se otac zahihotao, kao da voli da ga zezaju kao i svi
ostali. Bio je prilino dobro raspoloen posljednjih nekoliko tjedana, otkad se
vratio s Floride. To je smijeno.
Ozbiljna sam. Aimee je izgledala sasvim iskreno. Stvarno ste bili
velikoduni prema meni. Ali poinjem se osjeati kao da sam vam na teret,
znate?
 Nisi nam na teret. Ti si goa.
Ve jaaako dugo ivim ovdje. Zastala je, izazivajui ga da joj se
usprotivi. Sigurno vam je ve zlo od mene.
Ne budi blesava. Uivamo u tvom drutvu.
Aimee se namrtila, kao da joj je njegova ljubaznost samo oteavala.
Nije da ja ovdje samo spavam, ja jedem vau hranu, koristim vau
perilicu i suilicu, gledam vau kabelsku. Sigurno ima i drugih stvari.
Internet, pomislila je Jill. Grijanje i klimu, tampone, minku, ampon i
regenerator i pastu za zube, moje donje rublje...
Stvarno je u redu. Bacio je pogled na Jill, pitajui je slae li se. Zar ne?
Sigurno, rekla je Jill. Bilo je zabavno.
A tako je i mislila, unato povremenim pritubama na Aimeeno
produeno, beskonano odsjedanje u njihovoj kui. Istina, jesenas je bilo
nekoliko nezgodnih situacija, no stvari su se u protekli mjesec ili dva popravile.
Boi je bio jako dobar, a za Novu godinu su bile organizirale odlian tulum
dok je njezin otac bio na odmoru. U tjednima koji su uslijedili, Jill se trudila
osamostaliti se od Aimee, ne izlaziti svake veeri, iskreno pokuati voditi
rauna o kolskim zadacima i provoditi malo vie vremena s ocem. inilo se
da su konano pronali ravnoteu koja svima odgovara.
Nikad jo nisam plaala stanarinu, rekla je Aimee, tako da nemam
pojma kolika bi mi bila rata, posebno u ovako lijepoj kui. Ali pretpostavljam
da to gazda odluuje, jelda?
Njezin se otac lecnuo na rije gazda.
Ne budi smijena, rekao joj je. Ti si srednjokolka. Kako misli plaati
stanarinu?
To je druga stvar koju sam vam htjela rei. Aimee se odjednom uinila
nesigurnom. Mislim da sam zavrila sa kolom.
to?
Jill se zaprepastila kad je vidjela da se Aimee crveni, jer se Aimee nikad
nije crvenjela.
Ispisat u se, rekla je.
 Zato bi to uinila? upitao je on. Pa maturirat e za nekoliko mjeseci.
Niste mi vidjeli svjedodbu, rekla mu je Aimee. Prolo sam
polugodite pala skoro sve, ak i tjelesni. Ako elim maturirati, morat u se
vratiti sljedee godine, a radije u se upucati nego biti maturantica petu
godinu. Okrenula se prema Jill, traei njenu podrku. Hajde, reci mu koliko
sam zajebala.
Istina je, rekla je Jill. Vie se ne sjea ni kako se otvara ormari u koli.
Gle tko se javlja, rekao je on.
Ja u se popraviti ovo polugodite, obeala je Jill i pomislila koliko bi
jednostavnije bilo srediti se ako se Aimee stvarno makne. Ne bi svako jutro
ile skupa u kolu, ne bi se napuavale iza duana, ili bjeale na dvosatne
rukove. Mogla bih ponovno biti ja, pomislila je. Pustila bih kosu, poela se opet
druiti sa starim prijateljima...
Osim toga, dodala je Aimee. Dobila sam posao. Sjeate se Dereka iz
slastiarnice sa zaleenim jogurtom? Sada vodi novi Applebes restoran na
Trgu Stonewood. Zaposlio me da tamo posluujem. Puno radno vrijeme,
poinjem sljedei tjedan. Uniforme su grozne, ali napojnice bi trebale biti
prilino dobre.
Derek? Jill se nije ni potrudila sakriti gaenje. Mislila sam da ga mrzi.
Njihov je stari ef bio ljigavac, oenjen tip u srednjim tridesetima na
kljuevima mu je visio privjesak s LCD kockicom na kojoj su svjetlile
fotografije njegova malog sina koji je svojim maloljetnim zaposlenicama
volio kupovati alkohol i postavljati im mnoga neprikladna pitanja o njihovom
seksualnom ivotu. Jesi li ikad koristila vibrator? upitao je Jill jedne veeri, iz
vedra neba. Kladim se da bi ti se svidjelo. ak se i ponudio da joj ga kupi, tek
toliko jer mu se inila kao simpatina cura.
Ne mrzim ga. Aimee je otpila gutljaj vode, a zatim pretjerano odahnula
od olakanja. Boe, jedva se ekam maknuti iz te kole. Izdeprimiram se svaki
put kad proem hodnikom. Svi ti upci koji paradiraju okolo.
Pogodi to? rekao je njezin otac. Svi e oni doi u Applebes, a ti e
morati biti pristojna prema njima.
 Pa to? Barem u dobivati plau. A znate to je najbolji dio? Aimee je
zastala, ponosno se podsmjehujui. Moi u dugo spavati svaki dan, koliko
god elim. Nema vie mamurnog buenja u cik zore. Tako da vas molim da
budete tiho ujutro.
Ha ha, rekla je Jill, pokuavajui odagnati iznenadnu munu pomisao
na kuu kad ona ode u kolu, dok e Aimee lutati kuhinjom samo u majici i
gaicama, a njezin otac sjediti za stolom i promatrati je dok pije sok ravno iz
tetrapaka, a svaki e dan biti potencijalna katastrofa. Postalo joj je jako drago
to on sad ima novu curu, enu koja je blie njegovim godinama, ak i ako je
pomalo udna.
Sluaj. inio se iskreno zabrinut, kao da mu je Aimee vlastita ki.
Stvarno mislim da bi trebala jo malo razmisliti o ovome. Prepametna si da
napusti kolu.
Aimee je polako izdahnula, kao da poinje gubiti strpljenje.
Gospodine Garvey, rekla je, ako vam ovo stvarno smeta,
pretpostavljam da mogu pronai neko drugo mjesto za ivot.
Ne radi se o tome gdje e ivjeti. Samo ne elim da se podcjenjuje.
Shvaam to. I stvarno cijenim. Ali neete me natjerati da promijenim
miljenje.
U redu. Sklopio je oi i poeo masirati elo trima prstima, kako je inio
kad bi ga ulovila glavobolja. to kae na ovo? Za mjesec ili dva, nakon to si
radila ve neko vrijeme, sjest emo i pokuati rijeiti situaciju sa stanarinom.
U meuvremenu, kod nas si kao goa i svi su zadovoljni, dobro?
Zvui dobro. Aimee se nasmijeila kao da se tono takvom ishodu i
nadala. Svia mi se kad su svi zadovoljni.

....................

Laurie nije mogla zaspati. Treu je ve no provodila u Podrunici i prelazak

nije iao toliko glatko koliko se nadala. Dijelom je to bilo zbog neobinosti
situacije, da nakon dvadeset tri godine braka i devet mjeseci ivljenja u
zajednici ponovno ima vlastitu sobu. Jednostavno vie nije bila naviknuta na
samou, na nain na koji bi spavanje na udobnom madracu bez ikoga u blizini
izgledalo poput beskonanog kotrljanja kroz svemir.
Nedostajala joj je i Meg, nedostajali su joj njihovi pospani razgovori prije
spavanja, djevojako drugarstvo koje ih je povezivalo za vrijeme
Rastereivanja. Nekih bi veeri ostajale budne satima, dva tiha glasa koja su se
izmjenjivala u tami, prepriavajui jedna drugoj svoju ivotnu priu u
nasuminim epizodama. Laurie se u poetku iskreno trudila da arite
razgovora ostane na Meginoj obuci, da im panju odvue od nepotrebnih
traeva i nostalginog brbljanja, no konverzacija bi uvijek nekako sama
odabrala vlastiti put. A istini za volju, uivala je u vijugavim putevima
razgovora koliko i Meg. Tu je slabost opravdavala podsjeajui se da je
situacija privremena, da e dan diplomiranja uskoro stii i da e ionako biti
potrebno nastaviti s reimom tiine i samodiscipline.
I sada se nala ovdje, pokuavajui tono to, no Meg je bila u susjednoj
sobi, tako blizu da joj se injenica da ne smije razgovarati s njom inila gotovo
okrutnom. Pod bilo kakvim joj je okolnostima bilo teko biti sama, no jo joj
je tee bilo znajui da nije morala biti, da sve to treba uiniti jest zbaciti
pokriva i oduljati se niz hodnik. Jer uope ni najmanje nije sumnjala da
Meg nije u tom trenutku bila budna i razmiljala o istim tim stvarima, opirala
se istom iskuenju.
U naselju je bilo jednostavnije suzdravati se jer je okolo uvijek bilo
toliko ljudi, toliko budnih pogleda. U Podrunici nije bilo nikoga tko bi ih
sprijeio da ine to ele, nitko ak ne bi ni primijetio osim Gusa i Juliana, a
njih ih dvojica nikako nisu mogla kritizirati. Oni su dijelili veliki odijeljeni
apartman u prizemlju s branim krevetom i jacuzzijem u zasebnoj kupaonici
i Laurie bi ponekad kasno nou ula njihove glasove, krhke balonie govora
kako lebde kroz tihu kuu, raspuknuvi se prije nego to bi doli do njezinih
uiju.
O emu razgovaraju? pitala se. Razgovaraju li o nama?
Ne bi ih bila krivila da jesu razgovarali o njima. Da su Meg i ona bile
zajedno, sasvim bi sigurno razgovarale o Gusu i Julianu. Ne kako bi se alile
uope nije bilo toliko toga oko ega bi se trebale aliti ve tek toliko da
usporede impresije, kao kada bi u njihove ivote uao netko nov o kome nisu
bile sigurne to bi mislile.
inili su se kao simpatini momci, razmiljala je, iako moda malo
previe zaokupljeni sobom samima i privilegirani. Ponekad su se znali
ponaati pomalo nareivaki, no Laurie je sumnjala da je taj stav vie
posljedica okolnosti, a ne uroenih mana. Gotovo su mjesec dana bili stanovali
posve sami u Podrunici 17 prije nego to su se Laurie i Meg uselile, te su
sasvim prirodno o kui poeli razmiljati kao o vlastitoj, te pretpostavljali da
e se doljaci samo pokoriti pravilima koja su oni postavili. Laurie iz istog
principa nije smatrala da je to poteno Ostavljeni su se krivci temeljili na
jednakosti, a ne na hijerarhiji no odluila je priekati jo malo prije nego to
se pobuni oko toga na koji se nain donose odluke.
Osim toga, kuna pravila nisu ni bila toliko zamorna. Jedino koje je
Laurie smetalo na osobnoj razini bila je zabrana puenja unutar kue voljela
je dan zapoinjati s cigaretom u krevetu no nije imala namjeru pokuati to
promijeniti. Pravilo je uvedeno kako bi se zatitilo Gusa koji je patio od teke
astme. esto bi teko disao, a juer ga je ak zadesio teak napad usred veere,
kad je skoio na noge s uplaenim izrazom lica, hropui i daui kao da su
ga upravo izvukli s dna bazena. Julian je bio otrao u njihovu sobu po inhalator
i nekoliko mu minuta masirao lea dok mu se disanje nije vratilo u relativno
normalan ritam. Prizor je bio stravian i ako je Laurie morala puiti na terasi
kako bi mu malo olakala, vrlo se rado rtvovala za njega.
tovie, bila je zahvalna na mogunosti da radi na bilo kakvoj formi
uskraivanja samoj sebi, budui da u Podrunici gotovo da i nije bilo prilike
za to. ivot ondje je bio toliko laki nego u naselju. Hrane je bilo napretek,
premda nije bila nita posebno uglavnom tjestenina i grahorice i
konzervirano povre i termostat je stajao na civiliziranih sedamnaest
stupnjeva. U postelju su ili kad god bi htjeli i spavali koliko im se prohtjelo.
Sami su odreivali koliko e i kada raditi i sami su ispunjavali vlastite
izvjetaje.
Bilo je gotovo uznemirujue lagodno, to je bio jedan od razloga zato se
trudila udaljiti se od Meg, ne upasti ponovno u udobnu rutinu prijateljstva.
Bilo je dovoljno loe to joj je bilo toplo i to je bila sita i to je mogla raditi to
hoe. Ako bi, povrh svega toga, jo imala i dobru prijateljicu da joj nou pravi
drutvo, koja bi uope bila poanta njezina lanstva u Krivcima? Zato se ne bi
jednostavno vratila u veliku kuu u Ulici Lovell, pridruila se ponovno svome
suprugu i keri, ponovno nosila lijepu odjeu, obnovila lanstvo u
mapletonskoj teretani, nadoknadila gledanje televizije koju je propustila,
preuredila dnevnu sobu, kuhala zanimljiva jela sa sezonskim sastojcima i
pretvarala se da je ivot lijep, a svijet nije slomljen?
Naposljetku, nije bilo ni prekasno.

S nama ste ve poprilino dugo, rekla joj je bila Patti Levin na kraju sastanka
protekli tjedan. Mislim da je ve vrijeme da to postane slubeno, zar ne?
Omotnica koju je gurnula u Laurienu ruku sadravala je jedan jedini list
papira, zajedniki zahtjev za razvod. Laurie je bila popunila praznine, oznaila
sve potrebne kuice i potpisala se na mjesto podnositelja zahtjeva A. Jedino
to je jo trebala uiniti bilo je odnijeti formular Kevinu i zatraiti ga da se
potpie kao podnositelj zahtjeva B. Nije imala razloga vjerovati da bi se on
protivio tome. Kako bi i mogao? Njihov je brak bio gotov pretrpio je ono
to bi drava nazvala nepovratnim slomom i oboje su toga bili svjesni.
Zahtjev je bio samo pravna formalnost, birokratski iskaz oitoga.
U emu je onda bio problem? Zato joj je omotnica jo uvijek stajala na
komodi i toliko pritiskala njezinu savjest da bi jednako tako mogla i svijetliti
u mraku?
Laurie nije bila naivna. Shvaala je da je Ostavljenim krivcima potreban
novac da bi preivjeli. Tako veliku i ambicioznu organizaciju nije bilo mogue
voditi bez stvaranja golemih trokova svim je tim ljudima bila potrebna
hrana i smjetaj i medicinska pomo. Trebalo je osigurati novi smjetaj,
odravati stari. Cigarete. Vozila. Raunala, pravni savjeti, odnosi s javnou.
Sapun, toaletni papir, to ve. Stvari su se nakupljale.
Naravno, od lanova se oekivalo da doprinose kako god su mogli. Ako
je sve to su posjedovali bila mjesena uplata socijalnog osiguranja, onda su to
darivali. Ako je sve na svijetu to ste posjedovali bio zahrali Oldsmobile s
loim priguivaem, Krivcima je i on dobro doao. A ako ste bili te sree da ste
bili udani za uspjenog poslovnog ovjeka, zato ne biste razvrgnuli tu vezu i
svoj dio imovine donirali udruzi?
 E, pa, zato ne?
Nije bila posve sigurna o koliko je novca bilo rije odvjetnici su morali
to dokuiti. Samo je kua vrijedila oko milijun dolara platili su je milijun i
esto tisua, no to je bilo prije pet godina, prije nego to je trite potonulo
a razni mirovinski fondovi i investicijski rauni morali su vrijediti barem jo
toliko. Kako god ispala krajnja raunica, pedeset posto svega toga bio bi
ozbiljan izdatak, dovoljno velik da bi Kevin moda trebao razmisliti o prodaji
kue kako bi ispunio obveze.
Laurie je eljela udijeliti svoj dio Krivcima, uistinu jest. No sama
pomisao na to da ode onamo, pozvoni i zatrai od Kevina polovicu svega emu
je bila okrenula lea, ispunjavala ju je sramom. Pridruila se Krivcima zato to
nije imala drugog izbora, zato to je to bio jedini put koji joj se inio iole
smislenim. U meuvremenu je izgubila obitelj i prijatelje i svoje mjesto u
zajednici, sav komfor i sigurnost koji se novcem mogao kupiti. To je bila
njezina odluka i ona je nije poalila. No i Kevina i Jill je to poprilino kotalo,
a oni zauzvrat nisu dobili nita. inilo joj se pohlepnim nedolinim
pojaviti se iznenada na njihovu pragu s ispruenom rukom i traiti ih jo.

Zasigurno je bila zadrijemala jer se iznenada prenula, svjesna nekog pokreta u

blizini.
Laurie? proaptala je Meg. Spavaica joj je sjala poput duha na ulazu u
sobu. Jesi li budna?
Neto se dogodilo?
Zar ne uje?
Laurie je osluhnula. Uinilo joj se da je ula priguen zvuk, meko
ritmiko udaranje.
to je to?
U mojoj sobi je glasnije, objasnila je Meg.
Laurie je ustala s kreveta, obgrlila se golim rukama da se zatiti od
hladnoe i krenula za Meg niz kratki hodnik u drugu spavaonicu. Na toj je
strani kue bilo svjetlije, sjaj uline svjetiljke ulazio je s Ulice Parker. Meg je
unula pokraj starinskog radijatora, glomazne srebrne stvari na noicama s
kandama, poput antikne kade, te pozvala Laurie da joj se pridrui.
Ja sam tono iznad njih, rekla je.
Laurie je nagnula glavu, postavivi uho dovoljno blizu metala da je
uspjela osjetiti ostatke lagane topline kako isijavaju.
To traje ve jako dugo.
Zvuk je postao jasniji, kao da dolazi s radija. Tapkanje vie nije bilo ni
blago niti tajnovito. Pretvorilo se u neposredno udaranje uzglavlja kreveta o
zid, uz prigueno negodovanje opruga. Zaula je i glasove, jedan grub i
monoton samo je ponavljao jebote opet i iznova a drugi vieg tona i s
razraenijim vokabularom o i Boe i Isuse i daj. Laurie nije bila sigurna koji
pripada Julianu, a koji Gusu, no bilo joj je drago uti da nijedan ne pati od
potekoa u disanju.
I kako da ja spavam? Meg je eljela znati.
Laurie nije imala povjerenja u sebe da progovori. Znala je da se trebala
preneraziti, ili barem uzrujati, onime to uje Krivci nisu doputali spolno
openje meu lanovima, homoseksualno, kao ni heteroseksualno no u tom
trenutku ona nije osjeala nita doli zbunjenog iznenaenja i neto vie
zanimanja nego to je bila spremna priznati.
to emo uiniti? Meg je nastavila. Trebamo li ih prijaviti?
Laurie se morala svojski potruditi da se odmakne od radijatora.
Okrenula se prema Meg, a lica su im bila tek koji centimetar udaljena u tami.
Ne tie nas se, rekla je.
Ali
Laurie je uhvatila Meg za ruku i pomogla joj da ustane.
Uzmi svoj jastuk, rekla je. Noas spava u mojoj sobi.
 Bosonoga i trudna

TOM JE ODJENUO SKIJAKU JAKNU KOJU JE POSUDIO OD TERRENCEA FAL-

ka, pazei da ne zapetlja bradu u zatvara koji je zatvorio sve do vrha. Zaglavio
se tako ve nekoliko puta i boljelo ga je kao sam vrag dok se pokuavao
osloboditi.
Kamo ide? upitala je Christine s kaua.
Na Harvardski trg. Izvukao je kapu od kamira iz depa jakne i
zagladio je na glavi. Ide sa mnom?
Bacila je pogled na svoju pidamu tokaste hlae i usku sivu majicu
koja je prijanjala uz plodnu nateklinu njezina trbuha kao da je to samo po
sebi odgovor.
Moe se presvui, rekao joj je. Ne uri mi se.
Napuila je usne, u iskuenju da prihvati poziv. Bili su u Cambridgeu ve
mjesec dana, a ona je iz kue izala tek nekoliko puta jednom je ila kod
lijenika i dvaput u kupovinu s Marcellom Falk. Nikad se nije alila, no Tom
je pretpostavljao da joj ve mora biti preko glave biti stalno u kui.
Ne znam. Bacila je nervozan pogled prema kuhinji, gdje je Marcella
pekla kekse. Vjerojatno ne bih trebala.
Falksovi joj nikada nisu izravno zabranili da izlazi sama iz kue nisu
joj tako zapovijedali no svakog su je dana odgovarali od toga. Jednostavno
nije bilo vrijedno riskirati mogla se poskliznuti na ledu, prehladiti se ili
privui panju policije posebno sada kada je bila u treem tromjeseju
trudnoe iju se vanost za svijet nije moglo previe naglasiti. A to nije bilo
samo njihovo osobno miljenje bili su u izravnom kontaktu s Gilchrestom,
preko njegova odvjetnika, a on je elio da ona zna koliko je duboko zabrinut
za njezinu sigurnost i za zdravlje i dobrobit svog neroenog djeteta.
On ne eli da se napree, rekli su joj. eli da jede dobru hranu i da se puno
odmara.
To je samo deset minuta hoda, rekao je Tom. Moe se zabundati.
 Prije nego to je Christine stigla odgovoriti, Marcella Falk se uurbano
pojavila iz kuhinje s prugastom pregaom i tanjurom keksia koji je balansirala
na ispruenom dlanu.
Zob i groice! otpjevala je dok je prilazila kauu. Neiji najdrai!
Njam. Christine je posegnula za keksom i zagrizla. Mmm. Fini i
topli.
Marcella je poloila tanjur na stoli. Kad se ispravila, bacila je pogled na
Toma s neuvjerljivo iznenaenim izrazom lica, kao da nije znala da je i on
ondje, kao da ih cijelo vrijeme nije prislukivala.
O Imala je kratku tamnu kosu, paljive oi i ilavu konstituciju
pedesetogodinje ovisnice o jogi. Zar ide van?
Samo proetati. Christine moda ode sa mnom.
Marcella je davala sve od sebe da izgleda kao da je to zanima, a ne plai.
Treba li ti neto? upitala je Christine, malo previe draesno. Sigurna
sam da e ti Tom to rado donijeti.
Christine je zatresla glavom. Ne treba mi nita.
Mislio sam da bi bilo dobro da malo izae na svje zrak, predloio je
Tom.
Marcella je izgledala zaueno, kao da joj je svje zrak bio nepoznat
koncept.
Sigurna sam da moemo otvoriti prozor, rekla je.
U redu je. Christine je teatralno zijevnula. Malo sam umorna.
Vjerojatno u malo zadrijemati.
Odlino! Marcellino se lice opustilo. Probudit u te oko pola tri.
Trener ti dolazi oko tri na tjelovjebu.
Dobro bi mi dolo malo vjebanja, priznala je Christine. Pretvaram se
u kita.
To je smijeno, rekla joj je Marcella. Prekrasno izgleda.
U vezi toga je imala pravo, pomislio je Tom. Sad kad je bila na
zatvorenom i kad je poela normalno jesti, Christine je dobila na teini i
svakim je danom bila sve ljepa. Lice joj je sjalo, a tijelo ljupko zrelo. Grudi joj
jo uvijek nisu bile toliko velike, no bile su okruglije i punije nego prije i on se
ponekad osjeao pomalo hipnotiziran gledajui u njih. Takoer se morao
svjesno truditi da ne prua ruku i gladi joj trbuh svaki put kad bi mu se nala
u blizini, ne stoga to bi se bunila. Nije joj smetalo da je Tom dodiruje.
Ponekad bi ak sama zgrabila njegovu ruku i poloila mu dlan na dijete, kako
bi osjetio pomicanje u njoj, to malo stvorenje koje izvodi usporene obrtaje,
plivajui slijepo u svom mjehuriu. No bilo bi sasvim drugaije da je miluje bez
doputenja, da se prema njezinu tijelu ponaa kao da je javno vlasnitvo.
Falksovi su to cijelo vrijeme inili, zatvarali su oi i sneno gugutali djetetu, kao
da su ponosni djed i baka, a Tom je smatrao da je to nepristojno.
Krenuo je prema vratima, odolijevajui iskuenju da na izlasku uzme
keks.
Siguran si da ti ne trebaju izme? upitala ga je Marcella. Sigurna sam
da Terrence ima jo jedan par.
U redu je. Dobro mi je ovako.
Zabavi se, doviknula je Christine za njim. I pozdravi hipije.

Poslijepodne je bilo vlano i sivo, ne pretjerano hladno za veljau. Tom je

Ulicom Brattle otiao prema istoku, pokuavajui ne razmiljati previe o
izmama Terrencea Falka. Ako su bile imalo nalik njegovoj jakni ili njegovim
ultralaganim, a nevjerojatno toplim rukavicama, onda su zasigurno bile
izraene da izdre nedae antarktike ekspedicije. Obian zimski dan za takve
izme ne bi bio nita. Ne biste ak ni trebali paziti kuda hodate.
Ali ne, prekoravao je sam sebe, preskakujui preko otoja bljuzgavih
lokvi na Ulici Appleton. Ja to moram uiniti na tei nain.
Barem je imao japanke. To je Bosonogima u Novoj Engleskoj bilo
doputeno nositi kad je na tlu bilo snijega. Nikakve izme, ni cipele, ni
tenisice, ak ni Teva sandale samo obine gumene japanke, koje jesu bile
bolje nego nita, no ne puno. Nedavno je vidio par krelaca s plastinim
vreicama navuenima preko japanki oko glenjeva su ih bili zavezali
gumicama no ovu se modifikaciju naveliko osuivalo na Harvardskom trgu.
U Kaliforniji su ljudi esto tvrdili da bose noge s vremenom ovrsnu i
postanu dobre ko i cipele, no u Bostonu nitko u to nije vjerovao, barem ne
usred zime. Koa na tabanima bi vam se nakon nekoliko mjeseci zadebljala,
to je bila istina, no noni se prsti nikada ne bi navikli na hladnou. I nije bilo
vano to biste drugo odjenuli kad vam se noge smrzavaju, i ostatak vas je
takoer nesretan.
No nije bilo smisla u jadikovanju budui da si je Tom svu ovu patnju
sam natovario i da je bila potpuno nepotrebna. Izvrio je misiju, dopremio je
Christine ivu i zdravu u udoban novi dom, velikodunim ljudima koji su
obeali brinuti se o njoj koliko god bude potrebno da Gilchrest rijei pravne
potekoe u kojima se naao. Toma nita nije prijeilo da izbrie metu s ela,
obuje cipele i nastavi sa svojim ivotom. No iz nekog to razloga nije bio
spreman uiniti.
Christine nije oklijevala. Veer kad su stigli kod Falksovih, nestala je u
kupaonici odmah nakon veere i dugo se tuirala vruom vodom. Kad je izila,
elo joj je bilo isto, a lice ruiasto i puno olakanja, kao da je sjeanje na
vrijeme provedeno na putu bio samo ruan san koji je drage volje isprala sa
sebe. Od tog se trenutka samo izleavala po kui spektakularno
renoviranom viktorijanskom domu u Ulici Fayerweather odjevena u odjeu
za trudnice od organskog pamuka. Pokuavajui ispraviti tetu koju su joj
nanijeli mjeseci izloenosti raznim nepovoljnim uvjetima, Falksovi su joj
dogovorili kuni posjet korejskog pedikera, premda su Christine natjerali da
nosi masku za lice kako bi sebe i dijete zatitila od potencijalno tetnih plinova.
U kuni joj je posjet dola i maserka, zubni higijeniar, nutricionist i
medicinska sestra/babica koja e pomagati pri, kako su se svi nadali, kunom
porodu.
Svi su ti strunjaci bili sljedbenici Svetog Waynea i prema Christine su
se ponaali kao prema kraljici, kao da je turpijanje njezinih noktiju na nogama
ili uklanjanje kamenca sa zuba bilo rijetka privilegija. Terrence i Marcella bili
su najusluniji od sviju; doslovno su bili kleknuli pokraj Christininih nogu kad
je ula u njihovu kuu, klanjajui se sve dok elima nisu dotakli tlo. Christine
je bila oduevljena svom tom panjom, sretna to moe nastaviti svoj ivot kao
Supruga broj etiri, Posebna, Gilchrestova odabrana druica.
Za Toma je bilo drugaije. Vrijeme koje je proveo u drutvu svih tih
istinskih vjernika samo ga je uvjerilo vie nego ikada da vie nije jedan od njih,
da vie nema onog nekadanjeg dijela sebe kojem bi se mogao vratiti. Dio
njegova ivota obiljeen Svetim Wayneom je zavrio, a sljedea faza nije jo
bila ni poela, niti je on imao imalo pojma kakva bi mogla biti. Moda je zato
toliko oklijevao oko odbacivanja krinke: lani Bosonogi bio je jedini identitet
koji mu je bio preostao.
No bilo je tu jo neega. Bio je sretan dok su bili na putu, sretniji nego
to je u to vrijeme shvaao. Putovanje je bilo dugo i s vremena na vrijeme
izrazito muno u Chicagu ih je opljakao netko naoruan noem, a u
zapadnoj su se Pennsylvaniji skoro smrzli nasmrt u meavi no sada kada je
sve zavrilo, nedostajalo mu je uzbuenje i bliskost koju je dijelio s Christine.
Bili su dobra ekipa, najbolji prijatelji i tajni agenti, improvizirali su put preko
cijelog kontinenta, kreativno rjeavajui svaku nezgodu koja bi ih zadesila na
putu.
Krinke koje su odabrali upalile su mnogo bolje nego to su mogli
zamisliti. Kamo god bi poli, upoznali bi lokalne Bosonoge koji bi se prema
njima ponaali kao prema obitelji, nahranili bi ih, a esto im pruili i utoite.
Christine se u Harrisburgu bila razboljela i morali su tri tjedna provesti u
grupnoj straari u blizini sjedita vlade, hranei se riom i grahom iz
zajednikog lonca, spavajui skupa na kuhinjskom podu. Nisu postali
ljubavnici, no u nekoliko su situacija za dlaku to izbjegli, jutrima kad bi se
probudili u zagrljaju i kad bi im trebalo nekoliko trenutaka da se prisjete zato
je to uope loe.
Na putu su rijetko razgovarali o Gilchrestu. Kako su tjedni prolazili, on
je postajao sve apstraktniji, sve maglovitija figura iz prolosti. Ponekih bi dana
Tom posve zaboravio na njega, te si nije mogao pomoi a da ne razmilja o
Christine kao o vlastitoj djevojci i o njezinu djetetu kao o svome. Dopustio bi
si matati kako su njih troje obitelj, kako e se uskoro skrasiti i izgraditi ivot
zajedno.
Sve je na meni, govorio si je. Moram se pobrinuti za njih.
Kod Falksovih se, meutim, ta matarija ugasila od nelagode. Gilchrest
je bio posvuda, nije ga bilo mogue ignorirati, a kamoli zaboraviti. Njegovih je
slika bilo u svakoj prostoriji, ukljuujui i gigantsku fotografiju privrenu na
strop glavnog apartmana, tono iznad Christinina kreveta, kako bi njegovo
lice bilo prva stvar koju bi vidjela kad bi ujutro otvorila oi. Kamo god bi
poao, Tom je osjeao kako mu se veliki ovjek smjeka, ruga mu se, kako ga
podsjea tko je pravi otac. Slika koju je najvie mrzio bila je na uokvirenom
posteru u podrumu, na zidu pokraj kaua na razvlaenje na kojem je on
spavao, fotografija Svetog Waynea u akciji, na pozornici na otvorenome, sa
akom trijumfalno podignutom u zraku i licem punim suza.
Ti prokletnie, pomislio bi Tom, kao posljednju stvar svake veeri i prvu
stvar svakog jutra. Ne zasluuje je.
Znao je da mora izai iz te kue i maknuti se od tog lica. No nije uspio
smoi snage da ode, da jednostavno napusti Christine i prepusti je Falksovima.
Ne kad su toliko toga proli zajedno, sad kad joj je termin bio za samo deset
tjedana. Najmanje to je mogao uiniti bilo je da ostane dok se dijete ne rodi,
da bude koristan kako zna i umije.

Mandrake je bio podrumski kafi u Ulici Mount i jedno od glavnih

okupljalita Bosonogih s Harvardskog trga. Kao to je sluaj bio i s
Elmoreovim kafiem u Haightu u San Franciscu, vlasnici i voditelji bili su
ljudi iz pokreta, te je naizgled ustro poslovao, ne prodajui samo biljne ajeve
i integralne kolaie, ve i travu, gljive i tripove takoer, barem ako ste znali
koga upitati i pravi nain na koji naruiti.
Tom je naruio chai latte od pretjerano blaenog klinca za ankom
osoblje je bilo odjeveno u majice s natpisom NEMATE CIPELA? VOLIMO
VAS! pa pogledom obiao pretrpanu prostoriju u potrazi za mjestom gdje
bi mogao sjesti. Za veinom su stolova sjedili Bosonogi, no bilo je meu njima
i nekoliko obinih graana i akademskog osoblja koje se onuda povlailo,
autsajdera koji su ili zalutali ondje grekom ili su uivali u nostalginom
dodiru s ushienjem koje je dolazilo uz blizinu glazbe Grateful Deada, boje za
lice i neopranih tijela.
Eggy je mahnuo Tomu sa stola u udaljenom kutu njegovu je elavu
glavu bilo nemogue ne zamijetiti u tom moru upavog ovjeanstva gdje je
bio zaokupljen jo jednom maratonskom sesijom backgammona s Kermitom,
najstarijim Bosonogim tipom kojeg je Tom ikada upoznao. Nepoznata
plavokosa djevojka Tomovih godina bila im je jedina publika.
Hej, Sjevernjak! dozvao je Eggy. Si ubio kojeg soba?
 Tom mu je pokazao srednji prst dok je privlaio stolicu. Dosta su ga u
Mandrakeu zafrkavali oko zimske opreme koju je posudio od Terrencea
Falka, koja je bila nekoliko razina iznad sranja iz duana rabljenom robom u
koja se odijevala veina muterija.
Kermit je zurio u Toma s nefokusiranom fascinacijom koja dolazi s
kontinuiranom napuenou. Imao je dugu, masnu ukastu kosu koju je
volio gladiti prstima dok je bio zadubljen u misli. Kolala je glasina da je nekada
bio profesor na Odsjeku za engleski Sveuilita u Bostonu.
Zna kako bi te trebali zvati? rekao je. Jack London.
Nadjenjivanje nadimaka bio je ozbiljan posao u Mandrakeu. U nekoliko
tjedana koliko je ve zalazio ondje, Toma su ve bili prozvali Frisco, Vaa
visosti, te, najrecentnije, Sjevernjak. Prije ili poslije, pomislio je, neto e se
morati uhvatiti.
Jack London, Eggy je promrmljao ime, testirajui ga na jeziku. Svia
mi se.
Proitala sam jednu njegovu priu, rekla je djevojka. Izgledala je poput
povremene Bosonoge, okruglog lica i zdrava, s najveom metom na elu koju
je Tom ikada susreo, zeleno-bijelim zavijutkom veliine podmetaa za pivo.
U srednjoj na engleskom. O tom nekom tipu na Sjevernom polu koji
pokuava zapaliti vatru da ne umre od hipotermije, ali vatra mu se cijelo
vrijeme gasi. A onda mu se prsti smrznu i totalno se sjebe.
ovjek protiv prirode, Eggy je znalaki zakimao. Beskonani sukob.
Postoje ustvari dvije verzije te prie, istaknuo je Kermit. U prvoj tip
preivi.
Zato je onda napisao drugu? upitala je djevojka.
Zato, doista? Kermit se mrano zahikotao. Zato to je prva verzija
bila sranje, eto zato. U dubini due, Jack London je znao da nikada ne
moemo zapaliti vatru. Ne onda kad nam to uistinu treba.
Zna to je odvratno? upitala je djevojka veselo. Tip je htio ubiti svog
psa, rasporiti ga i ugrijati ruke u njegovoj utrobi. Ali kad je pokuao, vie nije
mogao ni drati no.
 Molim vas. Eggy je izgledao kao da mu je muka. Moemo li ne
razgovarati o tome?
Zato ne? upitala je djevojka.
On voli pse, objasnio je Kermit. Nije ti priao o Quincyju?
Tek sam je sino upoznao. Eggy je zvuao ozlojeeno. to ti misli, da
ja im nekoga upoznam odmah ponem blebetati o svom psu?
Kermit je zabavljeno pogledao Toma, koji je predobro znao koliko je
esto Eggy priao o Quincyju, mastifu od devedeset kilograma koji je odlutao
odmah nakon Iznenadnog odlaska i vie nikada nije vien. Umjesto
novanika, Eggy je nosio mali album s dvanaestak fotografija velikoga psa,
esto u drutvu visoke, nenasmijane ene zalizane kose. To je bila Emily,
Eggyjeva otila zarunica, biva doktorandica na Upravnoj koli Kennedy.
Eggy o njoj nije toliko priao. Kermit je posegnuo za kockom. Ja sam na redu,
jelda?
Jesi. Eggy je pokazao na bijeli eton koji je stajao na okviru kutije.
Upravo sam ti ovoga odveo u zatvor.
Opet? Kermit je izgledao ljutito. Mogao bi se malo smilovati, zna?
O emu ti pria? Zato bih ti se uope smilovao? To je kao da
nogometau kae da ne starta na suparnikog igraa samo zato to ovaj ima
loptu.
Nema zakona koji propisuje da na nekoga mora startati.
Ne, ali si ugav nogometa ako to ne uini.
Shvaam. Kermit je bacio kocku. Ali ne izuzmimo slobodnu volju iz
jednadbe.
Tom je zakolutao oima. Svi Bosonogi koje je poznavao igrali su razliite
igre u razliitim gradovima Monopoly u San Franciscu, belu u Harrisburgu,
backgammon u Bostonu no bez obzira na to to su igrali, radnja se uvijek
odvijala nevjerojatno usporeno, te je svako malo bila prekidana besciljnim
kokanjem i filozofskim digresijama. Vrlo bi esto partija zavrila usred akcije,
prekinuta zbog dosade.
Inae, ja sam Lucy, rekla je djevojka Tomu. Ali deki tu me zovu Jao.
Jao? ponovio je Tom. Odakle to dolazi?
 Eggy je podignuo pogled s table. Nosio je naoale okruglih okvira s
kojima je, uz obrijanu glavu, izgledao pomalo redovniki.
Ona je jedna od izvornih bievatelja s Harvarda. Jesi li uo za njih?
Tom je kimnuo. Davno je bio na internetu pogledao snimku procesije
studenata kako mariraju kroz dvorite Harvarda u kupaim kostimima i
kasape si tijela korbaima i viestrukim bievima od kojih su neki na opasnom
dijelu imali zakaene avle i pribadae. Poslije bi sjedili na travi i jedno
drugome trljali pomadu u lea. Tvrdili su da se od agonije osjeaju proieno,
nakratko lieni krivnje.
ovjee. Tom je malo pozornije promotrio Jao. Bila je odjevena u
svijetloplavi pamuni demper koji je izgledao kao da je svjee opran. Ten joj
je bio ist, kosa svilenkasta i meka, kao da jo uvijek ima pristup tuevima i
programu prehrane. To je poprilino estoko.
Treba joj vidjeti oiljke, rekao je Eggy s divljenjem. Lea su joj kao
topografska karta.
Vidio sam vas idiote jednom, rekao joj je Kermit. Sjedio sam vani u
Au Bon Painu, bio je krasan proljetni dan, kad se odjednom stvori desetak
klinaca, poredaju se na ploniku kao a cappella grupa, i ponu vikati rezultate
testova i ibati se do iznemoglosti. Sedamsto dvadeset, Kritiko itanje! Pljas!
Sedamsto osamdeset, Matematika! Pljas! esto devedeset, Esej! Pljas!
Jao se crvenjela. Tako smo to radili na poetku. Ali onda je postalo
osobnije. Netko bi viknuo, Glavna uloga u Godspellu! a netko drugi bi rekao,
Kongresni asistent u srednjoj koli! ili Novinar u Lampoonu! Ja sam imala
dugaak povik: Varsity stipendistica sportaica u dvije discipline! Nasmijala se
na sjeanje. Bio je taj neki tip koji je doao nekoliko puta, on se derao o tome
kakav je pastuh i kako je ponosan na veliinu svog penisa. Dvadeset
centimetara! Mjerio sam! ak sam slike stavio na Craigslist!
Jebeni tipovi s Harvarda, rekao je Eggy. Stalno se neime hvale.
Istina je, priznala je Jao. Cijela je zamisao bila da bi se trebali
iskupljivati za grijehe pretjeranog ponosa i sebinosti, a mi smo se ak i u tome
natjecali. Jedan drugi klinac kojeg sam znala, sve to je on ikad vikao bilo je Ja
sam najvei upak na svijetu!
 Za to bi mogao stati u red, rekao je Kermit. Posebno na Harvardu.
I koliko si dugo to radila? upitao je Tom.
Nekoliko mjeseci, rekla je. Ali gdje te tako neto moe odvesti? To
jednostavno ne vodi nikamo, zna? Nakon nekog vremena ti i bol dosadi.
I to se dogodilo? Odbacila si bi i vratila se na faks?
Natjerali su me da uzmem slobodnu godinu. Neodreeno je slegnula
ramenima, kao da nema o emu priati. Puno sam snowboardala.
Ali sad si se vratila?
Tehniki. Ali u biti ne idem vie na predavanja niti radim ita drugo.
Dotaknula je metu na elu. Trenutno me ovo vie zanima. ini mi se da mi
jako dobro odgovara, zna? Vie socijalne i intelektualne stimulacije. Mislim
da mi to treba.
A vie i seksa i droge, dodao je Eggy uz podsmjeh. Definitivno vie
toga. Jao je izgledala pomalo zabrinuto. Moji roditelji nisu ba presretni
zbog toga. Naroito zbog seksa.
Nikad nisu, rekao joj je Kermit. Ali to je dio pogodbe. Mora se
odcijepiti od tih konvencija srednje klase. Pronai vlastiti put.
Teko je, rekla je. Jako smo bliska obitelj.
Ne ali se, potvrdio im je Eggy. Sino su nazvali dok smo se evili i ona
im se javila.
Molim? upitao je Kermit. Nisi ula za glasovnu potu?
Takav nam je dogovor, objasnila je Jao. Smijem raditi to god hou
dokle god se javljam na telefon. Oni samo ele znati da sam iva. Osjeam da
im barem toliko dugujem.
Ide to puno dalje od toga. Eggy je zvuao uistinu uzrujan. Razgovarali
su, ono, pola sata, vodili su tu veliku zapetljanu raspravu o moralu i
odgovornosti i samopotovanju.
Kermit je izgledao zainteresirano. Dok ste se evili?
Da, progunao je Eggy. Koje napaljivanje.
 Ali tako su me naljutili. Jao se ponovno crvenjela. Nisu htjeli priznati
ni da je neobavezan seks zdraviji od samoranjavanja. Stalno su ih pokuavali
izjednaiti na moralnoj razini, to je potpuno smijeno.
A onda pazi ovo meni da telefon. Eggy se pretvarao da si puca u
glavu. Natjerala me da razgovaram s njezinim roditeljima. A ja gol i imam
jebenu erekciju. Nevjerojatno.
Htjeli su razgovarati s tobom.
Da, ali ja nisam htio razgovarati s njima. Kako misli da je meni bilo,
dok me ispituju ljudi koje nikad nisam upoznao kako mi je pravo ime, koliko
imam godina, prakticiram li siguran seks s njihovom djevojicom? Na kraju
sam im rekao, Gledajte, vaa je djevojica punoljetna odrasla osoba, a oni
odgovore, Znamo mi to, ali je ona jo uvijek nae dijete i znai nam vie od iega
na svijetu. I koji kurac bih im ja trebao rei na to?
To je sve zbog moje sestre, rekla mu je Jao. Jo uvijek to nisu prebolili.
Nitko od nas nije.
U svakom sluaju, umorno je rekao Eggy, kad se konano skinula s
telefona, vie mi se nije ni evilo. A potrebno je stvarno puno da se meni vie
ne evi.
Jao ga je pogledala. Ali brzo si se oporavio.
Bila si jako uvjerljiva.
Aha, rekao je Kermit. Dakle sve je na kraju ipak sretno zavrilo.
Dvaput, tovie. Eggy je imao samodopadan izraz na licu. Stvarno je
dobra stipendistica-sportaica.
Toma to nije udilo Bosonogi su se tipovi cijelo vrijeme hvalili svojim
seksualnim postignuima no nije si mogao pomoi da se ne osjea uvrijeeno
zbog Jao. U svijetu koji bi imao smisla, ona s Eggyjem ne bi ni razgovarala,
kamoli spavala s njim. Zasigurno je osjetila njegovo suosjeanje, jer se
okrenula prema njemu sa znatieljnim izrazom lica.
A to je s tobom? upitala je. uje li se ti sa svojom obitelji?
Ne ba. Nisam se uo s njima ve neko vrijeme.
Jeste se posvaali?
Samo smo se nekako udaljili.
Znaju li ti roditelji da si iv i zdrav?
Tom nije bio siguran kako bi na to odgovorio.
Vjerojatno im dugujem email, promrmljao je.
Tko je na redu? Eggy je upitao Kermita.
Jao je izvadila svoj mobitel i gurnula ga preko stola.
Trebao bi ih nazvati, rekla je. Kladim se da bi se htjeli uti s tobom.
 U grejpfrutu

NORA JE KUPILA NOVU HALJINU ZA VALENTINOVO I ISTOG TRENUTKA

poalila. Ne zato to nije dobro izgledala; to uope nije bio problem. Haljina
je bila krasna plavo-siva mjeavina svile i sintetike, bez rukava, v-izreza i
visokog struka i savreno joj je pristajala im ju je isprobala. ak je i pod
neugodnom svjetlou u kabini za presvlaenje shvatila koliko joj laskavo
pristaje, kako istie njezina elegantna ramena i duge noge, a blijeda joj mat
tkanina privlai panju na tamnu kosu i oi, zavidne jagodine kosti i lijepo
oblikovanu bradu.
Moja usta, rekla je sama sebi. Imam jako lijepa usta. (Njezina je ki imala
identina usta, no nije eljela razmiljati o tome.)
Nije bilo teko zamisliti poglede koje e privui u toj haljini, glave koje
e se okretati za njom kada ue u restoran, zadovoljstvo u Kevinovim oima
dok e joj se diviti sjedei nasuprot nje. To je bio pravi problem, lakoa s kojom
si je dopustila da je ponese uzbuenje praznika. Jer je ve shvaala da stvari ne
funkcioniraju, da je pogrijeila to se uplela u to s njim, te da su im dani koje
e provesti zajedno odbrojeni ne zbog neega to on jest ili nije uinio, ve
zbog nje, zbog toga to je ona bila i svega za to vie nije bila sposobna. I kojeg
je smisla onda bilo u tome da ovako dobro izgleda bolje nego to je imala
pravo, doista da jede izvrsnu hranu u odlinom restoranu, pije skupo vino i
podijeli s njim nekakav dekadentni desert, da zapoinje neto to e ih
vjerojatno odvesti u krevet, a zavriti u suzama? Zato i njemu i sebi tako neto
priutiti?
Stvar je bila u tome da je Kevin nije bio unaprijed upozorio. Samo joj je
isporuio informaciju prije nekoliko dana u trenutku kad je ve bila na izlazu.
etvrtak u osam, rekao je, kao da je ve sve bilo rijeeno. Zabiljei na
kalendaru.
to da zabiljeim?
Valentinovo. Rezervirao sam stol za dvoje u Pamplemousseu. Doi u po
tebe u pola osam.
 Dogodilo se to tako brzo i inilo joj se tako prirodno da joj nije ni palo
na pamet da se pobuni. Kako je i mogla? On je bio njezin deko, barem zasad,
i bila je sredina veljae. Naravno da e je izvesti na veeru.
Odjeni neto lijepo, rekao joj je.

Cijelog je ivota nasjedala na Valentinovo, ak i na faksu, dok je mnogo ljudi

koje je Nora potivala Valentinovo tretiralo kao seksistiku alu u najboljem
sluaju, bajku proizvoaa estitki iz groznih starih dana, dok su muevi
svojim enama kuanicama donosili srcolike kutije okoladnih bombona.
Da se razumijemo, Brian ju je znao zafrkavati. Ja tebi donesem cvijee, a ti
rairi noge?
Tako je, odgovorila bi mu. Tono tako to ide.
A bio je i usvojio poruku. ak joj je i gospodin Post-Strukturalist
kupovao tucet rua i izvodio je na veeru koju si nije mogao priutiti. A kad bi
se vratili kui, ona bi ispotivala svoj dio pogodbe, malo uivljenije i matovitije
nego inae.
Vidi? rekla bi mu. To i nije bilo tako loe, zar ne?
Bilo je u redu, priznao je. Valjda me jednom godinje nee unititi.
Kako je vrijeme prolazilo, shvatila je da se nema zbog ega ispriavati.
Jednostavno je bila takva. Voljela je da je se izvodi na veere, da se osjea
posebno, svialo joj se kad bi se dostavlja pojavio u uredu s velikim buketom
i slatkom porukom, a kolegice joj govorile koliko je sretna to ima tako
romantinog deka, tako paljivog zarunika, mua koji toliko misli na nju.
To je bila jedna od stvari koju je uvijek cijenila kod Douga: nikad je nije
iznevjerio na Valentinovo, nikad nije zaboravio na cvijee, nikad se nije
ponaao kao da samo igra prema pravilima. Uivao je u tome da je dri u
iekivanju, iznenaujui je jedne godine s nakitom, druge s vikendom u
luksuznom hotelu. ampanjac i jagode u krevetu, sonet u njezinu ast, kod
kue skuhan gurmanski obrok. Sada je shvaala da je sve to bilo samo
predstava, da je vjerojatno ustajao iz kreveta nakon to je ona zaspala i pisao
vrue mailove Kylie ili nekoj drugoj eni, no to u ono vrijeme nije znala. Onda
se svaki poklon inio kao jo jedna lijepa gesta u nizu koji e se nastaviti u
nedogled, poast koju je zasluila od dragog mukarca koji je voli.

Izmeu njih je stajala upaljena svijea i Norino je lice izgledalo mlae nego
inae obasjano njezinom treperavom svjetlou, kao da su se linije napetosti
izbrisale iz kuteva njezinih usana i oko oiju. Nadao se da blaga svjetlost i
njemu ide na ruku, da joj letimino otkriva koliko je zgodan momak nekada
bio, onaj kojeg nikada nije uspjela upoznati.
Odlian je restoran, rekao je. Stvarno nepretenciozan.
Pogledom je okruila blagovaonicu kao da je prvi put vidi, upijajui
rustini dekor uz nevoljko odobravanje visoke stropove s istaknutim
gredama, zvonolike lustere ovjeene iznad grubo izraenih stolova, drvene
podove i ogoljene ciglene zidove.
Zato ga zovu grejpfrut? upitala je.
Grejpfrut?
Pamplemousse. Na francuskom je to grejpfrut.
Zbilja?
Podigla je jelovnik i pokazala na veliku utu sferu na prednjoj stranici.
On je zakiljio prema slici. Ja sam mislio da je to sunce.
To je grejpfrut.
Ups.
Oi su joj odlutale do anka gdje se okupila vesela skupina ljudi koji su
uetali s ulice i ekala da se oslobodi koji stol. Kevin nije shvaao zato svi
izgledaju tako veselo. On je to mrzio, ubijanje vremena na prazan eludac, ne
znajui kada bi konobarica mogla doetati i pozvati vas imenom.
Sigurno je bilo teko dobiti rezervaciju, rekla je. Jo u osam sati i sve
to.
Samo dobar tajming. Kevin je slegnuo ramenima, kao da se nije radilo
o neem posebnom. Netko je bio otkazao prije nego to sam ja nazvao.
To nije bilo sasvim istinito morao je bio zatraiti uslugu dobavljaa
vina za restoran, koji je prije radio kao prodava u njegovu lancu no odluio
je tu informaciju zadrati za sebe. Mnogo bi ena bilo impresionirano time
kako je znao potezati veze, no bio je poprilino siguran da Nora nije bila jedna
od njih.
Vjerojatno onda ima puno sree, rekla mu je.
Tako je. Nagnuo je au prema njoj, predlaui zdravicu, no ne
ustrajui previe. Sretno Valentinom
Ona je imitirala njegovu gestu. I tebi.
Predivno izgleda, rekao je, ne prvi put te veeri.
Nora se neuvjerljivo nasmijeila i otvorila jelovnik. Shvatio je da je uloila
odreen napor samo da se pojavi ondje, tako izloena, i cijelom gradu prizna
njihovu malu tajnu. No uinila je to uinila je to za njega i to je bilo ono
to je vano.

Morao je priznati da je Aimee bila u pravu. Bez njezina ohrabrivanja, on sam

nikada ne bi nametnuo ovo, ne bi imao hrabrosti izvui Noru iz njezine
sigurne zone.
Ne elim je prisiljavati, rekao je. Poprilino je krhka osoba.
Ali preivjela je, Aimee ga je podsjetila. Kladim se da je mnogo
snanija nego to vi mislite.
Kevin je znao da je to sumnjivo ponaanje, sluanje savjeta o vezama koje
mu nudi tinejderica koja se uz to ispisala iz kole no u posljednjih je
nekoliko tjedana mnogo bolje upoznao Aimee i poeo o njoj razmiljati vie
kao o prijateljici i nekome na vlastitom nivou, nego o jednoj od kolskih
kolegica vlastite keri. Za nekoga tko je u svome ivotu donio odreen broj
poprilino loih odluka, posjedovala je dosta uvida u ponaanje drugih ljudi i
ono to ih pokree.
Isprva je znalo biti nelagodno, njih dvoje sami kod kue nakon to je Jill
otila u kolu, no ubrzo su preli preko toga. Pomoglo je to se Aimee ponaala
najbolje to je znala, te silazila u prizemlje sasvim budna i odjevena. Nestala je
ona uspavana Lolita u majici bez rukava. Bila je pristojna i prijateljski
raspoloena, te je bilo iznenaujue lako s njom razgovarati. Priala mu je o
svom novom poslu konobarenje je, navodno, bilo mnogo tee nego to je
oekivala i postavljala mu mnogo pitanja o njegovu poslu. Razgovarali su o
dnevnim dogaanjima i o sportu dosta je bila upuena u NBA i gledali
smijene snimke na YouTube kanalima. Takoer ju je zanimao njegov
privatni ivot.
Kako vaa djevojka? pitala bi ga gotovo svakog jutra. Postaje li to
ozbiljno?
Neko je vrijeme Kevin samo odgovarao, Dobro je, i nastavljao dalje,
pokuavajui joj dati do znanja da je se to ne tie, no Aimee je odbijala shvatiti
mig. A onda je jednog jutra prolog tjedna, ne donijevi svjesnu odluku, on
samo izbrbljao iskren odgovor.
Neto nije u redu, rekao je. Jako mi se svia, no mislim da gubimo
zanos.
Ispriao joj je cijelu priu, izostavivi rijetke detalje o seksu sve o
paradi, plesu, impulzivnom odlasku na Floridu, o rutini u koju su zapali kad
su se vratili kui, osjeaju da ga ona gura od sebe, da nije sasvim dobrodoao u
njezinu ivotu.
Pokuavam je bolje upoznati, ali ona se samo zatvori. Frustrira me to.
Ali elite ostati zajedno?
Ne ako e biti ovako.
A kako, onda, vi elite da bude?
Kao normalna veza, zna? Najnormalnija kakvu ona trenutno moe
podnijeti. Da izlazimo svako toliko, u kino ili tako neto. Moda i s
prijateljima, da nismo stalno sami. A volio bih i kad bismo mogli normalno
razgovarati, da se ne moram stalno brinuti da u rei neto pogreno.
Zna li ona to?
Mislim da zna. Ne vidim kako ne bi znala.
Aimee ga je nekoliko trenutaka promatrala, jezika isturenog u
unutranju stranu obraza.
Previe ste pristojni, rekla je. Morate joj rei to elite.
Pokuavam. Ali kad je pitam da idemo van, ona samo kae da ne eli i
da bi radije ostala kod kue.
 Nemojte joj dati izbora. Samo recite, Gledaj, vodim te na veeru. Ve
sam rezervirao stol.
Zvui nekako nametljivo.
A to je alternativa?
Kevin je slegnuo ramenima, kao da je odgovor oigledan.
Pokuajte, rekla je. to imate za izgubiti?

Nick i Zoe su poprilino dobro brijali. Kleali su na tepihu, dovoljno blizu Jill
da bi ih mogla dotaknuti, a Zoe je veselo prela dok joj je Nick lizao i njukao
vrat u nekakvoj vampirskoj predigri.
Zahuktava se, narode, Jason je rekao u imaginarni mikrofon, svojim
glasom sportskog komentatora koji uope nije bio smijean koliko je on
mislio. Lazarro je potpuno fokusiran, metodiki se sputa niz teren...
Da je Aimee bila ondje, rekla bi neto pametno i oholo to bi pomutilo
Nickovu koncentraciju i podsjetilo ga da se ne zanosi. No Aimee vie nije
igrala ispala je iz igre prije mjesec dana kad je poela raditi u Applebeeju
tako da, ako je itko mislio intervenirati, trebala je to biti Jill.
No Jill je utjela dok je par koji se ljubio izgubio ravnoteu i sruio se na
pod, Nick na vrhu, a Zoeina noga u mreastoj arapi obavijena oko njegovih
koljena. Iznenadilo ju je koliko ju cijela ta predstava uope nije dirala. Da se
Aimee nala ispod Nicka, poludjela bi od ljubomore. No bila je to samo Zoe,
a Zoe nije bila vana. Ako ju je Nick elio, slobodno ju je mogao imati.
Samo ti daj, pomislila je.
Bilo joj je gotovo neugodno kad bi se sjetila koliko je vremena i
emocionalne energije potratila jesenas na Nicka, koliko je eznula za jedinim
dekom kojeg nije mogla imati, za nagradom koju je Aimee zadrala za sebe.
Jo uvijek je bio prekrasan, s tom svojom etvrtastom eljusti i sanjivim oima,
no to onda? Jo ljetos, kad ga je tek upoznala, bio je tako sladak i duhovit,
tako paljiv i iv sjeala se kako su se smijali zajedno bolje nego to je
upamtila seks s njim no ovih je dana bio poput zombija, mrko usredotoen,
samo jo jedan kreten s erekcijom. I nije to bila samo njegova krivica Jill se
osjeala nespretno i mutavo u njegovu drutvu, nesposobna da se sjeti bilo ega
to bi mogla rei da poremeti njegovo bezizraajno lice, natjera ga da se prisjeti
kako su nekad bili prijatelji, da je ona neto vie od uslunih usta ili ruke s
masnim losionom na sebi.
No pravi problem nije bio Nick, a nije to bila ni Jill ni Zoe niti itko od
ostalih igraa. Bila je to Aimee. Sve dok ona nije prestala dolaziti kod
Dmitrija, Jill nije shvaala koliko je bila vana, ne samo za igru, ve i za cijelu
skupinu. Ona je bila esencijalni lan, sunce njihova malog sustava, magnetska
sila koja ih je sve drala na okupu.
Ona je bila na Wardell Brown, pomislila je Jill.
Warded Brown je igrao centar u koarkakoj momadi njezina brata u
srednjoj koli, dvometra i superzvijezda, redovito je osvajao vie bodova od
ostatka momadi zajedno. Bilo je gotovo komino gledati ih kako igraju
zajedno, etiri prosjeno visoka, sasvim kompetentna bijelca kako se iz sve
snage trude drati korak s gracioznim crnim divom koji igra na sasvim drugoj
razini od njih. Kad je Tom bio maturant, Wardell je Pirate odveo sve do finala
dravnog turnira da bi zavrnu utakmicu prosjedio s uganutim glenjem. Bez
njegova se truda momad raspala i izgubila poniavajue pokoena.
Wardell je nae ljepilo, trener je rekao poslije utakmice. Kad njega
nema, otpadaju nam kotai.
Tako se Jill osjeala dok je igrala Uzmite sobu bez Aimee u blizini.
Nesposobno. Neslijepljeno. U slobodnom padu. Poput malog planeta koji
krivuda kroz duboki svemir, odsjeen od orbite.

Predjelima je trebalo sto godina da stignu. Ili je moda samo imala takav
osjeaj. Nora vie nije bila naviknuta na restorane, barem ne na mapletonske
gdje su se svi tako loe trudili sakriti injenicu da zure u nju, iskosa je
povremeno pogledavajui i virei preko jelovnika, usmjeravajui podmukle
zrake saaljenja prema njoj, premda je takoer bilo mogue da joj se sve to
samo inilo. Moda je samo eljela vjerovati da se nalazi u sreditu panje kako
bi imala ispriku za injenicu da se osjea nevjerojatno uoljivo, kao da je na
pozornici s bljetavim i vruim reflektorom uperenim ravno u njezino lice,
zarobljena u jednom od onih runih snova u kojima imate glavnu ulogu u
kolskoj predstavi, no nekako ste zaboravili nauiti tekst.
 Kakva si bila kao djevojica? upitao je.
Nemam pojma. Poput svih ostalih, pretpostavljam.
Nisu svi isti.
Nisu ni toliko razliiti kao to misle.
Jesi li bila prava djevojica? ustrajao je. Jesi li nosila ruiaste haljinice
i takve stvari?
Osjetila je kako je netko za stolom malo iza nje i nadesno pomno
promatra, s mjesta na kojem je sjedila ena koju je prepoznala, no ijeg se
imena nije mogla sjetiti, sa svojim suprugom i jo jednim parom. Ki te ene,
Taylor, pohaala je malu kolu u vrijeme dok je Nora ondje asistirala.
Djevojica je govorila tihim, jedva ujnim glasom Nora joj je stalno govorila
da ponovi to je rekla i opsesivno je priala o svom najboljem prijatelju,
Neilu, i koliko su se zabavljali zajedno. Nora je Taylor poznavala zasigurno
est mjeseci prije nego to je shvatila da je Neil bostonski terijer, a ne djeak iz
susjedstva.
Ponekad sam nosila haljine. Ali nisam bila mala princeza niti ita
slino.
Jesi li bila sretno dijete?
Dovoljno sretno, pretpostavljam. Imala sam par loih godina u viim
razredima osnovne.
Zato?
A zna. Aparati, akne. Klasika.
Jesi li imala prijateljice?
Naravno. Mislim, nisam bila najpopularnija klinka u koli, ali sam imala
prijateljice.
Kako su se zvale?
Boe, pomislila je Nora. On ne odustaje. Reetao ju je ovako otkad su sjeli,
kao da je reporter koji pie priu o njoj za lokalne novine Moja veera s
Norom: srcedrapajua saga o jadnoj eni. Pitanja su sama po sebi bila benigna
to si danas radila? Jesi li ikad igrala hokej na travi? Jesi li ikad slomila koju
kost? no svejedno su joj ila na ivce. Znala je da se samo zagrijava i da ih
postavlja umjesto pravih pitanja koje eli postaviti: to se dogodilo te veeri?
Kako si uspjela nastaviti sa ivotom? Kako je to biti ti?
To je bilo jako davno, Kevine.
Ne toliko davno.
Ugledala je konobara kako se kree prema njima, niskog mukarca
maslinaste koe s licem idola iz nijemih filmova i tanjurom u svakoj ruci.
Konano, pomislila je, no on je samo prolebdio pokraj njih na putu prema
nekom drugom stolu.
Stvarno se ne sjea kako su se zvale?
Sjeam se kako su se zvale, rekla je, zvuei otrije nego to je htjela.
Nisam retardirana.
Oprosti, rekao je. Samo sam htio razgovarati.
Znam. Nora se osjeala kao kreten to se otresla na njega. Nisi ti kriv.
Bacio je zabrinut pogled prema kuhinji. Pitam se zato im toliko treba.
Puno je ljudi veeras, rekla je. Zvale su se Liz, Lizzie i Alexa.

Max se poeo svlaiti im je Jill zatvorila vrata, kao da je ona lijenica koja ne
voli gubiti vrijeme ekajui. Nosio je vuneni demper i majicu kratkih rukava,
no oba je komada odjee svukao jednim uurbanim potezom, a tanka mu je
kosa od statikog elektriciteta zapucketala i uzdigla se u djeaku aureolu.
Prsa su mu bila uska u usporedbi s Nickovima, glatka i bez miia, a trbuh
zategnut i udubljen, no ne na nain koji bi vas natjerao da pomislite na seksi
manekene u donjem rublju.
Dugo je prolo, rekao je i otkopao hlae, te ih pustio da mu kliznu niz
mrava bedra i skupe mu se oko glenjeva.
Ne toliko dugo. Samo tjedan i neto.
Puno dulje od toga, rekao je i iskoraio iz traperica, pa ih nogom
utnuo povrh majice i dempera. Dvanaest dana.
Ali tko broji, ha?
Da. Glas mu je bio bezizraajan i gorak. Tko broji.
 Jo uvijek je bio ljut na nju, uvrijeen gorljivou kojom je ona navalila
na Nicka onog trenutka kad joj je postao dostupan. No takva je bila igra.
Morali ste birati, izraavati preferencije, uzrokovati i trpiti bol. Svako toliko,
ako ste imali sree na onaj nain na koji su Nick i Aimee imali sree, va bi vas
prvi izbor takoer izabrao. No uglavnom su stvari bile mnogo zamrenije.
E, pa, sad sam ovdje, rekla mu je.
Tako je. Sjeo je na rub kreveta, svukao arape i bacio ih na hrpu
odbaene odjee. Dobila si utjenu nagradu.
Bilo bi joj lako usprotiviti mu se, podsjetiti ga koliko je bila spremna
odrei se navodne prve nagrade i to na samo Valentinovo, od svih dana,
premda nikoga od njih nije bilo briga za takvo to no iz nekog mu je razloga
uskratila tu ljubaznost. Znala je da nije fer. U loginijem svijetu, njezino bi je
razoaranje Nickom natjeralo da Maxa cijeni vie, a ne manje, no stvari nisu
tako zavrile. Sve to je kontrastom izalo na vidjelo bili su nedostaci obojice
momaka, injenica da onaj koji je seksi nije drag, a onaj koji je drag nije seksi.
to je bilo? upitao je.
Nita. Zato?
Samo stoji tu. to ne doe u krevet?
Ne znam. Jill se pokuala nasmijeiti, no nije joj ba uspjelo. Nekako
sam danas srameljiva.
Srameljiva? Nije uspio suspregnuti smijeh. Malo je kasno za
srameljivost.
Rukom je opisala neodreen luk, pokuavajui gestom obuhvatiti igru,
prostoriju i njihove ivote.
Umori li se ikad od ovoga?
Tu i tamo, rekao je. Ali ne veeras.
Ona se nije pomaknula. On se, nakon nekoliko sekundi, ispruio na
krevetu, prekrienih glenjeva i prstiju isprepletenih ispod glave. Gaice koje
je nosio bile su joj nepoznate, smee i pripijene, s naranastim avovima, te
neobino moderne.
Simpa bokserice, rekla mu je.
Mama mi ih je kupila u Costcu. Osam pari, sve razliitih boja.
 I meni je mama prije kupovala donje rublje, rekla je. Ali sam joj rekla
da je to udno, pa je prestala.
Max se okrenuo na bok i podupro bradu dlanom, te je stao promatrati
sa zamiljenim izrazom lica. Sada je stvarno izgledao poput modela za donje
rublje, ako je postojao svijet u kojem su modeli za donje rublje imali dlakave
trkljave noge i lo tonus miia.
Zaboravio sam ti rei, rekao je. Vidio sam ti mamu neki dan. Pratila
me kui kad sam iao s gitare. Ona i neka druga enska.
Stvarno? Jill je pokuala zvuati oputeno. Bilo joj je neugodno koliko
bi joj srce poskoilo svaki put kad bi netko spomenuo njezinu majku. I, kako
je?
Teko je rei. Samo su radile ono svoje, zna, kad ti stoje jako blizu i
bulje u tebe.
Mrzim to.
Malo je jezivo, sloio se. Ali nisam im nita runo rekao. Samo sam ih
pustio da me otprate kui.
Jill je od enje gotovo pozlilo. Majku nije bila vidjela ve mjesecima i
nikad nije na nju naletjela na mapletonskim ulicama, premda je navodno
postala poznata figura u gradu. Svi su je ostali stalno viali uokolo.
Je li puila?
Je.
Jesi li je vidio kad je upalila cigaretu?
Vjerojatno. Zato?
Dala sam joj upalja za Boi. Samo se pitam koristi li ga.
Pojma nemam. Lice mu se zgrilo od razmiljanja. Ne, ekaj. Imale su
ibice.
Siguran si?
Da. U glasu mu vie nije bilo sumnje. To je bilo, ono, proli petak.
Sjea se kako je bilo hladno i puhao je vjetar? Ruka joj se tresla i jedva je
uspjela upaliti ibicu. Ponudio sam se da joj pomognem, ali mi nije dala.
Uspjela je zapaliti tek iz treeg ili etvrtog pokuaja. Kuja, pomislila je Jill.
Tako joj i treba.
Hajde. Max je potapao krevet. Opusti se. Ne treba se skinuti ako ne
eli.
Jill je razmislila o ponudi. Prije je voljela leati s Maxom u mraku, njihova
topla tijela pod pokrivaem dok su razgovarali o bilo emu to bi im palo na
pamet.
Neu te dirati, obeao je. Neu ak ni drkati.
To je slatko od tebe, rekla je. Ali mislim da idem doma.

....................

Oboje su osjetili olakanje kad im je veera konano posluena, dijelom jer su

bili gladni, no uglavnom jer im je to pruilo izgovor da nakratko prestanu
razgovarati, da malo predahnu, pa moda zaponu ponovno s nekom
laganijom temom. Kevin je shvaao da je pogrijeio, da ju je zagnjavio s tolikim
pitanjima, te bezazleno brbljanje pretvorio u ispitivanje.
Budi strpljiv, rekao si je. Ovo bi trebalo biti zabavno.
Nakon nekoliko zalogaja u tiini, Nora je podigla pogled sa svojih raviola
s gljivama.
Izvrsno je, rekla je. Ovaj kremasti umak.
Moje takoer. Podigao je zalogaj janjetine da ga proui, pokazujui joj
kako je savreno peen, sme na rubovima, a ruiast u sredini. Topi se u
ustima.
Ona se pomalo gorko nasmijeila, a on se prisjetio, prekasno, da ona ne
jede meso. Je li joj se gadilo, pitao se, to je traio od nje da se divi komadu
kuhanog mesa nabodenog na vilicu? I predobro je shvaao kako je lako
nagovoriti sebe samoga na vegetarijanstvo, nauiti se razmiljati o mrtvim
ivotinjama, a ne o neemu mekom i sonom. I sam je to proao u vie
navrata, obino nakon itanja lanaka o tvornikim farmama i klaonicama, no
sustezanja bi mu uvijek nestala im bi otvorio jelovnik.
I, kako ti je proao dan? upitala je. Je li se dogodilo to zanimljivo?
 Kevin je oklijevao samo na trenutak. Znao je da e se ovo dogoditi i
planirao je igrati na sigurno, rei neto nezanimljivo i bezopasno Ne ba,
samo sam bio na poslu i vratio se kui a istinu sauvati za kasnije, za neko
neodreeno budue vrijeme kada e je malo bolje poznavati i kada e njihova
veza biti snanija. Ali kada bi se to trebalo dogoditi? Kako je mogue nekoga
bolje upoznati ako mu ne moete iskreno odgovoriti na jednostavno pitanje,
posebno o neemu tako vanome?
Sin me danas popodne nazvao, rekao joj je. Nisam se uo s njim od
ljeta. Strano sam se brinuo za njega.
Opa, rekla je nakon krae utnje koja samo to se nije pretvorila u
nelagodu. Je li sve u redu s njim?
Mislim da je. Kevin se poelio nasmijeiti, no dao je sve od sebe da se
odupre tom nagonu. Zvuao je dosta dobro.
A gdje je?
Nije mi htio rei. Mobitel s kojeg je zvao imao je pozivni iz Vermonta,
ali nije bio njegov. Kamen mi je pao sa srca samo kad sam mu uo glas.
Pa to je dobro, rekla je pomalo ukoeno, trudei se zvuati veselo i
iskreno.
Je li to u redu? upitao je. Moemo razgovarati o neem drugom ako
ti
U redu je, umirila ga je. Drago mi je zbog tebe.
Kevin je odluio ne izazivati sreu.
to je s tobom? Jesi li radila to zabavno danas popodne?
Ne ba, rekla je. Bila sam na upanju obrva.
Dobro izgledaju. Lijepe su i uredne.
Hvala. Dotakla je elo, te prstom prela preko vrha desne obrve koja je
doista izgledala malo definiranije nego obino. Je li ti sin jo uvijek u onom
kultu? Ono neto sa Svetim Wayneom?
Kae da je zavrio s tim. Kevin se zagledao u debelu svijeu u
zdepastom staklenom svijenjaku, dok je njezin titravi plamen lebdio u lokvi
rastopljenog voska. Osjetio je potrebu uroniti prst u vrelu tekuinu i pustiti je
da se osui na zraku poput druge koe. Kae da razmilja o tome da se moda
vrati kui, da opet ide na faks.
Zbilja?
Tako je rekao. Nadam se da je to istina.
Nora je uzela no i vilicu i zarezala u jedan od raviola. Bio je velik i
punaan, valovit na rubovima.
Jeste li bili bliski? upitala je, pogleda jo uvijek sputena, dok je polovice
rezala na etvrtine. Ti i sin?
Mislio sam da jesmo. Kevin je sam sebe iznenadio podrhtavanjem u
glasu. Uvijek je bio moj mali deko. Uvijek sam bio tako ponosan na njega.
Nora je podigla pogled, a na licu joj je bio neobian izraz. Kevin je osjetio
kako mu se usta rasteu, a pritisak u onim jabuicama raste.
Oprosti, rekao je, trenutak prije nego to je prekrio usta rukom,
pokuavajui suspregnuti jecaj. Samo tren.

....................

Vani je bilo moda minus deset, no noni je zrak bio ist i krepak. Jill je stajala
na ploniku i dugo i paljivo promatrala Dmitrijevu kuu, svoj dom dalje od
doma proteklih est mjeseci. Bila je to pohabana kuica, generika kutija u
predgrau s betonskim trijemom i velikim prozorom lijevo od ulaznih vrata.
Danju je eksterijer bio prljavo be boje, no u tom je trenutku bila potpuno
bezbojna, samo taman obris na jo tamnijoj podlozi. Obuzeo ju je neobian
osjeaj melankolije isti onaj osjeaj koji bi dobila kad bi prola pokraj stare
kole baleta ili igralita u parku Greenway kao da je svijet muzej sjeanja,
skup mjesta koja je prerasla.
Dobra vremena, pomislila je, no samo kao eksperiment, samo da provjeri
hoe li doista u to i povjerovati. Zatim se okrenula i pola kui, a ulica je bila
tako tiha i zrak tako rijedak da su joj koraci na ploniku odzvanjali poput
udaraca bubnja, toliko glasni da bi mogli probuditi susjede.
Nije bilo toliko kasno, no Mapleton je bio grad utvara, na vidiku nije bilo
ni pjeaka niti pasa lutalica. Skrenula je u Ulicu Windsor, te podsjetila samu
sebe da se kree poletno i s ciljem. Prije nekoliko je godina pohaala teaj
samoobrane i instruktor je bio rekao da je prvo pravilo nikad ne izgledati
poput rtve. Glavu gore i oi irom otvorene. Izgledaj kao da zna tono kamo
ide, ak i kad ne zna.
Zastala je na uglu Sjeverne avenije i razmislila o mogunostima. Odande
do Ulice Lovell bilo je petnaest minuta hoda, no vrijeme bi bilo upola krae
ako krene preicom preko pruge. Da je Aimee bila s njom, ne bi bila oklijevala
zajedno su stalno ile preicom no Jill to jo nikada nije uinila sama. Kako
bi stigla do prelaska preko pruge, trebala bi proi pustim dijelom ceste, pokraj
vulkanizera, Odjela javnih radova, te tajnovitih tvornica s imenima kao to su
Syn-Gen sustavi i Standardne bravice, te se zatim provui kroz rupu u ianoj
ogradi na parkiralitu za kolske autobuse. Kad bi prela tranice i prola iza
ljekarne Walgreens, nala bi se u puno sigurnijem podruju, u stambenoj
etvrti s mnogo ulinih svjetiljki i drvea.
Nije ni ula automobil. Samo je beumno dozujao do nje straga, kao
iznenadna zastraujua prisutnost na rubu vidnog polja. Uzdahnula je od
iznenaenja, te se postavila u smijean karate poloaj dok se prozor sa
suvozake strane poeo sputati.
Opa. Poznato, napueno lice zurilo je u nju, okrueno utjenim plavim
dredloksima. Jesi li dobro?
Bila sam. Jill je pokuala zvuati ojaeno dok je sputala ruke. Dok me
vi niste prepali na mrtvo ime.
Oprosti za to. Scott Frost, blizanac bez piercinga, sjedio je na
suvozakom mjestu. Zna karate?
Da, Jackie Chan mi je ujak.
Nacerio se s odobravanjem. Dobra.
Gdje je Aimee? Adam Frost je dozvao s vozakog sjedala. Nismo je
ve neko vrijeme sreli.
Radi, objasnila je Jill. Dobila je posao u Applebeeju.
Scott je zakiljio u nju nateenim, sanjivim oima. Treba prijevoz?
Sve u redu, rekla mu je. ivim tono preko pruge.
Sigurna si? Vani je jebeno hladno.
 Jill je stoiki slegnula ramenima. Ne smeta mi ii pjeice.
Hej, Adam se nagnuo kako bi je pogledao. Ako vidi Aimee, pozdravi
je.
Mogli bi se moda zabaviti jednu veer, Scott je predloio. Svi
etvero.
Naravno, rekla je Jill, a Prius je otiao jednako tiho kako se i pojavio.

Kevin je u mukom zahodu umio lice hladnom vodom i obrisao ga papirnatim

runikom. Osjeao se kao budala to se tako raspao pred Norom. Vidio je
koliko joj je bilo neugodno, kako se ukoila, kao da nikada nije vidjela odraslog
mukarca da plae, te uope nije ni mislila da je to mogue.
I sam je sebe iznenadio. Toliko se brinuo oko toga kako e ona reagirati
na ono to je govorio da na vlastitu reakciju nije ni pomislio. No neto je
prepuklo u njemu, gumica napetosti koja je bila stegnuta tako jako da je ve
zaboravio da je bila ondje. Kriva je bila fraza mali deko, prizvala je u njemu
iznenadno sjeanje na laganu teinu na njegovim ramenima, na Toma
nasaenog ondje poput kralja na prijestolju kako promatra svijet ispod sebe, a
jedna mu blaga ruka poiva na oevoj glavi, dok mu pete tenisica na iak
njeno udaraju o Kevinova prsa u hodu.
Bez obzira na to to se dogodilo, bilo mu je drago to je dobre vijesti
podijelio s njom, drago to je odolio iskuenju da joj potedi osjeaje. Zbog
ega? Kako bi se nastavili skrivati jedno od drugoga, jesti u nelagodnoj tiini,
pitati se zato nemaju o emu razgovarati? Ovo je bilo tee, no inilo mu se
kao da je neto postigao, kao nuan prvi korak na putu koji bi ih doista mogao
odvesti nekamo kamo bi vrijedilo poi.
Ne znam za tebe, mislio joj je rei kada se vrati, ali ja se od fine hrane uvijek
rasplaem.
To bi bio pravi nain da se nosi sa situacijom nikakva isprika, samo
mala ala koja bi izgladila stvari. Zguvao je papirnati runik i bacio ga u ko,
provjerivi jo jednom kako izgleda u ogledalu prije nego to je izaao.
U prsima mu je nikla mala klica uznemirenosti dok je hodao
blagovaonicom i primijetio da je njihov stol prazan. Rekao si je da se ne brine,
da je zasigurno iskoristila priliku te i sama pola u toalet. Natoio si je jo malo
vina i pojeo zalogaj salate od peene cikle, pokuavajui ne zuriti u ubrus
smotan u grudu koji je leao pokraj njezina tanjura.
Prolo je nekoliko minuta. Kevin je pomislio da bi mogao pokucati na
vrata enskog toaleta, zaviriti moda unutra kako bi provjerio je li sve u redu,
no zgodni je konobar priao njegovu stolu prije nego to je ita uspio uiniti.
Pogledao je Kevina s izrazom lica u kojem su se u jednakoj mjeri mijeali tuga
i suosjeajna zabavljenost. Govorio je s laganim panjolskim naglaskom.
Da odnesem damin tanjur, gospodine? Ili biste samo platili?
Kevin se poelio pobuniti, ustrajati da e se dama svakog trenutka vratiti,
no znao je da nema smisla.
Zar je?
Zamolila me da vam prenesem isprike.
Ali ja sam vozio, rekao je Kevin. Ona nema auto.
Konobar je oborio pogled i kimnuo prema hrani na Kevinovu tanjuru.
Da vam spremim to za ponijeti kui?

Jill je prela cestu uzdignute glave i ravnih lea, pa pourila pokraj Juniorove
radnje s auto-dijelovima, bolnice za automobile smrskanih vjetrobranskih
stakala i udubljene karoserije, viseih branika i izguvanih prednjih krajeva.
Na pojedinima koji su bili u dosta loem stanju ispuhani su zrani jastuci
visjeli s volana, te nije bilo neobino da su poprskani krvlju. Iz iskustva je znala
da ne smije previe pozorno gledati ili previe razmiljati o ljudima koji su bili
u tim automobilima.
Osjeala se poput idiota to je odbila ponudu blizanaca da je odvezu kui.
Uinila je to samo zbog povrijeenog ponosa, ljutnje to su joj se onako
iznenada prikrali, ak i ako to nisu namjeravali. Uposlila je i odreenu dozu
opreznosti dobre djevojke, onaj glasi u glavi koji ju je podsjeao da ne ulazi u
automobile s nepoznatima. U ovome sluaju to nije imalo previe smisla,
budui da je alternativa bila sumnjivija od opasnosti koju je navodno
pokuavala izbjei.
 Osim toga, blizanci joj nisu bili sasvim nepoznati, niti su Jill imalo plaili.
Aimee joj je bila rekla da su bili jako dragi i pristojni onog dana kad je
markirala kolu i druila se s njima u njihovoj kui. Sve to su htjeli raditi bilo
je puiti travu i igrati ping-pong, satima samo igrati ping-pong. Navodno im
je jako dobro iao, ak i dok su bili napueni. Da je postojala Puaka
Olimpijada, Aimee je smatrala da bi braa Frost vjerojatno osvajala zlatne i
srebrne medalje u stolnom tenisu, te dominirala nad konkurencijom poput
Venus i Serene.
U tom je istom razgovoru Aimee ovla spomenula kako sumnja da bi
Scott Frost mogao biti malo zaljubljen u Jill, mogunost koju je Jill u tom
trenutku odbijala shvatiti ozbiljno. Zato bi Scott bio zaljubljen u nju? Nije
ju ni poznavao, a ona nije tip djevojke u koju se netko zaljubi izdaleka.
Za sve postoji prvi put, rekla joj je Aimee.
Osim kad ne postoji, odgovorila je Jill.
No sada se zapitala, razmiljajui o nainu na koji ju je Scott gledao,
razoaranju u njegovim oima kad im je rekla da moe ii i pjeice, te ak i
nainu na koji je graknuo od smijeha na njezinu glupu alu o Jackieju Chanu,
to je znailo da je ili jako napuen, ili jako dobronamjeran prema njoj, ili
oboje.
Mogli bi se moda zabaviti jednu veer, bio je rekao. Svi etvero.
Moda bi i mogli, pomislila je.

Jill je zaula zvidanje vlaka koji se primicao kad je krenula preko parkiralita
tvrtke Stellar Transport, doma golemog krda utih autobusa u kojima je bilo
i vie nego dovoljno mjesta da evakuiraju cijeli grad. Nou su se inili kao da
nisu s ovoga svijeta, redovi i redovi gorostasnih udovita iji su prednji krajevi
zurili ravno pred sebe, poput pukovnije identinih, tupih lica. Pourila je
pokraj njih, pogledom oprezno prelazei s lijeva na desno, provjeravajui
tamne prolaze koji su jedan autobus razdvajali od drugoga.
Ponovno se zaulo zvidanje, za im je uslijedila zvonjava zvona za
upozorenje i iznenadni nalet izmjetenog zraka dok je putniki vlak na dva
kata proletio prugom prema istoku, poput hitrog zida tekog elika i sjajnog
stakla. Na nekoliko zagluujuih sekundi na svijetu nije postojalo niega osim
njega, a zatim je nestao, dok je zemlja za njim podrhtavala.
Nastavivi svojim putem, zakrenula je za odbojnik posljednjeg autobusa
i skrenula lijevo. Nije primijetila bradatog mukarca sve dok se nisu nali
jedno povrh drugoga, stijenjeni izmeu autobusa s njezine lijeve i
dvometarske iane ograde s desne strane. Otvorila je usta kako bi ispustila
krik, no onda je primijetila da to nee biti potrebno.
Preplaili ste me, rekla je.
Bradati je mukarac zurio u nju. Bio je Promatra, nizak i zdepast,
odjeven u bijelu laboratorijsku kutu i soboslikarske hlae, te se inilo da mu je
potrebna medicinska pomo.
Jeste li dobro? upitala je.
Mukarac nije odgovorio. Stajao je presavijen, s rukama na bedrima,
borei se za zrak poput ribe na suhom i proizvodei zvukove guenja svaki put
kada bi otvorio usta.
Hoete da pozovem hitnu?
Promatra je zatresao glavom i uspravio se. Posegnuo je u dep hlaa,
izvukao odande inhalator i prinio ga ustima, pritisnuvi dugme i udahnuvi
duboko. Priekao je nekoliko trenutaka prije nego to je izdahnuo, te ponovio
postupak.
Lijek je brzo djelovao. Do trenutka kada je spremio inhalator u dep, ve
je lake disao, jo uvijek pomalo daui, no ne isputajui onaj grozan zvuk.
Otresao je hlae i kratko zakoraknuo unaprijed. Jill se pomakla kako bi ga
propustila, prilijepivi se uz ogradu kako bi mogao proi pokraj nje.
Ugodnu veer, dozvala je za njim, tek toliko da bude pristojna, budui
da toliki to nisu bili.

Kevin je deprimirano izaao iz restorana, a vreica s ostatcima hrane odbijala

mu se lagano od noge. Nije ju elio ponijeti sa sobom, no konobar je ustrajao,
rekavi mu da bi bilo teta da toliko dobre hrane propadne.
Norina je kua bila udaljena barem kilometar i pol, tako da do tog
trenutka nikako nije mogla ve stii ondje. Kad bi je elio pronai, trebao bi
samo polako voziti Washingtonskom avenijom, pazei ne bi li primijetio
usamljenu pjeakinju. Teak bi dio uslijedio nakon toga, kad bi se zaustavio
pokraj nje i spustio prozor na suvozakoj strani.
Ui, rekao bi. Daj da te barem povezem kui. To je najmanje to mogu
uiniti.
No je li uope zasluivala tu pristojnost? Svojevoljno je otila, bez rijei
objanjenja. Ako je htjela pjeaiti kui po ovoj hladnoi, to je bio njezin izbor.
A ako ga je htjela nazvati kasnije i ispriati se e, i po tom je pitanju lopta bila
na njezinom terenu.
A to ako ga ne nazove? to ako on bude ekao satima, a telefon nikada
ne zazvoni? U kojem e trenutku izgubiti ivce i nazvati je, ili se odvesti do
njezine kue i zvoniti na vratima dok mu ne otvori? U dva ujutro? U etiri? U
zoru? Jedno je bilo sigurno, a to je da nee moi zaspati dok barem ne
razgovara s njom, dok ne dobije nekakvo objanjenje za ono to se upravo
dogodilo. Tako da je najpametnije vjerojatno bilo da odmah krene za njom,
da raisti to im prije, kako ostatak veeri ne bi proveo razbijajui glavu.
Bio je toliko zaokupljen tom neugodnom dilemom da je jedva uspio
primijetiti dvije Promatraice koje su stajale pokraj njegova automobila, a nije
ni shvatio o kome se radi sve dok ga ve nije otkljuao daljinskim upravljaem.
Hej, rekao je i osjetio trenutano olakanje to Nora nije bila ondje, to
jo i tu dramu nisu trebali u ovom trenutku proivljavati, da nova djevojka
upoznaje otuenu suprugu. Jeste li dobro, vas dvije?
Nisu mu odgovorile, no nije bilo ni potrebno, ne kad je vani bilo ovoliko
hladno. Partnerica joj je izgledala pothlaeno obgrlila se rukama i njihala se
amo-tamo, a cigareta joj je bila zataknuta u jedan ugao usana, kao da je ondje
prilijepljena dok je Laurie zurila u njega s njenim, nepokolebljivim izrazom
na licu, izrazom kakav ljudi poprime na pogrebima kad vam je pokojnik lan
obitelji, te oni ele uvaiti vau bol.
to se dogodilo? upitao je.
U Laurienoj je ruci bila velika omotnica. Pruila ju je, prislonivi mu je
na prsa kao da je u njoj neto to mora vidjeti.
to je to?
 Pogledom mu je dala do znanja, Zna to je to.
O, Boe, promrmljao je. Ti se ali?
Izraz na njezinu licu nije se promijenio. Samo je drala omotnicu ondje
dok je on nije preuzeo.
Oprosti, rekla je, prekrivi zavjet utnje. Zvuk njezina glasa ga je
okirao, bio mu je tako udan i poznat u isto vrijeme, poput glasa mrtvaca u
snu. Kad bi barem postojao neki drugi nain.

Jill se provukla kroz rupu u ogradi i tekim koracima krenula po ljunanom

nasipu uz prugu, zaustavivi se na vrhu kako bi provjerila dolazi li vlak. Bilo je
uzbudljivo nai se ondje, sasvim sama u otvorenom prostoru, kao da je cijeli
svijet pripadao samo njoj. Pruga joj je s obje strane tekla poput rijeke, a
tranice su hvatale svjetlost tri-etvrtinskog mjeseca, dvije paralelne trake sjaja
koji nestaje u tami.
Balansirala je na jednoj kao da hoda po ici, hodajui na prstima
rairenih ruku, pokuavajui zamisliti to bi se dogodilo da je Promatra kojeg
je maloprije srela bio njezina majka. Bi li se nasmijale i zagrlile, zauene to
su se nale nasamo na tako nevjerojatnom mjestu? Ili bi se njezina majka
naljutila to ju je ondje zatekla, razoarana njezinim alkoholnim zadahom,
njezinim nemilim nedostatkom mudrosti?
Eh, ali ija je to krivica? pomislila je Jill, skoivi s tranice. Nitko se o meni
ne brine.
Spustila se niz nasip na drugoj strani, krenuvi prema dostavnoj cesti
koja je vodila iza Walgreensa, a tenisice su joj proklizavale po ljunku. Zatim
se zaustavila.
Glas joj je zastao zarobljen u grlu.
Znala je da se Promatrai uvijek kreu u parovima, no susret s bradatim
mukarcem bio je tako kratak i nelagodan da se nije stigla zapitati gdje mu je
partner.
Sada je znala.
Nevoljko je zakoraknula nekoliko koraka unaprijed, primiui se blie
figuri na tlu odjevenoj u bijelo. Leao je licem nadolje u blizini velikog
kontejnera na kojem je pisalo GALLUCCI BROS., a ruke su mu bile rairene
kao da pokuava zagrliti cijeli planet. Pokraj glave mu je bila mala lokva
tekuine, svjetlucava supstanca za koju je oajniki eljela vjerovati da je voda.
 Peti dio
..........................................................................

udesno dijete
 Jo samo malo

BILO JE PUNO PREHLADNO ZA SJEDENJE NA STRANJEM TRIJEMU SA ALI-

com jutarnje kave, no Kevin si nije mogao pomoi. Nakon to je cijelu zimu
proveo u zatvorenom, elio je iskoristiti svaku minutu suneva sjaja i svjeeg
zraka koju bi mu svijet udijelio, ak i ako je to znailo da mora navui demper,
jaknu i vunenu kapu kako bi uspio uivati.
Proljee se poelo pojavljivati iznenada u proteklih nekoliko tjedana s
visibabama i zumbulima, sa utim bljeskovima u odjednom oivjelom grmlju,
nakon ega je uslijedila buntovna eksplozija ptijeg pjeva i propupalih
drenova, sve vie novog zelenila gdje god biste se okrenuli. Zima prema
povijesnim standardima nije bila pretjerano otra, no inila se duga i
tvrdoglava, gotovo vjena. Oujak je bio posebice tmuran hladan i vlaan, sa
sivim nebom koje je pritiskalo zrak a turobno je vrijeme zrcalilo i pojaavalo
zloslutno raspoloenje koje je poelo zahvaati Mapleton od trenutka
ubojstva drugog Promatraa na Valentinovo. U nedostatku dokaza koji bi
upuivali suprotno, ljudi su sami sebe uvjerili da gradom hara masovni
ubojica, neki poremeeni samotnjak koji neto zamjera Krivcima, te
namjerava okonati njihovu organizaciju, uklanjajui lana po lana.
Bilo bi dovoljno loe i da se Kevin krizom bavio samo kao izabrani
gradonaelnik, no bio je upleten i kao otac i suprug, zabrinut za psiholoko
stanje vlastite keri, kao i fiziku sigurnost svoje uskoro bive supruge. Jo
uvijek nije bio potpisao papire za razvod koje mu je Laurie uruila, no ne stoga
to je mislio da bi njihov brak mogao biti spaen. Oklijevao je zbog Jill, ne
elei joj u ovom trenutku natovariti jo loih vijesti, dok se jo uvijek
oporavljala od oka koji je doivjela kad je pronala mrtvo tijelo.
Iskustvo je bilo uasno, no Kevin je bio ponosan na nain na koji je
reagirala, kako je pozvala hitnu slubu s vlastitog mobitela, te sama u mraku
ekala s mrtvacem dok se policija nije pojavila. Od tog je trenutka inila sve
to je mogla kako bi pripomogla u istrazi, pristajui na niz razgovora s
istraiteljima, pomaui crtau da napravi skicu bradatog Promatraa kojeg je
susrela na parkiralitu tvrtke Stellar Transport, ak i odlazei u naselje u Ulici
ginka kako bi provjerila je li mogue pronai tog mukarca u nekoliko redova
za prepoznavanje koji su navodno ukljuivali sve muke stanovnike starije od
trideset godina.
Redovi za prepoznavanje su bili uzaludni, no skica je urodila plodom:
bradati je mukarac identificiran kao Gus Jenkins, etrdesetestogodinji bivi
cvjear iz okruga Gifford koji je stanovao u podrunici Krivaca u Ulici
Parker u istom grupnom domu, kako je Kevin na svoje iznenaenje saznao,
u koji se Laurie nedavno preselila. Ubijeni mukarac, Julian Adams, stanovao
je u istoj kui, te je bio vien s Jenkinsom na veer ubojstva.
Nakon brojnih nijekanja, vodstvo Krivaca napokon je priznalo da je
Jenkins bio lan mapletonske podrunice, no ustrajali su neuvjerljivo, prema
miljenju istraitelja u izjavljivanju da organizacija uope ne zna gdje se on
u tom trenutku nalazi. To je ograivanje od situacije izludjelo policiju, koja
im je dala do znanja da za Jenkinsom tragaju kao za svjedokom, a ne moguim
poiniteljem. Nekoliko se istraitelja ak poelo naglas pitati ne ele li Krivci
moda da ubojica ostane na slobodi, nije li im moda potajno drago to
krvoedni manijak njihove lanove pretvara u muenike.
Dva su mjeseca prola bez ikakvih proboja u sluaju, no takoer bez
treeg ubojstva. Ljudima je pria pomalo dosadila, poeli su se pitati nisu li
moda istrali pred rudo. Dok se vrijeme mijenjalo, Kevin je osjetio i pomak
u kolektivnom raspoloenju, kao da se cijeli grad odjednom odluio
oraspoloiti i zaboraviti na opsjednutost mrtvim Promatraima i serijskim
ubojicama. I prije je znao primijetiti ovaj proces: nije bilo vano to se u svijetu
dogaalo genocidni ratovi, prirodne katastrofe, neizrecivi zloini, masovni
nestanci, to god ljudima bi naposljetku dojadilo razmiljati o tome. Vrijeme
je nastavilo tei, godinje se doba promijenilo, pojedinci su se povukli u svoje
privatne ivote, te okrenuli lica prema suncu. Kad se sve uzme u obzir,
pomislio je, to je vjerojatno bilo i dobro.
Eto vas.
Aimee je izala kroz klizna vrata koja su kuhinju dijelila od trijema, zatim
se okrenula i laktom ih zatvorila. U jednoj je ruci drala alicu, u drugoj vr s
kavom.
Da vam dolijem?
 ita mi misli.
Aimee mu je natoila kave, pa privukla metalnu stolicu bez jastuka,
pretjerano se stresavi kad joj je stranjica dotakla sjedite. Na sebi je imala
Carhartt jaknu preko spavaice koju je posudila od Jill, no stopala su joj bila
bosa na grubom drvetu.
Devet i petnaest je, rekla je, zijevajui. Mislila sam da ste ve otili na
posao.
Ubrzo u, rekao je Kevin. Nema urbe.
Neodreeno je kimnula, ne trudei se istaknuti kako ga poslije devet
ujutro nikad nema kod kue, ili pretpostaviti da je odgodio odlazak zbog nje,
zbog toga to su mu postali dragi njihovi jutarnji razgovori, te nije htio otii
dok je ona jo spavala. No on to nije morao ni spominjati; to se osjealo u
zraku, bilo je oito i njemu i njoj.
Kad si sino dola kui?
Kasno, rekla je. Grupno smo bili otili u bar.
I Derek je bio?
Na licu joj se ocrtala krivica. Znala je da on ne odobrava njezinu vezu s
oenjenim efom, premda mu je mnogo puta objasnila kako to ba i nije bila
veza vie loa navika, neto uz to joj je vrijeme bre prolazilo.
Je li te vozio kui?
Uz put sam mu.
Kevin je suspregnuo svoju uobiajenu prodiku. Nije joj bio otac; imala je
pravo initi vlastite pogreke, ba kao i bilo tko drugi.
Ve sam ti govorio, rekao je. Slobodno uzmi Civica kad god ti treba.
Samo stoji u garai.
Znam. Ali da sam sino i imala automobil, ne bih bila u stanju voziti.
Promotrio ju je malo pozornije dok je ispijala kavu, s obje ruke obavijene
oko alice da se ugrije. inila se poletna i vedra, nije na njoj bilo znakova
mamurluka. U toj dobi, prisjetio se, odmah biste se oporavili.
to je? upitala je, bilo joj je neugodno od promatranja.
Nita.
 Odloila je alicu i obje ruke gurnula u depove kaputa.
Bit e hladna veer za softball, rekla je.
Kevin je slegnuo ramenima. I vrijeme je dio igre, zna? Tamo si, pod
vedrim nebom. U proljee je hladno, a vrue ljeti. Zato nikad nisam volio one
zatvorene stadione. S njima sve to izgubi.
Nikad se nisam uspjela ufurati u softball. Okrenula je glavu jer joj je
panju privukla ojka koja je proletjela. Igrala sam jednu sezonu dok sam bila
klinka i nisam mogla vjerovati koliko dosadno moe biti. Postavili bi me
sasvim na rub igralita, milijun kilometara od centra. Jedino to mi se dalo
raditi bilo je lei na travu, rukavicom prekriti lice i zadrijemati. Nasmijala se,
zabavljena tim sjeanjem. Nekoliko sam puta to i uinila. Nitko nije ni
primijetio.
teta, rekao je. Onda te valjda neu ni pokuati prijaviti za sljedeu
sezonu.
Prijaviti me za to?
Za svoju momad. Razmiljamo o tome da postanemo mijeana liga.
Nedostaje nam igraa.
Zagrizla je donju usnicu, te izgledala zamiljeno.
Moda ak i pokuam, rekla mu je.
Ali upravo si rekla
Sad sam zrelija. Imam puno veu toleranciju za dosadne stvari.
Kevin je s povrine svoje kave maknuo cvjeti breskve i bacio ga preko
ograde. Primijetio je zadirkujui ton Aimeena glasa, no i istinu skrivenu iza
njega. Doista je postala zrelija. Nekako se dogodilo da je u posljednjih
nekoliko mjeseci prestao o njoj razmiljati kao o srednjokolki ili slatkoj
prijateljici vlastite keri koja je predugo ostajala vani. Postala je njegova
prijateljica, osoba s kojom je pio kavu, koja ga je suosjeajno sluala i pomogla
mu proi kroz prekid s Norom, mlada ena koja bi mu razvedrila dan svaki
put kada bi je susreo.
Obeajem da te neu staviti na rub igralita, rekao je.
Super. Skupila je dugu kosu objema rukama, kao da je eli svezati u
rep, no onda se predomislila i pustila je da joj ponovno prekrije ramena, meka
i lijepa na gruboj tkanini jakne. Mogli bi se jedan dan probati dodavati. Kad
vani malo zatopli. Da vidim sjeam li se uope kako bacati.
Kevin je odvratio pogled, osjetivi iznenada nelagodu. U udaljenom kutu
dvorita, dvije su se vjeverice ustrale uz deblo stabla dok su im noice
mahnito greble koru drveta. Nije mogao odluiti zabavljaju li se ili se
pokuavaju poubijati.
E, pa, rekao je, zalupavi po stolu kao po bongo bubnju. Trebao bih
valjda i na posao.

Tom je bio Christinina budilica. Njegov je zadatak bio probuditi je do devet

sati svakoga jutra. Kada bi spavala imalo dulje od toga, postala bi nervozna i
to bi joj poremetilo dnevni ritam. Meutim, nije ju volio smetati: izgledala je
tako blaeno leei na leima i diui polako i plitko, jedne ruke iza glave, a
druge uz bok. Lice joj je bilo prazno i smireno, trbuh golem ispod tanke deke,
savren ljudski iglu. Termin joj je bio za samo tjedan dana.
Hej, spavalice. Uzeo ju je za ruku, povlaei je blago za kaiprst, zatim
za srednji prst, metodiki se pomiui prema malome. Vrijeme je za
ustajanje.
Odlazi, promrmljala je. Umorna sam.
Znam. Ali mora ustati.
Pusti me na miru.
Ovo bi obino potrajalo jo koju minutu, Tom bi je nagovarao, a
Christine bi se odupirala, ograniena injenicom da se vie nije mogla okrenuti
na bok bez goleme koliine snage volje i logistike kalkulacije. Njezin omiljeni
manevar za izbjegavanje prebaciti se na trbuh i zaroniti licem u jastuk vie
nije dolazio u obzir. Hajde, sreo. Idemo dolje na doruak.
Zasigurno je bila gladna jer se konano udostojila otvoriti oi, trepui
na priguenom svjetlu, kiljei prema Tomu kao da je neki daleki poznanik
ije joj je ime bilo navrh jezika.
Koliko je sati?
Vrijeme je za ustajanje.
 Nije jo. Potapala je madrac i pozvala ga da joj se pridrui. Jo samo
nekoliko minuta.
Ovo je takoer bio dio rituala, njegov najbolji dio, Tomova nagrada za
inae nezahvalan zadatak. Ispruio bi se pokraj nje na krevetu, te se okrenuo
na bok kako bi joj mogao vidjeti lice, jedini dio njezina tijela koji se u
posljednjih nekoliko mjeseci nije dramatino promijenio. Ostalo je mravo i
djevojako, kao da jo uvijek nije ulo vijest o trudnoi.
Jao! Lecnuvi se od iznenaenja, uzela je njegovu ruku i poloila je na
svoj trbuh, tono na vrh ispupenog pupka. On stvarno ima posla tu unutra.
Tom je pod dlanom osjetio zakovitlani pokret, neto tvrdo kako pritie
o stijenku njezina trbuha ruku ili stopalo, a moda i lakat. Nije bilo lako
jedan fetusni ekstremitet razlikovati od drugoga.
Netko eli van, rekao je.
Za razliku od Christine i Falksovih, Tom je odbijao o fetusu govoriti u
mukom rodu. Kako nikada nije napravljen ultrazvuk, nitko nije mogao biti
siguran je li rije o djeaku ili djevojici. Pretpostavljena mukost djeteta bila
je puki in vjere, utemeljen u Gilchrestovoj sigurnosti da e udesno dijete biti
nadomjestak za sina kojeg je izgubio. Tom se nadao da je u pravu budui da
je tuno bilo zamisliti drugaiji scenarij, novoroenu djevojicu koju e svijet
doekati usklicima iznenaenja i ozlojeenosti.
Jesu li oni doma? upitala je Christine.
Jesu. ekaju te dolje.
O Boe, uzdahnula je. Zar ne mogu otii nekamo za vikend ili tako
neto?
S Falksevima su stanovali ve tri i pol mjeseca i do tog je trenutka ak i
Christine bilo zlo od njih. Terrence i Marcella joj nisu bili odbojni kao to su
bili Tomu, ona si nije mogla dopustiti zamjerati im velikodunost ili smijati se
njihovoj ropskoj odanosti Gilchrestu. Samo ju je njihova konstantna panja
guila. Po cijele bi se dane motali oko nje, pokuavajui predvidjeti to bi joj
moglo biti potrebno, ispuniti joj i najmanju elju, sve dok ona nije ukljuivala
izlaenje iz kue. Tom je znao da je to bio jedini razlog zato je on jo uvijek
bio ondje Christine ga je trebala, bez njega bi ondje poludjela, zatoena
toliko dugo samo u drutvu Falksovih. Kad bi se njihove domaine pitalo, bili
bi ga izbacili van na guzicu ve davno.
ali se? upitao je. Ne idu oni nikamo, ne kad ti je termin ovako blizu.
Ne bi voljeli propustiti svu zabavu.
A da. Kimnula je s bezlinim entuzijazmom. Ba e biti super. Jedva
ekam da me uhvate trudovi.
ujem da je to sjajno.
To mi svi govore. Posebno kad traju jako dugo i kad nema nikakve
lijekove protiv bolova. Taj mi dio zvui fantastino.
Znam, sloio se Tom. Totalno sam ljubomoran.
Potapala si je trbuh. Samo se nadam da je dijete jako veliko. S jednom
od onih golemih glava poput lubenice. Tako e biti jo i bolje.
Tako su se znali aliti cijelo vrijeme. Na taj si je nain Christine smirivala
ivce, pripremala se za muno iskuenje prirodnog poroda. To je bila i
Gilchrestova elja bez lijenika, bez bolnica, bez lijekova. Samo babica i
malo leda, malo Motown glazbe s iPoda i Terrence koji stoji u blizini s
kamerom kako bi veliki dogaaj ovjekovjeio za budue generacije.
Ne bih se trebala aliti, rekla je. Stvarno su bili dobri prema meni. Ali
samo mi treba predah, zna?
U posljednje je vrijeme bila nemirna, umorna od trudnoe i zatvorenosti
u kui, posebno sada kad je vrijeme bilo tako lijepo. Jo je proli tjedan uspjela
nagovoriti Falksove da je odvedu na vonju na selo, no bili su toliko nervozni
to se nala u automobilu toliko da nisu uspjeli ni o emu drugome priati
nego kako bi grozno bilo da doive nesreu da cijela stvar nikome nije bila
nimalo zabavna.
Ne brini se. Posegnuo je za njezinom rukom i utjeno je stisnuo. Jo
malo pa si gotova. Ima jo samo koji dan.
Misli da e Wayne do tada izai?
Nemam pojma, rekao je. Ne razumijem ba pravni sustav. U
posljednjih su nekoliko tjedana Falksovi poeli tvrditi kako su Gilchrestovi
odvjetnici ozbiljno napredovali s njegovim sluajem. Koliko su oni bili uli,
spremali su se sklopiti pogodbu kojom bi ovaj priznao neke od manje ozbiljnih
zloina za koje je optuen, ime bi se izvukao bez dodatnog vremena
provedenog u zatvoru. Jo samo malo, stalno su govorili. Trebali bismo dobiti
dobre vijesti svaki tren. Tom je bio sumnjiav, no Falksovi su se inili uistinu
uzbueni, a njihov je optimizam preao i na Christine.
Trebao bi se vratiti s nama na Ran, rekla mu je. Mogao bi stanovati
u jednoj od gostinjskih kua.
Tomu je bilo drago to mu je to ponudila. Prirasli su mu srcu Christine
i beba ili barem zamisao bebe te bi bio volio ostati im blizu. No ne na taj
nain, ne ako je to znailo da mora ivjeti u Gilchrestovoj sjeni.
Bio bi dobrodoao ondje, obeala je. Rei u Wayneu kako si mi bio
dobar prijatelj. Bit e ti stvarno zahvalan. Priekala je na odgovor koji nije
stigao. Nije kao da ima negdje drugdje za otii. To nije bilo sasvim istinito.
Nakon to se dijete rodi, kad ga Christine nee vie trebati, Tom je razmiljao
o tome da bi se mogao vratiti u Mapleton, provesti nekoliko dana s ocem i
sestrom esto je na njih mislio posljednjih mjeseci, iako ih nije zvao ili im
slao mailove moda ak i pozdraviti majku ako je uspije pronai. Nakon
toga, meutim, Christine je imala pravo njegov je ivot bio prazna ploa.
Wayne je dobar ovjek, rekla je, pogledavi prema posteru na stropu,
onome u koji Tom nije volio gledati. Uskoro e to i cijeli svijet saznati.

Laurie i Meg su uranile na sastanak u devet sati ujutro, no nisu bile pozvane u
ured ravnateljice sve do neto prije podneva. inilo se da je Patti Levin istinski
neugodno zbog kanjenja.
Nisam zaboravila na vas, uvjeravala ih je. Samo je jutros ovdje pravi
kaos. Moja pomonica ima gripu, a bez nje se itava operacija raspadne.
Obeajem da se to vie nee ponoviti.
Laurie je isprika pomalo zbunila, budui da se inilo da je zasnovana na
pretpostavci kako su ona i Meg zaposlene ene koje ne vole kad ih netko tjera
da ekaju. U svom je bivem ivotu Laurie bila jedna od takvih ljudi, majka iz
predgraa s pretrpanim rasporedom koja onglira zadatke i klince, te vjeno
tri od jedne obaveze do druge. U ono vrijeme, dok su svi jo mislili da e svijet
potrajati zauvijek, nitko ni za to nije imao vremena. Bez obzira na to ime se
bavila je li pekla kolaie, hodala oko jezera jednog lijepog dana, ili vodila
ljubav s muem uvijek je osjeala urbu i nervozu, kao da posljednja zrna
pijeska u tono tom trenutku klize niz uski dio pjeanog sata. Bilo kakva
nepredviena okolnost radovi na cesti, neiskusna blagajnica, snop kljueva
koje je nemogue pronai znala ju je prebaciti u raspoloenje mahnitog oaja
koje joj je znalo otrovati cijeli dan. No to je bila stara ona. Nova ona nije imala
to drugo initi nego puiti i ekati, te joj nije previe smetalo gdje je to inila.
Hodnik ispred ravnateljiina ureda inio joj se jednako dobrim mjestom
poput bilo kojeg drugoga.
I, to ima? upitala ih je Patti Levin s osmjehom. Kako stvari stoje u
Podrunici 17?
Laurie i Meg su izmijenile poglede, ugodno iznenaene ravnateljiinim
prijateljskim tonom. Poziv koji su zaprimile bio je tur i pomalo zloslutan
Javite se u Sredinjicu, sutra, 9 ujutro te su provele dobar dio protekle veeri
pokuavajui shvatiti nisu li se kojim sluajem nale u kakvoj nevolji. Laurie je
pomislila da bi mogla biti pozvana na red to nije uspjela vratiti potpisane
papire za razvod. Meg je pomiljala da bi njihova kua mogla biti ozvuena, da
vodstvo ne samo da je znalo kako one redovito kre zavjet utnje, ve i to
tono govore. Paranoina si, rekla joj je Laurie, no nije si mogla pomoi a da se
ne zapita bi li to moglo biti istina, razbijajui glavu pokuavajui se prisjetiti je
li u proteklih nekoliko mjeseci bila izgovorila bilo to to bi joj moglo natetiti.
Svia nam se ondje, rekla je Meg. Jako je lijepo mjesto.
Ima odlino stranje dvorite, dodala je Laurie.
Zar ne? sloila se ravnateljica i plamenom ibice zapalila vrh cigarete.
Kladim se da je sjajno u ovo doba godine.
Meg je kimnula. Sve je u cvatu. Tamo je i to jedno stabalce s predivnim
ruiastim cvjetiima. Nisam sigurna je li trenja ili
Kau mi da je to Judino drvo, rekla je ravnateljica. Poprilino
neobino u ovim predjelima.
Jedini problem su ptice, primijetila je Laurie. Ne biste vjerovali kako
glasne znaju biti ujutro. Kao da su ondje s nama u spavaoj sobi. Stotine njih,
sve cvrkuu jedna na drugu.
Mislile smo da bi bilo lijepo posaditi povrtnjak, rekla je Meg. S
grakom, tikvicama, rajicama i slinim stvarima. Potpuno organski.
 Sam bi se otplatio, pridruila joj se Laurie. Za poetak bi nam trebao
samo mali ulog.
Bile su doista uzbuene oko plana u vezi povrtnjaka imale su mnogo
slobodnog vremena, te su s njim eljele uiniti neto konstruktivno no
ravnateljica je skrenula ravno s teme kao da ih uope nije ni ula.
A gdje spavate? upitala je. Jeste li se preselile u glavnu spavaonicu?
Laurie je zatresla glavom. Jo uvijek smo gore.
U odvojenim sobama, brzo je dodala Meg, to je u odreenom smislu
bilo i istina, no ne i potpuna budui da je njezin madrac zauzeo stalno mjesto
na podu Lauriene sobe. Obje su se tako bolje osjeale, bile su dovoljno blizu
da bi mogle aputati, posebice sada kad su bile same u podrunici.
Patti Levin je zakiljila s neodobravanjem, ispustivi mlaz dima iz ugla
usana.
Ali glavna spavaonica je puno ljepa. Zar nije tamo dolje i jacuzzi?
Meg se zacrvenjela. Na rijetku se veer u podrunici ne bi posluila
jacuzzijem. Laurie je smatrala da je u redu, no poprilino se brzo zasitila
novosti.
Jedini razlog zbog kojeg to spominjem, nastavila je ravnateljica, je zbog
toga to vam sljedei tjedan stiu novi ukuani. Ako se elite preseliti, ovo bi
bio dobar trenutak da to i uinite.
Novi ukuani? rekla je Meg bez previe entuzijazma.
Al i Josh, rekla je ravnateljica. Stvarno posebni momci. Mislim da e
vam se svidjeti.
Ova novost nije bila neoekivana bila je to jedna od prvih mogunosti
o kojoj su sino razgovarale no Laurie se iznenadila koliko se ozbiljno
razoarala. Ona i Meg su bile sretne same. Bile su poput sestara ili cimerica na
fakultetu, potpuno oputene i nimalo ukoene, upoznate s vlastitim
neobinim osobinama i raspoloenjima. Nije se radovala uplitanju doljaka,
nelagodi ponovnog dijeljenja kue s nepoznatim mukarcima. Cijela e se
kemija doma izmijeniti, pogotovo ako se jednome od njih svidi Meg ili ako se
Meg svidi jedan od njih. Laurie o tome nije htjela ni razmiljati, o svoj toj
seksualnoj napetosti i dramatinom iskustvu bivanja u dvadesetima, bez imalo
mira za bilo koga.
U Podrunici 17 imate prekrasnu tradiciju, rekla im je ravnateljica.
Nadam se da ete je i vas dvije uspjeti ouvati.
Dat emo sve od sebe, obeala je Laurie, premda nije bila sasvim
sigurna o kakvoj se tradiciji radi, te to bi ona i Meg trebale uiniti kako bi je
ouvale.
inilo se da je Patti Levin primijetila njezinu nesigurnost.
Gus i Julian su junaci, rekla je odlunim i tihim glasom. Moramo
potivati njihovu rtvu.
Gus? upitala je Meg. Zar je i on ubijen?
Gus je dobro, rekla je ravnateljica. On je vrlo hrabar mukarac. Jako
se dobro brinemo za njega.
to je uinio? upitala je Meg, izrazivi tako naglas Laurienu vlastitu
zbunjenost. Sve to su one znale bilo je da se Gus nije vratio kui one noi kad
je Julian ubijen, te da policija za njim jo uvijek traga. to je bila njegova
rtva?
Volio je Juliana, rekla je ravnateljica. Moete li zamisliti kolika je
hrabrost bila potrebna da uini ono to je uinio?
to je on to uinio? Meg je ponovno upitala.
Uinio je ono to smo od njega traili.
Laurie je iznenada osjetila vrtoglavicu, kao da bi se svaki as mogla
onesvijestiti. Sjeala se kako je uala pokraj radijatora svih onih hladnih
zimskih noi i sluala bestidnu, gotovo oajniku buku koju su Gus i Julian
proizvodili u glavnoj spavaonici, kao da ih vie ni za to nije briga.
Patti Levin je povukla dim cigarete i dugo se zagledala u Meg, prebacivi
zatim pogled na Laurie i ispunivi prostor meu njima oblakom sivkastoga
dima.
Svijet je ponovno utonuo u san, rekla je. Naa je dunost da ga
probudimo.
Kevin je znao da pretjeruje itajui novine pred upaljenim televizorom i
otvorenim laptopom dok je jeo sendvi prije utakmice, no nije bilo tako
strano kao to je izgledalo. Laptop nije ustvari ni koristio samo je volio da
mu je pri ruci ukoliko poeli provjeriti mailove a nije ni itao novine ni u
kojem formalnom smislu. Samo ih je na odreeni nain skenirao, vjebao na
njima oi, putajui ih da prelijeu preko naslova u poslovnom vjesniku ne
upijajui nikakve informacije. to se televizora ticalo, on mu je sluio samo za
pozadinski um, pruajui mu iluziju drutva u praznoj kui. Jedino o emu je
razmiljao bio je sam sendvi, puretina i sir cheddar na peninom kruhu, s
malo senfa i zelene salate, nita otmjeno, no svejedno sasvim pristojno.
Bio je ve skoro pojeo kad je Jill ula na stranja vrata, zadravi se kratko
u ulaznom hodniku kako bi odbacila teki ruksak na pod. Zasigurno je bila u
knjinici, pomislio je. To je inila u posljednje vrijeme, vodei rauna da se ne
pojavi kod kue nakon kole prije nego to bi Aimee otila na posao.
Pristupale su tome s gotovo znanstvenom revnou, barem za vrijeme tjedna,
tempirajui dolaske i odlaske tako da nikada nisu u isto vrijeme bile u kui
osim ako je jedna od njih spavala, premda su obje ustrajale da se sasvim dobro
slau.
Tupasto joj se nasmijeio, oekujui da e ga zadirkivati zbog
multimedijalnog obroka kad je ula u kuhinju, no ona nije ni primijetila. Bila
je prezaokupljena kiljenjem u mobitel, te je u isto vrijeme izgledala
iznenaeno i impresionirano.
Hej, rekla je. Jesi li uo za Svetog Waynea?
to se dogaa?
Priznao je krivicu.
Na koje optube?
Na gomilu njih, rekla je. ini se da e ga strpati u zatvor na jako dugo.
Kevin je pokrenuo laptop i provjerio vijesti. Pria je stajala ondje, na
samom vrhu. SVETI WAYNE PRIZNAJE: NEVJEROJATNA MEA
CULPA OD OSRAMOENOG VOE KULTA. Kliknuo je na link i
poeo itati:
 Iznenadna pogodba... tuitelji preporuuju zatvorsku kaznu od dvadeset
godina... mogunost pomilovanja za dvanaest... Nakon to mi je sin nestao,
izgubio sam tlo pod nogama... Sve to sam elio bilo je pomagati ljudima koji
su patili, no mo mi se obila o glavu... Iskoristio sam toliko ranjive djece...
iznevjerio suprugu i sjeanje na svog sina, da ne spominjemo povjerenje mladih
ljudi koji su u meni traili iscjeljenje i duhovno vodstvo... Pogotovo djevojke...
Nisu mi bile nevjeste, bile su moje rtve... elio sam biti sveti ovjek, no
pretvorio sam se u udovite.

Kevin se pokuao usredotoiti na rijei, no oi su mu se vraale na fotografiju

koja je bila vezana uz priu, ve predobro poznatu policijsku snimku
natmurenog, neobrijanog mukarca u gornjem dijelu pidame. Na svoje je
iznenaenje shvatio da ne osjea nikakvu satisfakciju, nikakvo osvetoljubivo
zadovoljstvo pri pomisli na svetog Waynea kako trune u zatvoru. Sve to je
osjetio bio je tup udar saaljenja, nimalo dobrodoao osjeaj ortatva s
ovjekom koji je njegovu sinu slomio srce.
Volio te je, pomislio je Kevin, zurei u policijsku snimku kao da oekuje
od nje da e mu odgovoriti. A i ti si ga iznevjerio.
 Toliko toga za otpustiti

PRIJE NEGO TO JE OZBILJNO POELA TRAGATI ZA NOVIM IMENOM, NORA

je promijenila boju kose. To je bio pravi redoslijed, razmiljala je, jedini
poredak koji je imao imalo smisla. Jer kako biste trebali znati tko ste prije nego
to ste vidjeli kako izgledate? Nikada nije shvaala one roditelje koji bi ime
djeteta odabrali mjesecima ili ak godinama prije nego to se ono rodi, kao da
stavljaju oznaku na apstraktnu ideju, a ne na osobu od krvi i mesa. inilo joj
se to toliko arogantno, toliko neuvaavajue spram stvarnog djeteta.
Radije bi kosu bila obojila sama kod kue, potajno, no shvatila je da bi to
bila previe kompleksna i riskantna operacija da joj samoj uspije. Kosa joj je
bila vrlo tamne smee nijanse i svaka web stranica koju ju proitala upozorila
ju je da dobro razmisli prije nego to se odvai na bojenje u plavo bez
profesionalne pomoi. Proces je bio kompliciran i dugotrajan, te je zahtijevao
jake kemikalije i esto je rezultirao onime to su strunjaci nazivali nesretnim
ishodima. Komentari koji su slijedili lanke bili su prepuni predomiljaja
snudenih brineta koje su alile to nisu malo vie prihvaale svoju prirodnu
boju kose. Prije sam imala krasnu smeu kosu, pisala je jedna ena. Ali popustila
sam pred propagandom i izblajhala je u plavo. Boja je ispala dobro, ali kosa mi je
sada tako suha i beivotna da moj deko kae kako ima osjeaj da mi iz tjemena
raste plastina trava!
Nora je takva svjedoanstva itala s odreenom koliinom zebnje, no ne
toliko da je natjera da se predomisli. Nije krenula bojiti kosu iz kozmetikih
razloga ili stoga to se eljela vie zabavljati. Ono to je traila bio je ist prekid
s prolou, posvemanja promjena izgleda, a najbri, najsigurniji put prema
tome bio je da postane umjetna plavua. Ako se njezina krasna smea kosa
kojim sluajem u procesu pretvori u plastinu travu, to je bila kolateralna teta
s kojom je mogla ivjeti.
U cijelom svom ivotu ni jedan jedini put nije bojila kosu, niti dodavala
pramenove, ak ni maskirala onih par sijedih koje su joj se pojavile u proteklih
nekoliko godina, unato ustrajnom nagovaranju njezina frizera, strogog i
kritinog Bugarina po imenu Grigori. Dajte da se toga rijeimo, svaki bi joj puta
govorio, svojim prijeteim slavenskim naglaskom. I opet ste kao tinejderica.
No Nora uope nije htjela izgledati kao tinejderica; ako ita, eljela je da joj
je kosa proarana s jo vie sijedih, da je postala jedna od onih jo uvijek
mladolikih ljudi ija je kosa postala snijenobijela od oka koji su pretrpjeli 14.
listopada. To bi joj olakalo ivot, mislila je, kad bi nepoznati ljudi mogli samo
jednim pogledom zakljuiti da je ona bila jedna od pogoenih.
Grigorijev rad na bojenju kose bio je cijenjen, a njegova je klijentela
dolazila iz viih slojeva, no Nora ga nije eljela ukljuivati u preobrazbu, nije
eljela sluati njegove prigovore ni objanjavati mu svoje razloge zbog kojih se
odluila na neto tako drastino i nepromiljeno. to mu je uope trebala rei?
Ja vie nisam Nora. S Norom je svreno. To nije bio razgovor koji je eljela
voditi u frizerskom salonu s mukarcem koji je govorio poput vampira u
nekom filmu.
Naruila se u salonu Prometna kontrola kose, lancu namijenjenim
mlaim potroaima pliega depa, gdje su navodno obraivali mnogo ludih
zahtjeva a da nisu ni trepnuli. No svejedno ju je pankerski stilizirana frizerka
ruiaste kose sumnjiavo gledala kad joj je Nora rekla to eli da uini.
Jeste li super-sigurni u to? upitala je i nadlanicom prela preko Norina
obraza. Jer vam ton koe i nije naj
Znate to ja mislim? rekla je Nora, prekinuvi je usred reenice. Ja
mislim da e ovo ii puno bre ako ne budemo besposleno avrljale.

Jill nije mnogo napredovala s Grimiznim slovom. Dijelom je Tom bio kriv za
to, mislila je; kad je on bio u srednjoj koli, alio se tako ljutito na tu knjigu da
joj je to vjerojatno zatrovalo mozak. tovie, nije se bio samo alio; jednog se
poslijepodneva vratila iz kole i zatekla ga kako noem za meso probija meko
izdanje svoje knjige, zarivi ga dovoljno duboko u prva poglavlja da je ponekad
imao potekoa s izvlaenjem. Kad ga je upitala to to radi, on joj je mirna
glasa objasnio da pokuava ubiti knjigu prije nego to knjiga uspije ubiti njega.
Tako da moda i nije pristupila tekstu s potovanjem koje je zavrjeivao
kao bezvremeni klasik amerike knjievnosti. No barem se istinski htjela
potruditi. U proteklom je tjednu u tri odvojene prilike sjela za knjigu i jo se
uvijek nije maknula s Hawthorneova uvoda, za koji je profesor Destry tvrdio
da je vaan dio romana i da ga ne smiju preskoiti. inilo joj se da je alergina
na prozu; osjeala se od nje sporo i glupo, kao da nije sasvim teno savladala
jezik: Ta su vremena gospoda to su posjedala, poput Matthewa, u auli
carinarnice, no posvema izvjesna da ih se odande pozove, za razliku od njega,
nekim apostolskim poslovima bila carinski dunosnici. to je dulje zurila u
reenicu poput te, manje joj je smisla imala, kao da su se slova na stranici
poela razgraivati.
No pravi problem nije bio roman, ni proljetna groznica, niti injenica da
je matura uskoro za vratima. Problem je bila profesorica Maffey i chat poruke
koje su poele izmjenjivati prije nekoliko dana. Zavukle su se Jill pod kou i
vukle je u smjeru u kojem nije eljela krenuti. No svejedno joj se inilo da se
ne moe zaustaviti, da ne uspijeva pronai dobar razlog da se toga okani, da
prekine vezu koja se tako neoekivano obnovila, nakon toliko godina.
Profesorica Maffey, Holly Jill se jo uvijek pokuavala naviknuti da je
oslovljava imenom bila je Jillina uiteljica u etvrtom razredu u Osnovnoj
koli Bailey i oduvijek joj je bila omiljena, premda nije i od samog poetka bilo
tako. Holly je u sijenju preuzela njezin razred, nakon to je profesorica
Frederickson otila na porodiljni. Svi su joj klinci isprva zamjerali i ponaali
se prema njoj kao prema nametljivoj doljakinji to je i bila. Nakon tjedan ili
dva poeli su shvaati kakve su sree ustvari imali: profesorica Maffey bila je
mlada i puna ivota, daleko zabavnija od dosadne stare profesorice
Frederickson (premda nitko o profesorici Frederickson nije razmiljao kao o
dosadnoj i staroj prije nego to se pojavila Holly). Gotovo cijelo desetljee
kasnije, Jill se nije sjeala mnogo o etvrtom razredu, niti o tome to je to
proljee uinilo toliko posebnim. Jedino ega se sjeala bila je tetovaa zlatne
ribice na glenju profesorice Maffey, kao i osjeaja blage zaljubljenosti u nju i
svakodnevne elje da ljeto nikada ne stigne.
Profesorica Maffey je u Mapletonu predavala samo tih nekoliko mjeseci.
Sljedeeg se rujna profesorica Frederickson bila vratila s porodiljnog, a Holly
je dobila posao u Stonewood Heightsu, na kojem je i ostala do prije godinu
dana. Kratko je vrijeme bila udana za mukarca po imenu Jamie, koji je nestao
u onome to je ona prirodno nazivala Uzeem. Nisu bili imali vremena dobiti
djecu, na to je Holly gledala s nerazrijeenim osjeajima. Oduvijek je htjela
biti majka i bila je sigurna da bi ona i Jamie bili napravili prekrasne bebe, no
shvaala je da ovo nikako nije bio trenutak za razmnoavanje, za dovoenje
novih ljudi na svijet bez budunosti.
Pretpostavljam da je to i blagoslov, pisala je Jill u jednoj od prvih poruka.
To to se ne moram brinuti o malim biima.
Srele su se prije nekoliko mjeseci, u jeku istrage ubojstva. Jill je otila u
Ulicu ginka s detektivom Fergusonom, koji je organizirao ono to je nazivao
izborom za mistera, u nadi da e ona uspjeti pronai astmatinog
Promatraa kojeg je toliko elio ispitati. Ispostavilo se, naravno, da je cijela
stvar bila gubitak vremena i to poprilino udan pedeset odraslih mukaraca
odjevenih u bijelo paradiralo je pred njom poput natjecatelja u jezivoj
religioznoj verziji Slobodne cure no na samom je kraju sve spasio ponovni
susret s njezinom starom uiteljicom, pokraj koje je sluajno prola kad je
izlazila iz glavne zgrade. Odmah su jedna drugu prepoznale, Jill je uskliknula
od zadovoljstva, dok je profesorica Maffey rairila ruke i primila svoju bivu
uenicu u dug i iskren zagrljaj. Tek kad se Jill vratila kui i u depu kaputa
pronala rukom ispisanu poruku koja joj je ondje kriom bila stavljena
Molim te, poalji mi e-mail ako eli razgovarati o bilo emu! shvatila je kako
taj susret uope nije bio sluajan.
Jill nije bila glupa; shvatila je da je rije o vrbovanju vjerojatno uz
blagoslov njezine majke te je zamjerala injenicu da je za to odabran netko
tko joj je toliko znaio. Profesorica Maffey je ak ukrasila poruku s
nasmijanim licem, istim onakvim kakvo bi nekad znala nacrtati na vrhu
ispravljene domae zadae u etvrtom osnovne. Jill je uzela poruku i spremila
je u kutiju za nakit, obeavi sama sebi da nee stupati u kontakt, da nikome
nee dopustiti da tako s njom manipulira.
Bilo bi mnogo lake potivati taj zavjet da joj se malo vie stvari dogaalo
tog proljea, da je pronala neke nove prijatelje koji bi zamijenili Aimee i
ekipu, no nije tako ispalo. Veinu bi veeri zaglavila kod kue gdje nije imala
ni s kime razgovarati osim s ocem koji se inio malo rastresenijim nego inae,
bio je u depresiji zbog Nore, te se tjeio snovima o slavi pronaenoj u softballu.
Max joj je esto slao poruke, nagovarajui je da se vrati kod Dmitrija ili da se
moda drui samo s njim koji put, no ona mu nije odgovarala. S tim je bilo
gotovo sa seksom i tulumarenjem i svim tim ljudima i nije imala namjeru
vratiti se.
Nakon odreenog vremena, mogunost joj se poela initi neizbjenom,
gotovo matematiki sigurnom Jill je traila nain kako da ispuni prazninu u
vlastitom ivotu i Holly joj je bila jedini uvjerljivi kandidat. Toliko se okirala
kada ju je srela toga dana, videi je onako iscrpljenu i sanjivu u bijeloj odjei,
nimalo nalik eni punoj ivota kakvom ju je Jill pamtila. Molim te, poalji mi e-
mail ako eli razgovarati o bilo emu! E, pa, bilo je toliko toga o emu je Jill
eljela razgovarati, toliko pitanja koja je eljela postaviti o duhovnom putu
profesorice Maffey i o njezinu ivotu u naselju. Pomislila je da bi joj to
pomoglo da malo bolje shvati svoju majku, da joj prui neki uvid u Krivce koji
joj je dosad izmicao. Jer ako je osoba poput Holly mogla biti sretna ondje,
moda je postojalo neto to je Jill promaklo, neto to bi trebala otkriti.
Svia li vam se tamo? upitala je kada je konano smogla snage da joj se
javi. Ne ini mi se ba zabavno.
Ja sam zadovoljna, odgovorila je profesorica Maffey. Jednostavan je to
ivot.
Ali kako moete ivjeti a da ne priate?
Toliko je toga za otpustiti, Jill, toliko navika i pomagala i oekivanja. Ali
mora sve to otpustiti. To je jedini nain.

....................

Dan nakon to je postala plavua, Nora je sjela kako bi napisala pisma

oprotaja. Ispostavilo se da je to vrlo teak zadatak, a postao je jo i tei zbog
injenice da nikako nije uspijevala sjediti najednom mjestu. Stalno se dizala od
stola u kuhinji kako bi odlutala na kat i divila se samoj sebi u velikom ogledalu
u spavaoj sobi, toj plavokosoj strankinji neobino poznata lica.
Bojenje kose se pokazalo nevjerojatno uspjenim. Ne samo da su
nesretni ishodi na koje je bila upozorena izostali: nisu joj ispali pramenovi
kose niti je ona poprimila zelenkast ton, a izbijeljene su joj vlasi ostale meke i
glatke kao uvijek, udesno neosjetljive na opasne kemikalije u koje su bile
umoene. Veliko iznenaenje nije bilo to to se nije dogodilo nita loe, nego
to koliko je dobro izgledala kao plavua, mnogo bolje nego sa svojom
prirodnom bojom kose.
Frizerka je bila u pravu, naravno: bilo je neeg neskladnog u kontrastu
izmeu Norine mediteranske puti i ove blijede vedske kose, no bio je to
zadivljuju nesklad, pogreka koja vas je tjerala da zurite u nju, da pokuate
shvatiti kako to da neto to bi trebalo izgledati tako jeftino ustvari izgleda
tako privlano. Cijelog je ivota bila lijepa, no bila je to ni po emu posebna,
pomalo utjena vrsta ljepote, onaj svakidanji dobar izgled koji su ljudi jedva
primjeivali. Sada joj se prvi put uinilo da izgleda egzotino, ak i pomalo
opasno, te joj se svialo kako se zbog toga osjea, kao da su joj se dua i tijelo
vie zbliili.
Neki sebian dio nje naao se u iskuenju da nazove Kevina i pozove ga
na oprotajno pie eljela je da je on vidi u ovoj novoj inkarnaciji, da joj kae
kako fantastino izgleda i da je moli da ne odlazi no onaj razumniji dio nje
shvaao je koliko je to loa ideja. To bi samo bilo okrutno, pobudilo bi mu
nadu jo posljednji put prije nego to mu je ona uniti zauvijek. On je bio
dobar ovjek i ve ga je bila dovoljno povrijedila.
To nije bila glavna stvar koju je eljela u pismu izrei krivica koju je
osjeala zbog naina na koji se ponijela na Valentinovo, kad ga je onako
napustila bez rijei, a zatim tjednima poslije toga ignorirala njegove pozive i
mailove, te u tiini sjedila u zamraenoj dnevnoj sobi sve dok se on ne bi
umorio od zvonjenja i gurnuo joj pod vrata jednu od svojih alosnih poruka.
to sam pogreno uinio? pisao je. Samo mi reci u emu je stvar da se mogu
ispriati.
Nita ti nisi uinio, eljela mu je rei, premda to nikada nije uinila. Za
sve sam ja kriva.
Stvar je bila u tome da je Kevin bio njezina posljednja prilika. Od samog
poetka od one veeri kada su razgovarali i plesali ona je imala osjeaj da
bi je on mogao spasiti, da bi joj mogao pokazati kako da se dokopa neega
pristojnog i funkcionalnog iz ruevina njezina starog ivota. I vrlo je kratko
vrijeme ak pomiljala kako se to istinski i poelo dogaati, kako je kronina
ozljeda polako poela zacjeljivati.
 No samu je sebe zavaravala, zamijenivi elju za promjenu. Neko je
vrijeme sumnjala na to, no nije to jasno vidjela sve do one veeri u restoranu
Pamplemousse, u trenutku kad je pokuao razgovarati s njom o svom sinu, a
sve to je ona osjetila bila je gorina i zavist toliko snana da ju je teko
razlikovala od mrnje, od gorue, nagrizajue praznine usred njezinih grudi.
Jebi se, stalno je mislila u sebi. Jebi se i ti i tvoj voljeni sin.
A grozna je stvar bila ta to on to uope nije ni primijetio. Samo je
nastavio govoriti kao da je ona normalna osoba sa srcem koje funkcionira, kao
da je netko tko e razumjeti sreu oca ili znati dijeliti radost prijatelja. A ona
je samo morala sjediti ondje u neizrecivoj boli, znajui da s njom neto nije u
redu, neto to nikada nee moi biti popravljeno.
Molim te, eljela mu je rei. Prestani troiti rijei.

Sada su spavale u istom krevetu, na istom onom branom leaju koji su prije
toga koristili Gus i Julian. Isprva je bilo pomalo nelagodno, no ubrzo su prele
preko toga. Krevet je bio golem i udoban na njemu je bio neki moderni
skandinavski madrac koji bi upamtio oblik njihovih tijela a prozor na
Laurienoj strani otvarao se prema dvoritu u kojem je bujao proljetni ivot,
dok je miris jorgovana lebdio unutra na jutarnjem povjetarcu.
Nisu postale ljubavnice barem ne na onaj nain na koji su to njih
dvojica postali no nisu vie bile ni samo prijateljice. Meu njima je nikao
snaan osjeaj intimnosti u posljednjih nekoliko tjedana, veza ispunjena
potpunim povjerenjem koja je sezala dalje od bilo ega to je Laurie neko
dijelila s muem. Sada su bile partnerice, povezane za cijelu vjenost.
Zasad, nitko od njih nita nije traio. Njihovi su novi sustanari uskoro
trebali stii i njihova mala idila tek to nije zavrila, no u ovom se trenutku
inila poput draesnih praznika, s maenjem u krevetu do kasnog jutra,
ispijanjem aja i razgovaranjem tihim glasovima. Ponekad bi plakale, no ne
toliko esto koliko bi se smijale. Za ugodnih poslijepodneva etale bi zajedno
u parku.
Nisu mnogo razgovarale o onome to se sprema. Ustvari ni nije bilo
toliko toga za rei; imale su zadatak koji su trebale ispuniti, ba kao to su to
uinili i Gus i Julian, kao i par prije njih. Razgovor o tome im ne bi nikako
pomogao; samo bi poremetio miran mikrokozmos koji su nastanjivale.
Najbolje je bilo usredotoiti se na sadanji trenutak, na dragocjene dane i sate
koji su im preostali, ili pustiti misli da odlutaju unatrag, u prolost. Meg je
esto govorila o svome vjenanju, o posebnom dogaaju koji se nikada nije
dogodio.
eljela sam da bude tradicionalno, zna? Klasino. Vjenanica i veo i
lep, da sviraju orgulje, da me otac prati do oltara, a Gary da stoji ondje sa
suzom u oku. Samo sam eljela taj san, tih nekoliko minuta kada bi me svi koji
su mi dragi gledali i govorili Nije li prekrasna? Nije li on najsretniji deko na
svijetu? Je li tako i tebi bilo?
Moje je vjenanje bilo davno, rekla je Laurie. Sve ega se sjeam je da
mi je bilo jako stresno. Toliko to planira, a sam se dogaaj nikada ne moe
mjeriti s onime to si ti htjela da bude.
Moda je tako i bolje, razmatrala je Meg. Stvarnost nikada nije uspjela
pokvariti moje vjenanje.
To je lijep nain razmiljanja o tome.
Gary i ja smo se svaali oko momake veeri. Njegov je kum elio
unajmiti striptizetu, a ja sam mislila da je to neukusno.
Laurie je kimnula i dala sve od sebe da izgleda zainteresirano, premda je
tu priu ula ve nekoliko puta. inilo se da Meg nije shvaala da se ponavlja,
a Laurie nije marila da joj ukae na to: to je bio mentalni prostor u kojem se
njezina prijateljica odabrala zaustaviti. Sama je Laurie bila usredotoena na
godine dok su njezina djeca bila mala, kad se osjeala tako potrebnom i
svrhovitom, poput baterije posve ispunjene ljubavlju. Svakog bi je dana
ispraznila, no svake bi se noi udesno ponovno napunila. Nita nikada nije
bilo tako dobro kao to.
Samo mi se gadila pomisao, nastavljala je Meg. Gomila pijanih frajera
koji navijaju za tu jadnu curu koja je vjerojatno narkomanka iz nasilne obitelji.
I to onda? Zar bi ih stvarno trebala... rijeiti dok ostali gledaju?
Ne znam, rekla je Laurie. Valjda se i to ponekad dogaa. Ovisi o
dekima, pretpostavljam.
 Moe li to zamisliti? zakiljila je Meg, kao da poinje vizualizirati tu
scenu. U crkvi si, najvaniji je dan tvog ivota, dolazi tvoja mlada, koraa niz
prolaz poput princeze u bijelom, roditelji su ti tamo u prvom redu, moda ak
i tvoji djed i baka, a sve o emu ti moe razmiljati je ta traca koja ti je plesala
u krilu no prije. Zato bi si netko to uinio? Zato bi unitio prekrasan
trenutak?
Ljudi su prije izvodili svakakve ludorije, rekla je Laurie, kao da govori
o davnoj prolosti, o nekoj minuloj eri koja je jedva vidljiva kroz izmaglicu
vremena. Nisu imali pojma.

Dragi Kevine,
U trenutku kada ovo bude itao, Nora vie nee postojati.
Oprosti mi pretpostavljam da to zvui zlokobnije nego to sam
namjeravala. Mislim samo da u otii iz Mapletona, krenuti negdje drugdje i
zapoeti novi ivot kao druga osoba. Vie me nee vidjeti.
Nadam se da nije grubo to ti ovo govorim u pismu, a ne osobno. No
dovoljno mi je teko to i ovako uiniti. Ono to bih voljela da se dogodi je da samo
netragom nestanem poput ostatka moje obitelji, no ti zasluuje bolje od toga
(premda ljudi ne dobiju uvijek ono to zasluuju).
Ono to ti elim rei jest: Hvala. Znam koliko si se trudio da stvari sa mnom
uspiju koliko si ustupaka uinio, a kako si malo dobio zauzvrat. Nije stvar u
tome da se ja sa svoje strane nisam mogla potruditi dala bih mnogo da sam se
uspjela dolino ponijeti. No nisam mogla pronai snage da se to i dogodi, ili moda
samo mehanizam. Svaku minutu koju smo proveli zajedno, osjeala sam se kao da
lutam u mraku nepoznatom kuom, oajniki traei prekida. A kada bih neki i
pronala i pokuala upaliti svjetlo, arulja je bila pregorjela.
Znam da si me htio upoznati i da si na to imao svako pravo. Zato i stupamo
u veze s drugim ljudima, zar ne? Ne samo zbog njihovih tijela, ve i zbog svega
drugog njihovih snova, njihovih oiljaka i njihovih pria. Svaki put kada smo bili
zajedno, osjeala sam kako se suzdrava, kako na prstima hoda oko moje
privatnosti, daje mi prostora da uvam svoje tajne. Pretpostavljam da bih ti na
tome trebala zahvaliti. Na tvojoj diskreciji i suosjeajnosti na tome to si bio
dentlmen.
No stvar je u tome da sam ja znala to me eli pitati i da sam ti to
zamjerala. Kakva bezizlazna situacija, zar ne? Ljutila sam se na tebe zbog pitanja
koja nisi postavio, ona koja nisi postavio jer si mislio da e me, postavi li ih,
uzrujati. No ekao si pravu priliku, ekao si i nadao se, nisi li?
Dopusti mi dakle da ti pokuam odgovoriti. Osjeam da ti barem to
dugujem.
Sjedili smo za obiteljskom veerom.
Zvui lagodno kada to tako kaem, zar ne? Zamisli obitelj kako sjedi skupa,
razgovaraju i smiju se i uivaju u jelu. No nije bilo tako. Stvari su izmeu mene i
Douga bile napete. Sada shvaam zato je tome bilo tako, no onda mi se samo inilo
da mu posao odvlai pozornost, kao da nije posve prisutan u naim ivotima.
Uvijek je provjeravao taj prokleti Blackberry, grabei ga svaki puta kad bi zazujao
kao da bi mogao sadravati poruku od Boga. Naravno da mu nije pisao Bog, bila
je to samo njegova slatka mala ljubavnica, no svejedno mu je to bilo zanimljivije od
vlastite obitelji. Jo uvijek ga zbog toga nekako mrzim.
Ni djeca nisu bila sretna. Rijetko su naveer bila sretna. Jutra su u naoj
kui znala biti zabavna i vrijeme za spavanje je obino bilo draesno, no veere su
esto bile teke. Jeremy bi bio nervozan zato to... zato? Kad bih ti barem znala
rei. Moda zato to je bilo teko imati est godina, ili moda zato to je teko bilo
biti on. Zbog malih bi se stvari znao rasplakati i njegovo plakanje zbog malih stvari
bi iritiralo njegova oca, koji bi ponekad povisio glas na njega, to bi Jeremyja jo
vie uzrujalo. Erin su bile samo etiri godine, no instinktivno je znala kako se bratu
uvui pod kou, kako ozbiljnim glasom isticati da Jeremy opet plae, da se ponaa
kao mala beba, od ega bi se on potpuno razbjesnio.
Sve sam ih voljela, u redu? Svog prevarantskog mua, svog osjetljivog
djeaka, svoju podmuklu djevojicu. No nisam voljela svoj ivot, ne te veeri. Jako
sam se trudila oko veere pripremila sam neku marokansku piletinu prema
receptu koji sam pronala u asopisu i nitko nije ni primijetio. Doug je smatrao
da su prsa malo presuha, Jeremy nije bio gladan, bla bla bla. Bila je to samo ugava
veer, nita vie.
A onda je Erin prolila svoj sok od jabuke. Nita strano, samo to je bila
gnjavila da eli piti iz ae bez poklopca, premda sam joj bila rekla da to nije
najpametnije. Pa to onda, zar ne? Dogaa se. Ja inae nisam bila jedan od onih
roditelja koji se jako uzrujaju oko takvih stvari. No te veeri jesam. Rekla sam joj,
Dovraga, Erin, to sam ti rekla! A ona je poela plakati.
Pogledala sam Douga, ekajui da ustane i donese papirnate runike, no on
se nije ni pomaknuo. Samo mi se nasmijeio kao da to nema apsolutno nikakve
veze s njim, kao da on lebdi iznad svega u nekom superiornom polju egzistencije.
Stoga naravno da sam ja to trebala uiniti. Ustala sam i otila u kuhinju.
Koliko sam bila ondje? Moda trideset sekundi? Pokupila sam punu aku
papira, odmotavi ih s role, pitala sam se jesam li ih uzela dovoljno ili moda
previe jer nisam htjela ponovno odlaziti u kuhinju, a nisam se htjela ni razbacivati
papirima. Sjeam se kako sam bila svjesna kaosa koji sam ostavila za sobom, kako
sam osjetila olakanje to sam se odmakla od njega, ali i zamjeranje,
preoptereenost i nedostatak zahvalnosti. Mislim da sam moda i zatvorila oi, da
sam pustila da mi se mozak isprazni na trenutak ili dva. Tada se to vjerojatno
dogodilo. Sjeam se kako sam primijetila da je pla prestao, da je kua odjednom
postala mirna.
I to misli da sam ja uinila kad sam se vratila u blagovaonicu i shvatila da
ih nema? Misli li da sam vrisnula ili zaplakala ili se onesvijestila? Ili misli da sam
obrisala proliveni sok jer se lokva irila po stolu i prijetila da e uskoro poeti kapati
na pod?
Zna to sam ja uinila, Kevine.
Obrisala sam jebeni sok od jabuke i vratila se u kuhinju, bacila namoene
papirnate runike u kantu za smee i isprala ruke vodom. Kad sam ih osuila,
vratila sam se u blagovaonicu i jo se jednom zagledala u prazan stol, u tanjure i
ae i nepojedenu hranu. U prazne stolice. Stvarno se ne sjeam to se dogodilo
poslije. ini mi se da mi sjeanje jednostavno prestaje ondje i nastavlja se nekoliko
tjedana kasnije.
Bi li pomoglo da sam ti ovu priu ispriala na Floridi? Ili moda na
Valentinovo? Bi li imao osjeaj da me bolje poznaje? Mogao si mi rei ono to
mislim da ve i znam da pla i proliveni sok nisu uope vani, da su svi roditelji
pod stresom i da se znaju naljutiti i poeljeti malo mira i tiine. To nije isto kao
poeljeti da ljudi koje voli nestanu zauvijek.
No to ako jest, Kevine? to onda?
elim ti svu sreu. Bio si dobar prema meni, no meni nije bilo spasa. Stvarno
mi je bilo lijepo kad si plesao sa mnom.
S ljubavlju,
N

GRgrl405 (22:15:42): kako si?

Jillpilll 23 (22:15:50): samo visim tu. ti?
GRgrl405 (22:15:57): mislim na tebe (:
Jillpilll 23 (22:16:04): i ja (:
GRgrl405 (22:16:11): mogla bi me doci posjetiti Jillpilll 23 (22:16:23): a
ne znam...
GRgrl405 (22:16:31): svidjelo bi ti se tu Jillpilll 23 (22:16:47): sto bismo
radili?
GRgrl405 (22:16:56): mogla bi prespavati (:
Jillpilll 23 (22:17:07):???!
GRgrl405 (22:17:16): samo koju veer da vidi kako ti se svidja Jillpilll
23 (22:17:29): sto da kaem tati?
GRgrl405 (22:17:36): odluci sama
Jillpilll 23 (22:17:55): razmislit cu
GRgrl405 (22:18:08): bez pritiska kad bude spremna
Jillpilll 23 (22:18:22): bojim se
GRgrl405 (22:18:29): u redu je bojati se
Jillpilll 23 (22:18:52): moda sljedei tjedan?
GRgrl405 (22:18:58): to bi bilo savreno (:
 Drago mi je to si ovdje

TOM JE PRIAO CHRISTINE O MAPLETONU DOK JE VOZIO, POKUAVAJUI

je nagovoriti na zamisao da ostane na produljenom odmoru s njegovom
obitelji, a ne da samo prespava na putu za Ohio.
Poprilino je velika kua, rekao je. Mogli bismo ostati u mojoj staroj
sobi koliko god bismo htjeli. Siguran sam da e moj otac i sestra vrlo rado
pomoi oko bebe.
To je bilo malo ishitreno, budui da njegov otac i sestra nisu znali ni da
je on na putu prema njima, kamoli da dovodi i drutvo. Namjeravao ih je
obavijestiti, no stvari su bile poprilino kaotine posljednjih nekoliko dana;
mislio je da je zasad pametnije ii po sluhu, ostaviti sve opcije otvorene dok ne
dou dovoljno blizu da djeluju. Zadnje to je elio uiniti bilo je obeati neto
ocu i onda ga razoarati, kao to je uinio toliko puta u prolosti.
Ljeti je tamo stvarno lijepo. Nekoliko ulica dalje je veliki park i jezero u
kojem se moe kupati. Jedan moj prijatelj ima masanu kadu u dvoritu. A u
gradu je i prilino dobar indijski restoran. Do tog je trenutka ve
improvizirao, nije bio ni siguran slua li ga ona uope. Namolio ju je bio za to
odsjedanje u Mapletonu, na taj je nain elio kupiti jo malo vremena s
Christine i bebom prije nego to nestanu iz njegova ivota.
Jedino je takva teta to mi mama vie nije tamo. Ona je bila ta koja je
stvarno
Dijete je zakukalo iz sjedalice na stranjem sjedalu. Bila je tako sitna,
stara jedva tjedan dana i jo nije imala snana plua. Sve to je uspjela
proizvesti bio je priguen cendrav glasi, no Toma je iznenadilo koliko bi ga
svaki put pogodio u sr, kako bi mu zatitrali krajevi ivaca i ispunili ga
osjeajem neodgodivosti, tek malo blaim od potpune panike. Sve to je
mogao uiniti bilo je da baci pogled na njezino izguvano ljutito lice u
retrovizoru i moleivo joj progovori mekim glasom koji mu je ve poinjao
postajati drugi jezik.
Sve je u redu, malena. Nema se za to brinuti. Samo budi strpljiva,
slatkice. Sve je u najboljem redu. Ti samo sad nastavi spavati, dobro?
 Pritisnuo je papuicu gasa i zaudio se koliko mu je voljno motor
odgovorio, a igla na brzinomjeru junaki poskoila. Automobil bi se drage
volje bio kretao i jo bre, no on se smirio, znajui da si ne moe priutiti da
ga policija zaustavi u BMW-u koji je ili posuen ili ukraden, ovisno o tome
kako Falksovi odaberu gledati na to.
Mislim da do sljedeeg odmorita ima jo nekih petnaestak kilometara,
rekao je. Jesi li moda primijetila znak maloprije?
Christine nije odgovorila. Izgledala je gotovo katatonino u suvozakom
sjedalu, sjedei podignutih nogu i koljena zataknutih ispod brade i zurei
ravno ispred sebe s uznemirujue smirenim izrazom lica. Takva je bila cijelim
putem, ponaala se kao da je dijete na stranjem sjedalu autostoper kojeg je
Tom pokupio, nezvani gost bez ikakva prava na njezinu pozornost.
Ne plai, duice, dobacio je preko ramena. Znam da si gladna. Sad
emo ti napraviti boicu, dobro?
Za divno udo, inilo se da ga dijete razumije. Ispustila je jo nekoliko
jecaja priguenih, tucavih uzdaha vie kao jeka nego kao stvarno
prosvjedovanje i zatim ponovno zaspala. Tom je ovla pogledao Christine,
nadajui se da e se osmjehnuti, ili mu barem kimnuti u znak odobravanja, no
inilo se da je jednako neosjetljiva na tiinu kao to je bila i na buku.
Finu veliku boicu, promrmljao je, vie sebi u bradu nego svojim
suputnicama.

Christinina nesposobnost da se povee s djetetom ga je poela ozbiljno plaiti.

Jo joj uvijek nije bila dala ime, rijetko kad bi joj se obraala, nikada je nije
dirala i izbjegavala je gledati u nju kad je god to bilo mogue. Prije nego to je
putena iz bolnice, primila je injekciju koja joj je zaustavila laktaciju, te je od
tog trenutka bila i vie nego sretna s injenicom da je Tom preuzeo sve
odgovornosti hranjenja, prematanja i kupanja.
Nije ju mogao kriviti to je osjeala odreeni posttraumatski stres, i on
ga je sam pomalo osjeao. Sve se raspalo tako brzo nakon to je Gilchrest
priznao krivicu i objavio svoju poniavajuu ispovijest u kojoj je javno priznao
da je bio serijski silovatelj tinejderica, te je preklinjao svoju pravu suprugu
za oprost, za koju je tvrdio da je jedina ena koju je ikada volio. Bijesnu nakon
njegove izdaje, Christine su ve sljedei dan ulovili trudovi, te je ve pri prvome
vritala u agoniji, zahtijevajui da je se odvede u bolnicu i da joj se daju najjai
mogui lijekovi. Falksovi su bili suvie demoralizirani da bi se bunili; ak su i
oni bili shvatili da su doli do samog kraja, da proroanstva koja su ih drala
na ivotu nisu bila nita doli praznih pria.
Tom je ostao s Christine za vrijeme cijelog devetosatnog poroda, drei
je za ruku dok se budila iz delirija uzrokovanog sedativima i ponovno u njega
upadala, psujui oca svog djeteta toliko ljutito da su ak i porodiljne sestre bile
impresionirane. Zadivljeno je promatrao kako je dijete istisnuto na svijet,
stisnutih aka, slijepljenih zatvorenih kapaka i kao no crne kose oblijepljene
krvlju i ostalim tamnim tekuinama. Lijenik je Tomu dopustio da preree
pupanu vrpcu, te mu poloio dijete na ruke, kao da pripada samo njemu.
Ovo je tvoja ki, rekao je Christine, nudei joj nagi, izvijajui zaveljaj
poput dara. Pozdravi svoju djevojicu.
Odlazi, rekla mu je, okreui glavu kako ne bi trebala vidjeti udesno
dijete koje se vie nije inilo toliko udesnim. Nosi je od mene.
Vratili su se kod Falksovih sljedeeg poslijepodneva, no Terrence i
Marcella nisu bili ondje. Na kuhinjskom je stolu stajala poruka Nadamo se
da je dobro prolo. Do ponedjeljka nismo u gradu. Molimo vas da otiete prije nego
to se vratimo! a uz nju i omotnica u kojoj je bilo tisuu dolara u gotovini.
to emo uiniti? upitao je.
Christine nije trebala dugo razmiljati.
Ja bih trebala otii kui, rekla je. Natrag u Ohio.
Stvarno?
A gdje drugdje da idem?
Smislit emo neto.
Neemo, rekla je. Ja moram ii kui.
Ostali su kod Falksovih jo etiri dana, a za to vrijeme Christine nije
radila gotovo nita osim spavala. Cijelo to vrijeme, dok je mijenjao pelene i
mijeao formulu za bebe i spoticao se po mranoj kui usred noi, Tom je
ekao da se ona probudi i kae mu ono to je ve znao, da je sve ustvari ispalo
najbolje mogue. Oni su sada postali mala obitelj, slobodni da se vole i da ine
kako ih volja. Mogli su bosonogi otii zajedno, kao skupina sretnih nomada,
plovei na vjetru. No to se jo nije dogodilo, a odavde do Ohia nije ni bilo
toliko kilometara.

Tom je bio svjestan injenice da ne razmilja normalno. Bio je previe iscrpljen

za trijezno razmatranje, previe usredotoen na djetetove neprestane potrebe
i svoj strah od gubitka Christine. No znao je da se mora pripremiti na teak
zadatak povratka kui, na pitanja koja e neminovno biti postavljena kad se
pred oevom kuom zaustavi u luksuznoj njemakoj limuzini koja mu ne
pripada, s metom nacrtanom na elu, u drutvu teko depresivne djevojke i
djeteta koje nije njegovo. Iziskivat e to mnogo objanjavanja.
Sluaj, rekao je, usporivi kad su se pribliili ulazu u odmorite. Glupo
mi je to te stalno gnjavim u vezi ovoga, ali stvarno bi maloj trebala dati ime.
Ona je bezizraajno kimnula, ne slaui se ustvari, tek toliko da mu d
do znanja da ga je ula. Krenuli su prilaznim putem prema parkiralitu.
udno je, shvaa? Ima ve skoro tjedan dana. to bih ja trebao rei
svom tati? Ovo je moja prijateljica, Christine, a ovo je njezino bezimeno dijete?
Promet je na autocesti bio slab, no odmorite je bilo pretrpano, kao da
je cijeli svijet odluio pikiti u isto vrijeme. Zapeli su u polaganoj paradi, nitko
se nije zaustavljao ako se netko drugi nije pomaknuo.
Nije to neka velika stvar, nastavio je. Samo se sjeti nekog cvijeta ili
ptice ili mjeseca. Nazovi je Rose ili Robin ili Iris ili April ili tako neto. Bilo
to je bolje nego nita.
ekao je Camry da se pomakne, a zatim kliznuo na parkirno mjesto koje
je on oslobodio. Zaustavio je auto, no nije ugasio motor. Christine se okrenula
kako bi ga promotrila. Na elu joj je bila meta bordo i zlatne boje ista kao i
na njegovom i bebinom koju joj je Tom nacrtao jutros prije nego to su
krenuli iz Cambridgea. Poput grupne oznake, pomislio je, znak pripadnosti
istom plemenu. Christinino je lice pod njom bilo blijedo i bezizraajno, no
inilo se da isijava bolnim sjajem, da od sebe odbija ljubav koju je on prema
njoj usmjeravao, ljubav koju je odbijala upiti.
Zato ti ne odabere, rekla mu je. Meni zbilja nije vano.
Kevin je pogledao u mobitel. Bilo je 17:08; trebao je zgrabiti neto za jesti,
presvui se u dres i stii na igralite za softball do est sati. Bilo je to izvedivo,
no samo ako Aimee krene na posao u sljedeih nekoliko minuta.
Sunce je bilo nisko i vrue, arilo je kroz kronje. Sjedio je u autu
parkiranom u blizini samog kraja slijepe ulice, etiri kue dalje od vlastite,
okrenut prema suncu. Nije bilo idealno, no bilo je to najbolje to je pod tim
okolnostima mogao uiniti, jedina toka u Ulici Lovell s koje je mogao
promatrati svoja ulazna vrata a da nije odmah vidljiv nekome tko u kuu ulazi
ili iz nje izlazi.
Nije imao pojma zato Aimee tako dugo treba. Obino bi do etiri ve
izala, krenula prema Applebeeju kako bi posluila rane muterije. Pitao se
nije li moda bolesna ili je moda imala slobodan dan, te je to zaboravila
spomenuti. Ako je to bio sluaj, on je trebao razmotriti druge mogunosti.
Bilo je smijeno to nije znao, budui da je prije nekoliko minuta ba
razgovarao s njom. Zvao je Jill, kao to je esto i inio kasno poslijepodne, da
provjeri treba li im ita iz duana, no javila se Aimee.
Hej, rekla je, zvuei ozbiljnije nego obino. Kakav ti je bio dan?
Dobar. Oklijevao je. Ustvari, pomalo udan.
Ispriaj mi.
Ignorirao je taj poziv.
Je li Jill tamo?
Ne, samo ja.
U tom se trenutku otvorila prilika da je upita zato jo nije otila na
posao, no bio je previe zbunjen da bi je pitao, previe ometen pomisli na
Aimee samu u kui.
Nema problema, rekao je. Samo joj reci da sam zvao, dobro?
Spustio se u vozakom sjedalu, nadajui se da e tako biti malo manje
uoljiv Eileen Carnahan, koja je niz plonik hodala u njegovu smjeru, vodei
svog starog koker panijela u etnju prije veere. Eileen je ispruila vrat na
glavi je nosila be eiri za sunce i zakiljila prema njemu s zauenim
izrazom na licu, pokuavajui dokuiti je li sve u redu. Pritisnuvi telefon na
uho, Kevin je se uspio rijeiti nasmijeivi joj se u znak isprike i mahnuvi joj
da ne moe sada razgovarati, trudei se najbolje to je mogao da izgleda kao
zaposlen ovjek koji se bavi vanim poslom, a ne kao udak koji pijunira
vlastitu kuu.
Kevin se utjeio milju da nije bio preao nikakve granice preko kojih nije
bilo povratka, barem ne jo. No razmiljao je o tome cijeli dan i vie si nije
vjerovao da ostaje nasamo s Aimee, ne nakon onoga to se tog jutra dogodilo.
Bit e bolje da se neko vrijeme dri na distanci, da ponovno uspostavi
ogranienja, ona koja su se, ini se, rasplinula u posljednjih nekoliko tjedana.
Poput injenice da ga vie nije zvala gospodin Garvey, ak ni Kevin.
Hej Kev, rekla je, uetavi pospanih oiju u kuhinju.
Jutro, on je odgovorio, kreui se prema ormariu s tornjem malih
tanjura na dlanu, jo toplih iz perilice za sue.
Nije bio svjestan niega zavodljivog u njezinu glasu ili ponaanju. Bila je
odjevena u hlae od trenirke i majicu, to je bilo poprilino krotko za njezine
standarde. Sve to je registrirao bio je vlastiti uobiajen osjeaj sree to je vidi,
zahvalnosti za nalet dobre energije koji bi mu uvijek pruila. Umjesto da krene
prema aparatu za kavu, odlutala je do hladnjaka, otvorila vrata i zagledala se
unutra. Stajala je ondje neko vrijeme i inilo se da je izgubljena u mislima.
Treba neto? upitao je.
Ona nije odgovorila. On se okrenuo od ormaria samo joj pokuavajui
pomoi i naao se iza nje, zurei joj preko glave u poznati nered tetrapaka i
staklenki i plastinih posuda, mesa i povra u prozirnim ladicama.
Jogurt, rekla je, okrenula glavu i nasmijala mu se, a lice joj je bilo tako
blizu da je uspio uhvatiti daak njezina jutarnjeg daha koji je bio pomalo
ustajao, ali nimalo neugodan uope. Idem na dijetu.
On se nasmijao, kao da se radi o urnebesnom projektu to je i bilo
istina no ona je ustrajala da je ozbiljna. Jedno se od njih zacijelo pomaknulo
ili se on nagnuo unaprijed ili se ona nagnula unatrag, ili su se te dvije stvari
moda dogodile istovremeno jer se odjednom nala tono ondje, pritisnuta
uz njega, a toplina njezina tijela strujala je kroz dva sloja tkanine tako da mu
se uinilo kao dodir koe o kou. Bez razmiljanja, on je poloio ruku na
njezin struk, tono iznad blage obline njezina kuka. U gotovo istom trenutku,
ona je nagnula glavu unatrag i naslonila je na njegova prsa. inilo mu se
potpuno prirodno stajati tako, no takoer i uasavajue, kao da su se nali na
rubu litice. Bio je intenzivno svjestan elastinog pojasa njezinih hlaa,
intrigantne napetosti pod svojim dlanom.
U vratima je, rekao joj je nakon oklijevanja koje je bilo dulje nego to je
bilo potrebno.
E, da, rekla je ona, prekinuvi naglo vezu nakon to se okrenula. Zato ja
to nisam znala?
Zgrabila je jogurt i krenula prema stolu, dobacivi mu iskosa osmijeh
dok je sjedala. On je zavrio s pranjenjem perilice za sue, a u glavi mu je
zujalo, dok mu je sjeanje na njezino tijelo gorjelo poput fizikog osjeta,
utisnuto u njegovu kou kao da je bila napravljena od jako tople gline.
Protekao je bio cijeli dan i jo uvijek je bilo ondje, tono gdje ga je ostavila.
Jebi ga, rekao je, sklopio oi i zatresao glavom, ne sasvim svjestan ali li
zbog onoga to se dogodilo ili se pokuava malo bolje prisjetiti.

Laurie nije mogla kriviti dostavljaa pizze to je izgledao iznenaeno, ne

budui da se ona pojavila na vratima u bijeloj odjei, s rukom ispisanom
ceduljom na kojoj je pisalo: KOLIKO?
Oh, dvadeset dva, promrmljao je, trudei se zvuati to je oputenije
mogue dok je vadio dvije kutije iz toplinski izoliranog pretinca. Bio je samo
klinac, otprilike istih godina kao i njezin sin, irokih ramena i privlano
pohaban u vojnikim kratkim hlaama i japankama, kao da je u Ulici Parker
zastao prije nego to ode na plau.
Obavili su nelagodnu transakciju, Laurie je preuzela pizze, a klinac od
nje dvije desetice i peticu, velik izdatak besmislenog novca. Odmakla se s praga
vrtei glavom kako bi mu dala do znanja da joj ne treba vraati ostatak.
Hvala. Spremio je novanice u dep i nagnuo glavu pokuavajui
letimino pogledati to se dogaa u kui, no izgubio je zanimanje im je
shvatio da iza nje nema niega, samo prazan hodnik. Ugodna vam veer.
Ponijela je tople, tanane kutije u blagovaonicu i stavila ih na stol,
primjeujui anksiozne, no oito uzbuene poglede na licima novih ukuana,
Ala i Josha. Nakon mjeseci nedovoljnih porcija u Ulici ginka, pizza naruena
od Tonnettija zasigurno im se inila poput nemogueg, gotovo nepristojnog
luksuza, kao da su umrli i otili u raj ugode.
Uselili su se prije samo tri dana i ubrzo se pokazali idealnim sustanarima
isti, tihi i korisni. Al je bio otprilike Laurienih godina, nizak, vragolast tip
s prosijedom bradicom, bivi konzultant za okoli u arhitektonskom uredu.
Josh je bio u ranim tridesetima, bio je zgodan bivi trgovac softvera, vitak i
zamiljen, te je imao naviku zuriti u svakodnevne predmete vilice i spuve i
olovke kao da ih susree prvi put u ivotu.
Ne tako davno, mislila je Laurie, nju i Meg bi zaintrigirao ulazak dvojice
razmjerno privlanih, po godinama prikladnih mukaraca u njihove ivote.
Ostajale bi budne dokasna, apuui u mraku o doljacima, komentirajui
Alov sladak osmijeh, pitajui se nije li Josh moda jedan od onih emocionalno
zakrljalih tipova za koje se obino ispostavi da nisu vrijedni uloenog truda
kad konano izau iz svoje ahure. No za zabavu te vrste bilo je prekasno.
Prerezale su sve veze; Al i Josh pripadali su svijetu koji su ve ostavile za
sobom.
Pogodivi tono, Laurie je otvorila kutiju u kojoj je bila pizza s gljivama
i crnim maslinama bila je tu i pizza s kobasicom i lukom za mesojede koju
je Meg posebno zatraila. Aroma koja ju je obavila bila je bogata i kompleksna,
prepuna sjeanja kao pjesma na radiju u automobilu. Laurie nije bila
pripremljena na ilavost otopljenog sira kad je podigla prvu kriku i na
nevjerojatnu teinu koju je osjetila u ruci kad se krika oslobodila. Polaganim
pokretima, pokuavajui u in unijeti dozu ceremonijalnosti koju je
zasluivao, poloila je kriku na tanjur i ponudila ga Meg.
Volim te, rekla je, govorei samo oima. Tako si hrabra.
I ja tebe volim, bezglasno je odgovorila Meg. Ti si moja sestra.
Jeli su u tiini. Al i Josh su pokuavali ne izgledati previe pohlepno, no
nisu se uspijevali suzdrati, te su neprestance posezali za krikama, uzimajui
mnogo vie nego to je bio njihov poteni dio. Laurie nije bilo vano. Nije bila
jako gladna, a Meg je pojela samo griz hrane za koju je tvrdila da o njoj ve
mjesecima sanja. Laurie se tuno nasmijeila pregladnjelim mukarcima s
druge strane stola. Bili su nevini, ba kao to su to i one bile kada su stigle u
Podrunicu 17, blaeno nesvjesni prekrasne tradicije za koju su odabrani da
je nastave.
U redu je, pomislila je. Uivajte dok moete.

Christine je pourila prema toaletu i ostavila Toma da na prednjem sjedalu

pripremi boicu, grijui vodu zgodnim ureajem koji se spajao na upalja za
cigarete u automobilu. Kad je voda dostigla pravu temperaturu, dodao je
paketi formule i silovito zatresao boicu kako bi se svi sastojci izmijeali. Te
je radnje obavio u stanju intenzivne napetosti, provjeravajui u retrovizoru
svakih nekoliko sekundi nije li se beba probudila. Iz iskustva je znao koliko je
teko pravilno pripremiti boicu dok ona cvili od gladi. Neto bi uvijek polo
po zlu: plastina se vreica ne bi htjela otvoriti, ili bi kliznula iz kutije, ili bi na
dnu imala sitnu rupicu, ili ep boice ne bi htio sjesti na mjesto, ili to ve.
Nevjerojatno je bilo na koliko je naina mogue zeznuti tako jednostavnu
operaciju.
Ovoga su puta, meutim, bogovi bili na njegovoj strani. Pripremio je
boicu, izvukao bebu iz koare ne probudivi je, te je odnio prema prostoru za
piknike gdje su pronali klupu u hladu. Beba nije otvorila oi sve dok joj duda
nije dotakla usne. Malo je zaunjkala, a zatim navalila, vrsto se uhvativi i
poevi sisati tako divlje da se Tom morao nasmijati naglas dok mu se boica
ritmiki njihala u ruci.
Podsjetilo ga je to na ribarenje, na trzaj kada bi riba zagrizla, onaj ok
spojenosti s drugim ivotom.
Ba si gladna, malena, zar ne?
Beba se zagledala u njega dok je gutala i frknula nosom ne s ljubavlju,
pomislio je Tom, ak ni zahvalno, no barem tolerantno, kao da razmilja,
Nemam pojma tko si ti, ali valjda mi je to u redu.
Znam da ja nisam tvoja majka, proaptao je. Ali inim sve to mogu.
Christine dugo nije bilo, dovoljno dugo da beba ispije cijelu boicu i da
se on pone brinuti. Postavio je bebu uspravno i poeo je tapati po leima sve
dok nije slatko podrignula, to mu se poelo initi puno manje slatkim im je
osjetio poznatu, obeshrabrujuu vlanost na ramenu. Mrzio je kiseo miris
ispljuvka, nain na koji se hvatao za odjeu i ostajao u nosnicama; bila je to
mnogo podmuklija supstanca od kakice beba.
Beba je poela negodovati, pa ju je Tom poveo u etnju odmoritem, to
joj je izgleda odgovaralo. Odmorite je bilo skromno nije na njemu bilo
restorana ili benzinske pumpe, samo jednostavna jednokatnica s toaletima,
automatima i policama s informativnim brourama o divotama Connecticuta
no zauzimalo je neobino puno prostora. Bilo je ondje i mjesto za piknike
sa est stolova, etalite za pse i drugo parkiralite za kamione i kamp-kuice.
Dok je lutao oko velikih vozila, Toma je dozvala skupina Bosonogih u
kombiju Dodge boje trule vinje s tablicama drave Michigan. Bilo ih je
petoro, tri deka i dvije djevojke, svi studentskih godina. Dok su se djevojke
divile bebi posebno ih je, kako se inilo, armirala siuna meta na njezinu
elu riokosi deko s maramom na glavi povezanom u vorove upitao je
Toma ide li do Mount Pocona na cjelomjeseni solsticijski festival.
Bit e ludnica, rekao je i napravio grimasu dok je podignuo jednu ruku,
a drugom se revno poeao po rebrima. Puno bolje nego prole godine.
Ne znam, rekao je Tom i slegnuo ramenima. Malo je teko s bebom.
Jedna od djevojaka je podigla pogled. Imala je seksi tijelo, lo ten i
nedostajao joj je jedan zub.
Ja u je uvati, rekla je. Ne smeta mi.
Moe misliti, nasmijao se jedan od njezinih prijatelja, zgodan frajer s
neugodnim izrazom lica. Izmeu orgija.
Jebi se, rekla mu je. Jako sam dobra s djecom.
Osim kad je na tripovima, pridruio se i trei tip. Bio je velik i mesnat,
igra amerikog nogometa koji polako propada. A na tripovima je cijelo
vrijeme.
Ba ste upci, primijetila je druga djevojka.

Christine ga je ekala pokraj BMW-a i promatrala ga sa zamiljenim izrazom

na licu, a crna joj je kosa sjala na poslijepodnevnom suncu. Gdje si bio?
upitala je. Mislila sam da si me moda ostavio.
 Hranio sam bebu. Podigao je praznu boicu i pokazao joj je. Cijelu je
popila.
Aha, zastenjala je, ne trudei se ni pretvarati da joj je stalo. Naletio
sam na neke Bosonoge. Pun ih je kombi. Rekli su da na Poconosu ima neki
veliki festival.
Christine je rekla da je razgovarala s jednom od djevojaka u toaletu. Bila
je sva uzbuena. Rekla je da e to biti najvei tulum godine.
Moda bismo se i mi mogli zaletjeti, oprezno je rekao Tom. Ako eli.
Mislim da nam je na putu za Ohio.
Kako god, rekla je ona. Ti si ef.
Glas joj je bio bezizraajan, apsolutno nezainteresiran. Tom je osjetio
iznenadnu elju da je pljusne po licu ne da je povrijedi, samo da je probudi
te se morao suzdravati dok ga nije prola.
Gledaj, rekao je. Znam da si uzrujana. Ali ne bi se trebala iskaljivati
na meni. Nisam te ja povrijedio.
Znam, uvjerila ga je. Ne ljutim se na tebe.
Tom je bacio pogled na bebu. A to je s tvojom keri? Zato si toliko
ljuta na nju?
Christine se pogladila po trbuhu, navika koja joj je ostala od trudnoe.
Glas joj je bio jedva ujan.
Trebala sam dobiti sina.
Da, rekao je on. Ali nisi dobila sina.
Zakiljila je pokraj Toma, promatrajui plavokosu obitelj kako preko
puta izlazi iz Forda Explorera dvoje visokih roditelja, troje male djece i
svijetli labrador.
Ti misli da sam glupa, zar ne?
Ne, rekao je. U tome uope nije problem.
Tiho se nasmijala. Bio je to gorak, bespomoan zvuk.
to ti eli od mene?
 elim da primi svoju ker, rekao je, zakoraknuvi naprijed i gurnuvi
joj dijete u ruke prije nego to se uspjela oduprijeti. Samo na nekoliko minuta,
dok ja odem na zahod. Misli da e toliko uspjeti?
Christine nije odgovorila na pitanje. Samo je zurila u njega, drei dijete
to je dalje mogla od svog tijela, kao da je ono bilo izvor uznemirujueg
smrada. On ju je ohrabrujue potapao po ramenu.
I razmisli malo o tim imenima, rekao joj je.

Utakmica je Kevinu smirila ivce, ba kao to je oekivao. Volio je nain na

koji bi se vrijeme usporilo na bejzbolskom igralitu, nain na koji biste se
uspjeli usredotoiti samo na injenice pred sobom: dvojica ispala, trei je pred
kraj, trkai na prvoj i drugoj bazi, broje se dvije lopte i jedan udarac.
Sve je na tebi, Gonzo! viknuo je s kraja terena, premda nije znao je li
mu glas dovoljno glasan kako bi dopro do uiju Boba Gonzalvesa, najboljeg
bacaa Carpe Diema, ili slua li ga Gonzo uope. Bio je jedan od onih tipova
koji bi se sasvim uivjeli kada bi bacali i nestali negdje duboko u vlastitoj glavi.
Vjerojatno ne bi primijetio ni kada bi aica ena na tribinama svukla majice i
poela izvikivati svoje brojeve telefona.
Nazovi me, Gonzo! Ne tjeraj me da preklinjem!
To je bila jo jedna stvar koju je Kevin oboavao u vezi softballa:
injenica da ste mogli biti sredovjean procjenitelj na gradilitu s pivskim
trbuiem poput Gonza tipa koji bi na jedvite jade dotrao do prve baze a
da ne riskira srani udar te svejedno biti zvijezda, arobnjak sporih
dobacivanja ije su zavaravajue nisko baene lopte naizgled lebdjele poput
kremnita prema udarau, da bi se na kraju vinule preko linije udaranja kao
upucana patka.
To, ovjee! skandirao je Kevin, udarajui ritmiki u rukavicu. Nema
brige!
Stajao je daleko na lijevoj strani centra, a sa svake mu se strane pruao
veliki travnati prostor. Pojavila su se samo osmorica momaka iz Carpe Diema
i momad je odluila da e igrati s jednim igraem manje na vanjskom terenu,
umjesto da ostave rupu u sredini istog. To je znailo da je Kevin morao
pokrivati puno vie terena dok mu je bakreno, nisko sunce sijalo ravno u oi.
 Nije mu smetalo; bio je jednostavno sretan to je ondje i radi najbolju
moguu stvar koju je mukarac mogao raditi veeri lijepe poput te. Stigao je
na igralite tek nekoliko minuta prije poetka, spaen injenicom da se Jill
pojavila kod kue na vrijeme u dvadeset do pet. Dok mu je ki posluila kao
distrakcija, uspio je uletiti u kuu i presvui se u dres bijele rastezljive hlae
i svijetloplavu majicu kratkih rukava s rijeima Carpe Diem napisanima
starinskim pismom iznad slike pivske krigle i zatim zgrabiti jabuku i bocu
vode, sve to izbjegavi uope primijetiti Aimee, kamoli manevrirati neke
potencijalno neugodne situacije.
Sljedee bacanje je bilo poprilino vani, to je znailo tri naprema jedan
za Ricka Sansomea, osrednjeg udaraa u najboljem sluaju. Posljednje to je
Gonzo elio uiniti bilo je da izbaci Sansomea i mora se suoiti s Larryjem
Tallericom dok su baze bile pune. Tallerico je bio zvijer, namrgoeni, suncem
opaljeni mlatitelj koji je jednom udario loptu tako daleko da nikada nije
pronaena.
Samo polako! vikao je Kevin. Neka on zamahuje!
Nadlanicom je obrisao elo, pokuavajui odagnati sveprisutan osjeaj
srama koji ga je cijeli dan titio. Znao je koliko su se blizu on i Aimee nali
pred groznom pogrekom i bio je odluan u namjeri da se to nikada vie ne
ponovi. Bio je zreo mukarac, te navodno odgovorna odrasla osoba. Na njemu
je bilo da se uhvati u kotac sa situacijom, da iskreno i otvoreno postavi pravila.
Sve to je trebao uiniti bilo je sjesti s njom odmah ujutro, uvaiti ono to se
dogaa izmeu njih i rei joj da to mora prestati.
Ti si jako privlana djevojka, rekao bi joj. Siguran sam da to i sama zna. I
poprilino smo se zbliili u posljednjih nekoliko tjedana puno vie nego to smo
trebali.
A zatim bi objasnio, na koliko oit nain to bude potrebno, da se izmeu
njih nita romantino ili seksualno nikada nee moi dogoditi. To nije fer
prema tebi i nije fer prema Jill, a ni ja nisam mukarac koji bi bilo koju od vas
stavio u tu poziciju. ao mi je ukoliko sam na tebe ostavio takav dojam. Bilo bi
neugodno, to je bilo neupitno, no ni blizu toliko neugodno koliko bi bilo ne
uiniti nita, dopustiti si da hine nevinost i nastave na tom opasnom putu
kojim su krenuli. to bi uslijedilo? Sluajan susret na hodniku ispred njezine
spavae sobe? Aimee samo u runiku, mumlja ispriku dok se progurava pokraj
njega, a ramena im se dotiu u prolazu?
Sansome je faulirao sljedee bacanje i ono poslije toga, na jedvite jade
ostajui u igri. Gonzovo sljedee bacanje proletjelo mu je preko glave tako
visoko da je Steve Wiscziewski trebao iskoiti iz unja da bi uhvatio loptu.
etvrta lopta! povikao je sudac. Svi na baze!
Trkai su se pokrenuli dok je Sansome otkaskao do prve. U nadi da e
smiriti Gonzove ivce, Steve je zatraio prekid i otiao do breuljka kako bi
razgovarao s njim. I Pete Thorne je dolutao sa svog mjesta kako bi podijelio s
njima svoje miljenje. Dok su razgovarali, Kevin se povukao dublje na vanjski
teren, kako bi iskazao potovanje prema Tallericovoj moi. Dok je Carpe
Diem vodio s tri boda razlike, mogli su si priutiti odustati od kojeg tranja.
Ono to je elio izbjei bio je scenarij u kojem mu lopta prelijee preko glave,
a on mora trati za njom i dobaciti je jako sljedeem tipu kako bi sprijeio
grand slam.
Zaigrajmo!
Pete i Steve su se vratili na svoje pozicije. Tallerico se doklatario do
oznake te dotakao povrinu debelim krajem palice, zabavljeno zamahnuvi
dvaput kad je spazio kako daleko Kevin stoji, moda deset metara od ruba
ume. Kevin je skinuo plavu kapu s glave i zamahnuo njome zrakom prema
golemom mukarcu, pozivajui ga neka da sve od sebe.
Gonzo se pripremio i bacio loptu, dobacivi debelu tono preko oznake.
Tallerico je samo stajao ondje i promatrao je kako pada, nimalo uznemiren
kad je sudac oznaio prvo bacanje. Kevin je pokuao zamisliti razgovor koji e
morati voditi s Aimee za kuhinjskim stolom, te se pitao kako e ga ona primiti,
te kako e se on osjeati kad bude gotov. Toliko je toga u proteklih nekoliko
godina izgubio kao i svi ostali i toliko se trudio ostati jak i zadrati
pozitivan stav, ne samo zbog sebe, ve i zbog Jill, kao i zbog svojih prijatelja i
susjeda, te svih ostalih u gradu. Zbog Nore, takoer posebno zbog Nore,
premda to nije najsretnije zavrilo. U ovom je trenutku osjeao teinu svih tih
gubitaka i teinu svih godina koje su bile iza njega, kao i onih koje ga ekaju,
koliko god njih bude bilo tri ili etiri, dvadeset ili trideset, moda vie.
Privlaila ga je Aimee, naravno toliko je bio voljan priznati no nije elio
spavati s njom, ne u stvarnom svijetu. Ono to e mu nedostajati bio je njezin
osmijeh ujutro i osjeaj nade koji mu je ulijevala, ono uvjerenje da je jo uvijek
mogue zabavljati se, da je ovjek vie od zbroja svega to mu je bilo oduzeto.
Bilo mu je teko razmiljati da e se toga trebati odrei, pogotovo kada nee
imati neto ime bi to zamijenio.
Zveket aluminijske palice prenuo ga je iz sanjarenja. Ugledao je obris
lopte kada je poletjela, a zatim je izgubio u sunevu sjaju. Podigavi golu ruku
kako bi zaklonio oi, zateturao je unatrag, zatim malo udesno, instinktivno
kalibrirajui putanju predmeta koji nije uspijevao vidjeti. Zacijelo je to bio vrlo
visok udarac jer se na sekundu ili dvije inilo da je lopta napustila Zemljinu
atmosferu i da se nikada nee spustiti. No zatim ju je ugledao, jarku toku
kako leti preko neba u luku prema dolje. Podigao je ruku i otvorio rukavicu.
Lopta mu je sletjela na dlan uz odjekujui udarac, kao da je ondje bila cijelo
vrijeme i kao da je sretna to je stigla na odredite.

Jill je upitala treba li odjenuti bijelu odjeu kada doe prespavati, no

profesorica Maffey joj je rekla kako to nije potrebno.
Samo ponesi sebe i vreu za spavanje, pisala joj je. Sve je poprilino leerno
u Kui za posjetitelje. I ne brini se oko Zavjeta utnje. Moi emo aptati. Bit e
zabavno!
Kako bi dobrovoljno odala poast mjestu na koje odlazi, Jill je odabrala
rastezljivu bijelu majicu koju je odjenula na traperice i sloila u torbu pidamu,
isto donje rublje i nekoliko toaletnih potreptina. U posljednjem je trenutku
dodala i omotnicu s nekoliko obiteljskih fotografija svojevrsnu prvu skicu
knjige uspomena za sluaj da joj se posjet odulji vie od jedne noi.
Aimee obino naveer nije bila kod kue, no Jill ju je ula kako se kree
u gostinjskoj sobi, tako da se nije zaudila kad ju je zatekla u prizemlju kako
sjedi na kauu u dnevnoj sobi. Ono to ju jest iznenadilo bili su kovezi pokraj
Aimeenih nogu, dva jednaka platnena plava na kotaie koje su njezini
roditelji kupili dok je Tom jo bio srednjokolac, kad je cijela obitelj ila u
Toskanu na proljetne praznike.
 Ide nekamo? upitala je, svjesna zarolane vree za spavanje koja joj je
visjela s ruke. Mogle su ovako i putovati zajedno, te trenutno ekati prijevoz
do zrane luke.
Odlazim, objasnila je Aimee. Ve je vrijeme da ti se maknem s puta.
O, Jill je kimala dulje nego to je bilo potrebno, ekajui da potpuno
razumije znaenje Aimeenih rijei. Tata mi nije nita rekao.
On ne zna. Aimeenom je osmijehu nedostajalo uobiajenog
samopouzdanja. Odluila sam nekako spontano.
Ne ide valjda kui? Natrag ouhu?
O, Boe, ne. Aimee je zvuala kao da je ta pomisao zastrauje. Tamo
se vie nikada ne vraam.
Ali kamo onda...?
Ima ta jedna cura koju sam upoznala na poslu. Mimi. Prilino je super.
ivi sa starcima, ali u odvojenom podrumskom stanu. Rekla je da mogu kod
nje ostati neko vrijeme.
Opa. Jill je osjetila laganu ljubomoru. Sjeala se koliko je divno bilo kad
se Aimee bila tek doselila, dok su njih dvije bile bliske poput sestara, a ivoti
su im bili potpuno isprepleteni. To ti je super. Aimee je slegnula ramenima;
bilo je teko shvatiti je li ponosna na samu sebe ili joj je neugodno. To je ono
to ja radim, zar ne? Sprijateljim se s nekim s posla i onda im se uselim u kuu.
A onda ostanem kod njih puno dulje nego to bih trebala.
Bilo je zabavno, promrmljala je Jill. Bilo nam je drago to si bila kod
nas.
A to je s tobom? zapitala se Aimee. Kamo e ti?
Samo kod prijateljice, rekla je Jill nakon kratkog oklijevanja. Nitko
koga poznaje.
Aimee je nezainteresirano kimnula, vie nimalo znatieljna o detaljima
Jillina drutvenog ivota. Oi su joj nostalgino lutale po dnevnoj sobi
televizor velikog zaslona, udoban kau, slika skromne kolibe pod svjetlou
uline lampe.
Stvarno mi se svidjelo ovdje, rekla je. Ovo je najbolje mjesto na kojem
sam ikada ivjela.
 Ne treba otii, zna.
Vrijeme je, rekla joj je Aimee. Vjerojatno sam trebala otii jo prije
nekoliko mjeseci.
Nedostajat e mom tati. Stvarno si ga znala razveseliti.
Napisat u mu pismo, obeala je Aimee, obraajui se Jillinim
stopalima umjesto njezinu licu. Samo mu reci hvala na svemu, moe?
Naravno.
Jill je imala osjeaj kao da je jo neto bilo potrebno rei, no nije se mogla
sjetiti to bi to bilo, a Aimee joj nije pomagala. Obje su osjetile olakanje kad
se izvana zaula automobilska truba.
To je moj prijevoz.
Aimee je ustala i zagledala se u Jill. inilo se da se pokuava nasmijeiti.
ini se da je to onda to.
A valjda.
Aimee je zakoraknula prema naprijed i rastvorila ruke u oprotajni
zagrljaj. Jill joj je odgovorila najbolje to je mogla jednom slobodnom rukom.
Ponovno se zaula truba.
Prolog ljeta? rekla je Aimee. Ti si mi na neki nain spasila ivot.
Ma bilo je obratno, uvjeravala ju je Jill.
Aimee se tiho nasmijala i podigla prtljagu.
Samo posuujem ove. Vratit u ih za nekoliko dana.
Kad god uspije, odgovorila je Jill. Nema urbe.
Stajala je na pragu i promatrala kako njezina biva najbolja prijateljica na
cijelom svijetu vue kovege prema plavoj Mazdi koja ju je ekala na rubu
kolnika. Aimee je otvorila prtljanik, poloila torbe unutra i okrenula se kako
bi joj mahnula zbogom. Jill je osjetila kako se u njoj stvara praznina dok je
dizala ruku, osjeaj da joj neto vitalno nestaje iz ivota. Uvijek je bilo tako
kada bi netko do koga vam je stalo otiao, ak i kada biste znali da je
neizbjeno i da vjerojatno nije vaa krivica.
Nevjerojatno, mislio je Tom dok se vozio niz Washingtonsku aveniju prvi put
u vie od dvije godine. Uope se nije promijenilo.
Nije bio siguran zato mu to smeta. Moda zato to se on toliko
promijenio od posljednjeg puta kada je bio kod kue, pa je smatrao da se i
Mapleton trebao promijeniti. No sve je bilo tono ondje gdje je trebalo biti
duan Safeway, diskont cipela Velikog Mikea, Taco Bell, Walgreens, onaj
runi zeleni toranj koji se izdie iznad Burger Kinga, a iz kojeg izvire gomila
telefonskih antena i satelitskih tanjura. A zatim i onaj drugi krajolik, nakon
to je skrenuo s glavnog puta na tihe ulice u kojima su ljudi doista i ivjeli, onaj
svijet snova iz predgraa sa savrenim travnjacima i oblikovanim grmljem,
preokrenutim triciklima i utim zastavicama protiv insekata koje su mlohavo
visjele na veernjem zraku bez daka vjetra.
Skoro smo doli, obratio se bebi.
Ostali su bili samo njih dvoje, a ona je spavala cijelim putem. ekali su
na odmoritu nekih pola sata u sluaju da se Christine odlui pojaviti, no to je
bila samo formalnost. Znao je da je otila, znao je to ve u trenutku kad se
vratio iz toaleta i pronaao djevojicu samu u automobilu, vezanu u svojoj
maloj sjedalici kako zuri u njega staklastim oima punima prijekora. to je bilo
jo gore, Tom je znao da je sve njegova krivica: prestraio je Christine kada joj
je onako gurnuo dijete u ruke dok ona jo oito nije bila spremna.
Pretraio je auto, no nije bilo ni poruke, ni isprike, niti rijei zahvale ili
objanjenja, ak ni jednostavan oprotaj s odanim prijateljem koji ju je podrao
i zatitio kada to nitko drugi nije htio, njezinim suputnikom preko cijele
zemlje i gotovo dekom, surogatnim ocem njezina djeteta. Pretraio je i
parkiralite, no nije pronaao ni traga njoj, kao ni kombiju punom Bosonogih
koji su ili na Poconos.
Nakon to mu je prvotni ok popustio, pokuao se uvjeriti da je tako i
bolje, da e mu ivot biti laki bez nje. Bila mu je samo teret u automobilu, jo
jedno breme koje je morao nositi s mjesta na mjesto, bila je jednako sebina i
zahtjevna kao i dijete koje je napustila, samo to ju je bilo mnogo tee
zadovoljiti. Zavaravao se milju da bi se mogla jednog jutra probuditi i
iznenada shvatiti da joj je bolje s njim nego to bi joj bilo s Gilchrestom.
Propustila si priliku, pomislio je. Ja sam bio taj koji te volio.
 No u tome je i bio problem, onaj na koji mu se mozak uporno vraao
dok je upravljao BMW-om prema mjestu koje mu je nekad bilo dom: volio ju
je, a ona je otila. Boljelo ga je dok je razmiljao kako se vozi niz autocestu u
tom kombiju punom Bosonogih klinaca koji cijelo vrijeme razgovaraju o
velikom tulumu i ludoj zabavi koja ih oekuje. Christine ih vjerojatno nije ni
sluala, ve je samo ondje sjedila razmiljajui kako je dobro biti slobodna,
daleko od bebe i daleko od Toma, takoer, daleko od dvoje ljudi koji si nisu
mogli pomoi a da je ne podsjeaju na sve to je polo po zlu i na to kakva je
budala ispala.
Jo ga je vie boljela pomisao da e za tjedan ili moda mjesec dana izai
iz magle i shvatiti da je najgore prolo, da se ponovno moe smijati i plesati,
moda se ak i spetljati s nekim glupim napuenim sretnikom. A gdje e Tom
tada biti? Kod kue u Mapletonu sa svojim ocem i sestrom, odgajat e dijete
koje nije ni njegovo, jo uvijek alei za djevojkom koja ga je ostavila na
odmoritu u Connecticutu? Zar bi ga ondje ovo dugo putovanje trebalo
izbaciti? Tono ondje gdje je i zapoeo, ali s metom na elu i neistom pelenom
u ruci?
U trenutku kada je skrenuo u Ulicu Lovell, sunce je ve bilo zalo, no
nebo je jo uvijek bilo duboko plave boje iznad velike bijele kue njegove
obitelji.
Djetece, rekao je. to bih ja s tobom trebao uiniti?

Ne oklijevajte. To je bila uputa broj jedan. Odlazak muenika treba biti brz i
bezbolan.
Hajde, preklinjala je Meg. Bila je naslonjena o cigleni zid ispod
vanjskog stepenita Osnovne kole Bailey, a prsa su joj se uzdizala sa svakim
hrapavim udahom. Cijev pitolja stajala joj je tek koji centimetar od
sljepoonice.
Samo trenutak, rekla je Laurie. Ruka mi se trese.
Sve je u redu, podsjetila ju je Meg. ini mi uslugu.
 Laurie je duboko udahnula da se smiri. Moe ti to. Bila se pripremila.
Nauila je kako pucati iz pitolja i revno radila vjebe vizualizacije koje su bile
opisane u letku s uputstvima.
Pritisnite obara. Zamislite bljesak zlatne svjetlosti koji e muenika preseliti
ravno u raj.
Ne znam zato sam toliko nervozna, rekla je. Popila sam dvije tablete
za smirenje.
Nemoj razmiljati o tome, podsjetila ju je Meg. Samo to uini i otii
odavde.
To je bila Lauriena mantra veeri, njezin zadatak ukratko: Izvedi to i otii
odavde. Automobil e je ekati na uglu Ulice brijestova i Lakewooda. Nije
znala kamo e je odvesti, samo da e to biti daleko od Mapletona i da e ondje
biti vrlo mirno.
Brojat u od deset nanie, rekla joj je Meg. Ne daj mi da doem do
jedan.
Pitolj je bio malen i srebrn s crnom plastinom drkom. Nije bio toliko
teak, no Laurie je bila potrebna sva snaga kako bi ga drala mirno.
Deset... devet...
Bacila je pogled preko ramena kako bi se uvjerila da je kolsko dvorite
prazno. Kad su stigle, nekoliko je tinejderica sjedilo na ljuljakama i
ogovaralo, no Laurie i Meg su zurile u njih dok nisu otile.
Osam... sedam...
Megine su oi bile sklopljene, a lice zgreno od iekivanja.
est...
Laurie je poruila svome prstu da se pomakne, no prst je nije posluao.
Pet...
Prola je kroz cijelu kalvariju odvajanja od obitelji i prijatelja, kako bi se
povukla iz svijeta i udaljila se od zemaljskih ugoda i ljudskih veza. Ostavila je
mua, napustila ker, zautjela i predala se Bogu i Krivcima.
etiri...
 Bilo je teko, no uinila je to. Bilo je kao da je posegnula vlastitom rukom
i iupala jedno od svojih oiju, bez anestezije, bez aljenja.
Tri...
Od sebe je napravila drugaiju osobu, vru i krotkiju u isto vrijeme.
Slukinju bez ikakvih elja, bez iega za izgubiti, spremnu posluati Boju
volju, doi kada bude pozvana.
Dva...
No onda se pojavila Meg i one su provele sve to vrijeme zajedno, a ona
se nala ponovno na poetku slaba i sentimentalna, puna sumnje i enje.
Jedan...
Meg je stisnula zube, pripremajui se za neizbjeno. Nakon to je prolo
nekoliko sekundi, otvorila je oi. Laurie joj je na licu primijetila sjenu
olakanja, nakon koje je uslijedila poplava zlovolje.
Kvragu, otresla se.
ao mi je, Laurie je spustila pitolj. Ne mogu to uiniti.
Ali mora. Obeala si.
Ali ti si mi prijateljica.
Znam. Megin je glas sada bio meki. Zato te i trebam da bi mi
pomogla. Da to ne moram uiniti sama.
Ne mora to uope uiniti.
Laurie, zagunala je Meg. Zato mora to toliko oteavati?
Zato to sam slaba, priznala je Laurie. Ne elim te izgubiti.
Meg je ispruila ruku.
Daj mi pitolj.
Govorila je s takvim smirenim autoritetom, s tolikom potpunom vjerom
u misiju, da je Laurie osjetila strahopotovanje, ak i odreenu koliinu
ponosa. Bilo je teko povjerovati da je ovo ista ona preplaena mlada ena koja
je plakala cijelu veer prije spavanja svoje prve veeri u Plavoj kui, pristupnica
koja nije mogla disati u trgovini.
Volim te, proaptala je Laurie dok joj je predavala pitolj.
 I ja tebe volim, rekla je Meg, no glas joj je bio bezizraajan, kao da joj
je dua ve napustila tijelo, kao da joj nije bilo stalo da prieka zagluujuu
eksploziju trenutak kasnije i imaginarni bljesak zlatne svjetlosti.

Nora je znala da je bilo smijeno to pjeaci preko cijelog grada kako bi

dostavila pismo koje je jednako tako mogla ubaciti u potanski sandui, no
bila je prekrasna veer, a ona nije imala pametnijeg posla. Na ovaj e nain
barem biti sigurna da se pismo nije izgubilo ili zapelo negdje u poti. Moi e
ga tada samo prekriiti s liste i nastaviti na sljedei zadatak. U tome je bila
prava poanta ove vjebe da uini neto, da prestane odgaati i uini mali ali
konkretan korak u pravom smjeru.
Odlazak iz grada i poetak novog ivota pokazali su se mnogo
izazovnijima nego to je oekivala. Proli je tjedan doivjela onaj manini nalet
energije onu ivopisnu viziju svoje plavokose budunosti pod pseudonimom
no ubrzo je izblijedjela i zamijenila ju je i predobro poznata inercija. Nije si
uspjela smisliti novo ime, nije uspjela odluiti kamo bi voljela poi, nije nazvala
odvjetnika ili agenta za nekretnine kako bi ugovorila prodaju kue. Jedino to
je uspjela bilo je voziti bicikl dok je noge ne bi zaboljele i prsti obamrli, a mozak
joj postao preumoran da bi se borio.
Mogunost prodaje kue je bila ono to ju je omelo u planovima. Trebala
je se rijeiti, toliko joj je bilo jasno, ne samo zbog novca, ve i zbog psiholoke
slobode koja bi dola kad bi je ostavila za sobom, zbog jasne linije koja prije
odvaja od poslije. Ali kako je mogla to uiniti kad je ta kua bila jedini dom
koju su njezina djeca ikad poznavala, prvo mjesto na koje bi poli ako bi se
ikada vratili. Znala je da se nee vratiti, naravno barem je mislila da to zna
no to je saznanje nije prijeilo u tome da samu sebe mui, da si doputa da
zamilja razoaranje i zbunjenost koju bi osjetili osjeaj naputenosti kad
bi im vrata otvorio stranac a ne njihova majka.
Ne mogu im to uiniti, mislila je.
Ba joj je tog poslijepodneva, meutim, sinulo rjeenje. Umjesto da
proda kuu, mogla bi je iznajmiti preko agencije, urediti sve tako da netko zna
kako stupiti s njom u kontakt ukoliko se dogodi udo. Ne bi to bio ist prekid
o kakvom je matala vjerojatno bi trebala nastaviti koristiti svoje ime, za
poetak, barem u ugovoru za iznajmljivanje no bio je to kompromis s kojim
je mogla ivjeti. Odluila je sutra ujutro otii do agencije Century 21 i
dogovoriti detalje.
Ubrzala je hod kad se pribliila Ulici Lovell. Nebo se mrailo, a no se
polako uljuljavala po svom rasporedu za toplog vremena. Kevinova e
utakmica softballa uskoro zavriti provjerila je raspored na internetu i
htjela je biti to je dalje mogue van njegova susjedstva kad se on vrati. Nije ga
eljela ni vidjeti niti razgovarati s njim, nije eljela da je podsjeti kako je drag i
koliko je uivala u njegovu drutvu. Od toga nije imala nikakve koristi, ne vie.
Na trenutak je oklijevala pred njegovom kuom. Nikada prije nije bila
ondje namjerno nije dolazila i zaudila ju je njezina veliina, sva njezina
tri kata u kolonijalnom stilu, zabaena daleko od ceste s travnjakom na laganoj
nizbrdici koji je bio dovoljno velik za igru malog nogometa. Glavni je ulaz bio
nadsvodnjen, a bronani potanski sandui postavljen pokraj vrata.
Hajde, rekla si je. Moe ti to.
Bila je nervozna dok se pribliavala kui prilazom i preko kamene staze
koja je vodila do stepenica. Jedno je bilo matati o nestanku, o ostavljanju
prijatelja i obitelji za sobom; to uistinu i uiniti bilo je neto sasvim drugo.
Oprotaj s Kevinom bio je stvaran, djelo koje nee moi porei.
Vie me nee vidjeti, bila je napisala u pismu.
U nadsvodnjenom prostoru ispred ulaza visjela je svjetiljka, no nije bila
upaljena, te se ondje inilo mranije nego bilo gdje na svijetu. Nora je bila
toliko usredotoena na potanski sandui da nije ni primijetila glomazan
predmet odloen na stepenicama dok nije gotovo posrnula preko njega.
Uzdahnula je kada je shvatila o emu se radi, a zatim kleknula kako bi je bolje
promotrila.
Oprosti, rekla je. Nisam te primijetila tu dolje.
Beba je spavala dubokim snom u svojoj automobilskoj sjedalici, bila je
tek sitno novoroene vjeveriastih obraza i blago azijskih crta lica s mekim
busenom crne kose. Iz tijela joj se irio poznat miris, nepogreiva slatka i kisela
aroma novog ivota. Pokraj sjedalice bila je odloena torba za pelene, s
narkanom porukom zataknutom za vanjski dep. Nora je zakiljila kako bi
je proitala: Ova djevojica nema imena. Molim vas da se dobro pobrinete za nju.
 Ponovno se okrenula prema bebi. Srce joj je iznenada poelo bijesno tui.
Gdje ti je mama? upitala je. Kamo je otila?
Beba je otvorila oi. U pogledu joj nije bilo straha.
Zar nema ni mamu ni tatu?
Beba je napuhala baloni od sline.
Zna li itko da si ovdje?
Nora se osvrnula oko sebe. Ulica je bila prazna, tiha poput sna.
Ne, rekla je, odgovorivi na vlastito pitanje. Ne bi te samo tako ostavili
ovdje samu.
Automobilska je sjedalica sluila i kao nosilica za bebe. Nora je iz
znatielje uzela ruku i podigla je s tla. Nije bila toliko teka, nimalo
nezgrapnija od vreice s namirnicama.
Prenosiva, pomislila je i ta joj je rije na lice istjerala osmijeh.

U apstraktnom se smislu odlazak na spavanje ondje inio kao super ideja. No

sada kada je doista hodala prema Ulici ginka, Jill je osjetila kako u njoj buja
otpor. to bi ona i profesorica Maffey trebale raditi cijelu veer? Zamisao da
e razgovarati apatom isprva joj se inila uzbudljivom, ak i blago
zabranjenom, kao kad se u kampu ostaje budan nakon to su svi morali otii
lei. Kad je malo razmislila, meutim, uinilo joj se to neiskrenim, kao da
netko ljudima servira sladoled prve veeri na farmi za mravljenje.
Hej, uzmi jo malo vrue karamele! Bit e ti super u Kampu skidaj kile!
Ni injenica da e se Aimee iseliti nije ju obradovala koliko je mogla
oekivati. Ne zbog nje same njih su dvije ve davno preboljele jedna drugu
ve zbog oca. Prilino se zbliio s Aimee u posljednjih nekoliko mjeseci i bit
e tuan kad shvati da ona odlazi. Jill je bila ljubomorna na njihovo
prijateljstvo, ak i pomalo zabrinuta, no takoer je shvaala koliko je uspjelo
smanjiti pritisak na nju, te koliko e je otac vie trebati u nadolazeim danima
i tjednima.
Nije idealno vrijeme da ga ostavljam nasamo, pomislila je, premjestivi
vreu za spavanje iz lijeve ruke u desnu dok je hodala niz Ulicu brijestova.
 Zastala je kad ju je prestrailo neto to joj je zazvualo poput pucnja
koji je dolazio iz smjera Osnovne kole Bailey. Petarda, rekla si je, no oblio ju
je hladan znoj, popraen neugodnom vizijom mrtvaca kojeg je pronala pokraj
kontejnera na Valentinovo s tekuom aureolom oko glave, razrogaenih
oiju koje zure u iznenaenju, beskrajne minute koje su proveli zajedno
ekajui policiju da se pojavi. Sjetila se kako mu se dvaput obratila, kao da je
jo uvijek iv, no treba mu samo malo ohrabrenja.
Samo petarda...
Nije bila sigurna koliko je provela leima okrenuta cesti, sluajui hoe
li se zauti i druga eksplozija koja se nikada nije dogodila. Sve to je znala bilo
je da je neki automobil skrenuo ravno prema njoj kad se okrenula, kreui se
tiho i prebrzo, kao da je eli pregaziti. Izravnao je smjer u posljednjoj sekundi
i zaustavio se paralelno s plonikom, uredno pokraj nje, bijeli Prius okrenut u
pogrenom smjeru.
Hej, Jill! Scott Frost ju je dozvao s vozakog sjedala dok se zatamnjeni
prozor sputao. S radija u automobilu ula se pjesma Boba Marleyja, ona o tri
ptiice, a Scott se smijeio svojim uobiajenim napuenim osmijehom. Gdje
se ti skriva?
Nigdje, rekla je, nadajui se da ne izgleda onako potreseno kako se
osjea.
Zakiljio je dok je prouavao vreu za spavanje koja joj je bila u ruci i
torbu natrpanu stvarima koju je prebacila preko prsa. Adam Frost se naginjao
sa suvozakog sjedala, dok mu je identino lijepo lice bilo posloeno malo
iznad i iza bratova.
Bjei od kue? upitao je Scott.
Da, rekla mu je. Mislim da u se pridruiti cirkusu.
Scott je nekoliko sekundi razmislio o tome, a zatim se s odobravanjem
zahihotao.
Odlino, rekao je. Treba prijevoz?

....................
Automobil za bijeg nalazio se tono ondje gdje je trebao biti. Naprijed su
sjedila dvojica mukaraca, pa je Laurie otvorila stranja vrata i ula. U uima
joj je jo uvijek zvonilo od pucnja; inilo joj se kao da je obavijena zujanjem,
kao da je vrsta barijera zvuka podignuta izmeu nje i ostatka svijeta.
Bilo je bolje tako.
Bila je svjesna da mukarci zure u nju i pitala se je li neto nije u redu. Za
trenutak je onaj na suvozakom sjedalu bio je preplanuo, tip koji vrijeme
provodi u prirodi otvorio pretinac ispred sebe i izvadio plastinu vreicu sa
zatvaraem. Otvorio ju je i pruio joj.
Shvaam, pomislila je. Pitolj. ele da im vratim pitolj.
Podigla ga je s dva prsta, poput detektivke na televiziji i ubacila ga u
vreicu, pokuavajui ne razmiljati o tekoi uz koju ga je izvukla iz Megine
ruke. Mukarac joj je poslovno kimnuo i zatvorio vreicu.
Dokazi, pomislila je Laurie. Treba sakriti dokaze.
inilo se da je voza uzrujan zbog neega. Bio je mlaahan tip okrugloga
lica i pomalo izbuljenih oiju i stalno se lupkao po elu, kao da glupu osobu
podsjea da razmilja. Laurie nije razumjela znaenje te geste sve dok joj
mukarac sa suvozakog sjedala nije dodao papirnatu maramicu.
Jadna Meg, pomislila je, dok je maramicu prinosila elu. Osjetila je neto
vlano i ljepljivo kroz papir. Jadna, hrabra Meg.
Mukarac sa suvozakog sjedala uporno joj je dodavao maramice, dok je
voza dodirivao razliite dijelove lica kako bi joj pokazao gdje se treba obrisati.
Bilo bi jednostavnije da se pogledala u ogledalo, no sve troje je shvaalo da je
to loa ideja.
Voza se naposljetku okrenuo i upalio automobil, kreui se niz
Lakewood prema Washingtonskoj aveniji. Laurie se smjestila u svom sjedalu
i zatvorila oi.
Hrabra, hrabra Meg.
Nakon nekog vremena pogledala je kroz prozor. Naputali su Mapleton
u tom trenutku i prelazili u Gifford, kreui se vjerojatno prema glavnoj cesti.
Nakon toga vie nita nije znala o mjestu na koje odlazi, a nije ju ni bilo briga.
Gdje god da bilo, otii e onamo i ekati kraj, svoj vlastiti i kraj svih ostalih.
 Sumnjala je da e biti potrebno jo dugo.

BMW je imao ugraen satelitski radio, to je bilo prilino zgodno. Tom ga je

pokuavao sluati nekoliko puta otkad su krenuli iz Cambridgea, no trebao ga
je drati tiho kako ne bi uznemirio bebu ili naljutio Christine. Sada ga je
mogao raspaliti, mijenjajui stanice s klasinog hip-hopa na alternativu, pa na
nostalgiju osamdesetih i pop metal kad god bi mu se prohtjelo. Klonio se
kanala koji je putao rock s improvizacijom, smatrajui da e uti i vie nego
dovoljno toga kada stigne na Poconos.
Osjeao se malo manje uznemireno kad je stigao na autocestu. Teak je
dio bio pobjei iz Mapletona. Stalno je odlazio iz grada, te zatim gubio ivce i
okretao se u posljednjem trenutku kako bi provjerio to je s bebom. Uinio je
to tri puta prije nego to je konano skupio hrabrosti otii, uvjerivi se da e
njoj biti dobro. Nahranio ju je i presvukao prije nego to je otiao, te je
pretpostavljao da e vjerojatno spavati nekoliko sati, prije nego to e se netko
vratiti kui i pobrinuti se za nju ili e je netko od susjeda uti kako plae.
Moda bi mogao nazvati oca sa sljedeeg odmorita, pretvarati se da je
sluajno, samo kako bi provjerio je li sve u redu. Ako mu nitko ne odgovori,
uvijek bi mogao nazvati policiju s javne govornice i anonimno dojaviti da se u
Ulici Lovell nalazi naputena beba. No nadao se da do toga nee doi.
U srcu je bio poprilino siguran da je donio ispravnu odluku. Nije mogao
ostati u Mapletonu, nije se mogao vratiti u tu kuu, u taj ivot, barem ne bez
Christine. No nije mogao ni povesti bebu sa sobom. Nije joj bio otac i nije
imao posao, novac, a ni stan. Bit e joj bolje s njegovim ocem i s Jill, ako je
odlue zadrati, ili s obitelji usvojitelja punoj ljubavi koja e joj pruiti siguran,
stabilan ivot koji joj Tom nikada ne bi mogao pruiti, barem ako nije elio
postati potpuno jadan.
Moda se jednog dana on i Christine uspiju vratiti u Mapleton i ponovno
potraiti bebu, ponovno stvoriti obitelj o kojoj je Tom sanjao. Za to su bile
male anse, znao je, a nije ni bilo smisla razmiljati puno unaprijed. Ono to
je u ovom trenutku trebao uiniti bilo je pronai taj solsticijski festival i
pridruiti se Bosonogim klincima koji su plesali pod zvijezdama. Oni su sada
bili njegovi ljudi i on je ondje pripadao. Moda e Christine biti ondje, a
moda nee. Kako god, zvualo je to kao prilino dobar tulum.

Jill je sjedila na crvenkastoj sklopivoj lealjci u ureenom podrumu i

promatrala kako loptica leti amo-tamo preko stola za ping-pong. Za dvojicu
napuenih klinaca, blizanci Frost igrali su s iznenaujuom vjetinom i
intenzitetom, tijela su im bila oputena i fluidna, a lica napeta od koncentracije
i kontrolirane agresije. Nijedan nije isputao ni glasa, osim pokojeg uzdaha i
ozbiljne najave rezultata prije svakog servisa. Inae se ulo samo hipnotiko
udaranje lopte o stol o reket o stol, opet i iznova, sve dok jedan od brae ne bi
iskoristio prednost i povukao se unatrag kako bi izveo udovian udarac kojeg
bi ovaj drugi esto ak i uspio uzvratiti.
U njihovoj je igri bilo prekrasne simetrije, kao da je jedna osoba bila s
obje strane stola i sama sa sobom izmjenjivala loptice u nekoj
samoodravajuoj petlji. Osim to bi se jedan od igraa Scott, onaj s desne
strane esto zagledao u Jilline oi u zatijima izmeu voleja i vodio s njom
tihi razgovor, dajui joj do znanja da nije zaboravljena.
Drago mi je to si tu.
I meni je drago.
Rezultat je bio izjednaen, osam naprema osam. Scott je duboko
udahnuo i servirao odlinu vrteu loptu, udarajui reketom prema dolje u
otroj dijagonali. Adama je to zateklo, te se nagnuo udesno prije nego to je
shvatio pogreku i bacio se preko cijelog stola kako bi pokuao nezgodan
bekhend, te uspio udariti slabu visoku loptu koja je jedva prela mreu. I samo
tako su ponovno uhvatili ritam, staloeni, strpljivi pam-para-pam, dok se
bijela mrlja odbijala s jednog naranastog reketa prema drugome.
Moda bi nekome drugome sve to bilo dosadno, no Jill se nije mogla
poaliti. Stolica je bila udobna i nije eljela biti nigdje drugdje. Osjeala je
samo blagu krivicu zamiljajui profesoricu Maffey kako stoji na ulazu u
naselje u Ulici ginka i pita se to se dogodilo s djevojkom koju je pokuala
mobilizirati, no krivica nije bila dovoljno jaka da bilo to po tom pitanju uini.
Mogla bi joj se ispriati sutra, pomislila je, ili moda prekosutra.
Srela sam neke prijatelje, mogla joj je napisati.
 Ili: Ima jedan slatki deko i mislim da mu se sviam.
Ili ak: Zaboravila sam kakav je to osjeaj biti sretna.

Kua je bila u tami kad se Kevin zaustavio na prilazu. Iskljuio je motor i samo
sjedio nekoliko sekundi, pitajui se to uope radi ondje kad je mogao biti u
Carpe Diemu s dekima iz momadi i slaviti teko zasluenu pobjedu. Otiao
je nakon to je popio samo jedno pivo jer mu je slavljeniko raspoloenje
poremetila poruka koju je primio od Jill: Ja sam kod prijateljice. Ako se pita,
Aimee se odselila. Rekla mi je da te pozdravim i hvala na svemu.
Na odreen mu je nain bilo i laknulo bilo je lake to nee trebati
voditi teak razgovor, to je nee trebati zamoliti da ode no vijest ga je
svejedno raalostila. Bilo mu je ao to se sve dogodilo na ovaj nain, to on i
Aimee nee imati priliku za jo jedan jutarnji razgovor na trijemu. elio joj je
rei koliko je uivao u njezinom drutvu i podsjetiti je da se nikada ne
podcjenjuje, da ne pristaje biti s nekim tko je ne zasluuje ili da ne zaglavi na
poslu na kojem nee imati prostora za rast. No te joj je stvari ve mnogo puta
bio rekao i samo se mogao nadati da ga je sluala, da e upamtiti njegove rijei
do trenutka kad e joj stvarno biti potrebne.
Zasad e, meutim, morati dodati njezino ime na popis ljudi do kojih
mu je bilo stalo a koji su nastavili sa ivotom. Ta je lista sve vie rasla, a na njoj
su se nala neka prilino vana imena. S vremenom e mu se, mislio je, Aimee
vjerojatno initi tek poput biljeke, no trenutno mu se njezino odsustvo inilo
znaajnije od toga, kao da moda zasluuje i cijelu stranicu.
Izaao je iz auta i krenuo preko prilaza prema stazi od plavog kamena
koja je bila Laurien prvi veliki projekt nakon to su se doselili u kuu.
Tjednima je radila na njoj birala je kamenje, planirala kako e vijugati,
kopala i ravnala i sve usklaivala i rezultati su je inili ponosnom i
uzbuenom.
Kevin je zastao na rubu travnjaka kako bi se divio krijesnicama koje su
se poput iskri uzdizale iz bogate trave, rasvjetljujui no nizom nasuminih
usklika, pretvarajui poznati krajolik Ulice Lovell u egzotian spektakl.
Prekrasno, rekao je, shvaajui i dok je govorio da nije sam.
 ena je stajala u dnu stepenica, okrenuta u njegovu smjeru. inilo se da
dri neto na rukama.
Oprostite? rekao je. Tko je to tamo?
ena je poela koraati prema njemu polaganim, gotovo
dostojanstvenim hodom. Bila je plavokosa i vitka, te ga je podsjeala na nekoga
koga poznaje.
Jeste li dobro? upitao je. Mogu li vam nekako pomoi?
ena mu nije odgovorila, no u tom mu je trenutku prila dovoljno blizu
da je prepozna kao Noru. Beba koju je drala u naruju bila je potpuni stranac,
onako kao to su bebe uvijek stranci kada ih tek upoznamo, prije nego to im
nadjenemo imena i primimo ih u svoje ivote.
Pogledaj to sam pronala, rekla mu je.