Prvo poglavlje

1798.

"Koliko emo jo ovdje ostati?"

U mukarevu se glasu osjeala napetost dok je stajao
gledajui Napuljski zaljev. Bilo je nemogue zamisliti ita
ljepe od pogleda koji se pruao iz palae Sessa gdje je ivio
britanski ambasador. Proelja boje breskve koja su se izdizala
ponad terasa, impozantne zidine Kraljevske palae s lijeve
strane, dvorac dell'Ovo za kojeg se vjerovalo da je izgraen na
maginom jajetu arobnjaka Vergilija, sve je to izgledalo kao
da je dio bajke. Pred njim se nazirao maglovito plavi otok Capri
i prekrasna linija obale koja je nestajala u daljini ispod
tinjajueg Vezuva.
"Brod bi trebao stii ovih dana", odgovorio je tihi glas.
Lady Cordelia Stanton se pridruila svom bratu koji je stajao na
mramornoj terasi i gledao zaljev. Znala je da nikad ne bi mogla
biti nezadovoljna azurnim nebom koje se zrcalilo u
plavozelenom moru, svjetlima brodova u luci i crnim
empresima koji su se poput straara uzdizali na breuljcima
ponad grada. Cordelia je pomislila da nikad nije ni sanjala da bi
boje mogle biti tako intenzivne kao to su to bile u napuljskim
vrtovima. istoa naraninih cvjetova, bogatstvo rua,
oleandera i zvjezdastih bijelih


2 Barbara Cartland

cvjetova mirte, mirisni rumarin i ljubiaste perunike su Napulju

davali poseban ar. Cordelia je oekivala da e Napulj biti lijep,
ali nije oekivala da e tamo nai svu magiju koja je dotad
postojala samo u njenoj mati.
"Ovdje smo ve gotovo tri tjedna", rekao je njen brat
zlovoljno.
"Davide, ti se inae nikada ne ali", rekla je Cordelia
njeno, "a sir William i lady Hamilton su bili vrlo ljubazni."
"Cijenim to, ali zna koliko udim da stignem na Maltu.
Za mene je svaki djeli puta bio kriarski pohod, a sada mi je
moja Sveta zemlja nadohvat ruke."
Osjeajni ton u njegovom glasu je ponukao Cordeliju da
njeno poloi svoju ruku na njegovu.
"Znam to osjea, najdrai", rekla je, "ali ne mogu, a da se
ne sjetim da e me ostaviti kada postane vitez sv. Ivana."
Na trenutak je zavladala tiina, a tada je mladi grof
Hunstanton upitao potpuno drukijim tonom:
"Je li to uasno sebino od mene?"
"Ne, naravno da nije!" rekla je Cordelia brzo. "Priali smo o
tome mnogo puta i sloili smo se da oboje moramo voditi
vlastite ivote. Ti si jo od malih nogu elio postati vitez."
"To je istina", odgovorio je grof. "Sjeam se kako mi je
mama priala o kriarskim pohodima. Kako su se odvano
vitezovi borili protiv Saracena i kako su nakon bitke bolniari
njegovali pripadnike obje vojske u njihovoj bolnici u
Jeruzalemu!"
Zautio je pa nastavio:
"To je istinsko kranstvo, Cordelia, a tom idealu sam
posvetio svoj ivot otkad znam za sebe."


SAN I SLAVA 3

"Da, znam", odgovorila je Cordelia, "ali, ako se vratim

u Englesku, Malta e biti vrlo daleko."
"Ako?"
Njen brat se okrenuo i pogledao je.
"Rekla si - ako. Razmilja li o mom prijedlogu?"
"Da, Davide, ali ne elim sada priati o tome. Priali
smo o tebi i o tome kako eka brod."
Nasmijeio joj se, a taj smijeak kao da je osvijetlio njegovo
mlado lice.
"ini mi se kao da ve stoljeima ekam", odgovorio je, "a
zapravo su prole samo tri godine: prva dok sam ekao vijesti o
tome je li upravitelj Reda odobrio moju molbu, nakon toga sam
ekao papinu dozvolu, a sada ekam obino prijevozno
sredstvo da me napokon odvede do mjesta gdje u se
zavjetovati."
Dok je govorio, ponovno je pogledao na zapjenjeno more,
kao da je oekivao da e ugledati brod kako ulazi u luku i na
njegovim veslima osmokraki kri, simbol vitezova Reda sv.
Ivana. No, iako je mnogo brodova uplovljavalo i isplovljavalo
iz jedne od najprometnijih mediteranskih luka, nijedan nije bio
onaj kojeg je traio.
Cordelia je uzdahnula i njeno dotaknula latice ruiastih
kamelija koje su izvirivale iza kamene ograde. I sama je
nalikovala cvijetu u svojoj bijeloj haljini od muslina
obrubljenoj ipkom i s plavom vrpcom oko tankog struka. Iako
je sunce jako grijalo, nije nosila eir, a suneve su zrake
blistale u njenoj zlatnoj kosi koja se kovrala oko malog lica.
Njene su oi bile vrlo velike i tamne. Trebale su biti plave, ali su
zapravo bile sive s ljubiastom nijansom. Bile su to neobine
oi koje su njenom licu pridavale upeatljivost i tajanstvenost
koje obino nisu svojstvene mladim djevojkama. Sve otkako je
stigla u Napulj, Cordeliji su laskali i udvarali crnooki patriciji
koji su


4 Barbara Cartland

ivjeli u raskonim palaama s istaknutim obiteljskim grbovima.

Palae su od znatieljnih pogleda obinog puka bile dobro
zatiene visokim ogradama. U elegantnim se salonima
raspravljalo samo o urotama, izdaji i francuskim ratnim
brodovima u Toulonu.
Cordelia bi ponekad pomislila da je bila pogreka doi u
Napulj sada kad je cijela Europa bila u stanju grozniavog
iekivanja, a Engleska se sama, bez ijednog saveznika,
odupirala Bonaparteu. Bio je poput udovita ija je sjena
zatamnjivala svaku zemlju.
No, kada je njen brat saznao da mu je molba odobrena, ni
smrt ga ne bi mogla odvratiti od njegove "Obeane zemlje".
inilo se udnim da bi se grof Hunstanton odrekao svojih
mnogobrojnih posjeda samo da postane vitez. No, kao to je to i
sam bio rekao, to je bila njegova ambicija i cilj jo kada je bio
djeak. Roditelji su im umrli, sada je bio svoj gospodar, i nita
ga nije moglo sprijeiti da stigne do Malte. Za Cordeliju je to
bila prilika da upozna mondeni svijet iz kojeg je zbog alovanja
bila iskljuena. Uivala je u balovima, kazalitima i primanjima
otkako je stigla u Napulj. Pribojavala se susreta s lady
Hamilton, britanskom ambasadoricom o kojoj je ula mnotvo
fantastinih pria i ija je ljepota bila legendarna. No Emma
Hamilton je prema njoj bila iznimno ljubazna, a njena
neodoljiva vitalnost je izbrisala Cordelijinu srameljivost od
trenutka kada je stupila u palau Sessa.
Lady Hamilton se bliila etrdesetoj, ali je jo uvijek bila
zaprepaujue lijepa. Njen je ivot izazivao mnoga govorkanja
meu aristokratima. U Cordelijinim je godinama bila vitka,
elegantna i aneoski lijepa, a sada je njena figura poneto
izgubila na vitkosti. No jo je uvijek bila iznimno lijepa.


SAN I SLAVA 5

'Fascinantna je... upravo fascinantna!' rekla je Cordelia

bratu nebrojeno puta.
No znala je da si David nee dopustiti da bude privuen
enskom ljepotom jer e se uskoro zavjetovati na celibat,
siromatvo i poslunost.
Cordelia je bila zadivljena svime to je zatekla u mondenom
svijetu. Bila je tamo kraljica sa svojim ruiastobijelim
habsburkim tenom. Ten i njeno kraljevsko dostojanstvo su
popravljali cjelokupni dojam njenog izgleda koji je kvarila
pretjeranim kienjem, previe raskonim haljinama, perjem i
krznima. Posebno joj se divio njen nesposobni, priglupi mu.
Njegovo Visoanstvo kralj Ferdinand IV. je Cordeliji
upadljivo laskao, to je nju vie zabavljalo nego uznemiravalo.
Shvatila je da ga nije zanimalo to se dogaa drugima sve dok
je mogao nesmetano zadovoljavati svoje potrebe za jelom i
zabavom.
Nije bio kralj kakvog bi Cordelia zamislila. Volio je loviti
ribu u zaljevu i prodavati je na napuljskoj trnici, cjenkajui se
s lokalnim ribarima. Posebno je volio makarone koje je jeo
prstima. Cordelia ga je jednom prilikom u kazalitu vidjela
kako iz svoje loe baca makarone na publiku u parteru. Bojao
se svoje kraljice i predao joj cjelokupno voenje Vlade, samo
da izbjegne njenu strastvenu histeriju i otrovni jezik. I nije se
toga nimalo sramio.
Cordelijina najdraa osoba u Napulju je bio sir William
Hamilton. Politike napetosti i grozniave glasine su ga
zamarale. Provodio je dane uivajui u antikvitetima koje je
skupio u ambasadi. Bio je potpuno zaokupljen svojim grkim
urnama i novim otkriima u Pompejima, koje je veina
aristokrata ignorirala. Sir William je bio presretan kada je dobio
novu uenicu - Cordeliju. inilo se da su


6 Barbara Cartland

prole godine otkako je pouavao ljupku Emmu koju su poslali

da mu bude ljubavnica, a koja mu je na kraju postala savrenom
enom.
Cordelia je bila oduevljena njegovom zbirkom starih
bronanih kipova, bjelokosti i novia.
"Priajte mi o Grcima kada su stigli u Napulj", zamolila bi
Cordelia.
U ambasadorove bi se oi vratilo svjetlo mladosti, a u glasu bi
mu se osjetio uzbueni prizvuk dok joj je priao onome to je
eljela uti.
Iako je bio zaokupljen prolou, ni sir William nije mogao
ignorirati napetost koja je svakodnevno rasla u Napulju. Njegova
je zabrinutost prela i na Cordeliju. Pogledala je nervozno u
brata, pitajui se da li da mu povjeri svoje strahove.
"Davide... ", poela je zabrinutim glasom. Tada su ih
prekinuli.
Jedan je mukarac preao salon i pridruio im se na terasi. Na
trenutak jc zastao, prelazei pogledom s Cordelije na njenog
brata. David je jo uvijek gledao u more i nije primijetio da je
netko doao, ali Cordelia se pristojno naklonila. Znala je da je
lady Hamilton u palai kod kraljice i da stoga ona mora preuzeti
ulogu domaice. Primijetila je da je posjetitelj visok i snaan.
Bio je pomalo nemarno, ali ipak moderno odjeven, a kad mu je
prila, bila je sigurna da je Englez. Njegova superiornost nije
mogla proi neprimijeeno - ili je to moda bila autoritativnost?
Njegova svijetla kosa je bila u suprotnosti s osunanim smeim
licem. Moda bi i posumnjala da je engleske krvi da nije bilo
njegovih izraajnih, zasljepljujue plavih oiju. Pomislila je da
na prvi pogled izgleda mrko,ali kad mu se naklonila, nasmijeio
se i shvatila je da zapravo izgleda vrlo privlano. U isto vrijeme
je


SAN I SLAVA 7

primijetila da mu je izraz lica pomalo podrugljiv i grub, ali nije

znala na to ju je to podsjetilo.
Tada joj je uzeo ruku u svoju i odjednom se sjetila.
Izgledao je poput gusara, ljudi kao to su bili Drake i Hawkins,
koji su neko vladali morima.
"Dobar dan", rekla je Cordelia. "Lady Hamilton nije kod
kue, ali e se brzo vratiti."
"Mislim da sam zapravo doao vidjeti vas", odgovorio je
stranac.
Imala je pravo. Bio je Englez i imao je dubok glas koji je
osvajao. Zapravo je uivala u prizvuku tog glasa jer joj je ve
dosadilo ubrzano, piskutavo brbljanje Napuljana.
Cordelia ga je iznenaeno pogledala, a on je nastavio:
"Je li mogue da si ti moja mala pjegava roakinja koja je na
mene bijesno skoila kad sam sluajno upucao jednu od njenih
golubica?"
"Mark!" uzviknula je Cordelia. "Roak Mark!"
"Vidim da si se sjetila!"
Ispruio je ruku, a ona je ispreplela svoje prste s njegovima.
S nevjericom je pomislila da je Mark Stanton zadnja osoba koju
bi oekivala vidjeti, poto se nisu vidjeli bar devet godina.
Grof Hunstanton se okrenuo prema njima i razdragano
uzviknuo:
"Mark! Kako lijepo to si ovdje. Nisam imao pojma da si na
Mediteranu."
"Ja sam bio jo vie iznenaen kad sam uo da ti trebaju moje
usluge", odgovorio je njegov roak. "esto sam mislio na tebe
u Engleskoj, kako si na sigurnom u Stanton Parku, ali sada
ujem da eli posjetiti Maltu."
"Ne posjetiti", brzo je rekao grof. "Postat u vitez, Mark.
Prihvatili su me!"
Na trenutak su plave oi izgledale zaprepateno, a tada


8 Barbara Cartland

je Mark Stanton stavio ruku na roakovo rame.

"Sjeam se da si jo kao djeak rekao da eli postati vitez.
Ali mislio sam da je to jedna od onih stvari koje obino
zaboravi kad odraste."
Zastao je pa dodao s nestanim sjajem u oima:
"Ili da e te od toga odvratiti neke zamamnije stvari."
"Tu se ne radi o zabavi, Mark", rekao je grof pomalo
zlovoljno. "elim se posvetiti Kristovoj slubi, a vitetvo sv.
Ivana je najbolji nain da to postignem."
Gledajui roaka, Cordelia je pomislila da e mu odgovoriti
nekom banalnou, ali umjesto toga mu je rekao s pomirljivim
smijekom:
"Hajdemo sjesti i ispriat e mi sve."
Na njegove rijei, Cordelia se sjetila pravila pristojnosti.
"Hoemo li u salon?", upitala je. "Ovdje je vrlo vrue,
a sigurna sam da su sluge pripremili neto osvjeavajue."
Zateklo ih je vino u visokim kristalnim aama na kojima je
bio ugraviran britanski grb, mali kolaii, sendvii i druge
delikatese koje su bile uobiajene u palai Sessa.
Sjeli su na udobne satenske divane u ogromnom salonu u
kojem je lady Hamilton obiavala pjevati. Bio je tu klavir koji ju
je pratio dok bi pjevala u duetu s kraljem, a bilo je tu i nekoliko
neprocjenjivih etruanskih vaza koje su pripadale sir Williamu.
Mark Stanton je promatrao Cordeliju, a izraz u njegovim
plavim oima ju je naveo da se posrami.
"Reci mi zato si ovdje ... ", zapoeo je, no grof ga je
prekinuo.
"Prema onome to si rekao, smijem li pretpostaviti da nas
moe odvesti na Maltu?" , upitao je.
"Doveo sam svoj brod u luku zbog manjeg popravka",
odgovorio je Mark Stanton.


SAN I SLAVA 9

''Tvoj brod?"
"Ja sam njegov kapetan. Zapravo pripada jednom vitezu."
"Brod koji pripada Redu!" uzviknuo je grof uzbueno.
"uje li, Cordelia? Mark nas ve sada moe odvesti brodom
na Maltu!"
Cordelia je pogledala roaka, a on je rekao:
"Bojim se da e morati priekati dan-dva. Turci su probili
rupu u trupu koja se mora pokrpati prije nego to krenemo
dalje."
"Bio si u bitci?" upitao je grof. "to se dogodilo?"
Kapetan Mark Stanton se nasmijeio.
"to misli da se dogodilo? Zarobili smo mnogo neprijatelja i
zaplijenili vrijedan teret."
David Hunstanton je sretno uzdahnuo.
"Jo jedan udarac nevjernicima!" rekao je. "Kako bih elio da
sam bio s tobom!"
"To ba i nije bila slavna pobjeda", rekao je Mark Stanton s
podrugljivim tonom u glasu. "Turski brod je bio manji od
naeg, ali je pokuao sakriti turske simbole."
"Zato bi to uinio?"
"Velesile su sklopile mnogo sporazuma i ugovora s naim
tradicionalnim neprijateljima", objasnio je Mark Stanton.
"Neko je vrijeme svakom brodu registriranom u Malti bilo
dozvoljeno da napadne muslimansku flotu."
"I to s pravom!" dobacio je grof.
"Red je na otoku osigurao osnovne uvjete za prihvat brodova
mnogih stranih drava", nastavio je kapetan Mark Stanton.
"Zauzvrat se sva zaplijenjena roba prodavala na Malti, a Red je
uzimao deset posto od zarade."
"Zvui vrlo komercijalno", rekao je grof sumnjiavo.
"Vitezovi sv. Ivana su junaci, a ne sveci!" odgovorio je
njegov roak glasom koji je odavao da se zabavlja.


10 Barbara Cartland

Cordelia ga je brzo pogledala. Nadala se da nee zadirkivati

Davida ili se s njim svaati oko odluke da postane vitez. esto su
raspravljali o toj zamisli, trpjeli su prigovaranja roaka, ali znala je
da nitko i nita ne moe odvratiti njenog brata od njegove nakane.
'Ne bih podnijela da moramo opet o tome raspravljati', pomislila
je. 'Osim toga, to uzrujava i Davida.'
"Stvari su se promijenile", govorio je Mark Stanton.
"Vitezovi sv. Ivana ne napadaju francuske brodove koji trguju u
Levantu, ak i ako nose tursku robu. Turci se oajniki trude
nabaviti francuske putovnice."
"Ali jo uvijek plovite du afrike obale?" upitao je grof brzo.
"Da", potvrdio je njegov roak, "i nastavljamo spaavati
kranske robove."
"Ima li ih jo uvijek na tisue u Aliru i Tangeru?" upitala je
Cordelia.
"Bojim se da ima", odgovorio je Mark Stanton. "Ali ih mnogo
ima i na Malti."
Cordelia je izgledala zaprepateno, a on je rekao:
"Malta je neko bila jedno od najveih trita robova u Europi.
Svake godine se zarobi vie od dvjesto robova. Sultan otkupi velik
broj robova po cijeni od 100 louisa!"
"Ne zanimaju me robovi", prekinuo ga je grof, "iako razumijem
da su i oni dio robe. Priaj mi o tvom brodu. Kako moe biti
kapetan broda koji pripada Redu ako nisi vitez?"
"Brod kojim upravljam je privatno vlasnitvo baruna Ludwiga
von Wtensteina iz Anglo-bavarske loe kojoj se, mislim, i ti
namjerava pridruiti?" nastavio je Mark Stanton.
"Da, naravno!" uzviknuo je grof.


SAN I SLAVA ll

"Barun ima samo dvadeset jednu godinu", rekao je kapetan

Stanton. "Pretpostavljam da ve zna da vitez ne moe
zapovijedati brodom do navrene dvadeset etvrte godine, a
mora imati i etiri 'karavana' ."
Cordeliji pojam karavana nije trebalo objanjavati jer ga je
njen brat esto spominjao, 'Karavanom' su nazivali putovanje
na galiji koje je trajalo najmanje est mjeseci. 'Karavani' su bili
dobar nain da svaki vitez stekne iskustvo u praktinim
pomorskim situacijama. Zbog njih su malteki vitezovi bili
priznati kao najbolji i najiskusniji brodski kapetani na svijetu.
Vitez nije bio samo odvaan i neustraiv borac, ve je njegov
avanturistiki duh posvuda izazivao divljenje. Poznavao je
more, a zbog toga su vitezovi esto bili traeni kao instruktori.
"Moj brod, St. Jude", objanjavao je Mark Stanton, "pripada
barunu, a Redu u ovom trenutku nedostaje brodova. Vitezovi
koji stave na raspolaganje svoje brodove e biti vie nego
dobrodoli."
"Moda bih ja to kasnije mogao uiniti", rekao je grof, a oi
su mu zablistale.
"Ne vidim zato ne bi mogao, ako si to moe priutiti",
odgovorio je njegov roak. 'To je zaista dobra ideja, a nikad mi
nije pala na pamet", rekao je grof. "Kada mogu vidjeti tvoj
brod?"
"Kad god hoe", odgovorio je Mark Stanton. "Ali, poto
sam tek stigao, htio bih s vama porazgovarati prije nego to
krenemo u luku."
"Da - naravno", odgovorio je David, a Cordelia je sa
smijekom objasnila:
"David ne voli Napulj i jedva eka da stigne na Maltu.
Nervira ga svaki trenutak koji moramo provesti u ovom
lijepom gradu."
"A ti?" upitao je Mark Stanton.


12 Barbara Cartland

"Tako je lijepo da ponekad pomislim da sanjam!"

Mark je popio gutljaj vina pa zamiljeno rekao:
"Kada poelim razmiljati o lijepom i mirnom mjestu, sjetim
se Stanton Parka."
Grof je ustao.
"Idem se spremiti", rekao je, "pa me nee morati ekati kada
bude spreman pokazati mi tvoj brod."
"Ne uri mi se". odgovorio je Mark Stanton.
Grof je pourio preko ulatenog poda prekrivenog perzijskim
sagovima. Cordelia je rekla nasmijeivi se:
"Tako mi je drago to si doao! David se uasno bojao da
ovih dana nee stii na Maltu."
Mark Stanton je na trenutak zautio, a onda polako rekao:
"Jeste li o ovome zaista razumno razmislili? David jo nije
punoljetan; ima li dovoljno iskustva da napusti engleski nain
ivota?"
"Molim te da se ne svaa s njim", odgovorila je Cordelia,
"To je oduvijek bila njegova vizija, njegov san. On je uvjeren da
je na taj poseban nain pozvan u Boju slubu i nitko ga nee
razuvjeriti."
Mark Stanton nije odgovorio i nastavila je:
"Ne mogu ti ni rei koliko sam bila nervozna da ga moda
nee primiti. To bi za njega bio udarac od kojega se nikada ne bi
oporavio."
"Ne vidim razloga za to."
"Imamo dovoljno dokaza da smo plemenita roda, a Stantoni
su katolika obitelj. No sigurna sam da je jedan od naih roaka
koji ivi u Rimu pokuavao nagovoriti Papu da odbije
Davidovu molbu. Vie-manje je to priznao kad je bio u
Engleskoj."
"Zna li zato bi to uinio?"
"Mislio je da je Davied premlad da bi znao to je dobro za
njega i da bi se sigurno zaljubio i zaalio to se ne

SAN I SLAVA 13

smije vjenati. Mislim da ga je smetala i injenica da bi velik

dio obiteljskog bogatastva zavrio na Malti."
"Mislim da su sve to jaki i opravdani razlozi", primijetio je
Mark Stanton.
"Nema se pravo mijeati!" odvratila je Cordelia.
Dok je govorila, znala je da to zvui grubo, ali imala je
osjeaj da mora zatititi brata od velikog, pomalo dominantnog
roaka. Nije znala zato se tako osjea, ali sjeala se da ju je
Mark uvijek ljutio kad je bila dijete. Zadirkivao ju je, a poto je
bio toliko stariji od nje, pomalo ga se bojala. tovie, priznala si
je da je bila ljubomorna.
Dvije godine stariji David je bio njen bliski prijatelj i mislila
je da je sretan u njenom drutvu. No, istog trenutka kad bi se
pojavio Mark, David bi trao za njim, dodvoravao mu se i
nesumnjivo je vie uivao u njegovom drutvu nego u
sestrinom.
"Mislim da imam svako pravo da pokuam sprijeiti Davida
u njegovoj nakani", rekao je Mark. "Zapravo, ja sam jedina
osoba koja bi to trebala uiniti."
"Zato to misli?" upitala je Cordelia neprijateljskim
tonom.
"Jednostavno zato to sam njegov nasljednik!"
Cordelia je zaprepateno pogledala roaka.
"Jesi li? Nisam to znala."
"Ukoliko se David ne oeni i ne dobije sina", odgovorio je,
"ja u naslijediti titulu kad on umre. To ba i nije vjerojatno,
poto sam osam godina stariji od njega."
Zastao je pa nastavio:
"Iako u time zakinuti svoga sina, ako ga ikada budem imao,
mislim da bih Davidu trebao istaknuti nedostatke vitetva sv.
Ivana."
Cordelia je ustala.
"Molim te da to ne ini. David je pretrpio dovoljno kritika,
protivljenja i uplitanja ljudi koji bi, iskreno


14

reeno, trebali gledati svoja posla!"

"A to, naravno, ukljuuje i mene?"
"Nismo oekivali da emo te ovdje nai", rekla je Cordelia.
"Potpuno sluajno si doao u Napulj i sluajno si kapetan broda
koji plovi na Maltu. Samo te molim da nas tamo poveze, ne
kao roake, ve kao obine putnike."
"Zna da je to nemogue", odgovorio je Mark Stanton.
"Da budem iskren, presretan sam to u imati tako uvaene
putnike i, ako to smijem rei, tako ljupku roakinju."
"Ipak namjerava maltretirati Davida i initi ga
nesretnim?"
Mark Stanton je polako ustao. Cordelia je pomislila da je to
uinio lakim atletskirn pokretom koji se ne bi oekivao od tako
krupna ovjeka.
"Porazgovarajmo o tome hladno i razumno", predloio je.
"Vjeruje li David da e uspjeti odoljeti putenim uicima cijeli
ivot?"
Cordelia je pomislila da je to rekao cinino i vatreno je
odvratila:
"Neki mukarci, kao i Napuljani, nemaju pametnijeg posla
od ganjanja svake zgodne ene koju vide!"
Mark Stanton se nasmijeio.
"Englezi su ipak izbirljiviji", rekao je Mark smijeei se.
Znala je da je ismijava i mrzila ga je zbog toga. Sjetila se
kako se rugao njenom pjegavom nosu kad je bila djevojica i
kako se kraj njega uvijek osjeala malenom, nevanom i
nesigurnom.
"Ostavi Davida na miru!" rekla je ljutito.
Dok je govorila, znala je da je to pogrean pristup. Iako je
bila mlada i neiskusna, znala je da nee nita postii nareujui
kapetanu Stantonovog ranga. No neto na njemu ju je oduvijek
ljutilo i poto je osjeala da na njega

SAN I SLAVA 15

nije ostavila nikakav dojam, tresnula je nogom u pod.

"O, odlazi!" povikala je. "Posljednja stvar koju ja i David
trebamo je roak koji kritizira. Zaboravi da si doao ovamo i
pusti da pronaemo novi brod."
"Nisi ba srdana. Cordelia!" rekao je Mark Stanton.
"Ipak mislim da tvoj bijes nije izazvalo neto to sam ja rekao,
ve tvoj zdrav razum - ili ti to zove savjest - koji ti govori da
sam u pravu."
"Uope nije tako!" prasnula je Cordelia. "elim da David
bude sretan. Znam da je to mogue samo ako ostane vjeran
svojim idealima, ako se posveti svojoj vjeri."
Na njeno iznenaenje, Mark Stanton nije odmah odgovorio.
Umjesto toga je preao salon i okrenuo joj lea promatrajui
portret lady Hamilton koji je naslikala madame Le Brun. Bila je
naslikana u svojoj omiljenoj pozi i izgledala je vrlo ljupko.
Neto mlado i ranjivo na njoj ga je podsjetilo na Cordeliju. Dok
ga je gledala, Cordelia se osjeala nekako bespomono i
neuvjerljivo. Bio je tako siguran u sebe, tako odluan i,
pomislila je, okrutan. Okrenuo se i priao joj.
"Dovoljno smo razgovarali o Davidu", rekao je. "Sada mi
malo priaj o sebi."
"to eli znati?" upitala je Cordelia, ni ne pokuavajui
sakriti neprijateljstvo u glasu.
"Rei u ti otvoreno", odgovorio je Mark Stanton. "Ako
David postane vitez Reda sv. Ivana, to e ti uiniti? Kako
stvari trenutno stoje na Mediteranu, nee se lako vratiti u
Englesku."
"to tono pod tim misli?"
"Moda si ula za prepreku zvanu Napoleon Bonaparte",
odgovorio je Mark Stanton sarkastino.
"Mislila sam da je njegova flota zarobljena kod Toulona i da
su je Britanci blokirali."
 16

"Nadam se da e i ostati tamo", rekao je, "ali put

odavde do Engleske je dug i naporan."
"Moda ... moda se neu vratiti u Englesku."
"Misli da bi se ovdje za nekoga mogla udati?"
"Ne... naravno da ne!" rekla je brzo.
"Ne vjerujem da te je lady Hamilton pozvala da joj
beskonano bude goa."
Iako je to pomislio, nije dodao da bi Emma Hamilton
smatrala mladu i lijepu djevojku nepoeljnom supar-
nicom.
"Ne... neu se udati ni za koga!" promrmljala je
Cordelia.
"to onda planira?"
"To je moja stvar!"
"Mislim da imam pravo znati tvoje planove kao tvoj najblii
roak. Zapravo, jedini roak u ovome dijelu svijeta."
eljela je odbiti i bila je svjesna sukoba u sebi dok je
odgovarala, gotovo kao da je natjerana:
"David je predloio da... stupim u samostan sv.
Romanike!"
"On je predloio to?"
Pitanje kao da je vibriralo u salonu poput pucnja iz pitolja.
"Razmiljam o tome", rekla je Cordelia dostojanstveno.
"Jesu li svi Stantoni poludjeli?" eksplodirao je Mark Stanton.
Sada nije bilo sumnje da je izgubio mirnou. Nije vie
izgledalo kao da se cinino zabavlja.
"Dovoljno je loe", nastavio je, "to e David preuzeti
zavjete koje e moda kasnije u ivotu gorko zaaliti; ali da ti u
osamnaestoj godini ue u samostan, ovako lijepa i neiskusna,
to je isto ludilo!"


17

U njegovu je glasu bilo toliko bijesa da se Cordelia uplaila.

iako je samu sebe uvjeravala da to nema veze s njim.
"Rekla sam... da razmiljam o tome", rekla je vrlo tihim
glasom. ''To eli David."
"Neto u karakteru Stantona ih tjera na obraenje ili na
uvjeravanje drugih u svoje stavove", rekao je.
Bijes u njegovom glasu se malo stiao dok je govorio:
"Mislim da imamo zajednikog praujaka, ili djeda, ne mogu
se sjetiti tono koga. On je bio pijanica i uporno je gnjavio
svoje prijatelje da se napiju s njim. Drugi je bio kockar koji
svojim porokom zarazio mladie koji su stigli u Whites Club
do te granice da ih je veina bankrotirala za nekoliko mjeseci."
''To se ne moe ni usporediti", rekla je Cordelia hladno.
"Naprotiv, to je ba isto! David eli biti redovnik - ti bi
trebala postati asna sestra. David eli posvetiti svoj ivot
nekom visokom i plemenitom idealu - to mora i ti, bez obzira
na to eli li se ti uope odijeliti od svijeta."
Cordelia nije odgovorila i nakon trenutka tiine je ljutito
rekao:
"Zaboga, dijete, pa cijeli je ivot pred tobom - ivot koji bi
trebao biti pun i zanimljiv, ivot u kojem e upoznati mnogo
mukaraca koji e se zaljubiti u tebe i koje e i ti moda
voljeti."
Cordelia je odmahnula rukom kao da odbija tu pomisao, ali
nije nita rekla i on je nastavio:
"Moe li zaista zamisliti ivot u kojem e biti zatoena iza
visokih zidova, ivjeti neprestano i samo sa enama, od kojih
neke, a spreman sam se u to i zakleti, nisu svetice ve agresivno
enstvene?"
Cordelia je duboko udahnula.
"Mark, to god ja budem ili ne budem odluila, odluka


18

je moja i nita to ti kae ili uini me ne moe sprijeiti."

"Nisam ba siguran!"
"Kako to misli?"
"Mislim da sam ti roak u drugom ili treem koljenu?
Svejedno, daleko smo od Engleske, izvan dosega starijih i
bliih lanova obitelji. Mislim da bih imao dobre anse da na
sudu prihvate moju molbu da ti budem skrbnik!"
"David je moj skrbnik otkad je tata umro!" rekla je Cordelia
otro.
"Ali David e postati vitez, a ako se ne varam, nee tako brzo
navriti dvadeset jednu godinu."
"Ne znam o emu razmilja", rekla je Cordelia, "ali to god
bilo, molim te, zaboravi to. Neu te priznati za skrbnika ni za
bilo kakav autoritet."
Uinilo joj se da ga nije uvjerila pa je rekla ljutito:
"Uinit u to budem htjela i ono to mislim da je za mene
najbolje. Sve to bude meni ili Davidu rekao je isto troenje
rijei!"
Mark Stanton nije odgovorio i ponovno je tresnula nogom u
pod.
"Mrzim te, Mark! Oduvijek sam te mrzila! Odlazi i ostavi
nas na miru! Bila sam sretna... tako sretna ovdje dok ti nisi
doao!"
Okrenula je glavu da on ne primijeti suze u njenim oima.
Iako nije ula da se pomaknuo, odjednom je bio iza nje i
njegove su se ruke nale na njenim ramenima pokuavajui je
okrenuti.
"ao mi je, Cordelia", rekao je tiho. "Vidim da sam pogreno
reagirao. Hoe li mi oprostiti?"
Bila je toliko zaprepatena promjenom u njegovu ponaanju i
pomirljivim tonom njegova glasa da ga je pogledala
razrogaenih oiju. Tada se nasmijeio. Iako to ona

19

nije znala, bio je to osmijeh kojeg su mnoge ene smatrale

neodoljivim. Prinio je njenu ruku svojim usnama.
"Oprosti mi, Cordelia", ponovio je i poljubio joj ruku.
Stajala je gledajui ga iznenaeno i bespomono jer to od
njega nikada ne bi oekivala.
"A da ode pronai Davida?" predloio je. "Tada u vas
odvesti da vidite moj brod. Ne bih bio iznenaen kad bi David
natjerao lijene Napuljane da rade mnogo bre nego obino."
Jo uvijek je drao njenu ruku. Cordelia ga je pogledala u oi
i nije mogla nai rijei. Jo uvijek je u njoj tinjao bijes, ali u isto
vrijeme joj je bilo teko ljutiti se na njega kad joj je bio tako
blizu. Napokon je izvukla ruku iz njegove i pourila prema
vratima. Tek kad je krenula prema svojoj sobi je postala svjesna
da jo osjea topli pritisak njegovih usana na svojoj koi.

***
Salon je bio bogato osvjetljen. Svjetla su gorjela ak i izmeu
cvijea na terasi, a buka i smijeh ljudi kao da su se stopili s
mekom, barunastom noi. uo se njean zvuk mandolina i
gitara, a blagi je povjetarac puhao s mora, to je ublailo
vruinu dana. Luksuzne su koije dovozile beskonanu rijeku
elegantnih i nakienih gostiju u palau Sessa. Mukarci s
napudranim crnim kovrama, koji su nosili gomilu odlija na
svojim odijelima su bili prikladna pratnja enama u svili,
satenu, vrpcama i ipki. Nakit je na njima blistao kao da je
potekao iz same vezuvske vatre.
Meu gomilom koja je brbljala i ogovarala, visoki je kapetan
Stanton, sa svojom nenapudranom kosom i suncem opaljenim
licem, izgledao kao div meu Pigmejcima.
Cordelia ga je uporno izbjegavala, iako joj je bilo teko


20

ne primijetiti ga meu ambasadorovim gostima.

Mark Stanton je bio svjestan da su Napuljani ponosni,
domoljubni, inteligentni i kulturni. Meu njima je bilo
briljantnih ljudi, filozofa, uenjaka, pisaca i znanstvenika, koji
su prezirali beskrupuloznu, nemilosrdnu tiraniju pod kojom su
ivjeli. Mrzili su bourbonsku kraljevsku lozu, nametljivu
austrijsku kraljicu, njenu tajnu policiju i lijenog, nekulturnog
mua. Dok se kretao meu njima, mislio je da su to ljudi koji bi
pozdravili francusku invaziju, a ako bi dolo do rata,
nesumnjivo bi se vrlo slabo ili nikako opirali Napoleonu. Poto
je esto bio u Napulju, bio je svjestan da je jedina protivnica
francuskih planova kraljica Marie Carolina. Poto je njena
sestra Marie Antoinette bila pogubljena u Parizu, kraljica je
patoloki mrzila Francuze. Njena najblia prijateljica,
pouzdanica, vodi i savjetnica je nesumnjivo bila ena
britanskog ambasadora, lijepa Emma Hamilton koja u
Engleskoj nije bila uvaena zbog skromnog podrijetla. Mark
Stanton je znao da je francuska flota pod zapovjednitvom
admirala La Touchea fascinirala napuljski narod, a i francuski
topovi su bili usmjereni prema gradu. Kralju Ferdinandu su
Francuzi dali jedan sat u kojem je morao odluiti hoe li ili nee
biti ispaljeni.
Prestraeni je kralj prihvatio uvjete uasne podreenosti, ali
kad su velianstveni brodovi polako krenuli iz zaljeva, mnogi
su Napuljani promatrali njihov odlazak sa aljenjem.
Mark Stanton je pomislio da e se jo vidjeti to e se
dogoditi ako britanska flota stigne na Maltu. Hoe li kraljica
Marie Carolina i lady Hamilton biti dovoljno jake da se
suprotstave kralju i ugoste britanske brodove? No, njegove mu
se misli nisu odraavale na licu dok se smijeio lijepim enama
koje su koketno pokuavale privui


SANJ I SLAVA 21

njegovu panju. Pristojno je odgovarao na opaske napuljskih

dravnika koji su ga smatrali obinim avanturistom.
Kasnije te veeri je shvatio da ve dugo nije vidio Cordeliju i
pomislio da e je nai u vrtu, poto je u salonu bilo vrue. Na
terasi joj nije bilo ni traga i nastavio je hodati kroz vonjak,
promatrajui pele kako krue oko pupoljaka i svjetla brodica
koja su svjetlucala u zaljevu. Odjednom je poelio biti daleko
od tog sjaja, na prenapuenim dokovima, meu ribarima koji su
jedan drugoga obavjetavali o najnovijim glasinama. Njihovi bi
se glasovi podigli u pjesmi i svaki bi sjenoviti kutak skrivao
zagrljeni par. Bilo bi to veselo, prirodno, a Mark Stanton je to
vie volio nego druenje s ovim namirisanim, umjetnim
glumcima koji su ga okruivali.
Znao je da je veini njih on predstavljao neprijatelja,
predstavnika zemlje koja se opirala Bonaparteu koji je
nestrpljivo elio podjarmiti Europu pod svojom izmom.
Jo uvijek nije naao Cordeliju i krenuo je dalje u vrt, pitajui
se da li ju je neki armantni aristokrat povukao u taj romantini
krajolik. Dok je stajao, odjednom se stvorila pored njega. ak i
prije nego to ga je zgrabila za ruku, instinktivno je znao da je
uplaena.
"Vi... vidjela sam... da si s... sam", promucaIa je.
"to se dogodilo?" upitao je. 'Tko te uznemirio?"
Vrlo je jasno vidio njeno lice, i u svjetlu svjetiljke i u
svjetlu zvijezda koje su itavo nebo uinile svjetlucavom
panoramom nevjerojatne ljepote.
"Sad mi je... dobro."
Nije mucala, ali glas joj je jo uvijek drhtao, a njene male
grudi su se ubrzano dizale i sputale ispod uske haljine.
"Reci mi to te je uplailo", ustrajao je Mark Stanton.
"Glupo je... ali... "


22

Glas joj je utihnuo i imao je osjeaj kao da pokuava

procijeniti moe li mu vjerovati ili ne. Nije se pomaknuo, samo
je ekao, a njegova je prisutnost Cordeliju tjeila i davala joj
osjeaj sigurnosti.
Bio je tako velik, tako jak, a bio je i Englez. Bio je i njen
roak.
Odluila se.
"Molim te... Mark... hoe li mi pomoi?"


Drugo poglavlje

"Zato mora otii tako brzo?" s kreveta se zauo duboki i

pomalo umorni, ali zavodljivi glas. Mark Stanton je pogledao
prve zrake sunca koje su ulazile kroz otvorene prozore i
odgovorio:
"Ne volim dolaziti ujutro kui u veernjem odijelu."
"Napuljani smatraju da to dokazuje njihovu potenciju!"
Zauo se tihi smijeh.
"Ali ti, mornaru moj, svoju ne mora dokazivati!"
Mark Stanton se okrenuo i osmjehnuo. Njegovo snano,
atletsko tijelo se ocrtavalo u ogledalu iznad toaletnog stolia
prekrivenog losionima, kremama i pomadama. Princeza
Gianetta di Sapuano ga je strastveno promatrala
barunastocrnim oima. Mark Stanton je bio iskusan sa enama
i njen mu je pogled bio jasan.
Njena svilenkasta kosa rasuta po ipkanim jastucima je sjala
ljubiastim sjajem. Njene razmaknute crvene usne su pozivale,
o njenom ovalnom licu pjesnici su pisali ode, a slikari su ga
bezuspjeno pokuavali doarati na platnu. U dvadeset estoj
godini, princeza Gianetta je bila na vrhuncu svoje ljepote.
Nitko u Napulju nije mogao konkurirati njenom
senzacionalnom izgledu i visokom poloaju u privilegiranom
drutvu. Postala je udovica prije nego to je navrila dvadeset
jednu godinu. Odbila

23


24

je sve ponude za brak koje su uslijedile; vie je voljela birati

ljubavnike i uivati u slobodi koju joj je osiguralo bogatstvo
pokojnog mua. Mark Stanton bi je posjetio svaki put kad bi
doao u Napulj. Bio je svjestan da su ga njeni oboavatelji
gledali s gotovo ubojitom ljubomorom.
"Nadala sam se da nee dugo izbivati", rekla je princeza, "a
kad sam te veeras ugledala u britanskoj ambasadi, bilo je to
kao da mi je netko usliao molitve."
"Znao sam da e biti tamo", odgovorio je Mark Stanton.
Vjeto je zakopao svoju lanenu koulju, s lakoom ovjeka
koji se navikao oblaiti bez pomoi lakaja. U sobi se osjeao
miris parfema po kojem je princeza bila prepoznatljiva. Bio je
jak, neobian i imao je aromu koja bi se zadrala na rukama,
tijelima i u nosnicama njenih ljubavnika dugo nakon to bi
napustili njen krevet. Na balkonu ispod prozora bile su posude
sa cvijeem, nabrane zavjese su bile od tamnozelene svile, a
krevet je bio uokviren izrezbarenim drvetom. Sve je to prualo
savren okvir princezinoj egzotinoj ljepoti.
Princeza se malo uzdigla na jastucima, ne marei za
injenicu da je taj pokret jo vie otkrio njeno savreno tijelo i
da su njene grudi s ruiastim bradavicama pozivale mukarca
koji ju je gledao.
"Mark, jesi li ikad razmiljao o braku?"
Uzeo je svoj elegantni kaput sa stolice na koju ga je bio
bacio, pa upitao:
''Trebam li to shvatiti, Gianetta mia, kao pronju?"
Njegove oi su svjetlucale, a ton glasa je odavao da se
zabavlja.
"Recimo da da."
Odgovor ga je zaprepastio i zastao je uoblaenju.
"Ako misli ozbiljno - zna odgovor"
Zauo se tihi uzdah.


SAN I SLAVA 25

"Da, znam odgovor. eli biti slobodan da luta po svijetu,

bavei se piratstvom koje bi se jednog dana moglo pokazati
smrtonosnim!"
''To je alternativa zatoenitvu u zlatnom kavezu! Draga
moja Gianetta, ne moe zarobiti divlju ivotinju."
"ula sam da se i najdivlje ivotinje mogu pripitomiti!"
Mark Stanton se nasmijao.
"To je samo bajka izmiljena s namjerom da se djecu
naui da budu dobra prema zvijerima."
Princeza je odjednom ispruila ruke prema njemu.
"elim te, Mark! elim te! "
Njen glas je sada poprimio nedvojbeno strastveni ton.
"Ostani sa mnom", nastavila je. "Ostani sa mnom
barem dok si u Napulju. A kada ode, uzet e i moje srce sa
sobom."
Mark Stanton je popravio svoj kaput, a onda je priao
krevetu i pogledao svoju zamamnu ljubavnicu. Pomislio je da
je Gianetta jedna od najljepih ena koje je ikada imao priliku
upoznati. Bila je takoer najstrastvenija. Uzeo joj je ruku i
prinio je svojim usnama.
"Hvala ti", rekao je njeno, "za sreu koju si mi pruila
veeras i inae."
Znala je da je time odbio njenu ponudu. No, ipak je
eljela da bude po njenome i stisnula mu je ruku.
"Rekla sam da te elim."
"Nezasitna si!"
"To je u tvom sluaju istina. Kad su drugi mukarci u pitanju,
ja sam ta koja se prva zasiti."
Pustio joj je ruku i dotaknuo podonjake na njenom
licu.
"Idi spavati, Gianetta."
"Sanjat u samo o tebi."
"Sumnjam."


26

"Istina je, a prualo bi mi mnogo vie zadovoljstva kad

bi bio tu kad se probudim."
Strastveno je zabacila glavu.
"Ne, Gianetta, odlazim. eka me brod."
Oi su mu se smijale, ali princeza ga je opet uhvatila za ruku.
"Nemoj jo ii", molila je. "Nismo imali vremena priati, a
toliko te toga elim pitati, toliko toga elim uti."
"U ovo doba ujutro?"
"Zato ne?" upitala je. "A ako ne eli priati o ljubavi,
priajmo o politikoj situaciji."
Njeni su prsti milovali njegove kad je upitala:
"S koliko brodova admiral Nelson blokira francusku flotu u
Toulonu?"
"To te zanima?" upitao je Mark Stanton.
"Naravno! Ne elim ponovno gledati Francuze u Napulju."
"I francuskog bi poslanika vrlo zanimao odgovor na tvoje
pitanje."
Osjetio je kako se ukoila. Kad ga je oprezno pogledala
ispod tamnih trepavica, nasmijao se.
"Slatka moja Gianetta", rekao je toplo, "nikada nee biti
dobra pijunka, ali ima toliko drugih zamamnih talenata."
Njene su oi susrele njegove.
"Francuski poslanik je zahvalan za svaki podatak."
''Naravno, ja bih takoer bio zahvalan za bilo kakvu
vrstu informacije."
Princeza je na trenutak oklijevala pa rekla:
"Napoleon Bonaparte zna da su Rusi zainteresirani za
Maltu."
Mark Stanton je sjeo na krevet.

27

"Tallyrand je prole godine obavijestio Bonapartea da je

Malta prepuna austrijskih, ruskih i engleskih pijuna."
"Nije tajna da i za njega rade dvojica; jedan Malteanin i
jedan Francuz."
Mark Stanton je znao da princeza napeto slua i nastavio je:
"Car Pavao je osnovao ruski samostan Reda sv. Ivana. Jedinu
korist od Malte e imati ako mu upravitelj Reda poalje
vitezove da podue ruske asnike plovidbi."
Promatrao je izraz princezina lica dok je govorio:
"Uvjeravam te da su malteke tvrave neprobojne ako ih se
pravilno brani! To moe rei francuskom poslaniku, tako da to
brzo prenese Bonaparteu!"
U njegovom se tonu osjetio prezir. Princeza ga je zagrlila i
spustila usne na njegove.
"Oprosti mi", rekla je. "Nisam smjela upotrijebiti taj stari trik
da te navedem da ostane due."
Zagrlila ga je vre i apnula:
"Moje su simpatije na engleskoj, a ne na francuskoj strani
zato to si ti Englez, ali me zapravo zanima samo jedna osoba -
ti!"
Njene usne su bile pritisnute na njegove i Mark Stanton je u
njima osjetio strast. Poljubio ju je, a tada odluno skinuo njene
ruke sa svoga vrata i ustao.
"Zbogom, moja lijepa, nezaboravna Gianetto!"
"Vidjet u te opet?"
Bila je to i molba i pitanje.
"Nisam siguran kad odlazim", odgovorio je oklijevajui.
"Volim te! O, Mark, zapamti da te volim!"
Nasmijeio joj se s vrata. Kada su se njene ruke ponovno
ispruile prema njemu, iziao je zatvorivi za sobom vrata.
Princeza je tiho zajecala, bacila se natrag na jastuke i sakrila
lice u meku svilu.


28

Vani je zrak bio svje, a sunce je sjalo briljantnim sjajem

kojeg Mark Stanton nije naao nigdje drugdje na svijetu. Iako je
jo uvijek bilo vrlo rano, ulice su bile pune ljudi koji su ili na
posao, u crkvu, u luku. ene su veinom nosile crvene suknje i
bijele pregae, a mukarci prugaste hlae, crne kape i sjajne
pojaseve. Bilo je tamo veselih, bezbrinih lazzarona,
besposlenih i ivahnih ribara, trgovaca i lijenina koji su
zijevali nakon neprospavane noi. Zvona su zvonila na
tornjevima bezbrojnih crkvi, a ene s ipkanim maramama na
glavi su urile na misu. Sa svih su strana pristizali redovnici,
asne sestre i sveenici. Mark Stanton je hodao s dostojanstvom
koje su svi primjeivali i uklanjali mu se s puta.
Iako ga je njen miris jo pratio, Mark Stanton nije razmiljao
o Gianetti, ve o Cordeliji. Jo je mogao uti njen glas: "Molim
te ... Mark ... hoe li mi pomoi?"
Bio je to vapaj djeteta.
"Sjednimo negdje gdje moemo priati", rekao je tiho.
Uhvatio ju je za ruku i poveo je izmeu rascvjetanih
grmova do sjenice koja je imala pogled na zaljev. Ovdje su bili
sakriveni i mogli su nesmetano promatrati tamnoplavi horizont
gdje se more spajalo sa zvjezdanim nebom. Luka je bila blago
osvjetljena, a u tom je svjetlu Mark Stanton jasno ugledao strah
u Cordelijinim oima.
Kad su sjeli, izvukla je ruku iz njegove, sjela uspravno,
uzdignute glave, a ipak je izgledala bespomono. Gledala je
pred sebe, a Mark Stanton je imao osjeaj da trai rijei.
"Reci mi", njeno joj je rekao.
"Radi se o... vojvodi di Belina", rekla je polako.
Mark Stanton je uzdignuo obrve, ali nije nita rekao i ona je
nastavila:
"Nee... nee me ostaviti na miru. Priao je s lady Hamilton,
a ona podrava njegovu pronju."
"eli te oeniti?"


29

Cordelia je kimnula glavom.

"Zaprosio me je kad smo se vidjeli drugi put... iako sam
ga odbila, ne prihvaa to."
"Jesi li razgovarala o tome s Davidom?"
"Jesam."
"I to je rekao?"
"Misli da je to za mene povoljna brana ponuda ... naravno,
vojvoda je vrlo utjecajan u Napulju."
"Utjecajan je!" rekao je Mark Stanton. "Ali tebi se ne svia?"
"Mrzim ga!" odgovorila je Cordelia. "Mrzim ga i ... plai
me!"
Po prvi puta je okrenula glavu prema roaku i uplaeno
rekla:
"Mislit e... da sam glupa. Kao i lady Hamilton, i ti e me
moda nagovarati da prihvatim vojvodinu ponudu... ali ne
mogu."
"Zato ne?"
Cordelia je na trenutak oklijevala pa tiho rekla:
"Ne volim ga!"
"Misli da je ljubav vana?"
Ispruila je ruke prema njemu gotovo moleivo pa ih
bespomono spustila.
"Nee razumjeti", rekla je. "Znam da misli ... da bih trebala
biti zahvalna da me tako bogati i moni uglednik eli oeniti,
ali ... "
Zastala je i nakon trenutka utnje Mark Stanton ju je
znatieljno upitao:
"Kako glasi kraj te reenice?"
"Ne bih mu mogla dopustiti... da me dotakne", odgovorila je
Cordelia gotovo apui.
"U tom sluaju vojvoda mora prihvatiti tvoju odluku", rekao
je Mark Stanton.


30

"Hoe li ga natjerati?" upitala je brzo. "Hoe li ga uvjeriti

da se neu predomisliti i da mi ne smije... prilaziti i pokuavati
me poljubiti... kao to je to sada pokuao?"
"Je li i vojvoda jedan od razloga zbog kojih razmilja
o odlasku u samostan?"
Nastala je tiina i Mark Stanton je opet imao osjeaj da se
Cordelia dvoumi treba li mu vjerovati ili ne.
"elim shvatiti sve", rekao je tiho.
"Postojao je... jo jedan ovjek u Engleskoj... prije nego to
smo otili", rekla je Cordelia. "ivi blizu Stanton Parka i
poznajemo se nekoliko godina."
"Zaprosio te'?"
"Da... i, poput vojvode, nije me htio sluati. Posjeivao
nas je svaki dan ... pisao... i razgovarao s Davidom."
Duboko je uzdahnula.
"to je David mislio o tome'?"
"Htio je... da se udam za njega."
Nastala je utnja, a onda je Cordelia rekla:
"Razumijem Davida. eli da se udam tako da on moe
slobodno ivjeti svoj ivot bez grinje savjesti."
"I da to izbjegne, predloio ti je da se zatvori u samostan!"
U Markovom se glasu primjeivao sarkastian i optuujui
ton.
"Moda David ima pravo kad misli.. da bih u samostanu
mogla nai sreu."
"Ne vjerujem."
"Mislila sam", rekla je Cordelia oklijevajui, "da moda ...
neto nije u redu sa mnom. Moda sam drukija od ostalih ena
... i ne mogu voljeti mukarce... koji kau da me vole."
Nervozno je stiskala ake, kao da svojim rijeima otkriva
vrlo stvarne unutarnje strahove. Mark Stanton se nagnuo i
svojom rukom pokrio njenu.

31

"Sluaj me, Cordelia", rekao je, i sluaj me pozorno,"

Njegovi su je prsti dodirivali i podigla je glavu da ga pogleda.
"To to osjea je sasvim normalno", rekao je. "Nisi uope
drukija od drugih ena, osim moda u tome to si osjeajnija i
to ima vie standarde nego to one imaju."
"Ne razumijem."
"Pokuat u ti to jednostavno objasniti", rekao je. "U svakom
mukarcu i eni krije se san, vizija za kojom ude i kojoj se
nadaju."
"Poput Davidovog sna ... da postane vitez?"
"Upravo tako!" sloio se Mark Stanton. "Ali veina nas ima
jednostavniji san. Traimo ljubav i pokuavamo je nai s
osobom suprotnog spola."
"Ali ljubav ... ", poela je Cordelia i zastala.
Znao je da misli o ljubavi kakvu je viala otkako je stigla u
Napulj. Mislila je na zavoenje i neprestane flertove
Napuljana. Bio je to hobi talijanskih prineva i mladih
uglednika. Preljubnice, nevjerni muevi i jedva prikrivene
afere, sve je to bio uobiajeni dio ivota u Napulju.
"Ovo to ovdje vidi nije ljubav", rekao je Mark Stanton
otro. "Nije ljubav o kojoj ja priam i ljubav koju ti trai,
Cordelia."
Uinilo mu se da mu se malo primaknula kad je rekla:
"Objasni mi to tako... da mogu razumjeti."
"Ljubav je boanska i dolazi od sile koja je monija od nas",
rekao je, "ali ljudi ne mogu uvijek nai pravu ljubav, pa se
zadovolje imitacijom, drugorazrednom, prostom ljubavlju.
Takva im je ljubav draa nego nikakva."
"A takva se ljubav ovdje dogaa?"
"Napuljcima je ljubav i zaljubljenost prirodna poput zraka
koji udiu", rekao je Mark Stanton. "Oni su strastveni,
emocionalni i topli ljudi."


32

"Znam to."
"Ali za nas koji dolazimo iz podruja hladnije i otrije klime
ljubav nije tako jednostavna. Ukoliko je naemo, mnogo je
ljepa jer mi volimo ne samo srcima i tijelima, ve i umovima i
duama."
Zastao je pa dodao vrlo tiho:
"Zapravo, moda je to san koji svi traimo i koji lei
sakriven na tajnom oltaru u naim duama."
Cordelia je uzviknula:
"Sada razumijem! Sada znam ... da je to ono to elim ...
ono to sam oduvijek eljela!"
Pogledala je Marka rairenih oiju.
"A ako tu ljubav ... nikada ne pronaem?"
Ponovno se u njenom glasu zauo strah, ali ovoga puta
drukiji.
"Vjeruj mi kad ti kaem da e pronai ljubav", rekao je.
"Ljubav u koju vjeruje, ljubav u koju si u srcu sigurna, ali koja
jo nije ula u tvoj ivot."
"elim vjerovati... da e se to dogoditi."
"Dogodit e se!" rekao je Mark Stanton uvjereno.
Cordelia je tiho uzdahnula.
"Uinio si sve tako jednostavnim i vie se ne bojim za
sebe."
"elim da mi neto obea."
Oprezno ga je pogledala.
"elim da mi obea", rekao je, "da e pruiti priliku
obinom ivotu prije nego to uini ita drastino."
"Misli na odlazak ... u samostan?" upitala je Cordelia.
"Mislim i na to da se odbije udati za ijednog mukarca kojeg
ne voli i koji ti ne prui iskrenu ljubav koju trai u svojim
snovima."
"Obeavam!" rekla je Cordelia. Po prvi puta je na njenim
usnama zatitrao osmijeh. Tada je brzo dodala:
"Hoe li razgovarati s vojvodom?"

33

"Ja u to rijeiti", rekao je Mark Stanton vrsto.

"Nikada te vie nee gnjaviti, a moe mi poslati i druge
gospodiie koji ti budu dosaivali. Spreman sam sluati
elegije o tvojoj ljepoti, a onda ih naglavake izbaciti!"
Cordelia je izgledala zaprepateno.
"Ne bih htjela da bude nepotrebno grub", rekla je.
"Pretpostavljam da bih njihovo udvaranje trebala shvatiti kao
kompliment."
"Ne u svakom sluaju", odgovorio je Mark Stanton.
"Ne zamaraj se vie time, Cordelia. Dok smo god u Napulju,
pazit u na tebe."
"A kada budemo ... na Malti?" promrmljala je Cordelia.
"Ne vjerujem da u biti daleko."
Ustao je.
"Povest u te natrag u plesnu dvoranu. Poto sam se upravo
imenovao tvojim skrbnikom, ne mogu ti dopustiti da predugo
ostane u vrtu. Ako ljudi primijete tvoju odsutnost, mogli bi to
pogreno protumaiti."
Po izrazu na Cordelijinom licu je znao da to njoj uope nije
palo na pamet.
"Zar nisam trebala otii u vrt?" upitala je.
"To nije bilo ba pametno, ukoliko se nisi eljela nai u
neugodnoj situaciji poput ove s vojvodom."
"Bilo je to glupo od mene", priznala je Cordelia, "ali on je
toliko navaljivao... nisam znala kako da ga odbijem."
"Drugi put vrsto reci ne", naredio je Mark Stanton smijeei
se.
"Hou."
Otili su do puta koji je vodio iz sjenice. Zastala je, a svjetlost
zvijezda je njenu zlatnu kosu uinila srebrnom.
"Hvala ti", rekla je njeno. "ao mi je to sam bila ...
nepristojna prema tebi danas, ali ... uplaio si me."
"A sada?" upitao je Mark Stanton.


34

"Vie se ne bojim ... i vjerujem ti."

Pogledala ga je. Bio je vrlo visok i jak, bilo joj je drago to
joj je roak i to se vie ne mora bojati.
Marku se ona inila gotovo prozirnom u svojoj bijeloj haljini;
inilo se kao da se stapa s cvijeem oko nje, sa zvijezdama koje
su sjale na nebu i morem koje je blistalo u daljini. Bila je dio
svega toga, a opet je bila upadljivo svoja.
"Ona je poput snjene pahuljice", odjednom je pomislio.
Na trenutak je bljetava, raskona talijanska no nestala i na
trenutak je ispred svojih oiju ugledao Stanton Park i bijele,
iste snjene pahuljice koje su se lagano stapale sa snijegom
ispod visokih hrastova.
"Snjena pahuljica!" ponovio je Mark Stanton dok je koraao
prema kui. Znao je da je Cordelia krhka i njena poput prvog
cvijeta u engleskom proljeu.

***
Cordelia se probudila u palai Sessa kad je sunce bilo visoko
na nebu. Ve dugo vremena se nije osjeala tako sretnom,
sigurnom i zatienom. Taj je osjeaj izgubila kad je njen otac
umro. Nekom arolijom, Mark Stanton joj ga je vratio i vie se
nije osjeala nesigurnom i nepovjerljivom.
"Bio je ljubazan", rekla je u sebi, "mnogo ljubazniji nego to
sam ikada mogla zamisliti!"
Tada se upitala je li mu dosaivala razgovarajui s njim tako
dugo i misli li da je glupa u usporedbi sa zabavnim, blistavim
damama koje su ga cijele veeri okruivale. Za jednu od njih je
pomislila da je najljepa ena koju je ikada vidjela. Upoznala ju
je prije nego to je Mark stigao i znala je da je to princeza
Gianetta di Sapuano. Princeza


35

je esto posjecivala britansku ambasadu i na svakoj je zabavi

bila najuoljivija meu enama. inilo se da svi oko nje
oblijeu kao moljci oko svjetla.
'Vrlo je lijepa!' mislila je Cordelia i osjeala da je njena
svijetla zlatna kosa i bijela koa u usporedbi s princezinom
neugledna. Sjetila se kako su se vratili u salon u kojem je
svirala romantina muzika i kako je princeza prila Marku
Stantonu istog trenutka kad su uli.
"Ve sam se uplaila da si nestao!" rekla je posesivnim,
strastvenim tonom. Bilo je nemogue ne primijetiti kako je
provokativno gledala Marka i kako su se njene usne izazovno
razdvojile. Cordelia nikada nije mogla ni zamisliti da neka ena
moe izgledati tako zavodljivo, a u isto vrijeme biti tako lijepa.
U tom se trenu sjetila sirena koje su pjevale Odiseju koji je
jedva izmakao njihovom fatalnom armu zaepivi ui svoje
posade voskom i vrsto se zavezavi za jarbol. Pomislila je da
je neto u princezinom glasu neodoljivo. Moda je to bio njen
strani naglasak zbog kojega je engleski jezik iz njenih usta
zvuao zanimljivije i privlanije nego kad bi isto izgovorila
Engleskinja. A moda je to bilo zbog toga to je s Markom
priala onako kako nije priala ni s kim drugim. Po Cordeliju je
doao partner u obeanom plesu na kojeg je potpuno
zaboravila. Kada je zavrila s plesom, primijetila je da su i
Mark i princeza nestali iz salona.

***
Kad se obukla, Cordelia je krenula u prizemlje i ugledala
Davida koji je upravo ulazio u hodnik.
"Rano si ustao, najdrai!" uzviknula je. "Gdje si bio?"
"Bio sam u luci", odgovorio je. "Mark mi je juer dopustio da
nadzire m one lijene radnike, a upravo to sam i uinio."


36

"Kada e brod biti spreman?"

David je uinio rjeitu gestu rukama, trik koji je preuzeo od
Napuljana.
"Bog zna!" odgovorio je. "Ne namjeravaju se pouriti.
Uvijek nau neku ispriku za svoj nemar."
"Morat e se oboruati strpljenjem!" nasmijala se Cordelia.
"Ipak, Davide, bilo bi poteno da se Mark, a i vlasnik broda,
nakon tako dugog putovanja malo i odmore."
Davidove oi su zablistale.
"Danas bismo se trebali sastati s barunom", rekao je. "Boravi
izvan Napulja s prijateljima, ali uo sam da ga je sir William
pozvao na ruak."
"Sir William je tako ljubazan", rekla je Cordelia.
"Mislim da bi bilo nezahvalno da pred njim otvoreno pokae
koliko nestrpljivo iekuje odlazak iz Napulja."
"Ali elim upravo to! Ne mogu podnijeti da tu besposleno
sjedim kad bih mogao biti s vitezovima."
"Sigurno nee dugo potrajati", rekla je Cordelia utjeno.
Izili su na terasu na gotovo zasljepljujue sunce.
"Svaki dan e se initi poput stoljea dok ne stignem na
Maltu", rekao je David. "Osim toga, bojim se da bi nas neto
moglo sprijeiti."
"Na to tono misli?" upitala je Cordelia.
David je pogledao preko ramena kao da se boji da ih netko ne
bi uo.
"Svi su sino priali o ogromnoj floti koju Bonaparte okuplja
u Toulanu. Neki misle da ima tajni plan."
"Ako ima nadmoniju flotu, prilino je oito da se nada da e
izbjei britansku strau! Moda planira neki novi morski
pohod!" rekla je Cordelia.
"Zato bi se selio - u tome i jest stvar!" rekao je David.
"Moe osvojiti dovoljno i bez naputanja kopna!"


37

"Jo borbi, jo patnje! Kako mrzim rat!" uzviknula je

Cordelia.
"Sve ene osjeaju isto". odgovorio je David. "Istodobno, ne
mogu, a da ne pomislim da je Bonaparte fantastian."
"Fantastian ?"
"Jesi li svjesna da je u kratko vrijeme pobijedio pet vojski,
osvojio osamnaest velikih bitaka i ezdeset sedam manjih
borbi? Zarobio je sto pedeset tisua ljudi!"
Zastao je pa dodao zadivljeno:
"Sir William procjenjuje da je francuski dravni proraun
obogatio sa sto milijuna franaka!"
"Englesku jo nije osvojio, a nee je ni osvojiti!" uzviknula
je strastveno Cordelia.
"Nee nikada uspjeti osvojiti ni Maltu". odgovorio je David
uzbueno. "Sjea li se kad sam ti itao priu o turskoj opsadi -
najpoznatijoj opsadi u povijesti?"
"To se davno dogodilo."
"1565. godine", nadovezao se David. "Vitezovi su pokazali
toliku hrabrost, izdrljivost, takvu nevjerojatnu odvanost, kao
nitko nikada."
Njegov je glas zazvonio kad je nastavio:
"Vitezovi su spasili Siciliju i junu Italiju od Turaka.
Neprijatelji su bili i oruano i vojno nadmoni, ali su vitezovi
pobijedili!"
"esto si mi o tome priao", rekla je Cordelia njeno.
"Tko zna kada emo se morati ponovno boriti?" nastavio je
David. "ak i ako se budemo morali sukobiti sa cijelom
monom francuskom flotom, znam da emo pobijediti !"
"Naravno da hoete, najdrai", rekla je Cordelia sa eljom da
ga podri. "Malta je najjae utvreno mjesto na cijelom
svijetu."


38

"Od utvrda nema koristi ako ih ne brane pravi ljudi."

Davidove su oi iznenada zablistale i povikao je uzbuenim
glasom:
"Kad bih samo dobio priliku da se dokaem! Kad bih se samo
mogao boriti poput Jeana de la Valettea za vrijeme opsade i
odnijeti kri u pobjedu!"
Cordelia je prila bratu, stavila mu ruke na ramena i poljubila
ga u obraz.
"Znam da e uvijek postupiti pravedno i plemenito, to god da
se dogodi", rekla je. "O, Davide, uplaim se kad pomislim da e
se boriti!"
"elim se boriti za svoju vjeru", odgovorio je David. "ali te
uvjeravam da prvo namjeravam postati strunjak u maevanju i
prvorazredan strijelac!''
"Strunjak si ve sada", rekla je Cordelia brzo.
"Nadam se", odgovorio je, "ali pucati u prepelice i gaati ljude
nije isto."
Cordelia se stresla.
"Ne volim misliti da e nekoga ubiti, Davide, ak i ako to
nisu krani."
Nije mogla, a da se ne zapita koliko je ljudi koji su
promovirali kransku vjeru zapravo ivjelo u skladu s njenim
uenjem. Crkve u Napulju su moda bile pune, ali bila je svjesna
da je velik dio te velike i mone religije kojoj je i sama pripadala
potonuo u praznovjerja u koje su jednako vjerovali i kraljica i
prosjaci. Svi su se Napuljani bojali iettature ili urokljivog oka i
titili se dodirujui malu kost ili koraljni rog koje su nosili u
depovima.
U prvih nekoliko dana kad je stigla u Napulj, odveli su je u
katedralu. Tamo je biskup s grozniavim oduevljenjem
pokazivao staklenu posudicu u kojoj se krv sveca zatitnika
Napulja, svetog Gennara, pretvorila od vrste mase u svjeu
grimiznu tekuinu. Cordelia je bila sprem-


39

na povjerovati u udo, ali zapravo nije mogla suzdrati gaenje

pri pomisli na histerine ispade vjernika. Bili su tako
raspojasani, tako poneseni obredom koji se ponavljao svake
godine, da je kritiki dio njena uma pomislio da je njihovo
ponaanje neprirodno. Pomislila je da bi bilo bolje kad bi
pokazivali vie ljubaznosti i milosra prema svojim blinjima.
Ispred crkve su stajali prosjaci sa svoiim ranama, dronjcima,
slijepim oima i osakaenim udovima koji su bili sramota za
svaku civiliziranu zemlju. No, bila je svjesna da se za njih
moe uiniti malo ili nita. Rekli su joj da bolnice nisu dovoljne
jer nije bilo dovoljno novca za sve koji su trebali njegu i hitnu
lijeniku pomo. Nije htjela kritizirati, kao to je i pokuavala
razumjeti bratovu udnju da stigne na Maltu i ostvari svoje
snove.
Jo su bili na terasi kad im se pridruila lady Hamilton.
Izgledala je vrlo lijepo, a njeno je lice ak i na jarkom suncu
sjalo ljepotom koju ni najbolji umjetnici nisu uspijevali
prenijeti na platno.
"Dobro jutro, dragi moji!"
Pozdravila ih je veselim glasom koji bi povremeno, bez
obzira na poduku engleskog jezika, zazvuao nekulturno.
Cordelia se naklonila, a David je prinio ruku lady Hamilton
svojim usnama.
"Dobro jutro, gospoo!"
"Jesi li se zabavio sino - zloesti djeae!" upitala je lady
Hamilton. "Primijetila sam da si nestao ve na poetku zabave.
Gdje si se sakrio?"
''itao sam neke knjige i molio se", odgovorio je David
jednostavno.
Lady Hamilton mu se nasmijeila i u oima joj se nazirala
njenost kad je rekla:
"Tako mlad, a tako marljiv! Ba kao to sam rekla sir
Williamu sino, nitko ne bi mogao biti prikladniji za ulogu
savrenog i plemenitog viteza!"


40

David je pocrvenio, ali Cordelia je primijetila da mu je taj

kompliment drag. Lady Hamilton se okrenula prema njoj.
"A tebi su se, Cordelia, mnogi divili!"
Dodala je pomalo otro:
"Posebno jedna odreena osoba!"
Cordelia nije odgovorila i nakon trenutka utnje, lady
Hamilton je nastavila:
"Vojvoda di Belina je jako zaljubljen u tebe. Nemoj dopustiti
da predugo eka na odgovor. Uinila bi greku kad bi ga
izgubila."
"Vojvoda je dobio moj odgovor", rekla je Cordelia tiho.
"Drago moje dijete, misli ... "
"Odbila sam se udati za njega, gospoo, ali on ne prihvaa
odbijanje. Zamolila sam roaka da popria s njim."
"Kapetana Stantona?" upitala je lady Hamilton i nasmijala
se. "Mark Stanton je preuzeo takvu odgovornost?"
Ponovno se nasmijala.
"Ne mogu ga zamisliti u ulozi paterfamiliasa. Uvijek je bio
don Juan ili Casanova koji je ljubio pa bjeao, a iza sebe
ostavljao trag slomljenih srdaca."
Cordelia je izgledala zaprepateno.
"Ne mogu vjerovati da je roak Mark takav."
"Moda ga ti drukije gleda", odgovorila je lady Hamilton.
"Moda bi trebala pitati zanosnu princezu Gianettu di Sapuano
to osjea za njega!"
"Princeza ?"
"Ona oboava tvog roaka, a i on nju!" rekla je lady
Hamilton. "Uvjeravam te da je ta veza poznata u Napulju ve
nekoliko godina."
Lagano je uzdahnula.
"Oboje su iznimno zgodni i pristaju si. Prilino im zavidim!"
Dok je govorila, lady Hamilton se vratila u salon u koji


41

je uao sluga s porukom na srebrnom pladnju.

Cordelijine su je oi pratile. Istovremeno je uznemireno
razmiljala o onome to je ula.
"Roak Mark i princeza Gianetta!"
Pomislila je da je to mogla naslutiti sino kad su se vratili iz
vrta i kad se princeza onako posesivno ponijela prema njemu.
Nije znala zato - naposljetku, to je se i nije ticalo - ali uzrujala
se na pomisao da bi Mark mogao oeniti lijepu napuljsku
princezu. Hoe li biti spreman ostaviti more? ivjeti u
Napulju? Uvijek se inilo da pripada Engleskoj, Stantonu, gdje
je pecao na jezeru, jahao po imanju i lovio prepelice, fazane i
patke. Sjetila se kad je mokar i prljav dolazio iz lova i bacao se
ispred kamina gdje mu je lakaj skidao izme. Sjetila se kako je
ulazio u djeju sobu ba kad se spremala za krevet, veli-
anstven u svojoj veernjoj odjei. Izgledao je tako odraslo dok
je ona pila mlijeko i oblaila spavaicu koju joj je dadilja
zagrijala kraj vatre. Shvatila je da je Mark predstavljao velik
dio njenog djetinjstva. inilo se kao da je sino ponovno postao
ono to je bio nekad, dio obitelji. esto se ljutila na njega, bila
ljubomorna, na trenutke joj se ak nije ni sviao. Ali bio je
uvijek prisutan, ba kao i David, bio je Stanton, netko tko je
pripadao obitelji i bio joj je blii nego itko drugi.
Ali Mark i princeza!
Nije razumjela zato ju je ta pomisao rastuila i zato joj se
uinilo da je sunce izgubilo sjaj.

***
Mark Stanton je stigao u luku poslije ruka i ugledao
radnike, kao to je i oekivao, kako uivaju u svojoj
neizbjenoj siesti. David je tumarao izmeu njih uzaludno
pokuavajui nai nekoga tko e udovoljiti njegovim


42

molbama da se vrate na posao.

Mark mu se nasmijao.
"Dragi moj Davide, kad bi mogao promijeniti navike
Napuljana, bio bi najvei voa kojeg je svijet ikad upoznao!
Nitko i nita ih ne moe sprijeiti da odspavaju u ovo doba
dana, ali poinju raditi rano i zavravaju kasno."
"Hoe li ovaj brod ikada biti popravljen?" upitao je David.
"Bit e gotov na vrijeme, i to dobro popravljen! Je li Ludwig
s tobom?"
"Dolje je, ispod palube", odgovorio je David.
"Frustriran je kao i ja."
"Drago mi je to ste se upoznali."
David se nasmijeio i na trenutak kao da je zaboravio na
svoje brige.
"Mislim da je barun vrlo armantan!", rekao je. "Rekao mi je
mnogo stvari koje sam htio znati. Sva srea da sam ga upoznao
prije nego to sam stigao do mog samostana. Mogao sam
uiniti tucet greaka!"
Mark Stanton je pomislio isto i bio je siguran da e se
srameljivi, ali armantni Bavarac dobro slagati s Davidom.
Kasnije se pokazalo da im je bilo sueno da postanu veliki
prijatelji. Bilo je oito da se smiju istim alama, dijele iste
interese i ponaaju se, pomislio je Mark Stanton, poput brucoa
na fakultetu. Red sv. Ivana je mladim vitezovima predstavljao
upravo to, a u tim godinama su bili entuzijastini i
nezaustavljivi. Mark je filozofski pomislio da e David imati
dovoljno vremena da shvati da ivot nije tako ozbiljan kako ga
on zamilja i da su dobro raspoloenje i polo takoer dio
svakodnevnog ivota na Malti.
Vitez se uvijek susretao s problemom besposlice. Ogranien
veliinom i financijama, otok nije bio dovoljno velik za
strastvene, ponosne mladie koji su bili prisiljeni


43

ivjeti zajedno. Entuzijazam bi ponekad izazvao svau koja bi

prerasla u nasilje. esto bi neka sluajna ili namjerna uvreda
asti natjerala mlade aristokrate u otvoreni sukob.
"Disciplina je veliki problem", esto je Marku Stantonu
govorio jedan stariji vitez.
Za vitezove koji su bili neposluni ili koji su prekrili pravila
bile su predviene brojne kazne. Pod vladavinom novog
upravitelja te kazne nisu bile tako strogo provoene kao pod
vladavinom Emmanuala de Rohana. Princ je bio jedan od
najboljih upravitelja u povijesti Reda, ali on je prethodne
godine umro. Sadanji upravitelj, Ferdinand von Hompesch, je
imao samo pedeset etiri godine i nije imao ni snage, ni
karaktera ni autoriteta koji su bili potrebni za tako vaan
poloaj.
Mark Stanton to nije htio spomenuti ni Davidu ni Ludwigu
von Wtensteinu, ali bio je oprezan u pogledu glasina o
Napoleonovoj strategiji u Mediteranu. Bilo je upitno hoe li
von Hompesch biti spreman osigurati da Malta zadri svoju
suverenost. No, tu zabrinutost on nikada nije pokazivao. Divio
se Malti i njenim vitezovima i bio je svjestan da je svake godine
poloaj upravitelja Reda sve tei i sve ranjiviji.
Jedno od najneugodnijih iznenaenja koje je Red doivio
dogodilo se nakon Francuske Revolucije i pogubljenja Louisa
XVI, kad su svi posjedi koje je Red imao u Francuskoj bili
zaplijenjeni. To je znailo da je upravitelj Emmanual de Rohan
umro kao siromah. tovie, ak i prije njegove smrti,
dugogodinja mo Malte je bila ozbiljno naruena. Vremena su
bila teka i Mark Stanton nije mogao, a da se ne zapita u to e
se Red s vremenom pretvoriti. Iako su iza sebe imali
velianstvenu i slavnu prolost, vitezovi bi se mogli nai u
situaciji koja bi se pokazala bezizlaznom.


44

Tada je zauo Davidov i barunov glas, neemu su se smijali

dolazei na palubu. Rekao je sam sebi da nema razloga za
brigu. Tu su bili mladii iz svih europskih zemalja koji su
ivjeli i bili spremni umrijeti za svoju vjeru. Jo uvijek su
vjerovali u velike ideale koji su odzvanjali kroz stoljea kao
poziv avanturistima, hrabrima i uglaenima.
Sve dok se taj duh bude nastavljao, nita nee moi unititi
mo osmokrakog kria!


Tree poglavlje

Cordelia je izila na terasu da pogleda zaljev. Sutra e otii i

nije htjela ni pomisliti da moda vie nikada nee vidjeti
ljepotu Napulja. Osjeala je da mora u sebe upiti svu tu ljepotu
tako da bude s njom zauvijek, ma gdje bila. Upitala se postoji li
igdje na svijetu takvo magliasto svjetlo koje se inilo kao da su
ga poslali sami bogovi? Ljepota je bila svuda. Na breuljcima
su se bijelili samostani sa svojim zvonicima, a u gradu su
crvene, bijele i arene kamelije rasle pored kipova antikih
bogova.
Pogledala je velianstveni Vezuv koji se uzdizao iznad polja
lave i pepela ispod kristalnoplavog neba. Vezuv je u mirnom,
ljupkom krajoliku izgledao zastraujue i opasno. Cordelia je
pomislila da bi vulkan mogao eruptirati ili da bi neka druga
opasnost mogla izazvati eksploziju. No nije htjela misliti na
politiku i napetost koja se skrivala iza prividnog smijeha i
veselja u Napulju. Danas je htjela misliti samo na cvijee i
spontano je krenula u vrt meu rasvjetano grmlje. Oko cvijea
su kruili leptiri i zujale pele. U daljini je zaula kako netko
pjeva Santa Luciu, pjesmu koja je toliko bila dio Napulja da je
gotovo zamijenila himnu. Melodija se mijeala s pjevom ptica,
a lijepi krajolik je zadovoljavao sva Cordelijina osjetila.

45


46

Vijest da je brod gotov i da mogu krenuti sutra rano ujutro je

oduevila Davida. Cordelia je bila sigurna da su on i barun otili
do luke im su se probudili. Mladii su htjeli sudjelovati u
pripremama za put, provjeriti da su bave za vodu napunjene i
provjeriti jo tisuu i jednu sitnicu.
Jo je uvijek bilo rano i lady Hamilton je spavala, a sir William
je primao stranke koje su od rana jutra pristizale u ambasadu. S
olakanjem je pomislila da moe biti sama. Pomislila je da je
veliki dio njena posjeta ovom arobnom gradu proao u
zabavama i druenju s ljudima s kojima nije imala nita
zajedniko.
Cordelia je bila naviknuta na samou jer u Stanton Parku nije
imala drutva osim svojih uitelja dok je David bio u koli ili na
fakultetu. etala bi vrtovima ili parkom uranjajui u svoj svijet
mate. Taj je svijet potekao iz mitolokih pria, povijesnih knjiga
i kune knjinice koja joj je najvie znaila.
'Vrlo sam neuka', pomislila je dok je etala izmeu mirisnog
grmlja. Dolazak u Napulj je i sam bio vrsta obrazovanja, a na
neki nain je bio vrlo zastrauju. Cordelia je stigla do sjenice u
kojoj su ona i Mark Stanton sjedili te noi i priali o ljubavi.
Neprestano je mislila na njegove rijei i inilo joj se kao da su
odzvanjale u njenoj glavi. Rekla je sama sebi da nikad ne bi
pomislila da e joj on govoriti takve stvari. Znala je da je on
ovjek od akcije i roeni voa. Bilo joj je nemogue zamisliti da
e zaviriti u njeno srce i razumjeti njene tajne snove. On je sve
tako jednostavno objasnio da je sada razumjela to hoe od
ivota ljubav!
Vie nije imala prilike priati s njim nasamo. Uvijek su bili
okrueni brbljavim ljudima, a kad bi navratio popodne, s njim
bi bili lady Hamilton ili David. Ponekad


47

bi ga Cordelia srameljivo pogledala, mislei da je zacijelo

umislila onaj razgovor pod zvijezdama. No znala je da je
rastjerao njene strahove i uinio stvari koje su se inile tako
zamrene i komplicirane jednostavnima. Nije vie razmiljala o
odlasku u samostan. Bila je sigurna - jer je to Mark rekao - da e
jednog dana nai mukarca kojeg e moi voljeti i koji e voljeti
nju. Bila je potpuno sigurna u jednu stvar. Nikada nee pronai
takvog mukarca meu napirlitanim i brbljavim napuljskim
aristokratima. Mark Stanton je zacijelo vrlo autoritativno
razgovarao s vojvodom jer ga vie nije viala, Vie joj nije slao
ni cvijee ni poruke zbog kojih bi joj srce uplaeno zakucalo kad
bi ugledala njegov rukopis. Proteklih nekoliko dana je zato bila
barem emocionalno mirna. Uslijedio je beskonaan niz zabava,
primanja i posjeta u palai. Pomagala je u zabavljanju ljudi koji
su hrlili u britansku ambasadu kao da trae utjehu. Cordelia je
bila svjesna da je kraljica nervozna zbog cijele situacije jer su se
tragovi te nervoze poeli primjeivati i na lady Hamilton.
Uznemirenost nije bila iznenaujua jer su procjene govorile da
se deset tisua Francuza nalazilo u Lombardiji, dvadeset tisua
du obale oko Genove, a velik broj ratnih brodova je vien u luci
Toulon.
"Kraljica misli da opasnost stie i s kopna i s mora, a da joj se
britanska mornarica nee moi oduprijeti", rekla je lady
Hamilton Cordeliji.
Duboko je uzdahnula.
"Jedina osoba koja bi nas sad mogla spasiti je sir
Horatio Nelson!"
U glasu lady Hamilton zauo bi se prizvuk njenosti kad je
govorila o pomorskom heroju i zaista je neprestano o njemu
priala. Nije bilo sumnje da je na nju ostavio


48

dubok dojam kad je posjetio Napulj kao kapetan Agamemnona.

Bio je ranjen u bitci kod Santa Cruza. Ruku mu je amputirao
brodski kirurg i otplovio je kui da se pridrui drugim
kapetanima u Bathu. Zbog svoje upeatljive osobnosti, jednog
oka i ruke je postao vrlo popularan. Kad je stigla vijest o
Napoleonovim velikim oruanim snagama u Mediteranu, nacija
se njemu obraala za pomo. Sir Horatio je isplovio s etrnaest
prvorazrednih ratnih brodova, ali je bio zaustavljen zbog loe
vidljivosti, nedostatka zaliha i oteenih brodova. Sir Horatio je
pisao sir Williamu Hamiltonu da mu trebaju novac, zalihe i dobri
mornari kako bi njegova flota poela napredovati.
"Sir William je zabrinut", objasnila je lady Hamilton. S
Cordelijom i Davidom je priala iskreno; inilo se kao da ima
potrebu da se nekome povjeri i tako smanji vlastitu napetost.
"Hoe li sir William moi pomoi admiralu Nelsonu?"
upitao je David.
"Kako?" odgovorila je lady Hamilton. "Kralj je potpisao
dokument u kojem se zaklinje da nikada nee opremati i primati
britanske brodove! Kako bi mu mogao poslati pojaanje?"
Lady Hamilton je nemono podigla ruke, a njih dvoje su
znali da se ni kraljica ne bi usudila braniti Britance dok im
prijete francuske snage.
Sjedei u sjenici i gledajui zaljev, Cordelia je namjerno
zaboravila rat, ratne brodove, Francuze i Napoleona. Danas je
samo htjela upijati ljepotu Napulja i ne misliti ni o emu
drugom. Leptiri su leprali iznad kamelija, cvijee je bilo u
punom cvatu, a bijela se golubica, jedna od mnogih u vrtu
ambasade, spustila na nisku kamenu ozradu i gledala Cordeliju
znatieljnim oima. Cordelia je


49

sjedila vrlo mirno, a tiho gukanje golubice ju je podsjetilo na

golubove u parku kod kue. Pitala se je li kua samotna sada
kada je u njoj ostalo samo nekoliko slugu. Sve vee prostorije
su bile zatvorene i nije se znalo kada e se ponovno otvoriti.
Uvijek je zamiljala da e ivjeti u Stanton Parku dok se David
ne oeni, ili dok se ona moda ne uda. Iako to ne bi priznala
bratu, na neki bi joj nain naputanje svega poznatog i svega to
ju je podsjealo na roditelje slomilo srce. Majka je oboavala
Davida, a Cordelia se divila ocu. Slijepo ga je voljela, kako to
djeca obino ine, bez analiziranja svojih osjeaja. Znala je
samo da je bila sretna kad je on bio tamo. Sir William ju je
pomalo podsjeao na oca i mogla je razumjeti zato je lady
Hamilton, koja je prije braka navodno ivjela prilino
rasputeno, s njim nala sreu. inilo se da mu ne smetaju
brojni komplimenti i oboavanje mnogih Napuljana prema
njegovoj eni.
'Moda bi bilo pogreno udati se za mnogo starijeg
mukarca', mislila je Cordelia. Tada je u sebi dodala da je
osjeaj sigurnosti i zatite vrlo ugodan. Pomisao na udaju za
mlaeg mukarca poput onoga koji ju je nagovarao u Engleskoj
ili za napuljskog vojvodu ju je natjerala da se strese. Vojvoda ju
je posebno plaio svojom upornou koja je na nju vie utjecala
nego njegove rijei i izrazom u oima koji nije razumjela jer je
bila neiskusna.
'Ne smijem suditi mukarce prema onih nekoliko koje sam
dosad upoznala', pomislila je Cordelia.
ula je da netko hoda u pravcu sjenice i pomislila da je to
moda Mark Stanton. Ako su mu rekli da je u vrtu, vjerojatno je
pogodio da u sjenici uiva u pogledu. Koraci su se pribliili.
Iznenada je prestraeno shvatila da to nije Mark Stanton, ve
vojvoda di Belina! Pribliavao joj se


50

smijeei se, a ona se nije mogla pomaknuti, niti uiniti nita osim
zuriti u njega razrogaenim oima.
Vojvoda di Belina je bio iznimno uobraen ovjek. Bio je
najcjenjeniji i najpoeljniji neenja u napuljskom drutvu od
svoje dvadesete godine. U tridesetoj je ve imao iza sebe sve
mogue uitke koje je pruao glavni grad. Shvatio je da sve ene,
od najbogatije do najsiromanije, jedva ekaju da mu se ponude.
Zapravo, nije se mogao sjetiti kad je bio odbijen - dok nije
upoznao Cordeliju. Njena ga je ljepota fascinirala od trenutka
kad ju je ugledao. Zasitio se bujnih ari koje su mu bile nuene u
Napulju, u drugim dijelovima Italije i u svakoj zemlji na
Mediteranu. Za razliku od tamnih, blistavih oiju, zlatne koe i
eljnih, gladnih usana, Cordelijine su ga klasine crte lica, bijela
koa i ponosna suzdranost uzbudile kao nikada prije. Odluio je
da e biti njegova, a poto je znao da joj zbog njegovog
drutvenog poloaja mora ponuditi brak, zaprosio ju je poput
velikodunog kralja. Njegovo zaprepatenje kad ga je odbila bi
bilo zabavno nekome tko bi gledao sa strane. No vojvoda si je tu
uvredu asti objasnio injenicom da je Cordelia Engleskinja, da
ne eli biti pourivana i da se zato pravi neuhvatljivom.
Nikad mu nije palo na pamet da se Cordeliji uope ne svia i
da ga se boji. Bio je potpuno siguran da je enama neodoljivo
privlaan. Niz uspjeha ga je uvjerio da nijedna ena nije imuna
na njegov arm. Kad je Cordelia odbila njegovu pronju, obratio
se lady Hamilton za pomo. Kao to je i oekivao, bila mu je
vie nego voljna pomoi. Smatrala je da je odlina ideja zadrati
jo jednu uglednu Engleskinju u Napulju. No, koliko god da je
lady Hamilton hvalila vojvodu pred Cordelijom, nije na nju
ostavila nikakav dojam. Vojvoda je zaprepateno shvatio


51

da ga mlada Engleskinja namjerno izbjegava i da bjei od njega

na nain koji ga je frustrirao. Bio je privuen Cordelijinom
ljepotom, a sada je gotovo poludio jer je bila tako nedostina.
Izazvala je njegov lovaki nagon i jo je vie uvrstio svoju
odluku da e je oeniti.
"Nitko me nee sprijeiti, a najmanje neki nevani kapetan
broda, da je uinim svojom enom!"
Mislio je samo na sebe i nije razumio tue osjeaje. Kad je
nenadano saznao da Cordelia odlazi na Maltu, njegov je mir bio
naruen. Pokuao je s njom razgovarati na zabavi, ali Cordelia
je napustila Kraljevsku palau brzinom koju nije oekivao. Nije
ju uspio ni na nekoliko sekundi uhvatiti nasamo. Zato je drugog
dana ustao neuobiajeno rano i odluio da e otii u palau
Sessa prije pristojnog vremena za posjet. Znao je da e lady
Hamilton jo spavati i da Cordeliju u to doba nee uvati ni
brat, ni Mark Stanton. Znao je da nije pogrijeio kad su mu
sluge rekli da je Cordelia u vrtu.
'Sam u se najaviti!' rekao je vrsto. Kad je majordom htio
prigovoriti, vojvoda mu je otro rekao nekoliko rijei na
talijanskom jeziku na koje se sluga s potovanjem naklonio i
pustio ga da proe.
Vojvoda je dobro poznavao vrt palae Sessa. Bio je u gotovo
svakom njegovom kutku s mnogim lijepim enama na
bezbrojnim balovima i primanjima koje je prireivao
ambasador. Dok je hodao uskim puticima, ponosno je pomislio
da je u svakom dijelu vrta ljubio eljne usne ili grlio meko tijelo
koje je drhtalo od strasti.
Kad je razmaknuo grmlje i ugledao Cordeliju kako sjedi u
sjenici i kako joj kosa sja na suncu, pomislio je da izgleda
ljepe i poeljnije nego ikad prije. Prilazio joj je razmetljivo,
svjestan da izgleda impresivno i privlano.
"I mislio sam da u te ovdje nai", rekao je strastveno.


52

"Moram ... moram poi natrag."

Cordelia je htjela ustati, ali vojvoda ju je sprijeio pokretom
ruke i sjeo pored nje.
"elim razgovarati s tobom, Cordelia."
Pomislila je da je nepristojno to je zove krsnim imenom, ali
tog trenutka je osjeala samo gaenje koje ju je obuzelo kad je
osjetila njegov dodir. Bila je svjesna da joj srce divlje lupa i da
su joj usne suhe. Nije si mogla objasniti zato ju je toliko plaio,
samo je znala da eli pobjei. No, da od sjenice stigne na puti,
morala je proi kraj njega i znala je da je ne bi pustio da ode.
"Nemamo... o emu... razgovarati", rekla je s velikim
naporom.
"Naprotiv, moramo razgovarati o mnogo stvari" rekao
je. "Je li istina da sutra odlazi?"
"Da... idemo na Maltu."
"Ne mogu ti to dopustiti."
"Idem... idem s bratom i roakom, kapetanom Markom
Stantonom."
Htjela je da te rijei zazvue vrsto i prkosno, ali glas joj je
drhtao i znala da je to zato to je vojvoda jo uvijek drao ruku
na njenoj goloj podlaktici. Pokuala se pomaknuti, ali je
shvatila da je to bila greka jer ju je sada stisnuo jo vre.
"Volim te, Cordelia!" rekao je. "Ne moe otploviti kada
zna da elim da bude moja ena!"
"Ve sam Vam rekla ... da sam poaena Vaom
ponudom ... ali ne mogu se udati za Vas."
"Zato ne?"
"Z-zato... to Vas ne volim!"
Kratko se nasmijao, a taj je smijeh zazvuao prijetee.
"Nauit u te da me voli, carissima. Nauit u te sve o
ljubavi. Nauit e me eljeti kao to ja tebe elim!"


53

Cordeliji se uinilo da joj se pribliio dok je govorio, a

njegove rijei kao da su gorjele plamenom koji je prijetio da je
opee.
"Ne! Ne! Nikada Vas... ne bih mogla voljeti! Nikada!"
"Kako moe biti sigurna u to?" upitao je. "Tako si lijepa -
tako poeljna! Neto u tebi me izluuje! Ne mogu spavati nou
jer mislim na tebe i jer te elim - Bog zna da te elim - kao to
nikada nisam elio nijednu enu!"
Sada se u njegovom glasu pojavio divlji prizvuk koji je
natjerao Cordeliju da skoi na noge.
"Pustite me!" rekla je. "Rekla sam Vam... da nikada ne bih
mogla biti Vaa ena!"
"A ja sam odluio da e biti!"
Vojvoda je ustao i bilo je nemogue da mu pobjegne.
Trudila se da suzbije paniku koju je osjetila. Prkosno je podigla
bradu i ponosno rekla, iako su joj usne drhtale:
"Pustite me! Nemam Vam to rei... osim da se nikada neu
udati za Vas... i da odlazim sutra!"
Posljednje je rijei gotovo proaptala. Kad je ugledala vatru
u njegovim oima, znala je da je zbog njenog otpora izgubio
samokontrolu. Zarobile su je njegove ruke. Grozniavo se,
oajniki borila protiv njegove snage i vritala ...

***
Mark Stanton se takoer opratao ...
Upravo je bio obavijestio Hamiltonove o vremenu polaska,
kad je za njega stigla poruka od Gianette u kojoj ga je pozivala
na veeru.
"Moram ti rei neto vrlo vano", napisala je princeza ispod
svog kitnjastog potpisa.
Taj postskriptum ga je zaintrigirao, a znao je i da ne


54

moe otii bez pozdrava nakon toliko godina veze s njom. U

palai Sessa su ga uvjerili da e Cordeliju te veeri dobro
uvati. Namjeravali su otii na kazalinu predstavu kojoj e
prisustvovati i kraljevski par, a zatim otii na veernju zabavu u
palau.
"Bit e nam drago da nam se pridruite", rekla je lady
Hamilton.
No Mark Stanton se ipak ispriao. Takve veeri u
kraljevskom drutvu je smatrao iznimno dosadnima, a samom
je sebi priznao da mu se kralj ne svia. I kraljica ga je iritirala,
usprkos injenici da se zbog svoje mrnje prema Francuzima
mogla pokazati kao dobra saveznica Britaniji. No dvorski
uglednici i kukaviki prinevi laskavci koji su bili spremni
kleati pred Francuzima su mu se gadili.
Znao je da se francuska trobojnica vijorila na zidinama
mnogih patricijskih dvoraca i da su se njihovi vlasnici 'ulizivali'
onima za koje su mislili da e ih ubrzo pokoriti.
Zato je Mark Stanton prihvatio princezin poziv s iskrenim
zadovoljstvom. Kao to je i oekivao, kad je stigao u palau,
otkrio je da je on njen jedini gost. Bila je polovica svibnja.
Sreom je bilo dovoljno toplo da princeza moe nositi vrlo
malo odjee. Prozirna haljina od gaze protkana zlatnim nitima
je doista vie otkrivala nego skrivala. Oko vrata je nosila
velianstvenu ogrlicu od smaragda, dijamanata i rubina. Dojam
su zaokruile visee naunice tako da je princeza izgledala
gotovo orijentalno. Njene tamne oi su ga udno promatrale i
nije bilo sumnje da joj je drago to ga vidi.
"Mark! Mark! Kako si me mogao tako okrutno zapostaviti
posljednjih dana?"
"Bio sam zaokupljen popravljanjem broda", automatski je
odgovorio.


55

"I plesom u britanskoj ambasadi", dodala je. "Privlai li te

rascvjetana rua ili pupoljak?"
Mark Stanton nije odgovorio, ve je iz prekrasnog salona
iziao na balkon.
"Neu te zadirkivati", rekla je dubokim glasom, drei ga za
ruku. "Toliko mi je drago to si ovdje. Samo te elim osjetiti
blizu mene i rei ti koliko te volim."
Zagonetno joj se nasmijeio i podrugljivo rekao:
"Poaen sam to to ujem, Gianetta."
"Volim te, Mark. Do sino nisam ni shvaala koliko. A
sada, zbog tebe, odluila sam neto vrlo drastino."
"to?" upitao je.
Pomalo ga je iznenadila ozbiljnost u njenom glasu.
"Odluila sam napustiti Napulj."
"To je vrlo neoekivano."
"Poto me ne eli oeniti", rekla je, "sada mi se svi ovdanji
mukarci ine dosadnima i mlakonjama!"
"ao mi je to sam to izazvao", rekao je Mark Stanton, ali oi
su mu nestano blistale.
"Istina je!'' rekla je princeza strastveno. "Poto si ti savren
ljubavnik, mukarac koji je sve ostale mukarce uinio malima
i nevanima, ne mogu ostati ovdje."
"Zapravo, trai nova lovita", rekao je.
Kimnula je glavom pomalo divljim pokretom.
"Mislim da u otii u Pariz!"
Znala je da je to provokativna izjava i pogledala ga je ispod
trepavica da vidi njegovu reakciju.
"Dobra ideja! Kad se Napoleon umori od rata, sigurno e
osnovati nekakav dvor. Nesumnjivo e zablistati ak i u tom
gradu koji je poznat po ljepoticama."
"To sam i ja pomislila", rekla je princeza tiho uzdahnuvi.
"Ali to je velika odluka. Tvojim odbijanjem da me oeni si
promijenio moj cijeli ivot!"


56

"Znai, ma to da se dogodi, ja u biti odgovoran", rekao je

Mark Stanton.
Nije zvuao previe uznemireno i uzeo je au ampanjca
koju je sluga donio.
"Da, ti e biti kriv", rekla je princeza. "Iako u traiti
nekoga poput tebe u Parizu, Beu, moda ak i Moskvi, znam da
nikada neu nai drugog pomorca koji e zarobiti moje srce kako
si ga ti zarobio."
Veerali su uz svijee u njenom budoaru. Bilo je nemogue da
Marka Stantona ne gane ljubav, ako je to bila prava rije, koju je
vidio u princezinim oima i u njenim gladnim usnama. Kada je
veera zavrila i kad su se sluge povukle, Mark se udobno
naslonio, uzeo au konjaka i upitao:
"Kakvu si mi to vanu tajnu htjela povjeriti?"
Princeza je pogledala preko ramena da se uvjeri da su sami i
snizila glas.
"Veerala sam juer u francuskom ministarstvu", rekla je.
On je uzdignuo obrve, ali nita nije rekao.
''Bila je to mala zabava", nastavila je princeza, "i ministar je
slobodno govorio."
"Misli da je vjerovao da zna na ijoj su strani tvoje
simpatije?"
Princezine su oi bljesnule.
"Bila sam mu... korisna... nekoliko puta."
Mark Stanton je srknuo konjak.
"Ministar nam je rekao koji su Napoleonovi ciljevi na
Mediteranu."
Mark je sjedio mirno i pozorno gledao princezu.
"Namjerava osvojiti Egipat!"
To je on i pretpostavljao, ali bilo je neugodno uti potvrdu.


57

"Njegov dugoroni plan je pokoravanje Indije."

Mark Stanton je duboko udahnuo. Bilo je to suludo i vrlo
ambiciozno, ali za mladog Korzikanca koji je ve toliko
postigao, vrlo mogue.
"Francuski agenti", proaptala je princeza, "pokuavaju
podii bunu protiv Britanaca u Hindustanu."
"Koliko je Bonaparteove vojske u Toulonu?"
Nastala je tiina, a onda je princeza odgovorila:
"Navodno oko osamdeset tisua!"
Mark Stanton je bio zaprepaten, ali to nije pokazao.
"Hvala ti", rekao je tiho.
"Je li to sve to e mi rei?"
"Mogao bih se bolje izraziti da si mi blie."
"To i elim!"
Ustala je. Preli su u susjednu spavau sobu. Bila je diskretno
osvjetljena, sjene su bile pune tajnovitosti, a njen posebni
parfem je lebdio u zraku. Okrenula se prema njemu, a on je
skinuo njene duge naunice i ogrlicu. Tada ju je grubo povukao
sebi i naao njene usne. Vatra koja je oduvijek gorjela meu
njima se pretvorila u plamen. Njihova strast ih je prodirala u
divljem, neodoljivom plamenu, diui se i sputajui dok no
nije izblijedjela, a prvi zraci zore pozlatili zamagljeno more.
Zaspali su od iscrpljenosti ...
Kad se Mark probudio, bilo je mnogo kasnije nego to je on
oekivao i njegovo pravilo o povratku kui prije jutra je bilo
prekreno. Leao je na svilenim jastucima i promatrao Gianettu
koja je spavala pored njega. Bila je vrlo lijepa; tamna joj je kosa
padala na gola ramena, a trepavice su joj dodirivale obraze.
Dok ju je gledao, pitao se zato joj nije mogao uzvratiti ljubav
kako je ona htjela. Strastveno ga je uzbuivala, a poto je bila
inteligentna, imali su zajednikih interesa koji nisu poivali na
fizikoj privlanosti. No znao je da mu ono to je ona mogla


58

ponuditi nije dovoljno. Strast e s vremenom izblijediti, a znao je da

za svoju buduu enu mora osjetiti neto vie nego strast. Priznao si je
s cininom grimasom da eli upravo onakvu ljubav kakvu je opisao
Cordeliji. Od te noi esto se pitao kako joj je mogao na taj nain
govoriti o ljubavi, kad svjesno nikada nije tako razmiljao o njoj. A
opet, objanjenje njenih osjeaja i strahova mu je bilo potpuno jasno.
Dok je govorio, znao je da govori o pravoj stvari i da joj moe
pomoi. Sve to joj je rekao je dugo spavalo u njemu, iako to nikad
nije svjesno znao. Mark Stanton je oduvijek bio ovjek od akcije. Kad
mu je bilo samo dvadeset godina, jedan od njegovih roaka ga je
poslao na srednjoamerike otoke na trgovaki brod. To mu je iskustvo
omoguilo da upozna nain ivota za koji dotad nije ni znao da
postoji. Bio je zaprepaten odnosom prema posadi i okrutnim
postupcima brodskih asnika. Nauio je da brod moe biti pakao za
one koji na njemu plove i odluio je da e, kad on bude zapovjednik, s
mornarima postupati kao s ljudima, a ne kao sa ivotinjama.
Na njegovom prvom putovanju se rodila ambicija da zapovijeda
vlastitim brodom. Poto je bio motiviran i pametan, to je za
nekoliko godina i ostvario. Njegov otac nije bio bogat poput
mnogih njegovih roaka i Mark je shvatio da mu treba novac. Na
Mediteranu se moglo osvojiti nagrade. Posada kranskog broda
je uzimala postotak od svakog tereta koji bi preoteli nevjernicima,
a kapetanu se plaala provizija po svakom robu koji bi iv stigao
do Malte. Kapetanov udio u ratnoj robi i piratstvu
je bio velik, a Mark je bio iznimno uspjean zapovjednik.
Nije morao moliti za posao. Zbog svoje je reputacije uvijek bio
vrlo traen. Upravitelj Reda, princ de Rohan,
je bio njegov prijatelj i predloio mu je da postane vitez
sv. Ivana. Mark mu se nasmijao.


59

"Divim se Vaem Redu, Vaa Eminencijo, potujem borbenu

vjetinu Vaih vitezova, ali zavjet celibata bi u mom sluaju bio
smijean!"
Upravitelj je uzdahnuo.
"Mi smo na gubitku, kapetane Stantone. Strano bih volio da
budete uitelj u novoj koli matematike i pomorskih znanosti."
"Uvijek sam spreman pomoi, Vaa Eminencijo. Samo me
morate zamoliti", odgovorio je Mark Stanton i zaista je esto
pomagao Redu. No, ba kao to je rekao upravitelju, zavjet
kreposti nije bio za njega. Nakon duge plovidbe, veselio se
oputanju u mekom naruju ene. To mu je davalo snage da se
vrati tekom pomorskom ivotu. U svim mediteranskim lukama
postojale su ene koje su ga ekale i nadale se da e se vratiti.
No, iako mu je bilo drago to ih vidi i iako je prihvaao njihovu
ljubav, kad bi otplovio, znao je da mu zapravo znae malo ili
nita. Moda mu je Gianetta znaila vie nego druge - nije bio
siguran. Rijetko je mislio o njoj kad nije bio u Napulju. Iako je
bila lijepa, znao je da se nikad ne bi mogao vezati za nju ili za
neku poput nje.
Polako je ustao iz kreveta. Kad se obukao, zastao je i na
trenutak se upitao bi li je trebao probuditi da se pozdrave, ali je
onda odluio da je bolje da to ne uini. Nije imalo smisla
izazivati srceparajuu scenu koja bi samo pokvarila strast u
kojoj su prole noi uivali. Mark je iziao na balkon i ubrao
crvenu ruu. Vratio se u sobu i poloio ruu na plahtu kraj
Gianette. Znao je da e razumjeti poruku. Tada je tiho iziao iz
sobe i zatvorio vrata. Unajmio je koiju i naredio koijau da ga
odveze kui. Kad se okupao i presvukao, pogledao je na sat sa
izrazom zabrinutosti koji je bio gotovo komian. Bio je svjestan
da e mu barun i David zamjeriti to nije doao u luku da
nadzire zavrne radove na brodu. Bio je prilino


60

siguran da e David ve biti tamo, ali za sluaj da ga je ekao u

ambasadi, Mark je otiao do palae Sessa.
"Je li gospodin ovdje?" upitao je majordoma koji ga je s
potovanjem pozdravio.
"Ne, kapetane, gospodin je rano otiao u luku."
To je i oekivao. Upravo kad je htio rei koijau da krene,
upitao je:
"A lady Cordelia? Je li budna?"
"Gospoica je u vrtu, kapetane. Probudila se rano i
otila sama u vrt, ali joj se upravo pridruio gospodin."
"Gospodin?" upitao je Mark Stanton.
"Da, kapetane, vojvoda di Bellina."
Na trenutak je Mark pomislio da nije dobro uo. Tada je brzo
uao u ambasadu i bez zaustavljanja krenuo u vrt. Bio je gotovo
siguran da e Cordeliju nai u sjenici u kojoj su priali o
ljubavi. Instinktivno je pomislio da je tamo otila da se pozdravi
s Napuljem i da posljednji put pogleda zaljev. Brzo je koraao
putiima, gledajui oko sebe u nadi da e ugledati Cordeliju.
Prije no to je stigao do sjenice, zauo je njen vrisak.

***
Vojvoda nije oekivao toliki otpor od nekoga tako njenog i
krhkog kao Cordelia. No borila se poput tigrice, otimajui se iz
njegovog zagrljaja i udarajui ga akama, dok ju je on sve vie
privlaio k sebi, pokuavajui je poljubiti. Vritala je i okretala
glavu. No znao je da je samo pitanje trenutka kad e njegova
snaga prevladati. Isprekidano je disala, a upravo kad je osjetio
da se ona vie ne moe boriti, netko ga je uhvatio za okovratnik.
Neija ruka ga je odvukla od Cordelije, a aka koja ga je
pogodila u lice ga je natjerala da zatetura do mjesta na kojem su
bili sjedili. Vojvoda je bijesno povikao i ugledao


61

Marka Stantona u ijim je plavim oima gono bijes anela

osvetnika.
"Kako se usuujete udariti me!" uzviknuo je vojvoda na
talijanskom.
Nije bio kukavica i njegova je vjetina samoobrane bila
legendarna. Smatrali su ga najboljim maevaocom u Napulju,
preciznim strijelcem, a formu je odravao u vlastitoj
gimnastikoj dvorani. Nije volio obinu tuu, ali bio je bijesan i
nije bilo vremena za predlaganje civiliziranijeg naina borbe.
Navalio je na Marka Stantona poput razbjenjelog bika,
oekujui da e ga oboriti lako poput drugih protivnika koje je
susretao u koli boksa. No Markovo tijelo je bilo vrsto poput
eljeza i udarac koji je uputio vojvodi bi ga zasigurno oborio da
ga je pogodio u bradu. Nijedan nije obraao panju na
Cordeliju koja im se maknula s puta skutrivi se iza drvenog
sjedala. Jedva je mogla povjerovati da ju je Mark doao spasiti
u trenutku kad ju je snaga napustila. Znala je da e morati
popustiti i da e se vojvodine usne nai na njenima. Bila je
panino pomislila da e umrijeti kad osjeti njegov dodir. A
tada, upravo kad je izgubila tu neravnopravnu bitku i vie nije
mogla disati, udesno je osloboena.
Mukarci su se borili estinom zbog koje je drhtala, a opet
nije mogla odvratiti pogled. inilo se kao da s lakoom
odolijevaju udarcima, ali vojvodi je krv tekla s kuta usana
preko brade, dok je Markovo lice bilo netaknuto. Mark je bio
vii, ali vojvoda je bio tei i tukao se poput fanatika, tako da se
Cordelia uplaila za svog roaka.
Tada je odjednom borba zavrila. Mark je vojvodu zahvatio
aperkatom zbog kojega je ovaj izgubio ravnoteu, zateturao
unatrag i pao u grm oleandera. Zaulo se krckanje slomljenih
granica. Tada se vojvodino tijelo umirilo.
Cordelia se uspravila rairenih oiju i drui. Mark je


62

gledao svoje izranjene lanke na prstima; kaput mu je bio

nakrivljen i kravata mu se pomaknula, ali po svemu se drugom
inilo kao da se nita nije dogodilo. Krenula je prema njemu i on
je vidio kako je blijeda i uplaena. Zagrlio ju je i shvatio da drhti.
"Sve je u redu, Cordelia."
Kao da si nije mogla pomoi, sakrila je glavu na njegovom
ramenu.
"Uplaio me je", apnula je.
"Znam", rekao je Mark Stanton, "ali nije vjerojatno da
e to opet uiniti."
Pogledao je vojvodu koji je nepomino leao.
"Vratimo se u kuu."
Cordelia je jo drhtala, ali je zapovjedniki Markov ton imao
utjecaja. S ogromnom se samokontrolom odmaknula od njega.
"Nabavit u losiona... i zavoja... za tvoje ruke."
Glas joj je bio isprekidan.
"To bi bilo vrlo lijepo", odgovorio je Mark. "Na sreu se brzo
oporavljam."
Krenula je ispred njega uskim putiem i dok ju je slijedio,
primijetio je da se trudi hodati dostojanstveno, visoko podignute
brade. Stigli su do terase i Cordelia je s olakanjem primijetila
da nikoga nema.
"Idem nai... ono to ti treba", rekla je oklijevajui.
Mark Stanton ju je pogledao i vidio kako je blijeda.
Posjeo ju je na meko sjedalo.
"Poslat u slugu, onda emo vidjeti koliko je dobar u
previjanju", rekao je.
Nasmijeio joj se, nestao na nekoliko trenutaka, a onda se
vratio, sjeo pored nje i uzeo joj ruku u svoju.
"ao mi je to se ovo dogodilo, Cordelia."
Slabano ga je pogledala, a on je u njenim sivim oima


63

ugledao izraz istog uasa.

"Ne bih vjerovala ... da se mukarac moe ... tako ponaati",
rekla je oklijevajui.
"Nisu svi mukarci poput vojvode", odgovorio je Mark.
"Mora biti razumna i zaboraviti ovo to se dogodilo."
"Bio si rekao ... da mi se vie nee pribliavati", promrmljala
je gotovo djetinjasto.
"Mislio sam da imam posla s asnim ovjekom", odgovorio
je Mark Stanton. "Cordelia, mora mi oprostiti to nisam vrlo
iskusan kao skrbnik. Drugi put neu nikome vjerovati!"
"Ne bih mogla podnijeti... drugi put", rekla je.
"Moda ... "
Znao je to e rei i prije no to je to izgovorila. Misao
o samostanu joj je opet pala na pamet. Brzo je rekao:
"Ne! To nije rjeenje. Osim toga, ne bih od tebe oe-
kivao kukaviluk."
"Kukaviluk?"
Osjetio je da ju je njegova optuba pogodila.
"Kukaviki je bjeati od ivota", rekao je. 'To to si
doivjela prije nekoliko trenutaka je neugodno, ali dovoljno si
razumna da shvati da za sve postoji kazna."
"Kazna?"
"Poto te mukarci smatraju vrlo lijepom, polude i izgube
kontrolu nad sobom."
Primijetio je da je iznenaena i nastavio:
"Ali imala si posla s Napuljanom, a Napulj dugo nee
vidjeti."
Nasmijeio se i nastavio:
"Putuje na otok na kojem e biti mnogo mladia, ali su se
svi zavjetovali na krepost. Ve samo to ti prua sigurnost. A
opet, Cordelia, vrlo si lijepa!"
Primijetio je da je pocrvenjela i srameljivo pogledala


64

u stranu.
"Da li to... zaista misli?"
"Mislim da se oko jedne stvari moramo dogovoriti", rekao je
Mark Stanton, "a to je obeanje da emo uvijek jedno drugome
govoriti istinu. Kada ti kaem da si lijepa, to i mislim!"
"Hvala ... hvala ti."
Sluga se pojavio sa zavojima i mau za rane. Drugi je sluga
donio vino i Mark je inzistirao da Cordelia malo popije.
"Tako je... rano", prosvjedovala je.
"Doivjela si ok", rekao je. "Da smo u Engleskoj, propisao
bih ti toplo, slatko pie, ali zna dobro kao i ja da bi to ovdje
pripremali satima!"
Nasmijala se i posluno otpila vino. Vratilo joj je boju u
obraze, a uplaen je izraz nestao iz njenih oiju. Tada joj je
dopustio da mu previje prste.
"Vrlo si vjeta!" rekao je.
"Mama je inzistirala da se nauim brinuti o ljudima koji su
bolesni ili ozlijeeni. Tata se na to smijao, ali mislim da bih
mogla pomoi ako na Malti bude ranjenika."
"Sumnjam", odgovorio je Mark Stanton. "Vitezovi imaju
uinkovitiju bolnicu. Novaci se izmjenjuju i njeguju bolesnike."
"To se Davidu nee svidjeti", rekla je Cordelia smijeei se.
"Uvijek je nestrpljiv s bolesnicima. Pretpostavljam da je to zato
to je on tako snaan."
"David e morati raditi u bolnici kad na njega doe red",
rekao je Mark Stanton suho.
"Obavit e svoju dunost", odgovorila je Cordelia, "ali
voljela bih kad bih ja to mogla uiniti za njega."
Mark Stanton je pogledao svoje ruke.
"Znam kome u se obratiti ako budem u nevolji."


65

Ustao je.
"Cordelia, siguran sam da ne eli biti tu kad se vojvoda
osvijesti. Hoe li otii u svoju sobu ili bi radije otila sa mnom
u luku?"
Podigla je oi prema njemu.
"Ne bih ti eljela ... smetati."
Pogledao ju je i u njegovu glasu nije bilo podsmijeha kad joj
je rekao:
"Nikada mi ne bi mogla smetati!"


etvrto poglavlje

St. Jude je klizio plavom povrinom mora sa vjetrom u

jedrima ukraenima osmokrakim kriem. Cordelia je sjedila u
hladovini u kutu palube opinjena onim to se oko nje
dogaalo. Ljudi su se vjeto penjali uz konope za jedra i
jarbole, jedra su se esto morala okretati i naredbe su dolazile
sa mosta gdje je zapovijedao Mark Stanton.
Nije oekivala da e Sr. Jude biti tako velik jer je bio u
privatnome vlasnitvu, ali im je stupila na palubu shvatila je
da je to zapravo ratni brod. Sluala je Marka koji je objanjavao
Davidu kako je Red nainio promjene u svojoj pomorskoj
politici poetkom stoljea.
"Umjesto galija koje su bile brodice na vesla, poeli su se
koristiti jedrenjaci", rekao je Mark.
"Jesu li se pokazali uinkovitima?" upitao je David. "Takve je
ratne brodove gradila svaka europska zemlja, naravno i gusari",
odgovorio je.
David je pogledao u topove i pomalo sumnjiavo rekao:
"Sigurno nisu dovoljno veliki za neke od novih francuskih
brodova?"
"Tono", priznao je Mark Stanton, "ali pokazali su se vrlo
uinkoviti protiv veine brodova koje smo sreli."
Pogledao je u mornare koji su uurbano hodali po palubi i
nastavio: "Malteki su topnici najbolji na svijetu i zahvaljujui
njihovim vjetinama brodovi Reda bili su

66
 67

uspjeni u borbama."
"Volio bih vidjeti kako pucaju iz topova", rekao je
David sa sjajem u oima.
"Vidjet e i shvatiti da je vrlo rijetko da se neprija-
teljski jarboli ne srue pri drugome napadu."
Ostatak popodneva David je razgovarao o bitkama s
Ludwigom von Wtensteinom, posebice o Jacquesu de
Chambraiu, vjetome pomorcu Reda koji je ispalio 328 kugli iz
topa u dva i pol sata! "U godinu je dana zarobio est gusarskih
brodica i osamsto robova", veselo je rekao
David.
Cordelia se nije iznenadila kada je David, nakon samo
jednoga dana na brodu, poeo oduevljeno govoriti da e imati
svoj brod. Dotrao je do nje i uzbueno rekao:
"Cordelia, moram imati vlastiti brod i ne elim ekati nekoliko
godina kao to mi je Mark savjetovao."
"Mislim da je Mark u pravu", odgovorila je Cordelia.
"Ako misli da u ekati da navrim dvadeset etiri godine,
vara se!" uzviknuo je David." Kada u listopadu postanem
punoljetan, biti u vlasnik svog bogatstva i mogu dati upute
brodogradilitu."
Cordelia je utjela. Bila je svjesna da bi gradnja broda bila
vrlo skupa. Oekivalo se da e Davidovo bogatstvo postati
vlasnitvo Reda nakon njegove smrti i znala je da se njihovi
roaci i opunomoenici nadaju da e ga David paljivo troiti.
uli su da su mnogi vitezovi Reda vrlo ekstravagantni.
"Shvaam da ne smijem dirati nasljee koje je neotui-
va batina za dobrobit imanja, ali imat u svoje bogatstvo od 12.
listopada i tada me nitko nee moi odgovoriti od onoga to
elim", rekao je David strastveno.
"Do protivljenja na koje si moda naiao dolo je samo zato
to te nai roaci vole i ele te uvati od samoga sebe", njeno je
rekla Cordelia.


" Ne elim da me uvaju", odvratio je David. "Ludwig mi je

rekao da Red rado prihvaa privatne brodove jer im mornarica
nije tako velika kao nekada i da je beznaajna u odnosu na
britansku ili francusku."
Cordelia je uzdahnula. Bila je sigurna da e uvijek tvrdoglavi
David uiniti po svojem i da je Mark Stanton jedina osoba koja
ga moe urazumiti. Otkada su doli na brod gdje je David vidio
svog roaka kao zapovjednika, ponaao se s potovanjem koje
prije nije pokazivao.
"U stvari", rekla si je Cordelia sa smijekom, "sigurna sam da
e David do vremena kada stignemo na Maltu oboavati Marka
i da e za njega biti heroj."
Bila je tako zaokupljena sluanjem svoga brata da nije ni
primijetila da im Mark prilazi. Bila je svjesna njegove
prisutnosti, a da se nije morala ni okrenuti. Tada je osjetila
njegovu ruku na svome ramenu.
"Jeste li dobro? Je li vam udobno?"
"Prekrasno je biti na moru", odgovorila je, "i putovati na tako
lijepome brodu." Primijetila je zadovoljstvo u njegovim oima.
Sjeo je pokraj nje, a David je brzo ustao i otrao pogledati neto
to mu je zaokupilo panju. Kada je dovoljno odmakao,
Cordelia je tiho rekla: "Mislim da si shvatio da je David
odluio kupiti vlastiti brod."
"Nema razloga da to ne uini kad si ga moe priutiti",
odgovorio je Mark Stanton.
"To e biti u listopadu kada postane punoljetan", rekla je
Cordelia. "Sigurna sam da misli da bi trebao malo priekati. "
Pogledao ju je sa smijekom.
"Zvui kao majka koja se uzrujava zbog svog neposlunog
djeteta", zadirkivao ju je Mark Stanton. "Nemoj se pretjerano
brinuti. Pazit u na Davida i neu mu dopustiti da napravi
mnogo skupih pogreaka tijekom njegove prve godine na
Malti."


69

Cordelia je odahnula.
"Hvala", rekla je. 'Tako si ljubazan. Ne znam to bismo bez
tebe." Govorila je ne razmiljajui. Tada se sjetila kako ju je
spasio od vojvode i obrazi su joj se zarumenjeli.
Znao je o emu razmilja pa je njeno rekao:
"Zaboravi, prolo je. Ne treba gledati unatrag, nego uvijek
naprijed."
"Je li to tvoja filozofija?", upitala ga je znatieljno.
"Toliko je toga pred nama", odgovorio je. "aljenje za
prolou je gubitak vremena kad je ionako ne moemo
popraviti."
"Tako si mudar i razuman!"
"Naalost, mudrost dolazi s godinama. Kad sam bio mlad,
bio sam kao David. Prvo bih neto uinio i tek onda razmiljao
o posljedicama."
Cordelia se nasmijala.
"Govori kao da si ve sijed!"
"Na moru se brzo stari", odgovorio je. Kao da ga je to
upozorilo na njegovu zapovjedniku odgovornost, ustao je i
otiao do mosta viui na mornare na promatralitu na vrhu
jarbola da dre oi otvorenima.
Cordelia je shvatila da brodska posada mora stalno biti na
oprezu: to je bilo vano za njihovu vlastitu zatitu. Kad bi se
dali iznenaditi, izgubili bi sve to cijene, ukljuujui i svoje
ivote. No, na putu za Maltu nije bilo nezgoda. Kad su napokon
ugledali otok okupan suncem, inilo im se da se radi o zlatnome
raju koji je David udio dohvatiti.
Cordelia je iz karata saznala da je arhipelag malen.
Mark joj je rekao da je Malta dugaka svega 27 km i iroka 15
km. Davidu je pokazao izraunavanje zemljopisne duine i
irine za skupinu otoka koji su leali usred Mediterana, na pola
puta izmeu Gibraltara i Egipta. No, Malta nije bila toliko
zanimljiva zbog svojeg stratekog poloaja koliko zbog broja
utvrda koje su se izdizale iz


70

mora i ostavljale neopisivi dojam snage i neosvojivosti. Snani

oblici masivnih utvrda dominirali su obalom, a kada su se
pribliili, Cordeliji se inilo da visoke povrine tvrava Valette
tvore podnoje impozantnih baroknih palaa i crkvi.
"Malta! Napokon!" uzviknuo je David. U glasu mu se osjetio
ushit.
"Ne oekuj previe, na elim da se razoara", zamolila ga je
Cordelia.
"Nije bitno to u uti i vidjeti na Malti, nego to u
osjeati u dui", odgovorio je David.
Cordelia ga je uhvatila pod ruku.
"Snovi e ti se ostvariti zato to vjeruje."
"Da, vjerujem!", ponovio je David kao da se zaklinje.
Cordelia je primijetila da je Malta proturjean otok.
Iako se divila impresivnim palaama i tvravama, otkrila je da
su uske ulice Valette koje su vrvjele ivotom tako zanimljive da
ih je eljela satima promatrati.
Kada su pristali, Mark Stanton je inzistirao da je odmah
odvede do kue gdje e odsjesti i upoznati je sa domainom
kojega je on ve poznavao.
Grof Manduca bio je Malteanin i njegovi su preci ivjeli na
Malti mnogo prije nego to su vitezovi dobili suverenost od
Charlesa V, vladara svetog Rimskog Carstva. Grof je bio
oenjen za Engleskinju i njihovi su sinovi sada ivjeli u
inozemstvu.
"Lady Cordelia, drago nam je to ste stigli", rekao je grof s
uljudnou koja je Cordeliju podsjetila na Williama Hamiltona.
"Neopisivo mi je zadovoljstvo to mogu ugostiti moju
sunarodnjakinju", rekla joj je grofica. "Samo se bojim da u
Vam dosaivati s mojim pitanjima o Engleskoj koju nisam
posjetila dvadeset godina."


7l

"Bit i u presretna da Vam kaem sve to elite znati",

odgovorila je Cordelia, "ako Vi odgovorite na moja pitanja o
Malti!"
Grofica se nasmijala i provela Cordeliju po prekrasno
ureenoj kui koja se nalazila u jednoj od glavnih ulica Valette.
"Imamo i vilu na selu u kojoj emo odsjesti kada postane
prevrue u gradu", rekla je grofica.
Cordelia se pozdravila s Davidom i Markom znajui da ih
nee vidjeti do sljedeega dana. Ujutro je Cordelia ustala rano
jer je eljela razgledati Valettu. Grofica joj je pokazala neke
znamenitosti i trgovine kakve dotada jo nije vidjela.
Roba koja se dovozila na Malta uinila je grad mjeavinom
Istoka i Zapada to je bilo jedinstveno. Bilo je tu zlatara,
srebrnara, ulinih trgovaca istonjakim brokatom, raznim
predmetima i dragim kamenjem. Cordelia je najvie bila
zadivljena tandovima sa slatkiima, zainima i rijetkim
tropskim voem, ali bilo je i tandova sa sjajnim maevima,
raznobojnim bodeima i sabljama sa zlatnim drkama.
"Nikada nisam ni pomiljala da neto moe biti tako
oaravajue!" rekla je grofici koja se nasmijeila.
"Ovdje ljudi podilaze luksuznim ukusima etiri stotine
plemenitih ratnika i mnogi od vitezova su vrlo bogati",
odgovorila je grofica. To se Cordeliji uinilo protuslovnim kad
se sjetila da su svi vitezovi poloili zavjet siromatva. No tada
se sjetila da njihovo vlasnitvo pripada Redu nakon njihove
smrti i da si mnogi ne ele uskratiti lagodan ivot.
U meuvremenu, Cordelia je pokuala upiti svu ljepotu, boje
i neobinosti Valette.
Znala je da David mora najprije postati pripravnik i da tek
nakon toga moe postati vitez Reda sv. Ivana.


72

Poslijepodne ju je doao vidjeti David, uzbuen dobro-

dolicom i svime to je vidio. Cordelia je osjetila da ga je ve
izgubila kao brata; da sada pripada njegovoj prolosti i da nee
biti dio njegove budunosti.
Anglo-bavarski hram bio je otvoren prije est godina i imao
je pogled na luku. David je bio oaran njegovom
velianstvenou i rekao je Cordeliji da vitezovi iz njegovog
hrama imaju posebnu vojnu postrojbu, kapelicu, igralite i rov.
"Ue nas disciplini i moramo polaziti vojne vjebe i vjebe
streljatva, barem tri puta tjedno", rekao je David sa zanosom.
"U tome e uivati", nasmijeila se Cordelia.
"Vrlo je vano da budemo vjeti u ratu", rekao je David
ozbiljno. "Ovdje svi samo o tome govore."
"Davide, nadam se da do toga nee doi!" rekla je naglo
Cordelia.
"Nadam da nee doi do ratova prije nego to nauim sve
emu me instruktori mogu pouiti."
Nastavio je brbljati i bio je tako ushien da mu Cordelia
nije htjela pokvariti raspoloenje svojim razmiljanjima.
Sa sobom je doveo slugu kojega mu je Mark preporuio i htio
je da ga Cordelia upozna.
Giuseppe Vella je bio malen, tamnoput, star tridesetak godina.
Cordeliji su se sviale njegove iskrene oi i uljudno ponaanje.
Bila je sigurna da mu David moe vjerovati, kao i da nitko ne
moe bolje prosuditi ovjeka nego Mark.
"Vella mi moe rei togod budem elio znati", rekao je
David.
"Sigurna sam da e ti to uvelike pomoi", Cordelia se
nasmijeila i rekla Malteaninu: 'Tako mi je drago to ete se
brinuti za moga brata."


73

Vella se naklonio.
"Sluit u mom gospodaru vjerno i najbolje to mogu."
David je otiao, a pojavio se Mark Stanton. Cordelia mu
je zahvalila to je Davidu pronaao slugu i upitala ga je li istina
da Malta oekuje neprijateljski napad.
Mark Stanton je oklijevao prije nego to je odgovorio jer joj
nije elio priznati da je vrlo uznemiren zbog stanja u Valetti.
Kad je proli put bio na Malti, znao je da u redovima obrane
ima francuskih pijuna koji su nesumnjivo slali izvjetaje i
planove Bonaparteu.
Bilo je nemogue da upravitelj ne shvaa opasnost zbog
poloaja Malte. Bilo je nevjerojatno da von Hompesch nije
nita uinio u vezi toga. Mark Stanton je oekivao da e se
mnogo toga poduzeti, ali, na njegovo iznenaenje, von
Hompesch nije ni pokuao nadoknaditi nedostatke ili ojaati
tvrave.
Prolog je oujka Mark Stanton bio na Malti kad je francuski
admiral de Brueys zatraio neke popravke na jednom od
njegovih bojnih brodova dok ga je flota ekala na moru.
Kako nije bio siguran u namjere Francuza, von Hompesch je
oglasio opu uzbunu.
Svatko je na Malti primijetio da se okupilo tek neto vie od
treine ljudi od onoga broja za koji se smatralo da je dovoljan
da obrani otok.
No, admiral de Brueys ublaio je strahove garnizona
podilazei upravitelju. Bilo je lijepo proljetno vrijeme i
znatieljni promatrai sa krovova su mogli vidjeti i diviti se
floti od 17 ratnih brodova koji su bili usidreni milju dalje.
To je bilo prije tri mjeseca i Mark Stanton je bio uvjeren da je
do sada von Hompesch uvjebao vie topnika.


74

Kad je jutros zatraio susret s upraviteljem, saznao je da je

on posljednja tri mjeseca proveo u oivljavanju starih
sveanosti i religijskih festivala koji su dugo bili smatrani
zastarjelima.
Govorei tiho, bez znakova iznenaenja ili nezadovoljstva
upraviteljevim ponaanjem, Mark Stanton mu je povjerio tajnu
informaciju koju je dobio od princeze.
"Stvarno vjerujete da e Napoleon Bonaparte pokuati
osvojiti Egipat?" upitao je von Hompesch pomalo prezirno.
"Ne mogu nai nijedan drugi razlog zato gradi tako veliku
flotu u Mediteranu", odgovorio je Mark Stanton. "Kad bi
trebao brodove da brane sjevernu obalu Francuske od
Britanaca, onda bi koristio brodogradilita u Boulogneu ili Le
Havreu."
"Shvaam to elite rei", priznao je upravitelj.
"Na svome putu za Egipat", nastavio je Mark Stanton,
"Bonaparte e proi uz Maltu. Oito je da e htjeti svoje
brodove opskrbiti hranom i vodom."
"Znate propise iz 1756. isto kao i ja, kapetane Stanton",
odgovorio je upravitelj. "Samo etiri broda mogu ui u luku
istovremeno."
"I Vi ste u mogunosti provoditi takve odredbe, Vaa
Eminencijo?"
"Nema razloga vjerovati da e biti potrebno upotrijebiti
silu", rekao je hladno upravitelj. "Imamo potporu Rusije i
Austrije, a nijedna od njih nee dopustiti da Malta bude
napadnuta."
"Nadam se da ste u pravu. Vaa Eminencijo."
Mark Stanton se slubeno naklonio, zahvalio upravitelju to
ga je sasluao i napustio palau.
Krenuo je kroz velianstvene sobe sa goblenima i freskama
koje su prikazivale veliku opsadu iz 1565. Ogor-


75

eno je pomislio da bi se prema njemu drugaije odnosilo da je

de Rohan iv. Princ je bio upravitelj kojemu se Mark Stanton
zaista divio.
esto bi se nasmijao svom obiteljskom motu: "Ne mogu biti
kralj; neu biti vojvoda; ja sam Rohan!"
Bio je tako slobodouman i tolerantan. Pokraj kreveta je drao
najnovija znanstvena i ekonomska djela koja je itao svakoga
dana u zoru.
Bio je pristupaan i ugodan prema svima, ali nikada ne bi
priao trenutanome stanju s mlitavim, ravnodunim
optimizmom kao von Hompesch.
"On ivi u zemlji kukavica", rekao je u sebi Mark. No nije
imalo smisla objanjavati sve to Cordeliji. Samo bi se
zabrinula, a on je elio da ona uiva na Malti.
Jo nije odluio to treba uiniti kad ona ode, ali ve si je
obeao da e njegov mladi roak biti njegova odgovornost i da
e pronai nain kako da se Cordelia vrati zdrava i itava u
Englesku.
Grofica Manduca nije eljela Cordeliju upoznati samo sa
lijepim graevinama, nego i s drutvenim ivotom.
Cordelijin boravak kod malteke obitelji bio je u skladu s
dogovorom koji je napravio upravitelj de Rohan prije svoje
smrti.
Bilo je uobiajeno da rodbina prati budue vitezove na
Maltu, a kako je David bio bez oca i majke, odluio je da mu
Cordelia bude pratnja,
De Rohan je nekoliko godina pokuavao premostiti jaz koji
je postojao izmeu maltekoga plemstva i vitezova. U svakoj
slubi na otoku, osim kod biskupa i glavnog nadstojnika
samostana koji su ponekad bili Malteani, vitez najniega ina
imao je veu vanost od Malteanina iz najvieg drutvenog
sloja.
De Rohan je odravao glazbene veeri na koje su bile


76

pozivane dame koje je poticao da pomau kazalitu iji je bio

ljubitelj. ak je stvarao nove naslove i odravao cjeloveernje
balove.
Znao je da e se maltekome drutvu svidjeti ako sestra
jednoga grofa i pripadnica jedne od najplemenitijih obitelji u
Engleskoj odsjedne kod grofa i grofice Manduca.
Mark Stanton je sredio da viteku tvravu Cordeliji pokae
jedan od kapelana - sveenik Reda - koji je vie od ikoga znao o
blagu sakupljenom tijekom stoljea.
Uveli su je u vijenicu iji su zidovi bili ukraeni zelenim,
grimiznim i plavim arabeskama i cvijeem.
Luster je bio od stakla iz Murana, sagovi iz Damaska, komadi
pokustva iz Amsterdama, porculan iz Dresdena, a ormarii iz
Lisabona i sve su to bili darovi koje je Red primio.
"Poznajete li dugo mog roaka, Oe?" upitala je kapelana.
"Nekoliko godina, lady Cordelia", odgovorio je.
"Posjeduje izuzetnu vjetinu upravljanja brodom i primjer je
svim naim mladim vitezovima."
Cordelia je djelovala iznenaeno pa je kapelan nastavio:
"Potovanje kapetana Stantona prema posadi i njegova
velikodunost prema onima koje zarobi na moru pokazuje
kransku vjeru u najboljem svjetlu."
Bila je dirnuta kapelanovim glasom i iskrenou njegovih
rijei. Ipak, ona je mislila da je on teak, cinian i bezobziran!
"Ali tada ga jo nisam dobro upoznala", rekla je u sebi
sjetivi se njegove ljubaznosti kada se bila prestraila.
Jedno od najzanimljivijih mjesta koje joj je kapelan pokazao
bila je bolnica.
"Bolnice su najsvetija sluba svakog pravog viteza",


77

objasnio je i zastavi sveano nadodao: "ak i nai neprijatelji

potuju nae bolnice."
"itala sam da su muslimani, kad su krani odvedeni iz
Jeruzalema, dopustili bolniarima da zadre bolnicu dok svi
bolesnici ne ozdrave", rekla je Cordelia .
"To je tono", odgovorio je kapelan, "i prvo to su vitezovi
uinili kada su stigli na Cipar, zatim na Rodos i na kraju na
Maltu, jest da su nainili improviziranu bolnicu."
No, za bolnicu u Valetti nikako se nije moglo rei da je
improvizirana. Stajala je na obali velike luke i bila je duga oko
60m.
Kapelan je objasnio da se bolnica besplatno skrbi za
bolesnike i ranjenike svih rasa i vjera. Robove su takoer
primali.
"U prolosti je svaki vitez radio u bolnici i svaki je stale bio
zaduen za odreeni dan."
"A sada nije tako?" zanimalo je Cordeliju.
"Samo se novaci brinu za bolesne i tuno je to upravitelj
posjeuje bolesnike samo povremeno, a jedino one najtee
svaki tjedan."
Cordelia je saznala da su se u posljednjih deset godina
dogodile mnoge promjene. Zatvorili su odjele i privatne sobe.
Bilo je 370 kreveta s baldahinom i 365 bez njega za bolesnike s
vruicom.
Postojala je i enska bolnica sa 250 kreveta koja je primala
siroad i nezakonitu djecu. Hranile su ih posvojiteljice na troak
Reda.
Kapelan je zatim poveo Cordeliju u Crkvu sv. Ivana kojom se
Red ponosio. Cordelia je gledala sablje i kacige starih ratnika te
ikonu Majke Boje. inilo joj se da su vitezovi, ije su kosti
leale ispod poda, natopili zrak svojom hrabrou i idealizmom.
Mogla ih je osjetiti blizu


78

sebe, ljude koji su posvetili svoje ivote Bogu i koji su umrli

kao i to su ivjeli, sa molitvom na usnama.
Njihov je bio veliki ideal koji je stoljeima postojao
nadvladavajui ak i poraz i izgon.
"Za Krista i sv. Ivana!"
Mogla je uti uzvik kako odzvanja kroz godine, nadahnjujui
mlade i revne branei slabe, lijeei
bolesne!
"Molim Te, Boe, uvaj Davida", pomolila se. "Neka ostane
vjeran svojim uvjerenjima i snovima i neka nikada ne iznevjeri
samoga sebe!"
Pogledala je lijepe prozore i kipove svetaca i osjetila je kao
da prima blagoslov.
Vjera je oduvijek igrala veliku ulogu u Cordelijinom ivotu.
Njena je majka bila vrlo religiozna i odgojila ju je u duhu
katolike vjere.
Prihvatila ju je kao dio svog ivota, kao to se prihvaa
disanje, hrana i san i znala je da je inspirira isto kao i Davida.
Zahvalila se Bogu i kad je htjela ustati, sjetila se neeg
drugog.
''Daj mi da naem ljubav", pomolila se, " ljubav o kojoj mi
je Mark govorio... ljubav koja me nee prestraiti ... ljubav koja
je ista i boanstvena."
U trenutku molitve osjetila je da neto u njoj see za onim to
trai. Nije to mogla izraziti rijeima, kao da joj se budi srce ili
dua.
"Kad budem zaljubljena", rekla je sama sebi, "prestat u biti
dijete i postat u ena."
Ta joj je misao pobuivala radoznalost i kad je ustala na
usnama joj se pojavio osmijeh koji ju je uinio lijepom kao
nikada do tad.


79

***
Cordelia se nadala da e vidjeti Marka tijekom popodneva,
ali je poslao poruku e biti na veeri u upraviteljevoj palai.
Znala je da e David veerati u svojoj tvravi,
Osjetila se pomalo zapostavljenom, ali znala je da mora biti
razumna i da odsad mora biti samostalnija. No, biti sam kod
kue nije isto to i biti sam u stranoj zemlji, boraviti u stranoj
kui sa stranim ljudima .
Grof i grofica su bili vrlo ljubazni, ali oni su imali drugaije
interese od njezinih. Njihovi su prijatelji bili samo imena ljudi
koje nije nikada srela, a kada nisu razgovarali o vitezovima, bilo
je teko nastaviti razgovor.
Cordelia se poela pitati koliko e dugo izdrati na Malti.
Morala se suoiti sa injenicom da e njena prisutnost Davidu
znaiti jako malo, a nije bila sigurna ni da e ga esto viati.
Bila je prilino sigurna da e on moliti da ga poalju u karavanu
im prije i da e se ona svakim danom njegova odsustva sve vie
brinuti za njegovu sigurnost. Iako je znala da je to smijeno,
pomalo je bila ogorena to sada nije bila toliko vana svome
bratu kojemu bi ionako bilo svejedno hoe li ona ostati na Malti.
Sada je shvaala zato je David smatrao da bi bilo puno bolje
da se udala prije no to se on poeo kolovati za viteza u Redu
sv. Ivana. Ali, kada se sjetila dvojice koji su traili njezinu ruku,
shvatila je da bi radije ostala sama nego udata za mua kojega bi
mrzila, posebno ako je to vojvoda koji je u njoj izazivao strah i
gaenje. Mislila je kako se nikada nee moi dovoljno zahvaliti
Marku koji ju je spasio u zadnji trenutak od vojvodinih
odvratnih namjera. Pri samoj pomisli na to bi zadrhtala i
ponovno osjetila njegove snane ruke kako je stiu i vidjela
kako


80

njegove usne trae njene dok mu iz oiju plamti vatra.

Mark je nenadano uao u njen ivot, ali je na brodu shvatila
da u njemu vidi autoritet. Ipak, on joj je mogao objasniti sve o
ljubavi. Nikada nije upoznala nekoga poput njega. Vie nije u
njemu prepoznavala roaka koji ju je zadirkivao kad su bili
djeca i kojega je mrzila jer joj je 'uzeo' Davida.
Kad je veera zavrila, Cordelia je, ispriavi se domaici,
otila na spavanje. Ujutro ju je probudila zvonjava crkvenih
zvona. Skoila je iz kreveta, uzbuena to toliko toga jo mora
vidjeti.
Grofica joj je obeala da e danas upoznati Velikog kardinala
von Hompescha i posjetiti bedeme i velebnu utvrdu St. Elmo.
Sve ju je to veselilo, no vie od svega je eljela vidjeti Marka i
Davida.
"Sigurno e me posjetiti ovoga jutra", pomislila je. Kao da joj
je proitao misli, Mark je stigao kad je zavrila s dorukom.
Bilo joj je tako drago to ga vidi da je skoila sa stolice i
potrala prema njemu.
"Nadala sam se da e doi! "uzviknula je.
"Pretpostavljam da elite razgovarati nasamo sa roakom",
rekla je grofica. "Moete otii u dnevnu sobu gdje vas nitko
nee ometati."
Cordelia joj se zahvalila. Otili su u prekrasnu dnevnu sobu
iji su veliki prozori gledali na malen vrt prepun cvijea. Sjeli su
na udobne stolice tako da je do njih dopirao lagani morski
povjetarac.
"Kasnije e biti vrlo vrue", rekao je Mark.
"Zar ne zna da je danas 6. lipanj?" upitala je Cordelia.
"Velike vruine nisu nita neobino, posebice na Mediteranu."
"Naravno", sloio se Mark. Cordelia je primijetila da o
neemu razmilja.


81

"to nije u redu?" upitala je.

"elio sam razgovarati s tobom jer se moramo dogovoriti da
to prije otputuje natrag u Englesku", rekao je.
"Ali zato? Zato?" pitala je. "Nisi nita spominjao." Mark je
znao da mora paljivo birati rijei. Nije joj elio objanjavati da
je eli odvesti na sigurno zbog nedostatnih obrambenih snaga
Malte.
"Jesi li odluila s kime e ivjeti kada se vrati kui?"
zanimalo je Marka.
"Ne", odgovorila je Cordelia. "David je rekao da se ne
moram uriti jer bih trebala biti ovdje s njim barem est mjeseci
ili godinu dana."
"Mislim da to ne bi bilo dobro."
"Ali zato? Grofici i grofu je drago to sam ovdje, sami su to
rekli. A ako im nije drago, ima drugih ljudi kojima ne bi smetao
gost koji bi im plaao trokove."
"Ne elim da ostane."
Pogledala ga je svojim sivim oima traei njegove plave i
rekla:
"Znam da to kae s razlogom. Jesam li moda ovdje u
opasnosti?"
"Ne mogu ti jo nita rei", odgovorio je. "Samo elim tvoju
dozvolu da ti mogu srediti povratak kui prvim brodom koji
plovi za Englesku."
Cordelia se malko nasmijala .
"U tom sluaju, mislim da u ostati ovdje jo dugo. Sino je
grof rekao da se veina brodova boji putovati daleko od svojih
luka."
Primijetila je da se to Marka nije dojmilo pa je nastavila:
"Osim toga, mogu me zarobiti gusari. Sigurno ne bi elio da
zavrim u zatvoru negdje u Aliru?"
"Cordelia, ne alim se. Stvarno elim da se vrati kui."


82

"Ni ja se ne alim kad kaem da namjeravam ostati."

Pruila mu je ruku i rekla:
"Bio si vrlo dobar prema meni. Duboko sam ti zahvalna to si
me spasio od vojvode. No elim ostati na Malti i to u i uiniti."
"Vrlo sam tvrdoglav kada si ti u pitanju i obeajem ti,
Cordelia, da mislim samo na tvoje dobro."
"Mislim da se samo eli rijeiti tako zamornoga
optereenja!"
Nasmijala se i pogledala ga u oi. Najednom su oboje postali
mirni. Kao da je izmeu njih prolo neto udnovato i
neobjanjivo. Osjetila je da joj srce bre kuca, a tada su se
otvorila vrata. Cordelia se okrenula oekujui Davida, ali na
vratima je stajao Ludwig von Wtenstein.
"Kapetane Stanton", rekao je bez daha, "saznao sam da ste
ovdje i trao sam cijelim putem."
"to je? to se dogodilo?"
"Moramo odmah isploviti", rekao je barun jedva diui.
"Nemamo vremena. Ovakva nam se prilika moda nikada vie
nee pruiti."
"Moe li biti malo jasniji?" predloio je Mark.
"Brod Reda je upravo uplovio u luku. Zarobio je gusarski
brod na putu za Tunis sa pedeset ljudi i teretom - zainima
vrijednim stotine kuda!"
"To su dobre vijesti!" rekao je Mark. "Ali kakve to veze ima s
nama?"
"Bila su dva gusarska broda! Dva! Santa Maria nije uspjela
jednoga zaustaviti, ali mu je uspjela sruiti glavni jarbol pa ne
moe brzo ploviti."
Mark je utio. Barun je uzbueno nastavio: "Zar ne shvaate
da bi ga mogli lako zarobiti?"
"Red nema nijedan brod u luci koji je spreman da isplovi tako
brzo kao mi."


83

Mark se nasmijeio.
"Onda je oito naa dunost da sprijeimo gusare da odnesu
teret na sigurno."
"Znao sam da ete se sloiti - znao sam!" uzbueno je
uzviknuo Ludwig.
Krenuo je prema vratima i rekao: "Idem odmah na St.
Jude. Hou li Vas tamo priekati?"
"Za petnaest minuta", odgovorio je Mark.
Vrata su se zalupila za mladim barunom i uli su ga kako tri
hodnikom.
Mark se okrenuo prema Cordeliji.
"Bojim se da se na razgovor mora odgoditi dok se ne
vratim."
"Nee te biti ... dugo?"
"Ne vie od tjedna, moda manje", odgovorio je.
"uvaj se, Cordelia."
Pruio joj je ruku. Primila ju je i pribliila mu se.
"I ti se mora uvati. Hoe li biti opasno?"
"Ne elim izazivati sudbinu odgovorom na to pitanje", rekao
je sa smijekom.
vrsto mu je stisnula ruku.
"Htjela bih da ne mora ii", rekla je tiho. "Bit u ...
zabrinuta cijelo vrijeme."
"Cordelia, elim da uiva, zato ne brini za mene."
"To e biti ... jako teko."
Pogledala ga je u oi i jo jednom se osjetila udno i
neobjanjivo.
"Molim te, budi oprezan! uvaj se!" proaptala je.
Na trenutak je Mark bio miran. Iznenada ju je zagrlio i
njeno poljubio. Cordeliju je ispunio neki predivan osjeaj.
Nije mogla vjerovati, bilo je to udo koje je do sada smatrala
nemoguim. Bio je to savren osjeaj, kao da je poljubila
sunevu svjetlost koja ju je obgrlila.


84

I prije nego to je postala svjesna svega, odmaknuo se i

rekao: "Zbogom, Cordelia."
Pomislila je kako mu je glas tih i promukao. Zatim je, ne
osvrui se, iziao iz sobe i tiho za sobom zatvorio vrata.


Peto poglavlje

Kada je Mark iziao iz sobe, Cordelia je stajala gledajui u

vrata kao da ona imaju odgovor na snane osjeaje koje je
osjeala.
Stavila je ruke na grudi i krenula prema prozoru da vidi
cvijeem ispunjen vrt.
Kao da joj je to glas sa nebesa rekao, znala je da je ovo
ljubav! Ono to je oduvijek traila. Ispunio joj se san!
Pronala je mukarca koji joj je mogao pruiti ljubav koja je
bila dio njenih misli, a da toga nije bila ni svjesna.
Oduvijek je znala da e, kada je pronae, ljubav biti
boanska, kao to je rekao Mark.
Zadrhtala je kada se sjetila i ponovno osjetila onaj udnovati,
neopisivi osjeaj koji je Mark u njoj probudio.
Nije znala da usne mukarca mogu biti tako vrste, a ipak nije
bila preplaena. Priznala si je da je eljela da je nastavi ljubiti,
da osjeti nevjerojatnu aroliju njegove blizine znajui da njeno
cijelo bie odgovara uzbuenjem koje dolazi iz srca.
"Volim ga!" rekla je drhtavim glasom.
Osjetila je da je sunce sjajnije, da je cvijee ivljih boja i da
ptice i pele pjevaju himnu radosti.
Bila je to ljubav! Osvijetlila je cijeli svijet i sama nebesa i
znala je, kao to je i predvidjela, da vie nije dijete, nego ena.

85


86

Nije znala koliko ve dugo stoji pred prozorom gledajui u

vrt, ali je bila sigurna da ju je obgrlila nebeska srea poput aure
svjetlosti.
Neto kasnije dola je grofica iznenadivi se to je Cordelia
sama.
"Zar je Va roak ve otiao?"
Cordelia se potrudila odgovoriti, donekle normalnim glasom,
da su kapetana Stantona trebali na brodu.
"to biste htjeli raditi ovoga jutra?" zanimalo je groficu.
"eljela bih obii trgovine", rekla je Cordelia. "Mislim da e
moj brat biti prezaposlen da bi me mogao posjetiti."
"Slaem se", odgovorila je grofica sa smijekom. "Novacima
je vrijeme stalno ispunjeno. Tek kada poloe zakletvu i zavre
svoje karavane mogu nai malo vremena."
"Koliko je vitezova na Malti?" eljela je znati Cordelia.
"Oko etiri stotine, ali od toga dvije stotine su Francuzi",
odgovorila je grofica.
"Tako mnogo? A ostali?"
"Talijani, panjolci, Portugalci, Bavarci i Nijemci", rekla je
grofica.
Cordelia je utjela, ali je bila sigurna da e Francuzima biti
jako teko pucati na svoje sunarodnjake ako se glasine o ratu s
Bonaparteom pokau tonima. No uvjeravala se da se
nepotrebno zabrinjava.
etala je s groficom prenapuenim uliicama. Sve se inilo
tako mirno da se i sama pomisao o ratu na ovome divnome
otoku inila smijenom.
Trgovine su je jo vie oduevile nego prvog dana.
Kupila je mali dar svojoj domaici grofici, koja je bila
presretna, i starinsku sablju optoenu draguljima za Davida.
Pitala se treba li neto kupiti i Marku, zapravo, eljela je to.
Tada je pomislila da je ipak malo prerano za dar i da je
zasigurno njegov poljubac vie znaio njoj nego


8
7
njemu. A poljubac, rekla je sama sebi, moe biti savren samo
ako dvoje ljudi osjea isto.
Iako nije mnogo znala o ljubavi, bila je uvjerena da su se u
Marku probudili osjeaji kada su im se usne dotakle.
"Volim ga! Volim ga!" rekla si je tisuu puta tijekom dana.
Nakon laganog ruka svi su se otili odmoriti, cijeli grad je
utihnuo. inilo se da su i ptice uutjele.
Grofica se otila odmoriti u sobu, ali Cordelia je leala na
dugome naslonjau u dnevnoj sobi s pogledom na vrt. Zatvorila
je oi, ali nije spavala. Razmiljala je o Marku i o njegovoj
privlanosti. Sada je shvatila da ga je voljela jo dok su bili u
Napulju. Tada je mislila da je uzrujava i da joj se ne svia. Ali,
nakon razgovora u vrtu, znala je da ga voli.
"Postoji li netko poput njega?" pitala se.
Tako snaan, tako muevan, a opet tako njean i pun
razumijevanja da mu se jednostavno mora vjerovati i bila je za
njega spremna sve uiniti. Dok se za njega molila, osjeala je
da molitva dopire do njega preko mora. Zamiljala je kako St.
Jude plovi brzo po valovitome moru, a gusarski brod sa
slomljenim jarbolom pokuava pobjei. Iako bi zarobio posadu,
obino okrutne Muslimane, Mark bi se prema njima odnosio
velikoduno i dobro kao to je rekao kapelan.
"Volim ga ... on je sve ono to mukarac treba biti!" ponovila
je Cordelia. "I ponaa se kao vitez iako nije poloio zakletvu."
Bilo joj je drago to to nije uinio i od same pomisli da je
slobodan zacrvenjeli su joj se obrazi, a srce bre zakucalo.
Odjednom je zaula glasove izvana.
ula je grofa kako glasno i uzbueno govori, a trenutak
kasnije, otvorila su se vrata i na njima su se pojavili grof i
grofica.


88

Cordelia je pogledala u grofiino lice i ustala.

"to se dogodilo?" upitala je.
"Francuzi!" brzo je rekla grofica.
Cordelia je zaueno pogledala u grofa traei potvrdu te
tvrdnje.
"Istina je, lady Cordelia'', rekao je. "Stigla je francuska
flota!"
"to trae od Malte?" tiho je upitala Cordelia.
"Vodu, pretpostavljam", odgovorio je grof. "Rekli su mi da
amac sa Bonaparteovog broda L 'Orient ve ulazi u luku!"
Cordelia je odahnula.
"To ne zvui kao da ele zauzeti otok."
"Ne, naravno", sloio se grof, "ali mislim da je oglaena
opasnost."
"Saznaj to vie bude mogao", zamolila ga je grofica, "i ako
misli da nije opasno, lady Cordelia i ja otile bismo pogledati
brodove s krova."
"Mislim da to nije opasno", odgovorio je grof, "ali ne smijete
izlaziti na ulice. Sigurno e meu siromanijima zavladati
panika, a od samoga spominjanja imena Bonaparte ene
polude."
"Vjerojatno je nemogue traiti da vidim Davida?" upitala je
Cordelia.
"Ako je oglaena opasnost", rekao je grof, "svi e biti na
svojim obrambenim poloajima."
Cordelia je uzdahnula.
"Moj je mu godinama govorio da Malti treba novo oruje.
Mnogo se topova prebojalo da izgledaju kao novi, no koriste se
samo za sveanosti."
"U Napulju se prialo gotovo samo o ratu i Napoleonovim
ambicijama", rekla je Cordelia. "udim se to vitezovi nisu
bolje pripremljeni."


89

"Nadam se da nee doi do borbe", uzviknula je grofica, "jer

e francuski vojnici, uspjeni u toliko bitaka, biti moni
protivnici."
Kada su stigli na ravni krov kue, Cordelia je samo ula odjek
grofiinih rijei.
S krova se pruao prostran pogled na more koje je bilo puno
brodova svih veliina. Svojim su jarbolima podsjeali na umu.
Bio bi to velianstven pogled da nije bio tako zastraujui.
Nije bilo sumnje da su Napoleonovu flotu sainjavali
najbolji i najnoviji ratni brodovi. Meu njima se lako uoavao
predivni L 'Orient, admiralski brod s tri palube na kojem se
nalazio Bonaparte.
Cordelia i grofica su promatrale neko vrijeme flotu, ali nisu
rekle gotovo nita .
.s:_- ___ S ozbiljnim izrazom na licima, sile su i iekivale grofov
povratak.
Kad se vratio, izgledao je vrlo zabrinuto.
"to je bilo? Reci nam to si saznao", upitala je grofica prije
nego to je stigao progovoriti.
"Imao sam pravo", odgovorio je. "asnici sa L 'Otiente
zatraili su od upravitelja da primi flotu u luku zbog novih
zaliha vode. Von Hompesch je sazvao vijee u est sati. Prijatelj
iz palae mi je rekao da e lanovi vijea zatraiti da upravitelj
donese propis po kojemu samo etiri broda mogu istovremeno
ui u luku."
"Onda e trebati mnogo vremena da se opskrbi cijela flota?"
''Tako misli moj prijatelj", odgovorio je grof. "Istaknuo je
da e Britanci imati dovoljno vremena da dou ako Napoleon
prihvati pogodbu."
"Britanci?" uzviknula je grofica sklopivi ruke. "Ali mislila
sam da oni zauzimaju Toulon. Francuzi ih sigurno


90

nisu mogli pobijediti u borbi?"

Govorila je tako uzrujano da ju je grof morao zagrliti.
"Ne brini se, draga, nije bilo bitke. Moj je prijatelj saznao
od asnika sa L 'Otienta da je francuska mornarica izmakla iz
Toulona kada je Nelson bio u vodama oko Sardinije!"
Nasmijao se pomalo ironino dok je govorio: "uo sam da
su Francuzi bili presretni to su prevarili Britance i smiju se kao
djeaci koji su pobjegli strogome uitelju."
Zastao je i nadodao: "Veliina flote je svakako zastraujua.
Rekli su mi da L 'Orient ima tisuu ljudi i stotinu dvadeset
topova, a ima i 600 000 funti."
Grof nije dugo ostao, a vratio se dva sata nakon to je
posluena veera.
Kao to je i pretpostavljao, vijee je izglasalo propis.
Jedino mu se protivio panjolac.
"Jesi li siguran da e general Bonaparte prihvatiti propis?"
pitala je grofica zabrinuto.
Grof nije odgovorio i Cordelia je znala da razmilja koliko
dugo e trebati da opskrbe vodom tolike brodove.
Te se noi nije moglo spavati.
Cordelia se neprestano etala po svojoj sobi brinui se
o Davidu i o Marku u sluaju da je St. Jude naiao na francusku
flotu. Nije mislila da je to mogue jer su Napoleonovi brodovi
doplovili sa sjevera, a Mark je krenuo juno prema afrikoj
obali. Istovremeno je osjeala da se oko nje odigrava drama i
nitko nije znao kako e zavriti. U zoru je zaula pucnjavu
topova. Brzo se odjenula i pourila niz stepenice. Grofica je ve
bila ustala i rekla da je grof otiao vidjeti to se dogaa.
"Bila sam uvjerena da Bonaparte nee htjeti ekati vodu tako
dugo", rekla je grofica.
"Ja takoer", odgovorila je Cordelia. ''Da barem znamo to se
dogaa."


91

"Ne smijemo napustiti kuu. Mu mi je rekao da moramo ostati

ovdje iza zakljuanih vrata", rekla je grofica.
Cordelia je pomislila da e to jedva podnijeti .
S ulica su mogle uti buku, ali odluile su posluati grofa,
tako da su mogle samo napeto iekivati.
"to se dogaa?" neprestano je pitala grofica. Uvijek bi
zadrhtale na prasak topova .
Kad se napokon pojavio grof, grofica mu je potrala u zagrljaj.
"Nije te bilo tako dugo! Bila sam tako prestraena!"
uzviknula je.
"Jesi li dobro?"
"Jesam, ali nastala je pomutnja i panika", odgovorio je grof.
"to se dogodilo?"
"Kao to sam oekivao, Bonaparte je iskrcao svoje snage na
otok."
Grofica je uzviknula.
"Mislim da se u zoru iskrcalo pet bataljona pjeadije u
zaljevu St. Julian", nastavio je grof. "Malteani su im se
suprotstavili vatrom, ali su se brzo povukli u Valettu."
Zastao je i nastavio:
"Nisam siguran to se kasnije dogodilo, ali sam uo da je
odreen broj Francuza doao u Marsa Scirocco pod vodstvom
generala Marmonta."
"Ali vitezovi se bore?" bez daha je upitala Cordelia.
"Teko je rei koliko je bilo borbe", rekao je grof kao da se
opravdava.
"Kod svakog su bedema izvan zidova Floriane velike grupe
maltekih vojnika", brzo je nastavio. "uo sam da su Francuzi
zaustavljeni i da su vitezovi Auvergnata pobjegli iz opkoljene
tvrave."
"Jesu li uspjeli?" zanimalo je Cordeliju.


92

"Naalost, nisu", odgovorio je grof, "a general Marmont

zaplijenio je zastavu Reda."
"Ne mogu vjerovati!" skoro je zaplakala grofica. "Jesi li
siguran?"
"Mora shvatiti da su to sve glasine, draga", rekao je grof.
"uo sam izvjetaje koji su stigli u upraviteljevu palau, ali tek
e se za nekoliko sati znati jesu li toni."
"A to poduzima upravitelj?" ljutito je pitala grofica.
Grofu je bilo neugodno.
"Mora mi rei", bila je uporna njegova ena.
"Veina vodeih ljudi grada i plemii nemaju povjerenja u
obrambene snage Reda. Sastat e se da bi donijeli odluku da
upravitelj sklopi nagodbu s Bonaparteorn."
"Ne! Ne!" uzviknula je grofica. "To je sramota! Sramota koja
e zauvijek biti zapamena u povijesti! Ti ne moe - ne smije
biti dio te grupe koja se slae s tim!"
"Uinit u ono to mi nalae moja savjest", rekao je grof
dostojanstveno.
Potapao je eninu ruku govorei:
"Doao sam vam samo rei to se dogaa, moram odmah otii
i pomoi odluiti svojim ljudima to je najbolje za Maltu."
"Molim te, dragi, budi jak. Budi jak!" zamolila ga je grofica.
"Kako?" gorko je upitao grof. "Rekli su mi da je prah za
pitolje star i da je zato pucanj neprecizan!"
Grofica se zaprepastila.
"Ulice su pune naih ljudi", nastavio je, "koji psuju
Istodobno Francuze i upravitelja te preklinju svece da spase
otok! uo sam da su francuski vitezovi odbili pucati na
sunarodnjake."
"To se moglo i oekivati", rekla je Cordelia.
Kad je grof napustio kuu, grofica je plakala, a ni


93

Cordelia se nije mogla smiriti. Znala je da nita nee postii

paniarenjem.
"David bi elio da budem hrabra", rekla je u sebi.
Takoer je znala da ne bi podnijela da je Mark smatra
kukavicom .
"Mogle bismo izrezati neto posteljine za zavoje?" predloila
je grofici. "Ako ima ranjenih, zavoji e im biti itekako potrebni,
a bolnica moda nee imati dovoljno."
Grofica se sloila. Donijela je plahte koje su zatim izrezale u
trake, uredno ih smotale i stavile u koaru da budu spremne za
upotrebu.
Veer je prolazila, no grofa jo nije bilo. Na kraju je grofica
zahtijevala da Cordelia ode na spavanje.
"Nita ne moete sada uiniti, lady Cordelia", rekla je grofica,
''i ako nas sutra budu trebali u bolnici, bit emo od male koristi
ovako neispavane."
Bilo je to razumno razmiljanje, tako da je Cordelia otila u
svoju sobu. Uspjela je odspavati nekoliko sati. U zoru se opet
odjenula i tiho sila niz stepenice da nikoga ne probudi.
Dola je do hodnika kad se na prednjim vratima zaulo
kucanje.
Grofovo kuanstvo nije bilo toliko veliko da ima nonog
uvara, a kako je bilo rano, Cordelia je bila sigurna da se sluge
jo nisu probudili.
Opet se zaulo kucanje.
Znala je da bi je grofica ukorila, ali je ipak povukla zasun i
otkljuala vrata. Ispred njih je ugledala Vellu. Zadrhtala je.
Otvorila je vrata irom i on je zakoraio u hodnik.
"to je bilo?" proaputala je Cordelia. "Neto se dogodilo
Davidu?"
"Doao sam to sam prije mogao, gospoice", rekao je sluga.


94

"to se dogodilo?" upitala je Cordelia.

Po izrazu Vellina lica znala je to e joj rei.
"Gospodin je - mrtav!"
Cordelia je s tekoom otvorila najblia vrata i ula u dnevnu
sobu. Sjela je na stolicu osjeajui da ne moe vie stajati.
Pogledala je u Malteanina i tiho rekla:
"Reci mi to se ... dogodilo."
"Gospodin je bio vrlo hrabar", rekao je Vella tiho."Bio je s
dva viteza Auvergnata koji su napali Francuze na mostu kod
Portes des Bombes. "
Duboko je udahnuo.
"Bio sam s njim, gospoice, i dok su neke trupe bile
neodlune u pruanju otpora, gospodin je zahtijevao da se bore."
Cordelia je mogla zamisliti Davida sa sanjarskim sjajem u
oima kako potie vojnike i odluno se suprostavlja
Francuzima.
"Francuski su brodovi s vojnicima doli blizu mosta.
Zapovjednik im je bio general Marmont osobno."
Cordelia je ve predosjetila to e joj rei.
"Dolo je do unakrsne vatre", nastavio je Vella. "Tada
je general zarobio starjeinu Reda."
Cordelia je udahnula.
"Gospodin je potrao prema njemu sa sabljom u ruci."
"to se zatim dogodilo?" aptom ga je upitala.
"General je izvukao svoju sablju da se obrani, ali je
netko od vojnika s broda zapucao i pogodio gospodina u prsa.
Pao je na lea i uzviknuo: "Za Krista i Red!"
Cordeliji su se oi napunile suzama. Nestrpljivo ih je
obrisala.
"Vella, gdje je on sada'?"
"Morao sam ekati da padne no i da pronaem nekoga tko
e mi pomoi. Odnio sam njegovo tijelo u Crkvu sv.


95

Ivana."
"Hoe li me odvesti tamo?" upitala je Cordelia.
Malteanin je kimnuo glavom. Iz ormara u hodniku uzela je
prvi ogrta koji je nala. Stavila ga je preko haljine, a glavu je
prekrila kapuljaom.
Susjedne su ulice bile prazne, no u napuenijem dijelu grada
na uglovima ulica su se skupljale grupice ljudi.
"Juer su crkve bile prepune prestraenih ljudi koji su se
molili za udo."
"Mogu razumjeti njihove strahove", promrmljala je Cordelia.
"Hodnici suda i sudske palae bili su ispunjeni vitezovima",
nastavio je Vella, "i posvuda je vladala buka i svakakve
glasine."
"ula sam da su se francuski vitezovi odbili boriti."
"Mislim da je to tono, gospoice. Veliki je broj maltekih
vojnika poginuo, iako su mi rekli da su neki bacili oruje i
pobjegli!"
Cordelia je uzdahnula, ali nije nita rekla. Mislila je samo o
tome da je David mrtav.
inilo joj se da do crkve hodaju satima iako je bila blizu.
Napokon su ugledali zvonike crkve i uli kroz glavna vrata. U
zraku se osjeao miris tamjana dok su crkvena svjetla treperila.
Koraala je preko raznobojnih spomen-ploa i mozaika ispod
kojih su pokopani vitezovi. Pored oltara lealo je tijelo. Odmah
je znala da se radi o Davidu. Vella ga je poloio licem
okrenutim prema oltaru, ruku prekrienih preko sablje na
grudima.
Kroz prozore je dopirala blijeda jutarnja svjetlost i dodirivala
Davidovu svijetlu kosu pa je izgledao kao da ima aureolu.
Cordelia je kleknula.
Nije mogla vjerovati da je David mrtav. Oi su mu bile


96

sklopljene i inilo se kao da spava. Primijetila je da mu s lica

zrai srea. Na usnama mu je bio osmijeh i znala je, kad bi mu
vidjela oi, da bi iz njih zraila sanjarska svjetlost kao i svaki put
kada bi govorio o svojoj vjeri.
Dugo ga je gledala.
Kad je izgovarala molitvu za mrtve, znala je da David nije
mrtav, da je jo iv. Pridruio se vitezovima iju je prisutnost
osjetila kada je prvi put dola u crkvu, sa svojom vjerom za koju
je i umro i koja je bila postojana kao i njihova. David je
pronaao svoj san i nije se razoarao.
Dotakla mu je ruku. Bilo joj je udno to je tako hladna, a on
se inio tako ivim. Pogledala je u kri na oltaru i shvatila da
smrt ne postoji, samo ivot, te da David i dalje ivi u skladu sa
svojom zakletvom.
Vella joj je dotaknuo rame.
"Gospoice, moramo krenuti", rekao je. "Kasno je i moe
biti opasno za Vas na ulicama."
Cordelia je ustala i jo jednom pogledala Davida posljednji
put. Zatim se okrenula ostavljajui ga s ostalim vitezovima koji
su se borili za Krista i sv. Ivana.
Brzo su se kretali ulicama. Povremeno bi Cordelia pogledala
prema grupama francuskih vojnika u daljini, ali Vella ju je
pourivao niz uliice i uske stepenice. Bili su blizu grofove
kue kad je Cordelia stala i pogledala Malteanina.
"Vella", rekla je gotovo nareujui, "moramo upozoriti
kapetana Stantona."
Iznenaeno ju je pogledao.
"Gospoice, on nije na otoku."
"Znam, Vella", odgovorila je. "Isplovio je juer ujutro svojim
brodom da presretne gusarski brod koji je nosio teret za Tunis.
Rekao je da nee dugo izbivati; ali ako se vrati dok su Francuzi
jo ovdje, zaplijenit e mu brod ak i da ne zapucaju!"


97

Vella je paljivo sluao i zatim rekao:

"Mogue je presresti kapetana. U luci mogu saznati gdje je
tono otiao."
"Moete li nabaviti brodicu tako da ga se moe upozoriti o
ovome to se na Malti dogaa?"
Vella je razmiljao i onda rekao:
"To e stajati neto novca."
"Novac nije problem", odgovorila je Cordelia. "Imam dosta
gotovine i neto nakita."
Vella je utio pa je odluno rekla:
"Vella, mora nabaviti najbolju brodicu jer ja namjeravam ii
s tobom!"
"Vi, gospoice? Ali to je opasno!"
"To me ne zabrinjava", brzo je rekla Cordelia. "Najvanije je
da upozorimo kapetana Stantona. togod da se dogodi, ne
smije se vratiti na Maltu dok Francuzi ne odu; a zauzmu li otok,
opet e biti opasno!"
Vella je kimnuo glavom,
Cordelia je brzo razmiljala.
"Vratit u se sada u kuu", rekla je. "Vjerojatno se nitko jo
nije probudio. Dat u ti sav novac koji imam i nakit koji e
prodati. Kada to uini i kada sazna u luci poloaj kapetana
Stantona, doi i reci mi to si saznao."
"Uinit u kako kaete, gospoice."
~.=._:;_ -. - - .-.
Po tonu njegova glasa, Cordelia je znala da mu moe
vjerovati.

***
Prola je pono kad je Cordelia napustila grofovu kuu i bila
je sigurna da svi tvrdo spavaju nakon nemirnog dana. Grof je
bio umoran od rasprave u sudskoj palai i od pokuaja da
upravitelju iznese miljenje Malteana. Von Hompesch je
samo drhtao kolebajui se zbog


98

rasprave, a zatim nije mogao odluiti to uiniti.

Na kraju, nije uinio nita, a izvjetaji da su vitezovi predali
otok Francuzima svakim su satom bivali toniji.
Kruile su glasine o dezerterstvu i nepotivanju zapovijedi;
prie o vitezovima koji su ubijeni ili teko ranjeni i o borbama u
kojima su mnogi iz gomile probodeni ili pretueni.
Na kraju, izvjeene su bijele zastave na St. Elmu i tvravi
Ricasoli. Von Hompesch se spremao primiti Napoleonove
izaslanike u vijenici.
Bez previe rijei, potpisano je dvadesetetverosatno primirje
pod uvjetom da Von Hompesch poalje svoje opunomoenike
na pregovore o predaji otoka.
"Predstavnitvo su inila etiri Malteanina", rekao je grof
odgovarajui na pitanje svoje ene, "i ve su otplovili brodicom
prema tri milje udaljenom L' Orientu. "
Kada joj je rekao sve to je znao, otiao je u krevet.
Cordelia im je rekla da i ona ide na spavanje.
Grofica je bila suosjeajna i puna razumijevanja zbog
Davidove smrti, ali Cordelia nije mogla o tome govoriti.
Odluila je da ne smije pokleknuti i slomiti se dok ne spasi
Marka. Nije smjela izgubiti ovjeka kojeg je voljela kao to je
izgubila svog voljenog brata.
Kasnije je esto pomiljala kako je udno to je tako
bezuvjetno vjerovala Velli i da nijednom nije u njega
posumnjala da nee uiniti ono to mu je rekla.
Dala mu je sav svoj novac i nakit koji je bio prilino vrijedan.
Radilo se o bisernoj ogrlici koja je pripadala njenoj majci, dva
dijamantna broa i dijamantnoj narukvici koju je naslijedila.
Vella je obeao da e doi nakon ponoi im bude mogao.
Cordelia se iskrala niz stepenice prije nego to je sat na zvoniku
otkucao dvanaest. Obula je jahae izme i odjenula tamni
ogrta koji je imala dan ranije u crkvi.


99

Vella je lagano zakucao na vrata.

Odmah je otvorila i tiho su krenuli iz kue. Cordelia je grofici
ostavila pismo s objanjenjem da je otila pronai Marka. Nije
rekla kamo ide jer se bojala da bi pismo moglo pasti u ruke
Francuza koji bi presreli Marka.
Na kraju tamne ulice Vella je ekao s dva ponija.
Potjecali su s afrike obale i Malteani su ih uvijek jahali. Doveo
ih je djeai u dronjcima koji je za trud dobio nekoliko novia.
Cordelia i Vella su uzjahali i brzo krenuli.
"Jesi li nabavio brodicu'?" upitala je uskoro Cordelia.
"Moj roak ima amac na jugu otoka. Moramo stii do njega
to prije jer eli isploviti prije zore."
Cordelia je znala da eli izbjei francuske brodove.
Veina ih je bila usidrena u blizini Valette dok je juna strana
otoka, barem je ona tako mislila, bila bez neprijateljskih
brodova.
Sada su prolazili kroz vinograde i maslinike. Cordelia je
saznala od grofa da su vitezovi uveli mnoge privredne grane za
svoje vladavine na Malti, ali se poljoprivredom bavilo najvie
ljudi.
Prolazili su kroz mala sela u kojima je bilo mnogo koza.
Cordelia je pomislila kako e mnogo njih, svinja i ovaca postati
hrana na francuskim brodovima. Svugdje su seljaci patili u
vrijeme rata, a Napoleonova je vojska ivjela na njihov raun.
Brzo su jahali. Vella je bio ispred, tako da ga je Cordelia
morala samo slijediti. Bilo joj je drago to dobro jae i to je ne
zamara dugo sjediti u sedlu.
Napokon je ugledala more. Kretali su se uskim stazama
izbjegavajui utvrde dok nisu stigli do obale. Ubrzo je Cordelia
ugledala pramac amca sakrivenog u peini.
Pozdravili su ih mukarci od kojih je jedan bio Vellin


100

roak. Bio je odjeven poput ribara, ali je govorio kolovanim

govorom.
Roaci su neko vrijeme razgovarali i Vella mu je platio.
Dao je znak Cordeliji da se moe ukrcati na amac. Odnekud se
stvorio djeak da se pobrine za njihove konje.
Sve to je ponijela sa sobom, Cordelia je stavila u zaveljaj.
Pomogli su joj da ue u amac koji se lagano njihao na
valovima. Osim Velle i nje u amcu je bilo jo sedam ljudi.
Mornar je tiho veslao prema otvorenom moru.
Dok su valovi udarali u amac, posada je dizala jedro.
Cordelia je osjetila da je uspjela!
Jo nije vjerovala da se njena suluda ideja da upozori Marka
na Francuze ostvaruje.
Bila je uvjerena da su joj male anse da napusti otok.
Bilo je mnogo stvari koje su je mogle onemoguiti. A ipak, sve
je prolo glatko.
Sada je samo trebalo pronai Marka i izbjei Francuze. More
je bilo valovito i Cordelia je bila sretna to nikad nije patila od
morske bolesti. Doivjela je nekoliko jakih oluja na moru, ali
nikad se nije prestraila kao mnoge ene.
Vella je sjeo do nje.
"Dobar je ovo amac", rekao je kao da opravdava troak, "i
moj je roak vrlo dobar mornar."
"Jesi li saznao gdje se nalazi kapetan Stanton?" upitala je
Cordelia.
"Sreo sam kormilara sa broda St. Maria koji je dovezao teret
zaplijenjen od gusara u luku."
"to e sada biti s teretom?" upitala je Cordelia mislei da je
pitanje zapravo besmisleno.
"Francuzi su vrlo pohlepni, gospoice", rekao je Vella tiho.
 101

Cordelia se sjetila svog lijepog blaga koje je bilo u Valleti.

"Ako Francuzi zauzmu Maltu, to e biti s imovinom
viteza?" pitala se. "Svim tim divnim slikama, namjetajem i
povijesnim ostacima?"
Tada se uvjerila da e im upravitelj sigurno osigurati neku
naknadu ako se predaju. Ipak, prie o Napoleonovoj
bezobzirnosti nisu bile ohrabrujue.
amac je plovio sjeverozapadno. Nekoliko je puta ugledala
sive obrise velikih brodova i siluete njihovih jarbola. Ako bi
Francuzi primijetili amac, sigurno bi pomislili da se radi o
ribarskoj brodici i ne bi nita uinili.
U skoro je poelo svitati. Cordelia je pogledala iza sebe.
Malta je izgledala poput grimizne mrljice na obzoru.
'Ona pripada prolosti!' pomislila je. 'Ona je iza nas!
Sutra je pred nama!'


esto poglavlje

Cordelia je pojela hranu koju joj je ponudio Vella: gotovo

sirov crni kruh i kozji sir koji su pripremale sve malteke
kuanice. Dirnulo ju je to je donio i voe, oito samo za nju jer
ga nitko od mornara nije okusio. Pili su crno malteko vino,
koje je bilo slatko i ne prejako. Hrana joj je pomogla da
zaboravi na osjeaj praznine koji je imala otkako se probudila.
Kad je poelo svitati, Vella ju je nagovorio da ode prilei u
malu kabinu i da pokua zaspati. Tamo se nalazio tvrd leaj sa
starim i izblijedjelim pokrivaima, ali mjesto je bilo isto pa je
Cordelia legla. Uspjela je zaspati iako je mislila da nee moi.
''Trait emo St. Jude, gospoice", rekao je Vella, "i javiti
Vam im ga ugledamo."
Kada se probudila, bilo je poslijepodne. Sunce je sjalo
visoko na nebu. Bilo je vrue pa je Cordelia potraila hlad pod
jedrom.
Brzo su se kretali jer je vjetar bio povoljan. Cordelia se poela
brinuti da im je Mark promakao i da se vratio na Maltu
zapadnim putem. Nije bilo znaka jarbola na vidiku.
Cordelia se pitala hoe li uskoro pronai Marka jer e se u
protivnom morati vratiti na Maltu. Svi su mornari bili
tamnoputi Malteani i paljivo su pogledom traili Markov
brod. Znala je da joj nee biti ugodno na Malti

102


103

ako je Francuzi zauzmu jer je bila Engleskinja. Za groficu je bilo

drugaije jer je bila udana za Malteanina. Ali, nije eljela o tome
sada razmiljati.
Vella je stajao na pramcu promatrajui puinu.
Odjednom je uzviknuo.
"to je?" brzo je upitala Cordelia,
"Jarbol! Vidim jarbol zdesna!"
Kormilar je promijenio smjer nadesno.
Vella je opet uzviknuo:
"Vidim kri Reda! To je St. Jude!"
Cordelia je sklopila ruke. Sada je shvatila koliko se bojala da
ga nee pronai i da je moda pogrijeila to ga je otila traiti.
Podigla se da vidi St. Jude, ali se amac zaljuljao i ona je zamalo
pala u more. Ponovno je sjela.
Trebalo je dosta vremena da prijeu udaljenost do Markova
broda, ali ubrzo su sasvim jasno vidjeli jedra s osmorakim
kriem. Kada su se pribliili, Cordelia je primijetila da je za St.
Jude privezan drugi brod.
"Prenose teret na palubu, gospoice", objasnio je Vella.
Vidjela je da je gusarski brod privezan kukama za St.
Jude i da mu je slomljen glavni jarbol, a preostala dva bila su
dijelom u moru.
Bilo je oito da posada St. Judea prebacuje teret sa
zarobljenog broda na svoj,
Na krmi su nagurani stajali snudeni Muslimani s rukama na
glavi i uvao ih je jedan od vitezova Reda.
Napokon, Cordelia je ugledala Marka na palubi kako daje
naredbe. Mogla je i iz daljine osjetiti njegov autoritet
Srce, joj je poskoilo kad ga je pogledala i nije mogla skinuti
pogled s njega. Cijelu joj se no inilo da je njegova ljubav
okruuje i titi. Sada je shvatila da je oduvijek znala da e ga
pronai i spasiti od Francuza.
Stigli su vrlo blizu Markova broda. Vella je mahao rukama i
vikao:


104

"Kapetane Stanton! Kapetane Stanton! Imamo vijesti za

Vas!"
Mornar je pozvao Marka koji je doao do ograde broda.
Zaprepastio se kad je vidio tko je u amcu. Spustili su ljestve od
ueta preko ograde St. Judea. Cordelia se zahvalila vlasniku
amca i njegovim ljudima i popela uza ljestve. Mark joj je
pomogao prihvativi je za ruke prebacivi je na palubu. Na
trenutak ju je zagrlio i zaprepateno rekao:
"Cordelia! Zaboga, to radi ovdje?"
"Dola sam te upozoriti", odgovorila je i zadrhtala jer je bila
u njegovom zagrljaju.
Kad su im se oi srele, nije se mogla sjetiti to je htjela
rei.
"Upozoriti me?" upitao je.
"Francuzi su zauzeli Maltu!"
Lice mu je poprimilo zabrinut izraz. Zatim je nadodala:
"David je ... ubijen!"
vrsto ju je privio k sebi kao da je pokuava utjeiti i
rekao:
"Je li stigla cijela francuska flota?"
Cordelia je kimnula glavom.
"U tom sluaju admiral Nelson sigurno nije primio obavijest
koju sam mu poslao iz Napulja", rekao je zadravajui dah.
"Grof je uo da su Francuzi izmakli iz Toulona dok je
britanska flota bila u vodama kod Sardinije", objasnila je
Cordelia.
"To onda sve objanjava", rekao je Mark. "Ali to se dogaa
na otoku? Zasigurno se bore?"
"Ne ... ba previe", tiho je odgovorila. "Francuski vitezovi
nisu htjeli napasti svoje sunarodnjake, a obrambene snage nisu
imale dovoljno ljudi."


105

Govorila je tunim tonom osjeajui se posramljenom

to mu donosi takve vijesti.
Iznenada je rekao:
"Onda se stvari znaajno mijenjaju."
Otiao je do baruna i razgovarao s njim i jo nekoliko asnika
koji su nadgledali prenoenje tereta. Iako nije ula razgovor,
mogla je opaziti njihovo zaprepatenje i oaj zbog vijesti.
"Je li sav teret prebaen?" ula je kako pita Mark.
"Jo samo dvanaest vrea, gospodine", odgovorio je
doasnik, "i, naravno, zarobljenici."
"Neemo uzeti zarobljenike!"
Mornari su se iznenadili. Zatim je Mark pozvao
zapovjednika gusarskog broda i rekao mu jasno i polako da ga
moe razumjeti:
"Uzeli smo teret koji ste ukrali sa drugoga broda, ali
neemo zarobiti ni Vas ni Vae ljude."
Musliman je bio iznenaen i zbunjen pa je ponovio:
"Bez zarobljenika, kapetane?"
"Bojom ste milou slobodni!" rekao je Mark Stanton.
"Ali, sjetite se biti milostivi prema onima koje vi zarobite."
Muslimanski je zapovjednik ostao bez rijei. Mark je
naredio da otpuste kuke i da dignu jedra.
Priao je Cordeliji.
"Kamo idemo?" upitala je.
"U Napulj", odgovorio je. "Ako putem stupimo u vezu s
britanskom flotom, moemo rei admiralu Nelsonu gdje se
trenutano nalaze Francuzi." Uzdahnuo je i nastavio:
"Rekao sam upravitelju da Bonaparte kree za Egipat i da je
oito da e na Malti traiti dostavu vode za brod."
"Nije ti vjerovao?" upitala je Cordelia.


106

"De Rohan je rekao na samrti da je on posljednji upravitelj

koji vlada Maltom", rekao je Mark, "a neki su vjerovali da e
kraj doi kada na elu Reda bude bio Nijemac. Kao mnoga stara
proroanstva, i ovo se ostvarilo! "
Otiao je prije nego to je Cordelia stigla odgovoriti.
Barun je doao do nje. Osjetila je da je napola svjestan to mu
eli rei. Tiho je progovorila:
"David je ubijen kada je pokuao spasiti starjeinu Reda od
Francuza."
"Tako mi je ao, lady Cordelia! Zaista mi je ao."
"Kao da je ... elio umrijeti", rekla je Cordelia okrenuvi se da
barun ne vidi suze u njenim oima.
Znala je da je Mark zaposlen pa mu nije eljela smetati.
Otila je u kabinu u kojoj je bila kad su iz Napulja putovali na
Maltu. Sjetila se kako su onda svi bili sretni i kako je David
svakom miljom bio sve blie svojoj 'Obeanoj zemlji.'
Nije mogla vjerovati da ga nikada vie nee vidjeti, ali je
znala da e njegov duh uvijek biti iv.
Nakon sat vremena, Mark je pokucao na vrata njene kabine.
Otvorila je vrata. Stajali su i gledali se neko vrijeme; tada je
Mark ispruio ruke i ona mu se bacila u zagrljaj. Naslonila je
glavu na njegovo rame.
"ao mi je zbog Davida", njeno je rekao. "Bilo je hrabro od
tebe, ne mogu ni rei koliko, to si dola upozoriti me."
vre ju je zagrlio i rekao:
"Vella mi je rekao da je sve bila tvoja ideja i da si sve
sama isplanirala. Moe li itko biti bolji od tebe?"
Cordelia je zadrhtala od njegovih rijei.
"Pogledaj me, draga", rekao je Mark.
Podigla je glavu znajui da je hoe poljubiti, ali odjednom se
zauo uzvik.


107

"Jedrenjak na vidiku! Jedrenjak na vidiku!"

Ne ispriavi se, Mark je pourio na palubu. Cordelia je pola
za njim.
Mark je ve bio na mostu s ostalima gledajui prema puini.
Radilo se nesumnjivo o jedrenjaku, ali bio je predaleko da bi se
vidjelo je li prijateljski ili protivniki.
Vella je doao do Cordelije .
"Nisi se elio vratiti sa svojim roakom?" upitala ga je.
"elim biti na usluzi kapetanu Stantonu i Vama,
gospoice."
"Vrlo sam ti zahvalna to si me doveo na St. Jude", rekla je
Cordelia.
"Kapetan mi se ve zahvalio", odgovorio je Vella.
"Gospoice, imam za Vas neto novca i bisernu ogrlicu. Nije
bilo potrebno prodati sav nakit."
Dao joj je ogrlicu koju je stavila oko vrata.
"Drago mi je to je jo uvijek imam, Vella, jer je pripadala
mojoj majci."
"Dijamante sam prodao vrlo povoljno, gospoice", rekao je
Vella kao da se hvali.
"Bio si vrlo vjet", odgovorila je Cordelia.
Pogledala je prema brodu koji je sad bio blie. Imao je tri
jarbola, ali nije mogla razaznati pod ijom je zastavom.
Mark se savjetovao sa asnicima i vidjelo se da je zabrinut.
Je li nadolazei brod bio vei od njihovog i bi li im teret
odmogao u bitci?
Bitka!
Osjetila je kao da joj je sablja probola srce na samu pomisao.
Zar nije dovoljno to je ve izgubila Davida? to ako izgubi i
Marka?
eljela je doi do njega da je razuvjeri. Da ju je barem
poljubio prije nego to je morao na palubu.


108

Brod se pribliavao.
"Momci, na konope!" uzviknuo je Mark. "Svi na svoja
mjesta i pripremite se!"
Svi su se uurbali. Izvueni su topovi, palube su bile posute
pijeskom, cijevi spojene sa crpkom, pregrade su
bile sputene.
Mark je primijetio Cordeliju i rekao joj:
"Cordelia, molim te idi u kabinu i ostani tamo! togod se
dogodilo, ne dolazi na palubu!"
Bila je to zapovijed i Cordelia joj se pokorila. Otila je u
kabinu mislei kako je beskorisno biti ena u vrijeme
rata.
inilo joj se da se satima nita ne dogaa. Bilo je
muno sjediti sama u kabini ne znajui radi li se o francuskom
ili engleskom brodu. Ako je bio engleski, pomislila je da bi
admiral Nelson mogao osloboditi Maltu od Francuza.
Ako je bio francuski, to e biti s njima?
Odjednom, sve se zatreslo od pucnjave. Uinilo joj se da
uje Markov glas: "Pripremite se za paljbu!"
Uskoro se ulo: "Napni puke! Ciljaj! Paljba!"
Nastala je zagluujua buka. St. Jude je bio okruen dimom.
Opet je nova paljba zatresla brod.
Odjednom su se zauli povici. Cordelia je znala da je
neprijateljski brod pogoen. Nastavila se obostrana paljba. Oito
je i St. Jude bio pogoen jer je od snanog udara zamalo pala s
kreveta. No, nakon ponovne paljbe, na St. Judeu su se opet zauli
povici oduevljenja.
Cordelia je htjela otii na palubu, ali se bojala da e razljutiti
Marka. Ipak, otila je do stepenica za palubu nadajui se da e
uti to se gore dogaa. Sluala je kako se daju naredbe i
zvukove tranja po palubi. Uslijedio je prodoran uzvik:
"Jedrenjak na vidiku!"


109

Na trenutak je zavladala tiina. Zatim je ula Markove

zapovijedi, ali nije ih uspjela razumjeti.
Osjeala je da novi brod predstavlja opasnost. Ako se radilo
o jo jednom francuskom brodu, bili su u velikoj nevolji,
pogotovo ako su primili jedan ili vie pogodaka.
Otvorila je vrata kabine na desnoj strani pomislivi da se toga
mogla prije sjetiti. Kroz prozori je vidjela da su su borili:
nesumnjivo, bio je to francuski brod, prilino oteen. Jarboli
su bili slomljeni, jedra u moru, a na palubi su leala tijela
ubijenih u borbi. Osjetila je da se St. Jude kree. Mornari su
podigli jedra da uhvate to vie vjetra i da izmaknu
nadolazeem brodu. Ipak, vidjela je da se brod brzo pribliava i
da ga ne mogu izbjei. Nita vie nije mogla vidjeti pa se vratila
u svoju kabinu. eljela je da Vella doe i ispria to se
dogodilo.
ula je paljbu topova. Vjerojatno je jedno tane palo blizu St.
Judea jer je Cordelia osjetila da mijenjaju smjer. Paljba sa
neprijateljskoga broda se nastavila. Cordelia je znala da St. Jude
ne uzvraa jer je nadolazei brod bio van dometa za njihove
manje topove.
Sjetila se kada je David pitao Marka jesu li njihovi topovi
dovoljno veliki za nove francuske brodove izgraene u
Toulonu i sjetila se Markova odgovora.
Ovi brodovi koje su sreli morali su biti dio nove Napo-
leonove flote i krenuli su na Maltu da mu se pridrue. U tom bi
sluaju St. Jude bio tako nadjaan da ga ni Markova vjetina i
strunost ne bi spasili od unitenja.
Cordelia je prekrila lice rukama. Cijeli se brod opet zatresao
od novog udarca. St. Jude je uzvratio paljbom. Opet je uslijedio
neprijateljev odgovor. Buka je bila zagluujua i mijeala se sa
ljudskim vriskovima.
Ovog puta Cordelia nije ula oduevljenje posade kao prije
kada su pogodili neprijateljski jarbol. Paljba se


110

nastavila. Cordelia je osjeala grmljavinu u uima.

Iznenada, sve je utihnulo. Tiina je bila tako zlokobna i
zastraujua da Cordelia nije mogla vjerovati. Izila je iz kabine i
uspela se stepenitem na palubu.
Uasnula se vidjevi toliko mrtvih tijela. inilo se da nitko nije
preivio.
Sva su tri jarbola bila sruena. Jedra su leala na palubi isto kao i
zamotana uad. Ispod njih sve je bilo puno mrtvih mornara.
Pogledala je prema krmi. Srce joj se sledilo od prizora.
Mark je leao na palubi, pored njega barun i nekoliko asnika.
Potrala je. Mark je leao na boku s ispruenim nogama od kojih je
jedna bila u lokvi krvi! Pomislila je da je mrtav, no tada se uvjerila
da je bez svijesti i da mu mora pomoi oko noge jer e iskrvariti.
Ostali su bili u jednako nezavidnom poloaju. Barun je bio
pogoen u prsa i kaput mu je bio natopljen krvlju. Jedan od asnika
je stenjao. Cordelia je primijetila da mu je aka raznesena, ostala je
samo masa mesa i izobliena kost.
Na trenutak joj se zavrtjelo, ali se pribrala i odluila da mora
pomoi ljudima i to brzo.
Pourila je u kabine po plahte, uzela koliko je mogla i krenula na
palubu. Tada je zaula korake iza sebe. Bio je to Vella.
"Vella, pomozi mi!"
Vidjela je da mu ruke drhte, ali glas mu je bio odluan kad joj je
rekao:
"Gospoice, dajte mi plahte, pomoi u Vam da ih rastrgate. "
"Hvala ti, Vella."
Sigurno se bio sakrio za vrijeme bitke i bilo joj je drago to nije
bio ozlijeen.
Vratila se na palubu i podvezala zavojem Markovu


111

nogu iznad koljena. Stegnula je zavoj i tada je Mark otvorio

oi. Pogledao ju je. Znala je da je na trenutak nije prepoznao.
Upitao je slabim glasom:
"Da li - plovimo?"
"Da", odgovorila je Cordelia.
Opet je zatvorio oi. Vena joj je pomogao da mu previje
otvorenu ranu na nozi. Pitala se hoe li mu uspjeti spasiti nogu
ili e je izgubiti. Znala je da bi mrzio biti bogalj, ali bolje i to
nego biti mrtav .
"Moramo popustiti zavoj za petnaestak minuta", rekla je
Velli primijetivi da je zavoj kojim mu je previla ranu ve
zagasito crven.
Okrenula se prema barunu. Na prvi pogled uinilo joj se da je
mrtav, no kad mu je uz Vellinu pomo skinula kaput, shvatila je
da je pogoen samo u rame.
"Pogoen je metkom, ne tanetom", rekao je Vella.
"Metak je sigurno jo unutra", odmah je rekla Cordelia.
Ali mogla je samo pokuati zaustaviti krvarenje i udobno
namjestiti baruna. Stenjao je i bio u polusvjesnom stanju.
Vena je otiao po jastuk u kabinu i podmetnuo mu ga pod
glavu.
Cordelia nije znala koliko je ljudi ve previla i koliko su ih
Vena i ona podignuli ispod jarbola. Neki od njih dobili su teak
udarac u glavu kada se jarbol sruio.
Cijelo se vrijeme brod samo ljuljao po moru. Uskoro je
poeo padati mrak i Cordelia je primijetila da more postaje
nemirnije. Valovi su udarali preko strana broda i zapljuskivali
ranjenike i Cordeliju.
Stalno se vraala Marku da mu popusti zavoj. Ovaj je put bio
pri svijesti.
"Ne - bi - trebala - ovo raditi", rekao je s naporom.
"Nisam ozlijeena, a ni Vella", odgovorila je. "Ako se


112

sada pobrinemo za ranjene, mnogima emo spasiti

ivote."
Nije mu rekla da je mnogo vremena provela previjajui one
koji su ubrzo umrli.
Rana je bila neista ako je bila uzrokovana tanetom.
Cordelia se sjetila majinih rijei pa je poslala Vellu u kabinu po
alkohol.
"Lake je umrijeti od infekcije, nego od rane", rekla je lady
Stanton. "ula sam da je admiral Nelson koristio isti alkohol
za ranjene na svojim brodovima spasivi tako mnoge ivote."
Kad se Vella vratio sa alkoholom, Cordelia je razvezala
Markov zavoj, stavila alkohol na ranu i previla novim zavojem.
Zbog boli je opet doao k svijesti. Jauknuo je i zatim se
prisilio da u sebi trpi bol grizui si usnu.
"ao mi je, Mark", rekla je Cordelia, "ali tako emo sprijeiti
pojavu gangrene."
Mark nije odgovarao, samo si je grizao usnu. Ispruio je ruke
pokuavajui dohvatiti bocu konjaka. Vella mu je dodao bocu i
Mark je malo otpio.
"Dolje - ima vina", rekao je promuklo. "Dajte - ga - ljudima -
koliko god mogu - popiti. To e im - smanjiti - bolove."
"Trebala sam se toga sjetiti", rekla je Cordelia nastavljajui
sa previjanjem.
Neto kasnije Vella je na palubu donio mnogo boca i
podijelio ih onima koji su mogli sami piti.
Takoer se trebalo pobrinuti za ljude uz topove na donjoj
palubi. Zrak je bio zaguljiv, vonjao je po barutu, krvi i strahu.
ulo se kripanje drva, um mora, stenjanje i zapomaganje
ranjenih. Vella im je davao gutljaje ruma dok je Cordelia
previjala mornare koji su krvarili. Oni pri


113

svijesti zaueno su je gledali. Nitko nije oekivao da bi ena,

usto i dama, mogla obavljati takav prljav posao zbrinjavanja
ranjenih. To je bio muki posao i obavljali su ga oni koji nisu bili
sposobni za druge poslove ili im je to bila kazna za neko
nedjelo.
Jedan od ranjenika bio je jo djeak i upitao je:
"Hou li umrijeti?"
Razuvjerila ga je pa je proaputao:
"Samo se moja mama brine za mene."
Drugi je djeak imao nekih petnaest godina, bio je
ranjen u ruku i stalno je ponavljao:
"Ne bojim se! Ne bojim se!"
"Naravno da se ne boji!" njeno je rekla Cordelia. Bilo je
mrano pa je morala raditi uz slabu svjetlost
dvaju svjetiljki. Uskoro se pobrinula za sve kojima je trebalo to
prije pomoi.
Na palubi su leala mrtva tijela. Jedan je lake ozlijeeni
mornar pomagao Velli da ih predaju dubinama mora.
Cordelia je ula kako nad svakim tijelom govore:
"Rquiem aetrnam dona eis, Dmine - Gospodine, daj im
vjeni poinak."
Prekriili su se nakon tih rijei mise zadunice.
More je postajalo nemirnije. Cordelia je poslala Vellu po
deke i leaje za spavanje za nepokretne ranjenike. Neke od njih
su prenijeli na donju palubu .
Uskoro joj je Vella apnuo:
"Gospoice, brod se puni vodom!"
"Zar se nita ne moe uiniti?" upitala je Cordelia. "Nema
nikoga tko bi mogao crpiti vodu, a vode ve ima
mnogo."
Cordelia je pogledala prema Marku. Leao je na jastucima
prekriven dekama. Smjestili su ga da mu bude


114

udobno. Cordelia je znala da bi mu rana prokrvarila ako bi ga

pomaknuli, a izgubio je ve mnogo krvi.
"Nemoj rei kapetanu", tiho je rekla.
Vella je kimnuo glavom.
Rekla mu je da vie ne nosi ljude dolje jer je osjeala da bi
mornari radije umrli na otvorenome, nego kao takori u zamci.
Bila je umorna od brige za ranjenike i od ljuljanja broda.
Sjela je pored Marka elei biti u njegovoj blizini. Oi su mu
bile zatvorene. Uplaila se da je umro.
Rukom mu je dotakla elo i tada je rekao:
"Punimo se - vodom!"
Pitala se kako zna. Pomislila je da je to nagonski.
"Malo", odgovorila je. "Jo ne tonemo!"
"Ne boji se?"
"Ne kad sam s tobom."
Pribliila mu se i uhvatila ga za ruku. Naslonila je glavu na
njegovo rame pomislivi da e, ako ve moraju umrijeti, radije
umrijeti pored Marka, nego sama ili u maltekom zatvoru.
Brod se naginjao na lijevu stranu jer je vukao jedra.
Cordelia je shvatila da se zato tako brzo ne puni vodom.
Pukotine su bile na desnoj strani broda iznad razine mora, ali
visoki valovi su ih zapljuskivali.
Nebo je bilo oblano, bez mjeseca. S vremena na vrijeme su
se vidjele zvijezde.
Cordelia je zaspala od umora. Probudila se u svitanje. Sjela je
i pogledala u Marka. Bio je budan. Pogledi su im se sreli.
Upravo su tada osjetili strahoviti udarac u brod.
Cordelia je prestraeno uzviknula i privila se uz Marka.
"Udarili smo u stijenu!" rekao je vie za sebe.
ulo se mnotvo uzvika i zapomaganja. Cordelia je


115

ustala i shvatila da je Mark bio u pravu. Brod je bio nasukan na

stijene iznad kojih se nalazila velika litica. Mjesto je bilo
tmurno i pusto, uli su se samo zvuci galebova i kripa
slomljenog drveta dok se brod pomicao i dizao.
Cordelia je pogledala u liticu i shvatila da bi se i snanom
ovjeku bilo nemogue uzverati, a oni su jo imali mokre i polu
svjesne ranjenike na palubi .
Vella je dotrao do nje.
"Vella, to misli gdje smo?" upitala je.
Slegnuo je ramenima.
"Moda na Siciliji, gospoice - zaista ne znam - ali brod nee
jo dugo izdrati. Moram Vas pokuati prenijeti na stijene da
budete na sigurnom!"
"Hvala ti Vella, ali neu ostaviti kapetana."
"Ali, gospoice, mladi ste i neozlijeeni. Zato umrijeti ako
Vas mogu odvesti na sigurno." Dok je govorio, Vella je vezao
vor na uetu.
Cordelia je odbila.
"Ne, Vella, ostajem ovdje. Ali ti se spasi."
Vidjela je da je Vella neodluan. Vratila se Marku jer nije
htjela da se Vella osjea obveznim da ostane s njom. Bilo je
nemogue stajati jer se brod stalno tresao i slamao svakim
valom koji bi ga udario.
"to se - dogaa?" Markov je glas bio jak i znala je da je
potpuno doao k svijesti.
"Mislim da nita ne moemo uiniti", rekla je Cordelia.
Pokuao se pridii, ali mu je stavila ruku na rame da miruje.
"Ne mii se", rekla mu je. " Nije mogue doi do obale ili se
uspeti po stijenama."
"Moe pokuati."
Nasmijeila se.


116

"Radije u ostati ovdje s tobom."

"Ali, mora se spasiti! Mora!"
"Ni u kom sluaju", njeno je rekla Cordelia. More je tako
snano bacilo St. Jude na stijene da se dio pramca slomio i pao
u more.
"Ne bojim se", rekla je Cordelia. "Volim te, Mark, i bit emo
s Davidom."
Sagnula se i poljubila ga u hladan obraz. Sjetila se kada joj je
David itao u Stanton Parku. Uvijek je itao o povijesti
vitezova, ali ponekad ga nije paljivo sluala. Ipak, sjetila se
prie kada je more gotovo progutalo galije Reda.
"Mornari su", itao je David, "izgovarali rijei molitve sv.
Ivanu tako gorljivo da su se vode gotovo odmah smirile!"
'Molitva je spasila galije. Zato se prije nisam sjetila da
molitva ini uda ako se dovoljno gorljivo moli?'
Podigla se i dola do ograde. Pogledala je donju palubu
prekrivenu ranjenicima.
"Mi smo krani!" uzviknula je. Glas joj je nadjaao buanje
mora. "Molimo se za pomo jer nas u ovome trenutku samo
Bog moe spasiti!"
Duboko je uzdahnula pokuavajui se sjetiti molitve Reda
koju je David tako esto izgovarao:
"O, Boe, poslao si svoga slugu sv. Ivana Krstitelja da bude
glas koji e navijestiti dolazak Kristov. Posredovanjem sv.
Ivana, pod ijim kriem plovimo, spasi nas od naega oaja, a
ako moramo, neka onda umremo s hrabrou koju su vitezovi
Reda pokazivali stoljeima."
Nastala je tiina, a zatim su se uli uzvici:
"Dobri Gospodine, spasi nas! Sv. Ivane, pomozi nam!"
Zaklopila je oi jer su se ispunile suzama. Molitva je
dola od njezina srca i znala je da joj je David stavio rijei na
usne. Okrenula se jer je htjela otii k Marku. eljela


117

ga je dotaknuti jer se uz njega nije bojala smrti.

Kad se okrenula, pogledala je, trepnula i opet pogledala. Iza
stijena nailazio je jedrenjak s tri jarbola. Na
glavnome jedru vijorio se bijeli znak. . .
Cordelia je pomislila da joj se priinja. Tada je shvatila da su
Bog i sv. Ivan uli njezinu molitvu.


Sedmo poglavlje

Cordelia se pogledala u ogledalo. Lagana bijela haljina

izvanredno joj je pristajala, ali ona nije bila zadovoljna.
"Tako sam blijeda", objasnila je slukinji koja joj je
pomagala da se odjene.
"Treba vam sunca. Zato vam je lijenik rekao da danas
moete leati na terasi."
Cordelia je pomislila da bi to bila promjena od njene sobe
koja je, iako lijepa, prologa tjedna poela sliiti na zatvor. No,
lijenik je bio odredio da ne smije izlaziti van dok se potpuno ne
oporavi.
"Ve sam dugo u Napulju", rekla je Cordelia vie za sebe.
"Oko est tjedana, gospoice. Danas je 8. kolovoza.
Dva mjeseca otkako su Francuzi zauzeli Maltu!"
inilo joj se kao dvije godine jer nije mogla vidjeti Marka.
No, lady Hamilton donijela joj je novosti o njemu. Bilo mu je
bolje, noga je zacijeljivala i svakoga je dana u ambasadu slao
slugu da se raspita o zdravlju svoje roakinje.
Nakon iscrpljujueg putovanja natrag u Napulj brodom
Njenoga Visoanstva Thunderer koji ih je spasio sa stijena na
Siciliji, Cordelia se onesvijestila.
Stidjela se to je tako slaba, ali tjeskoba i strahovita pomorska
bitka uzeli su svoj danak i nije imala vie

118


119

snage. Na Thundereru se stalno sukobljavala s brodskim

kirurgom koji je ranjenicima htio amputirati udove.
"Gospoice, doi e do gangrene", tvrdio je sa sigurnou.
Kada mu Cordelia to nije dopustila, odjurio je kapetanu i
poalio mu se da se ona mijea u njegov posao. Sreom,
kapetan je bio oaran Cordelijinom ljepotom pa se nije sloio s
kirurgom.
Petorica su umrla nakon to su spaeni sa St. Judea, ali je
ostalima pod Cordelijinom njegom svakim danom bilo bolje.
Unato protivljenju kapetana, zahtijevala je da ona isti i
previja rane svim ranjenicima sa St. Judea Osjeala je
odgovornost prema njima i nije htjela da nepotrebno umru.
"Smatraju Vas anelom, gospoice", rekao joj je kapetan.
"Uskoro e Vas proglasiti sveticom!"
"Nemam elju biti svetica", nasmijeila se Cordelia.
Mislei o Marku, znala je da je to najmanje eljela biti.
On je dobio vruicu na Thundereru. Lijenik je bio uvjeren
da je to zbog toga to mu nisu amputirali nogu, a Cordelia je
vjerovala da je razlog u gubitku krvi i izloenosti hladnim
valovima koji su preplavljivali palubu.
Potpuno se oporavio kada su stigli u Napulj pa je zatraio da
se njegove ljude ne smjesti u neopremljene bolnice, ve u
samostan u kojem su redovnici bili strunjaci u lijeenju i njezi
bolesnika. To se lako sredilo jer je Mark poznavao opata.
Cordeliju su odveli u britansku ambasadu, a Mark je ostao sa
svojim prijateljem, talijanskim lijenikom jer je elio da mu se
on pobrine za ranjenu nogu.
Cordelia je saznala daje Thunderer dio Nelsonove flote i da
su bili poslani s ciljem da saznaju stanje na Malti i, po
mogunosti, francuske poloaje.


120

Kapetan je bio vrlo zahvalan Cordeliji na informacijama

koje je pruila. Na povratku je saznala da je admiral Nelson
izvan Napulja i da pokuava svoju flotu opskrbiti hranom i
vodom jer su Francuzi kralju zabranili da opskrbljuje Nelsona.
Cordelia je leala u zatamnjenoj sobi u vruici i nije znala
kakva se drama odvija u palai Sessa. Kada se oporavila, lady
Hamilton joj je ispriala dogaaje.
Dok je Nelson bio na Sardiniji, Napoleon je izmaknuo iz
Toulona i plovio Mediteranom prikrivajui svoje kretanje.
Admiral Nelson ga je progonio ometan krivim
informacijama i manjkom fregate.
"O tom je progonu ovisila sudbina Europe!" uzviknula je
lady Hamilton. "Znala sam da britanskoj floti treba hrane i
vode, ali to smo mogli uiniti?"
Cordelia je saznala da je kralj bio u strahu od pobuna u
gradu i Francuza. Bio je uvjeren da e mu odrubiti glavu na
Piazzi de Mercato.
"Moja jedina nada bila je kraljica", rekla je lady Hamilton.
"Zagrlile smo se i plakale dok je sir William preklinjao i molio
kralja za pomo."
"Ako nije mogao dobiti vodu u Napulju, gdje je admiral
Nelson mogao otii?" upitala je Cordelia.
"Najblia luka bio mu je Gibraltar, ali tada bi Napoleonu bio
otvoren put za Egipat."
"to se dogodilo?" bez daha je upitala Cordelia.
"Admiral Nelson bio je na Vanguardu usidren blizu Caprija.
Poslao je dvojicu kapetana sir Williamu, ali moj mu nije nita
mogao uiniti, samo im rei istinu."
" 'Gospodo', rekao je sir William, 'sve sam pokuao da
slomim pakt koji zabranjuje naim brodovima ulazak u luke
Napulja i Sicilije. Pokuat u djelovati na kralja, ali ne vjerujem
da u uspjeti.' "


121

Lady Hamilton je uzdahnula.

"Tada sam odluila zatraiti pomo kraljice."
"Pomogla Vam je?" pitala je Cordelia. Nestrpljivo je
iekivala kraj prie. Ali lady Hamilton eljela ju je ispriati na
svoj nain.
"Sir William se vratio sa sudskom nagodbom koju je odobrio
kralj.Vrvjela je uvjetima i zabranama. Vlasti sicilijske luke
odluile su primiti ranjenike, ali opskrba vodom i hranom bila
je doputena samo pod odreenim uvjetima."
Duboko je uzdahnula.
"Vidjela sam da su kapetani potiteni pa sam rekla sir
Williamu: 'Hajdemo svojim brodom posjetiti admirala Nelsona
prije nego to otplovi. '"
"Sir William se sloio?"
"Da. Ve se smrailo kada smo stigli na Vanguard.
Admiral Nelson nas je doekao i odveo u svoju kabinu."
" 'Je li Vaa Ekselencija postigla nagodbu?" upitao je sir
Williama.
'' 'Jest, ali mislim da vam nee ba pomoi''', odgovorio je sir
William.
"To je sigurno pogodilo admirala", promrmljala je Cordelia.
"Problijedio je i u oima mu se nazirala tuga", rekla je lady
Hamilton. 'Tada sam izvadila papir iz mog ogrtaa."
"to je to bilo?" upitala je Cordelia.
"Objasnila sam admiralu Nelsonu da je kraljica utjecala na
vijee. Molila sam je da upotrijebi svoju mo. Isprva se bojala,
ali tada sam pala na koljena i preklinjala je radi njezina
kraljevstva, njezine djece ... "
Glas joj je zadrhtao i u oima su joj se pojavile suze. "Sir
William uzeo je papir iz moje drhtajue ruke", rekla je.
"Proitao ga je i predao admiralu."


122

" 'Nudim Vam', rekao je, 'da Vas kraljevski Red opskrbi
hranom i vodom gdje god elite!'"
"Na trenutak sam pomislila da e admiral Nelson zaplakati.
Zatim je poloio papir na stol i sveano rekao:
" 'Gospoo, spasili ste svoju zemlju. Neka Bog dade floti da
bude vrijedna Vae hrabrosti i mudrosti!'''
Cordelia je uivala sluajui priu, ali jo nisu znale njen
zavretak.
Kad se oporavila, shvatila je da je napetost u palai Sessa
svakim satom rasla.
Lady Hamilton nije prikrivala zabrinutost na licu.
Cordelia je saznala od slukinja da se sir William razbolio od
ekanja izvjetaja koji nije nikada stigao.
Uvijek je bio prisutan strah da su novi Napoleonovi brodovi
porazili starije britanske.
Hoe li se bolesni, poluslijepi admiral Nelson uspjeti nositi s
mladim osvajaem Europe?
No, u ovom se trenutku Cordelia brinula samo za sebe i svoj
izgled. Danas e prvi puta vidjeti Marka otkako su se vratili u
Napulj i bojala se da je nee tako nestrpljivo iekivati kao ona
njega. Voljela ga je, oajniki ga je voljela. Njena je ljubav bila
tako jaka, tako potpuna, da je bilo teko misliti da i on ne osjea
isto.
to ju je moglo uvjeriti? Jedan poljubac i trenutak na St.
Judeu kad ju je drao u svom zagrljaju! Bila je spremna
umrijeti kraj njega na palubi St. Judea, ali tada je jedva bio pri
svijesti i nije bilo prilike za intiman razgovor na Thundereru.
Zbog toga to je trpio jake boli, Mark je dva dana spavao pod
utjecajem opijuma koji su mu dali. Nadljudskim je naporima
doao k sebi kad su stigli u Napulj. Bio je blijed i iscrpljen kad
su ga odnijeli na nosilima.
Sada se osjeala mnogo bolje i lijenik joj je dopustio da se
odjene i sie dolje.


123

"Trebali biste leati na suncu i ne umarati se

gospoice", rekao je lijenik strogo.
"Pretvarate me u invalida", protestirala je Cordelia, ali znala
je da je lijenik razuman .
"Lakaji su pred vratima, gospoice", rekla je slukinja,
"ekaju da Vas odnesu dolje."
"Mogu hodati!" odgovorila je Cordelia ljutito.
"Gospoa je naredila da Vas odnesu u stolici."
Cordelia nije mogla ne posluati naredbe svoje doma-
ice. Kad su je odnijeli kroz salon na terasu, primijetila je da je
lady Hamilton za nju pripremila udoban naslonja sa svilenim
jastucima i baldahinom da je titi od vruine. Pogled na zaljev i
cvijee koje je raslo u vrtu su bili jo ljepi nego prije. Sve je
bilo gotovo nestvarno u svojoj ljepoti, poput prizora iz neke
drame, a ona je bila glavna junakinja! Osjetila je traak straha;
bojala se da je krivo procijenila Markove osjeaje, a eznula je
za njim i trebala ga. Bila je sama samo pet minuta kad je
majordom sveano najavio:
"Grof Hunstanton Vas eli vidjeti, gospoice!"
Cordelia se trgnula. Zaboravila je da je Mark naslijedio
Davidovu titulu i da se sada njegov drutveni poloaj
promijenio. Kad ga je ugledala, osjetila je neopisivu radost.
Izgledao je mraviji i bio je malo bljei, ali oi su mu bile
briljantnoplave. Jedina razlika se vidjela u nainu hoda koji vie
nije bio odluan i brz, ve se morao pomagati tapom. Toliko
mu je toga namjeravala rei, ali rijei su joj zastale u grlu. Samo
je zurila u njega, a oi su izgledale vrlo velike na njenom malom
licu .
"Jesi li dobro?" upitao je .
Zaboravila je kako je dubok njegov glas, potresao je cijelo
njeno bie poput glazbe na koju je morala odgovoriti.
"Je li ti noga bolje?"


124

"Samo tebi mogu zahvaliti to je jo imam!"

"Boli li te?"
"Samo kad stojim."
"Onda sjedni", brzo je rekla Cordelia. "Mora se odmoriti ...
mora paziti na sebe."
Nasmijeio se, a taj ga je smijeak uinio mlaim.
"Toliko ti toga elim rei, Cordelia", zapoeo je, "ali najprije
ti moram zahvaliti."
"Nemoj, molim te", protestirala je.
"Nisam rnogao ni zamisliti da ena moe biti tako hrabra,
tako nevjerojatno divna!"
Cordelia se zacrvenjela. Srameljivo je spustila pogled.
Mark je bio ovdje, blizu nje, ba kao to je i eljela, ali je
izgledao tako velianstveno da je zadrhtala.
"Je li barun vrlo tuan zbog gubitka broda?" upitala je.
"Tako je zahvalan to je ostao iv, da je sve ostalo nebitno",
odgovorio je Mark.
"ula sam da mu je bolje."
"Otiao sam ga vidjeti juer. Uskoro e se moi vratiti kui
svojoj obitelji."
"To su dobre vijesti", rekla je Cordelia. "A to je s
mornarima?''
"Neki su se ve dovoljno oporavili da se vrate na more i bili
su ti vrlo zahvalni na vou i slasticama koje si im poslala."
Cordelia je oklijevala, a tada je srameljivo rekla:
"Poto su izgubili novac od nagrade... pitala sam se ... "
Mark se nasmijeio.
"Ve sam se pobrinuo za to, prikladno sam im zahvalio.
Kao to zna, sada sam bogat ovjek. Nadam se da mi ne
zamjera to sam zauzeo Davidovo mjesto."
"Ne, naravno da ne!" odgovorila je Cordelia. "Drago mi je
to si to ti. Ali ne volim pomisliti da e Stanton Park biti
zatvoren i zapostavljen."


125

Mark se nagnuo prema njoj.

"Cordelia ... '', zapoeo je.
Srce joj je poskoilo, Osjeala je da joj eli rei neto tako
vano da je zadrala dah. U tom trenutku, netko ih je prekinuo.
Lady Hamilton je iz salona izila na terasu.
"Dragi moji", uzviknula je, "kako je lijepo to ste opet ovdje!
Molim Vas, gospodine, nemojte ustajati. Ostat u samo
nekoliko trenutaka. Sir William me treba."
Stavila je svoju bijelu ruku na Markovo rame i sa smijekom
rekla:
"Sigurno morate mnogo toga nadoknaditi. Pobrinut u se
da vas ne smetaju. uvajte se sunca, danas je vrlo vrue!"
Otila je do ruba terase i uzviknula:
"Brod! Engleski brod ulazi u luku!"
Dok je govorila, zauo se topovski pozdrav kraljevskoj
zastavi u tvravi St. Elmo, a utvrde su odzdravile.
"Zacijelo nose vijesti o floti admirala Nelsona! Molim Boga
da neemo biti razoarani", rekla je lady Hamilton.
Mark je ustao sa stolice i stao pored nje. Brod se usidrio i
spustio amac blizu obale.
"Misli li da je bio u bitci?" proaptala je lady Hamilton.
"Moda su ih francuski brodovi opet izbjegli. O, Boe, ne
mogu podnijeti tu napetost!"
"Nee jo dugo trajati" utjeio ju je Mark .
Gledali su kako brod prilazi doku. Tada su uli uzvik u
daljini, glasni uzvik koji je esto veselio lady Hamilton.
Smijala mu se s admiralom Nelsonom. Zvuk se pribliavao i
postajao sve jai. Napulj je odzvanjao veseljem, ali zato?
Lady Hamilton se bez rijei okrenula i izjurila s terase. Mark se
vratio do Cordelije koja se nije ni pomaknula.
"Saznat u to se dogaa", rekao je.
Primijetila je da je i on zabrinut, a kad se okrenuo, na licu mu
je vidjela da pokuava suzdrati svoje osjeaje.


126

Mark je vidio da je lady Hamilton otila ispred ulaza ambasade.

Stajala je na stepenicama, a posluga iz palae Sessa joj se
pridruila. Svi su bili svjesni da se dogaa neto znaajno, ali su
se bojali nagaati. Mark nije mogao brzo hodati i kad je stigao
do lady Hamilton, primijetio je dva pomorska asnika kako im
uurbano prilaze. Ispred eljeznih vrata stajala je gomila koja je
vikala i klicala. Mark je prepoznao kapetana Hostea i kapetana
Capela, dvojicu Nelsonovih najboljih zapovjednika. Obojicu ih
je poznavao. Pourili su do dna stepenica.
"to se dogodilo?" upitala je lady Hamilton.
Rijei kao da su joj bile stisnute u grlu.
"Gospoo, velika i slavna pobjeda! Francuska flota je
unitena!"
im je ula te rijei, napetost koju je Emma Hamilton
neprestano osjeala napokon je popustila. Onesvijestila se i
klonula na mramorne stepenice. Sluge su je odnijeli u najbliu
sobu. Kad su je polegli, zatreptala je oima i boja joj se vratila
u obraze.
Pria o toj bitci se dugo prepriavala, ali najvanije je bilo da
je admiral Nelson naao francusku flotu usidrenu u zaljevu
Aboukir. Naredio je napad l. kolovoza. Admiral de Brueys,
zapovjednik francuske flote, nije uspio pobjei sa svojim
brodovima u naputenu luku.
"Ponudio je 10 000 lira bilo kojem kormilaru koji bi njegovu
flotu odveo u luku", rekao je kapetan Capel.
"Ali morao se usidriti na otvorenom sidritu pred lukom, a to
je nemogua pozicija", ubacio je kapetan Hoste. Svi su napeto
sluali dok su kapetani priali kako su francuski brodovi imali
1096 topova i 11 230 ljudi.
"Sjeverozapadni vjetar je flotu usmjerio prema Francuzima u
18.30 sati", rekao je kapetan Hoste. "Goliath i Zealous su
izmeu ostalih brodova briljantno i neoekivano zauzeli
poziciju izmeu francuskih brodova i obale."


127

"To je znailo da mogu pobjei francuskoj paljbi jer su

njihovi topovi bili usmjereni prema moru!" objasnio je kapetan
Cape!.
Lady Hamilton je sklopila ruke.
"Francuski brodovi se nisu mogli pomaknuti, nali su se u
kripcu", nastavio je kapetan Capel. "Sir Horatio je otvorio
strahovitu vatru i Francuzi su neprestano bili pod paljbom.
Borili smo se cijelu no!"
"Koliki su britanski gubici?" upitao je Mark .
Po prvi put je progovorio otkako su kapetani poeli svoju
priu.
"Veliki!" odgovorio je kapetan Hoste. "Britanski su brodovi
bili tako blizu da je svaki topovski nalet ubrao svoje rtve. Tri
puta su odvukli mrtve topnike na Vanguardu."
"No Britanci su imali tako vjet plan da je linija vatre ostala
nedirnuta dok su nai brodovi napredovali. Francuski brodovi
predavali su se jedan po jedan."
Nastala je tiina i tada je kapetan Capel rekao:
"Sir Horatio je upravo primio vijesti o posljednjoj predaji
kad ga je pogodio zalutali metak."
Lady Hamilton je vrisnula.
"Bio je ranjen, ali ne teko", brzo je objasnio kapetan Hoste.
"Francuski admiral je poginuo!"
"Francuzi su se hrabro borili. Jedna od njihovih fregata
raznijela je samu sebe, pet ih je potopljeno, a preko 4000
Francuza poginulo je te noi! Ipak, dogodio se jedan
neprealjeni gubitak."
"O emu se radi?" upitao je Mark.
"L 'Orient je bio zasut paljbom i kada je vatra zahvatila
spremite za barut, brod je eksplodirao!"
"Kakva teta", rekao je Mark. "Novac od nagrade bi bio
ogroman!"


128

Lady Hamilton je ustala s divana na kojem je bila leala.

"Moram pisati admiralu Nelsonu, ali najprije u vas
odvesti u palau u Caserti. Kraljica mora uti vau priu."
Pourila je prema vratima i pozvala sluge:
"Donesite mi ogrta, eir i dovezite mi koiju!"
Nakon nekoliko minuta, javila je vijest sir Williamu i
napustila palau Sessa s kapetanima. Mark je priao Cordeliji.
Gledala ga je irom otvorenih oiju i ispruila ruku.
"Vidim po tvom izrazu lica da smo pobijedili!"
"Velika pobjeda!" sloio se Mark. "No, prije nego to ti
kaem bilo to i prije nego to nas netko prekine, moram te
neto pitati."
"to to?" upitala je.
Njegovi su prsti stisli njene. Ozbiljno je rekao:
"Draga moja, hoe li se odmah udati za mene?"

***
Cordelia je pogledala oko sebe i ushieno uzdahnula.
Iako je vani bilo vrue, bijeli zidovi i zavjese na prozorima su
odravali sobu hladnom. Posvuda je bilo cvijea. Sir William
im je dao na raspolaganje malenu, ali lijepu vilu za medeni
mjesec. Lady Hamilton je predloila da odu u ambasadorovu
ljetnu rezidenciju u Caserti, ali je sir William znao da e im
njegova raskona vila vie odgovarati jer su eljeli biti sami.
Nagovorio je jednog svog prijatelja da im iznajmi vilu na obali,
samo nekoliko kilometara od Napulja. Branome paru nije
dugo trebalo da iz palae Sessa stignu tamo.
Sveanost je bila skromna, nazoni su bili samo sir William i
lady Hamilton. Cordelia je eljela da na vjenanju ne bude
znatieljnih stranaca. Moda je trebalo


129

priekati nekoliko mjeseci zbog Davidove smrti, ali Mark je

elio da se odmah vjenaju tako da se zajedno vrate u Englesku
brodom koji je nosio izvjetaje o Nelsonovoj
pobjedi.
Brod je kretao za tri dana. Zato e njihov medeni rnjesec biti
vrlo kratak, ali Cordelia je bila sigurna da e biti savren. Bila
je svjesna da se Mark bojao da e ona pomisliti da je pouruje,
ali toliko ga je voljela da je bila sigurna da ga ne bi mogla vie
zavoljeti.
Po izrazu njegovih oiju znala je da se bojao njenog
odgovora, ali odgovor je bio vrlo jednostavan.
"im bude htio."
Osjetila je njegove usne na ruci. Tada su njegove usne
potraile njene i sav ushit i ekstaza koju je osjetila kad ju je prvi
put poljubio su se vratili i pomijeali sa suncem i cvijeem.
udo tog poljupca je bilo dio svjetlosti koja je lebdjela
nad zaljevom.
Mark je podignuo glavu.
"Volim te, draga moja! Volim te!"
Znala je da mu ve pripada i da vie nisu dvoje ljudi, ve
jedno.

***
Njihovo vjenanje u starinskoj crkvi je za Cordeliju bilo tako
sveto i tako lijepo da je osjeala da su svi koje je ikad voljela
bili uz njih. Bila je sigurna da je njena i Davidova majka bila
prisutna. Pomislila je da su moda i duhovi pomoraca sa St.
Judea u blizini.
Oni su potovali Marka i eljeli bi da bude sretan.
"Usreit u ga", zaklela se Cordelia. "Boe, pomozi mi ...
molim te, pomozi mi."


130

Znala je da vie nikada nee posumnjati u mo molitve

nakon uda koje ih je spasilo sa stijena kod Sicilije. Kad ih je
sveenik proglasio muem i enom, u srcu je zahvalila Bogu to
ih je ve blagoslovio darom ivota.
Dok su se vozili natrag u palau Sessa u otvorenoj koiji,
Mark ju je vrsto drao za ruku. Rijei im nisu bile potrebne.
Oboje su bili ispunjeni tajanstvenom sreom, tako svetom, tako
savrenom, duhom su bili jedno.
Rano su dorukovali u britanskoj ambasadi, jeli su vjenanu
tortu i odgovorili na zdravicu sir Williama. Tada ih je posluga
zasula ruinim laticama, pozdravili su se i krenuli
ambasadorovom koijom u vilu s pogledom na zaljev.
Cordelia se okrenula prema Marku i nasmijeila.
"Tako je lijepo!" uzviknula je. "Pogledaj te vaze, grke
stupove i te predivne, male, kamene kipie ' Zar nisu prekrasni?''
"U ovom trenutku elim gledati samo neto to je beskrajno
lijepo."
Zagrlio ju je.
Bila je oduevljena njegovim dodirom, a istovremeno je bila
i srameljiva pa je tiho rekla:
"Hajdemo pogledati vrt. Rekli su mi da je vrlo lijep."
"Pogledat emo ga kasnije kada malo zahladi", odgovorio je
Mark. "Ovo je najtopliji dio dana, a mora se odmoriti."
"Ne elim se odmarati", rekla je brzo Cordelia.
"Lijenik mi je naredio da se ne smije previe umarati",
ustrajao je Mark, "a ve si se dovoljno umorila jutros."
"Udala sam se... i zbog jednog odreenog razloga!"
"Ispriat e mi to kasnije!" nasmijeio se Mark. "Ali sada
elim da se odmori."
"A ako ja to ne elim?"


131

"Obeala si mi da e me sluati!"
Pogledala ga je nestano i poeljela ga je zadirkivati jer je bio
tako ozbiljan.
"Recimo da zaboravim svoje zavjete i zanemarim tvoje
naredbe?"
"Tada u te morati kazniti - poljupcima!"
Privukao ju je sebi. Njegove su usne bile na njenima i bilo se
nemogue micati, nemogue uiniti nita osim osjeati
uzbuenje koje je u njoj izazivao, Osjeala je da joj se tijelo
topi dok su bili sve blie jedno drugome. eznula je za
njegovim poljupcima, ali je on tada odluno rekao:
"Odmori se, Cordelia. Mora se odmarati!"
"Kad legnem, hoe li doi razgovarati sa mnom?"
"Samo na kratko", odgovorio je. "Zatim u se i ja
odmoriti."
"Onda u biti... dobra,"
Cordelia je pomislila da ga moda boli noga jer je jutros
mnogo stajao i etao.
"Moram se brinuti za njega", rekla je u sebi.
Jedna od prednosti vile bila je ta to su sobe bile u prizemlju
pa se Mark nije morao zamarati uspinjanjem.
Cordelijina je soba bila bijele boje kao i dnevna soba. Veliki
krevet bio je natkriven zavjesom od muslina. I cvijee je bilo
bijelo.
Ljiljani i rue su mirisali u zraku. I ovdje su otvoreni prozori
gledali na areni vrt i bljetavo more. Posluivala ih je mlada
sluavka koja je bila ker starijih slugu. Pomogla je Cordeliji
skinuti vjenanicu. Nije nosila nita raskono, ali haljina je bila
jako lijepa, od muslina i ipke, i namjeravala ju je uvati cijeli
ivot.
'Nosit u je na svaku nau godinjicu', pomislila je u sebi.


132

Kad se pridruila Marku u crkvi, u njegovim je oima

ugledala divljenje i ljubav. Pogledala je svoj prsten i pomislila
da je on simbol njihovog braka koji e trajati zauvijek.
"S godinama emo postati jo bliskiji i sretniji", apnula je
Cordelia.
Nije mogla zamisliti nita ljepe od ivota s Markom u
Stanton Parku koji je oduvijek voljela. inilo se kao da on
oduvijek tamo pripada, a sada je kua pripadala njemu. Imala je
osjeaj da bi Davidu bilo drago da Mark nastavi dugu lozu
Stantona koji su bili vrlo ugledna obitelj u svojoj zemlji.
Nije bilo vremena da razgovaraju o tome, no sad Mark vie
nee moi ii na more i Cordelia je znala da e svoju energiju
troiti na politiku i vana dravna pitanja koja e ih doekati
kada stignu kui. injenica da je sad bio glava obitelji je
donosila i obveze i probleme.
"On e sve to savreno obavljati!" rekla je u sebi Cordelia.
Cordelia se toliko duboko zamislila da nije ni primijetila da
joj je sluavka odnijela odjeu. Sada je nosila tanku, prozirnu
spavaicu od muslina i ipke, prekrivenu neglieom ukraenim
plavim vrpcama, simbolom dobre sree. Bilo je prevrue da
legne u krevet i Cordelia je legla na njega i pokrila se samo
plahtom od fine ipke.
Sluavka se naklonila i povukla. Soba je bila tiha, ulo se _'
samo tiho zujanje pela meu cvijeem u vrtu. Vrata su se
otvorila i uao je Mark. Nosio je dugaki bijeli ogrta. Cordelia
je pomislila da ga je posudio zbog inicijala vlasnika vile koji su
bili izvezeni na depu. No, lijepo mu je pristajao i dok joj se
polako pribliavao, pomislila je kako je predivan. Uvijek ju je
neto na njemu podsjealo na viteza.


133

"Doi i sjedni", rekla je. "Zna da ne smije hodati bez tapa."

Mark je potraio stolicu, ali ju nije naao pa je sjeo na krevet
nasuprot Cordelije. Ispruila je ruke prema njemu.
"Jesi li sretan?" upitala je.
"Ne mogu ti ni rei koliko", odgovorio je. "Toliko ti toga
elim rei, najdraa moja, ali ne znam kako poeti."
"to mi eli rei?" upitala je.
"Najprije da si ti najljepa osoba koju sam ikada upoznao!
Zatim da si najhrabrija, najbolja i najsavrenija ena koju sam
ikad mogao zamisliti!"
"Sramim se", rekla je Cordelia.
"Volim kad si srameljiva", odgovorio je Mark. "Kad smo
razgovarali u vrtu ambasade, nisam shvaao da si ti sve ono to
sam oduvijek traio, ali to nikada nisam mogao nai."
"Pomislila sam da me smatra dosadnom."
"Ne, nikada, ali nisam oekivao da je u tako maloj glavici
toliko mudrosti i nisam nikada pomiljao da u se zaljubiti u
mladu djevojku."
"Moda u ti biti dosadna zato to sam neiskusna", rekla je
Cordelia tiho .
Mark se nasmijeio.
'To je nemogue. Draga enice, zna jako dobro da nas nitko
ne moe razdvojiti!"
"Jesi li siguran?" upitala je Cordelia gledajui ga u oi.
"Siguran sam, isto kao to sam bio siguran u tvoje molitve i
vjeru u Boga koja nas je spasila", tiho je rekao.
Stisnula mu je ruku.
Kad si me poljubio na Malti, shvatila sam da ... te volim!
Ali kasnije sam znala da sam te mnogo prije zavoljela."
U oima joj se pojavio sjaj. Nastavila je:
"Bio si tako drag i pun razumijevanja... objasnio si mi da je
prava ljubav boanska, san koji uvamo u naim srcima i tada
sam se zaljubila."


134

"A moj se san ostvario."

Prinio je njenu ruku svojim usnama i strastveno je poljubio.
Zadrhtala je. Njene su usne udjele za njegovima dok joj je u
grudima tinjao plamen koji je svakim trenutkom postajao sve
jai.
"Najdraa moja, mora spavati", rekao je Mark, "ali prije
toga ti elim neto rei."
Rekao je to vrlo ozbiljno. Cordelia ga je znatieljno
pogledala.
"Vjenali smo se tako brzo, nisi jo potpuno ni ozdravila, a
nismo imali ni vremena razgovarati o nama i bolje se
upoznati."
Zastao je pa nastavio:
"Bilo je to korisno jer te sada mogu sigurno vratiti u
Englesku ratnim brodom."
Stisnuo joj je jae ruku i rekao divlje:
"Nikada vie neu riskirati tvoj ivot, najdraa moja, i nikada
vie nee iskusiti strahote koje si doivjela na St. Judeu."
"elim da i ti bude siguran", odgovorila je Cordelia.
"Ali to mi pokuava rei?"
"Indirektno ti pokuavam rei da neu uiniti nita to bi te
preplailo ili moda okiralo, zato to te toliko volim."
"Ti me nikada ne bi mogao preplaiti ili okirati". rekla je
Cordelia. "Ali jo uvijek ne razumijem .... ,
"Najdraa moja, vjenani smo, ali ako eli da priekamo sa
voenjem ljubavi, uinit u tako, iako e mi to teko pasti."
"eli li rei", tiho ga je upitala, "da me ne eli?" Stisnuo joj
je ruku tako jako da je gotovo viknula od boli.
"Ne samo da te elim, ve te elim kao to nijednu enu do
sada nisam elio!"


135

Zadrao je dah.
"Oboavam tvoju ljepotu i predivno tijelo! Moja je ljubav
vea od toga! Volim te kao to nisam nijednu prije volio,
oboavam te, Cordelia! Sada znam to lei na oltaru mog srca.
To si ti!"
Ljepota onoga to joj je rekao ju je preplavila, a cijela soba
kao da se ispunila svjetlom koje ih je okruivalo. Tada ga je
zagrlila.
"I ja tebe volim!" proaptala je. "Volim te isto kao to i ti
voli mene. Ispunjava cijeli moj svijet."
Privila se uz njega i rekla:
"Ne moram te upoznavati. Poznajem te i ti si sve ono o emu
sam sanjala, za im sam eznula. Biti s tobom je kao biti u
raju."
"Najdraa moja, nemoj tako govoriti", rekao je Mark
promuklim glasom.
Tada su se njihove usne spojile. Pokuao je biti njean, ali u
njoj je gorio plamen koji je u njemu probudio istu vatru.
Njegovi su poljupci postali strastveni, divlji, zahtjevni.
Ljubio joj je oi, obraze, ui, mekou njenog vrata, a ona je
drhtala obuzeta osjeajima za koje nije ni znala da postoje.
"Moja divna, hrabra, savrena enice!" promrmljao je i
pomaknuo njen ipkasti neglie da joj poljubi grudi.
Sve oko njih je nestalo osim uda koje su joj pruale
njegove ustrajne usne. Osjetila je kako mu srce lupa.
"Moja si! Moja si zauvijek!"
Njeno mu se tijelo pribliilo.
Ostala je samo ekstaza njihovih snova i slava koja je dolazila
od samog Boga.