3.

OSNOVE ENERGETIKE

FIZIKE ZGRADE

1
2
 3.OSNOVE ENERGETIKE I FIZIKE ZGRADE

TOPLINSKA ZATITA ZGRADA

Toplinska zatita zgrada nije samo primjerena toplinska

izolacija obodnih konstrukcija zgrade, ona obuhvaa sva rjeenja
koja smanjuju neugodne utjecaje vanjske klime i tem perature te
odnose vlage kod minimalne potrone energije: zimi za grijanje, ljeti
za hlaenje prostora. Kod svih tih rjeenja stanari moraju imati
primjerenu stambenu - toplinsku ugodnost. Odgovarajua toplinska
zatita osigurava i veu trajnost zgrade jer sprjeava prevelika
temperaturna optereenja u obodnim konstrukcijama i oteenja
zbog utjecaja zrane vlage.

Toplinska ugodnost

Za pravilan rad tjelesnih funkcija ovjekovo tijelo mora

odravati stalnu tjelesnu temperaturu priblino 36,6C. Izmeu
ovjekova tijela i okoline izmjenjuju se energetski tokovi. ovjek
metabolizmom iz hrane stvara energiju koju pretvara u toplinsku i
njome se koristi za obavljanje poslova. Tijelo predaje toplinu

Sl l ka 1 . V an js k i ut j ec aj i n a os j e a j t o pl ins ke ug od e

okolini provoenjem kroz odjeu, konvekcijom - gibanjem zraka po

povrini odjee, zraenjem izmeu tjelesnih i okolnih povrina,
ishlapljvanjem - preko izdisaja vlanog zraka i znojenjem. to je nia
temperatura okolnog zraka, to se vei dio topline izmjenjuje s
okolinom zraenjem, provoenjem i konvekcijom. Kad se temperatura
okoline priblii temperaturi ovjekova tijela, prevladavajue postaje
davanje topline okolini ishlapljivanjem.
ovjek postie osjeaj toplinske ugode kad su opisani tokovi izmedu ovjekova
tijela i okoline u ravnotei.
Na veliinu energetskih tokova utjeu subjektivni ljudski parametri:
-fizika aktivnost
-vrsta odjee

3
 -temperatura zraka u prostora
-temperatura obodnih povrina
-brzina kretanja zraka u prostora
-relativna vlanost zraka u prostora.

Subjektivni parametri toplinske ugodnosti

Toplina koju ovjekovo tijelo proizvodi i predaje okolini ovisi o fizickoj aktivnosti,
Vrijednosti proizvedene topline i mjerila fizike aktivnosti odraslog ovjeka (povrina
koe 1,8 m2) prikazane su u tablici 1.

Mikroklimatski parametri toplinske ugodnosti

Na skupinu mikroklimatskih parametara toplinske ugodnosti (temperatura

zraka i temperatura obodnih povrina, relativna vlanost zraka i brzina kretanja
zraka) znacajno utjee tlocrt zgrade. Nabrojeni mikroklimatski parametri nemaju
jednak utjecaj na ovjekovu spoznaju topline i ugodnosti. Snaniji utjecaj imaju
temperatura zraka, temperatura obodnih povrina te brzina kretanja zraka pri
ovjekovu tijelu, dok manji utjecaj na toplinsku ugodnost ima relativna vlanost zraka.
Za toplinsku ugodnost vana je temperatura zraka, njezina raspodjela po visini,
srednja temperatura obodnih povrina, tj. "srednja temperatura zraenja" te razlika
izmedu temperatura zraka i srednje temperature zracenja. ovjek toplinu
konvekcijom predaje zraku oko sebe te zraenjem na povrine koje ga okruuju. to
je nia temperatura obodnih povrina, to vie topline ovjek predaje zracenjem te se
stoga osjea neugodno.
Uobiajeno se kao mjerilo za toplinsku ugodnost u prostora, vrlo poje-
dnostavljeno, navodi samo temperatura zraka u prostora. Ako se parametri toplinske
ugodnosti ele opisati tonije, mora se obuhvatiti i utjecaj temperature obodnih
povrina. Tada se govori o "osjetnoj temperaturi" koja se grubo opisuje kao
prosjena vrijednost temperature zraka i temperature unutarnjih povrina. S gledita
toplinske ugodnosti i iskoritavanja energije za grijanje, previsoka je temperatura
unutarnjeg zraka nepoeljna jer je prevelika razlika izmedu temperature zraka i
okolnih povrina za ovjeka neugodna. Jedan od uvjeta ugode boravljenja jest da je
razlika izmedu temperature zraka i srednje temperature zraenja to manja (manja
od 2K). Ako se plat zgrade toplinski izolira, postiu se bolje ugodnosti u prostoru i
tedi energiju za grijanje.
Kretanje zraka stalno je prisutno u prostoru i utjece na konvekcijske toplinske
gubitke. Utjecaj kretanja zraka na osjeaje povezan je s temperaturom zraka jer se
zrak veih brzina irri hladnijim dijelom. Zimi je pri temperaturi od 20-22C najpovolj-
nija brzina 0,15 m/s, ljeti 0,25 m/s.

Opis aktivnosti Proizvedene Mjerilo fizicke

topline [W/m2] aktivnosti [met]
leanje 0,8 47
sjedanje 1,0 58
sjedei rad u uredu 1,2 70
laki posao, stajanje (kupovina) 1,6 93
srednje teak rad, stajanje (kuni 2,0 117
poslovi, rad u radioni)
Tablica 1. Vrijednosti proizvedene topline za razlicite fizike aktivnosti odraslog covjeka

Relativna vlanost zraka manje utjece na ovjekovu ugodnost, bar u podruju

umjerenih temperatura zraka (15-25C). U takvim se sluajevima promjena u

4
relativnoj vlazi za 10% osjea slino kao promjena temperature zraka za 0,3C.
Preporuena relativna vlanost u uobiajenim prostorima boravka ne bi smjela biti nia
od 35 posto ili via od 70 posto.
Usklaivanje parametra toplinske ugodnosti ovjek osjea toplinsku ugodnost
u podruju oko optimalnih vrijednosti mikroklimatskih parametara. Ako se
mikroklimatski parametri promijene, ovjekovo tijelo moe slojevitim oblaenjem te
stupnjem tjelesne aktivnosti regulirati manja odstupanja, tako da se jo uvijek osjea
toplinska ugodnost. No, odmaknu li se mikroklimatski parametri previe od rihvatljivih
vrijednosti, njihova se kombinacija osjea kao prevru, prehladan, presuh, prevlaan
odnos u okolini. Primjerene vrijednosti mikroklimatskih parametara, koji
osiguravaju toplinsku ugodnost, prikazuju psihrometricrri dijagrami.

Dobrim projektom zgrade do toplinske ugodnosti

Zgradu je potrebno promatrati kao cjelinu. Kako bi funkcionalnost,

ekonominost i stambena ugodnost postigli visoku kvalitetu, potrebno je
ve pri projektiranju zgrade i odabirom njezina grijanja voditi rauna o
mnogim injenicama:
-okolini: lokaciji i orijentaciji zgrade
-tlocrtnom obliku, rasporedu prostora u njoj
-sastavu i znaajkama obodnih konstrukcija: toplinska provod-
ljivost i akumulacija zidova, veliina, toplinska provodljivost i
zrakonepropusnost prozora
-nainu uporabe zgrade: temperatura u prostorima, prozraivanje
-vlaenju prostora.

Izbor lokacije zgrade

Lokacija zgrade moe poveati ili smanjiti toplinske gubitke

zgrade. Najugodniji je poloaj zgrade na prisojnoj strani, u podruju
zatienom od vjetrova. Temperature su na takvim mjestima priblino
2C vie nego u neutralnom poloaju, to znaci i do 20 posto manje
toplinske gubitke kue.
Mnogo vei utjecaj na toplinske gubitke zgrade ima izloenost
vjetru. Vjetar na izloenim poloajima poveava konvekcijske toplinske
gubitke kroz prozorske spojeve i lagane graevne konstrukcije.
Toplinski gubici zgrade na vjetrovitom podruju mogu biti dva puta
vei nego u zgradi u zatienom poloaju. Nekvalitetno izvedeni spojevi
znae i viekratno poveanje toplinskih gubitaka.
2
Slika 2. Usporedba vrijednosti koeflcijenta prolaska topline U (W/m K) u zidovima razliitih
sastava

5
 Odreena izmjena zraka u zgradama potrebna je iz higijenskih i
graevnofizikalnih razloga. Kod starijih su zgrada toplinski gubici zbog
prolaza topline kroz ovoj zgrade dva puta vei od toplinskih gubitaka
zbog prozraivanja, dok su kod novijih, kvalitetno izvedenih toplinski
izolirarrih zgrada oni jednako veliki.

Oblik zgrade

Zgrade jednakih volumena i jednako toplinski izoliranih ovoja, s

obzirom na njihov oblik i razvedenost proelja imaju vrlo razliite
toplinske gubitke. Toplinski gubici zbog prolaza topline - transmisijski
toplinski gubici - poveavaju se razmjerno poveanju vanjske povrine
zgrade. Na toplinske gubitke zgrade utjee ralanjenost njezina ovoja, kojeg opi-
suje oblikovni faktor, to je odnos izmeu povrine vanjskog ovoja zgrade i njezina
volumena A/V. U usporedbi s obiteljskom prizemnom kuom koja ima najneugodniji
odnos, dvokatna zgrada jednake stambene povrine ima oko 20 posto manju vanjsku
povrinu i tome razmjerno manje toplinske gubitke. Stambeni niz ima oko 30 posto
manju vanjsku povrinu, dok je kod etverokatne kompaktne stambene zgrade
vanjska povrina ovoja zgrade za pola manja nego kod samostojee obiteljske kuce.
Kompaktna osnova zgrade osim smanjenja toplinskih gubitaka znai i manje
trokove gradnje.

Orijentacija i raspored prostora u zgradi

Pravilnom orijentacijom zgrade i primjerenim rasporedom prozora

uinkovito se iskoritava Suneva energija, koja moe nadomjestiti dio
energije potrebne za odravanje temperature u stanovima. Preporuljivo
je na junoj strani ugraditi vee prozore s dodatnom zatitom od sunca
(rolete), a na ostalim stranama, posebno na sjevernoj, manje prozore.
Gubici zbog prolaza topline kroz prozore mogu se smanjiti izborom
primjere nog ostakljenja. Kroz niskoemisijsko ostakljenje s plinskim
punjenjem prolazi do 2,7 puta manje topline nego kroz uobiajeno
dvostruko ostakljenje. Raspored prostora boravka u zgradi na jug i
servisnih prostora na sjever vaan je zbog kvalitete stanovanja kao i
zbog uinkovitog iskoritavanja Suneve energije. Prostori s jednakim
temperaturnim reimom trebaju biti smjeteni zajedno. Vrlo visoke
prostore ili prostore planirane preko vie katova vrlo je teko jedna-
komjerno zagrijati, a pritom se troi i vie energije.

Prolaz topline kroz ovoj zgrade

Toplina prolazi kroz ovoj zgrade zbog temperaturne razlike

izmeu toplog zraka u prostora i hladnog vanjskog zraka u smjera nie
temperature. Gubljenje topline ne moe se zaustaviti, moe se smanjiti
poboljavanjem toplinske izolacije obodnih konstrukcija. Kvaliteta
toplinske zatite ovoja zgrade opisuje toplinska prolaznost
konstrakcijskog sklopa, koji kazuje koliko topline dode u vremensko j
jedinici (1 sek) kroz povrinu 1 m2 konstrukcije, ako je razlika
temperatura zraka na obje stijene konstrukcije 1K. Prolaz topline
konstrakcijskog sklopa oznaava se sa k (W /m 2 K), uskladivanjem naih

6
propisa i norma s europskim za prolaz topline uvrijeila se oznaka U.
Prolaz topline kroz konstrakciju ovisi o ugraenim materijalima,
njihovoj toplinskoj provodljivosti i debljini njihovih slojeva. Poredak
slojeva u sklopu ne utjee na prolaz topline, vaan postaje kada se
govori o akumulaciji topline i toplinskom odazivu zgrade na promjene
toplinskih odnosa u okolini. Niski prolaz topline obodnih konstrukcija
postie se ugradnjom toplinskoizolacijskih materijala. to je manja
toplinska provodljivost slojeva, to su manje toplinskoizolacijske
karakteristike. Toplinska provodljivost slojeva X (W/mK) kazuje koliko topline prode
u vremenskoj jedinici (1 sek) kroz lm2 sloj s debljinom 1 m pri temperaturnoj razlici
1K.
Kod vieslojnih konstrukcija potrebno je raunski provjeriti odgovara li
graevnofizikalni raspored pojedinih materijala u sklopu. Posebno je vaan poloaj
toplinske izolacije jer zbog neodgovarajuceg sastava slojeva moe doi do
navlaivanja materijala i do trajnih oteenja. Svaki sustav - raspored slojeva te
poloaj toplinske izolacije u ovoju zgrade ima svoje zahtjeve te dobre i slabe
karakteristike. S obzirom na namjenu zgrade potrebno je izabrati najpovoljniji sustav.

Povrinska kondenzacija

Temperatura unutarnjih povrina ovoja zgrade zimi je uvijek nia od

temperature zraka u prostora. Pri odredenim uvjetima, kao to su visoka relativna
vlanost zraka u prostora (stalno iznad 70 posto), premala toplinska izolacija ovoja
zgrade, toplinski mostovi, ometano kretanje zraka uz konstrakciju (zavjese, nam-
jetaj, u kutovima) moe se kondenzirati zrana vlaga na povrini, to ima za
posljedicu razvoj zidne plijesni.
U prostorima boravka, gdje je relativna vlanost zraka zimi uobiajeno izmeu
40 posto i 60 posto i samo povremeno - u vrijeme kuhanja ili kupanja - naraste do 80
posto jer je toplinska izolacija ovoja zgrade u propisanim granicama, a detalji gra-
devne fizike pravilno rijeeni, ne moe se pojaviti povrinska kondenzacija i
posljedicna plijesan. Povrinska kondenzacija moe se izbjei dobrom toplinskom
zatitom ovoja zgrade i smanjenjem relativne vlanosti zraka u prostora. Na
unutarnjoj se strani ugraduju materijali koji primaju i predaju suvinu vlagu, a na-
mjetaj se ne postavlja uz vanjske toplinsko neizolirane stijene.

Vlaenje u konstrukciji

Vana posljedica poveane vlanosti materijala jest slabljenje

toplinskoizolacijske sposobnosti to je posebno nepoeljno kod
izolacijskih materijala. Jedan od uzroka vlanja u unutranjosti sklopa
je i kondenzacija difuznog toka vodene pare.
Zimi je koncentracija vodene pare u zraku grijanog prostora via
od koncentracije vodene pare u vanjskom zraku. Zbog tenje da se
koncentracije izjednae, vodena para iz prostora boravka prodire kro z
konstrakcijski sklop prema van. Ta se pojava naziva difuzijom vodene
pare. to je topliji i vlaniji zrak u prostora boravka i to je hladnija i
sua okolina, to je snaniji difuzijski prijenos vodene pare.
Zbog razliitih temperatura u zgradi i izvan nje temperatura
pojedinih slojeva sniava se od unutra prema van. Vodena para koja
prolazi od toplijih slojeva prema hladnijim kod neugodnih se
kombinacija temperature i relativne vlanosti kondenzira na
odredenome mjestu u konstrukciji. Do kondenzacije u konstrukciji dolazi
7
ece kada je toplinska izolacija na unutarnjoj strani ili iza paro-
zapornog sloja na vanjskoj strani toplinske izolacije. Osnovno pravilo za
odgovarajui sastav glasi: na unutarnjoj strani konstrukcije mora biti
materijal s manjom propusnosti vodene pare i niskom toplinskom izo-
lativnosti, na vanjskoj strani s visokom popustljivosu i visokom top-
linskom izolativnsti. Kako bi se sprijecila kondenzacija vodene pare, u
konstrakciju se na unutarnju toplu stranu toplinskoizolacijskog sloja
ugraduje parna brana ili parna zapora koja sprjeava prekomjeran ulaz
difuznog toka u unutranjost. Sastav konstrukcije je usprkos moguoj
pojavi kondenzacije u zimskom razdoblju odgovarajui ako se
konstrukcija tijekom ljeta posui.

Akumulacija topline

Zgrade se grade od masivnih elemenata (betona, opeke) ili od

laganih montanih elementa, s povrinskom masom manjom od 300
kg/m 2 . Masivne konstrukcije mogu akumulirati mnogo topline. U
zimskom i prijelaznom razdoblju, koje je najprimjerenije za pasivno
iskoritavanje Suneve energije (direktnim Sunevim zraenjem kro z
prozore, staklenike, akumulacijske zidove), vano je da zgrada ima
dovoljnu toplinsko akumulacijsku masu koja uva uhvaenu energiju i
uravnoteuje inae prevelike dnevne oscilacije temperature u
prostorima boravka. Konstrukcije s velikom akumulacijom topline po-
veavaju toplinsku stabilnost prostora koje omeuju. Kako bi se ostvari-
la dobra toplinska akumulacija primjenom masivnih elemenata, kao to
su kamen i opeka, njihova se povrina ne smije pokrivati raznim oblo-
gama jer se time ponitava uinak. Kod dobro toplinsko izoliranih ma-
sivnih zgrada oscilacija vanjske temperature jedva se primijeti u unutar-
njim prostorima. Lagane konstrukcije imaju malu akumulaciju topline.
Iako su dobro toplinski izolirane ne mogu sprijeiti i smanjiti vanjske
temperaturne utjecaje. Oscilacije temperature u takvim su zgradama
velike. Ljeti mnogo vie topline ulazi u zgradu zraenjem kroz
ostakljene povrine nego provodenjem kroz krov i zidove. Stoga je
potrebno brinuti se o sjenilima koja tite zgradu od pregrijavanja u
vrijeme intenzivnog osunavanja. S druge strane, lagane su
konstrukcije upravo zbog male akumulacije topline i dobre toplinske
zatite primjerene za zgrade koje se rabe povremeno i samo
kratkotrajno griju.

3.1. KRETANJE ZRAKA,TOPLINE I VLAGE

3.1. OSNOVNI POJMOVI NAUKE O TOPLINI

3 . 1 .1 . Topl i na
T o p l in a i p o j a ve k o j e ju p r a t e m o g u se o b j a s n i t i t a ko zva n o m
kinetiko-molekularnom teorijom pomou kretanja molekula. Sva
m a t e r i j a k o j a n a s o k r u u j e , b e z o b zi r a d a l i j e u v r s t o m , t e ku e m il l
p lin o vi t o m st a n ju , sa st o j i se o d m o le ku la ko j e su u neprekidnom,

8
nesreenom gibanju. Kod vrst ih tijela molekule m eu sob no ne za visno
vib rira ju o ko n eko g po lo aja ra vnot e e .
U tekuinama i plinovima one se kreu u raznim pravcima, meu-
so b n o se su d a ra ju i p ri t o m e m i je n ja j u sm je ro ve s vo g gi b a n ja .
T o p lin a n e ko g t ije l a je d n a ka je zb ro j u kin e t i k ih e n e r gi ja n e -
s r e e n o g g i b a n j a s v i h n j e g o v i h m o l e k u l a . T o p l i n a j e , d a k l e , sam o
je d a n o d mn o go b ro jn ih ob lika en e rgije . ,

3.1.2. Temperatura

Dodirom nekog tijela na koi naih prstiju javlja se osjeaj

topline ili hladnoe, koji izraavamo rijeima vrue, toplo, mlako,
h l a d n o . O vi m a t r i b u t i m a p r i p i s a n i m d o d i r n u t o m t i j e l u m i u s t v a r i
ocjenjujemo temperaturu na povrini tog tijela.
Mo e se rei d a je t empe rat ura op enito f izika lno svo jstvo svih
tijela.
P ro m jen om te mpe ra t u re t ije la m ije n ja ju se m no ga n ji h o va
svo jst va. Promjena nekog svojstva tijela uslijed promijene njegove tem-
p e ra t u re mo e se u ze t i ka o o sno va za m je ren je t emp e ra t u re . Ta ko se
npr. kod ivinog te rmometra, za mjerenje temperature koristi s vo jst vo
i ve d a ko d p o vi e n ja t e m p e ra t u re p o ve a s vo j o b u ja m . Po lo a j ive
na te rmom et ru u ron jen om u vodu ko ja se smrza va i s n jom top lin ski
u ra vno te enom, dob io je o zna ku O.
U ra vn ote i, pa k, te rmome t ra s kipu om vodom iva je po ve a la
s vo j o b u j a m i n j e n n o vi p o lo a j d o b io j e o zn a k u 1 0 0 . R a zm a k i zm e u
o v i h d v i j u o zn a k a p o d j e l j e n j e n a 1 0 0 j e d n a k i h d i j e l o va i tako je
dobiven jedan stupanj Celzije v, o znaka C. Ova temper a t u r n a s k a l a
p r o t i r e n a j e z a t i m i s p o d 0 C i i z n a d 1 0 0 C . B r o j a n e vr i j e d n o s t i
i zn a d 0 C o zn a e n e su sa + , a i s p o d 0 C sa -.
Ce l zi je va t e m p e ra t u rn a s ka la d o b i ve n a je , d a k le , t a ko d a je le -
d it u vo d e p ro i zvo l jn o p r ip isa n a vr ije d n o st t e m p e r a t u re 0 C , a
vre lit u vo d e 10 0 C.
Umjesto ive , mo gla se u na e lu, u t erm ometa r koji rad i na p rincip u
p ro m jen e o b u jm a , u gra d it i i n e ka d ruga t e ku in a.
M e u t im , p ro m j e n a o b u jm a t i je l a n i je n i ka d a t o n o
p r o p o r c io n a ln a t e m p e r a t u r i u s vi m p o d r u j im a t e m p e r a t u rn e s ka l e , a
i mijenja se od tva ri do t va ri, to zna i da bi se u ra zni m
s l u a j e v i m a m o g a o d o b i t i r a zl i i t r e zu l t a t m j e r e n j a . D a b i s e o va j
nedostatak kod mjerenja i definiranja temperature otklonio, Lord
Kelvin je na temelju teorijskog stupnja iskoritenja toplinskih
s t r o j e v a d e f in i r a o t a ko zva n u t e r m o d i n a m i k u t e m p e ra t u ru T ( i l i o)
koja n e o vis i o s v o jst vim a t e rm o m e t ri js ko g t ije la ve j e u n i ve r za ln o g
karaktera. U SI sustavu t e r m o d i n a m i k a t e m p e r a t u r a T je prihvae-
na, kao osnovna fizikalna veliina. N j e n a j e d i n i c a j e k e l v i n ,
oznaka K.
Termodinamika temperaturna skala je definirana pomou termodi-
namike temperature trojne toke vode 1 ) T t koja je odabrana za
r e f e r e n t n u t o k u i k o j o j j e d o d i j e l j e n a v r i j e d n o s t 2 7 3 , 1 6 k e l vi n a .
P r o p is i va n j e m vr i j e d n o st i t e m p e ra t u r e t r o jn e t o ke v o d e u j e d n o j e
definirana i jedinica kelvin. Naim e iz jednadbe

9
 T t = 273,16 K . (1.1)
1)
Trojna toka vode je ravnotena toka izmeu vrstog, t e ku e g i
p l i n o vi t o g s t a n ja vo d e .
slijedi da je
Tt
K = -------------- ........................................................(1.2)
273.16
ili rijeima: jedinica termodinamike temperature kelvin je 273,16-ti dio
termodinamike temperature trojne toke kemijski iste vode.
Celzijeva temperature t (ili e) moe se prikazati izrazom
t = T T o.
gdje je T o = 273,15 K vrijednost termodinamike temperature ledita vode. Time
je utvrena veza izmeu Celzijeve i termodinamike temperaturne skale.
Jedinica stupanj Celzija identiki je jednaka jedinici Kelvin

0 C = K (1.4)

Celzijeva temperatura iskazuje dakle temperaturu u odnosu prema

leditu vode i predstavlja interval termodinamike temperature.
Prema kinetiko molekularnoj teoriji temperatura tijela je pro-
porcionalna kinetikoj energiji nesreenog gibanja njegovih molekula.
Povisiti temperaturu tijela znai poveati srednju brzinu tog kretanja
njegovim molekulama. Kako brzina kretanja molekula moe biti sve
vea, to znai da ne postoji gornja granica temperature. Naprotiv, ako
zamislimo sve sporije kretanje molekula, u nekom trenutku molekule e
doi u stanje mirovanja. Drugim rijeima, u podruju niskih temperatura
postoji jedna krajnja temperaturna toka koja je nazvana apsolutna
nula, a nalazi se na

t = -273,15C odnosno T = 0 K.

3.1.3. Koliina topline

Da bi se poveala temperatura nekog tijela potrebno je tom tijelu

dovesti odreenu koliinu topline. Fizikalna veliina koliina topline Q,
oznaava toplinsku energiju koja prelazi s jednog tijela na drugo (pri
njihovom dodiru ili zraenju).
U SI mjernom sustavu jedinica za koliinu topline je joule (dul),
simbol J. Ranije se za koliinu topline mnogo koristila jedinica kalorija,
simbol cal.

1 c a l - 4 , 1 8 6 8 J . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . (1,5)

odnosno

1 J=0,2388459 cal ....(1.6)

10
 3.1.4. Specifini toplinski kapacitet

Mnogobrojnim pokusima je dokazano da izmeu koliine topline Q dovedene

nekom tijelu, mase tijela m i porasta njegove temperature T postoji linearna veza

Q = c m T ................................................... (1.7)

Faktor proporcionalnosti u jednadbi (1.7) je veliina

Q
c=------- (J/(kgK))....................................................(1.8)
mT

koja se zove specifini toplinski kapacitet. Iz jednadbe (1.8) slijedi da je specifini

toplinski kapacitet koliina topline potrebna da se jedininoj masi nekog tijela povisi
temperatura za jedinicu, U sustavu SI jedinica specifinog toplinskog kapaciteta je
J/(kgK).
Vrijednost veliine c se mijenja od tvari od tvari, a ovisna je
o temperaturi pri kojoj je izmjerena. Zato se u graevinskoj praksi koristi njena
srednja vrijednost koja priblino vrijedi za odreeni temperaturni interval.

3.1.5. PRENOENJE TOPLINE

Osnovni oblici prenoenja topline

Prenoenje topline je prirodni proces do kojeg dolazi im postoji

razlika temperatura u nekom sistemu, ili izmeu dva sistema (Dio
materijalnog svijeta, koji je odabran radi njegova prouavanja, naziva
se sistemom. Sve to je izvan sistema naziva se okolina.), bez obzira
na prirodu sredine (materija ili vakuum) koja ih odjeljuje. Kod toga se
prenoenje topline vrti u pravcu nie t e m p e r a t u r e ,

Toplina se moe prenositi na tri naina koji se razlikuju po fizikalnom

obliku.

To su: 1. voenje (kondukcija),

2. prijelaz strujanjem (konvekcija) i
3. prijelaz zraenjem (radijacija).

Voenjem se toplina moe prenositi u vrstim, tekuim i plinovitim

sredinama. Prenoenje topline konvekcijom mogue je samo u tekuim i
plinovitim sredinama, a zraenjem u plinovitim sredinama i u vakuumu,

Prenoenje topline voenjem

Do prenoenja topline voenjem dolazi uslijed -prirodne tenje za

homogenom razdiobom srednje brzine molekula, a time i temperature u
svim dijelovima promatranog sistema. Bre molekule toplijeg dijela
sistema sudaraju se s polaganijim molekulama hladnijeg dijela sistema.
Kod toga se prve molekule usporavaju a druge ubrzavaju, tako da

11
se srednje brzine molekula u itavom sistemu izjednaavaju. Ovakav
intermolekularni nain prenoenja topline zove se voenje topline.

Zamislimo unutar nekog tijela od homogenog materijala tanku plotu

debljine d omeenu paralelnim ravninama u kojima je stalna
temperatura tijela l i 2 pri emu neka je 1 < e 2 (sl.2,1.). Na temelju
mnogobrojnih pokusa Fourier je postavio zakon voenja topline u obliku
2 - 1
Q = A ------------........................................(2.1)
d
= koeficijent toplinske vodljivosti
A = povrina
= Vrjeme
Q = koliina topline
2 - 1 = celzijeva temperatura
d = debljina

Simbol Q predstavlja koliinu topline koja u vremenu T

p r o e k ro z p r o m a t r a n u p o vr i n u A.

S l . 2 , 1 , Voenje topline kroz ravnu plou od homogenog materijala

Veliina zove se: koeficijent toplinske vodljivosti, i predstavlja

jednu od osnovnih toplinsko-fizikalnih karakteristika materijala kroz koji
se prenosi toplina. U SI sustavu jedinica veliine je W /(mK).
Budui da je koliina topline Q energija, to de omjer Q/T biti snaga
koja se u nauci o toplini zove toplinski tok. Toplinski tok koji prolazi

12
jedinicom povrine zove se gustoa toplinskog toka i oznaava
simbolom q. Dakle
Q
q = -------- = ------- (W /m 2 )......................................(2.2)
A A

Jedinica gustoe toplinskog toka u SI sustavu je W /m 2

Pomou (2.2) izraz (2.1) se moe pisati u obliku

2 - 1
q V = ---------
d
gdje indeks v oznaava da se radi o prenoenju topline vodjenjem,

Prenoenje topline konvekcijom

Predaja topline od nekog fluida (plina ili tekudine) u gibanju na

neko vrsto tijelo ili obrnuto naziva se prenoenje topline konvekcijom,
Prema uzroku gibanja fluida razlikuje se prirodna konvekcija i prisilna
konvekcija. Kod pririodne konvekcije estice fluida se gibaju zbo g
razlika u gustoi nastalih nejednolikom temperaturom dijelova fluida.
Prisilna konvekcija nastaje kad se gibanje fluida podrava nekim
mehanikim ureajem, npr, pumpom ili ventilatorom.
Neka je povrina graevinskog elementa temperature okruena
zrakom temperature t (sl.2.2.), pri emu je t. estice zraka u dodiru s
toplijom povrinom elementa se zagrijavaju, postaju lake i diu se u
vis, a na njihovo mjesto dolaze hladnije estice zraka. Na taj nain
nastaje struja konvekcije i toplina sa graevinskog elementa prelazi na
zrak.

Sl.2.2. Primjer prenoenja topline konvekcijom

13
 Gustoa toplinskog toka q c koja s povrine promatranog elementa
pree konvekcijom na - zrak dana je izrazom

q C = C ( t ) (W/(m 2 K))

C je koeficijent prijelaza topline konvekcijom, a znai gustou

toplinskog toka koju povrina graevinskog elementa da ili primi
konvekcijom kad izmeu te povrine i okolnog zraka vlada jedinina
razlika temperature. U sustavu SI jedinica koeficijenta prijelaza topline
konvekcijom je W /(m 2 K). Njegova vrijednost utvruje se
eksperimentalno, a ovisna je o brzini zraka uz promatranu povrinu, o
orijentaciji povrine i o smjeru toplinskog toka.
Promjena koeficijenta c s brzinom zraka, za vertikalnu plohu
prikazana je na s1,2.3.

sl.2.3. Ovisnost koeficijenta prijelaza topline konvekcijom c o brzini

vjetra, za vertikalnu plohu
Kod vertikalnih ploha smjer toplinskog toka ne utjee na vrijednost
koeficijenta konvekcije. Meutim, kod horizontalnih ploha on je od
bitnog utjecaja. Za silazni toplinski tok vrijednost koeficijenta c je
mnogo manja nego za uzlazni tok.
Sluaj silaznog toplinskog toka susree se u zgradarstvu npr.. kod
meukatnih konstrukcija iznad negrijanog podruma. Temperatura
povrine poda manja je, u ovom sluaju, od temperature zraka u
prostoriji. Zato se zrak na kontaktu s podom rashlauje, a time raste
njegova gustoa i on ostaje uz pod. Prenoenje topline konvekcijom sa
zraka na povrinu poda se dakle smanjuje.
Sluaj uzlaznog toplinskog toka javlja se npr. kod podnih konst-
rukcija s ugraenim grijanjem. Hladniji zrak uz povrinu poda se
zagrijava, pri emu se smanjuje njegova gustoa i on se die u vis, tako
da koeficijent konvekcije postaje znatno vei u odnosu na prethodni
sluaj.

14
 Prenoenje topline zraenjem (Radijacijom)

Sva tijela, u vrstom i tekuem stanju, odaju dio kinetike energije

svojih molekula u obliku energije elektromagnetskih valova koju zrae
svojom povrinom. I obratno, kada elektromagnetski valovi dospiju do
povrine nekog tijela, jedan njihov dio tijelo upije i pretvara ga u
kinetiku energiju svojih molekula, a to znai u toplinu. Ukupna energija
prenesena zraenjem dobije se kao razlika izmeu energije to je
emitira povrina nekog tijela i energija koju je to ista povrina pri
dozraivanju apsorbirala. To znai da se kod prouavanja prenoenja
topline zraenjem mora promatrati meusobno djelovanje svih tijela
koja zrae.
Na sl.2.4. prikazana su dva tijela oznaena brojevima 1 i 2, s
povrinskim temperaturama 1 i 2 . Pod pretpostavkom da je
2 > 1 gustoa toplinskog toka q r koju zraenjem prima povrina tijela
1 dana je izrazom

q r = r ( 2 1 )f . (2,5)

Faktor f je broj bez dimenzija, nazvan faktor oblika.

Kada povrina tijela 2 potpuno obuhvaa povrinu tijela 1, faktor
oblika ima vrijednost jedan. U protivnom on je manji od jedan. Ako pak
postoji vie tijela razliitih temperatura, koja potpuno okruuju tijelo 1,
onda je suma faktora oblika koji pripadaju tim tijelima jednaka jedinici,
r je koeficijent prijelaza topline zraenjem. U jedinicama SI koeficijent
r se mjeri u W /(m 2 K). Njegova vrijednost ovisna je
o koeficijentima emisije l i 2 povrina tijela 1 i 2 koja izmjenjuju toplinu
zraenjem, i dana je izrazom
5,7
c = -------------- W/(m 2 K) .(2.6)
1 1
---- + ---- - 1
1 2

Koeficijent emisije e je broj bez dimenzija, a jednak je omjeru

odzraene (ili apsorbirane) energije promatrane povrine tijela i
odzraene (ili apsorbirane) energije povrine crnog tijela jednake
temperature. Crnim tijelom naziva se tijelo koje potpuno apsorbira sve
elektromagnetske valove.
Koeficijent emisije veine uobiajenih graevinskih materijala
(beton, opeka, buka, ...) iznosi oko 0,9. Malu vrijednost koeficijenta e
imaju samo neki metali sjajnih poliranih povrina.
Ukupna gustoa toplinskog toka koju zraenjem prima povrina ti-
jela 1, potpuno okruena sa n drugih tijela, dana je izrazom
j=n

qr= rj (j q ) fj .............................(2.7)

j=l

15
 S1.2.4Prenoenje topline zraenjem

Ovdje je fj faktor oblika koji se odnosi na povrinu temperature j.

Kada je vrijednost svih koeficijenata prijelaza topline zraenjem jednaka r, a
temperatura svih povrina okruujuih tijela jednaka 2, izraz (2.7) postaje
j=n j=n

qr = r ( 2 fj 1 fj ) ........................(2.7)

j= l j = l

j=n

Kako je, dobije se u ovom sluaju za gustou toplinskog

J=l

toka, koji se prenosi zraenjem, jednostavni izraz

qr = r ( 2 1 )....................................(2.8)

3.1.6.SVOJSTVA VLANOG ZRAKA

Vlaan zrak je smjesa suhog zraka i vodene pare koja se obino

naziva vlagom zraka. Zrak meutim ne moe sadravati vodene pare u
neogranienoj koliini. Najvei mogui sadraj vodene pare u zraku
ovisi o temperaturi zraka. to je temperatura zraka via to on moe
primiti veu koliinu vlage. Ova ovisnost prikazana je na sl,7.1,
Za zrak koji sadri najveu moguu koliinu vodene pare kae se
da je zasien vlagom. Zrak, meutim, najee sadri manju koliinu
vlage od najvee mogue, i u tom sluaju on nije zasien tj. mogao bi
primiti jo vlage dok ne bi postao zasien.
Iz dijagrama na s1.7.1. je vidljivo da npr. svaki m 3 zraka temperature
+20 C sadri u zasienom stanju 17,3 g vodene pare.
To je najvea koliina koju zrak to temperature uope moe sa-
dravati. Ako zrak temperature +20 C ne sadri 17,3 g ve npr. samo 12
g vodene pare po m 3 zraka, onda on nije zasien i mogao bi primiti
vodene pare jo 5,3 g/m 3 zraka.

16
Sl.7.1. Najvei mogui sadraj vodene pare u zraku u ovisnosti o
temperaturi zraka

Masa vodene pare sadrane u jedinici volumena zraka zove se

apsolutna vlaga. Omjer apsolutne vlage i najvee mogue koliine vlage
koju bi zrak pri istoj temperaturi i tlaku sadravao, kad bi bio potpuno
zasien, zove se relativna vlaga i oznaava slovom ct. Npr. zrak
temperature +20 C s apsolutnom vlagom 12 g/m 3 ima relativnu vlagu
4=12/17,3=0,7 ili 70 %. To znai da taj zrak sadri samo 70 % od
najveeg mogueg sadraja vlage.
Ako se nezasieni zrak pone postepeno hladiti, njegova relativna
vlaga postajat e sve vea, jer se za zrak niih temperatura smanjuje
vrijednost najveeg mogueg sadraja vlage. Zato se u procesu
hlaenja zraka uvijek dolazi do temperature pri kojoj vlaan zrak
postaje zasien. Ako bismo taj zrak jo vie ohladili, suviak vlage u
zraku morao bi se kondenzirati, zrak bi se zamaglio. Temperatura t s ,
kod koje relativna vlaga zraka u procesu njegova hlaenja, postie
vrijednost zove se temperatura roenja iii rosite. U gore promatnanom
primjeru zraka temperature +20 C s apsolutnom vlagom 12 g/m 2 , rosite
iznosi oko +14 C.
Prisustvo vodene pare u zraku moe se karakterizirati i njenim
tlakom. Tlak vodene pare u zraku pri postojeem stanju vlage i
temperature zraka zove se parcijalni tlak vodene pare p.
Najvea mogua vrijednost parcijalnog tlaka vodene pare u
zraku odreene temperature zove se tlak zasienja p'.
Relativna vlaga zraka more se definirati i kao odnos parcijalnog
tlaka vodene pare p promatranog vlanog zraka prema tlaku zasienja
p' pri odreenoj temperaturi zraka, dakle,
p
= ---- .......................................................(7.1)
p'

17
 3.2. MJERNE JEDINICE
Nazivi mjernih jedinica se u skladu s pravopisom i meunarodnim propisima
piu fonetski, prema izgovoru i s malim poetnim slovom.

Osnovne mjerne jedinice:

jedinica naziv veliina uobiajena oznaka veliine

m metar duljina l, L, h, d, D, r...

kg kilogram masa m

s sekunda vrijeme t, T

A amper jakost elektrine struje I, J

K kelvin (termodinamika) temperatura t, T

cd kandela jakost svjetlosti I, Iv

mol mol koliina tvari n

Izvedene mjerne jedinice:
Izvedene jedinice tvore se od osnovnih ili drugih izvedenih pomou algebarskih
izraza mnoenja i dijeljenja. Znak mnoenja se pri tome ne mora pisati, ali valja
ostaviti razmak irine jednog znaka izmeu jedinica.
Primjer: kWh=kW h, Nm=N m, Pas=Pa s itd.
Znak dijeljenja se oznaava kosom crtom ili se veliine u nazivniku stavljaju na
odgovarajuu potenciju, pri emu nazivnik sastavljen od vie jedinica valja pisati u
zagradi.

jedinica naziv veliina odnos s drugim uobiajena oznaka

jedinicama veliine

m2 kvadratni ili etvorni povrina - A

metar

m3 kubini ili prostorni volumen - V

metar

m/s metar u sekundi brzina - v, w, u...

m/s 2 metar u sekundi na ubrzanje - a, g

kvadrat

rad radijan kut m/m a, b, g...

N njutn sila kg m/s 2 F, G

J dul energija, rad, koliina W s = N m = kg m 2 /s 2 E, W, Q, U, H...

topline itd.

W vat snaga, uin J/s = kg m 2 /s 3 P, Q...

m 3 /s kubini metar u volumni protok - QV , qV , V...

18
 sekundi

kg/s kilogram u sekundi maseni protok - Qm , qm , m...

Pa paskal tlak N/m 2 = kg/(m s 2 ) p

Pa s paskal sekunda dinamika viskoznost - h, m

3.3 FIZIKALNI PROCESI U GRAEVNIM DIJELOVIMA

Osjeaj ugodnosti nuno je individualan tj. ne postoji neki odreeni skup

veliina stanja okolia u kojem bi ba svaka osoba iskazala zadovoljstvo ( u skupu
osoba koje borave ili obavljaju iste aktivnosti u odreenom prostoru uvijek se javlja
izvjestan broj nezadovoljnih). Ugodnost je skup veliina stanja okolia u kojem
postotak nezadovoljnih ne prelazi odreenu vrijednost.

Osnovni faktori koji utjeu na toplinsku ugodnost osoba u prostoru su:

temperatura zraka u prostoriji, temperatura ploha prostorije, vlanost zraka, strujanje
zraka (brzina, smjer), razina odjevenosti, razina fizike aktivnosti, te ostali faktori
(dob, buka, namjena prostora, kvaliteta zraka,...).

Toplinska ugodnost rezultat je zajednikog meudjelovanja navedenih

faktora. Pri promjeni samo jedne veliine stanja, istu ili slinu razinu ugodnosti
mogue je ostvariti samo uz promjenu i neke druge veliine stanja. Izmjena osjetne
topline vri se odreenim mehanizmima (provoenje, konvekcija i zraenje), odnosno
kao osjetna i latentna toplina (isparavanje) s povrine koe.

OSNOVE GRAEVINSKE FIZIKE

-Toplinsko difuzni tokovi u konstrukcijama

-Toplinske dilatacije
-Akustika i zvune izolacije

19
 TOPLINSKO DIFUZNI TOKOVI

Klasina izgradnja s upotrebom opeke, kamena, drva i slinih

materijala, bazirana na dugogodinjoj primjeni, iskustveno je svladavala tehniku
graenja objekata te je problem toplinskih izolacija vanjskih zidova rjeavan
poveanom debljinom zidova od opeke,38 - 51 cm, kamena 50 70 cm, raznim
vieslojnim zidovima i sl.
Upotreba se betona i armiranog betona koristila za presvoenje prostora
(stropne konstrukcije) i bila kombinirana s klasinim sistemima. Defekti na
konstrukcijama pojavljivali su se u manjim obimima (pucanje i izbacivanje uglova na
objektima s armirano betonskim stropovima i sl.).
Danas je najzastupljeniji matarijal nosivih konstrukcija armirani beton te se
defekti pojavljuju u drastinijem obliku; velike povrine zidova i stropova bez
dilatacijskih reki dovode do pucanja i oteenja konstrukcija, nepravilno ili
nedovoljno izoliranje objekata dovodi do defekata koje je teko sanirati itd.
To je dovelo do naunog izuavanja fizikalnih procesa koji u odreenim
uvjetima nastaju na objektima, te su danas prorauni fizike zgrade obaveza i sastavni
dio svakog glavnog i izvedbenog projekta.

TOPLINSKI TOKOVI U KONSTRUKCIJAMA

TOPLINA je, prema kinetiko molekularnoj teoriji topline, oblik energije vezan
uz kaotino gibanje molekula.
Subjektivni osjeaj topline ovjek dobiva u dodiru s ugrijanim tijelom,a
objektivno mjerilo dobiva se promatranjem djelovanja ugrijanih tijela na druga tijela.
To se oituje u promjeni boje, volumena,agregatnog stanja i sl.
TEMPERATURA je veliina koja karakterizira toplotno stanje nekog
tijela. Jedinica je 1 Kelvin (prije 1 stupanj Celziusa).
Meudjelovanjem dvaju tijela toplina prelazi iz toplijeg u hladnije,dakle toplina
se uvijek kree s mjesta vie temperature prema mjestu nie temperature, sve
dok se temperature ne izjednae.
KOLIINA TOPLINE u nekom tijelu to je vea to mu je vea masa i via
temperatura. Q = c x m x t
SPECIFINA TOPLINA (c) je konstanta, a jednaka je onoj koliini topline
koja je potrebna da se 1 kg neke tvari pri danoj temperaturi povisi temperatura za 1 K
(1 C).
Jedinica za koliinu topline je J (dul) odnosno KJ
Jedinica za specifinu toplinu je c = KJ / kg K

PRENOENJE TOPLINE

S MJESTA VIE PREMA MJESTU NIE TEMPERATURE

VRI SE NA TRI NAINA:

1.Voenjem ili kondukcijom se toplina prenosi u krutih tijela. Dio tijela se

grije neposrednim dodirom s izvorom topline, a susjedni dijelovi se postepeno
zagrijavaju (metalni tap u vatri). Najbolji vodi topline je srebro, a zatim ostali
metali. Budui da su dobri vodii topline i dobri vodii elektriciteta provoenje
se objanjava kretanjem slobodnih elektrona.

20
 2. Strujanjem ili konvekcijom se toplina prenosi u tekuinama i plinovima.
Strujanje nastaje promjenom gustoa uslijed zagrijavanja.Npr. ako vodu
odozdo zagrijavamo donji se slojevi ugriju, specifina teina postaje im manja
pa se ugrijana voda die.

3. Zraenjem ili radijacijom se toplina prenosi pretvaranjem toplinske

energije izvora (zagrijanog tijela, npr. Sunce) u energiju zraenja. Apsorpcijom
(upijanjem) energije zraenja zagrijava se drugo tijelo.

PROVODLJIVOST TOPLINE

Provodljivost topline pojedinog materijala ovisi o slijedeim karakteristikama:

1. O prostornoj teini. to je materijal laganiji odnosno ima vie pora zraka to
je bolji toplinski izolator (daje vei otpor provodljivosti topline). Suhi zrak odlian
toplinski izolator.
2. O veliini pora. to su pore sitnije materijal je bolji toplinski izolator.
3. O koliini vodene pare zraka i vlastite pare koju materijal moe sadravati.
Vlaan materijal je slabiji izolator od suhoga.Voda je 25 puta bolji vodi topline od
zatvorenog, mirnog zraka.

DIFUZNI TOKOVI U KONSTRUKCIJAMA

Graevinski objekt moe se vlaiti na tri naina:

1.iz temeljnog tla
2.djelovanjem atmosferske vlage
3. djelovanjem difuzne vlage
Graevinski objekti klasinog graenja zatiivali su se od prva dva sluaja.
Prelaskom na novije konstrukcije poele su se pojavljivati tete na konstrukcijskim
elementima izazvane djelovanjem unutarnje vlage iz zraka zagrijane prostorije u
zimskom periodu.
Ustanovljeno je da je esto unutarnja vlaga opasnija od vanjske i da je apsolutna
koliina vlage unutarnjeg zraka zimi znatno vea od koliine vlage vanjskog zraka.

RELATIVNA VLAGA

Zrak kod odreene temperature moe primiti samo jednu odreenu koliinu
vlage. To je maksimalna koliina vlage koju zrak moe primiti pri odreenoj
temperaturi a nazivamo ju zasienje zraka. Zrak u kojem se kreemo uvijek
sadri odreenu koliinu vodene pare. To je vlaan zrak za razliku od suhog
zraka koji ne sadri vodenu paru.
Sadraj vodene pare moemo izraziti kao pritisak te pare na jedinicu povrine.
Jedinica za pritisak, odnosno koliina vodene pare, je 1 Pa (paskal) odnosno 1kPa.
Apsolutna vlaga oznaava stvarnu koliinu vlage u zraku pri odreenoj
temperaturi.
Vlanost zraka obino izraavamo relativnom vlagom.

Relativna vlaga je omjer postojee koliine vlage u zraku i maksimalne

koliine koju zrak kod odreene temperature moe primiti.

21
 Relativnu vlagu (vlanost zraka) izraavamo u postotcima, odnosno ona
pokazuje koji dio maksimalne koliine vlage zrak stvarno sadri.
Minimalna vlanost u prostorijama zimi 35 %.
Optimalna vlanost propisana je pravilnikom, a ovisi o vrsti i namjeni
prostorije.

Za stambene i administrativne prostore optimalna vlanost i = 60%

Relativna vlaga vanjskog zraka za zimski period iznosi e = 90%

Relativna je vlaga vrlo vana u zatvorenim prostorima, jer utjee na psiho-

fizike funkcije ovjeka. ovjek lake podnosi visoke temperature ako je zrak suh jer
regulira tjelesnu temperaturu znojenjem. (Znojenjem, odnosno isparavanjem troi se
tjelesna toplina i tako tijelo hladi). Ukoliko je zrak zasien vodenom parom on nee
moi primiti dodatnu paru stvorenu znojenjem to moe dovesti do toplotnog udara.
Premali postotak vlage u zraku izaziva nelagodu, smetnje u dinim organima te
pogodnost infekcijama. Razlog je pojaano isparavanje (tepisi, namjetaj i dr.) koje
stvara prainu, a estice praine na vruim grijaim tijelima stvaraju amonijak i druge
plinove to nadrauje sluznice i izaziva oboljenja.
KONDENZAT nastaje kada koliina vlage u zraku pree koliinu maksimalne
vlage kod odreene temperature, mogue na dva naina:
- Ako u zasieni zrak dodajemo nove koliine vodene pare viak e se kondenzirati.
- Ako zrak koji sadri vodenu paru ohladimo ispod toke rosita viak e
se kondenzirati.
ROSITE oznaava onu temperaturu do koje se vlaan zrak moe ohladiti da
se postigne njegova puna zasienost.

SVOJSTVA VODENE PARE

Vodena para nije fizikalno vezana sa zrakom, ona ima svoje posebne zakone.
Vodena para prodire sa zrakom u sve upljine i pore graevinskog materijala, osim
nepropusnih materijala a to su metali. No gibanje pare nije uvijek vezano za strujanje
zraka ili pritisak vjetra, ve se esto ponaa kao da nema zraka.
Vodena se para u prostoriji rasporeuje jednolino dok se toplina ne
rasporeuje jednolino. Topli zrak se die pa je temperatura ispod stropa kod
normalnih stropnih visina za oko 4C via od temperature uz pod.

Zbog jednolinog pritiska pare biti e relativna vlaga vea uz pod a

manja uz strop.

Kod velike razlike u vanjskoj i nutarnjoj temperaturi (zimi 15- 30) nastaje i znatna
razlika u parnom pritisku.
Vodena para visokog pritiska nutarnje prostorije nastojat e prodrijeti prema
vanjskom niem pritisku.

DIFUZIJA VODENE PARE

-je kretanje vodene pare s mjesta veeg parnog pritiska prema mjestu manjeg
parnog pritiska kroz neki materijal dok se pritisci ne izjednae.
-Razni materijali daju razliit otpor difuziji vodene pare. U veini sluajeva

22
toplinski otpor materijala i difuzni otpor su divergentni, to znai da su dobri toplinski
izolatori loi difuzni izolatori i obrnuto. Materijal koji ima podjednake vrijednosti
toplinsko difuzne izolacije je pjenuavo staklo (foam-glass) i djelomino styrodur.
-Difuzni otpor graevinskog materijala ovisi o njegovoj strukturi i koliini pora.
Vodena para ulazi u materijale difuzijom ili kapilarnim vlaenjem (materijal s vrlo
sitnim porama - kapilarama "navlai" vlagu kapilarnim djelovanjem).
PREMA PAROPROPUSNOSTI GRAEVINSKE MATERIJALE
GRUPIRAMO:
a) Organske materije - propusni zbog velike koliine povrinskih pora te su
higroskopni (koji navlae paru).
b)Peene mineralne materije - propusnost ovisi o vrsti i kvaliteti (obina opeka
- klinker ploica). U pravilu opeka zbog svoje poroznosti lako upija vlagu ali ima
sposobnost samo-isuenja.
c)Graevinski materijali s dodacima veznog materijala - betoni i mortovi.
Uslijed takozvanog bubrenja betona, do kojeg dolazi ako suhi odleali beton vlaimo,
nastaje samo-brtvljenje betona to pojaava difuznu izolaciju materijala, te jake
betone i cementne mortove smatramo difuzno jaim materijalima (ukoliko nema
veih pukotina nastalih prilikom izvedbe).

AKUMULACIJA TOPLINE

je nagomilavanje toplinske energije u konstrukcijama. Ova pojava naroito je vana i

povoljna zimi za prostorije koje grijemo. Ako zidovi imaju sposobnost akumulacije
topline tada e nakon prekida grijanja biti u prostoriji jo dugo toplo, zidovi e odavati
toplinu,odnosno bit e sprijeeno naglo ohlaenje prostorije i stvaranje kondenzata.
Toplina se u nutarnjim konstrukcijama zimi moe akumulirati i pasivnim
zagrijavanjem odnosno osunanjem kroz fasadne otvore.
Dobri akumulatori topline su materijali velike gustoe (mase) kao beton, puna
opeka i dr.
Toplinska akumulacija vanjskih konstrukcija ljeti je nepovoljna jer uzrokuje
poveanje ionako visokih temperatura zraka u prostorijama.

AKUSTIKA I ZVUNE IZOLACIJE

Zvuk nastaje titranjem estica materije i moe se iriti samo kroz materijalnu
sredinu, a ne prolazi kroz vakum. Izvor zvuka moe biti zategnuta ica, membrana i
slino koje svojim titranjem vre udare na estice zraka i izazivaju pravilne promjene
u zraku.
Ovakvi titraji mogu nastati u tekuinama i plinovima ali ovjek je okruen
zrakom pa prima zvuk primarno iz zraka.
Zbog tih promjena nastaju u zraku zgunjavanja i razrijeenja koja se kroz
materijal ire u obliku zvunih valova.
Brzina rasprostiranja zvuka zavisi o vrsti materijala i njegovoj temperaturi, a
razliita je za razne vrste materijala, na pr. kod 20C brzina zvuka kroz : zrak je 342
m/sek, vodu 1460 m/sek, gumu 40-50 m/sek, pluto 500 m/sek, elik 5000 m/sek.
Karakteristike zvuka :
FREKVENCIJA je broj titraja u sekundi a mjeri se hercima. 1 Hz=1 titraj/sek.
Razliite frekvencije ljudsko uho osjeti kao razliite visine tonova. Zvuk male
frekvencije osjeamo kao duboke, a zvuk visoke frekvencije kao visoke tonove.
Ljudsko uho moe uti frekvencije od 16 do 20000 Hz (odrastao ovjek do 16000 Hz)

23
 to nazivamo ujno podruje.
INFRAZVUK - ispod 16 Hz ovjek osjea kao potresanja
ULTRAZVUK - iznad 20.000 Hz
Graevinska fizika prouava naine zvune zatite za zvukove koji
ovjeku smetaju, a to je izmeu 100 i 3150 Hz. Osnovni standardni ton iznosi
1000 Hz.
Za ispitivanje zvunih izolacija konstrukcija upotrebljavaju se zvuni prijemnici
koji registriraju sve frekvencije od 100 do 3150 Hz, ali se najee upotrebljavaju
prijemnici s ugraenim tercnim filterima koji registriraju zvukove samo na slijedeim
frekvencijama: 100, 125, 200, 250, 315, 400, 500, 630, 800, 1000, 1250, 1600, 2500
i 3150.
INTENZITET ZVUKA je objektivno mjerilo jaine zvuka
to je prosjena zvuna snaga odnosno ukupna energija koju izvor zvuka
predaje okolini proputena u nekoj toci u W/m2.
ovjek kod zvuka uglavnom razlikuje visinu tona frekvenciju i jainu zvuka -
glasnou.
Ocjena jaine zvuka uhom je subjektivna pa su u fizici uvedene objektivne mjere.
Zbog titranja estica elastine tvari nastaje u njoj zvuni tlak kojeg mjerimo mikro
barima (1b = 0,1 Pa) ili paskalima.
Omjer zvunih snaga upravno je proporcionalan omjeru kvadrata
pripadajuih zvunih tlakova.
ujno podruje zvunog pritiska nalazi se izmeu tzv. ujnog praga koji iznosi 2 x
10-4 (0,2 Pa) i praga bola koji iznosi 2 x 102 (20 Pa).
Dakle omjer izmeu ujnog praga i praga bola iznosi 1:106, pa e omjer zvunih
snaga iznositi 1:1012 (Skala iji bi najvei broj imao 12 nula bila bi vrlo nepogodna
pa se upotrebljava logaritamska skala s bazom 10, za logaritme brojeva od 1 do
1012 ).
Prema fiziaru Bellu skala je podijeljena na 12 dijelova, 12 B odnosno 120 dB
(deciBella) 1 dB = 1/10 B.
Decibel je jedinica bez dimenzije a slui za iskazivanje omjera dvije istorodne
veliine (zvuni tlak, zvuna snaga, zvuni intenzitet). Budui da je decibelna skala
logaritamska odnosi veliina su drugaiji nego kod drugih jedinica (cm, kg).
Primjer: zvuk od 20 dB nije 2 puta vei od zvuka od 10 dB ve je:20 dB = 2B, a to je
logaritam tj. eksponent baze 10 102/101 = 10
Dakle zvuk od 20 dB je 10 puta vei od zvuka od 10 dB.
GLASNOA ZVUKA je subjektivna jaina zvuka odreene frekvencije
izraena Phonima.
Uho je prijemnik zvuka koji radi na istom principu kao i mikrofon: zvunu energiju
pretvara u elektrinu i te impulse predaje mozgu. Ali uho ne uje sve tonove jednako.
Zvukove niskih frekvencija uho vrlo slabo uje, srednje registrira podjednako kao
mjerni instrument, a zvukove visokih frekvencija uje slabije.
Isto tako za svaku ujnu frekvenciju postoji najnii zvuni tlak koji uho moe uti.
Objektivna jaina zvuka izmjerena instrumentom i subjektivni dojam se razlikuju.
Na temelju ispitivanja nastale su krivulje jednake glasnoe za ujno podruje
frekvencije (Fletcher Munsonove krivulje).
Sline krivulje daju mjerai buke koji na posebnim skalama oitavaju glasnou i
intenzitet zvuka. Prema krivuljama npr. zvuk frekvencije od 30 Hz ovjek ne uje do
intenziteta od 60 dB, to znai da je glasnoa 0 Phona.
Kod standardnog tona od 1000 Hz glasnoa i intenzitet zvuka su isti.
PHONSKE KRIVULJE ISTE JAINE GLASA ZA

24
ISTE TONOVE 1. GRANICA BOLA
2. PRAG BOLA

POJAVE PRILIKOM IRENJA ZVUKA

U mirnoj atmosteri kod iste temperature i vlage zvuk se pravolinijski rasprostire

na sve strane. Kod tokastog izvora zvuka (govor jednog ovjeka) zvuk se iri u vidu
koncentrinih lopti, kod linijskih izvora (eljeznica) u vidu valjkastih ljuski.
Interferencija zvunih valova - je pojaavanje, oslabljenje ili ponitenje zvunih
valova koje nastaje pri sudaranju valova raznih valnih duina (primjer sumrak).
Refleksija (odbijanje) - od jednog zvunog udarca do drugog mora proi min 1/10
sek da bi uho osjetilo reflektirani zvuk. U zatvorenom manjem prostoru zvuk se odbija
od stijena pa ga uho osjea kao jedan pojaani zvuk (u protivnom ujemo odjek).
Difrakcija (skretanje) - ako zvuni val naie na prepreku, ovisno o istoj, moe doi
do difrakcije, zvune sjene ili, ako je mala prepreka, do refleksije.
Refrakcija (prelamanje valova) - slino zrakama svjetla i zvune zrake lome se pri
prelazu iz jedne sredine u drugu. U atmosferi zrake se lome prema gore ako je dolje
topliji zrak a prema dolje ako je dolje hladniji zrak (amci na moru ljeti, iznad mora
hladniji zrak - daleko se uje).
Apsorpcija (upijanje) - Prilikom nailaska zvunih valova na prepreku jedan dio vune
energije e se reflektirati a drugi e apsorbirati prepreka. Koliko e apsorbirati ovisi o
vrsti materijala i frekvenciji. Omjer apsorbiranog i reflektiranog zvuka naziva se
koeficijent apsorpcije (za mramor 0,01, za mineralnu vunu 0,78).
Rezonancija - Tijelo koje titra nagoni zvunim udarcima druga tijela u svojoj blizini da
titraju ukoliko su podeeni na isti broj titraja u sek. (napnemo dvije ice gitare na isti
ton, jednu trznemo i utiamo, druga e zazvuati).

BUKA

tetno djeluje na organizam od razdraujueg djelovanja do oteenja sluha i

gluhoe; izaziva patoloke promjene u organizmu, opekotine kod jakog zvuka
(zvuna energija pretvara se u toplinsku), ometanje rada, smanjenje radne
sposobnosti.Kod nas za sada ne postoje propisi o dozvoljenoj jaini buke pa se
sluimo preporukama ljenikih udruenja drugih zemalja prema kojima je doputeno
izlaganje buci slijedee:
buka jaine 90 dB doputeno izlaganje 8 h/dan
92 dB 6 h/dan
95 dB 4 h/dan
l00 dB 2 h/dan
105 dB 1 h/dan
110 dB 0,5 h/dan
115 dB 0,25 h/dan
Buka se se ne moe uvijek izbjei iako je dokazano njeno tetno djelovanje na
organizam.U graevinarstvu ima takoer mnogo poslova i strojeva koji stvaraju veliku
buku, pa se upotreba takvih strojeva ograniava vremenom trajanja, dobom dana,
obaveznom primjenom zatitnih mjera. Za svaki prostor u kojem boravi ovjek
propisuju se norme dozvoljene buke, pa e u radionici one biti vee nego jednoj
bolnici.Dobar urbanistiki plan i projekt, odnosno pravilno zoniranje mirnih
(stambenih) zona i zona rada (buke) preduvijet su dobre zatite naselja od buke.

25
 ZATITA NASELJA OD BUKE

Za proraun reima buke u gradovima propisane su norme dozvoljene buke u

pojedinim zonama razliite namjene (stambenie, poslovne, industrijske).
Sanitarnim normama razlikujemo nepromjenjivi, promjenjivi i isprekidani zvuk.
-nepromjenjivi - jaina se ne mijenja vie od 5 dB i traje dulje vrijeme.
-Promjenjivi - jaina se mijenja za vie od 5 dB.
-Isprekidani - izmjena u trajanju od 1 ili vie sekundi.
Zvuk se u atmosferi drugaije iri nego uz povrinu zemlje; u jednolinoj
atmosferi pada jaina zvuka s poveanom udaljenosti od izvora, a dopunsko snienje
zvuka moe nastati apsorpcijom zvuka zbog vlanosti, dima, magle, refrakcije zv.
valova, kod vjetra razliitih temp. zraka i sl.
Kod irenja tokastog izvora zvuka u gradovima snienje nivoa zvunog
pritiska je za 6 dB manje kod svakog udvostruenja udaljenosti od izvora zvuka, a
kod linijskog izvora 3 dB manje (Poetna udaljenost obino se uzima 7 m).
Ako nam je poznata jaina zvuka na udaljenosti od 7 m, moemo izraunati za koliko
se smanji jaina zvuka npr. na 56 m.
Tokasti izvor : 14 m - 6 dB manje, 28m - 12 dB, 56 m - 18 dB manje
Linijski izvor : 14 m - 3 dB manje, 28m - 6 dB, 56 m - 9 dB manje
Uz zemljinu povrinu dolazi do priguenja zvuka zbog prelaza zvune energije
na tlo. Najvee priguenje je iznad tla obraslog travom, grmljem i sl.
Visoko raslinje takoer apsorbira buku. Veliina apsorpcije ovisiti e o vrsti
zelenila i rasporedu istog. Npr. drvored ispod kojeg nije posaeno grmlje slabo
priguuje buku dok gusti i neprozirni nasadi dobro priguuju buku.
Raspored sadnje drvea ima velik utjecaj na priguenje buke. Ako se drvee
sadi u paralelnim pojasima svaki pojas mora biti 5 - 6 m irine s drveem gustih
kronji u pomaknutom rasporedu tako da se zvuk rasipa u prostoru izmeu redova
drvea. Ispod drvea treba zasaditi gusto zelenilo.
Priguenje zvuka u gradu moe se postii izvedbom razliitih prepreka jer
prilikom nailaska zvuka na prepreku iza nje nastaje zvuna sjena.
Iza prepreke, zbog difrakcije zvunih valova, zvuk nee biti potpuno priguen,
ali se moe bitno smanjiti. Dakle, da bismo dobili zadovoljavajue snienje buke u
gradovima primjenjuju se razne metode zatite: izgradnja zgrada na odreenim
razmacima od izvora buke (pomoni objekti, garae, duani), sadnja zelenih pojasa,
izgradnja prepreka - ekrana ili kombiniranje ovih naina.

ZVUNE IZOLACIJE U ZGRADAMA

Klasifikacija buke u graevinarstvu:

1. Zrana buka je zvuk koji se prenosi zrakom (govor, glazba).
2. Udarna buka ili topot nastaje udaranjem po tvrdoj podlozi kroz koju se prenosi na
zrak.
3. Vibracije nastaju radom strojeva koji potresaju podlogu te se kroz nju kao i topot
prenose na zrak.
Za svaku vrstu buke morati emo predvidjeti poseban nain zatite odnosno izolacije.
Prilikom nailaska zvunih valova na prepreku dogaa se slijedee:
1. jedan dio zvune energije reflektira se u prostoriju
2. jedan dio (mali) pretvara se u toplinsku energiju
3. jedan dio iri se konstrukcijom te emo zvuk dobiti u udaljenim prostorijama
objekta (ovisno o vrsti materijala)

26
4. jedan dio prolazi kroz prepreku u susjednu prostoriju

ZVUNE IZOLACIJE KONSTRUKCIJA PROTIV ZRANE BUKE

Ispitivanja su pokazala (Bergerovo pravilo) da apsorpcija zida raste upravno s

njegovom teinom
zid teine u kg 10 50 100 300 500 1000
apsorpcija u dB 27 38 40 47 51 54
Iz tabele vidimo da je teina zida od cca 350-400 kg optimalna za apsorpciju
zvuka jer dvostruko i trostruko poveanje teine daje malo poveanje apsorpcije.
Prema tome openito smatramo da konstrukcija zadovoljava u pogledu zatite
od zrane buke ukoliko ima povrinsku teinu veu od 350 kg/m2 i ako se radi o
masivnoj konstrukciji. Kod uplje konstrukcije (polumontani stropovi) teina iste
mora biti vea od 400 kg/m2.
Budui da sve vie upotrebljavamo lake pregrade u graevinarstvu takve
konstrukcije morat e se posebno ispitivati i dokazivati.
U pravilu razlikujemo jednoslojne i vieslojne pregrade. Dok jednoslojna
pregrada vibrira kao jedna cjelina, vieslojna e titrati svaki sloj sa razliitim
amplitudama, ovisno o materijalu slojeva. U pravilu dvostruke pregrade koje se
sastoje od 2 kruta materijala iste teine (2x7 cm opeka) treba izbjegavati (ili ispuniti
izolacijskim materijalom) jer meu njima dolazi do pojave rezonancije te takav zid
npr. moe imati manju vrijednost zvune zatite nego da je izveden u jednom sloju.
Pod odreenim uvjetima moe se dogoditi da pregrada uope ne apsorbira
dio zvuka, a to se dogaa ako doe do podudarnosti zvunih valova iz zraka i titranja
same pregrade. Frekvencija kod koje dolazi do podudarnosti valnih duina naziva se
kritina frekvencija i moe se izraunati.
Kod vieslojnih pregrada osim koritenja izolacijskih materijala (mineralna
vuna, pepeo, guma) moemo postii dobru zvunu izolaciju koritenjem pojave
interferencije zvunih valova (npr. vieslojna pregrada sa zranom upljinom u koju
se ovjesi tkanina, ljepenka i sl.).
Kod konstrukcije vieslojnih pregrada vano je detaljiranje spojeva pojedinih
slojeva kao i rjeenje rubova. Ne smiju biti kruti ve elastini materijali (filc od min.
vune, lake gra. ploe i sl.)
Primjeri:
-zid od opeke 25 cm (450 kg/m) dobro e apsorbirati zvuk.
-pregradni zid od staklenih blokova (luxfer opeka) kod 1000 Hz i intenziteta
od 90 dB apsorbirati e 60 dB, dakle odlian izolacijski pregradni zid.
-zid od bloketa 25 cm obostrano obukan zadovoljava iako ima upljine, jer
su stijenke dovoljno masivne pa ne djeluju kao membrane koje stvaraju rezonancu.
dvoslojni zid od 2x5 cm drvolita obostrano obukan ne zadovoljava, ali ako u 4 cm
zrane upljine ovjesimo ljepenku dobijemo zadovoljavajui zid.

ZVUNE IZOLACIJE PROTIV TOPOTA

Stropne konstrukcije moraju imati zadovoljavajuu izolaciju od zrane i udarne

buke, a zidovi samo od zrane.
Udarni zvuk nastaje i iri se direktno u materiji, zato njegov dijagram ima
obrnute vrijednosti, strop mora primiti to manji intenzitet zvuka.
Za zatitu od topota izvodimo tzv. plivajue podove kod kojih podna povrina
lei na sloju izolacijskog materijala.

27
 Pri tome treba paziti da se izolacijski materijal (mineralna i staklena vuna,
stiropor, pluto, guma) provue i bono te oko cijevi i kanala koji vertikalno probijaju
konstrukciju da se izbjegnu zvuni mostovi.
PLIVAJUI PODOVI:
s estrihom (podlogom):
-cementni estrih - cem. mort ili beton MB 25 sa sitnim agregatom. Kod
veih povrina armira se krinom armaturom 3/20 cm, min d = 3,5 cm.
-Magnezitni estrih
-gipsani estrih 3,5 - 4,5 cm
-asfaltni mastiks (bitumen + mineralni sastojci) + fino kameno brano
bez estriha - za podove u vidu brodskog poda ili parketa
-PLIVAJUI POD BEZ ESTRIHA DRVENE STROPNE
-KONSTRUKCIJE S IVERIT ILI OSB PLOAMA NA
-MINERALNOJ VUNI

IZOLACIJE OD ODJEKA U PROSTORIJI

Rjeavaju se upotrebom apsorbera na unutarnjoj strani zida kao to su vuna

(dlakavi tepisi i tapeta), pamuk, svila, min. vuna, mekani kanelirani lesonit (celoteks),
gipsane ploe i sl. Do problema odjeka dolazi kod velikih prostora: hale tvornica s
radom strojeva, radionice i sl. Izolacija se izvodi postavom raznih apsorbera i
elektronikom regulacijom.
3.3.29.VIBRACIJE

Zatita od vibracija sastoji se u izoliranju izvora koji proizvodi vibracije, tako da

se stroj postavi na elastinu odnosno amortizacijsku podlogu kao pluto, podloge od
elastinih materijala kao to je guma ili metalne opruge.

3.3.1. TOPLINSKA VODLJIVOST

GRAEVINSKIH MATERIJALA

Smjer prijelaza topline

Zato toplina prelazi samo s toplijeg na hladnije tijelo?

Temperatura je povezana s gibanjem estica. Via temperatura znai da je
vea prosjena brzina estica, odnosno kinetika energija.
U dodiru s tijelom nie temperature (manja srednja brzina estica), bre
estice dio svoje kinetike energije predaju sporijim esticama hladnijeg tijela.
Srednja brzina estica toplijeg tijela se smanjuje, tijelo se hladi.
Srednja brzina estica hladnije tijela se poveava, tijelo se grije.
Proces traje dok se srednje brzine ne izjednae, odnosno dok oba tijela ne
dostignu istu temperaturu.
Prvi zakon termodinamike dozvoljava i obrnut proces, meutim njegova
vjerojatnost je vrlo mala, pa nije dozvoljen drugim zakonom.
Spontani termodinamiki procesi dogaaju se u smijeru stanja vee
vjerojatnosti.

28
 Koeficijent toplinske vodljivosti

Toplinska vodljivost je svojstvo graevinskih materija da u manjoj

ili veoj mjeri provode toplinu. Kao mjera toplinske vodljivosti neko g
materijala slui koeficijent toplinske vodljivosti tog materijala. Iz
jednadbe (2.3) moe se pisati da je
q d
= ----------------------- .(3.1)
2 - 1

Za sludaj da je d = 1 i 2 - 1 =1, formula (3.1) daje =q.

Koeficijent toplinske vodljivosti jednak je dakle gustoi toplinskog toka
kroz sloj materijala jedinine debljine za jedininu razliku temperatura
na povrinama sloja. Slika 3.1. grafiki ilustrira ovu definiciju.
Vrijednost koeficijenta toplinske vodljivosti je vrlo promjenjiva,
ak i kod jednog to istog materijala. Ona ovisi o obujamskoj masi
(odnosno poroznosti) i kemijskom sastavu materijala, o sadraju vlage
u materijalu i o njegovoj temperaturi. Zato govoriti o vrijednosti
koeficijenta x nekog materijala ima smisla samo ako se preciziraju svi
ovi faktori.
Materijali s malom vrijednosu koeficijenta zovu se toplinski
izolatori.

Sl.3.1. Shematski prikaz znaenja koeficijenta

toplinske vodljivosti

29
 Ovisnost koeficijenta toplinske vodljivosti o
obujamskoj masi

Obujamska masa p je omjer mase m neke tvari i volumena V koji

ta (homogena) tvar zauzima
m
= ---- ........................................................(3.2)
V
Obujamska masa graevinskih materijala kree se u vrlo velikom
rasponu: od 20 kg/m 3 za ekspandirani polistiren, do 2800 kg/m 3 za
granit, odnosno tak 7800 kg/m 3 za elik.
Poznavajui obujamsku masu graevinskog materijala moe se
procijeniti priblina vrijednost koeficijenta toplinske vodljivosti .
Naime, poveanjem obujamske mase poveava se i vrijednost
koeficijenta , i obratno, smanjenjem obujamske mase smanjuje se i
vrijednost veliine . Promjena koeficijenta a graevinskih materijala, s
promjenom njihove obujamske mase, proizlazi iz injenice da svaki
graevinski materijal, osim osnovne vrste tvari, sadri i mnotvo pora i
upljina ispunjenih zrakom. Vrijednost koeficijenta toplinske vodljivosti
same vrste tvari, dakle apsolutno gustog materijala bez pora, ovisi o
kemijskom sastavu tvari i uvijek je vea od oko 0,3 W /(mK) , Vrijednost
veliine A za zrak sadran u porama materijala znatno je manja, i iznosi
svega oko 0,023 W /(m,K),Zato de vrijednost koeficijenta toplinske
vodljivosti graevinskog materijala biti jednaka nekoj srednjoj
vrijednosti izmeu one za osnovnu vrstu tvar i vrijednosti za zrak
sadran u porama. Sto je vie porau materijalu, a to znai t manja
obujamska masa materijala, toje manja vrijednost njegova koeficijenta
toplinske vodljivosti.
Ne postoji jedinstveni matematiki zakon koji bi povezivao veliine
i p svih graevinskih materijala. Naime, na vrijednost koeficijenta a
utjeu, osim obujamske mase, jo i dimenzije pora i struktura
materijala. Kod jednake poroznosti, vrijednost veliine A e biti vea.
to su pore u materijalu vee, jer se s poveanjem dimenzija pora
poveava i vrijednost koeficijenta
zraka zatvorenog u porama. Takoer je vano i to da li su pore
zatvorene ili meusobno povezane (otvorene). Kod otvorenih pora
dolazi do veeg utjecaja prenoenja topline konvekcijom,
to rezultira u poveanju vrijednosti . Naime, u zranim porama
graevinskih materijala mogui su svi vidovi prenoenja topline, ali se
za svrhu toplinskih tehnikih prorauna smatra da se prenoenje topline
u materijalima vri samo po zakonu toplinske vodljivosti.
Na vrijednost koeficijenta nekog materijala, kako je ve ranije
navedeno, utjee i vrijednost osnovne vrste tvari. Zato materijali
razliitog kemijskog sastava, a jednake obujamske mase, poroznosti i
strukture, imaju razliite vrijednosti koeficijenta .
Iz izloenog slijedi da se meusobna ovisnost veliina i p moe dati
samo za pojedine tipove materijala. Navoenje vrijednosti koeficijenta
ima smisla samo ako je navedena i obujamska masa p tog materijala.
Zato se u svim tablicama uz vrijednost veliine A uvijek daje i vrijednost
veliine p, kako bi se mogao izvriti pravilan izbor koeficijenta .

30
 Ovisnost koeficijenta toplinske vodljivosti o
vlanosti materijala

S poveanjem vlanosti materijala naglo raste vrijednost njegova

koeficijenta . Za ilustraciju je na s1.3.2, prikazana ovisnost
koeficijenta toplinske vodljivosti zida od opeke o vlanosti opeke,
Poveanje koeficijenta materijala s poveanjem njegove vla-
nosti rezultat je injenice da voda, koja se umjesto zraka nalazi u
porama vlanog materijala, ima vrijednost koeficijenta toplinske
vodljivosti =0,57 W /(mK), to je oko 20 puta vea vrijednost od
vrijednosti zraka,

x/.
Sl.3.2. Ovisnost koeficijenta toplinske vodljivosti zida od opeke o
vlanosti opeke

Vei porast vrijednosti koeficijenta kod manje vlanosti (vidi

sl.3.2.) objanjava se time, to se kod vlaenja materijala najprije
ispune vodom manje pore i kapilare, utjecaj kojih je na toplinsku
vodljivost materijala vei, nego krupnih pora.
Koeficijent jo vie poraste u sluaju smrzavanja vode u
materijalu, jer je vrijednost leda oko 2,3 W /(mK) to je oko 4 puta
vea vrijednost od vrijednosti veliine a za vodu.
Zbog velikog utjecaja sadraja vlage u materijalu na vrijednost
njegova koeficijenta svi toplinski prorauni postaju nemogui ako nije
poznata vlanost materijala. Sadraj vlage u materijalu moe se
karakterizirati masenom vlagom X ili obujamskom vlagom p. Masena
vlaga predstavlja odnos mase slobodne vode u materijalu i mase suhog
materijala

Masa vlanog materijala masa suhog materijala

X = --------------------------------------------------------------- kg/kg
Masa suhog materijala

ili u postocima

x , = masa slobodne vode .............. . 100 % (3.3)

masa suhog materijala

Obujamska vlaga predstavlja odnos obujma vode sadrane u

materijalu i obujma tog materijala. Moe se, slino kao i masena

31
vlaga izraziti u m 3 /m 3 ili u %.

Koeficijent toplinske vodljivosti odreuje se pomou relativno

sloenih indirektnih laboratorijskih mjerenja na prethodno osuenim
uzorcima. Na taj nain je iskljuen utjecaj vlanosti na dobiveni
rezultat. Meutim, u graevinskim elementima zgrade materijali uvijek
sadre u sebi neku koliinu vlage koja poveava njihovu toplinsku
vodljivost. Zato vrijednosti koeficijenta a dobivene mjerenjem na
suhim uzorcima treba poveati kako bi odgovarale statistitkom
sadraju vlage u izvedenim graevinskim elementima kod kojih je
uspostavljena vlanosna ravnotea s okolinom koja ih okruuje. Ove
vrijednosti koeficijenta toplinske vodljivosti zovu se raunskim
vrijednostima i one su dane tabelarno u prilogu 1.

Zbog velikog utjecaja vlanosti materijala na vrijednost njegova

koeficijenta potrebno je odgovarajuim rjeenjima i tehnikim
mjerama zatite sprijeiti prekomjerno poveanje vlage u materijalima
graevinskih elemenata kod eksploatacije graevinskih objekata.

Ovisnost koeficijenta toplinske vodljivosti

o temperaturi materijala

Vrijednost koeficijenta a graevinskog materijala-raste s porastom

njegove srednje temperature. Do ovog porasta dolazi zbog poveanja
toplinske vodljivosti osnovne vrste tvari, a to pak raste zbog porasta
kinetike energije molekula. Osim toga, s poveanjem temperature
raste i toplinska vodljivost zraka u porama materijala, a takoer i
prenoenje topline zraenjem u porama.
U graevinskoj praksi ovisnost koeficijenta o temperaturi nema
veeg praktinog znaaja, jer se radi o relativno malom rasponu
promjena temperatura graevinskih elemenata. Zato se za toplinske
proraune u graevinarstvu koriste vrijednosti koeficijenta izmjerene
kod srednje vrijednosti temperature materijala od +10 0 C.

3.3.2. TOPLINSKO ISTEZANJE

TEMPERATURNA DILATACIJA KONSTRUKCIJA

Uslijed temperaturnih razlika nastalih bilo klimatskim uvjetima, bilo promjenom

godinjih doba ili sunevim zraenjem, nastaju i deformacije unutar konstruktivnih
elemenata objekata. Povienjem temperature materijal se rastee, a sniavanjem
temperature materijal se stee. Nedovoljna kontrola navedenih promjena moe
dovesti do oteenja objekata, pa i do ruenja konstruktivnih sistema. esta su
oteenja krovnih rubova, fasada, pucanja materijala na spojevima, itd.
Velika razlika izmeu zimskih niskih temperatura i visokih temperatura
uzrokovanih ljetnim sunevim zraenjem donosi dodatna naprezanja u
kontrukcijama.
Prema Cammereru, temperatura pojedinih dijelova konstrukcije kod

32
temperature zraka od 30 - 35C iznosi:
- na vertikalnim bukama zidova do 65
-na elinim konstrukcijama na junoj fasadi do 75
-na crnoj bitumenskoj ljepenki (na tankoj ploi) do 70
-isto ali na debeloj ploi koja akumulira topl. do 80
-isto ali na toplinskoj izolaciji do 90
-na aluminijskoj sjajnoj foliji (samo na sjajnoj!) do 19
- na bijeloj plohi do 24

Iz gornjih je podataka vidljivo da zagrijavanje uslijed djelovanja sunevih

zraka ovisi o boji materijala (to je boja tamnija vee je upijanje sunevih zraka i time
vea temperatura materijala), vrsti materijala,slojevima konstrukcije (ukoliko
konstrukcija ne moe odavati toplinu prijenosom na drugi materijal, ili
zranim strujanjem, zagrijavanje je vee) te konano o poloaju prema djelovanju
sunca - najtopliji je
krov pa jugozapadna strana, a najhladnija je sjeverna strana.

TOPLINSKE DILATACIJE (dilatare (latinski) = iriti)

Toplinske dilatacije (dilatacijske reke) imaju zadatak sprijeiti oteenja

konstrukcija uslijed temperaturnih promjena u samim konstrukcijama.
Dilatirati se mogu cijeli objekti ili dijelovi objekta pa dilatacije dijelimo na glavne i
dopunske.
Glavne dilatacije:
Obino se izvode kod objekata visokogradnje na svakih 30 40 m. Reke se
izvode tako da se objekt dilatira po cijeloj visini, tako da se podijeli u samostalne
konstruktivne cjeline.
Dilatacije se rade irine 3cm za zgrade do 5 m visine, a za svakih slijedeih 5
m po 2 cm vie.
Reke ne smijemo ispunjati bukom nego ih moramo jasno naglasiti. Ako
dilataciju ispunimo bukom ona e se zbog rastezanja ili stezanja otvoriti i nastati e
pukotina. Da bi se sprijeio propuh ili vlaenje kroz dilataciju zatvaraju se reke trajno
elastinim kitovima,letvicama, trakama od plastine mase, aluminija i sl. Naroito
paljivo dilataciju treba zatvoriti na ravnim krovovima, temeljima, podrumskim
zidovima i sl. Temperaturne razlike u neutralnoj osi kod ravnog krova ne bi smjele biti
vee od 10 - 17 C.
Svaki statiki proraun sadri i proraun dilatacija odnosno naprezanja koja
nastaju u konstrukcijama uslijed temperaturnih promjena.
Dopunske dilatacije
Treba proraunati kod svih konstrukcija koje su podlone velikim promjenama
temperature.
Dilatiranje (irenje ili stezanje) ne smije biti vee od 1 mm.

FAZNI POMAK I TOPLINSKO PRIGUENJE

Ljeti sunce zagrijava vanjske obodne konstrukcije graevinskog objekta.

Zagrijavanje i akumulacija topline vanjskih konstrukcija ovisi o vrsti materijala, boji
materijala, strani svijeta i temperaturi zraka.
Ravni se krov zagrijava najvie, juna fasada znatno vie od sjeverne.
Toplinsko difuzni tokovi u konstrukcijama biti e obrnuti od zimskih.Toplina i

33
vlaga prolazit e izvana unutra. Zato konstrukcije treba proraunati i za ljetnu
toplinsku stabilnost.
Toplina zagrijane fasade prenosi se na unutarnju povrinu te dolazi do
zagrijavanja prostorije. Zato je vano da konstrukcija bude takva da do zagrijavanja
unutarnje prostorije doe to kasnije (kad na fasadi dolazi do pada temperature -
predveer) odnosno da je potreban to vei vremenski razmak - FAZNI POMAK
izmeu poetka zagrijavanja fasade i unutarnje povrine zida.
Konstrukcija treba biti takva da je temperatura unutarnjeg zida to
manja odnosno da konstrukcija ima odreeno TOPLINSKO PRIGUENJE.

PARNE BRANE

-su materijali s velikim difuznim otporom odnosno difuzne izolacije, a mogu biti
potpune parne brane (metali, staklo) ili djelomine (sintetske i sintetsko-bitumenske
trake).
KAO PARNE BRANE KORISTE SE:
- Metalne folije (zatiene) ili limovi (Al, Cu) albit, albifol,alumka
- Viekratni uljeni nalii i lakovi
- Sintetske (PE-okiten vieslojan, PVC) ili sintetskobitumenske trake s ulocima
-Asfaltni i parafinski slojevi
- Neprekidane gumene trake i folije
- Pjenuavo staklo (FOAM GLASS)

VENTILIRANA FASADA

IDEALNO RJEENJE OBODNOG ZIDA VENTILIRANA FASADA

Prednosti pred klasinim konstrukcijama:
1. Fizikalno je najpovoljnija :
- montana je obloga izvrstan izolator od suneva zagrijavanja ljeti zbog sloja
ventilirajueg zraka izmeu obloge i zida.
- ne treba proraunavati ljetnu stabilnost - strujajui zrak omoguuje odzraenje
difuzne vlage iz konstrukcije.
- fasadna obloga titi konstrukciju od atmosferilija - ukoliko voda prodre kroz fasadnu
oblogu odzraiti e se u sloju ventiliranog zraka ili otei bez navlaenja toplinske
izolacije.
2. Izvedba nije ovisna o graevinskoj sezoni u klasinom smislu.
3. Izvedba je brza i relativno jednostavna (montaa).
4. Mogu se koristiti jeftini, vee-formatni toplinski izolatori koji inae trae solidnu
kinu branu esto ranjivu u upotrebi.
Styrodur,Ravago, Isover ,Tervol , Okipor i dr.
KAO TOPLINSKE IZOLACIJE KORISTE SE:
- mineralna i kamena vuna
- STYROPOR ekspandirani polistiren
- STYRODUR ekstrudirani polistiren
- Poliuretanska pjena PUR-PEN
- HERAKLIT (drvena strugotina impregnirana magnezitnim cementom)
- KOMBI ploe styropor + heraklit
- Pluto, slama, drvene preraevine
- Izolacijski mortovi (buke) DRACOTERM, PERLIT

34
- Lagani (plino) betoni - YTONG
KAO OBLOGE VENTILIRANE FASADE KORISTE SE:
- plemeniti ili oplemenjeni ravni, preani ili rebrasti limovi (Al, Cu)
- azbest-cementne male, srednje ili velike, ravne ili valovite ploe
- indra, drvo
- plastika kao armirani poliester, fiberglas, polikarbonatne ploe
- kamene ploe, betonske ploe
- klasini materijali kao to je opeka i opekarske ploice,
- razni panoi s keramikim ploicama
- staklo

3.3.3. AKUMULACIJA TOPLINE

Akumulacija topline je svojstvo graevinskih materijala

(elemenata) da mogu prihvatiti dovedenu im toplinu, u sebi je
akumulirati i kod hlaenja okoline ponovno je predavati toj okolini.
Akumulacija topline je vrlo znaajno svojstvo graevinskih elemenata,
naroito u zimskom periodu, i to za sluaj kada grijanje u zgradi ne radi
kontinuirano kroz 24 sata ve se povremeno prekida (npr.nou). Dobra
sposobnost akumulacije topline omoguuje da se za vrijeme periodikog
grijanja, temperatura zraka u prostoru znaajnije ne smanji.
Koliina topline akumulirana u graevinskim elementima je to
vea, to je vea razlika izmeu temperature elemenata i temperature
okolnog zraka i to su vei specifini toplinski kapacitet materijala
graevinskog elementa i masa elementa.
Svojstvo akumulacije topline u graevinskim elementima zgrade u
zimskom periodu moe se karakterizirati koeficijentom akumulacije
topline W koji je jednak koliini topline koju vanjski graevinski element
akumulira po jedinici svoje povrine, za jedininu razliku temperatura
nutarnjeg i vanjskog zraka, kada je postignuto stacionarno stanje. U
opem sluaju, vieslojnog vanjskog elementa s n slojeva koeficijent
akumulacije topline W rauna se po formuli
1 d1 1 d1 d2
W = k [ d 1 1 c 1 ( --- + --- + d 2 2 c 2 ( --- + --- + ---)+...
2 2
e 1 e 1 2
1 d1 dn-1 dn
... + dn n cn ( --- + --- + ... + --- + --- + ---)+.......(6.1)
2 2
e 1 n-1 n
U izrazu (6.1) svi simboli imaju ranije uvedena znaenja, a indeksi
odgovaraju numeraciji slojeva elementa kod ega se uzima da numeracija
slojeva ide izvana prema unutra.
U sustavu SI jedinica koeficijenta akumulacije topline W je kJ/(m2K).

35
Primjer 6.1.

Izraunati koeficijent aku mulacije topline W vanjskih zidova

prika zanih na slici 6.1. Vrijednosti koeficijenta prijela za topl i n e s u e =
W /(m2K)i i = 8 W /(m2K)

Sl. 6.1. Presjek vnjskih zidova iz primjera 6.1.

Vanjski zidovi na sl.6.1. meusobno se ra zlikuju samo po redo-
slijedu slojeva. Kod zida a) polistirenska pjena se nalazi s vanjske
strane, a sloj armiranog betona s unutarnje strane elementa. Zid b) ima
obrnuti redoslijed slojeva: armirani beton s vanjske strane a sloj
polistirenske pjene s unutarnje strane.
Prvo emo izraunati koeficijent prolaza topline k, prema izra zu
(4.20). On de i za zid a) i za zid b) imati jednaku vrijednost jer on ne
ovisi o redoslijedu slojeva elementa ved samo o njegovu sastavu.
1 1
k - -------------------------------------- = ----- --- = 0,69 W / ( m K )
2

1/8 + 0,15/2,33 + 0,05/0,041 + 1/23 1,452

Sada po formuli (6.1) raunamo koeficijent akumulacije topline W.

Za sluaj zida a) on iznosi

W a = 0,69[0,05251260(1/23 + 0,05/20,041) +
+ 0,152500960(1/23 + 0,05/0,041 + 0,15/22,33)] =
=0,69(1028,5 + 466200,0) = 322,4 kJ/(m 2 K)

Za sluaj zida b) koeficijent akumulacije topline iznosi

W b = 0,69(0,152500960(1/23 + 0,15/22,33)+
+ 0,05251260(1/23 + 0,15/2,33 + 0,05/20,041)]=
=0,69(27000,0 + 1129,3) = 19,4 kJ/(m 2 .K)

Usporedivi dobivene vrijednosti koeficijenta akumulacije top- line

za oba zida, vidimo da je u sluaju zida b) to vrijednost skoro 17 puta
manja nego u sluaju zida a). To znai da akumulacija topline u
vieslojnim vanjskim elementima zgrade bitno ovisi o redosljedu
slojeva. Ona de biti to vea to se toplinsko izolacijski sloj nalazi blie
vanjskoj povrini, a slojevi od masivnijeg materijala blie unutarnjoj
povrini elementa.
Na vrijednost temperature zraka u prostoriji za vrijeme prekida
grijanja ne utjea samo sposobnost akumulacije topline vanjskih

36
elemenata zgrade ve i akumulacija topline svih unutarnjih elemenata.
To znai da velika sposobnost akumulacije vanjskih graevinskih
elemenata ne mora znaiti nuno i ugodnu temperaturu u prostoriji i
obratno. U tom kontekstu vrijednost koeficijenta akumulacije topline W
vanjskog elementa zgrade ima samo relativno znaenje i slui za
usporedbu sposobnosti akumulacije topline razliitih graevinskih
elemenata.
Akumulacija topline je nagomilavanje toplinske energije u
konstrukcijama. Ova pojava naroito je vana i povoljna zimi za
prostorije koje grijemo. Ako zidovi imaju sposobnost akumulacije topline
tada e nakon prekida grijanja biti u prostoriji jo dugo toplo, zidovi e
odavati toplinu,odnosno bit e sprijeeno naglo ohlaenje prostorije i
stvaranje kondenzata.
Toplina se u nutarnjim konstrukcijama zimi moe akumulirati i
pasivnim zagrijavanjem odnosno osunanjem kroz fasadne otvore.
Dobri akumulatori topline su materijali velike gustoe (mase) kao
beton, puna opeka i dr.
Toplinska akumulacija vanjskih konstrukcija ljeti je nepovoljna jer
uzrokuje poveanje ionako visokih temperatura zraka u prostorijama.

3.3.4., DIFUZIJA VODENE PARE KROZ

GRAEVINSKE ELEMENTE
Sto je to difuzija vodene pare?

Ako je u mirnom vlanom zraku koncentracija vodene pare ne jed-

nolika, dolazi do kretanja molekula vodene pare s mjesta vise
koncentracije ka mjestu nie koncentracije, s tenjom da koncentracija
na svim mjestima bude jednaka. Opisana pojava kretanja vodene pare
zove se difuzija vodene pare.

Koncentracija vodene pare je masa vodene pare u jedininom

obujmu.

Budui da je parcijalni tlak vodene pare u zraku proporcionalan

njenoj koncentraciji, umjesto gradijenta koncentracije moe se
promatrati gradijent parcijalnog tlaka vodene pare.
U graevinarstvu se prouava pojava difuzije vodene pare kroz
graevinske elemente. Vodena para e difundirati kroz svaki porozni
graevinski element koji odjeljuje dva prostora s razliitim parcijalnim
tlakovima vodene pare. Kod toga se molekule vodene pare kreu iz
prostora s viim parcijalnim tlakom vodene pare prema prostoru s niim
tlakom (sl.10.1.).

37
Sl.,10.1. Difuzija vodene pare kroz graevinski element

Svaki graevinski element, u ovisnosti od strukture materijala elementa,

prua odreeni otpor difuziji vodene pare. Zato je ovakav nain kretanja
vodene pare relativno spor.
Masa vodene pare koja uslijed razlike parcijalnih tlakova vodene
pare s obje strane elementa difundira u jedinici vremena okomito na
povrinu promatranog elementa, zove se difuzijski tok vodene pare Q m .
U sustavu SI jedinica veliine Q m je kg/h.
Ako se difuzijski tok vodene pare svede na jedinicu povrine
elementa, dobivena veliina se zove gustoa difuzijskog toka vodene
pare q m . U jedinicama SI veliina q m se mjeri u kg/(m 2 h).

Fickov zakon

1855. godine A.Fick je eksperimentalnim putom utvrdio Zakon difuzije u

obliku

dc
q m = D ----- ..................................................................(10.1)
dx

gdje je D koeficijent difuzije vodene pare kroz zrak u m 2 /h, a dc/dx

gradijent koncentracije vodene pare c u smjeru x u kg/m 4 .
Koeficijent difuzije vodene pare kroz zrak D ovisi o atmosferskom
tlaku i temperaturi zraka. Moe se izraunati pomou Schirmerove
formule

101325 T 1,81
D = 0,083 -------- (-------) ...............................(10.2)
p 273

gdje je p srednji stvarni tlak zraka u N/m 2 , a T termodinamika

temperatura zraka u K.
Koncentracija vodene pare u zraku c moe se izraziti njenim par-
cijainim tlakom p, Iz jednadbe stanja idealnog plina je

38
 p
c = --------- ........................................................................(10.3)
RD T

Ovdje je R D =462 J/(kgK) plinska konstanta vodene pare, a T

termodinamika temperatura u K.
Uvrtavanjem izraza (10.3) u izraz (10.1) dobije se, da je
D dc
q m = ------- ----- ....................................................(10.4)
RD T dx

ili krae pisano

dc
q m = z ----- ..................................................(10.5)
dx

Veliina z =D/(R D T) zove se koeficijent difuzijske vodljivosti

kg
vodene pare kroz zrak. U sustavu SI njegova jedinica je -------
mhPa

kg
Koeficijent z u ------- pokazuje koliko kg vodene pare difundira
mhPa
svakog sata kroz 1 m 2 povrine sloja zraka debljine 1 m, kada razlika
parcijalnog tlaka vodene pare s obje strane sloja iznosi 1 Pa.

Osnovna jednadba difuzije vodene pare kroz

graevinske elemente
Njemaki fiziar J.S,Cammerer, s grupom suradnika, objavio je
1956, godine osnovnu jednadbu difuzije vodene pare kroz graevinske
elemente, koja je u literaturi poznata pod nazivom zajednika
jednadba. Ona je formalno analogna osnovnoj jednadbi prenoenja
topline kroz graevinske elemente

ti te
q = --------------------------------- ...................(10.6)
1 d1 d2 1
--- + --- + --- + ... + ---
i 1 2 e
i za sluaj vieg parcijalnog tlaka u prostoriji glasi
pi pe
q = --------------------------------- ...................(10.7)
1 d1 d2 1
--- + --- + --- + ... + ---
i 1 2 e

39
Simboli u jednadbi (10.7) imaju ova znaenja

qm je gustoa difuzijskog toka vodene pare kroz graevinski element,

p i i p e su parcijalni tlakovi vodene pare u zraku s unutarnje odnosno s
vanjske strane promatranog elementa u Pa,
i i e su koeficijenti prijelaza vodene pare s unutarnjeg zraka na
unutarnju povrinu elementa, odnosno s vanjske
kg
povrine elementa na vanjski zrak u ---------
m hPa
d je debljina pojedinog sloja vieslojnog graevinskog elementa u m
je koeficijent difuzijske vodljivosti vodene pare kroz
kg
graevinski materijal u -----------------
mhPa

Analogno veliinama uvedenim kod prenoenja topline kro z

graevinske elemente i ovdje se uvode veliine: koeficijent difu-
zijske propustljivosti vodene pare , otpor difuzijskoi propustljivosti
vodene pare 1/, koeficijent difuzijskog prolaza vodene pare k D i otpor
difuzijskom prolazu vodene pare 1/k D , definirane izrazima
1 kg
= ------------- - - - - - - - - - - - - - . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . (1 0 . 8 )
d1 d2 m2 hPa

1 d1 d2 m2 hPa
----- = ----- + ----- + ... ------------------ .........................................(10.9)
1 2 kg

1 1 kg
kD = ------------------------------ = --------------------- ----------- ......................(10.10)
1 d1 d2 1 1 1 1 m2 hPa
---+----+---++--- ---+---+---
1 1 2 e 1 e

1 1 d1 d2 1 1 1 1 m2 hPa
--- = ---+----+---++--- ---+---+--- ---------- ...........(10.11)
kD 1 1 2 e 1 e kg

Prema istraivanjima W .Illiga utjecaj koeficijenata prijelaza vodene

pare i i R e je vrlo malen, pa se kod praktinog prorauna difuzije
vodene pare u visokogradnji moe zanemariti i smatrati da je

1 1
---- = ------ (10.12)
kD

40
i

k D= A ........................................... (10.13)

Koeficijent difuzijskog prolaza vodene pare k D kroz grajevinski

element pokazuje vrijednost gustoe difuzijskog toka vodene pare za
jedininu razliku parcijalnih tlakova vodene pare u zraku s obje
strane elementa.
Velitina je uvedena u jednadbu (10.7) samo zbog formalne analogij s
izrazom za prenoenje topline (10.6), a znai

D
= - - - - - - - - - - . . (1 0 . 1 4 )
R D T

Budui da je D/(R 0 .T) = z to je novo uvedena veliina ,koja se

zove faktor otpora difuziji vodene pare kroz graevinski materijal,
jednaka odnosu koeficijenta difuzijske_ vodljivosti vodene pare kroz
zrak z i koeficijenta difuzijske vodnivosti vodene pare kroz
promatrani graevinski materijal .

z
= ------- ...................................... (10,15)
.

Faktor p pokazuje koliko je puta vei otpor difuzijskom prolazu

vodene pare kroz promatrani graevinski materijal nego kroz sloj
mirnog zraka jednake debljine i jednake temperature. Faktor je
karakteristika materijala. To je omjerna veliina s jedinicom mjere 1.

Faktor zraka je jednak 1,0.

Nakon uvrtenja (10.14) u (10.7) i uz zanemarenje otpora 1/ i i

1/ e dobije se da je

p 1 p 2
q m = ----------------------------- ...........(10.16)
d1 d2
--------- + ---------
D1 D2
--------- + ---------
1 R D T 2 R D T 2

odnosno
p 1 p 2
q m = -------------------------------- .........(10.17)
d 1 1 R D T 1 d 2 2 R D T 2
--------------- + ---------------
D1 D2

41
 Kod prouavanja difuzije vodene pare kroz gradjevinski eleement
nas, medjutim, ne interesira koliina difundirane vodene pare kro z
element, ve nas interesira da li se unutar tog elementa ova vodena
para kondenzira. Naime, samo kretanje vodene pare kroz gradjevinski
element, ako ne dolazi do njene kondenzacije, nema nikakve negativne
posljedice po element. Do opasnosti oteenja elementa i smanjenja
njegove toplinsko-izolacijske sposobnosti dolazi jedino u sluaju
kondenzacije vodene pare unutar elementa.
Da bi se ustanovilo da li za neki element u odreenim klimatskim
uvjetima dolazi do kondenzacije vodene pare koja se difuzijom kree
kroz taj element, potrebno je proraunati temperaturnu krivulju i u
popreni presjek elementa nacrtati krivulju tlaka zasienja vodene pare
p' i krivulju parcijalnog tlaka vodene pare p. Tlakovi zasienja vodene
pare uzimaju se iz odgovarajuih tablica (prllog 3) za proraunate
karakteristine toee temperaturne krivulje promatranog elementa, Kod
v i e s l o j n i h elemenata o b in o je dovoljno uzeti samo temperature na
spojevima slo je va ra zli it ih m a t e rija la , a kod je dn o slo jn ih e lem e na t a
temperature u treinama debljina.
Krivulja parcijalnog tlaka vodene pare moe se jednostavno pro-
nai tako da se izjednai odnos pada parcijalnog tlaka za pojedini sloj
prema ukupnom padu parcijalnog tlaka s obje strane elementa i odnos
otpora difuzijskoj propustljivosti vodene pare promatranog sloja prema
ukupnom otporu difuzijskoj propustljivosti graevinskog elementa. Npr.
za dvoslojni zid prikazan na s1.10.2 mote se za prvi sloj pisati da je

d 1 1 R D T 1
----------------
p i p 1 D1
----------- = --------------- .....................(10.18)
p i p 1 1
----
kD

odnosno

p i p e d 1 1 R D T 1
p 1 = p i - ----------- --------------..........(10.19)
1 D1
----
kD

Krivulja parcijalnog tlaka vodene pare predstavlja krivulju

stvarne promjene tlaka vodene pare unutar elementa.
Krivulje tlaka zasienja i parcijalnog tlaka vodene pare ucrtaju
se u presjek promatranog elementa. Kod toga treba imati na umu, da
se tlak zasienja kod linearne promjene temperature ne mijenja
linearno, Zato de grafiki prikaz krivulje tlaka zasienja imati izgied
nelinearne funkcije, koju, ako hoemo tonije nacrtati, moramo uzeti
barem jo tlakove zasienja koji odgovaraju temperaturama u sredini
pojedinih slojeva elementa.

42
 Ako krivulju parcijalnog tlaka vodene pare ni na jednom mjestu
ne presjeca krivulju tlaka zasienja , to znai da stvarni tlak vodene
pare ni na jednom mjestu unutar elementa ne prekorauje n a j ve i
m o gu i t la k vo d e n e p a re u n u t a r e le m e n t a , t a d a za d a n e uvjete ne
dolazi do kondenzacije dif undirane vodene pare (s1.10.2)

Ako se meutim to dvije krivulje presjecaju kao na slici 10.3,

difundirana vodena para se unutar elementa kondenzira i to na itavom
podruju presjecanja.
Opisani postupak ispitivanja kondenzacije vodene pare u grae-
vinskom elementu sadri u sebi jednu protivurjenost. Naime, prema
poznatim fizikalnim zakonima, stvarni tlak vodene pare ne moe ni na
jednom mjestu unutar graevinskog elementa biti vei od na tom
mjestu mogueg tlaka zasienja, koji ovisi o temperaturi tog mjesta.
Pored toga, opisani postupak ima jo j e d a n n e d o s t a t a k . N j i m e s e
moe ustanoviti da li se vodena para u e le m e n t u ko n d e n zi ra i i i
n e , m o e se p ro r a u n a t i d if u zi js ki tok vodene pare kroz element
za sluaj kada ne dolazi do kondenzacije, ali se ne moe
proraunati masa kondenzata u suprotnom sluaju.

Sl.10.2. Krivulje tlaka zasienja p' i parcijalnog tlaka vodene pare

p u presjeku dvoslojnog zida bez kondenzacije difundirane
vodene pare

43
 BROJ SLOJA

Sl.10.3. Krivulje tlaka zasienja p' i parcijalnog tlaka

vodene pare p u presjek'u dvoslojnog zida sa kon-
denzacijom difundirane vodene pare

Glaserova metoda prorauna difuzije vodene pare

1958, godine H.Glaser je predloio za proraun difuzije vodene -

pare kroz graevinske elemente jednostavniji grafiko-analitiki
postupak.
d 1 1 R D T 1
Otpor difuzijskoj propustljivosti vodene pare --------------
D

kojeg posjeduje sloj graevinskog elementa debljine d i povrine 1

m 2 , Glaser je nazvao specifinim difuzijskim otporom T. Dakle

d 1 1 R D T
= ------------------ ......................(10.20)
D

44
Kako je pad parcijalnog tlaka vodene pare c) u nekom sloju elementa
proporcionalan sa specifinim difuzijskim otporom tog sloja, a
gustoa stacionarnog difuzijskcg toka, tj. takvog toka kod kojeg ne
dolazi do otvaranja kondenzata, ostaje konstantna

p
q m = ---- .........................................(10.21)
T
moe se krivulja parcijalnog tlaka vodene pare kod vieslojnog graevinskog
elementa odrediti na vrlo jednostavan nain. Najprije se proraunaju specifini
difuzijski otpori pojedinih slojeva promatranog elementa i u odgovarajuem mjerilu
nanesu na apscisu pravokutnog koordinatnog sustava po istom redoslijedu kao i u
konstrukciji. Kroz granitne toke povuku se vertikalno pravci. Dobivena slika
predstavlja promatrani graevinski element nacrtom u mjerilu specifinog difuzijskog
otpora, Zatim se na ordinatu koordinatnog sustava nanesu parcijalni tlakovi vodene
pare pi i pe koji vladaju s obje strane promatranog elementa, pa se to vrijednosti
prenesu na odgovarajua mjesta na slici presjeka graevinskog elementa. Kako je,
kod konstantne gustoe difuzijskog toka, parcijalni tlak vodene pare unutar
promatranog elementa linearno ovisan o specifinom difuzijskom otporu, to e se
krivulja parcijalnog tlaka vodene pare dobiti kao spojnica toaka pi i pe (sl.10,4).
Da bi se ustanovilo da li unutar graevinskog elementa dolazi do
kondenzacije vodene pare koja se difuzijom kree kroz element,
potrebno je, kako je ranije bilo pokazano, u nacrt poprenog presjeka
elementa ucrtati osim krivulje parcijalnog tlaka vodene pare i krivulju
tlaka zasienja. Za graevinski element prikazan na slici 10.5. spojnica
toaka p i i p e presjecala bi krivulju tlaka zasienja. To, meutim, prema
fizikalnim zakonima nije mogue, tj, na svakom mjestu mora biti
ispunjen uvjet da je
p <p....................................................................................(10.22)
Glaser je dokazao da krivulja parcijalnog tlaka vodene pare unutar
graevinskog elementa ima oblik koji bi poprimilo ue kad bi se
nateglo izmeu toaka p i i p e . To znai da se krivulja parcijalnog
tlaka vodene pare u ovom i slinim sluajevima dobije tako da se iz
toaka p i i p e provuku tangente na krivulju tlaka zasienja do toaka
p' k l i p' k 2 .
S l ,10.4. Krivulja parcijalnog tlaka vodene pare p kad je graevinski
element nacrtan u mjerilu specifinog difuzijskog

45
 otpora

Krivulja parcijalnog tlaka vodene pare dijeli se dakle u ovom

slutaaju u dva jasno odvojena podruja u kojima je linearna, ali u
svakom podruu razliitog nagiba. Plohe kroz tone
P ' k 1 i p ' k 2 . paralelne s povrinom graevinskog elementa, zatvaraju
tzv. zonu kondenzacije. Difuzijski tok se rastavlja u dva dijela: dio
difuzijskog toka vodene pare q m i koji ulazi u element od p i do p' k i i dio
toka q m 2 koji izlazi iz elementa od p' k 2 do p e . Oba ta toka se mogu
proraunati pomou izraza
p i p' k 1
q m 1 = --------------- .............................................(10.23)
T'
i
p' k 2 p e
qm1 = --------------- .............................................(10.24)
T'
Za specifine difuzijske otpore T' i T" uzimaju se vrijednosti prema
slici 10.5,

46
Sl.10.5 Krivulja tlaka zasienja p' i parcijalnog tlaka vodene pare p.
Sluaj kondenzacije vodene pare u zoni kondenzacije.

Krivulja parcijalnog tlaka vodene pare dijeli se dakle u ovom

/

slutaaju u dva jasno odvojena podruja u kojima je linearna, ali u

svakom podruu razliitog nagiba. Plohe kroz tone
P ' k 1 i p ' k 2 . paralelne s povrinom graevinskog elementa, zatvaraju tzv.
zonu kondenzacije. Difuzijski tok se rastavlja u dva dijela: dio
difuzijskog toka vodene pare q m i koji ulazi u element od p i do p' k i i dio
toka q m 2 koji izlazi iz elementa od p' k 2 do p e . Oba ta toka se mogu
proraunati pomou izraza
p i p' k 1
q m 1 = --------------- .............................................(10.23)
T'
i
p' k 2 p e
qm1 = --------------- .............................................(10.24)
T'
Z a s p e c i f i n e d i f u z i j s k e o t p o r e T' i T" u z i m a j u s e v r i j e d n o s t i
prema slici 10.5,
Kod kondenzacije vodene pare koja se difuzijom kree kroz
graevinski element ne mora uvijek doi do formiranja zone
kondenzacije. U jednostavnijim sluajevima dolazi do konden-
zacije vodene pare u jednoj ravnini koja se zove ravnina kon-
denzacije (s1.10.6). U ovom sluaju tangente iz toaka pi i pe
povuene na krivulju tlaka zasienja sastaju se u zajednikoj
d o d i r n o j t o k i pk. R a v n i n a k r o z t o k u pk, p a r a l e l n a s p o v r i n o m
elementa predstavlja ravninu kondenzacije.
U o vo m slu a ju t o ke pkik i p ' 2 p o d u d a r a j u s e u t o k i pk, p a j e
gustoa difuzijskog toka koji ulazi u element
p i p' k
q m 1 = --------------- .............................................(10.25)
T'
47
a gustoa difzijskog toka koji izlazi iz elementa

p' k p e
qm2 = --------------- .............................................(10.26)
T ''
Opisani grafiki prikaz krivulja tlaka zasienja p' i parcijalnog
tlaka vodene pare p u nacrtu poprenog presjeka graevinskog
elementa, u kojem su pojedini slojevi, umjesto u debjinama d, nacrtani
u mjerilu specifinog difuzijskog otpora T, naziva se dijagram iii shema
difuzije.
Koliina vode q r ; koja u sluaju zone ili ravnine kondenzacije' ostaje u
graevinskom elementu dobije se kao razlika gustoe difuzijskog toka
koji ulazi u element q m i i gustoe difuzijskog toka koji izlazi. iz
elementa q m 2 . Dakle,
q m = q m 1 q m 2 .......................................(10.27)

Sl.10.6. Krivulje tlaka zasienja p' i parcijalnog tlaka vodene pare

p. Sluaj kondenzacije vodene pare u ravnini kondenzacije

48
 3.3.5. ROSITE, KONDENZACIJA, ISUENJE

Priblina Glaserova metoda za proraun

difuzije vodene pare

Proraun gustoe difuzijskog toka vodene pare

Opisana Glaserova metoda prorauna difuzije vodene pare mode

se znatno pojednostavniti, a da kod toga rezultati prorauna ostanu
ipak dovoljno toni. Tako je za raunanje mnogo jednostavnije ako se
kombinacija veliina
R
D T
--------
D
oznai s N i vrijednost od N dade u obliku tablica ili dijagrama
u ovisnosti o temperaturi i tlaku zraka. Uvrtenjem

R
D T
-------- = N ..............................................(10.30)
D
u jednabu (10,17), dobije se da je
p1 pe
q m = ----------------------------- .............(10.31)
d 1 1 N 1 + d 2 2 N 2

Raunanje specifinog difuzijskog otpora T=dpN sada je

mnogo jednostavnije.
K.Seiffert i F,Eichler su otili korak dalje i odredili vrijednosti od
N za razne temperature, ali za odreeni konstantni tlak zraka. Time
su problem pojednostavnili i rjeenje uinili priblinim, jo je veliina
D ovisna ne samo o temperaturi, ve i o tlaku zraka.
Daljnje pojednostavljenje se moe postii tako, da se ne uzmu u
obzir niti male promjene temperature, ve da se N odredi ne samo za
konstantan tlak zraka, ve i za konstantnu temperaturu. Tako se npr.
za.,tlak zraka od 101325 Pa i temperaturu t=0C dobije da je
R
D T 462.273 Nh
N =--------= ---------- = 1519590.3 ------- ............(10.32)
D 0.083 mkg

i jednadba (10.31) poprima oblik

p1 pe
q m = ----------------------------- .............(10.33)
1519590.3 ( d 1 + 1 +d 2 + 2 +)
Uz uvjet da se parcijalni tlakovi P i i p e uvrtavaju u kPa, a debijina
slojeva elementa u m, za proraun gustoe difuzijskog toka vodene
pare u g/(m 2 h) dobije se, u ovom sluaju, brojana jednadba

49
 p1 pe
q m =0,66 ----------------------------- ...........(10.34)
d 1 + 1 +d 2 + 2 +

Umnoak debljine sloja d s faktorom otpora difuziji vodene pare

materijala tog sloja, zove se relativni otpor difuziji vodene pare toga
sloja i oznaava slovom r. On pokazuje kolika je debljina mirnog sloja
zraka koji ima jednaki otpor difuzijskom prolazu vodene pare kao
promatrani sloj graevinskog elementa debljine d,
Uvoenjem simbola r jednadba (10.34) dobiva konani oblik
p1 pe
q m =0,66 ----------------------------- ...........(10.34)
j=n rj j=1
gdje je r j relativni otpor difuziji vodene pare J-tog sloja elemenata, a
n ukupan broj slojeva elemenata.
Ako se uz konstantni tlak zraka od 101325 Pa odabere neka druga
vrijednost temperature, dobit de se neke druge vrijednosti faktora N i
brojanog faktora u jednadbi (10.35). Neki sluajevi su prikazani u
tablici 10.1.

U naoj graevinskoj praksi, za proraun difuzije vodene pare

kroz graevinske elemente po priblinoj Glaserovoj metodi, usvojen je
za jednadbu (10.35) brojani faktor 0,62.

Ispitivanje nastajanja kondenzata unutar gradjevinskog

elementa

Da bi se ustanovilo da li unutar graevinskog elementa dolazi do

kondenzacije vodene pare koja se difuzijom kree kroz taj element,
postupa se na potpuno jednaki nain kao to je opisano u toki 8.4, s
tim da se kod crtanja sheme difuzije, slojevi elementa umjesto u mjerilu
specifinog difuzijskog otpora T, crtaju mjerilu relativnog otpora difuziji
.
vodene pare r. Karakteristini sluajevi koji kod toga mogu nastupiti,
prikazani su na slici 10,7.

50
Sl,10.7. Karakteristine sheme difuzije kod pribline Glaserove metode:
a) ne dolazi do kondenzacije vodene pare,
b) kondenzacija vodene pare u ravnini kondenzacije
c) kondenzacija vodene pare u zoni kondenzacije

Jednadbe (10,25) i (10,26) za gustou difuzijskog toka u sluaju

ravnine kondenzacije, prelaze u brojane jednadbe:

pi - p' k

q m 1 = 0,62 ---------- ..................(10.36)

r'
i

p' pe
k

q m 1 = 0,62 ---------- ..................(10.36)

r''

a jednadbe (10.23) i (10,24) za sluaj zone kondenzacije, postaju

brojane jednadbe

pi - p' k1

q m 1 = 0,62 ---------- ..................(10.38)

r'

p ' p e
k2

q m 2 = 0,62 ---------- ..................(10.39)

r''
Kondenzirana vodena para g r i ; u g/(m 2 h) koja ostaje u grae-
visnkom elementu, dana je izrazom

51
q m = q m 1 q m 2 .......................................(10.40)

Ako iz bilo kojeg razloga nije dozvoljena kondenzacija vodene pare

unutar graevinskog elementa, pomou dijagrama difuzije mole se lako
odrediti minimalni potrebni relativni otpor difuziji vodene pare r p o t
jednog dodatnog sloja graevinskog elementa kojeg treba postaviti s
unutarnje strane elementa, tj. sa strane veeg parcijalnog tlaka vodene
pare. Polazi se od razmiljanja da kod stacionarnog difuzijskog toka, tj.
kada nema kondenzacije vodene pare, krivulja parcijalnog tlaka vodene
pare ima oblik neprelomljenog pravca. Zato se tangenta iz toke p e na
krivulju tlakazasienja produava preko dodirne toke p' k do presjeka s
horizontalnim pravcem kroz toku p i (sl.10.8).
U mjerilu vrijednosti r moe se sada sa slike oitati r p o t Osim toga iz
iste siike moe se oitati i maksimalni dozvoljeni parcijalni tlak vodene
pare p i , d o z sa unutarnje strane elementa,ako izvedba dodatnog sloja nije
mogua, a ipak treba sprijeiti stvaranje unutarnjeg kondenzata.

52
Sl.10,8, Odredjivanje potrebnog relativnog otpora difuziji vodene pare r p o t
radi spreavanja kondenzacije vodene pare unutar gradjevinskog elementa

Ponekad se opisani grafiki postupak za odreivanje r p o t ne moe

koristiti, jer se traeno sjecite nalazi suvie daleko. U tom sluaju moe
se prema sl,10,8 r p o t izraunati iz odnosa

rpot r
------------ = ------------ ..............................(10.28)
pi pi,dop pi,dop pe

odnosno

pi pi,pot

rpot = --------------- r ..........................(10.29)

pi,pot - pe

Za dodatni sloj graevinskog elementa s vrijednou relativnog

otpora r>r p o t koriste se materijali koji imaju veliku vrijednost faktora otpora
difuziji vodene pare . Ako je ovaj sloj izveden od materijala u obliku folija,
premaza ili sl., zove se parna brana,

Primjer 8,1,

Vanjski zid stambene zgrade izvest e se kao dvoslojni element

premo sL.10.9.a. Glaserovom priblf nom metodom ispitati da li u zidu
dola zi; do konden zacije vodene pare koja se difu zijom kree kro z taj zid za
ove klimatske uvjete
-temperatura I relativna vlaga zraka u zgradi je:
t i = + 20 0 C
i = 60 %
-temperatura I relativna vlaga vanjskog zraka je
t e = - 10 0 C
e = 90 %

Vrijednosti koeficijenata prijela za topline su:

i = 8 W/(m 2 K) i e = 23 W/(m 2 K)

Proraun se vri postupno na slijededi nain:

1. Iz zadanih klimatskih uvjeta izraunaju se parcijalni tlakovi vodene pare

u zraku s unutarnje p i odnosno s vanjske p e strane zida.
Prema tablici 3 je:
p' i =2,337kPa
p' e =0,260kPa
pa de prema (7.1) biti
p i =0,60.2,337 = 1,402kPa p e =0,90.0,260 = 0,234
kPa

53
 2. Za zadani zid raunaju se toplinski otpori pojedinih slojeva i otpori
prijela za topline.

3. I zrauna se otpor prola za topline R o i

t i -t e
4. Mno ei vrijednost izra za --------- s gore
Ro
izraunatim toplinskim otporima, dobiju se vrijednosti temperaturnih
padova za pojedine slojeve

Podruje unutarnjeg i= 24,39.0,1= 3,0C

1. Armirani beton 25
1 24,39.0,0 = 2,1C
86
2. Polistirenska pjena = 2 24,39.0,9 = 23,8
76
= e 24,390,0
PodruOje vanjskog prijelaza C C
= 1,1
= 43
kontrola t = 30,0
C
5, Odrede se temperature na graninim povrinama zida i u ravnini spajanja slojeva.
Temperatura unutarnjeg zraka ti = 20,0C
Temperatura unutarnje povrine zida i= 20 - 3,0 = 17,0C Temperatura na
spoju slojeva 1= 17,0-2,1 = 14, 9C
Temperatura vanjske povrine zidae= 14,9-23,8 = -8,9C
Temperatura vanjskog zraka te= -8,9 -1,1 =-10,0C
6. Za proraunate temperature u toki 5, odrede se pomou tab- Lice 3 odgovarajui tlakovi
zasienja p'.
ti = 20,0C p'i = 2,337 kPa
i = 17,0C p'i = 1,937 kPa

1= 14, 9 C p'1 = 1,696 kPa
54
 e= -8,9C p'e = 0,285 kPa
te=-10,0C p'e = 0,260 kPa

7, Izraunaju se relativni otpori difuziji vodene pare r pojedinih slojeva zida,

1. Armirani beton r1 = 0 2090 = 18,0 m
2. Polistirenska pjena r2 = 0,0440 = 1,6 m

8. Pomou izraunatih vrijednosti u tokama 1,6 i 7 nacrta se u prikladnom

mjerilu dijagram difuzije (sl.10.9b), kako je to ranije bilo objanjeno.

Slika 10.9. a) Presjek vanjskog zida iz primjera 10.1.

b) Dijagram difuzije vanjskog zida iz primjera 10.1.

Budui da krivulja parcijalnog tlaka vodene pare ni na jednom mjestu

ne presjeca krivulju tlaka zasienja, zakljuuje se da je difuzijski tok
vodene pare kroz promatrani zid, za dane klimatske uvjete, stacionaran, tj.
ova vodena para se unutar zida ne kondenzira.
Opisani prorauni postaju mnogo jednostavniji i pregledniji, ako se
prikau kao u tablici 10.2.
Tablica 10.2,

55
 Primjer 8.2.
Vanjski zid stambene zgrade izvest de se kao dvoslojni element
prema si,(10.10a). Za jednake klimatske uvjete i koeficijente prijela za
topline kao u primjeru 10.1. ispitati Glaserovom pribliinom metodom, do li u
zidu dola zi do kondenzacije vodene pare koja se difu zijom kree kro z zid, i
u sluaju konden zacije lzraunati koliinu vode q' m koja ostaje u zidu.
Prorauni temporaturne krivulje, krivulje tlaka zasienja parcijalnog
tlaka vodene pare, te relativnih otpora difu ziji vodene pare, dani su u
tablici 10.3.

Pripadni dijagram difu zije nacrtan je na sl.(10.10b). I z dija- a-

grama je vidljivo da u ravnini spajanja polistirenske pjene i armiranog
betona dolazi do kondenzacije vodene pare, koja se difuzijom kree kro z
zid, Gustoa difu zijskog toka voene pare koji ula zi u zid je
1,402-0,344
q m 1 = 0,62 ---------------=0,410 g/(m 2 h)
1,6
a gustoa difuzijskog toka koji izlazi iz zida je

0,344-0,234
q m 2 = 0,62 ---------------=0,004 g/(m 2 h)
18,0

56
Tablica 10.3.

Koliina vode koja ostaje u zidu iznosi

q' =0,410 - 0,004 =0,406 g/(m 2 h)

m

Usporedivi sastave zidova i rezultate prorauna difuzije vodene pare

u primjerima 10,1. i 10;2,, moe se formulirati osnovno pravilo kojeg se
treba pridravati kod projektiranja vanjskih elemenata zgrade, ako se eli
izbjei kondenzacija difuzijske vodene - pare - unutar tih elemenata. To
pravilo glasi: kod vie slojnih vanjskih elemenata zgrade, relativni otpori
difuziji vodene pare pojedinih slojeva elementa moraju se smanjiti idui u
smjeru iz zgrade prema van. Zadovoljenje ovog pravila u potpunosti, u
graevinskoj praksi, je esto neostvarivo. No, bilo bi i apsurdno ovo pravilo
postaviti u svim sluajevima kao apsolutni zahtjev, Kako de u nastavku biti
pokazano, pod odreenim uvjetima, ograniena koliina kondenzata unutar
elementa je dozvoljena. To znati da gornje pravilo treba samo shvatiti kao
dragocjenu pomo kod projektiranja i prethodne procjene nekog vieslojnog
elementa. to je neki element vise u suprotnosti s gornjim pravilom, to de
se u njemu vie kondenzirati difuzijske vodene pare.
U gornjem smislu treba shvatiti slino pravilo koje umjesto re-
lativnih otpora difuziji vodene pare govori o tzv. faktoru poloaja, koji je
jednak produktu faktora otpora difuziji vodene pare i koeficijenta
toplinske vodljivosti materijala sloja elementa. To pravilo trai da se kod
vieslojnih vanjskin elemenata faktor poloaja pojedinih slojeva smanjuje
kod kretanja u smjeru iz zgrade prema van. Ovo pravilo je ak i loginije od
prvog pravila, jer preko koeficijenta ono zapravo uzima u obzir izgled
temperaturne krivulje koja, kako je to ranije bilo pokazano, ima odluujui
utjecaj na izgled krivulje tlaka zasidenja, Praktina posljedica ovog pravila
je da kod vieslojnog elementa poloaj toplinsko-izolacijskog sloja,da bi
koliina
kondenzata bila to manja, mora biti pomaknut to vise prema vani,
odnosno u idealnom sluaju da se nalazi s vanjske strane elementa,
57
Sl.10.10. a) Presjek vanjskog zida iz primjera 10.2.
b) Dijagram difuzije vanjskog zida iz primjera 10.2.

Proraun ukupne koliine kondenzata

Ukupna koliina kondenzirane vodene pare unutar graevinskog

elementa na zavretku perioda difuzije vodene pare q' m z u g/m 2 dana je
izrazom

q' m z = q' m , 24d .............................. (10.4)

gdje je d ukupno trajanje pojave difuzije vodene pare u danima za

promatrani vremenski period. Za proraun difuzije vodene pare obino se
promatra vremenski period od jedne godine. U sluaju grijanih prostorija do
pojave difuzije vodene pare kroz vanjske graevinske elemente dolazi u
zimskom razdoblju, pa je u tom sluaju u jednadbi (10,41) d jednak
raunskom broju zimskih dana.
U sluaju ravnine kondenzacije, pretpostavlja se da se vodena para
jednoliko kondenzirala u materijalu sloja ili dijela sloja koji se, gledajui u
smjeru difuzijskog toka, nalazi ispred ravnine kondenzacije, U sluaju zone
kondenzacije pretpostavlja se da se vodena para jednoliko kondenzira u
itavoj njenoj irini.

Poveanje vlanosti materijala sloja graevinskog elementa u kojem

se kondenzirala vodena para koja je difuzijom prodrla u element, na
zavretku perioda difuzije vodene pare (zavretak zimskog razdoblja),
izraeno masenom vlagom u postocima, dano je izrazom

58
 q' m z 100
X' d i f = --------------- ............ (10.42)
d r 0

gdje je q' m z ukupria koliina kondenzata prema izrazu (10.41) ali

izraena u kg/m 2 , po obujamska masa suhog materijala sloja
elementa u kojem se vodena para kondenzirala u kg/m 3 , a d r tzv.
raunska debljina sloja u kojem se vodena para kondenzirala u m. U
sluaju ravnine kondenzacije uzima se da je:

-za plinobeton, pjenobeton ili beton s laganim agregatom

d r = 0,02 m,
-za opeku d r = 0,05 m,
-za sve ostale materijale d r je jednak debljini sloja tog materijala, ali ne
vei od 0,07 m,
U sluaju zone kondenzacije d r je jednak njenoj irini.

Proraun isuenja graevinskog elementa

Kada su parcijalni tlakovi vodene pare u zraku s obje strane

graevinskog elementa manji od tlaka zasienja vodene pare u ravnini
kondenzacije, odnosno na ravninama koje omeuju zonu kondenzacije,
dolazi do isuenja graevinskog elementa pojavom difuzije vodene pare iz
elementa prema van. Ovakva situacija je najizraenija u ljetnom periodu.
Proraun isuenja graevinskog elementa vri se u principu na
jednaki nadin kao i proraun difuzije vodene pare kroz graevinski element
u zimskom periodu. Dijagram difuzije se crta tako da se na apscisu u
prikladnom mjerilu nanesu relativni otpori difuziji vodene pare pojedinih
slojeva elementa prema redoslijedu njihova poloaja u elementu, a na
ordinatu se nanosi tlak vodene pare. U ravnini kondenzacije, odnosno na
graninim ravninama zone kondenzacije, u ovisnosti o temperaturi, odrede
se tlakovi zasienja p' k odnosno p' k 1 i p' k 2 . Zatim se s unutarnje i vanjske
strane elementa nanesu postojei parcijalni tlakovi vodene pare p i i p e .
Spajajui naene toke p i i p e s tlakom zasienja p k odnosno s tlakovima
zasidenja p' k 1 i p' k 2 dobije se krivulja parcijalnog tlaka vodene pare unutar
grajevinskog elementa (sl.10.11).
Iz sl.10.11 je vidljivo, da od ravnine odnosno zone kondenzacije tee
difuzijski tok vodene pare prema unutarnjoj i vanjskoj povrini
graevinskog elementa. Gustoa difuzijskog toka koji izlazi iz elementa, u
sluaju ravnine kondenzacije, dana je izrazom
p' p
k i p' p k e

q m = 0,62 --------------- + 0,62 -----------...(10.43)

r' r''

a u sluaju zone kondenzacije, izrazom

p' p
k1 ip' p k2 e

q m = 0,62 ------------ + 0,62 -----------.....(10.44)

r' r''

59
 U brojanim jednadbama (10.43) i (10.44) tlakovi se uvrtavaju u
kPa, relativni otpori difuziji vodene pare r u m, a gustoa difuzijskog toka
se dobije u g/(m 2 h).
Vrijeme T u danima kroz koji e izai iz elementa sva u zimskom
periodu- kondenzirana vodena para, rauna se prema izrazu

1,3 q' m z
T = -------------- ..............................(10,45)
q m 24

gdje je q' m z ukupna koliina kondenzirane vodene pare unutar elementa na

zavretku perioda difuzije vodene pare, izraunata pomou formule
(10.41), a q m gustoa difuzijskog toka koji izlazi iz elementa, prema izrazu
(10.43) odnosno (10.44).

U formuli (10.45) koeficijent 1,3 uzima u obzir usporavanje isuenja

uslijed postepenog smanjivanja difuzijskog toka.

S1.10.11 Krivulja parcijalnog tlaka vodene pare unutar graevinskog

elementa za ljetni period (period suenja elementa)
a) sluaj ravnine kondenzacije,
b)sluaj zone kondenzacije.

Primjer 8,3.

Za zid iz primjera 10.2 i izraunatu koliinu vode koja ostaje u zidu

q' m =0,406 g/(m 2 , h) proraunati ukupnu koliinu kondenzirane vodene pare
60
u zidu na zavretku perioda difuzije vodene pare i time izazvano poveanje
vlanosti polistirenske pjene. Zatim izraunati uvjete isuenja predmetnog
zida u ljenom periodu. Zadano je:
a)ukupno trajanje pojave difuzije vodene pare u zimskom periodu
je d = 90 dana,
b)temperature i relativne vlanosti zraka u ljetnom periodu su
t i =t e = +18 0 C, i = e =65 %

Prema izrazu (10,41) ukupna koliina kondenzirane vodene pare

unutar zida na zavretku perioda difuzije vodene pare iznosi q' m z =
0,4062490 = 877 g/m 2
Zbog ovog kondenzata dolazi do poveanja vlanosti polistirenske
pjene, koje prema izrazu (10.42) iznosi:

0877100
X' d i f --------------- = 109,6 %
0,0420

Budui da su u ljetnom periodu raunske temperature vanjskog

unutarnjeg zraka jednake, to e i temperatura u bilo kojoj toki
u n u t a r z i d a b i t i j e d n a k a t e m p e r a t u r i z r a k a . Za z a d a n u t e m p e r a t u r u o d
+ 1 8 C , t l a k z a s i e n j a u r a v n i n i k o n d e n z a c i j e i z n o s i p ' k =2,063 k P a , a
parcijalni tlakovi s unutarnje i vanjske strane zida
p i = p e =0,652,063=1,341 k P a . P r e m a s l i c i ( 1 0 . 1 1 a ) i f o r m u l i (10.43)
g u s t o a d i f u zi j s k o g t o k a k o j i u l j e t n o m p e r i o d u i z l a z i i z z i d a j e

2,063 -1,341 2,063 -1,341

qm= 0,62 ---------------- + 0,62 --------------- =
1,6 18,0

=0,280 + 0,025 = 0,305 g/(m2h)

P o t re b n o v r i j e me za i s u e n j e u k u p n e k o l i in e v la g e k o ja s e u
z i m s k o m p e r i o d u k o n d e n zi r a i z n o s i p r e m a i z r a z u ( 1 0 . 4 5 )

1,3 877
T = ------------- = 156 dana
0,305 24

Kl i m a ts k i poda c i za pr or a un di fuzi j e v ode ne pa re

Za p ro ra u n d if u zi je vo d e n e p a r e k ro z gra je vin ski e le m e n t

p o t re b n o je p o zn a va t i t e m p e ra t u ru i re la t i vn u vla gu va n j sko g z r a k a i
zraka u prostoriji. Temperatura i relativna vlaga zraka u prostoriji
ovisni su o namjeni prostorije, sistemu grijanja i uvjeta korienja, i
d a d u s e r e l a t i v n o j e d n o s t a v n o i d ovo ljno precizno odred it i. Odab iranje
pa k p ro rau nske temper a t u r e i r e l a t i v n e v l a g e v a n j s k o g z r a k a j e n e t o
t e e . N a i m e , do k se relat ivna vlaga va n jsko g zra ka ra zm je rno malo
61
m ijen ja, d o t le se n je go va t e mp e rat u ra kre e u vrlo iro ko m ra sp o nu
v r e m e n s k i j e s t a l n o p r o m j e n j i va . Z a t o j e i p a r c i j a l n i t l a k vo dene pare u
vanjskom zraku vremenski jako promjenjiv. To znai, da ce izbor neke
konstantne vrijednosti vanjske temperature za p ro ra u n sku tem p e rat u ru
im a t i ve liki u t je ca j n a re zu lt a t p ro ra u n a d if u zije vo d e ne p a re.
Osim toga, treba imati na umu, da izbor proraunske temperature i
relativne vlage vanjskog zraka nije vezan samo na meteoroloke podatke
na promatranoj lokaciji, ve je u vezi i s kriterijima prema kojima se
namjerava procijeniti ponaanje graevinskih elemenata na difuziju vodene
pare.
Zbog navedenih razloga vrijednosti proraunskih temperatura i
relativnih vlanosti vanjskog zraka, to ukupno trajanje pojave difuzije
vodene pare, propisuju se u odgovarajuim tehnikim propisima i svi su
obavezni da s tim vrijednostima proraunavaju difuziju vodene pare kro z
graevinske elemente.

Kriteriji za ocjenu grajevinskog elementa u pogledu

difuzije vodene pare

1.U naelu treba nastojati da se vanjski graevinski element tako

projektira, da u njemu ne doe do kondenzacije vodene pare koja se
difuzijom kree kroz taj element.
2.Kondenzacija vodene pare ni u kojem sluaju nije dozvoljena u
sloju elementa od materijala koji je osjetljiv na promjenu vlanosti, kao to
je to npr. drvo i veina materijala na bazi drva.
3.Za materijale koji nisu posebno osjetljivi na promjenu vlanosti,
kondenzacija vodene pare koja se difuzijom kree kroz element je
dozvoljeno uz uvjet da uslijed kondenzacije ne nastane graevinska teta.
3.1.Kondenzacijom vodene pare koja je difuzijom prodrla u element,
nee doi do grajevinske tete ako je ukupna vlanost materijala u kojem
se kondenzirala vodena para na zavretku razdoblja difuzije vodene pare
(zavretak zimskog perioda) manja od najvee dozvoljene vlanosti za taj
materijal, Ukupna vlanost materijala izraena masenom vlagom X' u k u
postocima rauna se prema izrazu

X' uk = X' r + X ' dif ..........................................(10.46)

i mora biti

X' uk < X' max .............................................(10.47)

O v d j e j e X ' r t z v . raunska masena vlaga promatranog mater i j a l a u

postocima, odredjena eksperimentalno. Naime, grae v i n s k i m a t e r i j a l i
u gra en i u zgra de n ika d nisu ap so lut no s u h i , w e u v i j e k s a d r e u s e b i
o d r e e n u k o l i i n u v l a g e , k o j a o v i s i o v r s t i m a t e rij a la i m ik ro k l im a t sk ih
u vje t a o ko l i n e u k o j o j s e nala zi. X' r odgo vara n ekom prosjenom
sadrt a j u v l a g e u materijalima izve denih graevinskih elemenata k o d
k o j i h je u spo st a vljen a vla n osn a ra vno te a s o ko linom.
X ' d i f j e p o v e a n j e vl a n o s t i m a t e r i ja l a s l o ja g r a e vi n s k o g
62
e l e m e n t a u kojem se kondenzirala vodena para koja je d i f u z i j o m p r o d r l a u
t a j e lem en t , na za vre t ku p e riod a d i f u zi j e vo d e n e p a r e , izraena
masenom vlagom u postocima, p r o r a u n a t a p o m o u formule (10.42).
X ' max j e n a j ve a dozvoljena masena vlaga promatranog materi j a l a ,
izraena u postocima. Odreuje se eksperimentalno d u g o t r a j n i m i
sve st ra n im isp it iva n jim a .
V r i j e d n o s t i X ' r i X' m ax za p o je d in e gra e vin ske m a t e r i j a l e d a n e s u
t a b e l a r n o u p rilogu 4 . Za ma t e rijale k o j i n isu n av e d e n i u t o j t ab lici
sm a t ra se d a kon d en za cija d if u ndira n e v o d e n e p a r e u njima nije
dozvoljena,

3 . 2 . G r a e v i n s k i e le me n t u ko jem se k o n d e n z i r a l a vo d en a p a ra,
p o r e d z a h t j e v a ( 1 0 . 4 7 ) m o ra za d o vo l j i t i i u vj e t d a se u k u p n a k o l i n a u
n j e m u ko n d e n zi ra n e vo d e n e p a re n a za vr e t ku p e r i o d a d i f u z i j e vodene
pare q' mz dana izrazom ( 1 0 . 4 1 ) moe i s u i t i k r o z p e r i o d d i f u zi j s k o g
i s u e n j a ( l j e t n i p e r i o d ) . U t o s v r h u r a u n a s e po t re b no vri je m e T za
isu e n je e lem en t a p o ( 1 0 . 4 5 ) . G r a e v i n s k i e l e m e n t d e z a d o v o l j i t i u
pogledu difuzije vodene pare, ako je dobivena vrijednost T manja od
stvarno mogueg trajanja difuzije u ljetnom periodu, a koje ovise o
mjesnim klimatskim prilikama.

3.4. IZVORI ENERGIJE I VRSTE GORIVA

Uvod

Bez energije nema ivota. Energija je sposobnost obavljanja rada, energija je

kretanje, toplina, ivot. Energija je pokreta cijelog svijeta, pa tako i naeg ivota.
Koristimo se njome da bismo radili i da bismo se hranili, ona osvjetljava nae gradove,
pokree bicikle, vlakove, avione i ostala motorna vozila. Energiju trebamo za grijanje i
hlaenje, za toplu vodu i za kuhanje. Sve to radimo povezano je s energijom u jednom ili
drugom obliku.
Osnovna jedinica za energiju je dul (joule). 1 J=1 Ws
Izvedenica iz vat-sekunde (watt-second) i najee koritena mjera za potronju
energije u zgradama je kWh. 1kWh = 3 600 000 J = 3,6 MJ.
Izvore energije moemo podijeliti na obnovljive i neobnovljive izvore (fosilna
goriva). Naalost, opskrba energijom iz fosilnih goriva je ograniena jer ona nisu
neiscrpni i obnovljivi izvor energije i ne mogu se nanovo iskoritavati. Osim toga,
izgaranjem fosilnih goriva nastaju tetni plinovi koji oneiuju okoli i uzrokuju klimatske
promjene. Zbog toga toplinska zatita i uteda energije, koritenje obnovljivih izvora
energije i zatita okolia danas postaju temeljem odrivog razvoja
Energetika je kljucni sektor gospodarstva svake drave zbog niza razloga, od kojih
je najvaniji onaj da cijena utroene energije ulazi u ukupnu cijenu svakog proizvoda ili
usluge. Rastua potranja za energijom vitalan je imbenik gospodarskoga razvoja i zato
je ona jedan od problema koji ovjeanstvo oekuje u budunosti. Prema tome opskrba
energijom je, uz opskrbu pitkom vodom i hranom, ravnopravan imbenik jer je ona
sastavni dio svake opskrbe. Dokaz tome jest injenica da je poremeaj u opskrbi
energijom samo iz jednog primarnog oblika, tj. nafte, pokrenuo ozbiljna razmiljanja o
63
opskrbi energijom u buducnosti. Tako npr. nakon 1973. odnosno 1979. godine, koje su
oznaene kao pocetak energetske krize izazvane politikim odlukama, dolo do promjena
energetske politike osobito u razvijenim zemljama zapadnoeuropskih drava. Zajedniko je
obiljeje tih promjena bila orijentacija na vlastite izvore energije s pomou supstitucije
tekueg goriva alternativnim izvorima energije (sunana energija, kinetika energija vjetra,
energija biomase i dr. .
U prolosti, posebno poetkom dvadesetog stoljea, nije se vodilo rauna o
ogranienosti zaliha neobnovljivih fosilnih energenata (ugljen, nafta i zemni plin). Zato su
neobnovljivi fosilni energenti u novije vrijeme postali sve skuplji i sve ih je manje.
Sada se procjenjuje da bi alternativni izvori energije mogli zadovoljiti dananje potrebe u
stanogradnji jer e se znanost, tehnologija i tehnika stalno usavravati tako da ce se
iskoritavanje i tih izvora usavriti. Najznajniji su sunana energija, kinetika energija
vjetra, bioenergija i energija morskih valova. Uporaba alternativnih izvora energije temelji
se na principu da novi obnovljivi izvori energije moraju biti tehniki ostvarivi i ekonomski
isplativi, a cijena mora biti barem jednaka ili nia od cijene konvencionalnih izvora energije
(fosilni energenti i hidroenergija).
Buduci da je ukupna potronja toplinske energije za grijanje u zgradama u
zemljama Europske unije u usporedbi s ostala dva najznaajnija podruja (promet i
industrija) najvea, ovim se radom nastoji upozoriti na mjere utede toplinske enegije u
zgradama, da bi se time Zakonom o prostornom ureenju i gradnji (NN 76/07) postiglo
propisanu utedu toplinske energije u zgradama. Posebno se eli upozoriti na injenicu
da bi ubudue sve vie trebalo rabiti strunu literaturu, osobito sada nakon donoenja
novog Tehnikog propisa o utedi toplinske energije i toplinskoj zatitie u zgradama (NN
79/05, 155/05 i 74/06). Naime, ne samo u nas nego i u svijetu uope, ubrzo nakon pojave
prve naftne krize 1973. godine u strunim je asopisima objavljen vei broj radova o
utedi toplinske energije u zgradama.

Tumaenje osnovnih pojmova

Da bi ovaj rad bio to pregledniji, razloeni su temeljni pojmovi iz podruja

energetike i energije kojima se ovdje sluimo.
Energetika je znanost koja se bavi energijom, energetskim izvorima i njihovim tehnikim
iskoritavanjem, zalihama energije i rentabilnosti njihove eksploatacije.
Energija je sposobnost obavljanja rada .
Energija, u smislu Zakona o energiji (NN 68/01 i 177/04), jest elektrina energija,
toplinska energija, plin, nafta i naftni derivati. Napominjemo da se primarni oblici energije,
u obliku u kakvom se nalaze u prirodi, mogu rabiti tek nakon transformacije (procesa
pretvorbe) u uredajima korisnika energije u pogodniji oblik. Korisni oblici energije jesu:
toplinska energija, mehanicka energija, elektricna energija i kemijska energija. Energija
se po-javljuje u razlicitim oblicima, kao npr.: potencijalna energija, kineticka energija,
elektricna energija, toplinska energija pri gorenju itd., pri cemu kod svakog pretvaranja
energije iz jednog oblika u drugi nastaju gubici energije kao njezini nepovratni dijelovi. S
obzirom na obnovljivost postoje obnovljivi izvori energije i neobnovljivi izvori energije .
Energenti su, u opem smislu, izvori energije. U uem smislu to su neobnovljivi
(fosilni) izvori energije, odnosno skupni naziv za ugljen, naftu i zemni plin.
Obnovljivi su izvori energije, u smislu Zakona o energiji (NN 177/04), oni koji su
sauvani u prirodi i obnavljaju se u cijelosti ili djelomino. To se posebno odnosi na energiju
vodotoka, vjetra, neakumulirane suneve energije, biodizela, biomase, bioplina,
geotermalnu energiju itd.
Neobnovljivi izvori energije su oni koji su takoer sauvani u prirodi ali se ne
obnavljaju, nego im se iscrpljuju prirodne rezerve. To su: ugljen, nafta, zemni plin, elek-
64
tricna energija, nuklearna energija i drugo .
Uteda energije u zgradama znai smanjenje potronje neobnovljivih izvora
energije, ovisno o lokalnim klimatskim prilikama, koja je potrebna zimi za grijanje, a ljeti
za hlaenje prostorija u zgradama te zatitu okolia smanjenjem emisije C02.
Racionalna je potronja energije skup smiljenih mjera i postupaka koje treba
primijeniti pri potronji energije u stvarno potrebnim koliinama za nesmetano obavljanje
djelatnosti i uz normalne uvjete smanjivanjem gubitaka energije na realno mogue
koliine
Odriva gradnja znai planiranu graevinsku djelatnost (projektiranje, gradenje,
uporaba i uklanjanje graevina), koja na temelju tehnikih, ekonomskih i ekolokih naela
te pravilne uporabe prirodnih bogatstava (prikladni materijali, obnovljivi izvori energije i
pravilno gospodarenje otpadom) ublaava tetne utjecaje gradnje na okoli.
Odrivi je razvitak, u smislu Zakona o zatiti okolia (NN 110/07), gospodarski i
socijalni razvitak drutva koji u zadovoljavanju potreba dananjeg narataja uzima u obzir
iste mogunosti zadovoljavanja potreba iduih narataja te omoguuje dugorono
ouvanje kakvoe okolia, bioloke raznolikosti i krajobraza.
Zatita okolia, u smislu Zakona o zatiti okolia (NN 110/07), jest skup
odgovarajuih aktivnosti i mjera kojima je cilj sprjecavanje opasnosti za okoli,
sprjecavanje nastanka teta, i/ili oneiavanja okolia, smanjivanje i/ili uklanjanje teta
nanesenih okoliu te povrat okolia u stanje prije nastanka tete.

Potronja energije
Potronja energije svakim je danom sve vea poradi stalnog poveanja broja ljudi na
zemlji i time njihovih aktivnosti: gradnje stambenih i nestambenih zgrada opremljenih sve
brojnijim uredajima koji sve vie troe energiju (grijanje, hladenje i kuna tehnika),
proizvodnje i stavljanja u pogon sve veg broja prometnih vozila, razvoja proizvodnje u
industriji i dr.
Radi pojanjenja, opisani su pojmovi koji se rabe za oblike energije, a zatim je dan
podatak o potronji energije u RH za 2004. godinu :
primarna energija je oblik energije dobiven neposredno iz prirode bez procesa pretvorbe
sekundarna energija je oblik energije dobiven razliitim postupcima pretvorbe od
primarne energije (benzin, koks, elektricna struja i dr.)
fmalna (konana) energija je oblik energije koji stoji krajnjem korisniku na raspolaganju
(toplina, elektricna struja i dr.)
korisna energija je onaj dio energije koji se dobiva nakon oduzimanja svih gubitaka
nastalih pri procesima prerade, pohrane i prijenosa primarnih i sekundarnih oblika te
pretvorba konane energije (mehaniki rad stroja, toplina iz radijatora i dr.).
Ukupna potronja energije 2004. godine u Republici Hrvatskoj iznosila je 412 PJ
(petadula), odnosno (412 1015 J) i od 1992. godine ima pozitivan trend porasta.
Napominjemo da je najvea potronja energije ostvarena krajem 1980-ih godina kada,
nakon pojave druge naftne krize 1979. godine, jo nije bio postignut zapaen uinak prvih
mjera utede energije. Prosjena je stopa porasta ukupne potronje energije od 1999.-
2004. godine 2,2 %, s napomenom da ukupna potronja ne raste kontinuirano [12]. Za
usporedbu napominjemo da je ukupna potronja energije u Republici Hrvatskoj za 49,6 %
manja od prosjeka u Europskoj uniji (neprovjereni podatak), a to se smatra velikim
zaostatkom.
Proizvodnja primarnih oblika energije iznosila je 2004. godine 204,4 PJ i od 1999.
godine raste prosjeno godinje 1,9 % na godinu.
Potronja fmalne energije u Republici Hrvatskoj u pos-ljednjih nekoliko godina
raste s prosjecnom godinjom stopom od 2,9 %. Pritom najveci udio zauzimaju tekuca
goriva sa 44 %, zatim slijede plinovita goriva sa 25 % i elektricna energija sa 17 %.
Prema tome, stopa porasta proizvodnje primarne energije je nia od stope porasta
ukupne potronje energije (1,9 % < 2,2 %) i znatno je nia od stope fmalne potronje
energije (1,9 % < 2,9 %).
65
 Neki smatraju da je sve do pojave prve naftne krize 1973. bilo razdoblje tzv. zlatne
potronje energije. Meutim, nakon pojave druge naftne krize 1979. poele su se u
svijetu naglo poduzimati mjere za to veom utedom toplinske energije u zgradama u
kojima je ta potronja najvea jer su zgrade najbrojnije graevine. Primjerice, ukupna
potronja konacne energije u Republici Hrvatskoj po sektorima u 2005. bila je:
u stambenim zgradama i zgradama
za javnu namjenu 41,3 %
u prometu 30,6 %
u industriji 21,7 %
u poljoprivredi 3,9 %
u graevinarstvu ______________ 2,5 %
Ukupno: 100,0 %
Zbog gradnje novih i rekonstrukcije postojeih zgrada potronja energije kod nas u
zgradarstvu u velikom je porastu. To se najbolje vidi iz podatka koji je objavio Dravni
zavod za statistiku da je, primjerice, 2006. u Republici Hrvatskoj zavreno ukupno 10.897
zgrada.
Uteda i racionalna potronja energije u zgradama

Budui da je opa potronja energije svakim danom sve vea, pri planiranju svake
nove vrste iskoritavanja energije valja poduzimati mjere o nainu potronje, a osobito
utedi neobnovljivih izvora energije. U tu su svrhu uteda i racionalna potronja energije
nuni postupci za ouvanje rezervi osobito neobnovljivih izvora energije. Stoga se mora
provoditi uteda i racionalna potronja energije uvijek i na svakome mjestu. Naime,
najvea doputena potronja toplinske energije u zgradama propisana je: Zakonom o
prostomom ureenju i gradnji kao bitan zahtjev za utedu toplinske energije i to tako da
gradevina i njezini ureaji za grijanje, hladenje i ventilaciju moraju biti projektirani i
izgradeni tako da u odnosu na mjesne klimatske prilike potronja energije pri njihovu
iskoritavanju bude jednaka propisanoj razini ili nia od nje, a da za ljude koji borave u
graevini budu osigurani zadovoljavajui toplinski uvjeti. Potom, Tehnikim propisom o
utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama kao glavni zahtjev za stambene
zgrade grijane na temperaturu 18 C ili vie odreena je najvea doputena godinja
potrebna toplina za grijanje po jedinici plotine korisne povrine zgrade, a za nestambene
zgrade grijane na temperaturu 18 C ili vie odreena je najvea doputena godinja
potrebna toplina za grijanje po jedinici obujma grijanog dijela zgrade.
Prema podacima objavljenim u strunoj literaturi, utedom i racionalnom potronjom
energije treba postii dva globalna cilja:
ouvati prirodna bogatstva (resurse)
zatititi okoli.
Kronologija toplinske zatite zgrada moe se, s obzirom na potronju toplinske
energije u zgradama, razvrstati na dva glavna vremenska razdoblja: prvo razdoblje do po-
jave energetske krize 1973. odnosno 1979. godine i drugo poslije energetske krize sve do
danas.
U prvom je razdoblju toplinska zatita zgrada bila uglavnom osigurana tako da je pri
proraunu toplinske zatite zgrade morala biti zadovoljena najvea doputena vrijednost
koeficijenta prolaska topline, U (prije k), obodnih zidova i ravnih krovova zgrada za
pojedine graevinske klimatske zone (I-III). Napominjemo da je pri svakoj inovaciji
propisa za toplinsku tehniku u zgradarstvu taj koeficijent bio postupno smanjivan, ime se
poveavala minimalna toplinska zatita zgrada.
Za drugo razdoblje karakteristino je poveanje toplinske zatite zgrada ne samo
radi to udobnijeg boravka ljudi u prostorijama zgrada, nego i radi racionalizacije
potronje i utede toplinske energije u zgradama. Naime, energetska kriza do koje je dolo
zbog poremeaja u opskrbi energijom izazvala je naglu potrebu za racionalizacijom
potronje i utedom energije ne samo u zgradama, nego i u svim podrujima ljudskog
djelovanja, osobito u prometu i u industriji. Otada je energija postala istodobno sredinje
pitanje politike, ekonomije i znanosti koja se sada sve vie bavi istraivanjem alternativnih
66
izvora energije. Tako je tek sedamdesetih godina 20. stoljea utvrdeno da su, uz
spomenuti promet i industriju, stambene zgrade i zgrade za javnu namjenu najvei
potroai energije. Zato su krajem 20. stoljeca, radi utede i racionalne potronje
toplinske energije u zgradama, istraivanja bila usmjerena najprije na usavravanje
tehnikih sustava za grijanje i poveanje njihove uinkovitosti uporabom to kvalitetnijih
goriva, to je dovelo do sve vece uporabe zemnog plina i elektrine energije. Usporedno
s nastojanjem da se usavre sustavi za grijanje i iskoriste goriva s poveanim toplinskim
uinkom, u zgradarstvu su provedena istraivanja radi maksimalnog poboljanja
toplinske izolacije stambenih zgrada i njihovih dijelova. U tu svrhu poeli su se
primjenjivati razliiti toplinskoizolacijski graevni proizvodi, samonosivi sendvi -
izolacijski paneli s obostranim metalnim slojem, povezani sustavi za vanjsku toplinsku
izolaciju (ETICS - external thermal insulation composite systems) na osnovi
ekspandiranog polistirena i na osnovi mineralne vune, uplja blok opeka te blokovi od
plinobetona i pjenobetona. Posebni napori uloeni su u usavravanje tehnickih svojstava
prozora i balkonskih vrata koji su utvrdeni kao bitan initelj gubitaka topline. Istraivanja
su u torn pogledu rezultirala patentima za velik broj toplinsko- izolacijskih profila za izradu
okvira i krila prozora. Pritom posebnu vanost imaju vie-slojna ostakljenja s posebnim
toplinskoreflektirajuim staklima i meuprostorima ispunjenim inertnim plinovima (argon i
kripton). Konano, nakon opisanih nastojanja da se, u svrhu maksimalne utede toplinske
energije uz uvjet zdravog i udobnog boravka ljudi u zgradama, povea toplinska izolacija
zgrada uporabom toplinsko-izolacijskih graevnih proizvoda i elemenata zgrade te
smanjenjem gubitaka topline iz zgrade kao cjeline, dolo je do razvoja ideje tzv.
energijske i ekoloke arhitekture. Pritom se itavu zgradu tretira kao sustav za
prihvaanje i akumuliranje sunane topline (pasivna uporaba sunane energije i aktivna
uporaba sunane energije) ime se jo vie tedi na potronji konvencionalnih
neobnovljivih izvora energije.
U tu je svrhu u novije vrijeme kod nas inovirana tehnika regulativa tako to su
doneseni Tehniki propisi s prateim hrvatskim normama (HRN), nakon cega je
projektiranje toplinske zatite zgrada postalo znatno sloenije.
Prikaz stambenih zgrada prema koliini godinje potrebne topline za grijanje dan je
u tablici 1.
Zgrade s malim utrokom energije su temelj odrive gradnje koja ukljuuje:
uporabu prikladnih graevnih materijala koji nisu tetni za okoli, utedu toplinske
energije, zdrav i udoban boravak ljudi u zgradama te ispravno gospodarenje otpadom pri
rekonstrukciji i/ili ruenju. S obzirom na ogranicenje potronje toplinske energije u
stambenim zgradama, postoje tri vrste tedljivih zgrada: zgrade s malim utrokom
energije, pasivne kuce/zgrade i kuce/zgrade koje ne troe energiju.
Tablica 1.Godinja potrebna toplina za grijanje stambenih zrada
Stambene zgrade Nazivni normativ godinje
potrebne topline za grijanje po
jedinici plotine korisne povrine
zgrade Qh[kW-h/(m2-a)]
Postojece stanje
Stare zgrade -250
Novije zgrade -150
(norma izl987.)
Energijski tedljive <90
zgrade (Tehnicki
propis iz 2005.)
Planirano stanje (tedljive zgrade)
Zgrade s malim <40
utrokom energije
Pasivne <15
kuce/zgrade
Zgrade/kuce koje u
ne troe energiju
67
 Zgrade s malim utrokom energije su one u kojima je godinja potrebna toplina za
grijanje ogranicena do 40 [kWh/(m2- a)]. Gradnja takvih zgrada zasniva se na dva glavna
nacela: prvo, na poveanju toplinske izolacije obodnih zidova, prozora i balkonskih vrata
radi smanjenja transmisijskih i ventilacijskih gubitaka topline i drugo, na poveanju
uporabe obnovljivih izvora toplinske energije potrebne za grijanje u zgradama.
Pasivne kue/zgrade su kue u kojima je godinja potrebna toplina za grijanje
ograniena najvie do 15 [kW-h/(m2- a)]. Gradnja takvih kua zasniva se na tri glavna
naela radi smanjenja gubitaka topline. To su, prvo, pasivna uporaba sunane energije:
orijentacija zgrade prema suncu (juna strana), to vea toplinska izolacija obodnih zi-
dova, prozora i balkonskih vrata (trostruko ostakljenje) i smanjena zrakopropusnost;
drugo, zatvaranje svih otvora u obodnim zidovima zgrade s obvezatnim sustavom za
stalnu cirkulaciju toplog i istog zraka; tree, uporaba obnovljivih izvora energije za
grijanje i zagrijavanje potrone vode (suncani kolektori i dizalice topline), uz uporabu
konvencionalnih uredaja za dodatno grijanje i zagrijavanje potrone vode zimi prema
potrebi. Kod nas je do sada izgradena prva i jedina pasivna kuca u Bestovju kod Zagreba, u
Austriji je izgradeno priblino 1000, a u Njemackoj ak vie od 150 000 pasivnih kua.
Kue/zgrade koje ne troe energiju su kue u kojima je vlastita opskrba toplinskom
energijom dostatna za grijanje, tako da nije potrebna opskrba torn energijom izvana nego
iskljuivo uporabom vlastitih sustava tj. pasivnom i aktivnom uporabom sunane energije
i dizalicama topline nakon to takvi sustavi budu tehniki ostvarivi i ekonomski isplativi!

Alternativni sustavi za opskrbu energijom

Tablica 14 .Pregled karakteristika alternativnih rjeenja u energetskoj opskrbi zgrada (prema The Illustrated Guide to Renewable
Technologies, BSRIA
2008)
Vrsta Svojstva Funkcionalnost Cijena Pouzdanost Odravanje Redukcija C02* Ocjena
Biomasa Koristi Visoka. Zahtijeva Srednja. Via Visoka u Lako Visoka ++++
organski veliko spremite od konvenc. ogrjevnom radu.
materijal. kotla Anaerobno vrenje i
dobiva se rasplinjavanje
toplina ili izaziva potekoe
Sunani Koritenje Srednja. Pouzdani Srednja Visoka. Malo Lako. Visoka. ++
sustav za Sunevog ureaji. Velik izbor pokretnih Pumpe mogu
grijanje i zraenja za kolektora dijelova. Pumpe biti gonjene
PTV grijanje PTV i ventili fotonaponski
Fotonaponski i/ili prostorija pouzdani. m sustavom
Visoka ++
Pretvara Srednja. iroke Visoka. Srednja. Lako. Potrebni
modul
Sunevo mogunosti Oekuje se Pretvarai mogu specijalisti.
zraenje u ugradnje. Za pad izazivati
istosmjernu izmjeninu struju nabavnih potekoe.
el. energiju potreban pretvara. cijena.
Vjetar Pretvorba Srednja. Bolja u Niska. Srednja. Srednje. / +++
energije vjetra otvorenim Ovisi o Promjenjiva Potrebno
u el. energiju prostorima. raspoloiv snaga vjetra redovito
osti smanjuje vijek. odravanje
vjetra. .
Snaga
Kog Proizvodnja Visoka. Uinkovita Srednja. Srednja. Srednje. Srednja. ++++
ene elektrine i pri konstantnom Potrebno Pouzdana potrebno bolja pri
racij ogrjevne (i optereenju potpuno tehnologija planirano i uporabi
a rashladne) iskoritenje redovito biomase
(Tri energije iz otpadne odravanj

68
Dizalica Podie Visoka. Moe Srednja. Visoka. Nisko. Srednja. Ovisna +++
topline
temperaturu ostvariti i rashladni Pogonska Pouzdani o vrsti pogona i
toplini iz okoline. uinak energija ureaji. razlici
Koristi se za ovisna o temperatura.
grijanje i PTV. razlici
temperatura
Apsorpcijsko Bez Visoka. Srednja. Vea Visoka. Malo Lako Srednja do +++++
hlaenje mehanikog Raspoloiva toplina pokretnih visoka
nego za
kompresora. slui hladenju u konvenc. dijelova
Koristi vanjski klimatizaciji dizalicu

3.5.SUSTAVI REGULACIJE I APLIKACIJSKE SHEME

Openito o energetskim potrebama u zgradama

U zgradama se energija koristi za razliite potrebe, a ovisno o tipu

zgrade, te se potrebe kreu od energije za rasvjetu, preko energije za grijanje, pa do
tehnolokih potreba poput pranja ili sterilizacije u bolnicama. Openito se energetske
potrebe zgrada mogu razmatrati kao:
elektrina energija za rasvjetu;
elektrina energija za razliite elektrine ureaje;
elektrina energija za pogon dizala, eskalatora i sl.;
elektrina energija za pogon motornih pogona u sustavima ventilacije, klimatizacije.;
potrona topla (sanitarna) voda;
toplinska energija za grijanje;
rashladna energija za hlaenje;
sekundarne upotrebe toplinske energije za praonicu, kuhinju, sterilizaciju i sl.

Energetska potronja namijenjena za grijanje

i kondicioniranje zraka predstavlja najznaajniji
dio energetske potronje u zgradama

Ovisno o zgradi i klimatskim prilikama, hlaenje moe sudjelovati s veim udjelom

u ukupnim potrebama za grijanje i klimatizaciju, a s vremenom, podizanjem standarda
gradnje, ovaj e udjel kontinuirano rasti. U zgradama su, takoer, znaajne potrebe za
energijom za pripremu potrone (sanitarne) tople vode. Na potronju energetskih procesa
grijanja zgrade prvenstveno utjee trajanje sezone grijanja i zahtijevana temperatura
prostora, a to ovisi o klimatskim uvjetima i standardu koritenju prostora. Znaajan
utjecaj na potronju energije za grijanje prostora ima izbor sustava grijanja, omjer grijane
i ukupne povrine zgrade te sastav vanjske ovojnice zgrade, odnosno toplinska izolacija.
Za hlaenje objekta slini su prethodno navedeni utjecajni imbenici, no ovdje je osnovni
energent najee elektrina energija.
Razliite analize pokazuju da prosjena potronja energije za grijanje iznosi od 30
do 60 posto ukupne potronje energije u zgradama, ovisno o klimatskim prilikama.
Potronja za pripremu potrone tople vode iznosi od 10 do 25 posto, a za kuhanje 5 do
10 posto. Potronja energije za rasvjetu iznosi od 10 do 25 posto ukupne potronje
energije, a za ostale netoplinske potrebe (npr. elektrina energija za raunala, TV i sl.)
jo oko 15 posto. U zgradama koje se hlade, za ove potrebe se troi od 3 do 10 posto
ukupne potronje energije, dok samo ventilacija iznosi u prosjeku oko 3 posto ukupne
potronje.

69
OPE PREPORUKE ZA POVEANJE ENERGETSKE
EFIKASNOSTI POSTOJEIH I NOVIH KUA

Ako kupujete stari stan ili kuu, provjerite godinu izgradnje. Zgrade graene prije
1970. godine nemaju nikakvu toplinsku izolaciju, a one graene prije 1980. godine imaju
vrlo skromnu toplinsku izolaciju ili je uope nemaju. Preko 80 posto postojee gradnje u
Hrvatskoj ima nezadovoljavajuu toplinsku zatitu. Traite uvid u projektnu
dokumentaciju ako ona postoji.
Jednostavne mjere poveanja energetske efikasnosti, bez dodatnih
trokova, uz trenutne utede:

ugasiti grijanje ili hlaenje nou i kada nema nikoga kod kue;
nou spustiti rolete i navui zavjese;
izbjegavati zaklanjanje i pokrivanje grijaih tijela zavjesama, maskama i sl.;
vremenski optimirati grijanje i pripremu tople vode;
u sezoni grijanja smanjiti sobnu temperaturu za 1C;
u sezoni hlaenja podesiti hlaenje na min 26C;
koristiti prirodno osvjetljenje u to veoj mjeri;
iskljuiti rasvjetu u prostoriji kad nije potrebna;
perilice za rublje i posue ukljuivati samo kad su pune,najbolje nou.

Mjere za poveanje energetske efikasnosti uz male trokove i brzi povrat

investicije (do 3 godine):

zabrtviti prozore i vanjska vrata;

provjeriti i popraviti okov na prozorima i vratima;
izolirati nie za radijatore i kutije za rolete;
toplinski izolirati postojei kosi krov ili strop prema negrijanom tavanu;
reducirati gubitke topline kroz prozore ugradnjom roleta, postavom zavjesa;
ugraditi termostatske ventile na radijatore;
redovito servisirati i podeavati sustav grijanja i hlaenja;
ugraditi automatsku kontrolu i nadzor energetike kue;
ugraditi tedne arulje u rasvjetna tijela;
zamjeniti troila energetski efikasnijima - energetske klase A.

Mjere za poveanje energetske efikasnosti uz neto vee trokove i dui

period povrata investicije (vie od 3 godine - ove mjere najbolje je izvoditi
istovremeno s nunim mjerama rekonstrukcije.) :

zamijeniti prozore i vanjska vrata toplinski kvalitetnijim prozorima (preporuka

U(k)prozora 1,1-1,8 W/m2K);
toplinski izolirati cijelu vanjsku ovojnicu kue, dakle zidove, podove, krov te
plohe prema negrijanim prostorima;
izgraditi vjetrobran na ulazu u kuu;
sanirati i obnoviti dimnjak;
izolirati cijevi za toplu vodu i spremnik;
analizirati sustav grijanja i hlaenja u kui i po potrebi ga zamijeniti energetski
efikasnijim sustavom, te ga kombinirati s obnovljivim izvorima energije.

Primjer:

70
 Neizolirani zid od npr. uplje opeke 19 cm ima koeficijent prolaska topline 1,67
W/m2K. Kroz 1 m2 takvog zida godinje prolazi ovisno o klimatskim uvjetima 134-167
kWh, to znai potronju od npr. 16,7 m3 plina po m2 zida godinje. Ako takav zid
izoliramo s 10 cm toplinske izolacije, njegov koeficijent prolaska topline iznosi 0,32
W/m2K, to znai gubitak topline od cca 26-32 kWh, ili potronju 3,2 m3 plina po m2 zida
godinje, odnosno predstavlja godinju utedu u potronje energije za grijanje od 81
posto.

Na primjer, ako kua od 120 m2 troi godinje za grijanje 2 400 m3 plina, ukupna
godinja potronja iznosi 2400 x 10=24 000 kWh ili 200 kWh/m2. Za usporedbu,
niskoenergetska kua te veliine, s potronjom npr. 30 kWh/m2 potroit e godinje 3
600 kWh ili 360 m3 plina, to je 3 m3 plina po m2 godinje ili 85 posto

Mjere utede toplinske energije u zgradama

Zakonom o prostornom uredenju i gradnji propisana su, osim bitnih zahtjeva za

graevinu, takoder i energijska svojstva zgrada tako da svaka zgrada, ovisno o vrsti i
namjeni, mora biti projektirana, izgraena i odravana tako da tijekom uporabe ima
propisana energijska svojstva. Osim toga prije izdavanja uporabne dozvole, odnosno prije
promjene vlasnitva ili iznajmljivanja zgrade ili njezina dijela, mora se pribaviti certifikat o
energijskim svojstvima zgrade koji izdaje ovlatena osoba (energijska certifikacija
zgrada).
Mjere utede toplinske energije za potrebe grijanja i zagrijavanja potrone vode u
zgradama mogu se, s obzirom na nain graenja i opremanja zgrada, razvrstati u tri
glavne vrste mjera: urbanistike mjere, arhitektonsko-graevinske mjere i
toplinskotehnicke mjere. Glavni cilj urbanistikih i arhitektonsko-graevinskih mjera jest
taj, da se neposrednim pasivnim mjerama, bez uporabe toplinskih postrojenja i uredaja,
odri to udobnija klima u prostorijama zgrade.

Urbanisticke mjere

Urbanistike mjere funkcioniraju na principu neposredne pasivne uporabe sunane

energije, i to na dva glavna naela. Prvo je naelo pasivna uporaba sunane energije radi
poveanja dobitaka topline u zgradama, a drugo je naelo sprjeavanje prekomjernoga
sunanoga zraenja u zgradi. To se pri gradnji postie sljedeim mjerama :
ispravnim odabirom lokacije zgrade s obzirom na izloenost suncu i zatienost od
prejakih vjetrova
ispravnom orijentacijom funkcionalnog proelja zgrade prema suncu-juna strana (bitno
za pasivnu uporabu sunane energije te za aktivnu uporabu sunane energije za grijanje
i zagrijavanje potrone vode u zgradi)
ispravnim izborom lokacije zgrade u odnosu na reljef zemljita
funkcionalnim okolnim krajolikom
ispravnim (kompaktnim) oblikom i veliinom kue/zgrade (slika 1.).
Napominjemo da se opisane urbanisticke mjere mogu poduzimati u najveoj mjeri pri
gradnji obiteljskih kua i urbanih vila, manje pri izgradnji stambenih naselja, a najmanje
pri interpolaciji izmedu postojeih zgrada.

Arhitektonsko graevinske mjere

Cilj je arhitektonsko-graevinskih mjera dvostruk: prvo, sprjeavanje prekomjernog

prolaska topline kroz obodne i pregradne konstrukcije zgrade (smanjivanje prijenosnih i
ventilacijskih gubitaka topline) zimi iz grijanog prostora zgrade u vanjski hladan prostor i
71
omoguivanje akumuliranja topline u zgradi, ime e se utedjeti toplinska energija
potrebna za grijanje-zimska toplinska zatita zgrade; drago, da se sprijeci pregrijavanje
prostorija zgrade ljeti zbog prevelikoga dnevnog sunevog zraenja, ime e se utedjeti
energija potrebna za hladenje-ljetna toplinska zatita zgrade.
Arhitektonsko - graevinske mjere jesu:
kompaktan oblik zgrade (to je oblik zgrade kompaktniji, to su faktor oblika,f0, a time i
prijenosni gubici topline manji)
to vea toplinska izolacija vanjskog omotaa zgrade - zimska toplinska zatita (slika
1.)
najmanje trostruko ostakljenje prozora prilagodljivih pasivnoj uporabi sunane energije
sprjeavanje pregrijavanja prostorija zgrade zbog utjecaja sunanog zraenja ljeti - ljetna
toplinska zatita
vee june ostakljene povrine za pasivnu uporabu sunane energije
stalno regulirana ventilacija zgrade (zatita od sunanog zraenja ljeti)
zatita toplinsko-izolacijskih materijala od navlaivanja
smanjenje nepovoljnih utjecaja toplinskih mostova
mogunost dodatne toplinske zatite nou
smanjenje toplinskih gubitaka u toplinskom sustavu za grijanje
povoljan raspored glavnih i pomonih prostorija
to manja zrakopropusnost obodnih (vanjskih) zidova, prozora, balkonskih vrata

Legenda: 1 - poloaj sunca ljeti, u proljece-jesen i zimi kod nerazvedenih i juno orijentiranih kua; 2 - odlina toplinska izolacija
vanjskog omotaa bez toplinskih mostova; 3 - akumulacija topline u masivnim obodnim zidovima, stropu i podu; 4 - zimzeleno
drvee na sjevernoj strani za zatitu od vjetra; 5 - listopadno drvee na junoj, istonoj i zapadnoj strani za zatitu obodnih
zidova od suncanog zracenja ljeti i proputanja sunanih zraka zimi; 6 - nadstrenica na junoj strani za zatitu zida od
neposrednog sunanog zraenja ljeti
Slika 1. Shematski prikaz urbanistikih i arhitektonsko-graevinskih mjera za utedu toplinske energije u kuama s malim utrokom
energije pasivnom uporabom sunane energije manje.

Pasivna uporaba sunane energije za grijanje zgrada znai neposrednu uporabu

obnovljive sunane energije uz primjenu urbanistikih i arhitektonsko-graevinskih mjera
bez posebnih instalacija. Osnovni su pasivni sunani sustavi u primjeni: neposredan
zahvat izlaganjem suncu, staklenik, termoakumulacijski zid (Trombe-Mi-chel), krovni
sunani kolektor, konvekcijski sustav, sunani dimnjak, dvostruki omota (Barra-
72
Costatini), termoakumulacijski zid sa spremnikom te kombinirani sustav: zrani skuplja,
spremnik i staklenik. Shematski prikaz triju vrsta pasivnih sunevih sustava koji su se
poeli rabiti prikazan je na slici 2. Pasivna uporaba suneve energije mogua je u nas
zato jer se podruje Republike Hrvatske svojim najveim dijelom nalazi u klimatski
povoljnom zemaljskom podruju koje omoguava vrlo dobru uporabu obnovljive suneve
energije .

Legenda: 1 - neposredan zahvat sunane energije;

2- sustav staklenik;
3- termoakumulacijski zid (Trombe-Michel);
Slika 2. Shematski prikaz tri vrste pasivnih suncanih sustava koji su se poeli
rabiti

Toplinsko tehnike mjere

Cilj je toplinsko-tehnikih mjera takoer dvostruk: prvo, da toplinski ureaji svojim

funkcioniranjem osiguraju higijensku klimu i time zdrav i udoban boravak u grijanim
prostorijama zgrada; drugo, da uredaji za grijanje u zgradama troe to manje toplinske
energije i mehanike energije potrebne za prisilnu (mehaniku) ventilaciju u zgradama.
To su sljedece mjere:
savjesno ponaanje korisnika u zgradama, primjerice pri uporabi tople vode za osobnu
higijenu (uporaba tueva, za razliku od kada s hidromasaom, iziskuje 3 -5 puta manje
vode i elektrine energije)
uporaba sustava za grijanje i regulaciju s velikim stupnjem korisnog uinka
povrat topline iz otpadne tople vode
sustav ventilacije s predgrijavanjem ulaznoga svjeeg zraka povratom topline iz
odvodenog toplog zraka tako da mora osigurati propisani broj izmjena unutarnjeg zraka
vanjskim zrakom
to vea uporaba obnovljivih izvora energije: sunani kolektor (aktivna uporaba
sunane energije) i dizalica topline.
Sunani je kolektor ureaj koji, ovisno o namjeni, slui za sabiranje toplinske
sunane energije-toplinski kolektor velikog uinka, kao i za pretvorbu svjetlosne sunane
energije u elektrinu energiju izravno s pomou fotoelektrinih lanaka - elektrini kolektor
malog ucinka .
Aktivna uporaba sunane energije za grijanje u zgradama znai posrednu uporabu
obnovljive sunane energije, uz primjenu suvremenih instalacijskih sustava kao to su:
sunani kolektori, dizalice topline te kombinacija suncanih kolektora i zidnih plinskih
kombi-bojlera u klimatski povoljnom zemaljskom podrucju (slika 3.).
Dizalica topline (toplinska crpka) toplinski je ureaj koji slui za provoenje topline s
nie temperaturne razine na viu za potrebe niskotemperaturnih sustava grijanja poradi
utede toplinske energije u zgradama. Ona radi na principu kao hladnjak kod kojeg niu
temperaturnu razinu ini prostor u hladnjaku, a viu razinu prostorija koja preuzima ulogu
stranje povrine gdje se predaje toplina s nie razine i od rada elektromotora.
Kompresorska dizalica topline radi tako da rashladno sredstvo protjee kroz izvor topline
(zemlja, voda ili zrak), preuzima toplinu i u isparivau isparava. Kompresor koji pokree
elektromotor podie nastali plin na viu temperature koju predaje dalje za grijanje
prostorije ili potrone vode. Za istu uloenu elektrinu energiju toplinski uinak dizalice
topline bit e to vei to je manja razlika temperaturnih razina. Opravdanost dizalice
topline osniva se na injenici da se s pomou nje postie uvijek vie energije nego to je
73
uloeno u obliku mehanikoga rada. Za prijenos topline i u ovom sustavu grijanja rabi se
voda. Dizalice topline rabe se u SAD-u priblino 50 godina, a u Europi 30 godina,
raunajui od 2005. godine.
Napominjemo da se energijski savjesno ponaanje stanara moe oekivati
uglavnom u obiteljskim kuama i eventualno u urbanim vilama s malim brojem stanova, a
znatno manje u viestambenim zgradama.

Postupak provedbe mjera utede toplinske energije pri

projektiranju zgrada

Razumljivo je da opisane urbanistike i arhitektonsko-graevinske mjere bitno i

neposredno utjecu na projektiranje tedljivih zgrada, a naroito na njihovo oblikova-nje.
Dokaz tome je i zahtjev propisan Tehnikim propisom o utedi toplinske energije i toplinskoj
zatiti u zgradama to se tie sadraja projekta zgrade u odnosu prema utedi toplinske
energije i toplinskoj zatiti. Tim je zahtjevom odreeno da glavni projekt zgrade koji se
odnosi na utedu toplinske energije i toplinsku zatitu mora sa-dravati: tehniki opis,
proraun fizikalnih svojstava zgrade glede utede toplinske energije i toplinske zatite,
program kontrole i osiguranja kvalitete, nacrte te iskaz potrebne topline za grijanje
zgrade.

Legenda: 1 - suncani kolektor (prijamnik suncane energije); 2 - razvodne cijevi; 3 -

spremnik tople vode s izmjenji-vacima topline: 4 - zidni plinski kombi -bojler;
5 - regulator topline; 6 - optocna crpka; 7 - grijace tijelo (radijator); 8 - potrona
topla voda: 9 - dovod hladne vode
Slika 3. Shematski prikaz suncanog sustava za zagrijavanje potrone vode i
dopunu sustavu grijanja koji se poceo se vie rabiti
Zato se o konceptu toplinske zatite i utede toplinske energije u zgradama mora
poeti voditi rauna odmah na poetku projektiranja, tj. ve u idejnom projektu, da bi se
odabrao najbolji mogui sustav za svaku zadanu zgradu posebno koji ne e biti smetnja
arhitektonskoj koncepciji zgrade. Prema tome, sloenost glavnog projekta zgrade koji se
odnosi na utedu toplinske energije i toplinsku zatitu kao i podjela odgovornosti s
74
projektantima graevinskih instalacija to se tie odabira tehnikih rjeenja, dovest e do
toga da e se toplinskom zatitom zgrada ubudue sve vie baviti specijalisti-gradevni
fiziari koji e, za razliku od dosadanjih graev-nih fiziara, imati znatno veu i sloeniju
zadau.
Pritom e uloga arhitekta kao glavnog projektanta (voditelja projekta) zgrade od
sada biti posebno kljuna jer e on po svojoj osnovnoj zadai biti zaduen za
usklaivanje i koordinaciju svih projektanata i ispunjavanje svih bitnih zahtjeva za zgradu
tijekom projektiranja, tj. od koncipiranja pa do zavretka izrade projekata. Naime, arhitekt
e kao voditelj projekta po svojoj osnovnoj zadaci biti zaduen za usklaivanje i
ispunjavanje svih bitnih zahtjeva: estetskih, funkcijskih, konstrukcijskih, ekonomskih pa
ak i energijskih, da bi se na kraju postiglo racionalno rjeenje svake zgrade koje e
zadovoljiti osnovni cilj gradnje zgrada.
Osnovni cilj gradnje zgrada, u smislu Zakona o prostornom uredenju i gradnji, znaci
promicanje dobrog projektiranja i graenja zgrada, ime se ostvaruju sigurnosna,
zdravstveno-ekoloka i energijska svojstva zgrada te izjednaavaju prava osoba
smanjene pokretljivosti, uz primjenu europskih naela, odnosno gradnja zgrada na nain
kojim se osigurava ispunjavanje bitnih zahtjeva za graevinu, ali i uredaba odrive
gradnje i odrivog razvoja iako za njih za sada jo ne postoje posebni propisi.

Tehnika regulativa za utedu toplinske energije

i toplinsku zatitu u zgradama

Uteda toplinske energije i toplinska zatita u zgradama ureena je u nas

inoviranom tehnikom regulativom:
Zakonom o prostornom uredenju i gradnji (NN 76/07)
Tehnikim propisom o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN
79/05, 155/05 i 74/06)
Tehnikim propisom za prozore i vrata (NN, broj: 69/06)
Tehnikim propisom o sustavima ventilacije, djelomine klimatizacije i klimatizacije
zgrada (NN 3/07)
Tehnikim propisom za dimnjake u gradevinama (NN 3/07)
hrvatskim normama (HRN) za proraun toplinske zatite
hrvatskim normama za ispitivanje tehnikih svojstava toplinsko-izolacijskih graevnih
proizvoda
hrvatskim normama za tehnike zahtjeve.
Zakonom o prostornom ureenju i gradnji, lanak 14., propisan je bitan zahtjev za
graevinu koji se odnosi na utedu toplinske energije i toplinsku zatitu, a koji glasi:
Graevina i njezini ureaji za grijanje, hladenje i provjetravanje (tj. ventilaciju) moraju biti
projektirani i izgraeni tako da u odnosu na mjesne klimatske prilike potronja energije pri
njihovu iskoritavanju bude jednaka propisanoj razini ili nia od nje, a da za ljude koji
borave u graevini budu osigurani zadovoljavajuci toplinski uvjeti.
Tehnikim propisom o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama (u
daljnjem tekstu ovoga poglavlja Propis) propisani su tehniki zahtjevi glede utede
toplinske energije i toplinske zatite koje treba ispuniti pri projektiranju novih i
projektiranju rekonstrukcije i adaptacije postojecih zgrada koje se griju na unutarnju
temperature viu od 12 C, sadraj projekta zgrade u odnosu na utedu toplinske
energije i toplinskoj zatiti, iskaznica potrebne topline za grijanje zgrade te odrava-nje
zgrade u odnosu na utedu toplinske energije i toplinsku zatitu.
Ciljevi su ovoga Propisa:
a) uteda energije (smanjivanje potronje neobnovljivih izvora energije za zimsko grijanje
i ljetno hladenje zgrade) i zatita okolia (smanjivanje emisije C02)
b) toplinska zatita (smanjivanje gubitaka topline iz zgrade do kojih moe doi zbog
nedovoljne toplinske izolacije te osiguranje primjerene toplinske udobnosti u prostoru
75
 zgrade tijekom cijele godine)
c) sprjeavanje pojave gradevinskih teta (sprjeavanje pojave povrinske kondenzacije,
kondenzacije u gradevnim elementima, toplinskog rada iznad doputenih granica,
smanjenja trajnosti gradevnih materijala i dr.).
d) Istiemo da je ovaj Propis vrlo sloen, jer zahtijeva provodenje dokaznog prorauna
predvidenoga projektnog rjeenja to se tie toplinske zatite novih zgrada u skladu s
tehnikim zahtjevima ne samo ovoga Propisa, nego i u skladu s 46 preuzetih europskih
norma (EN), a to se praktiki moe provesti jedino uz uporabu raunala (PC) s pomou
najnovijih programa.
e) Tehnikim propisom za prozore i vrata te Tehnickim propisom o sustavima ventilacije,
djelomicne klimatizacije i klimatizacije zgrada propisana su tehnika svojstva za prozore,
vrata i sustave ventilacije tako da pri projektiranju, izvoenju, uporabi i odravanju budu
ispunjeni bitni zahtjevi za zgradu osobito s obzirom na utedu toplinske energije i toplinsku
zatitu u zgradi.
f) Tehnikim propisom za dimnjake u graevinama propisano je da tehnika svojstva
dimnjaka moraju biti takva da tijekom uporabe osiguraju da potronja toplinske energije
bude jednaka propisanoj razini ili manjoj od nje.
g) Hrvatskim normama za proraun (ukupno 18 hrvatskih norma propisanih ovim
Propisom) utvrdene su metode prorauna toplinskih otpora, koeficijenata prolaska topline
graevnih dijelova i graevnih dijelova zgrada, temperature unutarnje povrine kojom se
izbjegava kritina vlanost povrine i unutarnja kondenzacija, koeficijenta prijenosnih
toplinskih gubitaka te nazivnih i projektnih toplinskih vrijednosti.
h) Hrvatskim normama za ispitivanje (ukupno 4 hrvatske norme propisane ovim
Propisom) utvrdene su metode ispitivanja fizikalnih, mehanikih, kemijskih i tehnolo-kih
svojstava te posebni zahtjevi koje toplinsko-izolacijski graevni proizvodi namijenjeni
zgradama moraju ispuniti.
i) Hrvatskim normama za tehnike zahtjeve (ukupno 24 hrvatske norme propisane ovim
Propisom) utvreni su posebni zahtjevi koje trebaju ispuniti toplinskoizolacijski graevni
proizvodi za zgrade.
j) Prema tome, ako je zgrada projektirana u skladu s opisanom tehnikom regulativom,
ako je izgraena u skladu s tim projektom i ako rezultati ispitivanja zadovoljavaju tehnike
zahtjeve propisane u predmetnoj tehnickoj regulativi, tada se smatra da takva nova
zgrada ispunjava propisan bitni zahtjev za graevinu s obzirom na utedu toplinske
energije i toplinsku zatitu.

PRAKTINE MJERE ENERGETSKE EFIKASNOSTI

Reguliranje termostata na radijatorima centralnog grijanja

Reguliranjem termostata radijatora, tako da se temperatura u prostoriji smanji za

samo 1C, godinje se moe utedjeti cca 6% energije za grijanje. Karakteristino za
veliki dio stambenog i javnog sektora zgrada u Hrvatskoj je pregrijavanje prostora koje se
rjeava, najneuinkovitijim nainom, otvaranjem prozora. Umjesto da se jednostavno
smanji dotok topline, on ostaje nepromijenjen a prostorije se hlade prekomjernim
prozraivanjem. Smanjenjem temperature u prostorijama za nekoliko stupnjeva u veini
bi se sluajeva nepromijenjena toplinska udobnost korisnika postigla dodavanjem
pulovera ili sakoa na poslovine kratke rukave (svi smo esti svjedoci ulaska u stanove ili
urede u kojima obitavaju ljudi u ljetnim kreacijama dok je vani temperatura ispod nule).
Spomenuta je mjera potpuno besplatna a ono to nas najvjerojatnije spreava u njezinom
provoenju je injenica da se raun za centralno grijanje bazira na povrini a ne na
stvarnoj potronji energije. Jedino bi se ugradnjom mjernih sustava koji bi oitavali
stvarnu potronju energije za grijanje i bili podloga za izraun stvarnih trokova grijanja
nametnula nunost tednje energije kroz primarnu potrebu utede novca. U ovom
76
trenutku sve to nas moe natjerati da tedimo energiju reguliranjem temperature u
prostoriji je naa savjest i svijest o tome da radimo ispravnu stvar u borbi za ouvanje
naeg Planeta (kojeg, prema poznatoj maksimi, nismo naslijedili od svojih oeva nego
posudili od svoje djece).

Reguliranje termostata na grijalicama vode (bojlerima)

Preporuka je da se voda u bojlerima ne zagrijava na temperaturu veu od 50C.

Iskljuivanje rasvjete i energetskih ureaja

U sluajevima da se prostorija naputa na vie od nekoliko minuta, svjetla treba

obavezno iskljuiti. Elektronika oprema (televizori, raunala, CD i DVD ureaji, i dr.) koja
trenutano nije u funkciji treba biti iskljuena (prekida u off poloaju).

Koritenje prirodnog (dnevnog) osvjetljenja

Vano je naglasiti da se izmeu koritenja prirodnog ili umjetnog osvjetljenja uvijek

treba odluiti za prvu varijantu, jer su apsolutno sve prednosti na strani koritenja
prirodnog osvjetljenja koje:
osigurava zdravije klimatske uvjete u prostorijama
omoguuje vee standarde vizualne udobnosti
ini prostorije vedrijima i ugodnijima za boravak
tedi energiju
tedi novac
smanjuje emisije tetnih plinova u atmosferu
tedi ograniene globalne izvore energije

Korisne preporuke prilikom odabira naina grijanja

Prilikom odabira naina grijanja u bilo kojem tipu zgrade vrlo je vano dobro
prouiti faktore korisnog djelovanja pojedinog ureaja ili sustava za grijanje. Ako ureaj ili
sustav ima faktor korisnog djelovanja manji od 70% (?<0,7), preporuka je ne kupovati,
neovisno o cijeni ili nekim drugim radnim karakteristikama. Ovdje je vano istaknuti da je
koritenje ureaja s otvorenim plamenom u bilo koju svrhu izuzetno energetski
neefikasno. Korisno djelovanje otvorenog plamena je izmeu 15 i 30% to znai da 70 do
85% energije iz goriva odlazi u dimnjak (u zrak). Usporedbe radi, energetski efikasni
sustavi grijanja imaju faktor korisnog djelovanja izmeu 70 i 90%.

Hlaenje zgrade

Preporuka je ne hladiti prostorije ne temperaturu niu od 26C. Razlika u

podeenoj temperaturi klimatizacijskog ureaja od samo 1C (umjesto na 25C hladimo
na 26C) rezultira 9% poveanjem potronje elektrine energije. Energetski izuzetno
neracionalan potez je hladiti prazne prostorije.

Tuevi i kade

U cilju utede s jedne strane energije a s druge vode, preporuka je tuiranje

umjesto kupanja u kadi. Za tipino tuiranje se utroi samo petina energije potrebne za
kupanje u kadi. Nadalje, koritenje tedljivih tueva, senzora koji prekidaju vodeni tok i sl.
znatno smanjuju potronju tople vode.
77
 Prozraivanje (ventiliranje) zgrade

U lancima 17. do 20. novog hrvatskog Tehnikog propisa o toplinskoj zatiti i

utedi energije kod zgrada, koji treba uskoro stupiti na snagu propisani su naini
prozraivanja zgrada. Prema spomenutom propisu zgrade moraju biti projektirane i
izgraene uz osiguranje minimalnog prozraivanja iz higijenskih razloga ili zbog
koritenja ureaja s otvorenim plamenom pri emu satna izmjena unutarnjeg zraka sa
vanjskim mora iznositi najmanje n=0,5h-1, a najvie n=0,7h-1 (u vrijeme kad ljudi ne
borave u prostoru dovoljno je osigurati izmjenu zraka od najmanje n=0,2h-1). U
zgradama koje se prozrauju mehaniki i kod kojih je, u skladu s njihovom namjenom,
potrebna satna izmjena zraka vea od 0,7h-1, potrebno je osigurati povrat topline
odlaznog zraka. Preporuka u cilju utede energije je izbjegavati dugotrajno prozraivanje
prostorija tijekom zimskih mjeseci (potrebna je velika koliina energije da se one ponovno
zagriju) i dugotrajni rad mehanikih ureaja za prozraivanje ako za to nema potrebe.

Prekrivanje prozora tokom noi

Kroz prozore, prvenstveno one s jednostrukim staklom toplinski su gubici jako

veliki. Vrlo jednostavna ali provjereno djelotvorna mjera je prekrivanje prozora zastorima
tijekom noi i u razdobljima kad nije potrebno dnevno svjetlo.

Mjealice za vodu

Neispravne mijealice za vodu treba im prije popraviti. Kapanjem tople vode gubi
se puno i energije i vode. Nadalje, jako je vano dobro zatvoriti vodu nakon upotrebe jer
se kap po kap izgubi velika koliina.

Solarni dobici

Jednostavan nain iskoritenja solarnih dobitaka je otvoriti sva unutarnja vrata

prostorija da bi se toplina distribuirala po svim dostupnim dijelovima zgrade.

Kuanski ureaji

Hladnjaci i zamrzivai
Hladnjaci i zamrzivai trebaju biti postavljeni na to hladnijem mjestu u kui, nikako
u blizini tednjaka ili bojlera. Nadalje, treba izbjegavati, ako je to ikako mogue njihovu
izloenost Suncu. Vrlo je vano da izmeu stranjeg dijela hladnjaka ili zamrzivaa i zida
ostane dovoljno prostora za prozraivanje kako ne bi dolo da pregrijavanja koje rezultira
poveanjem potronje energije.
Preporuke za energetski efikasno koritenje hladnjaka i zamrzivaa:
Ne drati hladnjak otvorenim dulje no to je neophodno
Dobro zatvoriti vrata hladnjaka
Ne spremati u zamrziva vrua ili topla jela (priekati da se ohlade)
Pravovremeno odleivanje hladnjaka i zamrzivaa tedi energiju i produava radni vijek
ureaja
Perilice rublja
Preporuka je odabir programa pranja s najniom temperaturom vode dostatnom
da rublje bude kvalitetno oprano. Nadalje, energetski je efikasnije pranje punog bubnja
rublja, nego dva pranja do pola napunjenog bubnja.

78
 Kuhanje

Preporuke za energetski efikasno kuhanje:

Uvijek stavljati poklopce na posude u kojima se kuha na taj se nain dulje zadrava
toplina s jedne i smanjuje kondenzacija pare po kuhinji s druge strane;
Pri pripremi kave i aja zagrijavati samo potrebnu koliinu vode;
Uvijek koristiti veliinom optimalno grijae kolo za odabranu posudu;
Mikrovalne penice su energetski efikasnije od obinih penica;
Prilikom kuhanja na plinskom tednjaku pripaziti da plamen ne bude prejak i da ne krui
oko posude;
Prilikom runog pranja posua, nakon punjenja sudopera toplom vodom zatvoriti odvod
i na taj nain sprijeiti nekontrolirano otjecanje tople vode.

Postojee aplikacije
U primjeni su mnoge aplikacije za fiziku zgrade i energetsku efikasnost pa
navodimo samo neke:
KNAUFINSULATION KI EXPERT,
NOVOLIT 2009,
URSA,
aplikacija IGH,
kao i sve ostale aplikacije usklaene s vaeim propisima.

Zakljuak
Potronja energije u svim granama ljudskih djelovanja svakim je danom sve vea.
Zato treba u svakom podruju, a osobito u zgradama kao najveim potroaima
toplinske energije, poduzimati odgovarajue mjere za utedu neobnovljivih izvora
energije. Utedom i racionalnom potronjom energije treba, openito, postii dva globalna
cilja: prvo, ouvati prirodna bogatstva (resurse) i drugo, zatititi okoli.
Glavne gradevinske mjere za utedu energije temelje se na poboijanju toplinskih
karakteristika vanjske ovojnice zgrade, zidova, podova, stropova, krovova te prozora i
vanjskih vrata. Za stare zgrade dokazano je da se vedna energije gubi kroz prozore i vanjski
zid, ali i kroz krov, posebno kod prenamjene tavanskih prostora u stambene, pri emu krov
ostaje toplinski neizoliran.
Ako u proraunamo fiziku zgrade za razne vrste zida bit e vidljiv potencijal uteda
toplinskom izolacijom vanjskog zida. Pri tome treba naglasiti da je isplativije ulagati u vee
debljine toplinske izolacije (preporukamin. 10 cm za vanjski zid) jersu ustede najvee, a
razdoblje povrata investicije najkrai. Cijene toplinske izolacije za vanjski zid kreu se u
prosjeku 1 euro ili 7,5 kuna po 1 cm debljine (bez PDV-a), to u ukupnoj cijeni izvedbe
fasade iznosi od 20 do 30 posto za 10 cm debljine, a povratno razdoblje ulaganja kree
se, ovisno o energentu i klimatskim uvjetima od 3 do 10 godina.

79
 4. OSNOVE ZGRADARSTVA, IZVEDBE ZGRADA

Sa stajalita energetske potronje u zgradama, razdoblje izgradnje izuzetno je

vaan parametar. Zbog karakteristika gradnje i nedostatka propisa o toplinskoj zatiti, u
razdoblju najvee stambene izgradnje od 1950. do 1980. godine, izgraden je niz
stambenih i nestambenih zgrada koje su danas veliki potroai energije, s prosjenom
potronjom energije za grijanje od preko 200 kWh/m2. Prema starosti i vrsti gradnje, a u
ovisnosti o zakonodavnom okruenju, postojee zgrade u Hrvatskoj moemo podijeliti u
karakteristine grupacije:

-zgrade graene prije 1940. godine

-zgrade graene prije 1970. godine
-zgrade graene u periodu od 1970. do 1987. godine
-zgrade graene u periodu od 1987. do 2006. godine
-novogradnja usklaena s novim Tehnikim propisom o utedi toplinske
energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 79/05) s obaveznom primjenom
od 1. srpnja 2006. godine.

Za postojee zgrade je potrebno utvrditi stvarnu potronju toplinske energije na

temelju prorauna i analize trokova za energiju (toplinska energija, elektrina energija,
voda). Preporuka je provesti analizu za tri godine kako bi se dobila prosjena vrijednost
potronje energije i odredila energetska uinkovitost/neuinkovitost vanjske ovojnice.
Energetska analiza postojeih zgrada provodi se prema utvrenoj metodologiji
provodenja energetskih pregleda zgrada. Prema Pravilniku o energetskom certificiranju
zgrada energetski pregled zgrade (energetski audit) jest dokumentirani postupak koji se
provodi u cilju utvrivanja energetskih svojstava zgrade i stupnja ispunjenosti tin
svojstava u odnosu na zahtjeve propisane posebnim propisima i sadri prijedlog mjera za
ekonomski povoljno poboljanje energetskih svojstava zgrade, a provodi ga ovlatena
osoba.
Nakon toga je potrebno poboljati postojee toplinske karakteristike vanjske
ovojnice kako bi se smanjili toplinski gubici i ispunili zahtjevi za racionalno koritenje
energije prema TPRUETZZ. Za svaku mjeru raunaju se potrebna ulaganja i ostvarive
energetske, ekonomske i ekoloke utede. Na temelju usporedbe varijanti i isplativosti
ulaganja u pojedinu mjeru odluuje se o primjeni rjeenja. Energetski pregled prvi je i
osnovni korak u energetskoj certifikaciji zgrada.
Prema PECZ, stambene i nestambene zgrade svrstavaju se u osam energetskih
razreda prema energetskoj Ijestvici od A+ do G, s time da A+ oznaava energetski
najpovoljniji, a G energetski najnepovoljniji razred. Energetski razredi se iskazuju za
referentne klimatske podatke. Referentni klimatski podaci odredeni su posebno za
kontinentalnu i za primorsku Hrvatsku u odnosu na broj stupanj dana grijanja.

80
4.1. MINIMALNA PROCJENA OBILJEJA ZA ZGRADE

Sa stajalita energetske potronje u zgradama, razdoblje izgradnje i minimalna obiljeja

zgrade izuzetno su vaan parametar. Zbog karakteristika gradnje, razdoblja izgradnje, uvjeta
ivljenja i zakonskih propisa procjenjujemo obiljeja zgrade:

Zgrade koje podlijeu odredbama tehnikog propisa:

sve nove zgrade (osim nekoliko izuzetaka)
postojee zgrade kad se na njima planira izvoenje veih radova

S obzirom na propisane zahtjeve, tehniki propis razlikuje nove zgrade:

1 - po namjeni ili veliini zgrade
stambene zgrade
nestambene zgrade (gospodarske ili javne namjene)
zgrade malog obujma (\/<100m3) i obiteljske kue (ZOG: do tri stana, bruto povrine <400m2)
2 - po unutarnjoj temperaturi u zgradi
zgrade grijane na temperaturu q\ >18C (normalna unutarnja temperatura)
zgrade grijane na temperaturu 12C<q\< 18C (niska unutarnja temperatura)
zgrade temperature q\ < 12C (negrijane ili kvazi negrijane zgrade)

Zahtjevi za utedu toplinske energije:

nove zgrade, q\ > 18C, stambene i nestambene namjene
1. ZAHTJEV - odnosi se na ogranienje godinje potrebne topline za grijanje Qh (kWh/a)
To je raunski odreena koliina topline koju sustav grijanja treba tijekom jedne godine dovesti u zgradu da bi se
odravala unutarnja projektna temperatura u zgradi
ODREUJE SE METODOM MJESENE BILANCE

Minimalna toplinska zatita

Minimalna toplinska zatita obuhvaa mjere toplinske zatite kojima se, uz uvjet dovoljnog grijanja i
provjetravanja, za uobiajeno koritenje zgrade, osigurava higijenska mikroklima u prostoru zgrade i
sprjeava kondenzacija vodene pare na svakom mjestu unutarnje povrine omotaa grijanog prostora
zgrade .

81
 Koeficijent prolaska topline U W/(m2K) graevnih dijelova u omotau grijanog
prostora zgrade temperature qi > 12C, koji imaju plonu masu 100 kg/m2, a plotine su
>0,5m2, ne smiju biti vei od vrijednosti danih u tablici 4, Prilog C Tehnikog propisa,
ovisno o srednjoj mjesenoj temperaturi najhladnijeg mjeseca na lokaciji zgrade

- za e,mj,min > 3C (blai zahtjev)

- za e,mj,min 3C (stroi zahtjev)

Za prozirne elemente u omotau grijanog prostora zgrade zahtjeva se:
- za zgrade s qi 18C
U 1,80 W/(m2K)
- za zgrade s 12C <qi< 18C
U 3,00 W/(m2K)

Zahtjevi koje treba ispuniti kod projektiranja novih zgrada:

-Toplinski mostovi

-Toplinska zatita ostakljenih ploha tijekom ljeta

-Toplinska zatita tijekom ljeta neprozirnih graevnih dijelova plone mase <100kg/m2

-Zrakonepropusnost omotaa zgrade

-Zrakopropusnost reki prozora i vanjskih vrata

-Kondenzacija vodene pare na povrini graevnog dijela (posebno toplinskih

mostova)

-Kondenzacija vodene pare unutar graevnog dijela (difuzija)

Zahtjevi za vanjske neprozirne graevne dijelove s plonom masom < 100

kg/m?: zidovi U < 0,35 W/(m2 K) krovovi U < 0,30
W/(m2 K)

Zahtjevi za vanjske neprozirne graevne dijelove s plonom masom > 100 kg/m?:

Prema tablici 4.
Najvee doputene vrijednosti koeficijenta prolaska topline, U [(W/(m2 . K)],
graevnih dijelova s plonom masom >100 kg/m2
Redni Graevni dio U W/( m'CEK)
broj G?e,mj,min> e,mj,min^+
1 Vanjski zidovi, zidovi prema garai, tavanu 1,00 0,80
2 Zidovi prema negrijanom stubita 1,30 1,30
temperature vee od 0^, zidovi prema
negrijanoj prostoriji
3 Zidovi prema tlu 1,00 0,80
4 Podovi na tlu (do dubine tlocrta prostorije 5 0,80 0,65
m)
5 Stropovi izmeu stanova, stropovi izmeu 1,40 1,40
grijanih radnih prostorija razliitih korisnika
6 Stropovi prema tavanu, stropovi prema 0,85 0,70
negrijanoj prostoriji iznad
7 Stropovi prema negrijanom podrumu, stropovi 0,65 0,50
prema negrijanoj prostoriji ispod
8 Ravni i kosi krov iznad grijanog prostora 0,70 0,55
9 Stropovi iznad vanjskog prostora, stropovi 0,45 0,40
iznad garae
82
Napomena: 2e,mj,min Je srednja mjesena temperatura vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na lokaciji zgrade

Zahtjevi za vanjske neprozirne graevne dijelove s plonom masom > 100 kg/m2:

Prema tablici 6.

Najvee doputene vrijednosti koeficijenta prolaska topline, U [(W/(m2 . K)],graevnih dijelova

zgrada malog obujma (V100 m3), obiteljskih kua i nakon zahvata na postojeim zgradama

Redni Graevni element U [(W/(m2CK)]

broj &t > 18C 12C <$<18C
@emi emi emi @emi
1 Vanjski zidovi, zidovi 0,60 0,45 0,75 0,75
prema garai, tavanu
2 Prozori, balkonska 1,80 1,80 3,00 3,00
vrata, krovni prozori,
prozirni elementi
proelja
3 Ravni i kosi krovovi 0,40 0,30 0,50 0,40
iznad grijanog prostora,
stropovi prema tavanu
4 Stropovi iznad vanjskog 0,40 0,30 0,50 0,40
zraka, stropovi iznad
garae
5 Zidovi i stropovi prema 0,80 0,60 2,00 2,00
negrijanim prostorijama i
negrijanom stubitu
temperature vie od 0C
6 Zidovi prema tlu, podovi 0,50 0,50 0,801) 0,651)
na tlu
7 Vanjska vrata s 2,90 2,90 2,90 2,90
neprozirnim vratnim
krilom
8 Stijenka kutije za rolete 0,80 0,80 0,80 0,80
Napomena: 2e,mj,min Je srednja mjesena temperatura vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na lokaciji zgrade. 1) Kod
podova na tlu zahtjev vrijedi do dubine tlocrta prostorije 5 m.

Zahtjevi za ostakljenja:

Tablica 1. Raunske vrijednosti stupnja proputanja ukupne energije ostakljenja, g* (-),

kod okomitog upada suneva zraenja

Redni Tip ostakljenja ffi (")

broj
1 Jednostruko staklo (bezbojno, ravno float staklo) 0,87
2 Dvostruko izolirajue staklo (s jednim meuslojem zraka) 0,80
3 Trostruko izolirajue staklo (s dva meusloja zraka) 0,70
4 Dvostruko izolirajue staklo s jednim staklom niske emisije (Low- 0,60
E obloga)
5 Trostruko izolirajue staklo s dva stakla niske emisije (dvije 0,50
Low-E obloge)
6 Dvostruko izolirajue staklo sa staklom za zatitu od 0,50
suneva zraenja
7 Staklena opeka 0,60

Faktor umanjenja naprave za zatitu od suneva zraenja, Fc (-)

Tablica 2.
Redni Naprava za zatitu od suneva zraenja ^c (-)
broj
1 Bez naprave za zatitu od suneva zraenja 1
2 Naprava s unutranje strane ili izmecfu stakala
2.1 - bijele ili reflektirajue povrine i malene transparentnosti a) 0,75
2.2 - svijetle boje i malene transparentnosti 0,80
2.3 - tamne boje i poviene transparentnosti 0,90
3 Naprava s vanjske strane
83
 3.1 - aluzine, lamele koje se mogu okretati, otraga provjetravano 0,25
3.2 - aluzine, rolete, kapci (kure, cjrilje) 0,30
4 Strehe, loe D) 0,50
5 Markize, gore i bono provjetravane b) 0,40

a) Transparentnost naprave za zatitu od suneva zraenja:< manja od 15% smatra se malenom, a transparentnost
u iznosu 315% ili veem smatra se povienom.
b) Navedena vrijednost vrijedi za sluaj kad je sprijeeno direktno osunanje prozora.

Ljetna toplinska zatita obuhvaa:

Toplinsku zatitu prozirnih elementa proelja tijekom Ijeta
Toplinsku zatitu vanjskih neprozirnih graevnih dijelova plone mase < 100 kg/m2 tijekom
Ijeta
Zrakonepropusnost graevnih dijelova koji ine omotaa grijanog prostora zgrade
Zrakopropusnost reki prozora, balkonskih (vanjskih) vrata i krovnih prozora
Vanjski neprozirni graevni dijelovi, koji su izloeni sunevu zraenju, moraju imati
odgovarajue dinamike toplinske karakteristike kako bi se smanjio njihov doprinos
zagrijavanju zraka u zgradi tijekom Ijetnih mjeseci.
Dinamike toplinske karakteristike graevnih dijelova, ovisne o promjenjivosti toplinskih
tokova, nisu jo u potpunosti donesene u2 EN normama, te se dokazuje posredno preko
koeficijenta prolaska topline - U [W/(m K)].

Koeficijenti prolaska topline -U [W/(m2- K)] odreuju se:

za prozore i balkonska vrata:
prema HRN EN ISO 10077-1:2002,
prema tehnikim specifikacijama za proizvode,
mjerenjem prema HRN EN ISO 12567-1:2002;
za ostakljenje
prema HRN EN 673:2003,
prema tehnikim specifikacijama za proizvode
za neprozirne graevne dijelove
prema HRN EN ISO 6946:2002,
HRN EN ISO 6946/A1:2003
HRN EN ISO 6946/A2
(za graevne dijelove koji granie s tlom uzima da je R se = 0)

Zahtjevi za prozirne elemente proelja: zgrada s Gj(C) 3 18C

U < 1,80 W/(m2 K)
zgradu s 12 C <2j(C) <
18C U < 3,00 W/(m2K)
Zahtjevi za stijenke kutije za rolete:
zgrada s Gi (C) 3 12C U < 0,80 W/(m2 K)
Zahtjevi za vanjska vrata s neprozirnim
vratnim krilom: 3
zgrada s Gj(C) 12C U < 2,90 W/(m2 K)

Zahtjevi koji se odnose na minimalnu toplinsku zatitu i zahtjevi koji tede energiju uvijek vrijede
za prozirne konstrukcije i identini su za obje klimatske zone.
Zahtjevi se ne odnose:
na staklenu plohu velikog izloga koji ima plotinu veu od 4 m2,
na staklene dijelove vjetrobrana

lZahtjevi za vanjske neprozirne graevne dijelove s plonom masom < 100

kg/m?: zidovi U < 0,35 W/(m2 K) krovovi U < 0,30 W/(m2
K)

84
Zahtjevi za vanjske neprozirne graevne dijelove s plonom masom > 100 kg/m?:

Prema tablici 4.

Redni Graevni dio U W/( m'CEK)

broj G?e,mj,min>+3C e,mj,min^+3C

1 Vanjski zidovi, zidovi prema garai, tavanu 1,00 0,80 Najvee doputene
2 Zidovi prema negrijanom stubita temperature 1,30 1,30
vee od 0^, zidovi prema negrijanoj prostoriji
vrijednosti koeficijenta
prolaska topline, U
3 Zidovi prema tlu 1,00 0,80
4 Podovi na tlu (do dubine tlocrta prostorije 5 m) 0,80 0,65
[(W/(m2 . K)], graevnih
dijelova s plonom masom
5 Stropovi izmeu stanova, stropovi izmeu grijanih 1,40 1,40
radnih prostorija razliitih korisnika >100 kg/m2
6 Stropovi prema tavanu, stropovi prema 0,85 0,70
negrijanoj prostoriji iznad
7 Stropovi prema negrijanom podrumu, stropovi prema 0,65 0,50
negrijanoj prostoriji ispod
8 Ravni i kosi krov iznad grijanog prostora 0,70 0,55
9 Stropovi iznad vanjskog prostora, stropovi iznad 0,45 0,40
garae

85
Napomena: 2e,mj,min Je srednja mjesena temperatura vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na lokaciji zgrade

Zahtjevi za vanjske neprozirne graevne dijelove s plonom masom > 100 kg/m^:
Prema tablici 6. Najvee doputene vrijednosti koeficijenta prolaska topline, U [(W/(m2 . K)],
graevnih dijelova zgrada malog obujma (V100 m3), obiteljskih kua i nakon
zahvata na postojeim zgradama
Redni Graevni element U [(W/(m2CK)]
broj &t > 18C 12C <$<18C
@emi min>3C emi min<3C emi min>3C @emi min<3C
1 Vanjski zidovi, zidovi 0,60 0,45 0,75 0,75
prema garai, tavanu
2 Prozori, balkonska vrata, 1,80 1,80 3,00 3,00
krovni prozori, prozirni
elementi proelja

3 Ravni i kosi krovovi iznad 0,40 0,30 0,50 0,40

grijanog prostora, stropovi
prema tavanu
4 Stropovi iznad vanjskog 0,40 0,30 0,50 0,40
zraka, stropovi iznad garae

5 Zidovi i stropovi prema 0,80 0,60 2,00 2,00

negrijanim prostorijama i
negrijanom stubitu
temperature vie od 0C
6 Zidovi prema tlu, podovi na 0,50 0,50 0,801) 0,651)
tlu
7 Vanjska vrata s 2,90 2,90 2,90 2,90
neprozirnim vratnim
krilom
8 Stijenka kutije za rolete 0,80 0,80 0,80 0,80
Napomena: 2e,mj,min Je srednja mjesena temperatura vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na lokaciji zgrade. 1)
Kod podova na tlu zahtjev vrijedi do dubine tlocrta prostorije 5 m

Zrakonepropusnost omotaa zgrade

Zgrada mora biti projektirana i izgraena na nain da graevni dijelovi koji ine omota
grijanog prostora zgrade, ukljuivo moebitne spojnice izmeu pojedinih graevnih dijelova i
prozirne elemente koji nemaju mogunost otvaranja, budu zrakonepropusni u skladu s
dosegnutim stupnjem razvoja tehnike i tehnologije u vrijeme izrade projekta.
Provjetravanje prostora zgrade
Zgrada mora biti projektirana i izgraena da osigura minimalno provjetravanje prostora:
da se ne ugrozi higijena i zdravstveni uvjeti,
i/ili zbog koritenja ureaja za grijanje s otvorenim plamenom.Broj izmjena
unutarnjeg zraka s vanjskim zrakom:
zgrada u kojoj ljudi borave ili rade - nmin = 0,5 h-1
zgrade kada ljudi ne borave - nmin = 0,2 h-1.(koji je namijenjen za rad i/ili
boravak ljudi)
u zgradi koja se provjetrava mehanikim ureajem za provjetravanje broj
izmjena zraka - n > 0,7 h-1, potrebno je osigurati povrat topline iz odlaznog
zraka.
Zrakopropusnost reki prozora, balkonskih vrata i krovnih prozora prema tablici 3
u prilogu C Propisa:

Tablica 3. Razredi zrakopropusnosti reki prozora, balkonska vrata i krovnih prozora

Redn Broj katova zgrade Razred
i broj zrakopropusnosti
prema
1 do 2 kata HRN EN 12207-1:2002
2
2 vie od 2 kata 3

86
Dokazuje se:
ispitivanjem tih elemenata prema HRN EN 1026:2001 prije njihove ugradnje.
ispitivanjem na izgraenoj zgradi prema HRN EN 13829:2002.
Provjetravanje prostora zgrade uz prozore ili umjesto njih mogu se ugraditi ureaji za
provjetravanje:
Ureaji za provjetravanje moraju omoguiti jednostavno podeavanje po potrebi korisnika
zgrade, odredba se ne odnosi na ureaje za provjetravanje s automatskom regulacijom
propusnosti vanjskog zraka.
Ureaji za provjetravanje u zatvorenom stanju moraju ispuniti zahtjeve utvrene u tablici 3.,
Prilog C Propisa.

lokacija i namjena zgrade

meteoroloki parametri
podjela zgrade u toplinske zone (ako je zgrada podijeljena u vie toplinskih zona)
geometrijske karakteristike zgrade/zone:

oploje grijanog dijela zgrade - A (m2)

obujam grijanog dijela zgrade - Ve (m3)
obujam grijanog zraka - V (m3)
faktor oblika zgrade - fo = A / Ve (nr1)
plotina korisne povrine zgrade - AK (m2)
plotina prozora u ukupnoj plotini proelja - f (-)

vrsta energenta za grijanje i sustav grijanja

vrsta, nain uporabe i uea obnovljive energije u podmirenju potrebne topline za
grijanje (ako je predviena)
predviena tehnika rjeenja za sprjeavanje pregrijavanja prostora zgrade tijekom
Ijeta
za sprjeavanje pregrijavanja prostora zgrade tijekom Ijeta
uvjeti i nain skladitenja i ugradnje graevnih proizvoda koji su od utjecaja na
toplinska svojstva
sastav pojedinih graevnih dijelova zgrade
ugraena oprema i instalacije, koji su u funkciji utede toplinske energije i toplinske
zatite zgrade
Proraun fizikalnih svojstava zgrade obzirom na toplinsku energiju i toplinsku zatitu
dokaz o ispunjavanju zahtjeva iz Propisa:
za pojedine graevne dijelove
za zgradu u cjelinu
ulazni podaci - podloga kod prorauna
Potrebne podloge i podaci za provoenje prorauna fizikalnih svojstava
kotirani tlocrti, presjeci i proelja zgrade
lokacija i orjentacija zgrade
namjena zgrade
projektna unutarnja temperatura
sastavi graevnih dijelova zgrade
granice grijanog prostora i temperaturnih zona

87
4.2. TIPOLOGIJA IZGRADNJE I NJIHOVA PODJELA
Radi lakeg i sistematskog prouavanja, zgrade se mogu podijeliti prema razliitim kriterijima.

4.2.1. Osnovni konstruktivni elementi

zgrada

88
89
 Cjelokupno tijelo zgrade naziva se opim imenom konstrukcija zgrade. Ona se sastoji od raznovrsnih tipova sklopova
sastavljenih od osnovnih elemenata. U osnovne elemente graevine ubrajamo stub (A), tap (B), luni nosai (C), prosta greda
(D), nagnute ili vertikalne ploe (E), zid (F), ravna ploa (G), zakrivljene ploe (H) i (J), zatega (L), lananice (N i 0), razapeto
platno (0) i razapeta mrea (R).
Sloene konstrukcije sastoje se od meusobno povezanih osnovnih elemenata

90
 Na slici 6 prikazani su uz osnovne elemente i njihova primjena na nekim od izgraenih objekata visokogradnje.

VRSTE OBJEKATA VISOKOGRADNJE (ZGRADA) PREMA

KONSTRUKTIVNOM SISTEMU

Prema konstruktivnom sistemu - nainu prenoenja cjelokupnog

optereenja razlikuju se slijedei sistemi:
masivni,
skeletni i
prostorno povrinski sistem.

Masivni sistem. U ovom sistemu glavni nosioci optereenja su nosei

konstruktivni masivni zidovi. Oni primaju optereenja i ravnomjerno ih prenose
na nie konstruktivne elemente zgrade. Nosei zidovi se cjelokupnom naljegajuom
povrinom oslanjaju na temeljne stope u vidu traka koje prenose optereenja
zgrade na temljno tlo.
U masivnom sistemu konstruktivni zidovi se zidaju blokovima za zidanje,
opekom ili kamenom. Na ovakav nain u suvremenom graevinarstvu
podiu se zgrade nie katnosti, koje se nazivaju zidane zgrade. Zgrade
vee katnosti grade se sa tankim armiranobetonskim zidovima, koji su u
obliku platna pa se zbog toga nazivaju zgrade sa armiranobetonskim
platnima (sl. 9).

Skeletni sistem Linijsko-povrinski konstruktivni sklop sastavljen

kombinacijom linijskih nosaa stubova, greda kao i povrinskih nosaa
meukatnih konstrukcija naziva se skeletna konstrukcija (sl. 10). Isti naziv nosi i
sklop od pravih ili kosih stubova povezanih lunim nosaima na koje se oslanjaju
meukatne konstrukcije.
U skeletnom sistemu najprije se izgradi skelet, ispune se polja izmeu
stubova za obimne zidove, pa tek tada rade unutranje pregrade kao
i ostali zavrni radovi.
Skeletni sistem izrauje se od armiranobetonskih (sl. 10) ill elinih nosaa. U
prolosti su upotrebljavane drvene grede i od njih izgraivane skeletne zgrade (sl.
11), a polja izmeu njih ispunjavana raznovrsnim materijalima.

Prostorno povrinski sistemi Na objektima graenim po

ovim sistemima optereenja se prenose preko naboranih, ravnih,
zakrivljenih i slinih konstrukcija koje se grade od tankih
armiranobetonskih konstrukcija. metala ili lijepljenog drveta.
Raznovrsnost oblika i konstrukcija je veoma velika. Na slici 7 prikazani
su samo neki primjeri ve izgraenih objekata sa formama zasnovanim
na razliitim geometrijskim tijelima.

TEHNOLOGIJA GRAENJA ZGRADA

S obzirom na tehnoloke postupke koji se primjenjuju u graenju, zgrade se
mogu graditi na:
tradicionalni (monolitni)
montani,
polumontani i industrijski

91
 Koji e nain izgradnje biti usvojen zavisi od mnogih inilaca, najvie od
ekonomsko-tehnolokih uslova i zahtjeva konstrukcijske prirode. kao i od
osiguranja serijske i masovne proizvodnje.
Tradicionalni nain graenja
Pod ovim sistemom graenja podrazumijeva se cjelokupno izvoenje zgrade na
mjestu gdje stalno ostaje. Svi elementi zgrade, grubi i zavrni radovi, izvode se na
licu mjesta (zidanje, betoniranje. oblaganje zidova, izrada podova, postavljanje
instalacija i dr.). Ovakav nain graenja je skup i dugotrajan. Zadrao se jedino kod
gradnje manjih porodinih zgrada i na nekim ne mehaiziranim, manjim gradilitima.
Montani nain graenja
Ako se pojedini elementi zgrada izrade u veem broju u tvornicama, pogonima
izvoaa ili na gradilitu, a do objekta dizalicama prenesu i montiraju, rad na ovakav
nain naziva se montani nain graenja. Primjenjuje se u raznim konstruktivnim
sistemima.
Polumontani nain graenja
Ovaj sistem nastaje kombinacijom tradicionalnog i montanog naina graenja.
Njime se ubrzava graenje i sniavaju cjene radova. jer se neki dijelovi zgrade, npr.
temelji. zidovi i stubovi izvode na licu mjesta, a tavanice, grede iznad prozora i
drugo se donesu I, kao gotovi prefabrikati, postave na predviena mjesta po
projektu.
Industrijski nain graenja
Industrijski nain graenja omoguava industrijalizaciju grubih graevinskih i
svih prateih radova, instalacija i zavrnih radova u tvornicama za proizvodnju
industrijskog montanog sistema, tako da je rad na gradilitu sveden samo na
montau, i u najmanjoj mjeri i na zavrne radove.

4.2.2. Podjela zgrada prema veliini i namjeni

Zgrade se dijele prema veliini, namjeni i nainu potronje energije. Nove i postojee
zgrade dijele se na male zgrade, povrine do 1000 m2 i velike zgrade povrine preko 1000
m2. Prema toj podjeli se za sada razmatraju i energetski sustavi te izraduje elaborat
primjenjivosti alternativnih izvora energije. S obzirom na razvoj zakonodavnog okruenja,
preporuka je da se i za manje zgrade razmatraju alternativni energetski sustavi, iako to za
sada nije obavezno.
Osnovna podjela zgrada je na stambene i nestambene zgrade. U Pravilniku o
energetskom certificiranju zgrada (PECZ), NN 113/08, zgrade se prema namjeni i nainu
potronje energije dijele na:

A stambene zgrade:
1. s jednim stanom i stambene zgrade u nizu (samostojee stambene kue s jednim stanom,
kue s jednim stanom u nizu ili drugaije povezane zgrade s jednim stanom, kue do tri
stana i kue u nizu s vie stanova po lameli - zgrade kod kojih se izraduje zasebni energetski
certifikat za svaku stambenu jedinicu),
2. s vie stanova (stambene zgrade s tri i vie stanova, stambeni blokovi - zgrade kod kojih se
moe izraditi zajedniki certifikat zgrade ili zasebni certifikat za svaku stambenu jedinicu).

B nestambene zgrade:
1. uredske, administrativne i druge poslovne zgrade sline preteite namjene,
2. kolske i fakultetske zgrade, vrtii i druge odgojne i obrazovne ustanove,
3. zgrade za kulturno umjetniku djelatnost i zabavu, muzeji i knjinice,
4. bolnice i ostale zgrade za zdravstvenu zatitu i zgrade za institucionalnu skrb,

92
5. hoteli i sline zgrade za kratkotrajni boravak, zgrade ugostiteljske namjene (gostionice,
restorani i si),
6. zgrade za stanovanje zajednica (domovi - daki, studentski, umirovljeniki, radniki, djeji
domovi, zatvori, vojarne i si. zgrade za stanovanje),
7. zgrade za promet i komunikacije (terminali, postaje, zgrade za promet, pote,
telekomunikacijske zgrade),
8. sportske dvorane,
9. zgrade veleprodaje i maloprodaje (trgovaki centri, zgrade s duanima),
10. ostale vrste zgrada koje troe energiju radi ostvarivanja odredenih mikroklimatskih uvjeta
u unutarnjem prostoru.
Isto tako, u skladu s PECZ, energetsko certificiranje zgrada, a tako i razmatranje
energetskog koncepta nije potrebno raditi za:
1. nove zgrade i postojee zgrade koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing, koje imaju
uporabnu korisnu povrinu manju od 50 m2;
2. zgrade koje imaju predvideni vijek uporabe ogranien na dvije godine i manje;
3. privremene zgrade izgradene u okviru pripremnih radova za potrebe organizacije
gradilita;
4. radionice, proizvodne hale, industrijske zgrade i druge gospodarske zgrade koje se, u
skladu sa svojom namjenom, moraju drati otvorenima vie od polovice radnog vremena ako
nemaju ugradene zrane zavjese;
5. zgrade namijenjene za odravanje vjerskih obreda;
6. jednostavne gradevine utvrdene posebnim propisom;
7. postojee zgrade koje se prodaju ili se pravo vlasnitva prenosi u steajnom postupku u
sluaju prisilne prodaje ili ovrhe;
8. postojee zgrade koje se prodaju ili iznajmljuju branom drugu ili lanovima ue obitelji;
9. zgrade koje su po posebnom zakonu upisane u Registar kulturnih dobara Republike
Hrvatske i zgrade koje imaju posebnu ambijentalnu vrijednost a kod kojih bi ispunjenje
zahtjeva energetske uinkovitosti znailo neprihvatljivu promjenu njihovog karaktera ili
njihovog vanjskog izgleda u skladu s predvidenom spomenikom zatitom zgrade.
10. zgrade koje se ne griju ili se griju na temperaturu do +12 C

Stambene zgrade

U stambenim zgradama najvei udio potronje energije je za grijanje (50 do 60 posto), zatim
za pripremu potrone tople vode (15 do 20 posto), rasvjetu i uredaje (12 do 15 posto) i za
kuhanje (12 do 15 posto). Moemo zakljuiti da potronja za toplinske potrebe predstavlja od
80 do 90 posto ukupnih energetskih potreba zgrade.

Nestambene zgrade

U nestambenim zgradama najvei udio potronje energije je za grijanje (50 do 55 posto),

zatim za rasvjetu (12 do 15 posto), pripremu potrone tople vode (8 do 10 posto), kuhanje
(oko 5 posto), hlaenje (oko 4 posto) i za ostale potrebe opremu, ureaje, elektromotorne
pogone, klimatizaciju i drugo (15 do 20 posto).
Kod nestambenih zgrada udio potronje energije za pojedine grupe potronje se moe
znatno razlikovati. Tako je u zgradama trgovake namjene znatno vei udio potronje energije
za hladenje te opremua, uredaje, elektromotorne pogone i klimatizaciju (do 30 posto) te
rasvjetu (do 20 posto) nego za grijanje i pripremu potrone tople vode (oko 15 posto). U
zgradama trgovake namjene najee je dominantna potronja elektrine energije u odnosu
na ostale energente. U zgradama obrazovne namjene najvei udio potronje energije je za
grijanje (do 55 posto), te za rasvjetu (do 20 posto). U zgradama poslovne namjene najvei
udio potronje energije je za grijanje ( oko 50 posto), zatim za rasvjetu i uredaje (do 20
posto) i hladenje (do 20 posto).

93
Poveanjem standarda oekuje se daljnje poveanje potronje energije za grijanje, ali i
hladenje. Kako bi se smanjile potrebe za toplinskom energijom za grijanje i hladenje zgrada i
ostvarilo racionalno koritenje energije potrebno je poveati toplinsku zatitu zgrade odnosno
svih konstrukcija vanjske ovojnice zgrade. Primjenom odgovarajuih tehnikih rjeenja
potrebno je iskoristiti toplinske dobitke zimi, a smanjiti doprinos toplinskih dobitaka Ijeti.
Ovim aktivnostima se osim na smanjenje potronje energije utjee na poveanje ugodnosti
boravka u prostoru, smanjuju se trokovi za odravanje zgrade i poveava trajnost svih
konstrukcija i energetskih sustava koji se koriste.

4.2.1. ZGRADE GRAENE PRIJE 1940 godine

U ovoj grupi moemo razlikovati starije zgrade graene prije 1940. godine,
tradicionalnim tehnikama i materijalima.
Ova faza gradnje predstavlja najvei problem u smislu energetske potronje.
Stare zgrade masivne zidane konstrukcije, iako toplinski neizolirane, ne predstavljaju
tako veliki problem u smislu toplinskih gubitaka.
U tradicionalnom graditeljstvu zatitna uloga vanjske ovojnice zgrade bila je
iskustveno prenosena ovisno o primijenjenom materijalu koji je zadovoljavao nosivost i
pruzao odreenu toplinsku zatitu.Toplinska zatita nije bila predmet koji je usmjeravao
izbor konstrukcije, a uteda energije, prema dananjem shvaanju, bila je nepoznata.
Prva razmiljanja teoretiara o ogranienoj koliini energetskih sirovina javljaju
se poetkom dvadesetog stoljea. 1912. godine Karl Schmidt govori o ogranienoj
godinjoj potronji energije. 1921. godine u naselju Heleran kod Dresdena grade se
graevine od drveta u obliku dvostruke drvene konstrukcije i meuprostora ispunjenog
tresetom. Ovo moemo smatrati preteom ugradnje toplinske izolacije u svrhu utede
Starije zgrade izvodile su se kao zidana konstrukcija od pune opeke ili kamena,
debljine zida 25, 38 ili 50 cm pa i vise. Toplinska izolacija nije se koristila. Stropovi su

94
uglavnom drveni ili masivni od opeke, kamena ili betonskih elemenata (rebricasti
betonski strop). Takve starije zgrade masivnih debelih zidova, zbog velike debljine
konstrukcije i relativno niskog stupnja zagrijavanja prostora, nisu imale tako velike
toplinske gubitke, kao novije lake betonske konstrukcije.
Zidovi u tlu kod starih zgrada izvodili su se kao i vanjski zidovi od opeke ili
kamena. Podrumski prostori su uglavnom bili pomoni prostori graevine koji se nisu
grijali. Najee provjetravani podrum sluio je kao tampon prostor izmeu tla i
prostora prizemlja. Vlaga koja je bila neminovna, isuivala se u prostoru podruma, ne
steei ostalim konstrukcijama. Najesce neizolirani pod nije stvarao problema u
pomonim negrijanim prostorima graevine. Podovi su najee bili izvedeni na sloju
nabijene zemlje. Kao podna obloga koristile su se drvene kocke ili opekarski elementi
polozeni u nasip. Podovi prizemnih prostorija na tlu izvodili su se najee s drvenim
slijepim podovima u nasipu. Podovi na tlu u sluaju grijanih prostora ne zadovoljavaju
zahtjeve dananjih propisa. Hladni podovi grijanih prostora esto su izlozeni i pojavi
kondenzacije na njihovoj gornjoj povrini.
Strop prema negrijanom tavanu najese se izvodio kao drveni strop s
pogledom (buka na daanoj oplati), nasipom ute i gornjom daanom oplatom kao
podom tavana, ili opekarski elementi poloeni u sloj pijeska. Strop iznad negrijanog
prostora je uglavnom strop podruma i najee se izvodio kao svoeni strop od opeke
ili kamena s nasipom i plivajuim drvenim podom poloenim u taj nasip. Podgled svoda
uglavnom se bukao. Krov kod starih graevina najee se nije izolirao jer se izvodio
iznad negrijanog tavanskog prostora. Tavan kod tradicionalne gradnje slui kao
meuprostor izmeu vanjskog i unutarnjeg grijanog prostora.
Prozori i vrata kod starih graevina izvodili su se uglavnom drveni, ustakljeni s
jednim ili dva stakla po krilu. Ugraivali su se kao jednostruki ili dvostruki prozori s dva
krila na razmaku veem od 10 cm.Takvi prozori uzrokuju velike gubitke topline kroz
vanjsku ovojnicu, kako uslijed transmisije tako i zbog prolaza zraka kroz nebrtvljene
reke.
Prosjeni gubici topline kod takvih starih zgrada kreu se uglavnom izmedu
200 i 250 kWh/m2 godinje. Analize pokazuju da se poveanjem toplinske izolacije
vanjske ovojnice, prvenstveno vanjskog zida, te zamjenom prozora, gubici topline
smanjuju na 60-90 kWh/m2 godinje, to je uteda u potronji energije za oko70%.

4.2.2. IZGRADNJA IZMEU 1940 i 1970 godine

U ovoj grupi moemo razlikovati starije zgrade graene u razdoblju 1940. do

1970. godine, razdoblju velike i ubrzane gradnje, primjene novih materijala i statiki
laganijih konstrukcija a prije pojave propisa o toplinskoj zatiti.
Problem se pojavljuje 50-tih i 60-tih godina pojavom novih graevinskih materijala.
Toplinska zatita zgrada je dio graevinske fizike kojaje relativno mlada znanost.
Vezana je uz naglu pojavu novih materijala u graditeljstvu 50-tih godina, energetsku
krizu te uz razvoj svijesti o potrebi ustede energije i zatite okolia. Nedovoljna toplinska
izolacija dovodi do poveanih toplinskih gubitaka zimi, hladnih obodnih konstrukcja,
osteenja nastalih kondenzacijom (vlagom), te pregrijavanja prostora Ijeti. Posljedice su
osteenja konstrukcije, te neudobno i nezdravo stanovanje i rad. Zagrijavanje takvih
prostora zahtijeva veu koliinu energije to dovodi do poveanja cijene koritenja i
odravanja prostora, ali i do veeg zagaenja okolia.
Zagaenje okolia opet ima utjecaj na osteenje graevina i na ivot i zdravlje ljudi.

95
 Novi materijali i njihova raznolikost rezultirali su i promjenom koncepcije
konstrukcija. Armirani beton dopusta staticki "tanke" konstruktivne elemente koji bez
toplinske izolacije imaju velike toplinske gubitke.
Meutim, uvoenjem standarda grijanja prostora na temperaturu viu od 18C,
kroz takve zidove gubi se znatan dio toplinske energije i pojavljuje problem vlage.
Problem se pojavljuje i kod prenamjene tavanskog prostora u grijani stambeni
prostor.

4.2.3. IZGRADNJA NAKON 1970 godine

Prva naftna kriza sedamdesetih godina proslog stoljea ubrzala je prihvaanje

injenica da su izvori fosilnih goriva sasvim sigurno ogranieni i da je energente
potrebno racionalno koristiti. Ubrzo nakon toga mnoge industrijski razvijene zemlje
donose prve zakone i propise o stednji energije za zagrijavanje graevina. Veina
europskih zemalja danas ima regulirano podruje toplinske zatite i utede energije
koje se trenutno usklauje s dokumentima prihvaenim na razini EU.
Prvi propisi o toplinskoj zatiti u Hrvatskoj doneseni su 1970. godine. Zato je
kod analize toplinskih karakteristika postojeih zgrada bitan podatak o godini izgradnje
ili vee rekonstrukcije zgrade. Kod zgrada graenih prije 1970. godine, nisu se radili
nikakvi proracuni gubitaka topline i utede energije. Zgrade su se gradile iskustveno,
zadovoljavajui statiku konstrukcije.

Zgrade gradene u razdoblju od 1970. do 1987.

Tehniki napredak u proizvodnji materijala za zidanje, upotreba betona i

armiranog betona, te gradnja "tankih" konstrukcija koje zadovoljavaju statiki
proraun, ali nemaju nikakav energetski koncept, ima za posljedicu izgradnju velikog
fonda zgrada koji je sa stajalita toplinske zastite i ustede energije izuzetno
nepovoljan.Takva gradnja poinje vec 50-tih godina proslog stoljeca, u razdoblju od
1970. do 1980. godine vrlo je esta izgradnja vitkih skeletnih konstrukcija ili poprecnih
betonskih nosivih zidova, a ispuna izmedu nosive konstrukcije radi se esto kao
stolarski element s izuzetno loim toplinskim karakteristikama. esti su i prefabricirani
betonski parapetni paneli, bez ikakve toplinske zatite. Osnovna karakteristika gradnje
u razdoblju od 1970. do 1987., a s obzirom na toplinsku zatitu, je s jedne strane
usvajanje prvih propisa o toplinskoj zastiti zgrada i poetak skromnog koritenja
toplinske izolacije, a s druge strane gradnja statiki vitkih, tankih konstrukcija, velikih
staklenih povrina i zapravo toplinski vrlo loih objekata.
Prvi propisi o toplinskoj zatiti zgrada u Republici Hrvatskoj doneseni su 1970.
godine (Pravilnik o tehnikim mjerama i uvjetima za toplinsku zatitu zgrada -Slubeni
list SFRJ 35/70). U njemu je odreena podjela dravnog teritorija na tri graevinsko
klimatske zone. Za svaku zonu su propisane najvee doputene vrijednosti koeficijenta
prolaza topline k (danas U) za pojedine elemente vanjske ovojnice zgrade. Poinje
skromna primjena toplinske izolacije u debljinama 2-4 cm. Istovremeno se razvija
industrija gradevinskih materijala, kao i primjena armiranog betona, zahvaljujui kojem
konstrukcija zgrada postaje sve tanja i sve laka. Statika zgrade je zadovoljena, a
energetski koncept ne postoji. Nikakva ili vrlo stidljivo primjenjena toplinska izolacija
karakteristicna je za gradnju sve do 1980. godine. Koriste se uglavnom prozori sa izo
staklom, ali vrlo loih profila, bez prekinutog toplinskog mosta, te s loim brtvljenjem.
Povrina staklenih ploha se poveava.
Zgrade se tada grade uz zadovoljavanje minimalnih uvjeta statike i toplinske

96
izolacije. Standard grijanja meutim raste. Armirano betonske konstrukcije zidova
izvode se ili bez izolacije, ili s 2-4 cm izolacije tipa heraklit, drvolit ili okipor koja se
stavlja u oplatu kod betoniranja. Parapeti su esto betonski prefabrikati. Armirano
betonski zidovi izvode se u minimalnim statikim debljinama od 16 i 18 cm, rjee 20
cm. Zidane konstrukcije izvode se uglavnom od uplje blok opeke 19 cm, (ili pune
opeke 25 cm) koja obostrano obukana jedva zadovoljava tadanje minimalne uvjete
za toplinsku izolaciju. Ne posveuje se gotovo nikakva panja rjeavanju detalja
karakteristicnih toplinskih mostova.To esto rezultira pojavom vlage i plijesni na
unutranjim uglovima kua. Krovovi se esto izvode kao ravni krovovi s betonskom
ploom i minimalnom izolacijom.Toplinski gubici zgrada iz ovog razdoblja esto su vei
od onih na starijim zgradama, graenim prije 1970. godine, te iznose i preko
300kWh/m2godisnje.

Mjere za utedu energije u graevinskom djelu:

Mjere sanacije ne razlikuju se puno u odnosu na sanaciju starijih zgrada, s tom
prednosti to se izolacija uglavnom bez problema moe izvoditi s vanjske strane. I u
ovom sluaju ekonomski najisplativije je sanirati krov ili strop prema negrijanom tavanu,
te vanjski zid i prozore. S obzirom na velike staklene povrine koje karakteriziraju
gradnju tog razdoblja, zamjena prozora moe rezultirati vrlo velikim utedama. S druge
strane gledano, velike staklene povrine poveavaju trokove sanacije. Potrebno je kod
svake sanacije ispitati kvalitetu prozorskih profila i stakla, te eventualno ugraditi
toplinski kvalitetnije staklo i dobro zabrtviti profile. Puno se moe postii, uz mala
ulaganja i toplinskom izolacijom nia s radijatorima i kutija za roletu, te ugradnjom
roleta, zaluzina i si.
Godine 1980. su doneseni novi zahtjevi u pogledu toplinske zatite zgrada u
okviru norme JUS U.J5.600: Toplinska tehnika u graevinarstvu i tehniki uvjeti za
projektiranje i graenje zgrada kojima su vrijednosti doputenih koeficijenata prolaska
topline U(k) smanjene za cca 30 posto. Novo, pootreno i dopunjeno izdanje doneseno
je 1987. godine pod nazivom HRN U.J.5.600. Osim ove norme u primjeni su i sljedee
norme iz podruja toplinske tehnike u graevinarstvu: HRN U.J5.510 (1987.), HRN
U.J5.520 (1980.), HRN U.J5.530 (1980.). Vano je naglasiti da je bitna novost u
Propisima iz 1987. godine u ograniavanju toplinskih gubitaka, ne samo kroz pojedine
elemente vanjske ovojnice, ve i za zgradu kao cjelinu. Da bi se to zadovoljilo,
koeficijenti U moraju biti i znatno manji od doputenih.
Ovdje moemo naglasiti da se najvee utede postiu veim debljinama
toplinske izolacije. Ukoliko zid uope nije izoliran, minimalna preporuljiva debljina
izolacije iznosi 10 cm, a ukoliko postoji tanki sloj izolacije, potrebno je ispitati njezino
stanje, te je zamijeniti novom ili dopuniti postojeu s barem 10 cm nove toplinske
izolacije. Za postizanje niskoenergetskog standarda gradnje, debljine izolacije vanjskog
zida kreu se od 14 do 30 cm.

Zgrade urazdoblju od 1987 do 2006 godine

Unato svjetskim trendovima i naglaene potrebe tednje energije u zgradama,

Hrvatskoj je trebalo gotovo dvadeset godina do usvajanja Novog tehnikog propisa i
stroih zahtjeva glede toplinske zatite i utede toplinske energije u zgradama. Svi
projekti i sva izgradnja u razdoblju od 1987. godine do danas, ima u prosjeku istu
toplinsku kvalitetu, a godinje toplinske potrebe kreu se u prosjeku od 100 do 150
kWh/m2 godinje. Gradi se svim dostupnim materijalima na tritu, a primijenjena
toplinska izolacija je takva da zadovoljava postojee propise. Najee se koriste
kamena vuna i polistiren, u debljinama 4, 6 i 8 cm za vanjski zid, te 8 do 12 cm za kosi
krov. Bitnog napretka u toplinskoj zatiti zgrada u razdoblju od 1987. do 2006. godine

97
nema. U srpnju 2005. godine usvojenje novi Tehniki propis o utedi toplinske energije
i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 79/05) s obveznom primjenom od 1. srpnja 2006.
godine. Tehnicki propis o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama
predstavlja veliki napredak u toplinskoj zatiti zgrada, a obuhvaa i novogradnje i
rekonstrukcije postojeih zgrada.
Aktivnosti na poveanju energetske uinkovitosti poveanjem toplinske zatite
zgrada treba usmjeriti na zgrade graene prije 1987. godine. U zgradama graenim u
razdoblju od 1987. do 2006. godine potrebno je dodatnim preporukama za utedu
energije - regulacija, tedna rasvjeta, itd. i manjim zahvatima na ovojnici zgrade, smanjiti
potronju energije. Ono sto treba svakako uiniti je usmjeriti sve snage na poveanje
energetske uinkovitosti, toplinsku zatitu i utedu energije novih zgrada, kako putem
zakonske regulative, tako i putem promocije i podizanja svijesti o utedi energije i
zatiti okolia.
Tablica 3.2. Usporedba smanjenja toplinskih gubitaka povecanjem toplinske izolacije zida, te prikaz usteda potrosnji energije/lzvor EIHP
karakteristicnog vanjskog L
VANJSKI ZID SLOJ UKUPNA KOEFICIJENT TOPUNSKI USTEDA
IZOLACIJE DEBUINAZIDA PROLAZA GUBICI KROZ %
(cm) (cm) TOPLINE ZID (kWh/m2
U (W/m2K) god)
suplja blok opeka 19 cm, obostrano 4 27 0,62 49,6 -
ozbukana
6 29 0,47 37,6 24,2

8 31 0,38 30,4 38,7

10 33 0,32 25,6 48,4

20 43 0,17 13,6 72,6
suplja blok opeka 29 cm, obostrano 4 37 0,55 44,0 -
ozbukana
6 39 0,43 34,4 21,8
8 41 0,35 28,0 36,4
10 43 0,30 24,0 45,5
20 53 0,17 13,6 69,1
Armirano-betonski zid 20 cm, 4 28 0,75 60,0 -
obostrano
ozbukan 6 30 0,54 43,2 28,0

8 32 0,42 33,6 44,0

10 34 0,35 28,0 53,3
20 44 0,18 14,4 76,0

Budui da je istraivanjima utvreno da su, uz promet i industriju, stambene

zgrade i zgrade za javnu namjenu najvei potroai energije, treba ponajprije na tome
podruju poduzimati sve raspoloive mjere za utedu toplinske energije u zgradama, uz
uvjet zdravog i udobnog boravka ljudi u zgradama. U tu svrhu pri gradnji zgrada valja
poduzimati sve raspoloive mjere za utedu energije koje su razvrstane u tri vrste
mjera: urbanistike mjere, arhitektonsko-gradevinske mjere i toplinsko-tehnike
mjere.
Pritom e uloga arhitekta kao glavnog projektanta zgrade biti od sada posebno
kljuna jer e on po svojoj osnovnoj zadaci biti zaduen za uskladivanje i koordina-
ciju svih projektanata, ali i bitnih zahtjeva pri projektiranju (estetskih, funkcijskih,
konstrukcijskih, ekonomskih pa ak i energijskih), da bi se na kraju zadovoljio
osnovni cilj gradnje zgrada.

98
 Glavne graevinske mjere za utedu energije temelje se na poboijanju
toplinskih karakteristika vanjske ovojnice zgrade, zidova, podova, stropova, krovova te
prozora i vanjskih vrata. Za stare zgrade dokazano je da se jedna energije gubi kroz
prozore i vanjski zid, ali i kroz krov, posebno kod prenamjene tavanskih prostora u
stambene, pri emu krov ostaje toplinski neizoliran.
elei naprijed navedeno bolje prezentirati moemo proraunati fiziku zgrade ili
dijelova zgrade. Za razne vrste zida bit e vidljiv potencijal uteda toplinskom izolacijom
vanjskog zida. Pri tome treba naglasiti da je isplativije ulagati u vee debljine toplinske
izolacije (preporukamin. 10 cm za vanjski zid) jer su utede najvee, a razdoblje povrata
investicije najkrai. Cijene toplinske izolacije za vanjski zid kreu se u prosjeku 1 euro ili
7,5 kuna po 1 cm debljine (bez PDV-a), to u ukupnoj cijeni izvedbe fasade iznosi od
20 do 30 posto za 10 cm debljine, a povratno razdoblje ulaganja kree se, ovisno o
energentu i klimatskim uvjetima od 3 do 10 godina.

4.2.4. SUVREMENA IZGRADNJA

Novogradnja uskladena s novim tehnickimpropisom o ustedi
toplinske energije i topiinskoj zastiti u zgradama (NN 79/05) s

obveznom primjenom od 1. srpnja 2006. godine

Novi Tehnicki propis o ustedi toplinske energije i topiinskoj zastiti u zgradama (NN
79/05) predstavlja veliki napredak u topiinskoj zastiti zgrada, a obuhvaca i novogradnje
i rekonstrukcije postojecih zgrada. Propis definira maksimalno dopustenu godisnju
potrosnju za zgrade u kWh/m2, odnosno kWh/m3, koja je vezana uzfaktor oblika zgrade,
tj. odnos povrsine oplosja grijanog prostora zgrade i volumena koji taj prostor zatvara
(f0=A/V (nr1), gdje je A-oplosje -zbrojpovrsinaprocelja,podaistropa,aV-volumen grijanog
prostora). Koeficijent prolaska top line za prozore i balkonska vrata kod zgrada koje se
griju na temperaturu 18C i vise, ogranicen je na maksimalno U =1,80W/m2K.
Kako je Hrvatska tek nedavno usvojila napredniji standard toplinske zastite, osnovna
preporuka kod gradnje novih kuca je pokusati dodatno poboljsati tu toplinsku zastitu i
analizirati mogucnost niskoenergetske arhitekture. Svi europski trendovi krecu se u torn
smjeru i nije tesko pretpostaviti da ce se i nasi propisi za novogradnju vrlo skoro
ponovno morati uskladivati sa sve strozim europskim propisima.

Za energetski ucinkovitu gradnju neophodnoje:

smanjiti gubitke topline iz zgrade poboljsanjem toplinske zastite vanjskih
elemenata i povoljnim odnosom oplosja i volumena zgrade
povecati toplinske dobitke u zgradi povoljnom orijentacijom zgrade i
koristenjem Sunceve energije
koristiti obnovljive izvore energije u zgradama (biomasa, sunce, vjetar i
dr.)
povecati energetsku ucinkovitost termoenergetskih sustava.

Cilj sveobuhvatne ustede energije, a time i zastite okolisa, je stvoriti preduvjete za

sustavnu sanaciju i rekonstrukciju postojecih zgrada te povecati obaveznu toplinsku
zastitu novih
zgrada. Prosjecne stare kuce godisnje trose 200-300 kWh/m2 energije za grijanje,
standardno izolirane kuce ispod 100, suvremene niskoenergetske kuce oko 40, a

99
pasivne 15 kWh/m2 i manje. Energijom koja se danas potrosi u prosjecnoj kuci u
Hrvatskoj, mozemo zagrijati 3-4 niskoenergetske kuce ili 8 -10 pasivnih kuca.
Zbog velike potrosnje energije u zgradama, a istovremeno i najveceg potencijala
energetskih i ekoloskih usteda, energetska ucinkovitost i odrziva gradnja danas postaju
prioriteti suvremene arhitekture i energetike. Zgrade su najveci pojedinacni potrosac
energije, a time i veliki zagadivac okolisa. Zbog dugog zivotnog vijeka zgrada, njihov je
utjecaj na okolis u kojem zivimo dug i kontinuiran i ne mozemo ga zanemarivati.
Zadovoljavanje 3E-forme -energija, ekonomija, ekologija - novi je zahtjevni zadatak
koji se postavlja pred projektante i graditelje. Susrecemo se s jedne strane s
problemom nove izgradnje uskladene sa suvremenim standardom zivota i odrzivim
razvojem, a s druge strane s problemom osuvremenjivanja postojece izgradnje koja u
velikom postotku nezadovoljava danasnji standard, trosi enormno puno energije i preko
noci postaje veliki problem i veliki zagadivac okolisa. Energetska ucinkovitost danas
moze djelovati kao svojevrsni urbanisticki i arhitektonski poticaj, ali i kao polje za
primjenu inovativnih tehnickih i tehnoloskih rjesenja. Suvremena arhitektura danas, uz
kreativni doprinos i doprinos kvaliteti zivota, mora ukljuciti u promisljanje i cijeli niz
mjera za povecanje energetske ucinkovitosti, mogucnosti koristenja obnovljivih izvora
energije, daljinskog grijanja i hladenja, kogeneracije, smanjenja koristenja fosilnih goriva
i zagadenja okolisa u kojem zivimo. Struka je danas u poziciji odgovoriti na te izazove
koji se pred nju postavljaju i pozitivno utjecati na ublazavanje energetske i ekoloske
krize te pridonijeti odrzivom razvoju.

Tablica 6: Klasifikacija zgrada u energetske razrede, prema Pravilniku o energetskoj certifikaciji

zgrada, (PECZ)
Energetski razred QHndref - specif ina
godinja potrebna
toplinska energija za
grijanje u kWh/(m2a)
A+ <15
A <25
B <50
C <100
D <150
E <200
F <250
G > 250

Energetski razred grafiki se prikazuje na energetskom certifikatu zgrade

strelicom s podatkom o specifinoj godinjoj potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje
izraenoj u kWh/(m2a). Kako najvei udio potronje energije u zgradama ini energija
za grijanje, potencijal za primjenu mjera energetske uinkovitosti u postojeim
zgradama je velik s obzirom da propisi o toplinskoj zatiti prije 2005. godine nisu
odredivali najveu vrijednost potrebne topline za grijanje.
Zgrade koje se rekonstruiraju minimalno trebaju zadovoljiti uvjete TPRUETZZ u
pogledu toplinskih karakteristika vanjske ovojnice.
Mjere energetske uinkovitosti je potrebno prilagoditi lokaciji odnosno

100
klimatskim karakteristikama (kontinentalni ili primorski dio R. Hrvatske). Primjenom
mjera energetske uinkovitosti vanjske ovojnice moe se ostvariti znaajno
smanjenje potreba za toplinskom energijom za grijanje i hlaenje i tako smanjiti
potrebnu snagu uredaja te omoguiti koritenje alternativnih izvora energije.
Primjenom mjera energetske uinkovitosti ostvaruje se uteda na trokovima za
grijanje, hlaenje i elektrinu energiju, poveava se kvaliteta i ugodnost boravka u
prostoru te dui ivotni vijek zgrade uz doprinos zatiti okolia i smanjenju emisija
staklenikih plinova.
Pregled mjera za ekonomski povoljno poboljanje toplinskih karakteristika
vanjske ovojnice .
Mjere uz male trokove i brzi povrat investicije (do 3 godine i 5000 kn/100 m2):
-brtvljenje prozora i vanjskih vrata, zamjena ostakljenja s dvostrukim IZO
ostakljenjem niske emisije (preporuka U ostakljenja < 1,1 W/m2K)
-provjera i popravak okova na prozorima i vratima
-izoliranje nia za radijatore i kutije za rolete
-toplinski izoliranje postojeeg kosog krova ili stropa prema negrijanom
tavanu debljim slojem toplinske izolacije
-reduciranje gubitaka topline kroz prozore ugradnjom roleta, postavom
zavjesa .
Mjere uz neto vee trokove i dui period povrata investicije (vie od 3 godine
i preko 5000 kn/ m2):
-zamjena prozora i vanjskih vrata toplinski kvalitetnijim prozorima
-preporuka U prozora 1,1-1,8 W/(m2K), - na prozore ugradnja
mikroprekidaa koji iskljuuju konvektorsko grijanje i hladenje pri otvaranju
prozora
-cjelovita toplinska izolacija vanjske ovojnice kod neizolirane zgrade ili
poveanje toplinske izolacije izolirane zgrade u skladu sa zahtjevima
Tehnikog propisa
-izgraditi vjetrobran na ulazu u zgradu

Energetskom obnovom starih zgrada, naroito onih gradenih prije 1980.

godine, mogue je postii utedu u potronji toplinske energije od preko 60 posto.
Osim zamjenom prozora, najvee utede mogu se postii toplinskom zatitom
vanjskog zida. Mjera u podruju toplinske zatite s najkraim periodom povrata
investicije i najmanjim ulaganjem je toplinska zatita kosog krova ili stropa prema
negrijanom tavanu. Sanacija poda prema tlu vrlo esto nije ekonomski opravdana,
zbog relativno malog smanjenja ukupnih toplinskih gubitaka u odnosu na veliku
investiciju koja je potrebna za takvu sanaciju.
Medutim, potrebno je naglasiti da bitnu ulogu u toplinskoj zatiti zgrade imaju svi
dijelovi vanjske ovojnice zgrade, kao to su:
-vanjski zid
-zid izmedu grijanih prostora razliitih korisnika
-zid prema negrijanom prostoru
-vanjski zid prema terenu
-pod na terenu
-medukatna konstrukcija koja odvaja prostore razliitih korisnika
-strop prema negrijanom podrumu
-strop prema negrijanom tavanu
-ravni i kosi krov iznad grijanog prostora
-strop iznad vanjskog prostora

101
 -prozori i vanjska vrata
Toplinska zatita mora biti rijeena kontinuirano po vanjskoj ovojnici bez prekida,
svodei utjecaj toplinskih mostova na minimum.

Nove zgrade

Kod gradnje nove zgrade vano je ve u fazi idejnog projektiranja integralnim

pristupom predvidjeti sve to je potrebno da se dobije kvalitetna i optimalna
energetski uinkovita zgrada. Zato je potrebno:
-analizirati lokaciju, orijentaciju i oblik kue
-primijeniti visoki nivo toplinske izolacije cijele vanjske ovojnice i izbjegavati
toplinske mostove
-iskoristiti toplinske dobitke od sunca i zatititi se od pretjeranog osunanja
-koristiti energetski uinkovit sustav grijanja, hladenja i ventilacije te ga
kombinirati s obnovljivim izvorima energije
Na poetku svakog projekta potrebno je analizirati lokacijske i klimatske uvjete
te u skladu s njima poeti planirati energetski koncept kue. Pri tome treba imati na
umu da je dodatno ulaganje u poveanje energetske uinkovitosti i smanjenje
toplinskih gubitaka na novogradnji viestruko isplativo. Poveanje cijene gradnje za
10 do 20 posto moe znaiti energetske utede 50 do 80 posto. Potrebno je
analizirati optimalni nivo toplinske izolacije i u skladu s tim planirati energetske
sustave u kui. Vanu ulogu ima i zatita od pretjeranog osunanja prostora, koja
vrlo esto moe bit u sklopu vizualnog arhitektonskog elementa, pa je i to vano
razmotriti u fazi idejnog projekta. Posebno je vana suradnja svih sudionika u
projektiranju, kao i buduih korisnika zgrade, u paljivoj optimizaciji i planiranju
energetskog koncepta.
Razrada projekta mora svakako obuhvatiti rjeavanje bitnih detalja za
izbjegavanje toplinski mostova. Najbolji nain izbjegavanja toplinskih mostova je
postava toplinske izolacije s vanjske strane zida, bez prekida te dobro brtvljenje reki
i spojeva. U projektu posebnu panju treba obratiti na detalje koji mogu biti toplinski
mostovi, ukoliko nisu pravilno toplinski izolirani. Tako treba obratiti posebnu panju
postavi prozora u odnosu na toplinsku izolaciju u vanjskom zidu, te dobrom brtvljenju
prozora. Takoder su bitni svi spojevi konstrukcija, prodori stropnih ploa i rubne
obrade.
Tehniki zahtjevi za racionalnu uporabu energije i toplinsku zatitu u zgradama
propisuju:
-najveu doputenu godinju potrebnu toplinsku energiju za grijanje po
jedinici plotine korisne povrine zgrade, odnosno po jedinici obujma
grijanog dijela zgrade
-najvei doputeni koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici
oploja grijanog dijela zgrade
-spreavanje pregrijavanja prostorija zgrade zbog djelovanja Suneva
zraenja tijekom Ijeta
-ogranienje zrakopropusnosti omotaa zgrade
-najvee doputene koeficijente prolaska topline pojedinih gradevnih
dijelova omotaa zgrade
-smanjenje utjecaja toplinskih mostova
-najvea doputena kondenzacija vodene pare unutar gradevnog dijela
zgrade
-spreavanjem povrinske kondenzacije vodene pare, ako ovim Propisom

102
 nije drukije odredeno.
Tablica 7. Zahtjevi u vezi s utedom energije za stambene i nestambene zgrade grijane na
temp. 18
C i viu
ZGRADE KO JE SE GRIJU NA 18C I VIU
Fo TEMPERATURL Nestambena zgrada
J
Faktor oblika zgrade Stambena zgrada
Qh (kWh/m'a) Qh' (kWh/m a)
Godinja potrebna toplina za Godinja potrebna toplina za
grijanje po jedinici plotine grijanje po jedinici obujma
korisne povrine zgrade grijanog dijela zgrade

fo ^ 0,20 Qh = 51,31 Qh' = 16,42

0,20 < f0 < 1,05 Qh = ( 41,03 + 51,41 f0 ) Qh' = ( 13,13 + 16,45 f0 )
fo ^ 1,05 Qh = 95,01 Qh' = 30,40

TEMPERATURA HT' = HT/A (W/m'K) HT' = HT/A (W/m'K)

Srednja mj.temp. vanjskog Koeficijent transmisijskog f >30% (udio plotine prozora u
zraka najhladnijeg mjeseca na toplinskog gubitka po jedinici plotini proelja)
lokaciji oploja grijanog dijela zgrade

> 3C HT' = 0,45 + 0,15/f0 HT' = 0,45 + 0,24/f0

<3C HT' = 0,30 + 0,15/f0 HT' = 0,35 + 0,24/f0
lzvor:Tehniki propis o racionalnoj upotrebi energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 110/08)

Tablica 8. Zahtjevi u vezi s utedom energije za stambene i nestambene zgrade grijane na temp.
viu
od 12 C, a manju od 18C
ZGRADE KOJE SE GRIJU NA TEMPERATURU VIU OD 12C, A MANJU OD 18C
Fo Nestambena zgrada
J
Faktor oblika zgrade Qh' (kWh/m a)
Godinja potrebna toplina za grijanje po jedinici obujma grijanog
dijela zgrade

fo ^ 0,20 Qh' = 16,42

0,20 < f0 < 1,05 Qh' = ( 13,13 + 16,45 f0 )
fo 1,05 Qh' = 30,40

TEMPERATURA HT' = HT/A (W/m'K)

Srednja mj.temp. vanjskog Koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici oploja
zraka najhladnijeg mjeseca na grijanog dijela zgrade
lokaciji

> 3C HT' = 0,65 + 0,10/f0

<3C HT' = 0,53 + 0,10/f0
IzvonTehniki propis o racionalnoj upotrebi energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 110/08)

Za zgrade koje se griju na temperaturu viu od 12C, a manju od 18C dozvoljene su

vee vrijednosti koeficijenta transmisijskog gubitka po jedinici oploja grijanog dijela zgrade,
a najvea doputena vrijednost potrebne topline za grijanje ostaje ista. Proraun godinje
potrebne toplinske energije za grijanje, QH, M i hladenje zgrade, Qc, nd (kWh/a) se izvodi u
skladu s normom HRN EN ISO 13790:2008.

103
 4.3.MATERIJALI

Uvod

Namjera da Republika Hrvatska postane punopravnom lanicom Europske

unije podrazumijeva prilagodbu nae zemlje u mnogim podrujima onome to se
esto naziva standardima, no mi bismo radije rekli pravilima EU. Sastavni dio te
prilagodbe je dakako i usvajanje pravne steevine Europske unije.
Usvajanje pravne steevine ne podrazumijeva samo usklaivanje hrvatskog
zakonodavstva s europskim, ve se to zakonodavstvo mora i primjenjivati, drugim
rijeima mora biti uvedeno. Vanost uvoenja proizlazi iz potrebe da se na ispravan
nain u RH uspostave i tri slobode -sloboda kretanja robe, sloboda kretanja ljudi i
usluga te sloboda kretanja kapitala - kao temeljnih stupova na kojima pociva
Europska unija.
U podruju graditeljstva sloboda kretanja robe primjenjuje se na graevne proizvode,
koji, premda proizvedeni u jednoj od drava lanica EU moraju biti takvi da se mogu
ugraivati u drugoj lanici. Problemi koji se pri tome mogu pojaviti vezani su za
injenicu da se u toj drugoj dravi primjenjuju drugi zahtjevi koje graevine moraju
ispunjavati i da postoje razlike u znanju i vjetinama osoba koje graevni proizvod
ugrauju.
Direktivom o gradevnim proizvodima {Construction Product Directive, CPD) ,
kojom su zemlje lanice EU rijeile opisane probleme, odreuju se:
bitni zahtjevi za graevinu, jednaki za sve drave lanice, te
uporabljivi graevni proizvodi, kao proizvodi s takvim svojstvima koja osiguravaju da
e graevina ispunjavati bitne zahtjeve (pri emu je uvjetovano da sam proizvod
zadovoljava odreene zahtjeve i da je ispravno ugraen).
Ujednaivanjem bitnih zahtjeva za graevinu i postavljanjem zahtjeva
uporabljivosti osigurava se da uporabljivi graevni proizvod u svim zemljama
lanicama na jednak nain slui ispunjavanju bitnih zahtjeva.
Da bi sustav mogao djelovati, njegov bitan dio predstavlja nain odreivanja
uvjeta koje mora zadovoljiti odreeni graevni proizvod, kao i odreivanje naina
provjere ispunjava li graevni proizvod te uvjete, koji mora biti zajednilki svim
zemljama lanicama. Takav nain sadran je u dokumentu - europskoj normi (EN) -
koju, poto ju donese europsko normirno tijelo, u nacionalne normizacijske sustave
preuzimaju nacionalna normirna tijela. Pod pretpostavkom da Europska komisija
utvrdi da graevni proizvod koji je proizveden u skladu s takvom EN slui
ispunjavanju bitnih zahtjeva za graevinu, objavit e u slubenom glasilu EU
referencijsku oznaku takve EN, u kojem sluaju se ona smatra harmoniziranom
europskom normom (EN).
No da bi sustav doista mogao djelovati, potrebno je da jo i cjelokupno
nacionalno graevnotehniko zakonodavstvo zemlje lanice ne sadri odredbe koje
bi sprjeavale ugraivanje uporabljivih graevnih proizvoda u graevine na njezinom
podruju.
Budui da su zemlje lanice EU postavljale zahtjeve koje moraju ispunjavati
graevni proizvodi u skladu sa svojim gradevno-tehnikim zakonodavstvom nemaju
problema pri prihvaanju takvih harmoniziranih proizvoda u svoje graevine.
Za zemlje u tranziciji, kakva je RH, problem je vei. Za postojee gradevno-
tehniko zakonodavstvo (tj. priznata tehnika pravila) koje predstavlja zaokrueni

104
 sustav sa svojim zakonitostima, prihvaanje harmoniziranih proizvoda jest problem
(eventualne) nekompatibilnosti takvog proizvoda s ostatkom sustava. Ako se radi o
ne-kompatibilnostima koje su takve prirode da ugroavaju ispunjavanje bitnih
zahtjeva za graevinu (ili drukije reeno, pouzdanost graevine), tada se takav
proizvod ne smije ugraiti - to je opet, gledano s europskog motrita, prepreka
slobodnom kretanju robe.
Budui da je postojee gradevno-tehniko zakonodavstvo zastarjelo i nekompletno, te
da bi ispitivanje eventualnih nekompatibilnosti harmoniziranih graevnih proizvoda i
utjecaja te nekompatibilnosti bilo za RH znatno financijsko i vremensko optereenje,
kao primjereno rjeenje namee se izrada potpuno novoga graevno-tehnikog
zakonodavstva.

Uvoenje Direktive o graevnim proizvodima u

hrvatski pravni sustav i graevno-tehniku praksu

Pravni i strukovni okvir

Osnovni uvjeti za izradu novoga graevno-tehnikog zakonodavstva koje e

se temeljiti na bitnim zahtjevima odredenim CPD-om, ali i koje e istovremeno uzeti u
obzir i hrvatske nacionalne specificnosti i tradicionalna znanja te voditi rauna o
primjerenim prijelaznim rokovima za prilagodbu na nove uvjete svih segmenata hrvats-
kog gospodarstva postavljeni su tek Zakonom o gradnji (ZOG) koji je donesen
koncem 2003. godine . Njime su unesene u pravni sustav RH (transponirane)
osnovne odredbe CPD-a i ujedno su odredeni i podzakonski akti kojima se zapravo
uvodi CPD.
Moe se reci da je pitanje prijevoda i prijenosa osnovnih elemenata CPD u
hrvatski pravni sustav, to podrazumijeva uvoenje novih pojmova kao to su
uporabljivost graevnih proizvoda ili tehniko doputenje, prema nekim procjenama,
tek 5% cjelokupnog posla na uvodenju CPD-a.Preostalih 95% posla zapravo je
uvoenje odredaba CPD-a u hrvatsku graevno-tehniku praksu i to tako da budu
ukljuene njezine europske znaajke (dakle osiguravanje slobode kretanja robe), ali i
njezine hrvatske znaajke, a to je osiguravanje dosljednosti sustava koji se moe
prikazati kao hijerarhijski niz:
bitnih zahtjeva za gradevinu propisanih ZOG-om (najvia razina),
podzakonskih akata koji ureuju gradnju s razraivanjem bitnih zahtjeva i
odreivanjem kriterija po kojima se prepoznaje da su ispunjeni (srednja razina),
norma na ciju primjenu propisi upuuju u svrhu ispunjavanja bitnih zahtjeva (najnia
razina).
Da bi se takav posao uspjeno odradio, nije dovoljno da se njime bavi uska skupina
strunjaka okupljena u Ministarstvu zatite okolia, prostornog uredenja i graditeljstva
i oko njega kao resornog dravnog tijela, ve je nuno da se u taj posao ukljui iroka
strucna javnost. Tako bi u poslu uvodenja CPD-a morali sudjelovati predstavnici svih
sudionika (od engl.: stakeholder) ciji poslovni rezultati pa i poslovna budunost ovise
o tome kako ce sustav biti ureen i/ili kojom brzinom ce se mijenjati. Pri tome se misli
na predstavnike:
graevinske industrije, to ukljuuje proizvodae graevnih proizvoda i izvoae
gravina
projektantske zajednice
zajednice pravnih osoba ovlatenih za provjeru kvalitete odnosno sukladnosti
graevnih proizvoda

105
 drugih resornih ministarstava.
Dosadanji razvoj dogadaja pokazao je da spomenuti dionici u velikoj mjeri ne samo
da ne sudjeluju u osmiljavanju sustava, pa niti u davanju miljenja na ponuena i
osmiljena rjeenja ve uglavnom i ne znaju da su promjene u tijeku. Iz tih razloga
moglo se dogoditi da se o tehnikom propisu koji je donesen sredinom 2005. godine
glavni sudionici mahom nisu izjasnili tijekom javne rasprave (pa ni u gotovo godinu
dana prijelaznog razdoblja), da bi petnaestak dana prije poetka obvezatne primjene
propisa neki od njih zatraili odgodu zbog nepripremljenosti.

Graevno-tehnika praksa

Promotrimo li CPD sa stajalita ostvarenje ciljeva zajednickog trita EU, uoit

emo nekoliko bitnih odredbi. To je prije svega utvrdivanje popisa evropskih norma
za graevne proizvode, jer se, kako je prije napomenuto, za proizvode koji
ispunjavaju uvjete tih norma pretpostavlja (radi se o pravnoj pretpostavci -ne
zaboravimo da proizvoac odgovara za svoj proizvod) da su takvi da graevina u koju
su ugraeni ispunjava bitne zahtjeve za graevinu. To, dakako, pod uvjetom da je na
dogovoren nain potvrdeno da su ti proizvodi sukladni harmoniziranoj normi, te da su
ispravno i sukladno namjeni ugraeni.
Reena pravna pretpostavka nije ukljuena u odredbe ZOG-a, ve je odreeno da se
pojedinosti vezane za uporabljivost graevnih proizvoda odreuju tehnikim
propisima, to ih ini vanim elementom uvodenja CPD-a.
Kako je ZOG-om odredeno, tehnickim se propisima razraduju bitni zahtjevi za
graevinu i to tako da se propisuju:
tehnika svojstva koje moraju imati odreeni tehniki ili fiinkcijski sklopovi koji su
sastavni dio neke graevine
zahtjevi za projektiranje, izvoenje i odravanje tog tehnikog ili fiinkcijskoga sklopa
ime se osigurava postizavanje odnosno ouvanje propisanog tehnikog svojstva, te
tehnicka i druga svojstva koje moraju imati graevni proizvodi to se ugrauju u taj
tehniki ili funkcijski sklop da bi on (sklop) imao propisana svojstva i nain
dokazivanja njihove sukladnosti zahtijevanim svojstvima.
Moe se postaviti pitanje zato u ZOG nije ukljuena pravna pretpostavka sadrana
u CPD-u, i ako ve nije, zato tehnilki propisi ne upuuju iskljuivo na EN.
Tri su bitna razloga za to:
uvodenje CPD-a jo je uvijek u tijeku na razini EU-a, tj. svih otprilike 550 EN za
graevne proizvode jo nije doneseno, pa se u meuvremenu primjenjuju nacionalne
norme - hrvatski tehniki propis mora uzeti u obzir ovu injenicu i osigurati primjenu
im veeg broja hrvatskih norma koje su nastale prihvaanjem hEN-a, ali pri tome i
osigurati primjenu kompatibilnih nacionalnih hrvatskih norma (koje su mahom
preuzete od bive drave) i ujedno osigurati primjereno prijelazno razdoblje
EN za ocjenjivanje sukladnosti graevnih proizvoda na razini EU prate razvoj hEN za
graevne proizvode, a dok njih nema primjenjuju se nacionalne norme
- to znai da se hrvatskim tehnikim propisom i to mora uzeti u obzir
harmonizacija EN-a provodi se uz uzimanje u obzir zahtjeva za graevne proizvode
svih zemalja lanica
- RH u tom procesu (postavljanja zahtjeva) nije sudjelovala, stoga je pitanje
ispunjavanja moebitnih hrvatskih specifinih zahtjeva (npr. glede otpornosti u
sluaju potresa) pod znakom pitanja, a osobito glede uskladenosti hEN-a s ostatkom
normizacijskog sustava. Stoga je, radi primjerenog rjeavanja spomenutih problema i
osiguravanja odgovarajuceg vremena (za usvaja nje novih znanja u projektiranju, za

106
prilagodbu proizvodnje, za osposobljavanje pravnih osoba za ocjenjivanje
sukladnosti) uveden institut tehnikog propisa. U odnosu na odredbe CPD-a i pravnu
pretpostavku o graevnim proizvodima, moe se rei da onaj graevni proizvod koji
ima svojstva odredena hrvatskim tehnikim propisom i za koji je na nain odreen
hrvatskim tehni-

PROIZVOA / DISTRIBUTER GRAEVNIH PROIZVODA

odgovara za proizvod
osigurava potvrivanje sukladnosti
izdaje izjavu o sukladnosti

GDJE SU PROPISANI ZAHTJEVI ZA GRAEVNI PROIZVOD?

Pravilnik o ocjenjivanju sukladnosti, ispravama o sukladnosti i oznaavanju graevnih proizvoda
+
tehniki
propis

Graevni proizvod mora biti u skladu s tehnikim propisom ili s normom na koju
upuuje tehniki propis.
U skladu s tehnikim propisom ili s normom na koju upuuje tehniki propis provodi
se ocjenivanje sukladnosti; izdaju se ovisno o sustavu ocjenjivanja sukladnosti:
- izvjetaji o ispitivanju
- izvjetaji o nadzoru unutarnje kontrole proizvodnje
- certifikat unutarnje kontrole proizvodnje
- certifikat sukladnosti
Ako je sukladnost graevnog proizvoda tehnikom propisu ili normi na koju upuuje
tehniki propis potvrdena, proizvoa/distributer smije izdati izjavu o sukladnosti.
Graevni proizvod za koji ne postoji hEN ili koji znaajno odstupa od hEN na koju
upuuje tehniki propis prije stavljanja na trite ili ugradnje, mora imati: tehniko
doputenje.
U skladu s tim tehnikim doputenjem provodi se ocjenjivanje sukladnosti; izdaju se
ovisno o sustavu ocjenjivanja sukladnosti:
izvjetaji o ispitivanju
izvjetaji o nadzoru unutarnje kontrole proizvodnje
certifikat unutarnje kontrole proizvodnje
certifikat sukladnosti
Ako je sukladnost gradevnog proizvoda tehnickom doputenju potvrdena,
proizvodac/distributer smije izdati izjavu o sukladnosti.

TKO IZDAJE DOKUMENTE U POSTUPKU OCJENJIVANJA

SUKLADNOSTI?

proizvoa sam
(sustavi 1+, 1, 2+, 2 i 4)
pravna osoba ovlatena za te poslove od strane MZOPUG
(sustavi 1+, 1, 2+, 2 i 3)
Nema jo pravilnika kojim bi se propisali zahtjevi i uvjeti koje mora ispuniti pravna
osoba za dobivanje ovlatenja za izdavanje tenikog doputenja.
U RH nitko nije ovlaten za izdavanje tehnikih doputenja

DISTRIBUCIJA NA TRITU / UGRADNJA

107
 Shema 1. Put i zahtjevi za proizvod prije stavljanje na trite ili ugradnje, prema
novom sustavu potvrdivanja sukladnosti

kim propisom potvrena sukladnost tim svojstvima, ispunjena pravna pretpostavka

da e graevina u koju je ugraen proizvod ispunjavati bitne zahtjeve za graevinu.
Slina je situacija i za ostalo to je ureeno tehnikim propisom; ako se neki tehniki
ili funkcijski sklop projektira, izvodi ili odrava u skladu s odredbama propisa, pravna
je pretpostavka da e taj sklop imati propisana tehnika i druga svojstva. Daljnjim
slijedom, ako svi tehniki ili funkcijski sklopovi koji ine jednu graevinu imaju
propisana tehnika i druga svojstva, pravna je pretpostavka da graevina ispunjava
bitne zahtjeve za graevinu.Tehniki propis osim zahtjeva za tehnikim i drugim
svojstvima sklopa, zahtjeva za projektiranje, izvodenje i odravanje sklopa, postavlja i
konkretne zahtjeve koje moraju ispuniti graevni proizvodi prije stavljanje na trite
odnosno ugradnje, sve to u skladu s posebnim propisom koji u cijelosti ureuje
graevne proizvode i ureuje sustave ocjenjivanja sukladnosti (sustavi 1+, 1, 2+, 2, 3
i 4) [4],[5]. Put koji mora ispuniti graevni proizvod prije stavljanja na trite prikazan
je na shemi 1.
to se tice graevnih proizvoda za koje jo nije donesen tehniki propis,
primjenjuju se pravila dosadanjeg (sta-rog) sustava, tj. priznata tehnika pravila , u
skladu s kojima se moe izdati svjedodba o sukladnosti. Vano je napomenuti da se
ini prekraj izdavanjem dokumenata koji imaju nazive propisane ZOG-om, a nisu u
skladu njim izdani ili doneseni.

Uvjeti koji moraju biti ispunjeni za uvodenje Direktive o

gradevnim proizvodima putem novih tehnickih propisa

Usporeujui dosadanje tehniko zakonodavstvo koje se zamjenjuje novim

moe se ustvrditi da ono jest (ili e biti) opirnije i stoga kompleksnije za upotrebu
zbog velikog broja norma na koje upuuje (primjer je vidljiv u tablici 1.). Stoga je
potrebno osigurati odreene uvjete kako bi se proces uvoenja mogao uspjeno
provesti. Tako je, u uem smislu uvodenja, nuno:
da proizvoaci graevnih proizvoda imaju ustrojenu unutarnju kontrolu proizvodnje te
da pravna osoba za provoenje radnji ocjenjivanja sukladnosti bude sposobna za
takve poslove i da ima ovlatenje MZOPUG-a.
U irem smislu, za prakticnu provedbu tehnikog propisa (tj. uvodenje CPD-a za
odredenu skupinu graevnih proizvoda) potrebno je ispuniti i druge zahtjeve:
pripremiti ulazne podatke, tehnike smjernice, raunalne aplikacije i druge alate
potrebne za provoenje npr. dokaznog prorauna
osigurati izobrazbu i ekspertnu podrku sudionicima
u gradnji u procesu uvodenja novih tehnikih propisa.
Ugradnja graevnog proizvoda na ispravan nain i sukladno namjeni u graevini
postavlja zadau pred ove sudionike u gradnji:
projektanta, koji mora odabrati ispravne proizvode i odrediti njihovu ugradnju (pa se
odgovarajuca zadaa postavlja i pred revidenta)
izvodaa, koji odreeni proizvod mora nabaviti i ispravno ugraditi
nadzornog inenjera koji mora kontrolirati je li se to doista dogodilo.

Tablica 1. Usporedni prikaz priznatih tehnikih pravila koja zamjenjuju prihvaene EN

ciju primjenu obvezuje novi TPT

108
Priznata tehnicka pravila Norme na koje upucuje
(bivi JUS standardi) TPT
proracunske specifikacije
HRN UJ5.001 HRN EN ISO 410, 673,
832, 6949, 10077-1,
HRN UJ5.510, 520, 530 10211-1, 10211-2,
10456, 12524, 13370,
HRN UJ5.600 13788, 13789, 14683

specifikacije za gradevne proizvode

HRN U.M9.015 HRN EN 13162 do
13171; 13499; 13500
HRN G.C7.201

specifikacije za ispitivanie i vrednovanie sukladnosti

HRN UJ5.060 HRN EN 1026; 12207;
12567; 13172;
HRN UJ5.062 13829; + veci broj normi
za ispitivanje.
HRN U.A2.020
10 norma < 200 str. 90 norma > 2000 str.

Odatle slijedi da osim proizvodaa gradevnih proizvoda i pravnih osoba

ovlatenih za potvrivanje sukladnosti, veliku odgovornost za ispravno funkcioniranje
sustava imaju i sudionici u gradnji. Razumljivo je da se isto odnosi i na slube
nadzora: provjera ispravnosti graevnih proizvoda prije stavljanja na trite, na tritu

109
i na gradilitu, zadae

Shema 2. Odnosi neposrednih i posrednih sudionika u gradnji

su za dravnih slubi koje su zaduene za pojedine faze gradnje.Pri tome sredinju

poziciju ima projekt graevine kao dokument koji sadri njezinu tehniku specifikaciju.
Odnosi pojedinih sudionika u gradnji, proizvoaa, ovlatenih pravnih osoba i
dravnih slubi prikazani su na shemi 2.
Investitor naruuje od osobe ovlatene za projektiranje (projektant) izradu projekta.
Projektant je odgovoran da projekti zadovoljavaju propisane uvjete da graevina
ispunjava bitne zahtjeve za graevinu i odreduje tehnicka svojstva graevnih
proizvoda. Nakon izrade projekta revident provodi njegovu kontrolu (samo
kontrolirano svojstvo). Na temelju glavnog projekta izdaje se graevinska dozvola.
Investitor graenje povjerava izvodau koji gradi na temelju projekta te ugraduje
graevne proizvode i opremu u
skladu s njim. Isto tako izvoa osigurava i dokaze o uporabljivosti graevnih
proizvoda, dokaze o sukladnosti ugraene opreme i dokaze kvalitete izvedenih
radova (npr. ispitivanjem nekog sklopa ili cjelokupne graevine ako u propisu ili u
projektu postoji takav zahtjev). Nadzor nad gradnjom provodi nadzorni inenjer i
osigurava ispunjavanje zahtijevanih svojstava graevine nadziranjem kvalitete
izvedenih radova, ugraenih graevnih materijala i proizvoda u skladu sa
zahtjevima projekta. Proizvoa/distributer graevnih proizvoda ne smije stavljati u
110
 promet graevni proizvod za koji nije izdana isprava o sukladnosti.
Jedan od izvora problema pri uvodenju CPD u svakodnevnu praksu jest injenica da,
sukladno naelima Novog pristupa , tehniki propisi u velikoj mjeri upuuju na
primjenu norma. Kako Zakon o normizaciji prua mogunost prihvaanja norma u
izvorniku, tj. bez prijevoda na hrvatski jezik, to velik broj norma na koje upuuju
tehniki propisi koje npr. ureduju dokazni proraun, graevne proizvode ili ispitne
metode (te na taj nain postaju obvezni ili tek primjereni dokument vaan za rad svih
neposrednih i posrednih sudionika u gradnji) ostaje dulje vrijeme nepreveden.
Neprevedene norme, njihov velik broj te injenica da je sustav ionako kompleksan,
predstavlja oteavajuu okolnost za uvoenje CPD-a. Stoga se prevodenje norma
kao temelja za uinkovitu primjenu tehnikih propisa namee kao jedan od osnovnih
uvjeta.
U torn smislu moe se ocijeniti da su bi se, glede redoslijeda prevoenja norma,
trebalo prvenstveno prevoditi norme koje ureuju pravila za projektiranje, izvoenje te
za odravanje pojedinih tehnikih sklopova, potom bi trebale doi na red norme
specifikacija graevnih proizvoda, a tek na kraju norme ispitivanja i vrednovanja
postupaka ocjenjivanja sukladnosti.

Uvodenje Direktive o gradevnim proizvodima

na primjeru toplinske zatite zgrada

Primjer tehnikog propisa koji u skladu s opisanim nanom ureuje jedan

tehniki sklop, sklop toplinske zatite zgrada je Tehniki propis o utedi toplinske
energije i toplinskoj zatiti zgrada (TPT, Tehnicki propis o toplini). Taj propis, osim to
ureuje uvoenje CPD-a za tri skupine graevnih proizvoda predstavlja i djelomino
uvoenje Direktive o energijskim svojstvima zgrada (EPBD, Energy Performance of
Buildings Directive). U dijelu usklaivanja s CPD-om, TPT u dijelu toplinske zatite
zgrada i graevnih proizvoda koji se rabe za toplinsku zatitu zgrada, ureuje:
ispunjavanje bitnog zahtjeva br. 6, Uteda energije i toplinska zatita,
uporabljivost graevnih proizvoda,
uporabu harmoniziranih tehnikih specifikacija,
sustave ocjenjivanja sukladnosti,
zahtjeve za ispitne laboratorije, nadzorna i certifikacijska tijela,
sadraj znaka sukladnosti.
TPT-om su dakle za te proizvode s europskim sustavom usklaene (izuzev samog
znaka CE):
-metode ispitivanja
-nain oznaivanja i objavljivanja svojstava graevnih proizvoda
-sustavi ocjenjivanja sukladnosti.
to se tie uskladivanja s EPBD-om, primjenom TPT-a poboljava se energijska
uinkovitost zgrada i obuhvaaju toplinske karakteristike, zrakonepropusnost te
poloaj i orijentaciju zgrade, kao i (djelomino) sustave koji troe energiju i obnovljive
energente.
Budui da dosadanja priznata tehnika pravila nisu posebno uredivala
toplinskoizolacijske graevne proizvode, nakon objave TPT-a propisan je rok od 18
mjeseci, kako bi se osigurali minimalni uvjeti za primjenu TPT-a kod svih sudionika u
gradnji. U torn je razdoblju MZOPUG ovlastio pravne osobe za radnje ocjenjivanja
sukladnosti, a proizvoaci su u torn razdoblju trebali ustrojiti unutarnju kontrolu
proizvodnje.Radi razumijevanja promjena koje je donijelo uvodenje CPD-a u
podruju toplinske zatite zgrada, vano je ukazati na poveanje materije koju TPT

111
 ureuje, a koju je za primjenu potrebno svladati. Naime, ako se naini usporedba do
sada vaeih norma i norma koje su postale obvezatne stupanjem na snagu TPT-a
prikazanih u tablici 1. moe se uociti znatna opsenost podrucja koje ureduje TPT i
norme na ciju primjenu upuuje.
Na kraju spomenimo i to da se kao posljedica reenog uskladivanja s direktivama EU
uvode jo i neke novosti:
u fazi izrade projekta - projektant izrauje i ovjerava iskaz potrebne energije za
zgradu
nakon zavretka gradenja
izvoda radova na iskazu potrebne energije izjavljuje da su radovi izvedeni sukladno
tehnikom rjeenju utede toplinske energije i toplinske zatite zgrade te
osigurava provedbu kontrolnog ispitivanja zrane-propusnosti zgrade prije uporabe.

Postupci ovlatene osobe i postupci proizvodaca

graevnih proizvoda

Sukladno Pravilniku o ocjenjivanju sukladnosti, ispravama sukladnosti i oznaivanju

graevnih proizvoda i TPT, za toplinskoizolacijske graevne proizvode (mineralna
vuna MW, ekspandirani polistiren EPS, ekstrudirani polistiren XPS, poliuretan PU...) i
povezane sustave za vanjsku toplinsku izolaciju ETICS prije distribucije na trite,
odnosno ugradnje obvezatne su isprave o sukladnosti. Kako bi postupak ocjenjivanja
sukladnosti bio provediv, MZOPUG ovlauje pravnu osobu koja je sposobna
provesti radnje:
poetnog ispitivanja tipa graevnog proizvoda (ITT (hrv. PIT))
poetnog nadzora proizvodnog pogona i poetnog nadzora unutarnje kontrole
proizvodnje
stalnog nadzora, ocjenjivanja i potvrivanja unutarnje kontrole proizvodnje
ispitivanja sluajnih uzoraka uzetih iz proizvodnje iz propisanih skupina
izdavanje certifikata o sukladnosti.
Proizvoa je duan uspostaviti sustav unutarnje kontrole proizvodnje, u skladu s
hEN-om u kojem su navedena potrebna ispitivanja te njihova uestalost. Proizvoda
graevnog proizvoda duan je objaviti svojstva proizvoda, te uz proizvod izdati izjavu
o sukladnosti, i to poto provedbom postupka ocjenjivanja sukladnosti bude
potvrena sukladnost proizvoda

Tablica 2. Prikaz ucestalosti ispitivanja za proizvode od ekspandiranog polistirena (EPS-a) prema HRN EN
13163:2002
Tocka Najmanja ucestalost ispitivanja a
Broj Naslov Izravno ispitivanje Neizravno ispitivanje
metoda ispitivanja ucestalost
4.2.1 Toplinski otpor i toplinska 1 x dnevno ili - -
provodljivost i teina po kalupu ili gustoca (upo- 1xu2h
1 puta u 3 mjeseca ili rabom proizvodaceve korelacije)
i druge metode ispitivanja 1 x tjedno
1 x u 3 mjeseca ili 1 x toplinske provodljivosti
i gustoca (uporabom korelacije 1xu2h
godinje prema slici B.2)

112
 4.2.2 Duljina i irina 1xu2h - -
4.2.3 Debljina 1xu2h - -
4.2.4 Pravokutnost 1xu4h - -
4.2.5 Ravnost 1xu8h - -
4.2.6 Stabilnost izmjera ITT c - -
4.2.7 i Cvrstoca na savijanje 1 x dnevno ili 1 - -
4.3.6 x u 3 mjeseca i proizvodaceva metoda 1 x dnevno
4.2.8 Reakcija pri poaru vidi tablicu B.2
4.3.2 Stabilnost izmjera pri ITT c - -
specificiranim uvjetima
temperature i vlanosti
4.3.3 Deformacija pri specificira- ITT c gubitak zapaljivosti 1xu4h
nom tlacnom naprezanju i prividna gustoca lx ulh
temperaturnim uvjetima
4.3.4 Tlacno naprezanje pri 1 x dnevno ili 1 x u - -
10 %-tnoj deformaciji 3 mjeseca ili i teina po kalupu ili gustoca (upo- 1xu2h
1 x godinje rabom proizvodaceve korelacije)
i teina po kalupu ili gustoca (upo- 1xu2h
rabom korelacije prema slici B.2
4.3.5 Vlacna cvrstoca okomito na 1 x tjedno ili 1 x - -
obloge u tri mjeseca i cvrstoca na savijanje
4.3.8 Tlacno puzanje ITT c - -
4.3.9.1 Dugotrajna vodoupojnost ITT c - -
uranjanjem
4.3.9.2 Dugotrajna vodoupojnost ITT c - -
odredena difiizijom
4.3.10 Otpornost na zamrzavanje i ITT c - -
odmrzavanje
4.3.11 Paropropusnost ITT c - tab.vrijedn
osti
4.3.12 Dinamicka krutost 1 x tjedno - -
4.3.13 Debljina dL 1 x dnevno -- -
Stlacivost 1 x tjedno
4.3.15 Otputanje opasnih tvari - - -
Najmanju uestalost ispitivanja lzraenu rezultatima ispitivanja treba snvatiti kao minimum za svaku
proizvodnu jedimcu/lmiju pn stabilmm uvjetima. Dodatno na gore navedene uestalosti ispitivanja, moraju se
ponoviti ispitivanja odgovarajuih znaajki proizvoda ako su nainjene promjene ili prilagodbe takve da bi
vjerojatno mogle utjecati na sukladnost proizvoda.
Za mehanika svojstva uestalosti ispitivanja neovisne su o promjenama proizvoda. Dodatno, proizvodac
mora uspostaviti unutarnja pravila procesa prilagodbe koja se odnose na ta svojstva pri promjeni proizvoda.
U tvornikoj kontroli proizvodnje jedno je mjerenje uvijek jedan rezultat ispitivanja.
ITT, vidi normu EN 13172.

Postupak ocjenjivanja sukladnosti podrazumijeva (ovisno o sustavu) da proizvoac

sam (ili putem ispitnog laboratorija koji ne mora biti ovlaten od MZOPUG-u niti
akreditiran) provede:
ispitivanja uzoraka iz proizvodnje prema utvrenom planu ispitivanja i/ili
poetno ispitivanje tipa graevnog proizvoda (ITT) i/ili da od ovlatene pravne
osobe dobije:
izvjetaj o poetnom ispitivanju tipa graevnog proizvoda (ITT)
certifikat za unutarnju kontrolu proizvodnje ili
certifikat o sukladnosti proizvoda.
Problemi na koje najcece nailazi proizvoa s domaeg trita jest nedostatak
sustava unutarnje kontrole proizvodnje. Proizvoai s europskog trita imaju
uspostavljen sustav unutarnje kontrole proizvodnje i tu su u komparativnoj prednosti u
odnosu na nepripremljene domae proizvoae.

113
Primjer potrebnih aktivnosti koje mora provoditi proizvoa (i u skladu s kojima mora
imati uspostavljen sustav unutarnje kontrole proizvodnje) prikazan je u tablici 2.

Odreivanje zahtijevanih svojstava graevnih proizvoda u projektima i

provjera svojstava graevnih proizvoda prije ugradnje

Tehniko rjeenje zgrade s dokazom ispunjavanja zahtjeva s obzirom na utedu

toplinske energije i toplinsku zatitu, a koje je sastavni dio arhitektonskog ili
gradevinskog projekta, mora sadravati: tehniki opis, proraun fizikalnih svojstava,
program kontrole i osiguranja kvalitete, nacrte, te iskaznicu potrebne top line za grijanje.
U vezi s uvoenjem CPD-a, vaan dio projekta je program kontole i osiguranja
kvalitete, gdje projektant odreuje svojstva graevnih proizvoda koji se ugrauju u
zgradu (tj. odreuje koji su proizvodi uporabljivi). Svojstva toplinsko-izolacijskill
proizvoda navode se kao razine ili kao razredi. Razina predstavlja gornje ili donje
ogranicenje vrijednosti nekog svojstva, a razred je kombinacija dviju razina istog
svojstava izmeu kojih se mora nalaziti vrijednost tog svojstva. Osnovni zahtjevi koje
mora ispuniti toplinsko izolacijski materijal navedeni su u normi za taj proizvod pod
tockom 4.2, dok su zahtjevi ovisno o posebnoj primjeni (npr. izolacija poda, ravnog
krova ili drugo) navedeni u tocki 4.3.

Vano je napomenuti da nije dovoljno u programu kontrole i osiguranja kvalitete samo

navesti oznaku specifikacijske norme nego je potrebno za svaki proizvod posebno
navesti:
a) osnovna svoistva proizvoda za sve primjene:
- toplinski otpor i toplinska provodljivost
- duljinu i irinu
- debljinu
- pravokutnost
- ravnost
- stabilnost dimenzija u uvjetima odredenih temperatura i vlanosti
- vlanu vrstou usporedno s ravninom ploe
- ponaanje u uvjetima poara
b) dodatna svojstva za posebne primjene:
stabilnost dimenzija pri speciiiciranim uvjetima temperature i vlanosti
- deformacije pri specificiranom tlanom opterecenju i temperaturnim uvjetima
- tlano naprezanje pri 10%-tnoj deformaciji
- vlanu vrstou okomito na ravninu ploe
- vrstou na savijanje
- tlacno puzanje
- vodoupojnost
- otpornost na zamrzavanje i odmrzavanje
- paropropusnost
- dinamiku krutost stlaivost
- prividnu gustou
- otputanje opasnih tvari.
Proizvoa kodiranom oznakom mora oznaiti proizvod tako da zadovolji sve zahtjeve iz
norme HRN EN 13163:2002 tocka 4.2, a ovisno o posebnoj primjeni proizvoda
odreene zahtjeve iz norme HRN EN 13163:2002 toka 4.3.
Znajui podatke odreene glavnim projektom izvoda i nadzorni inenjer e na
gradlitu, prije ugradnje toplins-koizolacijskog proizvoda provjeriti:

114
 podudaraju li se podaci na dokumentaciji koja prati toplinsko-izolacijski proizvod s
podacima odreenim projektom (tj. ima li proizvod projektom predviena svojstva) i to
za odreeno mjesto ugradnje (je li uporabljiv),
je li za proizvod izdana izjava o sukladnosti (provjera na internetskoj stranici
MZOPUG).
Za oredene proizvode za koje proticanje roka trajnosti moe utjecati na svojstva
proizvoda, obvezatno se provjerava je li rok istekao.

Kontrola glavnog projekta

Za odreene je graevine (graevine cija je plotina vea od 800 m2) propisana

obveza da glavni projekt mora prije podnoenja zahtjeva za izdavanje graevinske
dozvole proi kontrolu, te da mora dobiti pozitivno izvjee ovlatenog revidenta.
Pretpostavka od koje se polazi jest da su revidenti ovlateni za kontrolu bitnog
zahtjeva utede energije i toplinske zatite izuzetno dobro savladali odredbe TPT-a,
te da mogu savjesno nastaviti obavljati revidentske poslove iako im je ovlatenje
dano prije stupanja na snagu TPT-a.
Jedan od zahtjeva koji se postavlja pred revidenta u postupku kontrole glavnog
projekta jest i da provjeri metode prorauna i tonost dobivenih rezultata. Kako je vec
prije izloeno, kompleksnost prorauna toplinske zatite graevine uvelike je narasla i
u praktinoj se primjeni nalazi vei broj raunalnih programa koji projektantima
olakavaju provedbu ovoga zadatka. Raunalni su programi, naravno, zatieni kao
intelektualno vlasnitvo i uglavnom nije mogu uvid u njihov izvorni kod.
Opasnost koju nosi takav pristup jest u tome da tijekom kontrole glavnog projekta
zapravo nije razvidno jesu li u raunalnom programu koji je rabljen uzeti u obzir svi
parametri i karakteristike zgrade i sustava toplinske zastite koje pretpostavljaju norme
na koje upuuje TPT.Najsigurnija metoda provjere tonosti prorauna jest da
ovlateni revident ponovi proraun te usporedi dobivene rezultate s onima u projektu.
Revident e najvjerojatnije proraun ponoviti nekim drugim raunalnim programom, jer
s obzirom na kompleksnost i dugotrajnost prorauna, nije vjerojatno da e kontrolni
proraun provesti bez pomoi takvog alata. No kako i za taj drugi raunalni program
postoji jednak problem nepoznavanja izvornoga koda, moe se zakljuciti da je
rezultat takvog pristupa opet jednako nesiguran rezultat provedene kontrole. Stoga se
kao logino rjeenje namee potreba da se u predstojeem preustroju sustava
kontrole projekta promotri i pitanje provedbe kontrolnih prorauna s vjerojatnom
evaluacijom i priznavanjem raunalnih programa za potrebe kontrole projekata.

Pripremljenost proizvodaca i ovlatenih osoba za

rad u skladu CPD-om
Proizvoai toplinskoizolacijskih graevnih proizvoda koji su orijentirani na europsko
trite uglavnom imaju uspostavljen sustav unutarnje kontrole proizvodnje. Si-tuacija
u RH je takva da je veina proizvoaa toplinsko izolacijskill proizvoda u vlasnitvu
stranih proizvodaa te imaju ustrojen sustav unutarnje kontrole proizvodnje i rade po
modelu novoga tehnikog zakonodavstva. U prijelaznom razdoblju prije stupanja na
snagu TPT-a veina je proizvodaa toplinskoizolacijskih proizvoda provela postupke
ocjenjivanja sukladnosti, a dok je manji dio nepripremljenih proizvodaa jo uvijek u
postupku ocjenjivanja zbog kasnog ukljuivanja u postupak.
MZOPUG je za provodenje radnji ocjenjivanja sukladsukladnosti toplinskoizolacijskih
proizvoda i sustava ETICS dao ovlatenje Institutu graevinarstva Hrvatske kao
jedinoj pravnoj osobi koja je u prijelaznom razdoblju dokazala da je sposobna (tj. da

115
 ispunjava propisane uvjete) za provodenje radnji ocjenjivanja sukladnosti za te
proizvode.
Za toplinsku zatitu zgrada, jedno od mjerila uspjenosti ispunjavanja bitnog zahtjeva
utede energije i toplinske zatite jest minimiziranje gubitaka kroz spojeve gradevnih
elemenata te prozore i vrata. Stoga je TPT-om odreena obveza ispitivanja tih
gubitaka, pa je sukladno toj obvezi izvodac radova duan ispitati zrakonepropusnost
omotaca zgrade prema HRN EN 13829:2002 ukljuivanjem pravne osobe ovlatene
za takvo ispitivanje. U sluaju da je zrakonepropusnost unutar propisanih (odnosno
projektom odredenih) granica, zgrada moe, glede toga svojstva, dobiti uporabnu
dozvolu.
U trenutku pisanja ovoga rada, pravilnik koji bi uredio ovlatenja za pravne osobe
koje provode opisana ili koja druga ispitivanja graevina nije donesen (to znaci da u
RH jo nema pravne osobe ovlatene za te poslove). Stoga e biti nuno u najskorije
vrijeme urediti to pitanje kako bi graevine koje su projektirane u skladu s TPT-om i
ije graenje je u tijeku, mogle biti ispitane.
Uinci primjene novog TPT-a

Iako usklaivanje s novim TPT-om trai poveani angaman i trokove u svim fazama
projekta, moe se rei da dobici koji se reflektiraju niim trokovima uporabe zgrade te
kvalitetniji i zdraviji ivotni prostor opravdavaju takav pristup. Naime praksa je
pokazala da trokovi uporabe zgrade (odravanje, reije) u razdoblju od 25 godina
znatno premauju investicijsku vrijednost zgrade koja obuhvaa trokove izrade
projektne dokumentacije, graenja, opreme i zemljita. Npr. izrada energijskog profila
zgrade prema TPT-u (tj. prema EPBD-u) pridonosi preciznijoj procjeni trokova
tijekom uporabe zgrade, koji se primjenom dosadanjih propisa nisu uzimali u obzir.
Na temelju analiza provedenih racunalnom aplikacijom IGH Toplinska zatita, moe
se ocijeniti da e primjena novog TPT-a rezultirati smanjenjem potrebne energije za
grijanje zgrada najmanje za 25% u odnosu prema dosadanjem stanju .

Nadzor primjene tehnikih propisa

Da bi sustav uspjeno fiinkcionirao, bitan je element njegove provedbe i pitanje

nadzora. ZOG-om je nadzor ureen na tri podruja:
nadzor nad pravnim osobama ovlatenima za poslove ocjenjivanja sukladnosti i
izdavanje certifikata o sukladnosti, koji provodi Sektor za graditeljstvo MZOPUG-a u
okviru aktivnosti ovlaivanja i kontrole rada ovlatenih pravnih osoba,
nadzor trita koji provode inspektori Dravnog inspektorata RH, i
nadzor na gradilitu koji provode graevinski inspektori.
to se tie nadzora nad ovlatenim osobama, budui da je Sektor za graditeljstvo
inicijator, nositelj i provoditelj ukupnih aktivnosti na prenoenju i uvodenju CPD-a, pa
su njegovi djelatnici i primjereno izobraeni za te poslove, ne postoje osobite
prepreke za provedbu potrebnih aktivnosti u nadzora nad ovlatenim osobama.
Zasada postoji problem premalog broja zaposlenih na ovim poslovima. Pitanje
nadzora trita rjeava se u sklopu priprema Dravnog inspektorata RH za
ostvarivanje nadzora za sve proizvode (ne samo graevne) koji se pojavljuju na
tritu u sklopu Direktiva Novog pristupa. Moe se pretpostaviti da e se za
podraje graevnih proizvoda specijalizirati i izobraziti primjeren broj inspektora.
Nadzor na gradilitu provode graevinski inspektori, koji su svi zaposlenici
MZOPUG-a, a rasporeeni su u sredinjici u Zagrebu i po podrunim jedinicama.
Kako je uloga graevinske inspekcije mnogo ira od kontrole samo graevnih

116
proizvoda, potrebno je dokolovanje graevinskih inspektora za takav rad.
Posebna je tema nadzor ispravnoga odabira graevnih proizvoda u okviru glavnog
projekta graevine koji se mora provesti u tijeku postupka izdavanja graevinske
dozvole. Kako je izdavanje graevinskih dozvole podijeljeno izmedu slube u
MZOPUG i slubi u uredima dravne uprave u upaniji, potreban je dodatni napor da
se postigne primjereno stanje edukacije svih ukljuenih u te postupke.
Zadae u torn smislu su zorno prikazane na shemi 3
TRITE GRADEVNIH PROIZVODA
vlasti nacionalni
gradevno-
tehnicki propisi
temeljeni na est bitnih
zahtjeva prema CPD-u
proizvodaci projektanti izvodaci
opskrbljuju odreduju primjenu kupuju i
(trite) uporabljivih proizvoda ugraduju
znakom CE oznacenih oznakom proizvode
oznacenim CE oznacene
proizvodima znakomCE
vlasti vlasti gradevinska vlasti
nadzor dozvola gradevinska
trita inspekcija
Shema 3. Europski pristup zadaama u vezi sa zajednickim tritem
Na koncu, spomenimo i pitanje uporabne dozvole: tehnikim pregledom provjerava
se uskladenost izgraene graevine s glavnim projektom na temelju kojega je izdana
graevinska dozvola. Pitanje usklaenosti provjerava se uvidom u zapise o
ugraenim graevnim proizvodima (svojstvima proizvoda, mjestu i uvjetima pri
ugradnji, njezi), ali i u rezultate ispitivanja pojedinih tehnikih ili fiinkcijskih sklopova.

Zakljuak

Razvidno je da su pitanja uvodenja CPD-a u pravnu i graevno-tehniku praksu u

RH sloena i zahtjevna, te da zahtijevaju mobilizaciju velikog broja osoba koje su na
bilo koji nain profesionalno povezane sa graditeljstvo, kao i mobilizaciju dragih
resursa - vremena za prilagodbu i edukaciju te materijalnih sredstava za opremanje.
Stoga je osobito vano da svi dionici uvodenja CPD-a razumiju mehanizme uvoenja
i u njima aktivno sudjeluju.S obzirom na to da je u posljednjih desetak godina vanost
utede energije u graditeljstvu (kao derivat ekoloke skrbi) povean, trite
graevinskih toplinsko-izolacijskih materijala reagiralo je veim interesom za one
materijale kojih su toplinsko-izolacijska svojstva ispitana i potvrena u ovlatenim
laboratorijima. Takoer, s obzirom na neprestani dotok novih materijala,
laboratorijska ispitivanja toplinsko-izolacijskih svojstava graevinskih materijala ima
velik materijalni udio u laboratorijima iz podruja graevinske fizike. Metoda
odreivanja toplinske vodljivosti graevinskih materijala jest normirana
metoda.Graevinski materijali kojima se u laboratorijima graevinske fizike na ovaj
nain odreuje toplinska vodljivost jesu: sve vrste mineralnih vuna; poliuretanskih
pjena; fenolnih smola; polistirena; krutih ploa od drvene vune, pluta, perlita, vlakana
i veziva; toplinskih buka; porobetona, plinobetona i laganih betona; rastresitih perlita
i glina za ispunu, ... itd.
Nadalje, jedan od zahtjeva norme HRN EN ISO/IEC 17025:2000 prema kojoj se
potvruje (od Dravnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo) sposobnost laboratorija
za ispitivanje nekog fizikalnog svojstva s odreenom mjernom metodom jest

117
iskazivati mjernu nesigurnost. U skladu s gore navedenim, procjena mjerne
nesigurnosti ispitivanja toplinske vodljivosti graevinskih materijala postala je nuna.
Ureaj sa zatienom vruom ploom sastoji se od adijabatske komore u kojoj je
smjeten mjerni sloaj, sustava za grijanje i hlaenje i sustava za kontrolu i praenje
(regulaciju) mjernog procesa. Mjerni sloaj ine dva istovrsna uzorka, grijaa ploa
sa zatitnim prstenom i dva hladila. Bit mjerenja je iskljuivo voenjem ostvariti
prijenos topline grijalice okomito na uzorak, tako da su boni gubitci (rasipanja)
topline zanemarivi, to se ostvaruje s pomou tzv. zatitne vrue ploe. Izmeu
grijalice i zatitnog prstena nalazi se zrani raspor. Takoer, na ovaj se nain na
cijelom mjernom podruju (jednako povrini grijalice) ostvaruje polje jednakih
temperatura. Mjerni proces mora biti tako dobro voen da padovi temperatura na
zranom rasporu izmeu grialice i zatitnog prstena ne iznose vie od 0,1 K. Potom,
pretpostavlja se da zbog dovoenja topline uzorcima ne nastaju promjene obujma,
ne postoje izvori ili ponori topline u samim uzorcima, da je temperaturno polje
stacionarno te da su uzorci izotropni i homogeni.
Temperatura se mjeri termolancima na barem pet mjesta sa svake strane uzorka
(ukupno 20 trermolanaka). Termolanak je osjetilo koje se sastoji od dvije ice
razliitog materijala i koje su na jednom kraju skupa zavarre)
Razvoj trita i proizvoda od toplinsko-izolacijskih materijala uzrokovao je
promjenu njihove klasifikacije s obzirom na koeficijent toplinske vodljivosti.
Donedavno je, primjerice, odreeni toplinsko-izolacijski proizvod svrstavan u razrede
tipa: od 0,030 W/(mK) do 0,035 W/(mK). Danas proizvoai toplinsko-izolacijskih
proizvoda iskazuju (na s normom propisani nain) vrijednosti koeficijenata toplinske
vodljivosti svojih proizvoda tako da ih zaokruuju na 0,001 W/(mK).Vrijednosti ovako
iskazanih deklariranih koeficijenata toplinske vodljivosti toplinsko-izolacijskih
materijala meusobno se razlikuju za nevelikih 2% do 4%, to je u podruju normom
propisane tonosti ureaja kojim se koeficijent toplinske vodljivosti mjeri. Ova tonost
pri sobnoj temperaturi iznosi 2%, dok je na cijelom temperaturnom podruju srednjih
ispitnih temperatura iznosi ak 5%.
Iz ovoga se moe zakljuiti da je nuno dobro poznavati sve veliine koje utjeu na
mjerni proces - sastavnice mjerne nesigurnosti. Takoer, moe se zakljuiti da je
potreba za procjenom i iskazivanjem mjerne nesigurnosti mjerenja koeficijenta
toplinske vodljivosti toplinsko-izolacijskih proizvoda vie nego nuna i oita. Na kraju,
ali ne i manje vano, mjernu je nesigurnost, u skladu s , obvezno procjenjivati i
iskazivati i u ispitnim i u umjernim laboratorijima (mjerilitima).

4.3.1. MATERIJALI OPENITO, VRSTE I SVOJSTVA

Uvod

Graevinske materijale dijelimo na prirodne i umjetne i moemo koristiti sve one

koji zadovoljavaju uvijete opisane u toki 4.3. MATERIJALI. Mi e mo se zadrati na
opisu izolacionih materijala.
Uloga toplinsko izolacijskih materijala je smanjenje toplinskih gubitaka, kao i
trokova za energiju, te zatita nosive konstrukcije zgrade od atmosferskih utjecaja i
njihovih posljedica (vlaga, smrzavanje nosive konstrukcije, pregrijavanje). Dobra

118
toplinska izolacija ima utjecaj i na kvalitetu stanovanja jer su unutarnje povrine
toplije, to doprinosi toplinskoj udobnosti zgrade.
Na toplinsku zatitu zgrade utjeu debljina sloja toplinske izolacije i toplinska
provodljivost materijala (W/mK). Ponuda toplinsko izolacijskih materijala na tritu
je raznolika, a moemo ih podijeliti na anorganske i organske materijale. Od
anorganskih materijala najvie se koriste kamena i staklena vuna, dok je meu
organskim materijalima najpopularniji polistiren. Veina uobiajenih toplinsko
izolacijskih materijala ima toplinsku provodljivost =0,030-0,045, pa potrebna debljina
za U(k)=0,40 W/m2K iznosi 8-11 cm. Ostali materijali s toplinsko izolacijskim
svojstvima su i glina, perlit, vermikulit, kokos, pamuk, lan, drvena vuna, celuloza,
pluto, slama i drugo. Sve vea potranja za toplinsko izolacijskim materijalima u sve
veim debljinama dovela je do razvoja novih tehnologija, pa se tako danas u svijetu
mogu nai i transparentna i vakuumska toplinska izolacija. Transparentna izolacija
omoguava prijem Suneve energije i prijenos u zgradu, a istovremeno sprjeava
kao i obina toplinska izolacija gubitke topline iz zgrade. Vakuumska izolacija radi se
u modularnim panelima, a zbog izuzetnih izolacijskih svojstava potrebne su znatno
manje debljine od konvencionalne toplinske izolacije za ista toplinska svojstva. Ova
je izolacija jo uvijek vrlo skupa i primjenjuje se najvie kod sanacija objekata gdje
nije mogue ugraditi vee debljine izolacije zbog npr. spomenike vrijednosti objekta.
Toplinska izolacija vanjskog zida od kamene vune i polistirena
Prema Zakonu o gradnji (Narodne novine, broj 175/2003 i 100/04) graevni se
proizvod moe staviti u promet i rabiti za graenje samo ako je dokazana njegova
uporab-ljivost. Graevni proizvod je uporabljiv ako su njegova tehnika svojstva
sukladna svojstvima odredenim nor-mom na koju upucuje tehnicki propis.
Uporabljivost gradevnog proizvoda dokazuje se certifi-katom sukladnosti gradevnog
proizvoda ili izjavom o sukladnosti koju izraduje proizvodac gradevnog proizvoda
nakon provedbe odnosno osiguranja provedbe pos-tupka ocjenjivanja sukladnosti.

Toplinskoizolacijski proizvodi za primjenu u zgradarstvu

Potreba za utedom energije i toplinske zatite grade-vina pridonijela je

povecanoj primjeni toplinskoizola-cijskih proizvoda. Zakonom o gradnji, uskladenim s
europskim nacelima Direktive za gradevne proizvode CPD (89/106/EEZ), zahtijeva
se da svaka gradevina ovisno o svojoj namjeni tijekom svog trajanja, ispunjava est
bitnih zahtjeva, od kojih se jedan odnosi na utedu energije i toplinsku zatitu
gradevina.
Radi tehnickog uskladivanja hrvatskog zakonodavstva s europskim
zakonodavstvom, Ministarstvo zatite okoli-a, prostornog uredenja i graditeljstva
donijelo je Tehnicki propis o utedi energije i toplinskoj zatiti u zgra-dama .
Propisom se reguliraju tehnicka svojstva i drugi zahtjevi za gradevne proizvode
koji se ugraduju u gradevinu, u svrhu utede toplinske energije i toplinske zatite, te
na-cin potvrdivanja sukladnosti tih proizvoda s navedenim zahtjevima.
Pod vrstama proizvoda namijenjenih za ugradnju radi utede toplinske
energije i toplinske zatite navode se i toplinskoizolacijski gradevni proizvodi.

Dokazivanje kvalitete toplinskoizolacijskin proizvoda

Podloga za dokazivanje kvalitete toplinskoizolacijskih proizvoda su norme

specifikacije proizvoda, prihvacene kao hrvatske norme, proizale iz europskih
norma.

119
 Valja napomenuti da za svaku vrstu toplinskoizolacij-skih proizvoda postoji
odredena norma specifikacija proizvoda i da za sada postoje harmonizirane norme
za sljedece toplinskoizolacijske proizvode:
tvornicki izradeni proizvodi od mineralne vune (MW) norma specifikacija proizvoda
HRN EN 13162:2002
tvornicki izradeni proizvodi od ekspandiranog polis-tirena (EPS)
norma specifikacija proizvoda HRN EN 13163:2002
tvornicki izradeni proizvodi od ekstrudirane polisti-
renske pjene (XPS)
norma specifikacija proizvoda HRN EN 13164:2002
tvornicki izradeni proizvodi od tvrde poliuretanske
pjene (PUR)
norma specifikacija proizvoda HRN EN 13165:2002
tvornicki izradeni proizvodi od fenolne pj ene (PF) norma specifikacija proizvoda
HRN EN 13166:2002
tvornicki izradeni prizvodi od celijastog (pjenastog) stakla (CG)
norma specifikacija proizvoda HRN EN 13167:2002
tvornicki izradeni proizvodi od drvene vune (WW) norma specifikacija proizvoda
HRN EN 13168:2002
tvornicki izradeni proizvodi od ekspandiranog perlita (EPB)
norma specifikacija proizvoda HRN EN 13169:2002
tvornicki izradeni proizvodi od ekspandiranog pluta
(ICB)
norma specifikacija proizvoda HRN EN 13170:2002
tvornicki izradeni proizvodi od drvenih vlakana
(WF)
norma specifikacija proizvoda HRN EN 13171:2002
Bez obzira na neobvezatnost norma i na cinjenicu da svaki tehnicki propis samo
upucuje na odredene norme, njiho-vo postojanje pridonosi ujednacenosti u pristupu
gradev-nim proizvodima i vec sada je, u relativno kratkome raz-doblju od njihova
izdanja, vidljivo pridonijelo urediva-nju trita u podrucju dokazivanja kvalitete i
primjene toplinskoizolacijskih proizvoda.

Dokazivanje uporabljivosti toplinskoizolacijskih proizvoda

Dosadanji se nacin dokazivanja kvalitete toplinskoizolacijskih proizvoda
zasniva na nekim sporadicnim ispiti-vanjima svojstava proizvoda, s rezultatima
ispitivanja prikazanim u izvjetajima o ispitivanju, cesto pogreno nazvanim atestima,
s programom ispitivanja prema odabiru proizvodaca materijala ili izvritelja tih
ispitivanja. Taj nacin dokazivanja kvalitete proizvoda u hrvatskome tehnickom
zakonodavstvu naziva se svjedodba o ispitivanju prema priznatim tehnickim
pravilima.
Tehnickim propisom o izmjeni tehnickog propisa o u-tedi toplinske energije i
toplinskoj zatiti u zgradama regulirana je pravovaljanost do sada izdanih svjedodbi
o ispitivanjima na sljedeci nacin [3]:
dana 30. 6. 2006. prestaju se primjenjivati priznata tehnicka pravila za dokazivanje
uporabljivosti grade-vnih proizvoda
svjedodbe o ispitivanju gradevnih proizvoda, izda-ne prema priznatim tehnickim
pravilima, priznaju se kao dokaz uporabljivosti gradevnih proizvoda do da-tuma koji
je u njima odreden, ali ne dulje od 31. 12. 06.
Tehnickim propisom o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama
regulirano je provodenje postup-ka potvrdivanja sukladnosti toplinskoizolacijskih

120
proizvoda.

Potvrdivanje sukladnosti toplinskoizolacijskih proizvoda

U dodacima ZA harmoniziranih norma za toplinskoizo-lacijske proizvode od
mineralne vune, ekspandiranog polistirena i ekstrudiranog polistirena moguca su tri
sus-tava potvrdivanja sukladnosti: sustav 1, sustav 3 ili sustav 4.
Odabir sustava ovisi o ponaanju toplinskoizolacij skog proizvoda u uvjetima
poara, odnosno pri ispitivanju reakcije pri poara.
Temeljem vrijednosti promatranih parametara pri ispitivanju reakcije na poar,
a koji su navedeni u tablici 1. norme HRN EN 13501-1:2002, toplinsko-izolacijski ma-
terijali mogu se svrstati u razrede (tablica 1.):
Tablica 1. Razredi proizvoda prema reakciji pri poara
Razre Opis ponaanja
d toplinskoizolacijskog
Al Neproizvoda
doprinosi u uvjetima poara
poara
A2 Ne doprinosi poara
B Jako ogranicen doprinos poara
C Ogranicen doprinos poara
D Prihvatljiv doprinos poara
E Prihvatljiv doprinos poara
F Nema zahtjeva za ponaanje u
Dakle, ovisno o razredu reakcije pri poara toplinsko-izolacijskog proizvoda,
potvrdivanje sukladnosti se pro-vodi prema:
SUSTAVU 1: za proizvode poarnog razreda Al, A2, B i C , tj. za proizvode kod
kojih odre-dena faza u proizvodnom procesu moe dovesti do
poboljanja svojstava reakcije pri poara (npr. dodavanjem uspori-vaca
poara ili ogranicavanjem kolicine organskog materijala u proizvodu).
SUSTAVU 3: za proizvode poarnog razreda Al, A2, B, C, D i E s tim da kod
proizvoda razreda Al, A2, B i C ne moe doci do poboljanja svojstava
reakcije pri poara.
SUSTAVU 4: za proizvode razreda F i proizvode Al, A2, B, C, D i E kod kojih se ne
zahtije-va ispitivanje reakcije pri poara (proizvodi razreda Al prema
Odluci Komisije 96/603/EZ).

POPIS NAJVEIH DOPUTENIH VRIJEDNOSTI KOEFICIJENATA

PROLASKA TOPLINE, U, GRAEVNIH DIJELOVA ZGRADE KOJE TREBA
ISPUNITI PRI PROJEKTIRANJU NOVIH I REKONSTRUKCIJI POSTOJEIH
ZGRADA I UTVRENE VRIJEDNOSTI TEHNIKIH SVOJSTAVA GRAEVNIH
PROIZVODA S KOJIMA SE MOGU PROVODITI DOKAZNI PRORAUNI
PROPISANI OVIM PROPISOM

Tablica 1. Raunske vrijednosti stupnja proputanja ukupne energije kroz ostakljenje, g (-), za
sluaj okomitog upada suneva zraenja

Redni
Tip ostakljenja (-)
broj
1. Jednostruko staklo (bezbojno, ravno float staklo) 0,87
2. Dvostruko izolirajue staklo (s jednim meuslojem 0,80
zraka)

121
 3. Trostruko izolirajue staklo (s dva meusloja zraka) 0,70
4. Dvostruko izolirajue staklo s jednim staklom niske 0,60
emisije (Low-E obloga)
5. Trostruko izolirajue staklo s dva stakla niske emisije 0,50
(dvije Low-E obloge)
6. Dvostruko izolirajue staklo sa staklom za zatitu od 0,50
suneva zraenja
7. Staklena opeka 0,60

Tablica 2. Faktor umanjenja naprave za zatitu od suneva zraenja, FC (-)

Redni
Naprava za zatitu od suneva zraenja FC (-)
broj
1. Bez naprave za zatitu od suneva zraenja 1
2. Naprava s unutranje strane ili izmeu stakala
2.1 bijele ili reflektirajue povrine i malene 0,75
transparentnostia)
2.2 svijetle boje ili malene transparentnosti 0,80
2.3 tamne boje ili poviene transparentnosti 0,90
3 Naprava s vanjske strane
3.1 aluzine, lamele koje se mogu okretati, otraga 0,25
provjetravano
3.2 aluzine, rolete, kapci (kure, grilje) 0,30
4. Strehe, loeb) 0,50
5. Markize, gore i bono provjetravaneb) 0,40

a)
Transparentnost naprave za zatitu od suneva zraenja manja od 15% smatra se malenom, a transparentnost u
iznosu 15% ili veem smatra se povienom.
b)
Navedena vrijednost primjenjuje se za sluaj kad je sprijeeno direktno osunanje prozora.

Tablica 3. Razredi zrakopropusnosti prozora, balkonska vrata i krovnih prozora

Razred zrakopropusnosti
Redni prema
Broj katova zgrade
broj
HRN EN 12207-1:2002
1. Zgrada do 2 kata 2
Zgrada s vie od 2
2. 3
kata

Tablica 4. Projektne vrijednosti toplinske provodljivosti, [W/(mK)], i pribline vrijednosti

faktora otpora difuziji vodene pare, (-)

122
Redni Toplinska Specifini
Graevni materijal Gustoa provod toplinski Faktor otpora
broj
ljivost kapacitet difuziji
kg/m cp vodene pare
W/(mK) J/(kgK)
1. ZIDOVI, ukljuivo mort u rekama
1.01 puna opeka od gline 1800 0,81 900 5/10
1.02 puna opeka od gline 1600 0,68 900 5/10
1.03 klinker opeka 1900 0,85 800 50/100
1.04 klinker opeka 1700 0,80 800 50/100
1.05 puna fasadna opeka
1800 0,83 900 5/10
od gline
1.06 puna fasadna opeka
1600 0,70 900 5/10
od gline
1.07 uplja fasadna
1200 0,55 900 5/10
opeka od gline
1.08 uplji blokovi od
1100 0,48 900 5/10
gline
1.09 uplji blokovi od
1000 0,45 900 5/10
gline
1.10 uplji blokovi od
900 0,42 900 5/10
gline
1.11 uplji blokovi od
800 0,39 900 5/10
gline
1.12 puna vapneno
1800 0,99 900 15/25
silikatna opeka
1.13 puna vapneno
1600 0,79 900 15/25
silikatna opeka
1.14 vapneno silikatni
1200 0,56 900 15/25
uplji blokovi
1.15 prirodni kamen 2000 1,40 1000 50
1.16 uplji blokovi od
1000 0,70 1000 5/15
betona
1.17 uplji blokovi od
1200 0,80 1000 5/15
betona
1.18 uplji blokovi od
1400 0,90 1000 20/30
betona
1.19 uplji blokovi od
1600 1,10 1000 20/30
betona
1.20 uplji blokovi od
1800 1,20 1000 20/30
betona
1.21 uplji blokovi od
2000 1,40 1000 20/30
betona
1.22 uplji blokovi od
500 0,30 1000 5/10
laganog betona
1.23 uplji blokovi od
700 0,37 1000 5/10
laganog betona
1.24 uplji blokovi od 900 0,46 1000 5/10

123
 laganog betona
1.25 uplji blokovi od
1000 0,52 1000 5/10
laganog betona
1.26 uplji blokovi od
1200 0,60 1000 5/10
laganog betona
1.27 uplji blokovi od
1400 0,72 1000 5/10
laganog betona
2. BETON I ARMIRANI BETON
2.01 armirani beton 2500 2,60 1000 80/130
2.02 teki beton 3200 2,60 1000 80/130
2.03 beton 2400 2,00 1000 80/130
2.04 beton 2200 1,65 1000 70/120
2.05 beton 2000 1,35 1000 60/100
2.06 beton s laganim
2000 1,35 1000 60/100
agregatom
2.07 beton s laganim
1800 1,30 1000 60/100
agregatom
2.08 beton s laganim
1600 1,00 1000 60/100
agregatom
2.09 beton s laganim
1500 0,89 1000 60/100
agregatom
2.10 beton s laganim
1400 0,79 1000 60/100
agregatom
2.11 beton s laganim
1300 0,70 1000 60/100
agregatom
2.12 beton s laganim
1200 0,62 1000 60/100
agregatom
2.13 beton s laganim
1100 0,55 1000 60/100
agregatom
2.14 beton s laganim
1000 0,49 1000 60/100
agregatom
2.15 beton s laganim
900 0,44 1000 60/100
agregatom
2.16 beton s laganim
800 0,39 1000 60/100
agregatom
2.17 porobeton 1000 0,31 1000 6/10
2.18 porobeton 900 0,29 1000 6/10
2.19 porobeton 800 0,25 1000 6/10
2.20 porobeton 750 0,24 1000 6/10
2,21 porobeton 700 0,22 1000 6/10
2.22 porobeton 650 0,21 1000 6/10
2.23 porobeton 600 0,19 1000 6/10
2.24 porobeton 550 0,18 1000 6/10
2.25 porobeton 500 0,16 1000 6/10
2.26 porobeton 450 0,15 1000 6/10
2.27 porobeton 400 0,13 1000 6/10

124
2.28 porobeton 350 0,11 1000 6/10
2.29 porobeton 300 0,10 1000 6/10
2.30 beton s
jednozrnatim 2000 1,40 1000 60/100
ljunkom
2.31 beton s
jednozrnatim 1800 1,10 1000 60/100
ljunkom
2.32 beton s
jednozrnatim 1600 0,81 1000 60/100
ljunkom
3. BUKE, MORTOVI, ESTRISI
3.01 cementna buka 2000 1,60 1000 15/35
3.02 vapnena buka 1600 0,80 1000 6/10
3.03 vapneno-cementna
1800 1,00 1000 15/35
buka
3.04 vapneno-gipsana
1400 0,70 1000 6/10
buka
3.05 gipsana buka 1500 0,54 1000 6/10
3.06 gipsana buka 1400 0,51 1000 6/10
3.07 gipsana buka 1300 0,47 1000 6/10
3.08 gipsana buka 1200 0,43 1000 6/10
3.09 lagana buka 1300 0,56 1000 15/20
3.10 lagana buka 1000 0,38 1000 15/20
3.11 lagana buka 700 0,25 1000 15/20
3.12 toplinsko-
400 0,11 1000 5/20
izolacijska buk
3.13 toplinsko-
250 0,08 1000 5/20
izolacijska buka
3.14 sanacijska buka 1400 0,65 1000 6/15
3.15 polimerna buka 1100 0,70 1000 50/200
3.16 silikatna buka 1800 0,90 1000 50/70
3,17 buka na bazi
1700 0,90 1000 100/150
akrilata
3.18 cementni mort 2000 1,60 1000 15/35
3.19 cementni estrih 2000 1,60 1100 50
3.20 anhidrit estrih 2100 1,20 1000 15/35
3.22 magnezitni estrih 2300 0,70 1000 15/35
4. PODNE, ZIDNE I STROPNE OBLOGE
4.01 gipskartonske ploe 900 0,25 900 8
4.02 gipsane ploe s
dodatkom
1300 0,38 1000 10/15
celuloznih
vlakanaca
4.03 keramike ploice 2300 1,30 840 200

125
4.04 kamene ploe 2500 2,80 1000 40/200
4.05 drvo 550 0,15 2000 50/70
5. HIDROIZOLACIJSKI MATERIJALI, PARNE BRANE
(KONICE)
5.01 bitumenska traka s
ulokom staklenog 1100 0,23 1000 50000
voala
5.02 bitumenska traka s
ulokom staklene 1100 0,23 1000 50000
tkanine
5.03 bitumenska traka s 1100 0,23 1000 50000
ulokom
poliesterskog filca

5.04 bitumenska traka s

ulokom krovnog 1100 0,23 1000 50000
kartona
5.05 polimerna 1200 0,14 1000 100000
hidroizolacijska
traka na bazi PVC-P

5.06 polimerna 1600 0,26 960 300000

hidroizolacijska
traka na bazi PIB
5.07 polimerna 1300 0,23 1000 100000
hidroizolacijska
traka na bazi CR
5.08 polimerna 1300 0,14 1000 20000
hidroizolacijska
traka na bazi VAE
6. RASTRESITI MATERIJALI ZA NASIPAVANJE
6.01 ekspandirani perlit 100 0,060 1000 3
6.02 lomljevina
200 0,055 1300 3
ekspandiranog pluta
6.03 lomljevina opeke od
800 0,41 900 3
gline
6.04 pijesak, ljunak,
1700 0,81 1000 3
tucanik (drobljenac)
7. TOPLINSKO IZOLACIJSKI MATERIJALI
7.01 mineralna vuna
(MW) prema HRN 10 do 0,035 do
1030 1
EN 13162 200 0,050

7.02 ekspandirani 15 do 0,035 do

1450 60
polistiren (EPS) 30 0,040
prema HRN EN
13163
7.03 ekstrudirana 0,030 do
25 1450 150
polistirenska pjena 0,040
(XPS) prema HRN
EN 13164

126
7.04 tvrda poliuretanska 0,020 do
30 1400 60
pjena (PUR) prema 0,040
HRN EN 13165

7.05 fenolna pjena (PF)

0,030 do
prema HRN EN 30 1400 50
0,045
13166
7.06 elijasto (pjenasto)
staklo (CG) prema 100 do 0,045 do
1000
HRN EN 13167 150 0,060

7.07 drvena vuna (WW)

360 do 0,065 do
prema HRN EN 1470 3/5
460 0,09
13168
drvena vuna (WW)
prema HRN EN
13168, debljina 550 0,150 1470 4/8
ploa 15 mm d
25 mm
7.08 ekspandirani perlit
(EPB) prema HRN 140 do 0,040 do
900 5
EN 13169 240 0,065

7.09 ekspandirano pluto

80 do 0,045 do
(ICB) prema HRN 1560 5/10
500 0,055
EN 13170
7.10 drvena vlakanca
110 do 0,035
(WF) prema HRN 1400 5/10
450 0,070
EN 13171

Tablica 5. Najvee doputene vrijednosti koeficijenta prolaska topline, U [W/(mK)],

graevnih dijelova novih zgrada, malih zgrada (AK < 50 m) i nakon zahvata na postojeim
zgradama

U [W/(mK)]

Redni i 18 C 12C < i < 18 C

Graevni dio
broj
e,mj, e,mj, e,mj, e,mj,
min >3 C min 3 C min >3 C min 3 C

1. Vanjski zidovi, 0,60 0,45 0,75 0,75

zidovi prema garai,
tavanu

2. Prozori, balkonska 1,80 1,80 3,00 3,00

vrata, krovni
prozori, prozirni
elementi proelja

3. Ravni i kosi 0,40 0,30 0,50 0,40

krovovi iznad
grijanog prostora,
stropovi prema

127
 tavanu

4. Stropovi iznad 0,40 0,30 0,50 0,40

vanjskog zraka,
stropovi iznad
garae

5. Zidovi i stropovi 0,65 0,50 2,00 2,00

prema negrijanim
prostorijama i
negrijanom
stubitu
temperature vie
od 0C

6. Zidovi prema tlu, 0,501) 0,501) 0,801) 0,651)

podovi na tlu

7. Vanjska vrata, vrata 2,90 2,90 2,90 2,90

prema negrijanom
stubitu, s
neprozirnim
vratnim krilom

8. Stijenka kutije za 0,80 0,80 0,80 0,80

rolete

9. Stropovi izmeu 1,40 1,40 1,40 1,40

stanova, stropovi
izmeu grijanih
radnih prostorija
razliitih korisnika

Napomena: e,mj,min je srednja mjesena temperatura vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na

lokaciji zgrade.

1) Kod podova na tlu zahtjev vrijedi do dubine poda prostorije 5 m od vanjskog zida, zida
prema tlu ili negrijanog prostora.

Tablica 6. Ravnoteni sadraj vlage u graevnom materijalu kod temperature zraka 23 C i

relativne vlanosti zraka 80 %

Sadraj
Redni
Graevni materijal vlage u
broj
kg/kg
1. beton guste strukture sa upljikavim 0,130
agregatom
2. beton upljikave strukture s gustim 0,030
agregatom
3. beton upljikave strukture sa upljikavim 0,045
agregatom

128
 4. gips, anhidrit 0,020
5. drvo, proizvodi na bazi drva, proizvodi na 0,150
bazi biljnih vlakanaca

Tablica 7. Faktori preraunavanja za ravnoteni sadraj vlage

(23 C/80 %) u odnosu na vrijednost toplinske provodljivosti suhog materijala

Faktor
Redni preraunavanja
Graevni materijal ili zid
broj
Fm
1. opeka od gline 1,13
2. vapneno silikatna opeka 1,27
3. Porobeton 1,20
4. beton s granulama polistirena 1,13
5. beton s laganim agregatom 1,22
6. mort i buka 1,27
7. beton s tekim agregatom 1,17
8. beton guste strukture sa upljikavim 1,45
agregatom
9. gips, anhidrit 1,25
10. blokovi na bazi drva 1,60
11. asfalt, bitumen 1,00

4.3.2. VRSTE I SVOJSTVA TOPL. IZOLACIJSKIH

MATERIJALA, POTREBNE DEBLJINE
Materijali i izvedbe

U skladu sa smjernicama Direktive o energetskim znaajkama zgrada {EPBD)

2002/91/EC, planiranje potronje energije ne treba stati na zadovoljavanju minimalnih
kriterija potronje energije definiranog nacionalnim zakonodavstvom ve treba:
> planirati zgrade nisko energetskog i pasivnog standarda gradnje
> uvesti upravljanje energijom u zgradi tokom cijelog razdoblja koritenja
Zgrade nisko energetskog i pasivnog standarda gradnje imaju manje
vrijednosti koeficijenata prolaska topline pojedinih konstrukcija vanjske ovojnice, time
ostvaruju manje toplinske gubitke i manju potrebnu energiju za grijanje i hladenje.
Vanjska ovojnica koja je toplinski izolirana osigurava ugodne temperature u
unutranjem prostoru. Najvei doprinos za poveanje energetske uinkovitosti u
zgradama je poboljanje toplinskih karakteristika gradevinskih konstrukcija. Treba
uskladiti toplinske karakteristike pojedinih konstrukcija kako bi se ostvarila
zadovoljavajua potronja energije. Stoga je potrebno s obzirom na namjenu zgrade:
> Odrediti zone razliitih unutranjih temperatura ill naina koritenja prostora

129
> Primijeniti odgovarajui sastav konstrukcije vanjske ovojnice
> Toplinski izolirati sve konstrukcije prema negrijanim prostorima i prema van
> Smanjiti utjecaj toplinskih mostova
U svrhu utede energije zgradu je potrebno podijeliti u vie zona ukoliko je
predvideno razliit nain koritenja ili se unutarnje projektne temperature razlikuju vie
od 4C. Svi koeficijenti prolaska topline graninih konstrukcija (izmedu zona i prema
van) moraju ispuniti zahtjeve odredene u tablici 5. iz Priloga C TPRUETZZ, kako bi
se ostvarila minimalna toplinska zatita. Da bi se ostvarila racionalna upotreba
energije potrebno je poboljati toplinske karakteristike elemenata vanjske ovojnice
odnosno smanjiti koeficijent prolaska topline U [W/(m2K)] i smanjiti toplinske gubitke
po jedinici povrine elementa [kWh/m2].

Pregled toplinsko izolacijskih materijala

Dobro poznavanje toplinskih svojstava gradevinskih materijala jedan je od

preduvjeta za projektiranje energetski uinkovitih zgrada. Toplinski gubici kroz
gradevni element ovise o sastavu elementa, orijentaciji i koeficijentu toplinske
vodljivosti. Koeficijent toplinske vodljivosti U (W/mK) je koliina topline koja prode u
jedinici vremena kroz sloj materijala povrine 1 m2, debljine 1 m kod razlike
temperature od 1 K. Vrijednost koeficijenta razliita je za razliite materijale, a ovisi o
gustoi, veliini i povezanosti pora i stanju vlanosti materijala. Bolju toplinsku
izolaciju postiemo ugradnjom materijala niske toplinske vodljivosti, odnosno visokog
toplinskog otpora. Toplinski otpor materijala poveava se s obzirom na debljinu
materijala.
Pri izboru materijala za toplinsku zatitu treba osim toplinske vodljivosti uzeti u
obzir i druge karakteristike materijala kao to su poarna otpornost, faktor otpora
difuziji vodene pare, tlana tvrdoa, stiljivost, trajnost, otpornost na vlagu i drugo.
Takoder je vaan i nain proizvodnje materijala, te koritenje energije u proizvodnji, a
i cijena. Na izbor materijala utjee i vrsta konstrukcije u koju ga ugradujemo, tako da
nije isto da li se radi o izolaciji poda, podrumskog zida, nadzemnog zida, ravnog ili
kosog krova.
Osnovna podjela toplinsko izolacijskih materijala je na anorganske i organske
materijale. Najpoznatiji predstavnik anorganskih izolacija je kamena i staklena vuna, a
organskih materijala polistiren - ekspandirani i ekstrudirani, te poliuretan, odnosno
poliuretanska pjena.
Mineralna vuna - kamena i staklena, dobar je toplinski izolator s toplinskom
provodljivosti izmedu 0,035 i 0,045, to je uvrtava medu najbolje toplinske izolatore.
To je izolacijski materijal mineralnog porijekla za toplinsku, zvunu i protupoarnu
izolaciju u graditeljstvu, industriji i brodogradnji. Mineralna vuna ima visoku otpornost
na poar, paropropusna je i djelomino vodootporna. Otporna je na starenje i
raspadanje, te na mikroorganizme i insekte. Koristi se u svim vanjskim konstrukcijama
za toplinsku zatitu, te u pregradnim zidovima za zvunu zatitu. Jedino mjesto gdje
se ne preporua je za izolaciju podrumskih zidova pod zemljom.
Osim kamene i staklene vune, na naem tritu najvie se koristi polistiren ili
stiropor. Stiropor je zapravo naziv prvog proizvedenog polistirena u Njemakoj, 1954.
godine. Naziv stiropor postao je sinonim za ekspandirani polistiren, EPS. Zbog dobrih
izolacijskih svojstava X= 0,035-0,040 W/mK, te niske cijene i jednostavne ugradnje,
danas je to jedan od najpopularnijih izolacijskih materijala. Koristi se najvie kao
toplinska zatita, u svim vanjskim konstrukcijama, te kao plivajui pod u podnim
medukatnim konstrukcijama. Ima znatno slabija protupoarna svojstva od kamene

130
vune, te nije otporan na teperature vie od 80C. esto se koristi za toplinsku zatitu
podrumskih zidova - ekstrudirani polistiren. Ekstrudirani polistyren XPS je najee
obojen u plavo ili ruiasto, za razliku od bijelog ekspandiranog polistirena EPS.
Poliuretanska pjena takoder se dosta koristi, naroito pri sanacijama krovova.
Ima jo bolja toplinsko izolacijska svojstva pa X iznosi izmedu 0,020 i 0,035 W/mK.
Ima dobra svojstva na vlagu i temperaturne promjene. Medutim, znatno je skuplja od
prva dva navedena materijala, te zbog toga nije u iroj primjeni.
Na tritu se polako pojavljuju i drugi izolacijski materijali kao to su celuloza,
glina, perlit, vermikulit, trstika, Ian, slama, ovja vuna i drugi. Imaju neto slabija
izolacijska svojstva, pa su potrebne vee debljine. Ovi se materijali u svijetu koriste
lokalno, prema porijeklu i izvoru sirovine za proizvodnju. Za pravilan izbor materijala
za toplinsku izolaciju potrebno je dobro poznavati njegova fizikalno kemijska
svojstva, te prednosti i mane primjene.
Tablica 10. Projektne vhjednosti toplinske provodljivosti za neke toplinsko
izolacijske materijale, A [W/(mK)J, , pribline vhjednosti faktora otpora difuziji
vodene pare, te usporedba relativnih trokovaza ugradnju

TOPLINSKO IZOLACIJSKI GUSTOA TOPLINSKA POTREBNA FAKTOR REL. TROAK

3
MATERIJAL p kg/m PROVODLJIVOS DEBLJINA OTPORA ZA U=0,35
2
T (cm)ZA DIFUZIJI W/m K
X (W/mK) 11=0,35 VODENE
2
W/m K PARE

mineralna vuna (MW) prema 10 do 200 0,035 do 0,050 9-11 1 1

HRN EN 13162 (kamena i
staklena vuna)

ekspandirani polistiren (EPS) 15 do 30 0,035 do 0,040 9-10 60 0,80

prema HRN EN 13163
(stiropor)

ekstrudirana polistirenska >25 0,030 do 0,040 8-10 150 2,5

pjena (XPS) prema HRN EN
13164

tvrda poliuretanska pjena >30 0,020 do 0,040 7-9 60 5-8

(PUR) prema HRN EN
13165

fenolna pjena (PF) prema >30 0,030 do 0,045 8-10 50

HRN EN 13166

elijasto (pjenasto) staklo 100 do 150 0,045 do 0,060 10-15

(CG) prema HRN EN 13167

drvena vuna (WW) prema 360 do 460 0,065 do 0,090 16-20 3/5 4-6
HRN EN 13168

drvena vuna (WW) prema 550 0,15 4/8

HRN EN 13168, debljina
ploa 15 mm<d<25 mm

ekspandirani perlit (EPB) 140 do 240 0,040 do 0,065 10-16 5 1,5-2,0

prema HRN EN 13169

ekspandirano pluto (ICB) 80 do 500 0,045 do 0,055 11-14 5/10 2,0-3,0

prema HRN EN 13170

131
drvena vlakanca (WF) prema 110 do 450 0,035-0,070 10-18 5/10
HRN EN 13171

ovja vuna 15 do 60 0,040 10-11 1-2 -

slama - 0,090 do 0,130 20-35 - -

lan 0,037

SPECIJALNI TOPLINSKO IZOLACIJSKI MATERIJALI

TRANSPARENTNA Toplinska izolacija (polikarbonat i si.) koja omoguava prijem suneve
TOPLINSKA IZOLACIJA energije i prijenos u zgradu, a istovremeno spreava kao i obina toplinska
izolacija gubitke topline iz zgrade. Posebno je korisna za izoliranje junog
fasadnog zida. Presjek materijala transparentne izolacije sadri sitne
kapilarne cijevi koje idu popreno s jedne na drugu stranu ploe.
Postavljanjem u presjek vanjskog zida stvara se gusta mrea kanala koji
omoguuju prodor sunevih zraka i time grijanje masivnih dijelova zidova.
Na ovaj nain akumulirana toplina koristi se za zagrijavanje prostora, pri emu
se uinak moe dodatno pojaati postavljanjem izo-stakla i toplinske rolete u
zrani sloj ispred transparentne izolacije.
VAKUUMSKA TOPLINSKA Kod konvencionalne toplinske izolacije se dobra izolacijska svojstva postiu uz
IZOLACIJA pomo zraka koji se nalazi u poroznom materijalu. Ako odstranimo zrak iz
materijala, izolacijska svojstva se poveavaju zbog vakuuma. Za to se koriste
stisnuta staklena vlakna, polistirenska pjena i sl. Vakuumska izolacija radi se u
modularnim panelima, a zbog izuzetnih izolacijskih svojstava potrebne su
znatno manje debljine od konvencionalne toplinske izolacije za ista toplinska
svojstva. Ova je izolacija jo uvijek vrlo skupa i primjenjuje se najvie kod
sanacija objekata gdje nije mogue ugraditi vee debljine izolacije zbog npr
spomenike vrijednosti objekta.
AEROGEL Aerogel je izuzetan materijal, jo uvijek u eksperimentalnoj primjeni u
NANOGEL graditeljstvu, nalik smrznutom dimu koji ima najvisu vrijednost toplinske
izolacije, najnizu gustocu, najnizu provodljivost zvuka, najnizi indeks loma
svjetlosti i najnizu dielektricnu konstantu od svih danas poznatih cvrstih
materijala. Izuzetno lagana kruta pjena, nastaje iz gela (silicij, aluminij, krom
kositar ili ugljik) u kojem se tekua komponenta zamjenjuje plinovitom (zrak ili
vakuum). Krute reetkaste strukture molekula, ali lomljiv na pritisak. Mogue
su razliiti stupnjevi transparentnosti, a najee je
polutransparentan. Vatrootporan. Higroskopan. Izuzetno dobar toplinski
izolator jer gotovo u potpunosti spreava sva tri mehanizma prijenosa
topline: zrak ne moe strujati kroz strukturu materijala (konvekcija), kao
materijal slabo provodi toplinu (kondukcija), a ako sadri ugljik koji apsorbira
IC zraenje ne prenosi toplinu (zraenje).
Rezultati eksperimentalne primjene aerogela u graditeljstvu pokazuju kako ce
to biti najlaksi gradevinski materijal i izuzetno kvalitetna sirovina za
proizvodnju izolacijskih materijala. Zbog visoke transparentnosti imat ce
znacajnu ulogu i u proizvodnji prozora i vrata, ostakljenih stijena i
svjetlarnika.

1 - 1,9 0,004 - 0,03

3
mg/cm

U tablici je dan pregled najeih toplinsko izolacijskih materijala, njihove

toplinske karakteristike, potrebne debljine za postizanje istog nivoa toplinske zatite,
te relativni troak za takav nivo toplinske zatite po m2 izolacije. Analizirani usporedni
trokovi se odnose na toplinsku izolaciju vanjskog zida.

TOPLINSKO IZOLACIJSKI MATERIJALI

132
 U l o g a t o p l i n s k o i zo l a c i j s k i h m a t e r i j a l a j e s m a n j e n j e t o p l i n s k i h g u b i t a k a , k a o i
t r o k o va za e n e r g i j u , t e za t i t a n o s i ve k o n s t r u k c i j e zg r a d e o d a t m o s f e r s k i h u t j e c a j a i
n j i h o vi h p o s l j e d i c a ( vl a g a , s m r za va n j e n o s i ve k o n s t r u k c i j e , p r e g r i j a va n j e ) . D o b r a t o p l i n s k a
i zo l a c i j a i m a u t j e c a j i n a k va l i t e t u s t a n o va n j a j e r s u u n u t a r n j e p o vr i n e t o p l i j e , t o
d o p r i n o s i t o p l i n s k o j u d o b n o s t i zg r a d e .
N a t o p l i n s k u za t i t u z g r a d e u t j e u d e b l j i n a s l o j a t o p l i n s k e i z o l a c i j e i t o p l i n s k a
p r o vo d l j i vo s t m a t e r i j a l a (W / m K ) . P o n u d a t o p l i n s k o i zo l a c i j s k i h m a t e r i j a l a n a t r i t u j e
r a zn o l i k a , a m o e m o i h p o d i j e l i t i n a a n o r g a n s k e i o r g a n s k e m a t e r i j a l e . O d a n o r g a n s k i h
m a t e r i j a l a n a j vi e s e k o r i s t e k a m e n a i s t a k l e n a vu n a , d o k j e m e u o r g a n s k i m m a t e r i j a l i m a
n a j p o p u l a r n i j i p o l i s t i r e n . V e i n a u o b i a j e n i h t o p l i n s k o i zo l a c i j s k i h m a t e r i j a l a i m a t o p l i n s k u
p r o vo d l j i vo s t = 0 , 0 3 0 - 0 , 0 4 5 , p a p o t r e b n a d e b l j i n a z a U ( k ) = 0 , 4 0 W / m 2 K i zn o s i 8 - 1 1 c m .
O s t a l i m a t e r i j a l i s t o p l i n s k o i zo l a c i j s k i m s vo j s t vi m a s u i g l i n a , p e r l i t , ve r m i k u l i t , k o k o s ,
p a m u k , l a n , d r ve n a vu n a , c e l u l o za , p l u t o , s l a m a i d r u g o . S ve ve a p o t r a n j a za t o p l i n s k o
i zo l a c i j s k i m m a t e r i j a l i m a u s ve ve i m d e b l j i n a m a d o ve l a j e d o r a zvo j a n o vi h t e h n o l o g i j a , p a
s e t a k o d a n a s u s vi j e t u m o g u n a i i t r a n s p a r e n t n a i va k u u m s k a t o p l i n s k a i zo l a c i j a .
Tr a n s p a r e n t n a i z o l a c i j a o m o g u a va p r i j e m S u n e ve e n e r g i j e i p r i j e n o s u zg r a d u , a
i s t o vr e m e n o s p r j e a va k a o i o b i n a t o p l i n s k a i zo l a c i j a g u b i t k e t o p l i n e i z zg r a d e . V a k u m s k a
i zo l a c i j a r a d i s e u m o d u l a r n i m p a n e l i m a , a zb o g i zu ze t n i h i zo l a c i j s k i h s vo j s t a va p o t r e b n e
s u zn a t n o m a n j e d e b l j i n e o d k o n ve n c i o n a l n e t o p l i n s k e i zo l a c i j e za i s t a t o p l i n s k a s vo j s t va .
O va j e i zo l a c i j a j o u vi j e k vr l o s k u p a i p r i m j e n j u j e s e n a j vi e k o d s a n a c i j a o b j e k a t a g d j e
n i j e m o g u e u g r a d i t i ve e d e b l j i n e i z o l a c i j e z b o g n p r . s p o m e n i k e vr i j e d n o s t i o b j e k t a .
Najvi e se k oristi:Toplins ka izolacija vanjskog zida od k amene vune i polistirena.

Toplinska se izolacija vanjskih zidova - fasada, loggia, stropova iznad otvorenih

prolaza, stropova iznad negrijanih prostora i dr. najvie izvodi kao:

povezani sustav za vanjsku toplinsku izolaciju na osnovi ekspandiranog
polistirena ili kamene vune

sustav za vanjsku toplinsku izolaciju sa kombi ploama i vieslojnom bukom
Sustavi zadovoljavaju zahtjevima:

ekonomine izvedbe i optimalne uinkovitosti;

eliminiranja toplinskih mostova;

toplinske stabilnosti u ljetnom razdoblju;

sprjeavanja prevelike kondenzacije vodene pare u graevnom elementu i na
unutranjoj povrini graevnog dijela/elementa zgrade;

zatite graevnog dijela/elementa zgrade od velikog dilatacijskog rada;

osiguranja zdravog i udobnog boravka;

znaajne utede energije za grijanje ili hlaenje;

Na primjeru jednog fasadnog/vanjskog zida moe se vidjeti koliki je

doprinos toplinske izolacije utedi energije za grijanje, zatiti graevnog
elementa od pregrijavanja, sprjeavanju kondenzacije vodene pare, toplinskoj
stabilnosti u ljetnom razdoblju i, najvanije, udobnom i zdravom stanovanju.
Primjer vanjskog zida za zadane uvjete. Za svaki grijani graevni dio zgrade
koji granii s vanjskim zrakom, negrijanim ili slabo grijanim prostorima potrebno je
izraditi graevinskofizikalni proraun prema normama i tehnikim propisima.

133
 Na lijevom je dijagramu prikazan vanjski zid izraen od uplje opeke od
gline d = 25 cm, bez toplinske izolacije, obukan s obje strane.
Na desnom je dijagramu isti zid s vanjske strane dograen Povezanim
sustavom za vanjsku toplinsku izolaciju (ETICS) na osnovi NOVOLIT STIROPORA
EPS F, debljine 6 cm
Na unutranjoj strani vanjskog zida bez toplinske izolacije (dijagram na
lijevoj strani vanjska temperatura 5 C) u zimskom je razdoblju povrinska
temperatura (15.1 C) nia od temperature zraka u prostorijama (+20 C). Ohlaen
zrak na zidovima struji od stropa prema podu uzrokujui nelagodu, osjeaj propuha i
hladnoe. Do 90% gubitaka topline ljudskog tijela nastaje zraenjem topline. to su
razlike temperature izmeu tijela i graevinskih elemenata koje ga okruuju vee,
tijelo se bre hladi i ljudi se neugodno osjeaju.
Da bi boravak bio ugodniji, prostorije se zagrijavaju na temperature
zraka znatno vie od normalnih +20 C to znaajno poveava potronju
energenata, ali boravak u prostorijama i nadalje ostaje neudoban, razlike u
temperaturama jo su vee kao i sadraj relativne vlage. Sve to pogoduje, u
nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima, moguem nastanku povrinske kondenzacije.
Rjeenje je pravilna toplinska izolacija vanjskih graevnih dijelova
zgrade to blie vanjskoj strani, koja omoguuje akumulaciju topline, odnosno
njihovo zagrijavanje i manje razlike u temperaturama izmeu njihovih unutranjih
povrina i zraka u prostorijama.
Kod toplinsko izoliranih vanjskih zidova (dijagram na desnoj strani sa
svega 6 cm toplinske izolacije a raunate vanjske temperature od - 5 0C ),
povrinska je temperatura unutranje strane zida via od +18C, a temperatura zraka
za ugodno i zdravo stanovanje u prostorijama ne treba biti via od +20C.
Temperatura unutranje povrine zida vea je od temperature rosita zraka u
prostorijama, a na povrini se zidova ne stvara kondenzat. Vanjski je zid toplinski
izoliran i moe odravati potrebnu temperaturu na unutranjim povrinama tijekom
cijele godine. Zid je toplinski stabilan.
Toplinska stabilnost znai dobru toplinsku akumulaciju, sposobnost
spremanja topline u masivnom toplinski izoliranom vanjskom graevnom dijelu
zgrade. Kada se iskljui ili smanji grijanje ili se prostor ohladi (primjerice brzim

134
provjetravanjem), tako se akumulirana toplina vraa natrag u prostorije i u kraem se
vremenskom periodu odrava gotovo konstantna temperatura u prostorijama putem
radijacije/zraenja topline s unutranje strane zagrijanog graevinskog elementa.
Akumulacija topline vanjskih vieslojnih graevnih dijelova zgrade biti
e to vea to se toplinsko izolacijski sloj nalazi blie vanjskoj negrijanoj strani
i to ima vei toplinski otpor, odnosno veu debljinu toplinske izolacije. Zato, kada
je to mogue, treba izbjegavati ugradnju toplinske izolacije s unutranje strane, jer je
sposobnost akumulacije topline u tom sluaju zanemariva uz mogunost nastanka
toplinskih mostova na sudarima unutranjih i vanjskih graevnih elemenata i
nastanku kondenzata, prvenstveno na tim mjestima.
Kod neizoliranih zidova/krovova toplina prolazi kroz konstrukciju u
atmosferu i znaajno poveava potronju energenata.
U ljetnom razdoblju unutranje povrine neizoliranih ili nedovoljno
izoliranih vanjskih zidova/stropova imaju na junoj i zapadnoj strani temperaturu
viu od + 30 C, posebno u veernjim satima. esto je i temperatura zraka u
prostorijama via od +30C. Kod dobro toplinski izoliranih i toplinski stabilnih vanjskih
zidova, povrinska je temperatura na unutranjoj strani zida 22C 24C. Boravak je
zdrav i ugodan, a temperatura zraka u prostorijama, niti kod najveih vruina, ne
prelazi ljeti ugodnih 24C do 25C, koliko se preporuuje i u klimatiziranim
prostorima.
Toplina se iz prostorija odvodi na toplinski izolirane hladnije masivne
zidove. Zrak u prostorijama tijekom dana, a naroito poslijepodne ima viu
temperaturu od zidova, koji su izvana toplinski izolirani i zato hladniji od unutranjeg
zraka. Zato toplina moe prelaziti na zidove i tako hladiti unutranje prostore. Nou
je prolaz topline obrnut iz zidova u prostorije, zidovi se hlade, a topliji zrak kroz
otvorene prozore izlazi vani.

135
4.3.3. UGRADBA, SUSTAVI ZATITE

136
OPIS SUSTAVA:
1. UNUTARNJA BUKA (VC 40, GV 10)
2. ZID
3. SOKL PROFIL
4. POLISTIREN PLOA
5. PRIVRSNICA
6. KUTNI PROFIL S MREICOM
7. SAMOTERM / SAMOTERM GLET
8. ARMIRAJUCA STAKLENA MREICA SM-28F
9. IMPREGNACIJA I ZAVRNO DEKORATIVNE BUKE

137
138
139
Izolacija potkrovlja

140
141
142
143
144
4.4. ANALIZA ZGRADE I GRA. DIJELOVA,
SLAGANJE SASTAVA GRA. DIJELOVA
Zatita zidova zgrade i fasade trebaju zadovoljavati svim estetskim, energetskim i
klimatskim zahtjevima. Isto tako se pri njihovom projektiranju moraju uvaavati
okolica i tradicija gradnje.

Fasada i zatita zidova zgrada trebaju biti tako izvedene da udovoljavaju estetskim,
fizikalnim, energetskim i klimatskim zahtjevima. Svaki od ovih zahtjeva treba biti
uvaavan i niti jedan ne smije biti preferiran u odnosu na druge, odnosno moraju se
smatrati jednako vanim. O estetskom izgledu fasade odluuje projektant, pri tome
uvaavajui, izmeu ostaloga i okolicu te po potrebi i tradiciju gradnje. Fizikalna
svojstva materijala fasade moraju biti takva da osiguraju trajnost pri promjenjivim
klimatskim uvjetima. Vodonepropusnost i dobra termika svojstva materijala fasade
smanjuju termike dilatacije i gubitke topline zgrade. Fasada mora biti otporna na
udare vjetra i nepropusna na udare kie pod djelovanjem vjetra.

Vrste fasada

Prema vrsti i namjeni zgrada fasada moe biti izvedena kao neobukani vanjski zid,
obukani vanjski zid, vanjski zid obloen fasadnom opekom, vanjska obloga od
kamenih ploa sa zranim meuprostorom, vanjska staklena obloga sa zranim
ventiliranim prostorom, vanjska limena obloga sa zranim ventiliranim prostorom,
prefabricirani betonski elementi i drugi nain izvedbe. Najvei dio obiteljskih kua u
Hrvatskoj sagraen je i jo se uvijek gradi s vanjskim neizoliranim zidovima od
opeke. Preko 90 000 obnovljenih kua u ratom pogoenom podruju sagraeno je
uglavnom od opeke debljine 29 cm, bez toplinske izolacije i bez vanjske buke! Te
kue ne udovoljavaju kriterijima higijensko-sanitarnih uvjeta ivota i veliki su
potroai energije za grijanje.

Obukani vanjski zid

U zimskom razdoblju vanjski zidovi bivaju navlaeni pod djelovanjem vjetra. Procesi
koje izaziva vlaga u zidovima mogu uzrokovati trajne i nepovratne promjene
(plastine deformacije) poput kemijskih procesa i razaranja ili povratne promjene
(elastine deformacije) poput promjena toplinske vodljivosti materijala ili dilatacije. Da
bi se vanjski neobukani zidovi graevine zatitili od navlaivanja i propadanja,
potrebno ih je obukati hidrofobnom bukom. Hidrofobna buka ima svojstvo
vodonepropusnosti dok omoguava prolaz vodenoj pari.

Zadovoljavajue rjeenje ovoga problema je ugradba toplinske izolacije na vanjskoj

strani zida, a potom postavljanje hidrofobne buke na toplinsku izolaciju. Za ugodan
boravak u graevini i tednju energije preporuljivo je ugraditi toplinsku izolaciju
debljine 10 cm (mineralne vune ili polistirola). Analiza, napravljena za obiteljsku kuu
u drugoj klimatskoj zoni, pokazuje da se kod toplinski neizolirane kue gubi 52%
toplinske energije kroz vanjske zidove. Toplinskom izolacijom taje se gubitak znatno
smanjuje. Vanjski zidovi obukani ne-hidrofobnom bukom poboljavaju estetski
izgled fasade i smanjuju stupanj navlaivanja zida. Ipak, zbog svojstva upijanja vode,
buka je podlona fizikalnim promjenama, to zahtjeva redovito odravanje i time

145
poveanje trokova. Zbog toga je preporuljiva uporaba hidrofobne buke i toplinske
izolacije vanjskog zida.

Vanjski zid obloen fasadnom opekom

Oblaganje vanjskih zidova fasadnom opekom moe biti uspjeno primijenjeno, kako
za obiteljske kue, tako i za stambene graevine te mnoge javne i industrijske
graevine. Fasadna opeka moe biti izravno postavljena na vanjski neizolirani zid,
toplinski izolirani zid ili pak, s razmakom od vanjske strane neizoliranog ili toplinski
izoliranog zida. Ovaj meurazmak ini zrani prostor koji moe biti ventiliran ili
neventiliran.

Ako je zrani prostor ventiliran, onda se obino kae kako je rije o vanjskom zidu s
ventiliranom fasadom. Dobra toplinska zatita i zatita od navlaivanja postie se ako
se masivni zid s vanjske strane izolira toplinskom izolacijom debljine 10 cm i zatiti s
vanjske strane fasadnom opekom s ventiliranim zranim prostorom irine 4-8 cm.

146
Fasadna je opeka otporna na vanjske utjecaje i dugo traje,m to bitno smanjuje
trokove odravanja zgrade.

Skoro sve obnovljene kue u ratom pogoenom podruju Hrvatske sagraene

su od opeke debljine 29 cm, bez toplinske izolacije i bez vanjske buke! Te
kue ne udovoljavaju kriterijima higijensko-sanitarnih uvjeta ivota i veliki su
potroai energije za grijanje
Vanjska obloga od kamenih ploa sa zranim meuprostorom

Obloga vanjskih zidova kamenim ploama sve vie uvodi kamen u arhitekturu kao
pouzdan i estetski prihvatljiv graevinski materijal, kako se to, posebno u nekim
krajevima, inilo. Primjena kamenih fasadnih ploa pogodna je za poslovne i neke
druge javne zgrade. Uspjeno se moe primijeniti i za prizemne dijelove stambenih
graevina, pogotovu kada je taj prostor predvien za javne sadraje.

Problemi koji se javljaju kod izvedbe fasada kamenim ploama jesu proputanje vode
u meuprostor kroz procijepe izmeu ploa i klizanje ploa, to izaziva pritisak
klizajuih ploa na one ispod njih koje se lome i padaju. Kako se vanjski zid izvodi s
toplinskom izolacijom s vanjske strane, a kamene se ploe sidre na vanjski zid,
dogaa se da kia, pod djelovanjem vjetra, prodire kroz procijepe izmeu ploa u
zrani prostor.

To uzrokuje navlaivanje toplinske izolacije. Navlaena toplinska izolacija poveava

toplinsku vodljivost, a time i gubitke topline. Osim toga, da bi se isuila navlaena
toplinska izolacija, potrebno je utroiti dodatnu energiju. Kako bi se izbjeglo
prodiranje vode kroz procijepe izmeu kamenih ploa, jedno od rjeenja moglo bi biti
da se spojna mjesta ploa, horizontalna i vertikalna izvode s "L" utorima, slino
izvedbi kod prozora i doprozornika. U cilju otklanjanja moguih sumnji kako su uzroci
iskrivljavanja i lomljenja kamenih ploa dilatacijska naprezanja zbog temperaturnih
razlika, treba napomenuti da linearna dilatacija granitne ploe duljine 1 m, pri razlici
temperature od 50 K, iznosi samo 0,4 mm.

IZBOR Fasade oblijepljene ploicama uvijek su dobar izbor

147
Vanjska staklena obloga sa zranim ventiliranim prostorom

Ostakljene fasade imaju odreene prednosti u odnosu na klasine, ako se gleda s

energetskog aspekta, naroito kod zgrada koje se griju i hlade tijekom godine.
Staklene povrine iziskuju i manje godinje trokove odravanja od klasinih fasada.
Fasade obloene staklom uglavnom se primjenjuju kod poslovnih zgrada, hotela,
banaka itd. Fasadni zid ine unutarnji zid s toplinskom izolacijom koja je postavljena
na vanjskoj strani. Izmeu toplinske izolacije i vanjskog stakla nalazi se zrani
prostor irine do 20 cm.
U razdoblju grijanja zgrade dozraena toplina izravnog i difuznog sunevog
zraenja zadrava se u zranom prostoru i time smanjuje gubitak topline. U vrijeme
kada nije potrebno grijanje, ve hlaenje zgrade, zrani se prostor prirodno ventilira
kroz otvore postavljene na donjem i gornjem dijelu ostakljenja. Ovi se otvori u
razdoblju grijanja dre zatvorenima. Dobra se energetska uinkovitost postie kada
se u zrani prostor ubacuje odsisni zagaeni zrak iz korisnog prostora zgrade, zimi
topao, a ljeti hladan. Na ovaj se nain zimi smanjuju gubici, a ljeti dobici topline.
Ostakljena fasada je dobar zatitnik zgrade od navlaivanja, to doprinosi smanjenju
potronje energije u razdoblju grijanja.

Vanjska limena obloga sa zranim ventiliranim prostorom

Fasada izvedena od lima ili limenog sendvia s toplinskom izolacijom ima nekih
prednosti, naroito kod primjene u industrijskoj gradnji. Te se prednosti oituju u brzoj
montanoj gradnji, dobroj zatiti od vanjskih utjecaja i malim trokovima odravanja.
Princip izvedbe fasadnog dijela konstrukcije slian je izvedbi ostakljenih fasada. Na
vanjski se zid postavlja toplinska izolacija, a izmeu limene obloge i toplinske
izolacije ostavlja se zrani prostor.

Fasada tada djeluje kao ventilirana fasada. Mogue je lim izravno postaviti na
toplinsku izolaciju , ali tu postoje mogunosti navlaivanja toplinske izolacije doe li
do pucanja na spojevima limenih ploa uslijed toplinske dilatacije lima. Primjena
poliuretanskih sendvia s limenom oblogom pogodna je u industrijskoj gradnji,
naroito za gradnju proizvodnih pogona jer sendvi djeluje kao dobar toplinski
izolator, a vrijeme i trokovi izvedbe manji su nego kod klasine gradnje.

Prefabricirani betonski elementi

U zgradama koje se izvode iz prefabriciranih elemenata prisutni su problemi

kondenzacije vodene pare i prodiranja oborinske vode u konstrukciju. Prefabricirani
zidovi obino su napravljeni od visokokvalitetnih materijala u dobro kontroliranim
tehnolokim procesima. Zbog toga je mala mogunost da oborinska voda prodre kroz
ovaj materijal, naroito ako je postavljen jo i vodonepropusni sloj.

Ipak, postoji mogunost da voda prodre kroz spojeve prefabriciranih elemenata i da

doe do kondenzacije vodene pare u hladnim mostovima. Primarni uzrok prodiranja
oborinske vode kroz spojeve prefabriciranih elemenata jeste poveani tlak na
vanjskoj strani zbog djelovanja vjetra. Da bi se to efikasnije sprijeilo prodiranje
oborinske vode kroz spojeve elemenata konstrukcije, spojevi se zatvaraju mortom,
elastinim materijalima ili se izvode kao otvoreni spojevi, gdje je prodiranje oborinske
vode sprijeeno profilacijom spojeva tako da se unutranji i vanjski tlak izjednae.

148
Problem kondenzacije vodene pare u konstrukciji zgrada izvedenih od prefabriciranih
elemenata mogu biti aktualniji nego kod zgrada klasine izvedbe zbog slijedeih
razloga: Prefabricirani beton je gui i vri nego beton izliven na licu mjesta, pa je
zbog toga i bolji vodi topline. Krajevi mnogih prefabriciranih elemenata djeluju kao
toplinski mostovi na kojima moe doi do kondenzacije. Pri uporabi otvorenih
spojeva, hladni zrak prodire u unutranjost spoja koji moe postati toplinski most,
pothlaujui unutranje povrine na ovim mjestima. Unutranje povrine zidova
mnogih zgrada, izvedenih iz prefabriciranih betonskih elemenata su glatke i male
apsorpcijske moi. Osloboena vodena para u prostoru se ne apsorbira, pa stoga
dolazi do poveanja vlanosti unutranjeg zraka.

PROJEKTANT O estetskom izgledu fasade odluuje projektant

ak i mala koliina kondenzirane vodene pare koja bi se inae lako apsorbirala u

buku zida stvara tragove vlaenja na neapsorbirajuim povrinama prefabriciranih
betonskih elemenata. Istraivanja pokazuju da navlaivanje zidova izvedenih iz
prefabriciranih betonskih elemenata dolazi do izraaja u mnogo veoj mjeri nego kod
klasine izvedbe zidova, pri istim uvjetima koritenja.

Zbog toga se u zgradama sa zidovima izvedenim iz prefabriciranih betonskih

elemenata preporuuje postavljanje bolje toplinske izolacije i primjena bolje

149
ventilacije prostorija nego u zgradama klasine izvedbe. Izvedbom fasada s
hidrofobiranom termo-bukom postie se toplinska zatita i zatita od navlaivanja
vanjskih zidova zgrade. Primjena termo-buke pogodna je za starije zgrade kod kojih
se obnavljaju fasade i za kue s neobukanim vanjskim zidovima. Termo-buka se
moe uporabiti u kombinaciji s drugim toplinskim izolatorima kao vanjski toplinski i
vodonepropusni zatitni sloj.

Premda vodonepropusnost i dobra termika svojstva materijala fasade

smanjuju termike dilatacije i gubitke topline zgrade, fasade moraju biti
otporne na udare vjetra i nepropusne na udare kie pod djelovanjem vjetra .

4.4.1. NEGRIJANI DIJELOVI ZGRADE ,

ODREIVANJE TEMPERATURNIH ZONA
S obzirom na tehniki propis razlikuje zgrade:

1 po namjeni ili veliini zgrade

stambene zgrade

nestambene zgrade (gospodarske ili javne namjene)

zgrade malog obujma (Ve100m3) i obiteljske kue (ZOG: do tri stana, bruto
povrine 400m2)

2 po unutarnjoj temperaturi u zgradi

zgrade grijane na temperaturu qi 18C (normalna unutarnja temperatura)

zgrade grijane na temperaturu 12C<qi< 18C (niska unutarnja temperatura)

zgrade temperature qi 12C (negrijane ili kvazi negrijane zgrade)

Regulacija temperature u prostoru:

Temperaturna ugodnost je stvar navike i osobne percepcije ugodnosti. Meutim

postoje preporuke za odravanje temperatura u pojedinim prostorima kojih bi se
trebali pridravati:

Prostorije za boravak: 20-21oC

Kupaonica 24oC
Hodnici, predvorja 15oC

150
 Spavae sobe: 18oC
Preko dana kad nikoga nema kod kue 16 oC
Za vrijeme godinjeg odmora 10 oC

Ako temperaturu koju odravate u prostoru smanjite za samo 1C, godinje
moete utediti priblino 3-5% energije za grijanje.
Odravanje previsokih temperatura zraka u prostorijama, te sputanje
temperature otvaranjem prozora je inae jedna od najeih greaka.
Odravanje previsokih temperatura zraka u prostorijama, te sputanje
temperature otvaranjem prozora je inae jedna od najeih greaka.

4.4.2. PODOVI
Toplinski gubici kroz pod ine 10% od ukupnih toplinskih gubitaka kue. Pod izolirajte s 10
cm toplinske izolacije. Toplinski gubici kroz pod mogu biti smanjeni i za 60% postavljanjem
toplinskeizolacije.

Ako je temperaturna razlika izmeu zagrijanog i umjereno zagrijanog prostora mala, tj.,
manja od 4-5 C, skoro da se i ne isplati toplinska izolacija. Samo znatno hladnije prostorije
se toplinski izoliraju.

Toplinska izolacija hladnih podova je jednostavan nain da se smanje gubici topline i da se

pobolja komfor stanovanja. Ako kod podnog grijanja ne postoji dovoljna toplinska izolacija,
gubi se jako puno topline. Gubici iznose oko 6 % ukupnih toplinskih gubitaka na novim
graevinama ali ipak se i tada preporua ugradnja izolacije. Toplinska izolacija podrumskog
stropa je u tom sluaju posebno djelotvorna.

Debljina izolacije poda zavisi o temperaturi hladne prostorije, a iznosi 8 cm za podove iznad
prostorija koje se griju, 10 cm za podove prema vanjskom zraku, a ako se radi i o podnom
grijanju onda te veliine treba uveati za 3 cm.

Na hidroizolaciju ili betonsku podlogu polau se toplinsko-izolacijske ploe ekspandiranog

polistirena-stiropora toplinske vodljivosti =0,036 W/(mK) (gustoe 20 30 kg/m3), ovisno
o optereenju. Debljinu toplinske izolacije treba proraunati (ne manje od 6 cm). Na
postavljene se ploe prije nanoenja armiranog betonskog estriha polae PE folija.

Sanacija poda prema tlu u postojeoj kui esto nije ekonomski opravdana, zbog relativno
malog smanjenja ukupnih toplinskih gubitaka u usporedbi s velikom investicijom koja je
potrebna za takvu sanaciju.

151
 KROVOVI
KROV I KROVNA KONSTRUKCIJA

Iako je udio krova zastupljen s oko 10-20% u ukupnim toplinskim gubicima u kui,
krov ima posebno vanu ulogu u kvaliteti i standardu stanovanja. On titi kuu od
kie, snijega, hladnoe i vruine. Najei oblik krova na obiteljskim i manjim
stambenim zgradama je kosi krov. esto se prostor ispod krova namjenjuje za
stanovanje, iako nije adekvatno toplinski izoliran. Tada se zimi javljaju veliki toplinski
gubici, ali i jo vei problem pregrijavanja ljeti. Ako krov nije dobro toplinski izoliran
tada kroz njega moe proi i do 30% topline. Naknadna toplinska izolacija nije
jednostavna i ekonomski isplativa, jer je period povrata investicije 2-5 godina.

152
Preporuljiva toplinska izolacija je 20 cm.

Krovna konstrukcija moe bili drvena ili masivna, a izbor krovnog pokrova (crijep, lim,
cementne ploe, indra) ovisi o nagibu krova i klimatskim uvjetima. Krovni pokrovi se
u pravilu dijele na tvrde i meke. Kao tvrdi pokrovi koriste se kameni materijali kao to
je kamen kriljevac, krovne betonske ploe, proizvodi od cementnih vlakana te neto
rjee metalni pokrovi i indra od tvrde smole. U mekane krovne pokrove ubrajamo
bitumensku ljepenku, folije, lijevane izolacijske proizvode, mekano drvo, izopolimere
kao i proizvode od trske i slame.

Kako kod ravnih, tako i kod kosih krovova potrebno je sprijeiti prodiranje difuzne
vodene pare iz grijanih prostora u sloj toplinske izolacije i stvaranje kondenzata u
toplinskoj izolaciji ili ga svesti na dozvoljeni minimum. Takoer treba sprijeiti
kondenzaciju vodene pare na unutranjoj povrini. Parna brana se postavlja na
toplijoj strani u odnosu na sloj toplinske izolacije.

Toplinska izolacija krova osigurava nam ugodne mikroklimatske uvjete boravka u

prostorijama te time znaajno smanjuje potronju energije za grijanje i hlaenje.
Postavlja se izmeu i ispod greda. Uvjek se preporua izvesti donji, drugi sloj
toplinske izolacije radi prekrivanja toplinskih mostova. Kao toplinska izolacija
primjenjuje se EKSPANDIRANI POLISTIREN (u tom sluaju nije potrebna brana
protiv vjetra).

Sloj za provjetravanje je veoma vaan jer kod loe provjetravanih krovova zimi mogu
nastati tete usljed kondenzacije vodene pare i zamrzavanja. Poeljno je imati i
rezervnu hidroizolaciju, potkrov ili kinu branu.

Ugradnjom ~20 cm toplinske izolacije s ukupnim koeficijentom prolaska topline

U=0,20-0,25 W/(m2K) moete godinje utedjeti 18 litara lo ulja (90 kn/m2) ili 19m3
plina (39 kn/m2) po m2 kue.

IZOLACIJA STROPA

Kod izolacije stropa postoji nekoliko sluajeva:

Stropne konstrukcije ispod ventiliranih potkrovlja

Stropne konstrukcije iznad negrijanih prostora - podruma

153
 Stropne konstrukcije u mokrim prostorima
Stropne konstrukcije iznad otvorenih prolaza

STROPNE KONSTRUKCIJE ISPOD VENTILIRANIH POTKROVLJA

Masivne konstrukcije koje granie sa zraenim potkrovljima najbolje je izolirati s

gornje strane. Ispod toplinske izolacije (ija je potrebna debljina u ovom sluaju 20
cm) uglavnom nije potrebna ugradnja toplinske brane, ali kod lakih stropnih
konstrukcija s lakim montanim stropnim oblogama potrebna je parna brana. Bitno
je da se taj sloj ugradi potpuno zrakonepropusno. Kod stropnih konstrukcija
vrijednost U ne bi smjela prelaziti 0,35 W/m2K, a za lake se stropove preporua do
0,25 W/m2K. Treba naglasiti da sve stropne konstrukcije treba dobro zatiti od
oborina ili drugih voda.

STROPNE KONSTRUKCIJE IZNAD NEGRIJANIH PROSTORA PODRUMA

Postoji vie rjeenja. Mogua je toplinska izolacija sastavljena od dva sloja, donjeg
koji je tvri i gornjeg koji je meki. Njima se sprjeava prijenos zvuka po konstrukciji.
Toplinska izolacija moe biti u jednom sloju, ali je bitno da njena stiljivost ne prelazi
5 mm. Mogua su i rjeenja podnih konstrukcija izvedenih suhim postupkom. U tom
je sluaju potrebno podnu oblogu odvojiti od donjih slojeva s odgovarajuim
razdjelnim slojem. Toplinska provodljivost kod ovakvih konstrukcija ne bi smjela
prelaziti 0,45 W/m2K. Zbog potrebe za veom debljinom toplinske izolacije, visina
svih slojeva iznad nosive stropne konstrukcije je od 14 do 16 cm, to se moe
iskoristiti za polaganje instalacijskih cijevi u stropnu konstrukciju.

154
STROPNE KONSTRUKCIJE U MOKRIM PROSTORIMA

U sastavu slojeva ove konstrukcije su podna obloga do nosive stropne konstrukcije

te obvezatni hidroizolacijski i termoizolacijski sloj za zatitu konstrukcije i obodnih
zidova. Osim ovih slojeva, kod ovih konstrukcija postoji i sloj kojim se sprjeava
prijenos udarnog zvuka po konstrukciji. Poto je teko dobro izvesti bitumenske
hidroizolacije ispod plivajuih estriha, u ovom sluaju se koristi alternativna
hidroizolacija koja se, iz vodotijesnog tanjeg sloja prevlai po plivajuem estrihu. Taj
sloj mora biti vodotijesno spojen na podne proboje (sifone i izljeve) i zidove s
posebnom elastinom brtvenom trakom. Na takav se sloj lijepe keramike ploice.

STROPNE KONSTRUKCIJE IZNAD OTVORENIH PROLAZA

Stropne konstrukcije koje granie s vanjskim zrakom zahtijevaju vrlo dobru toplinsku
izolaciju, gdje vrijednost U ne bi smjela prelaziti 0,35 W/m2K. Najbolje je ugraditi
toplinsku izolaciju na donjoj strani stropa. Dio toplinske izolacije moe posluiti kao
zvuno izolacijski sloj ispod plivajueg estriha.

Gubici topline kroz krov mogu biti i do 30%. U ovisnosti od toga da li se

potkrovlje koristi za stanovanje ili ne, potrebno je izolirati ili direktno krov ili strop
prema negrijanom potkrovlju. Krov bi trebalo izolirati s 20 cm toplinske izolacije, a
trokovi izolacije su oko 100 kn/m2. U ovisnosti o konstrukciji kue, te njenom stanju
investicija se vraa u periodu od 3-5 godina.

155
 4.4.4. ZIDOVI

Ukoliko elite smanjiti trokove za grijanje koji ine i do 3/4 trokova za energente u vaim
reijskim trokovima, postavite ili poveajte debljinu toplinske izolacije, te zamijenite
prozore. To se naroito odnosi na obiteljske kue bez fasade, te one koje su graene bez
toplinske izolacije. Toplinska izolacija ne samo da smanjuje gubitke u zimskom periodu, ve
omoguava da se u ljetnom periodu vaa kua ne pregrijava. Tako moemo skoro u
potpunosti izbjei ugradnju klima ureaja, ili e njihov kapacitet i potronja energije biti
znatno manji nego za neizoliranu kuu.

156
Prilikom adaptacije kue, prvo dobro izolirate kuu. Kotao i radijatori koje morate nabaviti za
grijanje e biti manjeg kapaciteta, te e poetna investicija za grijanje biti manja.

Prilikom adaptacije fasade, ne propustite priliku da ugradite toplinsku izolaciju. Dodatni

trokovi za toplinsku izolaciju su oko 200 kn/m2 to ini 20-40% od ukupnih trokova
adaptacije fasade.

Postavljanjem toplinske izolacije s vanjske strane zida rijeiti ete i probleme s

kondenzacijom pare (od kuhanja, tuiranja, suenja odjee) koja se javlja zbog niske
temperature zida, te nastanak gljivica i pljesni. Takoer e i toplinski ugoaj u prostoru biti
bolji zbog poveane temperature zida.

Toplinska izolacija titi zgradu od tetnih vanjskih utjecaja i njihovih posljedica (vlaga,
smrzavanje, pregrijavanje) ime joj produujemo vijek trajanja.

Na kvalitetu toplinske izolacije zidova utjee debljina izolacijskog sloja, te provodljivost

materijala (W/mK). Kao izolacijski materijali najee se koriste kamena i staklena vuna, te
polistiren (stiropor). Veina uobiajenih materijala za toplinsku izolaciju ima toplinsku
vodljivost = 0,030-0,045 W/mK. Zapamtite: to je vrijednost manja, to toplinska izolacija
ima bolja svojstva.

Ukoliko usporedimo dvije kue iste povrine, jedna graena od pune opeke bez ikakve
izolacije, a druga od uplje cigle 25 cm i s toplinskom izolacijom od 10 cm, razlika u
trokovima za grijanje moe biti i do 6 puta! Bolja kua troi 10 litara lo ulja ili 10 m3 plina
manje po kvadratnom metru kue, to je oko 52 kn/m2 u sluaju lo ulja ili 22 kn/m2 u
sluaju plina.

157
Vie o toplinskoj izolaciji vanjskog zida

Dobro izolirana kua troi manje energije za grijanje zimi, kao i za hlaenje ljeti. Gubitak
topline i potronja energije po kvadratnom metru odrazit e se ne samo na mjesene raune za
grijanje i elektrinu energiju, ve i na kvalitetu i udobnost stanovanja, kao i na dui ivotni
vijek zgrade. Doprinos zatiti okolia, smanjenju emisija tetnih plinova u okoli, kao i
smanjenju globalnih klimatskih promjena, a to je jedan od pozitivnih efekata energetski
efikasne gradnje i efikasnog koritenja toplinske energije.

Priblino 85% zgrada u Hrvatskoj ne zadovoljava vaee propise o toplinskoj izolaciji.

Potronja energije za grijanje i hlaenje moe se bitno smanjiti punom toplinskom izolacijom
obodnih graevinskih dijelova zgrada (zidova, podova, krovova), i to na starim tronim
kuama i do 6 puta. Najpoeljniji materijal za izolaciju je kamena vuna, a na drugom mjestu
se nalazi stiropor. Razlika u investiciji je minimalna a kree se oko 280 kn/m2 za 10 cm
izolacije kamenom vunom, a 220kn/m2 stiroporom.

Osim to izolacija znatno pridonosi utedi potrebne energije za grijanje ona takoer titi
graevni element od pregrijavanja, sprjeava kondenzaciju vodene pare (zbog koje dolazi do
truljenja graevnog materijala, te stvaranja mikroorganizama, gljivica i pljesni) i pridonosi
toplinskoj ugodnosti u prostoriji (jer to su razlike u temperaturama izmeu tijela i
graevinskog elementa vee tijelo se bre hladi i ljudi se osjeaju nelagodno). Toplinska
izolacija omoguuje akumulaciju topline u zidovima prostorija, odnosno njihovo zagrijavanje
te se na taj nain smanjuje razlika u temperaturama izmeu unutranjih povrina i zraka u
prostorijama. U praksi je ponekad nemogue dodatnu toplinsku izolaciju izvesti s vanjske

158
strane, posebice kada se radi o viekatnoj zgradi (potrebna je suglasnost svih stanara) ili kad
je objekt pod zatitom. U tom sluaju izolacija se moe izvesti s unutranje strane.

Sam materijal od kojeg se izgrauje vanjski zid moe imati vrlo razliita toplinska svojstva.
Najbolji materijali sa strane termike izolacije za vanjski zid su porobeton i posebna
termoopeka, a navedena svojstva su za tipove koji se mogu kupiti u Hrvatskoj.

Porotherm opeka (proizvodi wienerberger) u debljinama 20 45 cm,

ima znatno bolja termoizolacijska svojstva od klasine opeke. Koeficijent toplinske
vodljivosti iznosi izmeu 0,18 i 0,33 W/mK, dok se taj koeficijent za obinu ciglu kree oko
0,45 W/mK. Tako za najbolju ciglu u ponudi koeficijent toplinske prolaznosti iznosi 0,33 (to
su ukupni toplinski gubici, dok je voenje 0,18 W/mK), to za debljinu cigle 45 cm daje
gubitak topline kroz opeku od 0,73 W/m2K, naprama 2 W/m2K kod zida od obine opeke iste
debljine.

Ytong termoblok (xella) debljine 40 cm ima koeficijent vodljivosti topline

0,30 W/m2K.

Knauf ploe debljine 3 cm sastoje se od 2 ploe debljine 9,5 mm,

ekspandiranog polistirena i ploe koja spreava prodiranje vlage. Ploe se ugrauju s
unutranje strane zidova imaju koeficijent prolaza topline od 1,67 W/m2K.

Izolacijski materijali za vanjsku ovojnicu zida mogu biti razliiti, meutim najpopularniji su
kamena vuna i polimerni izolacijski materijali. Oni se svi razlikuju prema svojstvima i prema
cijena.

Polimerni izolacijski materijali stiropor ili ekspandirani polistiren najpopularniji je vanjski

izolacijski materijal, a izolacija debljine 10 cm takvoga materijala ima koeficijent toplinske
prolaznosti 0,385 W/m2K.

Kamena vuna je materijal slinih svojstava te ima koeficijent toplinske prolaznosti 0,35
W/m2K za plou debljine 10 cm. Kamena vuna ima daleko manji otpor difuziji vodene pare
od stiropora, ali je i povoljnija u sluaju poara (uva svojstva do temperature od 900 C te
sprijeava irenje poara, iako je i stiropor teko zapaljiv materijal)

Primjer:

Dakle, zid od porotherm cigle debljine 45 cm, s izolacijskim knauf ploama debljine 3 cm na

159
unutarnjoj strani te izolacijom od kamene vune ili stiropora sa vanjskom strane ima ukupnu
koeficijent prolaza topline 0,21 W/m2K, prema obinom neizoliranom zidu kojemu je ta
vrijednost oko 1,6 W/m2K. To znai da je razlika u toplinskim gubicima izmeu ta dva
sluaja 1,4 W/m2K, odnosno za normalnu zimsku razliku temperatura od oko 20 K (unutarnja
temp. 20 C vanjska 0 C) kroz neizolirani zid gubi se 30 W/m2 zida vie toplinske energije.
Dakle za vanjski zid povrine 20 m2 u toku jednog dana u ovakvim uvjetima nepotrebno se
izgubi 51,4 MJ toplinske energije (energetska vrijednost 1,5 m3 prirodnog plina). Naravno i
prozori znaajno utjeu na toplinske gubitke ovojnice graevine.

4.4.5. TIPOVI VRATA I PROZORA

PROZOR KAO ELEMENT TOPLINSKE ZATITE ZGRADA

Prozor je element obodne povrine zgrade koji omoguava ljudima, koji u njoj
ive i rade povezanost s vanjskim svijetom. Osim toga ima izuzetno gradevno -
fizikalno znaenje jer se kroz njega osvjetljava i prozrauje prostor te osigurava i
odgovarajuu toplinsku, zvunu i zatitu od vode.

160
 Toplinska je izolacija prozora openito slabija od toplinske izolacije drugih
elemenata koji zatvaraju zgradu. To znai da se zimi kroz njih gubi toplina, a ljeti
uzrokuju pregrijavanje prostora. Povrh toga, kroz spojeve prozorskog okvira i
prozorskih krila, a esto i kroz reke na spoju izmedu prozorskog okvira i zida, dolazi
do prolaza zraka (propuhivanja), to pri hladnijem vremenu jo vie poveava
toplinske gubitke.
Osim navedenih neugodnih znaajki prozori imaju i prednosti pred drugim
obodnim elementima jer je kroz njihov prozirni stakleni dio mogue neposredno
uinkovito iskoritavati energiju Suneva zraenja. U torn se sluaju govori o
toplinskim dobicima.
Toplinski gubici i dobici posljedica su triju razliitih naina prijenosa energije:
- transmisije (toplina prolazi neposredno kroz materijale od kojih su prozori
napravljeni)
-prozraivanja (topao zrak iz zgrade i hladan zrak iz okoline ili obrnuto izmjenjuju se
kroz nezabrtvljena mjesta u ili oko
- Suneva zraenja (Suneve zrake prodiru kroz ostakljenu povrinu prozora u
zgradu).

Sllka 1. Mjesta toplinskih gubitaka i dobitaka kroz prozor

161
Sllka 2. Shematski prikaz naina prijenosa energije kroz prozor
Potreba za stalnim smanjivanjem upotrebe energije za grijanje zgrada usmjerava
razvoj prozora na traenje mogunosti za smanjivanjem toplinskih gubitaka i to
veim iskoritavanjem Suneva zraenja. Na temelju ispitivanja ostvarene su brojne
ideje koje su esto tehniki vrlo zahtjevne i skupe i u praksi e tek zaivjeti. Stoga
emo opisati onaj stupanj razvoja prozora koji je u tehnikome i ekonomskom pogledu
najbolji za masovnu stambenu izgradnju.
Proizvodi se mnogo razlicitih vrsta prozora, a s obzirom na njihove znaajke dijele se
u razlicite skupine. Podjela, prikazana u nastavku, vrlo je pojednostavljena.

Slika 3. Podjela prozora s obzirom na konstrukcijsku osnovu

Danas se proizvode i ugraduju uglavnom jednostruki prozori. Dvostruki klasini
prozori, koji su neko prevladavali, danas se izraduju samo za posebne namjene,
odnosno za sanacije. Prozori uobicajeno imaju ugraena dva ili tri stakla. Kod
jednostrukih prozora te kod unutarnjih spojnih i dvostrukih klasinih prozora upotreb-
ljavaju se tzv. izolacijska stakla koja mogu biti dvostruka ili trostruka. To su stakla
sastavljena od dva ili tri stakla koja su meusobno razmaknuta i na rubovima
povezana u cjelinu materijalima za brtvljenje.
Prozorski okviri i okviri prozorskih krila izrauju se od drva, metala ili umjetnih
tvari, a esto se za izradu rabi kombinacija tih materijala. Kod nas jo uvijek
prevladavaju drveni okviri, a u Europi je uporaba svih svrsta materijala uravnoteena.

162
S obzirom na nain otvaranja, prozori se dijele na one kod kojih se krila otvaraju oko
vertikalne osi ili oko horizontalne osi. Takozvani otklopno - zaokretni prozori
omoguavaju obje navedene mogunosti otvaranja.

Proputanje Suneva zraenja

Staklo u znatnoj mjeri proputa kratkovalno Sunevo zraenje, a slabije proputa
dugovalno toplinsko zraenje. Ostakljeni dio prozora omoguava, dakle, ulaz
Sunevih zraka u unutranjost graevine, sprjeava izlaz toplinskog zraenja iz
unutranjosti graevine. Energija koja prodre kroz ostakljenje grije zgradu i
toplinski je dobitak. Pokazatelj za propusnost Suneva zraenja jest takozvana
ukupna energijska propusnost (g), koja kazuje koliki dio Suneva zraenja prolazi
kroz ostakljenje.
Znaajka prozora da energiju gubi i dobiva opisana je pojmom ekviva-lentne
toplinske prolaznosti prozora (Uekv) te je realniji podatak za proraun toplinskih
gubitaka. Veliina te vrijednosti ovisi o toplinskoj prolaznosti i ukupnoj energijskoj
propusnosti prozora, njegovoj orijentaciji i lokalnom Sunevu zraenju.
Prozor unato slabijoj toplinskoj izolaciji moe vie pridonijeti pozitivnoj bilanci
zgrade nego bolje izolirani neprozirni zid. No, prozore je stoga potrebno ugradivati u
osunana proelja, gdje je njihova bilanca najugodnija. Otuda i pravilo da se na
osunana proelja ugrauju veliki prozori, na zasjenjena to manji s ugodnim
toplinskoizolacijskim znaajkama. Propusnost za Sunevo zraenje prozora u toplom
razdoblju uzrokuje probleme jer zbog njih dolazi do pregrijavanja prostora. Prozori na
osunanim proeljima zato moraju biti opremljeni elementima za zasjenjenje
(rebrenice, zatitne zavjese, prozorski kapci (kure), brisoleji) ili prekrivena bujnim
zelenilom.

Prozori, vanjska vrata, staklena proelja

Prozori i staklene stijene imaju ulogu proputanja Suneve svjetlosti i
omoguuju prirodno osvjetljenje, uz ostvarenje zatite od vanjskih utjecaja i toplinskih
gubitaka. Transmisijski gubici prozora i gubici provjetravanjem ine oko 50 posto
ukupnih toplinskih gubitaka zgrade.
U ukupnim toplinskim gubicima prozora sudjeluju staklo i prozorski profili.
Prozorski profili, neovisno o vrsti materijala od kojeg se izraduju, moraju osigurati:
dobro brtvljenje, prekinuti toplinski most u profilu, jednostavno otvaranje i nizak
koeficijent prolaska topline. Stakla se danas izraduju kao izolacijska stakla, dvoslojna
ili troslojna, s razliitim punjenjem (plinovi, gelovi ili kristali) ili premazima koji
poboljavaju toplinske karakteristike. Utjecaj na toplinske gubitke imaju i
letvice (inox, aluminij ili plastika, ispunjene molekularnim higroskopnim sitom) za
odredivanje razmaka izmedu stakala i brtvilo (butil, silikon) za ostvarivanje
hermetikog zatvaranja. Izmedu stakala je mogua postava venecijanera za zatitu
od Sunca.
U skladu s novim Tehnikim propisom, koeficijent prolaska topline za prozore i
balkonska vrata moe iznositi maksimalno U =1,80 W/m2K. Dok se na starim
zgradama koeficijent U prozora kree oko 3,00-3,50 W/m2K i vie (gubici topline kroz
takav prozor iznose prosjeno 240-280 kWh/m2 godinje), europska zakonska
regulativa propisuje sve nie i nie vrijednosti i one se danas najee kreu u
rasponu od 1,40-1,80 W/m2K. Na suvremenim niskoenergetskim i pasivnim kuama
taj se koeficijent kree izmedu 0,80-1,40 W/m2K. Preporuka za gradnju suvremene
energetski uinkovite zgrade je koristiti prozore s koeficijentom U < 1,40 W/m2K. Na
niski U-koeficijent stakla utjeu sljedei imbenici:

163
 Debljina i broj meduprostora
U-koeficijent smanjujemo veim brojem meduprostora. Manji U-koeficijent moemo
postii upotrebom dvoslojnih ili troslojnih izo stakla. Npr. 4+10+4+10+4, to znai 3
stakla debljine 4 mm na razmacima od 10-12 mm.
Punjenje meduprostora
Napunimo li meduprostor izo stakla nekim od ve spomenutih plinova (argon, krypton
i si.) U-koeficijent e se bitno smanjiti.
Odabir stakla
Debljina stakla vrlo malo utjee na U-koeficijent, ali ga zato upotreba stakla niske
emisije (Low-e staklo) znaajno smanjuje. Low-e stakla premazana su sa strane koja
dolazi u meduprostor izo stakla posebnim metalnim filmom koji proputa zraenja
kratke valne duljine (suneva svjetlost), a reflektira zraenja dugih valnih duljina (IC
zraenja).
Koriste se razliiti materijali okvira za prozore: drvo, elik, aluminij, pvc i kombinacija
materijala: drvo i aluminij, a upljine okvira mogu se ispuniti toplinskom izolacijom. O
vrsti materijala okvira ovisi debljina okvira i mogunost ugradnje toplinski i zvuno
kvalitetnog stakla. Debljine kvalitetnog prozorskog okvira su od 68 do 93 mm za pvc i
drvo, dok su kod aluminija mogue i vee debljine.
Potrebno je osigurati brtvljenje stakla i samog prozorskog okvira te prozorskog okvira
i doprozornika - trostruko (ili peterostruko, ovisno o broju stakala) brtvljenje kao
zatita od vjetra, kie i nanosa kie kako vlaga ne bi ula izvana. Povezivanje
prozora i zida mora biti izvedeno zrakonepropusno. Tako se osigurava od prodora
vlage i toplog unutranjeg zraka u fugu koji bi se ohladio i dolo bi do pojave
kondenzata i gljivica. Ukupna kvaliteta stakla ovisi o:
> Koeficijentu transmisije energije ET
> Koeficijentu refleksije energije ER
> Koeficijentu apsorpcije energije EA

164
 Slika 16. Temperature na unutarnjoj povrini stakla u ovisnosti o vrsti ostakljenja

Tablica 11. Raunske vrijednosti stupnja proputanja ukupne energije ostakljenja g(-)kod
okomitog
upada suneva zraenja

TIP OSTAKLJENJA g(-))

Jednostruko staklo (bezbojno, ravno float staklo) 0,87
Dvostruko izolirajue staklo (s jednim meuslojem zraka) 0,80
Trostruko izolirajue staklo (s dva meusloja zraka) 0,70
Dvostruko izolirajue staklo s jednim staklom niske emisije (LowE obloga) 0,60
Trostruko izolirajue staklo s dva stakla niske emisije (dvije LowE obloge) 0,50
Dvostruko izolirajue staklo sa staklom za zatitu od Suneva zraenja 0,50
Staklena opeka 0,60
Izvor: TPRUETZZ
Vakuumsko ostakljenje specijalno je ostakljenje koje omoguuje smanjenjem
ukupne debljine, teine i cijene ostakljenja uz bolje toplinske karakteristike. Ukupna
debljina panela je od 6,5 do 11,5 mm ovisno o koritenoj debljini stakla to je
znaajno tanje od standardnih dvostrukih i trostrukih staklenih panela. Trenutno je

165
vakuumsko ostakljenje u fazi testiranja, a kao komercijalni proizvod mogao bi biti u
ponudi krajem 2009.
Panel se izvodi spajanjem dva stakla tankom mreom distancera debljine oko
0,25 mm, koji tvore vakuum s pritiskom od 1,3*10"2 Pa koji ujedno postie
kompaktnost panela. Mrea distancera je gotovo nevidljiva, a lake se uoi nou.
Obino jedno staklo ima lowe premaz. Ovakva struktura panela ostvaruje smanjenje
sva tri mehanizma prijenosa topline: vakuuum smanjuje kondukciju i konvekciju, a
lowe premaz radijaciju. Vakuumska upljina ostvaruje koeficijent prolaska topline
U=0,08 W/m2K i tako omoguuje znaajnije smanjenje toplinskih gubitaka u objektima
koji se griju i koritenje pasivnih solarnih dobitaka i ostvarivanje pasivnog standarda
gradnje.
Vrijednost koeficijenta prolaska topline za panel nije poznata, ali s obzirom na
karakteristike vakuumske upljine oekuje se znaajno smanjenje u odnosu na
ostakljenja koji su u upotrebi.
Danas staklene fasade mogu ostvariti toplinske karakteristike gotovo kao i
kompaktni dio ovojnice. Ukoliko se u oblikovanju proelja koristi dvostruka fasada
mogue je postii transparentnost, klimatehniku fleksibilnost te toplinsku i zvunu
izolaciju. Dvostruka fasada sastoji se od dvije ovojnice koje mogu biti izvedene od
razliitih materijala, a najee su od stakla. Izmedu njih je ventilirana zrana upljina
ija irina moe varirati od nekoliko centimetara do jednog metra (u posebnim
sluajevima i vie) ovisno o planiranim karakteristikama vanjske ovojnice, uvjetima
okolia i cjelokupnoj koncepciji zgrade koja ukljuuje i energetske sustave. U upljini
su smjetene naprave za zatitu od Sunca i zasjenjenje koje se reguliraju runo,
mehaniki ili pomou centralnog sustava za upravljanje. Projektiranje dvostrukih
staklenih fasada zahtijeva integralni pristup koji ukljuuje uskladivanje vanjskih
klimatskih parametara, toplinskih karakteristika ovojnice zgrade i energetskih sustava
kako bi se izbjegli parametri koji nepovoljno utjeu na ostvarenje unutarnjih
klimatskih uvjeta.

TIPOLOGIJE DVOSTRUKIH STAKLENIH FASADA:

Prirodno ventilirana dvostruka fasada koju ini jednostruko staklo s vanjske

strane ispred naprave za zatita od Sunca, prostor izmedu dvije staklene opne koji je
prirodno ventiliran prema van i unutarnja staklena stijena koju ini izolacijsko staklo s
LOWe premazom i upljinom s plinovitom ispunom. Karakteristike ventilirane
dvostruke fasade:
> Koeficijent prolaska topline U=1,4 - 1,5 W/m2K
> Svjetlopropusnost TLT 0,6-0,7
Stupanj proputanja ukupne energije kroz ostakljenje (g) kod okomitog upada
Sunevog zraenja 0,2
> Zvuna izolacija Rw (dB) 38-44
Zrak koji pri dnu slobodno ulazi u upljinu izmedu dvije staklene opne zagrijava se i
pri vrhu izlazi van. Tako zrak u kretanju u upljini Ijeti prima na sebe dio topline koji bi
proao u zgradu i vraa je u okoli. Naprava za zatitu od Sunca kontrolira prolaz
topline i osvjetljenja u zgradu, a zaustavljena toplina se odvodi prirodnim strujanjem
zraka. Zimi je mogue zatvoriti otvore za zrak i ostvariti dodatnu toplinsko-izolacijsku
zonu. Unutarnja staklena stijena je zatiena od padalina ime je smanjen rizik od
prodora vode. Ovakva fasada ima veliku debljinu, od 50 do 80 cm, stoga
nije uvijek mogua izvedba s obzirom na veliku potrebnu tlocrtnu povrinu i vee
trokove odravanja i izgradnje.

166
 Dvostruke ventilirane fasade u kojima je zrak u zranoj upljini pokretan
prisilno pomou mikro ventilatora koji se nalaze u fasadnom panelu ili ukljuivanjem
u HVAC sustav. Takve fasade su panelne to znai da je pojedini modul uskladen s
katnom visinom zgrade i sve energetske procese (kako u prostoru tako i u zranoj
upljinii) je mogue kontrolirati na razini jedne etae ili jedne zone, ovisno o
koncepciji. Ukupna debljina fasade je od 18 do 22 cm, od ega zrana upljina
zauzima od 12 do 15 cm. S obzirom na nain ventiliranja i poziciju toplinsko-
izolacijskog stakla razlikuje se aktivna fasada (ventilirana prema unutra) i interaktivna
fasada (ventilirana prema van). U zranoj upljini je smjetena naprava za zatitu od
Sunca i regulaciju osvjetljenja. Mogue su dvije varijante izvedbe dvostruke
ventilirane fasade: Aktivna fasada u presjeku:
Vanjska ovojnica je dvostruko izo-staklo sa slojem Lowe i upljinom s plinovitim
punjenjem (npr. 4+16+4, 10+16+5+5 mm)
Zrana upljina uvlai zrak iz zgrade i pomou HVAC sustava izvlai ga u vrhu
panela prema sustavu za ventilaciju. irina zrane komore cca. 12 do 15 cm, s
napravom (motorizirana ili manualna) za zatitu od Sunca.
> Unutarnja ovojnica je jednostruko staklo (npr. 4+4+6 mm)
> Ukupni koeficijent prolaska topline 11=1,0 W/m2K
> Mogunost otvaranja unutarnjeg sloja staklene ovojnice
Stupanj proputanja ukupne energije kroz ostakljenje (g) kod okomitog upada
Sunevog zraenja 0,15-0,25
> Svjetlopropusnost TLT 0,6-0,7
> Zvuna izolacija Rw= 38-44 dB
Ova fasada je pogodna za hladne klime zbog poveane temperaturne ugodnosti
u zoni uz fasadu i mogunosti rekuperacije toplinskih dobitaka od Sunca pomou
toplinskih izmjenjivaa u razdoblju grijanja.
Interaktivna fasada u presjeku:
> Vanjska ovojnica je jednostruko laminirano staklo (npr. 4+4 mm, 8+8 mm)
Zrana komora je ventilirana vanjskim zrakom koji ulazi u komoru pri dnu
vanjskog stakla i izbacuje se van na vrhu vanjskog stakla. Zrak pokreu
mikroventilatori koji su smjeteni u fasadnom panelu, a upravljaju ih senzori u fasadi
ili pomou centralnog upravljakog sustava zgrade (CNUS). irina komore cca 15 do
30 cm s tendom ili aluzinama (motorizirana ili manualna) za zatitu od Sunca.
Unutarnja ovojnica je dvostruko izo-staklo sa slojem Lowe i plinovitim punjenjem (od
4+16+4 do 8 +16+4+4 mm)

4.4.6. VRSTE STAKLA, SVOJSTVA

I TOPLINSKI DOBICI
Vrsta stakla

Tko eli da njegova kua ima lijepe oi, ulae velikoduno u prozore. Mnotvo
materijala i nivo tehnike su zadivljujui. Dobitnici tog razvoja su arhitekti.

167
Uvijek iznova smo zaueni kada postanemo svjesni napretka, koji je samo u
nekoliko godina temeljito izmijenio podruje graenje, gotovo revolucionarno.

Primjer prozora: lijepi pogled i prostorije okupane dnevnom svjetlou ne moramo

vie kao nekad plaati visokim trokovima grijanja, upravo zahvaljujui modernim
prozorima. U pozadini toga lei zauujui razvoj: u usporedbi s jednostavno
zastakljenim modelima koji su se koristili krajem 70-tih godina gubitak energije se s
termo izolacijskim staklima reducirao na jednu etvrtinu odnosno desetinu. Pri tome
stakla mogu biti i raskona.

Staklo, moderni graevinski materijal

Arhitekti ga rado koriste, jer staklo je moderni graevinski materijal. Ono je simbol
demokracije i modernizacije, daje transparentnost i jednostavnost, doputa
proimanje unutranjosti i vanjtine te reducira prvobitnu namjenu graevinskih
objekata: zatitu ljudi od prirodnih sila. Prednosti tog proizvoda su evidentne: sirovine
za proizvodnju stakla pijesak, natron i vapno- zastupljeni su u prirodi u
neogranienim koliinama, ekstremno je postojan na vremenske utjecaje, stabilne
forme i postojan na ogrebotine. O nedostacima proizvoda industrija elaborira ve
desetljeima, prije svega potkraj 90-tih godina su njihova nastojanja urodila plodom.
Ukljuivi i dodatne koristi
Na tritu prozora se uinilo jako puno. Sve vie prozora se nudi s niskim U-
vrijednostima, ba prema propisima pravilnika o utedi energije.

S druge strane i dalje se intenzivno radi na razvoju prozora, koji e na bazi svojstava
materijala reagirati na toplinu zemlje i pomanjkanje energije. Staklene povrine su
tanke, vakuumski metalizirane, pri emu imaju svojstvo da iz suneve svjetlosti
proputaju samo svjetlost, a ne i toplinu, infracrvene zrake. Staklene povrine se
obrauju u mikroskopski malim nano-podrujima tako da s njih nestaje i voda i
prljavtina. Inteligentni prozori se preklapaju s prozirnih u neprozirne. Drugi modeli
se podeavaju automatski - kao kod naoala- sa svijetlog na tamno. Kratko reeno:
Ono to moderni prozori danas posjeduju od dodatnih koristi odgovara visokim
zahtjevima komfora stanovanja. Zatita od sunca, toplinska i zvuna zatita
predstavljaju nivo tehnike i nude se u svim pojmljivim oblicima od suterena do krova.
to je mogua nia U-vrijednost

168
Prilikom odabira odgovarajuih prozora i projektant i investitor moraju obraditi hrpu
certifikata i vrijednosti, kako bi donijeli ispravnu odluku. Koliko dobro je izolirana
staklena ploa prozora prepoznajete prema njenoj U-vrijednosti, koja iskazuje
toplinski gubitak u jedinici watt po metru kvadratnom. to je ta vrijednost nia, to je
prozor bolji. Dananji prozori s dvostrukim staklima imaju U-vrijednosti izmeu 1,3 i
1,1- zahvaljujui punjenju plemenitim plinovima u meuprostoru izmeu dva stakla te
tankom vakuumskom metaliziranju na unutarnjoj strani, koje reflektira toplinsko
zraenje natrag u prostoriju. Usporedbe radi prva izolirajua stakla koja su se
koristila prije 30 godina jo uvijek imaju U-vrijednost od 2,8 . S trostrukim staklima s
plinskim punjenjem i zatitom mogue su U-vrijednosti od ak 0,8 do 0,5, tada
prozori izoliraju bolje od zidova starije gradnje. Ve prema okvirnom materijalu prozor
moe biti dvostruko skuplji od dvoslojnog-termo-izolacijskog prozora.
Via g-vrijednost povoljna je za energetsku bilancu
Postoji jo jedna vrijednost koja je vrlo znaajna kod odabira prozora: g-vrijednost.
Ona opisuje koliko se dobro moe kasnije iskoristiti energija sunevog zraenje za
zagrijavanje kue. To je ukupni stupanj energetske propusnosti. to je vea g-
vrijednost u procentima, to je povoljnija energetska bilanca. U svakom sluaju U-
vrijednost ima prioritet pred g-vrijednou.

Nia U-vrijednost je bolja od visoke g-vrijednosti. Lijepo je imati obje vrijednosti u

primjerenom odnosu cijene i uinkovitosti.
Izolacijska vrijednost okvira ima veliko znaenje
Znaajne koliine topline gube se ne samo kroz prozorska stakla, ve i kroz okvire. I
tu su posljednjih godina znaajno poboljane izolacijske vrijednosti. Prilikom odabira
materijala okvira osim toplinske izolacije znaajnu ulogu igraju izgled, postojanost na
vremenske utjecaje kao i neophodni trokovi odravanja.
Najvaniji materijali okvira i njihova svojstva:
Drvo (primjerice smreka, ari, hrast, meranti) nudi dobru toplinsku izolaciju s U-
vrijednostima izmeu 1,2 i 1,9. Nedostatak: veina vrsta drveta postojana je na
vremenske utjecaje jedino pod uvjetom da se redovito premazuju odgovarajuom
zatitom, prema vrsti drveta i premaza svake 3 do 10 godina. Cijena za jedno-krilni
prozor s drvenim okvirom od jednog do dva kvadratna metra iznosi oko 250 .

Plastika, uglavnom PVC velikim dijelom sve vie zamjenjuje klasini drveni okvir.
Prije svega zbog malih trokova odravanja - nije potrebno premazivanje-, dovoljno
je samo pranje i ienje i sve to uz relativno nisku cijenu ca. 210 .

Aluminijski okviri su postojani na vremenske utjecaje i praktino nije potrebno

nikakvo odravanje, njihov izgled dakako nije optiki ugodan oku. Zbog toplinske
vodljivosti materijala - U-vrijednost se kree izmeu 1,8 i 2,8 - aluminijski prozor
predstavlja potencijalni toplinski most i znatno je skuplji s cijenom od 330 do 440 .

Kombinacija drveno-aluminijskih okvira povezuje najbolja svojstva obje vrste

materijala. Unutra dominira ugodni aspekt drveta, vani aluminijska jezgra titi od
vremenskih utjecaja. U-vrijednosti su sline drvenim odnosno plastinim okvirima.
Cijena iznosi oko 290 .

Spregnuti materijal, primjerice drvo ili plastika s dodatnom izolacijom od pluta,

poliuretanske pjene (PU) ili celuloze postie vrlo dobe U-vrijednosti izmeu 0,6 i 0,8.
Svakako treba raunati i sa 70 % viom cijenom za normalnu izvedbu. U kombinaciji

169
s trostrukim zastakljenjem koriste se kod pasivnih kua.
Tri zvjezdice za tri staklene ploe
Najkvalitetnije i najcjenjenije staklo koje se danas moe nai na tritu je bez sumnje
trostruko - termo izolacijsko staklo. Koristi se u standardnoj pasivnoj kui i ima svoju
cijenu. I upravo tamo gdje dominiraju velike prozorske povrine u prostoriji , s
energetskog aspekta treba koristiti visokovrijedno trostruko - termo izolacijsko staklo.
Osim utede trokova grijanja ta stakla nude i izraen komfor stanovanja.

Razlika izmeu temperature prostornog zraka i povrinske temperature je veoma

mala, tipini osjeaj hladnoe kojim zrae veliki prozori nestaje. Kod trostrukih termo-
izolacijskih stakala treba voditi rauna i o iznimno kvalitetnim okvirima. Tko igra na
kartu sigurnosti vodit e rauna i o certificiranju pasivne kue.

Ni u jednom graditeljskom segmentu nije se dogodio takav napredak i veliki broj

inovacija kao u staklarskoj struci. Stoga upoznavanje s mogunostima staklarske
proizvodnje moe pomoi pri izboru vrste i naina ostakljivanja

Reflektriajue staklo

170
REFLEKTIRAJUA STAKLA
Za reguliranje propusnosti Suneve energije potrebno je odabrati onu reflektirajua
stakla koja reflektiraju okolne elemente i upotrebljavaju se kod izvedbi staklenih
proelja na objektima
Koje su dodatne osobine po pitanju odabira stakla koje od projektanata i izvoaa
oekuju investitori, pitanje je koje si trebamo postaviti pri razmatranju ove teme.
Prema nekim istraivanjima koja su napravljena u Europskoj uniji na zahtjev samih
proizvoaa stakla, graanima nisu sve osobine stakla podjednako vane. Pri
ostakljivanju objekata oni su usredotoeni na pojedine osobine stakla vie nego na
druge.

Prema istraivanju to su ove osobine poredane po vanosti za korisnika:

- otpornost na lom 40%

- zatita od sunca i pogleda 36%
- zatita od buke 36%
- lagano ienje 33%
- sigurnost od provala 27%
- automatizirano prozraivanje 18%
- elektrino otvaranje i zatvaranje 5%
- klimatski integrirani ureaji 3%
- zatita od insekata i dr. 1%

Kao to vidimo, sigurnost od ozljeda prilikom eventualnog loma, te toplinska i zvuna

zatita na samom su vrhu prioriteta kod graana. Sva stakla nisu jednaka po svojoj
strukturi, karakteristikama i namjeni. Postoje osnovne vrste stakala koje
upotrebljavamo u graevini, tzv. prozirna ravna vuena stakla, zatim refleksna stakla,
niskoemisijska stakla, vatrootporna stakla, specijalna stakla, sigurnosna stakla,
dekorativna stakla, zrcala, stakla obraena kiselinama i antikna stakla i umjetnika
(art) stakla, kao i neke kombinacije razliitih vrsta stakala koje nam mogu dati nove
rezultate i novu primjenu u graditeljstvu.

Bezbojno ravno staklo

Kada govorimo o osnovnim vrstama stakla, tada mislimo na osnovno bezbojno staklo
proizvedeno usavrenim procesom u tzv. 'float' tehnologiji. To staklo kakvo imamo na
starim prozorima s jednostrukim ostakljenjem ili na prozorima krilo na krilo s
dvostrukim ostakljenjem bila je osnova tradicionalnog staklarstva u prolosti, s
velikom razlikom to tehnologija nije bila savrena i to je staklo bilo prepuno
greaka (valova, tokica i sl.).
Dananje 'float' ravno vueno staklo jest po svom izgledu i estetici savreno. Nema
greaka i u potpunosti je prozirno, a osnova je i za ostale vrste stakala. Bezbojno
'float' staklo na raspolaganju je kod dobavljaa u razliitim debljinama (od 2, 3, 4, 5,
6, 8, 10, 12, 15, 19 mm) i moemo ga obraditi u izolacijsko (tzv. izo-staklo), lijepljeno
staklo, kaljeno staklo, staklo obraeno kiselinom, pjeskareno, emajlirano, brueno ili
staklo sa sitotiskom.

Takvo besprijekorno prozirno 'float' staklo u sebi ima od 1,1 do 1,14% eljeznog
oksida koji mu daje blago zelenkasti izgled. Na jednom staklu to neemo primijetiti,
pogotovo ako gledamo okomito na plohu stakla, ali kada posloimo vie prozirnih

171
stakala u ploama jednu na drugu, tada ta zelena boja dolazi do izraaja i u to se
moe uvjeriti svatko tko je barem jednom posjetio lokalnu staklarsku radionicu. No
postoji u proizvodnji i u potpunosti isto staklo s niskim sadrajem eljeznog oksida
pa tako i s veim prolazom svjetlosti i smanjenjem zelenih nijansi. To je staklo
namijenjeno i vrlo esto na zapadu koriteno u muzejima za predstavljanje i zatitu
muzejskih eksponata, kao i u industriji namjetaja zbog visoke propusnosti svjetlosti i
neutralnosti boja uz koje stoji. Kod nas, naalost takva praksa nije sluaj, ovo se
ekstra isto staklo koristi u gotovo zanemarivoj koliini.

Sigurnosna zatita
Antirefleksno staklo

U dananje vrijeme kada je ivot nezamisliv bez velikih trgovakih kua koje nude
raznolike proizvode u izlozima, treba rei da ti i takvi izlozi mogu biti obini, tj. od
bezbojnog stakla odreene debljine (to ovisi dakako o veliini izloga) i oni drugi, koji
to nisu, jer su izvedeni s ugraenim antirefleksnim staklom. To je staklo koje kod nas
nije jo u potpunosti ulo u svakodnevni ivot, ali e s vremenom postati standard u
opremanju prostora za pokazivanje, to izlozi zasigurno jesu.

Antirefleksno staklo ima odlinu prozirnost i optimalan prikaz boja u izlogu bez
odbljeska koji kod potencijalnog kupca moe imati iritirajuu ulogu i primjenjuje se na
proeljima velikih trgovakih kua. Pomou magnetron postupka na staklo je
nanesen poseban namaz koji to staklo ini antirefleksnim, pa osoba nije zabljesnuta
refleksijom drugih predmeta s ulice u izlogu, a radi sigurnosti ono se proizvodi kao
lijepljeno staklo u razliitim debljinama (najee 8, 12, 16 mm), ovisno o veliini
plohe koja se ostakljuje.

Zatamljena stakla
Zatamnjena stakla

Kada elimo imati staklo u boji koje je prozirnih karakteristika, tada govorimo o staklu
u boji. To je prozirno staklo obojeno u masi, malo zatamnjeno. Na proeljima zgrada
koristi se kao regulator prolaza Suneve energije, ali ono tu energiju ne reflektira, ve
samo ublauje. U proizvodnji namjetaja ono se koristi za izradu vitrina u bronanoj,
smeoj, sivoj ili zelenoj boji s vie ili manje nijansi zatamnjenja, ovisno o proizvoau
stakla. Obojena stakla se proizvode u debljinama slino kao i bezbojna stakla (od 3

172
do 12 mm).

Obojena stakla
Reflektirajua stakla

Za reguliranje propusnosti Suneve energije potrebno je odabrati onu vrstu stakla

koja je za to predviena. To su reflektirajua stakla koja reflektiraju okolne elemente i
upotrebljavaju se kod izvedbi staklenih proelja na objektima. Reflektirajua se stakla
proizvode tako da se na prozirno staklo ili staklo obojeno u masi nanese sloj na
silikonskoj bazi ili sloj metalnog oksida pomou pirolitskog procesa pri emu se
stvara vrlo otporan i vrst nanos koji se u potpunosti povee s povrinom stakla.
Tako se dodatnim obradama moe dobiti regulacija prolaska Suneve energije,
ekonominije koritenje klimaureaja, bolji estetski izgled objekta i kontrolirani prolaz
svjetlosti, a konaan rezultat ovisi i o poloaju objekta te okruenju u kojem se isti
nalazi. Razlikujemo reflektirajua stakla s tvrdim i mekim nanosom, to ovisi o paleti
proizvoda raznih proizvoaa stakla.

Stakla niske emisije

Niskoemisijska stakla imaju funkciju da zatite od sunca u toplim mjesecima i smanje

gubitke toplinske energije u hladnim mjesecima. Kroz stakla niske emisije gubi se
manje topline iz prostora jer se energija vraa u prostor iz kojeg dolazi. Ova stakla na
jednoj strani imaju tanki nanos metalnih oksida, tako da se toplinski valovi
(dugovalne infracrvene zrake) od stakla odbijaju i vraaju u smjeru izvora topline.
Ova stakla imaju u principu vrlo neutralan izgled, poput standardnog stakla i
namijenjena su upotrebi za ostakljivanje prozora kua, za ostakljivanje na proeljima
poslovnih i javnih zgrada i sl. Danas postoje ve i nisko emisijska stakla 'druge'
generacije proizvedena magnetron postupkom pa npr. takvo staklo u izo kombinaciji
4+16+4 mm s argonom u meuprostoru postie K=1,1 W/m2K, to je u odnosu na
obino izo-staklo smanjenje gubitka topline skoro tri puta.
Takva stakla otvaraju nove mogunosti u graditeljstvu jer staklene povrine vie ne
predstavljaju pravi problem u pogledu gubitka topline. Osim goleme utede energije,
prednost niskoemisijskih stakala je i u pogledu udobnosti, jer se zbog vie
temperature na povrini unutarnjeg stakla smanjuje kruenje zraka u prostoru i
poveava osjeaj udobnosti, a istodobno se smanjuje i mogunost nastanka i
sakupljanja vodene pare na oknima.

Ujedno, manji gubici znae i manju upotrebu primarne energije za zagrijavanje

prostora, a time i manju emisiju CO2 u okoli, to je prema sporazumu o zatiti
okolia u Kyotu od velike vanosti u pogledu zatite ovjekove okoline. Na

173
samostojeim kuama u Europskoj uniji, dakle na prozorima i vratima starijeg datuma
ugradnje, u sezoni grijanja izgubi se i do 40% energije koja je utroena na
zagrijavanje unutarnjeg prostora. Statistiari iz EU su izraunali da bi se u Europi
ugradnjom suvremenih oblika ostakljenja utedjelo godinje i do 18,5 milijardi eura
(koje se danas bacaju u zrak), to je svota koja odgovara cijeni energije koja se
proizvede radom 38 velikih elektrana.

Vatrootporna stakla

Vrlo specifino staklo u graditeljstvu je tzv. iano vatrostalno staklo koje se koristi za
zatitu od vatre. Ovisno o proizvoau najee se izrauje debljine 6,5 cm i teko
17,5 kg/m2 s mogunou zatite od poara u objektu u trajanju od minimalno 30
minuta (klasa E 30). Ukoliko elimo uinkovitije staklo za zatitu od poara, treba
ugraditi neko od vatrootpornih stakala u vanjsku ili unutarnju stijenu. Takvo se staklo
ugrauje jednostruko. Napravljeno je pomou posebne toplinske obrade i
konstruirano da stvori uinkovitu branu vatrenoj stihiji i ne dozvoli prolazak vatre,
dima i otrovnih plinova nastalih izgaranjem materijala, a moe se dobiti u klasama E
30, E 60 i eventualno E 90 min.

Treba imati na umu da se vatrootporno staklo naruuje po komadu i tonih dimenzija,

jer se nakon isporuke ne moe naknadno obraivati ili rezati. Koliko nam je poznato,
u Bjelovaru postoji proizvodnja vatrootpornih stakala. Meu vatrootporna stakla
spadaju i izolacijska vatrootporna stakla koja se izrauju kao sastav od vie ploa
stakla s ekspanzijskim vodenim gelom izmeu stakala koji pri visokim temperaturama
reagira kao toplinski tit i temperaturu zadrava na sigurnoj razini. I takvo se staklo
naruuje po mjeri. Ako se radi o vatrootpornom laminiranom staklu, tada govorimo i o
sigurnosnom staklu, a klase su od 30 do 60 min., ovisno o modelu i proizvoau.

Samoistea stakla

Novost na tritu u Hrvatskoj, ali ne i u Europi, jesu samoistea stakla koja se

koriste za ostakljenje proelja zgrada koja bi u suprotnom trebalo istiti na dosta skup
nain angairanjem specijaliziranih ekipa peraa prozora na viseim skelama i sl.
Kao to nam je poznato, organska i mineralna neistoa skuplja se svakodnevno na
staklenim povrinama.

Da bi uklonili neistou sa stakla, strunjaci su iskoristili dvije komponente iz same

prirode: vodu (kiu) i suneve UV zrake. Samoistee staklo sastoji se od prozirnog
float stakla koje ima na vanjskoj povrini nanesen fotokatalitni i hidrofilni nanos. U
prvoj fazi samoienja sunce na mrlje djeluje UV zrakama koje u fotokatalitikoj fazi
razgrauju organske i mineralne tvari na staklu, a zatim u drugoj hidrofilinoj fazi kia
te neistoe spere sa stakla. Upotrebom ovih stakala trokovi ienja se znatno
smanjuju i gotovo uvijek imamo ista stakla, a i manjak sredstava za ienje dobitak
su u zatiti okolia.

174
 Sigurnosno staklo
Sigurnosna stakla

Kada razmatramo pojam sigurnosnog stakla, tada treba rei da u osnovi razlikujemo
pojam kaljenog sigurnosnog stakla i pojam laminiranog (lijepljenog) sigurnosnog
stakla pri emu stupanj sigurnosti ovisi o primjeni i namjeni pojedinog stakla, jer se i
stupanj sigurnosti u pojedinom sluaju povezuje u prvom redu s namjenom u
konkretnom sluaju. Npr. ako je svrha ne ozlijediti se, tada moemo uporabiti i
kaljeno i laminirano staklo. Kaljeno e se raspriti u trenutku loma na tisue malih
zaobljenih komadia koji nas nee ozlijediti, a laminirano e pri pucanju ostati u
jednom komadu jer ga folija koja se nalazi izmeu stakala dri zajedno. No ako se
radi o proelju zgrade, kroz kaljeno emo staklo s visine proletjeti na ulicu, samo
staklo nas nee ozlijediti, ali emo zbog visine na kojoj se nalazimo nastradati
prilikom pada. S druge strane, laminirano nam staklo uope nee dozvoliti proboj
prema van. Zato odabir uvelike ovisi o namjeni i mjestu ugradnje i o tome treba voditi
rauna. Uostalom, postoje standardi i norme.

Laminirano staklo

Kada elimo da staklo osim izuzetnih transparentnih svojstava ima i svojstvo da bude
neprobojno i sigurno za korisnika, tada emo odabrati laminirano staklo. Sigurnosno
laminirano staklo sastavljeno je od dvaju ili vie stakala meusobno povezanih
folijom velike vrstoe na kidanje. Postupak proizvodnje odvija se pri poveanoj
temperaturi i pritisku u posebnom odjeljenju.

Folija koja se u tu svrhu upotrebljava je PVB-folija (polyvinyl-butyral folija) i moe biti

prozirna ili u boji. Standardno se upotrebljava prozirna PVB-folija s visokim stupnjem
UV zatite. Ovisno o namjeni meu stakala moe se umetnuti jedan ili vie slojeva
folije. U uvodu smo spomenuli da emo staklo odabrati prema namjeni pa sada
moemo rei da se u usporedbi s kaljenim sigurnosnim staklom laminirano staklo
nee pri udarcu i u sluaju loma raspasti na sitne dijelove, ve e zbog folije za koju
smo rekli da je izuzetne vrstoe na kidanje, ostati u jednom dijelu i tako pruiti
zatitu. Naime, pri mehanikom oteenju (pri udarcu u staklo) staklo puca, ali kako
je zalijepljeno folijom, titi razbijeni otvor.

Stoga moemo rei da takvo sigurnosno laminirano staklo ima viestruku

primjenu u praksi:

- za zatitu od baenih predmeta

- za zatitu od loma
- za zatitu od vatrenog oruja (u odreenoj izvedbi)
- za podna ostakljenja

175
- za stropna i krovna ostakljenja
- za ostakljenje proelja objekata (spider proelja)
- za zatitu od pada (proboja) u dubinu kroz staklo.

Stakla koja se mogu laminirati su prozirna stakla, obojena stakla u masi,

reflektirajua stakla, niskoemisijska E-stakla, neka ornamentna stakla kao i
samoistea stakla te emajlirana ili sitotiskom obraena stakla. Prije procesa
laminiranja ta se stakla mogu obraditi kaljenjem, ako za to postoji potreba ili je
zakonom propisano. Laminirano staklo moe imati i poboljana akustika svojstva, a
moe biti i obojeno u irokom rasponu boja za upotrebu kod izvedbe zatitnih
pregrada, za stepenice, panele i sl.
Govorei o praksi, treba napomenuti da prema vaeim propisima u EU svako staklo
postavljeno iznad glave korisnika prostora (tzv. nadglavna ostakljenja) mora biti
sigurnosno laminirano staklo. Recimo i to da nije svako laminirano staklo ujedno i
sigurnosno (npr. staklo lijepljeno od dva stakla debljine 3 mm tzv. 3+3 mm lamistal
jest lijepljeno staklo, ali nije sigurnosno; folija izmeu stakala mora biti min. 0,76 mm
debljine i stakla moraju biti deblja od 3+3 kombinacije da staklo smatramo
sigurnosnim). Kada se radi o dizalima i ostakljenju dizala, tada prema vaeim
propisima staklo mora biti ne samo laminirano, ve i kaljeno i laminirano.

Takoer se i protupoarna stakla izrauju od kaljenog ili od kaljenog i laminiranog

stakla u kombinaciji. Danas se u svijetu ve uvelike eksperimentira s proeljima koja
su oslikana radi estetskih i drugih (npr. marketinkih razloga) i u tu se svrhu
upotrebljavaju sigurnosna laminirana stakla. No, prilikom analize stakla moramo
unaprijed znati to e se dogoditi sa staklom prilikom peenja, odnosno nakon
bojenja proelja (na staklo se moe intervenirati keramikim bojama ili digitalnim
otiskom). Ponekad se pokae da klasina PVB-folija moe nakon peenja boje biti
oteena pa se u tu svrhu moe uporabiti tzv. EVA-folija koja se pokazala otpornijom.

Zato su pripremne radnje i testovi neophodni za odabir vrste stakla. Kada se radi o
nadglavnim ostakljenjima, treba rei da kod krovnih ostakljenja moe doi do pucanja
stakla uslijed temperaturnih razlika. Naime, kod kaljenog stakla staklo puca kad je
tzv. temperaturni ok preko 150K, a kod laminiranog stakla kad je temperaturni ok
preko 40K. Otpornost na lom vanjskog stakla staklenog krova kod krovnih
ostakljenja uvelike je poboljano upotrebom sigurnosnog kaljenog stakla (ESG) to je
u pojedinim dravama propisano. O tome treba voditi rauna pri odabiru vrste stakla.

176
NISKOMISIJSKA STAKLA Niskomisijska stakla imaju funkciju da zatite od sunca u
toplim mjesecima i smanje gubitke toplinske energije u hladnim mjesecima

Emajlirano staklo

Emajlirano staklo je kaljeno staklo na koje se prije samog postupka kaljenja nanese
posebna boja sastavljena od staklenog praha i pigmenta boje. Kod procesa kaljenja
boja se rastopi i povee sa staklenom povrinom pa takav nanos postaje otporan na
mehanika oteenja i atmosferilije. Emajlirana se stakla upotrebljavaju za staklene
panele na staklenim proeljima kada ne elimo da se kroz staklo vide parapeti, ili
betonska konstrukcija, za obloge stijena, staklene ispune i sl.
Staklo sa sitotiskom

Staklo sa sitotiskom je kaljeno staklo na koje je prije postupka kaljenja nanesena

boja sastavljena od staklenog praha i pigmenta boje kroz sito; slino kao kod
emajliranja prvo se boja pri kaljenju rastopi i zatim povee s osnovnom strukturom
stakla. Tako se moe na proeljima zgrada dobiti zanimljiv uzorak koji slui i kao
zatita od sunca, a mogu je i izbor za razliite aplikacije za upotrebu u interijerima,
za vrata, pregrade, namjetaj i sl.

177
Ornamentirana stakla

U industriji stakla oduvijek je posebno mjesto imalo ornamentirano staklo koje se

upotrebljava za ostakljenje staklenih vrata i pregrada u interijeru. Postoji veliki izbor
ornamentiranog stakla s razliitim uzorcima razliitih proizvoaa standardne debljine
4 mm.

Ogledala su danas standard u opremanju interijera i mogu se dobiti u debljinama od

3, 4, 5, 6, 8 mm, a postoje i posebne ponude tzv. antiknih zrcala za interijere.

Profilno je staklo u nas popularno pod imenom profilit ili kopelit i upotrebljava se za
pregradne stijene posebice pri gradnji industrijskih hala i postrojenja; proputaju
svjetlost, ali su u biti neprozirna, lamele se proizvode u visinama od 6 m, a mogu biti
ojaane icom kao i iano staklo debljine 5/6 ili 6/7 mm koje se upotrebljava za
slinu namjenu. Staklo za specijalne namjene je promatrako staklo koje prua
mogunost gledanja kroz staklo a da osoba koja to radi ne bude primijeena,
naravno pod odreenim svjetlosnim uvjetima (zatamnjena prostorija iz koje se
promatra). Takva stakla proizvode se iskljuivo po narudbi.

VITRAJ Uobiajeno je da se vitraj najee koristi u sakralnim objektima, meutim, njegova primjena ima i svoju umjetniku vrijednost

178
Da bi razumjeli zato se ljeti prostorije tako zagrijavaju sunevim zraenjem, te
nastaju znatno vie sobne temperature od onih vanjskih, neophodno je objanjenje
naina funkcioniranja prozorskih stakala.

Svako je ve uo za pojam hvata topline. to se krije iza toga?

Stakla na prozorima imaju tono odreena graevinsko fizikalna svojstva, koje

proizvoa moe ciljano mijenjati. U principu uobiajena stakla imaju visoku
propusnost vidljive svjetlosti(valna duina: 380 do 780 nm), a malu propusnost za
druga podruja valnih duina. Ili drugaije reeno, propusnost (transmisija) stakala za
udio zraenja kraih valnih duina (UV-zraenje) i veih valnih duina (infra crveno
zraenje) je znatno manja od transmisije vidljive svjetlosti. Taj efekt djeluje tako da se
iza stakala ne moemo sunati, ali je posljedica hvatanje topline na prozorskom
staklu. Vidljivo sunevo zraenje se pretvara u toplinu u trenutku kada padne na
masivni graevinski element (primjerice na unutarnje zidove). Zraenje topline tog
graevinskog elementa je dugovalno te probija staklo u maloj mjeri te se zadrava u
prostoriji (princip staklenika).
to se moe uiniti protiv unosa topline?
Postoje dvije mogunosti?
Reducirati unos zraenja u prostoriju(stvaranjem sjene)
provjetravati toplinu koja nastaje u prostoriji u razdoblju niih vanjskih
temperatura(nono provjetravanje)

Hlaenje prostorije(zraka) uz podrku adekvatnih ureaja treba se koristiti u samo u

iznimnim sluajevima zbog velike potronje elektrine energije, primjerice kod velikih
unutarnjih optereenja(izvori topline u prostoriji). Izuzetak bi moglo biti pred hlaenje
dolaznog zraka preko transformatora topline zemljine kore.
Koji su bitni utjecajni faktori?
Neophodnost izvoenja mjera za ljetnu toplinsku zatitu te njihova uinkovitost ovise
o pojedinanim faktorima. Pri tome centralno znaenje imaju graevinsko fizikalni
rubni uvjeti kao orijentacija prema stranama svijeta, sjenilo, udio prozorskih povrina,
vrste stakala, nono provjetravanje i vrsta gradnje odreenih prostorija.
O kojim preporukama treba voditi rauna?
Za novogradnje treba ispuniti zahtjeve u pogledu ljetne toplinske zatite iz norme DIN
4108-2 sukladno pravilniku o utedi energije EnEV. Usporedba doputenih i
postojeih nominalnih vrijednosti unosa topline prema DIN 4108-2 je izmeu ostalog
indicija za neophodnost uvoenja mjera kvalitete u cilju poboljanja ljetne toplinske
zatite u postojeim zgradama. Za objektivnu procjenu kod izrauna koeficijenta
unosa topline/zraenja treba uzeti u obzir sve utjecajne faktore.

Kod prekoraenja doputenih vrijednosti udjela prozorskih povrina u DIN 4108-2,

kod novogradnji treba razmisliti o pridravanju, kod starijih objekata o poboljanju
ljetne toplinske zatite. Ostali kriteriji kao to su lokacija, vrsta gradnje, nagib prozora
i orijentacija prozora prema stranama svijeta takoer moraju biti uzeti u obzir, norme
DIN 4108-2 imaju odgovarajue dodane i odbijene vrijednosti(vidi DIN 4108-2 ).

Usporedbom doputenih i postojeih nominalnih vrijednosti suneva unosa vidljiva je

i potreba i kvaliteta mjera u cilju poboljanja ljetne toplinske zatite.

179
Kod specijalnih zahtjeva u pogledu kvalitete toplinske zatite, primjerice u formi
vremenskog prekoraenja odreenih temperatura, procjena prema DIN normi vie
nije dovoljna. Tu je potrebna pomo strunih projektanata koji izvode termike
simulacije te na bazi izrauna razliitih varijanti prezentiraju utjecaj razliitih mjera
ljetne toplinske zatite na poboljanje toplinske zatite sobne klime.

Objanjenja i pojmovi

Pod vrstom gradnje se misli na svojstvo zgrade da akumulira toplinu. Zgrade s

tekim nainom gradnje( armirani beton) mogu akumulirati puno topline, zgrade
lakeg naina gradnje(drvene konstrukcije) ne mogu akumulirati puno topline.
Sposobnost akumulacije postoji i na stropovima i podovima, smanjuje se meutim
kod ovjeenih stropova i podnih drvenih konstrukcija. Vrsta gradnje sama po sebi ne
govori nita o oekivanim klimatskim relacijama u ljetnom razdoblju. Ona je meutim
indicija za mogunost akumuliranja unosa topline , kako bi se sprijeio brzi porast
temperature.

Udio prozorskih povrina

Udio prozorskih povrina u odnosu na promatrane fasadne povrine pojedinih

orijentacija prema stranama svijeta.

Stupanj prolaza ukupne energije

Stakla s niim stupnjem prolaza ukupne energije imaju manju propusnost suneva
zraenja te su tako pogodnija za ljetnu toplinsku zatitu. Nii stupanj prolaza ukupne
energije znai i manje solarne toplinske dobitke u zimskom razdoblju te u pravilu (kod
istovremeno smanjene propusnosti svjetla) due vrijeme trajanja ukljuene rasvjete.

Nono provjetravanje

Dugo i intenzivno provjetravanje prostorija zagrijanih preko dana udrugom dijelu noi,
dakle kada vanjske temperature dosegnu svoj dnevni minimum, naziva se u literaturi
jo i kaointenzivno nono provjetravanje te predstavlja uinkovitu mogunost
hlaenja prostorija. Najbolje je popreno provjetravanje(otvaranje prozora nasuprot
fasadi i vrata koja se nalaze izmeu).

Orijentiranje prema stranama svijeta

Strane svijeta fasade se oznaavaju kao orijentacija. Fasada orijentirana prema jugu
osunana je oko 12 sati po lokalnom vremenu pod najveim moguim kutom.

Nominalna vrijednost unosa suneve energije

Nominalna vrijednost unosa suneve energije (karakteristina veliina toplinskih

dobitaka sunevim zraenjem u zgradama) odreena je prema normi DIN 4108-2.

Lokacija

Lokacija govori neto o oekivanoj klimi u ljetnom razdoblju. Njemaka je u skladu s

180
tim podijeljena u tri klimatske regije. Za podruja s mjesenim temperaturama
vanjskog zraka veim od 18C prema DIN 4108-2 nominalna vrijednost unosa
suneve energije mora biti vea od one za podruja s vanjskim temperaturama zraka
do 18C i niim.

Vrste stakla

Pod vrstama stakla posebno su opisana sljedea svojstva stakla:

Broj staklenih ploa(jednostruko, dvostruko, trostruko staklo te sigurnosno staklo)

Punjenje meuprostora izmeu staklenih ploa te vrsta zatite pojedinih stakala

Ovi parametri se reflektiraju na graevinsko fizikalna svojstva( koeficijent toplinskog

prolaza, propusnost sunevog zraenja).

Koeficijent toplinskog prolaza

Koeficijent toplinskog prolaza je mjera za toplinske gubitke kroz graevinski element

kod razliitih temperatura prostorije i okolia. U ljetnom razdoblju su kod viih
vanjskih temperatura od onih u prostoriji evidentni toplinski dobici(= negativni
toplinski gubici). to je koeficijent toplinskog prolaza nii, to je vea toplinska zatita.

Koeficijent toplinskog prolaza prozora ukljuujui i konstrukcije okvira ranije se

nazivao kf-vrijednost, prema novoj europskoj standardizaciji se oznaava kao Uw-
vrijednost.

Uinkovitost

Uinkovitost ureaja za zatitu od suneva zraenja moe se oitati iz faktora

umanjenja, za koje su orijentacijske vrijednosti navedene u normi 4108-2

Rezime

Iz svega navedenog se saeto moe zakljuiti da se ugodna prostorna klima moe

ostvariti pridravanjem osnovnih pravila kao to su recimo odabir adekvatne strane
svijeta (vjet raspored i veliina prozora), zasjenjenje( bolja je vanjska zatita prozora
od unutarnje) te odabirom zidnih i stropnih konstrukcija (masivni graevinski elementi
su bolji pufer za visoke temperature) .

Blagovremenim uzimanjem u obzir potreba za ljetnom toplinskom zatitom u

najranijem stadiju planiranja moete izbjei dodatne trokove(naknadne) ugradnje
ureaja za zatitu od suneva zraenja ili klima ureaja.

181
 SUSTAVI I UINKOVITOST OD
SUNEVOG ZRAENJA
DJELOVANJE SUNEVOG ZRAENJA

Sunevo zraenje

Zb o g viso ke p o vrin ske t e mp e ra t u ru (o ko 6 0 0 K ). S u n ce e m it ira

v e l i k e k o l i i n e e n e r g i j e u o b l i k u e l e k t r o m a g n e t s k i h valova.
S u n e v o z r a e n j e b i t n o s e , m e u t i m , razlikuje od tijela n i s k i h
t e m p e r a t u r e ( o k o 3 0 0 K) koja su ranije promatrana.
S u n e v o z r a e n j e j e p r e t e n o k r a t k o v a l n o , a zraenje na
niskim temperaturama j e d u g a v a l n o . V a l n a d u l j i n a e l e k r t o m a g n e t s k i h
v a l o v a s u n e v a z r a e n j a k r e e s e u i n t e r v a l u o d 0 , 2 m do 25 m,
Sunevo zraenje iri se od Sunca na sve strane tako da dio
t o g z r a e n j a d o l a z i p r e m a Z e m l j i . N a g o r n j o j g r a n i c i zemljine
a t m o s f e r e o z r a d e n o s t , z a o k o m i t i u p a d s u n d e v i h zraka, iznosi
o k o 1 3 5 0 W / m 2, P r o l a z e i k r o z z e m l j i n u a t m o s f e r u d i o s u n e v a
z r a e n j a s e r a s p r a v a , a d i o a p s o r b i r a j u p o j e d i n i p l i n o v i u at-
mosferi, tako da na zemljino tlo sunevo zraenje dolazi znatno
oslabljeno. Osim oslabljenih direktnih sunevih zraka, na povr-
inu zemlje dolazi i dio suneve energije koja se u atmosferi
r a s p r i l a , a t a k o e r i o d Z e m l j e , o b j e k a t , raslinja i drugih t i j e l a
reflektirane direktne zrake.
O v a j d i o s u n e v a z r a e n j a z o v e se d i f u z n o zraenje. Zbroj
sune v o g d i r e k t n o g i d i f u z n o g z r a e n j a zove se globalno zraenje..
Toplinska energija koju Sunce dozrauje na povrinu Zemlje
ovisna je o visini Sunca iznad horizonta, istoi atmosfere,
oblanosti i kutu upada sunevih zraka na promatranu plohu.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------
1)
V e l i i n a o z r a e n o s t G j e j e d n a k a o d n o s u d o z r a e n e snage i
ozr a e n e p o v r i n e . U s u s t a v u S I o z r a e n o s t s e m j e r i j e d i n i c o m
W/m2,
--------------------------------------------------------------------

182
183
 Visina Sunca pak ovisi o dobu godine, dobu dana i o geografskoj
irini dotinog mjesta.

184
 Za ilustraciju su u tablici 11.1. dane srednje satne vrijednosti a u
tablici 11.2, maksimalne satne vrijednosti globalnog sunevog zraenja
(ozraenosti) u W /m 2 na horizontalnu plohu u Zagrebu. Ovi podaci su
dobiveni obradom desetogodinjeg mjerenja ( 1 9 5 8 - 1 9 6 7 ) .

Kada sunevo zraenje snage P padne na vanjsku povrinu nekog

graevinskog elementa, dio snage P , element e apsorbirati, dio
snage.P reflektirati, a dio P T propustiti. Omjer u elementu apsorbirane
dozraene snage P i ukupne dozraene snage P koja je pala na
povrinu promatranog elementa zove se koeficicijent apsorpcije .
Dakle,
P
=----......................................................(11.1)
P

Analogno tome dobivene su i veliine koeficijenta refleksije

P
=----......................................................(11.2)
P
i koeficijent transparentnosti ili prozranosti
PT
T =----......................................................(11.3)
P
Budui da je
P = P + P + P T ( + + T) P
.
slijedi da je
+ + T = 1.............................................. (11.4)

K o ef icije nt , , T su t zv. o m je rne ve liin e s j e d i n i c o m m j e r e 1 .

Ako je za neki graevinski e l e m e n t T=0 o n d a t o zn a i d a j e t a j

element neproziran za sunevo zr a e n j e . U p r o t i vn o m s l u a ju t j. za
TO promatrani element je proziran ili t r a n s p a r e n t a n .
Za svaki graevinski e l e m e n t koji j e u t o p l i n s k o j r a vn o t e i
vr i j e d i : = a
t j. koef icijent em isije i koef icijen t a p s o r p c i j e p o v r i n e nekog
elementa brojano su jednaki.
V r i j e d n o s t i k o e f i c i j e n t a , , T o v i s e o naravi e lementa, o
stanju njegove povrine i o valnoj duljini z r a e n j a . Z a k r a t k o v a l n o
zraenje (sunevo zraenje) od p r e s u d n o g u t j e c a j a j e b o j a p o v r ine
e le me n ta , t o je bo ja p o v r i n e e l e m e n t a s v j e t l i j a t o e manji d i o
snage sunevog zraenja b i t i a p s o r b i r a n , a v e i d i o ref le kt ira n .
O rje n t a cijske vrijednosti koefcljenta epsorpcije po vrine

185
gra e vin sko g e lemen ta u o v i s n o s t i o n j e g o v o j b o j i d a n e s u u
t a b l ic i 1 1 . 3 ,

Tablica 11.3,

Za razliku od kratkovalnog zraenja , na vrijednost kojeficijenta apsorpcije

dugovalnog zraenja boja povrine je bez veeg znaaja.

U ovom sluaju presudnu ulogu igra finoa obrade povrine.

Tako npr. ako se dvije ploice od nekog materijala, od kojih je

jedna oliena bijelom a druga crnom bojom izlae djelovanju suneva
zraenja, tada e crna ploica apsorbirati vie zraenja nego bijela,
tako da e temperatura povrine crne ploice biti osjetno via nego kod
bijele ploice. Ako se meutim navedenim ploicama doda i ploica
obloena poliranim aluminijem, pa sve tri ploe izloe zraenju sobnog
radiatora, tada e temperature crne i bijele ploice biti priblino
jednake i osjetno vie od temperature tree ploice.

Neprozirni graevinski elementi

Na slici 11,1. prikazan je presjek graevinskog elementa na

vanjsku povrinu kojeg pada sunevo zraenje snage P. Dio to snage u
iznosu P je reflektiran od povrine elementa tj. odbaen prema van,
Ostatak snage P apsorbira povrina graevinskog elementa. Radi toga
temperatura vanjske povrine elementa poraste na neku vrijednost e
viu od temperature vanjskog zraka t e i temperature unutranjeg dijela
elementa. Uslijed nastalih temperaturnih razlika apsorbirana snaga
ap iri se dijelom prema van konvekcijom i dugovalnim zraenjem, a
dijelom prema unutra voenjem kroz element. Ako se promatra samo
dozraena snaga na jedinicu povrine, dakle ozraenost G, za gustou
toplinskog toka prema unutra vrijedit e izraz

G / e - e + te

186
q = G e (e te) = --------------------------------------.........................(11.6)
1
-------

e

Za tu istu gustou toplinskog toka q mogu se napisati ovi izrazi

e i
q = ------------- ...................................................................(11.7)
d
-----

e ti
q = ------------- ...................................................................(11.8)
1
-----

e

gdje je e i temperatura unutarnje povrine elementa, a t i temperatura

unutarnjeg zraka.

187
 Sl.11.1. Neprozirni graevinski element izloen sunevom zraenju

Zbrajanjem brojnika i nazivn ika ra zlo maka iz izra za (11.6), ( 1 1 . 7 ) i

(11,8) dobije se da je

G / e - te + ti
q = ------------------------------- ...........................................(11.9)
1 d 1
------- + ------ + ------

e i

ili

G
q = k (t e + ------ - ti ) ................................. (11.10)

e
Iz usporedbe dobivenog izraza (10,11) s izrazom

q = k (t e - ti ) ............................................. (11.11)

koji vrijedi za sluaj kada nema sunevog zraenja, slijedi da u oba

sluaja, za gustou toplinskog toka vae jednaki izrazi s tim da se za
sluaj djelovanja sunevog zraenja temperatura vanjskog zraka t e
povisi za G/ e . Izraz t e + G/ e oznaava se s t e q i zove
ekvivalentna temperatura, Ona je jednaka temperaturi vanjskog zraka
koja bi proizvela s nekom danom temperaturom unutarnjeg zraka,
gustou toplinskog toka jednaku ovoj usljed djelovanja stvarne
temperature vanjskog zraka i sunevog zraenja na povrinu elementa.
Uvoenjem ekvivalentne temperature djelovanje sunevog zraenja na
neprozirni graevinski element promatra se kao poseban sluaj
djelovanja na element vanjskog zraka poviene temperature.

Neprozirni graevinski element s

protusunanom zatitom

Na sl,11,2 prikazanje neprozirni graevinski element koji s vanjske

strane ima ventiliranu oblogu koja djeluje kao protusunana zatita,
Mehanizam prenoenja topline u ovom sluaju je ovaj:
1.Vanjska povrina protusunane zatite, ovisno o njenoj boji,

188
apsorbira dio sunevog zraenja, a ostatak reflektira.
2.Apsorbirana energija prenosi se dijelom prema van konvekcijom
i dugovalnim zraenjem, a dijelom prema unutarnjoj povrini
protusunane zatite voenjem.
3.Toplinski tok koji je proao protusunanu zatitu prenosi se
dijelom u zrani sloj konvekcijom, a dijelom prema vanjskoj po vrini
promatranog elementa zraenjem.
4.Energija apsorbirana vanjskom povrinom elementa odlazi
dijelom u sloj zraka konvekcijm, a dijelom p r e m a u n u t a r n j o j po vrin i
e le me n ta vo e n jem .
5.Najzad, toplinski tok koji je proao e l e m e n t p r e n o s i s e u
p r o s t o r i j u k o n ve k ci j c m i zr a e n je m .

Sl.11.2, Neprozirni grajevinski element s ventiliranom oblogom

izioen sunevom zraenju

Da bi se karakterizirala e f i k a s n o s t protusunane zatite

postu pa s e j edna k o ka o u s l u a ju n e p o z i r n o g e l e m e n t a a be z
z a i t e , koristei se ekvivalentnom temperaturom

I u ovom sluaju, za toplinski tok koji prolazi itavim susta-

vom: protusunana zatita + graevinski element, vrijedi, dakle,
jednadba (11.10), samo to se vrijednosti koeficijenta (fiktivni
koeficijent apsorpcije) u ovom sluaju razlikuju od vrijednosti u
sluaju elementa bez protusunane zatite. Dok kod neprozirnog
elementa bez protusunane zatite ovisi uglavnom o boji povrine
elementa, dotle je za element s protusunanom zatitom koeficijent

189
ovisan o ovim faktorima:
-boji vanjske povrine protusunane zatite, i eventualno
vanjske povrine graevinskog elementa u sluaju kada pro-
tusunana zatita ne prua potpunu zatitu od direktnog
sunevog zraenja,
-toplinskoj izolaciji protusunane zatite,
-koeficijentima emisije unutarnje povrine protusunane
zatite i vanjske povrine graevinskog elementa,
-ventilaciji zranog sloja.

Razlikuju se tri tipa protusunane zatite:

a)protusunana zatita paralelna s vertikalnim graevinskim
,
elementom (s1.11.3)
b)protusunana zatita okomita na vertikalni graevinski element
c) protusunana zatita ravnog krova punim ekranom,

Protusunana zaita paralelna s vertikalnim graevinskim ele-

mentom moe biti u obliku neprekinutog ekrana ili pak vertikalnih ili
horizontalnih lamela. Neprekinuti ekran prua bolju zatitu nego
lamele. Optimalna udaljenost protusunane zatite od graevinskog
elementa iznosi oko 30 cm.

a) VERTIKALNI PRESJEK

190
b) HORIZONTALAII

PRESJEK

Sl,11,3. Shematski prikaz protusunane zatite paralelne s

vertikalnim neprozirnim graevinskim elementom

Prednost ovog tipa protusunane zatite je u tome to se njom

mogu zatititi i ostakljene povrine fasade, a da se pri tom bitno ne
smanji vidik iz zgrade

U sluaju okomite protusunane zatite lamele su prikladnije od

punog ekrana. Puni ekran naime ometa prirodnu cirkulaciju zraka i
uzrokuje zagrijavanje zraka du fasade.
Fiktivni koeficijent apsorpcije graevinskog elementa zatienog
okomitom protusunanom zatitom kree se najee u granicama od
0,2 do 0,5,
Kod protusunane zatite ravnog krova punim ekranom situacija je
slina kao kod vertikalnog elementa s vertikalnom zatitom. No budui
da je kod krova zrani sloj ispod protusunane zatite uvjek bolje
ventiliran, to su kod ravnog krova i vrijednosti fiktivnog koeficijenta
apsropcije neto manje nego kod vertikalnog elementa i mogu iznositi
od 0,05 do 0,20.

191
 Kod neprozirnih graevinskih elemenata razlikuju se tri stupnja
zatite od sunevog zraenja:
-dobra zatita kod koje je koeficijent manji od 0,3,
-srednja zatita kad je vrijednost izmeu 0,3 i 0,7
- bez zatite kada je koeficijent vei od 0,7.

Prozirni (ostakljeni) graevinski elementi

Mehanizam prenoenja topline kroz prozirni (ostakljeni) graevinski

element (prozor), shematski prikazan na sl,11,5, je ovaj:
1. Dio sunevog zraenja P je reflektiran od stakla i odbaen
prema van.
2, Dio sunevog zraenja P je apsorbiran i sve se dalje dogaa
kao kod neprozirnog elementa. Gustoa toplinskog toka koji ulazi u
prostoriju je (11.13)

G
q = .................................. k (t e + ------ - t i ) (11.13)

e

3. Ostatak sunevog zraenja u iznosu TP prolazi kroz ostakljenje bez

ikakove promjene i nakon vie uzastopnih refleksija apsorbiraju ga
povrine stijena i predmeta u prostoriji,

U sluaju obinog stakla koficijent T iznose sukcesivno 0,07,

0,08 i 0,85

Ukupna gustoda toplinskog toka koji ulazi u prostoriju biti 6e

dakle
G
q =k (t e + ------ - t i ) + T G....................................... (11.14)

e

to se moe pisati i ovako

G
q = ...................... (------ + T) G + k (t e - t i ) (11.15)

e

Faktor

k
------ = T

e

i z f o r m u l a ( 1 1 . 1 5 ) s e z o v e s o l a r n i f a k t o r prozirnog gradjev i n s k o g
e l e m e n t a i o z n a t a v a slo vom S , p a izraz (11.15) dob i v a k o n a t n i
oblik

192
 q = S G + k ( t e - t i)..................................... (11.16)

t o k a k o j i u l a z i u p r o s t o r i j u k r o z p r o z i r n i e l e m e n t i o z r a e nosti G tog
istog elementa, kada su temperature vanjskog i unutarnjeg zraka
jednake.
Solarni faktor S obinog stakla iznosi oko 0,86,

Sl.11.5.Shematski prikaz prozirnog gradjevinskog elementa (prozora)

izloenog sunevom zraenju.

4.4. Prozirni (ostakljeni) graevinski elementi s

protusunanom zatitom

Protusunana zatita se u naelu moe postaviti ili,s vanjske s

unutarnje strane ostakljenog elementa. Njena efikasnost, meutim, u
oba ova sluaja je bitno razliita.

ili drugaije pisano

k
q =------ G + k (t e - t 1) ................................................ (11.18)

e

193
odnosno

q=SG + k (te - t1) (11.19)

Kada je protusunana zatita postavljena s vanjske strane pro-

zirnog elementa najvei dio suneve energije apsorbirane elementom
protusunane zatite odlazi prema van, bilo direktno, bilo ventilacijom
zranog sloja izmeu protusunane zatite prozirnog elementa. Zato je
u ovom sluaju solarni faktor S vrlo malen i kree se u granicama od
0,05 do 0,15.

Ako je meutim protusunana zatita ispred prozirnog elementa

tako postavljena da je omoguen prolaz izvjesnog dijela suneva
zraenja, opi izraz za gustou toplinskog toka (11.19) i dalje vrijedi, s
tim da je u ovom sluaju vrijednost faktora S via, Ovakav sluaj
susree se najee kod razliitih rjeenja "brisoleja",

Protusunana zatita postavljena s unutarnje strane

Sluaj protusunane zatite postavljene s unutarnje strane pro-

zirnog graevinskog elementa shematski je prikazan na slici 11.7.
Zbog jednostavnosti izlaganja pretpostavlja se da je koeficijent
transparentnosti promatranog elementa jednak jedinici tj. da ukupna
dozraena snaga prolazi kroz element bez promjene i pada na
protusunanu zatitu.

S l. 1 1. 7. Sh em ats k i pr i k a z pr ot us u n a ne za i te p os ta v lj en e s un ut a r nj e s tr a ne
gr a e v ins k o g e lem e nt a

194
Mehanizam prenoenja topline u ovom sluaju je ovaj:

1.Dio suneva zraenja je reflektiran od protusunane zaite i

odbaen prema van.

2.Preostali dio suneva zraenja apsorbira zatita

3.Dio energije apsorbirane vanjskom povrinom protusunane

zaite prenosi se kondukcijom prema unutarnjoj povrini zaite odatle u
prostoriju konvekcijom i dugovalnim zraenjem.

4.Drugi dio apsorbirane energije prenosi se konvekcijom na zrani

sloj izmeu protusunane zatite i prozirnog elementa i odatle
ventilacijom u prostoriju,

5.Preostali dio apsorbirane energije prenosi se zraenjem prema

prozirnom elementu. Budui da se radi o dugovalnom zraenju za koje
je staklo nepropusno, staklo e svu dozraenu snagu apsorbirati pri
emu e njegova temperatura rasti. Zbog toga dolazi do prenoenja
topline konvekcijom sa stakla na zratni sloj izmeu stakla i
protusunane zaite, i konvekcijom i zraenjem sa stakla prema
vanjskom prostoru.

U slutaju da je protusunana zatita djelomino prozirna, dio

upadnog sunevog zraenja proao bi kroz nju i nakon vie refleksija

195
apsorbirale bi ga povrine stijena i predmeta u prosto riji.
Za gustou toplinskog toka koja prolazi kroz prozirni element i
protusunanu zatitu postavljenu s unutarnje strane vrijedi
i dalje izraz (11.19), samo to je kod ovakovih rjeenja faktor S
relativno velik, najee vei od 0,5.

TOPLINSKA STABILNOST VANJSKIH GRAEVINSKIH

ELEMENATA U LJETNOM PERIODU

Uvod

Sve to je u poglavlju 11, reeno za prenoenje topline kroz

graevinske elemente izloene djelovanju sunevog zraenja, vrijedilo
je za stacionarne uvjete tj. pod pretpostavkom da su temperatura
unutarnjeg zraka t i , temperatura vanjskog zraka te, odnosno ekvivalentna
temperatura teg, vremenske konstantne.
Ova pretpostavka je opravdana samo u sluaju manjih vremenskih
promjena temperature, ili pak kada se ele prouiti samo srednje vrijednosti
toplinskih tokova.
Za ljetni period karakteristine su, meutim, relativno velike
dnevne promjene temperature vanjskog zraka, i vrlo velike dnevne
promjene sunevog zraenja, pa je nuno da se kod toplinskih
prorauna to promjene uzmu u obzir, Naime, oscilacije temperature
vanjskog zraka (ili ekvivalentne temperature u sluaju djelovanja i
sunevog zraenja) izazivaju zagrijavanje iii hlaenje vanjskih
graevinskih elemenata zgrade, a vrijednost toplinskog toka i
raspored temperatura unutar pojedinog elementa, znatno su
izmijenjeni u usporedbi s rezultatima prorauna po stacionarnim
uvjetima prenoenja topline.
Periodike i po svojoj vrijednosti znatne promjene temperature
vanjskog zraka (ili ekvivalentne temperature) u ljetnom periodu
postavljaju pred vanjske graevinske elemente zgrade dodatne
toplinsko-fizikalne zahtjeve (osim onih koji proizlaze za stacionarne
uvjete), To su zahtjevi za toplinskom stabilnost elemenata,
Pod toplinskom stabilnou vanjskog graevinskog elementa ra-
zumijeva se njegovo svojstvo da sauva relativno postojanu tem-
peraturu na svojoj unutarnjoj povrini, kod periodikih promjena
temperature vanjskog zraka i time izazvanih oscilacija toplinskog toka
koji prolazi kroz taj element.

196
 Temperatura zraka u prostoriji u ljetnim uvjetima bitno ovisi o
toplinskoj stabilnosti njenih vanjskih graevinskih elemenata.
Ako vanjski elementi zgrade nisu dovoljno toplinski stabilni,
temperatura zraka u zgradi, u ljetnom periodu, znatno e porasti, tako
da e boravak u takvim prostorima postati vrlo neudoban i nezdrav,

Upijanje (primanje) topline

U teoriji toplinske stabilnosti pretpostavlja se da temperatura vanjskog

zraka (odnosno ekvivalentna temperatura) i toplinski tok kroz vanjsku
povrinu graevinskog elementa osciliraju po zakonu kosinusoide s periodom
od 24 sate. U veini sluajeva
to je i vrlo blisko stvarnim uvjetima.

Oscilacija temperature vanjskog zraka te (ili teq) u ljetnom periodu

grafiki je prikazana na sl.12.1a.
Pravac t e,sr predstavlja srednju vrijednost temperature vanjskog zraka za period
vremena 24 sata.
Ta temperatura se uzima u raun kod stacionarnih uvjeta toplinskih
prorauna. Razlika vrijednosti temperature vanjskog zraka t e od njene srednje
vrijednosti t o sr odreena je amplitudom oscilacije temperature vanjskog zraka
A te.
Amplituda oscilacija suneva zraenja moe se odrediti kao razlika
maksimalne dnevne i srednje dnevne ozraenosti (Gmax -Gsr ) pa se amplituda
ekvivalentne temperature odreuje po formuli

(Gmax -Gsr )
A teq = [Ate + -----------] ............................ (12.1)

e
gdje faktor uzima u obzir vremensko nepodudaranje maksimalnih vrijednosti G i
t e.
Vrijednosti faktoradane su u tablici 12,1.

Tablica 12.1.
odnos
amplitude faktor 4, za vremensku razliku maksimuma G i
a(Gmax- t o u satima
Gsr)
ae

Ate 1
2 3 4 5 6 7 8 9 10
1 0,99 0,96 0,92 0,87 0,79 0,71 0,61 0,5 0,38 0,26
2 0,99 0,97 0,93 0,88 0,82 0,75 0,66 0,57 0,49 0,41

3 0,99 0,97 0,94 0,9 0,85 0,79 0,73 0,66 0,60 0,55

4 1,0 0,98 0,96 0,93 0,89 0,85 0,81 0,76 0,73 0,69

197
 O scila cije t em pe ra t u re va n jsko g zr a ka , o dn o sno e kviva le n t n e
temperature uzrokuju oscilacije toplinskog toka koji prolazi kroz
v a n j s k u p o v r i n u g r a e v i n s k o g e l e m e n t a . Te o s c i l a c i j e imat e
t ako e r ob lik kosinusoide s jedna kim pe riodom 24 sa ta, ali s
vremenskim pomakom. (sl,12.1b)
P r a va c q s r p re d st a vl j a s r e d n j u vr i j e d n o st g u st o e t o p l in s k o g
t o ka kro z gra e vin ski e le me n t , d ob ive n u p o f o rmu li

q s r = k(t e , s r ti )........................(12.2)

odnosno

q s r = k(t e q , s r ti ).......................(12.3)

gdje su t e ,sr odnosno t eq. sr srednje vrijednosti temperature vanjskog

zraka, odnosno ekvivalentne temperature za vremenski p e rio d 2 4 sa t a ,
O t kl o n vri je d n o s t i t o p l in sko g t o ka q o d n je go ve srednje vrijednosti q sr
odredjen je amplitudom oscilacija toplinskog toka A q .

198
Sl.12.1. Dnevne oscilacije toplinskog toka q i temperature t e i ee

199
 Gustoa toplinskog toka kroz vanjsku povrinu graevinskog ele-
menta mijenja se dakle u granicama njegove maksimalne vrijednosti

q m a x = q s r + A q ......................................(12.4)

do njegove minimalne vrijednosti

q m a x = q s r + A q ......................................(12.4)

Oscilacije toplinskog toka koji prolazi kroz vanjsku povrinu

graevinskog elementa uzrok su oscilacijama temperature vanjske
povrne elementa. Ova temperatura de se takoer mijenjati po zakonu
kosinusoide s jednakim periodom 24 sata, ali s nekim vremenskim
pomakom faze oscilacija. (sl.12.1c)

Unutar elementa, gustoa toplinskog toka i temperatura takoer

se periodiki mijenjaju, po istom Zakonu i s jednakim periodom, s tim
to se njihove amplitude s prodorom toplinskog vala u dubinu elementa
sve vie smanjuju a vremenski pomak faze oscilacija postaje sve vei.

Odnos amplitude oscilacija toplinskog toga A q na vanjskoj povrini

graevinskog elementa iii vanjskoj povrini nekog sloja vieslojnog
elementa prema amplitudi oscilacija temperature A, to iste povrine,
zove se koeficijent upijanja (primanja) topline od strane povrine
elementa, odnosno sloja elementa i oznaava slovom U

Aq
U = ------ ........................................(12.6)
A

Iz definicijske jednadbe (12.6) slijedi da je u sustavu SI jedinica

koeficijenta u W /(m 2 K).

Vrijednost koeficijenta U ovisi o periodu toplinskih oscilacija, ali i

o svojstvima graevinskih materijala i graevinskog elementa.
Kod relativno velike debljine jednoslojnog graevinskog elementa
koji prima periodiki toplinski tok, koeficijent upijanja topline od strane
njegove povrine ovisi samo o fizikalnim svojstvima materijala i perioda
oscilacije toplinskog toka. U tom sluaju koeficijent upijanja topline U
predstavlja fizikalnu karakteristiku materijala elementa, zove se
koeficijent upijanja topline od strane materijala, oznaava slovom S i
odreuje po formuli

gdje je koeficijent toplinske vodljivosti, p obujamska masa i c

specifini toplinski kapacitet materijala elementa, a T period toplinskih
oscilacija.

200
Za promatrano toplinsko djelovanje s periodom 24 sate, formula (12,7)
poprima oblik

U brojanu jednadbu (12.8) x se uvrava u W /(mK), p u kg/m 3 , c

u J/(kgK), a koeficijent S se dobiva u W /(m 2 K).

Koeficijent upijanja topline od strane materijala S karakterizira

svojstvo graevinskog materijala da u veoj iii manjoj mjeri upija
(prima) toplinu pri oscilacijama temperature na njegovoj povrini.

Vrijednost koeficijenta upijanja topline od strane vanjske povrine

nekog sloja vieslojnog graevinskog elementa sastavljenog od
relativno tankih slojeva ovisi ne samo o toplinskofizikalnim
karakteristikama promatranog sloja ve i o karakteristikama jednog ili
vie slojeva koji dolaze iza promatranog sloja u smjeru kretanja
toplinskog vala. Slino tome, kod relativno tankog jednoslojnog
graevinskog elementa, koeficijent U je ovisan i o prenoenju topline s
povrine elementa poloene nasuprot one koja prima perioika
toplinska djelovanja.

Kao kriterij za ocjenu debljine graevinskog elementa i 1 i nje-

govog sloja kod odreivanja vrijednosti koeficijenta U slubi
bezdimenzionalna veliina D, nazvana karakteristika toplinske inercije,
koja je jednaka produktu toplinskog otpora R i koeficijenta upijanja
topline od strane materijala S jednoslojnog elementa

D = R S......................................... (12.9)

Karakteristika toplinske inercije vieslojnog graevinskog ele-

menta jednaka je sumi karakteristika toplinske inercije pojedinih
slojeva, tj.

D = R 1 S 1 + R 2 S 2 + R 3 S 3 ........(12.10)

gdje se indeksi 1,2,3. odnose na prvi , drugi , trei sloj elementa

Ako je za jednoslojni element ili promatrani sloj vieslojnog

elementa
D 1 onda je U = S.
Ako je za jednoslojni element D < 1 onda se veliina U rauna po
formuli
RS 2 + i

201
U =------------.......................................(12.11)
1 + R,

Kada je za neke slojeve vielojnog graevinskog elementa D<1,

onda se vrjjednosti koeficijenata U za sve slojeve mogu nai
postepeno, raunajui ih sukcesivno od sloja do sloja kreui se u
obrnutom smjeru u odnosu na smjer kretanja toplinskog vala.

Sunevo zraenje

Sunevo zraenje je meteoroloki parametar koji znatno utjee na temperaturu

unutranjeg prostora. Za odredivanje utjecaja Sunevog zraenja na energetski
sustav zgrade bitno je poznavati iznos globalnog Sunevog zraenja na lokaciji
objekta tokom cijele godine. Mjerenja globalnog Sunevog zraenja na nagnute plohe
za podruje Hrvatske ne postoje. Stoga se srednje mjeseno globalno zraenje na
nagnutu plohu (Hs,g,ic,mm) rauna na temelju izmjerenog ili proraunatog zraenja na
horizontalnu plohu (Hs,g,mm) iz podataka 28 postaja na teritoriju Hrvatske. Za pojedinu
postaju srednja godinja suma zraenja na horizontalnu plohu rauna se sumiranjem
umnoka srednjih mjesenih vrijednosti (Hs,g,mm) s brojem dana u mjesecu (dm), tj.
sumiranjem mjesenih suma.
Proraun za nagnute plohe proveden je za svakih 15 nagiba do 90 te za orijentacije
S, SE, SW, E, W, NE, NW i N.

Zatita od sunca

U ukupnoj energetskoj bilanci kue vanu ulogu igraju i toplinski dobici od

Sunca. U suvremenoj arhitekturi puno panje posveuje se prihvatu Sunca i zatiti od
pretjeranog osunanja, jer se i pasivni dobici topline moraju regulirati i optimizirati u
zadovoljavajuu cjelinu. Sustavi za zatitu od Sunca uskladeni sa vanjskim uvjetima
okoline osiguravaju dobre uvjete rada i boravka u zgradi. Ako se osigura
odgovarajue tehniko rjeenje postie se prilagodljiv ulaz Sunca u zgradu i spreava
pregrijavanje prostorija zgrade zbog djelovanja Sunevog zraenja tijekom Ijeta i
smanjuje potrebna energija za hladenje. Ljetna toplinska zatita obuhvaa:
> Toplinsku zatitu prozirnih elementa proelja tijekom Ijeta
Toplinsku zatitu vanjskih neprozirnih gradevnih dijelova plone mase < 100 kg/m2
tijekom Ijeta
> Zrakonepropusnost gradevnih dijelova koji ine omotaa grijanog prostora zgrade
> Zrakopropusnost reki prozora, balkonskih (vanjskih) vrata i krovnih prozora
Vanjski neprozirni gradevni dijelovi, koji su izloeni Sunevu zraenju, moraju imati
odgovarajue dinamike toplinske karakteristike kako bi se smanjio njihov doprinos
zagrijavanju zraka u zgradi tijekom Ijetnih mjeseci
Dinamike toplinske karakteristike gradevnih dijelova, ovisne o promjenjivosti
toplinskih tokova, nisu jo u potpunosti donesene u EN normama, te se dokazuje
posredno preko koeficijenta prolaska topline - U [W/(m2K)]

Tablica 13. Faktor umanjenja naprave za zatitu od Suneva zraenja Fc(-)

NAPRAVA ZA ZATITU OD SUNEVA ZRAENJA Fc(-)

202
Bez naprave za zatitu od Suneva zraenja 1

Naprava s unutranje strane ili izmedu stakala

-bijele ili reflektirajue povrine i male transparentnosti 0,75
-svijetle boje i malene transparentnosti 0,8
-tamne boje i poviene transparentnosti 0,9

Naprava s vanjske strane

-aluzine, lamele koje se mogu okretati, otraga provjetravano 0,25
-aluzine, rolete, kapci (kure, grilje) 0,3
Strehe, lode 0,5
Markize, gore i bono provjetravane 0,4
Izvor: TPRUETZZ

Elementi zatite od Sunca mogu se postavljati:

> na fasadi
> u unutranjem prostoru Elementi mogu biti fiksirani ili pokretni, klizni, rolo i
uz to automatizirani. Mogu biti postavljeni kao pojedinani vertikalni ili horizontalni
elementi ili kao plohe, u oba sluaja izvana ili unutra. Elementi trebaju biti lagani, a
postavljaju se na potkonstrukciju koja je odmaknuta od nosive konstrukcije zgrade.
Materijali od kojih se izraduju elementi zatite od Sunca su :
> aluminij (ekstrudiran, anodiziran, pjeskaren)
> drvo (otporno na vanjske uvjete)
> tkanine (fiberglas, impregnirane ili prirodni materijal)
Korisni elementi zatite od Sunca su nadstrenice ili trjemovi odredene dubine na
junom proelju
koje sprjeavaju upad Sunca Ijeti, a proputaju ga zimi. U pravilu se na junoj strani
postavljaju
horizontalne elemente jer Ijetno juno Sunce upada pod visokim kutom pa ga
horizontalna ploha
ne proputa do ostakljenja. Zimsko Sunce upada pod blagim kutom pa horizontalni
elementi ne
spreavaju prolaz do ostakljenja. Na zapadnoj i istonoj strani se postavljaju
vertikalne elemente
koji mogu raspriti zrake budui zapadno Sunce uvijek upada pod blagim kutom.
Dodatno, mogue je upotrebom mobilnih i automatiziranih elemenata optimalno
koristiti dobitaka
od Sunevog zraenja za pojedine prostore prema trenutnoj potrebi.
Ipak, zatiti od Sunca najvie doprinosi pravilna orijentacija zgrade, odnosno
grupiranje prostorija
po namjeni prema karakteristikama pojedine orijentacije.

PASIVNA SUNANA ARHITEKTURA I ZATITA OD SUNCA

U ukupnoj energetskoj bilanci kue vanu ulogu igraju i toplinski dobici od sunca.
U suvremenoj arhitekturi puno panje posveuje se prihvatu sunca i zatiti od
pretjeranog osunanja, jer se i pasivni dobici topline moraju regulirati i optimizirati u
zadovoljavajuu cjelinu. Ako postoji mogunost orijentacije kue prema jugu,
staklene povrine treba koncentrirati na junoj fasadi, dok prozore na sjevernoj fasadi
treba maksimalno smanjiti da se ogranie toplinski gubici.

203
 Toplinska masa zida ili poda u juno orijentiranim prostorijama spremat e
toplinsku energiju tokom dana i distribuirati je kasnije nou. Pretjerano zagrijavanje
ljeti treba sprijeiti sredstvima za zatitu od sunca, usmjeravanjem dnevnog svjetla,
zelenilom, prirodnim provjetravanjem i sl

4.4.8. ZRAKONEPROPUSNOST PROZORA

Pri ugradnji prozorskih okvira u zid ostaju na spoju ue ili ire reke ko-je je
potrebno potpuno zabrtviti. To se radi raznim materijalima za brtv-ljenje, kao to su
profili i trake za brtvljenje, kitovi, toplinskoizolacij-ski materijali u obliku pjene i dr.
Na spoju prozorskog okvira i prozor-skog krila moraju biti ugradene pra-vilno
oblikovane, trajne i elasticne brtve neprekinuto po cijelom obodu. U slucaju da zgrada
ima sustav kon-troliranog prozracivanja, taj spoj mora biti to zrakonepropusniji. Ako
tak-vog prozracivanja nema, spoj prozorskog okvira i krila mora imati una-prijed
propisanu zrakopropusnost koja omogucava bar najmanju izmje-nu zraka potrebnu za
sprjecavanje kondenzacijskih pojava te plijesni na unutarnjim povrinama obodnih
zidova gradevine i (to je i vanije) za dovod kisika potrebnog za disa-nje te izgaranje
goriva u pecima.
Brtve se opcenito ugraduju na unu-tarnju brazdu prozorskog okvira. Kod spojnih
prozora brtva mora biti izmedu prozorskog okvira i okvira unutarnjeg krila, cime se
izbjegava neeljena kondenzacija u medustak-lenom prostora.
Vaan utjecaj na zrakopropusnost prozora ima i prozorski okov. On mora
omoguciti uvrsivanje prozorskih krila na prozorski okvir na vie mjesta. Brtve dobro
djeluju onda kad je okov pravilno postavljen.
Kod velikih stambenih zgrada prostori se prozrauju kroz otvorene prozore. Kako
propisi zahtijevaju intenzivno prozraivanje prostora(prosjeno 0,5 izmjena zraka u
jednom satu) potrebno je prozor esto otvarati, to poveava toplinske gubitke. Pri
proraunu toplinskih gubitaka zato je potrebno, uz potivanje injenine vrijednosti
zrakopropusnosti zatvorenog prozora, uzeti u obzir i to da se on mora esto otvarati.
Ostale znaajke prozora

Na unutarnjoj se povrini okvira i ostakljenja, unato kvalitetnim prozorima, moe

pojaviti kondenzat. Razlog je tome to razliite prepreke sprjeavaju da topli zrak koji
proizvodi grijae tijelo ispod prozora grije unutarnju povrinu prozora.
esto se iznad grijaeg tijela ugrauju police koje preusmjeravaju tok toplog zraka od
prozora. Police je potrebno odstraniti ili u njima izbuiti rupe kroz koje topli zrak moe
doi do prozora.
Pri projektiranju je potrebno paziti da prozori u debljim zidovima nisu pomaknuti
previe prema vanjskoj strani. Pothladeni mrtvi kut na donjoj strani esto je uzrokom
kondenzacije.
Eventualna dodatna toplinska zatita na unutarnjoj strani prozora, koja na njega
nije spojena zrakonepropusno, uzrok je da vlaan zrak iz prostora dolazi do
pothladene povrine prozora i tamo se kondenzira. Ugodnija su stoga rjeenja s
dodatnom toplinskom izolacijom na vanjskoj strani prozora.
Cak i zavjese na unutarnjoj strani prozora znatno utjeu na toplinsku izolaciju
prozora. Zavjesa od stropa do poda koja razdvaja prozor i grijae tijelo od prostora,
iako je to dobro rjeenje za problem kondenzacije, izvor je velikih toplinskih gubitaka
koji se poveavaju za 40 posto. Preporuljive su krae zavjese kod kojih manji dio
topline grijaeg tijela grije prozor, a vei dio prostor.
Kod prozora s roletama poseban je problem kutija. Ona mora biti u unutranjosti
toplinski izolirana tako da bude to blie zidu u koji je ugraena. Korisno je i
204
odgovarajucim brtvilima zabrtviti reku kroz koju iz kutije izlaze trake za podizanje i
sputanje zatitnih zavjesa.
Slabo izolirani prozori imaju po hladnijem vremenu niske povrinske temperature i stoga
(unatoc odgovarajuoj temperaturi unutarnjeg zraka) hlade ljude koji su u njihovoj
blizini. esto je razlog gibanje zraka koji uzrokuje njegovo hlaenje i sputanje kod
pothladenih prozorskih povrina. Zrakopropusne reke prozorskih spojeva uzrokom
su propuha koji je ljudima neugodan i nezdrav. Dobro izolirani i zabrtvljeni prozori
nisu vani samo za tednju energije, ve i zato jer stvaraju uvjete za ugodno i zdravo
stanovanje.

SAVJETI

ZAMJENITE PROZORE. Energetski efikasni prozori e pored smanjenja trokova za

grijanje pridonijeti i poveanju ugodnosti u prostoru.

Karakteristike prozora koje bi trebali kupiti su:

Dvostruko ili trostruko ostakljenje sa zranim prostorom od najmanje 16 mm.

Umjesto zraka kao izolatora, prostor izmeu stakala moe biti ispunjen
inertnim plinom argonom ime se poveava uinkovitost prozora
Low-e premaz na unutarnjoj strani unutarnjeg stakla koji sprjeava gubitak
topline reflektirajui je natrag u prostor
Toplinski gubici se dogaaju kako kroz staklo, tako i kroz okvir prozora. Okvir
moe biti PVC, ali s elinim ojaanjem, aluminijski, ali s prekinutim toplinskim
mostovima, drveni ili kao kombinacija drvo-aluminij.

Ukupni koeficijent prolaza topline bi prema novom propisu trebao biti U<1,8 W/m2K.

205
 Ovi su prozori u odnosu na obino IZO staklo skuplji 20%, ali su im toplinski gubici
za 50% manji. Cijena PVC stolarije se kree od 1800 2000 kn/m2, dok je cijena za
prozore drvo-aluminij 2500 -3000 kn/m2.

Osjeate li da kroz procijepe oko prozora ili vrata struji zrak?

Prozori ili vrata koji slabo brtve su glavni uzrok gubitaka topline. Ukoliko ste u
nemogunosti kupiti nove prozore, lijepljenjem izolacijske trake oko prozora i vrata
smanjiti ete toplinske gubitke. Cijena ove trake je 40 kn/m.

Provjerite da li postoje pukotine izmeu prozora i zida kroz koje prolazi zrak pri
emu se gubi toplina iz kue. Pukotine zatvorite odgovarajuim materijalima, kao na
primjer PU pjena. Investicijom od 40 kn godinje moete utedjeti i do 400 kn na
grijanju.

Kako pravilno odabrati novi prozor

Prozor je najdinaminiji dio vanjske ovojnice zgrade, koji istovremeno djeluje i kao
prijemnik koji proputa Sunevu energiju u prostor te kao zatita od vanjskih utjecaja
i toplinskih gubitaka. Ukupni gubici kroz prozore iznose 50 posto toplinskih gubitaka
zgrade, oni su obino i desetak puta vei od onih kroz zidove, pa je jasno koliku
vanost igra energetska uinkovitost prozora u ukupnim energetskim potrebama
zgrade. U skladu sa novim Tehnikim propisom, koeficijent prolaska topline za
prozore i balkonska vrata moe iznositi maksimalno U=1,80 W/m2K. Dok se na
starim zgradama koeficijent U prozora kree oko 3,00-3,50 W/m2K i vie (gubici
topline kroz takav prozor iznose prosjeno 240-280 kWh/m2K, europska zakonska
regulativa propisuje sve nie i nie vrijednosti i one se danas najee kreu u
rasponu od 1,40-1,80 W/m2K. Na suvremenim nisko energetskim i pasivnim kuama
taj se koeficijent kree izmeu 0,80-1,40 W/m2K. U ukupnim toplinskim gubicima
prozora sudjeluju i prozorski profili koji neovisno o vrsti materijala od kojeg se
izgrauju moraju osigurati: dobro brtvljenje, prekinuti toplinski most u profilu,
jednostavno otvaranje i nizak koeficijent prolaska topline.

Preporuka za gradnju suvremene energetski uinkovite zgrade je koritenje

prozora s koeficijentom U manjim od 1,40 W/m2K. Takoer se kao prozorski profil
preporua moderni visoko uinkoviti drveni profil koji je i ekoloki i energetski
prihvatljiv.

Gubici topline kroz prozore

Gubici kroz prozore su transmisijski, odnosno oni kroz zatvoren prozor i

ventilacijski, odnosno oni kroz otvoren prozor. Kada se zbroje jedni i drugi, kroz
prozore se ostvaruje preko 50 % ukupnih toplinskih gubitaka zgrade. Prozora ima
mnogo razliitih vrsta, a njihov koeficijent prolaznosti topline kree se od 0,8 W/m2K

206
kod najboljih prozora s trostrukim staklima i plinskim punjenjem pa sve do 3,5 W/m2K
kod starih jednostrukih prozora. Kvalitetniji prozori smanjuju transmisijske gubitke,
dok se gubici ventiliranjem mogu smanjiti ugradnjom ventilacijskog sustava ili pomoi
senzora otvorenosti prozora. Senzor otvorenosti prozora povezuje se direktno sa
kontrolom grijanja/hlaenja i iskljuuje sustav kada se prozor otvara. Na taj nain se
smanjuju gubici ventiliranjem.

Na transmisijske gubitke utjee vie detalja. Osnovni je svakako koeficijent

prolaznosti topline staklene povrine i profila prozora. Koeficijent prolaza topline na
staklima se smanjuje ugradnjom dvostrukih i trostrukih stakala, iji su meu prostori
punjeni zrakom, ili bolje inertnim plinom (argonom) koji djeluje kao toplinski izolator.
Na vanjskoj povrini svakog stakla trebao bi postojati tzv. Low-E premaz (premaz
niske emisivnosti), koji smanjuje zraenje topline preko prozora. Postavljanjem tog
sloja samo sa vanjskih povrina stakala dozvoljava se ulaz topline ali ne i izlaz, tako
da staklo djeluje poput toplinskog ventila. Low-E premaz je bezbojan i ne utjee na
prolazak svjetla.

Prozor kao graevni element ima funkciju osigurati zadovoljavajuu zvunu i

toplinsku izolaciju, kao i funkciju prirodnog provjetravanja prostora, to se postie
primjenom adekvatnih materijala i konstrukcijskih profila.

U-vrijednost-koeficijent prolaza topline

-vrijednost-prolaz topline kroz spojne detalje-toplinski mostovi

a-vrijednost-provjetravanje

g-vrijednost-toplinski tok iz vanjskih izvora

ZBROJ OVIH VRIJEDNOSTI ODREUJU UKUPNE TOPLINSKE GUBITKE

PROZORSKOG ELEMENTA.

207
 Prema podacima proizvoaa mijenjanje starog jednostrukog prozora novim
dvostrukim (s U=1,3 W/m2K kao i Low-E premazom) isplauje se financijski kroz
dvije sezone grijanja. Prozori do 1,1 W/m2K su u slinom razredu isplativosti, dok oni
s koeficijentom prolaza topline ispod 1 W/m2K postaju znaajno skuplji u odnosu na
utedu te se koriste samo u izgradnji pasivnih kua.

Vrste prozorskih okvira

Vrste prozorskih okvira:

- aluminijski
- plastini
- drveni

ALUMINIJSKI PROZORSKI OKVIRI imaju veliku postojanost oblika, to je je od

bitne vanosti kod velikih prozorskih okvira i veliku postojanost na vremenske
utjecaje (npr. sol). Oni ne stare i laki su za odravanje. Aluminij ima veliku toplinsku
vodljivost, tako je presudno njgovo unutarnje punjenje koje mora biti dobar toplinski
izolator kao to je npr. drvo.

PLASTINI PROZORSKI OKVIRI imaju bolju toplinsku zatitu od aluminijskih, cijena

im je priblino ista ali imaju problematian vijek trajanja i nisu prihvatljivi sa ekolokog
aspekta jer njihova proizvodnja i reciklaa zagauju okoli (zato to najee sadre
kadmij, omekivae i sredstva za zatitu od poara). No prednost im je lako
odraavanje u odnosu na drvene prozorske okvire.

DRVENI PROZORSKI OKVIRI imaju udio na tritu od oko 40%. Drvo je klasini
materijal za prozore i ako se pravilno odrava moe trajati i do 100 godina, a
prihvatljiv je i sa ekoloke strane jer je drvo materijal koji se obnavlja. Drvo ima
najbolji stupanj toplinske i zvune izolacije. Prilikom poara njegova konstrukcija
ostaje postojana i ne proizvodi nikakve otrovne plinove. Vaan je i odabir ispravnog

208
zatitnog sredstva za njih, a ekoloki najpovoljnije su zatite na bazi smola i firnisa.
Takoer se mora omoguiti i neometan prodor vlage, a da bi prozori bili otporni na
vremenske utjecaje mogue je oblaganje aluminijem.

Izo stakla

Kako bi smanjili toplinske gubitke, obini jednostruki prozori se zamjenjuju

kvalitetnijim IZO staklima boljih izolacijskih svojstava. Izo staklo je stakleno tijelo
sastavljeno od najmanje dvije staklene povrine a meuprostor je ispunjen suhim
zrakom s tokom roenja -30C ili nekim drugim plinom, najee argonom,
ksenonom ili kriptonom. Navedeni plinovi se stavljaju zbog smanjenja koeficijenta
prolaza topline odnosno kako bi smanjili toplinske gubitke kroz prozor.

Bitna svojstva izo stakala su : izolacija prolazu topline, utjecaj na prolaz svijetlosti,
bistrina i istoa stakala, pravilan odraz slike okolia i da ne smije doi do roenja u
meuprostoru.

IZO STAKLO se sastoji od sljedeih dijelova:

a. staklo (npr. 2x4mm)

b. zrak ili plinsko punjenje
c. okvir
d. upija vlage (molekularna zrnca)
e. unutarnje brtvilo, (butil 5g/m)
f. vanjsko brtvilo, 65-70ml/m

KVALITETA IZO STAKLA ovisi o svakom sastavnom dijelu izo stakla, o kvaliteti
materijala i nainu izrade pojedinog dijela.

STAKLA KOJA SE KORISTE PRI IZRADI IZO STAKALA su slijedea:

1. FLOAT STAKLO koje je ravno prozirno staklo a standardno se ugrauje u IZO

staklo i to u debljinama od 3 do 10mm
2. LAMINIRANO STAKLO je sastavljeno od vie float stakala zalijepljenih folijom.
Ovo staklo se koristi i zbog sigurnosnih razloga jer ne puca u male komadie
prilikom oteenja
3. KALJENO STAKLO je float staklo koje je termiki obraeno zbog poboljanja
mehanikih svojstava, vrstoe na udar i vlane vrstoe na savijanje, u

209
 sluaju razbijanja raspada se na velik broj malih komadia tupih rubova pa je
pogodno iz sigurnosnih razloga za koritenje.
4. ORNAMENT STAKLA, povrina im je ukraena razliitim uzorcima
5. REFLEKTIRAJUE STAKLO premazano metalnim filmom koji dio svijetlosti
reflektira a dio apsorbira.

NA NISKI U-FAKTOR KOD IZO STAKLA UTJEE:

1. debljina i broj meuprostora (U- faktor smanjujemo veim brojem

meuprostora i to veom irinom meuprostora)
2. punjenje meuprostora ( IZO stakla se pune zrakom ili inertnim plinovima
(argon, kripton, xenon ili SF6) koji bitno smanjuju U- faktor
3. odabir stakla (Debljina stakla vrlo malo utjee na U- faktor, ali ga upotreba
stakla niske emisije (Low-e staklo) znaajno smanjuje. Low-e stakla
premazana su s strane meuprostora posebnim metalnim filmom koji proputa
valove kratkih valnih duljina odnosno sunevu svijetlost, dok zraenje dugih
valnih duljina reflektira ( IC zraenje)

Prikaz toplinski pogodnijih profila PVC, aliminijskih i drvenih prozora:

210
 Low-E stakla

Prema novom Tehnikom propisu o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u

zgradama, prozori s low-e staklima su obavezni u novim zgradama. Prozori s
ovakvim staklima imaju koeficijente prijelaza topline oko 1,3 W/m2K to je svakako
preporuka pri kupnji novih prozora prilikom renoviranja starih zgrada. Princip low-e
stakala je da se na staklo nanese tanak sloj na bazi vanadijeva dioksida. Taj sloj u
zimskim uvjetima potpuno proputa infracrvene zrake, a tijekom ljetnih mjeseci
ponaa se poput filtra i sprijeava prolaz toplinskog zraenja kroz staklo. Kako pritom
potpuno proputa svijetlost u nekim sluajevima prozoru ne treba nikakvo sjenilo.
Kemijskim sastavom i postupkom nanoenja tog sloja na staklo unaprijed odreuje
granicu na kojoj filter postaje propusan, granica je podesiva izmeu 0C i 70C.
Utede na energiji su znatne primjenom ovih stakala u grediteljstvu a mogu dostii i
do 50% energije za klimatizaciju.

Prednost low-e stakla je i to da se moe u proizvodnji mijenjanjem udijela

naneenih materijala proizvoditi staklo tono za odreena klimatska podruja.
Razlika u cijeni obinog i pametnog stakla je 20%, no energetska bi uteda mogla
brzo nadoknaditi poveane trokove ulaganja.

Druga razina pametnih stakala zahtjeva jo jedno svojstvo-samoienje.

Nanese li se na staklo tanak sloj titanovog oksida, na povrini e se odvijati redox-
proces, pri emu se organske neistoe na povrini stakla uglavnom razlau na CO2
i vodu. Debljina sloja vanadijevog dioksida je oko 100 nanometara, a njegovo
nanoenje na staklenu povrinu tijekom proizvodnje stakla jami mu jednak vijek
trajanja. Sa stakla ga nee ukloniti nikakvi vremenski utjecaji, unitit ga moe samo
razbijanje stakla.

Na sljedeoj slici je prikazan znaaj u izboru kvalitetnijeg stakla na podruju

toplinske ugodnosti i utede energije. Pri vanjskim uvjetima -10C i unutarnjim
uvjetima od +20C, izo stakla pokazuju daleko bolja svojstva od obinih jednostrukih
stakala.

Prikaz temperature unutranje povrine stakla za razne k-faktore

211
 U sljedeoj tablici vidimo usporedbu razliitih tipova prozora u usporedbi s
prozorom koji ima U- faktor 1.4 W/m2K, to je relativno dobar iznos koeficijenta
prolaza topline. Prikazane su utede su u kWh po kvadratnom metru prozora,
procijenjeni toplinski gubici i ukupna investicija postavljanja odreenog prozora.

MJERE POBOLJANJA NA POSTOJEIM PROZORIMA

Najvei gubici topline su kroz loe brtvljenje prozorskog krila i okna

prozora koje se moe rijeiti stavljanjem razliitih brtvila. Ako materijal prozorske
konstrukcije dobro vodi toplinu, uz energetske gubitke javljaju se i oteenja izazvana
kondenzatom, a javljaju se i gubici zraenjem topline iz toplije prostorije prema
hladnijem okoliu.

212
 Poboljanje toplinskih karakteristika mogue je postii na sljedee naine:

zabrtviti prozore (i vanjska vrata)

provjeriti i popraviti okove na prozorima (i vratima)
izolirati kutije za rolete
reducirati gubitke topline kroz prozore ugradnjom roleta, postavom zavjesa,
itd.
zamjeniti prozore novim toplinski kvalitetnijim

Brtvljenje

Iz modificiranog i osuvremenjenog presjeka profila prozora vidimo da je spoj

izmeu krila i doprozornika u stvari kompleksna konstrukcija koja u prvom redu
onemoguava prolaz zraka, a isto tako i prolaz vode. U vanjskom dijelu nastoji se
onemoguiti dolazak vode na kritini dio profila, a u unutarnjem dijelu profilacija
postie se brtvljenje zraka. Spoj krila i stakla omoguuje provjetravanje unutranjosti
profila ispod stakla kao i kvalitetno nalijeganje stakla na vanjski i unutarnji dio.
Stari prozori nemaju ugradene brtve. Stoga je korisno u spoj izmedu pro-
zorskog okvira i krila utisnuti brtvila kao to su razlicite samoljepljive trake (od gume ili
raznih pjenastih materi-jala) koje se povremeno moraju ob-navljati. Bolje je rjeenje
ono koje u prozorsku brazdu urezuje utor u koji se zatim ugraduje brtva kakva se upo-
trebljava i kod novih prozora. Prozorski okov potrebno je kod svih opisa-nih nacina
brtvljenja odgovarajuce nastaviti. Cesto se pokae da je pos-tojeci okov potrebno
zamijeniti no-vim. U slucaju da se irina spoja prozorskog okvira i krila zbog deforma-
cija drva i okova od mjesta do mjesta jako razlikuje, potrebno ga je zabrtviti masom
za brtvljenje (npr. trajnoelasticnim silikonskim kaucu-kom). Stara je boju najprije
potrebno odstraniti, zatim nanijet masu i prekriti je razdvajajucom folijom. Zatim se
prozor zatvori (ne do kraja) i ceka se da se masa stvrdne. Razdva-jajuca se folija na
kraju odstrani, a viak mase odree. Izmedu prozora i zida cesto ostaje reka
kroz koju nekontrolirano pro-dire hladan zrak. U takvim je sluca-jevima reku
potrebno zatvoriti na vanjskoj i unutarnjoj strani letvicom, a meduprostor zapuniti
pjenastim toplinskoizolacijskim materijalom (npr. poliuretanskom pjenom)

213
Dobro brtvljenje prozorskog profila kao i postava toplinske izolacije vanjskog zida u odnosu
na profil prozora igraju veliku ulogu u smanjenju ukupnih toplinskih gubitaka.

4.4.9. ISPITIVANJE PROPUSNOSTI VRATA

TEHNIKA SVOJSTVA I DRUGI ZAHTJEVI ZA PROZORE I VRATA,
TE NAIN POTVRIVANJA SUKLADNOSTI
Podruje primjene
Ovim se Prilogom sukladno lanku 7. stavku 1. vaeeg Propisa odreuju tehnika
svojstva i drugi zahtjevi za prozore i vrata, te nain potvrivanja sukladnosti prozora i
vrata, ako ovim Popisom nije drukije propisano.
Tehnika svojstva i drugi zahtjevi, te potvrivanje sukladnosti prozora i vrata
odreuju se odnosno provode, ovisno o vrsti prozora i/ili vrata, prema normama
Specificirana svojstva, potvrivanje sukladnosti i oznaavanje
Specificirana svojstva
Tehnika svojstva prozora i vrata, ovisno o vrsti prozora odnosno vrata moraju
ispunjavati ope i posebne zahtjeve bitne za njihovu krajnju namjenu u graevini i
moraju biti specificirana prema normi HRN EN 14351-1 odnosno prema posebnom
propisu.
Prozori i vrata prema podjeli u normi HRN EN 14351-1, te ostali prozori i vrata
na koje se odnose zahtjevi otpornosti na optereenje vjetrom, vodonepropusnosti,
propusnosti zraka, prolaska topline i zvune izolacije, moraju se specificirati prema
toj normi.
Prozori i vrata koji se nalaze izmeu prostora razliitih poarnih sektora glede
otpornosti na poar i proputanja dima moraju se specificirati u skladu s posebnim
propisom.
Svojstva prozora i vrata moraju biti specificirana u projektu graevine.
Svojstvo propusnosti zraka obvezno se specificira.

214
 Svojstvo otpornosti na optereenje vjetrom, vodonepropusnosti, prolaska
topline, zvune izolacije te otpornost na poar i proputanje dima mora se
specificirati u ovisnosti o namjeni i poloaju prozora ili vrata u graevini i uvjetima
njezine uporabe.
Potvrivanje sukladnosti
Potvrivanje sukladnosti prozora i/ili vrata na koje se primjenjuje ovaj Prilog
glede svojstava propusnosti zraka, otpornosti na optereenje vjetrom,
vodonepropusnosti, prolaska topline i zvune izolacije provodi se, ovisno o vrsti
prozora odnosno vrata, prema odredbama Dodatka ZA norme HRN EN 14351-1, te
odredbama ovoga Priloga i posebnog propisa.
Oznaavanje
Prozori i vrata oznaavaju se, na otpremnici i na prozoru ili vratima prema
normi HRN EN 14351-1. Oznaka mora obvezno sadravati upuivanje na tu normu,
a u skladu s posebnim propisom.
Oznaka iz predhodnog stavka ovoga Priloga obvezno sadrava iskazanu
obavijest o svojstvima propusnosti zraka te o ostalim svojstvima (kao to su:
otpornost na optereenje vjetrom, vodonepropusnost, prolaz topline, zvuna izolacija
te otpornost na poar i proputanje dima) kada se ta svojstva, u ovisnosti o namjeni i
poloaju prozora ili vrata u graevini i uvjetima njezine uporabe, specificiraju
projektom graevine.
Ispitivanje
Ispitivanje svojstava propusnosti zraka, otpornosti na optereenje vjetrom,
vodonepropusnosti, prolaska topline i zvune izolacije prozora i vrata i uzimanje i
priprema uzoraka za ispitivanje, ovisno o vrsti prozora i vrata, provodi se prema
normama.
Ispitivanje prozora i/ili vrata na svojstva otpornosti na poar i na proputanje
dima provodi se, ovisno o vrsti prozora odnosno vrata, prema priznatom tehnikom
pravilu i priznatim tehnikih pravilima na koje ono upuuje.
Odravanje svojstava
Odravanje svojstva prozora i/ili vrata tijekom prijevoza, pretovara i
skladitenja mora se osigurati u skladu s uputom proizvoaa.
Projektiranje
Djelovanje vjetra odreuje se proporcionalno referentnim brzinama vjetra
odreenim normom nHRN ENV 1991-2-4 za odgovarajuu visinu ugradnje prozora
odnosno vrata.
Popis priznatih tehnikih pravila i norma
Priznata tehnika pravila
Pravilnik o tehnikim normativima za projektiranje i izvoenje zavrnih
radova u graevinarstvu (Slubeni list 21/90), te priznata tehnika pravila i
tehnike specifikacije na primjenu kojih ta priznata tehnika pravila upuuju.
Pravilnik u obaveznom atestiranju elemenata tipnih graevinskih konstrukcija
na otpornost prema poaru te o uvjetima kojima moraju udovoljavati organizacije
udruenog rada ovlatene za atestiranje tih proizvoda (Slubeni list 24/90 i
Narodne novine 47/97 i 68/00), te priznata tehnika pravila i tehnike specifikacije
na primjenu kojih ta priznata tehnika pravila upuuju.

ISPITIVANJE PROPUSNOSTI VRATA

1) Broj izmjena unutarnjeg zraka s vanjskim zrakom kod zgrade u kojoj borave ili
rade ljudi treba iznositi najmanje n = 0,5 h-1 ako propisom donesenim u skladu s

215
Zakonom o prostornom ureenju i gradnji kojim se ureuje to podruje nije drukije
propisano.
(2) U vrijeme kada ljudi ne borave u dijelu zgrade koji je namijenjen za rad i/ili
boravak ljudi, potrebno je osigurati izmjenu unutarnjeg zraka od najmanje n = 0,2 h-1.
(3) Najmanji broj izmjena zraka iz stavka 1. i stavka 2. ovoga lanka mora biti vei u
pojedinim dijelovima zgrade ako je to potrebno:
da se ne ugrozi higijena i zdravstveni uvjeti, i/ili
zbog uporabe ureaja za grijanje i/ili kuhanje s otvorenim plamenom.

(4) Ako se za ventiliranje zgrade osim prozora ili umjesto njih koriste i posebni
ureaji s otvorima za ventiliranje, tada mora postojati mogunost njihova
jednostavnog ugaanja sukladno potrebama korisnika zgrade.

(5) Ispunjavanje zahtjeva o zrakonepropusnosti dokazuje se i ispitivanjem na

izgraenoj zgradi prema HRN EN 13829:2002, metoda odreivanja A.

(6) Prilikom ispitivanja iz stavka 5. za razliku tlakova izmeu unutarnjeg i vanjskog

zraka od 50 Pa, izmjereni tok zraka, sveden na obujam grijanog zraka, ne smije biti
vei od vrijednosti n50 = 3,0 h-1 kod zgrada bez mehanikog ureaja za
provjetravanje, odnosno n50 = 1,5 h-1 kod zgrada s mehanikim ureajem za
provjetravanje.

4.4.10. ISPITIVANJE PROPUSNOSTI REKI KANALA (CIJEVI)

POTREBNA MJERENJA U SUSTAVIMA KLIMATIZACIJE, GRIJANJA, HLAENJA

I VENTILACIJE
Mjerenja se mogu provoditi u svrhu ustanovljavanja energetskih svojstava i uinkovitosti
sustava grijanja, funkcionalnosti cjelokupnog sustava, ustanovljavanja izbalansiranosti razvoda, te
ustanovljavanja karakteristika komfora u boravinim prostorima, pogotovo u onima specijaliziranih
namjena.
Najee se provode mjerenja temperature i protoka polaznog i povratnog medija.
Istovremeno je potrebno mjeriti potronju goriva u kontrolnom vremenu. Ukoliko je izvedivo,
poeljno je mjeriti temperaturu dimnih plinova. Mjerenje sastava dimnih plinova je uinkovit zahvat
za ustanovljenje stanja kotla, no zbog zahtjevnosti mjerenja je ta mjera rijetko primjenjiva. Za
ustanovljavanje uinkovitosti i funkcionalnosti sustava provode se mjerenja temperature i protoka
medija u karakteristinim tokama razvoda, te u ogrjevnim tijelima. Na taj nain se moe zakljuiti o
otporima strujanja i o toplinskim gubicima u razvodu medija, te o uinkovitosti ogrjevnih tijela. Za
ustanovljavanje lokalnih gubitaka vre se kontaktna mjerenja temperature na odgovarajuim
tokama razvoda. Ukoliko je izvedivo, moe se provesti i termografsko snimanje razvoda
ogrjevnog medija, uzimajui u obzir pogreke koje unose reflektirajue povrine. Mjerenje tlaka
medija provodi se na najviim i najniim tokama razvoda. Za ustanovljavanje uinkovitosti
cirkulacionog sustava mogu se mjeriti pogonske karakteristike cirkulacionih pumpi -protok,
potronja el. energije i ustanovljenje radnih karakteristika.
Za ustanovljavanje izbalansiranosti sustava vre se mjerenja protoka na glavnom izlazu iz
kotla te po pojedinim granama razvoda i njihovim krajnjim ekstenzijama , u kontinuiranom pogonu
cirkulacionih pumpi.

216
 Kod centraliziranih rashladnih sustava mjere se svojstva distribuiranog medija kao i za
grijanje, a kod rashladnih agregata, ako je rije o kompresorima, mjeri se temperatura
kondenzacije i isparavanja, te po potrebi i temperatura rashladnog medija.

MJERENJE PROTOKA ZRAKA U KGHV SUSTAVIMA

Poznato je da se ispitivanje i regulacija protoka zraka, koliine dobave i odsisa rade zbog
postizanja projektiranih parametara u pogledu minimalnih higijenskih uvjeta, ili broja izmjena zraka
ili potreba zranog grijanja. Velika veina klima komora i ventilacijskih sustava upravlja se
frekventnim regulatorima no ukoliko to nije sluaj za sve komore iznad 7.000 m3/h potrebno ih je
ugraditi. Ukoliko iz bilo kojeg razloga nije podeen protok zraka, dolazi do poveanja otpora sa
kvadratom protoka zraka te pri tome dolazi do poveanje potronje snage sa kubom protoka zraka
to dovodi do nepotrebnog poveanja utroka energije.
vo mjerenje je takoer potrebno i zbog obveze dananjih sustava da posjeduju rekuperaciju
topline ( bilo preko glikolnog ili ploastog rekuperatora, ili rototerma) jer u sluaju manjih protoka
zraka od projektiranih, sama uinkovitost i uteda energije na rekuperatoru je znatno smanjena.
Takoer i mjerenjem temeprature zraka (ulaz/izlaz) moemo ustanoviti uinkovitost same
rekuperacije.

MJERENJE NEPROPUSNOSTI VENTILACIJSKIH KANALA

Dananjim nainom izvoenja ventilacijskih kanala, vrlo rijetko se nakon izvoenja radova
ispituje u kojoj mjeri dolazi do proputanja ventilacijskih kanala. Prema ASHRAE STANDARDU
111-1988 moemo vidjeti koliko su zapravo veliki gubici u sluaju nepotrebnog proputanja zraka
kroz kanale jer potronja snage (kao to je reeno) raste sa kubom promjene protoka zraka pa u
slijedeoj tablici moemo vidjeti koliko je zapravo nepotrebno velika potrona energije, zbog
poveanja snage motora komore u odnosu na postotak proputanja kanala:

Tablica 2: Odnos propusnosti kanala i poveanja snage motora

Propusnost Poveanje bruto snage
motora

0% 1.00
1% 1.03
5% 1.16
10% 1.33
15% 1.52
20% 1.73

217
 4.5. TOPLINSKI MOSTOVI
Toplinskim mostovima zovu se dijelovi vanjskog graevinskog
elementa koji imaju manji otpor toplinskoj propustljivosti nego tipini
presjek elementa. Zato je temperatura unutarnje povrine elementa
na toplinskom mostu manja nego na preostaloj povrini elementa to
poveava potencijalnu opasnost kondenziranja
vodene pare na ovim mjestima. ak ako i ne doe do kondenzacije
vodene pare, heterogene povrinske temperature uzrokovat e
razliite brzine struja konvekcije s posljedicom breg taloenja
praine iz zraka na hladnijim povrinama toplinskih mostova to se
manifestira kao promjena boje tih dijelova elemenata.

Na slici 9.1. prikazan je primjer toplinskog mosta u sredini

vanjskog zida. Ovdje se radi o zidu od plinobetona s armiranim
betonskim stupom..
Na sl, 9,1.nacrtane su i dvije krivulje promjene temperatura
unutarnje povrine elementa, Crtkana linija dobivena je pomou formule
(5.2)
ti te
i = t i - ------------ . R i
Ro

Sl..9.1. Primjer toplinskog mosta u sredini vanjskog zida

dok je puna linija dobivena mjerenjem na stvarnom zidu. Iz slike je

vidljivo da se krivulja stvarne promjene povrinske temperature znatno
razlikuje od teoretske krivulje izraunate pomou gornjeg izraza.
Razlog tomu jest heterogenost graevinskog elementa na mjestima
toplinskih mostova, zbog ega na tim podrujima formula (5.2) vie ne
vrijedi.
Toplinski se mostovi u pravilu moraju korigirati, s ciljem da
se postigne to bolje izjednaenje povrinskih temperatura.
Kada se toplinski most nalazi u sredini graevinskog elementa njegova
korekcija mogua je pomou tzv. principa izolacije.
Princip izolacije sastoji se u postavljanju preko unutarnje povrine
toplinskog mosta nekog toplinsko izolacijskog materijala odreene
debljine. To moe biti materijal iz tipinog presjeka zida, ako taj
materijal ima povoljna izolacijska svojstva (Sl.9.2) ili pak neki izraziti
toplinsko izolacijski materijal (sl.9.3.) U ovom drugom sluaju oblaganje
treba izvriti na irini oko tri puta veoj od irine toplinskog mosta.
218
Sl..9.2. Toplinski most korigiran principom izolacije

Sl.9.3. Shematski prikaz toplinskog mosta korigiranog principom

izolacije (varijanta rjeenja)

Na s1.9.4. prikazana je raspodjela temperature na unutarnjoj po-

vrini elementa za sluaj izolacije toplinskog mosta s vanjske strane.
Iz slike je vidljivo da kod ovakvog rjeenja temperature na povrini
toplinskog mosta ostaju relativno niske, to znai da osnovni problem
toplinskog mosta nije rijeen.

219
Sl.9.4. Toplinski most izoliran s vanjske strane - pogreno
rjeenje

Korekcija toplinskih mostova koji se javljaju na mjestima prodora

nosivih poprenih armirano-betonskih zidova i armirano-betonskih
stropova u vanjske zidove je relativno jednostavna. Budui da se radi o
betonskim konstrukcijama koje se svojim najveim dijelom nalaze u
unutarnjoj toploj atmosferi zgrade, to je dio tih konstrukcija koji prodire
u vanjske zidove na neki nain stalno podgrijavan". Zato u ovom
sluaju u potpunosti zadovoljava rjeenje s toplinskom izolacijom
poloenom s vanjske strane (sl.9,5.),

S1,9.5. Nosivi popreni armirano betonski zid iii armirano betonski

strop

a)toplinski most bez izolacije,

b)toplinski most korektno izoliran.

4.5.1.DEFINIRANJE TOPLINSKIH MOSTOVA

Toplinski most je manje podruje u omotau grijanog dijela zgrade kroz koje je
toplinski tok povean radi promjene materijala, debljine ili geometrije graevnog
dijela. Zbog smanjenog otpora toplinskoj propustljivosti u odnosu na tipini presjek
konstrukcije, temperatura unutarnje povrine pregrade na toplinskom mostu manja je
nego na ostaloj povrini, to poveava opasnost od kondenziranja vodene pare.
Ovisno o uzroku poviene toplinske propustljivosti, razlikujemo dvije vrste toplinskih
mostova:
konstruktivni toplinski mostovi nastaju kod kombinacija razliitih vrsta materijala;
geometrijski toplinski mostovi nastaju uslijed promjene oblika konstrukcije, npr.
uglovi zgrade.
U praksi su vrlo este kombinacije ovih vrsta toplinskih mostova.

220
 4.5.2. POSLJEDICA JAKIH TOPLINSKIH MOSTOVA

Poast zvana Toplinski most

Trai se najvei neprijatelj toplih domova sa ove strane svemira, iv ili mrtav.
Dopustite da vam predstavimo potencijalog pobjednika, toplinski most je pred vama.
Toplinski most je manji dio plata graevine gdje se inae jednoliki toplinski otpor
znatno mijenja zbog promjene materijala, promjene debljine plata ili geometrije
graevine. Toplinski most nastaje kada materijali koji su slabi izolatori dolaze u
kontakt i dozvoljavaju toplini da preko njihovog spoja stvori tok. Na slici vidimo jedan
primjer toplinskog mosta gdje je zid od cigle presjeen sa betonom, koji je slabiji
izolator sa manjim toplinskim otporom i kroz kojeg toplina nesmetano pronalazi put iz
unutranjosti graevine prema vani. Najjednostavniji primjer toplinskog mosta je
prozor ili vrata.

221
 Zbog smanjenog toplinskog otpora u odnosu na normalni presjek zida ne
samo da toplina odlazi vani nego je i temperatura sa unutaranje povrine zida na
toplinskom mostu manja nego na ostaloj povrini zida pa se poveava opasnost od
kondenziranja vodene pare na unutarnjem dijelu toplinskog mosta.
Borba sa toplinskim mostovima u pravilu je jako teka, pa je prevencija najbolja
mjera koju moemo poduzeti. Nekada se problemi mogu rijeiti postavljanjem
dodatne izolacije oko samog mosta ali u veini je sluajeva rjeavanje postojeih
toplinskih mostova jako teko. Zbog toga je veoma vano da se jako pazi u fazi
gradnje objekta jer toplinski mostovi imaju dva glavna razloga nastanaka, greka u
projektiranju ili greka u graenju.
Jedan od glavnih razloga toplinskih mostova su greke u izoliranju tijekom gradnje
gdje je izolator loe postavljen ili je sam izolator jako lo to dovodi do nesmetanog
toka topline prema vani. esti uzroci toplinskih mostova su i metalni objekti unutar
konstrukcije koji grekom stre kroz izolaciju prema vani.
Generalno gledajui toplinski mostovi nisu dobri zbog vie razloga:

Poveene potronje energije

Pojavom toplinskih mostova na graevini potrebno je nadoknaditi toplinu koja je

preko mostova otila u okolinu. Korisnici objekta to rade dodatnim zagrijavanem
prostora to poveava potronju energije. U novijim zgradama nia temperatura
unutarnjeg palata objekta trebala bi se javljati samo na podruju prozora. Kod
starijih zgrada preporuljivo je da se postavi dodatna izolacija na vanjskoj strani
graevine.

Odravanje objekta

Posljedica toplinskih mostova je i kondenzacija pare na unutarnjem dijelu mosta

to kao posljedicu ima stvaranje vlanih podruja na zidovima, u ekstremnim
sluajevima i plijesni. Sve to poveava potrebu za dodatnim odravanjem objekta jer
je zahvaene povrine potrebno sve ee odravati i to sa dosta skupim sredstvima.
Da bi se izbjegla kondenzacija na toplinskim mostovima potrebno je osigurati da
relativna vlanost unutar graevine bude na nioj razini. To se moe osigurati na
nain da se proizvodi manja koliina pare a da se osigura dovoljna izmjena zraka u
prostoru.

Komfor unutar objekta

222
Toplinski mostovi utjeu na komfor objekta na naina da e loe izolirani zidovi biti
hladni tijekom zime to uz kretanje zraka moe dovesti do hladnih propuha. Hladni
propuh e dovesti do toka niske temperature to dovodi do smanjenja komfora
unutar prostora.

Zdravlje korisnika objekta

Jedan od glavnih problema toplinskih mostova je i pojava plijesni koja poveava

opasnost od alergija i drugih zdravstvenih problema.
Zbog svega ovog, gledajui sa stajalita uinkovitog koritenja energije, toplinski
mostovi su jedan od glavnih problema graenja.

4.5.3.NAINI I SREDSTVA ZA SMANJENJE UTJECAJA

TOPLINSKIH MOSTOVA

Toplinski mostovi se uvijek pojavljuju u gradevinskim konstrukcijama, no njihov utjecaj

na ugodnost boravka, trajnost i stabilnost konstrukcije je potrebno smanjiti pravilnim
projektiranjem bitnih detalja konstrukcije:
> Prozore treba ugraditi tako da su barem dijelom u nivou toplinske izolacije
> Kutija za roletu mora biti toplinski izolirana
> Toplinsku izolaciju zida treba povui do temelja, a po potrebi treba izolirati i temelj
> Osigurati kontinuitet toplinske izolacije svih konstrukcija, bez prekida toplinske
izolacije
> Projektirati zgrade tako da se izbjegnu konstruktivni detalji tipinih toplinskih mostova -
prodori konstrukcija, istake i slino
Uvaavanjem ovih kriterija ostvaruje se potrebni kontinuitet toplinske izolacije koji je po
zavretku izgradnje mogue dodatno provjeriti termografskim snimanjem.

PRIMJENA INFRACRVENE TERMOGRAFIJE U ODREDIVANJU

ENERGETSKIH GUBITAKA U ZGRADARSTVU

Primjenom termografskih mjerenja, sukladno normi HRN EN 13187:2000 mogue

je brzo i uinkovito utvrditi stanje toplinske izolacije vanjske ovojnice zgrade, a time
mjesta, dimenzije i veliinu gubitaka toplinske energije zgrade. Kako je u Hrvatskoj
relativno est sluaj da dokumentacija (projektna, izvedbena) ne odgovara realnom
stanju to mjerenja kojim se provjerava podudarnost stanja vanjske ovojnice zgrade s
dokumentacijom su nuna. Termografsko mjerenje je brzo, jeftino i uinkovito te se
namee kao zadovoljavajua kvalitativna metoda pri energetskim auditima zgrada.
Povoljna okolnost za primjenu te metode mjerenja u Hrvatskoj slijedi iz injenice da
se edukacije za termografistu provode na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u
Zagrebu, a termografska oprema se moe kupiti u Hrvatskoj i to od mnogih svjetskih
proizvodaa, uz osigurani servis opreme.

PRIMJERI GUBITAKA TOPLINE U ZGRADARSTVU

Provedbom niza energetskih audita, poglavito tzv. walk trought audita, koristili
smo suvremenu termovizijsku kameru ThermoCAM P65, s objektivima od 23 i 45.

223
 Obrada termograma vrena je s programom ThermoCAM Reporter Pro 8.
Postupajui suklando relevantnim normama [7] bili smo u stanju utvrditi postojanje i
veliinu toplinskih mostova, mjesta slabe li nedostajue toplinske izolacije, ocijeniti
stanje toplinske propusnosti vanjske stolarije, nepravilnosti rada grijuih tijela sustava
grijanja i si.
esto su termovizij ska mjerenja pokazala da dokumentacija vezana za fiziku
zgrade nije tona, odnosno da ne odgovara realnom stanju. Radi ilustracije
navedenog, na slikama 2. do 5. dati su termogrami s pridruenim fotografijama nekih
zgrada. Na termogramima svjetlijom bojom prikazane su povrine s viom
temperaturom, a povrine s niom temperaturom tamnijom bojom.

Slika 2.: Slaba toplinska izolacija vanjskog zida, prozora i kutije za rolete je uoljiva. Pri
proraunu potrebno je koristiti korigirane, odnosno poveane koeficijente
prolaza topline i zida i prozora od onih koji su navedeni u projektnoj
dokumentaciji.

224
Slika 3.: Pored gubitaka topline kroz prozore vidljivo je ne postojanje dijela izolacije na
bonom zidu zgrade.

Slika 4.: Pored gubitaka topline kroz prozore vidljivo je postojanje toplinskog mosta kao i
slabo stanje toplinske izolacije.

Kao primjer slabe toplinske izolacije sportske dvorane novosagraene kole dat je
termogram na slici 5.

225
Slika 5.: Slaba toplinska izolacija vanjskog zida uzrokuje poveane gubitke topline
grijanja. Realni koeficijent prolaska topline vanjskog zida je via za cca 30 %
spram vrijednosti iz projektne dokumentacije.
Toplinski mostovi se uvijek pojavljuju u graevinskim konstrukcijama, no njihov
utjecaj na ugodnost boravka, trajnost i stabilnost konstrukcije je potrebno smanjiti
pravilnim projektiranjem bitnih detalja konstrukcije:
_ Prozore treba ugraditi tako da su barem dijelom u nivou toplinske izolacije
_ Kutija za roletu mora biti toplinski izolirana
_ Toplinsku izolaciju zida treba povui do temelja, a po potrebi treba izolirati i temelj
_ Osigurati kontinuitet toplinske izolacije svih konstrukcija, bez prekida toplinske
izolacije
_ Projektirati zgrade tako da se izbjegnu konstruktivni detalji tipinih toplinskih
mostova
prodori konstrukcija, istake i slino
Uvaavanjem ovih kriterija ostvaruje se potrebni kontinuitet toplinske izolacije
koji je po zavretku izgradnje mogue dodatno provjeriti termografskim snimanjem.
Uz kvalitetnu toplinsku izolaciju vanjske ovojnice kue, izbjegavanje jakih
toplinskih mostova preduvjet je energetski efikasne gradnje. Postavom toplinske
izolacije s vanjske strane moemo izbjei veinu toplinskih gubitaka kod toplinskih
mostova. Pozicija prozora u zidu takoer igra vanu ulogu u izbjegavanju toplinskih
mostova. Ako je mogue prozor treba biti smjeten u nivou toplinske izolacije. Ako to
nije mogue potrebno je toplinski izolirati palete oko prozora.

4.5.4.PRORAUN UTJECJA TOPLINSKOG MOSTA NA

TOPLINSKE GUBITKE
(1) Zgrada koja se grije na temperaturu viu od 12 C mora biti projektirana i
izgraena na nain da utjecaj toplinskih mostova na godinju potrebnu toplinu za
grijanje bude to manji. Da bi se ispunio taj zahtjev, pri projektiranju treba koristiti sve
ekonomski prihvatljive tehnike i tehnoloke mogunosti.
(2) Utjecaj toplinskih mostova kod prorauna godinje potrebne topline za
grijanje i koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici oploja grijanog
dijela zgrade odreuju se prema HRN EN ISO 13789:2000, HRN EN ISO
14683:2000 i HRN EN ISO 14683/AC: 2004, HRN EN ISO 10211-1:2002, HRN EN
ISO 10211-1/AC:2004, HRN EN ISO 10211-2:2002 i HRN EN 13370:2002.
(3) Ako je potencionalni toplinski most projektiran u skladu s hrvatskom
normom koja sadri katalog dobrih rjeenja toplinskih mostova, tada se moe
umjesto tonog prorauna iz stavka 2. ovoga lanka utjecaj toplinskih mostova uzeti
u obzir poveanjem koeficijenta prolaska topline, U [W/(m2K)], svakog graevnog
dijela oploja grijanog dijela zgrade za UTM = 0,05 W/(m2K).
(4) Ako toplinski most nije katalogiziran u hrvatskoj normi iz stavka 3. ovoga
lanka ili rjeenje toplinskog mosta nije u skladu s odgovarajuim rjeenjem, tada se
umjesto tonog prorauna prema hrvatskim normama iz stavka 2. ovoga lanka
utjecaj toplinskih mostova moe se uzeti u obzir poveanjem koeficijenta prolaska
topline, U [W/(m2K)], svakog graevnog dijela oploja grijanog dijela zgrade za

226
UTM = 0,10 W/(m2K).
(5) Iznimno, odredbe stavka 2. ovog lanka ne primjenjuju se na graevne
dijelove kod kojih je utjecaj toplinskih mostova ve bio uzet u obzir u proraunu
koeficijenta prolaska topline, U [W/(m2K)].

Kod zgrade s parcijalnim tlakom vodene pare veim od 1750 Pa (npr. 20 C/75
%), koja ima toplinske mostove s duljinskim koeficijentom prolaska toplinei > 0,20
W/(mK) ili e > 0,15 W/(mK), treba dokazati da se vodena para nee kondenzirati
na unutarnjoj povrini toplinskih mostova. Ovaj dokaz se provodi prema HRN EN ISO
10211-1:2002, HRN EN ISO 10211-1/AC:2004, HRN EN ISO 10211-2:2002 i HRN
EN ISO 13788:2002.

227
 ENERGETSKI EFIKASNA KUA

228