Professional Documents
Culture Documents
Graf-Mit o Holokaustu PDF
Graf-Mit o Holokaustu PDF
Graf-Mit o Holokaustu PDF
Mit o Holokaustu
Naslov originala:
Moskva, 2000.
SADRAJ
POGLAVLJE I .............................................................................................................. 1
OPTUBA ......................................................................................................................... 1
Spoznaje o Holokaustu nakon 1945......................................................................... 1
Holokaust kao religija .............................................................................................. 8
Zato gotovo svi vjeruju u Holokaust ..................................................................... 10
POGLAVLJE II ........................................................................................................... 14
ULOGA HOLOKAUSTA U SVIJETU OD 1945............................................................................ 14
Osnivanje drave Izrael i oduzimanje graanskih prava Palestinaca .................... 14
Imunitet idova na kritike ...................................................................................... 15
Prikrivanje saveznikih zloina u Drugom svjetskom ratu ..................................... 16
Stvaranje prezira prema njemakom narodu ........................................................ 17
Nemogunost bilo kakve objektivne rasprave o nacionalsocijalizmu .................... 17
Stvaranje nepotovanja za sve oblike nacionalizma osim idovskog..................... 18
REVIZIONISTI .................................................................................................................. 19
Tvrdnje revizionista ................................................................................................ 19
Paul Rassinier......................................................................................................... 20
Ocrnjivanje revizionista u medijima....................................................................... 21
Dravni tuioci i suci kao psi uvari slubene verzije povijesti ............................... 22
Propast slubene verzije povijesti .......................................................................... 26
POGLAVLJE IV .......................................................................................................... 29
TO AKO SU REVIZIONISTI U PRAVU? .................................................................................... 29
Prije 1941: Vlada Reicha zahtjeva iseljenje idova ................................................ 30
Smrtnost u logorima i njeni uzroci ......................................................................... 32
Masovna strijeljanja na Istonom bojitu .............................................................. 34
POGLAVLJE V ........................................................................................................... 37
Istina e te osloboditi.
OPTUBA
Spoznaje o Holokaustu nakon 1945.
1
- Najvee masovno raseljavanje u povijesti ovjeanstva, koje
daleko nadmauje sva koja su se dogodila u prolim stoljeima.
Izmeu 1944. i 1949. priblino 15 milijuna Nijemaca je odvedeno
iz domova gdje su njihovi preci mirno ivjeli kroz mnoge
generacije, i baeni su na ceste pod nehumanim uvjetima koje
Europa nije vidjela od Tridesetogodinjeg rata. Ova masovna
iseljavanja jedinstvena po svojim okrutnostima uzrokovala su smrt
dva milijuna ljudi od hladnoe, iscrpljenosti, gladi i namjerno
poinjenih masakra [ 3].
2F
2
ini se ne manje logino da bi se rtve ovog krajnjeg zla, idovi, trebali,
po istoj logici, tretirati s najveom moguim suosjeanjem i respektom.
Naravno, to ukljuuje i pristojno suzdravanje od molbi za bilo kakvim
dokazima njihove neopisive patnje tih ljudi koji toliko zasluuju nae
suosjeanje, koji su neizrecivo propatili. Svaki pristojan ovjek mora
sluati s najveom panjom, s najdubljom tugom i bez ikakvog
propitkivanja sve detalje monstruozne prie o tekuoj traci istrebljivanja
cijelog naroda, a potom u pravednom gnjevu uzvikivati: Nikad vie!
Ovo istrebljenje ljudskih bia u stilu tekue vrpce poznato pod nazivom
Holokaust, rije koja na grkom znai potpuno spaljen (holos = cijeli;
kaustos = spaljen). Drugi naziv, koji je rjee koriten, ali ee
upotrebljavan meu idovima je Shoa (hebrejski naziv za katastrofu).
3
Nijemci su takoer poubijali izmeu jednog i dva milijuna idova u
Rusiji, neke od njih ispunim plinovima kamiona, neke masovnim
strijeljanjem [ 5]. Ove masakre u najveoj mjeri su poinili posebni
4F
4
Primjerice, ponekad se u medijima tvrdi da su nacionalsocijalisti ubili tri
milijuna ne-idovskih Poljaka. Nepristrani promatra moda e se zapitati
pod kakvim okolnostima se tvrdi da je tako mnogo Poljaka ubijeno.
Izmeu kratkog Njemako-Poljskog sukoba u rujnu 1939. i ustanka u
Varavskom getu 1944, koji je odnio 180 000 rtava, bilo je naravno
napada od strane Otpora to je rezultiralo Njemakim osvetama, ali ti
sukobi nisu bili velikih razmjera. Ne postoje tvrdnje o bilo kakvom
masovnom istrebljenju ne-idovskih Poljaka u logorima [ 6]. Kako je onda
5F
ubijeno tri milijuna Poljaka? Niti jedan povjesniar Zapada nikad nije
napravio ozbiljan pokuaj da to utvrdi.
b) 500 000 Cigana
5
gubitnici u najboljem smislu. Cigani, naravno snano pokuavaju dobiti
naknadu iz Bonna, ali dosad dobiveni iznosi nisu bili nimalo novano
beznaajni, to nije dvojbeno s obzirom na opi nedostatak politike i
ekonomske osvijetenosti koju posjeduju Cigani.
Rane 1997. istraivai povijesti bacili su runik. Broj Frankfurter
Rundschau-a izaao 13. veljae 1997. (str. 7) izvjetava referirajui se na
Michaela Zimmermana:
6
radioaktivnih padalina. U mnogim sluajevima seljanima je
bilo zabranjeno ui u kue u trenutku eksplozije, navodno zbog
opasnosti od uruavanja zgrada; u stvarnosti, ovo je bila
naredba u svrhu testiranja utjecaja radioaktivnosti na rtve.
Prema Ministarstvu zdravstva Kazahstana, oekivano trajanje
ivotnog vijeka u pogoenim podrujima danas je 15 godina
krae od nacionalnog prosjeka [ 10];
9F
7
- Stotine tisua zdrave djece svake su godine pobaena u
demokracijama na socijalnim osnovama, odnosno, ona su
ubijena u majinoj utrobi, bilo isjeckana na komade ili ubijena
korozivnim otopinama ili kiselinama. Je li to humanije od
bezbolnog ubijanja mnogo manjeg broja neizljeivih u Treem
Reichu?
- Obje vrste eutanazije, pasivna (ne poduzimanje mjera za
produenje ivota) i aktivna (ubijanje bolesnih) svakog dana
dobivaju sve vie pristalica. Najpoznatiji svjetski zagovara
eutanazije je australski idov Singer. Posebno se za
legalizaciju eutanazije zalae naj-antifaistika zemlja:
Nizozemska.
Ako je Auschwitz neto drugo osim povijesne strahote, ako se ide dalje
od banalnosti zla, onda se kranstvo trese na svojim temeljima. Krist je
sin Boji, koji je iao do kraja ljudske izdrljivosti, gdje je pretrpio
najgore patnje... Ako je Auschwitz istinit, onda postoji ljudska patnja koja
se jednostavno ne moe usporediti s Kristovom... U ovom sluaju, Krist je
8
laan, a spasenje nee doi od njega... Ako je bol Auschwitza mnogo vea
od boli u Apokalipsi, mnogo stranija od boli opisane u Ivanovom
Otkrivenju (budui da se Apokalipsa moe opisati kao veliki Holivudski
spektakl, na to i podsjea, dok je Auschwitz neopisiv), onda je knjiga
Otkrivenja lana, Evanelja su takoer lana. Auschwitz je poricanje
Krista.
Teko da itko moe pruiti vei dokaz da za sve vei broj idova
Holokaust postaje istinska religija. Moda dvije treine idova vjeruje u
boga, ali 99,9% vjeruje u plinske komore. Ako bi ova mrana religija bila
ograniena na idove, to bi bila njihova stvar; u osnovi, to bi bio njihov
problem, ne na; jo zlokobnije, sve vie je besramnih pokuaja zadnjih
godina da se religija idovskog holokausta prisilno nametne i neidovima
pomou kaznenog zakona.
9
zato Njemaka vlada mora podupirati izgradnju Izraela s milijardama
maraka u takozvanim reparacijama. Mladi Nijemci izvode osobno
pomirenje npr. kroz aktivnosti Simbola pomirenja kroz brigu za
starije osobe u Izraelu ili obnovu ruevnih zidova u Auschwitzu.
10
Drugog svjetskog rata priblino 12 milijuna Nijemaca nalazilo se
na podrujima istono od Odre i Neisse. Danas ih na tom podruju
ivi izmeu 1 i 2 milijuna. Znai li to da je na istonim
podrujima istrijebljeno 10 do 12 milijuna Nijemaca? Naravno,
odgovor je NE; neki od njih umrli su tijekom iseljavanja, ali
veina je uspjela otii na Zapad i preivjeti rat. Prema tome,
nestanak velikog broja poljskih idova nije dokaz da je veina
njih istrijebljena na tim podrujima. Oni su takoer mogli iseliti ili
pobjei.
2. postojanje velikog broja svjedoenja oevidaca. Oni koji nisu
upoznati s ovim pitanjem uzvikuju: Postoji mogunost da neki
svjedoci pretjeruju u opisivanju strahota Holokausta, ali svi? To je
nezamislivo! Ovaj argument zasnovan je na istom nesporazumu.
Mnogo je manje svjedoka istrebljenja idova u plinskim
komorama nego to se to inae pretpostavlja. Svatko tko ita
uobiajenu literaturu uskoro e uoiti da je u osnovi navedeno tek
nekoliko svjedoka: Gerstein, Hoss, Broad, Vrba, Mller, Bendel,
Lengyel, Nyszli te njih jo nekoliko. Budui da ne postoje
forenziki ni dokumentarni dokazi o masovnim ubijanjima u
plinskim komorama, kao to emo uskoro dokazati, cijela pria
oko Holokausta stoji (ili pada) na svjedoanstvima nekolicine
glavnih svjedoka. Velika veina navedenih bezbrojnih svjedoka
ula je za plinske komore od drugih ljudi.
3. fotografije i filmovi. Nesumnjivo je da postoje autentine
fotografije nabacanih trupala i ivih kostura iz njemakih konc-
logora; te fotografije nainjene su nakon njihova oslobaanja od
strane Saveznika. Ali one ne mogu biti dokaz nikakvog
sistematskog istrebljivanja idova, budui da slubena verzija
prie ne porie injenicu da su ti umirui i mrtvi ljudi bile rtve
gladi i epidemija bolesti tijekom zadnjih kaotinih mjeseci rata.
Osim ovih autentinih fotografija postoji ogroman broj
krivotvorenih fotografija, koje se desetljeima ire. Dokazivanju
njihove neautentinosti pridonio je Udo Walendy [ 15].
14F
11
Sve ove krivotvorine nisu dovoljne da dokau nepostojanje Holokusta;
ali one u nama bude sumnju. Zato podmetati ovako primitivne podvale,
ako postoji velika masa neoborivih dokaza za postojanje plinskih komora
i istrebljenje idova?
Argument tipa Osobno sam to vidio u filmovima i na TV-u moe biti
samo proizvod naivnog uma. Svi filmovi, od Holocausta, preko Shoa-e
do Schindlerove liste su snimljeni mnogo godina poslije rata; oni ne
posjeduju nikakvu dokaznu snagu. Nije sluajno da je jedna takva
krivotvorina poput Schindlerove liste snimljena u crno-bijeloj tehnici. To
je uinjeno da bi se ostavio lani utisak autentinosti na naivne kino-
posjetioce.
[1] detaljnu raspravu od broju rtava u Dresdenu mogue je nai u naoj knjizi
Todesursache Zeitgeschichtsforschung, Neue Visionen, Postfach 5436
Wuerenlos, Switzerland, st. 267 ff.
[2] James Bacque, Der geplante Tod, Ullstein, 1993.
[3] O temi protjerivanja vidi, primjerice, Alfred maurice de zayas, Anmerkungen
zur Verteibung, Kohlhammer, 1986., ili Rolf Josef Eibicht (izdava), Der
Vlkermord an den Deutschen. 50 jahre Vertreibung, Hohenrain, Tbingen,
1995.
[4] Strunjakinja za Holokaust Lucy Dawidowiczu u svojoj knjizi The War
Against the Jews (Penguin Books, 1987., str. 191), koja se smatra
mjerodavnom, dola je do ukupne brojke od 5,37 miliona ubijenih idova u est
logora za istrebljenje. Raoul Hilberg, smatran strunjakom za Holokaust, u
svojem trodjelnom radu Die Vernichtung der europeaischen Juden (Fischer
Taschenbuch, 1990. str. 946), govori o 2,7 miliona ubijenih idova u est
logora smrti. Dakle, razlika izmeu ovih dviju navoda je 2,67 miliona ljudi!
Naravno, oba velika mozga Holokausta zadrala su izvore svojih statistikih
podataka zamotane u tiini.
[5] Samo Einsatzgruppen su navodno ubile ne manje od 1,25 miliona idova do
rane 1943., prema Enzyklopaedie des Holokaust (objavili Israel Gutman,
Eberhard Jckel i ostali, Argon, 1993., str. 399).
[6] Enzyklopaedie des Holokausti (izvor naveden iznad), tvrdi da je vie od 3
miliona idova ubijeno u logorima za istrebljenje, kao i desetci tisua cigana i
sovjetskih ratnih zarobljenika. Nije bilo spomena o Poljacima ne-idovima.
[7] Senbastian Haner, Anmerkungen zu Hitler, Fischer Taschenbuch Frankfurt
1991., str. 130.
[8] Historische Tatsachen, Verlag fr Volkstum und Zeitgeschitsforschung,
Vlotho, br. 23.
[9] Nouvelle Vision, iz ANEC, BP 258, F-14013 Caen, br. 36, 1995.
12
[10] ibid, str. 242 ff
[11] ibid, str. 244 ff.
[12] ibid, str. 239 ff.
[13] Les temps modernes, prosinac 1993., str. 132/133.
[14] Die Holocaust religion, u Aurora, Postfach 386, CH 8105 Regensdorf,
dvostruko izdanje 11/12, 1996.
[15] Udo Walendy, Bilddokumente fr die geschichtsschreibung?, erlag fr
Volkstum und Zeitgeschitsforschung, Votho/Weser, 1973., kao i Welendy u
Ernst Gauss, Grundlagen zur Zeitgeschichte, Grabert, 1994.
13
POGLAVLJE II
14
sigurnosnih razloga i zbog namjere da se dobiju vane informacije o
napadima na njemake vojnike?
Bez vanjske pomoi Izrael ne bi preivio niti jedan dan. Glavni izvor
njihovih prihoda je financijska pomo SAD-a, meunarodnog idovstva i
njemakih reparacija.
Prema slubenim izvorima, SR Njemaka je isplatila Izraelu (i idovskim
organizacijama) 85,4 milijarde maraka do 1992. [3], a stvarni iznos
sigurno je mnogo vei. Ovdje treba nadodati i njemake isporuke robe i
dobara. Dugogodinji predsjednik idovskog svjetskog kongresa Nahum
Goldman napisao je u svojoj knjizi The Jewish Paradox [ 4]:18F
Prije 1945. kritiziranje idova bilo je doputeno. Danas to vie nije sluaj.
Bilo kakva, ak i najopreznija kritika idovstva i cionizma, primjerice
zbog vrlo velikog utjecaja idova na javne medije na Zapadu ili bahatost
Sredinjeg idovskog vijea u Njemakoj, trenutno je napadnuta
vritanjem o Auschwitzu i Holokaustu sa slijedeom logikom: svatko tko
15
kritizira idove je antisemit; Hitler je bio antisemit; Hitler je ubio 6
milijuna idova; prema tome, svatko tko kritizira idove eli ubiti jo 6
milijuna idova! Kolikogod bila ovakva argumentacija glupa, ona je
djelotvorna i danas.
kae:
Iako je Roth bio primoran prikriti veinu imena u svojoj knjizi, jasno je
da su vodei ljudi Ruske mafije veinom idovi. efovi poput Rachmiela
Brandwaina i Moschea Ben-Aria ive u Antwerpenu i Munchenu. Niti
jedan belgijski ili njemaki tuitelj ne bi se usudio dati nalog za njihovo
uhienje, budui da bi u medijima bio nazvan neo-nacistom i
bezobzirnim progoniteljem preivjelih rtava Holokausta.
16
Svatko tko je kriv za takav zloin dakle, Nijemci nema se pravo aliti
na otar tretman Saveznikih pobjednika.
17
Stvaranje nepotovanja za sve oblike nacionalizma osim
idovskog
svijet je sjedio pokraj i nije nita uinio dok je Hitler poklao milijune
idova. Niti sile Zapada, niti Sovjetski savez, niti Crveni kri, niti
Vatikan nisu osudili genocid ili pokuali spasiti idove iako su znali to
nacisti ine. Zbog toga je cijela bijela rasa kriva za Holokaust;
18
POGLAVLJE III
REVIZIONISTI
Tvrdnje revizionista
19
koristei iste metode koje su opeprihvaene u primjeni na drugim
povijesnim periodima.
Paul Rassinier
Kroz 15 godina, svaki put kada sam uo za svjedoka koji tvrdi da je bio
prisutan istrebljivanju plinom, bez obzira u kojem dijelu Europe se
nalazio, odmah sam otiao k njemu da dobijem njegovo svjedoanstvo. S
dokumentacijom u ruci postavljao bih mu toliko preciznih i detaljnih
pitanja da bi se uskoro uspostavilo da ne moe odgovarati ve samo
lagati. esto bi njegove lai postale toliko prozirne, ak i njemu samome,
da bi svjedoenje zavrio tvrdnjom kako on nije svojim oima sve to
vidio, ve jedan od njegovih vrlo dobrih prijatelja koji je umro u logoru, a
20
u kojeg je imao povjerenja. Proao sam tisue i tisue kilometara kroz
Europu na ovom putu.
Ako malo boje pogledamo kampanju koju klika medija vodi protiv
revizionista, odmah emo otkriti itav niz znamenitosti.
21
1994., u povodu zatvaranja Guntera Deckerta, revizioniste i predsjednika
NPD-a, rekao je:
22
odobrava, porie ili trivijalizira bilo koji kriminalni in koji su navodno
poinili nacionalsocijalisti. Od toga dana provedeno je tisue suenja
revizionistima u Njemakoj, samo od 28. listopada 1994.
23
- U svibnju 1996.izdava Wigbert Grabert kanjen je s 30 000
DEM za izdavanje znanstvene revizionistike antologije pod
naslovom Grundlage zur Zeitgeschichte (Aktenzeichen AG
Tubingen 4 Gs 173/95);
- U svibnju 1996. politiki znanstvenik i izdava Udo Walendy
osuen je na 15 mjeseci zatvora bez mogunosti uvjetnog
putanja (Aktenzeichen 2 Kls 46 Js 374/95 STA Bielefeld)
zbog trivijaliziranja Holokausta [ 7].
27F
Niti u jednom od ovih okrutnih suenja sud nije potroio niti jednu jedinu
sekundu na razmatranje argumenata optuenika. Svaki sluaj preuzet je
kao Offenkundigkeit (oiglednost) Holokausta, odnosno kao
dokazna injenica Holokausta. Ovaj Offenkundigkeit vue svoje
korijene jo iz 1945., vjerovali ili ne! Prema lanku 21 Londonskog
statuta u kolovozu 1945., koji je utemeljio proceduralna pravila za
Nrnberka suenja, nije potreban nikakav dokaz za ope poznate
injenice. to e biti smatrano ope poznatom injenicom odluio je
naravno sami sud sud koji, prema rijeima glavnog tuitelja Roberta
Jacksona, gleda na svoje djelovanje kao nastavak rata protiv Njemake
[ 8].
28F
24
U knjizi Hat Karl der grosse Je Gelebt?[ 9], mnchenski znanstvenik
29F
Jedna stvar je sigurna: Illig nikada nee biti odveden pred sud zbog svoje
knjige. Niti jedan sudac nee ga strpati u zatvor zbog poricanja genocida
nad poganima, iako, negirajui postojanje Karla Velikog, on ustvari
negira masovno ubojstvo saksonskih pogana, koje mu je pripisano.
Ukratko, Karlo Veliki, ili bilo koja druga povijesna linost, mogu biti
predmet istraivanja s potpunom slobodom i u najirem opsegu. Ova
tvrdnja vrijedi za sve druge periode povijesti, osim za Drugi svjetski rat i
posebice, za sudbinu idova pod reimom Treeg Reicha. Ova injenica
sama bi trebala potaknuti svaku zdravorazumnu osobu na duboku sumnju:
istina koja zahtjeva zatitu kaznenog prava obino se ispostavi kao la.
25
Propast slubene verzije povijesti
26
je elio stvoriti pravo na ubijanje, kako bi osigurao strateke prednosti u
osvajanju ivotnog prostora za Nijemce.
[1] Paul Rassinier, Le Drame des juifs europens, Les Sept Couleurs, 1964.,
ponovno tiskano od La Vieille Taupe, Paris, str. 79.
[2] Serijal Weltwoche, Auschwitz und die 'Auschwitz-Lge', 9. 16. i 23 prosinca
1993., 3 lanka.
[3] Do sada (poetak 1997.) su vicarska, Belgija i panjolska usvojile uutkivake
anti-revizionistike zakone, kao dodatak Francuskoj, Njemakoj i Austriji. Ipak
se ini da u Belgiji i panjolskoj postoji vrlo mala opasnost od provoenja ovih
zakona, zasada.
[4] Loi Gayssot, vidi ric Delcroix, La Police de la Pense contre le
Rvisionisme, RHR, Clombes Cedex/F. 1994.
27
[5] Vidi Gnther Anntohn/Henri Roques, Der Fall Gnter Deckert, DADC,
Germania Verlag, Weinheim 1995.
[6] Vidi Herbert Verbeke (izdava) Kardinalfragen zur Zeitgeschichte, Vrij
Historisch Onderzoek, Berchem 1996.
[7] Usporedi izdanje br. 69 Historische Tatsachen.
[8] Govor tuioca Jacksona prije suenja, 26. srpnja 1946.
[9] Herbert Illig, Hat Karl derGgrosse je gelebt?, Mantis Verlag, Graefeling, 1995.
[10] Gunnar Heinsohn, Warum Auschwitz?, Rowohl, Hamburg, 1995.
28
POGLAVLJE IV
to se zaista dogodilo?
nije poslan u logor samo zato to je idov. Ako su idove slali u logore
onda je to bilo zbog njihove militantne anti-vladine politike aktivnosti ili
zbog poinjenog zloina [ 2].
32F
30
preferirala je druge zemlje za useljenje, posebno SAD. Ali SAD je
takoer postavio zapreke useljenju idova [ 4].
34F
uinjeno iako nikad nije postojao nijedan sluaj pijunae ili diverzije
amerikih japanaca, kako je desetljeima kasnije priznao Ronald Reagan.
zbog toga to su bili kriminalci ili borci pokreta otpora. Ovo je takoer
esto dovodilo i do deportacija ne-idova.
31
Smrtnost u logorima i njeni uzroci
32
Zapovjednik logora Josef Kramer opetovano je glasno protestirao svojim
nadreenima zbog slanja novih zatvorenika u prenapueni logor Belsen;
njegovi protesti su ignorirani. Umjesto da su jednostavno ostavili
zarobljenike u istonim logorima da ih pronau Sovjeti,
nacionalsocijalisti su ih evakuirali na zapad i rasporedili u logore kako
nijedan vojnik ili radnik ne bi dospio u ruke Sovjeta. Budui da su
eljeznike pruge bile gotovo potpuno unitene, evakuacija je esto trajala
tjednima, prilikom ega su mnogi zatvorenici umrli na putu od hladnoe.
U logorima u koje su doli novi zarobljenici uvjeti su se poeli
svakodnevno pogoravati.
33
suprotno saveznikom bombardiranju Njemake i japanskih civila.
Unitenje jednog malog grada kao to je Pforzheim, neto prije zavretka
rata, uzrokovalo je 17 000 mrtvih [ 13]. Vie je ljudi poginulo u jednoj
43F
34
idova meu mrtvima na sovjetskim teritorijima pod njemakom
okupacijom je partizanski aktivizam, a ne rasna netrpeljivost.
[1] Na temu Kristalne noi vidi, kao tipini rad ortodoksnog povjesniara H.
Graml, Der 9 November 1938. 'Reichskristallnacht', Bonn, 1958., a kao
revizionistiki rad Ingrid Weckert, Feuerzeichen (Grabert, 1981.).
[2] Da niti jedan idov nije deportiran u konc-logor tijekom poetaka NS reima,
potvrdio je neosporan izvor, idovski profesor Arno Mayer (Der Krieg as
Kreuzzug, Rowohlt, 1989., str. 200).
[3] Dva standardna rada na temu suradnje Cionista i Nacionalsocijalista su Edwin
Black-ova The Transfer Agreement (New York/London, 1994.), kao i Francis
Nicosia-ina Hitler und der Zionism's (Druffel, Leoni, 1989.). Kratki satak
vanih imbenika dan je u knjizi Ingrid Weckert Aswanderung der Juden aus
dem Dritten Reich (Nodwind verlag, Molevej 12, Kollund/DK). Heinz Hoehne
takoer raspravlja o ovoj temi u svom standardnom radu o SS-u (Der Orden
unter dem Totenkopf, Gondrom, 1990.).
[4] U vezi ovoga usporedi Ingrid Weckert, Auswamderung... (vidi pod [3]).
[5] Na temu Crvene kapele vidi primjerice Gerd Sudholt, Das Geheimnis der
Roten Kapelle, Druffel, Leoni, 1979.
[6] Historische Tatsachen, br. 41.
[7] Serge Klarsfeld, Le Mmorial de la Dportation des Juifs de France, Beate
Klarsfeld Foundation, Brussels/new York, 1982.
[8] Na temu podataka o smrtnosti u Auschwitzu vidi Jean-Claude Pressac, Der
Krematorien von Auschwitz, Piper, 1994., str. 193.
35
[9] Chuck Yeager, Yeager: An Autobiography, Bantam Books, New York, 1985.,
str. 79.
[10] Za Bergen-Belsen i Josefa Kramera vidi Journal of Historical Review, Post
Office Box 2739, New Port beach, CA, USA, proljee 1995., kao i Robert
Lenski, Der Holocaust vor Gericht, Samisdat Publishers, 206 Carlton Street,
Toronto, Canada, 1993., str. 197, ff.
[11] Za statistike smrtnosti u Dachau vidi Paul Berben, Dachao, the Official History,
The Norfolk Press, London, 1975.
[12] Prema Enzyklopaedie des Holocaust (str. 118) ubijanja plinom zaustavljena su u
listopadu 1944.
[13] Erich Kern, Verbrachen am deutschen Volk, K.W. Schuetz, 1983., str. 150/151.
[14] Historische Tatsachen, br. 36.
[15] Usporedi opis u Enzyklopaedie des Holocaust, str. 1584 ff.
36
POGLAVLJE V
37
- 2 do 3 milijuna ubijenih idova, kao i tisue ne-idova
prema priznanju SS-ovca Perya Broada [ 10]; 55F
- 1,5 milijuna ljudi, prema tvrdnjama poljske Vlade 1995. [ 14]; 59F
- 630 000 do 710 000 ljudi, ukljuujui 470 000 do 550 000
idova, tvrdnjama Jean-Claudea Pressaca 1994. [ 19]. 64F
38
Sapun od masti idova
39
Nacistike metode istrebljenja
a) Pneumatski ekii
b) Elektrine kupke
40
Oni (Nijemci) su otvorili takozvane stare grobove na istonom
dijelu logora, maknuli su trupla i sakrili sve tragove pokretne trake
za ubijanje na kojoj je ubijeno stotine ljudi elektrinom strujom.
d) Atomske bombe
41
tako onda ne elim vie ekati. Bacit u se na elektrinu ogradu. To
je bolje nego leanje satima u plamenu.
O tome kako je mali Elie udom preivio leanje u vatri otkrit emo
kasnije.
f) Parne komore
h) Negaeno vapno
42
nacistikoj ekonomiji brutalnosti. Vlana koa koja je dola u
kontakt s vapnom brzo je isuena i spaljena. Zarobljenici su u
vagonima doslovno nasmrt spaljeni prije ega im je meso dugo
izjedano do kosti. Dakle, idovi bi umirali u agoniji, ispunjajui
tako Himmlerovo obeanje prema elji Fhrera, dano u Varavi
1942. Pored toga, vapno je sprjeavalo irenje bolesti od
raspadajuih tijela. Ono je bilo uinkovito i jeftino, savreno
odabrana tvar za svoju svrhu.
43
Tvornica smrti obuhvaa podruje od priblino 7 kilometara u
promjeru... Vlak nakrcan idovima uao bi u tunel u podzemne
prostorije tvornice... Goli idovi bili su dovedeni u goleme dvorane.
Nekoliko tisua ljudi odjednom je moglo stati u taj prostor. Dvorane
nisu imale pod. Pod je bio od metala i mogao se pomicati. Podovi
ovih dvorana, s tisuama idova na njima, potapao se u bazen s
vodom koji se nalazio ispod, ali samo toliko duboko da ljudi ne
budu potpuno potopljeni. Kada su svi idovi na metalnoj ploi bili
u vodi do bedara, putena je elektrina struja u vodu. Nakon
nekoliko trenutaka svi idovi, nekoliko tisua odjednom, bili su
mrtvi. Tada se metalna ploa dizala iz vode. Na njoj su leala trupla
ubijenih. Jo jednom je putena struja te je metalna ploa postala
krematorij na kojem su tijela spaljena do pepela. Svaki pojedini
vlak doveo je tri do pet tisua, a nekad i vie idova. Bilo je dana
kada je linija za Belzec dopremala dvadeset i vie vlakova. Moderna
tehnologija trijumfirala je u Nacistikom reimu. Problem kako
ubiti milione ljudi bio je rijeen.
j) Otrovanje krvi
Ova metoda, opisana u New York Times-u 7. veljae 1943. (... plinske
komore i stanice za trovanje krvi koje su izgraene u ruralnim
dijelovima...), ini se da je otila u zaborav ubrzo nakon to su i
izmiljena.
k) Utapanje
44
l) Klorovodik, strijeljanja na pokretnoj traci, kipua voda, kiseline
Prva faza (od 1946.): Gotovo svi logori imali su jednu ili vie plinskih
komora:
45
Plinske komore bile su gotove 1944. dr. Rascher me pozvao da ih
isprobam na prvim rtvama. Od 8 do 9 osoba, koliko ih je bilo
smjeteno u komori, troje ih je jo bilo ivo, a ostali su bili mrtvi.
Oi su im bile crvene, a lica nateena.
46
Priblino 1 do 1,5 miliona je tamo ubijeno. To mjesto zove se
Hartheim i udaljeno je 10 km od Linza u smjeru Passaua.
Druga faza (od kolovoza 1960.): Nije bilo plinskih komora u starom
Reichu
47
fundamentalista Holokausta. Autori su jedino tedili suze kad su u pitanju
plinske komore u Dachau, Bergen-Belsenu i Buchenwaldu (njih su se
odrekli, op.a).
48
Genscher 8. sijenja 1979. odreenom gospodinu Stupareku, koji je
sumnjao u postojanje plinskih komora u Auschwitzu, napisao je slijedee
[ 46]:
91F
49
[2] Snimio Alain Resnais 1995.
[3] Eugene Aroneanu, Camps de concentration, Office franais d'dition, str. 196.
[4] ibid, str. 196
[5] Prema Kremerovom uvodu - Miklos Nyiszli, SS Obersturmfhrer dr. Mengele,
Les Temps modernes, oujak 1951., str. 1655.
[6] Nrnberki dokument USSR-08.
[7] Predgovor Claudea Lanzmanna - Filip Mller, Trois ans dans une chambre
gaz, Pygmalion/Grard Watelet, 1980., str. 12.
[8] Nrnberki dokument PS-3868.
[9] izjava Vrbe izraelskoj ambasadi u Londonu u povodu suenja Eichmannu, 16.
srpnja 1961.
[10] Pery Broad, KL Auschwitz in den Augen der SS, Verlag des StaatL. Mudeums
Auschwitz, 1973., str. 141.
[11] Yehuda Bauer, A History of the Holocaust, New York, Franklin Watts, 1982.,
str. 215.
[12] Lucy Dawidowicz, The War Against the Jews, Penguin Books, 1990., str. 191.
[13] Yehuda Bauer, Auschwitz and the Poles, The Jerusalem Post, 22. rujna 1989.,
str. 6.
[14] Do 1990. na bronanim ploama u Auschwitzu stajala je brojka od 4 miliona
rtava. Zatim su to nazvali preuveliavanjem Sovjeta i maknuli su ih.
[15] Raul Hilberg, The Destruction of the European Jews, New York, Holmes and
Meier, 1985., str. 895.
[16] Jean-Claude Presac, Auschwitz, Technique and Operation of the Gas Chambers,
Beate Klarsfeld Foundation, New York, 1989., str. 553.
[17] Gerard Reitlinger, Die Endlsung, Colloqium, 1983., str. 524.
[18] Jean-Claude Presac, Les crmatories d'Auschwitz, CNRS, 1993., str. 148.
[19] Jean-Claude Presac, Die Krematorine von Auschwitz, Piper, 1994. (Njemaki
prijevod knjige naveden pod [18], str. 202.
[20] Transkript sa suenja u Nrnbergu, IMT VII str. 656-657 (Tekst na njemakom
jeziku).
[21] Simon Wiesenthal u Der neue Weg, Be, br. 17/18, 1946.
[22] Daily Telegraph, 25. travnja 1990.
[23] Izvjetaj Poljskog pokreta otpora iz 1. studenog 1942. Dravni muzej,
Auschwitz, Poljska, Oboz str. 79/80, Vom Leben im Lager, citat prema
Enrique Aynat, Estudios sobre el 'Holocausto', Graficas Hurtado, S.I. Maestro
Lope, 59 i 65, 46 100 Burjassot/Valencia, 1994. str. 150/151.
[24] Izvjetaj Poljskog pokreta otpora iz 23. listopada 1942., Dravni muzej,
Auschwitz, Poljska, Oboz str. 52, list 163-A/1, citat prema Enrique Aynat; vidi
pod [23].
[25] Transkript sa suenja u Nrnbergu, IMT XVI str. 579-580 (Tekst na
njemakom jeziku).
50
[26] Elie Wiesel, La Nuit, ditions de Minuit, 1958., str. 57 ff.
[27] Dokument sa suenja u Nrnbergu PS-3311.
[28] Wassilij Grossman, Die Hle von Treblinka, Verlag fr fremdsprachige
Literatur, Moskva, 1946.
[29] Jan Karski, Story of a Scret State, The Riverside Press, Cambridge, 1944., citat
prema Robertu Faurissonu, Rponse Pierre Vidal-Naquet, La Vielle Taupe,
Pariz, 1982., str. 43-44.
[30] Stean Szende, Der letzte Jude aus Polen, Europa Verlag, Zurich-New York,
1945., str. 290 ff.
[31] Yehuda Bauer, A History of the Holocaust, vidi iznad, str. 200.
[32] Podziemna Obsluga Prasy Pozagettowej, arhiv idovskog povijensog
instituta u Varavi, Ringelblum-I file, 18. srpnja 1942., citat prema Herbert
Tiedemann, Babi Jar. Kritische Fragen und Anmerkungen, u Ernst Gauss,
Grundlagen zur Zeitgeschichte, Grabert, 1994., str. 378.
[33] Arnulf Neumanier u Gauss, Grundlagen... str. 358 ff.
[34] Robert Faurisson u Gauss, Grundlagen... str. 10.
[35] Transkript sa suenja u Nrnbergu, IMT XIX str. 483 (Tekst na njemakom
jeziku).
[36] Transkript sa suenja u Nrnbergu, IMT V str. 198 (Tekst na njemakom
jeziku).
[37] Citirano prema Pierre Vidal-Naquet, Les assassins de la mmoire, ditions de
la dcouverte, 1991., str. 28.
[38] Citirano prema Kogon/Langbein/Rckerl, Nationalsozialistische
Massenttungen durch Giftgas, Fischer Taschenbuch, 1989., str. 258.
[39] Simon Wiesenthal, KZ Mauthausen, Ibis Verlag, 1946., str. 7/8.
[40] Usporedi biljeku [38].
[41] Pressac, op. cit. str. 123.
[42] Hss, str. 159.
[43] Pery Broad, Erinnerungen. U antologiji Auschwitz in den Augen der SS,
Krajowa Agencja Wydawniczna, Kattowice, 1981., str. 171 ff.
[44] Auschwitz-Urteil LG Frankfurt. Az: 50/4 Ks 2/63, str. 82, 245.
[45] Olga Wormser-Migot, Le systme concentrationnaire nazi, Presses
Universitaires de France, Pariz, 1968., str. 156.
[46] Citirano u Kardinalfragen zur Zeitgeschichte, Stiftung Vrij Historisch
Onderzoek (izdava) str. 1 (dodatak).
[47] Kogon/Langbein/Rckerl, str. 194.
51
POGLAVLJE VI
a) Program istrebljenja:
e) Oruje za ubijanje
53
Auschwitz: Preko milion plinom ubijenih idova, kao i veliki broj drugih
idovskih i ne-idovskih rtava. Operativno razdoblje plinskih komora:
plinska komora u glavnom logoru Auschwitz I - od rujna 1941.;
poljoprivredne zgrade u Birkenau, udaljene tri kilometra zapadno od
glavnog logora preraene su u plinske komore 1942, pri emu tono
vrijeme nije navedeno; plinske komore i krematorij u Birkenau su bile u
pogonu od oujka 1943.
Auschwitz, koji je od poetka bio predvien samo kao radni logor, kasnije
je navodno bio proiren u logor za istrebljenje iz razloga to ostale
tvornice smrti europskih idova nisu bile dovoljno efikasne. Kako bi
ovo dokazali, znanstvenici Holokausta navode priznanje zapovjednika
Auschwitza Rudolfa Hssa, koje je napisao u zarobljenitvu u Poljskoj
[ 1]:
93F
g) Unitavanje trupala
54
Jesu li tvrdnje u standardnoj literaturi vjerodostojne?
Toka a):
Toka b):
Toka c):
55
njihovoj okolini kao masovna ubojstva poinjena lokalno (primjerice, u
francuskim i njemakim umama):
druge logore [ 3]. Konano, postojao je veliki broj putenih [ 4]. Ako je
95F 96F
Toka d):
56
pokazuje smrtne listove Josefa Hoffmanna, idova roenog 12. kolovoza
1852. i Ernestine Hochfelder, idovke roene 11. veljae 1870. Oni su
sigurno bili prestari za rad; pa zato onda oboje nisu odmah poslani u
plinsku komoru, nakon odabira na ulaznoj rampi?
57
Slika I. Smrtni listovi Josefa Hoffmanna i Ernestine Hochfelder
Toka e):
- ispuni plinovi diesel motora sadre 16% kisika, a samo malu koliinu
CO, to je dovoljno za disanje i preivljavanje. Vrlo je teko s time ubiti
59
ljude. Obini benzinski motor, da ne spominjemo gore navedena vozila
na drva, bili bi stotinu puta efektniji kao oruje za ubijanje. Nije
sluajnost da se samo diesel motori koriste u tunelu ispod kanala
izmeu Francuske i Engleske; ispuni plinovi iz diesel motora ne bi
ugrozili putnike ak niti u sluaju nesree;
- insekticid Ciklon B, o ijim emo karakteristikama govoriti kasnije,
sadri klorovodinu kiselinu. Ciklon B bio je hitno potreban kako bi se
uklonile ui koje su prenosile tifus. Nikada ga nije bilo dovoljno, a bio
je i jako skup. Vrlo je neprikladan kao oruje za ubijanje. Jedna kanta,
naravno, moe svojim sadrajem ubiti ljude, ali vrlo teko je provesti
ventiliranje prostora zbog njegovog snanog prianjanja na povrinu, te
zbog toga uzrokuje nepremostive probleme u uklanjanju.
Toka f):
60
Ipak, drimo se i dalje Auschwitza. Ovaj najvei od svih logora za
istrebljenje imao je bolnice, bazen za plivanje, saunu, sportske objekte,
kazalina dogaanja i koncerte.
61
administracije, 20-stan zapovjednika logora, 21-rijeka Sola, 22-
betonska ograda, 23-Blok 11
62
plinske komore, 9-jarak 6x1,5 metara ispunjen vodom, 10-sauna za
raskuivanje odjee i tuevi, 11-Kanada barake, 12-kanalizacijski
kanali i tankovi, 13-dva krematorija s podzemnim mrtvanicama-
navodnim plinskim komorama, 14-prostor za koncerte logorskih
orkestara, 15-sportsko igralite, 16-bolnike zgrade za zatvorenike, 17-
vrtovi, 18-logor Meksiko, 19-kuhinje, 20-dvije zgrade gdje se koristio
Ciklon B za raskuivanje, 21-straarski tornjevi, 22- ograda visoka 3
metra, 23-skladita krumpira i povra, 24-barake za ene, 25-utovarna
rampa za vlak, 26-red toaleta i bazena za kupanje, 27-barake za
mukarce, 28-glavni ulaz, 29-tranice, 30-pumpna stanica za vodu, 31-
sjedite logorske administracije, 32-grad Brzezinka
Toka g):
[1] Rudolf Hss, Kommandant in Auschwitz, izdao Martin Broszat, dtv, 1985., str.
157.
[2] Jean-Claude Pressac, Die Krematorien von Auschwitz, Piper, 1995., str. 70/71.
[3] Najbolji primjer je Anna Frank koja je premjetena iz Auschwitza u Bergen-
Belsen.
[4] Walter Laqueur izjavio je u svojoj knjizi Was niemand wissen wolte (Ullstein,
1982., str. 210/211) da su 982 zatvorenika osloboena 1942; jo nekoliko ih je
puteno 1943. te 1944., kad je povei broj idova osloboen na intervenciju
idustrijalca Oskara Schindlera. U stvarnosti je broj oloboenih je nekoliko puta
vei; u tom pogledu, radi usporedbe vidi biljeke na kraju idueg poglavlja.
64
[5] Comite internationa d'Auschwitz, Antologie, vol. II, drugi dio, str. 164/165.
[6] Usporedi Friedrich Paul berg Die Diesel gaskammer: Mythos im Mythos u
Ernst Gauss, Grundlagen zur Zeitgeschichte, str. 38 ff.
[7] Enzxklopaedie des Holocaust, str. 979.
[8] Marc Klein, Observations et Rflexions sur les camps de concentration nazis,
uzeta iz publikacije tudes Germaniques, br. 3, Imprimerie Caron et Cie., Caen,
1948., str. 31.
[9] O temi hijerarhije metoda dokazivanja vidi Manfred Koehler, profesor Ernst
Nolte: Auch Holocaust Lgen haben kurze Beine, Cromwell Press, 1994.
65
POGLAVLJE VII
Jessup, 28. lipnja 1993. ovjek, prvotno osuen na smrt, nakon ega
mu je kazna preinaena u tri doivotne robije, osloboen je u Marylandu
u SAD-u. Kirk Bloodworth (32), proveo je gotovo devet godina u
zatvoru, ukljuujui i dvije godine u odjeljenju gdje se eka pogubljenje.
On je osuen 1984. u Rosedaleu, Maryland, zbog silovanja i ubojstva
devetogodinje djevojice. Ispitivanjem prethodno neotkrivenog uzorka
sperme na rtvinom donjem rublju, koje su proveli strunjaci DNK
metodom - tzv. genetski otisak, otkriveno je da Bloodworth nije mogao
biti nikako kriv... Bloodworth je bio osumnjien i osuen na smrt na
temelju svjedoenja pet oevidaca koji su ga navodno vidjeli s
devetogodinjom djevojicom nedugo prije zloina.
66
Prema tome, plinske komore trebale su biti forenziki ispitane odmah
nakon rata. Nadalje, strunjaci su trebali izraunati da li su ili ne
nebrojene rtve logora za istrebljenje mogle stvarno biti obraene u
krematoriju (ako su krematoiji postojali u odreenim logorima).
Nita od toga nisu uinili tuitelji Njemake nakon Drugog svjetskog rata.
Struna ispitivanja plinskih komora, krematorija i navodnih masovnih
grobnica jednostavno su zanemarena. Niti jedna obdukcija mrtvih
zatvorenika nikada nije ukazala na trovanje plinom kao uzrok smrti.
67
- Poljski Hidroskopski izvjetaj pokazuje da su velike koliine ljudskih
ostataka pronaene u zemlji u podruju Auschwitza [ 3]. Nemamo 104F
68
POGLAVLJE VIII
70
zapaljena su pomou drva. Tada je mast iz tijela iskoritena kao dodatno
gorivo. Mast je curila prema dolje tijekom procesa kremacije u male
specijalno napravljene utore ukopane u zemlji, koji su vodili do
spremnika. lanovi Sonderkommanda su trebali skupljati otopljenu mast
iz spremnika i njome polijevati tijela kako bi bolje gorjela!
tijela bila bi prva tvar koja bi izgorjela, a ako bi i kojim sluajem curila u
utore, bila bi zapaljena i najmanjom iskrom [ 5].
109F
71
1960. U svom monumentalnom radu Danuta Czech za svaki dan u
povijesti logora navodi najvanije dogaaje, dajui, za najvei dio njih,
tone brojke ubijenih plinom, za svaki dan za koji je reeno da su se
ubijanja dogaala. Koje su osnove za tvrdnje Danute Czech? Njemaki
dokumenti? Naravno da ne!
U mnogo sluajeva, njeni izvori sadre izjave dane nakon rata (izvjea
svjedoka i priznanja tijekom suenja), ali najveim dijelom sadravaju
tajne biljeke koje su sauvali zatvorenici koji su radili u uredima
Gestapa, a koji pruaju informacije o transportu zatvorenika u Auschwitz:
datum dolaska, prve i zadnje registracijske brojeve novih pristiglih
zatvorenika, a u mnogo sluajeva i porijeklo transporta. Biljeke su
prokrijumarene iz logora 1944. U njima se nita ne spominje o ubijanju
plinom.
72
c) Kriminalni tragovi Jean-Claudea Pressaca
Pressac niti jednom nije spomenuo bilo koji znanstveni ili tehniki
argument revizionista. Niti jedna revizionistika knjiga nije spomenuta.
73
Krematorij II je dovren, do najmanjeg detalja konstrukcije, koristei svu
moguu radnu snagu te usprkos nevjerojatnim tekoama i hladnom
vremenu. Pei funkcioniraju savreno. Ojaani betonski strop mrtvanice
ne moe se koristiti zbog oteenja nastalih zbog hladnoe. Meutim, to
je nevano, budui da se plinski podrum moe koristiti za svoju svrhu.
74
u plinskoj komori.; namjena lanih tueva je navodno bila namamiti
rtve u plinsku komoru, koja je tako izgledala kao prostorija za tuiranje.
75
izmiljanja i izopaene tvrdnje. Revizionisti nisu mogli uiniti bolju
stvar.
76
dostupan. Moskovski Specijalni arhiv sadri otprilike 90 000 stranica
dokumenata iz Graevinske administracije, odnosno iz tono iste one
organizacije koja je bila odgovorna za izgradnju krematorija i pored toga,
prema legendi o Holokaustu, za izgradnju plinskih komora navodno
smjetenih u krematoriju.
77
Smiljajui dokaze
- izraditi krivotvorine,
- namjerno iskriviti izvorne dokumente.
78
Krivotvoreni dokumenti
a) Wannsee protokol
79
b) Dokument o kapacitetu krematorija u Auschwitzu od 28. lipnja
1943.
1942. stoji upis prema kojem je iznimno okrutni postupak proveden nad
80
idovima. 60% idova je likvidirano, dok je samo 40% moglo biti
iskoriteno za rad.
81
Morala se donijeti teka odluka kojom bi se uinilo da ovaj narod
nestane sa zemlje... Sada to sigurno znate i uvat ete to za sebe...
Vjerujem da je bolje, da svi mi ovo ponesemo za na narod, da
preuzmemo odgovornost na sebe (odgovornost za djelo, ne za
ideju), i da odnesemo svoju tajnu u grob.
82
U knjizi Mein Kampf, Adolf Hitler je napisao da se Nijemstvu prijetilo
iskorijenjavanjem (Ausrottung) za vrijeme Habsburke monarhije [ 29]. 133F
On sigurno nije pod time mislio da je stari car Franz Josef imao planove
odvui deset miliona Nijemaca u plinske komore; prije je bila rije o tome
da su bili izloeni opasnosti da e izgubiti mo i pasti pod utjecaj Slavena.
Prema tome, Himmler je pod pojmom iskorjenjivanja (Ausrottung)
idova mogao misliti na njihovo politiko iskljuenje kao i na njihovo
protjerivanje i naseljavanje izvan Europe. Naravno, u prvom govoru on
koristi nepogreivu rije umbringen, ubiti; injenica je da je posebno na
Istonom bojitu strijeljano mnogo idova, ali sama injenica postojanja
miliona idova u sferi utjecaja Njemake u doba tog govora, protivna je
bilo kakvom sustavnom istrebljenju.
Danas emo prvo odvesti 100 000, a kasnije jo 100 000 idova iz
Maarske u konc-logore, pomou kojih emo izgraditi podzemne
tvornice. Niti jedan se odande nee vratiti pred oi njemakog
naroda.
83
radije brblja o stranim zloinima koje je poinila njegova organizacija,
pa je ak i napravio zvuni zapis svog prvog govora!
84
broj naruenih plinomjera, 10, oznauje upravo njihovu tonu
namjenu, budui da su krematorij II i III imali 10 kanala za
dimne plinove.
85
hukanje iz zadnjih redova, tada ne bismo izgubili rat. Da Hitler ne
govori o istrebljenju idova sasvim je oito iz citirane brojke 12 ili 15
tisua.
86
Ono to su nacionalsocijalisti podrazumijevali pod Konanim rjeenjem
idovskog pitanja je vrlo jasno prikazano u ovom dokumentu.
Emigraciju, prisilnu, ako je to potrebno, svih idova iz Europe. Kao dom
za idove isprva je trebao posluiti Madagaskar (na ovu temu vidi gore
spomenuti zapis u Gbbelsovom dnevniku 7. oujka 1942.), ali ovaj plan
se nije mogao izvesti. Nakon osvajanja velikih podruja na Istoku na
poetku ruske kampanje, uzeto je u obzir barem stvaranje privremenih
idovskih naselja u svakoj zoni. ak su i zagovornici teorije istrebljenja
priznali da je odreeni broj idova poslan u Bijelu Rusiju (dananja
Bjelorusija, op. prev.) i u baltike zemlje [ 37]. Naravno, takve deportacije
141F
87
Tijekom suenja u Nrnbergu, odvjetnik Thoma upitao je Hansa
Heinricha Lammersa, direktora kancelarije Reicha, o njegovim
saznanjima o Konanom rjeenju. Godine 1942. on je upitao Himmlera
to se podrazumijevalo pod pojmom Konano rjeenje idovskog
pitanja, nakon ega mu je Himmler rekao da je rije o evakuaciji idova
na Istok. Lammersovu panju 1943. zaokupile su glasine prema kojima su
idovi bili istrebljivani. On je to istraio i javio se Himmleru koji je
reagirao na slijedei nain [ 41]:
145F
88
c) Dokumenti s temom posebnih akcija, itd.
Izvjetaj koji je sastavio statistiar SS-a Richard Korherr [ 47] rane 1943.
151F
89
4. Prijevoz idova iz Istonih provincija na ruski Istok: 1 449 692
idova
- Tranzit kroz logore u Poljskoj (Njemaki: General Gouverment): 1
274 166 idova
- Kroz logore u Wartegau: 145 301 idov
90
Pripremite se za prihvat 100 000 idovskih mukaraca i oko 50
000 idovskih ena u koncentracijski logor tijekom slijedea etiri
tjedna. Veliki ekonomski pothvati e se pojaviti u konc-logorima u
narednim tjednima.
91
Kako je to mogue? Svih 438 000 deportiranih maarskih idova,
ukljuujui i 28 000 registriranih u Auschwitzu, bili su ubijeni plinom
izmeu svibnja i srpnja u Birkeanu [ 56]! Kako su ove rtve otrovanja
160F
U logoru u kojem je ubijeno 470 000 ili 9 miliona idova, ovisno o tome
kojem povjesniaru vjerujete, Nijemci su se primili pisanja izvjetaja o
pretuenom zatvoreniku, traei usput kaznu za krivce. rtva je primljena
u bolnicu kom vragu BOLNICA slui u LOGORU ZA
ISTREBLJENJE?
92
Drugi dokument dokazuje da je zatvorenik Jan Kristian bio pritvoren u
Auschwitzu od 3. svibnja do 8. lipnja 1944. i da je puten navedenog
datuma, pod uvjetom da se odmah javi u radni ured Auschwitza za nove
dogovore.
93
[2] Andr Chelain, Faut-il fusiller Henri Roques?, Polmiques, Ogmios Diffusin,
1986.; takoer vidi skraeno njemako izdanje Die 'Gestndnisse' des Kurt
Gerstein, Druffel, 1986.
[3] Filip Mller, Sonderbehandlung, Steinhausen, 1979.
[4] Nakon bitke kod Sedana, Njemci su namjeravali kremirati tijela poginulih u
grobovima. Poslagali su tijela u tri sloja u grobove, prekrili ih katranom i
zapalili. Gornji red ljudi bio je spaljen, srednji red bio je tek malo opeen, a
najdonji red ostao je netaknut (Harald Frhlich, Zur
Gesundheitspflege auf den Schlachtfeldern, Deutsche Militrrtzliche
Zeitschrift, I, 1-4, 1872., str. 109/110, citirao Carlo Mattogno u Auschwitz,
The End of a Legend, IHR, 1994. str. 19).
[5] U vezi ovoga vidi Mattogno u Gauss, Grundlagen... op. cit., str. 318 nadalje.
[6] Newsday, Long Island, New York, 23. veljae 1983., naveo Robert Faurisson,
Mon experience du rvisionnisme, u: Annales d'histoire rvisionniste, br.
8, str. 31/32.
[7] Klarsfeld, str. 5 (osobno dodan broj stranice: Klarsfeldov Mmorial nema
oznaene brojeve stranica).
[8] Enrique Aynat, Estudios sobre el Holocausto, Graficas Hurtado, Valencia
1994..
[9] Ovdje navedeno prema Kogon/langbein/Rckerl, str. 220.
[10] Dokument u Specijalnom arhivu u Moskvi nosi arhivski broj 502-I316, list 431
[11] Robert Faurisson u Revue d'Histoire Rvisionniste, br. 3, kao i R. Faurisson,
Rponse Jean-Claude Pressac, RHR, 1993.
[12] Carlo Mattogno, Auschwitz, The End of a Legend.
[13] Auschwitz, Nackte Fakten, izdao Herbert Verbeke, Vrij Historisch Onderzk,
Postbus 60, 2600 Berchem, Belgija.
[14] Pery Broad, Erinnerungen, u antologiji Auschwitz i den Augen der SS, Krajowa
Agencja Wydawniczna, Katowice, 1981., str. 195.
[15] Kogon/langbein/Rckerl, str. 197.
[16] Carlo Mattogno, La soluzione finale, Edizioni di Ar, 1991., str. 64/65.
[17] (Navodni) protokol sjednice u Wanseeu prikazao je, meu ostalima, Wilhelm
Stglich, Der Auschwitz-Mythos (Grabert, 1978.), str, 39 nadalje, i u Gauss,
Grundlagen..., str. 182 nadalje.
[18] Vidi naprimjer, Stglich u Der Auschwitz-Mythos, str. 38 nadalje; Walendy u
Historische Tatsachen, br. 35; Ingrid Weckert u Deutschland in Geschichte und
Gegenwart, br. 40 (1992.); Johannes P. Ney u Gauss, Grundlagen..., str. 169
nadalje.
[19] Dokument je spomenut u Brigitte Bailer-Galanda/Wolfgang Benz/Wolfgang
Neugebauer (izdavai), Wahrheit und Auschwitzlge, Deuticke, 1995., str. 71.
[20] Hilberg, str. 946.
[21] Mattogno u Gauss, Grundlagen..., str. 300 nadalje.
94
[22] navedeno u Frnkel/Manvell, Gbbels eine Biographie, Kiepenheuer und
Witsch, 1960., str. 257 nadalje.
[23] Dokument s Nrnberkog suenja IMT XXXIX, str. 122 nadalje.
[24] Citirano prema Stglichu, str. 95 nadalje.
[25] David Irving, Huitler's Krieg, F.A. Herbig, 1986., str. 252.
[26] Stglich, str. 89 nadalje.
[27] Walendy u Historische Tatsachen br. 45.
[28] Verbalna komunikacija izmeu G. Rudolfa te A. Schimmelpfenniga i autora.
[29] Adolf Hitler, Mein Kampf, Franz Eher Verlag, Mnchen, 1943., str. 13/14.
[30] Stglich, str. 100.
[31] Wickoffova analiza govora predviena je da se pojavi negdje 1997. u
Vierteljahreszeitschrift fr freie Geschichtsforschung.
[32] Meu ostalima, naveo Pressac, Les crmatories..., str. 71 nadalje.
[33] Rademacher u Gauss, Grundlagen..., str. 55 nadalje.
[34] Nrnberki dokument NI-9912.
[35] Hitler, str. 772.
[36] Nrnberki dokument NG-2586/PS-710.
[37] Vidi naprimjer Reitlinger, str. 100 nadalje.
[38] Steffen Werner, Die zweite babylonische Gefangenschaft, Grabert, Tbingen,
1992.
[39] Enrique Aynat, Estudios sobre el Holocausto, Graficas Hrtado, Valencia 1994.
[40] Nrnberki dokument NG-2586.
[41] Transkript sa suenja u Nrnbergu IMT XI, str. 82/83 (Njemaki tekst).
[42] ibid, str. 83.
[43] Enzyklopaedie des Holocaust, str. 848.
[44] Primjer ovoga iznjeli su Kogon/Rckerl na str. 17.
[45] Pressac, Les crmatoires..., str. 63.
[46] ibid, str. 82.
[47] Nrnberki dokument NO-5194 i NO-5193
[48] Georges Wellers, Le solution finale et la Mythomanie no-nazie, izdali Serge i
beate Klarsfeld, Paris, 1979.
[49] Stephen Challen, Richard Korherr and his Reports, Cromwell Press, London
1993.
[50] Carlo Mattogno, Dilettanti allo Sbaraglio, Edizioni di Ar, Padova, 1996, str.
112 nadalje.
[51] Nrnberki dokument NO-500.
[52] Hefte von Auschwitz, Wydanictwo Panstwowego Muzeum w Oswiecimiu, br. 6,
1962., str. 78.
[53] Nrnberki dokument NO-5689.
[54] Nrnberki dokument NO-1990.
[55] Nrnberki dokument NO-1874.
95
[56] Enzyklopaedie des Holocaust, str. 1467.
[57] Hannah Arendt, Le origini del totalitarismo, Milan, 1967., str. 609, citirao Carlo
Mattogno u La soluzione finale, str. 106 (prevoeno s engleskog na talijanski,
pa na njemaki, pa ponovo na engleski).
[58] Pressac, Les crmatoires..., str. 147.
96
POGLAVLJE IX
97
- nekoliko prostorija unutar Krematorija IV i V u Birkenau,
neoznaene na nacrtima, ali navodno su se koristile kao
plinske komore.
98
a) Plava maglica iznad tijela rtava. Svjedok Richard Bck, nie
rangirani voza kamiona u SS-u tijekom rata, koji je smatran
posebno vjerodostojnim svjedokom po pitanju Auschwitza na
suenju u Frankfurtu (1963.-1965.) izjavio je slijedee [ 4]:
166F
Bck nikako nije mogao vidjeti ovu plavu parnu maglicu, budui
da je cijanovodini plin potpuno bezbojan. Njegovo ime dolazi od
plave boje pigmenta koji nastaje pri kontaktu sa eljezom.
99
(ija povrina iznosi 210 m [ 9]); prema kljunom svjedoku Vrbi
171F
Openito, palili smo etiri ili pet tijela u jednoj pei, ali smo
esto stavili i vie tijela... Veliki broj tijela zapaljen je u isto
vrijeme, bez znanja uprave krematorija, dok su na snazi bile
zrane uzbune. Visoki plamen koji je izlazio iz dimnjaka
trebao je pilotima privui panju.
100
Pei o kojima govori imaju dimenzije 200x70x80 cm. Moralo je
biti prilino teko ugurati 12 tijela u tako mali prostor.
Tijela koja sadre vie od 60% vode gore sama od sebe, bez
goriva, u bajkama preivjelih iz Holokausta.
101
h) Koritenje kipue ljudske masti, koja je padala na dno tijekom
kremiranja tijela, kao dodatno gorivo. Ovoj monstruoznoj bajci
najvei znaaj dao je Filip Mller [ 17], ali ju se takoer moe nai
179F
102
potrebno samo etiri minute da se truplo pretvori u pepeo [23].
Krunski svjedok Miklos Nyiszli, iji je bestseler objavljen na
mnogim jezicima, izjavio je da je u 46 pei u Birkenau spaljivano
po 20 000 trupala DNEVNO [ 24]. Prema istom tom Nyiszliju, 20
186F
103
Oevici su ispriali pet razliitih verzija prie, od kojih se svaka
ini krajnje nemoguom:
106
c) Otvor na vratima plinske komore i izvlaenje tijela nakon
nevjerojatno kratkog vremena ventilacije
108
gumenih palica... Nakon sat i pol vremena, cijeli posao je bio
gotov i stigao je novi transport u Krematorij IV.
109
d) Rad osoblja Sonderkommando-a u oblacima cijanovodinog plina
bez maski
[1] Ernst Gauss, Vorlesungen ueber Zeitsgeschichte, Grabert, 1993., str. 21.
[2] Pressac, Auschwitz, Technique... op. cit. str. 132.
[3] Objavljeno 1994. u Neue Visionen, Postfach 5436, Wuerenlos
[4] Ispitivanje svjedoka Boecka, Aktenzeichen 4 JS 444/59, listovi 6878 nadalje
[5] Citirano prema Pressac, Auschwitz, Technique... op. cit. str. 163.
110
[6] Germar Rudolf, Gutachten ber die Bildung und Nachweisbarkeit von
Cyanidverbindungen in den 'Gaskammern' von Auschwitz, Cromwell Press,
London,1993., str. 111
[7] Mller, op. cit. 186
[8] Rudolf Hss, Kommandant in Auschwitz, objavio Martin Broszat, dtv, 1983.,
str. 164, Hss pie da su sve prostorije za ubijanje plinom mogle svaka primiti
3000 rtava, ali da ova brojka u praksi nikada nije postignuta. Naa je
pretpostavka 2000 rtava, brojka koju je i Hss iznio u svom priznanju
(Nrnberki dokument 3968-PS).
[9] Pressac, Auschwitz, Technique... op. cit., str. 286
[10] Rudolf Vrba, I Cannot Forgive, Bantam, 1964., str.. 10
[11] Pery Broad, op. cit. str. 180/181
[12] Citat prema Pressac, Auschwitz, Technique... op. cit. str. 489
[13] Hefte von Auschwitz, Sonderheft 1, "Handschriften von Mitgliedern des
Sonderkommandos", Auschwitz State Museum, 1972., str. 43.
[14] Tauber u Pressacu, vidi pod 12
[15] Zpisi sa suenja Rudolfu Hssu, Auschwitz State Museum, vol. XI, dodatak 17
[16] Carlo Mattogno, Auschwitz, The End... op. cit. str. 19.
[17] Filip Mller, op cit. str. 207 ff.
[18] Gideon Greif, Wir weinten trnenlos, Boehlau Verlag, 1995.
[19] Rudolf Hss, op. cit. str. 161.
[20] Filip Mller, op. cit. str. 217.
[21] Pery Broad, op. cit. str. 177/178.
[22] Verbalna komunikacija izmeu tehniara bazelskog krematorisja H.H. i J.G. 10.
veljae 1993.
[23] Don Paisikovic u Lon Poliakov (izdava), Auschwitz, Rene Julliard, 1964., str.
159 ff.
[24] Miklos Nyiszli, Boncoloorvosa voltam as Auschwitz-i krematoriumban, Vilag,
1946., str. 38. Za sada poslijednji od nekoliko njemakih prijevoda pojavio se
1992. pod naslovom Jenseits der Menschlichkeit za Dietz Verlag; Za ovaj sluaj
vidi knjigu Auschwitz... op. cit. str. 203 ff.
[25] Rudolf Hss, op. cit. str. 164.
[26] Carlo Mattogno u Gauss, Grundlagen... op. cit. str. 281.
[27] Jenny Spritzer, Ich war no. 10291. Als Sekretaerin in Auschwitz,
Rothenhaeusler Verlag, 1994., str. 67-68.
[28] Zofia Kossack, Du fond de l'abme, Seigneur, 1951., citat prema Robert
Faurisson, Rponse Pierre Vidal-Naquet, La Vieille Taupe, 1982., str. 58/59.
[29] Rudolf Vrba, I Cannot Forgive, Bantam, 1964., str. 11 ff.
[30] Germar Rudolf, Gutachten..., op. cit., str. 255/256.
[31] Miklos Nyiszli, Im Jenseits der Menschlichkeit, usporedi s biljekom 24, str. 32
ff.
111
[32] Tauber u Pressacu, vidi pod 12, str. 482 ff.
[33] Rudolf, Gutachten, op. cit. str. 18/19, kao i Rudolf/Gauss, Grundlagen, op. cit.
str. 251 ff.
[34] Rudolf, Gutachten..., op. cit. str. 59, kao i Rudolf/Gauss, Grundlagen..., op. cit.
str. 261 ff.
[35] za ventilacijske sustave u plinskim komorama vidi Rudolf/Gauss, rundlagen...,
op. cit. str. 267/268.
[36] Danuta Czech, Kalendarium der Ereignisse im Konzentrationslager Auschwitz-
Birkenau 1939/1945, Rowohlt, 1989., str. 117.
[37] Rudolf Hss, op. cit. str. 126.
[38] Carlo Mattogno, Auschwitz, la prima gasazione, Edizioni La Sfinge, Parma,
1988.
[39] Buki u Pressacu, Auschwitz, Technique..., op. cit. str. 163.
[40] William Lindsey, "Zyklon B., Auschwitz, and the Trial of Bruno Tesch", JHR,
jesen 1983., str. 261, ff.
[41] Suenje Josefu Krameru i 44 ostalih (Sudski proces u Belsenu), William Lodge
and Company Ltd. 1945., str. 130, ff.
[42] Filip Mller, op. cit. str. 24/25.
112
POGLAVLJE X
113
U lipnju 1944. masovne deportacije maarskih idova bile su u punom
jeku; od toga je 438 000 poslano u Auschwitz. Njih 28 000 je tamo
upisano, dok su ostali poslani u druge radne logore i tvornice [ 4]. 208F
114
Poslije neuspjeha s lankom Pravde, poljski komunisti pobrinuli su se da
usklade svjedoanstva, barem openito. Tako su oevici smjestili logor na
pravu lokaciju i bili su jednoglasni oko oruja za ubijanje: ne vie bojni
otrov, ne elektrine kupke, ne pneumatski eki, ve Ciklon B. Pored
toga, preivjele rtve Holokausta imale su doputenje da njihova
perverzna mata uobiajeno poludi; iz tog razloga su njihova izvjea s
injenicama vrlo zabavna.
115
- Prema svojem priznanju Hss je posjetio Treblinku poetkom 1941.
Stoga je logor istrebljenja Belzec poetkom 1941. navodno ve trebao
postojati. U stvarnosti je ipak logor Belzec otvoren u oujku 1942., dok je
logor treblinka otvoren u srpnju 1942. [ 9]. Hss je takoer spomenuo
213F
obustavljen.
116
masovnom ubojstvu milijuna ljudi u plinskim komorama, o emu ne
postoji ni najmanji dokaz. To je uinjeno na slijedei nain:
117
svjetskom ratu. Navlaei skupine mladih ljudi kroz sudnice kako bi
svjedoile suenjima unitava se nacionalni ponos i samopotovanje
mladih te se stvara prihvaanje politike Bonna, koja prua potpunu
podinjenost amerikim interesima. Na taj nain, suenja doprinose
velikom prihvaanju poslijeratnog Novog svjetskog poretka koji je
utemeljen na dvjema dogmama: iskljuiva krivica Njemake za Drugi
svjetski rat i okrutnost nacionalsocijalistikog reima (jedinstvenog u
povijesti, ne zaboravite), okrutnosti koja je najjae izraena u istrebljenju
idova.
118
5. rujna 1942. Danas poslijepodne specijalna akcija F.K.L.
(muhamedanci): najgora mogua strava. Vojniki lijenik Hschf.
Thilo bio je u pravu kad mi je rekao da smo ovdje u anus mundi-u.
Naveer oko 8 sati opet specijalna akcija iz Nizozemske. Za to su se
dobivali specijalni porcije koje su se sastojale od petine litre rakije,
5 cigareta te 100 grama kruha i kobasice, a za to su ljudi volontirali
u kolonama...
Doktor je sam potvrdio ovu verziju prie pred poljskim sudom u Krakowu
1947. (nakon to su ga Britanci predali u ruke Poljacima). Bio je optuen
da je sudjelovao u ubijanju plinom skupine ena. Osuen je na smrt, ali je
kazna preinaena u doivotni zatvor. Godine 1958. konano je puten (?)
zbog ve poodmaklih godina i dobrog vladanja. Ubrzo nakon toga
119
odveden je pred sud u SR Njemakoj i osuen je na 10 godina zatvora
zbog pomaganja i poticanja ubojstva, to je kazna za koju se smatra da ju
je on ve odsluio. U 80. godini Kremer je 4. srpnja 1964 tijekom
sudskog procesa za Auschwitz jo jednom potvrdio ovu priu. Piskarala o
Holokaustu oslanjaju se na takva priznanja i tvrde da kriminalci ionako
nisu mogli osporiti ubojstva u plinskim komorama.
nekoliko toaka:
120
jednostavno nije elio provesti posljednje godine svog ivota
iza reetaka, to bi se nesumnjivo dogodilo da je opovrgnuo
ubijanja plinom.
Ako postoji netko kome bi se mogao uruiti zloglasan naziv Otac lai o
Auschwitzu, onda bi dr. Rudolf Vrba, danas umirovljeni sveuilini
profesor u Vancouveru u Kanadi, imao opravdanu ast za to. Kao mladi i
slovaki idov deportiran je u Auschwitz, otkud je uspio pobjei 7.
travnja 1944. sa svojim prijateljem idovom Alfredom Wetzlerom.
Zajedno sa svjedoanstvima Czeslowa Mordowicza, Arnosta Rosina i
Jerzya Tabeaua, izvjetaj Vrbe i Wetzlera pojavio se u WRB izvjetaju iz
studenog 1944.
121
Sonderkommando-i stavljaju tijela na vagone i vode ih u prostoriju
s peima gdje zapoinje kremiranje.
122
toliko propatili i samo udom uspjeli izmaknuti smrti! Rudolf Vrba
pojavio se 1985. u Torontu, Kanadi, kao glavni svjedok na suenju
Nijemcu Ernstu Zndelu, optuenom na temelju pritubi idovske
organizacije Holocaust Remembrance Association (Drutvo sjeanja na
Holokaust, op.prev.) zbog irenja revizionistikog teksta [ 20]. Vrbu je
224F
P: elio bih vas pitati jeste li ga zapravo zaista vidjeli kako dolazi u
sijenju 1943. ili je to samo...
O: U rujnu 1943. ili sijenju?
P: U knjizi stoji sijeanj 1943.
O: Ne, vidio sam ga u srpnju 1943., a zatim jednom u 1943. [sic!].
P: Ali ovdje stoji u sijenju 1943.
O: Onda je to pogreka.
P: Pogreka?
O: Da.
P: Ali vidjeli ste njegov dolazak tom prilikom?
O: Prvi put sam ga vidio jer je bio blizu mene kao to ste sada vi.
P: Bio vam je blizu kao ja sad?
O: Otprilike.
P: Razumijem. A vi ste...
O: Priao je korak blie iz pristojnosti [!].
P: Aha.
Q: Drugom prilikom vidio sam ga u autu, isto kao i prvi puta. Dovezao se
u crnom Mercedesu i bio je okruen svojim podreenima koji su ga
pratili. Vidio sam ga s nekih 600 jarda (oko 548 metara, op.prev.) i uo
sam da je to on, ali taj put nije doao do mene da se rukuje sa mnom i da
se predstavi [!]. Moda je to bio on, moda neki njegov predstavnik, a ja
smatram da nema neke velike razlike...
P: Ali vi elite ovom Sudu rei da ste zapravo vidjeli Heinricha Himmlera
kako viri kroz vrata plinske komore, zar ne?
O: Ne, nisam rekao da sam bio prisutan kad je virio kroz vrata plinske
komore, ve da iznosim priu koju sam uo nekoliko puta od raznih ljudi
123
koji su bili tamo i priali mi o tome... Bilo je mnogo SS-ovaca i
Sonderkommando-a s njim.
P: Jeste li vi bili tamo?
O: Ne, bio sam u logorskoj karanteni u to vrijeme, ali priao sam s
mnogo njih i znam da je svaka nesretna rtva morala dugo ekati na
trovanje plinom jer velikim facama treba dugo da se pojave, tako da su
oni morali ekati u plinskoj komori.
P: Ali vi ste u svojoj knjizi napisali da ste sve vidjeli, ali ne spominjete da
ste uli prie od drugih ljudi.
O: Ali o ovom posebnom sluaju ispriao sam ono to sam uo od drugih
ljudi.
slabih dokaza), niti jedan svjedok plinskih komora nije se usudio vie
pojaviti na sudu od 1985.
124
Oruje Ciklon B: opovrgavanje lai
125
Trojica lokalnih stanovnika umalo su se uguila dok je crvotoinom
napadnuto drvo ostalo netaknuto. Ovo je bio konaan rezultat
potpuno loe primjene otrova za deratizaciju u crkvi u hrvatskom
turistikom odmoritu Lovran u okolici Rijeke. Nekoliko stotina
stanovnika s tog podruja evakuirano je zbog loe obavljenog posla
deratizatora.
126
Ovi tehniki razlozi bez iznimke pobijaju sva izvjea oevidaca o
masovnim ubijanjima Ciklonom B. To to izumitelji lai o plinskoj
komori nisu imali znanja o kemiji i tako napravili pogreku u odabiru
insekticida kao oruja za ubijanje, dovelo je do sudbonosne pogreke.
Kao prvo, ubijanje ljudi na pokretnoj traci koristei otrovni plin u
mjestima pod nazivom plinske komore u Auschwitzu bilo bi tehniki
neizvedivo. Osim toga, koritenje Ciklona B u ovim prostorijama, ako se
ono ikad dogodilo, moglo bi biti dokazano kemijskom analizom uzoraka
uzetih sa zidova, ak i danas. Da su se masovna ubijanja plinom zaista
dogodila u mjestima oznaenima kao plinske komore, uzorci sa zidova
sadravali bi znaajne koliine ostataka cijanida, ak i nakon pola
stoljea. Ali veih koliina ostataka cijanida apsolutno nema (vidi
slijedee poglavlje, lanke pod a i b).
128
POGLAVLJE XI
129
Leuchterovo Izvjee ima nepobitno slabe toke; npr., on pogreno tvrdi
da plinske komore nisu imale ventilacijski sistem, a i njegovi podaci o
kapacitetu krematorija su manjkavi, kako nije bio sposoban na tom polju.
Istrebljivai su mogli iskoristiti te slabosti u Leuchterovom izvjeu, no
zanemarili su to napraviti zbog nedostatka sposobnosti s njihove strane.
Oni su stoga usmjerili svoje napade prvenstveno protiv Leuchtera osobno.
Iako je Leuchterovo izvjee zastarjelo, njegova efektnost u probijanju
leda teko moe biti vie cijenjena jer je inspiriaralo kasnije, puno
detaljnije, izvjee Germara Rudolfa.
Rudolfovo Izvjee
130
napravili su toliko puno greaka da je francuski asopis LExpress (25.
sijenja 1995.) ljutito prokomentirao kako je sve unutra krivotvoreno.
Npr., toaleti koji su graniili s prvotnom mrtvanicom (plinska komora)
pripojeni su u novu, rekonstruiranu muzejsku plinsku komoru,
vjerojatno kako bi izgledala vea i stranija. Tijekom rekonstrukcije,
rupe za isputanje Ciklona B vidljive danas, takoer su probijene kroz
krov, ali ne na prvotnim lokacijama koje su navodno nepoznate. Da su
postojali ikakvi drugi otvori u pojaanom betonskom stropu, postojala bi
vidljiva teta na betonskoj strukturi negipsanog stropa na podudarajuim
lokacijama. Ni jedne takve rupe za isputanje Ciklona B, koja je prije
postojala, a kasnije je zazidana, nema. Otvori za Ciklon B o kojima su
svjedoili oevici nikada nisu postojali; stoga otrovni plin Ciklon B nije
mogao biti isputen na opisani nain.
131
Obje gore spomenute rupe du rubova nose vidljive tragove dlijeta,
naznaka da su rupe na krovu probijene tek kasnije. Nadalje, jedna od rupa
je kompletno netaknuta iako je trebala biti posve unitena kad je zgrada
dignuta u zrak od strane SS-a rane 1945. Dodatno, potporne ipke koje
prolaze kroz otvore nisu bile uklonjene, tako da je njihova upotreba kao
otvor za isputanje Ciklona B nemogua. Potpuno je sigurno da su te rupe
napravljene poslije rata kako bi se stvorila iluzija o rupama za isputanje
Ciklona B.
b) Kemijske analize
132
Insekticid Ciklon B isputa svoj plin polako osobito kad je okolni zrak
ispunjen vlagom, kao to bi moralo biti ako je soba pretrpana ljudskim
biima. U takvim sluajevima, priprema bi ispustila samo 5-10% svog
sadraja nakon 10 minuta, 20-30% nakon pola sata, te 50% svog sadraja
nakon sat vremena (pogledaj, u vezi ovog, R. Irmscher, Zeitschrift fur
hygienische Zoologie und Schadlinbekampfung, 1942., str. 36). Za ubiti
rtve u nekoliko minuta kako su svjedoili oevici bile bi potrebne
smijeno ogromne koliine Ciklona B. Pod takvim okolnostima, prostor
bi bio izloen vrlo visokoj koliini cijanovodine kiseline, usporedivo s
komorom za dezinsekciju. Nadalje, ventiliranje komore moglo bi nastupiti
tek mnogo sati nakon isputanja sve koliine plina. Tako bi vrijeme
izlaganja i zgunjavanja prilikom dodira izmeu otrovnog plina i zidova
komore odgovarali komori za dezinsekciju.
133
visokih cijanovodinih koncentracija) da su se ostaci cijanida slinih
onima pronaenima u dezinsekcijskim komorama trebali formirati tono
na mjestima koja su imenovana kao plinske komore za ubojstva, ako su
se masovna ubojstva tamo dogodila. No znaajniji ostaci tamo nisu
pronaeni.
gore, nastavlja isputati svoju otrovnu paru jo barem dva sata; ali prema
svjedocima, sve rtve bile su mrtve ve nakon najvie pola sata. Jesu li
trupla nastavila udisati otrov sljedeih sat i pol?
134
kasnije [ 9]; oba izvjea pokazuju kako se slobodna demokracija
240F
135
Te studije su uvjerljive. Anti-revizionistika antologija naslovljena
Wahrheit und Auschwitzluge i izdana 1995. od strane Simona
Wiesenthala, Wolfganga Benza, Wolfganga Neugebauera, Josefa Bailera,
Brigitte Bailer-Galande i drugih [ 12], propustila je spomenuti ove studije
243F
136
Slika VI. Zrana fotografija - Auschwitz 31. svibnja 1944. 1-sportsko
igralite, 2-krematoriji, 3-kanalizacijski spremnici, 4-centar za
dezinfekciju, 5-dvije velike zgrade, 6-kuhinje, 7-barake i vrtovi
137
Kanadski specijalist za zrane fotografije John Ball radio je na procjeni
fotografija [ 13]. Njegove studije pridonose zadavanju smrtnog udarca
244F
[1] Fred Leuchter, Leuchterovo izvjee, Izdanje Focal Point, 1989., raspoloivo
kod Samisdat izdavaa , 206 Carlton St Toronto, Kanada, skraeni njemaki
prijevod pojavio se u Heftu 36 Historische Tataschen-a, no zabranjen je od
strane najslobodnije drave u Njemakoj povijesti
[2] Rudolf, Gutchten...skraena verzija pojavila se u Gaussovoj antologiji
Grundlagen zur Zeitgeschichte
[3] Ovu glupost, izmeu ostalog, iznijela je Klara Obermueller u svom uvodnom
djelu razgovora s Deborah Lipstadt o negiranju Holokausta na Sveuilitu
Zurich 1. svibnja 1994.
[4] Faurisson govori o molekulama sa toplo-traeim bojnim glavama
[5] Briggite Bailer-Galanda, Wolfgang Benz i Wolfgang Neugebauer (izdavai,
Wahrheit und Auschwitzluege, Deuticke, Vienna 1995).
[6] Herbert Verbeke (izdava), Kardinalfragen zur Zeitgeschichte, Vrij Historich
Onderzoek, Postbus 60, B-2600, Berchem 2, Belgium 1996, str. 93 i sljedee
stranice
[7] Suenje Germaru Rudolfu u Stuttgartu 1994/1995, Atkenzeichen 17 KLs 83/94
[8] Wilhelm Schlesinger, Der Fall Rudolf, Cromwell Press, 1994.
[9] Kardinalfragen...(pogledaj biljeku 6).
[10] Mattogno/Deana u Gaussu, Grundlagen...op. cit.
[11] ibid, str. 305/307
[12] vidi biljeku 5.
[13] John Ball, Air photo evidence, Ball Resources Service, 1992., raspoloivo kod
Samisdat izdavaa, (vidi biljeku 1).
138
POGLAVLJE XII
Majdanek
139
Chelmno
Sobibor
140
Hilberg je zamijenio Diesel motor s benzinskim motorom [ 12]; 256F
Belzec
Treblinka
141
Prema klasinoj knjizi Die Holle von Treblinka Sovjetskog idova
Vassylia Grossmana [ 18], koritene su sljedee metode ubijanja:
262F
142
sama od sebe lei u SS sistemu mrnje i nasilja; u slobodnim
demokratskim uvjetima, ona jednostavno nee gorjeti sama od sebe,
zbog visokog udjela vode (preko 60%).
Znanstvene studije
143
Navodno oruje ubojstva u etiri isto istrebljivaka logora; Diesel
motor, prouavano je pod vodstvom njemako-amerikog inenjera
Friedricha Paula Berga [ 26]. Berg jasno pokazuje tehniku apsurdnost
270F
144
Za spaliti 875 000 tijela na otvorenom bilo bi potrebno barem 200 kg drva
po truplu tj. sveukupno 195 000 t. To je jednako umi dugoj 6.4 km i
irokoj 1 km. Akcije kremacija, za koje se pretpostavlja da su trajale od
oujka do kasnog kolovoza 1943., trebale bi 2800 drvosjea dnevno,
pretpostavljajui da je potreban jedan ovjek za posjei jedno drvo,
odrezati grane i prepiliti drvo. Prema literaturi o Holokaustu, bilo je samo
500 radnika idova sveukupno u logoru, od kojih je samo 25, prema
jednom od preivjelih iz Holokausta po imenu Richard Glazar [ 28], radilo
272F
Nadalje, 875 000 trupala ostavilo bi iza sebe 2900 t pepela uz dodatak od
1000 t pepela drva. Taj pepeo bi sadrao milijune neizgorenih komadia
kosti, uz dodatak od 20 do 30 milijuna zubi ak i kad pretpostavimo da
je u prosjeku svakoj od tih 875 000 osoba falio jedan zub. Da su Sovjeti i
Poljaci pronali samo djeli tog pepela, kosti i zuba sazvali bi
internacionalnu komisiju uz glasnu jeku propaganda te bi cijelom svijetu
bio prezentiran dokaz o njemakom zvjerstvu. Pa zato nisu?
145
poprilino nepobitno bio radni logor, i nikad nije igrao ulogu u literaturi o
Holokaustu.)
logora do drugog?
Chelmno je, pretpostavlja se, bio tranzitni logor takoer, te je bio lociran
u Warthegau; prema izvjeu Khorerr, mnogi idovi su transferirani iz
tog podruja u Istone regije.
[1] Prvi broj je navela Lucy Dawidowicz (str. 191), a drugi Raul Hilberg (str. 956)
[2] Reitlinger, str. 512
[3] Wolfgang Benz, (izdava), Dimensions des Voelkermords, R. Oldenburg, 1991.,
str. 470.
[4] Rudolf in Gauss, Grundlagen...str. 276 i sljedee stranice
146
[5] Claude Lanzmann, Shoa, dtv, 1988, str. 17
[6] Wolfgang Scheffler, Judenverfolgung im Dritten Reich, Colloquium, 1964., str.
40.
[7] Hilberg, str. 956
[8] Nrnberki dokument NO-482
[9] Alexander Pecheresky, La rivolta di Sobibor, u Yuri Suhl, Ed essi si
ribellarono, Milano, 1969., str. 31
[10] ibid
[11] Leone Poliakov, Breviare de la Haine, Editions complexe, Pariz, 1986., str 224
[12] Hilberg, str. 941
[13] Enzyklopaedie des Holocaust, str. 1496.
[14] Usporedite, u tom smislu, komentare o Belzecu u sljedeem poglavlju (est
milijuna uda)
[15] Rederova knjiga o Belzecu (Krakau, 1946.) skraena je u knjizi Carla
Mattognia Il rapporto Gerstein. Anatomia di un falso ( Sentinella d'Italia, 1985.,
str. 129 i sljedee stranice)
[16] Usporedite, u tom smislu, nau knjigu Der Holocaust auf dem Prufstand, 1992.,
str. 47 i sljedee stranice
[17] O suenju Demjanjuku, pogledaj Rullman
[18] Vassili Grossmann, Die Holle von Treblinka, Verlag fur fremdsprachige
Literatur, Moskva, 1946., citirani isjeci u broju 44 Historische Tatsachen-a
[19] Arnulf Neumaier u Gaussu, Grundlagen...op. cit.
[20] Yitzhak Arak, Belzec, Sobibor, Treblinka. The Operation Reinhardt Death
Camps, Sveuilini tisak, Bloomington SAD, 1987., str. 174
[21] Jean-Francois Steiner, Treblinka, Die Revolte eines Vernichtungslagers,
Gerhard Stalling Verlag, 1966., str. 294 i sljedee stranice
[22] Pogledajte, u tom smislu, Neumaier u Gaussu, Grundlagen...
[23] Adalbert Ruckerl, Nationalsoczialistische Vernichtungslager im Spiegel
deutscher Strafprozesse, dtv, 1977., str. 206
[24] FAZ, 2. travnja 1965.
[25] Hans Peter Rullman, Der Fall Demjanjuk, Verlag fr ganzheitliche
Forschung und Kultur, Vioel, 1987.
[26] Friedrich Paul Berg u Gaussu, Grundlagen...
[27] Vidi biljeku 22
[28] Richard Glazar, Die Falle mit dem gruenen Zaun, Fischer, 1992., str. 126
[29] Alexander Donat (izdava), The Death camp Treblinka, Holocaust Library,
New York, 1979., str. 24
[30] Reuter-Memorandum, 17. oujka 1942., izdao Helmut Schwege, Kennzeichen
J, Berlin (Ost), 1966., str. 243
147
POGLAVLJE XIII
Tzv. plinski kamioni (eng. gas vans), pretpostavlja se, bili su koriteni za
istrebljenje idova u Srbiji i Rusiji, dodatno uz njihovo koritenje u
Chelmnu. Kogon/Langbein/Ruckerl u njihovoj knjizi
Nationalsozialistische Massentotungen durch Giftgas, podue
raspravljaju o tim kamionima, na sveukupno 64 stranice [ 1].275F
149
U pogledu: tehnikih promjena u specijalnim autima koji su
koriteni u operaciji i koji su pronaeni u proizvodnji [sic].
Prema bilo kojem povjesniaru, izmeu 150 000 i 1,35 milijuna idova
ugueno je plinom u 2 ili privremeno 3 plinska kamiona, s korisnim
povrinskim prostorom, prema gore navedenom, od 16 m2. Rckerl
nadalje doputa svjedoku po imenu Johann I. da izvjesti o sljedeem [ 7]:
281F
150
Nain na koji se ta legenda uzdigla otkrila je Ingrid Weckert. U osveti
zbog njemakog objelodanjenja sovjetskog masakra nad poljskim
asnicima u Katynskoj umi, Sovjeti su 1943. optuili njemake ratne
zarobljenike za ubojstva sovjetskih graana u plinskim kamionima. Na
suenjima u Kharkovu i Krasnodaru, nekoliko optuenika identificirani su
od strane svjedoka te su pogubljeni. Fatalna pogreka bila je, prema
svjedocima, prijenos ispunog plina u unutranjost kombija.
151
drugim rijeima, sveukupno barem pola milijuna ljudi. To znai da je
svaki pojedini lan grupe Einsatz, ukljuujui radio operatere, vozae,
prevoditelje, medicinske sestre, trebao u prosjeku ubiti 500 idova i ne-
idova skoro svaki dan ukljuujui tu i nedjelje i praznike.
udesno, skoro dva milijuna tijela (poto je ipak Einsatz grupa nastavila
ubijati ljude i nakon proljea 1943.) nestala su bez traga. Pod normalnim
okolnostima, naravno, to nije tako lako. Rijeiti se tijela, nona je mora
svakog ubojice. Nakon ubojstva obitelji ruskoga cara, tijela su spaljena i
kiselina je baena na njih, no i dalje ih se moglo identificirati.
Izvjee uenjaka Holokausta [ 12]:
286F
152
Babi Yar
153
krivotvorena ili izmanipulirana u masivnim razmjerima. Tako se jedini
dokumentirani dokaz o milijunima ubojstava na Istonom frontu rui na
tlo.
154
POGLAVLJE XIV
U knjizi, Der Tod ist einer Meister aus Deutschland, koja je takoer
pretoena u film i hvaljena je od masovnih medija, Lea Rosh i Eberhard
Jckel piu [ 1]:
291F
Jesu li Nijemci zaista ubili sve idove koji su ima pali u ruke,
ukljuujui starce, ene, djecu, novoroenad, bez ikakvog
razmatranja pojedinanih sluajeva?
155
etnja kroz slobodni tisak svijeta
156
Rovan nije bio samo idov ve i borac u pokretu otpora, njegova smrt
morala je biti dvostruko sigurna, ali on je preivio. udo!
157
Koja je od ovih mogunosti istinita? Pogledajmo nekoliko dobro poznatih
primjera.
Obitelj Frank
njene smrti, ali nije mogla biti ubijena plinom, jer su guenja plinom
odavno bila zaustavljena u to doba, prema slubenoj verziji povijesti [ 3].
293F
Anna i Margot umrle su tijekom epidemije tifusa nedugo prije kraja rata,
u Bergen-Belsenu, gdje su bile poslane tijekom evakuacije iz Auschwitza.
Simone Veil
Iako idov i borac pokreta otpora, Levija nisu ubili Nijemci nakon
uhienja, ali je bio poslan na prisilni rad u Auschwitz i nakon rata opisao
je svoja iskustva tamo, u svojoj knjizi Ist das ein Mensch?.
158
1945. Nakon rata napisao je knjigu Teufel und Verdammte, u kojoj je
rekao da nikada nije vidio plinsku komoru u Auschwitzu. Njegova
osamdesetogodinja majka umrla je u prosincu 1944. u Birkenau, nakon
to je primala medicinsku pomo do zadnjeg trenutka.
Elie Wiesel
je Auschwitz i Buchenwald.
159
kamerama u narednim godinama [ 7]. Koliko ih je od njih bilo tamo
297F
160
udesni bijeg Elie Wiesela
161
U Buchenwaldu, 10 000 ljudi bilo je poslano u smrt na dan. Ja sam
uvijek bio meu zadnjih stotinu ispred vrata. Tada su stali. Zato?
Da, zato? Vrlo rado bi smo eljeli znati zato. Zbilja, zato?
162
Iz nekog razloga njemaki kuhar je vodio zapovjednitvo
Odjednom je uzviknuo: 'Brod je preteak, U vodu sa idovima.'
Poljski i litvanski zatvorenici pokrenuli su se da izvre zapovijed
Podigla sam svoje ruke u dramatinoj gesti i plakala koliko god sam
mogla 'uj, Izraele!' Odjednom njemaki kuhar koji je davao
naredbe, zapovijedio im je da stanu Naredio je poljskim i
litvanskim zatvorenicima da ne odguruju blizu ruba i niti jedna od
trideset ena nije gurnuta u vodu.
163
Mnogi drugi lanovi Sonderkommando-a bili su spaeni slinim udima:
Alter Szmul Fynzylberg alias Stanislav Jankowski alias Kaskowiak alias
Alter Feinsilber; Dov Paisikovic; Henryk Tauber; Abraham Dragon; Josef
Sackar; Jacov Gabai; Shaul Chasan; Eliezer Eisenschmidt; Leon Cohen,
itd. [ 17].
307F
164
to e budui povjesniari misliti o vremenu u kojem se vjerovalo u takve
gluposti?
istraiva Yitzak Arad na str. 112 svojeg opusa o tvornicama smrti [ 20],
310F
165
i umrla. Do dananjeg dana, Peer ne zna kako je uspio
preivjeti. 'Moda su djeca otpornija, ne znam', rekao je u
razgovoru proli tjedan.
Mi, takoer, isto ne znamo zato. Ne samo da je mali Mosche bio plino-
nepropustan, cijela njegova obitelj je bila takva takoer, ili barem prema
istim kanadskim novinama:
166
Svaka idovska osoba mora nauiti od naih preivjelih ivjeti
sa spoznajom da idovski narod ne podlijee ogranienjima
zakona prirode.
[1] Lea Rosh/Eberhard Jaeckel, Der Tod ist ein Meister aus Deutschland, Hoffman
und Campe, 1991., str. 11.
[2] Enzyklopaedie des Holocaust, str. 473.
[3] zadnje trovanje plinom u Auschwitzu navodno se vjerojatno dogodilo 1.
studenoga 1944., prema Kalendariumu Danute Czech, str. 921.
[4] Thion, str. 328.
[5] Elie Wiesel, Legends of our Time, New York, 1968., str. 177.
[6] Ingrid Weckert, Feuerzeichen, str. 252/253.
[7] Tageszeitung, Berlin, 30. oujka 1995.
[8] Schweizer Illustrierte, 13. travnja 1992.
[9] Elie Wiesel, La Nuit, str. 59/60.
[10] ibid, str. 151.
[11] Time, 18. oujka 1985., str. 79.
[12] Eva Schloss, Evas Geschichte, Wilhelm Heyne Verlag, 1991., str. 112/113.
[13] Trudi Birger, Im Angesicht des Feuers, Piper, 1990., str. 126/127.
[14] ibid, p. 149/150.
[15] Enzyklopaedie des Holocaust, str. 1337.
[16] Miklos Nzyiszli, Im Jenseits der Menschichkeit, Dietz, 1994., str. 24.
[17] vidi, u tom pogledu, nau knjigu Auschwitz: Ttergestndnisse kao i Gideo
Greif, Wir weinten trnenloss.
[18] Hefte von Auschwitz, Sonderheft 1, "Handschriften von Mitgliedern des
Sonderkommandos", Verlag Staatl. Museum Auschwitz, 1972., str. 115 nadalje.
[19] Kogon/Langbein/Rckerl str. 183.
[20] Yitzhak Arad, Belzec, Sobibor, Treblinka, The Operation Reinhard Death
Camps, University Press, Bloomington, 1987.
[21] Rederova kniga, koja se pojavila 1946. u Krakowu, saeta je od Carla Mattogna
u Il Rapporto Gerstein. U velikom djelu o Belzecu planiranom za 1998.
Mattogno e objaviti cijeli tekst Rederove knjige na talijanskom prijevodu.
[22] VPRO, Nizozemska/Belgija, travanj 1991.
[23] The Gazette, Montreal, 5. kolovoza1993.
[24] "Ein erschuetterndes Dokument", Das Gtheanum, Wochenschrift fr
Anthroposophie, br. 7, 19. svibnja 1996., str. 84.
[25] citirano prema ovlatenom inenjeru Wolfgangu Frchlichu, "Details zum
Gaskammerschwindel", dostupno kod W. Froehlich, Mauerbachstr. 37/13, A-
1140 Be.
167
POGLAVLJE XV
GDJE SU OTILI?
Korijeni mitskog broja 6 milijuna
168
navodno tek poinjao. Kako je Goldman znao toan broj idova koji e
biti ubijeni u budunosti?
169
lanak spominje Holokaust (sic!) est milijuna idovskih mukaraca,
ena i djece. Kako i gdje se taj Holokaust trebao dogoditi, ak nije ni
vidljivo u tom slaboumnom baljezganju, no brojka od est milijuna
pojavljuje se ni vie ni manje nego sedam puta!
170
ivio na istom mjestu poslije rata, jednostavno se broji pod istrijebljene!
Da je to tono, knjiga poput Egzodusa Leona Urisa nikada ne bi bila
napisana.
171
Evakuacija je spasila veliku veinu idova iz Ukrajine,
Bjelorusije, Litve i Latvije. Prema informacijama iz Vitebska, Rige
i drugih veih gradova, koji su osvojeni od strane faista, samo je
nekoliko idova ostalo ondje, kad su Nijemci napali.
- idovi koji su se vratili prije kraja 1945., ali koji se nisu javili
francuskom Ministarstvu rata jer nisu bili potrebni to napraviti;
172
- idovi koji se jednostavno nikad nisu vratili u Francusku. Ta je
kategorija daleko najvea. Velika veina idova deportirana iz
Francuske priblino 80% imala je strane putovnice ili su bili
osobe bez dravljanstva i veze s Francuskom. Suoeni s
mogunou emigriranja preko oceana, veina ih je prirodno
preferirala posljednje nego se vratiti u ratom rastrganu zemlju.
Knjiga o Bergen-Belsenu logoru koji se koristio kao prijemni
logor za raseljene osobe nakon rata da su idovi koji su
predstavljali veliku veinu raseljenih osoba, skoro u svim
sluajevima htjeli emigrirati u Palestinu ili neku drugu ne-
europsku zemlju [ 11].
326F
Ogledni sluaj:
173
Istraivanje Carla Nordlinga
prije kraja 1941., 13% je umrlo, 35% je ostalo van utjecaja deportacije ili
zatvaranja; ostali su deportirani ili zatvoreni, ali su preivjeli.
sudski povjesniar nikada nee obaviti taj posao. Nitko ne zna gdje su
175
dokumenti, postoje li jo ili jesu li ih nakon rata unitili pobjedniki
Saveznici.
176
POGLAVLJE XVI
NEVIDLJIVI SLON
Nekoliko se autora, prvenstveno Martin Gilbert, Walter Laqueur te Jean-
Claude Favez, pozabavilo pitanjem to su Saveznici, Vatikan i Crveni kri
znali o sudbini idova tijekom rata [ 1]. Njihove debele knjige beskrajno
336F
zbunjuju oko toga zato nitko nije prstom maknuo kako bi spasio idove.
Kau da je nezamislivo da nitko u Washingtonu, Londonu i Moskvi,
Vatikanu ili enevi nije znao to se dogaa u Auschwitzu i drugim
istrebljivakim logorima. U pogledu te injenice Amerikanac David
Wyman otvoreno izraava sumnju u to da su se svi namjerno preutno
sloili s istrebljenjem idova [ 2]. Zbog tog razloga, njemaki prevoditelj
337F
178
Slika VIII. Kreamtoriji I i II, Auschwitz-Birkenau
[1] Martin Gilbert, Auschwitz und die Allierten (C.H.Beck, 1982.); Walter
Lacqueuer, Was niemand wissen wollte (Ullstein, 1982.); Jean-Claude Favez,
Das IKRK und Das Dritte Reich (Verlag NZZ, 1989.)
[2] David Wyman, The Abandonment of the Jews. America and the Holocaust,
1941.-1945., New York, 1984.
179
[3] U svojoj knjizi The hoax of the Twentieth Century, Arthur Butz citira brojne
odgovarajue izvjetaje iz New York Timesa
[4] Laqueur, str. 237
[5] Gilbert, str. 44
[6] Hefte von Auschwitz, State Museum Auschwitz, br. 15 (1975.)
[7] Arthur Butz, Kontekst i perspektiva u Holokaust kontroverzi, J.H.R., Winter
180
POGLAVLJE XVII
MAJICA NESSUS
Kentaurova osveta
Oni s vie uvida meu idovskim voama moda se dobro sjeaju te prie
iz grke mitologije. idovska Nessusova majica je la o plinskim
komorama izmiljena prije vie od pola stoljea kako bi osvetili sebe
zlom berlinskom faraonu koji je slomio mo cionizma u Njemakoj i
posjetio idove liavanjem prava, zapljenom imovine, deportacijom i
egzilom. Nakon rata, cionisti otkrivaju da se propaganda o zloinu i dalje
moe koristiti za stjecanje profita.
S otkrivenjem istine ljudi e pitati zato smo bili tako besramno lagani od
1945. i zbog ijih interesa. Ljudi e poeti pitati pitanja kao npr.: kako je
Drugi svjetski rat zapravo poeo? Tko ga je zapravo poeo? Koje su ga
misteriozne moi donijele? Jesu li to iste misteriozne moi koje su
prouzroile i Prvi svjetski rat?
Kada taj dan doe, ljudi e ispitati pravi Holokaust 20. st., Holokaust koji
je uzeo sa sobom neusporedivo vie ivota zloine marksizma i identitet
pravih marksista iza kulisa. Gospodin Gunnar Heinsohn koji je spomenut
drugdje u ovom radu, pored toga u svojoj knjizi Warum Auschwitz otkriva
nekoliko istina (skoro usprkos sebi). Te su istine preuivane u neugodnoj
tiini. Heinsohn spominje bezbrojne sovjetske graane koji su pali pod
Crvenim terorom. Na alost, zaboravlja postaviti pitanje etnikog
podrijetla koljaa Sovjetske unije. Drugi su povjesniari to napravili.
Jedan od njih je Yuri Begunov koji izjavljuje da su 1920. u SSSR-u 83%
boljevikih voa bili idovi [ 1]. Ili Aleksandar Solzhenitsyn koji u
343F
182
Odbijanje istrebljivaa da odstupe i centimetar
183
kojeg se ne bi moglo otarasiti bez prijetnje samim temeljima orwelovskog
svijeta stalne lai zvane slobodna demokracija.
184
Naravno, cionisti sada prieljkuju da su spomenuli samo tri milijuna
idova stradalih veinom zbog epidemija i pothranjenosti, umjesto est
milijuna, veinom uguenih plinom. No plinske komore i njihovih est
milijuna uguenih rtava ne pojavljuju se samo u povijesnim i kolskim
knjigama, rjenicima, ve kao i dokazna injenica sudskih procesa.
Sluaj Garaudy
185
mafija zavijala je kao pas kojem je netko nagazio na rep; mjesecima su
mediji blatili Garaudya bez, naravno, imalo diskusije o sadraju knjige.
Najvie od svega, profesionalni laci utjeli su o injenici da je Garaudy
sumnjao u postojanje plinskih komora. Situacija je postala jo opasnija za
istrebljivae kad je kultna figura ljevice, francuski sveenik Abb Pierre,
proglasio svoju solidarnost s Garaudyem u travnju 1995. Abb Pierre
nita nije znao o revizionizmu, i dalje nita ne zna; njemu je to bila stvar
slobode miljenja. Abb koji je na alost kratak s hrabrou, povukao se
zbog straha suoivi se s lovom na vjetice koji je tada eksplodirao oko
njega, te je molio za oprost, nakon to je u poetku pokazao malo
slabanog otpora; u lipnju se napokon ponizio pred idovima (La Croix,
23. lipnja 1996.) Kao rezultat sluaja Garaudy/Pierre, iroke mase
francuskog naroda su po prvi put saznale da je sloboda miljenja u
njihovoj zemlji ukinuta te da manjina od moda 2% francuske populacije
propisuje to ostatak od 98% moe rei, pisati, itati i misliti. U
meuvremenu, sve vei broj poznatih ljudi trae aboliciju za revizionista
Law Gayssot-a, ukljuujui i Simona Weila u novinama L'Evenment du
Jeudi, 27. srpnja 1996. (Weil je idovska rtva masovnog guenja
plinom za kojeg se kasnije saznalo da je ipak iv te je postao
predsjednikom Europskog parlamenta). Za vie informacija o aferi
Garaudy/Abb Pierre potraite lanak Roberta Faurissona na Internetu
[ 3].
345F
186
moemo drati prevage dokumenata, te u ovom sluaju priznati da
odsutnost dokumenata podrazumijeva nemogunost podastiranja
direktnog dokaza o postojanju ubilakih plinskih komora.
187
besramnost) Korzec pokuava iskoristiti debakl tradicionalne
historiografije kako bi optuio Nijemce. Ako je veina idova uguena u
logorima, prosuuje Korzec, samo bi nekolicina kriminalaca bila
umijeana u zloin. A ako je, s druge strane, veina idova ubijena izvan
logora primitivnim runim metodama, onda je daleko vei broj Nijemaca
trebao sudjelovati u masovnim ubojstvima. To je upravo, prema
talmudskoj logici gospodina Korzeca, razlog zbog ega je sumnja u
plinske komore kriminalizirana od strane njemakog sudstva. Skree
pozornost s injenice da nije samo nekolicina kriminalaca kriva za
Holokaust ve veliki dio njemakog naroda.
188
milijune idova bez plinskih komora, modernih naina prijevoza te
djelotvorne birokracije.
189
Kazneni sud (dravni sud u Manheimu) je tono pretpostavio da
su masovna ubojstva idova, POINJENA NAJVEIM DJELOM
U PLINSKIM KOMORAMA KONCENTRACIJSKIH LOGORA,
dokazna injenica.
190
1) od 1942. do otprilike poetka 1946., pria je ila tako da su nacisti
ubijali idove veinom u istrebljivakim i koncentracijskim
logorima parom, elektrinom strujom, vatrom, kiselinama,
pneumatskim ekiima, ivim vapnom, bojnim plinovima,
ispunim plinovima dizel motora, Ciklonom B, kipuom vodom,
trovanjem krvi, guenjem, pucnjavom na pokretnu traku itd. ak i
tako kasno kao na suenju u Nrnbergu, 14. prosinca 1945.,
tvrdilo se da su idovi u Treblinki ubijani vruom parom.
2) Izmeu 1946. i 1960. pria se malo promijenila; tijekom suenja u
Nrnbergu, donesena je odluka da se za sredstvo ubojstva uzme
otrovni plin: sve druge metode ubijanja u istrebljivakim i
koncentracijskim logorima potjerane su u memorijsku rupu. Sad je
iznesena tvrdnja kako je svaki kamp imao barem jednu ili vie
plinskih komora.
3) Od 1960. do 1983. pria je ila tako da su nacisti ubili idove
plinom, veinom u pet, est logora lociranih na teritoriju Poljske.
Plinskih komora na zapadu su se otarasili.
4) U periodu izmeu 1983. i 1996. plinske komore sa zapada (osim
Buchenwalda, Bergen-Belsena i Dachaua dobile su svoj udesni
povratak u remek djelu Kogona/Langbeina/Rckerla
Nationalsozialitsche Massenttungen durch Giftgas. Na zapadu,
kako pria kae, bilo je relativno malo guenja plinom, idovi su
ugueni u pet, est istrebljivakih logora na tlu Poljske.
5) Godine 1996. radikalna nova verzija Holokausta nastala je u
obliku Goldhagenove knjige, prethoena Korzecovim testnim
suenjem u Nizozemskoj. Guenje plinom sada se moe
objanjavati kao nevaan epifenomen. Gdje god su Nijemci ili,
ubijali su idove primitivnom okrutnou zbog mrnje prema
idovima koja je ukorijenjena u njemakoj povijesti i tradiciji. Ali
kako e vladajue klike objasniti to da smo pola stoljea imali
krivu priu? Goldhagenov pokuaj spaavanja stvari obit e se
cionistima o glavu jae nego Pressacov pokuaj. Pokuaji oajnog
demokratskog sistema da se odri plutati na povrini svojom sve
luom, grotesknijom i iracionalnijom propagandom te sve
sirovijim nainima zastraivanja, samo su odvie razumljivi u ovoj
191
situaciji. No, svjetski neprijatelj, unitavai svih sloboda u ime
borbe protiv mrnje, nose Nessusovu majicu; nee biti u
mogunosti skinuti je nakon to su je obukli. Sa svakim novim
danom, ona pali njihovo meso sve dublje i dublje.
[1] Juri K. Begunow, Tajnyl sily w ishorij Rossij, Petersburg, str. 221 i sljedee
[2] Roger Garaudy, Les Mythes fondateurs de la politique isralienne, La Vieille
Taupe, Pariz, 1996., 2. izmjenjeno izdanje, dostupno kod Vrij Historich
Onderzoek, Postbus 60, 2600 Berchem-2, Belgija, ili kod LibreR, Avenue des
Alpes 22, H-1820 Montreux/Switzerland.
[3] O aferi Garaudy/Abb Pierre pogledaj Faurissonov lanak "Bilance der Affaere
Garaudy/Abb Pierre", koji se pojavio na nekoliko internetskih stranica, npr.
http://www.webcom.com/-ezundel/english.
[4] Na ovu temu pogledaj internetski lanak Roberta Faurissona, "An Orthodox
Historian Finally Admits that There are No Proofs for the Existence of Nazi
Gas Chambers" (takoer pogledaj biljeku broj 2)
[5] Daniel Jonah Goldhagen, Hitler's Willing Executioners, Little, Brown, and
Company, London, 1996.
[6] 1 StR 179/93, BGH Karlsruhe, odluka od 15. oujka 1994. (suenje Gnter
Deckert-u). Pogovor Bruno Monatoria.
192
Pitanje na koje bi revizionisti htjeli dobiti uvjerljiv odgovor: koje je
objanjenje iracionalnom ponaanju cijelog naroda koji oigledno vjeruje
u apsurdnu legendu?
193
generacija ne zna to vjerovati nakon pola stoljea prljavtina i lai.
Mijeaju svoje iskustvo iz prve ruke, ono to su sami vidjeli i iskusili, s
onime to misle da su trebali vidjeti i iskusiti (prema slubenoj verziji
povijesti). Suoeni s optubama i neupuenou narednih generacija,
ratna generacija pridruuje se zboru samo-okrivljavanja ili se povukla u
rezigniranu tiinu. A ipak, ako su plinske komore tehniki bile
nemogue i ako je cijela pria stoga la; ako materijalnih dokaza nema,
poto su nacisti u zadnji tren unitili sve dokaze o njihovom zloinu
ako su se milijuni tijela jednostavno pretvorila u plavu paru, tako da niti
jedno tijelo niti jedne rtve guenja plinom nije pronaeno ako je
slubena verzija povijesti temeljena na niemu osim na kontradiktornim
svjedoanstvima oevidaca svjedoka koji nikad nisu bili podvrgnuti
unakrsnom ispitivanju, te priznanjima iznuenima od kriminalaca:
ako forenzika izvjea, ukljuujui i rekonstrukciju kao to je uobiajena
praksa kod uobiajenog sluaja ubojstva, nikad nisu ni zapoeta; ako
izvjea strunjaka o tehnikoj izvodljivosti masovnih guenja plinom
nikad nisu bila izvoena od strane suda, nego samo u ime privatnih
stranaka, te ako ne postoji ni jedno opovrgavanje tehnike prirode ovog
rada. Kako je onda mogue da svijet vjeruje u ovu seriju grotesknih
halucinacija? Ako pitate bilo koje od ovih pitanja, veina ljudi je ili
iznenaena ili okirana. Ali neki ljudi, naroito mladi koji esto
reagiraju spontano i emocionalno smjesta i spontano proglase njihovo
uvjerenje u Holokaust apsurdnim. Moete uti primjedbe kao to je ova:
Kako sam mogao vjerovati u takvu glupost sve ove godine? Revizionist
moda moe biti zadovoljan uvjerenjem da je pridobio novog pristalicu.
No u veini sluajeva, to je velika pogreka. Kada ok splasne ok koji
nastupi nakon otkria nove istine, novi preobraenik se vraa u svoje staro
okruje gdje je gotovo nemogue pronai bilo kakvu informaciju o ovoj
temi, a da nije neizbjena Holokaust propaganda. Prosjenoj osobi fali
hrabrosti izdvojiti se od svog okoline; masovni mediji su, naravno,
svugdje oko nas. Na najmanji izraz sumnje, neizbjean odgovor biti e da
je priao s groznim, laljivim nacistom, da je uo brdo lai te da je bolje
da zaboravi sve to je uo. To je osobito tono, osim ako preobraenik
nije junak koji je voljan ugroziti svoju socijalnu i profesionalnu poziciju
zbog povijesne istine. Kako ak i najbanalnija la moe biti zamagljena i
194
objanjena, heretik se udaljava od svoje nove vjere i vraa se oltaru
nevjerojatnog. Credo, quia absurdum est. Ono to se isprva inilo
apsurdnim u usporedbi s razumnim informacijama o apsurdnosti religije
Holokausta opet postaje uvjerljivo. U drutvu u kojem propagandisti
kontroliraju medije, oni koji skreu s puta doputaju si opet biti uvjereni
da je ne-anonimno miljenje (Vox Populi, Vox Dei) koje je potvrdilo
stvarnost masovnog istrebljenja idova pola stoljea prije, nosi
nemjerljivo veu teinu od izjava jednog nacista.
195
gubitka posla, pozicije u drutvu, ak i unititi obitelj. Dodatno, mnogi
ljudi ne ele znati puno o Holokaustu, koji je glavna optuba protiv
njemakog naroda, poto instinktivno osjeaju da mnoge stvari oko toga
ne mogu biti istinite. Boje se saznati je li Holokaust cijeli paket lai, ili
samo la ili dvije; svatko tko sumnja u detalje slubene povijesne istine
riskira biti prisiljen dovesti u pitanje cijelu priu.
S druge strane, nije lako ivjeti s lai koja je ve odavno trebala biti
prepoznata kao takva, i u isto vrijeme, ponaati se kao da to uope nije
la. Npr., kako bi jedna majka, koja je sigurna da je pria o plinskim
komorama la, trebala odgovoriti djetetu koje je pita, oima rairenim od
zauenosti: Mama, uitelj nam je rekao da su njemaki vojnici uguili
idove. Je li i djed guio idove? Najbolji nain za izbjegavanje takvog
pitanja, koje je kompleksno i bolno, je jednostavno ne znati nita. Stoga
majka jednostavno kae znatieljnom djetetu: Ne znam, pitaj svog
uitelja.
196
histerine mrnje, politiari i njihove izjave o nacionalnoj krivnji i
mirenju, intelektualci i njihove ucviljene retorike i rituali patnje,
kaznenopravni sustav u lovu na vjetice nad osamdesetgodinjim i
devetesedgodinjim nacistikim ratnim kriminalcima?
A ni jedan Nijemac, naravno, ne eli biti nacist, jer nacisti su bili najvei
kriminalci u povijesti ovjeanstva zbog Holokausta!
197
ZAKLJUCI
198
Nakon onog to su napravili idovima, zasluili su to, to je klasino
opravdanje.
idovi ili tonije, oni koji tvrde da govore u njihovo ime izmislili su
priu koju zovu Shoa ili Holokaust i za koju tvrde da je sada povijest
njihovih ljudi.
199
Umjesto sluanja diskusije oni jednostavno grabe palicu. No koliko se
dugo jo mogu izvlaiti?
200
BIBLIOGRAFIJA
KNJIGE
Anntohn, Gunther/Roques, Henri, Der Fall Gnter Deckert , DAGD,
Germania Verlag, Weinheim, 1995.
201
Burg, Josef Gideon, Majdanek in alle Ewigkeit?, Eder Verlag, Mnchen,
1979.
Butz, Arthur, The hoax of the twentieth century, I.H.R., Office Box, 2739
Newport Beach, CA, USA, zahlreiche Auflagen.
Challen, Stephen, Richard Korherr and his reports, Cromwell Press, GB-
Uckfield/E. Sussex, TN22 1YZ, England, 1993.
202
Graf, Jrgen, Der Holocaust auf dem Prfstand , Guideon Burg Verlag,
Postfach 52, 4009 Basel, 1992.
Harwood, Richard, Did six million really die?, Historical Review Press,
Brighton, zahlreiche Auflagen.
Honsik, Gerd, Schelm und Scheusal. Meineid, Macht und Mord auf
Wizenthals Wegen, Bright-Rainbow Limited, Madrid, 1993.
203
Kern, Erich, Verbrechen am deutschen Volk, K.W. Schtz, Preussisch
Oldendorf, 1964.
Kulaszka, Barbara, Did six million really die?, Samisdat, 206 Carlton
Street, Toronto, 1992.
204
Padova, 1995. Mattogno, Carlo, Dilettanti allo sbaraglio, Edizioni di Ar,
Padova, 1996.
205
Stglich, Wilhelm, Die westdeutsche Justiz und die sog. NS-
Gewaltverbrechen, Kritik-Verlag, Molevej 12, Kollund/DK, 1977.
206
REVIZIONISTIKE WEB STRANICE
http://www.webcom.com/ezundel
http://www.vho.org/
http://www.kaiwan.com/-ihrgreg/
http://www.codoh.com/
http://www.adam.com.au/-fredadin/adins.html
http://www.abbc.com/islam
http://www.nationaljournal.org/
http://www.abbc.com/aaargh
207