Jrgen Graf

Mit o Holokaustu
Naslov originala:

Moskva, 2000.
 SADRAJ
POGLAVLJE I .............................................................................................................. 1
OPTUBA ......................................................................................................................... 1
Spoznaje o Holokaustu nakon 1945......................................................................... 1
Holokaust kao religija .............................................................................................. 8
Zato gotovo svi vjeruju u Holokaust ..................................................................... 10

POGLAVLJE II ........................................................................................................... 14
ULOGA HOLOKAUSTA U SVIJETU OD 1945............................................................................ 14
Osnivanje drave Izrael i oduzimanje graanskih prava Palestinaca .................... 14
Imunitet idova na kritike ...................................................................................... 15
Prikrivanje saveznikih zloina u Drugom svjetskom ratu ..................................... 16
Stvaranje prezira prema njemakom narodu ........................................................ 17
Nemogunost bilo kakve objektivne rasprave o nacionalsocijalizmu .................... 17
Stvaranje nepotovanja za sve oblike nacionalizma osim idovskog..................... 18

POGLAVLJE III .......................................................................................................... 19

REVIZIONISTI .................................................................................................................. 19
Tvrdnje revizionista ................................................................................................ 19
Paul Rassinier......................................................................................................... 20
Ocrnjivanje revizionista u medijima....................................................................... 21
Dravni tuioci i suci kao psi uvari slubene verzije povijesti ............................... 22
Propast slubene verzije povijesti .......................................................................... 26

POGLAVLJE IV .......................................................................................................... 29
TO AKO SU REVIZIONISTI U PRAVU? .................................................................................... 29
Prije 1941: Vlada Reicha zahtjeva iseljenje idova ................................................ 30
Smrtnost u logorima i njeni uzroci ......................................................................... 32
Masovna strijeljanja na Istonom bojitu .............................................................. 34
POGLAVLJE V ........................................................................................................... 37

OH, KOLIKO ZAPETLJANIH MREA MI TKAMO... ...................................................................... 37

Sapun od masti idova........................................................................................... 39
Nacistike metode istrebljenja............................................................................... 40
Lokacije plinskih komora ....................................................................................... 45
POGLAVLJE VI .......................................................................................................... 52
DA LI JE DANANJA VERZIJA HOLOKAUSTA VJERODOSTOJNIJA OD ONIH PRETHODNIH? ................... 52
Tvrdnje iznesene u standardnoj literaturi .............................................................. 52
 Jesu li tvrdnje u standardnoj literaturi vjerodostojne? .......................................... 55

POGLAVLJE VII ......................................................................................................... 66

FIZIKI DOKAZI HOLOKAUSTA ............................................................................................. 66

POGLAVLJE VIII ........................................................................................................ 69

DOKUMENTIRANI DOKAZI HOLOKAUSTA ............................................................................... 69
Raul Hilberg, Danuta Czech, Jean-Claude Pressac: Tri strunjaka poseu u svoju
torbu s trikovima ................................................................................................... 69
Nijemci su unitili sve dokumente ...................................................................... 76
Smiljajui dokaze .............................................................................................. 78
Krivotvoreni dokumenti ......................................................................................... 79
Dokumenti sumnjive autentinosti ........................................................................ 80
Nedvojbeno pravi ali krivo interpretirani dokumenti............................................. 85
Dokumenti koji proturjee teoriji istrebljenja ........................................................ 90
POGLAVLJE IX .......................................................................................................... 97

SVJEDOCI PLINSKIH KOMORA U AUSCHWITZU ........................................................................ 97

Neke od tehnikih i znanstvenih nemogunosti u svjedoanstvima oevidaca ..... 98
etiri glavne nemogunosti u izjavama oevidaca .............................................. 102
POGLAVLJE X ......................................................................................................... 113
RAZVOJ LEGENDE O AUSCHWITZU ..................................................................................... 113
Kako su se usklaivala izvjea oevidaca ........................................................... 113
Kako su sudovi lairali dokaze o Holokaustu .................................................... 116
Idealan primjer: dr. Johann Paul Kremer ............................................................. 118
Otac lai o Auschwitzu ......................................................................................... 121
Oruje Ciklon B: opovrgavanje lai ................................................................... 125

POGLAVLJE XI ........................................................................................................ 129

AUSCHWITZ: ZNANSTVENE STUDIJE O MJESTU ZLOINA ......................................................... 129
Leuchterovo izvjee ............................................................................................ 129
Rudolfovo Izvjee ............................................................................................... 130
Procjena zranih fotografija Johna Balla ............................................................. 136

POGLAVLJE XII ....................................................................................................... 139

DRUGI ISTREBLJIVAKI LOGORI................................................................................... 139
Uvodne opaske .................................................................................................... 139
Znanstvene studije ............................................................................................... 143

POGLAVLJE XIII ...................................................................................................... 148

 PLINSKI KOMBIJI I MASOVNA STRIJELJANJA ............................................................. 148
Plinski kamioni ..................................................................................................... 148
Koji bi Nijemac pisao na takav nain? ................................................................. 149
Einsatz grupa i Babi Yar masakar ..................................................................... 151
Babi Yar ............................................................................................................... 153
POGLAVLJE XIV ...................................................................................................... 155

EST MILIJUNA UDA ...................................................................................................... 155

Jedinstveno masovno ubojstvo......................................................................... 155
etnja kroz slobodni tisak svijeta...................................................................... 156
udesni bijeg Elie Wiesela ................................................................................... 161
Kako su idovi koji su preivjeli Holokaust prevarili smrt ................................. 162
POGLAVLJE XV ....................................................................................................... 168
GDJE SU OTILI? ............................................................................................................ 168
Korijeni mitskog broja 6 milijuna ......................................................................... 168
Wolfgang Benz i Walter Sanning ......................................................................... 170
Istraivanje Carla Nordlinga ................................................................................ 174
300 000 preivjelih Holokuastovaca u Izraelu 1996. ........................................ 174
I dalje otvorena pitanja ....................................................................................... 175
Detalji, naravno, ostaju veinom u mraku ........................................................... 175

POGLAVLJE XVI ...................................................................................................... 177

NEVIDLJIVI SLON............................................................................................................ 177

POGLAVLJE XVII ..................................................................................................... 181

MAJICA NESSUS ............................................................................................................ 181

Kentaurova osveta ............................................................................................... 181
Odbijanje istrebljivaa da odstupe i centimetar .................................................. 183
Sluaj Garaudy ..................................................................................................... 185
Ispovjed ortodoksnog povjesniara ..................................................................... 186
Korzec i Goldhagen: nova verzija lai .................................................................. 187
Evolucija lai o Holokaustu: kratki pregled .......................................................... 190

ZAKLJUCI ............................................................................................................. 198

HOLOKAUST NIJE SAMO LA, TO JE ZLOIN. ......................................................................... 198
BIBLIOGRAFIJA ...................................................................................................... 201
KNJIGE ........................................................................................................................ 201
REVIZIONISTIKE WEB STRANICE ....................................................................................... 207
 PREDGOVOR
U proljee 1993. izdavaka kua Guideon Burg Verlag (Postfach 52, 4009
Basel) izdala je moju knjigu pod naslovom Holocaust under the Scanner
(Holokaust pod skenerom, U nastavku Scanner). U to vrijeme knjiga je
predstavljala prvi pokuaj da se obuhvate osnovni argumenti revizionista
Holokausta. Knjiga je toplo prihvaena to je potvrdilo njenu korisnost.
Od tada je prevedena na francuski, nizozemski, bugarski, arapski i
talijanski (a sada i na hrvatski, op. prev.).

Danas, samo etiri godine kasnije, knjiga je zastarjela zbog slijedeih

razloga:
- Istraivanja revizionista napravila su veliki napredak u odnosu na
1993. godinu. Svaka knjiga koja pokuava iznijeti glavne nalaze
revizionistikih istraivanja mora u najmanju ruku sadravati
publikacije kao to su Rudolf Report, Ball Report, istraivaku
studiju Carla Mattogna i Franca Deane o krematorijima u
Auschwitzu, ili istraivanje tehnikih problema sluaja Treblinke
Arnulfa Neumeiera. Postoji hitna potreba za raspravom o drugoj
knjizi Jean-Claude Pressaca (The Crematoria of Auschwitz)
hvaljenoj od strane medija kao poricanje revizionizma kao i
nova, poboljana verzija Holokausta koja sada poprima
konkretan oblik s knjigom Daniela Goldhagena Hitler's Willing
Executioners. Ova nova, dokazana verzija bi navodno trebala
zamijeniti verziju koja je dosad zauzimala sredinji naglasak na
plinskim komorama kao ureajima za masovna istrebljenja
idova;
- Scanner nije bio u stanju zadovoljiti stroge kriterije znanstvenih
dokaza i to samo zato jer je sadravao nekoliko pogreaka koje su
u to vrijeme bili neizbjene (na primjer, one vezane za kapacitet
krematorija u Aschwitzu). Nije postojalo dovoljno referenci;
bibliografija je bila prilino tanka.
S obzirom na neumoljivu cenzuru koja je na snazi u demokratskim
zemljama u nekim zemljama je poprimila oblik brutalne represije
policijske drave Internet je doprinio poveanju znaaja irenja
revizionizma. Ljudi su nas neprekidno molili da se Scanner objavi na
Internetu, ali smo se radije distancirali od ove knjige zbog prethodno
navedenih razloga. Kao zamjenu odluili smo sastaviti ovaj tekst koji je
vrlo detaljan, dokumentiran, i sadri najnovija otkria na ovom podruju.

Ova knjiga sada dostupna kako na Internetu, tako i u obliku knjige

omoguena je poticanjem i istraivanjem francuskog suradnika i osobnog
prijatelja. Izvorni zapis rukopisa bio je preveden na ruski bez mojeg
znanja, ali s kasnijim pristankom i pojavio se u jesen 1996. kao posebno
izdanje nacionalistikih novina Russkij Vjestnik, broj 32-34, 1996. Do
kraja 1997. posebno izdanje prodano je u 200 000 primjeraka. Zajedno s
knjigom Rogera Garaudya The Founding Myths od Israeli Politics, na
tekst bio je prvi revizionistiki rad distribuiran u Rusiji; s obzirom na
silan interes ruske publike, dodatni revizionistiki tekstovi su uskoro bili
prevedeni na njihov jezik.

Strogo logika struktura ove knjige takoer je rezultat poticaja i

prijedloga francuskog prijatelja spomenutog iznad, zbog ega ga treba
navesti kao koautora knjige. Budui da si on, zbog obiteljskih razloga ne
moe dopustiti ugroavanje vlastitog opstanka od strane francuskog
sustava pravde i francuskih inkvizicijskih metoda, bio je primoran
uzeti pseudonim, sve do dana nadamo se ne predaleko u budunosti
kada Francuska, Njemaka, Austrija i moja domovina vicarska ne budu
opet slobodne zemlje.

Istina e te osloboditi.

Basel, 9. travnja 1997.

Jrgen Graf
 POGLAVLJE I

OPTUBA
Spoznaje o Holokaustu nakon 1945.

Pola stoljea cjelokupno ovjeanstvo je znalo ili mislilo da zna kako se

neto jedinstveno i okrutno dogodilo tijekom Drugog svjetskog rata, kada
se Njemaka borila protiv gotovo svake vee zemlje u svijetu.

Naravno, istina je da su ustvari poinjena zvjerstva tijekom rata

zvjerstva koja su bez presedana po stupnju njihove okrutnosti. Takva
zvjerstva su slijedea:

- Nemilosrdno, sustavno zloinako bombardiranje njemakih i

japanskih gradova od strane Zapadnih sila. Po prvi puta u povijesti
civiliziranog svijeta, otvoreno i ratoborno bez pretvaranja trai se
ubijanje najveeg mogueg broja ljudi, ukljuujui starije osobe,
ene i djecu, bez ikakvog vojnog opravdanja, te da se uniti
najvei mogui broj kulturnih spomenika. Dok je rat bio sve samo
ne zavren, u veljai 1945. u Dresdenu je ivo spaljeno ili pod
ruevinama ostalo zakopano 250 000 ljudi u samo jednoj noi [ 1].0F

U kolovozu iste godine SAD su bacile atomske bombe na Japan

koji je ve bio spreman na kapitulaciju;
- Masovna ubojstva ratnih zarobljenika. U ovom jedinstvenom
zloinu, Saveznici su namjerno dopustili da veliki broj zatvorenika
umre od gladi ili iscrpljenosti. Poznato je kako je 1,5 milijuna
njemakih zarobljenika u SSSR-u umrlo na taj nain. injenica da
su Zapadne demokracije hladnokrvno dopustile da najmanje 800
000, a moda i vie od milijun zatvorenika umre od gladi, je
sramota zatakavana desetljeima koja je izala na vidjelo kroz
istraivanja hrabrog povjesniara Jamesa Bacquea [ 2];
1F

1
 - Najvee masovno raseljavanje u povijesti ovjeanstva, koje
daleko nadmauje sva koja su se dogodila u prolim stoljeima.
Izmeu 1944. i 1949. priblino 15 milijuna Nijemaca je odvedeno
iz domova gdje su njihovi preci mirno ivjeli kroz mnoge
generacije, i baeni su na ceste pod nehumanim uvjetima koje
Europa nije vidjela od Tridesetogodinjeg rata. Ova masovna
iseljavanja jedinstvena po svojim okrutnostima uzrokovala su smrt
dva milijuna ljudi od hladnoe, iscrpljenosti, gladi i namjerno
poinjenih masakra [ 3].
2F

Ipak, sve ove strahote su rijetko kad spominjane kada se govori o

zloinima Drugog svjetskog rata. Kada ljudi govore o jedinstvenom
zloinu stoljea, zloinu koji zapanjuje matu, odmah shvaamo da emo
uti, jo jednom, o genocidu Nijemaca nad idovima.

Postoji samo grupa sa statusom rtve: est milijuna

Postoji samo jedna scena svih zloina: Auschwitz
Postoji samo jedna grupa jedinstvenih zloinaca: Nacisti
Postoji samo jedno novo, zastraujue oruje: Plinske komore.

Ovi koncepti duboko su urezani u podsvijest cijelog ovjeanstva; nai

mozgovi njima su bombardirani preko televizije, radija, i novina gotovo
svakodnevno; pojavljuju se u svim povijesnim knjigama, barem u
Zapadnom svijetu.

Ova etiri koncepta est milijuna, Auschwitz, Nacisti i Plinske komore

su konkretni simboli Apsolutnog zla u umovima cijelog ovjeanstva.
Budui da se svaka dostojna osoba mora prirodno zgraati nad zlom,
bezbroj pristojnih ljudi stoga vjeruje da su moralno prisiljeni mrziti, ili da
barem moraju biti nepovjerljivi prema nacionalnosti onih koji su
odgovorni za ovaj jedinstveni zloin - Njemakom narodu, koji je u to
doba gotovo stopostotno stajao uz Hitlera i nacionalsocijalistiku vladu,
to je neosporna injenica.

2
ini se ne manje logino da bi se rtve ovog krajnjeg zla, idovi, trebali,
po istoj logici, tretirati s najveom moguim suosjeanjem i respektom.
Naravno, to ukljuuje i pristojno suzdravanje od molbi za bilo kakvim
dokazima njihove neopisive patnje tih ljudi koji toliko zasluuju nae
suosjeanje, koji su neizrecivo propatili. Svaki pristojan ovjek mora
sluati s najveom panjom, s najdubljom tugom i bez ikakvog
propitkivanja sve detalje monstruozne prie o tekuoj traci istrebljivanja
cijelog naroda, a potom u pravednom gnjevu uzvikivati: Nikad vie!

Ovo istrebljenje ljudskih bia u stilu tekue vrpce poznato pod nazivom
Holokaust, rije koja na grkom znai potpuno spaljen (holos = cijeli;
kaustos = spaljen). Drugi naziv, koji je rjee koriten, ali ee
upotrebljavan meu idovima je Shoa (hebrejski naziv za katastrofu).

Izrazi Holokaust i Shoa su optunice za njemaki narod i njihovu

vladajuu skupinu u razdoblju od 1933. do 1945., optunice, u smislu
teine, kakve nikada u povijesti nisu koritene protiv nikakvog naroda ili
vlade.

Ova optunica glasi:

Sredinom XX. stoljea u srcu Europe Nijemci su u razdoblju od tri godine

(od jeseni 1941. do jeseni 1944.) gotovo neprimjetno od strane svijeta
ubili od pet do est milijuna idovskih mukaraca, ena i djece. U osnovi
ovakvog istrebljenja itavog jednog naroda nalazio se vraji plan koji je
paljivo smislila nacionalsocijalistika vlast. Veliki dio rtava - od neto
manje od tri pa do vie od pet milijuna, ovisno kojem povjesniaru se
vjeruje [ 4] ubijen je s dotad nepoznatim orujem, naime plinskim
3F

komorama (s ispunim plinovima kamiona).

Masovna ubojstva vrila su se u est logora smrti koji su se nalazili na
teritoriju Poljske: u Auschwitzu, Majdaneku, Belzecu, Sobiboru,
Treblinki i Chelmnu. U poslednjem od spomenutih logora kao orue
ubojstva koriteni su ispuni plinovi kamiona, a u pet drugih stacionarne
plinske komore. Neka tijela spaljena su u krematorijima, a neka na
otvorenom, bez raka (grobnica).

3
Nijemci su takoer poubijali izmeu jednog i dva milijuna idova u
Rusiji, neke od njih ispunim plinovima kamiona, neke masovnim
strijeljanjem [ 5]. Ove masakre u najveoj mjeri su poinili posebni
4F

ubilaki odredi Einsatzgruppen.

Pored toga tu je jo pola milijuna ili jo vie idova za koje se tvrdi da su

umrli u getima i radnim logorima zbog maltretiranja, izgladnjelosti i
iscrpljenosti. Oni su takoer uraunati u ukupnu brojku idovskih rtava
iako nisu rezultat namjerne politike istrebljenja; ne-idovski zatvorenici
takoer su pogibali u velikom broju iz istih razloga; est milijuna (tri do
pet milijuna uguenih u est koncentracijskih logora, plus jedan do dva
milijuna strijeljanih ili uguenih ispunim plinovima u Rusiji; plus jo
najmanje pola milijuna umrlih zbog manje-vie prirodnih razloga). Iako
se ovi idovi ne mogu realno ubrojiti u rtve Holokausta, oni su ipak
ubrojeni zbog jednostavnosti.

Prema zagluujuoj medijskoj propagandi koja traje vie od pola stoljea,

Holokaust se ne moe usporediti s niti jednim zloinom u povijesti.
Staljin je moda ubio desetke milijuna vie ljudi nego Hitler, ali nikad
nije naredio da se izbrie cijela rasa bez traga, bez ispitivanja
pojedinanih sluajeva. Nijemci nisu poinili Holokaust zato jer su
idove smatrali stvarnom potencijalnom prijetnjom, nego iskljuivo i
samo zato to su rtve bili idovi. Prema njihovim tuiteljima, Nijemci su
istrijebili cijeli narod iz iste RASNE MRNJE. Ovakva rasna mrnja
bila je razlogom zato nisu ubijali samo ratno sposobne mukarce, nego i
starce, ene i djecu ukljuujui novoroenad sve koji su se nazivali
idovima.

U usporedbi s Holokaustom svi ostali nacistiki zloini postaju

beznaajni!
a) Tri milijuna ne-idovskih Poljaka

Pored genocida nad idovima Trei Reich optuen je i za ostale divovske

zloine.

4
Primjerice, ponekad se u medijima tvrdi da su nacionalsocijalisti ubili tri
milijuna ne-idovskih Poljaka. Nepristrani promatra moda e se zapitati
pod kakvim okolnostima se tvrdi da je tako mnogo Poljaka ubijeno.
Izmeu kratkog Njemako-Poljskog sukoba u rujnu 1939. i ustanka u
Varavskom getu 1944, koji je odnio 180 000 rtava, bilo je naravno
napada od strane Otpora to je rezultiralo Njemakim osvetama, ali ti
sukobi nisu bili velikih razmjera. Ne postoje tvrdnje o bilo kakvom
masovnom istrebljenju ne-idovskih Poljaka u logorima [ 6]. Kako je onda
5F

ubijeno tri milijuna Poljaka? Niti jedan povjesniar Zapada nikad nije
napravio ozbiljan pokuaj da to utvrdi.
b) 500 000 Cigana

Tvrdnje o navodnih 500 000 Cigana koje su ubili Nijemci pojavljuju se

ee nego one o tri milijuna Poljaka. U pogledu istrebljenja Cigana
Sebastien Haffner, u medijski nebeski uzdizanoj knjizi, tvrdi slijedee [ 7]:
6F

Nakon 1941. Cigani su u okupiranim podrujima sustavno istrebljivani

kao i idovi koji su tamo ivjeli. To masovno ubojstvo... jedva da je ikada
bilo detaljno istraeno od tada. Ljudi nisu govorili o tome dok se
dogaalo; ak ni danas ljudi ne znaju mnogo o tome, osim da se dogodilo.
Dokumenti su rijetki. Procjene broja rtava kreu se do 500 000.

Prema gore navedenom genocid na Ciganima teko da je ikad bio istraen

i dokumenti o tome su rijetki (tj. ne postoje uope), ali mi ipak znamo
da se to dogodilo!

Da je ovaj pokolj najia fantazija dokazao je Udo Walendy u odlinom

detalju [ 8]. Izdanje Walendyjevog asopisa Historische Tatsachen u
7F

kojem se raspravljalo o ovoj temi je bilo zabranjeno, iako vlasti nisu

mogle ukazati niti na jednu injenicu koja bi bila neistinita.

Navodni genocid na Ciganima nije prodrlo do svijesti javnosti tako

duboko kao idovski Holokaust. Na spomenicima rtvama Nacizma,
Sinti und Roma politiki ispravni naziv za Cigane pojavljuju se kao

5
gubitnici u najboljem smislu. Cigani, naravno snano pokuavaju dobiti
naknadu iz Bonna, ali dosad dobiveni iznosi nisu bili nimalo novano
beznaajni, to nije dvojbeno s obzirom na opi nedostatak politike i
ekonomske osvijetenosti koju posjeduju Cigani.
Rane 1997. istraivai povijesti bacili su runik. Broj Frankfurter
Rundschau-a izaao 13. veljae 1997. (str. 7) izvjetava referirajui se na
Michaela Zimmermana:

Tek nakon temeljitog istraivanja dokumenata otkriveno je da je

broj ubijenih Roma (Sinti und Roma) znaajno manji od onog navedenog
u medijima: 50 000 umjesto 500 000.

Molimo vas nemojte pomisliti da je brojka od 500 000 ubijenih Cigana

izmiljena i irena od lanih povjesniara, politiara i medija proteklih
pedeset godina, bez ikakvih dokaza; umjesto toga, ova brojka uzdigla se
spontano, proizvod spontane generacije, nakon ega je postala struja u
medijima! Bez obzira na ovo priznanje samih povjesniara, mitskih 500
000 ubijenih Cigana bez sumnje e i dalje poput duhova puniti stranice
tabloida u budunosti, kao to su inili i u prolosti. (Nova brojka od 50
000 ubijenih Roma objavljena od strane istraivaa povijesti bez
ikakvih dokaza, prola je nezapaeno.)
c) Medicinski pokusi na ljudima

Neosporno je da je bilo medicinskih eksperimenata u NS

koncentracijskim logorima i naa namjera nije da ih opravdavamo. Ali
Istoni i Zapadni osvajai Njemake nemaju niti najmanjeg prava biti
ogoreni zbog tih stvari, jer oni koji ive u staklenim kuama ne bi smjeli
bacati kamenje.

Kako je prikazano u odlomku francuskih novina Nouvelle Vision [ 9], 8F

Sovjeti i Amerikanci takoer su vrili medicinske pokuse na ljudima i to u

neusporedivo veem broju nego nacionalsocijalisti. Ovdje su navedena
tek samo tri primjera:
- U Kazahstanu u SSSR (datum?), Sovjeti su bacili 446
atomskih bombi. Ukupno 800 sela bilo je pod utjecajem

6
 radioaktivnih padalina. U mnogim sluajevima seljanima je
bilo zabranjeno ui u kue u trenutku eksplozije, navodno zbog
opasnosti od uruavanja zgrada; u stvarnosti, ovo je bila
naredba u svrhu testiranja utjecaja radioaktivnosti na rtve.
Prema Ministarstvu zdravstva Kazahstana, oekivano trajanje
ivotnog vijeka u pogoenim podrujima danas je 15 godina
krae od nacionalnog prosjeka [ 10];
9F

- Radioaktivni pokusi na ljudima takoer su vreni i u SAD-u. U

prosincu 1993. amerike vlasti priznale su da su u Tennesseeu
1940ih propisane radioaktivne tablete za 700 trudnih ena, pri
emu je fetus bio izloen radijaciji. Mnoga djeca ovih ena
umrla su prije poroda ili od raka. Ostali radioaktivni pokusi na
ljudima vrili su se u Oregonu 1963. [ 11];
10F

- Prva oralna kontracepcija otkrivena u SAD-u 1954. nije bila

testirana na amerikoj eni, nego portorikanki. Budui da su
pokusi na ivotinjama pokazali kancerogeni uinak tableta
istraivai su bili vrlo svjesni opasnosti uinka na ene, te su
stoga odabrali strankinju za ispitivanje [ 12].
11F

Mogue je navesti jo mnogo primjera

d) Eutanazija

Izmeu 50 000 i 100 000 teko bolesnih pacijenata ubijeno je u

Njemakoj poslije jeseni 1939. u sklopu programa eutanazije kojim se
doputa ubijanje fiziki i psihiki neizljeivih bolesnika. Program
eutanazije zaustavljen je zbog protivljenja katolikog biskupa Galena i
evangelikog biskupa Wurma.

Miljenja o opravdanju eutanazije se razlikuju. Strogi krani, posebice

fundamentalisti, odbacuju eutanaziju na temelju injenice da ljudski ivot
treba smatrati svetim. Ostali dobronamjerni ljudi zagovaraju eutanaziju na
temelju injenice da neizljeivi pacijenti mogu samo patiti, inei tako
teret samima sebi i voljenima, a takav nain ivota je nedostojan i
bezvrijedan. Mi ne elimo zauzeti stav po tom pitanju, ali elimo ukazati
na slijedee:

7
 - Stotine tisua zdrave djece svake su godine pobaena u
demokracijama na socijalnim osnovama, odnosno, ona su
ubijena u majinoj utrobi, bilo isjeckana na komade ili ubijena
korozivnim otopinama ili kiselinama. Je li to humanije od
bezbolnog ubijanja mnogo manjeg broja neizljeivih u Treem
Reichu?
- Obje vrste eutanazije, pasivna (ne poduzimanje mjera za
produenje ivota) i aktivna (ubijanje bolesnih) svakog dana
dobivaju sve vie pristalica. Najpoznatiji svjetski zagovara
eutanazije je australski idov Singer. Posebno se za
legalizaciju eutanazije zalae naj-antifaistika zemlja:
Nizozemska.

Da zakljuimo: gore navedene primjedbe nisu dovoljne da opravdaju

kriminalizaciju nacionalsocijalistikog sustava, a da ne spominjemo
Njemaki narod kao cjelinu. Niti ubojstvo tri milijuna Poljaka ne-
idova i 500 000 Cigana nije dovoljno, jer su ovi ogromni masakri
isti proizvod mate. Medicinski pokusi na ljudima nisu dovoljni,
budui da su Amerikanci i Sovjeti provodili slinu praksu u daleko veoj
mjeri. Eutanazija takoer nema toliki znaaj iz razloga to je danas
slubeno doputena u nekoliko zemalja Europe, da ne spominjemo njenu
manju odvratnost od pobaaja milijuna zdrave djece, ak i ako smatramo
da je eutanazija zloin.

Holokaust kao religija

Claude Lanzmann, producent devetipolsatnog filma Shoa, dao je

slijedee nevjerojatno otkrie [ 13]:
12F

Ako je Auschwitz neto drugo osim povijesne strahote, ako se ide dalje
od banalnosti zla, onda se kranstvo trese na svojim temeljima. Krist je
sin Boji, koji je iao do kraja ljudske izdrljivosti, gdje je pretrpio
najgore patnje... Ako je Auschwitz istinit, onda postoji ljudska patnja koja
se jednostavno ne moe usporediti s Kristovom... U ovom sluaju, Krist je

8
laan, a spasenje nee doi od njega... Ako je bol Auschwitza mnogo vea
od boli u Apokalipsi, mnogo stranija od boli opisane u Ivanovom
Otkrivenju (budui da se Apokalipsa moe opisati kao veliki Holivudski
spektakl, na to i podsjea, dok je Auschwitz neopisiv), onda je knjiga
Otkrivenja lana, Evanelja su takoer lana. Auschwitz je poricanje
Krista.

Teko da itko moe pruiti vei dokaz da za sve vei broj idova
Holokaust postaje istinska religija. Moda dvije treine idova vjeruje u
boga, ali 99,9% vjeruje u plinske komore. Ako bi ova mrana religija bila
ograniena na idove, to bi bila njihova stvar; u osnovi, to bi bio njihov
problem, ne na; jo zlokobnije, sve vie je besramnih pokuaja zadnjih
godina da se religija idovskog holokausta prisilno nametne i neidovima
pomou kaznenog zakona.

Ako je Auschwitz istinit, spasenje ne moe doi od Krista, kae

Lanzmann-pa otkuda e onda doi? Oito od idova, koji su sada
transformirani u neku vrstu kolektivnog Mesije zbog Auschwitza! Stoga
je zakleti neprijatelj novog kolektivnog Mesije nacionalsocijalistiki
reim plinskih komora i Holokausta osnutak Apsolutnog zla.

Uvijek rastui broj spomenika Holokausta je sasvim oito dio ovog

pseudo-religioznog rada. Sumnja u Holokaust (u slubenu verziju
Holokausta) u meuvremenu je postala kanjiva zakonom, tako da je slika
sada upotpunjena: kao vjerska dogma Holokaust se mora izuzeti iz svih
znanstvenih istraivanja i biti prihvaeno vjerovanje (ili drugo).

vicarski pisac Artur Vogt vrlo perspektivno je opisao religiju

Holokausta[ 14]:
13F

Prvo naelo vjere: Nijemci, kao rasa kriminalaca prokleti su vjenom

sramotom. ak i njihovi potomci nose oznaku Kaina, samo zato jer su
Nijemci... Drugo naelo: Postoji samo jedan spas od ove strane krivnje, a
taj je: stalno priznanje i kajanje za zloin. To je razlog svim spomenicima
i obljetnicama... Religija Holokausta prepoznaje dobra djela: to je razlog

9
zato Njemaka vlada mora podupirati izgradnju Izraela s milijardama
maraka u takozvanim reparacijama. Mladi Nijemci izvode osobno
pomirenje npr. kroz aktivnosti Simbola pomirenja kroz brigu za
starije osobe u Izraelu ili obnovu ruevnih zidova u Auschwitzu.

Toliko truda i novaca uloeno je u religiju Holokausta, i s tim se

kontinuirano nastavlja, da ako bi injenino bilo utvreno da je to
pogreno, to bi bio ogroman ok. Ipak, to je temelj osnivanja izraelskog
mita (i BRD-a); to je najvaniji element identiteta idova danas, i
vjernika i nevjernika. Isticanje pogreaka i kontradikcija u tzv.
dokazima smatra se herezom. Religija Holokausta takoer ima svoje
heretike koje se nemilosrdno progoni. To su revizionisti, koji se usude
propitkivati usvojenu verziju povijesti. Oni su oklevetani i progonjeni u
cijelom svijetu, pod utjecajem monih Cionistikih grupa.

Zato gotovo svi vjeruju u Holokaust

Nesumnjivo je da nebrojena veina ljudi, barem u zemljama Zapada

vjeruje u slubenu verziju prie o Holokaustu iz sasvim opravdanih
razloga.

Prvo, ini se nemoguim da bi mediji bili sposobni iriti takvu priu 50

godina ako u njoj nema barem malo istine, barem u opim crtama.
Prosjeni graanin jo si moe zamisliti da bi broj rtava mogao biti
pretjeran; ali zamisao da je cijela pria o plinskim komorama samo
fantazija mu izgleda nedopustivom. Ispravnost slubene verzije
Holokausta potvrena je s tri injenice:

1. nestanak velikog broja idova iz nekoliko zemalja pod tadanjom

okupacijom Njemake, posebno Poljske, gdje je poetkom 30-ih
godina, kao to je poznato, ivjelo oko 3 milijuna idova, a danas
ivi oko desetak tisua, prema slubenim podacima. Prema tome,
ako nisu istrijebljeni, kamo su nestali? Pred kraj ove studije
pozabavit emo se demografskim aspektima ovog pitanja; za sada
emo se zadovoljiti samo jednim protuargumentom; na kraju

10
 Drugog svjetskog rata priblino 12 milijuna Nijemaca nalazilo se
na podrujima istono od Odre i Neisse. Danas ih na tom podruju
ivi izmeu 1 i 2 milijuna. Znai li to da je na istonim
podrujima istrijebljeno 10 do 12 milijuna Nijemaca? Naravno,
odgovor je NE; neki od njih umrli su tijekom iseljavanja, ali
veina je uspjela otii na Zapad i preivjeti rat. Prema tome,
nestanak velikog broja poljskih idova nije dokaz da je veina
njih istrijebljena na tim podrujima. Oni su takoer mogli iseliti ili
pobjei.
2. postojanje velikog broja svjedoenja oevidaca. Oni koji nisu
upoznati s ovim pitanjem uzvikuju: Postoji mogunost da neki
svjedoci pretjeruju u opisivanju strahota Holokausta, ali svi? To je
nezamislivo! Ovaj argument zasnovan je na istom nesporazumu.
Mnogo je manje svjedoka istrebljenja idova u plinskim
komorama nego to se to inae pretpostavlja. Svatko tko ita
uobiajenu literaturu uskoro e uoiti da je u osnovi navedeno tek
nekoliko svjedoka: Gerstein, Hoss, Broad, Vrba, Mller, Bendel,
Lengyel, Nyszli te njih jo nekoliko. Budui da ne postoje
forenziki ni dokumentarni dokazi o masovnim ubijanjima u
plinskim komorama, kao to emo uskoro dokazati, cijela pria
oko Holokausta stoji (ili pada) na svjedoanstvima nekolicine
glavnih svjedoka. Velika veina navedenih bezbrojnih svjedoka
ula je za plinske komore od drugih ljudi.
3. fotografije i filmovi. Nesumnjivo je da postoje autentine
fotografije nabacanih trupala i ivih kostura iz njemakih konc-
logora; te fotografije nainjene su nakon njihova oslobaanja od
strane Saveznika. Ali one ne mogu biti dokaz nikakvog
sistematskog istrebljivanja idova, budui da slubena verzija
prie ne porie injenicu da su ti umirui i mrtvi ljudi bile rtve
gladi i epidemija bolesti tijekom zadnjih kaotinih mjeseci rata.
Osim ovih autentinih fotografija postoji ogroman broj
krivotvorenih fotografija, koje se desetljeima ire. Dokazivanju
njihove neautentinosti pridonio je Udo Walendy [ 15].
14F

11
Sve ove krivotvorine nisu dovoljne da dokau nepostojanje Holokusta;
ali one u nama bude sumnju. Zato podmetati ovako primitivne podvale,
ako postoji velika masa neoborivih dokaza za postojanje plinskih komora
i istrebljenje idova?
Argument tipa Osobno sam to vidio u filmovima i na TV-u moe biti
samo proizvod naivnog uma. Svi filmovi, od Holocausta, preko Shoa-e
do Schindlerove liste su snimljeni mnogo godina poslije rata; oni ne
posjeduju nikakvu dokaznu snagu. Nije sluajno da je jedna takva
krivotvorina poput Schindlerove liste snimljena u crno-bijeloj tehnici. To
je uinjeno da bi se ostavio lani utisak autentinosti na naivne kino-
posjetioce.

[1] detaljnu raspravu od broju rtava u Dresdenu mogue je nai u naoj knjizi
Todesursache Zeitgeschichtsforschung, Neue Visionen, Postfach 5436
Wuerenlos, Switzerland, st. 267 ff.
[2] James Bacque, Der geplante Tod, Ullstein, 1993.
[3] O temi protjerivanja vidi, primjerice, Alfred maurice de zayas, Anmerkungen
zur Verteibung, Kohlhammer, 1986., ili Rolf Josef Eibicht (izdava), Der
Vlkermord an den Deutschen. 50 jahre Vertreibung, Hohenrain, Tbingen,
1995.
[4] Strunjakinja za Holokaust Lucy Dawidowiczu u svojoj knjizi The War
Against the Jews (Penguin Books, 1987., str. 191), koja se smatra
mjerodavnom, dola je do ukupne brojke od 5,37 miliona ubijenih idova u est
logora za istrebljenje. Raoul Hilberg, smatran strunjakom za Holokaust, u
svojem trodjelnom radu Die Vernichtung der europeaischen Juden (Fischer
Taschenbuch, 1990. str. 946), govori o 2,7 miliona ubijenih idova u est
logora smrti. Dakle, razlika izmeu ovih dviju navoda je 2,67 miliona ljudi!
Naravno, oba velika mozga Holokausta zadrala su izvore svojih statistikih
podataka zamotane u tiini.
[5] Samo Einsatzgruppen su navodno ubile ne manje od 1,25 miliona idova do
rane 1943., prema Enzyklopaedie des Holokaust (objavili Israel Gutman,
Eberhard Jckel i ostali, Argon, 1993., str. 399).
[6] Enzyklopaedie des Holokausti (izvor naveden iznad), tvrdi da je vie od 3
miliona idova ubijeno u logorima za istrebljenje, kao i desetci tisua cigana i
sovjetskih ratnih zarobljenika. Nije bilo spomena o Poljacima ne-idovima.
[7] Senbastian Haner, Anmerkungen zu Hitler, Fischer Taschenbuch Frankfurt
1991., str. 130.
[8] Historische Tatsachen, Verlag fr Volkstum und Zeitgeschitsforschung,
Vlotho, br. 23.
[9] Nouvelle Vision, iz ANEC, BP 258, F-14013 Caen, br. 36, 1995.

12
[10] ibid, str. 242 ff
[11] ibid, str. 244 ff.
[12] ibid, str. 239 ff.
[13] Les temps modernes, prosinac 1993., str. 132/133.
[14] Die Holocaust religion, u Aurora, Postfach 386, CH 8105 Regensdorf,
dvostruko izdanje 11/12, 1996.
[15] Udo Walendy, Bilddokumente fr die geschichtsschreibung?, erlag fr
Volkstum und Zeitgeschitsforschung, Votho/Weser, 1973., kao i Welendy u
Ernst Gauss, Grundlagen zur Zeitgeschichte, Grabert, 1994.

13
 POGLAVLJE II

ULOGA HOLOKAUSTA U SVIJETU OD 1945.

Politike posljedice Holokausta su ogromne. Pogledajmo one najvanije
meu njima.

Osnivanje drave Izrael i oduzimanje graanskih prava

Palestinaca

Bez Holokausta svijet nikada ne bi dozvolio osnivanje drave Izrael 1948.

Era kolonijalizma tada se bliila kraju. Britanci su odluili Indiji dati
nezavisnost dok su desetine azijskih i afrikih zemalja eljele zbaciti
Europljane s vlasti. U pozadini borbe ostalih zemalja za neovisnost
idovima u Palestini dozvoljeno je da krenu u kolonizacijsku par
exellence avanturu, uz blagoslov Zapada i SSSR-a. Ta kolonizacija vrila
se nemilosrdnom brutalnou; cijela arapska sela bila su sravnjena sa
zemljom. Veliki broj palestinaca iseljen je iz njihove domovine. Godine
1967. Izrael je osvojio dodatne arapske teritorije ije je stanovnitvo od
tada izloeno najrazliitijim represijama: deportacijama, hapenjima
1992. bio je zatvoreno 15 000 Palestinaca iz politikih razloga! [ 1]
15F

likvidacije politike opozicije od strane komandosa, miniranje kua,

konfiskacije, beskrajna represija [ 2]. Pored toga, Vrhovni sud Izraela
16F

proglasio je upotrebu sustavnog teroriziranja legalnim 15. studenoga

1996., bez trunke srama. Na taj nain Izrael je zauzeo jedinstvenu legalnu
poziciju u svijetu. Izrael tako nije samo jedina drava koja praktino
primjenjuje muenje, ve je i jedina nacija koja otvoreno tvrdi da ima
pravo na to. Pravo izraelskog vojnog osoblja i policije da mue
palestinske politike zatvorenike poduprto je od Vrhovnog suda
sigurnosnim mjerama: potreba da se dobiju vane informacije o
planovima napada. Stoga se pitamo zato je zapovjednik Gestapa Klaus
Barbie u Parizu muio borce francuskog pokreta otpora, ako ne iz

14
sigurnosnih razloga i zbog namjere da se dobiju vane informacije o
napadima na njemake vojnike?

Arapi ne samo da su mueni i ubijani u Izraelu, ve ih se izruguje ak i

posthumno. Godine 1993. dva izraelska vojnika ubili su nenaoruanog
palestinca tijekom ulinih sukoba. Isprva su osueni na jedan sat zatvora
svaki, da bi im nakon toga bila dana kazna od jednog penija [ 3].17F

idovska tiranska vladavina u Palestini nije zapravo ohrabrivana od

strane javnog miljenja, ali je tolerirana. Nakon svega, idovski narod
nakon Holokausta trebao je svoju domovinu da bude zatien od novog
genocida. Ali to su patnje Palestinaca u usporedbi s onima idova pod
Hitlerom!

Bez vanjske pomoi Izrael ne bi preivio niti jedan dan. Glavni izvor
njihovih prihoda je financijska pomo SAD-a, meunarodnog idovstva i
njemakih reparacija.
Prema slubenim izvorima, SR Njemaka je isplatila Izraelu (i idovskim
organizacijama) 85,4 milijarde maraka do 1992. [3], a stvarni iznos
sigurno je mnogo vei. Ovdje treba nadodati i njemake isporuke robe i
dobara. Dugogodinji predsjednik idovskog svjetskog kongresa Nahum
Goldman napisao je u svojoj knjizi The Jewish Paradox [ 4]:18F

Bez njemakih reparacija isplaivanih u prvih deset godina postojanja

drave, Izrael ne bi imao ni polovicu dananje infrastrukture: svi vlakovi
u Izraelu su njemaki, brodovi su njemaki, a takoer isto vrijedi i za
elektrine instalacije i velike ugovore izraelske industrije...

Imunitet idova na kritike

Prije 1945. kritiziranje idova bilo je doputeno. Danas to vie nije sluaj.
Bilo kakva, ak i najopreznija kritika idovstva i cionizma, primjerice
zbog vrlo velikog utjecaja idova na javne medije na Zapadu ili bahatost
Sredinjeg idovskog vijea u Njemakoj, trenutno je napadnuta
vritanjem o Auschwitzu i Holokaustu sa slijedeom logikom: svatko tko

15
kritizira idove je antisemit; Hitler je bio antisemit; Hitler je ubio 6
milijuna idova; prema tome, svatko tko kritizira idove eli ubiti jo 6
milijuna idova! Kolikogod bila ovakva argumentacija glupa, ona je
djelotvorna i danas.

Efektan utjecaj gore navedenog moe se prikazati na jednom znaajnom

primjeru:

Mediji najopasniju kriminalnu organizaciju na svijetu nazivaju Ruska

mafija. To je kleveta za ruski narod, jer efovi bande nisu rusi. U knjizi
iji je autor bio prisiljen nazvati je Ruska mafija da ju je nazvao
idovska mafija zavrio bi u zatvoru njemaki pisac Jrgen Roth [ 5] 19F

kae:

Kokain je u vlasnitvu narko-kartela sastavljenog veinom od ljudi

izraelske nacionalnosti neki od njih imaju ruske pretke sa uporinim
tokama u Kolumbiji, Antwerpenu, Amsterdamu, Tel Avivu, Moskvi i St.
Petersburgu... Mosche Ben-Ari, Ricardo Fanchini i Rachmiel Brandwain
smatraju se najmonijim efovima Ruske mafije u egzilu u Europi i SAD-
u.

Iako je Roth bio primoran prikriti veinu imena u svojoj knjizi, jasno je
da su vodei ljudi Ruske mafije veinom idovi. efovi poput Rachmiela
Brandwaina i Moschea Ben-Aria ive u Antwerpenu i Munchenu. Niti
jedan belgijski ili njemaki tuitelj ne bi se usudio dati nalog za njihovo
uhienje, budui da bi u medijima bio nazvan neo-nacistom i
bezobzirnim progoniteljem preivjelih rtava Holokausta.

Prikrivanje saveznikih zloina u Drugom svjetskom ratu

Kao to smo vidjeli, vrlo malo je reeno o stranim zloinima saveznika

tijekom Drugog svjetskog rata. Strana bombardiranja, izgladnjujui
logori, protjerivanja mogu biti nehumani ali Holokaust je neusporedivo
vei zloin!

16
Svatko tko je kriv za takav zloin dakle, Nijemci nema se pravo aliti
na otar tretman Saveznikih pobjednika.

Stvaranje prezira prema njemakom narodu

Njemaki narod od 1945. oznaen je znakom srama za neizreciv zloin

koji onemoguuje postojanje zdravog samopotovanja za Nijemce i
sprjeava njemaku Vladu da zastupa interese Njemake u bilo kojem
obliku. Istinski nezavisna njemaka Vlada predana obrani interesa
njemakog naroda nije postojala jo od 1945. DDR-om su desetljeima
vladale Istonjake okupatorske sile, dok BRD-om i danas vladaju vazali
Zapadnjakih okupatorskih sila.

Samopotovanje i domoljublje su omraeni danas u Njemakoj;

samokritinost i mrnja prema samom sebi postali su prevladavajui
trend. Vodei intelektualci, od kojih je najpoznatiji Gunter Grass, protive
se ponovnom ujedinjenju s obzirom na Auschwitz [ 6].
20F

Ulazak Njemake u Europu iz Maastrichta, odnosno u nadnacionalnu

vladu kojom upravlja anonimna birokracija, zagovaran je od strane svih
stranaka koje su zastupljene u Njemakom parlamentu. Nakon unitenja
Njemake kao drave, vladajua klasa okrenula se i unitenju njemakog
naroda. Ono se postie umjetnim smanjenjem nataliteta pomou zakona
koji su usmjereni protiv obitelji, olakavajui pobaaj i potiui masovnu
imigraciju ljudi iz stranih kultura, u zadnje vrijeme posebno iz Afrike.

Nemogunost bilo kakve objektivne rasprave o

nacionalsocijalizmu

Objektivna rasprava o nacionalsocijalizmu, njegovim prednostima i

manama, jednostavno je danas nemogua. Bilo kakav spomen uspjeha i
pozitivnih toaka nacionalsocijalistikog sustava primjerice smanjenje
nezaposlenosti i ekonomski uspon koji se dogodio ubrzo nakon Hitlerova
dolaska na vlast u isti tren je omalovaeno s uzvicima o Auschwitzu.

17
Stvaranje nepotovanja za sve oblike nacionalizma osim
idovskog

Isprva je palica Auschwitza bila usmjerena samo prema Nijemcima, ali

sada je u sve veoj mjeri usmjerena i prema svim bijelim nacijama.
Argument u pogledu toga je slijedei:

svijet je sjedio pokraj i nije nita uinio dok je Hitler poklao milijune
idova. Niti sile Zapada, niti Sovjetski savez, niti Crveni kri, niti
Vatikan nisu osudili genocid ili pokuali spasiti idove iako su znali to
nacisti ine. Zbog toga je cijela bijela rasa kriva za Holokaust;

Budui da je istrebljenje idova injeno bez ikakvog protivljenja u ONO

VRIJEME, mi moramo platiti za nae grijehe DANAS osiguravajui
prostor za traitelje azila iz stranih kultura. Ako bi ih poslali natrag u
njihove zemlje, oni bi mogli biti rtve progona, muenja i smrti; tada bi
opet mi bili krivci!

Svi oblici nacionalizma (osim naravno idovskog) su zbog toga veoma

opasni, budui da vrlo lako vode do rasizma te stoga postoji opasnost od
novog Holokausta. Nacionalist je svatko tko se protivi useljavanju
obojenih i muslimana u Europu i Sjevernu Ameriku.

Praktiki, Holokaust znai da bijele kranske nacije nemaju vie prava

na svoj identitet. Oni imaju moralnu dunost dopustiti si da budu
pregaeni i raseljeni. to, zar ti nisi protiv imigracije? Mora da si
NACIST!

[1] Weltwoche, 22 listopada 1992.

[2] O temi izraelske represije nad arapima vidi, primjerice, Ludwig Watzal,
Frieden ohne Gerechtigkeit?, Boehlau Verlag, 1994.
[3] Nation & Europa, sijeanj 1997., str. 34; Rivarol, 6. prosinca 1996., str. 9.
[4] Spiegel, br. 18/1992.
[5] Nahum Goldmann, Das jdische Paradox, Europaeische Verlaganstalt, 1978.,
str. 171.
[6] Jrgen Roth, Die Russen-Mafia, Rasch und Roehring, Hamburg, 1996., str. 263,
269.

18
 POGLAVLJE III

REVIZIONISTI
Tvrdnje revizionista

Danas je svima poznato da postoji grupa ljudi koja radikalno propitkuje

prvotnu sliku sudbine idova pod vladavinom Treeg Reicha. Ovi ljudi
nazivaju sebe Revzionistima, ili preciznije Revizionistima
Holokausta. Mediji ih esto kleveu s nazivima poput Poricatelji
Auschwitza i trpaju u isti ko s desniarskim radikalima.

Ako pitate prosjenog Nijemca o emu zapravo govore revizionisti i na

emu se zasnivaju njihove izjave, on vjerojatno nee znati odgovoriti.
Ovo je zapravo neizbjeno zbog stroge kontrole medija, koji imaju stroga
pravila da ne doputaju ikakve izraze ili razgovore vezane za
revizionistike argumente. Pored toga, mnogi ljudi imaju potpuno krivi
dojam da revizionisti poriu patnje idova tijekom Drugog svjetskog rata.
U stvarnosti, nitko ne porie da je odreeni broj idova pod vladavinom
Njemake bio odveden u konc-logore i da je veliki broj deportiranih umro
od epidemija ili iscrpljenosti. Takoer nitko ne porie strijeljanja idova,
posebno na Istonom bojitu.

Revizionisti osporavaju slijedee tri toke:

1. da je postojao plan za fiziko unitenje idova,
2. postojanje logora smrti s plinskim komorama za masovno
ubijanje ljudi,
3. smrt 5 do 6 milijuna idova u okupiranoj Europi.

Takoer nije istina da je revizionizam radikalni desniarski pokret,

budui da se ne radi o ideologiji. To je metoda, kao to je volio rei prof.
Robert Faurisson. Revizionisti istrauju slubenu sliku Holokausta

19
koristei iste metode koje su opeprihvaene u primjeni na drugim
povijesnim periodima.

Naravno, istina je da su mnogi revizionisti usmjereni desno i da su mnogi

poznati Nacionalsocijalisti, ali to nema utjecaja na ispravnost ili
neispravnost njihovih argumenata. Da li je novi planet otkrio
konzervativac, liberal, socijalist ili komunist, potpuno je nevano za
povijest. Ono to je vano je otkrie novog planeta!

Nadalje, neki od najpoznatijih revizionista su ljeviari, kao npr. Francuzi

Serge Thion i Pierre Guillame.

Bivi zatvorenik konc-logora kao pionir revizionizma:

Paul Rassinier

Osniva revizionizma takoer je ljeviar. Paul Rassinier, borac u

francuskom Pokretu otpora, socijalist i zatoenik logora u Buchenwaldu i
Dora-Mittelbau. U svojoj knjizi Le mensonge d'Ulysse (Lai Ulyssesa),
objavljenoj 1950., Rassinier je osudio beskrajno pretjerane prie bivih
zatvorenika njemakih logora. Rassinier je nakon nekoliko godina
istraivanja doao do zakljuka da se ubijanja plinom nisu uope dogodila
ili su se dogodila samo kao in nekolicine luaka. U knjizi Le drame des
Juifs europeens (1964.) nekoliko godina prije svoje smrti Rassinier je
napisao [ 1]:
21F

Kroz 15 godina, svaki put kada sam uo za svjedoka koji tvrdi da je bio
prisutan istrebljivanju plinom, bez obzira u kojem dijelu Europe se
nalazio, odmah sam otiao k njemu da dobijem njegovo svjedoanstvo. S
dokumentacijom u ruci postavljao bih mu toliko preciznih i detaljnih
pitanja da bi se uskoro uspostavilo da ne moe odgovarati ve samo
lagati. esto bi njegove lai postale toliko prozirne, ak i njemu samome,
da bi svjedoenje zavrio tvrdnjom kako on nije svojim oima sve to
vidio, ve jedan od njegovih vrlo dobrih prijatelja koji je umro u logoru, a

20
u kojeg je imao povjerenja. Proao sam tisue i tisue kilometara kroz
Europu na ovom putu.

Budui da nitko nije htio tiskati Rassinierove radove, on ih je konano

odluio objaviti preko izdavake kue koja je je bila usko povezana s
ekstremnom desnicom (Les Sept Couleurs). Licemjeri koji su ga zbog
takvog postupka kritizirali, bez sumnje bi radije htjeli da te radove uope
nije objavio.

Ocrnjivanje revizionista u medijima

Ako malo boje pogledamo kampanju koju klika medija vodi protiv
revizionista, odmah emo otkriti itav niz znamenitosti.

Prije svega, revizionistika literatura se u cijelosti liava svake

vjerodostojnosti. Pored toga vicarka Klara Ober Mller je u anti-
revizionistikim serijama napisala slijedee [ 2]:
22F

Ako bi netko danas pozvao na sazivanje znanstvenog kongresa koji bi

istraio pitanje da li se Sunce vrti oko Zemlje ili Zemlja oko Sunca, on bi
bio ili ismijan ili proglaen ludim. Nikome ne bi palo na pamet
razgovarati o tome ozbiljno... Slina je stvar i sa propagatorima tzv. Lai
Auschwitza ili Lai Holokausta: njihove izjave da nije bilo
istrebljivanja idova su oigledno netone, da je praktiki bezvrijedno
pokretati ozbiljnu znanstvenu diskusiju.

Prema gore navedenome, revizionisti su isto i jednostavno ludi. Ali

emu onda zakonski progon? Zato ih se samo ne ignorira? Tue li vas
ljudi na sudu ako kaete da se Zemlja ne vrti oko Sunca?

Znamenito je da ti isti luaci predstavljaju veliku opasnost zapadnim

demokracijama; ak se pokazuju kao prijetnja najosnovnijim temeljima
drutva na najozbiljniji nain. Nierazredni novinar Patrick Bahners
piui u Frankfurter Allgemeine Zeitung-u, objavljenom 15. kolovoza

21
1994., u povodu zatvaranja Guntera Deckerta, revizioniste i predsjednika
NPD-a, rekao je:

Ako bi Deckertov stav o Holokaustu bio ispravan, onda bi SR

Njemaka bila utemeljena na lai. Svaki predsjedniki govor, svaka
minuta utnje, svaka knjiga o povijesti bile bi la. Prema tome, tko
god porie masovno ubojstvo idova odbacuje legitimnost SR
Njemake.

Kako aica luaka moe dovesti u opasnost legitimnost SR Njemake?

Ne, novinari bi konano trebali prepoznati da je neto upitno u ovom
argumentu: ili su revizionisti luaci i stoga u tom sluaju nisu opasni te
novinari mogu uvati trud i vrijeme koje troe na svoje kampanje pune
mrnje; ili su vrlo opasni za vladajui reim na Zapadu te u tom sluaju
nisu luaci! Ne mogu postojati oba sluaja i mediji se moraju odluiti za
jednu varijantu.

Dravni tuioci i suci kao psi uvari slubene verzije

povijesti

Stvar je postala jo sumnjivija kada smo nauili da je poricanje

Holokausta (ispravnije bi bilo rei osporavanje genocida nad idovima)
zakonski kanjivo u nekoliko zemalja Europe [ 3]. Model za ovo drsko
23F

mijeanje kazneno-pravnog sustava u slobodu istraivanja je vjerojatno

francuski Loi Gayssot, donesen u Francuskoj 1990 [ 4], koji predvia
24F

kazne za svakoga tko osporava odluke Meunarodnog vojnog suda u

Nrnbergu. Stoga je kazna Nrnberkog pobjednikog suda proglaena
nepogreivom, bila je osvetnika, u svakom sluaju. ak ni Staljin nije
uinio nita slino.

U SR Njemakoj revizionisti su kazneno gonjeni prema stavku 130

Kaznenog zakona (Pozivanje na rasnu mrnju), prema stavku 131
(Klevetanje mrtvih) i prema stavku 189 (Vrijeanje mrtvih). Prvi
stavak je znatno proiren 28. listopada 1994. i sada omoguuje
dodjeljivanje zatvorske kazne u trajanju do pet godina za svakoga tko

22
odobrava, porie ili trivijalizira bilo koji kriminalni in koji su navodno
poinili nacionalsocijalisti. Od toga dana provedeno je tisue suenja
revizionistima u Njemakoj, samo od 28. listopada 1994.

U Austriji se od 1992. tzv. Prohibicijski zakon protiv aktivizma

nacionalsocijalista koristi kao malj za vjetice u gaenju slobode
istraivanja Holokausta.

Znai u francuskoj je zatvorska kazna za revizioniste jedna, u SR

Njemakoj pet, a u Austriji deset godina. Ipak, u praksi zasad kazne nisu
toliko dugo trajale. Zasad!

Ovdje su navedene neke kazne u posebno spektakularnim suenjima u SR

Njemakoj:

- U studenom 1992. general bojnik Remer, jedan od

najodlikovanijih vojnika WW2, osuen je na 22 mjeseca
zatvora bez mogunosti uvjetnog putanja u Schweinfurtu,
zbog negiranja Holokausta. Ovaj in je za ozbiljno bolesnog
ovjeka jednak osudi na smrtnu kaznu (Aktenzeichen Remer 1
Kls 8 Js 7494/91). Radije nego da slui svoju kaznu Remer je
zajedno sa svojom suprugom otiao u egzil u panjolsku;
- U travnju 1995. Gunter Deckert, predsjednik NPD-a, osuen je
na dvije godine zatvora bez mogunosti uvjetnog putanja,
zbog prevoenja tehnikog govora amerikog strunjaka za
plinske komore Freda Leuchtera (Aktenzeichen IV Kls 1/95
2AK 1/95). Deckert se tijekom prevoenja nekoliko puta
nasmijao te skratio svetu rije Holokaust na rije Holo, to
je dodatno pogoralo stvari [ 5];
25F

- U lipnju 1995. kemiar Germar Rudolf osuen je na 14

mjeseci zatvora bez mogunosti uvjetnog putanja u Stuttgartu
(Aktenzeichen 17 Kls 83/94). Ova kazna donesena je pod
izlikom da je general bojnik Remer poslao Rudolfov izvjetaj
o plinskim komorama u Auschwitz (vidi poglavlje XII),
politiarima, profesorima i medijima [ 6];
26F

23
 - U svibnju 1996.izdava Wigbert Grabert kanjen je s 30 000
DEM za izdavanje znanstvene revizionistike antologije pod
naslovom Grundlage zur Zeitgeschichte (Aktenzeichen AG
Tubingen 4 Gs 173/95);
- U svibnju 1996. politiki znanstvenik i izdava Udo Walendy
osuen je na 15 mjeseci zatvora bez mogunosti uvjetnog
putanja (Aktenzeichen 2 Kls 46 Js 374/95 STA Bielefeld)
zbog trivijaliziranja Holokausta [ 7].
27F

Niti u jednom od ovih okrutnih suenja sud nije potroio niti jednu jedinu
sekundu na razmatranje argumenata optuenika. Svaki sluaj preuzet je
kao Offenkundigkeit (oiglednost) Holokausta, odnosno kao
dokazna injenica Holokausta. Ovaj Offenkundigkeit vue svoje
korijene jo iz 1945., vjerovali ili ne! Prema lanku 21 Londonskog
statuta u kolovozu 1945., koji je utemeljio proceduralna pravila za
Nrnberka suenja, nije potreban nikakav dokaz za ope poznate
injenice. to e biti smatrano ope poznatom injenicom odluio je
naravno sami sud sud koji, prema rijeima glavnog tuitelja Roberta
Jacksona, gleda na svoje djelovanje kao nastavak rata protiv Njemake
[ 8].
28F

Dakle, status Offenkundigkeit u sluaju istrebljenja idova s

milijunima rtava, jednostavno se gleda kao ope poznata injenica, za
koju danas nema nikakvih drugih dokaza osim ispovjedi i svjedoenja
oevidaca.

Sva ova suenja kre osnovna prava na slobodno izraavanje miljenja

koja su zajamena Ustavima svih zemalja koje su ukljuene. Takoer je
protuzakonito zabraniti optueniku priliku da dokae istinitost svojih
izjava; naprotiv, izvjea strunjaka o tehnikim nemogunostima
izvoenja navedenih masovnih ubojstava uvijek su odbacivana uz
oslanjanje na Offenkundigkeit Holokausta.

Openito, injenica da su pravnici nadleni u donoenju odluka od

povijesne vanosti je groteskna. Evo jednog primjera.

24
U knjizi Hat Karl der grosse Je Gelebt?[ 9], mnchenski znanstvenik
29F

Herbert Illig osporava postojanje Karla Velikog i utvruje da je cijelo

razdoblje izmeu 614. i 911. rezultat mate. Cijeli ovaj period od 297
godina, zajedno s Karlom Velikim i svim povijesnim osobama tog
razdoblja, navodno su izmislili krivotvoritelji povijesti radi politikih
razloga. Odsutnost bilo kakvih objekata izgraenih tijekom ovih tri tzv.
stoljea Mranog doba su logina posljedica nepostojanja ovog
razdoblja povijesti: analize arhitektonskih spomenika pokazuju da je
nekoliko objekata koji su navodno bili izgraeni u tom periodu, u
stvarnosti, izgraeno kasnije.

Zbog nedovoljnog poznavanja povijesti ranog srednjeg vijeka s nae

strane, suzdrat emo se od izraavanja miljenja u vezi Illigove knjige.
Ako se dokae da su njegovi argumenti ista fantazija, biti e ignorirani.
Iako se pokau ispravnima, autor e prije ili kasnije biti proglaen
genijem. Postoji jo jedna mogunost, a ta je da je Karlo Veliki zapravo
postojao, ali nikad nije napravio niti jedno herojsko djelo koje mu se
pripisuje. U tom sluaju, Illigov rad jo bi uvijek imao prvobitni utjecaj
na pisanje povijesti istiui svoje nedostatke posebno na pretjerano
slijepo povjerenje u pouzdanost zastupljenih izvora.

Jedna stvar je sigurna: Illig nikada nee biti odveden pred sud zbog svoje
knjige. Niti jedan sudac nee ga strpati u zatvor zbog poricanja genocida
nad poganima, iako, negirajui postojanje Karla Velikog, on ustvari
negira masovno ubojstvo saksonskih pogana, koje mu je pripisano.

Ukratko, Karlo Veliki, ili bilo koja druga povijesna linost, mogu biti
predmet istraivanja s potpunom slobodom i u najirem opsegu. Ova
tvrdnja vrijedi za sve druge periode povijesti, osim za Drugi svjetski rat i
posebice, za sudbinu idova pod reimom Treeg Reicha. Ova injenica
sama bi trebala potaknuti svaku zdravorazumnu osobu na duboku sumnju:
istina koja zahtjeva zatitu kaznenog prava obino se ispostavi kao la.

25
Propast slubene verzije povijesti

Povjesniari su samo interpretirali Holokaust. Stvar je u tome da se

to mora istraiti.

Ulrich Herbert, Njemaki povjesniar, Frankfurter Rundschau, 13.

veljae 1997., str. 7.

Lausanndnevnik Nouveau Quotidien, izdan 2. i 3. rujna 1996. objavio je

dva lanka povjesniara Jacquesa Baynaca (anti-revizioniste). Prvi nosi
obeavajui naslov Kako su povjesniari okrenuli posao uutkavanja
revizionista prema sudovima. To znai: progon revizionista od strane
vlasti je logina posljedica nesposobnosti ortodoksnih povjesniara da
odgovore revizionistima s bilo kakvim protuargumentom. Dok
revizionisti ISTRAUJU Holokaust, povjesniari ga jednostavno
INTERPRETIRAJU. injenice su nevane.

Odlian primjer toga mogue je vidjeti u knjizi Gunnara Heinsohna

Warum Auschwitz? (Zato Auschwitz) [ 10]. Na samom poetku knjige
30F

Heinsohn spominje navodnu Himmlerovu naredbu izdanu 25. studenog

1944. za rasklapanje plinskih komora u Auschwitzu. Ova Himmlerova
naredba desetljeima proganja literaturu o Holokaustu. Nijedan izvor za
nju nikada nije naveden, budui da takva naredba nikada nije naena. Ne
znamo koji je povjesniar osmislio ovu la, budui da brbljavci o
Holokaustu jednostavno kopiraju sve njihove besmislice iznova.

S lanom ozbiljnou Heinsohn nabraja 240 poznatih teorija o

Auschwitzu i komentira ih na kraju knjige (teorija br. 20: Auschwitz
kao kazna za idove zbog oboavanja enskih boanstava. Teorija br.
33: Auschwitz kao priprema za obnovu Izraela tako da se svi preivjeli
idovi mogu okupiti zajedno i ispuniti uvjete za dolazak posljednjeg dana
kroz kranskog boga, itd., itd.). On konano dolazi do zakljuka da je
Hitler elio istrijebiti idove jer se nadao da e nestankom idovskog
mesa i krvi nestati zakon svetosti ivota i zapovjedi ljubavi i pravde. On

26
je elio stvoriti pravo na ubijanje, kako bi osigurao strateke prednosti u
osvajanju ivotnog prostora za Nijemce.

U Srednjem Vijeku znanstvenici su se bavili sloenim sporovima o tome

koliko najvie anela moe plesati na glavi igle. Postojanje anela nikada
nije dovedeno u pitanje i nikada nije dokazano, ono je jednostavno
usvojeno kao injenica. Pisci o Holokaustu ponaaju se na isti nain.
Postojanje tekue trake istrebljenja je usvojeno kao injenica, bez
iskazivanja ikakve potrebe za dokazima. Daljnja nagaanja nastavljena su
u vakuumu, daleko od povijesne stvarnosti, na psiholokim i sociolokim
imbenicima koji su doveli do tekue trake za ubijanje idova u Treem
Reichu, itd., itd., ba kao i srednjovjekovni znanstvenici koji su nagaali
o spolu i broju anela koji pleu na glavi igle.

Revizionisti postavljaju mnogo razliitih pitanja, kao npr.: to o

Auschwitzu pokazuju dokumenti? Koliko su pouzdani oevici? Koliki su
kapaciteti krematorija? Koliko brzo isparava Ciklon B i na kojoj
temperaturi? Da li su plinske komore imale efikasne ventilacijske
sustave? Kako je Ciklon B ulazio u plinske komore? Ima li ikakvih
tragova cijanida na uzorcima buke iz plinskih komora?

Drugim rijeima, s jedne strane stoje razum i logika, s druge strane

primitivno praznovjerje. Nema mogunosti kompromisa izmeu dviju
suprotstavljenih strana, zato su povjesniari okrenuli posao uutkavanja
revizionista prema sudovima.

[1] Paul Rassinier, Le Drame des juifs europens, Les Sept Couleurs, 1964.,
ponovno tiskano od La Vieille Taupe, Paris, str. 79.
[2] Serijal Weltwoche, Auschwitz und die 'Auschwitz-Lge', 9. 16. i 23 prosinca
1993., 3 lanka.
[3] Do sada (poetak 1997.) su vicarska, Belgija i panjolska usvojile uutkivake
anti-revizionistike zakone, kao dodatak Francuskoj, Njemakoj i Austriji. Ipak
se ini da u Belgiji i panjolskoj postoji vrlo mala opasnost od provoenja ovih
zakona, zasada.
[4] Loi Gayssot, vidi ric Delcroix, La Police de la Pense contre le
Rvisionisme, RHR, Clombes Cedex/F. 1994.

27
[5] Vidi Gnther Anntohn/Henri Roques, Der Fall Gnter Deckert, DADC,
Germania Verlag, Weinheim 1995.
[6] Vidi Herbert Verbeke (izdava) Kardinalfragen zur Zeitgeschichte, Vrij
Historisch Onderzoek, Berchem 1996.
[7] Usporedi izdanje br. 69 Historische Tatsachen.
[8] Govor tuioca Jacksona prije suenja, 26. srpnja 1946.
[9] Herbert Illig, Hat Karl derGgrosse je gelebt?, Mantis Verlag, Graefeling, 1995.
[10] Gunnar Heinsohn, Warum Auschwitz?, Rowohl, Hamburg, 1995.

28
 POGLAVLJE IV

TO AKO SU REVIZIONISTI U PRAVU?

Pretpostavimo ta je slubena istina o Holokaustu la i da su revizionisti
u pravu. Rezultat bi bilo priznanje da je stvarno postojao PROGON
IDOVA u Treem Reichu, ali ne i njihovo namjerno ISTREBLJENJE;
da su plinske komore i upotreba ispunih plinova iz vozila izmiljotina
zvjerske propagande, ba kao i odsijecanje ruku maloj djeci tijekom
Prvog svjetskog rata; da nije pet do est milijuna, ve manje od jednog
milijuna idova umrlo u podrujima pod kontrolom Njemake; da je
samo mali broj idovskih rtava ubijen, dok su ostali umrli veinom od
epidemija i oskudice u logorima i getima. Kakvi bi bili rezultati ovog
otkria? Njih je lako zamisliti:

- Val anti-idovskih osjeaja irom svijeta,

- Val nacionalizma u Njemakoj: politiari, intelektualci,
povjesniari i novinari bili bi prezreni od vlastitog naroda;
- Obnovljena mogunost objektivne rasprave o
nacionalsocijalizmu. Kao rezultat toga, mogli bismo ak
posuditi neke od njegovih konstruktivnih mjera koje se bave
problemima nezaposlenosti, opadajueg nataliteta i rairene
upotrebe droga.
- Nacionalizam, u smislu istinskog predstavljanja nacionalnih
interesa i obrane nacionalnog identiteta, povratio bi svoju
legitimnost. Nijemci bi opet mogli rei bez srama Njemaka
za Nijemce! Francuzi bi opet mogli bez srama rei
Francuska za Francuze! Nestali bi psiholoki i politiki
imbenici koji su omoguili masovnu invaziju iz zemalja
Treeg svijeta;
- Vladari i manipulatori javnog miljenja bili bi diskreditirani,
ne samo u Njemakoj, ve na cijelom Zapadu. Ljudi bi se
upitali zato je cijela ova arada bila pod cenzurom i poduprta
29
 silom kroz toliko desetljea, i u ijem interesu. Povjerenje u
vladajuu kliku bilo bi opasno poljuljano u vrijeme kad na
ozbiljnu socijalnu i ekonomsku krizu demokracija nema
odgovor.

Vidimo da bi opa spoznaja o Holokaustu kao lai imala razorne

posljedice, ne samo za meunarodno idovstvo i Izrael, nego i za
politiku i intelektualnu kliku u cijelom Zapadnom svijetu, a posebno u
Njemakoj! Rezultat bi bio povrat svih vrijednosti, da iskoristimo izraz
Nietzschea. Sve bi bilo drugaije. Sve bi se moralo ponovo ispitati.

to se zaista dogodilo?

Prije 1941: Vlada Reicha zahtjeva iseljenje idova

Politika NSDAP-a u pogledu idova bila je usmjerena na postupno

smanjenje njihovog utjecaja u Njemakoj i primoravanje da se isele u to
je mogue veem broju. Ovom prvom cilju sluio je itav niz propisa i
zakona usvojenih poetkom 1933. godine, koji su uz pomo visokih kvota
ograniavali broj idova meu odvjetnicima, lijenicima itd., a takoer su
ograniavali ekonomska i politika prava idova. Ovakav postupak bez
nasilja trajao je sve do 1938.; sve do Kristalne noi [ 1] niti jedan idov
31F

nije poslan u logor samo zato to je idov. Ako su idove slali u logore
onda je to bilo zbog njihove militantne anti-vladine politike aktivnosti ili
zbog poinjenog zloina [ 2].
32F

Da bi poduprli iseljenje idova, Nacional-socijalisti blisko su suraivali

sa Cionistikim organizacijama, koje su bile zainteresirane za
naseljavanje Palestine idovima u to veem broju. Ova suradnja izmeu
Nacional-socijalista i Cionista u potpunosti je dokumentirana od strane
nekoliko autora [ 3], a koliko je nama poznato nitko ju ne osporava.
33F

Naseljavanje idova u Palestini teklo je vrlo sporo zbog toga to su u

svom mandatu Britanci prijeili njen tijek; veina njemakih idova

30
preferirala je druge zemlje za useljenje, posebno SAD. Ali SAD je
takoer postavio zapreke useljenju idova [ 4].
34F

Usprkos tome, do 1941. je velika veina njemakih i austrijskih idova

bila iseljena.

Poslije 1941: masovne deportacije u logore i geta.

Godine 1941. iseljavanje idova bilo je slubeno zabranjeno. Ipak, ova

zabrana nije uvijek bila zastupljena u praksi. Deportacija idova u radne
logore i geta zapoela je 1941. Ovo se dogodilo iz dva posebna razloga:
prvi, Nijemci su trebali radnu snagu, budui da je veina mukaraca bila
poslana na bojite. Drugi, idovi su bez sumnje predstavljali prijetnju za
sigurnost. idov Arno Lustiger, bivi pripadnik pokreta otpora koji je
proao mnoge logore, ponosno je izjavio da su idovi predstavljali 15%
aktivista pokreta otpora, a idovi su u to vrijeme u Francuskoj inili
manje od 1% populacije. Komunistika pijunska organizacija Crvena
kapela koja je nanijela velike gubitke Njemakoj, sastojala se veinom
od idova [ 5].
35F

Ostale drave internirale su sumnjive manjine s daleko manjim

obrazloenjima: dakle, u SAD-u su sve osobe japanskog podrijetla, ak i
one s amerikim putovnicama, bile internirane u logore [ 6]. Ovo je
36F

uinjeno iako nikad nije postojao nijedan sluaj pijunae ili diverzije
amerikih japanaca, kako je desetljeima kasnije priznao Ronald Reagan.

U zemljama pod kontrolom Njemake idovi nisu stradali od deportacije

u jednakoj mjeri. Naroito se grubo postupalo prema idovima u
Nizozemskoj, odakle ih je protjerano oko dvije treine. S druge strane,
prema Sergeu Klarsfeldu, samo 75 721 idov je deportiran iz Francuske.
Ovo odgovara priblino jednoj petini ukupne idovske populacije u to
doba [ 7]; mnogi od njih nisu deportirani zbog njihove religije ili rase, ve
37F

zbog toga to su bili kriminalci ili borci pokreta otpora. Ovo je takoer
esto dovodilo i do deportacija ne-idova.

31
Smrtnost u logorima i njeni uzroci

Smrtnost u logorima bila je izuzetno velika veinu vremena. Veina

rtava posljedica je bolesti. Najopasnija od njih bila je epidemija tifusa,
bolesti koju su prenosile ui. U borbi protiv ui koriten je Ciklon B, kao i
drugi proizvodi.

U Auschwitzu, najveem konc-logoru (logor smrti je neispravan izraz)

epidemija tifusa bila je posebno opasna u kasno ljeto i ranu jesen.
Epidemija je dosegla svoj vrhunac izmeu 7. i 11. rujna 1942. s
prosjenim brojem od 375 umrlih zatvorenika na dan. Do polovice
sijenja 1943. Nijemci su uspjeli svesti ovu brojku na 107 umrlih na dan,
ali je broj umrlih do sredine svibnja opet porastao na 298 [ 8].
38F

U zapadnim logorima najgori period bio je tijekom zavretka rata, kada je

od epidemija bolesti masovno umiralo desetine tisua rtava. U isto
vrijeme, zbog saveznikog bombardiranja njemaka infrastruktura je
potpuno propala, to je dovelo do nedostatka lijekova, hrane, smjetaja i
ostalog u logorima. U svojim memoarima, Chuck Yeager, prvi pilot koji
je probio zvuni zid, opisao je kako je njegova eskadrila dobila naredbe
da pucaju na sve to se mie [ 9]:
39F

Njemaka nije jednostavno mogla biti podijeljena na nevine civile

i vojnike. Poslije svega toga, zemljoradnik koji je bio na polju
krumpira hranio je njemake vojnike.

To znai da je glad namjerno stvarana od strane Saveznika kroz okrutna i

nezakonita masovna bombardiranja; ovi isti Saveznici potom su
licemjerno zauzeli pozicije sudaca nad pokorenim neprijateljem, zbog
toga to nisu zatvorenicima u konc-logorima donosili dovoljno hrane!

Posebno loi uvjeti vladali su u travnju 1945., kada su Britanci u Bergen-

Belsenu pronali tisue ivih kostura i nezakopanih tijela. Ove fotografije
konstantno se skrivaju od oiju javnosti u neprekidnim propagandnim
kampanjama, do dana dananjeg. Koje su injenice?

32
Zapovjednik logora Josef Kramer opetovano je glasno protestirao svojim
nadreenima zbog slanja novih zatvorenika u prenapueni logor Belsen;
njegovi protesti su ignorirani. Umjesto da su jednostavno ostavili
zarobljenike u istonim logorima da ih pronau Sovjeti,
nacionalsocijalisti su ih evakuirali na zapad i rasporedili u logore kako
nijedan vojnik ili radnik ne bi dospio u ruke Sovjeta. Budui da su
eljeznike pruge bile gotovo potpuno unitene, evakuacija je esto trajala
tjednima, prilikom ega su mnogi zatvorenici umrli na putu od hladnoe.
U logorima u koje su doli novi zarobljenici uvjeti su se poeli
svakodnevno pogoravati.

U Belsenu su se jako rairili tifus i dizenterija, a nestaica hrane postala je

kritina.

to je Kramer trebao uiniti? Pustiti zatvorenike da ire epidemije meu

civilima? Tko bi ih tek tada hranio? Da li je trebao zajedno s politikim
zatvorenicima pustiti i kriminalce, pa da oni zajedno jurnu na lokalno
stanovnitvo? Kramer je odluio priekati. Mogao je pokuati pobjei u
Junu Ameriku s novcem uzetim od zarobljenika, ali je vjerovao u
britanski fair-play. Meutim svoju naivnost je skupo platio. Savezniki
tisak proglasio ga je Zvjerkom iz Belsena, a nedugo zatim je pogubljen
nakon sudske farse [ 10].
40F

Nerazmjerno veliki broj rtava umro je tijekom zadnjih mjeseci rata u

drugim logorima. U Dachau je izmeu sijenja i travnja 1945. umrlo 15
389 ljudi, odnosno vei broj nego za vrijeme trajanja cijelog rata (12 060
umrlih zatvorenika izmeu 1940. i 1944.). Jo 2000 je umrlo nakon
osloboenja Dachaua od strane Amerikanaca [ 11]. 41F

Budui da je Holokaust, odnosno planirano istrebljenje idova, trebalo

biti zaustavljeno u jesen 1944. [ 12], veliki broj mrtvih u logorima 1945.
42F

ne dokazuje nita u pogledu masovnog istrebljenja Mase mrtvih

zabiljeene na fotografijama su tragina ali neizbjena posljedica raspada
Njemake te stoga nemaju nikakve veze s planiranim genocidom, to je

33
suprotno saveznikom bombardiranju Njemake i japanskih civila.
Unitenje jednog malog grada kao to je Pforzheim, neto prije zavretka
rata, uzrokovalo je 17 000 mrtvih [ 13]. Vie je ljudi poginulo u jednoj
43F

noi u veljai 1945. (veina je iva izgorjela) nego u Dachauu u 9 godina

(izmeu 1933. i kasne 1944.).

Naravno idovi su umirali i izvan konc-logora. Prema jednom idovskom

izvoru u getu odza je umrlo ukupno 43 411 ljudi izmeu jeseni 1939. i
jeseni 1944. U varavskom getu je do ustanka (proljee 1943.)
zabiljeeno 26 950 rtava [ 14]. Neki od tih ljudi umrli su prirodnom
44F

smru (npr. starost). Drugi idovi umrli su u borbama ili tijekom

evakuacije.

Masovna strijeljanja na Istonom bojitu

Konano, nijednom revizionistu ne bi palo na pamet da porekne da je

mnogo idova strijeljano na Istonom bojitu. Ali to zapravo znai rije
mnogo? 20 000? 50 000? 100 000? To ne znamo, zbog nedostatka
pouzdanih materijala (Izvjetaji Einsatzgruppen-a, koji su navodno dokaz
da je milijun ljudi ubijeno na Istonom bojitu, bit e razmatrani kasnije).
Ova strijeljanja su bila neizbjena reakcija na ubojiti ilegalni partizanski
rat koji su Sovjeti pokrenuli iza njemakih linija. Nijemci su postupili isto
kao i Francuzi u Aliru, Amerikanci u Vijetnamu i Sovjeti u Afganistanu:
s okrutnom brutalnou uzrokujui mnogo mrtvih meu civilima.
Naravno, partizani su strijeljani (to je doputeno meunarodnim
zakonom); naravno bilo je estih ubijanja zatoenih, meu kojima je bilo i
idova i ne-idova. Mnogi drugi idovi ubijeni su kao osumnjieni
boljevici, iako nisu bili ni partizani ni zarobljenici (ba kao i
Amerikanci koji su desetljeima kasnije bombardirali sumnjive zone
Vijetkonga napalmom, ubijajui nebrojeno bespomonih civila
neopisivom okrutnou).

U SSSR-u kao i drugdje, postotak idova meu naoruanim partizanima

daleko je nadmaivao njihov broj u populaciji; ova injenica s ponosom
se spominje u idovskoj literaturi [ 15]. Razlog zbog kojeg je toliko
45F

34
idova meu mrtvima na sovjetskim teritorijima pod njemakom
okupacijom je partizanski aktivizam, a ne rasna netrpeljivost.

Da rezimiramo: idovi su teko patili tijekom Drugog svjetskoh rata i

pretrpjeli su teke gubitke. Ali ljudi pate i umiru u svakom ratu. U
Dresdenu je tijekom jedne noi u stranim mukama poginulo 250 000
ljudi, od ega je veliki broj njih iv izgorio ili zatrpan pod ruevinama.
Stotine tisua Rusa umrlo je od gladi u Staljingradu, 180 000 poginulo je
za vrijeme ruenja varavskog geta nakon ustanka. Nisu patili samo
zarobljenici u logorima, patili su takoer i njemaki i ruski vojnici na
bojinicama.

Da li je stradavanje idova tijekom Drugog svjetskog rata jedinstveno?

Da li je postotak idovskih gubitaka daleko vei od ostalih ljudi koje je rat
pogodio? Da bi smo odgovorili na ova pitanja moramo se vratiti na
dokaze navodnog Holokausta.

[1] Na temu Kristalne noi vidi, kao tipini rad ortodoksnog povjesniara H.
Graml, Der 9 November 1938. 'Reichskristallnacht', Bonn, 1958., a kao
revizionistiki rad Ingrid Weckert, Feuerzeichen (Grabert, 1981.).
[2] Da niti jedan idov nije deportiran u konc-logor tijekom poetaka NS reima,
potvrdio je neosporan izvor, idovski profesor Arno Mayer (Der Krieg as
Kreuzzug, Rowohlt, 1989., str. 200).
[3] Dva standardna rada na temu suradnje Cionista i Nacionalsocijalista su Edwin
Black-ova The Transfer Agreement (New York/London, 1994.), kao i Francis
Nicosia-ina Hitler und der Zionism's (Druffel, Leoni, 1989.). Kratki satak
vanih imbenika dan je u knjizi Ingrid Weckert Aswanderung der Juden aus
dem Dritten Reich (Nodwind verlag, Molevej 12, Kollund/DK). Heinz Hoehne
takoer raspravlja o ovoj temi u svom standardnom radu o SS-u (Der Orden
unter dem Totenkopf, Gondrom, 1990.).
[4] U vezi ovoga usporedi Ingrid Weckert, Auswamderung... (vidi pod [3]).
[5] Na temu Crvene kapele vidi primjerice Gerd Sudholt, Das Geheimnis der
Roten Kapelle, Druffel, Leoni, 1979.
[6] Historische Tatsachen, br. 41.
[7] Serge Klarsfeld, Le Mmorial de la Dportation des Juifs de France, Beate
Klarsfeld Foundation, Brussels/new York, 1982.
[8] Na temu podataka o smrtnosti u Auschwitzu vidi Jean-Claude Pressac, Der
Krematorien von Auschwitz, Piper, 1994., str. 193.

35
[9] Chuck Yeager, Yeager: An Autobiography, Bantam Books, New York, 1985.,
str. 79.
[10] Za Bergen-Belsen i Josefa Kramera vidi Journal of Historical Review, Post
Office Box 2739, New Port beach, CA, USA, proljee 1995., kao i Robert
Lenski, Der Holocaust vor Gericht, Samisdat Publishers, 206 Carlton Street,
Toronto, Canada, 1993., str. 197, ff.
[11] Za statistike smrtnosti u Dachau vidi Paul Berben, Dachao, the Official History,
The Norfolk Press, London, 1975.
[12] Prema Enzyklopaedie des Holocaust (str. 118) ubijanja plinom zaustavljena su u
listopadu 1944.
[13] Erich Kern, Verbrachen am deutschen Volk, K.W. Schuetz, 1983., str. 150/151.
[14] Historische Tatsachen, br. 36.
[15] Usporedi opis u Enzyklopaedie des Holocaust, str. 1584 ff.

36
 POGLAVLJE V

OH, KOLIKO ZAPETLJANIH MREA MI

TKAMO...
Ako paljivo prouimo izjave i brojke koje su tijekom posljednjih
desetljea dali ortodoksni povjesniari, postaje oito da dolazi do ope
zbrke i da se slubena verzija Holokausta neprekidno mijenja. To
podsjea na roman Georgea Orwella 1984., gdje dunosnici stranke
neprekidno prepisuju injenice. Evo nekoliko znaajnih primjera:

Broj rtava u Auschwitzu

Ponimo sa statistikama smrti u Auschwitzu [ 1]. Slijedee brojke

46F

odnose se na broj mrtvih u najveem konc-logoru:

- 9 milijuna ljudi, prema filmu Nuit et Brouillard [ 2]; 47F

- 8 milijuna ljudi, prema izvjetaju francuskog Ureda za

istraivanje ratnih zloina [ 3];
48F

- 7 milijuna ljudi, prema bivem idovskom zarobljeniku

Raphaelu Feigelsohnu [ 4];
49F

- 6 milijuna ljudi, prema idovskom izdavau Tiberu Kremeru

[ 5];
50F

- 5 milijuna ljudi, ukljuujui 4,5 milijuna idova, prema Le

Monde-u iz 20. travnja 1978.;
- 4 milijuna ljudi, prema Nrnberkom tribunalu [ 6]; 51F

- 3,5 milijuna ubijenih plinom, od ega 95% idova te

mnogi drugi koji su umrli zbog drugih razloga, prema
idovskom filmskom reiseru Claudeu Lanzmannu [ 7]; 52F

- 3 milijuna ljudi, ukljuujui 2,5 milijuna ubijenih plinom i to

samo do 1. prosinca 1943. prema priznanju prvog
zapovjednika logora Auschwitz Rudolfa Hssa [ 8];
53F

- 2,5 milijuna ljudi, prema svjedoenju biveg zatvorenika

Rudolfa Vrbe [ 9];
54F

37
 - 2 do 3 milijuna ubijenih idova, kao i tisue ne-idova
prema priznanju SS-ovca Perya Broada [ 10]; 55F

- 1,5 do 3,5 milijuna idova ubijenih plinom samo izmeu

travnja 1942. i travnja 1944., prema izraelskom strunjaku za
Holokaust Yehudi Baueru 1982. [ 11]; 56F

- 2 milijuna idova ubijenih plinom, prema tvrdnjama Lucy

Dawidowicz [ 12];
57F

- 1,6 milijuna ljudi, ukljuujui i 1 352 980 idova, prema

tvrdnjama Yehude Bauera [ 13]; 58F

- 1,5 milijuna ljudi, prema tvrdnjama poljske Vlade 1995. [ 14]; 59F

- Priblino 1,25 milijuna ljudi, ukljuujui 1 milijun idova,

prema tvrdnjama Raula Hilberga [ 15];60F

- 1 do 1,5 milijuna ljudi, prema tvrdnjama Jean-Claudea

Pressaca 1989. [ 16];
61F

- 800 000 do 900 000 ljudi, prema tvrdnjama idovskog

povjesniaru Geralda Reitlingera [ 17];
62F

- 775 000 do 800 000 ljudi, ukljuujui 630 000 idova

ubijenih plinom, tvrdnjama Jean-Claudea Pressaca 1993. [ 18]; 63F

- 630 000 do 710 000 ljudi, ukljuujui 470 000 do 550 000
idova, tvrdnjama Jean-Claudea Pressaca 1994. [ 19]. 64F

Kao to vidimo, broj rtva se kroz godine konstantno smanjuje. Usprkos

tome brojka od 5 do 6 milijuna rtava Holokausta se ne mijenja! Od
navedenih 5 do 6 milijuna moete oduzeti stotine tisua, pa ak i milijune
rtava, ali konani rezultat je uvijek isti! To je matematika Holokoausta!

Na kakav dokument, na kakva istraivanja masovnih grobnica se

oslanjaju zagovornici istrebljenja u mahnitom smanjivanju broja rtava?
Ni na kakve! Sve gore navedene brojke su ista izmiljotina bez ikakve
veze s dokumentiranom realnou Auschwitza. Revizionisti su dali
procjene broja rtava na priblino 150 000 (prema Robertu Faurissonu) i
160 000 do 170 000 (prema Carlu Mattognu) i to bez ikakvog ubijanja
plinom. To jo uvijek iznosi 40 % od ukupno registriranih zatvorenika u
Auschwitzu. Epidemije, ponajvie tifusa, bile su glavni uzrok ovako
velikog broja umrlih u Auschwitzu.

38
Sapun od masti idova

Na suenju u Nrnbergu Sovjeti su tvrdili da su Nijemci proizvodili

sapun od masti ubijenih rtava [ 20]. Ova djetinjasta horor-pria
65F

proganjala je svjetske medije desetljeima, poput udovita iz Loch

Nessa. Ovu priu je s pjesnikim nadahnuem ukrasio Simon Wiesenthal
[ 21].
66F

Tijekom zadnjih tjedana oujka (1946.), rumunjske novine

objavile su jednu neobinu vijest: u malom rumunjskom gradu
Folticini, ceremonijalno je i uz sve poasti, sahranjeno 20 sanduka
sapuna na idovskom groblju. Ovaj sapun nedavno je naen u
skladitu bive njemake vojske. Na sanducima su bili natpisi RIF
ista idovska mast. Ove kutije bile su namijenjene SS-u. Papir
od omota s potpuno cininom objektivnou otkriva da je sapun
napravljen od tijela idova.
Zaudo, pedantni Nijemci zaboravili su opisati da li je sapun napravljen
od djece, djevojaka, mukaraca ili starijih osoba... Nakon 1942. ljudi u
Vladi vrlo dobro su znali to je znaio RIF. Civilizirani svijet moda ne
moe ni vjerovati kakve su radosne misli o ovom sapunu imali nacisti i
njihove ene u Vladi. Za svaki komad sapuna kau da je to idov koji je
arolijom pretvoren u njega kako bi se sprijeilo da izraste drugi Freud,
Ehrlich ili Einstein... Pokop ovog sapuna u rumunjskom selu moe
podsjeati na neto nadnaravno. Zaarana patnja sadrana u ovom malom
objektu koji se svakodnevno koristi uzdrmava ve odavno otvrdnulo srce
ovjeka u 20. stoljeu. U atomskom dobu, povratak srednjovjekovnog
vjetijeg kotla moe se initi kao privienje, a ipak to je istina!

Godine 1990. izraelski strunjak za Holokaust Shmul Krakowski priznao

je da je pria o sapunu od idovske masti legenda. Zatim je jo nadodao, s
bezgraninim negativizmom, da su Nijemci odgovorni za izmiljanje
takve bajke kako bi se maltretirali idovi [ 22].
67F

Princip je, naravno, uvijek isti: Nijemci su uvijek krivi.

39
Nacistike metode istrebljenja

Ako pratimo evoluciju Holokausta kroz godine, poevi od 1942.,

uoavamo brojna iznenaenja, koja dolaze jedno za drugim. Konkretno,
bezbroj naina masovnog ubijanja koji su vrlo detaljno opisani, a o
kojima u kasnijoj literaturi nema ni rijei. Evo nekoliko primjera:

a) Pneumatski ekii

Ova metoda opisana je u izvjeu Poljskog pokreta otpora o Auschwitzu

[ 23]:
68F

Kada su zatvorenici ili raditi, odvodili su ih u dvorite gdje su se

vrile egzekucije pneumatskim ekiem. Zatvorenicima su vezali
ruke iza lea te ih jednog po jednog, gole, dovodili u dvorite.
Postavili bi ih ispred cijevi zranog pitolja koji je neujno
opaljivao. eki bi smrskao lubanju, a komprimirani zrak unitio
mozak.

b) Elektrine kupke

Kako je opisano u izvjetaju Poljskog pokreta otpora, slijedea metoda je

takoer esto koritena u Auschwitzu [ 24]:
69F

Prema izvjetaju narednika SS-a, broj rtava u elektrinim

komorama neslubeno je iznosio do 2500 na jednu no. Ubijanja su
se vrila u elektrinim kupkama...

c) Ubojstva na elektrinoj pokretnoj traci

Jo jedna metoda je opisana u Pravdi 2. veljae, pet dana nakon

osloboenja Auschwitza:

40
 Oni (Nijemci) su otvorili takozvane stare grobove na istonom
dijelu logora, maknuli su trupla i sakrili sve tragove pokretne trake
za ubijanje na kojoj je ubijeno stotine ljudi elektrinom strujom.

d) Atomske bombe

Na Nrnberkom procesu ameriki tuilac Robert jackson dao je slijedeu

izjavu [ 25]:
70F

Podignuto je malo selo s privremenim graevinama u koje je bilo

smjeteno 20 000 idova. Pomou ovog novog oruja za unitenje
gotovo trenutano je izbrisano tih 20 000 ljudi, na nain da od njih
nije ostalo ni traga; koriteni eksploziv razvijao je temperaturu id
400 do 500 stupnjeva Celzija.

e) Spaljivanje ivih ljudi

Elie Wiesel, nagraen Nobelovom nagradom 1986., bio je zatvorenik

Auschwitza od proljea 1944. do sijenja 1945. U svojim memoarima o
logoru, La Nuit, objavljenom 1958., nikada nije spomenuo plinske
komore, niti jednom ijednom rijeju, iako se tvrdi da je tijekom njegovog
boravka u logoru plinom ubijeno 400 000 maarskih idova. (U
njemakom izdanju knjige pod naslovom Die Nacht zu begraben, Elischa,
plinske komore se udom pojavljuju, iz prostog razloga to kad god bi se
u originalnoj verziji pojavila rije crmatoire, prevoditelj bi ju odmah
krivo preveo kao Gaskammer (plinska komora, op.a)). Prema Wieselu,
idovi su istrebljivani na slijedei nain [ 26]:
71F

Nedaleko od nas uzdizali su se plamenovi iz jame, ogromni

plamenovi. Neto su tamo spaljivali. Kamion bi doao do jame i
izbacio teret u nju. To su bila mala djeca. Novoroenad! Da, vidio
sam to svojim oima... Djecu u plamenu (da li je udno da san
izbjegava moje oi otada?). Mi smo takoer ili tamo. Neto dalje
bila je jo jedna vea jama, za odrasle. Oe, rekao sam, ako je

41
 tako onda ne elim vie ekati. Bacit u se na elektrinu ogradu. To
je bolje nego leanje satima u plamenu.

O tome kako je mali Elie udom preivio leanje u vatri otkrit emo
kasnije.

f) Parne komore

U prosincu1945. na suenju u Nrnbergu iznesena je slijedea optuba u

vezi masovnih ubijanja u Treblinki [ 27]:
72F

Sve rtve morale su skinuti odjeu i obuu koja se skupljala nakon

to su sve rtve, u prvom redu ene i djeca, odvedeni u komore
smrti... Nakon to su bile potpuno ispunjene, komore su se
hermetiki zatvorile i para je putena unutra. Nekoliko minuta
kasnije sve je bilo gotovo... Iz zaprimljenih izvjetaja moe se
pretpostaviti da je nekoliko stotina tisua idova istrijebljeno u
Treblinki.

g) Guenje isisavanjem zraka iz komora smrti

Ovu metodu, koritenu u Treblinki, opisao je sovjetski idov Vassily

Grossman [ 28].
73F

h) Negaeno vapno

Prema oevicu Janu Karskom, u Belzecu su idove ubijali na slijedei

nain [ 29]:
74F

Podovi vagona bili su prekriveni debelim slojem bijelog praha.

Bilo je to negaeno vapno. Negaeno vapno je jednostavno kalcijev
oksid koji je dehidratiziran. Svatko tko je vidio mijeanje cementa
zna to se dogaa kad se voda prolije po vapnu. Mjeavina
mjehuria i pare pri mijeanju praha s vodom oslobaa veliku
koliinu topline. Ovdje je vapno imalo dvostruku ulogu u

42
 nacistikoj ekonomiji brutalnosti. Vlana koa koja je dola u
kontakt s vapnom brzo je isuena i spaljena. Zarobljenici su u
vagonima doslovno nasmrt spaljeni prije ega im je meso dugo
izjedano do kosti. Dakle, idovi bi umirali u agoniji, ispunjajui
tako Himmlerovo obeanje prema elji Fhrera, dano u Varavi
1942. Pored toga, vapno je sprjeavalo irenje bolesti od
raspadajuih tijela. Ono je bilo uinkovito i jeftino, savreno
odabrana tvar za svoju svrhu.

Bila su potrebna tri sata da se napuni cijeli vlak ponavljanjem ovog

postupka. Bio je ve sumrak kada je 46 vagona bilo spremno (prebrojao
sam ih). S jednog na drugi kraj vlaka, nakrcanog drhtavim mesom, inilo
se kao da vlak vibrira, tutnji i skae kao zaaran. Bilo je udnih trenutaka
mirnoe, a onda bi opet vlak poeo zavijati, jecati i cviliti. Unutar logora
ostalo je nekoliko mrtvih tijela i nekoliko onih u zavrnoj agoniji smrti.
Njemaki policajci leerno su hodali uokolo s pitoljima iz kojih je izlazio
dim, pucajui u sve to bi i najmanjim pomakom odavalo znakove ivota.
Uskoro nitko nije bio iv. U sada tihom logoru jedini zvukovi bili su
odjeci neovjenih urlika iz gibajueg vlaka. Onda su iezli i oni. Sve to
je sada ostalo bio je smrad izmeta i trule slame, odvratan otri miris, za
koji sam mislio da moda dolazi od velike koliine krvi kojom je tlo bilo
obojano. Dok sam oslukivao nestajui pla iz vlaka, pomislio sam prema
kojoj destinaciji vlak ubrzava. Moj informator objasnio mi je cijeli put u
nekoliko minuta. Vlak se vozio oko 80 milja (priblino 130 km, op.a) i
stao bi na praznom otvorenom polju. Nita se tada ne dogaa. Vlak bi
mirno stajao, strpljivo ekajui da smrt ue u svaki kutak njegove
unutranjosti. Za to je bilo potrebno dva do etiri dana.

Jan Karski je, izmeu ostalog, bio imenovan za efa drutva za

Znanstvena istraivanja Holokausta, zajedno sa Elie Wiesel.

i) Komore s pominim podvodnim elektrificiranim podom

Stefan Szende, doktor filozofije, opisuje istrebljivanje idova u Belzecu

sasvim drugaije [ 30]:
75F

43
 Tvornica smrti obuhvaa podruje od priblino 7 kilometara u
promjeru... Vlak nakrcan idovima uao bi u tunel u podzemne
prostorije tvornice... Goli idovi bili su dovedeni u goleme dvorane.
Nekoliko tisua ljudi odjednom je moglo stati u taj prostor. Dvorane
nisu imale pod. Pod je bio od metala i mogao se pomicati. Podovi
ovih dvorana, s tisuama idova na njima, potapao se u bazen s
vodom koji se nalazio ispod, ali samo toliko duboko da ljudi ne
budu potpuno potopljeni. Kada su svi idovi na metalnoj ploi bili
u vodi do bedara, putena je elektrina struja u vodu. Nakon
nekoliko trenutaka svi idovi, nekoliko tisua odjednom, bili su
mrtvi. Tada se metalna ploa dizala iz vode. Na njoj su leala trupla
ubijenih. Jo jednom je putena struja te je metalna ploa postala
krematorij na kojem su tijela spaljena do pepela. Svaki pojedini
vlak doveo je tri do pet tisua, a nekad i vie idova. Bilo je dana
kada je linija za Belzec dopremala dvadeset i vie vlakova. Moderna
tehnologija trijumfirala je u Nacistikom reimu. Problem kako
ubiti milione ljudi bio je rijeen.

j) Otrovanje krvi

Ova metoda, opisana u New York Times-u 7. veljae 1943. (... plinske
komore i stanice za trovanje krvi koje su izgraene u ruralnim
dijelovima...), ini se da je otila u zaborav ubrzo nakon to su i
izmiljena.

k) Utapanje

Prema izraelskom strunjaku za Holokaust, Rumunji su u Odessi ubili

144 000 sovjetskih idova, veinom utapljanjem [ 31]. O istoj metodi
76F

istrebljenja svjedoila je novinarska agencija varavskog geta, kao i Babi

Yar [ 32].
77F

Niti jedan idov nije ostao u Kijevu, otkad su Nijemci cijelu

idovsku populaciju Kijeva bacili u Dnjepar.

44
l) Klorovodik, strijeljanja na pokretnoj traci, kipua voda, kiseline

Tvrdi se da su se ubijanja klorovodikom, kao i strijeljanja na pokretnoj

traci vrila u Treblinki [ 33]. Izvjetaji o masakrima s kiselinama i
78F

kipuom vodom ine ukupni asortiman metoda ubijanja potpunim [ 34].79F

Poklonici istrebljivanja danas vie ne ele da ih se podsjea na sve ove

prie. Ipak, u ono doba, one su smatrane dokazanim injenicama,
dokazane svjedoenjima oevidaca, isto kao i plinske komore koje su
stavljene pod zakonske okvire u nekoliko slobodnih demokratskih
zemalja.

Lokacije plinskih komora

Kada su parne komore, kiselinske kupke, elektrine komore, pomine

platforme, vlakovi s negaenim vapnom i ostalo otili u zaborav i kada su
ih zamijenile plinske komore, tada su se povjesniari poeli sporiti oko
tonih lokacija tih istih plinskih komora:

Prva faza (od 1946.): Gotovo svi logori imali su jednu ili vie plinskih
komora:

U prvim poslijeratnim godinama tvrdilo se da je dokazana injenica da

je gotovo svaki konc-logor imao jednu ili vie plinskih komora
namijenjenu ubijanju idova. Na Nrnberkom procesu glavni britanski
tuilac Sir Hartley Shawcross je rekao [ 35]:
80F

Ubojstvo provedeno kao masovna proizvodnja u plinskim

komorama i peima Auschwitza, Dachaua, Treblinke,
Buchenwalda, Mauthausena, Majdaneka i Oranienburga.

Takoer na Nrnberkom procesu svjedoio je eki doktor iz logora

Dachau dr. Franz Blaha [ 36]:
81F

45
 Plinske komore bile su gotove 1944. dr. Rascher me pozvao da ih
isprobam na prvim rtvama. Od 8 do 9 osoba, koliko ih je bilo
smjeteno u komori, troje ih je jo bilo ivo, a ostali su bili mrtvi.
Oi su im bile crvene, a lica nateena.

Slian opis plinskih komora u Buchenwaldu dao je neuobiajeno pouzdan

oevidac Charles Hauter [ 37]:
82F

Brzo provoenje istrebljenja zahtijevalo je posebnu infrastrukturu.

Plinske komore odgovarale su ovim zahtjevima svojim razliitim
izvedbama. Mnoge od njih su pametno izgraene i poduprte su
stupovima od poroznog materijala u kojima se stvarao plin, a potom
prodirao u zidove. Druge su bile jednostavnije konstrukcije, ali sve
su izgledale lijepo. Bilo je jednostavno uoiti da su arhitekti imali
pravo zadovoljstvo izgraditi ih; poduzeli su sve mjere u njihovom
planiranju, doputajui da sve njihove estetske sposobnosti dou do
izraaja. To su bili jedini dijelovi logora sagraeni s ljubavlju.

Priznanja optuenih takoer su doprinijela jaanju opeg vjerovanja u

postojanje plinskih komora; primjerice u logoru Ravensbrck, gdje je
logorski lijenik Percy Treite dao slijedeu izjavu pred sudom [ 38]:
83F

Sjeam se da su mnoge Poljakinje bile ubijene pucnjevima u vrat.

Budui da su mnogi od ovih pucnjeva esto bili neprecizni postojala
je bojazan da bi se ive osobe kremirale zajedno s mrtvima. Zbog
toga sam se ja pobrinuo za pristojni nain ubijanja, a to su bile
plinske komore.

Nezamisliva je svakodnevna pojava u zastraujuem dvorcu Hartheim

blizu Linza, gdje je plinom ubijeno izmeu 1 i 1,5 miliona ljudi, barem
prema izjavama zapovjednika logora Franza Ziereisa [ 39]:
84F

SS Gruppenfhrer Glck naredio je da se slabi zarobljenici

proglase psihiki bolesnim i da ih se ubije plinom u velikoj zgradi.

46
 Priblino 1 do 1,5 miliona je tamo ubijeno. To mjesto zove se
Hartheim i udaljeno je 10 km od Linza u smjeru Passaua.

Druga faza (od kolovoza 1960.): Nije bilo plinskih komora u starom
Reichu

Martin Broszat, koji je bio suradnik, a kasnije i direktor Instituta za

povijest u Mnchenu, 19. kolovoza 1960. u svom pismu uredniku Die
Zeit-a napisao je slijedee:

Niti u Dachau, niti u Bergen-Belsenu, niti u Buchenwaldu nisu

ubijani idovi niti drugi zatvorenici... Masovna ubijanja idova
plinom zapoela su 1941. - 42. i odvijala su se iskljuivo na
nekoliko odabranih mjesta koja su za to bila opremljena tehnikim
postrojenjima, u prvom redu na okupiranim podrujima Poljske (ali
nigdje u Starom Reichu): u Auschwitzu, u Sobiboru, Treblinki,
Chelmnu i Belzecu.

Zanimljivo, u Broszatovom popisu logora opremljenih plinskim

komorama nedostaje Majdanek; dvije rijei prije svega vjerojatno su
namijenjene izbjegavanju odgovora na pitanje dali su ili nisu postojale
plinske komore u Mauthausenu (Austrija) i u Struthof-Natzweilerru
(Alsace). U pogledu logora u Starom Reichu (Njemaki Reich s
granicama iz 1937.), Broszat je utvrdio da se ubijanja plinom nisu tamo
dogaala.

Trea faza (od 1983.): Povratak plinskih komora na Zapad

Postojanje plinskih komora u logorima Ravensbrck, Sachsenhausen,

Stutthof i drugdje, doivjelo je slavno uskrsnue 1983. u zajednikom
radu Kogona, Langbeina i Rckerla pod nazivom Nazionalsozialistische
Massentttungen durch Giftgas (Nacionalsocijalistika masovna ubojstva
pomou plina, op.a) [ 40]. Istina, masovna ubijanja plinom tamo se
85F

nikad nisu dogodila, samo mala testiranja plinom s brojkom od

nekoliko tisua rtava. Ovo je bio kompromis izmeu izjave Broszata i

47
fundamentalista Holokausta. Autori su jedino tedili suze kad su u pitanju
plinske komore u Dachau, Bergen-Belsenu i Buchenwaldu (njih su se
odrekli, op.a).

Plinske komore su postojale ne, nisu o da, postojale su.

Najpoznatija nacistika plinska komora je mrtvanica Krematorija I u

Stammlageru u Auschwitzu (Stallagh, op.a). Milioni turista posjetili su
ovu prostoriju. Pretpostavlja se da su izmeu 1941. i 1942. ovdje ubijani i
idovi i sovjetski zarobljenici s Ciklonom B. Farmaceut i amaterski
povjesniar Jean-Claude Presac, kojeg su poklonici istrebljenja prozvali
vodeim svjetskim strunjakom za Auschwitz [ 41], priznao je bez
86F

srama da ne postoje nikakvi dokumentirani dokazi o tom zloinu ve

samo nekoliko oevidaca [41]. Dva najvanija svjedoka ubijanja plinom
su prvi zapovjednik logora Rudolf Hss [ 42] i SS-ovac Perry broad [ 43].
87F 88F

Presuda na Frankfurtskom sudskom procesu za Auschwitz (1963.-

1965.) glasi [ 44]:
89F

U poetku, od listopada 1941., plinom su ubijane manje grupe

idova... u malom (starom) krematoriju. Optueni Stark sudjelovao
je jo u drugim ubijanjima idova plinom u svibnju i lipnju 1942.
Ova ubijanja odvijala su se takoer u malom krematoriju.

Godine 1968., francuska idovka Olga Wormser-Migot napisala je knjigu

o Nacionalsocijalistikim konc-logorima [ 45] koja je se danas smatra
90F

mjerodavnom; u njoj ona izjavljuje:

Auschwitz I... koji je ostao model logora i istodobno

administrativno sjedite - nije imao plinsku komoru.

Kako je jednostavno idovskim povjesniarima, jednom jedinom

reenicom, izbrisati sva svjedoanstva oevidaca koja se odnose na
ubijanja plinom u ovoj prostoriji, kao i na odgovarajui tekst presude u
Frankfurtskom procesu! Ministar vanjskih poslova Hans-Dietrich

48
Genscher 8. sijenja 1979. odreenom gospodinu Stupareku, koji je
sumnjao u postojanje plinskih komora u Auschwitzu, napisao je slijedee
[ 46]:
91F

I ja takoer znam da nisu postojale plinske komore u Auschwitzu.

Plinske komore, nastavio je Genscher, bile su smjetene u Birkenau,

zapadno od glavnog logora.

Neovisno o tome, plinske komore u glavnom logoru i dalje ive u

literaturi o Holokaustu. Oito da one zadaju pokoju glavobolju sudskim
povjesniarima: trio Kogon-Langbein-Rckerl prelaze preko njih s
jednom reenicom u njihovoj mjerodavnoj knjizi o plinskim komorama
[ 47].
92F

Godine 1991. britanski povjesniar David Irwing kanjen je novano u

iznosu od 30 000 DM nakon suenja u Mnchenu zbog toga to je plinsku
komoru u Krematoriju I nazvao lanom. Neovisno o priznanjima Olge
Wormser-Migot i ministra vanjskih poslova Genschera, Holokaust-laovi
jednostavno ne mogu bez najpoznatije od svih plinskih komora, jer
inae nitko ne bi vjerovao njihovim priama o plinskim komorama u
Birkenau.

Svatko tko sumnja u potpunu ispranost verzije Holokausta koja je

zastupljena danas, ak i u pogledu nevjerojatne mjeavine zbunjenosti i
niza pogreaka, i unato nevjerovatnim izvjetajima oevidaca ubijanja
plinom u Birkeanu i Treblinki, uinit e najbolje ako svoje sumnje zadri
za sebe; ako ivi u slobodnoj demokratskoj Njemakoj, slobodnoj
demokratskoj Austriji, slobodnoj demokratskoj Francuskoj ili
slobodnoj demokratskoj vicarskoj, onda je ve jednom nogom u
zatvoru. Idealan model ponaanja u dananjim sobodnim
demokracijama su tri majmuna: nita ne vidim, nita ne govorim, nita
ne ujem.

[1] Ovu tablicu sastavio je Robert Faurisson i objavio ju je u VHO Niuewsbrief

(objavio Herbert Verbeke, Antwerpen, 7. sijenja 1996., broj 1).

49
[2] Snimio Alain Resnais 1995.
[3] Eugene Aroneanu, Camps de concentration, Office franais d'dition, str. 196.
[4] ibid, str. 196
[5] Prema Kremerovom uvodu - Miklos Nyiszli, SS Obersturmfhrer dr. Mengele,
Les Temps modernes, oujak 1951., str. 1655.
[6] Nrnberki dokument USSR-08.
[7] Predgovor Claudea Lanzmanna - Filip Mller, Trois ans dans une chambre
gaz, Pygmalion/Grard Watelet, 1980., str. 12.
[8] Nrnberki dokument PS-3868.
[9] izjava Vrbe izraelskoj ambasadi u Londonu u povodu suenja Eichmannu, 16.
srpnja 1961.
[10] Pery Broad, KL Auschwitz in den Augen der SS, Verlag des StaatL. Mudeums
Auschwitz, 1973., str. 141.
[11] Yehuda Bauer, A History of the Holocaust, New York, Franklin Watts, 1982.,
str. 215.
[12] Lucy Dawidowicz, The War Against the Jews, Penguin Books, 1990., str. 191.
[13] Yehuda Bauer, Auschwitz and the Poles, The Jerusalem Post, 22. rujna 1989.,
str. 6.
[14] Do 1990. na bronanim ploama u Auschwitzu stajala je brojka od 4 miliona
rtava. Zatim su to nazvali preuveliavanjem Sovjeta i maknuli su ih.
[15] Raul Hilberg, The Destruction of the European Jews, New York, Holmes and
Meier, 1985., str. 895.
[16] Jean-Claude Presac, Auschwitz, Technique and Operation of the Gas Chambers,
Beate Klarsfeld Foundation, New York, 1989., str. 553.
[17] Gerard Reitlinger, Die Endlsung, Colloqium, 1983., str. 524.
[18] Jean-Claude Presac, Les crmatories d'Auschwitz, CNRS, 1993., str. 148.
[19] Jean-Claude Presac, Die Krematorine von Auschwitz, Piper, 1994. (Njemaki
prijevod knjige naveden pod [18], str. 202.
[20] Transkript sa suenja u Nrnbergu, IMT VII str. 656-657 (Tekst na njemakom
jeziku).
[21] Simon Wiesenthal u Der neue Weg, Be, br. 17/18, 1946.
[22] Daily Telegraph, 25. travnja 1990.
[23] Izvjetaj Poljskog pokreta otpora iz 1. studenog 1942. Dravni muzej,
Auschwitz, Poljska, Oboz str. 79/80, Vom Leben im Lager, citat prema
Enrique Aynat, Estudios sobre el 'Holocausto', Graficas Hurtado, S.I. Maestro
Lope, 59 i 65, 46 100 Burjassot/Valencia, 1994. str. 150/151.
[24] Izvjetaj Poljskog pokreta otpora iz 23. listopada 1942., Dravni muzej,
Auschwitz, Poljska, Oboz str. 52, list 163-A/1, citat prema Enrique Aynat; vidi
pod [23].
[25] Transkript sa suenja u Nrnbergu, IMT XVI str. 579-580 (Tekst na
njemakom jeziku).

50
[26] Elie Wiesel, La Nuit, ditions de Minuit, 1958., str. 57 ff.
[27] Dokument sa suenja u Nrnbergu PS-3311.
[28] Wassilij Grossman, Die Hle von Treblinka, Verlag fr fremdsprachige
Literatur, Moskva, 1946.
[29] Jan Karski, Story of a Scret State, The Riverside Press, Cambridge, 1944., citat
prema Robertu Faurissonu, Rponse Pierre Vidal-Naquet, La Vielle Taupe,
Pariz, 1982., str. 43-44.
[30] Stean Szende, Der letzte Jude aus Polen, Europa Verlag, Zurich-New York,
1945., str. 290 ff.
[31] Yehuda Bauer, A History of the Holocaust, vidi iznad, str. 200.
[32] Podziemna Obsluga Prasy Pozagettowej, arhiv idovskog povijensog
instituta u Varavi, Ringelblum-I file, 18. srpnja 1942., citat prema Herbert
Tiedemann, Babi Jar. Kritische Fragen und Anmerkungen, u Ernst Gauss,
Grundlagen zur Zeitgeschichte, Grabert, 1994., str. 378.
[33] Arnulf Neumanier u Gauss, Grundlagen... str. 358 ff.
[34] Robert Faurisson u Gauss, Grundlagen... str. 10.
[35] Transkript sa suenja u Nrnbergu, IMT XIX str. 483 (Tekst na njemakom
jeziku).
[36] Transkript sa suenja u Nrnbergu, IMT V str. 198 (Tekst na njemakom
jeziku).
[37] Citirano prema Pierre Vidal-Naquet, Les assassins de la mmoire, ditions de
la dcouverte, 1991., str. 28.
[38] Citirano prema Kogon/Langbein/Rckerl, Nationalsozialistische
Massenttungen durch Giftgas, Fischer Taschenbuch, 1989., str. 258.
[39] Simon Wiesenthal, KZ Mauthausen, Ibis Verlag, 1946., str. 7/8.
[40] Usporedi biljeku [38].
[41] Pressac, op. cit. str. 123.
[42] Hss, str. 159.
[43] Pery Broad, Erinnerungen. U antologiji Auschwitz in den Augen der SS,
Krajowa Agencja Wydawniczna, Kattowice, 1981., str. 171 ff.
[44] Auschwitz-Urteil LG Frankfurt. Az: 50/4 Ks 2/63, str. 82, 245.
[45] Olga Wormser-Migot, Le systme concentrationnaire nazi, Presses
Universitaires de France, Pariz, 1968., str. 156.
[46] Citirano u Kardinalfragen zur Zeitgeschichte, Stiftung Vrij Historisch
Onderzoek (izdava) str. 1 (dodatak).
[47] Kogon/Langbein/Rckerl, str. 194.

51
 POGLAVLJE VI

DA LI JE DANANJA VERZIJA HOLOKAUSTA

VJERODOSTOJNIJA OD ONIH PRETHODNIH?
Tvrdnje iznesene u standardnoj literaturi

Dananja verzija Holokausta (poetak 1997.) glasi ovako:

a) Program istrebljenja:

Cilj nacionalsocijalista bio je potpuno fiziko unitenje svih idova na

njihovim podrujima.

b) Provedba programa istrebljenja:

Nijemci su prevezli milione idova iz cijele Europe u Poljsku da bi ih

tamo ubijali plinom u logorima smrti.

c) Tajnost programa istrebljenja

Da bi sakrili svoje zloine, Nijemci su izdavali naredbe za ubijanja

iskljuivo verbalnim putem ili ifriranim jezikom. U svakom sluaju, svi
dokumenti o plinskim komorama i istrebljenju idova uniteni su netom
prije zavretka rata. To je razlog zato nigdje ne postoje jasno
dokumentirani dokazi o Holokaustu.

d) est logora za istrebljivanje

Auschwitz i Majdanek bili su kombinacija radnog i istrebljivakog

logora. Svi pristigli idovi bili su probrani: oni koji su mogli raditi
koriteni su za prisilni rad, a oni koji nisu bili sposobni za rad poslani su u
plinske komore. Nasuprot tome, Chelmno, Sobibor, Belzec i Treblinka
52
bili su iste tvornice smrti, u kojima je svaki idov poslan u plinsku
komoru neregistriran; jedina iznimka bila je aica idova-radnika koji
su bili potrebni za provoenje samog istrebljenja.

e) Oruje za ubijanje

Ciklon B je sluio kao oruje za ubijanje u Auschwitzu i Majdaneku, a

kao dodatak se u Majdaneku jo koristio i ugljini monoksid. Ispuni
plinovi diesel motora koristili su se za masovno ubijanje u ostala etiri
logora za istrebljenje.

f) Broj rtava i operativna razdoblja logora za istrebljenje

Broj rtava logora za istrebljenje enormno varira, ovisno o tome kojeg

povjesniara itate. Broj rtava i operativna razdoblja za svaki logor, koji
su ispod navedeni, uzeti su iz Enzyklopaedie des Holocaust.

Chelmno: 152 000 do 320 000 rtava. Operativno razdoblje: od prosinca

1941. do oujka 1943., te nakon prekida od 15 mjeseci, od 23. lipnja
1944. do sredine srpnja 1944.

Belzec: 600 000 rtava. Operativno razdoblje: od oujka do prosinca

1942.

Sobibor: oko 250 000 rtava. Operativno razdoblje: od svibnja 1942. do

rujna 1943.

Treblinka: 900 000 rtava. Operativno razdoblje: od srpnja 1942. do

kolovoza 1943.

Majdanek: najmanje 250 000 (idova i ne-idova) rtava, ukljuujui i

40% plinom ubijenih idova. Operativno razdoblje plinskih komora nije
navedeno.

53
Auschwitz: Preko milion plinom ubijenih idova, kao i veliki broj drugih
idovskih i ne-idovskih rtava. Operativno razdoblje plinskih komora:
plinska komora u glavnom logoru Auschwitz I - od rujna 1941.;
poljoprivredne zgrade u Birkenau, udaljene tri kilometra zapadno od
glavnog logora preraene su u plinske komore 1942, pri emu tono
vrijeme nije navedeno; plinske komore i krematorij u Birkenau su bile u
pogonu od oujka 1943.

Auschwitz, koji je od poetka bio predvien samo kao radni logor, kasnije
je navodno bio proiren u logor za istrebljenje iz razloga to ostale
tvornice smrti europskih idova nisu bile dovoljno efikasne. Kako bi
ovo dokazali, znanstvenici Holokausta navode priznanje zapovjednika
Auschwitza Rudolfa Hssa, koje je napisao u zarobljenitvu u Poljskoj
[ 1]:
93F

U ljeto 1941, ne sjeam se tonog datuma, bio sam iznenada

pozvan Reichsfhreru SS-a, direktno od ureda njegovog pobonika.
Suprotno uobiajenom primanju, Himmler me je primio bez
prisutnosti svog pobonika i rekao: Fhrer je izdao naredbu da se
idovsko pitanje rijei jednom zauvijek i da smo mi, SS, zadueni
za tu naredbu. Postojei centri za istrebljenje na istoku nisu u
poziciji da provedu velike akcije koju su zamiljene. Stoga sam
namijenio Auschwitz...

g) Unitavanje trupala

Kako bi se od svijeta sakrilo masovno ubijanje, tijela u svim logorima za

istrebljenje su navodno unitena bez ijednog traga. U Auschwitzu i
Majdaneku ovo se jednim dijelom vrilo u krematoriju, a jednim dijelom
na otvorenom. U Chelmnu, kao dodatak kremacijama na otvorenom,
navodno je postojao i podzemni krematorij (koji je nestao bez traga); U
Treblinki, Sobiboru i Belzecu, sva tijela su bila spaljena na otvorenom.
Pepeo i ostaci kostiju zatim su skupljeni kako ne bi ostao niti jedan trag
od miliona rtava.

54
Jesu li tvrdnje u standardnoj literaturi vjerodostojne?

Idemo se ukratko osvrnuti na ovih sedam toaka:

Toka a):

Svakodnevno u medijima ujemo o preivjelim rtvama Holokausta.

Primjerice, berlinski Tageszeitung 30. oujka 1995. objavio je, prema
filmskom producentu Stevenu Spielbergu, da postoji jo 300 000 bivih
idovskih zatvorenika koji e biti intervjuirani pred televizijskim
kamerama.

Ako su Nacionalsocijalisti imali namjeru fiziki istrijebiti idove, tada ne

bi bilo nikakvih 300 000 bivih idovskih zarobljenika logora za
intervjuiranje, eventualno 300 najvie. Moda i manje. Konano,
Nacionalsocijalisti imali su vie nego dovoljno vremena da zavre posao.

Jednostavno reeno, ovakva pria nimalo nije uvjerljiva.

Toka b):

Ako su Nijemci eljeli izvriti fiziko istrebljenje idova, to su mogli

uiniti na licu mjesta. Mogli su odvesti idove na prethodno iskopane
masovne grobnice u njemakim umama i tamo ih strijeljati. Francuski
idovi mogli su biti streljani u Francuskoj, itd. Prijevoz miliona ljudi
preko pola Europe zahtjeva vlakove koji su bili vie nego potrebni za
prijevoz vojnikih postrojbi.

Jednostavno reeno, niti ova pria nije uvjerljiva.

Toka c):

Masovna ubijanja na podrujima nazvanim logori za istrebljenje, a koja

se danas pokazuju turistima, nisu se mogla tako lako uvati u tajnosti u

55
njihovoj okolini kao masovna ubojstva poinjena lokalno (primjerice, u
francuskim i njemakim umama):

- Logor Majdanek nalazio se na granici grada Lublina; ljudi su s viih

kua u gradu imali direktan pogled na logor;
- Logor Treblinka nalazio se 240 metara od glavne eljeznike pruge, 270
metara od glavne ceste i 800 metara od sela s istim imenom;
- Logorski kompleks Auschwitz nalazio se u industrijskom podruju.
Zatvorenici su radili zajedno sa civilnim radnicima koji su se vraali
kui svake veeri [ 2]. Zatvorenici su konstantno bili premjetani u
94F

druge logore [ 3]. Konano, postojao je veliki broj putenih [ 4]. Ako je
95F 96F

postojalo ijedno mjesto u Europi gdje se pomina traka

industrijaliziranog programa masovnog istrebljenja ne bi mogla ouvati
u tajnosti due od dva tjedna, onda je to mjesto Auschwitz; vijesti o
rtvama proirile bi se Europom i svijetom poput divlje vatre.

Kojeg bi smisla imalo izdavati naredbe za ubijanje verbalno, uvesti tajni

jezik i unitavati sve inkriminirajue dokumente prije kraja rata, ako si
dovoljno glup da izvede istrebljenje na otvorenom, gdje svi to mogu
vidjeti?

Ponovno, pria jednostavno nije uvjerljiva.

Toka d):

Nebrojeni dokumenti jasno pokazuju da su Nacionalsocijalisti oajniki

trebali ljudsku snagu kroz cijelo razdoblje rata. Prema znanstvenicima
Holokausta, to je navodno bio razlog zato su idovi u Auschwitzu i
Majdaneku bili ubijani ako nisu bili sposobni za rad, dok su oni sposobni
bili koriteni u brojkama od stotina tisua. Ali zato su onda Nijemci ubili
stotine tisua tjelesno sposobnih ljudi u isto istrebljivakim logorima?

Ako bi u Auschwitzu nesposobni bili ubijeni plinom bez da su

registrirani, tada ne bi smjelo biti nikakvih dokaza o registriranim
starcima. U stvarnosti, mnogi su starci bili registrirani u logoru. Slika I

56
pokazuje smrtne listove Josefa Hoffmanna, idova roenog 12. kolovoza
1852. i Ernestine Hochfelder, idovke roene 11. veljae 1870. Oni su
sigurno bili prestari za rad; pa zato onda oboje nisu odmah poslani u
plinsku komoru, nakon odabira na ulaznoj rampi?

57
 Slika I. Smrtni listovi Josefa Hoffmanna i Ernestine Hochfelder

Naravno, novoroenad takoer nije bila sposobna za rad; jesu li ona

ubijena odmah nakon poroda? Naravno da nisu; poljska babica Stanaslava
Lesczynska izjavila je [ 5]:
97F

Pod ovim (odvratnim) uvjetima porodila sam preko 3000 djece.

Usprkos stravinoj prljavtini, otrovima, takorima, usprkos
58
 infekcijama i neopisivim strahotama, dogodilo se neto nevjerojatno
ali istinito. Jednog dana logorski lijenik naredio mi je da
pripremim izvjee o infekcijama za sluajeve majinstva, kao i
statistiku smrtnosti meu majkama i novoroenadi. Odgovorila
sam da nikada nije bilo smrtnih sluajeva, kako meu majkama,
tako i meu novoroenadi. Logorski lijenik zapanjeno me je
pogledao i rekao da bolje rezultate ne postiu niti u najboljim
njemakim bolnicama.

Savjesnoj babici nesumnjivo bi teko bilo ne spomenuti da su novoroena

djeca ubijana neposredno nakon poroda usprkos njenoj portvovnosti i
tolikoj predanosti. Mnogi idovi koji su kasnije postali slavni, poput Elie
Wiesel, Anne Frank i Romana Polanskog, ivjeli su kao djeca u
Auschwitzu, bez ikakve opasnosti da budu ubijeni plinom.

Toka e):

Kao racionalne metode ubijanja za masovno istrebljenje postojale su

slijedee mogunosti:

- strijeljanja (u stilu Staljina);

- izgladnjivanje (u stilu Eisenhowera);
- upotreba vozila s motorima na kruta goriva (drva), kojih je bilo na
stotine tisua tijekom Drugog svjetskog rata (ne mijeati ih sa mitskim
vozilima za ubijanje ispunim plinom!). Ova vozila koristila su samo
drvo kao gorivo. Ispuni plinovi iz ovih vozila sadravali su do 40%
ugljinog monoksida, koji je u toj koliini brz i fatalan. Upotreba
ispunih plinova ovih vozila za masovna ubijanja se nikad nije niti
spomenula [ 6].
98F

Naprotiv, Nijemci su odabrali najgluplje oruje za ubijanje koje se moe

zamisliti:

- ispuni plinovi diesel motora sadre 16% kisika, a samo malu koliinu
CO, to je dovoljno za disanje i preivljavanje. Vrlo je teko s time ubiti

59
 ljude. Obini benzinski motor, da ne spominjemo gore navedena vozila
na drva, bili bi stotinu puta efektniji kao oruje za ubijanje. Nije
sluajnost da se samo diesel motori koriste u tunelu ispod kanala
izmeu Francuske i Engleske; ispuni plinovi iz diesel motora ne bi
ugrozili putnike ak niti u sluaju nesree;
- insekticid Ciklon B, o ijim emo karakteristikama govoriti kasnije,
sadri klorovodinu kiselinu. Ciklon B bio je hitno potreban kako bi se
uklonile ui koje su prenosile tifus. Nikada ga nije bilo dovoljno, a bio
je i jako skup. Vrlo je neprikladan kao oruje za ubijanje. Jedna kanta,
naravno, moe svojim sadrajem ubiti ljude, ali vrlo teko je provesti
ventiliranje prostora zbog njegovog snanog prianjanja na povrinu, te
zbog toga uzrokuje nepremostive probleme u uklanjanju.

Ako je pria o Holokaustu istinita, sudionici su morali biti tehniki geniji

zbog uspjeha u ubijanju miliona ljudi u rekordno kratkom vremenu te u
unitavanju tijela bez ijednog traga. Ovi isti tehniki geniji su navodno
koristili najslabija oruja za ubijanje koja moemo zamisliti!

Toka f):

Prema prodavaima horor-pria o Holokaustu, Nijemci su plinom ubili

600 000 idova u Belzecu u 10 mjeseci i 900 000 u Treblinki u 13
mjeseci. Belzec je zatim zatvoren u prosincu 1942., A Treblinka u rujnu
1943. Zato nisu ostavili ove logore u pogonu? Mogli su ubiti jo 2,5
miliona idova do kraja 1944., a izgradnja plinskih komora u Birkenau
bila bi potpuno nepotrebna.

Treba zabiljeiti da je, prema Hssu, Himmler obznanio lou uinkovitost

logora smrti na istoku u ljeto 1942. Ali ovi isti logori smrti nisu tada
ak niti postojali, budui da su stavljeni u pogon u prosincu 1941., prema
znanstvenicima Holokausta.

Ovo dokazuje da priznanje Rudolfa Hssa nije dano dobrovoljno i gubi

svaku dokaznu vrijednost.

60
Ipak, drimo se i dalje Auschwitza. Ovaj najvei od svih logora za
istrebljenje imao je bolnice, bazen za plivanje, saunu, sportske objekte,
kazalina dogaanja i koncerte.

- krematorij glavnog logora i mrtvanica koja je navodno koritena kao

plinska komora nalazili su se 15 metara od bolnice (br. 7, Slika II).
Tada je takoer postojao i bazen za plivanje koji se moe i danas vidjeti
(br. 17, Slika II);

Slika II. Karta Auschwitz I; 1-uma, 2-zgrada administracije, 3-

eljeznika pruga, 4-straarski toranj, 5-iana ograda, 6-ulaz "Arbeit
Macht Frei", 7-bolnica, 8-krematorij (plinska komora), 9-radionice, 10-
bordel, muzej i knjinica, 11- prostor za koncerte, 12-kuhinja, 13-pota,
14-barake za spavanje, 15-dramsko kazalite, 16-jama sa ljunkom i
pijeskom, 17-plivaki bazen, 18-etalite, park, 19-uredi logorske

61
 administracije, 20-stan zapovjednika logora, 21-rijeka Sola, 22-
betonska ograda, 23-Blok 11

- Birkenau, navodno sredite za istrebljivanje idova, takoer je imao

bolnice (br. 16, Slika III ), kao i saunu (br. 10, Slika III). Postojala je
takoer i prostorija za unitavanje ui u ovoj sauni, upravljana pomou
vrueg zraka;

Slika III. Karta Auschwitz II - Birkeanu;1-polja, 2-prilazna cesta, 3-

odvodni kanal, 4-bijela koliba; navodna plinska komora, 5-zgrade
izgraene u lipnju 1944., 6-stabla, 7-navodne (nepostojee) jame za
spaljivanje, 8-dvije zgrade s visokim dimnjacima; navodni krematoriji i

62
 plinske komore, 9-jarak 6x1,5 metara ispunjen vodom, 10-sauna za
raskuivanje odjee i tuevi, 11-Kanada barake, 12-kanalizacijski
kanali i tankovi, 13-dva krematorija s podzemnim mrtvanicama-
navodnim plinskim komorama, 14-prostor za koncerte logorskih
orkestara, 15-sportsko igralite, 16-bolnike zgrade za zatvorenike, 17-
vrtovi, 18-logor Meksiko, 19-kuhinje, 20-dvije zgrade gdje se koristio
Ciklon B za raskuivanje, 21-straarski tornjevi, 22- ograda visoka 3
metra, 23-skladita krumpira i povra, 24-barake za ene, 25-utovarna
rampa za vlak, 26-red toaleta i bazena za kupanje, 27-barake za
mukarce, 28-glavni ulaz, 29-tranice, 30-pumpna stanica za vodu, 31-
sjedite logorske administracije, 32-grad Brzezinka

- postojanje komora za unitavanje ui u kojima je koriten Ciklon B

nitko ne opovrgava (br. 20, Slika II). U mnogim izvjetajima bivih
zatvorenika pie da su se novo pridoli zarobljenici odmah podvrgavali
tretmanu unitavanja ui;
- postojanje orkestra, ne samo u Auschwitzu nego i u drugim logorima
za istrebljenje, potvreno je od izvora koji je sasvim sigurno izvan
sumnji, naime Enzyklpaedie des Holocaust [ 7].
99F

- idovski profesor medicine i zatvorenik u Auschwitzu izvijestio je [ 8]:

100F

Za glasan pljesak promatraa igrao se nedjeljom popodne

nogomet, koarka i vaterpolo: ovjeku je potrebno tako malo
da mu odvrati pozornost od lebdee opasnosti! Administracija
SS-a dozvolila je zarobljenicima redovnu zabavu, ak i
tijekom veeri radnih dana u tjednu. U kinu su se prikazivale
nacistike novosti i sentimentalni filmovi; kazalite je
prikazivalo predstave u kojima su esto sudjelovali pripadnici
SS-a. Konano, postojao je i vrlo dobar orkestar, koji je u
zaetku bio osnovan od poljskih glazbenika, ali je ubrzo
prihvatio prvoklasne glazbenike svih nacionalnosti, iju su
veinu inili idovi.

Bolnice, saune i komore za unitavanje ui su zamiljene za ouvanje

zdravlja. One zato slue produljenju ivota, a sigurno ne za njegovo
skraivanje. to one rade u logoru za istrebljenje? to rade bazeni za
63
plivanje, nogometne utakmice, kazalita i orkestri ije lanove veinom
ine idovi, u logoru ija je glavna namjena bila istrebljenje idova iz
Europe?

Jednostavno reeno, pria je neuvjerljiva.

Toka g):

Za Belzec, Sobibor i Treblinku, gdje je prema zagovornicima istrebljenja

ubijeno plinom priblino 1,85 miliona idova, je poznato da nisu imali
krematorij. Tvrdi se da su tijela bila spaljena na otvorenom i da su nestala
bez traga. Zato nisu koristili iste metode kremiranja na otvorenom u
Auschwitzu ako su bile tako uspjene, nego su gradili skupi krematorij?

Jednostavno reeno, ova pria je neuvjerljiva.

Na studija mogla bi zavriti ovdje, budui da je ve jasno da su sudski

povjesniari i medijski plaenici jednostavno rairili beskrajno idiotske
prie, koje su besramna uvreda za svaku osvijetenu osobu.

Neovisno o tome mi emo prouiti dokaze o Holokaustu i plinskim

komorama u narednim poglavljima. Pri tome emo slijediti princip, koji
je inae priznat u sudskoj praksi, da postoji hijerarhija dokaza. To znai
da se fiziki dokazi moraju smatrati najpouzdanijima, a svjedoenja
oevidaca najmanje pouzdanima, dok dokumentirani dokazi zauzimaju
poziciju izmeu dvoje navedenih metoda dokazivanja [ 9]. 101F

[1] Rudolf Hss, Kommandant in Auschwitz, izdao Martin Broszat, dtv, 1985., str.
157.
[2] Jean-Claude Pressac, Die Krematorien von Auschwitz, Piper, 1995., str. 70/71.
[3] Najbolji primjer je Anna Frank koja je premjetena iz Auschwitza u Bergen-
Belsen.
[4] Walter Laqueur izjavio je u svojoj knjizi Was niemand wissen wolte (Ullstein,
1982., str. 210/211) da su 982 zatvorenika osloboena 1942; jo nekoliko ih je
puteno 1943. te 1944., kad je povei broj idova osloboen na intervenciju
idustrijalca Oskara Schindlera. U stvarnosti je broj oloboenih je nekoliko puta
vei; u tom pogledu, radi usporedbe vidi biljeke na kraju idueg poglavlja.

64
[5] Comite internationa d'Auschwitz, Antologie, vol. II, drugi dio, str. 164/165.
[6] Usporedi Friedrich Paul berg Die Diesel gaskammer: Mythos im Mythos u
Ernst Gauss, Grundlagen zur Zeitgeschichte, str. 38 ff.
[7] Enzxklopaedie des Holocaust, str. 979.
[8] Marc Klein, Observations et Rflexions sur les camps de concentration nazis,
uzeta iz publikacije tudes Germaniques, br. 3, Imprimerie Caron et Cie., Caen,
1948., str. 31.
[9] O temi hijerarhije metoda dokazivanja vidi Manfred Koehler, profesor Ernst
Nolte: Auch Holocaust Lgen haben kurze Beine, Cromwell Press, 1994.

65
 POGLAVLJE VII

FIZIKI DOKAZI HOLOKAUSTA

Reuters je sredinom 1993. objavio slijedee:

Neduni ovjek osloboen nakon devet godina zatvora

Jessup, 28. lipnja 1993. ovjek, prvotno osuen na smrt, nakon ega
mu je kazna preinaena u tri doivotne robije, osloboen je u Marylandu
u SAD-u. Kirk Bloodworth (32), proveo je gotovo devet godina u
zatvoru, ukljuujui i dvije godine u odjeljenju gdje se eka pogubljenje.
On je osuen 1984. u Rosedaleu, Maryland, zbog silovanja i ubojstva
devetogodinje djevojice. Ispitivanjem prethodno neotkrivenog uzorka
sperme na rtvinom donjem rublju, koje su proveli strunjaci DNK
metodom - tzv. genetski otisak, otkriveno je da Bloodworth nije mogao
biti nikako kriv... Bloodworth je bio osumnjien i osuen na smrt na
temelju svjedoenja pet oevidaca koji su ga navodno vidjeli s
devetogodinjom djevojicom nedugo prije zloina.

Sluaj kao to je ovaj jasno pokazuje da svaki sudac zna da je fiziki

dokaz superiorniji svjedoenju oevidaca, budui da svjedok moe slagati
ili pogrijeiti u dobroj namjeri.

Iz tog razloga se u svim apolitikim suenjima za ubojstva vre autopsije

trupla, kao i struna analiza oruja neovisno o postojanju ili nepostojanju
oevidaca. Ako se izjave svjedoka ne podudaraju s forenzikim
ispitivanjima, onda su ta ispitivanja kljuni dokazi. Svjedoenje oevidaca
ima najmanju moguu vjerodostojnost od svih dokaza [ 1].
102F

Ono to je mjerodavno u sluaju klasinog ubojstva mora biti na jo vioj

razini kada su u pitanju stotine tisua ili milioni rtava.

66
Prema tome, plinske komore trebale su biti forenziki ispitane odmah
nakon rata. Nadalje, strunjaci su trebali izraunati da li su ili ne
nebrojene rtve logora za istrebljenje mogle stvarno biti obraene u
krematoriju (ako su krematoiji postojali u odreenim logorima).

U isto istrebljivakim logorima Treblinka, Sobibor, Belzec i Chelmno

tijela su navodno prvo bila zakopana, zatim iskopana i zapaljena na
otvorenom. Ako su ikada postojale ikakve masovne grobnice za nekoliko
tisua tijela, onda bi ih bilo lako otkriti, ak i godinama nakon rata;
podruja gdje su tijela navodno bila zakopana mogla bi se jednostavno
nai kopanjem ili na fotografijama iz zraka. Zadnja metoda se redovno
koristila 1996. na izvidnikim letovima u Bosni.

Nita od toga nisu uinili tuitelji Njemake nakon Drugog svjetskog rata.
Struna ispitivanja plinskih komora, krematorija i navodnih masovnih
grobnica jednostavno su zanemarena. Niti jedna obdukcija mrtvih
zatvorenika nikada nije ukazala na trovanje plinom kao uzrok smrti.

Da bi dokazali masovna ubijanja zagovornici istrebljenja obavili su samo

dva forenzika ispitivanja, u oba sluaja objavljivanje dokaza bio je
potpuni neuspjeh:

- Prema izvjetaju iz Krakowa iz 1945. [ 2] tragovi cijanida otkriveni su

103F

izmeu ostaloga i u kosi bivih zatvorenica Auschwitza. Sad, ne samo

da se ovo izvjee ne moe vie duplicirati, to je u suprotnosti s
revizionistikim izvjetajima koji se mogu umnoiti bilo kada, nego ono
vie nema nikakvu vjerodostojnost, ak i da je istinito. Ljudska kosa
koristila se u industrijske svrhe u Treem Reichu, kao i u ostalim
zemljama (primjerice, za punjenje madraca). U ovom sluaju, logino je
bilo da se prethodno obavi uklanjanje ui. Pretpostavimo da su se
dogaala masovna ubijanja plinom, bilo bi besmisleno ljudima odrezati
kosu poslije trovanja, budui da se Ciklon B zadrava na svakoj
povrini i kao takav bio bi opasan za radnike koji bi izvodili ianje.
Ono je moralo biti izvedeno prije ubijanja!

67
- Poljski Hidroskopski izvjetaj pokazuje da su velike koliine ljudskih
ostataka pronaene u zemlji u podruju Auschwitza [ 3]. Nemamo 104F

razloga sumnjati u ispravnost ovog izvjea, budui da su tisue

zatvorenika Auschwitza redovno spaljivane na otvorenom, pogotovo
tijekom druge polovice 1942.; u to je vrijeme harao tifus koji je
uzrokovao preko 300 smrtnih sluajeva na dan. Jedini postojei
krematorij, onaj u glavnom logoru, mogao je dnevno obraditi ne vie od
100 tijela, a esto je bio i izvan pogona. Ako su pronaeni ljudski
ostaci, onda to dokazuje samo da je bilo mnogo mrtvih zatvorenika, to
nitko od revizionista ne opovrgava. Ali to ne dokazuje da je bilo
masovnog istrebljenja.

Tako se susreemo sa znaajnom injenicom da tuioci Njemake nikad

nisu ponudili niti jedan tehniki dokaz za najvei zloin u povijesti.
Takve dokaze kasnije su iznijeli samo revizionisti, a kao to emo vidjeti,
oni pobijaju svaku tezu Holokausta po svim presudnim tokama.

[1] Za ovaj sluaj vidi Manfred Koehlerov doprinos vjerodostojnosti svjedoenja o

Holokaustu u Ernst Grass, Grundlagen zur Zeitgeschichte, op. cit.
[2] Krakowski izvjetaj umnoen je u anti-revizionistikom dijelu Wahrheit and
Auschwitz-Lgei (idala Brigitte Bailer-Galanda, Wolfgang Benz i Wolfgang
Neugebauer), Deuticke, 1995., str. 79 ff umnoeno.
[3] Za Hidroskopski izvjetaj vidi br. 60 Historische Tatsachen.

68
 POGLAVLJE VIII

DOKUMENTIRANI DOKAZI HOLOKAUSTA

Ako se tijekom Drugog svjetskog rata zaista dogodilo sistematsko
istrebljenje nekoliko miliona ljudi, onda je ono zahtijevalo pedantnu
organizaciju koja je ukljuivala tisue ljudi. Operacija na ovoj razini
nikako se ne bi mogla odvijati bez velikog broja pisanih uputstava. U
birokratskoj hijerarhijskoj dravi kao to je Trei Reich nita se nije
moglo uiniti bez pisanih nareenja.

Zbog toga bi oekivali poplavu dokumentiranih dokaza o planiranju i

izvrenju istrebljenja idova. U meuvremenu su ortodoksni povjesniari
nastavili svoje djelovanje kao da se ono zaista dogodilo. Tako standardni
rad Raula Hilberga na temu Holokausta zapoinje na slijedei nain [ 1]:
105F

Raul Hilberg proveo je itav ivot skupljajui i dodajui materijale

za ovu knjigu. Smatran je najboljim strunjakom za izvorne
dokumente, od kojih veina potjee od samih kriminalaca. Temeljiti
kao i inae, Nijemci su dokaze svojih zloina ovjerili stotine tisua
puta s memorandumima i igovima, dokazujui tako svoju
odgovornost za ubojstva.

Ova izjava je ista izmiljotina, kao to emo uskoro i vidjeti.

Raul Hilberg, Danuta Czech, Jean-Claude Pressac: Tri

strunjaka poseu u svoju torbu s trikovima

a) Raul Hilberg strue po dnu bave

Znatieljni itatelj kopajui po Hilbergovom klasinom radu

naslovljenom The Destructionof the European Jews prisiljen je ekati 927
stranica prije nego se spotakne o logore za istrebljivanje te jo 100
69
stranica do opisa postupaka istrebljivanja. To znai da je Hilbergu
potrebno 1027 stranica da bi uope doao do glavne teme koja se odnosi
na naslov knjige! Samo nekoliko stranica dalje, na stranici 1046, on
zapoinje pisanje s naslovom Evacuation of the Extermination Centres
and the End of the Extermination Process (Evakuacija istrebljivakih
centara i zavretak procesa istrebljenja, op. prev.). To znai da je od
1308 stranica teksta, manje od 20 posveeno postupku istrebljenja! A
tih neto manje od 20 stranica su jadni neuspjeh.

Stotine tisua dokumentiranih dokaza o njemakom masovnom

ubojstvu, obeanih u uvodu knjige, nikada nisu objavljeni. Jedini
Hilbergov dokaz masovnih ubijanja u logorima su oevici, priznanja
ratnih zloinaca i optube sa suenja (takoer utemeljene iskljuivo na
svjedoenjima oevidaca i priznanjima optuenih). Meu najomiljenijim
Hilbergovim svjedocima su Kurt Gerstein i Filip Mller. Iako emo
raspravljati o oevicima u narednom poglavlju, ovdje emo navesti neke
izjave ovih krunskih svjedoka:

Kurt Gerstein, sanitarni slubenik SS-a, koji se navodno ubio u srpnju

1945. u francuskom zarobljenitvu, krunski je svjedok po pitanju
istrebljenja idova u Belzecu. Kao to je pokazao francuski istraiva
Henri Roques, postoji ni manje ni vie nego est verzija njegova
priznanja, koje se meusobno razlikuju [ 2]. Prema Gesteinu, plinom je
106F

ubijeno 20 ili 25 miliona ljudi (ovisno o kojoj verziji je rije). U Belzecu

je, prema Gersteinu, 700-800 ljudi bilo potrpano u plinsku komoru
veliine 25 m, odnosno 28 do 32 osobe na jednom kvadratnom metru.
Gerstein je takoer tvrdio da je vidio hrpe odjee i cipela visoke 35 do 40
metara!

Knjiga Filipa Mllera Sonderbehandlung [ 3] (Poseban tretman, op.

107F

prev.) citirana je najmanje esnaest puta na 20 relevantnih stranica

Hilbergove knjige. Na 207 stranici svog odvratno loeg rada, Mller
opisuje naine kremiranja na otvorenom koje su se primjenjivale za
rjeavanje tijela vie tisua maarskih idova, svakodnevno ubijanih
plinom u rano ljeto 1944.: tri sloja tijela poslagana su u duboke jarke i

70
zapaljena su pomou drva. Tada je mast iz tijela iskoritena kao dodatno
gorivo. Mast je curila prema dolje tijekom procesa kremacije u male
specijalno napravljene utore ukopane u zemlji, koji su vodili do
spremnika. lanovi Sonderkommanda su trebali skupljati otopljenu mast
iz spremnika i njome polijevati tijela kako bi bolje gorjela!

Naravno, ovo je totalna besmislica. Zbog nedostatka opskrbe kisikom,

tijela u jarku bi samo nagorjela, ali nikako ne bi mogla gorjeti [ 4]. Mast iz
108F

tijela bila bi prva tvar koja bi izgorjela, a ako bi i kojim sluajem curila u
utore, bila bi zapaljena i najmanjom iskrom [ 5].
109F

Na 74. stranici Mller nam nudi slijedeu priu:

S vremena na vrijeme lijenici SS-a su doli u krematorij... Prije

egzekucija, oba lijenika kao da su trgovci stokom, opipavali bi
bedra i listove jo ivih mukaraca i ena kako bi si odabrali
'najbolje dijelove'. Nakon strijeljanja rtve su postavljane na stol.
Zatim su lijenici odsijecali jo tople komade mesa s bedara i
listova i bacali ih u pripremljenu koaru. Miii netom ubijenih jo
su se trzali i tako uzrokovali micanje koare.

To je Filip Mller, krunski svjedok Raula Hillberga, citiran 16 puta na

kljunih 20 stranica koji se bave masovnim istrebljenjem!

Hilberg ne moe prikriti injenicu da ne postoje nikakvi dokumenti

povezani s planom istrebljenja idova. On za to nalazi objanjenje: voe
nacista svoje su naredbe davali na nevjerojatnom susretu umova [ 6]! 110F

b) Kako je Kalendarium Danute Czech doao do njenih zakljuaka

to se tie broja ubijenih plinom

Rad Danute Czech Kalendarium der Ereignisse im Konzentrationslager

Auschwitz-Birkenau (1939.-1945.) ortodoksni povjesniari smatraju
najvanijim djelom koje se bavi temom povijesti Auschwitza. Drugo
izdanje, koje se pojavilo 1989., vrlo se razlikuje od izdanja objavljenog

71
1960. U svom monumentalnom radu Danuta Czech za svaki dan u
povijesti logora navodi najvanije dogaaje, dajui, za najvei dio njih,
tone brojke ubijenih plinom, za svaki dan za koji je reeno da su se
ubijanja dogaala. Koje su osnove za tvrdnje Danute Czech? Njemaki
dokumenti? Naravno da ne!

U mnogo sluajeva, njeni izvori sadre izjave dane nakon rata (izvjea
svjedoka i priznanja tijekom suenja), ali najveim dijelom sadravaju
tajne biljeke koje su sauvali zatvorenici koji su radili u uredima
Gestapa, a koji pruaju informacije o transportu zatvorenika u Auschwitz:
datum dolaska, prve i zadnje registracijske brojeve novih pristiglih
zatvorenika, a u mnogo sluajeva i porijeklo transporta. Biljeke su
prokrijumarene iz logora 1944. U njima se nita ne spominje o ubijanju
plinom.

Danuta Czech zatim prikazuje podatke koji se nalaze u biljekama, s

osvrtom na brojano stanje svakog konvoja, i vri njihovu usporedbu s
podacima koji se nalaze u dokumentima ureda Njemake policije, koja je
odgovorna za transporte. Zatim su zabiljeene velike razlike; prema
njemakim dosjeima, samo neki od deportiranih idova pojavljuju se u
biljekama zatvorenika! Sve idove koji su nedostajali Danuta Czech
je jednostavno svrstala pod ubijene plinom! U isto vrijeme, poznato je
da neki od deportiranih ljudi nikad nisu stigli u Auschwitz, iz
jednostavnog razloga jer su iskrcani 100 km zapadno, u Coselu, i
smjeteni u lokalne radne logore. Ovo je prikazao francuski idov Serge
Klarsfeld u Mmorial de la Dportation des Juifs de France [ 7]. Danuta
111F

Czech u drugom izdanju svoje knjige u nekoliko sluajeva priznaje odabir

idova za lokalne logore. Meutim, ona uporno ignorira injenicu da se
mnogi plinom ubijeni idovi odjednom pojavljuju kasnije daleko od
Auschwitza, u smjeru istoka, u baltikim dravama i Bjelorusiji. To znai
da je razlog zbog kojeg ovi idovi nisu registrirani u Auschwitzu taj, da je
Auschwitz sluio samo kao tranzitni logor za njih. Stoga su njena
ubijanja plinom ista izmiljotina, a njena metoda moe biti nazvana
samo besramnim krivotvorenjem dokaza. Na ovu temu konzultirati se s
djelom Enrquea Aynata Estudio sobre el 'Holocausto' [ 8].
112F

72
c) Kriminalni tragovi Jean-Claudea Pressaca

U rujnu 1983., knjiga francuskog farmaceuta Jean-Claudea Pressaca

uzdizana je od strane slobodnih medija kao snaan odgovor
revizionistima. Njezin naslov glasi Les crmatories d'Auschwitz, a takoer
je objavljena na njemakom jeziku od Piper Verlaga pod naslovom Die
Krematorien von Auschwitz. Pressac je ve objavio ogromnu knjigu pod
naslovom Auschwitz: Technique and Operation of the Gas Chambers,
koja je meutim slabo spominjana u medijima.

U uvodu svoje druge knjige, Pressac opetovano obeava da se nee

oslanjati na svjedoanstva oevidaca, ve da e se oslanjati iskljuivo na
dokumente. Tijekom itanja, zapanjeni itatelj tada zapaa da, svaki put
kad autor zapone pisanje o konkretnim operacijama ubijanja plinom,
on navodi oevica kao svoj izvor! Kao nepobitan dokaz postojanja
plinskih komora za ubijanje, on navodi dokument koji ne sadri niti jednu
rije vezanu za ubijanje ljudi plinom; to je jednostavno poslovno pismo
koje se odnosi na naruivanje ispitivaa plina, o emu e se raspravljati
u ovom poglavlju (toka f).

Pressac niti jednom nije spomenuo bilo koji znanstveni ili tehniki
argument revizionista. Niti jedna revizionistika knjiga nije spomenuta.

U nedostatku bilo kakvih dokumentiranih dokaza za ubijanja plinom

barem jednog idova u Auschwitzu, Pressac u oba svoja rada navodi
nekoliko kriminalnih tragova; ovi tragovi navodno ukazuju na
ubijanja ljudi plinom. Navest emo samo dva primjera: brojevi stranica
ispod odnose se na originalno francusko izdanje.

- na 69. stranici Pressac spominje pismo Bischoffa, voe Sredinje

graevinske administracije Waffen SS-a u Auschwitzu, Brigadefhreru
SS-a dr. Kammleru u Berlinu, u kojem stoji [ 9]:
113F

73
Krematorij II je dovren, do najmanjeg detalja konstrukcije, koristei svu
moguu radnu snagu te usprkos nevjerojatnim tekoama i hladnom
vremenu. Pei funkcioniraju savreno. Ojaani betonski strop mrtvanice
ne moe se koristiti zbog oteenja nastalih zbog hladnoe. Meutim, to
je nevano, budui da se plinski podrum moe koristiti za svoju svrhu.

Kao i drugi znanstveni pobornici Holokausta, Pressac ovo uzima kao

referencu za ugradnju plinske komore u Krematoriju II. Prema onima koji
vrsto vjeruju u Holokaust, prostorija koja je ukljuena u planove kao
Mrtvanica I, morala je kao takva i funkcionirati.

Pismo je revizionistima zadalo neke glavobolje; njihova objanjenja nisu

zvuala ba uvjerljivo. Jedno od moguih objanjenja pronaeno je u
prosincu 1995., kada smo istraivali izvorne dokumente s Carlom
Mattognom u Specijalnim arhivama u Moskvi. Tamo smo pronali
dokument koji sadri planove ugradnje komore za unitavanje ui u
krematorij [ 10].
114F

Poetkom 1943. tifus je harao Auschwitzom. Nijemci su oajniki

pokuavali zaustaviti epidemiju, ubijajui ui, a da bi to inili, bilo je im
je potrebno im je mogue vei broj komora za raskuivanje. Takve
komore zahtijevale su barem osnovnu ventilaciju, kakva je prisutna i u
mrtvanicama krematorija. Naravno, ne postoji nikakav dokaz da je
planirana komora za ubijanje ui ikada sagraena u krematoriju.
Nedostatak bilo kakvih daljnjih dokumentiranih dokaza ukazuje na to da
nije; Rudolf Report, o kojem emo raspravljati ispod, takoer ukazuje da
nije.

U svakom sluaju, pismo ipak ne sadri nikakve dokaze o ubijanju ljudi

plinom.

- na 80. stranici, Pressac spominje dokument iz Graevinske

administracije Auschwitza koji se odnosi na narudbu hermetikih vrata
kao i 14 (lanih) glava za tueve za krematorij III u Birkenau. Iz ovoga
on zakljuuje da su hermetika vrata sluila kao brtva prilikom egzekucija

74
u plinskoj komori.; namjena lanih tueva je navodno bila namamiti
rtve u plinsku komoru, koja je tako izgledala kao prostorija za tuiranje.

Ako je zapravo gradnja komore za raskuivanje u sklopu krematorija bila

planirana, onda bi svakako morala imati hermetika vrata. Takva vrata
mogla su takoer imati svrhu sprjeavanja irenja smrada od raspadajuih
tijela u mrtvanici.

Nigdje u dokumentu se ne spominje da su glave tueva bile lane.

Nema nieg udnog oko tuiranja u krematoriju, pogotovo ne u
Auschwitzu, gdje je osoblje ponekad cijeli dan moralo nositi trupla
zaraena tifusom u jame.

- na stranicama 70/71 Pressac spominje postojanje drvenog ventilatora za

plinsku komoru (odnosno mrtvanicu) u krematoriju u Birkenau. U
nastavku on tvrdi da ako bi ventilator bio od metala, onda bi bio izloen
koroziji uslijed djelovanja Ciklona. Dakle, odabir drvenog umjesto
metalnog ventilatora daje dokaz o upotrebi cijanovodine kiseline u
prostorijama. Ali Pressac na stranici 77 spominje da je na kraju ugraen
metalni ventilator, budui da su SS-ovci precijenili opasnost od
korozije.

Zamislite, milioni ljudi su ubijeni plinom, a jedini dokaz za tako veliki

zloin, koji je iznio dananji vodei strunjak za Auschwitz, je
besmislica poput ove! Nekoliko revizionista poput Faurissona [ 11] i 115F

Mattogno [ 12] podvrgli su Pressacove krabotine nemilosrdno detaljnoj

116F

analizi. Krajem 1995. objavljen je zbornik lanaka u kojima je kritiziran

Pressac. Ovaj zbornik sadravao je i njemake prijevode lanaka
Faurissona i Mattogna, kao i lanke Ernsta Gaussa, Manfreda Koehlera i
Sergea Thiona [ 13].
117F

U meuvremenu je zagovornicima teorije istrebljenja postalo jasno da im

je Pressac nanio tetu. U Le Monde juif (sijeanj/travanj 1996. str. 92),
idov Maurice Cling nemilosrdno je kritizirao Pressaca, nekad slavljenog
kao pobijaa revizionista, optuujui ga za manipulaciju,

75
izmiljanja i izopaene tvrdnje. Revizionisti nisu mogli uiniti bolju
stvar.

Netom poslije pojavljivanja druge Pressacove knjige, idovski filmski

producent Claude Lanzmann (isti onaj koji je u svojoj devetipolsatnoj
epskoj prii, Shoa, snimio brijaa Abrahama Bombu, opisujui kako je
navodno 17 brijaa rezalo kosu 70 golih ena u plinskoj komori veliine
4x4 metra, u Treblinki) ljutito je kritizirao Pressaca, rekavi Skloniji
sam suzama brijaa u Treblinki, nego Pressacovim 'ispitivaima plina'.
Lanzmann je u pravu. Holokaust moe opstati jedino kao mit, svaki
pokuaj da ga se znanstveno dokae je trenutna propast.

Nijemci su unitili sve dokumente

Kada bi netko upitao Vitezove Holokaustovog Svetog grala zato ne

postoje nikakvi neverbalni dokumentirani dokazi masovnog ubojstva
idova, veina njih bi odgovorila da su Njemci unitili sve dokumente
prije zavretka rata. Ovu tvrdnju iznio je krunski svjedok meu
optuenima, odnosno, SS-ovac Peray Broad, koji je sastavio detaljne
biljeke u britanskom zarobljenitvu. Na zadnjoj stranici Erinnerungen-a
Broad kae [ 14]:
118F

Ispred zgrada Auschwitza gorjele su hrpe dokumenata, dok su

objekti nekad koriteni za poinjenje najveeg masovnog ubojstva u
povijesti, dignute u zrak...

Broad je bio osloboen poetkom 1947. [ 15] iako su ga Britanci mogli

119F

strijeljati ili objesiti bez potekoa, budui da je svaki Nijemac, a osobito

SS-ovac, bio slobodna meta u to vrijeme. Oigledno je rano putanje bila
njegova nagrada za pruene usluge, usluge koje i dalje znaajno
doprinose upotpunjavanju slike Konanog rjeenja, koja je u to doba
bila jo u neoblikovanom stanju.

Zbilja je neistina da su hrpe dokumenata gorjele u Auschwitzu, budui da

je veliki broj dokumenata ba iz najveeg od svih istrebljivakih logora

76
dostupan. Moskovski Specijalni arhiv sadri otprilike 90 000 stranica
dokumenata iz Graevinske administracije, odnosno iz tono iste one
organizacije koja je bila odgovorna za izgradnju krematorija i pored toga,
prema legendi o Holokaustu, za izgradnju plinskih komora navodno
smjetenih u krematoriju.

Tijekom dva dua boravka u Moskvi (srpanj-kolovoz, kao i studeni-

prosinac 1995.), pregledali smo svih 90 000 stranica dokumenata zajedno
sa talijanskim istraivaem Carlom Mattognom (Mattognov ameriki
izdava Russel Granata je takoer bio prisutan tijekom prvog posjeta).
Neki od ovih dokumenata, oko 20 000 stranica, sadre kopije drugih
stranica koje su napravili Nijemci, oko 70 000 ostalih stranica su izvorni
dokumenti. Niti jedan dokument ne prua ijedan dokaz o masovnim
ubijanju ljudi plinom. TO nas ne iznenauje, budui da bi postojanje
takvog dokumenta odavno bilo trijumfalno pokazano svijetu. Dva
najistaknutija predstavnika kole zagovaraa teorije istrebljenja, Jean-
Claude Pressac i britanski idov Gerald Fleming, radili su u ovoj arhivi i
pregledali su dio dokumenata. Niti Pressac, niti Fleming nisu nali dugo
traeni dokumentirani dokaz za plinske komore namijenjene ubijanju.

Prigovor da su Nijemci ba na vrijeme prikupili inkriminirajue

dokumente i unitili ih je krajnje naivan. Zamislite samo takvu situaciju:

U jesen 1994. kada je donesena odluka da se Auschwitz evakuira prije

dolaska Crvene armije, zapovjednik Richard Baer izdaje slijedeu
naredbu svojim podreenima: Razvrstajte sve dokumente koji dokazuju
ubijanje idova i spalite ih, ali posvuda ostavite ostale dokumente za
Ruse. Moete li zamisliti neto takvo? Mogli su zapaliti cijelu arhivu
dokumenata u nekoliko sati! OIGLEDNO, RAZLOG ZBOG KOJEG
SU NIJEMCI OSTAVILI DOKUMENTE IZA SEBE JE TAJ TO IM
NIKADA NIJE PALO NA PAMET DA BI IH ONI MOGLI
INKRIMINIRATI NA BILO KOJI NAIN!

Isto vrijedi i za Majdanek, za koji su takoer dostupne hrpe dokumenata.

77
Smiljajui dokaze

Budui da pobornici ortodoksnog Holokausta nisu mogli biti zadovoljni

samo sa svjedoenjima oevidaca, oni su bili prisiljeni pruiti odreeni
broj dokumenata koji navodno dokazuju genocid u plinskoj komori. Da bi
to uinili, postojale su dvije mogunosti:

- izraditi krivotvorine,
- namjerno iskriviti izvorne dokumente.

Druga metoda je ee koritena. Carlo Mattogno to opisuje na slijedei

nain [ 16]:
120F

Inkvizitori iz Nrnberga stvorili su apsurdnu metodu interpretacije, koja

im je omoguila tumaenje znaenja u bilo kojem dokumentu prema
njihovoj elji, a koje nije tamo postojalo. Polazna toka za ovu metodu
tumaenja bila je proizvoljna i nedokazana tvrdnja da su NS vlasti
koristile neku vrstu kodiranog jezika, ak i u najtajnijim dokumentima, za
to su se inkvizitori iz Nrnberga naravno pretvarali da su to otkrili.
Sustavno lano tumaenje dokumenata, koji sami po sebi nisu imali
nikakve veze s istrebljenjem, nastavljeno je dalje.

Najbolji primjer ovog krivog tumaenja je prikazan na tumaenju rijei

'Konano rjeenje', koja je postala sinonim za 'istrebljenje idova'...

U stvarnosti, ne postoji nikakav dokaz da je 'Konano rjeenje' ikada bilo

povezano s 'Hitlerovim planom za istrebljenje europskih idova'. Postoje
ak i dokumenti koji dokazuju suprotno. Ovi dokumenti odnose se na
politiku Nacionalsocijalista s obzirom na iseljavanje idova...

Razmotrimo neke dokumentirane dokaze za Holokaust koji se

opetovano vrte u standardnoj literaturi. Podijeliti emo ih u dvije grupe:
oite krivotvorine - dokumenti upitne autentinosti, i, konano,
nesumnjivo izvorni, ali namjerno krivo tumaeni dokumenti.

78
Krivotvoreni dokumenti

U suprotnosti sa stavom nekih revizionista, postoji samo nekoliko

dokumenata koji su predstavljeni kao dokazi istrebljenja idova, a koji su
oite krivotvorine. To ukljuuje tri znaajna primjera, iji pregled slijedi:

a) Wannsee protokol

Desetljeima se tvrdi da je odluka o istrebljenju idova donesena na

Wanseeskoj konferenciji u Berlinu 20. sijenja 1942. Tko god proita taj
(navodni) protokol sa konferencije [ 17], otkrit e da se u njemu nigdje ne
121F

spominje fiziko istrebljenje idova, niti bilo to o plinskim komorama, a

govori se samo o evakuaciji i ponovnom naseljavanju. Ortodoksni
povjesniari nude dosadnu izliku da su to kodirane rijei za istrebljenje.

ak i da je ovaj dokument izvorni, on ne bi mogao predstavljati nikakav

dokaz za istrebljivanje idova, ve prije za njihovu deportaciju, to
revizionisti ne opovrgavaju. Ali Wanseejski protokol je prilino gruba
krivotvorina, kao to su pokazali brojni revizionisti, ponajprije Johannes
P. Ney [ 18]. Krivotvorina je dokazana apsurdnou njegovog sadraja
122F

(primjerice, veliko preuveliavanje broja idova u Europi), kao i

formalnim grekama.

Trebalo je biti pripremljeno 30 kopija Wannseejskog protokola. Od ovih

30 kopija, samo je jedna, 16., preivjela, i to u nekoliko razliitih verzija u
kojima su ponekad SS-ovci pisali runama, a nekad normalnim slovima.

ak se i zagovornici teorije istrebljenja sve vie distanciraju od

Wannseejskog protokola. U kanadskim novinama Canadian Jewish News,
iz 20. sijenja 1992., izraelski strunjak za Holokaust Yehuda Bauer
nazvao je ovaj dokument glupom priom. Prema njemu, cijela grupa
povjesniara blebee istu glupu priu desetljeima, poput papiga. Glupa
pria takoer je prisutna u kolskim knjigama.

79
b) Dokument o kapacitetu krematorija u Auschwitzu od 28. lipnja
1943.

Da bi dokazali efektnost krematorija u Auschwitzu, teoretiari istrebljenja

neumorno navode pismo koje je navodno 28. lipnja 1943. napisao
voditelj Sredinje graevinske administracije u Auschwitzu, Bischoff,
svom podreenom SS Brigadefhrera Kammlera [ 19], prema kojem su
123F

dnevni kapaciteti krematorija u Auschwitzu i Birkenau slijedei.

- krematorij I. 340 osoba svaki dan[sic!]

- krematorij II i III: 1440 osoba svaki dan
- krematorij IV i V: 768 osoba svaki dan

Obratite panju na koritenu znakovitu ne-njemaku rije osobe u ovom

sluaju. Meutim, sadraj je mnogo znaajniji.

U standardnoj literaturi moe se vidjeti, primjerice u radu Raula Hilberga

[ 20], da je glavni krematorij u Auschwitzu I imao 6 pei, krematoriji II i
124F

III u Birkenau imali su svaki po 15 pei, a krematoriji IV i V u Birkenau

svaki po 8 pei. To je sveukupno 52 pei. U dananjim modernim
krematorijima spaljivanje jednog trupla u jednoj pei traje jedan do jedan
i po sat. Ako je mogue kremirati 4756 tijela u 52 pei u jednom danu, to
je 95 tijela dnevno na jednu pe, to znai da je krematorij u Auschwitzu
oko etiri puta bri od modernih krematorija! To znai da su pobijeni svi
zakoni termodinamike, ili je to pismo izmiljotina (vjerojatno
komunistike tvornice krivotvorina). Carlo Mattogno pruio je nepobitan
dokaz da je ovaj dokument laan [ 21].
125F

Dokumenti sumnjive autentinosti

a) Odlomci Gbbelsovog dnevnika od 27. oujka 1942.

U dnevnik NS Ministra propagande Josefa Gbbelsa [ 22] 27. oujka

126F

1942. stoji upis prema kojem je iznimno okrutni postupak proveden nad

80
idovima. 60% idova je likvidirano, dok je samo 40% moglo biti
iskoriteno za rad.

Revizionisti imaju podijeljena miljenja o autentinosti Gbbelsovih

dnevnika. Stglich ih smatra u potpunosti krivotvorenim, dok Irving i
Faurisson vjeruju u njihovu autentinost. Mi se suzdravamo od
iskazivanja naeg miljenja i pozivamo se na upis 7. oujka 1942., u
kojem Gbbels izjavljuje da bi se idove prvo trebalo smjestiti na Istok,
eventualno bi mogli biti poslani na otok, moda Madagaskar. Ovaj upis je
potpuna suprotnost onome dvadeset dana kasnije. Gbbels, nepomirljivi
neprijatelj idova, moda je piui dnevnik osjetio jo veu mrnju prema
njima, te je tako na papir mogao zapisati svoje matarije, koje nisu vezane
na prijanje zabiljeke. Stoga ovaj odlomak nije dokaz istrebljenja
idova; u najboljem sluaju on je vrlo nasilni pokazatelj da zagovornici
teorije istrebljenja mogu proizvesti naznaku koja je ipak kontradiktorna
nepobitnom revizionistikom dokazu.

b) Dva Himmlerova govora iz listopada 1943.

Dva krvolona govora, koje je navodno odrao voa SS-a Heinrich

Himmler 4. ili 6. listopada 1943. u Posenu pred svojim ljudima iz SS-a,
esto se navode u literaturi o Holokaustu. Prvi govor glasi [ 23]:
127F

elim s vama potpuno otvoreno razgovarati o vrlo tekom pitanju.

O tome meusobno moramo potpuno otvoreno razgovarati, ali
nikada o tome ne smijemo govoriti u javnosti... Mislim na
evakuaciju idova, unitenje idova. To je jedna od onih stvari koje
je lako rei 'idovi e biti uniteni', kau stranaki drugovi, 'oito
je da emo to uiniti, to je u Programu stranke. Eliminacija idova,
unitenje, to je ono to mi radimo...' Imamo moralno pravo, imamo
dunost prema naem narodu, da ubijemo te ljude koji ele ubiti
nas.

Dva dana kasnije, prema zabiljekama, Himmler je rekao slijedee [ 24]:

128F

81
 Morala se donijeti teka odluka kojom bi se uinilo da ovaj narod
nestane sa zemlje... Sada to sigurno znate i uvat ete to za sebe...
Vjerujem da je bolje, da svi mi ovo ponesemo za na narod, da
preuzmemo odgovornost na sebe (odgovornost za djelo, ne za
ideju), i da odnesemo svoju tajnu u grob.

Ne postoje izvorni zapisi govora. Himmler je navodno namjeravao tekst

ovog (i drugih) govora napisati na pisaoj maini. Za koga? Za
budunost? Da bi osigurao da budunost ima nedvojbeni dokaz za
Holokaust? Kao to je zabiljeio britanski povjesniar David Irving,
kljuni odlomci, odnosno odlomci koji dokazuju Holokaust, ubaeni su
kasnije, to se moe vidjeti iz razliitih udubljenja na dotinim stranicama
[ 25].
129F

Dva vodea revizionista, Stglich [ 26] i Walendy [ 27], ispitali su ove

130F 131F

tekstove. Obojica su zakljuili da je rije o krivotvorini.

S druge strane, postoji zvuni zapis prvog govora. Zapis je nainjen od

prvih izvadaka, koji su puteni na Nrnberkom procesu. Pretpostavlja se
da je kopija ove snimke bila prosjene, ali izvorna prihvatljive kvalitete.
Analizom glasa je navodno dokazano da je zaista rije o govoru Heinricha
Himmlera [ 28].
132F

Nekoliko primjedbi na ovu temu:

1) U prvom govoru, Himmler izjednaava evakuaciju idova sa

njihovim istrebljenjem, mijeajui tako dva pojma koja su danas
potpuno razliita. Identificiranje evakuacije i istrebljenja gubi svoj
kontradiktorni smisao kada se uzme u obzir da se promijenila rije
Ausrottung. U dananjem govoru, Ausrottung nedvojbeno znai
ubijanje, fiziko istrebljenje. To nije nuno imalo isto znaenje ranije;
etimoloko podrijetlo rijei ausrotten znai to uproot (iskorijeniti, op.
prev.). Ova promjena znaenja dokazana je na slijedeem primjeru:

82
U knjizi Mein Kampf, Adolf Hitler je napisao da se Nijemstvu prijetilo
iskorijenjavanjem (Ausrottung) za vrijeme Habsburke monarhije [ 29]. 133F

On sigurno nije pod time mislio da je stari car Franz Josef imao planove
odvui deset miliona Nijemaca u plinske komore; prije je bila rije o tome
da su bili izloeni opasnosti da e izgubiti mo i pasti pod utjecaj Slavena.
Prema tome, Himmler je pod pojmom iskorjenjivanja (Ausrottung)
idova mogao misliti na njihovo politiko iskljuenje kao i na njihovo
protjerivanje i naseljavanje izvan Europe. Naravno, u prvom govoru on
koristi nepogreivu rije umbringen, ubiti; injenica je da je posebno na
Istonom bojitu strijeljano mnogo idova, ali sama injenica postojanja
miliona idova u sferi utjecaja Njemake u doba tog govora, protivna je
bilo kakvom sustavnom istrebljenju.

2) U programu NSDAP-a nije postojalo nita o iskorijenjenju

(Ausrottung) idova.

3) U drugom govoru Himmler pria o istrebljenju idova kao da je ono

ve zakljueno. U stvarnosti milioni idova u Europi jo su uvijek ivi u
listopadu 1943. Priblino 80% francuskih idova ostalo je netaknuto na
kraju rata. U vrijeme govora, maarski idovi jo nisu bili uznemiravani
ni na koji nain, njihova deportacija zapoela je tek u svibnju 1944. U
svakom sluaju, Himmler u svom govoru, odranom 24. svibnja 1994. u
Sonthofenu, rekao je slijedee [ 30]:
134F

Danas emo prvo odvesti 100 000, a kasnije jo 100 000 idova iz
Maarske u konc-logore, pomou kojih emo izgraditi podzemne
tvornice. Niti jedan se odande nee vratiti pred oi njemakog
naroda.

Ako je istrebljenje europskih idova bilo ve zakljueno sedam mjeseci

ranije, onda je nemogue poslati 200 000 maarskih idova da grade
podzemne tvornice!

4) U oba govora, a posebno u drugom, Himmler naglaava potrebu za

apsolutnom tajnosti, ali ni najmanje ne slua svoju vlastitu preporuku;

83
radije brblja o stranim zloinima koje je poinila njegova organizacija,
pa je ak i napravio zvuni zapis svog prvog govora!

Ako se pokae da je na zvunom zapisu prvog govora zaista Himmlerov

glas, onda se ovi argumenti nee primjenjivati u mjeri u kojoj utjeu na
prvi govor.

Zasada emo ostaviti otvorenim pitanje autentinosti oba govora, kao i

njihovo tono znaenje. Detaljna analiza ovih govora od strane Jacka
Wickoffa biti e objavljena u bliskoj budunosti [ 31].
135F

c) Poslovno pismo u vezi naruivanja ispitivaa plina

Kao konani dokaz za ubijanja plinom u Auschwitzu, Pressac navodi

poslovno pismo tvrtke koja se bavi gradnjom pei, Topf & Shne,
poslano Sredinjem graevinskom uredu u Auschwitzu, s nadnevkom 6.
oujka 1943. Tvrtka potvruje zaprimljeni telegram u kojem je narueno
10 ispitivaa za plin [ 32].
136F

Faurisson smatra pismo vjerodostojnim, ali ga veina revizionista smatra

krivotvorenim. Mi teimo teoriji krivotvorine na slijedeim osnovama,
koje je meu ostalima iznio Walter Rademacher [ 33]:
137F

- ureaji za otkrivanje ostataka klorovodine kiseline ne zovu se

plinomjeri (Gasprfer), ve prije ureaj za otkrivanje
ostataka klorovodine kiseline
(Blausurerestnachweisgerte). Upute za koritenje Ciklona
B iz 1942. spominju ovaj ureaj najmanje est puta [ 34];
138F

- ako je zdravstvena sluba zaduena za raskuivanje ostala bez

ureaja za otkrivanje ostataka klorovodine kiseline, onda ih
zasigurno ne bi naruivali od tvrtke koja gradi pei i koja nema
nita s proizvodnjom takvih ureaja;
- plinomjerima (Gasprfer) se smatraju ureaji za analizu CO
i CO2 u ispunim plinovima koji nastajom tijekom
rasplinjavanja koksa u pei krematorija. Prema Rademacheru,

84
 broj naruenih plinomjera, 10, oznauje upravo njihovu tonu
namjenu, budui da su krematorij II i III imali 10 kanala za
dimne plinove.

Ovo pokazuje da je dokument koji navodi Pressac krivotvorina koja

mijea kruke i jabuke! Budui da niti naruivanje ureaja za
otkrivanje ostataka klorovodine kiseline niti naruivanje plinomjera
ne predstavljaju niti najmanji dokaz za ubijanja ljudi plinom, ovaj
dokument gubi svaku moguu vrijednost ak i u pogledu svoje
autentinosti.

Nedvojbeno pravi ali krivo interpretirani dokumenti

Nedvojbeno izvorni dokumenti, koji su podvrgnuti proizvoljnom

mijenjanju znaenja od onog koje je u njima izraena, igraju vanu ulogu
u literaturi o Holokaustu. Evo nekoliko primjera:

a) Odlomak iz Mein Kampfa, koji se odnosi na hebrejske rasne

pervertite

U Hitlerovom Mein Kampfu stoji [ 35]:

139F

Da je 12 ili 15 tisua ovih hebrejskih rasnih pervertita na poetku

rata bilo podvrgnuto djelovanju otrovnog plina, kao to su bile
prisiljene otrpjeti tisue naih najboljih njemakih radnika svih
stalea i zanimanja, tada milijunske rtve na bojitu ne bi bile
uzaludne.

Ispravno tumaenje ovog odlomka zahtjeva poznavanje Hitlerove

biografije. Hitler je privremeno oslijepio tijekom napada plinom 1918.;
za njega je ratovanje plinom uzrokovalo osobnu traumu. Drao je da su
(veinom idovski) voe marksista odgovorni za poraz Njemake u
Prvom svjetskom ratu. Zbog toga odlomak ima slijedee znaenje. Da su
voe marksista bile poslane na bojite, gdje bi bile izloene djelovanju
otrovnog plina kao i svi drugi vojnici, umjesto da im je doputeno

85
hukanje iz zadnjih redova, tada ne bismo izgubili rat. Da Hitler ne
govori o istrebljenju idova sasvim je oito iz citirane brojke 12 ili 15
tisua.

Kada povjesniari koriste ovaj odlomak kao dokaz plana za ubijanje

idova plinom, navodni plan koji se oblikovao u njegovom umu tijekom
ranih 20ih godina 20. stoljea, oni se uputaju u nerazrjeivu
proturjenost. Ako ih zapitate zato ne postoje dokumentirani dokazi o
Holokaustu, njihov je odgovor da su Nijemci ili nisu izradili dokumente,
ili su ih sve unitili u pravo vrijeme da prikriju svoje zloine. Ipak, prema
tim istim povjesniarima, Hitler je objavio svoje genocidne namjere
cijelom svijetu!

b) Dokumenti o Konanom rjeenju idovskog pitanja

U serijama njemakih ratnih dokumenata izniknuo je pojam Konanog

rjeenja idovskog pitanja. Tako je Gring 31. srpnja 1941. napisao
Heydrichu [ 36]:
140F

Dopunjavajui tvoje naredbe koje su izdane odlukom 24.1.1939., o

nalaenju najboljeg mogueg rjeenja za idovsko pitanje u
pogledu emigracije ili evakuacije u skladu s vremenskim uvjetima,
ja ti ovim putem dodjeljujem odgovornost za ostvarivanje svih
potrebnih uvjeta u organizacijskom, tehnikom i materijalnom
pogledu, za konano rjeenje idovskog pitanja u podrujima
Europe pod njemakim utjecajem... Takoer ti dodjeljujem
odgovornost da mi ubrzo predstavi sveobuhvatni nacrt
organizacijskih, tehnikih i materijalnih preduvjeta za izvrenje
eljenog konanog rjeenja idovskog pitanja.

Ovo pismo zagovornici Holokausta navode do besvijesti, uvijek navodei

kako je Gring povjerio Heydrichu organizacijsku pripremu genocida.
Ponovo vladajui klieji u dokumentu itaju neto ega tamo nema.

86
Ono to su nacionalsocijalisti podrazumijevali pod Konanim rjeenjem
idovskog pitanja je vrlo jasno prikazano u ovom dokumentu.
Emigraciju, prisilnu, ako je to potrebno, svih idova iz Europe. Kao dom
za idove isprva je trebao posluiti Madagaskar (na ovu temu vidi gore
spomenuti zapis u Gbbelsovom dnevniku 7. oujka 1942.), ali ovaj plan
se nije mogao izvesti. Nakon osvajanja velikih podruja na Istoku na
poetku ruske kampanje, uzeto je u obzir barem stvaranje privremenih
idovskih naselja u svakoj zoni. ak su i zagovornici teorije istrebljenja
priznali da je odreeni broj idova poslan u Bijelu Rusiju (dananja
Bjelorusija, op. prev.) i u baltike zemlje [ 37]. Naravno, takve deportacije
141F

ine argumente pobornika istrebljenja besmislenim: zato poslati idove

tik pored est logora za istrebljenje koji su radili punom parom, sve do
Bjelorusije i baltikih zemalja, ako je donesena odluka da se provede
potpuno istrebljenje idovstva?

U svojoj knjizi Die zweite babylonische Gefangenschaft (Drugo

babilonsko ropstvo, op. prev.), Stefan Werner skupio je vei broj indicija
koje ukazuju da je odreeni broj idova zapravo poslan u Bjelorusiju i
tamo smjeten [ 38]. Da je Auschwitz sluio kao tranzitni logor za
142F

naseljavanje idova na Istoku, koji zbog toga nisu bili u njemu

registrirani, a zbog ega ih zagovornici teorije istrebljenja smatraju
ubijenima plinom, dokazao je panjolac Enrique Aynat [ 39].
143F

Karakter njemake politike prema idovima jasno je prikazan u

dokumentu koji je potpisao Martin Luther, slubenik Ministarstva
vanjskih poslova, 21. kolovoza 1942. [ 40]:
144F

Evakuacija idova iz Njemake zapoela je na temelju spomenute

upute Fhrera (za ponovno naseljavanje idova). To se odnosi i na
idovske graane drugih zemalja. Broj idova koji su na ovaj nain
poslani na Istok nije dovoljan da pokrije zahtjeve za radnom
snagom. Naelnik Uprave za dravnu sigurnost javio se
Ministarstvu vanjskih poslova, prema nalogu Reichsfhrera SS-a,
kako bi oni poslali upit slovakoj Vladi da im osiguraju 20 000
snanih mladih idova koji bi bili poslani na Istok.

87
Tijekom suenja u Nrnbergu, odvjetnik Thoma upitao je Hansa
Heinricha Lammersa, direktora kancelarije Reicha, o njegovim
saznanjima o Konanom rjeenju. Godine 1942. on je upitao Himmlera
to se podrazumijevalo pod pojmom Konano rjeenje idovskog
pitanja, nakon ega mu je Himmler rekao da je rije o evakuaciji idova
na Istok. Lammersovu panju 1943. zaokupile su glasine prema kojima su
idovi bili istrebljivani. On je to istraio i javio se Himmleru koji je
reagirao na slijedei nain [ 41]:
145F

On (Himmler) izvadio je mnotvo slika i albuma i pokazao mi

poslove koje su radili idovi i kako su to inili u ratne svrhe:
postolarske radionice, krojake radionice i tako dalje. Rekao mi je.
'Ovo je Fhrerova naredba, ako vjerujete da trebate poduzeti mjere
protiv nje, onda se obratite Fhreru.' Zatim sam izvijestio i Fhrera
o tome, a on mi je na to dao isti odgovor kao i Himmler. Rekao je:
'Kasnije u odluiti gdje emo odvesti te idove, a u meuvremenu
e oni biti zbrinuti tamo.

Izmeu Thome i Lammersa odran je slijedei razgovor [ 42]:

146F

Thoma: Da li vam je Himmler ikada rekao da e se Konano rjeenje

idovskog pitanja izvriti kroz njihovo istrebljenje?

Lammers: To nikada nije spomenuto. On je govorio samo o evakuaciji.

Thoma: Kada ste uli da je istrijebljeno tih pet milijuna idova?

Lammers: To sam ovdje maloprije uo.

Direktor kancelarije Reicha, koji je prema Enzyklopediae der Holocaust

(Enciklopediji Holokausta, op. prev.) primio sve protu-idovske mjere
na svoj stol [ 43], tek je u Nrnbergu nauio da se Konano rjeenje
147F

idovskog pitanja trebalo izvriti kroz njihovo istrebljenje!

88
c) Dokumenti s temom posebnih akcija, itd.

Svi njemaki dokumenti u kojima se pojavljuju rijei s prefiksom

Sonder (poseban, op. prev.) (Sondermassnahmen - posebne mjere,
Sonderaktionen - posebne radnje, Sonderbehandlung poseban tretman,
itd.) navode se kao dokaz istrebljenja idova. Istina je da se neki od
koncepta mogu povezati sa pogubljenjima [ 44], ali to nije uvijek sluaj.
148F

Tako Pressac u svojoj drugoj knjizi spominje da se pojam Sonderaktion

koristio u Auschwitzu za policijsku istragu o razlozima trajka radnika
[ 45] TRAJK u LOGORU ZA ISTREBLJIVANJE! Nadalje, Pressac
149F

navodi naredbu SS-a koja se odnosi na Sondermassnahmen za

poboljavanje sanitarnih uvjeta u logoru Birkenau [ 46]. Dakle 150F

Sondermassnahmen su tu da produe ivot, a ne da ga skrate.

Da rezimiramo: meu milionima dokumenata iz doba Treeg Reicha ne

postoji NITI JEDAN koji daje ijedan dokaz za ubijanje plinom ijednog
IDOVA u Auschwitzu ili drugdje!

d) Izvjetaj Korherra: najvei primjer krivog tumaenja

Izvjetaj koji je sastavio statistiar SS-a Richard Korherr [ 47] rane 1943.
151F

za dr. Rudolfa Brandta iz Himmlerovog osoblja, ortodoksni povjesniari

konstantno navode kao dokaz za Holokaust. Prema izvjetaju, broj
europskih idova smanjio se za gotovo polovicu u razdoblju izmeu
1933. i 1943. Iznesena je brojka od 1 873 549 idova koji su izgubljeni
zbog posljedica evakuacije ukljuujui i Theresienstadt i
Sonderbehandlung (Theresienstadt je bio geto za veinu starijih i
privilegiranih idova).

Korherr zatim nabraja idove koji su evakuirani iz Badena i Pfalza u

Francusku, zatim iz podruja Reicha, ukljuujui Protektorat i Bialystok,
na Istok, te s podruja Reicha i Protektorata u Theresienstadt, prikazujui
svoje statistike na slijedei nain:

89
 4. Prijevoz idova iz Istonih provincija na ruski Istok: 1 449 692
idova
- Tranzit kroz logore u Poljskoj (Njemaki: General Gouverment): 1
274 166 idova
- Kroz logore u Wartegau: 145 301 idov

Ako se uzme u obzir broj idova prevezenih na Istok, onda se moe

uoiti da on vrlo tono odgovara brojkama koje se navode u literaturi o
Holokaustu kao broj istrijebljenih u istim logorima smrti, u ono doba
Belzec, Sobibor, Treblinka i Chelmno. Prva tri od ovih logora za
istrebljenje nalazili su se na okupiranim podrujima Poljske (Genereal
Gouverment), dok se Chelmno nalazio u Warthegau (podruje koje
izvorno pripada Njemakoj, ali danas pripada Poljskoj; Poljska ga je
aneksirala nakon Prvog svjetskog rata, a Njemaka ga je pripojila 1939.).
Strategija krivotvoritelja povijesti je oigledna: namjerno krivo tumaenje
nedvosmislenog izraza transport kao rijei za ubojstvo, a zatim
iznoenje tvrdnji da su tranzitni logori bili logori za istrebljenje.

Korherov izvjetaj od strane pobornika teorija istrebljenja pregledali su

Georges Wellers [ 48], dok su od revizionista to uinili Stephen Challer
152F

[ 49] i Carlo Mattogno [ 50].

153F 154F

Dokumenti koji proturjee teoriji istrebljenja

Postaje sve gore za piskarala o Holokaustu. Poplava nedvojbeno izvornih

dokumenata dokazuje da istrebljenje idova NIJE planirano.

Ako su Nacionalsocijalisti ikada planirali fiziko istrebljenje idova, tada

ne bi smjelo biti dokumenata, s kasnijim datumima, u kojima se govori o
koritenju idova kao radne snage u njihovim logorima; ali ipak postoje
tone takvih dokumenata. Ve smo o jednome raspravljali: Lutherov
Memorandum; ovdje je jo nekoliko primjera.

Krajem 1942. Himmler je napisao KL inspektoru Richardu Glcksu [ 51]: 155F

90
 Pripremite se za prihvat 100 000 idovskih mukaraca i oko 50
000 idovskih ena u koncentracijski logor tijekom slijedea etiri
tjedna. Veliki ekonomski pothvati e se pojaviti u konc-logorima u
narednim tjednima.

Nije li Himmler ve bio informiran o odluci da se istrijebe idovi, koju su

donijeli njegovi podreeni na Wannseejskoj sjednici, ili su veliki
ekonomski pothvati skriveni izraz za ubijanje plinom?

Dana 18. studenog 1943. uprava logora Auschwitz primila je naredbu od

WVHA (Wirtschaftsverwahltungshauptamt - Glavni administrativni i
gospodarski ured, op.prev.) SS-a da osiguraju premije za dobre radnike,
UKLJUUJUI I IDOVE [ 52]. Koji idovski radnici? Prema
156F

Himmlerovom govoru u Posenu u listopadu 1943., koji je naveden tisue

puta u literaturi o Holokaustu, svi europski idovi ve su bili istrijebljeni
u to vrijeme!
Dana 9. oujka 1944., dok je istrebljivanje maarskih idova ve bilo u
punom jeku, prema legendi, Himmler je napisao efu Glavnog ureda SS-
a, kao i sredinjem administrativnom ekonomskom uredu SS-a [ 53]: 157F

Fhrer je naredio premjetaj 10 000 ljudi, zajedno sa asnicima i

podoficirima, kako bi nadgledali prijevoz idova u konc-logore u
kojima e raditi na velikim graevinskim projektima za OT
(Organisation Todt civilna i vojna graevinska organizacija, op.
prev.) i drugim projektima vanima za rat.

Zato su trebali nadzirati ubijanje idova plinom?

WVHA je 15. kolovoza 1944. izvijestio o gore spomenutoj isporuci 612

000 osoba, UKLJUUJUI 90 000 MAARSKIH IDOVA, u radne
logore [ 54]. Maarski ministar unutarnjih poslova Gabor Wajna
158F

izvjetava da je Himmler obznanio kako je proizvodnja lovakih aviona

porasla za 40% zbog doprinosa maarskih idova [ 55].159F

91
Kako je to mogue? Svih 438 000 deportiranih maarskih idova,
ukljuujui i 28 000 registriranih u Auschwitzu, bili su ubijeni plinom
izmeu svibnja i srpnja u Birkeanu [ 56]! Kako su ove rtve otrovanja
160F

plinom i dalje mogle raditi u proizvodnji lovakih aviona?

Apsurdnost spomena da bi Nijemci mogli uope pomisliti na ubijanje

ogromnog broja ljudi sposobnih za rad, tono u vrijeme kad im je
oajniki trebala ljudska snaga, osvanula je ak i kod nekoliko pisaca o
Holokaustu. Hannah Arendt pita se [ 57]:
161F

Neshvatljivost uasa povezana je s ekonomskom beskoristi.

Nacisti su doveli beskorisnost do krajnjih granica, pa ak i do
otvorenog anti-utilitarizma, gradei ogromne i skupe tvornice za
istrebljenje usred rata i prevozei ljude amo-tamo, iako im je
nedostajalo graevinskog materijala i zaliha. U oima isto
utilitaristikog svijeta, oigledan kontrast izmeu ovih radnji i svih
vojnih potreba, daju cijelom pothvatu izgled luake nestvarnosti.

ini nam se da luaka nestvarnost pluta iznad teorija ortodoksnih

povjesniara.

Na kraju elimo prokomentirati dva dokumenta iz Auschwitza.

Prvi dokument datiran je 30. lipnja 1943. Nainio ga je doktor u

Auschwitzu, koji je izvijestio da je zatvorenik Jaroslaus Murka bio
primljen u HKB (glavna bolnica, op. a.) s brojnim hematomima na
lubanji, na licu, gornjem dijelu ruke i na prsima, te s potresom mozga i
mutnim vidom. Doktor zatim zahtjeva da krivci budu kanjeni.

U logoru u kojem je ubijeno 470 000 ili 9 miliona idova, ovisno o tome
kojem povjesniaru vjerujete, Nijemci su se primili pisanja izvjetaja o
pretuenom zatvoreniku, traei usput kaznu za krivce. rtva je primljena
u bolnicu kom vragu BOLNICA slui u LOGORU ZA
ISTREBLJENJE?

92
Drugi dokument dokazuje da je zatvorenik Jan Kristian bio pritvoren u
Auschwitzu od 3. svibnja do 8. lipnja 1944. i da je puten navedenog
datuma, pod uvjetom da se odmah javi u radni ured Auschwitza za nove
dogovore.

Ovo putanje nije izolirani sluaj. Carlo Mattogno i ja otkrili smo 56

takvih certifikata u Moskvi, koji pokrivaju period od nekoliko dana u
lipnju i srpnju 1944. U gotovo svim sluajevima to su bili Poljaci koji su
sluili krae kazne u radno-obrazovnom logoru Birkenau zbog krenja
svojih radnih ugovora, te su poslani u svoje tvornice nakon odsluenja
kazne.

Oslobaanja su se pojavila ba u vrijeme kad je istrebljivanje maarskih

idova bilo u punom zamahu, kako tvrdi slubena literatura o
Holokaustu; oko 400 000 ovih ljudi je trebalo biti odvedeno u plinske
komore u periodu kraem od dva mjeseca. Dakle, u isto vrijeme Jan
Kristian i brojni drugi osloboeni trebali su imati priliku svjedoiti
ubijanju 400 000 maarskih idova uivo, nakon ega su puteni kako
bi mogli u svojim tvornicama priati o tome! Ovo je smee kakvo
desetljeima reklamiraju medijske kurve, sudski povjesniari i politiari, a
mi u to vjerujemo.

U stvarnosti Auschwitz je bio koriten kao tranzitni logor za deportaciju

maarskih idova, s iznimkom od njih 28 000 koji tamo nisu bili
registrirani. Ovo je dokazano njemakim dokumentima, to je potvrdio i
besprijekorni strunjak Jean-Claude Pressac; on je izvijestio, oslanjajui
se na dokumente koji se nalaze u Yad Vashemu, da je 40 do 50 tisua
maarskih idovki bilo poslano u radni logor Sutthof [ 58]. Pressac
162F

nehotice ojaava osnovnu teoriju revizionista, a ta je da je prijevoz

velikog broja europskih idova za prisilan rad povijesna injenica, ali i da
je istrebljenje idova u plinskim komorama najvea i najdrskija
prijevara svih vremena.

[1] Hilberg, Uvod

93
[2] Andr Chelain, Faut-il fusiller Henri Roques?, Polmiques, Ogmios Diffusin,
1986.; takoer vidi skraeno njemako izdanje Die 'Gestndnisse' des Kurt
Gerstein, Druffel, 1986.
[3] Filip Mller, Sonderbehandlung, Steinhausen, 1979.
[4] Nakon bitke kod Sedana, Njemci su namjeravali kremirati tijela poginulih u
grobovima. Poslagali su tijela u tri sloja u grobove, prekrili ih katranom i
zapalili. Gornji red ljudi bio je spaljen, srednji red bio je tek malo opeen, a
najdonji red ostao je netaknut (Harald Frhlich, Zur
Gesundheitspflege auf den Schlachtfeldern, Deutsche Militrrtzliche
Zeitschrift, I, 1-4, 1872., str. 109/110, citirao Carlo Mattogno u Auschwitz,
The End of a Legend, IHR, 1994. str. 19).
[5] U vezi ovoga vidi Mattogno u Gauss, Grundlagen... op. cit., str. 318 nadalje.
[6] Newsday, Long Island, New York, 23. veljae 1983., naveo Robert Faurisson,
Mon experience du rvisionnisme, u: Annales d'histoire rvisionniste, br.
8, str. 31/32.
[7] Klarsfeld, str. 5 (osobno dodan broj stranice: Klarsfeldov Mmorial nema
oznaene brojeve stranica).
[8] Enrique Aynat, Estudios sobre el Holocausto, Graficas Hurtado, Valencia
1994..
[9] Ovdje navedeno prema Kogon/langbein/Rckerl, str. 220.
[10] Dokument u Specijalnom arhivu u Moskvi nosi arhivski broj 502-I316, list 431
[11] Robert Faurisson u Revue d'Histoire Rvisionniste, br. 3, kao i R. Faurisson,
Rponse Jean-Claude Pressac, RHR, 1993.
[12] Carlo Mattogno, Auschwitz, The End of a Legend.
[13] Auschwitz, Nackte Fakten, izdao Herbert Verbeke, Vrij Historisch Onderzk,
Postbus 60, 2600 Berchem, Belgija.
[14] Pery Broad, Erinnerungen, u antologiji Auschwitz i den Augen der SS, Krajowa
Agencja Wydawniczna, Katowice, 1981., str. 195.
[15] Kogon/langbein/Rckerl, str. 197.
[16] Carlo Mattogno, La soluzione finale, Edizioni di Ar, 1991., str. 64/65.
[17] (Navodni) protokol sjednice u Wanseeu prikazao je, meu ostalima, Wilhelm
Stglich, Der Auschwitz-Mythos (Grabert, 1978.), str, 39 nadalje, i u Gauss,
Grundlagen..., str. 182 nadalje.
[18] Vidi naprimjer, Stglich u Der Auschwitz-Mythos, str. 38 nadalje; Walendy u
Historische Tatsachen, br. 35; Ingrid Weckert u Deutschland in Geschichte und
Gegenwart, br. 40 (1992.); Johannes P. Ney u Gauss, Grundlagen..., str. 169
nadalje.
[19] Dokument je spomenut u Brigitte Bailer-Galanda/Wolfgang Benz/Wolfgang
Neugebauer (izdavai), Wahrheit und Auschwitzlge, Deuticke, 1995., str. 71.
[20] Hilberg, str. 946.
[21] Mattogno u Gauss, Grundlagen..., str. 300 nadalje.

94
[22] navedeno u Frnkel/Manvell, Gbbels eine Biographie, Kiepenheuer und
Witsch, 1960., str. 257 nadalje.
[23] Dokument s Nrnberkog suenja IMT XXXIX, str. 122 nadalje.
[24] Citirano prema Stglichu, str. 95 nadalje.
[25] David Irving, Huitler's Krieg, F.A. Herbig, 1986., str. 252.
[26] Stglich, str. 89 nadalje.
[27] Walendy u Historische Tatsachen br. 45.
[28] Verbalna komunikacija izmeu G. Rudolfa te A. Schimmelpfenniga i autora.
[29] Adolf Hitler, Mein Kampf, Franz Eher Verlag, Mnchen, 1943., str. 13/14.
[30] Stglich, str. 100.
[31] Wickoffova analiza govora predviena je da se pojavi negdje 1997. u
Vierteljahreszeitschrift fr freie Geschichtsforschung.
[32] Meu ostalima, naveo Pressac, Les crmatories..., str. 71 nadalje.
[33] Rademacher u Gauss, Grundlagen..., str. 55 nadalje.
[34] Nrnberki dokument NI-9912.
[35] Hitler, str. 772.
[36] Nrnberki dokument NG-2586/PS-710.
[37] Vidi naprimjer Reitlinger, str. 100 nadalje.
[38] Steffen Werner, Die zweite babylonische Gefangenschaft, Grabert, Tbingen,
1992.
[39] Enrique Aynat, Estudios sobre el Holocausto, Graficas Hrtado, Valencia 1994.
[40] Nrnberki dokument NG-2586.
[41] Transkript sa suenja u Nrnbergu IMT XI, str. 82/83 (Njemaki tekst).
[42] ibid, str. 83.
[43] Enzyklopaedie des Holocaust, str. 848.
[44] Primjer ovoga iznjeli su Kogon/Rckerl na str. 17.
[45] Pressac, Les crmatoires..., str. 63.
[46] ibid, str. 82.
[47] Nrnberki dokument NO-5194 i NO-5193
[48] Georges Wellers, Le solution finale et la Mythomanie no-nazie, izdali Serge i
beate Klarsfeld, Paris, 1979.
[49] Stephen Challen, Richard Korherr and his Reports, Cromwell Press, London
1993.
[50] Carlo Mattogno, Dilettanti allo Sbaraglio, Edizioni di Ar, Padova, 1996, str.
112 nadalje.
[51] Nrnberki dokument NO-500.
[52] Hefte von Auschwitz, Wydanictwo Panstwowego Muzeum w Oswiecimiu, br. 6,
1962., str. 78.
[53] Nrnberki dokument NO-5689.
[54] Nrnberki dokument NO-1990.
[55] Nrnberki dokument NO-1874.

95
[56] Enzyklopaedie des Holocaust, str. 1467.
[57] Hannah Arendt, Le origini del totalitarismo, Milan, 1967., str. 609, citirao Carlo
Mattogno u La soluzione finale, str. 106 (prevoeno s engleskog na talijanski,
pa na njemaki, pa ponovo na engleski).
[58] Pressac, Les crmatoires..., str. 147.

96
 POGLAVLJE IX

SVJEDOCI PLINSKIH KOMORA U

AUSCHWITZU
Ovo poglavlje je neto izmijenjena verzija lanka koji je objavio autor u
asopisu Aurora (Postfach 386, 8105 Regensdorf, Switzerland, srpanj
1995.).

Svakome koga ozbiljno zanima Holokaust naroito je preporueno da

posjeti Auschwitz. Sve posebnosti odmah su predstavljene posjetitelju:
gomile enske kose od rtava masovnih ubijanja plinom prikazane su
iza staklenih izloga; sva kosa je pepeljasto plave boje i izgleda kao lan ili
kudelja. Hrpe cipela predstavljene su kao dokaz masovnog ubojstva, iako
je jedini pravi dokaz taj, da je netko skupio gomilu cipela [ 1]. Ipak, ponad
163F

sveg toga tu su plinske komore apsurdno malih dimenzija u kojima je

ubijeno i kremirano izmeu 470 000 i 9 000 000 ljudi (ovisno o tome
kojem povjesniaru vjerujete).

Prema zagovornicima teorije istrebljenja, kompleks logora Auschwitz

sadravao je slijedee prostorije za ubijanje plinom:

- blok 11 u glavnom logoru Auschwitz I, gdje se navodno

odvijao samo jedan postupak ubijanja plinom (vidi iznad);
- mrtvanica u Krematoriju u glavnom logoru navodno se
koristila kao plinska komora (Auschwitz I);
- dvije seoske kue navodno su preinaene u plinske komore, a
nalazile su se zapadno od Birkenaua, tri kilometra zapadno od
glavnog logora;
- prostorije oznaene kao Mrtvanica I u Krematoriju II i III u
Birkenau (identine konstrukcije);

97
 - nekoliko prostorija unutar Krematorija IV i V u Birkenau,
neoznaene na nacrtima, ali navodno su se koristile kao
plinske komore.

Sada usporedite Slika II i Slika III.

Prema Pressacu, 10 000 ljudi, to idova, to Sovjetskih ratnih

zarobljenika, navodno je ubijeno u plinskim komorama glavnih logora
rane 1942. Pressac otvoreno priznaje da o tome ne postoje dokumentirani
dokazi, ve samo izjave oevidaca [ 2]. Od proljea 1942. do proljea
164F

1943. ubijanja plinom navodno su se odvijala u seoskim kuama, takoer

zvanim crvena i bijela kua, ili u bunkerima 1 i 2. Od proljea 1943.
ubijanja plinom su se navodno odvijala u krematoriju Birkenaua, gdje su
plinske komore Krematorija II postale glavne tvornice smrti u Treem
Reichu.

U naoj knjizi Ttergestndnisse und Augenzeugen des Holocaust [ 3], 165F

prikupili smo i analizirali 30 najvanijih izvjea i iskaza oevidaca.

Slubeni povjesniari trebali su ovu obavezu izvriti odavno, ali ne; oni
su taj posao ostavili revizionistima. Ideju za ovaj pothvat predloio je
Gerhard Frster, ovlateni inenjer.

Procijenili smo da 23 od 24 izvjetaja datiraju izmeu 1944. do 1947. Od

idova koji su preivjeli Holokaust potjeu 22 izvjetaja, dva od ne-
idovskih Poljaka i est od njemakih kriminalaca.

Neke od tehnikih i znanstvenih nemogunosti u

svjedoanstvima oevidaca

Ako paljivo analiziramo svjedoenja, ubrzo otkrivamo da ona sadre

veliki broj znanstvenih i tehnikih nemogunosti koje beznadno lome
njihovu dokaznu vrijednost. Ovdje su navedeno samo nekoliko tih
apsurda; u veini sluajeva bit emo zadovoljni samo s jednim primjerom.

98
a) Plava maglica iznad tijela rtava. Svjedok Richard Bck, nie
rangirani voza kamiona u SS-u tijekom rata, koji je smatran
posebno vjerodostojnim svjedokom po pitanju Auschwitza na
suenju u Frankfurtu (1963.-1965.) izjavio je slijedee [ 4]:
166F

Nedugo zatim (nakon smrti rtava) zatvorenici su otvorili

vrata i mogli smo vidjeti plavu maglicu pare koja je tinjala
iznad ogromne hrpe tijela.

Bck nikako nije mogao vidjeti ovu plavu parnu maglicu, budui
da je cijanovodini plin potpuno bezbojan. Njegovo ime dolazi od
plave boje pigmenta koji nastaje pri kontaktu sa eljezom.

b) Plava boja na rtvama. Preivjeli Holokausta Milton Burki

izvjetava [ 5]:
167F

Dvije minute nakon otvaranja vrata dobili smo naredbu da

izvuemo tijela van i da ih natovarimo na kolica. Tijela su bila
gola, a neka su imala plave pjege.

Cijanovodina kiselina sprijeava dovod kisika u stanice. Hemoglobin

u krvi ne moe vie opskrbljivati elije kisikom, a tada krv postaje
zasiena kisikom, to dovodi do crvenila koe [ 6]. Buki je bio lan
168F

Sonderkommando-a u Auschwitzu od prosinca 1942. Pripadnici

Sonderkommando-a su navodno morali izvlaiti tijela iz plinskih
komora. Budui da su se ubijanja plinom navodno odvijala sve do
listopada 1944., Buki je imao skoro dvije godine da uoi da se na
rtvama guenja cijanovodinim plinom pojavljuje crvenilo, ali ne, on
govori o plavoj pigmentaciji. Takoer isto tvrdi i Hilbergov krunski
svjedok Filip Mller [ 7], koji je bio pripadnik Sonderkommando-a
169F

skoro dvije godine. Nedvojbeno je da Buki i Mller nikada nisu

vidjeli tijelo osobe koja je umrla od guenja cijanovodinim plinom.

c) Nevjerojatno veliki broj rtava nabijenih u plinsku komoru na

jedan kvadratni metar. Prema krunskom svjedoku Hssu, oko
2000 rtava [ 8] bilo je natiskano u plinske komore Krematorija II
170F

99
 (ija povrina iznosi 210 m [ 9]); prema kljunom svjedoku Vrbi
171F

3000 [ 10] ili ak 4000 rtava; prema kljunom svjedoku Broadu

172F

[ 11] svi su istovremeno nagurani. Nacistima su trebali parni

173F

potiskivai da ih naguraju unutra i tako su tedili novac kojim su

kupovali Ciklon B (koji je bio skup).

d) Plamenovi koji izbijaju iz dimnjaka krematorija. Pressacov

krunski svjedok Henryk Tauber ispriao nam je slijedeu priu
[ 12]:
174F

Openito, palili smo etiri ili pet tijela u jednoj pei, ali smo
esto stavili i vie tijela... Veliki broj tijela zapaljen je u isto
vrijeme, bez znanja uprave krematorija, dok su na snazi bile
zrane uzbune. Visoki plamen koji je izlazio iz dimnjaka
trebao je pilotima privui panju.

Walter Lftl, bivi predsjednik Austrijske dravne komore

inenjera i forenziki strunjak prisutan na bezbrojnim suenjima,
objanjava ovu pojavu:

Koks je kratko-goree gorivo. Iz tog razloga plamenovi ne

mogu uope izai iz komore izgaranja. Izmeu pei i
dimnjaka je ispuni kanal. Dimnjak dolazi tek nakon njega.
Izgaranje kratko-goreeg krutog goriva ne odaje plamen, ve
najee samo vrue ispune plinove od oko 180C; inae bi
dimnjak ubrzo bio uniten.

e) Nemogue veliki broj tijela zapaljen odjednom u jednoj pei.

Pripadnik Sonderkommando-a Alter Szmul Faynzylberg je jo
smjeliji od Henryka Taubera. On tvrdi [ 13]: 175F

Bile su tri pei, na svakoj po dva otvora. Bilo je dovoljno

mjesta za dvanaest tijela u svakom od ovih otvora."

100
 Pei o kojima govori imaju dimenzije 200x70x80 cm. Moralo je
biti prilino teko ugurati 12 tijela u tako mali prostor.

f) Spaljivanje tijela bez goriva. Dopustit emo da Pressacov krunski

svjedok ovo jo jednom opie [ 14]:
176F

... kada su kremiranja slijedila jedno za drugim, pei su kao

gorivo koristile ar koji je nastao tijekom kremiranja. Iz tog
razloga smo obino gasili vatru tijekom kremiranja debelih
tijela.

Tijela koja sadre vie od 60% vode gore sama od sebe, bez
goriva, u bajkama preivjelih iz Holokausta.

g) Kremiranje tijela u rovovima. Ova bajka pojavljuje se kod brojnih

oevidaca, kao to je primjerice Szlama Dragon [ 15]: 177F

S druge strane baraka nalazile su se etiri jame, svaka

dugaka po 30 m, iroka 7 m i duboka 3 m... Prvo smo
postavili velike drvene klade na dno jame, a zatim sve manje
komade drva unakrsno te na vrhu suho granje. Nakon toga su
sva tijela bila iznesena iz barake i postavljena u jamu, Moll ih
je polio benzinom na sva etiri ugla jame i zapalio ih
bacanjem zapaljene gume.

Zbog slabe opskrbe kisikom kremiranje tijela samo bi ih

pougljenilo; tijela ne mogu potpuno izgorjeti [ 16]. Takoer bi
178F

trebalo primijetiti da je Dragon svoju lomau postavio naopako.

Svaki izvia zna da se vatra pali postavljanjem najlake
zapaljivog materijala (malih granica itd.) na dno. Dragonova hrpa
drva nikad se ne bi mogla zapaliti budui da bi vatra izgorjela
nakon to bi se zapalio najlake zapaljivi materijal na vrhu. Tijela
su se uvijek spaljivala na otvorenom, na lomaama, a ne u
jamama.

101
 h) Koritenje kipue ljudske masti, koja je padala na dno tijekom
kremiranja tijela, kao dodatno gorivo. Ovoj monstruoznoj bajci
najvei znaaj dao je Filip Mller [ 17], ali ju se takoer moe nai
179F

i u drugim izvjeima, podiui tako sumnju da preivjeli iz

Holokausta neprestano ponavljaju istu besmislicu, kopirajui ju
meusobno. Godine 1995. pojavila se knjiga na temu
Sonderkommando-a koju je napisao izraelski strunjak Gideon
Grief [ 18]. im smo dobili knjigu u ruke, odmah smo potraili
180F

priu o kipuoj ljudskoj masti. Trebalo nam je samo nekoliko

minuta i zaista je bila tamo: upravo u uvodu (str. xxvii).
i) Koritenje metanola kao goriva. Zapovjednik Auschwitza Rudolf
Hss napisao je u zatvoru u Krakowu [ 19]: 181F

Tijela su prvo bila premazana ostacima ulja, a zatim

metanolom.

Glupu priu o tijelima koja su zapaljena pomou metanola nali

smo kod rtve Filipa Mlera [ 20] i kod zloinca Perya Broada
182F

[ 21]. Walter Lftl, predsjednik austrijske komore inenjera,

183F

jednom je pokuao zapaliti mrtvog vrapca uz pomo metanola.

Pokuaj je propao usprkos tome to je koliina koritenog
metanola, po teini, premaila teinu tijela samog vrapca.

etiri glavne nemogunosti u izjavama oevidaca

Doli smo do etiri sredinje nemogunosti u izjavama oevidaca, koje

rue svu preostalu vjerodostojnost.

a) Nemogue kratko vrijeme kremacije trupla

U krematoriju u Bazelu, kremacija trupla traje u prosjeku jedan sat

[ 22]; u krematoriju u Freiburgu potrebno je sat i pol.
184F

Prema naim svjedocima, isti postupak u Auschwitzu trajao je

samo djeli tog vremena [ 23]. Prema Dovu Paisikovicu bilo je
185F

102
 potrebno samo etiri minute da se truplo pretvori u pepeo [23].
Krunski svjedok Miklos Nyiszli, iji je bestseler objavljen na
mnogim jezicima, izjavio je da je u 46 pei u Birkenau spaljivano
po 20 000 trupala DNEVNO [ 24]. Prema istom tom Nyiszliju, 20
186F

000 idova je ubijano plinom svaki dan, a jo drugih 5 do 6 tisua

su strijeljani ili ivi spaljeni. To znai 435 tijela po jednoj pei, to
znai da je postupak kremiranja bio osamnaest puta bri nego u
modernim krematorijima u 1996. godini. Neto skromniji je
Rudolf Hss, koji je napisao [ 25]:
187F

Dva velika krematorija I i II (danas nose oznake II i III)

izgraena su u zimu 1942/1943 i stavljena u pogon u ranu
1943. Oni su imali pet trokomornih pei, od kojih je svaka
mogla spaliti 2000 tijela u 24 sata.

Prema ovome je dnevni kapacitet jedne pei procijenjen na 133

trupla i stoga je pet puta vei od modernih krematorija. Carlo
Mattogno u svojoj karakteristinoj studiji o krematoriju u
Auschwitzu izjavio je [ 26]:
188F

Oevici nas ele uvjeriti kako su pei krematorija u

Auschwitzu bile neovisne o zakonima prirode, odnosno, da su
bile dijabolini strojevi, a ne obina krematorijska postrojenja
za koja vrijede zakoni kemije, fizike i termotehnike.
Povjesniari su odluili slijepo vjerovati svjedocima i
dopustiti su da ih ponese struja potpuno krivih
svjedoanstava.

b) Ubacivanje Ciklona kroz nepostojee otvore

Veina idova je navodno bila ubijena u plinskoj komori

Krematorija II u Birkenau i o ovoj plinskoj komori zasada postoji
najvei broj svjedoanstava oevidaca. Nacrt krematorija
prikazan je Slika ISlika IV. Dakle, kako je Ciklon uao u komoru?

103
 Oevici su ispriali pet razliitih verzija prie, od kojih se svaka
ini krajnje nemoguom:

Slika IV. Nacrt Krematorija II

1. Varijanta 1: Ciklon je ubaen unutar plinske komore kroz glave

tueva. Ova verzija, koja se odrala do dananjih dana, pojavila se
primjerice u knjizi austrijske idovke Jenny Spritzer [ 27]. Ova
189F

verzija je toliko glupa da ju ak ni slubeni povjesniari nisu

prihvatili. Ciklon B nalazi se u granularnom obliku i stoga se ne
moe kretati kroz cijevi!

2. Varijanta 2: Zofia Kossack [ 28]:

190F

Zauo se snani urlik, a plin se upravo poeo dizati kroz

otvore na podu. S balkona koji im je omoguavao pogled
unutra, ljudi iz SS-a su eljno promatrali borbu sa smru: uas
onih koji su osueni na smrt. Za te sadiste to je bio spektakl
koji im nikada nije dosadio. Borba sa smru trajala je od 10
do 15 minuta. Zatim bi grupa ljudi slagala tijela na kolica,
naravno to su bre mogli. Ostali su ekali. Znalo se dogoditi
104
 da su mrtvi poeli oivljavati. Zbog premale doze, plin bi ih
samo omamio, a ne ubio. esto se dogaalo da su se rtve
poele osvjeivati na kolicima. Njih su bre-bolje odvezli
dolje do otvora i ubacili ih u pei.

Prvo, pei su se nalazile iznad plinskih komora, tako da ne postoji

mogunost da su odvezli dolje do otvora; drugo, nikakvih
balkona nije bilo s kojih bi se moglo gledati u mrtvanice; tree,
mrtvi ljudi obino ne dolaze svijesti; etvrto, nisu postojale
nikakve rupe u podu kroz koje bi izlazio plin. Kao to svaki
posjetilac ruevinama krematorija moe vidjeti, jedino to se
nalazi ispod poda mrtvanice je zemlja.

3. Varijanta 3: slovaki idov Rudolf Vrba [ 29]:

191F

Otrim tonom izdana je naredba SS-ovcu (na krovu

krematorija). On je podigao poklopac i bacio male kuglice na
glave ispod njega.

U vrijeme navodnih masovnih ubijanja nisu postojali otvori na

krovu mrtvanice, s poklopcem ili bez njega. Kao to je dokazao
German Rudolf u svom strunom izvjeu [ 30], dva otvora na
192F

krovu koja se danas vide nespretno su napravili sovjetski ili

poljski komunisti nakon ruenja krematorija i povlaenja
Nijemaca, u cilju lane predstave o ubacivanju Ciklona kroz
otvore. Otvori su vrlo nepravilnog oblika i nevjerojatno veliki
(mravi ovjek mogao bi se provui kroz njih). eljezne armaturne
ipke jednostavno su vraene natrag; nema pukotina uzdu otvora,
to bi bio sluaj da su rupe postojale prije nego to je zgrada
dignuta u zrak.

4. Varijanta 4: Miklos Nyiszli [ 31]:

193F

Sadraj spremnika ulijeva se u otvor iz kojega dolazi do

plinske komore kroz limene cijevi u podzemlju komore. Tvar:
Ciklon B. U dodiru sa zrakom, ova tvar pretvara se u plin koji
105
 prodire u sve otvore metalnih cijevi i iri se u prostoriju
napunjenu ljudima.

Kao i u varijanti 3, ovo zahtjeva otvore na stropu, koji nisu

postojali.

5. Varijanta 5: jo jedno nadahnue Hendryka Taubera [ 32]:194F

Krov plinske komore nalazi se na betonskim stupovima koji

su smjeteni na sredini uzdunih zidova. Pored ovih stupova,
sa svake strane nalazila su se jo etiri stupa. Ovi stupovi
izlazili su van kroz krov i bili su izraeni od grube iane
mree. Uz ovu mreu nalazila se jo jedna finije strukture.
Dublje unutra nalazila se trea, jo finija mrea. Unutar te
tree mree nalazio se spremnik, koji se sa icom mogao
podii prema gore, pri emu bi ispadale kuglice iz kojih je
izlazio plin.

Ovo bi dovelo do toga da bi se plin oslobaao jo dva sata jer bi

kuglice ostale zarobljene pod tijelima, a to bi u krajnjoj liniji
dovelo u opasnost osoblje Sonderkommando-a. Ali ak i ako je
tisuu svjedoka potvrdilo postojanje iane mree, pria je
nemogua zbog nepostojanja nikakvih otvora na stropu.

Ciklon se takoer navodno ubacivao kroz otvore na krovu u

Krematoriju I u glavnom logoru, to privlai puno vie posjetitelja
nego ruevine Krematorija u Birkenau. Ovi otvori su takoer
napravljeni nakon rata, to je i priznala Uprava Muzeja u
Auschwitzu: ali budui da je strop krematorija jo uvijek u
nedvojbeno izvornom stanju, lako bi bilo uoiti tragove izvornih
otvora da su ikada zaista postojali; ali takvi tragovi ne postoje
[ 33].
195F

Nema otvora, nema Holokausta, tvrdnja je Roberta Faurissona.

106
c) Otvor na vratima plinske komore i izvlaenje tijela nakon
nevjerojatno kratkog vremena ventilacije

Insekticid Ciklon B, koriten u Auschwitzu za borbu protiv

infektivnih bolesti koje prenose ui, sastoji se od cijanovodine
kiseline apsorbirane u nosivoj bazi (granulama). Pri temperaturi od
15 C i niskoj vlanosti, tada koriteni Ciklon B odavao je
priblino 50% svoje cijanovodine kiseline kroz priblino pola
sata. Cijeli sadraj cijanovodine kiseline bio je isputen tek nakon
priblino dva sata [ 34].
196F

ak i da su ubojite plinske komore imala uinkovite ventilacijske

sustave, a takvi su se nalazili samo u komorama za raskuivanje,
ne i u plinskim komorama [ 35], bilo bi potrebno ekati barem dva
197F

sata prije otvaranja ventilacije.

Postoji samo jedan jedini primjer sluaja u kojem su svjedoci

opisali dugu borbu sa smrti i dugi period izmeu putanja plina i
pranjenja plinske komore. Ovaj opis odnosi se na navodna
ubijanja plinom sovjetskih zarobljenika u Bloku 11 glavnog
logora. Smatralo se da su se ova ubijanja plinom dogodila u rujnu
1941., ali prema Jean-Claude Pressacu, ona su se odvila u prosincu
1941. [ 36]. Ali jedan od najvanijih svjedoka, Rudolf Hss, rekao
198F

je da su rtve umrle odmah nakon putanja Ciklona B [ 37], tako

199F

da su svjedoenja meusobno kontradiktorna. Da je ubijanje

ruskih zarobljenika plinom samo mit, detaljno je dokazao Carlo
Mattogno [ 38].
200F

Pored posebnog gore spomenutog sluaja, vrijeme koje protekne

izmeu putanja Ciklona B i smrti rtava, kako su opisali
oevici, varira od isti tren do 20 minuta. Budui da granule
isputaju svoj plinoviti sadraj sporo, trenutana smrt bila bi
nemogua, ak i ako bi bile koritene enormno velike koliine
Ciklona; s druge strane, smrt u roku od 20 minuta bila bi sasvim
mogua. Ipak, navodni kratki vremenski intervali izmeu smrti
rtava i pranjenja plinskih komora djeluju prilino nerealno.
Najdue odgaanje pranjenja spomenuto od strane bilo kojih
107
nama poznatih svjedoka, osim navodnog jednokratnog ubijanja
ruskih zarobljenika plinom, je 50 minuta [ 39], to bi bilo manje od
201F

polovice minimalno potrebnog vremena.

Pogledajmo sada citat neobino genijalnog izvjetaja oevica.

Izvjetaj potjee od dr. Charlesa Sigismunda Bendela, rumunjsko-
francuskog doktora muslimanske vjeroispovijesti. Bendel je
pomogao u zatvaranju dvojice potpuno nedunih ljudi, dr. Bruna
Tescha i Karla Weinbachera, obojica iz DEGESCH-a (Deutschen
Gesellschaft fr Schdlingsbekmpfung Njemako drutvo za
zatitu od nametnika, op. prev.); obojica su objeena [ 40]. Ovdje
202F

je prikazano svjedoanstvo dr. Bendela o proceduri ubijanja

plinom u Krematoriju IV [ 41]:
203F

Oko 12 sati doao je novi transport sa oko 800 do 1000

ljudi... Zatim su se otvorila vrata i ljudi su otpremljeni u
plinsku komoru koja je ostavljala dojam da e se krov sruiti
na njihove glave budui da je bio vrlo nizak... Potom su se
zauli urlici i poeli su se boriti meusobno, udarajui po
zidovima. To je trajalo oko dvije minute i tada je nastupila
potpuna tiina. Pet minuta kasnije otvorena su vrata, ali bilo je
nemogue ui unutra jo 20 minuta. Tada su Specijalne
jedinice krenule na posao. Kada su se vrata otvorila hrpa tijela
je ispala van, budui da su bili natiskani unutra. Tijela su bila
vrlo slijepljena i teko ih je bilo odvojiti jedna od drugih...
Tkogod je ikad vidio plinsku komoru napunjenu do 1,5
metara visine truplima, nikada to nee zaboraviti... U tom
trenutku poinje pravi rad Sonderkommando-a. Oni su morali
izvlaiti tijela koja su jo uvijek bila topla i prekrivena krvlju,
ali prije nego ih bace u jame ona moraju proi kroz ruke
brijaa i zubara, zbog toga to ih oni iaju i vade im sve
zube... Ljude koji su nekad imali ovjeja lica vie nisam
mogao prepoznati. Oni su kao vragovi. Odvjetnik iz Soluna,
elektrotehniki inenjer iz Budimpete oni vie nisu ljudska
bia, jer su ak i tijekom rada bili zasipani udarcima drvenih i

108
 gumenih palica... Nakon sat i pol vremena, cijeli posao je bio
gotov i stigao je novi transport u Krematorij IV.

Ono to je opisao Brendel moe biti samo plod mate njegovog

bolesnog uma.

- Rekao je da su vrata bila otvorena nakon samo sedam

minuta, kada bi iz granula bila isputena tek mala koliina
njihovog sadraja. Ventilacija bi tada rasprila to po
cijelom prostoru u kojem su ekali Sonderkommandoi i
osoblje SS-a koji su otporni na cijanid!

- Rekao je da je nakon iduih 20 minuta osoblje

Sonderkommando-a ulo u plinske komore BEZ
PLINSKIH MASKI - inae ne bi bio u mogunosti
prepoznati njihova avolski izobliena lica i radilo u
oblaku plina koji se nastavio isputati!

- Kada su idovi umrli u tim plinskim komorama, koje su

navodno bile natrpane do vrha (sjetite se, bile su dupkom
pune), oni su se navodno sruili, ali na takav nain da su
slojevi nabacanih tijela inili hrpu visoku 1,5 metar!

- Navodno je postojao JEDAN BRIJA i JEDAN ZUBAR

za 800 do 1000 tijela. Reeno je da je cjelokupan posao bio
zavren nakon sat i pol vremena, odnosno, zubar je izvadio
sve zube za 5400 sekundi. ak i da pretpostavimo da je
svakoj rtvi (pretpostavimo da ih je bilo 800 manji broj)
nedostajalo etiri zuba, to znai da je zubar trebao izvaditi
800x28=22400 zubi, to znai etiri zuba u sekundi!

Bendel je smatran jednim od najvjerodostojnijih oevidaca

plinskih komora. To je zasnovano na temelju izuma laova i
prevaranata, tako da je cijeli narod kriminaliziran ve pola
stoljea.

109
 d) Rad osoblja Sonderkommando-a u oblacima cijanovodinog plina
bez maski

Upravo smo vidjeli da Sonderkommandoi dr. Bendela nisu imali

zatitnu opremu za disanje. Ovu krajnje nemoguu situaciju
opisali su i drugi svjedoci. Fillip Mller, Hilbergov krunski
svjedok, opisao je svoj prvi posao u glavnoj plinskoj komori na
slijedei nain [ 42]:
204F

Moj pogled pao je na otvoreni koveg u kojem sam vidio

hranu, koja je vjerojatno bila pripremljena za njihovo
putovanje. Pretvarajui se da jednom rukom svlaim odjeu s
mrtvog tijela, drugom rukom pretraio sam koveg. Zgrabio
sam trokutasti komad sira i kola od maka iz kovega, pazei
da me ne vidi Stark. Krvlju umrljanim i prljavim rukama
komadao sam kola i derao pohlepno kao ivotinja.

Mller nikako nije mogao derati kao pohlepna ivotinja dok je

nosio plinsku masku. Prema veini oevidaca rtve su se morale
svui prije nego su ubijane plinom. To je i logino, budui da se
Ciklon zadrava na odjei, to bi predstavljalo dodatnu opasnost
za ljude iz Soonderkommando-a.

Da budemo iskreni, mora se priznati da je bilo drugih oevidaca

koji su tvrdili da su ljudi Sonderkommando-a radili s plinskim
maskama (primjerice Szlama Dragon). Ali plinske maske bile su
nedovoljna zatita; bila im je potrebna cijelokupna zatitna odjea,
jer su se Sonderkommando-i znojili tijekom rada, a znojenje
poveava opasnost apsorpcije kroz kou. Meutim, niti jedan
svjedok ne spominje zatitnu odjeu.

[1] Ernst Gauss, Vorlesungen ueber Zeitsgeschichte, Grabert, 1993., str. 21.
[2] Pressac, Auschwitz, Technique... op. cit. str. 132.
[3] Objavljeno 1994. u Neue Visionen, Postfach 5436, Wuerenlos
[4] Ispitivanje svjedoka Boecka, Aktenzeichen 4 JS 444/59, listovi 6878 nadalje
[5] Citirano prema Pressac, Auschwitz, Technique... op. cit. str. 163.
110
[6] Germar Rudolf, Gutachten ber die Bildung und Nachweisbarkeit von
Cyanidverbindungen in den 'Gaskammern' von Auschwitz, Cromwell Press,
London,1993., str. 111
[7] Mller, op. cit. 186
[8] Rudolf Hss, Kommandant in Auschwitz, objavio Martin Broszat, dtv, 1983.,
str. 164, Hss pie da su sve prostorije za ubijanje plinom mogle svaka primiti
3000 rtava, ali da ova brojka u praksi nikada nije postignuta. Naa je
pretpostavka 2000 rtava, brojka koju je i Hss iznio u svom priznanju
(Nrnberki dokument 3968-PS).
[9] Pressac, Auschwitz, Technique... op. cit., str. 286
[10] Rudolf Vrba, I Cannot Forgive, Bantam, 1964., str.. 10
[11] Pery Broad, op. cit. str. 180/181
[12] Citat prema Pressac, Auschwitz, Technique... op. cit. str. 489
[13] Hefte von Auschwitz, Sonderheft 1, "Handschriften von Mitgliedern des
Sonderkommandos", Auschwitz State Museum, 1972., str. 43.
[14] Tauber u Pressacu, vidi pod 12
[15] Zpisi sa suenja Rudolfu Hssu, Auschwitz State Museum, vol. XI, dodatak 17
[16] Carlo Mattogno, Auschwitz, The End... op. cit. str. 19.
[17] Filip Mller, op cit. str. 207 ff.
[18] Gideon Greif, Wir weinten trnenlos, Boehlau Verlag, 1995.
[19] Rudolf Hss, op. cit. str. 161.
[20] Filip Mller, op. cit. str. 217.
[21] Pery Broad, op. cit. str. 177/178.
[22] Verbalna komunikacija izmeu tehniara bazelskog krematorisja H.H. i J.G. 10.
veljae 1993.
[23] Don Paisikovic u Lon Poliakov (izdava), Auschwitz, Rene Julliard, 1964., str.
159 ff.
[24] Miklos Nyiszli, Boncoloorvosa voltam as Auschwitz-i krematoriumban, Vilag,
1946., str. 38. Za sada poslijednji od nekoliko njemakih prijevoda pojavio se
1992. pod naslovom Jenseits der Menschlichkeit za Dietz Verlag; Za ovaj sluaj
vidi knjigu Auschwitz... op. cit. str. 203 ff.
[25] Rudolf Hss, op. cit. str. 164.
[26] Carlo Mattogno u Gauss, Grundlagen... op. cit. str. 281.
[27] Jenny Spritzer, Ich war no. 10291. Als Sekretaerin in Auschwitz,
Rothenhaeusler Verlag, 1994., str. 67-68.
[28] Zofia Kossack, Du fond de l'abme, Seigneur, 1951., citat prema Robert
Faurisson, Rponse Pierre Vidal-Naquet, La Vieille Taupe, 1982., str. 58/59.
[29] Rudolf Vrba, I Cannot Forgive, Bantam, 1964., str. 11 ff.
[30] Germar Rudolf, Gutachten..., op. cit., str. 255/256.
[31] Miklos Nyiszli, Im Jenseits der Menschlichkeit, usporedi s biljekom 24, str. 32
ff.

111
[32] Tauber u Pressacu, vidi pod 12, str. 482 ff.
[33] Rudolf, Gutachten, op. cit. str. 18/19, kao i Rudolf/Gauss, Grundlagen, op. cit.
str. 251 ff.
[34] Rudolf, Gutachten..., op. cit. str. 59, kao i Rudolf/Gauss, Grundlagen..., op. cit.
str. 261 ff.
[35] za ventilacijske sustave u plinskim komorama vidi Rudolf/Gauss, rundlagen...,
op. cit. str. 267/268.
[36] Danuta Czech, Kalendarium der Ereignisse im Konzentrationslager Auschwitz-
Birkenau 1939/1945, Rowohlt, 1989., str. 117.
[37] Rudolf Hss, op. cit. str. 126.
[38] Carlo Mattogno, Auschwitz, la prima gasazione, Edizioni La Sfinge, Parma,
1988.
[39] Buki u Pressacu, Auschwitz, Technique..., op. cit. str. 163.
[40] William Lindsey, "Zyklon B., Auschwitz, and the Trial of Bruno Tesch", JHR,
jesen 1983., str. 261, ff.
[41] Suenje Josefu Krameru i 44 ostalih (Sudski proces u Belsenu), William Lodge
and Company Ltd. 1945., str. 130, ff.
[42] Filip Mller, op. cit. str. 24/25.

112
 POGLAVLJE X

RAZVOJ LEGENDE O AUSCHWITZU

Kako su se usklaivala izvjea oevidaca

Kao to je povjesniar Ernst Nolte pravilno uoio, nemogue je da

odreeni broj osoba izmisli manje-vie iste prie koje su u potpunosti
meusobno ovisne. Nolteov zakljuak je da prie o plinskim komorama
moraju sadravati barem istinitu jezgru, iako su brojke rtava
preuveliane [ 1]. Slino logiko razmiljanje dovodi do slijedeeg
205F

zakljuka: U Srednjem vijeku bezbroj oevidaca svjedoio je da su

vidjeli vjetice kako na Vjetiju subotu lete na metlama; mnoge vjetice
ak su i priznale na suenjima. Stoga, pria u osnovi mora sadravati
odreenu istinu; ipak, postoji mogunost da je brojka vjetica koje lete po
zraku ozbiljno preuveliana. Profesoru Nolteu oigledno nije jasno da se
svjedoanstva oevidaca i priznanja mogu uskladiti koliko god to netko
eli, ako taj netko posjeduje potpunu slobodu da mui i krivotvori koliko
to eli, kao to su to inili Saveznici nakon Drugog svjetskog rata.

Kao to je pokazao izvrsni panjolski istraitelj Enrique Aynat, poljski

Pokret otpora izvijestio je o masovnim ubojstvima u Auschwitzu jo u
ranu 1941. Ciklon nikada nije spomenut kao oruje za ubijanje; ubijanja
su se navodno vrila pomou pneumatskih ekia, elektrinih kupki i
bojnih otrova [ 2] - Ova izvjea nisu privukla panju izvan Poljske. Dok
206F

su prie o pari, plinu i elektrinim komorama u Belzecu i Treblinki bile

marljivo rairivane poetkom 1942., o Auschwitzu je vladala tiina sve do
lipnja 1944. idovsko-britanski autor, Martin Gilbert, pie:

Tajna o plinskim komorama u Auscwitz-Birkenauu ostala je

skrivena do treeg tjedna u lipnju [ 3].
207F

113
U lipnju 1944. masovne deportacije maarskih idova bile su u punom
jeku; od toga je 438 000 poslano u Auschwitz. Njih 28 000 je tamo
upisano, dok su ostali poslani u druge radne logore i tvornice [ 4]. 208F

Navodno istrebljivanje maarskih idova u plinskim komorama u

Birkenau bila je poetna toka za legendu o logoru istrebljenja
Auschwitz.

U studenom 1944. ova legenda poprimila je svoj konkretan oblik. U to

vrijeme u Washingtonu se pojavio WRB izvjetaj utemeljen na
svjedoanstvima bjegunaca iz Auschwitza: Rudolfa Vrbe, Alfreda
Wetzlera, Czeslawa Mordowicza, Arnosta Rosina i Jerzya Tabeua, to
nisu svi koji su navedeni u izvjetaju [ 5]. Prema WRB izvjetaju, Ciklon
209F

je koriten kao oruje za ubijanje; ubijanja plinom odvijala su se u dvije

seoske kue zapadno od Birkenaua, kao i u etiri krematorija u Birkenau.
O ubojstvima u krematoriju glavnog logora nije bilo spomena. U nastavku
emo se vratiti na ovaj izvjetaj.

Nedugo nakon osloboenja Auschwitza, 2. veljae 1945., Pravda je

izvijestila o pokretnoj traci smrti, na kojoj je istovremeno ubijano
stotine ljudi. Ova traka smrti trenutno je nestala; niti jedan oevidac
nikada ju nije spomenuo. Prema Pravdi, plinske komore takoer su
postojale, ali smjestili su ih na pogreno mjesto, ne u Birkenau, nego u
istoni dio logora.
Oigledno sjednica izmeu sila Zapada i Sovjeta nije bila potpuno
uspjena: Rusi su znali da trebaju nai dokaze za masovna ubojstva, ali
Washington i London su zaboravili navesti sve detalje; tako je novinar
Pravde, idov po imenu Polevoi, dobio dozvolu da njegova mata
podivlja.

U travnju i svibnju 1945., nekoliko bivih zatvorenika Auschwitza

pojavili su se kao svjedoci pred poljskom komisijom. Ovi zatvorenici
ukljuivali su slijedee idove, esto navoene u literaturi o Holokaustu:
Alter Szmul Feinsilber (koji je takoer poznat pod imenom Stanislaw
Jankowski, Kaskowiak i Alter feinsilber te koji je mijenjao datum roenja
jednako esto kao i svoje ime), Szalam Dragon i Henryk Tauber [ 6]. 210F

114
Poslije neuspjeha s lankom Pravde, poljski komunisti pobrinuli su se da
usklade svjedoanstva, barem openito. Tako su oevici smjestili logor na
pravu lokaciju i bili su jednoglasni oko oruja za ubijanje: ne vie bojni
otrov, ne elektrine kupke, ne pneumatski eki, ve Ciklon B. Pored
toga, preivjele rtve Holokausta imale su doputenje da njihova
perverzna mata uobiajeno poludi; iz tog razloga su njihova izvjea s
injenicama vrlo zabavna.

Svoj konani oblik mit je poprimio priznanjem prvog zapovjednika

Auschwitza, Rudolfa Hssa. Nakon zavretka rata on je nestao i preuzevi
ime Franz Lang skrivao se na seoskom imanju u Schleswig-Holsteinu. U
oujku 1946. pronali su ga Britanci. Njegovo priznanje, koje predstavlja
jezgru prie o Auschwitzu branjenu opakou takora stjeranog u kut sve
do dananjih dana, dobiveno je od strane britanskih strunjaka za muenje
pod vodstvom idovskog narednika Bernarda Clarka, kako je ovdje
prikazano [ 7]:
211F

Hss je vritao od straha pri samom pogledu na britanske

uniforme. Clark je vikao: 'Kako ti je ime?' Sa svakim odgovorom
'Fritz Lang', Clarkeova ruka obruila se na lice zatvorenika. Kada se
to dogodilo etvrti put, Hss je priznao tko je... Zatim je odvuen
gol na jedan od stolova za klanje, gdje se inilo da e udarci i
vikanje Clarkea trajati beskonano... Bilo je potrebno tri dana da se
izvue jednostavna izjava iz njega.

Priznanje Hssa [ 8] revizionisti su vrlo detaljno analizirali i raskomadali

212F

toliko puta da nije potrebno vie ulaziti u detalje; ovdje emo se

zadovoljiti samo s nekoliko komentara:

- Hss je priznao da je tijekom njegovog zapovijedanja u Auschwitzu (do

kraja studenog 1943.), plinom otrovano 2,5 milijuna ljudi, s ukupnim
brojem mrtvih od 3 milijuna. Niti jedan povjesniar danas ne vjeruje u
ove brojke. Zar je Hss bio tako jako eljan vjeanja da se lano
inkriminirao u tolikoj mjeri?

115
- Prema svojem priznanju Hss je posjetio Treblinku poetkom 1941.
Stoga je logor istrebljenja Belzec poetkom 1941. navodno ve trebao
postojati. U stvarnosti je ipak logor Belzec otvoren u oujku 1942., dok je
logor treblinka otvoren u srpnju 1942. [ 9]. Hss je takoer spomenuo
213F

logor za istrebljivanje, Wolzek, za koji nikad nitko nije uo. Nikako ga

nije mogao pobrkati s Belzecom, budui da su oba logora spomenuti u
istoj reenici.

- U naoj knjizi Auschwitz: Ttergestndnisse..., iznjeli smo listu od

ukupno 45 besmislica, nemogunosti i nevjerojatnosti koje sadrava
Hssovo priznanje, kao i Hssovi memoari iz zatvora u Krakowu (Hss je
izruen Poljacima nakon njegovog pojavljivanja u Nrnbergu). Ova lista
je jo daleko od konane.

Kako su sudovi lairali dokaze o Holokaustu

Auschwitz je odigrao vanu ulogu na Nrnberkom procesu. Cilj suenja

bio je pruiti legalne dokaze za zloine Nijemaca, koji su navodno
jedinstveni u svjetskoj povijesti. Posebno su znaajni lanci 19 i 21
Londonskog dogovora iz kolovoza 1945., koji su stvorili takozvanu
legalnu osnovu za suenje [ 10]. Prema lanku 19, sud nije bio obvezan
214F

pridravati se tehnikih pravila dokazivanja krivice; lanak 21 kae da

sud nije duan traiti dokaze o injenicama koje su ope poznate, ali da
e se uzeti sudska zabiljeka o tome. Samo ono to se smatra ope
poznatim injenicama odluuje sam sud! Budui da su opepoznatim
injenicama bili proglaeni istrebljenje idova i drugi zloini za koje je
Njemaka bila optuena, kao to je masovno ubojstvo poljskih oficira u
Katynu koje su poinili Boljevici, a okrivili su Njemce koje su potom
objesili [ 11], zahtjevan zadatak proizvodnje stvarnih dokaza mogao je biti
215F

obustavljen.

Na slian nain odrana su nebrojena suenja nacistikim zloincima u

SR Njemakoj. Jo od 1950-ih marionetski reim SAD-a u Bonnu dao je
njemakom pravosudnom sustavu zadatak da prizove fatamorganu o

116
masovnom ubojstvu milijuna ljudi u plinskim komorama, o emu ne
postoji ni najmanji dokaz. To je uinjeno na slijedei nain:

Prije poetka suenja optueni su prikazani u kontroliranim medijima kao

zvijeri u ljudskom obliku. Nije bilo potrebno pruiti dokaze, budui da
su zloin i zloinci bili veim dijelom ve unaprijed utvreni.
Svjedocima je bilo doputeno lagati do besvijesti, jer nikome nije bilo
dozvoljeno kritikim pitanjima nanositi rtvama progona duevne boli;
jedina ansa za blau kaznu optuenih leala je u izbjegavanju bilo kakve
rasprave o postojanju plinskih komora i stvarnosti genocida, zatim u
osporavanju svojeg sudjelovanja u ubojstvima, optuujui osobe koje su
ve mrtve ili nadreene koji su ve osueni. Onaj tko je na ratnom
suenju osporavao utvrenu verziju dogaaja u Auschwitzu, verziju koja
je ve usvojena kao dokazana injenica, naao se u potpuno beznadnoj
situaciji: njegova tvrdoglavost donijela mu je samo teu kaznu. Na takav
nain se dolazilo do priznanja. Oni koji ele vie informacija trebali bi
proitati etvrto poglavlje knjige Wilhelma Stglicha Der Auschwitz-
Mythos, lanak Manfreda Khlera o vrijednosti svjedoenja i priznanja o
Holokaustu u Gaussovoj antologiji Grundlagen zur Zeitgeschichte i
poglavlje o suenjima u naoj knjizi The Holocaust Swindle.

Mnogi ljudi mogli bi se zapitati kako to da je svaka poslijeratna Vlada

Njemake, od Adenauera do Kohla, dopustila da se nastave ova cirkuska
suenja u svrhu okrivljavanja njihovih sunarodnjaka s lanim rtvama.
Razlog lei u tome to Bundes-republika nije suverena drava. Suenja
imaju svrhu postizanja odreenih ciljeva u domaoj i vanjskoj politici.

Prvo, svako takvo suenje prua priliku Bonnu da dokae svoja

antifaistika uvjerenja stranim silama, dokazujui tako da je reim Bonna
prvi saveznik SAD-a. Nadalje, suenja pomau re-edukaciji njemakog
naroda. S tim u vezi sve njemake Vlade odigrale su presudnu ulogu
dupelizaca i nasilnika iz Washingtona. Neprekidnim dokazivanjem
nesavladive brutalnosti nacionalsocijalistikog reima oni opravdavaju
svoj vlastiti demokratski parlamentarni sustav, koji nastavlja patiti zbog
male greke uvedene iskljuivo kao rezultat poraza Njemake u Drugom

117
svjetskom ratu. Navlaei skupine mladih ljudi kroz sudnice kako bi
svjedoile suenjima unitava se nacionalni ponos i samopotovanje
mladih te se stvara prihvaanje politike Bonna, koja prua potpunu
podinjenost amerikim interesima. Na taj nain, suenja doprinose
velikom prihvaanju poslijeratnog Novog svjetskog poretka koji je
utemeljen na dvjema dogmama: iskljuiva krivica Njemake za Drugi
svjetski rat i okrutnost nacionalsocijalistikog reima (jedinstvenog u
povijesti, ne zaboravite), okrutnosti koja je najjae izraena u istrebljenju
idova.

Idealan primjer: dr. Johann Paul Kremer

Ilustrirat emo gore navedeno na posebno upeatljivom primjeru.

Dr. Johann Paul Kremer jedan je od krunskih svjedoka povjesniara

istrebljenja; teko da se ijedan rad u literaturi o Holokaustu pojavljuje bez
spomena njegovog imena i njegovih zapisa u dnevnik u Auschwitzu.
Ovdje su injenice:

Kremer, roen 1883., bio je profesor medicine na Sveuilitu u Munsteru.

Od kraja kolovoza di sredine studenoga 1942. on je bio poslan u
Auschwitz kao zamjena za doktora koji se razbolio. Dok je bio u
Auschwitzu, pisao je dnevnik koji je kasnije citiran tisue puta kao dokaz
genocida. Zatim je poslan natrag na svoje Sveuilite. To znai da su
Nacisti bili dovoljno glupi da Kremeru dopuste svjedoiti iz prve ruke
masovnim ubijanjima u Auschwitzu, koja su se navodno u tom periodu
odvijala punom parom, a zatim ga pustiti da brblja o tome svojim
studentima! To je samo jedna stvar koju treba uoiti u pogledu
vjerodostojnosti ovog krunskog svjedoka Holokausta.

Zlokobni upisi vrlo su kratki, a glase [ 12]:

216F

2. rujna 1942. Po prvi puta vani u 3 sata u ranoj specijalnoj akciji.

U usporedbi s ovim Danteov Pakao je gotovo komedija. Nije bez
veze da je Auschwitz zvan logorom unitenja!

118
 5. rujna 1942. Danas poslijepodne specijalna akcija F.K.L.
(muhamedanci): najgora mogua strava. Vojniki lijenik Hschf.
Thilo bio je u pravu kad mi je rekao da smo ovdje u anus mundi-u.
Naveer oko 8 sati opet specijalna akcija iz Nizozemske. Za to su se
dobivali specijalni porcije koje su se sastojale od petine litre rakije,
5 cigareta te 100 grama kruha i kobasice, a za to su ljudi volontirali
u kolonama...

F.K.L. oznaava Frauenkonzentrazionslager (enski konc-logor, op.

prev.), Muhamedanci su u logorskom govoru oznaavali ive kosture.
Hschf. oznaava Hauptscharfhrer, dok anus mundi oznaava anus
svijeta na latinskom.

12. listopada Kremer je unio u svoj dnevnik slijedei upis [ 13]:

217F

Zatitno cijepljenje protiv tifusa; nakon toga prema veeri opa

snana reakcija (groznica); svejedno su prisutni na specijalnoj akciji
po noi (1600 osoba). Strane scene ispred posljednjeg bunkera. To
je bila 10. specijalna akcija.

Mora se primijetiti da Kremer nije unitio svoj dnevnik nakon rata, ve je

radije dopustio da padne u ruke Britanaca.

Prema literaturi o Holokaustu specijalne akcije su bile ubijanje plinom.

Stoga, posljednji bunker je bio jedan od dva bunkera koji su preureeni
u poljoprivredne zgrade u Birkenau (crvena i bijela kua), a koji su se
navodno koristili kao stanice za ubijanje plinom prije izgradnje
krematorija u Birkenau.

Doktor je sam potvrdio ovu verziju prie pred poljskim sudom u Krakowu
1947. (nakon to su ga Britanci predali u ruke Poljacima). Bio je optuen
da je sudjelovao u ubijanju plinom skupine ena. Osuen je na smrt, ali je
kazna preinaena u doivotni zatvor. Godine 1958. konano je puten (?)
zbog ve poodmaklih godina i dobrog vladanja. Ubrzo nakon toga

119
odveden je pred sud u SR Njemakoj i osuen je na 10 godina zatvora
zbog pomaganja i poticanja ubojstva, to je kazna za koju se smatra da ju
je on ve odsluio. U 80. godini Kremer je 4. srpnja 1964 tijekom
sudskog procesa za Auschwitz jo jednom potvrdio ovu priu. Piskarala o
Holokaustu oslanjaju se na takva priznanja i tvrde da kriminalci ionako
nisu mogli osporiti ubojstva u plinskim komorama.

Vrlo uvjerljivu raspravu o sluaju Kremera pruio je Robert Faurisson u

svom radu Mmoire en defense [ 14]: njegova rasprava saeta je u
218F

nekoliko toaka:

- Auschwitz je u kasno ljeto 1942. vrlo lako mogao biti nazvan

logorom unitenja i bez plinskih komora i masovnih
ubijanja, budui da je tifus u to vrijeme odnosio oko 300 rtava
na dan;
- Pod specijalnom akcijom nije se moglo podrazumijevati
ubijanje plinom, zbog toga to Kremer pie da se akcija
odvijala vani. Nekoliko piskarala o Holokaustu, primjerice
Wellers, Klarsfeld i Poliakov, izbrisali su tu rije u svojim
primjercima dnevnika. Rijei posljednji bunker ne mogu
oznaavati jednu od dvaju poljoprivrednih zgrada u Birkenau,
jer bi Kremer inae spomenuo i drugi bunker, a ne
posljednji;
- U stvarnosti je specijalna akcija mogla oznaavati ienje
prljavih vagona vlaka nakon dolaska novih zatvorenika.
Specijalne porcije dijelile su se za takav neugodan posao;
- Kremer je morao sudjelovati u barem 30 egzekucija tijekom
svog boravka u Auschwitzu. Stravine scene mogle su
ukljuiti neto od ovoga.
- Lako je objasniti zato je Kremer potvrdio svoje izvjee o
ubijanju plinom pred poljskim sucima: elio je spasiti svoj
ivot i uspio je u tome. Da je osporio slubenu verziju, sigurno
bi bio objeen;
- Njegovo svjedoenje na suenju za Auschwitz zasnovano je na
razumljivo oportunistikim temeljima: u 80. godini

120
 jednostavno nije elio provesti posljednje godine svog ivota
iza reetaka, to bi se nesumnjivo dogodilo da je opovrgnuo
ubijanja plinom.

Tako izgledaju davanja priznanja. U svakom sluaju, Kremer u svom

dnevniku izriito spominje ubijanje plinom na jednom mjestu (upis 1.
rujna): popodne prilikom uklanjanja ui plinom Ciklon B u bloku.

ak ni literatura o Holokaustu nikad nije tvrdila da su ui samo tajna

rije za idove. Barem ne jo!

Otac lai o Auschwitzu

Ako postoji netko kome bi se mogao uruiti zloglasan naziv Otac lai o
Auschwitzu, onda bi dr. Rudolf Vrba, danas umirovljeni sveuilini
profesor u Vancouveru u Kanadi, imao opravdanu ast za to. Kao mladi i
slovaki idov deportiran je u Auschwitz, otkud je uspio pobjei 7.
travnja 1944. sa svojim prijateljem idovom Alfredom Wetzlerom.
Zajedno sa svjedoanstvima Czeslowa Mordowicza, Arnosta Rosina i
Jerzya Tabeaua, izvjetaj Vrbe i Wetzlera pojavio se u WRB izvjetaju iz
studenog 1944.

Paljivim razmatranjem Vrba-Wetzlerovog izvjetaja moe se doi do

zakljuka da slovaki idovski dvojac nikad nije vidio unutranjost
krematorija gdje su se navodno nalazile plinske komore. Oni opisuju
Krematorije II i III u Birkenau (u izvjetaju oznaeni kao I i II) na
slijedei nain [ 15]:
219F

Iz sredinje pei u prostoriji uzdie se ogromni dimnjak. Uokolo se

nalazi 9 pei sa po 4 otvora svaka. Svaki otvor moe primiti 3
prosjeno velika tijela odjednom, koja potpuno izgore u roku od sat
i pol vremena... Na ravnom krovu nalaze se 3 otvora, koja se mogu
poklopcima hermetiki zatvoriti izvana. Iz plinske komore vode
tranice kroz hodnik do prostorije s peima... Nakon tri minute, svi
u komori su mrtvi... Komore se zatim ventiliraju, prozrauju i

121
 Sonderkommando-i stavljaju tijela na vagone i vode ih u prostoriju
s peima gdje zapoinje kremiranje.

Prvo, oba Krematorija nisu imala 9 pei sa po 4 otvora svaka, ve 5

pei s trostrukim prigunim otvorima; drugo, ne postoje 3 otvora koja se
mogu poklopcima hermetiki zatvoriti izvana na krovu mrtvanice I
(plinske komore); tree, nisu postojale tranice u prostoriji, ve
dizalo (elevator), budui da su se pei nalazile na katu iznad. Uz sve ove
oite greke, Vrba-Wetzlerov izvjetaj sadri jo mnogo drugih velikih
greaka. Velika je mogunost da su dva autora svoje informacije dobili
od lanova Otpora, koji nikad nisu imali pristup Krematorijima.

Vrba je 1964. izdao svoju knjigu I Cannot Forgive [ 16]. Na stranicama 10

220F

do 13 on detaljno opisuje ubijanje krakovskih idova plinom; to se

navodno dogodilo u Krematoriju II u Birkenau u sijenju 1943. u ast
Heinricha Himmlera, koji je tamo bio u posjeti. Da je Vrba malo
paljivije prouavao literaturu o Holokaustu, znao bi da Krematorij II nije
prvi put otvoren u sijenju 1943. ve u oujku 1943. [ 17]; Himmler je
221F

posljednji put posjetio Auschwitz u srpnju 1942. [ 18]. U svojoj knjizi

222F

Vrba tranice koje vode u prostoriju s peima zamjenjuje sa

specijalnim dizalima (dok u stvarnosti postoji samo jedno dizalo).
Vrijeme trajanja kremiranja tri tijela u jednoj pei smanjeno je na 20
minuta, to je u suprotnosti sa WRB izvjetajem. To je fiziki potpuno
neizvedivo, ali je suglasno sa svjedoenjem Rudolfa Hssa. Nigdje vie
nema spomena o tri otvora na krovu, ve samo o jednome. Vrba je
takoer na brojnim drugim tokama unaprijedio svoje svjedoanstvo u
odnosu na ono iz 1944.

Kao to je istaknuo Robert Faurisson [ 19], bilo je potrebno punih 40

223F

godina prije nego li je ijedan idovski svjedok plinskih komora

podvrgnut unakrsnom ispitivanju na suenju, to bi u dananje vrijeme
bilo poetak svakog suenja za ubojstvo. Do tada su te varalice slobodno
iznosile lai pred sudom, davali su intervjue jedan za drugim, koliko god
su eljeli, bez potrebe da odgovore na bilo koje neugodno pitanje: tko bi
se usudio muiti ljude neuobiajenim pitanjima? Nakon svega, oni su

122
toliko propatili i samo udom uspjeli izmaknuti smrti! Rudolf Vrba
pojavio se 1985. u Torontu, Kanadi, kao glavni svjedok na suenju
Nijemcu Ernstu Zndelu, optuenom na temelju pritubi idovske
organizacije Holocaust Remembrance Association (Drutvo sjeanja na
Holokaust, op.prev.) zbog irenja revizionistikog teksta [ 20]. Vrbu je
224F

nemilosrdno unakrsno ispitao borbeni Zndelov odvjetnik Douglas

Christie; ovdje su navedeni neki izvadci iz ispitivanja. Prvo je Christie
pitao Vrbu o Himmlerovom posjetu koji je opisao u svojoj knjizi [ 21]:
225F

P: elio bih vas pitati jeste li ga zapravo zaista vidjeli kako dolazi u
sijenju 1943. ili je to samo...
O: U rujnu 1943. ili sijenju?
P: U knjizi stoji sijeanj 1943.
O: Ne, vidio sam ga u srpnju 1943., a zatim jednom u 1943. [sic!].
P: Ali ovdje stoji u sijenju 1943.
O: Onda je to pogreka.
P: Pogreka?
O: Da.
P: Ali vidjeli ste njegov dolazak tom prilikom?
O: Prvi put sam ga vidio jer je bio blizu mene kao to ste sada vi.
P: Bio vam je blizu kao ja sad?
O: Otprilike.
P: Razumijem. A vi ste...
O: Priao je korak blie iz pristojnosti [!].
P: Aha.
Q: Drugom prilikom vidio sam ga u autu, isto kao i prvi puta. Dovezao se
u crnom Mercedesu i bio je okruen svojim podreenima koji su ga
pratili. Vidio sam ga s nekih 600 jarda (oko 548 metara, op.prev.) i uo
sam da je to on, ali taj put nije doao do mene da se rukuje sa mnom i da
se predstavi [!]. Moda je to bio on, moda neki njegov predstavnik, a ja
smatram da nema neke velike razlike...
P: Ali vi elite ovom Sudu rei da ste zapravo vidjeli Heinricha Himmlera
kako viri kroz vrata plinske komore, zar ne?
O: Ne, nisam rekao da sam bio prisutan kad je virio kroz vrata plinske
komore, ve da iznosim priu koju sam uo nekoliko puta od raznih ljudi

123
koji su bili tamo i priali mi o tome... Bilo je mnogo SS-ovaca i
Sonderkommando-a s njim.
P: Jeste li vi bili tamo?
O: Ne, bio sam u logorskoj karanteni u to vrijeme, ali priao sam s
mnogo njih i znam da je svaka nesretna rtva morala dugo ekati na
trovanje plinom jer velikim facama treba dugo da se pojave, tako da su
oni morali ekati u plinskoj komori.
P: Ali vi ste u svojoj knjizi napisali da ste sve vidjeli, ali ne spominjete da
ste uli prie od drugih ljudi.
O: Ali o ovom posebnom sluaju ispriao sam ono to sam uo od drugih
ljudi.

Vrba je i dalje ustrajao u tome da je svojim vlastitim oima vidio kako u

krematoriju nestaje 1 765 000 idova; ovo ukljuuje i 150 000 francuskih
idova. Christie je spomenuo da je jedva neto vie od 75 000 francuskih
idova deportirano iz Francuske, na to je Vrba upitao Gdje ste doli do
te brojke? Iz nacistikih novina? Christie je smireno odgovorio da do
brojke nije doao u nacistikim novinama, ve iz klasinog rada na tu
temu koji je napisao francuski idov Serge Klarsfeld [ 22]. 226F

Debakl kroninog laljivca Vrbe bio je prekretnica u pravnom ruenju

Holokausta. Izuzevi jeruzalemsko suenje Demjanjuku, na kojem se 5
laljivaca klelo da su vidjeli kako je Ukrajinac odvezao stotine tisua ljudi
u plinske komore svojim vlastitim rukama [ 23] (kasnije osloboen zbog
227F

slabih dokaza), niti jedan svjedok plinskih komora nije se usudio vie
pojaviti na sudu od 1985.

Ernst Zndel bio je osuen na 15 mjeseci zatvora 1985., a zatim na 9

mjeseci 1988. na prizivnom suenju; osnova za optube bio je zakon
protiv irenja lanih vijesti. U kolovozu 1992., Vrhovni sud Kanade
oslobodio ga je i proglasio zakon o lanim vijestima protuustavnim.
Postoje dvije odline knjige na temu suenja Zndelu, koje su preporuka
svima koje zanima Holokaust [ 24, 25].
228F 229F

124
Oruje Ciklon B: opovrgavanje lai

Smrtne kazne koje se izvravaju pomou cijanovodine kiseline provode

se u SAD-u od 1924.; aktivni sastojak Ciklona B je cijanovodina
kiselina. Egzekucija jednog osuenika s ovim otrovnim plinom vrlo je
sloena stvar. Plinska komora mora biti hermetiki zabrtvljena do
savrenstva, jer bi u protivnom egzekucija postala igra sa smru za
zatvoreniko osoblje i svjedoke. Slika V, lijevo, pokazuje vrata plinske
komore u SAD-u. Pored nje, desno, vrata plinske komore u Auschwitzu.
Ove slike jako puno govore. Brtvljenje plinske komore i putanje plina
bile bi nemogue, a prvo vee trovanje plinom polo bi u katastrofalnom
smjeru za osoblje SS-a.

Slika V. Vrata plinskih komora; lijevo: u SAD-u, desno: u Auschwitzu

Opasnosti u praksi prilikom koritenja cijanovodine kiseline otkrivene su

u slijedeem izvjetaju, koji se pojavio u mjesnim novinama Bblinger
Bote, 16. studenog 1995. (kao nesumnjivo i u drugim novinama):

Deratizatori na kobnom zadatku

125
 Trojica lokalnih stanovnika umalo su se uguila dok je crvotoinom
napadnuto drvo ostalo netaknuto. Ovo je bio konaan rezultat
potpuno loe primjene otrova za deratizaciju u crkvi u hrvatskom
turistikom odmoritu Lovran u okolici Rijeke. Nekoliko stotina
stanovnika s tog podruja evakuirano je zbog loe obavljenog posla
deratizatora.

Deratizatori su pokuali ukloniti crvotoinu u crkvi Svetog Juraja u

Lovranu koristei vrlo otrovan plin tijekom noi. Ipak, nepravilno
hermetiki zabrtvljena crkva dovela je do toga da je plin procurio i
prodro u okolne kue u kojima su ljudi spavali. 'Zbog naglog
stvaranja munine ljudi su se sreom brzo probudili. Samo to ih je
spasilo od sigurne smrti', pie Veernji list. Troje stanovnika ipak je
doivjelo teko trovanje. Gradonaelnik je stoga donio odluku o
evakuaciji podruja. Deratizatori su uhieni, a crvotoina je
preivjela.'

Robert Faurisson bio je prvi koji je opisao tehniku neizvedivost

masovnog ubijanja plinom Ciklon B u plinskim komorama, prema
svjedoenjima oevidaca [ 26]. Slijedea reenica predstavlja jasnu jezgru
230F

Faurissonovog argumenta [ 27]: 231F

Da bi nacistike plinske komore uope radile, morale bi imati

slijedee: savreno hermetiko brtvljenje; poseban sustav uvoenja i
distribucije plina; savreni ventilacijski sustav koji bi uklanjao plin
iz komora nakon masovnog ubijanja; sustav koji neutralizira
ispune plinove; a zatim, potpuno odvojeno, ureaj, iznimno
inteligentnog dizajna i konstrukcije, za eliminaciju plina koji bi se
tvrdokorno lijepio na tijela, inei dodirivanje i noenje tijela vrlo
ubojitim poslom. Ventilacija i isputanje plina cijanida je vrlo
dugotrajan i sloen postupak. On se lijepi na ljudsko tijelo, prodire
u kou tako lako, da bi bilo vrlo opasno dirati tijelo ubijenog golim
rukama. Kontakt kroz golu kou moe dovesti do trovanja.

126
Ovi tehniki razlozi bez iznimke pobijaju sva izvjea oevidaca o
masovnim ubijanjima Ciklonom B. To to izumitelji lai o plinskoj
komori nisu imali znanja o kemiji i tako napravili pogreku u odabiru
insekticida kao oruja za ubijanje, dovelo je do sudbonosne pogreke.
Kao prvo, ubijanje ljudi na pokretnoj traci koristei otrovni plin u
mjestima pod nazivom plinske komore u Auschwitzu bilo bi tehniki
neizvedivo. Osim toga, koritenje Ciklona B u ovim prostorijama, ako se
ono ikad dogodilo, moglo bi biti dokazano kemijskom analizom uzoraka
uzetih sa zidova, ak i danas. Da su se masovna ubijanja plinom zaista
dogodila u mjestima oznaenima kao plinske komore, uzorci sa zidova
sadravali bi znaajne koliine ostataka cijanida, ak i nakon pola
stoljea. Ali veih koliina ostataka cijanida apsolutno nema (vidi
slijedee poglavlje, lanke pod a i b).

Ciklon B spomenut je u izvjetajima svjedoka, u priznanjima optuenih, u

zapisima sudskih procesa i u povijesnim knjigama. Pobornici teorije
istrebljenja vrlo rado bi to htjeli zaboraviti i zamijeniti to neim drugim,
ali sada je prekasno za to. La je zapela u njihovim grlima i laovi e se
uguiti u vlastitom otrovu.

[1] Ernst Nolte, Streitpunkte, Propylaen, 1993.

[2] Enrique Aynat, Estudios...
[3] Martin Gilbert, Auschwitz und die Allierten, C.H. Beck, Mnchen, 1982.
[4] Kao to je izvjestio Pressac, samo u logoru Struthof nalazilo se 40 do 50,000
maarskih idova koji su preko Auschwitza bili deportirani 1944. (Les
crmatoires... str. 147).
[5] Cijelokupan tekst WRB izvjetaja izloen je u Enrique Aynatovom Los
protocolos de Auschwitz: Una fuente historica?, Garcia Hispan, Alicante, 1990.
[6] Izvatci svjedoanstava ovih ljudi reproducirani su u naoj knjizi Auschwitz...
[7] Rupert Butler, Legions of Death, Arrows Book Limited, 1983., str. 235 ff.
[8] Nrnberki document 3868-PS.
[9] Vidi napise za Belzec i Treblinku u Enzyklopaedie des Holocaust.
[10] Der Prozess gegen die Hauptkriegverbrecher vor dem Internationalen
Militaergerichtshof. Objavljeno u Nrnbergu, Njemaka. Fotomehaniki
pretisak, Delphin Verlag, 1984., Uvod u dio I.
[11] Transript s Nrnberkog procesa IMT VII str. 469 (tekst na njemakom).
[12] Citirano prema Robertu Faurissonu, Mmoire en defense, La Vieille Taupe,
1980. p. 124.
[13] Ibid, str. 35.
127
[14] Vidi biljeku 12.
[15] Citirano prema Enrique Aynat, Los protocolos... dodatak I.
[16] Objavio Bantam 1964.
[17] za ovaj sluaj vidi bilo koju knjigu iz literature o Holokaustu, primjerice
Hilberg, str. 946.
[18] Vidi na primjer Pressaca, Les crmatoires, str. 43/44.
[19] Faurisson u Gaussu, Grundlagen, str. 99 ff.
[20] Richard Harwood, Did Six Million Really Die? Reprodukcija u istoimenoj
knjizi Barbare Kulaszke; vidi slijedeu biljeku.
[21] Vrbino svjedoenje pojavljuje se na sudskom zapisu sa prvog suenja Zndelu
u Torontu 1985., str. 1, 224 nadalje; njegovi pojedini odlomci ponovno su
objavljeni u naoj knjizi Auschwitz, str. 251 nadalje.
[22] Klarsfeld, Le memorial...
[23] Za suenje Demjanjuku, vidi na primjer, Hans Peter Rullman, Der Fall
Demjanjuk, Verlag fr ganzheitliche Forschung und Kultur, 1987.
[24] Robert Lenski, Der Holocaust vor Gericht, Samisdat, Toronto, 1993.
[25] Barbara Kulaszka, Did Six Million Really Die?, Samisdat, Toronto, 1992.
[26] U pogledu ovoga vidi, Serge Thion, Vrit historique ou vrit politique?, La
Vielle Taupe, 1980. Knjigu je napisao by Thion u suradnji Roberto
Faurissonom. Pojavila se 1995. pod naslovom Historische Wahrheit oder
politische Wahrheit?,koju je izdao Verlag der Freunde, Berlin. Fracuska izvorna
verzija sadri dugaki intervju s Robertom Faurissonom, koji je 1979. dao
talijanskom asopisu Storia Illustrata.
[27] Prema Robertu Faurissonu u njegovom uvodu nae knjige Der Holocaust
Schwindel, Guideon Burg, 1993., str. ix.

128
 POGLAVLJE XI

AUSCHWITZ: ZNANSTVENE STUDIJE O

MJESTU ZLOINA
Leuchterovo izvjee

Tijekom albenog suenja Ernestu Zndelu (1988.), Zndel i Faurisson

dodijelili su zadatak amerikom strunjaku za plinske komore i
odgovornom za konstrukciju nekoliko plinskih komora za egzekuciju
kriminalaca, Fredu Leuchteru, napisati izvjee o prostorima koji su bili
dizajnirani kao plinske komore u Auschwitzu 1, Auschwitz-Birkenau-u i
Majdaneku. Leuchter je sa svojom ekipom u veljai 1988. odletio u
Poljsku i poduzeo potrebna ispitivanja u bivim koncentracijskim
logorima. Onda je izradio Leuchterovo izvjee, prvo forenziko izvjee
o oruju ubojstva u najveem masovnom ubojstvu u povijesti [ 1]. 232F

Zakljuci su bili podijeljeni u tri glavna dijela:

- plinske komore nikad nisu bile planirane kao takve, te nisu

mogle biti koritene kao takve zbog svojih tehniko-
konstrukcijskih znaajki
- kapacitet krematorija bio bi nedostatan za kremiranje vie od
malog djelia navodnih rtava
- analiza primjeraka buke uzetih sa zidova plinskih komora
(analiziranih, ne od strane Leuchtera, ve od nezavisnog
laboratorijskog kemiara po imenu James Roth) nije pokazivala
znaajne koliine ili ak ni beznaajno male koliine ostataka
cijanida; pronalasci analize su meutim ukazivali na veoma visok
sadraj cijanida u primjerku uzetog iz dezinsekcijske komore u
Birkenau, komore koja je priznata kao obina dezinsekcijska
komora.

129
Leuchterovo Izvjee ima nepobitno slabe toke; npr., on pogreno tvrdi
da plinske komore nisu imale ventilacijski sistem, a i njegovi podaci o
kapacitetu krematorija su manjkavi, kako nije bio sposoban na tom polju.
Istrebljivai su mogli iskoristiti te slabosti u Leuchterovom izvjeu, no
zanemarili su to napraviti zbog nedostatka sposobnosti s njihove strane.
Oni su stoga usmjerili svoje napade prvenstveno protiv Leuchtera osobno.
Iako je Leuchterovo izvjee zastarjelo, njegova efektnost u probijanju
leda teko moe biti vie cijenjena jer je inspiriaralo kasnije, puno
detaljnije, izvjee Germara Rudolfa.

Rudolfovo Izvjee

Germar Rudolf, ovlateni kemiar zaposlen u Institutu Max-Planck,

potvrdio je Leuchterovo izvjee u vlastitom detaljnom izvjeu [ 2]. 233F

Doao je do zakljuka da se navodna masovna guenja plinom u

Auschwitzu nisu mogla dogoditi zbog tehnikih konstrukcijskih znaajki i
kemije.

a) Studija tehniko-konstrukcijskih karakteristika

Ispitivanja tehnike konstrukcije prvenstveno se tiu navodnih rupa za

isputanje Ciklona B u prostorima dizajniranima kao komore za
pogubljenja u Krematoriju I (glavni logor) kao i u Krematoriju II i III
(Birkenau) Auschwitza. Pressac pretpostavlja da je krematorij u poetku
dizajniran bez kriminalne namjere, tj., da je planiran samo za kremaciju
tijela, osobito rtava epidemijske bolesti. Plinske komore su navodno
postavljene tek kasnije, tako to su probuene rupe za isputanje Ciklona
B na krovu mrtvanica. Kao i obino, dokaz tih tvrdnji sastojali su se
od uobiajenih kontradiktornih svjedoenja oevidaca.

U jesen 1944., nakon to je rad Krematorija I obustavljen u lipnju 1943.,

Krematorij I glavnog logora pretvoren je u sklonite od zranog napada
postavljanjem par pregrada. Rupe za isputanje Ciklona B, pretpostavlja
se, su za to vrijeme bile zapeaene. Nakon kraja rata, dunosnici muzeja
Auschwitz pokuali su ponovno stvoriti originalne uvjete, no radei to,

130
napravili su toliko puno greaka da je francuski asopis LExpress (25.
sijenja 1995.) ljutito prokomentirao kako je sve unutra krivotvoreno.
Npr., toaleti koji su graniili s prvotnom mrtvanicom (plinska komora)
pripojeni su u novu, rekonstruiranu muzejsku plinsku komoru,
vjerojatno kako bi izgledala vea i stranija. Tijekom rekonstrukcije,
rupe za isputanje Ciklona B vidljive danas, takoer su probijene kroz
krov, ali ne na prvotnim lokacijama koje su navodno nepoznate. Da su
postojali ikakvi drugi otvori u pojaanom betonskom stropu, postojala bi
vidljiva teta na betonskoj strukturi negipsanog stropa na podudarajuim
lokacijama. Ni jedne takve rupe za isputanje Ciklona B, koja je prije
postojala, a kasnije je zazidana, nema. Otvori za Ciklon B o kojima su
svjedoili oevici nikada nisu postojali; stoga otrovni plin Ciklon B nije
mogao biti isputen na opisani nain.

Saveznike zrane slike esto se pokazuju kao dokaz postojanja rupa za

isputanje Ciklona B na krovovima mrtvanice I Krematorija II i III u
Birkenau-u zgrade koje sadre navodne plinske komore. No kritinom
promatrau oito je da sjene na krovovima mrtvanice I oba krematorija
nisu mogle biti stvorene rupama za isputanje Ciklona B:

- poravnanje sjena nije dosljedno poravnanjima sjena krematorijskih

dimnjaka;
- na fotografiji slikanoj 13. studenog 1944., mrlje na Krematoriju III
zadravaju svoj prvotni smjer i oblik, iako je sunce promijenilo
poziciju;
- na istoj fotografiji mrlje na mrtvanici I Krematorija III nedostaju;
- duina sjena ukazuje na to da su baene od strane objekata 3-4
metra viih nego krov te 1.5 metara irokih, tj., ukazuju na to da su
sjene velikih dimnjaka; no to nisu, meutim, sjene otvora za
isputanje Ciklona B s danas postojeim poklopcima, koji su
otprilike 50 cm visoki;
- jedine dvije rupe koje se mogu nai na stropu mrtvanice I
Krematorija II potpuno su razliite, i u lokaciji i u veliini;

131
Obje gore spomenute rupe du rubova nose vidljive tragove dlijeta,
naznaka da su rupe na krovu probijene tek kasnije. Nadalje, jedna od rupa
je kompletno netaknuta iako je trebala biti posve unitena kad je zgrada
dignuta u zrak od strane SS-a rane 1945. Dodatno, potporne ipke koje
prolaze kroz otvore nisu bile uklonjene, tako da je njihova upotreba kao
otvor za isputanje Ciklona B nemogua. Potpuno je sigurno da su te rupe
napravljene poslije rata kako bi se stvorila iluzija o rupama za isputanje
Ciklona B.

Ukratko, dakle utvreno je da nije postojao nain za isputanje otrovnog

plina u navodnu plinske komore Krematorija I, II i III Auschwitza i
Birkenaua nainom na koji su to opisali oevici. Faurisson je u pravu kad
kae, Nema rupa, nema Holokausta. Sva druga razmatranja koja se
odnose na kemiju navodnih masovnih ubojstava pomou otrovnog plina
su stoga obine teoretske vjebe.

b) Kemijske analize

Prvo, dvije opaske o cijanovodinoj kiselini. Cijanovodina kiselina mora

biti koritena u visokim koncentracijama (1% po volumenu) kroz
nekoliko sati primjene kako bi sa sigurnou i bez posebne tehnologije
pobila i najotpornije ui, liinke i jajaca. Ako se, meutim, upotrijebila
posebna tehnologija (cirkulacijski postupak), omoguavajui plinu da
probije najsitnije pukotine i rubove odjee kako bi se nadimila, postupak
moe biti izveden u znatno kraem periodu vremena te s niim
koncentracijama (0.5% po volumenu i jedan sat izloenosti).

To je jedini postupak usporediv s trovanjem ljudskih bia plinom.

Ljudska bia su toplokrvna i podlonija cijanovodinoj kiselini od
insekata, uz taj dodatak da cijanovodina kiselina u plinskoj komori
odmah dopre do rtve. Pogubljenja u Americi pokazala su da je potrebno
vie od 15 minuta da rtva umre (The News and Observer, Raleigh,
Sjeverna Karolina, 19. svibnja 1994.) .

132
Insekticid Ciklon B isputa svoj plin polako osobito kad je okolni zrak
ispunjen vlagom, kao to bi moralo biti ako je soba pretrpana ljudskim
biima. U takvim sluajevima, priprema bi ispustila samo 5-10% svog
sadraja nakon 10 minuta, 20-30% nakon pola sata, te 50% svog sadraja
nakon sat vremena (pogledaj, u vezi ovog, R. Irmscher, Zeitschrift fur
hygienische Zoologie und Schadlinbekampfung, 1942., str. 36). Za ubiti
rtve u nekoliko minuta kako su svjedoili oevici bile bi potrebne
smijeno ogromne koliine Ciklona B. Pod takvim okolnostima, prostor
bi bio izloen vrlo visokoj koliini cijanovodine kiseline, usporedivo s
komorom za dezinsekciju. Nadalje, ventiliranje komore moglo bi nastupiti
tek mnogo sati nakon isputanja sve koliine plina. Tako bi vrijeme
izlaganja i zgunjavanja prilikom dodira izmeu otrovnog plina i zidova
komore odgovarali komori za dezinsekciju.

Cijanovodina kiselina stvara vrlo stabilnu boju (eljezni ferocijanid)

zajedno sa eljeznim komponentama samog zida. Ta se boja s vremenom
razloi, no u periodu usporedivim s razlaganjem samog zida, kako su kroz
desetljea pokazali dugoroni eksperimenti. Visoke koncentracije
cijanidnih spojeva mogu se jo pronai u komorama za dezinsekciju
Birkenau-a te Majdaneka. Sluajevi gdje su spojevi eljeznog ferocijanida
nanijeli opsenu tetu tijekom trovanja cijanovodinom kiselinom radi
unitavanja tetoina navedeni su u tehnikoj literaturi (formalnoj) (npr.,
G. Zimmermann, Bauschaeden Sammlung, Band 4, Forum-Verlag,
Stuttgart, 1981., str. 120 nadalje.).

Analize uzoraka iz navodnih plinskih komora, profesionalnih

dezinsekcijskih komora te drugih zgrada u Auschwitzu pokazale su da su
dezinsekcijske komore jedine strukture koje pokazuju znaajne ili vrlo
visoke ostatke cijanovodinih spojeva.

Stoga ispada sigurno, da zbog tehniko konstrukcijskih karakteristika

navodnih plinskih komora za pogubljenje, osobito Krematoriji II i III
(vlani, hladni, podrumski prostori; zapoeli s radom odmah nakon
konstrukcije; lunata, visoko-upijajua cementna buka, osrednja
ventilacija), kao i uvjeta opisanih od strane svjedoka (uporaba vrlo

133
visokih cijanovodinih koncentracija) da su se ostaci cijanida slinih
onima pronaenima u dezinsekcijskim komorama trebali formirati tono
na mjestima koja su imenovana kao plinske komore za ubojstva, ako su
se masovna ubojstva tamo dogodila. No znaajniji ostaci tamo nisu
pronaeni.

To nas dovodi do neizbjenog zakljuka da se masovna guenja plinom

ljudskih bia nikada nisu dogodila na upitnim prostorima.

Toliko o Rudolfovim zakljucima. Dok istrebljivai nisu uope

pokuavali ispitati Rudolphove argumente vezane za tehniko-
konstrukcijske karakteristike, napravili su sve vrste nespretnih pokuaja
suprotstavljanja njegovim kemijskim prikazima. Njihov najdrai
argument je da su rtve udahnule svu koliinu cijanovodine kiseline prije
nego su umrli [ 3]. Trei Reich je oito morao biti u posjedu molekula
234F

cijanovodine kiseline na daljinsko upravljanje koje trae toplinu i koje na

naredbu SS-a tono pogaaju rtvina usta i nosnice, te nikad ne dolaze u
kontakt sa zidovima komore [ 4]. tovie, granula, kao to je primijeeno
235F

gore, nastavlja isputati svoju otrovnu paru jo barem dva sata; ali prema
svjedocima, sve rtve bile su mrtve ve nakon najvie pola sata. Jesu li
trupla nastavila udisati otrov sljedeih sat i pol?

Prigovorima podignutih protiv Rudolphovog strunog izvjea od strane

kemiara po imenu Dr. Josef Bailer [ 5] odgovorio je Rudolf osobno [ 6],
236F 237F

pa tako zainteresirane osobe mogu usporediti argumente obiju strana.

U nedostatku bilo kakvih uvjerljivih argumenata, iskoritavai legende o

komorama mogli su pribjei samo osobnoj osveti protiv Rudolpha.

Na naredbu Centralnog idovskog Vijea, otputen je s Instituta Max

Planck i kanjen na 14 mjeseci zatvora zbog uvrede idova, klevetanja
mrtvih, poticanja na rasnu mrnju i drugih Kafkijanskih toaka optunice
[ 7]. O prijanjoj povijesti suenja, pogledajte brouru Wilhelma
238F

Schlesingera [ 8], kao i Rudolfovo vlastito izvjee izdano dvije godine

239F

134
kasnije [ 9]; oba izvjea pokazuju kako se slobodna demokracija
240F

obraunava s neovisnim misliocima kritinih umova.

U svibnju 1966., Rudolf je primio poziv za jo jedan sudski proces, protiv

izdavaa i autora Grabertove antologije Grundlagen zur Zeitgeschichte.
No Rudolf je ve bio okrenuo lea najslobodnijoj dravi u njemakoj
povijesti.

c) Carlo Mattogno i Franco Deana: krematorij

Posljednju veliku rupu u tehnikom istraivanju Holokausta popunio je

talijanski istraiva Carlo Mattogno.

Mattogno je prouavao sljedee [ 10]:

241F

- stvarni maksimalni kapacitet krematorija u pogledu vremenskih

perioda rada (zbog tehnikih nedostataka, instalacije je bilo
potrebno stalno pregledavati, stoga svih pet krematorija nikad nije
funkcioniralo istovremeno, bilo kada)
- dostavu koksa krematoriju Auschwitza; koliina dostavljenog
koksa poznata je s apsolutnom sigurnou za veinu vremena
postojanja logora; kako znamo koliko je prosjeno koksa potrebno
za kremaciju jednog tijela, maksimalan broj kremacija moe se
izraunati u bilo kojem razdoblju
- injenicu da cigleni zid krematorijske penice otporan na vatru
nikad nije zamijenjen, to bi bilo potrebno nakon najvie 3000
kremacija.
- tehnika nemogunost masovnih kremacija tijela u jarku kako su
to opisali oevici

Mattogno dolazi do zakljuka da je krematorij bio u stanju kremirati

najvie 162 000 tijela. Kad uzmemo u obzir da Mattogno procjenjuje broj
rtava Auschwitza, prema dostupnim dokumentima, na priblino 170 000
[ 11], te da su mnoge tisue rtava tifusa nesumnjivo spaljene na
242F

otvorenom (na lomaama, ne u jarcima), slika je gotova.

135
Te studije su uvjerljive. Anti-revizionistika antologija naslovljena
Wahrheit und Auschwitzluge i izdana 1995. od strane Simona
Wiesenthala, Wolfganga Benza, Wolfganga Neugebauera, Josefa Bailera,
Brigitte Bailer-Galande i drugih [ 12], propustila je spomenuti ove studije
243F

ak ni u jednoj jedinoj reenici. Samo da su tijela u Auschwitzu izgorjela

sama od sebe, kako je svjedoio taj nevjerojatni preivjeli
Holokaustovac, Henryk Tauber.

Procjena zranih fotografija Johna Balla

Od prosinca 1943., kompleks logora Auschwitz uzastopno su fotografirali

Savezniki izvidniki avioni (nesumnjivo zbog njegove ekonomske
vanosti: logor Monowitz, istono od glavnog logora, bio je lokacija
ogranaka brojnih firmi, od kojih je IG Farben najpoznatija). Nekoliko tih
fotografija spadaju pod vremenski period tijekom kojeg su se, prema
svjedocima, izvodila masovna ubojstva. Najvanija fotografija datira iz
31. svibnja 1944. (Slika VI).

136
 Slika VI. Zrana fotografija - Auschwitz 31. svibnja 1944. 1-sportsko
igralite, 2-krematoriji, 3-kanalizacijski spremnici, 4-centar za
dezinfekciju, 5-dvije velike zgrade, 6-kuhinje, 7-barake i vrtovi

U to vrijeme, istrebljenje maarskih idova se navodno provodilo punom

parom: 400 000 ljudi je navodno ugueno plinom u periodu izmeu
svibnja i lipnja te, najveim dijelom, spaljeno na otvorenom. Niti jedan od
dogaaja o kojima su izvijestili svjedoci nije vidljiv na fotografiji. Nema
redova ljudi koji ekaju ispred krematorija, nema divovskih, goruih vatri,
nema dimom zacrnjenog neba. Nema znakova divovskih nakupina drva i
koksa koji bi bili nuni za kremaciju 400 000 trupala u manje od mjesec
dana.

137
Kanadski specijalist za zrane fotografije John Ball radio je na procjeni
fotografija [ 13]. Njegove studije pridonose zadavanju smrtnog udarca
244F

aritu legende o Auschwitzu, navodnom istrebljenju maarskih idova.

[1] Fred Leuchter, Leuchterovo izvjee, Izdanje Focal Point, 1989., raspoloivo
kod Samisdat izdavaa , 206 Carlton St Toronto, Kanada, skraeni njemaki
prijevod pojavio se u Heftu 36 Historische Tataschen-a, no zabranjen je od
strane najslobodnije drave u Njemakoj povijesti
[2] Rudolf, Gutchten...skraena verzija pojavila se u Gaussovoj antologiji
Grundlagen zur Zeitgeschichte
[3] Ovu glupost, izmeu ostalog, iznijela je Klara Obermueller u svom uvodnom
djelu razgovora s Deborah Lipstadt o negiranju Holokausta na Sveuilitu
Zurich 1. svibnja 1994.
[4] Faurisson govori o molekulama sa toplo-traeim bojnim glavama
[5] Briggite Bailer-Galanda, Wolfgang Benz i Wolfgang Neugebauer (izdavai,
Wahrheit und Auschwitzluege, Deuticke, Vienna 1995).
[6] Herbert Verbeke (izdava), Kardinalfragen zur Zeitgeschichte, Vrij Historich
Onderzoek, Postbus 60, B-2600, Berchem 2, Belgium 1996, str. 93 i sljedee
stranice
[7] Suenje Germaru Rudolfu u Stuttgartu 1994/1995, Atkenzeichen 17 KLs 83/94
[8] Wilhelm Schlesinger, Der Fall Rudolf, Cromwell Press, 1994.
[9] Kardinalfragen...(pogledaj biljeku 6).
[10] Mattogno/Deana u Gaussu, Grundlagen...op. cit.
[11] ibid, str. 305/307
[12] vidi biljeku 5.
[13] John Ball, Air photo evidence, Ball Resources Service, 1992., raspoloivo kod
Samisdat izdavaa, (vidi biljeku 1).

138
 POGLAVLJE XII

DRUGI ISTREBLJIVAKI LOGORI

Uvodne opaske

Nakon rjeavanja sri o lai Holokausta lai o Auschwitzu moemo se

suoiti s ostalih 5 logora za istrebljivanje. O njima nije napisao puno,
stoga e bitno kraa rasprava biti dostatna.

Majdanek, prema veini povjesniara Holokausta, bio je kombinacija

radnog i istrebljivakog logora te po tom opsegu usporediv s
Auschwitzom. Za razliku od Chelmna, Sobibora, Treblinke i Belzeca koji
su svi navodno bili iste tvornice smrti. Te logore su, pretpostavlja se,
razmontirali Nijemci ne ostavivi traga, ak i prije kraja rata, a svi su
dokazi uniteni. To je pretpostavlja se razlog nepostojanju (ikakvih?)
dokumenata: Nijemci su ih unitili!

Preletimo listu na brzinu.

Majdanek

Majdanek, veliki radni logor, leao je odmah na rubu grada Lublina, po

kojem je dobio ime; ime Majdanek izvorno su koristili samo Poljaci.

Brojke ubijenih idova navoenih za Majdanek osciliraju izmeu 50 000

i 1.38 milijuna [ 1]. Nekoliko pisaca o Holokaustu, npr., Gerald Reitlinger
245F

[ 2] i Wolfgang Benz [ 3] ak ga i ne smatraju istrebljivakim logorom. U

246F 247F

stvari, plinske komore tamo branjene su na mlak nain. Da pretpostavke

koje se danas i dalje pokazuju turistima kao plinske komore nisu bile
nita slino, nepobitno je pokazao Germar Rudolf [ 4]. Ovaj logor zaista
248F

nije vrijedan da na njega troimo puno naeg vremena.

139
Chelmno

U Chelmnu, na Zapadu Poljske, ubijeno je navodno 1.35 milijuna idova,

prema Jewish Year book (tom 47, str. 398); 400 000 prema Claude
Lanzmann [ 5]; 300 000 prema Wolfgangu Scheffleru [ 6]; 150 000 prema
249F 250F

Raulu Hilbergu [ 7]. To to niti jedan od autora ne ini ni najmanji

251F

pokuaj dokazati citirane brojke, poprilino je standardna praksa.

U Chelmnu, pretpostavka je da su se ubojstva odvijala iskljuivo pomou

plinskih vagona. Cijeli istrebljivaki logor stoji i pada postojanjem ili
nepostojanjem plinskih vagona. Dokazi o njihovom postojanju bit e
diskutirani u sljedeem poglavlju.

Sobibor

Sobibor je spomenut u kratkoj izmjeni prepiska izmeu Heinricha

Himmlera i inspektora koncentracijskih logora, Richarda Glucksa iz 1943.
Glucks je predloio pretvaranje Sobibora u koncentracijski logor.
Himmler je odbio taj prijedlog 5. svibnja 1943 [ 8]. Pa kakva je to vrsta
252F

logora bila? Istrebljivai kau da je to bio istrebljivaki logor. Broj rtava

openito se procjenjuje na 200 000 do 250 000 rtava. U odnosu na oruje
ubojstva, bila su potrebna desetljea vladajuim klikama svijeta da se
odlue koje je ono bilo. Jedan od svjedoka, Sovjetski idov po imenu
Alexander Pecheresky, opisao je masovna ubojstva na sljedei nain [ 9]: 253F

Na prvi pogled, kada uete, izgleda kao normalan tu: slavine za

toplu i hladnu vodu, kade za pranje im bi svi bili unutra, vrata su
se zalupila uz glasnu buku. Kroz rupe u stropu teka, crnomanjasta
supstanca slila se dolje u spiralnim oblicima

Kako bi uguili alosne krike rtava, Nijemci su u Sobiboru drali jato

gusaka [!] koje su tjerane da gau (ili koji god zvuk guske proizvode) vrlo
glasno, kad god je crna supstanca putena [ 10]. Povjesniari nisu ba bili
254F

zagrijani za tu verziju, stoga su je brzo promijenili u predivo plinske

komore. Prema Poliakovu, oruje ubojstva bio je Diesel motor [ 11]; 255F

140
Hilberg je zamijenio Diesel motor s benzinskim motorom [ 12]; 256F

Enzyklopaedie des Holocaust napokon staje na kraj debate deklarirajui

kako je oruje ubojstva bio Diesel motor, i tu je kraj [ 13].
257F

Sobibor i Chelmno igraju poprilino sporednu ulogu u Holokaust

propagandi. Imena su esto nepoznata, ak i ljudima koji su upoznati sa
suvremenom povijesti.

Belzec

Pretpostavlja se da je 600 000 idova ubijeno u Belzecu izmeu oujka i

prosinca 1943. god. Prema bilo kojem povjesniaru kojeg itate,
izmeu jednog i pet idova preivjelo je logor [ 14], stoga se monstruozna
258F

Naci-maina pokazala vrlo efikasnom u Belzecu. Slavni svjedok o

masovnim ubojstvima je naravno Kurt Gerstein, koji je, ovo e se pamtiti,
izvijestio o 20-25 milijuna rtava guenjem plinom, 35-40 metara visoku
hrpu cipela i donjeg rublja, te 28-32 zatvorenika u plinskim komorama po
kvadratnom metru. Osim Gersteina, tu je samo jo jedan svjedok o
plinskim komorama, Poljski idov Rudolf Reder koji je pretpostavlja se
bio jedan od onih pet preivjelih. Reder je, meutim, priao o 3 milijuna
rtava guenjem plinom u Belzecu [ 15].
259F

Desetljeima se pretpostavljalo da je oruje ubojstva u Belzecu bio Diesel

motor. Tijekom prvotnog razvoja faze prediva Holokausta, sve zamislive
varijante o ovoj prii bile su prisutne, od potopivih platformi Dr. Stefana
Szendea, auta sa ivim vapnom Jana Karskija do ak i elektrine penice
koju je spomenuo Abraham Silberschein [ 16]. Sve te prie nestale su u
260F

povijesnom kou za smee.

Treblinka

Za najvei od isto istrebljivakih logora, istrebljivai nabacuju brojke

koje rangiraju od 750 000 do 3 000 000. Na Jeruzalemskom suenju
Johnu Demjanjuku [ 17] govorilo se o 850 000.
261F

141
Prema klasinoj knjizi Die Holle von Treblinka Sovjetskog idova
Vassylia Grossmana [ 18], koritene su sljedee metode ubijanja:
262F

- guenje rtava isisavanjem zraka iz komora smrti. Ta tehniki

poprilino nemogua horor-pria komore bi se uruile pod
pritiskom odmah je nestala iz arsenala propagandista
Holokausta;
- peenje rtava vruom parom. O toj varijanti odlueno je na
Nrnberkom sudu 14. prosinca 1945. ( Nrnberki dokument PS-
3311)
- ubijanje ispunim plinovima Diesel motora. Ova varijanta je
gurnula ostale s pozornice povijesti. U veljai 1946., idov po
imenu Samuel Rajzman svjedoio je u Nrnbergu da je, u
Treblinki, bilo tri, kasnije, meutim, jo deset dodatnih plinskih
komora (transkript suenja u Nrnbergu IMT VII str. 361, tekst na
njemakom). Od tada, istrebljivai vie ne ele uti nita o
parnim komorama (takoer opisane u Nrnbergu tri mjeseca
ranije), ili komorama koje su isisavale zrak, ili pogubljenja klorom
i streljakim vodovima u Treblinki, o kojima se neko vrijeme
govorilo [ 19].
263F

Kao i u Chelmnu, Sobiboru i Belzecu, tijela u Treblinki su navodno

morala biti zakopana u masovnu grobnicu, ali iskopana 1943. i kremirana
bez traga pod otvorenim nebom. O tome je izvijestio Izraelski
specijalist Y. Arad [ 20]: 264F

Mukarci odgovorni za kremacije odmah su primijetili da tijela

dobro gore, ak i bez dodatnog goriva.

Tu je metodu, pretpostavlja se, razvio tehniki genijalac, ovjek SS-a po

imenu Herbert Floss, za kojeg se kae da je otkrio kako stara tijela debelih
ena gore najbolje. On je tada iskoristio te idealno zapaljive leeve kao
gorivo za ostale [ 21]. teta to te efikasne metode unitavanja tijela nisu
265F

jo otkrili stanovnici Indijskog potkontinenta koji su posjekli veliki dio

svojih uma samo za spaljivanje trupla. Moda razlog tijelima koja gore

142
sama od sebe lei u SS sistemu mrnje i nasilja; u slobodnim
demokratskim uvjetima, ona jednostavno nee gorjeti sama od sebe,
zbog visokog udjela vode (preko 60%).

Prema dokumentaciji izvuenoj tijekom rata od strane idovskih grupa, u

Treblinki je bilo 10 plinskih komora, koje su mogle drati ukupno 6000
mukaraca. Put prema tim komorama smrti bio je okruen ivicom i samo
1.5 metara irok [ 22], to znai, da su samo dva mukarca mogla hodati
266F

jedan uz drugog. Pretpostavimo da je razmak izmeu svake osobe u

maru i osobe ispred nje bio pola metra to bi znailo da je red ljudi koji
ekaju bio dug dva kilometra. Prema Adalbertu Rckerlu, bivem
direktoru Centralnog ureda Ludwigsburga za procesuiranje NS zloina,
samo je 35 do 40 SS mukaraca bilo zaposleno u Treblinki [ 23], to znai
267F

da je svaki SS mukarac bio odgovoran za najmanje 150 idova! Na

sreu, idovi su se pokazali neobino kooperativnima; umjesto da su
pobjegli ili nadjaali par SS-ovaca, oni su marirali, prema svjedoku na
suenju o Treblinki u Dsseldorfu, goli i pokorni u plinsku komoru
[ 24].
268F

Tijekom Jeruzalemskog suenja Johnu Demjanjuku, Treblinka se vratila

pod reflektore svjetske pozornosti. Demjanjuk, Ameriki dravljanin
ukrajinskog podrijetla i automobilski radnik, izruen je iz SAD-a
prekrajem svih demokratskih procesa Izraelu, gdje je dovuen pred sud
kao Ivan Grozni, ubojica stotine tisua u Treblinki. Pet idovskih
svjedoka zakleli su se da su ga vidjeli kako gura idove u plinsku
komoru nakon to im je odrezao ui, kako je maem odsjekao enske
grudi te kako je maem rasporio trbuhe trudnica. Demjanjuk je prvo
osuen na smrtnu kaznu no kasnije je osloboen na albenom suenju
zbog nedostatka dokaza, te je osloboen u listopadu 1993., jo jednom
dokazujui vjerodostojnost takvih svjedoka [ 25].
269F

Znanstvene studije

a) Studija Friedricha Paula Berga o oruju ubojstva

143
Navodno oruje ubojstva u etiri isto istrebljivaka logora; Diesel
motor, prouavano je pod vodstvom njemako-amerikog inenjera
Friedricha Paula Berga [ 26]. Berg jasno pokazuje tehniku apsurdnost
270F

legende o Diesel motoru:

To, naravno, nije nemogue kako su neki revizionisti pogreno izvijestili,

ubiti ljude ispunim plinom Diesel motora, ali to je zamorno i poprilino
neefikasno, zbog toga to su ti ispuni plinovi loe opremljeni za ubijanje
zbog visokog udjela kisika i niskog udjela ugljinog monoksida. Dok
benzinski motor lako moe proizvesti ispuni plin s udjelom ugljinog
monoksida od 7% i vie, Diesel motor ne moe proizvesti koncentraciju
ugljinog monoksida niti od 1%, ak i da je motor nepravilno prilagoen
kako bi povisio koliinu ugljinog monoksida. Ironino, isputanje
ispunih plinova Diesel motora u komoru pretrpanu ljudima samo bi
produilo agoniju rtava jer ti plinovi sadre kisik u koliini od otprilike
16%, to je dovoljno za preivljavanje. Umjesto isputanja ispunog
plina, krvnici su ih jednostavno mogli pustiti da se ugue. U svakom
sluaju, sav raspoloiv kisik bio bi iskoriten i prije nego to bi ugljini
monoksid poeo djelovati!

Bilo koji benzinski motor, a da ne spominjemo plinske generatore, bili bi

nemjerljivo efikasniji kao oruje ubojstva u odnosu na Diesel motor.

Ba kao i pria o Ciklonu B, pria o Dieselu je izmiljena od strane

tehnikih morona na tetu istrebljivaima jer se pria o Diesel motoru
nalazi u povijesnim knjigama i nema naina da ju se izbrie.

b) Studija o kremacijama Arnaulfa Neumaiera

Nain na koji su tijela u Treblinki navodno unitena detaljno je prouavao

kvalificirani inenjer Arnaulf Neumaier [ 27]. Neumaier pretpostavlja
271F

brojku od 850 000 tijela, brojku koja je dobivena na suenju Demjanjuku.

Za Belzec i Sobibor, gdje se pretpostavlja da su se kremacije odvijale po
istom modelu, broj rtava u sljedeem mora biti odgovarajue smanjen.

144
Za spaliti 875 000 tijela na otvorenom bilo bi potrebno barem 200 kg drva
po truplu tj. sveukupno 195 000 t. To je jednako umi dugoj 6.4 km i
irokoj 1 km. Akcije kremacija, za koje se pretpostavlja da su trajale od
oujka do kasnog kolovoza 1943., trebale bi 2800 drvosjea dnevno,
pretpostavljajui da je potreban jedan ovjek za posjei jedno drvo,
odrezati grane i prepiliti drvo. Prema literaturi o Holokaustu, bilo je samo
500 radnika idova sveukupno u logoru, od kojih je samo 25, prema
jednom od preivjelih iz Holokausta po imenu Richard Glazar [ 28], radilo
272F

na sjei drva, drugim rijeima, manje od 1 % od potrebnog broja.

Ogoljeli teren odgovarajue veliine ne postoji, i nije postojao, u blizini
Treblinke. Prijevoz 195 000 t drva u logor bi sigurno bilo zabiljeeno u
zapisniku Reichsbana, ako je drvo bilo doneseno iz nekog drugog mjesta.

Nadalje, 875 000 trupala ostavilo bi iza sebe 2900 t pepela uz dodatak od
1000 t pepela drva. Taj pepeo bi sadrao milijune neizgorenih komadia
kosti, uz dodatak od 20 do 30 milijuna zubi ak i kad pretpostavimo da
je u prosjeku svakoj od tih 875 000 osoba falio jedan zub. Da su Sovjeti i
Poljaci pronali samo djeli tog pepela, kosti i zuba sazvali bi
internacionalnu komisiju uz glasnu jeku propaganda te bi cijelom svijetu
bio prezentiran dokaz o njemakom zvjerstvu. Pa zato nisu?

to su u stvari bili ti isto istrebljivaki logori?

Poprilino neosporno, stotine tisua idova deportirano je u Treblinku

samo nakon poraza u revoltu u Warshawskom getu. Kakva je vrsta logora
bio Treblinka?

Revizionisti pretpostavljaju da je bio tranzitni logor. To nije mogao biti

logor gdje su idovi po dolasku ugueni plinom i spaljeni zbog tehnike
nemogunosti masovnog guenja ugljinim monoksidom i kremacija po
opisanim metodama, sasvim neovisno od injenice da svjedoenja
oevidaca o svojstvima logora nisu u skladu sa zranim fotografijama.
To nije bio ni radni logor, kako je bio premali za dranje sve te mase
ljudi. (Ovdje govorimo o istrebljivakom logoru, takoer zvanom
Treblinka 2. Jedva tri kilometra dalje leao je tzv. Treblinka 1, koji je

145
poprilino nepobitno bio radni logor, i nikad nije igrao ulogu u literaturi o
Holokaustu.)

Teoriju o tranzitnom logoru podupire i injenica da je poznato da su

idovi iz Treblinke bili deportirani u druge logore. Literatura o
holokaustu ak spominje idove koji su deportirani iz Treblinke u
Majdanek [ 29]. emu svi ti nepotrebni tranziti od jednog istrebljivakog
273F

logora do drugog?

Pretpostavlja se da je Treblinka koristila kao tranzitni logor na putu do

naselja lociranih dalje na Istoku na Baltiku i u Bjelorusiji); postojanje tih
naselja priznato je ak i od strane autora poput Reitlingera i Hilberga.

S naeg gledita, Sobibor i Belzec bili su tranzitni logori takoer; to

podupire, izmeu ostalog, njihova lokacija na krajnjem istoku General
Gouvernement-a. Indiciju toj mogunosti, glede Belzeca, smjestio je
Njemaki dokument datiran na 17. oujka 1942., u kojem je izjavljeno da
su idovi poslani preko granice i nee se vratiti [ 30].274F

Chelmno je, pretpostavlja se, bio tranzitni logor takoer, te je bio lociran
u Warthegau; prema izvjeu Khorerr, mnogi idovi su transferirani iz
tog podruja u Istone regije.

Jesu li Nijemci unitili dokumentaciju vezanu za te logore kao to stoji u

literaturi o Holokaustu? Ne moemo iskljuiti tu mogunost. No ako je
tako, zato su nepaljivo ostavili svu dokumentaciju o Auschwitzu i
Majdaneku da lei uokolo da je pronau? ini nam se da je puno vea
mogunost da su dokumentaciju unitili Sovjeti i Poljaci ili je spremljena
na sigurno jer proturjeila legendi o istrebljenju. Neka interesantna otkria
mogu biti oekivana tijekom sljedeih godina.

[1] Prvi broj je navela Lucy Dawidowicz (str. 191), a drugi Raul Hilberg (str. 956)
[2] Reitlinger, str. 512
[3] Wolfgang Benz, (izdava), Dimensions des Voelkermords, R. Oldenburg, 1991.,
str. 470.
[4] Rudolf in Gauss, Grundlagen...str. 276 i sljedee stranice

146
[5] Claude Lanzmann, Shoa, dtv, 1988, str. 17
[6] Wolfgang Scheffler, Judenverfolgung im Dritten Reich, Colloquium, 1964., str.
40.
[7] Hilberg, str. 956
[8] Nrnberki dokument NO-482
[9] Alexander Pecheresky, La rivolta di Sobibor, u Yuri Suhl, Ed essi si
ribellarono, Milano, 1969., str. 31
[10] ibid
[11] Leone Poliakov, Breviare de la Haine, Editions complexe, Pariz, 1986., str 224
[12] Hilberg, str. 941
[13] Enzyklopaedie des Holocaust, str. 1496.
[14] Usporedite, u tom smislu, komentare o Belzecu u sljedeem poglavlju (est
milijuna uda)
[15] Rederova knjiga o Belzecu (Krakau, 1946.) skraena je u knjizi Carla
Mattognia Il rapporto Gerstein. Anatomia di un falso ( Sentinella d'Italia, 1985.,
str. 129 i sljedee stranice)
[16] Usporedite, u tom smislu, nau knjigu Der Holocaust auf dem Prufstand, 1992.,
str. 47 i sljedee stranice
[17] O suenju Demjanjuku, pogledaj Rullman
[18] Vassili Grossmann, Die Holle von Treblinka, Verlag fur fremdsprachige
Literatur, Moskva, 1946., citirani isjeci u broju 44 Historische Tatsachen-a
[19] Arnulf Neumaier u Gaussu, Grundlagen...op. cit.
[20] Yitzhak Arak, Belzec, Sobibor, Treblinka. The Operation Reinhardt Death
Camps, Sveuilini tisak, Bloomington SAD, 1987., str. 174
[21] Jean-Francois Steiner, Treblinka, Die Revolte eines Vernichtungslagers,
Gerhard Stalling Verlag, 1966., str. 294 i sljedee stranice
[22] Pogledajte, u tom smislu, Neumaier u Gaussu, Grundlagen...
[23] Adalbert Ruckerl, Nationalsoczialistische Vernichtungslager im Spiegel
deutscher Strafprozesse, dtv, 1977., str. 206
[24] FAZ, 2. travnja 1965.
[25] Hans Peter Rullman, Der Fall Demjanjuk, Verlag fr ganzheitliche
Forschung und Kultur, Vioel, 1987.
[26] Friedrich Paul Berg u Gaussu, Grundlagen...
[27] Vidi biljeku 22
[28] Richard Glazar, Die Falle mit dem gruenen Zaun, Fischer, 1992., str. 126
[29] Alexander Donat (izdava), The Death camp Treblinka, Holocaust Library,
New York, 1979., str. 24
[30] Reuter-Memorandum, 17. oujka 1942., izdao Helmut Schwege, Kennzeichen
J, Berlin (Ost), 1966., str. 243

147
 POGLAVLJE XIII

PLINSKI KOMBIJI I MASOVNA

STRIJELJANJA
Plinski kamioni

Tzv. plinski kamioni (eng. gas vans), pretpostavlja se, bili su koriteni za
istrebljenje idova u Srbiji i Rusiji, dodatno uz njihovo koritenje u
Chelmnu. Kogon/Langbein/Ruckerl u njihovoj knjizi
Nationalsozialistische Massentotungen durch Giftgas, podue
raspravljaju o tim kamionima, na sveukupno 64 stranice [ 1].275F

itanjem navedenih knjiga paljivi itatelj e primijetiti sljedee

nedosljednosti:

- nikakvi fiziki dokazi nisu ponueni za postojanje takvih vozila.

Nisu postojala nikakva izvjea zarobljavanja takvog vozila niti
dokaza na bilo kojem suenju. Moda je to razlog to se u
literaturi ne pojavljuju ikakve ilustracije o plinskim kombijima.
- postoje samo dva (navodna) dokumentirana dokaza o postojanju
plinskih kombija;
- svi drugi dokazi sastoje se od svjedoanstva oevidaca

Dva vodea Njemaka revizionista, Ingrid Weckert i Udo Walendy,

napravili su posebnu studiju o dva osobita dokumenta koja bi trebala
dokazati postojanje plinskih kombija [ 2]. 1994. nastala je i detaljna
276F

studija francuskog graditelja auta Pierrea Marraisa [ 3].

277F

Razmotrimo prvo ta dva dokumenta. Pojavio se u Nrnbergu pod brojem

PS-501. To je navodno pismo porunika doktora Beckera Walteru Rauffu,
voditelju sektora II D, Tehnike stvari, Glavnog ureda osiguranja Reicha
(RSHA). U dokumentu se raspravlja o tehnikim manjkavostima ubojitih
148
kamiona. Citirat emo nekoliko reenica iz originalnog teksta,
posveujui posebnu pozornost originalnom njemakom stilu [ 4].278F

Nadalje nareujem da se svi ljudi dre to je dalje mogue od

kamiona dok se ljudi gue plinom kako bi se izbjeglo ugroavanje
njihovog zdravlja moguim tekuim (curenjem) plinom. U takvoj
prilici, htio bih skrenuti vau panju na sljedee: nekoliko
Komandosa je naredilo svojim ljudima da rasterete kamione nakon
guenja plinom. Skrenuo sam pozornost zapovjednika
Sonderkommando-a na groznu tetu po njihovo emocionalno i
zdravstveno stanje koje bi taj posao kasnije mogao prouzroiti tim
ljudima, ako ne i odmah. Unato tome, neu odstupiti od ove
zapovijedi kako postoji strah da zatvorenici unovaeni za rad ne
iskoriste odgovarajuu priliku i pobjegnu. Kako bi zatitili ljude od
takve opasnosti, zahtijevam da se izdaju odgovarajue naredbe.

[Prevoditeljeva biljeka: ovaj stil je nemogue imitirati na engleskom]

Koji bi Nijemac pisao na takav nain?

Pismo nije potpisano. Umjesto potpisa, ime Becker napisano je pisaom

mainom. Na lijevo od natipkanog potpisa stoji skraenica (Sgd) koja na
engleskom znai potpisano! Jesu li SS-ovci koristili engleske
skraenice kad su pisali pisma jedni drugima?

Razni rukom pisani prijeglasi na slovima () i () ne ostavljaju sumnju o

tome: slovo je jednostavna krivotvorina, vjerojatno iz Amerike tvornice
lai.

Jedva je neto manje jadan drugi dokumentacijski dokaz o plinskim

kamionima, navodno pismo o sporazumu izmeu RSHA i automobilskog
poduzea Gaubschat. Pismo poinje na sljedei nain [ 5]:
279F

Berlin, 5. lipnja 1942.

Einzigste Ausfertigung [jedina kopija]

149
 U pogledu: tehnikih promjena u specijalnim autima koji su
koriteni u operaciji i koji su pronaeni u proizvodnji [sic].

Od prosinca 1941. na primjer 97 000 je procesuirano bez izglednih

(vanjskih) manjkavosti na vozilima.

Prvo, na pravilnom njemakom, trebalo bi pisati einzige Ausfertigung

umjesto Einzigste Ausfertigung; drugo, trebalo bi rei an den in
Herstellung befindlichen umjesto and den sich in der Herstellung
Spezialwagen; tree, ni jedna normalna osoba ne zapoinje pismo sa
npr.; i etvrto, koji su vrag oni procesuirali?

Toliko o dokumentacijskim dokazima: Ono to nam istrebljivai nude

kao dokaz u smislu izjava svjedoka je jo gluplje. Adalbert Ruckerl
nadmaio je samog sebe u svojim pokuajima da se dopadne u
izvjetajima svjedoka na njemakim suenjima istrebljivakom logoru
Chelmno [ 6]:
280F

Ti su plinski kamioni bili veliki, sivo obojani kamioneti stranog

proizvoaa, sa konstrukcijom zatvorenih asija, odvojenih od
vozakog odijeljka, te priblino 2 m iroki, 2 m visoki i 4 m
dugaki... Sonderkommando imao je sva tri na raspolaganju od
kojih su 2 bili u konstantnoj uporabi, a trei privremeno.

Prema bilo kojem povjesniaru, izmeu 150 000 i 1,35 milijuna idova
ugueno je plinom u 2 ili privremeno 3 plinska kamiona, s korisnim
povrinskim prostorom, prema gore navedenom, od 16 m2. Rckerl
nadalje doputa svjedoku po imenu Johann I. da izvjesti o sljedeem [ 7]:
281F

Plinski kamioni dolazili su 5 ili 10 puta na dan, nosei tijela. U

manjim plinskim kamionima uvijek je bilo procijenjenih 50 tijela, a
u veim kamionima otprilike 70 tijela.

Kako je svjedok mogao govoriti o manjim i veim kamionima kad

su postojala samo dva, ili privremeno, tri, iste veliine?

150
Nain na koji se ta legenda uzdigla otkrila je Ingrid Weckert. U osveti
zbog njemakog objelodanjenja sovjetskog masakra nad poljskim
asnicima u Katynskoj umi, Sovjeti su 1943. optuili njemake ratne
zarobljenike za ubojstva sovjetskih graana u plinskim kamionima. Na
suenjima u Kharkovu i Krasnodaru, nekoliko optuenika identificirani su
od strane svjedoka te su pogubljeni. Fatalna pogreka bila je, prema
svjedocima, prijenos ispunog plina u unutranjost kombija.

To je razlog zato je Hans Fritzsche, asistent Josefa Goebbelsa u

Ministarstvu propagande, svjedoio sljedee u Nrnbergu [ 8]:
282F

To je bio trenutak kad su Rusi, nakon to su osvojili Kharkov,

zapoeli pravni postupak, tijekom kojeg je po prvi put spomenuto
ubijanje plinom. Otrao sam dr. Goebbelsu s tim izvjeima i pitao
ga to se tu tono dogaa. Izjavio je da e istraiti stvar te da e o
tome razgovarati i s Himmlerom i Hitlerom. Dr. Goebbels me
eksplicitno izvijestio o tome kako su plinski kamioni spomenuti na
ruskim pravnim postupcima plod mate i da ne postoje nikakvi
stvarni dokazi koji bi ih poduprli.

Zajedno s kamionima smrti, Chelmno nestaje iz povijesti, jer masovna

ubojstva su se navodno provodila iskljuivo u takvim vozilima.

Einsatz grupa i Babi Yar masakar

etiri Einsatz grupe formirale su se nakon njemakog preventivnog

napada [ 9] protiv SSSR-a. Njihova glavna zadaa sastojala se od borbi
283F

protiv partizanskih bandi koje su operirale iza fronte. Sveukupno osoblje

grupe Einsatz, ukljuujui radio operatere, vozae, prevoditelje,
medicinske sestre itd. iznosilo je samo oko otprilike 3000 osoba [ 10].284F

Prema istrebljivaima, oni su bili odgovorni ne samo za borbe protiv

partizana, ve i za nemilosrdno istrebljenje svih idova na osvojenom
sovjetskom teritoriju. Prema Enciklopediji o Holokaustu (Enzyklopaedia
des Holocaust), Einsatz grupe su samo do proljea 1943. ubile 1.25
milijuna idova, te stotine tisua drugih sovjetskih nacionalnosti [ 11],
285F

151
drugim rijeima, sveukupno barem pola milijuna ljudi. To znai da je
svaki pojedini lan grupe Einsatz, ukljuujui radio operatere, vozae,
prevoditelje, medicinske sestre, trebao u prosjeku ubiti 500 idova i ne-
idova skoro svaki dan ukljuujui tu i nedjelje i praznike.

udesno, skoro dva milijuna tijela (poto je ipak Einsatz grupa nastavila
ubijati ljude i nakon proljea 1943.) nestala su bez traga. Pod normalnim
okolnostima, naravno, to nije tako lako. Rijeiti se tijela, nona je mora
svakog ubojice. Nakon ubojstva obitelji ruskoga cara, tijela su spaljena i
kiselina je baena na njih, no i dalje ih se moglo identificirati.
Izvjee uenjaka Holokausta [ 12]:
286F

Zadaa Sonderkommando-a bila je otvaranje masovnih grobova,

uklanjanje tijela, njihovo spaljivanje te rasprivanje pepela.

Prema gore navedenom, rtve su prvo pokopane, onda kasnije iskopane,

pa spaljene! No bive lokacije masovnih grobova mogle bi vrlo lako biti
identificirane pomou zranih fotografija, ak i godinama kasnije, zbog
poremeaja na terenu. ak i da su Nijemci uspjeli u spaljivanju dva
milijuna tijela i eliminiranju ostataka kostiju i zuba, lokaciju masovnih
grobnica i dalje bi bilo mogue pronai. Gdje su?

Prema tome, nema fizikog dokaza o dva milijuna ubojstava na Istonom

frontu. Dokumentarni dokaz sastoji se od Izvjea o dogaajima Einsatz
grupe u SSSR-a do RSHA (njem. Reichssicherheitshauptamt, Glavni ured
za sigurnost Reicha, op. prev.) u Berlinu. Ta izvjea navodno su pronali
Saveznici u RSHA arhivu nakon rata.

Prema istrebljivaima, razlog zbog kojeg dokumentacija o plinskim

komorama nikad nije pronaena je taj to su Nijemci htjeli prikriti svoje
zloine; stoga su zapovijedi za ubojstva izdavali samo usmeno, ili su
barem unitili svu postojeu dokumentaciju. No okrivljujua izvjea
Einsatz grupe, koja otkrivaju monstruozni program ubojstava na Istoku,
ostavljeni su leati uokolo gdje bi mogli biti pronaeni! Mogli su spaliti
tih nekoliko dosjea u tren oka, vrlo lako! Kako udno!

152
Babi Yar

U izvjeu Einsatz grupe spomenut je masakr na Babi Yar-u [ 13]. Nakon

287F

povlaenja njemake vojske u listopadu 1941., dogodila se serija

eksplozivnih napada koji su prouzroili poare i stotine mrtvih. U
odmazdi, Nijemci su navodno odveli 33 000 idova na rub grada Kijeva,
strijeljali ih i bacili u jarugu pred kraj listopada. Tijekom rata, tamo je
navodno ubijeno jo desetaka tisua idova vie. Tono dvije godine
kasnije, dok se Crvena armija pribliavala Kijevu, tijela su navodno
iskopana i spaljena bez traga, stoga ni za to nema nikakvih fizikih
dokaza.

Nekoliko revizionistikih autora, prvenstveno Herbert Tiedemann i Udo

Walendy [ 14], detaljno su istraili dokaze vezane za Babi Yar. Izvjea
288F

svjedoka u kontradikciji su jedni s drugima po svim moguim tokama.

Uz dodatak strijeljanju, mnogo je govora o ubadanju bajunetama,
pokapanju ivih, ubijanju nagaznim minama, runim granatama,
utapanjima u Dnjepru, te drugim slinim besmislicama. Broj spomenutih
rtava tijekom godina narastao je do 300 000.

Za vrijeme njemakog ulaska u Kijev 1941., tamo nije bilo 33 000

idova, a jo manje 300 000 idova za Nijemce da ih ubiju, bilo kojim
nainom, poto je velika veina idova ve bila napustila Kijev [ 15].289F

Zrane fotografije jaruge Baba Yara uzete tijekom rata i procijenjene od

strane Johna Ball-a bile su smrtni udarac legendi o Babi Yaru [ 16]. 290F

Usporedba fotografija uzetih izmeu 1940. i 1944. pokazuju da masovne

grobnice koje su navodno iskopane, popunjene, kasnije opet iskopane, a
potom zapeaene nikada nisu postojale, inae bi jaruga pokazala
masivne topografske promjene. Takvo neto fotografije ne otkrivaju.

Stoga ispada da su masovna ubojstva u Babi Yaru jo jedna podvala. Niti

jedna optuba za zloin protiv Nijemaca na Istonom frontu nije
napravljena s tako odlinim propagandnim efektom; pretpostavlja se da ni
jedna druga svirepost nije uzela toliko ivota. Kako se ovaj izmiljeni
masakr pojavljuje u izvjeima Einsatz grupe, izvjea su ili totalno

153
krivotvorena ili izmanipulirana u masivnim razmjerima. Tako se jedini
dokumentirani dokaz o milijunima ubojstava na Istonom frontu rui na
tlo.

[1] Kogon/Langbein/Rckerl, op. cit., str. 81 i sljedee stranice

[2] Ingrid Weckert u Gaussu, Grundlagen, op. cit., Udo Walendy u Historische
Tataschen br. 5
[3] Pierre Marais, Les camions a gaz en question, Polemiques, Paris, 1994.
[4] pismo je reproducirano u Gaussu, Grundlagen, ...op. cit., Udo Walendy u
Historische Tataschen br. 5
[5] ibid., str. 216., i sljedee stranice
[6] Adalbert Rckerl, Nationalsozialistiche Vernichtungslager im Spiegel deutscher
Strafprozesse, dtv, 1977., str. 266/267
[7] ibid, str. 272
[8] prijepis Nrnberkog suenja IMT XVII str. 201. (Njemaki tekst)
[9] o preventivnoj prirodi njemakog mara u SSSR, pogledaj Viktora Suvorova,
Der Eisbrecher, Klett Cotta, 1989., kao i Valtera Posta, Unternehmen
Barbarossa, Verlag E.S. Mittler & Sohn, 1995.
[10] Enzyklopaedie des Holocaust, str. 397
[11] ibid., str. 399
[12] ibid.
[13] izvjee Einsatz grupe 106 od 7. listopada 1941., Dokument R-102 u IMT
XXXVI str. 291 i sljedee stranice
[14] Herbert Tiedemann u Gaussu, Grundlagen...op. cit. Udo Walendy u Historische
Tataschen br. 51
[15] U Kijevu, praktino su svi idovi napustili grad s Crvenom Armijom. Samo su
stariji ostali iza. Institute of Jewish Affairs, Hg. Hitler's ten years' war, New
York, 1943., str. 186.
[16] John Ball u Gaussu, Grundlagen...str. 238/239

154
 POGLAVLJE XIV

EST MILIJUNA UDA

Jedinstveno masovno ubojstvo

U knjizi, Der Tod ist einer Meister aus Deutschland, koja je takoer
pretoena u film i hvaljena je od masovnih medija, Lea Rosh i Eberhard
Jckel piu [ 1]:
291F

Ubojstvo europskih idova bilo je jedinstveno. Nikada ranije nije

drava odluila ubiti to je mogue vie ljudi odreene skupine,
ukljuujui starce, ene, djecu i novoroenad, bez ikakvog
ispitivanja pojedinanog sluaja, bez iznimke, te provela ovu
odluku u dijelo dravnim sredstvima, ne samo ubijajui lanove te
skupine gdje god bi ih zatekli, ve transportirajui ih u posebna
postrojenja za ubijanje, uglavnom preko velikih udaljenosti.
Masovna ubijanja postojala su i prije, ali ne masovna ubojstva ove
vrste.

Pretpostavimo samo na trenutak da su nacionalsocijalisti zaista uspjeli u

uklanjanju svih dokaza o ovom jedinstvenom masovnom ubojstvu cijelog
naroda; ispitajmo osnovno pitanje:

Jesu li Nijemci zaista ubili sve idove koji su ima pali u ruke,
ukljuujui starce, ene, djecu, novoroenad, bez ikakvog
razmatranja pojedinanih sluajeva?

Na pitanje je iznimno lako odgovoriti. Sve to morate uiniti je itati

redovno novine i vjebati va mozak.

155
etnja kroz slobodni tisak svijeta

Napravimo etnju kroz medijski prostor slobodnog svijeta poevi od

jednog lanka u Der Spiegel-u (br. 51/1992), s nalovom Dann bin ich weg
ber Nacht (Zatim sam otiao preko noi, op.prev.), a koji glasi:

- Rachel Naor, 20, iji djed je preivio nacistike logore

istrebljenja (zato on nije istrijebljen u nacistikim
logorima istrebljenja?);
- Ralph Giordano, koji je proveo cijeli rat na slobodi, uz
znanje Gestapa;
- Leo Bck, koji je preivio rat u getu za starije u
Theresienstadtu;
- Yohanan Zarai, koji je preivio doba nacizma u getu u
Budimpeti;
- Inge Deutschkron, koja je opisala svoju mladost u
Njemakoj u autobiografiji;
- Theodore Goldstein, 80, kojeg su nacisti deportirali u radni
logor u Wullheidu.

Niti jedan plinom otrovan idov nije spomenut poimence u gore

navedenom lanku. Na kraju lanka, Der Spiegel objavljuje intervju s
njemako-idovskim voom Ignatzom Bubisom, koji je preivio
Holokaust i naslijednikom koji je preivio Holokaust, Heinzom
Schmulom Galinskim.

Pogledajmo sada u omiljeni asopis njemake inteligencije, Der Spiegel,

izdanje od 4. rujna 1995., str. 152. Ovaj broj sadri intervju sa idovskim
povjesniarom Josephom Rovanom. O Rovanu, osobno, doznajemo da ga
je Gestapo deportirao u logor Dachau kao borca pokreta otpora. Naravno,
Rovan mora da je preivio svoje zarobljenitvo jer inae ne bi bio iv da
Der Spiegel-u da intervju oko 50 godina kasnije. Ali mi smo mislili da su
svi idovi koji su pali u kande nacista ubijeni; Rosh/Jckel i svi drugi
povjesniari nam tako govore; oni kau da su nacisti odluili ubiti to je
mogue vie ljudi odreene skupine, bez iznimke. Budui da Joseph

156
Rovan nije bio samo idov ve i borac u pokretu otpora, njegova smrt
morala je biti dvostruko sigurna, ali on je preivio. udo!

Jo jedno udo pojavljuje se u dodatku The FAZ-a iz 27. travnja 1995. To

je sve o idovskom borcu pokreta otpora, Arnu Lustigeru, koji je navodno
preivio koncentracijske i istrebljivake logore. Samo to nije otkriveno
koji logor istrebljenja je preivio, ali Lustiger oito nije bio istrebljen
niti u jednom od njih, inae ne bi 1995. mogao biti sposoban zabaviti
itatelje The FAZ-a jadikovkama o anti-semitizmu i pseudo-znanstvenom
revizionistikom smeu.

Nordwest-Zeitung u Oldenburgu u Friesienu 13. travnja 1994. je takoer

udesan; ovaj ima slijedee za rei o Israelu Gutmanu, glavnom izdavau
Enzyklopaedie des Holocaust:

Israel Gutman roen je 1923. sudjelovao je u ustanku u

varavskom getu 1943. i bio je zarobljnik u koncentracijskim
logorima u Majdaneku, Auschwitzu, Mauthausenu i Gunskirchenu.

Kao idov i sudionik anti-njemakog ustanka, Gutman je bio dvostruko

osuen. Bio je poslan u istrebljivaki logor Majdanek, ali nije bio
istrebljen. Preivio je najvei koncentracijski logor, kao dodatak dvama
normalnim koncentracijskim logorima.

Kao objanjenje postoje samo slijedee tri mogunosti:

1) glupi nacisti, usprkos njihovim najveim naporima bili su

nesposobni ubiti Gutmana u etiri logora. U tom sluaju, nitko
zapravo ne moe razumjeti zato nisu izgubili rat prvog dana;
2) gledamo u neobjanjivi lanac uda;
3) Nijemci zaista nisu imali namjeru uope ubiti Gutmana, usprkos
injenici da je bio i idov i borac pokreta otpora. Oni su ga
zatvorili iz sigurnosnih razloga, ili zato to su ga trebali za rad ili
oboje.

157
Koja je od ovih mogunosti istinita? Pogledajmo nekoliko dobro poznatih
primjera.

Obitelj Frank

Tragina sudbina ove obitelji ini se da potvruje teoriju istrebljenja. Ali

samo na prvi pogled. U kolovozu 1944., Otto Frank, njegova ena Edith i
njihove keri Anna i Margot, uhieni su u Amsterdamu, prebaeni u
istrebljivaki logor Auschwitz, ali nisu bili istrebljeni. Otto Frank je
preivio. Njegova ena umrla je u sijenju 1945. [ 2]; mi ne znamo uzrok
292F

njene smrti, ali nije mogla biti ubijena plinom, jer su guenja plinom
odavno bila zaustavljena u to doba, prema slubenoj verziji povijesti [ 3].
293F

Anna i Margot umrle su tijekom epidemije tifusa nedugo prije kraja rata,
u Bergen-Belsenu, gdje su bile poslane tijekom evakuacije iz Auschwitza.

Simone Veil

Prema Centre de Documentation Juive, Simone Jacob, roena 13. srpnja

1927. u Nici, bila je ubijena plinom u Auschwitzu [ 4]. Ovo ne moe biti
294F

istina, budui da je rtva guenja plinom kasnije postala predsjednica

Europskog parlamenta i francuska ministrica zdravlja pod imenom
Simone Veil (kao takva si je priskrbila ime legalizirajui ubojstva djece u
majinoj utorbi). Njezina majka i sestra takoer su preivjele Auschwitz i
umrle od tifusa u Bergen-Belsenu, ba kao i Anna i Margot Frank. Jo
jedna tragedija, ali ne namjerne politike istrebljenja, inae bi sve tri bile
ubijene bilo u Francuskoj ili najkasnije u Auschwitzu.

Primo Levi and Benedikt Kautsky

Iako idov i borac pokreta otpora, Levija nisu ubili Nijemci nakon
uhienja, ali je bio poslan na prisilni rad u Auschwitz i nakon rata opisao
je svoja iskustva tamo, u svojoj knjizi Ist das ein Mensch?.

Austrijski idov i ljeviarski socijalist Benedikt Kautsky preivio je

Dachau, Buchenwald, Auschwitz i ponovo Buchenwald izmeu 1938. i

158
1945. Nakon rata napisao je knjigu Teufel und Verdammte, u kojoj je
rekao da nikada nije vidio plinsku komoru u Auschwitzu. Njegova
osamdesetogodinja majka umrla je u prosincu 1944. u Birkenau, nakon
to je primala medicinsku pomo do zadnjeg trenutka.

Elie Wiesel

Dobitnik Nobelove nagrade za mir, prema kojem bi svaki idov trebao

osjeati zdravu, muku mrnju prema svemu njemakom [ 5], preivio
295F

je Auschwitz i Buchenwald.

Drugi preivjeli i zatoenici njemakih koncentracijskih logora koji su

postali slavni su Ignatz Bubis, predsjednik Sredinjeg odbora njemakih
idova, koji je bio zarobljen u radnom logoru u Poljskoj, kao i njegov
prethodnik, zatoenik Auschwitza Heinz Schmul Galinski. Jo jedan
preivjeli je filmski producent Roman Polanski (Auschwitz). Dobitnik
Nobelove nagrade za fiziku Georges Charpak (Dachau). I lovac na naciste
Simon Wiesenthal, prema vlastitim tvrdnjama preivio je 12 logora. I
filozof Jean Amery (Auschwitz). I pisac Jurek Becker (Neuengamme) i
Samuel Pisar (Auschwitz). I bivi predsjednik Knesseta Dov Shilanski
(Dachau). I Claude Vaillaint-Couturier, lan Cetralnog komiteta
Francuske komunistike partije (Auschwitz). I CDU politiar Erik
Blumenfeld (Auschwitz). I rabin Leo Bck (Theresienstadt). I bivi
poljski ministar vanjskih poslova Jozef Cyrankiewicz (Auschwitz). I
satiriar Ephraim Kishon (Previe radnih logora: maarski, njemaki,
ruski). I Leon Blum, elnik vlade Narodne fronte u predratnoj
Francuskoj (Buchenwald). I Herschel Grnspan, ije je ubojstvo jednog
njemakog diplomata dovelo do Kristalne noi; proveo je cijeli rat u
zatvoru i emigrirao poslije rata u Palestinu [ 6]. I jo. I jo. I jo. I svi
296F

ostali koji su preivjeli Holokaust koji ponavljaju stari refren u svojim

memoarima: Ja sam sam preivio da bih ti mogao ispriati.

Prema filmskom producentu Stevenu Spielbergu (Schindlerova lista), 50

godina nakon rata, jo je ivo 300 000 idovskih zatvorenika
koncentracijskih logora, od kojih e 150 000 biti intervjuirani pred

159
kamerama u narednim godinama [ 7]. Koliko ih je od njih bilo tamo
297F

1945.? Kao to je Walter Sanning pokazao u svojoj pionirskoj knjizi The

Dissolution od European Jewry (Raspad europskog idovstva, op.prev.),
u svim podrujima Europe pod njemakom kontrolom gdje se navodno
odvijao genocid u to vrijeme nije moglo biti vie od 4,5 milijuna idova.
Od toga, poznato je da niti priblino svi nisu bili deportirani; veina
francuskih, talijanskih, rumunjskih i bugarskih idova nikada nisu
uznemiravani.

Stoga slijede injenice:

- Nijemci su htjeli istrijebiti sve idove bez iznimke;

- ali u dva do est istrebljivakih logora nisu svi idovi bili
istrebljeni; radije su odabrani oni koji su mogli raditi;
- u ostale etiri tvornice smrti nije bilo biranja. Tamo su Nijemci
istrijebili sve idove, osim aice radnih idova, ime su
istovremeno istrijebili bezbroj zdravih radnika, iako njihovi
dokumenti pokazuju kako su oajniki trebali radnu snagu;
- u nekoliko zemalja pod njemakom kontrolom, veina idova nikad
nije bila ozlijeena;
- od maksimalno 4,5 milijuna dostupnih idova, 5 do 6 milijuna ih je
ubijeno;
- 50 godina nakon ovog jedinstvenog genocida, u kojem je pet ili est
milijuna idova bilo ubijeno od dostupnih 4,5 milijuna 300 000
preivjelih je jo ivo pola stoljea kasnije!

To je lanac uda kakav dosada nikad nije vien! Jedno od mnogih

pojedinanih uda od kojih je sastavljeno ovo ukupno udo, izvjestio je
idovski komiar Ephraim Kishon; on kae [ 8]:
298F

Gledajte, bio sam na putu prema istrebljivakom logoru, ali

sam imao mogunost pobjei. To je pravo udo!

160
udesni bijeg Elie Wiesela

Elie Wiesel i njegov otac bili su odmah odvedeni do vatrenih jama u

Auschwitzu prve veeri nakon njihovog dolaska, jama u kojima su, kako
se prisjea, bili ivo spaljivana idovska djeca i odrasli. Obojica su
izbjegli vatrenu smrt na slijedei nain [ 9]:
299F

Naa kolona imala je samo jo 15 koraka za prehodati. Grizao sam

svoje usne kako moj otac ne bi uo krgut mojih zubi. Jo 10
koraka. Osam, sedam. Mariramo zajedno, kao iza mrtvakih kola
na vlastitom sprovodu. Samo jo etiri koraka. Tri koraka. To je
sada sasvim blizu jame s plamenovima. Skupio sam svu svoju
preostalu snagu kako bi iskoio iz reda i bacio se prema bodljikavoj
ici. Duboko u srcu, oprostio sam se od svog oca, od cijelog svijeta
i protiv svoje volje formirao rijei koje su se ule kao amor na
mojim usnama: Yitgadal veyitkadah chme rabah Neka njegovo
ime bude uzvieno i blagoslovljeno. Moje srce gotovo je puklo. To
je bio skoro trenutak. Stajao sam pred licem anela smrti. Ne. Dva
koraka od jame naredili su nam da se okrenemo i reeno nam je da
idemo u barake.

Nakon toga su se dobrovoljno pridruili njemakim redovima u

povlaenju umjesto da su ekali dolazak ruskih osloboditelja! Ali Elie i
njegov otac trebali su jo jedno udo da ih spasi [ 10]:
300F

amor je proao kroz nae redove: odabir! asnici SS-a provodili

su ovaj odabir: slabi lijevo, oni koji su mogli lako hodati, na desno.
Moj otac poslan je lijevo. Potrao sam za njim. asnik SS-a
povikao je iza mojih lea: 'Vrati se!' Sakrio sam se meu ostalima.
Nekolko ljudi SS-a me trailo i uzrokovalo je toliku zbrku da su
mnogi ljudi mogli prijei na desnu stranu, ukljuujui mene i oca.

Ponovo u Buchenwaldu Elie je izbjegao smrt kroz seriju uda [ 11]:

301F

161
 U Buchenwaldu, 10 000 ljudi bilo je poslano u smrt na dan. Ja sam
uvijek bio meu zadnjih stotinu ispred vrata. Tada su stali. Zato?

Da, zato? Vrlo rado bi smo eljeli znati zato. Zbilja, zato?

Kako su idovi koji su preivjeli Holokaust prevarili

smrt

Druga ena Otta Franka izbjegla je plinsku komoru na slijedei nain

[ 12]:
302F

Svaki zatvorenik morao se pojaviti pojedinano, a ene SS-a

usporedile su tetovirani broj s podacima na njihovoj listi Prije
mene u redu je stajala Loretta. Kada je bila na licu mjesta, rekla je
'Gospoo Obersturmfhrerin, mi obje ne pripadamo ovdje. Ovdje
smo pogrekom dovedene iz druge barake.' SS-ovka je pogledala na
svoj popis. 'Koji je tvoj broj?' 'A/6894.' 'A moj je A/5271', rekla
sam. 'Stvarno?'. Vrh olovke klizio je glatko preko popisa. Gotovo
nam je pozlilo od uzbuenja dok je pretraivala cijeli popis za nae
brojeve Vrata automobila su zalupila i voza je dobio naredbu da
ode. Ali mi smo bile odvedene u druge barake.

idovka Trudi Birger izbjegla je vatrenu smrt u Stutthofu na ovaj nain

[ 13]:
303F

U meuvremenu, dola sam tako blizu peima da sam mogla

vidjeti lica poljskih zatvorenika, koji su bacali ive ljude u vatru.
Grabili su ene gdje god su stigli i gurali su ih glavom naprijed u
vatru A onda, kada sam vidjela da sam slijedea, ukipila sam
se A tada ula sam glas, je li to bio san?... Zapovjednik logora
stajao je tamo, mali ovjek oko 45 godina Povikao je: 'Maknite
ovu djevojku odatle!' Umjesto da me spale kao druge ene, poljski
kriminalci polegli su me na nosila

Birger nije izbjegla samo vatru, ve i vodu [ 14]:

304F

162
 Iz nekog razloga njemaki kuhar je vodio zapovjednitvo
Odjednom je uzviknuo: 'Brod je preteak, U vodu sa idovima.'
Poljski i litvanski zatvorenici pokrenuli su se da izvre zapovijed
Podigla sam svoje ruke u dramatinoj gesti i plakala koliko god sam
mogla 'uj, Izraele!' Odjednom njemaki kuhar koji je davao
naredbe, zapovijedio im je da stanu Naredio je poljskim i
litvanskim zatvorenicima da ne odguruju blizu ruba i niti jedna od
trideset ena nije gurnuta u vodu.

lanovima Sonderkommando-a trebalo je mnogo vie od samo dva ili tri

uda da preive, barem prema Enzyklopaedie des Holokaust [ 15]: 305F

Ime Sonderkommando dano je idovskim zatvorenikim

jedinicama u istrebljivakim logorima, koje su morale raditi u
plinskim komorama i u krematoriju lanovi su bili ubijani u
periodima od nekoliko mjeseci, a zamijenjeni su novim
zatvorenicima.

Ovo je potvrdio na stari prijatelj dr. Miklos Nysiszli [ 16]:

306F

lanovi Sonderkommanodo-a nisu mogli napustiti podruje

krematorija. Svaka etiri mjeseca, kada su previe vidjeli, oni
su likvidirani.

Dr. Nysiszliju, koji je doao u Auschwitz u svibnju 1944., kao to svi

itatelji njegove klasike znaju, bilo je doputeno vidjeti sve, a ipak nije
bio osobno likvidiran. idov Szloma Dragon i Milton Buki doli su u
Auschwitz jo u prosincu 1942. i bili su odmah dodijeljeni
Sonderkommando-u, ali su takoer iskusili osloboenje logora u sijenju
1945. Prema gore navedenom, morali su preivjeti najmanje est
likvidacija nekim udom. Ali jo udesnije je bilo spaavanje Filipa
Mllera. Budui da njegova epska pria Sonderbehandlung ima
podnaslov Tri godine u plinskoj komori, to znai da je preivio devet
likvidacija (36 podijeljeno s 4 = 9)!

163
Mnogi drugi lanovi Sonderkommando-a bili su spaeni slinim udima:
Alter Szmul Fynzylberg alias Stanislav Jankowski alias Kaskowiak alias
Alter Feinsilber; Dov Paisikovic; Henryk Tauber; Abraham Dragon; Josef
Sackar; Jacov Gabai; Shaul Chasan; Eliezer Eisenschmidt; Leon Cohen,
itd. [ 17].
307F

Meutim, ako lan Sonderkommando-a nije uspio preivjeti, on je ipak

uvijek pronaao nain, prije svoje prerane smrti, da sastavi poruku za
potomke, stavi to u bocu i zakopa na logorskom zemljitu, kako bi udom
bila otkrivena godinama kasnije kao to je to bio sluaj nepoznatog
idovskog autora, koji je bio dovoljno sretan da nam uspije ostaviti
slijedee [ 18]:
308F

Odreena mlada poljska djevojka, gola pred svima prisutnima koji

su skinuli svoju odjeu, odrala je kratki ali vatreni govor u plinskoj
komori, u kojoj je osudila zloine i ugnjetavanje nacista i zakljuila
je otprilike kako slijedi: 'Neemo umrijeti sada, naa povijest uinit
e naa imena vjenim, naa volja i na duh ivjet e i cvasti,
njemaki narod e platiti puno skuplje za nau krv, nego to
moemo zamisliti' na to su Poljaci kleknuli na tlo i izgovorili
vatrenu molitvu S dubokom iskrenou potisnuli su svoje
poslijednje osjeaje i svoju nadu, kao i vjeru u budunost svog
naroda. Zatim su zajedno pjevali Internacionalu. Tijekom pjevanja
dolo je vozilo Crvenog kria, plin je baen u komoru, a svi prisutni
izdahnuli su izmeu pjevanja i ekstaze, sanjajui o bratstvu i boljem
svijetu A onda je mala djevojica od pet godina ustala i
razodjenula svog jednogodinjeg brata. Jedan od Sonderkommando-
a priao je da ga razodjene. Djevojica je glasno uzviknula: 'Bjei
idovska ubojico! Ne diraj mog lijepog malog brata rukama
umrljanim idovskom krvlju! Ja sam sada njegova mala majka i on
e umrijeti na mojim rukama' Hauptscharfhrer Mohl razdijelio
je ljude u grupe po etiri, jedan iza drugoga u ravnoj liniji, a zatim
je pucao u njih kroz sve s jednim metkom

164
to e budui povjesniari misliti o vremenu u kojem se vjerovalo u takve
gluposti?

U Belzecu je ljudima bilo potrebno vie uda da preive nego u

Auschwitzu, budui da je od 600 000 idova koji su tamo odvedeni,
prema Kogonu/Rsckrlu/Langbeinu, samo jedan jedini preivio strani
logor, ovjek s imenom Rudolf Reder [ 19]. Kao to nam govori izraelski
309F

istraiva Yitzak Arad na str. 112 svojeg opusa o tvornicama smrti [ 20],
310F

Reder je imao jo jednog idovskog prijatelja koji je takoer preivio

Belzec; na 264. stranici istog remek-djela, dvojica preivjelih idova bili
su dovoljno sretni da se poveaju za ne manje od pet! Kao jedini od
(jedan do pet) preivjelih idova, Reder nam je ostavio izvjetaj. Iako je
bio star ve preko 60 godina kada je doao u Belzec, i iako je sigurno bilo
mlaih idova za izabrati, on je bio odabran kao jedan od radnih idova.
ivio je par mjeseci due meu nemilosrdnim udovitima, koji su
poinili odvratne zloine sa sadistikim zadovoljstvom, ali je preivio ne
manje od 80 likvidacijskih akcija! To bi ak i Filipa Mllera i Simona
Wiesenthala zarumenilo od srama. Jednog dana, nemilosrdno udovite
poslalo je Redera na put u kupovinu sa ovjekom iz SS-a. SS-ovac je
otiao na spavanje, a sretni vrag je bio u mogunosti pobjei! [ 21]
311F

Mladi idovski kandidati za smrt doveli su do ludila naciste svojom

otpornou na plin [ 22]:
312F

Yehuda Bacon imao je 15 godina kada je poslan u plinsku komoru.

Ipak, preivio je trovanje plinom te se sjea da nije bilo rupa na
glavama tueva, ve samo mala udubljenja, da izgledaju kao rupe.

Mega-udo je prijavljeno 1993. u Kanadi [ 23]: 313F

Kao jedanaestogodinji djeak u zarobljenitvu u

koncentracijskom logoru Bergen-Belsen tijekom Drugog
svjetskog rata, Mosche Peer bio je poslan u plinsku komoru
najmanje est puta. Svaki put je preivio, gledajui s uasom
kako su mnoge ene i djeca trovana plinom zajedno s njim pala

165
 i umrla. Do dananjeg dana, Peer ne zna kako je uspio
preivjeti. 'Moda su djeca otpornija, ne znam', rekao je u
razgovoru proli tjedan.

Mi, takoer, isto ne znamo zato. Ne samo da je mali Mosche bio plino-
nepropustan, cijela njegova obitelj je bila takva takoer, ili barem prema
istim kanadskim novinama:

Peer i njegove sestre, KOJE SU SVE PREIVJELE, bili su

zbrinuti od strane dviju logoraica. Nakon rata, Peer se naao
sa SVOJIM OCEM I NJEGOVOM ENOM u Parizu.

idovi neotporni na plin izbjegli su smaknue bijegom iz nacistike

Njemake u Bavarsku [ 24]:
314F

Victor Klemperer, u tim godinama ugnjetavanja (odnosno, ratnim

godinama), napisao je cijelu knjigu o jezinim obiajima, s
naslovom Lingua Tertii Imperii Nakon unitenja Dresdena, u
kojem je sva njegova imovina spaljena, mogao je pobjei svojim
progoniteljima i smjestiti se na vrijeme sa svojom enom u
BAVARSKOJ.

Ljudi tako vrsti mogu preivjeti sve. Welt am sontag izvjestio je o

slijedeem udu 6. oujka 1977. [ 25]:
315F

Prije tono 32 godine, Ilona Sugar, teko bolesna ena, putena je

iz njemakog koncentracijskog logora. Sadistiki NS lijenici
proveli su medicinski pokus na njoj. Presadili su joj srce na lijevu, a
jetra na desnu stanu bez anestetika! To se zove vivisekcija. Do
dananjeg dana gospoa Sugar nije dobila ni jednu marku iz
Njemake.

S obzirom na ovu jedinstvenu seriju uda, za jedno se moe zahvaliti

Jdische Rundschau Maccabi, u Baselu, za slijedeu objavu, koja je
sadrana u izdanju od 11. studenoga 1993.:

166
 Svaka idovska osoba mora nauiti od naih preivjelih ivjeti
sa spoznajom da idovski narod ne podlijee ogranienjima
zakona prirode.

[1] Lea Rosh/Eberhard Jaeckel, Der Tod ist ein Meister aus Deutschland, Hoffman
und Campe, 1991., str. 11.
[2] Enzyklopaedie des Holocaust, str. 473.
[3] zadnje trovanje plinom u Auschwitzu navodno se vjerojatno dogodilo 1.
studenoga 1944., prema Kalendariumu Danute Czech, str. 921.
[4] Thion, str. 328.
[5] Elie Wiesel, Legends of our Time, New York, 1968., str. 177.
[6] Ingrid Weckert, Feuerzeichen, str. 252/253.
[7] Tageszeitung, Berlin, 30. oujka 1995.
[8] Schweizer Illustrierte, 13. travnja 1992.
[9] Elie Wiesel, La Nuit, str. 59/60.
[10] ibid, str. 151.
[11] Time, 18. oujka 1985., str. 79.
[12] Eva Schloss, Evas Geschichte, Wilhelm Heyne Verlag, 1991., str. 112/113.
[13] Trudi Birger, Im Angesicht des Feuers, Piper, 1990., str. 126/127.
[14] ibid, p. 149/150.
[15] Enzyklopaedie des Holocaust, str. 1337.
[16] Miklos Nzyiszli, Im Jenseits der Menschichkeit, Dietz, 1994., str. 24.
[17] vidi, u tom pogledu, nau knjigu Auschwitz: Ttergestndnisse kao i Gideo
Greif, Wir weinten trnenloss.
[18] Hefte von Auschwitz, Sonderheft 1, "Handschriften von Mitgliedern des
Sonderkommandos", Verlag Staatl. Museum Auschwitz, 1972., str. 115 nadalje.
[19] Kogon/Langbein/Rckerl str. 183.
[20] Yitzhak Arad, Belzec, Sobibor, Treblinka, The Operation Reinhard Death
Camps, University Press, Bloomington, 1987.
[21] Rederova kniga, koja se pojavila 1946. u Krakowu, saeta je od Carla Mattogna
u Il Rapporto Gerstein. U velikom djelu o Belzecu planiranom za 1998.
Mattogno e objaviti cijeli tekst Rederove knjige na talijanskom prijevodu.
[22] VPRO, Nizozemska/Belgija, travanj 1991.
[23] The Gazette, Montreal, 5. kolovoza1993.
[24] "Ein erschuetterndes Dokument", Das Gtheanum, Wochenschrift fr
Anthroposophie, br. 7, 19. svibnja 1996., str. 84.
[25] citirano prema ovlatenom inenjeru Wolfgangu Frchlichu, "Details zum
Gaskammerschwindel", dostupno kod W. Froehlich, Mauerbachstr. 37/13, A-
1140 Be.

167
 POGLAVLJE XV

GDJE SU OTILI?
Korijeni mitskog broja 6 milijuna

Mitski broj est milijuna prirodno pada s plinskim komorama i plinskim

kombijima, poto sad moramo oduzeti 2,75 od 5,37 rtava guenja
plinom, kojeg god povjesniara itamo [ 1]. Pogledajmo povijest nastanka
316F

brojke od est milijuna.

Kao prvo, brojka od est milijuna temelji se na priznanju dvaju

nacionalsocijalista manjeg znaaja, naime Dietera Wiscliencya i
Wilhelma Httla. Wisliency, voditelj bratislavskog Gestapa, dao je svoje
priznanje prvo na Nrnberkom suenju, onda opet u zatvoru u
komunistikoj ehoslovakoj. Vrijednost takvih priznanja je nikakva.

Wilhelm Httl bio je suradnik Adolfa Eichmanna u odjelu za idovsko

pitanje RSHA-a (Glavni ured za sigurnost Reicha). On se pretvarao da je
uo brojku est milijuna od Adolfa Eichmanna [ 2]. Potonji je onda nestao
317F

te je Httl iskoristio priliku staviti se u pozitivnu poziciju optuujui

Njemaku na koji god nain je elio. To je nagraeno poto ga vie nikad
nisu gnjavili. Eichmann je otet iz egzila u Argentini 1960. povredom
internacionalnog zakona, te je obini birokrat pretvoren u udovite
stoljea u suenju-predstavi prikazanom pred cijelim svijetom [ 3]. 318F

Eichmann je pogubljen, drugim rijeima, ubijen je 1962.

Ako se vratimo natrag u 1942., otkrivamo izvanrednu injenicu da je

cionistiki aktivist Nahum Goldman, kasnije predsjednik idovskog
svjetskog kongresa, ve izvjestio, u svibnju te godine, na dogaaju u
hotelu Baltimore u New Yorku, o osam milijuna idova u Hitlerovoj
tiraniji, samo je dva ili tri milijuna preivjelo [ 4]. No Holokaust je
319F

168
navodno tek poinjao. Kako je Goldman znao toan broj idova koji e
biti ubijeni u budunosti?

Nae zaprepatenje dobilo je velike razmjere kada smo pronali lanak od

31. listopada 1919. u ameriko-idovskim novinama The American
Hebrew (Slika VII).

Slika VII. The American Hebrew, 31. listopada 1919.

169
lanak spominje Holokaust (sic!) est milijuna idovskih mukaraca,
ena i djece. Kako i gdje se taj Holokaust trebao dogoditi, ak nije ni
vidljivo u tom slaboumnom baljezganju, no brojka od est milijuna
pojavljuje se ni vie ni manje nego sedam puta!

U ovom trenutku, ako ve ne prije, sumnja postaje izvjesnost: est je

sveta brojka judaizma, a brojka od est milijuna je vjerojatno obmana
izvuena iz Talmuda.

Wolfgang Benz i Walter Sanning

Ako imamo u vidu nadmonu vanost koju je odigrala brojka est

milijuna u propagandi proteklih pet desetljea, iznenaujue je da je samo
jedan jedini jedva znanstveni pokuaj napravljen da ju podupre. U 1991.
god., pojavila se velika knjiga pod imenom Dimension des Vlkermods,
editirana od strane skupine autora pod vodstvom profesionalnog anti-anti-
Semita Wolfganga Benza (glave instituta za Istraivanje anti-semitizma u
Berlinu), prema kojima je 5,29 i 6,1 milijuna idova ubijeno pod Treim
Reichom [ 5]. U svojoj studiji Die Auflsung [ 6] objavljenoj osam godina
320F 321F

prije, njemaki Amerikanac Walter Sanning doao je do zakljuka da u

njemako-kontroliranoj Europi nikad nije bilo vie od nekoliko tisua
idova.

Kako su knjige Benza i Sanninga, kao i tona usporedba obje knjige

Germara Rudolfa [ 7], dostupne svima, ovdje emo se zadovoljiti samo s
322F

nekoliko reenica o ovoj temi.

Kako bi doli do brojke od est milijuna mrtvih idova, Benz i njegov

tim upustili su se u razne vrste manipulacija, kao to je duplo brojanje,
koje proizlazi iz mijenjaja teritorija tijekom Drugog svjetskog rata. Rudolf
pokazuje kako je Benz kriv za duplo brojanje 533 193 ljudi. Dodatno,
poljski idovi, rtve Staljinistikih istki i deportacija, mirno su dodani
njemakoj strani nadgrobn ploe. Broj poljskih idova s poetka rata
preuvelian je za 700 000. Dodatno, to je jo gore, Benz se pravi kao da
se idovska emigracija nikada nije dogodila: svaki idov koji vie nije

170
ivio na istom mjestu poslije rata, jednostavno se broji pod istrijebljene!
Da je to tono, knjiga poput Egzodusa Leona Urisa nikada ne bi bila
napisana.

U suprotnosti s Benzom, Sanning pridaje idovskoj emigraciji pozornost

koju zasluuje. Njegova knjiga, temeljena gotovo iskljuivo na idovskim
i saveznikim izvorima, pokazuje da je nakon 1945. priblino 1,5 milijuna
idova emigriralo u SAD, Junu Ameriku, Australiju itd.

Naravno, tih 1,5 milijuna poslije ratnih emigranata jo ne rjeava

statistiki problem. Rjeenje zagonetke nalazi se u SSSR-u. Prema popisu
od 17. sijenja 1939., Sovjetsko carstvo sadravalo je 3.02 milijuna
idova. Prvi poslijeratni popis, iz 1959., pokazivao je samo 2.267
milijuna, no cionisti se slau da je ta brojka nerealno niska. Kao prvo,
svaki sovjetski graanin mogao je potpisati koju god nacionalnost je htio;
u cijelosti ili polovino asimilirani idovi esto su se nazivali jednostavno
Rusima, i drugo, sovjetski reim imao je oiti motiv podupirati priu o
Holokaustu namjerno sniavajui brojku poslijeratne idovske populacije.
Na 1. lipanj 1990., drugim rijeima dugo nakon poetka masovne
emigracije sovjetskih idova prema Zapadu, New York Post, odnosei se
na izraelske strunjake, govorio je o 5 milijuna idova koji ive u
Sovjetskom savezu. S obzirom na injenicu da bi prirodni rast na ovoj
skali ove posebne populacijske grupe bio nemogu zbog njene
progresivne sklonosti prema asimilaciji i vrlo niskoj stopi idovskog
nataliteta, prije emigracije je moralo biti skoro est milijuna idova u
SSSR-u, drugim rijeima, skoro tri milijuna previe.

to se dogodilo? 1939. god., nakon podijele Poljske, ogromna poplava

poljskih idovskih izbjeglica preselila se od zapada prema istoku. Nakon
poetka njemako-ruske kampanje, veina sovjetskih idova, barem 80%
prema Sanningu, evakuirani su te njemake trupe nisu uope nikad ni
dole u kontakt s njima. U prosincu 1942., David Bergelson, tajnik
idovskih antifaistikih komiteta, izjestio je u Moskvi [ 8]:
323F

171
 Evakuacija je spasila veliku veinu idova iz Ukrajine,
Bjelorusije, Litve i Latvije. Prema informacijama iz Vitebska, Rige
i drugih veih gradova, koji su osvojeni od strane faista, samo je
nekoliko idova ostalo ondje, kad su Nijemci napali.

Tako je veliki dio poljskih, kao i baltikih idova, apsorbirao SSSR.

Usprkos tome, britansko-amerika komisija izvijestila je u veljai 1946.,
kad su se stotine tisua poljskih idova ve preselile na zapad, da 800 000
idova i dalje ivi u Poljskoj [ 9].
324F

Toliko o mitu o istrebljenju poljskog idovstva u istrebljivakim

kampovima.

Ogledni primjerak sluaja jedne od rtava guenjem plinom: Jenny

Spritzer.

U svojem Memorial de la Deportation des Juifs de France, Serge

Klarsfeld izraunao je da je 75 721 idov deportiran iz Francuske. Prema
naim saznanjima, tu brojku nitko nije osporio. Prema Klarsfeldu, ne vie
od 2500 njih preivjelo je rat [ 10]. Pronaao je 2200 takvih preivjelih u
325F

Francuskoj, Belgiji i drugdje, od kojih se 805 javilo francuskom

Ministarstvu ratnih veterana na kraju 1945., te su oni slubeno proglaeni
preivjelima, zaokruuje brojku na 2500.

Sljedee je, naravno, jednostavno zaboravljeno:

- idovi koji su se vratili u Francusku nakon 1945. te koji se zbog

tih razloga nisu mogli javiti francuskom Ministarstvu ratnih
veterana pred kraj 1945., i koji se zbog tog istog razloga ne
pojavljuju na slubenoj listi preivjelih;

- idovi koji su se vratili prije kraja 1945., ali koji se nisu javili
francuskom Ministarstvu rata jer nisu bili potrebni to napraviti;

172
 - idovi koji se jednostavno nikad nisu vratili u Francusku. Ta je
kategorija daleko najvea. Velika veina idova deportirana iz
Francuske priblino 80% imala je strane putovnice ili su bili
osobe bez dravljanstva i veze s Francuskom. Suoeni s
mogunou emigriranja preko oceana, veina ih je prirodno
preferirala posljednje nego se vratiti u ratom rastrganu zemlju.
Knjiga o Bergen-Belsenu logoru koji se koristio kao prijemni
logor za raseljene osobe nakon rata da su idovi koji su
predstavljali veliku veinu raseljenih osoba, skoro u svim
sluajevima htjeli emigrirati u Palestinu ili neku drugu ne-
europsku zemlju [ 11].
326F

Ogledni sluaj:

U svojem Memorialu, Klarsfeld pie da je pronaao samo 14 preivjelih iz

transporta 8, te da su svi preivjeli bili mukarci [ 12]. Kao rezultat,
327F

Klarsfeld pretpostavlja da su svi ostali lanovi tog transporta ugueni

plinom. No kako je pokazao panjolski revizionist, Enrique Aynat, meu
preivjelima je bila i jedna ena Jenny Spritzer [ 13]. Spritzer je po
328F

roenju bila iz Austrije. Prije rata emigrirala je u Nizozemsku. Kad su

Nijemci uli u Nizozemsku, pobjegla je u Belgiju, a potom emigrirala u
Francusku. Godine 1942., uhiena je u Francuskoj dok se pripremala
nastaviti put prema panjolskoj te je deportirana u Auschwitz. Nakon
rata, emigrirala je u vicarsku i napisala svoje memoare prosipajui o tri
do etiri milijuna rtava Auschwitza, o plamenima koji sijevaju iz
dimnjaka krematorija i o slijevanju plina iz tueva [ 14].
329F

Kao to se moe vidjeti iz primjera Jenny Spritzer, injenica da se idovi

deportirani od strane Nijemaca nisu nuno vratili na svoje prijanje
prebivalite nije nuno dokaz da su ubijeni. Veina idova koji su se
vraali iz njemakih logora ili naseljenih podruja na istoku preferirali su
SAD ili Izrael umjesto svojih bivih zemalja te su onda unijeti u statistiku
kao rtve guenja plinom ili istrijebljeni idovi.

173
Istraivanje Carla Nordlinga

vedski profesor Carl Nordling usporedio je sudbinu sveukupno 722

idova spomenutih u Encyclopedia Judaica, koji su ivjeli u njemako-
kontroliranim prostorima Europe [ 15]. Od tih idova, 44% je emigriralo
330F

prije kraja 1941., 13% je umrlo, 35% je ostalo van utjecaja deportacije ili
zatvaranja; ostali su deportirani ili zatvoreni, ali su preivjeli.

Ako pretpostavimo da je 4,5 milijuna idova ivjelo u Europi

kontroliranoj od strane Nijemaca veina poljskih idova pobjegla je u
Sovjetski savez nakon njemakog napada na Poljsku 1939. te stopu
smrtnosti od 13%, to znai 600 000 rtava. Sanning zakljuuje brojku od
priblino pola milijuna, a engleski revizionist Steven Challen 750 000
[ 16]. Dijelovi mozaika se tako spajaju u vie manje cjelovitu sliku.
331F

300 000 preivjelih Holokuastovaca u Izraelu 1996.

Bazirajui se na njemakim aktuarskim statistikama (npr. tablica izvaena

iz Leksikografskog Instituta Bertelsmann, Ich Sag dir alles, Guetersloh
1968.), mogue je utvrditi koliko je tono ljudi iz populacijske skupine
svih dobnih skupina (prema uvjetima usporedivima s onima u
Bundesrepublici) moralo biti ivo 1945., ako je 750 tisua njih i dalje bilo
ivo 51 godinu kasnije. Germar Rudolf ovo je utvrdio u svom i dalje
neobjavljenom lanku [ 17]. Kao poetnu toku koristio je Izvjee
332F

Amcha, pripremljenog od strane Izraelske zaklade za psihosocijalnu

brigu o preivjelima Holokausta, u kojem je Amcha krueim pismom,
22. kolovoza 1996., od svih njemakih gradonaelnika potraivala priloge
za 300 000 preivjelih Holokausta.

Kako je samo priblino 40% od idova koji su 1945. emigrirali ili su

kasnije izabrali Izrael za njihov novi dom, a poto je mnogo idova ostalo
u Europi, brojka preivjelih koja se odnosi na itav svijet trebala bi biti
barem dvostruko vea. Baziramo li se na gore navedenim statistikama,
moe se izraunati da je u bivoj Europi kontroliranoj od strane Njemake
bilo 3 500 000 preivjelih idova. Kako je prema Sanningovim vrlo
pedantnim izraunima samo 4 500 000 idova moglo ivjeti na
174
teritorijima u pitanju za vrijeme najveeg irenja Treeg Reicha, Izvjee
Amcha je daljnji dokaz kako se broj idovskih rtava mogao popeti
najvie do milijun, no vrlo je vjerojatno taj broj bio mnogo manji.

Tako dolazimo do zakljuka da je izmeu pola milijuna i milijun idova

izgubilo svoje ivote tijekom Drugog svjetskog rata. Taj zakljuak
podupiru etiri razliite studije Sanningova studija, Challensovo
istraivanje, Nordlingove statistike te Amcha izvjee.

I dalje otvorena pitanja

Jo je mnogo posla kojim se treba pozabaviti u podruju promjena

idovske populacije tijekom Drugog svjetskog rata i kasnije. Na primjer,
pitanje o tome koliko je idova deportirano preko Auschwitza i drugih
tranzitnih logora do tranzitnih logora na okupiranom Istonom teritoriju te
to se dogodilo s preivjelima, ostaje neodgovoreno.

Da su Nijemci deportirali idove na teritorije na istoku bilo je poznato

zapadnim Saveznicima najkasnije do 1943. Te je godine ameriki
demograf Eugene Kulischer napisao knjigu o demografskim promjenama
u Europi od poetka rata [ 18], u kojoj je naglasio da su geta i radni logori
333F

Istoka pojaano koriteni kao destinacije za idove iz zapadne Europe

ukljuujui i Poljsku.

Tako su idovi transferirani iz varavskog geta u proljee 1942. bili

poslani raditi u logorima na ruskom frontu, raditi u movarama blizu
Pinska ili u geta Baltika, Bjelorusije i Ukrajine [ 19]. Dobro informirani
334F

promatrai meu Saveznicima nikad nisu prihvatili bajku o istrijebljenju

idova u istrebljivakim logorima na istoku; naprotiv, brzo su
prepoznali pravu prirodu Rjeenja idovskog pitanja.

Detalji, naravno, ostaju veinom u mraku

Nakon vrijednih studija Steffena Wernera, Enriquea Aynat-a i Jean-Marie

Boisdefeu-a [ 20], iroko polje ostaje otvoreno revizionistima. Ni jedan
335F

sudski povjesniar nikada nee obaviti taj posao. Nitko ne zna gdje su
175
dokumenti, postoje li jo ili jesu li ih nakon rata unitili pobjedniki
Saveznici.

[1] Prvu brojku spomenuo je Hilberg, drugu Davidowicz

[2] Transkript Nrnberkog suenja IMT XI. str. 255 i sljedee stranice, 285
(Njemaki transkript), kao i tomovi dokumenta Nrnberkog suenja IMT
XXXI str. 85 i sljedee
[3] Pod suenjue Eichmanu vidi Paul Rassinierovo Was ist Wahrheit,? Druffel,
Leoni, 1980
[4] Martin Gilbert, str. 398.
[5] Wolfgang Benz, Dimensiones des Voelkermords, R. Oldenburg, 1991.
[6] Walter Sanning, Die Aufloesung, Grabert, 1983.
[7] Germar Rudolf in Gauss, Grundlagen...
[8] Sanning, str. 114
[9] Keesings Archiv der Gegenwart, 16/17. Jarhgang, Rheinisch-Westfaelisches
Verlagskontor, Essen, 1948., str. 651, izvjee od 15. veljae 1946.
[10] Serge Klarsfeld, Vichy-Auschwitz, Delphi Politik, Hamburg 1989., 331. str.
[11] Paul Kemp, Oslobaanje koncentracijskog kampa Bergen-Belsen-a u travnju
1945., Pregled Imperijalnog vojnog muzeja, br. 5 (1990.), str. 28-41.
[12] Serge Klarsfeld, Memorial de Deportation des Juifs de France, Transport 8
(publikacija bez broja stranice)
[13] Enrique Aynat, Estudios sobre de el Holocausto, Graficas Hurtado, Valencia
1994., str. 65/66.
[14] Jenny Spritzer, Ich war br. 10291
[15] R.H.R. br. 2, 1990., str. 50 i sljedee
[16] Stephen Challen, Richard Korherr i njegova izvjea, Cromwell Press, 1993.
[17] lanak bi trebao biti objavljen 1997. u Vierteljahreszeitschrift fr freie
Geschichtsforschung.
[18] Eugene Kulsicher, Raseljavanje populacije u Europi, Meunarodni ured rada,
Montreal 1943.
[19] Kulischer, str. 110/111
[20] Jean Marie Boisdefeu, La controverse sur l'extermination des juifs par les
allemands, Au Roseau Pensant, Bruxelles, drugi dio, 1996.

176
 POGLAVLJE XVI

NEVIDLJIVI SLON
Nekoliko se autora, prvenstveno Martin Gilbert, Walter Laqueur te Jean-
Claude Favez, pozabavilo pitanjem to su Saveznici, Vatikan i Crveni kri
znali o sudbini idova tijekom rata [ 1]. Njihove debele knjige beskrajno
336F

zbunjuju oko toga zato nitko nije prstom maknuo kako bi spasio idove.
Kau da je nezamislivo da nitko u Washingtonu, Londonu i Moskvi,
Vatikanu ili enevi nije znao to se dogaa u Auschwitzu i drugim
istrebljivakim logorima. U pogledu te injenice Amerikanac David
Wyman otvoreno izraava sumnju u to da su se svi namjerno preutno
sloili s istrebljenjem idova [ 2]. Zbog tog razloga, njemaki prevoditelj
337F

naslovio je djelo Das unverwunschte Volk (Neeljeni narod, op.prev.).

Od 1942. bezbrojne glasine o idovskom istrebljenju bile su aktualne u

idovskim ili novinama kontroliranima od strane idova [ 3]. No prie o
338F

zvjerstvima parnih komora, plinskih komora, plinskih vagona, vagonima

sa ivim vapnom, podzemnim instalacijama za elektrino pogubljenje itd.
nisu bile shvaane ozbiljno kako od Saveznika tako i od Crvenog Kria ili
Vatikana. ak i u kolovozu 1943. kad su, prema slubenoj povijesnoj
verziji, milijuni idova ve bili ugueni ameriki dravni tajnik Cordell
Hull zatraio je telegramom od amerikog ambasadora u Moskvi da
izbrie svaki spomen plinskih komora iz skice zajednike saveznike
izjave/deklaracije o njemakim zloinima u Poljskoj, poto nije bilo
dokaza o njihovom postojanju [ 4]. 339F

U njegovoj obilato dokumentiranoj knjizi Auschwitz und die Allierten

Martin Gilbert izjavljuje [ 5]:
340F

Imena i zemljopisne lokacije istrebljivakih logora Chelmno,

Treblinka, Sobibor i Belzec bili su poznati saveznikim zemljama
do najkasnije ljeta 1942. S druge strane, tajna o plinskim komorama
177
 u Auschwitz-Birkenau-u ostala je skrivena od prvog tjedna svibnja
1942., kad su puteni u pogon, sve do treeg tjedna lipnja 1944.

Kao to smo napomenuli ranije, bilo je izvanredno puno transfera od

Auschwitza prema drugim logorima, kao i oslobaanja ak i poetkom
ljeta 1944., kad je istrebljenje idova navodno doseglo svoj vrhunac.
Svaki pojedini transferirani ili osloboeni stanar sveukupno deseci
tisua radnika civila bili bi svjedoci najsistematskijem i najbrutalnijem
istrebljenju ljudskih bia u povijesti ovjeanstva, kad bi prie o
Holokaustu bile istinite.

Prema crteima temeljenim na John Ball-ovim fotografijama sa zemlje i

zraka (Slika VIII) navodno glavna istrebljivaka lokacija Krematorij II
u Birkenauu bila je okruena samo bodljikavom ianom ogradom. To
znai da bi cijeli logor bio svjedokom procedure ubijanja: putanja
granula Ciklona kroz rupe na krovu mrtvanice I (rupe koje u stvarnosti
tada nisu postojale). Odmah pokraj Krematorija III navodne druge po
redu instalacije za ubijanje bilo je nogometno igralite, gdje su stanari
redovito igrali nogomet [ 6] (br. 15, Slika III).
341F

178
 Slika VIII. Kreamtoriji I i II, Auschwitz-Birkenau

Vijesti o masovnim ubojstvima proirile bi se Europom kao divlja vatra.

Glavni savezniki gradovi znali bi o njima u roku od par tjedana.
Saveznici bi izbacili milijune letaka iznad Njemake kako bi izvijestili
njemaki narod o zloinima njihove vlade. No nita se takvo nije
dogodilo.

Kompleks logora Auschwitz u vie je navrata fotografiran iz zraka od

strane Saveznika, poevi od kasne 1943. Da su fotografije zranog
izvianja otkrile dokaz o bilo kakvom masovnom istrebljenju, ameriki bi
bombarderi unitili jedinu preostalu eljezniku vezu izmeu Maarske i
Auschwitza ranog ljeta 1943., tako sprjeavajui istrebljenje maarskih
idova u Auschwitzu. Pa zato to nisu napravili?

Martin Gilbert i Walter Laqueur doli su do sljedeeg zakljuka u

njihovim poteim tomovima:

- masovna ubojstva nisu zadugo mogla ostati tajna

- Saveznici, Vatikan i Meunarodni Crveni kri ni jednom nisu
spomenuli masovna ubojstva u Auschwitzu i nikad nisu maknuli
prstom kako bi spasili idove od plinskih komora
- ergo, Saveznici, Vatikan i Meunarodni Crveni kri bili su krivi
zbog sauesnitva u masovnom ubojstvu.

Tu je i jo jedan zakljuak i jedini je koji je logian. Najbolje ga je izrazio

ameriki revizionistiki autor Arthur Butz [ 7]: 342F

Ja ne vidim slona u svom podrumu. Ako postoji slon u mom

podrumu, sigurno bih ga vidio. Dakle, ne postoji slon u mom
podrumu.

[1] Martin Gilbert, Auschwitz und die Allierten (C.H.Beck, 1982.); Walter
Lacqueuer, Was niemand wissen wollte (Ullstein, 1982.); Jean-Claude Favez,
Das IKRK und Das Dritte Reich (Verlag NZZ, 1989.)
[2] David Wyman, The Abandonment of the Jews. America and the Holocaust,
1941.-1945., New York, 1984.
179
[3] U svojoj knjizi The hoax of the Twentieth Century, Arthur Butz citira brojne
odgovarajue izvjetaje iz New York Timesa
[4] Laqueur, str. 237
[5] Gilbert, str. 44
[6] Hefte von Auschwitz, State Museum Auschwitz, br. 15 (1975.)
[7] Arthur Butz, Kontekst i perspektiva u Holokaust kontroverzi, J.H.R., Winter

180
 POGLAVLJE XVII

MAJICA NESSUS
Kentaurova osveta

Grki mit govori o kentauru Nessusu, koji se usudio dignuti ruku na

Dejaniru, Herkulovu enu, i kojeg je ranio razjareni ratnik smrtonosnom
strijelom umoenom u Hidrin otrov.

Dok je umirao, Nessus je molio Dejaniru da skupi njegovu krv i njome

natopi svoju odjeu. Ako joj Herkul ikada bude nevjeran, treba od njega
zatraiti da obue tu odjeu. To e obnoviti njegovu staru ljubav.

Dejanira je uinila kako je Kentaur zatraio. Jednog dana, kad ju je

Herkul odbio zbog ljubavnice, sjetila se Kentaurovog savjeta i zatraila
od Herkula da obue Nessusovu majicu. Neko vrijeme junak je bio
zadovoljan velianstvenom odjeom. Onda je poela paliti njegovu kou,
trpio je groznu agoniju, ali nije mogao skinuti prokletu majicu. Prianjala
je uz njegovo tijelo i nije se mogla ugasiti te je on umro u agoniji.

Oni s vie uvida meu idovskim voama moda se dobro sjeaju te prie
iz grke mitologije. idovska Nessusova majica je la o plinskim
komorama izmiljena prije vie od pola stoljea kako bi osvetili sebe
zlom berlinskom faraonu koji je slomio mo cionizma u Njemakoj i
posjetio idove liavanjem prava, zapljenom imovine, deportacijom i
egzilom. Nakon rata, cionisti otkrivaju da se propaganda o zloinu i dalje
moe koristiti za stjecanje profita.

Bez obzira na to koliko su vane njemake reparacije za Izrael i

cionistike organizacije, nemjerljiva psiholoka korist izvedena od
legende neusporedivo je vanija idovima. Prije 1945. kritiziranje idova
bilo je doputeno; od 1945., bilo kakva kritika idova bila je nemogua.
181
Bilo kakvo propitivanje idovskih metoda i idovske moi, bez obzira
kako bojaljivo, odmah je igosano kao anti-semitizam i lako moe strpati
osobu na sud ili ak u zatvor.

Igra se mogla nastaviti zauvijek da nije bilo revizionista! Ba kao to su

plinske komore nakon 1945. omoguile cionizmu da se uzdigne do visina
bez presedana, pobijanje lai o plinskim komorama, zajedno s drugim
faktorima koji su izvan podruja ovog rada, vodit e idovskom padu u ne
tako dalekoj budunosti. Ista la koja je napravila velianstvenu uslugu
kao udotvorno oruje cionista sve do sad biti e rvanj oko njihovih
vratova.

S otkrivenjem istine ljudi e pitati zato smo bili tako besramno lagani od
1945. i zbog ijih interesa. Ljudi e poeti pitati pitanja kao npr.: kako je
Drugi svjetski rat zapravo poeo? Tko ga je zapravo poeo? Koje su ga
misteriozne moi donijele? Jesu li to iste misteriozne moi koje su
prouzroile i Prvi svjetski rat?

Kada taj dan doe, ljudi e ispitati pravi Holokaust 20. st., Holokaust koji
je uzeo sa sobom neusporedivo vie ivota zloine marksizma i identitet
pravih marksista iza kulisa. Gospodin Gunnar Heinsohn koji je spomenut
drugdje u ovom radu, pored toga u svojoj knjizi Warum Auschwitz otkriva
nekoliko istina (skoro usprkos sebi). Te su istine preuivane u neugodnoj
tiini. Heinsohn spominje bezbrojne sovjetske graane koji su pali pod
Crvenim terorom. Na alost, zaboravlja postaviti pitanje etnikog
podrijetla koljaa Sovjetske unije. Drugi su povjesniari to napravili.
Jedan od njih je Yuri Begunov koji izjavljuje da su 1920. u SSSR-u 83%
boljevikih voa bili idovi [ 1]. Ili Aleksandar Solzhenitsyn koji u
343F

drugom tomu svog djela Gulag Archipelago opisuje najgornjih est

arhitekata sistema komunistikih robovskih kampova. Njihova imena su
Aron Solz, Naftali Frenkel, Jakov Rappaport, Matwej Bermani, Lazar
Kogan i Genrich Yagoda. Svih est bili su idovi.

injenice poput ovih s osvetom e se vratit u javnu diskusiju ruenjem

Holokaustove kue od karata.

182
Odbijanje istrebljivaa da odstupe i centimetar

Sve do druge polovice 1960-ih, slubena verzija Holokaustu izgledala je

nepobjedivo. Naravno, postojala je aica hrabrih ljudi koji su prokazivali
tu la. Uz pionira Paul Rassiniera, sljedei bi autori trebali biti spomenuti
npr. Maurice Bardeche, koji je, prirodno, u poetku vjerovao u plinske
komore te je samo smatrao da su brojevi pretjerani; Thies Christophersen
(autor broure Die Auschwitz Lge), Emil Aretz, Erwin Schoenborn,
Heinz Roth, Dr. Franz Scheidl, Wolf Dieter Roth, Richard Harwood i jo
nekoliko drugih. No njihovi argumenti nisu bili dovoljno potkrijepljeni
znanou da bi postigli probitak u zidu lai. Najslabija toka prie o
Holokaustu njena tehnika apsurdnost jedva je bila napadnuta od
strane ranijih revizionista.

No, Holokaust je u sebio nosio svoju vlastitu pobitanost zbog svoje

povijesne i tehnike apsurdnosti. Knjiga The hoax of the twentieth
century Arthura Butza, u kojoj je ameriki profesor elektronike dokazao
kako se legenda uzdigla, bila je odluan korak naprijed u revizionistikoj
istrazi. Rane 1979., Wilhelm Stglich izdao je Der Auschwitz Mythos,
nemilosrdno demonstrirajui krhkost imida Auschwitza. Kratko vrijeme
prije, Robert Faurisson stupio je na scenu izdavi nekoliko lanaka u
kojima se osvrnuo na tehniku i fiziku nemogunost pria o plinskim
komorama. Zajedno s Dietlibom Feldererom, koji je na licu mjesta proveo
istragu bivih istrebljivakih kampova, i koji je u to vrijeme jedva
uziman u obzir, Faurisson je bio pionir materijalno-znanstvenog
istraivanja o Holokaustu. Bez Faurissona, nema Leuchtera; bez
Leuchtera, nema Rudolfa.

Butz, Stglich i Faurisson, posebno, zazvonili su pogrebno zvono mitu.

Preko trideset godina prolo je od zavretka rata, te cionisti i njihovi sluge
u politici, kulturi, medijima i povijesnoj profesiji uinili su bilo kakvo
povlaenje nemoguim, plinske komore su ve odavno postale simbolom
izopaenosti nacionalsocijalista te jedinstvene patnje idova simbol

183
kojeg se ne bi moglo otarasiti bez prijetnje samim temeljima orwelovskog
svijeta stalne lai zvane slobodna demokracija.

Tako se profiteri velike lai mogu povlaiti samo naprijed, u potpuno

suicidalnom napadu. Pojaali su volumen propagande o Holokaustu u
kontroliranim medijima do toke ludila. to se rat vie povlaio u
prolost, to je podsticanje vie grozniavo, sve su oajniji pokuaji
uvoenja totalitarnih zakona dizajniranih unititi sve slobode govora i
kazniti zloin misli u sve vie i vie zemalja. Znanstveni revizionizam
kriminaliziran je u banana republici Njemakoj, kao i u Austriji i
Francuskoj. Anti-revizionistiki zakoni su takoer proli u Belgiji i
panjolskoj, no za sad nisu doveli do nikakvih suenja (travanj 1997.).
Gumeni peat anti-rasno diskriminacijskom zakonu s preruenom anti-
revizionistikom klauzulom proao je u vicarskoj rane 1995. i mogue je
da e dovesti do suenja protiv sadanjeg autora, kao i protiv izdavaa tri
njegove knjige 1997. god. Ali to ni priblino nije dovoljno, naravno:
Italija takoer treba Auschwitz zakon! U Engleskoj, Laburisti su obeali
donijeti takav zakon u sluaju njihove pobjede na izborima. Kae se da
Danskoj treba takav zakon, vedskoj takoer da ne spominjemo,
naravno, SAD gdje je revizionizam ostvario skroz brzi napredak
zahvaljujui Institutu za povijesni osvrt (Institute for Historical Review,
op.prev.) i njegovom vrlo uinkovitom direktoru, Marku Weberu. Anti-
revizionistiki zakoni protiv zloina misli potrebiti su i to pod hitno (ili
nam tako samo kau): rijeima idovskog whiskey milijunaa Edgara
Bronfmana, koje oajniki zovu u pomo (te apel za prikupljanjem
novanih priloga): Trebamo zaustaviti revizionizam prije nego bude
kasno!

Mrsko nam je to rei, ali ve je kasno, Bronfman. Bez sumnje e profiteri

Velike lai strpati jo nekoliko revizionista u zatvor ili ak nekoliko i
ubiti, ako treba, u ovo kratko vrijeme koje je preostalo onima koji
profitiraju od nje no slom cionistikog monopola nad informacijama
zahvaljujui Internetu, kao i spektakularnim preobraenjima na
revizionizam kao to je sluaj Garaudy, samo e ubrzati smrt lai.

184
Naravno, cionisti sada prieljkuju da su spomenuli samo tri milijuna
idova stradalih veinom zbog epidemija i pothranjenosti, umjesto est
milijuna, veinom uguenih plinom. No plinske komore i njihovih est
milijuna uguenih rtava ne pojavljuju se samo u povijesnim i kolskim
knjigama, rjenicima, ve kao i dokazna injenica sudskih procesa.

Sluaj Garaudy

Roger Garaudy jedan je od najpoznatijih francuskih filozofa. Mijenjao je

svoje ideologije mnogo puta; bio je katolik, protestant, staljinistiki
komunist (i kao takav lan Centralnog komiteta francuske komunistike
partije) prije nego to se preobratio na islam rane 1980. Nikoga nije bilo
briga. Naposljetku, svi ivimo u slobodnoj demokraciji; uivamo u
blagodatima slobode misli i vjera, znate. Garaudy je objavio preko 40
knjiga do kraja 1995. god., izdavake kue natjecale su se za privilegiju
popunjavanja svojih polica njegovim knjigama. No ova knjiga Les
Mythes fondateurs de la politique isralienne nije pronala ni jednog
drugog izdavaa do li La Viellie Taupe Pierre-a Guillaume-a koja je
veinom operirala u podzemlju i koja je distribuirala prvo izdanje knjige
kao povjerljiv bilten svojim prijateljima. Dio rada tie se religijskih
pitanja kao to je cionistika politika u Palestini, ali sr knjige (Mit o
pravdi u Nrnbergu, Mit o Holokaustu) je oito revizionizam. Garaudy je
pokazao krhkost predstavljenih dokaza o Holokaustu, objasnio brojku od
est milijuna kao potpuno preuveliavanje, i bez da je izriito osporio
postojanje plinskih komora, potiho je jasno dao do znanja da nije
vjerovao u njih. Za one ve upoznate s ovom materijom, Garaudyjeva
knjiga nije nudila nita novo, slavni filozof je jednostavno kopirao od
drugih revizionista, naroito od Faurissona, bez da je, naravno, citirao
svoj izvor kako bi nalagala znanstvena pristojnost. U drugom izdanju koje
je bilo samo-izdano u proljee 1996., Garaudy je maknuo revizionistiki
dio bez da je objasnio itatelju da je to napravio [ 2]. Tako su sve
344F

reference na Butza, Stglicha i Faurssona kratko spomenutih u prvom

izdanju nestale bez traga u drugom izdanju. Garaudy je uivao
jedinstvenost bivanja revizionistom koji zbog svoje komunistike
prolosti nije mogao biti odbaen kao neo-nacist. Francuska cionistika

185
mafija zavijala je kao pas kojem je netko nagazio na rep; mjesecima su
mediji blatili Garaudya bez, naravno, imalo diskusije o sadraju knjige.
Najvie od svega, profesionalni laci utjeli su o injenici da je Garaudy
sumnjao u postojanje plinskih komora. Situacija je postala jo opasnija za
istrebljivae kad je kultna figura ljevice, francuski sveenik Abb Pierre,
proglasio svoju solidarnost s Garaudyem u travnju 1995. Abb Pierre
nita nije znao o revizionizmu, i dalje nita ne zna; njemu je to bila stvar
slobode miljenja. Abb koji je na alost kratak s hrabrou, povukao se
zbog straha suoivi se s lovom na vjetice koji je tada eksplodirao oko
njega, te je molio za oprost, nakon to je u poetku pokazao malo
slabanog otpora; u lipnju se napokon ponizio pred idovima (La Croix,
23. lipnja 1996.) Kao rezultat sluaja Garaudy/Pierre, iroke mase
francuskog naroda su po prvi put saznale da je sloboda miljenja u
njihovoj zemlji ukinuta te da manjina od moda 2% francuske populacije
propisuje to ostatak od 98% moe rei, pisati, itati i misliti. U
meuvremenu, sve vei broj poznatih ljudi trae aboliciju za revizionista
Law Gayssot-a, ukljuujui i Simona Weila u novinama L'Evenment du
Jeudi, 27. srpnja 1996. (Weil je idovska rtva masovnog guenja
plinom za kojeg se kasnije saznalo da je ipak iv te je postao
predsjednikom Europskog parlamenta). Za vie informacija o aferi
Garaudy/Abb Pierre potraite lanak Roberta Faurissona na Internetu
[ 3].
345F

Ispovjed ortodoksnog povjesniara

Francuski povjesniar Jacques Baynac, fanatini neprijatelj revizionizma,

postao je prvi ortodoksni povjesniar igdje koji je priznao da nema
dokaza o postojanju nacistikih plinskih komora. Ovo spektakularno
priznanje pojavilo se u dva uzastopna lanka u Laussane, vicarska,
dnevne novine, Le Nouveau Quotidien, drugi i trei listopad 1996. god.
Drugi iz serije od dva lanka itan u djelovima:

Ili emo dopustiti prevagu svjedoenju oevidaca nad

dokumentima, i u ovom sluaju, moemo prestati zvati
historiografiju znanou i moemo je poeti zvati umjetnou, ili se

186
 moemo drati prevage dokumenata, te u ovom sluaju priznati da
odsutnost dokumenata podrazumijeva nemogunost podastiranja
direktnog dokaza o postojanju ubilakih plinskih komora.

Robert Faurisson komentira ovo priznanje kako slijedi [ 4]:

346F

Jacques Baynac: Nema dokaza, ali ja vjerujem. Robert Faurisson:

Nema dokaza, stoga ne vjerujem.

Za prvog: Sloboda izraaja. Za drugog: Zatvor u roku do godine

dana; globa do 300 000 franaka, kao i druge kazne.

Roger Garaudy bi se trebao pojaviti pred sudom u Francuskoj 1997. Novo

suenje je zakazano Robertu Faurisson-u (njegovo jedanaesto do sada). U
zemlji koja je izrodila Voltaire-a, ljudi se vuku u sudnice jer se usuuju
sumnjati (Garaudy) ili osporavati (Faurisson) stvarnost neega
nacistike plinske komore ije postojanje ak ne moe biti dokazano,
prema priznanju ortodoksnog, anti-revizionistikog povjesniara!

Korzec i Goldhagen: nova verzija lai

ak i prije nego to se zbila afera Garaudy, cionisti su shvaali da je dolo

vrijeme za otarasiti se tereta. Druga Pressacova knjiga, u kojoj je broj
rtava Auschwitza masivno smanjen, bila je pokuaj toga. idovski
profesor Michel Korzec i Daniel J. Goldhagen otili su puno dalje kasne
1995. i u proljee 1996., iznenadnim izjavama o tome kako su plinske
komore bile samo periferni fenomen, bez da su, naravno, smanjili
sveukupnu brojku od pet do est milijuna rtava Holokausta. Dugaak
lanak napisan od strane Michela Korzeca, idova poljskih korijena,
pojavio se 15. prosinca 1995. u danskim novinama Intermediair iji je
naslov glasio Mit o efikasnom masovnom ubojstvu i u kojem je broj
idova uguenih plinom smanjen na ukupno 700 000 do 800 000. Ostatak
rtava Holokausta (njih pet milijuna prema Korzecu) ubili su Nijemci,
gdje god su ih zatekli, upucani, prebijeni na smrt, vjeani, puteni da
umru od gladi. Jedinstvenom chutzpom (takoer poznatom kao idovska

187
besramnost) Korzec pokuava iskoristiti debakl tradicionalne
historiografije kako bi optuio Nijemce. Ako je veina idova uguena u
logorima, prosuuje Korzec, samo bi nekolicina kriminalaca bila
umijeana u zloin. A ako je, s druge strane, veina idova ubijena izvan
logora primitivnim runim metodama, onda je daleko vei broj Nijemaca
trebao sudjelovati u masovnim ubojstvima. To je upravo, prema
talmudskoj logici gospodina Korzeca, razlog zbog ega je sumnja u
plinske komore kriminalizirana od strane njemakog sudstva. Skree
pozornost s injenice da nije samo nekolicina kriminalaca kriva za
Holokaust ve veliki dio njemakog naroda.

Odvratni mali tom, Hitlerovi dobrovoljni izvritelji, amerikog idova

Jonaha Goldhagena [ 5], prati istu liniju tvrdei da je cijeli njemaki narod
347F

s oduevljenjem sudjelovao u Holokaustu, poto je istrebljivaki anti-

semitizam duboko ukorijenjen u njemakoj tradiciji. Za svoju doktorsku
tezu, prezentirajui skraenu verziju istog argumenta, gospodin
Goldhagen, docent na harvardskom Minda-de-Gunzberg centru za
Europski centar, nagraen je Gabrielom A. Almondom, nagradom
Amerike asocijacije za politike studije (prema pohvali na natpisu). The
FAZ je 30. travnja 1996. ovako saeo knjigu:

Njemaka je u svojoj sri anti-semitska te je s potpunim

odobravanjem dobrovoljno poinila ubojstvo idova. Da je zemlja
posjedovala sredstva kojima bi to napravila, istrebljenje idova
dogodilo bi se jo u 19. st. Pod nekim drugim politikim sistemom,
i dalje bi bila sposobna za takav genocid, ak i danas.

Samo vi imajte na umu, Helmut Kohle, Romane Herzogu, Hocmuthe,

Gnteru Grassu i ostali puzai i lizai izama, svi ste vi ubojice idova
ba kao i Adolf Hitler i Heinrich Himmler! Na 10. str., Goldhagen pie:

Brojni mitovi i pogrene predodbe o kriminalcima aktualne su u

popularnom vjerovanju kao i u znanstvenim krugovima, kao npr.:
uobiajeno je vjerovanje da su Nijemci ubili idove veinski u
plinskim komorama te da Nijemci nisu bili u mogunosti pobiti

188
 milijune idova bez plinskih komora, modernih naina prijevoza te
djelotvorne birokracije.

Ova je dobra. Tko je rairio mitove i pogrene predodbe koje je

spomenuo Goldhagen? Nitko drugi nego njegovi kolege idovi: Raul
Hilberg i Lucy Davidowicz, Leon Poliakov i Gerald Reitlinger, Yehuda
Bauer i Deborah Lipstadt, Georges Wellers i Pierre Vidal-Naquet, Israel
Gutman i Gerald Fleming, Yitzak Arad i Serge Klarsfeld, Shmul
Krakowski i Nora Levin, Walter Laqueur i Martin Gilbert; uz dodatak
nekoliko ne-idova kao to su Amerikanac (plaen od strane centra
Wiesenthal) Cristopher Browning, Francuz (plaen od strane zadruge
Klarsfeld) po imenu Jean Claude Pressac, te nekoliko njemakih
istraivaa poput Wolfganga Schefflera, Eberharda Jckela i Wolfganga
Benza koji je shvatio, nepogreivim instinktom, da je u najslobodnijoj
dravi u povijesti Njemake najbolji nain za postizanje brzinske
afirmacije danonono pljuvanje po vlastitoj zemlji. I tko su onda bili
oevici na koje su se ti uenjaci pogreno oslanjali? Zato nitko, osim
skoro iskljuivo Goldhagenovih kolega idova uz izuzetak nekoliko SS
ljudi muenih od strane idova, kao to je Rudolf Hss. Na stranici 521.,
Goldhagen postaje jo odreeniji u odnosu na plinske komore:

...bez obzira na pogrene znanstvene i popularne utiske o

Holokaustu, guenje plinom bilo je zapravo periferna pojava u
njemakom masovnom ubojstvu idova.

Prema Lucy Davidowicz ugueno je 5,37 milijuna idova, te 2,7 milijuna

prema Raulu Hilbergu. Je li takva vrsta pokolja zbilja periferna pojava?
Na suenjima revizionistima, iznoenja obrane redovito su odbijana na
temelju toga to je Holokaust dosada opisan kao dokazna injenica.
Tako je osuujua kazna donesena voi NPD-a i revizionistu Gnteru
Deckertu samo zbog tumaenja tehnikog govora amerikog strunjaka
za plinske komore, Freda Leucthera opravdana od strane Saveznog suda
u Karlsruhu kako slijedi [ 6]:
348F

189
 Kazneni sud (dravni sud u Manheimu) je tono pretpostavio da
su masovna ubojstva idova, POINJENA NAJVEIM DJELOM
U PLINSKIM KOMORAMA KONCENTRACIJSKIH LOGORA,
dokazna injenica.

Ispada da masovna ubojstva, poinjena PRIJE SVEGA U PLINSKIM

KOMORAMA, moda ipak nisu dokazna injenica s obzirom da su
guenja bila tek PERIFERNA POJAVA sudei prema istupu idovskog
povijesnog istraivaa Daniel Jonah Goldhagena, profesoru na Minda-De-
Ginzburg Centru i osvajau nagrade Gabriel Almond! Kako e se suci u
najslobodnijoj dravi u povijesti Njemake izvui iz ovog? Uvjeren
sam kako knjiga Daniela Goldhagena, prethoena Korzecovom malom
vjebom iz chutzpe u Nizozemskoj koja je posluila Goldhagenu kao test
reakcije javnosti, oznaava prekretnicu u smjeru i strategiji od strane
cionistikih voa. Mijenjaju smjer prema novoj radikalnoj verziji
Holokausta, prema kojoj e sve ono o emu su struni povjesniari pola
stoljea pisali i uili biti odbaeno. Trenutak poslije e, naravno, svjetski
slobodni tisak preko noi poeti papagajski ponavljati jednu te istu
vijest, uobiajenom slonou, im dobiju naredbu za to od strane svog
centralnog kontrolnog ureda. Nekoliko stotina tisua rtava plinskim
guenjem bit e zadrano kako bi stvari izgledale dobro, a bive brojke
ukupnih rtava guenja, koje su nekada bile dokazna injenica, sada e
biti prikazane kao la, za koju e Nijemci, Poljaci ili komunisti moda biti
krivi, ali nikada, nikada, siroti idovi. I nadalje: ini li njima, est
milijuna rtava, razliku nain na koji su ubijene? Kao i u G. Orwellovoj
1984., povijest se stalno prerauje; u naoj slobodnoj demokraciji jedna
se besmislica jednostavno zamjenjuje drugom kada se potonja povue
zbog dokazanih nedostataka.

Evolucija lai o Holokaustu: kratki pregled

Sada moemo razluiti pet faza u evoluciji lai o Holokaustu, koje

naravno, nisu strogo odvojene, ali koje se postupno stapaju jedna u drugu
ovim redoslijedom:

190
1) od 1942. do otprilike poetka 1946., pria je ila tako da su nacisti
ubijali idove veinom u istrebljivakim i koncentracijskim
logorima parom, elektrinom strujom, vatrom, kiselinama,
pneumatskim ekiima, ivim vapnom, bojnim plinovima,
ispunim plinovima dizel motora, Ciklonom B, kipuom vodom,
trovanjem krvi, guenjem, pucnjavom na pokretnu traku itd. ak i
tako kasno kao na suenju u Nrnbergu, 14. prosinca 1945.,
tvrdilo se da su idovi u Treblinki ubijani vruom parom.
2) Izmeu 1946. i 1960. pria se malo promijenila; tijekom suenja u
Nrnbergu, donesena je odluka da se za sredstvo ubojstva uzme
otrovni plin: sve druge metode ubijanja u istrebljivakim i
koncentracijskim logorima potjerane su u memorijsku rupu. Sad je
iznesena tvrdnja kako je svaki kamp imao barem jednu ili vie
plinskih komora.
3) Od 1960. do 1983. pria je ila tako da su nacisti ubili idove
plinom, veinom u pet, est logora lociranih na teritoriju Poljske.
Plinskih komora na zapadu su se otarasili.
4) U periodu izmeu 1983. i 1996. plinske komore sa zapada (osim
Buchenwalda, Bergen-Belsena i Dachaua dobile su svoj udesni
povratak u remek djelu Kogona/Langbeina/Rckerla
Nationalsozialitsche Massenttungen durch Giftgas. Na zapadu,
kako pria kae, bilo je relativno malo guenja plinom, idovi su
ugueni u pet, est istrebljivakih logora na tlu Poljske.
5) Godine 1996. radikalna nova verzija Holokausta nastala je u
obliku Goldhagenove knjige, prethoena Korzecovim testnim
suenjem u Nizozemskoj. Guenje plinom sada se moe
objanjavati kao nevaan epifenomen. Gdje god su Nijemci ili,
ubijali su idove primitivnom okrutnou zbog mrnje prema
idovima koja je ukorijenjena u njemakoj povijesti i tradiciji. Ali
kako e vladajue klike objasniti to da smo pola stoljea imali
krivu priu? Goldhagenov pokuaj spaavanja stvari obit e se
cionistima o glavu jae nego Pressacov pokuaj. Pokuaji oajnog
demokratskog sistema da se odri plutati na povrini svojom sve
luom, grotesknijom i iracionalnijom propagandom te sve
sirovijim nainima zastraivanja, samo su odvie razumljivi u ovoj

191
 situaciji. No, svjetski neprijatelj, unitavai svih sloboda u ime
borbe protiv mrnje, nose Nessusovu majicu; nee biti u
mogunosti skinuti je nakon to su je obukli. Sa svakim novim
danom, ona pali njihovo meso sve dublje i dublje.

[1] Juri K. Begunow, Tajnyl sily w ishorij Rossij, Petersburg, str. 221 i sljedee
[2] Roger Garaudy, Les Mythes fondateurs de la politique isralienne, La Vieille
Taupe, Pariz, 1996., 2. izmjenjeno izdanje, dostupno kod Vrij Historich
Onderzoek, Postbus 60, 2600 Berchem-2, Belgija, ili kod LibreR, Avenue des
Alpes 22, H-1820 Montreux/Switzerland.
[3] O aferi Garaudy/Abb Pierre pogledaj Faurissonov lanak "Bilance der Affaere
Garaudy/Abb Pierre", koji se pojavio na nekoliko internetskih stranica, npr.
http://www.webcom.com/-ezundel/english.
[4] Na ovu temu pogledaj internetski lanak Roberta Faurissona, "An Orthodox
Historian Finally Admits that There are No Proofs for the Existence of Nazi
Gas Chambers" (takoer pogledaj biljeku broj 2)
[5] Daniel Jonah Goldhagen, Hitler's Willing Executioners, Little, Brown, and
Company, London, 1996.
[6] 1 StR 179/93, BGH Karlsruhe, odluka od 15. oujka 1994. (suenje Gnter
Deckert-u). Pogovor Bruno Monatoria.

192
Pitanje na koje bi revizionisti htjeli dobiti uvjerljiv odgovor: koje je
objanjenje iracionalnom ponaanju cijelog naroda koji oigledno vjeruje
u apsurdnu legendu?

Holokaust sa svojim plinskim komorama koje stalno mijenjaju lokaciju;

milijuni njegovih rtava koje bez traga isparavaju u Auschwitzu,
Majdaneku i Treblinki, nakon to su ih ubili Hitlerovi SS mesari, ili
insekticidom Ciklon B ili ispunim plinovima Diesel motora, a da ne
spominjemo masovna ubojstva u Babi Yar stilu (gdje su rtve takoer
nestale bez traga) je bio, i ostaje, prvim i osnovnim spomenikom
gluposti naeg doba. Ranih 80-ih kada su glavne apsurdnosti Holokaust
podvale ve bile eksplodirale, uz izuzetak nekih detalja veina
revizionistikih istraivaa smatrala je nezamislivim da bi legenda mogla
opstati jo nekoliko godina. Od tada je prolo vie od petnaest godina, a
la nastavlja razvlaiti svoje postojanje, prljavija i raskonija nego ikad!
Pukotine nastaju u graevini od lai, nastaju sumnje tu i tamo, u tisku, u
mnogim privatnim razgovorima nasuprot istini slubene verzije sudbine
idova pod Treim Reichom. Ljudi spominju mogunost sitnih pogreaka
ili pretjerivanja; ali gotovo svatko nastavlja prihvaati priu kao tonu u
osnovi. Upravo to ope prihvaanje je najvea zagonetka revizionistima
te bilo kojoj imalo razumnoj osobi s minimumom povijesnog znanja.
Zbilja, kako itko, prosjene inteligencije, moe npr. gledati prostoriju koja
se pokazuje milijunima turista na tlu biveg kampa Auschwitz kao jedina
plinska komora ostala u originalnom stanju, bez da odmah primijete da
bi fiziki kapacitet prostorije a da ne spominjemo najblie okruenje,
primjerice neposrednu blizinu bolnice uinio nemoguim bilo kakvo
masovno ubijanje vrlo otrovnim plinom? Neizrecive prie o zloinima
koje slubenici Auschwitza bljuju turistima, zasluuju samo podsmijeh.
No upravo se javlja suprotno: u tim svetitima religije Holokausta, ljudi
postaju intelektualni bogalji: puni straha, njihova osjetila paralizirana,
zjape u sve kao da je uvjerljivo i sveano gutaju besmislene bajke! ak i
generacije Nijemaca koje su proivjele rat drugim rijeima generacija
kriminalaca oni koji su podupirali nacionalsocijalistiki sistem koji je
danas klevetan svugdje u svijetu, koji su ostali odani tom sistemu i borili
se do gorkog kraja, s besprimjernom rtvom i odanou duha ta

193
generacija ne zna to vjerovati nakon pola stoljea prljavtina i lai.
Mijeaju svoje iskustvo iz prve ruke, ono to su sami vidjeli i iskusili, s
onime to misle da su trebali vidjeti i iskusiti (prema slubenoj verziji
povijesti). Suoeni s optubama i neupuenou narednih generacija,
ratna generacija pridruuje se zboru samo-okrivljavanja ili se povukla u
rezigniranu tiinu. A ipak, ako su plinske komore tehniki bile
nemogue i ako je cijela pria stoga la; ako materijalnih dokaza nema,
poto su nacisti u zadnji tren unitili sve dokaze o njihovom zloinu
ako su se milijuni tijela jednostavno pretvorila u plavu paru, tako da niti
jedno tijelo niti jedne rtve guenja plinom nije pronaeno ako je
slubena verzija povijesti temeljena na niemu osim na kontradiktornim
svjedoanstvima oevidaca svjedoka koji nikad nisu bili podvrgnuti
unakrsnom ispitivanju, te priznanjima iznuenima od kriminalaca:
ako forenzika izvjea, ukljuujui i rekonstrukciju kao to je uobiajena
praksa kod uobiajenog sluaja ubojstva, nikad nisu ni zapoeta; ako
izvjea strunjaka o tehnikoj izvodljivosti masovnih guenja plinom
nikad nisu bila izvoena od strane suda, nego samo u ime privatnih
stranaka, te ako ne postoji ni jedno opovrgavanje tehnike prirode ovog
rada. Kako je onda mogue da svijet vjeruje u ovu seriju grotesknih
halucinacija? Ako pitate bilo koje od ovih pitanja, veina ljudi je ili
iznenaena ili okirana. Ali neki ljudi, naroito mladi koji esto
reagiraju spontano i emocionalno smjesta i spontano proglase njihovo
uvjerenje u Holokaust apsurdnim. Moete uti primjedbe kao to je ova:
Kako sam mogao vjerovati u takvu glupost sve ove godine? Revizionist
moda moe biti zadovoljan uvjerenjem da je pridobio novog pristalicu.
No u veini sluajeva, to je velika pogreka. Kada ok splasne ok koji
nastupi nakon otkria nove istine, novi preobraenik se vraa u svoje staro
okruje gdje je gotovo nemogue pronai bilo kakvu informaciju o ovoj
temi, a da nije neizbjena Holokaust propaganda. Prosjenoj osobi fali
hrabrosti izdvojiti se od svog okoline; masovni mediji su, naravno,
svugdje oko nas. Na najmanji izraz sumnje, neizbjean odgovor biti e da
je priao s groznim, laljivim nacistom, da je uo brdo lai te da je bolje
da zaboravi sve to je uo. To je osobito tono, osim ako preobraenik
nije junak koji je voljan ugroziti svoju socijalnu i profesionalnu poziciju
zbog povijesne istine. Kako ak i najbanalnija la moe biti zamagljena i

194
objanjena, heretik se udaljava od svoje nove vjere i vraa se oltaru
nevjerojatnog. Credo, quia absurdum est. Ono to se isprva inilo
apsurdnim u usporedbi s razumnim informacijama o apsurdnosti religije
Holokausta opet postaje uvjerljivo. U drutvu u kojem propagandisti
kontroliraju medije, oni koji skreu s puta doputaju si opet biti uvjereni
da je ne-anonimno miljenje (Vox Populi, Vox Dei) koje je potvrdilo
stvarnost masovnog istrebljenja idova pola stoljea prije, nosi
nemjerljivo veu teinu od izjava jednog nacista.

Ovo naputanje osnovne dunosti traenja istine, meutim, moe imati

neoekivano neugodne posljedice. Danas, ak i nanovo educirani Nijemci
unato njihovom fanatinom anti-faizmu promatrani su s
nepovjerenjem, ak i neprijateljstvom, od strane mnogih ljudi diljem
svijeta.

Cionisti i njihove marionete vjeti su kod osiguranja da se to

neprijateljstvo nastavi, npr., kroz stotine filmova, veinom produciranih
od strane idova, koji prikazuju njemake vojnike ili kao obine budale
ili kao sadistike zvijeri.

Pasivnosti i kukaviluk veine dananjih Nijemaca njihov je odluujui

doprinos nastavku beskrajne mrnje. Sva njemaka suvremena povijest
pretvorena je u vrstu zloinake liste od strane saveznikih pobjednika.
Nijemci to sve potpuno pasivno gutaju.

Osoba koja se odbija braniti, ne bi se trebala pitati je li proglaena

krivom. Ona ne zasluuje potovanje, i ne treba ga oekivati. Nijemci se
meusobno natjeu u povraanju po svojim ljudima i po samima sebi. Zar
zbilja oekuju da e na takav nain stei simpatije izvana?

Pokuajmo, usprkos tome, razumjeti razloge tog oito neloginog

ponaanja Njemakog naroda.

Moda je glavni razlog, svijest o tome ili instinktivni osjeaj, da je bilo

kakva kritika diskusija o tzv. Holokaustu opasna; moe dovesti do

195
gubitka posla, pozicije u drutvu, ak i unititi obitelj. Dodatno, mnogi
ljudi ne ele znati puno o Holokaustu, koji je glavna optuba protiv
njemakog naroda, poto instinktivno osjeaju da mnoge stvari oko toga
ne mogu biti istinite. Boje se saznati je li Holokaust cijeli paket lai, ili
samo la ili dvije; svatko tko sumnja u detalje slubene povijesne istine
riskira biti prisiljen dovesti u pitanje cijelu priu.

I to je upravo ono to nai suvremenici, koji uivaju u miru, tiini i

udobnosti pod svaku cijenu, ne ele.

S druge strane, nije lako ivjeti s lai koja je ve odavno trebala biti
prepoznata kao takva, i u isto vrijeme, ponaati se kao da to uope nije
la. Npr., kako bi jedna majka, koja je sigurna da je pria o plinskim
komorama la, trebala odgovoriti djetetu koje je pita, oima rairenim od
zauenosti: Mama, uitelj nam je rekao da su njemaki vojnici uguili
idove. Je li i djed guio idove? Najbolji nain za izbjegavanje takvog
pitanja, koje je kompleksno i bolno, je jednostavno ne znati nita. Stoga
majka jednostavno kae znatieljnom djetetu: Ne znam, pitaj svog
uitelja.

Sve za miran ivot! Namjerno neznanje omoguava ljudima sakriti

sumnju, koja bi se neizbjeno uzdigla kad bi prouili injenice.

Kako bi se opravdali, izbacuju izgovore: Zato bi se brinuo/la zbog tih

starih pria? Ne znam je li sve istina, ali ne moe sve biti la, ne sve to
nam govore politiari, uitelji i propovjednici. Gdje ima dima, ima i
vatre.

Druga zabluda, koja je u sutini isto samozavaravanje, ide ovako:

Umjesto da razmiljamo o davnoj prolosti, trebali bi smo razmiljati o

sadanjosti. Imamo dovoljno problema danas; pustimo prolost na miru.

Svakome tko koristi takav argument treba postaviti pitanje putaju li

povijest na miru kontrolirani mediji i njihove neprestane kampanje

196
histerine mrnje, politiari i njihove izjave o nacionalnoj krivnji i
mirenju, intelektualci i njihove ucviljene retorike i rituali patnje,
kaznenopravni sustav u lovu na vjetice nad osamdesetgodinjim i
devetesedgodinjim nacistikim ratnim kriminalcima?

Moe se povui paralela izmeu sadanje situacije i prolosti: prije

etiristo godina, doktori i uenjaci preferirali su ne znati jau li vjetice na
metlama i imaju li seksualne odnose s vragom. Inteligentni ljudi njihovog
doba sigurno su si ponavljali da prie o vjetijoj suboti moda nisu
istinite do zadnjeg detalja, ali ipak, nema dima bez vatre.

Jo jedan presudan razlog: svatko tko izraava sumnju u Holokaust

odmah je pod sumnjom da gaji skrivene simpatije prema nacistima.

A ni jedan Nijemac, naravno, ne eli biti nacist, jer nacisti su bili najvei
kriminalci u povijesti ovjeanstva zbog Holokausta!

Tako su krug zatvara.

Naposljetku, treba napomenuti da pasivno slaganje s ortodoksnom

pravom vjerom Holokausta poteuje osobu ponienja, ak i u privatnosti
svog uma, to je bio budala zbog vjerovanja u apsurdnu glupost svih ovih
godina, u glupost najvee vrste, u glupost koja se slama pod najslabijim
pokuajem ozbiljnijeg ispitivanja.

197
 ZAKLJUCI

HOLOKAUST NIJE SAMO LA, TO JE

ZLOIN.
Zloin je ne samo zato to opravdava bezbrojne druge zloine, ve i zato
to stvara ogromnu masu mrnje, to zauzvrat sadri potencijal za druge
zloine.

Ljudi ije su due natopljene u mrnji koju je stvorila la o Holokaustu

takoer trebaju biti ubrojene meu rtve. To ukljuuje milijune kolske
djece koje vuku kroz memorijalni centar biveg kampa, koja esto
nekontrolirano plau dok sluaju prie o zloinima i lai.

Koliko patnje, slomljenih srca, koliko tragedija je nastalo uslijed tzv.

Holokausta, lai stoljea od koje se die kosa na glavi, koju su idovi
izmislili, strpali nam je u grla, i koju su estoko branili kaznama,
zlostavljanjima zatvaranjem vie od pola stoljea?

Bolno je pomisliti na tisue, doista desetke tisua ljudi, koji su bili

ponieni, proganjani, zatvarani ili ak pogubljeni u ime ove besramne
varke.

Tuno je vidjeti nekad veliki njemaki narod, izgubljenog ponosa, pravca,

samopotovanja, do takve mjere da se ne usudi braniti od poplave kleveta
i ne usudi si pogledati svoj odraz.

Jedan obian spomen plinskih komora, istrebljenja idova, bilo je

dovoljno opravdanje za ienje cijelih gradova i provincija od njihove
njemake populacije. Skoro 17 milijuna ljudi protjerano je iz njihovih
domova izmeu 1944. i 1948. u neprekinutoj seriji zloina tijekom ega je
dva milijuna ljudi umrlo.

198
Nakon onog to su napravili idovima, zasluili su to, to je klasino
opravdanje.

Zbilja je odvratno pomisliti da milijuni ljudi diljem svijeta gledaju

Marvina Chomskog, Claude Lanzmanna, Stevena Spielberga i druge
Holocaust, Shoa, Schindlers list u kinima, na televiziji i sve shvaaju
ozbiljno.

idovi ili tonije, oni koji tvrde da govore u njihovo ime izmislili su
priu koju zovu Shoa ili Holokaust i za koju tvrde da je sada povijest
njihovih ljudi.

Holokaust maina za proizvodnju novaca donijela im je takve ogromne

prednosti, da oni vie ne mogu ivjeti bez toga. No napravili su jednu
fatalnu pogreku: podvala Holokausta je tako beskrajno apsurdna da njeni
izumitelji jedino mogu pronai sklonite u suicidalnom napadu; izgubili
su svaki osjeaj za proporcije, otili su daleko i ubrzo e se sruiti.

Potisnuti svaku otvorenu debatu o ovoj temi dugorono izgleda

nemogue, unato svim nainima suzbijanja.

Od minornih obrazloenja do veleprodajnog preraivanja, ukljuujui i

posve novu preraenu verziju, profiteri mita nastavljaju se upetljavati u
sve vei broj kontradikcija; dananja bajka ne poklapa se s bajkom
isprianom juer; branitelji slubene verzije povijesti primorani su raditi
toliko mnogo ustupaka da se mnogi poinju tome uditi.

Sumnje izraene u privatnim razgovorima ne okiraju vie kao prije;

revizionistima postaje sve lake pridobiti sluateljstvo.

Ukratko: za istrebljivae vrijeme istjee. Rastua histerina represija je

nepogreivi znak rastue panike.

To je takoer znak slabosti.

199
Umjesto sluanja diskusije oni jednostavno grabe palicu. No koliko se
dugo jo mogu izvlaiti?

Revizionisti se ne smiju nadati brzoj pobjedi; ona se nee dogoditi preko

noi. Trebali bi se sjetiti mudrosti koju je izrazio eki filozof Karel
apek u sljedeoj frazi:

Istina mora biti prokrijumarena. Ona mora biti distribuirana u

malim dozama. Kapljica ovdje, kapljica ondje sve dok se ljudi ne
naviknu. Ne sve odjednom.

U vrijeme kada se ini da la pobjeuje bez ikakvih smetnja, htjeli bi smo

zavriti s optimistinom porukom. elimo napraviti sljedei apel:

Svi vi prijatelji istine, i znani i neznani, iz raznih europskih zemalja, oni

koji poput Gntera Deckerta i Gottfrieda Kuessela, sjede u njemakim i
austrijskim zatvorima zbog negiranja postojanja plinskih komora ili oni
koji su primorani u egzil kao Remer i Rudolf, svi proganjani revizionisti i
nacionalisti ne gubite hrabrost, poto vaa borba protiv lai nareenih
od strane drave nisu uzaludne.

Vaa hrabrost, rtva vas nekoliko, pomoi e u oslobaanju cijelih drava

i naroda, ukljuujui Ruse i Nijemce od tame koja ih toliko dugo
prekriva.

No nitko nije htio rei nita javnozbog straha od idova.

(Biblija, Ivan 7:13)

200
 BIBLIOGRAFIJA

KNJIGE
Anntohn, Gunther/Roques, Henri, Der Fall Gnter Deckert , DAGD,
Germania Verlag, Weinheim, 1995.

Aretz, Emil, Hexeneinmaleins einer Lge , Hohe Warte, 1976.

Aynat, Enrique, Los protocolos de Auschwitz: Una fuente historica?,

Garcia Hispan, Alicante, 1990.

Aynat, Enrique, Estudios sobre el Holocausto, Graficas Hurtado,

Burjassol/Valencia, 1994.

Aynat, Enrique, El Holocausto a Debate, Graficas Hurtado,

Burjassol/Valencia, 1994. Ball, John, Air photo evidence, Ball Resource
Services, Delta, B.C./Kanada, 1992. Ball, John, The Ball Report, Ball
Resource Services, Delta, B.C./Kanada, 1991.

Bohlinger, Roland/Ney, Johannes P. Gutachten zur Echtheit des sog.

Wannsee-Protokolls, Verlag fr ganzheitliche Forschung und Kultur,
Vil, 1994.

Boisdefeu, Jean-Marie, La Controverse sur lextermination des juifs par

les allemands, 2 vol., Au Roseau Pensant, Brssel, 1994 (1. Teil) bzw.
1996 (2. Teil).

Brigneau, Franois, Mais qui est donc le professeur Faurisson?,

Publication FB, Paris, 1992.

Burg, Josef Gideon, Schuld und Schicksal, K.W. Schtz, Preussisch

Oldendorf, 1990.

201
Burg, Josef Gideon, Majdanek in alle Ewigkeit?, Eder Verlag, Mnchen,
1979.

Butz, Arthur, The hoax of the twentieth century, I.H.R., Office Box, 2739
Newport Beach, CA, USA, zahlreiche Auflagen.

Challen, Stephen, Richard Korherr and his reports, Cromwell Press, GB-
Uckfield/E. Sussex, TN22 1YZ, England, 1993.

Chelain, Andr, Faut-il fusiller Henri Roques?, Polmiques, Paris, 1986.

Christophersen, Thies, Die Auschwitz-Lge , Nordwind Verlag, Molevej

12, Kollund/Dnemark, 1973.

Delcroix, ric, La Police de la Pense contre le Rvisionnisme , R.H.R.,

Colombes Cedex/F, 1994.

Faurisson, Robert, Mmoire en dfense , La Vieille Taupe, Paris, 1980.

Faurisson, Robert, Rponse Pierre Vidal-Naquet , La Vieille Taupe,

Paris, 1982.

Faurisson, Robert, Rponse Jean-Claude Pressac , R.H.R., Colombes

Cedex/F, 1993.

Garaudy, Roger, Les mythes fondateurs de la politique isralienne , La

Vieille Taupe, Paris, 1995, zweite, modifizierte Auflage Selbstverlag
1996, erhltlich bei Vrij Historisch Onderzoek oder bei Libre R, rue des
Alpes 22, 1820 Montreux/Schweiz.

Gauss, Ernst, Vorlesungen ber Zeitgeschichte , Grabert, Tbingen, 1993.

Gauss, Ernst, Grundlagen zur Zeitgeschichte, Grabert, Tbingen, 1994.

202
Graf, Jrgen, Der Holocaust auf dem Prfstand , Guideon Burg Verlag,
Postfach 52, 4009 Basel, 1992.

Graf, Jrgen, Der Holocaust-Schwindel, Guideon Burg Verlag, Postfach

52, 4009 Basel, 1993.

Graf, Jrgen, Auschwitz. Ttergestndnisse und Augenzeugen des

Holocaust , Neue Visionen GmbH, Postfach, 5436
Wrenlos/Schweiz,1994.

Graf, Jrgen, Todesursache Zeitgeschichtsforschung, Neue Visionen

GmbH, Postfach, 5436 Wrenlos/Schweiz, 1996.

Graf, Jrgen, Vom Untergang der schweizerischen Freiheit, Neue

Visionen GmbH, Postfach, 5436 Wrenlos/Schweiz, 1997.

Grabert, Wigbert, Geschichtsbetrachtung als Wagnis, Grabert, Tbingen,

1984.

Guillaume, Pierre, Droit et Histoire, La Vieille Taupe, Paris, 1986.

Harwood, Richard, Did six million really die?, Historical Review Press,
Brighton, zahlreiche Auflagen.

Hoffmann, Joachim, Stalins Vernichtungskrieg, Verlag fr

Wehrwissenschaften, Mnchen, 1995.

Honsik, Gerd, Schelm und Scheusal. Meineid, Macht und Mord auf
Wizenthals Wegen, Bright-Rainbow Limited, Madrid, 1993.

Irving, David: Nrnberg. Die letzte Schlacht , Grabert, Tbingen, 1996.

Kammerer, Rdiger/Solms, Armin, Wissenschaftlicher Erdrutsch durch

das Rudolf-Gutachten, Cromwell Press, Uckfield/East Sussex, 1993.

203
Kern, Erich, Verbrechen am deutschen Volk, K.W. Schtz, Preussisch
Oldendorf, 1964.

Khler, Manfred, Professor Dr. Ernst Nolte: Auch Holocaust-Lgen

haben kurze Beine, Cromwell Press, Uckfield/East Sussex, 1994.

Kulaszka, Barbara, Did six million really die?, Samisdat, 206 Carlton
Street, Toronto, 1992.

Lehner, Dieter, Du sollst nicht falsch Zeugnis geben, Vorwinckel, Berg

am See, o.J.

Lenski, Robert, Der Holocaust vor Gericht, Vrij Historisch Onderzoek,

Postbus 60, 2600 Berchem-2, Belgien, 1995.

Leuchter, Fred, The Leuchter Report, Focal Point Publication, London,

1989 (gekrzte deutsche bersetzung in der Nr. 36 der Historischen
Tatsachen).

Leuchter, Fred, Der zweite Leuchter-Report, Vrij Historisch Onderzoek,

Postbus 60, 2600 Berchem-2, Belgien.

Marais, Pierre, Les camions gaz en question , Polmiques, Paris, 1994.

Mattogno, Carlo, Il mito dello sterminio ebraico, Sentinella dItalia, 1985.

Mattogno, Carlo, Il rapporto Gerstein. Anatomia di un falso, Sentinella

dItalia, Monfalcone, 1985.

Mattogno, Carlo, La Soluzione finale, Edizioni di Ar, Padova, 1991.

Mattogno, Carlo, Auschwitz. La prima gasazione, Edizioni di Ar, Padova,

1992. Mattogno, Carlo, Auschwitz: Fine di una leggenda, Edizioni di Ar,
Padova,1994. Mattogno, Carlo, Intervista sullolocausto, Edizioni di Ar,

204
Padova, 1995. Mattogno, Carlo, Dilettanti allo sbaraglio, Edizioni di Ar,
Padova, 1996.

Porter, Carlos, Nicht schuldig in Nrnberg , 1984 Press, Madeira Place,

Brighton/GB, 1996.

Rassinier, Paul, Le Mensonge dUlysse, La Vieille Taupe, Paris, 1950.

Rassinier, Paul, Le vritable procs Eichmann ou les vainqueurs

incorrigibles , La Vielle Taupe, 1962.

Rassinier, Paul, Le drame des juifs europens , La Vieille Taupe, Paris,

1964. (Deutsche Ausgabe: Was ist Wahrheit?, Druffel, Leoni, 1982).
Remer, Otto Ernst (Hg.), Die ZEIT lgt!, Remer und Heipke, Bad
Kissingen, 1992. Roques, Henri, Die Gestndnisse des Kurt Gerstein ,
Druffel, Leoni, 1986.

Rudolf, Germar, Gutachten ber die Bildung und Nachweisbarkeit von

Cyanidverbindungen in den Gaskammern von Auschwitz, Cromwell
Press, Uckfield, East Sussex/GB, 1993.

Rullman, Hans Peter, Der Fall Demjanjuk, Verlag fr ganzheitliche

Forschung und Kultur, Vil, 1987.

Sanning, Walter, Die Auflsung, Grabert, 1983.

Schlesinger, Wilhelm, Der Fall Rudolf, Cromwell Press, Uckfield, East

Sussex/GB, 1993.

Smith, Bradley, Confessions of a Holocaust Revisionist, Popular Reality

P.O. Box 2942, Ann Arbor, MI, USA, 1989.

Stglich, Wilhelm, Der Auschwitz-Mythos, Grabert, 1979.

205
Stglich, Wilhelm, Die westdeutsche Justiz und die sog. NS-
Gewaltverbrechen, Kritik-Verlag, Molevej 12, Kollund/DK, 1977.

Thion, Serge, Vrit historique ou vrit politique? , La Vielle Taupe,

Paris, 1980.

(Deutsche Fassung: Historische Wahrheit oder politische Wahrheit?,

Verlag der Freunde, Berlin, 1994).

Verbeke, Siegfried (Hg), Auschwitz. Nackte Fakten, Vrij Historisch

Onderzoek, Postbus 60, 2600 Berchem-2, Belgien, 1995.

Verbeke, Siegfried (Hg), Kardinalfragen zur Zeitgeschichte, Vrij

Historisch Onderzoek (siehe vorherige Anm.), 1996.

Vogt, Arthur, Der Holocaust - Legende oder Realitt ?, bei A. Vogt,

Lerchenbergstr. 27, 8713 Erlenbach/Schweiz.

Walendy, Udo, Bilddokumente fr die Geschichtsschreibung ?, Verlag fr

Volkstum und Zeitgeschichtsforschung, Vlotho/Weser, 1973.

Walendy, Udo, Auschwitz im IG-Farben-Prozess, Verlag fr Volkstum

und Zeitgeschichtsforschung, Vlotho/Weser, 1981.

Weckert, Ingrid, Feuerzeichen, Grabert, 1994.

Weckert, Ingrid, Auswanderung der Juden aus dem Dritten Reich,

Nordwind Verlag, Molevej 12, Kollund/Dnemark, 1994.

Werner, Steffen, Die zweite babylonische Gefangenschaft, Grabert, 1990.

206
REVIZIONISTIKE WEB STRANICE
http://www.webcom.com/ezundel
http://www.vho.org/
http://www.kaiwan.com/-ihrgreg/
http://www.codoh.com/
http://www.adam.com.au/-fredadin/adins.html
http://www.abbc.com/islam
http://www.nationaljournal.org/
http://www.abbc.com/aaargh

207