Hipokrizija puritanstva

Emma Goldman

1917.
 Govorei o puritanstvu u odnosu na ameriku umjetnost, Gutzon Borglum je rekao: Puritanstvo
nas je uinilo tako egocentrinima i licemjernima, da su iskrenost i potovanje prema onome to je
prirodno u naim porivima posve istisnuti iz nas, to ima za rezultat da u naoj umjetnosti ne moe
biti ni istine ni individualnosti.
Gospodin Borglum mogao je dodati da je puritanstvo sam ivot uinilo nemoguim. Vie od umjet-
nosti, vie od estetike, ivot predstavlja ljepotu u tisuu inaica; on je, uistinu, divovska panorama
vjene mijene. Puritanstvo, s druge strane, poiva na fiksiranom i nepokretnom poimanju ivota; ono
je utemeljeno na kalvinistikoj ideji da je ivot prokletstvo, koje je ovjeku nametnuo boji gnjev.
Da bi se iskupio, ovjek mora stalno provoditi pokoru, mora odbijati svaki prirodan i zdrav poriv i
okrenuti lea srei i ljepoti.
Puritanstvo je slavilo svoje carstvo straha u Engleskoj tijekom esnaestoga i sedamnaestoga stoljea,
unitavalo je i naruavalo svako oitovanje umjetnosti i kulture. Upravo je puritanski duh oduzeo
Shellyju njegovu djecu, jer se nije htio pokloniti vjerskim diktatima. Isti je uskogrudni duh otuio
Byrona od njegove rodne zemlje, jer se veliki genije pobunio protiv monotonije, mrtvila i sitniavosti
svoje zemlje. Puritanstvo je prisililo neke od engleskih najslobodnijih ena na konvencionalan brani
ivot: Mary Wollstonecraft i kasnije, George Eliot. A nedavno je puritanstvo zatrailo jo jedan danak
ivot Oscara Wildea. Zapravo, puritanstvo nikad nije prestalo biti najopasniji imbenik u vlasti Johna
Bulla, koji je cenzurirao umjetniki izraz i odobravao samo mrtvilo srednje klase.
Zato je isti britanski ovinizam pokazivati na Ameriku kao na zemlju puritanskoga provincijaliz-
ma. Posve je tono da je na ivot zakrljao zbog puritanstva i da on ubija ono prirodno i zdravo u
naim porivima. Ali je isto tako tono da Engleskoj dugujemo za presaivanje toga duha na ameriko
tlo. Namrli su nam to oci hodoasnici. Bjeei od progona i tlaenja, hodoasnici s broda Mayflower
uspostavili su u novome svijetu puritansku tiraniju i zloin. Povijest Nove Engleske, a posebice Ma-
ssachusettsa, prepuna je strahota koje su pretvorile ivot u sumornost, ushit u oaj, prirodnost u bolest,
iskrenost i istinu u odvratan ivot i licemjerje. Stolac na kojem su zavezanoga ovjeka potapali u vodu
i sramni stup, kao i mnoga druga sredstva za muenje, bili su omiljene engleske metode za ameriko
proienje.
Boston, grad kulture, zaveden je u puritanskim analima kao krvavi grad. Bio je suparnik Salemu,
u njegovu okrutnom progonu nepriznatih vjerskih miljenja. Na danas slavnome Commonu, napola
golu enu, s djetetom u rukama, javno su izbievali jer je traila slobodu govora: a na istome mjestu,
objesili su 1659. Mary Dyer, jo jednu kvekericu. Zapravo, Boston je bio pozornica za mnoge obijesne
zloine puritanstva. U Salemu su, u ljeto 1692., ubili osamnaest ena optuenih da su vjetice. A ni
Massachusetts nije bio usamljen u istjerivanju vraga ognjem i sumporom. Kao to je Canning ispravno
rekao: Hodoasniki su oci preplavili novi svijet da bi ponovno uspostavili ravnoteu staroga svijeta.
Uasi toga razdoblja najbolje su prikazani u amerikom klasinom djelu, Grimizno slovo.
Puritanstvo vie ne rabi vijak za muenje palaca i vigalo; ali jo je pogubno po um i osjeaje ameri-
koga naroda. Bezvrijedno je i objanjavati Comstockovu mo. Poput Torquemad prije rata, Anthony
Comstock autokrat je amerikoga morala; on diktira standarde dobra i zla, istoe i zloina. Poput lo-
pova nou se uuljava u privatne ivote ljudi, u njihove najintimnije odnose. Sustav pijunae koji je
uspostavio taj ovjek, Comstock, posve posramljuje Trei odjel ruske tajne policije. Zato javnost pod-
nosi takav napad na svoje slobode? Jednostavno zato to je Comstock samo glasan izraz puritanstva
usaenoga u anglosaksonsku krv, i ijeg se ropstva nisu ak ni liberali uspjeli posve osloboditi. Lieni
vizije, olovni elementi starih Kranskih udruga za uzdrljivost mladih mueva i ena, Amerikih su-
botara i Stranke za prohibiciju, zajedno s Anthonyjem Comstockom kao svojim svecem zatitnikom,
grobari su amerike umjetnosti i kulture.
Europa se moe barem hvaliti odvanom umjetnou i knjievnou koja duboko prekapa po dru-
tvenim i spolnim problemima naega doba te izraava otru kritiku svih naih lai. Kao kirurkim

2
skalpelom svako je puritansko truplo secirano i otvoren je put ovjekovu osloboenju od ubojitoga
tereta prolosti. Ali s puritanstvom kao stalnim nadzornikom amerikoga ivota, ni istina ni iskrenost
nisu mogue. Nema niega osim mraka i mediokritetstva koji diktiraju ljudsko ponaanje, ogrania-
vaju prirodno izraavanje i gue nae najbolje porive. Puritanstvo je u ovom dvadesetom stoljeu
jednako neprijatelj slobode i ljepote kao to je bilo i onda kad se iskrcalo na Plymouth Rocku. Ono
odbacuje kao neto opako i greno nae najdublje osjeaje; ali budui da je potpuno neupueno u
stvarnu ulogu ljudskih osjeaja, samo puritanstvo poinja najneizrecivije zloine.
Cijela povijest asketizma samo to potvruje. Crkva je, ba kao i puritanstvo, smatrala tijelo neim
zlim; moralo ga se pokoriti i skriti pod svaku cijenu. Ishod tog opakoga stajalita tek sada poinju
razaznavati moderni mislioci i pedagozi. Shvaaju da golotinja ima higijensku vrijednost ba kao i
duhovno znaenje, daleko ponad svojega utjecaja u zatomljivanju prirodne znatielje mladih ili dje-
lujui kao zatita od nezdravih osjeaja. Ona je nadahnue odraslima koji su odavno nadrasli mlade-
naku radoznalost. Pogled na esencijalni i vjeni ljudski oblik, neto to nam je najblie na cijelom
svijetu, na njegovu krepost, ljepotu i draest, jedno je od prvih sredstava za jaanje ivota.1 Ali duh
istunstva tako je izopaio ljudski um da je posve izgubio mo da cijeni ljepotu golotinje, tjerajui nas
da skrivamo prirodni oblik pod izgovorom kreposti. A ipak je krepost po sebi umjetan namet prirodi,
izraz lanoga srama ljudskoga tijela. ena je najvea rtva moderne ideje o kreposti ulnoga preuve-
liavanja naih prirodnih poriva. Krepost varira prema koliini odjee, te otuda krani i istunci
zauvijek pouruju prekriti poganina prnjama i tako ga preobratiti u dobrotu i krepost.
Puritanstvo je, svojim izopaivanjem znaenja i uloge ljudskoga tijela, posebice kad je rije o eni,
osudilo enu na celibat, ili na nekritino raanje bolesne rase, ili na prostituciju. Strahota toga zlo-
ina protiv ovjeanstva oita je ako razmotrimo rezultate. Potpuna se spolna suzdrljivost namee
neudanoj eni, pod prijetnjom da e je smatrati nemoralnom i palom, a to ima za ishod neurasteniju,
nemo, depresiju i raznolike nervne bolesti ukljuujui pad radne snage, ogranieno uivanje u ivotu,
besanicu i zaokupljenost spolnim eljama i matarijama. Proizvoljan i opasan diktat potpune suzdr-
ljivosti vjerojatno objanjava i mentalnu nejednakost spolova. Tako Freud vjeruje da je intelektualna
inferirornost tolikih ena ishod inhibicije miljenja koja im je nametnuta zbog spolnog potiskivanja.
Potisnuvi prirodne spolne elje neudanih ena, puritanstvo, s druge strane, velia njezinu udanu ses-
tru nesuzdranom plodnou u braku. Dapae, ne samo samo da je velia, nego sili enu, opsjednutu
seksom zbog prijanjega potiskivanja, da raa djecu, bez obzira na slabo tjelesno stanje ili ekonom-
sku nemogunost da podigne veliku obitelj. Zatita, ak i znanstveno sigurnim metodama, posve je
zabranjena; samo spominjanje teme smatra se zloinom.
Zahvaljujui puritanskoj tiraniji, veina se ena uskoro nala na rubu fizike snage. Bolesne i istro-
ene, posve su nesposobne osigurati svojoj djeci i osnovnu skrb. To, uz ekonomski pritisak, prisiljava
mnoge ene da se prije izloe najveoj opasnosti nego to e na svijet donijeti dijete. Pobaaji su do-
segli takve razmjere u Americi da je u njihov broj gotovo nemogue povjerovati. Prema najnovijim
istraivanjima, sedamnaest je pobaaja na svakih stotinu trudnoa. Taj zastraujui postotak pred-
stavlja samo one sluajeve za koje lijenici znaju. Imajui u vidu tajnost kojom se ta praksa nuno
zaodijeva, a i posljedinu strunu nesposobnost i nehaj, puritanstvo kontinuirano iznuuje tisue r-
tava vlastitom glupou i licemjerjem.
Prostitutke, premda proganjane, zatvarane i u lancima drane, ipak su najvea pobjeda puritans-
tva. Prostitucija je njegovo najnjegovanije dijete, unato svoj licemjernoj pobonosti. Prostitutka je
furija naega doba, to huji civiliziranim zemljama poput olujnoga vjetra i ostavlja iza sebe trag
bolesti i propasti. Jedini lijek koji puritanstvo nudi za to, u bolesti zaeto dijete, jo je vea represija
i jo bespotedniji progon. Posljednji je ispad Pageov zakon, koji namee dravi New York straan

1
Havelock Ellis, Psihologija seksa.

3
europski grijeh i zloin, naime, registraciju i identifikaciju nesretnih rtava puritanstva. Na jednako
glup nain istunstvo nastoji nadgledati stranu pokoru koju je samo stvorilo spolne bolesti. Najvi-
e obeshrabruje da je taj duh tupe uskogrudnosti zatrovao ak i takozvane liberale i tako ih prevario
da se ukljue u kriarski rat protiv onoga to je upravo plod puritanskoga licemjerstva prostitucije
i njezinih posljedica. U tvrdoglavom je sljepilu puritanstvo odbilo vidjeti da je prava metoda zatite
ona koja jasno svima daje do znanja da spolne bolesti nisu neto misteriozno i strano, kazna zbog
tjelesnoga grijeha, neka vrsta sramotnoga zla kojim igoe puritansko prokletstvo, nego obina bo-
lest koja se moe lijeiti. Svojim mranjakim metodama, prikrivanjem i zatajivanjem, puritanstvo
je osiguralo povoljne uvjete za rast i irenje tih bolesti. Njegovo licemjerje najupadljivije se pokaza-
lo u bezosjeajnom odnosu prema velikom otkriu profesora Ehricha, u licemjernom zabaurivanju
vanoga lijeka za sifilis neodreenim aluzijama na lijek za odreeni otrov.
Gotovo neograniena sposobnost puritanstva da ini zlo ishod je toga to se ono krije iza drave i
zakona. Pravei se da uva ljude od nemorala, natopilo je vladinu maineriju i dodalo svojoj uzurpa-
ciji moralnoga skrbnitva zakonsko skrbnitvo nad naim gleditima, osjeajima pa ak i nad naim
ponaanjem.
Umjetnost, knjievnost, drama, privatnost pote, zapravo, nai najintimniji ukusi, na milosti su i
nemilosti neumoljiva tiranina. Anthony Comstock, ili neki drugi jednako neuki policajac, dobio je
mo da oskvrne duh, blati i unakazuje najuzvieniju kreaciju prirode ljudsko tijelo. Knjige koje
se bave najvitalnijim pitanjima naega ivota i tee baciti svjetlo na opasno zamagljene probleme,
zakonski se tretiraju kao kanjiv prijestup te njihove bespomone autore bacaju u zatvor ili su na
putu u propast i smrt.
ak ni u doba ruskoga cara nije osobna sloboda toliko svakodnevno naruavana u mjeri u kojoj je
naruavana u Americi, u apama puritanskih eunuha. Jedini dan u tjednu ostavljen masama za odmor,
nedjelja, ovdje je straan i gotovo nemogu. Svi se pisci koji piu o primitivnim obiajima i drevnim
civilizacijama slau da je sabat bio dan svetkovina, osloboen briga i dunosti, dan opeg uitka i
veselja. U svakoj europskoj zemlji ta tradicija nastavlja donositi stanovito olakanje od jednolinosti
i tupoglavosti naeg kranskoga doba. Posvuda su koncertne dvorane, kazalita, muzeji i vrtovi puni
mukaraca, ena i djece, posebice radnika i njihovih obitelji, prepunih ivota i radosti, koji su na as
zaboravili uobiajena pravila i konvencije svakodnevnoga ivota. Upravo na taj dan ljudi pokazuju
kako bi ivot mogao doista izgledati u zdravome drutvu, kad bi rad bio lien svrhe da stvori dobit, a
uniti duu.
Puritanstvo je ukralo ljudima ak i taj jedan dan. Prirodno, samo su radnici time pogoeni: nai mi-
lijunui imaju luksuzne kue i dotjerane klubove. Sirotinja je, pak, osuena na monotoniju i dosadu
amerike nedjelje. Drueljubivost i zabava europskoga ivota vani, izvan kue, ovdje je zamijenje-
na mrakom crkve, zaguljivim, bacilima zaguenim lokalima ili neovjenim ugoajem toionice. U
dravama s prohibicijom nema ak ni toionica, osim ako ne mogu uloiti svoju oskudnu zaradu u
patvoreni alkohol. Jer svi znamo kakva je farsa zapravo prohibicija. Poput svih drugih postignua
puritanstva, ona je samo jo dublje zakopala vraga u ljudski sustav. Nigdje ovjek ne vidi toliko
pijanaca kao u gradovima s prohibicijom. Ali sve dok ovjek moe miriljivim bombonom ukloniti lo
zadah licemjerja, puritanstvo pobjeuje. Prividno se prohibicija protivila alkoholu zbog zdravstvenih
i ekonomskih razloga, ali pravi je duh prohibicije po sebi bio nenormalan, jer uspio je proizvesti samo
nenormalan ivot.
Svaki stimulans koji potie matu i podie duh, nuan je u naem ivotu kao i zrak. On krijepi tijelo
i produbljuje nae vienje blinjih nam. Bez poticaja, u ovom ili onom obliku, kreativni bi rad bio
nemogu, a isto tako i duh ljubaznosti i velikodunosti. injenica da su neki veliki geniji odve esto
ogledali svoj odraz u peharu, ne opravdava puritanstvo u njegovu pokuaju da sputa cijeli opseg
ljudskih osjeaja. Byron i Poe uzdrmali su ovjeanstvo dublje nego to se to svi puritanci svijeta

4
mogu nadati. Oni su ivotu podarili znaenje i boju; puritanci su pretvorili crvenu krv u vodu, ljepotu
u runou, raznolikost u uniformnost i propast. Puritanstvo je, ma u kom obliku, otrovna klica. Na
povrini se sve moe initi vrstim i snanim; ali otrov truje uporno, sve dok ne prome cijelo tkivo. S
Hippolyteom Taineom, svaki je istinski slobodan duh shvatio da je puritanstvo smrt kulture, filozofije,
duhovitosti i drugarstva; njegove su osobine mrtvilo, jednolinost i tjeskobnost.

5
 Anarhistika biblioteka
Anti-Copyright

Emma Goldman
Hipokrizija puritanstva
1917.

The Hypocrisy of Puritanism, Emma Goldman, Anarchism and Other Essays, Mother Earth 1917 (1910).
Prevela Biljana Romi. Preuzeto iz Emma Goldman, Anarhizam i drugi ogledi, DAF, Zagreb 2001.

anarhisticka-biblioteka.net