Anarhija je mogua

Primjeri anarhije u praksi

Peter Gelderloos
Sadraj

Uvod 6
Anarhija ne bi mogla funkcionirati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
to je zapravo anarhizam? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
O inspiraciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Osjetljivo pitanje vjerodostojnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
Preporuena literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

1. Ljudska priroda 11
Nisu li ljudi prirodno sebini? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
Nisu li ljudi prirodno kompetitivni? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
Nisu li ljudi oduvijek patrijarhalni? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
Nisu li ljudi prirodno skloni ratu? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
Nisu li dominacija i autoritet prirodni? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
ire poimanje sebe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
Preporuena literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27

2. Odluke 28
Kako e se donositi odluke? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
Kako e se odluke provoditi? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
Tko e rjeavati sporove? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
Nalaenje na ulicama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
Preporuena literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40

3. Ekonomija 41
Ako nema plaa, to je poticaj za rad? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
Zar ljudi ne trebaju efove i strunjake? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
Tko e odnositi smee? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
Tko e brinuti o starijima i nemonima? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
Kako e ljudi dolaziti do zdravstvene skrbi? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
to je s obrazovanjem? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
A to s tehnologijom? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
Kako e funkcionirati razmjena? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
A to s ljudima koji se ne ele odrei konzumeristikog ivotnog stila? . . . . . . . . . . . . 57
A to s izgradnjom i organiziranjem velike, rairene infrastrukture? . . . . . . . . . . . . . 57
Kako e gradovi funkcionirati? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
A to s poplavama, suama i drugim katastrofama? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
Zadovoljavanje naih potreba bez voenja raunice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
Preporuena literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67

2
4. Okoli 68
to e nekoga sprijeiti da unitava okoli? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
A to s globalnim ekolokim problemima poput klimatskih promjena? . . . . . . . . . . . . 72
Jedini nain da se spasi planet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
Preporuena literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75

5. Kriminal 76
Tko e nas zatititi bez policije? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
to s bandama i nasilnicima? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
to e nekoga sprijeiti da ubija ljude? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
to sa silovanjem, obiteljskim nasiljem i drugih oblicima tete? . . . . . . . . . . . . . . . . 84
Nadilazei individualnu pravdu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
Preporuena literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90

6. Revolucija 91
Kako bi horizontalno organizirani ljudi mogli pobijediti dravu? . . . . . . . . . . . . . . . 91
Kako znamo da revolucionari nee postati nova vlast? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
Kako e se zajednice na poetku organizirati? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
Kakva e biti odteta za protekle represije? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
Kako e nastati zajedniki antiautoritarniekoloki etos? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
Revolucija koja je mnoge revolucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
Preporuena literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116

7. Susjedna drutva 117

Bi li se anarhistiko drutvo moglo obraniti od autoritarnog susjeda? . . . . . . . . . . . . 117
to emo s drutvima koja ostanu patrijarhalna ili rasistika? . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
to e sprijeiti neprestano ratovanje i neprijateljstvo? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
Mree, a ne granice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123
Preporuena literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124

8. Budunost 125
Nee li se drava s vremenom ponovno pojaviti? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
to s drugim problemima koje ne moemo predvidjeti? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
Uiniti anarhiju moguom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
Preporuena literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128

Mogua je ukoliko je uinimo moguom 129

Bibliografija 131

3
 Nemojmo vie priati o starim danima, vrijeme je za neto veliko.
Izai van i kreni
Thom Yorke

Posveeno divnim ljudima RuinAmalije, La Revoltose i infoshopa u Kijevu, zato to ive anarhiju.
Iako je ova knjiga zapoela kao osobni projekt, na kraju su mnogi ljudi, od kojih mnogi ele ostati
anonimni, pomogli u njenom stvaranju lektorirajui, provjeravajui i preporuujui izvore, ureujui,
itd. Da navedem samo mali dio ove pomoi, veliko hvala: John, Jose, Vila Kula, aaaa!, L, J i G za posudbu
kompjutora tijekom godine pune selidbi, evikcija, uruavanja, virusa itd. Hvala Jessie Dodson i Katie
Clark na pomoi pri istraivanju za drugi projekt, to sam na kraju iskoristio za ovu knjigu. C i E,
hvala na posudbi lozinki za besplatan pristup akademskim bazama podataka dostupnih studentima,
ali ne i nama ostalima.

Svuda oko nas skrivene su prie,

rastu u naputenim planinskim selima
ili nenaseljenim dijelovima grada,
okamenjuju se pod naim nogama u ostacima
drutava drugaijih od iega to poznajemo,
apui nam da stvari mogu izgledati drugaije.
Ali, politiar za kojeg zna da ti lae,
ef koji te zapoljava i daje ti otkaz,
stanodavac koji te izbacuje,
predsjednik banke koja posjeduje tvoju kuu,
profesor koji te ocjenjuje,
policajac koji prolazi tvojom ulicom,
novinar koji ti daje informacije,
doktor koji te lijei,
mu koji te tue,
majka koja te udara,
vojnik koji ubija za tebe,
i socijalni radnik koji tvoju prolost i budunost stavlja u ladicu
svog ormara,
svi pitaju
TO BI TI BEZ NAS?
Bila bi anarhija.
I ki koja bjei od kue,
voza autobusa u trajku,
veteran koji je odbacio medalju ali dri se svoje puke,

4
djeak kojeg su prijatelji spasili od samoubojstva,
slukinja koja mora sluati one koji ne znaju ni kuhati,
imigrantica koja prelazi pustinju da doe do obitelji na drugoj strani,
djeak na putu u zatvor zbog spaljivanja trgovakog centra koji su izgradili na mjestu snova
njegova djetinjstva,
susjed koji skuplja price na naputenoj zemlji,
nadajui se da e je netko pretvoriti u vrt,
stoper na otvorenoj cesti,
student koji je napustio fakultet i odustao od karijere i zdravstvenog osiguranja
a nekad ak i hrane kako bi mogao pisati revolucionarnu poeziju
svijetu,
moda svi mi moemo to osjeati:
nai efovi i muitelji boje se to bi
bez nas,
a njihova prijetnja je obeanje -
najbolje od ivota ve je anarhija.

5
Uvod
Anarhija ne bi mogla funkcionirati
Anarhizam je najsmioniji od revolucionarnih drutvenih pokreta proizalih iz borbe protiv kapita-
lizma tei svijetu slobodnom od svih oblika dominacije i eksploatacije. U sri mu je jednostavna
i uvjerljiva pretpostavka da ljudi sami umiju ivjeti i organizirati vlastite ivote bolje od strunjaka.
Drugi cinino tvrde da ljudi ne znaju to je u njihovom najboljem interesu pa trebaju vlast da ih za-
titi, te da neka politika stranka nekako moe zastupati interese svih lanova drutva. Anarhisti pak
smatraju da donoenje odluka ne bi smjelo biti u rukama bilo kakve vlasti, ve bi mo trebala biti
decentralizirana: odnosno, svaka osoba trebala bi biti sredite drutva i svi bi trebali biti u mogunosti
stvarati mree i udruenja koja su im potrebna da bi zadovoljili zajednike potrebe.
Obrazovanje koje dobivamo u dravnim kolama ui nas da sumnjamo u nau sposobnost samoorga-
nizacije. To mnoge dovodi do zakljuka da je anarhija nepraktina i utopijska: ne bi mogla funkcionirati.
Ali, naprotiv, anarhistika praksa ve ima dugu prolost i esto je dobro funkcionirala. Slubene povi-
jesne knjige su selektivne: umanjuju injenicu da su sve komponente anarhistikog drutva postojale
u razliitim razdobljima te da su brojna nedravna drutva prosperirala tisuljeima. Kako bi se anar-
histiko drutvo usporedilo s dravnim i kapitalistikim drutvima? Hijerarhijska drutva oigledno
dobro funkcioniraju unutar odreenih okvira. Izrazito su uinkovita u pokoravanju svojih susjeda i
pribavljanju neizmjernih bogatstava svojim vladarima. S druge strane, kako se klimatske promjene,
oskudica hrane i vode, nestabilnost trita i druge globalne krize pojaavaju, hijerarhijski modeli ne
pokazuju se osobito odrivima. Primjeri iz ove knjige pokazuju da anarhistiko drutvo moe mnogo
bolje osigurati zadovoljenje potreba i elja svih svojih lanova.
Mnoge prole i sadanje prie koje pokazuju kako anarhija funkcionira bile su zatakivane i iskriv-
ljavane zbog revolucionarnih zakljuaka koje bismo iz njih mogli izvui. Moemo ivjeti u drutvu
bez efova, gospodara, politiara ili birokrata; u drutvu bez sudaca, policije i kriminalaca, bez boga-
tih i siromanih; u drutvu bez seksizma, homofobije i transfobije; u drutvu u kojem rane od stoljea
porobljavanja, kolonijalizma i genocida napokon mogu zacijeliti. Jedino to nas sprjeava su zatvori,
programiranje i plae koje dobivamo od monika, kao i nedostatak vjere u same sebe.
Naravno, anarhisti ne moraju biti kruti pragmatici. Ako ikada zadobijemo slobodu upravljanja vlasti-
tim ivotima, vjerojatno emo smisliti sasvim nove pristupe organizaciji koji e usavriti ve isprobane
i pouzdane modele. Stoga, neka ove prie budu polazite, i izazov.

to je zapravo anarhizam?
Pisani su tomovi kako bi se odgovorilo na ovo pitanje i milijuni ljudi posvetili su ivote stvaranju,
irenju, definiranju i borbi za anarhiju. Postoje bezbrojna polazita i putevi do anarhizma: radnici u
Europi 19. stoljea u borbi protiv kapitalizma koji vjeruju u sebe, a ne u ideologije autoritarnih poli-
tikih stranaka; uroeniki narodi u borbi protiv kolonizacije u povratku na tradicionalne, egalitarne
kulture; srednjokolci koji osvjetavaju dubinu vlastitog otuenja i nezadovoljstva; kineski mistici
prije tisuu godina ili europski prije petsto godina, taoisti i anabaptisti u borbi protiv vlasti i organi-

6
zirane religije; ene u pobuni protiv autoritarnosti i seksizma ljevice. Nema Centralnog komiteta koji
izdaje lanske iskaznice i jedinstvene doktrine. Anarhija razliitim ljudima znai razliite stvari. Ipak,
postoje neki osnovni principi oko kojih se veina anarhista slae.
Autonomija i horizontalnost: Svi ljudi zasluuju slobodu za definiranje i organiziranje prema vlas-
titim uvjetima. Strukture donoenja odluka trebale bi biti horizontalne, a ne vertikalne, kako nitko
ne bi dominirao ni nad kim; trebale bi njegovati mo za slobodno djelovanje, a ne mo nad drugima.
Anarhizam se protivi svim prisilnim hijerarhijama, ukljuujui kapitalizam, dravu, bjelaku prevlast
i patrijarhat.
Uzajamna pomo: Ljudi bi si trebali dobrovoljno pomagati; veze solidarnosti i dareljivosti vra
su drutvena poveznica nego strah od zakona, granica, zatvora i vojske. Uzajamna pomo nije oblik
milostinje ili jednakovrijedne razmjene; i onaj koji daje i onaj koji prima jednaki su i meusobno
izmjenjivi. Budui da nijedan nema mo nad drugim, poveavaju svoju kolektivnu mo stvarajui
mogunosti za zajedniku suradnju.
Dobrovoljno udruenje: Ljudi bi trebali biti u mogunosti suraivati s kime god ele, kako god
misle da bi trebalo; jednako tako, trebali bi biti u mogunosti odbiti odnos ili sporazum koji im nije
u interesu. Svi bi trebali imati mogunost slobodnog kretanja, kako onog fizikog, tako i drutvenog.
Anarhisti se protive granicama svih vrsta i prisilnim kategorizacijama prema dravljanstvu, rodu ili
rasi.
Direktna akcija: Vie osnauje i uinkovitije je ostvarivati ciljeve direktno nego oslanjati se na vlast
i zastupnike. Slobodni ljudi ne zahtijevaju promjene koje ele vidjeti u svijetu oni ih ostvaruju.
Revolucija: Dananji ustaljeni sustavi represije ne mogu se ukloniti reformama. Reforme provode
oni na pozicijama moi u hijerarhijskom sustavu, to openito ine tako da zadre ili ak poveaju
vlastitu mo. Sustavi poput kapitalizma i bjelake prevlasti oblici su rata koji vode elite; anarhistika
revolucija znai borbu za svrgavanje tih elita kako bi se stvorilo slobodno drutvo.
Samoosloboenje: Stari slogan glasi: Osloboenje radnika dunost je samih radnika. To se moe
primijeniti i na druge grupacije: ljudi moraju biti na proelju vlastitog oslobaanja. Sloboda ne moe
biti dana ona se mora uzeti.

O inspiraciji
Pluralizam i sloboda nisu kompatibilni s ortodoksnim ideologijama. Povijesni primjeri anarhije ne
moraju biti eksplicitno anarhistiki. Veina drutava i organizacija koje su bile bez vlasti nisu se zvale
anarhistikima; taj termin nastao je u Europi u 19. stoljeu, a anarhizam kao samosvjestan drutveni
pokret nije ni priblino univerzalan kao elja za slobodom.
Bilo bi drsko dodjeljivati etiketu anarhista ljudima koji je nisu sami izabrali; umjesto toga moemo
koristiti irok spektar termina kako bismo opisali primjere anarhije u praksi. Anarhija je drutveno
stanje bez vlasti i prisilnih hijerarhija, koje povezuju samoorganizirani horizontalni odnosi; anarhis-
ti su ljudi koji se solidariziraju s drutvenim pokretom ili filozofijom anarhizma. Antiautoritarci su
ljudi koji izriito ele ivjeti u drutvu bez prisilnih hijerarhija, ali koji se, barem koliko je poznato,
ne identificiraju kao anarhisti bilo zato to im termin nije bio poznat ili zato to anarhistiki pokret
ne smatraju bitnim. Anarhistiki pokret je kao takav ipak nastao u Europi i batini pogled na svi-
jet u skladu sa svojim izvoritem; postoje i mnoge druge borbe protiv vlasti koje izviru iz drugaijih
svjetonazora i nemaju potrebe nazivati se anarhistikima. Drutvo koje egzistira bez drave, ali ne
identificira se kao anarhistiko, naziva se nedravnim; ako to drutvo nije sluajno nedravno, ve

7
svjesno radi na sprjeavanju razvijanja hijerarhija i identificira se sa svojim egalitarnim karakteristi-
kama, moe se opisati kao anarhistiko.1
Primjeri u ovoj knjizi izabrani su iz irokog vremenskog i prostornog okvira sveukupno devedeset
njih. Trideset ih je eksplicitno anarhistikih; ostali su nedravni, autonomni ili svjesno antiautoritarni.
Vie od polovine primjera je iz suvremenog zapadnjakog drutva, treina su iz nedravnih drutava
te pruaju pogled na opseg ljudskih mogunosti izvan zapadne civilizacije, a preostalih nekoliko su
klasini povijesni primjeri. Neki od njih, poput panjolskog graanskog rata, spomenuti su vie puta
jer su dobro dokumentirani i pruaju bogatstvo informacija. Zbog brojnosti primjera nije mogue
svaki od njih istraiti u detalje. Idealno bi bilo da itateljica sama bude inspirirana na istraivanje tih
pitanja, izvlaei daljnje praktine lekcije iz pokuaja onih prije nje.
Kroz ovu knjigu postat e jasno da anarhija postoji u sukobu s dravom i kapitalizmom. Mnogi
ovdje navedeni primjeri u konanici su ugueni od strane policije ili pobjednike vojske, te je velikim
dijelom upravo sistematska represija alternativa razlog to nije bilo vie anarhije u praksi. Ova krva-
va povijest implicira da, kako bi bila temeljita i uspjena, anarhistika revolucija mora biti globalna.
Kapitalizam je globalni sustav koji se neprekidno proiruje i kolonizira svako autonomno drutvo s ko-
jim se susretne. Dugorono, niti jedna zajednica ili zemlja ne mogu ostati anarhistike dok je ostatak
svijeta kapitalistiki. Antikapitalistika revolucija mora unititi kapitalizam u potpunosti ili sama biti
unitena. To ne znai da anarhizam mora biti jedinstven globalni sustav. Mnogi razliiti oblici anarhis-
tikih drutava mogu koegzistirati, a oni pak mogu koegzistirati s drutvima koja nisu anarhistika,
sve dok nisu konfrontacijski autoritarna ili opresivna. Sljedee stranice pokazat e irok raspon oblika
koje anarhizam i autonomija mogu poprimiti.
Primjeri u ovoj knjizi pokazuju kako anarhija funkcionira u odreenom vremenskom periodu ili
uspijeva na specifian nain. Sve dok se kapitalizam ne ukine, svi takvi primjeri nuno su parcijalni.
Pouni su u svojim slabostima jednako kao i u snazi. Osim pruanja primjera ljudi koji stvaraju vlastite
zajednice i zadovoljavaju potrebe bez efova, potiu pitanje to je polo krivo i na koji nain bismo
sljedei put mogli bolje.
U tu svrhu, evo nekoliko stalnih tema na koje bi se bilo korisno osvrnuti tijekom itanja ove knjige:
Izolacija: Mnogi anarhistiki projekti dobro funkcioniraju, ali utjeu na ivote malenog broja ljudi.
to je uzrok toj izolaciji? to joj doprinosi, a to je moe smanjiti?
Saveznitva: U brojnim primjerima anarhisti i drugi antiautoritarci izdani su od strane tobonjih
saveznika koji su sabotirali mogunost osloboenja kako bi prisvojili mo. Zato su anarhisti odabrali
ta saveznitva i to moemo nauiti o tome kakve zajednice stvarati danas?
Represija: Autonomne zajednice i revolucionarne aktivnosti bezbroj su puta zaustavljene od strane
policijske represije i vojne invazije. Ljudima se prijeti, uhiuje ih se, mui i ubija, a oni koji preive,
moraju se skrivati ili odustati od borbe; zajednice koje su im pruale podrku povlae se kako bi se
zatitile. Koje akcije, strategije i oblici organizacije najbolje osposobljavaju ljude da preive represiju?
Kako oni izvana mogu osigurati uinkovitu solidarnost?
Suradnja: Neki drutveni pokreti ili radikalni projekti odabiru sudjelovati ili prilagoditi se perspek-
tivi sadanjeg sustava kako bi nadjaali izolaciju, bili pristupani iremkrugu ljudi ili izbjegli represiju.
Koje su prednosti i zamke ovog pristupa? Postoje li drugi naini za nadilaenje izolacije i izbjegavanje
represije?
Privremena dobit: Mnogi primjeri iz ove knjige vie ne postoje. Naravno, anarhisti ne pokuavaju
stvoriti trajne institucije koje ponu postojati radi sebe samih; pojedine organizacije trebale bi se
1
Sam Mbah i I.E. Igariway navode da su prije kolonijalistikih kontakata gotovo sva tradicionalna afrika drutva bila
anarhije i imaju vrste argumente za to. Isto se moe rei i za druge kontinente. Ali, kako autor ne potjee ni iz jednog od
tih drutava, a zapadnjaka kultura tradicionalno vjeruje da ima pravo reprezentirati druga drutva, najbolje je izbjegavati
toliko iroke karakterizacije, uz nastojanje da se ui iz ovih primjera.

8
ukinuti kada vie nisu korisne. Shvaajui to, kako moemo dobiti najvie od oaza autonomije dok
postoje i kako nas mogu nastaviti obogaivati nakon to prestanu postojati? Kako se niz privremenih
prostora i dogaaja moe povezati u kontinuitet borbe i zajednice?

Osjetljivo pitanje vjerodostojnosti

Kad je god bilo mogue, traili smo direktnu povratnu informaciju od ljudi koji su osobno sudjelo-
vali u borbama i zajednicama opisanim u ovoj knjizi. U nekim je primjerima to bilo nemogue zbog
nepremostivih prostornih i vremenskih udaljenosti. U tim sluajevima morali smo se oslanjati isklju-
ivo na pisana tumaenja uglavnom vanjskih promatraa. Ali tumaenje nikako nije neutralan proces:
vanjski promatrai projiciraju vlastite vrijednosti i iskustva na ono to promatraju. Naravno, ono je ne-
izbjena aktivnost u ljudskom diskursu; tovie, vanjski promatrai mogu doprinjeti novim i korisnim
perspektivama.
Meutim, svijet nije tako jednostavan. Kako se europska civilizacija irila i dominirala ostatkom pla-
neta, promatrai koje je slala redovito su bili istraivai, misionari, spisatelji i znanstvenici vladajueg
poretka. Na svjetskoj razini, ova civilizacija je jedina koja ima pravo tumaiti samu sebe i sve druge
kulture. Zapadnjaki nain miljenja silom je proiren diljem svijeta. Kolonizirana drutva unitena
su i iskoritavana za ropski rad, ekonomske resurse i ideoloki kapital. Nezapadni narodi prikazivani
su Zapadu na naine koji potkrepljuju zapadnjaki svjetonazor i osjeaj superiornosti te opravdavaju
postojee imperijalne projekte kao nune za dobro naroda koje se prisilno civilizira.
Kao anarhisti koji se trude ukinuti strukture moi odgovorne za kolonijalizam i mnoge druge ne-
pravde, elimo otvoreno pristupiti drugim kulturama kako bismo od njih mogli uiti, ali ako ne bude-
mo oprezni, lako bismo mogli upasti u uobiajeni eurocentrini obrazac manipulacije i iskoritavanja
drugih kultura za na ideoloki kapital. U sluajevima kada nismo mogli stupiti u kontakt ni sa kim
iz istraivane kulture kako bi revidirala i kritizirala nae interpretacije, pokuali smo pripovjedaa
ukljuiti u priu kako bismo potkopali njegovu ili njezinu objektivnost i nevidljivost te namjerno do-
veli u pitanje vjerodostojnost vlastitih informacija i predloili fleksibilna i skromna tumaenja. Nismo
sigurni kako postii takvu ravnoteu, ali nadamo se nauiti pokuavajui.
Neki uroeniki narodi koje smatramo drugovima u borbi protiv vlasti smatraju da bijelci nemaju
pravo predstavljati uroenike kulture, to je osobito opravdano injenicom da je pet stotina godina
euroameriko prikazivanje uroenikih naroda bilo u svrhu vlastitih interesa, eksploatirajue i poveza-
no s postojeim procesima genocida i kolonijalizacije. S druge strane, dio naega cilja pri objavljivanju
ove knjige bio je prozvati povijesni eurocentrizam anarhistikog pokreta i ohrabriti se na otvorenost
prema drugim kulturama. To ne bismo mogli ostvariti prezentirajui samo prie iz nae vlastite ne-
dravnosti. Autor i veina ljudi koji su radili na ureivanju knjige su bijelci, pa nije zauujue da
ono to napiemo odraava nae korijene. Zapravo, i samo sredinje pitanje ove knjige, je li anarhi-
ja mogua, eurocentrino je. Jedino ljudi koji su izbrisali sjeanje na vlastitu nedravnost mogu se
pitati trebaju li dravu. Svjesni smo da ne dijele svi ovu povijesnu slijepu toku te da ono to ovdje
objavljujemo moda nee biti korisno ljudima drugog podrijekla, ali nadamo se da, priajui prie o
kulturama i borbama drugih drutava, moemo pomoi ispraviti eurocentrizam endemian nekim na-
im zajednicama i postati bolji saveznici, te biti bolji sluatelji kada nam ljudi drugih kultura odaberu
ispriati vlastite prie.
Netko tko je itao ovaj tekst napomenuo nam je da je uzajamnost temeljna vrijednost uroenikih
svjetonazora. Postavio nam je pitanje: ako anarhisti koji su veinom Europljani/Amerikanci budu uili
od uroenikih i drugih zajednica, kultura i naroda, to e ponuditi zauzvrat? Nadam se da, gdje god
je mogue, nudimo solidarnost irenje borbe i podravanje drugih ljudi koji se bore protiv vlasti, a

9
ne nazivaju se anarhistima. U konanici, ukoliko nas odreena drutva inspiriraju, ne bismo li trebali
initi vie kako bismo prepoznali i potpomogli njihove postojee borbe?
Knjiga Linde Tuhiwai Smith, Decolonizing Methodologies: Research and Indigenous Peoples (London:
Zed Books, 1999) prua znaajan pogled na neke od ovih tema.

Preporuena literatura

Errico Malatesta, At the Cafe: Conversations on Anarchism. London: Freedom Press, 2005.
The Dark Star Collective, Quiet Rumours: An Anarcha-Feminist Reader. Oakland: AK Press, 2002.
CrimethInc., Days of War, Nights of Love. CrimethInc. 2002.
Daniel Guerin, Anarchism: From Theory to Practice. New York: Monthly Review, 1996.
bell hooks, Aint I a Woman? Black women and feminism. Boston: South End Press, 1981.
Mitchell Verter i Chaz Bufe (ur.), Dreams of Freedom: A Ricardo Flores Magon Reader. Oakland: AK
Press, 2005.
Derrick Jensen, A Culture of Make Believe. White River Junction, Vermont: Chelsea Green, 2004.
Vine Deloria, Jr., Custer Died for Your Sins: an Indian Manifesto. New York: Macmillan, 1969.
Ward Churchill, From a Native Son: Selected Essays on Indigenism 19851995, Cambridge: South End
Press, 1999.; ili njegov intervju o uroenicima i anarhizmu u asopisu Upping the Anti.

10
1. Ljudska priroda
Anarhizam propituje tipino zapadnjako shvaanje ljudske prirode zamiljajui drutvo temelje-
no na suradnji, uzajamnoj pomoi i solidarnosti meu ljudima, a ne na natjecanju i preivljavanju
najsposobnijih.

Nisu li ljudi prirodno sebini?

Svatko je svjestan vlastitih interesa i sposoban djelovati sebino na raun drugih ljudi, ali svi su
svjesni i potreba ostalih, te sposobni djelovati velikoduno i nesebino. Ljudsko preivljavanje ovisi
o velikodunosti. Kada ti sljedei put netko kae da komunitarno, anarhistiko drutvo ne bi moglo
funkcionirati jer su ljudi prirodno sebini, reci mu da bi trebao uskratiti hranu svojoj djeci, ne bi trebao
pomagati roditeljima da ostvare dostojanstveno umirovljenje, donirati u dobrotvorne svrhe, pomagati
susjedima ili biti susretljiv prema strancima, osim ako za to ne dobije naknadu. Je li se mogue osjeati
ispunjeno u potpunosti ivei kapitalistiku filozofiju? Naravno da ne. I nakon stotina godina guenja,
solidarnost i velikodunost ostaju neophodni za ljudsku egzistenciju. Primjeri za to ne moraju se traiti
u radikalnim drutvenim pokretima. Sjedinjene Drave moda jesu na strukturalnoj razini najsebi-
nija svjetska nacija najbogatija razvijena zemlja, ali imaju jedan od najniih oekivanih ivotnih
vjekova, jer e politika kultura radije dopustiti da siromani umiru, nego im omoguiti zdravstvenu i
socijalnu skrb. Ali ak je i u SAD-u lako pronai institucionalizirane primjere dijeljenja koji ine bitan
dio drutva. Knjinice nude povezanu mreu milijuna besplatnih knjiga. Kvartovski rotilji okupljaju
ljude kako bi dijelili hranu i uivali u meusobnom drutvu. Kakvi primjeri bi mogli nastati izvan
ograniavajuih okova drave i kapitala?
Monetarne ekonomije postoje tek nekoliko tisua, a kapitalizam nekoliko stotina godina. Potonji
se pokazao prezira vrijedan, vodei do najveih ekonomskih nejednakosti, najvee masovne gladi i
najgoreg distributivnog sustava u svjetskoj povijesti iako je, skidamo kapu, proizveo mnogo divnih
spravica. Ljude bi moglo iznenaditi koliko su drugi tipovi ekonomija ranije bili uestali i u kojoj se
mjeri razlikuju od kapitalizma.
Jedan od tipova ekonomije koji su ljudi nanovo razvijali na svakom kontinentu jest ekonomija
darivanja. U tom sustavu, ako ljudi neega imaju vie nego to im je potrebno, to poklanjaju. Ako ne
pripisuju vrijednost, ne raunaju dug. Sve to osobno ne koristi moe se pokloniti nekome drugome,
a to vie poklanja, potie velikodunost i jaa prijateljstva koja i tebe obasipaju poklonima. Mnoge
ekonomije darivanja trajale su tisuama godina i pokazale se mnogo uinkovitijima u zadovoljavanju
potreba svih sudionika. Kapitalizam moda jest drastino poveao produktivnost, ali u koju svrhu? Na
jednoj strani tipinog kapitalistikog grada netko umire od gladi, dok na drugoj netko jede kavijar.
Zapadnjaki ekonomisti i politolozi prvotno su smatrali da su mnoge ekonomije darivanja zapravo
trampe; protokapitalistiki sustavi razmjene bez uspostavljene valute: Dat u ti jednu ovcu za dva-
deset komada kruha. Ta drutva obino sebe ne bi tako opisala. Kasnije su antropolozi koji su otili
ivjeti u takva drutva i bili u mogunosti odbaciti kulturalnu pristranost, Europljanima pokazali da
su mnoga od tih drutava uistinu ekonomije darivanja u kojima ljudi namjerno ne pamte tko kome
koliko duguje, kako bi poticali drutvo dareljivosti i dijeljenja.

11
 Ti antropolozi moda nisu znali da ekonomije darivanja nikada nisu bile u potpunosti uguene na
Zapadu; zapravo su se uestalo pojavljivale unutar pobunjenikih pokreta. Anarhisti u SAD-u danas
takoer istiu elju za odnosima temeljenima na velikodunosti i jamstvu da e svaije potrebe biti
zadovoljene. U brojnim gradovima anarhisti odravaju Really Really Free Markets (Stvarno stvarno
besplatne trnice) zapravo buvljake bez cijena. Ljudi donose dobra koja su izradili ili stvari koje vie
ne trebaju te ih besplatno daju prolaznicima i drugim sudionicima, ili pak razmjenjuju vjetine. Na
jednoj besplatnoj trnici u Sjevernoj Karolini svakog mjeseca:

dvije stotine ljudi i vie, svih ivotnih poziva, nau se u sreditu naega grada. Donesu
sve od nakita do drva za ogrjev da ih poklone i uzmu to god ele. Na nekim tandovima
nudi se i popravljanje bicikala, ianje ili ak itanje tarota. Ljudi odlaze s okvirima za
krevet i starim raunalima, a ako ih nemaju kako prevesti, na raspolaganju su volonteri
vozai. Novac se ne izmjenjuje i nitko se ne cjenka oko vrijednosti predmeta ili usluga,
nitko se ne srami zato to oskudijeva. Suprotno vladinim odredbama, ne plaa se pristojba
za koritenje javnog prostora, niti je itko organizator. Ponekad se pojavi limena glazba,
nekad nastupa lutkarska trupa ili se igraju drutvene igre. Na periferiji se vode razgovori
i igraju igre, te svatko dobije tanjur tople hrane i vreicu besplatnih namirnica. S grana i
greda vise transparenti s natpisima za zajedniku dobrobit, a ne gazde i birokraciju i ni
jefes, ni fronteras (nap. prev. bez efova, bez granica); na prostrtom pokrivau rairena
je radikalna literatura, ali to nisu kljuni dijelovi dogaanja to je drutvena institucija,
a ne demonstracija.
Zahvaljujui naoj mjesenoj Besplatnoj trnici, svatko iz naega grada upoznat je s pri-
mjerom anarhistike ekonomije. Za nas manjih ili nikakvih primanja ivot je neto laki,
a odnosi se razvijaju u prostoru u kojem su drutvena klasa i novana sredstva barem
privremeno nebitni.2

Tradicionalno drutvo Semaija u Maleziji temelji se na poklanjanju prije nego na trampi. Nismo mo-
gli pronai iskaze o njihovom drutvu koje bi zabiljeili sami Semai, ali Robertu Dentanu, zapadnja-
kom antropologu koji je neko vrijeme ivio s njima, objasnili su kako funkcioniraju. Dentan navodi
da je sustav Semaijske distribucije hrane i usluga jedan od najznaajnijih vidova povezanosti lano-
va zajednice Semaijske ekonomske razmjene vie su poput Boinih nego komercijalnih razmjena.3
Smatrano je punanom ili tabuom da lanovi zajednice raunaju vrijednost danih ili dobivenih poklona.
Neka od uobiajenih pravila dobrog ponaanja ukljuivala su dunost dijeljenja svega to imaju, a ne
trebaju u tom trenutku, te dunost dijeljenja s gostima i bilo kime tko zatrai. Ne dijeliti ili uskratiti
bilo je tabu, ali isto tako i zatraiti vie nego to netko moe dati.
Mnoga su druga drutva takoer distribuirala i razmjenjivala vikove kao poklone. Osim drutvene
kohezije i uitka koji se dobiva dijeljenjem sa zajednicom bez gramzljivog voenja evidencije, eko-
nomija darivanja moe se opravdati i osobnim interesima. esto osoba ne moe sama potroiti sve
to proizvede. Ulovljeno meso pokvarit e se prije nego bi ga mogla svog pojesti. Orue, poput pile,
veinu bi vremena lealo nekoriteno ukoliko bi bilo u vlasnitvu jedne osobe. Smislenije je podijeliti
veinu mesa ili dijeliti pilu sa susjedom, jer se na taj nain osigurava da e u budunosti oni dijeliti
hranu i orue s tobom time osiguravajui pristup veoj koliini hrane i orua te bogaenje i tebe i
susjeda, a da nitko ne mora nikoga iskoritavati.
Dodue, na temelju onoga to znamo, lanovi ekonomija darivanja vjerojatno ne bi svoje djelovanje
opravdavali argumentima o svom proraunatom interesu, nego moralnim shvaanjima po kojima
2
The Really Really Free Market: Instituting the Gift Economy, Rolling Thunder, No. 4, proljee 2007, str. 34.
3
Robert K. Dentan, The Semai: A Nonviolent People of Malaya. New York: Holt, Rinehart and Winston, 1979, str. 48.

12
je dijeliti ispravno. Napokon, ekonomski viak rezultat je odreenog naina gledanja na svijet: to
je drutveni izbor, a ne materijalna neminovnost. Drutva moraju izabrati hoe li raditi vie nego
to moraju kako bi raunala vrijednost, ili pak troiti iskljuivo nuan minimum za preivljavanje, a
ostatak svojih proizvoda prepustiti zajednikom spremitu kojim upravlja rukovodea klasa. ak i ako
se lovakoj ili sakupljakoj skupini posrei, i vrate se s velikom koliinom hrane, nema vikova ako
smatraju normalnim podijeliti je sa svima, poastiti se velikom gozbom ili pozvati susjednu zajednicu
na zabavu sve dok se sva hrana ne pojede. Tako je svakako zabavnije nego mjeriti kilograme hrane i
raunati koliki smo postotak zaradili.
to se tie besposliara, ak i kad ljudi ne raunaju vrijednost poklona i platnu bilancu, primijetit
e kad netko uporno odbija dijeliti ili doprinijeti grupi, krei tako obiaje drutva i osjeaj uzajamne
pomoi. Takvi ljudi postupno e naruiti svoje odnose i propustiti neke od ljepih prednosti ivota
u zajednici. ini se da u svim poznatim ekonomijama darivanja ak i najljenijim ljudima nikada nije
odbijena hrana u otrom kontrastu s kapitalizmom jer hranjenje nekoliko besposliara nebitan je
izdatak drutvenih resursa, osobito u usporedbi s ugaanjem pohlepnoj eliti naeg drutva. Gubljenje
male koliine resursa daleko je poeljnije od gubljenja samilosti i ostavljanja ljudi da umru od gladi.
U ekstremnijim sluajevima, da su lanovi takvih drutava naporni paraziti, koji pokuavaju mono-
polizirati resurse ili prisiliti druge da rade za njih drugim rijeima, da se ponaaju poput kapitalista
bili bi iskljueni ili ak protjerani iz drutva.
Neka nedravna drutva imaju poglavice koji obavljaju ritualne uloge, obino vezane uz davanje
poklona i raspodjelu resursa. Zapravo, termin poglavica moe biti varljiv jer su postojala brojna
ljudska drutva koja su imala ono to Zapad naziva poglavicama, a u svakome od tih drutava ta je
uloga predstavljala neto drugaije. U mnogim drutvima poglavice nisu imale nadmo: bili su zadu-
eni za posredovanje kod sporova ili provoenje rituala te se oekivalo da budu dareljiviji od svih
ostalih. U konanici su radili vie, a imali manje osobnog bogatstva od ostalih. Jedno istraivanje po-
kazalo je da je uobiajen razlog svrgavanja ili protjerivanja poglavice bio taj to nije smatran dovoljno
dareljivim.4

Nisu li ljudi prirodno kompetitivni?

U zapadnom drutvu kompetitivnost je toliko normalizirana da nije udno to je smatramo prirod-
nom u ljudskim odnosima. Od djetinjstva nas ue da moramo biti bolji od ostalih kako bismo ita
vrijedili. Korporacije otputanje radnika liavajui ih sredstava za ivot i zdravstvene skrbi opravda-
vaju potrebom da ostanu kompetitivne. Na sreu, ne mora biti tako. Industrijski kapitalizam samo
je jedan od tisua naina drutvene organizacije koje su ljudi razvili, a uz malo sree nee biti ni
posljednji. Ljudi se, oito, mogu ponaati kompetitivno, ali nije teko uvidjeti u kolikoj mjeri nae
drutvo ohrabruje ovakvo i potiskuje suradniko ponaanje. Bezbrojna drutva diljem svijeta razvila
su suradnike naine ivota u velikom kontrastu s normama koje postoje unutar kapitalizma. Do sa-
da su gotovo sva ta drutva integrirana u kapitalistiki sustav putem kolonijalizma, ropstva, rata ili
unitenja stanita, ali ostaju brojni primjeri koji dokumentiraju golemu razliitost drutava koja su
postojala.
Lovci-sakupljai Mbuti iz ume Ituri iz sredinje Afrike tradicionalno su ivjeli bez vlasti. Zapisi
starih povjesniara navode da su stanovnici uma ivjeli kao nedravni lovci-sakupljai za vrijeme
egipatskih faraona, a sami Mbutiji tvrde da su oduvijek ivjeli na taj nain. Protivno uobiajenim
prikazima, zajednice poput Mbutija nisu izolirane ili praiskonske. Zapravo su u estoj interakciji s
4
Christopher Boehm, Egalitarian Behavior and Reverse Dominance Hierarchy, Current Anthropology, Vol. 34, No. 3,
lipanj 1993.

13
narodima Bantu koji okruuju umu i imali su mnotvo prilika vidjeli kakva su ta navodno napredna
drutva. U zadnjih barem nekoliko stotina godina Mbutiji su razvili odnose razmjene i darivanja sa
susjednim farmerima, zadravajui pri tom svoj identitet djece praume.
Danas nekoliko tisua Mbutija i dalje ivi u umi Ituri u dinaminim odnosima s izmijenjenim
svijetom mjetana, borei se da ouvaju svoj tradicionalni nain ivota. Mnogi drugi Mbutiji ive
u naseljima uz nove ceste. Iskopavanje koltana (nap. prev. engl. coltan, industrijsko ime za mineral
kolumbit-tantalit) za mobitele glavni je financijski poticaj graanskog rata i unitenja stanita, koje
ujedno razara regiju i ubija stotine tisua stanovnika. Vlasti Konga, Ruande i Ugande ele upravljati
ovom milijardu dolara vrijednom industrijom (koja proizvodi primarno za SAD i Europu), a rudari u
potrazi za poslom dolaze iz itave Afrike kako bi postavili kamp u regiji. Krenje uma, porast popu-
lacije i poveanje lova na divlja za potrebe vojnika i rudara iscrpilo je lokalnu floru i faunu. Uslijed
oskudice hrane i borbe za kontrolu nad teritorijem, vojnici i rudari upustili su se u okrutnosti pre-
ma Mbutijima, ukljuujui kanibalizam. Neki Mbutiji stoga trae osnivanje meunarodnog tribunala
protiv kanibalizma i drugih prijestupa.
Europljani koji su putovali sredinjom Afrikom tijekom kolonizacije tog kontinenta nametnuli su
vlastiti moral Mbutijima. Kako su Mbutije sretali iskljuivo u selima Bantu farmera koja okruuju
umu Ituri, pretpostavili su da su Mbutiji primitivna slunika klasa. Mbutiji su 1950.-ih pozvali za-
padnjakog antropologa Colina Turnbulla da ivi s njima u umi. Tolerirali su njegova nepristojna i
neupuena pitanja i pouili ga vlastitoj kulturi. Prie koje je prenio prikazuju drutvo daleko izvan
onoga to zapadnjaki svjetonazor smatra moguim. U vrijeme kada su antropolozi, a kasnije i zapad-
njaki anarhisti, poeli raspravljati o tome to Mbutiji znae za njihove teorije, globalne ekonomske
institucije razraivale su proces genocida nad njima. Ne obraajui panju na to, razni zapadnjaki pis-
ci idealizirali su ili degradirali Mbutije kako bi dobili argumente za ili protiv primitivizma, veganstva,
feminizma i drugih politikih stavova.
Prema tome, vjerojatno najvanija lekcija koju moemo nauiti iz prie o Mbutijima nije da je anar-
hija kooperativno, slobodno i relativno zdravo drutvo mogua, nego da slobodna drutva nisu
mogua sve dok vlade pokuavaju unititi svaku oazu neovisnosti, dok korporacije financiraju geno-
cid kako bi proizvodile mobitele, i dok su navodno nakloni ljudi zainteresiraniji za pisanje etnografija
nego za pruanje otpora.
Iz Turnbullove perspektive Mbutiji su bili nepokolebljivo egalitarni i mnogi naini njihove drutve-
ne organizacije obeshrabrivalisu nadmetanje i promovirali suradnju meu lanovima. Prikupljanje
hrane bila je zajednika briga, a prilikom lova bi se esto okupila itava skupina. Pola bi ih se provla-
ilo kroz grmlje u smjeru druge polovine, koja je ekala s mreama kako bi ulovili ivotinje koje su
istjerane. Uspjean lov bio je rezultat uinkovitog zajednikog rada i cijela zajednica dijelila je ulov.
Djeca Mbutija imala su visoku razinu autonomije i veinu dana provodila bi u dijelu naselja kojem
odrasli nisu imali pristup. Jedna od estih igara ukljuivala je grupu manje djece koja bi se penjala na
mlado stablo sve dok ga ne bi zajednikom teinom savili prema zemlji. Tada bi, u idealnoj situaciji,
sva djeca istovremeno pustila stablo i ono bi se uspravilo. Ali, ako jedno dijete nije sinkronizirano i
pusti prekasno, izletjelo bi kroz drvee i dobrano se preplailo. Takvim igrama ui se grupna harmonija
ispred individualnog dostignua i osigurava rana socijalizacija u kulturu dobrovoljne suradnje. Igranje
rata i individualizirano natjecanje karakteristino za Zapadno drutvo omoguuju znatno drugaiji tip
socijalizacije.
Mbutiji su takoer suzbijali natjecanje ili ak i pretjerane rodne razlike. Nisu koristili rodno odree-
ne nazive za rodbinske odnose npr. umjesto sin rekli bi dijete, sibling (nap. prev. engl. skupni
naziv za brau i sestre, potomke istih roditelja) umjesto sestra osim u sluaju roditelja, gdje postoji
funkcionalna razlika izmeu roditelja koji raa i doji i roditelja koji prua drugaiji tip skrbi. Vana
ritualna igra odraslih Mbutija obeshrabrivala je natjecateljstvo meu rodovima. Turnbullovim rijei-

14
ma, igra je poinjala kao natjecanje u povlaenju ueta, sa enama na jednom kraju dugakog ueta
ili loze, a mukarcima na drugom. Ali, im bi jedna strana poela pobjeivati, netko od njih bi otrao
na drugu stranu, simboliki mijenjajui rod i postajui lanom druge grupe. Do kraja bi se svi smijui
strovalili u hrpu, svatko promijenivi rod vie puta. Nijedna strana nije pobijedila, ali to je naizgled
bila i poanta. Uspostavljena je grupna harmonija.
Tradicionalno su Mbutiji na konflikt ili buku gledali kao zajedniki problem i prijetnju grupnoj
harmoniji. Ukoliko sukobljeni nisu mogli sami ili uz pomo prijatelja rijeiti problem, itava skupina
odrala bi vaan ritual koji je esto trajao itavu no. Svi bi se okupili da rasprave, a ukoliko problem i
dalje ne bi bio rijeen, mladi, koji su esto igrali uloge boraca za pravdu u njihovom drutvu, iskrali bi
se u no i poeli juriti kroz naselje, puui u rog koji proizvodi zvuk slian slonu, simbolizirajui kako
problem prijeti opstanku itave skupine. Ukoliko doe do iznimno ozbiljnog konflikta koji je naruio
grupnu harmoniju, mladi mogu dodatno izraziti svoju frustraciju razbijajui po naselju, gasei vatru
i ruei kue, dok bi odrasli pjevali dvodijelnu melodiju, jaajui osjeaj suradnje i zajednitva.
Mbutiji su kroz godinu dana proli i kroz svojevrsno cijepanje i stapanje. esto motivirano interper-
sonalnim konfliktima, skupina bi se razdvojila u manje, intimnije grupe. Ljudi su imali opciju davanja
prostora jedni drugima umjesto da ih ira zajednica prisili da potisnu svoje probleme. Nakon nekog
vremena odvojenog putovanja i ivota, male grupe ponovno su se udruile nakon to je prolo dovolj-
no vremena da se sukobi smire. S vremenom se itava skupina ponovno okupila i proces je krenuo
ispoetka. Izgledalo je kao da su Mbutiji sinkronizirali ovu drutvenu nestabilnost sa svojim ekonom-
skim aktivnostima, tako da se itava skupina okupila upravo u vrijeme specifinog tipa prikupljanja
i lova koji zahtijeva suradnju vee grupe. Period malih, odvojenih grupa poklopio se s dobom godine
kada je bila sezona hrane koju je najbolje prikupljati u malim grupama rasporeenim diljem itave
ume, a period kada se okupila itava skupina podudarao se s godinjim dobom u kojem su lov i
prikupljanje hrane bili uspjeniji u velikim grupama.
Na nau alost, ni ekonomske, ni politike, niti drutvene strukture zapadnog drutva nisu pogodne
za suradnju. Kad nam zaposlenje i drutveni status ovise o bivanju boljim od naih kolega i drugova,
a gubitnici su izbaeni bez obzira na to koliko im to naruava dostojanstvo ili mogunost da se pre-
hrane, nije iznenaujue da je natjecateljsko ponaanje uestalije od suradnikog. Ali ljudi koji ive
pod razornim utjecajem drave i kapitalizma nisu izgubili sposobnost suradnikog ivljenja. Drutve-
na suradnja nije ograniena samo na zajednice poput Mbutija koji nastanjuju jednu od zadnjih oaza
autonomije u svijetu. Suradniko ivljenje mogue je za sve nas upravo sada.
Ranije ovog desetljea, u jednom od drutava najvee individualnosti i natjecateljstva u ljudskoj po-
vijesti, na neko vrijeme je u jednom gradu pokleknula dravna vlast. Ipak, u tom periodu katastrofe,
sa stotinama umiruih ljudi i krajnje ogranienim resursima za preivljavanje, stranci su se okupili
kako bi si pomagali u duhu uzajamne pomoi. Taj grad je New Orleans nakon uragana Katrine 2005.
godine. U poetku su korporativni mediji irili rasistike prie o barbarstvima koje ine preivjeli,
preteno crnci, te o policiji i dravnoj vojsci koje herojski spaavaju rtve dok se bore protiv lutajuih
skupina pljakaa. Kasnije su priznali da te prie nisu bile istinite. U biti, najvei broj spaavanja nisu
napravili policajci i profesionalci, ve stanovnici New Orleansa, esto usprkos odredbama vlasti5 . Po-
licija je u meuvremenu ubijala ljude koji su spaavali pitku vodu, pelene i ostale ivotne potreptine
iz naputenih trgovina, robu koja bi inae bila baena, jer natopljena vodom vie nije mogla biti u
prodaji.

5
Amy Goodman, Lousiana Official: Federal Govt Abandoned New Orleans, Democracy Now, 7. rujna 2005. Fox News,
CNN i The New York Times pogreno su izvijestili o ubojstvima i lutajuim bandama silovatelja u Superdomeu, gdje su se
izbjeglice okupile tijekom oluje. (Aaron Kinney, Hurricane Horror Stories, Salon.com)

15
 New Orleans nije atipian: svi se mogu nauiti ponaati suradniki kada imaju potrebu ili elju.
Socioloke studije pokazuju da suradnja i solidarnost meu ljudima rastu pri gotovo svim prirodnim
katastrofama, ali ne kod vlasti, nego kod obinih ljudi koji dobrovoljno rade veinu spaavanja i me-
usobno se tite tijekom krize6 .

Nisu li ljudi oduvijek patrijarhalni?

Jedan od najstarijih oblika opresije i hijerarhije je patrijarhat: podjela ljudi na dvije krute rodne
uloge i dominacija mukaraca nad enama. No, patrijarhat nije ni prirodan ni univerzalan. Mnoga
drutva imala su vie od dvije rodne kategorije i doputala su svojim lanovima da mijenjaju rodnu
pripadnost. Neka su ak kreirala uvaene duhovne uloge za one koji se nisu uklapali ni u jedan od
primarnih rodova. Veina predhistorijske umjetnosti prikazuje ljude bez odreenog roda ili pak ljude
s neodreenim, naglaenim kombinacijama maskulinih i femininih obiljeja. U takvim drutvima rod
je bio fluidan. Nametanje dvaju fiksnih, idealiziranih rodova koji se smatraju prirodnima bilo je po-
put povijesnog prevrata. Strogo fizioloki gledano, mnogi potpuno zdravi ljudi raaju se dvospolni, s
mukim i sa enskim fiziolokim karakteristikama, to pokazuje da su te kategorije dio fluidnog konti-
nuuma. Nema smisla ljude koji se ne uklapaju ni u jednu kategoriju tjerati da se osjeaju neprirodno.
ak i u naem patrijarhalnom drutvu, u kojem su svi uvjetovani da vjeruju kako je patrijarhalnost
prirodna, oduvijek postoji otpor. Dobar dio postojeeg otpora queer i transrodnih ljudi odvija se hori-
zontalno. Organizacija FIERCE! u New Yorku okuplja irok spektar ljudi iskljuenih i potlaenih zbog
patrijarhata: transrodne osobe, homoseksualce, biseksualce, two-spirit (uvaena kategorija u mnogim
indijanskim zajednicama za ljude koji se ne identificiraju izriito kao mukarci ili ene), queer i neod-
luni (ljudi koji se nisu odluili po pitanju vlastite seksualnosti i rodne pripadnosti ili koji se ne nalaze
ni u jednoj od kategorija). FIERCE! su 2000. godine osnovali preteno mladi pripadnici manjina, uz
sudjelovanje anarhista. Dre se horizontalne organiziramo sami, za sebe etike i osvijeteno pove-
zuju otpor patrijarhatu, transfobiji i homofobiji s otporom kapitalizmu i rasizmu. Njihove aktivnosti
obuhvaaju prosvjede protiv policijske brutalnosti nad transrodnom i queer mladei, edukaciju kroz
dokumentarne filmove, fanzine i internet, organiziranje za odgovarajuu zdravstvenu skrb i protiv
gentrifikacije (nap. prev. proces u kojem se stare jeftine zgrade ili itavi dijelovi grada, najee rad-
nika naselja, pretvaraju u skupe zgrade za dobrostojee pripadnike srednje klase), osobito tamo gdje
potonja prijeti unitenju vanih kulturnih i drutvenih prostora queer mladei.
U vrijeme pisanja ovog djela osobito su aktivni u kampanji za zaustavljanje gentrifikacije etalita
Christopher, jednog od rijetkih sigurnih mjesta za beskunike i siromanu queer manjinu, gdje su
se mogli sastajati i graditi zajednicu. Grad od 2001. godine pokuava obnoviti etalite, a policijsko
maltretiranje i uhienja su se umnogostruila. Kampanja FIERCE! pomogla je okupiti one koji ele
sauvati prostor i omoguila je da se uju i drugi glasovi, a ne samo glasovi vlasti i vlasnika poduzea.
Stavovi naeg drutva o rodu i seksualnosti radikalno su se promijenili proteklih stoljea velikim dije-
lom zahvaljujui ovakvim skupinama koje direktnom akcijom stvaraju ono to je navodno nemogue.
Otpor patrijarhatu see onoliko koliko elimo pogledati u prolost. U dobrim starim vremenima,
kada se rodne uloge navodno nisu propitivale i kada su prihvaane kao prirodne, moemo nai utopij-
ske prie koje su pobijale pretpostavku da je patrijarhat prirodan i gledite da nas civilizacijski progres
pouzdano vodi od naih surovih poetaka prema prosvijetljenosti. Ideja potpune slobode zapravo je
oduvijek bila dio ljudske povijesti.

6
Jesse Walker (Nightmare in New Orleans: Do disasters destroy social cooperation?, Reason Online, 7. rujna 2005.)
citira studiju sociologa E. L. Quarantelli koji tvrdi da Nakon kataklizme drutvene spone se uvruju, volonterstvo bukta,
a nasilje je rijetkost.

16
 U 17. stoljeu Europljani su odlazili u Sjevernu Ameriku iz itavog niza razloga, gradei nove ko-
lonije koje su obuhvaale irok spektar karakteristika: od plantaa temeljenih na robovskom radu,
kanjenikih kolonija, trita koja su nastojala prisiliti uroenike da osiguraju velike koliine ivotinj-
skih koa, do fundamentalistikih religijskih utopija temeljenih na potpunom istrebljenju uroenike
populacije. Ali kao to je na plantaama bilo robovskih ustanaka, i u religijskim kolonijama bilo je
heretika. Jedna od njih bila je Anne Hutchinson. Anabaptistkinja koja je dola u Novu Englesku kako
bi izbjegla prognanstvo u starom svijetu, poela je u svojoj kui odravati enske kruoke posveene
slobodnoj interpretaciji Biblije. Kako je popularnost kruoka rasla, poeli su sudjelovati i mukarci.
Anne je pridobila podrku veine za svoje dobro argumentirane ideje protivljenje ropstvu Afrikana-
ca i Indijanaca, kritiku Crkve i inzistiranje na tome da je biti enom blagoslov, a ne prokletstvo.
Religijski voe Massachusetts Bay kolonije sudili su joj zbog blasfemije, ali ostala je uz svoje stavo-
ve. Napadana je i prozivana instrumentom avla, a jedan sveenik rekao joj je: Prekoraila si granicu;
radije bi bila mu nego ena, propovjednik nego sluateljica, uitelj nego uenica. Nakon izgona Anne
Hutchinson oformila je 1637. godine skupinu za osnivanje naselja Pocasset. Namjerno su se smjestili
u blizini mjesta gdje je progresivni teolog Roger Williams osnovao plantau Providence, utemeljenu
na ideji potpune jednakosti i slobode za sve stanovnike, te prijateljskim odnosima s uroenikim su-
sjedima. Ova naselja danas su mjesta Portsmouth i Providence u Rhode Islandu. Rano su se udruili
u koloniju Rhode Island. Oba naselja navodno su odravala prijateljske odnose sa susjednim uroe-
nikim narodima, Narragansettima. Naselje Rogera Williamsa zemlju na kojoj su gradili dobilo je na
poklon, a Hutchinsonina skupina kupila je zemlju.
Pocasset je u poetku imao izabrana vijea i ljudi su odbijali imati vou. Naselje je priznavalo jedna-
kost spolova i suenje s porotom, napustilo smrtnu kaznu, suenje vjeticama, zatvaranje zbog duga
i ropstvo, a doputalo je i potpunu vjersku slobodu. Druga sinagoga u Sjevernoj Americi izgraena
je u koloniji Rhode Island. 1651. godine jedan lan Hutchinsonine skupine prisvojio je mo i uvjerio
englesku vladu da mu dodijeli mjesto guvernera kolonije, ali nakon dvije godine stanovnici su ga izba-
cili mini-revolucijom. Anne Hutchinson je nakon incidenta shvatila da se njezina religijska uvjerenja
protive vladanju, odnosno autoritetu vlade, pa je u kasnijim godinama razvila politiko-religijsku
filozofiju slinu individualistikom anarhizmu. Moglo bi se rei da su Hutchinson i njezini kolege bili
ispred svoga vremena, ali u svakom povijesnom razdoblju bilo je pria o ljudima koji stvaraju utopije,
enama koje zahtijevaju jednakost, laicima koji negiraju monopol na istinu religijskih voa.
Izvan zapadne civilizacije moemo nai mnoge primjere nepatrijarhalnih drutava. Neka nedravna
drutva namjerno odravaju rodnu fluidnost, npr. ranije opisani Mbutiji. Mnoga drutva prihvaaju
rodne podjele, ali nastoje odrati jednakost rodova. Neka od tih drutava doputaju transrodnost mi-
jenjanje roda ili usvajanje jedinstvenog rodnog identiteta. U lovako-sakupljakim drutvima stroga
podjela rada meu spolovima nije univerzalna [i u sluaju jednog konkretnog drutva] praktiki
svaku aktivnost vanu za preivljavanje mogu provoditi, a esto to i ine, i mukarci i ene.7
Narod Igbo u zapadnoj Africi imao je odvojena zaduenja za ene i mukarce. ene su bile zaduene
za odreene gospodarske aktivnosti, a mukarci za druge, i svaka je skupina imala autonomiju nad
svojim podrujem. Ta podruja odreivala su tko proizvodi koja dobra, koje ivotinje pripitomljava i
koje odgovornosti preuzima u vrtu i na tritu. Ako se mukarac mijeao u ensko podruje ili zlostav-
ljao svoju enu, ene bi odrale ritual kolektivne solidarnosti nazvan sjedenje na mukarcu kojim
su odravale ravnoteu i kanjavale prijestupnika. ene bi se okupile ispred mukareve kue, viui
na njega i vrijeajui ga kako bi ga posramile. Ako se ne bi izaao ispriati, unitile bi mu ogradu ili
vanjska spremita. Ako mu je prijestup bio dovoljno teak, moda bi mu i upale u kuu, izvukle ga van

7
Roger M. Keesing, Andrew J. Strathern, Cultural Anthropology: A Contemporary Perspective, 3. izdanje, New York: Har-
court Brace & Company, 1998, str. 83.

17
i pretukle ga. Kad su Britanci kolonizirali narod Igbo, prepoznali su muke institucije i gospodarske
uloge, ali ignorirali su ili bili slijepi na enska podruja drutvenog ivota. Kada su ene naroda Igbo
na britansku neprilinost odgovorile tradicionalnim sjedenjem na mukarcu, Britanci su, vjerojatno
mislei da se radi o enskom ustanku, pucali na njih i time ukinuli ritual rodnog uravnoteavanja,
uvrstivi instituciju patrijarhata u drutvu koje su kolonizirali.8
Haudenosauni, ili kako ih Europljani zovu Irokezi, matrilinearno su egalitarno drutvo istone
Sjeverne Amerike. Tradicionalno koriste nekoliko naina za uravnoteavanje rodnih odnosa. Dok
europska civilizacija rodne podjele koristi kako bi ljude socijalizirala u krute uloge i tlaila ene, queer
i transrodne ljude, rodna podjela rada i drutvenih uloga meu Haudenosaunima ima funkciju odra-
vanja ravnotee, dodijeljujui svakoj skupini autonomne poloaje i mo, doputajui veu mogunost
promjene roda nego zapadna drutva. Haudenosauni su se stotinama godina koordinirali izmeu mno-
gih naroda koristei federativnu strukturu i na svakom nivou organizacije postojala su enska i muka
vijea. Na onome to bi se moglo nazvati nacionalnom razinom koja se bavila pitanjima rata i mira,
muko vijee donosilo je odluke, ali ene su imale pravo veta. ene su na lokalnoj razini bile utjecajni-
je. Temeljna drutveno-ekonomska jedinica, duga kua, smatrala se enskom i mukarci na toj razini
nisu imali vijee. Kad bi mukarac oenio enu, selio se u njezinu kuu. ene su bilo kojeg mukarca
koji se nije prilino ponaao mogle izbaciti iz duge kue.
Zapadnjako drutvo na vie razine organizacije tipino gleda kao na vanije i monije, to je
vidljivo i iz naeg jezika, ali Haudenosauni su bili egalitarni i decentralizirani, pa su nie i lokalne
razine organizacije, gdje su ene imale jai utjecaj, bile vanije za svakodnevicu. Zapravo, kad meu
razliitim narodima nije bilo nesuglasica, najvie vijee se dugo vremena ne bi ni sastajalo. Ipak, nji-
hovo drutvo nije bilo matrijarhalno: mukarci nisu iskoritavani i podcjenjivani kao to su ene u
patrijarhalnim drutvima. Svaka skupina imala je autonomiju i naine odravanja ravnotee. Unato
stoljeima kolonizacije od strane patrijarhalne kulture, mnoge skupine Haudenosauna odravaju svo-
je tradicionalne rodne odnose te se i dalje istiu otrim kontrastom spram rodno-tlaiteljske kulture
Kanade i SAD-a.

Nisu li ljudi prirodno skloni ratu?

Politiki filozofi poput Thomasa Hobbesa i psiholozi poput Sigmunda Freuda pretpostavljali su da
civilizacija i vlast obuzdavaju ono to su vidjeli kao ljudske ratnike i okrutne instinkte. Predstavljanja
ljudskog podrijetla koja prua popularna kultura, poput prvih scena filma 2001: Odiseja u svemiru ili
ilustracija hipermaskulinih piljskih ljudi koji se bore s mamutima i tigrovima u djejim knjigama, daju
sliku koja moe biti uvjerljiva poput sjeanja: rani ljudi morali su se boriti meusobno i s prirodom
kako bi preivjeli. Ali, da su rani ljudi bili toliko skloni ratu i prolijevanju krvi kako ih prikazuje
naa mitologija, jednostavno bi izumrli. Bilo koja vrsta s reproduktivnim ciklusom od 15 do 20 godina
koja obino dobiva po jednog potomka, jednostavno ne moe preivjeti ukoliko im je vjerojatnost
umiranja u bilo kojoj godini vea od nekoliko posto. Bilo bi matematiki nemogue da Homo sapiens
preivi navodnu bitku s prirodom i jednog s drugim.
Anarhisti ve dugo tvrde da je rat proizvod drave. Neka antropoloka istraivanja prikazuju mirna
nedravna drutva, a rat meu drugim nedravnim drutvima bio je tek malo vie od grubog sporta,
s malo rtava9 . Drava je, naravno, nala svoje branitelje, koji su nakanili dokazati da je rat zapravo

8
Judith Van Allen Sitting On a Man: Colonialism and the Lost Political Institutions of Igbo Women, Canadian Journal
of African Studies. Vol. 2, 1972, str. 211219.
9
Johan M.G. van der Dennen, Ritualized Primitive Warfare and Rituals in War: Phenocopy, Homology or?, rech-
ten.eldoc.ub.rug.nl Izmeu ostalog, van der Dennen citira uroenike Nove Gvineje, gdje bi se zaraene skupine sukobile,

18
neizbjean i prema tome nije krivnja odreenih opresivnih drutvenih struktura. U svojoj monumen-
talnoj studiji War before Civilization (Rat prije civilizacije) Lawrence Keeley prikazuje da se od velikog
uzorka nedravnih drutava veliki dio uputao u agresorsko ratovanje, a velika veina uputala se
barem u obrambene ratove. Samo manjina nikada nije ulazila u rat, a nekoliko ih je napustilo domo-
ve kako bi ga izbjegli. Keeley je pokuao ljude prikazati kao ratnike, iako njegovi spisi pokazuju da
ljudi mogu izabrati itav spektar ponaanja ukljuujui ratovanje, izbjegavanje rata, ali i obranu
od agresora, potpuno nepoznavanje rata te toliku odbojnost prema ratu da e radije napustiti domo-
ve nego se boriti. Suprotno naslovu, Keeley je dokumentirao rat nakon civilizacije, a ne prije. Glavni
dio njegovih podataka o nezapadnim drutvima potjee od istraivaa, misionara, vojnika, trgovaca
i antropologa koji su svijetom jahali valovima kolonizacije, dovodei teritorijalne konflikte i etnike
sukobe do ranije nezamislivih razina kroz masovno porobljavanje, genocid, invazije, propovijedanje,
te uvoenje novog oruja, bolesti i opojnih supstanci. Nepotrebno je isticati da je utjecaj civilizacije
kolonizatora generirao ratove na marginama. Keeleyeva studija kao ratnika drutva prikazuje ona
drutva koja su do tada stotinu godina bila mirna, ali su prognana sa svoje zemlje, i imajui opciju
umrijeti od gladi ili upasti na susjedni teritorij, izabrala potonje. injenica da je u uvjetima globalnog
kolonijalizma, genocida i porobljavanja ijedno drutvo ostalo miroljubivo, dokazuje da ljudi, ako to
doista ele, mogu biti miroljubivi i u najgorim uvjetima. Ne tvrdim da u takvim uvjetima ima ita loe
u borbi protiv agresora! Rat moda jest rezultat prirodnog ljudskog ponaanja, ali je i mir. Nasilje je
svakako postojalo prije drave, ali drava je ratovanje i dominaciju razvila do nevienih razina. Kao
to je jedan kritiar istaknuo, rat je zdravlje drave. Nije sluajnost da su institucije moi nae civili-
zacije mediji, akademija, vlada, religije pretjerano isticali utjecaj rata i umanjivali mogunost mira.
Tim institucijama u cilju je da ratovi i okupacije traju; profitiraju na njima, pa su pokuaji stvaranja
miroljubivijeg drutva prijetnja njihovom postojanju.
Jedan od takvih pokuaja je mirovni kamp Faslane, posjed pokraj kotske mornarike baze Faslane
u kojoj dre nuklearne projektile Trident. Mirovni kamp je izraz tenje za miroljubivim drutvom
organiziranim na anarhistikim i socijalistikim principima. Faslane kontinuirano postoji od 1982.
godine i sada je dobro ureen, s toplom vodom i kupaonicama, zajednikom kuhinjom i dnevnom
sobom te 12 prikolica u kojima su smjeteni stalni stanovnici i gosti. Mirovni kamp je polazina toka
za prosvjede u kojima ljudi blokiraju ulice, zatvaraju rampe i ak ulaze u bazu kako bi sabotirali
njezin rad. Oivljeno mirovnim kampom, postoji iroko protivljenje javnosti mornarikoj bazi te su
i neke kotske politike stranke traile da se ona zatvori. U rujnu 1981. skupina velanki pokrenula
je slian kamp, javni enski mirovni kamp Greenham, pokraj RAF-ove (Royal Air Force Kraljevsko
ratno zrakoplovstvo) baze u Berkshireu u Engleskoj, pune projektila. ene su prisilno eviktirane 1984.
godine, ali odmah su ponovno okupirale prostor, a 1991. uklonjeni su posljednji projektili. Kamp je
ostao do 2000. godine, kada su ene dobile doputenje postaviti komemorativni centar.
Ovi mirovni kampovi donekle su slini komuni ivot i rad, najveoj tolstojevskoj komuni. Bila je to
poljoprivredna komuna koju su 1921. godine u blizini Moskve osnovali ljudi koji su slijedili pacifistika
i anarhistika uenja Lav Tolstoja. Njezini lanovi, kojih je na vrhuncu bilo gotovo tisuu, bili su u
sukobu sa sovjetskom vlasti jer su odbijali sluiti vojsku. Zbog toga je vlast 1930. godine zatvorila
komunu, ali tijekom njezinog postojanja sudionici su stvorili veliku samoorganiziranu zajednicu u
miru i otporu.
Pokret katolikih radnika zapoeo je 1933. u SAD-u kao odgovor na Veliku depresiju, ali danas su
mnoge od 185 zajednica Katolikih radnika diljem Sjeverne Amerike i Europe usmjerene na protivlje-

izvikivale uvrede i gaale strijelama, koje su bile bez perja pa se njima nije moglo ciljati, a sa strane bi druga skupina po-
kuavala smiriti situaciju prije prolijevanja krvi, viui da se braa ne bi trebala svaati. Prvotni izvor ove pripovijesti je
Rappaport, R.A., Pigs for the Ancestors: Ritual in the Ecology of a New Guinea People. New Haven: Yale University Press, 1968.

19
nje militarizmu vlade i stvaranju temelja za miroljubivo drutvo. Neodvojiva od njihovog protivljenja
ratu je njihova predanost drutvenoj pravdi, to je vidljivo po javnim kuhinjama, sklonitima i drugim
projektima za pomo siromanima koji su dio svake kue Katolikih radnika. Iako krani, Katoliki
radnici kritiziraju crkvenu hijerarhiju i promiu toleranciju prema drugim religijama. Takoer su i an-
tikapitalisti, propovijedaju dobrovoljno siromatvo i distributivni komunitarizam; neovisnost kroz
poljoprivredu, zanatstvo i primjerenu tehnologiju; radikalno novo drutvo gdje se ljudi mogu osloniti
na plodove vlastitog truda i rada; udruenja uzajamnosti s osjeajem pravde za rjeavanje konflika-
ta.10 Neki Katoliki radnici ak se nazivaju kranskim anarhistima. Zajednice Katolikih radnika, koje
slue kao komune ili centri za pomo siromanima, esto su baza za proteste i direktne akcije protiv
vojske. Katoliki radnici ulazili su u vojne baze kako bi sabotirali oruje, ali nakon toga bi priekali
policiju i namjerno ili u zatvor kao daljnji in prosvjeda. Neke od njihovih zajednica takoer su pru-
ale utoite rtvama rata, poput onih koji su preivjeli muenje i pobjegli od posljedica SAD-ovog
imperijalizma u drugim zemljama.
Koliko miroljubivo drutvo bismo mogli stvoriti da nadiemo ratobornost vlada i uspostavimo nove
norme u naoj kulturi? Semai, poljoprivrednici u Maleziji, jedan su od pokazatelja. Njihova stopa
ubojstava je samo 0.56/100,000 godinje, u usporedbi s 0.86 u Norvekoj, 6.26 u SAD-u i 20.20 u Rusiji.11
To je moda povezano s njihovim nainom odgoja djece: Semai tradicionalno ne udaraju svoju djecu
i potovanje prema autonomiji djece norma je u njihovom drutvu. Jedna od rijetkih situacija kada se
odrasli Semai upliu je kada se djeca posvaaju ili potuku odrasli koji su u blizini tada e zgrabiti
djecu i odvesti ih njihovim kuama. ini se da su glavne sile koje odravaju miroljubivost Semaija
naglasak na uenju samokontrole i velika vanost javnog miljenja u kooperativnom drutvu.
Prema zapadnjakom antropologu Robertu Dentanu koji je ivio s njima, u Semaijskom drutvu
ima malo nasilja. Izgleda, tovie, da ih nasilje uasava. Semai na silu ne odgovara silom, ve pasivno-
u ili bijegom. Ipak, nisu razvili institucionaliziran nain prevencije nasilja bez drutvene kontrole,
bez policije i sudova. Semai nekako automatski ui da svoje agresivne impulse uvijek dri vrsto na
uzdi.12 Semai su prvi put sudjelovali u ratu kad su ih Britanci regrutirali da se bore protiv komunisti-
ke pobune ranih 1950.-ih. Jasno je da ratovanje nije neizbjenost i svakako nije ljudska potreba: ono
je posljedica politikog, drutvenog i ekonomskog ureenja, a ta ureenja sami stvaramo.

Nisu li dominacija i autoritet prirodni?

Danas je tee ideoloki opravdavati dravu. Veliko mnotvo istraivanja pokazuje da su mnoga
ljudska drutva bila nepokolebljivo egalitarna, te da ak i unutar kapitalizma mnogi ljudi nastavljaju
razvijati egalitarne drutvene mree i zajednice. Kako bi to saznanje pomirili sa svojim stavom da je
evolucija stvar estokog natjecanja, neki znanstvenici uveli su koncept ljudskog egalitarnog sindro-
ma, tvrdei da su ljudi evoluirali da ive u bliskim, homogenim skupinama, u kojima se prenoenje
ovjekovih gena ne osigurava preivljavanjem jedinke, nego preivljavanjem skupine.
Prema ovoj teoriji, suradnja i egalitarnost prevladavaju u ovim skupinama jer je u svaijem genet-
skom interesu da grupa preivi. Genetsko natjecanje postoji izmeu razliitih skupina, a one koje se
najbolje skrbe za svoje lanove prenijet e svoje gene. Izravno genetsko natjecanje izmeu pojedinaca
10
The Aims and Means of the Catholic Worker, The Catholic Worker, svibanj 2008.
11
Graham Kemp i Douglas P. Fry (ur.), Keeping the Peace: Conflict Resolution and Peaceful Societies around the World, New
York: Routledge, 2004. Stopa ubojstava kod Semaija navedena je na 191. str., druge stope ubojstava na 149. str. Niska stopa
ubojstava u Norvekoj pokazuje da i industrijska drutva mogu biti miroljubiva. Treba istaknuti da Norveka ima jednu od
najmanjih ekonomskih razlika meu kapitalistikim zemljama te se malo oslanjan na policiju i zatvore. Veina graanskih
nesuglasica i mnogi kriminalni sluajevi u Norvekoj rjeavaju se kroz medijaciju (163. str.).
12
Robert K. Dentan, The Semai: A Nonviolent People of Malaya. New York: Holt, Rinehart and Winston, 1979, 59. str.

20
potisnuto je natjecanjem izmeu skupina koje koriste razliite drutvene strategije, te su ljudi razvili
itav niz drutvenih vjetina, koje su im omoguile uspjeniju suradnju. To bi objasnilo zato smo naj-
veim dijelom ljudske povijesti ivjeli u drutvima s malo ili bez hijerarhije, dok odreeni tehnoloki
razvitci nisu dopustili da se neka drutva stratificiraju i ponu dominirati nad susjedima.
Time ne elimo rei da su dominacija i autoritet neprirodni i da je tehnologija bila zabranjeno voe
koje je iskvarilo inae nevine ljude. Ustvari, neka lovako-sakupljaka drutva bila su toliko patri-
jarhalna da su grupno silovanje koristili kao nain kanjavanja ena, a neka drutva s razvijenom
poljoprivredom i metalnim oruem bila su strastveno egalitarna. Neki od naroda na sjevernoameri-
kom pacifikom sjeverozapadu bili su sjedilaki lovci-sakupljai i imali su strogo stratificirano drutvo
s klasom robova. A na suprotnom kraju tehnolokog spektra, skupinama nomada lovaca-sakupljaa
u Australiji dominirale su muke starjeine. Stariji mukarci mogli su imati vie ena, mlai mukarci
nisu ih imali, a ene su oito dijeljene kao drutveno vlasnitvo.13
Ljudi su sposobni i za autoritarno i za antiautoritarno ponaanje. Horizontalna drutva koja nisu bila
svjesno antiautoritarna lako su mogla razviti prisilne hijerarhije kad bi to omoguile nove tehnologije,
a ak i bez mnogo tehnologije, mogla su zagorati ivot skupinama koje su smatrane inferiornima.
ini se da su najraireniji oblici nejednakosti meu inae egalitarnim drutvima bili rodna i dobna
diskriminacija, koje su mogle drutvo naviknuti na nejednakost i stvoriti prototip za strukture moi
vladavinu mukih starjeina. Ova struktura je razvojem metalnog orua i oruja, vikova, gradova
i sl. s vremenom mogla postati monija.
Poanta je u tome da ovi oblici nejednakosti nisu bili neizbjeni. Drutva koja su poprijeko gledala
na autoritarna ponaanja svjesno su izbjegavala nastanak hijerarhije. Mnoga drutva su se, zapra-
vo, odrekla centralizirane organizacije ili tehnologija koje omoguuju dominaciju. Ovo pokazuje da
povijest nije jednosmjerna staza. Primjerice, marokanski Imazigeni ili Berberi nisu u posljednjih ne-
koliko stoljea uspostavili centralizirane politike sisteme, iako drutva u njihovoj okolici jesu. Us-
postavljanje vladavine je ravno nemoguem, napisao je komentator, zato to se voa mora nositi s
neprestanom pobunom koja u konanici uspije i vrati sistem u stari, decentralizirani anarhijski red.14
Koji imbenici drutvima omoguuju izbjegavanje dominacije i prisilnog autoriteta? Studija Chris-
tophera Boehma koji razmatra desetke egalitarnih drutava na svim kontinentima, ukljuujui ljude
koji su ivjeli kao lovci, vrtlari, poljodjelci i pastiri, ustanovila je da im je zajednika svjesna elja da
ostanu egalitarni: antiautoritarna kultura. Primaran i najneposredniji uzrok egalitarnog ponaanja
je moralna determinacija glavnih politikih aktera lokalne skupine da nitko od njezinih lanova ne
bi smio dominirati nad ostalima.15 Umjesto da je kultura odreena materijalnim uvjetima, ini se da
kultura oblikuje drutvene strukture koje proizvode ljudske materijalne uvjete.
U odreenim situacijama neizbjean je neki oblik vodstva, jer neki ljudi imaju vie vjetina ili kariz-
matiniju osobnost. Svjesno egalitarna drutva na takve situacije odgovaraju ne institucionalizirajui
ulogu voe, ne dajui voi nikakve posebne privilegije ili njegujui kulturu koja razmetanje svojim
vodstvom ili pokuavanje prisvojanja moi nad drugima smatra sramotnim. Nadalje, uloge voe mije-
njaju se iz jedne situacije u drugu, ovisno o vjetinama potrebnim za trenutni zadatak. Voe tijekom
lova razliite su od voa tijekom graenja kue ili ceremonija. Ukoliko osoba u ulozi voe pokua
prisvojiti vie moi ili dominirati nad svojim kolegama, ostatak skupine primjenjuje mehanizam za
hotimino izjednaavanje: ponaanja kojima se vou sputa natrag na zemlju. Naprimjer, meu mno-
gim antiautoritarnim lovako-sakupljakim drutvima najvjetiji lovac u grupi izloen je kritici i is-
13
Dmitri M. Bondarenko i Andrey V. Korotayev, Civilizational Models of Politogenesis, Moskva: Ruska akademija znanosti,
2000.
14
Harold Barclay, People without Government: An Anthropology of Anarchy, London: Kahn and Averill, 1982., 98. str.
15
Christopher Boehm, Egalitarian Behavior and Revers Dominance Hierarchy, Current Anthropology, Vol. 34, No. 3,
lipanj 1993.

21
mijavanju ako se pone hvaliti i koristiti vjetinu kako bi nahranio svoj ego, umjesto za korist itave
grupe.
Ako ovi drutveni pritisci ne upale, sankcije rastu, i u mnogim egalitarnim drutvima u konanici
e izbaciti ili ubiti vou koji je neizljeivo autoritaran, mnogo prije nego to je on u mogunosti
nametnuti prisilnu vlast. Ove hijerarhije obrnute dominacije, u kojima se voa mora pokoriti javnom
mnijenju jer ne moe zadrati svoju poziciju voe bez podrke, pojavile su se u mnogim razliitim
drutvima i funkcionirale kroz dugi vremenski period. Neka od egalitarnih drutava iz Boehmovog
istraivanja imaju poglavicu ili amana koji igra ritualnu ulogu ili djeluje kao nepristrani medijator u
sukobima; druga drutva izaberu vou u tekim vremenima ili imaju mirnodopskog i ratnog poglavicu.
Ali, ove pozicije vodstva nisu prisilne i tijekom stotina godina nisu se pretvorile u autoritarne uloge.
Ljudi koji ispunjavaju te uloge esto na njih gledaju kao na privremenu drutvenu odgovornost, koje
se ele brzo rijeiti jer se na njima suoavaju s viom razinom kritika i odgovornosti.
Europska civilizacija je kroz povijest pokazala mnogo veu toleranciju prema autoritarnosti nego
egalitarna drutva opisana u istraivanju. Ipak, kako su se u Europi razvijali politiki i ekonomski
sustavi iz kojih e nastati moderna drava i kapitalizam, pojavile su se brojne pobune iz kojih je vid-
ljivo da je autoritarnost ak i ovdje bila nametnuta. Jedna od najveih takvih pobuna bila je Seljaka
buna. 1524. i 1525. godine tristo tisua seljakih pobunjenika, kojima su se pridruili graanstvo i ni-
e plemstvo, ustalo je protiv veleposjednika i crkvene hijerarhije u ratu koji je usmrtio oko stotinu
tisua ljudi diljem Bavarske, Saske, Tiringija, vapske, Elzasa te dananjih podruja vicarske i Aus-
trije. Vladari i sveenici Svetog Rimskog Carstva kontuinuirano su poveavali poreze kako bi platili
rastue administrativne i vojne trokove prezatrpane vlade. Ovi porezi pogodili su obrtnike i radnike
u gradovima, ali najvei teret bio je na seljacima. Kako bi poveali svoju mo i prihode, vladari su slo-
bodne seljake natjerali u kmetstvo i ponovno uveli Rimski graanski zakon koji je utemeljio privatno
vlasnitvo nad zemljom, svojevrsni korak unatrag od feudalnog sistema u kojem je zemlja bila zalog
koji je obuhvaao prava i obaveze izmeu seljaka i gospodara.
U meuvremenu su elementi stare feudalistike hijerarhije, poput vitetva i sveenstva, zastarije-
vali i kosili se s drugim elementima vladajue klase. Nova graanska trgovaka klasa, kao i mnogi
progresivni vladari, protivili su se privilegijama sveenstva i konzervativnoj strukturi katolike crkve.
Nova, manje centralizirana struktura kojoj bi osnova moi bila gradska vijea, poput sistema koji je
predlagao Martin Luther, omoguila bi uspon nove politike klase.
U godinama netom prije Seljake bune brojni anabaptistiki propovjednici poeli su putovati po re-
giji prisvajajui revolucionarne ideje protiv politikih autoriteta, crkvene doktrine i ak protiv reformi
Martina Luthera. Meu tim ljudima bili su Thomas Dreshel, Nicolas Storch, Mark Thomas Stbner i,
najpoznatiji od njih, Thomas Mntzer. Neki od njih zagovarali su potpunu vjersku slobodu, kraj ne-
dobrovoljnog pokrtavanja i naputanje zemaljskih vlada. Suvino je isticati da su ih katolika crkva
i Lutherovi sljedbenici proganjali te da su izbaeni iz mnogih gradova, ali nastavljali su putovati po
ekoj, Bavarskoj i vicarskoj, pridobivajui lanstvo i potiui buntovnitvo meu seljacima.
Seljaci i gradski radnici su se 1524. godine sastali u njemakoj regiji Schwarzwald i sastavili 12
toaka Schwarzwalda, a pokret koji su zapoeli brzo se proirio. Toke su, pozivajui se na Bibliju,
pozivale na ukidanje kmetstva i slobodu svih ljudi; pravo ljudi da izaberu i smijene propovjednike;
ukidanje poreza na stoku i nasljedstvo; ukidanje privilegije plemstva da proizvoljno povisuju poreze;
slobodan pristup vodi, lovu, ribolovu i umama, te vraanje javne zemlje koju je prisvojilo plemstvo.
Drugi tekst koji su pobunjenici tiskali i rairili u velikom broju bio je Bundesordnung, federalni pra-
vilnik, koji je tumaio model drutvenog poretka temeljenog na federativnim samoupravama. Manje
pismeni dijelovi pokreta bili su, sudei po njihovim djelima i folkloru koji su ostavili, jo radikalniji,
a cilj im je bio izbrisati plemstvo s lica zemlje i na licu mjesta uspostaviti utopiju.

22
 Drutvene tenzije pojaavale su se tijekom godine budui da su vlasti pokuavale sprijeiti otvorene
pobune obustavljajui seoska okupljanja poput festivala i vjenanja. U kolovozu 1524. godine situacija
se uzburkala u Sthlingenu u regiji Schwarzwald. Grofica je zahtijevala od seljaka da joj daju posebne
prinose na crkveni blagdan. Umjesto toga, seljaci su joj odbili plaati sve poreze i osnovali vojsku od
1.200 ljudi pod vodstvom nekadanjeg plaenika, Hansa Mllera. Umarirali su u grad Waldshut, gdje
su im se pridruili graani, a odatle su odmarirali do dvorca u Sthlingenu i zaposjeli ga. Shvativi
da im je potrebna nekakva vojna struktura, odluili su izabrati vlastite kapetane, vodnike i kaplare. U
rujnu su se branili od habsburke vojske u neodluenoj bitci i odbili spustiti oruje i moliti pomilovanje
kad su preklinjani da to uine. Te jeseni su napadi seljaka, odbijanje plaanja poreza i ustanci bili
uestali diljem regije, jer su seljaci proirili svoje politike zahtjeve od individualnih prigovora do
ujedinjenog odbijanja feudalnog sistema kao takvog.
U proljee 1525. borba se nastavila, sada jo surovija. Vojske seljaka osvojile su gradove i pogubile
velik broj sveenika i plemia. Ali u veljai je vapska liga (savez plemstva i sveenstva te regije) bila
u mogunosti vratiti svoje jedinice iz Italije i usmjeriti ih na guenje pobune seljaka. U meuvreme-
nu su Martin Luther, graanstvo i progresivni vladari povukli svoju podrku i pozivali na unitenje
revolucionarnih seljaka; eljeli su reformirati sistem, a ne unititi ga, a ustanak je ve dovoljno des-
tabilizirao strukture moi. Konano je 15. svibnja 1525. glavna vojska seljaka odluno poraena kod
Frankenhausena; Mntzer i drugi utjecajni voe su zarobljeni i smaknuti, a pobuna je uguena. Ipak,
u godinama nakon toga anabaptistiki pokret proirio se diljem Njemake, vicarske i Nizozemske, a
seljake pobune nastavile su izbijati u nadi da e jednoga dana crkva i drava biti zauvijek unitene.
Kapitalizam i moderne demokratske drave uspjele su se uvrstiti u narednim stoljeima, ali vjeno
ih goni duh pobune odozdo. Unutar dravnih drutava i danas postoji sposobnost organiziranja bez
hijerarhije i ostaje mogunost stvaranja antiautoritarne kulture, koja one koji tee vodstvu sputa
natrag na zemlju. Veina otpora protiv globalne vlasti organizirana je horizontalno. Svjetski antiglo-
balizacijski pokret velikim je dijelom potekao iz otpora Zapatista u Meksiku, autonomista i anarhis-
ta u Europi, farmera i radnika u Koreji, te narodnih ustanaka protiv financijskih institucija poput
MMF-a (Meunarodnog monetarnog fonda), diljem svijeta, od June Afrike do Indije. Zapatisti i auto-
nomisti su osobito obiljeeni svojom antiautoritarnom kulturom, to je vidljiv raskid s marksistima-
lenjinistima koji su dominirali meunarodnim borbama prethodne generacije.
Antiglobalizacijski pokret dokazao se kao globalna sila u lipnju 1999. godine kada su stotine tisua
ljudi u gradovima od Londona u Engleskoj do Port Harcourta u Nigeriji zauzeli ulice za J18 karneval
protiv kapitalizma, a u studenom iste godine sudionici istog pokreta okirali su svijet zatvaranjem
sastanka na vrhu Svjetske trgovinske organizacije u Seattlu.
Najznaajnija stvar vezana uz taj globalni otpor je ta to je organiziran horizontalno, od strane
razliitih organizacija i grupa afiniteta koje utiru put novim oblicima konsenzusa. Ovaj pokret nije
imao voe i poticao je stalno protivljenje svim oblicima vlasti koji su se razvijali u njegovim redovima.
Oni koji su se pokuali trajno postaviti u ulogu voe ili glasnogovornika su izbaeni ili su ak dobili
pitu u lice, kao to je visoko rangirani organizator, Medea Benjamin, dobio na SAD-ovom Drutvenom
forumu 2007. godine.
Bez vodstva, s malo formalne organizacije, konstantno kritini prema unutarnjoj dinamici moi i
prouavajui egalitarnije naine organizacije, antiglobalizacijski aktivisti postigli su daljnje taktike
pobjede. U rujnu 2000. godine u Pragu 15.000 prosvjednika nadvladalo je brojne policajce i prekinulo
zadnji dan sastanka na vrhu Meunarodnog monetarnog fonda. U travnju 2001. u Quebecu prosvjed-
nici su prodrli kroz sigurnosnu ogradu oko sastanka na kojem se planiralo podruje slobodne trgovine
u Amerikama; policija je odgovorila tako to je grad napunila s toliko suzavca da je uao u zgradu gdje
se odravao sastanak na vrhu. Zbog toga su mnogi graani Quebeca postali naklonjeni prosvjednici-
ma. Policija je morala pojaati represiju kako bi zaustavila rastui antiglobalizacijski pokret; uhitili

23
su 600 prosvjednika, a troje ozlijedili vatrenim orujem na sastanku Europske unije u vedskoj 2001.
godine, te mjesec dana kasnije ubili anarhista Carla Giulianija na sastanku zemalja G8 u Genovi, gdje
se 150.000 ljudi okupilo da prosvjeduje protiv konferencije osam najmonijih svjetskih vlada.
Iz europskog antiglobalizacijskog pokreta za potrebe organiziranja velikih prosvjeda protiv sastan-
ka G8 u kotskoj 2005. razvila se mrea Dissent!. Ona je takoer organizirala velike prosvjedne kam-
pove i akcije blokada protiv sastanka G8 u Njemakoj 2007. i pomogla u mobiliziranju protiv sastanka
G8 u Japanu 2008. Mrea je bez sredinjeg vodstva i hijerarhije omoguila komunikaciju izmeu sku-
pina smjetenih u razliitim gradovima i zemljama, te organizirala velike sastanke za raspravljanje
i odluivanje o strategijama za nadolazee akcije protiv G8. Strategije su trebale omoguiti razliite
pristupe: tako mnoge grupe afiniteta mogu organizirati meusobno podravajue akcije unutar zajed-
nikog okvira, a ne da se provode naredbe centralne organizacije. Naprimjer, plan za blokiranje moe
odrediti jednu cestu koja vodi do mjesta sastanka kao zonu za ljude koji preferiraju miroljubive ili
performerske taktike, a drugi ulaz moe biti odreen za ljude koji ele postaviti barikade i spremni
su se braniti protiv policije. Ovi sastanci za dogovaranje strategija okupili su ljude iz desetak zema-
lja i ukljuivali su prevoenje na mnoge jezike. Nakon toga prevedeni su i stavljeni na web stranicu
letci, najave, proglasi i kritike. Anarhistiki oblici koordiniranja koje su koristili prosvjednici, u vie
navrata pokazali su se uinkovitima u suprotstavljanju, a ponekad i nadmudrivanju policije i korpora-
tivnih medija, koji su imali timove od vie tisua plaenih profesionalaca, naprednih komunikacijskih
i nadzornih infrastruktura i resursa daleko iznad mogunosti pokreta.
Antiglobalizacijski pokret moe se postaviti nasuprot antiratnom pokretu koji se pojavio kao od-
govor na tzv. rat protiv terora. Nakon 11. rujna 2001. svjetski voe nastojali su potkopati rastui
antikapitalistiki pokret povezujui ga s terorizmom kao glavnim neprijateljem, promijenivi tako sli-
ku globalnog konflikta. Nakon pada Sovjetskog bloka i zavretka Hladnog rata, bio im je potreban
novi rat i novi neprijatelj. Ljudi su na svoje opcije morali gledati kao na izbor izmeu hijerarhijskih
moi dravne demokracije ili fundamentalistikog terorizma a ne izmeu dominacije i slobode. U
konzervativnom okruenju koje je uslijedilo nakon 11. rujna antiratnim pokretom ubrzo su poeli do-
minirati reformisti i hijerarhijski organizirane grupacije. Iako je pokret zapoeo najbrojnijim danom
prosvjeda u ljudskoj povijesti, 15. veljae 2003. godine, organizatori su sudionike namjerno usmjerili
u strogo kontrolirane rituale koji nisu dovodili u pitanje ratnu maineriju. Antiratni pokret je unutar
dvije godine u potpunosti protratio zamah koji je proizvela antiglobalizacijska era.
Antiratni pokret nije mogao zaustaviti okupaciju Iraka ili ak samoga sebe odrati na ivotu, jer
pasivno sudjelovanje u simbolinim spektaklima ljude ne osnauje ni ispunjava. Suprotno tome, uin-
kovitost decentraliziranih mrea vidljiva je u mnogim pobjedama antiglobalizacijskog pokreta: za-
tvaranje sastanaka na vrhu, kolaps Svjetske trgovinske organizacije i FTAA (Free Trade Area of the
Americas), dramatino srozavanje MMF-a i Svjetske banke16 . Ovaj nehijerarhijski pokret pokazao je
da se ljudi ele osloboditi dominacije i da su sposobni suraivati na antiautoritaran nain, ak i u
velikim grupama stranaca iz razliitih zemalja i kultura.
Od znanstvenih istraivanja o ljudskoj povijesti do prosvjednika koji povijest stvaraju danas, dokazi
snano opovrgavaju definiranje ljudske prirode kao dravne. Ljudska vrsta nema jednu jedinu putanju
iz okrutnog autoritarnog podrijetla ije je instinkte kasnije ukljuila u kompetitivni sustav temeljen
na poslunosti i vlasti. Izgleda da su nai poeci bili izmeu stroge egalitarnosti i manje razvijenih
hijerarhija s relativno pravednom raspodjelom bogatstva. Kad su se pojavile prisilne hijerarhije, nisu
se odmah rairile posvuda i esto su izazivale znaajan otpor. ak i tamo gdje drutvima vladaju
autoritarne strukture, otpor je jednako toliko dio drutvene stvarnosti kao i dominacija i poslunost.

16
Pobjede pokreta i neuspjeh MMF-a i Svjetske banke David Graeber obrazlae u The Shock of Victory, Rolling Thunder
no. 5, proljee 2008.

24
Nadalje, drava i autoritarna civilizacija nisu posljednje stanice na putu. Iako se globalna revolucija
tek treba ostvariti, ve postoje mnogi primjeri postdravnih drutava po kojima moemo naslutiti
nedravnu budunost.
Prije pola stoljea antropolog Pierre Clastres zakljuio je da nedravna i antiautoritarna drutva ko-
ja je prouavao u Junoj Americi nisu ostaci praiskonskog doba kao to su zapadnjaci pretpostavljali.
On naprotiv smatra da su oni dobro svjesni mogunosti nastanka drave, te da su se organizirali tako
da to sprijee. Ispada da su mnoga od njih zapravo postdravna drutva koja su osnovale izbjeglice i
pobunjenici koji su napustili ili sruili prijanje drave. Slino njemu, anarhist Peter Lamborn Wilson
smatra da su antiautoritarna drutva na istoku Sjeverne Amerike razvila otpor hijerarhijskim hopewel-
lskim drutvima poznatim po gradnji grobnih humaka, to novija istraivanja i potvruju. Ono to su
drugi protumaili kao zaostalost u razvoju zapravo su bili konani rezultati politikih pokreta.
Kozaci koji su nastanili ruske granice drugi su primjer ovog fenomena. Njihove zajednice osnovali
su ljudi koji su pobjegli od kmetstva i drugih aspekata vladine opresije. Razvili su konjanitvo i impre-
sivne borilake vjetine kako bi preivjeli u pograninom podruju i obranili se od susjednih drava. S
vremenom su se profilirali kao poseban narod s privilegijom autonomnosti, a car je (ije prethodnike
njihovi preci nisu priznavali) u njima naao vojne saveznike.
Prema politologu s Yalea, Jamesu C. Scottu, na sve se u vezi tih drutava od kultura koje uzga-
jaju do rodovskih sistema moe gledati kao na antiautoritarne drutvene strategije. Scott spominje
tzv. Gorane jugoistone Azije, aglomeraciju zajednica koje su smjetene na brdovitom terenu gdje
krhke dravne strukture nailaze na ozbiljne potekoe. Ti se ljudi stotinama godina opiru dravnoj
dominaciji, ukljuujui uestale osvajake ratove ili istrebljenje od strane Kineskog carstva i razdoblja
kontinuiranih napada trgovaca robljem. Kulturalna i lingvistika raznolikost znatno je vea u gorju
nego u dravno kontroliranim riinim poljima u dolinama, gdje vladaju monokulture. Gorani esto
govore vie jezika i pripadaju veem broju etnikih skupina. Njihova drutvena organizacija pogodna
je za brzo i lako rasprivanje i ponovno ujedinjenje, to im omoguuje bjeanje od napada i voenje
gerilskih borbi. Rodovski sustavi temelje im se na razgranatim i bogatim odnosima koji stvaraju jaku
drutvenu mreu i ograniavaju formaliziranje moi. Njihove usmene kulture decentraliziranije su i
fleksibilnije od oblinjih pismenih kultura u kojima oslanjanje na pisanu rije potie ortodoksiju i daje
dodatnu mo onima koji imaju mogunost biljeiti podatke.
Gorani imaju zanimljiv odnos s okolnim dravama. Ljudi iz doline smatraju ih ivuim precima,
iako su se okupili kao odgovor na civilizaciju doline. Oni su postdravni, a ne preddravni, ali dravna
ideologija odbija prepoznati kategoriju poput postdravnog jer samu sebe smatra krunom progresa.
Ljudi iz civilizacije doline esto su ili u brda da bi ivjeli slobodnije, ali prie i mitologije kineske,
vijetnamske, burmanske i drugih autoritarnih civilizacija u stoljeima do Drugog svjetskog rata kao da
su bile namijenjene sprjeavanju svojih lanova da se vraaju onima koje smatraju barbarima. Prema
nekim uenjacima, Veliki kineski zid sagraen je jednako toliko da bi Kineze drao unutra koliko i da
barbare dri vani. Unato tome, u civilizacijama doline, Kini i jugoistonoj Aziji mitovi, jezik i rituali
koji bi mogli objasniti takve nedostatke kulture sumnjivo su manjkavi. Kultura je koritena kao jo
jedan Veliki zid za odravanje tih krhkih civilizacija. Nije udo da su se barbari odrekli pisanog
jezika u korist decentraliziranije usmene kulture: bez pisanih podataka i specijalizirane klase pisara
povijest je postala zajedniki imetak umjesto orua za indoktrinaciju.
Drava je daleko od nunog drutvenog napretka koji su ljudi spremno prihvaali; ona je namet od
kojeg mnogi pokuavaju pobjei. Burmanska poslovica to oslikava: Lako je podaniku nai gospodara,
ali teko je gospodaru nai podanika. U jugoistonoj Aziji donedavno primarni cilj ratovanja nije
bio osvajanje teritorija, nego osvajanje podanika, jer su ljudi esto bjeali u gorja kako bi osnovali

25
egalitarna drutva.17 Ironino je da je toliko nas uvjereno da imamo sutinsku potrebu za dravom
kada je u biti drava ta koja treba nas.

ire poimanje sebe

Petar Kropotkin, ruski geograf i anarhistiki teoretiar, prije stotinjak godina objavio je revoluci-
onarnu knjigu Uzajamna pomo u kojoj obrazlae da je ljudska sklonost meusobnom pomaganju
bila vaniji imbenik u ljudskoj evoluciji nego kompetitivnost. Suradniko ponaanje ima slinu ulo-
gu u preivljavanju mnogih vrsta sisavaca, ptica, riba i insekata. Ipak, prevladava miljenje da su ljudi
prirodno sebini, kompetitivni, ratniki i dominirani mukarcima. To vjerovanje utemeljeno je na
pogrenom prikazivanju tzv. primitivnih naroda kao okrutnih, a drave kao nune pacificirajue sile.
Zapadnjaci, koji sami sebe vide kao vrhunac ljudske evolucije, na lovce-sakupljae i druge nedrav-
ne narode uobiajeno gledaju kao na ostatke prolosti, iako ive u sadanjosti. Pretpostavljaju da je
povijest neizbjean progres od manje do vie kompleksnog, a da je zapadna civilizacija kompleksnija
od drugih kultura. Ukoliko je povijest podijeljena na kameno, bronano, eljezno, industrijsko i infor-
macijsko doba, netko tko ne koristi metalno orue sigurno jo uvijek ivi u kamenom dobu, zar ne?
Ali eurocentrino je, u najmanju ruku, umiljati da je lovac-sakuplja, koji zna koristiti tisuu razlii-
tih biljaka, inferiorniji od radnika u nuklearnoj elektrani koji zna pritiskati tisuu razliitih gumbia,
ali ne zna odakle dolazi njegova hrana.
Kapitalizam moda jest sposoban vjeto proizvoditi i distribuirati kako prije nije bilo mogue, ali
ovo drutvo je istovremeno tragino nesposobno drati sve uhranjenima i zdravima, te nikad nije
postojalo bez velikih nejednakosti, opresije i unitavanja okolia. Moglo bi se rei da su lanovi naeg
drutva socijalno zakrljali, ako ne i nerazvijeni, kada se radi o mogunosti suradnje i organiziranja
bez autoritarne kontrole.
Paljiviji pogled na nedravna drutva pokazuje nam da su razvili vlastite oblike drutvene organi-
zacije i vlastite kompleksne povijesti, a oboje pobija zapadnjaki stav o prirodnim ljudskim karakte-
ristikama. irok spektar onoga to se u razliitim drutvima smatra normalnim ljudskim ponaanjem
dovodi u pitanje samu ideju ljudske prirode.
Nae shvaanje ljudske prirode izravno utjee na ono to oekujemo od ljudi. Ukoliko su ljudi pri-
rodno sebini i natjecateljski, ne moemo oekivati da emo ivjeti u suradnikom drutvu. Kada
vidimo koliko su druge kulture drugaije karakterizirale ljudsku prirodu, tada ljudsku prirodu moe-
mo prepoznati kao kulturnu vrijednost, idealiziranu i normativnu mitologiju koja opravdava nain
organizacije drutva. Zapadna civilizacija nevjerojatnu koliinu resursa posveuje drutvenoj kontro-
li, nadzoru i kulturnoj proizvodnji koja ojaava kapitalistike vrijednosti. Zapadnjaka ideja ljudske
prirode djeluje kao dio drutvene kontrole, obeshrabrujui pobunu protiv vlasti. Od djetinjstva nas
ue da bi bez vlasti ljudski ivot postao kaos.
Ovaj pogled na ljudsku prirodu promicali su Hobbes i drugi europski filozofi kako bi objasnili is-
hodite i svrhu drave, to je oznailo okret prema znanstvenim dokazima u vrijeme kad boansko
vie nije dostajalo. Hobbes i njegovi suvremenici nisu imali psihologijske, povijesne, arheoloke i
etnografske podatke koje imamo danas i njihovo je razmiljanje jo uvijek bilo pod velikim utjeca-
jem kranskog nauka. ak i danas, kad imamo pristup mnotvu informacija koje pobijaju kransku
kozmologiju i dravnu politiku znanost, percepcija koju javnost ima o ljudskoj prirodi jo se nije
dramatino promijenila. Zato smo i dalje krivo informirani? Drugo pitanje odgovorit e na prvo: tko

17
Ulomci o Goranima i jugoistonoj Aziji temelje se na James C. Scottovom Civilizations Cant Climb Hills: A Political
History of Statelessness in Southeast Asia predavanju na Brown Universityu u Providenceu, Rhode Island, 2. veljae 2005.

26
kontrolira obrazovanje u naem drutvu? I pored toga, onaj tko se usprotivi autoritarnoj dogmi suoit
e se s optubama za romantiziranje.
Ali ako ljudska priroda nije fiksna, ako moe poprimiti irok spektar mogunosti, ne bismo li mogli
koristiti romantinu dozu mate u zamiljanju novih mogunosti? inovi pobune koji se u naem dru-
tvu dogaaju upravo sada, od mirovnog kampa Faslana do Stvarno stvarno besplatnih trnica, imaju u
sebi sjeme miroljubivog i otvorenog drutva. Odgovori javnosti na prirodne katastrofe poput uragana
Katrine u New Orleansu pokazuju da svi imaju potencijal za suradnju kada je naruen dominantni
drutveni poredak. Ovi primjeri upuuju na ire poimanje sebe shvaanje ljudskih bia kao bia
sposobnih za irok spektar ponaanja.
Netko moe rei da je sebinost prirodna i da ljudi neizbjeno ive prema vlastitim eljama i iskus-
tvima. Ali egoizam ne mora biti natjecateljski i ne uvaavati druge. Nai odnosi seu daleko izvan
naih tijela i umova ivimo u zajednicama, ovisimo o ekosustavima za hranu i vodu, trebamo pri-
jatelje, obitelj i ljubavnike za nae emocionalno zdravlje. Bez institucionaliziranog natjecateljstva i
eksploatacije, interesi osobe poklapaju se s interesima zajednice i njezinog okolia. Gledanje na nae
odnose s prijateljima i prirodom kao osnovni dio nas, proiruje na osjeaj povezanosti sa svijetom i
nau odgovornost za njega. Nije nam u interesu biti pod dominacijom vlasti ili dominirati drugima;
razvijajui ire poimanje sebe, u tom duhu moemo organizirati i nae ivote i zajednice.

Preporuena literatura

Robert K. Dentan, The Semai: A Nonviolent People of Malaya. New York: Holt, Rinehart and Winston,
1979.
Christopher Boehm, Egalitarian Behavior and Reverse Dominance Hierarchy, Current Anthropology,
Vol. 34, No. 3, lipanj 1993.
Pierre Clastres, Society against the State, (1974). New York: Zone Books, 1987.
Leslie Feinberg, Transgender Warriors: Making History from Joan of Arc to Dennis Rodman. Boston:
Beacon Press, 1997.
David Graeber, Fragments of Anarchist Anthropology. Chicago: Prickly Paradigm Press, 2004.
Colin M. Turnbull,The Forest People. New York: Simon & Schuster, 1961.
James C. Scott, Domination and the Arts of Resistance: Hidden Transcripts. New Haven: Yale University
Press, 1990.
Bob Black, The Abolition of Work, 1985., www.inspiracy.com

27
2. Odluke
Anarhija znai odsustvo vladara. Slobodni ljudi ne sluaju naredbe, nego donose vlastite odluke i
dogovaraju se u svojim zajednicama te razvijaju zajednike naine primjenjivanja tih odluka u praksi.

Kako e se donositi odluke?

Sumnja da ljudi mogu donositi odluke na nehijerarhijski, egalitaran nain ne bi trebala postojati.
Veina ljudskih drutava bila je nedravna i mnogim dravnim drutvima nije upravljao neki Veliki
ovjek, nego javne skuptine koje su koristile neki oblik konsenzusa. Brojna drutva utemeljena na
konsenzusu preivjela su tisue godina, ak i tijekom europskog kolonijalizma do danas, u Africi,
Australiji, Aziji, Amerikama i na periferijama Europe.
Ljudi iz drutava u kojima je donoenje odluka monopolizirano od strane drave i korporacija mo-
da e u poetku imati potekoa egalitarno donositi odluke, ali s praksom postaje lake. Nasreu,
svi imamo poneto iskustva s horizontalnim donoenjem odluka. Veina odluka koje svakodnevno
donosimo s prijateljima, a nadam se i s kolegama i obitelji, temelje se na suradnji, a ne autoritetu.
Prijateljstvo je dragocjeno jer je to prostor u kojem djelujemo kao jednaki, gdje se nae miljenje
vrednuje neovisno o naem drutvenom statusu. Grupe prijatelja obino koriste neformalni konsen-
zus za odluivanje o tome kako e provesti zajedniko vrijeme, organizirati aktivnosti, pomoi jedni
drugima i suoiti se s izazovima svakodnevice, pa mnogi ve intuitivno razumiju konsenzus. Potrebno
je vie prakse kako bismo nauili ostvariti konsenzus s ljudima koji su bitno razliiti od nas, osobito
u velikim skupinama ili kad je potrebno koordinirati sloene aktivnosti, ali mogue je.
Konsenzus nije jedini osnaujui nain donoenja odluka. U odreenim okolnostima u grupama ko-
je su istinska dobrovoljna udruenja, veinsko donoenje odluka i dalje moe biti osnaujue. Takoer,
samostalno djelovanje jedne osobe koja sama donosi vlastite odluke moe inspirirati desetke ljudi da
slino postupe, ili podre ono to je ona zapoela, zaobilazei tako ponekad teke sastanke. U kreativ-
nim i inspirativnim okolnostima ljudi se esto uspiju spontano i kaotino koordinirati, proizvodei
neoekivane rezultate. Konkretan nain donoenja odluka samo je orue; konsenzusom i individual-
nom akcijom, kao i veinskim donoenjem odluka, ljudi mogu aktivno koristiti to orue na nain koji
smatraju primjerenim.
Korejski anarhisti dobili su 1929. godine priliku pokazati da su ljudi sposobni donositi vlastite odlu-
ke. Korejska anarhistika komunistika federacija (KAKF) tada je bila ogromna organizacija, s dovolj-
no potpore da moe proglasiti autonomnu zonu u pokrajini Shinmin. Shinmin je bio izvan Koreje, u
Manduriji, ali tamo je ivjelo dva milijuna korejskih imigranata. Koristei skuptine i decentralizira-
nu federativnu strukturu koja je nastala iz KAKF-a, stvorili su seoska, pokrajinska i podruna vijea
za rjeavanje pitanja zajednike poljoprivrede, obrazovanja i financija. Osnovali su i vojsku predvo-
enu anarhistom Kim Jwa-Jinom, koji je protiv sovjetskih i japanskih snaga koristio gerilske taktike.
KAFK-ovi ogranci u Kini, Koreji i Japanu organizirali su meunarodnu podrku. Autonomna pokra-
jina, uhvaena izmeu staljinistike i japanske vojske, u konanici je poraena 1931. godine, ali na
dvije godine velik dio stanovnitva se oslobodio od vlasti gospodara i upravitelja i ponovno dokazao

28
da moe donositi zajednike odluke, organiziti svoj svakodnevni ivot, slijediti svoje snove i braniti
iste od nadiruih vojski18 .
Jedan od najpoznatijih dijelova anarhistike povijesti je onaj o panjolskom graanskom ratu. U
srpnju 1936. godine general Franco pokrenuo je faistiki pu u panjolskoj. Sa stajalita elite bio
je to nuan in; vojni asnici, veleposjednici i religijska hijerarhija bili su prestraeni rastuim anar-
histikim i socijalistikim pokretima. Monarhija je ve bila naputena, ali radnici i seljaci nisu bili
zadovoljni reprezentativnom demokracijom. Pu nije proao glatko. Dok se u mnogim podrujima
panjolska republikanska vlada lako prepustila faizmu, anarhistiki radniki sindikat (CNT) i drugi
anarhisti oformili su vojsku, domogli se oruja, osvojili vojarne i porazili obuene vojnike. Anarhisti
su bili osobito snani u Kataloniji, Aragonu, Asturiji i veini Andaluzije. Radnici su takoer svlada-
li pu u Madridu i Valenciji, gdje su socijalisti bili jaki, te u veem dijelu Baskije. U anarhistikim
podrujima vlada je u potpunosti prestala postojati.
U tim nedravnim podrujima panjolskog sela 1936. godine seljaci su se organizirali prema prin-
cipima komunitarizma, kolektivizma ili uzajamnosti u skladu sa svojim preferencijama i lokalnim
uvjetima. Uspostavili su na tisue kolektiva, osobito u Aragonu, Kataloniji i Valenciji. Neki su ukinuli
sav novac i privatno vlasnitvo ili pak organizirali sistem kvota kako bi osigurali da su svaije potre-
be zadovoljene. Razliitost oblika koje su razvili zavjet je slobodi koju su sami stvorili. Tamo gdje su
nekad sva sela bila sputana pod istom represivnom kombinacijom feudalizma i kapitalizma u razvoju,
u nekoliko mjeseci od svrgavanja vlasti i uspostavljanja seoskih vijea stvorili su stotine razliitih
sistema, ujedinjenih zajednikim vrijednostima poput solidarnosti i samoorganizacije. A te raznolike
tipove razvili su odravajui javne skuptine, kao i javnim donoenjem odluka.
Grad Magdalena de Pulpis, naprimjer, u cijelosti je ukinuo novac. Jedan stanovnik je izvijestio: Svi
rade i svatko ima pravo besplatno dobiti ono to mu je potrebno. Jednostavno ode u trgovinu gdje su
uskladitene namirnice i sve druge potreptine. Sve se dijeli besplatno, jedino se zapie to je uzeo.19
Zapisivanje to je tko uzeo omoguavalo je zajednici da u vrijeme oskudice ravnomjerno raspodijeli
resurse, i openito osiguravalo odgovornost.
Drugi kolektivi razvili su vlastite sustave razmjene. Izdavali su lokalni novac u obliku biljega, etona,
obronih knjiica, potvrda i kupona koji nisu imali kamate i nisu vrijedili izvan pojedinog kolektiva.
Zajednice koje su obustavile novac plaale su radnike u kuponima ovisno o veliini obitelji obitelj-
ska plaa odreena je prema potrebama obitelji, a ne prema produktivnosti njenih lanova. Obilna
lokalna dobra poput kruha, vina i maslinovog ulja dijelila su se slobodno, dok su drugi artikli mogli
biti pribavljeni putem kupona u javnom skladitu. Vikovi su razmjenjivani s drugim anarhistikim
gradovima i selima.20 Mnogo se eksperimentiralo s novim monetarnim sustavima. U Aragonu su
postojale stotine razliitih vrsta kupona i novanih sustava, pa je Aragonska federacija seljakih kolek-
tiva jednoglasno odluila lokalne valute zamijeniti standardnom obronom knjiicom iako je svaki
kolektiv zadrao mo odluivanja o raspodjeli dobara i broju kupona koje e radnici dobiti.
Svi su kolektivi, kad su preuzeli kontrolu nad svojim selima, organizirali otvorene masovne skup-
tine kako bi raspravili probleme i isplanirali organizaciju. Odluke su donoene glasanjem ili konsen-
zusom. Seoske skuptine uglavnom su se okupljale izmeu jednom tjedno i jednom mjeseno; strani
promatrai primijetili su da je sudjelovanje bilo veliko i entuzijastino. Mnoga kolektivizirana sela
udruila su se s drugim kolektivima kako bi ujedinili resurse, pomagali jedni drugima i dogovorili
trgovanje. Kolektivi u Aragonu donirali su stotine tona hrane vojsci dobrovoljaca koji su na fronti
zadravali faiste, a i primali su veliki broj izbjeglica koje su pobjegle od faista. Grad Graus je, napri-
18
Alan MacSimoin, The Korean Anarchist Movement, govor u Dublinu, rujan 1991. MacSimoin se poziva na Ha Ki-Rak,
A History of the Korean Anarchist Movement, 1986.
19
Sam Dolgoff, The Anarchist Collectives, New York: Free Life Editions, 1974., 73. str.
20
Vidi ranije, str. 73. Statistiki podaci o Grausu su sa 140. str.

29
mjer, s populacijom od 2.600 ljudi primio i uzdravao 224 izbjeglice, od kojih je samo 20 bilo sposobno
za rad.
Kolektivi su na skuptinama raspravljali o problemima i prijedlozima. Mnogi kolektivi izabrali su
uglavnom esterolane administrativne odbore da rukovode pitanjima do sljedeeg sastanka. Ope
skuptine

omoguavale su stanovnicima da znaju, razumiju i da se mentalno osjeaju kao dio dru-

tva, da sudjeluju u rjeavanju javnih pitanja, u obavezama, tako da ne doe do meusob-
nog optuivanja, tenzija koje se uvijek pojave kada je mo donoenja odluka povjerena
nekolicini. Skuptine su bile javne, primjedbe i prijedlozi su javno raspravljani, a svi su
mogli, kao i na sindikalnim skupovima, sudjelovati u diskusijama, kritizirati, predlagati,
itd. Demokracija se proirila na cjelokupnost drutvenog ivota. U veini sluajeva ak su
i individualisti [lokalci koji se nisu pridruili kolektivima] mogli sudjelovati u raspravama.
Sasluani su jednako kao i kolektivisti.21

Ukoliko nisu svi stanovnici sela bili lanovi kolektiva, moglo je kao dodatak kolektivnoj skuptini
postojati i mjesno vijee, kako nitko ne bi bio iskljuen iz donoenja odluka.
U mnogim kolektivima bilo je dogovoreno da, ako lan jednom prekri kolektivno pravilo, biva
ukoren. Ukoliko se ponovilo, upuen je na opu skuptinu. Jedino je opa skuptina mogla izbaciti
lana iz kolektiva; delegati i administratori nisu imali mogunost kanjavati. Mo ope skuptine za
odgovaranje na prekraje koritena je i kako bi se ljude kojima su povjerene zadae sprijeilo da budu
neodgovorni ili autoritarni; delegati ili izabrani administratori koji se nisu pridravali kolektivnih
odluka ili su pokuavali prisvajati vlast suspendirani su ili uklonjeni veinskim glasanjem. U nekim
selima, koja su bila podijeljena izmeu anarhista i socijalista, seljaci su uspostavili dva usporedna
kolektiva, kako bi omoguili postojanje razliitih naina donoenja i provoenja odluka, umjesto da
svima nametnu jedan.
Gaston Leval opisao je opu skuptinu u selu Tamarite de Litera, u pokrajini Huesca, gdje su i
seljaci koji nisu lanovi kolektiva smjeli sudjelovati. Jedan od problema raspravljanih na sastanku bio
je taj to su neki seljaci koji se nisu pridruili kolektivu ostavili svoje vremene roditelje na brigu
kolektivu, a uzeli njihovu zemlju da je obrauju kao vlastitu. itava skupina raspravljala je o pitanju
i odluila usvojiti prijedlog da njihove roditelje ne izbace iz kolektiva, ali htjeli su te seljake pozvati
na odgovornost, pa su odluili da se oni moraju brinuti za svoje roditelje ili od kolektiva nee dobiti
ni solidarnost ni zemlju. U konanici, rjeenje oko kojeg se slae itava zajednica bit e legitimnije i
vjerojatnije e se provesti nego ono koje nametne strunjak ili vladin slubenik.
Vane odluke donosile su se svakodnevno i u radu na poljima:

Radom kolektiva upravljali su timovi radnika, predvoeni delegatom kojeg je izabrao

svaki tim. Zemlja je podijeljena u obradive zone. Timski delegati radili su poput ostalih,
nije bilo posebnih privilegija. Na kraju radnog dana delegati svih radnih timova bi se
sastali i dogovarali nuna tehnika pitanja za sljedei radni dan Skuptina je donosila
konane odluke za sva vana pitanja i davala upute delegatima timova i administrativnim
odborima.22

Mnoga podruja imala su i podrune odbore koji su objedinjavali resurse svih kolektiva iz tog po-
druja djelujui kao mjesto razmjene za usmjeravanje vikova onih kolektiva koji su ih imali prema
21
Gaston Leval, Collectives in the Spanish Revolution, London: Freedom Press, 1975., 206207. str.
22
Sam Dolgoff, The Anarchist Collectives, New York: Free Life Editions, 1974., 113. str.

30
drugim kolektivima kojima su bili potrebni. Stotine kolektiva pridruilo se federacijama organiziranim
kroz CNT ili UGT (socijalistiki radniki sindikat). Federacije su omoguavale gospodarsku koordina-
ciju, ujedinjavanje resursa za omoguavanje razvoja vlastite proizvodnje voa i povra, prikupljanje
informacija o tome kojih potreptina ima dovoljno, a kojih nedostaje, i organiziranje ujednaenih sus-
tava razmjene. Ovaj kolektivni nain donoenja odluka pokazao se uinkovitim za priblino sedam do
osam milijuna seljaka ukljuenih u pokret. Polovina zemlje u antifaistikoj panjolskoj tri etvrtine
zemlje u Aragonu bilo je kolektivizirano i samoorganizirano.
U kolovozu 1937. godine, tek godinu dana nakon to su seljaci, anarhisti i socijalisti poeli osnivati
kolektive, republikanska vlada voena staljinistima ovrsnula je dovoljno da krene na aragonsku zonu
bezakonja. Brigada Karla Marxa, jedinice Internacionalne brigade i druge jedinice razoruale su i
raspustile kolektive u Aragonu, guei svaki otpor i odvodei brojne anarhiste i liberterske socijaliste
u zatvore i prostorije za muenje koje su staljinisti izgradili za svoje revolucionarne saveznike.
Dananji Brazil slian je panjolskoj iz 1936. po tome to maleni postotak populacije posjeduje goto-
vo polovinu sve zemlje dok su milijuni ljudi bez zemlje i sredstava za ivot. Znaajan drutveni pokret
pojavio se kao odgovor na to. Movimento dos Trabalhadores Rurais Terra (MST), odnosno, Pokret rad-
nika bez zemlje, ini jedan i pol milijun osiromaenih radnika koji su zauzeli neiskoritenu zemlju
i uspostavili poljoprivredne kolektive. Od svog nastanka 1984. MST je osigurao pravo na zemlju za
350,000 obitelji koje ive u 2,000 razliitih naselja. Osnovna jedinica organizacije je skupina obite-
lji koje ive zajedno na okupiranoj zemlji. Ove skupine zadravaju autonomiju i same organiziraju
svakodnevni ivot. Za sudjelovanje na regionalnim sastancima izabiru dva ili tri predstavnika, koji u
naelu ukljuuju i mukarca i enu, iako u praksi to nije uvijek tako. MST ima federativnu strukturu;
postoje i dravna i nacionalna koordinacijska tijela. Iako se vei dio donoenja odluka zbiva na naj-
nioj razini sa zauzimanjem zemlje, obradom zemlje i postavljanjem naselja, MST se organizira i na
vioj razini za koordinaciju masovnih prosvjeda i blokadu autocesta radi stvaranja pritiska vladi da
naseljima omogui pravo na zemlju. MST je pokazao velik stupanj inovacije i snage, organizirajui
kole i branei se od uestale policijske represije. Razvio je praksu odrive poljoprivrede, ukljuujui
pokretanje banaka sjemenja za autohtono sjeme, unitavanje umskih plantaa eukaliptusa tetnih za
okoli i testiranje zemlje na genetski modificirane usjeve.
U demokratskoj logici milijun i pol ljudi smatra se jednostavno prevelikom skupinom da bi se svima
dopustilo izravno sudjelovanje u donoenju odluka; veina bi tu mo trebala povjeriti politiarima.
Ali, MST vjeruje u ideal u kojem svako donoenje odluka ostaje na lokalnoj razini, iako se u praksi
esto ne dre tog ideala. Kao masovna organizacija koja ne tei ukidanju kapitalizma ili svrgavanju
drave, ve pritiscima na nju, MST je uhvaen u politiku igru u kojoj su svi ideali na prodaju. Nadalje,
velik postotak njihovih lanova je iz iznimno siromanih i potlaenih zajednica koje su generacijama
kontrolirane kombinacijom religije, patriotizma, kriminala, ovisnosti o drogama i patrijarhatom. Ova
dinamika ne nestaje kad se ljudi prikljue pokretu, to uzrokuje ozbiljne probleme u MST-u.
Kroz 80-e i 90-e nova MST naselja stvarali su aktivisti iz organizacija koje su traile ljude bez
zemlje u ruralnim krajevima ili osobito favelama, urbanim slamovima, koji su eljeli oformiti skupinu i
zauzeti zemlju. Proli bi kroz period graenja baze dug dva mjeseca, tijekom kojih bi odravali sastanke
i rasprave kako bi izgradili osjeaj zajednice, afiniteta i zajednike politike temelje. Tada bi okupirali
dio neiskoritene zemlje u vlasnitvu velikog zemljoposjednika, izabrali predstavnike da se poveu sa
irom organizacijom i poeli obraivati zemlju. Aktivisti koji rade s lokalnim MST-om periodino bi
prolazili da provjere treba li naselje pomo u pribavljanju orua i materijala, rjeavanju unutranjih
prepirki ili u obrani od policije, paravojske ili velikih zemljoposjednika (koji su se svi esto udruivali
da prijete i ubijaju lanove MST-a).
Djelomino zbog autonomije svakog naselja, suoili su se s razliitim ishodima. Ljeviari iz drugih
zemalja obino romantiziraju MST, a brazilski kapitalistiki mediji prikazuju ih kao nasilne razbojni-

31
ke koji otimaju zemlju i onda je prodaju. Prikaz kapitalistikih medija zapravo je toan u nekim, ali
nikako u veini sluajeva. Nije nevieno da ljudi u novom naselju podijele zemlju i kasnije se prepiru
oko raspodjele. Neki mogu svoj udio prodati lokalnom zemljoposjedniku, ili na njemu otvoriti trgo-
vinu alkoholnim piima, ili prodrijeti na susjedov udio, a takve svae oko granica nekad se rjeavaju
nasiljem. Veina naselja podijeli se u potpuno odvojena gospodarstva umjesto da kolektivno ili komu-
nitarno obrauju zemlju. Jo jedna uobiajena slabost oslikava drutvo iz kojeg dolaze ovi radnici bez
zemlje mnogim naseljima dominira kranska, patriotska i patrijarhalna kultura.
Iako se treba osvrnuti na njegove slabosti, MST je ostvario dugu listu pobjeda. Pokret je osvojio
zemlju i samodostatnost za ogroman broj iznimno siromanih ljudi. Mnoga naselja koja osnuju imaju
mnogo vii standard od slamova iz kojih su doli i povezani su osjeajem solidarnosti i zajednitva.
Njihova postignua su po bilo kojem mjerilu trijumf direktne akcije: ne obazirujui se na legalnost
ili skupljanje peticija monicima za promjenu, preko milijun ljudi omoguilo si je zemlju i kontrolu
nad vlastitim ivotima tako to su izali i to ostvarili sami. Brazilsko drutvo nije se uruilo pod ovim
valom anarhije; naprotiv, postalo je zdravije, iako i dalje ostaju mnogi problemi u irem drutvu i
u naseljima. Uglavnom se svodi na to je li odreeno naselje osnaujue i osloboeno ili pohlepno i
opresivno.
Prema lanu MST-a koji je nekoliko godina radio u jednom od najopasnijih podruja Brazila, dva
mjeseca u veini sluajeva jednostavno nisu dovoljna da se premosti antisocijalni odgoj ljudi i stvori
stvarni osjeaj zajednice, ali mnogo je bolje od prevladavajueg uzorka u narednom periodu. Kako se
organizaciji urilo da se proiri, mnogi aktivisti poeli su brzinski okupljati naselja vrbujui skupine
stranaca, obeavajui im zemlju i aljui ih u podruja s najsiromanijim tlom ili najnasilnijim zemljo-
posjednicima, esto doprinosei krenju uma. Naravno da je naglaavanje kvantitativnih rezultata
pojaalo najgore karakteristike organizacije i na mnoge je naine oslabilo, ak i kad je njena politika
mo rasla.23
Ovo razvodnjavanje u MST-u povezano je s izborom predsjednika Lule iz Radnike stranke (PT)
2003. godine. MST je prije bio autonoman; nisu suraivali s politikim strankama ili doputali poli-
tiarima da se prikljue organizaciji, iako mnogi jesu koristili MST kako bi zapoeli svoju politiku
karijeru. Ali uz pobjedu progresivaca (to je u Brazilu bez presedana), socijalistike Radnike stran-
ke, vodstvo MST-a pokualo je svima u organizaciji zabraniti da javno priaju protiv nove vladine
poljoprivredne politike. MST je istovremeno poeo od vlade dobivati ogromne novane iznose. Lula
je obeao odreenom broju obitelji omoguiti zemlju i MST je pourio ispuniti tu kvotu i progutati
vlastitu organizaciju, naputajui svoje temelje i principe. Mnogi utjecajni organizatori i voe MST-
a, uz podrku radikalnijih naselja, kritizirali su ovu suradnju s vladom i zagovarali antiautoritarni
stav, i zbilja, kad se 2005. poljoprivredni program Radnike stranke pokazao razoaravajuim, MST je
ponovno poeo estoko prozivati vladu.
U oima antiautoritaraca organizacija je izgubila kredibilitet i jo jednom pokazala predvidljive
rezultate suradnje s vladom. Unato tome, unutar pokreta ima jo mnogo razloga za inspiraciju. Mnoga
naselja nastavljaju demonstrirati mogunost ljudi za nadvladavanjem svoje kapitalistike i autoritarne
socijalizacije ako se odlue na to. Vjerojatno najbolji primjer su Comunas da Terra, mrea naselja
koja ine manjinu u MST-u, a koja komunitarno obrauju zemlju, njeguju duh solidarnosti, prozivaju
seksizam i kapitalistiki svjetonazor te stvaraju funkcionalne primjere anarhije. Znaajno je da ljudi
u Comunas da Terri imaju vii ivotni standard od onih koji ive u individualiziranim naseljima.
I u Sjevernoj Americi postoje suvremeni primjeri nehijerarhijske organizacije. Diljem SAD-a pos-
toji na desetke anarhistikih projekata koji funkcioniraju na temelju konsenzusa. Donoenje odluka

23
Kritika u ovom i sljedeem odjeljku temelji se na intervjuu s Marcellom, Criticism of the MST, 17. veljaa 2009.,
Barcelona.

32
konsenzusom moe se koristiti ad hoc za planiranje dogaanja ili kampanje, ili trajnije za organizira-
nje infoshopa (drutvenog centra koji moe biti radikalna knjiara, knjinica, kafi, mjesto za sastanke,
koncertni prostor ili besplatne trgovine). Tipian sastanak moe zapoeti dobrovoljnim javljanjem za
mjesta facilitatora i zapisniara. Mnoge grupe koriste i promatraa vibri, nekoga tko se javlja za pra-
enje emocija i interakcija unutar grupe, prepoznajui da tradicija potiskivanja emocija u politikim
i/ili javnim prostorima ne vodi do dobrog donoenja odluka, ili (uestalo) odrivih odnosa.
Nakon toga sudionici kreiraju dnevni red u kojem navode sve teme o kojima ele priati. Svaku
temu zapoinju razmjenom informacija. Ako je potrebno donijeti odluku, razgovaraju o tome sve dok
ne nau toku u kojoj se pribliavaju potrebe i elje svih. Netko iznese prijedlog koji je sinteza svaijih
doprinosa, pa se o njemu glasa odobravanjem, suzdranou ili blokiranjem. Ukoliko je jedna osoba
protiv, grupa trai drugo rjeenje. Odluka moda nee uvijek biti svaiji prvi izbor, ali svi se moraju
osjeati ugodno sa svakom odlukom koju grupa usvoji. Kroz ovaj proces facilitator ohrabruje potpunu
participaciju svih i pokuava osigurati da nitko nije uutkan.
Ponekad grupa nije u mogunosti rijeiti odreeni problem, ali opcija nedonoenja bilo kakve odlu-
ke pokazuje da je u logici konsenzusa vanije zdravlje grupe nego tzv. efikasnost. Takve grupe stvaraju
se na principu dobrovoljnog udruenja svatko moe otii ako eli, za razliku od autoritarnih struk-
tura koje ljudima mogu uskratiti pravo na odlazak ili izuzee iz dogovora s kojim se ne slau. Prema
ovom principu, bolje je potivati razliita miljenja lanova grupe nego nametnuti odluku koja neke
ljude ostavlja iskljuene ili uutkane. Ovo se onima koji nisu sudjelovali u takvom procesu moe i-
niti nepraktinim, ali konsenzusom se godinama koriste mnogi infoshopovi i slini projekti u SAD-u.
Koristei konsenzus, ove grupe donijele su odluke potrebne za organiziranje prostora i dogaanja,
komunikaciju s okolnim zajednicama, dovoenje novih sudionika, prikupljanje novca i odolijevanje
pokuajima lokalne uprave i poslovnih glavara da ih ugase. Dapae, izgleda da u SAD-u raste broj
projekata koji koriste konsenzus. Priznajemo da konsenzus najbolje funkcionira meu ljudima koji se
meusobno poznaju i imaju interes za zajedniku suradnju, bili oni volonteri koji ele voditi infoshop,
susjedi koji se ele oduprijeti gentrifikaciji ili lanovi grupe afiniteta koji planiraju napade na sistem
ali on funkcionira.
Uobiajeni prigovor je da sastanci temeljeni na konsenzusu traju due, ali jesu li uistinu manje
efikasni? Autoritarni modeli donoenja odluka (ukljuujui veinsko glasanje u kojem je manjina
prisiljena pokoriti se volji veine) prikrivaju ili eksternaliziraju svoju pravu cijenu. Zajednice koje ko-
riste autoritarne naine donoenja odluka ne mogu postojati bez policije ili neke druge strukture koja
namee te odluke. Konsenzus predusree potrebu za nametanjem i kanjavanjem unaprijed osigura-
vajui da su svi zadovoljni. Kad uzmemo u obzir sve radne sate koje skupina gubi odravajui policiju
ogroman gubitak resursa sati provedeni na sastancima utemeljenim na konsenzusu u konanici
se ine kao dobro potroeno vrijeme.
Pobuna u junoj meksikoj dravi Oaxaca nudi drugi primjer narodnog donoenja odluka. Ljudi su
2006. zauzeli grad Oaxacu i vei dio drave. Vie od polovice oaxacanske populacije je indijansko i
tamonje borbe protiv kolonijalizma i kapitalizma traju ve pet stotina godina. U lipnju 2006. godine
70.000 uitelja u trajku okupilo se u glavnom gradu, Oaxaci de Juarez, kako bi istaknuli svoje zahtjeve
za plaom dovoljnom za ivot i boljim mogunostima za uenike. Policija je 14. lipnja napala uitelj-
ski tabor, ali oni su pruili otpor i istjerali policiju iz centra grada, zauzeli upravne zgrade i izbacili
politiare, pa postavili barikade da ih zadre vani. Grad Oaxaca pet je mjeseci bio samoorganiziran i
autonoman, dok nije poslana federalna vojska.
Nakon to su istjerali policiju iz glavnog grada, uiteljima su se u trajku pridruili uenici i drugi
radnici te su zajedno osnovali Asamblea Popular de los Pueblos de Oaxaca (Narodnu skuptinu Oaxace).
APPO je postala koordinirajue tijelo za drutveni pokret Oaxace, nekoliko mjeseci uinkovito orga-
nizirajui drutveni ivot i narodni otpor u vakuumu stvorenom kolapsom dravne kontrole. Okupila

33
je delegate sindikata, nevladinih organizacija, drutvenih organizacija i kooperativa diljem drave, te-
ei donositi odluke u duhu uroenike prakse konsenzusa iako je veina skuptina odluke donosila
veinskim glasanjem. Osnivai APPO-a odbacili su izbornu politiku i pozvali ljude diljem drave da na
svim razinama organiziraju vlastite skuptine.24 Prepoznavi ulogu politikih stranaka u kooptiranju
(nap. prev. popuniti neko tijelo novim lanom bez izbora od strane biraa) narodnih pokreta, APPO
im je zabranio sudjelovanje.
Prema jednom aktivistu koji je pomogao osnovati APPO:

APPO je osnovan da se ukloni zloupotreba i stvori alternativa. Trebao je biti prostor za di-
skusije, refleksije, analize i akcije. Shvatili smo da to ne mora biti samo jedna organizacija,
nego ope tijelo za mnoge razliite grupe. To znai da ne bi prevladala jedna ideologija, ne-
go bismo se usmjerili na pronalaenje zajednikog meu razliitim drutvenim akterima.
Studenti, uitelji, anarhisti, marksisti, vjernici svi su bili pozvani.
APPO je nastao bez formalne strukture, ali ubrzo je razvijena impresivna organizacijska
sposobnost. Odluke u APPO-u donose se konsenzusom unutar ope skuptine, tijela za
donoenje odluka. U prvih nekoliko tjedana postojanja uspostavili smo APPO-ovo drav-
no vijee. Vijee je izvorno imalo 260 lanova priblino deset predstavnika iz svake od
sedam regija Oaxace i predstavnika iz gradskih kvartova i opina.
Uspostavljena je Privremena koordinacija da potpomogne djelovanje APPO-a kroz raz-
liita povjerenstva. Utemeljena su brojna vijea: sudsko, financijsko, komunikacijsko, za
ljudska prava, rodnu jednakost, obranu prirodnih resursa i mnoga druga. Prijedlozi se pri-
kupljaju na manjim skuptinama svakog sektora, a na opoj skuptini se o njima dodatno
raspravlja i odobrava ih se.25

Ponovno se spontane narodne skuptine poput one nastale u Oaxaci pokazuju sposobnima za dono-
enje razboritih odluka i koordiniranje aktivnosti itave populacije. Naravno da privlae i ljude koji
ele preuzeti drutvene pokrete i ljude koji se smatraju roenim voama. U mnogim revolucijama ono
to poinje kao horizontalna, liberterska pobuna postaje autoritarno kad politike stranke ili samopro-
zvani voe preuzmu i ukinu narodne strukture za donoenje odluka. Istaknutije sudionike narodnih
skuptina vladina represija takoer moe pogurati prema konzervatizmu, jer su oni najuoljivije mete.
Ovo je jedan od naina interpretiranja dinamike koja se razvila u APPO-u nakon federalne invazije
Oaxace u kasnom listopadu 2006. Kako se represija pojaavala, neki od rjeitijih lanova skuptine
poeli su pozivati na umjerenost, na veliko nezadovoljstvo dijelova pokreta koji su jo bili na uli-
cama. Mnogi lanovi APPO-a i sudionici u pokretu ale se da su skupinu preuzeli staljinisti i drugi
paraziti koji drutvene pokrete koriste kao orue za svoje politike ambicije. Iako se APPO uvijek
postavljao protiv politikih stranaka, samoprozvano vodstvo iskoristilo je teku situaciju da pozove
na sudjelovanje u sljedeim izborima kao jedini pragmatian smjer djelovanja. Mnogi su se osjeali
izdano. Odobravanje suradnje s vlastima daleko je od rairenog u APPO-u; bilo je kontroverzno ak i
u APPO-ovim vijeima (privremenim grupama za donoenje odluka koje su postajale tijelo vodstva).
Neki ljudi u APPO-u stvorili su formacije za irenje anarhistikih, uroenikih ili drugih antiautoritar-
nih svjetonazora, a mnogi su samo nastavili sa svojim radom i ignorirali pozive da pohrle na glasaka
mjesta. Na kraju se antiautoritarna etika koja je bila u sri pokreta i temelj njegove formalne struktu-
re pokazala jaom. Velika veina Oaxacanaca bojkotirala je izbore i PRI, (konzervativna stranka koja

24
Wikipedia, Asamblea Popular de los Pueblos de Oaxaca [pribavljeno 6. studenog 2006.]
25
Diana Denham i C.A.S.A. Collective (ur.), Teaching Rebellion: Stories from the Grassroots Mobilization in Oaxaca, Oak-
land: PM Press, 2008., intervju s Marcosom.

34
je ve bila na vlasti), pobijedila je meu nekolicinom ljudi koji su izali na izbore. Pokuaj pretva-
ranja monog, oslobaajueg drutvenog pokreta Oaxace u bitku za politikom moi bio je potpuni
promaaj.
Manji oaxacanski grad Zaachila (populacije 25.000 ljudi) moe pruiti bolji pogled na horizontalno
donoenje odluka. Grupe su godinama zajedno radile protiv lokalnih oblika eksploatacije. Izmeu
ostalog, uspjeli su sprijeiti plan izgradnje Coca-Colinog pogona koji bi troio veinu dostupne pitke
vode. Kad je izbila pobuna u gradu Oaxaci, veina stanovnika odluila je neto poduzeti. Prvu narodnu
skuptinu Zaachile sazvali su zvonjavom, pozivajui sve da se okupe, da podijele novosti o policijskom
napadu u Oaxaci i odlue to e uiniti u svome gradu. Uslijedilo je jo sastanaka i akcija:

Mukarci, ene, djeca i lanovi gradskog vijea okupili su se da zauzmu mjesnu zgradu.
Veina zgrade bila je zakljuana i koristili smo samo hodnike i urede koji su bili otvoreni.
Ostajali smo u mjesnoj zgradi itave dane i noi, brinui se o svemu. I tako su nastale
kvartovske skuptine. Rekli bismo: Red je na kvartu La Soledad, a sutra je San Jacinto.
Kvartovske skuptine prvo su koritene tako, a kasnije su pretvorene u tijela za donoenje
odluka, to su i sada.
Zauzimanje mjesne zgrade bilo je potpuno spontano. Sudjelovali su i prijanji aktivisti i u
poetku upravljali stvarima, ali malo po malo razvijena je struktura narodne skuptine
Kvartovske skuptine sainjene od petero rotirajuih ljudi takoer su uspostavljene u
svim dijelovima grada i zajedno su tvorile trajnu narodnu skuptinu, Narodno vijee Zaac-
hile. Ljudi iz kvartovskih skuptina moda nisu aktivisti, ali malo pomalo, ispunjavajui
obvezu prenoenja informacija od i do vijea, razvijaju kapacitete za vodstvo. Ovih petero
ljudi prouava sve dogovore Vijea i prenosi ih kvartovima na ocjenu. Ove su skuptine
potpuno otvorene; svi mogu sudjelovati i biti sasluani. Sve odluke donose se opim glasa-
njem i svi prisutni odrasli mogu glasati. Naprimjer, ako neki misle da treba izgraditi most,
a drugi da se trebamo usmjeriti na unapreivanje snabdjevanja elektrinom energijom,
glasamo o tome to bi trebalo biti prioritet. Veina pobjeuje, pedeset posto plus jedan.26

Graani su izbacili gradonaelnika preuzimanjem obavljanja javnih slubi i uspostavljanjem javne

radio stanice. Deseci drugih mjesta diljem drave uskoro su proglasili autonomiju, koristei Zaachilu
kao model.
Godinama prije ovih dogaanja u Zaachili druga je grupa organizirala autonomna sela u dravi
Oaxaci. ak dvadeset i est seoskih zajednica pridruilo se CIPO-RFM-u (Council of Indigenous Peoples
of Oaxaca Ricardo Flores Magon, odn. Skuptini autohtonih ljudi Oaxace Ricardo Flores Magon),
organizaciji koja se poistovjeuje s junomeksikom tradicijom uroenikog i anarhistikog otpora;
ime dolazi od uroenikog anarhista utjecajnog u Meksikoj revoluciji. Onoliko koliko mogu ivei
pod opresivnim reimom, zajednice CIPO zahtijevaju autonomiju i pomau jedna drugoj zadovoljiti
potrebe, ukidajui privatno vlasnitvo i zajedniki obraujui zemlju. Kad bi neko selo izrazilo interes
za pridruivanje grupi, obino bi im netko iz CIPO-a otiao objasniti kako funkcioniraju i prepustio
seljacima da odlue ele li se pridruiti. Vlada je esto odbijala CIPO selima davati sredstva, nadajui
se da e ih izgladniti, ali nije iznenaujue da su mnogi ljudi mislili da mogu ivjeti bogatije kao
gospodari vlastitih ivota, iako je to znailo vee materijalno siromatvo.

26
Vidi ranije, intervju s Adnom.

35
Kako e se odluke provoditi?
Ljudi su sposobni provoditi svoje vlastite odluke. Drava je toliko podrobno prikrila tu injenicu da
oni koji su odgojeni u ovom drutvu teko mogu zamisliti da je to mogue. Naprotiv, mo provoenja
odluka trebala bi biti jednako toliko univerzalna i decentralizirana kao i mo njihovog donoenja.
Mnoga nedravna drutva na svim kontinentima koristila su difuzne sankcije, a ne specijalizirane
provoditelje. Drave kroz dug i nasilan proces kradu ovu sposobnost od ljudi i monopoliziraju je
kao svoju vlastitu. Difuzne sankcije funkcioniraju ovako: drutvo kontinuirano odluuje kako se eli
organizirati i koja ponaanja mu nisu dopustiva. To se moe dogoditi s vremenom ili u formalnim,
neposrednim okolnostima. Sudjelovanje svih u donoenju ovih odluka upotpunjeno je sudjelovanjem
svih u njihovom provoenju. Ako netko prekri te zajednike norme, svi znaju reagirati. Ne zovu
policiju, ne ulau pritubu i ne ekaju da netko drugi neto poduzme; pristupe osobi za koju misle da
je pogrijeila i kau joj to, ili poduzmu drugu odgovarajuu mjeru.
Naprimjer, ljudi u kvartu mogu odluiti da e se sva kuanstva izmjenjivati u ienju ulice. Uko-
liko se jedno kuanstvo ne pridrava odluke, svi drugi mogu od njih traiti da ispune svoju dunost.
Ovisno o ozbiljnosti prekraja, drugi mogu reagirati kritiziranjem, ismijavanjem ili iskljuivanjem.
Ukoliko kuanstvo ima dobar izgovor za nemarnost, moda je netko veoma bolestan i drugi su zauze-
ti brigom o njemu, susjedi mogu imati razumijevanja i oprostiti propust. Ovakva razina fleksibilnosti i
osjetljivosti obino nedostaje u sistemima temeljenim na zakonima. S druge strane, ukoliko nemarno
kuanstvo nema izgovora i iskae jo iri nedostatak odgovornosti (bacaju svoje smee na ulicu, itd.),
njihovi susjedi mogu odrati javni sastanak zahtijevajui promjenu u njihovom ponaanju, ili mogu
uiniti neto poput nagomilavanja svog smea pred njihovim vratima. Do tada u svojim svakodnev-
nim interakcijama pojedini susjedi mogu lanovima kuanstva u prijestupu uputiti prigovore ili ih
ismijavati, ne pozivati ih na zajednike aktivnosti ili buljiti u njih na ulici. Ako je netko nepopravljivo
antisocijalan, uvijek blokira ili proturjei eljama ostatka grupe i odbija reagirati na probleme drugih,
krajnji odgovor je izbacivanje te osobe iz grupe.
Ova metoda mnogo je fleksibilnija i slobodnija od legalistikih, prisilnih pristupa. Umjesto vezivanja
uz slijepo slovo zakona koji ne moe uzeti u obzir posebne okolnosti ili ljudske potrebe i ovisnosti
o monoj manjini za provoenje zakona, metoda difuznih sankcija doputa da svatko sam za sebe
odlui koliko je neki prijestup ozbiljan. Osim toga, daje priliku prijestupnicima da uvjere druge da
su njihovi postupci bili opravdani, osiguravajui neprestane izazove dominantnom moralu. Nasuprot
tome, u dravnom sistemu vlasti ne moraju pokazati da je neto ispravno ili krivo prije nego to
nekome zaplijene dom ili drogu koja se smatra ilegalnom. Sve to moraju uiniti je citirati lanak
zakona u ijem pisanju njihove rtve nisu sudjelovale.
U horizontalnom drutvu ljudi provode odluke ovisno o tome koliko su entuzijastini oko njih.
Ukoliko su gotovo svi vrsto uz odluku, snano e je se pridravati, ali ako su mnogi neutralni ili
neentuzijastini oko odluke, ona e se samo djelomino provoditi, ostavljajui vie mjesta za kreativ-
na odstupanja i istraivanje drugih rjeenja. S druge strane, nedostatak entuzijazma u provoenju
odluka moe znaiti da organizacija u praksi lei na ramenima neformalnih vlastodraca ljudi ko-
jima je ostatak grupe dodijelio neslubenu poziciju voa, eljeli oni to ili ne. To znai da se lanovi
horizontalnih skupina, od kolektivistikih kua do itavih drutava, moraju suoiti s problemom sa-
modiscipline. Moraju biti odgovorni prema pravilima oko kojih su se sloili i kritici svojih kolega te
riskirati nepopularnost ili se nositi s konfliktima kritizirajui one koji se ne pridravaju zajednikih
pravila prozivajui cimera koji ne pere sue ili zajednicu koja ne doprinosi odravanju cesta. To
je teak proces koji esto nedostaje u mnogim anarhistikim projektima, ali bez njega je zajedniko
donoenje odluka samo fasada i odgovornost je neodreena i nejednako rasporeena. Cilj je stvoriti
proces kroz koji se ljudi osnauju i postaju povezaniji s onima oko sebe.

36
 U skupinama uvijek postoji mogunost konformizma i konflikta. Autoritarne skupine obino prikri-
vaju konflikt nameui vie razine konformizma. Pritisak na konformiranje postoji i u anarhistikim
skupinama, ali bez restrikcija po pitanju kretanja, zbog ega je ljudima lake napustiti skupinu i pri-
druiti se drugoj ili samostalno djelovati ili ivjeti. Tako ljudi mogu odluiti koje razine konformiteta
i konflikata ele tolerirati, a kroz proces pronalaenja i naputanja skupina ljudi mijenjaju i propituju
drutvene norme.
U novonastaloj dravi Izrael idovi koji su sudjelovali u drutvenim pokretima u Europi iskoris-
tili su priliku da stvore stotine kibuca, utopijskih komunitarnih gospodarstava. Na njima su lanovi
stvorili vrst primjer komunitarnog ivljenja i donoenja odluka. U tipinom kibucu veina odluka
donosila se na opem gradskom sastanku, odravanom dva puta tjedno. Uestalost i duina sastanaka
proizlazila je iz injenice da je toliko aspekata drutvenog ivota bilo otvoreno za raspravu te opeg
uvjerenja da zadovoljavajue odluke mogu biti donesene jedino nakon intenzivne grupne raspra-
ve.27 Postojalo je desetak izabranih pozicija u kibucu, povezanih s financijskim pitanjima komune
i koordinacijom proizvodnje i trgovine, ali opi smjer morao se dogovarati na zajednikim sastanci-
ma. Slubene pozicije ograniavale su se na periode od nekoliko godina i lanovi su poticali kulturu
izbjegavanja ureda, nesklonost javnoj slubi i prezir prema onima koji su gladni moi.
Nitko u kibucu nije imao mo prisile. Nije bilo ni policije, iako je bilo uobiajeno da svi ostavljaju
otkljuana vrata. Javno mnijenje je bilo najvaniji faktor osiguranja drutvene kohezije. Ukoliko je
postojao problem s lanom komune, raspravljen je na opoj skuptini, ali u veini sluajeva sama pri-
jetnja iznoenja na opoj skuptini motivirala je ljude da izglade probleme. U najgorem sluaju, ako bi
lanica odbila prihvatiti skupnu odluku, ostatak kolektiva mogao je izglasati da je izbaci. Ova krajnja
sankcija razlikuje se od prisilnih taktika drave u kljunom aspektu: dobrovoljna udruenja postoje
samo zato to svi ukljueni ele suraivati sa svima ostalima. Osoba koju se iskljui nije liena mogu-
nosti opstanka ili odravanja odnosa, jer postoje mnoge druge skupine kojima se moe pridruiti. Jo
je vanije to nije prisiljena pridravati se odluka kolektiva. U drutvu utemeljenom na ovom principu
ljudi bi uivali u drutvenoj pokretljivosti koja je uskraena ljudima u dravnom kontekstu, gdje se
zakoni provode nad pojedinkom odobravala ih ona ili ne. U svakom sluaju, izgon nije bio uobiajen
u kibucima, jer su javni sud i grupne diskusije bile dostatne za rjeavanje veine konflikata.
Ipak, kibuci su imali drugih problema, koji nas mogu pouiti vanu lekciju o stvaranju kolektiva.
Nakon otprilike jednog desetljea kibuci su poeli podlijegati pritiscima kapitalistikog svijeta koji ih
je okruivao. Iako su iznutra bili izrazito komunitarni, nikad zapravo nisu bili antikapitalistiki; ot-
poetka su pokuavali opstati kao kompetitivni proizvoai unutar kapitalistike ekonomije. Potreba
za ekonomskim natjecanjem, a time i industrijalizacijom, poticala je veu ovisnost o strunjacima, a
ostatak drutva poticao je konzumerizam.
Istovremeno su ljudi negativno reagirali na nedostatak privatnosti koji je namjerno uspostavljen
u kibucima naprimjer, zajedniki tuevi. Svrha toga bila je poticanje duha zajednitva. Budui da
kreatori kibuca nisu shvaali da je privatnost jednako vana za ljudsku dobrobit koliko i drutvena
povezanost, lanovi kibuca s vremenom su se poeli guiti i povukli su se iz javnog ivota, ukljuujui
i donoenje odluka.
Druga vana lekcija kibuca je da gradnja utopijskih kolektiva mora ukljuivati neumornu bitku
protiv suvremenih autoritarnih struktura, ili e sami postati dio tih struktura. Kibuci su osnovani na
zemlji koju je izraelska drava prisvojila od Palestinaca, prema kojima i danas nastavlja genocidnu
politiku. Rasizam europskih osnivaa dozvolio im je da ignoriraju izopaenosti prema prijanjim sta-
novnicima onoga to su vidjeli kao obeanu zemlju, na isti nain na koji su religijski hodoasnici u
Sjevernoj Americi pokrali uroenike kako bi izgradili svoje novo drutvo. Izraelska drava nevjerojat-

27
Melford E. Spiro, Kibbutz: Venture in Utopia, New York: Schocken Books, 1963., 90.-91. str.

37
no je profitirala iz injenice da su se gotovo svi njihovi potencijalni disidenti ukljuujui socijaliste
i veterane oruanih borbi protiv nacizma i kolonijalizma dobrovoljno povukli u eskapistike komu-
ne koje su doprinosile kapitalistikoj ekonomiji. Da su ti utopisti kibuce koristili kao bazu za borbu
protiv kapitalizma i kolonijalizma u solidarnosti s Palestincima, uz izgradnju temelja za komunitarno
drutvo, povijest Bliskog Istoka mogla je izgledati drugaije.

Tko e rjeavati sporove?

Anarhistike metode rjeavanja sporova otvaraju mnogo iri spektar opcija od onih koje su na
raspolaganju u kapitalistikom i dravnom sistemu. Nedravna drutva su kroz povijest razvila brojne
metode za rjeavanje sporova, metode koje tee kompromisu, omoguuju pomirenje, a mo zadravaju
u rukama sukobljenih i njihove zajednice.
Nubijci su sjedilako poljoprivredno drutvo u Egiptu. Tradicionalno su bili nedravni, a ak i prema
novijim prikazima smatraju da je iznimno nemoralno uvoditi vladu u rjeavanje sporova. Suprotno
individualistikim i legalistikim nainima gledanja na sporove u autoritarnim drutvima, norma u
nubijskoj kulturi je promatranje problema jednog kao problema sviju; kad doe do spora, stranci,
prijatelji, roaci i ostali posreduju kako bi pomogli zavaenima pronai rjeenje koje je svima zado-
voljavajue. Prema antropologu Robertu Fernei, nubijska kultura svae meu lanovima rodovskih
skupina smatra opasnima, jer prijete drutvenoj mrei podrke o kojoj svi ovise.
Tu kulturu suradnje i zajednike odgovornosti podravaju i ekonomska i drutvena struktura. Me-
u Nubijcima stvari poput vodenica, stoke i palminih stabala tradicionalno su u zajednikom vlas-
nitvu, pa su u svakodnevnom zadatku prehranjivanja ljudi uronjeni u suradnike drutvene spone
koje pouavaju solidarnosti i vanosti meusobnog slaganja. Uz to, rodovske grupe (nogovi) koje ine
nubijsko drutvo isprepletene su, a ne atomizirane kao izolirane nuklearne obitelji zapadnog drutva:
To znai da se neiji nogovi preklapaju i obuhvaaju raznoliko, raspreno lanstvo. To je veoma bitna
stavka zbog koje se nubijska zajednica ne razdvaja olako u suprotstavljene frakcije.28 Veinu sporova
brzo rjeava roak u treem koljenu. Vei sporovi koji upleu vie ljudi rjeavaju se na obiteljskim
vijeima sa svim lanovima noga, ukljuujui ene i djecu. Vijeem predsjeda stariji roak, ali cilj je
postizanje konsenzusa i pomirenje sukobljenih.
Hopi su primjer drutva koje se odreklo svaanja i razvilo rituale za razvijanje mirnijeg ureenja.29
U hopskim selima i dalje postoje neslaganja, ali konflikt nadilaze kroz suradnju u ritualima, a s lju-
dima koji su oholi i dominantni koriste sram i mehanizme uravnoteavanja. Kad sukobi eskaliraju,
za ruganje ukljuenima koriste ritualne klaunovske skeeve u kachina plesovima. Slika klaunova i
plesovi koji se koriste za rjeavanje sukoba pruaju bolan traak humora i umjetnosti kao naina za
reagiranje na zajednike probleme. Postoji itav svijet mogunosti koje su zanimljivije od opih skup-
tina ili procesa medijacije! Rjeavanje konflikata kroz umjetnost ohrabruje nove naine gledanja na
probleme i uklanja mogunost trajnih medijatora ili prisvajanja moi od strane facilitatora sastanaka
kroz monopoliziranje uloge arbitra.

28
Robert Fernea, Putting a Stone in the Middle: the Nubians of Northern Africa, u Graham Kemp i Douglas P. Fry (ur.),
Keeping the Peace: Conflict Resolution and Peaceful Societies around the World. New York: Routledge, 2004., 111. str.
29
Alice Schlegel, Contentious But Not Violent: The Hopi of Northern Arizona, u Graham Kemp i Douglas P. Fry (ur.),
Keeping the Peace: Conflict Resolution and Peaceful Societies around the World. New York: Routledge, 2004.

38
Nalaenje na ulicama
Politiari i tehnokrati oito nisu sposobni donositi odgovorne odluke za milijune ljudi. Dovoljno su
nauili iz svojih mnogih prijanjih pogreaka da se vlade obino ne uruavaju pod teinom vlastite
nekompetentnosti, ali ipak nisu stvorili najbolji od moguih svjetova. Ako oni mogu odravati svoje
apsurdne birokracije, nije ludo misliti da mi moemo organizirati svoje zajednice barem jednako do-
bro koliko i sebe. Hipoteza autoritarnog drutva da velika, raznolika populacija treba specijalizirane
institucije da kontroliraju donoenje odluka, moe se viestruko pobiti. Brazilski MST dokaz je da u
golemoj skupini ljudi veina moi za donoenje odluka moe ostati na najnioj razini, s pojedinim
zajednicama koje se brinu za vlastite potrebe. Ljudi Oaxace pokazali su da se itavo moderno drutvo
moe organizirati koristei narodne skuptine i koordinirati otpor protiv konstantnih napada policije
i paravojski. Anarhistiki infoshopovi i izraelski kibuci pokazuju da skupine koje obavljaju sloene
radnje i moraju plaati najamninu ili ispuniti rokove za proizvodnju dok ostvaruju drutvene i kultu-
ralne ciljeve (ciljeve koje kapitalistika poduzea nikad ni ne pokuavaju ostvariti), mogu na vrijeme
donositi odluke i pridravati ih se bez klase provoditelja odluka. Nueri pokazuju da horizontalno do-
noenje odluka moe uspijevati generacijama, ak i nakon kolonizacije, i da sa zajednikom kulturom
restorativnog rjeavanja konflikata ne postoji potreba za specijaliziranom institucijom za rjeavanje
sukoba.
Veinu ljudske povijesti naa su drutva bila egalitarna i samoorganizirana, i nismo izgubili spo-
sobnost donoenja i provoenja odluka koje utjeu na nae ivote, ili pak zamiljanja boljih oblika
organizacije. Kad god ljudi nadiu otuenje i udrue se sa svojim susjedima, razvijaju uzbudljive nove
naine koordiniranja i donoenja odluka. Kad su se oslobodili od veleposjednika, sveenika i grado-
naelnika, neobrazovani i podjarmljeni seljaci Aragona dokazali su se dostojnima zadatku izgradnje
ne jednog, nego stotina novih svjetova.
Nove metode donoenja odluka obino su pod utjecajem postojeih institucija i kulturnih vrijed-
nosti. Kad ljudi ponovno preuzmu mo donoenja odluka o nekim dijelovima svojih ivota, korisno
im je zapitati se koje referentne toke i prijanji primjeri ve postoje u njihovoj kulturi, i koje usaene
nedostatke e morati nadii. Naprimjer, moda postoji tradicija gradskih sastanaka koja se od sim-
bolikog ukraavanja prozora moe proiriti na pravu samoorganizaciju; s druge strane, ljudi moda
potjeu iz maistike kulture, to znai da e morati ponovno uiti kako sluati, raditi kompromise i
postavljati pitanja. Alternativno, ako skupina razvije metodu donoenja odluka koja je potpuno origi-
nalna i nepoznata njihovom drutvu, moda e se suoiti s izazovima u ukljuivanju novopridolica
i objanjavanju svoje metode neupuenima to je ponekad slabost infoshopova u SAD-u, koji ko-
riste dobro promiljen, idealiziran nain donoenja odluka, toliko sloen da se veini sudionika ini
stranim.
Antiautoritarna grupa moda e koristiti konsenzus ili neki oblik veinskog glasanja. Velike skupine
glasanje e moda smatrati brim i uinkovitijim, ali ono moe uutkati manjinu. Moda je diskusija
koja se odvija prije odluke najvaniji dio ovih procesa; glasanje ne umanjuje vanost metoda koje svi-
ma omoguuju da komuniciraju i dou do dobrih odluka koje sve ukljuuju. Mnoga autonomna sela
u Oaxaci koristila su glasanje za donoenje odluka i pruila su inspirativan primjer samoorganizacije
radikalima koji se inae gnuaju glasanja. Iako struktura skupine sigurno utjee na njenu kulturu i is-
hode, formalnost glasanja moe biti prihvatljivo pomagalo ukoliko su sve prethodne diskusije proete
duhom solidarnosti i suradnje.
U samoorganiziranom drutvu nee svi podjednako sudjelovati na sastancima i drugim formalnim
stvarima. Tijelom za donoenje odluka s vremenom mogu poeti dominira odreeni ljudi, a sama
skuptina moe postati birokratska institucija koja ima mo prisile. Zato je moda nuno razviti de-
centralizirane i meusobno nadopunjujue oblike organizacije i naine donoenja odluka te ostaviti

39
prostora za spontanu organizaciju izvan postojeih struktura. Ukoliko postoji samo jedna struktura
u kojoj se donose sve odluke, moe se razviti centralizirana kultura koja ne ukljuuje sve lanove
drutva, pa se iskusni insajderi mogu uspeti na pozicije vodstva i delegitimizirati ljudsku aktivnost
van te strukture i ubrzo imate vladu. Kibuci i APPO primjeri su usporenog razvoja birokracije i
specijalizacije.
Ali, ako za razliita ivotna podruja postoje viestruke strukture za donoenje odluka, i ako se
mogu pojaviti ili nestati ovisno o potrebi, nijedna od njih ne moe monopolizirati vlast. U tom sluaju
mo e ostati na ulicama, u domovima, u rukama ljudi koji je primjenjuju, na sastancima ljudi koji se
okupljaju da bi rijeili probleme.

Preporuena literatura

Gaston Leval, Collectives in the Spanish Revolution. London: Freedom Press, 1975. (s francuskog preveo
Vernon Richards).
Melford E. Spiro, Kibbutz: Venture in Utopia. New York: Schocken Books, 1963.
Peter Gelderloos, Consensus: A New Handbook for Grassroots Social, Political, and Enviromental Groups.
Tucson: See Sharp Press, 2006.
Natasha Gordon i Paul Chatterton, Taking Back Control: A Journey through Argentinas Popular Upri-
sing. Leeds (UK): University of Leeds, 2004.
Marianne Maeckelbergh, The Will of the Many: How the Alterglobalisation Movement is Changing the
Face of Democracy. London: Pluto Press, 2009.

40
3. Ekonomija
Anarhizam se protivi kapitalizmu i privatnom vlasnitvu orua, infrastrukture i resursa koji su svi-
ma potrebni za preivljavanje. Anarhistiki ekonomski modeli seu od lovako-sakupljaih zajednica
i poljoprivrednih komuna do industrijskih kompleksa u kojima planiranje obavljaju sindikati, a distri-
buiranje se obavlja putem kvota ili ogranienih oblika valuta. Svi ti modeli temelje se na zajednikom
radu na ispunjavanju zajednikih potreba i odbacivanju svih oblika hijerarhije ukljuujui efove te
upravljanje i podjelu drutva na klase poput bogatih i siromanih, ili vlasnika i radnika.

Ako nema plaa, to je poticaj za rad?

Neki se brinu da, ako ukinemo kapitalizam i rad za plau, nitko vie nee raditi. Istina je da bi rad
kakav danas postoji za veinu ljudi prestao postojati, ali drutveno koristan rad nudi brojne poticaje
mimo plae. Ako nita drugo, dobivanje novca za neto ini to manje ugodnim. Otuenje rada koje
je dio kapitalizma unitava prirodnu motivaciju za dobro obavljanje posla. Kad nas posao stavlja u
inferioran poloaj prema efu koji nas nadgleda i prema bogataima koji posjeduju nae radno
mjesto i nemamo mogunost donoenja odluka na poslu, nego moramo bez razmiljanja sluati
naredbe, moe postati mrzak i zatupljujui. Nau prirodnu sklonost radu gubimo i kad ne radimo
neto to je korisno za nae zajednice. To malo dananjih radnika koji su dovoljno sretni da zaista
proizvode neto opipljivo, gotovo svi proizvode neto to je profitabilno njihovim poslodavcima, ali je
njima osobno potpuno besmisleno. Fordistika ili pokretna proizvodna traka pretvara ljude u strojeve.
Umjesto usvajanja vjetina na koje mogu biti ponosni, profitabilnije je svakom radniku dati jednu
repetitivnu zadau i staviti njega ili nju na pokretnu traku. Nije udo da toliko radnika sabotira ili
krade sa svojih radnih mjesta, ili se pojave s automatskim orujem i polude.
Ideja da bi ljudi prestali raditi ako ne dobivaju plau nema temelja. U dugom razdoblju ljudske povi-
jesti plae su prilino moderna izmiljotina, a drutva koja su egzistirala bez valute ili plaa nisu umrla
od gladi samo zato to nitko nije radnicima davao plae. Ukidanjem plaenog rada nestat e jedino
poslovi koje nitko ne smatra korisnima; vrijeme i resursi koji se ulau u proizvodnju beskorisnih glu-
posti u kojima se nae drutvo utapa bili bi uteeni. Razmisli samo koliko naih resursa i rada odlazi
na oglaavanje, masovnu potu, pakiranja koja bacamo, jeftine igrake, robu za jednokratnu uporabu
stvari na iju proizvodnju nitko nije ponosan, napravljene da se brzo raspadnu tako da mora kupiti
sljedeu inaicu.
Uroenika drutva s manjom podjelom rada nisu imala problema raditi bez plaa, jer je primarne
gospodarske aktivnosti proizvodnju hrane, stambenog prostora, odjee, orua sve lako povezati
sa zajednikim potrebama. Rad je u takvim okolnostima nuna drutvena aktivnost i oigledna oba-
veza svakog sposobnog lana zajednice. Budui da se odvija u fleksibilnom, osobnom okruju, moe
se prilagoditi sposobnostima svakog pojedinca i ljude nita ne sprjeava da rad pretvore u igru. Po-
pravljanje kue, lov, lutanje umom prepoznavajui biljke i ivotinje, pletenje, pripremanje gozbe
nisu li to stvari koje srednja klasa radi u slobodno vrijeme iz dosade kako bi na tren zaboravila svoje
gnjusne poslove?
Antikapitalistika drutva s veom gospodarskom specijalizacijom razvila su raznolike metode za
pruanje motivacije i distribuiranje proizvoda radnikog rada. Ranije spominjani izraelski kibuci pri-

41
mjer su poticaja na rad bez plae. Jedna knjiga koja prikazuje ivot i rad u kibucu prepoznaje etiri
glavne motivacije za rad u suradnikim radnim timovima, u kojima nema kompetitivnosti i motiva za
profitom: produktivnost skupine utjee na ivotni standard itave zajednice, pa postoji grupni priti-
sak na marljiv rad; lanovi rade gdje ele i dobivaju unutarnje zadovoljstvo iz svog posla; ljudi razviju
natjecateljski ponos ukoliko njihova grana posla uspije bolje od drugih; stjeu ugled na temelju svog
posla jer je rad kulturna vrijednost.30 Kao to je ranije opisano, konana propast eksperimenta kibuca
uvelike je proizala iz injenice da su kibuci bili socijalistika poduzea koja se natjeu u kapitalistikoj
ekonomiji i prema tome sadre natjecateljsku logiku, a ne onu uzajamne pomoi. Slino organizirana
komuna u svijetu bez kapitalizma ne bi se morala suoavati s takvim problemima. U svakom sluaju,
nespremnost na rad zbog odsustva plaa nije bila jedan od problema kibuca.
Mnogi anarhisti smatraju da je klica kapitalizma sadrana u samom mentalitetu proizvodnje. To to
neki tip ekonomije moe preivjeti ili ak rasti unutar kapitalizma, slabo je mjerilo njegovog potenci-
jala za osloboenje. Iako anarhisti predlau i raspravljaju o mnogim razliitim ekonomskim oblicima,
neki od njih mogu se samo ogranieno prakticirati jer su potpuno ilegalni unutar dananjeg svijeta. U
europskom skvoterskom pokretu neki gradovi imali su ili imaju toliko skvotiranih drutvenih centara
i kua da tvore drutvo u sjeni. U Barceloni je, naprimjer, 2008. godine bilo preko etrdeset skvotira-
nih drutvenih centara i barem dvije stotine skvotiranih kua. Kolektivi koji nastanjuju te skvotove
uglavnom koriste konsenzus i grupne sastanke te je veina njih eksplicitno anarhistika ili svjesno
antiautoritarna. Rad i razmjena su velikim dijelom ukinuti u ivotima tih ljudi, ije mree doseu tisu-
e lanova. Mnogi nemaju plaene poslove ili rade samo sezonski i sporadino, jer ne moraju plaati
stanarinu. Autor ove knjige, koji dvije godine ivi u toj mrei, veinu tog vremena preivio je s manje
od eura na dan. Osim toga, velika koliina aktivnosti koje se provode unutar autonomnog pokreta
potpuno je neplaena. Oni ne trebaju plae; rade za sebe. Kao protest protiv gentrifikacije antikapita-
listikom direktnom akcijom pribavljaju mjesta za stanovanje, zauzimaju zgrade koje su pekulanti
ostavili da trunu. Putem ue vjetine koje su im potrebne: sreuju svoje nove kue, iste, krpaju kro-
vove, postavljaju prozore, zahode, tueve, svjetla, kuhinje i sve drugo to im je potrebno. esto kradu
struju, vodu i internet, a mnogo hrane pribavljaju iz skvotiranih vrtova, kopanjem po kontejnerima i
kraom.
Uz potpuno odsudstvo plaa i upravitelja obavljaju mnogo posla, ali svojim tempom i uz logiku
uzajamne pomoi. Osim sreivanja svojih kua, rade i za svoja susjedstva i obogaivanje kvalitete
ivota svojih zajednica. Neki drutveni centri odravaju radionice popravljanja bicikala, omoguava-
jui ljudima da poprave ili sastave svoje vlastite bicikle koristei stare dijelove. Drugi nude radionice
tesarstva, samoobrane i joge, prirodnog lijeenja, kao i knjinice, vrtove, zajednike obroke, umjetni-
ke i glumake skupine, teajeve jezika, alternativne medije i kontrainformiranje, koncerte, filmove,
raunalne prostore gdje ljudi mogu koristiti internet i nauiti o sigurnosti e-mailova ili postaviti vlas-
tite web stranice, te solidarna dogaanja za suoavanje s neizbjenom represijom. Gotovo sve ove
usluge su besplatne. Nema razmjene jedna grupa organizira se da bi svima pruila uslugu, a itava
drutvena mrea ima korist od toga.
Skvoteri pokazuju zapanjujuu koliinu inicijative u toliko pasivnom drutvu, pa kad dobiju ideju
organizirati zajedniki obrok, radionicu za popravljanje bicikala, ili tjedno prikazivanje filmova, raz-
govaraju s prijateljima i s prijateljima prijatelja, sve dok ne prikupe dovoljno ljudi i resursa da ostvare
ideju, a tada raire glas ili postave plakate i nadaju se da e to vie ljudi doi i sudjelovati. Prema
kapitalistikom mentalnom sklopu, oni pozivaju ljude da ih opljakaju, ali skvoteri nikad svoje nepro-
fitno djelovanje ne dovode u pitanje. Oito je da su stvorili novu vrstu vrijednosti, a dijeljenje onoga
to sami naprave ih obogauje.

30
Melford E. Spiro, Kibbutz: Venture in Utopia. New York: Schocken Books, 1963., 83.-85. str.

42
 Koristi od toga ima i okolno susjedstvo, jer skvoteri kreu u ostvarivanje projekata mnogo bre
nego to to moe lokalna vlast. asopis kvartovskog udruenja u Barceloni pohvalio je lokalni skvot
jer su odgovorili na potrebu koju je vlast godinama ignorirala izgradili su kvartovsku knjinicu. Ma-
instream novine primjetile su da: skvoteri rade posao na koji lokalna uprava zaboravlja.31 U istom
kvartu skvoteri su se pokazali monim saveznicima susjedu koji podstanar, a kojeg je gazda elio izba-
citi. Neumorno su radili s udruenjem starijih ljudi koji su se suoili sa slinom situacijom smicalica
i ilegalnih evikcija od strane gazdi, te su zaustavili eviktiranje svog susjeda.
U trendu koji se ini uobiajenim kod potpunog ukidanja rada, drutveno i ekonomsko nerazdvojivo
se stapaju. Rad i usluge se ne vrednuju novcem; to su drutvene aktivnosti koje se provode individu-
alno ili kolektivno kao dio svakodnevnog ivota, bez potrebe za raunovodstvom ili upravljanjem.
Ishod je da u gradovima poput Barcelone ljudi mogu provesti veinu svog vremena i zadovoljiti vei-
nu svojih potreba od stambenih do zabave unutar skvoterske mree, bez rada i gotovo bez novca.
Naravno, ne moe sve biti ukradeno, i skvoteri su i dalje primorani prodavati svoj rad da bi platili za
stvari poput zdravstvene skrbi i sudskih trokova. Mnogim ljudima nedostupnost stvari koje ne mogu
sami proizvesti, izvui iz smea ili ukrasti, kao i strahota prodavanja vrijednih trenutaka svog ivota
da bi radili za neku korporaciju, moe poveati razinu sukoba s kapitalizmom.
Potencijalna zamka svakog pokreta koji je dovoljno moan da stvori alternativu kapitalizmu je
to to njegovi sudionici mogu postati samozadovoljni u svojoj oazi autonomije i izgubiti volju za
borbom za potpuno ukidanje kapitalizma. Samo skvotiranje lako moe postati ritual, i u Barceloni
cjelokupan pokret nije primijenio istu kreativnost za otpor i napad kao to jest za mnoge praktine
aspekte sreivanja kua i preivljavanja s malo ili bez novca. Samoodriva priroda skvoterske mree,
neposredno prisustvo slobode, inicijative, zadovoljstva, neovisnosti i zajednice u njihovim ivotima ni
u kojem smislu nisu unitili kapitalizam, ali pokazuju da je on hodajue truplo, s niim osim policije
da u konanici sprijei njegovo gaenje i zamjenu boljim nainima ivota.

Zar ljudi ne trebaju efove i strunjake?

Uobiajeno pitanje je kako se anarhisti organiziraju na radnom mjestu i koordiniraju proizvodnju
i raspodjelu bez efova i upravitelja. Zapravo se mnogi resursi gube u natjecanju i posredovanju. U
konanici su radnici ti koji obavljaju svu proizvodnju i raspodjelu, a povijest pokazuje da u odsustvu
efova znaju koordinirati svoj posao.
U talijanskom Torinu i okolici pet stotina tisua radnika sudjelovalo je u pokretu okupiranja tvorni-
ca nakon Prvog svjetskog rata. Komunisti, anarhisti i drugi radnici koji su bili bijesni zbog eksploata-
cije krenuli su u spontane trajkove. Mnogi od radnika s vremenom su zadobili kontrolu nad svojim
tvornicama i postavili tvornika vijea za koordiniranje aktivnosti. Mogli su tvornicama upravljati
sami, bez efova. Vijea su u konanici legalizirana i unitena ozakonjenjem djelomino preuzeta i
apsorbirana u radnike sindikate, koji su bili ugroeni autonomnim radnicima jednako kao i vlasnici.
U prosincu 2001. dugotrajna argentinska ekonomska kriza sazrela je u hajku na banke koja je ubr-
zala vanu narodnu pobunu. Argentina je bila reklama za neoliberalne institucije poput Meunarod-
nog monetarnog fonda, ali politika koja je obogatila strane investitore i argentinskoj srednjoj klasi
omoguila ivotni stil Prvog svijeta32 , veini stanovnitva prouzroila je akutno siromatvo. Antika-
pitalistiki otpor ve je bio rairen meu nezaposlenima, a nakon to je srednja klasa izgubila svu
31
Gemma Aguilar, Els okupes fan la feina que oblida el Districte, Avui, subota 15. prosinca 2007., 43. str. Autorov
prijevod.
32
Nap. prev. Zemlje Prvog svijeta, poznate i kao globalni Sjever ili centar bogate su i razvijene zemlje Zapada. S druge
strane su zemlje Treeg svijeta, odnosno globalni Jug ili periferija siromanje, nerazvijene zemlje u Africi, Latinskoj
Americi i Aziji.

43
svoju uteevinu, milijuni ljudi izali su na ulice odbacujui sva lana objanjenja i izgovore koje su
davali politiari, ekonomisti i mediji, poruujui umjesto toga: Que se vayan todos! Svi moraju ii!
Policija je ubila na desetke ljudi, ali ljudi su se opirali, oslobaajui se straha koji je ostao nakon vojne
diktature koja je 70-ih i 80-ih vladala Argentinom.
Stotine tvornica koje su vlasnici napustili okupirali su radnici, koji su ponovno pokrenuli proizvod-
nju kako bi mogli nastaviti hraniti svoje obitelji. Radikalniji meu radnicima izjednaili su plae i
podijelili upraviteljske dunosti meu svim radnicima. Odluke su donosili na otvorenim sastancima,
a neki radnici obuili su se poslovima poput raunovodstva. Kako bi sprijeili nastanak nove ruko-
vodee klase, neke tvornice rotirale su upraviteljske zadatke ili zahtijevale da ljudi na rukovodeim
pozicijama nastave raditi s ostalima, a da raunovodstvo, marketing i druge zadatke obavljaju nakon
toga. U vrijeme pisanja ovoga, nekoliko tih okupiranih radnih mjesta bilo je u mogunosti proiriti
svoju radnu snagu i zaposliti dodatne radnike iz ogromne populacije nezaposlenih Argentinaca. U
nekim sluajevima okupirane tvornice meusobno su razmjenjivale zalihe i proizvode, stvarajui sivu
ekonomiju u duhu solidarnosti.
Jednu od najpoznatijih, tvornicu keramike Zanon smjetenu u junoj Argentini, vlasnik je zatvorio
2001. godine, a radnici su je zauzeli sljedeeg sijenja. Tvornicom su upravljali koristei otvorenu skup-
tinu i radnike odbore za upravljanje prodajom, administracijom, planiranjem, sigurnou, higijenom
i zdravstvom, kupovinom, proizvodnjom, razmjenom vjetina i tiskom. Nakon okupacije ponovno su
zaposlili radnike koji su dobili otkaz prije zatvaranja. Do 2004. bilo je 270 radnika, a ostvarivali su
pedeset posto proizvodne stope iz vremena prije zatvaranja tvornice. Zaposlivi lijenike i psihologe,
omoguili su si zdravstvenu skrb. Radnici su otkrili da radnu snagu mogu platiti sa samo dva dana
proizvodnje, pa su cijene smanjili za ezdeset posto i organizirali mreu mladih prodavaa, mnogih
do tad nezaposlenih, da diljem grada prodaju keramike ploice. Osim proizvodnje keramike, tvorni-
ca Zanon ukljuila se u drutvene pokrete, donirajui novac bolnicama i kolama, prodajui ploice
siromanima po proizvodnoj cijeni, prikazujui filmove, predstave i umjetnike izvedbe te provodei
akcije solidarnosti s drugim borbama. Podravaju i borbu Mapucha za autonomiju, kad je njihov ops-
krbljiva glinom iz politikih razloga prestao poslovati s njima, Mapuche su ih poeli opskrbljivati
glinom. Do travnja 2003. godine tvornica se suoila s etiri pokuaja evikcije od strane policije, uz
potporu sindikata. Radnici su se svima oduprli silom uz pomo susjeda, piqueterosa33 i drugih.
U srpnju 2001. godine radnici supermarketa El Tigre u Rosariu u Argentini okupirali su svoje rad-
no mjesto. Vlasnik ga je dva mjeseca ranije zatvorio i proglasio bankrot, ostajui svojim radnicima
duan vie plaa. Nakon uzaludnog prosvjedovanja, radnici su otvorili El Tigre i poeli njime sami
upravljati putem skuptine koja je svim radnicima omoguavala sudjelovanje u donoenju odluka. U
duhu solidarnosti snizili su cijene i poeli prodavati voe i povre iz lokalne poljoprivredne zadruge
i proizvode nastale u drugim okupiranim tvornicama. Dio svog prostora iskoristili su i za otvaranje
kulturnog centra za susjedstvo u kojem su se odvijali politiki govori, djelovale studentske grupe,
kazalite i radionice joge, lutkarske predstave, kafi i knjinica. Kulturni centar El Tigrea ugostio je
nacionalni skup preuzetih poduzea, koji je posjetilo tisuu i petsto ljudi. lanica kolektiva Maria je
rekla: Da mi je netko prije tri godine rekao da emo moi upravljati ovim mjestom, nikad mu ne bih
povjerovala Vjerovala sam da trebamo efove da nam govore to da radimo, ali sad shvaamo da
zajedno moemo bolje nego oni.34
U Euskal Herriji, zemlji Baska koju su okupirale panjolska i Francuska, nastao je veliki kompleks
kooperativnih poduzea u vlasnitvu radnika, smjeten oko malog gradia Mondragna. Poevi s
33
Nap. prev. panjolski: doslovno znai prosvjednici, a odnosi se na pokret koji se razvio u Argentini i blokirao glavne
prometnice kako bi onemoguio protok kapitala.
34
Natasha Gordon i Paul Chatterton, Taking Back Control: A Journey through Argentinas Popular Uprising. Leeds (UK):
University of Leeds, 2004., 45. str.

44
dvadeset i tri radnika u jednoj zadruzi 1956. godine, do 1986. mondragnske zadruge obuhvaale su
19.500 radnika u preko stotinu zadruga i preivljavale unato otroj recesiji u panjolskoj u to vrijeme
i bolje poslujui od prosjenih kapitalistikih tvrtki.
Mondragn je tijekom niza godina stekao bogato iskustvo u proizvodnji raznolikih arti-
kala, od namjetaja, kuhinjske opreme, strojeva i elektronikih komponenata te u tiskar-
stvu, brodogradnji i taljenju metala. Mondragn je stvorio hibridne zadruge koje su inili
i potroai i radnici, te poljoprivrednici i radnici. Kompleks je razvio vlastitu zadrugu za
socijalnu skrb i zadrunu banku koja raste bre od bilo koje druge banke u baskijskim
pokrajinama.35
Najvee ovlasti u mondragnskim kooperativama ima opa skuptina u kojoj svaki radnik ima jedan
glas, a kooperativom upravlja izabrano vodee vijee koje savjetuju upravno i socijalno vijee.
Postoje i brojne kritike mondragnskog kompleksa. Anarhiste ne iznenauje da demokratska struk-
tura moe imati elitu, a kritiari Mondragna tvrde da se upravo to dogodilo, jer kompleks kooperativa
pokuava i to mu polazi za rukom uspjeti u kapitalistikoj ekonomiji. Iako je njihovo postignue
impresivno i dokazuje da je pretpostavka da velike industrije moraju biti hijerarhijski organizirane
lana, pritisak za profitom i kompetitivnou natjerao je kooperative u upravljanje vlastitom eksplo-
atacijom. Naprimjer, nakon vie desetljea pridravanja svojih temeljnih egalitarnih naela po pitanju
plaa, s vremenom su mondragnske kooperative odluile povisiti plae rukovodeih i tehnikih stru-
njaka u odnosu na manualne radnike zato to im je bilo teko zadrati ljude koji su u korporacijama
mogli dobivati mnogo veu plau za svoje vjetine. Ovaj problem ukazuje na potrebu mijeanja manu-
alnih i intelektualnih zadataka kako bi se izbjeglo stvaranje elite strunjaka i stvaranja gospodarstva
u kojem ljudi ne proizvode za profit, nego za druge lanove mree, tako da novac gubi svoju vanost
i ljudi rade iz osjeaja zajednitva i solidarnosti.
Ljudi su, u dananjim visokotehnolokim drutvima, odgojeni da vjeruju kako primjeri iz prolosti i
iz nerazvijenih zemalja svijeta ne vrijede za nau dananju situaciju. Mnogi koji se smatraju obrazo-
vanim sociolozima i ekonomistima odbacuju primjer Mondragna proglaavajui baskijsku kulturu
izuzetkom, ali postoje i drugi primjeri uinkovitosti egalitarnih poduzea, ak i u srcu kapitalizma.
Gore Associates, visokotehnoloka milijardu dolara vrijedna tvrtka smjetena u Delawareu koja pro-
izvodi vodonepropusni materijal Gore-Tex, specijalnu izolaciju za raunalne kablove i dijelove za me-
dicinsku, automobilsku i industriju poluvodia. O plaama odluuju kolektivno, nitko nema titule,
ne postoji formalna upravna struktura i diferencijacija meu zaposlenicima je minimalizirana. Pre-
ma svim kapitalistikim standardima dostignua zadravanje zaposlenika, profitabilnost, reputacija
proizvoda, lista najboljih svjetskih tvrtki za zaposlenje Gore je uspjean.
Vaan faktor u njihovom uspjehu je pridravanje onoga to neki akademici nazivaju Pravilom od
150. Temeljeno na opaanju da lovako-sakupljake skupine diljem svijeta, kao i uspjene zajedni-
ce i ciljano osnovane komune, svoju veliinu odravaju izmeu sto i sto pedeset ljudi, teorija je da je
ljudski mozak najprilagoeniji za upravljanje mreama do sto pedeset osobnih odnosa. Odravanje in-
timnih odnosa, pamenje imena, drutvenog statusa, uspostavljenih normi ponaanja i komunikacije
sve to zauzima mentalne kapacitete. Kao i ostali primati koji su skloni ivotu u skupinama do odre-
ene veliine, i ljudi su vjerojatno najbolje prilagoeni drati korak s odreenim brojem drugova. Sve
Gore tvornice odravaju veliinu ispod sto pedeset zaposlenika, tako da svako postrojenje moe biti
potpuno samoupravno, ne samo u proizvodnji, nego i u marketingu, istraivanju i drugim zadacima.36
35
William Foote Whyte i Kathleen King Whyte, Making Mondragon: The Growth and Dynamics of the Worker Cooperative
Complex. Ithaca, New York: ILR Press, 1988., str. 5.
36
Malcom Gladwell, The Tipping Point: How Little Things Can Make a Big Difference. New York: Little, Brown, and Com-
pany, 2002., 183.-187. str.

45
 Skeptici esto odbacuju anarhistike primjere manjih, tzv. primitivnih drutava, tvrdei da se, s
obzirom na ogromnu populaciju, vie nije mogue organizirati u tako malom broju., no nita ne sp-
rjeava veliko drutvo da se organizira u mnogo malih jedinica. Organizacija manjeg opsega nadasve
je mogua. ak i u visokotehnolokoj industriji, tvornice Gore mogu se koordinirati jedna s drugom i
s dobavljaima i potroaima dok odravaju svoju organizacijsku strukturu malog opsega. Kao to je
svaka jedinica kadra interno se organizirati, svaka moe odravati i vanjske odnose.
Naravno, primjer tvornice koja je uspjena u kapitalistikom sustavu ostavlja mnogo toga neispu-
njenim. Veina anarhista bi radije da sve tvornice izgore do temelja, nego da koriste antiautoritarne
oblike organizacije kako bi uljepali kapitalizam. Ovaj primjer trebao bi pokazati barem to da samo-
organiziranje funkcionira i unutar velikog i sloenog drutva.
Primjer Gorea problematian je i zato to vlasnitvo nije u rukama radnika i injenice da vlasnici
poduzea mogu bilo kad ponovno nametnuti formalnu upravu. Anarhisti imaju teoriju da problemi
kapitalizma nisu samo u odnosu izmeu radnika i vlasnika, nego i izmeu radnika i upravitelja, pa
sve dok postoji odnos upravitelj-radnik, kapitalizam se moe ponovno pojaviti. Ova teorija sigurno
se moe potvrditi na primjeru Mondragna, gdje su upravitelji s vremenom dobili vee plae i vie
moi, te obnovili neravnopravnu dinamiku usmjerenu na profit, tipinu za kapitalizam. Uzimajui to
u obzir, vie anarhista je kreiralo nacrt (nazvan parekon) za participatornu ekonomiju, iako nitko
jo nije imao priliku isprobati je u znatnoj mjeri. Izmeu ostalog, parekon naglaava vanost osnai-
vanja svih radnika, mijeajui kreativne i rutinske, intelektualne i manualne zadatke, stvarajui tako
uravnoteene poslovne cjeline koje e sprijeiti nastajanje rukovodee klase.37
Tijekom pobune u Oaxaci 2006. godine ljudi bez prijanjeg iskustva organizirali su se za voenje
okupiranih radijskih i televizijskih stanica. Bili su motivirani drutvenom potrebom za slobodnim sred-
stvima komunikacije. Mar lonaca i tava, legendarni enski mar 1. kolovoza 2006. godine, kulminirao
je tisuama ena koje su spontano preuzele dravnu televizijsku postaju. Nadahnute iznenadnim osje-
ajem moi koji su zadobile bunei se protiv tradicionalnog patrijarhalnog drutva, zauzele su Channel
9, koji je kontinuirano klevetao drutvene pokrete i istovremeno tvrdio da je kanal naroda. U poetku
su tjerale inenjere da im pomau upravljati postajom, ali uskoro su nauile i same. Jedna ena je
izvijestila:

Svakodnevno sam ila na televiziju uvati strau i pomagati. ene su bile podijeljene u
razne odbore: za hranu, higijenu, produkciju i osiguranje. Svialo mi se to nije bilo voa.
Za svaki zadatak bila je zaduena skupina ena. Sve smo uile ispoetka. Sjeam se kako
je netko pitao tko zna koristiti kompjutor. Tada su mnoge mlae djevojke istupile, govo-
rei: Ja, ja, ja znam! Na Radio Universidadu je objavljeno da trebamo ljude s tehnikim
vjetinama i dolo je pomoi jo ljudi. U poetku je, znate, bilo snimanja ljudi bez glave.
Ali, iskustvo na Channelu 9 pokazalo nam je da tamo gdje ima volje, ima i naina. Stvari
su se napravile, i to dobro.
U kratkom vremenu [od tri tjedna], koliko je Channel 9 postojao dok guverner Ulises
nije naredio da se unite odailjai, uspjele smo proiriti mnogo informacija. Prikazani
su filmovi i dokumentarci za koje inae ne bih mogla ni zamisliti da e biti na televiziji.
O raznim drutvenim pokretima, o masakru studenata u Tlatelolcu u Mexico Cityu 1968.
godine, masakru u Aguas Blancasu u Guerreru i Actealu u Chiapasu, o gerilskom pokretu
na Kubi i El Salvadoru. Do tad Channel 9 vie nije bio samo enski kanal. Bio je kanal svih
ljudi. Oni koji su sudjelovali takoer su radili svoj program. Postojao je program za mlade i
program u kojem su sudjelovali ljudi iz uroenikih zajednica. Postojao je program objava
37
Michael Albert, Parecon: Life After Capitalism. New York: Verso, 2003., 104.-105. str.

46
 gdje su svi mogli doi i objaviti kako je vlada postupala s njima. Mnogo ljudi iz razliitih
kvartova i zajednica htjelo je sudjelovati, jedva je bilo dovoljno vremena za sve.38

Nakon to je okupirana televizijska postaja ugaena, pokret je odgovorio okupiravi svih jedanaest
komercijalnih radio stanica u Oaxaci. Homogenost komercijalnog radija zamijenjena je mnotvom
glasova radijska stanica za sveuiline studente, jedna za enske grupe, jednu radio stanicu okupi-
rali su anarhisti iz pankerskog skvota i bilo je vie uroenikih glasova nego ikad prije na radiju.
U kratkom vremenu ljudi iz pokreta odluili su vratiti veinu radijskih stanica njihovim tobonjim
vlasnicima, ali zadrali su kontrolu nad dvjema. Cilj im nije bio uguiti glasove onih koji se s njima
nisu slagali, iako su komercijalni glasovi umjetni, nego zadobiti sredstva za komunikaciju. Preostale
radio stanice mjesecima su uspjeno djelovale, dok ih nije ugasila represija vlasti. Jedan sveuilini
student, koji je bio ukljuen u zauzimanje, rad i obranu radio stanica, rekao je:

Nakon preuzimanja proitao sam lanak u kojem je pisalo da intelektualni i materijalni

zaetnici zauzimanja radija nisu bili Oaxacanci, nego su doli od negdje drugdje i dobili ve-
oma ogranienu podrku. Pisalo je da je nemogue da je netko bez prijanje obuke mogao
upravljati radijom u tako kratkom vremenskom periodu, jer je oprema presofisticirana da
bi je bilo tko koristio. Bili su u krivu.39

Tko e odnositi smee?

Ako svi mogu raditi to god ele, tko e odnositi smee i obavljati ostale nepoeljne poslove? Sreom,
u lokaliziranoj, antikapitalistikoj ekonomiji ne bismo mogli prebaciti odgovornost na nekog drugog
ili skrivati trokove naeg naina ivota plaajui nekoga da isti za nama. Tada bismo morali platiti
za posljedice svog naeg ponaanja a ne naprimjer platiti Kini da preuzme na otrovni otpad. Da se
zanemari nuna sluba poput odvoenja otpada, zajednica bi brzo primijetila i morala odluiti kako e
se nositi s tim problemom. Ljudi bi se mogli dogovoriti da takav posao nagrade sitnim povlasticama
niim to se pretvara u mo ili vlast, nego neto poput prvog mjesta u redu kad u grad stigne egzotina
hrana, nagradne masae ili kolaa, ili jednostavno priznanje i zahvalnost za bivanje uzornim lanom
zajednice. Konano, u suradnikom drutvu, imati dobru reputaciju i to da te prijatelji doivljavaju
kao odgovornu osobu moe biti poticajnije od bilo kakvog materijalnog stimulansa.
Jo jedna mogunost je da zajednica moe odluiti da se svi moraju ukljuiti u ove zadatke na
rotirajuoj bazi. U antikapitalistikoj ekonomiji aktivnost poput prikupljanja smea ne mora nikome
definirati radni vijek. Nuni zadaci koje nitko ne eli obavljati mogu se podijeliti meu svima. Tako
umjesto da nekoliko ljudi mora itav svoj ivot sortirati otpad, svi koji su fiziki sposobni mogu to
raditi svaki mjesec na samo nekoliko sati.
Slobodna zemlja Christiania je kvart u Kopenhagenu u Danskoj koji je skvotiran od 1971. godine.
Njenih 850 stanovnika autonomno je na 0.49 kvadratnih kilometara. Ve preko trideset godina sami
odnose svoje smee, to je jo impresivnije uz injenicu da godinje imaju oko milijun posjetitelja. Uli-
ce, zgrade, restorani, javni zahodi i tuevi su svi prihvatljivo isti osobito hipijima! Voda koja prolazi
Christianijom nije najia, ali s obzirom da je Christianija prekrivena drveem i bez automobila, moe
se pretpostaviti da veina zagaenja dolazi od okolnog grada s kojim dijeli kanal.
Stanovnici su sagradili na desetke kua koristei ekodizajn. Takoer koriste:

38
Diana Denham i C.A.S.A. Collective (ur.), Teaching Rebellion: Stories from the Grassroots Mobilization in Oaxaca. Oak-
land: PM Press, 2008., intervju s Tonijem
39
Vidi raniju biljeku, intervju s Franciscom.

47
 solarnu energiju, energiju vjetra, kompostiranje i itav niz drugih inovacija dobrih za
okoli. Metoda filtriranja kanalizacije kroz trsku, to znai da je voda koja izlazi iz Chris-
tianije jednako ista kao ona koja izlazi iz ostalih kopenhagenskih postrojenja, pomogla
je komuni da dospije na listu za panskandidavsku nagradu za ekoloki osvijeteno ivlje-
nje.40

Razliiti ljudi koji su intervjuirani imali su razliite predodbe o tome kako se Christiania odrava
istom, nasluujui svojevrsni dualni sistem. Novopridolica je rekao da isti sam za sobom, a kad
si raspoloen, oisti dodatno. Stariji stanovnik koji je ukljueniji u donoenje odluka objasnio je da
postoji odbor za otpad, koji odgovara Zajednikom zboru, odgovornom za odravanje Christianije
istom, iako je dobrovoljno pomaganje i istoa svih stanovnika oito prva linija obrane.

Tko e brinuti o starijima i nemonima?

Samo u drutvu eufemistiki nazvanog visoko kompetitivnog trita su stariji i nemoni tako
marginalizirani. Kako bi povisili profit, poslodavci izbjegavaju zapoljavanje ljudi s invalidnou i
prisiljavaju starije zaposlenike na raniju mirovinu. Kad su radnici primorani na esto seljenje u potrazi
za poslom, u kulturi u kojoj je preseljenje u vlastitu kuu znak sazrijevanja, roditelji se ostavljaju sami.
Veina s vremenom ode u bilo kakve umirovljenike domove koje si mogu priutiti, a mnogi umiru
zanemareni, sami i ogoreni, moda s ranama od leanja i pelenama koje danima nisu promijenjene.
U anarhistikom, antikapitalistikom svijetu drutvena struktura ne bi bila tako surova.
U obilju eksperimenata nastalih u Argentini kao odgovor na krizu 2001. godine, procvjetala je soli-
darnost i skrb za sve lanove drutva. Ekonomski kolaps u Argentini nije doveo do svi protiv sviju
scenarija koji kapitalisti propovijedaju. Uslijedila je eksplozija solidarnosti, a stariji i nemoni nisu
bili izostavljeni iz mree uzajamne pomoi. Sudjelujui u kvartovskim skuptinama, stariji i nemoni
u Argentini dobili su priliku osigurati svoje potrebe i sudjelovati u donoenju odluka koje e utjeca-
ti na njihove ivote. Na nekim skuptinama predlagano je da oni koji posjeduju svoje kue ne plate
poreze za njih, nego da taj novac daju lokalnoj bolnici ili drugoj ustanovi za skrb. Dijelove Argentine
u kojima je nezaposlenost veoma visoka preuzeli su pokreti nezaposlenih radnika i gradili nova gos-
podarstva. U General Mosconiju, gradu ulja na sjeveru, nezaposlenost iznosi preko etrdeset posto i
podruje je uvelike autonomno. Pokret je organizirao preko tri stotine projekata da zadovolji potrebe
ljudi, ukljuujui i one starijih i nemonih.
ak i bez nagomilanih dobara ili stalne infrastrukture, nedravna drutva lovaca-sakupljaa obino
su se brinula za sve lanove svoje zajednice bez obzira na njihovu ekonomsku produktivnost. U biti,
djedovi i bake su, s darvinistikog gledita, genetiki beskorisni jer su izvan reproduktivne dobi41 .
Pa ipak , upravo oni odreuju karakteristike ljudske vrste u zadnjih vie milijuna godina, a ostaci iz
vremena poetaka nae vrste pokazuju da se skrbilo za starije. Suvremeni lovci-sakupljai starijima ne
pruaju samo materijalnu skrb, nego neto to se ne moe vidjeti iz arheolokih iskopina: potovanje.
Mbutiji, naprimjer, razlikuju pet dobnih skupina dojenad, djecu, mlade, odrasle i starije a meu
njima jedino odrasli znaajno ekonomski doprinose u vidu prikupljanja i lova ili skupljanja sirovina

40
Cahal Milmo, On the Barricades: Trouble in a Hippie Paradise, The Indipendent, 31. svibnja 2007.
41
Starije stanovnitvo tehniki ispunjava reproduktivnu funkciju jer uva opskurne vrste informacija poput onih kako
preivjeti prirodne katastrofe koje se javljaju svakih nekoliko generacija, a mogu i poveavati drutvenu koheziju poveava-
jui koliinu postojeih odnosa unutar zajednice npr., broj ljudi s istim djedovima i bakama mnogo je vei od broja ljudi s
istim roditeljima. Dodue, ove pogodnosti za preivljavanje nisu odmah oite i nema dokaza o postojanju ljudskog drutva
koje bi provodilo takve kalkulacije kod odluivanja o tome hoe li hraniti svoje bezube bakice. Drugim rijeima, injenica
da se koristimo pogodnostima starijih refleksija je nae navike na drutvenu velikodunost.

48
poput drva, ali drutvena dobra dijele svi bez obzira na njihovu produktivnost. Bilo bi nezamislivo
starije ili nemone ostaviti da umru od gladi samo zato to ne rade. Isto tako, Mbutiji sve lanove
drutva ukljuuju u donoenje odluka te politiki i drutveni ivot, a stariji imaju vanu ulogu u
rjeavanju sukoba i mirenju.

Kako e ljudi dolaziti do zdravstvene skrbi?

Kapitalisti i birokrati zdravstvenu skrb vide kao industriju nain da izvuku novac od ljudi koji
su u nudi i kao nain za smirivanje stanovnitva i sprjeavanje pobuna. Nije iznenaujue da
kvaliteta zdravstvene skrbi esto pati. U najbogatijoj zemlji svijeta milijuni, ukljuujui i autora ove
knjige, nemaju pristup zdravstvenoj skrbi i svake godine stotine tisua ljudi umiru od bolesti koje su
se mogle sprijeiti ili lijeiti.
Budui da su pogubni radni i ivotni uvjeti te nedostatak zdravstvene skrbi uvijek bili glavni prigo-
vori kapitalizmu, pruanje zdravstvene skrbi redovito je glavni cilj antikapitalistikih revolucionara.
Naprimjer, nezaposleni piqueterosi i kvartovske skuptine u Argentini obino organiziraju klinike ili
preuzmu i pokreu postojee bolnice koje su drave ugasile.
Tijekom panjolskog graanskog rata, Barcelonski zdravstveni sindikat, koji su uvelike organizirali
anarhisti, upravljao je s osamnaest bolnica (od kojih je est pokrenuo), sedamnaest sanatorija, dvade-
set i dvije klinike i psihijatrijske ustanove, tri vrtia i jednim rodilitem. Odjeli za vanjske bolesnike
postavljeni su u svim glavnim mjestima u Kataloniji. Sindikat je, kada bi dobio zahtjev, slao lijenike
tamo gdje je bilo potrebno. Lijenik bi morao dati valjano opravdanje za odbijanje dunosti jer je
bilo smatrano da medicina slui zajednici, a ne obratno42 . Fondovi za klinike za vanjske pacijente
dolazili su od lokalnih uprava. Anarhistiki Sindikat zdravstvenih djelatnika obuhvaao je osam tisua
zdravstvenih djelatnika, od toga 1.020 lijenika, i 3.206 medicinskih sestara, 133 zubara, 330 primalja
i 153 travara. Sindikat je upravljao s trideset i est zdravstvenih centara rasporeenih diljem Katalo-
nije kako bi se svima u itavoj regiji omoguila zdravstvena skrb. U svakoj od devet zona postojao je
sredinji sindikat, a u Barceloni Kontrolni odbor sainjen od po jednog delegata iz svake sekcije, koji
se sastajao jednom tjedno kako bi rijeio uobiajene probleme i proveo zajedniki plan. Svaki odjel je
u svojem podruju bio autonoman, ali ne i izoliran meusobno su se podravali. Osim Katalonije,
besplatna zdravstvena skrb pruana je u poljoprivrednim kolektivima diljem Aragona i Levanta.
ak i u dananjem anarhistikom pokretu koji se u SAD-u tek razvija, anarhisti poduzimaju kora-
ke za uenje i pruanje zdravstvene skrbi. U nekim mjestima anarhisti ue alternativnu medicinu i
pruaju je u svojim zajednicama. Na velikim prosvjedima, gdje postoji mogunost policijskog nasilja,
anarhisti organiziraju mree lijenika volontera koji postavljaju mjesta za prvu pomo, i organiziraju
mobilne lijenike koji tisuama prosvjednika pruaju prvu pomo. Ovi lijenici, esto samouki, lijee
ozljede od suzavca, palica, omamljivaa, gumenih metaka, policijskih konja i drugog, kao i od oka
i traume. Boston Area Liberation Medic Squad (BALM brigada) primjer je trajne lijenike grupe. Os-
novani 2001. godine, putuju na velike prosvjede i u druge gradove i odravaju edukacije za pruanje
prve pomoi. Imaju web stranicu, dijele informacije i upuuju na druge inicijative, poput nie opisa-
ne Common Ground klinike. Nehijerarhijske su i za donoenje odluka koriste konsenzus, kao i slina
grupa sa zapadne obale, Bay Area Radical Health Collective.
Izmeu prosvjeda brojne radikalne feministike skupine diljem SAD-a i Kanade organizirale su
Womens Health Collectives, za odgovaranje na enske potrebe. Neki od tih kolektiva pouavaju o
enskoj anatomiji na osnaujue, pozitivne naine, pokazujui enama kako da izvode ginekoloke

42
Gaston Leval, Collectives in the Spanish Revolution. London: Freedom Press, 1975, 270. str.

49
testove, kako imati lagodnu menstruaciju i kako prakticirati sigurne kontracepcijske metode. Patrijar-
halni zapadnjaki medicinski sustav openito se ne bavi enskim zdravljem do toke u kojoj postaje
degradirajui i kodljiv. Protusustavni, uradi sam pristup omoguuje marginaliziranim ljudima da
potkopaju sistem koji ih zanemaruje organizirajui se tako da sami zadovolje svoje potrebe.
Nakon to je uragan Katrina unitio New Orleans, ulini lijenici-aktivisti udruili su se s nekada-
njim Crnim panterama u postavljanju klinike Common Ground u jednom od najugroenijih kvartova.
Uskoro im je pomagalo na stotine anarhista i drugih volontera iz itave zemlje, uglavnom bez iskustva.
Financirana donacijama i pod vodstvom volontera, klinika Common Ground zbrinula je desetke tisu-
a ljudi. Propast vladinih strunjaka za upravljanje izvanrednim situacijama tijekom krize iroko je
prepoznata. Ali, Common Ground je toliko dobro organiziran da se pokazao uinkovitijim od Crve-
nog kria, iako potonji ima mnogo vie iskustva i resursa43 . Istovremeno, popularizirali su koncept
uzajamne pomoi i prokazali nesposobnost vlade. U vrijeme pisanja ovoga, Common Ground ima etr-
deset stalnih organizatora i tei zdravlju na mnogo iri nain, pomau organizirati javne (zajednike)
vrtove i bore se za stambena prava tako da one koje je oluja izbacila iz kua vlada svojim planovima
za gentrifikaciju ne sprijei u povratku. Pomogli su sruiti i ponovno sagraditi mnoge kue u najsi-
romanijim kvartovima, koje su vlasti eljele sravniti sa zemljom kako bi napravili vie prostora za
bogate bijelce.

to je s obrazovanjem?
Obrazovanje je ve dugo prioritet anarhistima i drugim revolucionarnim pokretima diljem svije-
ta, ali ak i da su ljudi potpuno zanemarili organiziranje obrazovanja nakon revolucije, to bi i dalje
bio napredak u usporedbi s patriotskim, degradirajuim, manipulativnim i zatupljujuim oblicima
obrazovanja koje sponzorira nacionalna drava. Kao i svi drugi, djeca se mogu sama obrazovati i u
prikladnim uvjetima su motivirana za to. Meutim, javne kole rijetko kad pruaju te uvjetei obrazuju
uenike o temama koje su im izravno korisne, poput preivljavanja djetinjstva; zdravog izraavanja
emocija; razvijanja njihovih jedinstvenih kreativnih potencijala; brige o vlastitom zdravlju ili skrbi o
bolesnim ljudima; noenja s rodno uvjetovanim nasiljem, obiteljskim zlostavljanjem ili alkoholizmom;
odupiranja nasilnicima; komuniciranja s roditeljima; dostojanstvenog istraivanja svoje seksualnosti;
pronalaenja posla, ili stana, ili preivljavanja bez novca i drugih vjetina mladima potrebnih za ivot.
U rijetkim se predmetima u kojima se pouavaju korisne vjetine gotovo uvijek izbornima prati
napredak uenika. Djevojke na Domainstvu ue kuhati i ivati, momci, koji e vjerojatno raditi u
industriji, na Tehnikom ue obraivati drvo. Moe se sa sigurnou tvrditi da veina momaka zavr-
ava srednju kolu ne znajui kuhati ili si zakrpati odjeu, a veina djevojaka i buduih slubenika
maturira, a da ne zna popraviti toalet, postaviti elektrinu instalaciju, popraviti bicikl ili motor od
auta, obukati zid ili raditi s drvom. A u raunalnim predmetima injenica da uenici znaju vie od
uitelja jasan je indikator da s ovom vrstom obrazovanja neto nije kako treba. kole djecu ne ue ak
ni vjetine koje su im potrebne za zatupljujue poslove koje e na kraju raditi. Veinu toga ljudi naue
sami ili naue meu prijateljima i kolegama moe se rei da ivotna kola ve jest anarhistika.
Najvanija lekcija koju kole dosljedno poduavaju je poslunost prema nametnutim autoritetima,
prihvaanje nametanja tuih prioriteta u naim ivotima i prestanak sanjarenja. Kad djeca krenu u
kolu, vode se sami sobom, zanima ih svijet u kojem ive i vjeruju da je sve mogue. Kad zavre,
cinini su, usmjereni na sebe i naviknuti na posveivanje etrdeset sati tjedno aktivnosti koju nisu
odabrali. Takoer je vjerojatno da su krivo educirani o brojnim stvarima, vjerojatno nesvjesni da
43
Neille Illel, A Healthy Dose of Anarchy: After Katrina, nontraditional, decentralized relief steps in where big govern-
ment and big charity failed, Reason Magazine, prosinac 2006.

50
je veina ljudskih drutava tijekom povijesti bila egalitarna i nedravna; da je policija tek nedavno
postala vana i navodno nuna institucija; da njihova vlada ima povijest punu muenja, genocida i
represije; da njihov naini ivota unitavaju okoli; da su im hrana i voda otrovane ili da u njihovom
vlastitom gradu postoji povijest otpora koja eka na otkrivanje.
Ovo sistematski iskrivljeno obrazovanje teko da je iznenaujue s obzirom na povijest javnih kola.
Iako su se javne kole razvijale postepeno iz brojnih pretea, reim Otta von Bismarcka iroko je priz-
nat za uspostavljanje prvog nacionalnog sustava javnog kolstva. Svrha mu je bila pripremanje mladih
za birokratske ili vojne karijere, discipliniranje i usaivanje patriotizma u njih te indoktriniranje u kul-
turu i povijest njemake nacije koja je prije postojala. kolski sustav je jedna od modernizacija koje
su omoguile okupljanje zavaenih pokrajina, nekih od njih doslovno feudalnih, da oforme dravu
koja bi unutar jedne generacije mogla biti prijetnja ostatku kontinenta i velikim dijelovima Afrike.
Kao odgovor tome su brojni anarhistiki teoretiari krenuli osmiljavati nehijerarhijske kole u
kojima bi uitelji bili pomagai uenicima u uenju i istraivanju podruja koja odaberu. Neki od
ovih anarhistikih eksperimenata u SAD-u zvali su se Moderne kole, po modelu Escuele Moderne
panjolskog anarhista Francisca Ferrera. Ove kole pomogle su educirati tisue uenika i igrale su
vanu ulogu u anarhistikim i radnikim pokretima. Brzo nakon Ferrerovog smaknua u panjolskoj,
1911. godine, Emma Goldman, Alexander Berkman, Voltairine de Cleyre i drugi anarhisti osnovali su
prvu Modernu kolu u SAD-u. Brojni slavni umjetnici i pisci pomagali su poduavati tamo, a meu
uenicima je bio umjetnik Man Ray. Postojala je nekoliko desetljea i s vremenom se tijekom razdoblja
intenzivne politike represije preselila iz New Yorka i postala sredite ruralne komune.
U skorije vrijeme anarhisti i drugi aktivisti u SAD-u organizirali su slobodne kole. Neke od njih
su privremene, s ad hoc nastavom, dok su neke u potpunosti organizirane. Jedna od njih, Slobodna
kola Albany, postojala je preko trideset i dvije godine u sreditu Albanyja. Ova antiautoritarna kola
posveena je drutvenoj pravdi jednako kao i edukaciji nudi obuku po kliznoj cijeni i nikog ne odbija
iz financijskih razloga. Veina eksperimentalnih kola dostupna je samo eliti, ali uenika populacija
Slobodne kole Albany je raznolika, ukljuujui i mnogu djecu iz siromanih obitelji sredita grada.
kola nema plan rada ili obavezne predmete, djelujui prema filozofiji Vjeruj djeci i ona e uiti, jer
kad djeci samoj povjeri njihovo tzv. obrazovanje koje u konanici nije stvar, nego neprestana ak-
tivnost uit e kontinuirano, svatko na svoj nain i u svom ritmu. Slobodna kola obuava djecu do
osmog razreda i nedavno je otvorila srednju kolu, Slobodnu kolu Harriet Tubman. kola ureuje mali
organski vrt u gradu koji uenicima prua jo jednu vanu priliku za uenje. Uenici takoer sudjeluju
u projektima za javno dobro, poput javnih kuhinja i centara za dnevnu skrb. Unato financijskim i
ostalim ogranienjima, postigli su zadivljujui uspjeh.

Naa reputacija meu uenicima koji imaju akademskih i/ili potekoa u ponaanju, i
ije potrebe sistem najvie proputa zadovoljiti, takva je da nam dolazi sve vie djece
koja su ranije proglaena ADHD-ovcima44 i stavljena na Ritalin i druge psihijatrijske
lijekove. Njihovi roditelji nas trae jer su zabrinuti zbog nuspojava lijekova i jer su uli da s
ovom djecom radimo uinkovito bez ikakvih lijekova. Nae aktivno, fleksibilno okruenje
prilagoeno svakom pojedincu lijekove ini nepotrebnima.45

MST, brazilski Pokret radnika bez zemlje, gorljivo se usmjerio na obrazovanje u naseljima koja su os-
novali na okupiranoj zemlji. Tvrde da su izmeu 2002. i 2005. godine nauili itati preko 50.000 radnika

44
Nap. prev. engl. Attention Deficit and Hyperactivity Disorder, odnosno poremeaj hiperaktivnosti i deficita panje
45
Web stranica Slobodne kole Albany, http://www.albanyfreeschool.com/overview.html [Pristupljeno 24. studenog
2006.]

51
bez zemlje; 150.000 djece je upisano u 1.200 razliitih kola koje su izgradili u svojim naseljima, a obu-
ili su i preko 1.000 uitelja. MST kole su izvan dravne kontrole, pa zajednice imaju mo odluivati
to se njihovu djecu poduava i mogu razvijati alternativne metode obrazovanja, kao i nastavni plan
bez rasistikih, patriotskih i kapitalistikih vrijednosti koje su sastavni dio javnog obrazovanja. Bra-
zilska vlada prigovara to se djecu u naseljima ui da su genetski modificirani usjevi tetni za ljudsko
zdravlje i okoli, to je pokazatelj da dobivaju znaajnije i ispravnije obrazovanje nego njihovi vrnjaci
u dravnim kolama. MST kole u naseljima usmjeravaju se na opismenjavanje i koriste metode Paula
Freirea, koji je razvio pedagogiju potlaenih. U So Paulu MST je izgradio autonomno sveuilite
koje obuava zemljoradnike koje su izabrala pojedina naselja. Umjesto poduavanja, naprimjer poljo-
privrednog poduzetnitva poput kapitalistikog sveuilita, poduavaju obiteljsko zemljoradnitvo s
kritikom eksploatirajuih tehnika i tehnika tetnih za okoli, koje prevladavaju u suvremenoj poljo-
privredi. Za druge tehnike stvari MST pomae ljudima dobiti obrazovanje i na javnim sveuilitima,
iako esto ostvaruju suradnju s ljeviarskim profesorima koji ponude kritikije lekcije vie razine,
omoguujui im ak i da osmiljavaju vlastite nastavne planove. U svim ovim tipovima obrazovanja
naglaavaju da je odgovornost uenika da ono to naue iskoriste za svoju zajednicu, a ne osobni
profit.
Movimiento Campesino de Santiago de Estero, MOCASE, grupa je zemljoradnika, od kojih su mnogi
uroenici Keuanci, sa slinostima i poveznicama s MST-om. Poeli su kao skupina zemljoradnika
koja se bori za zemlju unato ekspanziji umarskih poduzea globalnog Sjevera, danas broje osam
tisua obitelji u pedeset i osam razliitih zajednica aktivnih u irokom spektru borbi. U suradnji s
Universidadom Transhumante pokrenuli su Agronomsku kolu koja zemljoradnicima pomae stei
vjetine potrebne za samoupravljanje. Uenici takoer ue i poduavati, tako da mogu pomoi obuiti
druge zemljoradnike. Universidad Transhumante je zanimljiv na svoj nain. To je narodno obrazovno
sveuilite (takoer inspirirano Freireom) koje je organiziralo jednogodinju karavanu u osamdeset
gradova diljem Argentine da bi ponudili radionice narodnog obrazovanja i uli s kakvim se proble-
mima ljudi suoavaju46 . Izvan dravne kontrole obrazovanje ne mora biti statino i nepromjenjivo.
Moe biti orue osnaivanja, jer ljudi ue kako poduavati pa naueno mogu prenositi dalje, umjesto
da trajno ovise o klasi profesionalnih uitelja. Moe biti orue osloboenja, jer ljudi ue o vlasti i ot-
poru, i promiljaju kako preuzeti kontrolu nad vlastitim ivotima. To moe biti karavana, cirkus, jer
ljudi putuju diljem zemlje i, umjesto da pokazuju ivotinje u kavezu, donose nove ideje i tehnike. A
moe biti i orue preivljavanja, jer potlaeni narodi ue o svojim povijestima i pripremaju se za svoje
budunosti.
Indijanski aktivisti okupljeni pod imenom Indijanci svih naroda 1969. godine su zauzeli napu-
teni otok Alcatraz, citirajui ignorirani zakon SAD-a prema kojem uroeniki narodi imaju pravo
zaposjesti zemlju koju su naseljenici napustili. est je mjeseci okupacija brojala na stotine ljudi, i iako
je veina otila zbog vladine blokade, okupacija je u konanici trajala 19 mjeseci, ponovno oivlja-
vajui uroeniku kulturu i odbijajui kolonijalistiku kontrolu. U poetku su skvoteri organizirali
kolu koja je pouavala uroeniku povijest i kulturu iz njihove vlastite perspektive, bez rasistike
propagande koje su puni udbenici javnih kola. Tijekom okupacije koristili su obrazovanje kao nain
kulturalne obnove, dok je ranije ono koriteno protiv njih kako bi unitilo njihov identitet i preivjele
rtve pokuaja genocida regrutiralo u civilizaciju koja ih je kolonizirala.

46
Natasha Gordon i Paul Chatterton, Taking Back Control: A Journey through Argentinas Popular Uprising, Leeds (UK):
University of Leeds, 2004, 43.-44. str.

52
A to s tehnologijom?
Mnoge ljude zabrinjava to da kompleksnost suvremene tehnologije i visoka razina integracije in-
frastrukture i proizvodnje u sadanje drutvo anarhiju ini snom iz prolosti. Ova briga zapravo uope
nije neutemeljena. Dodue, nije toliko kompleksnost tehnologije to to je u nesuglasju sa stvaranjem
anarhistikog drutva, koliko injenica da tehnologija nije neutralna. Kao to je to Uri Gordon zna-
laki saeo, razvoj tehnologije reflektira interese i potrebe vladajuih lanova drutva, a tehnologija
preoblikuje fiziki svijet tako to ojaava vlast i destimulira pobunu47 . Nije sluajnost da nuklearno
oruje i energetska infrastruktura stvaraju potrebu za centraliziranom, snano osiguranom vojnom
organizacijom i djelatnostima za upravljanje katastrofama s ovlastima u kriznim situacijama te mogu-
nostima obustave ustavnih prava; da meudravne autoceste doputaju brz razvoj vojske, ohrabruju
transkontinentalni prijevoz robe i privatni prijevoz osobnim automobilima; da nove tvornice trebaju
nekolovane, zamjenjive radnike koji na poslu ne mogu ostati do umirovljenja (uz pretpostavku da
ef uope eli platiti mirovinski doprinos) jer e ih u nekoliko godina ozljede na radu od repetitivnih
zadataka ili nesigurnog tempa proizvodne trake onemoguiti da nastave.
Subvencije i infrastruktura koju prua vlada usmjerene su na izume koji pojaavaju dravnu mo,
esto na nesreu svih ostalih: vojni avioni, nadzorni sustavi, gradnja piramida. ak i najpozitivniji
oblici vladine podrke za izume, poput vladinih subvencija za medicinska istraivanja, u najboljem
sluaju odlaze za pronalaenje tretmana koje patentiraju korporacije koje nemaju nedoumica oko
umiranja ljudi koji si ih ne mogu priutiti jednako kao to nemaju nedoumica oko muenja i ubijanja
tisua ivotinja u fazi testiranja.
Zahtjevi za slobodom suoavaju nas s mnogo teim izborom od jednostavnog mijenjanja naih
naina donoenja odluka. Morat emo fiziki odbaciti mnogo toga u svijetu u kojem ivimo i iznova
ga sagraditi. Sloboda je, kao i ekoloka ravnotea planeta, a time i na opstanak, nekompatibilna s
nuklearnom energijom, oslanjanjem na fosilna goriva poput nafte i ugljena te kulturu automobila
koja otuuje javni prostor i njeguje sistem razmjene u kojem veina dobara nije lokalno proizvedena.
Ova transformacija zahtijevat e veliku inventivnost, ime bitno pitanje postaje: hoe li anarhisti-
ki drutveni pokret i drutvo biti dovoljno inventivni da provedu ovu transformaciju? Mislim da je
odgovor da. Na kraju krajeva, najkorisnija orua u ljudskoj povijesti izumljena su prije nego su se
pojavili vlast i kapitalizam.
Kapitalistiko tzv. slobodno trite navodno potie inovaciju i trino natjecanje, doprinosi stva-
ranju profitabilnih izuma, koji nisu nuno korisni izumi. Kapitalistiko natjecanje nalae da svakih
nekoliko godina sve stare napravice postanu zastarjele jer su izumljene nove, pa ljudi moraju baci-
ti stare i kupiti nove na veliku tetu okoliu. Zbog ovog planiranog zastarjevanja, rijetki izumi su
kvalitetno izraeni ili potpuno promiljeni, jer su otpoetka namijenjeni za smee.
Doktrina intelektualnog vlasnitva sprjeava irenje korisnih tehnologija, doputajui im da budu
kontrolirane ili zadrane, ovisno o tome to je profitabilnije. Apologeti kapitalizma obino tvrde da
intelektualno vlasnitvo potie razvoj tehnologije jer ljudima daje sigurnost, kao stimulans, da mogu
profitirati na svojem izumu. Kakav kreten bi izumio neto drutveno korisno ako za to ne dobije
ekskluzivnu zaslugu i profit? Ipak, glavna tehnoloka uporita naeg svijeta razvile su skupine ljudi
koji su dopustili da se njihovi izumi slobodno proire i nisu za njih uzimali zasluge sve od ekia do
ianih glazbenih instrumenata i kultiviranih itarica.
U praksi sama kapitalistika ekonomija pobija pretpostavku o intelektualnom vlasnitvu kao poti-
caju za izume. Kao i svako drugo vlasnitvo, intelektualno vlasnitvo obino ne pripada onima koji ga

47
Pogledaj peto poglavlje u Uri Gordon, Anarchy Alive! Anti-authoritarian Politics from Practice to Theory. London: Pluto
Press, 2008.

53
posjeduju: mnoge izume razvili su plaeni robovi u laboratorijima koji ne dobivaju zasluge ni profit
jer imaju ugovore koji uvjetuju da korporacija za koju rade dobiva vlasnitvo nad patentima.
Najbolji ljudi za razvoj korisnih izuma su oni kojima su potrebni, a oni ne trebaju vlast ili kapitali-
zam da im u tome pomognu. Anarhisti sami imaju bogatu povijest osmiljavanja rjeenja za probleme
s kojima se suoe. Anarhistiki pljakai banaka poznati kao banda Bonnot izumili su auto za bijeg.
Makhno, ukrajinski anarhist, prvi je razvio veoma mobilne strojnice postavljao ih je na tatchankise,
seljaka kola koja su vukli konji, s razarajuim uinkom na superiorne neprijatelje zaglibljene u tradi-
cionalnim taktikama. U revolucionarnoj panjolskoj, nakon to su izvlastili velike zemljoposjednike,
kolektivizirali zemlju i oslobodili se potrebe za proizvodnjom jednog izvoznog usjeva, zemljoradnici
su poboljali zdravlje zemlje i poveali svoju samodostatnost mijeajui vie poljoprivrednih kultura
konkretno, uzgajajui kulture kojima ne teti hlad ispod stabala narane. Federacija seljaka Levan-
ta u panjolskoj pokrenula je poljoprivredno sveuilite, a drugi poljoprivredni kolektivi su osnovali
centar za prouavanje bolesti bilja i kulturu drvea.
U planinskom podruju Nove Gvineje milijuni zemljoradnika ive s velikom gustoom stanovni-
tva na visoravnima; zajednice su im nedravne, utemeljene na konsenzusu i, do relativno nedavno, u
potpunosti bez kontakta sa Zapadom. Iako su se rasistikim Europljanima inili kao primitivci iz Ka-
menog doba, razvili su jedan od najkompleksnijih poljoprivrednih sustava u svijetu. Njihove tehnike
toliko su precizne i brojne da ih se ui godinama. Uobraeni zapadnjaki znanstvenici jo uvijek ne
razumiju mnoge od tih tehnika, koje bi otpisali kao praznovjerje da nisu dokazano uinkovite. Protek-
lih sedam tisua godina gorani koriste dinamiki oblik odrive poljoprivrede kao odgovor na utjecaje
na njihov okoli koji bi manje inovativno drutvo doveli do kolapsa. Njihove metode ukljuuju kom-
pleksne oblike navodnjavanja, uvanje zemlje, mijeane sadnje, itd. Gorani nemaju efova i odluke
donose dugim, zajednikim raspravama. Sve svoje tehnike razvili su bez vlade ili kapitalizma, putem
individualnih i skupnih izuma slobodno proirenih diljem velikog, decentraliziranog drutva48 .
Mnogi Zapadnjaci moda e se podsmjehivati na pomisao da ljudi koji ne koriste metalna orua
mogu pruiti model tehnoloke sofisticiranosti. Ovi cinici su naprosto zaslijepljeni euro-amerikom
mitologijom i predrasudama da tehnologija znai arena svjetla i zujee napravice. Drugi stav je o
tehnologiji kao prilagodbi. Prilagodivi kompleksan skup tehnika koje su im omoguile zadovoljenje
svih potreba bez unitavanja svog okolia preko sedam tisua godina, zemljoradnici Nove Gvineje
postigli su neto emu se Zapadna civilizacija nije ak ni pribliila.
Ima jo mnogo anarhistikih primjera za gomilu impresioniranu arenim svjetlima. Razmotrimo
nedavni razvoj tehnologije otvorenog kda. Decentralizirane mree koje obuhvaaju tisue ljudi koji
otvoreno, dobrovoljno i kooperativno rade razvile su neke od boljih oblika kompliciranog softvera
o kojem ovisi gospodarstvo informacijskog doba. Uobiajeni pristup velikih korporacija je kd svog
softvera drati tajnim ili patentiranim, ali Open Source softverski kd se dijeli, tako da ga bilo tko moe
prouiti i unaprijediti. Rezultat je esto mnogo bolji i openito laki za prepravljanje. Tradicionalni
patentirani softver ranjiviji je na ruenje i viruse, jer mu manji broj umova moe provjeriti slabosti i
postoji veoma malo strunjaka koji mogu rijeiti mogue probleme. Ti ljudi iz tehnike podrke koje
zove kad ti se srui operativni sustav na kompjutoru takoer nisu u mogunosti vidjeti kd; i osim
neto malo rjeavanja smetnji, jedino to mogu je uputiti te na nezgrapno parcijalno rjeenje ili ti
savjetovati da obrie disk i ponovno instalira operativni sustav. Naprimjer, korisnici Microsoftovih
proizvoda bez sumnje su upoznati s uestalim kvarovima, a zagovaratelji privatnosti takoer upozo-

48
Opis gorana Nove Gvineje u knjizi Jareda Diamonda (Collapse: How Societies Choose to Fail or Succeed. New York, Viking,
2005), osobito prikaz njihove znatielje, dosjetljivosti i humanosti uvelike doprinosi naputanju dugotrajnog oslikavanja tzv.
primitivnih naroda kao gunajuih majmuna ili plemenitih divljaka.

54
ravaju na spyware i suradnju izmeu tehnolokih korporacija i vlade. Kao to je jedan antiautoritarni
geek ukljuen u razvoj otvorenog softvera rekao: Najbolja reklama za Linux je Microsoft.
Tradicionalno dobar dio otvorenog softvera nije bio posebno prilagoen obinim korisnicima, iako
to openito ima veze s injenicom da Open Source prebiva, s dunim potovanjem, u geekovskoj sub-
kulturi, i njegovi tipini korisnici su visoko raunalno obrazovani. Ipak, Open Source i participatorna
tehnologija postupno postaju dostupni do razine neviene za vlasniki softver. Wikipedija je najbolji
primjer. Pokrenuta 2001. na Linux softveru otvorenog kda, Wikipedija je ve najvea i najkoritenija
enciklopedija u svijetu, s preko deset milijuna lanaka u vie od dvije stotine i pedeset jezika. Umjesto
da bude ekskluzivna domena plaenih strunjaka iz odreene akademske subkulture, Wikipediju piu
svi. Bilo tko moe napisati lanak ili urediti ve postojei, a doputajui takvu otvorenost i povjere-
nje, omoguen je forum za trenutne ocjene veeg broja kolega. Interesi ire Wikipedijine milijunske
zajednice omoguuju samoregulirajuu funkciju, pa se vandalizam pogreno ureivanje i izmiljeni
lanci brzo uklanja, a injenice koje su navedene bez citiranja dovode se u pitanje. Wikipedijini
lanci koriste se mnogo irim znanjem od onog koje imaju mali i openito elitistiki krugovi koje
predstavlja akademija. U slijepoj studiji ocjenjavanja kolega procijenjena je jednako tonom kao i
Encyclopedia Britannica.49
Wikipedija je samoorganizirana i ureuje je otvoreno tijelo administratora izabranih od strane ko-
lega50 . Bilo je nekoliko sluajeva namjerne sabotae poznatih javnosti, poput onog kad je TV emisija
The Colbert Report revidirala povijest u jednom Wikipedijinom lanku kao smicalicu za svoju emisiju,
ali podvala je brzo popravljena, jer je veina informacija na stranici bila kriva. Mnogo tei problem
su korporacije koje Wikipediju koriste za odnose s javnou, traei od plaenog osoblja da odra-
va ist imid u lancima o njima. Kontradiktorne interpretacije injenica mogu se primijetiti u istom
lanku, a Wikipedija sadri mnogo vie informacija o prijestupima korporacija nego tradicionalne
enciklopedije.

Kako e funkcionirati razmjena?

Razmjena bi u nedravnom, antikapitalistikom drutvu mogla funkcionirati na mnogo razliitih
naina, ovisno o veliini, kompleksnosti i preferencijama drutva. Mnogi od njih mnogo su uinkovi-
tiji od kapitalizma u osiguravanju pravedne raspodjele dobara i sprjeavanju ljudi da uzimaju vie od
onoga to im pripada. Kapitalizam je stvorio veu nejednakost u pristupu resursima nego bilo koji dru-
gi ekonomski sustav u ljudskoj povijesti. Meutim, principi kapitalizmakoje prihvaamo kao zakone,
a kojima su ekonomisti indoktrinirali javnost, nisu univerzalni.
Mnoga drutva tradicionalno su koristila ekonomije darivanja, koje mogu poprimati mnogo razli-
itih oblika. U drutvima sa skromnim obujmom drutvene stratifikacije, imunije obitelji svoj status
odravaju davanjem poklona, prireivanjem izdanih gozbi i irenjem svog bogatstva na druge, a u
nekim sluajevima riskiraju gnjev ostalih ukoliko ne budu dovoljno velikoduni. Druge ekonomije
darivanja jedva da jesu ili uope nisu stratificirane; sudionici se jednostavno odreknu koncepta vlas-
nitva i slobodno daju i uzimaju drutveno obilje. U svom dnevniku Kolumbo je zapanjen primijetio da
prvi uroeniki narodi koje je susreo na Karibima ne poznaju vlasnitvo i spremno daju sve to imaju;
dapae, izali su nosei darove za doek svojih neobinih posjetitelja. U takvom drutvu nitko ne bi
mogao biti siromaan. Sada, nakon stotina godina genocida i kapitalistikog razvoja, mnogi dijelovi
Amerike imaju neke od najveih ekonomskih nejednakosti u svijetu.

49
Wikipedia survives research test, BBC News 15. prosinca 2005. http//news.bbc.co.uk/2/hi/technology/4530930.stm
50
Editorial administration, oversight and menagemenr Wikipedia, en.wikipedia.org

55
 U Argentini su siromani ljudi pokrenuli masovnu mreu trampe koja je enormno narasla nakon
to je ekonomski kolaps 2001. godine kapitalistike tipove razmjene uinio neupotrebljivima. Sustav
trampe razvio se iz jednostavnih razmjena u ogromnu mreu koja po procjeni obuhvaa tri milijuna
lanova koji razmjenjuju dobra i usluge sve od runo izraenih stvari, hrane i odjee, do poduka iz
jezika. Sudjelovali su ak i doktori, proizvoai i neke eljeznice. Procjenjuje se da je na vrhuncu deset
milijuna ljudi podravano mreom trampe. Klub trampe olakavao je razmjenu razvojem kreditno/va-
lutnog sustava. Kako je mrea rasla i kapitalistika kriza se produbljavala, mrea je suoena s brojnim
problemima, ukljuujui ljude esto izvan mree koji su krali ili krivotvorili valutu. Nekoliko go-
dina kasnije, nakon to se gospodarstvo pod predsjednikom Kirchnerom stabiliziralo, klub trampe se
suzio, ali i dalje zadrao veliko lanstvo s obzirom na to da je rije o vrsti alternativne ekonomije u
zemlji koja je nekad bila model neoliberalnog kapitalizma. Umjesto odustajanja, preostali lanovi ra-
zvili su brojna rjeenja problema s kojima su se susreli, poput ograniavanja lanstva na proizvoae,
tako da mreu koriste samo oni koji joj doprinose.
Suvremeni anarhisti u SAD-u i Europi eksperimentiraju s drugim oblicima distribucije koji nadilaze
razmjenu. Popularan anarhistiki projekt je free store ili give-away shop (nap. prev. u daljnjem
tekstu: besplatne trgovine). Besplatne trgovine slue kao mjesta prikupljanja za donirane ili pronae-
ne predmete koje ljudi vie ne trebaju, ukljuujui odjeu, hranu, namjetaj, knjige, glazbu, ponekad
ak i hladnjak, televizor ili automobil. Gosti mogu slobodno razgledati po trgovini i uzeti to god tre-
baju. Mnoge koji su naviknuti na kapitalistiku ekonomiju zbunjuje kako besplatne trgovine mogu
funkcionirati. Budui da su odgojeni mentalitetom oskudice, pretpostavljaju da bi, budui da ljudi
profitiraju uzimajui stvari i ne profitiraju donirajui, besplatna trgovina ubrzo bila ispranjena, ali
to se rijetko dogaa. Bezbrojne besplatne trgovine su odrive i veina ih je preplavljena robom. Od
Harrisonburga u Virginiji do Barcelone u Kataloniji, stotine besplatnih trgovina svakodnevno prkose
kapitalistikoj logici. Weggeefwinkel, besplatna trgovina u nizozemskom Groningenu, djeluje u skvo-
tiranim zgradama ve preko tri godine, otvorena je dva puta tjedno kako bi dijelila besplatnu odjeu,
knjige, namjetaj i druge stvari. Druge besplatne trgovine opstaju prikupljanjem sredstava ukoliko
trebaju platiti najamninu, to ne bi bio sluaj u potpuno anarhistikom drutvu. Besplatne trgovine
su vaan resurs za osiromaene ljude, kojima hirovi slobodnog trita uskrauju posao ili koji imaju
posao, dva ili tri, a i dalje svojoj djeci ne mogu priutiti odjeu.
Tehnoloki napredniji primjer besplatne razmjene je, relativno mainstream i nairoko uspjena, mre-
a Freecycle. Freecycle je globalna mrea koju je prvotno pokrenula neprofitna grupacija za zatitu oko-
lia da bi promovirala poklanjanje predmeta koji bi inae zavrili u smeu. U vrijeme pisanja ovoga
imaju preko etiri milijuna lanova grupiranih u etrdeset i dva lokalna ogranka, rairenih u pedeset
zemalja. Koristei web stranicu za objavljivanje koje predmete ele ili koje nude na poklon, ljudi su
razmijenili zapanjujuu koliinu odjee, namjetaja, igraaka, umjetnikih djela, bicikala, automobila
i bezbrojne druge robe. Jedno od pravila Freecyclea je da sve mora biti besplatno, a ne razmijenjeno
ili prodano. Freecycle nije centralno kontrolirana organizacija; lokalni ogranci uspostavljaju se po
zajednikom modelu i koriste web stranicu na kojoj se model temelji.
Bilo kako bilo, budui da potjee od liberalne neprofitne grupacije bez revolucionarnih tenji i bilo
kakve kritike kapitalizma i drave, moemo oekivati da e Freecycle imati nekih problema. U biti,
organizacija prihvaa korporacijsko sponzorstvo od glavne tvrtke za reciklau i reklamira se na nji-
hovoj web stranici, a predsjedatelj je nedvojbeno usporio irenje Freecycle ideje napadajui razne
grupacije i web stranice napravljene po uzoru na njih tubama ili prijetnjama tubi zbog koritenja
zatienog znaka. Takoer, suraivao je s ozloglaenom autoritarnom Yahoo! grupacijom u zatvara-
nju lokalnih ogranaka zbog nepotivanja organizacijskih pravila po pitanju loga i jezika. Naravno, u
anarhistikom drutvu ne bi bilo tubi zbog koritenja zatienog znaka i jedan predsjedatelj ne bi bio
u mogunosti tiranizirati mreu koju odravaju milijuni ljudi. U meuvremenu, Freecycle pokazuje da

56
ekonomije darivanja mogu funkcionirati ak i u iscrpljenim, individualistikim Zapadnim drutvima
i, zahvaljujui internetu, mogu poprimati nove oblike.

A to s ljudima koji se ne ele odrei konzumeristikog ivotnog stila?

Iako bi antikapitalistika revolucija stvorila nove drutvene odnose i vrijednosti te oslobodila ljud-
ske elje od kontrole reklama, neki ljudi bi vjerojatno i dalje eljeli zadrati konzumeristiki i-
votni stil zahtijevali bi elektroniku zabavu, egzotinu uvezenu hranu i druge luksuze koje im
(neo)kolonijalizam trenutno prua. Rutinizirajui in odlaska u trgovinu, vaenja novanika i kupo-
vanja mahagonijskog toaletnog stolia ili table okolade, kapitalizam stvara iluziju da ljudska bia
prirodno posjeduju mogunost pribavljanja luksuzne robe koju u stvarnosti proizvode robovi na dru-
gom kontinentu. Potrebna je glomazna infrastruktura i viebrojne institucije vlasti i kolonijalizam da
bi si nekoliko izabranih priutilo tu privilegiju. Nakon anarhistike revolucije robovski radni logori
koji trenutno proizvode mnogo svjetske okolade i tropskog drva (naprimjer) vie ne bi postojali.
Ukoliko bi se osoba ili grupa istomiljenika eljela okruiti potroakim dobrima za kojima jo udi,
bili bi potpuno slobodni to uiniti; dodue, bez policijske prisile na druge da snose ekoloke trokove
i trokove rada za njihov ivotni stil, morali bi sami osigurati resurse, proizvoditi dobra i sanirati
bilo kakvo zagaenje. Naravno, proces bi mogli uiniti efikasnijim specijalizirajui se u proizvodnji
jednog potroakog dobra: naprimjer, savez okoholiara mogao bi proizvoditi ekoloku okoladu
time ne oteujui ekoloke resurse o kojima ovisi ostatak drutva i razmjeniti neto te okolade
za, recimo, opremu za video zabavu koju je proizveo savez TV ovisnika. Zato ne? Dodue, sav taj
rad i osobna odgovornost moda nee zadovoljiti konzumeristiki mentalitet; krajnji rezultat bio bi
savez proizvoaa. Kad ljudi trebaju preuzeti odgovornost za sve trokove vlastitih djela, uklanja se
patoloka odvojenost od posljedica koja lei u korijenju burujskih hirova. Kao rezultat imamo zrele,
odmjerene elje.
U anarhistikim revolucijama i nedravnim, nekapitalistikim drutvima, tijekom povijesti ljudi su
koristili ono to su mogli izraditi ili s ime su mogli trgovati sa susjednim drutvima. U argentinskom
preuzimanju tvornica razne okupirane tvornice poele su jedna s drugom trgovati svojim proizvo-
dima, pruajui radnicima pristup mnotvu proizvedenih dobara. U mnogim kolektivima panjolske
revolucije 1936. godine zajednice su zajedno odluivale o tome koliko i koje vrste potronje si kolek-
tivno mogu priutiti, nadomjetajui plae kuponima zamjenjivim za robu u zajednikom skladitu.
Svi su sudjelovali u odluivanju koliko kupona raznih vrsta osoba moe dobiti, i bili su, naravno, u
mogunosti razmjenjivati kupone s drugima, pa netko tko preferira vie, recimo krpa, moe ih dobiti
vie zamjenjujui kupone za neto to im nee nedostajati, poput jaja. Tako nema nametanja spartan-
ske uniformnosti kao u nekim komunistikim dravama; ljudi mogu ivjeti na koji god nain ele, ali
jedino ako mogu osobno snositi njegove trokove. Nisu u mogunosti iskoritavati druge, pljakati
njihove resurse ili trovati njihovu zemlju da bi ostvarili svoje elje.

A to s izgradnjom i organiziranjem velike, rairene infrastrukture?

Mnoge zapadnjake povijesne knjige tvrde da se centralizirana vlast pojavila iz potrebe za izgrad-
njom i odravanjem velikih infrastrukturnih projekata, osobito navodnjavanja. Dodue, ta tvrdnja
temelji se na pretpostavci da drutva moraju rasti i da ne mogu izabrati ograniiti svoj opseg kako bi
izbjegla centralizaciju pretpostavka koja je mnogo puta opovrgnuta. Iako navodnjavanje na veliko
zahtijeva nekakvu razinu koordinacije, centralizacija je samo jedan od njenih oblika.

57
 U Indiji i istonoj Africi lokalna drutva sagradila su goleme mree za navodnjavanje kojima su
upravljali bez vlade ili centralizacije. U regiji planinskog lanca Taita onoga to je danas Kenija, ljudi
su postavili kompleksne sustave navodnjavanja koji su trajali stotinama godinama, sve dok ih kolo-
nijalne poljoprivredne prakse nisu dokrajile. Kuanstva su dijelila svakodnevno odravanje, svako
je bilo odgovorno za njima najblii dio infrastrukture za navodnjavanje, koja je bila u zajednikom
vlasnitvu. Drugi obiaj periodiki je okupljao ljude za velike popravke: poznat kao harambee rad,
oblik kolektivnog, drutveno motiviranog rada, slinog tradicijama u mnogim drugim decentralizira-
nim drutvima. Ljudi brda Taita pravednu upotrebu osiguravali su brojnim drutvenim sporazumima
prenoenim tradicijom, koji su odreivali koliko vode svako kuanstvo smije uzimati, a oni koji su
naruavali ove prakse suoavali su se sa sankcijama od ostatka zajednice.
Kad su Britanci kolonizirali regiju, pretpostavili su da znaju bolje od lokalnog stanovnitva i postavi-
li su novi sustav za navodnjavanje namijenjen, naravno, unovavanju proizvodnje usjeva temeljen
na njihovoj inenjerskoj strunosti i tehnikoj moi. Tijekom sua 1960.-ih britanski sustav je spekta-
kularno podbacio i mnogi mjetani vratili su se na uroeniki sustav navodnjavanja da bi se prehranili.
Prema jednom etnologu, izgleda da su poslovi navodnjavanja u istonoj Africi bili dalekoseniji i bo-
lje upravljani u predkolonijalnom dobu.51
Tijekom panjolskog graanskog rata radnici su u okupiranim tvornicama koordinirali itavom
ratnom ekonomijom. Anarhistike organizacije koje su bile kljune u pokretanju revolucije, to jest
radniki sindikat CNT, esto su pruale temelje za novo drutvo. Osobito u industrijskom gradu Bar-
celoni, CNT je pruao strukturu za upravljanje gospodarstvom koje kontroliraju radnici zadatak na
koji se pripremao godinama unaprijed. Svaka tvornica organizirala se sa svojim izabranim tehnikim
i administrativnim radnicima; tvornice iste industrije na svakom mjestu organizirale su se u Lokal-
ne federacije odreene industrije; sve Lokalne federacije jednog mjesta organizirale su se u Lokalno
gospodarsko vijee u kojem su bila zastupljena sva sredita proizvodnje i usluga, a Lokalne federa-
cije i Vijea organizirala su se u paralelne Nacionalne federacije industrije i Nacionalnu gospodarsku
federaciju.52
Barcelonski kongres svih katalonskih kolektiva 28. kolovoza 1937. godine primjer je njihovih ko-
ordinacijskih aktivnosti i odluka. Kolektivizirana tvornica obue trebala je kredit od dva milijuna
peseta. Zbog nestaice koe morali su smanjiti satnicu, iako su i dalje svim radnicima isplaivali pu-
ne plae. Gospodarsko vijee prouilo je situaciju i izvijestilo da ne postoji viak cipela. Kongres je
pristao odobriti kredit za kupovinu koe i modernizaciju tvornica kako bi snizili cijene cipela. Kasnije
je Gospodarsko vijee iznijelo planove za izgradnju tvornice aluminija, koja je bila nuna za ratne
napore. Locirali su dostupne materijale, osigurali suradnju kemiara, inenjera i tehniara te odluili
novac prikupiti putem kolektiva. Kongres je osim toga odluio ublaiti nezaposlenost u gradovima
razvijajui plan s poljoprivrednim radnicima da isprobaju nove ideje uz pomo nezaposlenih radnika
iz gradova.
U Valenciji je CNT organizirao industriju narani, s dvije stotine sedamdeset odbora u razliitim
gradovima i selima za uzgoj, nabavku, pakiranje i izvoz, a u procesu su se rijeili vie tisua posrednika.
U Laredu je kolektivizirana ribolovna industrija radnici su izvlastili brodove, izbacili posrednike koji
su uzimali sav profit te taj profit iskoristili za unapreivanje brodova i druge opreme ili za vlastite
plae. Katalonska tekstilna industrija zapoljavala je dvije stotine i pedeset tisua radnika u mnotvu
tvornica. Tijekom kolektivizacije rijeili su se visoko plaenih direktora, povisili svoje plae za pedeset
posto, smanjili sate sa ezdeset na etrdeset sati tjedno, kupili nove strojeve i izabrali upravne odbore.

51
Patrick Fleuret, The Social Organization of Water Control in the Taita Hills, Kenya, American Ethnologist, Vol. 12,
1985.
52
Sam Dolgoff, The Anarchist Collectives. New York: Free Life Editions, 1974., str. 66.

58
 U Kataloniji su slobodarski radnici pokazali impresivne rezultate u odravanju kompleksne infras-
trukture industrijskog drutva koje su preuzeli. Radnici koji su uvijek bili odgovorni za ove poslove
dokazali su da su sposobni nastaviti i ak unaprijediti svoj posao u odsutnosti efova. Bez ekanja na
neije naredbe radnici su vratili uobiajenu telefonsku uslugu u roku od tri dana [nakon to su zavrile
teke uline borbe] Kad je ovaj presudni hitni posao zavren, zbor opeg lanstva telekomunikacij-
skih radnika odluio je kolektivizirati telefonski sustav.53 Radnici su izglasali poveanje plaa najnie
plaenih radnika. Plin, voda i struja takoer su kolektivizirani. Kolektiv koji je upravljao vodama sni-
zio je cijene za pedeset posto, a i dalje je bio u mogunosti velikim novanim iznosima doprinijeti
graanskom antifaistikom vojnom odboru. eljezniki radnici kolektivizirali su eljeznice, i tamo
gdje su tehniari pobjegli, kao njihove zamjene izabrani su iskusni radnici. Zamjene su se pokazale
doraslima unato nedostatku formalnog obrazovanja, jer su nauili kroz iskustvo rada s tehniarima
u odravanju pruga.
Radnici gradskog prijevoza u Barceloni od kojih su est tisua i petsto bili lanovi CNT-a ute-
djeli su znatan novac izbacivi preplaene direktore i druge nepotrebne upravitelje. Zatim su svoju
satnicu smanjili na etrdeset sati tjedno, povisili plae izmeu ezdeset (za skupinu s najmanjim prima-
njima) i deset posto (za skupinu s najveim primanjima), i pomogli itavom stanovnitvu smanjujui
cijenu vonje i pruajui besplatnu vonju kolskoj djeci i ozlijeenim vojnicima. Popravili su otee-
nu opremu i ulice, oistili barikade, ponovno pokrenuli prijevozni sustav samo pet dana nakon to su
u Barceloni prestale borbe, i razvili vozni park od sedamsto tramvaja u odnosu na esto na ulicama
prije revolucije prebojanih u crveno i crno. to se tie njihove organizacije:

Razne grane koordinirale su i organizirale svoj posao u jedan industrijski sindikat svih
transportnih djelatnika. Svakim odsjekom upravljao je inenjer imenovan od sindikata i
radnik delegiran od opeg lanstva. Izaslanstva razliitih odsjeka koordinirala su aktiv-
nosti u datom podruju. Dok su se odsjeci posebno sastajali da bi provodili svoje specifi-
ne djelatnosti, odluke koje utjeu na radnike openito donoene su na opim zborovima
lanstva.

Inenjeri i tehniari su umjesto formiranja elitne skupine integrirani s manualnim radnicima. In-
enjer, naprimjer, nije mogao krenuti u vaan projekt bez konzultiranja drugih radnika, ne samo zato
to su se odgovornosti morale dijeliti, nego i zato to su u praktinim problemima manualni radnici
stekli praktino iskustvo koje je tehniarima esto nedostajalo. Javni prijevoz u Barceloni takoer
je postigao veu samodostatnost: prije revolucije dva posto sredstava za odravanje izraivalo je pri-
vatno poduzee, a ostalo je moralo biti kupljeno ili uvezeno. Unutar godine dana od socijalizacije,
devedeset i osam posto sredstava za popravke izraivano je u kolektiviziranim radionicama. Sindi-
kat je takoer osiguravao besplatnu medicinsku skrb, ukljuujui klinike i kunu njegu za radnike i
njihove obitelji.54
Bilo to dobro ili loe, i panjolski revolucionari su eksperimentirali sa Seljakim bankama, Ban-
kama rada, i Vijeima kreditiranja i razmjene. Levantska federacija seljakih kolektiva pokrenula je
banku koju je organizirao Sindikat bankarskih radnika kako bi pomogli zemljoradnicima uzimati iz
irokog bazena drutvenih resursa potrebnih za odreenu infrastrukturu ili koristiti intenzivnu poljo-
privredu. Sredinja banka rada Barcelone usmjerila je financije s uspjenijih kolektiva na drutveno
korisne kolektive kojima je takva pomo trebala. Transakcije gotovine drane su na minimumu i iz-
nosi su prebacivani kao kredit. Banka rada takoer je ureivala vanjsku razmjenu, te uvoz i kupovinu
53
Vidi ranije, str. 88.
54
Svi citati i statistiki podaci u odjelju su iz Sam Dolgoff, The Anarchist Collectives, New York: Free Life Editions, 1974,
88.-92. str.

59
sirovina. Kad je bilo mogue, plaalo se robom, a ne gotovinom. Banka nije bila profitno poduzee;
naplaivala je samo jedan posto kamate kako bi podmirila trokove. Diego Abad de Santillan, anar-
histiki ekonomist, 1936. godine je rekao: Kredit e biti drutvena funkcija, a ne privatna pekulacija
ili lihvarstvo Kredit e biti temeljen na ekonomskim mogunostima drutva, a ne na kamatama ili
profitu Vijee kreditiranja i razmjene bit e kao termometar proizvoda i potreba zemlje.55 U ovom
eksperimentu novac je sluio kao simbol drutvene potpore, a ne simbol vlasnitva oznaavao je
resurse koji se prenose izmeu sindikata proizvoaa, a ne uloge pekulatora. U kompleksnoj indus-
trijskoj ekonomiji takve banke razmjenu i proizvodnju ine uinkovitijom, iako takoer predstavljaju
rizik od centralizacije ili ponovnog razvitka kapitala kao drutvene sile. Nadalje, uinkovita razmjena
i proizvodnja kao vrijednost bi trebale biti gledane (u najmanju ruku) sa sumnjom od strane ljudi koje
zanima osloboenje.
Postoje brojne metode koje mogu sprijeiti institucije poput banaka rada da omogue povratak ka-
pitalizma, iako je naalost napad totalitarizma i od strane faista i komunista liio panjolske anarhiste
prilike da ih razviju. Mogle bi obuhvaati rotirajue i mijeane zadatke za prevenciju razvijanja nove
rukovodee klase, razvijanje fragmentiranih struktura koje se ne mogu kontrolirati na sredinjoj ili
nacionalnoj razini, promoviranje decentralizacije i jednostavnosti koliko je god mogue, te odravanje
vrste tradicije da zajedniki resursi i drutvena dobra nikad nisu na prodaju.
Ali, dokle god je novac sredinja injenica ljudskog postojanja, bezbroj ljudskih aktivnosti svedeno
je na kvantitativnu vrijednost, a vrijednost moe biti nagomilana kao mo i time otuena od aktiv-
nosti koja ju je stvorila. Drugim rijeima, moe postati kapital. Anarhisti se, naravno, ne slau oko
toga kako uspostaviti ravnoteu izmeu praktinosti i perfekcije, ili koliko duboko zarezati da bi se
iskorijenio kapitalizam, ali prouavanje svih mogunosti, ukljuujui i onih koje bi mogle biti osuene
na neuspjeh ili gore, moe samo pomoi.

Kako e gradovi funkcionirati?

Mnogi vjeruju da anarhistiko drutvo moe funkcionirati u teoriji, ali u suvremenom svijetu ima
previe prepreka koje onemoguuju takvo potpuno osloboenje, a veliki gradovi su najvea od njih.
Industrijski kapitalistiki gradovi su zapletena zbrka birokracije koju navodno odrava jedino vlast,
ali upravljanje velikim gradom nije toliko komplicirano kao to nas se uvjerava. Neki od najveih
svjetskih gradova uvelike su sainjeni od samoorganiziranih slamova koji se proteu kilometrima.
Kvaliteta njihovog ivota ostavlja mnogo toga neispunjenim, ali oni ipak pokazuju da se gradovi ne
uruavaju u nedostatku strunjaka.
Anarhisti imaju neto iskustva u upravljanju velikim gradovima. Izgleda da rjeenje lei u tome da
radnici iz odravanja preuzmu organizaciju infrastrukture za koju su odgovorni i da kvartovi osnuju
skuptine tako da gotovo sve druge odluke mogu biti donesene na lokalnoj razini (gdje svi mogu
sudjelovati). Vjerojatno je da e anarhistika revolucija biti popraena procesom deurbanizacije kojim
se gradovi smanjuju na veliinu kojom je lake upravljati. Mnogi e se vjerojatno vraati zemlji kako
se industrijska poljoprivreda smanjuje ili nestaje, da bi bila zamijenjena odrivom poljoprivredom
(permakulturom) koja moe podravati veu naseljenost u ruralnim podrujima.
U takvom periodu moda e biti nuno u urbi uspostaviti nove drutvene sporazume, ali nee biti
prvi put da su anarhisti iz temelja izgradili grad. U svibnju 2003. godine, kako su se izaslanici osam
vodeih svjetskih vlada pripremali za sastanak pri vrhu G8 u Evianu u Francuskoj, antikapitalistiki
pokret organizirao je niz povezanih sela da poslue kao polazite za prosvjed i kao primjer kolektiv-
nog, antikapitalistikog ivljenja. Nazvani su VAAAG (Village Alternatif, Anticapitalist et AntiGuerres
55
Vidi ranije, 75.-76. str.

60
/ Alternativna, antikapitalistika i antiratna sela). Tijekom mobilizacije u tim je selima ivjelo na tisue
ljudi, organizirali su hranu, smjetaj, brigu za djecu, debate, medije i pravne usluge te su zajedniki do-
nosili odluke. Projekt je nairoko prihvaen kao uspjean. VAAAG je takoer koristio gore predloeni
dualni oblik organizacije. Odreeni kvartovi, svaki s manje od 200 ljudi, organizirali su se oko za-
jednike kuhinje, dok su usluge za itavo selo meukvartovski kolektivni prostori poput pravnih
i medicinskih prostora organizirali oni koji su bili ukljueni u njihov rad. Ovo iskustvo ponovljeno
je tijekom mobilizacije 2005. godine u kotskoj i 2007. godine u sjevernoj Njemakoj, kad je gotovo
est tisua ljudi ivjelo zajedno u kampu Reddelich.
Ovim prosvjednikim selima prethodio je njemaki antinuklearni pokret prijanje generacije. Kad
je drava eljela sagraditi masivan kompleks za odlaganje nuklearnog otpada u Gorlebenu 1977. go-
dine, lokalni zemljoradnici poeli su prosvjedovati. U svibnju 1980. godine pet tisua ljudi postavilo
je kamp na tom mjestu, sagradilo mali grad od drvea posjeenog za gradnju i svoj novi dom nazvalo
Slobodna republika Wendland. Izdavali su vlastite putovnice, emitirali su ilegalne radio emisije i tiska-
li novine te odravali zajednike debate za odluivanje o tome kako upravljati kampom i odgovarati
na policijsku agresiju. Ljudi su dijelili hranu i ukinuli novac u svom svakodnevnom ivotu. Mjesec
dana kasnije osam tisua policajaca napalo je prosvjednike, koji su odluili pruati pasivan otpor.
Brutalno su pretueni i izbaeni. Kasnije manifestacije antinuklearnog pokreta bile su manje sklone
pacifizmu56 .
U Engleskoj je godinji festival travellera (nap. suvremeni nomadi) i hipija koji su se okupili u
Stonehengeu kako bi obiljeili ljetni solsticij postao vana kontrakulturna autonomna zona i ekspe-
riment kolektivne anarhije. Poevi 1972. godine, Stonehenge Free Festival bio je okupljanje koje je
trajalo itav mjesec lipanj do solsticija. Bio je vie od glazbenog festivala; nehijerahijski prostor za
stvaranje glazbe, umjetnosti i novih odnosa, kao i duhovnih i psihodelinih istraivanja. Postao je
kljuni ritual i drutveno dogaanje u sve rairenijoj engleskoj nomadskoj kulturi. Do 1984. godine
privukao je 30.000 sudionika koji su za taj mjesec pokrenuli samoorganizirano selo. Rijeima jednog
sudionika, bila je to: Anarhija. I funkcionirala je.57 Tatcheriin reim vidio je to kao prijetnju, pa su
1985. godine zabranili 14. godinji Stonehenge Free Festival, brutalno su napali nekoliko stotina ljudi
koji su doli sve pripremiti, to je poznato kao Battle of the Beanfield (Bitka kod Beanfielda).
Ovi primjeri improviziranih kampova nisu toliko marginalni koliko se na prvu mogu initi. Stotine
milijuna ljudi diljem svijeta ivi u neformalno organiziranim gradovima, nekad nazivanim slamovima
ili favelama, koji su samoorganizirani i samoodrivi. Drutveni problemi koje favele predstavljaju ve-
oma su kompleksni. Milijuni zemljoradnika svake godine prisiljeni su napustiti svoju zemlju i preseliti
se u gradove, gdje su periferne favele jedina mjesta koja si mogu priutiti za smjetaj, ali mnogo drugih
ljudi takoer se dobrovoljno seli u gradove kako bi pobjegli od kulturalno krutih ruralnih podruja i
zapoeli novi ivot. Mnoge favele mue zdravstveni problemi prouzroeni loim pristupom istoj vodi,
zdravstvenoj skrbi i prehrani. Dodue, mnogi od ovih problema su karakteristini za kapitalizam, a
ne strukturu favela, jer su stanovnici esto dovitljivi u preivljavanju unato umjetno ogranienim
resursima.
Privatizirana struja i voda su openito preskupe i, ak i tamo gdje su te usluge javne, vlasti esto od-
bijaju neformalnim naseljima omoguiti pristup. Stanovnici favela ovaj problem zaobilaze kopanjem
vlastitih bunara i kraom struje. Zdravstvena skrb je u kapitalistikim drutvima veoma profesionali-
zirana i dostupna u zamjenu za novac, a ne ovisno o potrebi, zbog ega su potpuno obueni lijenici
u favelama rijetki, ali narodna medicina i lijenici koji postoje esto su dostupni na temelju uzajamne

56
George Katsiaficas, The Subversion of Politics: European Autonomous Social Movements and the Decolonization of
Everyday Life. Oakland: AK Press, 2006, 84.-85. str.
57
The Stonehenge Free Festivals, 19721985. ukrockfestivals.com [Pristupljeno 8. svibnja 2008.]

61
pomoi. Pristup hrani takoer je umjetno ogranien, jer je vrtlarenje na malo za lokalnu potronju
zamijenjeno proizvodnjom komercijalnih vrsta na veliko, liavajui ljude diljem globalnog Juga raz-
nolikih i dostupnih izvora lokalne hrane. Ovaj problem je jo gori u osiromaenim podrujima jer se
pomo u hrani od SAD-a, u skladu s vojnim i ekonomskim strategijama, sastoji od uvoza, a ne su-
bvencioniranja lokalne proizvodnje. Meutim, u naseljima se dostupna hrana esto dijeli, njome se
ne trguje. Jedan antropolog je procijenio da su u neformalnom naselju u Ghani ljudi drugima davali
gotovo jednu treinu svojih resursa. Ovo ima potpunog smisla. Policija rijetko ima kontrolu nad fave-
lama, a potrebna je nekakva naoruana snaga da odri nejednaku raspodjelu resursa. Drugim rijeima,
oni koji gomilaju resurse vjerojatno e biti opljakani. S malo resursa, sigurnosti i bez zagarantiranih
prava na vlasnitvo, ljudi mogu ivjeti bolje poklanjajui velik dio onoga ega se domognu. Davanje
poklona poveava njihovo drutveno bogatstvo: prijateljstva i druge odnose koji stvaraju sigurnosne
mree koje ne mogu biti ukradene.
Kao nadopuna uzajamnoj pomoi, anarhistiki ciljevi decentralizacije, dobrovoljnog udruivanja,
praktine proizvodnje umjesto profesionalizacije vjetina i usluga, te direktne demokracije, vodei su
principi mnogih favela. Vano je takoer napomenuti da, u doba sve veeg pustoenja okolia, sta-
novnici favela koriste samo djeli postotka resursa koje konzumiraju suburbani i formalni stanovnici
gradova. Neki moda imaju i negativan ekoloki otisak, u smislu da recikliraju vie otpada nego to
ga proizvode58 . U svijetu bez kapitalizma neformalna naselja imala bi potencijal biti mnogo zdravija
mjesta. ak i danas ona pobijaju kapitalistiki mit da gradovima mogu upravljati jedino strunjaci i
centralna organizacija, te da ljudi mogu nastaviti ivjeti pri dananjem nivou populacije jedino ako
svoje ivote nastave preputati kontroli vlasti.
Inspirativan primjer je neformalni grad El Alto u Boliviji. El Alto je smjeten na Altiplanou, viso-
ravni koja gleda na glavni grad La Paz. Prije nekoliko desetljea El Alto je bio samo gradi, ali kako
su globalne ekonomske promjene prouzroile zatvaranje rudnika i malih farmi, velik broj ljudi do-
selio se tamo. Kako nisu bili u mogunosti ivjeti u La Pazu, osnovali su naselja gore na visoravni,
preobrazivi grad u veliko urbano podruje s 850.000 stanovnika. Sedamdeset posto ljudi koji imaju
poslove zarauje kroz obiteljska poduzea u neformalnoj ekonomiji. Koritenje zemlje nije regulirano
i drava osigurava malo ili nita infrastrukture: veina kvartova nema asfaltirane ceste, odvoz smea
ili unutranju vodovodnu infrastrukturu, sedamdeset i pet posto populacije nema temeljnu zdravstve-
nu skrb, a etrdeset posto je nepismeno59 . Suoeni s ovom situacijom, stanovnici neformalnog grada
doveli su svoju samoorganizaciju na novu razinu, oformivi kvartovska vijea, ili hunte. Prve hunte u
El Altu javljaju se 50-ih godina. 1979. godine hunte su se poele koordinirati kroz novu organizaciju,
Federaciju kvartovskih vijea, FEJUVE. Sada u El Altu ima gotovo est stotina hunti. One doputaju
kvartovima da udruuju resurse za stvaranje i odravanje nune infrastrukture, poput kola, parko-
va i osnovnih usluga. Takoer, rade medijaciju sukoba i odreuju sankcije u sluajevima konflikata i
drutvene tete. Federacija (FEJUVE) koristi resurse hunti za koordiniranje prosvjedima i blokadama
to stanovnike slama ini drutvenom silom. U samo prvih pet godina novog milenija FEJUVE je imao
glavnu ulogu u pokretanju javnog sveuilita u El Altu, blokiranju novih gradskih poreza i deprivati-
ziranju vodoopskrbnih usluga. FEJUVE je takoer bio ukljuen u narodni pokret koji je prisilio vladu
da nacionalizira izvore prirodnog plina.
Svaka hunta obino ima barem dvije stotine ljudi i sastaje se svakog mjeseca, donosei ope odluke
kroz javnu raspravu i konsenzus. Takoer izabiru odbor koji se sastaje ee i ima administrativnu
ulogu. Voe politikih stranaka, trgovci, pekulatori nekretninama i oni koji su suraivali s diktaturom
58
The Curious George Brigade, Anarchy In the Age of Dinosaurs. CrimethInc. 2003, 106.-120. str. Statistiki podaci za
Ghanu nalaze se na 115. stranici.
59
Emily Achtenberg, Communitiy Organizing and Rebellion: Neighborhood Councils in El Alto, Bolivia, Progressive
Planning, No. 172, ljeto 2007.

62
ne smiju biti delegati odbora. U odborima ima vie mukaraca nego ena; ipak, vei postotak ena je
na vodeim pozicijama u FEJUVE-u nego u drugim bolivijskim narodnim organizacijama.
Paralelna organizaciji u kvartovskim vijeima je organizacija infrastrukture i gospodarskih aktiv-
nosti u savezima ili sindikatima. Ulini prodavai i radnici u transportu, naprimjer, sami se organizi-
raju u svojim osnovnim savezima.

I kvartovska vijea i njihove inaice u neformalnoj ekonomiji oblikovana su po tradi-

cionalnim komunitarnim organizacijama ruralnih uroenikih zajednica (ayllu) po pita-
njima teritorijalnosti, strukture i organizacijskih principa. Takoer reflektiraju tradicije
sindikata radikalnih rudara, koji su desetljeima predvodili bolivijski militantni radni-
ki pokret. Kombinirajui ova iskustva, migranti El Alta su reproducirali, transplantirali i
adaptirali svoje izvorne zajednice kako bi omoguili preivljavanje u neprijateljskom ur-
banom okruenju. [] Kroz kvartovske hunte El Alto je razvio samoizgraeni grad kojim
upravlja mrea mikro-vlada60 neovisnih o dravi. Po gleditu Rala Zibechija, autonom-
na organizacija rada u neformalnom sektoru, temeljena na produktivnosti i obiteljskim
vezama umjesto na hijerarhijskim odnosima ef-radnik, pojaava taj osjeaj osnaenosti:
graani mogu sami upravljati i kontrolirati svoju okolinu.61

Horizontalne mree bez tradicionalnog vodstva takoer igraju vanu ulogu koja nadopunjava
ove formalne strukture u organizaciji svakodnevnog ivota i koordiniranju prosvjeda, blokada i borbi
protiv drave.
Sada kad Bolivija ima uroenikog predsjednika i progresivnu vladu koju vodi MAS (Pokret prema
socijalizmu), FEJUVE se suoava s opasnou pripojenja i uvlaenja u sustav, to obino neutralizira
horizontalne pokrete koji nemaju eksplicitnih antidravnih ciljeva i svrha. Kako god, iako podrava
Evo Moralesovo ukidanje neoliberalne politike, u vrijeme pisanja ovoga FEJUVE ostaje kritian prema
MAS-u i vlasti, te ostaje vidjeti do koje e mjere biti uvueni u sustav.
U junoj Africi ima mnogo drugih primjera neformalnih urbanih naselja koja se organiziraju da bi
stvorila bolji ivot i borila se protiv kapitalizma. Posebni pokreti stanovnika slamova u junoj Africi
esto nastaju iz pokreta nasilnog otpora koji se ire kako se ljudi, koji su se upoznali na ulicama da bi
zaustavili evikciju ili obustavu opskrbe vodom, nastavljaju nalaziti da uspostave strukture za kunu
njegu bolesnih, vatrogasce, ophodne patrole, pogrebne usluge, obrazovanje, vrtove, krojake kolektive
i raspodjelu hrane. To se dogodilo s pokretom Abahlali base Mjondolo, koji je nastao 2005. godine iz
cestovne blokade za zaustavljanje evikcije naselja da bi se nastavila izgradnja u pripremi za Svjetski
kup 2010. godine.
Skvotirano naselje Symphony Way u Capetownu zajednica je 127 obitelji koje je vlada silom izbacila
iz njihovih prijanjih domova, pokuavajui dostii svoj cilj za 2020. godinu (po Milenijskim razvojnim
ciljevima) da iskorijeni sve slamove. Vlada je relocirala neke od eviktiranih u atorski kamp okruen
naoruanim uvarima i bodljikavom icom, a ostale u Tranzitna relokacijska podruja, koja je jedan
stanovnik opisao kao izgubljeno mjesto u paklu s visokom stopom kriminala i uestalim silovanjem
djece.62
60
Iako autor ovog djela izabire termin vlada, pozadinsko razumijevanje ne bi trebalo poistovjeivati s onim to se smatra
vladom u zapadnom drutvu. U ayllu tradiciji vodstvo nije privilegirani drutveni poloaj ili poloaj zapovjedanja, ve oblik
drutvene slube.
61
Emily Achtenberg, Communitiy Organizing and Rebellion: Neighborhood Councils in El Alto, Bolivia, Progressive
Planning, No. 172, ljeto 2007.
62
Svi citati o Symphony Wayu su iz Daria Zelenova, Anti-Eviction Struggle of the Squatters Communities in Contem-
porary South Africa, rad predstavljen na konferenciji Hierarchy and Power in the History of Civilizations, na Ruskoj
akademiji znanosti u Moskvi, lipanj 2009.

63
 Nakon to su odbili pregovarati s veoma sumnjivim politikim strankama ili ivjeti u bilo kojoj
od slubeno osiguranih paklenih rupa, obitelji Symphony Waya odluile su ilegalno zauzeti podruje
uz cestu kako bi osnovali svoju zajednicu. Organiziraju se pomou masovnih skuptina, u kojima
sudjeluju svi, i visokog stupnja individualne inicijative. Naprimjer, Raise, medicinska sestra koja ivi u
Symphony Wayu, volontira kao uiteljica u drutvenom centru, pomae organizirati djevojaki netball
tim, djeaki nogometni tim, bubnjarski bend, dnevni djeji kamp za praznike i asistira kod raanja
djece. Djeca su u naselju veoma vana i imaju svoj vlastiti odbor za raspravljanje o problemima s
kojima se suoavaju. U odboru rjeavamo nae svakodnevne probleme, kad se djeca svaaju i slino.
Okupimo se i priamo. Ima i djece iz drugih naselja, ne samo iz ove ulice, objanjava jedan lan
odbora. Zajednica je vierasna i viereligijska, ukljuujui rastafarijance, muslimane i krane, koji
zajedno surauju da bi njegovali kulturu potivanja meu razliitim skupinama. Naselje ima nonu
strau koja obeshrabruje antisocijalni kriminal i gasi vatre na koje nitko ne pazi. Stanovnici su ruskom
anarhistu koji im je bio u posjetu rekli da se u svojoj zajednici osjeaju mnogo sigurnije nego to bi
se osjeali u nekom od kampova koje nudi vlada, gdje je kriminal razuzdan, a u Symphony Wayu
zajednica radi zajedno da bi se zatitili. Ovdje, kad je netko u nevolji, svi su tu, objasnila je Raise.
Osjeaj zajednitva razlog je zato se skvoteri ne ele premjestiti u vladin kamp, unato prijetnjama
policijskim nasiljem i injenici da u atorskom kampu vlada besplatno daje hranu i vodu. Zajednica
je jaka i mi smo je uinili jakom, ivei i radei zajedno, ali nismo se meusobno poznavali kad smo
tek doli ovdje. Ova godina i pol uinila nas je sve velikom obitelji.
Postoje na tisue primjera ljudi koji stvaraju gradove, ive gusto naseljeni i zadovoljavaju svoje
temeljne potrebe nedostatnim sredstvima, koristei uzajamnu pomo i direktnu akciju. Ali to je sa
irom slikom? Kako bi se napueni gradovi prehranjivali bez podjarmljivanja ili iskoritavanja oko-
lice? Moe biti da je podjarmljivanje ruralnih podruja od strane gradova igralo ulogu u nastanku
drave tisuama godina ranije. No gradovi ne moraju biti tako neodrivi kao to su sada. Anarhist iz
19. stoljea, Petar Kropotkin, pisao je o fenomenu koji sugerira zanimljive mogunosti za anarhistike
gradove. Urbani vrtlari u Parizu i uoj okolici pribavljali su veinu gradskog povra koristei intenziv-
nu poljoprivredu potpomognutu mnotvom gnojiva iz grada, kao i industrijskim proizvodima, poput
stakla za staklenike, to je za zemljoradnike u ruralnim krajevima bilo preskupo. Ovi vrtlari iz pred-
graa ivjeli su dovoljno blizu gradu da bi mogli dolaziti svaki tjedan prodavati svoje proizvode na
trnici. Spontani razvoj ovog sustava vrtlarenja bio je jedna od Kropotkinovih inspiracija u pisanju o
anarhistikim gradovima.
U Kubi se centralizirana industrijska poljoprivreda uruila nakon pada Sovjetskog bloka, koji je bio
glavni opskrbljiva Kube naftom i strojevima. Stezanje SAD-ovog embarga koje je uslijedilo, samo je
pogoralo situaciju. Prosjean Kubanac izgubio je devet kilograma. Ubrzo se dobar dio zemlje prebacio
na intenzivnu urbanu poljoprivredu na malo. Do 2005. godine polovinu svjeih proizvoda koje je
konzumiralo dva milijuna stanovnika Havane proizvelo je otprilike dvadeset i dvije tisue urbanih
vrtlara u samom gradu.63 Pariki primjer koji je zabiljeio Kropotkin pokazuje da se takvi pomaci
mogu pojaviti i bez vodstva drave.

A to s poplavama, suama i drugim katastrofama?

Vlasti ostvaruju dodatnu kontrolu takozvanim kriznim ovlastima, zbog pretpostavke da je tijekom
hitnog stanja nuna vea centralizacija. Naprotiv, centralizirane strukture manje su agilne u odgova-
ranju na kaotine situacije. Studije pokazuju da nakon prirodnih katastrofa veinu spaavanjai pru-
anja humanitarne pomoi provode obini ljudi, a ne vladini strunjaci ili profesionalni djelatnici
63
Oxfam America, Havanas Green Revelation, www.oxfamamerica.org [Pristupljeno 5. prosinca 2005.]

64
za pruanje pomoi. Vladina pomo obino promovira politike programe poput podrke politikim
saveznicima protiv njihovih protivnika, irenje genetiki modificirane hrane i potkopavanje lokalne
poljoprivrede ogromnim poiljkama besplatne hrane koju brzo zamijeni komercijalni uvoz (koji tada
monopolizira nestabilno trite). Ne treba smetnuti s uma i da je znaajan udio meunarodne trgovine
orujem preruen u vladine poiljke pomoi.
Mogue je da bi ljudima tijekom katastrofa bilo bolje bez vlasti. I mi moemo razviti uinkovite alter-
native vladinoj pomoi temeljene na principu solidarnosti. Ako jednu anarhistiku zajednicu pogodi
katastrofa, moe raunati na pomo od drugih. Dok je u kapitalistikom kontekstu katastrofa prilika
za politiki motivirane oblike pomoi, ako ne i izravan oportunizam, anarhisti pomau besplatno uz
uvjerenje da e biti uzvraeno kada doe vrijeme.
Ponovno panjolska 1936. godine prua dobar primjer. U Mas de las Matasu, kao i u drugim di-
jelovima, kantonska (podruna) skuptina pratila je manjkove i vikove te dogovarala ravnomjernu
raspodjelu. Dio njihovog zaduenja bilo je osiguravanje da su svi kolektivi zbrinuti u sluaju prirodnih
katastrofa.

Naprimjer: ove godine glavne usjeve Mas de las Matasa, Sena i La Ginebrose unitile su
oluje s tuom. U kapitalistikom reimu takve prirodne katastrofe znaile bi beskrajne
oskudice, teke dugove, zatvaranja i ak emigraciju nekih radnika na nekoliko godina, ali
u ureenju liberterske solidarnosti ove potekoe prevladane su uz napore itavog kanto-
na. Provizije, sjeme, [] sve potrebno za popravak tete, pribavljeno je u duhu bratstva
i solidarnosti bez uvjeta, bez ugovaranja dugova. Revolucija je stvorila novu civilizaci-
ju!64

Anarhizam je jedna od rijetkih revolucionarnih ideja koje ne iziskuju modernizaciju; anarhistika

drutva mogu se organizirati na bilo kojoj odrivoj tehnolokoj razini. To znai da drutva koja su
trenutno lovako-sakupljaka ili skupine ljudi koji odaberu takav ivotni stil, mogu prakticirati ovaj
najefikasniji i ekoloki oblik opstanka najprikladniji za otporan ekosustav koji je manje osjetljiv na
prirodne katastrofe.

Zadovoljavanje naih potreba bez voenja raunice

Kapitalizam je proizveo neke zadivljujue napravice, ali vojska i policija gotovo uvijek prve koriste
nove tehnologije i esto su najbogatiji ljudi jedini koji od njih imaju koristi. Kapitalizam je proizveo
nezamislivo bogatstvo, ali zatrpan je parazitima koji ih nisu proizveli i koji gospodare plaenim ro-
bovima i radnicima koji su ih stvorili. Natjecanje se moe initi kao koristan princip za ohrabrivanje
uinkovitosti ali uinkovitosti u koju svrhu? Ispod mitologije koju je stvorio, kapitalizam zapravo
nije natjecateljski sistem. Radnici su podijeljeni i zavaeni, dok elita surauje kako bi odrala njihovu
podjarmljenost. Bogati se moda natjeu za vee komade torte, ali redovito se udruuju kako bi osigu-
rali da je torta svaki dan ispeena i donesena na njihov stol. Dok je kapitalizam jo bio novi fenomen,
mogao se iskrenije opisati, bez brkanja s desetljeima propagande o njegovim navodnim prednostima.
Abraham Lincoln, koji teko da je bio anarhist, mogao je vidjeti dovoljno jasno da kapitalisti openito
djeluju harmonino i sporazumno kako bi operuali narod.
Kapitalizam je uasno razoarao u zadovoljavanju ljudskih potreba i brizi o pravednoj raspodjeli
dobara. Diljem svijeta milijuni umiru od izljeivih bolesti jer si ne mogu priutiti lijek koji bi ih spasio
i ljudi umiru od gladi dok njihove zemlje izvoze komercijalne usjeve. U kapitalizmu je sve na prodaju

64
Sam Dolgoff, The Anarchist Collectives. New York: Free Life Editions, 1974, 163.-164. str.

65
 kultura je roba kojom se moe manipulirati da bi se prodalo donje rublje ili krema za kou, priroda
je resurs koji se treba isuiti i unititi za profit. Ljudi moraju prodavati svoje vrijeme i energiju vlas-
nikoj klasi kako bi mogli otkupiti komadi onoga to su proizveli. Ovo je duboko ukorijenjen sistem
koji oblikuje nae vrijednosti i odnose te se opire veini pokuaja da ga se ukine. Socijalistika revolu-
cija u SSSR-u i Kini nije ila dovoljno duboko. Budui da nikad nisu u potpunosti ukinuli kapitalizam,
ponovno se pojavio, snaniji nego prije. Mnogi anarhistiki pokuaji takoer nisu otili dovoljno du-
boko; kapitalizam bi se u ovim eksperimentima moda ponovno pojavio da ih neprijateljske vlade
nisu slomile.
Nadmo i otuenje moraju se pratiti do njihovih korijena. Nije dovoljno da radnici imaju kolektiv-
no vlasnitvo nad svojim tvornicama ako ih kontroliraju menaderi, a rad ih i dalje svodi na strojeve.
Otuenje nije samo izostanak zakonskog vlasnitva nad sredstvima i plodovima proizvodnje ono
je nedostatak kontrole nad vlastitim odnosima sa svijetom. Radniko vlasnitvo nad tvornicom bez-
naajno je ako njome i dalje upravljaju drugi za svoju korist. Radnici se moraju organizirati sami i
direktno kontrolirati tvornicu. ak i ako direktno kontroliraju tvornicu, otuenje i dalje postoji gdje
iri ekonomski odnosi, sama tvornica, diktira oblik koji njihov rad poprima. Moe li osoba biti istinski
slobodna dok radi na pokretnoj traci, uskraena za kreativnost i tretirana kao stroj? Oblik rada kao
takvog se mora promijeniti, tako da ljudi mogu slijediti vjetine i aktivnosti koje ih usreuju.
Odvajanje rada od drugih ljudskih aktivnosti jedan je od korijena otuenja. Sama proizvodnja pos-
taje neka vrsta opsesije koja opravdava iskoritavanje ljudi ili unitavanje okolia zbog uinkovitosti.
Ako na sreu gledamo kao na ljudsku potrebu nita manju od hrane ili odjee, gubi se podjela iz-
meu produktivnih i neproduktivnih aktivnosti, izmeu rada i igre. Skvoterski pokret u Barceloni i
ekonomije darivanja mnogih uroenikih drutava primjer su brisanja granica izmeu rada i igre.
U slobodnom drutvu razmjena je jednostavno simbolino jamstvo da svi doprinose zajednikim
resursima ljudi ne gomilaju resurse ili iskoritavaju druge, jer moraju dati kako bi mogli primati.
Meutim, razmjena moe prouzroiti probleme pridodajui kvantitativnu vrijednost svakom predme-
tu i iskustvu, liavajui ih njihove subjektivne vrijednosti.
Dok je nekad sladoled vrijedio deset minuta ugode na suncu, a knjiga nekoliko poslijepodneva uit-
ka i refleksije, a moda i uvida koji mijenjaju ivot, nakon to su ova dobra procijenjena sukladno
reimu razmjene, jedan sladoled vrijedi etvrtinu knjige. Dalje u ovom procesu, da bi se razmjena
uinila uinkovitijom, posljedino odreujui kvantitativnu vrijednost kao inherentnu a ne kompara-
tivnu, jedan sladoled vrijedi jednu jedinicu valute, a knjiga etiri jedinice valute. Novana vrijednost
zamjenjuje subjektivnu vrijednost predmeta uitak koji ljudi od njega dobivaju. S jedne strane su
ljudi i njihove elje izbaeni iz jednadbe, a s druge su sve vrijednosti uitak, korisnost, inspiracija
apsorbirane u kvantitativnu vrijednost, te novac kao takav postaje simbol svih ovih drugih vrijednosti.
Kao rezultat, posjedovanje novca simbolizira imanje pristupa uitku ili ispunjenju elje, ali novac,
pridajui kvantitativnu vrijednost, otima predmetima osjeaj ispunjenja koji bi mogli donijeti, jer ljudi
ne mogu iskusiti kvantitativnu, apstraktnu vrijednost. Kod jedenja sladoleda, zadovoljstvo je u inu
ali kod kupovanja robe vrijednost je u kupnji, maginom trenutku u kojem se apstraktna vrijednost
transformira u opipljivo posjedovanje. Novac ima toliko moan utjecaj na predodbu vrijednosti da
sama potronja uvijek smanjuje vrijednost: kad je roba kupljena, gubi svoju vrijednost, osobito kad
ljudi poinju preferirati apstraktne vrijednosti nad subjektivnima. Nadalje, kupivi ih, ti gubi novac
i tvoj ukupni posjed simbolike vrijednosti se smanjuje odatle dolazi izjedajui osjeaj krivnje koji
prati troenje novca.
Kao dodatak otuenju, razmjena stvara nadmo: ako netko prikupi vie kvantitativne vrijednosti,
pridobio je pravo na vei dio zajednikih resursa. Sustavi razmjene i valute, kao i mrea trampe u Ar-
gentini ili sustav kupona za kupovanje dobara u dijelovima anarhistike panjolske, oslanjaju se na
obiaje i drutvene sporazume kako bi sprijeili ponovni nastanak kapitalizma. Naprimjer, ekonomije

66
darivanja mogle bi funkcionirati na lokalnoj razini, s razmjenom iskljuivo u regionalnom trgovanju.
Ljudi bi mogli namjerno uspostaviti radna okruenja koja potiu osobni razvoj, kreativnost, zabavu i
samoorganizaciju, dok bi se decentralizirane federacije takvih radnih mjesta mogle meusobno nagra-
ivati kuponima za dobra koja proizvode tako da svaka osoba ima pristup bogatstvu koje svi stvaraju.
Hvalevrijedan je izazov u potpunosti ukloniti razmjenu i valutu. U besplatnim trgovinama ili Freecy-
cleu simboliko jamstvo koje pruaju razmjena ili trampa nije potrebno. Uvjerenje da e svi doprinijeti
zajednikom obilju izvire iz kulture samih prostora. Kao sudionik izraava elju za davanjem i pri-
manjem, a tvoja ukljuenost u drutveni prostor poveava se provoenjem objeaktivnosti. U takvom
kontekstu davanje godi jednako kao i primanje.
Svijet je dovoljno izdaan da zadovolji potrebe sviju. Oskudica je opasna iluzija koja funkcionira kao
samoispunjavajue proroanstvo. Jednom kad ljudi prestanu davati i krenu nagomilavati, kolektivno
bogatstvo se smanjuje. Ako nadvladamo strah od oskudice, sama oskudica nestaje. Zajedniki resursi
bit e dovoljni ako svi dijele i doprinose, ili ak samo veina ljudi. Ljudi vole biti aktivni, stvarati i
poboljavati stvari. Ako imaju pristup zajednikim resursima i poteeni su bijede plaenog ropstva,
stvorit e mnogo stvari koje su im potrebne i koje im pruaju ugodu, kao i infrastrukturu potrebnu
za izradu i distribuciju tih stvari.

Preporuena literatura

Sam Dolgoff, The Anarchist Collectives. New York: Free Life Editions, 1974.
Natasha Gordon i Paul Chatterton, Taking Back Control: A Journey Through Argentinas Popular Upri-
sing. Leeds. UK: University of Leeds, 2004.
Michael Albert, Parecon: Life After Capitalism. New York: Verso, 2003.
Peter Kropotkin, Fields, Factories and Workshops Tomorrow. London: Freedom Press, 1974.
Jac Smit, Annu Ratta i Joe Nasr, Urban Agriculture: Food, Jobs and Sustainable Cities. UNDP, Habitat II
Series, 1996.
The Curious George Brigade, Liberate, Not Exterminate. New York: CrimethInc., 2005.
Gonzalo Casanova, Armarse Sobre Las Ruinas: Historia del movimiento autnomo en Madrid (1985
1999). Madrid: Potencial Hardcore, 2002.
VV.AA Colectividades y Ocupacin Rural. Madrid: Traficantes de Sueos, 1999.
Marcel Mauss, The Gift: forms and functions of exchange in archaic societies. 1924 (Englesko izdanje
London: Routledge Press, 1990).
p.m. BoloBolo. Zurich: Paranoia City Verlag, 1983.

67
4. Okoli
Nijedna filozofija ili pokret za osloboenje ne mogu ignorirati povezanost izmeu ljudskog iskorita-
vanja okolia i naeg meusobnog iskoritavanja, niti ignorirati suicidalno usmjerenje industrijskog
drutva. Slobodno drutvo mora sa svojom bioregijom stvoriti odnose potovanja i odrivosti, uvaa-
vajui ovisnost ljudi o zdravlju itave planete.

to e nekoga sprijeiti da unitava okoli?

Neki se ljudi protive kapitalizmu zbog zatite okolia, ali misle da je neka vrsta drave nuna kako
bi se sprijeio ekocid. Meutim, sama drava je orue za eksploataciju prirode. Socijalistike drave
poput Sovjetskog Saveza i Narodne Republike Kine jedni su od najekocidnijih reima koje je mogu-
e zamisliti. To to ta dva drutva nikad nisu izbjegla dinamici kapitalizma, karakteristika je drav-
ne strukture uvjetuje hijerarhijske, eksploatirajue ekonomske odnose kontrole i zapovijedanja, a
jednom kad krene igrati tu igru, nita nije bolje od kapitalizma. Dodue, drava prua mogunost
prisilnog mijenjanja ljudskog ponaanja na masovnoj razini i ta mo privlai neke ekologe. Nekoliko
drava u svjetskoj povijesti uistinu jest provelo mjere zatite, kad je spaavanje okolia odgovaralo
njihovim stratekim interesima. Jedna od najistaknutijih je Japan koji je zaustavio i ponitio krenje
uma u arhipelagu u vrijeme Meiji razdoblja, ali u ovom i drugim sluajevima, zatita okolia koju pro-
vodi drava popraena je porastom eksploatacije u tuini. Japansko drutvo troi poveane koliine
uvezenog drva, podrava krenje uma u drugim zemljama i prua poticaj za razvoj imperijalistike
vojske za osiguravanje ovih vanih resursa. Ovo je dovelo ne samo do pustoenja okolia, nego i do ra-
ta i genocida. I u Zapadnoj Europi je dravna zatita okolia ostvarena uz troak poveane kolonijalne
eksploatacije koja je takoer rezultirala genocidom.
U manjim drutvima postojanje elite obino pojaava eksploataciju okolia. Poznato uruavanje
drutva na Uskrnjem otoku uvelike je uzrokovala elita koja je prisiljavala drutvo da postavlja kipo-
ve njima u ast. Ovaj kompleks izgradnje kipova ogolio je otok, jer je bio potreban velik broj trupaca
za njihovo podravanje i transportaciju, a poljoprivredna zemlja za prehranu radnika omoguena je
uz dodatni gubitak uma. Bez uma tlo je naglo postalo neplodno, a bez hrane je propala i ljudska
populacija. Meutim, nisu jednostavno izgladnjeli ili smanjili stopu nataliteta elitni klanovi meu-
sobno su zaratili, ruei kipove protivnika i provodei pljake koje su kulminirale kanibalstvom, dok
gotovo itavo drutvo nije izumrlo.65
Decentralizirano, komunitarno drutvo sa zajednikim vrijednostima zatite okolia najbolje je
opremljeno za sprjeavanje njegova unitenja. U ekonomijama koje iznad trgovine i proizvodnje vred-
nuju lokalnu samoodrivost, zajednice se moraju nositi s posljedicama koje njihovo ponaanje ima na
okoli. Ne mogu drugima platiti da odvoze njihovo smee ili da se izgladnjuju kako bi oni bili u izobilju.
Lokalna kontrola resursa takoer destimulira prenapuenost. Studije pokazuju da e lanovi dru-
tva, ako mogu izravno vidjeti kako prevelik broj djece svima smanjuje resurse, veliinu svoje obitelji
prilagoditi okvirima odrivosti. Meutim, kad se ta lokalna drutva ukljue u globaliziranu ekonomiju

65
Ovu teoriju sudbine Uskrnjeg otoka uvjerljivo zagovara Jared Diamond u Collapse: How Societies Choose to Fail or
Succeed. New York, Viking, 2005.

68
u kojoj se veina resursa i otpada uvozi i izvozi, a oskudica proizlazi iz naizgled arbitrarnih nestabil-
nosti cijena, a ne iscrpljenja lokalnih resursa, broj stanovnika neodrivo raste, iako su im dostupni
uinkovitiji oblici kontracepcije66 . U Seeing like a State (Gledati kao drava), James Scott objanjava
kako vlade prisilno uvode itljivost ponaanja uniformnost koja omoguuje razumijevanje odoz-
go, kako bi kontrolirale i pratile svoje podanike. To rezultira time da takva drutva gube lokalno
znanje potrebno za razumijevanje problema i situacija.
Kapitalizam, kranstvo i zapadnjaka znanost po pitanju prirode dijele izvjesnu mitologiju koja
ohrabruje eksploataciju i bezobzirnost, drei da je prirodni svijet mrtav, mehaniki i da postoji za
zadovoljavanje ljudi. Ova megalomanija koja se kamuflira kao Razum ili Sveta Istina pokazala se su-
icidalnom. Umjesto toga trebamo kulturu koja potuje prirodni svijet kao ivu, svepovezanu cjelinu i
razumije na poloaj unutar nje. Bruce Stewart, maorski pisac i aktivist, rekao je u intervjuu, pokazu-
jui na lozu u cvatu koju je posadio kraj svoje kue:

Ova loza vie nema ime. Nae maorsko ime je izgubljeno, morat emo nai drugo. Samo
je jedna ovakva biljka ostala na svijetu, na otoku prepunom koza. Mogla bi nestati bilo
kad, pa sam nabavio sjeme i ovdje ga posadio. Loza je narasla i premda joj obino treba
dvadeset godina da procvate, ova cvjeta nakon sedam.
Ako elimo preivjeti, svatko od nas mora postati kaitiaki, to je meni najvaniji dio
moje maorske kulture. Moramo postati uvari, staratelji, skrbnici. U starim vremenima
svaka bi whanau, ili obitelj, brinula o odreenom dijelu zemlje. Jedna obitelj pazila bi na
rijeku od odreenog kamena do sljedeeg zavoja. I bili su kaitiakiji ptica i riba i biljaka.
Znali su kad je vrijeme da ih odvedu jesti, a kada nije. Kad je ptice trebalo zatititi, ljudi
su na njih stavili rahui, to je oznaavalo da su ptice privremeno svete. Neke ptice su
trajno bile tapu, to je oznaavalo da su trajno zatiene. Ta zatita je bila toliko jaka da
bi ljudi umirali ukoliko je prekre. Toliko je jednostavno. Nadgledanje nije bilo potrebno.
U svojoj gorljivosti da odbarbare moje pretke, kranski misionari ubili su koncept tapua
zajedno s mnogim drugima.67

Tikopia, pacifiki otok koji nastanjuju Polineani, dobar je primjer decentraliziranog, anarhijskog
drutva koje se uspjeno nosilo s po ivot opasnim problemima okolia. Otok ima samo 4,6 km i
podrava 1.200 stanovnika tj. tristotinjak stanovnika po kvadratnom kilometru obradive zemlje. Za-
jednica je tri tisue godina bila odriva. Otok je prekriven vonjacima koji oponaaju prirodne kine
ume. Na prvi pogled veina je prekrivena umom, iako su prave kine ume ostale samo na nekoliko
strmih dijelova. Tikopia je dovoljno mala da se svi njeni stanovnici mogu upoznati s itavim ekosiste-
mom. Izolirana je, pa dugo nisu mogli uvoziti resurse ili izvoziti proizvode svog ivotnog stila. Svaki
od etiri klana ima poglavicu, iako ove poglavice nemaju mo prisile i imaju ceremonijalnu ulogu u-
vara tradicije. Tikopia je meu najmanje drutveno stratificiranim polinezijskim otocima; naprimjer,
poglavice i dalje moraju raditi i proizvoditi vlastitu hranu. Kontrola populacije univerzalna je vrijed-
nost i roditelji smatraju da je nemoralno imati vie od odreenog broja djece. U jednom istaknutom
66
Eric Alden Smith, Mark Wishnie, Conservation and Subsistence in Small-Scale Societies, Annual Review of Anthro-
pology, Vol. 29, 2000, 493.-524. str. Zbog sve vee gustoe naseljenosti i politike centralizacije zajednice mogu premaiti
veliinu i homogenost nune za endogeni sistem komunitarnog upravljanja. (505. str.) Autori takoer istiu da je koloni-
jalno i postkolonijalno upletanje ugasilo mnoge sisteme komunitarnog upravljanja resursima. Bonnie Anna Nardi, Models
of Explanation in Anthropological Population Theory: Biological Determinism vs. Self-Regulation in Studies of Population
Growth in Third World Countries, American Anthropologist, Vol. 83, 1981. Nardi istie da, kako donoenje odluka, drutvo
i identitet prelaze iz manjeg opsega na nacionalnu razinu, kontrola nataliteta gubi svoju uinkovitost (40. str.)
67
Bruce Stewart, citiran u: Derrick Jensen, A Language Older than Words. White River Junction, Vermont: Chelsea Green
Publishing Companay, 2000, 162. str.

69
primjeru moi koju imaju ove zajednike vrijednosti, oko 1600. godine otoani su zajedno odluili
prestati uzgajati svinje. Zaklali su sve svinje na otoku, iako je svinjsko meso bilo visoko vrednovan
izvor hrane, jer je uzgoj svinja bio najvea prijetnja okoliu68 . To moda ne bi bilo mogue u stratifici-
ranijem, hijerarhijskom drutvu, jer bi elita vjerojatno prisilila siromanije ljude da snose posljedice
njihovog ivotnog stila, umjesto da se odreknu cijenjenih luksuznih proizvoda.69
Prije kolonizacije i pogubnog pojavljivanja misionara, metode kontrole populacije na Tikopiji obu-
hvaale su prirodnu kontracepciju, pobaaj i apstinenciju za mlae ljude iako je ovo bio solidarni
celibat koji se ticao zabrane reprodukcije, a ne seksa. Tikopi su osim toga koristili druge oblike kon-
trole populacije, poput infanticida, koje bi mnogi ljudi u drugim drutvima smatrali nedopustivima,
ali i dalje su nam vrijedan primjer, jer uz uinkovitost moderne kontracepcije i tehnika pobaaja, nisu
potrebne druge metode za decentralizirani pristup kontroli populacije. Najvanije obiljeje primjera
Tikopije je njihov etos: njihova spoznaja da ive na otoku s ogranienim resursima, gdje bi poveanje
populacije bilo jednako samoubojstvu. Druga polinezijska otona drutva ignorirala su tu injenicu
i kasnije izumrla. Planet Zemlja je u tom smislu takoer otok, pa moramo razviti i globalnu osvije-
tenost i lokalizirana gospodarstva, kako bismo mogli izbjei premaivanje kapaciteta otoka i ostati
svjesni drugih ivih bia s kojima ga dijelimo.
Danas veina svijeta nije organizirana u zajednice koje su osjetljive na ogranienja lokalne sredine,
ali takve zajednice mogle bi se ponovno uspostaviti. Raste pokret ekoloki odrivih zajednica, ili eko-
sela, koja su organizirana po horizontalnim, nehijerarhijskim principima, sa skupinama od desetak do
nekoliko stotina ljudi koji se okupljaju kako bi stvorili organske, odrive, anarhijske zajednice. Ova
sela izgraena su tako da maksimiziraju iskoristivost resursa i ekoloki su odriva, a njeguju i osjetlji-
vost za lokalnu sredinu na kulturalnoj i duhovnoj razini. Takva ekosela predvodnici su razvoja odrive
tehnologije. Svaka alternativna zajednica moe degenerirati u yuppie70 eskapizam, pa i ekosela, ali ve-
ina ih tei razvijanju i irenju inovacija koje se tiu ireg drutva i ne zatvaraju se u sebe. Kako bi
pospjeili irenje ekosela i prilagodili ih svim podrujima svijeta te potpomogli koordinaciju izmeu
postojeih ekosela, etiri stotine delegata iz etrdeset zemalja sastalo se 1995. godine u Findhornu u
kotskoj i pokrenulo Global Ecovillage Network (Globalnu mreu ekosela).
Svako ekoselo je razliito, ali nekoliko primjera moe oslikati njihovu razliitost. Farma, u ruralnom
Tennesseeju, ima tristo i pedeset stanovnika. Osnovana 1971., ima malirane vrtove, solarne tueve,
odrivi uzgoj shiitake gljiva, kue od bala slame i centar za edukaciju ljudi iz itavog svijeta za izgrad-
nju vlastitih ekosela. Old Bassaisa (Stara Bassaisa) u Egiptu ima nekoliko stotina stanovnika i postoji
tisuama godina. Stanovnici su usavrili ekoloki i odrivi dizajn sela prema tradicionalnim metoda-
ma. Old Bassaisa sada ima centar za Studije budunosti gdje razvijaju novu odrivu tehnologiju, poput
ureaja za proizvodnju metana koji iz kravljeg izmeta izdvaja plinove, pa ne moraju koristiti drvo
za ogrjev. Otpatke koriste kao gnojivo na poljima. Ecotop, blizu Dsseldorfa u Njemakoj, itavo je
predgrae sa stotinama stanovnika koji ive u nekoliko etverokatnih zgrada i nekoliko izdvojenih do-
mova. Arhitektura potie osjeaj zajednitva i slobode, s brojnim zajednikim i privatnim prostorima.
Izmeu zgrada, u svojevrsnom sreditu sela, vienamjenski je prostor koji slui kao dvorite/igralite/
pjeaka zona, kao i zajedniki vrtovi te mnotvo biljaka i stabala. Zgrade, koje su potpuno moderne,
urbane estetike, izraene su od prirodnih materijala i dizajnirane s pasivnim grijanjem i hlaenjem te
biolokom obradom otpadnih voda na licu mjesta.
Earthhaven, s otprilike ezdeset stanovnika, osnovali su 1995. u Sjevernoj Karolini permakulturni
dizajneri. Sastoji se od nekoliko skupina susjedstava smjetenih u strmom gorju Appalachi. Veina
68
Jared Diamond, Collapse: How Societies Choose to Fail or Succeed. New York: Viking, 2005, 292.-293. str.
69
Na primjer, SAD i Zapadna Europa, odgovorne za veinu svjetskih staklenikih plinova, trenutno prisiljavaju stotine
milijuna ljudi da svake godine umiru umjesto da ogranie svoju kulturu automobila i smanje svoje emisije plinova.
70
Nap. prev. u argonu: mladi, ambiciozni, visokoobrazovani strunjak zaposlen u gradu

70
zemlje prekrivena je umom, ali stanovnici su nedavno donijeli teku odluku da raiste dio ume
za vrtove kako bi se pribliili samoodrivosti po pitanju hrane, umjesto da poveavaju trokove svog
naina ivota kupujui hranu drugdje. Dugo su priali o tome, duhovno se pripremili te pokuali s
potovanjem raistiti zemlju. Ovakav stav koji bi kapitalistika ideologija prozvala sentimentalnim i
neuinkovitim, upravo je ono to bi moglo sprijeiti unitenje okolia u anarhistikom drutvu.
Potrebna je i vatrenost i spremnost na direktnu akciju za obranu okolia. Na tjesnacu Tehuante-
pec, u Oaxaci u Mexicu, anarhistiko i antiautoritarno uroeniko stanovnitvo pokazalo je upravo
te osobine u obrani zemlje od niza prijetnji. Organizacije poput Union of Indigenous Communities of
the Northern Zone of the Isthmus (Savez uroenikih zajednica sjevernog podruja tjesnaca), UCIZONI,
koja obuhvaa stotinu zajednica u Oaxaci i Veracruzu, a kasnije i anarhistika/magonistika skupina
CIPO-RFM71 , borile su se protiv po okoli pogubnih izgradnji vjetroelektrana, uzgajalita morskih
raia, plantaa eukaliptusa te oduzimanja zemlje od strane drvne industrije. Smanjili su i ekonom-
ske pritiske za iskoritavanjem okolia uspostavivi kooperative za kukuruz i kavu te gradei kole
i klinike. Uspostavili su i mree autonomnih radiostanica kako bi obrazovali ljude o opasnostima za
okoli te informirali okolne zajednice o novim industrijskim projektima koji bi unitili jo zemlje. Uro-
enike zajednice su 2001. godine prekinule izgradnju autoceste koja je bila dio Plana Puebla Panama
(neoliberalnog megaprojekta koji je trebao povezati Sjevernu i Junu Ameriku s transportnom infras-
trukturom dizajniranom da povea protok dobara). Tijekom pobune Zapatista 1994. godine zatvorili
su transportne linije kako bi usporili kretanje vojske, te su blokirali autoceste i zatvorili vladine urede
u znak podrke ustanku diljem Oaxace 2006. godine.
Ministarstvo prometa Minnesote je 1998. godine eljelo preusmjeriti autocestu kroz park u Min-
neapolisu uz tok rijeka Minnesote i Mississippija. Predloeno preusmjerenje unitilo bi podruje sa
starim drveem, dragocjenim hrastovim savanskim ekosistemom, prastarim izvorom vode i svetim
mjestima Indijanaca bitnim divljim prostorom u sreditu grada koji je sluio i kao utoite mnogim
susjedima. Indijanski aktivisti unutar Pokreta amerikih Indijanaca i Mendota Mdewakanton Dakota
zajednica okupili su se kako bi suraivali s bjelakim stanovnitvom, ekolozima iz organizacije Earth
First! (Prvo zemlja!) i anarhistima iz itave zemlje u sprijeavanju izgradnje autoceste. To je rezultiralo
Slobodnom dravom Minnehaha, autonomnom zonom koja je postala prva i najdulja gradska antices-
tovna okupacija u povijesti SAD-a. Stotine ljudi zauzelo je zemlju na godinu i pol kako bi sprijeili
Ministarstvo prometa u sjei drvea i gradnji autoceste, a dodatne tisue podupirale su i posjeivale
Slobodnu dravu. Okupacija je osnaila bezbrojne sudionike, ponovno povezala mnoge pripadnike
plemena Dakota s njihovim nasljedstvom, pridobila potporu brojnih susjeda, stvorila jednogodinju
autonomnu zonu i samoorganiziranu zajednicu te znaajno odgodila unitenje podruja kupujui
vrijeme tijekom kojeg su mnogi bili u mogunosti otkriti i uivati u prostoru na intiman i duhovan
nain.
Drava je morala pribjei brojnim represivnim mjerama kako bi suzbila okupaciju. Ljudi su pod-
vrgnuti uznemiravanju, nadzoru i infiltraciji. Vojska policajaca u vie je navrata upadala u kamp i
unitavala ga; ljudi su mueni, hospitalizirani i gotovo ubijeni, a preko stotinu ih je uhieno. Drava
je na kraju sruila stabla i izgradila autocestu, ali prosvjednici su uspjeli sauvati izvor Coldwater, ko-
ji je sveto mjesto tamonjih Indijanaca i vaan dio lokalnog rijenog podruja. Indijanci su proglasili
vanu moralnu pobjedu.
Stanovnici Minneapolisa u poetku su podravali ovaj destruktivni projekt zbog navodnih promet-
nih beneficija, ali otpor za ouvanje parka ih je pridobio, pa su se u konanici protivili autocesti. Da

71
Nap. prev. CIPO-RFM stoji za Consejo Indgena Popular de Oaxaca Ricardo Flores Magn (Narodno vijee uroenika
Oaxace Ricardo Flores Magn), koje nosi naziv po navedenom anarhistu utjecajnom u Meksikoj revoluciji i revolucionar-
nom pokretu u Latinskoj Americi.

71
je odluka bila na njima, autocesta se ne bi izgradila. Slobodna drava stvorila je i njegovala koalicije
i saveze zajednica koji traju do danas, oblikujui nove generacije radikalnih zajednica i inspirirajui
slina nastojanja diljem svijeta.
Blizu Edinburgha u kotskoj ekoanarhisti su imali jo vie uspjeha u spaavanju ume. Bilston Glen,
anticestovni kamp, u vrijeme pisanja postoji preko sedam godina, privlaei stotine ljudi na sudje-
lovanje i zaustavljajui izgradnju zaobilaznice koju ele veliki biotehnoloki objekti s tog podruja.
Kako bi ljudima omoguili da tamo trajno ive s malim utjecajem na umu i kako bi policiji oteali
evikciju, aktivisti su izgradili kue na stablima, u kojima ljudi ive tijekom itave godine. Selo je sva-
kako niskotehnoloko, ali ima mali ekoloki otisak, a neke od kua su vidno napravljene s ljubavlju,
dovoljno udobne da bi se smatrale stalnim domovima. Otprilike desetak stanovnika brine i o umi,
uklanjajui invazivne i potiui razvoj autohtonih vrsta. Selo na stablima Bilston Glen samo je jedno
od dugog niza anticestovnih okupacija i ekolokih direktnih akcija u Ujedinjenom Kraljevstvu koje
stvaraju kolektivne pritiske zbog kojih drava dvaput promisli o izgradnji novih cesta ili izbacivanju
prosvjednika. Selo takoer prelazi granicu jednostavnog protivljenja politici vlade i stvaranja novih
odnosa s okoliem: tijekom njegove obrane, desecima ljudi je uma postala dom, a stotine drugih su
sami osjetili vanost povezivanja s prirodom uz potivanje i obranu iste od zapadne civilizacije.

A to s globalnim ekolokim problemima poput klimatskih promjena?

Anarhisti jo nemaju iskustva sa suoavanjem s globalnim problemima jer su nai uspjesi dosada
bili jedino lokalni i privremeni. Nedravna, anarhijska drutva nekad su prekrivala svijet, ali to je bilo
mnogo prije postojanja globalnih ekolokih problema poput onih koje je stvorio kapitalizam. Danas su
lanovi mnogih od tih uroenikih drutava u prvim redovima globalnog otpora unitavanju okolia
od strane vlada i korporacija.
Anarhisti i koordiniraju otpor na globalnoj razini. Organiziraju meunarodne prosvjede protiv glav-
nih zagaivaa i drava koje ih podupiru, poput mobilizacija zbog sastanaka G8, koje su okupile stotine
tisua ljudi iz vie desetaka zemalja kako bi demonstrirali protiv drava najodgovornijih za globalno
zatopljenje i druge probleme. Kao odgovor na globalnu aktivnost transnacionalnih korporacija, ekolo-
ki osvijeteni anarhisti globalno razmjenjuju informacije. Na taj nain aktivisti diljem svijeta mogu
koordinirati simultane aktivnosti protiv korporacija, usmjeravajui se na tvornicu zagaivaa ili rud-
nik na jednom kontinentu, trgovine na drugom, a meunarodno sjedite ili sastanak dioniara na
treem kontinentu.
Naprimjer, glavne prosvjede, bojkote i akcije sabotae Shella koordinirali su ljudi u Nigeriji, Euro-
pi i Sjevernoj Americi tijekom 1980.-ih i 90.-ih. Autonomisti u Danskoj su 1986. godine simultano
zapalili brojneShellove postaje diljem zemlje tijekom svjetskog bojkota za kanjavanje Shella zbog
podupiranja vlade odgovorne za aparthejd u Junoj Africi. U Nizozemskoj je tajna antiautoritarna
grupa RARA (Revolutionary Anti-Racist Action / Revolucionarna antirasistika akcija) provela kampa-
nju nesmrtonosnih postavljanja eksploziva protiv Shella, igrajui kljunu ulogu u prisiljavanju Shella
na odlazak iz June Afrike. Kad je 1995. Shell elio iskopati naftnu buotinu u Sjevernom moru, pros-
vjedi u Danskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, okupacija naftne buotine od strane Greenpeace aktivista
te palei i pucanje na Shellove postaje u dva razliita grada u Njemakoj, kao i bojkot koji je za 10%
smanjio prodaju u toj zemlji, prisilili su ih na odustajanje od planova72 . Ovakva nastojanja pretea su
decentraliziranih globalnih mrea koje bi mogle zatititi okoli u anarhistikoj budunosti. Ukoliko

72
Podatak o smanjenju od 10% i dva napada u Njemakoj dolazi od Nathaniela C. Nasha, Oil Companies Face Boycott
Over Sinking of Rig, The New York Times, 17. lipnja 1995.

72
uspijemo u ruenju kapitalizma i drave, uklonit emo najvee sistemske zagaivae okolia, kao i
strukturalna ogranienja koja trenutno ometaju aktivnosti zatite prirode.
Postoje povijesni primjeri nedravnih drutava koja na kolektivne probleme okolia odgovaraju
kroz decentralizirane mree. Iako problemi nisu bili globalni, relativna udaljenost s kojom su se su-
oavali s informacijama koje putuju brzinom pjeaka vjerojatno je bila vea od udaljenosti kojima
je obiljeen dananji svijet, u kojem ljudi mogu komunicirati trenutano ak i ukoliko ive na suprot-
nim stranama planeta.
Tonga je pacifiki arhipelag nastanjen Polineanima. Prije kolonizacije imali su centralizirani poli-
tiki sustav s nasljednim vodstvom, ali daleko manje centraliziran od drave, dok je voina mo prisile
bila ograniena. Stanovnitvo Tonge je 3.200 godina uspjelo ouvati odrive prakse na arhipelagu od
746 kvadratnih kilometara s desecima tisua stanovnika73 . Nisu imali komunikacijsku tehnologiju pa
su informacije putovale sporo. Tonga je prevelik da bi jedan zemljoradnik imao saznanja o svim otoci-
ma ili ak o svima od velikih otoka. Voa je tradicionalno mogao voditi i omoguavati odrive prakse,
ne oslanjajui se na silu, ali zato to je imao pristup informacijama iz itavog podruja, ba kao to bi
imala federacijska ili opa skuptina da su se otoani organizirali na taj nain. Na pojedincima koji su
osnovali drutvo bilo je da odlue primijeniti odreene prakse i time podre ideju odrivosti.
injenica da velika populacija moe tititi okoli na difuzan ili decentraliziran nain, bez vodstva,
podrobno je demonstrirana ranije spomenutim novogvinejskim Goranima. Agrikultura obino vodi
do krenja uma jer se zemlja raiava za polja, a krenje moe unititi tlo. Mnoga drutva na to
odgovaraju tako da ogole jo zemlje kako bi kompenzirali manje kvalitetno tlo, ime pogoravaju
problem. Brojne su civilizacije propale jer su krenjem stabala unitile tlo. Opasnost od erozije tla
pojaana je u gorskom podruju poput gorja Nove Gvineje, gdje velike kie mogu masovno isprati
ogoljeno tlo. Inteligentnija je praksa silvikulture74 , koju su usavrili zemljoradnici Nove Gvineje, a
koja obuhvaa integriranje drvea s drugim biljkama, kombiniranje voaka, polja i ume kako bi se
zatitilo tlo i stvorilo simbiotske kemijske cikluse izmeu razliitih kultiviranih biljaka.
Ljudi na gorju razvili su posebne tehnike protiv erozije kako bi sprijeili gubljenje tla sa strmih gor-
skih proplanaka. Bilo koji od zemljoradnika mogao je brzo zadobiti prednost koristei preice koje
bi u konanici uzrokovale eroziju i zakinule budue generacije za zdravo tlo, ali ak i u vrijeme kolo-
nizacije svuda su se koristile odrive tehnike. Tehnike protiv erozije rairene su i podrane iskljuivo
kolektivnim i decentraliziranim sredstvima. Gorani nisu trebali strunjake kako bi razvili ove tehno-
logije i nisu trebali birokrate koji bi osigurali da ih svi koriste. Umjesto toga oslanjali su se na kulturu
koja je cijenila eksperimentiranje, osobnu slobodu, drutvenu odgovornost, kolektivno gospodarenje
zemljom i besplatnu komunikaciju. Uinkovite inovacije razvijene na jednom podruju brzo su se i
besplatno irile od doline do doline. Uslijed nepostojanja telefona, radija ili interneta te odvojenosti
strmim planinama, svaka zajednica bila je poput zasebne zemlje. Unutar brda Nove Gvineje govore
se stotine jezika, koji su razliiti od zajednice do zajednice. U ovom minijaturnom svijetu nijedna za-
jednica nije mogla biti sigurna da druge zajednice ne unitavaju okoli a njihov decentralizirani
pristup zatiti okolia ipak je funkcionirao. Vie tisua godina titili su svoje tlo s tolikom gustoom
stanovnitva da su ih prvi Europljani koji su ih preletjeli usporedili s Nizozemskom.
Gospodarenje vodom u toj nizinskoj sjevernoj zemlji u 12. i 13. stoljeu dodatan je primjer rjeavanja
ekolokih problema odozdo. Budui da je vei dio Nizozemske ispod razine mora i gotovo je sva
u opasnosti od potapljanja, zemljoradnici su morali konstantno raditi na odravanju i unapreenju
njihovog sistema gospodarenja vodom. Zatita od poplava bila je uobiajeni dio infrastrukture koji
je koristio svima, ali zahtijevali su i da svi ulau u dobro kolektiva za njihovo odravanje: pojedini

73
Jared Diamond, Collapse: How Societies Choose to Fail or Succeed. New York: Viking, 2005, 277. str.
74
Nap. prev. znanost koja prouava uzgoj ume

73
zemljoradnik bio bi na dobitku od izbjegavanja obveza gospodarenja vodom, ali itavo drutvo bi
izgubilo ukoliko bi dolo do poplave. Ovo je osobito znaajan primjer jer nizozemsko drutvo nije
dijelilo anarhistike vrijednosti uobiajene u uroenikim zajednicama. Podruje je ve dugo bilo
preobraeno na kranstvo i indoktrinirano u njegove ekocidne, hijerarhijske vrijednosti; stotinama
godina je pod kontrolom drave, iako u 12. i 13. stoljeu raspadom carstva biljei uspjeno razdoblje
bez drave. Sredinji autoritet u vidu crkvenih predstavnika, feudalnih gospodara i gildi75 ostao je
jak u Hollandu i Zeelandu, gdje se kapitalizam i pojavio, ali u sjevernim regijama poput Frieslanda
drutvo je horizontalno i uvelike decentralizirano.
U to vrijeme komunikacija izmeu gradova udaljenih na desetke kilometara nekoliko dana puto-
vanja bila je vei izazov nego dananja globalna komunikacija. Usprkos ovoj tekoi, zemljoradnike
zajednice, gradovi i sela uspjeli su izgraditi i odrati sloenu infrastrukturu kako bi zemlju prisvojili
od mora i zatitili je od poplava uslijed promjenjive razine mora. Kvartovska vijea, organizirajui
kooperativne radne grupe ili raspodjeljujui dunosti meu zajednicama, izgradila su nasipe, kana-
le, brane i odvodne sisteme nune za zatitu itavog drutva; bio je to udrueni pristup odozdo, iz
lokalnih zajednica, koje su se zatitile organizirajui se na ovaj nain76 . Spontano horizontalno or-
ganiziranje igralo je bitnu ulogu ak i u feudalnim pokrajinama poput Hollanda i Zeelanda, a upitno
je bi li slaba vlast koja je postojala u ovim predjelima mogla sama osigurati nune radove. Iako vlast
uvijek preuzima zasluge za kreativnost masa, spontano samoorganiziranje postoji ak i u sjeni drave.

Jedini nain da se spasi planet

to se tie zatite okolia, gotovo bilo koji drutveni sustav bio bi bolji od ovoga kojeg imamo sada.
Kapitalizam je prvo drutveno ureenje u ljudskoj povijesti koje je ugrozilo preivljavanje nae vrste
i itavog ivota na Zemlji. On daje poticaj za iskoritavanje i unitavanje prirode te stvara atomizi-
rano drutvo koje nije u mogunosti zatititi okoli. Pod kapitalizmom ekocid je doslovno pravo.
Zatita okolia je prepreka trgovini, a sprjeavanje korporacija u ogoljavanju zemlje koju su kupile
nepotivanje je privatnog vlasnitva i slobodnog poduzetnitva. Poduzeima je doputeno proizvoditi
milijune tona plastike, veinu tek za jednokratnu uporabu, unato tome to nemaju niti plan njenog
zbrinjavanja, ni ideju o tome to e se s njom dogoditi. Plastika se ne razgrauje, pa plastini otpad
puni oceane i pojavljuje se u tijelima morskih ivotinja, a mogao bi trajati milijunima godina. Da bi
sauvali ugroene nosoroge od krivolovaca, uvari su im poeli piliti vrijedne rogove, ali krivolovci
ih svejedno ubijaju jer e vrijednost njihovih ostataka iznimno porasti kad izumru.
Usprkos svemu ovome, sveuilita imaju drskosti indoktrinirati studente da komunitarno drutvo
ne bi moglo zatititi okoli zbog takozvane tragedije javnog dobra. Taj mit esto se objanjava ovako:
drutvo uzgajivaa ovaca zajedniki posjeduje zemlju za ispau. Imaju zajedniku korist ukoliko na
ispau vode manji broj ovaca, jer panjak ostaje rodan, ali bilo koji od njih ima osobnu korist ukoliko
premai granicu, jer e dobiti vei udio proizvoda raunica kojom kolektivno vlasnitvo navodno
vodi do osiromaenja resursa. Povijesni primjeri kojima se eli poduprijeti ova teorija openito su iz
kolonijalnih i postkolonijalnih situacija u kojima su potlaeni ljudi, iji su tradicionalni oblici organiza-
cije i upravljanja potkopani, nagomilani na malo zemlje s predvidljivim ishodima. Scenarij s uzgojem
ovaca pretpostavlja situaciju koja je izuzetno rijetka u ljudskoj povijesti: kolektiv sainjen od atomi-
ziranih, kompetitivnih pojedinaca koji osobno bogatstvo vrednuju iznad drutvenih veza i zdravlja
okolia te nemaju drutveno ureenje ili tradiciju koja moe jamiti odrivu, zajedniku upotrebu.

75
Nap. prev. u srednjem vijeku savez trgovaca ili obrtnika u nekim zemljama (odgovara cehu i esnafu)
76
H. Van Der Linden, Een Nieuwe Overheidsinstelling: Het Waterschap circa 11001400, u D.P. Blok, Algemene Geschi-
ednis der Nederlanden, deel III. Haarlem: Fibula van Dishoeck, 1982., 64. str. Autorov prijevod.

74
 Kapitalizam je ve prouzrokovao najvei val izumiranja na planetu od udara asteroida koji je istri-
jebio dinosaure. Kako bi se sprijeilo da klimatske promjene dovedu do potpunog ekolokog kolapsa i
zaustavilo zagaenje i prenapuenost u istrebljenju veine sisavaca, ptica, vodozemaca i morskog ivo-
ta, moramo ga napustiti u sljedeih nekoliko desetljea. Izumiranja zbog ljudskog utjecaja oigledna
su najmanje stotinu godina. Efekt staklenika nairoko je priznat gotovo dva desetljea. Najbolje ega
se navodno dovitljivo slobodno poduzetnitvo domislilo je nakaradna farsa trgovanja emisijama stak-
lenikih plinova. Prema tome, ne moemo vjerovati da e neka svjetska vlada spasiti planet. Najvanija
briga vlade uvijek je njena vlastita mo, a temelj te moi je u ekonomskim odnosima. Upravljaka elita
mora odrati privilegiranu poziciju, a ona ovisi o iskoritavanju drugih ljudi i okolia.
Lokalizirane, egalitarne zajednice povezane globalnom komunikacijom i osvjetenou najbolja su
prilika za spas okolia. Samodostatne, autonomne ekonomije gotovo i nemaju ekoloki otisak. Nije im
potrebna nafta za uvoenje dobara i izvoenje otpada, ili pak ogromne koliine struje za pokretanje
industrijskih kompleksa u kojima se proizvodi roba za izvoz. Veinu energije moraju proizvoditi sami
uz pomo sunca, vjetra, biogoriva i slinih izvora, i vie se oslanjaju na ono to se moe uiniti runo
nego na elektrine ureaje. Takva drutva manje zagauju jer imaju manje poticaja za masovnu pro-
izvodnju i nemaju sredstva za odbacivanje svojih nusproizvoda na tuu zemlju. Umjesto uurbanih
zrakoplovnih luka, natrpanih autocesta i dugog putovanja na posao, moemo zamisliti bicikle, auto-
buse, meuregionalne vlakove i jedrilice. Takoer, nastanjenost nee izmaknuti kontroli, jer e ene
imati mo upravljanja vlastitom reprodukcijom, a lokalizirana ekonomija e ogranienost resursa ui-
niti oiglednom.
Ekoloki odriv svijet trebao bi biti antiautoritaran, kako nijedno drutvo ne bi nasrnulo na svoje
susjede da povea resurse; i kooperativan, da se zajednice mogu povezati u samoobrani protiv skupine
koja razvija imperijalistike tenje. Najvanije od svega, zahtijevao bi zajedniki ekoloki etos, kako bi
ljudi potivali okoli, umjesto da ga smatraju sirovinom za iskoritavanje. Moemo poeti graditi takav
svijet sada, uei od ekoloki odrivih uroenikih zajednica, sabotirajui i posramljujui zagaivae,
irei ljubav prema prirodi i poznavanje naih bioregija te pokreui projekte koji nam omoguuju
lokalno zadovoljavanje naih potreba za hranom, vodom i energijom.

Preporuena literatura

Nirmal Sengupta, Managing Common Property: Irrigation in India and The Philippines. New Delhi: Sage,
1991.
Winona LaDuke, Recovering the Sacred: The Power of Naming and Claiming. Cambridge: South End
Press, 2005.
Jan Martin Bang, Ecovillages: A Practical Guide to Sustainable Communities, Edinburgh: Floris Books,
2005.
Heather C. Flores, Food Not Lawns: How To Turn Your Yard Into A Garden And Your Neighborhood Into
A Community. White River Jct., Vermont: Chelsea Green, 2006.
Jared Diamond, Collapse: How Societies Choose to Fail or Succeed. New York, Viking, 2005.
Murray Bookchin, The Ecology of Freedom: the Emergence and Dissolution of Hierarchy. Palo Alto, CA:
Cheshire Books, 1982.
Elli King, ur., Listen: The Story of the People at Taku Wakan Tipi and the Reroute of Highway 55, or, The
Minnehaha Free State. Tucson, AZ: Feral Press, 2006.
Bill Holmgren i David Mollison, Permaculture One: a Perennial Agriculture for Human Settlements.
Sydney: Corgi books, 1978.

75
5. Kriminal
Zatvor je institucija koja najizravnije simbolizira dominaciju. Anarhisti ele stvoriti drutvo koje se
moe zatititi i rijeiti svoje probleme bez policije, sudaca ili zatvora; drutvo koje svoje probleme ne
promatra u okvirima dobra i zla, doputenog i zabranjenog, uzornih graana i kriminalaca.

Tko e nas zatititi bez policije?

U naem drutvu policiji koristi nevjerojatna koliina publiciteta, to od pristranih i zastraivakih
medijskih praenja kriminala, to od preplavljenosti filmovima i televizijskim emisijama u kojima su
policajci heroji i zatitnici. Ipak, iskustva mnogih s policijom u otroj su suprotnosti s ovom estokom
propagandom.
Koga u hijerarhijskom drutvu titi policija? Tko se mora vie bojati kriminala, a tko policije? U
nekim zajednicama policija je poput okupatora; zajedno s kriminalom tvori omu koja sprjeava ljude
od bjeanja iz opresivnih situacija ili spaavanja svojih zajednica od nasilja, siromatva i fragmentacije.
Povijesno gledano, policija se nije razvila iz drutvene potrebe za zatitom ljudi od rastueg krimi-
nala. U SAD-u, policija kakvu danas poznajemo, nastala je u vrijeme kada je kriminal ve u opadanju,
kao sredstvo vee kontrole upravljake klase nad populacijom i irenje dravnog monopola nad rjea-
vanjem drutvenog konflikta. To nije bio odgovor na kriminal ili pokuaj njegova rjeavanja; naprotiv,
podudarao se sa stvaranjem novih oblika kriminala. Istovremeno sa irenjem i modernizacijom polici-
je, upravljaka klasa poela je kriminalizirati ranije prihvatljiva ponaanja preteno nie klase, poput
skitnje, kockanja i javnog pijanstva77 . Oni na vlasti prema vlastitim potrebama definiraju kriminal-
nu aktivnost, pa svoju definiciju prezentiraju kao neutralnu i bezvremensku. Naprimjer, zagaenje i
ozljede na radu ubijaju mnogo vie ljudi nego droge, ali kao prijetnja drutvu nisu prikazani vlasnici
tvornica, nego dileri. ak i kada vlasnici tvornica kre zakon i time ubijaju ljude, njih se ne alje u
zatvor78 .
Danas je vie od dvije treine zatvorenika u Sjedinjenim Dravama zatvoreno zbog nenasilnih pre-
kraja. Ne iznenauje da je veina zatvorenika siromano i nebjelako stanovnitvo, s obzirom na
kriminalizaciju droga i imigracije, neproporcionalno stroge kazne za droge koje ee koriste siro-
mani te veu vjerojatnost da se nebijelce osudi ili stroe kazni za iste prijestupe79 . Takoer, ogromna
prisutnost militarizirane policije u getu i siromanim kvartovima povezana je s injenicom da u tim
kvartovima kriminal ostaje visok dok se stopa kanjavanja poveava. Policija i zatvori su sustavi kon-
trole koji odravaju drutvene nejednakosti, ire strah i gnjev, iskljuuju i otuuju itave zajednice te
primijenjuju ekstremno nasilje nad najpotlaenijim dijelovima drutva.
77
Detaljnije prikazano u knjizi Kristiana Williamsa Our Enemies in Blue (BrooklynSoft Skull Press, 2004).
78
2005. godine 5,734 radnika umrlo je od traumatske ozljede na poslu, a procjenjuje se da je 50,000 do 60,000 umrlo od
bolesti povezanih uz posao, prema AFL-CIO Facts About Worker Safety and Health 2007. www.aflcio.org Od svih smrti
radnika zbog nemara poslodavaca izmeu 1982. i 2002. godine, manje od 2,000 je istraeno, a samo 81 je zavrila osudom, dok
je samo 16 zavrilo zatvorskom kaznom, premda je maksimalna dozvoljena kazna bila 6 mjeseci, prema Davidu Barstowu,
U.S. Rarely Seeks Charges for Deaths in Workplace, New York Times, 22. prosinca 2003.
79
Ovi statistiki podaci mogu se dobiti od Zavoda za statistiku SAD-a, Ministarstva unutarnjih poslova, neovisnih istra-
ivaa, organizacije Human Rights Watch, i drugih. Moe ih se npr. pronai na drugwarfacts.org [Pristupljeno 30. prosinca
2009.].

76
 Oni koji svoje ivote mogu organizirati unutar vlastitih zajednica bolje su opremljeni da se zatite.
Neka drutva i zajednice koji su pridobili autonomiju od drave organiziraju volonterske patrole ka-
ko bi pomogli onima kojima je to potrebno i obeshrabrili agresiju. Za razliku od policije, ove skupine
openito nemaju autoritet prisile niti su zatvorene, birokratske strukture, a vjerojatnije je da su sai-
njene od volontera iz susjedstva. Usmjerene su na zatitu ljudi, a ne vlasnitva ili privilegija, te uslijed
izostanka pravnih propisa umjesto nefleksibilnog protokola zadovoljavaju ljudske potrebe. Druga se
drutva organiziraju protiv drutvene nepravde bez uspostavljanja posebnih ustanova. Umjesto toga,
upotrebljavaju difuzne sankcije reakcije i stavove rairene u drutvu i prenoene kulturom kako
bi poticali sigurno okruje.
Anarhisti na potpuno razliit nain gledaju na probleme koje autoritarna drutva postavljaju u
okvir kriminala i kazni. Kriminal je krenje pisanog zakona, a zakone donose elitna tijela. U konanici,
pitanje nije oteuje li netko druge, nego slua li odredbe elite. Kao odgovor na kriminal, kanjavanje
stvara hijerarhije moralnosti i moi izmeu kriminalaca i provoditelja pravde. Uskrauje kriminalcu
resurse koji su mu potrebni za ponovnu integraciju u zajednicu i prestanak nanoenja tete drugima.
U osnaenom drutvu ljudima nisu potrebni pisani zakoni; imaju mo procijeniti sprjeava li ih
netko u ispunjavanju potreba te mogu pozvati prijatelje da im pomognu rijeiti konflikt. Prema ovom
gleditu, problem nije kriminal, nego drutvena teta aktivnosti poput napada i vonje u pijanom
stanju koje uistinu tete drugima. Ova paradigma ukida kategorije kriminala bez rtava i otkriva
apsurdnost zatite privatnog vlasnitva privilegiranih ljudi ispred potreba drugih za preivljavanjem.
Izopaenosti tipine za kapitalistiku pravdu, poput zatvaranja gladnih zbog krae od bogatih, ne bi
bile mogue u okviru paradigme utemeljene na potrebama.
Tijekom opeg trajka u Seattleu u veljai 1919. radnici su preuzeli grad. Seattle je komercijalno
zatvoren, ali radnici nisu dopustili da propadne. Naprotiv, sve vitalne usluge su se nastavile, ali orga-
nizirali su ih radnici, bez efova. Svakodnevno su upravljali gradom te su tijekom trajka dokazali da
umiju obavljati svoj posao bez mijeanja upravitelja. Organizaciju na razini grada koordinirali su kroz
Opi trajkaki odbor, sastavljen od radnika iz svakog lokalnog udruenja i strukture sline, a moda i
inspirirane Parikom komunom. Lokalni savezi i posebne skupine radnika zadrali su autonomiju nad
svojim poslovima bez upravljanja ili mijeanja od strane Odbora ili bilo kojeg drugog tijela. Radnici
su mogli slobodno preuzeti inicijativu na lokalnoj razini. Prijevoznici mlijeka su naprimjer postavili
sustav kvartovske distribucije mlijeka koji efovi, ogranieni svojim motivima za profitom, nikada ne
bi dopustili.
Radnici u trajku odvozili su otpad, pokrenuli javne kafie, dijelili besplatnu hranu i odravali vatro-
gasnu slubu. Pruali su i zatitu od antisocijalnog ponaanja pljaki, napada, ubojstava, silovanja:
vala kriminala koji autoritarci uvijek predviaju. Gradska patrola, koju su inili nenaoruani vojni
veterani, etala je ulicama kako bi imala nadzor i odgovarala na pozive u pomo, iako su imali ovlasti
sluiti se jedino upozorenjima i uvjeravanjem. Potpomognuta osjeajem solidarnosti koji je stvorio
jau drutvenu koheziju tijekom trajka, volonterska patrola mogla je odrati mirno okruje, ostvaru-
jui ono to drava nije mogla.
Ovaj kontekst solidarnosti, besplatne hrane i osnaivanja obinih ljudi odigrao je ulogu iskorjenji-
vanja kriminala na njegovom izvoritu. Marginalizirani ljudi dobili su mogunost za ukljuivanje u
zajednicu i donoenje odluka koje im je kapitalistiki sustav uskratio. Moda je zapravo odsudstvo
policije, ija prisutnost naglaava klasne tenzije i stvara neprijateljsko okruje, smanjilo kriminal nie
klase. ak su i vlasti zamijetile koliko je grad bio organiziran: general-bojnik John F. Morrison, smje-

77
ten u Seattleu, tvrdio je da nikad nije vidio grad toliko tih i ureen. trajk je u konanici uguio
napad tisua vojnika i policajaca, zajedno s pritiskom vodstva sindikata80 .
U Oaxaci je 2006. tijekom pet mjeseci autonomije na vrhuncu pobune, APPO, opa skuptina koju
su organizirali nastavnici u trajku i drugi aktivisti kako bi koordinirali otpor i organizirali ivot u
Oaxaci, uspostavio volonterski nadzor koji je pomogao u odravanju mira u osobito nasilnim i burnim
okolnostima. Policija i paravojska ubile su preko deset ljudi to je bilo jedino krvoprolie tijekom
odsutnosti dravne moi.
Narodni pokret u Oaxaci odrao je relativan mir unato nasilju koje je nametala drava. To su os-
tvarili prilagodivi uroeniki obiaj novoj situaciji: koristili su topile, rotirajue strae koje odravaju
sigurnost u uroenikim zajednicama. Savez nastavnika ve ih je koristio kao zatitare tijekom okupa-
cije prije nego je APPO oformljen, a APPO je brzo proirio praksu kao dio sigurnosnog povjerenstva
za zatitu grada od policije i paravojske. Velik dio njihovih zadaa ukljuivao je zauzimanje vladinih
zgrada i obranu barikada, to znai da su se esto morali boriti s naoruanom policijom i paravojskom
koristei samo kamenje i petarde.

Neki od najgorih napada dogodili su se ispred okupiranih zgrada. titili smo zgradu Mi-
nistarstva gospodarstva kad smo shvatili da se u zgradi skupina ljudi sprema napasti nas.
Pokucali smo na vrata i nitko nije odgovorio. Pet minuta kasnije naoruana skupina do-
vezla se iz pozadine i poela pucati na nas. Pokuali smo se sakriti, ali znali smo da bi,
ukoliko se povuemo, svi ljudi na barikadi ispred zgrade mora da ih je bilo etrdesetak
bili u ozbiljnoj opasnosti. Stoga smo odluili zadrati poziciju i braniti se kamenjem.
Nastavili su pucati na nas sve dok nisu ostali bez streljiva i odvezli se, jer su vidjeli da
nee nita postii. Nekoliko nas je ranjeno. Jedan je dobio metak u nogu, a drugi u lea.
Kasnije nam je dolo pojaanje, ali napadai su ve otili.
Nismo imali oruje. Kod Ministarstva gospodarstva branili smo se kamenjem. Kako je
vrijeme prolazilo i sve smo ee napadani orujem, poeli smo izraivati stvari za sa-
moobranu: praskalice, rune projektile iz kune radinosti, molotovljeve koktele; svi smo
imali neto. Ukoliko nismo imali nita od toga, branili smo ljude naim tijelima ili golim
rukama81 .

Nakon takvih napada, topili bi pomogli odvesti ozlijeene do prvih centara za pomo.
Volonteri zatitari takoer su se bavili problemom opeg kriminala. Ukoliko je netko opljakan ili
napadnut, susjedi bi podigli uzbunu i doli bi kvartovski topili; ako je napada drogiran, svezali bi ga
preko noi na glavnom trgu, a sljedeeg dana ga prisilili da skuplja otpad ili radi neto drugo za javno
dobro. Razliiti ljudi imali su razliite ideje o tome koja bi dugorona rjeenja trebalo uvesti, a kako
je pobuna u Oaxaci politiki bila veoma raznolika, nisu sve bile revolucionarne; neki su pljakae i
napadae eljeli predati sudu, iako je bilo raireno miljenje da vlada prekritelje zakona puta na
slobodu i potie ih da se vrate i ine jo antisocijalnih kriminalnih djela.
Povijest Exarchije, kvarta u sreditu Atene, pokazuje da nas policija ne titi, nego ugroava. Exar-
chia je godinama uporite anarhistikog pokreta i kontrakulture. Kvart se koristei razliita sredstva
obranio od gentrifikacije i nadzora. Luksuzni automobili redovito se pale ukoliko se parkiraju preko
noi. Nakon to su pretpjeli unitavanje imovine i drutveni pritisak, vlasnici trgovina i restorana
80
Wikipedia Seattle General Strike of 1919, en.wikipedia.org [Pristupljeno 21. lipnja 2007.]. Tiskani izvori ukljuuju:
Jeremy Brecher, Strike! (Proieno izdanje. South End Press, 1997) i Howard Zinn, A Peoples History of the United States
(Perrenial Classics Edition, 1999).
81
Diana Denham i C.A.S.A. Collective (ur.), Teaching Rebellion: Stories from the Grassroots Mobilization in Oaxaca. Oak-
land: PM Press, 2008., intervju s Cuatlijem.

78
vie ne pokuavaju ukloniti politike plakate sa svojih zidova, izbacivati skitnice ili openito stvarati
komercijalnu atmosferu na ulicama; prihvatili su da ulice pripadaju ljudima. Prerueni policajci koji
dolaze u Exarchiju vie puta su brutalno pretueni. Tijekom priprema za Olimpijske igre grad je poku-
ao renovirati trg u Exarchiji kako bi ga pretvorio u turistiko odredite umjesto mjesta za okupljanje.
Novi plan je, naprimjer, ukljuivao veliku fontanu i nije bilo klupa za sjedenje. Susjedi su se poeli
okupljati, osmislili su vlastiti plan za renoviranje i obavijestili su graevinsko poduzee da e koristiti
njihov, a ne plan gradske vlasti. Viekratno unitavanje opreme u konanici je poduzee uvjerilo u to
tko je ef. Renovirani park danas ima vie zelene povrine, nema fontane za privlaenje turista te ima
lijepe nove klupe.
Napadi na policiju u Exarchiji su esti, a naoruani specijalci uvijek su u blizini. Posljednjih godina
policija se dvoumi izmeu pokuaja nasilnog okupiranja Exarchije i dravanja strae na granicama
kvarta s naoruanim specijalcima u stalnoj pripravnosti za napad. Ni u jednom trenutku policija nije
bila u mogunosti provoditi normalan nadzor. Kvartom ne patroliraju pjeice te se rijetko voze kroz
njega. Kada uu, dolaze spremni na borbu i samoobranu. Ljudi po danu crtaju grafite i postavljaju
plakate. To je u velikoj mjeri podruje bezakonja i ljudi s iznenaujuom uestalou i otvorenou
ine zloine. Ipak, to nije opasna etvrt. Kriminalna djela su politike naravi ili barem bez rtava,
poput puenja trave. Sigurno je hodati nou sam, osim ako si policajac; ljudi na ulici oputeni su i
prijateljski, a osobno vlasnitvo nije u opasnosti, osim luksuznih automobila i slinog. Policija ovdje
nije dobrodola, niti potrebna.
Upravo u ovoj situaciji oni pokazuju svoju pravu narav. To nije institucija koja odgovara na zloin
ili drutvenu potrebu, nego institucija koja provodi drutvenu kontrolu. Proteklih godina policija je
pokuala preplaviti podruje, osobito anarhistiki pokret, drogama koje izazivaju ovisnost, poput he-
roina, i izravno su poticali ovisnike da borave na trgu u Exarchiji. Na anarhistima i drugim susjedima
bilo je da se obrane od ovih oblika policijskog nasilja i sprijee irenje droga koje izazivaju ovisnost. U
nemogunosti da razbiju pobunjeniki duh kvarta, policija je pribjegla agresivnijim taktikama, popri-
majui osobine vojne okupacije. Taj pristup je 6. prosinca 2008. doveo do neizbjene posljedice kad su
dva policajca usred Exarchije ubila petnaestogodinjeg anarhista Alexisa Grigoropoulosa. U roku od
nekoliko sati poeli su protunapadi te je policija diljem Grke danima napadana palicama, kamenjem,
molotovljevim koktelima, a u nekoliko navrata i pitoljima. Danas se osloboena podruja Atene i
drugih grkih gradova ire, a policija se boji eviktirati novookupirano jer su ljudi dokazali da su jai.
Mediji trenutno vode kampanju zastraivanja, poveavajui praenje antisocijalnog kriminala i poku-
avajui ta djela povezati s postojanjem autonomnih podruja. Kriminal je orue drave, a koristi se
kako bi se zaplailo i izoliralo ljude te uinilo da se vlada ini nunom, no ona je tek reketar. Drava
je mafija koja je pridobila kontrolu nad drutvom, a zakon je kodifikacija svega to su ukrali od nas.
Stanovnici Rotume su tradicionalno nedravni narod koji ivi na otoku Rotuma u Junom Pacifiku,
sjeverno od Fidija. Prema antropologu Alanu Howardu, lanovi ovog sjedilakog drutva socijali-
zirani su da budu nenasilni. Kulturalne norme promiu potovanje i njenost prema djeci. Fiziko
kanjavanje iznimno je rijetko i gotovo nikada nije s namjerom da uistinu naudi neposlunom djetetu.
Odrasli stanovnici Rotume umjesto kanjavanja koriste posramljivanje, strategiju koja djecu odgaja
s visokim stupnjem drutvene osjetljivosti. Odrasli e osobito posramiti djecu koja zlostavljaju drugu
djecu, a i u vlastitim sukobima veoma se trude ne naljutiti druge. Iz Howardove perspektive pro-
matraa s autoritarnog Zapada, djeci se doputa zapanjujui stupanj autonomije, a princip osobne
autonomije protee se itavim drutvom. Ne samo da su pojedinci autonomni unutar svojih doma-
instava i zajednica, nego su i sela autonomna u odnosu na druga sela, a pokrajine su u biti autonomne

79
politike jedinice82 . Stanovnici Rotume svoju situaciju vjerojatno opisuju drugim rijeima, ali nismo
mogli pronai njihove zapise. Oni moda naglaavaju horizontalne odnose kojima su povezana doma-
instva i sela, ali promatraima odgojenim u euro-amerikoj kulturi i uvjerenima u to da se drutvo
odrava jedino autoritetom, najuoljivija je autonomija razliitih domainstava i sela.
Iako su trenutno pod nametnutom vlau, izbjegavaju kontakt s njom i ovisnost o njoj. Vjerojatno
nije sluajnost da je stopa ubojstava kod stanovnika Rotume niskih 2,02 na 100.000 ljudi godinje, tri
puta nia nego u SAD-u. Howard njihov pogled na zloine opisuje kao slian mnogim drugim nedrav-
nim narodima: ne kao krenje zakona ili ustava, nego kao neto to oteuje i naruava drutvene veze.
Stoga je medijacija vana za miroljubivo rjeavanje sukoba. Poglavice i potpoglavice imaju ulogu me-
dijatora, iako i istaknuti starjeine takoer mogu preuzeti tu ulogu. Poglavice nisu suci, a ukoliko nisu
nepristrani, izgubit e svoje sljedbenike jer domainstva mogu slobodno mijenjati skupine. Najvaniji
mehanizam za rjeavanje konflikata je javna isprika. Javna isprika nosi veliku teinu; ovisno o ozbilj-
nosti prekraja, moe biti praena i ritualom predlaganja mira. Umjesna isprika smatra se asnom, a
odbijanje ispriavanja neasnim. lanovi svoj status u skupini odravaju odgovornou, osjetljivou
na grupno miljenje i rjeavanjem sukoba. Da se neki ponaaju onako kako bismo oekivali u dru-
tvu utemljenom na nadzoru i kanjavanju, nali bi se u izolaciji i time imali ogranienu mogunost
injenja tete.
Na dva mjeseca 1973. godine zatvorenici u Massachusettsu pokazali su da bi navodni kriminalci
mogli biti manje odgovorni za nasilje u naem drutvu nego njihovi uvari. Nakon to je zatvorski
masakr u Attici 1971. godine usmjerio pozornost javnosti na izniman neuspjeh zatvorskog sustava
u rehabilitaciji ljudi osuenih za zloine, guverner Massachusettsa imenovao je u Ministarstvu unu-
tarnjih poslova povjerenika za reformu. U meuvremenu su se zatvorenici dravnog zatvora Walpole
organizirali u sindikat. Njihovi ciljevi obuhvaali su zatitu sebe od uvara, sprjeavanje pokuaja
zatvorske uprave da uvede programe za modificiranje ponaanja te organiziranje zatvorenikih pro-
grama za obrazovanje, osnaivanje i lijeenje. Traili su vea prava na posjete, posao i mogunosti
za volontiranje izvan zatvora te mogunost zaraivanja novca kako bi ga mogli slati svojim obitelji-
ma. U konanici su se nadali ukidanju recidivizma ponovnog osuivanja i povratka u zatvor bivih
zatvorenika i naputanju zatvorskog sustava kao takvog.
Crnaki zatvorenici organizirali su Black Power, obrazovne i kulturalne grupe, kako bi stvorili za-
jednitvo i oduprli se rasizmu bjelake veine, to se pokazalo korisnim pri stvaranju sindikata protiv
represije uvara. Ali, najprije su trebali ukinuti rat meu zatvorenicima, ohrabrivan od strane uvara.
Predvodnici svih grupa zatvorenika uspostavili su ope primirje koje su jamili obeanjem da e ubi-
ti svakog zatvorenika koji ga prekri. Zatvoreniki sindikat izvana su podravali aktivisti za ljudska
prava i religijski aktivisti, iako je njihova komunikacija ponekad onemoguavana specifinim men-
talitetom i ortodoksnom posveenou nenasilju potonjih. Pomoglo je to je povjerenik za reformu
podravao ideju zatvorenikog sindikata, iako bi mu se veina zatvorskih upravitelja potpuno proti-
vila.
Na samom poetku postojanja sindikata zatvorenika Walpolea, zatvorski upravitelj pokuao je po-
dijeliti zatvorenike pojaavajui represiju ba kad su se crnaki zatvorenici spremali za svoju Kwanzaa
proslavu. Bjelaki zatvorenici ve su neometano odrali svoju proslavu Boia, a crnaki su proveli
itav dan kuhajui, nestrpljivo iekujui obiteljske posjete. Pokazujui zadivljujuu solidarnost, svi
zatvorenici pokrenuli su trajk, odbijajui raditi i napustiti svoje elije. Tri mjeseca su ih tukli, stavljali
u samice, izgladnjivali, uskraivali im zdravstvenu skrb, stvarali ih ovisnima o sredstvima za smire-
nje koja su dijelili uvari, te drali u odvratnim uvjetima s izmetom i otpadom nagomilanim u i oko

82
Alan Howard, Restraint and Ritual Apology: the Rotumans of the South Pacific, u Graham Kemp i Douglas P. Fry
(ur.), Keeping the Peace: Conflict Resolution and Peaceful Societies around the World. New York: Routledge, 2004, 42. str.

80
njihovih elija, ali nisu se dali slomiti i podijeliti. S vremenom je drava bila prisiljena pregovarati;
ponestalo im je registracijskih tablica koje su zatvorenici Walpolea proizvodili, a ni mediji im nisu bili
naklonjeni zbog krize.
Zatvorenicima je udovoljen prvi zahtjev: zatvorski upravitelj bio je prisiljen dati ostavku. Ubrzo
su im udovoljeni i dodatni zahtjevi za veim pravima na posjete, samoorganiziranim programima,
putanjem onih koji su segregirani te graanima-promatraima u zatvoru. U zamjenu su oistili zatvor
i donijeli ono to uvari nikad nisu: mir.
U znak prosvjeda protiv gubitka kontrole, uvari su otili s posla. Mislili su da e time dokazati
koliko su potrebni, ali na njihovu sramotu, to je imalo potpuno suprotan uinak. Dva su mjeseca za-
tvorenici sami upravljali zatvorom. Veinu tog vremena uvari nisu bili prisutni u podruju s elijama,
iako je dravna policija kontrolirala okolinu zatvora kako bi sprijeila bjeanje. Graani-promatrai
bili su u zatvoru dvadeset i etiri sata dnevno, ali upueni su da se ne mijeaju; trebali su dokumenti-
rati situaciju, razgovarati sa zatvorenicima i sprijeiti nasilje od strane uvara koji su ponekad ulazili
u zatvor. Jedan promatra je primijetio:

Atmosfera je bila tako oputena nimalo ono to sam oekivao. Shvatio sam da je moje
razmiljanje bilo toliko oblikovano drutvom i medijima. Ovi ljudi nisu ivotinje, nisu
opasni manijaci. Shvatio sam da su moji strahovi bili neutemljeni.

Drugi promatra inzistirao je na imperativu da se nitko od zaposlenika koji su prije bili u Bloku 9
(segregacijskom bloku) nikad ne vrati tamo. Vrijedi im platiti da odu u mirovinu. uvari su sigurnosni
problem.83
Walpole je bio meu zatvorima s najvie nasilja u zemlji, ali dok su zatvorenici imali kontrolu,
recidivizam se drastino smanjio, a ubojstva i silovanja svedena su na nulu. Zatvorenici su opovrgnuli
dva temeljna mita pravnog sustava: da bi poinitelje zloina trebalo izolirati, te da bi trebali prolaziti
kroz prisilnu rehabilitaciju, a ne sami njome upravljati.
uvari su nestrpljivo eljeli okonati ovaj sramotan eksperiment naputanja zatvora. Sindikat u-
vara bio je dovoljno moan da izazove politiku krizu pa povjerenik za reformu nije mogao otpustiti
nikoga od njih, ak ni one koji su se uputali u muenje ili davali rasistike komentare za novine.
Kako bi zadrao svoj posao, povjerenik je morao vratiti uvare u zatvor i u konanici je iznevjerio
zatvorenike.
Glavni elementi strukture moi, ukljuujui policiju, uvare, tuitelje, politiare i medije, protivili
su se zatvorskim reformama i bilo ih je nemogue ostvariti unutar demokratskih kanala. Graani-
promatrai jednoglasno su se sloili da uvari unose kaos i nasilje u zatvor te da namjerno naruavaju
miroljubivost koja je proizala iz samoorganizacije zatvorenika. Na kraju su uvari, da bi slomili za-
tvoreniki sindikat, lairali pobunu i pozvana je policija koja je ubila nekoliko zatvorenika i muila
glavne organizatore. Najistaknutiji predvodnik crnakih zatvorenika preivio je samo zahvaljujui
oruanoj samoobrani.
Mnogi graani promatrai i povjerenik za reformu, koji je uskoro prisiljen napustiti posao, u ko-
nanici su se zalagali za ukidanje zatvora. Zatvorenici koji su okupirali Walpole nastavili su se boriti
za svoju slobodu i dostojanstvo, ali sindikat uvara imao je vie moi nego prije, mediji su prestali
govoriti o reformi, pa u vrijeme pisanja ovoga zatvor Walpole i dalje zatvara, mui i ubija ljude koji
zasluuju biti u svojim zajednicama, radei za sigurnije drutvo.

83
Citat oba promatraa je iz: Jamie Bissonette, When the Prisoners Ran Walpole: a true story in the movement for prison
abolition. Cambridge: South End Press, 2008, 160. str.

81
to s bandama i nasilnicima?
Neki se boje da bi u drutvu bez vlasti oni najjai uzimali i radili to god ele. Nema veze to je upravo
to opis onoga to openito vrijedi za drutva s vlau! Ovaj strah proizlazi iz prodravnog mita da smo
svi izolirani. Vlada eli da vjeruje da si bez njezine zatite podloan hirovima svih koji su jai od tebe.
Ipak, nijedan nasilnik nije jai od itave zajednice. Osobu koja naruava drutveni mir, ne potuje tue
potrebe i ponaa se autoritarno i nasilno mogu poraziti ili izbaciti susjedi u zajednikom nastojanju
povratka mira.
U Christianiji, antiautoritarnom, autonomnom kvartu u danskom glavnom gradu, imali su vlasti-
tih problema i problema vezanih uz posjetitelje koji im dolaze te visokom drutvenom mobilnou.
Mnogi dou kao turisti, a jo vie njih doe kupiti hai u Christianiji nema zakona i lake droge su
lako nabavljive, iako su teke droge uspjeno zabranjene. U Christianiji postoje brojne radionice koje
proizvode razliita dobra, od kojih su najpoznatiji njihovi visokokvalitetni bicikli; imaju i restorane,
kafie, vrti, ambulantu, trgovinu zdravom hranom, knjiaru, anarhistiki prostor i koncertnu dvora-
nu. Christiania nikad nije bila pod uspjenom dominacijom bandi ili nasilnika. Godine 1984. doselila
se motoristika banda sa eljom da iskoriste bezakonje autonomne zone i monopoliziraju trgovinu
haiom. Nakon vie sukoba, stanovnici Christianije uspjeli su izbaciti motoriste, koristei uglavnom
nenasilne metode.
Najgore zlostavljanje dolazi od policije, koja je nedavno ponovno poela ulaziti u Christianiju kako
bi uhitila ljude zbog marihuane i haia, koristei to kao izgovor za pojaavanje napetosti. Lokalni
trgovci nekretninama voljeli bi da slobodna drava propadne jer se nalazi na zemlji koja je postala
veoma vrijedna. Prije vie desetljea stanovnici Christianije imali su burnu raspravu o tome kako se
nositi s problemom tekih droga koje dolaze izvana. Uz brojna protivljenja, odluili su traiti pomo od
policije, da bi na kraju saznali da se policija orijentira na zatvaranje ljudi zbog lakih droga i titi irenje
tekih droga poput heroina, vjerojatno u nadi da bi epidemija ovisnosti unitila autonomni drutveni
eksperiment84 . Ni u kojem sluaju nije prvi put da su policija ili drugi dravni akteri irili droge koje
izazivaju ovisnost dok suzbijaju lake ili halucinogene droge; ovo zapravo izgleda kao univerzalna poli-
cijska represijska strategija. Na kraju su stanovnici Christianije izbacili policiju i sami rijeili problem
tekih droga, ne putajui dilere unutra i koristei drutveni pritisak za obeshrabrivanje koritenja
tekih droga.
U Christianiji, kao i drugdje, drava je najvea opasnost za zajednicu. Za razliku od pojedinih na-
silnika koje zamiljamo kako teroriziraju drutvo bez zakona, drava se ne moe lako poraziti. Ona
obino tei monopolu na nasilje pod izgovorom zatite graana od drugih nasilnika, to je opravdanje
za zabranjivanje svima izvan dravnog aparata da koriste nasilje, osobito u samoobrani protiv vlade.
U zamjenu za ustupanje ove moi, graani su usmjereni na pravosudni sistem kao sredstvo za obranu
svojih interesa: no pravni sustav je, naravno, dio drave i prije svega titi dravne interese. Kada ti
vlada doe zaplijeniti zemlju kako bi, naprimjer, izgradila trgovaki centar, moe problem iznijeti na
sudu ili u gradskom vijeu, ali tamo e vjerojatno razgovarati s nekim tko e profitirati od trgovakog
centra. Nasilnikovi sudovi nee biti pravedni prema nasilnikovim rtvama i nee suosjeati s tobom
ako se brani protiv evikcije. Umjesto toga e te zatvoriti.
U ovom kontekstu, oni koji ele rjeenje esto ga moraju traiti van sudova. Vojna diktatura preuzela
je 1976. godine vlast u Argentini i povela Prljavi rat protiv ljeviara, muili i ubili su 30.000 ljudi; asnici
odgovorni za muenje i smaknua dobili su pomilovanje od demokratske vlade koja je nastupila nakon
diktature. Majke Plaza de Mayo, koje su se poele okupljati zahtijevajui zavretak nestajanja ljudi i

84
Teko je ne usporediti ovo s britanskim irenjem opijuma u Kini ili sa irenjem viskija u SAD-u meu Indijancima i
kasnije heroina u getu.

82
elei znati to im se dogodilo s djecom, bile su vana drutvena sila u okonanju vladavine terora.
Kako vlada nikada nije poduzela ozbiljne korake za osuivanje ubojica i muitelja, ljudi su razvili
sustav javne pravde koji se nastavlja graditi i see dalje od prosvjeda i memorijala koje su organizirale
Majke.
Kad se identificira sudionik u Prljavom ratu, aktivisti postave plakate diljem susjedstva, informi-
rajui sve o njegovoj prisutnosti; moda e traiti od lokalnih trgovina da tu osobu ne puste unutra,
slijediti ga i maltretirati. U taktici poznatoj kao escrache, stotine ili ak tisue sudionika marirat e do
kue sudionika Prljavog rata sa znakovima, natpisima, lutkama i bubnjevima. Satima pjevaju i stva-
raju glazbu, posramljujui muitelja i dajui svima do znanja to je napravio, a gomila e mu moda
i napasti kuu bombama boje85 . Unato pravosudnom sustavu koji titi monike, drutveni pokret
Argentine organizirao se kolektivno kako bi posramio i izolirao najgore zlostavljae.

to e nekoga sprijeiti da ubija ljude?

Mnogo nasilnog kriminala moe se objasniti kulturalnim imbenicima. Nasilni kriminal poput uboj-
stava vjerojatno bi se u anarhistikom drutvu drastino smanjio jer bi veina njegovih uzroka
siromatvo, velianje nasilja u medijima, zatvori i policija, ratovi, seksizam i normalizacija individu-
alistikog i antisocijalnog ponaanja nestali ili se smanjili.
Razlike izmeu dviju zapotekih zajednica pokazuju da je mir stvar izbora. Zapoteci su sjedilaki
poljoprivredni uroeniki narod koji ivi na zemlji koju danas svojata drava Meksiko. Jedna zajedni-
ca Zapoteka, La Paz, ima godinju stopu ubojstava od 3,4 na 100.000 stanovnika. Susjedna zajednica
Zapoteka ima mnogo viu stopu ubojstava od 18,1 na 100.000. Koja drutvena obiljeja dolaze s mi-
roljubivijim nainom ivota? Za razliku od svojih nasilnijih susjeda, La Paz Zapoteci ne tuku djecu,
pa djeca vide manje nasilja i koriste manje nasilja u svojoj igri. U skladu s tim, zlostavljanje ena je
rijetko i ne smatra se prihvatljivim; ene se smatraju jednakima mukarcima i bave se autonomnim
gospodarskim aktivnostima koje su vane za ivot zajednice pa ne ovise o mukarcima. Po pitanju
odgoja djece, implikacije ove usporedbe potkrijepljene su barem jednom meukulturalnom studijom
o socijalizaciji koja je pokazala da topla, njena socijalizacija korelira s niskim razinama sukoba u
drutvu86 .
Semai i Norveani su ve spomenuti kao drutva s niskim stopama ubojstava. Do kolonijalizma
Semai su bili nedravni, dok Norvekom upravlja vlada. Socijalizacija je relativno miroljubiva i meu
Semajima i meu Norveanima. Semai imaju ekonomiju darivanja, pa su dobra ravnomjerno raspore-
ena, dok Norveka zahvaljujui svojoj socijalnoj politici ima jednu od najmanjih ekonomskih razlika
od svih kapitalistikih zemalja. Daljnja slinost je u oslanjanju na medijaciju za rjeavanje sukoba, a ne
na kanjavanje, policiju i zatvore. Norveka ima policiju i zatvorski sustav, ali u usporedbi s veinom
drava uvelike se oslanja na mehanizme medijacije sukoba nimalo razliite od onih koji postoje u mi-
roljubivim, nedravnim drutvima. Veina graanskih sukoba u Norvekoj mora se prije suda uputiti
medijatorima, a i tisue kriminalnih sluajeva rjeavaju se kod medijatora. U 2001. godini sporazum
je postignut u 89% medijacija87 .

85
Natasha Gordon i Paul Chatterton, Taking Back Control: A Journey through Argentinas Popular Uprising. Leeds (UK):
University of Leeds, 2004, 6668. str.
86
Graham Kemp i Douglas P. Fry (ur.), Keeping the Peace: Conflict Resolution and Peaceful Societies around the World.
New York: Routledge, 2004, 7379. str. Meukulturalno istraivanje je: M.H. Ross, The Culture of Conflict. New Haven: Yale
University Press, 1993.
87
Graham Kemp i Douglas P. Fry (ur.), Keeping the Peace: Conflict Resolution and Peaceful Societies around the World. New
York: Routledge, 2004, 163. str.

83
 Dakle, u anarhistikom drutvu nasilni zloini bili bi manje uobiajeni, ali da li bi drutvo bilo ra-
njivije kad se pojave? ak i kad nasilje vie nije racionalan drutveni odgovor, psihopatski ubojice
i dalje bi se mogli povremeno pojavljivati. Suvino je isticati da bi drutvo koje je sposobno za svr-
gavanje vlasti teko bilo preputeno milosti usamljenih ubojica psihopata. Drutva koja ne nastaju
revolucijom, ali imaju snaan osjeaj zajednitva i solidarnosti, takoer su se sposobna zatititi. Inu-
iti, lovci-sakupljai s arktikog podruja Sjeverne Amerike, primjer su to nedravno drutvo moe
uiniti u najgorem scenariju. Prema njihovoj tradiciji, ukoliko osoba poini ubojstvo, zajednica mu
oprata i prisiljava ga da se izmiri sa rtvinom obitelji. Ukoliko ta osoba poini dodatno ubojstvo, bit
e ubijena obino od strane lanova vlastite obitelji, kako ne bi bilo razloga za zavadu.
Dravna metoda suoavanja s kriminalom upotrebom kanjavanja pogorava stvari umjesto da
ih poboljava. Kompenzacijske metode odgovaranja na drutvenu tetu koje se koriste u mnogim
nedravnim drutvima otvaraju nove mogunosti za izlazak iz kruga nasilja, kanjavanja i tete, koji
su mnogima od nas i previe poznati.

to sa silovanjem, obiteljskim nasiljem i drugih oblicima tete?

Mnoge aktivnosti koje vlast smatra kriminalnima potpuno su bezopasne; neka djela, poput krae
od bogatih ili sabotiranje sredstava za rat, zapravo smanjuju tetu. Ipak, brojni prijestupi koji se sada
smatraju kriminalnima ine stvarnu drutvenu tetu. Meu njima ubojstvo privlai najvie pozornosti,
ali se, u usporedbi s drugim, uestalijim problemima, rijetko dogaa.
Seksualno i obiteljsko nasilje iznimno su raireni u naem drutvu, a ovi oblici nasilja nastavit e
se i u odsutstvu vlasti i kapitalizma ukoliko se njima ne bavimo. Trenutno se mnogi oblici seksual-
nog i obiteljskog nasilja toleriraju; neki se ak i suptilno ohrabruju u Hollywoodu, crkvama i drugim
mainstream institucijama. Hollywood esto seksualizira silovanje i zajedno s drugim korporacijskim
medijima i veinom glavnih religija uzdie pasivnost i servilnost ena. U diskursu koji je pod utjecajem
tih institucija, teak problem silovanja u braku se ignorira, a rezultat je da mnogi ak vjeruju da mu
ne moe silovati enu jer su u sporazumnoj seksualnoj zajednici. Mediji i holivudski filmovi redovito
prikazuju silovanje kao neto to ini stranac osobito siromaan, nebjelaki stranac. U ovoj prii
enina jedina nada je zatita policije ili partnera. Veinu silovanja zapravo poine partneri, prijatelji
i lanovi obitelji, u situacijama koje spadaju u sivo podruje izmeu mainstream definicija pristan-
ka i prisile. Jo ee, Hollywood u potpunosti ignorira problem silovanja, zlostavljanja i obiteljskog
nasilja, produbljujui tako mit o ljubavi na prvi pogled. Prema ovom mitu, mukarac osvoji enu i
njih dvoje jedno drugom ispune sve emocionalne i seksualne potrebe, inei savren par, bez potre-
be za prianjem o pristanku, radu na komunikaciji ili upoznavanjem s emocionalnim i seksualnim
granicama.
Policija i druge institucije koje navodno tite ene od silovanja savjetuju ih da se ne opiru kako ne bi
razljutile svog napadaa, dok svi dokazi i zdrav razum ukazuju na to da je opiranje esto najbolji izbor.
Drava rijetko enama nudi teajeve samoobrane, ali esto kazneno progoni ene koje u samoobra-
ni ubiju ili ozlijede napadae. Ljudi koji se obrate dravi kako bi prijavili seksualni ili fiziki napad
moraju se nositi s dodatnim poniavanjima. Sudovi dovode u pitanje iskrenost i moralni integritet
ena koje hrabro izau u javnost nakon to su seksualno napadnute; suci oevima zlostavljaima daju
skrbnitvo nad djecom; policija ignorira pozive vezane uz obiteljsko nasilje, ak i kad muevi u njiho-
voj prisutnosti tuku ene. Neki lokalni propisi nalau da policija u sluaju prijave obiteljskog nasilja
uhiti nekoga, ili ak obje ukljuene strane; esto je ena koja zove pomo i sama poslana u zatvor.
Transrodne osobe pravni sustav izdaje jo redovitije, odbijajui prihvatiti njihove identitete i esto ih

84
prisilno smjeta u zatvorske elije s ljudima drugog roda. Transrodni ljudi radnike klase i beskunici
sistematski su silovani od strane pravnog sustava.
Velik dio zlostavljanja koje nije direktno uzrokovano od strane vlasti nastaje tako to se ljudi is-
kaljuju na onima koji su u drutvenoj hijerarhiji ispod njih. Djeca koja su obino na dnu piramide
primaju velik dio toga. Autoriteti koji bi ih trebali titi roditelji, roaci, sveenici, uitelji najvje-
rojatniji su im zlostavljai. Traenje pomoi moe samo pogorati situaciju, jer im pravni sustav ni u
jednom trenutku ne doputa preuzimanje kontrole nad vlastitim ivotima, iako je upravo to ono to
rtve zlostavljanja najvie trebaju. Umjesto toga o svakom sluaju odluuju socijalni radnici i suci koji
situaciju ne poznaju dobro te imaju stotine drugih sluajeva za rjeavanje.
Trenutna paradigma kanjavanja prijestupnika i zanemarivanja potreba rtava pokazala se potpu-
no promaenom, to ni bolje provoenje zakona ne bi promijenilo. Oni koji zlostavljaju esto su i sami
bili zlostavljani, a slanje u zatvor nee ih uiniti nita manje sklonim zlostavljanju. rtvama zlostav-
ljanja moglo bi koristiti postojanje sigurnog prostora, ali slanje njihovih zlostavljaa u zatvor uklanja
mogunost pomirenja, a ako ekonomski ovise o svojim zlostavljaima, kao to je esto sluaj, moda
od straha da ne zavre kao beskunici, siromani ili kod skrbnika, nee ni prijaviti zloin.
Unutar drave seksualno i obiteljsko nasilje promatraju se kao zloini naruavanje rtvinih prava
koje joj jami drava, neprihvatljivo, jer prkosi dravnim odredbama. Suprotno tome, mnoge nedrav-
ne zajednice koriste paradigmu utemeljenu na potrebama. Ova paradigma na te oblike nasilja gleda
kao na drutvenu nepravdu, orijentirajui se tako na potrebu rtve za lijeenjem i potrebu prijestup-
nika da postane zdrava osoba koja se moe povezati sa irom zajednicom. Budui da se ova djela
drutvene tete ne dogaaju u izolaciji, ova paradigma obuhvaa itavu zajednicu i tei vraanju ireg
drutvenog mira, potujui autonomiju i samodefinirane potrebe svakog pojedinca.
Metoda mirenja Navaho Indijanaca preivjela je stoljeima, unato nasilju kolonijalizma. Trenutno
ponovno oivljavaju tu metodu kako bi se nosili s drutvenom nepravdom i smanjili svoju ovisnost o
amerikoj vladi, a ljudi koji se bave restorativnom pravdom ugledaju se u primjer Navaha. U Navaho
praksi restorativne pravde osoba koju sve strane uvaavaju kao pravednu i neutralnu ima ulogu miri-
telja. Netko e se moda svojevoljno obratiti miritelju ako treba pomo s problemom, ako je njegova
zajednica ili obitelj zabrinuta za njegovo ponaanje ili ako je s nekim u svai oko koje trebaju pomo
pri rjeavanju. Usporedimo to s dravnim sustavom kanjavanja u kojem ljudi dobivaju pozornost, i
to uvijek negativnu, jedino kad prekre zakon. Sama teta i razlog za nju nebitni su za sudski proces.
Svrha procesa Navaho zajednice je zadovoljiti potrebe onih koji dolaze miritelju i pronai korijen
problema. Kada lanovi Navaho zajednice pokuaju objasniti zato ljudi nanose tetu sebi ili drugima,
kau da oni koji ine tetu postupaju tako jer su se odvojili od svijeta oko sebe, od ljudi s kojima ive i
rade. Kau da se osoba ponaa kao da nema roaka. Miritelji ovo rjeavaju razgovorajui i pomaui
osobi koja je nanijela tetu da se ponovno povee sa svojom zajednicom i vrati podrku i temelj koji
treba kako bi postupala na zdrav nain. Istovremeno pruaju potporu i osobi koja je oteena, traei
naine da joj pomognu da se osjea sigurno i cjelovito.
U tu svrhu proces mirenja ukljuuje obitelj i prijatelje obiju strana. Ljudi izlau svoje prie, svoje
perspektive i osjeaje. Krajnji cilj je pronalaenje praktinog rjeenja koje obnavlja meuljudske od-
nose. Kako bi to potpomogao, miritelj dri govor, koji je esto utemeljen na navakimpripovijestima o
stvaranju svijeta, da bi pokazao kako su se tradicionalno u prolosti nosili s istim problemima. Kada je
netko postupio krivo i povrijedio drugu osobu, na kraju procesa prijestupnik esto plaa dogovorenu
sumu naknade, ili nalyeeh. Ipak, nalyeeh nije oblik kanjavanja u duhu oko za oko, nego nain da
se popravi situacija za osobu koja je pretrpjela gubitak. 104 od 110 ogranaka ili poluautonomnih

85
navakih zajednica imaju imenovane miritelje i u mnogim sluajevima u prolosti cijenjeni lanovi
obitelji bili su pozivani kako bi se neslubeno rijeilo sporove88 .
Critical Resistance (Kritini otpor) je antiautoritarna organizacija u SAD-u koju su osnovali bivi
zatvorenici i lanovi obitelji zatvorenika s ciljem ukidanja zatvorskog sustava i njegovih uzroka. U
vrijeme pisanja ovog teksta, skupina radi na uspostavljanju sigurnih zona. Njihova svrha je pruanje
orua i treninga lokalnim zajednicama za osnaivanje i razvijanje vjetina za rjeavanje sukoba bez
potrebe za policijom, sudstvom i zatvorskom industrijom. Prakticira se abolicionistiki pristup za
zajednice u razvoju, to znai da danas grade modele koji mogu izraavati kako elimo ivjeti sada
i u budunosti89 . Gradei vre odnose meu susjedima i namjerno stvarajui zajednike resurse,
ljudi u susjedstvu mogu dilere drogom drati podalje, osigurati potporu onima koji pate od ovisnosti,
intervenirati u situacijama zlostavljanja u obitelji, organizirati skrb za djecu i alternative pristupanju
bandama te poveati komunikaciju licem u lice.
Druge antiautoritarne skupine, od kojih su neke inspirirane ovim modelom, poele su teak posao
postavljanja sigurnih zona u vlastitim gradovima. Naravno, ak i da uope nema nasilnog kriminala,
rasistika, kapitalistika vlada bi i dalje pronalazila izgovore za zatvaranje ljudi: stvaranje unutarnjih
neprijatelja i kanjavanje pobunjenika uvijek su bili funkcija vlasti, a danas toliko privatnih poduzea
ulae u zatvorski sustav da je isti postao industrija utemeljena na rastu. Meutim, mnogo je lake
organizirati otpor kada ljudi vie nisu ovisni o policiji i zatvorima i kad zajednice vie nisu osakaene
samonametnutom drutvenom tetom.
Diljem Sjedinjenih Drava i drugih zemalja, feministiki pokret organizirao je dogaaj nazvan Take
Back the Night (Vratimo no) kako bi se bavili nasiljem nad enama. Jednom godinje velika skupina
ena i njihovih podravatelja marira kroz svoje susjedstvo ili kampus tijekom noi u doba koje
mnoge ene povezuju s poveanim rizikom od silovanja kako bi opet preuzele svoj ivotni prostor
i osvijestile problem. Ova dogaanja obino ukljuuju obrazovanje o rairenosti i uzrocima nasilja
nad enama. Neke Take Back the Night skupine osvru se i na raireno nasilje naeg drutva prema
transrodnim osobama. Prvi Take Back the Night mar odvio se 1976. godine u Belgiji, a organizirale su
ga ene koje su prisustvovale Meunarodnom tribunalu o zloinima protiv ena. Dogaanje je uvelike
odreeno tradicijom Walpurgisnacht prosvjeda u Njemakoj. Poznata i kao No vjetica, odrava se
30. travnja, no prije Praznika rada, te je tradicionalna no za nestaluke, pobune te poganski i femi-
nistiki otpor. U 1977. godini, njemake feministice ukljuene u autonomni pokret marirale su na
Walpurgisnacht s natpisom ene uzimaju no natrag! Prva Take Back the Night u SAD-u dogodila
se 4. studenog 1977. u crvenoj etvrti San Francisca.
Ovakva akcija vaan je prvi korak u stvaranju kolektivne snage sposobne za mijenjanje drutva.
U patrijarhatu je svaka obitelj izolirana i iako mnogi pate od istih problema, sami prolaze kroz njih.
Okupljanje kako bi se prialo o problemu o kojem se prije nije prialo, zauzimanje javnog prostora koji
ti je bio uskraen ulice nou ivua je metafora anarhistikog drutva u kojem se ljudi okupljaju
kako bi nadili svaki autoritet, svakog opresora.
Seksualno nasilje pogaa sve u patrijarhalnom drutvu. Pojavljuje se u radikalnim zajednicama koje
se protive seksizmu i seksualnom nasilju. Ukoliko se ne posvete predanom oduavanju od patrijarhal-
nog uvjetovanja, samoprozvani radikali esto na silovanje, napastovanje i druge oblike zlostavljanja i
seksualnog nasilja odgovaraju istim ponaanjem kakvo je uobiajeno u ostatku drutva: ignorirajui
ih, opravdavajui, odbijajui zauzeti stav, ne vjerujui ili ak krivei rtvu. Kako bi se borili s tim, femi-

88
Svi citati i statistike o Navaho Indijancima su iz: Dennis Sullivan i Larry Tifft, Restorative Justice: Healing the Foundations
of Our Everyday Lives. Monsey, NY: Willow Tree Press, 2001., 53.59. str.
89
www.harmfreezone.org [Pristupljeno 24. studenog 2006.]

86
nistiki i anarhistiki pokret u Philadelphiji osnovali su dvije skupine. Prva, Phillys Pissed (Ogorene
Phillyja), pomae rtvama seksualnog nasilja:

Svako djelovanje skupine Phillys Pissed obavlja se povjerljivo, osim ukoliko rtva ne trai
drugaije. Nismo strunjaci, nego skupina ljudi iji su ivoti u vie navrata obiljeeni
seksualnim nasiljem i pokuavaju svijet uiniti sigurnijim. Uvaavamo svoje i tue spo-
sobnosti odluivanja to je za svakoga najsigurnije. Phillys Pissed prua podrku rtvama
seksualnog nasilja ispunjavajui njihove trenutne potrebe i pomaui im artikulirati to
trebaju da bi se osjeali sigurnima i u ponovnoj kontroli nad vlastitim ivotima90 .

Ukoliko rtva ima zahtjeve prema poinitelju ili poiniteljici naprimjer da on ili ona ode na savje-
tovanje, javno se ispria, ili nikada vie ne priblii rtvi grupa podrke ih prenosi. Ukoliko rtva eli,
grupa e javno objaviti identitet poinitelja kako bi upozorila ljude ili sprijeila poinitelja da prikrije
svoja djela.
Druga skupina, Philly Stands Up (Philly ustaje), radi s ljudima koji su poinili seksualno nasilje
kako bi ih podrala kroz proces preuzimanja odgovornosti za svoja djela, uenja iz njih i mijenjanja
ponaanja, te obnavljanja zdravih odnosa sa svojom zajednicom. Obje skupine odravaju i radionice
u drugim gradovima kako bi podijelili svoja iskustva reagiranja na seksualno nasilje.

Nadilazei individualnu pravdu

Ideja pravde vjerojatno je najopasniji proizvod autoritarne psihologije. Najgore zlouporabe od stra-
ne drave oituju se u njezinim zatvorima, istragama, prisilnim kanjavanjima i rehabilitacijima. Po-
licija, suci i zatvorski uvari kljuni su akteri prisile i nasilja. U ime pravde uniformirani grubijani
teroriziraju itave zajednice dok disidenti putem peticija upuuju zahtjeve vladi koja ih tlai. Mnogi
su toliko usvojili opravdavanje dravnog sustava da se boje gubitka zatite i posrednitva koje ona
navodno prua.
Kada pravda postane privatno podruje strunjaka, ni ugnjetavanje nije daleko. Nedravnim dru-
tvima koja su na tragu razvijanja prisilnih hijerarhija koje vode do stvaranja vlasti zajedniko je
obiljeje skupina potovanih starijih mukaraca kojima je trajno povjerena uloga rjeavanja sukoba
iprovoenja pravde. U takvom kontekstu privilegija moe postati trajna jer oni koji je imaju obliku-
ju drutvene norme koje odravaju i proiruju njihovu privilegiranost. Bez te moi bogatstvo i mo
pojedinca poivaju na slaboj osnovi koju svi mogu dovesti u pitanje.
Dravna pravda poinje s odbijanjem bavljenja ljudskim potrebama. Ljudske potrebe su dinamine
i u potpunosti ih mogu razumjeti samo njihovi nositelji. Dravna pravda, nasuprot tome, provodi
univerzalna pravila pretvorena u zakone. Strunjaci koji interpretiraju te zakone trebali bi se usmjeriti
na izvorne namjere donositelja zakona, a ne pojedinu situaciju. Ukoliko ti je potreban kruh, a kraa
je zloin, bit e kanjen zato to si ga uzeo, iako ga uzima od nekoga kome ne treba. Meutim,
ukoliko se tvoje drutvo usmjeri na ljudske potrebe i elje umjesto na provedbu krutih zakona, ima
mogunost uvjeriti svoju zajednicu da ti je kruh bio potrebniji nego osobi od koje si ga uzela. Na
taj nain poinitelj i pogoeni ostaju u sreditu procesa, uvijek u mogunosti objasniti svoja djela i
dovesti u pitanje postojee norme.
Pravda se pak oslanja na presudu, dajui prednost monom donositelju odluka pred tuiteljima i
optuenicima koji bespomono iekuju ishod. Pravda je izvrenje morala koji je u svojem zaetku

90
Phillys Pissed, www.phillyspissed.net [Pristupljeno 20. svibnja 2008.]

87
opravdan kao boanski odreen. Kada se drutva udalje od religiozne osnove, moralnost postaje uni-
verzalna, ili prirodna, ili znanstvena podruja koja su jo vie udaljena od utjecaja javnosti sve
dok ne postane gotovo iskljuivo oblikovana od strane medija i vlasti.
Ideja pravde i drutveni odnosi koje podrazumijeva zapravo su autoritarni. U praksi sustavi pravde
uvijek daju nepravedne prednosti monima i nameu strane nepravde nemonima. Istovremeno nas
etiki kvare i uzrokuju propadanje nae osobne inicijative i osjeaja odgovornosti. Poput droge ine
nas ovisnima dok oponaaju ispunjavanje ljudskih potreba, u ovom sluaju potrebe za rjeavanjem
sukoba. Stoga ljudi od pravnog sustava trae reforme, bez obzira koliko imali nerealistina oekivanja,
umjesto da uzmu stvari u svoje ruke. Da bi se izlijeila od zlostavljanja, oteena osoba treba preuzeti
kontrolu nad svojim ivotom, zlostavlja mora ponovno uspostaviti zdrave odnose sa svojom okoli-
nom, a zajednica mora propitati svoje norme i dinamiku moi. Pravni sustav sve to sprjeava. Pojaava
kontrolu, otuuje itave zajednice i ometa propitivanje korijena problema, odravajui postojee sta-
nje.
Policija i suci mogu pruiti ogranienu koliinu zatite, osobito ljudima kojima rasizam, seksizam
i kapitalizam pogoduju, ali najvea opasnost za sve ljude je sam sustav. Naprimjer, tisue radnika
umire svaki dan zbog nemara poslodavaca i neadekvatnih radnih uvjeta, ali poslodavce se nikada ne
kanjava kao ubojice i gotovo nikad nisu osueni kao kriminalci. Najvie emu se obitelji radnika
mogu nadati je novana nagodba na sudu. Tko odluuje o tome da ef koji profitira od smrti radnika
ne treba dobiti nita gore o graanske tube, dok ena koja ubije svoga supruga zlostavljaa mora u
zatvor, a crni tinejder koji u samoobrani ubije policajca dobije smrtnu kaznu? Zasigurno ne radnici,
ene i crnci.
Totalitarni sustav mora zadovoljiti, potisnuti ili osigurati adekvatnu zamjenu za svaku ljudsku potre-
bu. U gornjem primjeru pravni sustav ubijanje radnika postavlja kao problem na koji treba odgovoriti
uredbama i birokracijom. Mediji sudjeluju iznimno neproporcionalno, prate serijske i hladnokrvne
ubojice, koji su uglavnom uvijek siromani i obino nisu bijelci91 , mijenjajui tako percepciju ljudi o
rizicima s kojima se suoavaju. Zbog toga se mnogi vie boje drugih siromanih ljudi nego vlastitih
efova i spremni su podrati policiju i sudstvo u napadima na siromane.
Kako bi se osigurali, ponekad policija i sudovi reagiraju u sluajevima kada su radnici i ene ubijeni
iako je to esto samo kako bi smirili gnjev javnosti i obeshrabrili ljude u traenju vlastitih rjeenja.
ak i tada njihova reakcija je maloduna ili kontraproduktivna.
U meuvremenu pravni sustav prilino uinkovito slui kao orue za preoblikovanje drutva i kon-
troliranje niih klasa. Pogledajte rat protiv droga koji se vodi od 1980.-ih do danas. U usporedbi s
poslom i silovanjem, veina ilegalnih droga je prilino bezopasna, a kod onih koje mogu biti tetne,
jasno se pokazalo da je lijenika skrb mnogo uinkovitije rjeenje nego zatvor. No pravni sustav obja-
vio je ovaj rat kako bi promijenio prioritete javnosti: opravdava policijsku prisutnost u siromanim
susjedstvima, masovno zatvaranje i porobljavanje milijuna siromanih i nebijelaca, te irenje moi
policije i sudstva.
to policija radi s ovom moi? Uhiuju i zastrauju najnemonije slojeve drutva. Siromano i nebje-
lako stanovnitvo preteno je rtva uhienja i osuda, a da ne spominjemo svakodnevno zlostavljanje
i ak ubojstva od strane policije. Pokuaji reforme policije rijetko uspiju, osim u punjenju budeta i
unapreenju metoda zatvaranja ljudi. A to se dogaa s milijunima ljudi u zatvorima? Izolirani su,
umiru polagano od loe prehrane i bijednih uvjeta ili pak brzo od ruku uvara koji gotovo nikad za to
ne budu osueni. Zatvorski uvari ohrabruju bande i rasno nasilje kako bi olakali odravanje kontro-

91
Nap. prev. Treba imati u vidu da se autor referira na Sjevernu Ameriku i Zapadnu Europu, istiui da su poinitelji ovih
djela preteno pripadnici manjina.

88
le, te esto krijumare i prodaju opijate da si popune novanike i primire zatvorsku populaciju. Deseci
tisua zatvorenika zakljuani su u samicama, neki itava desetljea.
Bezbrojna istraivanja pokazala su da je tretiranje ovisnosti o drogama i drugih psiholokih proble-
ma kao kriminalnih djela neuinkovito i nehumano; loe postupanje sa zatvorenicima i uskraivanje
ljudskog kontakta i mogunosti za obrazovanje dokazano poveava recidivizam92 . Za svaku studiju
koja je pokazala kako ukinuti kriminal i smanjiti zatvorsku populaciju, vlada je uinila upravo suprot-
no: srezali su obrazovne programe, poveali koritenje samica, produili kazne i smanjili prava na
posjete. Zato? Zato to je zatvor, osim mehanizma kontrole, i industrija. Milijarde dolara usmjerava
u institucije koje ojaavaju dravnu kontrolu, poput policije, sudova, korporacija za nadzor i privat-
nih zatitarskih poduzea, te prua robovsku radnu snagu koja proizvodi robu za vladu i korporacije
u rukama monika. Prisilan rad i dalje je legalan u zatvorskom sustavu te veina zatvora ukljuuje
tvornice u kojima radnici moraju raditi za nekoliko centi na sat. Zatvori imaju i moderni ekvivalent
tvornikoj trgovini, gdje zatvorenici moraju potroiti sav novac koji su zaradili i koji su im poslale
njihove obitelji plaajui odjeu, hranu i telefonske pozive, a sve po napuhanim cijenama.
Nema nade za reformu zatvorskog sustava. Reformistiki zatvorski birokrati odustali su ili pak po-
eli zagovarati naputanje zatvorskog sustava. Jedan birokrat na visokom poloaju koji je upravljao
maloljetnikim popravnim domom u Massachusettsu i Illinoisu zakljuio je:

Zatvori su nasilne, zastarjele birokracije koje ne tite sigurnost javnosti. U njima nema
mogunosti ni za iju rehabilitaciju. Stvaraju nasilje koje zahtijeva jo zatvaranja. To je
samoispunjujue proroanstvo. Zatvori se predstavljaju kao rjeenje za probleme koje su
upravo oni stvorili. Institucije postoje kako bi ljudi podbacili. To je njihova prikrivena
svrha93 .

To nisu problemi koji se mogu rijeiti reformama i promjenama zakona. Pravni je sustav odredio
svoje prioritete i postavio zakone s konkretnom namjerom kontroliranja i iskoritavanja ljudi. Pro-
blem je u samom zakonu.
esto ljudi koji ive u dravnim drutvima pretpostavljaju da bez centraliziranog pravnog sustava
s jasnim zakonima ne bi bilo mogue rjeavati sukobe. Pretpostavlja se da bi se bez propisanih zakona
svi borili za vlastite interese, to bi rezultiralo neprekidnim sukobima. Ukoliko su metode suoavanja
s drutvenom tetom decentralizirane i dobrovoljne, to e ljude sprijeiti da uzmu pravdu u svoje
ruke?
Vaan mehanizam uravnoteavanja u nedravnim drutvima je to to ljudi ponekad stvarno uzmu
pravdu u svoje ruke, osobito pri suoavanju s onima na vodeim poloajima koji postupaju autoritarno.
Svi mogu postupati po vlastitoj savjesti i poduzimati aktivnosti protiv osobe koju smatraju tetnom
za zajednicu. U najboljem sluaju to moe potaknuti druge da priznaju i suoe se s problemom koji
su pokuali ignorirati, a u najgorem sluaju moe podijeliti zajednicu na one koji misle da je takav
postupak bio opravdan i one koji ga smatraju tetnim. ak i to je bolje od institucionaliziranja nejed-
nakosti moi; u zajednici u kojoj svi imaju mo uzeti stvari u svoje ruke, u kojoj su svi ravnopravni, bit
e lake rjeavati stvari razgovorom i pokuati promijeniti miljenja svojih prijatelja nego uzrokovati
sukobe postupajui samovoljno. Ova metoda se ne koristi u demokratskim, kapitalistikim drutvi-
ma ne zato to nije uinkovita, nego zato to postoje odreena miljenja koja se ne smiju mijenjati,
odreeni uvjeti koji se ne smiju imenovati i privilegije koje se ne smiju dovoditi u pitanje.
92
George R. Edison, MD, The Drug Laws: Are They Effective and Safe? The Journal of the American Medical Association.
Vol. 239, No.24, 16. lipnja 1978.; A.W. MacLeod, Recidivism:a Deficiency Disease, Philadelphia: University of Pennsylvania
Press, 1965.
93
Jamie Bissonette, When the Prisoners Ran Walpole: A True Story in the Movement for Prison Abolition. Cambridge: South
End Press, 2008., 201. str. Pogledajte i prie Johna Boonea i drugih birokrata predstavljenih ovdje.

89
 U mnogim nedravnim drutvima loim ponaanjem ne bave se specijalizirani zagovarai prav-
de, nego svi, kroz ono to antropolozi nazivaju difuznim sankcijama. Svi su naviknuti reagirati na
nepravdu i tetno ponaanje, i zato su svi osnaeni i ukljueni. Kad nema drave da monopolizira
svakodnevno odravanje drutva, ljudi naue kako to sami initi, te ue jedni druge.
Ne trebamo definirati zlostavljanje kao zloin da bismo znali kako nam ini tetu. Zakoni nisu po-
trebni u osnaenim drutvima; ona imaju druge naine suoavanja s drutvenom tetom. Problem
moemo prepoznati kao povredu potreba drugih, a ne krenje pisanih odredbi. Moemo ohrabriti ire
drutveno ukljuivanje u rjeavanje problema. Moemo pomoi onima koji su povrijeeni da izraze
svoje potrebe i moemo slijediti njihov primjer. Moemo ljude smatrati odgovornima kad povrijede
druge, istovremeno ih podravajui i dajui im priliku za uenje i ponovno uspostavljanje dostojans-
tvenih odnosa sa zajednicom. Moemo na probleme gledati kao na odgovornost itave zajednice, a
ne kao krivnju jedne osobe. Moemo vratiti mo za izljeenje drutva i razbiti izolaciju koja nam je
nametnuta.

Preporuena literatura

Kristian Williams, Our Enemies in Blue. Brooklyn: SoftSkull Press, 2004.

Jamie Bissonette, When the Prisoners Ran Walpole: A True Story in the Movement for Prison Abolition.
Cambridge: South End Press, 2008.
Dennis Sullivan and Larry Tifft, Restorative Justice: Healing the Foundations of Our Everyday Lives.
Monsey, NY: Willow Tree Press, 2001.
Graham Kemp i Douglas P. Fry (ur.), Keeping the Peace: Conflict Resolution and Peaceful Societies around
the World. New York: Routledge, 2004.
Michel Foucault, Discipline and Punish: the Birth of the Prison. New York: Pantheon Books, 1977.
Ammon Hennacy, The Book of Ammon. Salt Lake City: Catholic Worker Books, 1970.
Fred Woodworth, The Match!, anarhistiki asopis koji se izdaje u Tucsonu.

90
6. Revolucija
Da bi se ukinulo sve prisilne hijerarhije i stvorilo prostor za uspostavljanje horizontalnog, slobod-
nog drutva, potrebno je nadjaati represivnu mo drave, ukinuti sve kapitalistike institucije, patri-
jarhat i bjelaku superiornost, te stvoriti zajednice organizirane bez vlasti.

Kako bi horizontalno organizirani ljudi mogli pobijediti dravu?

Ukoliko anarhisti vjeruju u dobrovoljno djelovanje i decentraliziranu organizaciju, kako bi ikada
mogli biti dovoljno jaki da svrgnu vlast koja ima profesionalnu vojsku? Zapravo su snani anarhis-
tiki i antiautoritarni pokreti u vie revolucija uspjeno porazili vojsku i vlast. To se esto dogaa u
razdobljima ekonomske krize kada dravi nedostaje vitalnih resursa, ili pak politike krize u kojoj
drava izgubi iluziju svoje legitimnosti.
Sovjetska revolucija 1917. godine nije poela kao autoritarni teror koji je postala kad su je preuzeli
Lenjin i Trocki. Bila je to viestruka pobuna protiv cara i kapitalizma, koja je obuhvaala raznolike
aktere, od socijalista revolucionara, republikanaca, sindikalista, anarhista do boljevika. Sovjeti su bili
spontano nastala nestranaka vijea koja su se organizirala prema antiautoritarnim principima. Bolj-
evici su zadobili kontrolu i u konanici potisnuli revoluciju igrajui politiku igru koja je ukljuivala
kooptaciju i sabotau sovjeta, preuzimanje vojske, manipuliranje te izdaju saveznika i pregovore s
imperijalistikim silama. Boljevici su se vjeto postavili kao nova vlast, a njihovi saveznici pogrijeili
su vjerujui njihovoj revolucionarnoj retorici.
Jedna od prvih aktivnosti boljevike vlasti bilo je potpisivanje izdajnikog mirovnog sporazuma s
njemakim i austrijskim carstvima. Lenjinisti su imperijalistima, da bi se izvukli iz Prvog svjetskog
rata i oslobodili vojsku za unutarnje djelovanje, ustupili osvojeni novac i strateke resurse te Ukrajinu
a da nisu pitali Ukrajince. Seljaci u sjevernoj Ukrajini organizirali su ustanak i tamo je anarhizam
tijekom Sovjetske revolucije bio najsnaniji. Pobunjenici su se nazivali Revolucionarnom ustanikom
armijom. Obino ih se zvalo mahnovistima, po Nestoru Mahnou, najutjecajnijem vojnom strategu i
vjetom anarhistikom organizatoru. Mahno je puten iz zatvora nakon Februarske revolucije 1917.
godine i vratio se u svoj rodni grad kako bi organizirao anarhistiku miliciju za borbu protiv njemakih
i austrijskih okupatora.
Kako je pobunjenika anarhistika vojska rasla, razvila je formalniju strukturu kako bi omogui-
la strateku koordinaciju na vie frontova, ali ostala je dobrovoljna i utemeljena na podrci seljaka.
Glavna pitanja o djelovanju i strategiji odluivana su na opim skuptinama seljaka i radnika. Potpo-
mognuti, a ne sputani, svojom fleksibilnom, participatornom strukturom i snanom potporom seljaka,
oslobodili su podruje veliko otprilike 500 puta 800 kilometara koje je nastanjivalo 7 milijuna ljudi,
smjeteno oko grada Guljaj Polja. Povremeno su i gradovi u okolici anarhistike zone Aleksan-
drovsk i Ekaterinoslav (danas nazvani Zaporoje i Dnjipropetrovsk), kao i Melitopolj, Mariupolj te
Berdjansk, oslobaani od dravne kontrole, iako im se tijekom rata vie puta mijenjao status. Samoor-
ganizacija meu anarhistima u tim burnim godinama sustavnije je razvijana u ruralnim podrujima.
U Guljaj Polju anarhisti su organizirali tri srednje kole, a novac uzet iz banaka davali su siroadi.
Meu seljacima u tom kraju poveala se stopa pismenosti.

91
 Osim borbe s Nijemcima i Austrijancima, anarhisti su porazili i nacionaliste koji su novu, neovisnu
zemlju pokuali staviti pod ukrajinsku vlast. Nastavili su drati sjevernu frontu protiv Bijele armije
aristokratske, prokapitalistike vojske koju su financirali i naoruali Francuzi i Amerikanci dok su
im njihovi navodni saveznici, boljevici, uskratili oruje i streljivo te poeli uklanjati anarhiste kako
bi zaustavili irenje anarhizma s mahnovistikog teritorija. Bijela armija na kraju je probila oslabljeni
sjeverni front i ponovno osvojila Guljaj Polje. Mahno je pobjegao na zapad, velik dio Bijele armije se
povukao, a njezin ostatak potukao je Crvenu armiju i napredovao prema Moskvi. U bitci kod Pereho-
nivke, u zapadnoj Ukrajini, anarhisti su unitili Bijelu armiju koja ih je slijedila. Iako je Bijele armije
bilo vie i imali su vie oruja, uspjeno su izveli seriju sjajnih manevara koje je osmislio Mahno, i
to bez vojnog obrazovanja i ekspertize. Anarhistika vojska dobrovoljaca pojurila je natrag do Guljaj
Polja, oslobaajui od Bijele armije nenastanjena podruja i nekoliko veih gradova. Nagli preokret
prekinuo je opskrbu Bijeloj armiji koja je dola gotovo do Moskve, zbog ega su se morali povui, i to
je spasilo Rusku revoluciju.
Jo godinu dana anarhistiko drutvo ponovno je bujalo u i oko Guljaj Polja, unato Lenjinovim i
Trockijevim naporima da ugue anarhiste kao to su to inili diljem Rusije i ostatka Ukrajine. Kada je
jo jedan napad Bijelih pod vodstvom generala Wrangela zaprijetio revoluciji, mahnovisti su ponov-
no pristali pridruiti se komunistima protiv imperijalista, unato ranijoj izdaji. Anarhisti su pristali
na samoubilaku misiju na neprijatelja na tjesnacu Perekop kod Krimskog poluotoka; uspjeli su i za-
uzeli strateki grad Simferopolj, to je ponovno odigralo kljunu ulogu u poraavanju Bijelih. Nakon
pobjede boljevici su okruili i poubijali veinu anarhista te zauzeli Guljaj Polje i smaknuli mnoge utje-
cajne anarhistike organizatore i borce. Mahno i nekolicina drugih pobjegli su i mjesecima zbunjivali
ogromnu Crvenu armiju uinkovitom gerilskom borbom, uzrokujui ak i nekoliko velikih valova de-
zerterstva, ali preivjeli su u konanici ipak odluili pobjei na Zapad. Neki ukrajinski seljaci zadrali
su anarhistike vrijednosti i, kao dio otpora protiv nacista i staljinista tijekom Drugog svjetskog rata,
podigli su anarhistiku zastavu. ak je i danas crveno-crna zastava simbol ukrajinske neovisnosti,
iako je malo ljudi upoznato s njezinim porijeklom.
Mahnovisti june Ukrajine zadrali su svoja anarhistika uvjerenja pod iznimno tekim uvjetima:
uz neprekidni rat, izdaju i represiju od strane navodnih saveznika, smrtonosne pritiske zbog kojih su
se morali braniti organiziranim nasiljem. U ovim okolnostima nastavili su se boriti za slobodu, ak i
kad im to nije bilo u vojnom interesu. U vie navrata sprjeavali su proganjanje idovskih zajednica,
dok su ukrajinski nacionalisti i boljevici potpirivali vatru antisemitizma kako bi imali rtveno janje
za probleme koje su sami pogoravali. Mahno je osobno ubio susjednog vojnog zapovjednika i poten-
cijalnog saveznika kada je saznao da je naredio progone, ak i kad su mu oajniki trebali saveznici94 .

Tijekom listopada i studenog [1919.] Mahno je na nekoliko tjedana zauzeo Ekaterinos-

lav i Aleksandrovsk i tako dobio prvu priliku da anarhistike ideje primijeni u gradu.
Mahnov prvi in nakon ulaska u veliki grad (nakon otvaranja zatvora) bilo je uklanjanje
svakog dojma da je doao uvesti novi oblik politike vladavine. Postavljene su obavijes-
ti kojima se graane informiralo da svoje ivote mogu organizirati kako smatraju da bi
trebalo, da im Ustanika vojska nee nareivati ili nalagati da ita rade. Proglaena je
sloboda govora, tiska i okupljanja te se u Ekaterinoslavu preko noi pojavilo pola tuce-
ta novina, koje su predstavljale irok spektar politikih svjetonazora. Iako je ohrabrivao
94
Neki mainstream izvori i dalje tvrde da je Mahno bio iza antisemitskih progona u Ukrajini. U Nestor Makhno, Anar-
chys Cossack Alexandre Skirda izvore ovih tvrdnji pronalazi u antimahnovskoj propagandi te citira nenaklonjene suvre-
mene izvore koji potvruju da su mahnovisti bili jedina vojna jedinica koja nije sudjelovala u progonima. Referira se i na
mahnovistiku propagandu koja antisemitizam napada kao orue aristokracije, idovske postrojbe koje su se borile meu
mahnovistima te akcije protiv progona koje je provodio Mahno osobno.

92
 slobodu izraavanja, Mahno ipak nije odobravao politike organizacije koje su se htjele
nametnuti ljudima. Stoga je raspustio boljevike revolucionarne komitete (revkome) u
Ekaterinoslavu i Aleksandrovskom, upuujui njihove lanove da se prihvate potena
posla95 .

Mahnovisti su se drali obrane regije, ostavljajui socioekonomsku organizaciju pojedinim grado-

vima, a sami su stavljali naglasak na direktnu demokraciju. asnici su birani iz svake podskupine
boraca, a ona ih je mogla i opozvati; nije im se salutiralo, nisu dobivali materijalne privilegije i nisu
mogli bitke voditi iz pozadine kako bi izbjegli rizike.
S druge strane, asnici Crvene armije imenovani su s vrha i dobivali su privilegije i vie plae po
skali Carske armije. Boljevici su zapravo preuzeli strukturu i osoblje Carske armije nakon Oktobar-
ske revolucije. Zadrali su veinu asnika, ali preustrojili su ih u narodnu vojsku, dodajui politike
asnike odgovorne za identifikaciju kontrarevolucionara koje treba ukloniti. Usvojili su i imperija-
listiku praksu razmjetanjem vojnika diljem kontinenta daleko od njihovih domova, u podruja u
kojima ne poznaju jezik, pa e vjerojatnije potivati naredbe za potlaivanje lokalnog stanovnitva i
manje vjerojatno dezertirati.
Kako bi bili sigurni, Revolucionarna ustanika armija provodila je strogu disciplinu, ubijajui osum-
njiene pijune i one koji su zlostavljali seljake za vlastitu korist, poput pronevjere i silovanja. Po-
bunjenici su, kao i svaka druga vojska, zadrali mnoge ovlasti nad civilima. Neki od njih vjerojatno
su iskoristili neke od mnogih mogunosti za zloupotrebu te moi, no njihov odnos sa seljacima bio
je jedinstven. Mahnovisti ne bi mogli preivjeti bez potpore naroda, a tijekom dugog gerilskog rata
protiv Crvene armije mnogi su im seljaci davali konje, hranu, prenoite, medicinsku pomo, te za
njih prikupljali informacije. Seljaci su zapravo inili veinu anarhistike vojske.
Raspravlja se i o demokratinosti mahnovistike organizacije. Neki povjesniari tvrde da je Mahno
imao vrstu kontrolu nad slobodnim sovjetima nestranakim vijeima u kojima su radnici i seljaci
donosili odluke i organizirali se. ak i blagonakloni povjesniari izvjetavaju o anegdotama prema
kojima je Mahno na sastancima zlostavljao delegate koje je smatrao kontrarevolucionarima, ali treba
uzeti u obzir i mnoge situacije u kojima je Mahno odbijao poziciju moi, ili injenicu da je u pokuaju
spaavanja pokreta od boljevike represije napustio Vojni revolucionarni sovjet, skuptinu koja je
donosila vojne odluke za narodne vojske96 .
Jedna od kritika koju su boljevici imali za mahnoviste bila je da njihov Vojni revolucionarni sovjet,
najblie diktatorskoj organizaciji to su mogli imati, nije imao pravu mo bio je samo savjetodavna
skupina dok su pojedine radnike skupine i seljake zajednice zadrale svoju autonomiju. Sovjetski
povjesniar Kubanin dao je blagonaklonjeniji opis: vrhovno tijelo pobunjenike vojske bio je njihov
Vojni revolucionarni sovjet, izabran na opoj skuptini svih pobunjenika. Pokretom nije upravljalo ni
zapovjedniko vodstvo niti Mahno; oni su samo izraavali elje mase, djelujui kao njeni ideoloki i
tehnoloki akteri. Drugi je sovjetski povjesniar, Yefimov, rekao: Nijednu odluku nikada nije donijela
jedna osoba. Sva su se vojna pitanja javno raspravljala97 .
Uvelike brojano i oruano nadjaana, dobrovoljna anarhistika milicija uspjeno je porazila vojske
Nijemaca, Austrijanaca, ukrajinskih nacionalista i Bijelu armiju. Zaustavila ih je tek profesionalna
vojska koju su naoruavale najvee svjetske industrijske sile i istovremena izdaja od strane saveznika.
Da su znali ono to mi danas znamo da autoritarni revolucionari mogu biti jednaki tirani kao i
95
Paul Avrich, The Russian Anarchists. Oakland: AK Press, 2005, 218. str.
96
Mahno se nadao da su Lenjin i Trocki motivirani osobnom osvetom prema njemu, a ne apsolutnom eljom za unite-
njem slobodnih sovjeta, te da e odustati od represije ukoliko on ode.
97
Alexandre Skirda, Nestor Makhno, Anarchys Cossack: The Struggle for Free Soviets in the Ukraine 19171921. London:
AK Press, 2005, 314. str.

93
kapitalistika vlast i da su ruski anarhisti u Moskvi i St. Petersburgu uspjeli sprijeiti boljevike u
pokuaju preuzimanja Ruske revolucije, sve je moglo zavriti drugaije.
Jo impresivnija od mahnovistikog primjera je pobjeda nekoliko uroenikih naroda 1868. godine.
U dvogodinjem ratu tisue ratnika plemena Lakota i ejena porazilo je ameriku vojsku i unitilo
vie vojnih baza tijekom dogaaja koji je postao poznat kao Rat Crvenog Oblaka. Lakote su se 1866.
godine u Fort Laramiju nali s vladom SAD-a jer su potonji eljeli dozvolu za gradnju vojne pruge
kroz pokrajinu Powder River kako bi olakali pritjecanje bjelakih doseljenika u potrazi za zlatom.
Amerika vojska ve je porazila Arapahe u nastojanju oslobaanja podruja za bjelake doseljenike,
ali nisu uspjeli poraziti i Lakote. Tijekom pregovora postalo je jasno da je amerika vlada ve poela
graditi vojne baze diljem tog puta, bez dozvole za samu prugu. Ratni voa Oglala Lakota, Crveni Oblak,
obeao je oduprijeti se svim bjelakim pokuajima zauzimanja tog podruja. U ljeto 1866. amerika
vojska poela je tamo slati jo vie vojnika i graditi jo baza. Ratnici Lakota, ejena i Arapaha slijedei
vodstvo Crvenog Oblaka poeli su s gerilskim otporom, tako to su uspjeno zatvorili Bozemanov put i
napadali vojnike u bazama. Vojska je poslala naredbu za estoke zimske napade, a kad je 21. prosinca
njihov vlak s drvenom graom ponovno napadnut, jedinica od otprilike stotinu amerikih vojnika
odluila je krenuti u potjeru. Oglala ratnik Ludi Konj je ovdje posluio kao mamac koji ih namamio u
stupicu. itava je jedinica poraena i ubijena od strane 1.000 do 3.000 ratnika koji su ekali u zasjedi,
a zapovjednik bjelake vojske u borbi prsa u prsa dokrajen je noem. Mladog vojnog trubaa koji
se borio samo sa svojom trubom Lakote su pokrili bivoljom koom kao simbolom asti ime su
uroeniki ratnici ukazali na mogunost dostojanstvenijeg oblika rata, za razliku od bjelakih ratnika
i doseljenika, koji su esto iz trudnica vadili fetuse i koristili odrezane genitalije nenaoruanih rtvi
kao vreice za duhan.
U ljeto 1867. godine amerika vojska je novim automatskim pukama u dvjema bitkama uspjela
zaustaviti Lakote, ali nisu uspjeli prei u ofanzivu. U konanici su zatraili mirovne pregovore na
koje je Crveni Oblak pristao jedino ukoliko se napuste nove vojne baze. Amerika vlada je pristala i
u mirovnim pregovorima prihvatili su prava Lakota na Black Hills i pokrajinu Powder River, veliko
podruje koje danas ine Sjeverna i Juna Dakota, te Montana.
Tijekom rata Lakote i ejeni organizirali su se bez prisile ili vojne stege, no suprotno uobiajenim
dihotomijama, relativni nedostatak hijerarhije nije naruio njihovu mogunost organizacije. Naprotiv,
tijekom brutalnog rata zajedno ih je odravao kolektivni, samomotivirani red i razliiti oblici organi-
zacije. U zapadnjakoj vojsci najvanija jedinica je vojna policija ili asnik koji hoda iza vojnika s
napunjenim pitoljem, spreman zapucati ukoliko se itko okrene i pone trati. Lakote i ejeni nisu
imali potrebu za stegom nametnutom odozgo. Borili su se da obrane svoju zemlju i nain ivota, u
skupinama povezanima rodbinskim vezama i afinitetom.
Neke borbene skupine organizirane su pomou zapovjednog lanca, dok su druge djelovale u kolek-
tivnijem duhu, ali sve su se dobrovoljno oslanjale na pojedince s najboljim organizacijskim sposob-
nostima, duhovnom snagom i iskustvom u borbi. Ovi ratni zapovjednici nisu nadzirali one koji su ih
slijedili, nego su ih inspirirali. Kad je moral bio nizak ili je bitka izgledala beznadno, skupine ratnika
esto su odlazile kui, to su i smjele. Ukoliko je voa proglasio rat, on je morao ii, ali nitko drugi nije,
pa je voa koji nikoga nije mogao uvjeriti da ga slijedi u rat bio izloen sramotnom i ak samoubila-
kom pothvatu. S druge strane, politiari i generali u zapadnom drutvu esto zapoinju nepopularne
ratove, a oni nikada nisu ti koji zbog toga trpe posljedice.
Ratnika udruenja imala su vanu ulogu u uroenikoj ratnoj organizaciji, ali vana su bila i enska
udruenja. Imala su ulogu slinu onoj intendanta u zapadnjakim vojskama, snabdijevajui ih hranom
i materijalima, s time da su intendanti obine karike koje sluaju naredbe, dok bi ene Lakota i ejena
odbile suraivati ukoliko se nisu slagale s razlozima za rat. Kako je jedan od Napoleonovih najveih
doprinosa europskom ratovanju bilo opaanje da sve vojske mariraju na pun eludac, postaje oito

94
da su ene Lakota i ejena imale vie moi nego to to prikazuje povijest pisana od strane mukaraca
i bijelaca. Osim toga, ene koje su to eljele, mogle su se boriti zajedno s mukarcima.
Iako su bili nevjerojatno brojano nadjaani od strane amerike vojske i bjelakih doseljenikih
paravojski, uroenici su pobijedili. Nakon Rata Crvenog Oblaka Lakote i ejeni uivali su u gotovo
itavom desetljeu neovisnosti i mira. Suprotno pacifistikim tvrdnjama o vojnom otporu, pobjednici
nisu poeli potlaivati jedni druge stvarajui nekontroliranu spiralu nasilja zato to su se nasiljem
borili protiv bjelakih pridolica. Osigurali su si nekoliko godina slobode i mira.
Amerika vojskaje 1876. godine ponovno upala na podruje Lakota pokuavajui ih prisiliti na i-
vot u rezervatima, koji su u okviru genocida nad uroenikim stanovnitvom preobraavani u kon-
centracijske logore. Sudjelovalo je vie tisua vojnika i imali su nekoliko tekih poraza, od kojih je
najpoznatija bila Bitka kod Greasy Grass Creeka, poznata i kao Bitka na Little Bighornu. Oko tisuu
ratnika Lakota i ejena u samoobrani je desetkovalo konjicu kojom je zapovijedao George A. Custer
i ubilo nekoliko stotina vojnika. Custer je ranije upadao na zemlju Lakota kako bi irio glasine o zlatu
i potaknuo novi val bjelakih doseljenika, koji su bili glavna pokretaka sila genocida. Doseljenici su,
osim to su bili naoruana paravojska odgovorna za velik dio otimaine i ubojstava, posluili i kao
dostatna izlika za dolazak vojske. Trebalo je te siromane skromne poljoprivrednike, koji su zauzeli
tuu zemlju, obraniti od indijanskih pljakaa. Amerika vlada na kraju pobijedila Lakote, napadima
na njihova sela, upadima na njihova lovita i uspostavljanjem snane represije nad ljudima u rezerva-
tima. Meu posljednjima se predao oglalski ratnik Ludi Konj, koji je bio jedan od najuspjenijih voa
u borbi protiv amerike vojske. Nakon to je njegova skupina pristala doi u rezervat, Ludi Konj je
uhien i pogubljen.
Njihov konani poraz nije znak slabosti horizontalne organizacije Lakota i ejena, koliko injenice
da ih je, u omjeru jedan naprema tisuu, brojano nadjaalo bjelako ameriko stanovnitvo koje ih
je eljelo iskorijeniti te je meu njima rairilo bolesti i ovisnosti, te im unitilo izvor hrane.
Otpor Lakota nikad nije prestao i na kraju bi mogli pobijediti u ovom ratu. U prosincu 2007. godine
grupa Lakota ponovno je proglasila svoju neovisnost, obavijestivi vladu SAD-a da razvrgavaju sve
ugovore, ve prekrene od strane doseljenike vlasti, te da se odcjepljuju zbog kolonijalnih aparthej-
dskih uvjeta98 .
Neke od najupornijih borbi protiv drave su uroenike. Dosadanje uroenike borbe stvorile su
neka od jedinih podruja Sjeverne Amerike koja imaju fiziku i kulturalnu autonomiju te su ih uspje-
no obranili u sukobima s dravom. Ove borbe se obino ne nazivaju anarhistikima i zbog toga moda
anarhisti imaju jo vie za nauiti od njih. Ako ne elimo da uenje bude jo jedan trini odnos, in
stjecanja, ono mora biti praeno horizontalnim odnosima reciprociteta, odnosno solidarnosti.
Mohawk Indijanci su se dugo borili protiv kolonizacije i 1990. godine izborili su veliku pobjedu
protiv doseljenike drave. Na podruju Kanehsatake, blizu Montreala, bijelci u gradu Oki eljeli su
proiriti teren za golf na umsko podruje u kojem su indijanci imali groblje, to je uzrokovalo pro-
svjede uroenika. U proljee 1990. godine indijanci su se tamo utaborili i blokirali cestu. Quebeka
policija ih je 11. srpnja 1990. godine napala suzavcem i automatskim orujem, ali oni su bili naoru-
ani i spremni. Jedan policajac je pogoen i ubijen, a ostatak ih je pobjegao. Policijske automobile,
koji su u panici ostavljeni, iskoristili su za postavljanje novih barikada. Za to vrijeme su mohawki
ratnici u Kahnawakeu blokirali most Mercier, zaustavljajui time promet prema Montrealu. Policija
je zapoela opsadu njihovih zajednica, ali dolo je jo ratnika, koji su krijumarili pomo. Pobunjenici
su organizirali prehranu, medicinsku skrb i komunikaciju, a blokada je nastavljena. Bjelake skupine
prosvjedovale su u susjednim gradovima, zahtijevajui da policija silom otvori most i pusti promet.
Kasnije u kolovozu napali su grupu Mohawka, i to u prisutnosti policije.

98
Amy Goodman, Lakota Indians Declare Sovereignty from US Government, Democracy Now!, 26. prosinca 2007.

95
 Blokade su 20. kolovoza jo bile aktivne, a kanadska vojska preuzela je opsadu od policije. Ras-
poreeno je ukupno 4.500 vojnika, potpomognutih tenkovima, lakim oklopnim vozilima, helikopte-
rima, vojnim avionima, artiljerijom i ratnim brodovima. Kanadski vojnici su 18. rujna upali na otok
Tekakwithu, bacajui suzavac i pucajui. Indijanci su im uzvratili i vojnici su morali biti evakuirani
helikopterom. Uroenici su prosvjedovali diljem Kanade u znak solidarnosti s plemenom Mohawk, za-
uzimali su zgrade, blokirali pruge i autoceste, te radili sabotae. Nepoznati ljudi spalili su eljezniki
most u Britanskoj Kolumbiji i Alberti te zaustavili rad pet hidroelektrana u Ontariju. Preostali opko-
ljeni Mohawci su 26. rujna proglasili pobjedu i predali se, nakon to su spalili svoje oruje. Igralite
za golf nikad nije proireno, a veina uhienih osloboena je optubi. Oka je pomogla revitalizirati
ratniki duh uroenika i nau volju da pruimo otpor99 .
Krajem 90.-ih Svjetska banka prijetila je neobnavljanjem velikog zajma bolivijskoj vladi, o kojem
je ona ovisila, ukoliko ne pristanu privatizirati svu vodu u gradu Cochabambi. Vlada je pristala i
potpisala ugovor s konzorcijem predvoenim korporacijama iz Engleske, Italije, panjolske, SAD-a i
Bolivije. Vodni konzorcij je bez poznavanja lokalnih uvjeta smjesta digao cijene, tako da su mnoge
obitelji petinu svojeg dohotka morale davati samo za vodu. Povrh toga, ukidali su prikljuak svakom
kuanstvu koje nije plaalo. U sijenju 2000. godine buknuli su veliki prosvjedi protiv privatizacije
vode. Prvenstveno su seljaci uroenici krenuli prema gradovima, udrueni s umirovljenim radnici-
ma, obespravljenim tvornikim radnicima, ulinim prodavaima, mladim beskunicima, studentima i
anarhistima. Prosvjednici su zauzeli glavni trg i zatvorili glavne ceste. Organizirali su opi trajk koji
je paralizirao grad na etiri dana. Policija i vojska su 4. veljae napale glavni prosvjedni mar, uhitili
su dvije stotine prosvjednika, a ozlijeeno je sedamdeset ljudi i pedeset i jedan policajac.
U travnju su ljudi ponovno zauzeli glavni trg Cochabambe, a kada je vlada poela s uhienjima
organizatora, prosvjedi su se proirili po gradovima La Paz, Oruro i Potosi, kao i u mnogim selima.
Veina glavnih autocesta diljem zemlje bila je blokirana. Bolivijski predsjednik je 8. travnja proglasio
90 dana izvanrednog stanja, zabranio je okupljanja vie od etvero ljudi, ograniio je politiku aktiv-
nost, dopustio proizvoljna uhienja, uspostavio policijski sat te stavio radio stanice pod vojni nadzor.
Policija se povremeno prikljuivala prosvjednicima zahtijevajui vee plae, a sudjelovali su i u nekim
pobunama, no kad im je vlada povisila plae, vratili su se na posao i nastavili tui i uhiivati svoje ne-
kadanje kolege. Diljem zemlje ljudi su se kamenjem i molotovljevim koktelima borili protiv policije,
to je za posljedicu imalo mnoge ozljeene i ubijene prosvjednike. Vojnici koji su 9. travnja pokuavali
ukloniti blokadu ceste naili su na otpor i ustrijelili dvoje prosvjednika, a nekoliko ih ranili. Susjedi su
napali vojnike, uzeli im oruje i poeli pucati. Kasnije su osvojili bolnicu i ranili, zarobili, te linovali
vojnog zapovjednika.
Kako su nasilni prosvjedi samo rasli unato, ili esto upravo zbog viestrukih ubojstava i nasilne
policijske i vojne represije, drava je ponitila ugovor s vodnim konzorcijem i 11. travnja opozvala
zakon koji je omoguio privatizaciju vode Cochabambe. Upravljanje vodnom infrastrukturom prepu-
teno je koordinacijskoj skupini nastaloj iz prosvjednog pokreta koja je dio zajednice. Neki sudionici
borbe kasnije su otputovali u Washington kako bi se pridruili antiglobalizacijskim prosvjedima u
demonstracijama koje su eljele zaustaviti godinji sastanak Svjetske banke100 .
Prigovori prosvjednika ili su ire od privatizacije vode u jednom gradu. Otpor se proirio na dru-
tvenu pobunu koja je obuhvaala socijalistiko odbacivanje neoliberalizma, anarhistiko odbacivanje
kapitalizma, odbacivanje dugova poljoprivrednika, zahtjeve siromanih za niim cijenama benzina
i ukidanjem multinacionalnog vlasnitva nad bolivijskom naftom te uroenike zahtjeve za suvere-
nitetom. Jednako buran otpor u narednim godinama viestruko je porazio bolivijsku politiku elitu.

99
Iz anonimnog ilustriranog pamfleta The Oka Crisis.
100
Oscar Olivera, Cochabamba! Water War in Bolivia. Cambridge: South End Press, 2004.

96
Poljoprivrednici i anarhisti naoruani dinamitom zauzeli su banke kako bi dobili oprost dugova. Pod
jakim pritiskom javnosti vlada je nacionalizirala crpljenje nafte, a moni savez uroenikih poljopri-
vrednika ponitio je program iskorjenjivanja koke kojeg je podupirao SAD. Uzgajivai koke uspjeli
su ak u tome da njihov voa Evo Morales bude izabran za predsjednika, ime je Bolivija dobila svog
prvog uroenikog dravnog vou. Bolivija zbog toga trenutno prolazi politiku krizu koju vlada mo-
da nee moi rijeiti, jer se tradicionalna elita, smjetena u bjelakim, istonim podrujima zemlje,
odbija podvrgnuti progresivnoj politici Moralesove vlade. U ruralnim podrujima uroenike zajedni-
ce koristile su izravnije naine za ouvanje svoje autonomije. Nastavili su sa svakodnevnim otporom,
blokadom autocesta i sabotiranjem pokuaja vlade da upravlja njihovim selima. U najmanje desetak
sluajeva kada bi gradonaelnik ili vladin slubenikbio osobito nametljiv ili uvredljiv, seljaci su ga
linovali.
Decentralizirani otpor moe poraziti vlast u oruanom sukobu a moe je i svrgnuti. U Albaniji
su 1997. godine korupcija vlasti i ekonomski krah potaknuli masovni ustanak. Ljudi su se u roku
od nekoliko mjeseci naoruali i prisilili vladu i tajnu policiju da napuste zemlju. Nisu postavili novu
vlast niti se ujedinili u politiku stranku, nego su istjerali dravu kako bi stvorili autonomna podruja
na kojima mogu organizirati svoje ivote. Pobuna se proirila spontano, bez sredinjeg vodstva ili
ak koordinacije. Ljudi su diljem zemlje dravu prepoznali kao svog tlaitelja i napali. Otvorili su
zatvore te spalili policijske stanice i vladine zgrade. Nastojali su potrebe zadovoljiti na lokalnoj razini,
u ve postojeim drutvenim mreama. Naalost, nisu imali osvjeten anarhistiki ili antiautoritarni
pokret. Intuitivno, ali ne i eksplicitno odbijajui politika rjeenja, nisu imali stav zbog kojega bi
sve politike stranke prepoznali kao neprijatelje. Stoga je opozicijska Socijalistika stranka bila u
mogunosti preuzeti vlast, iako je za potpunu pacifikaciju Albanije bila potrebna okupacija od strane
tisua vojnika Europske Unije.
ak i u najbogatijim zemljama svijeta anarhisti i drugi buntovnici mogu u ogranienom podruju
pobijediti dravu, stvarajui autonomne zone u kojima mogu razvijati nove drutvene odnose. Nje-
maka konzervativna stranka je 1980.-81. izgubila vlast u Berlinu nakon to je pokuala silom uguiti
skvoterski pokret. Skvoteri suzauzeli naputene zgrade u znak borbe protiv gentrifikacije i propada-
nja gradova ili samo kako bi imali besplatno mjesto za ivot. Mnogi skvoteri, poznati kao autonomeni,
smatrali su se dijelom antikapitalistikog, antiautoritarnog pokreta koji te skvotove vidi kao djelie
slobode u kojima se mogu stvarati poeci novog drutva. U Berlinu je najburnija borba bila u kvartu
Kreuzberg. U nekim podrujima veinu stanovnika inili su autonomeni, otpadnici i imigranti i
po mnogim karakteristikama bila je to autonomna zona. Koristei sve policijiske snage, grad je po-
kuao isprazniti skvotove i slomiti pokret, ali autonomeni su uzvratili. Obranili su svoje susjedstvo
barikadama, kamenjem, molotovljevim koktelima i nadmudrili policiju u ulinim borbama. Krenuli su
u protunapad osvetnikim unitavanjem financijskog i komercijalnog dijela grada. Vladajua stranka
posramljena je odustala i socijalisti su preuzeli vlast, kreui u legalizaciju kako bi potkopali auto-
nomiju pokreta, s obzirom na to da ih nisu uspjeli izbaciti silom. U meuvremenu su autonomeni u
Kreuzbergu kampanjom akom protiv igle poduzeli mjere za zatitu susjedstva od droga. Borili su
se i protiv gentrifikacije, razbijajui burujske restorane i kafie.
U Hamburgu 1986. i 1987. godine policiju su zaustavile barikade autonomena kad su pokuali ispraz-
niti skvotove iz ulice Hafenstrasse. Nakon to su izgubili nekoliko velikih ulinih bitaka i pretrpjeli
protunapade, poput koordiniranih paljenja trinaest robnih kua sa tetom od 10 milijuna dolara, gra-
donaelnik je legalizirao skvotove, koji i danas postoje i nastavljaju biti sredita kulturnog i politikog
otpora.
U danskom Copenhagenu autonomni pokret mladih krenuo je u napad 1986. godine. U vrijeme
militantnih akcija skvotiranja i sabotae Shellovih crpilita nafte i drugih meta antiimperijalistike
borbe, nekoliko stotina ljudi iznenada je preusmjerilo svoj prosvjedni mar i zauzelo Ryesgade, ulicu u

97
kvartu Osterbro. Postavili su barikade i dobili potporu susjedstva te donosili hranu starijim susjedima
koji su bili zagraeni zbog barikada. Devet su dana autonomeni drali ulice, poraavajui policiju u
nekoliko velikih bitaka. Slobodne radio stanice diljem Danske pomogle su okupiti podrku, ukljuujui
hranu i zalihe. Vlada je konano objavila dovoenje vojske da ukloni barikade, a mladi na barikadama
najavili su konferenciju za medije, no u dogovoreno jutro svi su nestali. Dva gradska pregovaraa
pitala su se:

Gdje su BZeri [okupatori/skvoteri] otili? to je gradska uprava nauila? ini se da isto

mogu ponovno uiniti, bilo gdje, bilo kad. ak i vie. S istim sudionicima101 .

Barcelonska policija pokuala je 2002. godine izbaciti Can Masdeu, veliki skvotirani drutveni centar
na planinskoj padini kraj grada. Can Masdeu bio je povezan sa skvoterskim pokretom, pokretom za
zatitu okolia i lokalnom tradicijom otpora. Okolni breuljci bili su prekriveni vrtovima, a mnoge od
njih koristili su stariji susjedi koji su se sjeali diktature i borbe protiv nje, te shvaali da se borba i
danas nastavlja unato velu demokracije. Centar je, dakle, dobivao podrku s mnogih strana drutva.
Kad je policija dola, stanovnici su postavili barikade i zatvorili se, a jedanaestero ljudi danima visilo
u planinarskoj opremi s vanjske strane zgrade, visei nad brdom, visoko iznad zemlje. Podrka je
nahrupila i prkosila policiji; drugi su poduzimali akcije u gradu, zaustavljajui promet i napadajui
banke, urede za trgovinu nekretninama, McDonalds i druga poduzea. Policija je pokuala izgladnjeti
one koji su visili sa zgrade i psihiki ih muiti, ali nisu uspjeli. Otpor se uspjeno odupro pokuaju
izbacivanja i autonomna zona postoji i danas, s aktivnim javnim vrtovima i drutvenim centrom.
Grka policija je 6. prosinca 2008. usred Exarchije, anarhistikog i autonomnog uporita Atene,
ubila petnaestogodinjeg anarhista Alexisa Grigoropoulosa. U roku od nekoliko minuta anarhisti-
ke grupe afiniteta su se putem interneta i mobitela dogovorile i krenule u akciju diljem zemlje. Ove
grupe afiniteta, stotine njih, prethodnih godina razvile su odnose povjerenja i sigurnosti te vjetinu
za provoenje napada organizirajui se i izvodei brojne manje napade na dravu i kapital, koji su
obuhvaali jednostavne akcije crtanja grafita, uzimanja stvari iz supermarketa, napadanja policije,
policijskih automobila i zastupnika molotovljevim koktelima, dizanje u zrak vozila i ureda politikih
stranaka, institucija i korporacija koje su predvodile pritisak na drutvene pokrete, imigrante, radni-
ke, zatvorenike i druge. Kontinuitet aktivnosti stvorio je osnovu za buran otpor koji moe izbiti kad
drutvo bude spremno.
Njihov bijes zbog ubojstva Alexisa objedinio je anarhiste koji su diljem zemlje poeli napadati poli-
ciju prije nego je policija u mnogim gradovima uope shvaala to se dogaa. Napad je razbio iluziju
drutvenog mira i narednih dana stotine tisua drugih ljudi izalo je na ulice izraziti bijes koji i oni
osjeaju prema sistemu. Imigranti, studenti, srednjokolci, radnici, revolucionari prijanjih generacija,
stari ljudi itavo grko drutvo izalo je na ulice i sudjelovalo u raznolikim aktivnostima. Borili su
se protiv policije i pobijedili, ime su dobili mo za preobraavanje svojih gradova. Luksuzne trgovine
i vladine zgrade razbijane su i spaljivane. Zauzimane su kole, radio stanice, kazalita i druge zgrade.
Kako su ljudi palili ulice i slavili izgaranje staroga svijeta, njihovo alovanje pretvoreno je u proslavu.
Policija je odgovorila silom, pri emu su ozlijedili i uhitili stotine ljudi te bacaili na tisue suzavaca.
Ljudi su se branili s jo palea, palivi sve to su mrzili i stvarajui guste oblake crnog dima koji je
neutralizirao suzavac.
Kad su se ljudi poeli vraati domovima, moda da se vrate u svakodnevicu, anarhisti su nastavlili s
pobunama kako ne bi bilo sumnje da ulice pripadaju ljudima i da im je novi svijet nadohvat ruke. Meu
grafitima koji su se pojavili na zidovima stajalo je obeanje: Mi smo slika budunosti. Pobune su se
101
George Katsiaficas, The Subversion of Politics: European Autonomous Social Movements and the Decolonization of
Everyday Life. Oakland: AK Press, 2006, 123. str.

98
nastavile sljedea dva tjedna. Policija je odavno izgubila svaki privid kontrole i potroila sav suzavac.
Na kraju su fiziki iscrpljeni ljudi otili kuama, ali nisu stali. Napadi su se nastavili, a velik dio grkog
drutva poeo je sudjelovati u kreativnim aktivnostima. Grko drutvo je preobraeno. Pokazalo se
da svi simboli kapitalizma i vlasti izazivaju prezir masa. Drava je izgubila svoju legitimnost i mediji
su spali na ponavljanje oite lai da pobunjenici jednostavno ne znaju to ele. Anarhistiki pokret
zadobio je potovanje diljem zemlje i inspirirao nove generacije. Pobune su se smirile, ali akcije se
nastavljaju. U vrijeme pisanja ovog teksta, ljudi diljem Grke nastavljaju zauzimati zgrade, pokretati
drutvene centre, prosvjedovati, napadati, propitivati svoje strategije i odravati masovne skuptine
kako bi odredili smjer svoje borbe.
Demokratske drave, povremeno i one najprogresivnije, i dalje pozivaju vojsku kad policija ne moe
odrati red. Meutim, taj put otvara vrata opasnostima jer se i disidenti mogu naoruati. Ukoliko
borbe nastave dobivati na popularnosti, sve vie i vie ljudi vidjet e vladu kao okupatorsku silu, a u
ekstremnim sluajevima i vojska se moe pobuniti i proiriti borbu. U Grkoj su vojnici irili pisma
u kojima obeavaju da e se, ukoliko ih se pozove da suzbiju pobunu, pridruiti narodu i pucati na
policiju. Vojna intervencija je neizbjean korak u svakoj borbi za svrgavanje drave, ali ako drutveni
pokreti mogu pokazati hrabrost i organizacijsku sposobnost u poraavanju policije, mogu poraziti
ili pridobiti i vojsku. Zahvaljujui retorici demokratskih vlada, dananji vojnici su psihiki manje
spremni na suzbijanje lokalnih ustanaka brutalnou kojom bi to inili u stranim zemljama.
Zahvaljujui globalnoj integriranosti sistema, drave i druge institucije moi meusobno se podra-
vaju i zbog toga postaju jae do odreene toke, ali nakon nje su slabije i postaju podlonije globalnom
uruavanju nego ikad prije u povijesti. Politika kriza u Kini mogla bi unititi gospodarstvo Sjedinje-
nih Drava. Jo nismo dosegli toku na kojoj moemo svrgnuti globalnu strukturu moi, ali znaajno
je to nas u odreenim situacijama drava esto ne moe poraziti i oaze autonomije postoje diljem
sistema koji tei univerzalnosti i nepostojanju alternativa. Vlade se svrgavaju svake godine. Sistem
jo nije ukinut jer su takve pobjede uvijek bile kooptirane i ponovno ukljuene u globalni kapitalizam,
no ako eksplicitno antiautoritarni pokreti mogu sudjelovati u narodnom otporu, to je dobar znak za
budunost.

Kako znamo da revolucionari nee postati nova vlast?

Nije nemogue da revolucionari postanu novi diktatori, osobito ukoliko im osnovni cilj nije ukidanje
svih prisilnih autoriteta. Revolucije tijekom 20. stoljea stvarale su nove totalitarne sisteme, ali sve su
ih vodile ili preuzele politike stranke, koje nisu odbacivale autoritarnost; naprotiv, mnoge od njih
obeavale su stvoriti diktaturu proletarijata ili nacionalistiku vlast.
Politike stranke su ipak u svojoj biti autoritarne institucije. ak i u rijetkim sluajevima kad ih
legitimno oforme obespravljeni birai i imaju demokratsku strukturu, ipak moraju pregovarati s tre-
nutnom vlau kako bi ostvarile utjecaj, a krajnji cilj im je upravljanje centraliziranom strukturom
moi. Da bi politike stranke dobile mo kroz parlamentarni proces, moraju odbaciti sva egalitarna
naela i revolucionarne ciljeve koje su moda imale i suraivati s ve postojeim strukturama moi
potrebama kapitalista, imperijalistikih ratova, itd. Kroz ovaj tuni proces prole su socijaldemokrat-
ske stranke diljem svijeta, od laburista u Ujedinjenom Kraljevstvu do Komunistike partije u Italiji,
te neto recentnije, Zelena stranka u Njemakoj i Radnika stranka u Brazilu. S druge strane, kad
politike stranke poput boljevika, Crvenih Kmera i kubanskih komunista tee promjenama pre-
uzimajui vlast dravnim udarom ili kroz graanski rat, njihova autoritarnost je jo vidljivija.
Ipak, eksplicitni antiautoritarni revolucionari poznati su po unitavanju moi umjesto njezinog pre-
uzimanja. Nijedan od njihovih ustanaka nije bio savren, ali ipak daju nadu za budunost i pouke

99
o tome kako se moe ostvariti anarhistika revolucija. Iako autoritarnost jest stalna opasnost, nije
neizbjean ishod borbe.
Nakon godina diskriminacije i brutalnosti, 2001. godine su se Amazighi (Berberi) u Kabiliji, predjelu
Alira, pobunili protiv veinske arapske vlasti. Okida za ustanak dogodio se 18. travnja kad su anda-
ri ubili lokalnog mladia, a kasnije proizvoljno uhitili vei broj studenata, iako se nastali pokret jasno
pokazao kao mnogo iri od reakcije na policijsku brutalnost. Od 21. travnja ljudi su se borili sa anda-
rima, palili policijske stanice, vladine zgrade i urede opozicijskih politikih stranaka. Primijetivi da
vladini uredi za socijalnu skrb nisu poteeni, domai intelektualci i novinari, kao i francuski ljeviari,
paternalistiki su prekoravali zastranjele buntovnike da unitavaju vlastita susjedstva proputajui,
zbog licemjerstva ili neznanja, uvaiti injenicu da socijalna skrb u siromanim krajevima ima istu
ulogu kao policija, samo to oni obavljaju ugodniji dio posla.
Pobune su se pretvorile u ustanak i narod je u Kabiliji uskoro postigao jedan od svojih glavnih
ciljeva uklanjanje andara iz tog podruja. Mnoge policijske postaje koje nisu spaljene, drane su
pod opsadom, im im je onemoguena opskrba, pa su se andari morali silom probijati van kako bi se
opskrbili. U prvim mjesecima policija je ubila preko stotinu ljudi i ranila tisue, ali pobunjenici nisu
posustali. Zahvaljujui gnjevu otpora, a ne plemenitosti vlade, Kabilija je 2006. godine jo bila bez
andara.
Pokret je uskoro osloboeno podruje organizirao prema tradicionalnim i antiautoritarnim nae-
lima. Zajednice su vratile berbersku tradiciju aarcha (u mnoini aarucha), narodnu skuptinu za sa-
moorganiziranje. Kabiliji je koristila duboko ukorijenjena antiautoritarna kultura. Tijekom francuske
kolonizacije podruje je prolo kroz mnoge ustanke i svakodnevni otpor vladinom upravljanju.

Seoska skuptina je 1948. godine, primjerice, slubeno zabranila komunikaciju s vlau

o stvarima vezanim uz zajednicu: Prosljeivanje informacija bilo kojoj vlasti, bilo o mo-
ralnosti drugih graana, bilo o iznosu poreza, bit e kanjeno s deset tisua franaka. To
je najtea postojea kazna. Gradonaelnik i seoski upravitelj nee biti izuzeti [] Kad
je postojei pokret poeo organizirati odbore za kvartove i sela, jedan delegat (iz aarcha
Ait Djennad) izjavio je, kako bi pokazao da barem sjeanje na tu tradiciju nije izgublje-
no: Ranije, kad je tajmat odluivao o sukobu meu ljudima, kanjavan je kradljivac ili
prevarant; nije bilo potrebno ii na sud. Zapravo je to bilo sramotno102 .

Delegati iz 43 grada su od 20. travnja u administrativnom podruju Beni Douala u Kabiliji pozvali
na opi trajk, a ljudi su u mnogim selima i susjedstvima organizirali skuptine. Delegati skuptina
diljem Beni Douale okupili su se 10. svibnja kako bi formulirali zahtjeve i organizirali pokret. Mediji
su, pokazujui koju e ulogu imati tijekom itavog ustanka, objavili lane obavijesti o otkazivanju
sastanka, ali ipak se okupio velik broj delegata, najvie iz wilaye (ili okruga) Tizi Uzu. Izbacili su
gradonaelnika koji je pokuao sudjelovati na sastancima. Mi ovdje ne trebamo gradonaelnika ni
bilo kojeg drugog predstavnika drave, izjavio je jedan od delegata.
Delegati iz aarucha nastavili su se sastajati i uspostavili su meuokrunu koordinaciju. Sastali su
se 11. lipnja u El Kseuru:

Mi, predstavnici wilaya Stis, Bordj-Bu-Arreridj, Buira, Bumerdes, Bejaia, Tizi Uzu, Alira,
kao i Kolektivna skuptina Sveuilita Alira, koji se sastajemo danas, u ponedjeljak, 11.
lipnja 2001. godine, u Centru za mlade Mouloud Feraoun u El Kseuru (Bejaia), usvojili smo
sljedei popis zahtjeva:
102
Jaime Semprun, Apologa por la Insurreccin Argelina, Bilbao: Muturreko Burutazioak, 2002., 34 str. (s francuskog na
panjolski preveo Javier Rodriguez Hidalgo; prijevod na engleski je autorov). Citati u sljedeem ulomku su s 18. i 20. stranice.

100
 Da drava po hitnom postupku preuzme odgovornost za ranjene rtve i obitelji rtava repre-
sije tijekom ovih dogaanja.
Da zaetnici, pobornici i sukrivci za ove zloine budu podvrgnuti suenju i izbaeni iz snaga
sigurnosti i s javnih poslova.
Za priznavanje statusa rtve svakome stradalom tijekom ovih dogaanja i zatitu svih svje-
doka.
Za neodgodivo povlaenje andarmerije i pojaanja iz URS-a (specijalne jedinice).
Za ponitavanje svih sudskih procesa protiv prosvjednika i oslobaanje onih koji su ve osu-
eni.
Neodgodiv prestanak kaznenih istraga, zatraivanja i provociranja naroda.
Rasputanje istranih komisija koje je osnovala vlast.
Udovoljavanje zahtjevima Amazigha, u svom njihovom opsegu (identiteta, civilizacije, je-
zika i kulture) bez referenduma i bez uvjeta, te proglaavanje tamazighta nacionalnim i
slubenim jezikom.
Za dravu koja jami sva socioekonomska prava i sve demokratske slobode.
Protiv svake politike nazadovanja, pauperizacije i mizerabilizacije Aliraca.
Staviti sve izvrne funkcije drave, ukljuujui snage sigurnosti, pod nadlenost demokratski
izabranih tijela.
Za hitan socioekonomski plan za itavuKabiliju.
Protiv Tamheqranita [proizvoljnosti moi] i svih oblika nepravde i iskljuivanja.
Za ponovnu, svakom sluaju posebno posveenu, provjeru dravnih ispita svih uenika koji
ih nisu proli.
Uvoenje naknade za nezaposlene za sve koji zarauju manje od 50% minimalnog dohotka.
Traimo sluben, hitan i javan odgovor na ove zahtjeve.

Ulac Smah Ulac [borba se nastavlja]103

Stotine tisua ljudi je 14. lipnja krenulo u mar za ispunjenje ovih zahtjeva, ali policija ih je do-
ekala u zasjedi i rastjerala. Iako je pokret uvijek bio najsnaniji u Kabiliji, nikad se nije nacionalno/
kulturalno ograniavao i imao je podrku diljem zemlje. Ipak su ga opozicijske politike stranke poku-
ale razvodniti svodei ga na jednostavne zahtjeve protiv policijske okrutnosti i slubeno priznavanje
berberskog jezika. Meutim, poraz mara u Aliru pokazao je slabost pokreta izvan Kabilije. Jedan
je stanovnik Alira o teini otpora u glavnom gradu u usporedbi s berberskim podrujima izjavio:
Oni imaju sree. U Kabiliji nikad nisu sami. Imaju vlastitu kulturu, vlastito ureenje. Mi ivimo meu
dounicima i plakatima s Rambom.
U srpnju i kolovozu pokretsi je zadao zadatak strateke refleksije na vlastitu strukturu: usvojili su
sistem koordinacije izmeu aarucha, daira i komuna u wilayama, te biranje delegata po gradovima
i susjedstvima, koji bi inili potpuno autonoman mjesni koordinacijski odbor. Koordinaciju itave
wilaye inila bi dva delegata iz svakog mjesnog odbora. Obino bi u Bejaiji koordinacija izbacila sin-
dikate i ljeviare koji su se infiltrirali te pokrenula opi trajk. Na vrhuncu ovog procesa refleksije,
103
Jaime Semprun, Apologa por la Insurreccin Argelina, Bilbao: Muturreko Burutazioak, 2002., 73.74. str. (s francuskog
na panjolski preveo Javier Rodriguez Hidalgo; prijevod na engleski je autorov).

101
pokret je kao jednu od svojih najveih slabosti prepoznao relativni nedostatak sudjelovanja ena u
koordinacijama (iako su ene imale veliku ulogu u ustanku i drugim dijelovima pokreta). Delegati su
odluili poticati ene na vee sudjelovanje.
Tijekom ovog procesa neki delegati su nastavili potajno pokuavati pregovarati s vladom, dok su se
mediji predomiljali izmeu demoniziranja pokreta i predlaganja da vlada usvoji neke od njihovih pri-
jedloga, ignorirajui radikalnije zahtjeve. Pokret je 20. kolovoza velikim prosvjednim marem pokazao
svoju mo u Kabiliji, nakon ega su uslijedili meuokruni sastanci. Dravna elita nadala se da e se
na tim sastancima pokazati zrelost pokreta i pokrenuti dijalog, ali koordinacija je nastavila odbijati
tajne pregovore i ponovno potvrdila sporazum iz El Kseura. Komentatori su izjavljivali da pokret nas-
tavlja odbijati dijalog nameui svoje zahtjeve i uspjeno branei svoju autonomiju onemoguavajui
time upravljanje, to bi, barem u Kabiliji, moglo zavriti uruavanjem dravne moi.
Nakon to su preivjeli preko godinu dana nasilja i pritisaka da se pronae politiko rjeenje, pokret
je 10. listopada 2002. godine pokrenuo bojkot izbora. Izazivali su frustracije politikih stranaka, u
Kabiliji su izbori blokirani, a u ostatku Alira odaziv je bio iznimno nizak.
Od samih poetaka politike stranke osjeale su se ugroenima samoorganiziranim ustankom i
davale su sve od sebe da pokret ukljue u politiki sistem, ali to nije bilo ba lagano. Pokret je rano
usvojio kodeks asti koji su svi delegati morali prihvatiti. Kodeks je glasio:

Delegati pokreta obeavaju da e

Potivati uvjete izraene u poglavlju o Vodeim principima koordinacije aarucha, daira i
komuna.
Potovati krv rtava proizalih iz borbe sve do ispunjenja njihovih ciljeva i ne koristiti sjea-
nje na njih u vlastitu ili drugu korist.
Potovati snaan mirovni karakter pokreta.
Ne poduzimati nikakve aktivnosti koje vode do uspostavljanja izravnih ili neizravnih odnosa
s monicima.
Ne koristiti pokret za proizvoljne ciljeve ili ga uvlaiti u izborni sustav ili pokuaje preuzi-
manja moi.
Javno izai iz pokreta prije traenja bilo kakvog politikog poloaja.
Ne prihvaati nijedan politiki poloaj (imenovanje dekretom) u institucijama moi.
Izraavati graansku aktivnost i potovanje prema drugima.
Omoguiti pokretu nacionalnu dimenziju.
Ne zaobilaziti predviene strukture u komunikaciji.
Pruiti stvarnu solidarnost svima koji su oteeni zbog uloge delegata pokreta.
Napomena: Svi delegati koji prekre Kodeks asti bit e javno optueni104 .

Delegati koji su prekrili kodeks uistinu su bili prognani te ak i napadani.

Pritisak za ponovnom uspostavom vlasti se nastavlja. Anonimne skuptine i vijea poele su davati
izjave za medije u kojima osuuju spiralu nasilja mladih i loe politike raunice onih koji nas-
tavljaju glasno parazitirati javnu debatu i uutkavati uzorne graane. Kasnije je to vijee objasnilo
104
Isto, 80. str. Vezano uz etvrtu toku, za razliku od Zapadnog drutva i njegovih razliitih oblika pacifizma, miroljubi-
vost alirskog pokreta ne iskljuuje samoobranu ili ak oruani ustanak, kao to je vidljivo iz prethodne toke o rtvama.
Miroljubivost ovdje ukazuje na sklonost miroljubivim i konsenzualnim ishodima vie nego prisili i proizvoljnom autoritetu.

102
da su ti uzorni graani sve znanstvene i politike linosti tog podruja sposobne pokretu dati smisao
i konzistentnost105 .
Sljedeih godina slabljenje antiautoritarnog karaktera pokreta pokazalo je glavnu prepreku za slo-
bodarski ustanak koji je osvojio komadi autonomije: nije bila rije o neizbjenom, nadiruem auto-
ritarizamu, ve o stalan meunarodni pritisak da se pokret institucionalizira. U Kabiliji je znatan dio
pritiska dolazio od europskih nevladinih organizacija i meunarodnih agencija koje su tvrdile da rade
na postizanju mira. Zahtijevali su da koordinacije aarucha usvoje miroljubive metode, odustanu od
bojkota politike i imenuju kandidate za izbore. Od tada se pokret razdijelio. Mnogi delegati aarucha
i stariji koji su se proglasili voama uli su u politiku arenu, gdje su im glavni ciljevi bili reforma
alirskog ustava, provoenje demokratskih reformi i kraj postojee diktature. U meuvremenu je Po-
kret za autonomiju Kabilije (MAK) nastavio inzistirati na tome da mo treba biti decentralizirana i da
pokrajina mora dobiti neovisnost.
Kabilija nije od antiautoritarnih pokreta diljem svijeta dobila znaajnu podrku i solidarnost, to je
moglo pomoi u ignoriranju pritisaka za institucionalizacijom. Za to su djelomino krivi izoliranost
i eurocentrizam mnogih pokreta. Istovremeno, i sam pokret je ograniavao svoj doseg na dravne
granice i nije imao jasnu revolucionarnu ideologiju. Graanska odgovornost i vanost autonomije u
berberskoj kulturi svakako su antiautoritarni, ali u natjecanju s dravom to se moe shvatiti na puno
razliitih naina. Da su zahtjevi pokreta u potpunosti ostvareni, uinili bi vlast neprovodivom i po
tome su revolucionarni, ali nisu izriito pozivali na unitavanje moi, pa su ostavili dovoljno prostora
dravi za ponovno uvlaenje u pokret. Iako je Kodeks asti jasno zabranjivao suradnju s politikim
strankama, graanska ideologija pokreta takvu suradnju uinila je neizbjenom zahtijevajui dobru
vlast, to je naravno nemogue, isto samozavaravanje i izdaja.
Revolucionarna i antiautoritarna ideologija ili analiza mogli su sprijeiti obnavljanje vlasti i potak-
nuti solidarnost s pokretima u drugim zemljama. Istovremeno su i pokreti u drugim zemljama mogli
biti u poziciji za pruanje solidarnosti da su razvili ire razumijevanje borbe. Primjerice, zbog mnotva
povijesnih i kulturnih razloga nije nimalo vjerojatno da bi se ustanci u Aliru ikada smatrali anar-
histikima, a ipak je to jedan od najinspirativnijih primjera anarhije u tom razdoblju. Veina onih
koji sebe smatraju anarhistima, zbog kulturalnih predrasuda prema borbama koje ne usvoje estetiku
i kulturno nasljee koje prevladava meu euro-amerikim revolucionarima, nije to bila u mogunosti
prepoznati i zapoeti solidarne odnose.
Povijesni eksperimenti kolektivizacije i anarhokomunizma koji su se odvili u panjolskoj 1936. i
1937. godine bili su mogui samo zato to su se anarhisti pripremali za poraavanje vojske oruanim
ustankom, pa su ih mogli vojno poraziti u veem dijelu zemlje kad su faisti zapoeli udar. Da bi zatitili
novi svijet koji su gradili, organizirali su se kako bi zadrali bolje opremljene faiste rovovskim ratom,
objavljujui No pasarn! Nee proi!
Iako su imali mnogo posla kod kue, organiziranje kola, kolektiviziranje zemlje, reorganiziranje
drutvenog ivota, anarhisti su osnovali i obuili dobrovoljake milicije za borbu na frontu. Na poetku
sukoba Durrutijeva anarhistika brigada potisnula je faiste na aragonski front i u studenom je to
imalo veliku ulogu u obrani od faistikog napada na Madrid. Mnogi su kritizirali dobrovoljne milicije,
uglavnom burujski novinari i staljinisti koji su ih eljeli unititi kako bi profesionalna vojska imala
potpunu kontrolu. George Orwell, koji se borio na strani trockista, razjanjava:

Svi, od generala do slubenika, dobivali su jednaku plau, jeli istu hranu, nosili istu odje-
u i druili se potpuno ravnopravno. Ukoliko si generala koji je upravljao divizijom elio
potapati po leima i traiti ga cigaretu, mogao si, i nitko to ne bi smatrao udnim. U

105
Isto, 26. str.

103
 teoriji je u svaka milicija bila demokratina, a ne hijerarhijska Pokuali su unutar mi-
licija ostvariti svojevrstan privremeni radni model besklasnog drutva. Naravno da nisu
ostvarili savrenu ravnopravnost, ali bili su najblie tome nego to sam ikada vidio ili to
bih smatrao moguim u vrijeme rata
Kasnije je postalo popularno omalovaavati milicije i pretvarati se da su pogreke zbog
nedostatka obuke i oruja uzrokovane egalitarnim sistemom. Zapravo su tek unovaene
milicije bile nedisciplinirana gomila, ne zbog toga to su asnici vojnike nazivali drugo-
vima, nego zato to su neuvjebani vojnici uvijek nedisciplinirana gomila Novinari koji
su se izrugivali takvom sistemu milicija rijetko bi spominjali da je milicija morala drati
liniju dok se Narodna vojska obuavala u pozadini. To to su milicije uope ostale na fron-
ti, slui na ast snazi revolucionarne discipline. Otprilike do lipnja 1937. godine tamo
nije bilo niega to bi ih zadralo, osim klasne odanosti Plaena vojska bi se u istim
okolnostima razbjeala U poetku su me vidljivi kaos, opi nedostatak obuke, injenica
da si se esto morao pet minuta svaati prije nego ti posluaju naredbu, okirali i ljutili.
Ja sam imao predobu britanske vojske, a panjolske milicije uvelike su se razlikovale od
nje. No s obzirom na okolnosti, bili su bolji nego to bi itko mogao oekivati106 .

Orwell je otkrio da je politika aparatura odluna da ih slomi tako to im namjerno uskrauje oruje
potrebno da bi pobijedili. Anarhistike i socijalistike milicije su u listopadu 1936. godine potisnuli fa-
iste do aragonskog fronta i sljedeih osam mjeseci drali crtu obrane, sve dok ih nije silom zamijenila
dravna vojska.
Sukob je bio dug i krvav, prepun po ivot opasnih situacija, nepredvidljivih mogunosti i tekih
odluka. Anarhisti su tijekom sukoba morali dokazati primjenjivost svog ideala istinske antiautoritarne
revolucije. Doivjeli su mnoge uspjehe i neuspjehe koji, promotreni zajedno, pokazuju to je mogue
i koje opasnosti revolucionari moraju izbjei kako ne bi postali nova vlast.
Iza crta bojinice anarhisti i socijalisti dobili su priliku pretoiti svoje ideale u praksu. Seljaci u pa-
njolskim selima izvlastili su zemlju i napustili kapitalistiku strukturu. Nije postojao jedinstveni napu-
tak kako da seljaci uspostave anarhokomunizam; primjenjivali su irok spektar metoda za svrgavanje
gospodara i stvaranje novog drutva. U nekim mjestima seljaci su ubijali sveenstvo i zemljoposjedni-
ke, to je esto bilo izravna osveta onima koji su suraivali s faistima ili prijanjim reimom odajui
im imena radikala kako bi ih se uhitilo i smaknulo. U nekoliko ustanaka u panjolskoj izmeu 1932.
i 1934. godine revolucionari su uglavnom bili neskloni ubijanju svojih politikih neprijatelja. Napri-
mjer, kada su seljaci u andaluzijskom selu Casas Viejas razvili crno-crvenu zastavu, jedino njihovo
nasilje usmjereno je protiv zemljinih knjiga koje su spalili. Ni politiki voe ni efovi nisu napadani,
nego su jednostavno obavijeteni da vie nemaju mo i vlasnitvo. injenica da je vojska kasnije u
ime tih voa i zemljoposjednika masakrirala ove miroljubive seljake, moe objasniti agresivnije postu-
panje 1936. godine. Crkva u panjolskoj bila je uvelike profaistika institucija. Sveenici su dugo bili
pobornici patriotizma, patrijarhata, zlostavljakih oblika obrazovanja i svetih prava zemljoposjednika.
Kad je Franco pokrenuo dravni udar, mnogi sveenici sudjelovali su kao faistika paravojska.
U anarhistikim krugovima ve dugo postoji debata o tome znai li borba protiv kapitalistikog
sistema i napade na pojedinace na pozicijama moi, osim u samoobrani. injenica da su oni na po-
zicijama moi, nakon to im je ukazana milost, odmah krenuli na pobunjenike i dali njihova imena
streljakim vodovima kako bi ih kaznili i kako bi obeshrabrili budue ustanke, ide u korist argumenta
da elite nisu samo nevini izvritelji uloga u impersonalnom sistemu, nego da se otvoreno ukljuu-
ju u rat protiv potlaenih. Stoga ubojstva koja su proveli panjolski anarhisti i seljaci nisu bila znak
106
George Orwell, Homage to Catalonia. London: Martin Secker & Warburg Ltd., 1938., 26.28. str.

104
autoritarnosti usaene u revolucionarnu borbu, nego smislena strategija u okviru opasnog sukoba.
Istovremeno ponaanje staljinista, koji su uspostavili tajnu policiju za muenje i ubijanje svojih ne-
kadanjih drugova, pokazuje koliko nisko ljudi mogu otii kad vjeruju da se bore za pravedan cilj, ali
suprotan primjer anarhista i socijalista dokaz je da se takvo ponaanje moe izbjei.
Dokaz odsutnosti autoritarnosti meu anarhistima moe se vidjeti iz injenice da seljaci koji su se
oslobodili nasiljem nisu prisiljavali pojedince da kolektiviziraju svoju zemlju zajedno s ostatkom za-
jednice. U veini istraenih sela u anarhistikim podrujima kolektivi i individualni posjedi postojali
su jedni uz druge. U najgorem sluaju, kad bi antikolektivistiki seljak zadrao zemlju i time onemogu-
io seljake u udruivanju svojih posjeda, veina bi ponekad traila pojedinca da svoju zemlju zamijeni
za neku drugu, kako bi drugi seljaci mogli udruiti svoje snage i pokrenuti kolektiv. U jednom zabi-
ljeenom primjeru seljaci koji su eljeli kolektivizaciju ponudili su pojedincu u zamjenu kvalitetniju
zemlju kako bi doli do konsenzusa.
U gradovima i unutar struktura CNT-a, anarhistikog radnikog sindikata s preko milijun lanova,
situacija je bila kompliciranija. Nakon to je obrana koju su organizirale CNT i FAI (Iberska anarhis-
tika federacija) porazila faiste u Kataloniji i zaplijenila im oruje, lanstvo CNT-a spontano je orga-
niziralo tvornika vijea, kvartovske skuptine i druge grupe za koordinaciju gospodarskog ivota, i
to nesektaki, suraujui s drugim radnicima svih politikih uvjerenja. Iako su anarhisti u Kataloni-
ji bili najsnanija opcija, pokazali su nezainteresiranost za vrenje represije nad drugim skupinama
to je posve suprotno od onoga to je inila Komunistika partija, trockisti i katalonski naciona-
listi. Problem su stvorili delegati CNT-a. Sindikat se nije uspio strukturirati tako da sprijei vlastitu
institucionalizaciju. Delegati regionalnih i nacionalnih povjerenstava nisu mogli biti smjenjivani uko-
liko djeluju neprimjereno, nije uspostavljena norma koja bi tim ljudima onemoguavala zadravanje
stalne pozicije u viim povjerenstvima, a dogovore i odluke viih povjerenstava nije uvijek trebalo
potvrditi itavo lanstvo. Nadalje, principijelni anarhistiki borci odbijali su visoke pozicije u Konfe-
deraciji, dok su intelektualci usmjereni na apstraktne teorije i gospodarsko planiranje teili prema tim
sredinjim povjerenstvima. Stoga je u vrijeme revolucije u srpnju 1936. godine CNT imao uhodano
vodstvo, izolirano od stvarnog pokreta.
Anarhisti poput Stuarta Christija i veterani liberterske grupe mladih koja je sudjelovala u gerilskoj
borbi protiv faista tijekom sljedeih desetljea, tvrdili su da je ta dinamika izolirala vodstvo CNT-a
od lanova i pribliila ih profesionalnim politiarima. Zato su u Kataloniji pristali na sudjelovanje
u antifaistikoj Narodnoj fronti zajedno s autoritarnim socijalistikim i republikanskim strankama.
Njima je to bila gesta pluralizma i solidarnosti, kao i nain samoobrane protiv prijetnje faizma.
Otuenost od lanova onemoguila im je da shvate da mo vie nije u zgradama vlade, nego na
ulicama i svugdje gdje su radnici spontano zauzimali svoje tvornice. Kako to nisu shvaali, zapravo su
sprjeavali drutvenu revoluciju, obeshrabrujui naoruane mase da trae potpuno ostvarenje anar-
hokomunizma iz straha od uzrujavanja novih saveznika107 . U svakom sluaju, anarhisti su u ovom
razdoblju morali donijeti iznimno teke odluke. Predstavnici su bili zarobljeni izmeu uznapredova-
log faizma i izdaja saveznika, dok su oni na ulicama morali birati izmeu prihvaanja upitnih odluka
samoproglaenih voa i cijepanja pokreta zbog pretjerane kritinosti.
Unato iznenadnoj moi koju je dobio CNT bili su nadmona organizirana politika sila u Katalo-
niji i velika sila u drugim pokrajinama i vodstvo i baza djelovali su suradniki, a ne teei prisvajanju
moi. Primjerice, u antifaistikim povjerenstvima koje je predloila Katalonska vlada, dopustili su si
da budu na istoj razini s relativno slabijim socijalistikim radnikim sindikatom i Katalonskom naci-

107
Samo u Barceloni i okolnom podruju bilo je 40.000 naoruanih anarhista. Katalonska vlada bila bi uspjeno ukinuta
da ju je CNT jednostavno ignorirao, umjesto to je krenuo u pregovore. Stuart Christie, We, theAnarchists! A study of the
Iberian Anarchist Federation (FAI) 19271937. Hastings, UK: The Meltzer Press, 2000., 106. str.

105
onalnom strankom. Jedan od glavnih razloga koje je vodstvo CNT-a dalo za suradnju s autoritarnim
strankama bio je da bi ukidanje Katalonske vlade bilo jednako uvoenju anarhistike diktature. No,
njihova pretpostavka da bi ukidanje vlade ili tonije, doputanje spontanom narodnom pokretu da
to uini znailo njeno zamjenjivanje CNT-om, pokazala je njihovu zaslijepljenu umiljenost. Nisu
uspjeli shvatiti da je radnika klasa razvijala nove oblike organizacije, poput tvornikih vijea, koji su
imali najvie potencijala nadii institucije koje postoje otprije bilo CNT ili vladu i ne biti apsor-
birane u njih. Vodstvo CNT-a nije uspjelo shvatiti koliko je narodni pokret bio snaan i da je njihova
uloga predstavnika sada u suprotnosti s tijekom revolucije108 .
Radije nego da prikazujemo idealiziranu sliku povijesti, trebamo prepoznati da ovi primjeri poka-
zuju kako rjeavanje sukoba izmeu uinkovitosti i autoritarizma nije lagano, ali je mogue.

Kako e se zajednice na poetku organizirati?

Svi su ljudi sposobni sami se organizirati, bez obzira imaju li iskustva u politikom djelovanju ili
ne. Naravno, preuzimanje kontrole nad vlastitim ivotima nee u poetku biti lagano, ali je svakako
mogue. U veini sluajeva ljudi imaju logian pristup, spontano odravaju velike, otvorene sastanke
sa svojim susjedima, suradnicima i drugovima na barikadama kako bi shvatili to treba napraviti. U
nekim sluajevima drutvo se organizira kroz revolucionarne organizacije koje postoje otprije.
U narodnom ustanku u Argentini 2001. godine ljudi su uzeli neoekivanu razinu kontrole nad vlas-
titim ivotima. Osnovali su kvartovske skuptine, zauzeli tvornice i naputenu zemlju, stvorili mree
razmjene, blokirali autoceste kako bi primorali vladu da nezaposlenima dodijeli olakice, branili uli-
ce protiv kobne policijske represije te prisilili etiri predsjednika i vie potpredsjednika i ministara
financija da u kratkom roku daju ostavke. Tijekom svega toga nisu imenovali vodstvo i veina kvar-
tovskih skuptina odbijala je politike stranke i trgovake koncerne koji su ih pokuavali kooptirati. U
tim skuptinama, okupacijama tvornica i drugim organizacijama koristili su konsenzus i ohrabrivali
horizontalnu organizaciju. Rijeima jednog aktivista ukljuenog u stvaranje alternativnih drutvenih
struktura u njegovom susjedstvu, gdje je nezaposlenost dosegla 80%: Mi gradimo mo, ne uzimamo
je109 .
Ljudi su samo u Buenos Airesu osnovali preko 200 kvartovskih skuptina, to je obuhvaalo tisue
ljudi, a prema jednoj anketi, jedan od tri stanovnika glavnoga grada sudjelovao je u skuptini. Poeli
su okupljanjem u svojim susjedstvima, esto uz zajedniki objed ili olla popular. Zatim bi zauzeli pros-
tor za drutveni centar u mnogim sluajevima naputenu banku. Uskoro bi kvartovska skuptina
odravala tjedne sastanke o pitanjima vezanim uz zajednicu, ali i o temama poput vanjskog duga,
rata i slobodne trgovine, kao i kako da surauju i kako vide budunost. Mnogi drutveni centri s
vremenom su nudili:

informativni prostor i moda kompjutore, knjige i razliite radionice o jogi, samoobrani,

jezicima i primjenjivim ili praktinim vjetinama. Mnogi su imali i javne vrtove, vodili
vannastavne aktivnosti za djecu i obrazovanje za odrasle, organizirali drutvene i kultur-
ne dogaaje, kolektivno kuhali hranu i politiki se mobilizirali za sebe i podrku piquete-
rosima i zauzetim tvornicama110 .

108
Isto, str. 101.
109
John Jordan i Jennifer Whitney, Que Se Vayan Todos: Argentinas Popular Rebellion. Montreal: Kersplebedeb, 2003., 56.
str.
110
Natasha Gordon i Paul Chatterton, Taking Back Control: A Journey through Argentinas Popular Uprising. Leeds (UK):
University of Leeds, 2004.

106
 Skuptine su imenovale radne grupe, poput odbora za zdravstvo i alternativne medije, koji su odra-
vali dodatne sastanke kojima su prisustvovali ljudi najzainteresiraniji za te projekte. Prema neovisnom
novinaru koji im je bio u posjetu:

Na nekim skuptinama sudjeluje i do 200 ljudi, druge su mnogo manje. Jedna kojoj smo
prisustvovali imala je etrdesetak ljudi, od dvije majke koje su sjedile na ploniku i dojile,
do odvjetnika u odijelu, mravog hipija u arenoj odjei, postarijeg vozaa taksija, dos-
tavljaa na biciklu s dreadlocksima, do studenta medicine. Na uglu ulice pod naranastim
odsjajem svjetla u krugu je stajao itav presjek argentinskog drutva, prosljeujui potpu-
no novi megafon i raspravljajui o tome kako da preuzmu kontrolu nad svojim ivotima.
Tu i tamo proao bi automobil i zatrubio u znak podrke, a sve se to dogaalo u srijedu
izmeu 8 sati naveer i ponoi111 .

Uskoro su se kvartovske skuptine koordinirale na razini grada. Jednom tjedno slale su glasnogovor-
nike na zajedniki plenum koji je okupljao tisue ljudi iz itavog grada, da osmisle zajednike projekte
i planove za prosvjede. Na plenumu su se odluke donosile veinskim glasanjem, ali struktura nije bila
prisilna, pa odluke nisu bile obvezujue provoene su jedino ukoliko su ljudi imali entuzijazma
da ih provode. Jednako tako, ako bi velik broj ljudi na plenumu glasao suzdrano za neki prijedlog,
prijedlog je preinaen kako bi dobio vie podrke.
Skuptine su se brzo proirile na provincijsku i nacionalnu razinu. Nakon dva mjeseca od poetka
ustanka, nacionalna skuptina svih skuptina zahtijevala je da se vlada zamijeni skuptinama. To
se nije dogodilo, ali na kraju je argentinska vlada bila prisiljena donositi odluke u skladu s javnim
mnijenjem izvijestila je da e se ogluiti na svoj meunarodni dug, to je bio dogaaj bez presedana.
Meunarodni monetarni fond bio je u tolikom strahu od narodne pobune i njene svjetske podrke u
antiglobalizacijskom pokretu, i toliko posramljen kolapsom svog uzornog djeteta, da je morao pri-
hvatiti iznenadni gubitak. Pokret je u Argentini igrao sredinju ulogu u ostvarivanju jednog od glavnih
ciljeva antiglobalizacijskog pokreta poraavanja MMF-a i Svjetske banke. U vrijeme pisanja ovog
teksta te institucije su diskreditirane i pred bankrotom. U meuvremenu se argentinsko gospodarstvo
stabiliziralo i bijes javnosti se uvelike slegnuo. Ipak, neke od skuptina s najveim utjecajem tijekom
ustanka nastavile su postojati sedam godina kasnije. Sljedei put kad sukob ispliva na povrinu, te
skuptine e biti u kolektivnom pamenju kao sjeme budueg drutva.
Grad Gwangju (ili Kwangju) u Junoj Koreji oslobodio se na est dana u svibnju 1980. godine, na-
kon eskaliranja studentskih i radnikih prosvjeda protiv vojne diktature pokrenutih nakon uvoenja
policijskog sata. Prosvjednici su spalili dravnu televizijsku stanicu i zaplijenili oruje, na brzinu or-
ganizirali Graansku vojsku koja je istjerala policiju i vojsku. Kao i u drugim gradskim pobunama,
ukljuujui one u Parizu 1848. i 1968. godine, u Budimpeti 1919. i u Pekingu 1989. godine, studenti i
radnici u Gwangjuu brzo su uspostavili otvorene skuptine kako bi organizirali ivot u gradu i komu-
nicirali s ostatkom svijeta. Sudionici ustanka priaju da se u kratkom vremenskom razdoblju razvio
kompleksan organizacijski sustav i to bez voa glavnih studentskih skupina i prosvjednikih orga-
nizacija, koji su ve bili uhieni. Njihov sistem obuhvaao je Graansku vojsku, Centar za smjetaj,
Graansko-studentski odbor, Komisiju za planiranje, te odjele za lokalnu obranu, istragu, informacije,
javne slube, pokapanje mrtvih i druge usluge112 . Bila je potrebna akcija irokih razmjera specijala-
ca korejske vojske s podrkom SAD-a da bi slomili ustanak i sprijeili njegovo irenje, pri emu je
111
John Jordan i Jennifer Whitney, Que Se Vayan Todos: Argentinas Popular Rebellion. Montreal: Kersplebedeb, 2003, 9. str.
112
George Katsiaficas, Comparing the Paris Commune and the Kwangju Uprising, www.eroseffect.com. Da je taj ustanak
bio dobro organiziran stoji u izvjeu konzervativnog Fonda za batinu. Daryl M. Plunks South Koreas Kwangju Incident
Revisited, The Heritage Foundation, No. 35, 16. rujna 1985.

107
ubijeno nekoliko stotina ljudi. ak su i njihovi neprijatelji oruani ustanak opisivali kao vatren i
dobro organiziran. Kombinacija spontane organizacije, otvorenih skuptina i odbora sa specifinim
organizacijskim fokusom ostavila je dubok utisak, pokazavi koliko se brzo drutvo moe promijeniti
jednom kad se odrekne poslunosti vladi.
U Maarskoj revoluciji 1956. godine dravna mo uruila se nakon to su se mase studentskih pro-
svjednika naoruale, a veina zemlje dola je u ruke ljudi koji su morali reorganizirati gospodarstvo
i na brzinu osnovati milicije kako bi se oduprli sovjetskoj invaziji. U poetku se svaki grad organi-
zirao spontano, ali nastali su veoma slini organizacijski oblici, moda zato to su razvijeni u istom
kulturalnom i politikom kontekstu. Maarski anarhisti bili su utjecajni u novim Revolucionarnim
vijeima, koja su se udruila kako bi koordinirala obranu, a sudjelovali su i u radnikim vijeima koja
su preuzela tvornice i rudnike. U Budimpeti su stari politiari formirali novu vladu i pokuali upreg-
nuti autonomna vijea u viestranaku demokraciju, ali vlada izvan glavnog grada nije imala nikakav
utjecaj u danima prije nego to je druga sovjetska invazija uspjeno slomila ustanak. Maarska u to
vrijeme nije imala velik anarhistiki pokret, ali popularnost razliitih vijea pokazuje koliko su anar-
histike ideje zarazne kada se ljudi odlue organizirati sami, a njihova sposobnost voenja zemlje i
odbijanja prve invazije Crvene armije dokaz je uinkovitosti ovih oblika organizacije. Nije bilo potre-
be za postojanjem kompleksnog institucionalnog nacrta prije nego to su ljudi napustili autoritarne
vlade. Trebala im je samo odlunost da se okupe na otvorenim sastancima kako bi odluili o svojoj
budunosti, te povjerenje u sebe da to mogu ostvariti, iako je u poetku nejasno kako.

Kakva e biti odteta za protekle represije?

Da vlada i kapitalizam nestanu preko noi, ljudi bi i dalje bili podijeljeni. Naslijee represije openito
odreuje gdje ivimo; na pristup zemlji, vodi, istom okoliu i nunoj infrastrukturi; razinu nasilja i
traume u naim zajednicama. Ljudima se daju veoma razliite razine drutvenih privilegija ovisno o
njihovoj boji koe, rodu, dravljanstvu, ekonomskoj klasi i drugim imbenicima. Jednom kad potlaeni
ustanu kako bi se domogli bogatstva naega drutva, to e tono naslijediti? Zdravu zemlju, istu
vodu i bolnice ili iscrpljenu zemlju, deponije smea i olovne cijevi? To uvelike ovisi o njihovoj boji
koe i nacionalnosti.
Globalna solidarnost je kljuan dio anarhistike revolucije. Solidarnost je potpuna suprotnost milo-
sru, jer ne ovisi o odnosu nejednakosti izmeu davatelja i primatelja. Kao i sve dobre stvari u ivotu,
solidarnost se dijeli, to unitava kategorije davatelja i primatelja, dok istovremeno ne ignorira niti
pridaje na vanosti nejednakosti moi koja moda postoji meu njima. Ne moe postojati istinska
solidarnost izmeu revolucionara u Illinoisu i revolucionara u Mato Grossu ukoliko moraju ignori-
rati injenicu da je kua jednoga izgraena od drva ukradenog sa zemlje drugoga, unitavajui tlo i
ostavljajui njega i itavu njegovu zajednicu s manje mogunosti za budunost.
Anarhija mora biti potpuno nekompatibilna s kolonijalizmom, jednako s kolonijalizmom koji u no-
vim oblicima nastavlja postojati i danas, kao i s povijesnim nasljeem koje pokuavamo ignorirati.
Zato se anarhistika revolucija mora temeljiti i na borbi protiv kolonijalizma. To ukljuuje ljude glo-
balnog Juga koji pokuavaju ponititi neoliberalizam, uroenike narode koji se bore kako bi vratili
svoju zemlju, te crnake zajednice koje i dalje rade na nadilaenju ostavtine ropstva. Oni koje je
kolonijalizam privilegirao bijelci i svi itelji Europe ili europskih naseljenikih drava (SAD-a, Ka-
nade, Australije) trebali bi politiki, kulturalno i materijalno podravati ove borbe. Budui da su
antiautoritarne pobune do sada bile ogranienog opsega, a znaajna poboljanja morala bi se dogodi-
ti na globalnoj razini jer je represija globalizirana, nema primjera koji bi u potpunosti oslikali kako
bi poboljanja trebala izgledati. Meutim, neki primjeri manjih razmjera pokazuju da postoji volja

108
za poboljanjem, te da ga anarhistiki principi uzajamne pomoi i direktne akcije mogu uinkovitije
ostvariti nego demokratske vlade s njihovim odbijanjem priznavanja razmjera prijanjih zloina
i njihovim sramotnim polovinim mjerama. Isto vrijedi i za revolucionarne vlade, koje obino nas-
ljeuju i zatakavaju represiju u dravama koje preuzimaju kao to je vidljivo po tome koliko su
vlade SSSR-a i Kine bezobzirno preuzele vodstvo rasno podijeljenih carstava, iako su tvrdile da su
antiimperijalistike.
U dravi Chiapas u junom Meksiku Zapatisti su ustali 1994. godine i time za desetke uroenikih
zajednica osvojili autonomiju. Nazvani po meksikom seljakom revolucionaru Zapati i usvajajui
mjeavinu uroenikih, marksistikih i anarhistikih ideja, Zapatisti su osnovali vojsku voenu jav-
nim encuentros ili okupljanjima, kako bi se oduprli neoliberalnom kapitalizmu i neprekidnim oblicima
iskoritavanja i genocida koje je provodila meksika drava. Kako bi te zajednice izdigli iz siroma-
tva nastalog zbog viedesetljetnog kolonijalizma i kako bi pomogli ponititi uinak vojnih blokada i
zlostavljanja, Zapatisti su zatraili podrku. Tisue volontera i ljudi s tehnikim iskustvom dolo je iz
itavog svijeta kako bi pomogli zapatistikim zajednicama da izgrade infrastrukturu, a tisue drugih
nastavilo je podravati Zapatiste aljui novane donacije i opremu ili kupujui fairtrade proizvode113
nastale na autonomnom teritoriju. Ova pomo prua se u duhu solidarnosti i, to je najvanije, odvija
se prema uvjetima koje postavljaju Zapatisti. To je u otroj suprotnosti s modelom kranskog do-
broinstva, u kojem se ciljevi privilegiranog davatelja nameu osiromaenom primatelju, od kojeg se
oekuje zahvalnost.
Seljaci su u panjolskoj potlaivani stoljeima feudalizma. Djelomina revolucija 1936. godine omo-
guila im je da si prisvoje privilegije i bogatstvo koje su njihovi opresori dobivali od njihova rada.
Seljake skuptine u osloboenim selima okupile su se kako bi odluile kako da preraspodijele teri-
torij koji su oduzeli velikim zemljoposjednicima, pa da oni koji su praktikiradili kao robovi mogu
napokon imati pristup zemlji. Za razliku od farse Komisije za pomirenje osnovane u Junoj Africi,
Guatemali i drugdje, koja titi opresore od bilo kakvih ozbiljnih posljedica i prije svega odrava ne-
jednaku distribuciju moi i privilegija koje su izravna posljedica prijanje represije, ove skuptine
ohrabrile su panjolske seljake da sami odlue kako e vratiti svoje dostojanstvo i jednakost. Osim
preraspodjele zemlje, zauzeli su profaistike crkve i luksuzne vile kako bi ih koristili kao drutvene
centre, skladita, kole i klinike. Tijekom pet godina dravne agrarne reforme panjolska republikan-
ska vlada preraspodijelila je svega 876.327 hektara zemlje, a u samo nekoliko tjedana revolucije seljaci
su iskoristili 5.692.202 hektara114 . Ta brojka jo je znaajnija ukoliko se uzme u obzir to da su se re-
publikanci i socijalisti protivili preraspodjeli i mogla se ostvariti jedino u podrujima kojima nisu
upravljali faisti.

Kako e nastati zajedniki antiautoritarniekoloki etos?

Dugorono e anarhistiko drutvo najbolje funkcionirati ako razvije kulturu koja cijeni suradnju,
autonomiju i odriv nain ivota. Nain organizacije drutva moe poticati ili sprjeavati takav etos,
kao to nae trenutno drutvo nagrauje kompetitivno, opresivno i ekoloki neodrivo ponaanje, a
obeshrabruje antiautoritarno. U drutvu bez prisila drutvena struktura ne moe natjerati ljude da ive
u skladu s anarhistikim vrijednostima: ljudi to moraju eljeti i prihvaati te vrijednosti. Sreom, sam
in pobune protiv autoritarne, kapitalistike kulture moe popularizirati antiautoritarne vrijednosti.

113
Proizvodi nastali na ekoloki odriv nain od strane radnika koji dobivaju plau dovoljnu za ivot u zdravijim radnim
uvjetima.
114
Sam Dolgoff, The Anarchist Collectives. New York: Free Life Editions, 1974., 71. str.

109
 Anarhistiki antropolog David Graeber pie o Tsimihetijima u Madagaskaru, koji su se pobunili i
odvojili od dinastije Merina. ak i vie od stoljea nakon pobune oni su obiljeeni nepokolebljivo
egalitarnom drutvenom organizacijom i praksom do te mjere da ona tvori njihov identitet115 . Novo
ime koje si je pleme izabralo, Tsimiheti, znai oni koji se ne iaju, to se odnosi na obiaj Merina
da iaju kosu u znak podreivanja.
Tijekom panjolskog graanskog rata 1936. godine dogodile su se mnoge kulturalne promjene. Iz-
van gradova je politiki aktivna mlade imala vodeu ulogu u osporavanju konzervativnih obiaja i
poticanju svojih sela da usvoje anarhokomunistiku kulturu. Osobito se brzo poela mijenjati pozicija
ena. ene su organizirale anarhofeministiku skupinu Mujeres Libres kako bi pomogle u ostvariva-
nju ciljeva revolucije i osigurale da ene sudjeluju u prvim redovima borbe. ene su se doslovno
borile na fronti, prikljuujui se anarhistikim milicijama u dranju linije protiv faista. Mujeres Li-
bres organizirale su teajeve o vatrenom oruju, kole, programe za brigu o djeci i iskljuivo enske
drutvene grupe za pomaganje enama u usvajanju vjetina potrebnih za ravnopravno sudjelovanje
u borbi. lanice Mujeres Libresa raspravljale su sa svojim mukim kolegama naglaavajui vanost
enskog osloboenja kao nunog dijela svake revolucionarne borbe. To nije bio manji problem koji
treba rijeiti nakon poraavanja faizma.
U gradovima Katalonije drutvena ogranienja nad enama znaajno su se smanjila. Po prvi put u
panjolskoj ene su mogle same, bez pratnje, hodati ulicama a da se ne spominje to da su mnoge
etale nosei vojne uniforme i oruje. Anarhistkinje poput Lucije Sanchez Saornil pisale su o tome
koliko im je bilo osnaujue mijenjati represivnu kulturu, a i muki promatrai, od Georgea Orwella
do Franza Borkenaua, zabiljeili su promjenu uvjeta za ene u panjolskoj.
U ustanku potaknutim argentinskim ekonomskim kolapsom 2001. godine, sudjelovanje u javnim
skuptinama pomoglo je do tada apolitinim ljudima izgraditi antiautoritarnu kulturu. Drugi oblik
otpora javnosti, pokret piqueterosa, imao je velik utjecaj na ivote i kulturu mnogih nezaposlenih.
Piqueterosi su bili nezaposleni ljudi koji su maskirali lica i postavljali barikade, zatvarajui autoceste
kako bi zaustavili protok kapitala ili su zadovoljavali svakodnevne potrebe uzimajui hranu iz super-
marketa ili traili potporua za nezaposlene. Osim tih aktivnosti, piqueterosi su organizirali i vlastitu
antikapitalistiku ekonomiju, ukljuujui kole, medijske skupine, trgovine za poklanjanje odjee, pe-
kare, ambulante i grupe za popravljanje kua te gradnju infrastrukture poput kanalizacije. Mnoge
grupe piqueterosa bile su povezane s Pokretom nezaposlenih radnika (MTD). Njihov se pokret ve zna-
ajno razvio prije nego je u prosincu 2001. godine srednja klasa krenula na banke i na mnoge naine
su bili prethodnica borbe u Argentini.
Dva volontera Indymedije koji su iz SAD-a i Britanije otputovali u Argentinu kako bi za zemlje
engleskog govornog podruja popratili pobunu, boravili su s grupom u susjedstvu Admiralte Brown,
juno od Buenos Airesa116 . lanovi te grupe, kao i mnogi piqueterosi u MTD-u, tek su se nedavno, zbog
nezaposlenosti, ukljuili u aktivizam, ali njihove motivacije nisu bile iskljuivo materijalne napri-
mjer, esto su odravali kulturna i obrazovna dogaanja. Aktivisti Indymedije zabiljeili su raspravu
tijekom radionice odrane u pekari MTD-a, gdje su lanovi kolektiva raspravljali o razlikama izmeu
kapitalistike i antikapitalistike pekare. Mi proizvodimo za nae susjede i kako bismo nauili raditi
nove stvari, kako bismo nauili proizvoditi za sebe, objasnila je ena u pedesetim godinama. Mladi
u Iron Maiden majici dodao je: Proizvodimo kako bi svi mogli bolje ivjeti117 . Ista skupina vodila je
trgovinu odjeom Ropero, kao i mnoge druge projekte. Njome su upravljali volonteri i oslanjala se na
donacije, iako su svi u tom podruju bili siromani. Unato ovim izazovima, radila je dvaput mjese-
115
David Graeber, Fragments of an Anarchist Anthropology- Chicago: Prickly Paradigm Press, 2004., 5455. str.
116
John Jordan i Jennifer Whitney, Que Se Vayan Todos: Argentinas Popular Rebellion. Montreal: Kersplebedeb, 2003 42.
52. str.
117
Isto, 43.44. str.

110
no kako bi dijelila besplatnu odjeu ljudima koji si je nisu mogli priutiti. Ostatak vremena volonteri
su krpali staru odjeu koja je ostavljena. U odsutnosti motiva koji pokreu kapitalistiki sustav, lju-
di su bili ponosni na svoj posao pokazujui posjetiteljima koliko je odjea dobro obnovljena unato
oskudici materijala.
Ideal koji su piqueterosi njegovali ukljuivao je vrstu posveenost nehijerarhijskim oblicima orga-
nizacije i sudjelovanju svih lanova, mladih i starih, u raspravama i aktivnostima. ene su esto prve
odlazile na ulice i imale su znaajnu ulogu u pokretu piqueterosa. Unutar ovih autonomnih organiza-
cija mnoge su ene prvi put u svojim ivotima dobile mogunost za sudjelovanje u donoenju veih
odluka ili preuzimanje drugih dominantno mukih uloga. U gore opisanoj pekari u kojoj se odravala
radionica, mlada ena bila je zaduena za sigurnost, jo jednu tradicionalno muku ulogu.
Tijekom pobune u Oaxaci 2006. godine, kao i prije te nakon toga, uroenika kultura bila je izvorite
otpora. Kako su prije kolonijalizma bili primjer suradnikog, antiautoritarnog i ekoloki odrivog
ponaanja, uroenici su tijekom otpora u Oaxaci poeli njegovati i naglaavati dijelove svoje kulture
suprotstavljene sistemu koji cijeni vlasnitvo vie nego ivot, potie natjecateljstvo i dominaciju te
iskoritava okoli do njegova unitenja. Njihova sposobnost prakticiranja antiautoritarne i ekoloki
osvijetene kulture suraujui u duhu solidarnosti i prehranjujui se na malo zemlje koju su imali
poveala je potencijal njihova otpora, a time i vjerojatnost njihova preivljavanja. Otpor kapitalizmu
i dravi je, prema tome, i sredstvo zatite uroenikih kultura i prostor jaanja antiautoritarnog etosa.
Mnogi od onih koji su sudjelovali u pobuni nisu bili uroenici, ali su bili pod utjecajem i nadahnuti
uroenikom kulturom. Tako je sam in pobune omoguio ljudima biranje drutvenih vrijednosti i
oblikovanje vlastitih identiteta.
Prije pobune osiromaena drava Oaxaca prodavala je svoju uroeniku kulturu kao robu za privla-
enje turista i poduzea. Vano okupljanje u uroenikim kulturama, Guelaguetza, postalo je turistika
atrakcija pod dravnim sponzorstvom. No tijekom pobune 2006. godine, drava i turizam gurnuti su
na margine, a u srpnju su drutveni pokreti organizirali Narodnu Guelaguetzu ne za prodaju tu-
ristima, nego za vlastiti uitak. Nakon to su uspjeli sprijeiti komercijalni dogaaj organiziran za
turiste, stotine studenata iz grada Oaxace i ljudi iz sela diljem drave poeli su organizirati vlastito
dogaanje. Izradili su kostime i plesali plesove te pjevali pjesme iz svih sedam regija Oaxace. Na kraju
se Narodna Guelaguetza pokazala kao veliki uspjeh. Svi su besplatno sudjelovali i mjesto odravanja
je bilo prepuno ljudi. Bilo je vie tradicionalnih plesova nego ikad u komercijalnim Guelaguetzama.
Prije se dogaaj odvijao zbog novca, veina kojeg je ila u depove sponzora i vlade, a sad je to postao
dan dijeljenja, kao to je tradicionalno i bio. U samom srcu antikapitalistikog, preteno uroenikog
pokreta bio je festival, slavljenje vrijednosti koje okupljaju pokret te oivljavanje uroenikih kultura
koje su unitavane ili svedene na egzotinu robu za prodaju.
U vrijeme vraanja Guelaguetza u uroeniku kulturu, to je bio dio podrke antikapitalistikoj
pobuni i slobodnom drutvu koje je teila stvoriti, druga tradicionalna proslava prilagoena je potre-
bama pokreta. Dan mrtvih, meksiki praznik koji spaja uroeniku duhovnost s katolikim utjecajem,
2006. godine se poklopio s vladinim nasilnim napadom na pokret. Neposredno prije 1. studenog poli-
cija i paravojska ubile su desetak ljudi, pa su mrtvi svima bili u svjeem sjeanju. Crtai grafita dugo
su imali vanu ulogu u pokretu u Oaxaci, prekrivajui zidove porukama mnogo prije nego to su ljudi
zauzeli radio stanice kako bi dobili glas. Kad su se Dan mrtvih i jaka represija vlade u studenom prek-
lopili, crtai su predvodili u prilagoavanju praznika u spomen mrtvima i u ast pokreta. Prekrili su
ulice tradicionalnim tapetesima arenim muralima od pijeska, krede i cvijea ali oni su ovaj put
sadravali poruke otpora i nade ili prikazivali imena i lica svih ubijenih. Izradili su i skulpture kostura
i oltare za svaku osobu koju su ubile policija i paravojska. Yescka, crta grafita, opisao je to ovako:

111
 Ove godine na Dan mrtvih tradicionalna svetkovina dobila je novo znaenje. Zastraujua
prisutnost federalne policije bila je u zraku atmosfera tuge i kaosa prekrila je grad, ali
uspjeli smo nadvladati svoj strah i gubitak. Narod je elio nastaviti s tradicijom, ne samo
zbog svojih predaka, ve i za sve one koji su pali u posljednjim mjesecima djelovanja
pokreta.
Iako zvui pomalo kontradiktorno, na Dan mrtvih u Oaxaci je najvie ivota. Odravaju se
karnevali, ljudi odijevaju raznolike kostime, poput vragova i kostura prepunih arenog
perja. Paradiraju ulicama uz ples ili komine nastupe ove godine sa sociopolitikim
obratom.
Nismo dopustili federalnoj policiji da nas sprijei u naem slavlju ili naem oplakivanju.
itav turistiki put u sreditu grada, Macedonio Alcal, bio je pun ivota. Svirala je pros-
vjedna glazba i ljudi su plesali te gledali stvaranje naih slavnih pjeanih murala zvanih
tapetes. Posvetili smo ih svima ubijenima u pokretu. Izradi mozaika mogli su se pridruiti
svi koji su eljeli. arene boje izraz su naih mjeovitih osjeaja represije i slobode, radosti
i tuge, mrnje i ljubavi. Umjetnost i pjesme koje ispunjavaju ulicu stvorili su nezaboravan
prizor koji je u konanici nau tugu pretvorio u veselje118 .

Dok su umjetnost i tradicionalni festival imali ulogu u razvijanju slobodne kulture, sama borba,
osobito barikade, bile su mjesto za okupljanje gdje se nadilazilo otuenje i gdje su susjedi gradili nove
odnose. Jedna ena opisala je svoje iskustvo:

Na barikadama je bilo svakakvih ljudi. Mnogi nam govore da su se tamo upoznali. Iako
su bili susjedi, nisu se prije poznavali. Rei e ak: Ranije nisam ni priao sa svojim
susjedom jer sam mislio da mi se ne svia, ali sada kada smo zajedno na barikadama, on
je compaero.
Dakle, barikade nisu bile samo prepreke za promet, ve su postale mjesta na kojima su
susjedi mogli avrljati i stvarati zajednice. Barikade su postale nain osnaivanja zajedni-
ca119 .

Diljem Europe na desetke autonomnih sela izgradilo je ivot izvan kapitalizma. Osobito u Italiji,
Francuskoj i panjolskoj, ova sela su izvan dravne kontrole i pod malim utjecajem trita. Ponekad
kupujui jeftinu zemlju, a esto skvotirajui naputena sela, te nove autonomne zajednice stvaraju in-
frastrukturu za slobodarski, komunitarni ivot i kulturu koja ide s njime. Ove nove kulture zamjenjuju
nuklearnu obitelj mnogo irom, inkluzivnijom i fleksibilnijom obitelji okupljenom afinitetom i kon-
senzualnom ljubavlju, a ne krvnim vezama i posjednikom ljubavlju; ukidaju rodnu podjelu poslova,
oslabljuju dobne podjele i hijerarhiju te stvaraju komunitarne i ekoloke vrijednosti i odnose.
Osobito zanimljiva mrea autonomnih sela nalazi se u planinama oko Itoiza u Navarri, dijelu Baskije.
Najstarije od njih, Lakabe, u vrijeme pisanja teksta zauzeto je ve dvadeset i osam godina, a u njemu
ivi tridesetak ljudi. Projekt iz ljubavi, Lakabe, propituje i mijenja tradicionalnu estetiku siromanog
sela. Podovi i putovi su prekrasni mozaici kamenja i ploica, a najnovija izgraena kua mogla bi biti
i luksuzno odmaralite milijunaa samo to su je sagradili ljudi koji tamo ive, a osmiljena je u
harmoniji s okoliem, da bude osunana i ne proputa hladnou. Lakabe ima i zajedniku pekaru i
blagovaonicu, gdje se obino odvijaju ukusne gozbe kojima prisustvuje itavo selo.
118
Diana Denham i C.A.S.A. Collective (ur.), Teaching Rebellion: Stories from the Grassroots Mobilization in Oaxaca. Oak-
land: PM Press, 2008, intervju s Yesckom.
119
Isto, intervju s Leylom.

112
 Jedno od sela u okolici Itoiza, Aritzkuren, primjer je specifine estetike koja utjelovljuje drugaiju
ideju povijesti. Prije trinaest godina aica ljudi zauzela je selo koje je bilo naputeno preko pedeset
godina. Otada su sve svoje nastambe izgradili od ostataka starih. Polovica Aritzkurena je i dalje u
ruevinama, i polako se pretvara u umu na obronku sat vonje udaljenom od najblie asfaltirane ceste.
Ruevine su podsjetnik na porijeklo i osnovu ivuih dijelova sela, a slue i kao skladita za graevinski
materijal koji e se koristiti za renovaciju. Novo znaenje povijesti koja ivi meu tim gomilama
kamenja nije ni linerano ni ignorantsko, nego organsko tako to je prolost ahura sadanjosti i
kompost za budunost. Takoer je i postkapitalistiko, nagovjeuje povratak zemlji i stvaranje novog
drutva na ruevinama staroga.
Jo jedno od naputenih i ponovno naseljenih sela, Uli, razilo se nakon vie od desetljea autonom-
nog postojanja: ali zajedniki uspjeh svih sela je ohrabruju, s pet od est sela koja i dalje postoje.
Neuspjeh Ulija pokazuje jo jednu prednost anarhistike organizacije: kolektiv se moe razii radi-
je nego da zauvijek ostanu zaglavljeni u pogreci ili potiskujui potrebe pojedinaca kako bi odrali
umjetno zajednitvo. Ova su sela, u svojim prethodnim inkarnacijama stoljee ranije, propala jedino
zbog ekonomske katastrofe i kapitalistike industrijalizacije. S druge strane njihovi lanovi bili su
zadravani konzervativnim rodovskim sistemom koji je strogo provodila crkva.
U Aritzkurenu, kao i u drugim autonomnim selima diljem svijeta, ivot je istovremeno radian i
oputen. Stanovnici svu infrastrukturu moraju izgraditi sami i veinu toga trebaju stvoriti vlastitim
rukama, pa ima mnogo posla. Ljudi ustaju ujutro i rade na svojim projektima ili se svi okupe oko
nekog zajednikog projekta, o emu su odluili na prethodnom sastanku. Nakon velikog ruka koji
po principu rotacije jedna osoba kuha za sve, imaju itavo poslijepodne za oputanje, itanje, odlazak
u grad, rad u vrtu ili popravljanje kua. Na neke dane nitko ne radi; ukoliko netko odlui preskoiti
dan, nema osuivanja, jer se na sastancima osigurava podjednaka raspodjela odgovornosti. U ovom
kontekstu bliske povezanosti s prirodom, nepovredivosti ljudske slobode pomijeane s kolektivnim
drutvenim ivotom te mijeanja rada i zadovoljstva, ljudi u Aritzkurenu nisu samo stvorili novi nain
ivota, nego etos primjenjiv na ivot u anarhistikom drutvu.
kola koju tamo grade snaan je simbol toga. Mnoga djeca ive u Aritzkurenu i drugim selima. Nji-
hova okolina ve im daje mnotvo mogunosti za uenje, ali postoji elja za formalnim obrazovanjem
i prilikom za primjenjivanje alternativnih metoda pouavanja u projektu u kojem mogu sudjelovati
djeca iz cijele regije.
Kao to primjer kole pokazuje, autonomna sela naruavaju stereotip hipi komune kao eskapis-
tikog pokuaja stvaranja utopije u mikrosvijetu umjesto mijenjanja itavog svijeta. Unato njihovoj
fizikoj izoliranosti, ova sela su veoma ukljuena u vanjski svijet te u drutvene pokrete koji ga pokua-
vaju promijeniti. Stanovnici dijele svoja iskustva stvaranja odrivih kolektiva s drugim anarhistikim
i autonomim kolektivima diljem zemlje. Mnogi ljudi podijele godinu izmeu sela i grada, uravnoteu-
jui vie utopijski ivot sa sudjelovanjem u postojeim borbama. Sela slue i kao utoite aktivistima
koji trebaju odmor od stresnog gradskog ivota. Mnoga sela nastavljaju s projektima koji ih odravaju
ukljuenima u drutvene borbe; primjerice, jedno od autonomnih sela u Italiji prua mirno utoite
grupi koja prevodi radikalne tekstove. Jednako tako, sela u okolici Itoiza imaju veliku ulogu u dvade-
setogodinjem otporu protiv izgradnje hidroelektrane.
Ve otprilike deset godina, poevi od zauzimanja Rale blizu Aritzkurena, autonomna sela oko Itoiza
tvore mreu, dijelei orue, materijale, znanje, hranu, sjemenje i druga sredstva. Sastaju se periodino
kako bi raspravili o uzajamnoj pomoi i zajednikim projektima; stanovnici jednog sela svratit e
do drugog, recimo na ruak, razgovor i kako bi dostavili jo desetak grmova maline. Sudjeluju i u
godinjim okupljanjima stanovnika autonomnih zajednica iz itave panjolske kako bi razgovarali
o procesu izgradnje odrivih kolektiva. Na njima svaka grupa predstavlja problem koji nije znala
rijeiti, poput podjele odgovornosti ili provoenja odluka donesenih konsenzusom. Dok drugi kolektiv

113
raspravlja o njihovom problemu, oni nude medijaciju grupama s drugaijim problemima pri emu je
poeljno da imaju iskustva pri njegovu rjeavanju.
Sela Itoiza oduevljavaju, ali nisu jedina. Prema istoku, na aragonskim Pirenejima, na planini La
Solana, nalazi se gotovo dvadeset naputenih sela. U vrijeme pisanja sedam tih sela ponovno je nase-
ljeno. Mrea izmeu njih jo je neformalna i mnoga sela nastanjuje tek nekoliko ljudi i u ranoj su fazi
obnove, no svake se godine doseljava jo ljudi i ubrzo bi to mogla postati vea mrea nego Itoiz. Mno-
ga od sela odravaju snane veze sa skvoterskim pokretom u Barceloni i svi su ih pozvani posjetiti,
pomoi im ili ak ivjeti tamo.
Pod odreenim okolnostima zajednica moe potrebnu autonomiju za izgradnju novog oblika ivlje-
nja zadobiti kupovanjem zemlje, a ne njenim zauzimanjem. Iako sigurnija, ova metoda stvara dodatni
pritisak za proizvodnju i zaraivanje novca kako bi se preivjelo, ali on nije nuno koban. Longo Ma
je mrea kooperativa i autonomnih sela pokrenuta u Baselu u vicarskoj 1972. godine. Ime na provan-
salskom znai neka dugo potraje i do sada su ga opravdali. Prva Longo Ma kooperativa su farme
Le Pigeonnier, Grange neuve, i St. Hippolyte, smjetene u blizini sela Limans u Provansi. Tamo 80
odraslih ljudi i mnogo djece ivi na 300 hektara zemlje, gdje se bave poljoprivredom, vrtlarenjem i
uzgojem ovaca. Dre 400 ovaca, perad, zeeve, pele i konje za rad; imaju garau, talionicu, tesarsku i
tekstilnu radionicu. Alternativna postaja Radio Zinzine emitira se iz kooperative ve 25 godina. Stoti-
ne mladih prolazi i pomae u kooperativi, usvajaju nove vjetine pri emu esto ostvaruju prvi doticaj
s komunitarnim ivotom ili neindustrijskom poljoprivredom i vjetinama.
Od 1976. godine Longo Ma odrava kooperativnu tkaonicu u Chantemerleu u francuskim Alpama.
Koristei prirodne boje i vunu od 10.000 preteno lokalnih ovaca, izrauju veste, majice, plahte i krpe
za prodaju. Kooperativa je osnovala sindikat ATELIER, mreu stoara i proizvoaa vune. Tkaonica
pomou male hidroelektrane proizvodi vlastitu struju.
Takoer, u Francuskoj, blizu Arlesa, kooperativa Mas de Granier nalazi se na 20 hektara zemlje.
Imaju polja sjena i maslina, tijekom dobre godine proizvode dovoljno maslinovog ulja i za druge
Longo Ma kooperative. Dio je odreen za organsko povre, koje se svakog tjedna dostavlja redovitim
korisnicima u iroj zajednici. Neto povra se u kooperativinoj vlastitoj tvornici konzervira za uvanje.
Uzgajaju i itarice za kruh, tjesteninu te hranjenje ivotinja.
U Zakarpatskoj Ukrajini, Zeleniy Hai, manja Longo Ma skupina pokrenuta je nakon pada Sovjet-
skog Saveza. Imaju kole jezika, tesarsku radionicu, farmu sa ivotinjama, tvornicu mlijeka i tradici-
onalnu glazbenu skupinu. Longo Ma mrea iskoristila je svoje resurse kako bi 1978. godine pomogla
osnovati kooperativu u Kostarici, koja je osigurala zemlju za 400 seljaka bez zemlje koji su pobjegli
od graanskog rata u Nikaragvi, omoguujui im da stvore novu zajednicu i brinu za sebe. Longo Ma
kooperative postoje i u Njemakoj, Austriji i vicarskoj, gdje proizvode vino, grade graevine koris-
tei lokalne, ekoloki odrive materijale, vode kole, itd. U gradu Baselu imaju uredsku zgradu koja
slui za koordinaciju, informativni centar i kao mjesto za posjetitelje.
Dio poziva za kooperativnu mreu, sastavljen 1972. godine u Baselu, glasi:

to oekuje od nas? Da se podredimo nepravdi i ludim prisilama ovoga svijetakako ne

bismo bili iskljueni, bez nade ili oekivanja?
Odbijamo nastaviti sudjelovati u toj nepobjedivoj bitci. Odbijamo igrati igru koja je ve
izgubljena, igru iji je jedini ishod naa kriminalizacija. Ovo industrijsko drutvo bez sum-
nje ide prema svojoj propasti i mi ne elimo sudjelovati.
Radije emo traiti nain za izgradnju naih ivota, za stvaranje naih vlastitih prostora,
neto za to nema mjesta u ovom cininom, kapitalistikom svijetu. Moemo pronai

114
 dovoljno prostora u podrujima zahvaenim ekonomskom i drutvenom depresijom, iz
kojih mladi odlaze u sve veim brojevima, a ostaju samo oni koji nemaju drugog izbora120 .

Kako kapitalistika poljoprivreda postaje u sve veoj mjeri nesposobna hraniti svijet nakon katas-
trofa povezanih s klimom i zagaenjem, ini se gotovo neizbjenim da se velik broj ljudi mora preseliti
natrag na zemlju kako bi stvorili odrive i lokalizirane oblike poljoprivrede. Istovremeno, stanovni-
ci gradova moraju razviti svijest o tome odakle im dolaze hrana i voda, a jedan od naina za to je
posjeivanje i pomaganje selima.

Revolucija koja je mnoge revolucije

Mnogi misle da revolucije uvijek prate tragian tijek od nade do izdaje. Konaan rezultat revolucija
u Rusiji, Kini, Aliru, Kubi, Vijetnamu i drugdje bio je postavljanje novih autoritarnih reima neki
od njih su gori nego prijanji, drugi jedva drugaiji. Meutim, glavne revolucije 20. stoljea nosili su
autoritarci koji su eljeli stvoriti novu vlast, a ne ukinuti je. Sada je jasno, ako prije nije bilo, da vlade
uvijek podupiru opresivne drutvene poretke.
No povijest je puna primjera da ljudi mogu svrgnuti svoje tlaitelje, a da ih ne zamjenjuju. Da bi to
uinili, potrebni su im usmjerenost na egalitarnu kulturu ili eksplicitni antiautoritarni ciljevi, struktu-
ra i sredstva. Revolucionarni pokret mora odbaciti svaku vlast i reformu, kako ne bi bio ponovo inte-
griran u opresivni sustav kao mnogi pobunjenici u Kabiliji i Albaniji. Mora se organizirati fleksibilno
i horizontalno, pazei da mo nije trajno dodijeljena voama ili uklopljena u formalnu organizaciju,
kao to se dogodilo CNT-u u panjolskoj. Konano, treba uzeti u obzir da svi ustanci obuhvaaju raz-
nolike strategije i sudionike. Toj raznolikosti koristit e komunikacija i koordinacija, ali ne treba biti
homogenizirana ili kontrolirana od sredinjice. Takva standardizacija i centralizacija nisu ni poeljne
ni nune; decentralizirane borbe poput onih Lakota ili skvotera u Berlinu i Hamburgu pokazale su se
uspjenima u poraavanju manje fleksibilnih dravnih snaga.
Tijekom otpora, kad nalazimo zajednike ciljeve sa strancima i otkrivamo vlastite moi, moe se
razviti novi etos. To moe biti potpomognuto i okolinom koju gradimo za sebe. Stvarni oslobaajui
etos nije samo skup vrijednosti, nego novi pristup odnosima izmeu pojedinca i njegove kulture koji
zahtijeva od ljudi da prestanu biti pasivni primatelji kulture i postanu sudionici u njenom stvaranju
i ponovnom tumaenju. U tom smislu revolucionarna borba protiv hijerarhije nikad ne prestaje, ve
se nastavlja od jedne do druge generacije.
Kako bi revolucija bila uspjena, mora se istovremeno odvijati na mnogim poljima. Ukidanje ka-
pitalizma bez diranja drave i patrijarhata nee upaliti. Uspjena revolucija mora biti sastavljena od
mnogih revolucija, moraju je provesti razliiti ljudi koristei razliite strategije, potujui autonomiju
drugih i gradei solidarnost. To se nee dogoditi preko noi, nego tijekom niza sukoba koji se nas-
tavljaju jedan na drugi. Propale revolucije neuspjeh su jedino ako ljudi izgube nadu. Svoju knjigu o
narodnom ustanku u Argentini dvoje aktivista iz Ujedinjenog Kraljevstva zavravaju rijeima piqu-
etera iz Solana:

Ne mislim da je prosinac 2001. godine bio izgubljena mogunost za revoluciju niti propala
revolucija. Bio je i jest dio postojeeg procesa revolucije. Nauili smo mnoge lekcije o ko-
lektivnom organiziranju i snazi te granicama samouprave. Mnogim ljudima to je otvorilo
oi za sve to moemo raditi zajedno te da preuzimanje kontrole nad naim ivotima i ko-
lektivno djelovanje, bilo kao dio piquete, zajednike pekare ili izvannastavnih aktivnosti,

120
Longo Ma, Buiten de Orde, ljeto 2008, 38. str. Autorov prijevod.

115
 drastino poveava kvalitetu naih ivota. Ukoliko borba bude autonomna i ostane meu
ljudima, sljedei ustanak imat e vste temelje za nadogradnju121

Preporuena literatura

Dee Brown, Bury My Heart at Wounded Knee. New York: Holt, Rinehart & Winston, 1970.
David Dixon, Never Come to Peace Again: Pontiacs Uprising and the Fate of the British Empire in North
America. Norman: University of Oklahoma Press, 2005.
Diana Denham i C.A.S.A. Collective (ur.), Teaching Rebellion: Stories from the Grassroots Mobilization
in Oaxaca. Oakland: PM Press, 2008.
Alexandre Skirda, Nestor Makhno, Anarchys Cossack: The Struggle for Free Soviets in the Ukraine 1917
1921. London: AK Press, 2005.
Alfredo Bonanno, From Riot to Insurrection: analysis for an anarchist perspective against post industrial
capitalism. London: Elephant Editions, 1988.
John Jordan i Jennifer Whitney,Que Se Vayan Todos: Argentinas Popular Rebellion. Montreal: Kersple-
bedeb, 2003.
Jaime Semprun, Apologie pour lInsurrection Algrienne. Paris: Editions de LEncyclopdie des Nuisan-
ces, 2001.122
George Orwell, Homage to Catalonia. London: Martin Secker & Warburg Ltd., 1938.
George Katsiaficas, The Subversion of Politics: European Autonomous Social Movements and the Decolo-
nization of Everyday Life. Oakland: AK Press, 2006.
A.G. Grauwacke, Autonome in Bewegung, Berlin: Assoziation A, 2008.
Leanne Simpson (ur.), Lighting the Eighth Fire: The Liberation, Resurgence, and Protection of Indigenous
Nations. Winnipeg: Arbeiter Ring, 2008.
A.G. Schwarz, Tasos Sagris, Void Network (ur.), We Are an Image from the Future: The Greek Revolts of
December 2008. Oakland: AK Press, 2010.

121
Natasha Gordon i Paul Chatterton, Taking Back Control: A Journey through Argentinas Popular Uprising. Leeds (UK):
University of Leeds, 2004.
122
Za one koji ne znaju francuski ni panjolski, 2004. je Firestarter Press izdao dobar pamflet o ovom ustanku, You Cannot
Kill Us, We Are Already Dead: Algerias Ongoing Popular Uprising.

116
7. Susjedna drutva
Budui da se anarhizam protivi dominaciji i nametanju, anarhistika revolucija ne bi stvorila pot-
puno anarhistiki svijet. Anarhistika drutva morala bi ivjeti u mirnom suivotu sa susjednim dru-
tvima, branei se od autoritarnih susjeda i podravajui oslobaanje u drutvima s unutarnjom repre-
sijom.

Bi li se anarhistiko drutvo moglo obraniti od autoritarnog susjeda?

Neki brinu da bi anarhistika revolucija bila besmislena jer bi antiautoritarno drutvo brzo bilo
osvojeno od strane autoritarnih susjeda. Naravno da anarhistika revolucija nije striktno nacionalno
pitanje koje se ograniava na granice vlade koju svrgava. Zamisao nije stvoriti malu oazu slobode u
kojoj se moemo sakriti ili umiroviti, nego ukinuti sustave ropstva i dominacije na svjetskoj razini.
Neka bi se podruja mogla osloboditi prije drugih, pa ostaje pitanje bi li anarhistiko drutvo bilo
sigurno od autoritarnih susjeda. Odgovor je, zapravo, ne. Drave i kapitalizam su po prirodi imperi-
jalistiki i uvijek e pokuavati pokoriti susjede i svoju vladavinu uiniti univerzalnom: elitna klasa
hijerarhijskih drutava ve je u ratu s niim klasama, a istu logiku primjenjuju i na odnose s ostatkom
svijeta, koji je za njih tek izvor resursa koje koriste kako bi zadobili veu prednost u neprekidnom
ratu. Anarhistika drutva za to vrijeme potiu revoluciju u autoritarnim drutvima i kroz solidar-
nost s pobunjenicima u tim drutvima, ali i pruaju subverzivni primjer slobode, pokazujui ljudima
u dravama da ne moraju ivjeti u strahu i podreenosti. Zapravo nijedno od ovih drutava ne bi bilo
sigurno od drugih. No, anarhistiko drutvo ne bi ni u kojem sluaju bilo bespomono.
Anarhistiko drutvou junoj Ukrajini na kraju Prvog svjetskog rata bilo je velika prijetnja njema-
kom i austrijskom carstvu, Bijeloj armiji, kratkotrajnoj nacionalistikoj dravi Ukrajini i Sovjetskom
Savezu. Dobrovoljne milicije mahnovista potaknule su brojna dezerterstva iz autoritarne Crvene armi-
je, istjerale Austro-Germane i nacionaliste koji su pokuali polagati pravo na njihovu zemlju i pomogli
su poraziti Bijelu armiju. To je osobito znaajno ukoliko se uzme u obzir da su se gotovo u potpunosti
naoruavali orujem i streljivom koje su zaplijenili od neprijatelja. Koordinirajui vojsku i od nekoli-
ko desetaka tisua ljudi, anarhisti su se obino borili na vie fronti te kombinirali frontalni i gerilski
rat s fluidnou koju konvencionalne vojske ne mogu imati. Iako su uvijek bili uvelike brojano nad-
jaani, nekoliko su godina uspjeno branili svoju zemlju. U dvije odluujue bitke, kod Perehonivke
i na tjesnacu Perekop, mahnovistike milicije porazile su veu Bijelu armiju, koju su opskrbljivale
zapadnjake vlade.

Izvanredna mobilnost i pametni trikovi bili su Mahnova glavna taktika. Putujui na konju
i na laganim seljakim kolima (tatchanki) na kojima su bile postavljene strojnice, njego-
vi ljudi [nap. urednika: i mukarci i ene] okretno su putovali stepom izmeu Dnjepra i
Azovskog mora, formirajui putem manju vojsku i utjerujui strah u srca svojih protiv-
nika. Dotad neovisne gerilske jedinice prihvatile su Mahnovo zapovjednitvo i okupile
se iza njegove crne zastave. Seljaci su im rado davali hranu i odmorne konje, omogua-
vajui im da s lakoom putuju 60 do 80 kilometara dnevno. Iznenada bi se pojavili gdje
ih se najmanje oekivalo, napali plemstvo i vojni garnizon pa nestali jednakom brzinom

117
 kojom su doli []. Stjerani u kut, zakopali bi svoje oruje, pojedinano se vratili u svoja
sela i prihvatili se posla na poljima, ekajui znak za iskopavanje nove zalihe oruja i
ponovno pojavljivanje na neoekivanom mjestu. Mahnovi pobunjenici, rijeima Victora
Sergea, pokazali su istinski epsku sposobnost za organiziranje i borbu.123

Nakon to su njihovi navodni saveznici, boljevici, pokuali uspostaviti kontrolu nad junom Ukra-
jinom dok su se mahnovisti borili na fronti, poveli su uspjean dvogodinji gerilski rat protiv velike
Crvene armije, koji je narod potpomagao. Konaan poraz ukrajinskih anarhista ukazuje na potrebu za
veom meunarodnom solidarnou. Da su slobodarski socijalisti u drugim zemljama proirili vijesti
o boljevikoj represiji, umjesto to su podravali Lenjina, i da su drugi ustanci protiv boljevika bili
bolje koordinirani, ovi moda ne bi toliko svojih snaga usmjerili na poraavanje anarhista u Ukrajini.
Antiautoritarna pobuna na jednom kraju svijeta mogla se moda i obraniti od vlasti koju rui i od
nekoliko susjednih, ali ne i od svih vlada itavog svijeta. Na globalnu represiju mora se odgovoriti
globalnim otporom. Sreom, kako se kapital globalizira, prate ga narodne mree i naa sposobnost
organiziranja svjetskih pokreta i brzih akcija solidarnosti s borbama na drugoj strani planeta vea je
nego ikad prije.
U dijelovima predkolonijalne Afrike anarhistika drutva mogla su stoljeima postojati uz bok pre-
datorskim dravama jer su teren i dostupna tehnologija pogodovali obrambenom ratu lukovima i
strijelama demokratskom oruju koje svi mogu posjedovati124 . Pleme Seminola na Floridi inspira-
tivan je primjer nedravnog, anarhistikog drutva koje postoji unato nastojanjima iznimno mone,
tehnoloki napredne susjedne drave s tisuama puta veim brojem stanovnika. Seminole, ije ime
izvorno znai odbjegli, ini nekoliko uroenikih naroda, prije svega zapadnih Creeka, koji su bje-
ali pred genocidom kroz juni dio onoga to su bijelci prozvali Sjedinjenim Dravama. Ukljuivali
su i znaajan broj odbjeglih afrikih robova te ak i nekoliko bijelih Europljana koji su pobjegli od
represivnog drutva Sjedinjenih Drava.
Otvorenost Seminola pokazuje da su uroenici Amerike gledali na pleme i narod kao na pitanje
dobrovoljnog udruivanja i prihvaenosti u zajednici, a ne restriktivne etnike/nasljedne kategorije
kao u zapadnoj civilizaciji. Seminole su se nazivali neosvojenim narodom jer nikad nisu potpisa-
li mirovni sporazum s kolonizatorima. Preivjeli su niz ratova koji su protiv njih vodile Sjedinjene
Drave i ubili su 1.500 vojnika SAD-a, kao i nepoznat broj pripadnika milicija. Tijekom Drugog semi-
nolskog rata, od 1835. do 1842. godine, tisuu ratnika Seminola u Evergladesu vodilo je gerilske borbe
s razornom uinkovitou, iako su se sukobili s 9.000 profesionalnih, dobro opremljenih vojnika. Rat
je vladu SAD-a stajao 20 milijuna dolara, to je u to vrijeme bio izniman iznos. Do kraja rata vlada
SAD-a uspjela je veinu Seminola prisiliti na egzil u Oklahomu, ali odustala je od poraavanja ostatka
skupine, koji se nikad nije predao i nastavio je desetljeima ivjeti izvan vladine kontrole.
Mapuche su velika uroenika skupina koja ivi na zemlji koju danas zauzimaju ile i Argentina.
Tradicionalno su odluke donosili konsenzusom i minimalnom hijerarhijom. Izostanak bilo kakvog
dravnog aparata nije ih sprijeio da se obrane. Prije europske invazije uspjeno su se branili od
hijerarhijski ustrojenih susjeda Inka, koji su prema europskim standardima bili daleko napredniji.
Inke su tijekom panjolskih osvajanja brzo pali, dok je Mapuchansko podruje postalo poznato kao
panjolsko groblje. Nakon to su Mapuche u nizu ratova koji su se protezali stotinama godina porazili
osvajae, panjolska je potpisala sporazum u Killinu, priznajui neuspjeh u pokoravanju Mapucha i
priznajui ih kao suveren narod, to su potvrdili u 28 kasnijih sporazuma.
U svojim ratovima protiv panjolaca, grupe Mapucha ujedinjavale su se pod izabranim ratnim vo-
ama (Taquima ili nosaima sjekira). Za razliku od vojnih jedinica, ove grupe su zadravale svoju
123
Paul Avrich, The Russian Anarchists. Oakland: AK Press, 212.213. str.
124
Harold Barclay, People Without Government: An Anthropology of Anarchy. London: Kahn and Averill, 1982, 57. str.

118
autonomiju i borile su se slobodno, a ne pod prisilom. Taj nedostatak hijerarhije i prisile pokazao
se kao vojna prednost. Diljem Sjeverne i June Amerike hijerarhijske skupine poput Inka i Asteka
brzo su poraene od strane osvajaa, jer su se esto predavali nakon gubitka voe ili glavnoga grada.
Oslabili su ih i osvetniki napadi neprijatelja koje su stvorili pokoravajui susjedne skupine prije do-
laska Europljana. Anarhine uroenike skupine esto su bile najpripremljenije za gerilski rat protiv
okupatora.
Od 1860. do 1965. godine Mapuche su napadani i pacificirani od strane ilea i Argentine, geno-
cidom koji je uzeo stotine tisua ivota. Osvajai su zapoeli proces potiskivanja jezika Mapucha i
pokrtavanja osvojenog naroda, ali njihov otpor se nastavlja, zahvaljujui emu brojne zajednice Ma-
pucha i dalje imaju relativnu autonomiju. Otpor Mapucha ostaje prijetnja sigurnosti ileanske drave
i u vrijeme pisanja teksta nekoliko Mapucha je u zatvoru zbog antiteroristikih zakona iz doba Pinoc-
hetove vladavine zbog napada na plantae drvea i rudnika bakra koji tete zemlji. Snaan uroeniki
otpor nije bio glavna prepreka kolonijalizmu. Budui da su sirovine iz Sjeverne i June Amerike silom
slane u Europu, nastala je duga i ponosna tradicija razbojnitva kako bi se usadio strah u srca trgovaca
zlatom i robljem. Pisci od Daniela Defoa do Petera Lamborna Wilsona piratstvo su prikazivali kao bor-
bu protiv kranstva, kapitalizma i njegova prethodnika merkantilizma, te vlasti. Pirati su bili stalna
prijetnja postojeem sistemu tetoine globalizirane pljake pod okriljem kolonijalizma, inicijatori
pobuna robova, sklonita za odbjegle iz nie klase gdje su se mogli povui i pridruiti ratu protiv svo-
jih nekadanjih gospodara. Piratska republika Sal, blizu dananjeg glavnog grada Maroka, razvila je
oblike zastupnike demokracije itavo stoljee prije Francuske revolucije. Na Karibima su se mnogi
odbjegli pridruili ostacima uroenikih drutava i usvojili njihove egalitarne strukture. Drutvena
klasa pirata imala je i mnoge proto-anarhistike drutvene revolucionare, poput Levellersa, Diggersa
i Rantersa, koji su protjerani u engleske kanjenike kolonije Novoga svijeta. Mnogi piratski kapetani
bili su izabrani i moglo ih se smjesta opozvati.

Vlasti su esto bile okirane liberterskim tendencijama. Nizozemski guverner Mauricijusa

upoznao se s piratskom posadom i komentirao: Svaki lan je imao jednako pravo glasa
kao i kapetan i svaki je lan nosio vlastito oruje. To je dubinski ugroavalo europsko
drutveno ureenje, u kojem je oruje smjela posjedovati samo via klasa, te je prualo
otar kontrast trgovakim brodovima gdje se sve to se moglo koristiti kao oruje zaklju-
avalo, te mornarici u kojoj je primarna svrha vojnika na brodovima bila kontroliranje
mornara125 .

U piratskim zajednicama njegovala se i vea rodna ravnopravnost, a meu piratskim kapetanima

bilo je i ena. Mnogi pirati doivljavali su sebe kao Robin Hoodove, a rijetko se se smatrali graani-
ma neke drave. Dok su se brojni drugi pirati uputali u merkantilizam, prodajui ukradena dobra
najboljem ponuau ili ak sudjelujui u trgovini robljem, druga struja piratstva osnovala je ranu
abolicionistiku struju, pomaui u pobunama robova i primajui brojne bive robove. Vlasti u sje-
vernoamerikim kolonijama poput Virginije bile su zabrinute zbog povezanosti piratstva i ustanaka
robova. Strah od bjeanja robova kako bi se pridruili piratima i pljakali svoje nekadanje gospoda-
re, te od rasno mijeanog ustanaka, potaknuo je razvijanje zakona za kanjavanje mijeanja rasa u
kolonijama. To su bili neki od prvih pravnih pokuaja institucionaliziranja segregacije i poopavanja
rasizma meu bjelakom niom klasom.
Diljem Kariba i drugih dijelova svijeta, osloboene piratske enklave bujale su godinama, iako ostaju
nepoznanica. injenica da su ova piratska drutva bila rairena i dugoroan problem imperijalnim
silama te da su mnoga od njih bila zapanjujue liberterska dokumentirana je, ali nedostaju druge
125
Pirate Utopias, Do or Die, No. 8, 1999, 63.78. str.

119
informacije jer su bili zaraeni s onima koji su pisali povijest. Znaajno je da je najbolje opisana
piratska utopija, Libertalia ili Libertatia, snano osporavana. Mnogi dijelovi njene povijesti ope su
priznati kao fiktivni, ali neki izvori navode da Libertatia nikad nije u potpunosti postojala, dok drugi
tvrde da je njen legendarni osniva, kapetan James Misson, tek knjievna izmiljotina, iako je piratsko
naselje uistinu postojalo.
Rastue mornarice Velike Britanije i Sjedinjenih Drava na kraju su u 19. stoljeu slomile piratstvo,
ali u 17. i 18. stoljeu pirati su inili snano nedravno drutvo koje je vodilo rat protiv imperijalizma
i vlasti te omoguilo tisuama ljudi da se oslobode u vrijeme kad je opresivnost zapadne civilizacije
nadilazila sve dotadanje okrutnosti u svjetskoj povijesti.

to emo s drutvima koja ostanu patrijarhalna ili rasistika?

Anarhizam naglaava autonomiju i lokalno djelovanje, ali ne tei izolaciji i ograniavanju. Anarhis-
tiki su se pokreti uvijek bavili globalnim problemima i udaljenim borbama. Iako i vlade izraavaju
zabrinutost za probleme u drugim dijelovima svijeta, za anarhizam je karakteristino da odbija na-
metati rjeenja. Dravna propaganda tvrdi da nam je potrebna svjetska vlada kako bismo oslobodili
narode u opresivnim drutvima, ak i dok SAD, UN, NATO i druge institucije nastavljaju s opresijom
i uputaju se u rat kako bi odrali hijerarhijski svjetski poredak126 .
Anarhistiki pristupi su i lokalni i globalni, uspostavljeni na autonomiji i solidarnosti. Da je susjedno
drutvo patrijarhalno, rasistiko ili na neki drugi nain opresivno, anarhistika kultura ponudila bi niz
moguih odgovora boljih od ravnodunosti i prisilnog oslobaanja. U svim opresivnim drutvima
ima ljudi koji se bore za vlastitu slobodu. Realnije je i uinkovitije podravati takve ljude, putajui
ih da vode vlastite borbe, nego pokuavati ih osloboditi poput misionara koji nose dobre vijesti.
Kada su Emma Goldman, Alexander Berkman, Mollie Steimer i drugi anarhisti deportirani iz SAD-
a u Rusiju otkrili ugnjetavaku dravu koju su stvorili boljevici, proirili su informaciju svijetom
kako bi potaknuli prosvjede protiv boljevika i dobili podrku za mnoge anarhiste i druge politike
zatvorenike. Suraivali su s Anarchist Black Crossom (Anarhistikim crnim kriem), organizacijom s
meunarodnim ograncima koja prua podrku politikim zatvorenicima, koja je pomagala politikim
zatvorenicima u Rusiji i drugdje. Vie puta su meunarodna podrka i solidarnost koju su dobili prisi-
lile Lenjina da privremeno obustavi represiju koju je provodio prema svojim politikim protivnicima
i oslobodi politike zatvorenike.
Anarchist Black Cross, prvotno zvan Anarchist Red Cross (Anarhistiki crveni kri), osnovan je u Rusiji
tijekom propale revolucije 1905. godine kako bi se pruila pomo onima koji su bili na meti vlade.
Meunarodni ogranci otvoreni su 1907. godine u Londonu i New Yorku, a meunarodna solidarnost
koju su pokrenuli pomogla je da anarhistiki zatvorenici ostanu na ivotu, a drugima da pobjegnu. Za
posljedicu je 1917. godine revolucionarni pokret u Rusiji bio jai, imao bolju meunarodnu povezanost
i bio je bolje opremljen za svrgavanje carske vlade.
Revolutionary Association of Women of Afghanistan (Revolucionarno udruenje ena Afganistana),
osnovano 1977. godine u Kabulu, borilo se za osloboenje ena od nasilja islamskih fundamentalista,
kao i protiv okupacije od strane reima poput SSSR-a, koji je bio odgovoran za ubojstvo osnivaice
RAWA-e u Pakistanu 1987. godine. Nakon borbe protiv sovjetske okupacije i talibana, usprotivile su
se Sjevernom savezu koji je uz podrku SAD-a doao na vlast. Nakon niza beznadnih situacija, ostale
126
Da navedemo samo jedan primjer, humanitarne misije UN-a neprestano se hvata u postavljanju lanaca trgovine sek-
sualnim radnicima u zemljama u kojima su postavljeni kao mirotvorci. No, problem je vei od Kosova i trgovine seksualnim
radnicima. Izgleda da, gdje god je UN djelovao u posljednje vrijeme, nastaju brojne povrede enskih prava. Michael J. Jor-
dan, Sex Charges haunt UN forces, Christian Science Monitor, 26. 11. 2004. Ono to si mainstream mediji ne mogu priznati
je da isto vrijedi i za ostale vojske, nosile one plave kacige ili ne.

120
su nepopustljive u uvjerenju da osloboenje moe doi jedino iznutra. ak su se i usred talibanskog
ugnjetavanja protivile invaziji SAD-a 2001. godine, tvrdei da zapadnjaci, ukoliko uistinu ele pomoi
u oslobaanju Afganistana, moraju dati podrku afganistanskim skupinama koje se bore za svoje
oslobaanje. Njihova predvianja pokazala su se opravdanima, jer su ene u Afganistanu pod SAD-
ovom okupacijom bile suoene s mnogim jednakim ugnjetavanjima kao i od talibana. Prema RAWA-i:
RAWA smatra da sloboda i demokracija ne mogu biti poklonjene; dunost je graana drave da se
bore i postignu te vrijednosti127 .

to e sprijeiti neprestano ratovanje i neprijateljstvo?

U dravnom drutvu kriza uzrokovana ratom dovela je do tenje za stvaranjem jedinstvene vlasti
na sve viim razinama, u konanici svjetskoj vladi. To se oigledno nije ostvarilo uostalom, rat je
zdravo stanje drave no uspjeh unutar tog modela nije ni poeljan.
Svjetska vlada tei globalnoj okupaciji, a ne globalnom miru. Naprimjer, u Palestini, gdje se razvi-
jaju tehnologija i metode kontrole koje kasnije usvaja vojska SAD-a i vlade diljem svijeta, okupacija
tek svakih nekoliko godina prelazi u vidljiv rat, ali okupatori neprestano vode nevidljivi rat kako bi
sauvali i proirili svoju vlast, koristei medije, obrazovanje, pravosue, prometni sustav, oglaavanje,
pisane propise, nadzor i tajne operacije. Tek kad Palestinci uzvrate i nastupi rat koji se ne moe igno-
rirati ukljue se Ujedinjeni narodi i humanitarne organizacije, ali ne kako bi ispravili nepravdu, nego
kako bi vratili prijanju iluziju mira i pobrinuli se da se postojea nepravda ne dovodi u pitanje. Iako
manjeg intenziteta, isti nevidljivi rat vodi se protiv uroenikih naroda, imigranata, etnikih manjina,
siromanih, radnika svih koji su kolonizirani i iskoritavani.
U nedravnim, manjim drutvima u prolosti, rat je bio uobiajen, ali nije bio univerzalan te u mno-
gim sluajevima nije bio osobito krvav. Neka nedravna drutva nikad nisu bila u ratu. Mir je stvar iz-
bora i oni su ga izabrali cijenei suradniko mirenje pri sukobu te obzirnost. Druga nedravna drutva
koja jesu bila u ratovima esto su vodila bezopasne, ritualizirane inaice rata, pa u nekim sluajevima
nije jasna granica izmeu sportskog dogaanja i rata. Kao to je prikazano u nekim antropolokim
zapisima, timovi ili zaraene strane iz dviju razliitih zajednica nali bi se na unaprijed odreenom
mjestu za borbu. Cilj nije bio drugu stranu sravniti sa zemljom, niti ak nuno nekoga ubiti. Netko bi
s jedne strane bacio koplje ili ispalio strijelu, pa bi svi, prije nego su bacili sljedee koplje, ekali da
vide hoe li koga pogoditi. esto bi otili kuama nakon to je jedna osoba ozlijeena, ili ak ranije128 .
U ratu kakav su vodili Lakote i druga plemena visoravni Sjeverne Amerike, vie je znailo neprijatelja
dodirnuti tapom brojaem udaraca nego ga ubiti. Drugi oblici rata bile su jednostavne najezde
unitavanje i kraa od susjednih zajednica, esto uz pokuavaj bijega prije nego to krene borba. Da
su ratovi ovakvi oblici kaotine borbe u anarhistikim drutvima, koliko bi to bilo bolje od hladnih,
mehanikih krvoprolia drave!
Meutim, drutva koja ne ele ratovati sa svojim susjedima mogu se organizirati tako da to sprije-
e. Vaan korak je nepostojanje granica. esto do istine moemo doi jednostavnim ponitavanjem
dravnih racionalizacija, a parola o granicama koje postoje radi nae sigurnosti moe se dekodirati u
granice nas ugroavaju. U sluaju drutvenog sukoba mnogo je vjerojatnije da e doi do nasilja uko-
liko postoji podjela na mi i oni. Jasne drutvene podjele i granice sprjeavaju mirenje i meusobno
razumijevanje te potiu natjecanje i polarizaciju.

127
About RAWA, www.rawa.org [Pristupljeno 22. lipnja 2007.]
128
Pogledaj citat van der Dennena i Raporta u prvom poglavlju.

121
 Anarhistiki antropolog Harold Barclay opisuje drutva u kojima je svaki pojedinac povezan s drugi-
ma u viestrukim, preklapajuim mreama koje nastaju na temelju rodbinskih veza, brakova, klanskog
povezivanja i slino:

Imamo primjere anarhijskih poredaka u narodima [] kojih ima stotine tisua i s dosta
gustom naseljenou, esto s preko etrdeset ljudi na kvadratni kilometar. Takav dru-
tveni poredak moe se postii segmentarnim rodnim sustavom koji, kao to smo vidjeli,
ima odreene poveznice s anarhistikim poimanjem federalizma. Ili kao meu Tongama
i nekim istonoafrikim pastirima, velike populacije mogu se povezati sloenijim uree-
njem koje pojedinca povezuje s brojnim ukrianim i razdijeljenim skupinama kako bi na
velikom podruju proirio ili proirila svoje drutvene veze. Drugim rijeima, pojedinci
ili skupine ine mnotvo meusobno povezanih lokusa koji ujedinjuju veliku drutvenu
cjelinu, ali bez ikakve konkretne centralizirane koordinacije129 .

Kao dodatak samouravnoteavajuem obiljeju suradnikih drutava, neki nedravni narodi razvili
su druge mehanizme sprjeavanja sukoba. Mardu Aboridini tradicionalno su ivjeli u malim skupi-
nama, ali one su se povremeno okupljale za velike sastanke, gdje su nesuglasice meu pojedincima
ili skupinama rjeavane pred svima. Tako su se izbjegavale razvuene, neobjanjive svae i svi su bili
dostupni za rjeavanje sukoba. Konkombe i Nueri u Africi koristili su rodovsku povezanost i prekla-
panje ekonomskih odnosa. Kako su svi bili povezani sa svima ostalima, nije postojala vrsta osnova
sukoba iz koje bi nastao rat. Rairen kulturalni tabu protiv neprijateljstva takoer je poticao ljude
na mirno rjeavanje nesuglasica, a antropolog E. E. Evans-Pritchard opisao je nuersko drutvo kao
ureenu anarhiju.
Anarhistiki pokret i danas se nastavlja boriti protiv granica kapitalistikog svijeta. Antiautoritarni
No Border Network (Mrea protiv granica), osnovan 1999. godine u zapadnoj Europi, od tada postoji
diljem Europe te u Turskoj, Sjevernoj Americi i Australiji. Djelovanje No Bordera ukljuuje podrku
ilegalnim imigrantima, obrazovanje o rasizmu proizalom iz vladinih propisa o imigraciji, prosvjede
protiv lanova vlade, aktivnosti protiv zrakoplovnih kompanija kako bi se zaustavile deportacije te No
Border kampove koji se odravaju preko granica dviju zemalja. U sklopu kampanje sudionici su na silu
otvorili granini prijelaz izmeu panjolske i Maroka, provalili u maloljetniki pritvor u Nizozemskoj
kako bi im pruili pomo i pokrenuli komunikaciju, djelomino unitili zatvor i sabotirali poduzea
koja sudjeluju u deportacijama u Italiji, ugasili prihvatni centar u Grkoj te oslobodili desetke imigra-
nata iz prihvatnih centara u Australiji. No Border kampovi okupljaju ljude iz mnogih zemalja kako bi
osmislili strategije i proveli akcije i esto se odvijaju na periferiji podruja irenja tzv. Prvog svijeta
naprimjer, u Ukrajini, izmeu Grke i Bugarske, ili izmeu SAD-a i Meksika. Uobiajeni slogani No
Bordera su: Bez granica, bez nacija, bez deportacija!, Sloboda kretanja, sloboda stanovanja: pravo
na dolazak, pravo na odlazak, pravo na ostanak!.
Anarhistika drutva potiu slobodno stvaranje povezanih mrea meu susjedima, zajednicama i
drutvima. Te mree mogu obuhvaati materijalnu razmjenu, kulturnu komunikaciju, prijateljstvo,
obiteljske odnose i solidarnost. Nije jasno razgranieno gdje jedno drutvo zavrava, a drugo poi-
nje, ili koje bi strane postojale u sukobu. Kad postoji nesuglasica, sukobljene strane vjerojatno imaju
mnoge zajednike drutvene odnose, pa e se mnogo treih strana nai usred sukoba. U kulturi koja
naglasak stavlja na natjecanje i osvajanje mogu nastaviti s podjelom na strane i oteati mogunost
pomirenja, no ako se u njihovoj kulturi cijene suradnja, konsenzus i drutvena povezanost, a njihovi
gospodarski odnosi uvruju te vrijednosti, vjerojatnije je da e poticati medijaciju i mirenje zava-
enih strana. To mogu uiniti zbog vlastite elje za mirom, zbog brige za dobrobit ljudi ukljuenih
129
Harold Barclay, People Without Government: An Anthropology of Anarchy. London: Kahn and Averill, 1982, 122. str.

122
u svau ili iz vlastitog interesa, jer i oni ovise o zdravlju navedenih drutvenih mrea. U takvom su
drutvu vlastiti interes, interes zajednice i ideali povezaniji nego kod nas.
Na veim podrujima ili meu razliitijim populacijama u kojima zajedniki kulturni etos i spontano
rjeavanje sukoba moda nee biti dovoljni za zatitu od ozbiljnih sukoba, vie drutava zbog toga
moe stvoriti federacije ili mirovne paktove. Primjer antiautoritarnog mirovnog pakta koji traje due
nego veina meudravnih sporazuma je konfederacija koju su stvorili Haudenosauni, koje se esto
naziva Irokezima. Haudenosaune ini pet plemena koja govore slinim jezicima, na sjevernoistonom
podruju prisvojenom od strane SAD-a i junim dijelovima onoga to se danas smatra kanadskim
pokrajinama Ontario i Qubec.
Konfederacija je osnovana oko 31. kolovoza 1142. godine130 i obuhvaala je geografski veliko po-
druje ukoliko se uzme u obzir da se putovati moglo jedino kanuom ili pjeice. Haudenosauni su bili
sjedilaki poljoprivrednici koji su ivjeli s najveom gustoom naseljenosti, u prosjeku 200 ljudi na
hektar, svih stanovnika sjeveroistoka do 19. stoljea131 . Zajednika zemljita okruivala su utvrene
gradove. Pet ukljuenih naroda Seneca, Cayuga, Onondaga, Oneida i Mohawk imali su dugu
povijest meusobnih sukoba, ukljuujui ratove potaknute natjecanjem za resurse, a konfederacija
je bila iznimno uspjena u njihovom prekidanju. Pet naroda a kasnije est, ukljuujui Tuscarore,
koji su pobjegli od engleske kolonizacije Carolinasa ivjeli su u miru preko pet stotina godina, ak
i tijekom genocidnog europskog irenja i trgovanja orujem i alkoholom za ivotinjsku kou, zbog
ega su se mnoga plemena razdijelila ili ratovala sa susjedima. Konfederacija se u konanici slomila
samo privremeno tijekom amerike revolucije, zbog razlika u strategijama vezanim uz to koju
stranu treba podrati kako bi se moglo ublaiti posljedice kolonizacije.
Zajednika ekonomija pet plemena imalo je vanu ulogu u omoguavanju mira, a metafora koja se
esto koristila za federaciju bila je okupljanje svih u zajedniki ivot u istoj dugoj kui i jedenje iz iste
zdjele. Sve skupine iz federacije slale su delegate da se sastaju i organiziraju komunikaciju, rjeavaju
sukobe i raspravljaju o odnosima sa susjednim drutvima. Odluke su se donosile konsenzusom koji je
odobravalo itavo drutvo.
Anarhosindikalistiki pokret koji je nastao u Europi ima povijest stvaranja meunarodnih federaci-
ja za irenje informacija i koordiniranje borbe protiv kapitalizma. Te federacije mogle bi biti izravne
pretee globalnim strukturama koje omoguuju ivot u miru i sprjeavaju rat. International Workers
Association (Meunarodno udruenje radnika, odnosno IWA, ili AIT na panjolskom) ukljuuje anarho-
sindikalistike sindikate iz otprilike 15 zemalja na 4 kontinenta, te povremeno odrava meunarodne
skuptine, svaki put u drugoj zemlji. IWA je osnovana 1922. godine i u poetku je imala milijune lano-
va. Iako su se gotovo sve njene lanice-sindikati bile prisiljene pritajiti ili otii u egzil tijekom Drugog
svjetskog rata, od tada se obnovila i nastavlja se sastajati.

Mree, a ne granice
Kako su se tijekom nekoliko stotina godina u Europi razvijale nacionalne drave, vlade su se mar-
ljivo trudile stvoriti osjeaj zajednitva na temelju zajednikog jezika, kulture i povijesti, to je sve
povezano zajednikom vladom. Ova lana zajednica slui za poticanje poistovjeivanja i time odanos-
ti vlasti, kako bi se prikrio sukob interesa izmeu nie klase i elite stavljajui ih u isti tim, te kako bi
130
Usmena predaja Haudenosauna uvijek je navodila ovaj rani datum, ali rasistiki bjelaki antropolozi to odbacuju i
procjenjuju da je savez poeo u 16. stoljeu. Neki ak pretpostavljaju da je ustav Pet naroda pisan uz pomo Europljana. No
noviji arheoloki dokazi i zapisi o istovremenoj pomrini Sunca potvrdili su usmenu predaju, dokazujui da je federacija
njihova vlastita kreacija. Wikipedia, The Iroquois League, en.wikipedia.org [Pristupljeno 22. lipnja 2007.]
131
Stephen Arthur, Where License Reigns With All Impunity: An Anarchist Study of the Rotinonshn:ni Polity, Nort-
heastern Anarchist, No. 12, zima 2007, nefac.net

123
se sreom svih prikrila srea ili slava vladara, a olakava i ubijanje siromanih jedne zemlje od strane
siromanih ljudi iz druge stvarajui psiholoki odmak meu njima.
Kad se propita, jasno je da je tvrdnja o nacionalnim dravama temeljenim na zajednikoj kulturi i
povijesti obmana. Naprimjer, panjolska je stvorena protjerivanjem Maora i idova. ak i bez toga,
bez centralizacije koju je napravila drava, panjolska ne bi postojala. Ne postoji jedinstven panjolski
jezik, nego njih barem pet: katalonski, baskijski, galicijski, kastiljski i arapski dijalekt koji je nastao u
Maroku i Andaluziji. Kad se bilo koji od ovih jezika paljivo promotri, lako se uoe dodatni ogranci. U
Valenciji bi, i to ne bezrazlono, mogli rei da njihov jezik nije isti kao katalonski, ali da je Barcelona
glavni grad, valencijski bi se guio jednako kao to panjolska vlada postupa s katalonskim.
Bez prisilne homogenizacije nacionalnih drava, bilo bi jo i vie razliitosti, jer se jezici i kulture
razvijaju i stapaju jedni s drugima. Granice sprjeavaju takvu kulturnu difuziju i potiu sukob forma-
lizirajui slinosti i razlike. Granice ne tite ljude, ve su sredstvo kojim vlade tite svoju imovinu, to
ukljuuje i nas. Kad se granice u ratu promijene, pobjednika drava napreduje, obiljeavajui svoj
novi teritorij, nove resurse i nove graane. Mi smo plijen potencijalni vojnici, porezni obveznici,
radnici a granice su zidovi naeg zatvora.
ak i bez granica povremeno mogu postojati jasne razlike u nainima organiziranja drutva na-
primjer, neko drutvo moe pokuati osvojiti susjedno ili biti opresivno prema enama. Meutim,
decentralizirana drutva bez granica i dalje se mogu obraniti od napada. Zajednica koja ima jasan
osjeaj autonomije ne mora vidjeti uljeza kako prelazi zamiljenu liniju kako bi uoila agresiju. Ljudi
koji se bore za svoju slobodu i svoje domove bore se odluno i mogu se spontano organizirati. Kada
ne bi bilo vlada koje financiraju vojnu industriju, oni koji se brane obino bi bili u prednosti, pa se ne
bi isplatilo kretati u napad. Kad su europske drave osvojile ostatak svijeta, imale su odreene kljune
prednosti, ukljuujui nevienu gustou naseljenosti i tehnologiju s kojom se njihove rtve do tada
nisu susrele. Te prednosti vrijedile su u odreenom povijesnom razdoblju i vie nisu bitne. Komunika-
cija je sada globalna, gustoa stanovnitva i otpornost na bolesti pravilnije je raspodijeljena, a oruje
koje je nuno za uinkovitu obranu protiv tehnoloki najnaprednijih vojski puke i eksploziv
dostupno je u veini dijelova svijeta i moe se proizvesti kod kue. U budunosti bez vlasti agresivna
drutva bila bi u nepovoljnom poloaju.
Anarhisti danas rue granice povezujui se diljem svijeta, potkapajui nacionalizam i borei se soli-
darno za imigrante koji naruavaju homogenost nacionalnih drava. Ljudi na granicama mogu pomoi
njihovom ukidanju pomaui u ilegalnim prelascima ili podravajui ljude koji ih preu ilegalno, ue-
i jezik koji se govori s druge strane te gradei zajednice koje nadilaze granice. Oni koji su dublje u
unutranjosti mogu pomoi prekidanjem odanosti centraliziranoj, homogeniziranoj kulturi i razvo-
jem lokalne kulture, prihvaanjem imigranata u svoje zajednice te irenjem svjesnosti i djelovanjem
u solidarnosti s borbama u drugim dijelovima svijeta.

Preporuena literatura

Harold Barclay, People Without Government: An Anthropology of Anarchy. London: Kahn and Averill,
1982.
Starhawk, The Fifth Sacred Thing. New York: Bantam, 1993.
Stephen Arthur, Where License Reigns With All Impunity: An Anarchist Study of the Rotinon-
shn:ni Polity, Northeastern Anarchist, No. 12, zima 2007., nefac.net

124
8. Budunost
Borimo se za nae ivote, ali i za svijet koji moda nikada neemo doivjeti.

Nee li se drava s vremenom ponovno pojaviti?

Veina ovdje navedenih primjera vie ne postoji, a neki su trajali tek nekoliko godina. Nedravna
drutva i drutvene eksperimente uglavnom su osvojile imperijalistike sile ili su ih uguile drave,
no povijest je pokazala i da revolucija jest mogua te da revolucionarna borba ne vodi nuno u auto-
ritarnost. Autoritarne revolucionarne ideje poput socijaldemokracije ili marksizma/lenjinizma diskre-
ditirane su diljem svijeta. Dok socijalistike politike stranke nastavljaju parazitirati na drutvenim
pokretima oekivano izdajui svoje birae svaki put kada dou na vlast, u svim uzbudljivim dru-
tvenim pobunama posljednjeg desetljea narodni ustanci u Aliru, Argentini, Boliviji i Meksiku,
autonomeni u Italiji, Njemakoj, Danskoj, studenti i pobunjenici u Grkoj, borba poljoprivrednika u
Koreji te antiglobalizacijski pokret koji ujedinjuje zemlje diljem svijeta nastupila je arolika mje-
avina egalitarizma, uroenitva, autonomizma i anarhizma. Ovi pokreti imaju mogunost ukinuti
drave i kapitalizam u krizi predstojeih godina.
Meutim, neki se boje da e se, ak i ako globalna revolucija ukine dravu i kapitalizam, oni neiz-
bjeno s vremenom ponovno pojaviti. To je razumljivo jer nas je dravno obrazovanje indoktriniralo
da vjerujemo u mitove progresa i linearne povijesti stav da postoji samo jedan globalni tok koji
neizbjeno vodi u prevlast zapadne civilizacije. Zapravo nitko ne zna kako su tono nastale drave,
ali sigurno je da nije rije o neizbjenom ili nepovratnom procesu. Veina drutava nikad nije dobro-
voljno osnovala drave, a vjerojatno je jednako mnogo njih osnovalo drave i napustilo ih, koliko ih
je i zadralo. Iz perspektive tih drutava drava moe djelovati kao izbor ili prisila, a ne kao prirodni
razvitak. Vremenska skala koju koristimo takoer utjee na nau perspektivu. Desecima tisua godina
ljudi nisu imali potrebu za dravama, a nakon to se drave ukinu, postat e jasno da su bile zastranje-
nje nastalo u nekim dijelovima svijeta koje je privremeno upravljalo sudbinom svih na planetu prije
nego je ponovno odbaeno.
Druga zabluda je da su nedravna drutva podlona preotimanju od strane agresivnih alfa mujaka
koji se postave za voe. Protivno tome, ini se da drutveni model velikog ovjeka nikad nije doveo
do stvaranja drave ili barem poloaja voe. Drutva koja nekome tko voli zapovjedati, ili je talentira-
niji i jai dopuste vei utjecaj, obino e ga ignorirati ili ubiti ukoliko postane pretjerano autoritaran, a
veliki ovjek nije u mogunosti prostorno ili vremenski imati preirok utjecaj. Fizike karakteristike
na kojima se temelji njegovo vodstvo prolazne su i on ubrzo iezne ili biva zamijenjen132 .
Izgleda da su se drave postupno razvile na temelju kulturno prihvaenih rodovskih sustava koji
su gerontokraciju povezivali s patrijarhatom tijekom vie generacija stariji mukarci dobivali su
vie potovanja i ee su iskljuivo oni bili medijatori pri sporovima te dijelili poklone. Tek su u
kasnijoj fazi ovog procesa imali neto slino moi za provoenje vlastite volje. Moramo imati na umu
da, kako su se ljudi postupno odricali sve vie svojih odgovornosti i davali odreenim lanovima

132
Pogledaj na primjer Dmitri M. Bondarenko i Andrey V. Korotayev, Civilizational Models of Politogenesis. Moscow: Ru-
ssian Academy of Sciences, 2000.

125
zajednice vie potovanja, nisu mogli znati kakve e posljedice to imati nisu mogli znati koliko
hijerarhijsko drutvo moe postati loe. Jednom kad su drutvene elite zadobile mo prisile, nastala je
nova dijalektika drutvenog razvoja i u tom je trenutku stvaranje drave bilo vjerojatno, iako i dalje
ne neizbjeno, jer je veina ljudi ostala drutvena snaga koja je imala mo sruiti elitu ili zaustaviti
proces.
Moderna drutva s kolektivnim pamenjem birokratskih metoda mogu mnogo bre ponovno uspos-
taviti dravu, ali imamo prednost saznanja kamo taj put vodi i znamo prepoznati znakove upozorenja.
Nakon to se teko izbore za svoju slobodu, ljudi bi imali neiscrpnu motivaciju za zaustavljanje po-
vratka drave ukoliko bi se to dogaalo u njihovoj blizini.
Sreom, anarhistiko drutvo samo je sebi nagrada. Mnoga nedravna drutva su nakon susreta
s kolonizatorima imala priliku pridruiti se hijerarhijskom drutvu, no nastavljaju se opirati, poput
bumanskog plemena !Kung koje nastavlja ivjeti u pustinji Kalahari unato nastojanjima bocvanske
vlade da ih preseli.
Ima i primjera dugoronih antiautoritarnih drutvenih eksperimenata koji postoje unutar drava.
U grofoviji Gloucestershire u Engleskoj, tolstojevski su anarhisti 1898. godine osnovali koloniju Whi-
teway na 40 hektara zemlje. Nakon to su kupili zemlju, spalili su vlasniki list, pa su i sve kue morali
sami sagraditi jer nisu mogli dobiti kredite. Vie od stotinu godina kasnije ova anarhopacifistika ko-
muna i dalje postoji, a neki od njenih trenutnih lanova potomci su osnivaa. Odluke donose na opoj
skuptini i dijele vie zajednikih prostora. Povremeno je Whiteway primao bjegunce i prigovarae
savjesti. Imali su i brojne kooperativne pothvate poput pekare i proizvodnje rukotvorina. Unato vanj-
skim pritiscima kapitalizma i hijerarhijske strukture dravnog drutva, Whiteway ostaje egalitaran i
antiautoritaran.
S druge strane Sjevernoga mora, u Appelschi u Frieslandu, anarhistiko selo 2008. godine proslavilo
je svoju 75. godinjicu. Trenutno ga ine karavani, kamperi i nekoliko graevina, a aktivno je u anar-
histikim i antimilitaristikim pokretima od kad je sveenik Domela Nieuwenhuis napustio crkvu i
poeo propagirati ateizam i anarhizam. Skupina radnika poela se tamo okupljati i uskoro su kupili
zemlju, na kojoj su odravali godinja anarhistika okupljanja na Duhove. Po uzoru na umjerenost
socijalistikog pokreta, koji je na alkohol gledao kao na pogubnu zarazu za radnike i oblik ropstva pos-
lodavcima koji prodaju alkohol u tvornikim trgovinama, u njihovom kampu se i dalje ne pije alkohol.
2008. godine 500 ljudi iz itave Nizozemske, kao i Njemake i Belgije, dolo je na godinje anarhis-
tiko okupljanje u Appelschi. Pridruili su se anarhistima koji tamo ive tijekom godine u vikendu
radionica i diskusija o temama poput pacifizma, osloboenja ivotinja, antifaistike borbe, seksizma
u pokretu, mentalnog zdravlja i kampanje koja je sprijeila da se Olimpijske igre 1992. godine odre
u Amsterdamu. Imali su programe za djecu, predavanja o dugoj povijesti naselja, zajednike obro-
ke i dovoljno entuzijazma koji se osjetio u zraku, poput obeanja da e osigurati nove anarhistike
generacije u regiji.
Drugi anarhistiki projekti takoer mogu potrajati stotinama godina. Specifina drutva, zajednice
i organizacije ne moraju biti nepromjenjive anarhisti ne trebaju uvesti restriktivne mjere kako
bi ouvali institucije po cijenu svojih sudionika. Ponekad je najbolje to zajednica ili organizacija
moe napraviti za svoje sudionike, jest dopustiti im da krenu dalje. Nema nasljednih privilegija ili
ustava koji se mora provoditi ili primjenjivati u budunosti. Doputajui veu fluidnost i fleksibilnost,
anarhistika drutva mogu trajati mnogo dulje.
Tijekom ljudske povijesti drutva su veinom bila komunitarna i nedravna, a mnoga od njih tra-
jala su itavo tisuljee prije nego to su unitena ili osvojena od strane zapadne civilizacije. Rast i
mo zapadne civilizacije nisu bili neizbjeni, ve su posljedica specifinih povijesnih procesa koji su

126
nedvojbeno ovisili o geografskim sluajnostima133 . Vojni uspjeh nae civilizacije moda je naizgled
dokaz njene superiornosti, ali ak i u nedostatku otpora, problemi specifini za nau civilizaciju, po-
put krenja uma i klimatskih promjena, mogu joj presuditi, pokazujui da je krajnje neodriva. Drugi
primjeri neodrivih hijerarhijskih drutava, od Sumerana do Uskrnjeg otoka, pokazuju koliko se brzo
moe uruiti drutvo koje djeluje kao da je na svom vrhuncu.
Stav da e se drave s vremenom neizbjeno vratiti jo je jedna od beznadnih eurocentrinih tlapnji
kojom zapadna kultura indoktrinira narod. Deseci uroenikih drutava diljem svijeta nikad nisu
uspostavila drave, postojala su tisuama godina, nikad se nisu predala, a kada napokon pobijede
kolonijalizam, odbacit e namete bjelake kulture, ukljuujui dravu i kapitalizam, te vratiti svoje
tradicionalne kulture koje i dalje njeguju. Mnoge uroenike skupine imale su kontakt s dravama
star stotinama ili ak tisuama godina i ni u jednom trenutku nisu se dobrovoljno predali autoritetu
drave. Zapadnjaki anarhisti mogu mnogo nauiti od takve ustrajnosti i svi ljudi iz zapadnog drutva
trebali bi prihvatiti da drava nije neizbjena, nego je nametnuta, a jednom kada shvatimo kako da je
do kraja porazimo, neemo dopustiti da se vrati.

to s drugim problemima koje ne moemo predvidjeti?

Anarhistika drutva suoavat e se s problemima koje danas ne moemo predvidjeti, kao to e se
susretati i s potekoama koje moemo predvidjeti, ali nismo ih u mogunosti rijeiti bez povijesnog
laboratorija koji nastaje revolucijom. Jedna od mnogih zabluda drave je neurotina pretpostavka da
drutvo moe biti savreno, da je mogue razraditi plan za sve probleme prije nego nastanu. Koritenje
zakona umjesto zdravog razuma i pristupanja svakom sluaju posebno, odravanje vojske, davanje
policiji stalnih kriznih ovlasti sve to proizlazi iz dravne paranoje.
Ne moemo ivotne nepredvidivosti svesti na plan, niti bismo trebali. U anarhistikom drutvu mo-
rali bismo smisliti sasvim nova rjeenja za potpuno nepredvidive probleme. Ukoliko dobijemo priliku,
radit emo to s veseljem, prljajui ruke u sloenosti ivota, ostvarujui na veliki potencijal i dostiui
nove razine razvoja i zrelosti. Ne trebamo se nikada ponovno odrei mogunosti rjeavanja vlastitih
problema suraujui s onima oko nas.

Uiniti anarhiju moguom

Postoji milijun naina za napadanje isprepletenih struktura moi i opresije te stvaranje anarhije.
Samo ti moe izabrati kojim e putem. Vano je ne dopustiti da tvoja nastojanja budu preusmjerena
na neki od puteva koji su unutar sistema kako bi se neutraliziralo otpor, poput traenja promjene
od politike stranke umjesto da sam radi promjene ili doputanja da tvoj trud i ono to si stvorio
postane roba, proizvod, moda. Da bismo se oslobodili, moramo vratiti kontrolu nad svakim aspektom
naih ivota: naom kulturom, zabavom, naim odnosima, stanovanjem, obrazovanjem, zdravstvenom
skrbi, nainom na koji titimo nae zajednice i proizvodimo hranu svime. Bez izoliranja u usko
ogranienim kampanjama, razmisli o tome do ega ti je stalo i u emu si dobra, koje probleme imate ti
i tvoja zajednica i to moete sami poduzeti. Istovremeno treba pratiti to rade ostali, kako biste mogli
izgraditi inspirativne odnose solidarnosti.
Moda ve postoje aktivne antiautoritarne tamo gdje ivi. Moe pokrenuti i vlastitu super stvar
vezana uz anarhizam je da ne treba traiti dozvolu. Ukoliko ne postoji nitko s kime bi mogao surai-
133
Argument da su odreena drutva bila u mogunosti osvojiti itav svijet zbog geografskih uvjeta, a ne njihove superi-
ornosti, vjeto je predstavio Jared Diamond u Guns, Germs, and Steel: The Fates of Human Societies. New York: W.W. Norton,
1997.

127
vati, moda moe biti sljedei Robin Hood ta uloga je ve predugo slobodna! Ili ako ti je to previe
za poetak, kreni s manjim stvarima poput crtanja grafita, distribuiranja literature ili voenja malog
diy projekta dok ne skupi dovoljno iskustva i samopouzdanja te upozna druge koji ele suraivati
s tobom.
Anarhija se iri borbom protiv dominacije, a gdje god postoji represija, postoji i otpor. Ove borbe
ne moraju se nazivati anarhistikima kako bi bile plodno tlo za subverziju i slobodu. Vano je da ih
podrimo i ojaamo. Kapitalizam i drava nee biti uniteni ako se posvetimo iskljuivo stvaranju
prekrasnih alternativa. Jednom davno svijet je bio prepun prekrasnih alternativa i sustav dobro zna
kako ih poraziti i unititi. to god stvorimo, moramo biti spremni braniti.
Jedna knjiga ne moe biti dovoljna za istraivanje svih mogunosti anarhistike revolucije. Navodim
i nekoliko drugih koje mogu biti od pomoi.

Preporuena literatura

CrimethInc., Recipes for Disaster: An Anarchist Cookbook. Olympia: CrimethInc. Workers Collective,
2005; i Expect Resistance. Salem: CrimethInc. Workers Collective, 2008.
Kuwasi Balagoon, A Soldiers Story: Writings by a Revolutionary New Afrikan Anarchist. Montreal:
Kersplebedeb, 2001.
Ann Hansen, Direct Action: Memoirs of an Urban Guerrilla. Toronto: Between the Lines, 2002.
Lorenzo Komboa Ervin, Anarchism and the Black Revolution. drugo izdanje online na Infoshop.org,
1993.
Emma Goldman, Living My Life. New York: Knopf, 1931.
Richard Kempton, Provo: Amsterdams Anarchist Revolt. Brooklyn: Autonomedia, 2007.
Bommi Baumann (preveli Helene Ellenbogen i Wayne Parker),How It All Began: A Personal Account
of a West German Urban Guerrilla. Vancouver: Pulp Press, 1977.
Trapese Collective (ur.), Do It Yourself: a handbook for changing our world. London: Pluto Press, 2007.
Roxanne Dunbar Ortiz, Outlaw Woman: A Memoir of the War Years 19601975. San Francisco: City
Lights, 2001.
A.G. Schwarz i Void Network, We Are an Image from the Future: The Greek Uprising of December 2008.
Oakland: AK Press, 2009.
Isy Morgenmuffel i Paul Sharkey (ur.), Beating Fascism: Anarchist anti-fascism in theory and practice.
London: Kate Sharpley Library, 2005.
Call (Appel u francuskom originalu, anonimni manifest bez informacija o izdavau).
lanak, pamflet ili knjiga koju e ti napisati, kako bi svoja iskustva podijelila sa svijetom i proirila
nae kolektivno znanje

128
Mogua je ukoliko je uinimo moguom
Mnogi koji su se udruili u prenoenju ovih pria o pobuni na papir bili su dovoljno paljivi da ti
za kraj prue jo jedan primjer anarhije: samu knjigu. Zamisli decentraliziranu mreu, harmonizirani
kaos, ispreplitanje osloboenih elja koje je to uinilo moguim. Sa strau i odlunou milijuna koji
su ovim priama dali ivot, od kojih su se mnogi borili ak i dalje od toke neminovnog poraza u nadi
da e njihove utopije nadahnuti budue generacije. Stotine ljudi zapisalo je te rijei i odravali su ih
ivima u naoj svijesti. Deseci drugih okupili su se kako bi uredili, dizajnirali i ilustrirali knjigu, jo
vie ih je suraivalo pri provjeravanju teksta, tiskanju i distribuciji. Nemamo efa niti za ovo primamo
plau. Zapravo se ova knjiga moe dobiti po cijeni koja samo pokriva trokove, jer na cilj nije na njoj
zaraditi novac, nego je podijeliti s tobom.
Izdavatvo je djelatnost za koju tvrde da je trebamo ostaviti profesionalcima, a knjige su neto to
bismo trebali kupovati i konzumirati, a ne sami proizvoditi. Meutim, krivotvorili smo si propusnicu
za ovaj projekt i nadamo se da e vidjeti da isto moe i ti napraviti za sebe. Moe biti primamljivo
prikazati ovako ambiciozne projekte kao arobne konane proizvode, ostavljajui itatelja da pogaa
kako su napravljeni i sami se preputajui iluziji, ali nekad je bolje dopustiti neoekivanom naletu
vjetra da ue, razmakne zastore i razotkrije pozadinske napore. Ova knjiga, dakle, nije nita druga-
ija od ostalih primjera o kojima govori jer je njeno stvaranje takoer proteklo kroz konstruktivan
sukob. Grupa ljudi izravno odgovornih za njeno izdavanje nije homogena, ve ukljuuje urednike
grupe s razliitim nainima djelovanja te primarnog autora za kojeg je pisanje individualna aktivnost.
Zbog razliitosti u potrebama i miljenjima, neki nisu na projektu ostali do kraja, ali kao anarhisti su
imali slobodu napustiti grupu kad im je to bilo u interesu, a ve su pozitivno utjecali na sadraj. U
meuvremenu se, zahvaljujui fleksibilnosti organizacije, projekt mogao nastaviti.
Kao individualist u ovoj grupi nauio sam i usvojio metode koje ne bih da sam radio u autoritarnoj
skupini. S tradicionalnim izdavaem bio bih prisiljen popustiti kad god bi se pojavila nesuglasica, ne
zato to su me uvjerili, nego zato to imaju vie resursa i mogu odluiti hoe li knjiga biti objavljena
ili ne. No s naom horizontalnou mogao sam primati kritike za koje sam znao da su namijenjene
ispunjavanju svih potencijala knjige, a ne njenoj boljoj prodaji na zaglupljenom tritu.
Shvaam da izdavanje ove knjige nije najvei uspjeh i da maleni bunt papira zasigurno nee potak-
nuti juri na, Zimsku palau, koliko god njen sadraj bio pun ivota, ali jedna od osnovnih poanti je
da je anarhija uobiajenija nego to mislimo i, ako je mi moemo uiniti moguom, moe i ti.
Kao i druge prie koje smo ovdje iznijeli, pria o naem pripovijedanju ima svojih slabosti. eljeli
bismo ih prvi istaknuti. Neizbjeno nedostaje nekoliko stvari. Jedna je pitanje realnosti. Sastavljajui
ovu knjigu pokuali smo ne romantizirati primjere, iako je jasno da ove stranice nisu mjesto za pot-
punu analizu prednosti i slabosti svake navedene revolucije ili drutvenog eksperimenta. Ipak smo
eljeli na neki nain naznaiti kompleksnost i potekoe koje naviru ispod povrine svakog primjera
anarhije. No ako ova knjiga imalo uspije, ako vi itatelji ne kaete samo o, to je krasno, anarhija je mo-
gua i vratite se svojim ivotima, nego se oboruate ovim znanjem i skoite u stvarenje anarhistikog
svijeta, brzo ete otkriti koliko je to teko.
Istina je da anarhija ponekad ne funkcionira. Ponekad ljudi ne naue suraivati, ili neka grupa nikad
ne pronae nain za podjelu odgovornosti, ili unutranji sukobi osakate itav pokret koji ne uspije
preivjeti teke pritiske vanjskog svijeta. ak su se i neki primjeri prikazani u ovoj knjizi s vreme-

129
nom raspali zbog unutranjih pogreaka. U drugim sluajevima osloboena zajednica podvrgnuta je
okrutnoj represiji, skvotirani drutveni centar koji predstavlja oazu slobode usred drave i kapitala
eviktirat e vlasnik prostora ili e drava pronai neki izgovor da te zatvori zbog sudjelovanja u borbi
za stvaranje novog svijeta.
Mnogi koji su se borili za anarhiju zavrili su mrtvi i poraeni ili jednostavno demoralizirani. Njiho-
ve rtve nee biti priznate ako sami ne napiemo povijest, kako bismo uili na njihovim neuspjesima
i bili nadahnuti onime to su postigli.
Jo jedan propust ove knjige je to nismo mogli dovoljno romantizirati ove primjere. Bojim se da
na krotki pokuaj objektivnosti izostavlja nadahnue koje se osjea kad se anarhija, unato svim po-
tekoama, primjeni u praksi. Ove prie su stvarne, na razini dubljoj nego to biljeke i popisivanje
datuma i imena moe izraziti. Neke od ovih pria osobno sam iskusio i utkane su u samo pisanje ove
knjige. Muno zadovoljstvo organiziranja knjinice i uenja koritenja konsenzusa, u obranu zagu-
ljivog psiholokog terena Sjedinjenih Drava, potaknulo me na pisanje knjige o tome kako bi zapravo
izgledao anarhistiki svijet. Iako projekt jo nije zavren, potaknuo me na istraivanje kako je anarhi-
ja do sada izgledala. Na klupi u parku u Berlinu, u pauzi od prouavanja autonomnog pokreta u tom
gradu, napravio sam nacrt za ovu knjigu, a nekoliko tjedana kasnije, u Christianiji, vidio sam kako
potpuno uobiajeno moe djelovati itavo susjedstvo koje ivi anarhistiki.
Shvatio sam da bih se mogao susresti s jo mnogo ivuih primjera ako ih potraim. Tijekom slje-
dee godine otiao sam u sedamdeset i pet godina staro anarhistiko naselje u Nizozemskoj i zagazio
u neprekinutu borbu u kojoj povijest nije tamnica sadanjosti, nego je obogauje. Bio sam u provin-
cijskim ukrajinskim gradovima koji su jednom svrgnuli vlast i pokuao zamisliti kako su izgledali,
vrtlario u anarhistikom selu u planinama Italije i u potpunosti osjetio to znai ukidanje rada. Na pu-
tu sam ostao u kontaktu s jednim od svojih najboljih prijatelja koji je na est mjeseci otiao u Oaxacu
i sudjelovao u njihovoj pobuni.
Pisanje sam, prikladno, zavrio u skvotu u Barceloni, gdje sam zapeo ekajui suenje i bio pod
prijetnjom zatvora zbog policijske namjetaljke. Park koji se nalazi nie niz ulicu prije je bio gradski
zatvor, ali anarhisti su ga sruili 1936. godine. Na drutveni centar ga je 2007. godine preuzeo u znak
protesta protiv najavljenih evikcija, organizirali smo besplatnu trgovinu, izloili dio knjiga iz nae
knjinice, priali djeci prie. Kako sam bio neoekivano ilegaliziran, moje preivljavanje ovisilo je o
mrei osloboenih prostora u gradu, koji su me udomljavali i hranili. Ti prostori su, zauzvrat, ovisili
o naoj borbi za njihovo stvaranje i ouvanje.
Isto vrijedi i za sve ostale povijesti koje smo doivjeli: nijedna od njih ne postoji zahvaljujui pro-
matraima. Ove prie pokazuju da anarhija moe postojati, ali je moramo sami izgraditi. Hrabrost i
samopouzdanje koje nam je za to potrebno neemo pronai ni u jednoj knjizi. Oni su ve nai. Samo
ih trebamo primijeniti.
Neka ove prie iskoe sa svojih stranica u vaa srca i pronau novi ivot.

Peter Gelderloos

Barcelona, prosinac 2008.

130
Bibliografija

Emily Achtenberg, Community Organizing and Rebellion: Neighborhood Councils in El Alto, Boli-
via, Progressive Planning, No. 172, ljeto 2007.
Ackelsberg, Martha A., Free Women of Spain: Anarchism and the Struggle for the Emancipation of Wo-
men. Bloomington, IN: Indiana University Press, 1991.
William M. Adams i David M. Anderson, Irrigation Before Development: Indigenous and Induced
Change in Agricultural Water Management in East Africa, African Affairs, 1998.
AFL-CIO, Facts About Worker Safety and Health 2007. www.aflcio.org [Pristupljeno 19. sijenja
2008.]
Gemma Aguilar, Els Okupes Fan la Feina que Oblida el Districte, Avui, subota, 15. prosinca 2007.
Michael Albert, Parecon: Life After Capitalism. New York: Verso, 2003.
Michael Albert, Argentine Self Management, ZNet, 3. studenog 2005.
Anonimni autor, Longo Ma, Buiten de Orde, ljeto 2008.
Anonimni autor, Pirate Utopias, Do or Die, No. 8, 1999.
Anonimni autor, The Oka Crisis , decentralizirano izdanje i distribucija, bez datuma i drugih poda-
taka o izdanju.
Anonimni autor, You Cannot Kill Us, We Are Already Dead, Algerias Ongoing Popular Uprising. St.
Louis: One Thousand Emotions, 2006.
Stephen Arthur, Where License Reigns With All Impunity: An Anarchist Study of the Rotinon-
shn:ni Polity, Northeastern Anarchist, No. 12, zima 2007. nefac.net
Paul Avrich, The Russian Anarchists. Oakland: AK Press, 2005.
Paul Avrich, The Modern School Movement: Anarchism and Education in the United States. Oakland: AK
Press, 2005.
Roland H. Bainton, Thomas Mntzer, Revolutionary Firebrand of the Reformation, The Sixteenth
Century Journal, 13.2: 316, 1982.
Jan Martin Bang, Ecovillages: A Practical Guide to Sustainable Communities. Edinburgh: Floris Books,
2005.
Harold Barclay, People Without Government: An Anthropology of Anarchy. London: Kahn and Averill,
1982.
David Barstow, U.S. Rarely Seeks Charges for Deaths in Workplace, New York Times, 22. prosinca
2003.
Eliezer Ben-Rafael, Crisis and Transformation: The Kibbutz at Centurys End. Albany: State University
of New York Press, 1997.
Jamie Bissonette, When the Prisoners Ran Walpole: A True Story in the Movement for Prison Abolition.
Cambridge: South End Press, 2008.
Christopher Boehm, Egalitarian Behavior and Reverse Dominance Hierarchy, Current Anthropology,
Vol. 34, No. 3, lipanj 1993.
Dmitri M. Bondarenko i Andrey V. Korotayev, Civilizational Models of Politogenesis. Moscow: Russian
Academy of Sciences, 2000.
Franz Borkenau, The Spanish Cockpit. London: Faber and Faber, 1937.

131
Thomas A. Brady, Jr. i H.C. Erik Midelfort, The Revolution of 1525: The German Peasants War From a
New Perspective. Baltimore: The Johns Hopkins University Press, 1981.
Jeremy Brecher, Strike! Revised Edition. Boston: South End Press, 1997.
Stuart Christie, We, the Anarchists! A study of the Iberian Anarchist Federation (FAI) 19271937. Hastings,
UK: The Meltzer Press, 2000.
CIPO-RFM web stranica, Our Story, www.nodo50.org [Pristupljeno 6. studenog 2006.]
Eddie Conlon, The Spanish Civil War: Anarchism in Action, Workers Solidarity Movement of Ireland.
drugo izdanje, 1993.
CrimethInc., The Really Really Free Market: Instituting the Gift Economy, Rolling Thunder, No. 4,
proljee 2007.
The Curious George Brigade, Anarchy In the Age of Dinosaurs. CrimethInc., 2003.
Diana Denham i C.A.S.A. Collective (ur.), Teaching Rebellion: Stories from the Grassroots Mobilization
in Oaxaca. Oakland: PM Press, 2008.
Robert K. Dentan, The Semai: A Nonviolent People of Malaya. New York: Holt, Rinehart and Winston,
1979.
Jared Diamond, Collapse: How Societies Choose to Fail or Succeed. New York, Viking, 2005.
Dissent! Network, The VAAAG: A Collective Experience of Self-Organization,
www.daysofdissent.org.uk [Pristupljeno 26. sijenja 2007.]
Sam Dolgoff, The Anarchist Collectives. New York: Free Life Editions, 1974.
George R. Edison, MD, The Drug Laws: Are They Effective and Safe? The Journal of the American
Medial Association, Vol. 239, No. 24, 16. lipnja 1978.
Martyn Everett, War and Revolution: The Hungarian Anarchist Movement in World War I and the Buda-
pest Commune (1919). London: Kate Sharpley Library, 2006.
Patrick Fleuret, The Social Organization of Water Control in the Taita Hills, Kenya, American Ethno-
logist, Vol. 12, 1985.
Heather C. Flores, Food Not Lawns: How To Turn Your Yard Into A Garden And Your Neighborhood Into
A Community. Chelsea Green, 2006.
The Freecycle Network, About Freecycle, www.freecycle.org/ [Pristupljeno 19. sijenja 2008.]
Peter Gelderloos, Consensus: A New Handbook for Grassroots Social, Political, and Environmental Gro-
ups. Tucson: See Sharp Press, 2006.
Peter Gelderloos i Patrick Lincoln, World Behind Bars: The Expansion of the American Prison Sell. Har-
risonburg, Virginia: Signalfire Press, 2005.
Malcolm Gladwell, The Tipping Point: How Little Things Can Make a Big Difference. New York: Little,
Brown, and Company, 2002.
Amy Goodman, Louisiana Official: Federal Govt Abandoned New Orleans, Democracy Now!, 7. rujna
2005.
Amy Goodman, Lakota Indians Declare Sovereignty from US Government, Democracy Now!, 26.
prosinca 2007.
Natasha Gordon i Paul Chatterton, Taking Back Control: A Journey through Argentinas Popular Upri-
sing. Leeds (UK): University of Leeds, 2004.
Uri Gordon, Anarchy Alive! Anti-authoritarian Politics from Practice to Theory. London: Pluto Press,
2008.
David Graeber, Fragments of an Anarchist Anthropology. Chicago: Prickly Paradigm Press, 2004.
David Graeber, The Shock of Victory, Rolling Thunder, No. 5, proljee 2008.
Evan Henshaw-Plath, The Peoples Assemblies in Argentina, ZNet, 8. oujka 2002.
Neille Ilel, A Healthy Dose of Anarchy: After Katrina, nontraditional, decentralized relief steps in
where big government and big charity failed, Reason Magazine, prosinac 2006.

132
Inter-Press Service, Cuba: Rise of Urban Agriculture, 13 veljae 2005.
Intervju s Marcellom, Criticisms of the MST, Barcelona, 17. veljae 2009..
Derrick Jensen, A Language Older Than Words. White River Junction, Vermont: Chelsea Green Publi-
shing Company, 2000.
John Jordan i Jennifer Whitney, Que Se Vayan Todos: Argentinas Popular Rebellion. Montreal: Kersple-
bedeb, 2003.
Michael J. Jordan, Sex Charges haunt UN forces, Christian Science Monitor. 26. studenog 2004.
George Katsiaficas, The Subversion of Politics: European Autonomous Social Movements and the Decolo-
nization of Everyday Life. Oakland: AK Press, 2006.
George Katsiaficas, Comparing the Paris Commune and the Kwangju Uprising, www.eroseffect.com
[Pristupljeno 8. svibnja 2008.]
Lawrence H. Keeley, War Before Civilization. Oxford: Oxford University Press, 1996.
Roger M. Keesing, Andrew J. Strathern, Cultural Anthropology: A Contemporary Perspective. tree iz-
danje, New York: Harcourt Brace & Company, 1998.
Graham Kemp i Douglas P. Fry (ur.), Keeping the Peace: Conflict Resolution and Peaceful Societies around
the World. New York: Routledge, 2004.
Elli King (ur.), Listen: The Story of the People at Taku Wakan Tipi and the Reroute of Highway 55, ili, The
Minnehaha Free State. Tucson, AZ: Feral Press, 1996.
Aaron Kinney, Hurricane Horror Stories, Salon.com, 24. listopada 2005.
Peter Kropotkin, Fields, Factories and Workshops Tomorrow. London: Freedom Press, 1974.
Wolfi Landstreicher, Autonomous Self-Organization and Anarchist Intervention, Anarchy: a Journal
of Desire Armed, No. 58 (jesen/zima 20045), 56. str.
Gaston Leval, Collectives in the Spanish Revolution. London: Freedom Press, 1975. (s francuskog preveo
Vernon Richards)
A.W. MacLeod, Recidivism: a Deficiency Disease. Philadelphia: University of Pennsylvania Press, 1965.
Alan MacSimoin, The Korean Anarchist Movement, govor u Dublinu, rujan 1991.
Sam Mbah i I.E. Igariway, African Anarchism: The History of a Movement. Tucson: See Sharp Press,
1997.
The Middle East Media Research Institute, Algerian Berber Dissidents Promote Programs for Secula-
rism and Democracy in Algeria, Special Dispatch Series, No. 1308, 6. listopada 2006, memri.org
George Mikes, The Hungarian Revolution. London: Andre Deutsch, 1957.
Cahal Milmo, On the Barricades: Trouble in a Hippie Paradise, The Independent, 31. svibnja 2007.
Bonnie Anna Nardi, Modes of Explanation in Anthropological Population Theory: Biological Deter-
minism vs. Self-Regulation in Studies of Population Growth in Third World Countries, American
Anthropologist, Vol. 83, 1981.
Nathaniel C. Nash, Oil Companies Face Boycott Over Sinking of Rig, The New York Times, 17. lipnja
1995.
Oscar Olivera, Cochabamba! Water Rebellion in Bolivia. Cambridge: South End Press, 2004.
George Orwell, Homage to Catalonia, London: Martin Secker & Warburg Ltd., 1938.
Oxfam America, Havanas Green Revelation, www.oxfamamerica.org [Pristupljeno 5. prosinca
2005.]
Phillys Pissed, www.phillyspissed.net [Pristupljeno 20. svibnja 2008.]
Daryl M. Plunk, South Koreas Kwangju Incident Revisited, The Heritage Foundation, No. 35, 16. rujna
1985.
Rappaport, R.A, Pigs for the Ancestors: Ritual in the Ecology of a New Guinea People. New Haven: Yale
University Press, 1968.
RARA, Revolutionaire Anti-Racistische Actie Communiqus van 19901993. Gent: 2004.

133
Revolutionary Association of Women of Afghanistan, About RAWA, www.rawa.org [Pristupljeno
22. lipnja 2007.]
James C. Scott, Seeing Like a State: How Certain Schemes to Improve the Human Condition Have Failed.
New Haven: Yale University Press, 1998.
James C. Scott, Civilizations Cant Climb Hills: A Political History of Statelessness in Southeast Asia,
predavanje na Brown Universityu, Providence, Rhode Island, 2. veljae 2005.
Jaime Semprun, Apologa por la Insurreccin Argelina. Bilbao: Muturreko Burutazioak, 2002. (s francu-
skog na panjoski preveo Javier Rodriguez Hidalgo)
Nirmal Sengupta, Managing Common Property: Irrigation in India and The Philippines. New Delhi: Sage,
1991.
Carmen Sirianni, Workers Control in the Era of World War I: A Comparative Analysis of the Euro-
pean Experience, Theory and Society, Vol. 9, 1980.
Alexandre Skirda, Nestor Makhno, Anarchys Cossack: The Struggle for Free Soviets in the Ukraine 1917
1921. London: AK Press, 2005.
Eric Alden Smith, Mark Wishnie, Conservation and Subsistence in Small-Scale Societies, Annual
Review of Anthropology, Vol. 29, 2000, 493.524. str.
Solidarity with the Communities of CIPO-RFM in Oaxaca, prezentacija na Montrealskom anarhis-
tikom sajmu knjiga, Montreal, 21. svibnja 2006.
Georges Sossenko, Return to the Spanish Civil War, prezentacija na Montrealskom anarhistikom
sajmu knjiga, Montreal, 21. svibnja 2006.
Jac Smit, Annu Ratta i Joe Nasr, Urban Agriculture: Food, Jobs and Sustainable Cities. UNDP, Habitat II
Series, 1996.
Melford E. Spiro, Kibbutz: Venture in Utopia. New York: Schocken Books, 1963.
The Stonehenge Free Festivals, 19721985, www.ukrockfestivals.com [Pristupljeno 8. svibnja 2008.]
Dennis Sullivan i Larry Tifft, Restorative Justice: Healing the Foundations of Our Everyday Lives. Mon-
sey, NY: Willow Tree Press, 2001.
Joy Thacker, Whiteway Colony: The Social History of a Tolstoyan Community. Whiteway, 1993.
Colin Turnbull, The Mbuti Pygmies: Change and Adaptation. Philadelphia: Harcourt Brace College
Publishers, 1983.
Marcele Valente, The Rise and Fall of the Great Bartering Network in Argentina, Inter-Press Service,
6. studenog 2002.
Judith Van Allen Sitting On a Man: Colonialism and the Lost Political Institutions of Igbo Women,
Canadian Journal of African Studies. Vol. II, 211219, 1972.
Johan M.G. van der Dennen, Ritualized Primitive Warfare and Rituals in War: Phenocopy, Homo-
logy, or?, reten.eldoc.ub.rug.nl
H. Van Der Linden, Een nieuwe overheidsinstelling: het waterschap circa 11001400, u: D.P. Blok,
Algemene Geschiednis der Nederlanden, deel III, Haarlem: Fibula van Dishoeck, 1982, 60.76. str.
Wikipedia, Asamblea Popular de los Pueblos de Oaxaca, en.wikipedia.org [Pristupljeno 6. studenog
2006.]
Wikipedia, The Freecycle Network, en.wikipedia.org [Pristupljeno 19. sijenja 2008.]
Wikipedia, Gwangju massacre, en.wikipedia.org [Pristupljeno 3. studenog 2006.]
Wikipedia, The Iroquois League, en.wikipedia.org /Iroquois_League [Pristupljeno 22. lipnja 2007,]
William Foote Whyte i Kathleen King Whyte, Making Mondragon: The Growth and Dynamics of the
Worker Cooperative Complex. Ithaca, New York: ILR Press, 1988.
Kristian Williams, Our Enemies in Blue. Brooklyn: Soft Skull Press, 2004.
Peter Lamborn Wilson, Pirate Utopias. Brooklyn: Autonomedia, 2003.

134
Daria Zelenova, Anti-Eviction Struggle of the Squatters Communities in Contemporary South Afri-
ca, rad predstavljen na konferenciji Hierarchy and Power in the History of Civilizations pri Ru-
skoj znanstvenoj akademiji, Moskva, lipanj 2009.
Howard Zinn, A Peoples History of the United States. New York: Perrenial Classics Edition, 1999.

135
 Anarhistika biblioteka
Anti-Copyright

Peter Gelderloos
Anarhija je mogua
Primjeri anarhije u praksi

Prijevod s engleskog Anarchy Works (Ardent Press, 2010.), u izdanju to ita?

anarhisticka-biblioteka.net