ELEKTROSTATIKA

Elektrostatika je oblast elektrotehnike u kojoj se izuava elektricitet u mirovanju

makroskopski posmatrano u odnosu na posmatraev referentni sistem, to znai da
naelektrisanja smatramo statikim iako u njima postoji stalno kretanje naelektrisanih estica.

Meusobno djelovanje naelektrisanja Kulonov zakon

Rezultantno naelektrisanje atoma koji sadri jednak broj protona i elektrona jednako je nuli.
Tijelo koje sadri jednak broj protona i elektrona takoe je nenaelektrisano. Kad neko tijelo
sadri viak elektrona, u odnosu na protone, kae se da je negativno naelektrisano. U
suprotnom, za tijelo koje ima manjak elektrona, kae se da je pozitivno naelektrisano.
Naelektrisanje q, za koje se u literaturi susreu i nazivi: elektrino optereenje, koliina
elektriciteta ili naboj, predstavlja cijeli multipl elementarnog naelektrisanja:

=
Naelektrisano tijelo zanemarljivo malih dimenzija naziva se takastim, ili punktualnim,
naelektrisanjem.

Makroskopsko svojstvo meudjelovanja naelektrisanih tijela mehanikom silom F, za sluaj

djelovanja dva takasta naelektrisanja q1 i q2, koja se nalaze u homogenoj sredini na
meusobnom rastojanju r, izraava se Kulonovim zakonom:

gdje je: =
F Kulonova (mehanika) sila, [ ] (Njutna)
koliina elektriciteta prvog tijela q1, [ ] (Kulona)
koliina elektriciteta drugog tijela q2, [ ] (Kulona)
(epsilon) dielektrina konstanta, [ ]
r rastojanje izmeu naelektrisanih tijela, [ ]

Kulonova sila meudjelovanja naelektrisanja ima pravac dui koja spaja take u kojima se
nalaze naelektrisanja q1 i q2. Kada su naelektrisanja istoimena, meu njima djeluju odbojne
sile, a kada su raznoimena, meu njima djeluju privlane sile (Slika 1).

Slika 1. Pravac i smjer djelovanja sile zavisno od naelektrisanja

U vektorskom obliku Kulonova sila je:

Smjer vektora saglasan je konstatacijama o smjerovima djelovanja sila u zavisnosti od
karaktera naelektrisanja.
Dielektrina konstanta ili, kako se jo naziva, specifina dielektrina propustljivost,
ukazuje da Kulonova sila, osim od koliina elektriciteta kojima su tijela naelektrisana i
rastojanja tih tijela, zavisi i od sredine u kojoj se tijela nalaze. Najmanju dielektrinu
konstantu ima prazan prostor -vakum i ona iznosi:
= [ ]
Sve ostale supstance imaju dielektrinu konstantu . Odnos = naziva se
relativna dielektrina konstanta. U narednoj tabeli date su vrijednosti relativne dielektrine
konstante za neke karakteristine sredine:

Elektrostatiko polje

Prema shvatanjima savremene fizike, svako uzajamno djelovanje (osim mehanikog) prenosi
se posredstvom fizikog polja. Fizika polja se prostiru brzinom svjetlosti. Polje u okolini
naelektrisanog tijela koje miruje naziva se elektrostatiko polje E.
Ako se u neku taku polja, na rastojanju od naelektrisanja q, koje je pobudilo to polje, unese
neko probno naelektrisanje qp (naelektrisanje koje je tako malo da njegovo polje zanemarivo
djeluje na promjenu polja izazvanog od naelektrisanja q), tada e na probno naelektrisanje,
saglasno Kulonovom zakonu, djelovati sila . Odnos sile kojom polje djeluje na qp i
vrijednosti qp predstavlja veliinu kojom se karakterie to polje, a koja se naziva vektor jaine
elektrostatikog polja .

=

esto se Kulonov zakon (elektrostatika sila koja djeluje na takasto naelektrisanje q koje se
nalazi u elektrostatikom polju K) izraava u formi:

=
Polje usamljenog takastog naelektrisanja
Na slici 2 prikazano je takasto naelektrisanje q i na rastojanju od njega probno
naelektrisanje qp, toliko malo da se njegov uticaj na polje naelektrisanja q moe zanemariti, pa
se naelektrisanje q moe smatrati usamljenim. Jaina polja usamljenog takastog
naelektrisanja q je:

=
Na slici 2 takoe su prikazana dva sluaja kojima se ilustruje nain odreivanja pravca i
smjera vektora jaine elektrostatikog polja (usamljeno pozitivno i usamljeno negativno
takasto naelektrisanje).
Da se uoiti da je, za pretpostavljeni smjer jedininog vektora , smjer vektora jaine
elektrostatikog polja podudaran sa smjerom sile kada je q pozitivno, a suprotan kada je q
negativno, odnosno smjer polja je od pozitivno naelektrisanog tijela i ka negativno
naelektrisanom tijelu.

Slika 2. Smjerovi polja usamljenog takastog naelektrisanja

Polje naelektrisanog tijela

Za odreivanje jaine polja, koje potie od n takastih naelektrisanja rasporeenih u prostoru,

vai princip superpozicije prema kojem se rezultantna jaina polja moe dobiti kao:

=
Kod elektrostatikih pojava polazi se od pretpostavke da se u sistemu elektricitet
(makroskopski) ne kree. Otuda proizilazi da je pri elektrostatikim pojavama u unutranjosti
provodnika elektrino polje jednako nuli. Da nije tako, na naelektrisane estice djelovala bi
Kulonova sila i primorala slobodne elektrone da se kreu.Jedino na povrini tijela elektrino
polje moe biti razliito od nula, ali mora biti usmjereno normalno na povrinu, u protivnom,
ako bi imalo tangencijalnu komponentu, dolo bi do kretanja elektrona po povrini. Sila
usmjerena normalno na povrinu ne moe da pokrene naelektrisane estice van tijela (osim u
posebnom sluaju kada pri jakom elektrinom polju moe da doe do povrinske emisije
elektrona). U tome ih spreavaju sile koje odravaju strukturu povrine tijela. Dakle, moemo
zakljuiti da je, kod naelektrisanih provodnih tijela, elektricitet rasporeen po povrini tijela,
pa uvodimo pojam povrinska gustina naelektrisanja.

Da bismo izraunali polje pobueno od naelektrisanog tijela u nekoj taki M, moramo sabrati
elementarna polja dE koja potiu od svih elementarnih naelektrisanja na povrini tijela S.

= = =
U sluaju da imamo vie naelektrisanih tijela, elektrino polje bi bilo jednako vektorskom
zbiru polja pojedinih tijela. Napomenimo, meutim, da e, iako vai princip superpozicije,
unoenje neutralnog tijela u elektrino polje poremetiti to elektrino polje, te njegovo
odreivanje postaje veoma sloeno i van okvira je naeg interesovanja.
Predstavljanje elektrostatikog polja

esto matematiki model nije dovoljan da bi se stekla potpunija predstava o elektrinom

polju, pa se polje predstavlja geometrijski, pomou tzv. linija elektrinog polja. Pri tome,
linija elektrinog polja ima svojstvo da joj je tangenta, u bilo kojoj njenoj taki, podudarna sa
pravcem vektora jaine polja u toj taki, kako je to prikazano na slici 3.

Slika 3. Primjer linije elektrostatikog polja

Smjer linija polja, prema konvenciji, ide od pozitivno naelektrisanog tijela prema negativno
naelektrisanom tijelu. Skup linija polja, koji predstavlja posmatrano polje, naziva se spektrom
polja. Na slici 4 prikazani su spektri tipinih kombinacija takastih naelektrisanja.

Slika 4. Spektri elektrostatikog polja

Povrine sa osobinom da linije elektrinog polja prolaze kroz njih pod pravim uglom nazivaju
se ekvipotencijalne povrine.

Elektrostatiki fluks Gausova teorema

Zamislimo povrinu S u elektrostatikom polju pozitivnog naelektrisanja q, kao na slici.

Slika 5. Gausova teorema

Element te povrine moemo prikazati elementarnim vektorom upravnim na povrinu,

usmjerenim od negativne ka pozitivnoj strani povrine, intenziteta srazmjernog povrini dS.
Definiimo vektor dielektrinog pomjeraja , koji je kolinearan sa vektorom jaine
elektrinog polja ,
 = Vektor u nekoj taki, dakle, uzima u obzir poloaj take, prirodu i intenziteta
naelektrisanja, ali preko dielektrine konstante , eliminie uticaj sredine u kojoj se ta taka
nalazi. Skalarni
proizvod vektora dielektrinog pomjeraja na mjestu povrine dS i elementarnog vektora te

povrine naziva se elementarni elektrini fluks .

= =
a integral elementarnih elektrinih flukseva po cijeloj zatvorenoj povrini S naziva se
elektrini fluks kroz povrinu S:

= = =
Dielektrini pomjeraj D se izraava u Kulonima po kvadratnom metru, a elektrini fluks u
Kulonima, kao i koliina elektriciteta q.

Elektrostatiki fluks je, dakle, skalarna veliina uvedena radi jednostavnijeg izraavanja
kvantitativnih pokazatelja elektrostatikog polja nego to je to mogue preko vektora jaine
polja (rad sa skalarima je jednostavniji nego sa vektorima).

Prema Gausovoj teoremi, u svakom elektrinom polju fluks vektora elektrostatikog polja
kroz zatvorenu povrinu jednak je algebarskom zbiru svih koliina elektriciteta koje su
obuhvaene tom povrinom.

=
Gausov teorem u integralnoj formi se izraava jednainom:

=

Elektrostatiki potencijal i napon

Posmatrajmo malo pozitivno probno naelektrisanje
koje se nalazi u taki A elektrostatikog
polja E kao na slici 6.
Prenesimo lagano naelektrisanje iz take A u
taku B djelujui spoljanjom silom (npr.
mehanikom). Pri tome e spoljanja sila izvriti
odreeni rad jer djeluje protiv sile elektrinog
polja:

= = =

Slika 6. Elektrini potencijal Uloeni rad, prema zakonu o odranju energije,

mora poveati potencijalnu energiju sistema naelektrisanih tijela. Poveanje potencijalne
energije sistema jednako je izvrenom radu sile ( i su elektrostatike potencijalne
energije naelektrisanja u takama A i B, respektivno). Kako potencijalna energija zavisi samo
od poloaja tijela, to e njeno poveanje pri prenosu naelektrisanja iz take A u taku B
biti nezavisno od puta kojim je to optereenje prenijeto. Poveanje je isto, bez obzira da li smo
prenoenje izvrili putanjom m, p ili nekom drugom.
Kolinik izmeu rada spoljanjih sila i koliine elektriciteta naziva se porast
potencijala od take A do take B:

= = =

Napomenimo da se esto za potencijalnu razliku ili napon izmeu dvije take uzima gore
definisana vrijednost, ali sa promijenjenim znakom. U tom sluaju se napon izraava radom
elektrinih sila po jedinici optereenja. Pri prenosu naelektrisanja pod dejstvom sila
elektrinog polja, ukupna potencijalna energija sistema naelektrisanih tijela opada, pa se tada
radi o padu potencijala izmeu dvije take, ili o padu napona. Preporuljivo je da mi pod
pojmom napon uvijek podrazumijevamo porast napona od take A do take B, pa ako se
dobije negativna vrijednost to znai da je taka B na niem potencijalu od take A, tj. da od
take A do take B imamo pad napona.

Postojanje elektrostatike potencijalne energije podrazumijeva postojanje neke referentne

take P u kojoj je potencijalna energija jednaka nuli. S tim u vezi, elektrostatika potencijalna
energija pozitivnog probnog naelektrisanja qp u nekoj taki M polja E, u odnosu na taku P,
bie jednaka radu potrebnom da se to naelektrisanje dovede iz take P u taku M nasuprot
djelovanju sila polja.

= =
Osnovna svojstva gornjeg integrala integrala su: vrijednost mu ne zavisi od puta integraljenja,
vrijednost mu zavisi od poloaja krajnjih taaka P i M, i vrijednost ovog integrala po
zatvorenoj konturi jednaka je nuli.

Kolinik naziva se elektrostatiki (elektrini) potencijal u toj taki polja:

= = =

Pri emu je:

= =

Fiziki se potencijal u nekoj taki polja moe shvatiti kao rad koji izvre sile polja
pomjerajui pozitivno jedinino probno naelektrisanje qp (1C) iz posmatrane take polja u
referentnu taku P, za koju je usvojeno da joj je potencijal jednak nuli, uz uslov da sva ostala
naelektrisanja ostaju nepokretna. Obino se, kao referentna, usvaja beskonano udaljena
taka, pa je:

= [ ]
Vidimo da je dimenziono potencijal jednak radu kroz naelektrisanje = , pa je jedinica
potencijala J/C=V (Volt). Razlika potencijala izmeu dvije take A i B u elektrinom polju
naziva se napon i njegova jedinica je takoe 1V.
 = = =

Dimenziono, jaina elektrinog polja je = = , odakle proizilazi da je jedinica za

elektrino polje V/m (Volt po metru).

Ranije smo napomenuli da su ekvipotencijalne povrine upravne na linije elektrinog polja, pa

potencijal u svakoj njihovoj taki ima istu vrijednost, jer je rad pri pomjeranju probnog
naelektrisanja po ekvipotencijalnoj povrini jednak nuli. Na slici 7 predstavljen je spektar
elektrostatikog polja usamljenog takastog naelektrisanja sa odgovarajuim
ekvipotencijalnim povrima.

Slika 7. Ekvipotencijalne povri

Elektrostatiko polje u supstancama

Dosadanja izlaganja odnosila su se uglavnom na elektrostatiko polje u vakumu. Moe se

rei da se razmatranja u vakumu mogu primijeniti, ne inei znatniju greku, i na vazdunu
sredinu (jer su im dielektrine konstante priblino jednake). Interesantno je razmotriti
elektrostatiko polje u prisustvu vrste supstance. U tom smislu, nuno je izvriti podjelu
vrstih supstanci u odnosu na sadraj slobodnih elementarnih nosilaca naelektrisanja
(elektrona) na provodnike, koji sadre veliki broj slobodnih elementarnih naelektrisanja, i
dielektrike (izolatore), koji gotovo da ne sadre slobodna elementarna naelektrisanja.

Meu provodnim supstancama tipini su metali (Au, Ag, Pt, Cu, Al, Fe, itd.) ija je osnovna
karakteristika da sadre elektrone koji su slabo vezani za matine atome pa, pod dejstvom sila
elektrinog polja, mogu lako prelaziti od atoma do atoma i kad je to polje slabog intenziteta.
Kretanje slobodnih elektrona naziva se elektrina struja. Zbog vrlo malog sadraja slobodnih
elektrona u dielektricima, struja koja moe nastati u njima pod uticajem sila polja umjerenog
intenziteta je vrlo slaba.

Elektrostatiko polje u dielektricima

S obzirom na zanemarljivo mali broj slobodnih nosilaca naelektrisanja u dielektricima,

dielektrine supstancije se mogu zamisliti kao skup velikog broja vezanih naelektrisanja koje
nazivamo elektrini dipoli.
Kada se dielektrina supstancija unese u homogeno elektrino polje tada e njeni dipoli teiti
da se postave u pravcu i smjeru polja. Elementarna naelektrisanja unutar dielektrika su
meusobno kompenzirana, dok na spoljanjim povrima dielektrika postoje nagomilana
nekompenzirana naelektrisanja, koja su vezana za dielektrik i pri umjerenim poljima ne mogu
ga napustiti. Ova pojava nagomilavanja naelektrisanja na povrini dielektrika naziva se
polarizacija dielektrika.
 Slika 8. Polarizacija dielektrika

Snienje polja unutar dielektrika moe se tumaiti poveanjem dielektrine konstante , koja
karakterie svojstva dielektrika, u odnosu na dielektrinu konstantu vakuma 0.

Slika 9. Dielektrik u elktrostatikom polju

Na osnovu izloenog, moe se izvesti opti zakljuak da izrazi za veliine, koje karakteriu
elektrostatika polja u dielektriku, imaju isti oblik kao i odgovarajui za vakum, s tim to se, u
ovim izrazima, umjesto veliine 0 pojavljuje veliina . Naravno, ovo vai za homogene
dielektrike kada se nau u homogenim poljima.

Napomenimo da se postavljanje dielektrika u elektrino polje koristi kod tzv. dielektinog

zagrijavanja. Istina, u tom sluaju se koristi brzopromjenljivo elektrino polje - polje koje u
vremenu mijenja smjer. Kako se dipoli u dielektriku orjentiu prema smjeru polja, to e u
njemu doi do intenzivnog kretanja materijalnih estica, to se, u krajnjem, manifestuje
porastom temperature dielektrika.

Elektrostatiko polje u provodnicima

Ako se provodno nenaelektrisano tijelo unese u elektrino polje, sile polja e djelovati na
njegova elementarna naelektrisanja. Pozitivna elementarna naelektrisanja (protoni) su vezani
za jezgra atoma i nemaju mogunost pomjeranja, dok e se slobodni elektroni kretati kroz
provodno tijelo u smjeru suprotnom od smjera elektrinog polja. Na slici 10 prikazani su
efekti te pojave koju nazivamo elektrostatika indukcija ili influencija.

Slika 10. Provodnik u elektrostatikom polju

Efekti pojave elektrostatike indukcije su, dakle, to se na jednom kraju provodnog tijela u
elektrinom polju grupiu slobodni elektroni, a na drugom njegovom kraju ostaje manjak
elektrona. Naelektrisanja indukovana na provodniku stvaraju dodatno (indukovano) polje
koje mijenja polje koj ga je izazvalo jer se sa njim superponira dajui rezultantno polje ,
kao to je to pokazano na slici 11.
 Slika 11. Uticaj provodnika na polje

Sa slike 11, vidi se da je rezultantno polje unutar provodnog tijela jednako nuli. Da nije tako,
proces kretanja naelektrisanja bi se nastavio. Izvan provodnog tijela, indukovano polje
deformie polje koje ga je izazvalo.

Elektrina kapacitivnost Kondenzator

Kondenzator "C" je, pored otpornika "R" i kalema "L", jedan od tri osnovna "pasivna"
elementa, koji se pojavljuju u elektrinim ureajima. Generalno, kondenzatorom se naziva
svaki sistem od dva provodna tijela, bez obzira da li je meu njima vazduh ili neki dielektrik.
Ta dva provodna tijela u praktinoj izvedbi obino su dvije provodne ploe (obloge) jednakih
dimenzija postavljene paralelno na rastojanju d, naelektrisane sa +q i -q , kako je to
predstavljeno na slici 12. Ovakav kondenzator se naziva ploasti kondenzator.

Slika 12. Kondenzator

Kao vanom elektrotehnikom ureaju, kondenzatoru emo posvetiti odgovarajuu panju, i,

pri tome, imaemo u vidu ploasti kondenzator.

Kako su ploe naelektrisane istom koliinom raznoimenih koliina elektriciteta +q i q,

imajui u vidu da se raznoimena naelektrisanja meusobno privlae, zakljuujemo da e se
pozitivni i negativni elektricitet nalaziti samo na unutranjim povrinama ploa, privlaei se
meusobno Kulonovim silama. Kako je unutar provodne ploe jaina elektrinog polja E=0, a
povrina ploe predstavlja ekvipotencijalnu povrinu (da nije tako dolo bi do kretanja
elektriciteta po povrini ploe), zakljuujemo:
- da su linije elektrinog polja upravne na povrinu ploa
- da polje postoji samo izmeu ploa. Ovo nije ba sasvim korektno, zbog pojave tzv.
ivinog efekta, ali taj uticaj je zanemarljiv.

Uoimo sada jednu zatvorenu povrinu koja obuhvata jednu plou kondenzatora (isprekidana
linija oko ploe A na sl. 12). Primijenimo Gausovu teoremu na povrinu, koja obavija plou A
naelektrisanu naelektrisanjem +q.
 = =

Kako vektor elektrinog polja E postoji samo izmeu ploa povrine S, i kako je sa povrinom
obuhvaena samo koliina elektriciteta na ploi A, to daje:

=
odnosno jaina elektrinog polja izmeu ploa je:

=

Poto rastojanje povrine od ploe ne figurie u izrazu konstatujemo da je polje izmeu ploa
jednako na bilo kom rastojanju; pa kaemo da je polje izmeu ploa kondenzatora homogeno.

Napon izmeu ploa kondenzatora

Uoimo dvije take a i b, jednu naspram druge, na ploama

kondenzatora (slika 13). Taka a se nalazi na negativnoj, a
taka b na pozitivnoj ploi kondenzatora. Kako je elektrino
polje izmeu ploa homogeno, napon izmeu ovih taaka je:

= = =
Odnos:

Slika 13. Napon meu ploama =

kondenzatora naziva se kapacitivnost kondenzatora.
To je veliina koja karakterie kondenzator kao ureaj, i
zavisi od njegove izvedbe. Kapacitivnost kondenzatora je utoliko vea ukoliko su vee
aktivne povrine ploa, ukoliko je manje rastojanje izmeu ploa i ukoliko je vea dielektrina
konstanta sredine izmeu ploa. Oigledna je meuzavisnost izmeu kapacitivnosti C
kondenzatora, napona U (razlike potencijala) koji vlada izmeu njegovih ploa i koliine
elektriciteta q na ploama:

=

Jedinica za mjerenja kapacitivnosti je Farad (F). Oigledno je:

=

Napomenimo da je jedinica 1F relativno velika jedinica, pa u praksi najee sreemo

kondenzatore mnogo manjeg kapacitivnosti, npr. reda mikrofarada (F) ili pikofarada (pF).

Energija napunjenog kondenzatora

Realno, kondenzator se puni na taj nain to se ploe spoljnim provodnicima poveu sa

izvorom, npr. baterijom, koji na neki nain prebaci jedan broj elektrona sa jedne ploe na
drugu. U teorijskom razmatranju pojava u kondenzatoru moemo, meutim, pretpostaviti da
su ploe kondenzatora izolovane (da izmeu njih nema provodne veze), a da smo ih
naelektrisali na taj nain to smo elektrone sa pozitivne ploe polako, prolazei kroz
elektrino polje izmeu ploa, prebacivali na negativnu plou (sl.13). Tom naem radu se
suprotstavlja mehanika elektrostatika sila kojom polje djeluje na elektrone. Izvreni rad se
nije izgubio, on se utroio na punjenje kondenzatora, pa, prema tome, napunjeni kondenzator
raspolae potencijalnom energijom. Takoe pri pranjenju kondenzator e izvriti odreeni
rad.
Obiljeimo sa dq elementarnu koliinu negativnog elektriciteta koju smo prenijeli prenosei
elektrone sa pozitivne ploe na negativnu. Tom prilikom izvrili smo elementarni rad (sl.13):

= = = =

Ukupan rad, potreban da se kondenzator napuni koliinom elektriciteta q, je:

= =

Uloeni rad u sutini predstavlja potencijalnu elektrostatiku energiju napunjenog

kondenzatora:

= = = =

Energija se mjeri u dulima (1J), pa vae odnosi meu jedinicama:

=

Smatra se da je sjedite energije napunjenog kondenzatora u dielektriku - prostoru izmeu

ploa. Kako je elektrino polje kod ploastog kondenzatora homogeno, to e i gustina energije
biti homogena, pa emo zapreminsku gustinu energije dobiti dijelei ukupnu energiju sa
zapreminom:
=

Mehanika sila izmeu ploa kondenzatora

Znamo da se suprotno naelektrisana tijela, dakle i ploe
kondenzatora, meusobno privlae elektrostatikom
(mehanikom) silom. Intenzitet (vrijednost) sile kojom se
privlae ploe kondenzatora izraunaemo koristei
virtuelni (zamiljeni) rad. Zamislimo da su ploe
izolovane jedna od druge. Na jednoj je koliina
elektriciteta +q, a na drugoj q. Elektrostatika sila tei
da ploe priblii. Ako ih, meutim, mi udaljimo
djelovanjem spoljanje mehanike sile F (slika 14) za
neko rastojanje dl, tada e se elektrino polje proiriti i
na zapreminu
Slika 14. Sila izmeu ploa kondenzatora . Kako jaina polja izmeu ploa ne
zavisi od rastojanja ploa, ve od koliine elektriciteta q,
povrine ploa S i dielektrine konstante sredine, jaina elektrinog polja u zapremini
e ostati nepromijenjena, tj:

= =
Prirataj energije kondenzatora mora biti jednak radu spoljne sile F:
=
odakle dobijamo vrijednost sile:

= = =
Efekt djelovanja mehnike sile doste se koristi kod izrade nekih mjernih ureaja, kao i u neke
druge svrhe.

Pitanja za vjebu:

1. Napisati Kulonov zakon i objasniti pojavu koju on opisuje.

2. ta je dielektrina konstanta i kako se rauna? Kolika je dielektrina konstanta za
vakum?
3. ta je to elektrostatiko polje i koji je izraz za vektor jaine elektrostatikog polja?
4. Koji je usvojeni smjer djelovanja elektrostatikog polja za sluajeve pozitivnog i
negativnog naelektrisanja?
5. Napisati izraz za povrinsku gustinu naelektrisanja.
6. ta su to linije elektrinog polja, a ta ekvipotencijalne povri?
7. Gausov teorem u integralnoj formi.
8. Napisati izraz za izraunavanje potencijala u nekoj taki M unutar elektrinog polja E.
9. Napisati izrazza izraunavanje napona (razlike potencijala) izmeu taaka A i B koje
se nalaze u elektrnom polju E.
10. Napisati izraz za izraunavanje jaine elektrinog polja izmeu ploa kondezatora.
11. Napisati izraz za izraunavanje kapaciteta kondenzatora.