UVOD

RENDGENOLOGIJA ( naziv izveden od prezimena njemakog fiziara

Wilhelma Conrada Rntgena engl. roentgenology franc. radiologie tal.
radiologia njem. Roentgenologie ) je nauka o svojstvima rendgenskih zraka ( x
zraka ) i njihovoj praktinoj primjeni u razliitim strukama npr. medicini,
veterini, biologiji, tehnologiji i poljoprivredi. S obzirom na sve uestaliju
primjenu razliitih vrsta zraenja danas se upotrebljava ee izraz radiologija
koji u naem, njemakom i nekim drugim jezicima oznaava nauku iru od
rendgenologije, tj. nauku koja obuhvaa ne samo rendgenska nego i druga
elektromagnetska te korpuskularna zraenja.
Medicinska radiologija se moe definirati kao znanost koja prouava i
primjenjuje ionizirajue zraenje u dijagnostici i terapiji. Ionizirajue zrake su
one koje imaju dostatnu energiju da izazovu cijepanje elektriki neutralnih atoma
na ione. Najee se upotrebljavaju elektromagnetski valovi ( rendgenske i gama
zrake ) te korpuskularne zrake ( alfa, beta, neutronske zrake ).
Radiologija, kao zasebna grana medicine je nastala zahvaljujui
epohalnom otkriu njemakog fiziara W. C. Rntgena, koji je 08. studenog
1895. godine otkrio nove, do tada nepoznate zrake. Te nepoznate zrake Rntgen
je nazvao x zrake, koje su njemu u ast nazvane rendgenskim zrakama.
Medicinska radiologija, kao nova grana medicine i znanosti, usko je
povezana s tehnikom revolucijom modernog i dostignuima atomskog doba.
Moda nije previe pretenciozno tvrditi da u dananje doba moe razvitak

SVEUILITE U RIJECI MEDICINSKI FAKULTET Katedra za radiologiju

Proelnik: Prof.dr.sc. Damir Mileti, dr.med. Tel. 051/65 88 62 Fax: 051/65 83 86 E-
mail: radiologija@kbcrijeka.hr SV EUILITE U RIJECI MEDICINSKI FAKULTET

SVEUILITE U RIJECI MEDICINSKI FAKULTET Katedra za radiologiju

Proelnik: Prof.dr.sc. Damir Mileti, dr.med. Tel. 051/65 88 62 Fax: 051/65 83 86 E-
mail: radiologija@kbcrijeka.hr

Struni studij medicinske radiologije /I/ Autor: mr.sc. Melita Kukuljan Kolegij: Uvod u radiologiju

radiologije biti indikator tehnike i medicinske kulture jednog naroda te

gospodarske moi jedne sredine. Do otkria rendgenskih zraka patoloki proces se mogao objekti-
vizirati samo na operacijskom, odnosno obdukcijskom stolu. Tehnoloki razvoj
rendgenske aparature osim to je omoguio preciznu za ivotnu dijagnostiku,
omoguio je i praenje razvoja patolokog procesa, uoavanje komplikacija te
procjenu rezultata i efikasnosti lijeenja itd. Upravo zbogtoga radiologija ima
velike zasluge za razvoj znanosti krajem prolog i poetkom ovog stoljea, jer je
stvorila solidne osnove za prodor egzaktnog miljenja i eksperimenta u medicinskoj znanosti.
Dijagnostika radiologija, radiodijagnostika, zahvaljujuibrzom razvoju
rendgenske aparature, sve veem znanju i umjenosti radiologa, postala je
centralna dijagnostika disciplina u humanoj medicini omoguivi interpretaciju
patolokih promjena in vivo. Danas ne postoji niti jedan organ ili dio tijela koji se
ne moe prikazati pomou neke od metoda rendgenske dijagnostike.
Terapijska radiologija, radioterapija ili radioloka onkologija, razvila se
naroito u posljednja tri desetljea, kada su konstruirani snani visokovoltani
aparati, koji emitiraju zraenje visokih energija i velike prodornosti ( betatroni,
linearni akceleratori ), a u terapiju su pored prirodnih uvedeni i pojedini umjetni radioaktivni izotopi.
Razvitak radiobiologije je takoer doprinos sve veoj efikasnosti
radioterapijskih metoda u lijeenju malignih bolesti raznih vrsta i lokalizacija,
tako da radioloka onkologija danas predstavlja uz kirurgiju i kemoterapiju
glavno oruje u lijeenju malignoma.

SVEUILITE U RIJECI MEDICINSKI FAKULTET Katedra za radiologiju

Proelnik: Prof.dr.sc. Damir Mileti, dr.med. Tel. 051/65 88 62 Fax: 051/65 83 86 E-
mail: radiologija@kbcrijeka.hr

Struni studij medicinske radiologije /I/ Autor: mr.sc. Melita Kukuljan Kolegij: Uvod u radiologiju

TUMAENJE POJMOVA KOJI SE NAJEE KORISTE U RADIOLOGIJI

Rendgenologija je nauka o svojstvima rendgenskih zraka i njihovoj

primjeni u razliitim strukama, primjerice u medicini, veterini, biologiji i
poljoprivredi. Naziv je izveden od prezimena izumitelja rendgenskih zraka,
njemakog fiziara Wilhelm Conrad Rntgena.
Radiologija je nauka o svojstvima i praktinoj primjeni ne samo
rendgenskih nego i drugih elektromagnetskih te nekih korpuskularnih zraenja (
ionizirajue zraenje ). S obzirom na sve iru primjenu razliitih vrsta zraenja
danas se ee rabi izraz radiologija, koji u naem, njemakom i nekim drugim
jezicima oznaava nauku iru od rendgenologije.
Medicinska radiologija je nauka o primjeni ionizirajueg zraenja u
medicini, i to u dijagnostike i terapijske svrhe.
Radiodijagnostika podrazumijeva uporabu rendgenskih zraka u dijagnostike svrhe.

Radioterapija podrazumijeva uporabu ionizirajueg zraenja u terapijske svrhe.

Radijacija ( lat. radiatio ) zraenje.
Radiografija ( lat. radium, gr. grafia pisanje ) stvaranje snimaka
pomou rendgenskih zraka, odnosno rendgenskih ureaja.
Radiogram ( lat. radium, gr. gramma pismo, pisano ) slika stvorena
pomou rendgenskih zraka ( rendgenogram ).
Radiofotografija ( fluorografija, eng. miniature radiography )
metoda indirektne rendgenske fotografije. Slika organa, koja nastaje na ekranu,
SVEUILITE U RIJECI MEDICINSKI FAKULTET Katedra za radiologiju
Proelnik: Prof.dr.sc. Damir Mileti, dr.med. Tel. 051/65 88 62 Fax: 051/65 83 86 E-
mail: radiologija@kbcrijeka.hr

Struni studij medicinske radiologije /I/ Autor: mr.sc. Melita Kukuljan Kolegij: Uvod u radiologiju

snima se fotografskim aparatom. Trei internacionalni kongres fluorografije u

Stockholmu 1958. prihvatio je za ovu snimku nazivradiophotographie i usvojio
slubenu kraticu RP ( RadioPhotographie ). Suvremeno radiofotografsko
snimanje omoguava izradu malih formata ( 10 x 10 cm ). Radiofotografija je
znatno jeftinija nego snimanje na filmu normalnog formata. Nekad se masovno
provodila radiofotografija plua radi otkrivanja prikrivenih sluajeva plune tuberkuloze.
Povijest. Talijani Batelli i Garbasso opisali su prvi u asopisuIl nuovo cimento
( 1895. ) ureaj za radiofotografsko snimanje. Neto kasnije je Bleyer ( USA )
objavio u asopisuThe Electrical Engineer rad u kojem je opisao model svog
fotofluoroskopa. Niz pionira radiofotografije radio je godinama na usavravanju
ove metode, ali je tek 1936. Abreu ( Brazil ) uspjelo uvesti radiofotografsko
snimanje plua kao rutinsku pretragu. Od tada se radiofotografija primjenjuje u
sve veim razmjerima i u svim zemljama svijeta postaje jedna od najvanijih
metoda u otkrivanju i suzbijanju tuberkuloze. Prva fluorografska snimanja na
naim podrujima izvrili su Gvozdanovi i Ivani 1940.
Tomografija ( slojevno snimanje ) varijanta je rendgenskog snimanja,
koja omoguuje prikaz pojedinih slojeva nekog organa. Princip slojevnog
snimanja temelji se na kretanju rendgenske cijevi i kasete s filmom u razliitim
smjerovima za vrijeme snimanja. Cijev opisuje lunu putanju, a kaseta s filmom
se linearno giba u suprotnom smjeru. Kao sredite rotacije rendgenske cijevi
odredi se ona dubina u tijelu bolesnika u kojoj se nalazi ravnina koju elimo
prikazati. Sve toke u toj ravnini projiciraju se uvijek na isto mjesto rendgenskog
filma tijekom njegova gibanja i zato su otro prikazane. Toke koje se nalaze
iznad ili ispod odabranog sloja mijenjaju svoju projekciju na filmu i zato su

SVEUILITE U RIJECI MEDICINSKI FAKULTET Katedra za radiologiju

Proelnik: Prof.dr.sc. Damir Mileti, dr.med. Tel. 051/65 88 62 Fax: 051/65 83 86 E-
mail: radiologija@kbcrijeka.hr

Struni studij medicinske radiologije /I/ Autor: mr.sc. Melita Kukuljan Kolegij: Uvod u radiologiju

njihove sjene neotre. Na taj se nain na snimci otrinom izdvaja odabrani sloj
nekoga organa pa su i njegove patoloke promjene oblika ili strukture jasno
vidljive. Za razliku od sumacijske snimke organa, na slojevnoj snimci mogu se
prikazati i analizirati ak i vrlo male strukture smjetene u dubini organa. Ureaji
za slojevno snimanje su toliko usavreni da omoguuju prikaz npr. pojedinih
slunih kostiju. Opisana tehnika najee se primjenjuje za prikaz patolokih
promjena u plunom parenhimu, kostima, a nerijetko se kombinira s kontrastnim
prikazom kanalnog sustava bubrega ili unih kanala. Slojevno snimanje slui
kao dodatna metoda rendgenskim snimkama kada za to postoji opravdani razlog.
Razvojemimaging tehnika ( ultrazvuk, kompjutorizirana tomografija i
magnetska rezonanca ) slojevno snimanje je potisnuto iz uporabe. Radioskopija
( dijaskopija, prosvjetljavanje ) je metoda promatranja
pojedinih organa ili organskih sustava na rendgenskom fluorescentnom ekranu.
Najjednostavniji ureaj za prosvjetljavanje koji se danas vie ne koristi sastoji se
od rendgenske cijevi i fluorescentnog ekrana. Pri prolazu rendgenskih zraka kroz
promatrani dio bolesnikova tijela dolazi do njihovog razliitog slabljenja, uslijed
razliite apsorpcije u pojedinim tkivima. Nakon izlaska iz tijela bolesnika
razliito oslabljene zrake padaju izravno na fluorescentni sloj ekrana i izazivaju
razliit intenzitet svjetlucanja pojedinih toaka. Nastaje vidljiva slika
prosvjetljavanog organa. Prednost ove metode pred rendgenskim snimanjem je
mogunost promatranja organa u duljem vremenskom razdoblju, to omoguuje
promatranje funkcije. Nedostatak ove tehnike je znatno vea doza rendgenskog
zraenja u usporedbi s radiografijom, kod koje se vrijeme izloenosti zraenju
mjeri djeliima sekunde. Drugi nedostatak je slab intenzitet svjetlosnihzraka
osloboenih na fluorescentnom ekranu pa se prosvjetljavanje mora obavljati u

SVEUILITE U RIJECI MEDICINSKI FAKULTET Katedra za radiologiju

Proelnik: Prof.dr.sc. Damir Mileti, dr.med. Tel. 051/65 88 62 Fax: 051/65 83 86 E-
mail: radiologija@kbcrijeka.hr

Struni studij medicinske radiologije /I/ Autor: mr.sc. Melita Kukuljan Kolegij: Uvod u radiologiju

zatamnjenoj prostoriji. Velik napredak krajem ezdesetih godina ovog stoljea

predstavlja uvoenje elektronskog pojaala, koje omoguuje pojaavanje
intenziteta svjetlosne zrake uz smanjenje doze zraenja. U elektronskom pojaalu
se rendgenske zrake najprije pretvaraju u svjetlosne, a ove u snopove elektrona.
Nastali elektroni se ubrzavaju u elektrinom polju visokog napona ( 20 do 40
kV ), zatim padaju na fluorescentni ekran na kojem izazivaju svjetlucanje, koje je
nekoliko tisua puta jae nego na ekranu bez elektronskog pojaala. Ovakva
slika moe se promatrati na danjem svijetlu, snimiti televizijskom kamerom i
prenijeti na televizijski monitor i filmsku vrpcu. Dijaskopija pri danjem svijetlu,
uz znatno smanjenje doze rendgenskog zraenja, otvorilo je put razvoju
radiologije i uvoenju brojnih dijagnostikih metoda, kao angiografije,
kardiografije, raznih metoda pregleda probavnog trakta itd. Ujedno, ovakvo
tehniko poboljanje omoguilo je i kasniji razvoj terapijskih metoda iz podruja
intervencijske radiologije. Danas je prosvjetljavanje nezamjenjivo u brojnim
radiolokim pretragama, iako za neke organe, u prvom redu plua i kosti,
rendgenska snimka zbog bolje otrine prikaza detalja ostaje temeljna radioloka pretraga.
Radiokinematografija radioloka tehnika koja omoguava vjeran
prikaz organa pri fiziolokim pokretima ( jednjak, srce itd. ). Temelji se na
uporabi filmske kamere u radiodijagnostici. Metoda moe biti: izravna ( starije
tehnike ) i neizravna indirektna. Kod neizravne metode je kinokamera
postavljena izravno na elektronsko pojaalo rendgenskog ureaja. Rendgenski
kinematografski sustav ima pulsni generator sinkroniziran s kinokamerom, a
mogunosti su snimanja 90 do ak 150 slika u sekundi. Kinoradiografska je slika
monitorirana na TV ekranu, koji se uobiajeno uporabljuje za dijaskopiju.

SVEUILITE U RIJECI MEDICINSKI FAKULTET Katedra za radiologiju

Proelnik: Prof.dr.sc. Damir Mileti, dr.med. Tel. 051/65 88 62 Fax: 051/65 83 86 E-
mail: radiologija@kbcrijeka.hr

Struni studij medicinske radiologije /I/ Autor: mr.sc. Melita Kukuljan Kolegij: Uvod u radiologiju

Radiolog rendgenolog ( lat. radium, gr. logos rije, govor um,

razum, mo miljenja i rasuivanja ) lijenik specijalist radiologije ( rendgenologije ).
Radij ( lat. radium ) element ( Ra ) s atomskim brojem 88, koji su 1898.
otkrili Pjer i Maria Kiri ( Curie ) i Blemon ( Blmont ), obraujui smolinac (
prirodni oksid urana ). Radij je radioaktivan i javlja se kao raspadni produkt
urana u svim uranovim mineralima. Vrijeme poluraspada radija iznosi 1580 godina.
Radioaktivno zraenje ( lat. radium, activitas djelatnost ) je zraenje
koje nastaje prilikom raspada nestabilnih izotopa pojedinih elemenata. Pri
takvom raspadu nastaju ionizirajua alfa, beta i gama zraenja. Alfa i beta zrake
se ubrajaju u korpuskularna zraenja, dok su gama zrake elektromagnetski
valovi. Radioaktivnost je otkrivena godinu dana nakon otkria rendgenskih
zraka. 1896. francuski fiziar Becquerel ( itaj: Bekerel ) ispitivanjem nekih
ruda uranija, primjetio je da se u okolini rude javljaju nove vrste zraenja, koja
djeluju na fotografsku plou zatienu od djelovanja vidljivog svjetla. Svojstva
tih zraka bila su slina svojstvima rendgenskih zraka.
Radioaktivni atomi su atomi ija jezgra ( nukleus ) je nestabilna pa e
se kad tad spontano raspasti, pri emu e emitirati elektromagnetsko i korpuskularno zraenje.
Prirodni ( radioaktivni ) elementi ija se transformacija zavrava
odreenim radioaktivnim elementom, kao i svi elementi koji u toku ovog
procesa proizlaze, ine odreenuporodicu radioaktivnih elemenata. Tako npr.
postoji porodica uranijum radijum: poev od uranijuma 238, iz kojeg poslije
dezintegracije uz emisiju beta i gama zraenja nastaje olovo 206.

SVEUILITE U RIJECI MEDICINSKI FAKULTET Katedra za radiologiju

Proelnik: Prof.dr.sc. Damir Mileti, dr.med. Tel. 051/65 88 62 Fax: 051/65 83 86 E-
mail: radiologija@kbcrijeka.hr