Zlatko Nedi

Srednja strukovna kola Oraje

E-mail: zlatko8679@hotmail.com

EKOLOKA EDUKACIJA U OBRAZOVNOM SUSTAVU BOSNE I

HERCEGOVINE
ECOLOGICAL EDUCATION IN EDUCATIONAL SYSTEM OF BOSNIA
AND HERZEGOVINA

Saetak

Suvremena ekologija predstavlja multidisciplinarno podruje koje ima dodirne toke sa svim
dijelovima drutva. Ekoloka edukacija svih nivoa drutva je veoma vaan imbenik u
napredovanju zemalja u razvoju. Temelj ekoloke edukacije svakoga drutva je obrazovanje
uenike i studentske populacije kao kategorija drutva koje e imati vanu ulogu u socio
ekonomskom napretku. Cilj ovog lanka je dati prikaz velikog broja primjera koji govore o
deficitu znanja iz oblasti ekologije u populaciji uenika i studenata te prijedlozima kako
nadvladati ove probleme.

Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, ekologija, ekoloka edukacija, studenti, uenici

Summary

Modern ecology is a multidisciplinary field that interferes with all sections of society. Ecological
education of all components of society is a very important factor in the progress of developing
countries. The base of ecological education of any society is education of school children and
students population as a category of society that will have an important role in the socio -
economic progress. The aim is to give an overview of a large number of examples that talk
about absence of knowledge from ecology field in population of school children and students
and gives the proposals to overcome these problems.

Keywords: Bosnia and Herzegovina, ecology, ecological education, school children, students

Uvod

Ekoloka edukacija predstavlja sloenu obrazovnu sastavnicu u kojoj se mijeaju utjecaji

prirodnih, drutvenih, biotehnikih i tehnikih znanosti (Goleti i Terzi, 2005). Razvojem

1
znanosti na svim nivoima pojavila se i potreba za zatitom i unaprijeenjem ivotne sredine iji
su korijeni stvoreni jo u davnoj prolosti, ali je ipak pojam ekoloke edukacije vezan za blisku
prolost, odnosno moderno drutvo (Mikovi, 1993). Novija istraivanja iz podruja ekologije i
edukacije pokazuju da je moderno i postmoderno drutvo suoeno s problemom ekoloke
krize koja je u najveoj mjeri izazvana negativnim antropogenim utjecajem (Cifri, 2005; Terzi i
Deli, 2008). Negativan utjecaj ovjeka na okoli i ivi svijet u cjelosti moe biti uzrokovan
velikim brojem imbenika pri emu kao najznaajnije moemo izdvojiti nedovoljnu educiranost
lanova drutvene zajednice, a posebno populacije kolske djece i studenata (Kufrin, 2003;
trbac et al., 2012; Cifri, 2005; uri et al., 2012).

Loe ljudske navike i nedostatak blagostanja stanovnitva zemalja u tranziciji dovode do

naruavanja ekoloke ureenosti tj. naruavanja ekosustava koji su meusobno povezani i
djeluju kao karike lanca ako jednu kariku unitimo ili naruimo njezin sklad, lanac vie nije
isti. Drutvo dananjice, suoeno je sa ubrzanim razvojem tehnike i tehnologije, pri emu se
troe velike koliine neobnovljivih izvora energije, a zanemaruju se mogunosti koritenja
alternativnih (obnovljivih) energetskih izvora koji ne predstavljaju optereenje za okoli. Jedan
od vodeih problema dananjice je prekomjerna uporaba fosilnih goriva iji proizvodi izgaranja
ostavljaju trajne posljedice na sve sastavnice biosfere (Nedi, 2013). Na osnovu pomenutih
injenica nameu nam se dva krucijalna pitanja, kako zaustaviti negativan utjecaj
antropogenog imbenika na okoli i koju ulogu ima obrazovanje u pomenutom problemu.

Obrazovanje u svakoj zemlji ima veliki znaaj, meutim, nekada teorija ne odgovara praksi.
Uvoenje novih nastavnih planova i programa u obrazovni sustav Bosne i Hercegovine u cilju
njegovog napretka esto moe stvoriti negativne posljedice, a reforma postojeih nastavnih
planova ponekada je esto nepotpuna i ide na utrb bitnih sadraja koji se skrauju ili potpuno
ukidaju. To moe dovesti do smanjenja nivoa znanja iz esencijalnih nastavnih predmeta, a
jedan od takvih je i ekologija koja je nedovoljno zastupljena u obrazovnom sustavu Bosne i
Hercegovine (Goleti, 2007). Posebno je vano istaknuti da velika veina stanovnitva Bosne i
Hercegovine nema potrebna znanja iz oblasti ekologije, a neke populacije ne znaju znaenje
tog pojma (Goleti i Terzi, 2005; Bori i Novoseli, 2001). Nastavni planovi i programi u svojem
sadraju ne pokrivaju dovoljno podruje ekologije to dovodi do negativnog utjecaja na kolsku
populaciju te se posredno odraava na stanje okolia (Bori i Novoseli, 2001).

2
Osnovni cilj ovoga lanka je objasniti kolika je vanost ekoloke edukacije mladih u drutvu te
prikazati slabosti i nedostatke ekoloke edukacije obrazovnog sustava Bosne i Hercegovine
koje imaju za posljedicu nedostatak primjenjenih znanja iz oblasti ekologije to posredno i
postupno dovodi do naruavanja stanja okolia, odnosno ivotne sredine u cjelini.

Ekoloka edukacija u osnovnoj i srednjoj koli

Osnovno i srednje obrazovanje od posebnog je znaaja za napredak i razvoj drutvene

zajednice, meutim, Bosna i Hercegovina je u tom smislu vrlo sloena drava. Ova injenica
ima uporite u ustavnom ureenju Bosne i Hercegovine, odnosno neimplementiranju
postojeih pravnih regulativa na razini drave kojima bi se uredio obrazovni sustav u cijelini (S.
Begovi, Zavod za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona, Tuzla, osobna komunikacija). To je
uveliko doprinijelo krizi u obrazovnom sustavu Bosne i Hercegovine to se odrazilo i na
ekoloku edukaciju i ekoloku krizu mladih. Dok su neke zemlje uveliko napredovale na polju
obrazovanja mladih u ekolokom smislu, druge pak, u tom pogledu nisu daleko otile (Jickling i
Wals, 2008). Djelovanjem svjetskih organizacijskih struktura, kao to je UNESCO, neke zemlje
su ostvarile bitan napredak u podizanju ekoloke svijesti mladih, a temelji tog napretka
ostvareni su u osnovnom i srednjem obrazovanju (Jickling i Wals, 2008). Kada je rije o Bosni i
Hercegovini, najbolji pokazatelj nedostatka ekoloke svijesti i znanja iz ekologije vidljiv je u vrlo
malom broju provedenih istraivanja na ovom polju (Kufrin, 2003; Goleti, 2007). Iako
deficitaran, broj radova koji govore o sposobnosti uenika da aktivno primjenjuju znanja
steena iz nastavnih predmeta koji imaju ekoloke sadraje, pokazuje da je znanje iz oblasti
ekologije kod uenika na prijelazu izmeu srednje i niske razine (Bori i Novoseli, 2001). Iako
se danas smatra jednom od najheterogenijih zemalja svijeta u pogledu biodiverziteta, Bosna i
Hercegovina nema utemeljenu strategiju razvoja i obrazovanja u cilju ouvanja prirodne
raznolikosti i prirodne batine (Nedi, 2013). Uporednom analizom nae zamlje i zemalja koje
pokazuju veliki napredak u promicanju ekoloke kulture kroz ekoloku edukaciju, vidljiva je
velika razlika. Kao primjer navodimo Dansku, zemlju u kojoj je ekoloka edukacija prola
mnogobrojne uspjene reforme tako da je teorijski sustav obrazovanja iz ekologije zamijenjen
tzv. sustavom razvoja akcijskih kompetencija kod mladih (Jensen i Schnack, 1997). Na ovaj
nain, ostvarena je praktina primjena steenih znanja i ukljuivanje mladih u programe

3
podizanja ekoloke svijesti. To je sustav u kojemu uenici obrazuju uenike (Jensen i Schnack,
1997).

Odgovor na pitanje, to je tono problem u ekolokoj edukaciji uenika u Bosni i Hercegovini,

nije jednostavno dati. Jedan od osnovnih problema je nedostatak i neprilagoenost sadraja iz
ekologije koji se ue u koli. Istraivanja provedena u osnovnim i srednjim kolama u Bosni i
Hercegovini pokazala su da vie od 50% ispitanih smatra da se ekoloka edukacija nedovoljno
provodi u nastavnim sadrajima odreenih predmeta (Goleti, 2007).
Nastavni planovi i programi na razini drave nisu jednaki, oni su u velikoj mjeri u ingerenciji
upanijskih ministarstava obrazovanja koji odobravaju nastavne sadraje iz odreenih
predmeta.
Drugi vaan problem je reforma obrazovanja na razini drave kojom se u srednje strukovne
kole uvodi EU VET program. Prema sadrajima koje propisuje taj program, oblasti iz ekologije
dovedene su na marginu ili su u potpunosti izbaene. Kao primjer moemo navesti zanimanja u
okviru strojarske struke koja nema dodirnih toaka sa ekolokim sadrajima. Slino je i sa
poljoprivrednom strukom gdje nastavni plan i program iz biologije, kao fundamentalnog
predmeta za sticanje ekoloke edukacije, niti u jednom razredu nema sadraje iz ekolokih
oblasti. Prema klasifikaciji EU VET programa, ostala zanimanja kao to su zanimanja frizer i
kozmetiki tehniar, nemaju sadraja iz ekologije.
S druge strane, u osnovnokolskom obrazovanju sadraji iz ekologije su takoer svedeni na
minimum. Po vaeem nastavnom planu i programu, ovi sadraji se realiziraju u nastavi
biologije u sedmom razredu devetogodinjeg obrazovanja. Nastavni sadraji ovoga razreda
nisu prilagoeni za sticanje znanja iz ekologije zbog injenice da je gradivo podijeljeno na
uenje ekosustava i razliitih bioma dok uenici nisu pripremljeni za takav proces, odnosno
nisu usvojili odreena znanja iz osnovnih ekolokih sadraja.

Svi pomenuti problemi osnovnog i srednjeg obrazovanja stvorit e nesagledive posljedice u

drutvu koje e se reflektirati na stanje okolia i napredak Bosne i Hercegovine kao zemlje u
razvoju.

4
Kako unaprijediti ekoloku edukaciju u osnovim i srednjim kolama

Bosna i Hercegovina, kao zemlja u razvoju ima obavezu da u postojei obrazovni sustav i sve
druge vidove formalnog i neformalnog obrazovanja implementira dio obrazovanja o okoliu i
odrivom razvoju, sukladno UN Strategiji obrazovanja za odrivi razvoj donesenoj na sastanku
ministara za okoli i obrazovanje u enevi 25.02.2005. godine i mnogim meunarodnim
pravnim dokumentima kao to su: Meunarodni program obrazovanja i odgoja za zatitu
okolia, Agenda 21, Rio deklaracija o okoliu i odrivom razvoju, Arhunska konvencija, Izjava o
obrazovanju za odrivi razvoj (Goleti, 2007).
Prema tome, jedini odgovor na pitanje kako unaprijediti ekoloku edukaciju u osnovnim i
srednjim kolama je reforma, jer Bosna i Hercegovina nema razvijene nastavne planove i
programe koji su u korelaciji s gore navedenim stratekim dokumentima. Kada govorimo o
reformi, ne mislimo da treba u potpunosti izmjeniti sve dijelove nastavnih sadraja iz ekologije,
nego ih je potrebno doraditi i unaprijediti.
Kada govorimo o gimnazijskim programima, moemo istaknuti da sadraji iz ekologije
zauzimaju znaajno mjesto u nastavnom planu i programu. Oni se realiziraju kroz nastavu
biologije i zemljopisa te djelomino kroz nastavu sociologije.
Veliki problem se pojavljuje u srednjem strukovnom obrazovanju gdje dolazi do deficita u
ekolokoj edukaciji (Goleti, 2007). Nae miljenje je da bi obrazovni sustav Bosne i
Hercegovine u okviru EU VET programa trebao znaajno proiriti sadraje iz oblasti ekologije
uvoenjem modula ekologije i zatite ivotne sredine u zavrne razrede svih struka i zanimanja.
Na ovaj nain izbjegla bi se ekoloka nepismenost i nepoznavanje fundamentalnih pojmova iz
ekologije, a unaprijedila se ekoloka edukacija i pojaala ekoloka svijest mladih. Smatramo da
bi uenike zavrnih razreda nadlena ministarstva trebala ukljuivati u projekte iz oblasti
ekoloke edukacije graana pri emu bi im stavila do znanja njihovu vanost i poloaj u
drutvenoj zajednice.
Veliku ulogu u unaprijeenju ekoloke edukacije imaju nastavni i struni suradnici. Njihov je
zadatak da kroz nastavu i izvannastavne aktivnosti doprinesu povoljnijem okruenju za
prouavanje ekologije. Organizacija razliitih vrsta natjecanja iz ekologije doprinijela bi razvoju
akcijskih kompetencija uenika i stvaranju primjenjenog i stvaralakog znanja iz ove oblasti
(Jensen i Schnack, 1997). Rad s uenicima predkolskog uzrasta u cilju shvaanja pojma okolia
i njegove zatite mora biti vaan dio rada djelatnika tih ustanova jer se na taj nain budui
uenici osposobljavaju i pripremaju za odgoj i obrazovanje te pravilno gospodarenje i odnos

5
prema ivotnoj sredini (Stevenson, 2007). Takoer istiemo da bi sadraje iz ekologije trebalo
uvesti u vei broj nastavnih predmeta kao to je nastava tjelesne i zdravstvene kulture, gdje bi
uenici za vrijeme vjebanja izvan dvorane ili kolskog prostora nadograivali svoja znanja i
shvatili vanost ouvanja okolia u cilju zdravlja ljudi (Maleevi, 1995). Razrednici bi takoer
trebali ulagati velike napore te za vrijeme sata razredne zajednice realizirati teme iz ekologije i
zatite ivotne sredine koje su vrlo malo zastupljene u tom dijelu nastave (Halusek, 2008). Ove
reforme potrebno je provesti to hitnije u cilju unaprijeenja ekologije, podizanja ekoloke
svijesti i napretka obrazovnog sustava Bosne i Hercegovine.

Zakljuak

Obrazovni sustav Bosne i Hercegovine ne promie dovoljno vanost ekoloke edukacije u

populaciji uenika osnovnokolskog i srednjokolskog uzrasta. U svezi s tim, nuno je napraviti
odreene reforme vezane za izmjene i dopune nastavnih planova i programa i postojeih
pravnih regulativa u cilju obogaivanja nastavnih sadraja iz oblasti ekologije. To se prije svega
moe provesti meusobnim naporima nastavnika, uenika i nadlenih obrazovnih institucija.

Reference

Bori, E., Novoseli, D. (2001). Obrazovanje za ouvanje okolia. Napredak 143 (1): 41-46.

Cifri, I. (2005). Ekoloka edukacija Utjecaj na oblikovanje novog identiteta? Filozofska

istraivanja 97 (2): 327-344.

uri, Lj., Stepanov, J., Proki, D., Radovi, V. (2012). Rizik u ivotnoj sredini znaaj
prouavanja rizika u ivotnoj sredini u studijskim programima na univerzitetima koji obrauju
oblasti iz zatite ivotne sredine. Ecologica 19 (66): 208-211.

Goleti, . (2007). Stanje obrazovanja o okoliu i odrivom ravoju u Bosni i Hercegovini. 5.

Nauno-struni skup sa meunarodnim ueem KVALITET 2007.

6
Goleti, ., Terzi, R. (2005). Ekoloka edukacija. Zenica: Univerzitet u Zenici, Mainski fakultet.

Halusek, V. (2008). Ekoloko djelovanje u sklopu sata razrednika. Bjelovarski uitelj 13 (1-2): 22-
27.

Jensen, B., Schnack, K. (1997). The action competence aproach in environmental education.
Environmental education research 3 (2): 163-178.

Jickling, B., Wals, A. (2008). Globalization and environmental education: looking beyond
sustainable development. Journal of Curriculum studies 40 (1): 1-21.

Kufrin, K. (2003). Mjerenje ekoloke informiranosti: konceptualni i operacionalni pristupi i

problemi dosadanjih istraivanja. Socijalna ekologija 12 (1-2): 1-26.

Maleevi, K. (1995). Ekoloka edukacija i fizika kultura. Fizika kultura 49 (1): 59-65.

Mikovi, M. (1993). Ekoloko obrazovanje kao izazov. Nastava i vaspitanje 42 (1-2): 77-86.

Nedi, Z. (2013). Biodiverzitet ektoparazita riba iz rijeke Save na podruju opine Oraje. Tuzla:
Univerzitet u Tuzli, Prirodno-matematiki fakultet.

Stevenson, R. (2007). Schooling and environmental education: contradictions in purpose and

practice. Environmental education research 13 (2): 139-153.

trbac, N., Vukovi, M., Voza, D., Soki, M. (2012). Odrivi razvoj i zatita ivotne sredine.
Reciklaa i odrivi razvoj 5 (1): 18-29.

Terzi, R., Deli, Z. (2008). Ecological crisis, ecological awareness and moral crisis of
contemporary man. 7th Loinj's days of bioethics.

7
8