Immanuel Kant je izrazio racionalistiku verziju zlatnog pravila u kategorikom

imperativu: Djeluj tako da maksima tvoje volje u svako doba ujedno

moe vaiti kao princip opega zakonodavstva.Kant, dakle, iz uma, neovisno
o iskustvu (a priori), eli postaviti naelo koje moe biti primjenjivo u
praksi i doprinijeti srei pojedinca i zajednice (a posteriori). To znai da ljudska
volja (koja je sama po sebi iskljuivo i jedino dobra) putem uma, neovisno
o njegovim nagnuima (razliitim vrstama emocija, interesima, udnjama,
tenji za pohvalom ili nagradom) usmjerava nae ine i konstruira naelo koje
moe postati naelom jednoga mogueg opeg zakonodavstva. Subjektivni
princip volje (maksima), koji se razlikuje od subjekta do subjekta, treba podignuti
na razinu opega zakona treba postati imperativom. Imperativ je
bezuvjetni zakon koji treba vaiti za sve ljude i u svakom povijesnom trenutku,
te na taj nain doprinijeti srei, blaenstvu i svrsi ovjeka kao eminentno
ljudskoga bia. To je jedini nain postajanja ovjeka etiki djelatnim istinski
moralnim ljudskim biem. ovjek je, naime, u sadanjem povijesnom trenutku
nesavren i sirov; on sada niti nije, nego tek treba biti! Istinsko moralno
djelovanje, prema Kantu, djelovanje je iz dunosti prema zakonu, a ne djelovanje
iz nagnua. Djelovanjem iz dunosti ovjek ispunjava udoredni zakon,
a djelovanjem iz nagnua subjektivno ga moe ispunjavati, a objektivno i ne
mora (Kantovo razlikovanje legaliteta i moraliteta). Iz toga proizlazi da je
zlatno pravilo koje kae: ini drugima ono to ti eli da drugi ine tebi
jedna verzija kategorikog imperativa. Ako bismo jedan od najuestalijih i
najpotvrivanijih moralnih zakona ne ubij uvrstili u formulu zlatnog pravila
(kategorikog imperativa), dobili bismo sljedee izvode: 1. ja elim ivjeti,
jer u tom ivljenju nalazim sreu, blaenstvo i smisao; 2. drago bi mi bilo kad
bi i drugi ljudi potivali i cijenili moju elju za ivotom, stoga 3. neu ni ja
poeljeti prekinuti ili unititi neiji ivot. Po ovoj analogiji mogu se izvesti i
drugi opi principi konstitutivni velikim svjetskim religijama i ovjeku kao
umnom biu. Prema Kantu, vlastiti ivot trebamo odrati iz dunosti prema
zakonu. Iako nas mnoge ivotne potekoe mogu odvratiti od elje za ivotom,
njegovo prekidanje, budui bi bilo izvreno iz nagnua, ne bi bilo moralno.
22 Nadovezujui se na kategoriki imperativ, neizostavni princip Kantove
etike, to je u vrlo uskoj svezi sa svjetskim ethosom, jest da sve ljude uvijek
treba uzimati kao svrhu, a nikada kao sredstvo:
Radi tako da ovjeanstvo kako u tvojoj osobi, tako i u osobi svakoga drugoga svagda ujedno
uzima kao svrhu, a nikada samo kao sredstvo.i Sasvim je oito, to ne treba previe
komentirati, u kolikoj se
mjeri ovjek i dan-danas uzima kao sredstvo, a ne kao svrha: 1. vlasnici tvrtki koji beskrupulozno
iskoritavaju radnu snagu radi vlastitog bogaenja; 2. politiari koji lau medijima i glasaima kako bi
osigurali pobjedu na politikim izborima; 3. znanstvenici koji zloporabljuju novac to su ga dobili za
znanstvena istraivanja,4. mediji koji radi ugleda i profita iskrivljuju injenice, krivotvore dokumente
itd., itd.

i
Predrag Rean,Osnovna kola Obrovac, Bana Josipa Jelaia 13, HR-23450 Obrovac
predrag.rezan1@zd.t-com.hr,
Projekt svjetski ethos, FI, Pregledi i osvrti