ta je hemeroteka?

Zbirka novina, asopisa i drugih publikacija koje svaki dan izlaze naziva se hemeroteka.
Pojam hemeroteka veoma je redak, zbog ega mali broj Ijudi zna njegovo znaenje. U sluaju
da ste uli za ovaj pojam i zanima Vas ta znai, nalazite se na pravom mestu.
Etimoloki posmatrano re hemeroteka potie iz grkog jezika, od rei hemera koja oznaava
dan i rei theke, to znai koveg. Hemeroteka predstavlja zbirku novina, asopisa i drugih
publikacija koji izlaze svaki dan.
Termin hemeroteka se najpre koristio da oznai zbirku periodinh publikacija, dok se danas
koristi u neto drugaijem znaenju. Naime, danas kada se spomene hemeroteka pre svega
misli se na zbiru novinskih iseaka koji su uglavnom vezani za istu tematiku.
U vezi sa tim, hemeroteka se ne odnosi samo na novinske lanke, ve i na razliite oglase,
izvetaje, objave i tome slino.

Izvor
http://velikirecnik.com
*

Dokumentacijska djelatnost Hrvatskog povijesnog muzeja osnovana je 2004. godine kada je

zaposlen prvi dokumentarist. Meutim, dio dokumentacijske grae sakupljao se ve i ranije
(hemeroteka i foto dokumentacija). Sakuplja se, obrauje i prezentira dokumentacijska
tekstualna i audio-vizualna graa vezana uz djelovanje pojedinaca, grupa, institucija iz
podruja hrvatske povijesti i povijesti Muzeja. Ta je graa okupljena u fondove: hemeroteka,
fototeka, videoteka, izlobena djelatnost i izdavatvo. Tokom svog dugog postojanja, Hrvatski
povijesni muzej organizirao je vie od 300 izlobi, dokumentiranih fotografijama i odjecima u
tisku. U dokumentacijskom arhivu su pohranjene sve publikacije, pozivnice i radni materijal
nastao tijekom pripremanja izlobi ili slinih dogaanja. Upravo graa sakupljena tijekom
pripremanja znaajnih izlobi pojedinih povijesnih dogaaja, ini najvrjednije cjeline
muzejskog arhiva. Graa se postupno struno obrauje, digitalizira i informatiki katalogizira
kako bi zadovoljila potrebe zaposlenika u samoj ustanovi i bila dostupna vanjskim
korisnicima.
U sklopu sekundarne dokumentacije evidentira se i dio razgranate muzejske aktivnosti:
pedagoka djelatnost, konzervatorsko-restauratorski postupci.
Od 2007. godine u muzeju se digitaliziraju dokumentacijski fondovi, ime je pojednostavljena
njihova distribucija korisnicima. Bogatu muzejsku sekundarnu dokumentaciju prije svega
koriste strunjaci same ustanove, kako za potrebe strune i znanstvene obrade odreenih
tema, tako i za potrebe prezentacije ili pripreme tekstova za njihovo publiciranje.
U planu je osnivanje digitalnog fonda muzejskih plakata, arhivske dokumentacije o osnivanju
i povijesti muzeja, te personalnog arhiva svih zaposlenika Muzeja, bivih i sadanjih.
Info:

Jelena Balog Vojak, via dokumentaristica

+385 (0)1 4851 900
Ana Filep, kustosica
+385 (0)1 4851 900
Ivana Asi, fotografkinja
+385 (0)1 4851 900

Informacijska djelatnost postoji od 1998. godine kada je zaposlen prvi muzejski informatiar,
a od 2004. spojena je s muzejskom dokumentacijom u jedinstvenu cjelinu. Informacijska
tehnologija prisutna je u svjetskim muzejima od druge polovine ezdesetih godina 20.
stoljea. Rana uporaba raunala svodila se na procese automatiziranja muzejske
dokumentacije i upravljanja zbirkama, te razvoj dokumentacijskih standarda. Danas je gotovo
nemogue zamisliti rad u muzeju bez osobnog raunala i pratee aplikacije za obradu
muzejske grae. Muzej se vie ne percipira samo kao zgrada ve i kao proces i doivljaj. U
skladu sa suvremenom svjetskom teorijom i praksom produkcije digitalne batine
promiljamo Muzej, danas i u budunosti, kao informacijski i medijski muzej, koji
komunicira sadraje u razliitim perceptivnim modalitetima, za razliite skupine korisnika.
Info:
Zdenka inki, informatiarka
+385 (0)1 4851 900

Izvor
http://www.hismus.hr/hr/odjeli/informacijsko-dokumentacijski-odjel/

*
Osnovna je svrha stvaranja dokumentacije postizanje to tanije predodbe o kulturnom dobru
kako bismo ga mogli to bolje upoznati i sauvati za budue narataje. S druge strane,
dokumentacija nam omoguuje da zabeleimo intervencije na samom kulturnom dobru
(pokretnom/nepokretnom), to je vrlo vano za delotvornu zatitu kulturne batine. Praenje
stanja kulturnog dobra nakon strune intervencije predstavlja vaan i vredan izvor spoznaja o
konzervatorsko-restauratorskim zahvatima.

Uz sva nastojanja na podruju zatite pojedina kulturna dobra ipak propadnu ili nestanu, no u
tom sluaju dokumentacija o tim kulturnim dobrima svedoanstvo je da su ona postojala. Ako
je dokumentacija kvalitetna i potpuna, omogue nam rekonstrukciju tih kulturnih dobara.

Konzervatorska dokumentacija pohranjena u Ministarstvu kulture RH organizirana je u

dokumentacijske zbirke.

http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=391