JU Medicinska kola Biha

Program za obrazovanje odraslih

INTERNA SKRIPTA ZA PREDMET

FIZIKA
Obrazovanje odraslih III godina

[Type the phone number]

[Type the fax number]

[Pick the date]

Elvisa Alibegi, prof.

[Type the abstract of the

document here. The abstract
is typically a short summary
of the contents of the
 SADRAJ

1. Gravitaciono meudjelovanje (Newtonov zakon gravitacije)....................................2

2. Gravitaciono polje......................................................................................................3
3. Slobodno padanje tijela.............................................................................................3
4. Vertikalni hitac, horizontalni hitac i kosi hitac...........................................................4
5. Kretanje satelita........................................................................................................5
6. Prva kosmika brzina................................................................................................6
7. Obrtno kretanje. Jednakopromjenljivo obrtno kretanje..........................................6
8. Moment sile..............................................................................................................7
9. Moment impulsa.....................................................................................................8
10. Sudari.......................................................................................................................8
11. Poluge......................................................................................................................11
12. Oscilacije i talasi (oscilatorno kretanje).................................................................15
13. Harmonijske oscilacije ...........................................................................................16
14. Fiziko klatno.........................................................................................................16
15. Matematiko klatno...............................................................................................17
16. Prinudne i priguene oscilacije..............................................................................17
17. Mehaniki talasi.....................................................................................................18
18. Jednaina talasa.....................................................................................................19
19. Hajgensov princip. ................................................................................................19
20. Inerferencija talasa. Difrakcija talasa.....................................................................20
21. Odbijanje i prelamanje talasa. ...............................................................................20
22. Molekularno-kinetika teorija.................................................................................21
23. Idealni gas................................................................................................................21
24. Jednaina stanja idealnog gasa................................................................................23
25. Izoprocesi.................................................................................................................24
26. Termodinamika. Zakoni termodinamike..................................................................26

GRAVITACIONO MEUDJELOVANJE
 Kretanje tijela je uzrokovano meudjelovanjem tijela i okoline. Mnogi primjeri to potvruju:
slobodan pad tijela (uzrokovan je meudjelovanjem tijela i Zemlje; kretanje Zemlje i drugih
planeta oko Sunca njihovim meudjelovanjem sa Suncem; kretanje elektrona u atomu
(medjudjelovanje elektrona sa atomskom jezgrom).

Imamo etiri osnovna tipa meudjelovanja, a to su:

- gravitaciono (meudjelovanje izmeu svih tijela zbog njihove mase);

- elektromagnetsko (izmeu naelektrisanih estica);
- jako (izmeu nuklona u jezgru);
- slabo (u procesima transformacije nekih elementarnih cestica).

Pojam gravitacije

Gravitacija predstavlja silu privlaenja izmeu materijalnih tela - planeta u galaksijama, zvijezda u
univerzumu, itd. Gravitacija je i sila kojom planeta Zemlja privlai i dri sve materijalne stvari (iva bia i
predmete) na svojoj povrini i jo se naziva i Zemljina tea. Sva materijalna tijela posljeduju silu
gravitacije, ali su te sile daleko manje nego sila Zemljine tee, koja se osjea i na 80 000 kilometara
udaljenosti od njene povrine. Gravitaciona sila Sunca jo je vea, jer
Sunce pomou nje dri "na okupu" sve planete Sunevog sistema koje
usled ove sile u svom kretanju krue oko Sunca. Jaina gravitacione sile
izmeu, dva tijela zavisi od mase tih tijela i udaljenosti izmeu njih.

Postojanje i pojam gravitacije otkrio je i objasnio veliki engleski fiziar i

matematiar Isak Njutn (1642-1727). On je definisao zakon gravitacije i
tri zakona kretanja koji su i danas u upotrebi. Po njemu se jedinica sile
gravitacije naziva "njutn" (N).

Newtonov zakon gravitacije:

Izmeu dva tijela djeluje privlana gravitaciona sila direktno proporcionalna njihovim

masama, a obrnuto proporcionalna kvadratu njihove razdaljine. = 1 2 2

2
= 6,67 1011
2

Njuznov zakon gravitacije vrijedi za takasta, homogeno loptasta i tijela dovoljno

razmaknuta da ih moemo smatrati takastim.

Gravitaciono polje
Gravitaciono polje je poseban oblik materije ijim podsredstvom se ostvaruje privlaenje
tijela. Ono predstavlja prostor u kome se osjea djelovanje gravitacione sile. Gravitaciono
polje postoji oko svakog tijela i povezano je sa tim tijelom.

Za slikovito opisivanje gravitacionoh polja koriste se linije sile gravitacionog polja (silnice).
Linije sile gravitacionog polja mogu biti prave ili krive.

Gravitaciono polje postoji i u tijelu. To potvruje na primjeru gravitacionog polja Zemlje.

Tijelo sputeno u bunar ili zatrpano u zemlju je podvrgnuto djelovanju gravitacione sile, ono
i u tim poloajima ima teinu.

Teina tijela

Sila Zemljine tee je gravitaciona sila kojom Zemlja privlai

tijelo posredstvom svog gravitacionog polja. Teina tijela je
sila kojom tijelo dijeluje na podlogu ili zatee ue o kom visi
kao rezultat privlaenja tijela i Zemlje.

m-masa tijela; g-gravitaciono ubrzanje.

Slobodno padanje tijela

Tijelo slobodno pada zbog djelovanja sile Zemljine tee. Slobodno padanje je pravolinijsko
jednako ubrzano kretanje bez poetne brzine. Pod djelovanjem sile Zemljine tee sva tijela
dobijaju stalno ubrzanje koje se naziva ubrzanje slobodnog padanja. Ubrzanje slobodnog
padanja ili gravitaciono ubrzanje g zavisi od nadmorske visine i na svim takama Zemljine

povrine nije jednako. Najmanja je na ekvatoru (9,78 2 ) i poveava se sa poveanjem

gravitacione irine. Najvea je na polovima (9,83 2 ).
 2
= = = 2
2

Zakon slobodnog padanja prvi je eksperimentalno ustanovio

italijanski naunik Galileo Galilej. On je svoje ekspreimente
izvodio na kosomo tornju u Pizi. Sa tornja je putao tijea razliitih
teina, dimenzija u oblika.

Zakon slobodnog padanja najjednostavnije je provjeriti pomou

Njutnove cijevi. To je staklena cijev dugaka 1 m koja je na
jednom kraju zatvorena, a na drugom ima slavinu S i prikljuak za
Vakum-pumpu.

Vertikalni hitac

kada neko tijelo mase m bacimo poetnom brzinom 0 vertikalno uvis, ono e se kretati do
visine H i onda e pasti natrag na Zemlju.
2
= 0 = = 0 2

Vertikalni hitac je sloeno kretanje. Sloeno je iz ravnomjernog kretanja usljed poetne

brzine 0 i jednako ubrzanog kretanja (slobodnog padanja) u suprotnom smjeru.

Horizontalni hitac

Ako tijelo bacimo, sa neke visine, horizontalno prema povrini Zemlje, onda se takvo

kretanje naziva horizontalni hitac.

2
== = 0
2

Horizontalni hitac je sloeno kretanje,

sloeno iz ravnomjernog kretanja u
pravcu Ox i jednako ubrzanog kretanja
u pravcu ose Oy.

4
 Kosi hitac

Kretanje tijela koje je baeno izvjesnom poetnom brzinom 0 pod uglom, u polju
djelovanja sila Zemljine tee, naziva se kosi hitac.

Kosi hitac je sloeno kretanje, sloeno iz ravnomjernog

kretanja i slobodnog padanja.

Tijelo postie maksimalni domet ako je izbaeno pod

2
uglom 450 . = 0

Kretanje satelita

Sateliti su tijela koja krue oko planeta.

Zemljin prirodni satelit je Mjesec. Vjetakih satelita ima mnogo. Radi se o modulima
namijenjenim za komunikacije, pijunau, meteorologiji, nauna istraivanja, navigaciju i sl.
Putenje su im izvan atmosfere.

5
Prva kosmika brzina

Brzinu kojom tijalo treba izbaciti horizontalno iznad povrine Zemlje da postane njen satelit
nazivamo prva kosmika brzina.

Njenu vrijednost odreujemo iz uslova ravnomjernog

krunog kretanja. Gravitaciona sila je centripetalna.

2 2 2

= 2 = 2 =
2 +

Udaljeniji sateliti imaju manje brzine kretanja.

Prva kosmika brzina: 1 = = 7,9

Ovom brzinom tijelo obie oko Zemlje za 1h i 24 min.

Priblino toliki period je imao prvi lansirani satelit Sputnik-I.

Obrtno kretanje

Pojam obrtnog kretanja

Mehaniko kretanje prema nainu dijelimo na:

- translaciju (pomjeranje) i
- rotaciju (obrtanje).

vrsta tijela, za razliku od krutih, ispoljavaju elastinost.

Pri translatornom kretanju vrstih tijela sve take se kreu na isti nain. Imaju istu brzinu i
ubrzanje. Putanje taaka su podudarne linije.

Kod obrtnog kretanja putanje taaka su parabole, koncentrine krunice, iji centri lee na
jednoj pravoj osi rotacije. Osa rotacije je normala na ravni krunica.

Veliina obrtnog kretanja

1
Kad se obrtanje periodino ponavlja opisujemo ga periodom = i frekvencijom = .

Ugaona brzina: =

6

Za mjerenje uglova u fizici se koristi radijan pa je: [ ].

Ugaona brzina je vektorska veliina. Njen vektor lei na osi

rotacije, a smjer mu odreujemo pravilom desne ake. Ako
prste desne ake savijemo da prate smjer obrtanja tijela onda
isprueni palac pokazuje smjer vektora ugaone brzine na osi.
Sve take krutog tijela imaju istu ugaonu brzinu.

Ravnomjerno obrtno kretanje

Obrtanje stalnom ugaonom brzinom nazivamo ravnomjerno obrtno kretanje ( = . ).

take tijela opisuju jednake uglove za iste vremenske intervale. Ugaonu brzinu raunamo po

formuli: . = , = , = , = ,

- ugaona brzina, t - vrijeme obrtanja, - opisani ugao, r - poluprenik.

2
= = 2

Obrazac predstavlja vezu ugaone brzine sa periodom i frekvencijom obrtanja.

Jednakopromjenljivo obrtno kretanje

2
= 0 + , = 0 + , = 02 + 2,
2

Broj obrta rotora motora moemo izraunati: = 2.

Take obrtnog tijela vre kruno kretanje.

Normalno ubrzanje (centripetalno): = = 2

Tangencionalno ubrzanje: =

Moment sile

Da bi tijelo obrnuli oko ose, na tijelo mora djelovati sila. Uzrok rotacionom kretanju nije sila,
ve veliina koja zavisi od pravca djelovanja sile i njenog normalnog rastojanja od ose
rotacije. Ta veliina se zove moment sile. Moment sile je vektorska veliina, koja je brojno
jednaka proizvodu intenziteta sile i njenog kraka. Krak sile je normalno rastojanje napadne
take sile od ose rotacije. =

7
Pravac vektora momenta sile je normalan na ravan u kojoj lee sila i njen krak, i one se
poklapaju sa osom rotacije. Jedinica za moment sile je izvedena jedinica iz jedinice sile i
jedinice duine [].

Vektro r se moe razloiti na komponentu du pravca sile F i komponentu normalnu na

pravac sile. Normalna komponenta d je ujedno i najkrae rastojanje od ose obrtanja do
napadne linije sile. = []. (1 njutnmetar)

Intenzitet momenta sile je jednak proizvodu sile i kraka sile.

Momentom sile otvaramo i zatvramo vrata, podiemo teret polugom, okreemo volan,
otvaramo ventile i slavine, kotrljamo bure.

Moment sile je uzronik svakoj promjeni obrtnog kretanja.

Moment impulsa

Impuls tijela (koliina kretanja) je proizvod od mase tijela i njegove brzine: = .

= .
Moment koliine kretanja ili moment impulsa materijalne take:

Moment inercije materijalne take: = 2.

Jedinica momenta inercije je izvedena jedinica iz jedinice mase i jedinice duine [2 ].

Moment inercije je svojstvo tijela koje se ispoljava kod rotacije, a sastoji se u tome to se
tijelo opire promjeni ugaone brzine, slino onom to ini masa kod translatornog kretanja.

Sudari

Nastaje kkada se jedno tijelo u svom kretanju dodirne s nekim drugim tijelom.

Imamo dva osnovna tipa sudara: 1. elastian i

2. neelastian.

8
Elastini sudari

Elastini sudari su sudari u kojima je energija u sudaru ouvana. S obzirom na smjer kretanja
estica prije i poslije sudara podijelimo elastini sudar na centralni i necentralni sudar.
Razmotrimo prvo CENTRALNI ELASTINI SUDAR. Kod centralnih elastinih sudara u
zatvorenom sistemu nalaze se sva tijela masa m1 i m2 koja se kreu brzinama prije
sudara, odnosno brzinama poslije sudara. Na slici vidimo jedan primjer centralnog
elastinog sudara.

Kuglice razliitih masa i razliitih brzina nalijeu jedna na drugu i sudaraju se centralno te se
odbijaju jedna od druge jer je sudar elastian. Nakon sudara kuglice se nastavljaju kretati u
suprotnom smjeru, mase im ostaju iste ali su im se brzine promijenile.

Primjenom zakona ouvanja energije i koliine kretanja dobivamo:

9
Kada to prevedemo u oblik povoljniji za raunanje dobijemo:

Budui da nas zanimaju brzine estica nakon sudara, to znai da moramo dobiti informacije o
smjeru, orijentaciji i iznosu brzina. Kod centralnog sudara, po definiciji, smjer vektora brzina
prije i poslije sudara ostaje isti."Skidanjem strelica" s oznaka za brzine dobit emo skalarnu
jednadbu:

Sada brzine mogu biti pozitivne (v>0) i negativne (v<0). U prvom sluaju orijentacija vektora
brzine je pozitivna, a u drugom negativna. Rjeavanjem sistema jednadbi, za brzine
dobije se:

Kod ovakvih sudara moemo promatrati dva sluaja:

1. kad se estice kreu jedna u susret drugoj i

2. kada jedna estica sustie drugu i udara u nju.

U prvom sluaju brzina drugog tijela prije sudara bit e negativna (v2<0) i moe se dogoditi
da je i , to ovisi o odnosu masa estica u sudaru i znai da se prvo tijelo odbija od
drugog i vraa nazad. To se moe, iz istog razloga, dogoditi i u drugom sluaju. U prvom
sluaju orijentacija brzine drugog tijela ovisi o odnosu masa, a u drugom je uvijek pozitivna.
Ako pretpostavimo da jedna estica nalijee na drugu koja miruje (v2=0), za brzine
dobivamo:

Na koju stranu e tijela krenuti prvo tijelo nakon sudara, odluit e opet odnos masa tijela u
sudaru. Brzina drugog tijela uvijek ima orijentaciju vektora poetne brzine prvog tijela .
U sluaju mirovanja drugog tijela moemo uoiti:

ako je orijentacija vektora brzine prvog tijela ostaje ista;

10
 ako je slijedi neobian rezultat - prvo tijelo se zaustavlja , a drugo
poinje kretanje brzinom jednakog iznosa i iste orijentacije kao to je bila brzina prvog
tijela ;

ako je orijentacija vektora brzine prvog tijela se mijenja. Prvo tijelo se odbija
od drugog i poinje kretanje prema nazad.

Poluge

Poluga je svako vrsto tijelo koje moe da se obre oko nepokretnog oslonca. Poto
ima jednu taku koja je nepokretna, poluga oko nje vri kruno kretanje. Na polugu najee d
eluju dvije sile koje tee da zaokrenu u suprotnim smerovima.

Poluga je jednostavna maina koja slui prevashodno za podizanje tereta. Ona omoguava da
se sa manjom silom podigne vei teret. Sastoji se od etiri komponente: vrstog tijela,
oslonca, tijela koje treba podii (tereta) i sile na polugu.

U zavisnosti od meusobnog poloaja sile, tereta i oslonca, poluge mogu biti dvostrane
i jednostrane. Jednostrane poluge su one kod kojih se teret i sile nalaze sa iste strane. Primjer
za to su heftalica, kolica za prevoz tereta, krckalica za orahe, pinceta, pecaljka... Dvostrane
poluge su one kod kojih se oslonac nalazi izmeu tereta i sile. Primjer za to su klackalica,
vaga, makazice...

uvena Arhimedova reenica: Dajte mi oslonac i odgovarajuu polugu i ja u podii

Zemlju vizreena je prema legendi, ba od ovog velikana, a imajui na umu da se
polugom moe podii i proizvoljno veliki teret snagom ljudskih ruku.

11
Biofizika, poluga i ravnotea

Skeletni miii, kosti i zglobovi, koji ine lokomotorni sistem ovijeka, su veoma interesantni
za primenu statike. Miii dijeluju mnogo veom silom nego to bi i mogli pretpostaviti. Na
ovijeije tijelo dijeluju spoljanje sile (gravitacione i druge) i unutranje sile miinih
kontrakcija. Iz tog razlogase kosti ponaaju po zakonima koji vae za poluge. Zglobovi
povezuju ovakve poluge u sisteme i omoguavaju im da vre rotaciona kretanja.

Na slici je prikazan primjer jednostrane poluge. U ovom primjeru podlaktica se ponaa

kao jednostrana poluga koja ima taku oslonca u lakatnom zglobu. Sila F je posljedica
kontrakcije dvoglavog miia bicepsa, dok optereenje Q e predstavljati predmet u aci.

Zbog malog koeficijenta prenosa, a s obzirom da je aktivna sila bicepsa oko 500 kg, teret koji
se moe drati u aci u ovom poloaju ne moe premaiti teinu od 50 kg. Noge funkcioniu
na slian nain, pri emu su koljena komplikovanija od lakatnih zglobova. Tkiva koja
povezuju donje udove, kao to su tetive i hrskavice, kao i zglobovi se esto oteuju velikim
silama koje trpe.

Primjer dvostrane poluge je i ovjekova glava u uspravnom, normalnom poloaju. Taka,

oslonca je kod spoja glave sa prvim prljenom, sila F potie od kontrakcije miia
pripojenih za potiljanu kost lobanje. Zbog velikog koeficijenta prenosa poluge, dovoljna je
nekoliko puta manja sila F od sile teine Q da bi glava bila u ravnotei. Stopalo ovjeka koji
se izdigao na prste je takoer primjer jednostrane poluge. Oslonac O za nju
predstavlja prednji dio stopala, sila F je posljedica skraivanja miia

(koji se preko Ahilove tetive pripaja za petu), dok sila Q iji pravac prolazi kroz golenicu
noge odgovara polovini tijelesne teine ovjeka. Poto je ovde ab tj. k 1 srazmerno slabiji
lisnati miii ipak podiu
cijelo ovjekovo tijelo.

12
Naprijed prikazane poluge se nazivaju prostim i u ovjekovom organizmu uglavnom slue za
savladavanje relativno malih otpora i proizvoenje brzih i dugih pokreta. Meutim, ovjek je
u stanju da savlauje i mnogo vee otpore nego to to omoguuju proste poluge njegovog
tijela. Sijetimo se da diza tereta moe da podigne iznad svoje glave teret koji po teini znatno
prevazilazi njegovu tijelesnu teinu. Kada je potrebno savladati velike otpore, ovjekov
organizam spontano dijeluje kao sistem poluga.

Sistem poluga je niz od vie zglobovima povezanih poluga, na ijim dijelovima dejstvuju sile.

Npr.: kada ovjek prelazi iz unja u stojei stav, noga previjena u koljenu, postupno se
ispravlja zahvaljujui kontrahovanju etvoroglavog miia buta. Zato sistem poluga koji ine
natkoljenica i potkoljenica, savladava relativno veliki teret (teina
tijela ovjeka i dopunska optereenja koja on nosi) vrei pri tome rad. Lea su sloenija od
ruku i nogu, sa vie miia i vie zglobova prljenova na kimi, pri emu svi miii imaju
koeficijent mehanike efikasnosti manji od jedan iz tog razloga leni miii moraju da
dijeluju veoma velikim silama koje nose odgovarajui prljenovi. Kada ove sile postanu
prevelike dolazi do oteenja diskusa koji se nalaze izmeu prljenova.

Slika prikazuje dobro i loe dranje tijela. Moe se primijetiti da kada je stav
tijela pravilan, teite gornjeg dijela tijela se nalazi tano iznad take u kukovima oko koje
moe da se vri rotacija. Usljed toga teina gornjeg dijela tijela nestvara moment u odnosu na
rotaciju u kukovima. Jedina sila koja je potrebna za zadravanje tijela u ovom poloaju je
vertikalna sila u kukovima koja je jednaka teini gornjeg dijela tijela. Nije potrebno dodatno
dijelovanje miia jer su kosti vrste i prenose tu neophodnu silu od podloge prema navie. To
je poloaj labilne ravnotee, ali je sila koja je potrebna da ga vrati u taj poloaj ukoliko se
tijelo malo otkloni od njega, veoma mala. Na drugoj slici je prikazano tijelo koje ima lo stav.

13
Teite gornjeg dijela tijela se nalazi ispred take obrtanja u kukovima. Kao posljedica toga
nastaje moment sile koji dijeluju u smjeru kretanja kazaljke na satu koji, da bi tijelo ostalo
uspravno, mora da se uravnotei suprotno usmjerenim momentom kojeg stvaraju miii
donjeg dijela lea.

Hodanje se temelji na gubljenju ravnotee kad god koraknemo, mi stojimo na jednoj nozi,
a tijelo naginjemo prema napred.
U trenutku kad normala iz teita na tlo pada izvan povrine oslonca gubimo
ravnoteu i da drugu nogu ne poloimo na tlo ispred sebe, pali bismo.

Hodanje je zato namjerno padanje prilikom kojeg namjerno gubimo ravnoteu, ali se
spremno doekujemo na drugu nogu-novi oslonac.

ta se deava sa teitem prilikom ustajanja sa stolice? Dok sijedimo oslonac

ini povrina bedara kojom dotiemo stolicu. Teite je tijela je izvan njega, u visini donjeg
dijela trbuha, ali normalno na oslonac, pa sijedimo u stabilnoj ravnotei.

U uspravnom stavu oslonac ini povrina naih stopala. Kada ustajemo sa stolice, oslonac
premetamo na stopala. Tijelo i njegovo teite pomiemo prema naprijed. Kada smo najvie
nagnuti prema naprijed, teite tijela moe izai i izvan novog oslonca-
povrine izmeu stopala. Zato nakon pomicanja prema naprijed slijedi uspravljanje tijela,
tokom kojeg se teite vraa natrag tako da normala teita pada unutar novog oslonca
stopala, pa moemo stajati u stabilnoj ravnotei. Da se ne pomiemo prema nazad
uspravljajui se, pali bismo. Zato je i ustajanje u jednom trenutku namjerno gubljenje pa
uspostavljanje ravnotee s ciljem premetanja teita tijela na normalu iznad novog oslonca.
Ponekad se pri ustajanju koristimo snagom miia nogu da bismo odrali ravnoteu. Moemo
osijetiti rad tih miia, dovoljno je da stanemo uspravno, skupljenih stopala. Zatim se koliko
god moe nagni prema napred tako da noge ostanu ravne.

14
Rakovi predstavljaju najvee predatore koljki. Oni se koriste svojim kljetima da bi otvorili
koljku pua. Mali rak od 9 g je u stanju da svojim kljetima proizvede silu od 5 N,to je sasv
m dovoljno da bi skrckao koljku. Njegova kljeta su takoer jednostrana poluga.

Oscilacije i talasi

Kretanja sa pravilnim ponavljanjem nazivamo periodina. Primjer: svakodnevni odlazak u

kolu, ljuljanje na ljuljaki, rotacija Zemlje oko ose i revolucija oko Sunca, treperenje ice na
gitari, njihanje klatna, kretanje kazaljki sata...

Period (T) - vrijeme trajanja jedne promjene = . [] n - broj promjena za vrijeme t.

1
Frekvencija (f) - broj promjena u jedinici vremena = = [].

Jedinici za frekvenciju je dato ime u ast fiziara Herca (Heinrich Rudolph Hertz, 1857-
1894).

Radio-stanica emituje program na frekvenciji 99 MHz. To znai da antena predajnika u

svakoj sekundi odailje 99 miliona elektromagnetnih talasa.

Veliine kojima opisujemo oscilatorno kretanje su elongacija, amplituda, period i

frekvencija.

Najvee rastojanje od ravnotenog poloaja zovemo amplituda. U toku oscilatornog kretanja

tijelo prolazi kroz niz poloaja koji su na razliitim rastojanjima od ravnotenog poloaja. Ta
udaljenost u bilo kojem trenutku zove se elongacija. Svako tijelo ili sistem tijela koje moe da
oscilira zove se oscilator.

15
Harmonijeske oscilacije

Kada tijelo na opruzi slobodno visi i miruje ono je u poloaju stabilne ravnotee. Elastina
sila se mijenja po veliini proporcionalno elongaciji, a usmjerena je uvijek ka ravnotenom
poloaju (suprotno elongaciji): =

k - je sila koja djeluje na jedinici udaljenosti od ravnotenog poloaja i zove se direkciona

sila. Znak (-) oznaava da je F uvijek suprotno usmjerena od elongacije x. Ta sila izaziva
osciliranje oscilatora koje se obino naziva prosto harmonijsko oscilovanje.

Klatno

Svako objeeno tijelo koje moe oscilovati oko jedne take ili ose je klatno.

Uzrok osciliranja klatna jesu gravitacione i elastine sile koje pod datim uslovima vjeanja
obezbjeuju direkcioni moment ili direkcionu silu. Prema vrsti sile klatna se dijele na dvije
grupe:

- gravitaciono i
- torziono.

I jedno i drugo vre obrtno harmonijesko kretanje.

Fiziko klatno

Svako kruto tijelo koje usljed dejstva gravitacionih sila moe da oscilira oko jedne
horizontalne ose naziva se fiziko klatno.

Obrtne oscilacije se vre oko ose 0, i to pod djelovanjem obrtnog momenta teine tijela , u
odnosu na osu 0. Intenzitet ovog momenta je = .

Period oscilovanja fizikog klatna: = 2.

Praktina primjena fizikog klatna je kod asovnika koji je konstruisao danski fiziar Hajgens
1658. g.

Metronom je sprava kod koje fiziko klatno slui za odbrojavanje taktova. Fiziko klatno se
primjenjuje i kod seizmografa, instrumenta za mjerenje pokreta koji nastaju usljed
zemljotresa.

16
Matematiko klatno

Matematiko klatno je poseban sluaj fizikog klatna kod kojega su dimenzije tijela
zanemarljivo male u odnosu na udaljenost s. Matematiko klatno dobijemo ako taku vjeanja
(0) jako udaljimo od teita tijela (T).

Tijelo znaajne mase, ali zanemarljivih dimenzija, objeeno o lak i neistegljiv dugaak konac
naziva se matematiko klatno.

Rastojanje s se obiljeava sa l i naziva se duina matematikog klatna. Najee se uzima da

je duina klatna jednaka duini konca.

Moment inercije tijela, kad se ono moe smatrati materijalnom takom, je: = 2 , pa je

period oscilovanja matematikog klatna: = 2.

Prinudne oscilacije rezonancija

Kada na tijelo djeluje vanjska periodnina sila iji se intenzitet i smjer periodino mijenjaju,
tijelo poinje da oscilira. Oscilacije koje tada nastaju nazivaju se prinudne oscilacije.

Evo nekoliko primjera prinudnog oscilovanja. Vibracije motora se prenose na kuita broda.
Oscilovanje ica na gitari vri prinudu na vazduni stub u rezonatoru gitare. Zemljotres njie
nebodere.

Kod prinudnih oscilacija, najinteresantnija pojava je rezonancija.

Rezonancija se dogaa kada se podudari frekvencija prinude sile (f) sa vlastitom frekvencijom
oscilatornog sistema (0 ). Manifestuje se enormnim porastom amplitude oscilovanja. Radi se
o gomilanju oscilatorne energije. Akumulirana energija moe biti velika. Ako nema sile
priguenja, da ogranii porast amplitude, moe doi do oteenja pa i unitenja oscilatornog
sistema.

Primjeri rezonancije

O rezonanciji moraju voditi rauna projektanti temelja za brzohodne prese. Zabranjeno je

stupanje vojnika preko mosta zbog mogunosti pojave rezonancije i ruenja mosta.
Rezonancija je poeljna kod muzikih instrumenata ime se postie kvaliteta zvuka.
Kvalitetan muziki instrument ima dobar rezonator kojim pojaava i boji zvukove. U
rezonantnoj operskoj sali muzika divno zvui, a pjeva pjeva bez napora. Mikrofonija je
posljedica rezonancije. Nastaje kada se mikrofon nae blizu zvunika sa kojim je uparen.
Pitanje e prestati kada se smanji jaina zvuka u zvuniku ili mikrofon udalji.

17
Priguene oscilacije

Sile priguenja zavise od brzine kretanja v i suprotna je kretanju. = b - dinamiki

koeficijent trenja.

Kod automobila se elastinim oprugama na tokovima dodaju priguivai oscilacija-

amortizeri. Priguenje oscilovanja kazaljki, kod mjernih instrumenata, izvode se vazdunim,
uljnim ili elektrodinamikim priguivaima. Amortizeri na vozilu nisu samo faktor udobnosti
ve i faktor stabilnosti vozila. Toak sa loim amortizerom osciluje pa se povremeno odvaja
od podloge. Tim tokom vozilo nije na cesti ve u zraku.

Mehaniki talasi

Prenoenje poremeaja oscilovanja estica elastine sredine nazivamo mehaniki talas.

Kamen pri padu u vodu stvara mehanike talase koji se ravnomjerno prenose povrinom
jezera. U mehanike talase spada zvuk, kao i talasi kod zemljotresa.

Skup taaka do kojih se prenosi poremeaj zovemo talasni front. Prema obliku talsnog fronta
talasi mogu biti sferni i ravni. Normalu na talasni front nazivamo zraka. Ona pokazuje pravac
i smjer irenja talasa.

Prema nainu oscilovanja estica sredine talase dijelimo na:

- transverzalen i
- longitudinalne.

Kod transverzalnih talasa estice osciluju normalno na pravac prostiranja talasa. Kod
longitudinalnih talasa estice sredine osciluju zgunjavanjem i razrjeivanjem sredine u
pravcu prostiranja talasa.

18
Put koji talas pree za vrijeme jedne oscilacije estice nazivamo talasna duina . Poto je

kretanje ravnomjerno vrijedi formula za brzinu talasa: = =

f - frekvencija, T - period oscilovanja estica.

Mehaniki talasi se ne prostiru kroz vakuum. Ni najjau eksploziju na Mjesecu ne bi smo uli
sa Zemlje. Mnoge se eksplozije deavaju na Suncu. Dobro da ih ne ujemo. Prozori sa
vakumom izmeu stakla su odlini toplotni, ali i zvuni izolatori. Zvuk je longitudinalan talas.

Talasna jednaina

Talasno kretanje opisujemo talasnom jednainom koja pokazuje trenutno stanje oscilovanja
taaka u ravnom talasu, du zrake. Ona zavisi od vremena, ali i od poloaja take u prostoru.
Elongaciju estice u talasu raunamo po formuli:

= 0 2 ( )

0 - amplituda oscilovanja estica sredine to je istovremeno i amplituda talasa.

2
= = 2 - ugaona brzina ili kruna frekvencija talasa

2
0 = - fazni pomak

Hajgensov princip

Hajgensov princip: Svaka taka elastine sredine pogoena talasom postaje izvor novih
elementarnih talasa.

Novi talas se iri na sve strane.

19
Interferencija talasa

Ako u neku taku sredine istovremeno dolazi vie talasa nastae njihovo slaganje-
interferencija pri emu od njih postaje novi - rezultujui talas.

Elongacija rezultujueg talasnog kretanja take u zoni interferencije je zbir elongacija

osnovnih talasa.

Difrakcija talasa (ogib i savijanje)

Kad talas doe na otru ivicu prepreke on dijelom proe u zonu iza nje. Ovo savijanje talasa
nazivamo difrakcija, a objanjava se Hajgensovim principom. Ivice prepreke, pogoene
upadnim talasom, stvaraju nove talase koji je obilaze. Talas zalazi u zonu sjenke. Difrakcija
talasa omoguava da ujemo zvukove iza ugla zgrade.

Odbijanje i prelamanje talasa

Kada talas doe na granici dvije sredine dio talasa nastavlja kretanje u novoj sredini, a dio se
odbija i vraa nazad u staru sredinu. Pojave su poznate kao prelamanje (reflekcija) i odbijanje
(refleksija) talasa. Mogu se objasniti hajgenosvim principom.

20
Molekularno-kinetika teorija

Postavke od kojih polazi molekularno kinetika teorija su:

1. supstanca se sastoji od estica (atomi, molekuli, joni,) meu kojima je slobodan

prostor.
2. Meu esticama djeluju privlane i odbojne sile. Porijeklo ovih sila je uglavnom
elektromagnetno.
3. estice su uvijek u stanju nesreenog i haotinog kretanja.

Pojavu spontanog prenoenja molekula jedne supstance meu molekule druge supstance
nazivamo difuzija. Uzrokovana je toplotnom kretanjem molekula.

Prema molekularno-kinetikoj teoriji estice meudjeluju i nalaze se u kretanju. Zato imaju

kinetiku i potencijalnu energiju. Prema ovoj teoriji, unutranju energiju tijela ine zbir
kinetikih i potencijalnih energija svih njegovih estica.

= + [] jedinica je dul

Kod gasova je razmak molekula velik, pa nema djelovanja meumolekularnih sila, osim u
trenutku sudara. Zbog toga molekuli gasa nemaju potencijalnu energiju. Unutranju energiju
gasa ini samo kinetika energija njegovih molekula. Ona zavisi od prosjene energije estica
tijela i od njihovog broja. U vrstim tijelima molekuli su vrsto vezani. To ne znai da miruju
ve vre rotacije i oscilovanje.

Idealni gas

Radi jednostavnijeg opisivanja realnih gasova uvodimo idealni gas (IG) sa osobinama:

1. Molekule smatramo malim esticama bez vlastite zapremine, materijalnim takama.

2. Molekuli se elastino sudaraju.
3. Meu njima ne djeluju meumolekularne sile jer su vrlo udaljene.
4. Brzine estica su vrlo velike.

Temperatura, temperaturne skale

Temperaturu iskustveno veemo sa toplotom. U meunarodnom sistemu (SI) usvojene je

jedinica za temperaturu Kelvin [].

Ne niskim temperaturama kretanje estica je usporeno, sa malom kinetikom energijom.

21
3
Temperatura je mjera srednje kinetike energije estica tijela. = 2

= 1, 38 1023 - Bolcmanova konstanta.

Temperatura ne moe biti manja od nulejer ni kinetika energija ne moe biti negativna.
Najnia temperatura, apsolutna nula, bi trebala biti u stanju potpunog mirovanja svih estica
tijela. Apsolutna nula odgovara temperaturi -273, 15 . Pored Celziusove uvedena je nova
termodinamika ili Kelvinova
temperaturna skala. U toj skali taka
mrnjenje vode () se nalazi na 273,15
K. Veza izmeu Kelvinove i Celzijusove
temperaturne skale data je obrascem:
= (273 + /)K

Zad: temperaturu ljudskog tijela (36 )

izrazite u Kelvinima.

Rj: T(K) = (36+273) = 309

Termometri

Termometri su sprave za mjerenje temperature. Rade na bazi temperaturnih efekata u

materijalu. Termometri sa ivom i alkoholom imaju tenost u rezervoaru koja se
zagrijavanjem iri u kapilarnu cijevicu. Poto iva mrzne na -39 za niske temperaturese
koriste alkoholni i gasni termometri.

Bimetalni termometri imaju traku od dva uvezana metala. Zbog razlike u toplotnom irenju
metala traka se zagrijavanjem deformie i preko mehanizma sa skalom pokazuju temperaturu.

22
 Pirometar mjeri temperaturu metala u peima.

Pritisak idealnog gasa

Molekularno-kinetika teorija objanjava pritisak u fluidima kao posljedicu udara estica na

zidove posude. U posudi se nalazi gas ije se estice kreu u svim smjerovima podjednako.
Brzine estica nisu iste pa uzimamo srednju vrijednost , za sve njih.

Pritisak idealnog gasa je posljedica kretanja i sudaranja molekula sa zidovima posude.

2
= 3

Pritisak gasa ne zavisi od vrste gasa ve od koncentracije molekula u zapremini ( ) i njihove
prosjene kinetike energije .

Prema ovoj formuli pritisak gasa moemo poveati:

- Dodavanjem molekula (N) tj. pumpanjem;

1
- Smanjenjem zapremine () (sabijanjem);
- Povienjem temperature ( ) (zagrijavanjem).

Jednaina stanja idealnog gasa

Mnogo jednostavnije je promjene u gasu pratiti preko pritiska p, apremine V, temperature T i

koliine gasa n. Ove veliine nazivamo tremodinamiki parametri stanja gasa.

Jednaina stanja idealnog gasa: = =

Ova jednaina najpotpunije opisuje idealni gas preko veliina koje moemo lahko mjeriti:

m - masa, M - molarna masa, T - tempretaura, V - zapremina, p - pritisak gasa,

= 8,31 univerzalna gasna konstanta.

23
Izoprocesi

Gasne procese kod kojih se ne mijenja jedan od termodinamikih parametara nazivamo

izoprocesi. Druga dva parametra su u uzajamnoj vezi. Vrijedi jednaina stanja za idealne
gasove.

1. Izotermni proces

Proces koji se odvija pri stalnoj temperaturi nazivamo izotermni (T=const.). Pritisak gasa i
zapremina su uvezani. (1 = 2 )

1 1 = 2 2 = .

Formula predstavlja Bojl-Mariotov zakon:

Proizvod pritiska i zapremine odreene koliine gasa pri stalnoj temperaturi ostaje konstantan.

2. Izobarni proces

Proces u kome se ne mijenja pritisak nazivamo izobarni (p=const.).

= 0 = .
0

Gej Lisakov zakon: zapremina odreene koliine gasa, pri stalnom pritisku, je proporcionalna
apsolutnoj temperaturi.

3. Izohorni proces

U izohornim procesima zapremina gasa ostaje stalna (V=const.), a pritisak se mijenja u

zavisnosti od temperature.
0
= = .
0

arlov zakon: pritisak odreene koliine gasa pri stalnoj zapremini, je proporcionalan
apsolutnoj temperaturi.

Zadatak: kisik u elinoj boci ima pritisak 8 bari na temperaturi 0 . Koliki e pritisak imati
gas ako se boca zagrije na 80 ?
0
Rjeenje: vrijedi arlov zakon er je u pitanju izohorni proces. = 0

0 =8bari
8353
0 = 0 = 273 = = 10,34
273

= 80 = 353

24
 Termodinamika

Maine koje pretvaraju unutranju energiju u rad nazivaju se toplotne maine (motor
automobila, motor aviona...).

Termodinamika je nastala kao rezultat prouavanja veze izmeu toplote i rada. Ona izuava
makroskopske pojave na tijelima koje su uzrokovane promjenom unutranje energije. Zakoni
na kojima se temelji termodinamika nazivaju se zakoni termodinamike.

Prvi zakon termodinamike je proirenje zakona odranja mehanike energije na toplotne

pojave. Drugi zakon termodinamike ukazuje da da toplota sama od sebe moe prelaziti samo
sa tijela vie temperature na tijelo nie temperature. Praktina posljedica treeg zakona
termodinamike je nemogunost eksperimentalnog dostizanja temperature apsolutne nule.

Prvi zakon termodinamike

Unutranja energije se moe promijeniti i radom. Sredinom 19. stoljea Joulije (Dul) je tano
izmjerio koliki rad treba izvriti da se jedan kilogram vode zagrije za jedan stepen. Taj rad je
iznosio 4189J i nazvan je mehaniki ekvivalent toplote.

Sada moemo rei da se unutranja energija sistema moe poveati dovoenjem toplote i
radom to ga na njemu izvri vanjska sila.

Prvi zakon termodinamike:

Dovedena koliina toplote sistemu ide na poveanje njegove unutranje energije i vrenja rada
na savlaivanje sila. = +

Ve stoljeima su ljudi pokuavali da naprave mainu koja bi radila ne troei nikakvu

energiju. Takva maina se zove perpetuum mobile prve vrste. Naravno, prema prvom zakonu
termodinamike, nemogue je konstruisati mainu koja bi radila ne troei nikakvu energiju.

Carnotov (Karnoov) kruni proces

Mehaniki rad se moe potpuno pretvoriti u toplotu. Iz toplote se moe dobiti samo odreena
koliina rada.

Francuski ininjer Carnot (Karno) je 1824. godine uvidio da parna maina radi zato to se
odrava razlika temperatura izmeu toplog rezervoara i hladnog rezervoara.

Koristan rad se moe dobiti samo kad toplota prelazi sa tijela vie temperature na tijelo nie
temperature.

25
Carnot je dokazao da stepen korisnog djelovanja toplotne maine zavisi samo do razlike
temperatue toplog i hladnog rezervoara, a ne i od vrste radne supstance.

1 2
=
1

1 - temperatura toplog rezervoara, 2 - temperatura hladnog rezervoara

Iskoritenje toplotne maine bi bilo jednako 1 (ili 100%) kada bi temperatura hladnjaka bila
0K (-273,15 ). To je temperatura apsolutne nule, ona se ne moe dostii.

Zadatak: Parni kotao jedne parne maine odrava se loenjem, na temperaturi 230 , a
temperatura kondenzatora odrava se na 60 . Izraunaj maksimalni koeficijent korisnog
djelovanja ove maine.
1 2
1 = 230; = 230 + 273 = 503 = =0,34 ili 34%
1

2 = 60; = 60 + 273 = 333

=?

Za pretvaranje toplote u rad koriste se toplotni motori. Prvu parnu mainu konstruisao je J:
Watt 1784. godine, da bi 1807. godine pokrenula prvi parobrod, a ubrzo poslije toga prvu
lokomotivu.

Drugi zakon termodinamike

Koristan rad se moe dobiti samo kad toplota prelazi sa tijela vie temperature, na tijelo nie
temperature.

Drugi zakon termodinamike ukazuje da su gotovo svi procesi u prirodi jednosmjerni i

nepovratni. Toplotni procesi uvijek tee ravnotenom stanju-izjednaavanju temperature.

Maina koja bi sama hladila okolinu i na raun toplote okoline vrila rad naziva se perpetuum
moblie druge vrste. Takva maina ne bi bila u suprotnosti sa prvim zakonom termodinamike,
odnosno, zakonom odranja energije. Meutim, iskustvo pokazuje da je nemogue
konstruisati perpetuum mobile druge vrste.

26