Bespuca Povijesne Zbiljnosti - Franjo Tudman PDF

FRANJO TUMAN l BESPUA POVIJESNE ZBILJNOSTI
NAKLADNI ZAVOD MATICE HRVATSKE
Biblioteka
HRVATSKE POVJESNICE
Urednik
BRANIMIR DONAT
Recenzenti
FRANJO ZENKO
TRPIMIR MACAN
ISBN 86-401-0042-X
Tisak: NISRO Prosvjeta, Bjelova'

FRANJO TUMAN
BESPUA
POVIJESNE
ZBILJNOSTI
Rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja
NAKLADNI ZAVOD MATICE HRVATSKE

ZAGREB l9X9.
U spomen
oca moga
i brata mi
i pomajke moje,
to pali su irtvom
u bespuu povijesnom!
Dio prvi
POVIJEST I IVOTNA SUDBA

l.
U ORISU JASENOVAKOG MITA
I TEZA O GENOCIDNOSTI HRVATSTVA
Tu nekanjeno netko teko bludi
A tamo se za jednu greku sudi.
W. Shakespeare
Stara je i poznata spoznaja da u povijesti nema sluajnosti. I - u biti -

gotovo nita nova.
Filozofska je misao jo na svome poetku dola do dviju svojih temeljnih
prosudbi. I ono to nam se, u virovima i u meteu povijesnoga dogaanja,
priinja tek pukom sluajnou - uvjetovano je dubljim razlozima i povezano
nevidljivim nitima povijesnoga bivstvovanja. I isto tako sudbinsko iskustvo:
otkada ovjek, u posljednjih osam tisua godina, prati i promilja svoju povi-
jest, to e rei svoju prolost i sadanjost, zapravo prolost u sadanjosti, on
to ini radi svoje budunosti u sadanjosti, dotino sadanjosti u buduoj povi-
jesti ...
O tim nedvojbenim spoznajama - kao uostalom i o svim drugim -postoje,
dakako, razliita - vie ili manje sukladna ili oprena - tumaenja. Takva to
tee razumnom razmatranju povijesnoga bitka ovjeka, ali i naroda, kao neza-
mjenjivih drutvenih sastavnica ljudske zajednice, radi razumijevanja i potica-
nja suk.ladnijeg suivota izmeu proturjenih zasebitnosti (ili nacionalnih po-
sebnosti) u oposti, i sve veoj ali nikad dostinoj univerzalnosti svijeta. I takva
to pozivaju na zator svega to je suprotno ili nesukladno njihovu iskljuivom
poimanju svoje zasebne ili ope povijesti.
U takvim se oprekama zbiva sva povijesnost ovjeka i naroda od kada je
svijeta. Ali, jamano, uvijek u novim izmijenjenim i promjenljivim okolnosti-
ma.
Povijesne spoznaje na toj razini mogu nam posluiti kao ishodita za raz-
matranje svih onih pojavnosti, to se u nae. vrijeme, pred naim oima, zbivaju
u suvremenoj povijesti u cjelini, iliti zasebno u pojedinim sferama drutvenog
ivota jugoslavenske vienarodne zajednice. Povijesno nam iskustvo posebno
ukazuje na injenicu da se sve bitne promjene u drutveno-politikom zbivanju
10 POVIJEST I IVOTNA SUDBA
s naroitom otrinom prelamaju na historiografskom podruju. Da to nije nipo

to sluajna ve zakonita pojava, govori nam spomenuta zamjedba o ulozi po
vijesnosti u ivotu ovjeka i naroda, u smislu neiskorjenjivog nagona odranja
i neprestanog domiljanja svoje povijesne svijesti.
U suvremenoj povijesti SFRJ to se na najizrazitiji nain oituje od poetka
osamdesetih godina, od Titova odlaska s povijesne scene i ubrzavanja sveope
(drutveno-politike, gospodarske, meunacionalne i moralne) krize. Tada su
u tumaenju spornih, a zamrenih i delikatnih, povijesnih pitanja- nahrupile
one tendencije to su uvijek bile prisutne, a naglaenije osobito od sedamdese-
tih godina, i to snagom neobuzdanih nabujalih voda, pa i vulkanskih erupcija.
Prije svega na knjievnom i publicistikom, ali i uem historiografskom pod-
ruju. Nitko razborit nee, jamano, osporiti da u tom razvalu nije bilo i stva-
ralakog napona zapretene i sputane misli u trajnom nastojanju za novim vred-
novanjima i dostignuima na vioj znanstvenoj ili knjievnoj razini. Meutim,
da su u tome bile prisutne, a znatnim dijelom i pretezale, i druge nakane
svjedoe tendencije posvemanje revalorizacije povijesnih zbivanja i linosti,
ne samo s odve jednostranih polazita, ve i onih s izravnom hegemonistika
unitaristikom osnovom. Da je u okviru takvih tumaenja najbitnijih i spornih
pitanja suvremene povijesti, meu inim, osobito mjesto pridano mitu o jaseno
vakim rtvama, proizlazi i iz injenice da je, na kraju, uinjen pokuaj da se
on i znanstveno potkrijepi teorijom o genocidnosti svakog hrvatstva.
Budui da sam se ve pred nekoliko desetljea, u okviru opih prosudbi
temeljnih pitanja suvremene nacionalne povijesti, suprotstavio i manipuliranju
s tim mitom, zasnovanim na u povijesti gotovo nezapamenom umnogostrui
vanju i onako golemih rtava faistikog i ustakog terora, - to sam se odavno
naao i u aritu, naalost ne toliko znanstvenog raspravljanja o problemima,
koliko u rvnju odnosa snaga, dotino meusobnog nadmetanja, pa i obrau
navanja, ili politikantskih ustupaka, razliitih tendencija i silnica u drutveno-
politikom ivotu jugoslavesnke zajednice.
I to, dakako, nije bilo nipoto sluajno. Jer stjecajem okolnosti, s proble
mima, tegobama i gardijskim zapetljavanjima najnovije hrvatske povijesti, u
monarhistikoj i socijalistikoj Jugoslaviji, s prijelomnim razdobljem okupacije,
NDH-azije i revolucije, ivotno-iskustveno intenzivno sam vezan cio svoj vijek,
a izravno na historiografskom podruju ve vie od tri desetljea. Iako sam u
mladikim danima - kao i mnogi drugi irom svijeta - gajio iluzije da nam
marksizam i socijalizam, ve sami po sebi, nude jedinu vrstu podlogu za
idealno razrjeenje svih nacionalnih i klasnih suprotnosti, racionalnije shvaa
nje povijesnih kretanja dozrijevalo je koliko iz dubljeg znanstvenog poniranja
u misterij povijesti, toliko i iz same zbiljnosti one njene stvarnosti u oblikova-
nju koje i sami sudjelujemo. I ba ta suodgovornost, koja je donosila vlastite
ranodobne spoznaje, neizbjeno je vodila do sueljavanja s oprenim shviianji
ma.
MIT I NEZNANSTVENE TEZE ll
Razlike u tumaenju povijesnih zbivanja nisu nikakva novost, niti osobi-

tost bilo kojeg doba i podneblja. Jo je jedan od pretea europske historiogra-
fije Hekatej iz Mileta (u 6.st.pr.n.e.) rekao da on opisuje onako kako mu se
ini da je istinito, a da su predaje Grka meusobno toliko proturjene da mu
se ine smijenima. I Don Quijoteovi jurii na vjetrenjae imaju opravdanja jer
ratne dogodovtine podlone su najrazliitijm prepriavanjima. (Ta >~sve zavisi
od nae volje pouit e on svoga Sanchu.) Bila je to, jamano, nesablanjiva
bezobzirnost pobjednika, ali takoer i bezumnost poraenih, u tako jednostra-
nom, manihejskom slikanju povijesnih dogaanja da je istina bivala toliko izo-
bliavana i unakaivana da je A. Schopenhauer imao razloga ustvrditi kako je
povijesna muza Klio skroz naskroz zaraena laima kao ulina prostitutka
sifilisom. Tek veoma rijetki sudionici oituju sklonosti objektivnog razmatra-
nja i sposobnosti nepristranih prosudbi. To, uostalom, vrijedi i za njihove ka-
snije prosuditelje. Samo je njihova objektivnost uvjetovana drugim subjektiv-
nim imbenicima. Razlike u sudovima povjesnika - ukoliko ne proizlaze iz
same nacionalne pripadnosti - obino ovise o razlikama u njihovim filozofskim
shvaanjima povijesti. Ovo se oituje i kod onih najpriznatijih. Tako e Mom-
msen gledati na jedno razdoblje razliito od Gibbona; Taine e ustuknuti s
uasom od politikih dogaaja koje e Michelet hvaliti 1 A onaj otar prijekor
to su ga utemeljitelji marksizma uputili historiografiji, da se ne moe vjerovati
svakoj epohi ono to ona sama o sebi kae i uobraava<<2 , -naravno da se
mora odnositi i na same njihove sljedbenike, za koje se pretpostavlja da bi
zbog istobitnih filozofijsko-teorijskih osnova morali imati i istovjetne vrijedno-
sne sudove.
Ovaj kratki osvrt bio nam je potreban da bismo mogli utvrditi da razlike
i suprotstavljanja u suvremenoj jugoslavenskoj historiografiji nisu nikakva iz-
nimka. ak ni s obzirom na injenicu da su se one pojavile u najotrijem
obliku unutar sljedbenika istoga svjetonazora. Jer i u meunarodnom marksi-
zmu, meu inim ba i na primjeru SFRJ, ve se potvrdila zakonitost da u
sueljavanju proturjeja interesi nacionalnog subjektiviteta preteu nad svim
oblicima nadnacionalnih zamisli, makar one poivale ne samo na istim filozofij-
sko-ideologijskim osnovama, ve i unutar istih programskih, politikih i drav-
nih okvira.
Ono to je u tom pogledu izneneujue u jugoslavenskom primjeru jest:
koliko pomanjkanje otvorenih rasprava o spornim pitanjima, toliko odravanje
na historiografskom podruju, s jedne strane, staljinistiko-totalitaristikih po-
gleda i metoda, i u vrijeme kad su na drugim bile ve dobrano prevladane, a
s druge, tolerancija, pa i (slubeno) povlaivanje tendencijama suprotnima i
izvornim marksistikim prosudbama i dostignutim rezultatima znanstvenog is-
traivanja.
1 s-: Hook, The Hero in History (1965), 56.

2 K. Man:- F. Engels, Rani radovi (1973), 397.
Pitanje ratnih rtava uope, a posebno i naroito, jasenovakih, samo je

jedan, ali i najizrazitiji, primjer takvog stanja. A budui da sam odavno spo-
znao, da je jesenovakom mitu namijenjena stoerna uloga u potki onih po-
gleda na najnoviju povijest hrvatskog naroda u jugoslavenskoj zajednici, to su
najotvorenije doli do izraaja u raznim terzievskim interpretacijama, - to
sam potaknuo njegovo znanstveno istraivanje jo pred punih etvrt stoljea'
O razlozima zato sam u tom institucionalnom nastojanju bio onemoguen bit
e jo reeno i ovdje. U meuvremenu, u svojim sam se osvrtima i radovima'.
dotino prosudbama spornih pitanja, izravno i posredno suprotstavio jedno-
stranom pristupu ratnim rtvama, osobito jasenovakom mitu, zbog toga to
je njime sustavno stvarana sve nepovoljnija atmosfera, pae i iskrivljena povi-
jesna svijest, pod dojam koje su potpali i mnogi dobronamjerni javni djelatnici,
pa i povjesniari, ili joj se priklanjali zbog oportuniteta.
Meutim, s obzirom na to da se moja stanovita - otro sueljena u nizu
bitnih pitanja s velikodravnim tendencijama - nisu podudarala ni s pogledima
politikog pragmatizma na neka povijesna pitanja, to sam se postupno naao
u sve dubljem procijepu. Bilo je to vrijeme, naime, kad je sveukupni historio-
grafski rad, na obradi revolucije i suvremene nacionalne povijesti uope, bio
pod utjecajem ne samo slubene ideologije nego i pod izravnom politikom
arbitraom. Zastupanjem naelnog stanovita, da nikakvi ideologijski interesi
svakodnevne politike ne mogu biti opravdanje za neznanstveni pristup bilo
kojem pitanju nacionalne povijesti, dospio sam najprije u nesklad s gleditem
- protagonistom kojega u Hrvatskoj bijae V .Bakari- da na delikatnim pita-
njima ne bi trebalo inzistirati jer da e ona tijekom vremena izgubiti na va-
nosti, kad sistemskim rjeenjima postignemo da se socijalizam sam po sebi
reproducira. A to je podrazumijevalo i istovjetna, maksistika, shvaanja po-
vijesne problematike. No, budui da stvarnost nije slijedila takva predvianja,
ona dokazivahu svoju opravdanost uklanjanjem onih to drukije umovae,
kad ve nije bilo mogue udaljiti neposlunu zbilju. Tako se najednom, u koje-
kakvom vrtloenju i igrama odnosa snaga, naoh ustupljen za metu politi-
3 U Orijentacionom programu djelatnosti Instituta za historiju ranikog pokreta, Ito sam

ga osobno pripremio, a Savjet prihvatio 25.12.1961, osim monografske obrade povijesti KPH,
~OB-a i revolucije; ustalkog pokreta i NDH, meu inim temama posebno je predvieno isti'ativa-
DJC terora i zloina okupatora, ustala i etnika. V. Putovi revolucije, 1-2 (1963), 519-536.
4 V. moje radove: Okupacija i revolucija (Zagreb, 1963, 316); Raspre o uzrocima sloma
monarhistike Jugoslavije i o pretpostavkima razvitka NOB-a u Hrvatskoj (1964); O op6m uvje-

ti!!JB ,i z~aajkama razvitka revolucionarno demokratskog pokreta u Hrvatskoj (1966); Enciklope-
di~ski pnkaz povijesti SFRJ (1%7); Ideje o slavensl(oj uzajamnosti i narodi Jugoslavije u Drugom
~YJetskom r~tu (1968) -sve ove rasprave tiskane su u knjizi Velike ideje i ma/i narodi (1969, drugo
izd._l9?0); Izravno o problemu ratnih rtava i u rukopisu Nacionalno pilllnje u suvremenoj Europi
(ob~avlJ~n na engleskom pod naslovom Nationalism in Contemporary Europe u nakladi Columbia
Umv_en1ty Press, 1981, i na njemakom Die Nationalitlitenfrage im heutigen Europa, 1986); i dr.,
~~ob1~o: O_dgovc;-r. na optubu (1981), te pisma odgovornim u vrhovnim drtavno-politikim tijelima
1 Javmm dJelatmctma (od 1981- 1986) u rukopisu Usudbene povjestice.
MIT l NEZNANSTVENE TEZE 13
kih proskripcija, a zatim ak i sudskih progonstava. Bilo je to najprije u vri-

jeme ankovskog pohoda (1967) protiv arita hrvatskog nacionalizma,
okrivljenih za deklaraciju o hrvatskom knjievnom jeziku; pa zatim u doba
slamanja maspokovske kontrarevolucije u Hrvatskoj, i naposljetku, U pr-
vom velikom politikom procesu poslije Tita (1981).
Za sve to vrijeme nije bilo nikakva pokuaja da se ozbiljnom kritikom
analizom opovrgnu moja znanstvena shvaanja, ili tumaenja, spornih povije-
snih pitanja. O svim mojim raspravama i knjigama - posvemanji muk. Kao
da ih nikad nije ni bilo. Izravno, tek jedna moja teza o neodrivosti i pogubnim
posljedicama sumanutog uveliavanja mita o jasenovakim rtvama, posluila
je kao izlika za pogromaku kampanju, i kao opravdanje za nastavljanje vie-
godinjeg stigmatiziranja, u gotovo svim dnevnim i periodinim listovima.
Zbog tobonjeg umanjivanja broja jasenovakih rtava pripisani su mi svi mo-
gui, pa i oni najtei, grijesi poznati iz arsenala staljinistikog razrat:unavanja
s probranim ))protivnicima socijalizma~<. Zadaa daljeg zlokobnog igosanja,
pripreme i usmjerenja pogromake atmosfere pripala je oprobanom vjecu
beogradske povijesne umalistike ivoradu Mihailoviu-ilji, a u zagrebakoj
navlastito oru Liini. Poto je hrvatski nacionalizam i separatizam bio ve
toliko masovno prizivan i svakome pripisivan, da stoga postade ve i odve
bezazlen i uopen grijeh, to mu je u mom sluaju pridodana i povezanost ne
samo s faistikom i teroristikom ustakom emigracijom, nego i sa stranim
obavjetajnim centrima' No, to Mihailovievo etiketiranje bilo je toliko ve-
lebno i profesionalno tako znalaki produbljeno domiljeno da ga u tome drugi
nisu mogli u svemu i do kraja slijediti. Bilo je, dodue, i takvih to nisu ni.malo
zaostajati, ciljajui u prvom redu na mene i kad me nisu osobno spominjali, s
izrazima: ))Falsifikator povijesti<<, ))faistoidni elementi, zastupnici ))genocidno
manijake ideje<<. A posve mu se pribliio i neki profesor H. M.<< iz BiH, koji
je u meni prozreo i Homeinijevca, razotkrivi da sam (uza sve i) pisac ))Islam-
ske deklaracije muslimanskih fundamentalista 6 Moda je to uinio i zato da
bi na mom primjeru dokazao osnovanost teorije da Hrvati svoje inda-europsko
podrijetlo vuku s graninog podruja (dananjeg) Irana i Afganistana?! Ta,
ako su pleme ili narod I!arauvata prije 25tl0 godina bili (kako je zapisano)
5 Kakve su dalekosene namjere htjeli postii scenaristi obrauna sa mnom proizlazi iz inje
nice, da je kao okvir raskrinkavanja mene kao falsifikatora povijesti i suradnika ustatva, izabran
feljton o likvidaciji ust~ke teroristike grupe 1972, u kojem su, osim mene (najvie spominjanog),
bili jo na nianu i M. ilas j prvaci hrvatskog proljea M. Tripalo, S. Dabevi-Kuar. Feljton
je najprije izlazio pod naslovom Kako ubiti slobodu u beogradskoj Expres-Politici, u 29 nasta-
vaka od 13.08. do 10.09.1979; zatim, kao Operacija Radua i s podnaslovima Svi su povezani
i Veze sa pijunskim centrima i sl. u Nedjeljnoj Dalmaciji, Split, 441-450, _od _21.10. ?o
23.12.1979; Mibailovi je tiskao to i u posebnim knjigama, a svoje optube ponavlJao 1 u drugtm
listovima, npr. u Reporteru, Beograd, 771, 02-09.04.1981.
6 Pri tom je zanimljivo da je to uinio u okviru inae racionalnog osvrta na one kojima
smeta Ustav (Svijet, Sarajevo, 1393, 1985).
14 POVUEST I IVOTNA SUDBA
podanici kralja Darija, zato dananji njihovi potomci ne bi predstavljali genet-

sku osnovu za irenje homeinizma u Europi? A zar i afganistansko srodstvo
ne upuuje na korijenje otpora kojemu e oni ipak jednom stati na kraj ...
Sve u svemu, zbog tog povjesnikog suprotstavljanja odreenim tendenci-
jama naao sam se preputen slijepim i tajnovitim silama, koje su prokuanom
metodom monstruoznih kleveta stvorile takvu psihozu u kojoj su bili mogui
ne samo sudski progoni nego i pokuaji fizikog uklanjanja. (Uostalom, opro-
bani ve na glavama hrvatskih povjesnika! U vrijeme estojanuarske diktatu-
re.)
Meutim, kako u SFRJ ipak nikada nisu do kraja, i ba u svakom sluaju,
obistinjavani sveti staljinistiki uzori, to sam ipak ostao iv. I to unato tome
to su takvi zvaninici kakvi tada bijahu dr. Duan Dragosavac i Marinko
Grui i >>teorijski obrazloili da zbog umanjivanja zlodjela okupatora, a
rije je o jasenovakim rtvama, spadam u pripadnike kontrarevolucije, koje,
razumije se, valja zgromiti i baciti na smetite historije7 .
Tijekom vremena ovakva je bjesomuna hajka, to e nedvojbeno ostati
izrazitijim primjerom politiko-psiholokog terorizma radi udaljavanja opone-
nata sa znanstvenog poprita, znatno jenjala, ali ne i posve ieznula. tovie,
ona e dapae poprimati i nove, produbljene dimenzije. Jamano, problemi,
oko kojih je neprestano tinjao, a povremeno se i razbuktavao spor, takvog su
znaenja, i osobite specifine teine, da se oni ne mogu trajno skinuti s dnev-
nog reda nikakvim protupovijesnim zahvatima, a najmanje politiko-publici
stikim i herodsko-pilatskim pogromatvom. Oni, u krajnjem, trae svoje znan-
stveno objanjenje. A osvjedoeno iskustvo da u povijesti svaka - pa i najbe-
smislenija - tendencija pokuava i na taj nain dokazati svoju vjerodostojnost
- potvruje se sve oitije i u naem sluaju.
Tako smo u posljednje vrijeme svjedoci izvlaenja starih i iznoenja novih
priloga, koji bi izravno ili posredno imali posluiti povijesno-znanstvenoj veri-
fikaciji onih pogleda na noviju nacionalnu povijest, pa i na problem ratnih
rtava, to umjesto istraivanja i objektivne prosudbe uzroka zbivanja i stvar-
nog stanja, jednostrano prosuuju s velikodravno-unitaristikih polazita.
Ponovno pretiskavanje knjige (1986) Viktora Novaka Magnum Crimen (iz
1948), to je sa znanstvenog stanovita isti anakronizam, jer znai vraanje
~Tim povodom uputio sam (30.07.1981) otvoreno pismo dr. Dulanu Dragosavcu, (:!lanu
Predsjedniltva CK SKH i Marinku Gruiu, lanu CK SKH i predsjedniltva RK SSRNH. Taj svoj
odgovor (na 9 str.) dostavio sam i Predsjedniltvima CK SKJ i CK SKH, te Predsjedniltvima
saveznog i republikog Socijalistikog saveza, kao i uredniltvima Borbe, Vjesnika i Politike. Nisam
gajio.. iluzije da e ga objaviti, ali s vrstim uvjerenjem da e se to jednom zbiti. est godioa
ka~mJe, za vrijeme svog boravka u Kanadi, lipnja 1987, primio sam za mene potresno pismo, u
kojem meni neznani sunarodnjak iz Kalifornije javlja da je taj moj odgovor Dragosavcu i Gruic!!u
dao J:!revesti na engleski i tiskati u sedam tisuc!!a primjeraka da bi ga dostavio istaknutim linostima
amenkog ivota! Uz napomenu da nije bogat ovjek, vec!! da se zbog toga zadufio na svoju kuc!!icu.
MIT l NEZNANSTVENE TEZE 15
bavljenja s hrvatskim pitanjem kao tobonjim klerikalizmom ili ak ozloglae-

nim kleronacionalizmom i >>klerofaizmom, i to na razini postrevolucionar-
nog obraunavanja s najokorjelijim oblicima stvarne ili izmatane kontrare-
volucije, od osobite je znakovitosti za stanje povijesne svijesti. Ono se, zapra-
vo, javlja na crti oivljavanja onih stremljenja to tee da se, po svaku cijenu,
obraunaju sa. svakim oblikom hrvatstva koji se ne uklapa u njihovo poimanje
jugoslavenskog zajednitva. Nimalo sluajno, meu takvima, Velimir Terzi,
koji u svojim tekstovima (>>Slom Kraljevine Jugoslavije i drugim) okrivljuje
za to uglavnom samo hrvatski narod, povezuje s tom krivnjom i Jasenovac, u
kome je -prema njemu, generalpukovniku i bivem direktoru Vojno-historij-
skog instituta, Ubijeno najmanje milion Srba 8
Da Novi prilozi V.Dedijera, s tendencijom demitologizacije NOB-a i Tita,
nisu potaknuti samo i prije svega znanstvenim metodama pokazuje upravo na-
in njegova angairanja oko jasenovakih rtava9 .
S naim problemom povezana su, jamano, i znanstvena razmatranja
V.uretia s tezama o minimiziranju srpske tragedije, dotino o neosnova-
nosti poravnanja u zloinima, te o nunosti odbacivanja protusrpske, komin-
ternovske hipoteze o >>velikosrpskom hegemonizmu, a potrebe uvaavanja
egzistencijalnih motiva~< u prosudbama opredjeljivanja etnikog pokreta u
drugom svjetskom ratu. Dok mu istodobno ne pada ni na kraj pameti da takve
pobude vidi i kod drugih sudionika u jugoslavenskoj ratnoj drami 10 .
Spomenuti, i ini prilozi, to neprestano dobivaju na mnoini ali i teini
meritornosti, a u kojima se zastupaju svakojake teze o povijesnoj krivnji hrvat-
skoga naroda, svih njegovih nacionalnih pokreta i najistaknutijih povijesnih
linosti - od Strossmayerova jugoslavenstva i Radievog (HSS-ovskog) konfe-
deralizma do Titove avnojevske osnove ravnopravnosti - odraavaju, ako ne
beznadnost, a ono duboku krizu povijesnog razuma. Krizu u promiljanju po-
vijesnog bia nacionalnih subjekata u SFRJ, i pretpostavki njihova suivota na
prostoru koji im je dijeliti na ovaj ili onaj nain. Ta kriza oitovala se nedvoj-
beno najizrazitije u sluajevima uobliavanja jasenovakog mita, te u teoriji
profesora i akademika V.Krestia O genezi genocida nad Srbima u NDH 11
Meutim, ustrajanje u nastojanju da se jasenovaki mit ak i znanstveno-teorij-
ski potkrijepi - i nakon to su iznijeti argumenti o njegovoj neosnovanosti -
svjedoi o stupnju poremeenosti povijesne svijesti, o stvorenoj atmosferi u
kojoj jo uvijek nije ni mogue ni doputeno racionalno raspravljanje o meri-
tumu problema.
8 Intervju (Politika), Beograd, 57, 05.08.1983, 9.

9 Dedijerovo manipuliranje propagandistikim podacima i svojim Russellovim sudom, te
nastojanjem da i prozivanjem Vatikana pridonese uvrenju jasenovakog mita.
10 V. ureti, Saveznici i jugoslovenska ratna drama (1985) l, 72-90, 111-150; Il, 239-253;
i dr.
11 Knjitevne novine, XXXII, 716, 15. septembar 1986.
16 POVIJEST l IVOTNA SUDBA
Za tu iskrivljenu povijesnu svijest i zatrovanu atmosferu znakovito je da

tei svom ovjekovjeenju, zlorabei do kraja i ideologijsko-politike okvire i
kojekakvo manipuliranje znanou za tobonju verifikaciju svojih sadrina.
Kad je rije o Jasenovcu, onda smo jo uvijek u takvu stanju da pojedinci
mogu i dalje sebi priutiti pogromako igosanje svih onih to su im stali na
put. Organiziraju se istraivaki radovi, strune rasprave, pa ak i meuna
rodni znanstveni skupovi, na kojima pojedini dravno-politiki uzvanici, bilo
zbog nepoznavanja biti problema, bilo zbog dokazivanja svoje principijelno-
sti, ponavljaju ovjerovljene istine o najmanje sedamsto tisua pogublje-
nih, a prisutni povjesniari i ini znanstvenici, ne usuujui se otvoreno suprot-
staviti manipulacijama i pogrenom tumaenju razliitih izvora, ukazuju na po-
trebu daljeg izuavanja arhivske grae i interdisciplinarne obrade. Oni takvim
zauzimanjem za istinu olakavaju svoju duu, a to mogu ako netko tumai da
e se tim putem doi do jo veeg broja rtava ...
Sve je to, u punoj mjeri, dolo do izraaja, 1986. godine, u svezi s izla-
skom dugo najavljivanog i nestrpljivo oekivanog historiografskog rada koji je
konano trebao ustvrditi osporavane istine o Jasenovcu, i - poslije toga, s
istom svrhom - u odravanju meunarodnog znanstvenog skupa pod geslom
da se nikad ne zaboravi.
Knjiga o Jasenovakom logoru, to ju je poslije dugogodinjeg rada pripre-
mio vojni povjesniar pukovnik dr. Antun Mileti - dokumenti (u dva sveska,
na 1124 str.}, s predgovorom general-pukovnika Jefte aia i uvodom u kojem
je sam sastavlja saeo rezultate svoga istraivanja 12 - ostat e sama po sebi, a
pogotovu zbog naina na koji je predstavljena i iroj i znanstveno-strunoj jav-
nosti13, najizrazitijom potvrdom ocrtanog stanja i atmosfere poremeene i spu-
tane povijesne svijesti. Po sakupljenoj grai knjiga je, nesumnjivo, dosada naj-
opseniji prilog istraivanju te probematike, bez obzira na to to sadri doku-
mentaciju najrazliitije provenijencije, i to je izostala kritika ralamba nje-
zine historiografske vjerodostojnosti.
Usprkos tome to ova golema dvosveana dokumentacija nije za to pru-
ila injenine dokaze - stvarne ili o kojima bi tek trebalo raspravljati 14 - ona
je posluila, ne samo za dalju manipulaciju s brojem ratnih rtava, na razini
jasenovakog mita, nego i za jo otrije pogromako igosanje onih to se zau-
zimaju za nepristrano istraivanje i objektivnu prosudbu tog spornog pitanja,
ba zbog njegove osjetljivosti i prevanog povijesnog znaenja.
12 A. Mileti, Koncentracioni logor Jasenovac 1941-1945: Dokumenta, 1,11; Narodna knjiga

Beojtrad, Spomen'podruje Jasenovac, 1986.
13 Prikazi u svim dnevnim i tjednim listovima; izlaganja sudionika na skupu Ito ga je o knjizi
organizirao asopis Nale teme (v.br. 9, 1986, 1265-1320); ocjena knjige u znanstveno-strunom
povijesnom asopisu JI, 1-4, 1986, 234-241.
14 U raspravi o knjizi, koja je usput reeeno u istoj godini doivjela dva izdanja, A. Mileti
je navijestio i njenu skoru dopunu s treim sveskom. Dakako, to mole biti prilog daljem istrativa-
nju u pojedinostima, ali na ovaj nain tclko moe unijeti nelto nova u procjenu ukupnog broja
rtava Ito ju je pisac ve iznio.
MIT I NEZNANSTVENE TEZE 17
U ))Predgovoru Miletievoj knjizi o Jasenovcu, Jefto aSi (general-pu-

kovnik u m. i lan Savjeta Spomen-podruja Jasenovac) iznijet e, uz ispravne
misli i takove nad kojima sam, moram priznati, ostao zabezeknut, unato
svemu to sam ve doivio i iskusio. Jeftu aia osobno sam poznavao - iz
vremena kada smo niz godina zajedno radili u najviim vojnim tijelima (Save-
znom sekretarijatu narodne obrane), dodue, ne na istim ali oba na veoma
vanim poslovima - kao ovjeka koji je o problemima i ljudima nastojao rasu-
ivati sa stanovita marksistike nepristranosti. Budui da i sam bijah privre-
nikom svjetonazorske naelnosti u radu za obistinjenje velikih ideala revolucije
i socijalizma, to je bilo podlogom stanovitog osobnog uvaavanja, pa i povjere-
nja. Putovi su nam se odavno razili u fizikom i intelektualnom smislu, ali da
emo se duhovno nai tako suprotstavljeni, objanjenje tome ipak se ne moe
traiti samo u osobnim metamorfozama, ve prije svega u zakuastosti naih
meunacionalnih odnoaja, u izopaenosti one povijesne svijesti u ijoj isklju-
ivosti nema mjesta za drugi subjektivitet, pa prema tome ni za objektivnost.
Ili, drugim rijeima, uzroci posvemanjeg razvala onih idejnih i meuljudskih
odnosa, to su povijesno imali premostiti jazove prolosti, opet su u potki sta-
nja to uvjetuje pomraenje povijesnog rasuivanja.
Jefto ai, oito, ne spada meu one to nisu svjesni to govore ili piu.
On zna da: krv je ljudska rana naopaka to dugo traje i nuno raa historijsko
pamenje, odnosno uz stvarnost i mit 15 On dobro poznaje materiju, a vjeru-
jem da razlikuje injenice od njihova subjektivna tumaenja, pa bi prema tome
morao znati i njihovu ulogu i svrhu u stvaranju >>historijskog pamenja i >>mi-
ta. On e ak podsjetiti i na Titove pruene >>ruke pomirnice svakome esti
tom, da se vie nikad ne ponovi pakao 16o kome govore dokumenti o kojima
pie. Pa ipak, on se odluno opredijelio za mit. Bit sve njegove argumentacije
u Predgovoru uperena je protiv onih to taj mit dovode u pitanje. U tom
smislu on govori o okorjelim reakcionarima, o reakciji i kontrarevoluciji.
Za nj: Isti gazda, kao i u okupaciji vodi novi bratoubilaki rat. A u pitanju
je ve slabo kamufliran antikomunizam sa poznatim u zemlji i mimo zemlje
centrima~<. Po aiu obmanjivai pokuavaju falsificiranjem -jer ne radi se
o nekim dopunskim istraivanjima- izvui zloinaki politiki kapital. 1: To
treba da zna naa mlada generacija, da prepozna one koji produuju u ovim
oblicima i akcijama uasan zloin 17 !
Da ne bi bilo dvojbe kakvim je plemenitim pobudama potaknut i na koga
skree pozornost mladoj generaciji, Jefto ai e na kraju >>Predgovora napi-
sati:
15 A. Mileti, n.dj., l, 12.

16 Isto
17 Isto, 12-13.
Jasenovac pak zahtjeva da se o rtvi govori samo plemenito istinito, sa

dignitetom. Uvijek nedostojni ovjeka .fovinistiki i zloinaki ekstremi ne do-
zvoljavaju u ime 'povjesne istine' da je vie od 50.000 umorenih u Jasenovcu,
i to prvenstveno Hrvata, a sve drug.e tvrdnje svrstavaju u velikosrpske". No,
ai eli biti i objektivan. Poto za nj nije mit ve historijska istina da je u
Jasenovcu pogubljeno vie od sedamsto tisua, preteito Srba, to on osuuje
takoer i drugu stranu koja ne dozvoljava manje od miliona poklanih isklju-
ivo Srba. Na kojoj je strani, meutim, teite nema nikakve dvojbe, jer ai
zakljuuje: U stvari zloinci tvrde da nije zloin ono Ito jeste ... zloin posebne
opeovjeanske odrednice - genocid 19
Svrstavi me tako u falsifikatore povijesti, tovie u ovinistike i zlo-
inake ekstreme, ili jednom rjeju u zloince - a sa mnom i takve linosti
kao to su akademik i humanistiki pisac prof.dr. Ivo Supek i general-potpu-
kovnik Nikola Kaji, a i dr. Bogoljuba Koovia (Srbina, zbog toga to su mu
znanstveni rezultati priblini mojima)20 , a ne znam zato je izostavio npr. hrvat-
ske pisce i akademike Petra egedina i Vjekoslava Kaleba koji su, takoer,
meu inima, pisali o tom mitu21 - Jefto ai e, pozivajui se na Krleu napi-
sati da genocid ima na ovom tlu ... svoju historijsku dubinu 22 , a postavit e
i ispravno pitanje da li bi jasenovaka rana bila manja da je ubijeno ... pedeset
ili sto tisua manje?23 , pa onda i sa stihovima Borgesa ukazuje da se statisti-
kom ne moe izraziti tragika pogubljenih.
Da, nedvojbeno i bespogovorno, o tome u ovom sluaju ne moe biti
nikakva zbora: u pravu su i Krlea i Borges!
A tko s njima?
Usudni prokletnik Franjo Tuman, koji je po aievskom povijesnom
razumu nita drugo nego zloinac, jednostavno zbog toga to ne pada na
koljena pred mitomanskim silama?
Ili, prevashodstveni pravednik Jefto ai, koji sebi prisvaja (i samou-
pravna) pravo, da i u miru udara ljude niim drugim negoli genocidnim igom?
O tome neka prosude ljudi zdrava razbora, prije svega odraslih generacija,
to imaju i vlastitih povijesnih iskustava, ali, dakako, i mladih kojima se po-
sebno obraa sa svom vjetinom mefistofelske uvjerljivosti.
Prije svega radi takvih, to iz povijesnih virova jo nisu ponijeli breme
vlastitih spoznaja, iznijet u u ovom razmatranju jo neka osobna posvjedoe-
18 Isto, 14 (potcrtavanja moja- F.T.).

19 Isto (potcrtavanja moja- F.T.).
20 Nale teme, 9, 1986, 1294.
21 P. Segedin esto se vraa na zloporabu mita (npr. u Svi smo odgovorni, Zagreb, 1971;
Pria iz bolnikog vrta, Forum, 11-12, 1986. i dr.), a o Jasenovcu izravno V. Kaleb, Govorim o
toleranciji, Hrvatski tjednik, 31, 19.11.1971.
22 A. Mileti, n.dj., 14.
23 V. bilj. 20.
oja, koja inae pripadaju drugoj vrsti knjievne obrade. Ona, vjerujem, mogu
pridonijeti da bi se laganije mogla ako ne dokuiti a ono barem nazreti polazi-
ta, himbene mijene i nakane takvih povijesnih tendencija u ime kakvih se
sada javlja i ai. Bez poznavanja njihovih izvorita, i uoavanja njihove cilj-
nosti, ostaje nam neshvatljivo ovo pretvaranje ratnih rtava u iracionalni mit
to vapi za osvetom, a ivih ljudi, to su protiv novih povijesnih sunovraa, u
>>zloinake nakaze. No, uvodno objanjenje moda moemo nai dijelom u
dvjema mislima Thomasa Hobbesa. Taj je radikalni filozofski racionalist,
imao, naime, dovoljno razloga za svoj zakljuak da u povijesti zaista postoji
vjeiti, vuji, rat, i to ne samo zbog tvarnih nego i iracionalnih suprotnosti
ivotnih interesa razliitih subjekata. A nije, jamano, imao ni posve krivo,
tvrdei, da povijesti zapravo i nema mimo i izvan ivotopisa24 jer se u njima,
kroz njih i oko njih, prelamaju sva povijesna idejna i zbiljska dogaanja odre-
enog doba, pokreta ili naroda.
Meutim, da nam i u tom pogledu privid esto prikriva bit, zato to je

uglavnom svi, beziznimno, shvaaju i tumae na sebi prijemljiv i probitaan
nain, pokazuje i aievo pozivanje na Krleu. Jer, da to nije tako, kako bi
inae - u dokaz svog mitskog i jednostranog tumaenja genocidne pojavnosti
- mogao prizvati Krleino isticanje njezine povijesne uvjetovanosti?! I to ba
u sklopu onakvoga svoga obrauna s mojim povijesnim gleditima. U svezi s
tim primijetiti mi je tek poneto, na ovom mjestu. Kao i na veinu hrvatske
lijeve inteligencije izmeu dva rata, sveukupni Krlein opus utjecao je znatno
i na oblikovanje mojih povijesnih motrita. No, kad je rij_e o mom sukobu sa
shvaanjima to ih sada na opisani nain zastupa i Jefto ai, onda je vanija
jedna druga injenica. U vrijeme mog intenzivnog prijateljevanja s Krleom
(cijelo desetljee ezdesetih godina) u estom raspravljanju spornih problema
junoslavenske povijesti i zajednitva, naa su miljenja bila sukladna u najve-
em stupnju ba o onim pitanjima o kojima je i sada ovdje rije. U tim promi-
ljanjima i prosudbama nije se radilo samo o obostranoj osobnoj zaokupljenosti
tim temama, ve i o njihovoj zakuastoj aktualnosti, za nj u Enciklopediji a za
mene u Institutu. Stoga je o njima, pa i o predmetu jasenovakog mita, vodio
(ne jednom) razgovore i na najvioj razini. U svojoj arhivi imam Krleine za-
mjedbe na moje rukopisne (tiskane i interne) tekstove, pripremljene, meu
inim, i na njegov poticaj. Krleina ocjena naih povijesnih prilika mogla bi se
u biti saeti na ovo: slijepo i zabrinjavajue trajanje obostrano nesnoljivih i
zatomih tendencija; raspirivanje revanistikog mita uz zaborav da ustae nisu
pali s neba, niti su bili jedina ekstremno nacionalistika i fanatiki ovinistika
pojava na ovom balkanskom prostoru; uvijek su najglasniji oni to iz povijesti
24 Misao engleskog filozofa Th. Hobbesa (1588-1679) izvorno glasi: There is properly no
history; only biography.
20 POVUEST l IVOlNA SUDBA
nisu bili kadri nauiti da u njoj nita ne prolazi nekanjeno, pa u pomanjkanju

svakog povijesnog razbora, pozivanjem na prvenstvo oslobodilakih zasluga ili
potlaenost i rtve, raspaljuju primitivistike strasti, trujui atmosferu do zagu-
ljive eksplozivnosti i nove kataklizme ...
Naveo sam ovo ne samo zbog J. aia, premda je povijesno znakovito da
se kao nekadanji obrazovaniji marksist naao ponukan i pozvan javiti se na
ovom popritu u prilino pozno doba, ali zato s takvom bezobzirnom nerazbo-
ritou, to ak i nadilazi sve njegove prethodnike i uzore na koje se odnosi
ovaj saetak Krleinih prosudbi.
To se jo. izrazitije, nego u pozivu na Krleu, oitovalo u aievoj obrani
jasenovakog mita, a pobijanju mojih i slinih prosudbi, pomou Borgesa. Po-
to rezultati izvrenog popisa (1964-{)6) ratnih rtava rue jasenovaki mit,
ai se jednostavno okomljuje i na Savezni zavod za statistiku zato to nije
demantirao taj popis, na koji se pozivaju antikomunisti i neprijatelji NOB-a,
i kojim je U stvari dato zeleno svjetlo zloincima da krenu putem obma-
ne25.
O znanstvenosti i historinosti ovakve metode rasuivanja kasnije, a
sada neto o kvalifikaciji s obzirom na njezino dokazivanje pomou Borgeso-
vog stiha, ubaenog izmeu dva stavka, u kojima ai nasuprot Tumanu,
Supeku ... i slinima ustraje u obrani jasenovakog mita26
Moe li biti vjerodostojnijeg i uvjerljivijeg dokaza o stupnju izopaenosti
povijesne svijesti, i pomraenju svakog razbora, od ovakvog igosanja predrat-
nih marksista, prvoboraca i revolucionara, pisaca i humanista, kao antikomu-
nista i neprijatelja NOB-a, kao zloinaca?! Nije li to jedno od najizrazitijih
upozorenja da je neprincipijelnost u povijesnim pitanjima dala odve maha
onim strujanjima za koja je Krlea zborio da e poslije Tita stremiti takvom
stanju da je on sretan to u njemu nee morati ivjeti!?
A da u takve neprincipijelnosti, s dalekosenim posljedicama, nedvojbe-
no, i u prvom redu"spada i toleriranje odravanja jasenovakog mita- svejedno
da li na terzievskoj ili aievskoj razini - a nedopuitanje i spreavanje izno-
enja stvarne povijesne istine, o tome nije bilo nikakve sumnje ni za Krle.u ni
za bilo kojega ovjeka, to povijesno misli, zabrinutog za kretanja na ovom
trusnom tlu.
Za dobronamjernu i neupuenu javnost nee biti na odmet da ponovim
ono to sam o biti jasenovakog problema rekao i napisao u vie navrata: da
su ustaki zloini i za toliko puta manji, za koliko ih puta umnoavaju, bili bi
25 J. Saii, Pregled istraivanja genocida u Jasenovcu, Nale teme, 9, 1986, 1294 (potcrtavanja
moja- F.T.).
26 Isto; Cio po Saliu naveden Borgesov stih glasi:
Samo se jedan ovjek rodi
Samo je jedan ovjek. umro na zemlji.
1\rrditi suprotno, ista je statistika
Sabiranje je nemogue . .e
jo uvijek neizrecivo uasni i golemi! Nisam znao za humani Borgesov stih ali
rekoh: da su ubili samo est ljudi, a ne oko ezdeset tisua, koliko ih je izginulo
u svim logorima i zatvorima (po statistikim podacima iz SRH) bio bi to uasan
zloin! Pa kome je onda potrebno taj zloin samo na Jasenovcu i primjeru
srpskih rtava u njemu umnoavati deset ili dvadeset, pa ak i trideset do
pedeset puta?! Nema li sustavno uveliavanje jasenovakog mita svrhu stvara-
nja eme legende o povijesnoj krivnji itavog hrvatskog naroda, koju tek valja
ispatati?!
Borgesov stih to izvire iz davnanje spoznaje da je zloin protiv ovjeka
pojedinca - zloin protiv cijeloga ovjeanstva, nisam morao proitati e da bih
znao da su smrt ivota, zloin, i uasi patnji, neizmjerljivi brojevima. Proivio
sam i nosim u sebi svu tragiku pojedinane i masovne smrti, svevrsnih rtava i
uasa patnji, to nam ih je bilo podnijeti u doba okupacije i NOB-a, ali i u
postrevolucionarne dane. A treba li da podsjetim da sve dubine te tragike mo-
emo spoznati tek onda kada nas dah smrti osobno zapahne, ili kada proivimo
uase duevnih patnji zbog gubitka svojih najbliih. Tko nije sam osjetio tome
je iz literature poznato, da sve danteovske ili shakespearovske vizije bilo ka-
kvih povijesnih paklenih krugova, pojedinanih umorstava ili masovnih gubili-
ta, - ne dostiu razinu i potresnost osobne tragike. A ja sam je, naalost, u
sklopu povijesne materije o kojoj sporimo doivio u takvim dimenzijama i ne-
smislivim oprekama, da mi to daje ne samo pravo, nego me i obvezuje - na
otkrivanje povijesne istine, na ohranu znanstvenih uvjerenja i povijesnih osvje-
doenja.
Koliko je godine 1941. u zemlji bilo takvih to se nisu vratili u srednjokol-

ske klupe (iako su udjeli za znanjem), i to ne zbog progona, ve zbog marksi-
stiko-antifaistikog ali i nacionalno-hrvatskog opredjeljenja? Moda bi u od-
govoru na to pitanje, ai i njegovi prethodnici, a i istomiljenici u mom stig-
matiziranju, mogli mai objanjenje za moju 1961. kada na vlastiti zahtjev ski-
dam generalsku odoru da bih se posve posvetio znanstvenom radu 27 , a do-
sljedno tome i za moju 1971. i 1981. i za sadanju 1987! Ve od prvih dana
svog sjeanja nosim sudbinske dojmove progonjenog hrvatstva, na primjeru
svog oca i mnogih drugih, osobito od Aleksandrove diktature. lsklijavi iz
oeva radievskog puta, kao mladac povedoh svoje na radikalniji, obeavajui
put za sigurno stizanje u slobodnu, socijalistiku, Hrvatsku i njenu neokrnjenu
jednakopravnost u novoj junoslavenskoj zajednici. A na tom putu znameni i
ulozi: tjeralica ustakih vlasti za mnom zbog ilegalnog rada prije odlaska u
partizane; ustako zatvaranje oca; oevo sudjelovanje u osnivanju ZAVNOH-a
27 Poto iz vojske nisam iao po potrebi slube, ve na vlastiti zahtjev, iao sam i na civilna
primanja. Ne znajui to, mnogi su mi kolege zavidjeli: Lako je tebi biti principijelan s general-
skom mirovinom - to itekako govori o duhovnom stanju i na tom podruju.
i u predsjedavanju njegovu Prvom zasjedanju, pa u radu treeg zasjedanja A V-

NOJ-a i Ustavotvome skuptine nove Jugoslavije; pogibija najmlaeg brata
1943. u partizanima, kad mu je svega 17 godina; odvoenje u (sisaki) logor
NDH drugog (takoer mlaeg) brata, ali i njegovo izbavljenje, unato proskri-
birana prezimena u NDH, da bi odmah nastavio partizaniju, i napokon: tra-
gina pogibija oca i pomajke gotovo punu godinu po svretku rata! Uz bratov-
ljevo, oevo ime posebno je istaknuto na spomeniku palih boraca i faistikih
rtava", ali smrt obavijena velom poratnih razraunavanja, to ju je za mene
inilo jo traginijom, da bih istom poslije punih etrdeset godina (1986) sa-
znao i imena ubojica, izvritelja samo jedne ideologijskom opsjednutou ogra-
niene a nacionalno pomraene, bezdano sulude politike. One iz koje se ceri
i zlokobna nakaza jasenovakog mita ...
Eto, to bijahu one konkretne historijske dubine izvorita mojih zrenita
o rtvama i genocidu, pored onih opih krleinsko-borgesovskih doivljavanja
sveukupnih, pa i jasenovakih, rtava.
I kao prvoboraki sudionik ratnih i revolucionarnih zbivanja, i kao pod-
nositelj takve osobne i svestrane drutveno-nacionalne tragike, a jo vie kao
njihov povjesnik - bijah ponukan na istraivanje i promiljanje sveukupnih
okolnosti i opeg duhovnog stanja, ali i svih sastavnica i imbenika u datoj
povijesnoj igri. I u njoj: povijesnih uzroka i svih oblika zlodjela i genocidnih
pojavnosti. I jo odreenije: na ispitivanje udjela pojedinih klasno-politikih i
prvenstveno nacionalnih sastavnica u ratnim rtvama. Radi razotkrivanja uvje-
tovanosti njihova ovakva ili onakva oitovanja, a jo vie radi njihova osmilja-
vanja: da kao posljedice jednog povijesnog stanja i vremena ne budu uzroni
kom istobitnim pojavnostima u izmijenjenim okolnostima i u drugom vremenu.
Moje suprotstavljanje jasenovakom mitu proistekla je dakle iz spoznaje
da je on nagovjetaj upravo takvih novih pogibeljnosti.
I kad Jefto ai, obraunavajui se na onakav staljinistiko-totalitaristiki
nain, sa svima nama koji se zauzimamo za povijesnu istinu, s obrazloenjem
da je:
U pitanju ( ... ) pokuaj unitenja one snage i svih snaga koje ine kohe-
zivno tkivo Jugoslavije", onda mu pred javnou i pred povijeu postavljam
pitanje:
Kako to, i po kojoj to povijesnoj ili dijalektikoj logici, koheziono tkivo
Jugoslavije mogu initi samo ona snaga ili sve snage (sic!) koje stoje iza
do monstruoznosti uvelianog jasenovakog mita?
Ili, drugim rijeima: Zato takvo koheziono tkivo ne bi mogle initi one
snage koje se zauzimaju za dosljedno potivanje svih povijesnih i drutvenih
28 Spomenik u rodnom mjestu, u Velikom Trgovilu (Hrv. Zagorje), gdje je otac prije rata,
od 1936. biran dva puta za predsjednika optine; i spomen ploa na rodnoj kgt:i u kojoj je i ubijen
zajedno sa suprugom.
29 A. Mileti, n.dj., 12.
injenica, kako na primjeru Jasenovca tako i u svim drugim sluajevima, videi

da bez toga ne moe biti stvarnih pretpostavki niti za pobjedu povijesnoga
razuma, niti za uklanjanje svih oblika staljinistiko-monopolistikih pojavnosti
u drutvenom ivotu i u meunacionalnim odnosima?!
Pitanje se, znai, svodi na to da djelatni pobornici jasenovakog mita, a i
njihovi proraunati pristranici, odgovore prozvanim postranicima ali i neupu-
enu puku: Zato >>koheziono tkivo jugoslavenske zajednice moe biti vrsto
samo ako je satkano na takvom mitskom izopaivanju povijesne stvarnosti i
obmani javnosti, da je u samom Jasenovcu izginulo gotovo toliko, ili ak i vie
ljudi, negoli u cijeloj Jugoslaviji na svim zaraenim stranama?! A zato ne
moe biti njegove kohezione vrstoe, ako bi to tkivo bilo sazdano na potiva-
nju povijesne istine i znanstveno ovjerovljenim injenicama o stvarnim rtvama
svih naroda, u svim oblicima ratnog stradanja?!
Nije li odgovor u umovanju topoglednih pobornika i pristranika da se
samo na pretpostavkama mitske manipulacije povijeu moe zauzdavati i nje-
zina sadanjost?!
A da u takvu umovanju nema ni traga povijesne razumnosti, koja opomi-
nje da nikakva manipulacija ne moe biti duga vijeka jer je povijesno-znan-
stveno neodriva, politiki tetna i moralno pogubna - o tome barem imamo
ve prebogata iskustva i iz nae najnovije povijesti. Pa bi o tom ipak valjalo
malo promiljati u duhu one mudre (Aldousa Huxleya) da iskustvo nije ono
to ti se dogodi, ve ono kako iskoristi to to ti se dogodilo.
Il.
O >>ERI TUMANOVTINE<<
ILI OTKADA I O EMU JE SPOR
Uostalom, besmrtni bogovi, ne znam,

da li da govorim dalje ili da utim!
Ali zato da utim, kad je ono, to
moram rei, istinitije od istine?
Erazmo Roterdamski (1509)
l. U SUKOBU S DOGMATSKOUNITARISTIKIM NAGNUIMA

NA STRATEGUSKOM PODRUJU NARODNE OBRANE
U svom prilogu o istraivanju genocida u Jasenovcu, J. ai iznenadio

je javnost otkriem da je Bruno Bui 1969. godine Otvorio eru tumanovti
ne30. U sklopu aieva izlaganja to se zbilo tako, to je te godine, na crti
antikomunistikog pristupa rtvi u Jasenovcu, B. Bui poznati naciona-
listiki protagonist koristio podatke Republikog statistikog zavoda prije
objavljivanja podataka iz Saveznog zavoda31
Ostavljajui po strani pitanje zato je aiu bio potreban Bui da bi
progovorio o eri tumanovtine, kad je i njemu dobro poznato da su ti sta-
tistiki podaci iznijeti na svjetlo dana upravo Tumanovom inicijativom, pa
emo se pozabaviti sa smislom i sadrajem tog otkria.
To to je aiu Jasenovac posluio kao povod da bi progovorio o eri
tumanovtine, svjedoi, dodue, da je to jedno od stoernih pitanja u naim
povijesnim parbama, ali >>era, jamano, podrazumijeva i tota drugo. To je
dao znati i sam ai kad joj je dodao: >>i ono to je nedavno ponovio dr
Supek, upirui prstom na Supekovu knjigu Krunski svjedok protiv Hebran
ga32 ai nam nije objasnio to sve podrazumijeva- u vremenskom i sadrin-
skom smislu- pod erom tumanovtine. No da mu je 1969. godina posluila
30 Na!e terrre, nav.br., 1289.

31 Isto
32 Isto
26 OTKADA I O EMU JE SPOR
tek sluajno, kao usputna izlika, moe se zakljuiti zbog vie razloga. aiu
je, naime, bio jako dobro poznat sukob tumanovtine s centralistiko-dog
matskim stremljenjima vojne teorije i prakse jo od pedesetih godina, a i sa
slinim povijesnim tumaenjima od poetka ezdesetih godina. A kako mu
nije nepoznato, da samo dvije godine poslije, po njemu naznaenog, poetka
ere, bijah tako temeljito onemoguen da u zemlji do danas o;<am mogao
objaviti ni retka, - to je oito, da se njegova era tumanovstme odnosi
upravo na gore spomenuto razdoblje. Da je rije ba o tome, potvrdio je i
Velimir Terzi - od kojega se ai. inae formalno ograuje, a u biti se sve
VJic pDi,tmjcujc s njim- kad me je (prije tri godine) ubrojio u svoje protiv-
nike iz doba prije no to je otiao u mirovinu 1959. godine, s dunosti Nael
nika Vojno historijskog instituta33
Prema tome, nije teko zakljuiti da se pod erom tumanovtine podra-
zumijevaju, kako ona teorijsko-povijesna gledita, tako i ona praksa to se ve
tada nisu podudarale s Terzievim, a danas, oito, i sa aievim shvaanjima.
I kao to je razumljivo da Tuman u ono doba - ve zbog razlika u godinama
i inovima - nije mogao biti glavni Terziev protivnik, bez obzira to se
terzievtini najodlunije suprotstavio na teorijsko-povijesnom podruju, isto
je tako jasno, da ai, danas, pod erom tumanovtine ne misli tek na
moja osobna gledita.
Poimo, dakle, u eru tumanovtine i razmotrimo, makar letimino, u

emu je ona bila, ili to se pod njom skriva, ne bismo li dokuili uzroke njene
kobi, ali i dosege njenih posljedaka. l, dakako, razloge zbog kojih je i danas
na meti starih i novih protivnika.
injenica da je Terzi naao za potrebno da me svrsta u svoje protivni-
ke34, punih etvrt stoljea poslije izlaska iz JNA, -i to ba govorei o svojoj
knjizi Slom Kraljevine Jugoslavije 1941.- sama je po sebi viestruko znako-
vita. To, prvo, otkriva da smo se on (i njegovi sumiljenici) i ja (dakako s
drugima) od prvih dana naeg susreta (a bilo je to jo za rata, na samom
poetku 1945) nalazili zaista na suprotnim idejno-teorijskim polazitima, iako
smo bili u istom vrhovnom stoemom tijelu. Razloge smo tome dosta dugo
pripisivali samo klasno-ideologijskoj podlozi. Terzi, naime, bijae izraz onih
to su se NOB-u prikljuili iz oficirskih redova bive kraljevske vojske (Arso
Jovanovi i mnogi dr.), a ja sam- kao i ai- pripadao marksistikim kadro-
vima revolucije. Bila je to zapravo idejna podjela na nas- nosioce, i njih
- suputnike revolucije, ali da ona nije izdrala povijesni ispit za to su dana-
33 Kraljev gardista u Titovim partizanima, Duga, Beograd, IX (XXXV), 245, 16-30.07.1983.

34 Uz mene Terzi je spomenuo jol samo generala J. Skoilia. (v.bilj. 33), koga je, jamano,
zapamtio zbog protivniltva u ~tpraksi, dok su u mom sluaju, uz njih, pretezala teorijsko-povijesna
pitanja.
NA STRATEGIJSKOM PODRUJU 27
nje aieve ocjene jedan od najizrazitijih primjera. Drugo to proizlazi iz

Terzieva kazivanja o svojoj knjizi i o svojim protivnicima, jest da su razlike
nicale i produbljivale se na teorijskom i inidbenom rjeavanju strategijskih
problema ratovodstva, to e rei i vojne i dravne izgradnje. I to zbog razlika
u prosudbama, kako uzroka sloma Kraljevine Jugoslavije tako i pretpostavki
za razvitak i pobjedu NOR-a i socijalistike revolucije. l tree, pripisujui meni
neasne postupke svojih protivnika, Terzi zapravo izraava duboko neza-
dovoljstvo, struje u ime koje govori, sa sveukupnom vojnom ( = i dravnom)
politikom. On se jo ustruava da sam izravno optui Tita, ali e to ubrzo
uiniti drugi njegovi istomiljenici i sljedbenici. A budui da sam - od kritinih
godina informbirovske pogibelji pa sve do usvajanja strategije openarodne
obrane - bio meu prvim terzievskim protivnicima na povijesno-teorijskom
podruju, a jo k tome po godinama i inu najmlai, to postadoh gromobran
za sve munje i olujne bijesove, to se tada jo nisu smjeli izravno sruiti ni na
glavu Gonjaka, a kamoli samoga Tita.
Za ilustraciju toga stanja o vrtloenju na vrhovnoj stoernoj razini, i na
stoernim pitanjima to ne gube na znaenju, navest u samo neke primjere
na kojima se to oitovalo na najdrastiniji nain.
U okviru rasprave o ustavnoj reformi 1953. godine ostao sam posve usam-
ljen u komisiji koja je predloila podjelu Ministarstva obrane u Vrhovnu ko-
mandu i na Sekretarijat obrane. Na osnovi povijesnih iskustava drugih zemalja,
a i procjena naih prilika, smatrao sam da je izdvajanje oruane sile od poli-
tiko-upravne sfere za nas toliko neprihvatljivo da sam o tome generalu Go-
njaku (Titovu zamjeniku u vojsci i lanu Politbiroa CK KPJ) iznio odvojeno
miljenje. Naknadnom odlukom Politbiroa CK KPJ promijenjeno je prvotno
(ve objavljeno) rjeenje. Nije teko pogoditi da se gnjev pogoenih predlagaa
(inae dviju oprenih struja), koji su u prihvaenim promjenama ve vidjeli
pretpostavke za bitne zaokrete, usredotoio na tvrdokornog drznika koji ne
odustaje i kad ostane sam ...
Kad sam 1955. zavrio opsean rukopis )>Rat protiv rata - povijesno,
filozofsko-pravno i strategijsko-operativno razmatranje ))partizanskog rata u
prolosti i budunosti - ))vojno-struni suprotnici mojih gledita bijahu toliko
utjecajni, da su onemoguili tiskanje knjige u Beogradu, ali ipak ne toliko, da
bi sprijeili i njezin izlazak u Zagrebu, a i prijevod na slovenski35 . Knjiga je u
javnosti naila na jako dobar prijem: ))od priznavanja autorovog plodnog na-
pora do oduevljenja za djelo koje je istaklo itav niz nauno-teoretskih i ak-
tualnih vojnih i politikih pitanja". (A pisalo je o njoj dvadesetak komentato-
ra: vojnika - od potpukovnika do generala, historiara, knjievnih kritiara i
35 F. Tuman, Rat protiv rata: Partizanski rat u prolosti i budunosti, Zagreb 1957, 815;
slovenski prijevod: Vojna proti vojni, Ljubljana, 1964; drugo hrv .izdanje, Zagreb 1970.
36 NoJa stvarnost, Beograd, XII, 1958, 7-8, 109.
28 OTKADA l O EMU JE SPOR
publicista.) Meutim iz tabora suprotnih shvaanja pojavio se kritiki osvrt 37 ,

koji je iao za dezavuiranjem autora, optuujui me za nedovoljnu marksisti
nost, to je u ono doba bio najvei smrtni grijeh. Da je rije bila o neslaganju
s mojim povijesnim prosudbama, vidi se iz kritiareve zamjedbe da prigovori
ne bi imali neki krupniji znaaj da popularno-nauni prikaz nije bio Tu
manu osnova za razvijanje svojih pogleda38 Njih se, meutim, nije opovrga-
vala argumentacijom, ve su se na svojevoljnom izopaenom tumaenju teksta
iznosile ocjene: da se partizanskom ratu kroz historiju prilo sa dosta neo-
dreene drutveno-politike i vojno-teoretske osnove, dotino, da pisac ne
stoji uvijek sigurno na pozicijama istorijsko-materijalistikog shvatanja istorije
i dijalektikog metoda39 Takva kritika sama po sebi ne bi zasluivala osvrt,
da se oni to su stajali iza nje nisu postarali da urednitvo Nae stvarnosti
odbije tiskati odgovor iz pera Andre Gabelia, predratnog marksiste i tada
jednog od najistaknutijih vojnih publicista. Taj odgovor"' tiskan je istom onda
kad se o njegovoj opravdanosti prosudilo na razini Milentije Popovi (lan CK
SKJ i glavni i odgovorni urednik Nae stvarnosti) - Otmar Kreai (general-
pukovnik, podsekretar narodne obrane i rukovodilac Opunomostva CK SKJ
za JNA). U raspravi o tome M. Popovi je rekao: za nas marksistiki mora
biti ono to je povijesno istinito. A u zakljuku o knjizi i kritici Gabeli je
konstatirao: Tuman je nesumnjivo uspio u svom poduhvatu a ako je o
pojedinim njegovim zakljucima mogua pa i poeljna diskusija, nauna vrijed-
nost, tj. marksistike pozicije ... ne mogu se dovoditi u pitanje. Suprotni za-
kljuci Moraine kritike nemaju nikakve osnove u knjizi Rat protiv rata, iji
duh i slovo ta kritika ne samo da nije potivala, ve ga je -iz itaocu nerazum-
ljivih razloga - prosto ignorirala41 .
No, tu ne zavrava pria s tom knjigom i njenom ulogom u eri tumanov
tine. Ona mi je posluila kao polazite za teorijsku sintezu: O osnovnim
SP.ecifinostima i bitnim iskustvima ratne vjetine NOR-a42 , to je bio moj osobni
udjel u razradi koncepcije openarodne obrane. Poto je 1959. nagraena pr-
vom nagradom za najbolje djelo iz podruja povijesne i vojno-teorijske litera-
ture objavljene od 1955-1959, knjiga Rat protiv rata ula je u sve nae vojne
knjinice, a u vie stranih zemalja prevodili su pojedine dijelove. A strategijska
17 Pero Maraa, Rat protiv rata: Povodom Tumanove knjige, Nala stvarnost, Beograd,
XII, 1958, l, 82--94.
38 Isto, 83.
39 Isto, 87 i 94.
40 Andro Gabeli. Rat protiv rata: Osvrt na knjigu F. Tumana i napis Pere Morae, Nala
stvarnost, Beograd, XII, 1958, 7-8, 109-123.
41 Isto, 123.
42 Rasprava je tiskana u asopisu Vojno delo, Beograd, X, 1958, 9; a zatim u Zbornicima
izabranih radova: Razmatranja o savremenom ratu, Beograd, 1959, te, O vojnoj veltini, ll, Be~
grad, 1960.
NA STRATEGIJSKOM PODRUJU 29
koncepcija openarodne obrane, nakon to je ozakonjena, postala je ope pri-

hvaeno dostignue. Pa, tko da se sjea kako je nastajala. Ali zbog postupaka
prema meni prisiljen sam sam svjedoiti povijesti radi: Tuman bijae ne samo
u maloj skupini onih to su je razradili, nego i onaj u njenom sastavu prilog
kojega je, o teorijskom uopenju iskustava NOR-a, imao naroitu teinu. Ta-
kvu, da je zbog toga njemu npr. povjereno, odlukom najviih u Generaltabu,
da predaje to iskustvo klasama najviih stranih ratnih kola (Vel.Britanije,
SAD, Kanade) koje su dolazile u posjete JNA, a polaznici kojih bijahu visoki
vojni i diplomatski asnici, iako bi to spadalo u dunost redovnih nastavnika
Vie vojne akademije. A ja sam do svojih teorijskih spoznaja doao uz druge,
redovne dunosti. I svojom ih inidbom nikad ne opovrgoh. No, nije ai
jedini, ni prvi, koji sve to zaboravlja. Tek, ne bi valjalo zanemarivati, da nije
svejedno tko je i s kakvim povijesnim shvaanjima odjelotvoruje. Radi njene
uinkovitosti. U obzorju svih iskustava.
U to doba >>tumanov.tina se - kao osnovom za razvijanje svojih pogle-
da - nije koristila samo svojim tekstovima ve se posluila ak i Programom
SKJ!
Naime, na >>Nacrt Programa SKJ .to ga je pripremila posebna Komisija
CK SKJ, u kojoj je, dakako, bilo i vojnih predstavnika, pripremio sam pri-
mjedbe za izmjenu i dopunu onog dijela koji se odnosio na NOR i na JNA.
Te su primjedbe gotovo u cijelosti - po sadraju i po formulacijama - prihva-
ene i ule u Program. A kakvu su osobitu teinu imale te primjedbe moe se
prosuditi iz usporedba Nacrta i konanog teksta Programa, a ovdje moe po-
sluiti izbor iz mog obrazloenja. Izmjena teksta na str. 93 predloena je jer
se formulacijom u Nacrtu, o brigadama kao prvim regularnim jedinicama, in-
direktno saglaavamo s tezom da partizanski odredi nisu bili regularne jedinice
ni u vojnom ni u meunarodno-pravnom pogledu ... na emu upravo inzistiraju
svi protivnici, odnosno predstavnici agresivnih sila. Izmjena u Nacrtu predlo-
ene formulacije da se partizanska taktika kombinuje sa taktikom frontalne
borbe, po mome bila je potrebna, jer ona >>svodi u stvari objanjenje naeg
rata u vojnom pogledu na taktike elemente, a to nije dovoljno, jer na rat
treba teoretski objasniti kao cjelinu, to znai i sa stanovita vojne strategije,
koja je nuno bila svojevrsna, jer je proizlazila i bila rezultat posebne politike
linije KPJ za razvitak NOR-a i socijalistike revolucije. tovie, znaenje naeg
rata i iskustvo oruane borbe za socijalistiku revoluciju u Jugoslaviji i jest,
prije svega, u tome da se oruani ustanak sprovodio specifinim metodama
voenja rata u cjelini ... I ostale formulacije trebalo je mijenjati u tom smislu,
pa ponovno istiem: nije dovoljno na rat objanjavati samo sa stanovita
taktike. Osim toga, sa stanovita vojne teorije i uopavanja nae prakse ne
odgovara postavka da smo kombinovali razliite borbene taktike. Jer, kao to
je vojna strategija naega rata rezultirala iz ope politike KPJ kao rukovodstva
zemlje i odraavala sve karakteristike i specifinosti te politike, tako je i naa
taktika proizlazila i rezultirala iz ope strategijske koncepcije naeg rata. I
30 OTKADA l O EMU JE SPOR
prema tome nije se radilo o kombi/laciji razliitih borbenih taktika, jer bi to

znailo eklektiko uzimanje ili primjenu onog to proizlazi iz posve razliitih
strategijskih koncepcija, ve o primjeni i razvijanju vlastite taktike, odgovara-
jue naim specifinim uslovima, to ne znai da ona nije sadrala u sebi razli-
ite metode razliitih taktika, ve govori samo o potrebi cjelovitog, jedinstve-
nog posmatranja nae taktike u svjetlu specifinosti nae strategije, odnosno
rata u cjelini43 .
Istine radi valja dodati da su i oko teksta Programa SKJ dola do izraaja
razliita povijesno-teorijska shvaanja i tumaenja NOR-a i revolucije. Zastup-
nici osporavanih teza, koji su NOR tumaili gotovo iskljuivo s vojnog gledita,
pridajui strategijsku ulogu samo Glavnoj operativnoj grupi oko Vrhovnog
taba (meu prvima Arso Jovanovi, Velimir Terzi, a zatim i drugi), pa su u
ratu npr. predlagali povlaenje glavnine partizanskih snaga iz Slovenije i Hr-
vatske, ne shvaajui bit NOB-e, da je za osloboenje svakog pojedinog naro-
da, i za pobjedu u cjelini, vaniji opstanak i najmanjih partizanskih snaga na
pojedinim podrujima nego li njihova koncentracija, koja je uvijek mogla biti
izloena nadmonim udarima neprijatelja. Odravanje takvih pogleda povezi-
valo se izravno s odreenim tendencijama vojne i dravne izgradnje. Time,
dakako, nisam htio rei da su oni koji su sudjelovali u izradi Nacrta svi ili u
svemu zastupali takva gledita, ve da su ona dola i u tom tekstu do izraaja.
U biti radilo se o sukobu u teoriji i u inidbi dviju struja. Vojni strunjaci,
mahom bivi generaltabni i gardijski oficiri, znatnim su dijelom postali pobor-
nici ili sljedbenici centralistiko-dogmatskih pogleda. Nasuprot njima, partizan-
ski revolucionarni kadar, dobrim dijelom iz Hrvatske, u traenju novih rjee-
nja, bio je sve do utvrivanja ratne doktrine JNA na iskustvima partizanskog
oslobodilakog rata u nelagodno profesionalnom poloaju. No, kad je s prihva-
enom ratnom doktrinom, to se odrazilo i u Programu SKJ, palo rjeenje,
razumije se, razlike u gleditima nisu nestale. tovie, nastao je potpuni idejni
razlaz, ponajvie prikriven, koji se, meutim, ba na mom primjeru i dalje
javno oitovao, jamano, zbog mnogih razloga.
Prema tome, kad danas idu na tumanovtinu i neki iz te partizansko-
revolucionarne, marksistike struje, neka se prisjete osobito oni koji bi je sa-
svim demantirali, da je ima, eto i u onom povijesnom Programu SKJ iz 1958.
kojega se ipak jo nisu odrekli. A i tu i svugdje drugdje gdje se javlja svojim
imenom, sadrajem svojim bila je i ostala na crti onih velebnih misli iz zavrnih
reenica tog Programa: protiv svakog dogmatizma, protiv svakog mranja
kog a za stvaralaki duh, za humanije meuljudske i meunacionalne odno-
43 Kopija pisma Centralnom komitetu SKJ Komisiji za Program od l.IV.l958. u mom posje-
du. Da bi prijedlozi dobili na teini uputio sam ih u ime grupe komunista l.osn.org. Generalltaba
JNA, meu kojima su bili gotovo svi oni iz Studijske grupe koja je razradila koncepciju opena
rodne obrane, a posebno istiem generala Nikolu Kajiat, koga aii i drultvo danas zajedno sa
mnom asti totalitaristiko-inkvizicijskim epitetima. Usp. Nacrt Programa SKJ, Beograd, mart
1958 (str. 93, 168 i dr.) i Program SKJ, Beograd, 1958.
OKO SLOMA l NOR-a 31
aje, za sve to je jo naprednije, jo slobodnije, jo ljudskije!. A da toga

moe biti samo sve manje tamo gdje se falcificira i iskrivljuje povijesna istina,
gdje se ne potuje i gazi dostojanstvo ljudske osobe, te da se to u krajnjemu
obija o glave onima koji to zaboravljaju, o tome bi svakovrsni potpaljivai
inkvizitorskih lomaa za pojavnosti ))tumanovtine trebali, ipak, malo pora-
zmisliti. Ta, zaboga, valjda bi moralo jednom ve biti jasno da onda kad nije
rije o malim, sporednim i nekim osobnim triarijama nego o sudbinskim pita-
njima meunacionalnih odnoaja, da se ona ne mogu skinuti s dnevnog reda
nikakvom silom i prelamanjem.
2. U VIRU KUUNOG SPORA OKO SLOMA

MONARJHSTIKE JUGOSLAVIJE I HRVATSKE U NORu
A da u pozadini pohoda na tumanovtinu<< -juer i danas - nije toliko

rije o razlikama u marksistikom shvaanju ili u teorijskim dometima, ega
je, jamano, bilo u dosad spomenutim sluajevima - to se ve i iz njih moglo
nazreti. Te da je rije, prije svega, o nepomirljivosti s onim pogledima na nau
suvremenu povijest i stvarnost koji su - u biti - nita drugo nego normalan
izraz nacionalnog bia i povijesne svijesti hrvatskog naroda o moguim pretpo-
savkama jugoslavenske zajednice - to e se u svoj jasnoi oitovati na daljim
primjerima.
U tom je pogledu kljuni dogaaj, kao svjedoanstvo stanja pritajenih ne-
pomirljivosti, sluaj nastalog povijesnog spora oko historijata NOR-a u Hrvat-
skoj za Vojnu enciklopediju. Bilo je to potkraj 1960.
Povijesni prikaz NOR-a u Hrvatskoj pripremljen je u Vojno-istorijskom
insrirutu, kao i za druge republike, od suradnika koji je za to bio najkvalificira-
niji. Valja spomenuti da tada na elu tog Instituta nije vie general Terzi ve
general P. Brajevi. A to se duha tie, on, dakako, nikad nije izraz samo
nekog osobnog stajalita. Taj prikaz bio je po interpretaciji bitnih povijesnih
zbivanja u Hrvatskoj - i povezano s njome u Jugoslaviji - po opem duhu i
ocjenama, toliko jednostran, i u suprotnosti kako s povijesnom zbiljom tako i
s dostignutim stupnjem znanstvenih spoznaja i marksistikih ocjena, da ga je
Savjet Vojne enciklopedije odbacio kao potpuno neprihvatljiv. Bio je do te
mjere neprimjeren da je Savjet zakljuio da ne prua nikakve osnove ni za
doradu i ispravljanje, pa ga nije vraao s primjedbama, kao to je bilo uobia
jeno, ve je pozvao mene da napiem novi tekst, iako je bio u pitanju i ugo-
vorni rok s tiskarom. Mogao sam prihvatiti jer sam imao iza sebe, osim ))Rata
protiv rata, i knjigu ))Stvaranje socijalistike Jugoslavije, koja je izila u ljeto
te godine. Naao sam se u veoma delikatnom poloaju, jer sam znao da e se
moje prosudbe spornih pitanja, koje se stubokom razlikuju od onih u odbae
nom tekstu, nai ne samo pod estokim osporavanjem zastupnika suprotnih
gledita, nego i pod lupom poveane kritinosti samog Savjeta Vojne enciklo-
32 OTKADA I O EMU JE SPOR
pedije, zbog principijelnosti to je odbio (prvi) narueni tekst. A uz to bit e

sueljene s pojedinanim i skupnim politikim ocjenama.
Poto je moj tekst o povijesti NOR-a u Hrvatskoj bio prihvaen od Savjeta
VE, gotovo bez ikakve bitne primjedbe - suprotne su ocjene odbaene kao i
prethodni tekst - bio je dostavljen na miljenje najviim politikim i vojnim
rukovodiocima NOB-a i revolucije u Hrvatskoj, pojedinano onima koji su bili
na dunostima u saveznim tijelima u Beogradu, a dr. Vladimiru Bakariu za
CK SKH.
U popratnom dopisu Redakcija VE nije govorila, iz razumljivih razloga,
o historijatu pripreme lanka, ali je radi svoga osiguranja - dala znati u emu
je spor, to je uostalom bila javna tajna u zainteresiranim vrhovnim vojnim i
politikim krugovima, napisavi: Molimo da se panja prvenstveno obrati na
politike ocene i pravilno tretiranje razvoja oslobodilakog rata i revolucije u
Hrvatskoj kao celini (i u vezi s tim na specifinosti u pojedinim krajevima)44
Glavni urednik VE Boko iljegovi (general-potpukovnik i lan CK SKJ)
pisao je Bakariu uz tekst: Materijal su pregledali i dali primedbe stalni la
novi Saveta VE: generali Kreai, Rukavina, Jaki, Manola, P. Brajovi, To-
mac. Van Saveta uestvovali su u konsultaciji M. piljak, J. ai, l. Kuko,
E. Santini. Posle ovih konsultacija i redakcija materijal je dat na uvid Go-
njaku i Vladi Popoviu. Njihove eventualne primedbe nisu unesene u tekst
ve u ih usmeno izneti na sastanku u Zagrebu, kada budemo itali tekst45 .
Iako je, iljegovi, najavljujui da e doi u Zagreb sa mnom, kao autorom
teksta, skrenuo pozornost Bakariu da bi, s obzirom na one kojima je tekst
ve dat na miljenje, bilo dovoljno da on odredi jo Iri ili etiri druga s
kojima bi tekst razmotrili u CK SKH, Bakari ih je pozvao i dvostruko vie.
Prije sastanka u Zagrebu dobili smo primjedbe od generala armije l. Go-
njaka, ratnog komandanta Glavnog taba NOV i PO Hrvatske i tadanjeg se-
kretara narodne obrane, te od Vlade Popovia, lana CK SKJ, koji je u ratu
bio delegat CK KPJ i sekretar operativnog rukovodstva CK SKH. Gonjak je
svoje dao pismeno, a Popovi na marginama teksta i u razgovoru sa iljegovi-
em.
Gonjak je pisao: Nemam nikakvih bitnih primjedbi, ve nekoliko sitnijih
koje imaju vie karakter ispravki (npr.: da rije komunista treba izbaciti jer
se i oni trebaju podrazumijevati pod antifaisti; da bi uz 4. korpus trebalo
rei da je to raniji l. hrvatski korpus, i sl.). Zakljuivi: Inae mislim, obzi-
rom na prostor i obimnost materijala, da je ovo dobro napisano...
Primjedbe Vlade Popovia na jednom listu i na marginama neto su opir-
nije, ali i protuslovne pa ni iz njih ni iz usmenog razgovora iljegovi nije
44 Napomena redakcije VE uz lanak Hrvatska u NOR-u- kopija dopisa u mom posjedu.

45 Pismo Gl. urednika VE Bolka iljegovia dr. V. Bakariu od 15.12.1960- kopija u mom
posjedu.
46 Pismo generala armije I. Golnjaka od 16.12.1960. u mom posjedu
OKO SLOMA I NOR-a 33
mogao zakljuiti da bi u tekstu trebalo to mijenjati, kako je izvjestio na sa-

stanku u CK Hrvatske, a meni osobno rekao da zapravo >>nije mogao shvatiti
primjedbe Vlade Popovia 47
Na sastanku u CK Hrvatske (23.XII.1960) sudjelovali su u raspravi uz
Bakaria, Jakov Blaevi, dr. Pavle Gregori, Anka Berus, Karlo Mrazovi,
Zvonko Brki i dr. Oni su, razumije se, imali nekih primjedbi (ve i po >>du-
nosti), koje je vrijedilo uti kao izraz osobnih iskustava i pogleda, ali sad-
. rajno nisu zadirale u tekst. tovie, ukoliko se radilo o politikim ocjenama
same NOB-e u Hrvatskoj, one su mahom bile ne u manjoj, nego ak i u veoj
opreci s odbaenim tekstom, jer sam ja u svojim ocjenama vodio vie rauna
o korelacijama u jugoslavenskim okvirima.
I tako je moj tekst, poto je prethodno proao proceduru pojedinanih
recenzija i pretresanja na Savjetu VE, sada nakon skupnog razn.atranja s poli-
tikim vodstvom Hrvatske u Zagrebu, konano prihvaen a da nije pretrpio
nikakvih bitnih izmjena. To je oevidno iz usporedbe poetnog autorskog ru-
kopisa i konane njegove redakcije. Jedna od primjedbi, osporavatelja mojih
ocjena, bila je i formalne naravi, naime da je tekst dvostruko vei (42 tipkane
str.) od dotada obraenih B.i H. i Crne Gore. Savjet VE dopustio je, meu
tim, i tako veliko prekoraenje upravo zbog potrebe povijesno-politikih
ocjena itavog spleta okolnosti sloma Jugoslavije, uspostave i nestanka NDH
u procesu okupacije i razvitka NOB-e, te stvaranja federalne drave Hrvatske
u avnojevskoj Jugoslaviji.
S obzirom na sve ono to se zbivalo oko pripreme povijesnog prikaza
NOR-a u Hrvatskoj, moglo se oekivati da e se sada strasti smiriti i suprot-
stavljeni pogledi pribliiti, kad su i svi mjerodavni rekli svoju rije o spornim
pitanjima. Tome je, jamano, trebao pridonijeti i onaj impozantan broj od 14
hrvatskih revolucionarnih (vojnih i dravno-politikih) prvaka, koji su, uz moje
ime kao autora, navedeni da su pri tom sudjelovali. U Vojnoj enciklopediji,
naime, poslije naznake moga imena kao pisca izrijekom stoji:
U redakciji uestvovali: Vladimir Bakari, Vlado Popovi, Ivan Gonjak,
Anka Berus, Jakov Blaevi, Zvonko Brki, dr.Pavle Gregori, Otmar Krea-
i, Ivica Kuko, Sreko Manola, Karlo Mrazovi, Ivan Rukavina, Jefto ai,
Mika piljak48 .
Usporedbe radi, nije nezanimljivo uoiti da je uz prikaz NOR-a u BiH
navedeno svega 6 imena49 , a kod Crne Gore svega 5 imena50 , onih koji su
47 Moja zabiljeka u dosijeu Hrvatska u NOR.

48 Hrvatska- NOR, Vojna Enciklopedija, 3, 1960, 641-650; U povodu 20.obljetnice NOR-a
i socijalistike revolucije, rasprava tiskana u asopisu Nale teme, Zagreb, V, 1961, 4, S-9.
49 VE, 2, 1959, 29.
50 Isto, 267.
34 OTKADA I O CEMU JE SPOR
sudjelovali u redakciji, dok u sluaju Makedonije, Slovenije i Srbije za to

uope nitko nije bio potreban. Tamo su dovoljni samo pisci bez politike arbi-
trae.
No, vratimo se NOR-u u Hrvatskoj, s kojim emo, jamano, jo dugo
imati povijesnoga posla.
Jedva sam predahnuo od ishitrenog pisanja, pa uurbane proceduralne
pripreme teksta, i napokon od njegove zavrne redakcije za tisak kad me
zovnu general Gonjak. Ti i Tvoja Hrvatska tako ste uzburkali duhove -
vrijedi zabiljeiti rijei, inae, veoma staloenog Gonjaka- da oni- ni poslije
svega, ni unato svemu - ne odustaju od svojih ocjena, to e rei i namjera!
Zbog toga je upoznao Tita o emu se radi i zamolio ga da sam proita itav
tekst i dade svoj sud. Iako je bio u pripremama za veliki put u inozemstvo,
Maral je pristao. Obustavio sam slanje u tisak (tada bijah na dunosti pomo
nika glavnog urednika VE), a tekst sam uruio Gonjaku koji ga je odmah
poslao Titu.
Iako sam znao da svi znaju, da ovo vie nije samo moja Hrvatska, ipak
bijah moda ba zbog toga u velikoj neizvjesnosti. Ta, i iz stvarnosti i iz povi-
jesnih dokumenata, takoer sam ve predobro poznavao: i principijelnost Tita
u kljunim pitanjima, ali i njegovo dravnike umijee da u sukobu oprenih
gledita ostane iznad njih, nastojei ih uskladiti ili barem primiriti, makar i
djelominim i prividnim uvaavanjem ili odbacivanjem obaju suprotstavljenih
gledita. Na mogunost takva ishoda nukala me i Gonjakova blagonaklona
napomena - kad sam mu predavao rukopis - da se ba kao mlad general"
moram privikavati na to da u svakom ratu ima i uzmicanja.
U svim spornim, spomenutim i naznaenim, pitanjima nije bila rije toliko
o veoj ili manjoj utemeljenosti pojedinih ocjena i gledita, koliko o samom
duhu shvaanja i pristupa problemima, navlastito meunacionalnim. U kon-
kretnom sluaju: priznavanja nacionalnog subjektiviteta i povijesne uvjetova-
nosti dranja hrvatskog naroda na njegovu putu za obistinjenje nacionalnog
samoodreenja, slobode i samostalnosti. Iz dubokih opreka, ve u tim polazi-
tima, proizlazile su onda i sve one nepomirljivosti, ili suprotnosti u svakom
vanijem pitanju.
Evo, kako se to zorno oitovalo na jednom primjeru u naem spornom
sluaju povijesti NOR-a u Hrvatskoj. Uz onaj stavak moga teksta koji govori
o stanju i oblicima razvitka NOB-e krajem 1941. u Hrvatskoj:
- na onom primjerku koji je bio na razmatranju u CK Hrvatske, Bakari
je svojom rukom na margini napisao:
Ovo je vrlo dobro!
51 Ja sam, naime, u in generalmajora promaknut istom te godine. Iako sam od 1945. nepre-
stano bio - u Ministarstvu NO i u Oeneralltabu JNA - na vilim generalskim dunostima (i s
generalskim primanjima) nisam ranije unaprijeen i zbog mladosti i zbog principijelnosti
prema hrvatskim kadrovima.
OKO SLOMA I NOR-a 35
- a na onom primjerku koji je bio u Vojno-historijskom institutu, i kojim

se sluio njegov glavar na Savjetu YE, recenzent toga Instituta, uz taj isti tekst
napisao je:
NOP u Hrvatskoj stvara se sa velikim zakanjenjem - tek 1944. Lokalno
ih je bilo, ali to nije tipino za svu H. 52 !!
Kako je mogua, to govori i to hoe takva ocjena- da NOP-a u Hrvat-
skoj zapravo nije bilo sve do 1944. - data ne sluajno i ovla, nego u okviru
zaotrenog suprotstavljanja u pismenoj i usmenoj raspravi na najvioj razini?!?
Iz nje proizlazi: neshvaanje zato hrvatski narod nije ve 1941. poao u
masovni ustanak; u njoj se krije, inae sustavno izdvajanje Dalmacije iz Hrvat-
ske, iako ona bijae kolijevka hrvatske dravnosti; ona je izraz jednostranog
suda o ustakom i o etnikom pokretu i o njihovoj obostranoj genocidnoj
politici; ona govori o nerazumijevanju zato se hrvatski narod postupno opre-
djeljivao za NOP, u mjeri u kojoj mu je ovaj pruao jamstvo za slobodu i
ravnopravnost, pa je tako ve 1943. odlukama ZAVNOH-a i oruanom silom
u svim hrvatskim krajevima postavio temelje svoje dravnosti. Negirajui inje
nicu da je NOP Hrvatske ve 1943, u politikom i vojnom pogledu~ postao
stoernim osloncem za izgradnju avnojevske Jugoslavije i za pobjedu revolucije
u cjelini (1944. pred zavrne operacije pod Glavnim tabom NOV i PO Hrvat-
ske djeluje pet od devet Korpusa NOVJ ukupno). Takve ocjene smjeraju ne
samo negaciji udjela hrvatskog naroda u NOR-u, s istovremenim uveavanjem
ustakih a umanjivanjem etnikih zloina, nego i poricanju avnojevskih stee
vina a stoga i povijesnih linosti NOP-a.
To su, pretpostavljam, morali biti razlozi zato je Tito - poto je oito bio
suglasan s datim ocjenama - bez ikakve ograde prihvatio i odobrio moju
obradu povijesti NOR-a u Hrvatskoj, ne davi nikakve ustupke suprotnim gle-
ditima.
Na vraenom primjerku moga teksta, Tito je svojom rukom napisao:
Nemam primjedaba. T.53 !!
Tako se ta mirnodopska, ali po stremljenju nimalo miroljubiva, odluna
bitka oko NOR-a u Hrvatskoj zavrila potpunom pobjedom onih pogleda, da
ne velim snaga, to e ih ai, etvrt stoljea kasnije nazvati >>tumanovti
nom. No, rat ne samo da nije bio okonan ve to bijae kraj tek njegova
poetnog razdoblja. On se nastavio jo eim metcdama. I traje, sa sve vie
promjenljivim i neizvjesnijim ishodima.
Poto se >>tumanovtina vie nije mogla - bilo bi to protiv svih pravila
ratne vjetine - izravno napadati na tekstu NOR-a u Hrvatskoj, jer su iza
njega otvoreno stali i vodstvo JNA (Savjet YE i osobno sam Dravni sekretar
52 Oba teksta (iz CK SKH i iz VII) u posjedu autora. Uzeo sam ih pod izlikom, a i zbog
potrebe, da bi ih mogao koristiti pri konanoj redakciji.
53 Izvorni primjerak u mojoj arhivskoj dokumentaciji (Il, l, Hrvatska- NOR).
Gonjak) i CK SKH, pa ak i sam Vrhovni komandant i Predsjednik Tito, -

to je uinjeno posredno. Napadnuta je moja knjiga Stvaranje socijalistike
J ugoslavije54 , na osnovi koje sam i mogao u roku od svega mjesec dana napi-
sati svoj sastav o Hrvatskoj, i koja je naila na takav prijem u javnosti da su
u Ljubljani odluili da je prevedu r.a slovenski, u Skoplju na makedonski, a
beogradsko nakladna poduzee Mladost zatrailo da je prilagodim za engle-
sko izdanje. To samo po sebi govori o knjizi, vrijednost koje je - usprkos
publicistikih slabosti - bila u tome to je, nasuprot tumaenju NOR-a kroz
sedam neprijateljskih ofenziva, pokuala prikazati povijesne pretpostavke, do-
tino drutveno-politike uzroke sloma Kraljevine Jugoslavije i pobjede NOP-
a na programu ravnopravne zajednice naroda i socijalistikog drutva u novoj
Jugoslaviji. U otrom kritikom napadaju na knjigu, to su ga pripremili ekspo-
nenti suprotnih shvaanja, posluivi se tek imenom potpisnika (kako su mi to
dali znati i Gonjak i org. sekretar CK SKH Zvonko Brki, a i J. ai, koji su
za to bili zainteresirani oito ne zbog mene osobno) pokrenuta su u biti opet
sva ona pitanja oko kojih se vodio spor, a i danas se jo lome koplja". Koliko
su zastupnici suprotnih gledita bili ustrajni i utjecajni moe se zakljuiti iz
toga to im je polo za rukom omesti prevoenje moje knjige na makedonski
i engleski, ali ne i na slovenski".
3- U PROCUEPU POLmKOG VOLUNTARIZMA

l ZNANSTVENOG NASTOJANJA
U ljeto 1961. zavrava se vojno razdoblje ere tumanovtine. Tada sam,

naime, na crti davnanjih mladalakih sklonosti, odluio da po svaku cijenu
iziem iz vojske. To su mi dotada uvijek odbijali, a sada sam to obrazloio,
uz osobne razloge (da se elim posvetiti samo znanstvenom radu), te obiteljske
(zbog kolovanja djece), jo i traenjem CK SKH. Kako u to vrijeme jo jedino
Hrvatska nije imala institut za povijest radnikog pokreta, to mi je Zvonko
Brki, tadanji org. sekretar CK SKH, predloio da kao direktor otponem
osnivanjem Instituta. To mi je pomoglo da ishodim otputanje iz JNA, iako
me je sam Gonjak odgovarao, upozoravajui me da su prilike u civilu jo
zatrovanije. Meni je, meutim, bilo glavno da se dokopam civilnog statusa,
nadajui se da tu mogunost iznoenja mojih znanstvenih spoznaja nee u toli-
koj mjeri ovisiti o arbitriranju hijerarhijska-politikih imbenika.
54 F. Tuman, Stvaranje socijalistike Jugoslavije, Zagreb, 1960, 337.

676-l~~ Tumao, O sutini i metodu jedne kritike, Vojnoistorijski gltunik, Beograd, S, 1961,
56 F. Tuman. Rojstvo socijalistine Jugoslavije, Ljubljana, 1961, 274.
U PROCIJEPU POLITIKE l ZNANOSTI 37
Stvarnost me je u to, naalost, vrlo brzo, i veoma surovo, temeljito razu-

vjerila. Kao direktor Instituta morao sam u veoj mjeri voditi rauna o pogle-
dima predstavnika osnivaa, razina kojih je jedva trpjela usporedbu s onima iz
prijanjeg razdoblja, a i kao pisac i profesor na fakultetu naoh se u procijepu
zbilje i spoznajnih vodilja.
Vidjeli smo s kakvom je batinom tumanovtina dola iz svoje vojne
>>ere, a evo u kakvom se stanju nala u civilnoj, po osnutku Instituta u jesen
1961. Da spor oko prosudbi bitnih pitanja najnovije povijesti nije splasnuo,
nego se i dalje zaotravao, pokazalo se najprije na Treem kongresu jugosla-
venskih historiara (u Ljubljani, prosinca 1961), a potom i u Pregledu istorije
SKJ, te pogotovu u Terzievoj knjizi o slomu Jugoslavije (1963).
U glavnom referatu na ljubljanskom Kongresu historiara, koji je podnio
Petar Maraa, jedan od glavnih autora i redaktora uz R. olakovia u pisanju
historije SKJ, -iznijete su takve teze i ocjene o Hrvatskoj da se Vaso Bogda-
nov naao ponukanim da u Krleinu asopisu >>Forum upozori: >> ... od tih
tvrdnja samo je jedan korak do onog zlonamjernog, klevetnikog, ovinisti
kog, reakcionamog generaliziranja da su svi Hrvati ustae 57 .
Do tog je vremena takvih generaliziranja bilo ve odavno, ali samo u
emigrantskoj, ekstremnoj hrvatskoj i srpskoj literaturi. Iz oprenih, ali za jedne
i druge razumljivih razloga. U jugoslavenskoj se, publicistikoj, ali i historio-
grafskoj literaturi sustavno pripremao teren za takav korak, osobito mitom o
jasenovakim rtvama. A Moraine teze bile su, dakako, odgovor druge strane
na prologodinju raspravu o Hrvatskoj. Dokaz ne samo da nije ustuknula ve
ih prenosi na iru javnu i znanstvenu tribinu.
Naavi se sueljen sa starim protivnicima, samo sada u znatno izmijenje-
nim okolnostima, nastojao sam da za djelatnost Instituta stvorim to povoljnije
uvjete okupljanjem, uz mlae intelektualne kadrove, to veeg broja uglednijih
revolucionarnih i marksistiki zrelih kadrova. To, kao i moje prijateljevanje s
Krleom, to je sve dovelo do oblikovanja jednog intelektualnog kruga kakvog
u poratnim danima - po rijeima samoga Krlee - nije bilo u Zagrebu58 , pobu-
dilo je sumnje u nekim dogmatskim, ali i drugim nekrleijanskim glavama.
Neki su u tome nazrijevali stvaranje od politikog vodstva, tj. CK, odve osa-
mostaljenog sredita, koje bi moglo raati neeljene probleme. To to su la
novi Savjeta, ili kao suradnici Instituta bile aktivne i takve linosti kao to su
generali Ivan Rukavina, Nikola Kaji i Jefto ai (koji se prihvatio lanstva
u Savjetu na moj prijedlog), pa dr.Pavle Gregori, Veco Holjevac, Josip Cazi,
Josip Brni, erif ehovi, uz A. Berus, J. Hmevia, K. Mrazovia, Milu
Pouu, te mlai partizanski intelektualni kadrovi kao Duan Bilandi, Vlado
s7 V. Bogdanov, O godini 1941. u Hrvatskoj (povodom Moraina referata na Kongresu

historiara), Forum, I, 1962, 3,
397.
58 O tom intelektualnom krugu pisao je neto malo u svojim zapamenjima i Ivan ibi,
Sjeanja m: Poslijeratni dnevnik, Zagreb, 1986, 147-9.
Stopar, Dragutin Sukanec, i dr. ve samo po sebi nije bilo dobro- zato to
je bilo predobro - u prilikama kojekakvih kadrovskih aritmetika, to je meni
bilo posve strano, jer sam zaokupljen znanstvenom problematikom bio daleko
od svake politike primisli. Neki ljudi iz CK posebno su mi npr. zamjerali i to
to je u Institutu suraivao i Vaso Bogdanov, iako je bio akademik a kao
profesor i ef Katedre za noviju nacionalnu povijest, jer da je on ve prije rata
otpao od Partije zbog obrane Maeka i HSS-a. Pritom su posve zanemarivali
njegove ladanje dunosti, a naroito injenicu da je on jedan od rijetkih, koji,
kao Srbin i marksist, ustraje na stajalitu obrane povijesne istine o poloaju i
dranju hrvatskog naroda.
U takvim je okolnostima tumanovtina bivala sve nelagodnije uklije-
tena u procijepe onih proturjenih gibanja, to e, s jedne strane, doi do
izraaja u afirmaciji prava na samoupravljanje i na nacionalnoj razini na 8.
kongresu SKJ 1964, a s druge, u jaanju centralistiko-dogmatskih tendencija,
sve do njihova potiskivanja brijunskim plenumom 1966.
Institut je i po osobnom priznanju V. Bakaria (u razgovoru s I. Rukavi-
nom)" dao znatan prilog (izravno i posebnim elaboratima) idejnoj pobjedi de-
mokratsko-samoupravnih stremljenja i ispravnijeg tretiranja nacionalnog pita-
nja na 8. kongresu SKJ, koja su, meutim, ostala sputana suprotnom praksom.
Kako je tumanovtina u okolnostima ezdesetih godina, upravo zbog
svojih tradicija, a protivno svojoj volji, ubaena u razliite politike igre poka-
zat e redom niz dogaaja.
Kad se 1963. pojavio Pregled istorije SKJ60 , to e rei povijest Partije,
revolucije i socijalistike izgradnje, koji su, u redakciji R. olakovia, dr. D.
Jankovia i P. Morae, napisali suradnici beogradskih instituta bez suradnje
ikog iz Hrvatske, Institut je dobio zadau da pripremi kritike primjedbe i
prijedloge za rad na drugom izdanju. U tu svrhu organiziran je simpozij na
kome je sa svojim prilozima sudjelovalo oko pedesetak znanstvenih suradni-
ka61. Gotovo svi oni, kao i prisutni politiari-revolucionari, iznijeli su veoma
otre zamjerke na raun sadraja i duha Pregleda. U njemu su, naime, i odve
bile prisutne one iste tendencije kao i oko povijesti NOR-a u Hrvatskoj i na
ljubljanskom Kongresu historiara. S Pregledom i zagrebakim Simpozijem
jo je vie zaotren sukob u historiografiji. I Slovenci su bili jako nezadovoljni
s Pregledom, ali su njima iz Beograda dali slobodne ruke da mogu u sloven-
skom prijevodu ispraviti, tj. izmijeniti sve to smatraju potrebnim, dok su go-
tovo sve primjedbe s hrvatske strane odbacivali kao neprihvatljive. Zbog toga
59Zabiljelka autora iz razgovora s generalom armije I. Rukavinom.

60Pregled istorije SKJ. Redakcija R. Olakovi, dr. D. Jankovi, P. Moraa, Beograd,l963.
61Materijal simpozija o ,.Pregledu istorije SKJ'" i o problemima znanstvenoistraivakog rada
oko povijesti radnikog pokreta., revolucije i soc. izgradnje (12-14.12.1963), Putovi revolucije,
Zagreb, II, 1964, 3-4, 5-416.
U PROCIJEPU POLITIKE I ZNANOSTI 39
smo u Institutu- prema mom dogovoru s V. Bakariem i M. Cvetkoviem

pripremili saetak na Simpoziju raspravljanih spornih pitanja za internu ras-
pravu u CK SKH62 . U razgovoru smo se, naime, suglasili da sporna povijesna
pitanja prelaze institutske okvire, da su odavno postala predmetom politikih
proturjeja na svim razinama, pa i u samim vrhovima SFRJ, oitujui se oso-
bito kaO razlike izmeu beogradskih i zagrebakih pogleda. Stoga smo smatrali
potrebnim da na sastanku u CK SKH pretresemo kako da ta pitanja dalje
postavljamo, predmnijevajui da bi neka trebalo izdvojiti, da ih oni iz vodstva
Hrvatske rasprave u jugoslavenskom vrhu, jer e se i drugo izdanje pripremiti
u djelokrugu Komisije za historiju CK SKJ i njenog predsjednika R. olako
via koji nije pokazivao nimalo dobre volje za nae argumente.
Meutim, kad je (oujka 1964) dolo do sastanka u CK SKH zbilo se
neto neoekivano za mene osobno i cijeli Institut. U sazvanom skupu sudje-
luju -osim lanova Komisije CK SKH za historiju- V. Bakari i M. Cvetko-
vi, sekretar i org. sekretar CK SKH, zatim vie lanova Izvrnog komiteta
CK SKH i nekoliko lanova CK SKJ i CK SKH, te lanovi Savjeta Instituta.
Mjesto interne diskusije doekala nas je - pred pozvanim R. olakoviem i
novinarima - pismena izjava Anke Berus (predsjednice Historijske komisije),
s kojom se odmah suglasio i Bakari, da CK ne moe dati podrku gleditima
Instituta zbog >>buroaske-nacionalistikog skretanja u pristupu nacionalnom
pitanju 63 .
Iznenaen i zapanjen takvim prepadom, odluno sam se suprotstavio ta-
kvu postupku, kojim smo mjesto dogovorene interne rasprave suoeni sa >>da-
novskim postanovljenjem. Podrali su me ne samo onih nekoliko prisutnih
lanova Savjeta i suradnika Instituta, nego i veina prisutnih lanova CK. Na-
veer, po zavretku cjelodnevne rasprave, Neda Krmpoti iz Vjesnika upi-
tala je Bakaria: Drugarica Berus rekla mi je prije sastanka da objavimo nje-
zinu i Tvoju uvodnu rije, ali poto je diskusija bila u potpuno suprotnom
smislu -ne znam to da inim? Bakari joj je odgovorio: Kad ne zna onda
i ne pii! A potom ga je Marinko Grui zapitao kad ga moe primiti da
pogleda njegov izvjetaj za >>Komunist. Tako u Vjesniku<< nije izila nikakva
vijest, a Komunist je objavio u duhu postanovljenja velik napis Marinka
Grujia Buroasko-nacionalistiko skretanje u pristupu nacionalnom pitanju,
s podnaslovom Uz proirenu sjednicu Komisije za historiju CK SKH~< 64
Poslije tog sastanka mene je upozorio Zvonko Brki: >>To je prvi put u
dvadeset godina da se Bakariu netko na ovaj nain suprotstavio, i da ostane
u manjini u CK! To ti on nikada nee zaboraviti! Bakariev postupak obja-
62 IHRPH, primjedbe na Pregled istorije SKJ. Redakcija teksta: I. Babi, F. Bikar, D.

Bilandi, J. Buljan, Z. epo, l. Jeli, Z. Usinski, V. Stopar, H. arini, D. ukanec, l, kiljan,
F. Tuman, Zagreb, februar 1964, 91. (apirografirano).
63 Komunist, 26. mart 1964, 4.
64 Isto
njavao je sloenim prilikama, posebno time to su u to vrijeme u beograd-

skom tisku na njegovu adresu upuivane prijetnje, da za takve ideje kakve on
zastupa drugi lee u zatvoru, a da osim toga valja raunati i s time, da dolazi
sve vie Rankovieve vrijeme. A to se tie dranja Anke Berus, podsjetio me
je da me je prigodom mog dolaska u Institut upozorio da to to je Anka
Berus predsjednica Historijske komisije CK moe i za mene i za Institut biti i
najbolje i najgore!
Tako mi je u ime hrvatske principijelnosti prilijepljena nacionalistika
etiketa, to se dotada nisu usudili javno uiniti ni najzagrieniji pobornici terzi-
evskih shvaanja. Tako je bio otvoren prolaz za sve one postupke prema
meni do aievog proglaenja tumanovtine zloinstvom.
Dogaaji, koji su slijedili, pokazuju kako pri tome nisu birana nikakva
sredstva. Budui da u mojim radovima nisu mogli nai razloga da me otvoreno
okrive za bilo ta, posluit e se svim drugim sredstvima i sustavno nastaviti
do dananjeg dana.
S obzirom na to da su mnoga otvorena i prijeporna pitanja u historiografiji
imala svoga odraza i u udbenicima i sljedstveno tome u nastavi povijesti na
svim razinama, od pukih kola do sveuilita, organizatori seminara nastav-
nika povijesti SRH zamolili su me za uvodno izlaganje o tome. U prvi sam
mah odbio, elei izbjei dalje produbljivanje sukoba, sada ne vie samo s
unitaristikim pogledima, nego i u odnosu na Bakarieve tipino ideoloke
ocjene. Jer, one su, razumljivo, pobudile veliku znatielju, ali izazvale i dalju
pometnju u historiografskim i nastavnim redovima, stavivi se na stanovit nain
na stranu onih ija su gledita bila neprihvatljiva za hrvatske povjesniare.
Pristao sam tek na uporno inzistiranje organizatora (Zavoda za unapreenje
kolstva SRH i Povijesnog drutva Hrvatske) da prisustvujem barem akadem-
skoj raspravi o tome, kao i o drugim izlaganjima sveuilinih profesora. Glavni
je razlog ipak bio taj, to bi neprihvaanje poziva znailo podreivanje politi
kim ocjenama i bjeanje s poprita znanstvenog raspravljanja o makar kako
osjetljivim pitanjima. Upravo zbog tih sam razloga za temu svojeg predavanja
na splitskom seminaru (9. listopada 1964) uzeo najspornija pitanja: o uzrocima
sloma Jugoslavije i o pretpostavkama razvitka NOB-a u Hrvatskoj 65 Predava-
nje je nailo na takav prijem da sam dobio pozive da ga ponovim u mnogim
gradovima (Varadin, Osijek, Karlovac, Pula, Rijeka, Zadar, Dubrovnik, a
javio se ak i Mostar), kako bi ga mogli uti svi nastavnici povijesti, jer je u
Splitu bio samo mali broj njih iz svih krajeva. Tim se pozivima, meutim,
nisam mogao odazvati. Prvo, zato to bijah zaokupljen svojim radovima, a
65 Tekst predavanja tiskan je pod naslovom: Raspre o uzrocima sloma monarhistike Jugosla-
vije i o pretpostavkama razvitka Narodno-oslobodilake borbe u Hrvatskoj, Kolo, Zagreb, Matica
hrvatska, VI(CXXVI), 1968, 8--9; te u knjizi Velike ideje i mali narodi, Zagreb 1969. i 1970; O
samom seminaru u Splitu (od 5-10.10.1964) koji je odran u povodu 20.0bljetnice Prve vlade SR
Hrvatske i Treeg zasjedanja ZAVNOH-a, v.Putovi revolucije, Zagreb,III, 1965, 5,283-4.
drugo zbog toga to je ba to posluilo kao povod pokretanja.nove hajke protiv

mene. Predavanje sam ponovio jedino u Karlovcu (2. oujka 1965), poto su
se prosvjetni radnici zajedno s predsjednikom grada (J. Boljkovcem), nakon
to sam ih odbio, potrudili da me privole i prijateljskim uvjeravanjem Vece
Holjevca.
Poslije predavanja u Splitu i u Karlovcu, Bakariu i CK SKH stigla su dva
anonimna pisma u kojima je uinjen korak naprijed: osim za nacionalistika
optuen sam i za ovinistika gledita. Anonimna pisma bila su poduprijeta i
informacijom Dokumentaciono-infonnativne slube Komiteta SKH Labin i
Karlovac, da su moja stanovita izazvala razliita tumaenja i reagiranja meu
prisutnima, a kasnije i na samom terenu. I ta je informacija kao takva ostala
takoer anonimna.
Nije me iznenadilo to da o meni misle tako oni koji svoja crnorukaka
gledita (>>do istrage nae ili vae) ne iznose pod svojim imenom, ali sam bio
krajnje ogoren zbog toga to Bakari i CK SKH mogu uzeti anonimna pisma
kao razlog za formiranje partijske komisije CK koja e ispitati moju krivnju.
Da je ta Komisija dobila vanu zadau, vidi se ve iz toga to joj je na elo
stavljen sam org. sekretar CK SKH M. Cvetkovi (lanovi su joj bili jo Josip
Hrnevi, Bogdan Lasi i Frane Boko66). Moje zgraanje nad takvim postup-
kom bilo je tako veliko, da sam htio dati ostavku i na dunost direktora Insti-
tuta, i na lanstvo u SK, i uope se ne pojaviti pred Komisijom, smatrajui to
ispod svakog ljudskog dostojanstva. I Krlea, i drugi bliski prijatelji uvjerili su
me da bi im time samo olakao posao, jer upravo ba to i ele postii. Tome
su dodali: ta, i sam zna odavno da se ne radi o tebi osobno, i o nama drugima
kao pojedincima, ve o mnogo dalekosenijim stvarima!
To su razlozi da je >>tumanovtina tada jo ostala na istom popritu.
Poto je moje predavanje snimljeno na magnetofonsku vrpcu, predoio
sam ga Komisiji da sama procijeni ima li ikakvih osnova za ovakve optube.
Ipak, nisam siguran kakav bi bio konaan sud CK SKH i Bakaria, da tekst
predavanja nisam dostavio generalu Gonjaku, a i samom Titu. Osim toga, s
obzirom na to da u izvjetaju to ga je podnijela Komisija o razgovorima sa
mnom nije dana posve adekvatna interpretacija mog znanstvenog rada, a
pogotovo nije voeno rauna o stanju u naoj historiografiji i o prilikama u
kojima se odvijala moja djelatnost, smatrao sam potrebnim da u posebnom
pismu Izvrnom komitetu CK SKH iznesem svoje miljenje, kako bi taj mo-
gao stei svestraniji uvid o cjelokupnoj problematici, i o mojim stavovima o
razliitim otvorenim pitanjima67
Radi boljeg predoenja prilika, a i mojeg duhovnog raspoloenja, moram
navesti da mi je na nacrt pisma Krlea dao primjedbe kojima je smirivao moju
66 Ako me pamenje ne vara Frane Boko bio je tada Cvetkoviev ef Kabineta.

67 Rukopis pisma Izvrnom komitetu CK SKH od 22. srpnja 1965. u arhivi autora.
ogorenost, predlaui mi dopune za injenino pobijanje izvjetaja Komisije.

Tako npr. u svezi tobonjeg podvajanja meu prisutnima i na terenu, Krlea
veli: trebalo bi istaknuti, da se u ovom elaboratu za podvajanje iznose samo
dva anonimna pisma! Osim toga, da nije bilo nikakvog podvajanja, nego obrat-
no, da je kompaktna veina prisutnih primila moje izlaganje kao stvarno i
logino, na temelju analize fakata, pa prema tome citati iz anonimnih pisama
ne mogu posluiti kao argument kontra. A mjesto polemikog tona i naelnog
odbijanja optube to anticipira zakljuke, kao stari polemiki lisac, Krlea
mi predlae: .. .i zato mislim da bi bilo oportuno, vie od toga, logino, da se
eventualna analiza mojih tekstova, ukoliko po miljenju Komisije sadrava u
sebi neke nacionalistike priklone, ispita od reda do reda i da se naunom
akribijom (po mogunosti) utvrdi da su moji takozvani nacionalistiki prikloni
samo negacija oito tendencioznih i u svakom pogledu destruktivnih neistina,
kada se jednostavno tvrdi da je itav hrvatski narod bio ustaki raspoloen,
itd., itd.68 .
Ne toliko radi sebe, koliko zbog zabrinutosti za sudbinu Instituta, pismo
IK CK SKH zavrio sam rijeima:
Na kraju, smatram za potrebno da spomenem, da sam se ba zbog po-
sebno sloenih prilika, u kojima se jo uvijek odvija rad marksista - naunih
radnika i Instituta (zbog zaostajanja drutvenih, a meu njima i povijesnih
nauka i otpora hegemonistika-unitaristikih i reakcionarna-nacionalistikih
shvaanja) stalno zalagao za organiziranu suradnju sa organima CK SKH radi
usmjeravanja programa i razvitka Instituta, kao dosljedno marksistike,
naune ustanove, i da su u tom pravcu jednoduno angairani organi upravlja-
nja, organizacija SK i itav nauno-struni kolektiv Instituta, u kome, uz tride-
setak starijih komunista, politiki zrelih ljudi, ima i oko osamdeset mlaih
znanstvenih i strunih radnika69
Dakako, nikakvog ispitivanja od reda do reda mojih znanstvenih pogle-
da, kao uostalom ni ikakve znanstveno-strune rasprave u javnosti o mojim
radovima, nije bilo, ali odnosi snaga u politikom hrvanju iza kulisa bili su,
ipak, takvi da me se nije moglo ukloniti. I to unato tome to akcija pomou
anonimnih pisama i partijsko-komisijskog ocjenjivanja moje znanstveno-poli-
tike podobnosti nije bila jedina, u ono doba, da se onemogui tumanov
tina.
U povijesti e, vjerojatno, ostati jedan od rijetkih primjera nain na koji
je sprijeen moj izbor za dopisnog lana JAZU. Inicijativa za izbor potekla je
1964. god., ne znam da li od samog Krlee, ali svakako od ljudi preteito iz
krleijanskog intelektualnog kruga u Akademiji (V. Bogdanov, P. egedin,
M. Matkovi, I. Frange, K. Hegedui, Lj. Babi, A. Augustini, V. Ra-
68 Pismene primjedbe Krlee u mojoj arhivi.

Ml V. biljelku 67.
dau, E. inko, G. Krklec, D. Ivanievi, I. Donevi, i dr.) s kojima sam bio

u urednitvu asopisa JAZU >>Forum, od njegova osnutka, ili se pak prisnije
poznavao iz radne suradnje i intelektualnog, pa i prijateljskog druenja70 . For-
malan prijedlog za izbor dopisnog lana JAZU u radnom sastavu njenog Prvog
odjela (za drutvene znanosti) potpisali su akademici Vaso Bogdanov i Ferdo
ulinovi, a tajnik tog odjela akademik l. Krbek zamolio me je da ga pismeno
obavijestim da li prihvaam izbor za koji postoji puna suglasnost u odjelu i u
Predsjednitvu Akademije 71 . U onom dijelu procedure to se oko izbora obav-
lja izvan Akademije sudjelovao je, osim njenog predsjednika Grge Novaka, i
sam Krlea, smatrajui to potrebnim s obzirom i na moj Sukob s Bakariem,
te njegovu (Bakarievu) zainteresiranost za JAZU. Bakariev odgovor bio je:
Nemamo nita protiv Tumanova izbora; drugo su nae raspre o partijskoj
historiji, a drugo njegova opa znanstvena djelatnost<<. Meutim dan uoi iz-
bome konferencije predsjednika JAZU nazvao je ef Kabineta potpredsjed-
nika Republike Aleksandra Rankovia, te mu u njegovo ime saopio da mora
izostaviti moj izbor. G. Novak mu je odgovorio da je to nemogue, da on tu
ne moe nita uiniti, jer je potpuno zavrena sva procedura: na Prvom odjelu
jednoglasno izabran tajnim glasanjem, a na svim drugim postoji opa sugla-
snost, pa je povelja ve napisana i radi se jo samo o proglaenju izbora, koje
je stavljeno na dnevni red ... G. Novak se nad tim- kako je rekao u povijesti
JAZU jo nezabiljeenim - zahtjevom toliko uzbudio da je dobio srani napa-
daj. Zamo1io je V. Bogdanova da izvjesti Krleu i razjasni to se to zbiva.
Sat-dva nakon toga bio sam pozvan kod predsjednika Sabora I. Krajaia.
Pozvavi se na druga Marka, rekao mi je da se moj izbor ne moe provesti
dok se ne zavri rad Komisije CK, zatraivi od mene da napiem pismo Aka-
demiji kojim sam odustajem. Ako to ne uinim - ne mogu vie ostati u Institu-
tu. U prvi sam mah razgnjevljen odbio, ali sam se onda pokolebao: stanovite
njegove aluzije navele su me na zakljuak, da moda, ipak, govori vie kao
Titov sljedbenik i prijatelj negoli po dugogodinjoj resomoj povezanosti s Ran-
koviem. Osim toga, razmiljao sam, zar nisam skinuo generalske epolete, jer
mi nije bilo do asti i zvanja nego do znanstvenog rada, a sada bih, moda,
zbog ovog izbora bio u tome onemoguen. A to se tie samog znanstvenog
zvanja, ionako sam ve imao dovren rad za disertaciju.
Tako sam predsjedniku Akademije napisao pismo kojim ga molim da
saopi skuptini da se moj izbor odloi, poto sam toboe saznao da prigodom
70 Medu veim brojem sveuilinih profesora i neki lanovi JAZU bili su stalni ili povremeni
suradnici Instituta. A moja suradnja nije se ograniavala samo na asopis JAZU Forum; tiskan mi
je vei rad u Zborniku radova JAZU, Jugoslavenski odbor u Londonu: U povodu SO-godinjice
osnivanja, Zagreb, 1966; na skupu u organizaciji JAZU, zagrebakog Sveuilita i Savjeta za znan-
stveni rad SRH imao sam uvodno izlaganje: O stanju i osnovnim problemima institucionalnog
razvitka drutvenih znanosti u Hrvatskoj, Telegram, Zagreb, oujak 1964; i dr.
71 Kopija prijedloga akademika V. Bogdanova j F. Ulinovja j moj odgovor akademiku L
Krbeku - u mojoj arhivi.
mog jednoglasnog tajnog izbora u odjelu nije bilo formalnog kvoruma72

Izbor je i neformalno ostao odloen ... A ostat e, jamano, svojevrsnim
svjedoanstvom povijesnih prilika i politikih igara, i s ljudima, i s najviim
znanstvenim institucijama. A i uloge pojedinih linosti u njima, koje kao to
vidjesmo, bijahu, i unutar jednostrananosti, takoer, raznoslojno - viezna
ne. Osim toga, ovaj in spreavanja mog ulaska u Akademiju, na tako bezob-
zirno grub nain, nije bio, dakako, i opet uperen samo protiv mene osobno.
Svrha mu je bila sprijeiti uvrenje tumanovtine i na Akademijinu tlu,
gdje se ona najavljivala, jamano, ne ve samo u mojim prilozima. Uz to, ili
tonije prije svega, taj in bio je izravno uperen i protiv samog Krlee, koji je
u svakom pogledu osobno stajao iza mog izbora. Nije se htjelo dopustiti da
njegov krug i tim izborom dobije jo izrazitiju pretegu i na tom podruju,
dotino da se staroj krleijanskoj herezi dopusti pomlaivanje novim sokovi-
ma ... U tom smislu ocijenio je taj postupak i sam Krlea. ak se bavio milju
da povue veoma radikalne konzekvencije, ne tek osobne naravi, u odnoaju
na Akademiju. No, za takvo njegovo razmiljanje, moj sluaj bio je samo je-
dan, iako, s obzirom na svu teinu, oitiji razlog, pa to izlazi iz okvira ovog
razmatranja. Tek mi je pripomenuti da sam ja tada njega podsjeao na potrebu
krajnje razboritosti svakog koraka ba s obzirom na ciljnost takvih inidbi. ..
Ve kod pisanja pisma o >>dobrovoljnom odustajanju od izbora za lana
JAZU - razjasnila mi se veza izmeu anonimnih pisama i spreavanja mog
ulaska u taj najugledniji i po povijesnoj tradiciji najsamoupravniji hram kulture
i znanosti. Tek kasnije doznat u da se pokualo onemoguiti da dobijem i
doktorat povijesnih znanosti! M. Cvetkovi, u svojstvu org. sekretara CK
SKH, priopio mi je, kao dokaz principijelnosti prema meni, da su na takav
pokuaj odgovorili da se neka dre zakonskih propisa.
Uz ovo pripomenuti mi je, da su u hajci na tumanovtinu od tih dana
do danas, njenim pokretaima svoje ime na uslugu stavili samo nekolicina njih
iz kulturno-znanstvenog ivota, dok je naprotiv velik broj spomenutih i drugih
na razne naine dao znati da su ostali kod svojih prijanjih stanovita, usprkos
svemu ...
Budui da su se u mojem institutskom razdoblju, jamano, sluile sve one

pretpostavke to e dovesti do stanja u kojem e, ak i raznorodne, aievske
prikaze moi risali svoju sablaznu, fantazmagorinu nakazu (ere) tuma
novtine - nuno je, uz ve reeno -navesti i preostale njene bitne dogaajne
sastavnice, to su joj konano odredile i znaaj i znaenje. Radi objektivne
prosudbe, to ga je u spletu zbiljnosti stvarno imala, nasuprot privida i izlika,
to joj se zloslutno pridaju i pripisuju.
12 Kopija pisma Predsjedniku JAZU, akademiku Grgi Novaku, od 23. lipnja 1965. u mojoj
arhivi, a original bi morao biti u JAZU.
Pojavi Terzieve knjige o slomu Kraljevine Jugoslavije u aprilskom ratu 73 ,

izazvala je u hrvatskoj javnosti, u politikim i u struno-povjesnikim krugovi-
ma, tako veliko nezadovoljstvo da mi je od predsjednika Komisije za historiju
CK SKH (A. Berus) zamjereno to Institut nije odmah na nju kritiki reagirao.
Obrazloio sam da to nismo uinili zbog dva razloga. Bili smo zaokupljeni
sirnpozijumom o >>Pregledu istorije SKJ. A to je za nas bilo od vee vanosti,
jer je - pored faktografskih manjkavosti - sadravao i sa znanstvenog i marksi-
stikog stajalita neprihvatljive ocjene, o kojima je trebalo raspravljati prije
daljeg rada na pripremi njegova drugog izdanja. Osim toga, Terziev se rad
svrstavao vie u publicistiku negoli u povijesno-znanstvenu literaturu. A kako
je, zapravo, izraavao bive, slubeno-jugoslavenske, a ne marksistike, po-
glede na suvremenu povijest, to sam drao da je za nas glavni problem ras-
prava o onim slinim i istobitnim shvaanjima to se javljaju ak i u partijskoj
historiografiji pod zatitnim znakom marksizma, a i u mnogim znanstvenim
radovima74 Zbog tih razloga nisam ni osobno posebno pisao o Terzievoj knji-
zi, ve sam sudjelovao kao recenzent kritikih priloga to su ih pripremili su-
radnici Instituta (erif ehovi, Dragutin ukanec, Stjepan etari, Fikreta
Buti i Ivan Jeli) u strunim asopisima i u dnevnim listovima75 . Dodatan
razlog bio je i u tome da bi pobornici terzievskih shvaanja vidjeli, da njihova
kritika iz Hrvatske ne dolazi samo zbog Tumana. Osim suradnika moga Insti-
tuta, kritiki je o Terzievoj knJizi - koliko mi je poznato - pisano jedino jo
u glasilu JNA, tjedniku Narodna armija, i to nakon temeljite analize od za
to pozvanih strunjaka u Saveznom sekretarijatu narodne obrane. Tim negativ-
nim ocjenama osujeeno je (tada} publiciranje ve pripremljenog drugog izda-
nja Terzieve knjjige. Kako je u raspravi u krugu lanova Savjeta Instituta i
CK SKH, sve do Bakaria, bilo i ozbiljnih prijedloga da se zatrai zabrana
73 V. Terzi, Jugoslavija u aprilskom ratu 1941, Titograd, 1963.

74 O tome u Pods'etniku o kontroverzama u historiografiji to sam ga pripremio za ras-
pravu u Ideolokoj SKH, kao i u dva elaborata Instituta O nekim negativnim tenden-
cijama u jednom ografije za potrebe CK SKH pred 8. kongres SKJ,
1964. i 5. kongres
75 D. Stukanec, Povodom knjige V. Terzia: Jugoslavija u aprilskom ratu, Socijalizam, 10,
1964; S. Setari, i sur., O politikim i vojnim uzrocima sloma Jugoslavije; F. Buti- L Jeli, O
~k~~:~::~~~~~~m~st~~~~~~~~~~j s~r:~~u{~~i ~~j~u~1~e~ ~~f~i;Ip~:a64Se~ ~~~~~g~
(predratnog publiciste, lana ZAVNOH-a, jug. ambasadora, a tada mog suradnika iz Instituta),
zagrebaki Vjesnik objavio kao podlistak na dvije stranice pod naslovom: Traganje za krivcima i
meunaslovima: O metodi istraivanja istine; Stav prema nacionalnom pitanju; Separatizam i
pravo samoodreenja; Teza o ustanku u Hrvatskoj kao uzroku aprilskog sloma; emu to slui;
Duzija o mogunosti spasavanja monarhistike Jugoslavije; i dr. Uz opiran tekst date su i biljeke.
Vjesnik, Zagreb, XXV, 6263, 26. srpnja 1964,6-7.
Bio je to prosudbeno povijesno-politiki najradikalniji tekst koji je prije tiskanja direktor
Vjesnika Boo Novak nosio V. Bakariu. Sam Bakari rekao je . ehoviu: Proitao sam, esti
tam, ali nemoj nikome govoriti da sam ga itao prije tiskanja! Prilog o prilikama u kojima je bilo
raditi nama u Institutu, ali i Bakariu!! Ali, takoer, i prilog o svima nama koji smo sudjelovali
u stvaranju ovakvih prilika!
Terzieve knjige, zastupao sam miljenje da bi to bilo pogreno. Jer, obrazla-

gao sam, problem nije u Terziu, nego u recidivima prolosti, tj. u povijesnim
izvoritima i u uzrocima odravanja takvih tendencija koje u iskrivljenom ogle-
dalu prikazuju ne samo povijest hrvatskog naroda u cjelini nego i samu KPH,
u kojoj su, toboe, oduvijek vrili svoj utjecaj prltajeni neprijatelji76 , i koja
se okrivljuje ak i za separatizam". A to se ne moe nadvladati nikakvim
zabranama, ve jedino otvorenom, naelnom raspravom o svim spornim pita-
njima.
O tome kakva sam gledita zastupao, ili zato sam se u svojoj inidbi i u
teorijskom pristupu zauzimao, moe se zakljuiti iz mog priloga pripremama
5. kongresa SKH, na poetku 1965 (a i prosuditi o njima u svjetlu novih spo-
znaja od tada do danas):
Dinamian proces socijalistikog razvitka u naoj zemlji prate mnogi pro-
blemi i protivurjenosti. Na 8. kongresu SKJ svestrano,i prvenstveno kritiki,
razmatrani su svi bitni problemi koji postoje na dananjem nivou razvitka soci-
jalistikih drutvenih odnosa, socijalistike demokracije i socijalistikog huma-
nizma i posebno meunacionalnih odnosa u naoj zemlji.. .
.. . recidivi prolosti to jo uvijek ive u naoj socijalistikoj sadanjosti,
nisu jedini a danas ni najvaniji izvori hegemonistiko-unitaristikih i naciona-
listikih tendencija, oni su i po rijeima druga Tita u naoj stvarnosti. Zbog
toga pitanje nacionalistikih deformacija treba odluno postavljati i trezveno
razmatrati a ne logikom noja izbjegavati, ne zbog toga to bi nacionalno
pitanje kod nas predstavljalo problem koji u principu nije rijeen, ve zato
to se u ivotu javljaju novi problemi...
Posljednjih nekoliko godina povijesno-znanstvena istraivanja povijesti na-
roda Jugoslavije, naroito istraivanja novije povijesti, ula su u dinaminiju
fazu razvitka. Frekvencija pojavljivanja povijesnih djela sve je vea. Nivo i
kvalitet te historijske literature s obzirom na metodologiju, argumentiranost
teza koje izlae, primjenu tzv. naunog aparata itd. znaajno je porastao. Isto-
vremeno, meutim, naa historiografija jo se nije oslobodila od najrazliitijih
negativnih pojava, na njenom podruju jo se uvijek zadravaju stare slabosti,
koje se ogledaju u senzacionalistiko-publicistikoj, subjektivistikoj i romanti-
arskoj interpretaciji ak i zbivanja iz samog NOR-a i revolucije. Te se pojave
javljaju u najrazliitijim oblicima, u pritajenijem ili otvorenijem vidu. Naciona-
listiki ili hegemonistiko-unitaristiki intonirane interpretacije u najnovijoj hi-
storijskoj literaturi odnose se na cijelu povijesnu materiju s posebno jakim
akcentom na najnoviju povijest naroda Jugoslavije. Naroito osjetljive implika-
cije imaju povijesno neistinite ili poluistinite i tendenciozne interpretacije poje-
dinih pojava, linosti itd. iz povijesti NOB-e i socijalistike revolucije naroda
76 P. Maraa, Prirunik za istoriju SKJ, Beograd, Rad, 1958, 107.

77 J. Marjanovi, Prilog izuavanju jugoslavenstva u ustanku 1941 (referat na Kongresu histo-
riara u Ljubljani 1961), JIC, Beograd, 1962, l, 43.
Hrvatske i Jugoslavije. Osnovna tendencija tih nenaunih, deformiranih povi-

jesnih interpretacija jeste dokazati pod svaku cijenu nekakav primat nacionalne
povijesti jednog naroda nad nacionalnom povijeu drugih naroda. To podjed-
nako vrijedi za podruje politike i kulturne povijesti. Nacionalistike i hege-
monistike tendencije, posebno su tetne kad se javljaju u ocjenama o povije-
snim zbivanjima najnovijeg doba, prvog i drugog svjetskog rata, naroito
NOB-e i revolucije. Nisu rijetke pojave da se pomou nekritikog preuvelia
vanja ili zlonamjernog minoriziranja nastoji pokazati da je udio, doprinos jedne
nacije bio vei, odnosno manji od doprinosa drugih nacija.
Veinu nezdravih i tetnih nacionalistikih skretanja pokree sistem stal-
nog meunacionalnog provociranja zbog stvarne ili prividne neravnopravnosti
ili meusobnog nadmetanja, to ivi jo iz prolosti, a i danas automatski dje-
luje gotovo mehanikom zakonitou na tlu naih objektivnih slabosti. Od tih
pojava nisu imuni ni lanovi SK ... Pojave nacionalistikih deformacija treba
permanentno, odluno, principijelne, dosljedno s marksistikih pozicija suzbi-
jati. Oportunistika pekulantstvo i pasivizacija kritikog duha jednako su
tetne pojave, kao i same subjektivistike deformacije, koje treba neutralizirati
ne samo principijelnom kritikom, nego i otklanjanjem onih materijalnih inioca
to su im uzrokom. Dosljedna borba za naunu istinu u historiografiji najbolje
je sredstvo borbe protiv deformacija na tom podruju. Historiografija se per
definitionem mora prolosti i sadanjosti obraati nauno, tj. znanstvenom me-
todom istraivanja povijesne istine i zato je najprikladnije sredstvo za suzbija-
nje razliitih nacionalistikih i integralistiko-hegemonistikih izvrtanja povije-
sne istine - ulaganje napora u razvoj nauno-istraivakog rada u naim nau
nim institutima, na sveuilitu i u akademijama .
... Velik broj vanih teoretsko-metodolokih pitanja povijesnog istraiva-
nja jo uvijek je otvoren i u okviru ope marksistike literature kontroverzan
problem ... Za velik dio historiografskog istraivanja karakteristian je ili gra-
anski historicizam i romantizam, ili mehaniki pozitivizam, a ponajee ne-
zreo subjektivizam i sl.
Jedan dio nae historiografije jo uvijek je suvie orijentiran na ranija raz-
doblja nacionalne povijesti naroda Hrvatske i Jugoslavije. Bjeanje u stariju
historiju, karakteristino za historiografiju u monarhistikoj Jugoslaviji, koja
se preteno bavila hrvatskim kraljevima i srpskim carevima, urotom Zrinsko-
Frankopanskom, srpskim ustanicima i ilirskim pokretom, doavi do borbe
protiv khuenovske diktature, jo je uvijek prisutno, sakrivajui se iza teorije o
potrebi historijske distance.
Romantiarski pristup historijskim zbivanjima jo uvijek je vrsto ukorije-
njen u naoj suvremenoj historiografiji, a ogleda se u nainu istraivanja i na-
inu obrade i samog radnikog pokreta, NOB-e i socijalistike revolucije. Na-
cionalni romantizam dolazi do punog izraaja u sluajevima kad se gubi iz vida
drutveno-politika {klasna i nacionalna, unutarnja i meunarodna) uvjetova-
nost propasti buroaske Jugoslavije i razvitka NOB-e i socijalistike revolucije,
pa se te pojave objanjavaju preteno samo subjektivnim momentima, kao to

su izdaja vladajuih buroaskih krugova, politikom zrelou KPJ, slobodar-
skim osobinama i spremnou naih naroda da se dignu na masovni ustanak,
itd. sve do borbe za primat pojedinih naroda u Ustanku, ili u ovom ili onom
pitanju. Takav nain diskreditira se u oima pojedinih jugoslavenskih naroda,
a potpuno je deplasiran u meunarodnim relacijama, kompromitantan po na
prilog naunoj interpretaciji, kako historije i teorije socijalistike revolucije na-
ih naroda, tako i svjetskih zbivanja.
Za pozitivistiko stajalite tipino je da uzima injenice pojedinano ili
kao mehaniki skup, izolirano od cjeline povijesnih zbivanja, te nemo da
nauno sagleda uzronu povezanost pojava i meusobnu uvjetovanost povije-
snih dogaanja.
Subjektivistika gledita, ne uoavajui bit drutvenih i revolucionarnih
procesa, spremna su da donose historijske ocjene na temelju efemernih ma-
nifestacija, ili pak da generaliziraju parcijalna, subjektivna, povrna iskustva
na druge krajeve i zemlje, odnosno da tako stvorene sudove, ili jednom done-
sene politike ocjene nekih foruma, jednostavno proglasi historijskim istinama,
iz pragmatistikih razloga zbog opravdanja dogaanja iz. prolosti ili fundiranja
suvremenih tendencija.
Vrlo su esti sluajevi senzacionalistikog odnosa prema povijesnoj mate-
riji, naroito u naoj urnalistici, gdje se ne tei toliko za povijesnom istinom
koliko za uzbudljivim efektima. Historijski und kao rezultat ekstremnog
senzacionalistikog odnosa prema povijesti jo se uvijek odrava, a svoju popu-
larnost ima da zahvali nerazumijevanju njegovih tetnih implikacija. Naelno,
i za popularnu povijesnu literaturu moraju vaiti isti kriteriji znanstvenosti,
koji vrijede i za znanstveno-povijesnu literaturu, jer je historijski und neo-
bino tetan, upravo stoga to rauna s recidivima i oivljavanjem hegemoni-
stikog i nacionalistikog sljepila.
Odnos drutvenih znanosti i politike jedan je od onih vjeno aktuelnih
pitanja. U naim dananjim, socijalistikim drutvenim uvjetima, njihov odnos
naelno je bitno izmijenjen. Ipak, u krilu samih drutvenih znanosti, ukljuu
jui tu i povijesnu znanost, po inerciji jo uvijek ivi tzv. politiki oportunitet.
U redovina nekih naih historiara evidentno interferiraju prakticistiko-poli
tiki sa znanstvenim motivima. Kao da jo uvijek povijesna znanost ima svo-
jevrsni kompleks prema politici. Taj politiki kompleks kod pojedinih pred-
stavnika povijesne nauke stvara klimu koja pogoduje razmahivanju pekulant-
skog duha - ovo se smije, ovo ne smije, stvara se itav jedan sistem tabu-tema
i slino dok bi za nau suvremenu historiografiju jedino oportuna trebala
biti odluna i dosljedna orijentacija na istraivanje stvarne povijesne istine.
Posebnu grupu negativnih pojava u naoj historiografiji tvore ona neznan-
stvena povijesna djela, koja u naoj javnosti djeluju autoritetom ustanove koja
ih je izdala. Serviranje tobonje istine, ili poluistine, kao faktike povijesne
istine, s jedne strane, degradira opi nivo nae historiografije, a s druge, stvara
pogodne uvjete i klimu za mnoenje neznanstvene historijske literature i svega

to nije ni na sadanjem nivou razvitka nae povijesne nauke.
Historiografiji bi u naem socijalistikom drutvu trebalo osigurati ono
mjesto, koje je primjereno njezinoj opoj drutvenoj relevantnosti, budui da
je povijest jedna od najbitnijih komponenata u razvitku ovjeka i naroda. Zbog
toga, ona ima posebno znaenje u vezi s odgojem omladine na naim kolama
i na sveuilitima 78
Budui da sam ve odavno doao do spoznaje da se problem meunacio
nalnih odnosa u SFRJ, a i u svijetu, zamagljuje klasno-ideologijskim tumaenji
ma, ili pak izbjegava, kako ve rekoh nojevskom logikom - to sam traio i
druge djelotvornije putove i naine njegova znanstvena osvjetljivanja. U tu
svrhu, u tijeku 1963-1964. godine, u susretima sa znanstvenicima iz srcdnih
Instituta (a i sa sveuilita) u Varavi i Krakovu, Pragu i Bratislavi, Rimu i
Milanu, postigao sam dogovor o odravanju jednog meunarodnog simpozija.
Svi su bili oduevljeni idejom, smatrajui da smo mi najpozvaniji za njegovu
organizaciju, zbog toga to je nacionalno pitanje bilo stoerno i za pobjedu
revolucije u Jugoslaviji, i za njeno suprotstavljanje Staljinu.
Iz tih razgovora vrijedno je pribiljeiti poneto. Tako je direktor Gramsci-
jevog Instituta iz Rima, Franco Ferri, izjavio da su mnogo oekivali od povije-
sne obrade revolucije u Jugoslaviji, ali su ostali duboko razoarani ))Pregledom
istorije SKJ, koji je teoretski daleko ispod povijesnog znaenja jugoslavenske
revolucije, pa ih raduje da zagrebaki Institut otvara rasprave o bitnim pitanji-
ma. Slino je miljenje izrazio i profesor Milanskog Sveuilita Franco Catala-
no. Gustav Husak, tada suradnik Povijesnog instituta Slovake akademije, bio
je zaokupljen (usporedbenom) injenicom da i najnapredniji, antidogmatski
eki marksisti nemaju nita vie sluha za rjeenje slovakog pitanja negoli
okorjeli staljinisti. ..
Prvotna je zamisao bila da sadraj simpozija bude MARKSIZAM I NA-
CIOINALNO PITANJE, ali smo se lako suglasili da ga valja postaviti ire:
NACIONALNO PITANJE U SUVREMENOM SVIJETU u svjetlosti teorije
i prakse socijalistikih i drugih pokreta.
U nacrtu simpozija to sam ga dovrio prosinca 1964, kao cilj je postav-
ljen: dobiti to vei broj rasprava i priloga o postanku i razvitku nacija i evolu-
ciji povijesnih, filozofskih i znanstvenih teorija o nacionalnom pitanju do naih
dana, u tenji da se svestrano osvijetli razvoj marksistikih teorija, i posebno
sadanjih gledanja na ulogu nacije u suvremenom svijetu.
U I. sekciji predvieno je razmatranje tema o nastajanju i razvitku nacija
teorija o nacionalnom pitanju do graansko-demokratskih revolucija (o
78 Svoj prilog Neki problemi historiografije pripremio sam (oujka 1965) na izriito traenje
tajnika Ideoloke komisije CK SKH (koje sam bio i lan) Jakova Katuia, kao materijal za 5.
kongres SKH. Uzgred: J. Katui bio je jedan od najpromiljenijih ljudi u aparatu CK SKH, koji
se iskreno trsio da doprinese rjeavanju problema s dosljedno marksistikih, nedogmatskih, staja-
lita. Naalost, taj je plemenit ovjek u svom sizifovskom naporu psihiki podlegao ..
so POVUEST I IV01NA SUDBA
pojmu i razvitku nacija; nacija i drava; klasa, religija i nacija; etnike, rasne,
geografske, drutveno-politike odrednice nacije; nain rjeavanja).
Teme Il. sekcije: teorija i praksa rjeavanja nacionalnog pitanja u periodu
socijalistikih revolucija i nacionalnooslobodilakih pokreta (od prvih socijali-
stikih teorija, preko marksizma i lenjinizma, do staljinizma i titoizma, dotino
do teorija i prakse rjeavanja nacionalnog pitanja u razdoblju drugog svjetskog
rata, i poslije njega, u Jugoslaviji i drugim zemljama Azije i Afrike).
Teme III. sekcije obuhvatile bi sve probleme teorije i prakse nacionalnog
pitanja u suvremenom svijetu (o samoodreenju i stvaranju nacionalnih dra-
va, do meunacionalnih, regionalnih i blokovskih integracija, dotino o nacio-
nalizmu i internacionalizmu u sve veoj univerzalnosti svijeta, ali i sve veem
broju samostalnih nacionalnih subjekata u okviru OUN).
Poziv na simpozij bio bi upuen svim onim znanstvenim i javnim radni-
cima i institucijama u zemlji i inozemstvu koji su se dosada bavili tim pitanji-
ma, ili za koje se smatra da mogu dati prilog marksistikoj teoriji i znanstvenoj
interpretaciji nacionalnog pitanja.
Simpozij se imao odrati u svibnju (ili u rujnu) 196679
Moglo se pretpostaviti da bi interes za takav simpozij bio veoma velik, i
da bismo za tiskanje njegovih materijala nali nakladnika u vie stranih zema-
lja.
Za takav sam zamaan program morao, razumije se, dobiti suglasnost ne
samo Savjeta Instituta nego i najviih politikih imbenika. Bakari mi je u
dva razgovora (1964) dao naelnu suglasnost. tovie, pridruio se sudu o po-
trebi i svrhovitosti takvog simpozija. Kad sam mu, meutim (sijeanj 1965)
poslao nacrt programa, obavijestivi ga da sam poslije njegove naelne sugla-
snosti, javio institutima u Poljskoj, SSR i Italiji da prihvaamo ideju o
organizaciji simpozija, predloivi i njemu da sudjeluje, u formi koju bi mogao
odrediti nakon to se upozna s odzivom i prilozima drugih sudionika80 - nisam
dobio odgovor. Za mene je ostalo tajnom da li je to bilo zbog moga dezavui-
ranja, i pred inozemnim sugovornicima, ili zato to je, moda, ustuknuo pred
sadrajem i moebitnim sudionicima simpozija, jer se u prvotnim razgovorima
zanimao tko bi sve mogao doi.
U takvim okolnostima, kad se ve postavljalo pitanje ak i moga opstanka
u Institutu, razumije se da sam morao odustati od same ideje simpozija.
Tako je tumanovtina, naravno, na radost svih njenih ondanjih i dana-
njih protivnika, bila sprijeena da oivotvori jedan od svojih najzamanijih
nacionalistikih projekata, u koji htjede uvui sline si neprijatelje revolu-
79 Nacrt programa za simpozij: Nacionalno pitanje u suvremenom svijetu, ili Marksizam i

nacionalno pitanje, od 22.12.1964. -u posjedu autora.
111 Kopija moga pisma dr. V. Bakariu, sekretaru CK SKH od 19.01.1965. u mojoj arhivi.
cije od Baltikog do Sredozemnog mora. Sputavana na kolektivno-institucio-

nalnoj i internacionalnoj osnovi, sve vie je ograniavana na individualno pod-
ruje.
Zbog okolnosti u kojima sam se naao, prihvatio sam prijedlog prijatelja
(profesora V.B. i akademika M.M.) da rukopis to sam ga pripremio za tisak
dovrim kao disertaciju i prijavim za doktorat. Nisam se prije odluivao na to,
naroito stoga to nisam smatrao potrebnim s obzirom da sam ve imao iza
sebe i generalsku (povijesno-teorijsku) radnju81 , a i habilitacijom sam ve bio
izabran za izvanrednog profesora za suvremenu povijest na Fakultetu politikih
nauka. A prijedlogu sam se priklonio meu inim, prije svega zato, to mi je
to davalo mogunost da na najvioj znanstvenoj razini raspravim najbitnija
sporna pitanja. Zbog toga iz materije, kojom sam se ve puno desetljee nepre-
kidno i napregnute bavio, nisam uzeo neko ue, monografska pitanje, to bi
mi bilo jednostavnije. Nimalo sluajno odluih se za: ))Uzroci krize monarhi-
stike Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do sloma 194182 . Odavno sam ve, nai-
me, doao do vrste spoznaje da najvei dio postojeih proturjenosti, ne samo
historiografskih nego i drutveno-politikih, proizlazi iz razliitih pogleda na
1918. i 1941, te sudbinske prekretnice u povijesti junoslavenskih naroda. Bez
razumijevanja njihove uvjetovanosti, i njihova posebnog znaenja za svaki po-
jedini narod, ne moe biti ispravna tumaenja ni NOR-a ni revolucije, ni shva-
anja bitnih problema meunacionalnih odnosa u SFRJ. Tim sam se pitanjima
bavio ve u spomenutim mojim radovima, a izravno i u posebnim prilozima:
Slom monarhistike Jugoslavije i drutveno-politiki izvori socijalistike revo-
lucije<~, ve 1959. g. 83 , te u Uvodu u historiju socijalistike Jugoslavije, to
sam ga u nastavcima objavljivao u ))Forumu 1963-1964. g. 84
Obranjenu disertaciju preuzela je za tisak iste (1965) godine nakladna
kua koja je ve prije izdala moju knjigu o Jugoslaviji, sklopivi sa mnom
ugovor nakon to je provela normalan recenzijski postupak. Kad je rukopis
ve bio proao- na poetku 1966. -sve uobiajene tehnike pripreme, zaustav-
ljeno je njegovo tiskanje. Ne znam na iji poticaj ili zahtjev, o njemu je M.
Grui, kao sekretar gradskog komiteta, iao raspravljati s Bakariem. Oito,
teko mi se moglo pripisati grijehove hrvatskog nacionalizma, kad je disertacija
obranjena pred ocjenjivakom komisijom u kojoj su (od tri) dva lana bili
Srbi85 Ali, ta ))neemo valjda dopustiti podizanje povijesnih spomenika onima
koje smo tek oborili! Kad uh takvu ocjenu, unato svemu svojemu iskustvu
81 F. Tuman, Evolucija naina ratovanja: Pregled povijesti ratne vjetine i tendencije razvoja
u suvremenom, nuklearnom dobu (teorijski rad za generalski in), Beograd, 1960, 238.
82 F. Tuman, Uzroci krize monarhistike Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do sloma 1941,
Doktorska disertacija l, Il, 1965, 675.
113 Republika, Zagreb, XV, 1959, 4-5.
114 Forum, Zagreb, Il, 1963, 2,3,4,5,6,7-8; III, 1964, 1-2.
85 Clanovi komisije za ocjenu moje doktorske disertacije bili su: akademik prof.dr. Vaso
Bogdanov, ef katedre za povijest naroda SFRJ na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, dr. Kosta
iz dnevno-politike pragmatike, udio sam se kako i njeni akademijski pred-

stavnici ne vide da spreavanjem povijesne istine otvaraju putove prema ukla-
njanju svojih jo ivih spomenika. Poslije takve ocjene nakladniku je preporu-
eno da rukopis podvrgne ponovnoj recenzuri. U tu svrhu pronaen je jedan
recenzent iz prosvjetno-politikih, a drugi iz znanstveno-strunih redova. (Ne
navodim njihova imena, jer mi slubeno nisu priopena, niti su potpisani na
recenzijama koje su mi date!) Izabrani recenzenti su se, dakako, zduno trudili
da ispune zadanu zadau, ali ipak nisu preporuili odbijanje rukopisa. Obavije-
tavajui me da su rukopis dali na ponovnu recenzuru zbog upozorenja da
pojedina poglavlja u njemu sadre stavove i ocjene koji bi u ovom trenutku
mogli izazvati, kako za autora tako i za izdavaa, veoma nepoeljne naune i
politike reperkusije, direktor poduzea mi pie da obje recenzije, u veoj
ili manjoj mjeri, potvruju upozoravajuu ocjenu. Stoga me moli da izvrim
u rukopisu potrebne zahvate kako bi knjigu mogli to prije izdati86
Ne elei mijenjati svoja povijesna osvjedoenja, a da bih izbjegao nateza-
nje, predloio sam raskid ugovora, to je za nakladnika bio izlaz, ali i progon-
stvo rukopisa, koji je kao doktorska disertacija bio prihvaen od komisije od
tri sveuilina profesora i itavog fakultetskog vijea. Poslije toga objavio sam
iz tog opsenog rukopisa samo neke dijelove i zakljuno poglavlje87 , a zanim-
ljivo je da o njima nikad nitko nije otpoeo kritiku raspravu. Vjerojatoo nee
biti preuzetno, ako ustvrdim da i sudbina rukopisa doktorske disertacije svje-
Milutinovi, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Zadru i dr. Dinko Foret:K:, izvanredni profe-
sor tog Fakulteta.
86 Pismo direktora IKP Naprijed, Kalmana Vajsa, od 06.01.1967, Naslovljeno meni (kao
direktoru Instituta) u cjelini glasi:
Sklopivii s Vama ugovor o izdavanju djela Monarhistika Jugoslavija mi smo na temelju
pozitivne recenzije prof dra Vase Bogdanova i na osnovu ugleda koji Vi kao historiar i istakouti
politiki i javni radnik u nas uivate, odmah, ne oekujui nikakove tekoe pristupili pripremanju
rukopisa za tampu.
Na alost, u toku obrade rukopisa neki lanovi ue redakcije upozorili su nas da pojedina
poglavlja u njemu sadrie stavove i ocjene koji bi u ovom trenutku mogli izazvati, kako za autora
tako i za izdavaa, veoma nepoieljne naune i politike reperkusije.
Ne elei ova miljenja bez rezerve prihvatiti, tim vie to su ona potekla od ljudi koji za to
nisu formalno kvalificirani ( ovdje mislimo na znanstvenu ocjenu) mi smo zatraili recenzije koje
Vam u prilogu u prepisu dostavljamo.
Kao to ete vidjeti obje recenzije, u veoj ili manjoj mjeri, potvruju ocjenu nae redakcije.
Sticajem svih spomenutih okolnosti Naprijed41 Vas moli da u skladu sa preporukama iznije-
tim u recenzijama izvrlite u Valem rukopisu potrebne zahvate kako bi knjigu mogli Ito prije izdati.
U protivnom sluaju, bez obzira na ugovorom preuzete obaveze - kojih se ne odriemo -
mi neemo biti ni uz najbolju volju u mogunosti da objavimo Valu knjigu.
eljeli bismo Vas uvjeriti da nam je ovaj sluaj krajnje neprijatan i da bi nam- u to molimo
da ne &~~~~~T~)bilo nadasve drago da do njega nije dolo.
87 F. Tuman, Uzroci krize monarhistike Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do sloma 1941,
~~~:::: ~=:=~:ii: ~~:J. 6~8~-1t~Virv~:!s~~tftf::!~;::J:r;,~r!::a tr::Ca;!~~~3:V~a:!:

skog centralistiko-hegemonistikog poretka, Krililuz, Zagreb, III, 1970, 14, 570-617; Slom vidov-
danskog parlamentarizma, Hrvatski znanstveni zbornik, Zagreb, 1971, l, Sl-114.
dai kako o sadraju tumanovtine - ovjerene s jedne strane na znanstve-

noj, a s druge na politikoj ravni- tako i o pobudama vojevanja protiv nje88 .
U orisanim povijesnim okolnostima postavio sam godine 1965. i problem
ratnih rtava, a s njima i jasenovakog mita. Nasuprot ishitrene tvrdnje J.
1111 Kao dokumenat vremena navodim izvod iz svog odgovora direktoru Naprijeda K. Vajsu,
od 18.01.1967:
Primio sam Vae pismo od 7. sijenja o.g., koje se odnosi na izdavanje mog djela Monarhi-
stika Jugoslavija- uzroci drtavno-politike krize od ujedinjenja 1918. do sloma 1941.
Budui da se radi o povijesnom tekstu dopustite mi da kao povjesniar konstatiram da je
itav postupak oko izdavanja ovog mog rukopisa simptomatian za stanje i vrijeme u kome sam
taj rad pripremao, a podjednako tako i za odnose izmeu Vas kao predstavnika izdavake kue
Naprijed i mene kao autora.
Razumije se, takve prilike najmanje ovise od Vae i moje subjektivne volje, ali je isto tako
oito da tom stanju, u smislu poticanja pozitivnog ili negativnog kretanja, doprinosite i Vi sa
svojom izdavakom politikom, zajedno sa svojom redakcijom odnosno onim imbenicima s kojima
kreirate tu izdavaku politiku, kao i ja i drugi javni, znanstveni i kulturni radnici svojim radovima
i javnom djelatnou. Ne moe biti nikakve sumnje da je naa konkretna aktivnost na tom pod-
ruju od odreenog znaenja za drutveno-politiki i kulturni razvitak i hrvatskog naroda i odnosa
u dravnoj zajednici jugoslavenskih naroda, pa je razmjerna tome i naa odgovornost ne samo
pred povijeu negc sve vie i pred javnou, kako to pokazuju tokovi suvremenog zbivanja.
Poto iz Vaeg pisma i priloenih recenzija proizlazi da je bila pokrenuta akcija za sprjeava
nje tampanja mog rukopisa Monarhistika Jugoslavija, smatram za potrebno da utvrdimo kako
su se stvari dosada odvijale.
Ja sam Vam moj rukopis ponudio pod kraj 1965. godine, obavijestivi Vas da se radi o
doraenoj i za tampu pripremljenoj radnji koja je od komisije od tri sveuilina profesora i itavog
Fakultetskog vijea prihvaena kao doktorska disertacija. Odgovorili ste da ete i pored toga,
prije prihvaanja rukopisa za izdavanje, provesti uobiajeni postupak recenziranja.
Poto je ocjena recenzenta (koga ste Vi izabrali) bila pozitivna, sklopili ste sa mnom ugovor,
4. lipnja 1966, i isplatili mi 30% honorara.
Poslije toga rukopis je predan na lekturu, a zatim je trebao ii u slog i krajem godine knjiga
je prema dogovoru mogla izai iz tampe.
Doznavi, poslije povratka iz inozemstva, o obustavljanju tampanja rukopisa, zamolio sam,
listopada prole godine, lana Vaeg Savjeta druga l. ibla da me se obavijesti o razlozima.
Nakon toga uslijedilo je Vae pismo od 7. sijenja o.g. s priloenim anonimnim recenzijama
i to recenzenta X od 20. srpnja 1966, i recenzenta Y<< od 29. prosinca 1966.
U vezi s tim recenzijama ovdje bih konstatirao samo slijedee:
Recenzent X u svojoj ocjeni konstatira da knjiga predstavlja bez sumnje opseno i
ozbiljno djelo, da autor nastoji da naunom logikom i argumentacijom rasvjetli povijest stvaranja
i drutvenopolitikih odnosa u Kraljevini Jugoslaviji >>na osnovu svog vlastitog istraivanja, da
knjiga obiluje ozbiljnom dokumentacijom, a autor je nastojao da obuhvati i povee u jedinstvenu
cjelinu ova zbivanja, pri emu posebnu vrijednost knjige predstavlja posljednja glava zaklju
ci. Njegove kritike primjedbe svode se na to da je autor u prikazu uloge HSS-a u borbi za
rjeenje hrvatskog nacionalnog pitanja >>bio jednostran i da je na momente izgubio klasne krite-
rije.
Takve primjedbe, oito dobronamjernog ovjeka, upuuju na razmiljanje i na potrebu jo
svestranije znanstvene obrade takvih pitanja upravo radi rasvjetljavanja u kojoj su mjeri pojedine
ideoloko-politike ocjene u skladu sa stvarnom povijesnom istinom, to su to klasni a to na-
cionalni interesi, kako >>klasnim kriterijima objasniti meunacionalne odnose juer i danas ili
npr. zavjereniku akciju Rankovieve unitaristiko-hegemonistike grupe protiv Titove federali-
stike i socijalistiko-progresivne koncepcije, ili sovjetska-jugoslavenski sukob za vrijeme Staljina
ili dananji kinesko-sovjetski sukob itd., itd.
Primjedbe recenzentice Y druge su vrste. One su, naalost, takve da ne iznose a niti
potiu razmatranje bilo kakvih znanstvenih ili politikih problema. Jer, to npr. znai da >>tekst
ovog rukopisa nije originalan jer njegov vei dio poiva na seriji lanaka koje sam objavio u
Forumu asopisu JAZU?! Ili pak da je i ulinovi pisao o Treoj Pai-Pribievievoj vladi
Saia 89 , iza koje se krije tek providna namjera da bi me mogao strpati pod
skut antikomunistikih i nacionalistikih pozicija, nije Bruno Bui svojim pisa-
njem 1969. otvorio problem rtava ve sam to uinio ja spomenute 1965. godi-
ne. A nije time ni otvorena era tumanovtine, ve se taj problem rtava
javlja samo kao jedna - makar itekako znakovita - karika u njenu lancu. l to
punom logikom i zakonitou, i u sadrajnom i u vremenskom slijedu. A oito,
ne jedino zbog toga simbolinog lanca, sve zbiljskijim i kruim okovima sputa-
vana je, naalost, ne samo tumanovtina, o kojoj je ovdje rije, nego na
moju nesreu i ja osobno (bijah strpan ak i iza tamnikih zidina), kome je,
jamano, sudbinom, to ne iskljuuje ve pretpostavlja i samosvojnu volju,
bilo dodijeljeno da budem njenim izrazom.
No, evo kakve su povijesne injenice.
Radi rjeavanja vanih zadaa pred kojima sam 1965. stajao, i kao direk-
tor Instituta, i kao lan sekretarijata Glavnog odbora SUBNOR-a (predsjednik
Komisije za njegovanje tradicija), i kao lan Komisije za historiju CK SKH,
zaduio sam generala N. Kajia, moga pomonika za dokumentaciono-arhivski
sektor, da iz Republikog zavoda za statistiku pribavi rezultate Popisa rtava
rata 1941-1945, koji su tamo bili ve sumirani a trebalo je da budu objavljeni
u cjelini za SFRJ.
General Kaji je svojom rukom prepisao te slubene statistike podatke
na odgovarajuu obradnu tabelu. Oni govore: sveukupne rtve (NOP-a) ubi-
jeni, poginuli, umrli i nestali u SRH iznose 185.327; od toga u NOR-u (i
saveznikim vojskama) 63.336; u direktnom teroru 50.806; u logorima, zatvo-
rima, ~ortaciji i na prinudnom radu 59.639 (od toga broja u samim logo-
rima 51.534),1te ostali i nepoznato 11.54690
U razmatranju vjerodostojnosti tih podataka s generalom Kajiem, kom-
petentni strunjaci Republikog statistikog zavoda ocjenjivali su da oni mogu
ili o sjednici vlade od 19.1V a Boban o Sporazumu, itd., kad bi svakom dobronamjernom itaocu
moralo biti jasno da se ja tim dogaajima bavim u drugom kontekstu i da su moji zakljuci u
mnogome ili posve razliiti od svih onih autora koji su dosada pisali o tome, Ito recenzent X s
pravom i konstatira.
Interesantno je da je recenzentica Y morala priznati da nije strunjak za razdoblje stare
Jugoslavije, znai za materiju mog rukopisa, pa je ipak to ne smeta da s pozicija nekakve tobonje
iste nauke pokua omalovaiti moj rad spuitajui se ili tonije, ostajui na naunoc-politikim
pozicijama onih snaga s kojima je sav moj rad u politikom i manstvenom sukobu ...
89 V.biij 30.
90 Prvi rezultati popisa rtava rata 1941-1945; SR Hrvatska; obradna tabela r-9; original
ispisan rukom gen. N. Kajia iz 1965. g. u mom posjedu; prepis u IHRPH. Fotokopija izvornika
i izjava uz nju general-potpukovnika Nikole Kajia potpisana i ovjerovljena u Sekretarijatu za
opu upravu Opine Centar Zagreb, od 13. oujka 1981. priloena albi Vrhovnom sudu Hrvatske
na presudu Okrunog suda Zagreb, kojom sam (20.02.1981) osuen na tri godine zatvora i pet
godina zabrane javne i izdavake djelatnosti. Glavni i jedini injenini crimen za neprijateljsku
propagandu bila je moja tvrdnja da u Jasenovcu nije ubijeno 700.000 ljudi. a izjava gen. Kajia
i slubeni statistiki podaci nisu uope uzeti u obzir, jer da ja s njima manipuliram, ne priznajui
opepoznate, u Vojnoj enciklopediji utvrene rtve! A evo te Kajieve izjave i slubenih statisti
kih podataka:
- kao svaka slina statistika - varirati plus ili minus 10%. No, s obzirom na to
da se u ovom sluaju radilo o dobivanju podataka za pregovore o odteti sa
SR Njemakom, te da je svatko bio zainteresiran da njegovi poginuli, stradali
ili nestali budu uvedeni u >>rtve a ne u >>neprijatelje<<, realno je pretpostaviti
da podaci iskazuju prije uveane negoli smanjene brojeve!
Ovi statistiki podaci, koji su u daljem institutskom razmatranju imali biti
dopunjeni s drugim, osobito demografskim, dotadanjim i buduim istraiva-
njem, trebali su nam posluiti za konanu procjenu rtava u obradi povijesti
NDH, a posebno i za veliku monografiju Hrvatske u NOB-u i revoluciji.
Budui da su ti podaci, kao dotada najmjerodavniji izvor, potvrivali re-
zultete mojih dotadanjih istraivanja i spoznaja, to sam se sada, s njima u
ruci, mogao odlunije suprotstaviti manipulacijama s ratnim rtvama, navla-
stito tendencioznom umnoavanju jasenovakog mita.
A za to se ba te, 1965. godine, ukazala naroito prena potreba. Naime,
tada se od SUBNOR-a do Socijalistikog saveza i CK SKH raspravljalo o pri-
jedlogu (za koga nitko nije znao rei od koga je potekao) da se idue (1966)
godine glavna proslava 25-obljetnice poetka NOR-a i revolucije, za cijelu Ju-
goslaviju, odri u Jasenovcu. Na proslavi bi trebao govoriti >>ako ne sam drug
Tito, onda potpredsjednik Rankovi, a tom prigodom trebalo bi otkriti u
granitu uklesani broj rtava! Samo je trebalo jo rijeiti izmeu esto i devetsto
tisua!!
Na osnovi vrstog uvjerenja da svako, a osobito ovakvo, iskrivljavanje
povijesne istine moe prouzroiti samo jo veu omrazu i zlo, na svim spome-
nutim mjestima suprotstavio sam se toj ideji. Obrazlagao sam: drim da 25-ob-
Izjava 2 J-:0..,_ .SP,2i

Nikole Kajia, general-potpukovnika u.m.
Na traenje dra Franje Tumana dajem slijedeu izjavu:

Godine 1965, kad sam bio na radu u Institutu za historiju radnikog pokreta Hrvatske u
Zagrebu, na dunosti Pomonika direktora (za dokumentaciono-arhivski sektor), po dogovoru s
direktorom Instituta drom Franjom Tumanom, iao sam u Republiki zavod za statistiku SRH
sa zahtjevom da nam za znanstveno-istraivake potrebe Instituta dadu statistiki Popis rtava
rata 1941-1945, koji su imali u Zavodu ali jo~ nije bio objavljen.
U Zavodu sam iz slubenih statistikih pregleda svojom rukom prepisao, u nobradnu tabelu
r-9, sumarne podatke o rezultatima popisa nava rata po zajednicama opina (Bjelovar, Karlo-
vac, Osijek, Pula, Rijeka, Sisak, Split, Varadin, Zagreb) i za SRH u cjelini.
Kopija spomenute tabele priloena je ovoj mojoj izjavi. Iz nje se vidi da po slubenim stati-
stikim podacima sveukupne rtve ubijeni, poginuli, umrli i nestali u SRH iznose 185.327 (rub.3)
a od toga U logorima intemiraca 51.534 (rub.4), U zatvorima 5.654 (rub.5), ))\Jdeportaciji
1.785 (rub.6), na prinudnom radu 671 (rub.7), U direktnom teroru<< 50.806 (rub.8), U NOB i
savez. vojnim formacijama 51.749 (rub.12), itd.
Na tabeli sam - gore desno - napisao ime i telefon slubenika Zavoda s kojim smo dalje
saobraali o tim podacima, a sada ovjeravam da je to moj rukopis, dotino da su to podaci koje
sam unio iz slubenih statistikih pregleda Republikog statistikog zavoda SRH.
U Zagrebu, 13. oujka 1981
Nikola Kaji, vl.r.
general-potpukovnik u.m.
ljetnicu revolucije nema smisla proslavljati na mjestu velikog gubilita, to je

mjesto za komemoracije, ve na mjestu velike pobjede ili koje slavne pobjedo-
nosne odluke. A to se tie broja jasenovakih ustakih rtava rekoh: i deseci
tisua su uasan i grozan zloin, pa zato i u koju ih svrhu onda umnogostrua
vati na tolike stotine tisua, maltene itav milijun!? A te rtve nisu bile ni
jedine, niti su druge bile mnogo manje, da bi ih se moglo zanemariti. Osim
toga, danas, kad u rukama imamo ve i slubene statistike i pouzdane demo-
grafske podatke - nemamo pravo da ih krivotvorimo. Ni naa, ni svjetska
javnost to nam ne bi oprostila, a pogotovu ne povijest.
Poslije jednog takvog sastanka u Glavnom odboru SUBNOR-a Hrvatske,
organizacioni sekretar CK SKH (Marijan Cvetkovi) rekao mi je u svom ure-
du: to se tie Jasenovca u pravu si, ali mi ti iz politikih razloga ne moemo
dati podrku ...
Moje miljenje dijelili su, ipak, i istaknuti lanovi Savjeta Instituta, i ve-
ina razboritih ljudi na sastancima gdje se o tome raspravljalo, ak i oni to su
se krzmali da to javno izraze. A da bi se imalo u vidu u kakvoj su se klimi
vodile sve te rasprave- polovicom ezdesetih godina- pokazat e ovaj primjer.
Kad smo u CK SKH raspravljali o pripremi drugog izdanja Pregleda istorije
SKJ, za koje se predvialo da e, kao i prvo, biti tiskano na srpsko-hrvat-
skom, slovenskom, makedonskom, albanskom i maarskom, pa kad smo ge-
neral-armije l. Rukavina, kao lan Savjeta i ja kao direktor Instituta, predloili
da se Komisiji za historiju CK SKJ postavi zahtjev da se tiska i na hrvatskom
jeziku, dobili smo odgovor da bi to bilo nezgodno postaviti!! A obrazloili smo
to ne samo kao politiki jedino ispravno, radi izbjegavanja negativnog uinka,
jer kako to da se partijska povijest i povijest revolucije tiska na svim samo
ne na hrvatskom jeziku, ve i brigom za ostvarivanje nacionalne ravnopravno-
sti: i radnike klase i svakog naroda. Pripomenuli smo, ak, da i tehniki raz-
lozi ne govore protiv, jer se od naklade od dvjesta tisua primjeraka na
srpskom moe izdvojiti oko treine za hrvatsko izdanje pa da jo uvijek oba
budu velika.
No, vratimo se ratnim rtvama i Jasenovcu.
Svoje stanovite obrazloio sam i u pismenom elaboratu to sam ga dosta-
vio CK SKH (Komisiji za historiju) 20.X.1965, a saetak je dospio i do Tita i
Gonjaka.
Tu je napisano:
Opa je karakteristika da se u iznoenju podataka o rtvama u toku
NOR-a viestruko pretjeruje sa brojem rtava u logorima NDH, naroito za
Jasenovac, za koga se u tampi i povodom raznih komemoracija i proslava
obino tvrdi da je u njemu ubijeno 600--800 hiljada ljudi. Te brojke se uzimaju
i kao injenice prilikom podizanja spomenika itd.
Dosada jedini egzaktni podaci su oni, koje smo dobili na osnovu popisa
rtava rata 1941-1945, koji je izvrio Statistiki zavod SR Hrvatske radi dobi-
vanja podataka za pregovore o odteti sa SR Njemakom. Prema tim, dosada
jedino vjerodostojnim podacima, ukupne rtve sa teritorija SRH (poginuli u

NOB-u i stradali od faistikog terora) iznose 185.327, a od tog broja stradalo
je u logorima, zatvorima i deportacijama ukupno 59.639.
Meutim, kad je rije o ukupnom broju rtava u NDH i Jasenovcu, onda
tome treba dodati jo i teritorij Bosne i Hercegovine koji je ulazio u NDH pa
broj svih rtava i u svim logorima moe biti najvie 3 do 4 puta vei, to bi
znailo 180 - 240.000. Inzistiranje na broju rtava od 600-800 hiljada samo u
logoru Jasenovac ne samo da ne odgovara historijskoj istini, ve je toliko po-
tencirano da ispada da je Jasenovac drugi najvei logor u nacistikoj Europi.
To preuveliavanje potpuno je nepotrebno i tetno, jer ima za posljedicu dugo-
trajne historijske, moralno-politike implikacije, kao da objektivni broj u Jase-
novcu i drugim logorima kvislinke ustake NDH sam po sebi nije dovoljno
straan i grozan91
Prijedlog o zamiljenoj glavnoj proslavi u Jasenovcu nije proao. Valja se
podsjetiti da se u njegovu iniciranju i odbacivanju zapravo radilo o meusob
nom nadvladavanju onih stremljenja, koja e u tadanjoj ahovskoj partiji svoju
konanicu dobiti u IV. (brijunskom) plenumu CK SKI, osudom birokratskog,
centralistiko-hegemonistikog izopaivanja i programskih opredjeljenja SKI i
ustavnog poretka SFRJ.
A svima onima samozvanim i himbenim tumaima NOP-a na hrvatskom
tlu, to bi tumanovtinu iskorijenili pod izlikom tobonjeg njenog umanjiva-
nja jasenovakih rtava, uz sve ostalo reeno, skrenuo bih pozornost na jo
jednu povijesnu injenicu. Jesu li se ikada zapitali, a oni koji jesu (a znam i
takve) jesu li potraili i nali pravi odgovor na pitanje: zato Josip Broz nikada
nije doao u Jasenovac?! A obiao je, takoreku, svako, imalo vanije poprite
i mjesto NOB-e u svim republikama. Budui da se tom neimaru, kako NOR-a
i revolucije tako i nove socijalistike Jugoslavije, jamano, ne moe pripisati
nikakva pristranost niti popustljivost prema hrvatskim grijesima (bez njega
oito ne bi bilo uklanjanja Hebranga u ratu, ni progona, ni smjene vodstva u
Hrvatskoj 1971), bez obzira na to kolika je uloga drugih bila u tim sluajevima,
to tome moraju biti neki dublji razlozi. Odgovor na to pitanje, po mome mni-
jenju, vjerojatno se nalazi u tome, to je on, kao povijesna linost, znajui
povijesne injenice, instinktom velikog politiara i dravnika, predosjeao
kuda smjera mahnitanje monstruoznou jasenovakog mita. U krajnjem: po-
drivanje samih osnova njegova djela i dovoenje u pitanje same svrhovitosti
stvarno golemih rtava rata i revolucije.
A valja dodati da sam se u to doba, u razdoblju 1964-1966. odrao u
Institutu samo zahvaljujui izravnoj intervenciji i Tita i Kardelja. R. olakovi
je, kao predsjednik Komisije za historiju CK SKI, dao znati da Tuman sa
svojim shvaanjima nije pogodan za suradnju na partijskoj povijesti, pa je CK
91 Kopija elaborata to sam ga dostavio CK SKH (Komisiji za historiju) svojim pismom od

20.10.1965. u mojoj arhivi.
SKH ve traio s kim da me zamijeni. Tek osam godina kasnije doznao sam
da je jednom zgodom Tito, kad je boravio u Zagrebu s Jovankom, pa je i ona
sudjelovala u tom razgovoru, izjavio da nema krivnje na mojoj strani. A drugi
put je Kardelj, u prisutnosti Tita, rekao vodstvu Hrvatske: Ostavite Tumana
na miru, jer on na historiografskom podruju prua najodluniji otpor centra-
listika-hegemonistikim tendencijama!
Prilike su se, meutim, ne tek povrinska politiki brzo mijenjale. Poto

je na 8. kongresu SKJ (potkraj 1964) odnijela idejna pobjeda nad birokrat-
skom, centralistiko-unitaristikom strujom, koja se protivila drutveno-eko-
nomskoj reformi i opoj nacionalnoj ravnopravnosti, a s brijunskim plenumom
(u ljeto 1966) naruena i njena organizacijsko-kadrovska mo, neki su imbe
nici ocijenili da e biti svrsishodno udariti i po nacionalistikim skretanjima.
U Hrvatskoj je to, po rijeima Bakaria, pokrenuto jo u vrijeme 8. kongresa.
A sad poslije brijunskog plenuma, Deklaracija o nazivu i poloaju hrvatskog
knjievnog jezika (iz oujka 1967) uzeta je kao povod da se konano obrauna
s nacionalistikim aritima. Jer: stvar Deklaracije ne treba promatrati izo-
lirano nego poi od stvorene atmosfere, i od institucija i ljudi koji su je
stvarali92
Drim da je u pozadini provedbe tog isprovociranog udara u Hrvatskoj

bilo politike proraunatosti, ali nita manje i pomanjkanja povijesne daleko-
vidnosti. Naime, iz politikih razloga mogla se razumjeti potreba uspostave
ravnovjesja, poremeenog odve velikim nezadovoljstvom u irokim krugo-
vima zbog uklanjanja Rankovia i potkresivanja njegove svemone slube. AJi
za iluzije da je time centralistika-hegemonistikim tendencijama zadan takav
udarac, da se vie nee moi osovili na noge, nije bilo nikakve povijesne osno-
ve.
U naem razmatranju povijesnosti tumanovtine, znakovito je na koji
sam nain od Miloa anka spomenut meu prvim krivcima za Deklaraciju o
jeziku, iako u njenom donoenju nisam sudjelovao. Osim, dakako, u atmosfe-
ri. No Bakari je tu teoretsku podlogu iznio mjesec dana poslije ankova
prozivanja. Kad je na Glavnom odboru SSRNH, u raspravi o Deklaraciji, Josip
entija prigovorio anku da se ponaa kao inkvizitor, koji eli da tjera vjeti-
ce, zaboravljajui da i sam snosi dio odgovornosti za stanje koje je dovelo do
nje, anko je, u svom odgovoru, punom ui, zapravo razotkrio pobude hajke
protiv Deklaracije. Iznijevi da dobiva pisma u kojima narod trai da se
osudi ne Deklaracija nego njeni nosioci, 'anko e rei: Da, drugovi, kriv
sam za stanje tog problema kao i za stvari oko druga Tumana kada se radilo
92 Izlaganje dr. V. Bakaria na VII. plenarnoj sjednici CK SKH, Velernji list, Zagreb, IX,
2398, 20.04.1967, l, 3-5.
o Institutu za historiju radnikog pokreta - kriv sam to te probleme nisam

istjerao do kraja<< 93
teta za anka to nije znao Za stvari oko druga Tumana<< jo u njego-
voj vojnoj eri, ta bile su nita manje sadrajno zanimljive. A koliko bi i
kakav trud, i kakvim sve drugovima, utedio! Ovako nam preostaje da naga-
amo zato je on to u institutskoj >>eri propustio da me izvede na istac,
dotino kako je on to morao, mogao i trebao da ne bi bio kriv, kad ni po
slubenoj dunosti ni po iemu, meni znanom, nije imao nikakve veze niti s
Institutom, niti sa mnom. A nije ni nezanimljivo pitanje, kako to da na toj
sjednici, na kojoj se samo ankovski sudilo Deklaraciji u ime naroda, ni jedno
drugo ime nije spomenuto u smislu u kojemu je moje iznijeto?!
Mjesec dana kasnije, na sjednici CK SKH, Bakari e po obiaju dati
svoja teoretska obrazloenja za atmosferu u kojoj su Matica hrvatska, Dru-
tvo knjievnika, Matica iseljenika (zbog Holjevca) i Institut (zbog mene) oi-
gosani kao arita nacionalistikih skretanja. On e govoriti i o neprihvatlji-
vim stavovima u Pregledu historije SKJ, te da je CK traio >>diskusiju o
problemima historiografije, jer je bilo i kritike (i to osnovane) u kojoj je Tu
man bio u pravu, a s druge strane, da se u njegovu neslaganju nije radilo o
diskusiji nego o politikoj ocjeni materijala datog naoj Komisijz-9 4 , a pokazalo
se >>da drug Tuman o tome ima druga gledita 95 .
Iz ovog Bakarievog izlaganja proizlazi, zapravo, da se nije radilo u biti o
razlikama u znanstvenim prosudbama povijesnih zbivanja, to je samo dijelom
tono, jer smo se mi u nekim pitanjima doista prilino razlikovali. A makar je
tona njegova zamjedba da sam o njegovim politikim ocjenama, mojih i
institutskih povijesnih ocjena, imao druga gledita, te da nisam bio spreman
da ih prihvatim kao znanstvene ocjene, ipak to nisu bili razlozi za uvrtavanje
u arita. Za to su se u onom momentu sluiti drugi razlozi. Tek, nije slu-
ajno da sam u protudeklaracijskoj hajci jedino ja u Hrvatskoj - uz iskljuenje
iz SKH - morao napustiti i dunost ne dobivi vie posao96 ! Krlea je morao
dati ostavku na lanstvo u CK SKH, V. Holjevac je do kraja politiki potisnut,
a neki potpisnici Deklaracije su iskljueni iz SK ili dobili manje partijske ka-
zne, ali nitko nije morao napustiti svoj posao. Budui da je i Bakari konstati-
93 Peta plenarna sjednica Glavnog odbora SSRNH: Politika odgovornost pokretaa i politi
kih nosilaca deklaracije, Vjesnik, Zagreb, XXVII, 7217, 23. oujka 1067, 3.
94 V.bilj. 92; potcrtani tekst u izvoru, a misli na Materijal za raspravu u CK SKH poslije
koje je Grui u Komunistu objavio svoju ocjenu o buroasko-nacionalistikom skretanju.
95 Isto
96 U Institutu kojega je osniva bio CK SKH, bio sam prisiljen kao direktor dati ostavku, a
na Fakultetu politikih nauka, gdje sam bio honorarni izvanredni profesor, jednostavno vie nisu
~a~iaft~~~~ePa~~f:~er~~i:n:~~ife f~s~~~~~ ~~~fif~0!a~~o~~dn~~laf~~~~~jus~t:~!tfs~e~~a1~n::~
lana IK CK SKH (Pero Pirker i Duje Kati), nitko nije predloio bilo kakvu kaznu za mene, a
iskljuili su me iz SK, nakon to sam napustio dunost, u mojoj odsutnosti na izriit zahtjev M.
Gruia, koji je za to, jamano, imao ili nalog ili ovlatenje.
rao da sam Tuman nije sudjelovao kod donoenja Deklaracije97 , oito je da

su se stekle okolnosti u kojima su neki mogli da se oslobode tumanovtine,
drugima vie (trenutno) nije bila nuna, pa su je mogli prepustiti prvima a i
treima, za utjehu barem ...
4. U RVNJU OBRAl:UNA DOGMATSKIH SNAGA

S DEMOKRATSKO-PROGRESIVNIM STRUJAMA
Ti kriv si, bijela ptico jata crna,

i kada nilta ne uinil krivo.
Ivan Aralica
Tako se zavrila institutska era tumanovtine.

Posljedci moga ustrajanja da vojno zvanje, u kojem sam se naao u viro-
vima rata i revolucije, zamijenim graanskim - nisu mogli biti suprotniji od
mojih tenja i oekivanja. Mjesto izbavljenja iz prilika u kojima su moji povje-
sniki radovi i pogledi uzimani u obzir tek nakon politiko-hijerarhijskog arbi-
triranja - politika me sustavno sputavala i konano udaljila od slubenih kate-
dri znanstvenog rada.
No, otkada je povijesti nikakva ljudska misao, i pisana rije, nikada ne
ostajae ograniena samo na njih, pa ni ona povjesniarske knjievnosti, to
oduvijek i ponajvie, bijae podlonicom politike moi. Ali, za mene, cijena
nije bila mala. I puno desetljee i pol bivala je sve vea.
U politikom zaokretu, to je nastupio potkraj 1971, smjenjivanjem
dravno-politikog vodstva SR Hrvatske zbog tzv. masovnog pokreta, oigo-
sanog kao nacionalistika kontrarevolucija - stekli su se preduvjeti da se
konano obrauna i s tumanovtinom.
Iako sam u onodobnim zbivanjima u Hrvatskoj pripadao onoj intelektual-
noj struji to se zauzimala za reformu socijalistikog sustava, radi izlaska iz
dugovjene stagnacije, koja e se uskoro oitovati kao sveopa kriza - bijah
uvrten u antisocijalistike snage. Pripadao sam idejno, prema tome, jednoj
od onakvih reformistikih marksistikih struja, kakve su se u komunistikom
krilu i u socijalistikim zemljama javljale u nae doba od Poljske, Maarske i
ehoslovake do euro-komunizma. Te od Kine do Gorbaovljevog revolucio-
narnog'\ reformizma u Sovjetskom Savezu. Pa i do ponovne pojavnosti refor-
mistikih struja u Jugoslaviji, koje su dijelom sline onima s kraja ezdesetih i
s poetka sedamdesetih godina, a dijelom i znatno drukijih stremljenja.
""V.bilj. 92, str. 5.

U RVNJU DOGMATIZMA 61
Na temelju sveukupnih iskustava iz svjetske povijesti, odavno sam doao

do spoznaje da je za prebroivanje krize socijalistikih drutava nuno naputa-
nje monistikog staljinistikog monopolizma. Jer povijest je nedvojbeno ovje-
rovila, da je bitnom pretpostavkom za razvitak svakoga, a pogotovu graan
skoga drutva - bilo slobodno strujanje ljudske misli i ideja, ili njihovo plura-
listiko sueljavanje. A nasuprot tome, totalitarizam svake vrste - u ime bilo
kakvog monizma -javljao se redovno konicom drutvenog razvitka, izrazom
krize koju nijedno drutvo nije moglo dugotrajnije podnositi. Naravno, ako to
bijahu pretpostavke za razvitak svih dosadanjih drutava u povijesti, onda
nema nikakvih filozofijskih i teorijskih osnova za zakljuak da se socijalistiko
drutvo moe razvijati bez takvih pretpostavki. Sama drutvena stvarnost, iz
iskustava redom svih socijalistikih zemalja, odluno je opovrgla suprotna oe
kivanja. Zbog toga bijah meu pobornicima drutvene nunosti pluralizma so-
cijalistike misli. Ta opa, povijesno-filozofijska, spoznaja bila je, u naim pri-
likama, jo vie potkrijepljena zbiljom vienacionalnog zajednitva, to e rei
i razlika i suprotnosti uvjetovanih povijesno-drutvenim razvitkom.
U svom povijesnom sukobu sa staljinizmom, jugoslavensko socijalistiko
drutvo trailo je izlaz, iz svog birokracijskog okamenjivanja, u to neizbjeno
odvodi svaki monizam, u samoupravljanju i u drutveno-gospodarskim refor-
mama. Na 8. kongresu SKJ naelo samoupravljanja uzdignuto je i na razinu
nacije. Usvojeno je i naelo pluralizma razliitih interesa, to zapravo pret-
postavlja i pluralizam ideja. Meutim, u svemu tome ilo se samo do pola
puta. Osim to je kriza nezaustavljivo napredovala na svim podrujima. Teorij-
ski duboko ukorijenjena monistika dogmatsko-marksistika shvaanja, osi-
ljena u veoma razvijenim birokracijskim strukturama dravne i politike vlasti,
pokazivala su se iznova dovoljno premonima, da mogu, ako ne onemoguiti
a ono, suzbiti zamah naprednijih socijalistikih tendencija i reformi.
U sklop njihova neprestana obraunavanja s neprijateljskim i >>kontrare-
volucionamim snagama sviju boja dospjela je, logino, i >)tumanovtina. I
to utoliko vie, ukoliko su te dogmatsko-birokracijske snage same postajale
sve suprotnije izvornim postulatima titoistike revolucije i vienarodne zajedni-
ce, ili su pak samoupravna-demokratske struje smatrale da im je u trenuta
nom interesu initi ustupke suprotnim tendencijama.
Kad sam 1972. bio uhien i suen s grupom, uglavnom najutjecajnijih
ljudi iz Matice hrvatske, okrivljenih da su najodgovorniji za tobonju nacio-
nalistiku kontrarevoluciju u Hrvatskoj, nije teko pretpostaviti iz kojih je
izvorita stvarana atmosfera kako bi mene trebalo suditi vie nego ikoga drugo-
ga. Upozoravajui me na to, moji su me odvjetnici (dr. Ivo Glowatsky i Mate
Tafra) obavjetavali da se govorilo ak o 12 do 15 godina robije. Doznavi za
ulogu koju su mi namijenili, dao sam suglasnost supruzi da zamoli Krleu da
o mom sluaju razgovara s Titom. To sam odbijao sve dok sam mislio da e
se u istranom postupku utvrditi neosnovanost optube protiv mene. Ilo se
ak za potvorom da je u mom institutskom uredu pisana Deklaracija o jezi-
ku, makar je i sam Bakari na CK SKH 1967. izjavio da u njenom priprema-

nju nisam sudjelovao. A poto nije pronaen nikakav drugi razlog, jer osim
moga pisanja i predavanja o povjesnikim pitanjima (i jo k tome preteito o
revoluciji) nikakve druge moje djelatnosti nije bilo, onda sam morao biti pr-
vooptueni u grupi za pijunau. Kad je Krlea proitao optubu, te o njoj i o
istrazi razgovarao i s jednim mojim braniteljem (M. Tafrom), njegov je komen-
tar bio: Pa to je ista magla!. Nakon toga razgovarao je s Titom, koji je
poruio da se Tumanu ne pakuje!98 Poslije toga, nisam dodue bio okriv-
ljen za pijunau, nego za veze s inozemstvom i s emigrantskim elementi-
ma, koje sam ostvario po slubenoj dunosti, bilo kao direktor ili profesor,
bilo kao predsjednik Povijesne komisije Matice hrvatske ili kao lan Izvrnog
odbora Matice iseljenika99 Optuba je jo uvijek bila takva da je odvjetnik M.
Tafra u svom zavrnom govoru na procesu rekao, da je sudjelovao, i to na
strani tuiteljstva, u nekoliko najveih poratnih procesa neprijateljskim mini-
strima i generalima, ali da se u nijednom sluaju nije ilo za takvim konstruk-
cijama kao u ovom sluaju partizanskog generala i hrvatskog povjesniara!
Poto nije bilo nikakvih injeninih razloga za mnogogodinju osudu, to je
trebalo potivati Titovu o nepakovanju. Jamano, radi protutee stvorenoj
atmosferi, sudsko vijee prihvatilo je prijedlog mojih odvjetnika da se kao svje-
doci obrane pozovu M. Krlea, general-armije I. Rukavina i general-potpukov-
nik N. Kaji. Pozivi im, meutim, nisu urueni, jer bi se njihovo svjedoenje
u moju korist odrazilo i na sveukupnu atmosferu oko procesa. U tom je smislu,
ini se, ve i sama preporuka predsjednika Tita u mom sluaju morala povoljno
djelovati i u ostalim sluajevima. Osobito u sluaju B. Buia i D. Sukanca
suenih u grupi sa mnom. Tako sam u procesima idejnim zaetnicima i vo-
ama kontrarevolucije 1972. osuen samo na dvije godine, odleavi u
zatvoru deset mjeseci koliko sam bio pod istragom, a zahvaljujui Titu izbjegao
sam kobi da zaglavim u vie no desetgodinjem tamnovanju 11JO.
Tada je, jamano, bilo jo imbenika koji su poznavali i historija! tuma
novtine i - vjerojatno - nasluivali kakvu svrhu ima njeno ukljuivanje u
kontrarevolucionarne i zloinake elemente koje valja iskorijeniti ognjem
i maem.
Cio preostali dio sedmog desetljea (od 1972. do 1980) tumanovtina
nije mogla, naravno iz moga pera, ni glavu promoliti. Ali kako su sada njene
93 Ja sam za to doznao od Krlee istom po izlasku iz zatvora potkraj 1972. Da bih tu injenicu
uinio povjesnim svjedoanstvom, naveo sam je u svom pismu - u povodu drugog sudskog progona
- ,.18-ci iz dravno-politikog vodstva SFRJ i SRH, te Krlei i nekim drugim linostima, od
4.oujka 1981, kad Tita ve nije bilo, ali je Krlea bio iv, kao svjedok koga sam mogao navesti,
dok drugu dvojicu koji su mi to, takoer, potvrdili nisam smio zbog njihovih slubenih dunosti.
99 U Maticu iseljenika uao sam na izriito traenje V. Holjevca, a po zaduenju org. sekre-
tara CK SKH protiv svoje volje.
100 Presudom Okrunog suda (od ll.lO.tm) bio sam osuen na dvije godine zatvora, ali
odmah pulten iz zatvora, a Vrhovni sud SRH kasnije je smanjio na onoliko koliko sam bio u
istranom.
ideje<< -logikom povijesne nude, ili lukavou (Hegelova) povijesnog duha -

zastupali na svoj nain drugi, ak i oni to su svojedobno bili ukljuivani u
njeno potiranje, to je sada sluila kao zastraujui primjer njene zlokobnosti.
Vrhunac takvog njenog raskrinkavanja, zbog tobonjeg falsificiranja .Povijesti
s nacionalistiko-ustakih polazita, bilo je ve spomenuto pisanje ivorada
Mihailovia 101 Ocjenjujui da su to, na pragu prekretnikih dogaaja, nagovje-
taji novog vala hajkakog terorizma pa i progona, prosudio sam da bi bilo
povijesno nerazborito, pae i pogibeljno ne samo po mene, pasivno se prepu-
stiti na milost i nemilost onim strujama u ime kojih zbore oni to su poli u
jo ei pohod protiv ))tumanovtine. Znajui da su te, dogmatsko-hegemo-
nistike, struje, u svim zemljama i u raznim prilikama, znale nai puta da
svojim protivnicima dou glave na kojekakve naine, i sa sudom i bez njega,
smatrao sam da bi bio intelektualni kukaviluk, nedostojan cijeloga moga ivo-
ta, ako bi im se utke prepustio. Pri tom sam imao na umu ve starohelensku,
Epikurovu filozofsku spoznaju, da ovjekova sudbina ili budunost nikada nije
potpuno u njegovim rukama ali niti potpuno neovisna od njegove vlastite volje.
Bijah itekako svjestan da sam se naao u stanju kakvo je ve i Sokrat obiljeio
bezizlaznom mudrou: togod uini kajat e se! No, isto tako i Anaksarh,
koji je na odluku Nikokreona da ga dotuku odvratio da mogu ubiti tijelo, ali
ne i duhovno djelo, koje e kad-tad odnijeti pobjedu ako je pravi izraz nara-
vi... U vrijeme i u psihozi kad u spiskovima za progon u Hrvatskoj ima na
tisue ljudi (Balti je otvoreno izjavio da su pripremljene mjere!), meni je
opet, po scenariju to ga je iznio . Mihailovi, bila namijenjena iZnimna i
naroita uloga. Poto mi nije preostalo drugo nego da se oslonim na intelek-
tualnu savjest ovjeanstva - u nemogunosti da se u zemlji tiska i rije moga
odgovora na bezobzirne klevete - odluih se da stranom nakladniku predam
svoj rukopis ~>Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi, kao i da progovorim
o spornim povijesnim pitanjima. Preostao mi je sud svjetske javnosti, u okolno-
stima kad su nasuprot naelima Helsinke konferencije, o potivanju ljudskih
prava, moja osobna bivala sve zlokobnije gaena. A to to su onda moje ime
i moja knjiga postali i objektom manipuliranja, to je bilo izvan moje moi:
izravna posljedica bezrazlona nastavljanja hajkakog progona protiv mene 102 .
U slijedu sveukupnog dosadanjeg izlaganja samo se po sebi razotkriva
zato se tudmanovtina nala opet na udaru neposredno nakon Titova odla-
ska s povijesne scene, dotino zato je prvi veliki politiki proces(( - poslije
101V.bilj. 5.
102Moj rukopis Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi tiskan je na engleskom (u neto
skraenom opsegu) pod naslovom Nationalism in Contemporary Europe, Columbia University
Press, New York, 1981, 293. Knjiga je izila ba u vrijeme moga novog sudskog progona, pa je
za mene bilo krajnje nepovoljno ~to je na njoj navedeno: Copyright by Matthew M.Mestrovic (koji
je u to vrijeme u jugoslavenskom tisku bio napadan kao predsjednik emigrantskog Hrvatskog
Narodnog Vijea) bez obzira to mu ja za to nisam dao nikakvo ovlatenje i to je to uinjeno bez
moga znanja.
64 POVIJEST l IVOThA SUDBA
njegove smrti - odran protiv Titova generala i hrvatskog povjesniara,

kako je to zabiljeeno u svijetu.
Poto sam ponovno izbjegao nasukavanje na mnotvo podvodnih grebena
i tempiranib mina, za dokaz neprijateljske aktivnosti preostale su moje
izjave uglavnom o povijesnim pitanjima. Za te su izjave dva lana najvieg
dravnog i politikog vodstva (Predsjednitva CK SKJ i SFRJ) na internim
sastancima kazali da u njima nije bilo nita neprijateljskog i da je progon zbog
njih politika greka. One su, meutim, ipak posluile kao povod za osudu na
trogodinju robiju i petogodinju zabranu svake javne djelatnosti 100 , a dakako
i za obnavljanje gotovo besprimjerne bajke protiv tumanovtine.
U tome je, opet, povijesno vie nego znakovito da jedan od glavnih optu-
benib argumenata, zapravo jedini injenini dokaz kako sam daleko oti-
ao u lanom i zlonamjernom prikazu poloaja hrvatskog naroda i stanja
u SFRJ - bijae ba problem ratnih rtava, olien u jasenovakom mitu.
tovie, upravo to je uzeto kao injenini dokaz na temelju kojega su
kojekakvi bezumnici - od dunosnika do piskarala - uvjeravali javnost da ne-
pobitno i nepovratno pripadam ne samo nacionalistiko-maekovskom, nego i
faistoidnom ustako-teroristikom taboru.
Tako se komentator glavnih zagrebakih novina, obarajui se na moju
tvrdnju da je u svim logorima i zatvorima pogubljeno oko ezdeset tisua ljudi
nije libio ovakve sinteze:
Opake lai ... izmiljotine i provokacije nacistikih nostalgiara ... Tu
man im se pridruuje svojim istraivanjimll, ali bez imalo smisla za autenti
nost: poznato je, naime, da su ustaki i proustaki elementi u inostranstvu
stvarni autori crne legende o Jasenovcu ... Podsjetimo se da je Franjo Tuman
i na poetku sedamdesetih godina bio rado citiran u glasilima ekstremne emi-
gracije ... Povijest se ponavlja ... to nimalo ne iznenauje, jer je oito rije o
ovjeku koji nije promijenio ni stavove a pogotovo ne ideje, jer su one - kako
ree tuilac u svojoj zavrnoj rijei - ujedno i ideje ustakih i proustakih tero-
ristikih organizacija u inozemstvu 104
Istovremeno imao sam ugovor s jednim europskim nakladnikom za njemako i hrvatsko

izdanje.
Dok su ova bila u pripremi, pojavilo se piratska izdanje, bez moga znanja, u nakladi Hrvat-
ske revije pod naslovom Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi, Milnchen-Barcelona, 1981,
373, a potom i drugo izdanje 1982, 429.
Zbog toga je moj ugovorni nakladnik odustao od hrvatskog izdanja, tiskavli samo njegovo
zavdno poglavlje (koje nije bilo u spomenutom hrvatskom izdanju) pod naslovom: Drtavnost
nacija kljul mira Europe, Lidingo, 1982, 53, a potom i cjeloviti rukopis na njemakom: Die Nalio-
tUJlitlitenfrage im heutigen Europa, Lidingo, 1986, 302.
103 Presudom Okrunog suda u Zagrebu, od 20. veljae 1981. osuen sam (po l. 133 st. l i
2 KZJ) na tri godine zatvora, a ujedno (po l. 57 st. l i 2 KZJ) i na zabranu svake javne djelatnosti
(javnog nastupa u ltampi, na skupovima, radiju i televiziji, te objavljivanju izdavake djelatnosti)
u trajanju od pet godina. Kazna je potvrena i od Vrhovnog suda SRH, a i Savezni sud i Tu!ilaitvo
ostali su nijemi na sve iznijete dokaze obrane.
104 Vjesnik, Zagreb, XLII, 12029, 21.02.198l,Sedam dana,l9.
Budui da zaista nisam promijenio ni stavove a pogotovo ne ideje, i

budui da sam bio krajnje zabrinut, ne toliko za sebe osobno koliko zbog ope
pogibelji povampirenja suludog povijesnog besmisla, ako bi potrajale onakve
prilike zastraujueg sumraka povijesne svijesti u kojima su mogui onakvi su-
dovi kakve su poeli iznositi ne samo dotada poznati hajkai protiv ))tuma
novtine (3. la ivorad Mihailovi) nego i slubeni (anonimni) komentatori
dnevnih listova, ali i Tanjug i M. Balti i J. Bili i neki drugi, u ime slubene
politike, to sam kao ovjek, zaokupljen tragikom povijesti svoga naroda i pro-
blemima junoslavenskog zajednitva, uputio pismo najviim dravno-politi
kim djelatnicima u SFRJ i SRH, a i takvim sudionicima u mojoj povijesnoj
}>krivnji kao to su Krlea i generali Rukavina, Kaji, ibi, te onima iz smije-
njenog vodstva SRH, da bih jednima -i po cijenu da sebi osobno nakodim-
skrenuo pozornost da ovakvo iskrivljivanje povijesnih injenica a gubljenje sva-
kog povijesnog razuma prijeti novim kataklizmama, ili traginim posljedicama
za niz novih godina pa i desetljea, a druge - pozvao kao svjedoke pred neiz-
bjenim sudom povijesti.
Iz te svoje usudbene poslanice navodim neke dijelove, ne bi li ~t: nad
njima zamislili svi dananji podravatelji ili uzdizatelji jasenovakog mita, od
Vladimira Dedijera do Vuka Drakovia. A pogotovu takvi kao Jefto ai,
koji je otiao (dosada) najdalje, pripisavi osporavanje jasenovakog mita u
glavne znaajke >>tumanovtine, kao falsifikatorskog obmanjivanja u korist
ovinizma. Usudivi se ak da sve one, koji se ne slau sa sumanutim manipu-
liranjem do monstruoznosti uvelianim jasenovakim mitom, jednostavno pro-
glasi - zloincima. Preostaje jo samo in izvrenja odmazde! Uostalom, nije
onda ni udno da je pokuaja izvrenja fizikog uklanjanja ve i bilo. I ne
jednom 105 A nije to ni neka nova pojava, kad je rije o hrvatskim povjesnici-
ma. Ali, ba zato to ona nikada ne ostaje jednostranom inidbom, zauzimam
se za razotkrivanje uzrono-posljedinih injenica. A radi njihova premoiva
nia i otklanjanja pi,ah meu inim:
Obraajuise svima (tj. !:.Voj IM-ci na!:.lovnika):

Da bih vas ponukao, da s pozornou proitate ovo pismo i priloeni moJ
odgovor na tubu i zavrnu rije na suenju, podsjeam vas na to kakve je
105 Iako mi ie ~krenuta pozorno~ t da se uvam, ne iskljuujem moguno~t da je automobilski

nalet na mene kao pjeaka, na zakazanom mjc~tu 1 u totno otlrcdeno HiJt:mc, u Umagu 1'}!'10,
ipak bio samo sluajnost, ali je udno to o tome nije ostala nikakva slubena zabiljeka, a bila je
milicija i bijah autom hitne pomoi, tee ozlijeen, prevezen u bolniku ambulantu.
No, evo to nije mogla biti sluajnost: dana 19.studenog 1971. imao sam predavanje na
sveanoj akademiji u Novoj Gradiki 0 30-obljetnici revolucije. Poslije toga, vozei se sa supru
gom Ankicom u vlastitom automobilu, bili smo u mrkloj susnjenoj noi na izlaznom krianju
najednom zasuti tekim kamenjem. Prednje staklo bilo je posve razbijeno, ali na sreu proli smo
bez teih posljedica. Napadaj smo prijavili odmah redarstvenoj, tj. Milicijskoj postaji, ali nikad
nikakva obavjetenja. Vijest o tome donio je Hrvatski tjednik, 33, 03.12.1971, pod naslovom O
ivjela Orjuna.
66 POVUEST l IVOTNA SUDBA
strahotne povijesne posljedice - po mnotvo ljudi, po sve socijalistike zemlje i

po socijalistiki pokret u svijetu - imalo staljinistiko guenje ljudske misli i
gaenje savjesti i dostojanstva ovjeka- revolucionara, intelektualaca i radnika.
Onima tada na vrhovima vlasti (Mijatoviu, Mojsovu, Bakariu, Blaevi-

u, Ljubiiu, Miniu, Grlikovu, piljku, M. Planinc):
Obraam vam se ovim pismom, ne toliko kao pripadnik socijalistikog po-
kreta, koliko kao povjesniar revolucije i najnovije nacionalne povijesti, i ne
toliko zbog toga to sam se ba kao takav naao pred provalijom robije, koliko
zato da bih vam na temelju sveukupnog - ne samo svog - !.ivotnog iskustva i
povijesno-znanstvenih spoznaja, iz/of.io stanovite prosudbe o nekim dananjim
politikim kretanjima ili tendencijama, to po miljenju mnogih razboritih ljudi
- mogu imati dalekosene, pa i kobne posljedice.
Kao to sam iz/of.io u priloenom odgovoru na optubu i u zavrnoj rijei
na suenju, u Hrvatskoj su desetljeima mnoge odrednice tvarnog i duhovnog
ivota negativno djelovale na oblikovanje politikog i moralno-psiholokog sta-
nja. Najnovijim lanjugovskim ili Balti-Bilitevim politiko-povijesnim o-
cjenama i nainom njihovih provedbi, po kojima su gotovo bez iznimke sve
sastavnice novije hrvatske povijesti poistovjeene s poraf.enim snagama u NOB,
tj. s faizmom i ustatvom - to je dostiglo dosada najdrastinije i krajnje zabri-
njavajue dimenzije.
Sva moja krivnja sastoji se jedino i iskljuivo u tome, to sam se u praksi,
i u znanstvenom djelovanju, zauzimao za otkrivanje i uklanjanje uzroka to
potiu u bilo kom obliku hrvatsko pitanje i u socijalisti/koj zajednici.
l ovo pismo piem vam po diktatu savjesti- pa makar i po cijenu opasnosti
da time jo i vie pogoram svoj poloaj - ali s nadom da e vas ono potaknuti
da u najviim politiko-dravnim tijelima, raspravljajui o problemima o kojima
je rije, imate u svom vidokrugu i razmiljanja i spoznaje, koje - budite uvjereni
-nisu samo moje, ve i velikog mnotva hrvatskih revolucionara i intelektualaca.
Generalima l. Rukavini i N. Kajiu:

Stjecajem okolnosti vi ste jo f.ivi, krunski svjedoci onog slijeda dogadaja,
koji e, eto, ovih dana dovesti ne samo do sudske osude protiv mene, nego i do
zaprepaujueg obnavljanja onih politiko-povijesnih ocjena, u razmatranju
kojih smo svojedobno zajedno sudjelovali.
Mi smo zapravo predstavnici triju generacija hrvatskih revolucionara (ro-
eni smo: 1902, 1912. i 1922. u tri razliita dijela Hrvatske), ali jamano nije
bilo sluajno, to smo ve davno postali intelektualni istomiljenici na temelju
vlastitih iskustava i spoznaja do kojih smo dolazili u revolucionarnom pokretu
i socijalistikoj izgradnji ...
Sva trojica smo bili u onoj uf.oj skupini vojnih strunjaka, to su pripremili
strategijsku koncepciju openarodne obrane, nasuprot kojekakvim drugim po-
gledima ...
Obojici vam je takoer poznato -jednom kao pomoniku direktora, a dru-

gom kao lanu Savjeta Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske - da ja
kao direktor Instituta (i profesor suvremene povijesti i revolucije na Fakultetu
politikih nauka) nisam od Instituta pravio nikakvo nacionalistiko arite,
kako je to svojom hajkom 1967. Milo tanko (u povodu Deklaracije o jezi-
ku) uspio ishoditi moje smjenjivanje, ve nam je, zajedno s mnogim drugima,
bila jedina namjera da od Instituta stvorimo ozbiljnu ustanovu, koja e svojim
radom dati znanstvene priloge iz povijesti radnikog pokreta i suvremene nacio-
nalne povijesti uope.
No, u mom sluaju svaki je od vas i posebni povijesni svjedok u bitnim
pitanjima zbog kojih sam po drugi put stavljen na optueniku klupu, a sada i
osuen na trogodinju kaznu robijanja ...
Ti si, Ivo, bio svjedok povijesnoga spora koji je pred vie od dva desetljea
buknuo oko historijata NOR-a u Hrvatskoj ...
Spor je bio u tome da se sa stajalita, ne samo hrvatske nacionalne nego i
revolucionarne misli, dotino, sa stajalita povijesne znanosti i svakodnevne pro-
pedeutike ne mogu prihvatiti teze to su u biti polazile od ocjen... : da je hrvatski
narod bio gotovo iskljuivi krivac za slom monarhistike Jugoslavije; da je hr-
vatski nacionalni pokret pod vodstvom HSS izmeu dva rata bio reakcionaran
i gotovo isti kao ustaki, tj. separatistika-faistiki, dotino da je Maek bio
isto to i Paveli, da je cijelo domobranstvo bilo isto to i ustatvo, te da je cijela
katolika crkva bila faistiko-ustaka, jednom rjeju da je golema veina, tako-
rei cijeli hrvatski narod, zbog svog nezadovoljstva sa stanjem u monarhistikoj
Jugoslaviji, bio faistiko-ustaki, te da nije sudjelovao u NOB-i koju su u Hr-
vatskoj vodili toboe samo Srbi, uz neznatan broj komunista, a radi bo:je pri-
hvatljivosti takvih teza Dalmacija je, pa ak i Slavonija, sustavno izdvajano iz
sastava Hrvatske.
Da za neke taj spor traje i dalje, pokazalo se ovih dana u iznoenju nekih
politiko-povijesnih ocjena i obrazlaganju presude protiv mene ...
A Tebi je, dragi Kole, pripala posebna uloga u mojoj povijesnoj krivnji
zbog ratnih rtava ...
. . . sam si svojom rukom ispisao u Statistikom zavodu Hrvatske podatke
o stvarnim ratnim rtvama koji su nam trebali za monografiju Hrvatska u
revoluciji. S tim izvornim podacima u rukama suprotstavili smo se odravanju
crne legende po kojoj je u Jasenovcu pobijeno i nekoliko puta vie ljudi no u
svjetski poznatim nacistikim logorima Mauthausenu i Dachau, po emu se
onda orisavao faistiki karakter i povijesna kolektivna krivnja hrvatskog naro-
da. I to ne samo zato da bi se borili za ispravne sudove o hrvatskoj povijesti
uope, nego prije svega, i navlastito, za afirmaciju istine o NO P-u i revoluciji
u Hrvatskoj.
Ali to znai argumentacija ako je, i na temelju izvornih, tj. slubenih doku-
menata, iznosi jedan hrvatski general-potpukovnik, i povijesne prosudbe to ih
obrazlae drugi hrvatski general i doktor povijesnih znanosti, kad se to ne po-
klapa s nekim policijskim pogledima na hrvatsku i jugoslavensku povijest, i

razumije se sadanjost...
Budui da u sudskoj lakrdiji, u kojoj me osudie na trogodinju robiju,
nije bilo mjesta ak ni za svjedoanstvo slubenih statistika,
morao sam vas ovime pozvati za svjedoke pred sudom povijesti!
Usput, neka mi bude doputeno da scenaristima i reiserima ovako obrazlo-
enih presuda uputim pitanje: da li ste svijesni da time ne sudite samo meni,
nego i bezbroju mojih istomiljenika, prijatelja i znanaca, hrvatskih generala,
revolucionara i intelektualaca, a i svim obinim misleim ljudima?
Strano je ako nisu.
A jo stranije ako jesu!
Krlei:
... ja sam se, ve kao srednjokolac, opredijelio za socijalizam ponajvie
pod magijom Vae i<njievne rijei, ali upoznali smo se kad sam ve bio zreo
ovjek, sa svestranim i."kustvom... U naim mnogokratnim i ivim povijesnim
rasprama, za mene su ivotna iskustva i pogledi takvog intelektualnog zaetnika
revolucionarnog pokreta u nas bili od najvee vrijednosti, ali ne kao zamjena,
ve kao dopuna iskustava mlaih narataja i vlastitih prosudbi.
Poto ste od poetka svog djela bili zaokupljeni povijesnom sudbom naeg
ovjeka i naroda, a kao direktor Jugoslavenskog leksikografskog zavoda stekli
ste takve spoznaje, moglo bi se rei kao nitko u zemlji, o tome kakvo je stanje,
i ta se sve, i zato zbiva u svim povijesnim disciplinama, a bili ste upoznati s
mojim nastojanjima i tekoama na podruju historije radnikog pokreta i naj-
novije nacionalne povijesti, to je sve bilo tijesno povezano i s tadanjim dru-
tveno-politikim kretanjima, - zauzeli ste se za mene na najviem mjestu, kad
sam 1972. bio uhien u sklopu slamanja tobonje nacionalistike kontrarevolu-
cije u Hrvatskoj.
Vidjevi da je optuba ista magla, razgovarali ste s Predsjednikom Ti-
tom ...
Da bih Vas upoznao u koji smo in dospjeli u ovoj povijesnoj dramskoj
igri - u kojoj se, naravno, ne javljamo sluajno na istoj sceni, i u kojoj nam je
namijenjena koliko slina, toliko i razliita uloga - bio je povod da se i Vama
obratim ovim pismom.
Ali, vjerujte mi, dragi Krlea, kad bi bila rije samo o meni ne bih Vam
se obraao.
l sami ste mogli zakljuiti, da nikad, i ni od koga, za sebe osobno molio
nisam!
Piem Vam zbog toga, to sam ... duboko uvjeren da bi u ovom povijesnom
trenutku ... velikan duha kakav je Krlea, imao i trebao neto rei! To od Vas
oekuju uznemirene savjesti i duhovi one nae javnosti to gaji potovanje prema
Vaem djelu, a boje se toga svi poricatelji Vaeg opusa...
A njegova rije- s vrhunca ivota - morala bi imati odjeka!

l imala bi.
l danas. l u Povijesti!
Smijenjenom vodstvu SRH (S.Dabevi-Kuar, M. Tripalu, I. iblu, D.

Haramiji, J. Sariu, S. Bijeliu):
Budui da ovo pismo piem u osobnosti povijesnog sudionika i kroniara
ali i osuenika, i budui da istiem svjedoke pred sudom povijesti radi njene
sadanjosti, razumljivo je da se moram obratiti i vama.
Povijesno gledano, vi ste bili tipina, to e rei uzorna djeca revolucije
i Partije; na povijesnu pozornicu politikog ivota doli ste u vremenu kad je
Hrvatska bila puna bolnih oiljaka iz hrvanja s unitaristiko-centralistikim ten-
dencijama, to e biti prisutna kao rankovievtina, ali ne i ieznuti ..
Povijest vam je namijenila ulogu novog vala u socijalistikom pokretu, koji
je nastojao ii u korak s opim demokratskim stremljenjima suvremenog drutva
i svijeta.
Zbog toga ste, oslukujui bilo svih slojeva hrvatskog naroda, od partizan-
skih boraca i radnitva i seljatva do inteligencije, a pratei i tendencije napred-
nih stremljenja u svim republikama SFRJ i u cijeloj Europi, koja su od Varave
do Budimpete, i od Praga do Rima i Madrida, teila pronalaenju novih, de-
mokratskijih i humanistikijih, eurokomunistikih puteva u izgradnji socijali-
zma - u Hrvatskoj doveli do preporodnog<< kretanja i u komunistikom pokre-
tu, iz ega je onda proizala jedinstvo masovnog hrvatskog nacionalnog po-
kreta u socijalistikom duhu.
Povijesno gledano, bilo je od posve sporedne vanosti, to su se na rubo-
vima tog pokreta nali i nesocijalistiki, pa i protusocijalistiki elementi- slinoj
pojavi ne moe izbjei nikada ni jedan pokret - emu e se kasnije pridati neo-
pravdano prvorazredno znaenje, kao opravdanje obrauna s kontrarevoluci-
jom. Kao to je moja ''povijesna<< krivica, -po rijeima jednog umnika, iji e
sudovi ostati trajnim svjedoanstvom u riznici hrvatske kulture - bila u tome to
sam se prvi od Visokih prvoboraca<< usudio marksistiki i hrvatski dosljedno
misliti i djelovati na podruju povijesti (udei se kako je takav slobodnjak
doao do ina generala), tako je i vaa krivica bila u tome to ste -po istom
sudu - postali prvo hrvatsko vodstvo SRH, kao to je u drugim republikama -
srpsko, slovensko, makedonsko i crnogorsko.
Vaa skupna, a moja pojedinana sudbina - slui dokazom, ne samo za
spomenutog visokodostojnika misli, da je to - nemogue, dotino - nedopusti-
VO.
Moj je odgovor bio i jest: ako se izgubi pouzdanje u ljudski razbor uope
i u narod kome se pripada, onda u ivotu preostaje samo beznade i oaj. A ja
sam ipak sklon vjerovati u njegov smisao do zadnjeg daha.
Danas ste svi vi, pojedinano i skupno, i cijeli demokratski, socijalistiki
pokret, sa svim slojevima to su se plebiscitarno bili svrstali u nj, po Juri Biliu
i po oninw to su prije njega- pod kraj 1979. - dali rije tivoradu Mihailoviu
Silji- svrstani, zajedno sa mnom, u poralene snage NOB, zadajene ideolo-
gijom neofaizma i ustatva !.. .
Dosada ste utjeli.
l utnja je u neka doba - nejrjeiliji govor! Ali samo za one to znaju
sluali i priguena bilo zdvojna i uznemirena puka.
Usprkos tome to se vaa utnja zasnivala na politiki krajnje dobronamjer-
nim obzirima, ona je, takoer, uzeta kao povod za zloguko iznoenje zaprepa-
ujuih ocjena o jedinstvu poralenih ustako-faistikih snaga u NOR i izvorno
socijalistikog kretanja u 1971.
I na kraju:
Ono to se, i kako se, u poslednje vrijeme pie i govori o politikim zbiva-
njima i o linostima iz najnovije povijesti hrvatskog naroda - a to sluti kao
ideoloko-politiko obrazlolenje za moju osudu i za nove progone - mole se
povijesno usporediti s onime iz razdoblja Pribievieva unitarislikog divljanja
u Hrvatskoj dvadesetih godina, a i s pero-ivkovievskim posveenjem Aleksan-
drove estojanuarske diktature.
Za povijest ostaje otvoreno pitanje zato opetovano dolazi do pretege takvih
redarstvenih, nerazumnih pogleda, protu-povijesnih i protu-politikih, arki-sta-
ljinistikih tumaenja povijesno-politikih zbivanja, to u mnotvenom stvaranju
i zatvaranju sve novih i novih vrsta neprijatelja, kontrarevolucionara, a eto ve
i petokolonaa, ak i od tvoraca postojeeg poretka - vide drutvenu svrhovitost
i interes socijalistike demokracije.
Pretega takvih politikih prosudbi, to na hrvatskom tlu dovode do be-
smisla u kojem se svi i sve izjednauje s poraf.enim snagama u antifaistikom
ratu i NOB-u, tj. s faizmom i s ustatvom, odvodi ujedno do bezdana u kojemu
se zatvaraju svi povijesni krugovi, iz kojih jedva da inw nekih vidika i izlaza...
Da oni, to zaslijepljeni odriavanjem takva iskrivljena zrcala, i dalje inici-
raju takve pogubne povijesne prosudbe, nisu kadri da sagledaju sve posljedice
ispunjavanja takvih krugova, koji se janwno ne mogu trajno odrlali u obruu
ni redarstvenim ni politiko-psiholokim terorom - to je razumljivo, ali se ba
zato trati daleko vie razbora na svim drugim razinanw, na kojima bi se morale
izvui sve potrebne konzekvencije dok jo slijed dogaaja ne poprimi odve
nef.eljene ili nepredvidive obrise.
Ne vjerujem da bi se u dananje doba, makar i privremeno mogla opravdali
takva nerazborita politika, da je svaki onaj tko se ne slate s pogledinw Bilia
ili Ballia - kontrarevolucionar, koga kao izdajnika treba linovali i onemogu-
iti.
A mahanje crvenom krpom raspirivanja meunacionalne mrlnje, jedna je
od najpodlijih ali i najpogibeljnijih obnwna javnosti, kad je rije o meni ili
socijalistikom pokretu 1971. u njegovoj biti...
S povijesnoga stajalita, ne moe biti dvojbe, da do pozitivne promjene

politiko-psiholoke klime ne moe doi sve dotle dok hrvatski ovjek ima osje-
aj da se nad njegovim biem i savjeu ini moralno i psihiko nasilje, prije
svega iskrivljenim i za nj neprihvatljivim tumaenjem povijesti njegovih predaka
i njegove sadanjosti, dotino dok god se osjea sputan i povrijeen u svom
osobnom i nacionalnom integritetu i dostojanstvu.
Jer i ovjek kao pojedinac, i narod kao nacionalna zajednica, povijesno je
bie koje se ne moe odvojiti od svoje povijesti ili iskakali iz nje po bilo ijem
prohtjevu. Povijesnost- sa svim svojim objektivnim odrednicama i iracionalnim
sastavnicama -jedna je od najbitnijih znaajki sveukupnog ljudskog i nacional~
nog bitka i opstanka; zbog toga na njegovu psihu neprekidno negativno djeluje
- neovisno od njegove volje- sve ono to nije u skladu s njegovim predodbama
i spoznajama svoje povjesnosti, osjeajui svako tude i nenaravno njeno tumae~
nje kao grubo nasilje nad vlastitim biem 106
A izravno o problemu ratnih rtava i jasenovakog mita, u povodu novih

igosanja pri obiljeavanju 40-obljetnice ustanka i logora 107 , pisao sam u dru-
gom pismu onima s vrha (S. Kraigheru, L. Mojsovu, V. Bakariu, J. Blaevi-
u, N. Ljubiiu, M. Miniu, A. Grlikovu, M. piljku, M. Planinc) meu
inim i ovo:
Kako se to u dananjem svijetu moe bilo kog ozbiljnog ovjeka uvjeriti da
medu fa/sifikatore povijesti i >>dezinformatore nae i svjetske javnosti spadam
ja, koji se za povijesnu istinu borim s injenicama u ruci, a ne oni koji vie no
udesetorostruuju te - kako rekoh - i onako uasno velike i grozne zloine? A
inim to ne iz nekog znanstvenog ekshibicionizma, ve zato da bih se suprotsta-
vio prosudbama o kontrarevolucionarnom i faistikom karakteru hrvatskog na-
roda, do kojih su na temelju takvih i slinih iskrivljenih podataka doli ak i
takvi umovi kakav bijae najvei marksistiki filozof Zapada Ernst Bloch ...
Privlana tvrdnja to je ponavlja Pero Car da hrvatski narod ne snosi
nikakvu odgovornost za ustake zloine, kao ni drugi narodi za zloine svojih
Otpadnika, moe sluiti samo kao prigodna politika krilatica, ali ne i kao
povijesno polazite.
Budui da se povijest jednog naroda sastoji od sveukupnosti povijesnoga
zbivanja, iz kojega se ne moe iskljuiti ni jedna ideologija, religija ili pokret,
ni jedna idejno-programska struja, politika stranka ili povijesna linost, - bez
obzira na to koliko one bile bliske ili razliite, koliko se proima/e ili potirale,
koliko bile napredne ili nazadne, i do kakvih su cjelovitih ili polovinih pozitiv-
nih ili negativnih rezultata dovele- to se ni iz hrvatske povijesti ne moe izdvojiti
106 Moje Pismo 18--ci od 4. oujka 1981.

107 O 40-godinjici ustanka i logora izvjetavala su sva sredstva javnog openja, a ovdje osvrt
na izlaganje Pere Cara, tada lana a kasnije i predsjednika Predsjednitva SRH i predsjednika
Savjeta Spomen podruja Jasenovac, Borba, LX, 153, Zagreb, 06.06 1981.
ustatvo, kao ni iz srpske - letnitvo, ili recimo, iz engleske - kolonijalizam, iz

njemake - nacifaizam, ili iz rusko-sovjetske povijesti - staljinizam, itd.
Bit problema za povijesnu znanost bila je uvijek u tome da se to ispravnije
ocijene: uzroci svim pojavama i zbi~anjima, njihova meuovisnost, dimenzije i
domaaji, rezultati i posljedice ... A za svako drutvo pokazalo se na kraju para-
znim, ako se znanost silovala bilo kakvom politikom pragmatikom, a pogotovu
ishitrenim konstrukcijama ili lanim mitovima.
U svezi s tim problemom o ratnim rtvama - zaotrenim nimalo slulajno
do medunarodnih i sudskih dimenzija - htio bih vam skrenuti pozornost i na
to, da se posljednjih mjeseci uzastopno pie o tome kako e se snimati (u reiji
Lordana Zafranovia) najprije dokumentarni, a potom i umjetniki film o jase-
novalkom logoru, kojim bi trebalo dokazati da su rtve bile lak i vee nego to
se dosada mislilo! Kome koristi da se takvim izjavama i eventualnim novim
filmskim svjedoanstvima i dalje zaotrava to delikatno pitanje, od ljudi koji
polaze ili od pogrenih pretpostavki o linjenicama, ili pak ustraju na njima iz
posebnih tendencioznih razloga, ili im pak prilaze s nedovoljnom odgovornou
iz kojekakvih lak i komercijalnih pobuda?! Zar ne bi bilo svrsishodnije za ukla-
njanje svih nezdrav ih naplavina to truju meunacionalne odnose, a prihvatljivo
za svakog dobronamjernog ovjeka, da se dopusti da znanost do kraja istrai i
iznese rezultate i o tom povijesnom kao i o svakom drugom pitanju?! i ivimo u
doba kad se to ne moe sprijeliti, a takvi su pokuaji u suprotnosti i s ustavnim
i s programskim naelima SFRJ i SKJ 108
Tri godine kasnije usudih se saeti o opim pobudama ustrajne nakanjeno-

sti da se paklenski dokraji onaj koji osobno bijae glavni pronositelj tuma
novtine, kad je napokon dolo vrijeme za naplatu, a i opomene radi.
. . . svatko tko eli razborito razmiljati o naim povijesnim i suvremenim
politilkim problemima - a oni nuno proizlaze jedni iz drugih - mora zakljuliti
- ak i ako nije upoznat s pretpovijedu moga sluaja - da progon Tumana
kao revolucionara, generala i hrvatskog povjesnilara nije doao nimalo sluajno
s istodobnom provalom centralistika-unitaristikih tendencija. One su, naime,
odlazak Tita dolekale s dugo pripremanim, isukanim malevima na svim pod-
rujima drutvenog (politikog, publicistikog, znanstvenog i kulturno-umjetni
kog) iivota, kao pogodan trenutak da se konano obraunaju s nepokornim
starim protivnicima, ali i sa svima koji im sada stoje na putu ostvarenja njihovih
starih aleksandrovskih ciljeva - to su povijesno podjednako zatomi u njihovu
monarhistiko-burujskom ili dogmatsko-birokratskom izdanku. Procesi i pri-
jetnje progonima to su ih struje, koje povremeno doju rije takvima kao to je
Silja-Mihailovi i sl. navijestile jo godinu-dvije prije Titove smrti - trebali su
ponekog ukloniti, a mnoge zastraiti, da bi se napokon raskrlio put tim tenden-
108 Moje ~tPismo 9-ci~ od 12. lipnja 1981.

U ::RVNnJ DOGMATIZMA 73
cijama koje nisu mogle nadvladati za Titova ivota. Prikazujui posljedice cen-
tralistika-birokratskog sputavanja i samoupravljanja, i drutveno-nacionalne
jednakopravnosti, i udruenog rada, i republika, kao uzroke sviju zala i sveu-
kupne krize, te su se povijesno ilave tendencije pojavile u starim, ali i u posve
novim, veoma razmahanim oblicima s veoma dalekosenim i zlokobnim naka-
nama. One su se oitovale, s jedne strane, kao politiki i znanstveno obrazloeni
zahtjevi za promjenu ustavnog poretka i politikog sustava; a s druge strane,
kao pokuaji revizije svih osnovnih povijesnih politikih i marksistika-znan
stvenih ocjena glavnih dogaaja i protagonista novije jugoslavenske povijesti i
revolucije (od ujedinjenja do sloma, i od Kominterne i KPJ do A VNOJ-a; ili
od Paia do Jovanovia i od Sime Markovia do Tita, itd. i tsl.). Pri tom je
znakovito da su zamamni valovi detitoizacije ustremljeni izravno, odluno i
svestrano na avnojska naela na kojima je utemeljen ustavni poredak, a ni pri-
blino ne toliko na izvore i pojavnosti toliko omiljene teme kulta, te da se s
dekardeljizacijom eli u biti obezvrijediti naelo pluralizma samoupravnih in-
teresa i na nacionalnoj, odnosno republikoj razini ( to je postavljeno jo na
8. kongresu SKJ), a usput potkresati i odve nabujalo slovensko zasebnjatvo,
koje se, osjetivi se s pravom ugroenim kao nikada dotada, ustoboilo jednodu-
no na osvobodilno-frontovskim osnovama 109 .
Na ta pisma ni od koga i nikada odgovora dobio nisam. A budui da su

u odnosu prema meni i dalje grubo krene pravne norme, to se naroito oi
tovalo u nepotivanju specijalistikih klinikih nalaza o mom ozbiljno narue-
nom zdravstvenom stanju, to je cio postupak - s povremenim prekidima iz-
dravanja kazne i ponovnim vraanjem u tamnicu - poprimio oblike viegodi-
njeg sustavnog psiho-fizikog terora, koji je od posljednje presude trajao pune
etiri godine, a od prve i tri puta dulje. A kad se jo k tome pokazalo, da
reiseri ne odustaju od pogromakog progona ve idu i na proirenje optube
-preostalo mi je jo jedino da prosvjedujem i samim ivotom. Osim usmenog
priopenja, o tome sam i pisao u pripremljenom prosvjedu predsjednitvima
vrhovnih dravno-politikih tijela SFRJ i SRH. Da se umjesto osloboenja ide
na proirenje optube - govorio sam:
To proizlazi iz pisanja TANJUG-a, koji je naime objavio vijest
(06.10.1984) u svojim teleksima (to onda u svojim biltenima prenose i Repu-
bliki komiteti za informacije) o lanku vedskog novinara Sune Olofsona u
tokholmskom listu ))Svenska dagbladet. U ))Tanjugovu<< izvodu najvie je
prostora posveeno mom sluaju, pa se meu inim navodi ))., . vlasti je najvie
iritiralo to to je Tuman optuio reim da falsificira povijest. Tuman je iz-
meu ostalog pokazao da su Srbi poslije rata 1945. godine ubili najmanje
200.000 Hrvata. On je takoer priao o ritualnom masovnom ubojstvu 70 hr-
vatskih sveenika na irokom brijegu ...
109 Moje pismo predsjedniku Predsjednitva SFRJ, M. piljku, 12.03.1084.

Jamano, nova optuba za koju bih prema zamisli scenarista i reisera

trebao biti kanjen moda i pet puta po tri godine zatvora!!
Za mene je od sporedne vanosti tko je metnuo u uho i pero vedskom
novinaru ovo to sam ja toboe pokazao i priao. Meni je svejedno je li
to bilo od nekog ovdje koji to moje pokazanje i prie zna odavde, pa
ih je zabiljeio za vrijeme viednevnog boravka prolog mjeseca u Jugoslaviji
i Zagrebu, ili od nekog vani, isto takvog s kim se drui u inozemstvu, tj. u
vedskoj.
Dodue, prema Tanjugovoj vijesti moglo bi biti da je to doznao i od
mene samog!
Budui da je injenina istina:
a) da ja s novinarom Sune Olofsonom nikada ni jedne rijei progovorio
nisam, niti mu na bilo koji nain bilo to pokazao ili priao;
b) da ja takve tvrdnje ni u jednom svom tiskanom ili rukopisnom tekstu
iznio nisam, i
e) da sam nasuprot takvim i tome slinim tvrdnjama. ak i u privatnim
razgovorima o povijesnim temama, poricao njihovu vjerodostojnost oznau_jui
ih slinim bezumnim prepoznatljivim pretjerivanjima, kao to sc to s druge
strane ini u sluaju Jasenovca. to mi onda u sklopu historijata hajke proti\'
mene daje osnovu za sljedee zakljuke:
l. - Olofson se nije sluajno pojavio u Zagrebu, a potom ba s takvim

tekstom o meni, u vrijeme kad je moj sluaj trebalo rijeiti zbog bolesti;
2. - Ovo Tanjugovo najgore mogue proirenje optube protiv mene, s
pomou Olofsonova pisanja studenog 1984, logian je nastavak onih optubi
to ih )e u svom fe~tonu u Expres politici i Nedjeljnoj Dalmaciji 1979.
iznio Z. Mihailovi-Silja. Mihailovi me je, naime, ve tada podosta poistovje-
tio s ustatvom, a da bi me 1981. osudili zbog Jasenovca optuit e me ak i
na taj nain, to su moj tobonji intervju dali tiskati u najekstremnijem emi-
grantskom listu Hrvatska Drava. No, do ovako potpunih kvalifikacija ka-
kve mi se sada daju posredstvom Olofsona, trebalo je jamano proi jo malo
vremena - i ui u vrtlog previranja u kakvome upravo sada mnogi mahnitaju
a neki glavinjaju, okomljujui se pritom iznova i na mene.
3. - Ovakvim objavljivanjem ove monstruozne insinuacije kroz Tanjugov
servis i ostale povjerljive biltene namijenjene uem politikom aktivu, oito se
ilo za mojom posvemanjom difamacijom i takvom potpunom diskvalifikaci-
jom koja ne doputa ino, no konani obraun, zbog razloga to su nevidljivi
samo onima to se obnevidjele kreu povijesnom scenom, na kojoj se reira
ne samo moja osobna drama ...
S obzirom na sve iznijeto i na injenicu da me pravosudni organi - usprkos
lijenikim preporukama - ne oslobaaju daljeg izdravanja kazne, ve me
ponovno gone na robiju - meni ne preostaje nita drugo nego da u znak pro-
svjeda stupim u trajk glau, bez obzira na mogue posljedice.
Naalost i u mom sluaju pokazuje se, da ak i u SFRJ gdje se SKJ svoje-

dobno dobrano udaljio od prakse staljinistikih istki, ipak joS i istaknuti revo-
lucionari mogu biti bezobzirno uklanjani i pretvarani u odmetnika udovita
prohtije li se to udotvornim slubama, kako je to rekao prije svoje smrti N.
Buharin, po Lenjinu jedna od najumnijih boljevikih glava.
I dijelom i rijeima ponavljao sam poruke: Hou da budem ovjek, borite
se sa mnom ljudski! (Mea Selimovi); ne razarajte tako suludo ono to nas
je ionako previe stajalo ... Ali, bilo je, ini se, uzaludno, kao glas vapijueg u
pustinji.
Meni ostaje utjeha povijesne svrhovitosti, a i drugima takoer, ali i - od-
govomosti110.
Toliko povijesti radi, o )>eri tumanovtine. O njenim izvoritima, biti i
uporitima, te o njenim protivtinama i pobijanjima. U mijenama povijesnih
okolnosti.
A iz svih. pa i onih najhimb~nijih prijctvorbi tih okolnosti -povijest e na-
kraju biti ta koja e svjedoiti. O nama pojedincima. I o narodima, i o pokre-
tima kojima smo pripadali.
Ako ne u aiu i njegovim raznolikim predasnicima, te u onim njihovim
sljedbenicima to o tumanovtini sude- sa stajalita svoje iskljuive, posve
poremeene povijesne svijesti - kao o crimenu, jednom e i njena izloena
povijesnost potaknuti snaenje povijesne razboritosti. Svi pojavni oblici tu
manovtine, kroz sva razdoblja njene >>ere, od njenog sudionitva u virovima
stoernog sueljavanja oprenih silnica, do njene duhovne oporbe s ruba ivo-
ta, samo su znaci povijesnog usuda, vie narodnog negoli osobnog. Jer, kao
osoba bijah tek jedan od onih primjera igre Sluajnosti u povijesnoj nunosti,
koji su - ve i po mudru Solanu - spremni da rijeju i djelom, to e rei i
ivotom, svjedoe istinu o svome narodu, i onda kad se to nekima, povijesno
kratkovidnim, ini nerazboritim. Ve i razmiljati previe o povijesnim dogaa
njima, a kamoli djelovati na crti osobnih uvjerenja, bilo je pogibeljno od anti
kih vremena, kako se to oituje i u Shakespearovim povijesnim likovima, a
pogotovu u verinim okolnostima suvremenih ideologijskih sustava. Povijesne
se prilike, jamano, nisu u biti mnogo izmijenile od onih, kad nam je na po-
etku novovjekovnog uspona ljudske misli, francuski pjesnik Fran~ois Villon
(1431-63) doviknuo ispod vjeala: Tko je u ivotu previe gledao -gavrani
110 Pismo Predsjedni~tvima SFRJ i SRH, CK SKJ i CK SKH, SSRNJ i SSRNH, s nadnevkom
od 24. studenog 1984, kojeg sam se dana ponovno (po trei puta) trebao javiti na dosluenje
zatvora (u kome sam ve bio proveo preko godinu i pol, a dva puta ga prekidao zbog bolesti).
Uz ovo pismo, pripremio sam i Otvoreno pismo javnosti. Nisu otposlana jer sam rje~enje o uvjet-
nom otpustu primio dan prije ponovnog javljanja, tj. 23. studenog 1984, i to u 14 sati (posebnim
teklirem). O Tanjugovu prenollenju novih inkriminacija protiv mene iz pisanja !lvedskog lista,
pisao sam i u pismu M. Spiljku, kao predsjedniku Predsjednilltva CK SKH i J. Vrbovcu, kao lanu
Predsjednitva SFRJ, od 28. svibnja 1985, kao jednom od primjera nastavljanja pogroma!lke hajke
koja se nee obustaviti dok se ne dopusti obnova procesa, ili ne dopusti objavljivanje mojih odgo-
mu iskopaju oi! A na drugoj e obali, engleski dravnik i povjesnik Sir Wal-

ter Raleigb {1559-1618) platiti i glavom zbog tobonje izdaje, samo zato to se
odve pribliio istini nepoeljnoj prolaznim monicima.
Unato svim takvim iskustvima, ovjek je u svim povijesnim podnebljima
odgovarao kao Eshilov okovani Prometej promuurnim Hermesima: nikada
svoje muke ne bih zamijenio vaim sluganskim poslom! Uvijek je bilo i bivat
e i takvih trijumfalnih poraza, kojima e zavidjeti i veleslavljene pobjede
{Montaigne), jer vjeita je ast i vrlina u samoj borbi za istinu, bez obzira na
vremeniti ishod.
A u sluaju tumanovtine - oigosane na terzievsko-mihailovievsko
aievski, a prozivane od hrvatskih poslunika i umiljenika na povijesno nera-
zborit i grizoduan nain - valja, na kraju, pripomenuti: o njezinoj se pojavno-
sti ne moe suditi izvan ozraja duhovnih okolnosti i drutvenih kretanja, u
kojima je nastojala biti, a dijelom i bila, subjektivni imbenik, a potom postala
objektom igre politike pragmatike i kojekakvih mijena odnosa povijesnih sa-
stavnica i silnica. A uz to, ne bi valjalo zaboraviti na ovjerovljena povijesno
iskustvo, s obzirom da joj je izvorite u samosvjesnosti svekolikog vlastitog
udjela u zlosretnom povijesnom zbivanju. A povijest, jamano, ne bi bila ono
to jest, da se u njoj, od pamtivjeka, ne javlja kao nuna i znakovita pojava-
muki prosvjed, tono ree A. Starevi, protiv svih oblika nametanja stranog
skrbnitva i vlastitog nesamosvojstva, jer ono neizbjeivo uzrokuje da se ljudi
osjeaju obespravljeni kao tuinci u vlastitoj domovini. A s tim se nikada ne
mire, ni ovjek kao pojedinac, ni narod kao najvia drutvena zajednica, kad
dostignu razinu povijesnog subjekta.
Dio drugi
POVIJEST KAO ZLOINIDBA I
MITSKA PRIIMBA
I.
O HISTORIJATU UMNOABA RATNIH RTAVA
STVARANJA >>JASENOVAKOG<>BLEIBURKOG<<
MITA
Qui quae vu/t dicit, quae
non vu/t audit. (Tko govori to
hoe, ut e to nee)
Terencije (II.st.pr.n.e.)
Obuzdajte svoje jezike,

vi koji nikada ne razmiljate
o posljedicama.
Enguerrand Coucy (XN.st.)
Ovo svoje razmiljanje - nad bezdanima poremeene povijesne svijesti o

kriznosti povijesnoga razbora - na koje me je potaklo ne toliko aievo otpo-
injanje novog razdoblja poricanja tumanovtine koliko njegova povijesno-
intelektualna pozadina, zapoeh s osvrtom na onu otrcanu istinu da se povijest
zapravo ponavlja. I Giordano Bruno u svom renesansnom pohodu protiv sko-
lastikog tumaenja svijeta ne zaboravlja to iskustvo, ali se ne miri s obma-
nama jer jedini autoritet treba da bude razum i slobodno istraivanje<~m.
tovie, zauzimajui se za svoje nove spoznaje, on e podsjetiti da nam je ve
iz starozavjetnih vremena, veliki mudrac kralj Salomon (zajedno s ))Pjesmom
nad pjesmama), ostavio saznanje trajno~povijesne vrijednosti: ))to je ono,
to jest? Upravo ono, to je bilo. to je ono, to je bilo? Upravo ono, to jest,
Pod suncem nita nova 112
Jedino u tom ozraju povijesna iskustva mogao sam sam sebi protumaiti
i aievu pojavu na alosnom bojitu jasenovakog mita, u nizu od Sekulia
i Fotia i Duia do Terzia i Dedijera i uretia i ovodobnog Vuka Drako-
via.
111 V. Filipovi, Filozofija renesanse, 110.

112 Giordano Bruno, O uzroku, principu i jednome, prij.- u: V. Filipovi, spom.dj. 272.
so RATNE RTVE l MITOVI
Zbog istih razloga, u ovom nam poglavlju valja poi od isto tako neospor-
nih spoznaja: da u ivotu i povijesti nema istih pojavnosti, te da se sve,
navlastito one najoprenije, suprotnosti na kraju spajaju, kao u krivulji zemalj-
ske krunice. A, naravno, njihov sustjecaj ne zavrava samo dodirom poricanja,
ve neizbjenom nunou i - proimanjem.
U svezi s tim, i aievo me pozivanje na Jorgea Luisa Borgesa pod>jctilo
na misao ovoga da zapravo nita ne izmie povijesnom pamenju, jer: zaborav
takoer, moe biti duboki oblik pamenja 113 A i Borgesov sud da su Papini-
jevi likovi samo odraz njegova jastva 114 , moe se u krajnjemu protegnuti na
svako pisanje, pa i ovakvo povjesniarenje na kakvo se dadoe uzdizatelji jase-
novakog mita.
A kad smo ve kod Borgesa nije na odmet, ba u ovom razmatranju,

podsjetiti da je on u svoj izbor dragulja iz svjetske knjievnosti uvrstio i prie
Giovannija Papinija. U jednoj od njih - pod znakovitim nazivom Umna smrt
- nalazimo domiljeno kao sveopi zakon: Ne samo da je tajna ivota u
smrti nego je i tajna svjetlosti u tami, tajna dobra u zlu, tajna istine u prevari,
tajna da u ne 115 I u toj faustovskoj misli, koja jamano nije doprla ni do
kakvih jednostranih mitomanskih zrenita, moemo nai objanjenje za njihovo
zaudno plovljenje na sve irim podrujima duhovnog ivota u SFRJ, od poli-
tike i publicistike do historiografije i knjievnosti.
Umnoavanje ratnih rtava - i to gotovo iskljuivo na raun ionako gole-
mih zlodjela Pavelieve NDH - zapoelo je s dva Memoranduma Srpske pra-
voslavne crkve njemakim zapovjednicima za Srbiju. Prvi, 9. srpnja 1941. ge-
neralu Ludwigu v. Schrtideru, a drugi, proireni, u kolovozu 1941, generalu
H. Danckelmannu. Konani tekst Memoranduma pisao je prof. Pero Slijepe
vi, a u London ga je prenio (rujna 1941) jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi dr.
Milo Sekuli, istaknuti lan Srpske zemljoradnike stranke, koji je imao do-
dire i s generalom Nediem i s Draom Mihailoviem. On je popratio Memo-
randum jo i svojim dopunskim opirnim izvjeem 116
U tim Memorandumima poglavari Srpske pravoslavne crkve obraaju se
njemakim zapovjednicima sa zamolbom, da se vlada Hitlerova Reicha zauzme
za progonjeno srpsko puanstvo u NDH. Tu se navodi da je do poetka kolo-
voza- tj. za prva etiri mjeseca ustake vlasti- ubijeno vie od 180.000 Srba!
Budui da su Memorandumi pisani u duhu da hrvatski narod u cjelini
snosi odgovornost za ustaka zlodjela, to je pojava njihova konana teksta u
Londonu izazvala une raspre u kraljevskoj vladi. Memorandum je zapravo
113 Zrcalo koje izmie Giovannija Papinija, priredio Jorge Luis Borges, Zagreb, 1982, 7.
114 Isto 10
liS Isto: 45~.
116 J. Tomalevi, etnici u drugom svjetskom ratu, Zagreb, 1979, 130, 240 (pisac Memoran-
duma Pero Slijepevi, bio je hercegovaki Srbin, koji je tridesetih godina bio profesor Filozof-
skog fakulteta u Skoplju, 240).
UMNOBA RAlNIH RTAVA
81
do kraja produbio razdor izmeu njenih srpskih i hrvatskih lanova, koji je

otvoreno izbio jo na prvim sjednicama u izbjeglitvu, zbog pokuaja Simovia
i dr. da svu krivnju za slom u travanjskom ratu pripiu hrvatskom narodu.
Premda je kraljevska vlada zakljuila da se Memorandum ne objavljuje dok se
ne provjere injenice i ne ispita njegova pozadina, jer je bilo oito da je pri-
premljen i dostavljen u dosluhu s Nijemcima pred uspostavu Nedieve vlade u
Srbiji, on je ipak odmah predan i britanskoj vladi i Anglikanskoj crkvi, a zatim
objavljen i u SAD. Ovdje je posluio i Amerikom Srbobranu, kao i jugosla-
venskom poslaniku u Washingtonu K. Fotiu, te diplomati i pjesniku Jovanu
Duiu za rasplamsavanje ne samo protuhrvatskih nego i protujugoslavenskih
gledita 117 .
Istovremeno u proirivanju protuhrvatske kampanje sa srpske strane, od
Londona do Amerike, broj rtava je udvostruen na 360.000 poubijanih Srba.
U odgovoru to ga je u ime hrvatskih ministara u vladi priredio dr. Rudolf
Biani, ukazano je na besmislenost takve brojke oigledno uvjerljivom uspo-
redbom. Ona, naime, odgovara broju rtava za priblino isto vrijeme u nje-
mako-sovjetskom ratu, gdje se borbe vode najmodernijim orujem, na dosada
najduim frontama i u najveoj ofenzivi svijeta. Osim toga, ve iz same analize
Memoranduma proizlazi koliko je navedeni broj rtava precijenjen. U njemu
su navedena imena za 593 ubijene osobe (od toga 39 sveenika), a iz spominja-
nja odreenih i procjembenih brojki dobiva se broj od 28.979 rtava. A kao
primjeri, da je Memorandum pisan u psihozi raspaljenih strasti i grozniave
mate, navedene su tvrdnje: Bogdan Komadina bio je strijeljao u B. Gradici,
zatim baen u rijeku Savu >>koju je preplivao iako teko ranjen u vrat i prsa,
i iv stigao u Beograd: ili, >>U selu Koritima {kotar Gacko) bacani su ljudi u
40 m. duboku jamu. Na to su baene na njih bombe. Jedan od baenih uspio
je da se izvue i pobjegao u Crnu Goru, do Vuedola. Odavde je poao nael
nik opine i spasio iz jame jo est ivih ljudi. A kako na tom putu izmeu
Hercegovine i Crne Gore postoje planine Njego i Golija, to nije vjerojatno
da bi ranjenik 40 m duboko u jami, u koju su baene bombe, mogao izii iv,
prei preko tako monih planina i jo da se vrate ljudi natrag i nau ive ljude
u jami. S obzirom da Memorandum stvara dojam da je do pokolja mirnoga
srpskog stanovnitva dolo spontano akcijom Hrvata, u odgovoru se ukazuje
na injenicu da se o najveem broju rtava govori u kotarevima i mjestima
gdje su Srbi u veini, a ne tamo gdje su Hrvati, katolici i muslimani u veini,
to znai da je poticaj za zlodjela doao izvana, a ne spontanim pokretom
domaeg, hrvatskog puanstva. Stoga, Memorandum predstavlja napadaj po-
litike prirode na hrvatski narod kao cjelinu, po svojim generalnim optubama
i esto krivo prikazivanim injenicama. U tom hrvatskom odgovoru osuuju
se zlodjela Pavelievih ustaa i njihov plan da srpsko pitanje rijee tako da
117 Isto, 340-1.

82 RATNE RTVE I MITOVI
jednu treinu Srba likvidiraju, drugu isele a treu pohrvate, ali se istie da za
taj plan, kao i za progone idova (kojih nije bilo vie od 30.000) Paveli nije
pridobio hrvatski narod. Prilike u zemlji rezultat su Smiljene njemake poli-
tike, a navedene rtve nisu jedine, jer je rat pomijeao s graanskim ratom
i gerilskim etovanjem raznih pojava i grupa, pa i slovenski izvjetaji tvrde,
da sami Srbi raunaju, da je poubijano 50.000 Hrvata u istonoj Bosni, prete-
nom veinom muslimana. Stoga, iz situacije, u kojoj jedna strahota zasje-
njuje drugu, izdvojiti samo zlodjela jedne skupine predstavlja jednostrano i
tendenciozno prikazivanje dogaaja. Ako su ustae provedbu svog plana pri-
kazivale kao opravdanu osvetu za patnje hrvatskog naroda od 1918. do 1941,
od krvoprolia u Skuptini, ubojstva Radia i ufflaya, ubijanja i muenja
mnotva ljudi za vrijeme Aleksandrove diktature, do pokolja senjskih i sibinj-
skih rtava, pozivanje na osvetu Hrvatima - priprema je novih zajednikih
grozota. U svezi s tim, u odgovoru se posebno skree pozornost na izvrtanje
historije u Memorandumu s tvrdnjom da je srpski narod stvorio Jugoslaviju
svojom krvlju, to znai produenje megalomanskih shvaanja izvjesnih
srpskih krugova, koje je zatrovala odnose izmeu Srba i Hrvata, odbilo Hr-
vate od jugoslavenske ideje, jer negira itavu politiku jugoslavenskog odbo-
ra, Trumbia i Supila, te jugoslavenskih dobrovoljaca i uope rad Hrvata i
Slovenaca za osloboenje i ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom. A tvrdnja,
pak, da je srpski narod pretrpio od svoje brae Hrvata i muslimana tee i
bolnije udarce, nego li od neprijatelja svojih u vremenu 1914-1918, predstav-
lja neistinu koja se sada, koliko znamo, po prvi puta pojavljuje u jednom slu-
benom dokumentu. Zanemarujui povijesne injenice, Memorandum pripi-
suje poinjena zlodjela Hrvatima bez razlike, okrivljujui i katoliku crkvu
u cjelini. Meutim lokalne pojave raznih fanatika ustaa ne mogu da budu
mjerilo opega rada katolike crkve, pogotovo kada se znade za dranje kato-
likog episkopata, a naroito nadbiskupa zagrebakoga Stepinca, koji je od-
luno protestirao protiv krvoprolia i progona. Sve te protuhrvatske tvrdnje
karakteristine su za mentalitet sastavljaa Memoranduma. Podsjetivi da su
Hrvati u Kraljevini Jugoslaviji doivjeli teka razoaranja i pogaena su sve-
ana obeanja i obaveze kao npr. Krfska deklaracija, enevski sporazum, za-
kljuak Hrvatskog Sabora od 29.10.1918; Zabranjeno je bilo hrvatsko ime i
simboli... a Hrvati progonjeni, zatvarani i mueni. Pa ipak, nikada Hrvati
po svom legitimnom narodnom vodstvu, ni u najteim trenucima nisu za sve to
krivili srpski narod: niti za zlodjela, niti za pogatenu rije, niti za progone.
Zbog svega toga nikakvo opro/tenje greha nije potrebno, kako to kae Memo-
randum, a uvredljive rijei o zablude/oj brai Hrvatima i muslimanima nijesu
na mjestu, niti Hrvati takove lekcije primaju. Na kraju, u odgovoru se uka-
zuje na to, da je Memorandum, uperen protiv hrvatskog naroda, imao taj
politiki cilj da srpsko javno mnijenje ogori protiv Hrvata i da ono lake
primi Nedievu vladu, kao i da izazove sukob izmeu Srba i Hrvata u
londonskoj vladi. A u zakljuku se osvre na tvrdnju dr. Sekulia da je odjek
UMNOBA RATNIH RTAVA
83
alosnih dogaaja u Hrvatskoj u srpskom narodu jedinstven: .. .krajnja udnja

za osvetom, koja trai da ba iz tih krajeva nestanu svi oni koji nisu Srbi<e. A
mogu li se odgovorni i razumni ljudi prepustiti takvim strastima? Jer: )>Poli-
tika osvete rodit e onda kod Hrvata, koji se ne ele identificirati s ustaama,
opet udnju za osvetom nad Srbima, i kamo ta politika onda vodi? ... Zar e
biti mogu ivot naroda u zajednikoj dravi pod takvim uslovima? us
Sve je to reeno 1941. godine, prije gotovo pola stoljea, na samom po-
etku umnoaba ratnih rtava, kad jo jasenovaki mit nije bio roen.
U nae dane, slovenski povjesniar dr. Duan Biber potvrdio je Biani
evu prosudbu o njemakim prstima u Memorandumu. Ovaj je stvarno produ-
bio sukob u emigrantskoj vladi, tako da je i sam njen predsjednik general
Simovi bio estoko napadnut to ne vjeruje tim podacima i toboe navija za
hrvatsku stranu, traei njihovo provjeravanje. Biber zamjera dr. V. uretiu
to se uputao u polemiku s dr. Bianiem >>mjesto da te probleme mirno,
dokumentirano istrai 119
ureti, naime, osporava potrebu kritike prosudbe Memoranduma.
Prema njemu, to je uinjeno zato da bi se uspostavila >>ravnotea zla i doka-
zalo da je U pitanju ne hrvatski napad na Srbe nego graanski rat, da >>nisu
ustae ubijale samo Srbe nego i Hrvate i komuniste, dok su u isto vrijeme i
Srbi ubijali Hrvate. Iz takvog, gotovo bezrezervnog poistovjeivanja sa sastav-
ljaima Memoranduma SPC, onda logino slijedi njegov sud da kritiari me-
moranduma.. . vjeto manipuliui nekim nepreciznostima i omakama ovog
dokumenta, dovode u pitanje ne samo navedeni broj ubijenih nego i memoran-
dum u cjelini. Brzo poveanje broja likvidiranih sa 180.000 na 360.000, za
uretia nije potvrda >>propagandistikog predimenzioniranja zloina, a za-
htjev za istraivanjem istine ima prizvuk krajnje bezdunosti<< ovog cininog
nacionalistikog komentara, kojega su jedina svijetla toka primjeri soli-
darnosti Srba i Hrvata u koncentracionim logorima i pojedinani otpor masa-
kruI2o.
Ovakvo stanovite ureti zauzima unato tome to mu je poznato kakve
je posljedice izazvao Memorandum, i novi slini izvjetaji to su stizali u rujnu
1941. u inozemstvo, u kojima se govorilo o 350.000 i o 500.000 ubijenih Srba,
s ocjenama da je masovni pokolj sastavni dio ideologije NDH i magna karta
hrvatske drave. On e ak i navesti da je patetini Poziv na molitvu u
>>Amerikom Srbobranu povodom ubojstva 360.000 Srba bio >>Uperen ne
samo protiv ustakih zloinaca nego i protiv hrvatskog naroda u cjelini. Tu
se, naime, govori: Pored svih mnogobrojnih izdajstava, danas se u naoj pat-
nikoj staroj domovini vodi bratoubilaki i verski rat. Hrvatski narod ustao je
118 Miljenje o memorandumu Srpske pravoslavne crkve generalu Danckelmannu (kopije u

ostavtini dr. Biania u mom posjedu); potcrtano u izvoru.
119 Da!UlS, Zagreb, 209, 18.02.1986, 71.
120 V. ureti, Vlada na bespuu, Beograd, 1982, 197-9.
84 RATNE RTVE l MITOVI
u borbu protiv Srba u Hrvatskoj, Bosni, Hercegovini, Lici, Baniji i Slavoniji,

jednom reju u svim srpskim zemljama i krajevima i stavio se u slubu naim
vekovnim neprijateljima: Germanima i Latinima, reen da sasvim istrebi Srbe
iz sviju tih krajeva ... U Hrvatskoj nema ni jednog srca koje bi zakucalo ili
zaplakalo za Srbinom. Nema vie ni jednog srpskog srca koje bi pustilo suzu
nad nepreglednim srpskim grobovima, jer tu ivih Srba vie nema. Jedne su
poubijali, druge preselili u majku Srbiju, a trei su se razbeali po umama i
gorama, borei se protiv nemakih, italijanskih i hrvatskih neprijatelja 12'.
ureti, kao i svi ondanji i dananji umnoavatelji ratnih rtava, jamano
nema nikakva sluha ne samo za ma kakva hrvatska gledita ve ni za razborita
srpska miljenja protivna manipulacijama s ratnim rtvama, kakva su npr. zau-
zimali istaknuti sudionici u tadanjim zbivanjima Sava Kosanovi, Branko U
brilovi i Stojan Pribievi.
Sava Kosanovi koji je, kao lan vlade i prvak Samostalne demokratske
stranke, djelovao u Americi, osuivao je objavljivanje Memoranduma SPC i
protestirao protiv njegove zloporabe od strane pojedinih lanova vlade, Fotia,
Duia i amerikog Srbobrana. Za nj je ovaj memorandum u svom efektu
jedan od najuspjelijih akata Gebelsove propagande, jer tom akcijom stvarno
je rehabilitiran Nedi i davana mu uloga branitelja srpstva 122 Kosanovi je
traio smjenjivanje poslanika Fotia, koji je igrao ulogu predstavnika demo-
kracije i 27. marta, a glavna mu je zadaa bila da sustavno iri vijesti protiv
Hrvata i razdrauje ovinistiku mrnju na sve mogue naine, zajedno sa
Srbobranom i Jovanom Duiem, koji je kao poslanik u Madridu doao na
bolovanje u Ameriku. A Dui je svoj autoritet ambasadora i pesnika uloio
u najnie i najneinteligentnije raspirivanje ovinizma, koje se ni malo nije raz-
likovalo od faistikog raspirivanja. Jo je u ovoj akciji posluio vladika Dioni-
zije sa veim delom svetenika, vojni atae-i i skoro sav diplomatski aparat 123
A dr. Branko ubrilovi, pak, svjedoi da je u poetku vjerovao dr. Seku-
liu i njegovu izvjetaju i Memorandumu, ali se ubrzo uvjerio, kad je on
poeo da za pokolje optuuje sve Hrvate, ime je izazvao sumnju da je dotada
vjeto krio noge, prikazujui se kao skromni istinoljubivi svjedok dogaaja u
zemlji, dok je vjerojatnije da je stvarno ovamo doao da meu Srbe i Hrvate
unese zabunu i svae, prebacujui krivnju za nedae i bratoubilaki rat u
zemlji, uglavnom, na hrvatske voe i itav hrvatski narod 124
Pri tom jo valja imati na umu da su Kosanovi i Ubrilovi - kao i sva
javnost - u to vrijeme bili suoeni tek s poetnim stadijem manipuliranja sa
rtvama. Brojka od 180.000 istom je udvostruena na 360.000; ona o pola
121 Isto, 166-7.

12 ~ Sava N. Kosanovi, ta se moglo videti iz emigracije (nekoliko dokumenata), Beograd,
1945, 9..
123 Isto, 8.
124 Dr. Branko Ubrilovi, Zapisi iz tuine, Sarajevo, 1946, 72-6.
UMNOBA RATNIH RTAVA 85
milijuna jo nije bila razglaena, a ostale e tek slijediti: narednih mjeseci i

poslije nekoliko godina, dapae, i desetljea.
Dalji umnobeni korak uinjen je na sastanku izmeu Drae Mihailovia
i predstavnika njemakog zapovjednog generala za Srbiju, ll. studenog 1941.
u selu Divci. Tu je Mihailoviev pomonik, pukovnik Branislav J. Panti, obra-
zloio zato se Mihailovi drao po strani borbe koju su u Srbiji zapoeli komu-
nisti: spremao se da udari u pravcu Bosne i Sandaka, jer je >>hteo da se
osveti ustaama koji su muki poubijali stotine hiljada Srba 125
A onda je, ve u prvoj polovici 1942. godine, dostignut vrhunac, naroito
u tako sumanutom raspaljivanju osvetnike mrnje da e i samo brojno pretje-
rivanje i umnoavanje ratnih rtava ostati u sjenci otkria grozota.
U mjesecu svibnju (1942), irila se nevjerojatna vijest iz Rio de Janeira,
diplomatskim i drugim putevima, s oitom namjerom da izazove potresao do-
jam o udovinoj nakaznosti i Sadizmu zloinaca~~. Da bi bilo dojmljivije svje-
doanstvo je stavljeno u usta nekom Hrvatu a glasilo je, i to tek kao samo
jedan detalj: po ulicama hrvatskih gradova nuene su na prodaju, sakupljene
iskopane, oi Srba: po 30 i 40 oiju odjednom. A radi jo vee uvjerljivosti,
tog u povijesti nezabiljeenog vandalizma, njegov se svjedok pita: Kad civili-
zirani svet za to sazna, revolt i indignacija bie takvi da ja ne znam ta e sa
nama Hrvatima biti~~ 126 . (Tek je udno da je svjedok, ili izvjestitelj, ili sam
scenarist zaboravio na jezik svjedoanstva! Ali tko da misli na takve trice, kad
je rije o stoernim, povijesnim, pitanjima!)
Bila je to samo jedna u nizu slinih izmiljotina propagande uasa, kako
su je i Nijemci nazivali. Prema ocjeni dr. Prvislava Grisogona, biveg ministra,
dosljednog pobornika jugoslavenskog unitarizma i srpskog pijemontizma, s i
jim e se hrvatskim podrijetlom i ta propaganda posluiti, njena svrha je bila
da se javno miljenje usija do najveega potencijala, na nain da ne bude vie
u stanju da se opre makar kakvoj sugestiji u pitanju otkuda zlo dolazi i gde
zlu treba traiti lek 127 .
Na poetku 1942. u javnost je puteno pismo (umnoavano u zemlji i ot-
premljeno u London), koje je toboe P. Grisogono uputio zagrebakom nadbi-
skupu A. Stepincu da bi spasio svoju duu((. U njemu se o uasnim zloinima
u NDH pria na ovaj nain: Srbe nabijali su na kolje, loili im vatru na gole
grudi, pekli ih ive na vatri, spaljivali u kuama i crkvama ive( ... ) kopali su
ivima oi, sekli noseve, ui, jezike( ... ) sekli udove i stavljali im u usta( ... )
125 J. Tomaevi, n.dj., 131.

126 Taj Hrvat, to se iskrcao u glavnom gradu Brazila, navodno se zvao Nikola Paveli, a
kakva je vanost pridavana njegovu prianju, govori i to, da je o tome odmah (15.05.1942) jugo-
slavenski poslanik izvjestio l. ubaia u SAD (V. ureti, n.dj., 208).
127 Izvjdtaj dr. P. Grisogona iz Beograda, februara 1942, primljen u Predsjednitvu vlade
Kr. Jug. u Londonu, str.pov. V.K. br. 724, 13. augusta 1942 (Lj. Boban, Hrvatska u arhivima
izbjeglike vlade, dok. 4, izvjetaj P.Grisogona, 293).
zabijali im eksere u glavu( ... ) kidali decu za noge, razbijali glave o zid ... U
jednom amcu na Savi hrpa deijih glava s natpisom Meso za Jovanovu
pijacu, pa sluajevi prisiljavanja Srba piti vruu krv svoje poklane brae,
silovanja bezbroja ena, djevojaka i djevojica, pa ak da je U kotaru Petri-
nja nateran sin silovati roenu majku. Talijani su fotografisali sud sa (cifra
nejasna) i po kilograma srpskih oiju i jednog (oveka) koji je doao iz Du-
brovnika opasan sa dva erdana odrezanih srpskih jezika. Ovako orisanim
zloinima i primjeren sud: U istoriji Evrope nije bilo ovakvih sluajeva. Mora
se ii u Aziju u vreme Tamerlana i Dingis Kana ili u Afriku u crnake drave
njihovih krvolonih vladalaca da se naie na sline sluajeve. Sa ovim je hrvat-
sko ime osramoena za vekove. Nita nas vie ne moe potpuno oprati. Ni
poslednji Cigani na Balkanu nee smeti pomenuti nau hiljadugodinju kultu-
ru, jer ni Cigani nisu ovakva zverstva radili. I, dakako: Posle svih velikih
zloinstava u istoriji u naknadu za to dolazile su velike kazne 128
P. Grisogona je sam svojim pismom A. Stepincu opovrgao da bi on bio
pisac tog apokrifnog pisma, a predsjednik kr. vlade Sl. Jovanovi pridavao mu
je vanost i nakon toga, tvrdei da ga je objavila radio-postaja generala Mihai-
lovia Karaore iz zemlje, iako je ona radila na Srednjem istoku, pod vla-
dinom upravom 129
U svom izvjeu jugoslavenskoj vladi, to je u London stiglo u ljeto 1942,
Grisogona sam govori: Danas se planski i smiljeno, od strane itavih krugova
ljudi, radi na tome da se ubedi ovdanji srbijanski svet da su svi Hrvati (sem
moe biti tako malo izuzetaka da ne vredi o njima voditi rauna) izdali u
vojsci, da su svi Hrvati svesno radili na obrazovanju NDH, da su svi uestvo
vali u progonima Srba. U tu svrhu uveavaju se bez potrebe strahote ( ... )
generaliu se pojedinani sluajevi ( ... ) preutkuje se da su i Hrvati proganjani
( ... ) U tome nesretnom i planskom radu ne acaju se neki ljudi da pribegavaju
lai i falsifikatu. Kao primjere takvih lai i falsifikata to protre kroz
umadiju za nekoliko dana, toliko koliko je nuno da se izazove talas ogore
nja i zgraanja, Grisogona navodi: Beogradom krue glasine o nekom plom-
biranom vagonu sa natpisom svinjska mast za Beograd a u njemu - otseene
srpske glave; ili o nekim ogromnim sanducima sa iskopanim srpskim oima;
ili kolanje pisma ustakog stoera Beograda u kojemu se izraava nada da
e budui Katoliki Beograd biti pripojen Domovini Hrvatskoj. A takva pro-
paganda nosi ve predviene i logine plodove: osobne d~resije i prijetnje
kako e svima Hrvatima i Katolicima izvaditi oi i slino 1
Ta satanska hiperbolika, usmjerena ne toliko na samu jezovitost ustakih
zloina koliko na ope duhovno stanje u Hrvatskoj - ostala je, koliko mi je
128 Navodno pismo P. Grisogona nadbiskupu Stepincu od 08.02.1942, dostavljeno predsjed-

niku Kr. vlade u Londonu S. Jovanoviu, od ambasadora I. umenkovia iz Ankare brzojavom
od 24.07.1942 (Lj. Boban, n.dj., dok 2, 284-6).
119 Grisogonov demanti i dr. u svezi s tim- u:Lj. Boban, nav.dj., dok.3, 288-92.
130 V .biljcSku 127, str .292-6.
UMNOBA RATNIH RTAVA 87
znano, nenadmaena za sve ratno doba. Tek nakon etiri desetljea istoznana
matovitost oitovat e se u nekim knjievnim i filmskim tvorbama. Kao po-
sljedak ili istobitne namjemosti, ili osobne opsjene mitom, ili dalekosenije
proraunatosti ...
Zar opisani uasi ratnog stanja ne vape u nebo da se ve jednom mono-

grafski istrai i njihova stvarnost i njihova lanost. Valja do kraja razotkriti
pravu zbilju zloina, ali i to u kakvoj su to paklenskoj mati isfabricirana ova-
kva monstruozna svjedoanstva(<, i s kakvim su sve namjerama slana u svijet
da bi ih danas himbeno ili povijesno doivljajne varirali umjetniki Vuk Dra-
kovi, Jovan Radulovi, Vojislav Lubarda ili Lordan Zafranovi (i dr.), ili
ak navodili povjesniari, kao ureti, u sklopu svojih orisa zlodjela. Jamano,
kao oit dokaz da ne moe biti rijei o poravnanju ili ravnotei zla. Onaj
i slini primjeri iz >>ulica hrvatskih gradova, naravno, hoe da ima mnogo
veu teinu negoli Malaparteova knjievna koarica oiju s Pavelieva radnog
stola, a usudio bih se pretpostaviti da vjerojatno imaju isto izvorite 131
Slinu svrhu imao je i izvjetaj Drae Mihailovia o sudjelovanju hrvatske
vojske, uz njemaku i bugarsku, u ienju podruja Kopaonika (u Srbiji) u
studenom 1942. U opisu da je tom prigodom spaljeno nekoliko sela, pobijeno
mnotvo neduna svijeta, da su ivi ljudi bacani u vatru a djevojice od 15
godina silovane, reeno je i ovo: Spaljena je crkva, i u njoj je ispeene 120
ljudi. Psi i orlovi raznose ljudska tela, jer su Nemci zabranili sahranu ... Posle
ovih pokolja Nemci, Hrvati i Bugari povukli su se u svoje garnizone~~. Ministar
vanjskih poslova Kr. vlade dr. Nini izvjetava o tome pismom britanskog
ministra A. Edena sa svojom napomenom: Dakle, Hrvati kolju Srbe i u Srbi-
ji! U Foreign Officeu je, meutim, preko Ninievog pisma Sir Orme Sargent
napisao: Ne vjerujem ni jednu rije u pismu! Englezi su, naime, bili uhvatili
poruku Drai da u brzojavima nastoji to vie optuiti Hrvate 132
Jednom je, u slinim burnim vremenima, Joseph Fouche (onaj francuski
sveenik i politiar to je bio ministar policije u revolucionarnim vladama),
131 Curzio Malaparte (Kurt Suckert), talijanski novinar i knjievnik, veoma oprenih i radi-
kalnih pogleda: tridesetih godina fanatian pristaa faizma, u kome je vidio raanje nove civiliza-
cije (hodao Rimom u imama i faistikoj odori), zaljubljenik u Lenjina i u Mussolinija i u djelo-
tvornost njihova totalitarizma, a etrdesetih godina opredijelio se za komunizam kao pokret bu-
dunn,ti IR. Radica. i"ieti nedoivjeti. I.l~R-9: Il. 373). Izmatana Pavelieva koarica srpskih
oiju \'al jda je treb,tl..t puti. J IJl'PilJ 1"1-.rt.:no~l ,\!alaparteo\t.: promjene tabora, koji je prije toga pisao
i hvalospjeve Poglavniku NDH u talijanskim listovima to su prenosili i Pavelievi (v. Spremnost,
1942, br.l7, str.2; Hrvatski narod, br.455 i dr.).
Raffaele Casertano, talijanski poklisar pri vladi NDH u Zagrebu, koji je Malapartea odveo
Paveliu, izjavio je da je Malaparte tu reenicu upisao iz sadizma, ogrijeivi se o istinu. A
Victor Alexandrov napisao je 1960. da mu je Malaparte sam priznao da je time elio stvoriti
uinak, simbolizirati uas. Vidio je ribiz, ali Oi i ribiz: ima li razlike'? Ne moe se raniti matu
s ribizom (usp. HR,3,1986,518).
m lzvjdtaj D.Mihailovia, zaveden u Predsjednitvu vlade pod br.str.pov. V.K. br.935 od
5.XI.1942. (1. Juki, Pogledi na prolost, sadanjost i budunost hrvatskog naroda, London, 1965,
130-1.)
rekao da je onima koji postupaju u smislu revolucije - doputeno sve 133

Oito, bio je samo djelomino u pravu. I protivna strana upravlja se uvijek
istorodnom bestijalnom bezobzirnou.
U lipnju 1942, iz zemlje su, u sjedite kraljevske vlade u London, stigla
izvjea s najnovijim podacima. Prema njima, dotada je 30% Srba ve preve-
deno na katolianstvo, 300.000 ih je prebjeglo u Srbiju, a ubijeno je ne manje
od 700.000 Srba i sve to u toku jedne godine 134
Ti su izvjetaji potakli narastanje britanskog pesimizma glede Jugoslavi-
je, ali ureti nije zaokupljen njihovim sadrajem, tj. umnoavanjem rtava,
nego Gavrilovievom uvjerenou da je britanska vlada anti-srpska, te dra-
njem Stojana Pribievia, koji je napadao u prvom redu srpski ovinizam zbog
izdavanja isfabrikovanog memoranduma dr. Sekulia, po uretiu, iz osveto-
ljubivih predratnih, porodinih razloga 135
I kao to se vidi, brojka od najmanje 700.000 ubijenih Srba u NDH,
bila je utvrena ve polovicom 1942. godine. Ali od tada i pod upitnikom,
tj. pod temeljitom sumnjom u njenu vjerodostojnost od samog poetka njenog
promicanja, ponajpae u meunarodnoj javnosti. Za sve one to su se nastojali
ozbiljnije baviti jugoslavenskim prilikama, ta je brojka nadmaivala sve grani-
ce, u svim ratovima, uobiajenog pretjerivanja izmeu zaraenih ili protivni
kih strana.
Jo oujka 1942, Sava Kosanovi skree pozornost predsjedniku jugosla-
venske vlade Slobodanu Jovanoviu, da raspirivanje najodvratnije kampanje
protiv Hrvata, irenjem memoranduma o zloinima (i to jo U pogoranom
izdanju tj. s udvostruenim brojem), od strane Fotia i Duia, jer da je to
potrebno vladi, predstavlja neto to bolje nije mogao zamisliti nijedan pro-
tivnik Jugoslavije, ni Hitler, ni Mussolini, ni Habsburg. Kampanja kao izraz
ovinistikog pekulantstva nije uperena protiv Pavelia, nego protiv sviju Hr-
vata, ne samo u zemlji, nego i u Americi, i u interesu je Nedieve Srbije, a
protiv same ideje jugoslavenske drave 136
Do istog zakljuka, kao i britanski, doli su i ameriki slubeni krugovi.
U sijenju 1943. Blair Bolls e pisati da Srpski narodni odbor u SAD iri
raspaljujuu propagandu ne protiv oitih neprijatelja Jugoslavije - Nijemaca
i Talijana nego 11rotiv Hrvata, katolikih sudionika s pravoslavnim Srbima u
Kraljevini Jugoslaviji, a i protiv amerikih Hrvata, a Foti kao ovjek
srpskog vladavinskog naroda, koristi svoje poslanstvo za kampanju protiv
dvaju od njih, Hrvata i Slovenaca137 A da je ta sumanuta kampanja manipu-
liranja s ratnim rtvama imala i ire posljedice, suprotne od oekivanih, moe
133 S. Zweig, Odabrana djela, Rijeka, 1966, 293.

134 V. ureti, n.dj., 208.
m Isto, 208-9.
136 S. K.osanovi, n.dj., u bilj. 122, 18-25.
137 Harper's, January 1943, 183--5 (usp. P.D. Ostovi, The Truth about Yugoslavia, 204-5).
STVARANJE JASENOVAKOG MITA 89
se zakljuiti i iz slubenog priopenja amerike vlade od l. lipnja 1943. U

njemu se kae da je Amerika vlada sa zabrinutou pratila politiku Ameri
kog Srbobrana. Njegovi divlji napadaji protiv svega puanstva hrvatskog podri-
jetla i njegova sveenstva, njegovi estoki antikatoliki lanci i prikriveni na-
pori da brani Quislinga Nedia ... slue kao prilog nacistikoj kampanji rasne
nesnoljivosti i mrnje, i tetni su za amerike ratne napore 138 .
Uz opisano predoivanje i umnoavanje ratnih rtava u ratno doba, valja
podsjetiti na injenicu da se Jasenovac - tada - gotovo ni po emu ne izdvaja
posebno. Pae, on se takoreku i ne spominje kao neko naroito stratite, u
odnosu na sva druga, u cjelokupnom ratnom razdoblju. Njemu e tek u porau
biti namijenjena.ona uloga to su je u ratu imale rtve u cjelini. Tada e mons-
truoznost u opisu naina izvrenja zlodjela sve vie zamjenjivati ne manja
monstruoznost u umnobama broja rtava u samom Jasenovcu. Razlozi su vie
providni negoli nedokuivi. Mjesto utvrivanja ratnih rtava u cjelini, u svim
logorima, stratitima i gubilitima irom Jugoslavije, zloin je mitski usredoto-
ivan na jedno mjesto iz razloga, i radi nakane, o kojima je i izrijekom govo-
reno od samog poetka manipuliranja s tragikom ratnih zbivanja.
S obzirom na to da se i po ocjeni onih to su irili spomenuta verodostoj-
na >>svedoanstva o besprimjernim zlodjelima u NDH, Ustaka zverstva naj-
bolje vide iz pisma Jirvata Prvislava Grisogona nadbiskupu Stepincu - kako
je to reeno kao uvod u njegovo emitiranje na radio-postaji Karaore
21.12.1942. g. 139 - zanimljivo je pogledati to se u njemu govori o Jasenovcu.
Poto su u tom, Grisogonu pripisanom, pismu ustaka zlodjela openito prika-
zana na nain koji je sam Grisogona oznaio kao pribjegavanje laima i falsi-
fikatima, to se s pravom moe pretpostaviti da su njegovi sastavljai na isti
nain opisivali i stradanja u logorima. A, evo, kako se i to u takvom spisu
govori o logorima: Strah odvoenja u logor u kojem je ubijeno hiljade Srba
ili putenih umreti od zlostavljanja i gladi i zime, uasan je. Nemci priaju o
jednom logoru u Lici u kome je bilo na hiljade Srba, ali kad su doli tamo nali
su ga praznog, natopljenog krvlju ( ... ) Tu, kau, izgubio glavu i jedan srpski
vladika. U logoru Jasenovac i danas se mue i propadaju na hiljade Srba, koji
su tamo po ovoj stranoj zimi smeteni u prividne barake (gore nego) Ciga-
nit40 ...
Prema tome, kad se i u takvom apokrifnom dokumentu govori o ustakim
nedjelima, u prvoj godini rata kad su ona bila najvea i najzvjerskija, Jaseno-
vac se ne spominje na prvom mjestu ve iza likog logora, i ne daje mu se
neko posebno znaenje, ni glede broja ni naina stradanja zatoenika. tovie,
da u tim najgorim danima Jasenovac nije bio na veem zlu glasu negoli ostali
us U ime vlade SAD, saopenje je iznio Elmer Davis, direktor ureda za ratne informacije
(P. Ostovi, n.dj., 205).
139 Lj. Boban, n.dj., 288.
140 Isto, 284-5 (podcrtavanja moja- F.T.).
90 RAlNE RTVE l MITOVI
logori irom Jugoslavije moe se zaljuiti iz ostalih ratnih dokumenata, ali i iz

daljnjeg manipuliranja sa spomenutim navodnim pismom Grisogona. Naime,
u jednoj od kopija tog pisma, to ga A. Mileti navodi u svojoj knjizi o Jase-
novcu, a pripisuje sinu Prvislava Grisogona, dr. Nenadu Grisogonu, oficiru
etnikih odreda Drae Mihailovia, Jasenovac se uope ne spominje. Govori
se openito o strahotama logora u kojima je pobijeno na hiljade Srba. Za
spomenuti logor u Lici tu je reeno da su ga otkrili ne Nijemci nego Talijani;
da su leevi baeni u ponornicu kod sela J a d n i k o v a, te da se rauna da
je ovdje pobijeno oko 80.000 (osamdesethiljada) Srba. Na to je tu odmah
nadodano: U povijesti Evrope nije bilo ovakvih sluajeva 141 .
Oito, tek u kasnijoj obradi bit e Jasenovcu pripisano znaenje primjera
kakvog nije bilo ne samo U povijesti Evrope ve ni svijeta ... Dakako, bilo
bi zanimljivo utvrditi od koga je to, kada, i iz kojih sve pobuda uinjeno.
Moe se pretpostaviti da je u tome imala udjela i patrijarhalno-folklorna tradi-
cija svoenja povijesnih zbivanja na mitomanske legende, ali je vjerojatnije da
su na sustavnom stvaranju jasenovakog mita nale odreenu zajedniku svrhu,
ili barem preutnu podudarnost politikih interesa, dvije inae suprotne sastav-
nice povijesnih zbivanja. Na to upuuje kako ve opisani slijed predoivanja,
dotino uveliavanja uasa ratnih zlodjela u cjelini, tako i njihovo dalje usredo-
toivanje gotovo iskljuivo u mitu o jasenovakom gubilitu.
Pri tom je znakovito da i oni, iz redova kraljevske izbjeglike vlade, to

su svoju politiku gradili na umnoavanju ratnih uasa radi odmazde nad Hrva-
tima, nisu argumentirali posebno s Jasenovcem, pa on nije predmet posebne
pozornosti ni Komisije za istraivanje ratnih zloina pri Predsjednitvu Mini-
starskog savjeta, koja je radila od 1942. do kraja 1944, kada je njen izvjetaj
ustupljen Dravnoj komisiji u Beogradu142
Zemaljska komisija Hrvatske za utvrivanje zloina okupatora i njihovih
pomagaa, u svom izvjeu od 15.11.1945, govori da zbog pomanjkanja stati-
stikih podataka nije stoga mogue da se odgovori na pitanje, koliko je rtava
stradalo u Jasenovcu. Uglavnom na osnovi iskaza preivjelih svjedoka Komi-
sija navodi: da je najei ustaki teror bio u god. 1941. i 1942, dok je cijela
god. 1943. i polovica 1944. protekla u znaku relativnog zatija, a potkraj rata
se ponavljaju masovne likvidacije; u svemu se govori o nekih pedesetak ma-
sovnih zloina, u kojima je po prianju svjedoka bilo pobijeno po 25, 30, 50,
80, 100, 150-200, 300, 500, 600-700, pa i 800 zatoenika, a neki svjedoci izja-
vie da je katkad bilo i 3.000 pobijenih, a neki su naveli i brojku od 7.000 i
8.000 rtava. Kad se tim masovnim likvi~acijama pribroje zatoenici koji su
141 A. Mileti, n. dj., I, dok. br. 152, 398-40 (potcrtavanja moja- F.T.). Meutim, da je rije(:!
o istom apokrifnom pismu vidi se po sadraju ali i po ostalim naznakama uz pismo, usp. bilj. 128.
142 V.ureti, Vlada na besputu, 93--6, 208-9, i dr.
stradali pojedinano dobit emo cifru od oko 500-600.000 143 . U isto vrijeme,
Pokrajinska komisija za Vojvodinu -po istoj metodi - utvrivanja zloina na-
vodi za Jasenovac 800.000 ubijenih 144 , a savezna Dravna komisija saopuje da
je u Jasenovcu pobijeno preko 600.000 rtava 145
U izvjetaju Reparacione komisije vlade FNRJ, od 13.12.1945, Meusave
znikoj konferenciji za reparaciju u Parizu, navedeno je da sveukupni jugosla-
venski gubici iznose 1,706.000 rtava. A u izvjetaju (savezne) Dravne komi-
sije za utvrivanje ratnih zloina od 26.12.1945. Meunarodnom vojnom sudu
u Ntimbergu, tree poglavlje bavi se ~)ratnim zloinima i to ovim redom: l.
Masovno ubijanje stanovnitva i unitavanje naselja (Kragujevac i sL), 2.
Hapenje i ubijanje talaca, ))3. Zloini po logorima~< (internacije i zlostavlja-
nja, Banjica, Sajmite kod Beograda, Jasenovac, ostali logori, Jugoslaveni u
logorima izvan Jugoslavije), 4. Zlostavljanje i ubijanje ratnih zarobljenika,
5. Prinudni rad graana, ))6, Pljaka javne i privatne imovine, >>7. Masovna
deportacija graana (Slovenaca u Srbiju i druge krajeve te u Njemaku), 8.
Mjere za odnaroivanje stanovnitva<<, )>9. Kolektivne kazne i ))10. Progoni iz
rasnih i vjerskih razloga 146 .
U tom izvjetaju, to su ga potpisali dr. Duan Nedeljkovi, predsjednik i
dr. Ivan Grgi tajnik Dravne komisije, Jasenovac se jo spominje kao trei po
redu meu najveim logorima u okupiranoj Jugoslaviji, da bi se desetljee ka-
snije zaboravilo ne samo na sve druge logore nego i na svu raznovrsnost spo-
menutih i inih zlodjela.
Kao posljedica pomanjkanja znanstvene, monografske, demografsko-stati-
stike obrade, a prije svega zbog neobjavljivanja slubenih statistikih poda-
taka o ratnim rtvama u cjelini, dolo je do toga da se i u enciklopedijskim
izdanjima o jasenovakom logoru iznose razliiti podaci, ak u okviru istih
izdanja.
Tako se u Opoj ELZ moe proitati (pod Jasenovac) da je u logoru
pobijeno oko 500-600 tisua 147 , ali i da je ))stradalo oko 350.000 lica (pod
Koncentracioni logori, 1959. g.) 148 , a zatim pod istom jedinicom (u novom
izdanju, 1978) da je pobijeno nekoliko stotina tisua Srba, Hrvata, idova i
Roma 149 U Jugoslavici stoji da se ))toan broj ne moe utvrditi, ali prema
procjeni, koja se oslanja na izjave preivjelih i priznanja ))broj rtava premauje
143 Zemaljska komisija Hrvatske za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, Za-
greb, 1946; Izvod iz izvjetaja te komisije od 15.XI.1945. g. o zloinima u logoru Jasenovac u: A.

Mileti, n.dj., ll, 1090-1120; navodi o rtvama 1100 i dr.
144 Usp. Vojnoistorijsk.i glasnik, XXXI, l, 1980, 213.
145 FNRJ, Dravna komisija za utvrdivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa: Saopenje
o talijanskim zloinima protiv Jugoslavije i njenih naroda, Beograd, 1946, 161.
1 ~ A. Vojinovi, Jugoslavenski dosje u Nilmbergu, Danas, 214, 25.03.1986, 73-5.
147 ELZ, 3, 1958, 648.
148 ELZ, 4, 1959, 322.
149 ELZ, 4, 1978, 504.
700.000 150 Isti broj naveden je i u Leksikonu Krleina zavoda 151 .

U Maloj Prosvetinoj enciklopediji reeno je da je u Jasenovcu pobijeno
vie stotina hiljada rodoljuba 152 , a u Vojnoj enciklopediji, u Jasenovcu oko
600.000 zatoenika i u Staroj Gradiki 75.000 153
Jamano, zbog izvjesnosti da je problem jasenovakih rtava ostao na pu-
blicistiko-propagandnoj razini ratnog doba, u nekim od spomenutih enciklo-
pedijskih prikaza imamo ograde glede tonosti ili pak neodreeni broj. No,
zato je to zanimljivije pratiti zbog kakvih je to okolnosti, kada, od koga, i na
koji sve nain, u posljednjim godinama, aktualiziran problem ratnih rtava. I
to gotovo iskljuivo u smislu postupnog poveavanja, ve ionako nesrazmjerno
(prema drugima) uvelianog broja rtava jasenovakog logora. A to, nedvoj-
beno radi takve dogradnje jasenovakog mita da bi mu se pridalo znaenje
sredinjeg povijesnog zbivanja u hrvatsko-srpskim odnosima u razdoblju oku-
pacije i revolucije.
Iz izlaganja u prethodnom poglavlju vidjelo se kako je jedan od najveih,
istonih grijeha tumanovtine bilo upravo to to je sredinom ezdesetih
godina dala glavni prilog, s historijskog gledita, tome da se jasenovaki mit
dovede u pitanje, nasuprot namjere da se ve tada do kraja povijesno uoblii.
Promjene to su nastale poslije brijunskog plenuma 1966. godine sputale
su neko vrijeme tendencije kojima je i jasenovaki mit bio izrazom, jamano,
sa svrhom da im poslui kao sredstvo vrednovanja povijesnih zbivanja kako
pojedinih pokreta i linosti tako i cijelih naroda. Stoga nije nimalo sluajno to
e neslueni razmah velianja jasenovakog mita nastupiti u razdoblju novih
promjena - s poetka sedamdesetih i naroito osamdesetih godina - i to e se
ba na njemu najizrazitije oitovati znaajke ne tek historiografskog prevredno-
vanja nekih bitnih povijesnih dogaanja.
Sedamdesetih godina jasenovaki se mit postupno sve vie aktualizira pri-
godom razliitih obljetnica. Zadrava se, dodue, jo na dostignutoj razini:
vie od sedamsto hiljada, i to svih rtava, ali s oitom tendencijom daljeg
uveliavanja i sve veeg, i sve jednostranijeg isticanja posebnog znaenja jase-
novakih rtava za hrvatsko-srpske odnose. Osjeajui svu pogubnost takvih
tendencija, ja sam se svjesno suprotstavio daljem uveliavanju jasenovakog
mita, stvorenom ve dotada na takvom umnoavanju stVarnih ratnih rtava
kao ni u jednom drugom sluaju. Za mene nije bilo dvojbe da se takve tenden-
cije nuno moraju promatrati ne samo u vremenskoj nego i u povijesnoj uz-
rono-posljedinoj povezanosti. Znajui da to pitanje povlai cijeli lanac povi-
jesnih meuodnosa - inae ne bi dolo ni do stvaranja, ni do sve silovitijeg
tso Enciklopedija Jugoslavije, 4, 1960, 467.

tst Leksikon JLZ, 1974, 418.
tS2 Mala enciklopedija Prosveta, 1959, J, 567.
153 Vojna enciklopedija, 4, 1961, 629.
nametanja jasenovakog mita kao simbola neokajanog gubilita srpskog naro-

da. Ba zbog prekretnikog povijesnog trenutka u svezi s Titovim odlaskom,
smatrao sam da je neophodno potrebno i nuno iznijeti na svjetlo dana pravu
istinu o stvarnim rtvama u Jasenovcu, i uope o rtvama i hrvatskog i srpskog
naroda u drugom svjetskom ratu. Na to me nagonila spoznaja da je to jedini
nain, kako bi se ve jednom sprijeilo da iroka javnost bude rtvom zabluda.
tovie i takvih svjesnih obmana koje itave generacije mladih ljudi, ukljuu
jui i najvie intelektualce i politike djelatnike, navode na krive povijesne
predodbe i sudove, uvjetujui i stvaranje one psihoze to na jednoj strani
potie osjeaj nesigurnosti, mrnje i osvete, a slino, ne manje i na drugoj, na
razini bezizgledne frustriranosti i bespomonosti. Odravanje takvog stanja,
razumljivo, produbljuje sve vie nepovjerenje na obje strane, sa sve tee is-
pravljivim posljedicama u psihi i u povijesnoj svijesti, i pojedinaca, i naroda
kao cjelina.
Naravno, odgovornost onih to svoja miljenja i zakljuke, djela i postup-
ke, zasnivaju na zabludama, koje su im predoavane kao slubene, ))verifici-
rane i glorificirane istine, ne moe biti i nije nikada ista kao odgovornost
onih to obmane svjesno fabriciraju i planski odravaju i proiruju.
Ali posljedice su, naalost, iste.
tovie, onaj tko vjeruje u zablude kao stvarne istine, tj. koji nimalo ne
sumnja u njih, taj se za njih zauzima ponajee i s veom estinom i jaim
arom negoli onaj to namjerno iskrivljuje injenice i to svoje lane sudove
podmee i namee kao besprizivne istine.
Iako nije posve bespredmetno, ipak je od sporednog znaenja, jesu li ba
takva moja gledita i nastojanja bila uzrokom to je pitanje jasenovakih rtava
postalo- 1980. godine- glavnom tokom optube protiv mene, ili je pak sama
presuda po njoj dala nove poticaje za jo bezobzirniji razmah jasenovakog
mita. Jedno je i drugo, naime, bilo uvjetovano najveom prekretnicom to je
osamdesete nastupila u novijoj povijesti zajednice junoslavenskih naroda.
Nastupilo je vrijeme, kad je problem ratnih rtava, a navlastito i u prvom
redu jasenovakog logora, posluio kao podloga i opravdanje knjievno-dram-
skih (pa i filmskih) tvorbi o ratu, u kojima se hrvatskom, katolikom i musli-
manskom, puanstvu dodjeljuje preteito samo koljaka uloga. Istodobno s
njegovim aktualiziranjem, cio problem ratnih rtava gotovo u potpunosti sve-
den je samo na Jasenovac. U obliju sve veeg pretjerivanja s brojem pogublje-
nih Srba, da bi se s tako zastraujuim mitom stvorile polazne osnove za to-
boe znanstveno preocjenjivanje sveukupne novije zajednike povijesti. S oi
tim ciljem utvrivanja- dosada ))neo kaj ane<~ - posebne odgovornosti hrvatskog
naroda.
Na historiografskom podruju u tom e smislu osobite poticaje dati V.
Dedijer svojim ))Novim prilozima ... . Nastojei, kao i inae, da odri privid
znanstvene objektivnosti on e 1981. objaviti: ')koliko je tono ubijeno Srba u
Hrvatskoj, nije jo utvreno. Neki autori tvrde da broj rtava iznosi 200.000,
dok drugi ocenjuju gubitak bar na 600.000 154 Dedijer e, meutim, u istoj
knjizi, zaboraviti te dvojbe o ukupnim gubicima Srba u NDH, pa e malo
kasnije napisati da je prema istraivanjima istoriara Antuna Mileti~. kroz
jasenovaki logor proilo preko milion ljudi, a ubijeno izmeu 480 i
soo.ooo.m. Pri tom mu ne pada na pamet da se zamisli, ili da barem skrene
pozornost na neloginost tvrdnje da je u samom Jasenovcu pogubljen mnogo
vei broj negoli u cijeloj NDH. Umjesto toga on istoriara Mileti~. oito
navodi stoga, da bi njegovim istraivanjima pridao znanstveno znaenje u
sklopu razvijanja svojih povijesnih pogleda.
Upravo ovakav, znanstveno nekritian, pristup problemu ratnih rtava po-
sluio je Dedijeru i za njegove neodmjerene i neodrive prosudbe o hrvatskoj
katolikoj crkvi u cjelini, a posebno o nadbiskupu A.Stepincu, te o ulozi kato-
lianstva i Vatikana uope. Zbog toga to je papa Pio XII. primio
(18.05.1941)) u audijenciju A. Pavelia, po ijem je nareenju pobijeno ne
samo stotine hiljada Srba, nego i blizu 40.000 Jevreja, i na desetine hiljada
Cigana, kao i hiljade Hrvata antifaista<<, stvoreno je opravdano podozrenje
da postoji koluzija izmeu izvesnih krugova u Vatikanu i nadbiskupa Stepinca
i Ante Pavelia 156 I ne tek urovanje i tajno dogovaranje radi zajednikog
sudionitva u zloinima - kako nam to priopuje Dedijerova ko/uzija"' - ve
je tovie, nadbiskup Stepinac, kao daleko inteligentniji ovek od Ante Pave-
lia - bio njegov duhovni otac, ali i politiki mentor 158 Ne hajui mnogo za
osnovanost svojih prosudbi, Dedijer e nadbiskupa Stepinca oglasiti predstav-
nikom ekstremnog hrvatskog nacionalizma, koji ne preza da daje inicijativu
za ratne zloine, pa e kao takvog, njega Stepinca, a ne A. Paveli~ staviti
nasuprot Drai Mihailoviu, kad e progovoriti o njemu da je stekao glas
idejnog zaetnika i izvrioca masovnih zloina protiv Hrvata i Muslimana 159 .
Ostaje otvorenim pitanje je li Dedijer ovakvom usporedbom - preko Stepinca
mjesto Paveli~ - elio postii veu okrivljenost Hrvata i katolike crkve za
poinjena zlodjela, ili pak staviti u dvojbu steeni glas o zloinima D. Mihailo-
vi~ ba usporedbom sa Stepincem?! Ili jedno i drugo!? Da o prvome ne bi
trebalo dvojiti Dedijer je posvjedoio i svojim pismom papi Ivanu Pavlu Il,
potkraj 1986, u kojem prosvjeduje zato to je ovaj navodno odbio, po savetu
lokalne katolike hijerarhije, da posjeti nekadanji koncentracioni logor Jase-
novac, u kojem je poinjen zloin genocida i gde je poklano nekoliko sto-
154 V. Dedijer, Novi prilozi za biografiju J.B. Tita,2, Rijeka-Zagreb, 1981, 381.
ts.s Isto, 489.
156 lsto, 539.
157 Kolut.ija, lat. colludere = lurovati s kim, biti u tajnom dogovoru (u kaznenom postupku
nastojanje da se prikrije istraga ili sudioniltvo). Usp. B. Klaic!!: Rjenik stranih rijei, 7f1J.
IS8 V.Dedijer, n.dj., 535.
159 Isto, 546.
STVARANJE JASENOVACKOG MITA 95
tina hiljada Srba<< a nekoliko katolikih svetenika bili su komandanti u ovom

logoru za masovno istreblenje 160
Na poetku 1983, Vuk Drakovi, autor romana No, mladi srpski pisac<oni koji to ele brzo da zaborave spremni
su da ponovno ponu 161 Osim Jasenovca, Drakovi je spomenuo i Bora,
Graanicu i Kulu Fazlagia, koja uporita mrnje i zla po brutalnosti zlo-
ina nad Srbima >>ni najmanje ne zaostaju iza Jasenovca, Jadovnog, Gradike
i drugih ustakih kasapnica. Ovome je nadodao: da su >>glavni, a esto i isklju-
ivi egzekutori zloina bile ustae muslimanske veroispovesti. Ne muslimanske
narodnosti, jer su se koljai tada predstavljali kao cvijet Hrvata, ili kao Hrvati
- muslimanski 162
Ako sam tada bio sklon pretpostaviti da Vuk Drakovi, kao mladi pisac,
spada meu one, koji su moda postali rtvom jasenovakog mita, nova
pojava Terzieve knjige, te golem publicitet koji je dat njegovim starim povije-
snim gleditima i novim naunim spoznajama, uvjerile su me do kraja u
injeninost promjena u kojima je obraun s tumanovtinom samo dio po-
vijesnog prestrojavanja u potitovskom razdoblju.
Jer, kad se u proljee 1983. pojavila Terzieva (dvosveana) knjiga >>Slom
Kraljevine Jugoslavije 1941., puna dva desetljea poslije onog prvog toliko
spornog izdanja, onda to nije bilo samo ponavljanje starih gledita, ve njihovo
dovoenje do krajnjih konzekvencija. Ako su prije dvadeset godina Terzieva
gledita mogla biti smatrana kao izraz onih to nikada nisu shvatili uvjetova-
nost i bit revolucionarnih promjena u meunacionalnim odnosima u SFRJ,
sada su ona izraavala ne toliko stara shvaanja, koliko nova strujanja to te
promjene odbacuju ba zbog njihove biti. I to u ime sveukupnih povijesnih
iskustava i novih znanstvenih spoznaja, kojih je ba Terzi bio podjednako
uvjerljivim tumaem. tovie, i jedva usporedivim predstavnikom. Budui da
je u mladosti bio >)kraljev gardista, pa mlad oficir u aprilskom ratu, pa
jedan od najviih generala iz NOR-a, a na kraju i viegodinji naelnik Vojno-
istorijskog instituta, on je svoje povijesne sudove zasnivao na velikom ivot-
nom iskustvu i na poznavanju arhivske dokumentacije, koja dijelom nije do-
stupna ni svim povjesniarskim smrtnicima. I kao takav, zvaninik i vjero-
dostojnik najvieg stupnja, Terzi je doao do dubokog zakljuka, da se samo
pravim poznavanjem sve novije povijesti Hrvatske moe lake stii do Jase-
160 Otvoreno pismo Njegovoj svetosti papi potpisao je zajedno s Vladimirom Dedijerom i
Kristofer Ferli u ime nezavisne Fondacije za mir Boro Dedijer, sa sjeditem u Londonu, a
Tanjug ga prenio u posebnom prilogu pod naslovom Pije XII je blagoslovio Pavelia i Artukovi-
a; TANJUG, Informacije iz sveta, 03.11.1986,PP-1.
161 Tanjug, Dnevni informativni bilten, 30.03.1983.
162 Naa re, London, maj 1983.

novca gde je samo tu {po najnovijim podacima) ubijeno (1941-1945) najmanje

milion Srba, ne raunajui rtve drugih narodnosti 163 !
Tako je problem ratnih rtava i izrijekom ukotvljen kao stoerno pitanje
novije hrvatske povijesti - kako je navijeteno ve 1941 - a pritom je i jaseno-
vaki mit uzdignut na najmanje milijun ubijenih Srba! l to ne samo na osno-
vama najnovijih podataka struno-znanstvenog istraivanja, ve i u duhu Le-
njinove preporuke historiarima: Istinu, istinu i samo istinu, inae preti kr-
vava kazna. A Lenjin je pri tom mislio- tumai nam V. Terzi- da se
obmana i samoobmana, u obradi prolosti, kasnije skupo plaa. I zbog toga
je on - prema vlastitim rijeima - u ove dve knjige, prvoj iz 1963. i u ovoj
novoj, izneo bitne karakteristike april skog rata na osnovu viegodinjeg istrai-
vanja, naunom metodom, kritikim pristupom svim dogaajima i zbivanjima.
A pri tom je Terzi - zakljuuje M. Gligorijevi- iznio sasvim nove istorijske
injenice, bez obzira na to koga one pogaale, danas ili sutra 164
Jamano, povijesne su injenice podatni gradbeni materijal. Iz njih se sva-

ta da sazdati, kao to od hrpe opeka svaki arhitekt ili majstor gradi drukiju
zadubinu, od velebnih zdanja do rugobnih straara. l kao to je Lenjin gle-
dao. i prizivao svoju istinu, tako i Terzi ima i slijedi svoju, a ta je jedva u
neemu sukladna s Lenjinovom, makar koliko se neprimjereno pozivao na
nju. Uostalom ve je Aristotel, u smislu Sokratove predaje, nauavao da neko
ispravno naelo moe biti obistinjeno samo od razborita ovjeka, plemenita i
mudra izvrsnika, ije su prosudbe sukladne a ne suprotne svijetu injenica. A
cijeli se problem, svih povijesnih nesporazumaka, svodi zapravo na to koliko
smo spremni potovati tue zasebnitvo ili integritet drugog doma. Ma kakav
on bio. Dotino: jesmo li voljni priznati- osim svoje istine- i povijesnu opstoj-
nost istine susjeda. Zavisno od toga: u povijesti ili neizvjesna borba za name-
tanje svoje istine, ili postizanje vie ili manje sukladna ili nepodnoljiva suivo-
ta ...
No, vratimo se svojoj istini. to e rei: spornim istinama, onih svoga, i
onih inaijega, povijesnog subjektiviteta. Ne bi li njihovim trijeznim sueljava
njem pomogli njihovu razboritom obistinjenju. A time i svrhovitijem supostoja-
nju u obitavalitima njihovih zasebnikih domova i u susjednikom dionitvo
zajednikog podneblja.
Da suprotno od takve povijesne razboritosti plove - i to ve krajnje na-

pregnutim jedrima - svi oni to jednostranim vienjem i umnoavanjem ratnih
rtava pokreu zapravo pitanje povijesne krivnje i okajajnja, to je jamano sve
oevidnije. Pitanje je tek ine li to zbog toga to jesu, ili to nisu, svjesni
163 Milo Oligorijevi, Intervju s V. Terziem, general-pukovnikom u penziji, piscem knjige

Slom Kraljevine Jugoslavije 1941, pod naslovom Bili smo razbijeni pre izlaska na front, Politika
-Intervju, 51, 05.08.1983,4-9, cit.str.9 (potcrtavanja moja- F.T.).
164 Isto
posljedaka takve inidbe? A ini nam se da u tom krugu poticanja takve zlo-
kobne duhovno-psiholoke klime - u kojemu se Terzi i Sai ne javljaju na-
ravno ni na ishodinoj ni na zavrnoj toki - ipak ima obojega. I obmanjivate-
lja, i obmanutih. I onih treih: povijesno obezglavljenih ili jo nedouenih.
Da bi se u svezi s tim vidjele sve dimenzije proimanja javnog ivota s
problemom ratnih, navlastito jasenovakih, rtava, valja podsjetiti na nepre-
stano publicistika mahnitanje s njima, a pripomenuti tek jo neke iz redova
ljudi uma i srca, krojitelja znanstvenih i umjetnikih spoznaja.
Nije li npr. znakovito ako se iz onog tla gdje se meusobna uvjetovanost,
svakovrsna razliitost i sva mnoina povijesne razdjelbe i omrazbe oitovala
obostranom provalom najee mrnje i najokrutnijih zlodjela - o ratnim r-
tvama govori kao da im je izvorite, i sva izvridba, samo u jednoj sastavnici,
inae istobitnog povijesnog glavinjanja, i jo gore istovremene inidbe?!
Raspravljajui o knjievnosti u Bosni i Hercegqvini, pisac Vojislav Lu-
barda e rei: U Jasenovcu, na Velebitu, u hercegovakim jamama i vrtaama
diljem ustake Hrvatske, pobijeno je, uglavnom poklano ( ... ) viJe od milion
Srba i gotovo svi Jevreji sa teritorija BiH i Hrvatske 165
Oito, jednostranost je razmjerna umnoavanju. Dapae, i pretee.
Imamo li na umu otkuda je poteklo manipuliranje s poetno umnoenim
brojem rtava 1941. godine, onda ne iznenauje da smo iz istog izvora dobili
najpotpunije obrazloenje povijesnog znaenja koje se pridaje jasenovakom
mitu. U vrijeme (1984) i u okolnostima dovrenja jasenovakog mita to e
najsadrajnije izloiti Miodrag uki u glavnom glasilu 'SPC Pravoslavlju.
Taj e mit piscu posluiti kao sakrosanktna argumentacija njegova raspravlja-
nja pod smislenim oglavljem Sveti Sava - determinanta Srpskog naroda 166
Tu je izrijekom napisano:
prvo, da se Jasenovac javlja kao najvei zloin to ga U neprestanim po-
kuajima genocida provode protiv srpskog naroda >>papsko-cezaristiki apeti-
ti, s jedne strane, i muslimanski imperijalizam s druge, zalivajui ve vekovi-
ma >>pitoreskne podruje Srbije svetom krvlju srpskih muenika<< 167 , i
drugo, da nigdje u svijetu, ak ni u Hitlerovom naci-faistikom Treem
Reichu nije bilo ni priblino takvog zloina kao u Jasenovcu.
A evo i obrazloenja za takvu povijesnu tvrdnju: l} prvom svetskom ratu
( ... ) vie od etvrtine celokupnog srpskog stanovnitva, ili preko polovine
odraslih mukaraca pobila je austrougarska i nemaka katolizirana civilizacija.
Za vreme drugog svetskog rata u ozloglaenom nemakom logoru Mauthau-
zenu stradalo je stodvadeset hiljada rtava, od kojih trinaest hiljada Jugoslave-
na. U Bergen-Belzenu, pored jevrejske devojice Ane stradalo je jo etrdeset
165 Usp. NIN, 1758, 09.09.1984. 33.

166 Pravoslcwlje, Beograd, 15.februar 1984.
167 Isto. Usp. AKSA, 8(719), 24.02.1984,la.
i osam hiljada ljudi. U, po zlu poznatom Dahau, za dvanaest godina postoja-

nja, ubijeno je osamdeset hiljada rtava, u Buhenvaldu pedeset dve hiljade, a
samo u Jasenovcu, sa malog podruja, za nepune etiri godine na najsvirepiji
nain muena je i ubijeno milion Srba, ena i srpske dece 168
Dakle ni u svim nacistikim logorima zajedno nije bilo toliko rtava kao
u Jasenovcu! ak ni kad se pobrojanim logorima pridoda izostavljeni Ausc-
hwitz (Oswiecim) jer je i za nj poratni broj od oko 4 milijuna sveden na
>>Stotine tisua 169 No, u nas su tendencije, oevidno, stubokom obrnute. Da-
kako, radi uvriivanja crne legende o povijesnoj krivnji hrvatskog naroda.
A ta, naravno, ne moe biti mranija u takvu orisu. Niti se moe- dokazana
takvim usporedbenim >>injenicama- iim dovesti u pitanje, pa naravno, onda
niti okajati.
To bijae potka i ostaje svrhom jasenovakog mita! Zbog toga njegovim
tvorcima i uznositeljima nije bilo dovoljno ni njegovo uzdignue - po Terziu
- na milijunsku brojku. Ubrzo se naoe jo revniji koji su broj odreenije
utvrdili, popevi ga na milijun i dvjesta tisua samo Srba ubijenih u Jasenov-
CU<<, kako se moglo itati i sluati na razliitim skupovima 170
No, i na tome se nee stati.
Vuk Drakovi, za koga sam, kad se prvi puta javio brojkom od 800.000
za Jasenovac, bio sklon povjerovati da je rtva zabluda i obmana, razuvjerit
e me, meutim, dvije godina kasnije (1985) novim otkriem da je ukupan
broj srpskih rtava u Hrvatskoj i BiH najmanje milion i po a moda i vie od
dva miliona ubijenih 171 ! Taj e mu broj, istom, biti dostatno uvjerljivom podlo-
gom za zahtjev da hrvatski narod klekne na koljena za takve ratne zloine. A
kakva se vanost pridaje takvom zahtjevu, moe se zakljuiti i iz toga to ga
Vuk Drakovi istie u meunaslovu svoga razmatranja rijeima Jasenovac
eka neija kolena 112
Ali ne jedino za to, ve i za zahlev vodstvu SR Hrvatske da se prestane
ne samo progonom irilice ve i globalnim kulturnim genocidom nad srpskim
narodom u SR Hrvatskoj 173 ! to toboe traje u itavom poratnom razdoblju
do danas.
168 Isto (potcrtavanja moja- F.T.).

169 Usp. ELZ, 5, 592. i H. Seton-Watson, Nations and States, 1977; hrv.prijev. Nacije i
drave, Zagreb, 1980, 443.
170 O tome u mom odgovoru Petorica na drugom tasu a Zec na kojem?, 20.03.1986. na
pisanje Stevana Zeca u Dugi (314, S-21.03.1986), koji mi, u povodu suenja Andrije Artukovia,
pripisuje odgovaranje za dela protiv SFRJ s Ustakih pozicija. l uredniltvo Duge i Knjil.evne
reli nisu, meutim, objavili taj odgovor. Navodim taj podatak i u Promemoriji uz pismo M.
piljku i J. Vrbovcu, u obrazloenju o potrebi da se dopusti obnova procesa radi utvrivanja,
meu inim, i istine o rtvama i sudskim putem.
171 U pismu Zahtevucc Saboru SR Hrvatske i predsjednitvima SRH, CK SKH i RK SSRN
Hrvatske; Beograd, 16. decembra 1985 (fotokopija iz '-olanja u javnosti u mom posjedu).
172 Vuk Drakovi, to to kuva Vjesnik, U Beogradu, 2. septembra 1986. (Fotokopija iz
kolanja u javnosti u mom posjedu.)
173 U pismu nav. u bilj. 171.
U sklopu takvih himbenih prosudbi, to su nedvojbeno izraz povijesno

nerazboritih namjernosti, svako ustrajanje na toboe slubeno Utvrenim po-
dacima da je u Jasenovcu umoreno najmanje 700.000 ili nekoliko stotina
tisua ljudi - objektivno nije nita drugo nego odravanje podloge za dalje
zlokobno manipuliranje s ratnim rtvama i jasenovakim mitom u terzievsko
vukdrakovievskom smislu.
Osim navedenih enciklopedijskih prikaza, jedan od najizrazitijih primjera

za to, u novije vrijeme, jest ve spomenuta knjiga A. Miletia o Jasenovcu.
Ostavi na razini znanstvene nekritinosti, Mileti navodi da se procjene ubije-
nih u Jasenovcu kreu od 480.000 - 900.000, pa i preko milijun, a u najvie
sluajeva oko 700.000 ljudi 174 . A te brojke onda uzimaju redom, kao znan-
stveno-istraivaki dokaz, ne samo razliiti dnevniarski publicisti i zaslijepljeni
propagandisti, nego i takvi kao V. Dedijer ili J. ai za razvijanje svojih teza.
Pri tom malo haju za injenicu da je u odnosu prema tim brojkama i sam
Mileti, dodue diskretno, ali ipak koliko suzdran toliko i protuslovan. On
e, naime, na drugoj stranici napisati: >>Prema tome, broj ukupno ubijenih na
teritoriju tzv. NDH po raznim izvorima moe se zasad ceniti samo na vie
stotina hiljada 175 A samo nekoliko stranica iza toga, istu e brojku navesti i
za sam Jasenovac, napisavi u zakljuku svog uvoda u dokumentaciju: U us-
takom koncentracionom logoru Jasenovac- Stara Gradika od avgusta 1941.
do maja 1945. prema proceni ubijeno je vie stotina hiljada ljudi, ena i de-
cet76.
Da bi takva povjesniarsko-znanstvena logika -po kojoj se najprije pro-

cjenjuje da je u Jasenovcu ubijeno ne ba 900.000 ili preko milijun ve oko
700.000 ljudi, a zatim da je u samom Jasenovcu stradalo isto toliko ljudi (>>vie
stotina hiljada) koliko i na teritoriju itave NDH - bila dovedena do kraja,
Mileti e, uz navedene podatke, u biljekama pod crtom uprijeti prstom i na
statistike podatke o stvarnom broju Srba na teritoriju NDH uoi i poslije
rata, iz kojih proizlazi da ih je ukupno bilo manje od 275.00(}-356.000. A i na
to da Tumanove procjene o pedesetak tisua stradalih u svim logorima iz
Hrvatske podrava i (srpski pisac) dr. Bogoljub Koovi u svojoj knjizi izdanoj
u Londonu 177 No, iz svega toga, sam ne izvodi zakljuke koji se sami po sebi
nameu. A njegovo nabrajanje i potpuno nepouzdanih brojaka, iz svega i sva-
ega - osobnih vienja, propagandnih izjava i povrnih i pristranih izvjea -
Dedijer, ai i njihovi sljedbenici uzimaju kao injenice utvrene dugogodi-
njim istraivanjem. Pri tom se gotovo svi oni to prihvaaju takve polutanske
174 Usp. A. Mileti, n.dj., l, 37.

m Isto, 38 (potcrtavanj .. moja- F.T.).
176 Isto, 42 (potcrtavanja moja- F.T.).
177 Isto, 38, bilj. 10 i ll.
!OO RATNE RTVE l MITOVI
procjene, zbog toga to su obmanuti njima ili iz himbenih i zlonamjernih razlo-

ga, redovito pozivaju kako na njihovu znanstvenu ovjerovljenost tako i na po-
vijesnu razumnost. Tako e se npr. i Milan Basta izjanjavati za objektivnost
u historiografiji, a protiv nacionalista i s jedne i s druge strane koji falsifici-
raju injenice prema svojim potrebama, stvarajui na taj nain osjeaj histo-
rijske krivnje. No, i za nj je problem u onima koji iznose da je u logorima
likvidirano nekoliko desetaka tisua ljudi, a toboe zaboravljaju da je samo
u logoru Jasenovac uniteno vie od 700.000, dodajui - radi uvjerljivosti -
da je meu njima bilo vie od 100.000 Hrvata, to je takoer posve samovolj-
no. Pridruivi se tako godine 1984. mitomanskom taboru, Basta je zaboravio
to je i kako je nekada i sam pisao o tome. Naime, puna dva desetljea prije
toga, kad su sjeanja o ratnoj zbilji bila jo mnogo neposrednija, Jasenovac je
i za Bastu bio samo jedan u nizu logora. Godine 1963. on e u svojoj knjizi
pisati da su u NDH po uzoru na konclogore u Njemakoj, osnivani strani
logori smrti: u Slanom na Pagu, Jadovnu na Velebitu, Jasenovcu, Staroj Gra-
diki, Lepoglavi, kod Siska, Slavonskoj Poegi, Koprivnici, akovu, Zemunu,
bezbroj muilita i jama po Bosni, Hercegovini, Lici, Baniji, Kordunu, Dalma-
ciji i drugim krajevima.Na teritoriji NDH ubijeno je oko 800.000 ljudi 178 ! Bu-
dui da za ova dva desetljea na podruju historiografije, na kojemu se publi-
cistiki kree i Basta kao istaknuti sudionik NOR-a, ozbiljna istraivanja ne
daju nikakve osnove za ovakav obrat - ve naprotiv - to ovi Bastini navodi
ostaju jedan od izrazitijih primjera priklanjanju i nekadanjih sudionika NOR-a
jasenovakom mitu. Primjer koji, u nizu inih, govori o potrebi ispitivanja koji
su to sve povijesni, drutveno-politiki i psiholoki imbenici uvjetovali da svoj
prilog pretjerivanjima oko ratnih rtava openito, i njihovu usredotoenju
samo na Jasenovac, daju ak i takvi sudionici NOR-a i revolucije kao to je
ai, Basta pa i Dedijer i dr. koji su se s takvom pristranou najednom nali
u punom protuslovlju sa svojim nekadanjim marksistikim opredjeljenjem.
Kako ~eu onih to se - iznosei toboe slubeno ovjerovljene podatke
- okomljuju na sve koji ih navodno ili stvarno falsificiraju, i onih koji ratne
rtve planski umnoavaju, zapravo nema u biti razlike, to se naroito oitovalo
u ponavljanju priblino istih brojaka i u posebnim Tanjugovim izdanjima. U
povodu suenja Andriji Artukoviu, Tanjug je u svojoj seriji Svjedoanstava
objavio (1985, na engleskom) brouru Branimira Stanojevi&: Pod okriljem
faizma 179 Tu pie da kao primjer uasa i ludila, Jasenovac moe biti izdvo-
jen, ako ni za to drugo a ono zbog injenice, da je samo tamo izmedu 700.000
i 900.000 ljudi, ena i djece umrlo ili otjerana u smrt '!a najzvjerskiji nain'"'
178 Usp. Izjava Milana Baste u: Vjesnik i Sedam dana, 346,21.12.1984, i M. Basta, Rat posle
rata, Zagreb, 1963, 146.
179 Branimir Stanojevi, Under the Wing of Fascism: Andrija Artukovic5 and the Ustala
Regime, Beograd, Tanjug, 1985, Testimonies 2, 38.
180 Isto, 18 (podcrtavanja moja- F.T.).
BLEIBURSKI MIT 101
Meutim, kao i svi ini, istobitni makar koliko raznovrsni, tako i tanjugov pisac
nije mogao izbjei neloginost vlastitih tvrdnji o ukupnom broju rtava u NDH
i u Jasenovcu. Tako e on, jo prije no to je i izdvojio Jasenovac zbog inje
nice 700 - 900 tisua ubijenih, rei da je u NDH ))vren genocid kome je
teko nai primjer u povijesti, a rtve su bile stotine i stotine tisua Srba,
idova, Cigana i naprednih Hrvata 181 A piui o istoj temi na drugom mjestu,
rei e da je do kraja NDH sveukupno >>likvidii'ano oko 900.000 ljudi 182 . Ja-
mano: neizbjeivo. Tko se poigra s istinom nikada nema tako dobro pamenje
da se ne bi uhvatio u klopku vlastitih izmiljanja i nedosljednosti. A kad bi
imao dovoljno povijesne razumnosti da izbjegne zamke neloginosti takvom
zlogukom poigravanju ne bi ni pribjegavao.
Eto, takav bijae u grubim obrisima slijed i sadraj manipuliranja s ratnim
rtvama za ova etiri i pol desetljea, i, posebno, tendencioznog stvaranja ili
pak podravanja (bilo zbog neznanja ili obmanutosti, bilo poradi kojekakvog
politikantstva), jasenovakog mita. Kao to vidjesmo, ta manipulacija s pretje-
rivanjem zlodjela NDH nad srpskim puanstvom, zapoeta Memorandumom
SPC i prenijeta 1941. u emigrantske redove u inozemstvo, gdje je posluila za
krajnje raspirivanje srpsko-hrvatskog razdora, dostigla je ipak svoj vrhunac tek
osamdesetih godina ovdje u zemlji, u stvarnosti SFRJ.
Iz slinih pobuda, nasuprot tome, u inozemstvu su iz redova hrvatske emi-
gracije, preteito iz onog dijela to je potekao iz NDH, iznoeni podaci o zlo-
djelima srpskih protivnika NDH (etnikih i >>komunistikih) nad hrvat-
skim, katolikim i muslimanskim puanstvom. I kao to je umnoavanje
srpskih ratnih rtava odvelo do jasenovakog mita i ukupnog broja rtava ve-
eg no to je bilo srpskog puanstva u NDH, slino je i pretjerivanje na drugoj
strani, oko uveliavanja hrvatskih rtava dovelo do tzv. bleiburkog mita 183 , po
kojemu je na kraju >>pobijeno na stotine tisua Hrvata, koji su bili izrueni
od strane engleskih saveznika jugoslavenskoj partizanskoj vojsci. Kao i jaseno-
vaki mit, tako i mit o bleiburkoj tragediji ili hrvatskom superkatynu
podupiru u inozemstvu, osim onih iz redova emigracije i neki strani publicisti
pa i povjesniari.
U ljeto 1942. Ministarstvo vanjskih poslova NDH tiskalo je tzv. Sivu
knjigu (na hrvatskom, njemakom, talijanskom i francuskom) o odmetnikim
zvjerstvima i pustoenjima u NDH 184 Tu se na osnovu dokazanog gradiva

182 Usp. B. Stanojevi, Ustaki ministar smrti: Anatomija zloina Andrije Artukovia, Beo-
grad, Nova knjiga, 1985, 15.
1113 Mit o bleiburlkim rtvama nazvan je po mjestu Bleiburgu (Pliberku) u korukom dijelu
Austrije. Tu su se ostaci vojske NDH predali zapovjednitvu engleske vojske, a ovo ih je, zajedno
s mnotvom izbjeglica civilnog puanstva, izruilo NOV Jugoslavije.
~ ODMETNIKA ZVJERSTVA I PUSTOSENJA U NEZAVISNOJ DRAVI HRVAT-
SKOJ, U PRVIM MJESECIMA HRVATSKE NARODNE DRAVE: Obraeno i izdano po
iznosi da je ve 1941. godine na desetke tisua Hrvata izgubilo ivot. A o

zvjerstvima etniko-komunistikih odmetnika govori se ako ne gotovo na
vlas na isti nain a ono veoma slino kao i u spomenutim etnikim izvjeima
iz tog doba o ustakim grozotama. (Uz pokolje, paljenje i sva mogua zvjerstva
jedino je iwstala ulina prodaja izvaenih oiju 185 !)
Godine 1955. iz domovine javljaju Ivanu Metroviu da su poslije Blei-
burga, Srbi zakrabuljeni maskom komunizma kod Dravograda, Maribora i
drugdje poubijali 300.000 hrvatskih vojnika (u Samoboru 6.000, u umi Ma-
celj 30.000, u Sarajevu 15.000). U raznim mjestima Slavonije poubijano je
preko 100.000 civila, pa se moe uzeti da su Srbi iza sloma i u ratu poubijali
oko 500.000 Hrvata - vie nego Turci kroz sto godina 186
Njemaki povjesniar R. Kiszling, u svojoj knjizi o Hrvatima, pie (1956)
da broj ubijenih hrvatskih asnika i vojnika, nakon bleiburke predaje, iznosi
100.000 do 150.000 ljudi<< u masovnim pogubljenjima izvrenim u najmanje
pedeset hrvatskih Katyna 187 Druga dva njemaka povjesniara, L. Hory i M.
Broszat, koji su se posebno bavili istraivanjem nastanka i kraja NDH, govore
u svojoj knjizi (1964) da je partizanima sredinom svibnja 1945. bilo izrueno
wie od 100.000 hrvatskih vojnika, od kojih su vie od 10.000 nali smrt kod
Maribora, a mnogobrojni u drugim dijelovima zemlje i u logorima 188
Jere Jareb (koji je u izbjeglitvu zavrio studije i postao profesor u SAD)
pie (1960) da broj poubijanih poslije Bleiburga premauje brojku od
100.000, to je vjerojatno najvei mirnodopski pokolj civilnog puanstva u
cijeloj hrvatskoj povijesti 189 Druga dva profesora hrvatskog podrijetla, John
Prcela i Stanko Guldescu, u knjizi kojoj je predgovor napisao ameriki general
Charles A. Willoughby (1970) govore da se iz Zagreba povlailo oko 500.000
ljudi, da se pred Englezima kod Bleiburga nalo vie od 100.000 hrvatskih
vojnika i desetine tisua civila, od kojih je veina dospjela u ruke jugoslavenske
vojske, a deseci tisua masakrirano u marevima smrti na krinom putu
sve do Vojvodine i Makedonije 190
nalogu Ministarstva vanjskih poslova na osnovu dokaznog gradiva, Zagreb, u lipnju 1942. (Nje-
maki prijevod: Greueltaten und VerwUstungen der Aufrahrer im Unabhiinugigen Staate Kroatien
in den ersten lebensmonoten des Kroatischen nationalstaates: Bearbeitet und Herausgegeben im Auf-
trage des Ministeriunu des Ausseren auf Grund von Beweismaterial, Zagreb im Juni 1942).
185 Isto, 20-2; Usp. Bleiburika tragedija hrvatskog naroda, Predgovor: Frano Nevisti, Vinko
Nikoli; Priredio V. Nikoli, Munchen-Barcelona, 1976, 494, cit. 142.
186 Pismo iz Hrvatske Ivanu Metroviu, Svibnja 1955, Hrvatska revija, XXXIII, 131, rujan
1983, 48~92.
187 Rudolf Kiszling, Die Kroaten: Der Schicksalsweg eines Sildslawenvolkes, Graz-Kolo,
1956, 222-3.
188 Ladislaus Hory und Martin Broszat, Der Kroatische Ustascha-Staat 1941-1945, Im Auf-
trag des lnstituts filr Zeitgeschichte, Deutsche Vedags'Austalt, Stuttgart, 1964, 173.
189 Jere Jareb, Pola stoljea hrvatske politike: Povodom Maekove autobiografije, Buenos
Aires, 1960, 127.
190 Operation Slaughterhouse: Eyewitness Accounts of Postwar Massacres in Yugoslavia,
Edited by John Prcela, M.A. and Stanko Guldescu, Ph.D., Philadelphia, 1970, X, XI. i dr.
BLEIBURSKI MIT 103
Engleski povjesniar, lord Nicholas Bethell, u svojoj knjizi (1974) o'

nju Kozaka Rusima, pie o Bleiburgu prema prianju britanskog genuo
ta: da su bile dvije skupine hrvatske vojske, u svemu oko 200.000 l_ludi u prat-
nji oko 500.000 civila. Po Scottovu miljenju >>uvjeti predaje bili . ,.... :.~ribt\10
fair, ali ne zna njihovu sudbinu i >>ne bi se udio kada bi bili pobijeni. A
Bethell navodi prikaz >>iz estoko antititoistikog vrela, po kome su deseci
tisua Hrvata bili svrstani u brojne kolone a samo >>vrlo malo njih je prei-
vjelo mareve smrti 191
Francuski pisac Andre Ott, koji se bavi problemom junoslavenskih naro-
da, u svojoj knjizi o srpsko-hrvatskim odnosima, navodi da je poslije rata
>>Smaknuta vie od 100.000 bivih hrvatskih boraca 192 .
Po Iliji Jukiu (pomoniku Ministra vanjskih poslova u vladi sporazuma i
u izbjeglitvu), s bleiburkog polja >>izrueno je najmanje 150.000 domobrana-
ea, od kojih je jedva 5% preivjelo paklene muke kroz koje su proli nakon
predaje, a >>na stotine hiljada ljudi bilo je pobijeno u svim krajevima Jugos1a-
vije193.
A Juraj Kmjevi (potpredsjednik kraljevske vlade u izbjeglitvu i poslije
Maeka predsjednik HSS-a) poziva se na >)utvrene podatke iz engleskih voj-
nih dokumenata<< da je u svibnju 1945. partizanskim jedinicama predano oko
200.000 hrvatskih vojnika i oko 300.000 civilnog puanstva, te vie od 14.000
slovenskih domobrana i oko 12.000 srpskih etnika. I >>sve su to pobili parti-
zani u ime parole Smrt faizmu - sloboda narodu 194
U posebnom zborniku o >>Bleiburkoj tragediji (1976) iznosi se, da se
>)toan broj onih koji su se nali u ovom traginom Exodusu nikad nee moi
ustanoviti ali da je vjerojatno >)taj broj bio izmeu 300 i 400 tisua osoba, to
vojnika, to civila. U predgovoru V. Nikoli i F. Nevisti zakljuuju da je
poslije Bleiburga bilo )>200.000 hrvatskih rtava 195 . Istu brojku navodi i Bruno
Bui za rtve ))na slovensko-austrijskoj granici i na marevima smrti, citira-
jui uz to da je M. ilas rekao: >)Oni su morali umrijeti da bi Jugoslavija
mogla postojati 196 . (Meutim, koliko je meni poznato ta se ilasova izjava
nije odnosila na toliki nego na znatno manji broj.)
191 Nicholas Bethell, The Last Secret-forcible Repatriation to Russia 1944-1947, London,
1974. (etvrto poglavlje: The Croats and the Cossacks, 82--88); Usp. Bleiburka tragedija, nav .izd.
403--6; A. Beljo, Jugoslavija, Genocid, dokumentarna analiza, 173-8.
192 Andre Ott, Dangers Serbes sur la Croatie, Conclusion Mirko Vidovi, Paris, 1982, 26 (A.
Ott koji je bio dobrovoljac na Solunskoj fronti, objavio je prije toga knjige: L 'inferno! desarroi,
1927, Pakleni mete o versailleskom poretku, te Temoignages sur la Bulgarie, 1978, Svjedotanstva
o Bugarskoj).
193 Ilija Juki, Pogledi na prolost, sadanjost i budunost hrvatskog naroda, London, 1965,
171-3; Isti, Guranje hrvatskog naroda u novu, stranu katastrofu, opasniju od one, koju je doivio
u prolom ratu i poslije njega, London,1975,12.
194 Juraj Kmjevi, Bleiburg 40 godina kasnije, letak, London, travanj 1985.
195 Nav .izd. u bilj. 185, 3--10,15, 46, 87, 117, 159, 167, 173, 263, 296-8, 403~.
196 Bruno Bui, Jedino Hrvatska! Sabrani spisi, ZIRAL, Toronto-Zurich-Chicago, 1983,
737' cit. 134.

Piui o povijesnim porukama propasti NDH i povlaenja u svibnju 1945,

pukovnik Josip Aleksi, koji se tada nalazio u sastavu Glavnog stoera NDH,
navodi procjene da je domovinu napustilo preko 300.000 izbjeglica, a da se
u zbjegu pred Bleiburgom nalo 200.000 osoba 197 . A na kraju, pozivajui se i
na knjigu pukovnika F. Schramla Kriegsschauplatz Kroatien, navodi ocjene
viceadmirala Joachima Lietzmanna da je poslije Bleiburga palo u jednom
mahu nita manje nego 150.000 rtava, da je U toku rata palo oko 300.000
hrvatskih boraca i osim toga oko pola milijuna hrvatskih graana masakrira-
no198. Prema tim, oito, proizvoljnim procjenama ukupne hrvatske rtve izno-
sile bi oko 950.000 ljudi.
U istoj knjizi i Jure Petrievi pridruuje se procjeni da je u svibnju 1945.
oko 500.000 Hrvata napustilo svoju domovinu, od kojih je 200- 300 tisua
bilo izrueno Jugoslaviji i poubijano, a oko 200.000 rasulo se po svijetu.
Bleiburku tragediju on naziva Holokaustom i genocidom velikih razmjera
nad Hrvatima 199.
U slinim prosudbama jo je dalje otiao George J. Prpi (ameriki profe-
sor hrvatskog podrijetla) u svojim razmatranjima Tragedija i raseljavanja u
hrvatskoj povijesti od turskih osvajanja do danas. On o sudbini bleiburkih
zarobljenika pie kao o primjeru stranog genocida u najkrvavijoj orgiji u
povijesti Balkana<<, zakljuujui: Od svih tragedija, Bleiburg bijae najvea u
hrvatskoj povijesti. Ishod te tragedije bijae smrt i eksodus preko jednoga mi-
lijuna ljudi, ena i djece200
U svojoj dokumentiranoj analizi Ante Beljo, u dvojezinoj knjizi (na
hrvatskom i engleskom )201 , prosuuje da su kolone hrvatske vojske i civilnog
puanstva na granici Jugoslavije i Austrije brojale vie od 300.000 osoba202
On, meutim, donosi i razliite, sve dosada iznijete podatke i ocjene iz kojih
zorno proizlazi kako i sami sudionici, tj. vie ili manje vjerodostojni svjedoci
daju veoma oprene brojke i prosudbe ne samo u odnosu prema protivnikoj
strani ve i u odnosu prema svojim istomiljenicima, dapae i suradnicima.
Tako npr. D. Crljen navodi da je hrvatska delegacija (u kojoj je bio zajedno
s generalima Hereniem i Servatzyjem) iznijela molbu engleskom generalu
197 Josip Aleksi, Vojniki aspekti hrvatskog povlaenja u svibnju 1945- u: Na prekretnici,
ur. J. Petrievi, Brug, 1986, 24-49.
198 Isto, 48-9 (kao izvor navedeno,
F. Schraml, Kriegsschauplatz Kroatien, Kurt Vowinkel
Verlag, 294).
199 J. Petrievi, Razmatranja u povodu 40. godilnjice hrvatske narodne tragedije kod Blei-
burga - u: Na prekretnici,nav.izd., 50-4.
200 George J. Prpi, Tragedies and Migrations in Croatian History, Toronto, 1973, 5-24; usp.
A. Beljo, nav.izd. 268-9.
201 Ante Beljo, Jugoslavija, Genocid, dokumentarna analiza,326; Yugoslavia. Genocide. A
Documented Analysis, 418, Sudbury, 1985.
202 1sto, 65.
BLEffiURKI MIT 105
(T.P. Scottu) u ime poglavara NDH i pola milijuna Hrvata, koji se nalaze
U bijegu ~red boljevizmom, da se predaju i Stave pod zatitu zapadnih
saveznika<< 3 Sudionik u istim pregovorima, pukovnik M. Basta navodi da je
D. Crljen predbacio engleskom zapovjedniku )>da mu historija nikada nee
oprostiti ako dozvoli da 300.000 Hrvata padne u ruke neprijatelju koji e ih
unititi<< 204
Milan Basta pie da je kod Bleiburga u ruke jugoslavenskih partizana palo
oko 100.000 vojnika NDH i jo mnogo civila205 Bastin pretpostavljeni gene-
ral Kosta Nad, iznosi, meutim, da je na tom podruju u ruke jugoslavenaske
vojske dopalo 105.000 zarobljenika, od kojih je bilo oko 40.000 pripadnika
njemake vojske, oko 60.000 vojske NDH i 5.000 crnogorsko-hercegovakih
etnika. Nad ujedno navodi da je - od 9. svibnja kad je zavrio drugi svjetski
rat u Europi pa do 15. svibnja (1945), kad su zavrile zavrne operacije jugosla-
venske vojske u gornjem toku Drave, od >>neprijateljske grupacije jaine preko
130.000 vojnika ukupno poginulo 25.000 neprijateljskih vojnika 206 .
Meutim, ratna razraunavanja ni tada ne bijahu zavrena, niti je broj
rtava okonan. Zapadnije od Bleiburga, u podruju Klagenfurta, u logoru
kod Viktringa, nalo se ak oko sedamdesetak tisua vojnika jugoslavenskih
kvislinkih postrojbi (hrvatskih ustaa i domobrana, slovenskih domobrana i
srpsko-crnogorskih etnika}, koji su se probili na zapad i predali u englesko
zarobljenitvo. (Jedan savezniki izvjetaj iz tog doba govori- u sklopu brojke
od 220.000 zarobljenika u Austriji, uz 109.000 Nijemaca, 46- 50.000 Kozaka
i 15.000 Maara- o 25.000 Hrvata i 24.000 Slovenaca, drugi spominje 35.000
etnika, od kojih je ve 11.000 evakuirano u Italiju<~ i ~)25.000 pronjemakih
Hrvata<<, a trei o 35.000 pripadnika hrvatskih i 36.000 pripadnika jugoslaven-
skih kvislinkih postrojbi, pod kojima valjaJ'odrazumijevati srpsko-crnogor-
ske etnike i slovenske domobrane i etnike .) Oni su odlukom Engleza bili
izrueni veim dijelom jugoslavenskoj vojsci, tek potkraj svibnja, kada je tako-
er oko 45.000 Kozaka, Ukrajinaca i Rusa-vlasovaca predano sovjetskoj vojsci.
Pripadnici jugoslavenskih kvislinkih postrojbi bili su na prevaru vraeni u

Jugoslaviju kamionskim i eljeznikim transportima, pod izlikom da se upuuju
u Italiju, od 23. do 31. svibnja. Do l. lipnja, kad je i zbog prosvjeda Crvenog
kria konano primijenjena odluka Saveznikog vrho~nog zapovjednitva o
obustavljanju prisilne masovne repatrijacije, ukupno je bilo izrueno 26.339
zarobljenika, od toga Hrvata 12.196, Srba 5.480, Slovenaca 8.263 i Crnogoraca
400. Meutim, u manjim razmjerima ona je i dalje nastavljena pa slubeni
203 Isto, 147-150.

204 M. Basta, Rat je zavr~en sedam dana kasnije, Zagreb, 1976, 362; A. Beljo, n.dj., 170-1.
205 Isto, 355-365; A.Beljo, n.dj., 164-173.
206 Kosta Nad, Pobeda, Zagreb, 1980, 215; A. Beljo, n. dj., 179.
207 N. Tolstoy, The Minister and the M-;sacres, London, 1986, 123-5, 175.
savezniki izvjetaji govore da je do 2.9. svibnja 1.945. vraeno 29 ..972 zaroblje-

nika208.
Ova predaja, kao i kobna sudbina tih zarobljenika ostala je dugo vremena
nepoznatom injenicom, ili joj se pak nije pridavala znaenje, usprkos pojedi-
nanim svjedoanstvima preivjelih. Tek kad je Aleksandar Solenjicin, u
svom glasovitom Arhipelagu Gulag, uz odgovornost Staljina za kob izruenih
Kozaka - Ukrajinaca i Rusa-vlasovaca, ukazao na to da se ne smije zaboraviti
i odgovornost saveznikih imbenika za sudbinu nasilno vraenih u Sovjetski
Savez i u Jugoslaviju, to je potakle ire zanimanje historiografske i ope javno-
sti. Kao izravan odgovor na taj izazov, ve spomenuta knjiga engleskog povje-
snika lorda N. Bethella Posljednja tajna drugoga svjetskog rata209 naila je
na takav odjek u svijetu da je ubrzo doivjela vie izdanja, izazvavi ive pole-
mike rasprave i nova historiografska istraivanja. Kao rezultat toga, najprije
u radovima engleskog povjesnika (ruskog podrijetla} grofa N. Tolstoya (1983.
i 1986)210 , a potom i u prilozima esnaestorice sudionika (preteito profesora
engleskih, amerikih i kanadskih sveuilita) na prvom meunarodnom simpo-
ziju o prisilnim izruenjima poslije drugoga svjetskog rata, na Oxfordskom
sveuilitu (oujka 1987} 211 ,iznijete su tvrdnje da su zarobljenici izrueni sovjet-
skim i jugoslavenskim vlastima otili u sigurnu smrt od ~oje su se samo
sluajno izbavili pojedinci.
208 Isto, 204, 411, bilj. 10 i dr.

""V.bilj. 191.
210 Nikolai Tolstoy, The Klagenfurt Conspiracy, Encounter, May 1983, LX, S, 24-37; Isti,
The Minister and the Masacres, London, 1986, 442.
211 Na prvom meunarodnom simpoziju o prisilnom izruenju poslije drugoga svjetskog rata
(Forcible Repatriation after World War Il) sudjelovali su:
- prof. Michael McAdams (S.Francisco), Forcible Repatriation, Cause and Effect: Yalta
and Bleiburg;
-dr. Tony Arko (Chicago), Forcible Repatriation of Slovenians;
-dr. B. Harrell-Bond (Oxford), The Continuing Relevance of the Subvject;
- prof. L. Kosinski (Alberta, Edmonton), European Migration During and After World
War ll;
-prof. Mark Elliott (Illinois), The US, Yalta and Forcible Repatriation;
-prof. Col. GlA Draper (Sussex), The Yalta Agreement and International Law;
- dr. Robert Knight (Wien), Repatriation and its Prelude: The von Pannwitz Cossaks in
Croatia;
-Count Nikolay Tolstoy (Berkshire), Forcible Repatriation from British Occupied Austria
in May-June 1945;
-dr. Katya Andreyev (Oxford), The Vlasovites and tbC West;
- dr. Lubomyr Luciuk (Toronto), Ukrainian Displaced Persons, Repatriation and Soviet
Refugees in the British Zone of Germany, 1945-47;
-prof. D.G. MacRae (London), Political Causes and Sociological Consequences of Popula-
tion Movements in Post War Central Europe;
-dr. Ante uvalo (Ohio), Forcible Repatriation of Croatians;
-prof. P.J. Potchnyj (Hamilton), Action Vistula;
-prof. Ron Vastokas (Peterborough, Ont.), Forcible Repatriation as a Crime Against Hu-
manity: Perception and Reality.
U radu simpozija sudjelovali su jo! prof. P.R. Magosci, John Corsellis, dr. Joseph Feldner,
dr. Hugh Macdonaldi dr. (Program reda sa sdecima na simpoziju.)
BLEIBURSK! MIT 107
Bavei se vie problemom odgovornosti pojedinih saveznikih imbenika

za izruenje zarobljenika, -kako vojnih, od brigadnog generala T.P. Scotta i
generala Sir Charles Keightleya, zapovjednika 5. korpusa, te generala McCree-
ryja, zapovjednika 8. britanske armije, koji su izravno donosili i izvravali od-
luke o izruenju, do feldmarala H. Alexandera i generala Dwighta Eisenho-
wera, tako i diplomatsko-dravnih, od Harolda Macmillana (kasniji lord Stoc-
kton) koji je kao opunomoeni ministar u stoeru feldmarala Alexsandera
odigrao presudnu ulogu, do A. Edena i W. Churchilla- N. Tolstoy u svojim
razmatranjima polazi od onih engleskih dokumenata koji iznose tone brojeve
koliko je zarobljenika izrueno po zavretku rata, potkraj svibnja, uvjeren da
je sve - njih oko trideset tisua - zadesila tragina sudbina212 U odnosu na
oprenost razliitih izvjea i prosudbi o brojnosti hrvatske izbjeglike skupine
pred Bleiburgom - po kojima je vojska NDH brojila 100, 200, 250 ili 300
tisua, a civilno puanstvo 200 do 500 ili na stotine tisua ljudi - Tolstoy zaklju-
uje da je polovicom svibnja, prisilom Britanaca, palo u ruke jugoslavenskih
partizana oko 200.000 Hrvata213 Po njemu, i britanski vojnici bili su svjedoci
pogibije mnotva od njih od mitraljiranja na samom podruju predaje 214 . A
>)veina od njih bila je pobijena bez ikakva razlikovanja pod barbarskim
uvjetima u Titovim zloglasnim marevima smrti, to su se protezali tjednima
i mjesecima kroz cijelu Jugoslaviju, sve do kraja Vojvodine i Makedonije215
Kao razloge za ovakav postupak, kojim su iroki dijelovi puanstva upleteni
kao svjedoci ili sudionici u pogibijama tolikog mnotva ljudi, Tolstoy navodi:
vjerojatno da se uree strah u stanovnitvo Hrvatske, da se zadovolje srpske
elje za osvetom zbog prolih ustakih zloina, a moda i zato da se to je
mogue vie puanstva uini sukrivcem za zlodjela, odvajajui ga na taj nain
za stalno od protivnika reima 216
to se tie izruenja vojske i izbjeglog puanstva NDH kod Bleiburga (15.
svibnja) jugoslavenskoj vojsci, Tolstoy dri da je to uinjeno u skladu kako s
britanskom politikom prema Titovoj vladi, tako i s konkretnim stanjem na
ratitu. Iako nasilno vraanje nikada nije razmatrano kao stvarna mogunost
saveznike politike, u vrijeme nastale krize na ratitu 14. svibnja, kad se inilo
212 N. Tolstoy, n.dj., 95-129, 130--175, 176--207.

213 Isto, 99-111, 387-99.
214 Isto, 103--9, 130.
215 Isto, 387--8. O sudbini zarobljenika i o marievima smrti u emigraciji je tiskano mno!tvo
literature, v.npr. Bleiburka tragedija, spom.izd.; Theodor Benkovi, The Tragedy of a Nation,
Chicago, 1947; Joseph Heimovi, In Tito's Death Marches, and Extermination Camps, New
York, 1962; Borivoje M. Karapandi, Jugoslovenslo krvavo prolee 1945: Titovi Katini i Gulazi,
Cleveland 1976; J. Prcela and S. Guldescu, n.dj.; V. Nikoli, Tragedija se dogodila u svibnju,
Munchen-Barcelona, 1984; A. Beljo, Jugoslavija, Genocid, n.dj.; Bela knjiga Slovenskega proti-
komunistinega upora, USA, 1985, i dr.
216 N. Tolstoy, n.dj., 388-9.
108 RAlNE RTVE l MITOVI
da nahrupljenje oko pola milijuna Hrvata nadilazi snage i mogu6Iosti britan-

skog 5. korpusa, feldmarial Alexander odobrio je njihovu predaju. Ali im je
ta opasnost prola, ve 17. svibnja, on je opozvao smjernice od 14. svibnja,
naredivi da nitko od jugosla\>'enskih graana ne bude vie izruen217
Meutim, unato takvoj naredbi, pa i usaglaenoj saveznikoj politici, i
nakon toga, uglavnom potkraj svibnja a dijelom i kasnije, od onih skupina
jugoslavenskih kvislinkih postrojbi, to su se probiJe iza linije britanske voj-
ske, Jugoslaviji je nasilno izrueno oko tridesetak tisua Hrvata, Slovenaca i
Srba. Naime, britanska vlada zastupala je stajalite: a) da se pripadnici etni
kih postrojbi smatraju vojnim zarobljenicima ali ne izruuju Titovim snaga-
ma (oko 12.000 pod zapovjednitvom g~nerala M. Damjanovia probilo se u
Italiju gdje su od britanske 8. armije Stavljeni u logor, a osim onih to su
zajedno s hrvatskom vojskom izrueni kod Bleiburga, jo nekoliko tisua, iz
triju pukovnija pod zapovjednitvom pukovnika Tatalovia, nalazilo se u Au-
striji); b) da su pripadnici hrvatske vojske u prilino drugaijem poloaju od
etnika. Jer, iako je marionetska hrvatska drava bila uspostavljena od Nije-
maca ... hrvatske postrojbe bile su u stvari regularna vojska ... pod njemakom
upravom. Zbog toga bilo bi manje opravdano, negoli u sluaju etnika, da
ih se smatra neregularnim snagama, koje su sudjelovale u jugoslavenskom gra-
anskom ratu. Osim toga, njihovo izruenje izvjesno bi zadovoljilo Tita,
dokazujui mu na stanovit nain da smo voljni odnositi se prema njemu kao
prema pravom i odgovornom savezniku. Ako, meutim, vlada SAD ne bi
bila voljna pristati na takav zapravo drastian postupak, koji bi kao to to
upozorava feldmaral Alexander, mogao biti koban po ivote hrvatskih vojnih
sastava, onda je i u Foreign Officeu izraena suglasnost da se S Hrvatima
postupa na isti nain kao i sa etnicima 218 Amerikanci se, prema oekivanju,
nisu slagali s engleskim preporukama. No, usprkos tome to je ameriki savjet-
nik u zapovjednitvu feldmariala Alexandera, A. Kirk prosvjedovao protiv
uputa britanskog savjetnika H. Macmillana generalu Robertsonu Go 14. svib-
nja) o izruenju Rusa i >>Jugoslavena, ukazujui na injenicu da je to su-
protno postignutoj suglasnosti vlada SAD i Velike Britanije da jugoslavenske
protupartizanske snage, ukljuujui izriito hrvatske ustae i slovensku bijelu
gardu, treba da budu razoruane i stavljene u izbjeglike logore, te to je to
bilo suprotno gore spomenutoj izraenoj spremnosti Engleza da prihvate ame-
riko gledite, - svi oni to su jo ostali u britanskoj zoni u Austriji, ako se
nisu ras~rili i umakli, bili su uglavnom izrueni, samo je dio kasnije prebaen
u Italiju 19
Dok je kod Bleiburga sudbina snala glavninu vojske i izbjeglica iz NDH,
s glavninom onih to su se povlaili iz Slovenije to se zbilo kasnije u podruju
211 Isto, 128.

218 Isto, 125--6.
219 Isto, 8, 126, 422 i dr.
BLEIBURSKI MIT 109
Viktringa, kod Klagenfurta. Tu se, naime, nalo oko 17.000 Slovenaca (od
kojih 12- 13.000 domobrana, oko 3.000 ena i 550 djece), od kojih je veina
bila izruena, usprkos tome to su dr. Joe Basaj, predsjednik Slovenskog na-
rodnog vijea i general Franz Krenner, zapovjednik domobrana, prosvjedovali
kod britanskog generala Ch. Keightleya, koji je opovrgavao vijesti da se tran-
sporti upueuju u Jugoslaviju umjesto u Italiju, prijetei da e svaki otpor ugu-
iti silom. U izruenoj skupini od oko tridesetak tisua zarobljenika bili su,
ini se, svi slovenski domobrani (oko 12.000), ne manji broj (12 - 15.000)
hrvatskih ustaa i domobrana i neto vie od 5.000 srpsko-crnogorskih etni
ka22o.
U slovenskoj Bijeloj knjizi (tiskanoj 1985. u SAD) iznijeti su podaci: da
je na kraju rata iz Slovenije u Austriju izbjeglo 30.000 i u Italiju 20.000 ljudi;
da su od izruenih slovenskih domobrana (koji su zajedno s drugima pobijeni
na Koevskom Rogu, kod Teharja, na Podutiku i dr.) svega trojica preivjela,
iznijevi o tome svjedoanstva; donijeta su imena 13.222 rtve revolucije (od
kojih 3.103 pobijenih civila, 1.072 >>palih boraca i 9.047 izruenih bora-
ca), dok je ))istodobno na slovenskom tlu ubijeno manje od tisuu Talijana a
isto toliko i Nijemaca221
Poslije nasilnog izruenja spomenutih skupina iz Austrije, u saveznikim
logorima za izbjeglice preostalo je u ljeto 1945. jo oko 70.000 jugoslavenskih
graana, sa statusom ))raseljenih lica kojima nije mogue vratiti se u njihovu
zemlju222 Od ovih su saveznici pojedinano izruivali )>ratne zloince na
obrazloene zahtjeve jugoslavenske vlade.
Iz redova srpske emigracije, povjesniar Borivoje Karapandi u svojoj
knjizi pisanoj i na osnovu vanjske arhivske dokumentacije, a tiskanoj na
srpskom i na engleskom, tvrdi da je poslije rata stradalo 250.000 vojnih i civil-
nih izbjeglica iz Srbije, Hrvatske i Slovenije 223 . I on, kao i svi spomenuti i
drugi podravatelji bleiburkog mita, upire optuujui prst na Saveznike iz dru-
gog svjetskog rata, posebno na Engleze zbog odgovornosti za izruenje i tako
orisavanu tragediju.
Ovaj presjek pisanja o ratnim rtvama, koji se - u nedostatku utvrenih
injenica- na svim stranama, kree na veim ili manjim razinama uveliavanja
ratne tragedije - do paroksizma s jasenovakim i bleiburkim mitom - nije,
"'Isto, 10-14, 18-34,79-97, 122-8, 135-147, 15()..4, 165-76,204, 287-306, 339-40.

Z2l Bela knjiga, Slovenskega protivkomunistinega upora 1941-1945, Izdat in zaloi! TAB~R
ZDSPB, Printed in USA, 1985, 560; Za navode v.str. 4, 154, 515, 518, 524-32, 546-9, a na SVlm
ostalim stranama ispisana su imena 13.222 rtve.
222 Isto, 530.
m Borivoje M. Karapandi, The Bloodiest Yugoslav Spring 1945 - Tito's Katyn and Gu-
lags, Carlton Press, New York, 1980. (srpsko izdanje, Jugoslavensko krvavo prolee 1945 ... objav-
ljeno je 1976); Usp. Nova Hrvatska, 18, 21.09.1980, 12-3.
IlO RATNE RTVE I MITOVI
dakako, potpun. Ali je, jamano, dostatan da nas uvjeri o krajnjoj ozbiljnosti
i zamrenosti cjelokupnog problema. I potakne na njegovo dublje promiljanje
i razmatranje u okvirima sveukupnog povijesnog iskustva. A ono nam i ovim
primjerima najmranije strane nae novije nacionalne i ope povijesti, u zbilji
i u njenu tumaenju, potvruje ve odavno ovjerovljene spoznaje kako o stal-
noj prisutnosti povijesnoga zla, tako i o neotklonjivoj sklonosti pretjerivanju
ljudskog roda openito, ali zaudo jo i vie onda kad je rije o zlodjelima i
opainama svake vrste. To je navelo ameriku povjesniarku Barbaru Tuc-
hman da formulira Zakon koji glasi: injenica da je neki ta/ostan dogaaj
objavljen poveava njegov prividan doseg pet do deset puta (ili koliko god ita
telj eli dometnuti)224 Ili, dodajmo: kolikogod se to uini svrhovitim nekom
novom sljedbeniku ili novom tumau starih zbivanja.
U potvrdu ovoga zakona moglo bi se navesti mnotvo povijesnih primjera,
no - radi usporedbe s naim problemom - bit e dovoljno samo dva iz zanim-
ljiva prikaza B. Tuchman europskih zbivanja u XIV st. O broju viteke i plae
nike vojske (engleske, bretonske, vicarske, austrijske, pruske), to se 1375.
nala u tzv. Ratu Giiglera u Alsaceu, procjene su govorile o pedeset, ezdeset
pa ak i sto tisua, a vjerojatno je bilo svega oko deset tisua225 U ratnom
meteu, neobuzdana krvoprolia i zlodjela inile su podjednako obje protiv-
nike strane, ne samo neprijateljske nego i vlastite ete: kao odmazdu za nepo-
sluh, ali i namjerna pustoenja ispred neprijatelja (l oni koji pobjegoe bijahu
pobijeni, a oni koji ostadoe bijahu spaljeni. O vitekom postupanju viteza
pobjednika svjedoi i balada: ... Neete mi pobjei! l Ja u vas pobiti, poklati
i spaliti)226
Drugi, po mnogoemu jo pouniji, primjer imamo u bitci kod Nikopolja
1396. u kojoj je turski sultan Bajazid l. porazio vojsku ugarsko-hrvatskog kra-
lja igmunda, koga je potpomagala Kriarska vojska cijele kranske Europe.
O toj vojsci pisano je da je brojila 100.000 boraca, a neki izvjetaji seu ak i
do 400.000. Kroniari s obiju strana redovito piu da je neprijatelja bilo dvo-
struko vie od njihove vojske. Tek jedan mlad sudionik bitke bavarski plemi
Schiltberger, po povratku iz tridesetogodinjeg suanjstva, iznio je najpribli-
niju istinu da je sva kranska vojska mogla imati 16.000 ratnika, a povjesniari
19. st. doli su do zakljuka da je realan broJ kranske vojske od 7.500 do
9.000, a turske od 12.000 do 20.000 vojnika2 7 U toj bitci pao je plemiki
cvijet Europe. Spasili su se tek malobrojni uz cijenu bogatog otkupa. A postu-
pak sa zarobljenima nije mogao biti zvjerskiji. Krvnici su pred sultanom sunje-
vima odrubljivali glave, klali ih ili im odsijecali udove. No, dok se i trezvenije
procjene tog pokolja u povijesnim svjedoanstvima kreu od 300 pa sve do
224 Barbara Tuchman, Daleko zrcalo: Zlosretno XIV. stoljee, I, 18.

ns Isto, 360.
"'Isto. 362-70.
'" N.dj . II. 270-1.
POVIJESNA PRETJERIVANJA Ill
3.000 ubijenih 2211 , ima i takvih pretjerivanja to umnogostruuju ve vjerojatno

znatno uveanu gornju deseterostruko poveanu brojku. A kad smo ve kod
primjera ove bitke, ishodom koje je zapeaena sudbina bizantskog carstva jer
je kranska Europa bila poraena u pruanju pomoi caru Manuelu II. Paleo
logu, a time je osigurana turska vlast nad Balkanom za iduih pet stoljea, to
je na svoj nain bilo sudbonosno i za povijest ostale Europe, onda valja pripo
menuti jo jednu njenu znakovitost. U svijetu i u nas openito je prihvaena
ocjena da su Turci izvojevali ovu povijesnu pobjedu stoga, to se kranska
vojska nala uklijetena izmeu turske i srpske vojske od 1.500 konjanika, koji
su donijeli prevagu u odlunom trenutku. Kao sultanov vazal, srpski despot
Stevan Lazarevi je mogao izabrati pasivnu neutralnost poput Bugara na ijem
se tlu vojevalo, ali on je vie mrzio Maare nego Turke i odabrao aktivni oblik
vjernosti svom muslimanskom gospodaru 229 Nije li upitno zato Bugari, koji
su u istom vazalnom odnosu prema Sultanu kao i Srbi, samo (teritorijalno) jo
vre zahvaeni, ostaju neutralni, a zato se Srbi stavljaju na stranu Turaka?
Je li razlog i u srpsko-bugarskim suprotnostima, ili pak to to je Stevan Laza
revi )>vie mrzio Maare nego Turke ima svoj dublji uzrok u nepovjerenju
prema katolikoj Europi, dotino u suprotnostima pravoslavlja i katolianstva,
ime e se okoristiti islamski osmanlijski osvajai na raun jednih i drugih. I
ne protee li se zlokorjenje tog razdora i na tragina dogaanja u kasnijoj
povijesti kad s njime raunaju druge povijesne (vojne i idejne) silnice?!
A kad je rije o nepouzdanosti povijesnih svjedoanstava, to se navlastito
oituje u pretjerivanjima sve do nesrazmjernog pa i mnogostrukog umnoava
nja zlodjela, dodati nam je jo neke pripomene.
Davnanju - ve Tukididovu - spoznaju da za one koji imaju dravnu mo
nita nije nepravedno to smatraju korisnim, pa ni ikakva la i obmana, valja
takoer dopuniti iskustvom da od takve svrhovitosti nisu imuni ni oni to su
takvu mo izgubili ili je pak istom ele stei. Ali svaka povijesna neistina,
obmana ili la - makar koliko se trenutano inila svrhovitom - ne samo da
slii snijenoj lopti ve na kraju neizbjeno doivljava i njenu sudbinu. U po
etku to se vie kotrlja postaje veom, pa neko vrijeme, smrznuvi istinu moe
se i sama, kao zaleena gromada, initi zbiljskom. Ali za dugo ne moe izmai
povijesnoj neizbjenosti. Kad-tad, prije ili kasnije, ili e se kao usov na strmini
odjednom razbiti o stijenu dostignute istine, ili e pak postupno kopniti i na
kraju se rastopiti u ozraju nadmoi istine suneve svjetlosti nad mraznim mra
J..rwima kojekakvih obmana.
A to u tom nerazboritom nadmetanju s ratnim rtvama, i naroito s jase-
novakim i bleiburkim mitom, sudjeluju -pored svjesnih obmanitelja -i mno
gi, jamano, dobromanjerni ljudi - to je posljedak stanja u kojemu stjecajem
223 Usp.isto, 279--80.

m Isto, 278.
okolnosti dolazi do carevanja ili uenog neznanja (N. Cusanskog - Docta

ignorantia), ili naprosto svakojake - rekao bi Pierre Vilar - trgovine histori-
jom. U prvom se sluaju ponavljaju prividne istine, nastale kao sluajne ili
svjesne obmane, a u drugom svatko iznosi i uznosi svoje. Ima vremena i stanja
- zakljuio je Vilar u francuskim okolnostima, a to se jo vie moe odnositi
na jugoslavenske - kad se bilo tko moe proglasiti povjesniarem, i jo k
tome marksistikim, tj. kad se bilo to- u ime svetog Save ili Ante ili Karla
- moe proglasiti nepovredivom povijesnom istinom.
Sve to samo dokazuje da u povijesti uvijek sve ostaje u biti isto. l onda
kad se sve mijenja, iz naravi ovjeka, naroda pa i svega ljudstva, nita se
zapravo ne gubi. l ako se povijest u svom hodu nikad ne ponavlja u istoj
oblikovnosti, biti ili priini, ovjek to u svojoj inidbi preesto ini. l nikad ne
moe preskoiti svoju sjenku, kojom je nevidljivim nitima vezan za tlo vlastite
zemlje, makar i ne bludio za lanim zvijezdama, ve ljudski teio za onim
zbiljskim ali nedostinim.
ll.
TRAGOVIMA POVIJESNE (PRE)OZBILJNOSTI
I NERAZBORITOSTI
Zato to je povijest iskustvo,

ona je sadanjost ... Ono to
povjesniar ini
kad zamilja,
da jedino on zna prole dogaaje
onakve kakvi se oni stvarno
dogodie - u zbilji je, zapravo,
samo oitovanje njegove sadanje svijesti.
Michael B. Oacshott
l. PRI-INIDBE MITOMANSKE PRI-POVIJESTI
Misao istaknuta kao uvod raspravljanju u ovom poglavlju - izreena tride-

setih godina ovog stoljea 230 - nije nikakva novost. U filozofskom zrenitu
povijesti ona je podjednako prisutna od biblijskih i helenskih vremena do naih
dana. Na tom tragu, John Dewey e ustvrditi da je sva ,povijest nuno pisana
s toke gledita sadanjice, te da je ))u nekom smislu neizbjeno povijest ne
samo sadanjice, ve onoga to se u sadanjosti prosuuje da je vano za sada-
njicu231. To miljenje dijele mahom i svi drugi prouavatelji filozofije povije-
sti i historiografije, kao npr. ve spomenuti P. Vilar, ili R.G. Collingwood, ili
H. U. Wehler i A. Heller232 , i dr.
Dodue, tvorci, iritelji ili podravatelji jasenovakog mita (kao i onog
bleiburkog) mahom ne pripadaju redu strunih povjesniara, makar meu
njima ima i ozbiljnih prislunika toga soja. No, sama ta injenica ne opovrgava,
ve dapae istie vjerodostojnost navedene spoznaje. Stjecajem okolnosti, pro-
nositeljima jasenovakog mita polo je doista za rukom - na podlozi datih
230Michael B. Oacshott, Experience and its Modes, Cambridge, 1933, 94.

231J. Dewey, Logic: The Theory of Inquiry, 1938, 235-6.
232Usp. R.G. Collingwood, The Idea of History, Oxford, 1946; H. U. Wehler, Modemisie-
rungstheorie und Geschichte, Berlin, 1961; A. Heller, A Theory of History, London-Boston 1982.
114 POVIJESNA ZBIUNOST l NERAZBORITOST
idejnih i meunacionalnih odnoaja - da i iroj javnosti nametnu svoju pro-

sudbu da je odravanje tog mita vano, tonije: svrhovito za sadanjicu
pae i za budunost. Uvjerljivim dokazima za to ostat e ne tek rijetko surov
obraun s jednim povjesniarom i revolucionarom u mom sluaju i igosanje
drugih koji se usudie na bilo koji nain suprotstaviti tom mitu (od knjievnika
V. Kaleba i V. Gotovca do l. Supeka i generala N. Kajia), ve i anatemizira-
nje zbog toga ak i enciklopedijskog izdanja o hrvatskoj povijesti i kulturi,
kojemu bi se inae mogle staviti mnoge druge zamjerke ali ne i za to 233 Daka-
ko, samo je po sebi znakovito da je jasenovaki mit ostao tabu temom, i onda
kad su sve druge podvrgnute potrebnoj raspravi, pa i bezobzirnoj detronizaciji.
tovie, ba tada, od poetka osamdesetih, dolazi do njegova najveeg razma-
ha, i do svestranog ak toboe i znanstvenog uvrivanja a i umjetnikog
osvjedoivanja. Pri tom povjesniari, a i drugi poslenici koji poznaju problem,
ostaju prisiljeni da budu nijemi, prisutni graani, ukazujui tek nemutim jezi-
kom na potrebu dubljeg istraivanja. I ba ta injenica to se, u najnovije
vrijeme, u manipuliranju s ratnim rtvama pojavljuje sve iri krug ljudi s pod-
ruja i znanstvenog i kulturnog ivota koji potpadaju pod utjecaj ve oblikova-
nog mita, ili uzimaju pojedini podatak ili svjedoanstvo izvan povijesnih okvi-
ra, ukazuje na to kakve sve posljedice izaziva i koja je svrha namijenjena od-
ravanju jasenovakog mita. Da nema takvih, koliko zaudnih toliko i objanji-
vih pojava, sama neopravdanost i besmislenost mitomanskog pristupa- na crti
V. Terzia ili J. aia- ne bi zasluivala veu pozornost. Jer, jo je veliki
humanistiki pjesnik F. Petrarca, u svom filozofsko-povijesnom promiljanju
svijeta, dokuio da: kad sjedokosa djeca ponu bljuvati svoje silogizme treba
bjeati! Pa bi i u naem sluaju valjalo ako ne pobjei s poprita, a ono prie
kati da sjedokosu djecu odmijene zreli muevi, kad ba mnogi od njih ne bi
oitovali nita manje zlogukije pomanjkanje povijesne razboritosti.
A valja se podsjetiti kakvim je sve posljedicama, od samog poetka godine
1941. do dananjeg dana, raalo krajnje neodgovorno i jednostrano iznoenje
podataka o ratnim rtvama. Izravnim i posrednim.
Zaista, nije potrebno imati naroite povijesno-iskustvene mudrosti ve
obine ljudske pameti, da bi se shvatilo kakav je bio izravan uinak u ratnim
okolnostima. Onda, kad su u uvjetima drugog svjetskog rata: raspada monar-
histike Jugoslavije, stvaranja NDH i otpora okupacijskom sustavu, a na pod-
lozi povijesnog nasljea ve bremenitog osvetnikim ekrazitom, progovorile
paklene sile razdora i mrnje neuvenim zlodjelima - njihovim jednostranim
prikazivanjem i umnobama, strane u sukobu neprestano su dolijevale ulje na
vatru uskovitlanog ludila. Obostrane optube, od strane Pavelieve NDH pro-
tiv svega pravoslavnog puanstva i cijelog srpskog naroda, zbog zloina et-
231 Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture, ur.odbor: J. Adamek, A. Badurina, J. Bratu-

li, . Dadi, B. Dralkovi, . Haramija, I. Jeli, I. Karaman (gl. urednik.), J. Lui, M. Prelog,
N. Stani i l. Supii, Zagreb, kOlska knjiga (za izdavaa J. Mali), 1980.
PRI-INIDBE I PRI-POVIJESTI 115
niko-komunistike zavjere protiv hrvatske drave, a od strane etnikog po-

kreta i velikosrpske struje u SPC i izbjeglikoj vladi, protiv svega hrvatskog, i
katolikog i muslimanskog puanstva, dotino cijelog hrvatskog naroda, zbog
krivnje za slom Jugoslavije i stradanja srpskog naroda, nuno su i neizbjeno
produbljivale provalije razdora, raspirujui mrnju i potiui slijepe nagone
nahuckanog ili ugroenog puka za osvetom. Zaetnici i poticatelji meusobnog
zatora, s obje strane, nalazili su u prolosti i u sadanjosti dovoljno razloga ne
samo za zatitu stvarno ugroenih ivotno-nacionalnih probitaka ve, pod izli-
kom odmazde za pretrpljena zla, i za postizanje svojih dugovjenih planova,
na raun kako nacionalnih tako i ideolokih protivnika.
Paveliev ustaki pokret, kao izraz onog dijela u hrvatskom politikom
ivotu koji nije vidio mogunost zajednikog ivota sa Srbima, domogavi se
pomou osovinskih sila vlasti u NDH, nije prezao ni pred kakvim sredstvima
da bi u vihoru ratnog ludila - prouzrokovanog slomom cijele versailleske Eu-
rope i velikOsrpske Jugoslavije - pod okriljem faistike ideologije i Hitlerova
novog europskog poretka ostvario svoje konane ciljeve u etniki homogeni-
ziranoj hrvatskoj dravi. U tom se cilju program ustakog pokreta, smatrajui
muslimane po starevianskoj tradiciji sastavnim dijelom hrvatskog naroda, us-
mjerio na to da srpsko pitanje u NDH rijei na radikalan nain, koji se svodio
na to da se jedna treina likvidira, druga treina iseli (po sporazumu s vladom
Njemake o preseljavanju slovenskog stanovnitva u Hrvatsku, a srpskog u
Srbiju), a trea privoli na lojalnost, najprije s idejom prevoenja na katolian
stvo, a potom osnutkom ))hrvatske pravoslavne crkve 234 .
Ve sam osnutak NDH, a pogotovu takav Paveliev program, posluio je,
naravno, na drugoj strani, etnikom pokretu i velikosrpskim krugovima kao
nov i konaan dokaz da s Hrvatima ne moe biti pomirenja, te poradi toga
njegov nita manje radikalan program: ienje srpskih zamalja od nesrpskog,
tj. hrvatskog katolikog i muslimanskog puanstva i stvaranje zajednikih gra-
nica homogene Velike Srbije sa Slovenijom, poslije pobjede saveznike koali-
cije nad Hitlerom 235 .
Na podlozi takvih opih okolnosti, nastalih koliko silom drugoga svjetskog
rata toliko i srazom dvaju, povijesno uvjetovanih, iskljuivih i nepomirljivih
nacionalno-dravnih programa, stvorena je situacija koja je imala mnoge zna-
ajke bratoubilakog i vjerskog rata. Ali i preduvjeti, u svezi s prilikama u
svim zemljama okupirane Jugoslavije i opom perspektivom ishoda rata, za
izlaz iz takvog bezizglednog stanja ostvarenjem revolucionarnog programa
NO P-a: za jednu novu jugoslavensku zajednicu slobodnih i ravnopravnih naro-
~ Usp. F. Jeli-Buti, Usta~e i NDH, Zagreb, 1977, 162-178; J. Tomasevich, etnici u

drugom svjetskom ratu, Zagreb, 1979, 105.
235 J. Marjanovi, Prilozi istoriji sukoba Narodnooslobodilakog pokreta i etnika Drae Mi-
hailovia u Srbiji 1941. godine- u: Istorija XX veka, I, Beograd, 1959, 180; J. Tomasevich, n.dj.,
155-165; F. Buti-Jeli, etnici u Hrvatskoj 1941-1945, 17-22.
116 POVUESNA ZBILJNOST l NERAZBORITOST
da, na idejnim pretpostavkama trajnog uklanjanja povijesnog ludila na ovom

tlu, uzrokovanog toboe jedino zlopakou burujskih klasnih odnosa i poha-
rom naci-faizma.
Koliko je, zbog povijesnog nasljea i stanja nastalog poslije sloma Jugosla-
vije i uspostave NDH, bila zatrovana atmosfera hrvatsko-srpskih odnosa, i to
ne jedino u uskom krugu ustakog i etnikog pokreta ve i u irokim, pukim, _
hrvatskim i srpskim slojevima, moemo zakljuiti iz mnogih primjera. Premda
je hrvatski narod, koji je raspad monarhistike Jugoslavije primio kao nestanak
zla i izlaz iz tamnice naroda, ostao golemom veinom uzdran prema Pave-
lievoj NDH, kako zbog predaje Dalmacije tako i zbog neslaganja s ustako-fa-
istikim poretkom, iroki hrvatski slojevi bili su suzdrani i prema NOP-u
pod vodstvom KPJ, iz bojazni da to ne vodi povratku velikosrpske Jugoslavije.
Bilo je tako sve dotle dok ih hrvatski komunisti i ostali antifaisti (mahom
lijevi radievci), nisu uvjerili da je to pokret za Slobodnu Hrvatsku, u novoj
demokratskoj i federativnoj Jugoslaviji u kojoj nee biti nikakva podjarmljiva-
nja, jer e svaki narod moi sam odluivati o svojoj sudbini. Drugim rijeima,
glavni preduvjet za pridobijanje hJ;_Vatskog naroda za revolucionarni NOP i
novu Jugoslaviju bilo je jamstvo protiv povratka velikosrpskog hegemonizma.
Slino je bilo sa psihozom u Sloveniji i u Makedoniji, a dijelom i u Crnoj Gori.
A to ne mogu shvatiti, ili ne ele prihvatiti, svi oni koji, poput V. uretia,
nijeu postojanje tog hegemonizma u versailleskoj Jugoslaviji tvrdnjom da su
takve ocjene i ti termini nametnuti KPJ od Kominterne.
A kakvo je ope nepovjerenje prema svemu hrvatskom bilo na drugoj
strani, u irokim srpskim slojevima, oitovalo se u spremnosti za paktiranje
osobito s talijanskim ali i s njemakim okupatorom protiv NDH, kao hrvatske
drave. A jo vie u nepovjerenju ak i prema Hrvatima-komunistima, koji su
odmah stali na stranu Srba protiv ustakih progona. Meu brojnim, ne samo
pojedinanim sluajevima, tek sudbina Marka Orekovia, koji je ubijen na
zadai pregovora sa srpskim ustanikim vodstvom oko Drvara, bit e opjevana
u partizanskoj pjesmi. O strahotnim dimenzijama histerinog protuhrvatskog
raspoloenja srpskih ustanika jedno od najuvjerljivijih svjedoanstava ostavio
je Rade igi. On je, kao komesar 2. armije, u svom govoru 1945, na Jelai
evu trgu u Zagrebu posvjedoio: da je smrtna opasnost prijetila neustraivim
sinovima hrvatskog naroda koje je KP poslala ... da idu meu Srbe da ih
organiziraju ... Svi su oni nosili glavu u torbi, a mnogi glavom platili samo zato
to su Hrvati.. . Marko Orekovi bio je nekoliko puta vezivan i zatvaran dok
ga konano ne ubie etniki zloinci. Gledao sam Jakova Blaevia kako itav
sat ... oekuje metak u elo a da mu ja kao Srbin nisam mogao da pomognem.
Tek kad su neki drugi potvrdili da je (on) Hrvat-komunista razjarena masa ga
je oslobodila236
ZS6 Vjesnik. 28.rujna 1945 (prema vlastorunom ispisu).

PRI-INIDBE l PR!-POVUESTI 117
U redovima progonima uznemirenog i na osvetu spremnog srpskog puan

stva rijetki su bili pojedinci - osim, dakako, malobrojnih predratnih komunista
- koji su kao Vasilije Gaea trezvenije prosuivati nastale prilike. On je, nai-
me, imao hrabrosti da svoje Banijce - i poslije ustakog pokolja u Glini -
odvraa od osvetoljubivosti podsjeanjem da su i sami bili uzrokom svojih ta-
danjih stradanja svojim nerazboritim postupcima izmeu dva rata, kad su ak
i pucnjavom nekanjeno oskvrnjivali katolike blagdane i inae vrijeali hrvat-
ske osjeaje 237 . Bavei se prouavanjem tog prijelomnog povijesnog razdoblja,
sam sam pribiljeio i druga slina dojmljiva sjeanja iz prvih ustanikih dana i
prvih partizanskih odreda takvih hrvatskih revolucionara kao to su generali
Ivan Rukavina, Sreko Manola, Veco Holjevac, Ivan ibi, Nikola Kaji. Vlado
Mutak, Janko Bobetko i dr. U poetku je i nekima od njih bila u pitanju i
glava, a kasnije je u ratu ponekad bilo nemogue sprijeiti nerazumne po-
stupke prema nedunim pojedincima pa i itavim hrvatskim naseljima.
To nasljee nacionalnog i vjerskog nepovjerenja, koje je za vrijeme rata
u redovima NOP-a potiskivano i premoivano idejom revolucionarnih ciljeva
o novoj zajednici i drutvu slobode i jednakopravnosti (to bijae pravi smisao
gesla Bratstvo i jedinstvo), oitovalo se ponovno jae na kraju rata. Tada je
gola sila u nerijetkim sluajevima nerazumnim pa i osvetnikim postupcima
potiskivala sve politike i ljudske obzire. Trebalo je da i sam, poslije dva deset-
ljea, postanem objektom takvog nepovjerenja da bih doznavao kako u zavr-
nim ratnim operacijama mnoge jedinice nisu pravile razlike izmeu prisilno
mobiliziranih u domobranstvo i ustaa, pa i za ivotna stradanja ne tek pristaa
nego i djelatnih suradnika NOP-a kao toboe prikrivenih ustaa. O tome, na-
ravno, jedva da ima dokumenata, ali su zato ostali i te kakvi tragovi u psihi
puanstva. injenica da je takvih postupaka bilo u svim jugoslavenskim zemlja-
ma, te da su oni dijelom bili neizbjeni po logici samog povijesnog zbivanja u
kome se revolucija obraunavala i s (buduom) kontrarevolucijom zbog
njene stvarne suradnje s okupatorom, ili pod takvom izlikom, moe samo ob-
jasniti prilike u kojima je do takvih postupaka dolazilo ali ne i ukloniti njihove
posljedice. Ni u zbilji, ni u povijesnu sjeanju. Zbog toga, i poradi toga, vea
je povijesna odgovornost na to objektivnijem i cjelovitijem razotkrivanju
stvarnih uzroka svega zbivanja, a pogotovu zbiljskog stanja, J'\r svaka jedno-
stranost produbljuje stara omrazbena kuita i mnoi nove nesporazume.
A koliko je problem uzroka i dimenzija ratnih rtava, i navlastito Jasenov-
ca, postao ozbiljno i stoerno pitanje, svjedoi to se ba njime eli oznaiti
cijelo razdoblje nae povijesne sadanjice. I to je svojim iracionalnim izvori-
:m Osobno svjedoanstvo generala Nikole Kajia, koji je slubovanjem (bio je ravnatelj ko-
le) i sudjelovanjem u NOB-i u tom kraju poznavao banijske prilike i ljude, pa i legendarnog
Vasilija Gaeu. General Kaji proao je sa 7. banijskom divizijom (kao naelnik taba divizija)
IV. i V. ofenzivu, preivjevi ranjen proboj na Sutjesci, a potkraj rata bio je naelnik taba i
zamjenik komandanta X. Zagrebakog korpusa NOVJ.
118 POVIJESNA ZBIUNOST I NERAZBORITOST
tima i nakanama natkrilio sve ideologijske, da i ne spominjemo zdravorazum-

ske pretpostavke. To se, meu inim, naroito oituje u injenici da su se ba
zbog njega na suprotnim stranama nali ne zaudno sluajni suputnici iz antifa-
istikog rata, nego i predratni marksisti, dojueranji idejni istomiljenici, re-
volucionarni suborci i suradnici na vanim poslovima u poratnim kriznim situa-
cijama. A i njihovi nasljednici, dotino predstavnici mlaeg narataja u politi
kom i u znanstveno-kulturnom ivotu.
Osim samih uzroka toj pojavi, nita manje nisu zanimljivi ni svi oni povi-
jesno-drutveni imbenici - nacionalni, ideologijsko-politiki i psiholoki -
zbog kojih se, jamano, nimalo sluajno obretosmo u ovakvom stanju. Koji su
od njih bili glavnim uzrokom to smo se najednom nali u takvim prilikama u
kojima nije bilo mogue normalno istraivanje povijesnog injeninog stanja,
tako da su oni koji su se zauzimali za raspravu o povijesnoj istini bili anatemi-
zirani i silom uutkani. A - suprotno svakom povijesnom razumu - preputene
su slobodne ruke onima to su to osjetljivo pitanje na kraju doveli do jaseno-
vakog mita takvih nesluenih dimenzija da to nuno namee sasvim odreene
konzekvencije u prosudbi nekih bitnih, dakako, ne jedino povijesnih pitanja.
Jesu li u tome glavnu ulogu imali ideologijski razlozi monopolistiko-sek
taki izopaene povijesne svijesti? I da li se ona tako odredila zbog osjeaja
svemoi, ili moda zbog nesigurnosti svoga povijesnog poloaja? Ili su, pak,
preteitu ulogu odigrali meunacionalni - to e u ovom sluaju rei srpsko-hr-
vatski -odnosi u jugoslavenskoj dravnoj zajednici? A ako su oba ova imbe
nika bila u igri, a oito jesu, koji je bio odluniji? I nije li njihov pojedinani
ulog bio ne podjednak ve poprilino raznolik, u zavisnosti od subjekta i vre-
menskih okolnosti?!
Jednostrano oivljavanje problema ratnih rtava, a navlastito njegovo svo-
enje na Jasenovac, posluilo je kao izravna podloga, ili barem kao ishodini
oslonac, za razliite povijesno neodrive prosudbe. Dapae, i za sumnjive teo-
rije i teze, pa i za tome sukladna shematska umjetnika svjedoanstva.
Tu je izvorite sustavne (namjerne i stihijske) izgradnje crne legende o
povijesnoj krivnji itavog hrvatskog naroda. Jer, ako se dimenzije ustakih zlo-
djela proteu na stotine tisua pa i na milijunski broj rtava, i ako nasuprot i
istodobno s njime uope nema nikakve usporedbe zloina njihovih protivnika,
onda naravno odgovornost za njih ne snosi samo aka fanatiziranih i osvetni
kim porivom zaslijepljenih Pavelievih sljedbenika, ve, dakako, cijeli hrvatski
narod. Otuda logino, ponajvie preutno ali i izriito, poistovjeivanje hrvat-
stva s ustatvom, koje je igosano gore negoli i sam faizam ili nacizam u svom
izvornom i najgorem inidbenom obliju.
Kakav bijae izravan uinak takvog povijesnog pristupa moemo zakljuiti
prema nekim vie no znakovitim primjerima iz ezdesetih godina, kad jaseno-
vaki mit jo ni izdaleka nije poprimio sadanje razmjere. Bilo je sluajeva da
dijete - poslije nastavnog sata povijesti u osnovnoj koli - izjavi roditeljima da
ne eli vie biti Hrvat! Organ sigurnosti jedne opine pismeno je izvjetavao
PRI-INIDBE l PRI-POVIJESTI 119
da su neki mladi izgrednici pozvani na odgovornost zbog toga to su pevali

ustaku pesmu - Lepu nau! Na kolodvoru i na nekim drugim kioscima u
Sarajevu, zagrebaki ~~vjesnik, glasilo Socijalistikog saveza Hrvatske, nije
bio izloen uz sve druge novine, nego skriveki dran pod pultom pa su stoga
te ~~ustake novine kriom kupovane sve do Brijunskog plenuma CK SKJ
1966. godine 238 .
A da legenda o povijesnoj krivnji hrvatskog naroda nije ostala ograniena
samo na pukokolsku razinu i na unutarnje granice, te da nisu ostali posve
uzaludni napori njenih promicatelja i na viim stupnjevima i u meunarodnim
okvirima, pokazat e nam najzornije Ernst Blech. Taj e poznati filozof, to
je u svijetu uivao glas neortodoksnog marksiste, prozboriti o Hrvatima kao o
>~faistima ili u najmanju ruku polufaistima. I to u okviru raspravljanja o
problemima socijalizma, u drutvu i nekih filozofa iz Jugoslavije, to e pono-
viti i u usputnom intervjuu u njemakom asopisu Spiegel. Pri tom e nam sam
Blech otkriti i filozofsku povezanost izmeu povijesne krivnje i sadanjosti.
On e, naime, dopustiti i sumnju jesu li ba svi Hrvati u Hrvatskoj faisti
(onih nekoliko stotina tisua na privremenom radu u Njemakoj za njega to
jesu!), ali e zbog toga isto tako posumnjali uope u njihov marksizam. Jer:
to ~~moe biti ipak samo ein Deckmantel kad se Hrvati ~~ba kao marksisti
pokreu protiv ekonomske podreenosti i ovisnosti 239 . Blech, jamano, u svo-
jim poznim godinama do takvih sudova nije mogao doi toliko svojim vlastitim
prouavanjem problema, koliko na osnovi miljenja njegovih jugoslavenskih
znanaca i sljedbenika. A za povijesne prilike ostat e svakako znakovito da je
o takvom Blochu i u Hrvatskoj - bez ikakve ograde - pisano kao o najveem
umu naeg vremena, dok moj odgovor njemu na takve nefilozofske i nepovi-
jesne ocjene nije mogao uope biti objavljen240 .
2311 O svim tim slu~ajevima raspravljali smo i u okvirima Ideoloke komisije CK SKH,i prije Brijun-
skog plenuma CK SKJ,ali je bilo odve~ osjetljivo, tj. politiki neuputno, da se ta pitanja izravno
stave na dnevni red javnog raspravljanja. A vidjesmo kako je tekao zaobilazni na~in njihova
postavljanja, kad smo htjeli da se znanstveno istrae u okviru rada Instituta kojemu sam bio na
elu.
239 E. Bloch, Das Unabgegoltene als Problem des Gegenwartigen - u: Sozializmus in Osteuropa,
Jugoslawien, Herausgeber Kurt Heuer und Martin Mombaur, 8.2, Gottingen, 1973, 92-124; Der
Spiegel, 6, 29. Jahrg. 03.02.1985, 80.
240 Svoj odgovor pod naslovom Ernst Bloch i Hrvati ili (moda) marxizam i nacionalno pitanje
poslao sam i urednitvu asopisa Der Spiegel. Ono se i u asopisu ispri~alo to je grekom dolo
do objavljivanja takve Blochove neprecizne izjave. ali odgovor nije tiskalo jer je opsegom i
~adrajem prelazile okvire onog o emu je u samom a~opisu bilo rijei
Evo nekih izvoda iz tog odgovora:
S kojih se to filozofsko-marxisti~kih osnova, gospodine Bloch, moe hrvatski ili bilo koji
drugi itav narod proglasiti - {afistitkim?!
Razglabajui o suvremenim prilikama u Jugoslaviji, Vi rekoste: Die Kroaten als Faschisten
waren ge{lihrlich! i jo k tome: das kann ich mir gut vorstellen(d (Der Spiegel, 6, 29. Jahrg.
03.02.1975, 80).
A zato su to Hrvati ))faisti i zato Vi to sebi moete dobro predstaviti? A govorite
zapravo o Hrvatima u socijalistikom poretku, tovie i o njihovu komunistikom vodstvu!
120 POVUESNA ZBIUNOST I NERAZBORITOST
Susljedno takvom razvitku okolnosti, s osamdesetim godinama dolo je,

doista, nimalo sluajno ve s predvidljivom zakonitou, i do najveeg razma-
ha, i do najireg iskoriivanja jasenovakog mita za stare i nove povijesne
himbenosti. Jasenovaki mit o srpskim rtvama posluio je kao izravan povod
cijeloj teoriji o genocidnosti svakog hrvatstva, kao i teze o neodrivosti biloka-
kvog poravnanja krivnje<<. A njegova je prisutnost oita i u tezama o odbaci-
vanju ocjena o velikosrpskoj hegemoniji u versailleskoj Jugoslaviji, jer da je
sud o tamnici naroda bio kominternovska izmiljotina a ne stvarnost. A ne
moe se takva mitska sjenka zanemariti, podnipoto, ni u preocjenjivanju ak
i avnojevske povijesne prekretnice, pa i povijesne uloge Josipa Broza Tita. A
pogotovu ne u opetovanom diskreditiranju svih sastavnica hrvatskog povije-
snog ivota, ukljuujui i njegov komunistiki pokret. tovie, mitomanska
obrada povijesti dovela je i do kumuliranja povijesnih krivnji. Osim za Jaseno- -
vac, hrvatski bi narod morao biti na koljenima i za sva ina povijesna zla<<.
Ona, to su ih posredstvom njega i njegovih predstavnika prouzroili na juno-
slavenskom tlu Vatikan, kao vjeiti, i Kominterna kao ovostoljetni, smrtni ne-
prijatelj. Pa i jo odreenije: za sve ono to je neprihvatljivo za protivnike
avnojevskih naela i ustavnih temeljnica iz 1974!
Dosljedno, mitska bezobzirnost dovela nas je tako svojom pri-povijeu
do zatvaranja povijesnoga kruga, koji sadri mnoge probleme, ali od kojih
Da li biste- uvaeni profesore- izrekli takav sud da su Vam poznate ove povijesne injenice:
Prvo, da je do faJistike okupacije god. 1941. u Hrvatskoj radnika klasa bila znatno razvije-
nija nego li u drugim zemljama Jugoslavije (osim Slovenije); da u Hrvatskoj uope nije bilo fali-
stike stranke, pa ni klerikalne stranke kao u nekim drugim europskim katolikim zemljama i to
zbog karaktera i jaine Radievog seljakog, nacionalno-demokratskog pokreta, pa je i idejni utje-
caj profaistikih struja bio politiki posve neznatan, dok je nasuprot tome bila jaka hrvatska
kulturna ljevica, s pretegom izrazito slobodoumnih, antidogmatskih tendencija na knjievnom,
umjetnikom i filozofskom podruju ...
Drugo, da je za vrijeme antifaistikog partizanskog rata u Jugoslaviji (1941-1945)- usprkos
tome to je bila uspostavljena Nezavisna Drava Hrvatska u okviru Hitlerova Novog europskog
poretka - u Hrvatskoj bila veoma temeljito provedena socijalistika revolucija ... Kakve su poli-
tike i vojne prilike bile u Hrvatskoj, vidi se i iz ocjene to su je dali godine 1943. tvorci i uvari
Hitlerova novog europskog poretka: Das schwachste von allen Staatsgebilden in dem von den
Achsenmlichten beherschten Europa war wie vor Kroatien -Najslabija od svih dravnih tvorevina
u Europi kojom su ovladale Osovine bila je i nadalje Hrvatska - (Kriegstagebuch des Oberkom-
mandos der Wehrmacht 1940-1945, Frankfurt aiM, III, 1961, 1936).
Ali, da zbog toga to sam naveo ne bi bilo zabune! Po mojoj povijesnoj, da ne velim marksi-
stikoj ocjeni- tako nepovoljna situacija po naci-faizam u Hrvatskoj, a tako povoljna po antifai-
stiki partizanski pokret, bila je ne zbog toga Ito su Hrvati, kao takvi, sami po sebi, bili revolucio-
narniji od drugih jugoslavenskih ili europskih naroda, ve zbog toga Ito je njihova egzistencija bila
ugroena u buroaskoj Kraljevini Jugoslaviji, ali i sa NDH na strani osovinskih sila, a kako se nisu
eljeli vratiti u staro ropstvo, to su Hrvati u veoj mjeri vidjeli rjelenje u Titovu programu socija-
listikog drutva i Hrvatske Republike u federativnoj Jugoslaviji.
l, tree, zar Vam, gospodine profesore, zaista nisu poznate injenice, da su u poratnom
razdoblju socijalistikog poretka, hrvatski socijalisti, marksisti i nemarksisti, bili ti, Ito su se- ako
ne vile a ono svakako ne manje - zauzimali za socijalizam humanistikog i samoupravnog, demo-
kratskog oblika u Jugoslaviji, i to osobito radi uklanjanja staljinistikih uzora u sprezi sa centrali-
stiko-hegemonistikim tendencijama, koje su teko pogaale i hrvatsku radniku klasu i cijelo
hrvatsko drutvo ...
su- suglasni smo s umovanjem L. Kolakowskog- ))tri glavna. A to su: ))Pro-

blem objavljivanja rata<~, u naem sluaju i problem odgovornosti za njegov
ishod kako u travnju 1941, tako i u svibnju 1945. Zatim, ))problem neprijatelj-
stava i prijateljstava, u nas trostruka odgovornost: za pogrean izbor glavnog
saveznika, za makijavelistiko izigravanje Churchilla i zapadnih prijatelja, te
za sve rtve svih neprijateljstava. Naposljetku, u Eovijesti uvijek nastaje glavni
))problem kanjavanje naroda za krivice kralja 41 A to se u naem sluaju
izrijekom odnosi na Tita i njegovu Hrvatsku. S pridodatkom Kardelja i Slove-
nije Uer u sklopu takva umovanja kosovski su Albanci, dakako jo uvijek, i
quantite i qualite negligeable!).
Na putu do tog stupnja povijesno prekretnikog pre-miljanja, i nita ma-
nje dalekoseno-namjerne inidbe, tvorba jasenovakog mita odigrala je ulogu
odravanja psihoze neraienih povijesnih rauna zbog izostanka okajanja
toboe iskljuive povijesne krivnje Hrvatske. Slino ulozi kakva je uoi drugog
svjetskog rata, u Hitlerovoj Njemakoj, bila namijenjena povijesnoj krivnji i-
dova, kao povodu za raspirivanje omrazbenih strasti i opravdanja obrauna.
No, nije to pojava tek ovoga doba. Piui o stvaranju ratnike atmosfere
jo uoi prvoga svjetskog rata, Stefan Zweig e otkriti neke njene znaajke
koje su prema njemu bile svojstvene za sve zemlje. A doi e do naroitog
izraaja u drugom svjetskom ratu, prije svega na primjeru faistikih zemalja,
ali ne samo u njima. A jugoslavensko e iskustvo nedvojbeno dodati: i u dru-
gim, pa i onim, socijalistikim razdobljima. Poto je ))ljudskoj prirodi -govori
Zweig- svojstveno da snane osjeaje, bilo da se radi o pojedincu ili o narodu,
Pitam gospodina Blocha, kako moe ozbiljan ovjek, koji uiva ugled ne samo neortodok-
snog marksiste nego i humanistikog uma vremena, ustvrditi: Die Kroaten, die in der BRD leben,
sind fast alle Faschisten?!? (v.bilj.239, 98).
Jer, ako zna da su gotovo svi Hrvati to ive u Njemakoj faisti<<, onda mora znati da
ih ima nekoliko stotina tisua, da je to, na hrvatsku alost, kvalificiraniji dio hrvatske radnike
klase, seljatva, pa i inteligencije, to je preteitim dijelom odgojen u socijalistikom drutvu, pa
nam neka objasni za.!to su i kako su postali faistima?
Gosp. Bloch dodue ne zna Ob jedoch Kroaten in Kroatien auch alle Faschisten sind? On
to vie doputa i sumnju u to, ali za nj es kann jedoch ein Deckmantel sein kad se Hrvati
gerade als Marxisten okreu protiv ekonomske podreenosti i ovisnosti (v.bilj. 239, 98).
U svom daljem izlaganju Bloch je iznio zaista nadahnutih misli o ekonomskim i politikim
uzrocima i pobudama drutvenih kretanja, od davnanjih seljakih buna i suvremenih otpora kapi
talistikoj eksploataciji i staljinistikom hegemonizmu. Pa je ba u okviru tog razmiljanja o proble-
mima jugoslavenskog i svjetskog socijalizma naao za potrebno da citira pjesmu iz seljakih ratova
iz 1525. g.: Geschlagen ziechen wir nach Haus, unsere Enke! fechten's besser aus (v.bilj. 239,
103) (Potueni povlaimo se domovima, nai e unuci izvojevati bolje). Iz te alosne (tottrau-
rige<<) maksime Bloch ukazuje na vrstU<< povijesnu pouku, da ba iz toga to cilj koji nije
postignut uvijek iznova obnavljaju mladi narataji, proizlazi koliko je stvar zdrava kad ne moe
odumrijeti.
Ali sve to ne vrijedi za uklete, a takoder i po Blochu, proklete Hrvate. Za njih se jedno-
stavno postavlja pitanje nadnaravne, nezemaljske vjere u sveti marxizam, kako to ini Bloch:
Doch wie steht es andererseits mit der marxistischen Treue bei den Kroaten, die in Kroatien leben,
beim Proletariat und bei den Bauern? Gibt es daraber ein Bestandsaufnahme sind das alles halbe
Faschisten? (v.bilj. 239, 98).
241 Usp. L. Kolakowski, Klju nebeski, 78.
ne moe produavati u beskonanost - to joj je potrebno umjetno podbada-

nje, stalni doping uzbuenja. I stoga tu slubu rasplamsavanja treba da odi-
graju - iste ili neiste savjesti, iskreno ili sa strunjakom rutinom - intelek-
tualci, pjesnici, pisci, novinari. Oni su imali udarati u bubnjeve mrnje, a uda-
rali su krepko dokle god nisu svakom nepristranom ovjeku zabrujale ui i dok
ga nije zazeblo srce. I posvuda su ti ljudi, u Njemakoj, u Francuskoj, u
Italiji, u Rusiji, u Belgiji, posluno sluili ratnoj psihozi zbog nekog povoda
neije velike krivnje, doprinosei time masovnom ludilu i masovnoj mrnji
koja raspiruje rat, umjesto da se protiv njega bore. A i bez tih orgijanja
mrnje, narodi su se ionako nalazili u stanju prenadraenosti: najgora
fama pretvarala se odmah u istinu, najapsurdnijoj kleveti poklanjala se vjera,
pa su tako i bajke o izbodenim oima i odsjeenim rukama, koje se u svakom
ratu pojavljuju, punite stupce novina! A bezazleni ljudi koji su irili takve
lai nisu bili svjesni razornih posljedica. Puko mnotvo, itavi gradovi i nase-
lja, podlijegati su toj jezivoj histeriji mrnje. Nju su propovijedali sveenici
s oltara, ali i marksistiki socijaldemokrati, to su do juer igosati ratni be-
smisao kao najvei zloin, galamili su jo i vie nego drugi. Zavladala je
opa psihoza da nije na mjestu onaj tko ne umije mrziti. A bio je to rat
jedne bezazlene generacije, i ba ta neutroena vjera u jednostranu pravednost
njihove stvari predstavljala je najveu opasnost242
Tako nam razboriti S. Zweig svjedoi o bezazlenim generacijama iz pr-
voga svjetskog rata!! A kako su se ponaale one- nacionalno jo vie zakrvav-
ljene a ideologijski suludo fanatizirane - iz drugog svjetskog rata, o tome nam
zorno svjedoe jo itekako prisutne posljedice fizikih i psihikih ratnih straho-
ta. Prvenstveno i sva zbilja ratnih rtava, pa naravno i J~senovca ali s njime,
dakako, i Banjice i svih drugih, osim onih logorskih, gubilita. A isto tako, i
nimalo manje, i sva nerazboritost njihova umnoavanja, u slubi orgijanja
mrnje, svejedno dolazi li to iz iste ili neiste savjesti.
Na koji je nain, i kakvim sve doprinosom javnih djelatnika- od politikih
i crkvenih, revolucionarnih i znanstveno-kulturnih do publicistikih i filmskih
- dolo do pretvaranja fame u istinu jasenovakog mita, vidjelo se ve do-
voljno, ali ne jo i sve iz dosadanjeg razmatranja. No, kao uvod u raspravu o
preostalim pitanjima, valja nam zabiljeiti kakvu je kulminaciju doivjela
strunjakom rutinom obrazloena istinitost jasenovakog mita. Ta je
uloga pripala prije svega onoj knjizi A. Miletia, s predgovorom J. aia (i
znanstvenim skupovima u svezi s njome), to me je i ponukalo na ovo svestra-
nije osvjetljivanje toliko spornog problema. Kako je ona tu ulogu ispunila ve
se uglavnom moglo dokuiti iz dosadanjeg osvrta, no zadaa njenog punog
sueljavanja s povijesnom zbiljom i znanstvenom spoznajom jo je pre_d nama.
U njenom ispunjenju moramo do kraja, razumljivo, voditi itekako rauna o
1A2 Usp. S. Zweig, Jueranji svijet, 500-505.

tome na kakav je odjek naila, dotino na koji je nain predstavljena i strunoj

i najiroj javnosti.
to se tie odjeka u znanstveno-strunim redovima jugoslavenskih povje-
sniara, sudei prema prikazu u njihovu glavnom asopisu, on je posve na
razini dosadanjeg pristupa, tj. ve stvorenog jasenovakog mita. Miomir Dai
u svom prikazu ne uoava ni one dvojbe to ih je sam Mileti ipak naznaio u
svojoj knjizi, ostajui tako ak ispod njezine razine. I njemu najnovija antro-
pometrijska istraivanja kazuju da je u Jasenovcu likvidirano c,l.k 700.000 lju-
di, a makar je teko utvrditi stvaran broj >>gotovo sva dokumenta nedvosmi-
sleno govore da je broj rtava najmanje deseterostruko vei od onog koji lan-
siraju u inostranstvu ustake emigrantske organizacije, izvrui istorijsku istinu
i falsifikujui dokumenta, o emu ih ponekad, svojim naunim raunicama i
statistikama, pomau i pojedini nai kvazi-istoriari i nacionalistiki zaslijep-
ljeni publicisti. Svoju znanstvenu razinu ovaj - ne tobonji ve pravi - histo-
riar, i jo praviji ne-nacionalist i internacionalist, posvjedoio je na veoma
struno uvjerljiv nain. Za nj >>dvotomni Zbornik doktora Miletia, koji e biti
zaokruen i treom knjigom dokumenata o ustakim logorima - uz Obnov-
ljeno izdanje MAGNUM CRIMEN-a Viktora Novaka, te knjige Sime Simia
o Vatikanu i Jugoslaviji, a takoer i trea knjiga Jakova Blaevia - daje
dovoljno mogunosti da i ira javnost sazna vie o ratnim strahotama i pitanju
genocida. A to to Jugoslavija nema napisane istorije genocida u drugom
svjetskom ratu<( - ~>uzrok je najvie u isparcelisanosti i suvinoj decentralizaciji
naunoistraivakih ustanova. Jer: Teritorijalizacija naunog rada uslovila je
i teritorija/izaciju istorijskog naina miljenja<(, pa je sve vie udaljavanja od
krupnih istorijskih tema kakva je i istorija genocida koja je neminovna, neop-
hodno potrebna ako hoemo da doemo do eljene sinteze istorije naroda i
narodnosti Jugoslavije 243 .
Eto, tako se Znanstveno-struno(< gleda na problem Jasenovca, neka nam
bude doputeno rei u onom dijelu oficijalne historiografije, to je i sudioniila
u stvaranju mita. A kao to vidjesmo u svezi s njime, ili jo odreenije - s
povijeu genocida, postavljaju se i veoma dalekoseni zahtjevi ne tek za orga-
nizaciju znanstvenog rada, ve i samog povijesnog miljenja!
A kad je tako na znanstvenom podruju, onda se, naravno, ne moe oe
kivati da bude znatno drukije i u kolama i u svakodnevnoj publicistici, u
listovima i na RTV, tj. u svim sredstvima javnog_Qpe__nja to sud~u u obli-
kova~_avnog miljenja i povijesnD'lijesti. ------- ---...
O ozbiljnosti stanja na tom podruju, zbog gotovo posvemanjeg carevanja
mitomanskih pogleda, moe se zakljuiti iz naina na koji je o ovome pisano
u glasilu Saveza socijalistike omladine Jugoslavije. Miletieva knjiga o Jase-
novcu, i u svezi s njome izlaganja Jefte aia i Radovana Trivunia, pa iskazi
243 Miomir D~i o knjizi A. Miletia u: JI, XXI, 1-4, 1986, 234-241.
svjedoka, te filmovi Lordana Zafranovia (Krv i pepeo Jasenovca i Okupa-

cija u 26 slika te njegove smutnje oko njih u odnosu na zagrebaku RTV i
asopis Danas) - bili su osnova tvorcu dosijea Mladosti (pie: Braka ulji)
za prosudbe i spletke to su nadmaile sva slina puko-popularna povjesnia
renja (osim moda onih iz kuita . Mihailovia, . Liine i sl.). Za povje-
snikog prosuditelja Mladosti - iji je tekst namijenjen prije svega kadro-
vima socijalistike omladine, znai buduim politikim i znanstveno-kulturnim
djelatnicima -sumnjivo je zato jo nemamo punu istinu o Jasenovcu toj naj-
stranijoj ljudskoj klaonici u toku drugog svjetskog rata. U Jasenovcu je skup-
ljeno sve ono negativno, patoloko, zloinako to je karakterisalo itav usta-
ki pokret ( ... ) prevazi/azei svojom perfidnou, krvolotvom i gadou sve
najstranije grobnice i muilita, u pakao od Hitlera i Mussolinija baene Evro-
pe. No, ni takva usporedba nije dovoljna. Zbog toga umetnici, pisci, a pre
svih istoriari ne odustaju od napora da predoe sve strahote ove fabrike
smrti. A kako istorija ne pamti da je negde i nekada takav zloin zapisan,
bezumlje Jasenovca ne moe i ne srne biti zaboravljeno244
Tako o mjestu Jasenovca, ne samo u europskoj povijesti drugoga svjetskog
rata nego i u opoj povijesti svijeta svih vremena, glasilo - po naravi stvari -
najnaprednijeg drutvenog sloja - socijalistike mladei. I to, pozivajui se na
pisce, umjetnike i znanstvenike, prije svega na historiare!!
A da je i u ovom sluaju, kao i u svim drugim slinim, rije o naoj,
nacionalnoj, tj. meunacionalnoj suvremenoj povijesti, i tovie -povijesnoj
sadanjici, proizlazi iz itava teksta.
ulji s pravom postavlja pitanje; zato nije bilo otpora logoraa; jesu li
partizani pokuali osloboditi logor; zato ne postoji popis jasenovakih rta-
va?245
Na njih je nuno i mogue odgovoriti. Ali samo na osnovi poznavanja i
potivanja injenica o povijesnoj zbilji onakvoj kakva je ona bila. A takva i
slina intrigantno izazovna pitanja, to potiu smutnje i osvetnike strasti, ostat
e bez odgovora sve dok se na famama kuju mitomanske predodbe i na-
mjerno ire neistine i obmane. Ili, pak, doputa njihovo odravanje zbog povi-
jesnog sljepila ili besprincipijelne puzavosti. uljiu je, jamano, poznato moje
suprotstavljanje lanom prikazivanju, na osnovi statistikih podataka u ruka-
ma, ali prelazi preko toga, kao i preko istovjetnih zakljuaka srpskog pisca dr.
Bogoljuba Koovia, jer kad bi ih uvaio onda ne bi mogao donositi onakve
sudove. Oito, poradi zadnjih prepoznatljivih namjera, tj. odlunog opredjelje-
nja za zlehuda stremljenja starih uzora, i ovaj povijesni mladac, uz pomo
244 Dosije Mladosti: Konc-logor Jasenovac, pie ~ra.k~, Mladost, list SSOJ, LXVIII,
Nova serija, 30, 8-21.12.1986, 25--8, cit.str.26 (potcrtavanja moJa- F.T.). (Usput: Braka Culji
pogre!no navodi i ime svog krunskog svjedoka. Radovan je, naime, Trivuni, a ne Trivund!i.)
245 Isto.
PRI-INIDBE J PRI-POVIJESTI 125
aia, sve nas koji ustrajemo oko istine, ubraja u >>Snage koJe ele da umanje
zloine, da falsifikuju i manipuliu injenicama<< 246 .
U svojoj istinoljubivosti ulji ima potrebu da javnosti razotkrije i takve
kakljivo zavodljive povijesne zanimljivosti da i mnogi narodni heroji, a i
umjetnici i pjesnici, nisu imali sreu da budu zamenjeni poput Andrije He-
branga, Mladena Ivekovia i jo desetak drugih komunista.
Pa i to da je i Krlea imao biti u logoru, a U novije vrijeme i on i umjetnik
Metrovi surauju u ustakim novinama<< (prema izvjeu D. Mandia dru J.
uteju) 247
Tako se i u ovom sluaju nedvojbeno oituje stalna tenja da se Jasenovac
koristi kao podloga za osvjetljivanje i prosudbe mnogih osjetljivih pitanja iz
irih- nacionalnih i drutveno-politikih - okvira. I ne samo u ratu.
Za mladostakog je staropovjesnika >>problematinije to se nakon rata,
poslije uviaja Zemaljske komisije Hrvatske za ratne zloine, prilo raiiva
nju logorskog prostora, od toga to su ustae spalili dokumentaciju. Pa skree
pozornost na >>glavno pitanje Radovana Trivunia, koji je bio direktor Spo-
men-podruja Jasenovac: Ko je odluio da se 1946. i 1947. godine srue zidani
objekti ovog logora? ... Ko je naredio da se unite tragovi jasenovakog logo-
ra? )>To pitanje ostaje otvoreno do dananjih dana, ali nam ulji zajedno s
Trivuniem nudi gdje treba traiti odgovor. NEKO je ponudio da se Srbi i
Hrvati posle osloboenja odsele i da se na ovom podruju zasadi uma, a
Hebrang im je ak zaprijetio i ))ekonomskim merama ukoliko to ne uine 248
Postavljeno pitanje: tko je naredio da se 1946/7. unite tragovi jasenova
kog logora, te odgovor koji cilja na najodgovornijeg pojedinca ali i na cijelo
vodstvo SKH (Hebrang je tada bio ve udaljen iz Hrvatske i uzdignut na
ministarske ali privredne poslove u saveznoj vladi) - ak i ako se zanemari da
se pod ))NEKIM vjerojatno podrazumijeva sam J.B. Tito- oznaava na svoj
nain krunu u manipuliranju s jasenovakim mitom!
U tom se pitanju i odgovoru, a navlastito u sadrajnoj teini preutne
optube, to se njima izazivaju, zrcali sveukupna bivstvenost jasenovakog mi-
ta. Naina njegova stvaranja, njegova injenina zasnovanost, i naposljetku i
prije svega njegova svrha.
Jer, iznosei ovakvo pitanje i takav odgovor, pred svu javnost, to e rei
prije svega pred dravno-politike imbenike i pred znanstveno-strune ljude,
R. Trivuni morao je znati u kakvom kolu ve igra igru i u kakvu se novu
pustolovinu uputa! On je, naime - kao i svi oni u ime kojih je i Mladost tako
prozborila - morao biti svjestan to s tom novom himbenom, velikom obma-
nom eli postii u takvoj dogradnji jasenovakog mita da bi on postao jo
uinkovitiji.
246 Isto, 28.

247 Isto, 26.
248 Isto, 28. (Rije NEKO(( istaknuta u izvoru, ostala potcrtavanja moja- F.T.)
Jer, ne samo kao viegodinji direktor jasenovakog Spomen-podruja,

ve i kao strunjak koji se osobno bavi historijatom toga mjesta (koje mu je
usput reeno zaviajno), pa je o Jasenovakoj drami objavio i poseban
rad 249 , Trivuni nije mogao ne poznavati ove injenice:
prvo, da su tragove jasenovakog logora NDH (uglavnom) unitili ustae
u dane prije povlaenja;
drugo, da je taj prostor (Jasenovac-Gradika) posluio za logor novim
vlastima, najprije jedinicama Jugoslavenske armije a zatim i civilnim vlastima
NR Hrvatske, i
tree, da 194617, prema tome, - bez obzira na iji nalog i s kakvim uin
kom - nisu unitavani samo tragovi ustakog logora, ve i onog poslije njega.
Ako o tome nije naao tragova u pisanim, arhivskim dokumentima, teko
je pretpostaviti da o tome nije mogao uti u najmanju ruku od samih mjetana.
Meni je osobno ta povijesna injenica znana, kako iz razgovora s visokim
vojnim i politikim dunosnicima, tako i posredstvom drugih svjedoka i ljudi
koji su tu jasenovako-gradiku istinu spoznali i na povijesno-dogaajni nain.
Uporaba jasenovakog logora od vojnih jedinica NOVJ, a i sigurnosnih
organa nove revolucionarne vlasti, nije bila nikakva iznimka. U zavrnim ope-
racijama i neposredno poslije rata koriteni su naravno i bivi logori (u Srbiji
npr. i banjiki), jer su za zarobljenike morali biti otvarani i novi.
Te injenice, naroito kad je rije o jasenovakom logoru, nuno povlae
i druge zakljuke. Dakako, suprotne onima Trivunia i svih prethodnih irite-
lja jasenovakog mita. U najmanju ruku trebale bi ih barem malo suzdrati u
mahnitanju brojkama u sve novo otkrivenim gubilitima. No, i oni ne haju za
smisao razboritih spoznaja ve od biblijskih vremena: Ne sudite da ne budete
sueni! Jer, sudom kojim sudite, bit ete sueni. 1: mjerom kojom mjerite, mje-
rit e vam se (Lk 6, 27 - 8). I jao vama farizeji, pismoznanci, knjievnici lice-
mjeri, lani zakonouvari, to gradite nadgrobne spomenike, a pristajete uz
pogubna djela svojih otaca, jer ako se trai raun za prolivenu krv od po-
stanka svijeta i od ovog narataja (Lk ll, 37- 53) to ne moe biti samo po
vaemu sudu! A jo i oko etiri stoljea prije ak od ovog novozavjetnog nau-
kovanja Krista (prema Lukinu evanelistikom svjedoenju), nitko drugi nego
onaj Platon to je svoju mudrost crpio izravno od Sokrata a prenosio na Aristo-
tela, rei e da se strahote koje potiu na osvetu, ne bi smjele pripovijedati
pred nerazumnom i nedoraslom djecom, ve bi ih trebalo preutjeti i kad bi
bile istinite"" Ali, jamano, pisci Memoranduma iz 1941, ili takvi kao Terzi,
Dedijer i ai, P. Car, D. Dragosavac i M. Grui, V. ureti, Vuk Drako-
vi, J. Radulovi i Lordan Zafranovi, R. Trivuni, M. Dai ili B. ulji, ne
itaju naravno takvu kontrarevolucionarnu i nacionalistiku literaturu. A
dakako i piu samo za odraslu eljad (ak i u omladinskom glasilu), s nakanom
149 Radovan Trivuni, Jasenovaka drama, Zagreb, kolske novine, 1986.

250 Usp. Platon, Drava, 378, 65-6.
PRI-INIDBE l PRI-POVIJESTI 127
tek da je dovedu na razinu svoje razumnosti. Oni od takvih to nekada, ili

zbog neega, stigoe i do Marxa nipoto nisu mogli u njemu samom nai pola-
zite za svoju )>povjesniku rabotu. Premda je mogue pretpostaviti da izravno
nisu upoznali ni njegova najokorjelijeg poricatelja, Hitlera, ipak, i takvi, s jase-
novakim mitom dokazuju da se ona o makijavelistikoj uinkovitosti velike
obmane nije rodila i nestala s njime. I prije i poslije njega, mnogi su, odnekuda
i po neemu za kojeta znali, a neki i podsvjesno slutili da su svrhovitije velike
lai, jer da iroke mase<< nekog naroda U primitivnoj jednostavnosti svoga
uma lake postaju rtvom velike negoli male lai.
A to se tie uljieve zavrne zamjedbe u Mladosti, da se ))o ustakom
logoru u Jasenovcu, najmonstruoznijem u Evropi, jo uvek malo zna u svetU<<,
moda zbog toga to su u nas )~istorijske istine<< dugo optereene politikim
nanosima251 - primijetiti nam je tek poneto. O njemu se, doista, jo uvijek
premalo pravih povijesnih istina zna i u samoj zemlji. Jamano, i zbog politi
kih naplavina. Ali ne manje i zbog iracionalnih poriva to preplavljuju i poli-
tike taloge. l neuravnoteene i iskrivljene i pomraene povijesne svijesti -
nesukladne povijesnoj zbilji -to u ovom sluaju, jo uvijek i odve zloslutno,
pretee nad tegobnim probijanjem povijesne razboritosti.
Takvi nas sve tmastiji ))nanosi jasenovakog mita sa svih strana, i iz re-
dova onih od kojih bi dananji hrvatski ovjek morao oekivati barem nazira-
nje povijesne razboritosti, podsjeaju na strepnje i tjeskobe dvaju velikana s
obiju obala jedinstvene rijeke hrvatske kulture pa dakako i povijesti. S desne
e nam dopirati lirska promisao Tina Ujevia: Oko nas slutimo zamke i crna
djela himbe l jazove opasnosti iza ivica rijei. A s lijeve (moda i enciklopedij-
ska} rezignacija humanistikog barda Miroslava Krlee: avolski je mrano na
ovoj naoj mrtvoj strai pameti ljudske!
A podsjetimo, uzgred, i na njihovu primjeru: U mladosti su, kao i neki
drugi, traili pijemontsku zvijezdu zajednikog junoslavenskog sazvijea iza
kalemegdanskih zidina, da bi u zrelosti posvjedoili da svoje hrvatstvo nikada
nisu mislili podrediti himbenom mitomanstvu.
Tko je razuman mogao oekivati da bi intelektualni narataji nakon njih,
upueni iz prijanjih razdvojbi na samosvjee, mogli posrnuti pred sablau
jasenovakog mita!?
251 V.bilj. 244, 28.

128 POVUESNA ZBIUNOST l NERAZBORITOST
Z. O RATNIM l GENOCIDNIM ZLODJELIMA

U RANUOJ POVUESTI
Izbrisan je Moab iz naroda

Cvijet mladosti njegove u klanice silazi
Istrijebite Babilonu i sijaa i eteoca
Nitko da ne utee!
Pred maem silnikim
nek svak se vrati svome narodu
neka bjei zemlji svojoj
- Rije je Jahvina
(Jeremija, 48 - 50)
Da ni jedna pojava u povijesti ne moe biti shvaena sama u sebi, ni sama

po sebi, uzeta zasebno, nego samo u svezi s drugim pojavama u prostoru i
vremenu- i to u sinkronijskam i u dijakronijskom smislu, tj. u svevremenskom
zoru - do te su spoznaje doli razboriti umovi takoreku ve na samom po
etku povijesnoga hoda. Svejedno da li prije u njegovu filozofskom promilja-
nju'", ili u njegovu inidbenom oblikovanju. Pa ipak, unato tome, ljudska
razboritost ostaje podjednako nemonom da iz povijesnog zbivanja ukloni uas
bilokakvih pa i genocidnih zlodjela. U tom se pogledu ovjeanstvo, na svim
stupnjevima svoga razvitka, jednako vrti u zlopaku krugu ne odustajui nikad
od nade da e jednom ipak, umom ili silom {sic!), nai izlaz iz tog zaaranog
i paklenog circulus vitiosusa.
U nae doba sveopeg duhovnog i tvarnog napretka, ovjeanstvo je doi-
vjelo najsvjetskija i najrazornija ratna pustoenja sa strahotama Holokausta i
Gulaga, Katyna, jasenovakog ili banjikog logora, razorenih velegradova s
apokalipsom Hiroime, i u nastavku Kampuije, Afganistana, Libanona ili pa-
lestinsko-izraelskog i iransko-irakog svetog rata. No - kao to s pravom za-
kljuuje A. Heller"' - danas nema ni vie ni manje monstruoznosti nego to
ih je srazmjerno bilo u prolosti. Kao i u dosadanjoj povijesti, ovjeanstvo
se i na pragu svojih svemirskih pustolovina, s mislima ve na moebitan susret
s inoplanetarnim i drukijim svemirskim civilizacijama, nije oslobodilo vjeito
prisutnih satansko zvjerskih poriva svoje naravi, pa je dvojiti da to moe i u
dosegu zvjezdanih prostranstava.
252 Usp. Diogen Laenije, ivoti i milljenja istaknutih filozofa, BIGZ, 1985, 323 i dr.
253 A. Heller, A Theory of History, 1982, 307-9.
GENOCID U RANIJOJ POVIJESTI 129
Doklegod nam dosee povijesno pamenje, ono nas podsjea da geno-

cidna zlodjela ne bijahu tek popratnom pojavom onog sveukupnog povijesnog
vrtloenja u virovima kojega nestajahu opetovano mnotva naroda, pa i onih
s najrazvijenijim civilizacijama. O tome nam svjedoi nedvosmisleno Biblija,
ta zaetna knjiga nad knjigama svjetske literature, koja postade riznicom i
svetim pismom svevremenske ljudske mudrosti zato to je jedan od prvih
izvora vjerskog i udorednog nauka, ali i sveukupnog povijesnog iskustva. Po-
vijesna je vrijednost njenih starozavjetnih svjedoanstava prije svega u tome,
to nas ona povezuje sa sudbinama naroda nestalih civilizacija (od fenianske,
egipatske, asira-babilonske, sumerske, hetitske i perzijske do helenska-rim-
ske). Ali podjednako i u tome, to nam govori o prilikama u razdoblju prije-
laza iz plemenskog polidemonizma u nacionalni monoteizam Uudaizam). A
svojom pak, novozavjetnom pri-povijeu, ona nas - batinei nam sve mudro-
sti pradavnih kultura - uvodi u izvorita ove dananje civilizacije.
Sveukupno kazivanje Staroga zavjeta svjedoi nam na veoma drastian
nain kako su nasilje, mrnja, zloin i osveta neodjeljivi, sastavni dio ivota
ovjeka kao pojedinca i naroda kao najvie ljudske zajednice. Sve su te pojedi-
nosti, od sama iskona, samo druga strana ljudskog bivstvovanja to potjee iz
ljubavi i tei mirotvornom suivotu, ne mogavi se, meutim, nikada izbaviti
rastrojstvena zla, koje stoga nije samo usputna ili sporedna ve njegova jedna-
kobitna sastavnica. Usprkos tome to je ljudski ivot oduvijek, i u svim drutvi-
ma, smatran najviom vrijednou, i to je ljudskoj krvi dato sveto obiljeje,
jer ona je sama ivot (Lev 17,11,14; Pnz 12,23) ovjeka stvorenog na sliku
Boju, temeljna religijska zapovijed Ne ubij! (Izl 20,13) nikada ne postade
jedinom odrednicom ni bojeg ni ikojeg ljudskog poretka. U Kajinovu ubojstvu
Abela imamo prauzor ljudske naravi koja vodi u svae bratoubilake, ak i
meu najbliim srodstvenicima i suplemenicima.
A u meusobnom razraunavanju, u borbi za opstanak i presti, od prvih
poznatih etniko-dravnih zajednica, a navlastito od sueljavanja prvog iza-
branog naroda s >>poganskim, i svih kasnijih >>kulturnih naroda s barbar-
skim<< - svjedoci smo u povijesti neprestanih osvajakih i obrambenih ratova,
s obostrano najdalekosenijim genocidno istrebljivakim ciljevima.
Krv rtve pravednika, od Abelova sluaja, vie za osvetom nad uboji-
com (Post 4,10), pa obiajno pravo ozakonjuje in krvne osvete (Post 9,6).
Naelom oko za oko, zub za zub, ono nastoji tek izbjei neobuzdanu odma-
zdu. I Savez izmeu Jahve i njegova naroda temelji se na krvnom obredu, pa
e i sam Bog postati izvriteljem ili zatitnikom osveta. Grijeh smrtnih zloina,
to je udario peat poecima povijesti ovjeanstva, na razini odnosa i meu
ljudima i meu narodima, trajno e se oitovati i u velianju vladavine divljeg
nasilja i bezobzirnog zakona jaega. U tom je pogledu zanimljiv prikaz povije-
sti Babilona. On je najprije bi Boji u izvrenju osude nad Ninivom i Judom
(N ah 2,2- 3,19; Jr 21,3-7), malj kojim se slui Jahve (Jr 50,23; 51,20), koji je
u ruke babilonskog kralja Nabukodonosora predao i Izrael i okolna kraljevstva
(Jr 27, l - 28,17). Ali kad e na obali rijeka babilonskih od plaa pjesma
zamuknuti (Ps 137), Babilon e osjetiti Jahvinu osvetu protiv njegovih bogova
(Jr 51,44 - 57), i od njega kamen na kamenu ostati nee (Iz 24,7- 18; 25,1 -
5).
Mojsije, taj pralik Krista u religijskom smislu, bio je zapravo, kao hebrej-
ski prorok, voa, glavar i osloboditelj izraelskog naroda (Iz 24,3 - 8, Dj
7,21 - 35), zakonodavac koji govori u Boje ime, da bi svoj narod izbavio iz
potlaenosti i uinio ga izabranim, bojim narodom, uvrstivi savez s Bo-
gom (Izl 19,4 sl; 24,3 - 8; Heb 9,18 sl). On svojim prorotvom uva taj savez,
a radi pobjede nad neprijateljima odgaja narod u buntovnu, borbenu duhu
(Ho 12,14; Izl 17,9- 13), uvajui ga srdbe boje za poinjene grijehe (Ps
106,23; Izl32,31 sl). Jer, neprijatelji izabranoga naroda jesu i neprijatelji Jahve
(Br 10,35; Ps 83,3), a iz opravdane mrnje takvih zlikovaca, neprijatelja
bojih, proizlazi smisao, potreba i nunost svetoga rata (Pnz 7;1 - 6; i dr.).
Prema tome, sinajski savez sklopljen je ne radi mira ve radi borbe. Bog daje
svomu narodu domovinu, ali on je mora osvojiti (Izl 23,27- 33). To opravdava
napadaki rat i ini ga svetim: svi (nacionalni) Izraelovi ratovi bit e Jahvini
ratovi, on e kanjavati ili ak unititi i iskorijeniti Kanaan,zemlje kraljeva
Sihona i Oga, a i druge to stoje njegovu narodu na putu (Pnz l - 7; J 6).
Tako Izrael i u napadakim (Br 21,21 - 35; Pnz 2,26 - 3,17; J 6- 12) i u
obrambenim ratovima (Br 31;1 Sam ll - 17; 28- 30; 2 Sam 5; 8;10) nastupa
kao izvritelj boje volje u povijesti, to potie vjerski ar, vojniko junatvo
ali i nemilosrdnost, u duhovnom poimanju i u zbiljskoj inidbi. Posredstvom
Mojsija, Jahve poruuje Izraelcima kako e te noi krenuti i pobiti sve prvo-
roence u zemlji egipatskoj, i ovjeka i ivotinju, i kazniti sva egipatska
boanstva (Izl 12,12- 13). Da se u to doba, u ponajvie ratova, ilo za istreb-
ljenjem o tome ne moe biti nikakve dvojbe. Kad Izraelci maem savladae
narod Amaleka, Mojsije objavljuje Jahvinu odluku da e spomen na Amale-
ane sasvim izbrisati pod nebom (Izl 17,8 - 15). I kad je rije o borbi protiv
tlaitelja svojih, nije dovoljno samo da se obori protivnika, uniti neprijate-
lja<<, razgnjevljena srdba trai da estok oganj prodere (sve) preivjele (Sir
36,6 - 9). Ne unitavaju se samo ratnici. I Izraelci, isto tako kao i njihovi
protivnici, >>kolju stanovnitvo neprijateljskog naroda i bacaju u jame, ak i
upatrnje (Jr 41,4 -10), iskorjenjuje se sve muko i ensko, djecu i dojenad,
bez ostatka (44,7).
Sve biblijske povijesne, proroke i mudrosne knjige pune su takvih
kazivanja stvarnih povijesnih zbivanja i proricanja. Nema granica zlodjelima,
koje u svom pravednom gnjevu i jarosti nee uiniti Jahve i njegov izabrani
narod nad protivnicima svojim. Nebesa e se potresti i maknut e se zemlja
s mjestf.. A njihovi ratnici: koga stignu probost e ga; kog uhvate maem e
sasjei; j pred oima smrskat e im dojenad, opljakati kue, silovati ene.
Narodi e biti sagani u vapno, kao posjeeno trnje to gori u vatri. A svrha
takvog krvolonog razraunavanja jest da se svatko vrati svom narodu, i pri-
sili da u zemlju svoju pobjegne (Iz 13,13 - 16; 33,12), tj. da se postigne
etniki ista drava, jer inorodci je ele uvijek pretvoriti u svoju. Kako istreb-
ljenje tueg,
neprijateljskog i buntovnog naroda, nije jednostavan i lak posao,
dotino se ne moe obaviti na jedan nain, to e Jahve dati upute: >>Treinu
spali posred groba ognjem ... treinu uzmi i sasijeci maem oko grada; treinu
baci u vjetar, tj. u izgnanstvo, ali i na njih e pustiti kugu i divlje zvijeri (Ez
5,2 - 17). I lau i obmanjuju narod oni to govore Mir kad mira nema, ne
hotei da se Zid utvrdi ve da se malo obuka, to e prouzroiti da ga
olujni vihori obore (Ez 13,9- 12). I poradi toga, dok se ne postigne Jahvin
naum: Ma dere sve oko sebe, da Filistejce istrijebi, da zatre Tiru i Sido-
nu, da >izbrie narod Moaba, da zemlje neprijateljske pretvori u pusto i
raspri njihovo puanstvo, da bjegunce vie >>nitko skupiti nee. >>Ustajte
udarite na mimi narod to ivi bez straha - rije je Jahvina, jer ne jedino
kralj babilonski~~ ve i neprijatelj svaki: snuje naum protiv vas, navalu smi-
lja. Stoga >>zatrite Babilon, da >>Od njega nita ne ostane, >>nitko da ne
utee. U tom i takvom postupanju Izrael bijae samo malj Jahvin~>Pomlatih tobom narode, razmrskah tobom kraljevstva ... Po-
mlatih tobom ovjeka i enu ... starca i dijete ... mladia i djevojku ... pastira i
stado. A na kraju Jahve e dati nedvosmisleno znati o emu je zapravo rije:
a Vi to umakoste mau, idite, ne ostajte ovdje. No, dakako, u toj povijesnoj
borbi na ivot i smrt, i neprijatelj uzvraa istom mjerom. Kad Nabukodonosor
babilonski jednom osvoji Jeruzalem i zarobi kralja Sidkiju, najprije pokla Sid-
kijine sinove pred njegovim oima, pobi u Ribli sve Judine knezove<<, Sidkiji
iskopa oi i okovana baci u tamnicu do smrti, a ostatak naroda odvede u
suanjstvo (Jr 12,14- 7; 41,7- 16; 44- 52) 254 .
Ve u Mojsijevu Deka/ogu izloena je suodgovomost pojedinaca i naroda
za sve postupke. Jahve je prava dao svom izabranom narodu, ali i svakom
njegovu pripadniku. Ako se netko ogrijeio protiv koje zapovijedi Deka/oga,
na itav se narod na neki nain protegao taj grijeh. U svim drutvenim zajed-
nicama, oduvijek je svatko snosio odgovornost za svoja osobna djela, ali po-
sredno, duhovno, i za djela svih drugih, kao to su i svi bili odgovorni za
postupak svakoga u odnoaju prema pripadnicima drugih naroda255
Kristovo novozavjetna nadilaenje Boje izabranosti i posebnosti izrael-
skog naroda u kranski univerzalizam, unosi bitne promjene u starozavjetna
poimanja povijesnoga bivstvovanja ovjeka i naroda. Ali ih podnipoto ne
ukida, a jo manje je to sluaj glede promjena same povijesne inidbe. Istodob-
no, i unato utjelovljivanju bojeg naroda u svim narodima svijeta, - podje-
le, zavade, mrnje i nasilja ne nestaju. U poetku se okreu svi protiv krana,
a kasnije zlosilja traju, samo s izmijenjenim intenzitetom i meu samim kran-
254 Svi navodi iz Starog i Novog Zavjeta, v. Biblija, 1968. i RBT, 1969.
255 Usp. Simpozij: Ljudska prava u nauci Crkve i u medunarodnim dokumentima, Obnovljeni
!ivot, XXXVIII. 3-4, 1983, 311 i dr.
132 POVIJESNA ZBII..INOST I NERAZBORITOST
skim svijetom, kao i ovoga u cjelini s drugim svjetovima, npr. s islamskim,

budistikim ili s ostacima mnogoboakim. Ili pak s ateistikim, kao suvreme-
nim znanstvenim poganstvom, koji takoer obistinjenje svoga bezbotva oi
tuje ne manjim nego ak i veim nasiljem i protivtinama i prema ostalom
svijetu ali i unutar samih izabranih naroda.
l tako se misterij slijepe mrnje i krvoprolia nastavlja i poslije rtve Isusa
Krista, te napora svih onih velikana duha to ne odustaju od vizije blaenstva
mira meu ljudima i narodima ovoga, jedinoga, povijesno znanoga i ivuega
svijeta. A u njemu i nadalje nagon samoodranja, oholost, nasilnost i pouda
ravnaju narodima. Iz tih poriva i pobuda izviru i sukobi, ratovi i svakovrsna
zlosilja. Znai: ili radi opstanka na vlastitoj zemlji, ili radi prestia i osvajakih
presizanja. I biblijska i suvremena povijest svjedoi: od iskona do danas odnosi
Izraela i drugih naroda - svejedno bili oni srodni ili ne - mogu se uspostaviti
ako ne jedino, a ono preteito i prije svega, na razini neprijateljstava. Ako je
starozavjetna doba ovjerovilo naelo, da se izraelski narod mora korjenito
odvojiti od drugih, tuinskih, naroda da bi se sauvao od zaraze njihova po-
ganstva (Pnz 7, l - 8), onda i novozavjetna i sveukupna dosadanja povijest
nedvojbeno svjedoi da je to izdvojenje bilo preduvjetom i njegova opstanka i
ponovne uspostave njegove drave, to e rei njegova subjektiviteta u zajed-
nici ovjeanstva. To samo po sebi, jamano, govori da zapravo nije bilo su-
kladnog rjeenja proturjeja izmeu Kristova idovskog izvorita i nauma nje-
gova kranskog univerzalizma. Dva tisuljea kasnije, njegova marksistika
negacija, sa svojim socijalistikim svijetom, jo e bre ovjeroviti da se i na
suprotnoj, materijalistikoj duhovnoj potki, s idejom socijalisti_kog internacio-
nalizma, jo manje mogu premostiti, a kamoli izbrisati nacionalne posebnosti,
kao nezamjenjive sastavnice same opstojnosti ovoga svijeta.
Suoen s paklom grozota primjene, od sviju prihvaenog, zakona odma-
zde, u starozavjetnom povijesnom razdoblju ljudski je um doao do zahtjeva
potrebe pravednosti u osveti kojom se uspostavlja naruena pravda. Od novo-
zavjetnog Kristovog domiljanja da se nasilje obuzda opratanjem i kajanjem
(Mt 6,12,14 sl; Mk 11,25}, te da zlo treba savladati dobrim (Rim 12,21) s
preputanjem osvete vrhovnom presuditelju Bogu (Otk 6,10; 22,3}, do danas
stiglo se tek do uvaavanja stare spoznaje da svi koji se maa Jaaju, od maa
i ginu (Mt 26,52). I do one novije, ali zato ne mnogo uinkovitije: da svako
novo nasilje ili osveta ne doprinose uklanjanju ve samo uzrokuju budue stra-
hote.
Ako nam je na pragu ulaska u ovosvjetsku civilizaciju, u kojoj se naa
povijesna svijest ne oblikuje vie iskljuivo na mitsko-biblijskim predanjima
nego na tvarnim i duhovnim svjedoanstvima o povijesnu zbivanju, osvrnuti se
najprije unatrag, pa onda progrmiti do dananjega povijesnoga podneblja -
ostajemo zabezeknuti nad neizmjenjivom istobitnou i neprestanom opetova-
nou ljudskog i drutveno-povijesnog zla. Njegovu uklanjanju gotovo nita, u
biti, nije pridonio ni jedan vii stupanj u razvitku duhovnih i proizvodnih sila
ljudskoga drutva. I poslije prijelaza iz divljake prapovijesti u barbarsku povi-

jest, u podlozi svakog kretanja ostadoe divljaka nasilja. A ni civilizacijski
pomaci, to bijahu obiljeeni zamjenom poganskog mnogobotva s pluralisti
kim monoteizmom, ne uklonie barbarska divljanja u helenskoj i rimskoj civi-
lizaciji. Isto tako ni irenje univerzalistikih monoteistikih religija (kranstva
i islama), a za njima i ateistikih ideologija (od racionalistiko-prosvjetiteljskog
kozmopolitizma do socijalistiko-marksistikog internacionalizma, dotino od
raznorodne demokracije do faistikog i komunistikog totalitarizma) nije pri-
donijelo uklanjanju ve umnoavanju zlodjela. Ukljuujui i ona genocidnih
znaajki i dimenzija.
Iz sredozemne matice one najrazvijenije, helenske, europske civilizacije,
to je bila oploivana i starim uljudbama srednjega istoka, nastat e Rimski
imperij, taj prauzor svim kasnijim slinim tvorbama glede naina stvaranja i
ustrojstava nasilnih vladavina. Naravno, njegovu uspostavljanju na irokim
prostranstvima, od rimskog sredita do maloazijskih pokrajina na Istoku a Hi-
spanije na Zapadu, te do sjevero-afrikih zemalja na Jugu, i do germanskih i
sarmatsko-skitskih predjela, sve do britansko-kotskog otoja na Sjeveru Euro-
pe, prethodila su stoljetna osvajanja sa svim njegovim znaajkama nasilja i
pustoenja, razaranja gradova i unitenja drava, potiskivanja puanstva pa i
istrebljenja itavih plemena i naroda. Povijest e, dodue, zabiljeiti razaranje
Kartage (koje se moe smatrati upravo simbolinim primjerom), pa donekle i
stradanja u borbi za ivot i smrt svega puanstva i itavih tadanjih naroda, od
Armenaca, Pergama i Parta u Maloj Aziji, preko ilirsko-keltskih plemena na
Balkanu i germanskih u srednjoj Europi, do galskih i iberskih u zapadnoj i
britanskih i kotskih u sjevernoj, ali e mnogo vie svoje pozornosti pokloniti
blagodatima rimske civilizacije. Pri tom se obino, ili ponajee, zaboravlja
da je pax romana trajao manje negoli njegovo nasilniko nametanje ))barbar-
skim narodima. A u opisu rasapa tog prvog svjetskog imperija previe se
panje pridaje unutarnjim oligarhijskim razraunavanjima a premalo nemogu
nosti opstanka takve nasilno stvorene, etniki raznorodne dravne ustrojbe,
pri emu su od posve sporednog znaenja bile njezine republikanske ili monar-
histike mijene. U ruenju pak visoke rimske civilizacije barbarski su narodi
oitovali, jamano, ne manje, ali jedva i vie, svakovrsnih pa i genocidnih
zlodjela od svojih rimskih prethodnika.
Pri tom je gotovo beziznimno pravilo, da je svaka nacionalna povijest
zaokupljena ako ne jedino a ono preteito onom lijepom, stvaralakom stra-
nom povijesnoga bivstvovanja svoga naroda, zanemarujui ili ostavljajui sa-
svim u sjeni, kao toboe posve nevanu, ili nezanimljivu, onu drugu - osva-
jako rastrojstvenu i nasilniko asimilatorsku. Ne poimljui, ili ustruavajui
se priznati, da samo obje ine cjelou. Dotino, da tamo, gdje se, u neprestanu
sukobljavanju razliitih etnikih zajednica, nije u dostatnoj silini istodobno oi
tovala i ta drugotna, mrana strana, izraena agresivnim ili obrambenim pari-
vima i postupcima, nije bilo opstojnosti ni onoj prvotnoj strani. Nenasilni oblici
povijesnoga ivota mogli su carevali tek onda kad su imali oslon u nadmoi
svoje sile, u zavjetrini sigurnosti.
U tom pogledu, u vjenom zakonu samoodranja u prirodi, i u drutvu,
povijesno-etnike zajednice ne ine ama ba nikakvu iznimku. Ali, unato
tome u veini povijesnih razmatranja i promiljanja prelazi se preko ove ne-
dvojbene injenice, i to uglavnom zbog moralistikih razloga. A to onda go-
tovo redovito biva i razlogom nepotpunoga pa i pogrenog sagledavanja uzroka
pojedinih povijesnih pojavnosti i dogaanja, pa onda i jednostranih prosudbi
njihovih posljedaka. A time, naravno, i promaenih sudova ak i o sudbono-
snim zbivanjima u ivotu pojedinih naroda, a onda i o povijesnom bivstvovanju
uope.
To bjeanje iz povijesne stvarnosti i zatvaranje oiju razbora pred injeni

nom stvarnou dogaa se, razumljivo, na crti moralno-etikih naela o potrebi
suprotstavljanja svakom nasilju i osudi svih, a navlastito genocidnih zlodjela.
Ono, dakako, ne moe promijeniti pa ni bitnije utjecati na povijesnu stvarnost.
Ali, jednostranim osvjetljivanjem potke povijesnoga zbivanja- bilo uljepava-
njem blistavih strana, bilo unakazbom opaina - samo se zamagljuju stvarni
uzroci svakoj povijesnoj zbilji, makar kako surova i strahotna ona bila. A time
se, jamano, nimalo ne pridonosi ni ma kakvome razvedravanju, osobito onih
zamraenih povijesnih obzora. Bez obzira na subjektivne elje i namjere.
Radi potkrepe ovih zamjedbi bit e svrhovito iznijeti jo neke primjere i
iz drugih povijesnih razdoblja, da bismo imali to valjaniju osnovu za dalje
razmatranje.
Nije nita udno, jer je to uobiajena pojava, da se npr. u hrvatskoj nacio-
nalnoj povijesti, i to ne jedino u povijesnoj predaji nego ak i u znanstvenoj
historiografiji, jednostrano polazi od toga da su Hrvati u razdoblju velike se-
lidbe naroda zauzeli podruje od Drave i Dunava do Jadrana i tu zasnovali
svoj povijesni ivot, uspostavivi svoju dravu. Zanemarujui pri tome kakva
je sudbina bila dotadanjeg puanstva (vie ili manje romaniziranih ilirsko-kelt-
skih plemena i posebno avarskih osvajaa), s naroitom se vanou istie to-
bonja pretega miroljubive, nenasilne i neosvajake naravi Hrvata. Kao dokaz
tome uzima se, navlastito, ugovor to su ga Hrvati sklopili s papom Agatonom
(678- 681) o nenapadanju susjednih naroda, a zaboravlja se da je glavni uzrok
to nisu vodili navalne osvajake ratove bio u nunosti obrane od susjednih
naroda, dotino vanjskih napadaa. A da je rat i u srednjem vijeku imao iste
(genocidne) znaajke kao i u starom vijeku, ili u biblijsko doba, i na ovom kao
i na svakom drugom tlu, svjedoe primjeri iz ratovanja Hrvata s Francima na
poetku 9. st. U pokuaju nametanja svoga gospodstva, Franci bijahu toliko
okrutni da su i dojenad ubijali i davali psima. Ne mogavi podnositi takve
okrutnosti i drskosti Hrvati se odmetnu, pobivi sve franake namjesnike, a
potom u sedmogodinjem ratu poraze s mukom i veliku franaku vojsku, po-
bivi sve Franke i njihova arhonta Kocila 25'.
m N. Klai, Povijest Hrvata, 1971, 209.
Iz onog srednjovjekovlja u kojem je najprije bezbrojnim ratovima, ve

spomenutih znaajki, Karlo Veliki uspostavio europsko Rimsko Carstvo na
Zapadu, kao protuteu Bizantskom carstvu na Istoku, i u kojem e rimski
papa ustrajati na pretvaranju kranstva u svjetovno europsko pa i svjetsko
carstvo, te e radi postizanja vjenog mira (pax aeterna) na zemlji voditi sveti
rat ne samo za unitenje islamskih nevjernika nego i za ponovno sjedinjenje
istonog kranstva sa zapadnim - vrijedno je podsjetiti se tek na neke obilje-
be kriarskih i vjerskih ratova, a posebno i vitekog vojevanja. A meu geno-
cidnim zloinima osobito na one nad idovima.
U kriarskim ratovima, to ih je ujedinjena kranski uljuena Europa
vodila od ll. do 13. st. protiv turskih Selduka i Mameluka za osloboenje
))svete zemlje i ))Kristova groba, njene vjerski fanatizirane kriarske vojske,
u pohodima kojih su sudjelovali sastavi svih europskih zemalja pod vodstvom
znamenitih kraljeva i feudalnih velmoa, inile su nita manje okrutna i ma-
sovna nasilja od ~)azijatskih barbara i muslimanskih krivovjernika. Osvojivi
Jeruzalem (1099) u prvom kriarskom ratu, koji su vodili francuski, tlandrijski
i normanski feudalci, kriarska je vojska uz neobuzdanu pljaku, izvrila i stra-
hovito krvoprolie: bilo je pobijeno sve muslimansko i idovsko stanovnitvo,
sve to se zateklo. U drugom kriarskom pohodu (1145) dolo je usputno na
njemakom tlu, kao i u prvom, do pokolja idova. U treem pohodu, Rikard
I. Lavljega srca ))proslavio se time to je (1191) dao pobiti 2700 zarobljenika,
kojima je prethodno obeao ivot ako predaju grad Aku. U etvrtom kriar-
skom ratu rtvom je uz pokolje i pljaku najprije pao Zadar, kojeg 1202. zau-
zimaju Mleani uz pomo kriara, a potom (1204) i glavni grad Bizantije Cari-
grad. Tri su dana trajala bjesomuna nasilja, pljake i unitavanja svetinja i
kulturnih dobara najbogatijeg grada svijeta. U osvojenom Carigradu kriari
osnivaju Latinsko Carstvo, prvim carem kojega postaje tlandrijski grof Balduin
l, kojemu ubrzo nanose poraz Grci i Bugari, ali to usputno carstvo ipak traje
do 1261, kad nikejski car Mihajlo VIII. Paleolog osvaja Carigrad i obnavlja
Bizantski imperij. Do kakvih se izopaenosti dolazi u ovim ratovima govori
podatak o tzv. ))kriarskoj vojni djece. Naime, 1212. krenulo je iz Francuske
i Njemake nekoliko skupina fanatizirane djece oba spola put Marseillea, Ge-
nove, Pise, Ancone, u naivnoj vjeri da e se pred njima more rastvoriti i otvo-
riti im put do svete zemlje. Prorijeeni naporima a razoarani izostankom u
da, mnogi su se rasprili, neki odluili za povratak, a dosta njih trgovci su
namamili i prijevarom ukrcali da bi ih prodali kao roblje u muslimanskim zem-
ljama Sjeverne Afrike, dok su inae roblje s Istoka prodavali na Zapadu. U
estom pohodu francuski viteki red templari, prekrivi primirje, zauzimaju
Nabulus (1242) i pobijaju meu velikim dijelom stanovnitva, zajedno s musli-
manima i domae krane. U posljednjem (sedmom) kriarskom ratu stradala
je, nakon zauzea (1365), bogata Aleksandrija. Bila je temeljito opljakana, a
u pokolju, osim muslimana, palo je i mnotvo idova i krana. Po okrutnosti
ova su nasilja i zlodjela bila jednaka onima iz prethodnih stoljea u Jeruzalemu
i Carigradu, a navodno i gora od onih to su ih inili muslimani prigodom

zauzimanja Antiohije, Ake i drugih mjesta257
Poto se u kriarskim ratovima kranstvo kao cjelina sukobilo s islamom
kao cjelinom, to se uzroci svakovrsnih zlodjela nalaze na prvi pogled prije
svega u oprekama i meusobnom poricanju razliitih civilizacija, dotino u
nepomirljivosti njihovih religija, jedinih idejnih svjetonazora dotadanjih doba.
Osim toga, namjerno poticanje, tovie i blagoslivljanje zloina, s obje strane,
uzdizanjem ubijanja smrtnih neprijatelja na razinu oprosta grijeha i boanskih
zasluga (za vjeni ivot), imalo je posluiti jaanju unutarnjeg jedinstva tih
zasebnih civilizacija Zapada i Istoka. Meutim, niti je stoljetno trajanje rata za
meusobno unitenje suprotstavljenih, svjetskih, civilizacija uklonilo meuet
nike i drutvene sukobe unutar njih, niti su pojavnosti unutar civilizacijskih
nasilja, glede naina i sadraja zlodjela, bile i po emu manjih razmjera. ak,
naprotiv. Postupak duhovnih monika i svjetovnih silnika prema vlastitim kri-
vovjernicima, ili otpadnicima i protivnicima svake vrste u vlastitim redovima,
bijae uvijek jo okrutniji. Jer za njih nije vie bilo izgleda za obraenje na
pravu vjeru kao za pripadnike suprotnih tabora, a i od slomljena pokajnika
bilo je malo kome hasnovitosti. Otuda sve grozote inkvizicijskih muilita, a i
ivo spaljivanje vjetica, i opsjednutih satanskim idejama. Osobito onda kad
su heretici i lani proroci pakla ueni ljudi i narodni voe kao Jan Hus, ili
'itave etnike zajednice, pri emu je idovstvo bilo samo utoliko iznimka to
se posvuda rasprostiralo kao strano tijelo, dok se razraunavanje meu dru-
gima odvijalo u razmjerima susjedskih ili osvajakih nadmetanja.
Jo u vrijeme trajanja kriarskih ratova kranstva protiv islama, u Europi
e zapoeti takoer kriarski ili vjerski ratovi to e ih papa i pojedini vladari
voditi protiv razliitih heretikih struja. Oni e se protegnuti na jo vie
stoljea i vodit e se u gotovo svim dijelovima Europe: protiv a/bigenza (1208
- 29) u Francuskoj, protiv bogumila (1234 - 39) u Bosni, protiv husita (1414
- 38) u ekoj, protiv hugenota (1562- 98) i 1702- 05) u Francuskoj. Luthe-
rova reformacijska oporba duhovnoj i svjetovnoj prevlasti papinskog Rima do-
vodi do sukoba i oruanog razraunavanja protestantizma s katolikom protu-
reformacijom, koja su dosegla vrhunac u tridesetgodinjem ratu (1618- 48), u
kojemu su osim njemakih zemalja sudjelovale i sve druge europske drave.
lako su svi ti (europski) kriarski i vjerski ratovi bili potaknuti vjerskim pobu-
dama i raskolnitvom, oni su imali dublju drutveno-politiku i nacionalnu
podlogu, u smislu oslobaanja od strane duhovne i politike dominacije. lako
voeni preteito najamnikim vojskama, u tim je ratovima, i onda kad nisu
bili ustremljeni izravno protiv spontanih pukih pokreta (npr. protiv husita ili
bogumila) najvie stradalo civilno puanstvo pojedinih gradova i itavih pod-
ruja u razornim pustoenjima, svakovrsnom nasilju i u pokoljima, praenim
'" Usp. ELZ. 4. 1959. 436-7: VE. 5, 1962. 5~1.

epidemijama boletina i glau. U tim ratovima stanovnitvo Njemake sma-

njeno je navodno od 16 na 6 milijuna, a u Falakoj, gdje je najvie stradalo,
ivote je izgubilo ak oko 90% puanstva 258 . Ipak, kad je rije o zlodjelima u
tim ratovima, onda se obino gube iz vida ta golema stradanja puanstva, ve
se ona simboliziraju pokoljem u Bartolomejskoj noi, kad je u Parizu u noi
23/4.08.1572. prevarom pobijeno oko dvije tisue hugenotskih prvaka, a potom
slijedeih dana u itavoj Francuskoj od 20 do 25 tisua francuskih protestana-
ta259.
U svezi s nasiljem u ratovanju kriara, a i uope u tom feudalnom i rene-

sansnom dobu, zanimljivo je podsjetiti se na viteki vojniki stale. Vitekom
staleu u irem smislu nisu pripadali ni svi feudalni velmoe i plemii ve samo
oni koji su u nj bivali izabrani naroitim sveanim ceremonijalom, uz polaganje
prisege da e se pod vitekim orujem pridravati posebnih etikih naela:
pravednost, velikodunost prema protivniku, zatita nemonih, kult ena. (U
tom duhu odgajani su na dvorovima velmoa i vladara do svoje 14. godine kao
paevi, a do 21. godine kao skutonoe.) U uem smislu inili su ga oni vitezovi
to su se opredijelili za vojniki poziv u slubi pojedinih suverena ili feudalnih
velmoa. Viteki konjiki odredi inili su osnovu europskih kranskih vojski
(njemake, francuske, engleske i dr.) u kriarskim ratovima protiv islama, ali
i u meusobnim ratovima na europskom tlu (postupno e ih odmijeniti najam-
niki vojni sastavi).
Bio je to viteki vojniki stale koji je potivao pravila o objavi, mjestu i
vremenu poetka i prestanka rata, ili o njegovu prekidu da bi svaka strana
pokupila svoje ranjenike, ili da bi se spor pokuao rijeiti pregovorima. Najvii
oblici voenja rata prema takvim naelima bijahu, nedvojbeno, dogovori da se
sukob odlui osobnom borbom vojskovoa, ili odreenoga broja ratnika obiju
strana. Ali evo samo nekih primjera, osim ve spomenutih iz kriarskih ratova,
u to se u stvarnosti pretvorilo ovo humanizirano, viteko ratovanje, ili kako
su i u njemu prevladavati slijepi nagoni krvi i bjesomuja. Kad je u sukobu
francusko-bretonske s anglo-bretonskom stranom (1351), za vrijeme ugovore-
nog vitekog megdana tridesetorice, krvav i iscrpljen plemeniti Bretonac s
francuske strane Beaumanoir zaiskao vode, dobio je glasovit odgovor od
Bramborougha s engleske strane, koja je na kraju ipak bila nadjaana: Pij
svoje krvi, Beaumanoir, pa e te proi e! 260 . Ta je borba postala dogaajem
slavljenja u stihovima i u likovnoj umjetnosti, ali i stanovitog osporavanja
opravdanosti divljenja, jamano zbog krvoednog odgovora svom vitekom su-
parniku. No, ini se da nikakve sline dvojbe nije bilo glede nevitekog osve-
ivanja nad stanovnitvom koje je sudjelovalo 1358. u akerijskom Uacquerie)
258 Usp. YE, 10, 1967, 181-6; F. Tuman, Rat protiv rata, 1970, 116-8.
259 Usp. HE, Il, 1941, 259; ULZ, 1974, 84.
u.o B. Tuchman, n.dj., l, 183-4.
138 POVIJESNA ZBll.JNOST l NERAZBORITOST
ustanku. Dodue, kronike su zabiljeile da su pobunjeniki puki (seljaki i

gradski) slojevi u mnogim francuskim pokrajinama (Ile-de-France, Pikardije,
Champagne, Orleanais) poinili nad vlastelom takve zloine to smuuju sva-
iji razum, ali i viteka se vojska spustila na razinu isto takvog zvjerskog
divljanja. Poharavi i spalivi u prvom naletu na stotine vlastelinskih zamaka i
posjeda, pobunjeni seljaci nastavili su bez milosti initi takve zloine kakve
nikada meu kranima pa ni meu Saracenima nitko ne poini, niti bi ih
se usudio zamisliti. Meu mnotvom razbojstava i grozota izdvaja se ona o
vitezu kojega su ispekli na ranju pred oima njegove djece i ene, koju su
prisilili da jede meso svoga mua<<, a onda su poto ju je deset-dvanaest
silovalo<<, i nju ubili. U bijesnom mahnitanju nakupljene mrnje, pljaki i pu-
stoenju uz plemike bili su izloeni i crkveni posjedi. Strah od palea, silova-
nja i smrti uveliavao je grozotu odmazde u guenju akerije. Razuzdani a
slabo naoruani pobunjenici podlegli su pred oklopljenim konjanicima. U pre-
kretnikoj borbi kod Meauxa vitezovi su navaljivali i mahnito sjekli, ubijajui
puane kao ivotinje, dok se nisu umorili od klanja; svi koji su dohvaeni u
bijegu bili su poklani, a neki ivi spaljeni u kuama<<, Osim razuzdanom si-
lom, u slamanju puana, viteka se vojska sluila i prijevarom i lukavstvom.
Tako se jedan od ustanikih voa, Guillaume Cale, odazvao na pregovore
Karlu od Navarre, mislei da e se njegov kraljevski protivnik pridravati vite-
ke rijei, a ovaj ga je bacio u lance i pogubio, okrunivi ga prethodno kao
akerijskog kralja, uarenom krunom, sasjekavi u progonu tri tisue seljaka,
ukljuivi i trista ivih spaljenih u nekom samostanu kamo su se sklonili. U
svim pobunjenim podrujima plemika se vojska bacila na paljenje sela i zaseo-
ka, a uhvaeni pobunjenici bijahu vjeani o drvea po umama, uz puteve ili
o vrata svojih koliba261 Tako od vitekog naina ratovanja ne ostade nita ni
na domaem tlu, kao i na svim putevima do svete zemlje.
Slina pustopana zlosilja dogaala su se u to vrijeme (a to je ve doba
renesanse) i na Apeninskom poluotoku, u ratovanju pojedinih gradskih dra-
vica s Papinskom Dravom i u unutarnjem razraunavanju suparnikih strana.
Tako se npr. u drugoj polovici 14. st. osobito prouo Bernabo, jedan od vla-
dara Milana i Lombardije iz kue Visconti, kao naroito gnjevan, neobuzdano
grabeljiv, okrutan i samovoljan tiranin. Kad ga je papa tijekom rata, zbog
nasilnih postupaka izopio, Bernabo je natjerao legata koji mu je donio bulu
o izopenju da je pojede zajedno s olovnim peatom. A glasovita je. i njegova
Quaresima: etrdesetodnevni program muenja izdajnika i neprijatelja u kojem
se predvialo: uz strappado, raspinjanje na kotau, deranje koe, vaenje oi
ju, odsijecanje organa na glavi i udova. Ali Viscontiji su, u utvrenim grado-
vima obzidanim kulama, gradili i raskone palae. Pa e tako onu u Paviji, to
ju je podigao brat Bernaboa Galeazzo, kroniari nazivati prvom palaom na
261 Isto, 237-44.

cijelom svijetu i najljepim prebivaliten u Europi<~, a divit e joj se i Petrar-

ca, koji osam godina bijae ures Viscontijeva dvora 262 .
Kako su za vrijeme trajanja stogodinjeg rata (1337- 1453), to je zapoeo
i voen s prekidima izmeu Francuske i Engleske zbog nasljea na francusko
prijestolje, ali je harao i mnogim europskim zemljama, viteke vojnike sku-
pine gotovo posve iskopnile i zamijenjene najamnikim vojnim odredima, tako
su se stradanja civilnog puanstva sve vie umnoavala. Od masovnih gubilita,
to su ih kronike zabiljeile, izdvajaju se: strahotno krvoprolie u Limogesu
poinjeno od Engleza pod zapovjednitvom ))Crnog princa koji je naredio
zatvaranje gradskih izlaza i pokolj stanovnitva bez obzira na dob i spol; uni-
tenje etrdesetak sela u Alsaceu, gdje je pobijeno stotine stanovnika, te izvr-
ena takva zloinstva za odmazdu, da su vojni zapovjednici vjeali gotovo sva-
kodnevno najamnike krivce za mete, ali ni smrtne kazne nisu mogle obuzdati
nasilje meu ljudima sviklima na silu bezakonja. U ratu na tlu vicarske, to
je voen izmeu odreda Leopolda Habsburkog i anglo-bretonskih odreda pod
zapovjednitvom Coucyja, domae vicarsko stanovnitvo izbezumljeno nasi-
ljem i haraenjem stranih soldateski i samo se podie protiv njih, ubijajui u
zasjedama i palei na spavanju, na stotine. l oni koji pobjegoe bijahu pobije-
ni, a oni koji ostadoe bijahu spaljeni, te >>u E~gleskoj i Francuskoj propla-
kae udovice. Slino se zbivalo i u Flandriji263 to je rat zahvaao ira pro-
stranstva i vea ljudska mnotva to su nasilja postajala obostrano bezdunija i
opakija.
Da su nasilja i krvoprolia poprimala najsurovije i najmasovnije razmjere
uvijek onda kad su im uzroci bili u rasnim i etnikim razlikama i suprotnosti-
ma, - kolikogod su inae mogli biti izazvani drugin:t razlozima, poglavito vjer-
skim ili klasnim sukobima - o tome nam govore povijesna zbivanja svih vre-
mena i podjednako na svim stranama svijeta.
Ipak, u tom je pogledu, sa stanovita dokuivanja u emu je bit problema,
najznakovitija povijesna sudbina idovskog naroda. I to zbog vie razloga, od
kojih svaki sam za sebe i skupno upuuje kako na izvorita tako i na uzronost
postojanosti toga povijesnog zla. Ve sama injeninost da sukob izmeu ido-
va, kao posebne (rasne) etnike i vjerske zasebnosti, ili individualnosti, i go-
tovo svih drugih naroda- traje trajno tijekom cijele povijesti, od biblijskog do
dananjeg svemirskog doba, ako ne u krajnje zaotrenom obliku a ono u nikad
do kraja premoenoj nesklonosti, namee zakljuak da nije rije o kakvoj
sluajnoj ili sporednoj povijesnoj pojavi. A to to se progoni idova - pripad-
nika jednog od najstarijih i najciviliziranijih naroda svijeta - dogaaju povije-
sno neprestano, i onda kad se nau u okolnostima meu najciviliziranijim na-
rodima svoga doba, a ne samo - kao to je to inae ponajee sluaj - na
262 Isto, 321-3.

263 Isto, 350, 362, 367-72.
140 POVIJESNA ZBll.JNOST l NERAZBORITOST
podlozi sukoba veoma oprenih kultura, jamano kazuje da se tom zlu ne

moe doskoiti nikakvim viim stupnjem drutvenoga razvitka. Niti gomila-
njem povijesnoga iskustva. Kao to to dokazuje sadanji idovsko-arapski su-
kob, u kojem se izraelska drava slui i teroristikim napadima na civilno pa-
lestinsko puanstvo, s obrazloenjem da je na krenje normi normalnog ljud-
skog ponaanja primoravaju J!lalestinski teroristiki postupci264 U svemu tome
od posebne je zanimljivosti pojava, da su idovi izazvali mrnju prema sebi i
time to su zadravali svoju etniko-vjersku zasebnost u sredinama tuih naro-
da, pa makar inae bili gorljivim zagovornicima kozmopolitsko-internacionali-
stikih ideja. to vie, takvo njihovo univerzalistika djelovanje bilo je doiv-
ljavano kao anacionalno, a ponekad i protunacionalno pa je kadikad ba i bilo
uzrokom njihova svakovrsna izopivanja. Motrei u irim povijesnim rasponi-
ma, moe se zamijetiti da su kobi antisemitskih pogroma meu stranim naro-
dima izbjegle samo one etnike manjine koje su se voljno ili bez ilava otpora
preputale asimilaciji veinskog naroda. Ili pak one opstojnost kojih ni na koji
nain nije tetila dobrobiti domovinskog naroda, niti ugroavala njegov suvere-
nitet.
Poto se ve osvmusmo na nepomirljivost odnosa izmeu idovskog i po-
ganskih naroda, u starovjekovnoj povijesti, koje su idovi zasnivali na svojim
predodbama o prvenstvu izabranoga naroda nad barbarima, pae i o njegovu
boanskom poslanju, preostaje nam da barem letimino osmotrimo kretanje
odnosa izmeu idovstva i drugih naroda na viim civilizacijskim razinama, u
doba kranstva.
Premda je proizile iz judaizma, kranstvo je od samog poetka bilo za
idove raskolnika struja, koja je ubrzo igosana kao otpadnitvo pogibeljno
po izabrani narod. Zbog toga, zapravo, i raspee Krista. I zasebnost, pae i
neizmirljivost idovstva i kranstva. Na podlozi idovskog odbijanja da umje-
sto starozavjetnog, Mojsijeva zakona, prihvate Kristov novozavjetni ekumenski
nauk, prema kojemu bi svi narodi svijeta trebalo da postanu boji izabrani
narod, dolo je ne samo do meusobne otre podjele nego i do razvijanja
krajnje nesnoljive mrnje izmeu dviju religija. Pod idejnim platem vjerske
nesnoljivosti, ona se u zbilji oitovala kao rasno-etniki sukob izmeu pojedi-
nih kranskih naroda i idovstva rasutog svijetom ali izdvojenog, i od kran
ke zajednice, i od puanstva pojedinih, to e rei sviju zemalja. To udaljava-
nje i meusobno poricanje stare i nove (monoteistike) religije bilo je obostra-
no, a zaotreno je do krajnosti kad je dotada progonjeno kranstvo postalo
priznatom, slubenom dravnom religijom Rimskog carstva. Tada je zapravo
antisemitizam - uz sve dublje idejno-teorijsko opravdavanje - dobio i podlogu
ozakonjenosti, tj. i vjerske svrhovitosti i dravne doputenosti. Ve na prvim
crkvenim koncilima u 4. st. donijeti su edikti koji su Zidove liavali graanskih
264 Izjava Yitzaka Rabina ministra obrane izraelske vlade, kao opravdanje zranog napada
na palestinsko naselje zbog ubojstva izraelskog kapetana, Vjesnik, XLVII, 14328, 03.08.1987.
prava. Rasue idova iz njihove zemlje smatralo se kaznom zbog njihova ne-
vjerovanja, i naroito zbog Kristova ubojstva, na emu je osobito ustrajao grki
crkveni otac Ivan Hrizostom (344- 407), patrijarh carigradski (poznat kao sv.
Ivan Zlatousti), koji je inae ostavio najvaniji prilog patristikoj literaturi na
crti spajanja antikog filozofskog i kranskog nauavanja. Jo vei kranski
teolog i filozofski pisac toga doba sv. Augustin (Aurelije, 354- 430), oznaio
je idove >~izopenicima. Sve u svemu, u srednjem vijeku idovi su, od pred-
.)tavnika tadanjeg najkulturnijeg dijela Europe, prikazivani i kao ubojice Krista
i kao vragovi ispunjeni mrnjom prema ljudskom rodu, kao grabeljive i nemi-
losrdne nakaze i simboli novog izrabljivanja posredstvom zelenakog novar
stva, spremnih da se stave u slubu kraljevskih monika, a i stranih silnika.
Gomilanje povijesne mrnje oitovalo se u provali bijesnih, krvavih progona u
doba kriarskih pohoda. Za pad Svetog groba u muslimanske ruke svaljivana
je krivnja takoer na idove, pa je poziv na kriarski rat HEP! HEP! (Hie-
rosolyma est perdita -Jeruzalem je izgubljen!) postao i poziv za pogrom ido-
va. Ako se htjelo istjerati nevjernike iz Svete zemlje, onda ih je trebalo
istrijebiti i kod kue gdje je oduvijek dolazilo do povremenih pogroma, ponaj-
vie zbog glasina o nedjelima idova. U Orleansu je npr. 1171. god. bilo spa-
ljeno vie idova jer da su, prema iskazima svjedoka zaklali jedno kransko
dijete, a u Fuldi su 1233. ubijena 32 idova zbog navodnog umorstva dvoje
njemake djece. Ve od prvog kriarskog rata, uestali su pokolji idovskih
zajednica u mnogim dijelovima Europe, obiljeavajui put kriara do Palestine.
Papa Inocent III. proglasio je 1205. doktrinu da su idovi kao ubojice Krista
osueni na vjeito progonstvo, a 1215. odredio da nose znak obiljebe u obliku
okrugle ute krpice. Taj je znak ve time to je, navodno,yodsjeao na komad
novca, oito, imao posluiti poveavanju omraze prema Zidovima, iako treba
podsjetiti da je crkva u to doba nametala znak obiljeavanja i muslimanima,
te osuenim krivovjernicima i prostitutkama, ali se onaj za idove razlikovao
posebnim dodatkom podsjeanja na avla. Bilo je to dugo povijesno razdoblje
u kojemu su idovi, gotovo podjednako u svim kranskim zemljama, bili gra-
anski obespravljivani a i tjelesno nezatieni, i to osobito stoga to su svojim
izdvajanjem, svojom povezanou i spretnou u financijsko-trgovinskim poslo-
vima izazivali zavist i mrnju prema sebi i domaeg puka i aristokracije. Zbog
toga to su npr. idovi stekli veliki utjecaj na dravne financije, ugarsko-hrvat-
ski kralj Andrija II. donio je 1233. g. zakonske odredbe kojima se idovima i
Saracenima zabranjuje obavljanje dravnih poslova i ubiranje dravnih doho-
daka, a nisu smjeli nositi jednaku odjeu, niti su se smjeli eniti s krankama.
Najznamenitiji filozof kranske skolastike, aristotelovac Toma Akvinski
(1225-74), obrazlaga! e da zato to su idovi roblje Crkve, ona moe raspo-
lagati njihovom imovinom. U takvoj klimi vjerske nesnoljivosti dolazilo je
povremeno do pokolja idovskih zajednica u svim europskim zemljama, od
Spanjolske i Francuske do Njemake i vicarske. Pogromi su bili poticani na-
mjerno od vjerskih fanatika, ali je do njih dolazilo i spontanim pokretom rulje,
kako zbog vjersko-etnike omraze, tako poradi krvoedni h nagona i pljaka

kih pobuda. Za vrijeme baranja kuge na idove je svaljivana odgovornost
trovanja bunara, a optuivani su i za sva druga mogua zla, sve do meuna
rodne idovske zavjere. Bili su osuivani od vlasti (po jednoj presudi u Savoji
jedanaest idova spaljeno je ivo na lomai), ali ih u drugim sluajevima ni
vlasti nisu mogle zatititi od pogroma (pokolja i protjerivanja) razjarene svjeti-
ne. Da bi suzbio takvu protuidovsku histeriju, papa Klement Vl. izdaje 1348.
bulu kojom zabranjuje ubijanje, pljakanje i prisilno pokrtavanje idova, po-
zivajui katoliko sveenstvo da uzima u zatitu idove od neopravdanih optu-
bi. Meutim, to je imalo samo djelomino odjeka s obzirom na dubinu de-
monske mrnje domaeg ivlja spram tuinskog idovstva. U Baselu je npr.
(9. sijenja) 1349. cijela idovska zajednica, od nekoliko stotina ljudi, spaljena
u posebno pripremljenoj drvenoj kui na otoiu u Rajni, a zatim na demokrat-
ski nain izglasana odluka da se ni jednom idovu ne smije dopustiti naseljenje
u iduih dvjesta godina. A u Strasbourgu je, isto tako voljom naroda, najprije
smijenjeno gradsko vijee koje se protivilo progonima, a potom je - veljae
1349 - dvije tisue idova odvedeno na groblje, gdje su svi spaljeni na pri-
eremljenim lomaama, osim onih koji su pristali na pokrtenje. Nasilja nad
idovima jo su vie pojaana flagelantskim pokretom vjerskog ludila, u kojem
su se, u 13. i 14. st., skupine vjerskih fanatika izvrgavale meusobnom bieva
nju, ali su ponajprije uz pratnju ostalih graana unitavali idovske etvrti da
se osvete Judama i trovaima zdenaca. U velikom broju njemakih grado-
va, u Freiburgu, Augsburgu, Niirenbergu, Miinchenu, K6lnu, Kilnigsbergu,
Regensburgu, idovi su bili tako temeljito poklani da se inilo da su istrijeb-
ljeni zauvijek. idovska zajednica u Wormsu, od 400 lanova, u oujku 1349,
vratila se staroj tradiciji, poput zajednice u Yorku, te su se radije sami spalili
u svojim kuama nego da ih pobiju neprijatelji! To su isto uinili u srpnju u
Frankfurtu, a u Mainzu, gdje je bila najvea zajednica, pruili su otpor, pobili
dvjesta napadaa, a kad su bili nadjaani povukli su se u kue i sami ih zapalili.
Navodno ih je tada, kolovoza 1349. izginulo u Mainzu oko est tisua, a od tri
tisue u Erfurtu inilo se da ni jedan nije preivio. I u Antwerpenu i u Bruxel-
lesu zatrte su te 1349. godine itave idovske zajednice. S radikalnim potiskiva-
njem flagelantskog pokreta, po nalozima pape Klementa Vl. i francuskog kra-
lja Filipa VI, jenjali su pa i prestajali progoni idova, te su oni ponovno poeli
eritjecati u ova podruja iz istone Europe. Meutim, mrnja i nasrtaji na
Zidove nisu ieznuli. Potisnuta, izbijala je od vremena do vremena u raznim
dijelovima Europe, u manjim ili veim pogromima, pa je tako bjesnilo antise-
mitizma 1391. poprimilo u panjolskoj razmjere konanog rjeavanja idov-
skog pitanja, pod utjecajem propovijedanja fanatinog nadakona Ferrana
Martineza. Masovnom ubijanju, otimaini imovine i prisilnom pokrtavanju
pokualo se suprotstaviti sveenstvo i vlast, nato se bijes razjarenog puka
okrenuo i protiv njih, proglasivi zatitu idova izdajom kranstva. Tada je
vlast postupno normalizirala prilike, ali brojna idovska zajednica bila je teme-
ljito uzdrmana na Iberskom .Poluotoku265 . Jedno stoljee nakon toga, poslije

pobjede rekonkviste, 1492, Zidovi e biti konano protjerani iz panjolske i
Portugala (aH e i u drugim zemljama zadrati imenom i obiljejem, kao seM
fardski idovi, sjeanje na lberski poluotok). l onda, kad e u europskim
zemljama uglavnom prestati progoni idova, samo mali njihov broj sredit e
se posvema s domaim puanstvom. Ostali e graanska prava stei istom po-
slije francuske revolucije, u tijeku 19. st., a u Rusiji priznata im je ravnoprav-
nost tek 1917. po oktobarskoj revoluciji.
Spomenuta genocidna stradanja idovskog naroda (njihov opis ovdje nije,
dakako, potpun) - makar kako uasna i rasprostranjena bila - nisu, naalost,
nikakva osamljena ni iznimna pojava ni u jednom povijesnom dobu. O njima
je, tek, ostalo vie povijesnih sjeanja negoli o genocidu nad drugim narodima.
To je, jamano, kako zbog uloge idova u svjetskoj povijesti uope, tako i
zbog njihova udjela u povijesti pojedinih zemalja. Ipak, ni u okviru obilnog i
ozbiljnijeg povijesnog raspravljanja jo se uvijek zapravo nije dolo do takvih
prosudbi o pravim i bitnim uzrocima njihova trajanja i o pretpostavkama nji~
hova prestanka, koje bi postale ope prihvaena steevina povijesne svijesti i
idovskog naroda i s njime -jamano - vie suprotstavljenog negoli sukladnog
svijeta.
Radi cjelovitije predodbe o zlehudom trajanju genocidnih nasilja na svim
dijelovima zemaljske kugle, podsjetit emo jo i na izrazitije primjere iz preo~
stalih povijesnih razdoblja, do dananjice koja ih takoer nije liena.
Da su zavojevaki pohodi i zulumi osmanlijskih Turaka imali genocidne
znaajke i posljedice, osjetili su svi narodi na njihovu putu osvajanja Balkana
i jugoistone Europe, navlastito u onim zemljama koje su za dulja vremena
pale u njihovo ropstvo. Tako su npr. iz Hrvatske: istrgnuta velika (i to sredi
nja) podruja, ime je prekinut njihov dalji razvitak u sredozemnosrednjoeu
ropskoj kulturnoj i gospodarskoj sferi; u dugotrajnom ratu izginulo je mnotvo
hrvatskog plemstva (Krbavska bitka i dr.), to e rei nacionalne elite onoga
doba; itavi su krajevi opustjeli, kako zbog stradanja u ratu i pod turskom
vlau, tako i zbog masovnog iseljavanja hrvatskog puanstva; iz Hercegovine,
Like i Primorja, Bosne i Slavonije, Banije i Korduna izbjeglo je na desetine i
stotine tisua ljudi u preostali dio Hrvatske, ali i u Italiju, Ugarsku i Austriju
(u Gradie i pod Be), sve do Slovake (pod ogranke Karpata oko Bratisla-
ve), pa ak i do Rumunjske 266 . A na njihova mjesta turski su okupatori nase
ljavali svoje najamnike, martoloze, vlakog podrijetla, dajui povlastice pravo
265 Usp. B. Tuchman, n.dj., l, 155-64; Il, 157-8, i dr.; R. Hilberg, The Destruction of the
European Jews, 1973, 1-6, i dr.; HE, l, 483-4.
266 Usp. V. Holjevac, Hrvati tzVan domovine, Il. izd., 9-16. Neki smatraju da je broj iselje
nib, rasutih i u ropstvo odvedenih Hrvata iznosio oko 1,6 milijuna (I. Mui, Razmatranja o
povijesti Hrvata, Split, 1%7, 15).
l44 POVUESNA ZBIUNOST l NERAZBORITOST
slavnoj crkvi nasuprot katolikoj, jer je rimska crkva poticala kriarski rat Eu-
rope protiv islamskih osvajaa. Znatan dio puanstva preveden je s katolike
na muslimansku vjeru, na to je jamano bio prisiljen prije svega zato da bi se
mogao odrati na svojoj zemlji. Ali, jedan od najzlokobnijih i najhimbenijih
oblika genocidnog uzimanja danka u krvi bilo je - svakako - otimanje i odvo-
enje u Tursku djece kranske raje, da bi se od tih poturenih pripadnika
razliitih naroda stvarali janjiari za elitne vojne jedinice i upravno inovnitvo,
odgajani da budu najfanatiniji borci za muslimansku vjeru i najnemilosrdniji
krvnici vlastitog naroda.
A to navesti iz strahotne riznice kolonijalnih osvajanja? Koji to europski
narod, iz sudionitva u stvaranju kolonijalnih imperija i posjeda, - od panjol-
. ske i Portugala, Engleske, Francuske i Rusije, Italije i Njemake, do Nizozem-
ske i Belgije - nije okrvavio ruke u nasilnom nametanju vie europske civi-
lizacije zemljama Sjeverne i June Amerike, Afrike, Azije i Australije? Zar to
u poetku za puanstvo osvojenih zemalja, pa i za itave narode, nije znailo
nametanje ropstva, pae i genocidno istrebljenje i unitenje njihovih izvornih
kultura?! A kao to je poznato, u tim novim svjetovima nije bilo rijei samo
o primitivnim amerikim indijanskim plemenima, ili o divljim crnakim uro-
enicima Afrike, ili o kulturno zaostalim narodima Azije, nego i o dravama
na visokom stupnju civilizacije, kakve su bile one Azteka i Inka. Njihove stare
kulture nestale su pod razvalinama njihovih gradova, a i puanstvo im se jedva
odralo u rasprenom i asimiliranom obliku pod nemilosrdnom vladavinom
panjolskih i portugalskih konkvistadora. U drugim podrujima slino se zbi-
valo pod rukom drugih kolonijalnih osvajaa i upravljaa, pri emu se, npr.
hvatanje, okivanje i prevoenje crnog roblja obavljalo, vjerojatno, u okolno-
>tima veih krvoprolia negoli njegovo masovno linovanje sve do nedavnih
dana.
lako je Napoleon u svom osvajanju europskih zemalja svuda sveano naj-
avljivao oivotvorenje velikih ideja francuske revolucije, o slobodama i ravno-
pravnosti graana i naroda, o ukidanju svih feudalnih i stalekih povlastica, o
zabrani tjelesnih kazni i pravnom poretku, ipak su te promjene veim dijelom
ostajale u sjeni nasilja i bezakonja, to su ih inile kako vazalne vlasti, kojima
su strane zemlje podvrgnute njegovu imperiju, tako i njegove osvajake vojske,
od pljaki i obeaivanja ena do svakojakih brutalnih postupaka prema sta-
novnitvu. Kad su takvi postupci, poprimajui znaajke nacionalnog obesprav-
ljivanja, izazivali ak i oruani otpor domaeg puanstva, od vicarsko-austrij-
skih i njemakih zemalja do Rusije, Napoleon je nareivao uzimanje talaca i
primjerno kanjavanje itavih gradova i naselja pojedinih podruja, sumnjivih
da pomau oslobodilake pokrete protiv Francuske267
U francusko-njemakom ratu 1870 - 71. nalazimo, takoer, tipine pri-
mjere nasilja osvajakih vojski prema puanstvu poraene zemlje, ali i ovoga
267 Usp. F. Tuman, Rat protiv rata, II. izd., 128-32, 133-7, 142-56.
prema tuincima to mu ugroavaju, uz nacionalnu slobodu, i imutak i sam

ivot. U tom je ratu, francuska vojska Napoleona III, koji je imao imperijali-
stike ciljeve da sprijei ujedinjenje njemakih zemalja pod Bismarckom, pretr-
pjela sraman poraz. Pruska je vojska, uz cara i marala Francuske, zarobila
svu regularnu vojsku, ali kad se inilo da je rat zavren, njena su bezobzirna
nasilja, pljakanje i ubijanje stanovnitva, spaljivanje gradova i sela, te zahtjev
za predaju dviju francuskih pokrajina, izazvali gnjev francuskog naroda, koji
se spontano i na poziv vlade Republike, proglaene u opsjednutom Parizu,
dizao na rat do kraja (la guerre aoutrance), u kojemu su se obje strane sluile
svim dostupnim sredstvima za unitavanje protivnika2611
U balkanskim ratovima (1912-13) za osloboenje preostalih balkanskih
zemalja ispod Turaka (Kosova i Metohije, Albanije, Makedonije, Epira, Tra-
cije), a zatim za podjelu tog plijena izmeu balkanskih drava (Bugarske, Ru-
munjske, Grke, Srbije, Crne Gore) nalazimo sliku kako pogubnih posljedica
stoljetne strane vladavine, tako i zametke uzroka novih i jo eih meunacio
nalnih suprotnosti. Jer, koliko god je nepobitna povijesna injenica da je pod
viestoljetnom osmanlijskom vladavinom izmijenjen na srpsku tetu etniki sa-
stav Kosova, tj. na tlu Rake, koja bijae kolijevkom srpske drave, isto je
toliko istina da je Srbija svoje imperijalistike prohtjeve prema Albaniji (za
izbijanje na Jadran) pokuala ostvariti takvim postupcima prema albanskom
puanstvu, da je to uzrokovalo produbljivanje meunacionalne mrnje i nasta-
janje novog arita nepomirljivih suprotnosti. Srpska je vojska, naime, zaposje-
danje albanskih podruja vrila s takvom grubom silom da je inila pusto
koja je albanski narod gurnula u oajnu borbu za odranje<~ - kako je o tome
sudio tadanji srpski marksist D. Tucovi. Ogoren svirepostima srpske voj-
ske~< albanski je puk isto tako oitovao krajnju nemilosrdnost. Srbija je za
guenje pobune morala mobilizirati >>blizu tri divizije~~. Ali, osvetnika pale-
nje sela i masakriranje arbanaskoga stanovnitva niti je bila naknada za uza-
ludne gubitke, niti je mogla voditi smirivanju strasti. Ostajui slepa i gluva
prema najgrubljoj praksi kolonijalnog postupanja, srpska je propaganda di-
zala paklenu viku protiv arnautskih divljatva, traei istrebljenje bez milo-
sti. >>Arbanaska sela bijahu ))pretVarana u zgarita<~ a >>Srpska soldateska nije
tedela ni njihovu decu, ene i bolesne. Svojom osvajakom politikom i ova-
kvim postupcima - kae Tucovi - srpska je buroazija stupila u kolonijalno
drutvo Engleza, Holanana, Francuza, Nijemaca, Talijana i Rusa 269 .
Neposredno poslije prvog svjetskog rata, S. Zweig e u svojim veoma
razboritim povijesnim promiljanjima napisati: >>Mislim da poznajem historiju
prilino temeljito, ali mi se ini da ona jo nikad nije proizvela slian genocid
ludovanja u tako divovskim razmjerima270 Koliko god je za takvu prosudbu
268 Isto, 156--63.

269 Usp. D. Tucovi, Srbija i Arbanija, 124-36; F. Tuman, Rat protiv rata, 109-12.
270 S. Zweig, Juerdnji svijet, 585.
bilo osnove u dimenzijama i strahotama (ratnim i poratno-revolucionamim),

ipak sa stanovita naina voenja rata, to je, nedvojbeno, bio- u cjelini uzevi
-jedan od regularnijih ratova. U njemu, uglavnom, nije bilo onakvih genocid-
nib razraunavanja kakve smo pratili tijekom cijele povijesti, ali unato tome
- nisu izostala. Najizrazitiji primjer genocida u tom razdoblju svakako je istreb-
ljenje Armenaca u Turskoj. Taj povijesni narod s razmenog podruja izmeu
Perzije, Kavkaza i Male Azije, to je u starom vijeku preivio vladavinu Kser-
ksa, Aleksandra Velikog i Rimljana pod carem Trajanom, bio je u srednjem
vijeku najprije popritem preotimanjja Arapa i Bizantinaca, pa onda (u ll.
st.) podijeljen izmeu seldukih Turaka i Bizantinaca, da bi u novovjekovnoj
povijesti postao objektom diobe izmeu Perzije, Turske i Rusije, a i koloni-
jalne politike Engleske i Francuske na Bliem Istoku. U 19.st. armensko pita-
nje postaje vanim dijelom Istonog pitanja. U svom nastojanju da izbije na
Bospor i Dardanele, Rusija ga uzima kao povod borbe za osloboenje
krana od muslimanskog jarma, ali e se po odlukama Berlinskog kongresa
(1878) morati povui iz okupiranih podruja Turske, koja je obvezana na pro-
vedbu reformi u armenskim podrujima. Meutim umjesto toga, Turska koristi
Kurde i njihov vjerski fanatizam za pogrome Armenaca 1890. Na njihov otpor,
turska vlada pribjegava politici jo usiljenijeg istrebljivanja. Godine 1894. izvr-
eni su pokolji Armenaca u Sasunu i na itavom podruju azijske Turske, a
1896. razoreno je i popaljeno 8.000 armenskih sela, pobijeno 50.000 a osaka-
eno oko sto tisua Armenaca (samo u Carigradu masakrirano je est tisua),
dok je tristo tisua onih to su ostali bez krova izbjeglo u Rusiju. Nov pokolj
poinjen je 1909. u Kilikiju u kome je pobijeno oko 20.000 armenskih ljudi.
Uoi I. svjetskog rata Turska potpisuje obvezu (26.01.1914) da e Armencima
dati iroku autonomiju, ali iskoriuje ratne okolnosti da bi konano rijeila
armensko pitanje. Tijekom 1915 - 16. Armenci e u Turskoj biti gotovo po-
svema istrebljeni: milijun do milijun i pol ljudi bilo je pobijeno ili raspreno
(nasilno preseljeno u besplodne pustinje Mezopotamije, oko dvjesta tisua iz-
bjeglo u Rusiju i znatno vie u mnoge zemlje Blieg i Srednjeg Istoka, zatim
u Francusku i SAD), a oko etristo tisua prevedeno je na islam. Bio je to
jedan od najuasnijih genocida u novijoj povijesti. Ideja ujedinjene i slobodne
Armenije, nosioci koje su bili ba Armenci pod Turskom, nai e tek djelo-
mino svoje ispunjenje, poslije oktobarske revolucije u Rusiji, u obliku sovjet-
ske transkavkaske republike Armenije (u SSSR-u ivi oko 2,5 milijuna, ili ni
jedna polovina Armenaca, dok je druga polovina rasuta svijetom) 271
Iz razdoblja prvoga svjetskog rata treba spomenuti jo radikalan nain na
koji je rijeena etnika izmijeanost grkog i turskog puanstva. U konanom
rjeavanju Istonog pitanja, Turska, koja je bila na strani poraenih sredinjih
171 Usp. HE, I, 1941, 631-7; ELZ, l, 1955, 232-4; M. Braga, V~lker zur Freiheit, 1982,
221-9.
U SJENI HOLOKAUSTA 147
sila, izgubila je na kraju rata uz sve europske i posjede na Srednjem Istoku, u

korist Engleske, Francuske, Italije i Grke. Grka je, meutim, teila osvaja-
nju i veih podruja u samoj Anatoliji, gdje se nalazila znatna grka manjina.
Oslabljena Turska u poetku (1919) nije se mogla uspjeno suprotstaviti pro-
doru Grke, koja je uivala pomo Francuske, na njezin maloazijski teritorij.
Ali opasnost komadanja izaziva turski nacionalni otpor i revolucionarno-demo-
kratski prevrat pod vodstvom Mustafa Kemal pae (Ataturka), koji, zbacivi
rastrojen sultanov reim, tue u ratu (1921-22) grku vojsku, izbacujui je iz
Male Azije, te vraa Carigrad i Istonu Traciju. Mirom u Lausannei potvren
je turski suverenitet nad Bosporskim tjesnacima i ureena meusobna raz-
mjena puanstva, u kojoj je oko milijun i pol Grka iz MaJe Azije prelo u
Grku, a oko pola milijuna Turaka iz Grke u Malu Aziju. Tom radikalnom
izmjenom puanstva, izmijeanog u tijeku duge povijesti, najprije Grke, a
potom turske ekspanzije, koja je, jamano, za samo stanovnitvo preteito mo-
rala imati bolne znaajke nasilnog preseljavanja, ostvareni su, ipak, preduvjeti
za normalniji nacionalni razvitak obiju drava. Na Cipru, gdje to tada nije
uinjeno sporazumno, grko-turska razudba provedena je par desetljea kasni-
je, 1974. godine, kada je invazijom turske vojske provedeno teritorijalno-
upravno odvajanje otoka na turski i grki dio, zapravo na dvije zasebne dra-
vice, vezane svaka za svoju maticu272 . Tome se, meutim, grka strana jo
uvijek odluno protivi. Ne pristajui, prije podjele, na sporazumno ureenje
meuetnikih odnoaja na osnovama ravnopravnosti, iako je Cipar na domaku
Turske a veoma udaljen od Grke, ustrajui i nadalje na odranju jedinstvene
ciparske drave, dakako, pod grkom prevlau.
3. U SJENI HOLOKAUSTA
to bi drvo htjelo vie gore

u visinu i u svjetlost,
utoliko snanije njegovo korijenje
tei k zemlji, nanie, u tamu u dubinu
-u zlo.
F. Nietzsche
U razdoblju drugoga svjetskog rata bezumlje nasilja nad puanstvom zara-

enih strana, a posebno ona nad itavim narodima, s izrazitim genocidnim
ciljevima i posljedicama, dostigla su, nesumnjivo, po koliini najvee a po na-
m Usp. F. Tuman, Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi, Il. izd., 25, 116-8.
inima izvrienja najbezonije srazmjere u itavoj dosadanjoj povijesti. No,

kao to o tome bez ikakve dvojbe ne moe biti nikakva spora, isto tako ne
moe biti ozbiljne raspre ni o tome da ta zlodjela, unato svim svojim grozota-
ma, ni po kakvim svojim znaajkama, a pogotovu ne po svojim posljedicama,
zapravo ne predsavljaju nikakvu novu pojavnost u slijedu povijesna kretanja i
razvitka ljudske vrste kojoj pripadamo. Biti te spoznaje ili smo prikraeni, ili
je rado zaboravljamo, ili pak svjesno i nesvjesno potiskujemo zaokupljenikoje-
kakvim predodbama ovjeanstva, koje bi se jednom i napokon imalo oslobo-
diti tih svojih, dosada nikad ne prevladanih, sastavnih znaajki. U povijesnoj
zbilji ona su uvijek obiljebe, pa tako i u ovom razdoblju, samo primjerene
dostignutom stupnju barbarskih ili civilizacijskih sredstava i mogunosti, koliko
uvanja i razvitka toliko i razaranja kulturnih steevina i samog ljudskog roda,
u vjeitom nadmetanju njegovih zajednica, u razliitim oblicima tvarnih i du-
hovnih silnica za opstanak i odranje, prevlast i ravnovjesje, do juer samo na
kori zemaljskoj, a danas ve i u prostranstvima svemirskim.
Kao najizrazitiji primjer genocidnih stradanja uzima se redovito sluaj eu-
ropskih idova, premda su Hitlerovim pokuajem da ostvari svoje rasno-ger-
manske ideje o gospodstvu nad Europom, pa i svijetom, bili ugroeni i mnogi
drugi narodi, a neki, npr. poljski, u nita manjoj mjeri.
Za uasna stradanja i istrebljenje idova u nacistikoj Europi prihvaen
je naziv holokaust, to ga je uveo idovski pisac i nobelovac Elie Wiesel.grema
grkom prijevodu hebrejske biblijske rijei oah a znai rtva paljenica' . Ve
sam taj naziv podsjea da je rije o rtvama slinim onima iz biblijskih vreme-
na, kao i spaljivanju i samo-spaljivanju idova u srednjovjekovnoj i novijoj
povijesti. Koliko je bila iva ta praiskonska tradicija o dubljem smislu samor-
tvovanja govori i primjer idova u Nizozemskoj, gdje su na dan dolaska Hitle-
rovaca (15.05.1940) mnogi radije sami poli u smrt nego da budu kasnije pobi-
jeni od nacista274 A objanjenje za takve, osobito skupne, sluajeve samortvo-
vanja, jamano, ville se moe traiti u kultu rtve negoli u kukaviluku ili
beznau.
Sama ova naznaka progona idova - a holokaust je postao istoznanica i
za sve sline genocidne postupke u svijetu - mogla bi upuivati na pomisao da
se radilo jedino ili preteito o istrebljivanju u plinskim peima ili komorama u
273 U biblijskim tekstovima nalazimo motiv rtve paljenice u poganskih naroda i u izabranom
idovskom narodu. rtve prinoene bogu bile su krvne i nekrvne: hrana, razne ivotinje, ali i
ljudi. Postupno se u hramskom rtvovanju, u ime Boga odbacuje rtva ljudi, a prima ivotinja, ali
~ i u Novom Zavjetu sluga Boji prinijeti svoju smrt kao rtvu pomirenja (Iz 53). Najvili izraz
kontinuiteta starozavjetnog i novozavjetnog shvaanja rtve jest kad Isus prinosi sebe kao rtvu
na kriu, koja je istodobno rtva paljenica, okajnica i !rtva zajedniltva (usp. RBT, 1S71-9). Kod
starih Grka holokaust (holos - itav, sav + kaustos- spaljen) rtva paljenica, pri kojoj se spaljivala
itava ivotinja (B. Klai, Rjenik stranih rijei, 1980, 551). O Wieselovu obnavljanju naziva v.
GK, XXVI, 36(691), 06.09.1987, l, 4.
274 N. Levin, The Holocaust, The Destruction of European Jewry 1933-1945, 1973, tekst uz
fotografiju izmeu 158-9.
ozloglaenim logorima (Auschwitz, Buchenwald, Kulmhof, Dachau, Bergen-

Belsen, Belzec, Sobibor, Treblinka, Majdanek, i dr.). Meutim, i u ovom,
isto kao i u prijanjim povijesnim razdobljima idovi bijahu izvrgnuti trovr-
snom pogromakom nasilju: prisilnom obraivanju na kranstvo, istjerivanju i
istrebljivanju. Sva ta tri oblika oitovanja neprijateljskog raspoloenja tuzem-
nog puansva prema etniki i vjerski stranom idovstvu bila su uvijek nazona,
tovie i meuovisna, ali se ipak moe zakljuiti da se u duljim povijesnim
rasponima prelazila na sve radikalnije rjeavanje idovskog pitanja. Unato
tome to se ono u isto vrijeme, u razliitim dijelovima Europe, oitovalo na
istovjetan ili veoma oprean nain. U poetku, otkad je kranstvo postalo
vladajuom religijom u Rimskom carstvu (u 4.st.), a potom prihvaeno od svih
europskih naroda, pretpostavljalo se da e se milom ili silom postii i obraenje
idova na katolicizam. Kad je, meutim, politika prekrtavanja, dotino,
obraenja jedino u sluaju idova, u dugih dvanaest stoljea donijela odve
malo plodova, tada je, od 13. do 16. st., u svim zapadnoeuropskim zemljama,
od Engleske, panjolske i Francuske do Njemake, eke i Italije, dolo do
krajnje surovog razraunavanja sa idovima275 . Zahtjev za obraenje, ili za
izgon, bio je uvijek popraen, kao to vidjesmo, masovnim krvoproliima. Ra-
cionalizam prosvjetiteljstva, a potom i romantizam 19.st., oduzet e antisemiti-
zmu vjersku potku, ali e mu dati podlogu u raznim teorijama i ideologijama:
kako rasnim, tako i nacionalnim, pa i drutveno-politikim. Ako zanemarimo
srednjovjekovne zametke rasnih teorija, osobito one iz panjolske (15.st.),
onda su novije prvotno nastale na francuskom i engleskom tlu (J.A. Gobineau,
Lapouge, Ammon, H.S. Chamberlain) -jamano, u okviru potreba opravda-
nja imperijalistiko-kolonijalnih osvajanja i gospodstava ali e najpotpuniji raz-
vitak doivjeti u Njemakoj, to e se u krajnjemu oitovati u Rosenbergovoj
rasistikoj doktrini i Hitlerovu pangermanskom programu. Ideja o svjetskoj
misiji njemakog Herren vo/ka, kao najvie rase, zasnivala se i na pretpostavci
konanog rjeenja idovskog pitanja, u smislu njihova definitivnog iskljue
nja iz njemake i europske povijesti. Obrazloenje za to, vjerojatno, valja tra-
iti - pored povijesnih naslaga - u injenici to je njemaki imperijalizam, iz
geopolitikih razloga, bio upuen prije svega na postizanje gospodstva nad Eu-
ropom. Stoga se uspostava Hitlerova novog europskog poretka mogla opravda-
vati potrebom kako uklanjanja idova (nepoeljnih manje-vie u svim europ-
skim zemljama), tako i ispravljanja grijeha (francusko-engleskog) versailleskog
poretka.
Od dolaska na vlast (1933), pa sve do zavretka prvog, uspjenog, razdob-
lja drugoga svjetskog rata (potkraj 1941), Hitlerova vodstvo Treeg Reicha
imalo je u planu da >>konano rjeenje idova, u smislu njihova iskljuenja iz
europskog ivota, ostvari teritorijalno: omoguivanjem njihova iseljavanja, a
275 Usp. R. Hilberg, The Destruction of the European Jews, 1973, 1-3.
ISO POVUESNA ZBIUNOST l NERAZBORITOST
potom i prisilnim preseljavanjem, dotino istjerivanjem u odreena podruja.

Stoga je Hitler sve do 1938. dobrohotno ~kdao i na iseljavanje idova u Pale-
stinu, i na zamisao osnutka njihove domo\ 1ne tamo, nastavljajui zapravo po-
litiku jo predvajmarske njemake diplomacije. U to su vrijeme Englezi ograni-
avali useljavanje idova u Palestinu, koja je bila pod britanskim mandatom,
jer su Arapi dizali pobune protiv useljavanja idova, a Hitler e tek kasnije,
zbog rata s britanskom imgerijom i progona idova, zadobiti nepodijeljene
simpatije arapskoga svijeta 76 Od 1933. do sredine 1938. od ukupno 150.000
idova koji su se iselili iz Njemake njih 50.000 uselilo se u Palestinu. Do
1939, ili uglavnom do izbijanja rata, u Palestinu je ukupno doselilo (iz Nje-
make i ostalih zemalja) 215.232, a do kraja rata (1945) oko 270.000 idova217
Da bi poticala iseljavanje idova u Palestinu, Hitlerova vlada dala im je po-
sebne pogodnosti za prenoenje njihova kapitala. Po tzv.Haavara sporazumu
izmeu vlade Treeg Reicha i idovskog predstavnitva u Palestini, idovi su
bili obeteivani za svoj blokirani kapital u Njemakoj na taj nain to su Ni-
jemci u trgovinskoj razmjeni s Palestinom davali protuvrijednost u industrij-
skim proizvodima, a predstavnitvo idovskog Haavara drutva isplaivale ih
je po dolasku u Palestinu u domaoj valuti. Tim sporazumom bile su podjed-
nako zadovoljne sve tri strane, osim palestinskih Nijemaca koji su se alili da
su njihovi interesi teko zanemareni u korist idova218 No, tek je objavljiva-
nje britanskog (tzv. Peelovog) izvjea, kojim se preporuivalo osnivanje i-
dovske drave u podijeljenoj Palestini, potakle Hitlera da promijeni miljenje
o svrsishodnosti Haavara sporazuma. lako Peelov nacrt tada nije bio prihva-
en, o emu je Hitler razgovarao s Lordom Halifaxom (1938) u Berlinu, Hitler
je doao do zakljuka da bi prijenos njemakog kapitala u idovskim rukama
u Palestinu mogao olakati osnutak idovske drave to bi dugorono gledano
bilo suprotno njemakim interesima. Jer, ta bi drava, umjesto da prikupi i-
dove iz svijeta, jednog dana pridonijela znatnom poveanju politike moi
idovstva u svijetu. Zbog toga, Njemaka ne treba biti zainteresirana da olak-
ava iseljavanje bogatih Zidova, koji odnose svoj kapital, ve za masovno ise-
ljavanje idova219
U traenju mogunosti za teritorijalno rjeenje idovskog pitanja, Hitle-
rove vodstvo opredijelilo se godine 1938. za ve poznati nacrt o naseljavanju
idova na Madagaskar, veliki otok kraj istone afrike obale u Indijskom
oceanu pod francuskom kolonijalnom upravom. No, ta ideja o teritorijalnom
276 Simpatije arapskoga svijeta za Hitlerovu Njemaku bile su tako velike da je npr. G.A.
Naser (1918-1970), jedan od najistaknutijih dravnika novoga Egipta, odavao ak Hitleru potova-
nje dranjem njegove slike, i onda kad se ve bio opredijelio za arapski socijalizam i postao
jedan od voa treeg, nesvrstanog svijeta.
m N. Levin, n.dj., 129-30, 724(bilj.8).
218 R. Hilberg, n. dj., 95.
279 Zabiljeika njemakom ministru vanjskih poslova, 10.03.1938, o Haavara sporazumu,
usp. N. Levin, n.dj., 130-2.
rjeenju idova negdje u podruju Afrike nije bila nikakav Hitlerov izum.
Kad pregovori, poslije prvog cionistikog kongresa (u Baselu 1897), s turskim
sultanom o ponovnom naseljavanju idova u Palestini nisu urodili plodom,
britanska je vlada ponudila u tu svrhu teritorij u svojoj koloniji Ugandi. Tada
je i sam pokreta cionistikog pokreta Theodor Herzl bio sklon tom prijedlogu,
ali je veina bila za obnovu idovske drave naseljavanjem u Palestini. Hitle-
rovu zamisao o Madagaskaru Himmler je navodno zastupao jo 1934. godine,
no to je zapravo bio prijedlog poljske vlade kojoj je obilan pretiak idova
zadavao trajne glavobolje. Poljska vlada uputila je 1937. na Madagaskar po-
sebnu komisiju da istrai mogunosti naseljavanja, a i francuski kolonijalni
ured napravio je o tome posebnu studiju. Na preseljavanju idova na Madaga-
skar, (koji je po teritoriju bio gotovo dvostruko vei od Poljske, a imao gotovo
deset puta manje stanovnika 280), ustrajao je naroito poljski ministar vanjskih
poslova Josef Beck, usprkos estokom suprotstavljanju tamonjeg domaeg pu-
anstva. Madagaskar je zbog toga u to vrijeme (1938-39) postao predmetom
irih diplomatskih pregovora. Osim poljsko-francuskih razgovora, o tom planu
vlada Njemake i osobno Hitler pregovarali su s predstavnicima Francuske i
Engleske, a njegovi osobiti zagovornici bili su Juna Afrika i Italija. U razma-
tranju teritorijalnog rjeenja sve te vlade nisu bile sklone palestinskom rjeenju
idova, jedne da ne izgube a druge da zadobiju prijateljstvo Arapa. Veljae
1939. Alfred Rosenberg izloio je javno plan o seobi petnaest milijuna idova
na Madagaskar ili u Gvajanu (u sjeveroistonom podruju June Amerike) 281 .
Krizni dogaaji oko izbijanja drugog svjetskog rata potisnuli su meuna
rodne rasprave, ali i potakli val iseljavanja. Broj idova koji je elio biti izvan
dohvata nacizma, osobito nakon okupacije SR, bio je mnogo vei od onog
koji je svijet bio voljan primiti. idovi su bjeali u neovisne europske i preko-
morske zemlje: od Skandinavije do Italije, Francuske i Engleske, te od Pale-
stine do Shangaja (koji bijae pod japanskom okupacijom, ali u koji su idovi
mogli useljavati bez ogranienja), do Cube i obiju Amerika.
Prema raspoloivim podacima za 1939, 1940. i 1941. priblian broj dosti-
glih idova bio je: u SAD 155.000, u Palestinu 70.000, u druge zemlje izvan
njemakog dohvata 130.000, te oko 100.000 u zemlje zauzete od Njemake.
(Pri tom valja imati na umu da je useljavanje idova u SAD bilo ogranieno
opom kvotom dozvoljenog useljavanja stranaca koja je za sve zemlje iznosila
150.000282 .)
Na samom poetku rata, Hitlerova je vlada u svom prijedlogu za mir, koji
je (01.12.1939) podnijela posredstvom pape Pia XII, ukljuila i nacrt iseljava-
280 Tada je Poljska imala 388.635 km2 i 33 milijuna stanovnika (od kojih 3,25 mil. idova),
a Madagaskar 627.327 km2 i 3,6 mil. stanovnika.
281 N. Levin, n.dj., 199.
282 Usp. R. Hilberg, n.dj., 715-7.
152 POVUESNA ZBILJNOST l NERAZBORITOST
nja svih njemakih idova u Palestinu, Etiopiju i Madagaskar"'. lako su bri-

tanska, francuska i amerika vlada smatrale da e konana pobjeda Saveznika
eliminirati. potrebu provedbe irih emigracijskih programa, i u njihovim se
okvirima raspredao taj problem, navlastito na poticaj Roosevelta. Iz tih razma-
tranja proiziao je plan o naseljavanju, ili kolonizaciji, sto tisua idova u
Dominikanskoj Republici, koji se poeo dijelom i ostvarivati, a vanost mu je
poveana poslije zauzea Francuske284
Budui da provedba zamisli o iseljavanju idova na Madagaskar nije dola-
zila u obzir zbog odbijanja drugih sila, to je vodstvo Hitlerove Njemake, na-
kon to je podjelom Poljske u njene ruke dospjela veina europskih idova,
prihvatilo osnovu teritorijalnog rjeenja stvaranjem Lublinskog idovskog auto-
nomnog podruja. Tu se trebalo prikupiti oko 1,400.000 poljskih idova i oko
600.000 iz njemakih i drugih predjela. Meutim, ve u svibnju 1940. odustalo
se od tog nacrta. Razlozi su bili nepremostive tekoe u gomilanju tolikog
mnotva u neprikladnom podruju bez dovoljno naselja, iako su predvieni
regulacioni radovi i radni logori. Kasnije se odustalo od teritorijalnog rjeenja
na tom podruju koje je trebalo ui u njemaki etniki koridor od Baltika do
Karpata. Meutim, sama ideja o idovskom autonomnom podruju (rezerva-
tu) u tom predjelu odravat e se i dalje za vrijeme rata. Njome e vlada
Njemake pravdati svoje zahtjeve za slanje idova iz drugih zemalja na Istok.
I meu poljskim (i drugim) idovima bilo je dosta raireno miljenje da Ni-
jemci tee osnivanju idovskog podruja u istonoj Poljskoj. A njezin odjek
nalazimo i u nacrtu to ga je iz redova poljske izbjeglike vlade iznio (1942) u
SAD Zygmunt Kaczynski o poratnom rjeenju idovskog pitanja njihovim na-
seljavanjem u istonoj Poljskoj ili u Besarabiji. Prema svemu sudei, taj je
prijedlog podupirao i poljski pokret otpora iz Varave'"'.
Senzacionalna pobjeda nad Francuskom otvarala je vizije konane pobje-
de, a time i mogunost konanog teritorijalnog rjeenja idova u nekoj
od afrikih ili amerikih kolonija, ponajbolje na Madagaskaru. Zanimljivo je
da su za takvo rjeenje bili svi Hitlerovi suradniCi, od GOringa, Ribbentropa i
Goebbelsa, do Himmlera, Rosenberga, Franka i Heydricha. U razgovoru o
podjeli francuskih kolonija (18.06.1940) Hitler je kazao Mussoliniju da bi se
na Madagaskaru mogla osnovati idovska drava, a to je isto uo i Galeazzo
Ciano od Ribbentropa. Dr. F. Rademacher dobio je zadau da razradi ovaj
plan s gledita meunarodnog prava. Prema njegovu memorandumu, koji je
odobrio Ribbentrop, Petainova Francuska trebala bi prepustiti Madagaskar
Njemakoj i preseliti 25.000 Francuza s otoka, da bi se stvorili uvjeti za rjee-
283 C.M. Cianfarra, The Vatican and the War, New York, 1944, 145-6 (usp. N. Levin, n.dj.,
199-200).
2M N. Levin, n.dj., 143-4.
"' Usp. R. Hilberg, n.dj., 137-41, 165, 286-7 i dr.; N. Levin, n.dj., 121, 152, 171H!4,
188-91, 200, 230.
U SJENI HOLOKAUSTA<< 153
nje idovskog pitanja. Svi idovi bili bi iseljeni na Madagaskar, tamo bi uivali
potpunu autonomiju, to bi imalo osigurati >>dobro dranje amerikih idova
prema Njemakoj. Za provedbu tog plana u Njemakoj su obavljene sve po-
trebne pripreme - pod upravom Eichmanna i Rademachera - za pomorski
prijevoz etiri milijuna idova na Madagaskar, kao i ispitivanja na samom
otoku u suradnji s francuskim Ministarstvom kolonija. Dakako, prijevoz nije
mogao otpoeti dok ne zavri rat 286
Nakon to se Hitlerov ratni stroj zaglibio u sovjetskim prostranstvima,
zajedno s mitom o njemakoj nepobjedivosti u munjevitom ratu nestala je i
njemaka mogunost teritorijalnog rjeavanja idovskog pitanja izvan Europe.
Ve od ~arnog poetka njemako-sovjetskog rata, od ljeta 1941, pojaani su
progoni Zidova s fanatinom propagandom o potrebi nemilosrdnog iskorjenji-
vanja svih pripadnika i pristaa idovskog-boljevizma. Poto je razvitkom rata
otpala mogunost istjerivanja idova na Madagaskar, a osvajanjem velikih
poljskih i sovjetskih prostranstava na Istoku otvorile se druge mogunosti za
teritorijalno rjeenje, to je Hitler, na poetku 1942, u cilju >>konanog rjee-
nja, donio odluku o preseljavanju, tj. izgonu ili >>deportaciji idova na Istok.
lako se na berlinskoj (Grossen- Wannsee) konferenciji (21.01.1942), na kojoj
je Heydrich davao upute visokim nacistikim slubenicima za provedbu nove
Hitlerove smjernice, govorilo samo o >>evakuaciji idova iz svih europskih
zemalja na Istok, bilo je oito da se konano rjeenje idovskog pitanja na
ovaj nain eli postii njihovim postupnim unitavanjem. H. Frank se pred
njemakim dunosnicima u Krakovu odreenije izrazio o >>konanom rjee-
nju. Spomenuvi da u Poljskoj sada ima priblino 2,5 milijuna idova, a sa
mjeancima (djelominim idovima) moda i do 3,5 milijuna, on e rei da
ih se >>ne moe sve postrijeljati ili otrovati, ali da treba poduzeti mjere koje
e voditi njihovu unitenju, jer rat ne bi bio potpun uspjeh ako bi idovstvo
preivjelo287
Tako je u treoj godini drugog svjetskog rata (1942), nastupilo razdoblje
u kojem je vodstvo Treeg Reicha ilo za tim da >>konano rjeenje, tj. isklju-
enje idova iz ivota i njemakog i ostalih europskih naroda, postigne njiho-
vim postupnim istrebljenjem. No, kako se takav cilj nije smio pred svijetom
javno objaviti, ve je u obliku tajnih smjernica priopen samo uem krugu
nacistikih pouzdanika, to je ostao skriven i za veinu Nijemaca, koji su depor-
tacije idova na Istok primili kao njihovo preseljavanje u poljsko-ruska pod-
ruja, te koncentracione logore drali radnim logorima a ne logorima smrti.
Osim toga, Hitlerovu politiku iskljuivanja i unitavanja idova nisu bili voljni
podjednako slijediti ni Mussolini, ni Antonescu, ni Horthy, niti P6tain, ni
ostale kvislinke vlade, a pogotovu ne puanstvo, od Norveke i Nizozemske
286 Usp. N. Levin, n.dj., 200-1.
m Isto, 203, 288--9, 293-4.

do Grke i Bugarske. I glede idova prilike su se znatno razlikovale u Tisovoj

Slovakoj od onih u Pavelievoj Hrvatskoj ili Nedievoj Srbiji. Zbog toga je i
u tom !azdoblju bilo svakojakog pojedinanog i skupnog spaavanja, pa i iselja-
vanja Zidova iz Hitlerove tvrave, preteito uz novane i druge naknade i
uz pomo svjetskog idovstva. A valja se podsjetiti i na to da su hitlerovci, s
obzirom da nisu bili kadri svoj plan provesti do kraja, a prisiljeni ratnom nu-
dom, pokazali spremnost da u znatnoj mjeri odstupe od njega. Ali se tada
uspostavilo da ni drugoj zaraenoj strani, dotino Churchillovoj britanskoj
vladi nije previe stalo do teritorijalnog rjeavanja milijunskog mnotva i-
dova izvan Hitlerova dohvata.
Rije je, naime, o tome da je travnja 1944. s njemake strane ponueno
da e dozvoliti iseljenje 1,000.000 (jedan milijun) idova za 10.000 kamiona!
Nu ni utjecajna meunarodno idovstvo nije bilo kadro privoljeti savezniku
stranu na ovu zamjenu. Do ove fantastine, nezamislivo povoljne ponude dolo
je na poticaj njemakog Ministarstva naoruanja, s odobrenjem samo$ Hitlera.
Pregovore o tome vodili su Adolf Eichmann i Joel Brand (prvak Zidovskog
odbora u Maarskoj) u Budimpeti. A Brand potom u Carigradu i na Bliem
Istoku sa idovskim i britanskim predstavnicima. Eichman je ovlaten za te
prcguHnc z~tu to je on pro,odio deportaciju ido\'a iz europskih zemalja
na Istok. a tada je dola na red Maarska sa svojih 400.000 Zidova, pa je
Brand - uz ovaj razlog - bio pogodna osoba i stoga to je njegov budimpetan-
ski odbor ve pokazao djelotvornost svojih inozemnih veza (preko vicarske)
u postizanju dogovora da se 18.000 idova mjesto u Auschwitz uputi u Be.
Eichmann je njemaku ponudu izloio n.a krajnje otvoren i poslovno eojedno-
stavljen nain: Predat u vam milijun Zidova, po cijeni za stotinu Zidova -
jedan kamion, to znai u svemu 10.000 teretnih vozila. Robu za krv - krv
za robu! Ovih milijun idova moe biti po volji -iz Maarske, Poljske, Au-
strije, ili Auschwitza, otkuda god elite i togod elite spasiti, ljude, ene,
djecu ... Saveznike moete uvjeriti da vozila nee biti upotrijebljena na Za-
padu ve iskljuivo na istonoj fronti, a Nijemci e biti zadovoljni ako Save-
znici ubace u njih koju tisuu tona aja, kave, sapuna i drugih korisnih stvari.
Na Brandova pitanje kakvo jamstvo moe imati da e tih milijun idova biti
zaista osloboeno?, Eichmann je uvredljivo uzvratio: Vi mislite da smo mi
svi varalice. Vi drite nas za ono to vi jeste! Ali je tada predloio takav
iznenaujue prihvatljiv nain provedbe ove kupoprodaje na koji se uope
nije mogla staviti nikakva zamjedba: Kad se vratite iz Carigrada i kaete mi
da je ponuda prihvaena, ja u raspustiti Auschwitz i dovesti 10 odsto od obe-
anog milijuna na granicu. Vi preuzmite tih 100.000 idova i izruite nam
12oslije toga tisuu kamiona. I tako e se posao nastaviti. Za svakih sto tisua
Zidova, tisuu vozila. Vi prolazite veoma jeftino288 Takvog je mnijenja, ja-
211 R. Hilberg, n.dj., 723-4.

U SJENI >>HOLOKAUSTA 155
mano, bio i Brand i njegovi supatniki sunarodnjaci koji ga s velikom nadom

ispratie na put u Carigrad. Ali tamo ga mjesto Chaima Weizmanna, predsjed-
nika svjetske idovske organizacije, doeka teko razoarenje. Nije mu polo
za rukom povezati se ni s britanskim predstavnicima, ni s amerikim ambasa-
dorom u Ankari Steinhardtom, za koga je pretpostavio da je bio )>dobar i-
dov. Brand bijae najprije otpremljen u Siriju, koja je bila pod britanskom
okupacijom, a zatim u Kairo. Uzalud je kao uhienik svoje sugovornike uvje-
ravao da je on glasnik od ijeg povratka ovisi ne samo ivot njegove obitelji
nego i jednog milijuna ljudi. Kad je naposljetku i trajkom glau iznudio da o
svojoj misiji razgovara s nekim od odgovornijih saveznikih predstavnika, do-
bio je odgovor od Lorda Moynea, zamjenika dravnog ministra za Srednji is-
tok: ))to da inim s tih milijun idova? Gdje da ih smjestim? Naravno, nije
to bila osobna odluka Lorda Moynea, ve britanske vlade, koju mu je prenio
A. Eden, a u njenom razmatranju sudjelovao je i Washington. Tako je odbi-
jena jedna nevjerojatna ponuda Njemake koja bi odvela milijun idova u
slobodni svijet! A znaila bi jo i vie, jer bi Auschwitz bio rasputen punu
godinu prije kraja rata. Churchill je tih dana grmio ba zbog odvoenja maar
skih idova u logore, protiv zloina koje ine )>toboe civilizirani ljudi u ime
velike drave i jednog od vodeih naroda Europe, odbijajui bilo kakvu mo-
gunost pregovora s njima, ostavljajui im, meutim, takvom naelnou mili-
junska mnotvo ljudi na milost i nemilost. Englezi u ovom sluaju jamano
nisu pokazali ni malo dobre volje za teritorijalno rjeavanje. Umjesto prihvata
i spaavanja idova Churchill im je nuao osnivanje idovske brigade u sastavu
saveznike vojske. Sa idovskog gledita, englesko odbijanje spasonosne po-
nude bilo je ista sabotaa, pri emu su takoer i vlade SAD i SSSR pokazale
zauujuu ravnodunost. Na obrazloenje Lorda Moynea zato nije mogue
spaavanje idova, Brand mu je tada odgovorio: ))Ako na ovoj planeti nema
mjesta za nas, onda nema alternative plinskim komorama za na narod~< 289 . A
dugo nakon toga, i svega onoga to je slijedilo neuspjehu ))Brandove misije,
sam Eichmann e ustvrditi: ))Gola je injenica da tada nije bilo mjesta na zemlji
koje bi bilo spremno prihvatiti idove, ne ak ni onaj jedan milijun! 290 Svoje
nezadovoljstvo i saveznikom politikom prema njima, idovi su oitovali uboj-
stvom Lorda Moynea, ubrzo nakon njegova razgovora s Brandom291 . A taj je
osvetniki in bio nedvojbeno i izraz njihova tadanjeg beznadnog poloaja,
naroito s obzirom na dranje saveznikih imbenika u ratu, na rubu kojega je
biti ili ne biti<< idovstva za sile antihitlerovske koalicije - ini se - bilo ako
ne od posve zanemarljivog, a ono ipak od veoma sporednog znaenja.
to se tie ukupnih rtava idova u drugom svjetskom ratu, u svjetskoj
literaturi jo uvijek nema ni priblino znanstveno utvrenih injenica. S jedne
289Usp. R. Hilberg, n.dj., 724-8; N. Levin, n.dj., 619-37.

290Life, December 5, 1960, 148 (usp. R. Hilberg, n.dj., 728, bilj. 36).
291Lord Moyne bio je ubijen od dvojice pripadnika (idovske) lrgun organizacije, ubrzo
nakon to su u Palestini doznali za ishod Brandove misije (R. Hilberg, n.dj., 728, bilj.36).
strane, procjene se kreu od oko etiri milijuna (G. Reitlinger, 1953) do oko
est milijuna (J. Lestchinsky i Ameriki idovski kongres 1946, te N. Levin
1%8. i 1973)292 Raul Hilberg, ija knjiga (1961. i 1973) po opsenosti i obavje-
tenosti prethodi onoj Nore Levin, sudi da su ukupni gubici iznosili oko pet
milijuna ili oko jedne treine od predratnog idovskog puanstva, ali u svom
statistikom pregledu navodi da je od 5,100.000 rtava evidentirano mrtvih
900.000, a dvoji (stavljajui upitnike) i o nekim drugim brojkama u okviru
ukupnog iznosa293 To su, vjerojatno, razlozi zato ima potrebu spomenuti da,
na drugoj strani, broj od est milijuna mrtvih neki smatraju krajnje pretjera-
nim, navodei milijun rtava kao nepristranu prosudbu294
Da se spomenute procjene gubitaka do est milijuna mrtvih zasnivaju pre-
vie, kako na emocionalno pristranim svjedoanstvima, tako i na jednostranim
i pretjeranim podacima poratnog obraunavanja ratnih zlodjela i razraunava
nja s poraenim poiniteljima ratnih zloina, moe se zakljuiti, meu inim, i
po tome to se i u ozbiljnim knjigama (kakva je nedvojbeno i ona N. Levin)
navode npr. oni umnogostrueni podaci o Jasenovcu, s tvrdnjom da je od to-
boe 770.000 umorenih bilo i 20.000 idova, iako se inae navodi da su i
idovi iz Hrvatske po njemakom nalogu deportirani na Istok, a dijelom nali
spas i u talijanskoj zoni. A kad se jasenovake mitske brojke priinjaju istini-
tim, onda ne iznenauje to se ak i Malaparteova izmiljena koara oiju
pretvara u mnoinu, vjerojatno radi vee uvjerljivosti takvih podataka i svjedo-
anstava295.
Na to koliko smo jo daleko od injeninog stanja, te da e tek dalja,

svestrana i nepristrana istraivanja utvrditi barem priblino toan broj ukupnih
rtava, pokazuje se na sluaju Auschwitza. Auschwitz (njemako ime za gradi
Oswiecim) postao je simbolom idovskog holokausta, zbog toga to je u porau
u svjetskoj javnosti proirena procjena da je u tom koncentracionom logoru
umoreno oko etiri milijuna zatoenika, uglavnom idova, u plinskim komora-
ma, strijeljanjem i vjeanjem, te glau i boletinama. Ta brojka, to dostie
ve spomenutu donju granicu jamano znatno uveanih ukupnih gubitaka, po-
tjee iz 1945, iz optunice tuitelja pobjednikih saveznikih sila protiv vodstva
Treeg Reicha, gdje je navedeno da je ukupno uniteno 5,100.000 idova, a
za Auschwitz etiri milijuna i Majdanek milijun i polljudi296 Poslije toga, te
292 Gerald Reitlinger, The Final Solution, 1953, procjenjuje da se idovski gubici kreu od
-UQ4.200 do 4.581.200, a Jacob Lestchinsky po podacima Amerikog idtw'iktll!: ktln)!n'"ll i1 JQ4h
i 1955. iznosi broj od 5,957 .000. Za iznos od lesl milijuna opredjeljuje o;e i Nora Levin 1968. i 1973
(usp. N. Levin, n.dj.,Mr.XJI. i 715-8).
293 R. Hilberg, n.dj., 670, 767.
294 Nav. u: Norbert Muhlen, The Retum of Gennaoy, Chicago, 1953, 157; usp. R. Hilberg,
n.dj., 677.
"'Usp. N. Levin, n.dj., 514-7.
296 Usp. K. Ploetz, Auszug aus der Geschichte, (1968), 1537.
su se brojke udomaile u svijetu i bivale ak uveliavane, ne samo u protuna-

cistikoj publicistici, ve i u povijesnim radovima, pa i leksikografskim izdanji-
ma, u kojima se uglavnom ponavlja da je u njemakim logorima pobijeno ll
milijuna ljudi, od kojih est milijuna idova, a od ostalih najvie Poljaka i
drugih Slavena, pa Cigana, ali i pripadnika ostalih europskih naroda. Na po-
trebu preispitivanja tih tvrdnji upuuje i priopenje poljske vlade iz 1945. da
ukupni gubici puanstva u Poljskoj iznose 5,384.000, od kojih su 3,200.000
idove97 , koji dovode u pitanje brojke o ll i 6 milijuna ve zbog same poznate
injenice da je manji broj rtava doveden iz ostalih europskih zemalja. Dok se
openito u enciklopedijskim jedinicama kod Auschwitza, poradi njegove sim-
bolike, preteito ustraje na brojki od etiri milijuna makar se u povijesnoj
literaturi govori i o >nekoliko stotina tisua 298 . Za lublinski Majdanek u jed-
nom enciklopedijskom izdanju moe se proitati da je u plinskim komorama
usmreno (takoer) oko etiri milijuna rtava, a u drugom oko 360.000 (od
kojih 200.000 idova, a ostali veinom Poljacif99 , to samo po sebi govori o
krajnjoj nepouzdanosti takvih podataka.
U tom pogledu nalazimo na velike razlike (i u ponovljenim izdanjima knji-
ga) i takvih ozbiljnih pisaca kao to su R. Hilberg i N. Levin, koji su se u
opsenoj obradi idovskih rtava sluili svim moguim izvorima, ali su, jama
no, propustili da ih podvrgnu do kraja nunoj kritikoj ralambi, koliko glede
broja, toliko i glede naina stradanja. Tako e N. Levin (koja ukupne idovske
rtve, kao to vidjesmo, procjenjuje na est milijuna), za Auschwitz rei da je
u izravnom istrebljenju nestalo dva milijuna idova, a da ih je bilo jo i
meu drugih 300.000, koji su umrli >>neki u plinskim komorama, drugi od gla-
di, boletina, neljudskog rada, toenja i tzv. medicinskih pokusa 300 . Nasuprot
tome, R. Hilberg (koji ukupne gubitke prosuuje na 5,1 milijun) iznosi da je
u Auschwitzu stradalo jedan milijun ljudi >>U plinskim komorama 301 . Kod njih
su, takoder, velike razlike i u prosudbi rtava u Majdaneku, iako ne onako
egzaktno jedanaesterostruke kao u naprijed spomenutim primjerima, ali sve-
jedno deseterostruke. N. Levin e, naime, napisati: to se dogodilo u Belzecu
sa stotinama tisua idova, isto se zbilo u Treblinki i Sobiboru i Majdaneku<~
302 , dok e R. Hilberg za Majdanek navesti desetke tisua rtava303 .
297 Statement on Wax Losses and Damages of Poland in 193~5, Presidium of the Council
of Ministers, Warsaw, 1947, 43 (usp. N. Levin, n.dj., 163).
298 Usp. The Columbia-Viking Desk Encyclopedia, (1964), 755; Enciklopedija Leksikograf-
skog zavoda, 5, (1961), 592; Mala Enciklopedija Prosvete, (1959), 222; Leksikon JLZ, 1974, 715;
v. bilj. 169.
299 U Enciklopediji LZ, 4, (1978), 502, za Majdan(ek) se navodi 4 milijuna, a u Leksikonu
LZ, (1974), 580, broj rtava je oznaen s 200.000 :idova i 160.000 Poljaka.
300 N. Levin, n.dj., 316.
301 R.Hilberg, n.dj., 572-3.
302 N. Levin, n.dj., 313.
303 R. Hilberg, n.dj., 572-3. U tekstu tabele na str. 572 stoji Dublin ali na karti br. 7 na
str. 573 je vidljivo na to se odaosi jer stoji Dublin (Maydanek).
Naravno, ovi primjeri - neprovjerena olakog ili veoma oprenog - navo-

enja razliitih brojki, ne dovode u pitanje veliinu ratnih rtava osobito idov-
skog i poljskog, a i drugih naroda, a pogotovu nisu bitni za opu osudu geno-
cidnih zlodjela njihovih poinitelja. Oni tek potvruju, ve povijesno provjere-
nu, sklonost svakojakih uveliavanja povijesnih dogaanja: i slavodobia i stra-
hota. A opominju i na to kako se teko dolazi do povijesne istine. A da njeno
iznevjerivanje nikada nije doprinosila uklanjanju ve samo umnoavanju povi-
jesnih uasnoa, to opetovano, po nekom ukletom pravilu, zaboravljaju svi
oni koji iz nepotivanja istine i gaenja prava drugih ak i na sam ivot, mogu
izvui za sebe makar i privremene koristi.
Da je tome tako, te da se ta pojavnost oituje kao neizbjena zakonitost,
i to u neprestanoj mijeni i punoj oprenoj istobitnosti, to se moe oitati u
cijeloj povijesti svakog naroda, pa dakako, i kod idovskog, od njegova staro-
zavjetnog do dananjeg bivstvovanja. U ovisnosti od datih, ili promijenjenih
povijesnih okolnosti, pojedini se narodi pretvaraju iz objekta rtve paljenice
u subjekt poinitelja takva genocidnog nasilja. Ili obrnuto. A pri tom, zaborav-
ljajui tu injeninost i iz vlastite povijesnosti, zlodjelnika zbivanja, a pogo-
tovu njihove uzroke, pripisuju redovito samo drugima.
4. SVEDOBNA SVEUDIUNOST GENOCIDNE CINIDBE
Abyssus abyssum invocat

- Bezdan doziva bezdan ...
(Ps 42,8),
ili po Leszeku Kolakowskom:
- Provalija drugu provaliju
jekom doziva ...
Odluka svjetske organizacije (OUN), potkraj 1947, o podjeli Palestine na

dvije autonomne drave: arapsku i idovsku, bila je zapravo ispunjenje pozitiv-
nog dijela cionistikog programa o potrebi stvaranja nacionalno-zaviajne i-
dovske drave. Ta je odluka jamano donijeta i pod neposrednim dojmom
tragine kobi idovskog naroda u netom zavrienom drugom svjetskom ratu.
Njena je svrha bila da se sprijei ponavljanje neeg slinog, a nitko nije pretpo-
stavljao da e se njome prouzroiti upravo obrnuto. Samo to e ovaj put
idovi biti ti koji e initi genocidna nasilja nad Palestincima. Dodue, Pale-
stinci, i susjedne arapske drave, bili su ti koji nisu prihvatili podjelu i koji su,
otpoevi rat protiv Izraela 1948, opet ugrozili i sam opstanak tek obnovljene
idovske drave. idovska pobjeda nad Arapima - u tom ratu ili-ili - bila je
OVODOBNA GENOCIDNA NASIUA 159
izraena u obliku proganjanja naroda na tom tlu u biblijsko doba: oko sedam
stotina tisua Palestinaca bilo je prisiljeno da napusti svoje zaviajne domove
u razdoblju od 1947. do 1949, a do 1967. ak oko 1,5 milijun, a za isto vrijeme
uniteno je 45% palestinskih naselja koja su postojala prije osnutka izraelske
drave (od 807 gradova i naselja ostala su samo 433)304 ,
Dok su u doba nastanka izraelske drave povijesni voe Chaim Weizmann
i David Ben Gurion prihvaali podjelu Palestine, ve poslije prvog rata oni, a
poslije drugog (1956) i treeg (1967) svi njihovi nasljednici poli su putem osva-
janja i pretvaranja cijele Palestine u idovsku zemlju. Veoma su rijetki bili i
ostali glasovi vodeih idovskih ljudi koji i Palestincima priznaju pravo na zem-
lju u kojoj su obitavali gotovo dva tisuljea, sve do ponovnog povratka idova
u ovom stoljeu. Takvi su - kao to svjedoi profesor i bivi general Mattiti-
vahu Peled - na svoje prijedloge da bi trebalo prihvatiti podjelu, dobivali od-
govor: To je bila izraelska politika u ono vrijeme, dok smo bili slabi. Sad smo
jaki. Zato podjela? Zato da ne zauzmemo sve? 304a A da bi se moglo zadrati
sve uzeto valja unititi palestinski oslobodilaki pokret, koji u tenji za svojim
povratkom danas ini teroristika nasilja protiv Izraela, kao to ih je idovski
pokret inio pod britanskom upravom sve do uspostave svoje drave. Izraelska
vlada uzvraa osvetnikim protuudarima, koji pogaaju vie palestinsko civilno
puanstvo negoli palestinske oruane odrede (npr. pokolj u palestinskom lo-
goru Taal el Zaatar, u kolovozu 1976, kada je ministar obrane bio imon
Peres, koji se inae kao ljeviar izjanjavao za sporazum, osuujui radikalizam
Menahema Begina ili generala arona). Da bi se Palestincima zadao razorni
udarac, izraelska vlada poduzima ak vojnu invaziju Libanona 1982, koja e
Palestincima donijeti pravi holokaust dugotrajnih masovnih pokolja u logorima
Sabra i Chatila (u kojima je prema izraelskim izvorima bilo 70()-800, a prema
palestinskim vie od tisuu rtava). Osim >>konanog rjeenjacc, unitenjem pa-
lestinskog otpora, izraelska agresija na Libanon imala je i dugotrajnije osva-
jake ciljeve. Potaknuvi potpuno unutarnje rastrojstvo susjedne drave, Izrael
e i poslije povlaenja iz Beyrutha zadrati znatne dijelove na jugu Libanona,
to e mu olakati izvedbu estokih kopnenih i zranih napadaja na preostala
palestinska naselja u Libanonu, u kojima redovito ponajvie stradava nemono
civilno puanstvo, ene i djeca. A da bi uinkovitost u nanoenju rtava bila
to vea, radi iznenaenja kri se nepovredivost idovske subote pa se napadaj
ini tog dana i razornim i zapaljivim bombama. Zbog toga nitko od idova ne
die glasa prosvjeda, iako je jednom zbog bezazlene povrede svetosti idov-
304 Izraelski statistiki godinjak iz 1968. navodi da je od 1947. do 1967. !zrael napustilo 1,5
milijun Palestinaca (isto navodi u svojoj studiji i Joe T oris, iz Berkeleya). Od 807 gradova i naselja
u kojima su do 1945. ivjeli Palestinci, g. 1967. postojale su samo 433. ,.congressional Quarterly
(Washington, 1981) navodi da je samo u ratu 1947-49 izbjeglo 700.000 Palestinaca, a do 1981. da
je ukupan broj izbjeglica iz Izraela iznosio 1,6 milijuna.
304a Intervju ovjeka koji predstavlja onaj drugi Izrael<< (Vdernji list, Zagreb, XXXJ, 8662,
19.09.1987); Prof. M. Peled, bio je izraelski zapovjednik u okupiranoj Gazi, danas je lan izrael-
skog sabora (Knesseta).
skog dana {slijetanja nekoliko amerikih aviona u petak naveer) ak i izrael-

ska vlada pala. Sada je ona dapae dala objanjenje da nije rije o odmazdi
nego o dugoronoj politici i stragegiji na crti konanog rjeavanja palestin-
skog pitanja. A sve se to dogaa sredinom osamdesetih godina, kad svjetsko
idovstvo jo uvijek ima potrebu podsjeati na svoje rtve u holokaustu ak
i pokuajem spreavanja izbora biveg glavnog tajnika OUN Kurta Waldheima
za predsjednika Austrije! A za to zaista nije bilo nikakva razborita razloga jer
on u drugom svjetskom ratu (u poetnikom asnikom inu njemake vojske)
niti je osobno bio poinitelj ratnih zloina niti je mogao donositi odluke o
njihovu izvrenju. A kako se, u isto vrijeme, moe biti gluh i slijep za ono to
se pred njihovim nosevima dogaa po nalozima izraelskih generala i vlade, to
svjedoi o nepovredivom carevanju povijesne tjesnogrudnosti i nerazboritosti,
u emu idovstvo, jamano, nije nikakva iznimka.
I ba zbog toga primjer idovskog naroda bio je i ostao povijesno vie-
znano pouan. Nakon svega to je pretrpio u povijesti, naroito onog straho-
vitog stradanja u drugom svjetskom ratu, idovski e narod za veoma kratko
vrijeme povesti prema palestinskom narodu tako okrutnu, genocidnu politiku
da je s pravom okrtena kao judeo-nacizam. I to ne od nekog okorjelog pobor-
nika antisemitizma ve od izraelskog profesora J. Leibowitza, jednog od rijet-
kih idova koji se zauzima za priznanje prava Palestinaca. Opa pobuna Pale-
stinaca na okupiranoj Zapadnoj obali i u Gazi, koja podruja idovi nazivaju
po starozavjetnom: Judea i Samarija, potkraj 1987, razotkriJe su i svijetu i
samom Izraelu da problem nije samo pa ni toliko, u istjeranim Palestincima ili
Arafatovom PLO-u, ve u palestinskom narodu pod izraelskom okupacijom.
A to to su na povijesnu scenu stupili dvadesetogodinjaci, tj. roeni nakon
okupacije po estodnevnom ratu u kojem je Izrael zahvatio trostruko vei
teritorij od vlastitog, govori koliko o nesnoljivosti judeo-nacistike politike,
toliko i o nepomirljivosti potlaenog naroda s namjerom da mu se oduzme
pravo na njegovu domovinu. Sustavna politika izgradnje novih idovskih nase-
lja, namjesto poruenih palestinskih, i ne samo politika, gospodarska i kul-
turna diskriminacija, ve i surovi progoni palestinskog puanstva - urodili su
jo veim jazom izmeu dvaju naroda. U proteklih dvadeset godina kroz izrael-
ske zatvore prolo je 350.000 Palestinaca s okupiranih podruja, to ini vie
od 50% odraslog stanovnitva. A na izraelskim sveuilitima Arapi ne smiju
studirati avijaciju i elektrotehniku, ali ni geografiju i arheologiju jer te grane
imaju veze s granicama i povijeu. A to razumije se nije jedini oblik duhovnog
genocida, pored onog koji je uinjen masovnim istjerivanjem i surovim ratnim
represalijama305
Na kakve sve spoznaje upuuje ovaj malen povijesni korak od naci-fai-
zma na judeo-nacizam?!
305 Usp. H. B~. Palestinci izmeu tragedije i nade, feljton, Vjunik, XLVIII, 14487,
04.01.1988-15.01.1988.
Kad neki pokret ili narod, drava ili njihov savez, religija ili ideologija,
ima pred sobom protivnika kojeg dri pogibeljnim za svoj opstanak, ili glav-
nom zaprekom za svoju prevlast, uinit e sve mogue, i upotrijebiti sva do-
stupna sredstva, da ga savlada pa i uniti, ako ga na drugi nain ne moe
podvri svojoj volji. Od te nakane odvraa ga tek moebitna pogibelj vlastitog
unitenja u njezinoj provedbi.
Ako iz razdoblja drugog svjetskog rata s pravom podsjeamo na holo-
kaust<< kao primjer uasna unitavanja nevina i nenaoruana civilna puanstva,
onda isto tako ne smijemo smetnuti s uma da i sile antihitlerovske koalicije
nisu prezale pred unitavanjem bespomonog civilnog stanovnitva. U dese-
cima razorenih njemakih gradova, sustavnim zranim napadajima, stradalo je
takoer milijunska mnotvo, poglavito za vojsku nesposobna puka. A ame-
rike atomske bombe baene na Hiroimu i Nagasaki, koliko god da su skratile
rat, toliko njihove rtve paljenice - u najdoslovnijem smislu - podsjeaju i
opominju na bezumno zlokoblje svakog ratnog razraunavanja.
Uobiajena ratna nasilja pretvaraju se redovito u genocidna istrebljivanja
i istjerivanja puanstva u onim sluajevima kad osvaja ima trajne prohtjeve
na teritorij i etniku asimilaciju protivnikog naroda, kao to je to u odnosu
prema Poljskoj imala Hitlerova Njemaka ali i Staljinova sovjetska Rusija. I
dok je svijet bio odavno upoznat o njemakom unitavanju poljskog naroda,
kao i idova, rasprava o sudbini Poljaka pod sovjetskom okupacijom bila je
sputana meusaveznikim obzirima. Dodue, Nijemci su jo 1943. iznijeli da
su u katinskim umama (kraj Smolenska) otkrili grobnice tisua poljskih asni
ka, ali su Rusi zloin pripisali samim Nijemcima, odbivi meunarodno ispiti-
vanje Crvenog kria. Na to su Nijemci, tada ve (svibnja 1943), povjerili utv-
rivanje nalaza meunarodnoj komisiji, koja je bila sastavljena od medicinskih
i kriminolokih strunjaka iz ll europskih zemalja (ukljuujui neutralnu vi-
carsku, a bez sudjelovanja njemakih predstavnika). Iz katinskih jama isko-
pana su 4.143 ubijena Poljaka, od kojih je poimenino identificirano 2.914
osoba (a meu mrtvima bila su: 3 generala, 1 admiral, 100 pukovnika i dopu-
kovnika, 300 majora, 1.000 kapetana, 2.500 porunika i natporunika, te 500
mladih asnika). Daljim istraivanjem u organizaciji izbjeglike vlade Poljske,
a zatim i drugih meunarodnih tijela, ustanovljeno je: od 14.920 poljskih dje-
latnih i priuvnih asnika i drugih pripadnika poljske inteligencije, koji su bili
u tri logora poljskih zarobljenika (kod Starobielska, Kozielska i Ostakova)
ostalo je ivih svega 448, i ti su bili ukljueni u poljski vojniki korpus u SSSR-
u. Osim onih naenih kod Katina za ostale se ne zna gdje su pogubljeni. Me-
unarodni niirnnberki sud - unato sovjetskom nastojanju -nije naao osnove
da i za kalinski pokolj okrivi Nijemce, optuene za sve zloine ovoga rata.
Danas se ve vode normalnije rasprave na historiografskom podruju. Sovjet-
ski izvori iskazuju da je bilo zarobljeno i internirano oko 230.000 poljskih voj-
nika, meu kojima i 10.000 asnika, a poljski e povjesnici, pa i sam general
Wojcieh Jaruzelski istom za Gorbaova postaviti pitanje njihove sudbine. Osim
toga, sada e i poljski i sovjetski povjesnici iznijeti rezultate istraivanja da je

1940. iz istonog dijela Poljske deportirano vie od milijun ljudi (od kojih 600-
700.000 Poljaka, a ostalo preteito idovi) u razliite predjele Sovjetskog Save-
za, od kojih se tek malen broj vratio u domovinu306 Ako tim podacima prido-
damo jo injenicu da je pred rat odlukom Kominterne bila rasputena i polj-
ska komunistika stranka, da bi velik broj njenih lanova takoer nestao u
staljinistikim logorima, onda se namee grozovit zakljuak da se u svemu
tome ilo plans~i za uklanjanjem intelektualnog i politiki vodeeg sloja polj-
skog naroda.
A smije li se zaboraviti kobna sudbina to je zgromila itave narode, ili
mnogomilijunsko puanstvo, po okonanju drugog svjetskog rata? Ako je sud-
bina njemakog naroda bila predodreena ve samim time to je imao ispatati
za sve grijehe Hitlerova izgubljena rata, kob mnogih drugih odreena je, za
neizvjesno vrijeme, dogovorom Velike trojice - Roosevelta, Staljina i Chur-
chilla- poglavara sila pobjednica (SAD, SSSR i Velike Britanije) o uspostavi
novog meunarodnog poretka. A nije li taj ve u svom zaetku bio optereen
nita manje zloslutnim uzronicima novih povijesnih nedaa i pogibeljnosti ne-
goli prethodni, nedosljedno i pogreno skrojen versailleski sustav na slabostima
kojega je i mogao iznii Hitlerov novi europski poredak, jo neodriviji zbog
ideologijsko-rasnog bezumlja. Winston Churchill, taj prijeporan velikan svjet-
ske politike, ali nedvojbeno djelotvoran pragmatik sa svojim bezobzirnim cini-
zmom, bio je jamano u pravu kad je, govorei o Jaltskoj konferenciji Velike
trojice, ustvrdio da nikada u povijesti sudbina tako velikog broja ljudi nije
ovisila o tako malo njih. No, i to, dakako, nije u biti nikakva nova pojavnost.
Uvijek je u povijesti mali broj pobjednikih silnika samovoljno odluivao o
sudbini mnotva puka i poglavito malih naroda. Oni jedva kad mogu izbjei
svojoj traginoj kobi u rvnju povijesnih drama, u kojima je samo nekima,
stjecajem raznih okolnosti, dano da mogu izmjenino igrati glavne pozitivne ili
negativne likove. Njima ponajee ostaju sporedne uloge, oko kojih se, meu
tim, uglavnom i odvijaju povijesni zapleti. Ali ponekad bivaju pae i odlunim
sudionicima u raspletima.
Posljedci jaltsko-potsdamskog poretka moraju se, naravno, promatrati i
sa stajalita onih naroda nad kojima je podjelom blokovskih interesnih sfera u
Europi uspostavljena zapravo kolonijalna prevlast, u doba kad je ona odstra-
njivana na azijskom i afrikom kontinentu. No, osim toga povijesnoga nasilja
na dulji rok, to ga donosi legitimitet svakog novog, pa tako i jaltsko-potsdam-
skog poretka, nestankom Hitlerove Njemake , kao glavne europske sile, te
prevlau SSSR-a, kao nove europske i svjetske velesile, nad istonim dijelom
Europe, prouzrokovana su takoer nasilna pomicanja jo veeg mnotva pu-
'"Usp. CVDE, 1964, 526; Louis Fitzgibbon, Katyn Massacre, 1977, 3, 17-9, 29-39, 124-45,
15!H!, 23()..49 i dr.; N. Levin, n.dj., 276-9; N. Tolstoy, n.dj., 281-2, 387; Vjesnik, XLVll, 14378,
22.09.1987, 3 (Poljsko-sovjetski odnosi: Istina o interniranima).
anstva nego to je to bio sluaj za vrijeme rata. Valja se podsjetiti da su sile

antihitlerovske koalicije u proklamiranim ciljevima svoje poratne politike - od
Atlantske povelje do Jaltske konferencije - isticale naela o nepovredivom
pravu svakog naroda i nacionalnih manjina na samoodreenje, a protiv svakog
nasilja nad puanstvom, bez razlike, osobito protiv njegova protjerivanja.
Ipak, na Potsdamskoj konferenciji sile pobjednice suglasile su se o preselidbi
njemake narodnosti iz Poljske, ehoslovake i Maarske u Njemaku. Bila
je to dakako osnova za njihovo istjerivanje i iz Jugoslavije. Dodatak da se to
provede na pravno ispravan i human nain, bio je, naravno, contradictio in
adiecto, samo prethodna isprika za posve suprotan sadraj. Tom odlukom sa-
veznika formalno je sankcionirano pravo na osvetu. Njena provedba poprimila
je znaajke pogromakog protjerivanja i bjeanja obespravljena puanstva pred
osvetnikim nasiljem u golemim, gotovo nezabiljeenim dimenzijama. Nepo-
sredno poslije drugog svjetskog rata oko dvanaest milijuna Nijemaca bilo je
prisiljeno napustiti svoja obitavalita. Od toga oko 3,3 milijuna iz ehoslova
ke, vie od 3 miL iz leske, oko 2 miL iz Istone Pruske, oko 1,5 mil. iz
Istone Pomeranije i oko 400.000 iz Istone Brandenburke, zatim po 400-
500.000 iz Rumunjske, Maarske i Jugosla\tije. Tom broju zaviajno protjera-
nih, njemaki izvori dodaju i oko tri milijuna izbjeglica iz sovjetske okupacione
zone u Njemakoj (kasnije ODR).
Uz ve spominjana pogromaka stradanja i viemilijunska raseljavanja
poljskog puanstva od strane njemakih i ruskih okupacionih vlasti za vrijeme
rata, valja pripomenuti da su njegove preselidbe nastavljene i po okonanju
rata. Iz Sovjetskog Saveza vraani su oni u ratu protjerivani, te oni to su bili
preostali u podrujima pripojenim sovjetskim republikama, a naseljavani su u
ona zapadna podruja to su Poljskoj dodijeljena od Njemake na raun nak-
nade za teritorij koji je morala ustupiti na istoku SSSR-u.
Od drugih veih, ratnim ishodom uzrokovanih, valja jo spomenuti oko
400.000 finskih izbjeglica iz podruja to su poslije rusko-finskog i drugog svjet-
skog rata potpala pod Sovjetski Savez. A takoer i iseljenja znatnog broja
talijanske a i turske manjine iz Jugoslavije307
Svom tom mnoinom preteito nasilnih protjerivanja, a djelomino i spon-
tanim ali strahom izazvanim izbjeglitvom, - izmijenjene su etnografske zna-
ajke itavih podruja, pa i pojedinih zemalja. Sve su to bile posljedice pro-
mjene odnosa sila na europskom kontinentu. Ali u biti takoer izraz suprotno-
sti nacionalnih interesa, pa stoga i meudravnih a ne samo meuimperijalisti
kih nadmetanja, i onda kad se prikrivaju platem toboe istovjetnih velikih
ideja. Uzrokovane povijeu nataloenim meunacionalnim teko pomirljivim
protimbama, koje su obrtima ratnih zbivanja usijavane do nesnoljivosti, sva
ta izmjenina pogromaka nasilja nad velikim pa i viemilijunskim mnotvom
307 Usp. F. Tuman, Nacioualno pitanje ... 77-92

ino-etnikog puanstva imala su uvijek za cilj neko konano rjeenje: ukla-

njanje stranog - ako ne neprijateljski petokolonakog, a ono zbog neeg povi-
jesno odvojenog i nesukladnog elementa iz etniko-teritorijalnog korpusa vla-
stitog nacionalnog bia. Promatrane s tog zrenita - a jedino se u njemu moe
nai objanjenje neprestana opetovanja te povijesne pojave - ovakve nasilne
pa i genocidne promjene, kakve su izvrene i po okonanju drugog svjetskog
rata, donose uvijek dvostrane posljetke. S jedne strane, neizbjeno produbljuju
povijesne razdore, razjaruju meunacionalnu mrnju i potiu osvetnike pori-
ve, pa sa svime time pridonose odravanju meunarodne zategnutosti i izbija-
nju sve novih i novih sukoba. S druge strane, dovode do etnike homogeniza-
cije pojedinih naroda, do veeg sklada nacionalnog sastava puanstva i drav-
nih granica pojedinih zemalja, pa to moe imati pozitivne uinke na kretanja
u budunosti u smislu smanjivanja razloga za nova nasilja i povoda za nove
sukobe i meunarodne potrese.
Poslije drugog svjetskog rata, na teret voa Hitlerove Njemake i satelit-
skih drava novog europskog poretka, a i protiv svih pripadnika njihovih
naci-faistikih organizacija, osim ratnih zloina u uem smislu, te zloina pro-
tiv mira (agresija), stavljen je i zloin protiv ovjeanstva. Time je u pojam
genocidnih zlodjela, to dovode do potpunog ili djelominog unitenja neke
narodne, etnike, rasne ili vjerske skupine, ukljuen zloin nanoenja tjelesnih
stradanja ali i duevnih zala i patnji. (Tako je kasnije genocidni zloin kvalifi-
ciran i od OUN308 .) To znai da se pod zloinima protiv ovjenosti, ili geno-
cidnim zlodjelima, osim izravnog unitavanja (ubijanja) puanstva ili razaranja
gradova i pustoenja teritorija, podrazumijeva i svako nasilno preseljavanje
stanovnitva, ili tjeranje na prisilni rad, dotino uz tjelesna i takva duevna
zlostavljanja kao to su prisiljavanja na promjenu nacionalne i vjerske pripad-
nosti.
Svega toga bilo je, kao to vidjesmo, u ratnim okolnostima, a jedva da je
neto ieznulo u poratnoj zbilji. A da je u povijesnoj stvarnosti sve relativno,
i, ponajee u punoj suprotnosti s ope prihvaenim moralno-etikim naeli
ma, proizlazi iz toga se ona od svih imbenika meunarodnog ivota, redovito
i gotovo iskljuivo podvrgavaju vlastitoj probitanosti. u dokaz, uz ve sve ino
spomenuto - navedimo jo i neto iz primjera provedbe i shvaanja konanog
rjeavanja nepoeljnih vjeroispovijesti. Jer i to nedvojbeno spada u genocidna
zlodjela, koja dakako nisu jedina na podruju duhovnog zlostavljanja.
Prvih godina poslije drugog svjetskog rata, odlukom staljinistikih reima
u zemljama Istone Europe, u SSSR-u, Rumunjskoj, ehoslovakoj, preve-
308 Dogovor o kanjavanju ratnih zloina, kao.i onaj o podjeli Njemake, imao je za cilj
spreavanje obnove njemakog militarizma, a zapravo Njemake kao europske sile. Taj dogovor
triju sila antihitlerovske koalicije utanaen je: Moskovskom deklaracijom (30.10.1943), te na kon
ferencijama na Krimu (4-11.0.1945) i u Potsdamu (17.7-2.8.1945), a njihOvoj odluci (od 8.8.1945.
u Londonu) o ustanovljenju Meunarodnog vojnog suda u Nurenbergu prikljuile su se, zatim i
mnoge druge drave svijeta. Konvencija OUN o kanjavanju i suzbijanju genocida (donijeta
9.12.1948) obvezuje drave lanice potpisnice na njenu provedbu i u vlastitom zakonodavstvu.
deno je od sedam do deset milijuna katolika (istonog obreda) na pravoslavlje.

Uinjeno je to, razumije se, nasilno zbog posvemanjeg nepovjerenja prema
katolikoj crkvi pod rimskim Papom, te procjene o potrebi njenog zatora kao
glavne zapreke za ateistiki socijalizam. Jamano, Moskva je -postavi s pra-
voslavljem ))Trei a s komunizmom etvrti Rim- smatrala da joj pravoslav-
lje, ukotvljeno u ruskoj tradiciji i pod izravnim utjecajem dravne vlasti, ne
ini ni priblino tako ozbiljan problem 309 S obzirom na poznatu iskljuivost
staljinistike ideologije i njenu sraslost s velikorusizmom - nije to bilo naroito
zaudno. A kad je pak desetljea poslije toga, rumunjski patrijarh Teoctist
izjavio (u Beu 24.06.1987) da je problem nekadanjih rumunjskih grkokato-
lika zauvijek rijeen, jer da su svi oni stopostotno integrirani u rumunjsko
pravoslavlje<~, onda to samo potvruje da u tom pogledu nema razlika izmeu
ruskog (staljinistikog) i rumunjskog (ceausescuovskog) pravoslavnog pristupa
rjeavanju tog problema. Svako gledite -pa tako i ono crkve, pogotovu kad
je ona podreena dravnom totalitarizmu - polazi, ako ne iskljuivo od vlasti-
tog koristoljublja, a ono prvotno od vlastitih iskustava i uvjetovanosti vlastite
opstojnosti ili ugroenosti. S tog e stanovita, u to vrijeme, i hrvatsko kato-
liko glasilo, jamano, s punim pravom, skrenuti pozornost na razliitost spo-
menutog gledita rumunjskog patrijarha i onih to u Jugoslaviji, u ime Srpske
pravoslavne crkve, a takoer toboe nepristrane i marksistike znanosti, po-
novno poteu pitanje odgovornosti kardinala A. Stepinca, pa i itavog hrvat-
skog naroda, za ratni zloin pokatolienja dvjesta tisua pravoslavnih u prvoj
godini NDH. ))Pet milijuna ukrajinskih i dva mi1ijuna rumunjskih katolika is-
tonoga obreda ( ... ) prevedeno je u pravoslavlje. I sad patrijarh kae da pro-
blema vie nema! I nitko nije bio suen, niti to nasilno prekrtavanje itko
oznaava ratnim ili genocidnim zloinom 310
A radi upotpunjenja slike o razmjerima nasilja i stradanja puanstva i ita
vih naroda svijeta u nae doba valja imati na umu jo mnogo toga. Kad se
1947. indijski potkontinent, osloboen britanske kolonijalne vlasti, podijelio
na Indiju i Pakistan, u vjerskim nemirima poginulo je oko pola milijuna ljudi,
a oko 6,5 milijuna muslimana prebjeglo je iz Indije u Pakistan i oko 5,5 mili-
juna Hindusa iz Pakistana u Indiju. Nasilja zapadnopakistanske vojske nad
bengalskim stanovnitvom u Istonom Pakistanu izazvala su nemire i prebjega-
vanje vie milijuna Bengalaca u Indiju, to je izazvalo indijsko-pakistanski rat
(1971), uspostavu Bangladea i osvetnike represalije Bengalaca. Danas se u
309 ezdesetih godina o ovome sam vodio usmene rasprave s nekim slovakim povjesnicima,
koji su mi, meu inim, iznosili i podatke da je za prevoenje (po jednima nekoliko desetaka
~isua, a po drugima do dvjesta tisua) slovakih grkokatolika na pravoslavlje, izvren poseban
iZbor kadrova iz slube sigurnosti koji su na brzinu, na naroitim teajevima ikolovani za pravo-
slavne popove.
310 Oedijerov Artukovi (Glas Koncila, XXVI, 28, 12.7.1987,8); Prekrtavanje i genocid da-
nas (Isto, 36, 6.9.19R7,8).
Indiji suprotnosti izmeu Hindusa i Sikta zaotravaju u sve otvoreniji sukob,

a onaj izmeu Singa1eza i Tamila u Sri Lanki (na Ceylonu) poprima oblike
rata i teritorijalnog podvajanja. Poslije sovjetskog uguenja maarske nacio-
nalne revolucije (1956), u koncentracione logore baeno je oko stotinu tisua
Maara, a mnogo je vei broj izbjegao na Zapad. Rijeka izbjeglica potekla je
i iz ehoslovake poslije sovjetske vojne intervencije 1968, a na poetku osam-
desetih i iz Poljske. Sovjetska okupacija Afganistana (potkraj 1979) izazvat e
protusovjetski i meusobni graanski rat i prouzroiti prebjegavanje viemili-
junskog mnotva afganistanskih izbjeglica u Pakistan. Nema gotovo ni jedne
afrike drave, bive kolonijalne a sada neovisne zemlje, u kojoj nije dolo do
unutarnjih meuplemenskih razraunavanja, i u njima do opetovanih svrgava-
nja s vlasti i despotskih i vie-manje demokratskih vladavina. Pri tom, navla-
stito kad su u pitanju osim etnikih i stalekih jo i rasne suprotnosti, dolazi
redovito do neizbjenih provala genocidnih divljatava.
Na osnovi svega dosadanjeg razmatranja genocidnih zlodjela mogli bismo
zakljuiti:
Prvo, u itavoj povijesti uvijek je bilo pokuaja konanog Ijeavanja
stranih ili nepoudnih rasno-etnikih ili vjerskih skupina protjerivanjem, istreb-
ljivanjem i obraanjem na pravu vjeru.
Drugo, ima mnogo primjera koji upuuju na to da je takvih zlodjela, to
se mogu podvesti pod genocidno, bilo i po dimenzijama i po raznovrsnosti
mnogo vie po okonanju vojni nego u samom ratu, jer tada su pobjednici
mogli nesputano provoditi svoju volju koja je za vrijeme rata ipak ogrania
vana samom neizvjesnou ishoda ratnog razraunavanja.
Tree, poprilino je uzaludan posao svaki pokuaj utvrivanja pojavnosti
svih ili nekih vrsta genocidnih postupaka samo u nekom povijesnom razdoblju.
Jer, od pamtivjeka uvijek ih je bilo u ovom ili onom obliku, s istobitnom
uinkovitou s obzirom na prostor i vrijeme, bez obzira na sve pojavne i
srazmjerne razlikovnosti.
I etvrto, potpuno je promaena i izvan svakog smisla povijesne stvarnosti
svako ono umovanje koje genocidne sklonosti, pae uzronosti i ciljnosti, pri-.
pisuje samo nekim narodima ili rasno-etnikim zajednicama, samo odreenim
kulturno-civilizacijskim sferama i drutveno-revolucionarnim pokretima, ili pak
samo pojedinim religijama i ideologijama.
Koncentracione logore nisu prvotno izmislili Nijemci ili naci-faistiki
ideolozi i silnici u drugom svjetskom ratu. A ni Staljin, prije njih, sa svojim
gulazima. Pa ni Englezi jo ranije, u burskom ratu. Jer, valja se podsjetiti i
na stoljea bijelog i crnog okovanog roblja na svim kopnima i morima. (Deset
milijuna ljudskih bia transportirana je kao roblje u novi svijet311 .) A takoer
311 Prema navodu engleskog povijesnika Johna Robertsa u prikazu pohoda europske civiliza-
cije u TV seriji BBC 1985.
i svih bezobzirnih nasilja, nemilosrdnog protjerivanja i bezdunog istrebljivanja
puanstva, i itavih etnikih zajednica, u svim kolonijalnim i osvajakim rato-
vima od davnih davnina do dana dananjih. Tako isto i sve grozote i uasi
revolucionarnog terora nisu nastali tek s Lenjinovom boljevikom revoluci-
jom, jer bilo je istovjetnih i u Velikoj francuskoj revoluciji, a i u svakovrsnim
pobunama i prevratima prije toga. A traju podjednako juer i danas, pod naj-
raznovrsnijim (ne samo prokomunistikim ili profaistikim) tiranijama, od
Pol-Potove Kampuije do Homeinijeva Irana, ili od Afganistana do Nikaragve
i June Afrike.
Genocidna nasilja, kao svevremenska i svecivilizacijska pojavnost u ljud-
skom drutvu, bivaju - ipak - sve manja i ogranienija, ili dapae, i gotovo
potpuno nestaju u pojedinim dijelovima svijeta, i u odreenim povijesnim raz-
dobljima. Iezavaju tamo gdje su uklonjeni uzroci njihova izbijanja i povampi-
renja u meunacionalnim odnosima, kao to je to sluaj npr. na skandinav-
skom i vicarskom dijelu europskog kontinenta. Ili tamo i tada, gdje i kada
nestaju razlozi, ili mogunosti, meudravnog nadmetanja i navlastito osva-
jako-imperijalistikog presizanja, kao to se to u ranijoj povijesti zbilo na pri-
mjeru Engleske i Francuske, a u najnovije doba Njemake i Francuske. Uvijek
tamo i ondje gdje se - prestankom ugroenosti pojedine drutveno-etnike za-
jednice, ili nestankom uvjeta za okoritenjem zlodjelom nad drugom- stvaraju
pretpostavke za nadvladavanje povijesnog bezumlja i za promiljeno traenje
puteva i naina sukladnog ivota u miru sreenog drutvenog i meunarodnog
poretka. Da je, meutim, i u okolnostima najvieg dostignutog stupnja dru-
tveno-kulturnog razvitka, i susljedno tome najrazvijenije svijesti o nunosti
povijesne razboritosti, veoma teko i gotovo nemogue posve ukloniti krvo-
edne porive iz naravi ovjeka i slijepe ruilake sile iz povijesti ljudskog dru-
tva - zorno nas podsjea prisutnost takvih pojavnosti kao to je to suludost
najraznovrsnijeg teroristikog nasilja na tlu Italije i Njemake, pa i vedske, a
ne samo svuda po svijetu. Ili, pak, provale potisnutih bjesomuja i agresivnih
nagona, ako ne drugdje a ono na sportskim borilitima, to se na onako jezovit
nain oitovalo u krvoproliu engleskih i talijanskih navijaa na nogometnoj
utakmici u Bruxellesu.
No, unato tome, ljudski um nikada nije posustao u plemenitom nastoja-
nju da ovlada rastrojstvenim silama u ovjeku i u povijesnu zbivanju. Tragika
i veliina tih nastojanja jest u protuslovlju samog bivstvovanja: uklanjanje sva-
kovrsnog nasilja ne moe se postii bez primjene nekovrsnog nasilja. No, daka-
ko, kao to ivotu ovjeka ne prijete podjednako bezazlene nahlade i smrtono-
sne neizljeive boletine, tako je i s nasiljem u povijesti pojedinih drutvenih
zajednica ili nacionalnih bia.
Dio trei
FILOZOFIJA I POVIJESNO ZLO

I.
PRAZDV AJANJA UUDSKOGA UMA
NAD BIVSTVOM NASIUA
S koje se god strane

promatra/a povijest svijeta vidjet
e se da je to tkanje zloina,
ludila i nesrea.
O. Goldsmith (1728-1774)
Najbolja je povijest ona

to se dogodila
(jer druge nije ni bilo)
G. W. Leibniz (1646-1716)
l. U MITOLOGUSKO-RELIGUSKOM MUDROSLOVUU
Probudi gnjev i srdbu izbij.

obori protivnika
uniti neprijatelja.
Neka estok oganj prodre preivjele
i neka propadnu tlaitelji puka tvojeg.
(Sic 36,6-1!)
Od kada zna za sebe, od svojih prvih promiljanja o svrsi i bitku ivota i

povijesti, ljudski je um podjednako zaokupljen i bivstvom svakovrsna nasilja.
Pa, i onog to e istom sredinom dvadesetog stoljea biti oigosano genocidnim
imenom, a bilo ga je - ne manje - od uvijek, od praiskonske pretpovijesti
divljatva preko raznostupnih barbarsko-poganskih pripovijesti drevnih pra-
kultura, do sve civilizacijskih povijesti znanih i ivuih kultura. Od praiskona
172 UUDSKI UM I BIVSTVO ZLOSIUA
do sada, od svih prvotnih mitologijskih predodaba, do svih poznijih religijskih

i ideologijskih sustava, ili pak filozofijsko-znanstvenih svjetonazora, ljudski se
um kree u podjednako ukletom labirintu protuslovlja o smislu i besmislu na-
silja u povijesnom bivstvovanju . Jer, u povijesnom hodu i ovjeka i naroda
nasilje je neprekidna popratna pojava, uzrok i pretpostavka njegova opstanka
i ieznua. S njegovom neizbjenom prisutnou sueljeni smo u vjeitom hr-
vanju i mijeni svih onih sudbinskih pojavnosti to uvjetuju povijesnu kob, ljud-
sku i narodnosnu. to e rei: ivot i smrt, dobro i zlo, ljubav i mrnju, sklad
i sukob, mir i rat, ili blaenstvo svih ljepota i uas svih strahota ...
Kao to smo ve mogli zakljuiti iz prethodnog razmatranja, u samim Gu-
daistikim) poecima sve nae poznije, zapadne, civilizacije, u ono drevno
doba kad vrhunac povijesno-filozofske ljudske misli izraava rije biblijskoga
boga Jahve, -genocidno je nasilje prirodna pojava, sukladna ljudsko-drutvov-
noj i mitoloko-boanskoj naravi. Ono se ne samo doputa, ve i preporua,
tovie ak i nalae rijeju svemoguega Jahve, uvijek kad je ono svrhovito za
opstanak ili ponovnu uspostavu kraljevstva izabranoga naroda, ili za odranje
i irenje njegove jedino ispravne vjere.
Dakako, pri takvom umovanju povijesna ljudska misao nala se od sama
poetka u punom protuslovlju sama sa sobom. Svjesna dubine raskola i me-
uuvjetovanosti ivotnog pregnua i zatornog nagona, a nemona da ih ukloni
u povijesnoj zbilji, ona, jaman0, nee biti kadra da premosti ni svoja kukavna
zdvajanja. I kad god i koliko god je pokuavala da se vine onkraj dobra i zla
povijesna kretanja i trajanja, ona e gubiti tlo pod nogama, bjeei od ovoze-
maljske povijesne zbiljnosti u rajska blaenstva, ili drugotna svijeta, ili u be-
skonfliktnu svjetlu budunost, to ostaje sveudilj na jednako nedospjenom ob-
zorju.
Svako je nasilje plod mrnje koja je opreka ljubavi, ali i njojzi veoma i
toliko bliska da joj ini drugu, s njome nerazluivu stranu. Iako je - prema
biblijskom uenju - Bog stvorio ljude braom, da ive u ljubavi, iz nenavisti
roena mrnja, putem nastojanja da se ukloni suparnik vodi u ubojstvo, ve u
prvom narataju ljudi (Post 4,2--8). I otada svijet ostaje rtvom mrnje i nasilja
(Mudr 2,24; Tit 3,3). I kao to Kajin ustaje protiv Abela, Ezav protiv Jakova,
a Jakovljevi sinovi protiv Josipa, tako e i Egipani protiv Izraela (Ps 105,25),
tuinci protiv Jeruzalema (Iz 60,15). Neprijatelji izabranog naroda i Boji su
neprijatelji, izjednaeni su sa zlikovcima, to opravdava mrnju i sveti rat Iz-
raela protiv svojih mrzitelja (Pnz 7,1-Q). Naelo: Ljubi svoga blinjega i mrzi
svoga neprijatelja! (Mt 5,43), poduprijet poukom da se u svakom narodnom
(Izraelovom) neprijatelju gleda i Bojeg neprijatelja, nuno je vodilo opravda-
nju i najbezumnijih nasilja. I tako se Bog ljubavi ocrtava dvosmisleno i kao
Bog mrnje, koji mrzi neprijatelja, nasilnika i svakovrsnog grenika (Ps 11,5;
31,7; Ps 5,6 sl), bilo kao pojedinca (koji esto oznaava zajednicu, npr. Jakov
Izrael, a Ezav Edomce), bilo itave narode. Radi ouvanja svoje samobitnosti
i stjecanja nezavisne drave, idovska biblijska misao uinila je Izrael izabra-
U MITSKO-RELIGIJSKOM MUDROSLOVLJU 173
nim, pae i svetim narodom, koji u ime Jahve pridrava za sebe posebna pra-
va, u odnosu prema svima drugim narodima (Pnz 7 ,6; 9,26; 14,2; Izl 19,5; Jz
2,3), s tenjom da ih vjerom organski ukljui u svoj, boji narod, tako da sin
Davivov kraljuje nad svim narodima (Ps 2; 72,96,10; Iz 2,2; Zah 14,16) a
Jeruzalem da postane sreditem cijelog svijeta (Iz 2). A na putu postizanja tog
posveenog cilja, sva su sredstva, dakako, doputena. A kako i ne bi kad je i
sam svemogui Jahve ne samo poistovjeen sa idovskim narodom, ve i stav-
ljen u njegovu slubu: ))Ja u biti neprijatelj tvojim neprijateljima~< (Izl 23,22).
Stoga e nacionalni Izraelovi ratovi biti ))ratovi Jahvini s ciljem da se neprija-
telj iskorijeni do kraja (Pnz 7,3 sl; J 6). Predodreena stanjem svoga naroda,
biblijska idovska misao uinila je Boga stranim ratnikom koji poradi Izraela
ubija egipatsku prvoroenad. (Izl 12), zahtijeva anatemu, tj. posvemanje uni-
tenje neprijatelja - ivih bia i materijalnog plijena. Pokolj pobijeenog pro-
tivnika postaje jedno od religijskih pravila svetoga rata (Br 21,2 sl; J 6) koje
se ne smije kriti, jer ako se propusti unitenje neprijatelja to kao svetogrdnu
kaznu donosi i poraz (1 Sam 15; J 7). Radi posvemanje omraze neprijatelj
se poistovjeuje s avlom i zlotvornim zvijerima. S prijetnjom divljih zvijeri
posluit e se i sam Bog u provedbi svog prokletstva protiv Egipta i svakog
inog nevjemog naroda (Izl 7,26-8,28; Mudr 16,1-12; Pnz 28,26; Lev 26,22). A
i zastraujua slika opustoenih gradova i naselja, preputenih divljim zvijeri-
ma, doarava pogrom nad itavim ljudskim zajednicama, pa i narodima (Iz
34,11 sl; Jr 9-10; 49-51; Sef 2,14 sl).
Nastala usred bezumlja tlaenja, istrebljivanja, proganjanja, pustoenja i
unitenja, biblijska misao ne vidi drugog puta izbavljenja potlaenih i ugroe-
nih no u sili protuudarca: ))Neka zlo stigne silnika, neka mu udarac vrati udar-
cem! (Ps 140,12). I, naravno onda takve postupke, i sve oblike svetoga rata
ne smatra nasilnima ve sredstvom iskorjenjivanja zla u svijetu. Ali, jamano,
lako se prekorauje granica izmeu pravednog i neopravdanog nasilja. igou-
i, na jednoj strani, sva zlodjela u ime pravednosti, a doputajui, na drugoj,
sva nasilja za njihovo suzbijanje, biblijska misao uvia svoje upletanje u stupice
protuslovlja i dvoznanosti. Stoga e, nasuprot odobravanja osvetnike razorne
sile, ustati i protu zlodjela koja znae neopravdana nasilja, spominjui izrije-
kom: raseljavanja puanstva, paranja trudnica, spaljivanja, smrskavanja dojen-
adi o stijenu, te ugnjetavanja pridolica (Am 1,1-2,8; Izl 3,9; 21-23; Pnz
24,20).
Biblijsko umovanje dolazi do spoznaje da svaki osvajaki rat, pa i onaj
sveti izraelski, izaziva nove ratove. A i do toga da neprijatelj, koga nije bio
kadar pobijediti potlaeni pravednik, na kraju propada kao rtva samoga sebe,
dotino svoga bezumlja (Ps 7 ,13-17). Rat i nasilje su injenice koje izazivaju
moralnu nelagodu i duhovne dvojbe, iz kojih, meutim, nema Izlaza. Jer,
premda je bojem naumu svrha mir, iskustvo govori da ga svaki narod postie
tek uz pretpostavku pobjede steene borbom i nasiljem.
174 UUDSKI UM l BIVSTVO ZLOSIUA
Budui da genocidna nasilja, osim iz osvajakih prohtjeva, nastaju i iz

osvetoljubivosti, biblijska misao doputa osvetu u znaenju ponovne uspostave
pravednosti i njene pobjede nad zlom. Dunost je osvetiti pogaeno pravo, ali
je zabranjeno osveivati se iz mrnje prema zloiniteljima. Jamano, radi spu-
tavanja osvetnikih nagona i ograniavanja njima pobuenih zlodjela, dunost
i pravo provedbe osvete postupno je u tijeku povijesti prenijeto od pojedinca
na drutvenu zajednicu, a potom na Boga kojemu su pripisana svojstva jedino
nepristranog osvetnika pravednosti, jer kao sveznajui jedino on moe biti pra-
vedan presuditelj i jedini zakoniti izvritelj osvete. U tom misiu kree se shva-
anje krvne osvete: od toga da prolivena krv vie za osvetom (Br 35,21-33; 2
Sam 3,22-27), ili priznanja Samsonu zbog osvete Filistejcima (Suci 15,3.7), ili
izraza neobuzdane strasti da opere noge u krvi zlotvora (Ps 58, ll), do
odricanja odmazde, jer tko se osveuje, njemu se Gospod osveuje (Sir 28,
1.7) i tek >>dan Gospodnji bit e uz pravednost i spas i dan osvete (Jr 46, 10;
Iz 59, 17 sl).
S Kristovim novozavjetnim navjetanjem biblijska se misao produbljuje i
univerzalizira, ali to tek ublaava starozavjetna protuslovlja i zdvajanja. I no-
vozavjetna mudrost ne odbacuje posvema nasilje. I ona rauna s nunou
borbe - Krist e npr. braniti svoj sveti grad protiv razularenih naroda (Otk
20,8 sl) - ali je nastoji osmisliti i premostiti vrhunaravnim razlozima i silama.
I unato tome to i sam Krist postaje rtvom slijepe besmislene mrnje, Novi
zavjet e istai naelo mrziti zlo a ne ljude i narode, propovijedajui pratanje
i ljubav ak i prema neprijateljima (Lk 6,27). Kraljevstvo Boje ne uspostavlja
se zemaljskom nego bojom silom, a svi koji se maa hvataju, od maa i
ginu (Mt 26, 52). Neprijateljstvo je vie sotonski misterij negoli puka injeni
ca, ali ne osvetom ve duhom ljubavi neprijatelj se pretvara u prijatelja. U
ivotu pojedinca i, navlastito, naroda. Ali zdvajanje ostaje. I u opratanju pro-
livena krv i stradanja krie Bogu: Dokle e, sveti i pravi Vrhovnie, odgaati
sud i osvetu<< tlaiteljima i krvnicima ove zemlje (Otk 6,10; 16,6; 19,2). A i u
samom naputku da treba Zlo savladati dobrim (Rim 12,21) ima dvoznanosti
kad se preporua da se postupcima koji znae stavljanje ugljevlja ili razbuktjele
eravice na glavu neprijateljevu (Rim 12,20; Izr 25, 21) ovofa dovede u nemo-
gu poloaj koji ga sili da svoju mrnju zamijeni ljubavlju. 31 Povijest je, meu
tim, ostala prepuna primjera da su neuspjesi takova samortvovanja - ili mire-
nja s bezrazlonim nasiljem - kasnije raali jo bjesomunijim provalama
mrnje i nasilja.
I u zaetnom mudroslovlju velikih religija Istoka - brahmanizmu, budizmu
i konfucijanizmu - nalazimo u biti slino promiljanje o bivstvu rtve i nasilja
onome biblijskom. Bez obzira na to koliko se inae ti vjerski svjetonazori stu-
bokom razlikovali od orisanih zasada zapadno-kranske civilizacije.
312 Za sve biblijske navode usp.: osim odgovaraju-sh mjesta u Bibliji i RBT,l8, 595-9, 630-SO,
654-62, 686-90. 80~. 1531-4.
U MITSKO-RELJGUSKOM MUDROSLOVUU 175
to se tie brahmanizma dovoljno je spomenuti da u njegovu najstarijem

razdoblju (od 10. do 6. st.pr.n.e.), od njegova etiri glavna boanstva, prvo-
Indra- jest bog groma, plodnosti i rata (ostala su: Varuna- bog neba, Vaju
-vjetra, Uas- zore). A i od etiri velike zbirke Veda, tog najstarijeg povije-
sno-knjievnog spomenika indoeuropskog razdoblja koje sadre sveukupnu
brahmanistiku mudrost (Veda= znanje, na sanskrtskom), itava jedna tumai
rtvene obrede s ciljem njegovanja kulture >>gromovnika i ratnika<<, ali i oprav-
danja rtve ovjeka, nvovanog za Oienje drave, za zdravlje i napredak
zajednice. Znakovito je da i u brahmanizmu nalazimo dvoznanost u uenju
da se svakim djelom, dobrim ili zlim, podrava kruenje ivota, tj. nepre-
stano izmjenjivanje ivota i smrti. To shvaanje preuzima i budizam (6. st.
pr.n.e.), koji e u razliitim azijskim zemljama dalekog Istoka popnmiti i
veoma razliite znaajke primjerene okolnostima povijesno-vjerskih tradicija
pojedinih naroda. U svezi s budizmom obino se istie njegovo nauavanje da
je ljudska sudbina, a prema tome i povijesna sudbina pojedinih naroda, predo-
dreena ve svim prijanjim usudom ljudskoga roda i njegovih plemenskih ili
narodnosnih zajednica, te da se izbavljenje od sviju zala moe postii jedino
odricanjem od ivotno-povijesne djelatnosti, u ugasnuu (nirvani) ili utonuu
u prvobitnom boanskom nitavilu, praznini i nigdini. To je, meutim, samo
jedna njegova strana. Postoji i druga, a i mnoge njegove veoma oprene sljed-
be. Tako u mitologijskoj slici tibetskog tantristikog budizma gledamo svevi-
njeg arobnjaka, koji s ritualnim bodeem u jednoj i sa zdjelicom punom
ljudske krvi u drugoj ruci izaziva Bika iva kome je na glavi kruna od ljudskih
lubanja, a njegov krvoloni znaaj predoen je i razbludnim inom s njegovom
druicom akti iznad ljudske rtve i bikovskog simbola njegove moi, dok ue
nici arobnjaka preseneeni promatraju to zbivanje, drugi arobnjak, mudrac,
zadubljen je u zdvojno razmiljanje, jamano, u traenju odgovora o smislu
ovakova povijesna bivstvovanja. 313
Zanimljivo je pripomenuti da u mitologiji hinduizma, koji se, istodobno s
budizmom, razvija kao indijski, ili tonije hinduski, oblik brahmanizma, iva
postaje glavno boanstvo, u biti s istim znaajkama - stvoritelj i razaratelj
svijeta (koji s Brahmom i Vinuom ini vrhovno trojstvo). Hinduizam je, vie
nego religija, jedan sveobuhvatno mnogostran i vieznano protuslovan povije-
sno-filozofijski svetonazor, a njegove zaetke i osnove nalazimo u staroindij-
skom junakom epu Mahabharata (to znai ))veliki rat Bharata). Glavna
tema tog epa (to see do u 10. st. pr.n.e. a u konanom obliku potjee iz 4.
stoljea, a sadri 120.000 dvostihova rasporeenih u 19 knjiga) jest borba za
prevlast dviju grana kraljevske loze Bharata, koja se, meutim, pretvara u rat
naroda. Taj ep sam za sebe svjedoi da se i na tom tlu, na kojemu inae bijae
mjesta i za budistike putove bezvoljnog preputanja sudbini, takoer nikada
nije mirilo s nasiljem to ga neizbjeno namee svako potlaivanje, a niti odu-
stajalo od njegove primjene to ga nuno nosi sa sobom svaki oruani sukob
~HE, 3, 21S-22, 444--ti.

176 UUDSKI UM l BIVS1VO ZLOSIUA
ili rat. O tome nam iz tog epa posebno dojmljivo zbori Materina klerva nad
posrnulim svojim narodom: Moj hudi narode, radosti naih neprijatelja, ti
nisi sin moj i svoga oca. iji si? Kako da se broji meu ljude kad si bez
gnjeva, kao ukopljenik! ... Zato lei kao le, kao gromom pogoen? Ustani,
kukavico, ne spavaj poslije poraza! Ne povlai se bijedno, obznani se juna-
tvom! Uspravi se i grmi! Jer, ako eli da sauva ivot borba se ne da
izbjei, stoga- plamti kao buktinja. Nedvojbeno, ovo potresno pozivanje na
borbu, radi samoodranja imamo i u starozavjetnim psalmima, u Pjesmi nad
pjesmama i dr. biblijskim porukama, u Izaijinom podizanju nacionalne savjesti
i svijesti, u Davidovoj alopojci nad palim junacima na brdima Gelboe, a pogo-
tovu u Jeremijinim tualjkama kojima oplakuje propast svoga naroda, kao i u
svim drugim zborenjima o tragici i osvetnikim nagnuima ugroena izraelskog
naroda. 314 A u tom se biblijskom- a i u sveukupnom drevnom mitologijskom-
umovanju, kao to ve vidjesmo, redovito i ne krije nakana da se polui
svrhoa samoopstojnosti vlastita naroda na pretpostavci nemilosrdna uklanja-
nja drugih. U tom pogledu stanovitu iznimnost nalazimo u izvornom konfucija-
nizmu, to je nastao, na kineskom tlu, iz filozofskih pogleda Konfucija u (6.
st. pr.n.e.) koji je teio temeljitim drutvovnim reformama svijeta. Usred rat-
nih zala i nasilja, to ga donose sukobi feudalnih dravica i tiranija izopaenih
vladavinskih sustava, Konfucije propovijeda moralno-etika naela koja bi
imala dovesti do mira, pravde i nenasilnog, univerzalnog poretka. Pri tom e,
u svom agnosticistikom shvaanju, ostati vieznaan, otvoren za razliita tu-
maenja i dopune njegova nauka. Za svoje poglede trait e uzore u mitskim
predajama o zlatnom dobu drevne Kine, a zauzimat e se za provedbu posve
izvornih promjena. Vjerovat e u iskonsku dobrotu ovjeka, te u povijesnu
ulogu vladara, ali i skrenuti pozornost da se ni trava ne povija tako pod
vjetrom kao puk pod voljom svojih upravljaa, makar kakvi oni bili. U tenji
da ostvari svoj ideal ovjetva u cjeloi odnosa u drutvenom, dravnom i me-
unarodnom poretku, Konfucije se zauzima za srednji put, za izbjegavanje
nasilja i svih krajnosti. Zlatno pravilo njegova nauka: Ne uini drugome
ono, to ne eli da tebi drugi uine, istovjetno je, jamano, poznijem Kristo-
vu, novozavjetnom naelu. A dijelit e, takoer prvotno, kao i konfucijanizam
u cjelini slinu kob: okrutne progone i spaljivanje knjiga (jo u 3. st. pr.n.e.),
oprena tumaenja i pretvorbu filozofijskih nazora u puku, dogmatsku religi-
ju, a samog Konfucija od mislitelja u boanstvo kojemu se ak i rtve prinose,
ali i opetovanu preporadbu, koja e konfucijanizam initi jednom od najtemelj-
nijih sastavnica duhovnog bia kineskog naroda sve do danas. 315 A to, naravno,
na svoj nain takoer dokazuje ako ne posvemanu nemo a ono nedovoljnu
djelotvornost, ili ogranienu uinkovitost, i onih najstarijih i najrazboritijih do-
miljanja ljudskog uma za uklanjanja svih, pa i genocidnih, oblika nasilja u
izmjeninim potresima povijesnoga trajanja.
314 Usp. F. Tuman. Rat protiv rata, 438-9.
'"Usp. Ploetz, n.dj., 402-3, 807, 1190; CVE, 1964, 226; ELZ, 4, 1959, 326-7.
U MITSKO-RELIGUSKOM MUDROSLOVUU 177
Kao pripomembu svemu ovome, od osobitog povijesnog znaenja, valja

takoer pod.sjetiti na jo izrazitiju nazonost i jo veu ulogu nasilja u onom
dijelu svijeta u kojemu je prevladao islam, ta najmlaa od velikih svjetskih
religija. lako Kuran nauava da su svi ljudi jedan narod (2:213), (10:19), da
dioba ljudi na plemena i narode nije smetnja njihovu bratstvu (49:13), te da
e kako pojedinci, tako i narodi biti pozvani da poloe raun za svoja djela
(45:28), za pripadnike islamske vjere, muslimane, ))sveti rat protiv ))nevjerni-
ka~~ bio je put ne samo da se potue probitci ovozemaljskog gospodstva u
irenju islama i osvajanju tuih zemalja, ve i najbolji nain da se stekne rajski
(a izbjegne pakleni) ivot u vjenome svijetu. A budui da je i sam Kuran
nalagao svojim >>vjerovjesnicima da se bore protiv ))nevjernika, ije je ve
samo prebivalite pakao, ))svom estinom i da ))budu prema njima grubi
(9:74), (66:9),' 16 to su ratni pohodi maslimanskih osvajaa poprimali redovito
oblike veoma okrutnih i bespotednih nasilja prema puanstvu i itavim naro-
dima napadanih i osvojenih zemalja. Prema tome, i u muslimanskom umova-
nju nazona su istovjetna protuslovlja i dvoznanosti glede opih naela o od-
noajima izmeu ljudi i naroda, te doputenosti pae i posveenoj svrhovitosti
nasilja. Premda je i u muslimanskim zemljama, uz islamski misticizam, bilo
razvitka i racionalistikih misli, ipak je ostalo trajnom znaajkom da je i filo-
zofsko razmatranje ostalo uglavnom u teolokom ozraju. A znakovito je zami-
jetiti da islam, kao posljednja od tri velike monoteistike religije, od svog na-
stanka (7. st.) do danas, najveu neprijateljsku nepomirljivost pokazuje prema
prvim dvjema - judaizmu i kranstvu, iz okrilja kojih je nikao i s kojima, u
religijskom smislu, ima najvie zajednikog.
2. U ANTIKOM FILOZOFSKOM UMOVANJU
Sve biva na osnovi zavade

Rat je otac svemu i kralj svih.
Heraklit
Vae victis! (Teko pobijeenima!)

(Znaajka rimskog doba)
Jamano, u drevnoj smo povijesti, u ozraju kako politeistikih tako i

monoteistikih shvaanja i tumaenja svijeta, mogli razabrati raznovrsne kori-
jene premiljanja, pae razluiti i dvojbe ljudskog umovanja o bivstvu i svrho-
vitosti nasilja u povijesnom kretanju. Jo manje moe biti sporno da emo u
helenistikoj i rimskoj antici - i u tom pogledu - nai utemeljenje sveukupnog
~asni, Zagreb, 1974, osim nav.mj. usp. i 838-78.

178 UUDSKI UM I BIVSTVO ZLOSII.IA
kasnijeg poniranja i zdvajanja ljudske misli, u svim mijenama onodobne i ovo-

vremene civilizacije. Tim putem do nas je stigla, ali i produila svoje trajanje,
povijesna spoznaja drevnih i iezlih kultura.
U naem osvmuu na helensko poimanje nasilja valja nam podsjetiti se da
u starogrkoj mitologiji prevano mjesto pripada boginji osvete - Nemesis.
Ona, naime, ravna usudom ovjeka i dakako, njegovih drutveno-etnikih za-
jednica u kojima se odvija njegov ivot i sudbinu kojih dijeli. U boginji Neme-
sis utjelovljeno je grko shvaanje da se tek osvetnitvom za nepravdu i zloin
moe uspostaviti poredak pravde, zakona i reda meu ljudima i narodima. 317
Homer, najstariji grki pjesnik, koji je (prema Platonu) odgojio itavu
Heladu, u svojim nam trajnim epovima - 1/ijadi i Odiseji - doarava sliku
grke mitologijske misli i povijesne stvarnosti iz vremena Trojanskog rata (12.
st. pr.n.e.). Njemu pripisana Ilijada pria nam tek o malom isjeku iz tog
desetogodinjeg rata izmeu udruenih grkih dravica i Trojanaca, u kojem
su Grci, na kraju, izvrili neosporno genocidni zloin, koji je, meutim, ostao
opjevao kao sjajna povijesna pobjeda. Grci su, naime, poto su Troju zauzeli
lukavom varkom, grad potpuno unitili spaljivanjem i pobili sve stanovnitvo.
osim nekoliko uteklih pojedinaca. Iako Homer povijesna dogaanja pripisuje
sudbini, volji i djelatnosti boanske moi Moira - triju sestara suenica koje
pletu i presijecaju niti ivotnog i povijesnog zbivanja - ljudska se djelatnost
pokazuje u sudbinski povezanu cjelinu, izvan koje nisu ni bogovi, ve su njen
nerazdvojni dio, sudjelujui u ratu podijeljeni na oba protivnika tabora. Pravo
jaega prihvaa se kao samo po sebi razumljiva nunost. I kao to u prirodi
lie razbacuje vjetar, da bi drugo poraslo, i ljudskom je plemenu takav
rod, jedni dospijevaju drugi ginu - proumljuje Homer u 1/ijadi. A tu nala-
zimo i velianje prava na umnogostruenu odmazdu, kad se Ahil ljutit zaklinje
nad mrtvim Patroklom da e ga dostojno osvetiti tako to e zaklati dvanaest
Sinova trojanskih i to vrlih, i baciti ih k tome jo U vatru jaku. A pri
svemu tome misao Homerova svijeta je za pobjedu pravednosti u borbi dobra
i zla i nepoznatih prirodnih sila, radi postizanja napretka i veeg sklada u
svijetu. 318
Oko stoljea kasnije Heziod e u svom domiljanju kozmosa u meusob
nim borbama suprotina vidjeti put smirenja i dovoenja svakog na svoje odre-
eno mjesto. Sila jaega slui uvoenju reda, a Zeusovi ljudi junaka boan-
ski su red to u ratnim vrevama jedni druge postupkom krivim zatiru. A
od zla i nevolje rodu ljudskom izbavljenja-i nema, sude po vjekovitosti Hezio-
dova savjeta da sam sebi u zlu radi, drugome o zlu tko radi. 319
3 ~"~ Usp. R.G. Collingwood, n.dj., 56-7.

318 Usp. B. Bolnjak, Grka filozofija, 1956, 16-20,14:H!; Ploetz, n.dj., 113-5, 121; N. Smai-
lagi~. Politika misao helenskog svijeta - u: Historija politikih doktrina, l, 13-8; VE, 10, 1967,
198.
310 Usp. B. Bolnjak, n.dj., 21-3, 149-56; Ploetz, n.dj., 125.
U ANTIKOJ FILOZOFIJI 179
Umni Solon, taj mudrac i pjesnik koji se proslavio kao veliki atenski poli-
tiar i zakonodavac zbog svojih demokratskih drutvenih preinaka (uklonio
krute zakone Drakona), uinio je -prema prosudbi Diogena Laertija, antolo-
gijskog prikazivaa grkih filozofa - najvee djelce< time to je potaknuo Ate-
njane na rat protiv Megarana poradi svog rodnog mjesta Salamine. Kad su,
naime, Atenjani, poslije mnogih poraza, donijeli odluku da e biti kanjen
smru svatko tko bi predloio obnovu rata zbog Salamine, Solon e, pravei
se ludim, raspaliti atenske duhove i potai ih na novi rat. 320 Neznano nam je
kakva su sve nasilja u njemu poinjana, ali moemo pretpostaviti da Atenjani
nisu pobijedili da bi narodni osloboditelj Solon svoju izmudrenu suludost
radi izazivanja ratnog sukoba platio vlastitom glavom, bilo od svojih Atenjana
bilo od izazvanih neprijatelja. Ovaj neobino udnovat sluaj, nedvojbeno go-
vori da Solon, najmudriji ovjek svoga doba, ne bi pribjegao ak tako hirovi-
tom lukavstvu - nasuprot proturatnom mnijenju i demokratske, razborite od-
luke atenskog sabora - da nije smatrao osvajake pothvate i nasilno rjeavanje
spora, ili upotrebu sile, normalnim i veoma svrhovitim za probitke Atene.
Takva shvaanja nalazimo u biti u svih velikana helenske kulture i njezine
filozofske misli, svejedno opirala se ona jo na mitologijske sile ili u svojoj
razludbi polazila od poela i uzroka na idealistikoj ili racionalistikoj potki.
U tom pogledu jedva da ima neke razlike u vremenskom slijedu od ve spome-
nutih Homera (oko 800. pr.n.e.), Hezioda (oko 700. pr.n.e.) i Solona (639-
559), preko Pitagore (582-500), Heraklita (544-480), Eshila (525-456), Sofo-
kla (496--406), Perikla (495-429) do Sokrata (470-399), Platona (427-347),
Aristotela (384-322) i Epikura (341-271. pr.n.e.).
Polazei od povijesne zbilje, a i od nastale na njoj mitologijske predodbe
svijeta, svi ovi umnici, u svojim knjievno-umjetnikim djelima i filozofsko-po-
vijesnim promiljanjima, uzimaju pojavnosti nasilja, sukoba suprotnih sila i rat-
nih zlodjela kao neizbjene prirodne sastavnice ljudskog drutva, pa su prete-
ito zaokupljeni njihovim usmjerenjem a ne moebitnou njihova iskorjenjiva-
nja. To proizlazi i iz Pitagorine pouke da se ljudi moraju tako vladati ))da ne
stvaraju neprijatelje od prijatelja, nego da neprijatelje pretvaraju u prijate-
lje321.
Heraklit, ))otac dijalektike, ui da ))sve stvari nastaju sudbinom, a mogu
biti dovedene >)U sklad (samo) sukobom suprotnih strujanja. Jer: svijet je
istodobno sklad i borba suprotnosti. tovie: tek se po suprotnom spoznaje i
jest neto to to jest. A ))od suprotnosti, ona koja tei raanju i stvaranju zove
se rat i borba, a ona koja tei razaranju kroz vatru zove se sloga i mir. Hera-
klit, jamano, pozna pravu prirodu rata, pa ga ipak slavi kao vrhovni stvara-
laki in i drutveno-etiki princip: ))Rat je otac svemu i kralj svih, jedne je
320 Usp. D. Laertije, n.dj., 14-5; B. Bonjak, n.dj., ~l.

321 Usp. D. Laertije, n.dj., 27J; B. Bonjak, n.dj., 340, 159-161.
iznio kao bogove, druge kao ljude, jedne je uinio robovima, druge slobodni-
ma. Valja znati da je rat openita pojava, da je pravda borba i da sve nastaje
borbom i po nudi, te da sve biva na osnovi zavade i tako treba da bude.
Sukladno tome: Mir je samo oblik, samo vid rata; rat je samo oblik, samo
vid mira. Ne treba ih meusobno suprotstavljati; ono to je danas borba, poe
tak je sutranjeg izmirenja. Za Heraklita je borba suprotnosti zasnovana na
trajnoj zakonitosti u kozmosu i u drutvu. Ona je nunost, pravilo i pravda
koja sigurno sve ureuje. 322 A kakvo su oblije imali rat i borba u Heraklitova
vrijeme moemo zakljuiti npr. po sudbini grada Mileta, koji 494. u ustanku
protiv Perzijanaca biva potpuno uniten (opljakan i razoren) a stanovnitvo
poubijano ili preseljeno u unutranjost Perzije. No, ba takva osvajaka zlo-
djela potakla su panhelensko jedinstvo pod vodstvom Atene, koju je pomagala
i Sparta (dok su se prije borile za prevlast), to e se odraziti u pobjedama nad
Darijem (490) u bitki na Maratonu i nad Kserksom (480) kod Salamine. 323 A
jamano i Grci se kao pobjednici nisu vladali drukije od svojih protivnika.
Eshil, taj tvorac velebne grke tragedije to ne gubi na znaenju, i sam se
borio u ratu kod Maratona, Salamine i Plateje, te zanosnim stihovima velia
grke pobjede nad Perzijancima. U njegovim brojnim dramama i tragedijama
bogovi su zatitnici pravde i osvetnici zloina. Takoer potomci podlijeu od-
mazdi zbog grijeha svojih predaka. Njegovi bogovi i junaci veliki su u pleme-
nitu djelovanju ali i u strasti i u zloinu. U Okovanom Prometeju uzveliat e
neustraivost, stradanje i prkos u otporu tiraniji, kojoj kao nasilju prorie pro-
past, ali put osloboenja vidi jedino u ustrajnosti - usprkos svim uasima -
borbe, u kojoj: sva zemlja strepi, tutnji za gromom grom i vihori urliu bijesni,
dok okrutan bije se boj. 324 Sofoklo, drugi veliki grki dramatik, sudjelovao je
takoer sam, ak kao strateg, u ratu (protiv Samosa). I za nj sukobi i rat
ostaju zagonetkom mrane sudbine, odgonetavanjem koje se ne bavi ve je
uzima kao predloak za svoje povijesno-dramske likove, kojih se znaaj oituje
ba kroz protuslovlja i nasilja. I s obzirom na takve ljudske znaajke, nimalo
nije zaudno to emo ve iz njegova dvoumljenja uti da u svijetu ima dosta
toga to je udno, ali nita po svojoj udnovatosti ne nadmauje ovjeka (An-
tigona). A kod spomena Perikla, tog najzaslunijeg olimpijskog mua za
procvat Atene (Zlatno Perildovo doba), valja se podsjetiti da bez njegova sla-
vodobia kao vojskovoe ne bi bilo ni onog svestranog kulturnog uzdignua
Atene. I premda njegova izreka, da tajna slobode lei u hrabrosti, sadrava
duboku misao i spoznaju o najdjelotvornijem sredstvu obrane najvee ljudske
i nacionalne vrednote, ne treba smetnuti s uma da povijesni sjaj Atene ne
poiva samo na obrambenim, ve i na nasilju osvajakih ratova. Uostalom, i
322 Heraklit, frag. 53, So, 82 (usp. F.Tuman, Rat protiv rata, 483); D. Laertije, n.dj., 296;
B. Bolnjak, n.dj., ~. 168-74.
323 Ploetz, n.dj., 105, 1311-41: B. Bolnjak, n.dj., 47.
324 Usp. F. Tuman, n.dj., 480-1.
U ANTICKOJ FILOZOFIJI 181
sam je Periklo poticao Atenjane na rat ak i u trenutku kad je doznao da su

mu oba sina umrla. 325
Empedoklo, koji je i sam iskuao nasilje kao prognanik, a koga je Aristo-
tel smatrao osnivaem retorike, a puk, zbog njegovih razboritih savjeta, ne
samo umnim nego i monim, udotvornim biem, u svojim filozofskim razma-
tranjima zakljuuje da u prirodi i u ivotu ljudi, i uope u drutvu i u svemu
u svijetu, vladaju ljubav i mrnja, kao nerazdvojna poela, kao uzrok i ishodi-
te svemu u krunom kretanju. Ljubav i mrnja su dva vjena principa, unutra-
nje prirodne sile pomou kojih se mijeaju etiri praelementa. Suprotnosti
proimlju sve i uzrokuju dijalektiki proces spajanja istorodnih a razdvajanja
raznorodnih elemenata. Naizmjence vladaju, kao elementi i sile, a njihovo kru-
enje (kao oitovanje sklada i neprijateljstva) nikad ne prestaje. 326
I Sokrat, teze kojega su imale tako velik utjecaj na razvitak europske
filozofske misli da ga prosvetiteljstvo smatra najveim moralnim i filozofskim
duhom antike, isticao se u mladosti hrabrou kao atenski vojnik (za vrijeme
peloponeskog rata za prevlast u kojem je Sparta odnijela pobjedu nad Ate-
nom, Sokrat je sudjelovao u tri bitke: g. 429 na Halkidici, 424. u Beociji i 422
u Trakiji), ali i u zrelosti pred bezumljem sudskog nasilja,koji tog pobornika
etikog intelektualizma i optimizma, osuuje na smrt. Optuba protiv Sokrata
bila je predloak progona misaonih ljudi sviju doba: Ne vjeruje u bogove u
koje vjeruje drava i kvari mlade. Sokrat, koji zna da nita ne zna, u
razmatranju pravednosti i nepravednosti dolazi do spoznaja da bi istina i moral
morali biti istovjetni pojmovi, da nitko ne grijei samovoljno pa je stoga grijeh
samo zabluda, a spoznaja zla nasuprot dobru nuno upuuje da se klonimo
zla. Ali i njegova razumska etika ostaje podlona unutarnjem, mistinom glasu
demona, koji upravlja svim ivotnim inima ovjeka. 3263 Pa, dakako, i svim
njegovim zlotvorbama i nedjelima, i to kako u opem rastrojstvu ratnog be-
zumlja, tako i u mirnodopskom ivotu. Stoga se grka misao sve vie poinje
suprostavljati preputanju nagonu slijepih sila, usudu sudbine, upuujui po-
zornost na duevne vrednote ljudske naravi i na samu stvaralaku djelatnost
ovjeka i njegovih drutvenih ustroja.
Tako e Demokrit, onaj suvremenik Sokratov za koga Aristotel kae:
~>Taj je, ini se, o svemu promislio, spoznati da ljudima mogu ovladati poude
i strasti do tog stupnja da su mnogi posrnuli pred nezadrivim porivima, pa
nisu prezali ni pred krajnje bezbonim nasladama s kerkama i majkama,
dospjevi ak i do ocoubojstva, a mnogi su i vlastitu djecu zaklali<~. 327 On e
ipak ispovijedati vjeru u nadmo razbora i dobra nad zlom i nasiljem. Jer
krajnji cilj kojemu ivot tei - sreu, mogue je poluiti samo u uravnoteeno-
ru Isto, 439; Ploetz, n.dj., 53--9, 106--27, 133--61 i dr.

326 Usp. B. Bolnjak, n.dj., 55--8, 18~5; Hermann Diels, Predsokratovci, Zagreb, 1983,247.
m. Usp. B. Bonjak, n.dj., 83--8; ELZ, 7, 1964, 100-1.
327 H. Diels, n.dj., 203.
sti i duevnoj spokojnosti. Zbog takvih etikih naela Demokrita e nazvati

nasmijanim filozofom, u emu se, dakako, krila i nevjerica u mogunost
njihova obistinjenja. To e se odraziti u Protagorinu (481-411) velebnu naelu:
ovjek je mjera svih stvari postojeih da jesu, a nepostojeih da nisu. 378 Meu
tim, da je zbilja povijesnog rvnja uvijek vodila rauna samo o mjeri zasebnog
ovjeka, tj. neke odreene dravne ili drutveno politike zajednice, o tome
nam sudbina - ne jedino - helenske Grke, ne doputa, naravno, nikakve
dvojbe. Uostalom, da je te spoznaje bio svjestan ve i Protagora svjedoi nam
njegova rasudba o istini. Prema njemu, O svakoj stvari postoje dvije tvrdnje,
jedna drugoj protivna. Istina, znai, nije neto samo po sebi, neovisno i ope
nito za svakoga ve opaajni zor u odnosu na neto i nekoga, to se nekome
ini da je tako. Stoga su sve predodbe i mnijenja istinita sa stanovita zasebne
priimbe. 329
U Platonovom filozofskom umovanju zrcali se sva helenistika tradicija,
prouena duhom njegova uitelja Sokrata. Ali okolnosti koje je doivio -
slom moi atenske drave nakon peloponeskog rata, unutranji prevratniki
metei, strahovlada pojedinaca i svjetine (tiranija 30-ce na elu sa Sokratovim
uenikom Kritijom pobija 1500 graana), a ponajvie kobna sudbina samog
Sokrata - potakle su ga, jamano, na izgradbu domiljena sustava idealne
drave i drutva. Svoje misli o tome, iz mladalakog i zrelog doba, izloio je
u posebnim knjigama o Dravi i o Zakonima. Polazei od pretpostavke da za
sve u svijetu postoje dva poela: bog, kao um i uzrok, i materija, kao bezo-
blina prabit u kretanju i preobrazbama, Platon za sve nalazi objanjenje u
nunom nadmetanju suprotnosti: dobra i zla, pravde i nepravde, razuma i be-
zumlja, zakona ili reda i sile ili nasilja. U cijelom Platonovu filozofskom su-
stavu ideja, najvia je ideja dobra, jer sve to postaje i to se mijenja tei
ostvarenju dobra. Ipak, Platon u svom etikom idealizmu, ostaje pri dualisti
kom pristupu. On ne zatvara oi pred ivotnim i povijesnim strahotama i
okrutnostima. Ovjek se ne moe izbaviti iz vjeite kozmike borbe dobra i
zla, u kojoj se jedino moe ostvariti boanski sklad uope i drutvena suklad-
nost u dravi. Susljedno tome, Platon u svojoj idealnoj Dravi naroito visoko
i asno mjesto dodjeljuje posebnom sloju - vojnicima, ratnicima, odmah iza
filozofa-vladalaca. Njihova je jedina dunost da uvaju dravu od neprijatelja
pa se posebno odgajaju i spremaju za vjetinu ratovanja. Oito, i veliki osniva
objektivnog idealizma, u svojoj najidealnije domiljenoj slici svijeta, smatra
silu i rat nunom i neizbjenom pojavom, tovie neophodno potrebnim obli-
kom drutvenog i dravnog ivota. Pri tom je zanimljivo da je za Platona pravi
rat zaista samo onaj rat izmeu Helena i barbara koji su od prirode neprijate-
lji, dok su mu ratovi izmeu samih Helena, makar kako krvavi bili, samo
328 D. Laenije, n.dj., 310; B. Bolnjak, n.dj., 7~. 198-ZOO.

329 Usp. H. Diels, n.dj., 244.
U ANTIKOJ FILOZOFill 183
sukobi i borba (agon) ili razdor, jer suparnici nisu >>prirodni<c neprijatelji (ho-
stis) ve samo protivnici. Susljedno tome, Platon e i u svojoj utopijskoj Dravi
izriito zakljuiti da pravednost nije nita drugo nego korist jaega. Gradei
svoju zamisao idealne drave na istovjetnosti prirode ovjeka i drutva, zaPla-
tona e drava biti u velikom ono to je ovjek u malome. I kao to ovjek
moe da bude pravi ovjek tek onda kada umni dio vodi druga dva poriva
njegove due - poudni i voljni, tako e i drava biti najboljom kad njome
budu upravljali najbolji, tj. najmudriji. 330 No kao to vidjesmo, i u takvu slu-
aju Platon je ne zamilja bez sastavnice ratne sile i nasilja, dotino bez dvoj-
stva svijeta, iako vjeruje da um i razboritost mogu osigurati poredak pravedno-
sti, obuzdavajui nagone strasti, grabeljivosti i nasilja.
Nasuprot Platonu, koji je sa svojom Dravom postao davnim predasni-
kom onih to e se opetovano vraati domiljanju uzora idealnog dravnog
ustroja, Aristotel e nam u svojoj Politici trijeznom razboritou ocrtati stvar-
nost oblija i znaajke razliitih dravno-politikih sustava grkog svijeta. Zbog
toga, a pogotovu zato to je Aristotel smatran najuniverzalnijim i najutjecajni-
jim m.isliteljem svih vremena, njegov savren sustav logike postao (prema sudu
Kanta) temeljem znanstvene spoznaje stvarnosti. Zato je razumljivo da su od
neobine vanosti njegovi pogledi i o predmetu naeg razmatranja. Taj polihi-
stor, kakva povijest nije dotada upamtila, a rijetko i kasnije, morao se, daka-
ko, izravno ili posredno baviti i bivstvom sile i nasilja. Kao to je odbio pomi-
sao, da bi se jedno dravno uredenje moglo proglasiti najboljim, Aristotel je
isto tako odbacio Platonovu pretpostavku da bi ukinuem zasebnih obitelji i
posebnikog vlasnitva zavladala sloga u dravi, jer bi s uklanjanjem posebni
kog egoizma toboe nestali uzroci zla i nasilja. Prema Aristotelu ljubav prema
sebi, svojoj obitelji i domovini nije nikakvo zlo ve duboko ukorijenjena po-
treba ljudskog bia. Zlom ona postaje samo u sluaju pretjerivanja, kad joj se
eli udovoljiti unesreivanjem drugih. Kao poznavatelj i svjedok svih nevolja i
zala to ih puanstvu helenskih dravica donose sve raspojasane strasti, nasilne
promjene i meusobne borbe oko prevlasti grkih drava, Aristotel postaje
pobornikom trajnosti i umjerenosti u politikom ivotu, zagovornikom ~)zlatne
sredine izmeu nesnoljivih krajnosti. I on, kao i Platon, dri da su etiri
temeljne ljudske kreposti: hrabrost, umjerenost, pravednost i razboritost- po-
djednako nune i za mir i za rat. Za Aristotela nema drugog svijeta do ovoga,
niti druge zbilje do ove u kojoj postoji jedinstvo opeg i pojedinanog, biti i
pojave, koji su neodvojivi: nema opeg izvan pojedinanog nit biti izvan poja-
ve. I obratno. U vjenom kretanju Aristotel vidi razvitak, usavravanje oblika,
a u dogaanju ostvarivanje biti u pojavnostima.
330 Usp. Platon, Pojam pravinosti i ideja drave- u: N. Smailagi, n.dj., 53-60; D. Laertije,
n.dj., 87-ll7; Ploetz, n.dj., 155--60; J. Makanec, Razvoj dravne misli od Platona do Hegela,
7-29; C. Schmitt, Pojam politike, 1943, 4-5; B. Bonjak, n.dj., 93--113, 204, 210-16; N. Smailagi,
n.dj., 19--24, 53-60; F. Tuman, n.dj., 483.
184 UUDSKI UM l BIVSTVO ZLOSll.IA
ivot se prema Aristotelu sastoji od borbe i mira, rada i poinka, korisnog

truda i napora. Mir, dokolica i umjetnost jesu dobra i blagodati ivota, a rat,
posao i trud tek su nuna zla. Stoga: mirnu dokolicu valja osigurati ak i bor-
bom. I zato: graani treba da budu izvjebani i hrabri ratnici a i dorasli za
plemenitu dokolicu.
Po svojoj prirodi ovjek je drutvena ivotinja (zoon politikon) a tek u
zajednici postaje drutveno bie. Meutim, prirodno je da meu ljudima
postoji nejednakost, sloboda i ropstvo. Kao drutveno bie ovjek moe polu-
iti svoje blaenstvo samo u okviru zajednice. A ljudski rod, po vjenim zako-
nima prirode, tei stvaranju drutvenih zajednica, od obitelji i prvobitnih zajed-
nica do drave. Drava je najvia i najmonija zajednica jer obuhvaa sve
ostale u sebi i tei najviem dobru od svih i za sve. A budui da po Aristotelu
sve zajednice imaju svoju svrhovitu namjeru i tee nekom dobru, to su za nj
sloboda jednih a ropstvo drugih prirodne pojave, pa e se pozvati i na pjesnike
da S pravom Heleni vladaju s barbarima. A kako drava nastaje po prirodi
koja nita ne ini sluajno, i kao i bog bez svrhe, tako je i ovjek po svojoj
naravi dravotvorno bie, a onaj to se zbog svoje prirode, po kojoj je ili
zvijer ili bog izdvaja iz dravne zajednice, takav zasluuje Homerov prijekor
kao ovjek bez svojte, bez zakona, bez ognjita, koji izaziva smutnje i eli
sukobe i rat, a usamljen biva preputen igri sluaja. Svoj puni razvitak ovjek
ne moe postii bez pravde i pravednosti. S njima ovjek postaje najvie i
najbolje bie, a drava postie svoj vrsti poredak. Bez tih vrlina ovjek postaje
najizopaenije, najdivlje i najgore bie preputeno nagonima strasti i mrnje,
a ako je nepravda naoruana onda je to neto najstranije. Nasilja i zloini
nastaju iz pretjerane moi ili pretjerane obespravljenosti. A nepravde zbog
nevaljalstva i nasilja. Aristotelova zamjedba da: priroda drave zahtijeva da
drava bude sastavljena od jednakih i to je mogue slinijih ljudi jer dravna
zajednica poiva na prijateljstvu, a ljudi ne ele da idu ak ni istim putem
sa svojim neprijateljima, morala se odnositi, jamano, jo vie na etniko
negoli na drutveno-staleko jedinstvo.
Osim to je smatrao da su Heleni po samoj prirodi odreeni da budu
slobodni i da vladaju, a svi barbari (ne-Heleni) da budu robovi, Aristotel je
smatrao opravdanim da ratni zarobljenici postaju robovima po zakonu, to
govori da je sva ratna nasilja uzimao kao normalna, pae i svrhovita.
Iako su sva Aristotelova razmatranja polazila od stvarnosti grkog po/isa,
kao suvremenih malih drava, ipak je znakovito da je on drevno-helensko
uvjerenje o iznimnosti Grka i o prirodnoj podreenosti ostalih barbarskih
naroda, doveo do teorijskog opravdanja imperijalnog helenskog ekspanzioni-
zma. Aristotel je, naime, prosuivao da su narodi koji ive u hladnim predje-
lima, kao oni u Europi, vrlo hrabri, ali nedovoljno inteligentni i vjeti. Zato
su uvijek slobodni, ali kako nemaju smisla za dravnu zajednicu to nisu kadri
da vladaju nad svojim susjedima. Nasuprot njima, narodi to ive u Aziji inte-
ligentniji su i imaju smisla za umjetnost, ali poto nemaju hrabrosti ostaju pod
U ANTIKOJ FILOZOFU! 185
jarmom vjeitog ropstva. A grki narod, koji zauzima sredinji geografski polo-
aj, spaja u sebi osobine i jednih i drugih: hrabar je i inteligentan, pa je znao
sauvati slobodu i stvoriti najbolje dravno ureenje. l kad bi bio ujedinjen
bio bi u stanju da vlada nad svima<<. Takve prosudbe Aristotela u svojoj Politici
upuuju, jamano, na to da nije sluajno dobio poziv od Filipa Makedonskog
(342), vladara makedonskih barbara, da postane odgojiteljem njegova sina,
kad je ovome bilo 15 godina, ali isto tako i na to da nisu tona ona miljenja
koja poriu presudan utjecaj Aristotelovih ideja na Aleksandra Velikoga. Bez
obzira na stanovita protuslovlja u njima samima, a takoer izmeu njih i Alek-
sandrove povijesne inidbe. Ta, valja imati na umu da je Aristotel bio jo
Aleksandrov uitelj kad je ovaj sudjelovao u bitci kod Heroneje (338) u kojoj
je poraena Atena s Tebom dok je na atenskoj strani u borbi sudjelovao De-
mosten. Onaj Demosten, to e se kao dravnik i najvei atenski govornik
najvie proslaviti ba svojim >>filipikama - govorima protiv makedonskog kra-
lja Filipa II, igoui ga osvajaem i grobarem grke slobode. Demostenova
nastojanja da ohrabri atenski savez na ustrajan otpor makedonskim osvaja-
njima ostala su uzaludna, stari grki polis bio je skren, a Makedonija je po-
stala prvom silom, ali e Aleksandar Veliki zapravo ujediniti grki svijet i za-
tim svojim osvajanjima na Srednjem istoku i u Aziji proiriti privremeno make-
donsko-grko gospodstvo, a trajnije sveukupnu helenistiku kulturu. 331 A to
to Aristotel nije pratio Aleksandra na njegovu ratnu pohodu na Istok, ve se
vratio u Atenu, i to e kasnije, poslije Aleksandrove smrti, iz nje morati
pobjei, samo su primjeri, koliko njegove osobne podvojenosti, toliko i inje
nice da izmeu filozofskog umovanja o svijetu i dravnike (makar kako Ve-
lebne) osvajake inidbe u njemu - ne moe biti trajnije sukladnosti. Ali
takoer i toga da povijest nikome ne prata stavljanje u slubu protivnicima
svoga naroda. S druge strane, sudbina samog Demostena svjedoi o dubljim
pogubnim posljedicama uspostave strane prevlasti. Demosten, koji se za Alek-
sandra Velikoga povukao iz politikoga ivota, a nakon njegove smrti ponovno
ukljuio u protumakedonski pokret, bio je osuen na smrt, pa da bi izbjegao
pogubljenje pobjegao je iz Atene i sam se otrovao.
Nizu velikih grkih filozofa, koji su izvrili najvei utjecaj na dalji razvitak
europske filozofske misli, pripada i Epikur sa svojim materijalistiko-racionali
stikim umovanjem. Nastavlja njegove prosvetiteljske filozofije u Rimu, dva
stoljea nakon njega, Lukrecije Kar (96-55) rei e da je Epikur svojim umom
nadvisio itav ljudski rod, a i poslije punih dvadeset stoljea vrijedit e sud
da bez udjela Epikurove misli ne bi bila zamisliva znanstvena spoznaja pri-
rodno-drutvenih pojavnosti, iako e njegova kola ubrzo biti i ozloglaena
zbog jednostrano i krivo shvaena hedonizma. Prema Epikuru svrha i krajnji
cilj svega treba da bude ovjekova srea, koja se moe poluiti poznavanjem i
331 Usp. Aristotel, Priroda drave, prijevod u: N. Smailagi, n.dj., 60-6; J. Makanec, n.dj.,
30-42; B. Bonjak, n.dj., 114-39, 227-42; N. Smailagi, n.dj., l, 29-39.
potivanjem prirodnih zakonitosti. Sve u prirodi, ivotu i u svijetu ima svoj

uzor. Iz toga proizlazi da su zbivanja i dogaanja posljedak neophodne nuno-
sti - koja djeluje kao neumoljiva sila - ali ne sva, jer do drugih dolazi samo
sluajno, a do nekih zbog nas samih. Prema tome: budunost nije potpuno u
naim rukama, niti je potpuno neovisna od nae volje. Sve je u procesu nasta-
janja i nestajanja, ali u svrhovitosti trajnog preoblikovanja sve to postoji -
postoji kao pojedinano, zasebno. Prema tome, sve se svodi i na ovjeka kao
jedinku, ali za ispitivanje i spoznaju pojedinanog bitno je da se najprije spozna
cjelina, tj. kozmos i zakonitost te uvjetovanost svekolikog zbivanja i svih poja-
va. to e rei da o svakoj pojavnosti, prirodnim redosljedom, sukladnim toj
pojavnosti, zakljuujemo prema njenoj uzronosti. A kako spoznaja istine ovi-
si: i osobnom opaaju, koji za svakog ima jednaku vrijednost, te o pojmu, koji
ukljuuje steeno iskustvo, a povrh toga i o naklonosti s obzirom na d~evno
stanje (o afektima, strasti, uzrujanosti, zadovoljstvu, boli)- to je osjeanje
uvijek i izvor razumskog zakljuivanja o istinitosti nasilja. Ili, svakovrsne tete
koje ljudi nanose nastaju ili iz mrnje, ili iz zavisti, ili iz prezira. A sve to
mudar ovjek moe savladati razumom. Pravinost u apsolutnom smislu nikad
nije postojala, ve samo kao sporazum o meusobnom odnoaju. A ljudi koji
se izmeu sebe ne mogu sporazumjeti da nee ni nanositi tetu drugima niti
je pak trpjeti, ne znaju ni za pravinost ni za nepravdu. A to vai -zaklju-
uje Epikur - i za narode koji nisu bili u stanju da zakljue ugovor da nee
nanositi tetu niti je trpjeti. Bit problema je u tome, to nepravinost sama
po sebi nije nikakvo zlo, nego je zlo samo u posljedicama, kao i u tome to
u svakoj zajednici vrijedi pravo da je pravino ono to donosi korist zajedni-
ci.J:n:
Nasuprot jednostranim prosudbama da je Epikur bio zagovornikom opti-
mistikog, ak i hedonistikog pogleda na svijet, prije bismo mogli zakljuiti
da je on upuivao na traenje sree ovjeka u izdvajanju iz zajednice, u nje-
govu duevnom miru i u osobnom zadovoljstvu u ivotu, s tenjom da se boli
i zla nadvladaju razboritom mudrou. I to ba zbog toga to je spoznao nemo
ovjekove volje i nemogunost mijenjanja povijesno-drutvene stvarnosti, u ko-
joj dogovor ljudi i naroda o meusobnom nenanoenju zla, nasilja ili teta -
ostaje trajno jedva dokuivim ciljem, rijetkom i obino kratkotrajnom zbiljno-
u, tek epizodnom pojavnou u sveukupnu povijesnom hodu.
Pobjeda Filipa Makedonskog nad atensko-tebanskim savezom kod Hero-
neje (338. g.pr.n.e) oznaila je kraj razdoblja grkih polisa (gradova-drava),
ali ne i helenske kulture. Svoju dominaciju nad Grkom Filip je postigao jaom
i bolje ustrojenom vojskom od one grkih drava, koje su bile na mnogo viem
stupnju kulturno demokratskg ureenja negoli Makedonija u kojoj je glavnu
331 Usp. D.Laertije, n.dj., 333-96; B. BoJnjak, Filozofija od Aristotela do renesanse, 1957,
32-40.
rije, uz dvor, imao jak i povlaten vojni stale. Stavivi se na elo saveza
grkih drava, ne kao osvaja ve kao predvodnik, u ratu protiv Perzijanaca,
Filip je stvorio pretpostavke za irenje helenizma, koje e se zbiti, meutim,
za vrijeme ratnih pohoda njegova mlada sina, i Aristotelova uenika, Aleksan-
dra Velikoga (poto je sam bio ubijen za vrijeme priprema). Ve prijanji grki
ratovi s barbarima i Perzijancima, a jo vie sadanje proirenje grko-make
donskog carstva pod Aleksandrom na tri kontinenta, u Evropi, Africi i Aziji,
sve do Indije, upuivali su u sve veoj mjeri grku misao na to da se odgovori
na sva ljudska i povijesno-drutvena pitanja ne mogu nai samo u obzorju
grkih polisa ve ih je nuno traiti i u svjetskom (ekumenskom) bezgraniju.
Pri tom se, razumljivo, morala baviti i bivstvom sile i nasilja zbog njihove
presudne uloge u svim povijesno-drutvenim zbivanjima, a navlastito u irenju
granica svijeta. Tu su se javili posve novi problemi, jer Aleksandrova svjetska
drava, isto kao i kasnija rimska, nije mogla imati istu svrhu, niti je svojim
ustrojem i djelatnou mogla biti istovjetna prijanjim helenskim dravama po
uinkovitosti na svim podrujima duhovnog i tvarnog ivota. to je svijet po-
stajao svjetskijim i bezgraninijim, to se ovjek osjeao koliko monijim nad
prirodom i prostranstvima, toliko i usamljenijim i bespomonijim u odnoaju
na sve straniju oruanu silu drave i mnoenja nasilja. To se na taj nain
oitavalo osobito u filozofskim pogledima stoicizma, kojega je osnovao Zenon
(366-264) sa Cipra, a nastavljali rimski mislitelji. Sueljen sa zbiljom, na pro-
mjene koje moe sve manje djelovati, stoiki mudrac trai rjeenje u jakosti i
veliini vlastitog duha da se ovjek uzdigne iznad postojeeg stanja koje ne
moe mijenjati, ali i u hrabrosti i ustrajnosti volje u suprotstavljanju svim izo-
paen jima i manama takvog svijeta.
Sve do etvrtog stoljea grka

filozofska misao razmatrala je odnose iz-
meu razliitih naroda - ili etnikih i dravnih zajednica - na razini povijesne
svijesti Herodota o nunosti i neizbjenosti neprijateljstva i bespotedne borbe
izmeu Grka i barbara. S uspostavom Aleksandrova imperija, koji je pod vod-
stvom Grka obuhvatio najrazliitije narode, od Jadranskoga mora do Inda i od
Dunava do Sahare, nastupilo je razdoblje helenizma, u kojemu nije potpuno
izbrisano ranije shvaanje, ali je u mnogome doivjelo preobrazbu. Poto su
se nali u istoj dravi, barbarima je priznavano pravo da mogu postati Grci.
Tako je helenizam, na potki nametanja dravno-politike prevlasti i irenja
grke kulture i jezika u biti znaio asimilaciju pripadnika negrkih naroda, a
ne samo njihovu prilagodbu grkim obiajima i redu. To mu je, uostalom, i
bilo izvorno znaenje 333 . A kako se u svjetskoj povijesnoj svijesti redovito za-
boravlja na tu njegovu genocidnu stranu, to i helenizam - bez dvojbe - moe
posluiti kao jo jedan uvjerljiviji primjer koliko za jednostranost svekolike
ljudske misli, toliko i za potvrdu njenog preutnog prihvaanja tvarnih i duhov-
333 Usp. R.G. Collingwood, n.dj., 42.

nih nasilja kao normalnih sastavnica sveukupne povijesne zbiljnosti. Ali heleni-
zam se isto tako moe uzeti i kao dokaz o uzaludnosti nakana da se asimiliraju
brojni drugi povijesno-etniki samosvojni narodi u jedinstven helenistiki na-
rod. U tome, prije svega, bijahu i glavni uzroci raspada Aleksandrova carstva,
ubrzo nakon njegove smrti, a kad e Grka postati plijenom nadmone sile
novog Rimskog imperija - istobitne silnice uvjetovat e i njegovu kob.
Povijesno je veoma znakovito da je samo imperijalno razdoblje helenizma,
a pogotovu rimsko, dalo manje izvornih velikana filozofsko-povijesne misli,
ve je vie tragova ostavilo u sljedbenicima preanjih, osim na podruju rat-
nog umijea i dravnog ustrojstva.
Rimska misao u svemu polazi od grke duhovne batine, kako je ona bila
uopena u filozofskim pogledima stoicizma (savrenstvo prirode, nunost i za-
konitost ili sudbina dogaanja, dvojstvo aktivnog i pasivnog, dobra i zla, etiri
osnovne vrline i isto toliko neumnih poriva; sloboda u shvaanju nunosti i
mogunosti samostalnog djelovanja). I makar je preteito zaokupljena praktici-
stikim, a manje teorijskim pitanjima, rimska nam misao nee dati nekih naro-
itih novih spoznaja glede naeg razmatranja, ali ipak takvih vrijednost kojih
je ve u tome to nose peat svjedoanstva najznatnije svjetske sile antikog
doba, to je na svoj nain bila pralik svih kasnijih imperija.
Jedna od najpoznatijih pounih uzreica cijele rimske povijesti glasi:
Vae victis! -Teko pobijeenima! Nju je dodue uskliknuo galski voa Breno
(387.pr.n.e.)334 , ali u njenom znaenju, u vrtloenju najbezdunijih zlodjela i
nemilosrdnih nasilja, odvijat e se sveukupna povijest velikog rimskog carstva,
kako u njegovim osvajakim ratovima za porobljivanje mnogih stranih naroda,
tako i u estim unutarnjim graanskim ratovima, te pobunama pokorenih na-
roda u provincijama i robova. Rimska je povijest zapravo stanje neprestanih
sukoba, oruanih kreeva i smrtnih pogibelji. Takva e zbilja potaknuti pje-
snika i filozofa Lukrecija Kara (96-55), koji je epikurejskoj filozofskoj misli
dao latinski izraz, na zazivanje boanskih moi Venere da: umine oruja um
i zveka i vrisak po kopnu i moru zbog divljega rata da zamre, ne bi li
izmolio zamamljiv i uen, a za Rimljane nedokuiv mir. tovie, rat ima za
nj (zbog toga to se u vjenome ratu ... bojevi i bitke nastoje vazda izvodit, ni
asa ne prestaju s borbom) takvo znaenje u svijetu drutvena ivota da ga
uzima kao najsukladniji znamen za usporedbu s prirodom, da bi pomou njega
objasnio i doarao atomistiku sliku nastajanja svega svijeta, u vjenom kreta-
nju pratvari, te u sudaranju i spajanju atoma u beskrajnom praznom prosto-
ru.3fs
Ondanje povijesne prilike su takve da su borbe i rat a ne mir - redovno
stanje. A i taj ueni mir stie se, kao i u grko doba, samo ratom (Pax paritur
334 T. Livius, Ab urbe condita libri, V, 48,9 (usp. Z. Doroghy, Blago latinskogjezika,1966,
364).
m Usp. B. Bolnjak, n.dj., 1957, 40-3.
bello), kako je to zabiljeio Kornelije Nepot (100-24) u svom opisu svjetskih

dogaaja i znamenitih vladara. 336 Pakao sila i nasilja, to ga znamenuje >>eljezo
i krv, nije nastao ni prestao s Rimom, ali sam izriaj (Ferrum et sanguis)
batinimo od njegove slave.
O kontinuitetu helenske i rimske povijesti u tom smislu, svjedoi nam
prvi, pravi rimski povjesnik Polibije (200--120), svojim ivotom i svojim djelom.
On e stoiku ideju o svjetskoj dravi (kozmopolisu), dvojako shvaenoj kao
priznanje prirodnih zajednica svijeta i potrebe sveope povezanosti ljudskog
roda, primijeniti na sustav mjeovite rimske drave. O rimskom imperiju govo-
rit e kao o najboljem moguem ureenju, ali e istodobno biti daleko od
pomisli da se u povijesti mogu prevladati ili izbjei pogreke i zla prolosti.
Povijest nas ne upuuje na to da moemo izbjei sline tragedije, ve jedino
na spremnost da ih hrabro podnosimo kad nam ih sudbina nametne. Polibijevi
pogledi zasnivali su se kako na opem tako i osobnom iskustvu. Naavi se
meu tisuu talaca, koje su Ahejci morali izruiti Rimu, on e se ukljuiti u
rimski kulturni ivot i postati odgojiteljem, pae i prijataljem Publija Kornelija
Scipiona ml. S njim odlazi u rat protiv Kartaana i postaje oevidac unitenja
Kartage (146. pr.n.e.). A kad su Rimljani, iste godine skrili Ahejski savez i
osvojili Korint, Polibije nastoji ublaiti sudbinu svoga naroda. Podudarnost
povijesnih i osobnih spoznaja morala se, dakako, odraziti i u njegovoj prikazbi
povijesti rimske drave. 337
I filozof, dravnik i najvei rimski govornik Marko Tulije Ciceron ( 106--
43), taj ))najobrazovaniji duh Rima (L. Laurand), koji je u svim vremenima
ostao )>velikim uiteljem kulture svakoga naroda (E. Ciacerri) - imao je ne
manje osobnog iskustva. Bio je sudionik i oevidac politiko-pravnih, dravnih
i pobunjenikih, kao i ratnih, nasilja. Stvarao je povijest istaknutim udjelom u
slamanju i u pripremama urota; biva pretor i konzul; otkriva i kanjava (Katili-
nine) urotnike smru i bude slavljen kao spasitelj drave, da bi poslije toga
doivio gorinu progonstva i opojnost slasti povratka na vlast; u graanskim
borbama i ratovima bio uz Pompeja, pa uz Cezara; poslije Cezarova ubojstva,
postaje voom senata, vodei odlunu borbu za obranu republike protiv na-
mjera Marka Antonija da se nametne za samovladara; kad ovaj, meutim (u
triumviratu s Oktavijanom i Lepidom), pobjeuje oporbu, meu brojnim r-
tvama progona nalazi se i Ciceron, i sin mu i brat. A za potpunije ozraje
nasilja, u uzorno doba antike, neka nam poslui primjer da Ciceronu odsjekoe
i glavu i desnicu, te ih izloie kao zastraujui znamen na govornici gdje je
336Cornelius Nepos, Atticus, Chabrias, Epaminondas, HaiUlibal, Epam. 5.

musp. K. Hildenbrand, Geschichte und System der Rechts- und Staatsphilosophie, l, 511
i dr.; M. Hammond, City-State and World-State in Greek und Roman Political Theory until
Augustus, Cambridge, HUP, 1951, 54, 161 i dr.; N. Smailagi, n.dj., l, 45; R.G. Collingwood,
n.dj., 43-6.
drao svoje vatrene govore protiv silnika, koji e doi glave i njemu i samoj
republici. Ba u obrani slobode dostigao je vrhunac svog govornikog umijea
i moralne veliine: elim samo ovo dvoje: da umirui ostavim rimski narod
slobodan, a od ovoga - mislim - besmrtni bogovi ne mogu dati nita vee;
drugo, da svakome bude onako, kako si je stekao zasluga za dravu. Njegov
usklik: >>Stvar je dola do vrhunca; o slobodi se odluuje. Treba ili da pobijedi-
te, graani ... ili da robujete<< -nee promijeniti njegovu kob, ali e, jamano,
imati odjeka u povijesti. Svojim govorima i filozofskim raspravama Ciceron je
kao nitko u rimskoj knjievnosti ostavio svjedoanstva o svom dobu, pa i o
svom doprinosu irenju i polatinjenju helenske kulture na golemim prostran-
stvima rimskog imperija. Njegova su shvaanja utkana u ono najvrednije u
helensko-rimskoj kulturi, to e s kranstvom postati osnovom europskoj i
zapadnoj civilizaciji.
Ciceron, poput ostalih rimskih mislitelja, ne priznaje jednakost izmeu
Rimljana i ostalih (barbarskih) naroda. Za nj: Drugi narodi mogu podnositi
ropstvo, a rimskom je narodu priroena sloboda. Ciceron shvaa primjenu
sile kao nuno zlo. Postoje dva naina rjeavanja sporova, jedan putem ras-
pravljanja, drugi silom, i kako je prvi svojstven ovjeku a drugi ivotinjama,
to se drugom pribjegava tek kad se prvi ne moe primijeniti. Stoga je dopu-
teno voditi ratove ako im je cilj da se ivi u miru, bez nepravde. Pri tom e
Ciceron bit problema svesti na formalnu stranu: nijedan rat nije pravedan
ako se poduzima prije postavljenih uvjeta, ili ako nije unaprijed zakazan i
objavljen, ime zapravo opravdava postavljanje zahtjeva, tj. nasilje jaeg,
svog Rimskog imperija. Znakovito je, za cijelo antiko doba, to Ciceron od-
nose meu narodima i dravama svodi na potivanje ratnog prava. U tom
sklopu on se zauzima i za ograniavanje nasilja: Kad se postigne pobjeda,
treba sauvati one koji nisu bili neovjeni u ratu. Takoer, i onda kad se
ratuje zbog slave, valja paziti da su pobude ratova pravedne. Ciceron je time
izraavao tada ve uvrijeeno pravilo da je rat opravdan (bel/um justum) ako
ima opravdan uzrok i ako je zapoet na pravilan nain. U odnosu na svakojaka
nasilja Ciceron e isticati moralna naela: da ljudi izvru same osnove prirode
kad odvajaju korisnost od morala; te da je pljakanje i nanoenje tete drugi-
ma, radi uveanja svoje udobnosti, prirodi protivnije negoli sama smrt i biloka-
kva zla. Meutim, po tadanjem shvaanju ratnog prava pobjedniku je pripa-
dalo sve: dobra su uzimana kao plijen, zemljite je prisvajala drava, ljudi su
postajati robovima, a primirja utanaena izmeu vojskovoa esto su jamena
uzimanjem talaca. I iz vlastitih iskustava Ciceron bijae svjestan nemoi moral-
nih naela, pa e rei da je bijedno strahovati pred zlom koje se ne moe
izbjei. On isto tako zna, da nema nita tako nevjerojatnoga, ili odvratnoga i
niskoga, to licemjerna rjeitost ne bi uinila vjerojatnim, ili lijepim i oboava-
nja dostojnim. Svojom glavom posvjedoio je svoje shvaanje slobode, a u
njegovoj misli: Smrt je strana za one koji sa ivotom gube sve, a ne za one
ija slava nee nikada moi umrijeti - sadrano je shvaanje bivstva sile i
U ANTIKOJ FILOZOFU! 191
nasilja od iskona, ali i spoznaja o nunosti i opravdanosti vjeitog nagonskog

opiranja zlu i plemenite svrhovitosti rtve za dobro slobode. 338
U filozofsko-povijesnom pristupu Tita Livija (59-17) doi e do izraaja,
mnogo vie negoli u Cicerona, duhovni zor o iznimnosti i nadmoi Rimljana
nad drugim narodima, te o njihovu pravu na gospodstvo u svjetskim razmje-
rima ne brinui o opstojnosti naroda drugih zemalja. Prema svim djelima i
postupcima Rimljana on je samouvjereno pristran, dok e prema njihovim pro-
tivnicima biti krajnje neobjektivan, ak i kad dokau svoju nadmo, kao u
sluaju Hanibala. 339
To e se podjednako oitovati i u pjesnikom djelu P. N. Ovidija
(43.pr.n.e. -IS.n.e.), koji je izvrio golem utjecaj na kasniju europsku knjiev-
nost. U njegovoj gorkoj spoznaji: ))Bratska je ljubav rijetka (Fratrum gratia
rara est) - zrcale se, jamano vie negoli obiteljsko-bratski odnosi meu naj-
srodnijim narodima, ali i za nj su glavne suprotnosti one izmeu Rimljana i
barbara. Unato tome to je osobno spoznao nimalo pitomu ud rimske vlada-
vine, jer je od Augusta prognan, u naponu snage, u podruje Tomima (Con-
stance) na Crnome moru, On e o tome svjedoiti u tamo spjevanim elegijskim
zbirkama (Tristia i Ex Ponta), opisujui mrsku barbarsku sredinu i alei za
blagodatima Rima.
O trajnim protuslovljima rimskog drutva, zasnovanog na unutarnjim i
vanjskim nasiljima, te o bezizlaznim zdvajanjima rimskih umova - pria nam i
sudbina i misao Lucija Aneja Seneke (4.pr.n.e.-65). Taj sljedbenik stoike
filozofije, sin Hispanca, rimskog retora, postat e odgojiteljem i savjetnikom
Nerona, koji e se nad otrovanim Klaudijem proglasiti carem. Isprva Neron
e, pod utjecajem Seneke, vladati razborito i umjereno. Ali ubrzo e opojnost
sile, to je potie vlast, pretegnuti nad humanistikim nazorima Seneke, koji
e biti otputen, pa optuen za urotu protiv cara i prisiljen da sam sebi oduzme
ivot. A Neron e zavesti takva bezobzirna nasilja i poiniti takva strana zlo-
instva - od ubojstva majke i ene, te urotnika i nedunih, do poara Rima i
krvavih progona krana - da e u povijesti ostati znamenom bezobzirnog vla-
stodrakog terorizma i krvolotva. Neron, jamano, nije dvojio u svojim nasi-
ljima, koja e izazvati pobune u provincijama (Galiji, Hispaniji i Germaniji) i
u samom Rimu, te ga Senat proglaava neprijateljem rimskog naroda i osuuje
na smrt na to sam poinja samoubojstvo, tri godine poslije Seneke. Budui
da i takav Neron ne bijae u povijesti osamljena i iznimna zloinaka pojava,
ve samo do udovine krajnosti izraena nakaza nasilja, to nam i primjer
njegova doba, itekako, moe posluiti dokazom kako su se u povijesti i najvea
338 Usp. Ciceron, Filozofski spisi, 1955, 63-4, 118, 161, 195; V. Protenik, Ciceron, HE, III,
1942, 744-7; F. Tuman, Rat protiv rata, 483-4, 506, 541, 578; J. Andreis, Tragovi mudrosti,
1944, 24, 37, 129, 179, 215.
339 Usp. K. Ploet2:, n.dj., 186-9, 308; R.G. Colllngwood, n.dj., 47-9.
zlodjela mogla dogaati u sjeni i u prisutnosti priguene i nemone humani-

stike ljudske misli. Zloduh neronskog bezumlja opetovano biva silnijim od
svake ljudske razboritosti i vjeite tenje za izbavljenjem iz suzne doline zla i
krvi. Zbog toga e i Seneka s razlogom pitati: to mi koristi filozofija - to
e rei: razum - ako svijetom upravlja bog? U traenju izlaza, on se nee
prepustiti sanjarskom matanju, ve e ostati na podlozi stvarnosti, jer zna:
ako se protivi priroda, uzaludan je trud. Iako uvjeren da sudbina vodi one
koji to hoe, a vue one koji to nee, on joj se ne preputa bezvoljno, jer
filozofija nas mora poticati da se bogu pokoravamo rado, a udesu prko-
sno. On dvoumi, oito, ali e unato tome igosati pogubno djelovanje ljud-
skih strasti lakomosti i astoljublja, propovijedajui humane odnose graene
na mudrosti i kreposnim ljudskim vrlinama. Seneka e biti odluan protivnik
ropstva, kao nerazboritog i silom nametnutog neovjenog stanja, a onaj tko
ne moe zamisliti roba slobodnim neka se prisjeti tko je sve dopadao ropstva
i zamisli sebe robom. Osim toga, u ivotu ima ropstva razliitim opainama, a
u ropstvu slobode duha. A nijedno ropstvo nije sramotnije od dobrovoljno-
ga. A s obzirom na rasprostranjenost nasilja, veih nad manjim narodima,
valja podsjetiti na mudru Senekinu zamjedbu: Ta, nitko ne ljubi domovinu
jer je velika, ve jer je njegova. 340 Jamano, kob i povijesna sudbina takve
razboritosti ljudske misli, podjednako kao i kranskog vjerovanja u sveope
izmirenje u promislu Bojem, oituje se kako u opetovanoj ali ipak nestalnoj
nadmoi neronskog bezumlja, tako i u prkosnu obnavljanju, makar i zdvojnog
razumskog suproa sljepoi sile i bezdunosti nasilja, bez obzira na to koliko
pri tom ljudska misao bila uvjetovana prilikama svoga doba ili vlastitim domi-
ljajnim predodbama.
Potvrdu za sve ovo nai emo i u velikog rimskog povjesnika Kornelija
Tacita (55-120), iji je udjel u politikom ivotu takoer bio znatan (za cara
Nerve obnaao je dunost konzula), ali je poteen sudbine Aristotela ili Sene-
ke. Tacit e traiti dublje, skrovite uzroke povijesnih zbivanja. Pri tom e,
meutim, pretjeranu vanost pridati onima psiholoke naravi a odve zanema-
riti njihovu drutvenu i meunarodnu uvjetovanost. On glavne uzronike povi-
jesnih dogaanja svodi na uroena svojstva, tj. znaaje ljudi, koji su unaprijed
predodreeni. Za nj dobar ovjek ne moe uiniti zla djela, a onaj koji se
pokae loim morao je uvijek takav biti samo se prikrivao licemjerstvom. Tacit
je u tom slijedio Aristotelovu misao da nikakva sila ne moe izmijeniti znaaj
ovjeka, ve samo pokazati kakve je kakvoe ve bio. A ve je Sokrat istakao,
da je individualni znaaj, izdvojen iz njegove okoline, puka apstrakcija a ne
stvarno postojee bie. Jer i u njegovo doba bilo je jasno da ono to ovjek
ini zavisi samo donekle od toga kakav je on ovjek, a hoe li se on nametnuti
340 Usp. Seneka, Filozofija i !ivot i dr. pisma (prij. u: B. Bolnjak, n.dj., 135-43; K. Ploetz,
n.di., 290-2, 310-2, 340-56.
svijetu ili e svijet pokoriti njega uvjetovano je mnogim drutvenim silnicama.

Tacit je zagovornik republikanskih sloboda, ali je i pristaa nasilja iskazujui
prezir prema mirnom upravljanju. On velia rimska osvajanja u Britaniji i Ger-
maniji i slavi vojnike uspjehe, premda zna to ratni pohodi nose sa sobom.
On e, naime, za pobjednike rei: gdje stvaraju pusto, nazivaju to mirom.
U njegovu opisu surova ali neiskvarena germanska plemena djeluju kao
upadna oprenost moralnoj izopaenosti tadanjeg rimskog drutva, ali e poput
Cezara, voama narodnog otpora rimskim osvajaima pripisivati razbojnike i
pljakake pobude. Tako nam i veliki rimski povjesniar daje odve iskrivljenu
sliku povijesnoga zbivanja, koliko zbog toga to mu uzroke nalazi preteito u
sukobu linosti (pretjerano dobrih s pretjerano loim), toliko i zbog pristrano-
sti u opisivanju odnoaja i postupaka rimskih osvajaa i od njih ugroenih na-
roda.34l
Rimski car Marko Antonin Aurelije (121-180) u cijeloj je povijesti jedan
od rijetkih vladara koji je ujedno bio i filozof. Povjesnici biljee da je od mla-
dosti bio gorljivi pristaa stoicizma, te da je tim filozofskim nazorima ostao
vjeran i kao car. Potvrda za to nalazi se u njegovu djelu Razgovori sa samim
sobom (Ta eis heauton), no da li i u njegovu carevanju? Ili nam ba ono govori
kako je izgledala primjena naela glavnog filozofskog pravca antike u onda-
njoj stvarnosti?! Njegova je vladavina ispunjena nesrazmjerno vie maem
nego filozofijom. Njegove vojske ratuju na granicama carstva, gue ustanke u
Britaniji i na Srednjem istoku; suzbijaju provale germanskih plemena koja pro-
diru u rimska podruja (sve do Akvileje); na Istoku ratuje s Paranima, u
Armeniji, Siriji i Mezopotamiji, pa e tamonje pobjede, Marko Aurelije i
suvladar Lucije Ver, proslaviti 166. g. trijumfom u Rimu, ali e odanle pobjed-
nike legije prenijeti kugu koja e poharati Balkanski poluotok i Italiju. Iste
godine, u rimske provincije Daciju, Norik i Panoniju, provale germanska ple-
mena Markomani, Kvadi i iranski Sarmati, a Vandali i Langobardi dopru do
Italije, do Pijave, pa u Rimu nasta strahovito zaprepatenje. Sada (168) u rat
na Dunavu krenu oba cara, i tu e, pobijedivi {od 172-175) Markomane,
Kvade i Sarmate, Marko Aurelije >>izvanrednom hrabrou i ustrajnou po-
kazati da je >)isto tako dobar ratnik kao i filozof. Tada su Rimljani zarobljene
barbare, Germane, prvi put naselili u rimskim granicama, prisilivi ih na obra-
ivanje zemlje. No, Marko Aurelije morao se okrenuti na drugu stranu: s
Maurskim plemenima vodila se borba oko obala Hispanije, u Egiptu je trebalo
uguiti opasan ustanak, a neki Avidije e izazvati graanski rat, proglasivi se
carem, ali e biti ubijen od svojih pristaa kad je Marko Aurelije poao protiv
njega. Po pobjedonosnom povratku s Istoka (176) Marko Aurelije je ponovno
proslavio trijumf, a senat zakljui da mu se na Kapitolu podigne konjaniki
spomenik i na Martovu polju stup, koji su jo i danas ondje. Tada, meutim,
341 Usp. K. Ploetz, n.dj., 314, 363-9, 377; R.G. Collingwood, n.dj., 49-57.
uini jedinu pogreku svog ivota (G. Novak): za suvladara proglasi svog
petnaestogodinjeg sina Komoda, uvevi mjesto izbornog, nasljedni, dinastiki
sustav. Ubrzo je (178) opet morao u rat na Dunavu, gdje ponovo pobjeuje
Markomane i Kvade, ali tu doskora i umire u Vindoboni (Beu). Prema tome:
carevanje filozofa ispunjeno je ratom i, dakako, svim neizbjenim popratnim
nasiljima. U tim ratnim vrevama i meteima pobuna, Marko Aurelije je ipak
stigao da postavi plaene nastavnike u filozofskim kolama u Ateni, Aleksan-
driji, Smirni i u Siriji. Za nj su znai rat i filozofija podjednako prirodne pojave
i potrebe. A to se tie njegova shvaanja svijeta glede domovine i drugih
naroda, on e rei: Moja priroda ... posjeduje sposobnost razumnog razmilja-
nja i osjeanja da pripadam svome blinjem: to znai da je moje mjesto i moja
domovina - ukoliko sam Antonin - Rim, a ukoliko sam ovjek - Kozmos.
Kolikogod ta misao sadrava i razumsko univerzalno nadilaenje granica Rim-
skog imperija, u stvarnosti, u svojoj inidbi, car-filozof ostao je na razini poi-
stovjeivanja rimske drave sa svjetskom zajednicom. Drugo je pitanje je li to
bilo uvjetovano samo zbiljskim okolnostima njegova doba ili i dosegom nje-
gova filozofskog promiljanja. 342
3. U KR~ANSKOJ SKOLASTICI
.. .Sudbina slabijega volja je

jaega koji ga ima u moi.
Aurelije Augustin
Unutarnje drutvene suprotnosti i sve vee rastrojstvo Rimskog carstva u

nasilju graanskih i vanjskih ratova, sve oitija njegova nemo da odri svoju
vlast na golemim prostranstvima triju kontinenata spram dizanju pokorenih i
provalama novih barbarskih naroda - sve je to stvaralo pretpostavke ne samo
za produbljivanje drutvene krize carstva, ve i za krizu itavog duhovnog sje-
tonazora antikog svijeta, a za uzdizanje progonjenog kranstva u svjetsku
religiju. Ve u zasadama Staroga zavjeta kranstvo je nosilo sa sobom religio-
zne utjecaje drevnoga Egipta, Babilona, Perzije, a s poetkom Isusova Novoga
zavjeta i helenske kulture pa i rimske civilizacije. Pobjednika snaga Isusove
religije bila je u tome to je ona u preivjeli, rastrojeni svijet stupila s mlade-
nakom snagom ista, Uzviena boanskog uvstva i uvjerenja koje prezire
smrt: ali ona je uspjela osvojiti svijet stare kulture samo time to je tu kulturu
342 Usp. K. Ploetz, n.dj., 282, 316-9, 341, 352~. 361, 372; G. Novak, Aurelije Marko, HE,
l, 749: N. Smailagi, n.dj., l, 45-6.
U KRANSKOJ SKOLASTICI 195
u sebe primila i preradila (Windelband). Iako Isus ree: >>Nisam doao da

ukinem Zakon, nego da ga ostvarim (Mt 5,17), kranstvo je nastupalo za-
pravo kao nov i revolucionaran pokret porobljenih i ugroenih slojeva i naro-
da. U prilikama besprizivne vladavine sile, opeg divljanja svakojakog nasilja
i priznavanja iskljuivog prava jaega, kranstvo je osvajalo svijet novom eti-
kom: propovijedanjem, tovie zapovijeu ljubavi i bratstva, mira i nenasilja,
jednakosti i potivanja, pratanja i milosra, medu ljudima i narodima kao
jedinog puta izbavljenja iz zla mrnje i rata, osvetnike krvoednosti i meu
sobnog unitavanja. Jamano, zbog povijesnih spoznaja da takvo blaenstvo
nije mogue obistiniti ovdje, na zemlji, kranstvo ga navijeta na drugom svi-
jetu, gdje prenosi i posljednji veliki obraun, kad e na sudnji dan svi dobiti
zasluenu kaznu za sva zla djela a nagradu za dobra. Time je kranstvo naru-
ilo onaj unutarnji sklad i jedinstvo duha i tijela, to je bilo idealom antike
filozofske misli, a nalo se takoer u veoma zamrenom odnosu spram neiz-
mjenjivosti nasilja u ovozemaljskoj zbilji. U ne manjem protuslovlju sa stvar-
nou nalo se i sa svojom nadnacionalnom, univerzalnom ideologijom. Naua
vanje da )>nema tu vie idova ni Grka, nema vie ni roba ni slobodnjaka
(Gal 3,28), ve su svi samo jedno u Isusu Kristu, imalo je svoju podlogu dok
je kranstvo bilo mala, tajna i progonjena sljedba, u potpolju ili katakomba-
ma, ali se pokazalo prividom pa i zabludom im se nalo u javnosti, utjelov-
ljeno u svim slojevima drutvenog i meunarodnog ivota. Uostalom, dokazom
toga bilo je ve i to to u samom poetku nije bi1o prihvaeno nego ak i
i1hacnn iz njedara iz;lhranog" idoy.;;kog naroda u kojemu je nastalo.~~.'
U filozofskom smislu Kristovu religiju prvotno je sustavno izloio Aurelije
Augustin (354--430), prvi veliki kranski filozof i uope jedan od najveih
umnika, koga nazivaju >)prvim modernim (Harnack i Soeberg) i trajno suvre-
menim misliteljem metafizike (Dilthey). Taj Numidijac, to se obratio na
kranstvo u zrelo muko doba (s 33 godine), dovrivi svoje nauke u Kartagi,
bio je prije toga poganin, vele - razvratnik i grenik, pristaa manihejskog
dualistikog nazora o borbi dobra i zla u svijetu. Svoje filozofske poglede Au-
gustin gradi na prosudbama sveukupnog povijesnog razvitka ljudske misli, na-
vlastito helenske i rimske, na traenju uzroka i svrha bivstva i zbivanja. Do
istine, prema Augustinu, dolazi se samospoznajom, a razumna spoznaja poiva
na znanju (scientia) i mudrosti (sapientia). Znanjem se spoznaju vremenite (i
tvarne) stvari, a mudrou- vjene (duhovne). Promjenljivo ima razlog svoje
opstojnosti u nepromjenljivom, vremenita u vjenom, djelomino u apsolut-
nom. Bog opstoji kao stvarajue Savrenstvo istine, dobrote i ljepote, kao
Svrha, Uzor i Izvor svega. Priroda tei redu i harmoniji, ali nasuprot Aristote-
lovu shvaanju da se suprotnosti, borbe i sukobi mogu nadii i dostii sklad
kad se postigne zlatna sredina, za Augustina u toj tenji borba nikada ne
>~ 3 Usp. B. Bonjak, n.dj., 67-81, 191 201; Boris Kalin, Povijest filozofije, 60-5.
prestaje, krajnjeg smirenja na ovom svijetu nema. Iako smisao ivota jest u
ljubavi i dobru, prisutnost zla je neprestana. Ba zbog toga udoredan ivot i
pretpostavlja slobodnu volju. A tko naruava tenju za skladnou odnosa,
poremeuje red i zakone prirode, mora snositi odgovornost i kaznu. Dravna
zajednica nastaje iz potreba ljudske naravi. Dravna zajednica poiva na lju-
bavi i uzajamnosti njenih pripadnika, razumom vezanih zajednikim probitci-
ma. Ali vlast je od Boga, i osim zemaljske (vremenite) drave (Civitas terrena)
postoji vjena Boja (Civitas Dei) ili nebeska (Civitas coe/estis) drava. Crkva
kao predstavnik carstva Bojega na zemlji mora biti nadreena dravi u svemu
to se tie religije i morala, tj. duhovnog ivota, dok u pitanjima ovosvjetskim
crkva priznaje vlast drave. To Augustinovo shvaanje o nunosti i svrhovitosti
odvojenosti i meusobnog uvaavanja duhovne i svjetovne vlasti postalo je
stalnom sastavnicom, tovie i bitnom odrednicom zapadne kulture. Dodue,
bit e razdoblja naruavanja i izopaivanja toga naela, kad su se papinska i
carsko-svjetovna vlast nadmetale za prevlast ili otimale orujem za objedinja-
vanje obaju autoriteta u jednoj ruci. Ali na Zapadu ovo e naelo stei trajnost
s obrazloenjem da je ljudska narav i odve nestalna i slaba a da pri stjecanju
neograniene svjetovne i duhovne moi u jednoj osobi ne bi podlegla napa-
stima preuzetne samovoljnosti i nagonskim strastima za neobuzdanom silom.
(Jedan od izrazitijih primjera oitovanja duhovne moi Crkve nad vladarima
glede njihovih moralnih postupaka, ostao nam je iz 4.st. kada je glasoviti mi-
lanski biskup Ambrozije zabranio na Uskrs pristup u crkvu caru Teodoziju,
zato to je ovaj naredio da se u Solunu 390.g. u odmazdi za ubijenog gradona-
elnika i nekih rimskih slubenika pobije oko sedam tisua ljudi.) Nasuprot
takvom augustinovskom shvaanju, na Istoku e nadvladati cezaro-papizam
bizantskog carstva. Tu e ustrajanje istonorimskih careva, da pod svoju vlast
sprave i kransku crkvu, dovesti na kraju prvog tisuljea i do crkvenog rasko-
la, s nedoglednim povijesnim posljedicama. Naime, ta pretega cezaropapisti
kog shvaanja vlasti imat e odraza na sveukupni povijesni razvitak zemalja
istonorimske ili pravoslavne crkve. Oitovat e se ak i u tome da e -potkraj
drugog tisuljea - zapadnoeuropska ideologija marksizma na Istoku poprimiti
oblija lenjinsko-staljinistikog, totalitaristikog cezaropapizma.
Augustin nauava da se najvie dobro na zemlji postie u mirnom poretku.
On je protiv ropstva, za slobodu i jednakost ljudi. Do nasilja, oruanih borbi,
buna i nesrea dolazi poradi nastojanja ovjekova, da na mjesto Boje volje
uspostavi svoju volju i svoju mo da bi svom gospodstvu podredio druge. ( Tu
je za Augustina Boja volja ono to je za Seneku kozmiki um, to proizlazi
iz zakona i sklada prirode.) O zemaljskim dravama Augustin sudi po takvim
velikim svjetskim carstvima i monim silama kao to su to bili Babilon, Egipat,
Atena i Rim. Njihov je nastanak zaliven krvlju a opstanak poiva na vjenoj
borbi i ratu, grijehu i nepravednosti, to ne vodi ljude k Bogu, nego k demo-
nima zla. Zbog toga se zemaljska drava razotkriva kao drava sotonina (civi-
tas diaboli), i zato ovjek svoje izbavljenje i obistinjenje moe nai samo u
carstvu nebeskom. Ipak, Augustin nije bezuvjetno protiv svakog rata. Nije
svaki rat grijeh. Rat moe biti i pravedan ako se vodi za obranu od nepravde,
za zatitu svetih prava i dobara ovjekovih, ako mu je pravi cilj da se uspostavi
ili osigura mir. Premda polazi od toga da u svijetu i ivotu - po zakonima
prirodne nude i suprotnih silnica - vlada neprestana borba na ivot i smrt, i
makar uzrok i svrhu svemu nalazi u Bogu, Augustin ne misli da izmeu nuno-
sti i slobode ne moe biti sklada, ve tvrdi da sve to ovjek ini proizlazi iz
njegove volje i stoga se zauzima za etike vrline za obuzdavanje nagona strasti
i poude, pohlepe i tatine, a za potivanje naela pravednosti u drutvu i
dravi. Od kolikog je to znaenja za Augustina oito je iz njegova prosvjedna
krika: to su drave bez pravednosti, ako su velike razbojnike bande?- to
odjekuje nesmanjenom suvremenou od njegova doba do danas. 344
S obzirom na to da Augustin spomenute svoje poglede izlae u ozraju
povijesnoga dogaanja i dotadanjeg filozofskog promiljanja, te da je njegovo
umovanje u djelu De Civitate Dei utkano u same temelje kranske civilizacije
- bit e svrhovito ako se jo posebno i odreenije zadrimo na nekim pitanjima
od bitnog znaenja za sveukupno nae razmatranje.
Augustin procjenjuje i tumai sva povijesna zbivanja polazei uvijek sa
stanovita da je ovjek - kao jedino dobro i najvia vrednota - ujedno i mjerilo
za prosudbu svega dogaanja (De civ. Dei 3, 1-12). 345 On sudi da je pokretlji-
vost i selidba religija i kultura pojava koja vodi uljuenijem svijetu. Njihovo
susretanje i sudaranje nosi sa sobom njihovu prilagodbu i preobrazbu, po-
stupno stapanje ili ak i ieznue (De civ. Dei 3, 12-13). Odbacujui Cicero-
novo shvaanje nunosti i slobode (koga inae smatra velikim i uenim ovje
kom) zbog toga to ne doputa predznanje o buduim dogaajima, Augustin
tumai kako Boje predznanje ne dokida ve podrazumijeva slobodno opredje-
ljivanje ovjekove volje. Augustin promatra volju kao uzrok, i to slobodan
uzrok inidbe ovjeka, unato Bojem predznanju, a za sudbinu, kao neotklo-
njivu nunost nezavisnu od ovjekove volje, prije bi rekao >>kako je sudbina
slabijega volja jaega, koji on toga ima u svojoj moi, negoli dopustio da se
poretkom uzorka (koji na svoj, ali ne na uobijen nain stoici zovu sudbinom)
dokine sloboda nae volje<<. S Augustinova motrita, ovjekova volja - kao
izraz njegova slobodna izbora- ne ostvaruje samo razne svrhe, postajui uzro-
kom nenunih pojavnosti, nego takoer usklauje samu nunost i slobodu (De
civ. Dei 5, 9-11). to se tie samog filozofskog shvaanja povijesti, Augustin
skree pozornost na tekoe i zakuastost problema kako iz mnotva raznolikih
344 Usp. Aurelije Augustin, O dravi Bojoj, De civitate Dei, Zagreb, 1982, XC-XCVIII,
CXIX, CXXX, CXLII, 25-7, 41, 51, 99, 113-7, 127, 133-7, 169, 177, 181-9, 193, 209, 215-31,
235-9, 253-77, 323, 343-59, 367, 375-7, 387-9, 415, 451, 471, 547-51, 589, 613, 621; K. Bali,
Augustin Aurelije, Augustinizam, HE, l, 742-5; J. Makanec, n.dj., 43-54; N. Smailagi, n.dj., l,
69-82, 91-112; M. Juri, Borba za smisao, Maruli, XX, 1987, 5, 570--6.
l4S Upuivanje na tekst Augustinova djela i svi njegovi navodi prema naznakama, u naprijed
spomenutom izdanju (bilj. 344), za latinski izvornik i hrvatski prijevod (Tomislava Ladana)
pa i nenunih ili sluajnih, nepredvidljivih i neponovljivih povijesnih zbivanja

izluiti jedan opi zakon, ili zajedniku nadpovijesnu svrhu, kao osnove za
razumijevanje svih dogaaja (De civ. Dei 5.21). A glede iskrivljenog i izopae
nog tumaenja pojedinih povijesnih pojava, Augustin ukazuje da nije krivnja
na neukima, ve na onima to su obrazovani u slobodnim umijeima, vole
povijest i sve to veoma dobro znaju, ali kako bi rulje neukih podjarili protiv
nas, pretvaraju se da ne znaju te se trse uvjeriti gomilu kako je onim nevoljama
(koje u stanovitim mjestima i u stanovito vrijeme znaju muiti ljudski rod)
krivo samo kransko ime (De civ.Dei 2,3). U druga vremena, i na drugim
mjestima - razumije se - neko drugo ime, a kao i u Augustinovo vrijeme sa
ciljem da bi se prikrili pravi uzroci i zamaglile povijesno zlokobne namjere.
Znakovit je odnos Augustina prema rimsk'oj dravi i ratovima. Osporava-
jui tvrdnje onih koji su vanjsko slabljenje i unutarnje rastrojstvo Rimskog
Carstva pripisivali kranstvu, on e se pozvati na svjedoanstvo povjesnika
Salustija da je takvo stanje nastupilo davno prije. Taj je, naime -jo u stoljeu
prije Krista - napisao da rimska drava mijenjajui se malo pomalo Od
najljepe i najbolje postade najgora i najsramotnija, i da se to zbilo u doba
nakon njenog razorenja Kartage (De civ.Dei 2,18--19). -Augustin, prema tome,
zna da su to bile posljedice osvajake politike. Meutim, iako e rei: Neka,
dakle, nai protivnici razvide, da moda ne prilii dobrim ljudima radovati se
proirenju vladavine, on e ipak rimske osvajake ratove smatrati pravinim
ratovima jer da ih je izazvala nepravinost onih protiv kojih su voeni, to
je i pomoglo kraljevstvu da naraste. Obrazloenje za takav sud znakovito je
zbog svoje oite vieznanosti. U nastavku Augustin govori: da mirnoa i
pravinost susjeda nisu nikakvom povredom izazivali rata protiv sebe, kraljev-
stvo bi ostalo maleno; i tako bi, uz sretniju ljudsku povijest, sva kraljevstva
ostala malena, uivajui u slozi sa susjedima; i tako bi na svijetu bilo toliko
mnogo kraljevstava razliitih naroda kao to je mnogo domova graana u gra-
du. Stoga, voditi ratove i proirivati kraljevstvo pokoravajui narode, opakim
ljudima ini se kao srea, a dobrima kao nuda. Ali, jer bi gore bilo da nepra-
vednici vladaju pravednicima, i ta se nuda s pravom naziva sreom. Nu, bez
ikakve dvojbe: vea je srea ivjeti u slozi s dobrim susjedom negoli opaka
susjeda podjarmiti ratujui s njim. Opaka je elja htjeti imati nekoga da ga
mrzi ili da ga se plai, kako bi mogao imati koga pobijediti (De civ.Dei
4,15). Jamano i nedvojbeno: Augustin nije mogao izbjei protuslovnost u
svom umnom zdvajanju i razapetosti izmeu razboritog prosuivanja uzroka i
posljedica rata i irenja carstva i svoje pristranosti u odnosu na svoju, rimsku
dravu. To e se oitovati i u Augustinovoj prosudbi Vergilijeva spjeva, te
Salustijeva i Livijeva razmatranja o pozvanosti i umijeu Rimljana da mogu
pobjeivati i vladati pokorenim narodima (Usp. De civ.Dei 5, 12, 1-3), a na-
vlastito u tome to on nikada ne dovodi u pitanje samu opstojnost Rimskog
Carstva. I onda kad upuuje najotrije kritike misli zbog drutveno-moralne
izopaenosti, astohljeplja i nasilja, kad uvia da je Rimsko Carstvo sad vie
U KRSANSKOJ SKOLASTICI 199
potreseno nego promijenjeno, on ne gubi nadu da se ono moe ponovno

oporaviti (Usp. De div.Dei 4,7 i dr.). Sve to, jamano, daje osnove za zaklju-
ak da je Augustin ))bio rimski ovjek jezikom i kulturom, ali da li takoer
i osjeajem i srcem (A.Trape)346 , to se ipak ne bi moglo tvrditi s takvom
sigurnou. Prije bi se moglo rei da je takva njegova pristranost prema Rim-
skom Carstvu bila namjerno i razumski kompromisno izabrana da bi mogao
nastaviti propovijedanje svog kranskog uvjerenja, dotino, uope nastaviti,
svoju umnu djelatnost u njegovu okviru. Na takav sud upuuju spomenuta i
slina protuslovlja, a i stanovite vieznanosti u Augustinovu umovanju, oso-
bito u njegovoj ralambi povijesno-filozofskih shvaanja svojih predasnika.
lako o osvajakim ratovima Rima kao to vidjesmo, govori poput drugih,
opravdavajui ih, Augustin koristi svaku priliku da bi razotkrivao razornu i
nehumanu stranu rata. Piui o drugom punskom ratu, on skree pozornost ne
na pobjede ve na ~~poraze obaju naroda. Spomenut e da i oni kojima u
opisivanju rimskih ratova bijae nakana >>veliati rimsko gospodstvo priznaju
kako vie nalik pobijeenom bijae onaj koji je pobijedio. >>Kakvi li su krvavi
ratovi voeni, i >>kako li zlokobne bijahu te bitke? A to da kaem o onoj
zaudnoj i uasnoj nesrei kod Kane, gdje je Hanibal, iako bijae krajnje okru-
tan, ipak bio toliko zasien pokoljem svojih najljuih neprijatelja, da je- kako
kau - naredio da ih potedi?. Poslavi u Kartagu tri vagona zlatnoga prste-
nja, izvjeuje da je U tome boju izginulo toliko rimskoga plemstva te se
lake moglo odrediti mjerom negoli brojem. A pokolj ostaloga vojnitva -
bez prstenova - bijae tolik da Rimljani poslije toga >>na sramotu<c za popu-
nidbu nove vojske stadoe oslobaati zloince i robove (De civ. Dei 3,19).
Kao potvrdu strahotnosti toga rata Augustin e navesti i propast Sagunana,
u bogatom hispanskom gradu koji bude posve razoren nakon osam mjeseci
punske opsade. A O njegovoj propasti uasno je i itati, a nekmoli pisati.
Jer, kad je zbog opsade zavladala glad hranili su se i mrtvim truplima svojih,
a nakon toga da ne bi dopali Hanibalu u ropstvo, javno podignu golemu
lomau, kojoj se u plamenje svi sa svojima pobacae, poto se prvo maem
pozaklae (De civ. Dei 3,20). Puno znaenje ovakvog Augustinova osvrtanja
na drugi punski rat moe se shvatiti istom onda ako se ima na umu da se o
njemu dotada govorilo uglavnom sa stanovita velianja rimskih ratnih pobje-
da. Stariji su pisci (Livije, Polibije i dr.), dodue, uoili da je taj rat bio izraz
smrtne zavaenosti dvaju naroda zbog njihovih podjednakih osvajakih prese-
zanja na Sredozemlju, a takoer i to da su se u njemu pojavila dva velikana
ratne strategije - Hanibal i Scipion Veliki, koji se s Aleksandrom Velikim
smatraju najveim vojskovoama staroga vijeka, ali su za njih bila od sporedne
vanosti strahote i ljudska stradanja, kojima je zaokupljen Augustin. A on e
iznositi i druge primjere bezdunih nasilja, kao potkrepu potrebnosti prihvaa-
)46 Usp. navod u bilj. 9, na str. 263 spomenutog hrv. izdanja Augustinove De civitate Dei.
oja kdanskih pogleda. Na sluaju kad je kralj Azije Mitridat naredio da se

u jednom jedinom danu pobiju svi rimski graani koji se zateku bilo gdje u
Aziji, koja je naredba tako izvrena da je iznenada sasjeen svaki od njih pa
gdje god se zatekao: na polju, na putu, u gradu, u kui, na ulici, na trgu, u
hramu, u postelji, na gozbi!, i to tako da su domaini morali ne samo U
svojoj kui gledati to opako klanje nego u njemu i sudjelovati - Augustin e
izvesti duboku, psiholoku istinitu poruku: rane tu bijahu uzajamne: napad-
nuti bijae ranjen u tijelo, a napada u duu! (De civ. Dei 3,22). Augustin je
s jo veom gorljivou razobliavao bezumnost graanskih ratova, koji su po
svojim krvoproliima ogoreniji od svih ratova inozemnim neprijateljima. U
graanskom ratu izmeu Marija i Sula, zavren pravi rat izvrgnuo se u jo
okrutniji mir. Najprije pristae Marijeve stranke, izgubivi vjeru ne samo u
pobjedu nego i u sam ivot, prekrie sve svojim klanjem svojih i tuih, a
kad je zatim u grad uao kao pobjednik Sula bjesnio je mir. Najprije je
poklao sedam tisua onih koji su se predali i bili, naravno, nenaoruani na
Marsovu polju, potom - im je ograniena posvemanja sloboda ubijanja koja
je bjenjela na sve strane - sainjen je popis dvije tisue iz viih asnih stalea
osuenih na smrt, pljenidbu i progonstvo, na kojima su krvnici inili gora i
zvjerskija krvolotva nego to zvijeri obiavaju razdirati odbaeno truplo.
(ive ljude su rastrzali, komadali, kopali im oi, odsijecali udove). Mir se u
okrutnosti nadmetao s ratom i pobijedio. Jer dok je rat ubijao naoruane, mir
je klao razoruane, one koji ne mogahu uzvratiti udarcem. I stoga e Augu-
stin s pravom zapitati: Koji se bijes inozemnih plemena, koje divljatvo barba-
ra, moe usporediti s tom pobjedom graana nad graanima? Sto li je Rim
vidio kobnije, uasnije, ogorenije: da li negdanju provalu Gala i nedavnu
Gota, ili zvjerstvo Marija i Sule i najodlinijih mueva njihovih stranaka,
upravo kao vlastitih oiju protiv udova? J er, Gali su ubijali senatore, ali i
doputali da zlatom otkupe ivot, a Goti su pak potedjeH tolike senatore
da je vie udo ako su kojeg uope zatukli<<, doim ih je Sula vie poklao nego
to su ih Goti opljakali. A osim to su u graanskim ratovima i pod njihovim
strahovladama izgubili ivote mnogi glavni i umni muevi, u njima je redovito
dolazilo do izopai vanja i gaenja svih moralnih vrednota (De civ. Dei 3,27-
31).
Augustinovo bavljenje nasiljem imalo je, jamano, svrhu da ba nesmilje-
nim razobliavanjem svih najuasnijih izopaenosti opravda nunost prihvaa
nja i obistinjenja kranskog nauavanja, kao jedine pretpostavke za izlazak iz
takvog pakla u jedan drugi, bolji svijet. Otuda u njegovim razmatranjima i
onako visok sud o muenitvu za kdanstvo. rtve za slobodu i pravdu oduvi-
jek su - u svim vremenima i narodima - slavljene s najveim strahopotova-
njem, a s kranstvom dobivanju i opeljudsko znaenje. Augustin i tu gleda
zbilji u oi. On i o rtvama za kdanstvo sudi u sklopu povijesnih spoznaja.
pa e rei: ovo zacijelo znam: nije umro nitko tko ipak jednom ne bi imao
U KRSANSKOJ SKOLASTICI 201
umrijeti. A dobro zna<< takoer ~>kako se bre bira dugo ivjeti, u strahu od
tolikih smrti, negoli jednom umrijeti i ni jedne se vie ne bojati (De ci v. Dei
1,11-12). Ali e ba zato podsjeati na apostolske rijei Kristova uenika: Ne
bojte se onih koji ubijaju tijelo, a due ne mogu ubiti(Mt 10,28). Sam e
svjedoiti kako su slijedili sve novi muenici, koji: )>usred kletvi i kleveta, usred
najteih progona i najokrutnijih kazni, nisu se dali odvratiti od propovijedanja
ljudskoga spasa, unato svem bijesu ljudske mrnje (De civ. Dei 5,14). Sapi-
njani su verigama, zatvarani u tamnice, batinani, mueni, paljeni, trgani od
zvijeri, klani<< (De civ. Dei 22,6,1) ali nisu odustajali, ve se umnaali, zbog
svoje vjere u viu svrhovitost svoje rtve.
U itavom srednjovjekovnom razdoblju, poslije Augustina, ne nalazimo
nikakva nova i produbljenija promiljanja o nasilju. ak naprotiv. Jo u vri-
jeme Konstantina, onog cara to je Milanskim ediktom (313) izjednaio kran
stvo s ostalim religijama, mogla se uti i s njegova dvora razumna rije Laktan-
cija, koji je u svom obrazlaganju kranske doktrine polazio od uvaavanja i
poganskih tradicija i antike knjievnosti. Stoga je i mogao poruiti da se >>mu-
drost ne sastoji u obuzdavanju poriva strasti to dovode do nasilja i zlodjela,
nego u uklanjanju njihovih uzroka. I Augustinove e se filozofske prosudbe
kretati u irokom ozraju starih spoznaja, bez obzira koliko ih potirao sa stano-
vita svojih kranskih shvaanja. Meutim, usporedo sa zauzimanjem pozicija
vladajue religije kranska e crkva pretvarati filozofiju u anci/lu theo/o gije,
pa e se gotovo sva skolastika misao svoditi na opravdavanje borbe protiv
nevjernika i na dokazivanje nunosti njihova nemilosrdnog istrebljivanja. Pot-
krijepu za to nalazimo i u Tome Akvinskoga (1225-1274), najveeg srednjovje-
kovnog kranskog teologa i filozofa, koga zbog njegove svestrane uenosti na
podruju prava i morala, dravnih i drutvenih odnosa nazivahu Doctor ange-
licus i doktor univerza/is. Pa, ako je takav umnik drao, da je >>pravednije
pogubiti heretike nego krivotvoritelje novca onda nam to, jamano, ocrtava
duhovno stanje doba koje e - uz uobiajena zlosilja neprestanih ratova - pro-
govoriti jo i zloudnim nasiljem inkvizicije i vjerskih ratova. Da svakovrsna
nasilja, to su neodvojive i bitne znaajke svih ratova od pamtivijeka, u sred-
njem vijeku nisu nimalo izgubila na svojem sadraju za potvrdu - uz ranije
primjere - navedimo rijei znamenite okrunjene glave feudalne Europe, Vi-
lima l Osvajaa (1027-1087). Taj normandijski vojvoda to je bezobzirnom
silom uguio bune u Normandiji i Flandriji, te jo nemilosrdnije uvrstio svoju
vlast u Engleskoj, poto se nakon pobjeda nad Haroldom II proglasio engle-
skim kraljem, za postizanje svojih osvajakih ciljeva dao je svojim ratnim e
tama potpuno odrijeene ruke u zloinstvima i pljakanju: Borite se dobro,
ubijajte sve; ako pobijedimo, obogatit emo se. Ono to steknem ja, stei ete
vi svi, to osvojim ja, osvojit ete vi! Na ovako surove i najprimitivnije po-
bude na zlodjela radi pobjede u svim ratovima, tijekom vremena e se sve vie
nadovezivati opravdanja viim ciljevima: vjerskim, imperijalnim, nacionalnim,
202 LJUDSKI UM l BIVSlVO ZLOSILJA
ideolokim. 347 Srednji vijek ne bijae u tome nikakva mranija iznimka. Uo-
stalom zbivalo se to u sjeni, da ne kaemo u osvitu i u punom razmahu stvara-
lake ljudske misli u doba humanizma (14. st.) i renesanse (15. st.), a potrajat
de jednako za (protestantske) reformacije i (katolike) protureformacije (u 16.
i 17. st.), sve do prosvjetiteljstva (18. st.), preko romantizma (19. st.) do svih
-izama suvremenosti.
U toj i takvoj povijesnoj stvarnosti domislio je svoje spoznaje o vladavini,
nasilju i ratu Niccolo Machiavelli (1469-1527), jedan od najpoznatijih renesan-
snih mislitelja, nad kojim se esto mnogi zgraaju ak i s oprenih moralnih
stanovita sub specie aeternitatis. Premda je i u njegovo vrijeme bilo takvih to
su se zanosili vizijama, kao svojedobno i Dante (1265-1321), koji je u svom
spisu De monarchia propovijedao ideal univerzalnog kranskog carstva, s vla-
darom koji bi :J'ravljao u skladu s bojom voljom kao miroljubiv i pravedan
vrhovni sudac , Machiavelli u svom Vladaru (// principe) izlae istinu o
svome vremenu. Svoje poglede kako ovladati kaosom nasilja i suprotnosti sa
stajalita iste probitanosti i koristoe za njegovu ugroenu zemlju. On pozna
i Platonovu i Danteovu idealnu dravu, ali i povijesnu zbilju u kojoj takvog ili
onakvog utopijskog poretka nikada bilo nije. (Uostalom nije li i sam Dante
iskusio stvarnost vlasti progonstvom iz svoga grada, i nije li Pakao uvjerljiviji
no drugi dijelovi njegove Boanstvene komedije.) Zbog toga on naelo sile
posveuje do tog stupnja da apsolutnom vladaru daje ne samo neogranieno
pravo nego i dunost uporabe sile i voenja rata svim dostupnim sredstvima
radi osvajanja moi i premoi nad drugima, te nametanja svoje vlasti i prevla-
sti. On ne preporua zlodjelska nasilja po svaku cijenu, ali doista, nema pou-
zdanijega naina od razaranja, eli li odrati svoju vlast u osvojenim gradovi-
ma. I stoga: Treba osuditi ne nasilje koje obnavlja, nego nasilje koje upropa-
tava. On je i za miroljubive postupke i nvjekoljubiva dobroinstva, kao
nune sastavnice dobre vladavine, ali i za oprez i slogu jer ljudi su vie skloni
zlu nego dobru; tovie, ljudi e uvijek biti opaki ako ih neka nuda ne
prisili da budu dobri. Ta, strasti i nagoni ljudski uvijek su isti, kao to se
borba za samoodranje i prevlast odraava i u svoj prirodi. Ako sila i nasilja,
ukljuujui i svakovrsne varke i ubojstva sigurnije dovode do uspjeha nego
istina, blagost i vjernost, onda su ona svrhovitija za vladara i domovinu koja
je ugroena od stranih barbarskih napadaa to su upadali u Italiju. Na takve
zakljuke Machiavelija su, naime, nagnale prilike, koje e engleski povjesnik
Macaulay opisati ovako: Svinjska neumjerenost vicaraca, vuja pohlepa pa-
njolaca, neotesana razuzdanost Francuza, sklona da povrijedi gostoljubivost,
pristojnost, pa i samu ljubav, obijesna neovjenost, koja je bila zajednika
svim napadaima jednako, uinili su, da su postale predmetom mrnje poluoto-
347 Usp. Ploetz, n.dj., 295-301; J. Makanec:, n.dj., 55--62; N. Smailagit, n.dj., l, 122-130; F.
Tuman, n.dj., 484, 516-7 i dr.
348 Usp. J. Makanec, n.dj., 62-7; V. Filipovi, Filozofija renesanse, 59-60.
ka. U takvim prilikama razborit vladar mora se osloniti na ono to je njegovo,

a ne na ono to je tue; mora se pobrinuti >>da izbjegne mrnju, ali biti odlu-
an da upotrijebi sva dostupna sredstva da bi se spasila ugroena domovina.
A pripisivati Machiavelliju povijesnu krivnju za sve kasnije zloporabe u pri-
mjeni tog ozloglaenog naela da cilj opravdava sredstva (Finis sanctificat me-
dia), znai nepoznavanje povijesne >>makijavelistike zbilje. U ime himbene
kreposti Machiavelliju se prebacuje tobonja krivnja za zloinidbu kojoj se e-
lio suprotstaviti jedino djelotvornim sredstvima prema spoznaji povijesti i date
stvamosti349 .
:W 9 Usp. N. Machiavelli, Vladar, Zagre~, 1983; C. Schmit!, P?jam I?olitike, Zagreb, 1943,
43; v. Filipovi, n.dj., 58--64; F. Tuman, n.dJ., 229, 484; N. Sma1lag:~, n.dJ., l, 169-74,247-56.
Il.
PROMILJANJE SMISLA NEIZBJEIVA ZLA
4. U HUMANISTIKORENESANSNOM
POVIJESNOMISAONOM GROTLU
Gdje nastaju najvee opaine,

izbijaju i najvee vrline.
M. A. Muret
Protiv takvog utilitaristikog prihvaanja rata i nasilja kao povijesno nu-

nog i neizbjenog, a pogotovu protiv skolastikog uenja da je svaki krivovjer-
nik zlikovac koga treba slistiti s lica zemlje - makar se radilo ne samo o
pojedincu nego o mnotvu ili itavim krivovjernim narodima - ustao je s oso-
bitim arom Erazmo Roterdamski (1466-1536), vrsni umnik i veliki humanist
svoga doba. Zbog svih zala i nevolja to ih uzrokuje, ))rat je - za Erazma -
neto tako okrutno da vie pristaje divljim ivotinjama nego ljudima, neto
tako uasno da pjesnici vele da proizlazi iz furija, neto tako zarazno da za
sobom povlai opu pokvarenost obiaja; neto tako nepravedno da ga mogu
voditi najbolje samo najgori razbojnici, neto tako bezono da s Isusom nema
nikakve veze. A unato tome i neki najvii crkveni dostojanstvenici posveuju
se samo ratu, tako da je gotovo kukaviluk, ako se negdje drugdje a ne u
ratu potvruje junaki duh na slavu boju. Erazmo upozorava da jedan rat
raste iz drugoga, a iz jednoga rastu dva, te da se nikako taj najgrublji i najna-
silniji oblik rjeavanja meusobnih oprenosti ne moe dovesti u sklad sa o
vjeanstvom koje moralno misli350 .
U tom 16.st. i njemaki humanist M.Neander oitovat e svoje mnijenje
protiv nasilja: Ne smije se initi zlo da bi se postiglo dobro. Ali e takoer
rei: Doputeno je silu odbiti silom, Slino e dvojiti i francuski humanistiki
pisac M.A.Muret (1526-85) sa svojom zamjedbom da tamo "gdje nastaju naj-
l50 Erazmo, Pohvala gluposti, 6, 77, 262-3 (usp. F. Tuman, n.dj., 484; V. Filipovi, n.dj.,
45-6, 135-54).
206 PROMIUANJE NEIZBJEIVA ZLA
vee opaine, izbijaju i najvee vrline. Od njega kao svog uitelja, bio je,
jamano, mnogo skeptiniji a puno poznatiji predstavnik francuskog renesan-
snog duha Michel de Montaigne (1533-92) sa svojim sudom: Nema ivotinje
na svijetu koje bi se ovjek morao vie bojati od samog ovjeka. Vjerojatno
pod dojmom strahotne Bartolomejske noi (1572), kad su se vlastodrci poko-
ljem istaknutih hugenota htjeli rijeiti svojih politikih protivnika, a takoer i
reformacije koja je hotei ostvariti novi duh kranske ovjenosti izazvala za-
pravo stoljetno divljanje vjerskih ratova. U njegovu psihologiziranju valjanost
borbe vrednija je od same pobjede. Zar nema trijumfalnih poraza, kojima i
same najvelianstvenije pobjede zavide? Za nj ast i vrlina sastoje se u borbi,
a ne u pobjedi. No, on je protiv pobuna ili revolucija koje rue ideal nepomu-
enoga mira, a mjesto staroga ne otvaraju nita naroito vrijedno. Iz raspoja-
sane neobuzdanosti nikada mira i sree. Montaigne je skeptik ali ne i nihilist,
unato svijesti o naizbjenoj nazonosti vjenog zlosilja ostaje pobornikom
vjene tenje za slobodom i uljuenijim svijetom351
O bezumlju, izvorima i znaajkama nasilja u ve zrelo doba renesanse,
kad su se ve razvidno oitovali krupni rezultati obnoviteljsko-preporodnog
zamaha u nadilaenju skolastikog srednjovjekovlja, govori nam, na veoma
osebujan i potresan nain, ivot, misao i tragina sudbina Giordana Bruna
(1548-1600). Ba zbog toga to je on najilustrativniji predstavnik tog doba,
nismo ga mogli zaobii ni u naem razmatranju. Zbog svojih heretikih nazora
morao je napustiti i sveeniko zvanje i Italiju, te deset godina luta Europom,
predajui kao profesor u vicarskoj, Francuskoj, Engleskoj i Njemakoj. Bio
je velik protivnik skolastike filozofije, ali i Aristotela koga je smatrao najglup-
ljim filozofom. U enevi je preao na kalvinizam, ali njegovi napadaji na
kransku dogmu upereni su kako protiv katolicizma tako i protiv protestanti-
zma. Gotovo da nema nijedne njegove rasprave u kojoj ne bi iznosio teke
optube protiv idova, koje osobito prezire. Vrativi se u Mletke, bio je pre-
dan rimskoj inkviziciji, pred kojom je pokuao zatajiti svoje heretike nazore,
uvjeravajui da su ga krivo shvatili. No, kako ipak nije htio povui svoje
osnovne spoznaje o beskonanosti svemira i mnotvu svjetova, bio je - kao
tvrdokoran heretik i otpadnik - osuen na smrt, poslije sedam godina tamno-
vanja. Budui da je krvniku predan s preporukom: Postupajte s njime blago,
po mogunosti bez prolijevanja krvi, to je - samo - spaljen na lomai (na
Cvjetnom trgu u Rimu). Bruno je od svoje mladosti osjetio svu protuslovnost
svoga vremena u kojemu su teki okovi jo uvijek sputavali sve uzlete misli. O
tom osjeaju raspoluenosti govori nam njegova otroumna dosjetka: U tuzi
radostan, u radosti tuan (In tristitia hi/aris, in hilaritate tristis). U svom filo-
zofskom promiljanju Bruno odluno odbacuje i vrijednost miljenja veine i
351 Usp. M. de Montaigne, Eseji- u: V. Filipovi, n.dj., 250-5; Isti u: TM, 12, 15, 30--8,
94-7, 133, 152, 162-3, 181, 205, 225; BU, 238, 355; V. Filipovi~, n.dj., 96-103.
U HUMANIZMU I RENESANSI 207
autoritet tradicije, a navlastito vjerskih dogmi. Jer, za uenjaka >>jedini autori-

tet treba da bude razum i slobodno istraivanje. Bog je i za nj -kao priroda
koja djeluje (natura naturata} ->>prvi princip i prvi imanentni uzrok svemu u
svemiru; svjetovi su nastali unutarnjom nunou; sve ima svoj uzrok, a svaka
stvar koja je via i vrednija, uzrok je one koja je nia i manje vrijedna. Svojim
tumaenjem da je zbivanje u prirodi oitovanje Boga kao kozmike sile, Bruno
je izraziti zastupnik naturalistikog panteizma. Bog kao prvi uzrok ujedinjuje
u sebi sve opreke, iako su njegova svojstva -mo, mudrost i ljubav. Bruno
prihvaa mudrost Salomona: to je ono, to jest? Upravo ono to je bilo. to
je ono, to je bilo? Upravo ono to jest. l, suglasujui se s njime da nikada
pod suncem nita nova, Bruno zakljuuje da u univerzumu (i svijetu) nema
promjene bitka, tj. nema promjene koja tei drugom bitku, ve samo drugom
obliku bitka<<. Svijet je jedinstven ali u njemu ne vlada samo ljubav i prijatelj-
stvo nego i mrnja i neprijateljstvo. >>Jedan je princip propadanja i nastajanja~~.
jer propadanje nije nita drugo nego nastajanje, a nastajanje propadanje.!
posljednji ostatak razorenog, princip je novoroenog. I naposljetku: >>ljubav je
mrnja, a mrnja ljubav; Mrnja prema protivnom ljubav je prema odgovara-
juem; ljubav prema ovome, mrnja je prema onome. U supstanciji i korijenu
su, dakle, ljubav i mrnja, prijateljstvo i svaa, jedna te ista stvar. Otkuda
najpovoljnije lijenik uzima protulijek, nego iz otrova? Tko prua bolji protuo-
trov od otrovnice? U najveim otrovima najbolja medicina. Zar ne .boravi
jedna mo kod dviju suprotnih stvari? 352
Toliko od Bruna u trabi povijesno-filozofskog objanjenja predmetu na-
eg razmatranja. On je uvjerenost u ispravnost svojih misli i spoznaja istine
potvrdio svojim ivotom, ostavi - makar samo i jednim njihovim dijelom -
trajnom sastavnicom novovjeke uljudbe. To se pak nipoto ne moe rei za
njegove zloinitelje to su bezimeni potonuli u bespuu povijesti, potvrdivi
tek da se nasiljem moe unititi fiziki ali ne i duhovni ivot.
U svezi s G .Brunom, i uope s tim dobom, valja nam se podsjetiti na
hrvatske filozofe i pisce toga vremena. Zbog vie razloga, a ponajpae zato to
nam njihova misao odraava, s jedne strane, okolnosti izravnih ratnih strahota
zbog nadiranja osmanlijskih osvajaa u hrvatske zemlje i zbog mletakog ugro-
avanja. A s druge, u njoj se oituje univerzalistika povezanost tadanje europ-
ske inteligencije, koja svoja djela mahom pie i meusobno saobraa na latin-
skom jeziku.
Filozof polihistor Franjo Petri (Franciscus Petricius, 1529-1597), bio je
npr. jedno od najveih imena svjetske filozofije svoga vremena (V.Filipovi).
Njemaki filozof F. Oberweg, pisac najpotpunijeg, objektivnog prikaza Povije-
sti filozofije u l9.st. smatra ga preteom Giordana Bruna, vrsni poznavatelji
352 Usp. G. Brum, O uzroku, principu i jednome- u: V. Filipovi, n.dj., 256--90; A. Bazala,
Povijest filozofije, Il, 210--2; V. Keilbach, Bruno Giordano, HE, III, 40S-9; V. Filipovi, n,dj.,
106-14.
hrvatskog i europskog latiniteta (V. Gortan i K. Krsti) sude da je Petri ve

svojim mladenakim djelom La citta felice (Sretan grad), o idealnoj drutvenoj
zajednici, bio i preteom Campanellinoj Civitas solis (Drava sunca) koja se
pojavila sedamdeset godina kasnije, a svojom Novom sveopom filozofijom da
je prethodio i nekim kasnijim filozofskim shvaanjima, npr. Descartesa i Kan-
ta.
Podrijetlom iz Bosne, u ranim mladikim godinama sudjeluje na galiji u
protuturskim borbama u hrvatskim i grkim vodama, a zbog protumletakog
raspoloenja biva protjeran iz rodnoga Cresa. Isprva autodidakt ali zavrava i
filozofske studije, te postaje jedna od najuglednijih linosti u intelektualnim
krugovima talijanskih i panjolskih sveuilita i dvorova, zavrivi kao profesor
platonske filozofije u Rimu i kanonik svetojeronimskog zbora. Na filozofskom
je podruju ogoreni protivnik aristotelizma, kako je ovaj uvrten u skolastiku,
a gorljivi pristaa Platonova uenja. Zbog svojih estetskih sudova o knjievno-
sti naao se u unoj polemici s T. Tassom. Raspravlja o gotovo svim znanstve-
nim podrujima, od astronomije i geometrije do medicine i meteorologije. U
Dijalozima o povijesti daje rije mnogim istaknutim predstavnicima suvreme-
nog kulturnog ivota, nastojei da s filozofskih gledita protumai hod i svrhu
povijesti. U svojim raspravama o vojsci i ratu (Mi/izia romana i Para/le/i mili-
tari) iznosi kritike prosudbe o tadanjoj vojsci. Okomljujui se otro na upo-
trebu stranih plaenikih eta, koje su uvijek sluile napadakim pothvatima i
pljaki, trai da vojska bude po svom sastavu nacionalna, to je podrazumije-
valo demokratske slobode i ravnopravnost svega puanstva. U svom filozof-
skom tumaenju svijeta Petri izlae da je sva priroda odraz boanskoga prasja-
ja, koji proimajui inertnu materiju kao svjetlost i toplina, tvori univerzalni
princip svega zbivanja. Sve to postoji imanentno je jedinstvu svijeta: sve je
>>jedno i sve (unomnia), nerazlueno i neodijeljeno u prapoelu. U osnovna
konstitutivna svojstva svih materijalnih bia (svjetlost, toplina, prostomost i
fluiditet) spada i dua. Sve to u prirodi djeluje proeto je duom, a i svemir
kao cjelina ima svoju razumnu svjetsku duu dio koje je i ljudska dua.
Zbog naturalistikih i panteistikih elemenata Petrieva Nova sveopa filozo-
fija dola je pod udar ortodoksnih teologa, a potom i na indeks zabranjenih
knjiga. Od osobnih progona spasilo ga je prijateljstvo s papom Klementom
VIII. (ali mu nije doputeno dalje objavljivanje). U svom pismu njegovu pret-
hodniku Grguru XIV. i buduim rimskim papama, u kojem obrazlae svoje
filozofske poglede, rei e, meu inim i ovo: Mnoga su nam ispitivanja poka-
zala da pogani i muhamedanci preziru istinu rijei Boje i da idovi i heretici
zabacuju ugled Apostolske Stolice, nedajui se uvjeriti dogmama, ni skloniti
primjerima, ni primamiti astima i darovima. Dijelom to prelazi mogunost
ljudskog shvaanja, dijelom se oni u tome boje prevare, a dijelom im se ini
da se time vri nasilje nad prirodom. A budui da svako nasilje i prevara
izazivaju strah jer ljudski se um povodi samo za umom, um rado ide za
umom, i um se, htio ne htio, daje privui od uma, to onda samo umom,
dakle, treba privoditi ljude Bogu - zakljuuje Petri, da bi pridobio pape za

ideju irenja kranstva ne silom ve pobonim nauavanjem i primjemim dje-
lovanjem tih istih isusovaca, koji su u ovom stoljeu i rjeju i krvlju najbolji
bo~ci ~~ ~at~li~k~. vje.~u3 go itavom kranskom svijetu, a po jo nekranskom
naJbOlJI nJeZini mtelJI . Jamano, dubokoumno promiljanje o nesvrhovito-
sti nasilja nad ljudskom prirodom i vjera u mo ljudskog razuma.
Pjesnik, latinist i humanist Ivan Cesmiki (Ianus Pannonius, 1434-72) svje-
doi nam kao istaknuti sudionik ratnih prilika. Poslan na kolovanje (od svog
ujaka Ivana Viteza zagrebakog kanonika, a potom kardinala, primasa i kance-
lara hrvatsko-ugarskog kralja Matije Korvina) u Italiju, gdje postie doktorat
kanonskog prava. Po povratku imenovan je i biskupom peujskim a po elji
Matije Korvina prikljuuje se njegovu dvoru. Godine 1463. sudjeluje u kraljevu
ratnu pohodu u Bosnu, pod Jajce, a i sljedee je godine na ratitu gdje se
teko razboljeva. Godine 1465. na elu kraljeva poslanstva u Rimu moli papu
Pavla Il. za pomo protiv Turaka. Potom (1468) prati kralja u vojni protiv
ekog kralja Pode brada. Godine 1469-70. imenovan je zajedno s Ivanom Th u-
zorn, gospodarom Medvedgrada, banom cijele Hrvatske (regnorum Bosne,
Dalmatie, Croacie ac tocius Sc/avoniae banus et capitaneus genera/is}, ali budu
doskora i smijenjeni, a Thuz i kanjen zbog nemara u obrani zemlje. Poslije
toga sudjeluje u uroti protiv kralja u Ugarskoj, a kad je uguena sklanja se u
Medvedgrad gdje umire. Ve za kratkog ivota slavljen je u Europi kao vrstan
latinski pjesnik. Ostavio je nadahnuta svjedoanstva o krvavim ratovima s Tur-
cima i o nehatu kranske Europe. >>Bjesni pokolj, i svuda oganj, zgarita
prah, a pomoi ni od kuda: >>Francuska spava, panjolska za Krista ba ne
mari l Engleska propada od pobune velikaa l Susjedna Njemaka u besciljnom
zborovanju vrijeme trati l a Italija se i dalje svojom trgovinom bavi<<. U svojim
pjesmama ismijava praznovjerje, vapi za mirom, proklinjui boga rata: iritelja
straha i guitelja ljudskog duha354
Sa slinom pojavom svjedoanstva iz prve ruke i promiljanja o ratnim i
stalekim nasiljima onoga doba, sreemo se u osobi Antuna Vrania (1504-
73). I on je, poput esmikog, jedan od istaknutih predstavnika u nizu hrvat-
skih renesansnih humanista, s tom razlikom to je on iz dalmatinske a e
smiki iz panonske Hrvatske. Crkveni velikodostojnik (nadbiskup i kardinal),
diplomat i dravnik, povjesnik, pjesnik i svestrani pisac; vinuvi se do najvieg
europskog humanistikog kruga, ostaje ponosan na svoju pripadnost hrvat-
skom narodu. Kralj Ivan Zapolja povjerava mu, kao svome tajniku, niz diple-
m Hrvatski latinisti, l, 709-25; K. Krsti, Petrievi (Petris, Petri) Franjo (Franciscus Patri-
cius), Ej, 6, 479-81; V. Filipovi, n.dj., 115-20; F.Petri, Sretan grad (La citta felice), Zagreb
1975, (s talijanskog preveo i popratnu studiju napisao V.Premec; Isti, Nova sveopa filozofija
(Nova de universis philosophia), Zagreb 1979, (preveo s latinskog- T.Ladan, pogovor- V.Filipo-
vi, struna redakcija - K.Krsti).
354 Hrvatski latinisti, l, 599-663; M. Kurelac, Antun Vrani, EJ, 8, 534-5; Povijest hrvatske
knjievnosti, 3, 7-10, 18, 42-4, 99-100, 195.
210 PROMI~UANJE NEIZBJEIVA ZLA
matskih misija na glavnim europskim dvorovima: kod pape Klementa VII,

francuskog kralja Franje I, mletakog duda A. Grittija, poljskog kralja ig-
munda, engleskog kralja Henrika VIII. Usput upoznaje i stvara prijateljske
veze s nekim najistaknutijim linostima europskog intelektualnog ivota (Era-
zmo Roterdamski, Ph. Melanchton, P. Giovio, N. Olah, S. Maciejowski), a
posebno s hrvatskim (N. Zrinski Sigetski, A. Dudi, J. Drakovi, Hasan-beg
i dr.). Nakon smrti Zapolje prelazi u slubu Ferdinanda I. Habsburkog, koji
ga (1533) alje u Carigrad Sultanu Sulejmanu radi iznalaenja mogunosti skla-
panja mira. Kad je primirje narueno zauzeem Sigeta (1566), tada Maksimili-
jan II alje Vrania ponovno u Tursku radi pregovora o miru sa Selimom II,
koji su, poslije dugih razgovora s Mehmed-paom Sokoloviem, zavreni potpi-
sivanjem mira na 8 godina (1568. u Drinopolju). Za taj uspjeh Vrani je
(1569) imenovan primasom i kraljevskim namjesnikom za Ugarsku, to e rei
potkraljem i vladarom te zemlje. Njegove se ovlasti nisu protezale na Hrvat-
sku, ali se po razbijanju hrvatske seljake bune (1573) zauzeo kod Maksimili-
jana za blagi postupak prema seljacima, istiui da se seljaci tue na nepravde
sasvim opravdano jer vlastelini bijedne seljake izrabljuju i pretvaraju u ro-
bove kao i sami Turci. A sam e, u svom putopisu iz Turske, o zlosilju Turaka
pisati: da su danak u krvi, uzimanjem djeaka, ubirali najprije svake pete go-
dine, a zatim ee - svake tree i druge godine; da najnemilosrdnije prema
jadnom puku ne postupaju odmah nakon pobjede nego tek poto granice
odmaknu od novoosvojenog podruja i poto dobro uvrste vlast na osvojeno-
me. A Vranievo upozorenje da O tome neka razmisle oni koji eznu za
turskom vlau i vjeruju da u Turaka ima blagosti prema naem rodu - ja-
mano upuuje na to da je bilo takvih mnijenja kako zbog zdvojnosti iscrpljene
Hrvatske, tako i zbog turskih poticanja, osobito s ukazivanjem na brojne pri-
mjere uloge ljudi hrvatskog podrijetla od mladosti vjerski preodgojenih, u voj-
noj i dravnoj upravi Turske. O postojanju svijesti u tom pogledu, o pripadno-
sti istom hrvatskom narodu - usprkos islamiziranju Bosne i janjiarskom vjer-
skom odnaroivanju, te meusobnom ratovanju svjedoi nam i izmjena pisama
izmeu samog Vrania i Hasan-bega Sandaka Hatvanskog. Odgovarajui na
pismo Hasan-bega (1559), Vrani izraava nadu da e udovoljiti njegovu zau-
zimanju za pogranine ljude ponajvie zbog toga to smo bliski jer pripadamo
hrvatskom narodu, u kc:>jem se ponosim to sam i ja roen, a iz njega je potekla
i Vaa Velemonost. Stovie, Vrani mu pie da bi mu bilo mnogo drae
zbog srodstva po hrvatskom rodu i zbog susjedstva kad bismo prema onoj
naoj elji, ije ostvarenje arko oekujemo od Vaeg prijateljstva, mogli ui-
vati u uzajamnom dobrom prijateljstvu. Na kraju pripomenuti je jo i to da
e se ba na primjeru A. Vrania, koji je pisao gotovo iskljuivo na latinskom,
postavi jednim od vienijih ljudi europskog latiniteta, i koji se vinuo u sam
vrh nadnacionalnog intelektualnog, dravnog i vjerskog ivota, imbenik na-
cionalne pripadnosti pokazati jaim od svih ostalih. Uz sve ve reeno, to se
oitovalo i u njegovu pismu, to ga je pisao (1550) u punoj zreloi svoga ivota,
svome prijatelju Franu Trankvilu Andreisu, takoer i u europskim razmjerima

znamenitom hrvatskom latinistu - povjesniku i pjesniku, koji se pod starost
povukao u rodni Trogir, nakon dugogodinjeg znanstvenog i diplomatskog dje-
lovanja irom Europe. I pie latinist Vrani isto takvom latinistu Trankvilu:
A ti se, sretni stare, lien napokon ovakvih smutnja i napetosti ... prepusti
ivotu ... uivaj u svom knjievnom radu. I ne daj Dalmaciju za cijeli svijet, a
Trogir ni za koji ma najbogatiji grad!Jadna li mene to kasno spoznah slast i
mir dnnHninc! .. 1' ' .
Rije iz doba jedinstva intelektualne Europe u latinitetu! Kad se na jednoj
strani, na Zapadu, jo bave idejom europskog jedinstva u univerzalnoj katoli
koj monarhiji, i kad je na drugoj, novi, osmanlijski osvaja s Istoka ve pod-
vrgao mnoge zemlje i narode itave jugoistone Europe svom islamskom car-
stvu, i ovladavi Budimom dospio na domak Beu. Tada, kad i ostacima
ostataka nekada slavnog Kraljevstva Hrvatskog prijeti sustavna pogibelj - ne
samo s turske nego i s mletake strane - u tu se razdrtu i plauU<< domovinu
vraa iz europskih prijestolnica priznati europski latinist Fran Trankvil, i za
njom dirljivo ezne na vrhuncu svoga ivota, ponosei se njome, Antun Vran-
i. jedan od djelntno najuspjenijih reneo:;an~nih ljudi.
Pjesnik i filozof Marko Maruli (1450-1524) pjevat e i pisati u 15.st. na

materinskom hrvatskom jeziku radi podizanja duha svoga naroda u borbi za
samoodranje protiv tuinskih porobljivaa, a na latinskom preteito svoja filo-
zofska djela, koja e doivjeti brojna latinska i prijevodna izdanja na svim
glavnim europskim jezicima (talijanskom, njemakom, francuskom, portugal-
skom, ekom), a jedno od njih (De institutione bene beateque vivendi, 1506)
ak 15 latinskih i 21 prijevodno izdanje u 12 europskih gradova u 16. i 17.st.
Pogibelj od turskog prodiranja u hrvatske zemlje, koji su stigli ve pod Klis,
te na domak Splita, i drugih dalmatinskih gradova, haraju, pljakaju, ubijaju i
odvode ljude u ropstvo, prisutna je u svemu Marulievu stvaralatvu, kao i u
djelima drugih pisaca toga doba. U svom potresnom spjevu Molitva suprotivu
Turkom slika sve te strahote, a i u Tuenju grada Hjeruzo/ima predoava ugro-
eni Split i polja to se bile od kosti, potiui pla za izgubljenom ))bai
nom. Pa i u svom glavnom djelu Juditi Maruli posredstvom biblijskog sad-
raja govori o zlu turske najezde i podrava vjeru u spas od stranog neprijate-
lja. U svom pismu papi Hadrijanu VI. (1522) Maruli preklinje za pomo svo-
joj domovini, pozivajui ga da ujedini europske vladare u borbi protiv zajedni
kog dumanina. Tu su nevolje zorno opisane: ))Nevjerni Turci svakodnevnim
provalama ... neprekidno nas mue; jedni se kolju, drugi odlaze u ropstvo,
imanja se razgrabljuju, stoka odvlai, zaseoci i sela izgaraju u vatri, a polja ...
ostavljena bez obraivaa, rode trnjem, ne itom. Podsjeajui na to koliko
355 Usp. Hrvatski latinisti, I, 152-222; V. Gortan, Janus Pannonius (Ivan esrniki, Joanes
de Chezmicze), EJ, 4, 461-3
je ve Od muhamedanskih nevjernika pokrajina porobljeno, gradova i crkava

porueno, oltara oskvrnjeno, djevica i ena obeaena, djeaka obrezano i
prevedeno na krivovjerje, Maruli opominje da e ako ne stigne pomo - ne-
prijatelju biti otvoren put da navali na Njemaku i Italiju, da pokori itavu
Iliriju, i naposljetku, da pod svoju vlast podvrgne preostali kranski svijet.
Da bi mogli opstati potrebna je i pomo u oruju, novcu i svim potreptinama,
a takvu dareljivost kovat e u zvijezde jo preostali gradovi Hrvatske ...
Budui da na takve pozive izravnog i uinkovitog odziva bilo nije, zapravo je
zaudno kako su se i ostaci Hrvatske odrali. U svom spjevu Davidijadi Maru-
li se bavi problemom mrnje i zloina, koji je za nj tada, jamano, istobitan
kao i u biblijsko vrijeme. Koji je uzrok tvoje mrnje? Obeava mi mir, a
die na me nemilo oruje. Kri zadanu mi rije, a prekrenu na prijevaru
pokuava obnoviti. Javno se pravi mojim prijateljem, a u srcu si mi ljut nepri-
jatelj. Kralju, kakav je to bijes? Zlodjela se niim ne mogu opravdati, onaj
to je na braniku pravde ne mora se bojati nikakve nevolje i nikakva nasilja.
Pa ni David nee ostati nekanjen za zloine, u tekom ratu s neprijateljima
snai e ga ista zla i nesree kakve je sam uzrokovao, i to ne tajno, nego pred
oima itavog naroda. U potkrepu svog kranskog humanizma, Maruli za
pobjedu razuma nad nagonima mrnje i strasti trai uzore u antikoj knjievno-
sti i filozofiji, osobito u stoicizmu i platonizmu356
I povjesnik, dubrovaki benediktinac koji je studij zavrio u Parizu, Ludo-
vik Crijevi Tuberon (1459-1527) boravio je neko vrijeme u Budimu, na dvoru
hrvatsko-ugarskog kralja Matije Korvina, u kolu poznatih humanista koji su
veinom dolazili iz hrvatskih krajeva (V.Vratovi). U Komentarima o dogaa
jima u njegovo doba daje nam opise nadiranja Turaka na Zapad, osobito iz
hrvatsko-turskog i mletako-turskog ratovanja, a takoer i drutveno-politikih
i duhovno-vjerskih previranja u jugoistonoj Europi. Zbog njegova objektivi-
stikog prikazivanja nacionalnih i dravnih odnoaja, te drugih vjeroispovijesti
(husitske, pravoslavne pae i muslimanske) a pogotovu zbog bespotedne kri-
tinosti prema nekim rimskim papama njegovi e vrsni Komentari - u kojima
se ugledao na svoje antike uzore -Tacita, Salustija i Cicerona- kasnije (tek
1734) biti stavljeni na indeks. Kao suvremeni oevidac Tuberon osjea svu
povijesnu tragiku koja je zadesila Hrvatsku zbog poraza hrvatske vojske pod
banom Dereninom u Krbavskoj bitci (1493) s turskom vojskom pod J akub-pa-
om. (Uzgred: taj je kao dijete bio odveden iz Bosne da bi vjerski odgojen u
Istambulu kao musliman postao proslavljeni turski vezir i vojskovoa, koji e
svoju pobjedu na Krbavskom polju sam opjevati u pjesmi i poslati je sultanu
Bajazidu!) Porazom u Krbavskoj bitci - pie Tuberon - hrvatsko je plemstvo
gotovo potpuno iskorijenjeno ... dok su polja, poto su s njih protjerani stoka
i seljaci, gotovo posve opustjela. Ispod samih zidina Zadra odvedeno je 5.000
356 Usp. Hrvatski latinisti, l, 224-317; Povijest hrvatske kojievnosti, 3, 28-38; V. Filipovi,
n.dj., 122-4.
U HUMANIZMU l RENESANSI 213
ljudi i 70.000 grla stoke; u Kranjskoj, Lici i Istri istrijebljena je treina stanov-
nitva. Tuberon otro sudi o drugim ali i o svom narodu. Turke iba zbog
divljake okrutnosti ali, piui o njihovoj borbenoj fanatinosti i stegovnosti
ponekad istie njihov moral kranima za uzor, zgraajui se nad injenicom
da razlika u vjeri >>dovodi ljude do mrnje kakva postoji meu zvijerima razli-
ite vrste. O Turcima, muslimanskim osvajaima, pie: ))To je takva vrsta
ljudi koja izvanredno podnosi napor, glad, nespavanje, egu i zimu, a spremni
su podnijeti sve opasnosti pa i samu smrt za veliinu i slavu svoga cara. Ratna
umijea i sam rat su im na najvioj cijeni. Tolika je u njih elja za ratovanjem,
da gotovo tee podnose mir nego bolest<<, pobjede pripisuju zaslugama svoga
Boga Alaha, a poraze svojim nemarnostima prema njemu. Prema Tuberonu
znaajke Mleana su: kramarski duh, neiskrenost i grabeljivost; Maara -
tatina, divlja raspaljivost i rastronost; Francuza - nepostojanost i neotpor-
nost. I prema Nijemcima ne moe zatomiti svoju nenaklonost. No, prebacit e
trgovaki mentalitet srodan mletakom i svojoj Dubrovakoj republici, koja
priznaje hrvatsko-ugarskog kralja, ali i Tuberon, poput ostalih Hrvata, hrvat-
sko-ugarsku dravnu zajednicu promatra samo kao zajednicu krune. U njego-
voj zamjedbi da se Maari i Hrvati neprestano prepiru o tome, tko je hrabri-
ji, te da Dalmatinci, koji su najveim dijelom Hrvati, nisu pod maarsku
krunu doli natjerani silom ni orujem, nego po nasljednom rodbinskom pra-
vu -ocrtana je viestoljetna hrvatsko-ugarska parba prije i poslije njega. Svo-
jim snanim opisom kmetske pobune pod vodstvom Jurja Doe, protiv nasilja
vlastele, Tuberon se kao nitko u suvremenoj svjetskoj literaturi stavio na
stranu potlaenih i progonjenih. On iznosi porazne ocjene o politici izopaenih
rimskih papa, navlastito Aleksandra VI, panjolca Rodriga Borgie te njegova
sina Cezara. Za toga po zlu poznatog papu veli da je propalica i >>prodava
svetinja i da bi ga prije trebalo zvati krvolokom nego najviim sveenikom.
O nasilju i uasima to su inile plaenike ete Cezara Borgie po talijanskim
gradovima Tuberon e napisati: Sve je bilo zagaeno krvlju, bijegom, poho-
tom, poudom i svakom vrsti zloina. Ali e mu i sama sudbina Borgia dati
osnove za zakljuak, da se svaka >>vlast steena zloinom obino vri na najgori
nain, te da >>svaiji lo primjer- a ne samo zloin - pada na glavu poinite
lja3s7.
O uasnim stradanjima Hrvatske u ratu s Turcima, ije su zemlje ili ve
pale pod osmanlijsko ropstvo ili izvrgnute njihovim pljakakim prodorima,
odluno je i gnjevno progovorio pred kranskom Europom modruko-senjski
biskup imun Koii (1460-1536). Taj crkveni velikodostojnik i kulturni dje-
latnik, osniva glagolske tiskare u Rijeci i pisac, koji svoj Misal hrvatski (1531)
i druge Knjiice od hrvatske zemlje na ast i hvalu njenu izdaje, pokazao je
krajnju muevnu odvanost ne bi li potaknuo pomo svojoj ugroenoj domovi-
3S7 Usp. Hrvatski latinisti, l, 319-51; K. Krsti, Crijevi Ludovik Tuberon, EJ, 2, 391-2.
214 PROMISUANJE NEIZBJEIVA ZLA
ni. On u svojim govorima na estom lateranskom koncilu (1513), a potom i

pred papom Leonom X. (1516) - a to su u ono doba jedina i najvia meuna
rodna mjesta- iznosi stanje Opustoene Hrvatske (De Corvatiae desolatione)
i vapi, ali ne moli nego upravo zahtijeva pomo. S obzirom na strategijsku
vanost Hrvatske, kao antemurale Christianitatis, za itavu Europu, on skree
pozornost papi da e snositi odgovornost pred itavim kranskim svijetom,
ako se ne pritekne u pomo iscrpljenoj Hrvatskoj. Ako se pak U tome ona
naa nesretna domovina razoara, onda bi se moglo dogoditi da nai ljudi
budu prisiljeni da s Turcima sklope kakav savez ili mir i da im plaaju danak,
to dosada >>nisu htjeli uiniti, iako su ih Turci vie puta na to poticali, ima-
jui na umu svoju staru slavu i kako to dolikuje najeim braniteljima
kranske vjere. Poto je ovime i pred Gospoda iznio jad svoga naroda, koji
zna >>da se ne moemo vie odrati pred licem neprijatelja - imun Koii
zavrava svoj povijesni govor (koji je dao i tiskati) ovako:Naposljetku bez
ikakva osjeaja krivnje otvoreno u rei jo i ovo: Bojim se, sveti Oe, da oni
nai siromani zemljaci zbog oskudice, neimatine i oaja ne budu prisiljeni da
ratuju zajedno s Turcima i da pljakaju ostale krane. Tko bude krivac tome,
neka poloi raun pred svemoguim Bogom. To sam vam ipak - ako sada
niste skloni da mi vjerujete - kazao zato da se, kad do toga doe, sjetite da
sam vam to najavio 358
Od toga doba, svi hrvatski pjesnici i pisci- od spomenutog Marka Maru-
lia i ika Menetia iz 15116.st, Hanibala Lucia, Petra Zorania, Brne Kar-
narutia, Maura Vetranovia, Antuna Sasina - u 16.st, Juraja Barakovia,
Ivana Mrnavia, Ivana Gundulia, Vladislava Menetia, Petra i Nikole Zrin-
skog, Frana Krste Frankopada, Pavla Rittera Vitezovia - u 17 .st, pa do An-
drije Kaia Mioia i svih ostalih u 18.st. i dalje - govore u svojim djelima o
strahotnim patnjama Hrvatske u njenom ratnom hrvanju s osvajakom tur-
skom silom. Kao i o nezahvalnosti i nedovoljnoj pomoi kranske Europe na
braniku koje je krvarila. Na samom kraju sedamnaestog stoljea, Pavao Ritter
Vitezovi oznait e to tragino razdoblje hrvatske povijesti ve naslovima svo-
jih povijesnih knjiga: Croatia rediviva (Oivljena Hrvatska), (Zagreb 1700), i
Plorantis Croatiae saecula duo (Dva stoljea plaue Hrvatske), (Zagreb 1703).
A osim ve spomenutih prijekora Europi valja podsjetiti i na onaj pjesniki
Vladislava Menetia (polovicom 17. st.) u Trublji slovinskoj:
Od ropstva bi davno u va/ih
potonula Italija
o hrvatskijeh da se alih
more otomansko ne razbija!
U njemu osim prosvjeda, ima jamano i ponosa usprkos traginom polo-

aju svoga naroda u obrani Zapada. A uzgred i svjedoanstva o tome kako su
358 Hrvatski latinisti, I, 503-13.

NA PUTOVIMA RACIONALIZMA 215
Hrvati oduvijek shvaali )>slovinstvo: ne da u slavenskom zajednitvu utope

ve da ojaaju svoje ugroeno hrvatstvo!
5. NA PUTOVIMA RACIONALIZMA
Rat sviju protiv svih

- prirodno je stanje.
Thomas Hobbes
No, u potrazi naoj za proumljem povijesnoga zlozbilja vratimo se opet

irim europskim bespuima. Ipak manje trnovitim. I s neto vie utihnine u
trajnoi bezumlja ratnoga besmisla. Pa stoga, i s neto vie zvjezdane praine
na irim prostranstvima umnih zdvajanja i uzleta iz onih opetovanih i posvuda-
njih sumraja to uvijek nanovo donose kob ivotne ugroze ili nepodnoljivo
breme duhovnih nasilja.
Hugo Grotius (1538-1645), nizozemski humanist (koji je zbog udjela u
vjersko-politikim borbama bio utamnien pa se nalazio u francuskoj i vedskoj
slubi), dao je u svojem glasovitom djelu De iure bel/i ac pacis (O pravu rata
i mira) osnove novovjekovne filozofije prirodnog i meunarodnog prava. On
polazi od injenice da je oduvijek, otkada ima oruanih borbi, ubijanje u ratu
bilo ratno pravo. Razumije se, ne kodificirano, ali uobiajeno. I budui da se
rat u ranijoj povijesti vodio izmeu naroda, to se nije pravila razlika izmeu
ratnika i mirnoga puanstva. Taj se odnos zadrava i u poecima meunarod
nog prava pa jo i Grotius dri podanike protivnike drave potpuno besprav-
nima. U tom pogledu doi e do promjena s pojavom feudalnih, vitekih i
plaenikih vojski, pa e Friedrich Veliki rei da graanin ne treba da opazi
kad njegov kralj vodi rat. Meutim, u stvarnosti rat se uvijek odvijao preko
lea puanstva. A i u teorijskom tumaenju ratnog stanja E. Vattel (1714-67),
vicarski pravnik, jedan od klasika meunarodnog prava, pisat e polovicom
18.st.: Kad vladar objavi rat drugom vladaru, smatra se da itav narod objav-
ljuje rat drugom narodu. Jer vladar predstavlja narod i radi u ime cijele zajed-
nice, pa su dakle, ta dva naroda neprijatelji svih podanika drugoga 359 . U
psiholokom smislu takvo shvaanje ostat e i onda kad e se kodificiranjem
meunarodnog prava pokuati ratovanje ograniiti na vojsku i vojne ciljeve.
Onom slijedu filozofijskog promiljanja koje nedvojbeno navodi na zaklju
ak da svako nasilje proizlazi iz neprestane borbe suprotnosti dobra i zla, pri-
druuje se i Jakob Bohme (1575-1624). To je onaj njemaki filozof samouk,
mistik religioznog humanizma i sljedbenik Paraceliusovog prirodnoznanstve-
359 Usp. F. Tuman, n.dj., 484, 540--2 i dr.

nog usmjerenja, koji e od tovatelja biti nazvan germanskim filozofom (phi-

/osophus teutonicus), te imati odziva ne samo u Njemakoj nego i u Nizozem-
skoj i Engleskoj, a od neprijatelja - sa slubene strane - bio progonjen, pre-
zren i ismijan kao antikranski cipelar (sartor antichristus). Za nj osnovu i
izvor svega ini vjeno i neizmjerno bie Boje, kako dobra i ljubavi, tako i
zla i ognja mrnje. Sva priroda sastoji se od dvije suprotne kakvoe: jedna je
nebeska i sveta, a druga paklenska i gnjevna. Tamni pakao i jasna svjetlost
izviru iz jednoga srca prema rijeima u pismu: ja tvorim i svjetlost i stvarnu
tamu; ja dajem mir i dijelim zlo. Prema tome boja je dobrota izvor neba, ali
i boja srdba osnova pakla. U dijalektici vjene prirode, ivot i sve njegove
pojave rezultat su vjene borbe principa dobra i zla, u kojoj sad jedan sad
drugi jae prevladava360
Drutveno-politike i vjerske borbe i ratovi meu narodima, dotino sve
to je potresalo Europu njegova doba, a i sveukupnu ljudsku povijest, pruali
su jamano.jake osnove za sud Thomasa Hobbesa (lSSS-1679) da u prirodnom
drutvenom stanju nema poretka i mira ve samo nered i borba sviju sa svima.
Jer: ovjek je ovjeku vuk (homo homini lupus), naroito onda kad mu po-
stane bog (homo homini deus).
Prijelaz iz takvog prirodnog stanja nereda i nesigurnosti u stanje mira i
sreenog drutva (societas civilis) postie se stvaranjem drave i obistinjenjem
poretka reda i suverene volje. Bez zajednike vlasti - pie Hobbes u svom
Leviathanu - koja bi ih sve drala u strahu, ljudi se nalaze u stanju koje se
zove rat, i to u ratu svakoga protiv svakog. I taj bel/um omnium contra omnes
u biti je prirodnog stanja iz kojeg nas izbavljaju tek umna dravna ureenja.
A u bit rata treba ukljuiti i pojam trajnosti. .. Jer kao to bit loeg vremena
nije u jednom ili u dva pljuska, ve u sklonosti prema kii koja traje ... tako i
bit rata nije u stvarnoj borbi, ve u poznatoj sklonosti za borbu u tijeku cijelog
vremena kad nema sigurnosti za protivno. Rat je, dakle, neto priroeno
ovjeku, kao nunost i potreba njegova bivstvovanja, te ga umna drava mora
prisiliti da izae iz takvog stanja, da umom, voljom i odlukom suverena oza-
koni mir koji mora odravati vlau. A budui da je takva vlast mogua samo
u odreenoj politikoj zajednici - dravi, to u meunarodnom ivotu vlada
prirodno stanje - rat. Hobbesova prosudba o trajnom prisuu borbe ili rata
u ljudskom drutvu oito poiva na dosljednosti njegova racionalistiko-empiri
stikog filozofskog promatranja povijesnog zbivanja. To se, meutim, ne bi mo-
glo rei za njegovu uvjerenost u uinkovitost suverene volje, a pogotovu ne za
ovlano gledanje na stvaran rat u meunarodnom ivotu. No, valja dodati, da
Hobbesovo mnijenje da je pravo neprijateljstvo mogue samo meu ljudima,
jer je ono dublje od svih suprotnosti u ivotinjskom carstvu, te da se drave
nalaze u prirodnom stanju, kad ivei jedna pokraj druge nisu u miru ve u
360 Usp. J.BOhme, Aurora ili jutarnje rumenilo na izlazu- pr.u: V. Filipovi, n.dj., 195-203;
A. Bazala, Dohme Jakob, HE, 2, 724; V. Filipovi, n.dj., 74-9.
NA PUTOVIMA RACIONALIZMA 217
stalnoj opasnosti i ugroenosti,- dijele i drugi filozofi 17.st.(Spinoza, Pufendorf

i dr.). Spinoza je npr. ukazao da bi put oruane borbe mogao biti izbjegnut
jedino kad bi porobljivai bili voljni zadovoljiti potrebe i tenje potlaenih i
tako omoguiti ostvarenje slobode. Poto oni na to redovito ne pristaju, to
svaka tiranija sama po sebi uzrokuje borbu, u kojoj tiranije mora nestati, jer
u toj igri snaga - po sudu Spinoze - pobjedu odnosi ljudska tenja za slobo
dom 361 .A koja to sloboda nije otvarala nove prilaze za nova nasilja, pae i
okrutnije tiranije?
Iz racionalistikog filozofskog shvaanja svijeta Rene Descartesa (1596-
1650) obino se dubokoumno ponavlja onaj njegov izriaj:Cogito ergo sum
(Mislim dakle postojim). to bi imalo znaiti kako se toboe svi problemi ljud-
skog bitka mogu shvatiti i rijeiti- razumom ovjeka. I sukladno tome: pobje
dom razuma svijet urediti po mjeri ovjeka. Meutim, takvo tumaenje Des
cartesa, i uope kartezijanske filozofske misli poslije njega, vie je nego nedo
pustivo pojednostavljenje. Dodue, on je sam dao dobrih povoda za to sa svo
jim prezirom prema svemu starom znanju i filozofskim spoznajama, kao toboe
posve neznanstvenima i neprihvatljivim. A tko to moe sebi dopustiti?! No, u
Descartesovu mislenom sustavu bitno je da on smatra da je svijet tako nesa
vren, da on uope nije ureen za ovjeka, da svijet nije ljudski skrojen, po
mjeri ovjeka, ve po mjeri duha. A kad zatim tvrdi da je ljudsko bie nesa-
vreno ali i konano, i jo k tome da svijest o sebi pretpostavlja i svijest o
Bogu, onda se u svemu tome krije velika protuslovnost. Jer: ako je ovjek
savreno nesavren zato bi onda svijet uope morao biti skrojen po njemu?
lli: kako bi po njemu nesavrenom uope mogao i postati savreno ureen? A
nesavren je do te mjere da se uope ne moe vinuti do zamisli o savrenom
biu! to je ba dokaz opstojnosti Boga kao savrenog bia. I jo k tome,
ovjek je u svom nesavrenstvu sloen od dvaju posve raznorodnih poela:
duhovnoga i tvarnoga (due i tijela). Descartes je, dakako, i sam uvelike svje-
stan dvojstvenosti i dvojbenosti svoga umovanja. Zbog toga i postavlja naelo
ope sumnje u sve kao nunu pretpostavku svake spoznaje. Osim toga, onu
njegovu ogoljenu misao (to na francuskom glasi: Je pense, donc je suis) bilo
bi, ini se, ispravnije tumaiti u znaenju: mislim, pa ipak postojim, to bi vie
odgovaralo i njegovoj skepticistikoj sumnji u nesavreni svijet. Jer, taj svijet
je i pred njegovim oima odisao svom povijesnom nerazboritou. Descartes
je i sam doivio stvarnost i ratnog rastrojstva nad ivotom i nasilje nad duhom.
Bio je sudionikom u tridesetogodinjem ratu (prijavio se kao dobrovoljac 1617.
u svojoj 21. godini i u vojnom staleu proveo pune etiri godine), a poslije je
zbog svojih filozofskih pogleda bio napadan i od isusovaca i od protestanata
kao krivovjemik i bezbonik362 No, u to doba, u kojemu inkvizicijske metode
361 Th. Hobbes, Nastanak drave- u: N.Smailagi, n.dj., l, 256--66; C. Schmitt, n.dj., 37-8,
205-7; F. Tuman, n.dj., 486, 515.
362 Usp. K. Krsti, Descartes (Cartesius) Rene, HE, 4, 672-3; N. Smailagi, n.dj., l, 133-8;
R.G. Collingwood, n.dj., 74--80.
218 PROMIUANJE NEIZBJENA ZLA
jo nisu ieznule, Descartes je mogao otii u vedsku i postati kraljiinim

savjetnikom iz filozofije, pa nastaviti svoje filozofsko umovanje.
A kakvo je zapravo bilo to Descartesova vrijeme, glede shvaanja sloboda
i svrhovitosti nasilja, u tom, sjeverozapadnom dijelu Europe(i poradi uspo-
redbe s onima u jugoistonoj), moemo si predoiti iz onoga to se zbivalo u
Engleskoj, dotino iz djelatnosti i naina razmiljanja glavne linosti engleske
povijesti 17.st. Olivera Cromwella (1599-1658). Taj puritanski voa engleske
graanske revolucije, koji je u graanskom ratu potukao vojsku Charlesa I. i
dao ga smaknuti (1649) sudskom osudom, nije prestajao s unutarnjim nasiljem
i vanjskim ratovima. Krvavo gui pobune ne samo rojalista nego i onih to su
traili jednakost (tzv. level/era, 1647), pokorava Irsku (1649), a potom (1651)
i kotsku, poto je porazio Charlesa II, a zatim iri englesku vlast i izvan
britanskih otoka. Nakon ratnih pobjeda panjolskoj preotima Jamaiku, a Nizo-
zemskoj Novi Amsterdam (kasniji New York), a u savezu s Francuskom do-
biva Dunkerque. Pravei usporedbu izmeu engleske i francuske revolucije,
Engels veli da je Cromwell u svojoj osobi spojio Robespierrea i Napoleona.
Vladao je diktatorski, a bio je tolerantan prema idovima i neanglikanskim
protestantima a gajio je fanatinu mrnju prema katolicima. I za to svoje neza-
tomljivo neprijateljstvo nalazio je dublje filozofsko opravdanje. Potiui borbu
protiv katolike panjolske. Cromwell e u svom govoru 1656. rei: Prva
stogu ~tvar o kojoj u govoriti. jest ono, to je prva zadaa prirode: bivstvo i
odranje ... Ouvanje naime naeg nacionalnog bia ponajprije treba da imamo
na umu gledom na one koji idu za tim da ga potkapaju i da ga unite. Ako
dakle promatramo nae neprijatelje zato su oni neprijatelji samom bivstvu
ovih naroda, onda je odgovor: da, zaista va glavni neprijatelj je panjolac.
On je prirodni neprijatelj. On je to po prirodi; on je to prirodno potpuno i u
svemu - zbog neprijateljstva, koje je u njemu protiv bilo ega to je od Boga.
A togod je od Boga jest u vama, ili bi moglo biti u vama. Spanjolac je
prirodni neprijatelj, tovie neprijatelj po providnosti, jer je njegovo nepri-
jateljstvo usaena u njega od Boga. A onaj tko ga dri za sluajnog neprijate-
lja ne poznaje Pismo i rijei Boje: Ja u staviti neprijateljstvo izmeu tvoga
sjemena i njegovog sjemena (Gen.III.15). Mir se moe zakljuiti s Francu-
skom, zakljuio je Cromwell, ali ne i sa panjolskom, jer je ona katolika
drava pod rimskim papom363
363 Usp. G. Novak, Cromwell Oliver, HE, IV, 137-8; C. Schmitt, n.dj., 45-6; Izvor iz Pi~
sma naveden prema prijevodu njemakog teksta. Prijevod Cromwellova govora s engleskog moj.
U RAZBORU PROSVJETITEUSKOM 219
6. U RAZBORU PROSVJETITEUSKOM
Odrei se svoje slobode

znai odrei se svojstva ovjeka ..
J .J. Rousseau
Cromwellovo shvaanje neprijateljstva izmeu zaraenih protivnika, daka-

ko, nije nipoto bilo osamljeno. Da se ono podjednako oitovalo i u narednim
stoljeima, u umovanju velikih dravnika i vojskovoa, ali i velikana duha,
mogli bismo navesti mnoge primjere. Jedan od izrazitijih je bijesna poruka
Heinricha v. Kleista njemakim borcima u oslobodilakom ratu protiv Napo-
leonovih osvajaa: dotucite ih, svjetski sud vas ne pita za razloge!<< 364
A bilo je to nakon to je prosvetiteljstvo u (18.st.) uvrstilo vjeru u nu-
nost pobjede razuma, te u znanstvenu uvjetovanost neprestana napretka ovje
anstva. I nakon to su u 19.st. - poslije amerikog rata za nezavisnost i fran-
cuske revolucije - i u zadnji kutak Europe prodrle velike liberalne ideje o
slobodama za sve, te o jednakosti i bratstvu izmeu ljudi i naroda bez obzira
na vjerske pae i rasne razlike. Naravno, nisu to bila podnipoto jedina niti
pak ravnocrtna filozofska promiljanja o mogunosti i nunosti preureenja
nesavrena svijeta. Ali su to ipak bila preteita umovanja, unato svim zdvaja-
njima i upadanjima u klopke ne manjih znanstvenih zanesenjakih zamisli ili
filozofsko-razumskih zabludnih domiljanja negoli to su bile one mitologijske
ili skolastike.
Slobodarski filozofski duh Montesquieua (1689-1755), koji je svojom ra
zudbom politikog despotizma i ropstva, te duhovne nesnoljivosti, nadahnji-
vao pokretae revolucije i pisce Povelje o pravima ovjeka, bio je, jamano,
u zabludi kad je odreena svojstva pripisivao samo pojedinim drutvima, dra-
vama ili narodima. Pa je tako, prema njemu, osvajanje bilo ciljem Rima a rat
- Spartanaca, religija - hebrejskih a javni red - kineskih zakona, trgovina -
jednih a moreplovstvo - drugih gradova, uivanje - despotskih a slava - mo-
narhijskih vladara. Dok za nj: jedan narod u svijetu - engleski, ima poli-
tiku slobodu za neposredan cilj svoga ustava 365 . Djelomina utemeljenost
takvih prosudbi svakako ne moe opravdati njihovu zaudnu jednostranost.
U kakvim se sve dvojbama i lutanjima kretala racionalistika misao pro-
svetitelja pa i unutar samog kruga francuskih enciklopedista 18. st, tovie, i u
kakvim osobnim zdvajanjima i eroturjenostima razvidno je naroito u umova-
nju J.J. Rousseaua (1712-78). Sto se tie predmeta naeg zanimanja, teko je
nai manje unutarnje sukladnosti a vie neodrivosti u prosudbama, negoli u
Rousseaua. A on inae s pravom uiva glas najpoznatijeg i najutjecajnijeg pro-
364 Usp. C. Schmitt, n.dj., 45; F. Tuman, n.dj., 449.

36S Usp. Ch. Montesquieu, Duh zakona- prij. u: N. Smailagi, n.dj., l, 270-5.
220 PROMISUANJE NEIZBJEIVA ZLA
svetiteljskog mislitelja, jer je svojim Druitvenim ugovorom zapravo dao teorij-

sku osnovu programskim naelima francuske revolucije (D. Pejovi). Svu svoju
slobodarsku misao (zbog koje je bjeao iz Francuske a djela mu spaljivana)
Rousseau gradi na stanovitu: Ovjek je roen slobodan, a svagdje je u oko-
vima. Meutim, kolike li nedosljednosti i protupovijesnosti kad tvrdi kako je
ovjek od prirode dobar, nesklon zlu i grijehu, te da ga je pokvarila civilizacija
jer da je sam kulturni napredak znaio gubitak izvorne ljudskosti, prirodne
sree i zdravog ivotnog sklada. Ta njegova filozofska shvaanja o nunosti
povratka prirodi nisu bila prihvaena ni od njegovih suvremenika. Kad ita
vau knjigu, ovjek dobije volju da hoda etveronoke. Meutim, kako ve
ima vie od ezdeset godina da sam tu naviku izgubio, osjeam na sreu kako
mi je nemogue da je ponovno steknem - otpisa! e mu Voltaire. Njegova
nedosljednost nije samo u tome to za spas humaniteta ne predlae povratak
ba u prvotno prirodno stanje, ve ipak na vioj civilizacijskoj razini, u neka-
kvo prirodno graansko drutvo, nego jo vie obrazloenje da bi takav prije-
laz, iz prirodnog u graansko stanje, ovjeka od tupe i bezumne ivotinje
uinio umnim biem i ovjekom. Nita manje protuslovno sa samom priro-
dom i povijeu nije mu ni umovanje da je privatno vlasnitvo bilo uzrokom
svih suprotnosti, nasilja i ratova pa da e s njegovim ukidanjem sva ta zla i
nestati s lica zemlje. Koliko bi zloina, ubojstava i ratova sprijeio, koliko
nevolja i strahota utedio ljudskom rodu onaj koji bi iupavi oznake i zat-
rpavi jarak, doviknuo svojim blinjima: Ne sluajte varalicu, propali ste ako
zaboravite da zemaljski plodovi pripadaju svima, a zemlja nikome! Jamano,
promaaj ovakvog suda nije toliko u tome to nije mogao znati ni predvidjeti
koliko e i kakvih novih strahota prouzroiti takav tobonji povratak prirodi,
ve u samom omaaju filozofskog domiljanja same prirode ljudske povijesti.
To, meutim, ne umanjuje znaenje onih Rousseauovih pogleda kojima se
zauzimao za graansko drutvo pravde i razuma, u kojemu bi bilo zajameno
naelo slobode ovjeka i suverenosti naroda, opravdavajui borbu za slobodu
a protiv svake tiranije i nasilja kao bitnom u prirodnim pravima to odjekuju
u svakom ovjeku. Jer: Odrei se svoje slobode znai odrei se svoga svoj-
stva ovjeka. prava ovjeanstva. ak i svojih prirodnih pravaJM.
A na kakve nas primisli mogu upuivati filozofska gledita Rousseauova
sudruga Denisa Diderota (1713-84)? Taj svestrani enciklopedistiki duh koji
bijae jedan od najsmionijih sijaa novih ideja, zbog kojih mu je u to doba u
Francuskoj knjiga spaljena a on zatvoren, a zadobio naklonost i financijsku
pomo ruske carice Katarine Il, ostavlja nas, takoer, u naem problemu pred
mnogim upitnicima. Jer, kako u razmatranju povijesnoga zlozbilja i svih udo-
366 Usp. J.J. Rousseau, Drultveni ugovor- prij. ulomaka u: N. Smailagit:, n.dj., l, 276-85,
te razmatranja 179-88; J. Makanec, n.dj., 132-43; B. Kalin, n.dj., 114-6; F. Tuman, n.dj., 443,
503.
U RAZBORU PROSVJETITEUSKOM 221
vinih nasilja uzeti u obzir njegovo propovijedanje prirodnog prava na slo-

bodno zadovoljavanje nagona, kad na podruju udorea odbacuje stara na-
ela dobra i zla? Zar se slobodno zadovoljavanje nagona moe svesti samo na
ivotodajne uitke, a ne i na rastrojstvene strasti? Ta, i dubina njegove misli
da treba staviti prirodu na muke da bi otkrila svoje tajne - upuuje na svu
zakuastost odgovora367 Zar nam se ba u tim raskritim tajnama uz lice veleb-
nih ljepota i najveih vrednota ne kesi i nalije rugobne nakaze i strahotne
uasnoe? Povijest ovjeanstva jest- kao to veli Diderot- povijest njegova
ugnjetavanja od aice nitkova, ali u tome je samo djeli istine, koji je uzet
kao filozofska spoznaja odveo u jo vee bespue. Kad bi, naime, problem bio
samo u aici nitkova, ovjeanstvo bi, jamano, ve bilo smoglo i pameti i
snage da ih se otarasi sa svim nevoljama i zlodjelima to ga pritiu. Povijest
je ve nedvojbeno ovjerovila da se ta misao pokazala podjednako promaenom
i jalovom kad je kasnije prenesena na cijele stalee ili drutvene razrede -
najprije na feudalni a potom i na kapitalistiko-graanski. A ak i njeni sljed-
benici ve upiru prstom na novu - birokracijsku >>aicu! Prema tome: to
zakljuiti i o polazitu i o putovima na kojima to ugnjetavane ovjeanstvo
nije izbjeglo ve ugrezla u jo vee patnje i stradanja?!
Teko je bilo, oito uvijek, iz nesagledive povijesne zamrenosti iznai
jedino ispravan i dosljedan put. ak i u mislima a kamoli u inidbi. Sve isku-
stvo govori dapae da je to ak i izvan dosega ljudske moi. Thomas Jefferson
(1743-1826) bio je npr. poklonikom prosvjetiteljskih misli, a kao glavni tvorac
Povelje o nezavisnosti SAD (1776), u kojoj su ozakonjene slobodarske ideje o
jednakosti ljudi i naroda ak i preteom francuske revolucije. Filozofsko-drav-
niki uvjeren u takva svoja uvjerenja, osuivao je ropstvo a ipak bio je izabran
za predsjednika SAD kad je u okrutnom nasilju zbog rasne nesnoljivosti jo
carevala pravo<< na lin, da bi umro kao vlasnik dvjesta robova. Njegove
ideje, dakako, nisu imale zbog toga manju nego veu vrijednost.
7. U OBZORJU EUROPSKE KLASIKE
Je li rat ubitaanili blagotvoran?<(

- ovisi o prilikama.
G.W.F. Hegel
Za nae razmatranje od naroite je vanosti kako na problem sile, i po-

sebno rata, u povijesti gleda u svom cjelovitom i zaokruenom filozofskom
3il1 Usp. Jean Dayre, Diderot Denis, HE, 4, 728-9; F. Tuman, n.dj., 443.
sustavu Immanuel Kant (1724-1804). Prije svega zato, to smo s Kantom stigli
do posljednjeg izraza racionalistike prosvjetiteljske misli, i to - kako ree
N.Abbagnano (najpoznatiji predstavnik talijanskog egzistencijalizma) u svojoj
Povijesti filozofije - na takvoj razini da je um predveden pred sudite uma.
A u tom je smislu, jamano, i Marx nazvao Kantovo filozofiju njemakom
teorijom francuske revolucije. A potom i stoga, to je Kant bio utemeljiteljem
njemake klasine filozofije i njenog kriticizma, pa prema tome i preteom
svih njenih hegelijanskih i marksistikih izdanaka. Drei se stanovita da sva
ljudska spoznaja mora polaziti od iskustva, to se uope ne smije dovoditi u
sumnju, ali se ne moe svesti samo na njega, Kant s toga motrita gleda i na
problem sile i rata kao na nunu, nezaobilaznu sastavnicu, pae i odrednicu
povijesne stvarnosti. Stoga e ak zakljuiti: Na stupnju kulture na kojem
ljudski rod jo danas stoji rat je neizbjeno sredstvo kako bi se kultura dalje
razvila, te e tek nakon zavrene kulture vjeni mir biti za nas spasonosan
(Werke, VI, 327). Oito, u ralambi posljedaka ratova u povijesti mogao je
nai podloge ak i za svoju tvrdnju da rat razvija talente koji slue kulturi do
najvieg stupnja. Pod tim dojmom Kant e dapae mniti da je rat uope ne-
to uzvieno ako je voen s redom i sa svetou graanskog prava (Kritika
rasudne moi, 27U). Friedrich Veliki koji je, jamano, imao uz sklonost ispo-
sobnosti za filozofsko promatranje svijeta, a kao vladar i vojskovoa se dobro
razumijevao i u uzvienu stranu stvarnog rata, kao da je pisao odgovor Kan-
tu: Uzaludno je hvastati se uzvienim osjeajima. Svaki onaj rat koji ne vodi
osvajanjima slabi pobjednika i liava dravu snaga. Nikada ne treba poinjati
neprijateljstvo ako nema sigurnih izgleda na osvajanja. A u njemu se, osim
opovrgavanja mogunosti uzvienog reda rata, o emu se zavarava Kant -
valjda na nuzgrednim pojavnostima vitetva - ipak nalazi i potkrepa o probi-
tanosti ratnog osvajanja za pobjednika. Svoju zamisao o mogunosti iznalae-
nja puta ovjeanstva K vjenom miru, naznaenom ve u naslovu njegova
znamenita djela (Zum ewigen Frieden, 1795), Kant je, jamano, zasnivao ne
na povijesnom iskustvu ve na njegovoj nadopuni svojim udorednim naelima
i to kao kategorikim imperativom. Postavljajui zahtjev - i to kao bezuvjetnu
zapovijed ili neotklonjivu obvezu - da postupamo tako da naela moje volje
mogu uvijek postati opim zakonom, dotino da ovjeanstvo kako u tvojoj
osobi tako i u osobi svakog drugog svagda ujedno uzima kao svrhu, a nikad
samo kao sredstvo - Kant je, oito, ako ne vjerovao, a ono htio i sebe i druge
uvjeriti u mogunost takvog postupanja, pa onda dosljedno i obistinjenja vje
nog mira. Kako za takve pretpostavke kasnija povijest nije pokazala nimalo
vie naklonosti od one do Kantovih vremena, to su njegove plemenite tenje
K vjenom miru ostale puka elja i sanjarija misli koja se otrgla od svoje
jedine razumske spoznajne podloge - od povijesna iskustva i stvarnosti svijeta.
No, ako ona u tom pogledu, kao to se oitovalo u sveukupnom razmatranju,
ne opravdavaju Kantove nade u mogunost samoodreenja slobodne umne
volje u odnosu na nagonsku prisilu, a i pobjede rasudne moi istoga razuma
nad nemisleom uzronom silom prirode, to ipak ne stoji sud Mehringa, da se
U OBZORJU EUROPSKE KLASIKE 223
o ratu i miru teko moe govoriti )>djetinjastije no to to ini Kant. Ta i

njegova razmiljanja o ratu morala su biti zasnovana na spoznaji da je )>ovjek
napravljen od odvie kvrgavog drveta a da bi se ikada moglo iz njega istesati
neto posve drugo, a za snovima o vjenom miru nije poao ni prvi ni posljed-
nji368. A uz ino valja pripomenuti da su, osim Kanta u tom razdoblju, i drugi
bili zaokupljeni potrebom isticanja nunosti pravno ispravnog, ne odve suro-
vog ratovanja. lskuavi strahote revolucije i ratova i na svojoj koi dok nije
uvrstila svoju pobjedu u politikom i idejnom smislu nad starim poretkom
feudalne Europe, graanska se klasa prisjetila da bi dalje meusobno ratovanje
bilo svrhovito humanizirati meunarodnopravnim utanaenjima. Slino kako
je to nekada, u feudalno doba, bio obiaj vitekog ratovanja, s objavom pae
i dogovorom o mjestu ratnog sudara, te o uzajamno uljudnim postupcima po-
bjednika i pobijeenog. Zbog toga e, od vremena H. Grotiusa pa sve do
poetka 20.st. napredovati meunarodnopravno humaniziranje rata, ega e
se zaraene strane kako-tako pridravati sve do prvog imperijalistikog rata.
Meutim, u razdobljima graanskih ratova, kao i u sumraju ideologijskih i
meuimperijalistikih razraunavanja, sva ta utanaenja padaju u vodu, kao i
ona viteka pravila u bezumlju vjerskih ratova, ili rasnih i kolonijalnih pogro-
ma.
Ovi i slini obrati upuuju samo na to da su kako filozofsko-pravna tuma-
enja tako i obiaji rata povijesno, drutveno-politiki uvjetovani. Kad su fran-
cuskom revolucijom uplaene europske vlade Ancien regime-a odluile da oru-
anom silom vrate legitimni poredak~~ u Francuskoj, one nisu povele rat pro-
tiv Francuske ve su naredile kazneni pohod protiv uzurpatora vlasti to unose
pom etnju i u meunarodni poredak. U manifestu zapovjednika saveznike (au-
strijsko-pruske) vojske, vojvoda od Braunschweiga pred pohod na Francusku
(1792), vojsci revolucionarne Francuske odrie se poloaj zaraene strane, ona
se stavlja izvan meunarodnih pravila i obiaja pri ratovanju, a njenim pripad-
nicima prijeti se >>Vjealima est metara visokim (Carlyle). Kao ciljevi rata
navedeni su: ))Da se uspostavi zakonita vlast; ne priznaju se zakoni donijeti
poslije 14. srpnja 1789, ve samo oni koje je proglasio kralj prije toga, a s onim
francuskim gardistima koji se budu borili ili budu uhvaeni s orujem u ruci
)>postupat e se kao s izdajnicima. Nasuprot ovome, Konvent, kao vlada revo-
lucionarne Francuske, poziva sve puanstvo na oruje, u openarodni rat: >)Od
ovog trenutka pa do asa dok nai neprijatelji ne budu protjerani s teritorija
Republike, svi su Francuzi u neprekidnoj vojnoj slubi. Mladi ljudi poi e u
boj. Oenjeni ljudi kovat e oruje i dovoziti namirnice. ene e iti odjela i
raditi u bolnicama. Djeca e praviti zavoje od starog rublja, a stari e ljudi
izlaziti na trgove da podiu hrabrost borcima, propovijedajui mrnju prema
kraljevima i jedinstvo Republike. Zahvaljujui slobodarskom zanosu, takva

je narodna vojska obranila republiku i revoluciju. A kad je Napoleon, s njenim
idealima na barjacima svojih novostvorenih vojski, poao u ratno osvajanje
europskih zemalja, njegov postupak prema oruanim narodnim odredima, koji
e mu pruati otpor, nee se nimalo razlikovati od onoga vojvode od Brauns-
chweiga. tovie, ak i bezonije .. Napoleon e sam nareivati da se prema
pripadnicima oslobodilakih pokreta postupa bez milosti, kao prema odmet-
nikom olou i pobunjenikoj rulji, a jedva da se moe nai usporedba
bezobzirnom nainu na koji je prekrajao politiku kartu Europe po svom efu,
naznaujui europskim zemljama kraljeve iz redova svojih roaka i generala, i
to obinom vojnikom zapovijeu 369 Ratna nuda bila je uvijek, gotovo bezi-
znimno, isprika za sve nasilne postupke, navlastito one najopakije, svake zara-
ene strane, bez obzira za to vojevala, to branila ili osvajala. A samovolja
svih osvajaa gazila je bezduno ne samo tua prava nego i vlastita naela. Za
svaku zaraenu stranu svaki je rat uvijek bio pravedan, a sva mogua nasilja i
zlodjela opravdavana su ratnom nudom radi postizanja cilja, a mahom su
bivala to okrutnija i bjesomunija to je cilj bio uzvieniji, svetiji.
Pritom je povijesno znakovito da ljudi uma - kako u staroj povijesti,
kao to ve vidjesmo, tako i u novijoj - redovito dijele osobno sudbinu svoje
narodne i dravne zajednice, pa su i njen duhovni izraz u odreenom dobu,
ak i onda kad su zaokupljeni opeovjeanskim i svevremenskim zrenjem. U
slijedu naeg razmatranja tu spoznaju uvruje i J.G. Fichte (1762-1814). Taj
veliki filozof njemakog idealizma, koji je, poput Kanta, sav proet idejom
vjenog mira do koga bi se dolo vladavinom uma i prosvjetom, uvjeren je da
tim putem moe prestati svaka potreba rata i svih divljatava uope. Njemu
e njegove njemake vlasti, pod optubom za ateizam, oduzeti katedru, a stu-
pit e dobrovoljno u redove boraca njemakog pokreta protiv Napoleona. Iako
gorljivi poklonik francuske prosvjetiteljske misli, Fichte svojim vatrenim Govo-
rima njemakom narodu, iz okupiranog Berlina, poziva u borbu protiv francu-
skih porobljivaa na obranu slobode i asti svoga naroda. Smatrajui obranu
domovine, visokom, pae i prvom moralnom dunosti graanina, Fichte e
rei: Svak je odgovoran za stanje u kojem se nalazi, a i pojedinac i narod
izlazi iz toga stanja samo svojom djelatnou i svojom snagom. Tako je Fichte
svoj etiki imperativ ispuni svagda svoje odreenje, koji je suprotan Kantovu
premda je filozofski posve proiziao iz njega, primijenio inidbena primjerno,
ba u borbi za slobodu domovine: to dri da je dunost, ini tako samo
zato to je dunost, a ne i zato to bi to trebalo biti prihvatljivim za drugoga.
Sukladno itavom svom filozofskom i udorednom poimanju, Fichte je prvi
europski mislitelj koji je sustavno i zaokrueno izloio teoriju o narodu, kao
zasebnom nacionalnom biu i o nacionalnoj dravi. Za Fichtea nacionalni ivot
predstavlja vjenost na zemlji. Nacija nastaje i opstaje radi ispunjenja svoje
metafizike zadae. Ta vjenost objavljuje se u dui naroda. Nacionalni duh
369 F. Tuman, n.dj., 543-5.

izraz je vjere naroda u njegovu posebnu zadau, a ima ga samo tamo gdje
postoji izravna stvaralaka snaga. Nacionalni jezik je prvi- ali ne jedini- izraz
te izvorne ivotne snage, a drava je sredstvo za osiguranje samobitnosti i
opstojnosti nacionalnog bia. Povijesno je znakovito da je Fichte svoje shvaa
nje nacionalnog domislio u danima katastrofalnog sloma Pruske, kao najvee
njemake drave (1806) da bi ga izrazio na ve spomenuti nain u asu uzdiza-
nja njemakog i drugih europskih naroda i sloma Napoleonova carstva. Pobje-
gavi pred Francuzima u KOnigsberg, Fichte e u svojoj raspravi o Machiavel-
liju napisati: >>Svaka nacija eli onu vrednotu, koja je njoj svojstvena, toliko
proiriti koliko joj je mogue, i koliko je do nje, ona bi u sebi utjelovila itav
ljudski rod, i to na temelju nagona to ga je Bog ljudima usadio, i na kojemu
poiva zajednica naroda, njihovo sukobljavanje i njihov uspon~~. Jamano,
sama injenica da to pie poslije poraza, u okolnostima nacionalne beznadnosti
zbog trijumfa Napoleona nad itavom Europom, upuuje na to da je rije o
dubljoj filozofskoj spoznaji, ali, dakako, ovjerovljenoj povijesnom zbiljom to
se zbiva pred njegovim oima. Dalje Fichteove spoznaje o tome glase:
)) l. Ako susjed u tebi ne vidi prirodnoga saveznika protiv jedne druge
vama obadvojici opasne moi, on e uvijek biti spreman, da se na tvoj raun
povea, im mu se prui prva prilika da to sa sigurnou moe uiniti. On to
mora uiniti, ako je pametan, on se toga ne moe odrei, pa makar ti bio
roeni brat.
2. Nipoto nije dovoljno, da brani samo svoje podruje, ve pazi bez

prestanka na sve to moe utjecati na tvoj poloaj, nipoto 1 ernoj trpjeti da se
ma to u granicama tvoga utjecaja promijeni na tvoju tetu, ne oklijevaj ni
trenutka, ako u tome moe neto promijeniti u svoju korist; jer budi siguran,
da e drugi uiniti to isto, im bude mogao; ako ti neto propusti, zaostat e
za njim. Tko ne raste, taj gubi kad drugi rastu.
Doavi do zakljuka da pojedinac moe svoj ivot sauvati i u samom
ropstvu, ali da narod kao zasebna osobnost u takvom stanju mora propasti i
nestati, Fichte pridaje posebnu vanost odgoju domoljublja i odravanju narod-
nog duha. U asu kad samom narodnom opstanku zaprijeti pogibelj, tada se
domovinska ljubav mora rasplamsati u plemenitu plamenu strast spremnu na
podnoenje svake rtve za ouvanje vjenog poslanja svoga naroda. Takvo oi
tovanje domoljublja nije, meutim, izraz tek nekog uskog nac:onalnog egoi-
zma. Kad bi bilo samo to ono bi bilo bezvrijedno, dotino bez svoje vie svrho-
vitosti ono ne bi imalo djelotvorne uinkovitosti. Pravi njegov smisao jest,
naime, u tome to narod koji brani opstojnost svoje samobitnosti -time ujedno
ispunjava i svoju obvezu prema ovjeanstvu. Jer, ovjeanstvo ga treba kao
svoju sastavnicu, koji nijedan drugi narod ne moe. zamijeniti s istoznanom
isto bitnou 370 .
37<1 Usp. J. Makanec, n.dj., 156-68; F. Tuman, n.dj., 450, 487-8, 503.
Dalji golemi korak u vjeitom nastojanju ljudskog uma da pronikne u bit

povijesnoga zbivanja ne bi li dokuio bitak i svrhu ljudske povijesti, oznaio je
filozofski sustav G.W.F. Hegela (177S-1831). Budui da je s njime zapravo i
bez ikakve dvojbe dostignu! dotada najvii stupanj u filozofskom promiljanju
povijesti, od kojega e morati polaziti sva dalja umovanja, razumljivo je da su
Hegelove spoznaje od najveeg znaenja i za nae zakljuno razmatranje. He-
gel polazi od toga da je zadaa filozofije pojmiti ono to jest, jer samo ono
to je zbiljsko jest i umno, i obrnuto, to je umno- to je zbiljsko. Upravo
zato shvaanje prisutnoga i zbiljskoga, a ne postavljanje neega onostranoga,
koje bi bogzna gdje trebalo biti - daje filozofiji, kao pronicanju umnoga
podlogu da se ne gubi u zabludama jednostranog mudrijaenja ili praznog raz-
glabanja. Svijet je za Hegela dimaniki dijalektiki proces ili borba suprotnosti.
A i svijest o tom svijetu posljedak je meusobnog dinaminog i napetog odno-
sa. Naime, spoznajni objekt otkriva se kao objektivni subjekt u neprekidnu
kretanju, ali i u povezanosti sa spoznajnim subjektom koji istodobno spoznaje
i sebe i objekt spoznaje, tj. objektivni subjekt. U svijetu ili zbiljnosti Hegel
razlikuje ono to je zbiljsko, to sadri bit i oznaava nuni bitak, i ono to je
sluajna, prolazna pojava, ono to je samo mogue pa moe i ne biti kao to
jest. Proces kako povijesna zbivanja tako i njihova spoznavanja protjee u su-
kobu suprotnosti, u njihovu stalnom proimanju, ukidanju i meusobnom pre-
vladavanju razliitosti. A bit tog dijalektikog kretanja izraena je u cjeloi
trojednosti: afirmacije, negacije i negacije negacije, ili: teze, antiteze, sinteze.
Dakako, sinteza nije nikakav zavretak, nego tek poetak novog trolanog
niza. Stoga je Marx i mogao ustvrditi da je proturjenost za Hegela vrelo sve-
kolike dijalektike, emu se pridruuje i H. Marcuse, smatrajui ga pokretaem
dijalektikog& napretka. Za Hegela mo duha je subjekt, a ivot duha ne strai
se unitenja i smrti, nego je podnosi i u njoj se odrava; on je kadar da se
suoi s negativnim i da ga obrati u bitak. Stoga se Hegelovo promiljanje povi-
jesti svodi na spoznaju: borba na ivot i smrt jest neizbjena nunost. U njoj
je sve: proturjenost i ukidanje, smrt i ivot, osobnost i sloboda, sveukupna
povijest (A. Kojeve). Dosljedno: ovjek, kao i narod je smrtan ali i konaan,
slobodan povijesni subjekt. Istina je u cjeloi a ne u pojedinostima. Smisao
svjetske povijesti je napredovanje svijesti o slobodi ali u ozraju apsolutnog
duha.
Najmoniji imbenik povijesti, koji je nosilac sveukupnog zbivanja i same
povijesne sudbine jest - drava. Ona, meutim, nije puki zbir pojedinaca, ve
jedna via cjelina i posebna opost koja se oituje kao odreeni nacionalni duh
(Volksgeist) ili povijesna osobnost naroda. A svaki povijesni narod jest pose-
ban izraz opeljudskoga duha, kao to je svaki stvaralaki pojedinac posebni
izraz odreenoga narodnoga duha. U tome se sastoji povijesni poziv zasebnog
narodnog duha, i stoga borba za samoodranje drave, koja izraava jedan
odreeni nacionalni duh, ima najdublje povijesno opravdanje. tovie, u njoj
se izraava sama bit povijesti, jer drava ukoliko posjeduje volju i mo, to
proizlaze iz posebnog narodnog duha, postaje sudbinskim imbenikom u stva-

ranju povijesti. Tek u vrijeme ratnog iskuenja pokazuje se da li drava pred-
stavlja takvu duhovnu cjelinu da bi mogla biti subjektivnim imbenikom a ne
pukim predmetom sudbinske povijesne moi. Za Hegela svjetska je povijest -
svjetski sud protiv ijih presuda nema priziva. U povijesnoj sudbini oituje se
povijesna pravda pred kojom moe opstati samo ono to je vrijedno i boan-
sko, to zaista zasluuje po svojim dubljim vrednotama, to je u skladu s povi-
jesnim duhom. S toga gledita za Hegela nema nikakve svrhovitosti, pae ni
opravdanja, za bilo kakvo zgraanje ili zdvajanje nad svrenim povijesnim zbi-
vanjima, bez obzira na sve okrutnosti, nepravde i nasilja, ne samo zato to to
ne moe nita injenino promijeniti, nego zbog samog prihvaanja ina povi-
jesne pravde kao najvieg izraza povijesnoga uma.
Sukladno svom cjelovitom filozofskom shvaanju povijesti, Hegel e dati
i svoje tumaenje pojma neprijatelja, to su filozofi obino izbjegavali. Neprija-
telj je udoredna razliitost kao tuin, kojega se nijee u svoj njegovoj ivoj
oposti. Ta udoredna razliitost nije shvaena u moralnom smislu, nego s
gledita vjenog u ivotu naroda, oprenosti koja na obim stranama znai opa-
snost borbe. U udorednom smislu neprijatelj moe biti samo neprijatelj naro-
da, a i sam samo narod. Rat nije rat pojedinaca ili obitelji, >>nego naroda
protiv naroda<<, ime je sama mrnja uopena, osloboena od svake osobne
primjese. Ipak, kad govori o ratovima, Hegel osim svojih opih naela istie
i neke posebnosti. Tako e, piui o grkim ratovima protiv Perzijanaca, pod-
sjetiti kako su ljudi esto dali sve za neki cilj i ratnici umirali za dunost i
domovinu, pa onda rei: No ovdje se ne valja diviti samo hrabrosti, genijal-
nosti i sranosti, nego tu su sadraj, uinak i uspjeh ono to je jedino svoje
vrste. Sve druge bitke imaju vie pojedinaan interes, ali besmrtna je slava
Grka, pravedna zbog visoke stvari koja se spasila. U svjetskoj povijesti nema
da odluuje o slavi formalna hrabrost, ni tzv. zasluge, nego vrijednost stvari.
Ovdje je leao na vagi interes svjetske povijesti (Filozofija povijesti, 238).
Prema istom tom mjerilu Hegel e osuditi mnoge ratOve u povijesti u koje su
se zaplitati kraljevi >>koji su poveali svoju dravnu mo, postavljajui prema
vani zahtjeva svake vrste. Svrha takvih ratova bila je uvijek osvajanje, a
predmet osvajanja postala je osobito Italija, koja je Francuzima, panjolcima
a kasnije i Austrijancima morala sluiti kao objekt plijena. No, ni ratovi to ih
je vodila Njemaka nisu za nju bili osobito asni (Isto, 387-8). Prema tome,
Hegel ne osuuje rat openito, jer ga smatra sastavnicom povijesnoga zbivanja,
ve na pitanje Je li rat ubitaan ili blagotvoran - kako ga je sam postavio -
odgovara s motrita uinkovitosti pojedinih ratova, primjenjujui i na njih na-
elo da nema apstraktne istine - istina je uvijek konkretna. No, i ta kon-
kretna istina(( nije neovisna istina sama po sebi, ve i pod pretpostavkom nje-
nog vjernog shvaanja u njoj lei neka dvolinost, jer prema svemu onome
to je dano nitko >>nije pasivan sa svojim miljenjem, kako u primanju tako
i u tumaenju. Toga je morao biti svjestan sam Hegel i u svom sluaju, jer uza
svu nepristranu mudrost i razboritu objektivnost u njegovu filozofskom umova-

nju o povijesti, iz njegovih je djela ipak razvidno da iznad svega cijeni duh i
dostignua njemakog naroda. To e se najoitije izraziti u njegovu sudu da
iza razdoblja Orijentalnog, Grkog i Rimskog svijeta - kao najvie sinteze po-
vijesti - dolazi doba Germanskog svijeta. I to kao zavrno. Jamano: svatko,
pa i najvei umovi - djeca su i svojih vremena i svojih naroda. I onda kad to
ne bi htjeli biti.
Dakako, i u Hegelovu, najcjelovitijem i jedinstvenom, promiljanju povi-
jesnosti ima zdvojnosti pa i podvojenosti. Unato svoj sintetinosti ostaje tu
ipak dvojstvo povijesti i apsoluta, pa se postavlja pitanje: zato je apsolutu
potrebno da se javlja? (V.Sutli). Ali, kad Hegel mnije da povijest treba
uzeti onakvom kakva jest, jer da je ona bila umni, nuni tijek svjetskoga
duha, kojega se narav oituje u svjetskome bitku, a da taj Duh moe sa
svjetskom povijeu izmiriti samo spoznaja, da ono, to se desilo i to se deava
svakoga dana, ne samo da nije bez Boga, nego je ba bitno njegovo djelo -
onda to, jamano, nije dvojstvo zbog religijskog ogranienja Hegelova uma,
ve njegovo utjecanje sveobuhvatnom nadnaravnom pojmu pred nedokuivim
upitnostima povijesnosti. Uostalom, zar Hegel opetovano ne istie da um
vlada svijetom. A kad tome doda: Tko svijet gleda umno, toga i on gleda
umno, onda ta zamjedba sadri misao o uzajamnom odreivanju, ali, ini
se, i onu stanovitu zdvojnost pred neodgonetljivim zagonetkama povijesnoga
zbivanja i nakon posvemanjeg proumljenja povijesnosti. Na kraju nee biti na
odmet podsjetiti da je E.Bioch, oito, krivo sudio, rekavi da je Hegel pori-
cao budunost, zaboravivi da je on svijet uzimao onakvim kakvim jest, pod
im se, dakako, podrazumijeva i takva a ne izmatana (blochovska) budunost.
No, zato je taj isti Bloch bio u pravu napisavi da nikakva budunost nee
poricali Hegela, jer i u buduoj zazbiljnosti, makar kakva ona bila, bit e
povijesnoga uma, usprkos svemu neizbjeivu bezumlju371
Da bismo imali predodbu o prostoru i vremenu mudroslovlja o kojemu
razglabamo, prisjetimo se: Kant zavrava podrug desetljea nakon francuske
revolucije, a doba Hegela, jednog od najveih filozofa svih vremena, jest i
doba Napoleona (1769-1821), jednog od najveih vojskovoa u cijeloj povije-
sti, a takoer i Clausewitza, (178(}...1831), jednog od najveih teoretika rata
svih vremena. Sva trojica roena su u rasponu od jednog desetljea, a zanim-
ljivo je da su poivjeli podjednako: 53, 52 i 51 godinu.
Carl v. Clausewitz obreo se u ratu protiv Francuske jo kao momi od 12
godina, da bi ve idue stekao poetni asniki in. Otada je ratovao u pruskoj
i ruskoj vojsci, pa opet u pruskoj, protiv Napoleona (nakon pruskog poraza
dospio u francusko zarobljenitvo, a s ruskom sudjelovao u borodinskoj bitci),
371 Usp. G.W.F. Hegel, Filozofija povijesti; Isti, Filozofija prava- u: N. Smailagi, n.dj.,
315-26; J. Makanec, o.dj., 169-94; C. Schmitt, n.dj., 40-3; B. Kalin. n.dj., 134-42. 314-20; F.
Tuman. n.dj . 488-9. 491. SIS. S19. S22; N. Smailagi, n.dj., l, 167-9. 196-206.
studirao i nauavao ratno umijee (bio uiteljem i pruskome prijestolonasljed-

niku), stekavi slavu ne kao pruski general ve kao vojni pisac. I Engels i
Lenjin smatraju Clausewitza, zbog njegove filozofije rata, tako velikim piscem
da bi se s njegovim razmatranjem morao upoznati svaki misaoni ovjek, a
Staljin mu odrie svaku vrijednost kao tobonjem ideologu i predstavniku pru-
skog militarizma i nazadnjatva. Sav u vrevi suvremenih ratnih zbivanja i poli-
tikih prijeloma ali za njihovo razumijevanje i svoje teorije izvorita trai u
povijesti. Ve antika, a pogotovu Machiavelli i Friedrich Veliki upuuju ga na
realizam, Kant ga zaokuplja filozofskom dubinom a Fichte dvama zemaljskim
boanstvima - domovinom i nacionalnom au. Kao i Hegel polazi od povije-
sne stvarnosti, te pie da povijesni primjeri sve razjanjavaju i ))imaju najveu
dokaznu mo. To se naroito odnosi na sve u svezi s borbom i ratom. A na
tom podruju nitko dotada nije proniknuo u bit problema kao Clausewitz.
Njegova misao da )>rat nije nita drugo do dravna politika nastavljena drugim
sredstvima- bila je daleko ispred svog vremena, postavi tek kasnije opepri
hvaenim polazitem i politike i vojne strategije u svijetu. No, rat nije tek
jedno od orua politike nego ultima ratio poteza prema neprijatelju koji mije-
nja odnose i namee posebne obveze. Politika odreuje ciljeve i stoga rat po-
prima znaajke politike, to e rei: i vlade i naroda. to je politika ))velian
stvenija i monija, bit e takav i rat, i to se moe penjati do takve visine, gdje
rat dospijeva do svoga apsolutnog lika. I ba ta spoznaja, do koje je stigao
na osnovi prouavanja povijesti ratovanja, dovelo ga je do zakljuka da je u
biti svake ratne borbe tenja protivnika da uzajamno nametnu svoju volju upo-
trebom sve raspoloive sile, pri emu nema nikakvih granica nasilju. To je sr
njegove teorije o apsolutnom ratu, pod im Clausewitz podrazumijeva neogra-
nien ili savreno potpun rat, to e u ovom stoljeu dobiti naziv - totalni
(opi) rat. No u stvarnosti ratna se borba iz mnogih razloga samo rijetko pribli-
ava takvom stupnju rata, pa rat ostaje redovito vie ili manje ogranieni rat.
Ali iako rat ne dostie svoj savren, apsolutni oblik, on nikada nije apstraktan
in, pa se mora voditi svim silama. A oni to su njime zaokupljeni moraju ))za
sve svoje nade i strahovanja poduzeti sve potrebne korake da bi se pribliili
takvom (apstraktnom) obliku rata ))gdje god se to moe i mora. Po Clausewit-
zevu sudu Napoleon je, dodue, doveo rat do apsolutnog savrenstva, ali ostaje
spoznaja da rat uvijek poiva na igri mogunosti i vjerojatnoe, sree i nesree,
da se u njemu esto remeti logian red stvari i nad izvjesnou razuma mogu
pretegnuti sluajnosti, pa zbog toga rat moe biti as vie as manje rat. U
ovisnosti od uzroka i ciljeva rata, rat e poprimiti jaa oblija apsolutnog rata
za posvemanje unitenje protivnika, ili pak blae oblike ogranienoga rata.
Subjektivnim i moralnim imbenicima Clausewitz pridaje najvee znaenje.
Osobito ulozi vojskovoe. Poto su tri etvrtine injenica na kojima se zasniva
ratovanje, u smislu inidbene djelatnosti, obavijene maglom -to u njemu po-
stiu najvee uspjehe samo vojskovoe vrstog znaaja, jakog razuma i prodor-
nog duha koji su kadri obuhvatiti cjelinu i trenutano donijeti najsvrsishodnije
odluke. Clausewitz je prvi teoretiar koji je shvatio vanost i bit, opravdanost

i svrhovitost narodnog rata, u smislu dizanja naroda na oruje i voenja parti-
zanskog ratovanja i uope sudjelovanja svega puanstva u njemu. Evo daleko-
vidnog obrazloenja koje e dobiti svoju punu potvrdu tek u ovom stoljeu:
Narodni rat ima svoje pristae i svoje protivnike. Ove posljednje ili iz politikih
razloga, jer ga smatraju revolucionarnim sredstvom, jednim stanjem to je za~
konski oglaeno anarhijom, koja je isto tako opasna za unutranji drutveni
poredak, kao i za neprijatelje, ili iz vojnikih razloge, jer vjeruju da uspjeh ne
odgovara utroenoj snazi. Ostavljajui po strani politike razloge, jer narodni
rat >>promatra jedino kao borbeno sredstvo, kao elemenat proirenja i ojaa
nja cijelog onog procesa to ga nazivamo ratom, Clausewitz e rei: U veini
sluajeva onaj bi narod koji bi se njime s razumom sluio dobio razmjernu
prevagu nad onima koji ga s prezirom odbacuju. Ako je tome dakle tako, to
moe biti samo jo pitanje da li je to novo ojaanje ratnog elementa ovjeanstvu
uope korisno ili ne?
- Pitanje na koje bi se smjelo jednako tako odgovoriti kao na pitanje o
samom ratu. Mi ostavljamo oba filozofima. Na prigovor, da bi se snage koje
troi narodni rat mogle na drugi nain bolje iskoristiti, Clausevitz odgovara:
iskustvo pokazuje da se tim snagama veinom ne mote raspolagati po vlastitoj
volji, i da njihov bitni dio, naime moralni elementi dobivaju tovie istom tim
nainom upotrebe svoj ivot (Vom Kriege, 440-1). Opravdanje za poveane
rtve to ih donosi narodni rat, Clausewitz nalazi u mogunosti da se spasi
budunost drave i naroda koja je ugroena porazom redovne vojske. l kako
je prirodan nagon da se onaj to tone hvata za slamku, tako je i u prirodnom
ureenju moralnog svijeta da jedan narod pokuava i posljednje sredstvo radi
svoga spasa kad vidi da je doveden do ruba propasti (Isto, 445) 372
Tako je Clausewitz, uz dotada najdublje filozofsko tumaenje uloge i biti
rata u povijesti, dao i teorijsko opravdanje narodnog partizanskog ratovanja,
kojim e se posluiti nacionalno-oslobodilaki i revolucionarno-klasni pokreti
irom svijeta u ovom stoljeu. A s njima e se rat- navlastito to se tie uloge
ljudskog imbenika u njemu - pribliiti svom apsolutu kao ikada malo koji rat
izmeu zaraenih drava i njihovih saveza. Budui da u njima obje strane ne
idu tek za vojnikom pobjedom, nego za posvemanjim unitenjem protivnika
i svega i svaesa to mu moe sluiti, to ba zbog toga ovakvi ratovi, obostra-
nom upotrebom nasilja bez ikakva ogranienja, poprimaju oblija gotovo sa-
vrenog, neogranienog rata.
372 Usp. K. v. Clausewitz, O ratu, Beograd, 1951; C. Schmitt, n.dj., ll; P. Tomac, Klauzevic
Karl, VE, 4, 471H!; F. Tuman, n.dj., 32-5, 47, 482, 6!3, 676.
Ill.
OSMILJAVANJE SVRHOVITOSTI
I BESCILJNOSTI SILE
8. NA INAISTU SUGLASJA I OPREKA S FILOZOFSKIM NASUEEM
Svaki narod govori svoj jezik dobra

i zla: ne razumije susjeda.
F. Nietzsche
Od prijelomnoga vremena spomenutih velikana, pa nadalje, filozofsko-

etika misao o ratu i nasilju u ljudskom drutvu kretat e se u dva smjera. Na
jednome e sljedbenici gotovo sveukupne tradicije nastaviti s tumaenjem rata
kao neizbjeive povijesne nunosti, a na drugom e doi do poricanja nunosti
drutvenih pa i ratnih sukoba ili pak propovijedanja nunosti njihova konanog
prevladavanja, s razliitih - pacifistikih, anarhistikih ili revolucionarnih -
motrita.
Vjerojatno ne bismo iznevjerili istinu, ako pretpostavimo da je veina pri-
padala onima, koji su svoja gledita zasnivali na spoznajama da su ratovi i
nasilja takve sastavnice povijesne stvarnosti da se moraju smatrati trajnim obli-
kom ivota naroda i drava. Ili drugim rijeima: da su ne samo neizbjenost
povijesne zbilje svih vremena, nego i nunost, kao to ve mnogi rekoe, i
samog napretka. S ovoga stanovita Joseph de Maistre (1753-1821) proglasi!
e jednostavno rat boanstvenim, premda je inae bio najljuim protivnikom
francuske revolucije ba zbog poinjenih nasilja, i makar je ovjeka smatrao
razumnim, slobodnim i plemenitim biem, pa i bojim oruem (prema Plu-
tarhu). Istovjetno misli i Friedrich Schlegel (1772-1829) koji je vjerske ratove
nazvao najljepim cvijetom ovjeanstva. V.Cousin (u svom Teaju povijesti
moderne filozofije, tiskanom sredinom 19.st.) pie da je rat iskustveno nuan
oblik borbe za opstanak u svrhu stvaranja napretka. A Giorgio del Vecchio
smatra dapae (u djelu injenica rata i misao mira) da je i sama misao rata
zdrava, te da >>korisne posljedice rata premauju tetne. Istog je shvaanja i
pruski povjesnik Heinrich v. Treitschke (1834-94), koji e jae od Bismarcka
osjetiti povijesne preduvjete za stvaranje jedinstvene njemake drave. Za nj
232 O SVRHOVITOSTI l BESCILJNOSTI SILE
je osnovna zadaa drave, koja treba da bude ivo tijelo narodnog duha, da
obuhvati povijesnu cjelinu narodnog bia, te da tako ostvari zavrietak prirodne
tenje da se nacija i drava podudare. Za jedinstvo i mo domovine doputena
su sva sredstva, ak i najnesnosnijeg despotizma, a rat je tovie politika
potreba, jer bez rata ne bi bilo nikakve drave. Ba zbog toga zakon rata i jest
vjeni zakon ljudske povijesti. A da bi ikada moglo biti drugaije, ne moe
se izvesti ni iz misaonih zakona, ni iz ljudske prirode, a niti uope poeljeti.
Uostalom, veliina rata nije samo u tome to se njime ispunjava povijesna
zadaa, nego i u tome to se u njemu i mali ovjek uzdie na razinu cjeline,
poistovjeujui se s veliinom naroda i drave. A tko ne priznaje djelovanje
prolosti na sadanjost, taj ne moe uope shvatiti bit i nunost rata. Treits-
chke e dati svoj prilog i teoriji rasne nejednakosti. Svijet je oduvijek poprite
suprotnosti rasa. Nasuprot drugima, jedino je bijela rasa, koja se dijeli na arij-
ske narode i semite, sposobna za dravotvorstvo i slobodu. (Crvena je u opa-
danju, crna je oduvijek bila ropska, a uta nije dosegla dravnu veliinu.) A
na to se i ne treba nita tuiti, jer svijet bi bio nesnosno prazan, kad bi
sve rase bile meusobno jednake. No, dakako, u tom obzorju, ni svi bjelora-
sni, dapae niti svi arijski narodi nisu jednaki. Iako se openito arijci odlikuju
junatvom, fizikom i moralnom izdrljivou, to su bitni elementi plemenitog
naroda, te su uvijek dovoljno muevni da maem zatite to su duhom stekli,
ipak se i meu njima izdvajaju dva pranaroda - grki i njemaki, kojih geni-
jalnost nije bila nadmaena. Oni pak koji nemaju spomenute znaajke i spo-
sobnosti, i koji ne shvaaju ivot i povijest - zauzimaju se za besmisao vje
noga mira 373 .
No, ako se Treitschkeu moe s pravom pripisati da je pridonio i rasnoj i
dravno-totalitaristikoj teoriji u njemakoj misli, neto slino se nikako ne
moe rei za engleskog povjesnika i dravnika Jamesa Bryce (1838-1922), koji
nam svojim djelima (osobito knjigom Suvremene demokracije) svjedoi da je
rasistike nesnoljivosti i nasilja bilo oduvijek u povijesti od strane najkulturni-
jih i demokratskih naroda. Upoznavi se u svom dugom ivotu (i osobno i
studijski) sa svijetom, on se protivio ratu protiv Bura, zauzima se za sudbinu
progonjenih Armenaca, a meu bitne nedostatke demokracije, koju teorijski
opravdava, ubraja upravo nasilja demokratskih naroda prema pokorenim
zemljama<<. Pri tom e navesti mnoge povijesne primjere kako se demokratska
naela slobode i jednakosti ne primjenjuju na druge, dotino kako nemaju
vrijednosti kad to nije u interesu premonih. Poam od atenske demokracije
i rimske civilizacije, preko pojedinih vicarskih naroda, do svih primjera kolo-
nijalnih osvajanja374
373 Usp. F. Tuman, n.dj., 489 i dr.; N. Smailagi, n.dj., l, 221--6, 355-60.
374 Usp. J. Bryce, Modern Democracies, 1921. - prij.ulomaka u: N.Smailagi, n. dj., l,
294--302.
OPREKE FILOZOFSKOG NASUEA 233
U sveukupnoj povijesti ljudske misli, ni u jednom sluaju filozofskog pro-

miljanja bivstva nasilja u ljudskoj povijesti, nije bilo toliko korjenite dosljed-
nosti u spoznaji ali ni toliko duboke umne zdvojnosti pred njegovom bitkovi-
tou u povijesnoj zbilji - kao u filozofsko-pjesnikom poniranju Friedricha
Nietzschea (1844-1900). Stvarnost rata doivio je i osobno sudjelujui kao do-
brovoljac u njemako-francuskom ratu 1870. No, to osobno iskustvo nije bilo
toliko presudno za njegova filozofska shvaanja koliko spoznaje do kojih je
doao u promozgavanju sveukupne filozofske misli od predsokratovaca do
Kanta, te od Hegela do Schopenhauera. l tu, jamano, valja traiti ishodita
njegovih umovanja a ne u tobonjem njegovu glasnogovornitvu nezajaljivih
prohtjeva imperijalistike buroazije ili >>njemakog militarizma. Nasuprot
vjeitom ponavljanju nekih moralnih vrednota izvan ivota, koje bi imale biti
vrijednije od samoga ivota, Nietzsche se ne libi dobaciti svijetu u lice istinu:
>>ovaj ivot je nemoralan - podrazumijevajui cijelu povijest - on nije put u
boansko spasenje nego nesmiljena i bjesomuna borba, u kojoj je bog
umro<<, a ostaju i pobjeuju oni koji su jai i sposobniji, smjeliji i nemilosrdniji.
U toj borbi za samoodranje moe se izdrati i opstati jedino voljom za ivo-
tom, pa se stoga volja za ivotom u svom najprirodnijem stanju oituje ujedno
i kao volja za moi.
Nietzscheovo zaudno djelo Tako je govorio Zaratustra - pisano iskre-
nou pjesnikog zanosa i prkosnom strau raskrvavljena srca - ostaje jedin-
stvenim potresnim svjedoanstvom zdvajanja ljudskog uma svjesnog da je o
vjek ukleto razapet izmeu ivotinje i natovjeka >>iznad vjeitog povijesnog
)>bezdana. Onog uma to je spoznao da je podjednako opasno: pogledati
iza sebe i ispred sebe, ili prijeko, a i >>krenuti na put, kao i oklijevanje i
stajanje (par.282). Pa ipak, i unato svemu: >>Vrijeme je da ovjek sebi odredi
svrhu, da posadi klicu svoje najvie nade (par.284), rei e nam Nietzsche
u predgovoru svoga Zaratustre. A zar nam time i on - kao jedan od trojice
(uz Freuda i Marxa) najveih demistifikatora povijesti ljudske misli (M. Fou-
cault)- u svom zdvajanju nad zbiljom povijesna ivota, nije oitovao utopijsku
elju da iz njega pobjegne u neki drugaiji svijet? U svijet, u kojemu bi se
ovjek, nadiavi sebe i sva zla i opaine bivstvujueg svijeta, vinuo do pojma
- natovjeka, kome vie niti nikakav bog nije potreban, jer kad bi ga bilo
onda bi to i on sam hotio biti. A kako da postigne tako sebi odreenu svrhu
i obistini svoju najviu nadu? Jamano, i Nietzsche ne nalazi drugog puta do
onog o kojemu mu zbori bezumni razum svekolike povijesti: samo borbom i
ratom. A ako su to jedina sredstva, onda logino treba da budu dovedena do
krajnjih granica odlunosti u primjeni i savrenstva glede uinkovitosti.
I evo to i kako propovijeda veliki preziratelj svih vrednoa prolosti,
koji >>ezne za drugom obalom. Mudrost ui da ivot i povijest - da bi se
opstalo u njima- eli odvane, bezbrine, podrugljive, silovite, jer mudrost
je ena i ljubi uvijek samo ratnika. l kao to u ljubavi uvijek ima poneto
ludila tako uvijek ima i poneto uma u ludilu (par.306). to ovjek tei vie
234 O SVRHOVITOSTI I BESCIUNOSTI SILE
U visinu i svjetlost, utoliko snanije njegovo korijenje tei k zemlji, nanie, u

tamu, dubinu - u zlo, a najgore ga savijaju i mue nevidljive ruke
(par.307).
Nitko o ratu i ratnicima nije prozborio poput Nietzschea: Moja brao u
ratu! Ljubim vas duboko, bio sam i jesam jednak s vama. Poto nisu dovoljno
veliki da ne bi poznavali mrnju i zavist, neka budu barem dovoljno veliki da
ih se ne stide. I: >>ako ne moete biti sveci spoznaje budite njeni ratnici; i
takvi da vam oko uvijek trai neprijatelja - vaeg neprijatelja; da vodite
va rat i za vae misli! Treba da ljubite mir kao sredstvo za nove ratove. I
kratak mir je vie nego dug. Va mir neka bude pobjeda! Ne mora dobra
stvar posveivati rat, jer: dobar rat posveuje svaku stvar. tovie: Rat i
hrabrost izvrili su vie velikih stvari nego ljubav prema blinjemu. Nesretnike
ne spaava samilost nego sranost. A dobro je imati samo takve neprijatelje
koje valja mrziti, ali ne neprijatelje koje valja prezirati (par.311-3). Poneg-
dje na svijetu postoje jo narodi i stada a u nas postoje drave. Svaki
narod govori svo) jezik dobra i zla i ne razumije susjeda. Ali drava lae
na svim jezicima dobra i zla: i to god govorila, lae - i to god posjedovala,
ukrala je. Ta ona je, taj novi idol, hladna grdosija - paklensko remek-
djelo, konj koji donosi smrt, konj to zvecka u nakitu boanske asti! U njoj
svi piju otrov, dobri i zli, povraaju svoju u, gutaju se meusobno, a
ne mogu se ni prevariti (par.313-4). Nikakvu veu mo na zemlji ne moe se
nai od dobra i zla. I nijedan narod nije mogao ivjeti, a da prvo nije
procjenjivao ispravno. Jer, ako narod hoe da se odri, tada ne smije tako
da procjenjuje kao to mu procjenjuje susjed. Iskustvo svjedoi: mnogo toga
to je jednom narodu dobro, drugom je na ruglo i sramotU<<, i mnogo toga to
se ovdje zove zlim, tamo se slavi grimiznim poastima. Nikad jedan susjed
nije razumio drugoga: esto se udila njegova dua susjedovu ludilu i susjedo-
voj zlobi. Samo: Ono to mu je omoguilo da vlada, da pobjeuje i da sjaji,
to je za nj uzvieno, prvo, to je za nj mjerilo, smisao svih stvari. U svim
krepostima gori podjednako vatra ljubavi i vatra srdbe. Ovjeanstvo je
neman s tisuu vratova, pa kako je okovati; tisuu je ci~eva dosada
postojalo, jer je postojalo tisuu naroda, a nedostaje jedan cilj. Covjeanstvo
jo nema cilja (par.322-3). A s obzirom na to da je ta neman takva kakva
jest meu inim i zbog toga to je sebi postavljala jedinstvene i ovozemaljske i
boanske ciljeve, kako je jedan takav umnik, koji je podvrgao preziru sve
tlapnje izvan ivota, mogao pretpostaviti i zamisao i mogunost obistinjenja
nekog novog jedinstvenog cilja?! I jo k tome: jedino silom volje za nadmo,
koje nikada nije nedostajalo. Jamano: vieznano natprotuslovlje zamjerne
nadmudrosti to se ni u najzanosniju uzletu prema natovjeku nije mogla oslo-
boditi svoje bioloko-povijesne ukotvljenosti u tisuglavoj nemani koju nikakvi
jedini ciljevi okovati nikad ne mogae. No da je u toj Nietzscheovoj potrabi
svrhe bilo manje vjere a vie dvojbe u mogunost zriobe plodova klica nade,
svjedoi nam njegovo vie no zdvojno natproumljeno pitanje: Ali kaite mi,
brao moja, ako ovjeanstvu jo nedostaje cilj, ne nedostaje li tada takoer -

jo i ovjeanstvo samo?cc (par.324). ini se da samo ovakvo pitanje, kao i
svekoliko umovanje iz kojega je poteklo sadre odgovor da zapravo ovjean
stva koje bi biJo podobno za obistinjenje nekih bitno drugaijih svrha i ciljeva,
od svih onih u dosadanjoj povijesti, odista i ne moe biti. I sam e na bezbroj
naina ponoviti da >>nad itavim ovjeanstvom vlada jo ono nesmisleno, ono
bez-smisleno, a ipak e stvaraoce i borce pozivati da >~ostanu vjerni zemlji<c,
da im duh i krepost slui smislu zemlje (par.338-9). A kad na podlozi vjere
da su jo uvijek neiscrpni i ovjek i zemlja ovjekova, pretpostavlja da bi
izdvojeni samotnici, izvrsnici uma, jednom mogli postati izabranim narodom
iz kojeg bi mogao da izraste natovjek<c, i da bi tada i onaj koji zalazi i
propada, u zenitu svoje spoznaje da Svi su bogovi mrtvi, pa Sad hoemo
da ivi natovjek (par.339-40) - onda je to ipak samo pjesniki izmatana
zavjetna oporuka, koja je u grubom proturjeju s inae izloenim filozofskim
osvjedoenjem. Jer onaj koji je spoznao zna: Stid, stid, stid - to je povijest
ovjeka! (par.346). A i to da izlaza zapravo i nema. Stoga je i avao mogao
ustvrditi: l bog ima svoj pakao: to je njegova ljubav prema ljudima, a i od
svoje samilosti prema ljudima umro je bog (par.348). A povijest je nesmilje-
na. Na njenim su putevima, kojekakvi spasitelji i donositelji slobode ostavljali
krvave znakove, a njihova je glupost uila da se istina dokazuje krvlju. A
svatko bi morao znati: Krv je najgori svjedok istine; krv truje i najie uenje
i stvara zabludu i mrnju u srcima (par.350). Ali povijest isto tako trajno
biljei: Gdje ima pogibije tu se ivot rtvuje - radi moi. A borba je i
nastajanje i cilj, i proturjeje cilja; znai i dobro i zlo u trajnjoj mijeni, jer
takvo dobro i takvo zlo to bi bili neprolazni - ne postoje! Tko to ne razu-
mije vri nasilje i svojim jednostranim vrednovanjem o dobru i zlu. No, jo
je gore utjeti jer Sve preuene istine postaju otrovne (par.371-2). Narodi
su u stalnoj zavadi: >>dobro susjedstvo podrazumijeva meusobno vrebanje za
svakakve opaine i otimaine. Puk i narodi idu svojim - doista mranim
putovima koje povremeno ne osvetljuje vie ni jedna nada<c, ali U potresu
starih naroda izbijaju novi izvori (par.456--7).
Dosljedno ovome Nietzsche je i u drugim svojim djelima smatrao borbu i
rat, te svako nasilje u smislu nametanja svoje volje drugom, zakonitou ivota
i povijesti. Stoga se on ne uasava niti nad injenicom to e svijet koji dolazi
nakon nas nazvati jednom nae razdoblje klasinim razdobljem rata<c. Ta ne
moe se poricati neizbjenost rata zbog diplomatske enske brbljavosti jer
ako se odriemo rata -odriemo se velikog ivota, dotino najveih vrijed-
nosti u njemu jer ba rat odgaja za slobodu. I zato ne mir uope- ve rat,
niti tlapnje i samoobmane o mogunosti mira, nego potreba Svijesti o najotri-
jim ali i o najnunijim ratovima. tovie, on s oduevljenjem prorokuje da
e biti takvih ratova kakvih jo nije bilo na zemlji ( Gi:itterdiimmerung,
32,103,160,351,400). Filowfsku misao koja mir pretpostavlja ratu dri bole-
snom, jer mudrost je uvijek uvaavala da je rat otac sviju dobrih stvari ak
236 O SVRHOVITOSTI l BESCIUNOSTI SILE
i dobre proze. Rat ne samo da ne kodi ovjeku i narodu nego potkrepljuje

mnoge bitne vrijednosti: iz rata ovjek izlazi snaniji i prema dobru i prema
zlu. Rat je prema tome naravno stanje, a mir umjetno, neto neprirodno, jer
priroda zapravo nalae kao neizbjeivu obvezu da meu ljudima uvijek bude
rata i nejednakosti. Ratovi su izazov umu, volji i snazi, te zato bez ikakva
kolebanja i grinje izjavljuje da eli rat u kojem e ivotno borbeni istjerati
one druge. I u zadnjem svom djelu Volja za mo (1890) Nietzsche doslovce
pie: ivot je posljedica rata, a drutvo sredstvo za rat, stoga se on veseli
militaristikom razvitku Europe jer to je potvrda barbarskog ... tovie zvjer-
skog u sviju nas, a ono drutvo koje odbacuje rat i osvajanje nalazi se u
opadanju (n.dj. 41, 92, 490). Propovijedajui ovakvu filozofiju ivota i povije-
sti. Nietzsche ide za ruenjem svih uobiajenih predstava o svijetu kakav on
toboe jc,t. ili kakav bi trebao biti po religij,kim ili ideologijskim predodbmna.
Povijest ne daje nikome prava da prepravlja ljude i svijet po svojemu, da ih
zavarava bilo kakvim uzorima ili bilo kakvim moralom, koji nemaju oslonca u
stvarnosti. Nietzsche se bezobzirno obara na uzdizanje svih takvih himera, ra-
zobliujui uzaludnost klanjanja lanim tvorbama nekakva idealna i moralna
svijeta bez ikakva zla. Budui da se slikanjem idealnog morala, drutva i svijeta
mira, zapravo porie zbiljski ivot, koji sa svim svojim unutarnjim nagonima i
porivima uvijek nosi sa sobom sve pozitivno ali i negativno, stvaralako i razor-
no, to je s onu stranu dobra i zla. Nietzsche tei da se ljepota i uzvienost
ivota obistine u stvarnom a ne u zamiljenom svijetu. Nema moralnih pojava
nego samo moralnih tumaenja pojavnosti. I tek onda kad ovjek spozna da
se bitak njegova bia oituje u vjenom vraanju istobitnog, on moe nai i
nadii sebe kao ovjeka, biti natovjek. A to e rei: premostiti ponore iznad
kojih je razapet i osloboditi se duha osvete, jer ona u spoznaji vraanja istobit-
nog postaje besmislenom.
Sve u svemu, Nietzsche ostaje dosljedno najvei preziratelj svih povijesnih
obmana i zabluda, ali postaje zapravo i duhom one povijesne zbilje koju je
elio nadii. A njegov putokaz moebitnog izlaza iz nje, jamano, nije bio
nita manja opsjena od svih onih to su eljele izbaviti ovaj svijet s onkraj
dobra i zla. No, to ne daje nikakve osnove onima koji Nietzschea ubrajaju u
pretee faistiko-nacistikog totalitarizma i povampirenog osvajakog ludila.
On nije izmislio ve naao sline pojavnosti u povijesnoj zbilji, oitovavi smje-
lost da im kao nitko hrabro pogleda u oi, ali naalost ne i pribranost da ne
podlegne protuslovljima, zdvajajui pred njihovom zakuastou. A one to
nisu nita shvaali iz biti Nietzscheova filozofskog promiljanja valja podsjetiti
na neke injenice. Nietzsche je prekinuo s R. Wagnerom zbog njegova kran
stva i velianja starogermanskog mita, a stidio se ak to pie svoja djela nje-
makim jezikom jer bi moglo izgledati da slue ojaanju bilo kakvih aspiracija
njemakog carstva. On je napisao da i Nijemci imaju na svojoj savjesti sva
velika kulturna zloinstva etiri stoljea unatrag, a i to da su za nj antisemiti
openito zlosrenici i siroad. Uostalom, zar u svom Zaratustri nije i pro-
roki predvidio: >>Moji su neprijatelji postali moni i mojem su uenju dali

tako nakazan lik da se i moji najdrai moraju stidjeti darova koje im dadoh:m.
Poput Nietzschea, i Oswald Spengler (1880-1936), njemaki povjesnik i
filozof koji se prouo osobito svojim djelom Propast Zapada (Der Untergang
des Abendlandes) u svom tumaenju povijesti odluno odbacuje svaku obmanu
o miru. tovie on ga u tom pogledu natkriljuje. Smatrajui ))da historija po-
stoji jedino postajanjem ljudi od rase, koji su bili kadri odrati se u bespoted-
noj borbi, on ismijava i nijee svaku zamisao miroljubive suradnje u povijesti.
U potvrdu navodi primjere od najdavnije prolosti. >>U kineskom svijetu, jo
godine 535. prije Krista, pokuao je Hiang-Sui osnovati savez za mir<(. I kasni-
je, za vrijeme rata drava Suprotstavljala se imperijalizmu (Lien Hong), naj-
prije u junim zemljama na Jangceu, ideja o savezu ali je ))iezla ve prije
konane pobjede. I rimska je politika bila pokuala jednom da svijet sredi u
sistem jednako ureenih sila, sistem koji bi uinio dalje ratovanje besmisle-
nim<<. Bilo je to onda kad su se Rimljani, poslije poraza Hanibala, odrekli
pripajanja Istoka. Meutim, rezultat je bio tako neutjean da je stranka Sci-
piona mlaeg prela u odluan imperijalizam. Stoga: ))Put od Aleksandra do
Cezara jednoznaan je i neizbjean i mora ga prijei i najsnanija nacija svake
kulture, htjela ona to i znala ili ne. Ne moe se prijei preko povijesnih inje
nica. I Mirovna konferencija u Haagu bila je predigra svjetskom ratu, a
)>ona u Washingtonu 1921. bit e predigra novim ratovima. Jedina pouka:
Odrati se ili propasti- treega nema (n. dj. 516). Rat je za Spenglera dokaz
junatva onih to se ele odrati, i kad osjeaju da je njihovo vrijeme prolo.
Spengler, naime, u svom filozofskom shvaanju povijesti, smatra da je povijest
ovjeanstva povijest kultura, koje su samostalni, zasebni organski sklopovi.
Sve kulture imaju svoju biografiju, predodreenu organsko-biolokim zakoni-
tostima: raaju se, ive i umiru, tj. imaju svoje djetinstva, muevnu dob i
starost. Posljednji stupanj svake kulture jest civilizacija, u kojoj nuno i neiz-
bjeno nastupa svom silom borba i rat, a sve drugo je puka >>gola filozofija.
U tim borbama valja, dakako, biti prvi, dotino sposoban da se iz njih junaki
ispliva, makar kako bilo surovo i muno. Stoga e Spengler istai geslo Frie-
dricha Velikog kao naelo trajne vrijednosti. )>Biti sluga drave, imati >)asti,
vitetva, rase, krvi, plemstva a gospodar e biti tko to ima. Rat, koji mora
i treba nastupiti, postaje tako ideal, makar bio i kraj, ali kraj koji je dostojan
svake kulture. U tom obzorju za Spenglera je sasvim svejedno koje krilatice
trete na sve strane dok se razbijaju vrata i mozgovi, pa i >)komunizam svojom
klasnom borbom, danas ve zastarjelom i netonom frazom, ne znai nikakav
izlaz (isto, 512, 603). Jamano, ne ba u suglasju sa svojom tezom o odumira-
m Usp. F. Nietzsche, Also sprach Zaratustra (1883-91), nav.izd.hr:'.prij.: Tako je govorio

Zaratustra, Zagreb, 1983; Jenseits von Gut und Bose, 1886; Zur Genealog~e der Moral, 1887; Der
Wille zur Macht, 1895; F. Tuman, n.dj., 489-93; D. Grli, Smisao i sudbina filozofije Friedricha
Nietzschea (pogovor knjizi Tako je govorio Zaratustra, nav .izd. 307-58).
nju kultura, Spengler e - i rat i dravu smatrati vjenom pojavom. Svjetska

povijest je povijest drava i ona e to uvijek ostati. A njena se nunost i
zadaa oituje u tome da unutarnje stanje jednog naroda, svuda i uvijek ima
za cilj da bude spreman za vanjsku borbu, bila ona vojne ili diplomatske ili
privredne vrste (isto, 436). No, s obzirom da je svoje glavno djelo, o kojemu
je iznio svoje poglede, dovrio pred prvi svjetski rat a objavio ubrzo po njegovu
okonanju, zanimljiva je njegova zamjedba o proimanju vanjskih i unutarnjih
razraunavanja. Velike meudravne borbe svuda se proimaju unutarnjod-
ravnim revolucijama najstrahovitije vrste, ali ove slue - htjele za to znati ili
ne - bez izuzetka izvandravnim i najzad isto osobnim pitanjima moi, a
ono emu same one teoretski slue historijski je beznaajno. Jer, nijedna
od brojnih revolucija koje postaju sve vie i vie slijepi izljevi razularenog
puka nije nikada dostigla neki cilj, niti ga je mogla postii. Historijskom inje
nicom ostaje samo ono ubrzano ruenje preostalih oblika koje otvara slobodan
put cezarskim silama. Ali to isto vrijedi i za povijest i ciljeve ratova, koji
dobivaju samo druge, stranije oblike. U ovisnosti kako od ciljeva tako i od
razvitka ratne tehnike, te sve veeg obuhvaanja teritorija i puanstva, ratovi
i nasilja u njihovu okviru postaju sve okrutniji i uasniji (isto, 504, 582-3). I
premda sa zgraanjem govori o unitava'9u kulturnih dobara, i za Spenglera
rat ostaje velianstvenim zbivanjem. Zivot je tvrd i surov - kad treba da
bude velik. On ostavlja jedino izbor izmeu pobjede i poraza, ne izmeu rata
i mira, a u pobjedu spadaju i rtve pobjede ... to izmeu tih katastrofa punih
krvi i uasa neprestano odjekuje pokli za pomirenje naroda i mir na zemlji,
to je nuno samo kao pozadina i odjek velianstvenog zbivanja, i to moramo
pretpostaviti i ondje gdje nam o tome nita nije predano (isto, 514). Do-
sljedno svom shvaanju povijesti Spengler nam je nacrtao i svoju jo straniju
sliku budunosti. Prema njemu za dvije generacije volja onih koji hoe rat
nadjaat e one kojima treba mira. A u tim ratovima oko nasljea cijelog
svijeta sudjelovat e kontinenti, dii e se na noge Indija, Kina, Afrika, Rusija,
Islam, sudari! e se nove tehnike i taktike. Veliki moni svjetski centri raspo-
lagat e po svojoj volji manjim dravama, njihovom privredom i ljudima: one
su jo samo provincija, objekat, sredstvo za cilj; njihova je sudbina beznaajna
po veliki hod stvari. Mi smo se za malo godina nauili da jedva jo obraamo
panju na dogaaje koji su prije rata lediti od uasa svijet (isto, 514) 376
A podsjetimo se: objavljeno je to poslije prvog svjetskog rata! Koliko je
od toga predvianja obistinjeno u drugom svjetskom ratu -jedva da bi trebalo
neim potkrepljivati. A da njegov sadraj nije iscrpljen i u to nam poratna
suvremena zbilja ne doputa ba puno dvojbe. A ako je tako - kako jest -
onda, jamano, ni Spengler, kao ni Nietzsche, nije bio samo izraz neke po-
sebne izopaenosti njemakog imperijalizma.
376 Usp. O. Spengler, Der Untergang des Abendlandes, 1918--22. (prij. Propast zapada, ll,
Beograd, 1936); F. Tuman, n.dj., 49~.
Smatrajui rat, takoer, prirodnom i drutvenom injeninom pojavom,

utvrenom tisugodinjim iskustvom, Max Scheler (1874-1928) se pozabavio
etikim odnosom ovjeka kao pojedinca prema toj injenici, kao najgrubljem
obliku nasilja nad ljudskim biem. Polazei od toga, on, u svom djelu Genij
rata i njemaki rat (Der Genius des Krieges und der deutsche Krieg, 1915),
ustvruje kako je lako zapaziti besmislenost pojedinih optuaba razliitih stra-
naka i vremena protiv rata zato to se u ratu vre masovna ubijanja (n.dj.
75). Meutim, >>U svim je vremenima bio bitan momenat za ubojstvo da je to
voljni akt, koji nijee egzistenciju jedne individualne linosti kao linosti. A
svega toga nema u ratu, jer: Ratovi se ne vode protiv pojedinaca, ve protiv
drava. Osnovna im je svrha razoruanje neprijatelja >)a ne ubijanje Itudi! I
stoga pred oima vojnika ne stoji neprijatelj kao pojedinac, ve skupna snaga
neprijatelja, kao orue strane vlasti koje je volja djelatna u toj snazi kao cjeli-
ni. Pa ve samo to potpuno iskljuuje etiku injenicu ubojstva (isto, 78).
Susljedno tome Scheler tvrdi da je >)ratno ubijanje ubijanje bez mrnje, tovie
ubijanje s panjom, da je mrnja protivnika potpuno stran element pravom
ratu. A kad je tako i poto rat takoer oivotvoruje odreene od sebe neovi-
sne vrijednosti, onda i najvii i najistiji oblik koji je dosada nala moralna
svijest ne moe rat naelno odbaciti (isto, 81). A osim toga, da li na primjer
rat, kao to se prividno priinjava, ljude vie meusobno dijeli no to ih uje-
dinjuje?- Na to Scheler nalazi ovakav odgovor: Ali upravo ovdje lei neu
ven paradoks rata, jer se on na prvi pogled priinja kao neto to najdublje i
najjae dijeli ljude, a gledano injenino i dublje, ini najveu snagu ljudskog
ujedinjavanja, tako da se njegov genij moe zapravo nazvati najsnanijim im
benikom ujedinjavanja. Naime, odjednom se smanjuju razJike izmeu poje-
dinaca, klasa, poloaja viih i niih, siromanih i bogatih (isto, 97-8). Zbog
toga je i u tom smislu rat doista oluja moralnog svijeta, jer lijei i drutveno-
staleke suprotnosti. U prilog Scheler e navesti i to da rat etiki visoko uzdie
pojedince (oivotvoruje npr. vrednotu hrabrosti, samoportvovanja i sl.), a i
ne prouzrokuje one strane posljedice koje mu laici pripisuju. U pravom ratu
ni najkrvaviji poraz ne vodi trajnoj mrnji, ve samo duevno-moralnom samoi-
spitivanju pobijeenog naroda, na primjer uvidu u pogreke i slabosti dravnog
i moralnog bivstvovanja koje je rat otkrio (isto, 105). Poput svojih prethod-
nika i Scheler odbacuje pacifistike prosvjede protiv rata kao isprazne fraze
iza kojih se kriju druge namjere i druge vrednote. Ovdje dakle lei sr velikog
etikog protuslovlja rata: u ime neke opeovjeanske ljubavi, u ime humani-
teta upravljene su optube modernih liberala protiv rata, ali se zapravo tu
zloupotrebljava plemenito ime ljubavi. Jer, vrhunac prave ljubavi prema o
vjeku i humanitet- u ime kojih se nijee rat -ne nalazi se, bar ne kao masovna
pojava, ni prije rata ni nakon rata, ve upravo u samom ratu (isto, 112). U
svom tumaenju rata Scheler skree pozornost i na to da ni kranski etiki
ideal ne odbacuje rat nego se njegovo opravdanje nalazi jo u Svetom pismu,
pa ne nalazi nesklad ve harmoniju izmeu kranskog morala ljubavi i sva-
240 O SVRHOVITOSTI! BESCIUNOSTI SILE
kog onog morala to pozitivno i visoko vrijednosno cijeni ratni duh i ratne
vrline (isto, 91). Takvim slijedom umovanja Scheler dolazi i do zakljuka da
je pravi rat, opravdani rat, dokaz uzvienog duha njemake nacije, koji je
i oznaen opom voljom za ratom (isto, 165, 175). Kao stanovito opravdanje
za takvo umovanje Scheleru se moe navesti injenica da je svoj rad objavio
za vrijeme prvog svjetskog rata. No, da je on i sam osjeao jednostranost
takvih tumaenja kao izvanredno kulturan filozof, inae veoma promiljen u
svojim etikim vrednovanjima, vidi se i po tome to u svojim razmatranjima
neprestano govori o apstraktnom pravom ratu, svjestan i sam da je takvih
pravih ratova bilo veoma malo u povijesti, a da su nasuprot tome u golemoj
mnoini pravih ratova prevladavale razularene strasti neutaive mrnje i bez-
granina nadlja , .....
U tom pogledu znanstvene spoznaje nisu doputale nikakve dvojbe. Sta-
novitih razlika bilo je jedino u prosudbama da li se znaajke rata bitno mije-
njaju u tijeku povijesti s obzirom na uljudbeni stupanj pojedinih naroda. Tim
su se pitanjem bavili mnogi znanstvenici, npr. M.nhns, Ch. Letourneau, L.
Frobenius, G. Friederici, K. Weule, M.R. Davie, P. Schmitthenner, S.R.
Steinmetz, van der Bij, C.H. Wedgwood, W.L. Warner, F.E. Williams, J.P.
Mills, R. Thumwald. 378 Neki od njih istraivali su ratniko ponaanje suvreme-
nih neciviliziranih plemena i naroda Afrike i Polinezije, usporeujui ih s opi-
sima i stvarnou povijesnih ratova od Herodota i Tukidida do dananjice.
Prouavajui psiholoke pretpostavke ratnih ponaanja i ljudske agresivnosti,
ameriki znanstvenik F.E. Williams, na primjeru plemena Trans-Fly-Papua,
dolazi do zakljuka kako je u primitivnom razdoblju svrha ratnim pohodima -
ubijanje. Otuda rairena tradicija lovaca na glave, koja se odrala do najnovijih
vremena. Williams u tome nalazi osnove za zakljuak da se obiaji, tovie cilj
ubijanja u ratu smatraju naravnom i zakonitom pojavom. I on, i drugi, obrazlo-
enje takvom ponaanju nalaze u osjeaju samozadovoljstva. Naime, svako ta-
kvo pleme ili narod smatra se boljim, hrabrijim i plemenitijim, a svoj nain
ivota vrednijim od svakog drugog, ukljuujui i bijele nadmone barbare.
Zbog toga treba poubijati toliko neprijatelja koliko je mogue, ne pravei
m Usp. M. Scheler, Der Genius des Krieges und der deutsche Krieg, Leipzig, 1915; F.
Tuman, n.dj., 497-8.
378 Vaniji radovi iz tog podruja: M.Jihns, Ueber Krieg, Frieden und Kultur, Berlin, 1893;
Ch. Letoumeau, La guerre dans les diverses races humaines, Paris, 1895; L. Frobenius, Weltges-
chichte des Krieges, Hannover, 1903; K. Weule, Der Krieg in den Tiefen der Menscheit, Stuttgart,
1916;
G. Friederici, Der Charakter der Entdeckung und Eroberung Amerikas durch die Europaer,
I-lli, Ootha, 1925-1936; S.R. Steinmetz, Soziologie des Krieges, Leipzig, 1929; M.R. Davie, The
Evolution of War, New Haven, 1929;
P. Schmitthenner, Krieg und KriegfUhrung im Wandel der Weltgeschichte, Potsdam, 1930;
R. Thumwald, Die menschliche Geseltschaft in ihren ethno-soziologischen Grundlagen, I-V, Ber
lin, 1930-S; W.E. Mtlhlmann, Rassen und Volkerkunde, Stuttgart, 1938; W.E. MUhlmann, Krieg
und Frieden: Ein Leitfaden der Ethnologie, Heidelberg,l940, hrv.prij. Rat i mir, Zagreb,l943.
iznimke izmeu mukaraca i ena, staraca i djece. Kao to je zabiljeeno jo

u starih Grka, i kod kasnijih, sve do suvremenih divljih naroda ratni cilj, pogo-
tovu osvetniki ide za potpunim unitenjem i brisanjem svakog traga neprija-
teljske zajednice379 .
U razmatranju uloge rasne pripadnosti, kao i nieg ili vieg uljudbenog
stupnja na agresivno ili miroljubivo ponaanje, kako u povijesti tako i u suvre-
menosti mogu se nai i opreni primjeri u okviru istovrsnih rasnih i uljudbenih
znaajki. Meutim, poput Williamsa i dr. i nizozemski etnolog Steinmetz imao
je dovoljno osnova da u svom djelu Sociologija rata (1929) izvede zakljuak:
>>Narodi koji se ne bore, i koji su najmanje agresivni, ostaju na najniem stup-
nju. tovie, oni koji se nisu kadri oduprijeti stalnim napadajima, bivaju (i po
sudu Miihlmanna) istrijebljeni, ili pak duevno slomljeni strahom pred jaim
neprijateljima - rastjerani ili etniki stopljene80
U svezi s tim veoma je znakovito ispitivanje uzroka oruanih sukoba i
ponaanja u ratu. Osim najuobiajenijih povoda za ratne pohode - osvajanje
tuih teritorija ili preotimanje izgubljenih, ili pak nagon pobijeenog da se
osveti za pretrpljeni poraz a pobjednika da poraenog i potisnutog neprijatelja
dotue do kraja da bi sprijeio obnavljanje njegove moi i odmazdu, - razlozi
za oruano razraunavanje mogu biti i psiholoke, posve iracionalne naravi.
Ponajee to moe biti povreda asti plemena ili naroda naruena uvredom
na raun njegovih etnikih, politikih, moralnih ili vjerskih vrednota. Povod
moe da bude, naroito, ubojstvo kojeg znamenitog ovjeka, ali i strah da
ugroza od neprijatelja ne preraste u jo veu, smrtnu pogibelj. Sve to moe
potaknuti nagone bijesne mrnje i strasti borbe za samoodranje ili osvetu.
Zapravo naruiti duevnu ravnoteu koja se moe ponovno uspostaviti tek po-
slije nasilnog razraunavanja i prolijevanja krvi. Najpoznatija vrsta ovog primi-
tivnog nagona i nabujale srdbe jest pojava s1ijepog i bjesomunog ubijanja
poznata pod imenom amok. Takvo ludilo krvoednosti - potaknuto psiholo-
kim i fiziolokim razlozima -zahvaa pojedince, ali moe i vee skupine pa i
itave narodne zajednice. W. Warner i R. Karsten su naili na takve pojave
meu novokaledonskim i australskim plemenima, gdje i nehotina povreda a
sti jednog klana dovodi do nezajaljivih provala ratnog bjesnila. No, zar stano-
vite znaajke nisu bile prisutne i na svim stupnjevima europske uljudbe, npr.
u kriarskim i vjerskim ratovima, pa u ratovima kranskih zemalja s islamskim
osmanlijama, a i u najnovijim ideolokim ratnim razraunavanjima na europ-
skom tlu. Svjesni uzroci rata ne moraju biti istovjetni s mnogo jaim podsvje-
snim pobudama. Osobito osvetniki nagoni mogu da rasplamte ne tek od ne-
prijatelja pogoene srodstvenije ve i gomilu, pae i itavo puanstvo, to ite-
kako dobro znaju koristiti hukai na osvetu i ratni voe. Spomenuti istraivai
379 Usp. W.E. Mi.ihlmann, Rat i mir, 12, 42, 61, 100, 180, 190.
380 Isto, 180-4.
navode primjere od Indijanaca do Albanaca. A Steinmetz se pozabavio i psiho-

logijskim obrazloenjem okrutnosti osvetoljubivosti. Naime, u osvetnikoj i
nidbi oituje se ne samo elja za ubijanjem ve i za uivanjem u tuoj muci.
Tako nisu nimalo osamljeni sluajevi kad su sjeveroameriki Indijanci zaroblja-
vali neprijatelje, ukljuujui i ene, da bi ih poslije na smrt muili i poklali.
Posvuda se zapravo nalaze pojave kakve biljei jo biblijska predaja. I kod
idova i njihovih neprijatelja vladalo je naelo da se poubijaju svi, i muko i
ensko, jedino da se ostave - za vlastito uivanje - djevojke koje jo nisu
spavale s mukarcima i enska djeca. Zarobljenici su se ostavljali u ivotu samo
tamo gdje je zbog gospodarskih razloga ve bilo uvedeno zadravanje ili pro-
daja robova. Openita je i pojava -u svim vremenima - izrugivanje s porae-
nim neprijateljima i naslaivanje s njihovim mukama, dapae uivanje i u pat-
njama to e ih njihova smrt i stradanja izazvati u redovima suplemenika nepri-
jatelja. Zabiljeeno je npr. da pleme Tanaina u napadaju na Eskime pokolje
sve to dospije ali ostave dvojicu-trojicu na ivotu, pa ih opskrbe hranom i
poalju da svojima jave poraz. A od europskih primjera poznatiji je onaj kad
je Richard Lavljega Srca g. 1189 dao iskopati oi petnaestorici Francuza, a
esnaestome samo jedno oko, kako bi ovaj mogao odvesti ostale u francuski
tabor. Znanstvenici takve mune pojave objanjavaju psiho-fizikom potrebom
zadovoljavanja vlastitih nagona, ali i velianja vlastitih napora i moi. Svaki
okrutni in daje trenutno ovjeku uvstvo blaenstva o svjesnosti vlastite moi
(Steinmetz). Naslaivanje mukama neprijatelja zapravo je ostatak crta kaniba-
lizma u ljudskom rodu, povezanih s predajom da se uitkom mesa neprijatelja
utjelovljuje njegova snaga u ratniku, nastavljeno je to lovom na ljudske glave
i skalpiranjem, ili u europsko-turskim ratovima njihovim nabijanjem na kolac
sve do svakovrsnih suvremenih uivanja u vlastitoj nadmoi. No, kao to god
povijest biljei, od divljih naroda pa sve do srednjega vijeka da je jednako-
mjerna osveta jedini put do izmirenja, tako je isto znano da su ratni zaroblje-
nici primani u vlastitu zajednicu da bi se nadoknadio broj svojih poginulih.
tovie, jo u nae doba, kod neciviliziranih naroda Amerike i Oceanije, vlada
obiaj da sklapanjem mira zaraene strane meusobno nadoknauju tetu, vra-
aju zarobljene i oteta dobra, pri emu pobjednik mora ak i darivati pobijee
ne. Ratni sukobi i smrtna razraunavanja ea su i okrutnija kod rasno i et-
niki razliitih zajednica, a potom kod onih kod kojih su civilizacijske razlike
vee 3 R 1 .
Sve u svemu, s pravom zakljuuju oni to sude da su tijekom cijele povije-
sti stanovite bitne znaajke kako rata uope tako i nasilja u svezi s njime,
ostale istobitne. One su- kao i same ljudske zajednice- uvjetovane biolokim,
geografskim, gospodarsko-politikim i civilizacijskim imbenicima. Prema to-
me, doivljavaju mijenu u prostoru i vremenu, ali u stanovitom smislu, po
381 Usp. isto, 62-5, 7!1-4, 98-114, 186-9, 197-214.

PACIFISTIKA l MARKSISTIKA DOMIUANJA 243
svojoj pojavnosti, uzronosti i uinkovitosti ostaju istovjetne bitku ljudskog i

drutvenog bia, to i u svekolikom razviu zadrava svoja iskonska oblija.
9. U DOMISUANJU PACIFISTIKOM l MARKSISTIKOM
I olako lijee ranu naroda moga

viui:Mir, mir! Ali mira nema.
Jeremija (6. 14)
Nije do nas da dokaemo moralni

besmisao rata, nego da spoznamo
povijesni smisao rata ...
F. Meh ring
Otkad je svijeta i vijeka - ba zbog nemira neprestana, rata i nasilja ope-

tovana - ovjek je iz zapretanih dubina svoga bia eznuo za mirom. Jo u
starozavjetnom biblijskom shvaanju ivota i povijesti, mir nije samo stanje to
omoguuje spokojan ivot. Niti je on tek vrijeme mira u opreci s >>vremenom
rata (Prop 3,8; Otk 6,4). Mir je stanje, ponekad, a pojam, uvijek, u kojem
bi ovjek elio ivjeti u blagosti i radosti dobra, u skladu s prirodom i duom
svojom, u mirnoi s boanskim idolima ili s Bogom svemoguim, u ljubavi s
blinjima svojim i ako ne u prijateljstvu a ono barem u ne-ratu sa susjedima i
protivnicima svojim. Jedino mir doaravao je sva zamisliva i dokuiva blaen-
stva ivota: punou uia, stvaralatvo i odmor, bogatstvo i slavu, sreu raa
nja potomstva i blagost smrti. Mir je sigurnost naroda i meunarodnog poret-
ka. Ali mir nikada nije trajno naravno stanje ve se i za nj treba boriti: obraniti
ga ili postii pobjedom nad nekim neprijateljem.
Tom protuslovlju i samoj biti bitkovitosti mira: da se za mir treba boriti,
- ovjeanstvo je na samom poetku pokualo doskoiti molitvama i prinoe-
njem rtava, a u poznija doba mirotvornim (pacifistikim) idejama i proturat-
nim pokretima ili pak revolucionarnim oruanim prevratima.
Mir podrazumijeva i opravdanost nepravde, budui da on esto znai po-
kuaj ovjekovjeenja nepravinosti prema pojedinim drutvenim slojevima i i
tavim narodima. Zbog toga on sam iz svoje utrobe raa svoju suprotnost -
nemir i rat.
I makar je mir ve u biblijskom mudrovanju smatran pretpostavkom za
oivotvorenje raja na zemlji, sva nastojanja za njegovo trajnije prisue ostaju
jalovi. Uzalud Izaija snatri o >>Knezu mironosnom i dolasku pravednoga Kra-
lja~<, koji e donijeti beskrajni mir (Iz 9,5--6}, u kojemu e se kraljevstva
izmiriti a narodi e ivjeti u miru (Usp.Iz 2; ll; 32; 65) i cvjetat e pravda
(Ps 72,7). Uzalud i Jahve obeava mir narodu svomu u kojemu: vjernost
e nicati iz zemlje, pravda e gledati s neba. Jahve e dati blagoslov i sreu, i
zemlja naa urod svoj. Pravda e stupati pred njim, a Mir tragom stopa njego-
vih (Ps 85,9-14). Mira nee biti, usprkos njegovu nebeskom podrijetlu i izri-
itu gorljivu navijetanju njegova blaenstva, pa e toliko vie postajati duhov-
nim dobrom koliko e ga manje biti. A koliko god ne moe biti sporno da je
najbitnija vrednota Kristova nauka - mir meu ljudima i narodima, toliko je
nedvojbeno on sam potresno posvjedoio sve protuslovlje toga nedokuiva ci-
lja. Mislite li da sam doao donijeti na zemlju mir? Ne, kaem vam, nego
razdor {Lk 12,51)! Koje li potvrde o poznavanju svijeta u kojemu je ispunjao
svoje poslanje! I koje li spoznaje da se do mira ne moe inaije negoli razdo-
rom, to e rei nemirom, borbom, ratom, nasiljem! Stoga Isus i ne postavlja
zadau njihova uklanjanja ovdje, ve je njegov mir onaj uskrsni mir, nakon
konane pobjede. A prenoenje njegova nauavanja u sve dijelove svijeta zna-
it e na neki nain preobraaj onoga to se zvalo pax romana u pax christiana
u duhovno-religioznom smislu, ili dapae u pax israelirica, kako to ree prof.
X. Leon-Dufour, jedan od najboljih tumaa biblijske teologije. Kristova crkva
nastavit e njegov trud da se na zemlji uspostavi sloga i mir, a taj e trud po
sudu spomenutog izvrsnika biti utoliko djelotvorniji ukoliko e manje poivati
na iluzijama. Iako crkva eli biti mjesto prevladavanja svih razlika rasa i klasa,
kultura i nacija, temeljite pravednosti i mira meu narodima, ve samim time
to tei uklanjanju grijeha kao izvora svih razdora, u njenoj je spoznaji nazono
da se konaan i univerzalan mir moe uspostaviti tek u vrijeme posljednjeg
doJao.;ka. kad it:t\' ''"L'Illir hutk rri7nao Krio.;tmo gospodst\'O'~s~_
Na taj je nain, zapravo, u teolokoj doktrini kranstva od njena iskona
sadrano sve protuslovlje i zdvojnost povijesnoga ivota. S jedne strane, mir
je uzdignut na razinu najvie ivotno-moralne vrednote, jer nema nita ivotno
dobrohotnije i uzvienije od dubokoumnog Mir vama! ali i Mir s vama! A s
druge strane, u njoj je prevladano ono naivno miljenje- to e rei prostodu-
no i bezazleno domiljanje nasuprot svemu povijesnome iskustvu i izvan svih
spoznaja- da se moe postii vjeni mir na itavome svijetu. No, unato tome,
takve e se zamisli odravati trajno i unutar kranske uljudbe i izvan nje. Na
ovaj ili onaj nain u gotovo svim religijskim i ideologijskim sustavima. tovie,
budui da e svaka od njih htjeti promicati, tj. nametnuti svoju ideju mira
svemu ostalome svijetu, to e svako mirotvorstvo doivjeti svoju preobrazbu u
puku suprotnost. Toj himbenoj povijesnoj igri nee izbjei ni ideja pacifizma,
koja e od prosvjetiteljstva, na ovamo, htjeti iskorijeniti rat, ili ak odmijeniti
one 'LI"tan koji o;;u toho7c iskljuivi krivci za ratove i nasilja.
Uz ine poznatije povijesne primjere, vieznano su znakovi li mit i kob
irokekoga naroda. Naime, u mitu o osnivanju Irokekog saveza njegov se
"' Usp. RTB. SSS-61.

PACIFISTIKA I MARKSISTIKA DOMIUANJA 245
osniva kree nenaoruan meu narodima da bi na taj nain promicao ideju

velikog mira u svijetu kako su ga zamiljali Irokezi, koji su ivjeli u podruju
rijeke St. Lawrence i jezera Ontario. Meutim, taj savez- pet srodnih iroke-
kih plemena (Cayuga, Mohawk, Oneida, Onondaya, Seneka, kojemu je ka-
snije prikljueno i pleme Tuskarora) - to ga je oko 1570 osnovao legendarni
indijanski poglavica Hiawatha nije ostvaren mirom ve orujem. Potom je taj
savez lrokeza svoj >)veliki mir<c elio proiriti i na druga plemena, koja su
pripadala savezu Huron, a koji su u ratu s lrokekim savezom pomagali Fran-
cuzi. Do rata je, zapravo, dolazilo onda kad je neko pleme odbijalo da prihvati
pripojenje Savezu. Tada mu je ratom nametnut veliki mir, koji je za poko-
reno pleme znaio pomirenje s prevlau i utapanje u krilu nadmonijeg srod-
nog susjeda, ili u sluaju ratnog poraza istrebljenje i rasprenje. U amerikom
ratu za nezavisnost Irokezi bijahu saveznici Engleza, a nije teko pretpostaviti
da je to bilo stoga to su im oni ostavljali ili nudili vie slobode i prostora za
ivot, najprije od Francuza a potom i od svih drugih to e ih kasnije posve
potisnuti u ograniena podruja (rezervate), uspostavljajui svoj >>Veliki mir~< 383 .
Pacifistikih utopijskih misli bilo je i u antikoj filozofiji, poavi od sofi-
sta, ali misli o vjenom miru ni kao ideja, a jo manje kao program nisu nadile
one to su se bavile povijesnom zbiJjom. U svom negodovanju protiv besmisla
rata kasnija filozofska misao svoj najvii domet dostigla je s Erazmom, a u
utopijskoj tenji za njegovim iskljuenjem, jamano, u Kantovu K vjenom
miru<<.
No. kad je rije o Kantovu zauzimanju za ideju >>vjenog mira. onda
\alja imati na umu Ja~~ on. razliito od mnogih drugih. nije pmve prepustio
toj zamamljivoj utopijskoj viziji. To se vidi iz ove njegove prosudbe: >>Mirovno
stanje meu ljudima, koji ive jedan uz drugoga, nije prirodno stanje, tovie,
to je ba ratno stanje, tj. i ako ne postoji uvijek provala neprijateljstava, ipak
postoji neprekidna opasnost da e ono izbiti. Mirovno se stanje, dakle, mora
stvoriti 384 . Oito Kant tu ostaje na tlu filozofskog promiljanja povijesne zbi-
lje, nadilazei visoki bezuvjetni pacifistiki utopizam svojih predasnika, pa i
onih to su se u ime razbora, s racionalistikih motrita, pozivali na samu
prirodu, zaboravljajui povijesnu sliku svijeta.
Na tragu pacifistikih, proturatnih promiljanja valja pripomenuti da je u
podosta spisa mistinih spiritualista XVI.st., a slino i u nekim vjerskim sek-
tama (kvekeri, menoniti) bio sadran zahtjev za zabranu noenja oruja i za
ukidanje vojske. A jo itavo stoljee prije Kanta, francuski pisac Abbe de
Saint-Pierre (1658-1743) iznio je temeljniji program ostvarenja vjenog mira u
Europi. On je, naime, prigodom sklapanja mirovnog ugovora u Utrechtu
(1713) izradio nacrt o trajnom miru (Projet de paix perpetuel/e), u kojemu je
preporuio osnutak trajnog Saveza europskih drava. Taj bi Savez, radi osigu-
m Usp. W.E. Miihlmann, n.dj., 151-4, 193-4.

Isto, 194-5.
l&4
ranja mira, imao svoj meunarodni sud ali i oruanu silu. Ovaj dalekosean
Saint-Pierrov nacrt, o ureenju europskog meunarodnog poretka, sadravao
je ve u sebi u biti one iste ideje koje e poslije njega iznijeti Rousseau u svom
Drutvenom ugovoru: o potrebi iznalaenja takvog oblika udruivanja u kojem
bi bili zatieni i osigurani pojedinani i zajedniki probitci i sloboda. Ve je
Friedrich Veliki, taj suvremenik Rousseaua, koji je vladar i ratnik, ali i filozof
- kako u svom prijateljevanju s Voltaireom tako i u razmatranju europskih
prilika, ratovodstva i vladarstva (napisao i posebnu raspravu Antimachiavef) -
ukazao na nerealnost Saint-Pierrove pacifistike teorije. Jer: Tko eli uteme-
ljiti trajan mir, bez rata, taj bjei U svijet ideja gdje ne postoji tvoje i moje
i gdje su svi ljudi bez strasti. Friedrich ne porie da rat sam po sebi donosi
nesreu<<, ali po njemu rat je upravo takovo zlo kakovo su zlo i drugi bievi
nebeski, koji se, kako se ini, temelje u svjetskom poretku, jer se neprestano
povremeno ponavljaju385 Pri tom se taj njegov sud (kad govori o bievima
nebeskim) ne temelji na religijskim ve na povijesno-filozofskim zrenitima.
No, to se tie Saint-Pierrea, njegova su gledita, bez obzira na utopizam, za
svoje doba imala znaajke naprednosti. To se uostalom oitovalo i po tome to
je zbog svoje otre kritike Luja XIV. bio izbaen iz francuske akademije. U
svakom sluaju, Saint-Pierrea moemo smatrati preteom ak i dananjeg
ostvarivanja ideje o savezu europskih drava, a i ovostoljetnog Saveza naroda,
pa i OUN. A to su ta vrhovna meunarodna tijela podjednako nemona da
osiguraju trajan svjetski mir, u tome se ogleda pretega povijesne zbilje kako
nad svim idejnim tako i nad svim organizacijskim pokuajima njena mirotvorna
uozbiljenja.
Od poetka XIX.st. u pojedinim zemljama nastaju posebne pacifistike
organizacije: Peace Society (1828) u Engleskoj, American Peace Society u
USA, Ligue internationale de la paix et de la liberte (1846) u Francuskoj, Oe-
sterreichische Friedens Geselschaft (1867) u Austriji; te godine osnovano je i
Meunarodno pacifistika drutvo, a 1891. i Meunarodni ured za mir (Frie-
denshuro) u Bernu. Meu najpoznatijim i najgorljivijim promicateljima miro-
tvornih ideja na prijelazu prolog u XX. st. bili su mnogi europski pisci, a i
poneki filozof. Austrijska spisateljica Bertha v.Suttner (1843-1914), pobudila
je toliku panju svojim romanom Dolje oruje (Die Waffen nieder, 1899), kao
i svojim zauzimanjem za mirovni pokret da je (1905) dobila i Nobelovu na-
gradu za mir. Francuski socijalistiki prvak Jean Jaures (1859-1914), povjesnik
i filozof, borio se (kao sudionik svih kongresa Druge internacionale) za jedin-
stvo socijalistikih redova i za mirnu preobrazbu drutva, smatrajui da revolu-
ciju ne bi trebalo provesti nasiljem ve demokratskim putem. Dosljedno tome
on je i veliki pobornik mira i proturatnog pokreta uoi prvog svjetskog rata.
Past e rtvom steklikog sljedbenika nasilja, a list koji je osnovao- L'Huma-
38S Isto, 195.

nite - postat e propovjednikom borbe protiv imperijalistikih ratova ali za

opravdanost revolucionarnih graanskih ratova, a zatim i onih socijalistikih.
vicarski mirotvorac J .H. Dunant (1828-1910), bio je potaknut strahotama
bitke kod Solferina (1859) da osnuje drutvo za pomo postradalima u ratu.
Tako je 1863. u enevi nastalo Drutvo crvenog kria, a idue godine zaklju-
ena je i meunarodna konvencija o neutralnom poloaju vojnih bolnica i me-
dicinskog osoblja te o obvezatnoj njezi neprijateljskih ranjenika. Dunant e
zbog toga dobiti i Nobelovu nagradu za mir (1901). To, dakako, nije pridoni-
jelo uklanjanju rata ali jest u stanovitom smislu ublaavanju njegovih posljedi-
ca, makar su u gotovo svim ratovima humanitarne konvencije ee nesmiljeno
krene negoli potivane. U redovima njemakih promicatelja mirotvornih ideja
posebno se isticao F.W. Foerster (1869-1966), pedagog i filozof, koji je zbog
svojih pacifistikih pogleda - izloenih u knjizi ))Moja borba protiv militari-
stike i nacionalistike Njemake- morao (1920) napustiti katedru. Europski
pacifistiki pokret zadobio je na zamahu osobito u svezi s odravanjem mirov-
nih konferencija u Hagu (1899-1907). Izraz ogorenosti europskog duha protiv
ratnog zla, u doba prvog svjetskog rata, uz ve spomenutog J. Ja uresa, oitovat
e se, naroito. u knjievnim djelima H. Barbussea (1874-1935) i E.M. Remar-
quea (1898-1970). Barbusseov ratni roman Oganj (La feu, 1916) bio je patre-
san prosvjed pjesnike, humanistike due protiv ratnog bezumlja. On u rat-
nom bespuu vidi brodolom cijele civilizacije, i traei izlaz prikljuuje se ko-
munistikom pokretu, ali ostaje vjeran idejama pacifizma. Kao njegov stjego-
noa rei e: ))Rat vodi trideset milijuna robova, no u njihovim je rukama
budunost<~. Vjerovao je u ope bratstvo ljudi i naroda koje bi se imalo oivo-
tvoriti u okviru svjetske republike. Za nj: ))Ideja domovine nije lana ali nema
veeg znaenja, jer ))Svjetska republika, to je neizbjena budunost. Zanim-
ljivo je da e se u takvoj svojoj predanosti posebno pozabaviti okrutnou
despotskih vladavina ())bijelog terora) na Balkanu o emu je dao porazna
svjedoanstva u dvije posebne knjige. Remarque (Kramer) uvrstio se u prve
pacifistike redove osobito svojom proturatnom knjigom Na Zapadu nita novo
(1929), koja je zabranjena nakon Hitlerova dolaska na vlast, jer u njoj (i inae)
nastupa odluno protiv rata i rasizma. Poslije prvog svjetskog rata u Njemakoj
djeluje i vie mirotvornih organizacija negoli u drugim europskim zemljama.
Jedna od njih zvala se Gruppe revolutionarer Pazifisten (osnovao ju je K. Hit-
ler), a sve su bile okupljene u Njemakom mirotvornom savezu (Deutsches
Friedenskartel{), koji je osnovan 1921, a zabranjen ve 1929, da bi se njihovi
istaknuti djelatnici poslije 1933. rasprili svijetom. Razliite katolike (Frieden-
sbund deutscher Katholiken) i protestantske (F. Siegmund-Schultze i dr.) orga-
nizacije, te neki pojedinci, zastupali su pomirljivi pacifizam koji je priznavao
pravo na ))oruanu obranu nacije. Moglo bi se pretpostaviti da su navlastito
one radikalnije svojim utopijskim, nezbiljskim matanjima o miru vie pridoni-
jele usponu Hitlerova ratnohukakog pokreta negoli to bi mu bile uinkovi
tom zaprekom.
Bitne zamjerke utopistikim doaravanjima vjenog mira, dotino propo-

vjednicima pacifizma svode se na ovo: da je ta ideja suprotna naravi ivota,
cijeloj prirodi i iskustvu sveukupne povijesti. tovie, da je tetna po zajednicu
ili narod u kojemu uzima maha, te da je u biti to dosljednija to protuslovnija
sama po sebi.
Tako e ve spomenuti Steinmetz, a s njime i W.E. Miihlmann u svojim
razmatranjima navoditi da pacifistike teorije ne uzimaju u obzir ve nijeu i
prirodnu i povijesnu sliku ovjeka i drutva. A odvraanjem pogleda od ponora
ljudske due i povijesti nita se ne mijenja na injenicama, jer mi ne moemo
nagone istrijebiti nego ih jedino moemo usmjeriti na plemenitije putove
(Miihlmann). A oni to se ne misle pomiriti sa supostojanjem suprotnosti, pa
i rata i mira, ne samo da poriu povijest nego se stavljaju i u preuzetnu ulogu
njenog uitelja pae i tako svemonog stvaratelja kakvog jo nije bilo. Takva
e preuzetnost pobuditi Steinmetza na krajnje zgraanje: Uvijek bi me iznena-
ivala gadna i okrutna smionost tih zanesenjaka mira, koji su svojim sanjama
o budunosti igosali prolost igom upravo vremenski strane besmislice. Ako
su u pravu, onda je ovjeanstvo do njih ivjelo u paklu i sve, to je postojalo,
bila je ista besmislica, beskorisno i beskrajno strano rasipavanje. Da bi onda
s pravom zapitao kako to da ih ova misao, koja luaki mui, ne tjera da
dokue zbiljsko znaenje i smisao povijesnoga ivota 386
U svojoj raspravi Rat i mir, Miihlmann e, na osnovi suda da je dananja
zemljovidna karta svijeta i podjela naroda posljedica ratova - ustvrditi da su
pacifistike teorije ak pogubne kao izraz slabljenja borbenih ivotnih nagona.
Pri tom e uzeti za dokaz i Kantovu tenju K vjenom miru, iako inae ne
osporava veliinu njegova filozofskog shvaanja u odnosu na prirodopravne
rasprave njegovih predasnika. Prema njemu, Kantovo je naziranje bilo ti-
pini izraz oslabljene volje, to obino prethodi velikim nacionalnim slomovi-
ma. Podsjeajui da je izmeu Kantova spisa i Jene i Auerst5dta postojao
razmak samo od jedanaest godina, Miihlmann veli da time ne eli ustvrditi
da je Kant suodgovoran za propast Pruske-Njemake, ali da je njegov spis
tipian izraz vremena nacionalne propasti'". Ako se samom takvom razma-
tranju ne moe odrei stanovita razlonost, onda mu se, jamano, moe dosko-
iti ve pukom injenicom da su Ludendorffova i Hitlerova uvjeravanja o nu-
nosti totalnog rata bila takoer izraz doba ali jo kobnije propasti Njemake.
A jedno i drugo je vie no jednostrano, jer su uzroci dublji i zamreniji: kako
pojavnostima tih oprenih ideja, tako i ishodima ratova koji su znaili i dravni
slom.
to se tie protuslovlja u samoj ideji pacifizma ono se sastoji u nedvojbe-
nom nepomirljivom dvojstvu. S jedne strane, ukoliko zauzimanje za vjeni
ili trajni mir pretpostavlja mirotvoran pokret po svaku cijenu protiv svakog
386 Usp. W.E. MUhlmann, n.dj., 197.

387 Isto, 194, 197.
PACIFISTIKA l MARKSISTIKA DOMI~UANJA 249
rata, ak i onog kojim osvaja prijeti opstanku ugroenog, onda on doista vodi
slabljenju ivotne volje i obrambene sposobnosti naroda pa se stoga moe
oznaiti tetnom pa i izdajnikom pojavom. U tome su uostalom i razlozi zato
je pacifistika misao ostala jalovom, u svim odsudnim povijesnim trenucima,
unato svoj plemenitosti svojih tenji. S druge strane, ukoliko je pacifistika
protivljenje ratu tako silovito odluno, i do krajnosti toliko nepomirljivo da
ono odvodi pacifiste u oruanu borbu protiv (nepacifista) pristaa ili sijaa
rata, tj. u ))rat protiv rata, onda i sam pacifizam, kao ideja ljubavi i mira
meu ljudima i narodima, potie mrnju prema svojim protivnicima i propovi-
jeda nunost unitenja neprijatelja. Znai, kad mirotvorna volja da se sprijei
rat postane tako jaka da se ne ustee pribjegavanju samom ratu, onda ona
time potvruje ne tek moebitnost rata ve sam smisao rata. A to se onda
samo po sebi oituje osobito zamamljivom vrstom opravdanja ratova, kako
je to na poetku tridesetih godina zakljuio e. Schmitt u svojoj raspravi o
shvaanju politike. On istodobno skree pozornost i na to- jamano na teme-
lju povijesnih spoznaja - da takvi ratovi nuno poprimaju naroito okrutna i
bezduna obiljeja. Ba zato to takav rat dobiva oblik >>konano zadnjeg rata
ovjeanstva, u njemu se neprijatelju oduzimaju sve moralne i bilo kakve
vrednote, srozavajui ga na neljudsku nakazu koju se mora i konano dotu-
i388. Ova razmatranja to ih je e. Schmitt, sveuilini profesor u Berlinu,
jedan od najizvornijih tadanjih politikih teoretiara i dijalektiara pisao
dvadesetih i na poetku tridesetih godina, imaju potvrdu ve i u naslovu moje
knjige Rat protiv rata, to sam je pisao sredinom pedesetih godina, voen unu-
tarnjom potrebom povijesnog, filozofsko-etikog, pravnog i vojno-teorijskog
objanjenja izvora i smisla nacionalnooslobodilakog i revolucionarnog rata
naspram rata uope. Meni spomenuta razmatranja iz rasprava C. Schmitta tada
nisu bila poznata, a u uvodu rekoh da upravo takav naslov objanjava moje
osobne pobude zato sam, kao d~vetnaestogodinji mladi na osnovi pacifisti
kih i revolucionarnih uvjerenja, otiao u Rat protiv rata. Ali ustvrdih i to da
sam se za taj naslov opredijelio S dubokim uvjerenjem da upravo on izraava
sr i najhitniju ideju svakog nacionalnooslobodilakog i revolucionarnog parti-
zanskog rata<<. I to zbog toga to je >~sadravao u sebi i pronosio sobom upravo
ideju: Rata za nacionalno osloboenje, za unitenje ratne strave ... Rata za
iskorjenjivanje rata na naem tlu, ali i na svakom drugom, da se ne povrati do
nas ... Rata za ostvarenje novih, takvih drutveno-politikih oblika, koji e one-
moguiti bilo kakvu pojavu ratnog besmisla. Jednom rjeju: rat protiv rata ...
Rat protiv ... nepodnoljive dananjice, rat protiv naslijeene prolosti, koja ga
raa, i zbog toga: rat za budunost bez rata! 389 Bilo je to iskreno oitovanje
l88 C. Schmitt, Der Begriff des Politischen, IV .izd., Hamburg, 1933.- hrv.prij. Pojam poJiti
ke, 13-14.
389 F. Tuman, Rat protiv rata: Partizanski rat u prolosti i budunosti, 1957; II.izd., 1970,
13-5.
mladikih zanosa i vjere u pacifistike i revolucionarne ideale sa strastvenim

pouzdanjem u mogunost njihova oivotvorenja. Do otrenjenja dovela je
ubrzo ve sama surova ratna stvarnost koja se svom strahotom okomila na te
plemenite kule, a sve poznije povijesne spoznaje, razumije se ne bez zdvajanja,
upuivale su na to da je promiljanje zbiljskosti svijeta jedino dostojno ljud-
skoga uma.
Ve u samom prijelazu pacifistikog u revolucionarno opredjeljenje oc-
rtava se sva logika povijesnog zbivanja. Budui da su se sve mirotvorne, mo-
ralne osude rata pokazale posve nedjelotvornim, unato svoj svojoj dobrona-
mjernosti, to je nuno upuivalo na prihvaanje onog sredstva za usreivanje
ovjeanstva, koje se inae smatralo njegovom najveom nesreom. Filozof-
sko-teorijsku podlogu o nedovoljnosti nedjelatnog pacifistikog htijenja za uki-
danje rata dala je materijalistika marksistika dijalektika. Prema marksisti
kom shvaanju povijesti sila ne mora uvijek biti nemoralna, ve naprotiv moe
imati i naprednu, revolucionarnu ulogu, tj. moe biti opravdana. Dapae,
ba za ukidanje nasilja i ratnog bezumlja nuna je i drutveno - a time i etiki
- opravdana upotreba sile od naprednih proturatnih snaga. Proiziavi izravno
iz Hegelove dijalektike i europskoga duha uope - to e rei iz svih izdanaka
i kranstva i prosvjetiteljskog racionalizma: od radikalnog liberalizma i iracio-
nalnog pacifizma do bezoblinog anarhizma i drugih struja utopijskog i zbilj-
skog socijalizma - marksizam e se javiti to radikalnijom njihovom negacijom
to je vie njihovih sastavnica, dajui im drugi smisao, ukljuivao u svoje osno-
ve. Nikakva nova pojavnost: lice i nalije, proimanje i sukobljavanje suklad-
nosti i suprotnosti bitkovitosti. Sva jednostranost i iracionalnost utopijskog po-
kuaja posvemanjeg poticanja dotadanje filozofsko-teorijske misli, odriui
joj svaku vjerodostojnost povijesne zbilje, oitovat e se naroito u shvaanju
smisla i svrhovitosti sile i nasilja u drutvenom i povijesnom ivotu. Postavivi
toboe na noge Hegelovu dijalektiku metqdu time to je materijalno-proi-
zvodnim a ne duhovnim snagama pripisao odlunu ulogu u povijesnom razvit-
ku, marksizam e, u punom proturjeju s tim svojim prvotnim naelom, dati
pravo upravo duhovnoj nadgradnji, ali u obliju marksistikog uma, da odlu-
uje samovoljno o uporabi revolucionarnog nasilja, i rata, bez obzira na mate-
rijalne pretpostavke za socijalizam. Imajui na umu posljetke takvog, u dok-
trinu pretvorenog shvaanja, treba se prisjetiti razloga Marxova obrauna s
Proudhonom, s kojim je prije toga dugo razglabao i prijateljevao. Naime, P.J.
Proudhon (180~5) bio je onaj teoretik socijalizma i anarhizma (buntovnik
koji je za revolucije 1848. osuen na tri godine izgona), koji se izrugivao ne
samo graanskom moralu nego i razumu, izazivajui zgraanje svojim anarhi
nim juriima na sve bogove i svetinje, te poticanjem potrebe svake drave i
organizacije. Ali, on je unato svemu tome zastupao stanovite o nenasilnom,
miroljubivom prijelazu iz kapitalistikog u socijalistiko drutvo. To ga je ra-
zumljivo dovelo u sukob sa samim Marxom i s marksizmom openito. Na
Proudhonovu Filozofiju bijede (1846), Marx e odgovoriti svojom Bijedom filo-
zofije (1847), u kojoj ga ismijava kao sajamskog lakrdijaa i sofistu, zbog nedo-
sljednosti i irenja' oportunizma u radnikom pokretu. Ponavljajui sveudilj ta-
kve teze, upravo oni Marxovi sljedbenici koji su silom oborili stari poredak,
jo uvijek se ne ele pomiriti s istinom da revolucija nije uklonila ve umnoila
zla nasilja, a pri tom ni sama radnika klasa nije izvojtila vie slobode i blago-
stanja negoli nenasilnim, reformistikim, putem. Povijesna stvarnost nije
opovrgla ni Proudhonovu zamjedbu da onaj tko se poziva na >>ovjeanstvo,
prisvajajui sebi iskljuivo pravo da govori u ime njegove budunosti, zapravo
zavarava i sebe i druge. Naprotiv, ovjerovila je ispravnost prosudbi onih koji
su (kao ameriki filozof W. James, jedan od osnivaa pragmatizma) smatrali
da ideje o takvom jedinstvu svijeta (internacionalizmu, kozmosu) u kojemu e
zavladati potpuna jednakost i ieznuti sve staleke i narodnosne razlike - za-
pravo predstavljaju praznovjerje i preostatak srednjovjekovne skolastike.
Od Marxa i Engelsa na ovamo, u marksizmu e biti uvreno shvaanje
da sila ima ulogu babice u raanju socijalistikog poretka. Engels e izravno
opravdavati svako svrhovito nasilje, odbacujui kao besmislenu tvrdnju da sila
moralno poniava svakog koji je primjenjuje. On dokazuje neodrivost teorije
o apsolutnoj neopravdanosti upotrebe sile pozivom na >>Oigledno visok mo-
ralni (duhovni) polet koji je bio posljedica svake pobjedonosne revolucije 390 !
U svemu svojem razmatranju zakuastog problema sile i nasilja, marksistika
filozofija dosljedno polazi sa stajalita pobjede revolucije, dotino izmjene svi-
jeta radi otklanjanja uzroka rata i svakog nasilja. Tako zapravo marksizam
preuzima davnanju - etiku i pravnu - podjelu na pravedne i nepravedne
ratove, a upotreba sile i nasilja dobiva ne samo peat opravdanosti nego ak i
visoke etike vrijednosti kad slui ispunjenju marksistikih ciljeva. Prema to-
me, nasuprot pacifistikim teorijama o apsolutnoj tetnosti nasilja i rata, koje
su dugo vremena bile prisutne, pae i pretezale, u socijalistikim redovima,
Marx i Engels svojim su povijesnim tumaenjima uglavili marksistika shvaa
nje o opravdanosti sile i nasilja u provedbi revolucije, te o opravdanosti ne
jedino obrambenog, nacionalnooslobodilakog i revolucionarnog rata protiv
stranih porobljivaa, nego ak i osvajakih ratova kad su oni u slubi irenja
naprednijeg drutvenog ureenja. Pri tom, dodue, Engels nee biti ba na-
elno dosljedan, jer e npr. zamjeriti Di.ihringu, to bi se prema njegovoj teoriji
mogla opravdati ak i gnusobna nasilja to su ih poinili Rusi u Turkestanu ili
na Kavkazu. A sam e Engels zagovarati ak i unitenje >>povijesnih >>Otpa-
daka naroda, pae i svih onih velikih i malih plemena i naroda<< koji nisu
ivotno sposobni da postanu revolucionarni, kao Nijemci, Poljaci ili Maari.
Pozivajui se i na Hegela, Engels e se u ime revolucije zauzimati za potpuno
iskorjenjivanje pojedinih naroda. Jer ))ti ostaci, od hoda povijesti nemilosrdno
zgaenih naroda, 'ti otpaci naroda' (potcrtano u izvoru- F.T.) bit e i ostati
390 F. Engels, Anti-Duhring, 190--1.

svaki put, sve do svojega potpuna unitenja ili odnaroivanja fanatini nositelji
kontrarevolucije, kao to je uostalom ve i sama njihova egzistencija protest
protiv velike povijesne revolucije. A u takve je, osim Baska u panjolskoj i
Bretonaca u Francuskoj, upisao i junoslavenske narode, te galske u kot-
skoj, a takoer i lijene Meksikance ... Nije li time posvjedoio svoju teorijsku
uvjerenost da je u ime zamiljenog napretka opravdan ak i genocid, ali i to
da nikakvo filozofijsko ili ideologijsko zrenite nije osloboeno nacionalne
podloge u svom opredmeenju i obistinjenju. A to rei o njegovu marksisti
kom sudu: U slijedeem svjetskom ratu nee ieznuti samo reakcioname
klase i dinastije nego i itavi reakcionarni narodi sa zemaljske kugle? I o
zakljuku: >>Ali to je takoer napredak 391 ?! Nita drugo do podsjetiti da se
povijest grubo naalila ne sa!IIO s takvim predvianjem, u ime teorije kojoj se
pripisuje monopol znanstvenosti, nego naalost i sa spominjanim narodima. I
dodati da to nedvojbeno ukazuje na izvorita i sva mogua marksistika tuma-
enja upotrebe sile i nasilja prema reakcionarnim narodima sve do Staljina,
dijelom i Mao Ce Tunga, te Brenjeva.
Dosljedno marksistikom shvaanju i Lenjin je nemilosrdno igosao one
takozvane humaniste i mirotvorce, koji su zbog ljubavi prema blinjem i zgra-
anja nad nasiljem i rtvama, preporuivali potlaenim narodima i radnom
puku mir i pokornost. Buroazija meunarodnog imperijalizma - pisao je
Lenjin u Pismu amerikim radnicima - pobila je deset milijuna ljudi i osakatila
20 milijuna u 'svome' ratu, u ratu koji se vodi radi toga da bi engleski ili
njemaki grabeljivci mogli vladati nad cijelim svijetom. Ako na rat, rat ug-
njetavanih i izrabljivanih protiv ugnjetaa i izrabljivaa, bude stajao pola mili-
juna ili milijun rtava u svim zemljama, buroazija e rei da su prve rtve
zakonite, a druge zloinake. Proletarijat e rei neto sasvim drugo392 Daka-
ko, nitko razborit ne bi mogao navesti ama ba nikakav razlog za pretpostavku
da Lenjin i drugi idejni voe revolucija nisu bili uvjereni da e njihovi revolu-
cionarni prevrati stajati nesrazmjerno manje rtava, te da e i posluiti iskorje-
njenju nasilja i ratova. Moe li se samo njima pripisati krivnja to je povijest
posvjedoila suprotno s onakvom nesmiljenom strahoom kakvo se pokazalo
obistinjenje njihovih ideala?!
391 K. Marx- F. Engels, Werke, VI, 168-76; usp. F. Tuman, .Velike ideje i mali narodi,
ll.izd., 27-36; Isti, Rat protiv rata, 501-3, 516.
392 V .I. Lenjin, Sotinenia, sv.28, 46; Usp. F. Tuman, Rat protiv rata, 503.
U FASISTIKO-NACISTIKOM RAZ-UMUU 253
10. U FAISTIKONACISTIKOM PROCIJEPU

VOUE l RAZUMA
Faizam ne vjeruje u mogunost, niti

u korisnost vjeitoga mira. Odbija stoga pacifizam ..
Samo rat uznosi do vrhunca sve ljudske energije.
B. Mussolini
Sva svjetsko povijesna zbivanja

samo su izraz nagona samoodranja rasa (i naroda)
u dobrom ili loem smislu.
Na svijetu nema mjesta za kukavike narode.
A. Hitler
U razdoblju prvoga svjetskoga rata, Europa je proivljavala tako teku

drutveno-politiku krizu, da ju je poznati talijanski povjesnik Guglielma Fer-
rero, s pravom, mogao usporediti s onom krizom u treem stoljeu to e
dovesti do sloma antike civilizacije i Rimskoga Carstva. Tada su se, naime, i
rimska drava i civilizacija dezorganizirale unutar dva vjerska vjerovanja, po-
ganstva i kranstva. Posljedice su bile: intelektualna, moralna i politika
anarhija, u kojoj ljudi ne odstupahu od nekih svojih misli i naela >)makar se
cijeli svemir ruio. Suvremenu europsku krizu Ferrero je ocijenio jo teom
od one u treem stoljeu, predviajui da bi ona u dvije treine Europe mogla
izazvati ))openitu dezorganizaciju civilizacije, a u nastalom bezvlau svaka
stranka ili skup koji bi se doepao vlasti, smatrao bi se pozvanim da preureuje
svijet prema svojim naelima. A kakvim bi to posljedicama urodilo dokazuje
Rusija, gdje je poslije obaranja carizma )>demokratska republika<< trajala svega
osam mjeseci. U novembru 1917. suveren narod ... zbaen je s vlasti od komu-
nistike stranke, ili tonije reeno od malene oligarhije koja gospodari komuni-
stikom strankom. A >>jedan od prvih njezinih podviga bijae raspust Ustava-
tvome skuptine, da bi nakon toga zapoela ogorenu borbu protiv zapad-
njakih demokratskih naela, suprotstavljajui graanskoj ideologiji demokra-
cije teoriju o diktaturi proletarijata, koja nije drugo nego prethodno opravda-
nje apsolutistikoga reima393 Ova svoja razmatranja objavio je Ferrero 1920,
u svom zdvajanju nad razvalom Europe, koji je nastao nakon poraza Njemake
kao sredinje europske sile, raspada Habsburke Monarhije i prevratnih i revo-
lucionarnih valova to su zapljuskivali europske zemlje poslije februarske gra-
ansko-demokratske, i oktobarske, boljevike revolucije u Rusiji. Tada jo
nije bilo ni Mussolinijeva mara na Rim (1922), niti Hitlerova pokuaja miin-
chenskog pua (1923), ali se ve poee nazrijevati prijetei oblici njihovih,
m G. Ferrero, Propast antikne civilizacije, Zagreb, 1922, 96-9.

novih, politikih pokreta. A sve je glasniji bio ve poznat, srodan im, faistiki
obojeni pokret L'Action francaise, pod vodstvom Ch. Maurrasa u Francuskoj,
koji je bio najistaknutiji zastavnik intelektualnog proturevolucionarnog raspo-
loenja u Europi. U slomu starog europskog poretka i u nezadovoljstvu s no-
vim versailleskim poretkom, u opoj poremeenosti zbog nestanka svih politi
kih i moralnih autoriteta, i duboke gospodarske krize - Ferrero je vidio pret-
postavke da se iz tog rastrojenog i metenog stanja pojave i u drugim zemljama
- slino Rusiji - takvi koji e silom preuzeti vlast i pregnuti da nasiljem preu-
rede svijet. To se najprije zbilo u njegovoj Italiji, pa e se ubrzo nai u izagnan-
stvu kao protivnik faizma.
Utemeljujui Doktrinufaizma394 , Benito Mussolini (1883-1945) je isticao
da se faizam javlja kao negacija socijalizma, demokracije i liberalizma. No,
to ne znai vraanje unatrag, jer faizam >>zadrava ono to bi se moglo
nazvati stvarnim steevinama povijesti, a odbacuje sve ostalo. Prema njemu
vijek socijalizma, liberalizma i demokracije bio je u l9.st. Politike doktrine
prolaze, narodi ostaju. Osim toga, ni jedna doktrina ne moe se hvaliti apso-
lutnom originalnou; faistika treba da bude pragmatina, djelo ivota,
izraz volje za moi i njezina shvaanja vrijednosti sile395 Pri tom je imao po-
trebu da u programskim osnovama istakne: Donio sam sobom doivljeno is-
kustvo jedne doktrine: socijalizma od 1903-4 sve do u zimu 1914, i to isku-
stvo pristae i efa. Jer, do 1914 Mussolini je, kao marksista bio urednik
socijalistikog glasila Avanti, kada se odvojio i osnovao Po~o/o d'Italia, ko-
jemu je u podnaslovu naznaio: Dnevnik boraca i tvoraca 96
Faizam Shvaa ivot kao borbu, cijenei da je dunost ovjeka da sebi
osvaja ono to je istinski njega dostojno, a to vai kako za pojedinca, tako i
za narod i za ovjeanstvo. Faizam hoe da bude povijesna koncepcija i
realistina doktrina, odbacujui sve teleoloke koncepcije, protiv je svih
utopija i novotarija jer ii za njima: To znai stavljati se izvan povijesti i
izvan ivota. On ne vjeruje da je mogua srea na zemlji. Faizam je tota-
litaran, on je za slobodu, ali u dravi, a faistika drava kao najvii i najmo
niji oblik linosti jest sila, ali duhovna, sinteza i jedinstvo svih vrijednosti,
tumai, razvija i vhida cijelim narodnim ivotom. Faizam ne vjeruje u mo-
gunost, niti u korisnost vjeitoga mira. Odbija stoga svako odricanje od
borbe i kukaviluk prema portvovanju. Samo rat uznosi do vrhunca napreg-
nutosti sve ljudske energije, i utiskuje peat plemenitosti narodima, koji imaju
hrabrosti da mu se izloe. Strane su mu mirotvorne i internacionalistike
konstrukcije koje kao to pokazuje povijest moe vjetar da raznese. Stoga
faizam antipacifistiki duh prenosi i u ivot pojedinaca, te odbacuje opa
394 Usp. B. Mussolini, Doktrina faizma (Novissima Roma); Isti, O korporativnoj dravi,
Beograd, 1937; E. Noite, Der Faschismus in seiner Epoche, Mtinchen 1963.
395 B. Mussolini, Doktrina falizma, 31-2.
396 Isto, 17-8.
U FAISTIKO-NACISTIKOM RAZ-UMUU 255
grljenja i, premda ivi u zajednici naroda, promatra ih budno i s nepovjerenjem

u njihovom duhovnom stanju i u promjeni njihovih interesa, ne dajui se
prevariti promjenljivim i lanim vanjskim izgledom. U borbi za pridobijanje
pristaa Mussolini e prije osvajanja vlasti odbacivati sve >>svece i apostolec>obeanu zemlju, pozivajui na bespotednu borbu. >>Naa
borba je nemilostivija, ali je ljepa, jer nas nagoni da raunamo samo na nae
vlastite snage. Mi smo pocijepali sve otkrivene istine, pljunuli na sve dogme,
odbacili sve rajeve, ismijali sve arlatane bijele, crvene, crne koji stavljaju u
promet udotvorne droge za sreu u ljudskom rodu. Po zavoenju diktature
na mjesto svega toga uzdie se faistika drava. Kao ))rimska tradicija, ona
je pojam i ideja snage, i volja za moi, a >>tenja za carstvom, tj. za ekspanzi-
jom naroda jest izraz ivotne snage; ))ostajati kod kue, znak je opadanja,
dekadencije<<. Narodi koji se raaju ili se obnavljaju jesu imperijalisti, narodi
koji umiru jesu samo-odricatelji. Odbacujui kao besmislenu la pozivanje
demokracije na narod i jednakost, Mussolini e se pozvati i na Renanova mi-
ljenje da je nita drugo nego himera htjeti razum neposredno za narod i kroz
narod. Liberalizam je samo )>namnoio do beskrajnosti gardijske vorove,
koje treba rjeavati svjetskim ratom, a Marx je s Komunistilkim manifestom
)>bacio u svijet evanelje religije socijalizma, nakon poraza revolucije 1848.
Duhu faizma strana je svaka >)proizvoljna pretpostavka o misterioznoj budu
nosti. On se slui >)vrijednostima moralnim i tradicionalnim, koje socijalizam
zanemaruje ili odbacuje, prema tome, on se ne hvata ))grevito za prolost<<
niti se baca strmoglavce u zavodljive magle budunosti<<, tumait e Duce.
Prema njemu, faizam je najprikladnija doktrina za ponovno duhovno uzdiza-
nje talijanskog naroda u 20. stoljeu, nasuprot zastarjelim ideologijama prolog
stoljea. No, kao doktrina ovog stoljea, faizam ima i opesvjetsko znaenje,
jer on - kae Mussolini - ))ima odsada u svijetu univerzalnost svih doktrina,
koje, ostvarujui se, predstavljaju jedan momenat u povijesti ljudskog duha 397 .
U osvrtu na ovaj dio Doktrine faizma, to je zanimljiv za nae razmatra-
nje shvaanja sile u povijesti, moglo bi se zakljuiti da ona u veoj mjeri sadri
neki neodreeni sustav povijesno-ivotne filozofije negoli programsku politiku
ideologiju. To se, jamano, moe pripisati okolnostima nastanka ili povijesnim
izvorima talijanskog faizma. On je, naime posljedak sustjecaja i objedinjava-
nja triju struja u talijanskom politikom i kulturnom ivotu na poetku ovog
stoljea. Struje radikalnog nacionalnog pokreta, to ju je predvodio Enrico
Corradini, s programom obnavljanja rimskog imperija. Skupina istaknutih inte-
lektualaca protivnika pozitivistiko-meterijalistikih, osobito marksistikih
shvaanja. I napokon struje bivih marksista to se s Mussolinijem odijelila od
Socijalistike stranke. Pri tom je znakovito da vjerojatno u nastanku ni jednog
drugog faistikog pokreta nisu imali tolikog udjela istaknuti predstavnici du-
397 Isto, 8, 15, 22-3, 27-30, 31-9, 48-9

hovnog ivota kao u talijanskom. Gabriele D'Annuzio (1863-1938), knjievnik

jake umjetnike snage, stavit e se na elo vojnikog odreda koji e provesti
nasilno prikljuenje Rijeke Italiji, a potom e biti narodni zastupnik i nacio-
nalni pjesnik faistike Italije. Filozof Giovanni Gentile (1875-1944), istaknuti
novohegelijanac, pobornik >>aktualistikog idealizma, koji se od poetka pri-
druio Mussoliniju (bio lan Velikog faistikog vijea i ministar prosvjete) i
dijelio njegovu sudbinu (ubijen od partizana), tumaio je, da je faizam u
skladu s uenjem Mazzinija najsavreniji oblik liberalizma i demokracije. ak
i njemu srodan i jo utjecajniji Benedeto Croce (1866-1952) filozof i povjesnik,
poricatelj marksizma, postat e Mussolinijev ministar ali nee kriti svoje protiv-
ljenje faizmu. Tom krugu pripadao je i Giovani Papini (1881-1951) jedan od
najprotuslovnijih knjievnih i filozofskih linosti, koji je uivao glas izgrae
nog, potpunog ateiste i univerzalnog revolucionara i opozicionalca, ali se
okrenuo od ljevice na desnicu, od futurizma, anarhizma i ateizma do kran
stva, odnosno od pragmatizma i pozitivizma do neoidealizma. A i Giuseppe
Prezzolini (1882), koji je s Papinijem i s drugima izdavao vie naprednih aso
pisa, koji e od pristae socijalizma postati poklonikom faizma, ali e biti i
kritian prema Mussoliniju, to e ga tridesetih godina i odvesti u SAD gdje
e nastaviti kao sveuilini profesor.
Sve tri spomenute sastavnice, s naroitim udjelom ovakvog duhovnog kru-

ga, kome je, kako sudi E. Noite, bio sklon i sam Mussolini, imale su, jamano,
utjecaja i na samu doktrinu i na djelatnu politiku talijanskog faizma. Njegova
je doktrina odisala i znaajkama kompromisne akademske suzdrljivosti i sno-
ljivosti, a u njegovoj politici nije bilo onako izrazitog teroristikog nasilja i
bezobzirnog antisemitizma kao u sluajevima drugih faistikih pokreta, a po-
gotovu u usporedbi s nacistikim 398 Ipak, nad svom tom stanovitom obzir-
nou prema povijesnim spoznajama, pa i stvarnosti, pretegla je bitna sastav-
nica faizma - totalitarizam. Faistiko ustrojstvo totalitarne drave znailo je
uspostavu totalitarnog nasilja (duhovnog i fizikog) nad svojim puanstvom i
opredijelilo njenu osvajaku politiku, sa svim popratnim pojavnostima, od
Etiopije i Sjeverne Afrike do Francuske i jadransko-balkanskih zemalja.
Njemaka inaica faizma posljedak je iste duhovne krize europskoga pa
i svjetskoga drutva na podlozi koje je nastao i talijanski faizam, a ne bi
trebalo zaboraviti ni pojavu New deal politike u SAD. Da su njegova izvorita
bila istorodna s istoznanim sastavnicama, to proizlazi ve iz samog naziva
Hitlerova pokreta: nacional-socijalizam (punim imenom: Deutsche Nationalso-
zialistische Arbeiterpartei (DNSAP) = Njemaka narodnosocijalistika rad-
nika stranka). Hitlerova stranka nosila je u svom zaetnitvu znaajke na-
sljea onih i socijaldemokratskih i socijal-kranskih strujanja u austrijskom i
njemakom radnikom i socijalistikom pokretu - a takoer i po svom pro-
"' Usp. E. Noite, n.dj., 197-200, 208, 222, 312, 315-6.

gramskom usmjerenju - to su inile - i meusobno sukobljene - onu vrstu

socijalizma koju e Marx jo u prolom stoljeu omalovaiti kao malograan
ski socijalizam. To je onaj socijalizam to je takoer polazio od kritike kapi-
talistikih proizvodnih odnosa, ali rjeenje traio u ogledanju na starogerman-
ske zadruge i staleke udruge. Ideologiju takvog socijalizma izloio je, znatno
prije Hitlera, R. Jung u knjizi pod naslovom Der nationale Sozialismus 399
Premda u Hitlerovu kolu izravno nije bilo tako istaknutih ljudi njemakog
duhovnog ivota, kao u Italiji oko Mussolinija, potpore mu ipak nije nedosta-
jalo. Hitlerov je pokret u cjelini bio vie izraz njemakog duha- kako u obrani
nijemstva od suparnikih mu europskih sila, tako i njegovih ekspanzionistike
imperijalistikih stremljenja - negoli nekog njemakog predvodnitva u irenju
faistikog svjetonazora u Europi. U tom pogledu prvenstvo, nedvojbeno, pri-
pada Ch. Maurrasu, piscu i idejnom voi francuskog pokreta L 'Action fran-
caise koji, jo pred prvi svjetski rat a takoer poslije njega, promie ideje
kojima e najprije Mussolini na talijanskom tlu, a zatim i Hitler na njemakom
dati oblija faizma i nacizma, dok su one na francuskom ostale sporednim
imbenikom. Jamano, iz drugih povijesno objektivnih razloga, jaih od ideo-
lokih svjetonazora. Sam Hitler pozivat e se prvotno na Mussolinija kao uzor,
a i kasnije nee zaboraviti da mu je bio preteom. U kriznim prilikama izmeu
dva rata Mussolini e slijediti Maurrasa u isticanju faizma kao suvremene
ideje, organizirane, usreditene, autoritarne demokracije na nacionalnoj
osnovi, ideje koje su >)kvasac duhovne i politike obnove svijeta a koje e
za nekoliko godina ovladati Europom. No, da se takve ideje nisu rojile samo
u glavama faistikih ideologa i voa, ve da su slinim traenjima bili zahva-
eni iri puki i intelektualni krugovi svjedoi nam pisanje njemakog humani-
ste i antifaiste Thomasa Manna (1875-1955). On e u jeku duhovnog razrau
navanja, poslije neuspjeha Hitlerova mtinchenskog prevrata (1923), govoriti o
pobjedonosnom nastupanju irokih suvremenih stremljenja koja se mogu
obuhvatiti pod imenom faizma, a koja navode na psiholoku spremnost
Europe za faistiko proimanje politikih, moralnih, intelektualnih shvaa
nja. Neto kasnije Mann e nazvati faizam >>boleu koja je svuda kod kue
i od koje ni jedna zemlja nije poteena. tovie, on e i nakon poraza Hitlera
govoriti o faistikoj epohi Zapada koji je posvuda - a ne tek u Njemakoj
-imao ilavo korijenje i ostavio duboke tragove"'00 Prema tome. pojava i po-
hjedJ hitlcrizma u '\jemakoj bila je pncn,t\eno pp,]jedak njemakog duhov
nog nasljeda i sveope krize u kojoj se Njemaka nala nakon prvog svjetskog
rata. Ali, neosporno takoer, i one duhovne klime u Europi u kojoj su se
nametale spomenute sklonosti da se izlazi iz nemoi demokracija i zastrauju-
eg oblija boljevike revolucije trae u autoritarnim vladavinama. Bez te spo-
znaje teko je dokuiti prave njegove uzroke i razluiti njegove bitne sastavnice
399 Usp. E. Noite, n.dj., 367, 595: bilj 32-35.

400 Isto. 28-9.
i znaajke. Valja imati na umu da je u ranijoj povijesti, sve do 19. st. osnovno
pitanje bilo ujedinjavanje ratrkanog i razglobljenog njemakog naroda. Tada
se u duhovnim tenjama luonoa mnogih narataja uobliila ideja da e onaj
koji e makar i fanatizmom i silom svladati sve zapreke i ujediniti njemaki
narod, biti slavljen od puka kao heroj i spasitelj, kome se oprataju svi grijesi,
jer nita ne moe stajati na putu mone i velike Njemake. Do koje je mjere
njemaki duh bio pod dojmom neprijateljstva ostale Europe prema tom nje-
makom cilju posvjedoi! e nam takoer Thomas Mann. On e rat Wilhel-
move Njemake u prvont svjetskom ratu usporediti s ratovima to ih je Pruska
vodila pod Friedrichom Velikim. Koalicija se unekoliko promijenila, ali to je
ista njegova Europa ujedinjena u mrnji koja ne e da nas trpi ... i kojoj
treba jo jedanput uporno i svestrano dokazati, makar zato trebalo opet sedam
godina - postojanje, volju i snagu Njemake. Vie je no znakovito kako
Mann, u doba prvog svjetskog rata, opisuje da se Nijemci zbog svog moralnog
radikalizma i uporna strpljenja - priinjaju drugima istodobno i odvratni i
strani, kao neka nepoznata grabeljiva zvijer, a zapravo su poloaj i povije-
sne borbe njemakog naroda dostojni divljenja, jer Njemaka se bori za
kulturu a protiv civilizacije. Pa zbog toga Mann tada ne sum'!i,a u njezinu
pobjedu, jer povijest nije tu zato da okruni neznanje i zabludu 1
Ishodom prvog svjetskog rata povijest se, oito, s Mannovog, tj. njema
kog stanovita nije pokazala mudrom. Baena na koljena, Njemaka se ras-
trzala u pomutnji poratnog metea i greva revolucije. A kako se demokracija
sputane Weimarske republike pokazala nemonom da zbaci nesnosne okove i
terete Versaillea, te da je oslobodi gladi i besposlice zbog svjetske gospodarske
krize i more komunistike revolucije - Njemaka se priklonila Hitleru, koji je
nastupao kao spasitelj nacije i bojovnik za ponovnu uspostavu Velikog nje-
makog Reicha. Pa ak i za zatitu njemake i europske kulture od bolje-
vike opasnosti.
I u takvim okolnostima, u stranakom kolu oko Hitlera ipak se nije naao
vei broj istaknutijih imena njemakog duhovnog ivota. Od prvih dana s
njime je pjesnik Dietrich Eckart l utjecajni general E. Ludendorf {1865-1937),
suradnik Hindenburga i teoretik totalnog rata, dok A. Rosenberg i slini,
jamano, nisu spadali u ozbiljan vrh duhovnog ivota. No, zato nije nedostajala
blagonaklonost prema njegovu radu za Njemaku, pa i suradnja, i najpoznati-
jih imena iz svih podruja, npr. od profesora i generala K. Haushofera, teore-
tika geopolitike, i pjesnika G. Benna i E. Jiingera, do znanstvenika C.
Schmitta i filozofa O. Spenglera i M. Heideggera.
Doktrina nacional-socijalizma - ili po uvrijeenoj oigosanoj skraenici:
nacizma, koju je Hitler izloio u svoje dvije knjige Mein Kampf (1925. i 1927),
a Rosenberg je pokuao filozofsko-znanstveno obrazloiti (Der Mythus des 20.
401 Th. Mann, Friedrich und die Grosse Koalition, 1915; Usp. F. Tuman, Nacionalno pita-
nje u suvremenoj Europi, 120-2.
U FAISTIKO~NACISTIKOM RAZ~UMUU 259
Jahrhunderts, 1930) svodi se na cilj uspostave Velike Njemake i njenog go-

spodstva u svijetu na podlozi rasne teorije i teorije o ivotnom prostoru (Le-
bensraum). Kao takva doktrina nacizma zapravo nije nita novo i svojevrsno,
ve skup od prije poznatih ideja i teorija koje e istom po nainu ostvarenja
dobiti obiljeja nacizma. Jer', bit hitlerizma, kao njemakog radikalnog fai-
zma, nije u nekom novom filozofijsko-doktrinarnom prilogu tumaenju povije-
sti i svijeta, bez obzira na njegovo silovito suprotstavljanje svim transcedentnim
shvaanjima, ve njegova krajnja dosljednost u bezobzirnosti voenja smrtne
borbe za provedbu svoje rasne doktrine i velikogermanskog programa.
Glede svog osnovnog cilja hitlerizam se mogao pozivati na dugaak niz
onih njemakih umova to su poloili temelje njemakoj nacionalnoj svijesti,
kao to su Fichte, Arndt, Lagarde, Treitschke i mnogi prije i poslije njih.
Rasne teorije, o nadreenosti arijevske i posebno germanske rase nad
ostalima, te o njezinu pravu na gospodstvo nad drugima, ukljuujui i antisemi-
tizam, prvi su sustavno razradili francuski pisac i diplomat, grof J .A. Gobineau
(1816--82); zatim francuski znanstvenik Vacher de Lapouge (raspravama pot-
kraj 19. st.), te H.S. Chamberlain (1855-1927) njemaki pisac engleskog podri-
jetla (u knjizi Osnove XIX. stoljea,1898). Osim u njihovim radovima antisemi-
tizam je prisutan i u mnogih drugih pisaca i znanstvenika. Pae )>svaka velika
ideologija 19. stoljea imala je svoj vlastiti antisemitizam, u obliku manje ili
vee nesnoljivosti ili nerazumijevanja, od kranstva do liberalizma, pa i do
anarhizma i socijalizma 402 .
Osim Chamberlaina, na samom njemakom tlu, kao pretee Hitlerova ra-
sizma, uputno je spomenuti jo neke primjere. Zanimljivo je npr. da je nje-
mako-idovski filozof Moses Hess u prolom stoljeu pisao: ))Rasni rat morat
e se najprije voditi i konano srediti prije no to humane i socijalne ideje
postanu nedjeljivom cjelinom njemakog naroda. Njegovo predvianje odbi-
jali su marksisti uvjereni da se rasni rat nikad ne moe nametnuti ispred klasne
borbe, liberali ga ismijavali u ime ljudskog bratstva, a idovi ga omalovaavali
kao otuenog idova403 A potkraj stoljea (1895) antisemitska grupa u nje-
makom saboru (Reichstagu) predlagala je mjere za iskljuenje stranih idova,
jer se oni ))zbog svojih rasnih osobina ni na dulji rok ne mogu dovesti u sklad
s rasnim osobinama njemakog puanstva, bez obzira )>to je potpuno jasno
da izmeu nas ima idova, o kojima nitko ne moe rei neto loe. Pozivajui
se jo na Lutherove igosanje idova, parlamentarni antisemiti traili su ))is-
trebljenje tih ivotinja, koji i kad su roeni ovdje ne postaju Nijemci ve
predstavljaju opasnost kolere na zemlji404 .
Nacistika ideologija e ove rasne teorije samo dovesti do kraja, podreu
jui ih svojim programskim ciljevima. tovie, Hitler e ba na podlozi rasne
402 Usp. E. Noite, n.dj., 343-55, 408-9 i dr.

403 N. Levin, n.dj., ll.
404 R. Hilberg, n.dj., 9-11.
teorije pozivati na opasnost. Jer, ne smijemo zaboraviti da je takoer na puk

sastavljen iz razliitih rasnih elemenata, pa zbog toga u geslu Pro/eteri svih
zemalja ujedinile se! moramo vidjeti mnogo vie negoli samo jednu politiku
borbenu krilaticu405
Slino rasnoj teoriji, Hitler e prihvatiti i dalje razviti i Ludendorffovu
teoriju o totalnom ratu, smatrajui da je rat najvii izraz rasne volje za
ivotom naroda. Ili kao to e rei W .M. Schering u opsenoj knjizi Wehrphi-
/osophie: Filozofija oruja ui iz rata da ... pravog ljudskog djelovanja ima
smo ondje gdje volja nailazi na volju, te da se rat ne iscrpljuje u samoj
borbi, jer on je jedna od najveih zajednikih djelatnosti u kojoj postiemo
spoznaju o biti zajednice, a biti naoruan bezuvjetan je zahtjev nazora na
svijet i prirodnog stvaranja jaih rasa i naroda. I njemaki geopolitiki teore-
tici (F. Ratzel, K. Haushofer, R. Schumacher, H. Hummel) polazili su od
Heraklilova shvaanja da je rat otac sviju stvari, a imali su preteu i u En-
glezu H.J. Mackinderu koji je drao da svaki imperij ima svoj povijesni dan.
Hummel e mjesto mira izmeu ratova pisati o Ratu izmeu ratova (Vom
Kriege zwischen den Kriegen, 1937), a Haushoferovu teoriju o autarkijskom
ivotnom prostoru (Lebensraumu), o tzv. panob/astima (Panamerika, Panazija
i Euroafrika), Hitler e prilagoditi utoliko to se nije zadovoljio Euroafrikom
ve je rat za program germanizma usmjerio i na Istok, na Ural radi unitenja
boljevike opasnosti po civilizaciju, ali tek poslije unitenja Francuske tog
vjenog smrtnog neprijatelja bez obzira tko u njoj vlada: Burboni ili jakobin-
ci, bonapartisti ili republikanci, demokrati ili crveni boljevici406 No Francuska
je ipak samo uzgredna u Hitlerovim planovima. Odlunim istonim usmjere-
njem Hitler zaustavlja razmiljanja o irenju Njemake na zapad i na jug, jer
je doao do zakljuka da se Njemaka mora nastaviti iriti prema Istoku, tamo
gdje je stala prije esto godina. Poto nije nala svoje mjesto u kolonijalnoj i
pomorskoj trgovinskoj politici, Njemaka mora traiti budunost u kopnenoj
politici. l kad govorimo danas o novim teritorijima u Europi, mi moramo u
prvom redu misliti o Rusiji i o njoj ovisnim graninim dravama. Hitleru
sama sudbina ukazuje prstom u tom pravcu, gdje je nekada germanski ele-
ment pomagao dravnu izgradnju, a potom se slavenstvu nametnulo idovstvo.
A sada je to golemo carstvo zrelo za raspad, a kraj idovske vladavine tamo
bit e i kraj ruske drave i boljevike revolucije (742-3). Takvi ciljevi ne
ostvaruju se tek obinim ratom. Hitler zato otvoreno govori o osvajakom,
napadakom, porobljivakom i unitavajuem ratu. A sve te vrste rata i jesu
najvii oblici ivota, u kojima mladii postaju muevi, a puk se uzdie do veli-
ine rasne zadae. Razmiljajui o miru i ratu, Hitler ree da je mir koji traje
dulje od dvadesetipet godina tetan za narod. Stoga on i njemako svjetsko
gospodstvo nije zamiljao nipoto kao stalan miran poredak ve kao nepre-
405 Hitler u govoru njemakim privrednicima, 1932; Usp. E. Noite, n.dj., 497.
406 Usp. F. Tuman, Rat protiv rata, 498-500.
U FASISTIKO-NACISTIKOM RAZ-UMUU 261
stana ratno stanje i spremnost Njemake da nadvlada druge nesklone narode.

A predviao je da e u daljoj budunosti, moda za stotinu godina Njemaka
morati voditi rat i protiv Italije, kad bude zavren Mussolinijev program407
Polaznu osnovu rasistike teorije o nadmoi prirodnog nad povijesnim,
Hitler je uinio stoernom podlogom svoje doktrine. ivot to je borba - pie
on u Mein Kampfu - a prirodni zakon snaga jaeg upuuje na prevlast vie
rase. No, i meu njom samo je jedan arijevski narod nosilac sveukupne kul-
turno-tvorake snage: ))Prometej ljudskog roda, iz ijeg je bistrog ela zraila
boanska zraka genija u svim vremenima (317). Neshvaanje i nerjeavanje
rasnog problema moe dovesti do nacionalne propasti. Zbog toga se kao nu-
nost nacionalnog opstanka postavlja i svijest o rasi i istoi krvi; borba za
odluno i bezobzirno unitenje protivnika; snana drava ali ne kao cilj ve
kao sredstvo obnove i gospodstva njemakog naroda (310, 369 i d.). Suprotno
arijevcima idovi su nosioci razaralatva, bez idealistikog uvjerenja, ispunjeni
mrnjom i egoizmom, vrsto okupljeni i izdvojeni u svoju vjersku zajednicu
radi uvanja svoje rase, kulta i obiaja, oni su vjeni stranci, paraziti i tetnici,
unititelji nacionalne kulture i volje, samog narodnog bia. idovstvo se oc-
rtava kao skrivena i tamna razorna strast od poetka povijesti, kao opi >>bolj-
evizam<< ovjeanstva sa svojim lanim humanizmom i pacifizmom, a zbiljskim
revolucionizmom i urotom protiv svih izvornih vrednota (329-47). Stoga: >>Bez
potpuno jasne spoznaje rasnog problema, a time i idovskog pitanja, nee se
uope postii ponovni uspon njemakog naroda(372). Rosenberg e, pored
>>demonskog idovstva, navesti i >>rimsku misao svjetske crkvene vladavine
kao drugu glavnu zapreku obnovi njemakog naroda (Der Mythus, 479). i-
dovstvu se pripisuju sve nedae kapitalistikog drutva i demokracije, ali naj-
vei mu je grijeh - vodstvo meunarodnog marksistikog pokreta. tovie,
boljevizam je povijesno posljednji i najvii uspon idovske rase, koja je po-
mou diktature proletarijata liila narod demokracije i podjarmila ga brutal-
nom silom. Na crti dosljedne provedbe naela rasne istoe kao najvii cilj
drave postavlja se briga za odravanje onih rasnih praelemenata koji Stva-
raju ljepotu i dostojanstvo jednog vieg ljudstva. Hitlerova doktrina moe
pod dravom zamisliti samo ivi organizam jedne narodnosti, koji osigurava
odranje ove narodnosti, i vodi je najvioj slobodi daljim stvaranjem njenih
duhovnih i idealnih sposobnosti (431-4). Na ovo se nadodaje jo, i to kao
najvea zadaa misije njemakog naroda, da Njemaki Reich >>kao drava
treba obuhvatiti sve Nijemce ne samo da ih okupi i ouva, nego >)lagano i
sigurno izvede na put svjetske vladavine. A tada bi moda bilo i mogue
Ono to se mnogi zaslijepljeni pacifisti nadaju isprosjaiti jadikovkama i cvile-
ima: mir, zatien ne palminom granicom uplakane pacifistike narikae,
nego zasnovan pobjednikim maem gospodujueg naroda (Herren vo/ka) koji
407 Usp. E. Noite, n.dj., 494--5.

svijet prisvaja na korist jedne vie kulture (436--9). Rasno polazite o nejedna-
kosti ljudi i naroda u osnovi je i Hitlerova shvaanja vanjske politike, na naelu
ivotnoga prostora (Lebensrauma). Ono se svodi na potrebu srazmjere iz-
meu broja naroda i veliine tla, to je nuno kako zbog ivotnih razloga (is-
hrane i odranja) tako i strategijskih, radi vanjske, vojno-politike sigurnosti.
Budui da samo dovoljno velik prostor na ovoj zemlji osigurava nekom na-
rodu slobodan ivot, onda na to pogotovu ima pravo njemaki narod radi
ispunjenja svoje svjetske zadae. A s obzirom na njen geopolitiki poloaj,
Njemaka nema druge mogunosti nego na irenje u samoj Europi. Otuda
prirodno usmjerenje Njemake na irenje na Istok, na osvajanje, koloniziranje
i germaniziranje slavenskih zemalja istono od Elbe (726-33). A ta germaniza-
cija istonih poljoprivrednih, tj. poljskih, ukrajinskih i ruskih zemalja, imala se
postii zamjenom poljskog i idovskog puanstva njemakim doseljenicima, tj.
biolokim slabljenjem domaeg stanovnitva potiskivanjem i istrebljenjem
(navlastito idovskog) a preostalog pretvaranjem u puk robova (Sklavenvo/k)
njemakih gospodara. Tako je doktrina rasne istoe i ivotnog prostora bila
zapravo sva usredotoena u Hitlerovoj Istonoj politici (Ostpolitik). U njenoj
provedbi sadrana su rjeenja gotovo svih stoernih pitanja hitlerovske dok-
trine za pretvaranje Njemake u svjetsku silu: okupljanje nijemstva, proirenje
ivotnog prostora germanizacijom slavenskih podruja, unitenje ruskog car-
stva i komunistike opasnosti, ime bi se postiglo istodobno unitenje idov-
sko-boljevike glave, uz usputno rjeenje idovskog pitanja u Europi u isto
nim predjelima, zatim izbijanje na domak Srednjeg istoka i Azije radi obaranja
engleskog kolonijalnog imperija. Na usmjerenje Njemake na Istonu politiku
vjerojatno je utjecala davnanja i openjemaka i Hitlerova spoznaja Go iz
Mein Kampfa) da Engleska ne eli Njemaku kao svjetsku silu, a Francuska
nikakvu silu koja se zove Njemakom (699). A budui da se nije moglo pret-
postaviti da bi se te zapreke na Zapadu, navlastito Engleska, mogle ukloniti,
to je izlaz na svjetsku scenu traen na lstoku408 Ovdje su jedino bili izgledi za
osvajanje veleprostora potrebnog svakoj svjetskoj sili, u emu je Njemaka u
dotadanjoj povijesti bila prokraena u odnosu spram drugih europskih imperi-
jalnih i kolonijalnih sila. Ne samo u odnosu na Englesku, Francusku, panjol-
sku i Rusiju, nego i na Portugal ili Nizozemsku, koje su sve posjedovale go-
leme prekomorske kolonije, a Rusija na istoku od Kavkaza do Sibirije. To,
meutim, europskim dravama nije smetalo da u prolom i u ovom stoljeu
prikazuju Njemaku kao glavnu imperijalistiku opasnost premda je njen pro-
stor '!J'oredbi s prostorima ostalih carstava bio nerazmjerno malen i skro-
man . Zbog nemogunosti da dostigne ostale imperijalne drave u preko-
morskim posjedima Njemaka se s Hitlerom konano opredijelila za istonu
408 Usp. A. Hitler, Mein Kampf,661-665. Auflage, 153, 312-7, 329-47, 372, 425-35, 436-9,
461-93, 690-700, 726-33; E. Noite, n.dj., 23-58, 61-89, 345-55, 366-9, 385-98, <W3-9, 432-40,
494-500, 505-12, 541-5; N. Smailagi, n.dj., 234-42, 372-7.
409 C. Schmitt, n.dj., 178-82.
politiku, jer kao kopnena sila nije imala druge mogunosti za irenje. Tu su,
ini se, i naroiti razlozi onako gorljivom antiboljevizmu i antisemitizmu: sva-
koj osvajakoj politici potrebno je ideologijsko opravdanje. U doktrini hitleri-
zma ono je bilo dovedeno do krajnjih granica bezobzirnosti, a provedba je, po
ratnim strahotama i genocidnim nasiljima, nadmaila sve primjere iz novije
europske povijesti. Posljedice hitlerovskog bezumlja teko su pogodile rtve
>>istone politike, aJi na kraju ne manje i sam njemaki narod. A sve je to
bilo uvjetovano, jamano, ne toliko rasnim i ideologijskim znaajkama i pre-
drasudama koliko geopolitikim poloajem i povijesnim suprotnostima te od-
nosima sila na europskom tlu. Hitler je mogao postii senzacionalnu pobjedu
nad Francuskom i skriti versai11eski europski poredak zbog nepravde tog po-
retka prema njemakom i mnogim drugim europskim narodima. Ali usposta-
vom svog Novog europskog poretka<< Hitler je uinio jo vee pogreke svo-
jim programom istone politike, a provedbom nacistike rasne doktrine prou-
zrokovao takva strahotna nasilja koja su (dakako na tehnolokoj razini svoga
vremena) nastavak najmranijih razdoblja ljudske povijesti.
ll. U SUVREMENOM PROMIUANJU

SVEVREMENSKOGA BEZGRANICJA ZLOSIUA
Povijest je na savjesna pitanja

davala uvijek isti odgovor: ako
niste potlaeni onda ste tlaitelj!
Carlo Bini
Civilizacija je strana biljka koja

napreduje i cvate samo onda kad je
natopljena suzama i krvlju.
Arturo Graf
Kakvog li etikog fenomena!

Kakve li objave to ubija u pojam!
Romain Rolland
Ako nema Boga sve je doputeno - napisao je u prolom stoljeu Fjodor

Mihajlovi Dostojevski, onaj velikan ruske i svjetske knjievnosti to je kao
malo tko prodro u tajanstvene dubine ovjekove due, u nedogledna prostran-
stva naravi ljudske. (Ta bio je i sam poricatelj i nebeske i zemaljske vlasti,
osuenik na smrt, pomilovan tek na gubilitu i povratnik k vjeri.) Bit te nje-
gove spoznaje, proizile iz prosudbe ponaanja ovjeka kao pojedinca, ali i

opih svojstava njegove prirode, saeta je ve u naslovima njegovih znamenitih
djela- Ponieni i uvrijeeni, Demoni (Bjesovi), Zloin i kazna, Idiot! Jamano,
kad je ovjek toliko ponien ili uvrijeen da bjesovi ili demonski nagoni nad-
vladaju ak i Boji uzor u njemu onda neizbjeno dolazi i do zloina a zatim
slijedi i kazna, da bi se potom ovjek kao idiot ponovno vrtio u istom bezizla-
znom krugu. Tako je s pojedincem, kao ljudskim biem, bilo odvajkada. Gu-
bio je razum: kad vie nije mogao izdrati, ili kad se izobijeten idejom ili
silom uzvisivao i iznad Boga, ili kad mu se pruala prigoda za osvetom svetinja
svojih. A jedva da je imalo drukije i s drutvenim biem, lanom neke zajed-
nice niega ili viega reda. Kad se to isto desi s itavim pokretima ili narodima
slijed je istovjetan. Poslije razmjerno uljuenog svijeta u 19. stoljeu, u dvade-
setom se na svjetskoj pozornici pojavie pokreti koji, nezadovoljni s tisuljet
nim povijesnim i bojim redom, izazvae bjesomune sukobe i poinie strane
zloine, u dotada nesluenim srazmjerima, da bi preuredili nevaljali svijet i
uspostavili svoj, novi, poredak pod vrhovnitvom svojih zemaljskih bogova i
njihova toboe znanstvena razbora. Kazna ponajee nadmauje ak i nera-
zboritost nasilja, a povratak preve preuzetnog bezumnitva u povijesnu stvar-
nost ne oituje se tek kao otrenjivanje poslije sumanutog divljanja, ve kao
pogibeljno strmoglavi pad na niu povijesnu razinu.
Takvi povijesni virovi to su u ovom stoljeu zatorno prohujali najprije
Europom a zatim i cijelim svijetom, potakli su dalje promiljanje i raspre o
ratnim strahotama i zloinima openito, a posebno i naroito o rasizmu i anti-
semitizmu, te o revolucionarnom nasilju.
Kao to vidjesmo iz svega dosadanjeg razmatranja, u tijeku sveukupne
povijesti u ljudskoj misli prevladavala je spoznaja da su borba i rat neodvojive
sastavnice povijesnoga ivljenja i trajanja. Rat je prapovijesna pojavnost svih
ivih bia - rei e na toj crti O. Spengler u ovo doba - i to do takvog stupnja
da su u najdubljem smislu borba i ivot istovjetni, jer kad volja za borbom
utrne, onda je tako i sa ivotom. l, jamano, uzaludno je, pae i nerazumno,
igosati Spenglera ili Nietzschea prije njega, kao ratnog hukaa. Kao da je
njihovo - ili bilo koje slino - promiljanje i zdvajanje nad civilizacijom, ne
samo Zapada, bilo uzrokom bilo kojeg rata. Kolikogod to moe u nas izazivati
moralno zgraanje, moramo priznati da nam to Spengler samo priziva k pameti
krutu i okorjelu povijesnu zbilju: ivot je tvrd i surov - kad treba da bude
velik. On ostavlja jedino izbor izmeu pobjede i poraza, ne izmeu rata i
mira, a u pobjedu spadaju i rtve pobjede. A to: to izmeu tih katastrofa
punih krvi i uasa neprestano odjekuje pokli za pomirenje naroda i mir na
zemlji, to je nuno samo kao pozadina i odjek velianstvenog zbivanja, i to
moramo pretpostaviti i ondje gdje nam o tome nita nije predano410
410 O. Spengler, n.dj., 504, 54~; Usp. F. Tuman, Rat protiv rata, 493--6; R. Hilberg,
n.dj., 662.
U SUVREMENOM PROMIUANJU ZLOSIUA 265
Da, kad se netko usudi pred lice svijeta na takav bezobzirno grub nain
izloiti golu istinu o povijesnu ivotu, onda nam se ona ini jo uasnijom od
same zbilje koju zrcali. Poticao ivotnim porivom, da se ne pomiri kako s
takvim stanjem tako i s takovom tvrdnjom, kulturno uljuen ovjek sklon je
da ne prihvati uas takve istine ve da njezina pronositelja poistovjeti s tvor-
cem ili barem s uzronikom ratnih strahoa i nasilja. Jamano: radi primirenja
vlastite savjesti, pae i posvjedoenja svoje uzorite mirotvornosti.
Kad je rije o promiljanju prisua, uloge i smisla borbe suprotnih silnica
u drutvenom i povijesnom ivotu, posebno valja pogledati u oi injenici, da
uvijek na svakoj sukobljenoj strani dolazi do krajnjega voljnoga naprezanja
znatnog dijela fizikih, duhovnih i umnih sila u smislu stvaralakog poistovjei
vanja sa svojom nasuprot protivnike strane. Svejedno kakva ona bila: obram-
bena ili osvajaka, porobljivaka ili narodnooslobodilaka, revolucionarna ili
kontrarevolucionarna. Svaka strana uvijek nalazi, polazei sa svoga zasebnoga
stanovita, opravdanje za sve svoje postupke, za pravednost svoga rata a ne-
pravinost tuega, za boansko poslanje svoje vjere a krivovjerstvo protivnika,
za naprednost, ispravnost i budunost svoje ideologije a nazadnost i povijesnu
osuenost suprotne, jednom rjeju: za svetost svoje borbe a prokletstvo nepri-
jatelja.
Osim filozofskog i svekolikog drutveno-znanstvenog promiljanja povije-
sti, o tome nam svjedoi i sveukupna batina duhovnog stvaralatva, od knji-
evnosti do likovne i glazbene umjetnosti. U ovom razmatranju bilo je ve
razloga da se podsjetimo na primjere mitologijske-biblijskog doaravanja povi-
jesne zbiljnosti, a i na one iz antike knjievnosti to postade sveopim vjeitim
uzorom svim promislima ljudske tragedije. U svim narodima i svim vremeni-
ma. Usporedbe radi tek poneto. Podsjetimo se npr. kakvi su sve veliajni
kulturno-umjetniki spomenici ostali u panjolskoj iz zlatnog doba njenog im-
perija (15-16. st) kad je kao vodea europska sila osvajakim nasiljem vladala
od Nizozemske do Meksika. A nasuprot tome duh pokorene Flandrije izatkao
je Legendu Thy/u Uylenspiegelu i Lamu Goedzaku, a njome i spomenik od
mjedi trajniji najprije u mati narodne predaje a potom i u umjetnikom djelu
Charlesa de Costera (1827-79). Thy! Uylenspiegel postat e jedinstvenim li-
kom osebujnog narodnog osvetnitva u svjetskoj knjievnosti, a Costerovo
djelo domovinska knjiga i narodna biblija Flandrije. R. Rolland stavlja tu
jedinstvenu epopeju u isti red s Don Quijoteom, a M. Gorki je svrstava u
>>najkrupnija djela svjetske knjievnosti<<. Sam Caster izrei e u uvodu u svoje
djelo, u prolom stoljeu, misli svevremenskog znaenja za predmet naeg raz-
matranja:
Uylenspiegel - Uliedenspigel. Ogledalo za vas -za one kojima vladaju i
za one koji vladaju - ogledalo ludosti, smijenosti i zloina jednog stoljea.
(Dodajmo tek: svakog! jer u povijesti nije bilo ni jednog stoljea bez bezumlja
i zlosilja.)
Od ega ivi vaa politika otkako vi vladate svijetom? Od klanja i uboj-
stava<< ..
Nevine rtve potlaenog naroda, najprije pogubljene a onda proklete, ili

obrnuto - pozivaju na osvetu: Klasov pepeo gori na mojim grudima ... vatru
osvete koja gori u mojem srcu Bog je takoer raspirio, ona e biti ma, vatra,
konopac ... rat i propast krvnika ... oko za oko, zub za zub ... prihvati kijau
bez smilovanja: to su nae radosti. Tuci neprijateljskoga rimskog panjolca
gdje god ga nae ... Iupajte vojvodi utrobu - i tresnite mu je u lice ... Ali
kada e doi mir? ... On e doi kad vidimo gdje u flamanskim vonjacima na
svakoj grani jabuka, ljiva i treanja mjesto ploda visi po jedan panjolac!
Smijeh i zubi na alost i krv. Ali sine, ne oduzmi nikada nikome, ni
ovjeku, ni ivotinji, njihovu slobodu, koja je najvee dobro ovoga svijeta.
Na svoju zastavu napii - ivot, ali samo i uvijek ivot u svjetlosti.
Ta poema borbi za slobodu ali i nemilosrdno bespotednoj osvetoljubivo-
sti, navest e i takvog humanistu i pacifistu kakav bijae R. Rolland da s naj-
veim ushienjem ali i ne manjim zdvajanjem napie:
To je bi koji osveuje, duh sijee sabljom, to je korak slobode, bitka
bez suuti, gdje krv tee potocima ... i gdje je takoer i mrnja neko vino. To
je pjesma nezavisnosti i osvete jednog potlaenog naroda. Rolland je duboko
svjestan spoznaje da su svi ratovi: Okrutni ratovi bez suuti, bez srca, bilo sa
strane tlaitelja, bilo sa strane potlaenoga. Ratovi koje oevidno ne moemo
okajati kad pjesnik poslije tri stoljea nita nije oprostio!. .. Takva mrnja koja
traje ve tri stoljea! A iz te mrnje zida se nova domovina! Kakvog li etikog
fenomena! Kakve li objave koja ubija u pojam!411
A jedino u toj i takvoj pojavnosti - to traje ne stoljeima ve od iskona
bezgranino - pred kojom pamet staje a dua zamire, ljudskom je srcu i ra-
zumu bilo bivstvovati. Jedino ta i takva povijesna zbilja bila je izvoritem svih
poticaja, boanskih uzleta i satanskih padova, maticom nadahnua za sve du-
hovno stvaralatvo po kojemu jesmo i trajemo. Ba takvi kakvi jesmo, a ne
bismo eljeli ostati, ali ni drukiji biti, ni u svom ljudskom ni u drutvenom
biu. I jedino na to podjednako nas podsjeaju svi plodovi ljudskog uma i srca,
sa svim svojim ostvarenjima i zasadama, zatorstvom i protuslovljima, zdvaja
njem i tenjama: sva prapovijesna predaja i ive legende svih zajednica, i mito-
logijski svjetovi i starozavjetni psalmisti, i bezimeni puki pjesmotvorci i Ho-
mer, i Sofokla i Euripid, i Vergilije i Dante, i Shakespeare i Byron, i Milton
i Shaw, i P.Breughel i F.Goya, i Schiller i Goethe, i E. Hemingway i G.Lorca,
i Mazzini i Verdi, i Manzoni i Papini, i H.v.Kieist i T.Kiimer, i V.Hugo i
A.France, i L.Beethowen i R.Wagner, i Dostojevski i L. Tolstoj, i I.Erenburg
411 Usp. F. Tuman, n.dj., 441-2; Znakovito je da je djelo Charlesa de Costera preveo na
hrvatski August Cesarec, Ito je takoer jedan od priloga dokazu da je njegov marksistiki nazor
na svijet znaio njegovo opredjeljenje za revolucionarni put u borbi za nacionalnu slobodu Hrvat-
ske, njegove nesretne Careve Kraljevine. Da je i njemu- kao Ito to ree ~941(!) u predgovo~
Costerovu Ulenlpigelu - bilo u prvom redu do toga da bude barem za nacionalnu slobodu, pa .1
socijalnu pravdu, za pobjedu blagostanja na zemlji. (Usp. Charles de Coster, Legenda o Ulenlpt-
gelu i Lamu Gudzaku, 1-11, Zagreb, 1945, Cesarev predgovor, l, str.VII-XI).
i D. ostakovi, i P.P.Njego i D. osi i (da spomenem neto vie imena iz

hrvatskog podruja) M. Maruli i l. Gunduli, i I. Metrovi i V.Radau, i
A.G. Mato i Tin Ujevi, i M. Krlea i P.egedin i R.Marinkovi, i Goran
Kovai i J. Katelan, i J. Laui i l. Aralica, a takoer I. Andri i M.Selimo-
vi, i E. Delacroix iF. Rude, i G. Maupassant i P. Eluard, i F.Mauriac i J.P.
Sartre i A. Camus i H. BOli, i N. Mailer i J. Baldwin, itd. itd. Svi duhovni
predstavnici svojih naroda i svoga vremena, pa i najvei velikani ljudske kultu-
re, slavili su u svojim djelima, u miru i u ratu, i onda kad su motive uzimali
iz davnina i daljina, borbu za slobodu i pravdu svoga naroda, a pozivali na
osvetu i unitenje prokletog neprijatelja. A to e rei: poticali zapravo, ako ne
i otvoreno propovijedali mrnju i zator jedni drugih, bez obzira koliko se pri
tom ili inae zauzimali za mir i bratstvo meu narodima ili zaklinjali na ope
ovjeanske ideale. ak i jedan Goethe, koji je stajao po strani i bio hladan
prema nacionalnooslobodilakom pokretu vlastitog, njemakog naroda, drei
se svog filozofskog stanovita da se pjesnik mora uzdii iznad svih nacionalnih
raspri da bi sluio cijelom ovjeanstvu, nije ostao tome dosljedan, dapae
priznat e svoju zabludu. l on e u liku GOtza von Berlichingena opjevati vou
osvetnike hajduke druine i seljakog ustanka kao primjer borca za slobodu.
A i javno e odati priznanje sudionicima nacionalne borbe, kajui se to joj se
nije prikljuio, u svom kazalinom djelu Des Epimenides Erwachen,- rijeima:
Patiti s vama bila bi dobit: jer za bol koju ste osjeali - bili ste vei nego
ja!412 Goetheov primjer, dakako, nije osamljen. Meu onima koji su mu po
mnogo emu, a i ba u tom pogledu, izrazitije nalikovati mogao bi se, nedvoj-
beno, navesti i Miroslav Krlea u hrvatskoj povijesti, ak i u vieznanijem
smislu zbog njegova odvojena i nepovjerljiva odnosa kako prema izvorno na-
cionalnom tako i prema revolucionarnom pokretu. Bio je to posljedak njegove
raspoluenosti izmeu svoje ukotvljenosti u hrvatsko nacionalno bie i sklono-
sti nadnacionalnom premoivanju suprotnosti na marksistiko-internacionali
stik.im pretpostavkama kad ve nije ilo na graansko-kozmopolitskim. Pri-
znanja o podudarnosti zabluda ostavio je napretek.
U razmatranju pojava nasilja u povijesti suoavamo se sa zanimljivom i
njenicom da se ona gotovo redovito javljaju iznenadno - barem za jednu ako
ne i za obje imbenine strane,- i u novim i nepredvidljivim oblijima i dimen-
zijama. Tako se npr. prije velike revolucije od 1789. u Francuskoj vladavinsko
aristokratsko drutvo zanosilo, a prosvjetiteljski duhovi ak i oduevljavali,
predodbama o >>prirodno dobrom ovjeku i o dirljivo >>kreposnom narodu.
U svom opisu, takvog stanja Anciene regimea, Tocqueville nam pria kako se
ni u emu nije nasluivala nadolazea revolucija. U sigurnosti i bezbrinosti
govorilo se o dobroti, blagosti i bezazlenosti naroda onda kad je u potaji pod
412 Usp. F. Tuman, n.dj., 443-50.

nogama va gorio spectacle ridicule et terrible413 , za koji nitko razuman nije

mogao pretpostaviti da e onakvom bjesomunou progovoriti u najprosvjee
nijem europskom drutvu. Slino se zbilo s tim drutvom na poetku prvoga
svjetskoga rata, poslije razmjerno dugog miroljubivog razdoblja. Najednom se
razotkrila sva zabluda obmanjivanja mogunou trajnog mira i prijateljstva
izmeu europskih naroda, navlastito Francuske i Njemake. O tome nam je
ostavio uvjerljivo svjedoanstvo Stefan Zweig (1881-1942), austrijski pisac, iz-
razito filozofskih nagnua, veliki pobornik mira i duhovnog jedinstva Europe,
koji se u vrijeme izbijanja ratne krize 1914. naao u Francuskoj. Samo jedna
sekunda pokazala mi je kako bi se u trenutku ozbiljne krize narodi s ove i s
one strane lako mogli podbuniti, usprkos svim pokuajima sporazumijevanja,
usprkos naem vlastitom zalaganju. Najobinije filmsko izvjee o dolasku
njemakog cara Wilhelma u Be, izazvalo je provalu takve pomahnitale mrnje
dobroudnih stanovnika Toursa, da je ostao zapanjen i uplaen. Nisam mo-
gao spavati. - Nastavlja Zweig. - Da se to odigralo u Parizu, ja bih bio isto
toliko uznemiren, ali ne toliko potresen. Ali da je mrnja zagrizla tako duboko
u provinciju, tako duboko u dobroudni, naivni narod, u to nisam mogao po-
vjerovati, pa me je od toga obuzela jeza. U tom pogledu, meutim, Zweigov
sumiljenik Rolland sudio je drukije. Doavi do spoznaje da to je narod
naivniji, utoliko ga je lake obvladati, on e ve tada zakljuiti: Dospjeli
smo u doba masovnih osjeaja, masovne histerije, ija se snaga u sluaju rata
jo uope ne moe sagledati414 Ispravnost ovakvoga dubokoumnog sagledava-
nja stanja u europskom drutvu i odnosima meu narodima ovjerit e se ve
na kraju prvoga svjetskoga rata, a u svom punom smislu, jamano, istom u
razdoblju drugoga svjetskog rata.
Na ovakve nagonske sklonosti ljudi i naroda prema mrnji i razbjenjava-
nju strasti, svaki rat sam po sebi - znai dolijevanje ulja na vatru. A u sluaje
vima takvih ratnih razraunavanja u kojima se nau jo i posebni razlozi za
raspirivanje fanatizma i krvoednosti svjetine, makar oni i ne imali racionalnu
ve samo iracionalnu podlogu, dolazi do razvala bezgraninih nasilja i zlodjela.
Lav Tolstoj nazvat e tu pojavu kvarenjem ljudi u ratu. Svaki rat - pie veliki
tvorac Rata i mira - pa i najblai, sa svim uobiajenim posljedicama: razara-
njem, pobunama, pljakanjem, otmicama, neumjerenostima, ubojstvima, izli-
kama potrebe i opravdanosti, pretjeranom hvalom vojnikih pothvata, ljubav-
lju zastave i domovine, hinjenom skrbi prema ranjenicima, pokvari za godinu
dana vie ljudi no tisuu pljaki, palea, ubojstava, to ih kroz stotinu godina
poine pojedinci koje gone strasti415 Tolstoj je openito uzevi u pravu, oso-
bito glede usporedbe srazmjera ratnih i mirnodopskih zlodjela. No, iz razloga
zbog kojih ih i sam dovodi u svezu, vjerojatno bi bilo ispravnije zakljuiti da
413 Usp. C. Schmitt, n.dj., 46.

414 S. Zweig, JueraJnji svijet, 479--80.
41 s Usp. TM, 202.
nije rije u biti ili toliko o kvarenju ljudi, jer e na drugom mjestu i sam
isticati vrijednost vrlina (pronicavost vojskovoa, hrabrost, samoportvovanje)
koje tek u ratu dolaze do izraaja, ve o tome da nagoni strasti - u miru
potisnuti uljudbenim obiajima i zakonima poretka - u ratu bivaju raspojasani
i razjarivani samom prirodom borbe dovedene do stupnja biti ili ne biti vlasti-
tog bia ili neprijatelja, kako se to obino priinjava imbenicima u sukobu, a
ponekad besprizivno i biva u povijesti.
Vjerojatno je ta spoznaja da ovjek i u miru i u ratu Znai ivotinju,
koja je uvijek podobna da iznenadi na ljudski nain - jer ni jedna druga ivo-
tinja ne ubija vlastitu vrstu -navela Nietzschea na dramatski bolan uzvik: 0
prijatelji moji! Ovako govori onaj koji spozn3.je: stid, stid, stid - to je povijest
ovjeka! 416
A izreena je ta spoznaja oko pola stoljea prije drugoga svjetskoga ra-
ta417! (I skoro puno stoljee prije ovogodinjeg (1987) minimalnog sporazuma
Reagan-Gorbaov u Washingtonu, dok na svim stranama svijeta ne jenjavaju
oruana razraunavanja.)
U meuvremenu - od Nietzschea do Hitlera, koje poistovjeuju oni koji
nisu kadri spoznati - esto se i jako puno navodila slavna izreka Maksima
Gorkog: >>ovjek, kako to zvui- gordo!
I, doista, tko bi se pametan usudio posumnjali da i ona izraava povijest
ovjeka!? I to ne manje nego dapae i vie bitkujue negoli Nietzscheov tro-
slojni stid! Dakako. Ali da u zbiljskom bivstvovanju nemamo samo jednu ili
drugu (nietzscheansku ili gorkijevsku} pojavnost ve koliko savrenstvo njihova
jedinstva u neprestanom meusobnom nadilaenju, toliko i nespojivost njihova
naspramna proimanja u skladnu trajnu cjelou - do te se spoznaje ljudski um
takoer odavno vinuo. Nju nalazimo i u Shakespeareovu hamletovskom razmi-
ljanju: Kakvo je remek-djelo ovjek! Kako plemenit umom! Kako neograni-
en u sposobnostima! ... Podsjetit e nas Shakespeare i na ovjekovu slinost
Bogu, i na nalinost >>anelu u shvaanju, po emu je, Ures zemlje i Uzor
svemu ivome, ali e uz sve te odlike dodati: Pa ipak, skreui pozornost
na to da se ovjekove neograniene sposobnosti ne oituju samo u dobru nego
i u zlu ...
No, na tu se spoznaju ponajee zaboravlja, pa se sudi i presuuje samo
po onim jednostranim. Tako se u ovom stoljeu odve mnogo gradilo upravo
na tome da je to gordo remek-djelo svojom svijeu i stupnjem materijal-
nog razvitka dolo do mogunosti da iz neljudske povijesti, uvjetovane car-
stvom nunosti prijee napokon u Carstvo slobode, iliti u stanje materijalnog
blagostanja i duhovnog blaenstva mira.
A onda se na pozornicama povijesnog kazalita nastavie redom izmjenji-
vati prastare povijesne igre to su gotovo za sve nove sudionike predstavljale
416 F. Nietzsche, Tako je govorio Zaratustra, 80.

411 Also sprach Zaratustra, F. Nietzsche je objavio 1883--91.
dramu, za poneke i kratkotrajnu rapsodiju ili ak i tragikomediju, a za veinu

zlokobnu tragediju. Iz toga razdoblja svijet je takorei ve prepustio zaboravu:
rusko-japanski rat, balkanske ratove, sva znana i jedva zabiljeena razrauna
vanja imperijalnih sila u kolonijama, od Afrike i Azije, do i June i Sjeverne
Amerike, a moglo bi se rei ak i prvi svjetski rat s njegovim slavodobiem u
obliju versailleskog poretka. Ali je jo uvijek jako zaokupljen: oktobarskom
revolucijom i Staljinovim gulazima, Hitlerovim holokaustima i njegovim
novim europskim poretkom iz drugog svjetskog rata, gotovo zanemarujui
to se sve zapravo zbilo u sklopu i poslije toga rata u procesima okonanja
kineske i drugih revolucija, te oslobaanja kolonijalnih zemalja.
A osim toga, smije li ljudski um sebi dopustiti samoobmanu o tobonjem
svjetskom miru samo zato to poslije drugog jo nije izbio trei svjetski
rat?! Ta, povijesna nam zbilja podjednako uporno i dosljedno razbija sve za-
blude o trajnom miru. Trei svjetski rat nije, dodue, izbio zbog ravnovjesja
izmeu dviju nuklearnih velesila, ali svijet se time nimalo nije pribliio miru
bez rata. U stvari, ubrzo poslije okonanja dosada najstranijeg svjetskog rata
bipolarnom podjelom svijeta po jaltskoj nagodbi, svijet je uao u razdoblje
koje se s pravom moe nazvati svojevrsnim, novim svjetskim razraunavanjem.
Ve tzv. hladni rat, do kojeg je dolo na poetku pedesetih godina, nosio je u
sebi sva obiljeja svakovrsnog nasilja, osobito duhovnog, pa i znaajke geno-
cidnih postupaka, a sa stupnjem njegova jenjavanja- tj. spoznavanja nemogu
nosti nametanja svoje volje jedne velesile u svjetskim razmjerima - mnoahu
se takoreku svakodnevno, i na sve strane svijeta, meunarodne krize, oruane
intervencije i lokalni ratovi, od kojih ni jedan nije ostao bez izravnog ili po-
srednog sudionitva ako ne obje a ono obvezatno jedne nuklearne velesile. A
ratuju, ili se u kojekakvim unutarnjim i vanjskim sukobima gre, ponajvie
narodi onih zemalja to su nekada bile plijen osvajakih kolonijalnih sila, a
inae se u okviru pokreta nesvrstanih {pa i OUN) naelno gorljivo zauzimaju
za miroljubivu koegzistenciju. Sve u svemu, jedva da bi se mogli nai neki
pouzdaniji razlozi za prosudbu da su u dananjem svijetu - usprkos nedvojbeno
dosada najviem stupnju kulturno-civilizacijske i tehnoloko-prometne integra-
cije - najednom stvorene pretpostavke za premoivanje i posvemanje ukla-
njanje rasnih, nacionalnih, drutvenih, dravnih i vjersko-ideologijskih suprot-
nosti i sukoba. Dodue, ovladavanje nuklearnom silom oznailo je novu povi-
jesnu pojavnost, koja je uz spoznaju o sverazornoj svemoi nametnula i svijest
o ugrozi samounitenja, ali to je, kao to vidimo, dovelo samo do iskljuenja
svjetskog nuklearnog rata izmeu nuklearnih velesila. Ljudski je nadati se da
bi ba takva boanska mo u rukama ovjeka mogla biti preduvjetom ouva
nja civilizacije koja je njome ovladala, a ne njenog unitenja. No, i u tom
sluaju ako bi ova civilizacija izbjegla sudbinu iezlih kultura u ljudskoj povi-
jesti, teko je zamisliti da bi iz ivota svijeta moglo nestati borbe suprotnosti
izmeu: dobra i zla, mraka i "svjetlosti, mira i rata.
U SUVREMENOM PROMISUANJU ZLOSIUA 271
Jo u pradavna povijesna vremena, oito zdvajajui nad bjesomunim stra-

stima i krvoednim meusobnim zatiranjem svoga rada, ljudski je um posred-
stvom navijetanja starozavjetnih proroka ovako doarao idilino stanje traj-
noga mira: >>Vuk e prebivati s janjetom ... Tele i lavi zajedno e pasti ... Zlo
se vie nee initi ... Zemlja e se ispuniti spoznajom Gospodnjom kao to se
vodom pune mora ... Ona e maeve prekovati u plugove, a koplja u srpove.
Nee vie narod dizati maa protiv naroda, nit e se vie uit ratovanju (Iz,
gl.ll; g1.2).
Ako je ljudskom umu bilo mogue domisliti se slici takvoga stanja, onda
jamano mora imati i dovoljno rasudne moi da bi shvatio da takav svijet vie
ne bi bio ovaj svijet, niti bi s njime imao ita zajednikog. Sve miroljubive
zamisli poslije ovog biblijskog matanja nisu mirotvornim idejama dale neki
smisleni sadraj. Ukoliko nisu ostale na tlu ovakvog istog iracionalizma, one
su se u biti svele na dvije pretpostavke. Ili su teile stvaranju takvog drutve-
nog i meunarodnog poretka koji bi bio sposoban ovladati suprotnostima, tj.
tek sputavati ili obuzdavati suprotstavljene sile, ili su traile novog boga-tvor-
ca, koji e stvoriti potpuno novi svijet. Kao to nas je povijest pouila: iz
takvih se tenja mjesto blaenstva mira izrodie jo vea zlosilja nego to ih je
dotada bilo u nevaljalu svijetu, koji je po svaku cijenu trebalo stubokom izmi-
jeniti. Prema tome pokuaj bijega, po izmatanim putanjama, u neki drugi
svijet na ovome svijetu, izvan i nasuprot povijesnome, pokazao se ne samo
jalovim nego i posve suprotnim oekivanju: donio je jo mnogo vea zla od
onih to ih je kanio ukloniti. Jamano, ljudskom umu valja se trijezno sueliti
sa spoznajom da u zbilji ivot od ivota ivi - kako se to slikovito izrazio
Petar egedin, makar koliko ta spoznaja (rijeima drugog velikog humaniste
R. Rollanda) ubijala u pojam. Prema tome, neka razborita razjanjenja mo-
emo i moramo traiti iskljuivo u samoj povijesti. Jer, jedino komparativnom
povijeu naroda moe se u izvjesnoj mjeri napipati ivac, napisao je F. Kaf-
ka, poimljui da se bitke iz nae najstarije povijesti biju tek sada418 . Ili toni
je: podjednako -jo uvijek!
Jedna od takvih bitaka u okvirima drugoga svjetskoga rata na europskom
tlu bila je provedba rasistikog antisemitskog programa Jiitlerove Njemake.
Netom spomenuti Franz Kafka (1883-1924), onaj Zidov to je kao austrij-
sko-njemaki ekspresionistiki pisac u svojoj umjetnikoj mati predvidio i in-
scenirane staljinistike sudske procese (do kojih e doi tek u desetljeu nakon
njegove smrti), naslutio je i novu povijesnu dramu neizmirljiva razraunavanja
izmeu svijeta i idova. U svojoj kratkoj crtici agljevi i Arapi Kafka nam
predoava svu njenu povijesnost: pretvoreni (povijeu) u agljeve<~ (zvjeri iz
roda akala koje su i u prii po nainu ivota i shvaanja izmeu lisice i vuka)
idovi ne nalaze smiraja. Pria podsjea na izraelsko-arapska proganjanja iz
biblijskih vremena, prisjea na srednjovjekovne pogrome i navjeuje nove,
418 F. Kafka, Jastreb, Zagreb, 1982, 87, 91.

to e slijediti s hitlerovskim genocidnim pothvatom, ali i izraelsko-arapskom

nepomirljivou poslije toga. U pitanju: Nije li ve dosta velika nesrea u
tome to smo prognani meu takav narod? -sadran je, jamano, i odgovor.
Ali onaj pravi, o biti sukoba, u pievu promiljanju rijei i inidbi i agljeva
i Arapa tek slijedi: ini se da je to vrlo stara svaa; bit e da to lei u krvi;
moda e se to, dakle, tek krvlju moi zavriti. To miljenje, stari agalj
ocjenjuje kao vrlo mudro; tovie: to to govori u skladu je s naim drevnim
naukom. Uzet emo, dakle, njihovu krv, i time e se svaa zavriti. A na
opomenu da e njih U oporima posmicati, agalj uzvraa da su navikli da
bjee dalje u svijet, u istiji zrak u pustinju, koja je zato naa domovina. U
ispatanju zbog svoje hude sudbine, agljevi se kao jadne ivotinje mogu
osloniti samo na svoje zubalo i Za dobro i za zlo, a da bi mogli mirno
disati zrak, obzorje mora da bude oieno od pojava Arapa. A Arapin sa
svoje strane upuuje i Europejca na kare to e putovat s nama do kraja
naih dana<<, izrazivi se o agljevima koji zaborave Arape i svoju mrnju im
se namjere na strvinu: Besmislena nada ispunjava te ivotinje, lude,
divne ivotinje, je li? A kako nas samo mrze419 ! I s tim rijeima zavrava
Kafkina pria. Koje li samozatajne objektivnosti u priopenju takve spoznaje.
I kakve li neuveno domiljene hrabrosti da se izrazi obostrana vjeita mrnja
izmeu idova i Arapa, a jamano i puka ostaloga svijeta, koji ostaje za njih
pustinjom i onda kad im postaje domovinom. U njoj se vjerojatno oituje ono
Kafkino idovstvo to ga spominje njegov potovalac J.L. Borges, koje
mora da je na njega djelovalo na neki zamren nain, a i dijelilo ga od
veine ljudi. U svakom sluaju u Kafkinu zdvojnu ocrtu imamo vjernu sliku
podjednako tragine davne prolosti, i za nj budunosti, a za nas jueranjice
i dananjice. A ponavljajui s Borgesom Whistlerovu zamjedbu dodajemo:
Kafkina umjetnost se dogaa i danas kao to se zbivala u cijeloj povijesti.
Za Kafkino slikanje nesnoljivih situacija Borges navodi i primjer kad (Kaf-
kina) ivotinja istrgne bi iz ruku svoga gospodara i kanjava se da bi se
pretvorila u gospodara, a ne shvaa da je to samo privid stvoren jednim novim
vorom na biu 420 , u emu se zrcali dublje Kafkino poniranje u himbenu mi-
jenu povijesna dogaanja.
Ako ne istovjetne zorove Kafkine nepristanosti, a ono veoma sline spo-
znaje o odnoajima izmeu idova i pripadnika drugih narodnosnih ili vjerskih
zajednica, nalazimo u gotovo svim onim glavnim primjerija svjetske knjievno-
sti u kojima ona mudroslovi o ovom koliko nezaobilaznom toliko zakuastom
i prijepornom pitanju svih vremena. Na njegovu zaista kakljivo zamrenu bit
upuuje npr. ve i injenica to Hans Mayer (r. 1906, za vrijeme nacizma nala-
zio se u izbjeglitvu u vicarskoj), jedan od najznamenitijih predstavnika suvre-
mene njemake germanistike, svrstava idovstvo u red triju udovinih (mons-
4111 F. Kafka, n.dj., 47-54.

420 Predgovor nobelovca Jorge Luisa Borgesa svom izbom Kafkinih pria, n.dj., 7-11.
trumskih) pojava, uz homoseksualce i feministkinje, s kojima se ljudska misao

sve od prosvjetiteljstva nije znala spraviti. Iako se po naem miljenju te pojav-
nosti ne mogu svesti na istu povijesno-drutvenu razinu, jer pripadaju stubo-
kom razliitim kategorijama, bez obzira na stanovitu slinost njihova neprizna-
vanja, istraivanja i spoznaje H. Mayera, izloena u njegovu djelu Uzgrednici
(Aussenseiter) 421 , u kojem se bavi na koji se nain njihova prisutnost oitovala
u zbilji i u wnjetnikoj i filozofskoj misli, po mnogo emu se uklapaju u naa
razmatranja. Mayer, naime, promatra idovstvo kao jedan od takvih sredinjih
problema europske povijesti koji dovode u pitanje sveukupnu racionalistiku
filozofsku misao. I to zbog toga to ona zaokupljena opim idejama humani-
zma, osobito od prosvjetiteljstva pa nadalje (od Rousseaua, Lessinga i Marxa,
do E. Blocha i Sartrea) snatri o srei, jednakosti i pravima sviju, ne pitajui
se za sreu i ne marei za sudbinu onih koji nisu kao svi ostali, i koji to ne
mogu ni biti makar koliko to eljeli i nastojali postati. U Mayerovu sustavu
udovinih pojavnosti (sam pojam )>monstruma preuzeo je od Montaignea),
idovi spadaju u egzistencijalne uzgrednike, pa bismo ih mogli zvati i prirodnim
uzgrednicima, jer oni ne mogu postati kao veina zbog svoje naravi, tj. biolo-
ke, fiziko-psiholoke i etnike predodreenosti. Razliito od namjernih (in-
tencio~alnih) uzgrednika, koji se svojom voljom hotimice izdvajaju iz veine
drutvene zajednice.
Rasue idova po svijetu uvjetovalo je stvaranje legende o Ahasveru ili
Vjenom idu, ovjeku lutalici koji je proklet od Krista da bludi po svijetu do
sudnjega dana. Zato to je bio oevicem pae i sudionikom u Isusovu muenju:
nije mu dao da se odmori pred njegovim domom, sam ga udario, vikao ))raspni
ga. S malim inaicama ova se kransko-eshatoloka legenda irila od Kristo-
vih dana najprije u narodnoj predaji o vienju tog (Pilatov~) idova u razlii
tim mjestima, a zatim se odravala i u knjievnosti svih europskih naroda od
naslo::m~~~~jJe~: ~~:;,n~!~~~b~ul~~ktm&~;~l~g~e1~~~;e~~~1~1es~r~j:~~~~an~j~~=~!~io~f~
istovjetnom engleskom. Ako se ve zbog pomodarstva ili tromosti duha nije potraio hrvatski
izraz, trebalo se podsjetiti da jo uvijek imamo vjerojatno ne manje germanizama negoli angliciza-
ma. Dodue, autsajderi~ poee se u najnovije vrijeme zajedno s drugim amerikanizmima, sasvim
ugodno ljekariti ak i u spisateljskom umotvorstvu, to je navelo i Vladu Gotovca da se s njiho
vom slikom poslui u svojim znamenitim Autsajderskim fragmentima. To, meutim, ne oprav-
dava njihovo ustolienje u samom naslovu prijevoda jedne ozbiljne knjige. To vge to u hrvatskom
jeziku imamo zaista mnotvo primjerenih rijei. Aussenseiter-i ili outsider-i mogu u nas biti: - ako
ve ne u doslovnom prijevodu - izvanci, a ono u smislenom: prozvanci, postranici, usputnici i
uzgrednici, znai i mimogredci, a i krajputnici i zaplotnici, za razliku od krajputaa (krinih) i
zaplotnjaka (svakojakih); kao pobonici obino su nesudionici, potisnuti inopripadnici ili nepri
padni odstranjenici, dok su kao otuenici, oigosanici i izopenici ponajee drznici pae i stekliJi.
A zar za koopemo nesuvislog uljeza autsajdera ne bi bio dostatan i starohrvatski zaJlac?l
Vieznani naziv to smo ga u hrvatskoj knjievnosti imali za heretike i krivovjemike jo u doba
refonnacije. Starostavni zaJlac moe biti ovjek koji je ne samo skrenuo, izaJao i saJao sa znanih
putova bespua, ve i zaJao na nova do drugaijih obzorja da bi uzaJao.
Osobno se opredjeljujem za skupni naziv uzgrednici, zbog sadrajno-zvukovne obiljebe: oni
~~:.gredu uz kao izgrednici na bespuima duhovnih putova, ne marei za putokaze cesto-redarstve-
Armenije i Bugarske do Francuske i Engleske, te od Italije do panjolske,

Nizozemske i Njemake. Temom Vjenoga ida, kao znamenom prokletog
idovskog naroda, i simbolom osamljena i gonjena ovjeka to uzalud eka na
povratak Bogoovjeka, bavit e se mnogi duhovni stvaratelji u gotovo svim
zemljama, osobito u Njemakoj (ukljuujui i Goethea i jo vie Wagnera).
Pjesnik i filozof R. Hamerling uzvisit e lik Ahasvera, u njemakoj knjievno-
sti, u opsenom epu, u simbol samog ovjeanstva koje se nikada ne smiruje,
luta i bludi ali uvijek dalje ivi422 (U hrvatskoj knjievnosti A.enoa pie
Vjeni Zid u Zagrebu, a uzgred problemom idovstva zaokupljeni su i drugi,
od A.G. Matoa do P. egedina.)
No, rasue i bezdomovinstvo idova uvjetovalo je takoer jednu veoma
znakovitu i protuslovnu injeninost. Dok e se svijet - ukljuujui i predstav-
nike idova - u svom umovanju o idovstvu uglavnom i preteito baviti pro-
blemom njihova izjednaivanja i poistovjeivanja s novim drutvenim i narod-
nim zajednicama, u skrivenoj nutrini samog idovstva legenda o Ahasveru od-
ravat e misao kako o teolokoj tako i etnikoj sudbini idovskoga naroda,
da bi se na kraju izrazila u cionistikoj tenji povratka u vlastitu postojbinu.
Engleski pjesnik Christofer Marlowe (1564-93), najvei engleski dramski
u
pisac do Shakespearea, dao je svom Maltekom Zidovu lik nemoralna o
vjeka talijanske i engleske renesanse: onkraj religija i morala. Ali uinivi
ga sredinjim likom sueljavanja triju religija, kranske, muslimanske i idov-
ske, Marlowe govori i o tragediji i o naliju povijesne uloge idovstva. Postavi
najmonijim ovjekom, bogati malteki idov - Barabes izdvojit e se naj-
prije od svoje idovske zajednice, ali e se potom ponijeti posve izdajniki i
prema kranima, dovodei potajno Turke na Maltu jer hlepi i za politikom
moi i vlau. Dosljednom bezobzirnou svoga postupanja, Barabes je utjelov-
ljenje kategorikog imperativa nemoralnosti, dotino makijavelistikog shvaa
nja svrhovitosti. Dodue, to ga ne spaava ve samo potie njegovu zlu kob,
jer na isti nemilosrdni nain postupaju i svi ostali u borbi za prevlast, to e
rei i za opstojnost. Nikakva z'!iednika humanost ne nadsvouje meusobno
zavaene ispovijesti. Obratno: Zidovi, krani i muslimani ujedinjuju se samo
u spremnosti za totalnu nehumanost - saima nam H. Mayer poruku Marlo-
weova Maltekog Zidova. No, ovaj je, u toj nehumanosti, jamano, zbog svog
uzgrednikog poloaja i nepripadnikog postupanja osuen na tee posljedice,
tovie on se sam sruio u ponor koji je namijenio svojim neprijateljima.
Shakespeareov Shylock iz Mletakog trgovca jo u mnogo veem stupnju nosi
znaajke bitnih svojstava idovske zbilje. Iako imuan mletaki lihvar, Shylock
se izazovno ponosi svojom idovskom vjerom a mrzi i prezire krane i njihovu
vjeru. A onda kad je ostavljen od svojih najbliih, i na okrutan nain prevaren
i popljuvan od drutva, on se preobraava u pravo osvetniko udovite. Uobi-
422 Usp. G. ~amlalovi, Ahasver, HE, l, 115.

ajeni idov i lihvar s mosta Rialte - kao Shylock - postaje znamenom

>>reprezentativne mrnje<< idovstva prema drugima, jer on kao pripadnik iza-
branog ))svetog naroda ne smije da zaboravlja i oprata suparnicima423
U punoj suprotnosti s takvim predodbama o idovima u Engleskoj e
se, par desetljea poslije Marlowea i Shakespearea, pojaviti izrazito proidov-
ski spisi. U godini pogubljenja kralja Stuarta (1648), Eduard Nicholas objav-
ljuje u Londonu Apology for the Honorable Nation of the Jews, a dvije godine
kasnije i prijevod spisa idovskog rabina Monaseha ben Israela The Hope of
Israel, u kojima se zagovara uklanjanje engleskog ustruavanja prema idov-
stvu i navijeta ispunjenje mesijanskog obeanja (Daniel 12,7) o povratku i-
dova u njihovu palestinsku domovinu nakon njihova potpunog rasua po svije-
tu. Ovime je (po H.Mayeru) >>Zapoela udesno ekstremna filosemitska litera-
tura usmjerena zapravo na stvaranje mogunosti utjecaja idovskog kapitala,
ali i kao izraz pouzdanja u biblijske Boje naloge. Prisutnost takve povoljnije
klime pogodovat e uraivanju idovstva u englesko drutvo kapitalistiko-im
perijalnog razdoblja, no nipoto nee ukloniti uvstva nesklonosti, sve do ne-
prijateljske nabruenosti, kakva su izrazili naivei engleski pisci Marlowe i Sha-
kespeare u likovima maltekog i mletakog idova. Dokaz takva duhovna pro-
tuslovlja bit e obiljeen, s jedne strane, ulogom to e je zadobiti u Engleskoj
bankarska loza Rothschild i dravnik B. Disraeli, a s druge, idovskim liko-
vima u knjievnom djelu Dickensa. Charles Dickens (1812-70), koji po svojim
shvaanjima vjerno prianja uz prosvjetiteljske ideje a postaje knjievna savjest
svoga vremena jer je na strani pravde i ponienih, ocrtao je- meu inim- dva
izrazito oprena ali podjednako idovska lika. U Oliveru Twistu nalazimo kra-
lja gangstera Fagina koji zbog objedinjene moralno-tjelesne runoe ne zaslu-
uje nikakve samilosti do krvnikog pogubljenja. U njemu je tip idovstva pri-
kazan tako da se nakazna Shylockova slika ne da dognati dalje. A u njegovu
posljednjem romanu Our Mutual Friend (1865), meu skorojevikim, plemi
kim dangubama, te idovskim i kranskim lihvarima, nalazimo dobroudna
starca i utljiva dobroinitelja Mr Riah Aarona koji ipak ostaje >>nesnosni i-
dov<<. I njegova se djelatnost >>ne odvija bez besramnosti, pae izaziva antise-
mitske podbadalice: idovi i plemenitost! Tako i dobroudni Riah Aaron
biva prezren od gorih od sebe. I bez obzira na to to opreka izmeu njega i
Fagina - onog riokosog straila, neovjenog i podlog, koji novanom moi
vlada jatom lupea i ubojica- ne moe biti vea, ipak njihove osobne znaajke,
kao i odnos drugih prema njima, odreuje u biti njihovo idovstvo. Slinu
sudbinu, kao Dickensonov dobronamjerni Riah Aaron, doivljava i plemenit,
obrazovani i imuan idov Daniel Deronda prema kojemu je George Eliot
nazvala i svoj roman (1876). im se izjasni: Ja sam idov - razaraju se sva
nadanja i oekivanja: i njegova i njegovih subesjednika. Autorica George Eliot
423 Usp. H. Mayer, n.dj., 452-8.

(knjievno ime Marian Evans) sukladno svom slobodoumlju (prijateljuje s H.

Spencerom i smjelo promie Comteov pozitivizam) uinila je Derondu pleme-
nitim i uzornim mlaim engleskim gentlemanom, ali njegovo idovsko podrije-
tlo ostaje zaprekom poistovjeivanja s neidovskom okolinom. U stvarnom i-
votu jedva e neke male razlike biti i u takvu povijesnom sluaju kakav pred-
stavlja Benjamin Disraeli (1804-81), koji je uz Gladstonea bio najvei britanski
dravnik 19. stoljea. Pretpostavka za njegov politiki put bilo je, jamano,
prekr!tenje, prijelaz na kranstvo s cijelom obitelji kad mu je bilo 13 godina.
I premda je jo u 18. st. u engleskom Donjem domu bilo ve dosta pokr!tenih
idova (meu inima i ekonomist David Ricardo), njegov ulazak u Donji dom
(1837) doekan je s negodovanjem: Shylock i Prodava starih krpa! Svo-
jom umjenou i bewbzirnou postat e najuspjenijim politiarem viktori-
janske Engleske, ljubimcem kraljice Viktorije u iju je krunu unio biser car-
stvo Indije, najistaknutijim predstavnikom viktorijanskog morala himbena svi-
jeta i cinizma, a osim slavljenog dravnika, bio je i pisac drutvenih romana,
te prijatelj dama i Oscara Wildea koji je ivio u svijetu Disraelijeva lordovskog
Beaconsfieldisma. Za sve vrijeme, i kao predsjednik konzervativne vlade,
Disraeli nije bio samo politiki Shylock. Ni Engleska, ni kr!anstvo, niti plem-
stvo i torijevska stranka, pa ni carstvo i sama kraljica - nisu mogli izbrisati
pae ni potisnuti njegovo idovstvo. U raspravi o priputanju u Donji dom
zastupnika idovske vjeroispovjesti, on e - kao pokriteni Zidov - dobaciti
izvornim kr!anima: to vam vrijedi vae krianstvo ako ne vjerujete u nji-
hovo idovstvo? Za izvritelja svoje oporuke opunomoio je svoga idovskog
prijatelja Nathaniela Rothschilda (koji e i" sam postati lordom), odredivi da
svaki nasljednik mora nositi ime Disraeli. Jamano, poslije svega i u smrt je
otiao kao idovski uzgrednik, koji to nije htio biti za ivota pa se stoga idov-
stva bio i odrekao izvanjski, ne porekavi ga zapravo nikada svojim bivstvom.
To se oitovalo u svemu pa i u najviim dravnim poslovima. Malo pred njegov
kraj, na vrhuncu njegove europske slave, na europskom kongresu (1878) veli-
ao je kao kongresni lav, ali njegov glavni suparnik i dostojan sudionik Bi-
smarck rei e za nj oito s divljenjem: Stari idov, to je ovjek! Sve u
svemu, idui svjesno za uraivanjem u englesko drutvo, i postigavi to zna-
laki do vrhunskih nesluenosti, Disraeli se proslavio boljim i odlunijim voe
njem imperijalnije engleske politike od izvornih Engleza, ali je u svojoj biti
ostao ukotvljen u svom naputenom idovstvu424
Na njemakom tlu predodba o shylockovskoj naravi idovstva nastala je
jo prije negoli na engleskom. I to ne u posrednom, knjievnom obliku ve u
teolokom spisu Martina Luthera O tidovima i njihovim laima (Von der Jue-
den und Iren Luegen, Wittenberg 1543). U njemu Luther, profesor filowfije i
osniva protestantizma u Njemakoj, prikazuje idovstvo kao kugu, zarazu i
"' Isto, 7fHI, 180, 259, 294-300, 309-16.

U SUVREMENOM PROMI~UANJU ZLOSIUA 277
nesreu koju valja istrijebiti iz kranskih zemalja, pozivajui se na biblijski

primjer istjerivanja idova iz Egipta425 Tako otro protuidovsko raspoloenje
bilo je potaknuto dvama razlozima. Prvotno, sve veim idovskim doseljava-
njem u njemake zemlje, to je bilo uvjetovano njihovim protjerivanjem iz
Spanjolske i drugih zapadnih zemalja, ali i razdrobljenou njemakih dravica
i njihovom otvorenou prema europskom Istoku, kuda su se idovi sve vie
usmjeravali radi izbjegavanja progona a i poradi trgovinskih pogodnosti. Dru-
gotni razlog takvom radikalnom antisemitizmu bio je u tome to je Luther,
kao voa reformacijskog, protupapskog pokreta, nastupio s programom borbe
za obnovu i istou kranstva, koje posvuda ugroavaju Zidovi i izopauje
sam rimski papa.
Nasuprot odravanju takvog, europski uvrijeenog, protuidovskog nera-
spoloenja, i u Njemakoj nita manje ako ne i vie negoli u drugim zemljama
- usporedo s jaanjem idovskog utjecaja u drutvenom ivotu- imamo pojavu
i jaanja njihova ugleda i priznavanja njihove uloge u duhovnom ivotu. To e
se oitovati kako u sve veem broju istaknutih javnih i kulturnih djelatnika
idovskog podrijetla, tako i u nepristranijem pae i pozitivnom uprizorenju
idovskih likova u njemakoj knjievnosti.
Gotthold Ephraim Lessing (1729-81), pjesnik i pobornik prosvjetiteljskih
shvaanja, kao teoretik i utemeljitelj narodne njemake umjetnosti, bit e zao-
kupljen idovskim pitanjem, jamano ne tek zbog svog podrijetla, od samog
poetka pa do kraja svog stvaralatva. U igrokazu lidovi (1749) dvadesetogo-
dinji pisac jo nema razumijevanja za povijesnu podlogu idovskog uzgredni-
tva pa nelagodu suodnoaja pripisuje duevnim udljivostima i nepoznavanju.
On svoga idovskog putnika, usprkos munim susretima s kranima, rie tako
savreno dobrim da se njegova plemenitost priinja posve nevjerojatnom. Les-
sing zna da su idovi u stanju prezrenosti i potlaenosti, te da ih okolnosti
upuuju na trgovinu i lihvarstvo, ali vjert-9e u prosvjetiteljsko razrjeenje pre-
drasuda. A )>da bi se u to povjerovalo, Zidove se mora poznavati bolje doli
po strvinarskoj klatei koja vrluda po godinjim sajmovima<<.! u svojoj dram-
skoj pjesmi Mudri Natan (1779) Lessing ostaje u biti pri istovjetnom stanovitu.
Pri tom on (Natanova) idovstvo ne tumai kao etniku ve samo kao vjersku
odvojenost, koja je sluajna i zamjenjiva. Zagovara zapravo stapanje, ili tonije
pretapanje, idova u njemaku nacionalnu zajednicu. Lessing dodue daje
znati da i mudri idov - i pored sve snoljivosti i dobrodolosti na koju nailazi
- ostaje inopripadnikom i uzgrednikom, ali ga eli kulturom i humanou oslo-
boditi shylockovskih znaajki da bi postao prihvatljiv i izjednaljiv. A u tom
pogledu njegove tenje ostaju u razvalu izmeu zbiljnosti i mogunosti. Naime,
do 18. st. a i dalje - prema sudu Gershoma Scholema - idovi su u Njemakoj
u osnovi ivjeli na isti nain kao i drugdje: posjedovali su nezamjenljiv identi-
415 Usp. R.Hilberg, n.dj .. 8-10, 257; N.Levin, n.dj.,S--10

tet. Ipak, u Njemakoj su dvije njihove krajnje drutvene sastavnice odreivale

opu svijest o idovima: dvorski idovi i idovski lihvari. I obje te skupi-
ne: - gospodarsko-novarski moni dvorski idovi, i drutveno najnii stalei
i slojevi - bile su povezane s Nijemcima ... na ivotno opasan nain (Scho-
lem). Zbog toga premoivanje razlika i jaza izmeu domaeg i idovskog pu-
anstva ostaje izvan dosega. Navlastito zato jer postoje granice snoljivosti
(H. Marcuse) na razliitim drutvenim razinama, i do razliitih stupnjeva meu
razliitim drutvenim slojevima ili staleima426
Friedrich Schiller (1759-1805) zauzima se poput Lessinga za opeovjean
ske ideje, ali nasuprot njemu, i prosjvetiteljskom zahtjevu za jednakopravnost
i odomaivanje idova, u svojoj drami Razbojnici istie ideju idovskog mesi-
janizma u smislu ponovne uspostave izraelske drave. Moritz Spiegelberg, je-
dan od trojice glavnih likova, to izriito propovijeda. idovi, cijeli jedan na-
rod, rastjerani su po svijetu da torbare starim daskama i kopama, ali ideja
nove idovske drave ivi: Sakupit emo je opet u dolini Jozafata, otjerati
Turke iz Azije i ponovno podii Jeruzalem. Svi stari obiaji moraju opet van
iz drvena drka. Zavjetni koveg bit e opet zavaren. Novi zavjet izglasan. Na
Mesiju se jo eka, ili ti ili ja, ili jedan od nas dvojice. Prema tome, ovdje u
Schillera nema ak ni dvojbe i kolebanja izmeu idovskog mesijanizma i pro-
svjetiteljsko-kozmopolitskog asimilacionizma. A valja pripomenuti da se u
18.st. javljaju i u zbilji propovjednici takvih sanjarija (posebno se spominje
neki Zidov, vjerojatno Jakob Frank)427
Ipak, u 19.st. i u Njemakoj kao i u drugim europskim zemljama, prilino
je uznapredovala emancipacija idovskog ivlja u dvoznanom i protuslovnom
smislu: u stapanju ili poistovjeivanju s nacionalnom kulturom, a istodobno i
nasuprot ovome, u jaem oitovanju idovske etniko-vjerske zasebnosti. A
povrh toga, u isti mah idovstvo je djelovalo dvostruko izgredniki: prekomjer-
nim i bogatstvom i znanjem. Odvie bogati i odvie pametni idov, makar
i onaj pokrteni, podjednako su i lako nanovo uzbuivali jedva neto potisnute
predrasude, osobito u niim pukim slojevima. Posebno valja uoiti da je oslo-
bodilaki rat protiv Napoleona, tj. francuske okupacije, neizbjeno ispao pro-
tivan prosjvetiteljskim idejama i idovima koji su ih mahom gorljivo zastupali.
U sporu to se u svezi s tim razvio, krivo je imao slobodoumni obraenik
Heinrich (Harry) Heine kad je igosao antisemitizam njemakih domoljuba
kao jednostavnu drutveno politiku reakciju. Budui da se nacionalno porob-
ljivanje ne moe pravdati nikakvom naprednou, slini su sudovi mogli samo
jaati antisemitizam. Takvi su bili npr. oni u spisu Saula Aschera: Germanoma-
nija. G. Freytag iF. Dabo pisat e o pozitivnim idovskim likovima u Njema
koj kao i o njemakim idovima, za razliku od nijemstvu tuih nenjema-
426 Usp. H. Mayer, n.dj., 261-72; G. Scholem- u: Nijemci i idovi, Frankfurt a/M, 1967,
24-5.
427 Isto, 237-5.
kih idova, dok e dr. L. BOme upuivati na izlaz za prevladavanje protur-

jeja izmeu idova i Nijemaca u sveopoj njemakoj revoluciji. Heine e se
zanositi kransko-idovskom simbiozom, kakvu su npr. predstavljali bankovni
monici Rothschildi, koji su protegnuli svoju mo od Njemake i Austrije do
Francuske i Engleske (a potom i Amerike) ali e i drugovati ne samo s H.
Balzakom, nego i s K. Marxom, ostajui idov meu Nijemcima, a Nijemac
meu Francuzima. Za takvog Heinea Goethe nee mariti, ali e se s njime
oduevljavati jedan Nietzsche i o boavat e ga austrijska carica Elizabeta428 A
Marx e, ba za vrijeme svog ophoenja s Heineom u Parizu, u svojoj raspravi
o idovskom pitanju (1844) iznijeti miljenje da se drutvena emancipacija i-
dova u svijetu moe postii samo emancipacijom drutva od idovstva<c. A to
bi se imalo obistiniti ))im drutvo uspije ukinuti<< empirijsku bit idovstva:
))torbarenje i njegove pretpostavke. Time posebna idovska svijest nee vie
imati predmeta, jer e subjektivna i praktina osnova idovstva biti oovjee
na, pa e i ))sukob ovjekove individualno-osjetilne egzistencije s geneTikom
egzistencijom biti ukinut 429 Bila su to - u osvrtu na Bauerove poglede -
zanimljiva teorijska dokuivanja za koja, meutim, povijesna zbilja nije poka-
zala nikakva razumijevanja. A niti su (oni) idovski uzgrednici i izgrednici
ostaloga svijeta, to su za takva povijesno-drutvena domiljanja imali i previe
sluha, u pokuaju njihova obistinjenja nali svoje oovjeenje i meusobno
izjednaenje.
U svim europskim zemljama, i to ini se vie u protestantskim negoli u
katolikim, pokrtenje idova predstavljalo je - po rijeima Heinea - ula-
znicu za europsku civilizaciju, a pogotovu za njihovu integraciju u domorodnu
naciju430 . Tu su ulaznicu plaali mnogi voljno s uvjerenjem u njezinu opu
svrhovitost, a mnogi s pridrajnom proraunatou gledom na vremenitu probi-
tanost. Meu mnogim duhovnim veliinama europskog idovstva meu pokr-
tenima a neki i meu idovomrscima nali su se: Gotthold i Theodor Lessing
i Moses Mendelssohn, Heinrich Heine i Karl Marx, David Ricardo i Benjamin
Disraeli, Saverio Mercadante, Felix Mendelssohn-Bartholdy i Robert Schu-
mann, Ludwig Borne i Hugo v.Hofmannstahl, Friedrich Julius Stahl (Joel Joel-
sohn) i Walther Rathenau, Marcel Proust i Henri Bergson, Moses Hess i Ber-
thold Auerbach, Albert i Jochanan Bloch i Wilhelm Raabe, Maurice Sachs i
Georg Brandes (Morris Cohen), Arthur Trebitsch i Otto Weininger, Karl
Kraus i Max Steiner431
Bez obzira na pobude, povijesno gledano, pokrtavanje je bilo najoitiji
znak voljnosti idova za stapanje s domorodnim puanstvom, njihove spoznaje
428 Isto, 277-90.

429 K. Marx, Zur Judenfrage, Deutsch-Franzosische Jahrbucher, Paris, 1-2, 1844; prij. u:
Glavni radovi Marxa i Engelsa, 103-126.

430 Usp. H. Mayer, n.dj., 286.
431 Isto, 305-8, 316-32.

da samo dobrovoljnim pristankom na asimilaciju mogu izbjei povijesnu sud-

binu izdvojenih inorodaca i oigosanih inovjeraca, progona i pogroma. Bio je
to zapravo jedini put izlaza iz stanja otuenosti prema punoj graanskoj ravno-
pravnosti, to je eo ipso podrazumijevalo i prihvaanje i stjecanje nacionalnosti
pojedinih europskih naroda. Pri tom je znakovito da su tome teili uglavnom
oni obrazovaniji iz srednjih slojeva; ali su zbog toga bili i prezirani iz idovskih
i neidovskih redova kao idovski skorojevii. W. Raabe e pisati o onima koji
e do smrti tugovati zbog usvojene domovine, a H. Heine - koji je postao
takav Nijemac da je za nj svaka glupost i podlost koja se poinja s ove strane
Rajne Boji blagoslov - ostaje u Parizu unato svom bijelom katehumen-
skom odijelu pravi idov, kojemu sva posveena voda, sav francuski ampa-
njac i njemako rajnsko vino ne ispire semitsku krv iz ila432 Oni iz najimu
nijih slojeva, naroito meunarodni novarski monici, mogli su sebi priutiti
povlasticu da ne plaaju ulaznice odricanja od idovstva pokrtenjem. Takvi su
mahom postajali ako ne protivnicima svakog patriotizma, a ono svakako svake
nacionalne iskljuivosti i ograniavanja, te najglasnijim pobornicima nadnacio-
nalnih kozmopolitskih ideja. Jo u ranokapitalistikom razdoblju, od 15116. st.,
kua Fugger (iz Augsburgha) postat e dvorskim financijerom najmonije eu-
ropske dinastije Habsburgovaca, a u kasnijim stoljeima crta dvorskih {drav-
nih) financijera oznaena je imenima: Oppenheimer i Wertheimer u Beu,
Liebmann, Gompers, Ephraim, ltzig, Isaak u Pruskoj, Behrens u Hannoveru,
Lehmann u Halberstadtu, Baruch i Oppenheim u Bonnu, Seligmann u Miin-
chenu, Kaulla u Stuttgartu i Rothschild u Frankfurtu i Beu. Na poetku je
kua Fugger kao najvei financijer, na kraju kua Rothschild kao najvea mo
kapitala. Kao to je prvi veliki dvorski financijer suodredio tijek svjetske povi-
jesti svojom odlukom za Habsburgovce, tako je to uinila i kua Rothschild
kad je svoju financijsku mo poloila na pliticu alijanse u borbi protiv Napoleo-
na<< (H. Schnee). Potekavi iz Frankfurta, Rotbschildi e postati glavnim nov-
arskim monicima i u Beu, Napulju, Parizu, Londonu, gdje e i njihov poli-
tiki utjecaj biti oznaen titulom baruna ili lorda, a dakako preselit e se i u
SAD. Nasuprot nagnuu i stremljenjima obih spomenutih skupina ostajali su
puki idovski slojevi. Kao ovjek koji se nikako ne moe asimilirati siroma-
ni i neobrazovani idov (H. Mayer) bio je osuen na diskriminaciju prezre-
nog istonog idova433 U sve tri skupine odravat e se zavjetna misao o
ponovnoj uspostavi izraelske drave iz koje e se potkraj 19.st. javiti organizi-
rani cionistiki pokret za njeno oivotvorenje, a iz srednjih i siromanih slojeva
proizii e, jamano nimalo sluajno, brojniji teoretici i prvaci, pobornici i
sljedbenici marksistikog internacionalizma.
432 Isto, 306-7.

433 Usp. E.C. Conte Corti, Kua Rothschildu vrijeme svojega cvata 1836-71, Leipzig, 1928;
H. Schnee, Rothschild: Povijest jedne dinastije financijera, Gottingen, 1962; H. Mayer, n.dj.,
284-S. 306-7.
Ferdinand Lassalle (1825--64) bio je sin imunog idovskog trgovca ali se

isticao svojim protuidovstvom. Kao socijalistiki teoretik i prvak imao je ve-
like zasluge za njemaku socijaldemokraciju. Od druenja s Marxom i Engel-
som odvojilo ga je to to je kao filozof ostao eklektik pa je, vjerujui u evolu-
tivni put socijalizma, postao protivnik marksizma. U prigodi njegove smrti (po-
ginuo u dvoboju) Engels e mu priznati da je bio jedan od najznaajnijih ljudi
u Njemakoj, ali i rei )>bio je privremeno nesiguran prijatelj, a za budunost
siguran neprijatelj, nagovijestivi time - i ne slutei - kobnu sudbinu mnotva
idovskih marksistikih revolucionara. U budunosti e kao sigurni neprija-
telj~~ socijalizma, to e rei i svojih marksistikih ideala, redom biti oigosane
i pasti rtvom staljinistikih >)istki najistaknutije glave sovjetskog i meuna
rodnog komunizma. Lav Davidovi Trocki-Bronstein (1879-1940), koji je ho-
tio biti knjievnikom a postao uz Lenjina socijalistikim teoretikom i najistak-
nujtijim voom oktobarske revolucije u Rusiji, doivio je traginu sudbinu iz-
gona i jo kobnije smrti, a traiti uzroke tome samo u osobnim znaajkama
Staljinove vladavine bilo bi povijesno gledano odve bezazleno i prostoduno.
Oni su, jamano, prije svega u tome to je Trocki, ostavi uzgrednikom i soci-
jalistike revolucije, jer se nije mogao srasti ni sa sovjetskim ruskim drutvom,
postao pobornikom permanentne svjetske proleterske revolucije, kad je to,
kao neostvarivo, postalo neprihvatljivo za ostale rusko-sovjetske voe. Da su
u idovskom uzgrednitvu bili razlozi i za uklanjanje drugih idovskih prvaka
oktobarske revolucije i Sovjetskog Saveza, oito je ve i po tome to su sudski
progoni za uklanjanje Staljinovih protivnika tridesetih godina bili zapravo i
ustrojeni kao procesi idovima. Grigorij Zinovjev (Hirsch Apfelbaum, 1883-
1936) jedan od najbliih Lenjinovih suradnika i predsjednik Kominterne - bio
je pogubljen; Karl Bemhardovi Radek (1885-1939) poljski i njemaki socija-
listiki prvak koji je s Lenjinom doao 1917. u Rusiju, i bio tajnik Kominterne
- osuen je na desetogodinju robiju; Lev B. Kamenjev (L.B. Rosenfeld,
1883--1936) preivio je doivotno progonstvo u Sibir za carizma ali nije izbje-
gao staljinistiko smaknue, kao ni Mihail P. Tomski (M.P. Jefremov); Aleksej
l. Rikov (A.!. Rykov, 1881-1938) bio je narodni komesar za unutranje
poslove a poslije Lenjina (od 1924. do 1930) i predsjednik sovjetske vlade, da
bi bio pogubljen kao stalni neprijatelj, a Nikolaj l. Buharin (188S-1938)
jedan od prvaka i teoretika boljevike stranke od njezinih poetaka, suradnik
Lenjina jo iz emigracije, koji je za nj rekao da je >)najmudrija glava stranke,
protivnik Trockoga, prvak i predsjednik Tree Internacionale - u interesu re-
volucije i SSSR-a priznat e lane optube ali e svejedno biti strijeljan434 .
Staljin, ili tonije: rusko-sovjetski socijalizam, znao se i poslije toga koristiti
idovskim uzgrednicima i u SSSR-u (L.M. Kaganovi, M.M. Litvinov, alias
Finkelstein i dr.) a naroito u meunarodnom komunistikom pokretu, da bi
ih kasnije olako odbacio pa i zgazio. Komunistiki prvaci idovskog podrijetla
4 )4 Usp. H. Mayer, n.dj., 238--43.

bili su oslonac pri uspostavljanju prosovjetskih reima u gotovo svim istono

europskim zemljama od Variave i Berlina, preko Praga do Budimpete i Bu-
kureta, ali potom i meu prvim rtvama insceniranih sudskih procesa za nji-
hovu likvidaciju, optuivanim meu inim i za titoizam i za cionizam. U Maar
skoj su u smrt poslani Laszlo Rajk i Tibor Szoeni od svog idovskog sudruga
Matyasa Rakosija, koji je, dokazujui svoj antisemitizam, na kraju drugog
svjetskog rata govorio da ima takoer idovskih faista. U Pragu je osuen
Rudolf Slanski s preteito idovskom skupinom, o emu svjedoi Arthur Lon-
don. Staljinova smrt (1953) omela je pripremljene procese: u istonom Berlinu
idovskim izdajnicima s uhienima Leom Bauerom i Brunom Goldhammerom,
te u Sovjetskom Savezu protiv idovskih lijenika okrivljenih za smrt M.Gor-
koga i za pokuaj umorstva samog Staljina435
Sve to upuuje na zakljuak da zarazi antisemitizma, koja je latentno pri-
sutna za sve vrijeme idovskog rasua, a povremeno izbija kao pogibeljna epi-
demija, nije odolio ni revolucionarni marksistiki pokret, u kojemu su sami
idovi igrali najistaknutiju ulogu. Jamano, povijesno uvjetovano: da bi nali
rjeenje idovskog pitanja u posvemanjem skladu internacionalistike svejed-
nakosti. Time su i sami posredno a neki i izravno pridonijeli odravanju pae
i raspirivanju protuidovskog raspoloenja.
Kad je svijet pomalo ve bio zaboravio na ranije progone idova, u pro-
lom su se stoljeu ak i takvi idovski duhovi kao Heine, LassaUe i Marx
obarali na europsko idovstvo, zanosei se mislima o mogunostima njegove
integracije, dotino svrhovitosti i opravdanosti njegove asimilacije. Potkraj sto-
ljea Dreyfusova afera u Francuskoj uzbudila je podjednako i idovske i protu-
idovske duhove. U ovom stoljeu idovsko je pitanje zaotreno najprije zbog
sloma starog europskog poretka u prvom svjetskom ratu i u svezi s tim zbog
boljevikog socijalizma u Sovjetskoj Rusiji, te Mussolinijeva faizma u Italiji
i Hitlerova nacional-socijalizma u Njemakoj, dotino u sklopu nepomirljiva
sukobljavanja komunistike i faistike ideologije u cijeloj Europi.
O protuidovskom raspoloenju poslije prvoga svjetskog rata moe se pro-
suditi prema knjizi Theodora Lessinga Mrnja Zidova prema sebi (Berlin,
1930) koja je isprepletena mrnjom prema idovima. Tu knjigu o idovskoj
samomrnji Lessing nije pisao s protuidovskih ve naprotiv s cionistikih sta-
novita, a bit e i ubijen u ekom izbjeglitvu 1933, na dan proslave u Niir-
nbergu Hitlerove pobjede. Lessing se pita: Kako to da svi ljudi vole sami
sebe, a samo idov sebe ne voli? I ruga se sinu prevrtljiva idova trgovca
koji postaje jedan meu ostalima i djeluje doista bajoslovno. Samo: Mo-
da malice prenjemaki da bi bio potpun Nijemac. Kao primjere idovske
samomrnje Lessing navodi mnoga poznata intelektualna imena: filozof Paul
Ree, intimni a zatim otueni Nietzscheov prijatelj; pjesnik Walter Cale samou-
435 Usp. R. Hilberg, n.dj., 674; N. Levin, n.dj., 366-70; H. Mayer, n.dj., 240-2.
bojica; znanstvenik Otto Weininger, zastupnik neodarvinistike rasistike teo-

rije; pisac MaximiJian Harden (F.E. Witkovski) koji je sablanjavao javnost
politikim procesima, filozof Max Steiner, koji je zavrio samoubojstvom kao
i Weininger i Cale; pisac Arthur Trebitsch je primjer zabludnog ivota divljeg
idovskog antisemita, a za pisca Karla Krausa veli se da je poput Steinera,
))mrzio kao najopasnijeg nosioca lanih ideala moi i uspjeha: otrcano knji-
evno idovstvo<<, a pogotovu novinarsko 436 . Bez obzira to je upitno mogu li
se npr. K. Kraus i slini uvrstiti u antisemitite, Lessingovi sudovi svjedoe da
su oni takvim smatrani u onim idovskim redovima koji su se protivili stapanju.
Kad je rije o antisemitizmu u socijalistikim redovima onda je znakovito
u kakvim se sve pojavnostima oituje. Protuidovstvo se javlja i kod inae
znanstveno ozbiljnog Marxa u spomenutoj raspravi, a osobito u odnosu na
nadahnutog ali povrnog Lassa11ea. Dok e ovaj napadati Aarona Bernsteina
(koga e braniti poznatiji E. Bernstein) da sa svojim iskvarenim )>jidi njema
kim kvari narodu polako, ali sigurno, ak i njegov jezik i genij toga jezika!
Takvu lakoumnost, iznesenu ne u novinskoj ve u politikoj knjiici za radni-
tvo, Lassallov biograf s pravom osuuje: ))Neto je posve drugo kad se takvi
izrazi nose u mase, i uzdiu do socijalistikog programa. To je ))improvizacija
opasna razmjera a slabost miljenja koja dolazi od improvizacije je povijesna
krivnja. Posebno valja uoiti da je protuidovstvo uglavnom ipak bilo zatom-
ljeno u teorijskoj pa i inidbenoj provedbi revolucije. Za to se vrijeme nije
toliko marilo ni primjeivalo da su idovi ili idovskog podrijetla: Trocki i
Buharin, Zinovjev i Kamenjev, Kaganovi i Litvinov, Tomski i Rikov, R.Hil-
ferding i Otto Bauer, Rosa Luxemburg i Karl Radek, Max i Victor Adler i
Friedrich Austerlitz, Eduard Bernstein i August Thalheimer, Paul Levi i Par-
vus-Helphand, Laszlo Rajk i Matyas Rakosi, itd. itd. -To je u revoluciji bilo
sporedno, puko, pitanje nacionalnosti. Ono istom kasnije postaje ne samo
vano pitanje nacionalnosti nego jo k tome dobiva i sadrajni peat idovstva.
No, uzgred valja rei da idovstvo nikada nije bilo posve zanemarljiva spored-
nost i u graanskom politikom ivotu. To se oitovalo i na primjeru tako
vrsnih politiara i dravnika kakvi bijahu npr. Georges Mandel, Leon Blum ili
Pierre Mendes-France. Posljedice staljinistikih )>istki vrhova od idovskih
uzgrednika imale su dakako odraza na sveukupnu sovjetsku javnost, one su se
osjeale na svim podrujima , do tog stupnja da je, u kriznim danima domovin-
skog rata protiv Hitlerove Njemake, bi1o izrazitog nepovjerenja ak prema
idovskim borcima u sovjetskim partizanskim odredima. A o pogubnosti poti-
canja protuidovstva u okviru staljinistikih istki i sovjetske hegemonistike
politike protiv >>nacionalnog komunizma rei e Sartre na primjeru RAkosija:
RAkosi je slijepo iao do kraja: i sam idov, okruen idovima, nije se ustru-
436 Theodor Lessing, Mrnja idova prema sebi, Berlin, 1930, 47, 50, 132, 140, 249 (usp.
H.Mayer, n.dj., 144--6, 326-32).
avao da snanom anticionistikom kampanjom rasplamsa antisemitizam Ma-

ara437.
Uz sve ovo valja pripomenuti da su u svakovrsnom zatiranju sloboda du-
hovnog stvaralatva idovi redovito bili prvi na udaru. No, u tom pogledu i
sami Zidovi nisu bili nikakva iznimka. Za primjer njihove nesnoljivosti moe
posluiti bijesan nain na koji je najteim prokletstvom izbaen iz idovske
vjerske zajednice u Nizozemskoj u 17 .st. Baruch Spinoza zbog svojih racionali-
stikih filozofskih shvaanja. Neka je proklet danju i neka je proklet nou.
Neka je proklet kad lijee i neka je proklet kad ustaje. Neka je proklet kad
polazi i neka je proklet kad se vraa ... Nareujemo vam da nitko s njime ne
progovori ni usmeno ni pismeno ... da nitko ne boravi s njim pod istim krovom,
ili etiri lakta blie od njega, da nitko ne ita spis koji je on sastavio. Oigosan
je i proganjan kao inkarnacija satane ija djela zasluuju da budu baena u
tamu pakla438 Jamano, sadrajno se nije gotovo nita promijenilo ve samo
koliinski kad su tri stoljea kasnije, zbog istobitnih ideologijskih prokletstava,
usred Europe upriliene lomae knjiga, a njihovi tvorci svravali u staljinisti
kim ili nacistikim logorima. A o nelagodi onih to su izbjegli takvu kob, ali
na svoj nain i sami dali obol odravanju takve klime ili duhovne obmane
mnogi su poneto i sami ispriali (npr. Ilja Erenburg, Georg Luk:ics, pa i
Ernst Bloch, itd.).
Kao krunski svjedok onog povijesnog zbivanja koje e u Njemakoj dove-
sti do pobjede hitlerizma, Thomas Mann je izrekao jedan sud o Hitleru koji je
nedvojbeno potaknut prije svega njegovim antisemitizmom. Hitler je imao
veliku odliku da prouzroi pojednostavljenje osjeaja, ne zdvajajui ni aska
i ne krzmajui nimalo - kao uostalom i sve sline demonske linosti u povijesti
- on je postojee, povijeu nataloeno, neraspoloenje prema idovima do
kraja raspirio u jasnu i ubitanu mrnju, uinivi ih glavnim krivcem za sve
nedae njemakog naroda pae i svjetske civilizacije. On je oito raunao na
to da e pasti na plodno tlo sve optube koje su idovstvo okrivljavale za sve
smrtne grijehe ovoga svijeta: od toga da >>judaizirani komunizam ugroava
sve steevine ljudske civilizacije i da je meunarodna financijska oligarhija u
rukama idova nosilac kolonijalnog porobljivanja, do toga da su idovi izmi-
slili feministiki pokret, pa ak da su krivi i za sva zla koja donosi suvremena
tehnologija439
Pri tom su Hitler i njegovi istomiljenici samo saeli rasistike teorije
Chamberlaina i Gobineaua i njihovih njemakih sljedbenika, uinivi ih tek
stoernim dijelom svoga pokreta. Hitler se propagandno vjeto nadovezao na
svu javnu i pritajenu mrnju protiv idovstva. Upravo to je njegovu programu
i davalo privid izvornog nacionalnog i socijalnog pokreta za obnovu i preporod
437 Usp. H. Mayer. n.dj., 297, 337~; J.P. Sartre, Filozofske i politike rasprave, 123.
438 ELZ, 7, 120-1.
439 Usp. H. Mayer, n.dj., 121-4, 230.
Njemake, za slom koje je toboe bilo krivo meunarodno idovstvo, koje

nastavlja ugroavati njemaki narod jaanjem ))idovsko-komunistikog u sa-
moj Njemakoj osloncem na Sovjetsku Rusiju. Jo potkraj prolog stoljea bio
je to Adolf StOcker - osniva kransko-socijalne radnike stranke, nasuprot
marksistike socijal-demokratske - koji je pisao: idovi su nacija unutar naci-
je, drava unutar drave, rasa u sreditu druge rase. A budui da samo nje-
maka krv nosi njemaki duh, to je moderno idovstvo strana kaplja krvi u
njemakom tijelu i to ))ona sa razornom moi. Bio je to onaj Adolf Stbcker
koji je prvi skovao krilaticu Deutschland, erwache! (Njemaka, probudi se),
koju e oivjeti hitlerizam. A on je, takoer, s publicistom Williamom Marrom
bio i osniva (1879) >>Antisemitskog saveza za Spas njemake domovine od
potpunog poidovenja koji je vladi uputio peticiju s oko 300.000 potpisa
protiv stalnog jaanja idovskog utjecaja, ~to ga njemaki narod ne moe i
ne smije trpjeti ako se ne eli unititi<~. A idovi su tada inili svega 1,2%
puanstva Njemake. Filozof Eugen Dtihring pisat e- na crti rasprostranjeni-
jeg mnijenja: idovi su naa nesrea- Dunost je nordijskog puka da istri-
jebi takvu nametniku rasu kao to unitavamo zmije i grabeljive zvijeri<<.
Susljedno Znanstvenom rasizmu Gobineaua, prema kome su bioloki zakoni
nepromjenjljiva injeninost prirode, Dtihring e rei: )>idovstvo moe biti
dokrajeno samo tako da se uini kraj samim idovima440 .
U raspirivanju mrnje protiv idova Hitler se naroito posluio mitom o
svjetskoj uroti idova, tj. o postojanju tajne idovske vlade koja tei da za-
vlada svijetom. Taj protuidovski mit dvadesetog stoljea bio je jednak onome
srednjovjekovnom da idovi truju bunare, ubijaju kransku djecu i obea
uju posveene hostije u sklopu provedbe avolske urote radi unitenja kran
stva. Taj se mit zasnivao na krivotvorenom Zapisniku (protokolu) starjeina
Ciona o navodnom sastanku idovskih voa na kojemu je utvrena svjetska
urota uz sudionitvo liberala, slobodnih zidara, radikala, bankara ... Mitom se
posluio jo ruski caristiki sud u vrijeme revolucionarnih nemira (1895), ali
proirio se istom u doba boljevike revolucije i graanskog rata, kada je po-
sluio kao dokaz da je ruska revolucija posljedica idovske urote. Protokol
je dobio ''senzacionalnu popularnost dvadesetih i tridesetih godina ovog sto-
ljea kada je preveden na sve europske jezike te iroko rasprostranjen po
svim europskim zemljama i u SAD. U Njemakoj on je najprije zlorabljen od
Hohenzollema, kao opravdanje za poraz u ratu i poratni mete, glad i neza-
pamenu inflaciju, a potom od Hitlera za konano rjeenje idovskog pita-
nja441.
Na poetku drugoga svjetskog rata u hitlerovskoj Njemakoj mitske pre-
dodbe o idovima bit e predoivane kao znanstveno utvrene spoznaje.
440 Usp. N. Levin, n.dj., 1~7.

441 N. Cohn, The Myth of the Jewish World-Conspiracy: A Case Study in Collective Psycho-
patology, Comnrentary, June 1966; (Usp. N. Levin, n.dj., 18-9)
Zahvaljujui postignuima velikog niza istraivaa - pie L. Klages u predgo-

voru ostavtine A. Schulera s kraja prvoga svjetskoga rata- nije vie potreban
Disraeli da bismo znali da su oni to su polegli icu svjetskog rata, i financijeri
ruske revolucije, bili idovi. to to ima po sebi s humanitetom, graanstvom
svijeta, liberalizmom, amerikanizmom, marksizmom, internacionalizmom, ko-
munizmom, boljevizmom itd. danas ne vidi samo onaj tko to ne eli vidjeti.
Na zator idova potie se prokazivanjem njihove moi himbene preobrazbe.
Sam Juda je golem, jahvinska potencija, tj. satanizam u maski ovjeka, sposo-
ban oponaati sve ljudsko bez iznimke, nadmaiti ga i nadmaenjem unititi442
Ostavi do kraja poklonikom (ne jedino) spenglerovskog filozofskog umo-
vanja o istobitnosti borbe i ivota, Hitler e neodstupno ustrajati na nunosti
i opravdanosti uklanjanja idova. On e to (1942) i u najuem krugu s uvjere-
njem ponavljati: Ne smije se imati nikakve samilosti s ljudima kojima je sud-
bina odredila da nestanu<<. Za nj su idovi bili i ostali uzrok rata i sveopi
(univerzalni) otrov sviju naroda 443
Mussolinijevo osobno shvaanje idovskog pitanja, a onda i itavog tali-
janskog faizma, prilino se razlikovalo od ovakva Hitlerova steklitva. Dola-
zei i sam iz socijalistikih redova, znao je da se marksistiki pokret ne moe
pripisati samo idovstvu. Dodue, i on e u poetku isticati idovski znaaj
boljevizma, ali e ve 1920.rei: Boljevizam nije, kao to puk vjeruje, idov-
ska pojava. Istina je, naprotiv, da boljevizam vodi potpunom unitenju idov-
stva istone Europe<<. Bilo je to jedinstveno predvianje u ono doba. Kasnije
on e se izraziti protiv idovskog izdvajanja openito i navlastito protiv cioni-
zma, ali i protiv Hitlerova pretjeranog antisemitizma. Ja nemam ljubavi za
idove- rei e Mussolini 1932- ali oni imaju velikog utjecaja posvuda. Bolje
je pustiti ih na miru. Antisemitizam donio je Hitleru ve vie neprijatelja nego
to je potrebno444 Unato tome to je meunarodni faistiki kongres u Mon-
treuxu potkraj 1934. donio otru protuidovsku rezoluciju, optuujui ih za
poticanje meunarodnih revolucija i za neprijateljstvo prema idejama drava i
kranske civilizacije, Mussolini e 1935, uoi napadaja na Etiopiju, objaviti
izvanrednu i do pretjeranosti udnovatu pro-idovsku deklaraciju, u kojoj ob-
javljuje da ne doputa nikakvu antisemitsku pristranost, jer se talijanski i i-
dovski ideali posvema stapaju. Kasnije, poslije uspostavljanja Osovine Berlin-
Rim, kad je Italija ula u trojni savez s Njemakom i Japanom (1936), Musso-
lini e prihvatiti antisemitska stanovita slina Hitleru, ali progoni idova nee
u Italiji nikad poprimiti ona obiljeja kao u Njemakoj 445
442 Ludwig Klages, Uvod u: Alfred Schuler, Fragmenti i predavanja iz ostavltine, Leipzig,
1940, 46, 82. (Usp. H. Mayer, n.dj., 327, 357)
40 H.Picker (ed.), Hitler's Tischgesprache im Fiihrerhauptquartier 1941-42, Bon, 1951, 227
(usp. R. Hilberg, n.dj., 662; N. Levin, n.dj. 709).
444 M. Michaelis, The Attitude of the Fascist Regime to the Jews in Italy, Vol. IV, 9-10.
(Usp. N. Levin, n.dj., 459)

445 Usp. N. Levin, n.dj., 459--65.
Poto su neposredno nakon drugog svjetskog rata voe i vii dunosnici

poraene Hitlerove Njemake i njezinih saveznika, po dogovoru i odluci po-
bjednikih sila antifaistike koalicije, oglaeni ))ratnim zloincima<<, pa od me-
unarodnog i zemaljskih sudova poosuivani (uglavnom na smrt) zbog zloina
protiv ovjeanstva, tj. zbog agresivnog rata i genocidnih zlodjela, povijesno
neupueni svijet zavaravao se milju da se tako neto vie nee ponoviti. Ta
se obmana zasnivala kako na pretpostavci da se kanjavanjem za ratne zloine
imaju zatrti svi korijeni slinih pojava u budunosti, tako i na uspostavi svjet-
skog poretka, u obliku OUN, radi osiguranja trajnog mira i miroljubive surad-
nje meu narodima cijeloga svijeta. U Europi je jedva utihnuo rat izmeu
velikih ratnih saveza, s tim da su jo trajala unutarnja krvava razraunavanja
u mnogim zemljama izmeu politiko-ideologijskih i klasnih protivnika, a na
raznim dijelovima svijeta ratovi nisu ni prestajali, ili su otpoinjali novi, od
Alira i Tunisa do Vijetnama i Koreje, te od Kenije i Konga do Indonezije i
Filipina. A kad je iz revolucionarnog metea poslije puna dva desetljea napo-
kon izila golema Kina, njime i drugim oruanim vrtlozima bile su zahvaene
mnoge zemlje od Kube do niza afrikih i azijskih zemalja (a ne treba zaboraviti
i Maarsku u Europi). A da u tim oruanim razraunavanjima esto nisu i
njena u svojoj biti nita manja zlodjela nego u drugom svjetskom ratu, to se
oitovalo naroito na primjeru rata u Vijetnamu, gdje su Francusku zamijenile
SAD. Tu nije bilo, dodue, zatvorenih plinskih )>duegupki, ali su itava nase-
lja unitavana zranim napadajima razornim i poarnim bombama, a itavi
predjeli pae i kemijskim plinovima. Nova ratna tehnika i iskustva iz drugoga
svjetskoga rata samo su umnoile grozote zlostavljanja svega puanstva. Rat
kakav se vodio u Vijetnamu pobudit e papu Pavla Vl na poziv: )>u ime Go-
spodnje- stanite!, a 350 francuskih intelektualaca, humanista i znanstvenika,
da upute (sredinom ezdesetih godina) otvoreno pismo amerikim znanstveni-
cima. Mi smo vidjeli svoju vlastitu zemlju kako upotrebljava iste metode u
lndokini i u Aliru i alimo to nismo uinili odlunije korake da se tome
suprotstavimo. Danas se ti zloini ine u Vijetnamu svim sredstvima suvre-
mene tehnike, na vrlo visokom stupnju<< 446 Rat u Vijetnamu bio je napo-
sljetku okonan. Ali koliko je novih otpoelo i koliko ih traje sa svim posljedi-
cama unitavanja ljudi!? A neprekidni izraelsko-palestinski rat ima svoju po-
sebnu povijesnu znakovitost, s obzirom na sve ono to mu je prethodilo od
biblijskih vremena, a i s obzirom na izglednost rjeavanja.
Ako smo u dosadanjem razmatranju tragali za razotkrivanjem one povije-
snesti koja je, u doba drugog svjetskog rata dovela do raskrija na kojemu u
ogledanju konanog rjeenja idovskog pitanja nije bilo treeg smjera osim za
Auschwitz ili za - jo nepostojei - Izrael, onda nam valja baciti makar i leti-
mian pogled na to to se s njime zbilo nakon dostizanja u ta odredita. Je li
446 Usp. F. Tuman, n.dj., 524.

288 O SVRHOVITOSTI l BESCIUNOSTJ SILE
idovsko pitanje konano skinuto s povijesnog dnevnog reda? Ako nije, u

emu je njegova sadanja bit? I kakav je odnos prema idovstvu europskog
javnog mnijenja nakon holokausta?
Odgovor na ovo posljednje povijesno veoma zanimljivo pitanje nalazimo
u jednom razmatranju J.P. Sartrea na samom kraju rata. Ve je znakovito i to
to se takav pisac-filozof kao to je bio Sartre naao ponukanim da pie svoja
Razmatranja o idovskom pitanju potkraj 1944, kad je Francuska tek osloboe
na, a rat jo nije ni zavren, a objavljuje ih opetovano i poslije rata (1946. i
1954). Sartreova razmiljanja nam svjedoe da antisemitska raspoloenja u jav-
nom mnijenju, pae i mrnja prema idovima i na francuskom tlu ni izdaleka
nisu ieznula.U vrijeme kad pokret otpora, u kojemu su sudjelovali mnogi
idovi, slavi pobjedu, kad se naveliko govori o ratnim zatoenicima i stradal-
nicima, uti se o idovima. Ni rijei, s gorinom zamjeuje Sartre, jer: Ne
smiju se draiti antisemiti, da bi Francuska mogla ostati jedinstvenom, da se
ne bi pomutilo bratimljenje francuskih ljudi na ulicama Pariza i inih gradova.
Objasnili su mu da je takva utnja korisna i za same idove: da se ne istiu 447
Prema tome, ni svi progoni i mnotvo rtava u logorima smrti nisu utmuli
duhovni sukob, ili u najmanju ruku suprotnosti i nelagodu izmeu francuskog
i idovskog puanstva. Izlino je napominjati da su se u takvu raspoloenju
odraavali povijesni talozi, i da mnogo drugaije nije moglo biti ni u drugim
zemljama.
Obnova nacionalne idovske drave u Izraelu oznaila je, nedvojbeno,
povijesnu prekretnicu. Meutim, ona nije skinula idovsko pitanje s dnevnog
reda svjetske pozornice zbog dva razloga. Prvo, za odlazak u idovsku dravu
nije se opredijelila veina idovskog puanstva rasutog po svijetu ve zapravo
neznatna manjina. U svijetu jo uvijek ivi oko etiri petine idova i stoga
idovstvo i dalje opstoji - i to neizbjeno kao inorodno uzgrednitvo - u razli-
itim pojavnim oblicima u mnogim zemljama svijeta. Jedino se teite idov-
skog pitanja pomaklo iz Srednje Europe u druge dijelove svijeta. Danas je
ono, naravno, u Izraelu. Ali stvaranje nacionalne idovske drave na tlu koje
i Palestinci s istim pravom kao i idovi smatraju svojim domovinskim teritori-
jem, nastao je drugi, jo goruiji razlog za proirenje idovskog pitanja u ari-
no svjetsko pitanje. I kao to su idovi dosada bili, a i ostali, zbog svoje
etniko-vjerske posebnosti, izdvojena zasebnost - uzgrednici - usred neidov-
skih domovinskih naroda, tako je sada Izrael, idovska nacionalna drava (po
rijeima H. Mayera) postala izdvojena - uzgrednika - drava usred neidov-
ske, arapske, zajednice drava. A poloaj Izraela, kao samostalne drave, od
samog je poetka isto toliko prijeporan kao to je bio poloaj idovskog o
vjeka u Treem Reichu, ili drugdje u neprijateljskom svijetu. Mrnja ne samo
izgnanog i podreenog palestinskog puanstva ve i okolnih, pae i svih, arap-
skih drava prema Izraelu nije nita manja nego i vea od svih onih to su
447 J.P. Sartre, Refiexions sur la Question Juive, Paris,1946, 91. (Usp. H. Mayer, n.dj., 352)
U RAZDVOJBI ZDVOJNOSTI 289
idovstvu, bilo gdje i bilo kada, prijetili posvemanjim unitenjem. A i mrnja

malobrojnijih idova u okruenju prema mnogobrojnijem smrtnom neprijate-
lju nipoto ne zaostaje jer samo s njome mogu je opstanak.
U dvadesetom stoljeu, idovstvo se tako vratilo u biblijsko doba borbe
na ivot i smrt za svoju )>obeanu zemlju. Svjetska povezanost i ve svemirska
tehnologija tim okolnostima, jamano, daju znatno drugaije okvire i druga
stoerna uporita. Ali bit meuodnosa, sukoba interesa i proturjeja suivota
Izraela s ostalim narodima, ostaje u svojoj osnovi istovjetna i istoznana sa
svojim povijesnim izvorima. Zbog toga to je uvjetovana imbenicima koji su
predodredili samobitnost i opstanak nacionalnog bia i idova i drugih naroda
s kojima im je putovati povijesnom neizvjesnou, koliko znanim toliko i ne-
predvidljivim bespuima.
12. U RAZDVOJBI - ZDVOJNOSTI
Poto je ieznuo onostrani

svijet istine, zadaa je povijesti
da uspostavi istinu ovoga svijeta.
K. Marx
Nazono tijekom cijele povijesti idovsko pitanje ostaje uvijek podjednako

aktualnim i zakuastim problemom povijesne filozofske misli. I to kako sa
stanovita spoznaja pretpostavki odravanja vlastite nacionalne samobitnosti
tako i integracije u druga nacionalna bia, dotino asimilacije od njih. Zbog
svoga dvotisuljetnog odranja u svjetskom rasuu, idovstvo je postalo jedin-
stvenim povijesnim uzorom sudbine inorodne, nacionalne, manjine usred tu-
ih, veinskih naroda. A i danas, kao i na svom poetku, primjerom neizmir-
ljivih suprotnosti i vjeitog sukoba: s rasno srodnim ali kulturno i vjerski razli-
itim narodima zbog domovinske postojbine, a s kulturno istovjetnim ali rasno
i vjerski raznovrsnim narodima zbog svoje zasebnosti i izdvojenosti u svakoj
zemlji, makar se meusobno priznavali njenim jednakopravnim graanima.
Unato tome to je idovstvo, bilo i ostalo, neprekidno u aritu i povije-
sna dogaanja i filozofskog promiljanja, ono ostaje - kao to vidjesmo - po-
djednako kamenom spoticanja i povijesne zbilje i ljudskog umovanja. Protje-
rano sa svoga domovinskog tla, gotovo svuda po svijetu bit e proganjana i
zatirano. Samo e traiti izlaz u samozaboravu, u pretapanju u inobitnost, ali
i sauvati svoju zasebnost i udnju za povratkom u svoju >>obeanu zemlju. O
njemu e suditi i najvei umovi odve jednostrano. A samo e za svoju kob u
rasuu prebacivati krivicu uglavnom i preteito samo na druge, zaboravljajui
da se i samo nije odnosilo prema drugima u svojoj dravi nimalo drukije, ni

nekad ni danas. A i to da je usred drugih naroda predugo ostajalo stranim
tijelom, stavljajui se preesto u slubu tuina, ili postajui pronositeljem sva-
kovrsnih nadnacionalnih i univerzalistikih utopija. Naravno, takvo dranje i-
dovstva bilo je uvjetovano i njegovim biem i njegovim poloajem, ali je samim
time produbljivalo suprotnosti, navlailo omrazbu i izazivalo sudbinu.
Dakako, sr je pitanja: koji su sve uzroci takvu zbivanju, i je li uope bilo
mogue da bude inaije. Sve dosadanje traganje za odgovorom upuuje samo
na zdvojnost. I na preve jednostrana ili pristrana, povrna i ovlana ili nedo-
miljena tumaenja. A veoma su rasprostranjena i prepredeno himbena umo-
vanja, zaogrnuta tobonjim humanistikim pristupom ali izvan svake povijesne
zbil_jnosti. Kao to smo se ve mogli uvjeriti. ponajrjee se nailazi na razborito
i trijezno promiljanje same povijesne zbilje u svoj njenoj udovinoj cjeloi
sve-ukupna svoenja i proimanja dobra i zla.
Ve na samom poetku idovskog rasua (u !.st.) filozof Seneka govorit
e o najprokletijem rodu, koji se proirio po svim zemljama Rimskoga
Carstva, i premda pobijeen, pokazao se toliko premonim da je pobjednicima
nametnuo svoje obiaje 448 Valjalo je podsjetiti na taj sud da bi se bolje razu-
mjelo koji su sve imbenici uzrokovali mrnju i neprijateljstvo protiv idova u
itavoj dosadanjoj povijesti. Na to e ukazati i francuski filozof (nobelovac)
Henri Bergson (1859-1941) u nMe doba, rekavi da su i neki sami idovi,
naalost, izazivali antisemitizam svojim vlastitim dranjem, lienim svake mo-
ralne odgovornosti449 Budui da je Bergson bio idov, bez obzira to je postao
uvjereni katolik ali ne i formalno iz solidarnosti sa svojim progonjenim naro-
dom, njegova je zamjedba oito dobronamjerno objektivna, ali sadri ipak
samo djelominu spoznaju problema jer nepodnoenje idova imalo je dublje
i sloenije uzroke od amoralnog dranja pojedinaca ili itavih njihovih skupina.
Na slinu jednostranost nailazimo i u prosudbi Trockoga koji govori s prezirom
o Staljinovoj mrnji prema idovima. On olako sudi da je to zbog Staljinove
nedovoljne marksistike obrazovanosti i nacionalistikog odstupanja. Trocki,
kao i Buharin i mnogi drugi, ostajui pri svom marksistikom zrenitu, ne vide
da je zapravo njihovo idovsko podrijetlo opredijelilo njihovu sudbinu450
I Sartre, u ve spomenutom razmatranju, polazi s istog motrita. I on dri
da se puna jednakost idova moe postii samo u socijalistikoj revoluciji,
dotino da osloboenje idova - kako se izrazio Marx - znai i osloboenje
svijeta od idovstva, tj. idova kao idova. To bi jamano znailo potiranje
idovske samobitnosti. No, Sartre vjerojatno zato i ne ostaje u tome dosljedan,
pa e potom pozvati idove da se dre svoje izvornosti a odreknu podmukle
4C8 Usp. A. Augustin, De civ. Dei, 6, ll.

449 Usp. K. Vasilj, O sofizmu poredbe, HR, XXXVI, 3, 1986, 428-9.
so Usp. H. Mayer, n.dj., 241
prijetvornosti, a antisemite napasti da nasuprot pluralistikom drutvu tee na-

cionalnom pomoru idova. Povijesna stvarnost nije dala puno osnove za Sar-
treovu tvrdnju da sudbina nijednog Francuza nije sigurna >>sve dok idov u
Francuskoj i u cijelom svijetu mora strahovati za svoj ivot451 . A jo manje za
oekivanje da e idovsko pitanje nai svoje idealno rjeenje u socijalizmu.
Otprilike istodobno sa Sartreovim razmatranjima u Francuskoj, sa idov-
skim su se pitanjem ponovno ozbiljnije pozabavili u SAD Theodor Adorno i
Max Horkheimer (u knjizi Dijalektika prosvjetiteljstva 452 ), glavni predstavnici
onog, tzv. frankfurtskog filozofskog kruga koji je u poneemu imao dodirnih
toaka i s marksizmom. Oni su se tim problemom i posredno bavili u svojim
radovima, u okviru promiljanja povijesne zbilje, a M. Horkheimer i u poseb-
noj raspravi o iidovima u Evropi, (1939)453
Adorno i Horkheimer pojavu genocida ne pripisuju samo mrnji prema
idovima. Ona je samo izvanjski izraz dubljih pojavnosti to seu daleko on-
kraj egzistencije idova. A proizlaze iz svih onih tendencija i ideja koje su
nastale na podlozi prosvjetiteljstva, s tenjom objedinjavanja i ujednaivanja
svijeta. U tom smislu doputene su i povijesno vrijednosne samo veine, dok
se manjine svode na ivot nevrijedan ivljenja. U obzorju takva umovanja
svaka manjina postaje povijesno bezvrijedna: ovdje idovi i Cigani, tamo
Crnci ili drugi obojeni, drugdje inovjerci ili bilo koja nacionalna manjina, go-
tovo svugdje homoseksualci i izglobljene feministkinje, te poee, na kraju
kao i na poetku, ideologijski nepoudni intelektualci. Genocidna pogibeljnost
prijeti svakoj manjini koja je na putu veine, a i svakom pojedincu koji se
suprotstavlja totalitarnom miljenju. Bijes se sruuje na one bez zatite, te
primisao >)trebalo bi ih poguiti postaje sve uobiajenija. A kako su rtve
meu sobom zamjenjive to, ve prema mijeni prilika i odnosa snaga- s pra-
vom ustvruju Adorno i Horkheimer - dananje rtve postaju sutranje ubojice
(i obrnuto): ))u istoj slijepoj radosti zadavanja smrtnog udarca, netom se
netko osjeti dovoljno monim da ga zada ili uzvrati. Osim toga, do progona
idova sa strane faistike diktature dolo je u sklopu krize onog kapitalisti
kog sustava kojega su idovi bili najizrazitiji predstavnici - agenti, rei e
Horkheimer. To mu, jamano, daje osnove za zakljuak da: Pozivati se danas
protiv faizma na liberalistiki nain miljenja 19. stoljea znai apelirati na
instanciju preko koje je on pobijedio. A nama danas i na dodatak, da se to
isto odnosi i na marksistika miljenje - takoer iz 19. stoljea - kojemu su
idovi isto tako bili ne manji ako ne i izrazitiji predstavnici, a oivotvorenje
kojega se u ovom stoljeu takoer okrenulo protiv njih. Poput Sartrea, koji
4s1 J.P. Sartre, n.dj., 185. (Usp. H. Mayer, n.dj., 352-4)

4s2 M. Horkheimer- Th.W. Adorno, Dijalektika prosvjetiteljstva: Filolzofijsk.i fragmenti,
Frankfurt, 1969; prij., Sarajevo, 1974.
4s3 M. Horkheimer, idovi i Europa- u: Studies in Philosophy and Social Science VIII,
1939, New York 1939-40.
ispravno zakljuuje da antisemitizam, zapravo, izraava manihejsko miljenje

o borbi dobra sa satanskim zlom utielovljenim u idovima, i sud Horkheimera
i Adorna da apsolutno zlo igoe Zidove kao apsolutno zlo, svodi se na isto.
A oba tumaenja dovode do spoznaje da e idovsko pitanje postojati i nadalje
(i poslije drugog svjetskog rata), kao nepromijenjeno kuno pitanje krune
mrnje prema idovima, u emu se oituje izjalovljenje racionalizma graan
skog prosvjetiteljstva. Pri tom Sartre upire na graansko-humanistike ideje, a
Adorno i Horkheimer na graanski liberalizam454 A povijesna zbilja dodala
im je, u ne manjoj mjeri izjalovljenja, uz njihovu negaciju u obliju faizma,
dakako, i onu u obliju staljinistikog marksizma. Iz svega reenoga nedvosmi-
sleno proizlazi da je pogreno antisemitizam i sve njegove zlokobne plodove,
naroito one u drugom svjetskom ratu, pripisivati preteito samo njemakoj
povijesti, kako to ine ak i ozbiljni prouavatelji genocida nad idovima kakvi
su npr. N. Levin, pa i R. Hilberg, koji inae polazi od toga da je to dio
povijesti Zapada, posveujui vie pozornosti svemu onome to je prethodilo
Hitlerovu konanom rjeavanju455
Nasuprot mnogim jednostrano ishitrenim prosudbama, pod dojmom
onoga to se zbilo u doba Hitlera, sveukupna povijest potvruje prije svega
da je Auschwitz u izvrenju dodue bio njemaka stvar, ali ne i u misaonom
izvrenju! Takav je zakljuak s pravom izveo H. Mayer u svezi s razmatra-
njima Sartrea i Horkheimera i Adorna456 U prilog takvu razmiljanju valja
navesti i injenicu da je tijekom europske povijesti dolazilo do vee integracije
idova u njemako drutveno bie negoli u francusko ili englesko457 , a takoer
i nesrazmjerno vee u hrvatsko negoli u srpsko. I to kako u stvarnosti tako i
u knjievnosti, a budui da je umjetnost ivot osmiljen milju - kako ree
Thomas Mann, to i ona svjedoi o veoj sraenosti nijemstva i idovstva, a
onda je iz te vee a nesukladne ljubavne strasti proizlazila i strastvenija mrnja.
Brutalan raskid svih ivotnih sveza i gorka sudbina idova pod Hitlerom bi-
jahu dakako daleko od svake osmiljenosti umjetnou. Ipak, ne bi trebalo
zanemariti povijesnu injenicu da golema veina njemakog naroda niti je su-
djelovala u izvrenju niti je znala za provedbu genocida. (To je beziznimno
~ravila za redarstvene progone u svim, a navlastito u totalitarnim reimima.)
Cak i za veinu dravnih i nacistikih dunosnika konano ljeenje idovskog
pitanja znailo je tek da idovi moraju napustiti Njemaku. A da sama pro-
vedba i tako prikazanog ljeenja nije tekla s lasnoom priznaje i sam H.
Himmler. U listopadu 1943. on se tui da od osamdeset milijuna Nijemaca
svaki ima svoga asnog idova. Naravno drugi su svinje, ali ba ovaj jedan
454 Usp. H. Mayer, n.dj., 354-60.

455 Usp. N. Levin, n.dj., XII-XVI, 3--26; R. Hilberg, n.dj., V-Vl, 1-30
456 H. Mayer, n.dj., 356.
457 Isto, 311-2.
je prvorazredni idov<< 458 . Kad se zna da je glas i za jednog dolinog<< idova

pod nacizmom izazivao pogibeljnost, onda je razumljivo da se on mogao uti
samo pod prividom igosanja svih drugih, pa onda Himmlerova tualjka oito
upuuje na potrebu pomnijeg ocjenjivanja dranja svega njemakog puanstva.
Ovo naroito stoga to je neraspoloenje, pa i mrnja prema idovima bila
rairena pojava u javnom mnijenju gotovo svih europskih zamalja. Kao to
nam spomenuto Sartreova razmatranje govori o ilavosti antisemitizma u Fran-
cuskoj, to se jamano odnosi i na ostalu zapadnu Europu, tako nam - pae
jo i na dojmljiviji nain - svjedoi Leon U ris o protuidovskom raspoloenju
istono-europskih naroda. U svome romanu Mila 18, zasnovanom i na vjerodo-
stojnim povijesnim izvorima, Uris nam uzgred pria i o tome kako su se Ni-
jemci u pogromima protiv idova sluili i posebnim redarstvenim odredima
sastavljenim od domaeg ivlja- Poljaka, Ukrajinaca, Litvanaca, Letonaca. A
isto tako i o oitovanjima openite mrnje puanstva tih zemalja prema ido-
vima, koja je sezala do pojava dobrovoljnog sudionitva u pogromima, pae i
do odbijanja idovskog sudjelovanja u poljskom pokretu otpora koji je bio pod
vodstvom izbjeglike vlade u Londonu. I tu nije rije samo o lakokupljivoj
rulji - iz kakve su hitlerovci stvarali i posebne idovske redarstvene strae (od
samih idova) - ve o irem protuidovskom raspoloenju u svim drutvenim
slojevima459 .
Jamano, tek u obzorju takvih sveukupnih povijesnih spoznaja valja suditi
o tome kako je jedan takav filozofski um kakav bijae Martin Heidegger mo-
gao postati i ostati lanom Hitlerove stranke. Pisac toliko cijenjenih djela -
Bitak i vrijeme, O biti istine, Nietzsche, Identitet i diferencija - zbog kojih je
smatran najistaknutijim suvremenim filozofom, dapae i >)najveim misliteljem
svih vremena, oito je za to nalazio i nekih filozofskih razloga, jer njegova
vezanost za nacizam nije bila samo praktine i prolazne naravi. Bez toga vjero-
jatno ne bi govorio o Hitleru kao vrhunskom egzistencijalnom principu na
samom njegovu poetku. A do stanovitog udaljavanja, ali ne i razlaza, dolo
je - po sudu Victora Fariasa, pisca kritike knjige o Heideggeru460 - zbog
njegove neskrivene elje da poduava Hitlera u ostvarenju zajednikih idea-
la. U prilog pretpostavci o postojanju za nj dubljih razloga s motrita njegova
promiljanja povijesti govore i druge injenice. On e pred rat prekinuti s filo-
zofskim, ali ne i politikim, istomiljenikom Karlom Jaspersom, koji je praga-
njan kao idov, pa i sa svojim uiteljem E. Husserlom, a i poslije poraza
Hitlera nije se na~ao (filozofski) ponukanim da preocijeni svoje dranje, ve
je i u svom oporunom povijesnom iskazu ostao zapravo u zastra~ujuoj
458 Govor H. Himmlera 04.10.1943, PS-1919. (Usp. R. Hilberg, n.dj., 660)

4s9 Usp. Leon Uris, Mila 18, New York, Bantam Book, 20th printing, 129, 140, 257-9, 286,
291, 309-10, 324-6, 340-4, 380, 402 i dr.
4W Victor Farias, Heidegger et la nacizme, Paris, 1987. (Usp. D. Vukov Coli, Kolo oko
Heideggera, Vjesnik-Panorama subotom, 459, 12.12.1987.
utnji o tom vremenu. A to se nipoto ne moe objasniti tobonjom primje-

nom Adornove izreke da je poslije Auschwitza barbarski pisati poeziju.
Obrazloenje i Heideggerova sluaja, kao i cijeloga Hitlerova razdoblja,
valja jamano traiti u onim povijesnim imbenicima to su uvjetovali: kako
pojavu i pobjedu a zatim i poraz hitlerizma, tako i sudbinu idovstva. A po-
vijesna stvarnost, koju mnogi zanemaruju i onda kad se pozivaju na historij-
ski materijalizam, po neto ogoljelom ali u biti tonom sudu H. Mayera na
europskom tlu >>odgovorila je na sve probleme idovskog identiteta alternati-
vom: Auschwitz ili Izrael. I: U tome se nije promijenilo nita ni onda kad je
graanin Shylock u pojedinanom sluaju bio odluan da igra ulogu druga Shy-
locka<<. ak tovie ni onda kad je, nakon svega, povijesna stvarnost cijelu
dravu Izrael stavila opet u ulogu Shylocka, prisilivi je na istobitne genocidne
pogrome u novoj pogibelji od posvemanjeg unitenja i novog rasua 461
Sve to dovodi do spoznaje da se i o njemakoj i o idovskoj povijesti, a
takoer i o nijednoj drugoj, ne moe suditi izdvojeno od sveukupnosti i me-
u uvjetovanosti svake povijesne zbilje. A navlastito ne o najdramatinijim po-
vijesnim dogaajima. Zbog toga je u pravu suvremeni njemaki dravnik F.J.
Strauss kad je (1987) rekao da onaj tko okrivljuje samo Nijemce taj krivotvori
povijest<<, jer ratne zloine nisu poinili samo Nijemci nego i drugi i za vri-
jeme a naroito na kraju rata, a dokaz za to je sudbina Kozaka, zatim hrvat-
ske vojske, njemakih ratnih zarobljenika i proganjanje Nijemaca iz mnogih
zemalja. Istiui da se povijest Nijemaca ne sastoji samo od beskonanog niza
zabluda, greaka, zloina i katastrofa, Strauss podsjea da nije opravdano
njemaku povijest promatrati samo iz kuta 12 uasnih godina Hitlerove dikta-
ture, kao da je to neka karakterna osobina Nijemaca, te ih na taj nain oznaiti
nositeljima kriminalnog karaktera<<. No, problem je mnogo dublji od Straus-
sova zahtjeva da Nijemci konano izau iz sjene Hitlera i naue uspravno
hodati. Tim je pitanjima sve vie zaokupljen sve vei broj njemakih intelek-
tualaca, povjesnika i drugih pisaca (E. Noite, J. Fest, A. Hillgruber, J. Haber-
mas, H. Mommsen, M. Broszat, J. Kocka, H. Mayer, H.M. Enzensberger, N.
Frank, R. Giordano, Sichrowsky, B. Faulenbach, K.D. Bracher, H.A. Win-
kler, H. Plessner, H. U. Wehler, R. Dahrendorf, M. Sturmer, H. Schulze, K.
Hildenbrand) sada ve ne samo iz redova sinova nego i unuka sudionika Hitle-
rova poretka. Postoji i osobna i nacionalna potreba, stvorena itavom porat-
nom psihozom, da se raisti s krivicom Oca ili Drugom krivicom onih
Rodenih s krivicom (sve naslovi knjiga), prosudi i spozna to je bila graan
ska dunost a to izdaja, to je povijest nametnula Njemakoj a to Njemaka
povijesti, jer sve to pritie duhovni ivot pojedinca i itavog naroda koji je
prisilnom podjelom stavljen i jo uvijek ostao pod stanovitim tutorstvom to-
boe povijesno bezgrenih sila462
461 H. Mayer, n.dj., 332, 362.

461 J. Kocka, German History before Hitler: The Debate about the German Sonderweg,
Journal of Contemporary History, Vol.23, No.l, January 1988, S. 3-16;
Bez sagledavanja uzronosti i meuovisnosti svih povijesnih pojavnosti ne

moe biti rijei ni o njihovu ublaavanju a kamoli uklanjanju. Dakako, zahtjev
za razumijevanjem povijesnih zbivanja ni u kom sluaju ne znai tenju za
opravdavanjem bilokakvih povijesnih zlodjela. Taj zahtjev polazi od spoznaje
da se jednostavnim i jednostranim moralistikim osudama, s bilo kojeg stajali-
ta ne postie nita drugo ve samo doprinosi pogoravanju okolnosti to su
uzrokovale tragina dogaanja. Pripisivanje povijesnih nedjela i zala samo ne-
kom od naroda, ili samo pojedinim drutvenim pokretima, znak je koliko po-
vijesne nepismenosti toliko i nerazboritosti, jer se povijesna zbilja uvijek po-
stara da razmjerno brzo razotkrije sve zablude i zaborave, te da naplati sve
obmane i himbene podvale. Ne moe se ispravno suditi o naci-faistikim logo-
rima smrti i idovskim getima ako se zanemari da nisu Hitlerov izum, ali ih ni
opravdavati sovjetskim ))gulazima<c, kao to se ni ovi ne mogu pripisati samo
Staljinovu razdoblju jer ih je bilo i za Lenjina, a postojali su i u englesko-bur-
skom ratu, a da ih je bilo i poslije drugog svjetskog rata u ve pokidanoj
))eljeznoj zavjesi primjer nije samo ))Goli otok ve i oni poslije maarske
revolucije 1956. godine, a ima ih za Crnce i Palestince (i ne samo za njih) i
danas ... Isto tako ne moe se suditi o oktobarskoj revoluciji, i o svim poznijim
socijalistikim revolucijama, samo kroz nakaznu prizmu njihova nasilja i ua-
snih rtava, zaboravljajui da nita drugaije nije bivalo u svim demokratsko-
graanskim prevratima ukljuujui i slavnu ve1iku francusku revoluciju. Ne
manja pogreka krije se i u istovrsnom nainu pojednostavljivanja kad se svim
pripadnicima jednog naroda, ili istog pokreta ili stalea pripisuju istovjetna
drutveno vrijednosna obiljeja. Jer, ona su samo jednim dijelom -veim ili
manjim - istobitna, dok drugim dijelom mogu biti ak i podudarnija s onima
pripadnika suprotnog tabora. Jo se gore stvari zbivaju s prisvajanjem mono-
pola na istinu. O svakom dogaaju, i u najnovijoj povijesti, izreeni su tako
opreni sudovi i od ozbiljnih umova svoga vremena da ljudski razum iznova
ostaje zabezeknut, pitajui se kako je to mogue. I povijesna zbilja i spoznaja
prije ili kasnije otkriva da je istina sadrana u nekoj mjeri i u jednima i u
drugima, a nikada samo u tumaenju pripadnika pa ni sljedbenika pobjednike
strane a niti poraene. Za sve ovo mogli bi se nizati bezbrojni primjeri, no
obratit emo pozornost samo na neke od interesa za zaokruenost naeg raz-
matranja.
Slavom pobjede ideala velike francuske revolucije prikrivene su njene
tamne strane. Ne samo uasi revolucionarnog nasilja i termidorskog terora
nego i primitivizam i imperijalizam bonapartizma. A ve suvremenici te revo-
lucije izrekli su o njoj neke prosudbe istine kojih e biti ovjerene i u svim
poznijim revolucijama. Tako e Joseph de Maistre (1753-1821) u skladu sa
svojim kranskim filozofskim uvjerenjem rei: ))U francuskoj revoluciji ima
Intervju F.J. Straussa banskom listu Die Welt (nav. u Hrvatska domovina, 5, 1987, 31-2).
M. Dini, Mrano nasljee nacizma, Panorama (usp. Izbor, XXV, 3(286), oujak 1988, 3--6).
neki satanski karakter koji je odvaja od sveg to se vidjelo i, moda, od svega

to e se vidjeti. U njoj je - u ime ustolienja boginje Razuma - dolo do
takve mnoine zlodjela U kojima su se provincije trudile nadmaiti Pariz, da
sve to izlazi iz obinog kruga zloina i ini se da pripada nekom drugom
svijetu. A ak i onda kad se revolucija primirila, veliki izgredi su iezli ali
su principi ostali463 Sud Edmunda Burkea (1729-97) jo je zanimljiviji zbog
usporedbe engleske i francuske revolucije. U engleskoj revoluciji ouvani su
drevni zakoni, slobode i ustav drave; iz prolosti zemlje izvedeno je sve to
imamo, kao nasljee koje su nam oporukom ostavili nai preci. U Francuskoj
je postupljeno obrnuto: s preziranjem svekolike batine. I stoga: Oni su dobili
svoju kaznu u svome vlastitom uspjehu, iji je pregled ovakav: odbaeni zakoni
i razoreni sudovi; oslabljena industrija i unitena trgovina; porezi se ne ubiru,
a narod je ipak osiromaen; crkva je opljakana, a dravi nije time olakano,
graanska i vojna anarhija uspostavila je novu nesigurnu i klimavu vlast, novac
je obezvrijeen a princip svojine uniten, nastalo je stanje siromatva i grabea,
sve je rtvovano idolu, a posljedica - nacionalni bankrot464 Kako od onih
to su teorijski pripremali, tako i od onih koji su inidbom stvarali takva opi-
sana stanja u gotovo svim kasnijim revolucijama sudovi Le Maistrea bili su s
prezirom odbacivani kao reakcionarna gledita ideologa francuskog ultranonti-
zma, a oni Burkea - kao teoretika engleskog konzervatizma. A razumije se, i
sve njima sline prosudbe s podsmijehom su gaene u ime nunosti drutve-
noga napretka i sveznajueg razuma.
Dapae, i u ime Hegelova povijesnoga svjetskoga duha, koji je ono sup-
stancijalno - prabitno i temeljno - u svjetskoj povijesti, to podrazumijeva i
njegov povijesni um, za koji je reeno da upravlja u svijetu, a koji je isto
tako neodreena rije kao i providnost. Nitko razborit ne bi se, jamano,
usudio osporiti da Hegelove povijesne spoznaje ne znae jedan od najveih
dometa ljudske misli da dokui ono, za im tei vjena mudrost, pa ipak
svatko se mora zamisliti nad netom spomenutim, a i Hegelovim, prosudbama
revolucije i nasilja u ozraju novih mudrosti kojima nas je nadarila povijesna
zbilja. Za Hegela jakobinski teror bijae, dodue, isti uas negativnoga, ali
on je jo vie rasplamsao ideju slobode kao ontoloku potku francuske revolu-
cije. U doba velikih strasti povijest nema vremena da vodi rauna O triari
jama pojedinih ljudskih sudbina. U francuskoj revoluciji, kao i u svakom dru-
gom svjetsko-povijesnom dogaaju takoer se pokazala apsolutna potreba
upotrebe sile. Prenoenjem vlasti na narod zavladao je apstraktni princip slo-
bode, a kako je ona u subjektivnoj volji to je znailo princip kreposti i strasti
pri emu je sumnja dobila stranu silu. Sam Robespierre postavio je princip
463 J. de Maistre, Considerations sur la France (Oeuvres, III); prij. u: N. Smailagi, n.dj., I,
312.
E. Burke, Selections from his political writings and speeches; prij. u: N. Smailagi, n.dj.,
464
l, 308-10.
V RAZDVOJBI ZDVOJNOSTI 297
kreposti kao ono najvie naelo. Ali sad su zavladali ~~krepost i uas, jer su-
bjektivna krepost, koja upravlja prosto iz raspoloenja, dovodi sa sobom naj-
straniju tiraniju. Ona vri svu mo bez sudskih forma~< pa je i njezina kazna
~~jednostavna - smrt. Nagoni strasti u zadovoljavanju posebnih interesa, ili
osvetnikih poriva, jesu ono najmonije u igrokazu povijesne djelatnosti to
se ne obazire ni na jednu od granica, koje hoe da im postavi pravo i morali-
tet jer su te>)prirodne sile ovjeku neposredno blie nego umjetno i dugo-
trajno odgajanje za red i umjetnost, za pravo i moralitet. Uz ovo Hegel e
rei, takoer, da i revolucionarna (kao i svaka) tiranija mora propasti u nuno-
sti ponovnog uvoenja vladavine poretka, >>jer sva nagnua, svi interesi, sama
umnost ustaju protiv te strane konzekventne slobode nasilja i terora 465 . A
s obzirom na to da nagoni strasti dovode do zlosilja ponajee iz osvetnikih
poriva, Hegel smatra da je osveta pravedna po sadraju ukoliko je odmazda.
No: Osveta time to je ona pozitivni postupak jedne posebne volje postaje
jedna nova povreda. A samim time, ona ''kao protivurjeje zapada u progres,
u beskonano i prenosi se s pokoljenja na pokoljenje u bezgranino 466 .
Potisnuvi iz Hegelove dijalektike samorazvoja apsolutne ideje iz borbe
suprotnosti, i >>svjetski duh i povijesni um, zamjenom s materijalnim proi-
zvodnim snagama i s drutvenim odnosima, Marx i Engels su - teorijom o
neizbjenosti drutvenih promjena i nunosti revolucija - poruili zapravo sve
ograde onim shvaanjima koja opravdavaju uporabu svih sredstava nasilja radi
zamiljenog napretka. Upravo taj, ve u Hegelu dvojben a u marksizmu jo i
ogoljen, dio filozofskog shvaanja povijesti svijeta naao je svoje zorno obisti-
njenje, prvotno u marksistikoj ideologiji lenjinizma i staljinizma, a potom jo
i vie u zbilji socijalistikih drutava zasnovanim na nauku marksizma od Le-
njina i Staljina i svih njihovih sljedbenika i podlonika od Mao Ce Tunga, Tita
i Ho i Mina do Fidel Castra, Ortege i Mugabea, ili od Gomulke, l. Nagya i
Dubeka, do Pol Pota, i do Kim Il Sunga i N. Ceau~escua, od Hruova i
Brenjeva do Gorbaova i Teng Hsiao-pinga. Iz zamki tih filozofsko-ideologij-
skih zabluda pretvorenih u praksu nepovredivog boanstva jedino ispravne i
najnaprednije doktrine svijeta - u ime koje je sve doputeno - nikome od njih
nije polo za rukom osloboditi sputani ljudski duh i povijesni um, u najobini
jem (ne-hegelovskom) smislu. Obogovjeena ideja savrenog drutva, pretvo-
rena u sluinske opravdanje sveopeg monopola i nasilja, jo uvijek slui pod-
logom za odravanje monistikog birokratizma usprkos sve poraznijih obJika
sveukupne krize socijalizma. Svi pokuaji pronalaenja izlaza iz stanja okova-
nosti i ljudskog duha i proizvodnih sila ostali su dosada uzaludni. Kako zbog
neodlunosti da se odluno raskine s okotalim filozofijsko-ideologijskim pre-
drasudama tako i zbog vanjskih imbenika. Titoistika samoupravljanje ostalo
465 Usp. G.W.F. Hegel, Filozofija povijesti, 32-40, 401-4.

466 Isti, Osnovne crte filozofije prava, par.l02.
je i poslije skoro etiri desetljea nedonoe, olujna bura surovo je polomila

Sto razliitih cvjetova ak i u Maovu vrtu, grubom silom opetovano je poko-
ravan poljski nacionalni pokret, a maarski i upotrebom tenkova, eho-slo
vake prake proljee zaleeno je sibirskom zimom blokovske vojne inter-
vencije, a hrvatsko proljee zatrte nasiljem zdruenog dogmatizma i hege-
monizma; uporaba sile i raspirivanje meunacionalne mrnje produbljuje ko-
sovsku krizu, a vojna okupacija Kampuije i Afganistana do kraja je razobliila
ozloglaeni poredak, potaknuvi oruani narodni otpor. Naavi se na povije-
snim stranputicama, posve suprotno od predvianja marksizma, socijalistiki
je svijet zapadao u sve bezizlazniju krizu: koliko zbog nerazumnog prekida sa
sveukupnou povijesnog nasljea u duhovnom i materijalnom ivotu, toliko i
povrh toga zbog bezumlja duhovnog nasilja i bezobzirne upotrebe oruane
sile. No, kako se na taj nain povijesni problemi ne mogu trajno skidati s
dnevnog reda, to je poslije niza intelektualnog i ideologijsko-politikog disi-
dentstva moralo nuno doi i do pojava takvih reformatora kakvi su Teng
Hsiao-ping i Gorbaov. Hoe li znati i moi nai izlaz iz krize sveukupnih
drutvenih odnosa, koji su postali takva konica svega razvitka i svakog na-
pretka da ih je - prema Marxu - nuno ukloniti ak i revolucijom - to jamano
nee ovisiti samo o njihovoj subjektivnoj volji i spoznajama. Budui da se u
povijesti nikakve prekretnike zadae nisu izvravale bezbolno, to moemo
pretpostaviti da ni ova nee biti obiljeena samo nenasiljem bez obzira na
ishod. Vratimo se stoga, s ovog prividnog zastranjenja, samom ishoditu shva-
anja nasilja u socijalistikoj revoluciji i openito u povijesti.
Kao to sva slina povijesna zbivanja, bez obzira na vrijeme i prostor,
nose neke istovjetne znaajke, tako se isto javlja kao zakonitost da i istovrsni
(revolucionarni) prevrati imaju u mnogome razliita obiljeja u ovisnosti od
povijesno-nacionalnih okolnosti. U prilog ovome, i ve iznijetoj tvrdnji da se
o staljinistikom teroru ne moe govoriti izdvojeno od Lenjina, ali da se i
njegovo shvaanje ne moe pripisati samo u stoerna obiljeja same oktobarske
revolucije kao socijalistike, ve da je boljevizam nosio peat ruske povijesti
- na to nas upuuje umovanje Bakunjina koji je punih pola stoljea prije Ok-
tobra dalekovidno navijestio sliku revolucije u carskoj Rusiji. Neka onaj tko
hoe sauvati istou i nevinost svoje vrline ostane u svom kabinetu, neka
tamo sanja, razmilja, sastavlja traktate ili stihove. Ali onaj tko hoe da bude
pravi revolucionarni borac u Rusiji, taj mora skinuti rukavice, jer nema tih
rukavica koje bi ga mogle sauvati od beskrajnog, mnogolikog ruskog blata.
Ruski svijet - svijet dravni privilegirani i narodni svijet - straan je svijet. I
ruska revolucija bit e sigurno strana467
I bila je takva. I u njoj svi njeni voe i provodnici od Lenjina i Trockog
pa nadalje. Trocki je jo prije obaranja carizma pisao: Revolucija trai od
Violence dans la violence, le debat Bakounine- Neaev, Paris, 1973, 107 (usp. N. Milo-
461
evi, Dostojevski kao mislilac, Beograd, 1981, 237).
revolucionarne klase da ona ostvari svoj cilj svim sredstvima koja su joj na
raspolaganju: ako je potrebno oruanim ustankom, ako nema druge- terorom.
Revolucionarna klasa, koja je s orujem u rukama osvojila vlast, duna je
i svakako e s orujem u ruci guiti sve pokuaje da joj se ona preotme iz
ruku" w_
Sam Lenjin nee nimalo krzmati u primjeni krajnje nehumanih postupaka
za ostvarenje ciljeva u dostinost kojih nije dvojio. On e, naravno, odobravati
pa i sam poticati svakovrsni teror: strijeljanja i slanje u progonstvo, uzimanje
talaca i zastraujua suenja, desetkovanja i ubijanja ak i maloljetnih lanova
obitelji. O tome je ostavio sam svjedoanstva u kojima daje tumaenja zato
je to inio. Rasuujem trezveno i kategoriki: to je bolje - uhititi nekoliko
desetaka ili stotina poticatelja, krivih ili nedunih, svjesnih ili nesvjesnih, ili
izgubiti tisue crvenoarmejaca i radnika? -Prvo je bolje. I neka me optue za
sve smrtne grijehove i krenje sloboda - priznat u da sam kriv, ali interesi
radnika bit e na dobitku 469 . Meutim, nije se radilo samo o okrutnom obra-
unu s ))klasnim neprijateljem: s predstavnicima feudalnih i graanskih stalea
i svrgnutog carizma, nego i o isto tako nesmiljenom postupku ak i prema
menjevicima, tj. pripadnicima istorodnog socijalistikog pokreta, samo zato
to su se protivili boljevikim metodama. Za javno oitovanje menjevizma
nai revolucionarni sudovi treba da strijeljaju, jer inae to ne bi bili nai sudovi
ve bog zna to<d - Izrijekom upuuje Lenjin, a na prigovore s te, socijal-de-
mokratske strane, daje jo strahotnije obrazloenje: ... mi na to odgovaramo:
Dopustite da vas za to postavimo uza zid. IIi se postarajte da se uzdrite od
iznoenja svojih shvaanja, ili ako elite da ih iznosite ... mi emo s vama postu-
pati kao s najgorim i najtetnijirn elementima bjelogardizma.nn.
I u danima takvog revolucionarnog bezumlja bilo je ljudi, i meu prista-
ama revolucije, koji su uviali njegovu pogubnost i imali hrabrosti da protiv
toga dignu glas razbora. Kad je 1920. u glavnim sovjetskim listovima, u lzvje-
stiji i u Pravdi, objavljena odluka sovjetske vlade da se lanovi socijal-revolu-
cionarnih grupa, nacionalistiki bjelogardejci i Vrangelovi asnici uzmu kao
taoci i nemilosrdno unite, tj. strijeljaju, u sluaju pokuaja atentata na so-
vjetske voe, to je pobudilo P.A. Kropotkina, jednog od najpoznatijih ruskih
i europskih anarhistikih mislitelja, da uputi Lenjinu pismo ovakva sadraja:
... zar nema nikog u vaoj okolini tko bi ukazao da ovakve mjere znae
povratak na najcrnja vremena srednjeg vijeka i vjerskih ratova, da one ne
prilie ljudima koji su preuzeli na sebe da grade budue drutvo na komunisti
kim naelima! A najizvorniji proleterski knjievnik i pobornik revolucije
Maksim Gorki pisat e u to dobu: Najbolji meu ruskim ljudima ivjeli su
468 L. Trocki, Iz revolucije (Terorizam i komunizam), Rijeka, 1971, 179.

469 V.I. Lenjin, Djela, t. 3o, 341.
410 V.l. Lenjin, Djela, t. 35, 162-3 (Politiki izvjetaj CK RKP!b, 1922).
gotovo stotinu godina za ideju ustavotvome skuptine - politikog foruma gdje

bi itava ruska demokracija mogla slobodno izraziti svoju volju. Za tu su ideju
tisue intelektualaca, deseci tisua radnika i seljaka doekali smrt u zatvorima,
u izgnanstvu i na prisilnom radu, umirali su na vjealima i bili strijeljani. Rijeke
krvi su tekle kao rtva za tu svetu ideju - a eto sada 'narodni komesari' izdaju
nareenja da se puca na masu koja demonstrira u znak podrke toj ideji47'.
Pripisuje se u prilog veliine Lenjina to je na takve prosvjede svom prijatelju
Gorkome preporuio da ode na lijeenje u inozemstvo, gdje je - preteito u
Mussolinijevoj Italiji- ostao sve od 1921. do 1931, kad se vraa u svoju Rusiju,
gdje je upravo zapoeo novi val nasilja. Najprije u obliju staljinistike likvida-
cije kulatva, a potom e slijediti i nove istke u sovjetskim vrhovima i u redo-
vima meunarodnog komunizma (u strankama Kominterne) u sklopu novog
usmjerenja sovjetske ruske politike.
Na temelju svih spomenutih spoznaja, jamano je vie nego nerazborito
obrazloenje svih nasilja i golemih rtava revolucije ili komunizma (koje se po
razliitim procjenama kreu od 80 do 139 milijuna)472 traiti prvenstveno ili
pae samo u stvarnim ili tobonjim izopaenostima u staljinizmu, umjesto u
sveukupnosti povijesnoga i posebno ruskoga i svakoga revolucionarnoga -
bitka i zbivanja. A u ozraju takve spoznaje, razumije se, valja prosuivati i
sva ina zlosilja u mranim povijesnim virovima. Svi izvritelji i najgroznijih
zlodjela inili su ih iz ljubavi prema svojoj svetoj stvari i iz mrnje prema satan-
skom ne-biu to ugroava njihov posveeni in. Kao to vidjesmo na mnogim
povijesnim primjerima, toj manihejskoj opsjeni podlijeu i veliki umovi a pogo-
tovu neuka mnotva. A kad se netko usmjeri prema (svome) Bogu nema te
rtve koju ne bi prinio na oltar dostizanja svoga raja. tovie, za takvoga e i
Boja kazna biti Boji dar!- objanjava Jean Ellenstein, jedan od vodeih
marksistikih ideologa francuske komunistike stranke, koga je istom sovjetska
okupacija Afganistana razuvjerila u bezgrenost njegove boanske ideje, kojoj
Buharin (i mnogi drugi} ostaje vjeran i onda kad ga u njezino ime strovaljuju
u sam pakao smrti. A uz njegovu ispravnu zamjedbu kako o Staljinu treba
suditi u orisu povijesti, jer da je Cezar ubio vie Bretonaca i Gala nego Staljin
Rusa 473 , dodati je da se u povijesnoj presudi ne smije zanemariti ni veoma
znakovita injenica da je staljinizam unitio vie marksista negoli faizam ko-
munista.
No, veliko je pitanje jesu li ikada i cjelovitije spoznaje svojom mudrou
odlunije djelovale na povijesna kretanja. Ta jo u biblijsko doba mudru je
471 Usp. R.R. Abramovitch, The Soviet Revolution, London, 1962, 128.
m Foreign Affairs Research Institut na osnovi svojih istraivanja tvrdi da je pod komuni
zrnom ubijeno 83,5 milijuna ljudi: znanstvenik Stewart-8m.ith iznosi zakljuak daje komunistiki
eksperiment stajao izmeu 85 i 125 milijuna; jedna francuska studija govori o 139,9 milijuna, a
Solenjicinove procjene rtava komunizma govore o 110 milijuna ljudi (usp. Neue Bildpost,
11.01.1987; Hrvatsko pravo, XXVIII, 305, svibanj 1987, 12).
413 Usp. Intervju, 196, 01.02.1985, 23.
ovjeku dolo do spoznaje da uobiajena pamet, koja je dosegla do naela

ljubi blitnjega svoga a mrzi neprijatelja ne dovodi do izbavljenja iz pakla nepri-
jateljstava. Stoga mu je i suprotstavljeno ono zaudno, Kristovo: Ljubite svoje
neprijatelje i molite za one koji vas progone i kleveu (Mt 5,43-44). Neshvaena
ni od koga filozofski ozbiljno, ta je samozatajna misao tijekom cijele povijesti
ostala vapaj nemonih, ili izraz onih to su se pomiriti sa svojom kobi, prepu-
tajui sudbini da u moebitnoj mijeni ovozemaljskih sila kazni njihove neprija-
telje, ili pak vjerujui da nanoenje zla drugome, samo po sebi, nikome ne
moe donijeti trajna dobra.Koliko god se za takvo vjerovanje i moglo nai
primjera u ivotu i povijesti, ono nikad nije steklo pravo graanstva razborito-
sti. Niti je moglo premostiti strasti mrnje i nagnua za prevlau ili osvetom.
Nasuprot tome mrnja je opetovano poprimala oblije udovina kolektivna
ludila pojedinih drutveno-stalekih ili idejno-politikih pokreta, pa i itavih
naroda. A svako ludilo- kako je to dobro zamjetio M. de Unamuno- prestaje
biti ludilom onoga trena kad postane zajednikom pojavom, kad se pretvori u
ludilo neke cijele zajednice, pogotovu itavog naroda. A tada nastaju okolnosti
u kojima i obian, normalan ovjek gubi razum i poinje se ponaati na nain
kako to zorno predoava u jednom liku G. Papini. Nikakav zloin nije mi bio
stran: nikakva podlost nepoznata, od nikakva straha ne ustuknuh. Obijah s
najsmiljenijim mukama nevine starce; trovah vode itavih gradova; palih vlasi
mnotva ena, raskomadah vlastitim zubima, podivljalima od elje za rastaja-
njem, djecu koju zatekoh na svojem putu. I pri tom postade svjestan svoga
jastva, svjestan da nikad neu moi prestati biti ja sAm474 .
Iste spoznaje o ljudskoj naravi iznosi u svom knjievnom djelu i humanist
(nobelovac) H. Hesse (1877-1962). U nevidljivoj povezanosti, kolektivna to-
talna volja izraava se kao individualni unutarnji imperativ. Put u nevinost
vodi sve dublje u grijeh na putu da se postane ovjek. Nita ne moe nadokna-
diti zanos doivljavanja sveanosti u zajednici, tajnu nestajanja linosti u mno-
tvu, doivljavanje unionistike radosti. ovjek-vuk se zaudio ))da mu puca-
nje priinjava toliko zadovoljstvo, jer ranije bio je protivnik rata, ali mu je i
muno bilo promatrati ukroenog stepskog vuka, prisiljenog da se odrie
svoje prirode. On je svjestan da je )>to to radimo vjerojatno ludo, ali dri
da je isto tako vjerojatno >>dobro i nuno. I ne valja kada ovjeanstvo pre-
napree mozak i Eomou razuma pokuava da ureuje stvari koje uope nisu
dostupne razumu 75
A nije razbora dostojno zaboravljati na povijesne himbenosti. Izvjesno je
da u povijesnu kovitlacu kako porazi tako i pobjede ne oznauju vjenosti.
Bez obzira na povijesno trenutanu nadmo sile to je nematnula svoju prav-
du, posve je neizvjesno nee li pobjednik uklanjanjem postojee povijesne
nepravde uspostaviti jo zloudnije stanje, ili uzrokovati jo mnogovrsnije zlo.
474 G. Papini, Zrcalo koje izmie, 56-7, 60.

475 H. Hesse, Stepski vuk, 6, 71, 165, 182, 188.
Iz plodne utrobe i nadahnute slavodobitne pobjede znala je izii itekako gnu-

sna zvijer, kako se o takvu ne rijetkom povijesnu iznenaenju izrazio Bertold
Brecht.
Osim toga, o zlodjelima u povijesti ne moe se prosuivati apstraktno.
Jer, bez obzira na to to je svako nedjelo zlo samo po sebi, ono se bitno
razlikuje po svojim pobudama, to onda i posljedicama njegove uinkovitosti
daje drugi sadraj na iracionalno duevnoj, psihologijskoj razini. U psihologij-
skoj se znanosti, naime, dolo do nepobitna zakljuka da je nuno razlikovati
obrambenu (benignu) agresiju, koja je filogenetski programirana nagonom
samoodranja, od instrumentalno prilagodbene (maligne) agresije, koja nije
uvjetovana filogenetskim poelima ve napadakim i osvajakim porivima. U
svojim filozofsko-socioloko-psihologijskim razmatranjima o ljudskoj destruk-
tivnosti, E. Fromm zakljuuje da je ovjek- i kao pojedinac i kao zajednica-
bioloki programiran: svojom filogenetski spremnom tendencijom ka defen-
zivnoj agresiji kada su njegov ivot, zdravlje, sloboda ugroeni. I: Budui da
je defenzivna agresija filogenetski pripremljena reakcija na ugroenost vitalnih
interesa, nije mogue izmijeniti njenu bioloku osnovu, iako ona moe biti
kontrolirana i modificirana kao porivi ukorijenjeni u drugim instinktivnim dis-
pozicijama. A glavni uvjet za smanjenje defenzivne agresije jest smanjenje
onih stvarnih imbenika koji potiu i izazivaju one racionalne i iracionalne
strasti to prema Frommu potpadaju pod sindrom unapreivanja ivota. Ne-
majui tu prirodnu, filogenetsku podlogu, instrumentalna (maligna) agresija, i
onda kad se trenutano priinja neizbjenom i nunom, pripada uvijek sin-
dromu iznpaivanja ivota. Stoga, ona prouzrokuje to vie destruktivnosti
nove i nove obrambene agresije, to ini vie teroristikih nasilja u ime apso-
lutnog suvereniteta drave476 A glede prosudbe zlodjela jedne i druge agresije
i destruktivnosti, Fromm je nedvosmislen: nijedan zloin to ga ovjek ini za
svoju slobodu ne moe biti tako velik, kao zloin onih koji mu slobodu uskra-
uju.
Istobitna stanovite zauzima i drugi suvremeni filozof, Leszek Kolakow-
ski, u svom promiljanju povijesti. Nama je potrebna borbena, agresivna
obrana slobode. Sloboda se ne moe odrati poputanjem ... ona zahtijeva bud-
nost, ratobornost, stalni duh borbe. To je izvan dvojbe, premda se izmeu
neizvjesnog sadanjeg zla i izvjesnog budueg ne moe racionalno odluiti.
Za ovjeka od prapovijesti do sada nema drugog kljua za spas i izbavljenje
do: Sotonu sotonom istjerati ... zlo zlom unititi. Poto ovjek tei dobrom
to svatko eli vjerovati da radi potaknut plemenitom voljom, pa u povijesti
i svaka nunost postaje vrlina. Uvijek se iznae i teorija i propovjednik to
e veliati svako zlo pa i samo ropstvo. ivimo podjednako u svijetu u kojemu
svako zlo nemilosrdno mora roditi novo i vee zlo, gdje je i ljubav grijeh,
476 E. Fromm, The Anatomy of Human Destructiveness, 1973; hrv.prij. Anatomija ljudske
destruktivnosti, 1-11, Zagreb, 1987 (tree izd.); II, 21, 40 i dr.
a grijeh se kao vatrena stihija sam iri i sam sebe neprekidno raspiruje. Gdje
je ruilaka sila svuda prisutna >>U porazima i zabludama, ili >>neispunjenoj
udnji, a okrutnost i zlo nisu samo orue nego i samo sebi cilj. I ta avolja
stvarnost ne moe biti objanjena izvan samog postojanja i skrivenog poretka
u nerazluivoj slitini sluajnih zbivanja. I stoga: Svakome zlu koje ima smisla
moete njegov smisao oduzimati, moete drugaije ureivati svijet. Ali zlo koje
je samo sebi smisao upravo kao zlo- to zlo neete uspjeti liiti ivotnosti477
Zlo, do kojega dolazi na razini kako odnosa meu narodima, ili naroda i
nacionalnih manjina, ne moe se liiti njegova smisla. Zbog toga to se tije-
kom cijele povijesti pred sve narodnosne zajednice uvijek postavlja pitanje ili
- ili: biti strvina ili strvinar? (To be the carcass or the vu/ture, A. Toyn-
bee)478. Od takve je dileme malo koja etnika zajednica bila osloboena u bilo
kojem dobu ili civilizaciji. Danas se to izriito oituje pred licem itava svijeta
na primjeru bespotedne borbe izmeu idova i Palestinaca. Povijesno-psiho-
loko objanjenje toga sveudilj neizmirljivog sukoba, u kojemu se obostrano
ne preza ni od ubijanja civilnoga puanstva, i izraelski prof. J. Leibowitz nalazi
u uzajamnoj mrnji i zajednikoj bojazni da jedni od drugih ne budu unite-
ni479. A pri tom se jedni i drugi pozivaju na svoja neotuiva prava i ope
prihvaena demokratska naela, optuujui se meusobno za najgora zlodjela
i genocidne nakane. Po svom dravno-politikom poretku Izrael je nedvojbeno
ustavna i demokratska drava, ali je znakovito da se u odnosu prema Palestin-
cima sami politiki predstavnici u parlamentu (Knesetu) poinju dijeliti na ))pa-
triote i ))faiste, te na izdajice i kolaboracioniste<< koji su za sporazum s
Palestincima. To razdrto duhovno stanje, nastalo iz zdvojnosti idova da po-
putanjem ne ugroze sam opstanak jedva opet steene drave, ini psiholoku
potku sve zadrtijem ))judeo-nacizmu. U knjizi U zemlji Izrael vodi se npr.
ovakav razgovor izmeu pisca Amosa Oza i jednog izraelskog ekstremiste: ..
pa ja sam spreman da dobrovoljno obavljam prljave poslove za narod Izraela,
da ubijam Arape koliko god to bude potrebno, da ih tjeram, palim ... da pot-
palim baklje pod nogama idova u dijaspori kako bi svi nahrupili ovdje ... Nije
me briga ako, pet minuta nakon to obavim posao, sjednem pred ntirnberki
sud. Moete me objesiti kao ratnog kriminalca ako elite. A tada moete opre-
zno poeti prati svoju idovsku savjest i pridruiti se uglednom klubu civilizira-
nih naroda ... mogli smo sve to ve obaviti i do sada postati normalna nacija,
sa svojim vrijednostima ... i s neto malo kriminalne prolosti. Dakle, ba kao
i Englezi i Francuzi, Nijemci i Amerikanci- koji su ve zaboravili to su uinili
Indijancima- i Australijanci koji su gotovo sasma istrijebili Aboridane ... Eto,
ja sam spreman da kriminalnu prolost preuzmem na sebe, zajedno sa Begi-
m L Kolakowski, Klju nebeski & Razgovor s avlom, Zagreb, 1981, 38, 63-4, 97, 117--8,
135-6.
478 A. Toynbee, A Study of History, 142.
479 Intervju 1987. stranim agencijama.
nom, Sharonom i generalom Eitanom. A ti budi budunost - ruiasta, ista,

mlitava480 A da se na slian, gotovo istovjetan, nain razmilja i u taboru
Palestinaca proizlazi ve iz toga, to je meu njima veoma utjecajna radikalna
struja, koja ne videi mogunost sporazumnog rjeenja - ne odstupa od toga
da odluku ishodi u oruanoj borbi, odbijajui uope priznanje same izraelske
drave.
I tako doavi do naih dana, u traenju dubljih objanjenja genocidnih
nasilja tijekom povijesti, jamano, ne naosmo nikakav novi kamen mudrosti.
Ostaje samo onaj, vjeni kamen spoticanja. Traganje nas je tek uvjerilo koliko
je imao pravo Lao-Ce, osniva taoizma kad je- prije dvije i pol tisue godina
- rekao: Ii sve dalje i dalje znai opet se vraati. A na tom putu neizbjean je
susret ne samo s razboritim i mudrim ljudima, nego i sa zlikovcima i budalama.
I to podjednako u svim vremenima i na svakom tlu. Naravno nije dvojbeno:
Tempora mutantur, ali i nita manje zdvojno to ostaje u biti: Nihil novi sub
sole! Svijet i danas razdiru istobitne suprotnosti kao i na poetku, pa se i
istoznane bitke biju na zemlji i u svemirsko doba, samo na vioj tehnolokoj
razini. Sto su taj svijet vie pokuavali silom mijenjati i prepravljati to se ovjek
vie mrcvario u mrakobjesju, uranjajui to dublje u zla prolosti to je vie
krio sadanjost u vratolomnu skoku prema drugoj izmatanoj budunosti.
Ipak, kad god se u povijesti zacrnjelo nebo itave jedne civilizacije - ili,
dodajmo, samo pojedinih naroda - dostojanstvena ljudska pamet ponovno je
riskirala podijeliti megdan s glupou (Krlea). Ona, dodue, opetovano nije
postizala eljeni preokret u povijesnu zbivanju, ali je znala potai pa i dosei
i bitnije mijene u vjeitoj promjenljivosti istobitnog svijeta. A u njemu, unato
svemu, nikad ne nestaje tenje za premoivanjem proturjeja radi ozbiljenja
to veega sklada. A da u tom pogledu u pojedinim razdobljima, i u pojedinim
predjelima svijeta, ipak ima napretka - i o tome ne moe biti dvojbe. Pa zbog
toga nema mjesta ni beznadnu zdvajanju. Uvijek tada i tamo, kada se i gdje
narodi u meusobnom nadmetanju uvjere da jedan drugome ne mogu doi
glave, niti nametnuti svoju dominaciju, oni se napokon na neki nain mire s
mirnim suivotom. Jamano, vie nego uvjerljiv primjer prua nam novija po-
vijest naroda skandinavskih zemalja. Proturjeja ne nestaju ali se rjeavaju u
jednakopravnosti i potivanju meusobno priznatih subjekata.
Na tom je putu, po svemu se ini, i nastojanje oko stvaranja suvremene
zapadno-europske zajednice. Obistinjenje okupljanja samostalnih europskih
zamalja u sjedinjene drave Europe, na pretpostavci priznanja samobitnosti po-
vijesnih europskih naroda mogla bi znaiti uklanjanje onakvih ratnih razrau
navanja kakva su stoljea i stoljea potresala njihovu povijest. No i zapadna je
Europa jo uvijek bremenita estokim i gnjevnim meunacionalnim suprotno-
stima. Manjinski i bezdravni narodi i ovdje trae svoju suverenost, kao i po-
..., v. bilj. 305.

svuda po svijetu.A javlja se i nov elemenat razdora. Ekonomske migracije

puanstva iz jugoistone Europe, pa i iz izvaneuropskih zemalja, ve danas
unose nemire to proizlaze iz suprotnosti i razlika povijesno-civilizacijskih, na-
vlastito kulturnih i vjerskih. Oni to se, s toboe opeljudskih naprednih ideja
u ime demokracije, suprotstavljaju ograniavanju mijeanja puanstva zaborav-
ljaju da ono moe sutra izazvati takve poremetnje u etnikim i dravnim zajed-
nicama koje mogu dovesti do komeanja i sukoba s dalekosenim posljedica-
ma. Ne bi trebalo zaboraviti udio narodnosnih vrtloenja u propasti Rimskog
Carstva, ili iz novije povijesti sudbine i idovske i njemake a i drugih nacional-
nih manjina u mnogim europskim zemljama. Prema tome, i tu na europskom
tlu nema spokoja glede prevladavanja ili nestajanja proturjeja i nasilja, iako
se ovdje jamano dolo do vieg stupnja povijesne razboritosti negoli na nekim
drugim kontinentima.
A u cjelini svijeta? I ljudski um openito, i ovjek kao pojedinac, i povije-
sna mudrost naroda kao subjekata meunarodnog poretka, pred istobitnim su
problemima kao uvijek u svoj dosadanjoj povijesti. Ali s jednom bitnom razli-
kom: nemogunost upotrebe nuklearne sve-moi, i u njenoj sjeni ine pre-moi
za nametanje svoje volje (ideje i gospodstva) svijetu, jer bi to ugrozilo cijelu
civilizaciju. Vjerovati je da se u tom zlovjeu krije prisila - pa i nada - za
barem neto vei sklad u buduoj povijesti kad ve znamo da svijet bitno druk-
iji biti ne moe.
Dio etvrti
POVIJESNE INJENICE I NEZNANSTVENE

TEORIJE
L
IZOPAKA POVIJESNO-ZNANSTVENIH INJENICA
avolski je mrano na ovoj naoj

mrtvoj strati pameti ljudske.
M. Krlea
Na rijeci povijesti sveukupnost lei

straga a lomovi sprijeda,
ali ljudl vide ono neposredno pred oima.
B. Tuchman
l. O VJERODOSTOJNOSTI IZVORA I SVJEDOANSTVA

O RATNIM RTVAMA
Puka injenica, odvojena od drugih

injenica, jest neto udovino ...
nita stvarno.
R.G. Collingwood
Kao to vidjesmo na mnogim primjerima utvrivanje brojidbenih injenica

u povijesnim dogaanjima veoma je dvojbeno. Po pravilu svaka sudionika
strana u igri povijesne drame naginje pretjerivanju, podastirui za svoje vienje
ili pro-.udbe vie ili manje uvjerljive dokaze i obrazloenja. Tijekom vremena.
kad utihnu La~ljt:pljuju~c ~tra~ti i i:-.kljueivost sudionika, znanost ipak dokui
makar i priblino injenino stanje.
U sluaju ratnih rtava u Jugoslaviji svjedoci smo, meutim, jedne veoma
zanimljive i neobine pojave. Umjesto da smo se u svakom desetljeu nakon
rata pribliavali utvrivanju istine bili smo od nje udaljavani. tovie, postupno
je stvarana psihoza -naroito u posjednja dva desetljea- koja je onemoguila
ne samo znanstveno razmatranje odvojenih pukih injenica u sveukupnosti
dogaanja, nego dapae i progon zbog prosudbi koje su se suprotstavljale izo-
paivanju povijesne istine sumanutim urnnaanjem jasenovakog mita. Poto
je na taj nain (kao to to pokazuje historija! moga sluaja, a i Enciklopedije
310 IZOPAKA POVIJESNIH INJENICA
hrvatske povijesti i kulture), bio zaprijeen put znanstvenom nastojanju, otvo-

reni su prostori za mitsko mahnitanje, a i druge opsjene. S jedne strane, pred
javnou je postavljeno pitanje krivice zato mitska istina<< o Jasenovcu ve
davno nije utvrena, ciljajui sustavno na sva vodstva SR Hrvatske. A s druge,
kao isprika je navoena da se pravo stanje i teko moe utvrditi s obzirom na
uvjete rata i revolucije. A da je to samo dijelom tono, podsjetit emo na
injenicu da revolucija nije tedjela ni snage ni sredstva da bi ovjekovjeila
svoju pobjedu. Gdje imena palih boraca i rtava faistikog terora nisu ukle-
sana u granitu bezbrojnih spomenikih obiljeja tamo se sigurno nalaze u spi-
skovima svih mjesnih i opinskih odbora SUBNOR-a. Osim toga, izvren je i
poseban dravni statistiki popis ratnih rtava, koji je pritajen i sakrivan od
javnosti neijom voluntaristikom odlukom. A da je ta odluka urodila slinom
krizom na historiografskom podruju kao to su druge na gospodarskom i po-
litiko-moralnom, ta e spoznaja ostati skrivena tek za one kojima njihov iz-
dvojeni ideologijski pogled uope ne doputa sagledavanje sveukupnosti povi-
jesnoga zbivanja, koje je uvijek to protuslovnije to vieznanije i raznobitnije.
Da bi se u pravom smislu mogla produiti podloga i svrha jasenovakog
mita, kakvog smo upoznali u prvim poglavljima, valja nam pogledati na ka-
kvim je izvorima sazdan. Ili bolje reeno: kakvim se sve zamagljivanjem i pre-
krajanjem prolosti, pomou jednostranog i udovinog odabiranja i tumaenja
izvora i svjedoanstava - dolo do njegove tobonje zasnovanosti.
S obzirom na to da svi spomenuti tvorci jasenovakog mita - prema kome
je u Jasenovcu pobijeno od sedamsto tisua do milijun i pol ljudi i to uglavnom
Srba - te tvrdnje zasnivaju na osobnim procjenama i svjedoanstvima pojedina-
ca, a ne ni na kakvim dokazanim injenicama, samo se od sebe postavlja neko-
liko naelnih pitanja. Kako se moe - sa znanstvenim pretenzijama, donositi
sud o tako vanom pitanju a da se ne podvrgnu kritinoj prosudbi svi dostupni
izvori? Zato se prelazi preko dokumenata iz NOR-a, kao nepostojeih, ako
se ve ne poklanja ama ba nikakva panja onima protivnike strane? I kako
to da se iz osobnih svjedoanstava uzimaju kao vjerodostojna samo ona koja
do oite nevjerojatnosti izopauju i onako monstruozna zlodjela, a uope ne
uzimaju u obzir ona svjedoanstva koja su, iako takoer subjektivna, ipak ra-
cionalnija? I napokon, kako se i o takvom Jasenovcu kako se prikazuje moe
govoriti izvan prostora i vremena, kao da je on jedina takva pojavnost u datoj
povijesnoj zbilji?
Radi obiljebe takve metode rasuivanja navest emo tek neke naput-
ke.
Poznate su injenice da je NOP u Hrvatskoj imao tako izvanredno dobro
organiziranu obavjetajnu slubu u sveukupnom ustrojstvu NDH, pa i u vojsci
i u redarstvu, da je manje-vie bio dobro upoznat sa stvarnim stanjem na svim
podrujima, pa i u logorima, pa ak i s vojnim i redarstvenim planovima i
namjerama. Osim toga u samom jasenovakom logoru djelovala je partijska
organizacija. Prema tome vodstvo NOP-a dolazilo je u ratu do svojih spoznaja
O VJERODOSTOJNOSTI IZVORA 311
na temelju podataka svojih organizacija ali i pouzdanih pristaa iz najrazliitijih

Jrgana NDH. Stoga se ne moe olako prelaziti preko brojke koja je navedena
u naredbi Vrhovnog taba NOV i POJ od 31. oujka 1942, koju je osobno
potpisao vrhovni komandant J .B. Tito, a kojom se nareuje tabu Bosanske
Krajine da ispita mogunost eventualnog napada na koncentracioni logor u
Jasenovcu, gdje je bilo oko 10.000 naih zatvorenika, a sada je ostalo jo oko
1.500 ivih. Da je taj broj logorskih zatoenika i ubijenih smatran provjere-
nim moe se zakljuiti i po tome to ga Tito ubrzo nakon toga (4. travnja
1942) ponavlja i u izvjeu Izvrnom komitetu Kominterne. A da se pri tom iz
politikih razloga nije ilo za umanjivanjem ve za isticanjem golemosti gubi-
taka vidi se iz dodatka. Brzojav naime glasi: >>Najstraniji koncentracioni logor
u Hrvatskoj nalazi se u Jasenovcu. U taj koncentracioni logor Hitlerov delat
Paveli bacio je vie od 10.000 (deset hiljada) najboljih sinova Hrvatske. Sada
je ostalo svega hiljadu i po ivih ljudi, a svi ostali su bili podvrgnuti uasnim
muenjima i ubijeni. Same ustae priznaju da je od poetka njihovog dolaska
na vlast u Hrvatskoj ubijeno do pet stotina hiljada ljudi (500.000), veinom
Srba481 .
Prema tome, nakon prvog najstranijeg vala terora, u prvoj godini okupa-
cije, NDH i revolucije, u vodstvu NOP-a cijene da je u Jasenovcu ubijeno
8.500 ljudi, a za rtve u cijeloj NDH navode broj (do pet stotina hiljada)
kojim se i hvali pokoji bezglavnik da bi uveliao svoje djelo.
A da i do potkraj 1942. (kao uostalom sve do konca rata) Jasenovac nije
bio ni izbliza onakvo grobite kakvim ga oslikava mit, moe se zakljuiti iz
izvjea to ga je CK KPH uputio (14. studenog 1942) CK KPJ. U njemu se,
naime, u okviru iscrpnog prikaza (18 str.) opeg vojno-politikog stanja i pri-
lika u pojedinim dijelovima Hrvatske, uope ne spominje Jasenovac, ali se
osim o politikim i vojnim problemima razvitka NOB-e, te o ustaama i domo-
branima, srazmjerno mnogo govori o etnicima i njihovim zlodjelima. Uz po-
datke da su za posljednje talijanske ofenzive etnici prisilno mobilizirali u
Gorskom kotaru 300 srpskih seljaka, te u otokom kotaru oko 1.000 ljudi i
u Plakom oko 500 seljaka, navodi se da orgij aju zajedno s Talijanima pjevajui
Marirala kralja Petra garda a Talijani Giovinezza. Uestalim ofenzivama
na sektoru Primorja i Gorskog kotara, Talijani idu pomou etnika za potpu-
nim unitenjem naroda ovoga kraja. este ofenzive, niz potpuno unitenih i
opljakanih sela, strahovita glad koja vlada u tim krajevima, zaustavljaju dalj-
nju iru mobilizaciju masa za partizane. I zbog toga: U zadnje vrijeme pri-
mjeuje se sve vei strah Hrvata u svim krajevima od etnika, a naroito nakon
zloina koje su te bande izvrile nad narodom u Dalmaciji, Lici (Brinjski ko-
tar), Ogulinski kotar, itd.482
431 Usp. J.B.Tito, Sabrana djela, IX, 172, 187; A. Mileti, n.dj.,:P, 11, 193-4; III, 706.
482 A IHRP-CK KPH, koplJa u moj posjedu.
312 !ZOPAKA POVUESN!H !NJEN!CA
Mogu li se bez uzimanja u obzir ovakvog stanja koristiti iole objektivni

sudovi o ustakim represalijama? A kako promicatelji jasenovakog mita iska-
zuju otvorenu sumnju i u samo (i svako) vodstvo KPH, pripomenuti je da je
ovaj izvjetaj u ime CK KPH poslao Vlado Popovi (a vrlo je vjerojatno da ga
nije tek potpisao jer mu tada valjda u Zagrebu nije stajao na raspolaganju
aparat). Kao crnogorskom marksisti jamano mu se ne moe pripisati primi-
sao hrvatske pristranosti, a da je o prilikama u Jasenovcu bio takoer dobro
upuen moe se zakljuiti i iz toga to je meu drugim komunistima u taj logor
bila upuena njegova drugarica, a organizacija je odravala s njima veze i sla-
njem hrane.
L'~ldlll)SU !)pnim etnikih zlodjela u krajevima navedenim u spomenutom iz-
vjeu CK KPH, etniki genocidni zloini nad hrvatskim puanstvom u dru-
gim dijelovima NDH bili su jo uasniji i masovniji. Nita i ni u emu nisu
zaostajaH za ustakim zloinima. Povijesni izvori govore da su ih u nekim mje-
stima otpoeli ustaki a u drugim etniki elementi. Prema tome, iako su bili
i meusobno poticani osvetnikim porivom, bit problema bratoubilakog i
vjerskog rata koji je otpoeo i prije revolucionarnog partizanskog rata, a odvi-
jao se i u njegovu sklopu, dotino na njegovim rubovima i nasuprot njemu -
nije toliko u poetku terora ili represalija koliko u klimi to je nastala slomom
Kraljevine Jugoslavije i uspostavom NDH.
Osim svjedoanstava o etnikom genocidu iz redova NDH, ima ih do-
voljno i iz redova NOP-a. O njima nalazimo dovoljno uvjerljivih tragova i u
knjigama V. Dedijera, koji e unato tome postajati sve jednostranijim i zadrli-
jim bojovnikom jasenovakog mita. Dedijer je jo u Srbiji uo da Draa Mi-
hailovi nemilosrdno ubija svakog Muslimama i Hrvata koji mu doe pod ru-
ku, a 23. prosinca 1941. prvi put je vidio zaklane Muslimane, zabiljeivi
u svoj ratni dnevnik na putu iz Ruda, iznad Lima: Jue su etnici 30 ljudi
zaklali, a 20 udavili u Limu. A u Foi je 30.1.1942. zatekao jo grozniju
sliku: tu muslimanske porodice sahranjuju rtve etnika koji su, kako go-
vore stanovnici, pobili. .. preko 3.000 ljudi. O tome je Tito napisao (u Auto-
biografiji za Life, 1952): N;ikada neu zaboraviti prizor u Foi u sijenju 1942.
Taj lijepi gradi, skriven u bosanskim planinama u dubokoj dolini bistre i brze
rijeke Drine, drali su neko vrijeme etnici. Kad smo uli u njega, uli smo da
su klali muslimansko stanovnitvo. Svakog drugog jutra, redovnom ceremoni-
jom, grupa zarobljenika meu tim nesretnim ljudima odvedena je na most,
prerezani su im vratovi, a tijela baena u rijeku. Dok je prelazio most jedna
muslimanska ena vapila je: Tamo je moj mu!, zamolivi ga da povede
njena 12-godinjeg sina s partizanima, jer ako se oni vrate, ubit e i njega.
A Tito u nastavku pria: >>Pogledao sam dolje i u viru vidio jedan od najjezo-
vitijih prizora kojih se sjeam: tamo u bistroj plavozelenoj vodi - pet-est tje-
lesa stajala su uspravno kao votane figure. Naredio je da se izvade i poko-
paju po muslimanskom obredu, sina je poveo, bio je kurir u jednoj partizan-
skoj brigadi i (1952) bio je oficir u JNA.A majka je imala pravo, kad su u
svibnju partizane >>etnici i Talijani istjerali iz Foe i masakri su ponovo poeli.

I ona je ubijena 483 .
Josip Broz Tito, razliito od mnogih drugih, i nije nikada zaboravio jezu
foanskih i slinih prizora. Krlei je priao jo mnogo toga vie. A oni, to ih
je u Drini vidio >>kao votane figure, stajali su ))uspravno jer su im prije no
to su vezani zaklani ovjeene o noge vree s kamenjem, da ih brza voda ne
odnese kao druge nego da ostanu kao opomena i dokaz ... To je vjerojatno
jedan od razloga zato Tito nije nikad obiao jasenovako grobite, dajui time
do znanja da nije bilo jedino niti moe biti simbolom svih rtava. A to jamano
zaboravlja Dedijer, koji unato tome to donosi i takva svjedoanstva, problem
rtava svodi uglavnom na Jasenovac, kuda jedino vodi (1985) i >>Radnu grupu
Odbora SANU za sakupljanje grae o genocidu protiv srpskog i drugih naroda
u XX veku 484 . A i JAZU se (1987) oglaava s potrebom znanstvenog istrai-
vanja rtava u svezi s Jasenovcem a jo uvijek ne u cjelini.
A u svezi sa svim tim treba podsjetiti da i sam Dedijer navodi ))instrukci-
ju Drae Mihailovia njegovim komandantima u kojoj su kao glavni ciljevi
postavljeni:
>>2) Stvoriti Veliku Jugoslaviju i u njoj Veliku Srbiju, etniki istu, u gra-.
nicama Srbije, Crne Gore, Bosne, Hercegovine, Srema, Banata i Baki!((.
>>4) ienje dravne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih
elemenata.
5) Stvoriti neposredne zajednike granice izmeu Srbije i Crne Gore, kao
i izmeu Srbije i Slovenake, ienjem Sandaka od muslimanskog ivlja i
Bosne od muslimanskog i hrvatskog ivlja485
Kako se u ozraju takvih >>instrukcija moe govoriti samo o genocidu
protiv srpskog naroda, a ne i protiv hrvatskog naroda?
A da su te instrukcije doslovce izvravane za to ima dovoljno dokumenata
u arhivima i NOR-a i NDH i njemakim, pa i u Dedijerovim Prilozima.
Komandant limsko-sandakog odreda (major P. urii) u svom izvjeu
od 13. veljae 1943. Vrhovnoj komandi Drae Mihailovia npr. javlja:
>>Operacije su izvedene tano po nareenju i izdatoj zapovesti. Poto je
svladan otpor neprijatelja, borbe su bile uglavnom zavrene a zatim je na-
stalo ienje osloboene teritorije. Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza
su potpuno spaljena tako da nijedan njihov dom nije ostao itav.
Sva je imovina unitena sem stoke, ita i sena ...
Za vreme operacija se pristupilo potpunom unitavanju muslimanskog iv-
lja bez obzira na pol i godine starosti.
483 Usp. V. Dedijer, Novi prilozi za biografiju J.B.T., 2, 547.

484 Posjet te Radne grupe Odbora SANU Spomen podruju Jasenovac ll. i 12. listopada
1985. zadokumentiran je i fotografijom u Miletievu Jasenovcu (III, 573), s ovim sastavom: Milo
Macura, akademik, Mile Dragi, direktor muzeja NOB u Novskoj, dr. uro Meterovi, general-
pukovnik u penziji, Vladimir Dedijer, akademik, Antun Mileti, pukovnik JNA i dr. Milan Bula-
ji.
485 V. Dedijer, n.dj., 2, 547-8.
314 IWPAKA POVIJESNIH INJENICA
.trtve - Nae ukupne su bile 22 mrtva, od kojih 2 nesretnim sluajem i

32 ranjena.
Kod Muslimana oko 1200 boraca i do 8.000 ostalih rtava: ena, staraca i
dece.
Na ovo e sam Dedijer nadodati: Slini izvetaji o genocidu protiv Musli-
mana i Hrvata u drugim krajevima Jugoslavije, kao na primer u Dalmaciji u
decembru 1942, nalaze se u arhivu Drae Mihailovia. A i Dinarska etnika
divizija, pod komandom popa Momila ujia, donela je dnevnu zapovest o
ienju Hrvata i Muslimana iz Like i severne Dalmacije486
U redovima revolucionarnog partizanskog pokreta, u Hrvatskoj ali i u
drugim dijelovima Jugoslavije, etnici su, kako zbog svog programa tako i zbog
zloinakih nedjela - smatrani nita manje opakijim protivnicima od ustaa.
Osim vojno-politikih dokumenata NOP-a, na to upuuje i ona kovanica usta-
e to ju je smislio crnogorski pjesnik Radovan Zogovi {predratni marksist).
Kao to se suprotstavio ustakom genocidu protiv srpskog naroda, Titov
NOP isto se tako odluno suprotstavio etnikom genocidu protiv hrvatskog
naroda. Meutim, kako je i NOP, kao i etniki iao za ruenjem Pavelieve
NDH, to je i on prouzroivao nevolje onom dijelu hrvatskoga puanstva koje
se iz nacionalnih i idejno-politikih razloga nije prikljuivalo revolucionarnom
partizanskom pokretu. Posljedice su bile velike izravne ratne rtve u borbenim
operacijama okupatora i obaju protivnika NDH, a jo vie u golemom broju
izbjeglica iz svih hrvatskih krajeva. Ve u ljetu 1942. bilo je npr. samo u Banja
Luci oko 12.000 hrvatskih izbjeglica, a do kraja rata u Zagrebu i na stotine
tisua 487 , to je stvaralo sve nezdraviju psihozu ugroenosti, mrnje i osvete.
A kad je rije o sveukupnim gubicima puanstva onda su zanimljivi podaci
do kojih su jo u ratu doli Nijemci u svojoj istrazi to se to zapravo zbiva u
NDH u prve dvije godine meusobnog razraunavanja. U svom izvjeu nje-
maki poslanik pri vladi NDH S. Kasche {od 25.06.1943) navodi npr. da su
tvrdnje kako su ustae poubijali 400.000 pravoslavaca opasno pretjerivanje.
Da to ne odgovara injenicama, potkrepljuje se podacima, prema provedenoj
istrazi, u est istonobosanskih i u etiri srednjobosanska kotara, tj. u kraje-
vima koji su najjae bili zahvaeni nemirima, iz kojih proizlazi da broj poginu-
lih iznosi: katolikih Hrvata 8.400, muslimanskih Hrvata 24.400, ili
ukupno Hrvata 32.800, te 37.300 pravoslavnih tj. Srba. Kasche tvrdi da su
u ispitanim sluajevima izgredi poeli zbog nasilja pravoslavaca ili pripadnika
bive jugoslavenske vojske, a da su protuudari ustaa bili radikalni488
486 Isto, 548-9; J. Tomasevich, n. dj. 233.

487 U Memorandumu vlade NDH pripremljenom za zapovjednika saveznikih snaga feldmar-
lala Alexandera, dotino vlade SAD i Vel. Britanije, tvrdi se da broj izbjeglica iz svih hrvatskih
krajeva, kao i iz Srbije, Crne Gore, Albanije i Bugarske, iznosi preko milijun (usp. F. Jeli-Buti,
Usta!e i NDH, 296, 308; A. Mileti, n.dj., III, 200-3).
488 AJ, T-501, r. 265 i T-120, r. 212 (usp. B. Krizman, Ustale i Trei Reich, l, 38-9; Isti,
Paveli izmeu Hitlera i Mussolinija, 581-5).
Na sline zakljuke, glede ukupnog broja rtava, upuuju i statistiki po-

daci ratnih organa NOP-a koji su, kao dokumenti o zloinima faista u poje-
dinim hrvatskim krajevima objavljeni 1944. u listu Naprijed, glasilu CK KPH.
To su veoma iscrpni podaci sainjeni prema jedinstvenim uputama za organizi-
ranje prikupljanja dokumentacije o zloinima okupatora i njihovih pomagaa,
koje je CK KPJ dao jo 1942, pa su i oni dokaz da velikih nepoznanica o
rtvama zapravo i nema. U cijeloj Lici ukupne rtve iznose 11.290 osoba, od
toga: ubijenih od ustaa, etnika, Talijana i Nijemaca 6.734, umrlo od tifusa
2.702, a u logore odvedeno 1.744. Na Kordunu poginulo je 16.704, od toga:
ubijeno 8.140, umrlo od tifusa 6.814 i palo u borbi 1.750. U logore je odvedeno
2.415, otilo na predaju 3.173 i odselila se 2.346. Na Baniji ubijeno je 4.040,
odvedeno u logore 3.965 i odseljeno u Srbiju 1.551 (nedostaju podaci za kotar
Kostajnicu i za umrle od epidemije). Za Slavoniju i Baranju navedeni su uz
materijalne gubitke samo podaci za logore i iseljavanje. Iz 13 slavonskih kota-
reva na prisilni rad u logore odvedeno je 10.937, dok je iz 4 baranjska kotara
u logore odvedeno 2.033, a 9.202 iseljena je u Srbiju489 . Prema ovim podacima
iz preteitog dijela Hrvatske ukupan broj odvedenih u logore iznosi 21.147! Tu
nedostaju podaci za posljednju godinu rata, kad i nije bilo tako velikog upui
vanja u logore kao dotada, kao i podaci za Zagrebaku oblast, Gorski kotar,
Dalmaciju i Bosnu i Hercegovinu. No ako i za njih pretpostavimo srazmjerno
upuivanje u logore prema podacima koje imamo za Liku, Kordun, Baniju i
Slavoniju, gdje su represalije bile najopsenije, zar ve to ne upuuje na zaklju-
ak o potpunoj besmislenosti mitskih brojki o stotinama tisua umorenih i jo
k tome samo u Jasenovcu. A valja imati na umu da je od navedenog broja
znatan bio upuen i u logore u Njemakoj.
Budui da je po tvrdnjama tvoraca mita samo u Jasenovcu pobijeno deset
do dvadeset puta vie ljudi nego to ih je uope bilo upueno u sve logore, to
je onda razumljivo da, po njihovu, iz te >>tvornice smrti nitko iv nije mogao
izii. Meutim, meu lanstvom SUBNOR-a Hrvatske svaki je peti lan bio
zatvorenik ili zatoenik (od 329.570 u zatvoru i zatoenju kao zarobljenici ili
intemirci bilo je 60.192, od kojih su zarobljeni bili 9.138, a internirci 26.209,
to znai svaki deveti lan SUBNOR-a bio je zatoenik jer su i zarobljenike
upuivali u postojee logore 90 . t
U tom su pogledu jo znakovitiji slubeni statistiki podaci o ukupnim
ratnim rtvama u SR Hrvatskoj, koji obuhvaaju i one koji su ve umrli a i
one to moda nisu stekli status lanova SUBNOR-a. Od ukupno 163.026 gro-
gonjenih preivjelo je (iz zatvora, logora, >>deportacije) 103.387 ili 63,4% 4 1
489 Naprijed, 42, 05.03.1944; 44, 26.03.1944; 46, 06.04.1944; 49-5011944 (usp. A. Mileti,
n.dj . III, 337-9, 344-<;, 348-50, 448-50).
490 Usp. Predsjednitvo SUBNOR-a Hrvatske, Izvjetaj o radu borakih organizacija 1962-
1965, Zagreb, lipnja 1965, 32~.
491 Statistiki zavod Hrvatske, Prvi rezultati popisa rtava rata 1941-1945, obradna tabela
316 IZOPAKA POVUESNIH CINJENICA
Sve to upuuje na potrebu objektivnog istraivanja svih sabirnih i rad-

nih logora i Jasenovca prije svega. Zloini ustaa - kao i etnika ili bilo kojih
subjekata na drugim mjestima ili u drugim vremenima - nee izgubiti na ve-
liini zvjerstava ako ih se prikae onakvima kakvi su bili. Upravo monstruo-
znim umnoavanjem postie se suprotan uinak: na jednoj strani zbog oite
neuvjerljivosti, a na drugoj zbog poticanja jo iracionalnije mrnfe. Promicatelji
jasenovakog mita, od samoga poetka do danas, ustraju na tome da je jaseno-
vaki logor bio organiziran s izriitom svrhom likvidacije svih zatoenika, te
da su se u njemu svakodnevno vrili pokolji na stotine pa i tisue Srba, idova,
Cigana i komunista. A istina je da je logor bio organiziran kao radni logor
s mnotvom poljodjelskih i tvornika-obrtnikih radnih jedinica. U logor su
pojedinano a ponajvie u manjim skupinama od po nekoliko desetaka ili sto-
tina dopremane tisue, pa i deseci tisua nesretnih ljudi, ali i otputane, i ot-
premane u logore i na rad u Njemaku. Zatoenici su za sve vrijeme bili iscrp-
ljivani i mrcvareni pod nevjerojatno tekim i nehigijenskim uvjetima na radu,
a pri tom su bili mueni i ubijani za najmanji neposluh pojedinano - osobito
iznemogli i stari, a povremeno, obino pod izlikom odmazde za poginule us-
tae ili za pokuaj bijega, bili su zvjerski ubijani i u manjim ili veim skupinama
(na desetke pa i stotine ljudi). Na taj nain u jasenovakom logoru stvarno je
stradalo nekoliko (vjerojatno 3-4) desetaka tisua zatoenika. Ponajvie Ciga-
na, pa idova i Srba a i Hrvata. Uvjeren sam da se taj broj moe i tono
utvrditi - osim moda za Cigane - daljim sustavnim istraivanjem.
Pri prosudbi stanja u logoru, s obzirom na njegovu svrhu i uinjena zlodje-
la, valja imati na umu i njegovo unutarnje ustrojstvo koje se zasnivalo i na
zatoenikoj (samo)upravi. U svezi s tim ve odavno sam doao do spoznaje
da su se u uveliavanju ustakih zloina osobito isticali neki pojedinci koji su
za to imali nekih posebnih, skrivenih, razloga. U tom pogledu ve je izvjetaj
Vojislava Prnjatovia, zatoenika iz Sarajeva, koji je dao 11.111.1942, po puta-
nju iz Jasenovca, komesarijatu za izbjeglice Nedieve vlade u Beogradu, sadr-
avao prilino vjernu sliku. Zatoenici su upotrebljavani za rad na nekoliko
veih poljoprivrednih imanja na prostoru izmeu Jasenovca i Stare Gradike,
iji su vlasnici bili Srbi, koji su delom svojevoljno a delom prisilno iseljeni.
A kako se na tom podruju nalaze tvornika postrojenja firme Bai i drug,
a to je zapJenjeno u korist Hrvatske drave, jer je Bai emigrirao u Srbiju,
to je namjera ustaa bila da od Jasenovca naprave jedan ne samo sabirni
nego i jedan radni industrijski logor, budui da su na terenu podignute ve i
dobre tvornike radionice za izradu lanaca, kovanice, bravarije, kletara, li-
marija, tapecireraj, pukarnica, auto mehanika radionica, stolarija, kolarija,
elektroinstalaterska radionica, ciglana, parna pilana, te parna elektrina cen-
trala, koja podjednako daje svetlo i samom mestu Jasenovac. Zatoenici su
r-9. Original prepisa to ga je u Statistikom zavodu Hrvatske svojom rukom uinio general N.
Kaji, u mom posjedu, kopija u IHRP Hrvatske.
dijeljeni u tri vrste: slobodnjake, poluslobodnjake i obine zatoenike, a pored

ustalke uprave logora postojala je i zatoenika uprava. Ustaka uprava sasto-
jala se u naredbodavno-nadzornoj vlasti, a >>samouprava zatoenika sastoji se
u tome, da sami zatoenici upravljaju ivotom i radom u logoru prema nalo-
zima i intencijama ustaa. Tako zatoenici sami upravljaju ishranom, nastam-
bom, redom i istoom u logoru. Zatoenici-slobodnjaci mogli su se ne samo
posve slobodno kretati unutar logora i mjesta Jasenovac, >>nego - slobodnjak
- odlazi sam bez pratnje i na slubena putovanja radi nabavke robe u sva
mjesta u Hrvatskoj. Poluslobodnjaci kreu se slobodno unutar logora i mjesta
Jasenovac gdje mahom odlaze po poslu radi nabave ili prijema robe. Obi
nim zatoenicima bilo je doputeno kretanje po logoru danju, s tim da nisu
smjeli prii ianoj ogradi blie od 5 m.>>Na elu zatoenike hijerarhije bio
je logornik koji je imao zamjenika, efa ekonomije i pisarni, a zatim su bili
zapovjednici baraka za stanovanje i radnih grupa. Svi u zatvorenikoj upravi
bili su slobodnjaci; sva ta mjesta zauzimali su idovi, a samo su trojica, od 25
zapovjednika baraka i radnih grupa, bili Srbi. Svaka baraka imala je svoga
narednika i po 4 redara. >>Svi zatoenici ... zaposleni su mahom prema svojoj
struci u civilu, a >>tu najbolje prolaze struni radnici i zanatlije, jer se upotreb-
ljavaju za rad u zatvorenim radionicama, a za vanjske radove samo ako su
struna mjesta popunjena.
>>Zatoenici-slobodnjaci ne stanuju u samom logoru nego u selu Jasenovac

u privatnim stanovima, a omogueno im je da su doveli i svoje porodice. Dakle
ive zajedno sa svojim porodicama slobodno u Jasenovcu. Na alost to su samo
idovi.
Zatoenici grupai imaju posebnu grupniku hranu koja je dobra i uku-
sna a dobivaju i po celi hlebac od 90 dkg dnevno. To se odnosi na one u
radnim grupama. Dok obini zatoenici dobivaju obinu hranu, koja je, kao
i ishrana bolesnika >>ispod svake kritike. Slaba ishrana, teak rad i nehigijen-
ski uvjeti bili su uzrokom slabljenja i obolijevanja zatoenika, >>to ih je direk-
tno zatim vodilo u smrt, jer kad obole i iznemognu tada bivaju redovno likvi-
dirani. Tek sijenja 1942, pred dolazak meunarodne komisije, podignuta je
ambulanta i bolnica, ali su u njih zatoenici odlazili samo u najveoj nudi, jer
su ustae svake dve do tri nedelje upadali u ambulantu i bolnicu, izvlaili
bolesnike i likvidirali ih pred samom bolnicom ili na groblju. Svi zatoenici,
osim bolesnika u bolnici, morali su raditi, a za krenje discipline ustaa >>irna
pravo bez ikakve odgovornosti da ubije zatoenika, i ne proe niti jedan
dan a da bar jedan ustaa ne iskoristi to svoje pravo. Osim takvih pojedina
nih ubijanja, povremeno ima masovnih ubijanja, pri dolasku novih transpor-
ta, ili onda kad se brojno stanje u logoru povea preko 1.000 pa ustae
narede nastup i odaberu Odreeni broj zatoenika u svrhu likvidacije. to
se brojaka tie Pmjatovi navodi da je prosinca 1941 -sijenja 1942. pobijeno
izmeu 3-4.000 novopridolih zatoenika. idova je u logoru bilo 5-8 puta
vie od Srba. Poto su prije pristigli i >>uspeli da u zatoenikoj hijerarhiji pri-
318 IZOPAKA POVIJESNIH CINJENICA
grabe sva vanija mesta, to radi svojih povlastica Stalno i veto intrigiraju
protiv Srba a kako ustae imaju vie poverenja u idove, to Srbi, pored
toga to stradavaju od ustaa, stradaju i od idova: idov ostaje idov, pa
i u logoru Jasenovac. Oni su u logoru zadrali sve svoje mane no s tim da su
one sada vidnije. Sebinost, lukavstvo, nesolidnost, tvrdiluk, podmuklost i
konfidentstvo su njihove glavne odlike492 Ovaj Pmjatoviev sud odie pretje-
ranou, mogli bismo rei antisemitskim raspoloenjem, ali slino govore i neki
drugi svjedoci. Neki od idovskih logorskih dunosnika bili su i naoruani pa
su i sudjelovali u ubijanju493 tovie, u njihovim je rukama uvelike bilo oda-
biranje, tj. izdvajanje zatoenika za likvidaciju, a dijelom ak i sama njena
provedba.
O tome spomenuta, i druga slina svjedoenja, naroito dopunjuje Ante
Ciliga, nekadanji lan Politbiroa CK KPJ, na osnovi osobnih iskustava, jer je
u ustakom zatvoru, a zatim u jasenovakom logoru proveo vie od godine, od
14.12.1941. do zadnjeg dana 1942, a zatim pratio to se dalje dogaa, boravei
u Zagrebu do ljeta 1944. U svojim sjeanjima on daje usporedbe izmeu tog
najzloglasnijeg Pavelieva logora i onih Staljinovih sibirskih, koje je takoer
proao, ali se posebno - sa svog marksistikog stajalita - bavi problemom
dranja idova u logoru494 Iako je jasenovaki logor bio organiziran po uzoru
na njemake, ak su i stambene barake dopremljene iz Njemake, glavna nje-
gova originalnost bila je ba u poloaju i ulozi idova. U Jasenovcu logor-
sku upravu drali su idovi, oni su bili unutarnja vlast u logoru. Ustaki
zapovjednik logora imenovao je samo logornika zatoenike uprave, a ovaj je
sam izabirao svoje suradnike, efove logorske uprave, a oni dalje svoje podre-
ene - grupnike, Stotnike, desetnike. I oni su svi Od najvieg mjesta
do najnieg - od logornika do kravara bili idovi, osim rijetkih izuzetaka.
To preputanje logorske uprave idovima proturjeilo je slubenom antisemi-
tizmu Pavelieva reima na koji ga je obvezivao Hitler. A do toga je dolo,
kako zato to je >>po svom porijeklu Pavelieva stranka bila filosemitska,
upravo idovska stranka meu Hrvatima, tako i stoga to su idovi bili u
Hrvatskoj njegov najmanje vaan i opasan protivnik. Jer, neprijateljem br.
l smatrani su Srbi, a br.2 komunisti495 Do ovakvog zakljuka doli su i sami
Nijemci, u ve spomenutom izvjeu da je idovsko pitanje do kraja rijeeno
492 Usp. A. Mileti, n.dj., III, 106--119. Steta to Mileti u svojoj obradi dokumenata nije
pokuao objasniti oite neloginosti glede datuma: u tekstu Prnjatovi izjavljuje da je iz logora
Jasenovac upuen ~~ona 30. marta, dok u naslovu i u potpisu dokumenta stoji nadnevak ll. marta
1942, a u I. svesci u Dok.br. 82, na koji se Pmjatovi poziva u ovom referatu stoji da je taj
zapisnik od 9. aprila 1942, pa je oito da je referat morao biti poslije toga datuma. Tako i u
formalnom pogledu. namjesto objanjenih dokumenata. ostaje zbrka.
493 Zatoenik Branko Popovi, zapisniki izjavljuje 14.4.1942. u Beogradu, po izlasku iz Ja.
senovca, kako je idov zvan Bugarin s jednim ustaom tukao bolesnike a zatim palog Ivia i
noem zaklao (usp. A. Mileti, n.dj., III, 128).
494 Ante Ciliga, Sam kroz Europu u ratu, Rim, 1978, 217-346 i dr.
m Isto, 227, 230-3, 278-9.

- u uhu njemakih smjernica -samo u Srbiji, ali ne i u NDH, jer tu nailaze

na zatitu od katolike crkve do vlade 496 .
Sudionitvo idova u likvidaciji Cigana u Jasenovcu dolo je na vidjelo
naroito u svezi s tzv. aferom ciganskog zlata (1942). Uprava likvidacije u
Gradini - pie Ciliga - bila je takoer povjerena jednoj idovskoj grupi, a
kako su idovi drali u rukama i skladita ))u kojima se smjetala i razvrstavala
roba likvidiranih, to su doli do vee koliine zlatnih dukata koji su bili ui-
veni u robi ubijenih. Radi vee sigurnosti u sakrivanju dukata izvan logora
(za bolja vremena) idovi su ))zainteresirali meu nekim ustaama i jednog
porunika, brata zapovjednika logora. Poto je jedan od najumjeanijih la
nova uprave izvjestio Luburia o pothvatu, ustaki porunik i pet umijeanih
idova - lanova logorske uprave bilo je strijeljano pred svim zatoenicima, a
novim logomikom bio je imenovan onaj koji je otkrio krau. Drugom zgodom
bila su ubijena etvorica zbog prodavanja logorske robe, meu njima i dva
ustaka straara pomou kojih je skladitar idov slao robu izvan logora. Ovi
sluajevi ukazuju na povezanost logorske i ustake uprave koja je pribjegavala
drastinim mjerama da bi ouvala ))istou svojih redova, prikazujui to bri-
gom za zatoenike. Ali u logoru je osobito meu idovima, takorei ))bila
opa norma ... da se moe izdati ustaama ako je to tebi bilo na korist. Nakon
likvidacije idovske grupe ())D) zbog zlata, ))skupina ubica u Gradini bila je
sabrana od Cigana. ))Dobivali su i posebnu hranu, sa vinom, dok nije doao
i na njih red497 .
Pravei usporedbu izmeu ja:,enovakog logora i onih sibirskih pod upra-
vom GPU, Ciliga smatra da je glavna razlika bila u tome to je u sibirskim
logorima ))glavna briga bila ))slomiti ljudsko dostojanstvo i moralni integritet
svojih rtava, ime nisu bili zaokupljeni ustae proizali - kao i etnici a po
Ciligi i partizani- iz balkanske hajduke epike, koja je puna velianja vjerske,
osobito kransko-muslimanske, borbe. U svezi s tim, Ciliga dri da za odnose
izmeu Hrvata i Srba jo uvijek vrijedi ona Engelsova zamjedba iz 1892. u
pismu E. Bernsteinu. ))Kod ovih naroda - Srba i Hrvata -jo ide vjera pred
nacionalnou, i svaka vjeroispovijest hoe da vlada. Dok u ovome nema na-
pretka koji moe omoguiti barem vjersku toleranciju, Velika Srbija znai
samo graanski rat 498 . Koliko tono to se tie vjerske tolerancije, toliko uto-
pizma i nepoznavanja prilika da bi stvaranje Velike Srbije na raun drugih
postojeih naroda moglo znaiti bilokakav napredak. Ustako-etnika razra-
unavanja u svim oblicima bijahu upravo izraz koliko neizmirljivosti toliko i
nemogunosti pretege jedne nacionalne ideje nad drugom.
496 Usp. R. Hilberg, n.dj. 433-42; N. Levin, n.dj., 511-17; B. Krizman, Ustae i Trei Reich,
337-8.
497 A. Ciliga, n.dj., 233-7, 252-3, 265.
498 Isto, 257-263 i dr.
Obrazloenje dranja idova, koji su uvali ljubomorno monopol vr-

hovne uprave u logoru, te uzimali inicijativu priprema i provociranja ne
samo pojedinanih nego i masovnih pokolja ne-idova, komunista, partizana
i Srba, Ciliga nalazi u osobitosti njihove vjere i mentaliteta. Ona staroza-
vjetna tvrdoa i nesmiljenost, ona Mojsijeva dvostruka mjera, dva zakonska
propisa u istoj stvari i za isto djelo, ve prema tome da li se odnosi na idova
ili ne-idova, i na koncu ona krajnja Mojsijeva zapovijed ... : Bog vam zapovi-
jeda istrijebiti druge i zauzeti njihovo mjesto, jer vi ste Izabrani narod - sva
su ta naela na neki nain iva i tu i vladaju cijelom ovom skupinom. Odatle
njihova bezobzirna nadmona samouvjerenost i bespotednost: ubija druge ...
da spasi sebe i svoju skupinu. Prosjeno inteligentniji, obrazovaniji od drugih
idovi su to uzajamno ubijanje postavili inteligentnije i dalekovidnije u svoju
korist<<. S njihova gledita to je bilo opravdano ne samo egoistiki nego i
moralno. Mojsijevo naelo monoteizma i izabranog naroda urodilo je time da
su idovi istodobno i najzatvorenija i najuniverzalnija nacija ovjeanstva.
Univerzalizam i internacionalizam samo su jedan mojsijevski znamen idov-
skog nacionalizma. l u Jasenovcu nisu ne-idovi prvi odijelili od sebe ido-
ve ... nego su se idovi prvi odijelili, suprotstavili i proglasili izabranim naro-
dom. Po svom posebnom biu oni misle da im je kao izabranom narodu
dozvoljeno i neto to nikom drugom nije dozvoljeno ... uobraavaju da su
toliko pametniji od svih ostalih da e moi cijeli svijet trajno nadmudriti i
izigrati. I zbog toga je Jasenovac - mutatis mutandi svjetska povijest idov-
stva ve dvije tisue godina. idovi izazivaju zavist i mrnju, a zapravo su
najnesretniji narod na zemlji, uvijek rtva i svojih i tuih pretenzija, a
onaj tko pokua ukazati da su i oni sami izvor svoje, idovske tragedije uvr-
tava se i nehotice u tabor antisemita i navlai mrnju idovstva499
Iz Ciligina izlaganja proizlazi da su idovi imali u svojim rukama zatoe
niku upravu logora sve do 1944, do kad su bila tri idovska logornika (Dija-
mantstein, piller i Wiener), a naslijedila su ih dva hrvatska komunista (R.
Vlah i V. Bornemisa). Te su promjene navodno" uslijedile zbog mijena ustake
lolitike u izmijenjenim ratnim prilikama"".
Iz ratnog razdoblja ima podataka o ratnim zloinima, te o Jasenovcu, u
zvjetajima koje su slali protivnici Pavelieva reima lanovima jugoslavenske
ualjevske vlade u Londonu. Zasluuju panju stoga to su to bili redovito
veoma dobro obavijeteni ljudi i iz slubenih i iz oporbenih redova. A i onda
kad njihovi podaci nisu pouzdani oni odraavaju klimu opeg raspoloenja i
spoznaja, osobito krugova kojima su pripadali.
U svom veoma iscrpnom i kritinom izvjeu potpredsjedniku vlade Krnje-
viu o Prilikama u Hrvatskoj, od 10.Vl.1942. o Jasenovcu govori i msgr.dr.
Augustin Jureti. Izvjetaj dolazi od ovjeka koji je politiki veoma potkovan:
nekadanji prvak Hrvatske puke stranke, u dobrim odnosima s Korocem i s
499 Isto, 275-7, 280--7, 307-12 i dr.

soo Isto, 337.
mnogima pa i s dvorom u Beogradu, a u Zagrebu s Kaptolom i vodstvom

HSS-a, koji e u ratu odravati veze s Rimom, a od 1943. ostati u vicarskoj 501 .
Jureti tu pie u to. ll: Logor Jasenovac je pravo gubilite ... Ljudi se mue
na najgrozniji nain. Za Kvaternika veli da je takva zvijer da ga se majka
ne samo odrekla nego i ubila zbog njega. >>Jasenovac je najtamnija strana usta-
ka. Na hiljade je ljudi ondje ubijeno 502
U isto tako podrobnom izvjetaju Londonu o prilikama u Jugoslaviji, sre-
dinom 1942, od neutvrene osobe, stoji: >>Reim u logorima unato interven-
cije Pape nije popustio. U Logorima se nalaze oko 10.000 osoba a rauna se
da je dosada strijeljano u Logorima 15.000 osoba. Od tifusa pjegavca koji hara
umrlo je u Logorima oko 1.000 osoba. Poto su navedena imena strijeljanih
istaknutih hrvatskih ljeviara i broj od 500 studenata, nastavlja se: >>Moemo
rei da je u cijeloj Hrvatskoj poginulo oko 200.000 osoba. Iseljena je 150.000.
Na radu u Njemakoj se nalaze 120.000 radnika. Slovenaca je doseljena
50.000503.
U izvjetaju dr.fra Dominika Mandia, od 24.III.1943, upueno pomo
niku ministra dr. M. Martinoviu, stoji: >>Rauna se da je Hrvata poubijano od
O.tnika, partizana i ovdanjih prijatelja od 350-400.000 dua. Toliko, a mogue
i neto vie poginulo je i Srba na teritoriju NDH 504 .
A ne treba zaboraviti da se i u glavnom dokumentu Titova NOP-a i soci-
jalistike revolucije, u Deklaraciji Drugog zasjedanja A VNOJ-a, poto su istak-
nuti odluni uspjesi u borbi protiv okupatora i njihovih faistikih pomagaa,
govori izriito o pokoljima i zloinima etnika Drae Mihailovia, koji >>pod
zastavom Kralja i monarhije vre najgnusnija izdajstva i najstranije zloi
nesos.
S obzirom na mitomansko umnoavanje jasenovakih rtava (od pola mi-
lijuna do milijun i pol), nee biti na odmet pogledati to se o tome moglo uti
na kraju rata i nakon njega.
U proljee 1944. u listu Naprijed, u okviru sustavnog prikazivanja ratnih
zloina, navodi se da je od priblino 30.000 odvedenih idova u Jasenovcu
ostalo manje od tisuu, da su Cigani potpuno istrijebljeni, a da broj ubijenih
Srba nadmauje 150 tisua 506
V. Dedijer u svojoj prvoj knjizi o Titu (1953) pie da je u Jasenovcu "za
treme rata pobijeno vie od 200 hiljada lica (u biljeci u svezi hvatanja Ljube
,\filoa, 1947)507
501 Usp. Lj. Boban, Hrvatska u arhivima izbjeglike vlade 1941-1943, 145-51.
502 Isto, 155, 158.
503 Isto, 477.
504 Isto, 248.
505 Usp. Prvo i Drugo zasjedanje A VNOJ-a, 205-6.
506 Naprijed, organ CK KPH, 47, 13.04.1944 (usp. A. Mileti, n.dj., III, Dok. 185, 351-5.
srn V. Dedijer, Josip Broz Tito, Prilozi za biografiju, 1953, 505.

U njegovim Novim prilozima (1981) moemo proitati:

Najprije (na str.381): Koliko je tano ubijeno Srba u Hrvatskoj nije jo
utvreno. Neki autori tvrde da broj rtava iznosi 200.000, dok drugi ocenjuju
gubitak bar na 600.000.
Ove se brojke znai odnose na ukupne rtve Srba u NDH.
A onda je u istoj knjizi (str. 489) reeno samo o Jasenovcu: Kroz taj
logor, prema istraivanju istoriara Antuna Miletia, prolo je preko milion
ljudi, a ubijeno je izmeu 480.000 i 800.000. Teko je izvriti tanu rekonstruk-
ciju, jer nisu sauvani svi spiskovi uhapenih i ubijenih508 Dedijera uope ne
zanima duboka neloginost, ili tonije meusobna iskljuenost prve i druge
tvrdnje. On je svoju tobonju znanstvenu objektivnost posvjedoio time to je
naveo da brojke glede ukupnih gubitaka tvrde neki, a istraivanja Miletia
za nj ne ostavljaju nikakvu dvojbu da je u Jasenovcu ubijeno izmeu 480 i 800
tisua, a pri tom se redovito podrazumijevaju Srbi.
Umjesto da pokua objasniti, ako ve ne i znanstveno razmotriti zato
takve proturjenosti izmeu njegovih dviju knjiga pa i unutar jedne, on i Mile-
tieve brojke uzima ne samo znanstveno nekritiki, ve im eli dodati na teini.
On naime svoju najnoviju knjigu Vatikan i Jasenovac (1987) posveuje >>!stori-
aru Antunu Miletiu, piscu istinoljubive trotomne monografije o Jasenovcu,
kroz koju je progovorila patnja stotina hiljada ubijenih ... ""' Na tim e broj-
kama graditi svoje genocidne teze ne tek u toj knjizi nego i u meunarodnom
promicanju jasenovakog mita.
Da je podloga za jasenovaki mit izmiljena u onim krugovima koji su bili
kako protiv NDH tako i protiv revolucionarnog NOP-a vidjelo se iz ranijeg
izlaganja. Iz ovog se ve moglo zakljuiti da za mit dokumenta iz NOR-a ne
daju nikakve osnove. U prilog ovome navest emo jo neke injenice.
U nacrtu prikaza NOR-a (u okviru povijesti KPJ), potkraj pedesetih go-
dina u pisanju kojega kao to spomenusmo nije sudjelovao ni jedan hrvatski
povjesniar, o rtvama u logorima govori se jo marksistilki objektivno. U
prilog tvrdnji o represalijama nad narodom okupatora i domaih izdajnika
navodi se: ... desetine hiljada ljudi, ena i dece bilo je otpremljeno u koncen-
tracione logore u Jasenovcu, Staroj Gradiki, na Banjici, Sajmitu, Niu i Ko-
stolcu, na ostrvima Rabu i Molatu i drugim mestima. Veliki broj Jugoslovena
interniran je u koncentracione logore van Jugoslavije - Buhenvald, Dahau,
Osvjencim, Mathauzen, Koru i druge. Hiljade ljudi i ena nemaki okupator
odveo je na prisilni rad u Nemaku"".
Znajui sve to, autori su dakako znali i za nalaz Komisije za utvrivanje
ratnih zloina da je u Jasenovcu umoreno 5()0...@ tisua, ali oito, takve napu-
508
V. Dedijer, Novi prilozi za biografiju J.B.T., 2, 1981, 381, 489.
V. Dedijer, Vatikan i Jasenovac, Dokumenti, Beograd, 1987, S.
5011
Nacrt Glave VI (povijest KPJ), 62, Uvezani (Japirografirani) primjerak koji mi je bio
510
poslan na milljenje 1960. g. u mom posjedu.
hane tvrdnje za ratno obeteenje nisu eljeli uvrstiti u povijesni tekst. U

brojku pak od 1,7 milijuna ukupnih rtava svih >>jugoslovenskih naroda u ratu
1941-45, u poginulima i pobijenima Sl1, moda su bili i uvjereni iz razloga o
kojima e jo biti rijei.
Iste brojke glede ukupnih rtava a i >>desetine hiljada odvedenih >>U lo-
gore smrti nalazimo i u tiskanom Pregledu istorije SKJ (1963), s tim to je
izostavljeno nabrajanje imena logora u zemlji i u Njemakoj 512 .(A valja pripo-
menuti da je to onaj Pregled na koji su inae imali niz bitnih kritikih primje-
daba i hrvatski povjesnici i prvaci revolucije iz Hrvatske, to su iznesena na
odranom simpoziju o njemu.)
Da bi se u orisu evolucije spoznaja o ratnim rtvama, te o >>kvalitativnom
skoku u jasenovaki mit dobila to cjelovitija slika, evo jo nekih zanimljivo-
sti.
Neposredno nakon rata (na poetku pedesetih godina) u okviru UDB-e
za SRH, napravljen je elaborat u etiri knjige o ustakom pokretu: o povije-
snim korijenima, ideologiji i programu, te o uspostavi, nainu vladavine i pro-
pasti NDH. Elaborat je raen radi interne uporabe tj. za upoznavanje du-
nosnika Udbe, a i Za predavanja u partijskoj koli (i za partijske i za udbov-
ske kadrove). Veim je dijelom na iznenaujue zamjernoj razini glede pozna-
vanja i naina razmatranja sveukupnosti povijesne materije. Tu se, u okviru
opisa Pavelieva himbena kranstva, kae da je u Jasenovcu hiljade i hiljade
nedunih ljudi strijeljao, zvjerski i zloinaki na temelju Zakonskih odredaba
o odmazdama, taocima i sl. A ukilpne rtve u NDH oznauje sav onaj bezi-
meni uas, pokolji, palei, stotina hiljada ljeina, koje obiljeie put tog balkan-
skog Dingis kana XX. vijeka, a kao primjeri su navedeni >>glinska crkva,
Jasenovac, taoci, odmazde<>dorade do kojega, jamano, nije dolo nipoto sluaj-
no.
Pisac istinoljubive trotomne monografije o Jasenovcu - kao to posvje-
doi akademik Dedijer - A. Mileti, donio je u drugoj svesci, i to u zadnjoj
glavi meu Prilozima, dva - za nae razmatranje - veoma vana dokumenta.
Pod Prilog br.2 donijet je Izvod sasluanja Ljube Miloa, jednog od funkcio-
nera UNS-a i Komandanta logora JasenovaC 14 (Prilog br.l donosi izvod iz
memoara Maeka o njegovu petomjesenom zatoenju u Jasenovcu, gdje je
>>dat u nadlenost Ljube Miloa i za koga Maek ne iznosi >>nikakvih zamjer-
511 Isto, 129.

512 Pregled istorije SKJ, Redakcija R. olakovi, D. Jankovi, P. Maraa, Beograd, 1963,
355. 421.
lP Ustae, knjiga 3. primjerak 2, str. 385, 395 (potcnavanja moja- F.T.).
514 A. Mileti, n.dj., Il, 1010-1023.
ki, makar je kasnije saznao da je on postao jedan od najgorih koljaa'".)

Taj izvod, iz sasluanja Miloa sadri pitanja i odgovore kako openito o us-
trojstvu logora i teroru u NDH tako i o pojedinanim i masovnim ubijanjima
u Jasenovcu. Ali nema pitanja o ukupnim rtvama u tom logoru!?
Neto dalje u istoj glavi, nalazimo Prilog br. 7: Ljubo Milo o koncentra-
cionom logoru Jasenovac516 Po opsegu to je ak tri puta vei prilog od onog
prvog (br. 2), a i po sadraju oito se htjelo da ima veu teinu, ali ostaje
zagonetkom zato nam Mileti - ni jednom ljeju - nije objasnio otkuda taj
prilog, dotino: kako, kada i gdje je nastao i gdje se uva taj prilog. A kao to
se u naslovu priloga kae to bi imala biti istina Ljube Miloa o Jasenovcu.
Prilog je naime pisan tako kao da sve iznosi sam Milo. Pa tako, kao zakljunu
reenicu izlaganja o Likvidacijama (meunaslov) moemo proitati: Jedino
to bih istini za volju mogao dodati, je to, da se ovdje ne radi o nekim izuzet-
cima, o nekim sluajnim pojavama, nego o sistemu koji je na taj nain sigurno
likvidirao par stotina hiljada ljudi 511
Sad nas eto, navodno i sam Ljubo Milo uvjerava u svoju istinoljubivost,
ba kao i Dedijer u onu sastavljaa ovih Dokumenata. Jamano, ne s malim
razlogom. Skruenim Miloevim pozivanjem na istinu htjelo se oito dati naj-
veu moguu teinu njegovom tobonjem posvjedoenju da je u Jasenovcu
sigurno pobijeno par stotina hiljada ljudi! Jer: bez obzira na povijesne
spoznaje da su ljudi pod vjealima kadri izgovoriti kako nevjerojatne istine
tako i najnevjerojatnije neistine - ovakva tvrdnja takvog krunskog svjedoka
nogla bi dobrano sluiti kao oslonac odravanju jasenovakog mita.
Meutim, usuujem se ustvrditi, da u ovako prizvanom Ljubi Milou po-
sljednji put na povijesnu pozornicu, nemamo sluaj opratanja njegove grijene
due sa svijetom, niti posvjedoenja prave, njemu nesklone istine, niti drskog
ustrajavanja na nekoj svojoj neistini radi obmane i zavaravanja svoga smrtnog
protivnika.
Naime, iz stenografskih zapisnika sudskog procesa protiv Ljube Miloa
(Miroslava Filipovia, Ante Vrbana i dr.) proizlazi posve drugaija istina.
Na pitanja predsjednika sudskog vijea koliko je ljudi u Jasenovcu likvidi-
rano, i moe li da stoji broj koji navodi optuba, a optunica kate 40.000
do 60.000, Milo najprije odgovara da ne moe rei, a potom se suglaava
da moe!
Na ponovljeno pitanje, u tijeku kasnijeg sasluanja, o ukupnom broju jase-
novakih rtava, Milo takoer ponavlja da ne moe rei ni on niti tko drugi.
A za svoju izjavu u istranom zapisniku da je taj broj ogroman i upravo
nepojmljiv rekao je: Znai da je ogromna cifra. Na uzastopno ustrajanje
jednog suca (dra M.) i predsjednika vijea da to brojno izrazi, pa mu (najprije)
m Isto, 1003, 1005.

516 Isto, 1051-1089.
navode: >>Ovdje je reena suma desetci i desetci hiljada ... , Milo opetuje da
ne moe rei broj jer ne zna i nije bio uvijek tamo. A kad mu iznose (oba}
brojku:osamdeset tisua Milo je uzvratio: Moda i vie, a moda i manje.
No, taj >>ogroman ak i za jednog Ljubu Miloa Upravo nepojmljiv
broj, nije bio oito za ponekog drugog ni dovoljno golem niti ba neshvatljiv.
Usred opisanog sadraja sasluanja, jedna reenica Miloeva odgovora dva
puta je - vjerojatno naknadno - tintom prepravljana! Tako da je u zapisniku
ostalo kao da je Milo izjavio: >>Mislim, da je openito u Jasenovcu likvidirano
nekoliko stotina tisua ljudi. Prva ispravka glasila je par sto tisua, ali se
jamano traila jaa formulacija 518
Takve ispravke rukom u sudskim zapisnicima nisu doputene. Zakonski
je propisano da se svaka pogreka ili promjena u iskazu mora posebno konsta-
tirati i unijeti u nastavku pisanja, istim nainom, dotino pisaim strojem kao
i ona tvrdnja koja se ispravlja. To je to se tie pravno-formalne strane tog
sluaja.
A to se sadrajne strane tie ona upuuje ne samo na krajnju pravnu i
povijesnu neodgovornost krivotvoritelja ve i na njihovu bahatu bezobzirnost.
Taj je ))ispravak<< ubaen nakon onog navoda suca o desecima tisua a prije
onog takoer suevog a potom i predsjednikovog o Osamdeset tisua - pa
stoga ispada sve ve na prvi pogled posve nelogino. Jer: kakvog bi smisla
imalo nutkati Miloa da prihvati brojku od Osamdeset tisua ako je ve pri-
znao nekoliko stotina tisua?! Samo dokaz da uvijek ima takvih koji si umi-
ljaju da sebi mogu sve dopustiti, opinjeni kratkovidom Svemoi, a ne raz-
miljajui o dalekosenim posljedicama. Stoga se uvijek i nadaje zadaa da se
takvi zlokobni postupci - i krivotvoritelja i njihovih susljednika - prosuuju
osim s povijesno-politikoga i s moralno-psiholokoga stanovita. Kojim sve
pobudama i imbenicima, i kakvom to naravlju ljudskom objasniti izopaenost
onih to im golemost ratnog uasa i bezumlja nije dovoljna na razini desetaka
tisua rtava ve ih podiu na nepojmljive brojke od nekoliko stotina tisua
pa i iznad milijunske?! Ali i onih to su, poradi sitnih raunica, spremni slijediti
takva paklenska zlonaumlja, iako su svjesni njihove izopake.
U netom spomenutom sluaju, ono bezono krivotvorenje sudske izjave
ovjeka koji je svjestan da je sudjelovao u nepojmljivim zlodjelima u izgublje-
nom ratu, pa pred smrt priznaje sve to zna i to mu - vjerojatno probuena
- savjest doputa, uinjeno je nedvojbeno s dalekosenim ciljem kojemu treba
posluiti jasenovaki mit. Zbog potpune neloginosti uinjene prepravke na
onom mjestu, znanstveno je bilo neprikladno da se taj kljuni, najvaniji dio
iz Miloeva sasluanja objavi, pa je zato izostavljen iz Priloga br.2. Ali poradi
ustrajanja na uvrivanju jasenovakog mita, zlopaka krivotvorba unesena je
518 Fotokopija stenografskog zapisnika Glavne rasprave protiv optuenih (1948) Ljube Miloa
i druine (u procesu jo bili: MiroslavFilipovi, Ante Vrban, Nikola Pehar, Adam Milievi, Mate
Vasilj, Jakob Martinovi, ing. Mimo Rosandi, Josip Tomljenovi, ing. Boidar Petrai, Ivica
Greta) iz sudskog spisa (nekoliko stotina stranica sasluanja optuenih i svjedoka u mom arhivu).
326 IZOPAKA POVUESNIH INJENICA
na jo ira vrata u Prilogu br. 7, kao vjerodostojno svjedoanstvo ovjeka koji

je morao znati pravu istinu.
Tako se nastavlja paklenska igra oko jasenovake drame, umjesto nastoja-
nja da se znanstveno istrai i objektivno odgovori na brojna otvorena pitanja.
Jer, kako to npr. da se broj ukupnih rtava u Jasenovcu penje od optube
do optube: protiv Pavelia stajalo je na hiljade rtava, a protiv Stepinca
40.000, protiv Miloa 40 do 60 tisua, a Tuman je odgovarao zbog poricanja
700.000?!
A kako i to da u okviru istog procesa (Milou) ak i sam sud, jo u po-
etku sasluavanja bez ikakvih novih injenica, povisuje optubenu brojku sa
40 do 60 tisua na osamdeset tisua, da bi se iz njega na aroban nain izilo
s nekoliko stotina tisua?
Pa kako i to da u optubi protiv Artukovia stoji Stotine tisua za sve
rtve u NDH, to naravno podrazumijeva i Jasenovac?
Jamano, mjesto relevantnih odgovora, dobismo jo jedan istinoljubivi
prilog jasenovakom mitu, kojemu je ak pridano znaenje istraene povijesne
istine.
s obzirom na ponavljane tvrdnje da je golem broj jasenovakih rtava
bacan u Savu - to bi takoer imalo biti razlogom zato se ne moe utvrditi
broj - upada u oi da u sve tri Miletieve knjige iznijeti dokumenti govore
uglavnom o izbaenim i izvaenim leevima kod Beograda, apca i u samom
Jasenovcu, u vremenu od 13. svibnja do 9. lipnja 1945. (u ukupnom broju od
287) 519 A poznato je da je Nedieva vlada ve od 1941. prikupljala sve podatke
o zlodjelima u NDH, pa i prosvjedovala kod Nijemaca.
Uz sve ovo razmatranje, izvornih ratnih dokumenata i svjedoanstava o
jasenovakom logoru i ukupnim ratnim rtvama, pripomenuti mi je da svoje
spoznaje temeljim i na osobnim razgovorima s veim brojem veoma ozbiljnih
i odgovornih ljudi koji su dobro poznavali vei ili manji dio spornog problema.
Rije je naime o ljudima koji su ili sami bili progonjeni i zatoeni za vrijeme
NDH, ili su pak u vrhovnim sudskim i pravnim tijelima imali uvid nad svim
dokaznim materijalima o poinjenim zlodjelima.
Na osnovi svega iznijetog drim da se bez ikakve dvojbe moe zakljuiti:
Prvo, uinjena ratna zlodjela ustakih vlasti NDH golema su i uasna. I
po broju, i po nainu izvrenja, i po svojoj genocidnoj namjemosti. Meutim,
ona se ne mogu prosuivati odvojeno od ne manje genocidnih zlodjela etni
kog pokreta. A pri tom valja imati na umu i ope okolnosti drugog svjetskog
rata, u kojima je i dolo do svega onog u raspadu monarhistike Jugoslavije,
u uspostavi i propasti NDH, u revoluciji i stvaranju SFRJ.
Drugo, izvorni ratni dokumenti ne daju nikakve osnove za odravanje
jasenovakog mita ni na njegovoj toboe umjerenoj razini od oko 700.000 ubi-
s19 Usp. A. Miletif, n.dj., III, Dok.br. 220,221, 222, 240.

O ZNANSTVENIM SPOZNAJAMA 327
jenih, a kamoli za suludo mahnitanje s prekomilijunskim brojkama. Zbog toga

su njegovi promicatelji pribjegavali i grubom krivotvorenju svjedoanstava, i
bezobzirnom onemoguivanju iznoenja prave istine, a njihovi su sljedbenici
prisiljeni na neznanstvene metode u odabiranju, obradi i tumaenju povijesne
grae.
2. O DOSADANJIM ZNANSTVENIM SPOZNAJAMA
Istina je baklja, ali strana;

zato svi mi samo mirkajui
nastojimo proi pored nje, kao
da se bojimo da emo se opei.
J.W. Goethe
Politika ne mora biti potena,

povijest mora.
J.P. Sartre
Prihvaanje i odravanje jasenovakog mita na njegovoj toboe objektiv-

noj razini (od oko 700.000) bilo je za iru javnost mogue u okviru slubeno
utvrdene i neprestano ponavljane istine da su ukupni izravni ratni gubici u
Jugoslaviji iznosili - ak i vie od - 1,700.000 ljudskih rtava.
Ta brojka je istinita ali samo u smislu ukupnih demografskih gubitaka,
pod kojima se podrazumijeva smanjenje broja stanovnitva zbog svih ratnih
posljedica. Znai ukljuuje, osim neposrednih ratnih rtava, i gubitak u puan
stvu zbog manje roenih i vee prirodne smrtnosti, te zbog izbjeglih ili protje-
ranih iz zemlje.
Brojka od milijun i sedamsto tisua rtava postala je sakrosanktna; u njenu
svetost i nepovredivost nije se smjelo uope posumnjati. Ona je iznoena u
slubenim dokumentima vlade SFRJ na meunarodnim konferencijama, kao
potkrepa zahtjevima za reparacijama, i uope u svijetu radi usporedbe priloga
Jugoslavije u pobjedi saveznike koalicije, a i primjera njenog antifaistikog,
partizanskog pokreta spram drugih zemalja. A u zemlji ta je brojka ukorije
njena u javno mnijenje kao dokaz veliine NOB-e i cijene socijalistike revolu-
cije, neprestanim ponavljanjem na najviim dravnim i politikim skupovima,
u publicistici i u kolskim udbenicima, pa i u znanstveno-enciklopedijskim
izdanjima.
A budui da su na podruju svih drutvenih znanosti, a na povijesnom
naroito, ocjene zasnovane na toboe nepogreivoj marksistikoj metodi -
smatrane zakonom, to se, osobito, o ovakvoj nije moglo raspravljati. Osobno
328 IZOPAKA POVIJESNUI CINJENICA
sam tu brojku, jo 1960. na obziran nain protumaio u smislu demografskih

gubitaka. U svojoj knjizi Stvaranje socijalistike Jugoslavije napisao sam: U-
kupno je Jugoslavija izgubila u ratu 1,706.000 ljudi (osim poginulih u borbi, od
zvjerstava faistikih okupatora i njihovih slugu, bombardiranja i drugih ratnih
posljedica) ... 521J Ali tu sadrajnu finesu moji progonitelji nisu- ini se- shva-
tili te nisam bio optuivao pa suen i zbog umanjivanja ukupnih rtava ve
samo onih u Jasenovcu.
Razlozi poradi kojih je ustoliena i posveena brojka od milijun i sedamsto
tisua rtava posluili su i kao obrazloenje odluke da se ne objave rezultati
slubenog statistikog Popisa rtava rata 1941-1945, koji je obavljen potkraj
1964. godine. Takvo sam objanjenje dobio kao direktor Instituta od lanova
savezne vlade, a ono je u stanovitom smislu utjecalo i na to zato (1965) nisam
u politikom vodstvu Hrvatske dobio potporu da izvedem na istac problem
jasenovakih rtava sa stajalita Instituta kojega je osniva bio CK SKH. No,
preteiti razlozi bili su - ini se - ipak izvan toga, u tadanjim politikim i
meunacionalnim odnoajima. Bilo je takvih kojima je jasenovaki mit trebao
za dranje na uzdi hrvatstva, a i onih kojima je ta legenda o njegovoj povije-
snoj krivnji sluila ne samo za podjarivanje srpstva protiv hrvatstva openito
nago i protiv neimara federativne i socijalistike Jugoslavije. No, doputanje
pa ak i podgrijavanje mita Jasenovca objektivno je imalo, u okviru i izvan
takvih prorauna, jo i dodatnu svrhu. Prizivanjem jasenovakog uasa biro-
kratsko-dogmatske snage privoljavale su srpstvo (naroito u Hrvatskoj) na su-
radnju, inei ga praktino svojim osloncem, jer: to bi bilo kad ne bi bilo
ovakve politike, ne doputajui istodobno hrvatstvu da se uspravi dometanjem
ak i sve novih utega o povijesnoj krivnji. Dakako veina sudionika, u svim
tim vie ili manje prikrivenim strujanjima, nije bila svjesna ni nakana ni poslje-
dica.
Samo u obzorju svega reenoga moe se shvatiti pojavnost i pravo graan
stva jasenovakog mita a sprijeenost znanosti da kae svoju rije, unato tome
to je u samoupravnom socijalizmu u SFRJ odavno bila zajamena neovisnost
znanstvenog rada. A i sam se Tito s dosta obzira odnosio prema povijesnoj
istini, istiui da se u povijesnim dokumentima ne mogu vriti nikakve pre-
pravke, niti preformulacije. Ili je to injenica ili nije; Tito doputa odluku
da je ne objavimo ali nikako i preinaujemo521
No, kao to to obino biva u povijesti sa svim opsjenama i obmanama, i
uinkovitost jasenovakog mita pokazala se poraznom. Pobjeda revolucije i
uspostava avnojske Jugoslavije ne dobiva na povijesnoj vrijednosti ako je za to
plaena previsoka cijena, i ako su meu plodovima crne legende i sve bezi-
zlaznije krize. Naprotiv.
520 F. Tuman, Stvaranje socijalistike Jugoslavije, Zagreb 1960, 127 (potcrtao sada); usp. i
slovenski prijevod: Rojstvo socijalistike Jugoslavije, 1961, 138.
521 Usp. V. Dedijer, Novi prilozi, III, 104 i dr.; NIN, 1751, 22.07.1984.
Vie nema ni razloga ni mogunosti da se ustraje na brojci ukupnih demo-

grafskih gubitaka kao da su to bile izravne ratne rtve. Preostaje tek da se
utvrdi kako je, ijom krivnjom ili odlukom do toga dolo. Osobno nisam sklon
povjerovati da se to moe pripisati u zasluge<< samo E. Kardelju, kako to
proizlazi iz inae vrijednog priopenja Vladete Vukovia, sada sveuilinog
profesora matematike u SAD a nekada suradnika Saveznog statistikog ureda
u Beogradu. Vukovi je naime 1947. radio u tom uredu na procjeni gubitaka
jugoslavenskih naroda prouzrokovanih ratom, u kojoj se dolo do rezultata
))da je gubitak stanovnitva Jugoslavije 1941-45. godine bio 1,700.000 dua((.
Meutim, taj demografski gubitak Kardelj je valjda po nekoj uiteljskoj se-
mantici(( preobrazio u ratne rtve, iznijevi to kao slubeno utvrenu istinu na
konferenciji u Parizu. I tako je ))taj broj postao zvanini broj rtava rata, a ne
gubitak u stanovnitvu. I ))Tako se stvaraju mitovi(( - zakljuio je profesor
Vukovi, posvjedoivi svoj iskaz i faksimilom nagrade za tu procjenu iz 1947.
godine. On o toj procjeni govori kao svojoj, ali je jasno da je ona do Kardelja
morala doi kao rezultat ureda, bez obzira to su profesionalni statistiari Vo-
gelnik, Debevec i Tasi njemu poetniku ))natovarili taj posao, a )>jedino
uput~1t;o je bilo da broj treba da bude znaajan, ali nauno-statistiki fundi-
ran .. --.
Svakako dragocjeno svjedoanstvo kako je nastao taj mit na koji se oslanja
i onaj ))slubeni<< jasenovaki. Jer da je tada reeno da su to demografski gubi-
ci, onda bi poznavateljima jugoslavenskih prilika ve na prvi pogled moralo
biti jasno da ukupne ratne rtve moraju biti manje od milijun, pa bi samim
time bilo onemogueno uzdizanje drugog, jasenovakog mita, s brojkama ak
i veim od ukupnih ratnih rtava. Meutim, teko je pretpostaviti da taj slu-
beni grijeh pada samo na Kardeljevu duu bilo zbog toga to semantiki nije
pravio razliku izmeu demografskih gubitaka i ratnih rtava, bilo zbog njegova
samovoljna izokretanja istine. O tako vanom pitanju, u najmanju ruku morao
je imati suglasnost ueg dravno-politikog vodstva.
No, poimo dalje redom na putu utvrivanja injeninog stanja i znanstve-
nih spoznaja o demografskim i neposrednim ratnim gubicima.
Tu najprije nailazimo na jo vee iznenaenje od onoga netom opisanoga
o emu je rije u brojci od milijun sedamsto tisua gubitaka.
Na poetku 1950. (od 22. sijenja do 22. veljae) u Jugoslaviji je obavljen
popis rtava rata. Meutim, rezultati nikada nisu objavljeni. Niti su bili do-
stupni vidokrugu znanstvenog, institutskog istraivanja poslije vie od punog
desetljea kad sam osnivao zagrebaki institut. Odluku o popisu donio je
Glavni odbor SUBNOR-a Jugoslavije 6. sijenja 1950, davi istovremeno Uput-
stva komisijama za prikupljanje podataka o rtvama rata. Ta Uputstva sadrala
S22 Vladeta Vukovi, rtve rata, sahrana jednog mita, NoJa re, 368, October 1985, 2-3,
London; Usp. A. Beljo, The ChaUenge to our Dignity, CIS, 9, March 1987, 2-3.
su podrobne odredbe o nainu provedbe popisa, a prenijeli su ga svi listovi u

zemlji523 Popisom je trebalo obuhvatiti sve koji su izgubili ivot usred ratnih
uzroka i okolnosti, ali svi oni... na strani okupatora ili domaih izdajica ...
ne smatraju se rtvama rata. A da bi se izbjeglo sektaenje i povrnost, i
oito manji broj rtava, naputak propisuje da popisivai moraju ii od kue do
kue, strogo utvrenim redosljedom, a: U sluajevima sumnje ... bolje da se
popune obrasci za takvu osobu nego da se ona ispusti iz popisa, a kasnije
provjeriti i raistiti. Jamano, unaprijed se eljelo osigurati da popis bude
temeljito obavljen, a nema nikakva razloga sumnjati da i nije bilo tako. Pa
zato onda rezultati nisu objavljeni? I zato ni do danas ni jedan istraiva
ratnih rtava taj popis ne uzima u obzir? U orisu svega dosadanjeg razmatra-
nja ne moe se, dakako, izbjei zakljuak da je to zatajivanje bilo u slubi
omoguivanja razmaha jasenovakog mita, bez obzira na to tko ga je i s ka-
kvim obrazloenjem nametnuo.
Na poetku pedesetih godina dolo je do prve znanstvene rasprave o de-
mografskim gubicima. U svojoj raspravi (1951) Ivo Lab je doao do zakljuka
da demografski gubici uslijed rata iznose 1,999.000 (do sredine 1945, a do 1950.
g. 2,177.000524 Primjenjujui drugu metodu izraunavanja, Dolfe Vogelnik us-
tvrdio je da oni iznose 2,854.000525 Ali Lab je opovrgao ovu Vogelnikovu
procjenu ukazavi na neodrivost analitike metode kojom se sluio, kao i one
po Malthusovoj geometrijskoj progresiji po kojoj bi ti gubici iznosili 2,699.000.
Izraunati metodom Verhulstove logistike krivulje oni iznose 2,165.000, a po
metodi Linearne ekstrapolacije 2,073.000, dok po ana/ilikoj metodi Princeton
sveuilita iznose svega 983.000. Kao najispravniju uzima metodu Linearne eks-
trapolacije, te zakljuuje da demografski gubici iznose 2,073.000, iako dri da
su demofafski gubici zbog emigracije mnogo vei nego to je Vogelnik pretpo-
stavljao' . Budui da se Vogelnik nije nakon toga uputao u dalju raspravu,
Lahova prosudba mogla se smatrati znanstveno utemeljenom.
Prema procjenama njemakog demografa profesora Gunthera Ipsena
(1954) ukupni demografski gubici puanstva Jugoslavije iznose 1,69 milijuna
od ega otpada 1,01 na mukarce i 0,64 mil. na ene. Ratne gubitke vojnika-
boraca na obim (svim) stranama procjenjuje na 0,41 mil., a demografske gu-
bitke samo jugoslavenskih narodnosti na oko 1,0 mil. u mrtvima, ne roenima
m Vjesnik, Zagreb, 14.01.1950, 2 (usp. B. Bui, Jedino Hrvatska, 543).

:m I. Lab, Metode izraunavanja budueg stanovnitva i njihova primena na stanovnitvo
prechatne Jugoslavije, Statistilka revija, l, 1951, 2, 246, Beograd.
szs D. Vogelnik, Demografski gubici Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, SttJtistilka revija,
II, 1952, l, 32.
S26 I. Lab, Istinski demografski gubici Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, StatistiflcJJ revija,
Il, 1952, 2-3, 214-5 (usp. B. Buli, n.dj., 534-4).
i izbjeglicama, to iznosi oko 6% od predratnog stanja i slino je gubicima u

prvom svjetskom ratu527
U svojoj raspravi o Stanovnitvu FNRJ po nacionalnoj pripadnosti, R. Bi-
ani (1953) nije se posebno bavio problemom ratnih gubitaka, ali njegove
usporedbe predratne i poratne nacionalne strukture ukazuju na njihove sraz-
mjere. Izmeu popisa 1931. i onog 1948. u Jugoslaviji se poveao broj: Srba
za 0,6% (od 40,0 na 40,6%), Muslimana za 0,3% (od 5,3 na 5,6%), Slovenaca
za 0,9% (od 8,1 na 9,0%) i Makedonaca za 0,5% (od 4,6 na 5,1%), a smanjio
se broj: Hrvata za 0,2% (od 23,1 na 22,9%) a toliko i Crnogoraca (od 2,9 na
2,7% ). U apsolutnim brojkama sve su nacionalnosti porasle, a demografske
promjene, prouzroene ne samo ratom nego i razlikama u prirodnom prira-
taju i migracijama, nisu u biti promijenile relativan odnos izmeu naroda Ju-
goslavije iako je on neto nepovoljniji za Hrvate i Crnogorce.
Drukija je stvar s nacionalnim manjinama: od 498.000 Nijemaca 1931. g.
u popisu 1948. bilo ih je svega 55.000, a od 68.000 idova ostalo je svega
7 .000, ali se jedan broj iselio ve prije rata i za vrijeme rata, poslije rata (oko
9.000) u Izrael. Broj Cigana se za to vrijeme poveao u cjelini od 64.909 na
72.671, ali podatak da ih je 1931. na podruju Savske i Primorske banovine
bilo 14.499 a 1948. u SR Hrvatskoj svega 405 ukazuje na veliinu ustakog
rasistikog zloina.
Broj Srba na teritoriju SR Hrvatske smanjio se za 49.000 (od 583.000 g.
1931, na 534.000 g. 1948), ali se cio taj broj ne moe upisati u ratne rtve, jer
znatan dio otpada na iseljene u Srbiju. U Bosni i Hercegovini sve tri narodno-
sti imale su za to vrijeme porast u apsolutnim brojkama, ali se postotak Srba
smanjio za 2,4% (od 43,8 na 41,4%), a poveao postotak Muslimana za 3,4%
(od 31.0 na 34,4%) i Hrvata za 0,8% (od 22,1 na 22,9%).
Ovakvo injenino stanje, dotino u bitnome nepromijenjena nacionalna
struktura, znai -veli Biani- kako ozbiljnu i korisnu pouku, ))da se odnosi
izmeu naih naroda ne mogu rjeavati putem sile i nasilja jednog nad dru-
gim, tako i najstrahovitiju osudu Ustako-etnikih metoda i mentaliteta528 .
Jedno drugo razmatranje o prirastu puanstva po republikama, koje je
izveo Bui po Simeunovievoj knjizi (iz 1964), upuuje na to da su demograf-
ski gubici SR Hrvatske srazmjerno bili najvei, jer je jedino ona 1948. imala
umanjen broj za 8.713 stanovnika, dok su sve druge republike imale vie: Ma-
kedonija 22,9%, Srbija 14,2% (ili 8o2.054), BiH 10,8%, Slovenija 4,2%, Crna
Gora 3,7%, a cijela Jugoslavija 9,0 vie 529
527 Gunther Ipsen, Wachstum und Gliederung der BevOlkerung Jugoslawiens - u: Ost-Eu-
ropa Handbuch, 1954, 37-63.
5211 R. Biani, Stanovnitvo FNRJ po nacionalnoj pripadnosti, Hrvatsko kolo, Mh, VI, 1953,
74-4!4.
SZ9 Usp. V. Simeunovi, Stanovnitvo Jugoslavije i socijalistikih republika od 1921-1961,
Beograd, 1964, 31; B. Bui, nve rata, Hrvatski knjilevni list, II, 1969, 15, 2-3.
332 IWPAKA POVIJESNlli CINJENICA
U to doba vlada SFRJ donosi odluku (10.1ipnja 1964) da se (ovaj put u

dravnoj organizaciji) obavi popis ratnih rtava, jer joj je trebala slubena do-
kumentacija za pregovore sa Saveznom Republikom Njemakom, koja je Mi-
rovnim ugovorom bila obvezana isplatiti odtetu za ratna pustoenja i rtve.
Popis je obavljen u listopadu i studenom 1964. Odredbe i upute bile su iste
kao i za onaj popis 1950, samo s jo stroim obvezama komisija da ne propuste
ni jednu rtvu i da podatke upotpune s prijanjim popisima. Razumljivo da je
to dovelo do posebne revnosti pa je generalu Kajiu u Statistikom zavodu
Hrvatske skrenuta pozornost da su podaci prije uveliani negoli manjkavi, jer
je zapaeno da su za iste rtve popisni listovi ispunjavam na vie mjesta. Sluaj
sa tim statistikim podacima za SR Hrvatsku ve je dovoljno poznat. Reeno
je i o razlozima zato nisu objavljeni za cijelu SFRJ. Nije poznato jesu li i kako
koriteni u pregovorima s njemakom vladom.
Ali vie je nego znakovito, da je i dravni popis iz 1964, isto tako kao i
onaj SUBNOR-a iz 1950, ostao nedohvatljiv i za znanstveno istraivanje, dok
su irom otvorena vrata izopaivanju povijesne istine - a i zbilje - sve sumanu-
tijom jasenovakom legendom.
Godine 1967. dr. Ivan Klauzer, u studiji o kretanju puanstva, pripremlje-
noj u Institutu za drutvena istraivanja sveuilita u Zagrebu, dolazi do slije-
deih procjena o demografskim gubicima530 :
%prema
SR gubitak u ratu puanstvu1948.
Bosna i Hercegovina 580.767 22,65

Crna Gora 62.700 16,62
Hrvatska 661.543 17,50
Makedonija 25.621 2,22
Slovenija 136.000 9,45
Srbija 575.741 8,82
Ua Srbija 471.552 11,35
Kosovo 38.616 5,27
Vojvodina 65.573 4,00
SFRJ 2,042.373 12,89
Prema ovome oito je da su srazmjerno najvee demografske gubitke

imale one republike na podruju kojih su se u najveem opsegu odvijale borbe
s okupatorsko-kvislinkim snagama, dotino najea meusobna razraunava-
530 I. Klauzer, Stanovniltvo i domainstva u Hrvatskoj, Institut za drultvena istraivanja

Sveuili!ta u Zagrebu, Zagreb, 1967; rukopis u arhivu Instituta (usp. Mladen Friga.Dovi~. Socijalni
aspekti demografskih kretanja u SR Hrvatskoj, Revija za sociologiju V, 1975, 1-2, 37; B. Bulit,
Jedino Hrvatska, 599-600).
oja sukobljenih strana u revolucionarnom i graanskom (meunacionalnom)

ratu. A to je bio sluaj na podruju NDH i Crne Gore, dok su gubici Srbije
(srazmjerno dvostruko manji od onih u BiH, a za oko treine od Hrvatske i
Crne Gore) bili uveani u zavrnom razdoblju rata (za vrijeme osloboenja
potkraj 1944, a zatim na srijemskoj fronti).
Na osnovi Klauzerovih procjena demografskih gubitaka i raspoloivih po-
dataka o ratnim rtvama iz SR Hrvatske po Buiu bi struktura tih gubitaka
za SR Hrvatsku i SR Bosnu i Hercegovinu - iz ega se dobiva priblina slika
za NDH -bila ovakva531 :
Vrste gubitaka SR Hrvatska SR BiH Ukupno
rtve pripadnika NOP 185.327 171.000 356.327

rtve protivnika NOP 219.216 235.767 454.983
Smanjen prirataj 107.000 94.000 201.000
Odseljeno puanstva 150.000 80.000 230.000
661.543 580.767 1,242.310
U svojoj raspravi (1973) o razvitku broja puanstva tijekom jednog stolje-

a, Vladimir Stipeti navodi: >>Direktni ratni gubici iznosili su u II svjetskom
ratu 1,700.000 rtava, dok je demografski gubitak premaivao 2,2 milijuna li-
ca<<532. Pri tom ne izvodi nikakve svoje dokaze, ve za rtve uzima, oito,
slubeni broj, a za ukupne demografske gubitke poziva se (u biljeci) na prora-
un l. Laba. Ali je zanimljivo da ne uzima gubitke do sredine 1945. godine
koje je Lah procijenio na 1,999.000, ve se poziva na one u sredini 1950. go-
dine 2,177.000, a i te je uveao, ne objasnivi zato premauju 2,2 milijuna.
Vjerojatno je to uinjeno stoga da bi se dobio kakav-takav odnos izmeu de-
mografskih gubitaka i ratnih rtava, jer bi se inae ve na prvi pogled vidjela
neodrivost brojke rtava (1,7 od 1,99 milijuna!). No, iz ove rasprave zanimljiv
je podatak da su demografski gubici na podruju Jugoslavije prouzroeni bal-
kanskim ratovima (1912-3) i prvim svjetskim ratom(1914-18) bili priblino isti
kao i oni prouzroeni drugim svjetskim ratom (1941-45)- >>oko dva milijuna.
tovie, srazmjerno ak i vei jer su iznosili >>gotovo estinu tadanjeg stanov-
nitva, dok je demografski gubitak u drugom svjetskom ratu iznosio gotovo
sedminu predratnog puanstva. A i za naknadu demografskih gubitaka, trebao
je priblino isti rok. Prema Stipetiu, nakon prvog svjetskog rata, broj stanov-
nika od 1910. dostignu! je krajem 1923, a kao to smo naprijed vidjeli, nakon
drugog svjetskog rata broj stanovnika bio je u cjelini 1948. vei od onog 1931,
osim u SR Hrvatskoj.
531 Usp.B. Bui, n.dj., 560-1.
532 V. Stipeti, Jedno stoljee u brojanom razvoju stanovnitva na dananjem podruju Jugo-
slavije, Forum, XTI. 1973, 12, 888-9.
Akademik V. Stipeti govori o problemu demografskih ratnih gubitaka i

u svom predgovoru (1978) knjizi M. Korenia o naseljima i stanovnitvu SR
Hrvatske533 Demografski gubitak Hrvatske u razdoblju prvog svjetskog rata
iznosio je blizu 380.000 itelja ili 11,1% svega stanovnitva iz 1921. godine, a
za drugi svjetski rat procjenjuje ga na 590.000, to je 15,6% od puanstva
1948. godine. U prvom svjetskom ratu demografski gubitak Hrvatske osjetno
je manji negoli na ostalom jugoslavenskom podruju: u Hrvatskoj je smanjenje
stanovnitva bilo za 1,2% a u preostalom dijelu za 5,0%. Nasuprot tome, u
razdoblju drugog svjetskog rata Stanovnitvo SR Hrvatske smanjilo se za ne-
to vie od l promila izmeu popisa 1931. i 1948, dok se stanovnitvo ostatka
Jugoslavije uvealo za 12,2% u tom razdoblju'34
Valja uoiti da je pri tom Stipetieva spomenuta procjena demografskog
gubitka Hrvatske u II. svjetskom ratu (590.000) za punih ll% manja od one
Buieve (661.543), iako Stipeti poveavi Lahovu procjenu, polazi od ukupno
veeg demografskog gubitka u Jugoslaviji (za oko 8%) od Buia koji polazi
od Klauzerove procjene.
Poto se racionalne procjene demografskih statistiara o ukupnim demo-
grafskim gubicima razlikuju i kreu, kao to vidimo, od 1,69 do 2,2 milijuna,
osobno sam zakljuio da je opravdano u suprotstavljanju jasenovakom mitu
poi od vie razine. Stoga sam u izjavama za europsku javnost (1977-80) i u
svom rukopisu (knjige koja je, od 1981-86, tiskana na hrvatskom, engleskom
i njemakom), kao i u sudskoj obrani, ustvrdio da kada se poe od pretpo-
stavke ukupnih demografskih gubitaka od 2,1 milijun onda se dolazi do za-
kljuka da broj neposrednih ratnih gubitaka, u poginulima iznosi 700 do 800
tisua, to je po prilici toliko koliko su (tada) promicatelji crnog mita tvrdili
samo za Jasenovac'". Nema razloga da od te svoje procjene odstupam u bit-
nome i danas, nakon novih spoznaja. Moda e se iz daljih demografskih sta-
tistikih istraivanja ustanoviti da smanjeni natalitet nije iznosio 450 nego vje-
rojatno 350 tisua, kao to se ve za brojne odseljene pripadnike njemake
manjine moe rei da ne iznosi pola milijuna nego 450.000, ali e uz nju ostati
jo broj od oko 200.000 za odseljenu talijansku i tursku i smanjenu maarsku
manjinu, a i oko 200 tisua za ratnu i izravno poratnu politiku emigraciju536
m M. Koreni, Naselja i stanovniltvo SR Hrvatske 1857- 1971, Zagreb, JAZU, 1979,

XXII+900.
534 Isto, Predgovor V. Stipetia, XIX.
535 V.bilj.102 i 307: O demografskim i ratnim gubicima, brY.izd.II, 192, 331 339-40, 344-7,
368-70.
U isto vrijeme dok sam se tako, svjestan pogibeljnosti, zauzimao za povijesnu istinu, gotovo
svi jugoslavenski listovi pisali su u slavu jasenovakog mita na ve opisani nain, traei (dok jol
nisam bio strpan na robiju) da mi budu - u slijedu ustaJkih zvijeri i Stepin<!evih satanskih
sveenika- okovani rijei, ivot i ruke (Arena, 1080, 02.09.1981, 9).
536 Jo! 1948. u europskim logorima nalazilo se 130.000 raseljenih osoba iz Jugoslavije, a
pored toga zabiljeeno je 210.000 bivih jugoslavenskih ddavljana njemake narodnosti u Austriji
i Zap. Njemakoj (United Nations, The Refugee in the Posrwar World, Genova, 1951, 58, 78).
Razumije se, taj ni prvi ni drugi broj nije bio potpun.
Ako se tome dodaju i umrli prirodnom smru, onda i pod pretpostavkom sta-
novitog smanjenja od navedenih brojki u strukturi demografskog gubitka, broj
poginulih moe se eventualno neto povisiti. Pretpostavljam da ipak nee biti
vei od 800 do 900 tisua.
Na takvo me rasuivanje - u sklopu svih dosadanjih spoznaja - navodi i
do danas najznanstvenija - to e rei najcjelovitija i najobjektivnija - rasprava
o tom problemu. Rije je o knjizi rtve drugog svjetskog rata, dra Bogoljuba
Koovia, srpskog pisca koji je svoju uenost, iz pravnog i ekonomsko-statisti
kog podruja, stekao studijem i radom osim u Parizu jo i u SAD i Kanadi.
(Knjiga je objavljena u Londonu 1985. godine. 537)
Koovi je problem demografskih gubitaka i ratnih rtava obradio svestra-
no, nepristranom metodom demografske statistike, pa bismo njegov rad mogli
smatrati i zavrnom znanstvenom rijeju, da nema nekih uzgrednih otvorenih
i spornih pitanja, koja podlijeu i subjektivnoj prosudbi, te barem dijelom
utjeu na konaan rezultat. Rjeavanje takvih problema (npr. nain uraunava
nja puanstva pripojenih dijelova koji su bili pod Italijom, procjena prirataja
od zadnjeg popisa i smanjenog nataliteta u ratu, to je razliito po republika-
ma, nepoznanice oko izbjeglica i iseljenitva, te preraunavanje svih elemenata
po republikama i nacionalnostima), ne moe, meutim, u bitnome utjecati na
promjenu rezultata. Koovi sam iznosi dvojbe u cjelini i u pojedinostima,
podastirui razloge svoga opredjeljenja u moebitnim inaicama gdje sAm pri-
stup uvjetuje drukiji ishod, pa e to olakati dalju raspravu meu demograf-
skim statistiarima, to izlazi iz okvira povjesnikog razmatranja.
Prema izraunavanjima Koovia ukupni demografski gubici Jugoslavije
iznose 1,985.000, ali doputa da se taj broj moe kretati izmeu 1,900.000 i
2,100.000.
Iz Koovieva osvrta na dosadanje statistiko preraunavanje vrijedi spo-
menuti njegovu ocjenu da je do manje veliine demografskog gubitka njema
kog profesora Gunthera Ipsena dolo stoga to je uzeo manji >>faktor istog
prirataja poslije 1939, ali da je u svakom sluaju njegov broj (1,690.000)
>>blii stvarnosti nego tvrenja D. Tasia ili D. Vogelnika (po Tasiu demo-
grafski gubici bili su 2,4, a po Vogelniku od 2,8 do 3,2 milijuna). Istodobno
Koovi istie kako su razlike izfi?.eu njega i Laha dosta male, a na pri-
blino istoj visini u ukupnom broju jesu i njegovi rezultati u odnosu na Klau-
zerove, koje rabi i Bui, ali su znatne razlike po republikama i pokrajinama,
o emu ne moe raspravljati jer ne zna na kojim je osnovama Klauzer doao
do svojih brojki.
Evo kako su unutar (pribline) podudarnosti u cjelini prilino velike raz-
like u pojedinostima:
537 Dr. Bogoljub Koovi, rtve drugog svetskog rata u Jugoslaviji, Predgovor Desimira
Toia, London, 1985, 205.
Soc. republika Demografski gubici u tisuama, po:

ili pokrajina J.Klauzeru B.Kol!oviu Razlika
Bosna i Hercegovina 581 668 + 87

Crna Gora 63 112 + 49
Hrvatska 661 605 -56
Makedonija 26 101 + 75
Slovenija 136 97 - 39
Srbija (575) (402) (-173)
Ua Srbija 471 260 -211
Kosovo 39 23 - 16
Vojvodina 65 119 + 54
SFRJ 2,042 1,985 - 57
Koovi obrazlae da do takvih razlika dolazi zbog toga to se javljaju

vee potekoe u proraunavanju demografskih gubitaka po republikama (po-
krajinama) nego u cjelini. To su (ve spomenuti) problemi: bivih talijanskih
podruja, neroenih zbog ratnog stanja, faktora prirodnog prirataja, izbjeglih,
migracije, asimilacija, kao i problem relativizacije banovinskih faktora pri-
rodnog prirataj a"".
Nain procjene svih tih imbenika odraava se i na proraunu neposrednih
rtava ili stvarnih gubitaka, ali je pri tom ipak bitna pretpostavka istog prirod-
nog prirataja. Jer i pod uvjetom da ostali elementi koji utjeu na izraunava
nja gubitaka - broj neroenih i odljev puanstva to je takoer prijeporno -
ostanu po istoj pretpostavci, uzimanje razliitih faktora istog prirodnog prira-
taja dovodi do veoma razliitih rezultata. Oni u Koovievim proraunima
daju slijedee iznose ratnih rtava: pod pretpostavkom A - 862.000, B -
824.000, e- 727.000, D- 1,084.000, E- 1,171.000, F- 1,429.000.
Koovi sudi da je teko prihvatiti pretpostavku pod e, kao i onu pod
E, iako bi ipak ostali U oblasti mogunosti, dok ona pod F izlazi ve iz
kruga moguih, premda je jo uvek daleko od propagandne brojke od
l. 700.000 rtava. Prema tome dri da se moe raspravljati o tome da su ratne
rtve iznosile izmeu 824.000 i 1,084.000. Sam se opredjeljuje za pretpostavku
koja iznosi broj stvarnih ratnih gubitaka od 1,014.000. Ali pri tom doputa
mogunost njegove pogreke i u pretpostavci prirataja i ostalom proraunava
nju, pa kae: nije iskljueno da broj stvarnih rtava moe da se kree na oko
100.000 do 150.000 na gore ili na dole. Odnosno da broj stvarnih !rtava moe
da varira izmeu 900.000 i 1,150.000539
"' Isto, 28-34, 41-58.

S39 Isto, 46-55.
Na osnovi takvih svojih spoznaja - izloenih u mnotvu tabelarnih i grafi

kih pregleda i razlono obrazloenih - Koovi je napisao:
)>Ma kako da je teko ustanoviti sa potpunom tanou broj demografskih
a jo tee stvarnih rtava za celu teritoriju Jugoslavije, ... moemo ipak da
tvrdimo sa potpunom sigurnou da su izvesni brojevi, sa kojima barataju neki
krugovi u emigraciji ili u zemlji, ista fantazija, da ne kaem nita drugo. Tvr-
diti da je bilo stvarnih rtava 1.700.000, pa do oko 3,000.000- ne moe se
braniti na osnovu bilo kojih pretpostavki. Tako isto tvrditi, na primer, da je
samo u koncentracionom logoru Jasenovac bilo oko 700.000 ubijenih- ista je
besmislica. U nastavku Koovi izraava uenje ))da je dr.F. Tuman bio
optuivao, pa i osuen, to je tvrdio da nije bilo toliko rtava. Svoju za-
mjedbu da moje tobonje ))potcjenjivanje rtava Srba i precenjivanje rtava u
Hrvatskoj ... nema materijalnih osnova - Koovi nije niim potkrijepio, jer
za to stvarno nema tvarne osnove. Vjerojatno e zbog svjesnosti tog svog nena-
elnog ustupka od znanstvene principijelnosti na kraju rei, da je moje milje-
nje )>mnogo blie realnosti nego mnogi zvanini i emigrantski brojevi rtava,
dodavi: ))Najzad ima i dr Tuman prava, kao i drugi i da pogrei 540
Uostalom, da je i dr. B. Koovi, kome skidam kapu zbog znanstvenog
potenja i nacionalne hrabrosti, u stanovitom smislu ostao ipak jo u takvoj
sjeni nacionalne pristranosti to zamagljuje druga obzorja, proizlazi i iz njegova
odnosa prema problemu genocida. I za nj ))jedino ustaama ))pristoji re geno-
cid, kao da etnikog uope nije bilo, dotino kao da se u etnikim zloinima
radilo samo o ))akcijama samoobrane i osvete, a ne i o planu stvaranja >>et-
niki iste Velike Srbije, koji nije nastao tek nakon poetka ustakih zlodjela.
Zbog toga je i njegov sud da e "]jaga koju je prouzrokovala jedna grupa
Hrvata, ustaa, ostati na alost, i sramota nekoliko hrvatskih generacija, kao
to su i nacistika nedela pomraila lik nemakog naroda 541 - koliko osnovan
toliko i jednostran. No, o tome je bilo i bit e jo rijei, a problem vapi za
raspravom razboritih u koju se i Koovi cjelinom svoje knjige nedvojbeno
ukljuio.
Na osnovi svojih pretpostavki dr. Koovi je doao do slijedeih rezultata
demografskih i stvarnih gubitaka po republikama i pokrajinama:
S40 Isto, 54.

541 Isto, 62-3.
Vjerojatan Ukupni gubici Relativni gubici

Republika- uOOO u%
pokrajina broj stanov.
1948.u 000
Demogr. stvarni Demogr. stvarni
Slovenija 1,312 97 35 7,4 2,7

Hrvatska 4,045 605 295 15,0 7,3
BiH 3,233 668 382 20,7 11,8
Crna Gora 489 112 50 22,9 10,2
Ua Srbija 4,397 260 141 5,9 3,2
Vojvodina 1,782 119 76 6,7 4,3
Kosovo 751 23 10 3,1 1,3
Makedonija 1,254 101 25 8,1 2,0
SFRJ 17,263 1,985 1,014 11,5 5,9
Iz ovoga je razvidno da su tri republike imale velike demografske gubitke:

Crna Gora i BiH oko dva puta a Hrvatska jedan i pol puta vee od jugoslaven-
skog prosjeka, dok su manje od tog prosjeka imale: Slovenija i Makedonija za
oko treine, Vojvodina za oko tri petine, ua Srbija oko polovine i Kosovo za
tri etvrtine.
Slino
je i sa stvarnim ratnim rtvama. Prema jugoslavenskom prosjeku
veertve su imale: BiH 200%, Crna Gora 173%, Hrvatska 124%, a manje:
Vojvodina 73%, Ua Srbija 54%, Slovenija 46%, Makedonija 34% i Kosovo
22% 5-'::!.
Kako ukupni broj demografskih i stvarnih ratnih gubitaka tako i njihov
relativni odnos prema stanovnitvu, govore da su oni bili najvei tamo gdje je
puanstvo bilo u veoj mjeri zahvaeno ratnim borbama i meusobnim razra-
unavanjem. Ali brojevi ukazuju da je Hrvatska srazmjerno daleko iza Crne
Gore i Bosne i Hercegovine, dok bi ih po jasenovakom mitu morala mnogo-
struko nadmaivati. To znai da je, pored gubitaka prouzroenih borbom pro-
tiv faistikih okupatora, Crna Gora zapravo stradala mnogo vie u meusob
nom partizansko-etnikom razraunavanju izmeu revolucije i kontrarevoluci-
je, u pozadini kojih je u biti bio sukob izmeu velikosrpskog i crnogorskog
(nacionalno-federalistikog) programa. Srazmjerno najvei broj stvarnih ratnih
gubitaka na tlu Bosne i Hercegovine svjedoi da su oni prije svega posljedica
krajnje zaotrenih nacionalno-vjerskih sukoba. To e se u znatnoj - ali ipak
manjoj - mjeri odraziti i na primjeru Hrvatske, a primjeri Ue Srbije, Sloveni-
je, Makedonije i Kosova ukazuju na to da su gubici bili manji gdje zbog etnike
542 Isto, 94-5, 183.

homogenosti nije bilo meunacionalnog i vjerskog razraunavanja, bez obzira

na isti okvir: obraun revolucije s kontrarevolucijom u ratu protiv okupatora.
Izlaui rezultate svoga preraunavanja stvarnih ratnih rtava po nacional-
nostima, tj. za svaki narod i nacionalnu manjinu posebno, Koovi daje uspo-
redne brojke za svoju pretpostavku ali i za mogue inaice minimalnih i mak-
simalnih gubitaka u naprijed spomenutim granicama vjerojatnosti (s postocima
u odnosu na vjerojatan broj puanstva 1948):
Stvarni gubici Mogue varijante gubitaka

Narodi
%
Apsolut. stanov. rtve Minimalne % Maksim. %
Srbi 487.000 6,9 48,0 452.000 6,4 528.000 7,5

Crnogorci 50.000 10,4 4,9 48.000 10,0 52.000 10,9
Hrvati 207.000 5,4 20,4 190.000 5,0 240.000 6,3
Muslimani 86.000 6,8 8,5 80.000 6,3 100.000 7,9
Slovenci 32.000 2,5 3,2 28.000 2,2 36.000 2,8
Makedonci 7.000 0.9 0,7 5.000 0,6 10.000 1,3
Jugoslavenski 869.000 5,9 85,7 803.000 5,5 966.000 6,6
Drugi
slavenski' 12.000 3,9 1,2 6.000 1,9 18.000 5,8
Drugi
balkanski2 13.000 1,3 1,3 8.000 0.8 19.000 1,8
Nijemci 26.000 4,8 2,6 20.000 3,7 50.000 9,3
Maari 5.000 1,0 0,5 3.000 0,6 10.000 2,0
Talijani 1.000 2.000
Romi (Cigani) 27.000 31,4 2,7 20.000 23,3 35.000 40,7
idovi 60.000 77,9 5,9 57.000 74.0 63.000 81.0
Ostali 1.000 2.000
Ostali narodi 120.000 9,9 11,8 100.000 8,2 162.000 13.3
Ukupno 1,014.000 5,9 100 917.000 5,3 1,165.000 6,8
1 Bugari, Rusi, Ukrajinci, esi, Slovaci, Poljaci.

2 Vlasi, Rumunji, Grci, Albanci, Turci.
Za svaki od njih - ostalih slavenskih i balkanskih naroda - Koovi navodi posebno brojke.
Zanimljivo je spomenuti za Albance: 6.000 (1%), 4.000 (0,6%), 8.000 (1,1%).
Za nae razmatranje, da bismo dobili to vjemiju sliku stvarnih ratnih

rtava, zanimljivi su i Koovievi prorauni relativnih gubitaka pojedinih na-
roda po republikama (pokrajinama) u usporedbi s vjerojatnim njihovim brojem
1948. godine. Gubitke su imali:
%
Srbi iz Hrvatske 16,3
Srbi iz B i H 14,6
Srbi iz Crne Gore ll ,6
Hrvati iz B i H ll ,4
Srbi iz Makedonije 10,9
Muslimani iz B i H 7,4
Muslimani iz Crne Gore 6,0
Muslimani iz Ue Srbije 5,2
Srbi iz Vojvodine 4,9
Hrvati iz Hrvatske 4,2
Srbi iz Ue Srbije 2,9
Slovenci iz Slovenije 2,3
Hrvati iz Vojvodine 2,1
Srbi sa Kosova 2,0
Makedonci iz Makedonije 0,8
Iz svih podataka proizlazi da, kako po demografskim gubicima tako i po

stvarnim rtvama, svi narodi - promatrani svaki zasebno- nisu imali iste ni
apsolutne ni relativne gubitke. Razlike su priline, zbog razloga to smo ih ve
dijelom napomenuli, a ostali to se nameu iz takvih injenica izlaze iz okvira
ovog razmatranja. Meutim, vrijedi spomenuti neka promiljanja Koevia o
dobivenim proraunima. On e za stvarno ukupne rtve meu Srbima
(487 .000) i Crnogorcima (50.000) - koje svodi na jedno i cijeni zajedno izmeu
500 i 580 tisua maksimalno - rei: to je ogromno, suvie po svim mjerilima.
Ali to je za mnoge skandalozno mali broj. Jer: Mnogi u svom antihrvatstvu
trae duevnu hranu za svoje stavove. Postoji duboko usaeno miljenje, rekao
bih mit, da je bilo najmanje milion, ako ne i vie, ubijenih Srba, a i uvjerenje
da su praktino samo Srbi ti koji su imali stvarne rtve. Uz mnoge brojke
koje su deo mita koji je zahvatio sve krugove, Koovi posebno ukazuje na
besmislenost tvrdnje Terzia da je u Jasenovcu ubijeno najmanje milion
Srba, a u cjelini ukupno vie od dva miliona, a ne milion i 706 hiljada, kako
zvanino kaemo naoj i svetskoj javnosti. S obzirom na nedvojbeno najmanje
gubitaka kod Makedonaca, Koovi ustanovljuje: Kako rat, tako i graanski
rat, pa i bugarska okupacija, nisu teko pogodili taj deo Jugoslavije.
U odnosu spram problema rtava Cigana Koovi dvoji i u svoju brojku
od 27.000, ukazujui da ih je moglo biti izmeu 20 i 35 tisua. A tvrdnju da
ih je najvie bilo u NDH treba promatrati u svjetlu injenice da ih je u Hrvat-
skoj bilo 14.000 a u BiH svega 2.000, od ukupno 70.000 (prema popisu 1931),
kako proizlazi iz njegova pregleda. Za njemaku manjinu pretpostavlja: da je
26.000 izginulo, 335.000 nalo se u Zapadnoj a neto i u Istonoj Njemakoj,
51.000 odvedeno je u SSSR, a oko 10.000 bilo je u dva logora u Vojvodini, ali
svi su ti brojevi nepouzdani.
U zakljuku svoje dokumentirane rasprave, Koovi na pitanje hoe li
uspjeti da uniti neke mitove koji su duboko ukorenjeni u narodima, meu
politiarima, ak meu naunicima, jer )>mitovi imaju tvrd ivot i to mitovi

da se rtve nalaze uglavnom u jednom jedinom narodu, ili da su rtve delo
samo jednog jedinog<< tj. drugog naroda, - izraava nadu da e se nai ljudi
koji e bar posumnjati u neke od spomenutih mitova543 .
Napisano je to 1985! Znai prolo je punih dvadeset godina otkada sam
se prvi puta suprotstavio bezumlju jasenovakog mita. U meuvremenu doi-
vjeti mi je bilo i 1967. i 1972. i 1982. po ocjenama mnogih s kojima se ipak
nikad nisam posve suglasio sve zbog jasenovakog mita. Nakon svega, i ove
Koovieve dobronamjerne i vrijedne knjige, stvari se jo uvijek jedva mijenja-
ju, ak pogoravaju i na >)znanstvenom podruju.
S obzirom na sve uestalije jednostrano obnavljanje problema ratnih r-
tava i genocida, od strane nekih srpskih znanstvenika i pisaca, slovenski povje-
snik dr. Duan Biber, osporavajui teze dr. V. uretia, podsjetio je (1986)
na Koovievu procjenu o 487.000 Srba ubijenih (ili umrlih prirodnom smru)
u najrazliitijim ratnim okolnostima, znai: ne samo od ustaa, nego i od oku-
patorskih masovnih strijeljanja, pa i od samih Srba, etnika i partizana, od
Saveznika, na srijemskoj fronti itd. Biber se nada da e glede utvrivanja r-
tava i u nas znanstvene inicijative uroditi ve jednom plodom ili emo se mo-
rati kao i za vanjske dugove osloniti na vanjske strunjake 544 .
A koliko su mitovi vrsto ukotvljeni, i koliko jo uvijek pretee ona du-
hovna klima u kojoj je i znanstvenicima itekako probitanije ako pridonose
njihovu velianju - i dalje nam pristiu nova svjedoanstva o ljudima i vreme-
nu.
Jedan od izrazitijih primjera za to jest knjiga o dva stoljea demografskih
promjena u Hrvatskoj koja se pojavila 1987, a tvorac joj je Jakov Gelo 545 Ta
je monografija zapravo pieva disertacija kojom je 1983. stekao doktorat.
Znai pred nama je sveuilino ovjerovljeni znanstveni rad, koji je potom
i za tisak i za javnost ocijenjen od uvaenih profesorskih recenzenata, kao
nesumnjivo vrijedan izvorni znanstveni rad, zasnovan na marksistikim kon-
cepcijama suvremene demografske nauke. I zbilja knjiga po strukturi i nainu
pismene i grafike obrade materije odie na prvi pogled znanstvenou na naj-
vi<:;oj rnzini.
No, pogledajmo kako je u njoj obraen problem demografskih i ratnih
gubitaka. Mogli smo oekivati da emo u takvoj knjizi nai odgovore barem
na dosadanja razmimoilaenja i nedoreenosti u demografskim raspravama,
ako ve ne i na sva sporna pitanja demografskih promjena u Hrvatskoj u raz-
doblju drugog svjetskog rata.
543
Usp. isto, 97-109, 110-2, 119-22, 124--6, 129-34.
Danas, 209, 18.02.1986, 70-.2.
544
545Jakov Gelo, Demografske promjene u Hrvatskoj: Od 1780. do 1981. godine, Zagreb,
1987, 315.
Umjesto toga Jakov Gelo ne samo da jednostavno prihvaa mit da su

ratne rtve 1,706.000, kako i sam kae po procjeni nae Reparacijske komisi-
je, nego ga i znatno uveliava. Ueno izraunavi da je rat u Jugoslaviji
trajao 1.500 dana (6.4.1941. do 15.5.1945), pa da je odnosio prosjeno dnevno
1.137 ljudskih ivota, on im pribraja jo oko 440 Jugoslovena umrlih pri-
rodnom smru dnevno, te tako dobiva da je ukupno umrlo ili stradalo u toku
1941. godine pa do konca 1945. godine (sic!) 2,509.000 stanovnika Jugoslavije,
ili 31,4 na 1000 stanovnika godinje (u toku 5 ratnih godina)546 I tako je mit
o ratnim rtvama prvi puta znanstveno uvelian na 2,5 milijuna! to i koga
smeta to je u obrazloenju, tog novog rtvenog broja, drugi svjetski rat - u
tom preciznom izraunavanju rtava po danima - u poetku skraen na pune
4 godine, a odmah zatim produen najprije za nepunih sedam mjeseci do
konca 1945. godine, a onda (u istoj reenici) i za cijelu godinu - U toku 5
ratnih godina!?
Gotovo je nezamislivo da se u takvoj knjizi nije ni pokualo prii sustav-
nom r82!111atranju problema demografskog i ratnog gubitka. Umjesto toga jed-
nostavno se navodi: U toku Il. svjetskog rata u Jugoslaviji je ukupno poginulo
305.000 boraca NOR-a, oko 150.000 kolaboracionista i 1,251.000 rtava fai-
stikog terora, s obrazloenjem - Jasenovac preko 700.000, Banjica 80.000,
St.Gradika 75.000, Zemun 60.000, Mauthausen 12.500, Buchenwald 3.400,
itd, i s dodatkom da je Stradalo (ili se odselilo) 90% Nijemaca i idova. Iz
gornjih podataka proizlazi - zakljuuje Gelo - da je Hrvatska imala ukupno
91.500 poginulih boraca NOR-a, 45.000 poginulih u kolaboraciji s okupatorom
te 298.500 rtava faistikog terora. To zbrojeno daje 435.000 stradalih (ili
11,5% od puanstva) a sa 231.000 prirodno umrlih ini 666.100 (ili 17.6%
stanovnitva po popisu 1948)547 Pedesetak stranica iza toga Gelo e u okviru
ocjene migracijskog salda napisati da je zbog posljedica II. svjetskog rata
broj stanovnika Hrvatske od 1940. do 1948. opao za 315.142 osobe, ali e
odmah spomenuti broj ivorodenih (631.744) pa rei da je zbog rata Hrvatska
izgubila znatno vie od ovih 315.000, a potom e ponoviti i netom spomenute
brojke, bez ikakva obrazloenja razlika. U tom demografskom razmatranju
ak ostaje upitnom i procjena da je za Hrvatsku saldo migracija negativan
za 123.085 itelja, jer je dobiven odbijanjem negativnog prirasta koji je izno-
sio 192.057 od utvrdenog pada stanovnitva (315.142), koji je istovremeno i
))utvren i premaen 548 .
Sve u svemu, to se tie demografskih gubitaka i ratnih rtava, Gelova je

knjiga ostala na znanstvenoj razini Komisije za ratne zloine i Reparacijske
komisije iz poratnih godina.
546 Isto. 152.

S47 Isto, 152-4.
S48 Isto, 192-3.
Pokuaj znanstvenijeg pristupa problemu rtava uinila je dr. Fikreta Jeli

Buti u svojoj (u historiografskoj literaturi dosada najozbiljnijoj) monografiji o
ustakom pokretu i NDH549 , ne usudivi se, meutim, da izae iz sumraja
jasenovakog mita. Rezultati njenog dugogodinjeg istraivakog rada (osobno
sam je zaduio tom temom u Institutu petnaestak godina prije pojave knjige)
naveli su je na to da napie: Kroz jasenovaki logor prolaze deseci tisua
ljudi, veinom pogubljenih u bezbrojnim pokoljima to su se ondje inili 550 !
Ali, na vrhu te znanstvene spoznaje stavljen je broj (214) koji upuuje na tekst
biljeke ispod crte (na istoj stranici). A tu poetna reenica glasi: U Jasenovcu
je pogubljen daleko najvei broj ljudi u NDH - nekoliko stotina tisua. U
nastavku se u potvrdu navodi najprije podatak Zemaljske komisije za utvriva
nje zloina da se taj broj kree oko 500-600.000, a zatim i jedan novi >>do-
kaz. A taj je: >>Istraivanja grobinog kompleksa, koja vri Spomen-podruje
Jasenovac, utvrdila su da je na dosad ispitanom prostoru od 57.000 m2 poko-
pano preko 360.000 pogubljenih zatoenika. Pa se dodaje da o tome pie R.
Trivuni, a i njegov zakljuak: >>Na osnovi prostornih indikatora i tvrdnji pre-
ivjelih zatoenika, broj od 700.000 unitenih ljudi-zatoenika je vrlo realan<<.
Jamano, primjer kako se zdvaja i lomi (naalost ne samo tekst) izmeu
znanstvene spoznaje i ne jedino duhovne mitske prisile.
A kakvi su to >>prostorni indikatori na osnovi kojih (uz tvrdnje preivje-
lih) neki mogu a neki i moraju donositi ovakve -po Trivuniu -Vrlo real-
ne brojke, objasnio je svojim autoritetom sam Savjet spomen-podruja Jaseno-
vac, jo 1972, u svom Otvorenom pismu hrvatskom knjievniku i akademiku
Vjekoslavu Kalebu. Okomljujui se na pisca, na djelima kojega su se odgajale
mnoge generacije naih mladih ljudi, zato to se usudio napisati da ima takvih
>>koji udesetorostruuju broj ubijenih, Savjet Jasenovca iznosi dokaz protiv
kojega toboe ne moe biti nikakva priziva. Savjet podsjea Kaleba na >>neke
injenice. A te su: da je Jasenovac najvea grobnica u Jugoslaviji, da ))spada
medu najvee logore u Evropi, a da je bez pretjerivanja najvei u srednjoj
Evropi i na Balkanu. I zatim da je ve do sada na podruju cijelog komplek-
sa... izvren golem znanstvenoistraivaki rad koji je pokazao s koliko je
neodgovornosti bez argumenata, sasvim improvizirano Kaleb napisao ono o
rtvama u Hrvatskom tjedniku. A evo koliko je odgovornosti i argumenata u
Savjeta Jasenovac: ))Naime, na cijelom kompleksu spomen-podruja Jasenovac
postoji sedam lokaliteta od kojih je znanstveno ispitan samo jedan- Gradina.
Obinom matematikom operacijom, zbrajanjem, izraunato je da na 57.000
etvornih metara grobnica ima 366.000 ubijenih logoraa!! Pa kad e k tome
))nai znanstvenici istraiti i sve drugo: ))Treba li vam jo dokaza da se uvjerite
kako ste dirnuli krv oko 700.000 poginulih u Jasenovcu? 551
549 F, Jeli-Buti, Usta~e i Nezavisna Drava Hrvatska 1941- 1945, Zafreb, 1977, 331.
sso Isto, 186-7.
SSI U kakve vrapce puca topnik Vjekoslav Kaleb? Otvoreno pismo Saveta spomen-podruja
Jasenovac istaknutom hrvatskona knjievniku, Politika, Beograd, 14.01.1972, 6.
Ipak, da se i pridavljena i ugroena znanstvena misao ne da nikada tako

lako posve uguiti oitovalo se i na ovom primjeru. U Enciklopediji hrvatske
povijesti i kulture, koja se pojavila 1980, dr. Ivan Jeli daje o logorima uope
i o Jasenovcu posebno prilino razboritu ocjenu. Spomenuvi da su u taj logor
dovoene najprije grupe komunista i sudionika NOP-a, te zatim sve vee
skupine Srba, idova, Hrvata, Muslimana, Roma, Jeli kae: Jasenovac se
pretvorio u najvei centar za muenje i likvidaciju svih za ustaki reim nepo-
udnih osoba. Kroz taj logor proli su deseci tisua ljudi, od kojih je veina
pogubljena u mnogim pokoljima to su ondje provoeni 552 Ovo nije tek preu-
zeta spomenuta spoznaja od Fikrete Jeli-Buti, ve je u nju i sam Jeli morao
biti uvjeren jer se istraivaki (takoer u Institutu) bavi istim razdobljem, samo
tematikom NOB-a i KPH, pa su obostrano upueni na iste izvore, dotino na
prosudhu onih s protivnikih strana.
No. i ta Enciklopedija pojavila se u nevrijeme. U dane kad je, posve neo-
visno od toga, zapoeo i sudski progon protiv mene prije svega zbog stanovita
osporavanja jasenovakog mita. U takvim prilikama i cijela ta Enciklopedijska
knjiga dola je pod udar zbog spomenutog Jelieva teksta. Pobornici mita upri-
liili su hajku u kojoj je ta Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture, to ih je
razdraivala ve svojim naslovom, povuena s trita, a sam pisac bio prisiljen
na odstupanje. Uzgred nije na odmet pripomenuti, da u takvim prilikama u
obrani mitskih veliina rtava naroito nastupaju organizacije SUBNOR-a u
ime bratstva i jedinstva, kao da je ono nezamislivo bez takve podloge, a pri
tom kao da nitko ne haje to u tom uglavnom nema sudionitva mnogih naj-
istaknutijih prvaka revolucionarnog pokreta Hrvatske.
Problemom ratnih rtava bave se i u inozemstvu brojni predstavnici hrvat-
skog i srpskog iseljenitva, a i oni strani znanstvenici koji obrauju suvremenu
povijest ovog podruja. Tako ameriki profesor Pedro Ramet, u svojoj knjizi
Nacionalizam i federalizam u Jugoslaviji, iznosi da je u Pavelievoj NDH stra-
dalo 350.000 Srba553 A engleska publicistkinja Nora Beloff, u svojoj knjizi o
Titovoj batini, dri da okrivljujuim brojkama za Jasenovac od 600--llOO tisu-
a treba skinuti jednu nulu 554 .
Godine 1985. objavljeno je jedno svjedoanstvo koje zavreuje punu po-
zornost u traganju za jasenovakom istinom, kako zbog osobnosti svjedoka
tako i zbog podataka koje iznosi. Jure Parlli bio je upnik u Jasenovcu za
vrijeme rata, kao privrenik NDH primio je i in ustakog satnika, ali je bio
protiv ustakih zlodjela i pomagao je u spaavanju rtava. Osobno je poznavao
prilike u logoru i njegove dunosnike, a poziva se i na obavjetenja koja je
552 Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture, Zagreb, 1980, 304--5 (koncentracioni logori).
553 Pedro Ramet, Nationalism and Federalism in Yugoslavia 1963--1983 (usp. pismo autora
u Vjesniku, 12.01.1986).
554 Nora Beloff, Tito's Flawned Legacy: Yugoslavia and West: 1939 to 1984, London, 287.
dobio od jednog od zapovjednika logora dopukovnika Ivice Matkovia. U svo-

jim sjeanjima govori i o tome kako je pred smrt ispovijedio ministre Paveli-
eve vlade M. Lorkovia i A. Vokia. Prema tome govori ovjek dobro upuen
i po svemu sudei dobronamjerno razborit. A pie: ))U jasenovakom kanje-
nikom logoru moglo je izgubiti ivote od poetka do kraja (1941-1945) iz-
meu 30 i 40 tisua ljudi555
Da je rije o ovjeku ije svjedoenje treba uzeti u ozbiljno razmatranje,
moe se zakljuiti i po tome to se njegovo ime uope ne spominje meu
ozloglaenim ustaama, pa ni u jednoj od Miletievih knjiga. A to se tie
navedenih procjena rtava u Jasenovcu i sve moje dotadanje spoznaje kretale
su se u tim okvirima. Uz sve ono to sam ve dosada iznio ovdje dodajem da
su procjene trojice od najupuenijih i najodgovornijih ljudi u Hrvatskoj, koji
su u vrijeme poratnih procesa imali pregled nad svom raspoloivom dokumen-
tacijom- bile znatno nie od Parieve. Na primjedbu da to proturjei i samim
ustakim priznanjima imali su obrazloenje da su se ustae hvalisati svojim
zlodjelima, smatrajui da su njihovim uveliavanjem vie pridonijeli svojim ci-
ljevima.
U vrijeme kad je u Americi pokrenuta akcija za podizanje spomenika
Drai Mihailoviu, o emu e doi i do rasprave pred Kongresnim odborom,
koja je bila popraena meu inim i irenjem omraze ne samo pritiv hrvatstva
nego i osobno protiv Tita i avnojevske Jugoslavije, oglasilo se i glasilo Hrvatske
bratske zajednice, one iseljenike organizacije koja je stajala uvijek izvan emi-
grantskih politikih strujanja. U opirnom prikazu A.Beljo je, meu inim iznio
i sve one spomenute argumente kojima sam se suprotstavljao jasenovakom
mitu od 1965. godine. A pored toga urednitvo je u svom posebnom uvodniku
imalo potrebu rei da lanak A.Belje ))smatramo naim zadnjim odgovorom
svima ))onima koji stavljaju krivnju na hrvatski narod ... za ivote nekih 700.000
do 1,200.000 Srba 556 .
Jamano, problem je odavno nadiao okvire unutarnjih sitnih razmirica
i raunica, oitovavi se jednim od stoernih pitanja novije povijesti hrvatsko-
srpskih odnosa, i s nacionalnih i meunarodnih zrenita.
I na kraju, u tom slijedu, godine 1986-7 pojavila se trosveana knjiga
Dokumenata o Jasenovakom logoru A.Miletia (u nakladi Narodne knjige
Beograd i Spomen-podruja Jasenovac). Kao sakupljena Dokumentacija ona je
nedvojbeno ozbiljan prilog istraivanju, bez obzira na nedostatak kritine
ocjene objavljenih dokumenata i grae u cjelini. Meutim, s historiografskog
gledita, s obzirom na procjene i povijesne sudove koje na osnovi i oko te
kritiki neistraene grae izvode i sam Mileti i neki drugi, od aia i Lukia
m Hrvatska revija XXXV, 1985, 3, 422-39, cit.str.428.

556 Zajednitar-Fratemalist, Official organ of CFU of America, Voi.So, No.3, January 16,
1985; World War II Victims, 2; A. Beljo, Croatia and the Victims of World War Il, 8-9; u
hrv.dijelu: rtve drugog svjet~lc:og rata, 12; A. Beljo, Hrvatska i rtve II. svjetskog rata, 16-7.
do Dedijera - taj je trosveani pothvat potpun znanstveni promtJaj. Jer za-

kljuci to ih spomenuti iznose pred javnost proturjee kako stvarnim injeni
cama same te dokumentacije tako i svim dosadanjim ozbiljnim povijesno-znan-
stvenim spoznajama injeninog stanja.
Ono to iz ove dokumentacije proizlazi kao injenino nesporno jest samo
ovo:
l- registar imena ljudi koji su bili u logoru, a koji broji 25.740, ukljuujui
i rtve i preivjele i one iz uprave logora;
2 - zbroj konkretno navedenih podataka o odvedenim u logore iz pojedi-
nih krajeva NDH koji iznosi 22.219;
3 - zbroj konkretno navedenih podataka o stradalom puanstvu, tj. ubije-
nih po pojedinim krajevima NDH, koji iznosi 27.951.
Sve drugo su neprovjerene pretpostavke, nepouzdana svjedoenja, ili
olako donoene procjene u duhu poratnih zahtjeva i klime stvorene politiko
propagandnim velianjem pobjede umnoavanjem grijeha poraenih (i jo k
tome samo jednostranim), ili pak u namjemosti odreene povijesne ciljnosti,
kojoj jasenovaki mit - jamano - nije nipoto sluajnom a pogotovu ne beza-
zlenom pretpostavkom.
Ovime se, naravno, nije htjelo rei da broj rtava ne prelazi spomenute
injenine podatke. Jer, ako je logino pretpostaviti da su vjerojatno svi idovi
bili imenino registrirani, to oito nije bio sluaj s Ciganima, ali onda valja
prvotno utvrditi koliko ih je bilo u NDH. Djelomino su i Srbi skupno dovoe
ni, ali je i njihov broj i imena mogue utvrditi po mjestima prebivalita. Izvan
obwrja ove dokumentacije potpuno je izostao problem utvrivanja broja i i-
dova i drugih odvedenih u njemake logore (i iz samog Jasenovca), a isto tako
i injenica da su deseci tisua interniraca i deportiraca preivjeli strahote
ratnih progona. Prema tome, u okviru i izvan objavljene grae postoji niz
otvorenih pitanja koja valja istraiti, a takva kakva je predoena javnosti ne
daje nikakve osnove za onakve konane sudove kakvi se ele njome utvrditi.
Miletieva procjena da je u jasenovakom logoru pobijeno vie stotina
hiljada ljudi, ena i djece niim nije dokazana, a obrazloena jedino time da
se u dosad objavljenim publikacijama, naunim radovima i tampi... te brojke
kreu od 480.000 do 900.000, pa i preko milion, a u najvie sluajeva oko
700.000. U potvrdu toga, naravno, nijedan a kamoli mnoina zaista naunih
radova nije mogao biti naveden, a o suprotnim prosudbama uope se ne ras-
pravlja; o njima je tek uzgred (u biljeci) reeno - uz moj navod statistikog
podatka da je u svim logorima iz Hrvatske stradalo 50.000 - da ove stavove
Tumana podrava u svojoj knjizi ... i dr. Bogoljub Koovi.
Znakovito je da su sve procjene Miletia date ve u prvoj knjizi, u samom
Uvodu i to jo k tome kao Rezime toga Uvoda557 Znakovito, jer ukazuje na
metodu a i na svrhu ove publikacije.
SS1 A. Mileti, n.dj., l, 37-42.

I na sv~etku preuzetoga posla, u Pogovoru treoj svesci, Mileti nije na-

ao potrebnim da ita mijenja ili dopunjuje procjene iz rezimea svoga uvoda,
osim da svoju ))naunu principijelnost dokazuje igosanjem onih to se ne
slau s besmislenim brojkama do kojih nije doao istraivanjem, ve ih ponav-
lja na nain poznat jedino iz vremena i zemalja kada i gdje se povijesna istina
nametala politikom silom, ak i primjenom slinih ustanova o kakvima je
spor. Pri tom je zanimljivo da Mileti - kao i njegovi predvodnici - pie da su
oni koji ))ne dozvoljavaju u ime povijesne istine da se kae da je bilo vie od
50.000 umorenih - nita drugo do >>nacionalisti, ovinisti i zloinaki ekstre-
mi, dok su oni to ne prihvataju nijednu drugu cifru ispod milion poklanih
- iskljuivo Srba - ipak samo ekstremno nacionalistiki raspoloeni pojedinci
meu Srbima 558 Razlika je oevidna i to, naravno zato to u biti jedva da
ima ikakve razlike izmeu mita na razini sedamsto tisua i onog milijunskog.
Istu misao ponavlja i Dragoje Luki u svojoj predgovornoj rijei Mileti-
evu zavrenu poslu. Odivjevi uvjerenje >>da emo zlo prije i lake preboljeti
ako ga ne spominjemo, Luki die proroki glas: ))Bolna prolost najdue
ivi. Jasenovac je teka rana i dok ova zemlja postoji ta rana mora da boli.
A Miletieva knjiga - po Lukiu - ))svojom autentinou demistifikuje razli-
ite predstave o Jasenovcu; ona: )>snagom neoborivih argumenata odgovara
>>svima koji bezobzirnim umanjivanjem broja rtava i veliine jasenovake tra-
gedije pokuavaju da opravdaju one mrane snage koje su i dovele do bratou-
bilakog klanja~~. a tue u glavu i sve one koji preko Jasenovca nastoje da
optue cio jedan narod za ono to su poinili njegovi izrodi. I tako s uzvienog
stanovita tobonje svoje nepristranosti Luki ovu Miletievu ))neoborivu op-
tunicu, koja >>precizno optuuje zloinca i to ))punim imenom i prezimenom
- neizbrisivo, - stavlja kao poticajni uzor ))za nove publikacije i saznanja ove
bolne i krvave istine koja, dok traje ova zemlja i dok postoje njeni narodi, ne
smije se zaboraviti ni ponoviti< 559 .
Kako Miletieva argumentacija, tako i ovaj Lukiev nadahnuti gnjev,
samo su potvrda one (ranije spomenute) filozofske misli da svaka povijesna
injenica odvojena od drugih injenica postaje ))neto udovino, a izopaena,
kao to vidimo i - sablasna utvara.
No, ostavimo ak i po strani >>druge injenice. Pogledajmo izdvojenu
istinu, zaista ))krvavu i bolnu o stradanju, tj. gubicima srpskog naroda u dru-
gom svjetskom ratu. Ako Mileti i Dedijer ili Luki i Vuk Drakovi zbog ne
znam kojih sve razloga mogu sebi dopustiti prezirno prelaenje preko znan-
stvenog rada jednog d.ra Koovia, moda samo zato to je ta istina o stvarnim
srpskim gubicima objavljena u Londonu, kako to da nisu zastali nad prijerat-
nim i poratnim brojem Srba prema jugoslavenskim statistikama, koji zaista
S$3 Isto, III, 717.

559 Isto, III, 5-6.
tue u glavu i iz same Miletieve knjige!? Ali, naalost, samo one kojima je
stalo do svake injenice na tragu utvrivanja istine, i koji su kadri i spremni
zamisliti se nad podatkom to ga sastavlja ove autentine demistifikacije oito
smatra toliko sporednim da ga stavlja tek u biljeku i ostavlja bez komentara,
a njegovi komentatori to i ne primjeuju u svom uzdizanju neoborive optuni-
ce.
U svom Uvodu u itav trosveani pothvat, znaenje kojega je, meutim,
takvo da je ve u njemu a ne u zavrnom Pogovoru dat i Rezime, Mileti je
(u biljeci 10) donio ovaj tekst:
Prema nekim podacima na teritoriji tzv. NDH je ivelo 1941. godine od
1,885.943 do 1,966.000 Srba, a prema popisu od 15. marta 1948. godine na
teritoriji Hrvatske i Bosne i Hercegovine 1.610.000 Srba500
to govore ti podaci?
Zar oni ne otkrivaju matematiki nedvojbenu istinu: da je u Hrvatskoj i
u Bosni i Hercegovini nakon rata bilo manje Srba od 275.943 do 356.000!? I
to uslijed svih ratnih posljedica.
Znai: taj broj sadri i one stotine hiljada ili ak i ville od milion
jasenovakih rtava, i sve poginule na strani i protiv partizana i etnika, oku-
patora i NDH, pa i umrle prirodnom smru, a i prisilno i dobrovoljno odse-
ljene u Srbiju, kojih je takoer bilo od desetina hiljada do dvjesta hiljada.
Onaj tko se ne eli pomiriti s takvim injeninim stanjem, morat e se
potruditi da uz tiskanje novih saznanja na mitskoj razini osigura i ponitenje
ali i zaborav takvih zloinakih statistikih podataka. A dotle dok to u pot-
punosti ne postignu, morat e trpjeti svijet u kojem e pored i nasuprot njihove
istine postojati i recimo moja istina koja proizlazi iz slubenih statistikih
podataka i osobnih i drugih znanstvenih prosudbi poput onih dra Koovia
koje se u ovom sluaju poprilino podudaraju. Prema Koovievim procjena-
ma, naime, da su ratni gubici Srba u Hrvatskoj iznosili 16,3%, a u Bosni i
Hercegovini 14,6% od njihova broja, dobiva se iznos (125+209 tisua) od
334.000 (zajedno s Crnogorcima) koji je znai izmeu onih naprijed navedenih
po jednostavnoj usporedbi predratnog i poratnog broja561
A nee se moi, razumije se, za trajna vremena zadrati skrivenim pred
oima znanstvene i puke javnosti ni rezultati dravnog popisa rtava rata,
koji je obavljen 1964, a sreen augusta 1966. Obrazloenje Miletia da se
Savezni statistiki zavod od tih rezultata ogradio klauzulom za internu upotre-
bu, toboe zbog primjene pogrene metode sabiranja i slabe financijsko-orga-
nizacione pomoi, te da je zbog toga popis storniran jer da su ti podaci
560 Isto, l, 38. Po etnografskoj karti dr. Zvonimira Dugakog broj Srba ili pravoslavaca u
NDH bio je i neto manji: 1,847.000 ili 30,56% puanstva prema 3,069.ooo (50,57%) Hrvata
katolika i 717.000 (11,86%) muslimana, te 410.000 (6,80%) ostalih, od ukupno 6,043.000 stanov-
nika. S tim podacima raunaju i Nijemci 1941. godine (usp. B. Krizman, Paveli izmeu ... 129).
561 Usp. B. Ko<!ovi, n.dj., Prilog 35, str.184.
>>isti promaaj<< 562 - ostat e dokumentom vremena. I to kako o nainu mani-

puliranja sa samim rezultatima slubenog popisa, tako i o tumaenju tog po-
stupka u historiografskom radu kojemu bi taj rezultat prije svega morao biti
podlogom istraivanja i zakljuivanja. Jer, sve kad bi i neto od spomenutog
obrazloenja imalo osnove - a nema, o pravim smo razlozima ve govorili - i
onda bi trebalo iznijeti rezultate toga popisa pa znanstvenom analizom doka-
zati u emu je njihov promaaj.
Ovako, ovo je vie no bjelodani dokaz da neki sebi jo uvijek zamiljaju
da im je sve doputeno.
Svim povijesnim - opominjuim - spoznajama usprkos. Jer, od Eshilovih
je vremena ve znano da onaj tko sve moe, lako pomisli da se na sve moe i
usuditi, ali isto tako da ga i sve moe sustii.
I ono malo povijesne mudrosti, to bi moralo biti u potki i obina rasui
vanja, nedvojbeno upuuje na skupo provjereno iskustvo da nitko ne moe
graditi, pae ni razgraivati, samo na svojoj istini. Pored svake istine, i nasu-
prot njoj, postoji i druga istina - ili druga strana istine - koja e po zakonima
borbe za samoodranje i ravnovjesje meu subjektima povijesnih zbivanja, pa
i njihovih istina, biti takoer utoliko iskljuivo oprenija, pae i iskrivljenija,
koliko je nerazboritija ili nakaradnija ona s kojim je uhvaena u kotac.
A i zapleti i raspleti svih nerazboritih raspri nedvojbeno skreu pozornost
na potrebu nadilaenja povijesnih razdora, obostranom spoznajom cjeloe is-
tine svake date povijesne zbiljnosti. A do nje mora biti stalo svakome iole
razumnom biu. Istinu valja prihvatiti i onda kad se u svojoj cjeloi javlja u
nama nesviklim oblicima. Jer, valja znati da se s povijeu mora raunati kao
nerazmrsivim spletom prolog, sadanjeg i budueg bivstvovanja nama suklad-
nih ali i protimbenih silnica.
562 A. Mileti, n.dj., 38, bilj. ll.

Il.
MITSKA PODLOGA TEORIJA O GENOCIDNOSTI
HRVATSTVA
M nogi veoma ueni

nemaju razuma.
Demokrit (460-370)
Sudbina nam je dodijelila tu

milost da smo se rodili i djelovali
u vremenu koje nas je prevari/o.
Petar gegedin
3. OD MITA DO TEORIJA O GENOCIDNOSTI

SVAKOG HRVATSTVA
Oi i ui su ljudima zli svjedoci

ako imaju barbarske due.
Heraklit (535-475)
Kao to vidjesmo u povijesti je ponekad veoma teko utvrditi stvarno sta-

nje. No, historiografsko i filozofijsko iskustvo gotovo podjednako svjedoe da
je tisuu puta lake spoznati injenice nekoga vremena negoli sve pojavnosti
njegova duhovna stanja. Ba zbog toga, povijest i ostaje -podsjea nas Goethe
- tajanstvena boja radionica s nedokuivim tajnama nikad dovrenih niti
savrenih djela.
To je, dakako, ona objektivna strana potekoa bavljenja s povijeu. A
budui da je povijest samo bivstvovanje produeno iz prolosti posredstvom
sadanjosti u budunost, to je njeno znanstveno-filozofsko promiljanje ipak
samo izraz politiko-ivotnih stremljenja odreenih drutvenih subjekata. I
zbog toga, kao to je rat umijee kako da se silom oruja savlada protivnik i
pobiju ljudi, a politika umijee nametanja svoje volje protivniku i vladanja
ljudima silom ili bez nje, tako i filozofijsko-povijesno promiljanje postaje urni-
352 MIT I NEZNANSTVENE TEORUE
jee koliko otkrivanja pravih povijesnih spoznaja toliko i zavaravanja ljudi,

itavih drutvenih slojeva i naroda svjesnim obmanama, pogrenim prosud-
bama ili nestvarnim zamislima. Na opetovanje takvih pojavnosti gotovo nita
ne utjeu spoznaje o njihovoj povijesnoj tetnosti jo od helenskih vremena.
Zabiljeeno je da je jo Aristotel, na pitanje kakvu korist imaju ljudi od laga-
nja, dao premudar odgovor: To da im se ne vjeruje niti kad govore istinul'"' A
jo i puna tri stoljea prije Aristotela, mnogo manje slavni Perijandar ve se
doumio do ne manje mudre spoznaje: i kad govori o svome neprijatelju, ne
zaboravi nikada da ti moe uzvratiti istom mjerom, a jednoga dana postati i
prijateljem. Te mudrosti, jamano, do nekih u povijesti nikada nisu dopirale.
Pa e pjesnika dua Heinricha Kleista, na prijelazu iz prosvijeenoga 18-og u
jo racionalnije 19-to st. unato svojoj romantinoj naravi, s bolnom ravnodu-
nou zabiljeiti: Sto se narodu kate tri puta, to narod pone smatrali istinitim.
A u dvadesetom stoljeu na toj e pretpostavci zasnivati svoj ideologijski du-
hovni genocid obje velike totalitaristike ideologije, a bit e uvijek prisutna u
kojekakvim izdancima i izvan njihova podneblja.
Poto smo u prethodnim poglavljima pratili genezu nastanka mita o ratnim
rtvama i njegovu preobrazbu u jasenovaki mit, preostaje nam da se - uz ve
reeno- osvrnemo barem u bitnim crtama na njegove konzekvencije. Na po-
sljedice to su logino proizlazile iz takvog mita i nuno se protegnule na go-
tovo sva duhovna podruja, da bi svoj vrhunac dostigle u tezama o genocidno-
sti svakog hrvatstva. No, i tu je bilo evolucije, pa je zaniruljivo pratiti je u
vremenskome slijedu i nainu oitovanja.
Kao uzgredne i pojedinane pojave, one su obje uvijek bile prisutne i u
redovima partizanskog pokreta. Ve smo govorili o oitovanju nepovjerenja
srpskih ustanika prema hrvatskim revolucionarima. Spomenusmo i potrebu
obuzdavanja osvetnitva prema hrvatskim selima i puanstvu za vrijeme i na
samom kraju rata. A i neposredno nakon rata umnoavanje samo ustakih
zlodjela dovodilo je do javnih zahtjeva za izvrenje osvete nad zarobljenim
domobranima. Da to nisu bile bezazlene pojave vidi se iz uvodnika zagreba
kog Vjesnika iz ljeta 1945:
U posljednje vrijeme esto se uje pitanje: to je s domobranima? Kate se,
da su ih puni logori i da je njihova sudbina neizvjesna! Ide se ak tako doleko,
do se tvrdi, da je poremeen brojani odnos izmedu Srba i Hrvata za vrijeme
ovog rata uslijed ustakih pokolja izvrenih nad srpskim puanstvom, pa je po-
trebno do se opet svede na pravu mjeru; a istrebljenjem domobrana do bi se to
postiglo! Ova paklenska teorija mogla se uistinu roditi samo u zloinakim gla-
vama najveih narodnih neprijatelja'64 Uvodnik je oito bio namijenjen i hr-
vatskoj javnosti (uznemirenoj priama s krinih puteva) i srpskoj jrvnosti
(pobjedniki osvetoljubivoj i razdraenoj jednostranim pripisivanjem svih zlo-
56.1 D. Laertije, n.dj., 144.

564 Vjesnik, 20.07.1945, l.
TEZE O GENOCIDNOSTI HRVATSTVA 353
djela samo ustaama). Meutim, kad je zbog postupka s hrvatskim zarobljeni-

cima, nadbiskup Stepinac, kao predsjednik biskupske konferencije, uputio pro-
svjed predsjedniku vlade NR Hrvatske dr. V. Bakariu, u javnosti e biti zao-
treno stajalite prema zarobljenicima. U svom opsenom prosvjedu (od
2l.VII.1945) zbog mnogih smrtnih osuda sveenika i progona crkve, Stepinac
na kraju spominje i zarobljenike: >>Konano namee se pitanje : gdje postoji
moralno opravdanje za progon tisua hrvatskih asnika i stotina tisua hrvat-
skih vojnika, koji su u najboljoj vjeri i potpunom predanju, da slue hrvatskom
narodu, vrili svoje vojnike dunosti. U skladu s moralnim pozitivnim nae
lima ratovanja nijedan od njih ne bi smio biti podvrgnut kazni, osim onih koji
su prekrili meunarodna pravila ratovanja ili neopravdano napadali mirno
puanstvo, koje uope nije sudjelovalo u ratnim operacijama. Nee moda biti
suvino da se u obranu ovih hrvatskih asnika i vojnika istakne i to, da su oni
svoju borbu smatrali kao obrambenu borbu protiv svih onih nepravda koje su
poinjene i po priznanju NOP (ovinistiki reim predratne Jugoslavije). tovi-
e, danas su spremni na suradnju u obnovi Jugoslavije koja bi bila istinsko
jamstvo za prava i stvarnu jednakost svih naroda drave 565 . Pobjednika revo-
lucija, dakako, nije imala potrebe da bude samilosna, osobito prema porae-
nim pripadnicima NDH. Vjesnik e ismijavati i prijetiti: logori za domobrane
Zapravo su ljetno oporavilite onih koji su zasluili da ih se strogo pozove na
odgovornost566 Tek kasnije otkrit e se da su pritisci dolazili iz najueg vod-
stva. Kad je Duko Brki, jedan od vodeih lanova CK KPH, otpao iz redova
Komunistike stranke zbog Informbiroa, njegovi drugovi iz Glavnog odbora
Srba u Hrvatskoj iznijet e optube o njegovom ovinistikom zauzimanju Za
razne reakcioname i etnike elemente, za nazivanje hrvatskih sela u Slavo-
niji >~ustakim, te za suglaavanje (sa igiem i Opaiem) da bi neka hrvat-
ska sela trebalo raseliti u koncentracione logore u Sibir67
Povijesno je znakovito da su se ocjene o povijesnoj krivnji hrvatskog na-
roda za slom Kraljevine nastale u krilu izbjeglike vlade 1941, u socijalistikoj
Jugoslaviji poele obnavljati na poetku ezdesetih godina. U najotrijem
obliku iznio ih je V. Terzi u ve spominjanoj knjizi 1963. godine. Njen saetak
svodi se na to da su hrvatski voe od svog federalistikog programa iz dvade-
setih godina preli na separatizam, da je postavljanje hrvatskog pitanja pred
meunarodnom javnou slabilo jedinstvo i otpornu snagu drave, te da je
napokon Maekovo vodstvo HSS-a, koja je okupljala gotovo sav hrvatski na-
rod, poinila veleizdaju<< koju e naa pokoljenja veno osuivati, a za sam
slom monarhistike drave okrivljen je itav hrvatski narod568 Terzi za sve
565 Usp. R. Pattee, The Case of Cardinal Stepinac, Doc.LXVI, 442.

566 Usp. Vjesnik, 02.09.1945, 5.
567 Vjesnik, 14.09.1950, 1-2. Navodi iz izlaganja Nikole Sekulia, Duana Dragosavca, Glie
Arbutine, Duana Egia.
568 Usp. V. Terzi, n.dj., (1Y63), 5, 51-2, 157,506, 644, 665 i dr.;v. i bilj. 73 i 75.
svoje prosudbe i tvrdnje nalazi naravno i dokumentaciju, makar i nevjerodo-

stojnu. U povijesnim procjenama zaboravlja tek ovakve injenice: da je Mae
kovo vodstvo HSS-a, nasuprot Paveliu, bilo za rjeenje hrvatskog pitanja u
okviru Jugoslavije; da je prevrat u Beogradu od 27. oujka 1941, uperen ne
toliko protiv potpisivanja Trojnog pakta koliko protiv vlade narodnoga spora-
zuma, izazvao dravnu krizu i sve to je slijedilo s ratom i revolucijom, a
napokon i to da su Skoplje, Ni i Kragujevac pali prije Zagreba. A suprotno
njegovu pozivanju na istinu, na marksizam i na Lenjina, u Terzievim shva-
anjima nema ni traga lenjinskim pogledima na nacionalno pitanje, kako mu
je to dokazao erif Sehovi u svom kritikom osvrtu. Terzi (i njemu slini)
kao da nikada nije uo za lenjinska naela o pravu i dunosti svakog ugnjete-
nog naroda i njegovih voa, da vode odlunu borbu za svoja nacionalna prava,
za ravnopravnost, za pravo samoodreenja sve do otcjepljenja ako nema dru-
gog puta do nacionalne slobode569 On zaboravlja da je CK KPJ, kao vodstvo
revolucionarnog radnikog pokreta, za sve vrijeme monarhistike Jugoslavije
izlagao otroj kritici i Radievo i Maekovo vodstvo zbog sporazumake poli-
tike s Beogradom a nedovoljne odlunosti u borbi za Ijeenje hrvatskog pita-
nja.
Tom Terzievom knjigom legenda o povijesnoj krivnji hrvatskoga naroda
za slom Kraljevine Jugoslavije i za sva ratna stradanja - bila je sustavno obra-
zloena. Ona nije slubeno prihvaena, ali e se ilavo odravati i dobivati
tijekom vremena sve vei broj novih sljedbenika, pa i nove sadrajne znaajke.
Na kraju - kao to emo vidjeti - hrvatski narod bit e, ako ne jedini, a ono
glavni krivac i za sav faizam i komunizam u ovoj zemlji.
Do tog trenutka trebala su proi jo puna dva desetljea, da bi - promje-
nom politike scene u SFRJ - terzievska shvaanja dobila na punom zamahu
i poprimila jo sadrajnija oblija. Ne samo pretakanjem (ne ba popularne)
legende o povijesnoj krivnji itavog naroda u dalekometniji jasenovaki mit,
nego i njegovim utemeljivanjem u nove povijesno-znanstvene spoznaje - u teo-
rije o genocidnosti svakog a ne tek ustakog hrvatstva.
I tu je Terziu, zbog razloga o kojima je bilo rijei, pripala ako ne prvotna
i glavna a ono jurina uloga. Najprije je u novoj (Slom kraljevine Jugoslavije
1941) zapravo doraenoj onoj knjizi iz ezdesetih godina, ali sada (1983) u dva
sveska, domislio svoje stare prosudbe, a onda im u njihovu tumaenju dodao
i nova obzolja. Poto ga je Milo Gligorijevi podsjetio da Vuk Vinaver mnije
da je Jasenovac prva posledica sloma Kraljevine, Terzi e rei da u pitanju
genocida ima strah od istine ili bolje reeno bekstvo od istine, bekstvo od
stvarnosti. A od koje to istine i stvarnosti? Od one da je Hrvatska pre
Jasenovca imala dug put klerikalizma, najmanje pedeset godina indoktrinacije
od Ante Starevif>l do Ante Pavelia: u istorijskom kontinuitetu briljivo se
sprovodila jedna ista politika doktrina prema Srbima i srpskom narodu. Da
S69 Usp. S. ehovi~. Traganje za krivcima, Vjesnik, XXV, 6263, 26.07.1964.

biste razumeli poreklo Jasenovca morate ... prouiti doktrinu Ante Starevia,
njegovo doba i njegova dela, a zatim ii u hronolokoj postupnosti preko 1878,
1908, 1914, 1918. i 1941. - pa ete lake stii do Jasenovca, gdje je, kao to
ve usmo Ubijeno najmanje milion Srba, ne raunajui rtve drugih narod-
nosti. A smatra >>da smo ukupno izgubili vie od dva miliona ne raunajui
gubitke ustaa i etnika 570 .
Terziu ne pada na pamet da se pita za uzroke zato je U srpskim, crno-
gorskim, slovenakim pa i dalmatinskim oblastima, agresor doekan vrlo hlad-
no, u dui neprijateljski, sa mrnjom. A u nekim oblastima severne Hrvatske,
mnogim rajonima Bosne, sa katolikim i muslimanskim ivljem, istone Make-
donije, kao i u krajevima gde su veinom ivele nacionalne manjine - agresori
su doekani sa oduevljenjem, radou, sa izuzetnim poastima, kao oslobodio-
ci. Umjesto da ga takve injenice, ponukaju, pae i prisile, na duboko razmi-
ljanje, on to oduevljenje za agresora jednostavno pripisuje spregi spolja-
njeg i unutranjeg neprijatelja, te meunarodnoj zaveri protiv Jugoslavi-
jeS71.
A kad ve upuuje na potrebu poznavanja djela Starevia, onda bi od
njega mogao saznati barem dio odgovora da mu je poklonio barem malo po-
zornosti kakvu taj hrvatski velikan zasluuje. U Starevia je, naime, mogao
proitati, da onaj narod koji je doao u stanje u kojemu nema nita za braniti,
ni za izgubiti ... rtvu nee uiniti u korist ni svojih neprijatelja ni drave koju
ne smatra svojom; potiten narod ne moe biti prijatelj svojemu tlaitelju, a
>>jo nikome nije polo za rukom sloiti ili uuvati dravu proti pravu i proti
volji ljudi koji bi imali biti njezini dravljani. Starevi je to pred vie od sto
godina govorio o Austriji koja je vazda jedna te ista, jer se despocije ne
popravljaju nego propadaju, upozoravajui beke hegemoniste da odbijamo
svaku odgovornost za posljedice koje mogu slijediti iz onoga protuzakonitoga
postupanja prema narodu hrvatskom, koji eli Osloboditi se od jarma bilo
ijega<< a ne eli jarma mijenjati. Jer narod hrvatski treba i hoe da bude
slobodan i srean, on na to ima pravo kao i svaki drugi narod. A budu li
stvari slijedile dananji teaj, dok ne profadne i sustav, i jo neto i jo netko
- Hrvatska bude ostati i napredovati 57 .
Ali kako bi se i moglo oekivati od Terzia da prizna Starevievo slobo-
darstvo a njegove poglede o pravu naroda na samoodreenje kao sukladne
kasnijim lenjinskim naelima. Terzi uzima sebi suvereno pravo da prosuuje
i presuuje o povijesti Hrvatske sa stajalita izvan i protivno interesu njezina
naroda. Vjerojatno mu je Starevi ba zato nepodnoljivo mrzak to je o ta-
kvom stajalitu ovako umovao: Ne priznati da sam narod najbolje zna svoje
S10 V. Terzi, Bili smo razbijeni pre izlaska na front, Intervju, 51, 05.08.1983, 4-9; cit.str.9.
571 Isto.
sn A. Starevi, Djela, l, 25, 63; Il, 65; Izabrani spisi, 53,79-80, 276, 382, 416, 427, 432
Misli i pogledi, 59, 211, 244, 259.
356 MIT l NEZNANSTVENE TEORUE
prave koristi, nego tvrditi da to znanje ima netko izvan njega, znamenuje u
sljepoi primati na se preveliku odgovornost, kojoj se razumni vladari uklanja-
ju; znamenuje k preziranju naroda .. A neumno i pogibeljno je tvrditi da se
pravo moe mijenjati, ili dobro u zlo, a i uzvratno, izvri. Od toga nazora
ne ima netemeljitije bludnje, ni kodljivijega nauka. A kad u povijesti terzi-
evski nazori pretegnu, onda ni - pogibeljnijih posljedica. Starevi je smatrao
svaiju narodnost najveom svetinjom, podrazumijevajui pod time neome-
aeno pravo razvijati duhovnu i tjelesnu snagu naroda, i to bez nepravedne
tete drugih. Starevi e otvoreno rei: Mi marimo za sreu i nesreu Au-
strije samo na koliko ona slui Hrvatskoj. I ne manje znakovito: Narod e
hrvatski tovati slobodu svakoga naroda onako, kako svaki narod bude tovao
njegovu slobodu573 to i kako o svemu tome dri Terzi oituje se u njegovu
igosanju Starevia. Razumije se, kad je rije o Stareviu kao utemeljitelju
modeme hrvatske nacionalne svijesti, ne moe se zaboraviti razdoblje njegova
negiranja srpstva, ali je povijesno nedopustivo o tome suditi jednostrano. Jer,
povijesna je injenica da je do Starevieva poricanja srpstva dolo u obrani
hrvatstva od Vuka S. Karadia (i sljedbenika) koji je svojom raspravom Srbi
svi i svuda514 (pa i neto kasnijom Srbi i Hrvati) utemeljio velikosrpsku ideolo-
giju, poriui Hrvatima i povijest i ime i budunost, napisavi da ako ne e
da su Srbi oni nemaju nikakvoga narodnoga imena. A Starevieve filipike
protiv hrvatskih Slavoserba bile su uperene protiv onih hrvatskih politiara
koji su bili spremni da utope hrvatstvo u ideji jugoslavenstva, koju nisu prihva-
ali ni Srbi ni Slovenci, i koji su bili spremni sluiti i Beu i Peti. Starevievo
poricanje srpstva bilo je istovjetno Vukovom poricanju hrvatstva, ali on jo
sedamdesetih godina odustaje od svog iskljuivog stanovita pa e pozitivno
pisati o Kneevini Srbiji, Milou, itd. On e se negativno odnositi samo prema
Srbima koji ive u Hrvatskoj a rade protiv njena interesa. A da su Starevieva
gledita bila povijesno utemeljena, a demokratska u duhu vremena moe se
zakljuiti po tome to su izvrila glavni utjecaj na hrvatsku inteligenciju, a
prihvaao ih je i prilian broj pravoslavaca,od kojih su neki postali i ugledni
pristae Starevieve stranke prava575
Prema tome, povezivanje Starevia sa jasenovakim rtvama, kako to
ini Terzi, znak je ili povijesne neupuenosti, ili negacije hrvatskog nacional-
nog bia kojega je Starevi bio najviim izrazom u prolom stoljeu.
Terzievo umovanje o hrvatskoj povijesti - vie s gardijskog negoli s gene-
S7l Isti, Djela, ll, 47; Izabrani spisi, 137, 469, 4n, 476-7; Misli i pogledi, 207--8.
574 Rasprava je navodno napisana jo 1836. a objavljena 1849. u knjizi: Vuk Stefanovi Ka-
radi, Kovei za istoriju, jezik i obiaje Srba sva tri zakona, Be 1849.
S7S Usp. M. Starevi, Ante Starevi i Srbi, Zagreb, 1936, 22-32, 87-120. Od poznatijih
pravoslavaca koji su se priznavali Hrvatima, a neki bili i ugledni pristale Hrv. Stranke prava
spominju se: Nikola Kokotovi, dr. Ivo Malin, Stj.pl. Mileti, Dr. Dimitrije Demetar, Spiro Di~
trijevi Kotoranin, Dulan Kotur, Vladislav Nikoli, Danijel Medi, Makso Prica, Nikola Kresb,
Dane Stanisavljevi i dr. (Isto, 111)
raJskog motrita- nalo je svoje puno uoblienje u teoriji o genocidnosti hrvat-

stva profesora i akademika Vasilija Krestia.
U jesen 1986. V. Kresti objavljuje u beogradskim Knjitevnim novinama
svoj ogled O genezi genocida nad Srbima u NDif 16 , spis kojemu e u genezi
hrvatsko-srpskih raspri vjerojatno pripasti mjesto odmah uz bok onome N .S.-
ovu (Nikole Stojanovia) iz 1902. s tezom do istrage nae ili vae. Valja
znati razloge koji su ga potakli na pisanje ovog ogleda.
To je >)ivo interesovanje u irim slojevima naega drutva za pitanja geno-
cida<(, probueno ponovnim objavljivanjem Novakova Magnum crimena, te
pojavom Miletieve zbirke grae o Jasenovcu, Stanojevieve knjige o Stepincu
i procesom Artukoviu. Poto vie od etrdeset godina ))ne samo da nije izbri-
salo iz seanja ratne strahote, posebno one koje su zadesile Srbe na podruju
NDH ve je )>slika tih strahota oivljena<<, Kresti je preuzeo zadau da odgo-
vori na ))neodoljivo pitanje: Kako je bilo moguno i zato se to desilo?<<
(potcrtano u izvoru). injenica da je ono do danas ostalo bez odgovora a i
polemike oko Magnum crimena ))pokazale su koliko su nune strogo objek-
tivne naune rasprave o tako osetljivim ... pitanjima kao to su pitanja vezana
za genocid nad Srbima u ustakoj NDH<c Nedvojbeno ispravan pristup. Isto
tako kao i slijedea uvodna napomena da je odgovor mogu samo onda ako
se prati povijest odnosa Hrvata i Srba >>U neprekinutom nizu od nekoliko sto-
ljea. Meutim, pri tom na samom poetku upada u oi kako to da pisac koji
se smatra pozvanim, da na pitanje odgovori znanstveno i strogo objektivno,
trai genezu genocidnih namjera samo Hrvata prema Srbima a ne i obratno?!
Njega na to nimalo nisu ponukala suprotna gledita Vase Bogdanova, koji o
tome nije napisao samo lanak u Izrazu 1939, koji spominje Kresti, ve se
hrvatsko-srpskim sukobom bavio u povijesnim dimenzijama, jo u pet svojih
posebnih radova od 1957. do 1964. godinesn. U tim su Bogdanovljevim rado-
vima dosada u historiografiji najiscrpnije prikazani Historijski uzroci sukoba
izmedu Hrvata i Srba (kako je naslov jedne njegove rasprave), pa je udno to
ih Kresti ne uzima u obzir to vie to dolaze iz pera jugoslavenskog i hrvat-
skog povjesniara koji je bio Srbin. Jo je udnije da Kresti cijeni da je Bog-
danov svojim tekstom objavljenim u Izrazu (Zaeci nesporazuma izmedu Hr-
vata i Srba) )>pitanje samo naeo, iako zna da ga je nakon rata ponovno
tiskao, pa bi vjerojatno onda morao znati i za ostale radove u kojima je Bog-
danov doao do kraja zaetka ...
No, kojim to argumentima Kresti pobija Bogdanovljev tekst iz 1939?
576 Vasilije Kresti, O genocidu nad Srbima u NDH. U periodu do prvog svetskog rata,
Knjievne novine, Beograd, XXXII, 716, 15.09.1986, l, 4-5.
m Usp. V. Bogdanov, Historijski uzroci sukoba izmedu Hrvata i Srba, Rad JAZU, 311,
19577, 353-477; iva pro~lost, Zagreb. 1957; Porijeklo i ciljevi !!ovinistikih teza o dranju Hrvata
19~.1. Zbornik Hist. instituta JAZU, 4,1961, 5-92; Sest decenija Regierungsfahig Politike. Povodom
knJige Veeslava Vildera, Bika za rogove; Gde je izvor spora srpsko hrvatskog? Gde je re!lenje?
London, 1957, Historijski zbornik JAZU, 5, 1964, 465-530.
Prema Krestiu Bogdanov se iskljuivo oslanjao na pristrane sudove

Ante Starevia, koje je nekritiki preuzimao. Tvrdnja nije niim potkrijeplje-
na, ali je znakovito da je izostala ak i napomena o ostalim Bogdanovljevim
raspravama kako bi je itatelji mogli sami provjeriti. Bogdanov je sav ...
ogromni porast sukoba sasvim pogreno pripisivao estojanuarskom reimu,
a indirektno i Srbima - sudi Kresti, i to zato to je pripadao lijevoj inteligen-
ciji, koja je vodila bitku protiv centralistike vladavine i estojanuarske dikta-
ture. Proizlazi da je Kresti protiv takve bitke i da diktatura nije uzrokovala
porast sukoba<<. Jamano, stvar subjektivne ocjene. Pripomenuti je tek da se
rijetko ula i iz desnih redova. A odmah iza toga Kresti e rei da je Bogda-
nov iako je slovio kao marksista, na nemarksistiki nain izjednaio interese
hrvatskog naroda sa interesima hrvatskih stalea, ne uoavajui da su Srbi sa
hrvatske dravne teritorije bili u sukobu sa svetovnim i duhovnim feudalcima
a ne sa hrvatskim narodom. Kad ne bi bila rije o pitanju o kome raspravlja-
mo, na ovakav se arhidogmatsko-ideoloki, neznanstveni sud uope ne bi tre-
balo osvrtati. Zar nisu ak i po marksistikom historijskom materijalizmu, koji
Krestiu as smeta a as ga priziva, - ti svjetovni i duhovni feudalci bili u ono
doba (jedini) predstavnici i izraz hrvatskog naroda i uvari hrvatske dravne
teritorije?! Prema tome, kako Kresti ne vidi da se slui obinom politikom
potapalicom, a ne nikakvom znanstvenom objektivnou?!
Onda i ne iznenauje to mu je knjiga Viktora Novaka Magnum crimen
>>prvi i najvei samo ali to je jo usamljeni prodor u saznavanju istine o
uzrocima genocida u ustakoj NDH. Ali, naravno, poslije ovog Krestieva
priloga to vie nee biti. Uz >>najvei evo jo i veeg prodora u spoznaju
uzroka genocida. Sasvim je sigurno da genezu genocidnih radnji nad Srbima
u Hrvatskoj treba traiti u onim vremenima kada su tzv.pravoslavni Vlasi, tj.
Srbi, pod pritiskom Turaka, u XVI i XVII veku, poeli da naseljavaju hrvatske
zemlje((.
Ta je Krestieva tvrdnja na mjestu, samo u odnosu naspram poetka suko-
ba, osim to je znanstveno neodrivo poistovjeivati pravoslavne Vlahe sa Srbi-
ma, jer u to doba oni to nisu bili velikim dijelom ni po etnikom podrijetlu a
kamoli po nacionalnoj svijesti. Ne samo Hrvati nego sa svim Junim Slavenima
i sami Srbi nazivali su Vlasima sve Romane i romanizirane Ilire i Traane
Balkana (Rumunje, Aromune, Cincare, Morovlahe, Karavlahe, Karaqune,
Karavunce, Karakaane, Meglenske Vlahe). Meu njima je samo dijelom bilo
etnikih Srba a na ostale se ideja srpstva proirivala poistovjeivanjem pravo-
slavlja s njome, to je poticano najprije zadobivanjem posebnih povlastica od
Bea u Krajini, a od 19.st. i javnom i tajnom djelatnou iz Srbije.
Osim toga, u svezi s naseljavanjem pravoslavnih Vlaha u hrvatske zemlje,
ne moe se onako jednostrano samo negativno suditi o postupanju hrvatskog
feudalnog stalea prema njima kako to ini Kresti. Dobijajui povlastice slo-
bodnjaka, oni nisu samo naruavali postojei feudalni poredak, ve su pogodo-
vali izdvajanju graninih pojaseva Vojne Krajine ispod vlasti Hrvatskoga sa-
bora i bana. Vlasi su posluili naruavanju suvereniteta hrvatske vlasti, koma-

danju i militarizaciji teritorija hrvatskih zemalja, a samim time i jaanju bekog
centralizma, u odnosu na Vojnom Krajinom oslabljenu bansku vlast. Neraspo-
loenje prema Vlasima zbog tih razloga, kasnije e se, nakon uvoenja duali-
zma i razvojaenja Krajine, pojaati osobito zbog suradnje pravoslavnih Srba
s maarskom hegemonistikom politikom ograniavanja i slabljenja hrvatske
autonomnosti. A u tom sklopu ne smijemo zaboraviti da su u Dalmaciji srpski
politiari jedno vrijeme, zajedno s )>talijanaima<<, bili protiv sjedinjenja dalma-
tinske Hrvatske s banskom Hrvatskom, da i ne spominjemo pitanje Bosne i
Hercegovine. Prema tome, problem je mnogo sloeniji, a da bi se povijesno
mogao svesti na staleki >>antagonizam izmeu Srba-Krajinika i hrvatskih feu-
dalaca. A i austrijski vojni vrhovi kad su sa svoje strane poticali taj antagoni-
zam nisu to inili iz stalekih razloga, kako misli Kresti, nego iz centralistika
politikih.
Kresti ima stanovite osnove za tvrdnju da su ve u 17. i 18. stoljeu
>>feudalni krugovi Hrvatske ... bili spremni na genocid protiv srpskog pravoslav-
nog stanovnitva koje je naselilo njihove posede, ali pod posebnim uslovima i
mimo njihove volje, krei njihovo pravo feudalnih gospodara. Ali on nema
pravo kad to pripisuje tome da su >>hrvatski stalei<< bili toboe ))poznati po
verskoj iskljuivosti. Odluka Hrvatskog sabora od 1608. godine, kojom se na
hrvatskoj dravnoj teritoriji javna prava priznaju samo katolikoj vjeri, ne daje
za to osnove. Ona nije bila uperena prvenstveno protiv pravoslavlja, ve je
donesena radi obrane hrvatske suverenosti jer je Vojna uprava, pomou irenja
protestantizma u hrvatskim krajevima, teila slabljenju hrvatskog jedinstva i
jaanju bekog centralizma. A usput valja primijetiti, da Kresti navodi dodue
citat upravitelja imanja zagrebake biskupije koji stvarno dokazuje ))sprem-
nost na genocid jer reeni Ambroz Kuzmi zaista preporua da bi Vlahe bilo
bolje )>sve poklati nego nastanjivali, jer su dravi na veu tetu nego korist.
Ali Kresti ne navodi ni jedan primjer da je do takvog postupka zbilja i dolo,
a u itavom njegovu raspravljanju ne pada mu na pamet da bi i spomenuo
istrebljenje muslimana iz srpskih zemalja i da bi zbog toga neke srpske stalee
prekorio zbog vjerske iskljuivosti. Jamano, tamo to nije genocid ve djelo
dostojno velianja u najveem Srpskom epu Gorskom vijencu, nedodirljivom
najveem pjesnikom djelu i najvioj moralki to ga pokoljenja redom ue na-
pamet.
Stoerna teza na kojoj poiva itava Krestieva teorija o genocidnosti hr-
vatstva jest ona kojom porie postojanje hrvatskog >>politikog naroda.
Prema Krestiu nesuglasice izmeu hrvatskog i srpskog politikog vod-
stva, pa i irih slojeva naroda, u itavom graanskom razdoblju, proizlazile
su iz hrvatske nacionalnopolitike ideologije koja je sva bila utemeljena na
ideji o postojanju politikog ili diplomatikog naroda. I ba zbog te ideje raz-
like u pogledima izmeu Hrvata i Srba bile su teko premostive. Uslijed toga
je dolazilo do meusobnog estokog sueljavanja i raanja netrpeljivosti koja
je u odreenim hrvatskim graanskim, a posebno malograanskim, krugovima

postepeno prerastala u sve jasnije genocidne vidove.
Nema ta: dobismo - uz znanstveno - i politiko i klasno objanjenje
pojave genocidnosti u Hrvata. teta to je izostala ocjena, pa moemo samo
zamiljati, zato u istim okolnostima nije bilo ni traga slinoj pojavi u slinim
srpskim krugovima.
A ta ideja, da je na tlu trojedne Hrvatske Kraljevine samo jedan politiki
narod i to hrvatski narod preuzeta je iz maarske dravno-feudalne ideologi-
je. Otkriva nam Kresti i udara temelje novom politikom i meunarodno
pravnom tumaenju svekolikoga povijesnoga zbivanja. Dosljedno tome, prema
Krestiu je i polazna osnova programa svih hrvatskih graanskih stranaka bilo
hrvatsko dravno i historijsko pravo stoga to je Hrvatska sauvala polufeu-
dalni karakter.
Na toj smo, dakle, razini raspravljanja da bismo morali dokazivati da ideju
o hrvatskom politikom (i diplomatikom) narodu Hrvati nisu preuzeli od ma-
darske dravno-feudalne ideologije, nego su se njome upravo suprotstavljali
velikomaarskoj ideologiji, kako feudalnoj tako i revolucionarnoj graanskoj
koje su podjednako htjele Veliku Ugarsku brisanjem Hrvatske. Upravo na
osnovi ideje, ili nepresuive ive svijesti, o hrvatskom povijesnom i dravnom
pravu, Hrvati su se odupirali hegemonistikom presizanju pa i pokuajima asi-
milacije od strane i Pete i Bea, a kasnije i Beograda. Izvori su te ideje,
nigdje drugdje nego u srednjovjekovnoj hrvatskoj dravi. Nju su sauvali hrvat-
ski plemenski pa feudalni velmoe, ginui i u ratovima i u tamnicama, ona je
bila polazna osnova programa svih hrvatskih graanskih stranaka ne samo
>>do poetka XX veka ve i dalje, pa je upravo s njome (dopunjenom nae
lima prirodnog prava) Radieva stranka postala predstavnikom openacional
nog pokreta. A ona je sadrana - i nasuprot Pavelievoj NDH - u onoj potre-
snoj poruci 44-ce hrvatskih revolucionara-marksista koji 1941, odlazei u smrt,
urezuj u u zidu zavjet slobodnoj socijalistikoj Hrvatskoj.
Ideja o povijesnom i dravnom pravu, ili o politikom i diplomatikom
narodu, stara je zapravo koliko i svijet u svom dravnom obliju. Dostigavi
jednom do toga stupnja u svom nacionalno-dravnom razvitku, ni jedan se
narod ne prestaje pozivati na to pravo: sve dotle dok ima za to mogunosti
ak kad ga u stvarnosti i izgubi, tj. dok ne bude nadvladao ili potisnut, iskori-
jenjen ili asimiliran.
Uzgred: na temelju ega Srbija ustraje na svom pravu na Kosovo?
Krestievo umovanje da je ideja o hrvatskom politikom narodu feudalni
recidiv, koji je kao kvasac poticao narastanje genocidnih protivsrpskih is-
tupa - upuuje nedvojbeno na povijesno znakovit zakljuak. Reakcionarna
hrvatska feudalna aristokracija nije imala nikakva povijesna prava da- poziva-
njem na svoje povijesno-dravno pravo - ustraje na hrvatskom politikom na-
rodu ve je pri samoj pojavi drutveno-progresivnih vlakih pukih skupina
(njihova neukost i nii stupanj drutvena razvitka nije oito nedostatak nego
prednost!) trebala odustati od toga prava. I? No, umjesto izravnog odgovora,

priupitajmo akademika Kres"tia zar po istoj logici hrvatski >>svetovni i duhovni
feudalci~< nisu trebali odustati od hrvatskoga prava ve prije dolaska pravoslav-
nih Vlaha i poloiti ga pod noge franakih i bizantskih, mletakih i osmanlij-
skih, ugarskih i njemakih nasrtanja i presezanja na hrvatske zemlje!? Dakako,
takav povijesni(< zahtjev hrvatski velmoe nisu mogli - smjeli niti htjeli - is-
puniti((. Ni pod pritiskom najezda spomenutih monijih sila, pa dakako ni pri
nailasku vlake prethodnice tada jo slijepog nastupanja pravoslavnog srpstva
na hrvatske zemlje.
U obzorju Krestieva povijesna umovanja naela: ija zemlja onoga i vera
i ija zemlja onoga i nacija- vladala su jedino u feudalnom drutvu. A povijest,
ini se ipak dokazuje neto posve suprotno. Od pamtivjeka ili biblijskih vre-
mena do dananjih dana, do primjera stvaranja recimo francuske ili amerike
nacije, pa i pokuaja proklamiranja jugoslavenske nacije, sve do ustavnog na-
metanja marksistike ideologije, kao jedinog (duhovnog) svjetonazora mjesto
svih drugih religijskih, u svim socijalistikim zemljama. Drugi je par pitanja:
zato se sve to, i na koji nain, u nekim sluajevima povijesno obistinjuje, a u
nekima nipoto ne uspijeva.
Kresti se obara i na kolski sustav, koji je Hrvatski sabor ozakonio pod
vladom bana Ivana Maurania, zbog toga to je teio hrvatizaciji<(. Bilo bi
zanimljivo doznati i jedan povijesni primjer gdje to suverena vlast jednog na-
roda nije teila nacionalnoj homogenizaciji. A i zato se takvo nastojanje samo
na hrvatskom tlu odmah krsti genocidom. Ispada da je zbog toga i Maurani
bio genocidni reakcionar, to valjda ne bi bio da je dopustio ~>srbizaciju ili
moda >>maarizaciju i >>germanizaciju<(. A Maurani je- i kao Hrvatski ban
i kao kulturni djelatnik - bio na razini najnaprednije europske demokratske
misli.
U svom razmatranju Kresti je nedvojbeno u pravu kad tvrdi da je nakon
revolucije 1848/9. sva hrvatska politika- kako ona pravaka tako i ona jugosla-
venskog opredijeljenja - krenula putem hrvatske integracije. Ne stoji, meu
tim, njegova tvrdnja da je to bilo suprotno ilirskom pokretu, jer po svojim
ciljevima, uinkovitosti, a i po povijesnom tumaenju, taj je pokret bio hrvatski
preporodni pokret. Zanimljivo je pri tom da Kresti tu politiku hrvatske inte-
gracije naziva iskljuivo velikohrvatskom, koja je nuno morala doi u sukob
sa srpskom i velikosrpskom politikom<(. Tako smo doznali to je to velikohrvat-
ska politika a ostalo je neobjanjeno to je srpska a to velikosrpska.
Budui da je ta Velikohrvatska politika bila prema Krestiu glavnim uz-
rokom zaotravanja hrvatsko-srpskih odnosa do usijanja - upitajmo se i raz-
jasnimo u emu je njena negativnost? Kao to vidjesmo Kresti je krsti tako
prije svega zato to se zasniva na naelu hrvatskog politikog naroda(~. To
naelo, meutim, nije nita drugo nego zahtjev da se svi stanovnici osjeaju
graanima Hrvatske drave, bez obzira na vjerske i etnike razlike, dotino da
suverenitet nad hrvatskim zemljama pripada hrvatskom narodu i da se ne moe
362 MIT l NEZNANSTVENE TEORIJE
dijeliti ni sa kim iz vana. Ustrajanje na tom naelu bilo je brana slabljenju toga
prava na suverenitet od maarskih, mletakih i njemakih presizanja pa razu-
mije se i srpskih kad je dolo i do njih. Pri tom valja podsjetiti da Kresti
uope ne uoava injenicu da su hrvatska politika i Hrvatski sabor bili zapravo
veoma obzirni prema zahtjevima srpske manjine radi pridobijanja u zajedniku
borbu s vojvoanskim Srbima protiv Bea i Pete. Uz to, ve spomenusmo,
takva se politika politikog<< naroda ni u emu nije izdvajala iz uobiajene
prakse svih drava pa i pokreta, navlastito onih s demokratsko-revolucionar-
nim programima.
A kakve osnove ima da se hrvatsku integracijsku politiku naziva velikoh-
rvatskom s teritorijalnog gledita? Hrvatska je politika stajala pred povijesnom
zadaom najprije sjedinjenja zemalja Hrvatske trojedne Kraljevine (Dalmacija,
Hrvatska i Slavonija), a potom kad je Slavonija posve utjelovljena u Bansku
Hrvatsku preostala je zadaa sjedinjenja s njome dalmatinske Hrvatske, kao i
osloboenja zemalja otetih od tuina. I tu se onda oko Bosne i Hercegovine
sreemo sa stoernim pitanjem hrvatsko-srpskog spora. A kad je rije o tome
onda ovdje pripomena tek nekih injenica. Jajce i Biha pripadali su hrvatskim
kraljevskim gradovima, a sve podruje do Vrbasa bilo je u sastavu Hrvatske
jo do izbora Habsburga od Hrvatskog Sabora (1527) za hrvatskog vladara, pa
je to podruje i na beogradskim zemljopisnim kartama iz 19. st. nazivano tur-
ska Hrvatska. A to se tie hrvatske politike naspram srpske, glede Bosne i
Hercegovine, u njoj je pored zahtjeva za njihovo prikljuenje Hrvatskoj uvijek
bilo prisutno raspoloenje o potrebi zajednikih napora za njihovo osloboe
nje.
Krestieva rasuivanja o odnosu Hrvata i Srba prema Habsburkoj monar-
hiji (Austriji i Austro-Ugarskoj), krajnje su pojednostavljena. Povijesno je ne-
tona i neodriva tvrdnja da su Hrvati, nasuprot Srbima, u veini bili za Au-
striju i >>svu politiku zasnivali na saradnji sa njom. Istina je upravo suprotna.
Sva je hrvatska politika - i prije i poslije urote i pogubljenja Zrinskog i Fran-
kopana - teila punoj samostalnosti od Bea, ali je morala raunati s realnou
Habsburke monarhije kao najvee europske sile. Najprije s njenom pomoi u
stoljetnom ratovanju protiv osmanlija, a zatim i kao osloncem, protuteom u
hrvanju s otvorenim prohtjevima, najprije feudalne Ugarske a potom jo i vie
revolucionarno-demokratske, Maarske da zbriu Hrvatsku u Velikoj Ugar-
skoj od Karpata do Jadrana. Razumije se, hrvatska politika- u obzorju svojih
nacionalno-dravnih ciljeva - morala je uzimati u obzir i mogunost njihova
ostvarenja uz pomo Austrije, naroito onda i utoliko vie koliko je postajalo
oitije da se politika srpske vlade, osloncem na carsku Rusiju i kao instrument
njene politike prema Europi, upravlja iskljuivo interesima velikosrpskog eks-
panzionizma i na raun hrvatskih zemalja.
U svezi s tim Kresti potpuno ispravno zakljuuje da je u sporu hrvatske
i srpske politike oko Bosne i Hercegovine i odnosa prema Monarhiji jasno dil
je tu re o dvema razliitim politikim i dravnim koncepcijama koje su se me-
usobno iskljuivale, jer to su jedni nalazili da je dobro i probitano za svoju

naciju, i za njen razvoj, drugi su su tome videli gotovu propast, pravu katastro-
fu. Zbog toga je borba oko tih pitanja bila estoka, jer pobeda jedne ideje
znaila bi poraz druge. On isto tako tono prosuuje da Srbi iz Trojednice
pretenim svojim delom nisu prihvatili hrvatske nacionalno-politike kon-
cepcije, ve one koje su >>zastupali njihovi politiari iz Beograda i Novog
Sada. Iz ovoga proizlazi, da bi bilo jo ispravnije utvrditi injenicu da su
zapravo u Hrvatskoj postali sredstvom protuhrvatske politike (to je naroito
dolo do izraaja u doba Khuen-Hecterv:hyja i estosijeanjske diktature). Me-
utim, Kresti previa da su ba te injenice o kojima je netom govorio bile
uzrokom sukoba ve ih jednostrano pripisuje hrvatskoj politici. On pie: >>ako
su Srbi iz Hrvatske u mnogo emu spreavali razvoj hrvatske drave i njenog
drutva, ako su predstavljali unutranjeg neprijatelja, kako su u pravakoj i
franko-furtimakoj tampi obino i predstavljani, onda je obraun sa njima bio
neminovan. Oito, rije je o zamjeni uzroka posljedicama.
Sline polovinosti i nedosljednosti u zakljuivanju ima i u sudu da se u
odreenim hrvatskim graanskim krugovima javljao prema Srbima ))kom-
pleks to su Uspeli da izgrade dve nezavisne drave, a i Strah od mogueg
apsorbovanja zbog brojane nadmoi Srba. A: Taj strah, koji je imao od-
branbeni karakter - cijeni Kresti - raao je agresiju koja je vodila genocidu
nad Srbima u Hrvatskoj.
Ovakvom polovino ispravnom sudu nedostaje tek ovo: velikosrpski eks-
panzionizam prema hrvatskim zemljama bio je izrazito i bezobzirno agresivan,
kao takav imao je u svojoj idejnoj potki genocidne ciljeve prema hrvatstvu (i
prema jeziku i prema nacionalnom biu), te se i u stvarnosti oitovao kao
genocid nad Hrvatima, katolicima i pogotovu muslimanima. Razlika od geno-
cida nad Srbima u Hrvatskoj jedino je u tome to se genocid nad Hrvatima
nije odigravao u Srbiji.
Primjer povijesno pogrenog pristupa i jo promaenijeg zakljuivanja
Kresti nam je dao i svojim tumaenjem zaotravanja hrvatsko-srpskog sukoba
do koga je dolo 1902. Kresti opet ne vidi uzrok usijanju sukoba u tome to
je beogradski Srpski knjievni glasnik objavio ve spomenuti lanak Srbi i Hr-
vati, u kojemu se otvoreno propovijeda borba do istrage nae ili vae, a
zagrebaki Srbobran imao drskosti da taj javno proklamirani program pro-
vedbe genocida nad Hrvatima, pretiska u glavnom gradu Hrvatske.
U tom su spisu - pisanom sa znanstvenim pretenzijama, pozivanjem na
filologiju i etnografiju, te na europska imena dravno-pravne znanosti -vukov-
ske teze dovedene do krajnje bezonog izazivakog vrijeanja hrvatskog nacio-
nalnog bia. Evo, to je sve tu reeno: >>Hrvati nisu ni za vreme samostalnosti
ni iza ujedinjenja s Madarskom imali razvijene nacionalne svesti; oni su >>od-
bacili slovensku i primili latinsku liturgiju; feudalizam i klerikalizam uinili su
ih nesposobnim za politiku akciju, tako da >>hrvatske tenje predstavljaju
jedino nekolike klike koje slue svaijim interesima; a ove su klike, imitujui
364 MIT l NEZNANSTVENE TEORIIE
Madare, usvojile teoriju o politikom narodu; Hrvati niti imaju posebnog

jezika, ni zajednice obiaja ... ni svesti o meusobnoj pripadnosti; ono malo
otporne snage hrvatstvu daju oni (to) stoje vie pod uticajem srpske kultu-
re; Hrvati dakle nisu ni pleme, ni posebna narodnost, oni su u prijelazu
ali bez nade da e sainjavati ikada posebnu narodnost; Njihovo lutanje u
19. veku od Gajeva Ilirstva do trosmajerova Jugoslavenstva i Starevieva
Hrvatstva to najbolje dokazuje; to je Onaj narod to u tuem sluzi gleda
svoj ideal pa e i - da postane svoj ideal - sluga; hrvatska misao gubi
vanjske oslonce a unutarnjeg nije nikada ni imala jer je bila i jest samo
negacija Madarstva, Talijanstva i Srpstva; Hrvati koji nemaju ... nikakve
nacionalne umetnosti ni knjievnosti, usuuju se govoriti o hrvatskoj kulturi
i isticati neku kulturnu nadmonost nad Srbima; U Zagrebu, centru Hrvat-
ske, vode glavnu re tuinci; Hrvati, dakle nisu i ne mogu biti posebna
narodnost, ali su na putu da postanu - srpska narodnost. Uzimanjem srpskog
za svoj knjievni jezik uinili su najvaniji korak sjedinjenju; Proces pretapa-
nja niko ne moe zaustaviti kao to se nikakvim deklamacijama o slozi ne
moe otkloniti borba izmeu Srba i Hrvata; jer: Borba koja se po svemu
svetu vodi izmeu liberalizma i klerikalizma, izmeu demokratskog nacionali-
zma i ultramontanskog kozmopolitizma oliena je kod nas u borbi Srba i Hrva-
ta; Popovi, identifikujui katolicizam sa Hrvatstvom, oni su zaista uspeli da
stave veliku zapreku prodiranju srpske misli; ne moe biti govora o slogi ...
jer su Hrvati tuinska avangarda, a Srbi predstavnici principa Balkan balkan-
skim narodima; Ta se borba mora voditi do istrage nae ili vae, a da u njoj
moraju podlei Hrvati garantuje nam njihova manjina,geografski poloaj,
okolnost to ive svuda pomeani sa Srbima, i proces opte evolucije, po kome
ideja Srpstva znai napredak; Propast klerikalizma ... znai propast Hrvat-
stva; Na taj nain moe se jedino povoljno reiti srpsko-hrvatsko pitanje;
Srpsko-hrvatska sloga je uplja fraza; Politikom upravljaju drugi razlozi
pa je stoga red da kod nas u tom pogledu jednom mesto retorike zavlada
logika 578
Ovakav tekst kome je teko nai primjera u povijesti raspravljanja meu
nacionalnih odnosa, a koji je iz najuglednijeg srbijanskog asopisa pretiskan u
glasilu Srba u Zagrebu, izazvao je krajnju ogorenost hrvatske javnosti, naro-
ito stoga to taj otrovni izazov nije doao iz redova i onako omraenih reim-
skih Khuenovih Srba<< nego iz glasila opozicione, demokratske, Srpske samo-
stalne stranke. Prema tome, itavo ovdanje srpstvo, sa Srbijom iza sebe, navi-
jestilo je hrvatstvu rat do istrebljenja. Toj povijesnoj injenici, a ne frankova-
578 N.S. (Nikola Stojanovi), Srbi i Hrvati, Srpski knjitevni gltUnik, Beograd, knj.VI,l,
01.08.1902, 1149-1159; Srbobran, Zagreb, XIX, 168, od 9(22) i 169, od 10(23).08.1902. Uredni-
tvo Srbobrana snosila je to veu odgovornost za posljedice takva lanka to je izostavilo napo-
menu SKG da objavljivanjem tog lanka ono nije mislilo primiti na sebe odgovornost za pileve
nazore. Tekst Stojaoovieva lanka Srbi i Hrvati donio je asopis Maru/it, XX,1987, l, 76-81, s
osvrtom V.P. na pisanje V. Krestia o tome u njegovu lanku O gene:.i genodda ... 13-S.
kim hukaima, treba pripisati provalu viednevnog gnjeva prema Srbima na

zagrebakim ulicama a potom i po drugim hrvatskim gradovima. Vie hrvat-
skih politikih i kulturnih djelatnika, meu njima i mladi S. Radi, osudili su
divljanje i izgrede mnotva prema ))nedunim graanima Srbima, ali poslje-
dice izazova bile su naravno trajne u hrvatskom javnom mnijenju. A iole trije-
zno povijesno rasuivanje moralo bi zakljuiti da je ovakva >>genocidno iza-
zovna drskost- bila ona probni balon ili nepromiljenost- dala osnove Josipu
Franku da (u Hrvatskom saboru i u pravakom glasilu) ustvrdi kako je u ovim
demonstracijama bila rije o sukobu dviju dravno-nacionalnih ideja, hrvatske
i srpske, a do kojega je dolo zato to je ))srpska ideja traila pobjedu na
terenu gdje joj nije mjesta, pa je stoga ))morala podlei<<. Ne samo pravai
nego i veoma umjereni Obzor morao je konstatirati: Nai Srbi hoe da nas
izbriu s lica zemlje kao narodnost. Umjesto razboritog izvlaenja potrebnih
zakljuaka iz takvog injeninog stanja, Kresti zapravo gradi svoju teoriju o
genocidnosti svega hrvatstva na Stojanovievim tezama. A uklanjanju i uzroka
i posljedica genocidnih ideja i postupaka, jamano, ne pridonosi pribjegavanje
obmanama ili domiljanju toboe ))trezvenih politiara jugoslovenskog oprede-
Jenja, koji su ))videli iza kulisa Austro-Ugarsku namjeru da uz pomo odre-
enih hrvatskih krugova, >)a oslonom na Vatikan i katoliku crkvu, pripremi
teren za aneksiju Bosne i Hercegovine i ))dalje proiri svoje granice na Balka-
nu. Upravo postojanje ovakvih namjera u jo veoj mjeri istie potrebu trije-
znog prosuivanja dometa onog genocidnog izazova hrvatstvu, u kome je to
nuno poticalo obrambenu agresiju protiv srpstva, a dijelom i potrebu oslona
na Austriju protiv ovako izloenog protuhrvatskog programa, a i inae protuh-
rvatske a promaarske politike hrvatskih i bosanskih, tj. preanskih Srba.
Dosljedno jednostranom pristupu i neshvaanju biti problema hrvatsko-
srpskog spora i sukoba, ostajui uvijek samo na njegovu rubu i onda kad se
ini da se pribliio jezgri, Kresti i u svojim zavrnim sudovima iznevjerava
kako povijesnu zbilju tako i svaku znanstvenu utemeljenost svojih spoznaja i
poruka. To nedvojbeno proizlazi iz injenice da on, i nakon svega onoga to
je i sam izloio, dolazi do zakljuka da su se pretpostavke za suradnju i ukla-
njanje nesporazuma i sukoba izmeu Hrvata i Srba, poele ostvarivati time to
su ))napredna hrvatska omladina i progresivni slojevi hrvatskog graanstva
poeli naputati )>tradicionalne puteve hrvatske politike utemeljene na hrvat-
skom povijesnom i dravnom pravu. Meutim, i sama logika povijesnog promi-
ljanja po Krestiu iznijete geneze sukoba, a pogotovu sveukupno povijesno
iskustvo - govore upravo obrnuto. Taj je, naime, >>progresivni sloj<< to se
zanosio jugoslavenskim integralistikim iluzijama, bio veoma tanak, a njegovo
otrjenjavanje u sueljavanju s neodstupnim velikosrpskim idejama samo je
poveavalo nepovjerenje i produbljivalo sukob dvaju nacionalno-dravnih indi-
vidualiteta. Kresti opirnim citiranjem povrnih Ribarovih protupravakih
ocjena, protiv frankovaca ali i protiv Radieve seljake stranke, iznosi kako je
zapravo ve do 1914. bio dovren program po kojem je trebalo najradikalnije
366 MIT I NEZNANSTVENE TEORIJE
obraunati sa Srbima i izvriiti njihov pokolj jo 1914. godine. Tako je Kre-

sti svoju teoriju o genezi narastanja ideje genocida u hrvatstvu doveo do nje-
gove provedbe u drugom svjetskom ratu. Pri tom se nije ni pokuao zapitati
zato do genocida nije dolo u razdoblju prvoga svjetskoga rata a jest u dru-
gom. Nije li moda znakovito to odgovornost za to to do genocida nije dolo
u prvom svjetskom ratu pada gotovo iskljuivo na hrvatsku stranu, a to je do
njega dolo u drugom svjetskom ratu: i na prilike izmeu dva rata, obiljeene
najprije ubojstvom Radia a potom i Aleksandra, a u ratu kako na program i
inidbu hrvatske, tj. ustake strane tako i srpske, tj. etnike strane. Razumije
se, pod opim okolnostima toga rata. No, jo je znakovitije da je Kresti svoju
teoriju o genocidnosti svega hrvatstva, osim onoga neznatnoga dijela koje je
bilo voljno da ga se odrekne radi jugoslavenstva, zasnovao u istom zrakopra-
znom prostoru, kao da meu Srbima uope nije bilo ni genocidne ideje nas-
pram hrvatstva a kamoli inidbe. I to nasuprot povijesnoj stvarnosti koja je
bila stubokom drugaija, a i usprkos ipak nedvojbeno nespornih istina kakva
je ona o pozivu na borbu do istrage, da su asimilatorsko-genocidne ideje pote-
kle iz vukovskog poricanja hrvatstva, te da su po ciljnosti bile dalekosenije
od pravako-frankovakog poricanja srpstva. Stoga je teko objasniti kako to
da Kresti ne vidi, ili misli da smije previdjeti, da se njegova ispravna zakljuna
zamjedba ne odnosi samo na hrvatsku nego isto tako i na srpsku stranu kad
ustvruje da genocidna ideja i iz nje proistekla zlodjela nisu rezultat samo
jednog sistema, ove ili one stranke, ovog ili onog drutva, ove ili one linosti,
ve sticaja itavog niza okolnosti u duem vremenskom trajanju. A u pravu
je i kad kae: >>Dugotrajno nastajanje genocidne ideje ... duboko se ukorenilo
u svest mnogih generacija, ali ima i pot~no krivo kad to pripisuje samo
odreenim sredinama hrvatskog drutva . No, u jo je veoj zabludi ako
misli da se genocidnim igosanjem hrvatstva, a prikrivanjem genocidne ideje
na srpskoj strani, ne daju novi poticaji za njezino trajanje i jo pogubnije oiv-
ljavanje na obim stranama. Zaudno je da je ta spoznaja ostala strana profe-
soru i akademiku koji je osporavateljima njegove genocidne teorije uputio pri-
jekor da je metoda povijesne naune discipline za njih prava terra incogni-
tasso.
tovie ovakav znanstveni pristup, V. Krestia i svih promicatelja jase-
novakog mita, jo je zloudniji. Prikrivanje genocidnih ideja kakve su, na
otvoreni, drzovito izazovni nain, izloene u poruci do istrage nae ili vae, a
koja je na hrvatskoj strani neizbjeno izazvala uinak programskoga spisa ko-
jim srpstvo najavljuje hrvatstvu totalni rat do unitenja, uz istovremeno prihva-
anje bitnih teza toga spisa u razvijanju teorija o genocidnosti hrvatstva i jase-
novakog mita - znai zapravo njegovo novo, sadrajno prerueno ali pogor-
ano izdanje. Osobito stoga to ovakvi jednostrani pogledi na problem geno-
579 Svi citati- ukoliko nije drukije navedeno- iz lanka V. Krestia nav. u bilj. 576.
580 Usp. osvrt u Marulitu, (nav.u bilj.578) str. 73.
cidnih pojavnosti u hrvatsko-srpskim odnosima dobivaju pravo graanstva i u

krilu najvie srpske znanstvene ustanove - u SANU.
Znakovito je da je pri toj visokoj ustanovi osnovan Odbor za istraivanje
genocida, to bi nedvojbeno mogao biti znak pozitivna pristupa rasvjetljavanju
problema. Ali dosada nije bilo drugih odjeka u javnosti osim udjela njegovih
lanova u podupiranju jasenovakog mita. Nakon suenja Andriji Artukoviu
u Zagrebu, Odbor je raspravljao o izvjeu svoga promatraa dr. Milana Bula-
jia s kritikim osvrtom >>zato se Artukoviu nije sudilo za genocid<( i zato
sudski nije utvreno mjesto i broj rtava, a i zamjerkom zbog njegova obra-
anja hiVatskom narodu u zavrnoj rijei 581 . A to su znaci politikog a ne znan-
stvenog pristupa problemu koji se sa sudskim procesima, jamano, ne moe
skinuti s povijesnog dnevnog reda. A moe se sigurno jo vie zamrsiti ona-
kvom Znanstvenou kakve je predstavnik V. Dedijer, predsjednik toga Od-
bora SANU i jo k tome predsjednik Russellova suda, svojedobnog oblika
humanistiko-politikog prosvjeda protiv nedjela u suvremenom svijetu, a o
kojemu se ve odavno- poslije smrti B. Russella i J.P. Sartrea- uje tek po
Dedijeru. A evo jednog >>povijesnog<< primjera na koji ih nain Dedijer usmje-
rava na genocidnu problematiku. Ne samo iz Dedijerovih knjiga nego i svakog
nastupa, pa tako i iz intervjua u povodu sluaja dr. K. Waldheima, koji je dao
s autoritetom i predsjednika Russellovog suda i predsjednika Odbora SANU,
moe se zakljuiti svrha njegova pristupa i tumaenja genocida. Mogli bismo
ostaviti posve po strani njegovo nesuvislo nabacivanje uz ime ratnog porunika
a sada predsjednika Republike Austrije sudjelovanje U genocidnim zloinima
u SSSR-u na mjestima gdje je pobijeno preko 25.000 idova i preko
100.000 Ukrajinaca i Rusa, da i to nije povezano s hrvatskom genocidnou,
pae i jo neim. Poto je kao najinformiraniji jugoslavenski historiar, to
po mnogoemu nedvojbeno i jest, ponovio istinu da je Jugoslavija dala
milion i sedam stotina hiljada rtava, Dedijer e i sluaj Waldheima iskoristiti
za svoja dva nova povijesna otkria. Najprije e naroito istaknuti da je velika
nesrea za Jugoslaviju<< to u njoj postoji osam drava pa svaka Republika
i pokrajina ima specifian stav prema dr Valdhajmu. A do tobonjeg skrivanja
istine o Waldheimu u Jugoslaviji dolo je zbog parcijalnih interesa. Jer:
Glavni arhivi o ueu jedinica dr Valdhajma u genocidu nalaze se u Hrvat-
skoj, u Zagrebu. Meutim, u prvim posleratnim godinama, neki hrvatski ruko-
vodioci, sa Andrijom Hebrangom i Stevom Krajaiem, na elu, smatrali su
da ne treba uvati te arhive. Oni su isto tako imali stav da treba unititi ostatke
koncentracionog logora u Jasenovcu. Dodatno Dedijer potkrepljuje svoja ot-
kria da je uzaludno traio originale za svoju knjigu Vatikan i Jasenovac, jer
je ogroman deo ustakih arhiva uniten, a i Mileti koji je >>U svojoj znanstve-
noj zbirci ... Jasenovac objavio blizu 3000 dokumenata, u Dravnom Arhivu
S8! Usp. Vjesnik, XLVI, 13900, 23.05.1986 lanak: Providne smicalice na akademskom ni-
Hrvatske gde bi trebalo da bude mnoina te grae, on je uspeo da nae tri i

ponavljam - tri dokumenta582
Metoda kojom se znanstveno neutemeljive povijesne predodbe i {politi
ke) zamisli pokuavaju potkrijepiti opsjenom toboe uvjerljivih faktografskih
podataka. Iznova se potvruje da ustrajanje na ishitrenom broju ukupnih rta-
va, a pogotovu jasenovakih, nije tek radi genocidne teorije, a znano je: cilj
opravdava sredstva. Dedijer je predobro upoznat s ustrojstvom komunistike
vlasti, a da ne bi znao da Hebrang, nakon smjenjivanja s vodstva KPH 1944.
i povlaenja u Beograd na privredni sektor, vie nije mogao u prvim poratnim
godinama donositi politike odluke u Hrvatskoj, a ipak ga ini odgovornim,
zajedno s Krajaiem, i za tobonje unitavanje arhivske grae i tragova jase-
novakog logora. Ako mu je moda ostalo nepoznatim da je u prvim poratnim
danima podruje Jasenovac-Stara Gradika posluilo takoer za logor novoj
socijalistikoj vlasti, nije mogao biti neupoznat ili ne utvrditi injenicu o arhiv-
skoj grai koja je suprotna onome to tvrdi. Naime, nakon rata glavna arhivska
graa NDH prenijela je u Beograd, a neznana je sudbina i onog osjetljivijeg
dijela partijske grae koji nije bio predan Arhivu CK KPH u Zagrebu. Zbog
toga sam, po osnivanju Instituta u Zagrebu 1961, poduzeo korake da je dobi-
jemo natrag iz saveznih arhivskih ustanova (Vojno-historijskog instituta, Se-
kretarijata vanjskih poslova, Dravnog arhiva SFRJ i Arhiva CK SKJ) barem
u kopijama. Uzgred sam doznao da Slovenci nisu dali odnijeti nijedan ni par-
tijski ni neprijateljski dokument. Preostaje da se utvrdi na osnovu ije od-
luke je graa prenesena u Beograd (tada se tim pitanjima bavio i Moa Pijade
a bila su u djelokrugu Rankovieva zaduenja za organizacione partijske i unu-
tranje poslove). A isto tako kakva je sudbina bila moda i druge grae s
obzirom da je bilo njenog premjetanja iz Beograda u vrijeme opasnosti sovjet-
ske agresije poslije Informbiroa.
Kao to se vidi, Dedijeru za njegove genocidne zakljuke i povijesne
tvorbe nije dostatna ba njemu svedostupna arhivska graa ve je trai i na
krivom mjestu, uzimajui - poput Terzia - neprestano, ne sluajno, Hrvatsku
za svaki pa i za spomenuti bizarni uzrok velike nesree za Jugoslaviju. U
poneemu je ipak u pravu: Hrvatskoj se - i prije i poslije Hebranga - s povije-
snog gledita, zaista, moe pripisati glavna krivnja za republiki federalizam.
Povijesno sporno moe biti tek bi li obnavljanje i opstanak Jugoslavije bio
uope mogu bez priznanja nacionalnih republika? No, ini se da to nimalo
nije sporno za tvorce jasenovakog mita i teorija o genezi genocida, usprkos
logici samog takvog tumaenja povijesti. Zaudno je tek da na takva domilja-
oja nailazimo i u mnogo ozbiljnijim i sustavnijim razmatranjima od onih Ter-
zia ili Dedijera.
U Memorandumu SANU iz 1986. godine (koji e ostati svjedoanstvom
581 NIN, 1937, 14.02.1988, 9-10 (Razgovor s akademikom V. Dedijerom, vodio Milo Gligo
rijevit:).
vremena bez obzira to je javnosti predoen u svom >>nacrtnom ili >>radnom

obliju), u okviru razmatranja mnogih bitnih problema srpskog naroda i jugo-
slavenskog drutva, ima takoer nekih ocjena koje ukazuju na to koliko je
problem genocida i povijesne krivnje nuno svestrano ispitati i to cjelovitije
prosuditi. U Memorandumu se polazi od ocjena, da je srpski narod: >>Za manje
od pedeset godina, u dvema uzastopnim generacijama, dva puta izloen fizi
kom unitenju, prinudnoj asimilaciji, pokrtavanju, kulturnom genocidu -
ideolokoj indoktrinaciji, obezvreivanju i odricanju od sopstvene tradicije pod
nametnutim kompleksom krivice, intelektualno i politiki razoruan<<; da >>izu-
zimajui period postojanja NDH Srbi u Hrvatskoj nikada u prolosti nisu
bili toliko ugroeni koliko su danas, te da se zbog svega toga ne moe pri-
hvatiti vladajua ideoloka i politika simetrija u istorijskim krivicama<< 583
Dakako, svatko razborit tko se eli ozbiljno baviti bilo kojim znanstvenim
podrujem mora se osloboditi vladajuih ideolokih i politikih<< neosnovanih
ocjena pa i simetrija. Ali ograniavajui se na problem naeg razmatranja, s
obzirom na spomenute ocjene u Memorandumu, te u svezi s teorijom V. Kre-
stia i podudarnim gleditima od Terzia i Dedijera do uretia i Vuka Dra-
kovia, namee se zakljuak da su takve prosudbe mogue jedino pod pretpo-
stavkom:
- ili posvemanjeg nepoznavanja onih povijesnih injenica i duhovnog sta-
nja kojih je izraz bio onaj zloguki programski in navjetenja borbe do istrage
nae ili vae;
-ili nespremnosti (voljne i znanstvene) da se trijezno spoznaju svi povije-
sni uzroci i sve dalekosene posljedice pojave takvog dokumenta u hrvatsko-
srpskim odnoajima,
- ili ustrajnosti, svemu povijesnom iskustvu usprkos, na vukovsko-garaa-
ninovskim koncepcijama, s vjerom srbobranskog izazova da se estosijeanj
skim i etnikim metodama moe savladati: i Starevievo pravako hrvatstvo,
i Pavelieve ustako, pa i svako hrvatstvo od Strossmayera do Radia, pae i
ono Titovo.
Naravno, u nekim se gleditima zrcali i mjeavina svega ovoga, a u pone-
kim se barata i prosuuje s polovinim istinama. Meutim, poluistine ponaj-
ee nisu ni pola istine jer redovito uvjetuju iskrivljene predodbe i vie ili
manje pogrene sudove. I, dakako, moraju raati jo gorim plodovima.
A kada izopaena slika povijesnoga dogaanja dobije nazoviznanstveni
okvir, i dapae izraz nadahnutoga gnjeva knjievne rijei - uvjerene svejedno
583 Memorandum SANU: Nacrr ili Radni leksl, 1986, 1-74 (fotokopija tipkanog teksta irili
com i latinicom u mom posjedu). Po odluci Skuptine SANU od 23.05.1985, Predsjednitvo SANU
od 12.06.1985. imenovalo je komisiju od 16 lanova, s predsjednikom D. Kanazirom na elu koju
su sainjavali: Pavle Ili, Antonije Isakovi, Duan Kanazir, Mihailo Markovi, Milo Macura,
Dejan Medakovi, Miroslav Panti, Nikola Panti, Ljubia Raki, Radovan Samardi, Miomir
Vukobratovi, Vasilije Kresti, Ivan Maksimovi, Kosta Mihailovi, Stojan eli i Nikola obelji.
Radom komisije ravnao je Antonije Isakovi (usp. NIN, 1869, 26.10.1986. 14-5; lnlervju,
07.11.1986, cit.br. 62, 70-1).
da li u svoju opravdanost ili svrhovitost - to izlijeva, kao u Vuka Drakovia,

ve prepunjenu au ui, onda je i za zrno razboritosti zbilja ve krajnje
vrijeme da se pokuaju trijezno svesti povijesni rauni ne bi li se preduhitrilo
ponovno povampirenje slijepih povijesnih sila. Jer, svaki narod poznaje neke
krajnje granice ponienja i trpljenja!, kako to za srpski ree Vuk Drakovi
u svom ZAHTEVU najviim organima vlasti u SR Hrvatskoj. Tu je i poruka:
Na ljutu ranu - ljutu travu. Otvorene nevolje trae otvoreni razgovor584
Nasluujui svestrano prelijevanje aa, punih etvrt stoljea prije toga,
pokuavao sam zapodjenuti otvoreni razgovor, pogotovu u posljednjem deset-
ljeu, iznosei neke injenice protiv pogibeljnih zabluda i pred sudskim tribu-
nalom, ali mjesto razgovora s narastanjem nevolja grdosila se i mitska geno-
cidna neman.
Sa razmerama uasa od, najmanje, l ,5 milion poklanih Srba u Pavelie
voj Hrvatskoj nikakvo i niije zlo na ovim naim prostorima ne moe i ne sme
(sic! -podcrtao F.T.) da se sravnuje.
Tako je Vuk Drakovi ne toliko meni koliko drugima naknadno otvoreno
razotkrio moj osobni magnum crimen uveavajui ga svojim brojkama jo i
vie! Pa ipak, i on i zaneseni istomiljenici morat e se kad-tad zamisliti i nad
drugom stranom istine. Na to ne bi bio prisiljen jedino u sluaju kad bi u
svojim povijesnim promiljanjima bio u pravu, a i tada bi mu jo preostala
sitnica da u to svoje pravo uvjeri pripadnike genocidna naroda. A nisam
uvjeren da bi u tome bio uspjeniji nego ja u svojim nastojanjima razotkrivanja
uzrono-posljedine uvjetovanosti na obim stranama.
Povijesno neupuenima moe se initi i osnovanim Drakovievo umova-
nje, ali naravno samo na njegovoj strani. Razdaljina izmeu Ante Pavelia i
generala Mihailovia, Andrije Artukovia i profesora Slobodana Jovanovia,
Alojzija Stepinca i episkopa Nikolaja Velimirovia, Mila Budaka i Jovana Du-
ia, nije nita manja od provalije izmeu uzroka i posledica, zloina i odbrane
od zloina, genocida i uzvratnih, retkih, sluajeva odmazde, koje je srpski na-
rod posle rata toliko puta okajao i osudio. Prije svega ta usporedbena niska
mogla bi izgledati i neto drukija uvrtenjem na jednoj i drugoj strani i nekih
drugih linosti. A to se uzroka i posljedica tie trebalo bi - od prolostoljet-
noga do ovodnevnoga Vuka - uzeti tota u obzir to izmie pozornosti ova-
kvoga umovanja. Uz ve spomenute izazvane prijetnje Hrvatima kao narodu
u cjelini, recimo: tridesetak tisua pozatvaranih i iskundaenih hrvatskih se-
ljaka po ujedinjenju zbog nezadovoljstva sa zamjenom novca i nametanjem
vidovdanskog centralizma; ubojstvo hrvatskog vodstva (Radia i dr.) usred
Beogradske skuptine; tisue progonjenih i zatvaranih za vrijeme estosijeanj
ske diktature, kad nije bilo obitelji koja zbog svog hrvatstva nije na neki nain
osjetila teror i ikaniranje; ubojstvo hrvatskog povjesnika profesora ufflaya
SB4 Pismo dravnim i politikim tijelima SR Hrvatske od 16.12.1985. (v.bilj.171); jedna od

fotokopija to su irene zemljom i u mojoj pismohrani.
na zagrebakoj ulici i isto takav pokuaj ubojstva knjievnika Budaka, sibinj-

ske, senjske i druge rtve, a ne treba zaboraviti da su u golgotu ekonomske i
politike emigracije, u kojoj je Paveli stvorio jezgru svojeg ustakog pokreta,
hrvatski ljudi odlazili iz oaja, ne vidjevi druga izlaza do bolnog naputanja
domovine ili pak prihvaanja borbe do istrage. Prema tome: i hrvatska je
strana - a ne samo srpska - imala itekakvih uzronih poticaja za uzvratne
odmazde, u izravno doivljajnom iskustvu ili u iracionalnom gomilanju neza-
dovoljstva i mrnje, to je sve uzavrelo u nastalim okolnostima okupacije, stva-
ranja NDH i ustanka uperenog protiv ))hrvatske drave itd. U sagledavanju
svih tih okolnosti valja suditi o rtvama i srpskog i hrvatskog naroda, dotino
o njihovoj sudbini u cjelini koju im je krojila povijest uz njihovu suodgovor-
nost, i u kojoj moraju nai izlaz suivota dvaju povijesnih naroda.
Da je imao i dio ovakvih spoznaja Vuk Drakovi vjerojatno ipak ne bi
mogao sve svesti na )>vasionske zloine ustaa, koje su time >)nanete i nena-
mernu sramotu i uvredu svom, hrvatskom i muslimanskom, narodu~~. koja ))ne
moe biti sprana<< tako to e se )>zatakavati genocid i )>pripisivati isti stepen
stida za simetrijski iste zloine koje su, navodno, srpski izrodi poinili. To su
po njemu ))konstrukcije kojima se >)eli obezbediti alibi za genocidni pir usta-
a, i tovie izvrgnuti podsmijehu >>jevaneoski nain na koji je srpski narod
preao preko Magnum crimena koji je nad njim poinjen! 585
Ovakvom nainu prosuivanja nedostaju bitne pretpostavke za razboritost
zakljuivanja. Ni obian svadbeni ))pir ne nastaje iznebuha ve mu redovito
prethode podue ))duhovne i tvarne pripreme. A pogotovu do ovog >>genocid-
nog pira (1941-45) nije dolo preko noi. Partitura za nj pisana je punih
stotinu godina, uz ne ba podjednako sudionitvo oba partnera. Ve u prai-
zvedbi predigre 1902, u samu njenom proslavu naznaen je sav programski
sadraj i sve znaajke preobrazbe lirske ljubavne igre u tragediju neuspjela
braka. Unutarnja napetost rast e iz ina u in. Od prvog ina (1914-18), u
kojem se iz zapleta sukoba ipak rodio dogovor o braku, ostat e zapravo nepo-
mirljivo suprotna gledita o pretpostavkama zajednikog ivota. Drugi in
(1918-28) zavrit e prekidom unih rasprava o tome skuptinskim hicima.
Nastali duhovni razlaz, u treem e inu (1929-34) biti do kraja produbljen
samosiljem jaeg, ali e marseillesko uklanjanje njegova protagonista prisiliti
na traenje drugih puteva. U etvrtom inu (1935-41) doi e najprije do izmi-
renja, a potom ubrzo do provale nezadovoljstva sa postignutim sporazumom
to je uzrokovalo i razval zajednikog doma. I tako stigosmo do petog, zavr-
nog ina (1941-45) u kojem su oba partnera, a ne samo jedan, sudjelovala u
genocidnom piru~~. radi osveta za sve pretrpljene' i izgubljeno u prolosti, a
poradi konanog obrauna s partnerom preobraenim u smrtnog protivnika ...
585 Svi citati iz lanka Vuka Drakovia, Stato kuva Vjesnik, Beograd, 02.09.1986, raspa-
avanog u xerox tehnici.
Pitanje vee ili manje krivnje? Ili simetrije? Sa stajalita sudionika - izli-
no. Odgovor je sadran u subjektivitetu nepodatne samobitnosti njihova na-
cionalna bia. Da su bili ne toliko drukijeg znaaja koliko povijesno zreliji i
razboritiji, i njihovi bi postupci bili inaiji, i jamano imali drukije uzrono
posljedino znaenje. I tada se zapleti u ovoj povijesnoj drami ne bi mogli
izbjei, ali rasplet vjerojatno ne bi morao poprimiti oblija tako nezamislivo
zatome tragike.
Prema tome, kad je rije o prosudbama genocidnog pira u zavrnom
inu, valja znati to je sve do njega dovelo. I prosuditi kakve su istobitnosti a
kakve razlike postojale u tadanjim programskim zamislima nosilaca glavnih
uloga za konano rjeenje povijesnoga spora.
etniki je pokret od samog poetka odluno djelovao u smislu ostvarenja
velikosrpskog programa homogene srpske drave, to ga je najprije razradio
dr. Stevan Moljevi u svom Memorandumu jo lipnja 1941. u Beogradu, a
zatim dopunjavao i Dragia Vasi, a obojica e postati glavni politiki savjet-
nici Drae Mihailovia. A Mihailovi e radi oivotvorenja toga programa
(potkraj 1941. i na poetku 1942) svojim podreenima dati posve odreene
smjernice to su ciljevi njihove djelatnosti:
ienje dravne teritorije od svih narodnih manjina i ne-nacionalnih ele-
menata; te,
Stvoriti neposredne zajednike granice izmedu Srbije i Crne Gore, kao i
Srbije i Slovenake ienjem Sandaka od Muslimanskog ivlja i Bosne od
Muslimanskog i Hrvatskog ivlja 586
Prema tome, ne samo da ne moe biti dvojbe da je to izriiti genocidni
program, nego je i radikalniji od Moljevieva memoranduma, koji je predviao
i preseljavanje puanstva, pa dapae i od programa Pavelieve vlade NDH,
kojim se predvialo da se treina srpskog puanstva likvidira, druga iseli, dok
bi trea treina ostala pokatoliena dotino u sastavu Hrvatske pravoslavne
crkve. Na bezobzirno politiku u tom smislu Pavelia je upuivao i sam Hitler,
koji je elio sreenu NDH u svom Novom europskom poretku pa mu je prepo-
ruivao da prvih godina mora voditi nemilosrdnu politiku587
Kao to vidjesmo procjene o ratnim rtvama ukazuju da su one pribline
za hrvatski i srpski narod u cjelini, neto vee pretrpjeli su Srbi u NDH ali jo
vee Crnogorci, jamano ne od ustakog genocida.
A uz etniki genocid protiv hrvatskog, katolikog i muslimanskog, puan
stva na tlu NDH izraen osobito u prvoj ratnoj godini, valja imati na umu i
rtve koje su ovdje etniki odredi nanijeli srpskom puanstvu zbog njegova
opredjeljivanja za NOP. Npr. u Kninskoj Krajini588 i u Bosni gdje su sudjelovali
586 Usp. J. Tomaevi, n.dj., 155--65; F. Jeli-Buti, n.dj., 17-26.

S87 Usp. B. Krizman, Paveli izmeu Hitlera i Mussolinija, 49 i dr.
ssa Usp. J. Tomalevi, etnici u II. SR, 212, 232-9; F. Jeli-Buti, Cetnici u Hrvatskoj,
160-4; Opinski odbor SUBNOR-a Knin u zahtjevu za izruenje etnikog vojvode popa Momila
ujia, komandanta Dinarske divizije, navodi da je neposredno odgovoran za strijeljanje, vjelanje
i klanje 13n pripadnika NOP-a od kojih su 918 bili srpske nacionalnosti.
i u njemako-ustakoj ofanzivi na Kozaru 589 , a pogotovu teroristika zlodjela

u samoj Srbiji. Na teritoriju NDH etnici su, osobito u suradnji s Talijanima,
i za njihov raun, vrili ienje itavih podruja od njima neprijateljskog
puanstva, to je znailo hrvatskog bez razlike i onog srpskog koje se opredije-
lilo za suradnju sa NDH ili s partizanskim pokretom. A kakvu su ulogu imali,
ili htjeli imati, moe se zakljuiti npr. iz proglasa to su ga 10. veljae 1943.
uputili Narodu Bosne, Like i Dalmacije<( zapovjednici etnikih odreda - l.
Mihi, M. Duji, P. Baovi, R. Ivanievi- (svjedoei o svom udjelu u tzv.
etvrtoj neprijateljskoj ofanzivi): >>Poto smo oistili Srbiju, Crnu Goru i Her-
cegovinu, doli smo vam u pomo da razbijemo alosne ostatke komunistike
meunarodne, zlikovake bande ... Petnajest hiljada etnika do zuba naorua-
nih napada sa raznih strana i unitava na svom istoriskom pohodu sve to
pokazuje otpor. U svojim direktivama drugim etnikim voama (Staniiu,
Ostojiu, Jeveviu i dr.) Draa Mihailovi istog mjeseca, za vrijeme bitke na
Neretvi, poruuje: >>Sad je jedinstven moment da sa komunistima raskrstimo
jedanput za svagda. A etniki zapovjednici opetovano izdaju smjernice i na-
loge da se u partizanskim jedinicama ubijaju politiki komesari, da seJoubija
sve komuniste u hercegovakim mjestima, a i zarobljene partizane 5 .
Politiko i vojno jaanje NOP-a, u svezi sa sve izvjesnijim ishodom dru-
goga svjetskog rata, imalo je viestruke posljedice. Poslije poetne suradnje
partizanskog i etnikog pokreta odnosi meu njima sve su vie zaotravani
tako da su u pojedinim podrujima i razdobljima bivali i dominantni, s obzirom
na stubokom razliite ratne, dotino revOlucionarne ciljeve. Nasuprot tome
proirivala se suradnja etnikog pokreta, koja je s Talijanima uspostavljena
ve rano 1941,i s Nijemcima pa i s vlastima NDH. Sama NDH ugroena sve
vie i od partizanskog i od etnikog pokreta, ne uspjevi da silom svlada
ustaniki i partizanski pokret, bila je prisiljena na poputanje u provedbi nasilja
i terora. Dapae i na traenje politikih rjeenja, uope pa i za srpsko pitanje,
radi pokuaja smirivanja stanja u uzdrmanoj NDH. Poduzimanje politikih ko-
raka zagovarali su umjereniji prvaci samog ustakog pokreta, a to je od vlade
NDH zahtijevala i vlada Treega Reicha, koja je htjela mir a ne rat na tlu
NDH, pa je stoga zduno i podupirala preporuke svojih vojnih zapovjednika
o nunosti obuzdavanja nasilja i uvoenja zakonitog poretka. Na stanovitu
promjenu u smislu ublaavanja politike Pavelieve vlade utjecala je i injenica
to su protiv nasilja i terora u cjelini bile i u narodu utjecajna HSS i katolika
crkva. Od poetka 1942, poslije obilaska meunarodne Komisije Crvenog Kri-
a, popravlja se stanje i u jasenovakom logoru. Srbima se ine politiki us-
tupci priznanjem statusa pravoslavnih dravljana NDH; osniva se Hrvatska
~ 89 U Kozarskoj ofanzivi za unHtenje l. i 2. krajHikog partizanskog odreda, od 10.06.1942,

pored jakih njemakih snaga pod zapovjednitvom generala Stabla, te ustakih i domobranskih
jedinica sudjelovali su i etniki orlredi u jaini od 2.000 (VE, 4, 793--6).
S90 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 175; Dokumenti o izdajstvu Drate Mihai/ovia, l,
109-26, 433--6, 447-52 (usp. J. Tomaevi, n.dj., 217-8; F. Jeli-Buti, n.dj., 158 i dr.).
pravoslavna crkva, Srbi se novae u vojniku slubu, pa ak pozivaju da se

upisuju u ustaki pokret, vlasti NDH daju zatitu i pomo srpskim selima u
obrani od partizana, a etnici prisegom priznaju vrhovnitvo (suverenitet)
NDH. Ve od samog poetka stvaranja hrvatskog domobranstva, kao oruane
sile NDH, u njemu je bilo asnika pravoslavaca, koji su se izjasnili Hrvatima,
i na vrlo visokim poloajima. Tako su npr. general Fedor Dragoj lov i general
uro Gruji bili ak glavari Glavnog stoera (naelnici generaltaba) hrvatske
vojske, a na visokim dunostima bili su i general L. Mili, pukovnik J. Staji,
major V. Graovac i dr. Radi usporedbe- navodi Srbin Milo Obrkneevi
u bivoj jugoslavenskoj vojsci promaknut je u in generala Ivan Prpi, kao
jedini Hrvat, tek poslije hrvatsko-srpskog sporazuma na zahtjev Maeka pred
drugi svjetski rat, a u NDH, osim spomenutih na najviim dunostima u domo-
branstvu, i meu asnicima ustakih postrojbi bilo je pravoslavaca (npr. natpo-
runik Markovi, a navodno ih je bilo vie). Od 1942. ustrojene su i posebne
domobranske radne (tzv. dora) pukovnije u koje su novaeni uglavnom Srbi.
Radi sagledavanja klime zanimljivo je pripomenuti, da kad su partizani u sje-
vernoj Hrvatskoj zarobili takvu dora pukovniju, u partizanima nije htjelo ostati
,ni deset odsto Srba-domobranaca, ve su se radije vratili svojim kuama, ne
plaei se odgovornosti zbog zarobljavanja koje zapravo i nije bilo (kao ni
Hrvati iz drugih jedinica). U sijenju 1942. Paveli saziva Hrvatski dravni
sabor, koji zasjeda od veljae, i u kojemu se nalaze i predstavnici Srba dr Savo
Besarovi i Uro Doder - a dr Besarovi postaje i ministar u vladi NDH - to
je zajedno s obnavljanjem rada pravoslavne crkve (iako pod hrvatskim ime-
nom, travnja 1942) bilo znakom oitog ublaavanja. Svemu tome je ustaki
reim davao znaenje priznanja pune ravnopravnosti pravoslavlja u NDH, isti-
ui da ni doktrinarno ni u stvarnosti nema nita protiv pravoslavlja kao vjere,
ve jedino ne doputa da bude instrument strane,srpske, politike u Hrvatskoj
dravi. Ustav Hrvatske pravoslavne crkve (iz travnja 1942) bio je u vjerskom
pogledu sadrajno istovjetan Ustavu Srpske pravoslavne crkve (iz 1931), uz
zamjenu naziva drave i njenog glavara te nacionalnog obiljeja. Spomenuti
M. Obrkneevi (pravnik Srpske pravoslavne crkve u Srijemskim Karlovcima,
u ratu sudski kapetan b.jug.vojske), koji je vodio pregovore o ustanovljenju
Hrvatske pravoslavne crkve i bio tvorac njenog Ustava a potom tajnik mitro-
polita HPC Germogena, daje ovu ocjenu: Za pravoslavne Srbe u Hrvatskoj
HPC je bila zatitnica i privremeno versko reenje u jednom autoritativnom
reimu, koji nije tolerisao Srpsku pravoslavnu crkvu kao nacionalnu crkvu su-
sedne drave Srbije. Za pravoslavne Hrvate ona je bila, davno eljeno i uvek
ometana reenje njihova raspea izmeu njihovih hrvatskih nacionalnih osea
nja i privrenosti hrvatskoj otadbini - i srpske nacionalne ekskluzivnosti sa
samo jednom jedinom pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj: Srpskom pravoslav-
nom crkvom. Obrkneevi, koji sebe smatra Srbinom (roen u Beogradu,
podrijetlom iz Vojvodine) zastupa miljenje da je u interesu slobodnog ispo-
vedanja sv. pravoslavlja u Hrvatskoj da se obrazuje jedno novo izdanje
O POVIJESNOJ KRIVNJI KATOLIKE CRKVE 375
Hrvatske pravoslavne crkve, ili po metodu uspostavljanja Makedonske pra-

voslavne crkve ili kao ))novo crkveno telo pored sadanje pravoslavne crkve
u Hrvatskoj.
Na crti ublaavanja bilo je i uklanjanje s dunosti E.Kvaternika (1942),
najodgovornijeg za dotadanju politiku nasilja, kao i smjenjivanje nekih ozlo-
glaenih ustaa591 to se rat vie bliio kraju a s njime i NDH to je cio njen
ustroj bio manje spreman na provedbu terora, ali e pod sam kraj ponovno
doi do masovnijih zlodjela iz oajnikog osvetnitva onih to su gubili rat.
Bez uzimanja u obzir sveukupnosti spomenutih prilika ne moe, razumije
se, biti ni pravilne prosudbe genocidnih postupaka to ih je na jednoj strani
uinio ustaki a na drugoj etniki pokret. Ti se postupci samo u svom izvre-
nju mogu svesti na puki zloin s pravnog i moralnog gledita. U povijesnom
razmatranju valjalo bi razotkriti sve uzroke koji su ih potakli, i ciljeve u ime
kojih su injeni, ne bi 1i se pridonijelo spreavanju njihova ponavljanja.
4. O POVIJESNOJ KRIVNJI KATOLIKE CRKVE
Propast klerikalizma
znai propast Hrvatstva.
Nikola Stojanovi
Operi opainu sa srca svoga,

Jeruzaleme, da bi se spasio.
(Jeremija 4,14)
Na samom poetku ovoga dvadesetog stoljea dr. Nikola Stojanovi razot-

krio je svu bitnost pojave zato se sa stajalita iskljuivog srpstva gaji posvema-
nje nepovjerenje prema hrvatstvu i prema katolikoj crkvi, koje se oituje u
njihovu podjednakom poTicanju i neprestanom obnavljanju iracionalne mrnje.
Stojanovi je tada bio na pragu svoje pravne i politike karijere 592 , pa je izvje-
591 Usp. F. Jeli-Buti, Ustae i NDH, 175-8, 238, 247-56; Milo Obrkneevi, Razvoj pra
voslav\ja u Hrvatskoj i Hrvatska pravoslavna crkva, p.o. iz HR, XXIX, 1979, 2(114), 229-7, 229,
248-9, 250-2, 259-62; I. ibi, Ratni dnevnik, 191-4. (DO-RA postrojbe bile su naoruane starim
pukama- trometkama. ibi dri govor jednoj srpskoj domobranskoj bojni zarob\jenoj potkraj
1942. na Bilogori: l to mislite, koliko ih je od ovih mladia sa Korduna, Banije i Bosanske
Krajine izjavilo spremnost da ostanu u partizanima? Svega trideset, i to poslije viesatnog nagova-
ranja. Samo to ih na koljenima i sklopljenim rukama nismo molili da ostanu kod nas.<< Ostali su
puteni, a zapovjednik satnik L. takoer Srbin, bio je strijeljao!)
592 Dr. Nikola Stojanovi (1880-1964) bio je odvjetnik i publicista, jedan od najistaknutijih
srpskih politiara iz Bosne i Herc:egovine, lan Jugoslavenskog odbora na Krfu; Objavio: Srbija
sno da su gledita koja je izloio bila vie plod onog srpskog mnijenja to se
oblikovalo na podlozi vukovsko-garaaninovskog odnosa prema hrvatstvu ne-
goli njegovih osobnih spoznaja tek na poetku ivotna i povijesna iskustva. On
je svoja gledita kasnije dodue dijelom mijenjao, na to je utjecalo, navlastito
njegovo sudjelovanje u Trumbievu Jugoslavenskom odboru kao srpskog pred-
stavnika. No, povijesno je veoma .znakovito da ondanja njegova shvaanja
sada, potkraj ovoga stoljea , dijele pomnogi i u zrelim pa i zavrnim godinama
svoje politike i znanstvene karijere, dodajui njegovim tezama jedva neto
novoga. Razlika je tek u tome to se ona sada ne pojavljuju samo u sve veem
mnotvu asopisnih i publicistikih priloga nego i u sve brojnijim, opsenijim i
sumornijim knjigama sa znanstvenim i umjetnikim pretenzijama.
Iz navedenih Stojanovievih teza proizlazi da je povijesna krivnja Hrvata
to su odbacili slavensku a primili latinsku liturgiju. To se ujedno uzima
kao dokaz nerazvijenosti njihove nacionalne svijesti, iako je openito prihvaa
nje latinskog jezika bilo u korist objedinjavanja zemalja hrvatskog kraljevstva,
a osim toga na njegovu tlu bilo je i ouvano, pa i od Rima priznato, bogosluje
na narodnom jeziku. Ova pokuda hrvatstva podrazumijeva ujedno, njegovu
tobonju krivnju to je dolo do njegova vjerskog odvajanja od srpstva, iako
su uzroci raskola na istonu i zapadnu crkvu mnogo dublji, i vie povijesne i
geopolitike prirode, to je nadilazilo hrvatsko-srpske odnose, negoli vjerske
naravi. A osim toga nekog jedinstva u nacionalnom i vjerskom obliku, ni tada
(u 10.st.) ni kasnije sve do ujedinjenja (1918) nije bilo. Istodobno Stojanovi
istie pravoslavlje kao vjeru slavenstva pripisujui srpstvu svojstva demokrat-
skog nacionalizma ba zbog pravoslavlja, a hrvatstvu zbog katolianstva svoj-
stva reakcionarnog klerikalizma i ultramontanskog kozmopolitizma, ime
su, prema njemu, predodreene i znaajke borbe izmeu Srba i Hrvata. Stoja-
novia - kao i njegove sljedbenike - ne zanima to je katolicizam u pozitivnom
smislu znaio u povijesti hrvatskog naroda, i kao podloga sveukupne kulture i
u obrani nacionalnog opstanka od svih stranih presizanja, ve ga smeta to je
poistovjeenje katolicizma s hrvatstvom stvorilo veliku zapreku prodiranju
srpske misli. Ta je tvrdnja, jamano, tona to se tie zapreke, jer katolianstvu
pripada u tome stoerna uloga, ali poistovjeivanje hrvatstva s katolianstvom,
nikada nije bilo toliko posvemanje kao u sluaju pravoslavlja i srpstva. Hrvat-
stvo je - pored svega katolianstva - imalo i duhovne irine i potrebe da prizna
i muslimansku vjeru, nastalu stjecajem povijesnih okolnosti u okviru njegova
nacionalna bia. A na univerzalistikoj podlozi svoga katolianstva i zapad-
noeuropske kulturne sfere ono se nije negativno odnosilo ni prema pravoslav-
lju ni prema idovstvu, to se oitovalo u tome da je u glavnim hrvatskim
strankama bilo i istaknutih pripadnika tih vjeroispovjesti. Stovie, pravaima
e ba idovi uvelike dati peat politike pragmatinosti, od doba J .Franka do
A.Pavelia.
jue i sutra; Bosna i Hercegovina; Jugoslovenski odbor; Srbija i jugoslovenska ujedinjenje; Naa
politika; Bosanska kriza 1908-1928, i dr. (ME, Prosveta), 630).
Zbog svega toga, ne samo da je nategnuta ve je u biti i netona teza

Stoj anovia - na kojoj osobito ustraju njegovi dananji istomiljenici- o poisto-
vjeivanju nazadnog klerikalizma i hrvatstva. Njezini promicatelji smeu s uma
injenicu da nazadno klerikalna struja zapravo nikada u hrvatskom politikom
ivotu nije igrala odluniju ulogu. Hrvatska je uostalom jedna od rijetkih eu-
ropskih katolikih zemalja u kojoj nasuprot drugim strankama - Starevievoj
pravakoj i Radievoj seljakoj - nije dolo do oblikovanja jae katolike stran-
ke. Takva, Hrvatska puka katolika stranka, ostala je posve sporedna pojava
i kao takva ubrzo ieznula. A sudjelovanje znatnog broja sveenika, osobito
u Starevievoj pravakoj stranci, u vrijeme stvaranja moderne hrvatske nacio-
nalne svijesti u prolom stoljeu, bilo je vie dokaz naprednog nacionalno-de-
mokratskog opredjeljenja u crkvenim redovima negoli toboe nazadnjakog
klerikalizma te stranke koja je nastupala s nacionalnim liberalno-demokrat-
skim programom. Prema tome, kad je Stojanovi navijestio potrebu unitenja
klerikalizma, kao preduvjeta propasti hrvatstva, on je time samo izrazio uvjere-
nost da bi ideja pravoslavnog velikosrpstva bila kadra nadvladati hrvatstvo
kad bi u njegovoj potki uspjela skriti katolianstvo. U obzorju te opsjene
javlja se, jamano, sve ono zaudno osuvremenjivanje Stojanovievih teza u
dananje doba.
U najnovije doba, kao jedan od glavnih nastavljaa suvremenih promicate-
lja Stojanovieva usmjerenja protiv rimokatolike crkve, istie se V. Dedijer.
U svojim knjigama, a i drugim nastupima, on Stojanovievoj tezi o meuovi
snosti - postojanja i propasti - klerikalizma i hrvatstva, dodaje nove argu-
mente o odgovornosti hrvatske katolike crkve i Vatikana: za propast Kralje-
vine Jugoslavije, za genocid ustakih vlasti i za opasnost ne samo po srpstvo
nego i cijelo pravoslavlje na Balkanu. I kao to jasenovaki mit slui u opem
protuhrvatskom usmjerenju za bubnjarsku zagluujuu opsjenu, tako se u po-
hodu na katoliku crkvu, kao olienje njezine krivnje prikazuje Alojzije.Stepi-
nac, nadbiskup zagrebaki, u svojstvu hrvatskog metropolite. Budui da
okrivljavanje Stepinca ima jo manje osnove negoli i sam jasenovaki mit, onda
je jasno da Dedijer i njegovi istomiljenici ne pridaju pitanju povezanosti kato-
like crkve i hrvatstva nita manje vanosti od svojih predasnika, jer se inae
ne bi upustili u veoma providne povijesne optube.
U svojim Novim prilozima (1981) Dedijer e, dodue, spomenuti da u
svjetskoj historiografiji postoje suprotna miljenja o ulozi nadbiskupa, kasnijeg
kardinala, Stepinca kako o ueu u direktnom genocidu - pokolju srpskog
stanovnitva u Hrvatskoj - tako i o stepenu njegove odgovornosti za nasilno
prekrtavanja srpskopravoslavnog stanovnitva u Hrvatskoj u rimokatoliku
vjeru, dapae i >>starokatolikog a i >>za proganjanje protestanata. No, da za
nj tu nema nikakva spora vidljivo je po tome to ve u pitanju nudi odgovor
o Stepinevu sudjelovanju >>U direktnom genocidu. A jo izravnije to ini u
obliku zakljunih ocjena datih u podnaslovu (saetku) trinaeste glave svoje
knjige. Izjednaivi ve u naslovu Stepinca s Draom Mihailoviem, kao pred-
stavnika krajnjeg krila hrvatskog i srp~kog ovinizma, tu meu inim stoje i

ovakve ocjene: Nadbiskup Stepinac, duhovni i politiki mentor Ante Paveli-
a, Stepineva odgovornost za ubijanje u logoru u Jasenovcu - uloga Ste-
pinca u istrebljenju Jevreja.
U potvrdu takvih svojih prosudbi Dedijer najprije navodi izvode iz osobna
Stepineva dnevnika. Tako npr. zabiljeku iz sijenja 1940, u kojoj stoji:
Stoga ve u interesu RKT moramo uiniti sve da hrvatski narod ostane zdrav
i kulturno jai, te da bi najidealnije bilo da se Srbi vrate vjeri svojih otaca,
tj. pod okrilje Pape; onda bi i mi konano mogli odahnuti u ovom dijelu
Europe, jer bizantizam je odigrao stranu ulogu u povijesti ovog dijela svijeta
u vezi s Turcima. Ovakvu nameru o prekrtavanju Srba Stepinac je po
Dedijeru vie puta spomenuo u dnevniku, no vjerojatno ne vie tako izriito
kad je Dedijer ne iznosi, a i ne pada mu na pamet da se bavi povijesnim
pobudama koje su ga na to potakle. A kao dokaz da se Stepinevo miljenje
nije mnogo razlikovalo od Hitlerova glede nunosti unitenja Jugoslavije,
Dedijer navodi to je Stepinac napisao u povodu vojnog pua u Beogradu od
27. oujka 1941: Sve u svemu, Hrvati i Srbi dva su svijeta, sjeverni i juni pol
koji se nikad nee pribliiti osim udom Bojim. Shizma (tj. pravoslavlje) je
najvee prokletstvo Europe, skoro vee nego protestantizam. Tu nema morala,
nema naela, nema istine, nema pravde, nema potenja593 .
Ovaj tekst najvieg hrvatskog crkvenog velikodostojnika svakako zasluuje
naroitu pozornost, ali o njemu se ne moe suditi odvojeno, izvan povijesnih
okolnosti hrvatsko-srpskih suprotnosti, to su se na onako dramatski nain
oitovale 1902, pa i 1914, kad je ubojstvo Ferdinanda u Sarajevu imalo i pro-
tuhrvatski priin zato to je on bio pristaa trijalistikog rjeenja hrvatskog
pitanja, pa zatim 1928, 1934, i napokon odbacivanjem konkordata i hrvatsko-
srpskog sporazuma uoi samog rata. Naime, kad su se prilike poslije otvorene
dravno politike krize, nastale nakon skuptinskog a potom i marseilleskog
atentata, poele sreivati, onda je u hrvatskoj javnosti najprije odbacivanje
konkordata to ga je s Vatikanom bio pripremio Stojadinovi, a zatim i obara-
nje vlade narodnog sporazuma Cvetkovi-Maek, primljeno kao dokaz da ve-
likosrpski hegemonisti ne pristaju ni na kakvo sporazumijevanje s Hrvatima
ve da se neodstupno dre programa do istrage nae ili vae. Nazonost takve
spoznaje bila je u biti i nakon Maekova pristanka da pozove na lojalnost
novim vlastima od Kvaternika proglaene Nezavisne Hrvatske (10. travnja
1041), to je sam odbio uiniti na ponudu Nijemaca jer je bio uvjeren da e
izgubiti rat.
Sve to Dedijer ne uzima u obzir, pa e tako i Stepinevu zabiljeku (iz
1934) o masoneriji: da u Jugoslaviji danas vlada masonerija, ali da se i u
srcu hrvatskog naroda ugnijezdila ta paklena druba nemorala i svakog nepo-
S9l V. Dedijer, Novi prilozi, 2, 1981, 531-4.

tenja, te da nije ala uhvatiti se s njom u kotac, a ipak se mora u interesu

crkve, naroda hrvatskoga i same drave Jugoslavije, ako misli i dalje egzistira-
ti - protumaiti samo kao dokaz antimasonstva naslijeenog iz Ferdinandova
bekog kruga.
Svoju tvrdnju da je Stepinac bio duhovni otac, pa ak i politiki men-
tor Ante Pavelia, Dedijer zasniva na tome da je u Stepinevu dnevniku ot-
krio da je bio >>daleko inteligentniji od Pavelia i da je u predratnoj Jugoslaviji
razvijao ogromnu djelatnost u obrani interesa desnog krila hrvatskog graan
stva.
Svoju pak ocjenu, da najvea odgovornost za prekrtavanje Srba u kato-
lianstvo ima nadbiskup Stepinac<< kome da je Ante Paveli tek >>posluio kao
instrument, Dedijer niim nije potkrijepio. A potpuno je netona i samo
voljna Dedijerova tvrdnja kad kae:
Znaajno je da nadbiskup Stepinac nikada nije osudio genocid nad Srbi
ma, Jevrejima, Ciganima i Hrvatima u Jasenovcu, niti je osudio pojedine sve
tenike koji su tamo vrili dunost funkcionera i krvnika. A isto tako i dopuna
da je ~>samo jednom u katedrali govorio ~~protiv svireposti odmazde, i to
poetkom 1943, kad je meu strijeljanim od ustaa bio i njegov brat 594
Dedijer doputa sebi takve tvrdnje usprkos injenici da je u svijetu ve
objavljeno vie knjiga o sluaju Stepinca s dokumentacijom koja svjedoi su-
protno, a i iz objavljene arhivske grae Vatikana proizlazi to isto595 .
Opovrgavajui ponavljanje neistinitih optubi protiv Stepinca, kardinal
Kuhari se pozvao na 33 dokumenta koji govore o dranju Katolike crkve i
Stepinca prema progonu pravoslavaca i nearijaca, a koji su objavljeni u vati-
kanskoj arhivskoj grai punih est godina prije Dedijerove knjige u kojoj iznosi
spomenute neosnovane tvrdnje 596 .
594 Isto, 534-5, 544.

595 Od literature o Stepincu navodim samo vanije radove: O'Brien, A.H.Archbishof Stepi-
nac: The Man and his Case, Westminster, MD. USA 1947; R. Pattee,The Case of Cardinal Aloy-
sius Stepinac, Milwakee, 1953; T. Dragoun, Le dossier du Cardinal Stepinac, Paris 1958; E.Pezet,
Stepinac-Tito, Paris, 1959; E. Beluhan Kosteli, Stepinac govori, Valencia, 1967; l. Metrovi,
Uspomene na politike ljude i dogadjaje, Buenos Aires 1969; O.A.Benigar, Alojzije Stepinac
hrvatski kardinal, Rim, 1974; Le saint siege et la guerre en Europe, Libreria editrice Vaticana,
v.4, Juin 1940- Juin 1941, 1967; v.S, Juillet 1941-1942, 1969; v,8, Janvier 1941 -Decembre 1942,
1974; v. 9, Janvier-Decembre 1943, 1975; E. Bauer, Kardinal Aloisius Stepinac, Recklinghausen,
1979; Stepinac mu je ime, Zbornik uspomena, svjedoanstava i dokumenata, priredio V.Nikoli,
Miinchen- Barcelona, l, 1978, Il, 1980; J. Batelja, Rendere testimonia alla fede, vita i programma
pastorale del Cardinal Alojzije Stepinac, Rome 1984; St.Alexander, Church and State in Yugosla-
via Since 1945, Cambridge UP, 1979; M. Landercy, Le cardinal Stepinac martyr des droits de
!'home, Paris, 1981; Ivan Cvitkovi, Ko je bio Alojzije Stepinac, Sarajevo, 1986; St.Aiexander,
The Triple Myth, A Life of Archbishop Alojzije Stepinac, EUM, Boulder, CUP, New York 1987;
L. Kordi, Muenitva crkve u Hrvatskoj, Chicago, 1988.
596 Govor nadbiskupa F. Kuharia u zagrebakoj katedrali dne 10. veljae 1981. prigodom
21. godinjice smrti blagopokojnog kardinala Alojzija Stepinca, Prilog uz Slubeni Vjesnik Nadbi-
skupije zagrebake, 2,1981, 3-10; v. takoer izjavu kardinala F. epera i rije dr. R. Peria, isto,
1-2. Il-2.
U prvoj okrunici, koju po proglaenju NDH izdaje svome kleru (28. trav-
nja 1941) za odranje sveanog Te Deuma (4.svibnja) Stepinac je zapravo
(blago reeno) veoma suzdran prema uspostavljenom reimu. On govori da
su dogaaji hrvatski narod donijeli u susret davno sanjanom i eljenom idea-
lu, ali podsjea da ne govori samo kao sin Hrvatskog Naroda, nego jo vie
kao predstavnik Crkve, koja treba da bude stup i tvra istine (l Tim 3,15) i
koja se nije bojala i na moja usta rei istinu, gdje je trebalo, iako je naalost
njezin glas esto ostajao glas vapijueg u pustinji (Iv 1,23). Da se ve tada
jamano nije suglaavao s prvim nastupima ustakog reima svjedoi njegovo
podsjeanje (u nastavku okrunice) kako kraljevstva prelaze s jednog naroda
na drugi zbog nepravednosti i nepravde i sramoenja i raznih prevara, pa stoga
moramo smatrati svojom najveom dunou u ovim sudbonosnim povije-
snim trenucima da produhovimo itavo nae narodno bie, svuda upozora-
vati i uiti da sveti zanos i plemenito oduevljenje u izgraivanju temelja
mlade Drave Hrvatske budu nadahnuti strahom Bojim i ljubavlju za Boji
zakon i njegove zapovijedi, jer samo tako moe opstati na vrstom temelju.
Znakovito je na koji je nain u okrunici spomenut dravni poglavar. Stepinac
je, naime, pozvao sveenike da ne prestanu poticati svoje vjernike na molitvu
Ocu da Poglavnika Drave Hrvatske napuni duhom mudrosti, kako bi uzvi-
enu i toliko odgovornu slubu vrio Bogu na ast i narodu na spas u pravdi i
istini. A da upozorenje onima kojima se molitva ini suvinom nije bilo nami-
jenjeno obinim vjernicima ve samom Poglavniku pokazuje izabrana biblijska
misao: ako gospod ne uva grada, uzalud bdije koji ga uva (Ps 12,1)597
Stepinac je prosvjedovao kod Pavelieve vlade protiv strijeljanja srpskih
talaca, koje je za odmazdu izvreno u prvim danima NDH. A na vijest o poko-
lju pravoslavaca u Glini 13. svibnja 1941. uputio je Paveliu ovo pismo:
Poglavnie!
Ovaj as primio sam vijest, da su ustae u Glini postrijeljali bez suda i
istrage 260 Srba. Ja znam, da su Srbi poinili tekih zloina u naoj domovini
u ovih dvadeset godina vladanja. Ali smatram ipak svojom biskupskom du-
nou, da podignem glas i kaem, da ovo po katolikom moralu nije dozvolje-
no, pa Vas molim, da poduzmete najhitnije mjere, na cijelom teritoriju NDH,
da se ne ubije ni jedan Srbin, ako mu se ne dokae krivnja radi koje je zasluio
smrt. Inae mi ne moemo raunati na blagoslov neba, bez kojega moramo
propasti. Nadam se da mi neete zamjeriti ovu otvorenu rije. Sa odlinim
tovanjem, Stepinac, nadbiskup- Zagreb 14.V.l941598
Dakako, da mu je bilo zamjereno mijeanje u stvari ustake revolucije.
Sam Paveli je uem skupu svojih suradnika opetovao: Kako moe jedan
biskup braniti Srbe i idove, a neki ustaki rasovi bili su ak zaokupljeni
597 Okrunica asnom kleru nadbiskupije zagrebake, 28.04.1941, Katolreki list, Zagreb, 92,
29.04.1941, usp. A. Benigar, n.dj., 386-9; R. Pattee, n.dj., 258-60.
593 O.A.Benigar, n.dj. 403--4; F.Kuhari, n.govor u bilj. 596.
O POVIJESNOJ KRIVNJI KA TOLIKE CRKVE 381
idejom da bi Stepinca trebalo silom ukloniti. A i njemaki poslanik pri vladi

NDH, S. Kasche bavio se istom milju zbog Stepineva pomaganja u spaava-
nju idova.
Srpnja 1941. Stepinac prosvjeduje kod Pavelia zbog neovjenog postupa-
nja sa idovima prigodom transportiranja u sabirne logore, podsjeajui na
kranska naela da se u svakom >>ovjeku zaista gleda ovjeka. Kad je malo
nakon toga bio osuen na smrt zagrebaki kanonik dr. Pavao Lonar, zbog
uvrede Pavelia i zbog protuustake promidbe (kazna ublaena posredova-
njem predstavnika Vatikana), onda to nije bio osamljeni sluaj antifaistikog
raspoloenja samo u vrhovima crkve. (U Hrvatskom Zagorju u mom kraju,
imali smo npr. prvu tehniku NOP, tj. Okrunog komiteta KPH kod svee
nika u crkvi Sv. Tri Kralja.) Poslije dviju intervencija kod Pavelia, Stepinac
(1942) zahtijeva i od Artukovia, kao ministra pravosua i bogotovlja, da se
omogui pristup sveeniku u logore (Jasenovac, Gradika, Lobor). >>Je li udo,
da se mnogi estiti ljudi pitaju, koja je onda razlika izmeu jednog boljevikog
i naeg logora?- pie Stepinac- I moe li ustaki pokret raunati na blagoslov
neba, kad uskrauje umiruima ono, to im do sada nije branila nijedna civili-
zirana drava? U rujnu 1942. Stepinac, na zamolbu pakrakog katehete Tome
Sruka, intervencijom kod Pavelia postie putanje iz Stare Gradike oko 200
pravoslavaca koji su bili uzeti kao taoci za ustake dunosnike dr. Wagnera i
Vutuca. Nadbiskup se neprekidno zauzima za spasavanje idova, potpomae
djelovanje zagrebake idovske opine, pismeno trai od Ravnateljstva za javni
red i sigurnost (travnja 1942) da se idovskoj djeci omogui odlazak u Tursku
preko Maarske. Dr. Weltman, izaslanik Komisije za pomo europskim ido-
vima u Carigradu, pisao je lipnja 1943. apostolskom delegatu mons. Roncalliju
(kasnijem papi Ivanu XXIII): Mi znamo da je mons. dr. Stepinac uinio sve
to je mogao da pomogne i olaka nesretni udes idova u Hrvatskoj, moli da
se Stepincu prenese >>naa duboka zahvalnost i molbu da >>nastavi svojim viso-
kim ugledom djelo spasavanja nae jadne brae, sestara i djece. Na Paveli-
eve izgovaranje da je na provedbu protuidovskih zakona prisiljen, Stepinac
mu je (prema dnevnikoj zabiljeki) rekao: "poglavnie, !upite akom po stolu
i otvoreno recite Nijemcima i Talijanima, da ovako dalje ne ide<<. Osim takvih
usmenih prosvjeda, u pismu Paveliu od 6. oujka 1943, meu inim, govori:
>>Molim vas u ime ovjenosti, koju je na narod uvijek visoko cijenio, da
ne dopustite, da i od ostalih podanika nae drave itko nepravedno trpi. U
sabirnim logorima ima mnogo njih koji su nevini, ili koji nisu zasluili tako
teku kaznu.
Ako je po srijedi mijeanje koje strane vlasti u na unutarnji narodni i
politiki ivot, onda se ne bojim, da ovaj glas i prosvjed doe i do organa
dotine strane vlasti. Katolika crkva ne pozna nikakva straha pred kojom
zemaljskom silom, ako se radi o obrani najosnovnijih prava ovjeka ...
Ne dopustite, da se neodgovorni i nepozvani elementi ogrjeuju o istinsko
dobro naega naroda. Krenje narodnog zakona u ime naroda i drave osve-
uje se na samom narodu i dravi: u zemlji se stvara ogorenost, koja tei za

osvetom.
Zatoenje sedmorice (od onih oko dvjesta koje je primio u Zagrebaku
nadbiskupiju i tako spasio od deportacije) slovenskih sveenika i njihovo strije-
ljanje u Jasenovcu posluilo mu je kao izlika da jo vie digne glas ogorenja,
protiv zlodjela. U pismu Paveliu (24. veljae 1943), Stepinac upuuje gnjevno
pitanje: zato ih se nije zvalo na sud? i zatim veli: Ovo je sramotna ljaga i
zloin, koji vapi za osvetom, kao to je i itav jasenovaki logor sramotna ljaga
za NDH. Kao sveenik ibiskup velim s Isusom na kriu: Oe, oprosti im, jer
ne znadu, to ine! Ali itava javnost, napose rodbina ubijenih sveenika trai
naknadu i zadovoljtinu, da se stave pred sud ubojice, koji su najvea nesrea
Hrvatske. Budite uvjereni da me nije vodila mrnja, ve ljubav prema istini i
Hrvatskom Narodu599
Osim ovakvih slubenih intervencija, prema kojima ustaki vrh NDH nije
mogao ostati ravnoduan (onaj zadrtiji dio morao ih je i preko volje uzimati u
obzir a umjerenijem su dobro dolazile), Stepinac je i u svojim javnim nastu-
pima iznosio svoja neslaganja s nasilnim metodama ustake vladavine. Kao to
vidjesmo, ve u prvoj Stepinevoj okrunici (potkraj travnja 1941) Paveliev
krug mogao je osjetiti alac suzdranosti prema nainu uspostave ustakog po-
retka u NDH. U svim kasnijim javnim nastupima Stepinac e se podjednako
izjanjavati u prilog Hrvatske Drave, ali e istodobno sve odlunije izraavati
neslaganje Crkve s nasilnom i rasnom politikom vlade NDH.
Jo u jesen 1941. (16.1istopada, na blagdan Krista Kralja) Stepinac je s
propovjedaonice zagrebake katedrale podigao glas protiv duha mrnje i
osvete to se raspaljuje u ratnom meteu. Podsjetivi da su razne bezbone
teorije i ideologije uspjele tako zatrovati svijet, da je mrnja postala ... glav-
nim pokretalom sviju ljudskih ina, tako da ak i oni koji se die katolikim
imenom ... postanu rtvom strasti, Stepinac eli upozoriti da pravi podanici
Krista Kralja<< ne smiju zaboraviti da je ljubav prema blinjemu, ljubav prema
ovjeku, bez razlike kako se zvao - najvii kranski zakon. Stoga se nikako
ne moe spojiti ljubav prema Bogu s mrnjom prema ovjeku600 Taj najotvo-
reniji javni prijekor svim totalitarnim ali u datim okolnostima naci-faistikim
doktrinama koje je slijedio ustaki pokret, te politici mrnje i nasilja, bio je za
Pavelievu vladu to razdraljiviji to je izreen s najvieg mjesta prvostolne
crkve i prenijet u katolikom glasilu u vrijeme opeg ratnog trijumfa sila oso-
vine.
U oujku 1942. Stepinac je jo izravniji govorei prvi put u NDH na
svretku duhovnih konferencija sveuiline mladei. On upuuje kakva treba
da je sloboda, poto se obistinio san vae mladosti i ono zato su pale tolike
599 Isto, 406-19 (podcrtavanja moja- F.T.).

1100 Katoliki list, 92, 26.10.1941 (usp. A. Beniger, n.dj., 472-5).
rtve u povijesti hrvatskog naroda. Obrazlaui zato crkva smatra ljubav

prema svome narodu ne trgovinom nego dunou i to ne samo dozvoljenom
nego zapovijedanom, a slobodu jednim od najveih dobara, Stepinac svraa
pogled na temelj na kojemu poiva istinska i trajna sloboda i srea jednoga
naroda. Uz zamjedbu o trgovini tu je i igosanje onih iz redova malih naroda
koji su spremni >>sluiti onome tko vie plati, kao i onima koji ne shvaaju
>>da se mir meu narodima ne moe postii osim potivanjem pravde i slobode
i malih naroda, makar iza njih i ne stajala milijunska vojska. A kritika >>povr-
nih duhova, koji ne mogu shvatiti zato crkva istie vanost kranskih zako-
na, potkrijepljena je primjerom >>ljudoderskog poglavice koji se prije obrae
nja na kranstvo zabavljao tako da pee na ranju svoje rtve! A i podsjea
njem na to koliko se klicalo imenu slobode, a ipak je Talleyrand morao izrei
onu teku rije: O slobodo, koliko je zloina poinjeno u tvoje ime! l jasno je
da se Stepinac obraa ustakim vrhovima kad spominje one koji kau da
narodna stvar gubi kad se Krist i kranstvo uplie u javni ivot. Po njemu
ovjek i narod mogu napredovati samo u dobru i istini ali ne u zlu. l svaki
onaj koji bi slobodu izrabljivao tako, da pusti uzde razuzdanosti i opakosti,
grijei protiv naravnoga zakona i kopa svojoj slobodi grob. Vjerujem da vam
je svima draga istinska sloboda, i osobna i narodna. Velim istinska, jer ona,
koja prelazi preko svih zakona i Bojih i ljudskih, ne zasluuje ime slobode
ve ro~stva, prema rijeima Kristovim: Svaki koji ini grijeh, rob je grijeha (Iv
8,34) 1
U svibnju 1942, Stepinac u javnoj propovijedi govori protiv zabluda onih
koji smatraju da e mir stvoriti samo oruje, a mir nije nita drugo - kako
to ve ree sv. Augustin- nego stalnost poretka. U povijesti bila je kanjena
i sruena svaka zemaljska veliina, od Baltazara kralja do Napoleona, koja se
drznula poigrati s vrhunaravnim zakonima. U lice onima koji zagovaraju i pro-
vode progone Stepinac govori: >>Da, pravi odnos prema blinjemu zahtijeva,
da u njemu ne gledamo zvijer, nego ovjeka, dijete Boje, kao to smo i mi
sami; brau koju smo duni ljubiti.. .Bilo bi neozbiljno govoriti o nekom novom
poretku u svijetu, dolazio ma s koje strane, ako se u tom poretku ne bude
potivala ljudska linost, neumrla dua, koja ide iznad svih sistema, koja se
niim ne moe izmijeniti, koja imade svoja neotuiva prava, koja joj nijedna
ljudska vlast ne moe i ne smije ograniiti. I bilo bi krivo misliti da bi moda
katolika crkva u obrani elementarnih prava ljudske linosti i slobode savjesti
poznavala straha pred ikojom ljudskom silom602 .
Do kojih je granica Stepinac bio odluan u igosanju zlodjela, te u razobli-
avanju svih ideja to su ih poticale, vidi se i iz primjera njegova neslaganja s
Budakom, pae i s Nazorom. Naime, knjievnik a tada i ministar, dr. Mile
601 Propovijed Nadbiskupova na svretku duhovnih konferencija sveuiline mladei,

19.03.1942, Katolifki list, 93 (usp. A. Benigar, n.dj., 433--6).
602 Usp. A. Benigar, n.dj., 436-9; R. Pattee, n.dj., 267-71.
Budak objavio je novelu Buntovna krv, u kojoj se izrugivao mirotvorstvu nekih

Hrvata, ali odgovarao i onim Srbima to su se usuivali initi nasilja nad Hrva-
tima jer su ih smatrali mekucima i tamburaima, podsjeajui ih da su Hrvati
uvijek znali biti i pravi ratnici, ostajui po Nazoru porod vuka i ars/ana. Stepi-
nac je naao za potrebno da se i takvom gleditu javno suprotstavi. U propovi-
jedi na Josipovo (21. lipnja 1942) on e rei da nisu puno mislili pisci koji
rekoe Mirotvorstvo treba unititi i poi novim putem od prolosti, te i u
novinama napisali Mi jesmo i ostajemo porod vuka i arslana. Jer: Ako su
htjeli naglasiti, da smo duni svoju domovinu braniti od nepravednog napada-
ja, pa i krvlju braniti, moe se razumjeti, jer je ljubav prema domovini zapovi-
jed Boja. Ali ako se tu misli, da svaki moe raditi to ga je volja, i da nema
nikakvih granica, to se smije, a to se ne smije nasuprot svoga blinjega, onda
je to jedna teka zabluda, koja ne moe uroditi niim dobrim. Stoga: Nasu-
prot rijeima: Mirotvorstvo treba unititi - Kristovo naelo Blago mirotvorci-
ma603.
U jesen (25. listopada) 1942. Stepinac se u javnoj propovijedi upustio u
temeljit obraun s rasizmom. Prva stvar, koju tvrdimo, jest, da su svi narodi
bez iznimke pred Bogom nitica, to e rei jednaki, i jednako ih moe pome-
sti ruka Gospodnja; drugo, svi narodi i rase potjeu podjednako od Boga,
bez obzira na razlike u kulturi i jezicima, a ta raznolikost ne smije biti izvorom
meusobnog unitavanja; tree, Ito tvrdimo jest, da svaki narod i svaka rasa,
kako se danas obrazuje na zemlji, imade pravo na ivot dostojan ovjeka. Svi
oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili Crnci ili uglaeni
Eur(Jpejci, bili omraeni Zidovi ili ponosni Arijci imadu jednako pravo... Svi
narodi bez razlike, kako se zvali, imadu jednaku dunost ... Zato je katolika
crkva uvijek osuivala, a i danas osuuje svaku nepravdu i nasilje, koje se
poinja u ime klasnih, rasnih ili narodnosnih teorija. Ne moe se istrijebiti s
lica zemlje inteligencija ... kao to je uio boljevizam. Ne moe se istrijebiti s
lica zemlje Cigane ili idove, jer ih se smatra inferiornom rasom. I kao to
je katolika crkva uvijek imala odvanosti da kae muku rije i u obrani
naih hrvatskih nacionalnih prava to ini i danas, jer ona bi se iznevjerila
svojoj zadai, kad ne bi s istom dosljednou dizala i danas glas na obranu
sviju, koji se ale na nepravdu, kad mu na svoju ruku tko ubija ili na koji mu
drago nain oteuje pripadnike druge rase ili narodnosti. Stepinac se nakon
toga nije libio pozvati ak na neposlunost glede provedbe nasilja. Jer, to su
drugo znaile njegove rijei: Katoliki muevi i ene! Katoliki vjernici! Blag-
dan je danas Krista Kralja. Ne kralja, ija je vlast od danas do sutra, nego
vladara vjekova! Tome jo dodaje da je povijest dokazala ve mnogo puta
kako su izginuli i bili zatrti narodi i kraljevstva, a to e ona dokazati opet,
ako dananji narodi budu otklonili kranske zakone. I sveta je dunost
603 A. Benigar, o.dj., 466.

svakoga da se ta naela unose ))u na javni i privatni ivot, da degradirana

))ljudska linost postane sredinjom vrednou. Jer i najzadnija ljudska li
nost, zvala se kako mu drago i pripadala kojoj mu drago rasi ili narodu, nosi
u sebi utisnut peat Boga tivo ga, neumrlu duu 604
Dosljedno iste misli Stepinac ponavlja i na Papin dan, 14. oujka 1943,
opominjui da svaka povreda ljudskih prava ne moe a da ne urodi loim
posljedicama, te da je ))promaena misliti, da e Katolika crkva ikada odo-
briti mjere koje diraju u osnovna prava ovjeka 605
Na poetku 1943. Stepinac je zatraio od upnih ureda da mu poalju
podatke o poinjenim zlodjelima i samih faistikih vlasti, te je dobivenu doku-
mentaciju sam (26.V.1943) ponio u Vatikan. U Rimu je u razgovoru s Ivanom
Metroviem rekao kako su u Hrvatskoj prilike sve alosnije, emu su najve-
im dijelom krive borbe izmeu etnika i ustaa, da se na obje strane genera-
lizira mrnja, ali da ))nije tono da svi Srbi mrze Hrvate. Kao dokaz iznio je
primjer jednog srpskog asnika koji mu je predao vano pismo Drae Mihailo-
via upueno talijanskom generalu. U tom pismu - prepriava Metrovi Ste-
pinca - Draa Mihailovi istie kako su odnosi izmedu Italije i Srbije uvijek bili
ne samo dobri nego i prijateljski, sve dok Hrvati nisu uli u sastav srpske dra-
ve. Od tada su se pokvarili i bivali sve teli. Medutim, sada su i Srbi i Talijani
upoznali Hrvate, te je dolo vrijeme za prisnu suradnju, jer su nam ciljevi isti:
vai da istrijebite Hrvate iz Dalmacije, a nai, da ih istrijebimo u Bosni i Herce-
govini U Rimu je Stepinac bio upozoren od isusovakog generala da se uva
jer da mu nacisti rade o glavi, a o fizikim i pismenim prijetnjama iz ustakih
i njemakih redova Metrovi se uvjerio jo za vrijeme posjeta Stepincu u Za-
grebu"".
U nizu Stepinevih javnih prosvjeda protiv neovjenih postupaka u NDH
posebno se istie i onaj u propovijedi od 31.listopada 1943. Cistu ljudsku
dW:u, tu najljepu umjetninu i hram Boji - veli Stepinac - ))mnogi su ljudi
pretvorili u pilju razbojnikU<<, te se ))danas ispunjuju rijei Apostola Pavla:
Strano je pasti u ruke Boga [ivoga! (Hebr 10,31). Istaknuvi izrijekom da
javno odgovara nebrojenim tajnim savjetnicima s lijeva i desna to bi se
imalo initi da na Crkvu ne padne krivnja za mnoga zla djela, Stepinac e
rei da Crkva nikada nije bila niti eljela biti iija politika trublja, koja bi
se prilagoivala neijim asovitim potrebama. Mi smo uvijek naglaavali i u
javnom ivotu principe vjenoga zakona Bojega bez obzira radi li se o Hrvati-
ma, Srbima, lidovima, Ciganima, katolicima, muslimanima, pravoslavnima ili
kome drugome. U ivotu >>svaki ovjek ima slobodnu volju pa e odgovarati
i za svoja djela. Crkva ne moe odgovarati ni za koju usijanu glavu u sveeni-
14 Poto nije mogla biti tiskana, ova je propovijed umnoena ciklostilom i raspaana vjerni-
cima (isto, 442-6).
rosA. Benigar, n.dj., 43~1; R. Pattee, n.dj., 271-6.
16 Usp. l. Metrovi, Uspomene na politike ljude i dogaaje, 1961, 363, 377--8; A. Benigar,
n.dj., 485--7.
kim redovima,& da nije nimalo zatajila u svojoj zadai ni u sadanjim vre-

menima - to e pokazati budunost. (A evo i povijesnih predvianja za sudio-
nike u dananjim raspravama.) Ali ve danas bismo eljeli staviti na stanovite
krugove, organizacije i pripadnike drugih narodnih skupina upit: da li je kato-
lika Crkva hukala na rat, koji je donio tako teke posljedice, ili netko drugi?
Da li je katolika Crkva godinama stvarala u duama nezadovoljstvo i podivlja-
lost, koja je urodila tako alosnim posljedicama? Koliko je puta u posljednja
dva decenija opominjala ... da se prestane s gaenjem ljudskih i narodnih pra-
va, te ruenjem udorednosti u narodu. Sve je bilo uzalud. Vjetar je vijao
usprkos svih naih opominjanja i pretvorio se u stranu buru, koju pravi kato-
lici duboko ale, ali koju se kraj svih potenih nastojanja nije dalo sprijeiti.
U odnosu naspram rasizma katolika je crkva davno i javno odredila svoje
stanovite. Za nju su sve rase jednako tvorevine Boje a ako koga cijeni vie,
to je onaj koji ima plemenitije srce, a ne jau pesnicu. Crkva ne moe prizna-
ti, da koja rasa ili narod zato to je brojano jai i bolje naoruan, smije poi
njati nasilje na brojano slabijim i manjim narodima. Mi ne moemo odobriti i
da se ubijaju ne~ini, zato to je moda netko iz zasjede ubio jednog vojnika, pa
bio on i najplemenitije rase. Sistem strijeljanja stotine talaca zbog zloina, ko-
jemu se ne moe otkriti krivca, poganski je sistem, koji nije nikad urodio
dobrim plodom niti moe uroditi. Stepinac odgovara i na upit to zastupa
katolika crkva kad se danas cijeli svijet bori za novi poredak. Osuujui
sve nepravde, sva ubijanja nevinih, sve palee mirnih sela, sva zatiranja siro
!injskih uljeva, i alei >>boli i nevolje svih, Crkva je za onaj poredak koji
se temelji na deset zapovjedi, na savjesti ljudskoj, u kojem se potuju naela:
Ne ubij, ne ukradi, ne reci Iaina svjedoanstva na blinjega svoga! A ljuto bi
se varao, tko bi mislio, da iza ovoga poretka nema sankcija za prestupnike.
Ovakva osuda nacistikog rasizma i vladavine nasilja raspalila je gnjev
ustakih vlastodraca. U estokom odgovoru pod naslovom Pozvani i nepo-
zvani (u Hrvatskom narodu od 7.XI.1943), ministar prosvjete dr. J. Makanec
osuuje Stepinevu propovijed kao no u lea borcima na bojitima za obranu
NDH. Poriui mu pravo da se mijea u politiku za koju je nesposoban,
savjetuje mu da se dri svojih crkvenih poslova. Istodobno ponavljaju se prijet-
nje da bi Stepinac mogao dospjeti i u Jasenovaki logor607
U svojoj propovijedi prigodom hodoaa u Mariji Bistrici, u ljeto 1944,
Stepinac se osvre na sve ratne uase koje proivljava Hrvatska. Srce nam
krvari i plae nad svim strahotama, koje su snale nau domovinu i na ispaeni
Hrvatski Narod. Spominjui ruevine i zgarita gradova i sela, nevino poubi-
jane tisue ljudi, Stepinac pita: Smatra li moda ratujua stranka, dok ova-
kvim strahotama pogaa nau zemlju, zloinom to Hrvatski Narod svom sna-
gom svojega bia stoljeima tei za slobodom ... ? Onda bi bili zloinci i svi
drugi narodi, koji nose u srcu isto tako nepokolebljivu tenju za slobodom i
811 Usp. A. Benigar, n.dj., 447-51; R. Pattee, n.dj., 281-7.

samostalnou A da se Hrvati nee nikada odrei svoga prava, u to neka

nitko ne sumnja608 Jamano, kao to je od 1941. pa nadalje odluno prosvje-
dovao protiv vladavine nasilja u NDH, sada, kada se rat blii kraju, die svoj
glas protiv nerazumnosti pobjednike strane, svjedoei o pravu hrvatskog na-
roda na slobodu i samostalnost.
Pred sam kraj rata, Stepinac e u propovijedi prigodom Papina dana (ll.
oujka 1945) izraziti svoju bojazan nad takvim razvitkom povijesna dogaanja
u kojemu se i pobjednici nad poraenim silama faizma i rasizma, u uspostav-
ljanju meunarodnog poretka, oslanjaju jedino na grubu silu i mo pesnice.
Na nesreu svih, a osobito malih naroda i oni su Obueni u nasilje kao u
haljine (Ps 72,6). U obzorju Stepineva svjetonazora nije bilo dvojbe, da li
su mali narodi sigurniji za svoju slobodu i nezavisnost u poretku koji se osniva
na nauci Crkve i njezinih vrhovnih predstavnika, ili u poretku koji se osniva
na naelu pesnice. Svjestan povijesnih promjena u drutvenim i meunarod
nim odnosima, Stepinac e podsjetiti da i danas vrijedi ona: >>svijet hoe da
bude varan, pa neka mu bude! (Mundus vu/t decipi, ergo decipiatur!), ali i
navijestiti da on nee odstupiti od svojih osvjedoenja u kranska naela: Put
istine izabrah i naputaka tvojih nisam zaboravio609 ! Svoja uvjerenja ponovit e
opetovano, da takav mir ne donosi nita dobra u kome velike drave Snagom
svoga oruja narinu svoju volju malima i slabima, a ))jedan drutveni sloj
ognjem i maem prigrabi vlast u ruke, ne ostavljajui nikakva prava drugim
staleima makar su u veini. Jer, takav mir znai zapravo ))latentni rat, koji se
nastavlja u ljudskim duama i srcima, dok jednoga dana opet ne zadobije i
svoje izvanjsko obiljeje u ubijanju i razaranju, kakvu smo danas svjedoci, ako
ne i u neemu goremu. Tom prigodom ve je i izaslanicima novoga poretka
dao znati da e ))govoriti ono to mora govoriti, ne traei dozvole ni od
koga, ))kao to je nije molio ni od hrvatskih vlasti610 .
Ovaj osvrt na Stepineva shvaanja i djelatnost od 1941. do 1945. ne
ostavlja nikakve dvojbe da su Dedijerove tvrdnje o Stepincu posve samovoljne,
bez ikakve osnove i u punoj suprotnosti s istinom. Stepinac ne samo da nije
bio ))duhovni i politiki mentor Ante Pavelia, ve se odluno suoprotstavljao
i idejama i metodama njegove vladavine. I ne samo da mu se ne moe pripisi-
vati ))odgovornost za ubijanja u Jasenovcu ili da je davao ))inicijativu za ratne
zloine~<, ve je istina da je inio sve to je bilo u njegovoj moi da ih sprijei.
A injenice nepobitno dokazuju i to, da nimalo ne stoji tvrdnja da Stepinac
nije javno izrazio svoje neslaganje s reimom nasilja u NDH sve do 1943, dok
mu nije bio ubijen i brat, ve naprotiv da je to inio od prvih nasilnih postu-
608 Propovijed Nadbiskupa u Mariji Bistrici 9. srpnja 1944, Katolilki list, 95, 1944, 334; Usp.
A. Benigar, n.dj., 453.
fHI Usp. A. Benigar, n.dj., 452-4.
610 Govor na uskrsnim konferencijama hrvatskih sveuilitaraca 18. oujka 1945, Katoliki
list, 96, 1945, 95 (usp. A. Benigar, n.dj., 467-8).
paka 1941, od mjeseca do mjeseca sve do kraja rata. Prava istina je, prema
tome, potpunoma suprotna. Ona dapae upuuje na misao da vjerojatno nije
bilo ni jednog crkvenog veledostojnika, koji bi se u zemljama Hitlerova Novog
europskog poretka, za sve vrijeme rata, onako odluno, neprekidno i sustavno
suprotstavljao naci-faistikoj i rasnoj ideologiji i praksi. U obzorju tih spozna-
ja, razlozi zbog kojih Dedijer i njegovi istomiljenici svrstavaju Stepinca meu
duhovne tvorce ustakih nedjela mogu biti jedino u tome, to je Stepinac, kao
najvii hrvatski katoliki dostojanstvenik, stajao dosljedno i neodstupno na
braniku prava hrvatskoga naroda na svoju slobodnu i samostalnu dravu. to
dokazuje da ili poriu to pravo, ili ne prave razliku izmeu pojma drave i
ideologijsko-politikih oblija reima, koji ovisi o razliitim okolnostima, i s
kojim se u konkretnom sluaju u NDH Stepinac ne samo nikada nije poistovje-
tio nego mu se suprotstavljao. Suprotno Paveliu koji je NDH poistovjetio s
ustatvQIII (njegovom vlau i propau), Stepinevo dranje bilo je uvjetovano
povijesnom spoznajom da se ideologije mijenjaju, i stranaki reimi dolaze i
odlaze, a narod ostaje sa svojom potrebom i pravom na samostalan ivot. Dalji
razlog negativnu povijesnu ocjenjivanju Stepineve uloge u ratu moe biti, na-
ravno, ideologijske naravi. Sukladno obvezama to su proizlazile iz visoke du-
nosti koju je obnaao u crkvenoj hijerarhiji, a jo vie njegovu osvjedoenju u
kranski svjetonazor, Stepinac je sa svoga povijesno-filozofskog gledita bio
odluan i nepomirljiv protivnik svake totalitaristike ideologije i doktrine kako
faizma i nacizma, tako i marksistikog komunizma. Naci-faizam bio mu je
tu i neprihvatljiv naroito zbog rasizma i ovozemaljskih bogova, a komuni-
zam pogotovu zbog ateizma i njegovih staljinistikih oblija.
Teko je pretpostaviti da su Dedijeru izloene injenice nepoznate. Ta,
on i sam u istoj knjizi (Priloga) iznosi kako je u poratnom susretu maral Tito
osobno predlagao nadbiskupu Stepincu da bi najbolje bilo za katoliku crkvu
u Jugoslaviji da se odvoji od Vatikana, da bude nezavisna, narodna crkva, ali
da o ovome Stepinac uope nije htio razgovarati'" Iz ovoga proizlazi, a to je
J. Blaevi, koji je inae ostao gorljivim tuiteljem Stepinca, i izrijekom potv-
rdio, da sudski progon Stepinca nije uslijedio zbog njegovih tobonjih ratnih
zlodjela ve zbog njegova neodstupanja od svojih naela i neslaganja s novim
socijalistikim poretkom.
Unato svemu tomu, Dedijer e ustrajati na svojoj udovinoj ocjeni (iz
1981) da vrhovni predstavnik rimokatolike crkve u Jugoslaviji nadbiskup
Alojzije Stepinac s Krstom u ruci vodi Krstaki rat protiv ljudi druge veroispo-
vesti i narodnosti'". Dedijer e dapae iduih godina dotjerati do jo rugob-
nijih i zlokobnijih nesuvislosti. Tako je 1984, kao predsjednik Russellova su-
da, uputio pismo papi Ivanu Pavlu II u kojemu mu zamjera to nije doao u
posjet Jugoslaviji zato to ne eli posjetiti Jasenovac. A to - prema Dedijeru
611 V. Dedijer, Prilozi, 2, 949.

612 Isto, 585.
- >>otvara jedno istorijsko pitanje: koliko je, uz katoliku crkvu u Hrvatskoj,

i sam Vatikan bio upleten U masakre faistike drave, u prinudno pokrtava-
nje 200.000 pravoslavnih Srba? I to, dakako: >>Radt tanog istorijskog utvri
vanja odgovornosti za genocid u Jugoslaviji - a to je cilj na ijem ostvarenju
mi radimo, potpisuje Dedijer613 . Dvije godine kasnije (1986) Dedijer ponovno
upuuje pismo Papi, ali sada u ime nezavisne Fondacije za mir Boro Dedijer
sa sjeditem u Londonu (koje supotpisuje i neki Kristofer Ferli). Podsjetivi
da su prije dvije godine apelovali da Papa posjeti Jasenovac i oda potu
rtvama genocida, posebno zbog istorijske odgovornosti koju za te zloine
snose Vatikan i Katolika crkva u Hrvatskoj, u pismu se tvrdi da je na sue
nju Andriji Artukoviu razotkriven odnos izmeu Pavelieve vlade i Kato-
like crkve. I to usprkos tome to je razotkrivena upravo suprotno. Sam
Artukovi je naime posvjedoio da odnosi izmeu Pavelia i Stepinca Oi
gledno nisu bili prijateljski, a istiui moralne principe Katolike crkve za
Stepinca ree: On je bio svet ovjek i nadbiskup. Iako se Dedijer inae izja-
njava protiv politikih procesa, u ovom sluaju slui mu kao izlika i za druge
nove neodmjerene optube, koje takoer nisu potvrene ak ni u takvom
suenju. Na primjer: da su prve ustake elije formirane na Kaptolu; da je
Vatikan dugo pre II. svetskog rata ... duhovno pripremao ustaki pokret za
preobraenje i pokrtenje Srba-pravoslavaca u Hrvatskoj; da su najvii kato-
liki velikodostojnici za sve vreme rata u vie od 150 svojih listova i asopisa
u potpunosti blagoslivljali Pavelievu faistiku dravu; da su mnogi kato-
liki sveenici postali u njoj visoki funkcioneri; da su nekoliko katolikih
svetenika bili komandanti u jasenovakom logoru gde je poklano nekoliko
stotina hiljada Srba, itsl. 614 I konano kao kruna svih takvih Dedijerovih na-
pora i ogledalo njegovih povijesnih shvaanja, dolazi 1987. njegova golema
knjiga od (788 str.) Vatikan i Jasenovac (u biblioteci Svedoanstva i njegovih
Sabranih dela) 615 To je ona, ve spomenuta, knjiga to poinje s posvetom
piscu istinoljubive monografije o Jasenovcu, a i sama ima ne manje istinolju-
biv podnaslov Dokumenti. Meutim, ve sam njen sadraj upuuje na to da
nije rije toliko o dokumentima, a najmanje o njihovu historiografskom vred-
novanju, koliko o izlaganju Dedijerovih povijesnih shvaanja. A tu zaista ima
613 Usp. Pismo pupi, NIN, 1741, 13.05.1984.

614 Ded.ijerovo pismo: Njegovoj Svetosti Papi, Vatikan, donio je Tanjug u svom Biltenu -
Informacije iz sveta (03.11.1986/PP-1, 9-12) kao Poseban prilog pod naslovom Pije Xl/ je blagoslo-
vio Pavelia i Artukovia; Zabiljeba s glavne rasprave suenja A.Artukoviu od 16.4.1986 (Arhiv
RK! ta hnat~ku mi!'!raciiu)
V. Do.:JIJo.:r. Vatikan 1 Ja!.enovac, Dokumenti, Beograd, IRO Rad, 1987, 788, recenzenti:
Dr. Rudolf Rizman, dr. Dragoljub ivojinovi. Za svjetsku javnost Dedijer je tiskao u neto
skraenom opsegu na njemakom: Jasenovac- das jugoslawische Auschwitz und der Vatikan, Ahri-
man-Verlag, Freiburg, 1988, predgovor Gottfried Niemietz.
A kao dalji novi prilog istovrsnoj literaturi, pojavila se golema dvosveana knjiga M. Bula
jia, Ustafki zloini genocida i suenje Andriji Artukoviu 1986, 1-11, Rad, Beograd, 1988.
novih otkria i spoznaja, to daleko nadmauju sve ono to je u ovom

stoljeu reeno na crti Nikole Stojanovia o katolianstvu i hrvatstvu.
Dedijer nam obznanjuje da je on jo u proljee 1945, na osnivakoj skup-
tini OUN, imao utisak da postoji organizovana zavera utanja o genocidu u
Jugoslaviji. A tek kasnije razotkrit e mu britanski filozof i humanista B.
Russell da je Vatikan odgovoran za skrivanje istine o onome to se zbilja
dogodilo u Jugoslaviji (sic!) 616 No, uz ovo epohalno filozofsko otkrie, osta-
dosmo prikraeni za objanjenje kako je to Vatikan jedini imao monopol na
povijesnu istinu o ratno-revolucionarnim zbivanjima u Jugoslaviji? to je s od-
govornou Saveznika, naroito Kominterne, odnosno njenih nasljednika i na-
vlastito vodstva SKJ i SFRJ? Dakako, da je zapravo o tome rije. I ako je
Vatikan za vrijeme rata za provedbu svoje politike imao Pavelia i Stepinca,
tko je to poslije rata bio u njihovoj ulozi, omoguujui Vatikanu skrivanje
istine?! Na poticanje takvih pitanja odgovori se sami po sebi nameu, a da se
izneseni sud ne bi moda olako shvatio Dedijer e nas podsjetiti da je on o
tome predavao na brojnim svjetskim sveuilitima (od Harvarda do Sorbone),
a u Russellovom sudu, i osobno sa B. Russellom i J.P. Sartreom posebnu su
panju posvetili teorijskim, rravnim, sociolokim, filozofskim, a zatim i istorij-
skim aspektima genocida61 I tko onda da posumnja u Dedijerovo povijesno
umovanje zasnovano na takvim mudronosno-znanstvenim polazitima i jo k
tome prosudbama nikog drugog do li Bertranda Russella i Jean-Paul Sartrea?!
Osobito poto - iz izvjea R. Rizmana i Ch. Fadeya, a i od samog Dedijera
- doznasmo da se Russellov sud, izmeu 1967. i 1986, bavio s dvanaest slua
jeva genocida u svijetu: o genocidu u Makedoniji u 20.st.; nad vijetnamskim
narodom; u Jugoslaviji i posebno nad idovima u Il. SR; nad Indijancima;
nad Armencima; u Irskoj; u Turskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj; o prisilnoj asi-
milaciji u Francuskoj, naroito Baskijaca; slovenske manjine u Italiji; stigli su
zahtjevi da se ispitaju masakri Palestinaca; iseljavanje dva milijuna ganskih
radnika iz Nigerije; poloaj Albanaca na Kosovu i dodatni zahtjev o poloaju
Srba i Crnogoraca na Kosovu; aprila 1983. grupa srpskih i hrvatskih intelek-
tualaca optuila je Muslimane za genocid nad srpskim i hrvatskim ivljem u
Bosni i Hercegovini, ali je dr. Rizman zakljuio da nije bilo genocida nego
samo zabrinjavajui broj osuda za verbalni delikt; a uz zahtev da se ispitaju
zloini genocida, naroito verskog u Hrvatskoj u drugom svjetskom ratu, pri-
speo je i dodatni zahtev da se ispitaju sadanji uslovi ivota Srba u Hrvatskoj,
a poslije presuda Raselovog suda da nema drave ili drutvenog ureenja koji
nisu poinili genocid, formirana je komisija da ispita genocid nad ll malih
naroda u Sovjetskom Savezu u periodu 1944-1946. Svijet je upoznat da je
Dedijer objavio nekoliko eseja o pojmu genocida a usto i nekoliko istorij-
616 Isto,10.
617 Isto, 10-1.
skih radova o genocidu, panije 1492, itd.<~, te da je prihvatio da napie i

posebnu knjigu; zatim o potrebi da se odri meunarodni skup naunika iz
svih krajeva sveta, koji bi se pozabavio novim oblicima genocida, naroito
kulturnim, ekonomskim i politikim, poto je >>genocid u porastu svugde u
svetu uslijed jaanja etatizma. U svezi sa simpozijem o interesnim sferama,
koji je odran na poticaj dr. Brune Kreiskog, doznasmo da je >>svet posebno
zainteresovan za sluaj Makedonaca kao rtava uticajnih sfera i genocida, a i
to da su posljednje rijei Jamesa Joycea bile da ne vjeruje u sretnu budunost
ovjeanstva sve dok postoje Makedonija i Irska618 Eto, u sklopu takvih
nastojanja kojima je dat privid objektivnih istraivanja ak u svjetskim okviri-
ma, i toboe povijesno-znanstvene nepristranosti, razvija Dedijer svoje povije-
sne poglede u knjizi Vatikan i Jasenovac. Takav okvir Dedijeru slui kao za-
mjena ozbiljnog i sustavnog razmatranja bilo kojeg pitanja. On e npr. navesti
onako ovla imena nekoliko profesora i pisaca u potkrepu da su na zasjedanju
Russellova suda o Latinskoj Americi, u Rimu 1976, zakljuili da je Rimokato-
lika crkva u Latinskoj Americi, kroz prisilno preobraanje Indijanaca, poinila
zloin kulturnog genocida time to je unitila kulturni identitet indijanskih ple-
mena. Franjevci i neki drugi rimokatoliki redovi uestvovali su u ovoj vrsti
genocida 619 Svakako zanimljiv pristup problemu genocida. Prema tome on se
nije zbio u inu imperijalistikog osvajanja, oruanog istrebljivanja i podreiva
nja indijanskih plemena nego u ZloinU<< preobraenja na kranstvo, koje
se ipak uglavnom nije obavljalo na prisilan nain. A ako je preobraenje na
kranstvo znailo Zloin kulturnog genocida kao >>unitenje kulturnog iden-
titeta~< zato to onda ne bi bio sluaj sa svim narodima koji su primili kran
stvo? A kako onda objasniti vii stupanj njihove i nacionalne i univerzalne
kulture? A u povijesnim dimenzijama nije li onda jo vei genocid prisilno
nametanje ideologijskog monizma narodima brojnih zemalja, kulturni identitet
kojih je zasnovan na posve oprenoj religijskoj potki? Ili: ak i pod pretpostav-
kom da je hrvatstvo i katolianstvo u tolikoj mjeri i u tom smislu sraslo kako
to prikazuju Nikola Stojanovi i Vladimir Dedijer i sl., da ga podjednako pred-
stavljaju i Starevi i Strossmayer, i Paveli i Stepinac, i Maek i Hebrang-
nije li onda >>genocidni zloin nametati mu izvana njemu tua i suprotna du-
hovna i politika shvaanja, pa makar to bilo i u ime slavenskog pravoslavlja((
i slobodarskog srpstva<<?
No, vratimo se daljem Dedijerovom povijesnom razmatranju, u kojem se
sureemo naizmjence s nekim tonim povijesnim injenicama a odmah nakon
toga i s neosnovanim tvrdnjama i s pravim opsjenama. Tako e u daljem tekstu
svoga Predgovora, koji je zapravo manje to a neto vie prosudba Dokumena-
ta~< (to ih u nastavku donosi i na svoj nain komentira) - ostati vjeran ve
618 Isto, ll-3.

619 Isto, 13-4.
spomenutim primjerima njegova zakljuivanja, ne ostavljajui nikakve dvojbe

o metodi kojom se slui, dotino o biti i svrsi svoga povjesniarenja.
Tako e nas u VII. odjeljku Predgovora upoznati da u povijesti ima
mnogo primera nasilnog preobraanja od strane svih hrianskih crkava, te
da je vjersko preobraanje bilo jedan od naina da se potine pokoreni naro-
di. Tu doznajemo da je i Vuk K.aradi zabiljeio da su nakon osloboenja
Beograda nasilno prekrtavane Turkinje i turska deca. A i da su u Gusinju
i Plavu 1912, na kraju balkanskog rata, crnogorski kralj Nikola i neki pravo-
slavni svetenici izvrili nasilno preobraenje muslimanskog stanovnitva. Oni
koji nisu hteli da se prekrste bili su streljani. Uz ovaj istinoljubivi podatak
ima i isto takva zamjedba: O tome istoriari kod nas malo piu620 Primijetiti
je tek da se injenica svela tek na tri primjera, kao da to nije imalo najire
razmjere jo od prolog stoljea i u Crnoj Gori i Srbiji, te da je uz to, dakako,
izostala i ocjena o nekom genocidu, kakve smo imali i imat emo jo prilike
itati.
Ve u iduem (VIII) odjeljku Dedijer nas podsjea da je Rimokatolika
crkva od samog poetka organizovala i propovedala posebnu mrnju prema
idovima, a da su i u 19. st. kranske crkve (tj. i Rimokatolika i Ruska
pravoslavna) bile i glavni instrumenti u njihovu proganjanju. I odmah usto
dvije ocjene povijesnog znaenja. (Prva:) >>Adolf Hitler je antisemitizam i
rasizam (naroito protiv Srba i Slovenaca) prvo nauio u svojoj rodnoj Austriji,
pod uticajem dr Ligera (Lueger), voe Rimokatolike politike stranke u Au-
striji, i nadvojvode Franca Ferdinanda, najkatolikijeg vladara u Evropi u 20.
veku. Obojica su propovedali fiziko istrebljenje Jevreja i Srba. I {druga:)
Ne treba zaboraviti da je Vatikan 20. jula 1933. zakljuio s Adolfom Hitlerom
Konkordat (Reichskonkordat) i da je tako postao prva drava koja je blagoslo-
vila Hitlerov reim. Videemo kasnije da su se u Jugoslaviji Hitler i Vatikan
udruili u genocidu nad Srbima, Slovencima i Jevrejima. Koliko i kakvih ovla-
nih poluistina i samovoljnosti! Jest da je dr.Karl Lueger (uzgred: Dedijer
krivo fonetizira njegovo prezime) prvak austrijskih kranskih socijalista i tri-
naestogodinji gradonaelnik Bea {od 1897. sve do smrti 1910), bio antisemit,
ali ne i nikakav zaetni teoretik antisemitizma i rasizma, korijeni kojih {kao
to vidjesmo u prethodnim poglavljima) bijahu mnogo dublji i na irem europ-
skom i uem njemakom tlu. Osim toga Luegerov antisemitizam doao je do
izraaja oko 1895. (u izborima za gradsku vijenicu) kad je Hitler bio jo malo
dijete, a kad je kao dvadesetogodinjak g. 1909. stigao u Be, Lueger se kao
dugogodinji gradonaelnik najmanje bavio politikom propagandom. tovie,
Lueger je kao gradonaelnik uspjeno suraivao sa idovima u javnim poslovi-
ma, objasnivi otvoreno da antisemitizam moe korisno posluiti samo kao
sredstvo politike agitacije kojim se kri put, ali kad ovjek doe do vrha, on
je nepotreban. To je sport za niu vrstu. To je na drugom mjestu zabiljeio i
6lll Isto, 17--8.

O POVIJESNOJ KRIVNJI KA TOLIKE CRKVE 393
Dedijer, pa ak i to da se mladog Hitlera duboko dojmio Lueger kao ))najvei

njemaki gradonaelnik, premda nije bio za ujedinjenje Austrije i Njema
ke62I.
A da bi povijesna ocjena koju nam nudi, povezivanjem Hitlera s Luege-
rom i Franjom Ferdinandom, dobila na teini, Dedijer je Franju Ferdinanda
uinio ak i najkatolikijim vladarom u Europi (zaboravivi da ga je na drugom
mjestu upisao u protucrkvenu masoneriju), iako vladar uope nije bio a niti su
na nj kao prijestolonasljednika bila prenesena neka vladarska ovlatenja (osim
to je od 1913. bio glavni vojni inspektor). A kako je to onda Hitler nauio
svoj rasizam, i jo k tome naroito protiv Srba i Slovenaca~<, od Luegera i
Franje Ferdinanda, te gdje su to i kako ta dvojica ))propovedali istreblenje
osim idova jo i Srba - to nam Dedijer niim nije ni pokuao dokazati.
Spomenuta druga povijesna ocjena jo je izrazitiji primjer kako se meto-
dom bezobzirnoga nabacivanja i posve oprenih sastavnica povijesne grae
tvore iskrivljene, pae i posve lane predodbe o povijesnome stanju. Iz puke
injenice da je Vatikan sklopio Konkordat s vladom Hitlerove Njemake
(20.VII.1933. to upuuje da je pripreman prije njegova dolaska na vlast) izvla-
iti zakljuak o eljenom i urnom ))blagoslivljanju Hitlerova reima, te o
poznijem udruivanju Hitlera i Vatikana u genocidu nad Srbima, Slovencima
i idovima - vie je nego povijesno neozbiljno i nesuvislo. Ostavljajui po
strani razliite okolnosti i svrhu potpisivanja takvih sporazuma izmeu Vati-
kana i mnogih zemalja svijeta tijekom povijesti (prvi je Konkordat potpisan u
12. st.), upitajmo Dedijera zato se ocjena da Vatikan ))blagoslovi reime s
kojima ih potpisuje ne bi odnosila recimo i na onaj s Kneevinom Crnom
Gorom iz 1886, ili Kraljevinom Srbijom uoi samog prvog svjetskog rata (od
24.V1.1914)? A zar Vatikan nije potpisao Konkordat (poslije dugih pregovora
od 1920) i s vladom Kraljevine Jugoslavije (25.VII.1935), ali je Stojadinovi
morao odustati od njegove ratifikacije (1936-7) poto se protiv njega ustremila
udruena srpska desnica i ljevica, od Patrijarije Srpske pravoslavne crkve do
komunista.
A nije li i Protokol potpisan izmeu Vatikana i SFRJ onda takoer blago-
slovljenje socijalistikog reima u Jugoslaviji? injenica da se Vatikan - su-
kladno kranskom vjerouenju - u wojoj svjetskoj politici drao naela da su
faizam i nacional-socijalizam manje zlo od marksizma i boljevikog komuni-
zma ne daje osnove da bi se Vatikan mogao poistovjeivati s naci-faizmom,
a jo manje s njegovom porobljivakom i genocidnom politikom. To nije bio
sluaj ak ni u odnosu prema Mussolinijevoj Italiji a kamoli prema Hitlerovoj
Njemakoj, ve i zbog toga to je nacistika ideologija, osim za kranstvo
neprihvatljivog rasizma, imala i nepritajenu protukatoliku crtu, uvaavajui
protestantsku crkvu kao germansko-nacionalnu. Jo u vrijeme kad je Mussolini
621 Isto, 18-9, 32-3.

napadom na Abesiniju poveo Italiju na put ratnih osvajanja, papa Pio XI upu-
tio mu je otro biblijsko upozorenje da sila Boja: Dissipa gentes, quae bella
volum (Raspri narode koji hoe ratove!). A odnosi izmeu Vatikana i Nje-
make postajali su to napetiji to je Hitler uz sve bezobzirniju provedbu rasne
politike poeo sve otvorenije krnjiti i autoritet katolike crkve. Zbog toga, a i
radi ravnanja katolikim vjernicijma, koji su takoer znatnim dijelom bili zasli-
jepljeni Hitlerovim programom, papa Pio Xl. donio je 1937. encikliku Mit
brennendes Sorge (S goruom brigom) u kojoj je jasno izloio stajalite kato-
like crkve protiv rasne .politike nacizma. Pio Xl. dao je nedvosmisleno znati:
Kukasti kri nije kri Kristov. Njegov nasljednik (od 1939) Pio XII (Kardinal
E. Pacelli, koji je bio i njegov dravni tajnik), nije htio prihvatiti neke prijed-
loge da se rat Hitlerove Njemake i njegove Nove Europe protiv SSSR-a pro-
glasi Kriarskim ratom za obranu kranskoga svijeta. Nije bila tajna da slu-
beni Vatikan nije gajio simpatije za nacizam i Hitlera, koji je na vrhuncu
svoje moi prijetio da e unititi crkvu kao abu krastau, a 1943, poslije
pada Mussolinija bavio se nakanom da deportira Pija XII i neke kurijalne
kardinale. (Kardinal Tardini nazivao je Hitlera motoriziranim Atilom622 .)
Takav zategnuti odnos izmeu Vatikana i Hitlerove vlade odraavao se kako
na odnose u samoj Njemakoj, gdje je iz katolikih redova bilo opiranja naci-
zmu i zbog toga progona623 , tako i u meunarodnim odnosima, npr. i u njema
kom nepovjerenju prema nadbiskupu Stepincu u Hrvatskoj. Stoga je posve
neosnovano govoriti o nekoj udrubi Vatikana i Hitlera u genocidu nad Srbi-
ma, Slovencima i idovima.
Tako injenino stoje stvari glede istovjetnosti i istociljnosti Vatikana i
Hitlera. Da bi dobio opi okvir za svoje teze Dedijer jednostavno izvre i
izokree povijesnu zbilju, a tko mari to se injenice ne slau s njim. To gore
po njih. A evo kako je, po volji svojih predodbi, svojim spoznajama - iza
kojih se, dakako, ne kriju nikakvi drugi ciljevi do isto znanstveni - sazdao i
najdublju povijesnu podlogu. Jer on, kao to nam sam ree, sve probleme - a
genocida navlastito - razmatra s filozofsko-povijesnog, meunarodno-pravnog,
sociolokog, etikog, i tko bi znao s kakvog jo gledita.
Ali, ini se, da meu svim tim gleditima u Dedijera prevladava jedno
622 Opirno o tome prof. Robert Graham u knjizi Sveta Stolica i JI. svjetski rat, te u asopisu
Civilta cattolica o dranju Pape Pija XII. spram Hitlera (usp. Glas Koncila, XXVI, 33, 16.08.1987,
3).
O suprotstavljanju Vatikana naci-faistikoj i rasistikoj politici v. i raspravu: Peter C.
Kent.A Tale of Two Popes: Pius Xl, Pius XII and the Rome-Berlin Axis, Journal of Contemporary
History, Vol.23, Numb.4, Oct. 1988, 589-008.
623 U prigodi 50. obljetnice enciklike Mit brennenden Sorge, u Rimu je 1987. prireena izlo-
ba o nacistikom progonstvu katolike crkve u Njemakoj. Bilo je ubijeno 169 katolikih svee
nika i 70 aktivnih katolikih laika; u logoru Dachau bilo je zatoeno 2794 katolikih sveenika od
kojih 451 Nijemac; nacistiki reim zabranio je djelatnost 9167 Nijemica katolikih redovnica u
kolstvu i socijalnoj skrbi. Braa Hans i Inge Scholl, katoliki studenti, smaknuti su jer su vodili
pokret Bijele ruecc protiv nacizma kao religije sotona (usp. Glas koncila, XXVI, 42, 18.10.1987,
4).
naroito - dosluno<< gledite. U tenji da povijesnu ulogu katolike crkve

svede takoreku samo na inkviziciju i genocid, on e se postarati da svijetu za
to podastre i uvjerljive povijesne dokaze. ))Kao organizacija sa vanim eko-
nomskim i financijskim interesima Katolika crkva obavlja svoju svetsku misiju
u dosluhu sa dravama koje se takoer bave osvajanjem drugih zemalja. Zna-
i, crkva to ini sama iz svojih ekonomsko-financijskih razloga, pa onda i u
dosluhu s dravama koje >>takoer imaju takve interese. A u svezi s tim kao
>>primer prisilnog preobraanja i genocida, u komparativnoj istoriji moe se
navesti panija krajem 15. veka i Jugoslavija 1941-45. U oba sluaja je Kato-
lika crkva radila u dosluhu s dravom i predstavljala glavnog duhovnog vodu
u ovim masovnim zloinima. A evo kako i zato je to bilo, a i kakvo je
znaenje imalo. >>Katolika crkva, u dosluhu sa panskim vladarima, kraljem
Ferdinandom i kraljicom Izabelom, izvrila je prvi genocid u istoriji modernog
sveta. Tada su u panjolskoj idovi i Arapi bili ~~izloeni unitenju i proteri-
vanju iz zemlje samo zato to su Jevreji i Arapi. Ostaje dodue malo neja-
snoe kako su ti - izloeni unitenju i proterivanju - trebali da postanu -
~~pod pritiskom dravnog i crkvenog terora - panjolci, ali je u tome glavno
~~uoiti dogovor Rimokatolike crkve i drave u Spaniji. Meutim, jo je va-
nije uglaviti >>povijesni zakljuak koji je slijedio u iduoj reenici: Tokom
celokupne istorije Evrope od tog vremena pa do dananjih dana, uoljivi su
mnogi sluajevi verske i nacionalne asimilacije, ali sluaj pokatolienja i kroati-
zacije Srba u drugom svetskom ratu je najupeatljiviji<< 624
Dovevi nas tako do spoznaje kako su Hrvati najgenocidniji narod celo-

kupne istorije - u ovom sluaju samo Europe ali usmo ve i cijeloga svijeta
- Dedijer ostaje dosljedno ~~objektivan pa e napisati da to nije samo njihova
povijesna krivnja. Opisom delovanja panske inkvizicije i zloina dokumento-
vanih u ovoj knjizi (tj. o Jasenovcu), Dedijer dovodi U vezu tehniku delova-
nja inkvizicije krajem 15. veka sa tehnikom delovanja Vatikana i faistikih
drava u Hrvatskoj od 1941. do 1945. godine625 Ali kao to u panjolskoj,
tako i u Hrvatskoj, Vatikan na sve naine pokuava da sakrije, pa i da uniti,
sve pisane dokumente koji bi obelodanili uee Vatikana u ubistvu na stotine
hiljada ljudi. A on, Dedijer, kao dokaz tome kakva je istorijska geneza ge-
nocida u Hrvatskoj i o >>dogovoru, za koji smatramo da je postojao izmeu
Vatikana, Hitlera, Musolinija, Pavelia i drugih nije imao to drugo iznijeti
ve prilae (prvo) Kratak pregled projekta prouavanja genocida >>koji je
pripremio profesor Andrej Mitrovi, a (drugo) >o genocidu nad Srbima, koji
je sproveo Ante Paveli i vladajui desniarski slojevi u Hrvatskoj prilae(m)
dokumente626
624 V. Dedijer, n.dj., 21-2 (podcrtavanja moja- F.T.).

625 Isto, 22-3.
626 Isto, 28-9.
to se tie Projekta, kolikogod bio znanstveno sroen, i sve da mu se ne

bi mogle staviti neke zamjedbe, ostaje tek nacrt istraivanja istorijskih korena
nemakog genocida na tlu Jugoslavije. Ali je zanimljivo kako to da u nj nije
ula Dedijerova teza o ulozi Vatikana, premda sam Dedijer navodi kako je s
profesorom Mitroviem diskutovao o njegovom projektu. A to se tie do-
kumenata, koje Dedijer prilae, oni u biti ne donose nita novo u svezi s
problemom broja rtava koji smo ve razmatrali. A Dedijer nam nije objasnio
zato u ovom svom opem razmatranju govori samo O genocidu nad Srbima,
a ne i nad drugim etnikim skupinama, a i koji su to sve, uz Pavelia, bili
vladajui desniarski slojevi u Hrvatskoj.
Dedijer ponovno (u XVI. poglavlju svog Predgovora) analizira istorij-
ski proces donoenja konane odluke Hitlera, Musolinija i Vatikana o unite-
nju Jugoslavije 1941. godine, ali (opet) ne nalazi nikakva druga dokaza no da
se ne sme zanemariti zakljuenje Konkordata izmeu pape Pija Xl. i Hitlera,
20. jula 1933. Tako pie u istoj reenici. Kako da mu u slijedu takva povijesna
promiljanja padnu na um takve triarije kao to je bila njemaka politika
privlaenja Jugoslavije u Trojni pakt, ili pak povijesno znaenje vojnog pre-
vrata od 27. oujka 1941. u okretanju Jugoslavije na stranu Saveznika! U
iduem stavku Dedijer nas upoznaje da istorija jo nije presudila tko je do-
veo na vlast generala Franca da li Vatikan ili Hitler i Musolini, ali nam on
priopuje: dokazi su jaki da je uticaj Vatikana bio jai. I odmah u nastavku
(ali kao novi stavak):
Slovaka posle 1939. godine je jo jedna zemlja u kojoj je postojala puna
saradnja izmeu Hitlera i Vatikana. Kao to potvruju dokumenti tampani u
ovoj knjizi, nacistika Nemaka i Vatikan, uz podrku Musolinija, zajedniki
su odgovorni za genocid u Hrvatskoj u toku drugog svetskog rata627
Ako i zanemarimo znanstveno-loginu povezanost ovakvog povijesnog iz-
laganja, ipak neto o sadraju. Ako se ve proglaenje samostalnosti Slovake
pripisuje (samo) suradnji Hitlera i Vatikana, kao da tome nisu bili uzroci prije
svega u tenji slovakog naroda da se izbavi potlaenosti, kako jedan povjesni-
ar smije zaboraviti injenicu da je SSSR, kao jedina socijalistika sila (u to
doba) diplomatski priznao Nezavisnu Slovaku, a Vatikan to nije uinio? Vati-
kan to nije uinio ni glede NDH, iako je to Pavelieva vlada itekako eljela,
a u isto vrijeme nije prihvaala sovjetske ponude za uspostavu diplomatskih
odnosa.
A valja zabiljeiti i to da Dedijer na ovim mjestima odgovornost za geno-
cid u Hrvatskoj pripisuje Vatikanu i Hitleru, UZ podrku Mussolinija, dok je
na drugim mjestima, i on sim a njegovi sumiljenici pogotovu, pripisuje genezi
hrvatske politike, dodue nerazdrune s katolianstvom.
No, Dedijer se potrudio da neupuenu svijetu objasni zato se Vatikan
dugo pripremao za napad na Jugoslaviju. Vatikan je ba U vojnom unitenju
627 1sto, 36.

O POVIJESNOJ KRIVNJI KATOLIC:KE CRKVE 397
Jugoslavije<< - >>video izvanredne mogunosti za prisilno pokrtavanje Srba,

pravoslavaca. A: >>To je oduvek bio san vatikanske spoljne politike<<628 . Ovo
>>Oduvek zaista je na mjestu ako se misli na >>pokrtavanje poganskih Srba
(ako su to oni uope ikada i bili, jer u tom je sluaju, prema Dedijeru, ve
samim >>pokrtavanjem<< nad njima izvren genocid!), ali ne i poslije raskola
jer od tada vie nije rije o tome, o emu meutim kasnije.
I tako nas je Dedijer, iz svjetskih okvira i povijesnih dimenzija, doveo do
1941. kada su katoliki velikodostojnici dali puni blagoslov<< proglaenju
NDH, jo >>dok su postojale jugoslavenska drava i vojska. Prema Dedijeru:
za sve vrijeme rata U vie od 150 asopisa i novina Pavelieva >>faistika
drava veliana je kao boja tvorevina; mnogi<< sveenici prikljuili su se
ustakoj dravi u svojstvu visokih funkcionera; Papa je postavio nadbiskupa
Stepinca kao glavnog nametenika-vikara (sic!) u Hrvatskoj; u svakoj ustakoj
jedinici ))imao je svoje svetenike. Nije jasno da li Papa ili Stepinac, a to je
uostalom svejedno, ali Dedijer ne ostavlja nikakve dvojbe u ovome: >)Izmeu
ostalog, jedan od zadataka svetenika bio je da podstiu ustake jedinice na
masovno ubijanje srpskih seljaka. teta to smo ostali prikraeni za objanje-
nja zato samo "seljaka. Je li to bilo moda zbog klasnog pristupa katolikih
sveenika ili samog Dedijera, ili, nedajboe , zbog neoprostive neukosti: ta, iz
svjetske je povijesti poznato da su genocidni postupci bili usmjereni najprije na
najvie, a zatim postupno i na nie intelektualne i imune slojeve. Poradi vee
uinkovitosti, dakako.
I konana, zakljuna Dedijerova ocjena glasi ovako: Velikodostojnici Ri-
mokatolike crkve i ustaka drava organizovali su masovno pokrtavanje
srpskog pr:avoslavnog stanovnitva. Ustae su ubijali Srbe, a katoliki svetenici
tera/i su srpsko stanovnitvo da promeni veru. Na stotine srpskih pravoslavnih
crkvi je opljakano i uniteno, trojica najviih crkvenih dostojanstvenika i 200
svetenika je hladnokrvno ubijeno, a ostatak svetenstva je prognan. Nekoliko
katolikih svetenika komandovalo je jasenovakim koncentracionim logorom,
gde je pobijeno nekoliko stotina hiljada Srba. Specijalni papin izaslanik Mar-
cone bio je u to vreme u Hrvatskoj i nije pokuao da sprei zloine. tovie,
pripominje Dedijer, ))ak mu je i slika izlazila u novinama zajedno s Paveli-
em i njemakim zapovjednicima, a nakon posjeta papi Piju XII (u svibnju
1941) Paveli i on izmenjali su boine i novogodinje estitke 629 (Ne govori
li iznoenje ovakvih bizarnih podataka o nedostatku iole ozbiljnije argumenta-
cije?)
Dosljedno svom sveukupnom povijesnom razmatranju, Dedijer i u ovoj
zakljunoj ocjeni iznosi sudove i tvrdnje, ne osvrui se na to to je njihova
628 Isto, 36-7.

629 Isto, 38-9.
neosnovanost ve dokazana, ili to izdvojeni iz cjeline zbivanja znae samo

jednostrani dio istine, koji daje ak iskrivljenu sliku povijesne zbilje.
Besmislenost tvrdnje da je samo u J ase novcu pobijeno nekoliko stotina
hiljada Srba - dokazali smo u prijanjem poglavlju, ne samo vlastitim prosud-
bama pozivom i na statistike podatke o ratnim rtvama, nego i rezultatima
demografskih znanstveno-statistikih istraivanja, ukljuujui i ona srpskog
pisca dra Bogoljuba Koovia.
Dedijerova tvrdnja da su nekoliko katolikih sveenika bili zapovjednici
jasenovakog logora ista je izmiljotina. Ni jedan katoliki sveenik to nije
bio a kamoli nekoliko. Navoditi kao dokaz da je to bio fratar Miroslav Maj-
storovi, ustaki bojnik, ili pop Ivica Brkljai, ustaki bojnik, - kako to
ini Dedijer i mnogi drugi - isto je kao kad bi se: o Duceu govorilo socijalist
i marksist Mussolini po onome to je bio prije no to je postao faistiki voa;
ili pisalo pop Staljin zato to je nekada bio student bog_oslovije; ili kad bi se
Viktora Novaka, tog otkrtenog profesora, a Kresti-.ivojinovievu krugu
toliko dragocjenog svjedoka, nazivalo katolikim papom zbog grijehova
njegove mladosti koje se odricao i krikom velikog crimena. Naime, Miroslav
Majstorovi bio je najprije prijekim kanonskim procesom (28.IV .1942) otpu-
ten iz franjevakog reda, a potom je (lipnja 1942) bio i suspendiran iz sveeni
kog zvanja - odlukom papinskog legata Marconea -zbog toga to je kao duo-
brinik pratio jednu ustaku bojnu koja je u podruju Banja Luke za odmazdu
izvrila likvidaciju etnikog sela Drakuli. Zbog toga bio je stavljen zajedno
s drugima i pod sudsku istragu, ali on je pod drugim imenom kao Majstorovi
(pravo mu je bilo Tomislav Filipovi) upuen u Jasenovac gdje je, znai, bio
u svojstvu ustakog asnika a ne sveenika jer je iz tog stalea bio izbaen. I.
Brkljai jo je izrazitiji primjer: o njemu se u dokumentima o Jasenovcu go-
vori kao o popu ili bivem sveeniku, iako to nikada nije bio, a studij
teologije napustio je prije no to je postao ustaki asnik. Meutim, Dedijer i
od njega i od Majstorovia ini ak nekoliko katolikih sveenika koji su
navodno bili komandanti jasenovakog logora630
Prema Dedijeru, nakon genocida izvrenog masovnim pokrtavanjem i
ubijanjem, u NDH kao da nije ostao ni jedan jedini pravoslavni sveenik. Jer,
203 ih je, prema njemu hladnokrvno ubijeno, a ostatak svetenstva je prog-
nan. Meutim, i ta je tvrdnja do tog stupnja pretjerana da daje potpuno
iskrivljenu sliku onoga to se zbilo. S ovakvim i slinim prikazivanjem prekr-
tavanja i genocidnih zloina ide se za tim da se dokae kako su katolika
crkva i ustaki pokret poveli zapravo vjerski rat katolianstva protiv pravoslav-
lja. A to ne odgovara stvarnosti ne samo zato to katolika crkva nije uope
pokrenula pogrom protiv pravoslavnog puanstva, ve i zbog toga to su Pave-
li i ostali ustaki prvaci, od 1941. pa nadalje, javno izjavljivali da nisu protiv
630 Usp. A. Mileti. n.dj . 11. 1024-5; A.Ciliga. n.dj. 315-6; V.Nikoli. n.dj., l, 283-4;
pravoslavlja kao vjere, ve da nee dopustiti postojanje srpske pravoslavne

crkve koja djeluje kao strana >~politika organizacija na hrvatskom tlu. A da
to nisu bile moda samo obmane, nego da su se toga i drali, dokaz je da su
od samog poetka ak i na najviim vojnim dunostima u NDH mogli biti ljudi
pravoslavne vjere, a u proljee 1942. dopustili su i uspostavu Hrvatske pravo-
slavne crkve (HPC), to je zapravo znailo zakonsko priznanje pravoslavlja
kao vjere. Potvrda ovoga nalazi se naroito u injenici da je do osnutka HPC
dolo u suglasnosti sa sinodom Srpske pravoslavne crkve pa i vrhovnog vase-
ljenskog patrijarha u Carigradu, kako to svjedoi M. Obrkneevi, koji s pra-
vom skree pozornost na to da se i o tome ne moe suditi bez uzimanja u obzir
povijesne pozadine i naela organiziranja pravoslavne crkve. Naime, pravo-
slavna crkva djelovala je u Hrvatskoj do 1918. pod imenom grkoistona.
Bilo je dodue prijedloga u 19. st. (1861. traio je to Eugen Kvaternik od bana
okevia) da se osnuje autokefalna hrvatska pravoslavna crkva, ali poto to
nije uinjeno (zbog sloge sa Srbima u Vojvodini i u Srbiji) pravoslavna crkva
u Hrvatskoj postajala je sve vie glavnim sredstvom privoenja pravoslavnih
vjernika srpstvu. Tek 1919. srpska patrijarija isposlovala je od carigradskog
>>vaseljenskog patrijarha pravo na ujedinjenje svih pravoslavnih crkava u no-
voj dravi u jednu Srpsku pravoslavnu crkvu Kraljevine SHS. Tako su svi pra-
voslavni i Ne-Srbi (Makedonci, Crnogorci, Hrvati, Bugari, Vlasi, Cincari,
Ukrajinci, Rumunji, Albanci, Grci) bili podvrgnuti beogradskom patrijarhu i
bili Smatrani srpsko-pravoslavnima. Jasno da je na taj nain pravoslavlje u
vie-nacionalnoj Jugoslaviji stavljeno u slubu srpske nacionalne i dravne ide-
je. A takav je sluaj s pravoslavljem u odnosu na vladajue nacije i u svim
drugim dravama, pa postoji npr. Ruska, Rumunjska, Bugarska ili Grka pra-
voslavna crkva, pa i Madarska, Poljska, Finska, Litvanska, Letomka, Estonska
ili Sirijska pravoslavna crkva (i dr.), a nakon II. svjetskog rata (od 1959) i
Makedonska pravoslavna crkva. Prema tome, uspostava i djelovanje Hrvatske
pravoslavne crkve (1942-45) bilo je u skladu s opim ustrojstvom pravoslavlja
u razliitim dravama. Govorei u Saboru (28.II.1942), Paveli je rekao da u
Hrvatskoj >>u pravoslavlje ne dira nitko, ali da u hrvatskoj dravi ne moe biti
srpske pravoslavne crkve, a ne moe biti ni grke ~>zato jer su svagdje na
svietu pravoslavne crkve nacionalne, a Srbska pravoslavna crkva jest sastavni
dio srbske drave, Srbije. Hierarhiki je SPC voena po dravnoj vlasti Srbi-
je. Stoga: U nikoju ruku ne emo dozvoliti da bilo koja crkva postane poli-
tikim sredstvom ... uperenim proti obstanku hrvatskog naroda i hrvatske dra-
vec<. Ne protupravoslavlje nego: Antisrpstvo bilo je sr ustake doktrine, nje-
gov raison d'etre i ceterum censeo. To je posledica 20 godinjeg vladanja Beo-
grada u Hrvatskoj i spoznaje. da je vladajui dio srpstva htio unitenje hrvat-
skog naroda. Aleksandar Karaorevi stvorio je Antu Pavelia, etnici- usta-
e<c- potvruje i drugi ustaki prvak E. Dido(( Kvaternik, a biljei Srbijanac
M. Obrkneevi kao pretpostavku za mogunost shvaanja ratnih dogaanja.
Prema prikazu Obrkneevia - u objektivnost kojega, navlastito prema pravo-
slavlju i srpstvu, nema nikakva razloga sumnjati - do ureenja odnosa s pravo-

slavnom crkvom u Hrvatskoj dolo je na poticaj i s hrvatske i s pravoslavno-
srpske strane. U vrijeme sve teih posljedica bratoubilake borbe, a i irenja
partizanskog pokreta, protiv politike terora i nasilja u Hrvatskoj ustaju redom
i poglavar katolike crkve nadbiskup A. Stepinac, i predsjednik Matice hrvat-
ske i hrvatski nacionalni ideolog profesor Filip Lukas, koji osuuje protuza-
konitosti na glavnoj godinjoj skuptini na poetku 1942, zatim i hrvatski mu-
slimanski prvaci, te uvaeni dr. Vinko Krikovi koji je u ime liberalnog shva-
anja smjelo zastupao, u saborskom Odboru za pravosue i bogotovlje,
potrebu pravnog ureenja slobode vjeroispovjesti. U isto vrijeme sinod SPC,
koji je za zamjenika patrijarha (Gavrila Doia koga su Nijemci zatoili u crno-
gorskom manastiru Ostrogu) izabrao skopskog mitropolitu Josifa Cvijovia,
poduzimao je sa svoje strane korake u duhu patrijarhove poruke da prema
novom stanju trebamo da uinimo sve da se sredi i normalizuje stvar pravoslav-
lja u novoj hrvatskoj dravi. Tako O brkneevi i dolazi u Zagreb (u svojstvu
pravnog savjetnika), gdje u ulozi glavnog pregovaraa o uspostavi i ustavu
Hrvatske pravoslavne crkve bude u tri navrata primljen na razgovore i kod
Pavelia. Koliko o uspostavi HPC toliko i o izboru preosv. Germogena kon-
taktovane su rumunska, bugarska i grka pravoslavna crkva i vaseljenska patri-
jarija u Carigradu, a neslubeno su obavijetavani i srpsko-pravoslavni pa-
trijarh u internaciji Gavrilo Doi i njegov zamenik mitropolit Josif Cvijovi.
Patrijarh Doi bio je suglasan i sa izborom preosv. Germogena kao Glavom
HPC u asti metropolita, dok bi se imenovanje patrijarha imalo rijeiti nakon
rata, u normalnim prilikama. (Sam Germogen bio je inae jedan od najviih
velikodostojnika ruske pravoslavne crkve, profesor bogoslovije, arhimandrit,
arhiepiskop, pa novomoskovski metropolit, koji se u izbjeglitvu nakon okto-
barske revolucije nalazio najprije u Grkoj a od 1922. u Jugoslaviji, pred rat
u manastiru u Hopovu u Srijemu.) Obrkneevi navodi uz Germogena vie
desetaka imena crkvenih dostojanstvenika i sveenika HPC, a takoer i ubr-
zano okonanje studija mladih bogoslova koji su postavljani na upranjene
parohije. Po njegovu, potpuno su neosnovana tvrenja da je HPC bila samo
usta.fka izmiljotina koja da je okupila samo pet-est ruskih popova. Nasuprot
tome, HPC je obnovila pravoslavlje, nije bilo vie ni jednog prijelaza na kato-
lianstvo, a dobar dio onih koji su iz straha preli vratio se u svoju vjeroispo-
vijest. to se tie vlasti NDH, tamo gdje je HPC mogla biti uspostavljena - s
obzirom na partizanski i na etniki pokret - mogla je i normalno da funkcio-
nile631.
A kad je rije o rtvama 203 pravoslavna sveenika, koje Dedijer navodi
u spomenutom zakljuku o genocidu u NDH, onda se i o njima ne moe suditi
neovisno od svega zbivanja. Jer za isto vrijeme, u istim tim ratnim prilikama
631 Usp. M. Obrknefevi, n.dj., 235-7, 239-40, 243-4, 257

na tom tlu i katolika je crkva pretrpjela ne manje gubitke. Nadbiskup Stepi-

nac uputio je u ime katolikog episkopata (22. rujna 1945) predstavku maralu
Titu u kojoj stoji da su u tijeku etiri godine: poubijana 243 katolika sv~eni
ka, nestalo ih 89 a 169 nalaze se po logorima i zatvorima, meu kojima i jedan
biskup, dok se za sudbinu drugog ne zna. U pastirskom pismu biskupske kon-
ferencije (istog dana) brojkama tih rtava dodaje se i 26 bogoslova, redovnika
i redovnica, te navodi da je }}samo u franjevakom samostanu na irokom
Brijegu ubijeno 28 redovnika, od kojih nijedan nije ni dirnuo oruje. A u
svojoj zavrnoj rijei na sudskom procesu (3.X.1946) Stepinac e rei: }}Po-
novno tvrdim pred svima: 260--270 (katolikih) sveenika poubijano je za vri-
jeme rata 632 Ovakve injenice Dedijera ne zanimaju. tovie, na izvjetaj (iz
veljae 1942) predstavnika NDH Ruinovia kardinalu Maglioneu da su etnici
u NDH poeli paliti sela i klati ljude, te da je >>U tom nasrtaju platilo i mnogo
katolikih sveenika svojim ivotom, navevi pri tom i Sluaj upnika kojeg
su etnici najprvo opljakali, a zatim zapalili u upnom dvoru - Dedijer e
uzvratiti kao da slinih sluajeva uope bilo nije. Na ovako laan i glup nain
prikazivao je ustaki predstavnik prvom ovjeku do pape u Vatikanu pokolj
Srba 633 .
A kako stoje stvari glede prijelaza pravoslavaca na katolianstvo, zbog
ega Dedijer i drugi izravno optuuju Stepinca i katoliku crkvu, ukljuujui i
Vatikan, za genocid nad Srbima?
Kako se olako i neodgovorno prilazi i tom pitanju, oituje se ve i u
tome, to i Dedijer i svi ostali koji podiu i tu optubu govore o pokrtavanju((
ili prekrtavanju, a to je neispravan naziv jer nije rije ni o jednom ni o
drugom ve o vjerskom prijelazu. Tko je, naime, jednom krten u jednoj od
kranskih crkvi, pa tako i u katolianstvu ili pravoslavlju, ne treba pri prije-
lazu u drugu biti ponovno ni po krtavan niti prekrtavan.
Dosljedno svom oslikavanju povijesnih dogaanja Dedijer je 1981. napisao
da )>mnogi dokumenti takoe utvruju uee Vatikana u prevoenju preko
200.000 pravoslavnih stanovnika u katoliku veru, koje je izvreno u okolno-
stima pogroma nad Srbima 634 Dakako, dokumenata koji bi potvrdili navedeni
broj, a i stvarno sudionitvo Vatikana, tu nije bilo. U svom kapitalnom djelu
Vatikan i Jasenovac Dedijer se u cijeloj Glavi V, pod naslovom Verski genocid,
bavi pripremama za prekrtavanje((, izjavama svjedoka o >)nasilnom prekrta-
vanju, te kako >>Svi prekrteni Srbi postaju Hrvati(( - to je naznaeno ve u
naslovima vie poglavlja te glave 635 . Ve smo se bavili nainom na koji Dedijer
openito zasniva svoje hipotetine tvrdnje o odgovornosti katolike crkve, Va-
tikana i osobno Stepinca za genocid, a sad to moemo vidjeti i na primjeru
broja po Dedijeru ))prekrtenih Srba.
632 Usp. A. Benigar, n.dj., 519-20, 542, 585.

633 V. Dedijer, Vatikan i Jasenovac, 463-4.
634 V. Dedijer, Prilozi, 2, 539.
635 V. Dedijer, Vatikan i Jasenovac, 453,454,470,490.
Dedijer e se pozvati na memorandum, koji je prema sudskoj optubi

Stepinac navodno predao papi Piju XII (18. svibnja 1943), u kojemu stoji da
s nestankom NDH ne bi bilo uniteno samo onih cca 240.000 prelaznika sa
srpskog pravoslavlja, nego i itavo katoliko puanstvo, pa zakljuuje:
Na ovaj nain smo doznali, da je do maja 1943. broj prekrtenih Srba u
NDH iznosio oko 240.000.
Ovo e popratili i komentarom da to znai da se broj prekrtenih Srba
u 1942/3 poveao za novih 140.000. Pri tom se pozvao na izjavu koju je nad-
biskup Stepinac dao Ruinoviu, ali je navodi samo djelomino kao da je navi-
jestio dalje prelaenje, a zapravo je rekao (na poetku 1942) da je moglo biti
prevedeno do 400.000 a nije nego tek 100.000 zbog kanonskih razloga. A uz
put je zaboravio dvije, za nj jamano, nevane injenice. Prvo, da poslije
uspostave Hrvatske pravoslavne crkve, u proljee 1942, vie nije bilo prijelaza.
I drugo, da je za taj toboe vjerodostojan Stepinev memorandum Papi, brani-
telj nadbiskupa Stepinca dr. Ivo Politeo naveo neoborive dokaze protiv auten-
tinosti izvjea-kopije, s kojima se barata smatrajui ga ustakim falsifika-
tom ili bar ustakom tvorevinom. I to na temelju izjava i djelatnosti dr. A.
Stepinca, te podrobne ralambe sadrajne i formalno-stilske strane dokumen-
ta, kakva je uobiajena u saobraaju sa Svetom stolicom. A s ovako utvrenom
istinom, o dokumentu na koji se poziva, Dedijer se mogao upoznati i iz Priloga
svojoj knjizi u kojima je prenio u inozemstvu objavljenu obranu dr. Politea636
No, kad bi Dedijer pridavao iole vanosti takvim istinama, kao i onima
to ih o vjerskom prijelazu iznosi zaista istinoljubiv pravnik pravoslavne crkve
M. Obrkneevi, kako bi onda gradio svoje povijesne genocidne kule, koje su
toliko jednostrano iskrivljene da u njima Vuk Drakovi i slini nalaze izliku
za svoje udovine napadaje na nadbiskupa Stepinca kao duhovnog oca usta-
kog genocida"', te za svoje zgraanje nad misama u slavu jasenovakog kr-
vnika Alojzija Stepinca"'.
Samo se po sebi razumije da nije, i ne moe biti, sporna injenica da je
do prijelaza znatnog broja pravoslavaca na katolianstvo (ini se da je brojka
od oko sto tisua najpriblinija) dolo pod nenormalnim okolnostima. Ali bu-
dui da je sam taj in znaio mogunost izbavljenja od prijeteeg genocidnog
unitenja, ili protjerivanja u Srbiju, to zapravo nema opravdane osnove da se
sam prijelaz u datim uvjetima, oigoe genocidom. Osobito stoga to do prije-
laza nije dolazilo po nalogu ustakih vlasti ve na zahtjev samih pravoslavnih
vjernika upravo da bi izbjegli stvarna genocidna zlodjela to su ih ustake vlasti
provodile nad Srbima, bilo po programu rjeavanja srpskog pitanja, bilo iz
odmazde za etnike-ustanike postupke prema hrvatskom puanstvu ili za
partizanske protiv ustanova i organa NDH. Znakovito je da je malo tko do-
"' Isto, 464,534,709--12.

637 Vuk Drakovi u Zahtevu Saboru SRH, v.bilj. 171.
638 Vuk Drakovi u odgovoru Vjesniku v.bilj. 172.
sada pokuao problem tog vjerskog prijelaza razmotriti s objektivnog zdravora-

zumnog motrita, osim ve spomenutog M. Obrkneevia. Po njemu, ve samo
proglaenje Pavelieve NDH pobudilo je kod pravoslavnog puanstva potrebu
prilagodbe i lojalnosti prema hrvatskoj dravi, s jedne strane, a s druge, stvo-
rilo psihozu neizvjesnosti i straha. U psihozi straha neki bjee (ak jo i nepro-
gonjeni) u Srbiju ili u talijansku okupacionu zonu, a drugi pokuavaju izbjei
moebitne progone vlastitim poduzimanjem koraka za prijelaz na katolian
stvo, a tu i tamo i na protestantizam. A bilo je i sluajeva >>prelaza nekih
pravoslavnih na katolianstvo iz uverenja da se vraaju na veroispovest svojih
eredaka<<, o emu govore predstavke delegacija iz okoline Slunja i s podruja
Zupe Baranja dr. Paveliu i dr. Heferu. Stoga Obrkneevi zakljuuje da je
)>neosporno netana i propagandna tendenciozna kako velikosrpska tako i
slubena teza, jer: ))prelazi nisu bili ni prisiljavani niti su bili u nameri dravnih
vlasti NDH, nego su usledili jer je samo pravoslavno stanovnitvo dolo na tu
misao i izvrilo ga dobrovoljno i sopstvenom inicijativom, ali je to uinilo iz
straha i da se spasi eventualnih nasilja. U obrazloenju ove svoje tvrdnje
navodi: (l) da su se katolike crkvene vlasti opirale prijelazima, ako nisu zah-
tijevani slobodnom voljom, i samo u sluajevima akutnih progona prihvatale
prijelaze ))kao brzo sredstvo zatite pravoslavnih; i (2) da >>Vodee linosti
ustakog pokreta >>nisu bile ni naroito prokatolike niti naroito protivpravo-
slavne ve su >>bili protivsrpski i samo kroz to i u vezi sa time protivsrpskopra-
voslavni - ali ne i protivpravoslavni. (A u potkrepu navodi pravoslavce u
redovima NDH i odline odnose s pravoslavnim Makedoncima, Bugarima, Ru-
munjima, Ukrajincima, Rusima.) 639
Ovakvo rasuivanje potvruje i izjava nadbiskupa Stepinca, da je morao
premjetati neke upnike jer im je prijetila opasnost da budu ubijeni od pravo-
slavnih zato to su, drei se vjerskih propisa, otezati s prijelazima. injenica
je, da se u prolo ratno vrijeme Crkva morala provlaiti kroz potekoe kao
zmija, a ila je na ruku srpskom narodu s nakanom da mu se pomogne, kako
se dalo i moglo 640 .
O istinitosti tih navoda postoji dovoljno vjerodostojnih svjedoanstava i iz
redova Srba. Jedno od takvih je i ono dr. ing. i arh. Marka Vidakovia, prvog
doktora tehnikih nauka beogradskog Sveuilita, koji je kao Srbin sve vrijeme
rata proveo u Zagrebu, razvijajui veliku karitativnu djelatnost, s osloncem na
Kaptol i osobnu potporu nadbiskupa Stepinca, za spaavanje i pomo progo-
njenim Srbima i drugima. Poto mu nije bilo doputeno da svjedoi na procesu
na kome se sudilo dr. Stepincu, Vidakovi je svoju dokumentaciju o tome da
su prijelazi na katolianstvo znaili spaavanje pravoslavaca predao vl. dr. J.
Ladiki, >>kao zahvalu kardinalu Stepincu, a izvjea (referate) o svojoj ratnoj
fU9 Usp. M. Obrkneevi, n.dj., 246--50.

640 Usp. A. Benigar, n.dj., 538.
karitativnoj djelatnosti dostavio je: Karitasu i OZN-i (1946), JAZU (1971) i

Svetom Arhijerejskom Sinodu SPC (1973). U pismu Sinodu SPC Vidakovi
opisuje kako se razvijala djelatnost za pomo i spaavanje osuenih, progonje-
nih i ratne siroadi, za putanje iz logora (spominje i masovno putanje iz
Jasenovca), za pomo zatvorenicima i povratinicima, to se sve odvijalo uz
potporu ne samo brojnih graana kao pojedinaca nego i ustanova, od Crvenog
kria i katolikog Karitasa do Saveza banaka, Higijenskog zavoda i dr. A sve
je to mogla organizirati mala grupica ljudi ali samo uz potporu nadbiskupa
Stepinca, tako da je sam Vidakovi imao od dr. Stepinca punomo da svuda
nastupa(m) u njegovo ime~. Kad se u posljednjim danima rata Zagrebom pro-
nijela vijest da prijeti pogibelj za SOO Srba, Nadbiskup je meni lino dozvolio
- pie Vidakovi Sinodu SPC - da svi ti Srbi u Zagrebu, u sluaju opasnosti,
mogu nai sklonite u podrumima Kaptola. Zavrno u svom pismu, a pred
kraj svog ivota (u 84-toj godini), poto je proivio svoj vijek u Zagrebu i
dobro upoznao mentalitet naeg bratskog Hrvatskog naroda, Vidakovi se
smatra ponukanim da Sinodu SPC skrene pozornost na Problem Stepinac
koji postoji i dalje iako u drugom obliku: Naime, kardinal dr. Stepinac je
prvosvetenik bratske Katolike crkve, dinovske svjetske organizacije, kojoj
pripada skoro sav Hrvatski narod ... a poznavajui prisnost Hrvatskog naroda
sa svojom Crkvom, uvjeren sam, da Hrvatskom narodu nije i ne moe biti
svejedno da li njegov kardinal lei u katedrali kao osuenik, kao pomilovan ili
kao rehabilitiran. Bilo bi lakomisleno ignorirati ovu injenicu, na to skreem
panju Svetom Arhijerejskom Sinodu, bona fide 641
Moe li se, i smije li se, i u ime kakvih naela i nakana prelaziti preko
ovakvih svjedoanstava sudionika? Zato o njima nema ni uha u Dedijerovim
i slinim knjigama?
A da stvar nije toliko, pa ni uope, u nepoznatosti injenica ve u njihovu
tumaenju, dotino iskrivljavanju i prikrivanju, moe posluiti primjer jo jed-
nog dobronamjernog srpskog gledanja na problem Stepinca. Prota Andreja D.
Dimitrijevi, srpsko-pravoslavni paroh i nastojatelj katedrale Sv.Save u New
Yorku (koji je postao sveenik 1953. u Poarevcu), u svojoj izjavi 1975. pie:
Posedujem imena i dokumentacije koliko je Njegova Eminencija pomagao za
vreme rata ne samo Hrvatima, nego i Jevrejima i Srbima. On je prvi osnovao
Caritas u Evropi ... Blaenopoivi kardinal dr. ALOJZIJE STEPINAC je po
miljenju mnogih duhovnika od kojih sam lino sluao najvei apologeta dva-
desetog veka jer je branio svetu veru hriansku u najteem periodu kada je
bila kao to je jo uvek ugroena ... 642
641 Dr. Marko Vidakovi, Predmet: ratno doba u savremenom sjeanju, Svetom Arhijerej-
skom Sinodu SPC Beograd, Zagreb, 25.08.1973 (kopija u mom posjedu- F.T.).
642 Vlastoruno pisana izjava s nadnevkom New York 10.Feb.l975 i s potpisom: Prota
Andreja Dimitrijevi, Srpsko-pravoslavni paroh i Nastojatelj katedrale Sv.Save u Njujorku (Foto-
kopija u mom posjedu- F.T.)
A s obzirom da Dedijer ne pridaje vanosti onim ))dokumentima i svjedo-

anstvima to se ne uklapaju u njegovu povjesticu, to ne iznenauje to prelazi
preko slinih ocjena o Stepincu zabiljeenih u svijetu, a valja podsjetiti da je
on jamano zaboravio i na spoznaje do kojih je morao doi i kao pripadnik
ueg politiko-propagandnog kruga oko najvieg dravno-politikog vodstva
SFRJ u poratna doba. Pa bi se i na njega morala odnositi svojedobna izjava
Milovana ilasa, koju je ovaj dao Ivanu Metroviu, u New Yorku, u prisutno-
sti ambasadora Save Kosanovia: )>Svaki pametan komunist znade, da je Stepi-
nac neduan i da je suen samo zbog politikih razloga, a koja je imala veliki
publicitet u svijetufH3 . A ne bi mu smjela biti nepoznata i sva pozadina izjave
to ih je pedesetih godina davao predsjednik Tito za zapadnu javnost (senatoru
Blair Moodyju, C.L. Sulzbergeru, dopisniku New York Timesa, 1950. i E.
Korryju, dopisniku United Pressa, 1951). U tim je izjavama Tito, naime, izja-
vio da je Stepinac morao biti suen jer nije prihvatio da ode u inozemstvo, a
pravoslavno ga puanstvo smatra ratnim zloincem, a i neputanje iz zatvora
obrazlagao je nezadovoljstvom tog ivlja, pa i time da bi se ))ruski agenti<<
mogli posluiti oslobaanjem Stepinca ))za pokuaj unutranjeg razdora<<. Da-
kako, osim ovih razloga, postojali su i drugi, dublji, ideologijske i meunacio
nalne naravi. Ali je zanimljivo da Tito pri tom naroito istie problem Unutra-
njeg jedinstva(?!), i u svezi s njim otvoreno kae: Bilo je sluajeva u svijetu
da su i neduni ljudi, u interesu drave, sjedili u zatvoru, pa ak i glavu gubi-
lib-14.
Kasnije, u svojoj knjizi, Sulzberger e zabiljeiti i veoma pohvalne ocjene
pape Pija XII o Stepincu kao plemenitom i neustraivom ovjeku i crkvenom
veledostojniku, dokazujui da su ruski pravoslavni carevi bili blai prema kato-
licima nego boljevici i komunisti u nae doba. A govorei o obljetnici Stepin-
eve smrti (1988) msgr V. Stankovi podsjetit e na svijetu poznata >)svjedoan
stva dvojice velikih papa naeg vremena, Ivana XXIII i Pavla VI, koji su bili
tvorci vatikanske istone politike i zagovornici uspostave diplomatskih od-
nosa izmeu SFRJ i Svete Stolice. Papa Ivan XXIII izrazit e (1960), u bazilici
Sv.Petra, izvanredno potovanje, ljubav i divljenje prema gorljivu apostolskom
radu kardinala Stepinca, koji se i u svojoj oporuci uzvieno odnosi prema O-
nima koji su mu nanijeli tako nepravedne patnje, ponavljajui Kristove rijei:
Oprosti im Boe, jer ne znaju to ine! A kardinal Montini - kasniji papa
Pavao VI- rei e (takoer, u povodu smrti, 1960) da je Stepinac bio >>nadbi-
skup jedne od najuglednijih i najveih biskupija svijeta, natpastir i duhovni
predstavnik svoga naroda. Njegovu presudu to otvara upit: Zloinac ili mu-
enik? moe se pripisati onoj - poput Sokrata i Krista - to osuenom slui
na ast, a onome, koji se tu osudu usudio izrei, donosi osudu cjelokupnog
on Usp. V. Nikoli, Stepinac ... ll, 54.

644 Isto, I, 286-90. 316-20, 382-5.
ovjeanstva. Dokaz: mogao ju je izbjei da je htio od slobodna i ponosna

ovjeka postati poslunim slugom, a ni svoju zemlju nije htio napustiti iz
ljubavi prema njoj645
Kao to vidjesmo i meu Srbima ima takvih koji Stepinca smatraju zaslu-
nim za pomo pravoslavnom puku i stoga ga visoko cijene. Ali nasuprot njima
ima i takvih koji svojim nesuvislim dedijerovsko-drakovievskim povijesno-ge-
nocidnim izopaenjima ionako strahotne povijesne zbilje, u sadanje nae do-
ba napadaju ee i bezobzirnije - jamano podjednako zbog Stepineva i
katolianstva i hrvatstva.- negoli to se to inilo u poratno doba sa stajalita
revolucionarnog makijavelizma i ideologijske iskljuivosti. I ta pojava, razu-
mije se, nije sluajna nego je povijesno uvjetovana, ali dobiva krajnje zabrinja-
vajue dimenzije kad se zaodijeva u znanstvena i umjetnika oblija, priguu-
jui svaki glas razboritog i trijeznog razmatranja starih i novih povijesnih pro-
blema.
U knjizi Na braniku vere i nacije dr.arko Gavrilovi rei e (1986): Je-
zivo je kad hriani strahuju od nazovi hriana, kad pravoslavci strahuju od
rimokatolika646 A dr.Dragoljub ivojinovi, profesor beogradskog Filozof-
skog fakulteta, katolianstvo u Hrvatskoj svodi na k/era-faizam. Po njemu:
Dugovekovna i stalna politika pokrtavanja nekatolikog ivlja u naim kra-
jevima kulminisala je na najdrastiniji nain 1941. godine. I on se poziva na
dokumente koji pokazuju da je Stepinac bio duom i telom za ustaki po-
kret, pa onda ne iznenauje kad dri da se u razmatranju fenomena klerofa-
izma i ustatva moe govoriti o iroj bazi zla i zlodela. Nju nisu inili samo
kler i samo ekstremne desniarske snage okupljene oko Pavelia. Zakljuak
se sam namee, uostalom znamo ga i od Terzia. No, Terzi je u potrazi za
izvorima Jasenovca ipak stigao samo do 19. st., do Ante Starevia, a nije ak
ni hrvatstvo do te mjere poistovjetio s klerofaizmom. Profesor ivojinovi ide
dalje i od njega i od vjerskog i nacionalnog apostate Viktora Novaka. Za nj je
Stepinac, kao spiritus movens suradnje katolikog klera i ustakog pokreta,
bio ak neto uzdraniji od drugih katolikih prelata. U agresivnije i eks-
tremiste spadali su i biskupi Ivan ari u Sarajevu, i Janko imrak u Zagrebu,
i Jozo Gari u Banja Luci, a danas su u onom agresivnijem delu katolikog
klera okupljenom oko zagrebakog mitropolite kardinala Franje Kuharia,
koji brani jednu ideju, jednu politiku i jednu linost koji se teko mogu odbra-
niti. A sve ono to se zbivalo u dvadesetom veku i kulminisalo u NDH, nije
novi fenomen. Tenja ka masovnom pokrtavanju pravoslavnog stanovnitva u
645 C.L. Sulzberger, A Long Row of Candles-Memoires and Diaries 1934-1954, Macmillan
1969, 379 (usp. V. Nikoli, n.dj., Il, 397); Discorsi, messagi, colloqui del Santo Padre Giovanni
XXIII, Vatican, 1961, II, 202-5; Rivista diocesana milanese, 1960, 110-112 (Usp. AKSA,
12.2.1988, 6(1925), Prilog ll; V.Cvrlje, Vatikan u suvremenom svijetu, Zagreb, 1980, 103-114,
346 i dr.
646 Dr. arko Gavrilovi, Na braniku vere i nacije, Beograd 1986 (usp. Glas koncila, XXVI,
30, 26.07.1987).
Hrvatskoj, Bosni, Slavoniji i Sremu stara je(c. Taj fenomen zapazio je ivojino-
vi jo u 16, 17. i 18. stoljeu >>kada je unijaenje pravoslavnih bilo stalno
prisutan napor. Vatikanska politika ))pokrtavanja pravoslavnog ivlja stalna
je i dosljedna. Bez obzira na promjene okolnosti u >)razliitim epohama od
tog se cilja >>nikada nije trajno odustajalo. Ideji Viktora Novaka ))o konstan-
tnom pritisku Bea i Vatikana na nae krajeve, ivojinovievi novi izvori
daju tako novi sadraj -klerofaizma. No opti zakljuak o dubokim vreme-
nima klerofaistikog zlodela nesumnjiv je i neporeciv 647 Uvaeni profesor,
koji je pisac jedinstvene trilogije o politici Vatikana u doba prvoga svjetskog
rata i kao to vidjesmo takoer znanstveno pie o pokrtavanju, prihvatio se
da pie (1987) predgovor srpskom prijevodu pamfletistikog knjiuljka to je
pod imenom Herve Laurifre objavljen 1951. na francuskom pod naslovom
Assassins au nom de Dieu. Meutim, pisac tog spisa (prema otkriu Branimira
Donata) jest zapravo Branko Milju, politiki emigrant iz redova kraljevske
jugoslavenske diplomacije, to je - po svemu sudei - moralo biti poznato i
M.B. Pavloviu, kao prevoditelju parikog izdanja srpskog sastavljaa na
srpski, a i sveuilinom profesoru D.R. ivojinoviu kao piscu predgovora
beogradskog izdanja. Ubice u Boje ime - to su Hrvati, za koje se ve u pred-
govoru francuskom izdanju kae da poto su ubili kralja naumie da iupa
ju sve one koji su pripadali neukrotivoj i ponosnoj srpskoj naciji (uz idove
i Cigane) i zar nisu tako sami sebe odstranili iz krila Katolike apostolske i
rimske crkve. U tom, mrnjom zatrovanom, protuhrvatskom tivu pie se na
nain ratno-hukake publicistike, a s takvog iskljuivo srpskog stajalita da se
kako o hrvatskom (ustakom) tako i o makedonskom nacionalno-revolucionar-
nom pokretu (VMRO) govori rijeima: stara gangsterska druina od profesio-
nalnih bandi ta itsl 648
Znakovito je da prof. ivojinovi i samom predgovoru daje isti naslov
UBICE U BOJE IME s dodatkom NEKOLIKE MISLI. I tu zaista ima
647 Duboki koreni zlodela. Intervju Miodraga Kujundia s prof.dr. Dragoljubom ivojinovi-
em, Nedeljni dnevnik, Novi Sad, XLVI, 14502, 15.03.1987, 6-7. U okviru intervjua istaknuti
(medu inim) ovi podaci: Dr. D. :ivojinovi profesor je istorije novog veka na Filozofskom
fakultetu u Beogradu; bio na postdiplomskom studiju u SAD, a na istraivanju u Velikoj Britaniji
i Italiji; Disertacija (1966) SAD, Italija i nastanak Jugoslavije 1917-1919 godine; Objavio >>jedin-
stvenu trilogiju: SAD i vatikanska politika 1914-1918; Vatikan i prvi svjetski rat; Vatikan i stvara-
nje jugoslovenske drave 1914-1920.
648 Herve Lauriere, Assassins an nom de Dieu, Paris 1951, srpski prij.: Ubice u Boje ime;
Preveo Mihailo B. Pavlovi; Predgovor napisao prof. dr. Dragoljub :ivojinovi, Beograd, 1987,
161; v.str. 13-4, 19 i dr.
Branimir Donat, Rije u evdeliji, na Skuptini Saveza pisaca Jugoslavije (3--6.1istopada
1988) na temu Jugoslavija i jugoslavenstvo, Oko, XVI, br. 435, str. lO. Tu u dodatku svojoj
rijei, a odgovarajui na osvrt M. Gligorijevia i M. Srekovia, Donat S punom odgovornou
navod_i ~a je H. f:auriere doista pseudonim iza kojega se krije Branko Milju prijeratni jugosla-
;~~:~r ~~:~~~~:i~~k~~~~~ ~=~s:z~fe ~r;~;3:o~~~~lt~~ai;~ ~ ~:J: ~~e~t~e~n~~u:!~~e~ ~:o p~~~~
to da ivojinovi spominje vie puta radove B. Miljua u svojoj najnovijoj knjizi Varvarstvo u ime
Hrista, to ju je napisao zajedno~ Dejanom V. Luiem.
nekoliko misli koje znae produbljivanje teza to smo ih imali prilike pratiti
od Nikole Stojanovia do Terzia, Dedijera i Vuka Drakovia. U promicatelje
filozofije asimilacije srpskog i pravoslavnog ivlja pored Ante Starevia
oca hrvatske nacije uvrten je i dr. Ante Trumbi, a otkriveno je da je sve-
tenstvo vrilo izuzetno snaan uticaj na seljatvo to je dolo do izraaja u
predveerje drugog svetskog rata u pokretu Hrvatske seljake stranke, a za-
tim se veliki deo katolikog klera izjasnio otvoreno ili podravao prikriveno
ustaki pokret. Svoju naprijed spomenutu ocjenu, kojom je k/erofaizam i
ustatvo proirio na sve slojeve hrvatskog naroda, ovdje je digao na viu razinu,
davi toj pojavi naziv kleronacizam! U spominjanju primjera suradnje katoli
kog klera s ustaama, poet e Od nadbiskupa vrhbosanskog Ivana Saria i
njegovog tienika Boidara Brala, pa do najsadistikijeg ubice fra Miroslava
Filipovia-Majstorovia, kome je drugi deo prezimena bio pridodat zbog njego-
vog majstorstva u ubijanju i klanju. Jamano, nov prilog jasenovakom mitu.
Tako je dr.D.R. ivojinovi, profesor beogradskog sveuilita, dopunio 1987.
ionako stekliko jednostran pariki spis iz 1951, a glede Jasenovca ak i ispra-
vio. Naime, tobonji Francuz Lauriere (alias B. Milju) pisao je svoj tekst u
doba kad fenomen Jasenovca jo nije bio razvijen do svoje ovodobne mitske
veliine pa u njemu stoji da je U Jasenovcu ubijeno najmanje 50.000 ljudi!
A to je, dakako, prema ivojinoviu netana tvrdnja jer nije iskljueno da
broj bude i vei od 700.000, usprkos nastojanja pojedinaca ukljuujui i nad-
biskupa zagrebakog kardinala Kuharia, da ga svede na 40.000 ljudi649 ivo-
jinovi pri tom tek sluajno zaboravlja da je taj broj Kardinal naveo prema
optubi protiv svoga predasnika.
A da broj pogubljenih u Jasenovcu bude i vei od 700.000 za to se
zduno potrudio i sam ivojinovi. On je, naime, ubrzo poslije svojih predgo-
vornih misli o Ubicama u Boje ime, iznio nove tvrdnje radi daljeg uv
rivanja i uveavanja jasenovakog mita. Zajedno sa stanovitim Dejanom
V.Luiem, ivojinovi je 1988. objavio knjigu Varvarstvo u ime Hristovo.
Ve po naslovu ta je knjiga istosmjerna s prijevodnim pothvatom, ali ga po
opsegu ak deseterostruko nadmauje, a po metodi znanstvene utemeljeno-
sti, i pogotovu po svojim povijesnim porukama- nedvojbeno pripada istobit-
noj sustavnoj ciljnosti. Tu se- pozivom na Komisiju za utvrivanje ratnih zlo-
ina, ili na slinu literaturu, a i na osnovi izvoda iz opisa nepoznatog logora-
a, ili pak i novinskih izvjea o kazivanju preivjelih - iznosi tvrdnja da je
840.000 lica pobijeno u Jasenovcu. A da ivojinovi i Lui iznose tu brojku
kao vjerodostojnu istinu, proizlazi iz toga to je - valjda kao neosporivu doka-
zanu istinu - iznose u meunaslovu XXVIII. glave svoje knjige (u kojoj se
bave Tehnologijom genocida prema srpskom narodu). No, ta bi brojka po
njima mogla biti ak i vea jer u prethodnom tekstu, ovjerovljenom takoer
649 H. Lauri~re. n.dj., 5-11.

posebnim meunaslovom, stoji: UBIJANO JE 500-800 ZATVORENIKA

DNEVNO. S obzirom na to da je jasenovaki logor trajao 1337 dana (od
20.08.1941. do 21.04.1945), takva tvrdnja upuuje na broj pogubljenih od
668.500 do 1,069.600, ili po prosjeku (650 dnevno) na 869.050. Na osnovi ta-
kvih povijesnih osvjedoenja onda nije teko donositi ne samo zakljuak (o-
pet naslovni) da je Jasenovac - najvee muilite u istoriji ovjeanstva<<, ve
i povijesne prosudbe, sudove i presude s dalekosenim nakanama, usmjerenim
na to da se za ratna zlodjela na teritoriju NDH utvrdi povijesna krivnja i odgo-
vornost svega hrvatskog naroda, ne tek jednostranom prikazbom Pavelieva
ustakog pokreta nego i Maeka i HSS-a, a navlastito Stepinca i katolike
crkve. U tom pogledu ivojinovi-Luieva knjiga - koja se pojavila kad je
ovaj rukopis ve bio predan za tisak - samo je nov i jo izrazitiji prilog slinim
shvaanjima o kojima je bilo rijei. Svojom knjigom autori su ili za tim da
))novom graom i materijalima dopune Novakov Magnum Crimen, to bi ))o-
moguilo da se zaokrue stvari i otvore novi problemi, i sagledaju dimenzije
monstruoznosti i zloina koji su bili inspirisani i voeni od vrhova Katolike
crkve. A ta se bavila ))pripremama verskog rata protiv Srbije jo od prije
prvog svjetskog rata. Pa stoga: >>Monstruoznost i masovnost ustakih zlodjela
nisu bili proizvod incidenta, ve dugotrajne indoktrinacije koja se provodila
kroz verske organizacije. Pri tom autori ne tede ni slovensku Katoliku cr-
kvu, podsjeajui da je u njenom glasilu 1914, u pjesnikom sastavu, prvi put
istaknut bojni pokli >>Srbe na vrbe, a zaboravljaju jugoslavensku, to e rei
i prosrpsku, usmjerenost i visokih katolikih prelata, kakvih je bilo od Stros-
smayera i Rakoga do Ritiga i D. Mandia, a pogotovu politiku Koroeve
slovenske pa i hrvatske klerikalne stranke nakon ujedinjenja. Uloga Maekova
vodstva HSS-a (u doba raspada Jugoslavije i u NDH) prikazuje se, u duhu
terzievskih optuaba, kao djelatnost na >>Ostvarivanju velikohrvatskog ovini-
stikog plana. ivojinovi i Lui navode i svjedoenje Glaisea v.Horstenaua
da su prvaci HSS-a bili >'na odreeni nain jugoslavisti i >>Skroz-naskroz an-
glofili, ali to ne mijenja predodbe ovih historiara o njima, oito zato to >>oni
nisu hteli da se odreknu ni stope od istorijskih zemalja, i to kako u Bosni tako
i u Sremu. Pisce Varvarstva ne dojimlje se ni Horstenauova potvrda o Stepin-
evoj otrijoj osudi ustakog terora i njemakog rasizma negoli partizana i sa-
mog komunizma, protiv kojeg je inae oduvijek bio. Za ove pisce istorijski je
falsifikat<< da je s Turcima dolo pravoslavno puanstvo u hrvatske zemlje,
iako e na jednom mjestu i sami napisati da je Drina >>bila dugo granica kato-
lianstva. Oni mniju >>da je hrvatski ovinistiki plan u potpunosti jednak va-
tikanskom, o kroatizaciji i verskom preiavanju teritorija do Drine<<, osuu
jui podjednako za genocid i Pavelievu NDH i Vatikan i Kaptol, a ne prisje-
aju se ni za tren >'srpskog ovinistikog plana o ))ienju srpskih zemalja,
zapadno od Drine do zajednike granice sa Slovenijom, od hrvatskog katoli
kog i muslimanskog puanstva. Pri svemu tome zaudno je da i uvaeni pisci,
najviih akademskih zvanja, svoje prosudbe zasnivaju ne samo na nevjerodo-
stojnim izvorima, pa i apokrifnim dokumentima (kao to to ivojinovi i Lui

ine s Grisogonovim tobonjim pismom Stepincu), ve da skoro pola stoljea
nakon rata, u tumaenju povijesnih zbivanja budu na razini ratno-osvetnikog
ili revolucionarnog politikog razraunavanja. A u poneemu pae i steklikiji,
izvan svake znanstvene objektivnosti i razboritosti. To se u ovoj knjizi ogleda
zorno ve u naslovima: Sifilis i klerikalizam ... (pri emu je ovaj posljednji u
svemu inaica za katolianstvo); Supilo postaje katoliki ekstremista, te mu
se pripisuje da Jugoslavensko ujedinjenje svodi na - osvajanje pravoslavne
Srbije; >>Hrvate vode svetenici a oni e se jednog dana boriti i protiv Srba;
Kroz Jugoslaviju treba pokatoliiti narod ili ga prevesti u uniju; Konkordat-
ska klopka; Srpska pravoslavna crkva trai pomo naroda u borbi protiv
hegemonije (Katolike crkve); andari popa Koroca u brutalnoj akciji;
Reagovanje na rimokatoliki hegemonizam pod zatitom jugoslovenske dra-
ve (rije je o Kraljevini); Program velikohrvatskog ovinizma; Jezuitski
moral; ( ... ) Jadikovka krvavog nadbiskupa; Iste diple: Vatikan, episkopa!,
NDH (kao to spoznasmo drugi tome dodae jo i CK KPH i Kominternu!);
i onda na kraju- poto je osuen klerikalni poziv Prestanite s prolijevanjem
krvi! jer da je time vren pritisak da se prekine sa izvravanjem kazni nad
ratnim zloincima- zakljuak Delimino zadovoljenje pravde. A kao dokaz
da pravda zaista nije do kraja zadovoljena, pisci nalaze za potrebno da svoju
knjigu Varvarstvo u ime Hristovo zakljue nedvosmislenim znakovitim poruka-
ma. Dajui na predzadnjoj (897) stranici izvod iz Sulzbergerova opisa njegova
posjeta Stepincu u lepoglavskom zatvoru, ivojinovi i Lui navode da mu je
njegov ofer Crnogorac i pravoslavac rekao: Tu je svinju trebalo ubiti! A
iz knjige J. Blaevia (Ma, a ne mir... ) navode sjeanje dra arka Vimpule-
ka, predsjednika sudskog vijea, koje je osudilo nadbiskupa Stepinca, da mu
je neki predstavnik engleske kvekerske vjerske organizacije, koji je takoer
posjetio Stepinca, izjavio da bi Stepinca Englezi osudili na smrt. On bi bio
justificiran - kategorian je kveker koji je inae osobno protiv smrtne kazne.
Prema njemu Englezi vremenske kazne ne bi mogli shvatiti i prihvatiti! A
ne mogu je, proizlazi jamano iz ovoga, ni pisci ove knjige, zbog jednostavna
razloga to - poput prizvanog kvekera - ne dokuuju razlike u poloaju i povi-
jesnoj uvjetovanosti dranja svakog, pa i hrvatskog i srpskog naroda. (A ne
zauuje to se taj Englez nije prisjetio primjera engleskog i irskog naroda.)
Stoga i zavravaju svoju knjigu ovim rijeima:
Kao to je poznato, Stepinac u Jugoslaviji nije kanjen tako! Osuen je
na 16 godina lienja slobode. Izdrao je 6, a posle mu je omogueno da ivi u
Kraiu, gde je i roen. Pravnici su u to vreme smatrali da je to dovoljna
kazna za potsticanje varvarstva u ime Hrista.
Da li bi se sa tim sloile rtve?650
650 Dragoljub R.ivojinovi, Dejan V.Lui, Varvarstvo u ime Hristovo. Prilozi za Magnum
Crimen, Beograd, 1988, str. 913; v.str.:7,44-52,75,126,198,317,366,437,522,545-7,583,667-9,673-
5'731 '752-63 '774-112, 796-9,807 ,816,853-6,887-98.
Meutim, da nikakvog ozbiljnog povijesnog razmatranja, a kamoli ukla-

njanja povijesnih razdora, ne moe biti ako se trai odgovor rtava samo jedne
strane - to bi ipak trebale biti pretpostavke svakom razboritom povijesnom
pristupu, ukoliko se uope eli dokuiti iz kakvih to zakuastih okolnosti izviru
demonske sile meusobnog zatora to opetovano raaju zlokobnim plodovima.
Na ovakvoj razini na kakvoj se kreu pisci Varvarstva -jamano nije mogua
ak ni iole ozbiljnija rasprava o utvrivanju uzronog i injeninog stanja, a jo
manje o posljedicama i pretpostavkama za njihovo premoivanje.
U nisku istobitne historiografske literature uvrtava se istodobno (ove.
llJXX. godin~) i golema dvosveana knjiga Milana Bulajia: Usrw'ki zloini
genocida i suenje Andriji Artukoviu 1986. godine, s posvetom "Stotinama
hiljada ... rtava ustakog zloina genocida, predgovorom V. Dedijera i pogo-
vorom Lj. Kljakia. Ta se knjiga pojavila takoer po okonanju ovog rukopisa,
ali unato svojoj golemosti i sadraju ona ne donosi neke nove ili drugaije
spoznaje glede naeg razmatranja. Stoga se valja osvrnuti samo na njene bitne,
posebne, znaajke u razmatranju ratnih zlodjela. Tu spada prije svega nedo-
sljednost u primjeni objektivne znanstvene metode. Kao pravnik, pisac se - s
jedne strane- pokazuje nepristranim, dokazujui kako je Artukovi osuen za
djela masovnih ubojstava (kod Vrginmosta, Samobora i u Kerestincu) za koja
nema potvrde ni u povijesti NOB-e, a na osnovi lanog svjedoenja Bajre Av-
dia, tek jedinog )>krunskog svjedoka<<, koji se i zbog svoje prolosti (osuivan
na 20-godinju robiju) i iskaznog protuslovlja ne moe smatrati pouzdanim i
vjerodostojnim. No, s druge strane, upuuje otre zamjerke sudstvu SRH to
Artukovi nije suen za zloine genocida nad Srbima (i drugima). A time je,
po miljenju Bulajia i njegovih, sumiljenika pravno sankcionisana mogu
nost da se, u doglednoj perspektivi od nekoliko decenija, sasvim mirno zasnuje
koncepcija poTicanja genocidnog karakreta NDH 1941-1945. Jamano, to je
razlog zato Bulaji ne samo sva zlodjela nego i sveukupnost bivstvovanja u
NDH podvodi pod genocid. A budui da pri tom, u isto doba, na tlu NDH i
Jugoslavije, ne vidi nikakvih drugih genocidnih zlodjela - oit je dokaz da se
i kao pravnik a pogotovu kao povijesni pisac, nije zadrao na tlu znanstvene
objektivnosti. Znakovito je da u sklopu takova njegova pristupa, Bulaji poi-
stovjeuje ustaku vladavinu s katolikom crkvom do te mjere da ak itav
zavrni dio svoje knjige posveuje iskljuivo njenoj odgovornosti za ustaka
zlodjela u NDH i njenim odnosima s Vatikanom. Dakako, nije se teko domi-
sliti da se na taj nain ne otupljuje otrica povijesnog prozivanja hrvatskog
naroda, poto se inae - kao to vidjesmo i u drugim sluajevima - polazi od
istovjetnosti hrvatstva i katolianstva, na emu se uporno ustraje unato ne
manjem igosanju i muslimanstva. I u zaglavku svoje knjige, to ga je naslovio:
"Umjesto zakljuka: poziv na dijalog i utvrivanje istorijske istine, Bulaji ne
ostavlja o tome nikakve dvojbe. Tu on rijeima kardinala Montinija, kasnijeg
pape Pavla VI, podsjea da je A. Stepinac bio natpastir i duhovni predstavnik
katolikog naroda kojega je cijeli narod potivao, a iz govora o njemu pape
Ivana XXIII. istie blagoslov za sve vjernike gorljive i bogoljubne Hrvatske.

Takve ocjene Bulaji uzima upravo za potvrdu svojih gledita, kao i onu izjavu
Artukovia da je Stepinac bio sveti ovjek. A suprotstavlja im sud J. Blae-
via da je Stepinac bio ratni zloinac za deveti krug pakla. Nasuprot tvr-
dnjama o nesukladnosti katolike crkve i Stepinca s ustakom vladom NDH,
Bulaji ponavlja teze da se ne moe odricati odgovornost vrhova Katolike
crkve za podrku ustakom reimu za pokatoliavanje i za sve zloine. U
potvrdu Bulaji navodi nita drugo no pismo Dedijera papi Ivanu Pavlu II (od
06.12.1986), u kojemu je reeno: da je suenje Artukoviu ... obelodanilo
vezu izmeu Pavelieve vlade i Katolike crkve; da jo uvek nisu otkriveni
svi zloini koji su izvreni u Hrvatskoj u toku rata<<, upuuje poziv Papi da
osudi genocid u Jasenovcu, da doe na mesto tih uasnih zloina i da se
pomoli za spasenje due crkve, poto se te strahote ne mogu ni zaboraviti ni
oprostiti! Naravno, rije je o naim duama. A njima Bulaji upuuje Poziv
na dijalog radi utvrivanja istine, ovjekove i boje, kako se ne bi obistinilo
Jovanovo provienje da dolazi vrijeme kadil e svaki ko vas ubije misliti da
Bogu slubu prinosi. To je zakljuna Bulajieva reenica. Ohrabrujua zbog
poziva na raspravu, ali jo tjeskobnija poradi prijetnje da bi opet moglo doi
vrijeme obistinjenja biblijskog predvianja, ukoliko dijalog ne bude bio u
skladu s njegovim jednostranim umovanjem. Jer, emu slui pozivanje na
injenice i dokumenta, ako se vjeruje iskljuivo i jedino u one to upuuju na
sveto evanelje po Jovanu a odbacuje sve to dolazi od onih to ga tumae po
Ivanu?
Primjer za to je i ova (golema, dvosveana) knjiga u cjelini, a evo i kon-
kretnog to se u njoj odnosi na mene osobno. U svezi s Jasenovcem i genoci-
dom moje se ime u Bulajievoj knjizi spominje na dva mjesta. Na prvom se
prenosi tekst iz Miletia da stavove o 40.000 rtava u Jasenovcu podrava
Tuman, na osnovu storniranih popisa stanovnitva ... (II,227). A na drugom
mjestu, poto je osudio likvidiranje svedoanstava o zloinima u samom Ja-
senovcu, Bulaji kae: Sve to omoguuje falsifikovanje izvrenog zloina geno-
cida, javnim tvrdnjama Franje Tumana i drugih dil je u jasenovakim logorima
likvidirano samo 60 hiljada. To su oigledne negativne posljedice stavova da
od logora genocida treba napraviti park hortikulture u kome e se zaboraviti
zloinaki prolivena krv (II,244). Ostavljajui po strani Sitnicu da se moja
brojka od priblino 60 tisua nije odnosila samo na Jasenovac, pitam Bulajia:
na temelju kakvih se to znanstvenih ili moralnih naela meni moe pripisivati
falsificiranje povijesne istine o ratnim zlodjelima - to se i po mome moe
svakome pripisati u genocidnu rabotu - sve da sam svoj sud i donosio samo
na osnovi stomiranih popisa puanstva? Ako onome koji se bavi povijesnim
istraivanjem nije jasno da je popis bio storniran voluntarlstikom, rijeju ne-
znanstvenom odlukom dravno-partijskih monika s obrazloenjem da to zah-
tijevaju interesi dnevne politike, a da e se to u krajnjemu pokazati tetnim i
za one koji su to koristili za jasenovaki mit i genocidne teorije, onda se ja-
mano naao na krivom podruju, ili se pak (potajice) pridruuje onima to su

za Storniranje injeninih podataka da bi na onim drugim mogli graditi svoje
teze i teorije. U tom obzorju Bulajieva knjiga zasnovana je na odve jedno-
stranim pretpostavkama i ne znai prilog stvarnom dijalogu651 .
Iz itavog dosadanjeg razmatranja moglo se vidjeti, da se u okrivljavanju
katolike crkve tobonje njeno ustatvo uzima samo kao dokaz njezina povije-
sna grijeha. Samo njeno postojanje krivo je za postojanje hrvatstva i predstav-
lja pogibelj za pravoslavno srpstvo, ili u najmanju ruku glavnu zapreku za
njegovo napredovanje. Na crti takve rasudbe kreu se sva ona tumaenja hr-
vatsko-srpskih (meunacionalnih i meuvjerskih) odnosa od Nikole Stojanovi-
a, do Dedijera, Bulajia i ivojinovia, ili Gavrilovia i drugih iz glasila SPC.
Tako e, u slubenom glasilu srpske patrijarije Pravoslavlju, Sv. St. Du-
ani, u odgovoru na jedan govor Hrvoja Ituka, iznijeti tezu da su dogaaji u
najnovijoj povijesti, u drugom svjetskom ratu i u Pavelievoj NDH, samo potv-
rda neizmirljivosti dvaju svjetova. Dotino, izvrene podjele u kojoj su na jed-
noj strani: >>balkanski, vizantijski, ortodoksni a na drugoj zapadno-rimski,
rima-katoliki<~ svijet. >>Ta podela je realnost. I iz nje, tj. iz >>Zapadno-rimske
sfere proizali su ustae, zato to su vernici Rimo-katolike crkve, i dakako
sva njihova zlodjela652 Tako smo uz tezu o genocidnom hrvatstvu dobili i ovu
o genocidnom katolianstvu. Naravno, logino je oekivati i zaokruenu teori-
ju. Njihovim tvorcima tek ne pada na um da objasne iz koje su sfere nastali
etnici jer su njihova povijesna djela natkrilili jasenovakim mitom. No, valja
podsjetiti da ova teza o genocidnosti katolianstva i nije nova. Ona je bila
sadrana ve pred vie od pola stoljea u poslanici patrijarha Varnave, i u
tumaenju te poslanice. Tu se govorilo: Rimokatolika crkva i vera su parasit-
stvo, koje je bilo i ostalo najveom nesreom u istoriji hrianstva. Ona je
)>podivljala i besplodna vinjaga koja je >>rodila slobodno zidarstva i sve filozof-
ske, humanistike i socijalne pokrete na zapadu: protestantizam, marksizam i
ateizam, koji su pokreti samo opravdana reakcija na tiraniju katolicizma. U-
nutranji ivot zapadnog oveka i zapadnog oveanstva organizovan je na
mrnji, na osnovu na kome je organizovana i zapadna crkva. Katolika crkva
je stara zmija u raju zemaljskom, a katolici u Srbiji su pustoni skakavci,
antipodi evanelja, moljci u moljivom tkivu savremenosti, izvrnute nauke 653 .
Bilo je to napisano 1931, u doba estojanuarske diktature, a danas (1987) do-
ivljavamo samo dalju razradu tih teza.
651 Dr. Milan Bulaji, Ustaki zloini genocida i suenje Andriji Artukoviu 1986. godine, I
(str.891)- II (str.953), Beograd, 1988; Predgovor: Dr Vladimir J. Dedijer, akademik, Predsednik
Raselovog suda, Predsednik odbora za sakupljanje grae o genocidu protiv srpskog naroda i dru-
gih naroda Jugoslavije u XX veku SANU; Pogovor- o aktuelnosti teme i piscu ove knjige, Ljubo-
mir Kljaki; v.str.: I, 6-10,11-105, Il, 227,244,3Ss-90,391-407,676-85,943-8.
652 Svet.St. Duani, Osvrt na jedan govor, Pravoslavlje, 01.10.1987, 8.
li5 3 Iz asopisa: Glasnik, slubeni list srpske pravoslavne patrijarije, 11-12, 1931, i Vesnik
srpske crkve, organ srpskog pravoslavnog svetenikog udruenja, 1931 (usp. F. Lukas, Linosti,
stvaranja, pokreti, 64-5).
Potpuniji uvid U samu sutinu stvari takvih pogleda dao nam je M. Mi-
Jovanovi u svom tumaenju zato je SPC prije pola stoljea onako odluno
odbacila Konkordat. Prema njemu Rimska crkva jo od velike deobe (1054)
nikada nije prestala matati o obraanju izmatika, pa ni mala Srbija nije
bila poteena planova Vatikana o vraanju pravoslavnog Istoka u krilo ma-
tere Crkve. Na ovo rasuivanje, koje naravno ima svoju racionalnu osnovu,
slijedi meutim ovakav nastavak: Postepeno i dosledno sprovodei u ivot
svoje planove Vatikan je za neto vie od tri poslednja veka, uz pomo velikih
sila, itave srpske krajeve u naim zapadnim oblastima pokatoliio i pounijatio.
injeno je to milom ili silom, ponekad i uz saradnju zabludelih srpsko-pravo-
slavnih renegata. Tako se i desilo da su mnogi Srbi proglaeni za Hrvate, po
maksimi - ko je rimokatolik ne moe biti Srbin. To se dogaalo svuda gde je
dopirala mona ruka Vatikana i njegovih misionara: u Slavoniji, Dalmaciji,
Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, u Vojvodini654 Kad su to nabrojane hrvatske
zemlje bile itavi srpski krajevi u srpskim zapadnim oblastima - osim u
velikosrpskim planovima o zajednikim granicama sa Slovenijom? I kad je to
u njima srpskopravoslavno puanstvo pokatolieno i pounijaeno?! I gdje su tu
pretpostavke za bilo kakav ozbiljan razgovor, kad se nakon takvog uvoda na
kraju sva odgovornost za 1941-45. svaljuje samo na Vatikan i katoliku crkvu,
na Hrvate i Stepinca, a u tom razdoblju vidi samo Jasenovac, mjesto da sve
ono to se zbilo ponuka na krajnje razborito promiljanje.
Oni to katoliku crkvu, i navlastito hrvatskoga primasa Stepinca, okriv-
ljuju za genocidni zloin zbog vjerskih prijelaza pravoslavaca u katolianstvo,
isputaju iz vida date ratne okolnosti, te ulogu crkve i prijelaze u njima, pa i
neke druge injenice koje takoer valja imati na umu da bi se i o ovom sluaju
moglo ispravno suditi. Tu mislimo prije svega na negativno nasljee iz Kralje-
vine Jugoslavije, u kojoj je svetosavska ideologija pravoslavlja bila podlogom
hegemonistike politike koja je imala odraza i na vjerskom podruju. Uslijed
protekcijske politike reima, sitnih ustupaka i ucjena, te osobito mijeanim
brakovima pripadnika vojnikog i upravnog inovnikog stalea za dva deset-
ljea iz katolike crkve prelo je na pravoslavlje oko dvjesta tisua vjernika.
Da bi se dravi dao to vie peat pravoslavlja ilo se za tim da se i u najkato-
likijim sreditima stvori potreba izgradnje pravoslavne crkve kao simbola na-
cionalne dravnosti pa je tako pravoslavna crkva podignuta ak i na Visu655
Razumljivo je, da su takvi vjerski prijelazi jo vie poticali neraspoloenje
prema stranom preteito srpskom sastavu vojnikog i upravno-redarstvenog
stalea, jer su bili najizrazitiji izraz asimilacijsko-unitaristike politike. Zbog
toga moemo pretpostaviti da je dio katolikog puanstva zlurado doekao
promjene 1941, kao to je vjerojatno da je sjeanje na te prilike potakla, i dio
654 M. Milovanovi, Srpska crkva i konkordat, Glas crkve, 4, 1987, 7, 16.

655 Usp. F. Lukas, n.dj., 241-2; V. Dedijer, n.dj., 464, 468; Nova revija, V, 1926, l, 90-1.
pravoslavnog puanstva na traenje izlaza bilo u prijelazu u katolianstvo, bilo

u odseljenju u Srbiju.
A kako je na pitanje vjerskih prijelaza, u ondanjim ratnim okolnostima,
pogreno gledati kao na genocidni in, najbolji je dokaz primjer Slovenaca,
koji su - protjerani s rodne grude - nali utoite u Srbiji ali su morali prelaziti
na pravoslavlje! S tim se historiografija jo uvijek nije pozabavila. Ali o tome
govori takav svjedok kao to je slovenski knjievnik Anton Ingoli, koji je
iseljen u Srbiju proveo tamo sve etiri godine pa ima osobna a i iskustva drugih
Slovenaca. On veli: >>Pisao sam kako je srpski narod u cjelini prihvatio Sloven-
ce. Moja je nesrea bila da sam bio iseljen u izrazito etnike krajeve. Nakon
to su Nijemci suzbili partizanski pokret u jesen 1941, >>prilike su bile teke ne
samo za Slovence, ve i za Srbe. Unato opem teroru mi Slovenci smo ipak
opstali i to je bila zasluga Srba, iako smo kao Slovenci u upriji morali ak
prijei u pravoslavce<< 656 .
A u porau u istonoeuropskim zemljama uslijedili su prijelazi vie mili-
junskog mnotva rimokatolikih i starokatolikih vjernika na pravoslavlje, or-
ganizirani po socijalistikim vlastima.
U obzorju svih iznesenih povijesnih injenica kako se moe upuivati pri-
jekor, pae i osuivati kardinal Kuhari da nastavlja agresivnu i kleronacio-
nalistiku politiku, kad se zauzima za istinu o ulozi hrvatske katolike crkve
i kardinala Stepinca kao njenog najistaknutijeg predstavnika u drugom svjet-
skom ratu. Svatko se moe ne sloiti s ocjenom kakvu je dao velik broj crkve-
nih i svjetovnih ljudi u svijetu da >>nijedan prigovor o hrvatskom sveenstvu
obenito, a kardinalu Stepincu napose, nije tako malo opravdan kao ba ovaj
- kao to je izjavio dr. V .Maek - tj. optube za nasilno pokrtavanje pravo-
slavnih Srba657 Meutim, nitko tko se misli ozbiljno baviti preozbiljnim povi-
jesnim pitanjima nema nikakva prava da kardinala Kuharia okrivljuje za na-
stavljanje tobonje ustake i klerofaistike Stepineve politike zato to se us-
trajno i odluno zauzima za povijesnu istinu. Ako netko zastupa istinu bez
straha da e mu netko oboriti istinu on doputa da se uje i druga strana 658 .
To >>etiko naelo - s pravom podsjea Stepinev sljedbenik - moralo bi ob-
vezivati savjest sviju javnih djelatnika, pogotovu onih to se laaju dalekose-
noga povijesnoga maa.
S obzirom na sve optube o povijesnoj krivnji katolike crkve openito, a
u Hrvatskoj napose, valja na kraju uoiti neke bitne injenice. Kolikogod se
takve optube upuuju na adresu Vatikana i rimokatolike crkve u cjelini,
njihov je cilj katolianstvo i crkva na hrvatskom tlu. I bez obzira na to, koliko
M Anton lngoli, Krenimo od suradnje, intervju Stane Puko, Vjesnik, Sedam dana 450,
10.01.1987, 5.
657 Usp. A. Benigar, n.dj., 231-3, 216-230 i dr.
6511 Govor zagrebakog nadbiskupa na godinjicu smrti kardinala Alojzija Stepinca, u Kate-
drali lO. veljae 1977, Prilog uz Slubeni Vjesnik Nadbiskupije zagrebatke 2, 1977, 1--6.
u pravoslavno-katolikom suparnitvu i meusobnom nepovjerenju, u ovim

prostorima, ima vjerske podloge i razloga, njihova je pozadina nacionalne na-
ravi. Odreenije: izviru iz postojanja dvaju povijesno razliitih, samobitnih na-
cionalnih bia i suprotnosti njihovih povijesnih interesa, dotino dravno-poli-
tikih ideja hrvatskog i srpskog naroda, koje su, stjecajem okolnosti to su se
oni nali na razdjelnici velikoga .crkvenoga raskola, - poprimile najotrija
oblija ba u njihovoj vjerskoj odrednici. I dalje. Unato tome to su te nacio-
nalno-vjerske suprotnosti bile izraene jo prije ujedinjenja u zajedniku dra-
vu, u njoj jo vie produbljene a u njenu rasapu do kraja zaotrene, i usprkos
tome to su idejom marksizma i socijalistike zajednice htjele biti premoene
- one se danas javljaju, moglo bi se rei, u zatrovanijem obliju negoli ikada
ranije. Uzroci toj pojavnosti su viestruki. Ponajprije povijesno nasljee, koje
se ne moe prevladati ideologijskim pretpostavkama sve kad i one ne bi dale
svoj novi prilog starim suprotnostima. A sam socijalistiki poredak, temeljen
na militantnom ateizmu, u svom opem antireligijskom opredjeljenju, naroito
je pogodovao razmahu pohoda protiv katolike crkve zbog sklopa razliitih
okolnosti. Stjecaj prilika doveo je do zanimljiva protmjena spleta. Marksisti
koj ideologiji posluilo je okrivljivanje katolike crkve zbog ratnih faistikih
grijehova za ope razobliavanje i potiskivanje religije kao opijuma naroda.
Kao to je revolucija u ratu tukla, a u porau razvlastila, burujsku kontrare-
voluciju zbog nacionalne izdaje, tako se isto razraunavala s crkvom, kao
glavnim ideologijskim protivnikom i jedinim organiziranim ostatkom staroga
drutva, pod izlikom suradnje s okupacijska-faistikim poretkom. A za to je
NDH pruala bogodane pogodnosti za obraun s katolikom crkvom, koja je
ve zbog samog svog bia bila nepomirljivija prema novom socijalistikom po-
retku nego pravoslavna. Tako je dolo do stanovitog preutnog saveza iz-
meu starih i novih protukatolikih tendencija. Da je u pozadini bio sadraj
povijesnih hrvatsko-srpskih suprotnosti, to e se tek tijekom vremena sve ja-
snije oitovati. A do najpunijeg e izraaja doi ba u jasenovakom mitu.
Oko njega, kao najpogodnijeg predloka za postavljanje povijesne odgovorno-
sti i katolike crkve i itavog hrvatskog naroda, objedinit e se stare i nove
meusobno inae povijesno suprotstavljene idejno-politike struje. I starim,
revolucijom potisnutim ali povijesno neiivljenim shvaanjima, i novim, neohe-
gemonistikim i socijalistiko-integralistikim tendencijama, bio je potreban i
jasenovaki mit, i na njemu zasnovane teorije o genocidnosti katolianstva i
hrvatstva, kao veoma pogodno - zastraujue i poticajno - sredstvo za izravno
sputavanje nastojanja oko ozbiljenja prava na jednakopravnost i suverenost,
pae i za detronizaciju kako linosti tako i naela povijesno odgovornih za
federalizaciju.
Tako stigosmo do ciljnosti svih reenih pojavnosti, i do ire stoerne teme,

u okviru koje je ulozi i povijesnoj odgovornosti katolike crkve, jamano, pri-
dano znaenje krunskog svjedoanstva za genocidnost samog hrvatstva. A o
dubini povijesnih korijena i o duhovnoj klimi, u kojoj se one javljaju pa i

utjelovljuju, moe se zakljuiti vie prema njihovim javnim odjecima negoli po
raspravi o spornim pitanjima, koje zapravo jo uvijek i nema.
to se tie hrvatske, a i meunarodne, katolike javnosti taj povijesni kon-
tinuitet manifestirao se na najimpresivniji nain 1984, kada se na zavrnoj sve-
anosti Trinaest stoljea kranstva u Hrvata, na Nacionalnom euharistijskom
kongresu u Mariji Bistrici (8. i 9. rujna) okupilo mnotvo od oko etiristo
tisua vjernika (te 1100 sveenika, 35 biskupa i nadbiskupa i 5 kardinala, te
oko 200 novinara). Toj najveoj hrvatskoj misi u povijesti nije mogao prisu-
stvovati sam papa Ivan Pavao II ba zbog ope psihoze, stvorene - ini se -
ponajvie zloporabom takvih tema kao to su Vatikan-Jasenovac i povijesna
odgovornost hrvatske katolike crkve. U svojoj velikoj poruci, tom prigodom,
papa Ivan Pavao II. istaknuo je da je "hrvatski narod - prvi od slavenskih
naroda iz poganstva uao u kransku zajednicu svijeta. Dodavi znakovito
da je veliku obljetnicu >>trinaest stoljea kranstva u hrvatskom narodu tre-
balo >>proslaviti 1941. godine, ali se zbog okolnosti tadanjega vremena to
moralo odgoditi, papa poruuje: >)budite ponosni to pripadate asnoj Crkvi. ..
i narodu s povijeu i kranskom batinom tako drevnom i plemenitom. Sam
izaslanik Svetoga oca, kardinal KOnig nije propustio i izrijekom spomenuti
kardinala dr. A. Stepinca, a na Stepineve rijei pozvao se i kardinal F. Kuha-
ri. Govorei o utjelovljenosti katolike crkve u trinaeststoljetnu ))esto krvlju
i suzama zalivenu povijest<< hrvatskoga naroda, Kuhari istie da su biskupi i
sveenici poslani i pozvani da sa svojim narodom dijele dobro i zlo, da )>svoje
evaneosko rodoljublje oituju najstvarnije kad Otkupljenjem nastoje lijeiti
duu svoga naroda od smrtonosnih zala koja razaraju ovjeka, obitelj i narod.
Zauzimajui se protiv svih oblija i duhovnog i fizilkog genocida u suvreme-
nom ivotu, Kuhari (opetovano) poziva na pronalaenje putova za miran i
sloan suivot sa svim vjernicima drugih vjeroispovijesti, kao i s onima koji
nisu vjernici659 Sveukupna (devetogodinja) proslava trinaeststoljea hrvatskog
kranstva, a navlastito zavrna u Mariji Bistrici, bila je povijesni izraz duhov-
nog stanja hrvatskog naroda, i njegov na svoj nain manifestantni odgovor na
mitsko okrivljavanje i pozivanje na odgovornost. A s povijesnog gledita to
zasluuje toliko vie pozornosti to se to odigralo na podruju crkvenoga ivo-
ta, pored, a znatnim dijelom i nasuprot onome na opedrutvenom, javnom i
slubenom.
Prema tome, mogli bismo zapravo zakljuiti da je zavrna sveanost pro-
slave Trinaest stoljea kranstva u Hrvata bila svojevrstan i nedvojbeno uvjer-
ljiv odgovor hrvatskog katolianstva - uz punu suglasnost europskoga - na sve
one udovine optube i teze to katolianstvu zbog hrvatstva, a hrvatstvu zbog
katolianstva, udaraju ig iznimne povijesne krivnje pae i genocidnosti.
659 Usp. Glas koncila, Zagreb, XXIII, 18(538)16.09.1984, 1--6, 10--17.

U svezi s tim valja pogledati kako se u isto doba manifestiralo srpsko-pra-

voslavno javno mnijenje ba na izazovnom sluaju jasenovakog logora. Nai-
me, u razmaku od svega tjedan dana (2.IX.1984) u samom Jasenovcu odrana
je sveanost posvete nove pravoslavne upne crkve, na kojoj je pristustvovao
sam patrijarh SPC German, uz predstavnike vlasti i drugih vjerskih zajednica,
a na kojoj se okupilo oko deset tisua vjernika iz cijele zemlje. Tolik broj
prisutnih, koji za dolazak nisu trebali svladavati sve one tekoe to su ih imali
hodoasnici na Mariju Bistricu, govori sam za sebe da u svijesti pravoslavnih
vjernika i srpskog naroda mit o jasenovakim rtvama ne ivi u onakvim di-
menzijama, i u onako napregnutoj silovitosti, kakvo mu znaenje ele dati
njegovi tvorci i raspirivai, od Terzia i Dedijera do Vuka Drakovia i ivo-
jinovia. Razlozi su, jamano, u tome to za to nema stvarne podloge, pa zbog
toga i mahnitanje mitskim brojkama rtava ostaje bez primjerenog odjeka u
mnotvu srpsko-pravoslavnoga puanstva, dok naprotiv hrvatsko katoliko
svojim dranjem ustaje u obranu i svoje povijesti i svoje sadanjosti.
U svom govoru u Jasenovcu, patrijarh German spomenuo je jasenovaki
logor iza njemakih logora, uz Jadovno i Glinu, oznaivi ratne rtve biblij-
skom slikom. Bilo je to doba, ree, kad je Otac greha, zla i venoga mraka
zamahnuo svojim smrtonosnim krilima i prosipao krv i suze, zloin i smrt,
kad su teni ljudi bili izvrioci njegove volje, zaneseni, zavedeni, uvereni da se
tuim zlom postie vlastito dobro, jedno od onih doba za koje je Spasitelj
rekao: Doi e vreme kad e svaki koji vas ubije misliti da ini slubu Bogu
(Jn 16,2). Bilo je to, jamano, dublje promiljanje o zlu u povijesti. Isto kao i
podsjeanje na apostolsku opomenu: Nema nita sakriveno to se nee otkriti,
ni tajno to se nee doznati (Mt 10,26). No, ini se, da je i patrijarh German
zaboravio da zlo nije bilo samo na jednoj a dobro samo na drugoj strani,
rekavi: Brao, da pratamo- moramo, ali da zaboravimo- ne moemo. To
vie to e betonski cvijet na jasenovakom polju podsjeati praunuke unuka
na tamonje rtve660 Ali povijesna nas mudrost ui da e ne manje trajni spo-
menici ostati u srcima i svijesti potomaka i onih drugih ne manjih rtava, koji
isto tako nee moi da zaborave, pogotovu ako e jedne biti uveliavane a
druge samo proklinjane i igosane. Jer, kao to na tom skupu u Jasenovcu
ree osobni predstavnik hrvatskog kardinala F. Kuharia, biskup dr. . Kok-
a: Dogodile su se stvari koje se nikada dogoditi smjele nisu661 Ali one
jamano nisu tek tako pale s neba, nego su bile neim uzrokovane i meu
sobno uvjetovane, pa problem i pratanja i zaborava ima podjednako povijesno
znaenje za sve sudionike. Osim toga, takvo pozivanje na ne-zaborav zvui i
razumijeva se vie kao prijetnja, -upozorava s pravom knjievnik P. egedin
- a i postavlja u sumnju sam in oprosta. To moe biti politika, ali ne i kran
ski akt! Onome tko je kranski oprostio ne treba zaborav, naprotiv. Jer
660 Isto, 7.
661 Usp. Glas koncila, XXIII, 21(541), 07.10.1984, 2.
O NACIONALIZMU I SEPARATIZMU, HEGEMONIZMU I FEDERALIZMU 419
>>Oprost je stvaralaki in, vezan uz svojevrsnu spoznaju, po kojoj zlo-in meu

ljudima nije proizvod samo jedne strane 662 ... Svaki drugi prilaz vodi u bezizla-
zan krug osvete. Prema tome, svako jednostrano ustrajanje na svom pravu
ne-zaborava ne vodi uklanjanju ni starih nanosa zatomih omrazbi, niti novih
naplavina osvetoljubivih mrnja. S gledita povijesne razboritosti rjeenja u
biti ne moe biti ni u oprostu ni u zaboravu -jer i svaki zaborav je svojevrstran
oblik pamenja - ve u spoznaji istine, to e rei uzrono-posljedine cjeloe
u zamrenu spletu svih tvarnih i duhovnih sastavnica i odrednica povijesnoga
zbivanja.
S. O PROSUDBAMA NACIONALIZMA I SEPARATIZMA,

HEGEMONIZMA I FEDERALIZMA
Razliite teorije povijesti

birat e razliite povijesti prolosti.
A. Heller
Ludo su i na vlastitu tetu i propast uvijek radili narodi,

koji su druge podjarmljivali i gnjeli, a najlue rade koji
misle da se to jo i sada moe initi.
l. Maurani
Oko nas slutimo zamke i crna djela himbe

jazove opasnosti iza ivica rijei.
Tin Ujevi
Budui da u povijesnom bivstvovanju ima malo iznimaka, to zapravo ni-

malo ne iznenauje to se i u sluaju Jugoslavije obistinjuju, osim gore istaknu-
tih opih spoznaja i strepnja, jo i one koje se odnose na iskustvo s revoluci-
jama i novim povijesnim zahtjevima. Napoleon, taj genijalni batinik velike
francuske revolucije, koji o njoj nije razmiljao teorijsko-ideologijski ve povi-
jesno-politiki, imao je oito u svom sluaju najbolju potvrdu za tvrdnju da u
revolucijama postoje dvije vrste ljudi: oni koji ih pripremaju i oni koji se njima
koriste. Do te iste misli doao je i S. Zweig u svom promiljanju i svih kasnijih
drutvenih revolucija. Bile one klasno-staleke, dravno-politike ili nacionalne
662 P. egedin, Pria iz bolnikog vrta, Forum, XXV,ll-12, 1986, 538-42.

- revolucije nikada ne pripadaju onima koji ih zapoinju ve uvijek onima koji

ih zavrtavaju i grabe kao plijen. A jedna od bitnih, i jamano nimalo spornih,
spoznaja jest i ona do koje je u svom filozofskom promiljanju povijesti doao
Toynbee. U svim vremenima i na svim podnevcima povijest je ovjerovila isku-
stvo koje kazuje: onaj drutveni sloj ili politiki pokret, ideja i povijesna linost,
koji uspjeno odgovori na jedan povijesni izazov, rijetko je kada uspjean u
odgovoru na slijedei povijesni izazov. Opijenost vlastitom pobjedom u jednoj
povijesnoj bitci, ili razdoblju, veoma je esto uzrokom neuspjeha i pada u
iduim kunjama663 .A taj je, po pravilu, to bri i vei to je pobjedniki zanos
nerazboritiji u nasilnom nametanju svoje volje, i bezobzirniji u poricanju svega
prethodnog.
U jugoslavenskim prilikama sve se to oitovalo postupno ve od prvih
desetljea nakon pobjede revolucije, da bi se u posljednja dva desetljea, od
poetka sedamdesetih godina, pretoilo u klizno krizite to je postalo ne ma-
njim povijesnim izazovom od onoga na koji je revolucija s uspjehom odgovori-
la. Uzroci tome su dvojaki. Jedni proizlaze iz same osnove socijalistikog po-
retka - iz njegove ideologije i ekonomije i sveukupnog dravnog i politikog
ustrojstva - kojemu dosada jo ni u jednom sluaju, od Baltika preko rusko-so-
vjetskih prostranstava do Koreje, ili od Jadrana do Kitaja i Vijetnama, nije
polo za rukom da bude na visini povijesne zadae ni u razvitku proizvodnih
sila, niti u oivotvorenju drutva, slobode i blagostanja. Drugi je uzrok u sa-
mom vienacionalnom sastavu SFRJ.
Izlazi iz ovog okvira bavljenje opim problemima socijalizma, potrebno je
meutim skrenuti pozornost na jednu veoma znakovitu pojavnost. Iako je neo-
sporna injenica da je revolucija u Jugoslaviji mogla pobijediti i uspostaviti
socijalistiki poredak, prije svega -pa ak ne bi bilo pretjerano rei i iskljuivo
- zbog toga to je uspjeno odgovorila na izazov Ijeavanja nacionalnog pita-
nja, mnogi u traenju odgovora na sadanji povijesni izazov zaboravljaju
upravo tu bitnu injenicu. tovie, oni, u svom neslaganju s avnojevskim nae
lima izgradnje dravne zajednice, upravo njima pripisuju svu uzronost sveu-
kupne drutveno-gospodarske i politiko-moralne krize. Zaboravljajui pri tom
tek jednu malu sitnicu - da bez njih ne bi bila uope mogua obnova te
dravne zajednice. A budui da bi njena uspostava, kao socijalistike zajednice
ravnopravnih naroda, znaila zapravo oivotvorenje socijaliStikih ideja na
juno-slavenskom i balkanskom tlu, to oni, to za ta (avnojevska) naela povi-
jesnu krivnju svaljuju na hrvatske i slovenske predstavnike, zaboravljaju i naj-
izravnije poriu misao i djelatnost samih srpskih socijalista i marksista od Sve-
tozara Markovia preko D. Tucovia, Koste Novakovia i Filipa Filipovia, do
svih onih (M. Pijade iR. olakovia, s:ujovia i B. Nekovia, M. ilasa
i A. Rankovia, M. Popovia i M. Todorovia, P. Stambolia i K. Popovia,
663 Usp. A. Toynbee, A Study of History, 927-8.

O NACIONALIZMU l SEPARATIZMU, HEGEMONIZMU l FEDERALIZMU 421
i dr.) to su sudjelovali u Titovu razdoblju u vodstvu jugoslavenskog komuni-

stikog pokreta. Drugim rijeima, dok su povijesna shvaanja i pragmatska
usmjerenja srpskih socijalista i marksista bila usmjerena na traenje rjeenja
prihvatljivih i za druge susjedne narode, nasuprot velikosrpskoj ekspanzioni-
stikoj politici, od Garaanina, preko Paia do Aleksandra Karaorevia,
dotle su teze to ih je izloio N.S. 1902. bile izraz upravo njihovih pretenzija,
a kao to vidjesmo nastajanje jasenovakog mita, te teorija o genocidnosti hr-
vatstva i katolianstva samo su nastavak takvog usmjerenja. Ili tonije uskrsa-
vanje onih ideja i gledita u srpskoj povijesti to su bile potisnute pobjedom
socijalistike revolucije.
Kako u prolosti tako i danas takva su gledita izraz pogrenog shvaanja
nacionalnog pitanja openito, a u konkretnom hrvatsko-srpskom sluaju i za-
bluda da se rjeenje u velikosrpskom smislu moe postii pomou nametanja
velikodravne ideje, velianjem srpstva i jugoslavenstva a igosanjem i prokli-
njanjem hrvatstva zbog njegove ak povijesne genocidnosti.
Dakako i u srpskom, kao uostalom i u hrvatskom, slovenskom ili bilo
kom intelektualnom ivotu ima takvih koji se ograuju od uskonacionalnog,
>>konzervativnog i povijesno tradicionalnog pristupa problemu nacionalnog
i meunacionalnih odnosa, istiui svoja nadnacionalna, jugoslavenstvujua,
socijalistiko integralistika ili opedemokratska kozmopolitska gledita. I
onda kad takva shvaanja nisu samo krinka pragmatistikog dovijanja i povije-
sne neukosti, nego izraz utopistike vjere u svoje iluzije, ona pridonose samo
jo veem zamagljivanju i onako odve zakuastih povijesnih problema.
U tom su pogledu posebno zanimljiva, zbog svoje naroite znakovitosti,
ona gledita to, osloboena ideologijske pristranosti, s pravom istiu da ostaje
izvan znanosti Svako ono nastojanje koje ide za okamenjivanjem propagandi-
stike dimenzije revolucionarnih pretpostavki, te da u tumaenje povijesnih
zbivanja i odluujuih motiva ponaanja ljudi i naroda valja unijeti one poti-
caje i imbenike ~>koji imaju svoju egzistencijalnu snagu. S takvim naelnim
pristupom za koji se izjanjava V. ureti valja se svakako suglasiti, jer, da-
bome da u povijesnu dogaanju postoji uvijek i svuda prisutni natklasni i
nadideoloki elemenat, te stoga bez i izvan funkcionalne odredivosti ovog
fenomena srpsko-hrvatski ratni sukobi ostaju bez svoje sutine664 . Spor, me-
utim, nastaje u sagledavanju tih egzistencijalnih imbenika. Jer, ostaje se po-
djednako izvan znanstvene objektivnosti, ako se njihova prisutnost uvaava u
srpskom sluaju, a uope ne uzima u obzir u hrvatskom, pa se tu svim pojav-
nostima pripisuje patoloko-genocidna predodreenost, kojoj e jedni (Dedi-
jer, ivojinovi) korijene traiti preteito u katolianstvu ili duhovnim svoj-
stvima (Nikola Stojanovi, Dedijer, ivojinovi), a drugi (Terzi, Kresti) u
nacionalno-genetskim znaajkama, a ureti u njihovu objedinjavanju i dome-
664 Usp. V. ureti, n.dj., l, 6-7.

tanju vatikanskoj jo i kominternovske naljepnice. Najdalje je u tom sintetizi-

ranju ipak otiao Vuk Drakovi, koji u svom bjesomuju u hrvatstvu ne vidi
drugo do >>kaptolsko, stareviansko, frankovako srboderstvo proizalo iz
vatikansko-frankovako-kominternovske propagande, a u Kuharievu apelu
za istinom o SteJ'incu nita drugo do zahtjev za jo jedan Jasenovac i jo
jedno Jadovno' . Da takvi neodmjereni izljevi knjievne nepodoptine nisu
u suzvuju s cijelim orkestrom kojekakvog znanstvenog tumaenja, nazono
sti njihove bubnjarske nesuvislosti ne bi trebalo poklanjati nikakve pozornosti.
Ali poto su izraz posebno stvorene psihoze, bilo bi povijesno krajnje nera-
zumno ne pitati se o njihovu i stjecitu i ciljnosti.
A sve najrazliitije pojavnosti poricanja ili igosanja hrvatstva u bilo kakvu
njegovu obliju imaju svoje praizvorite u pogrenom gledanju na nacionalno
pitanje uope a na jugoslavenskom tlu posebno. Jer, kad ureti razmilja na
taj nain, da je moglo doi do oblikovanja jugoslavenske nacije, dotino e-
vropskog dravno pravnog konstituisanja u formi oprobanoj u italijanskom
Rizorimentu i njemakom bizmarkizmu, ali da su nesporazumi izmeu
srpskih i hrvatskih predstavnika doveli do stanja u kojem su nacionalni pa-
triotizmi potiskivali jugoslavenski, do megalomanskih nacionalnih pretenzi-
ja i starih iluzija S projekcijama svoje nezavisne drave, do Sukoba iz-
meu uskonacionalnog i jugoslovenskog opredjeljenja (itd. itsl. )666 - onda je
tu podloga zaista za sve nesporazume, za sve teorije o povijesnoj krivnji pae
i o nedopustivosti svakog hrvatstva.
Iluzija, pa i o uzoru talijanskog i njemakog ujedinjenja, zaista je bilo
znatnih, poam od prolostoljetnog romantiarstva s ilirizmom, austroslavi-
zmom i nita manje s jugoslavenstvom. Ali sve one razbie se (da se ograni-
imo samo na posljednju) o povijesnu stvarnost zasebnih samobitnosti i hrvat-
skog i srpskog nacionalnog bia i njihovih odvojenih, znatnim dijelom suprot-
stavljenih, dravno-politikih ideja i interesa. Kojim je sve to odredbenicama
bilo uvjetovano stvar je posebnog razmatranja. A ne vidjeti da je povijest na
nedvosmislen i surov nain (skuptinski i marseilleski atentat, ustaki i etniki
genocid) ovjerovila tu injenicu - znai uskrsivati dvaput propale iluzije, poto
su se one pokazale neivotnima i u obliju socijalistikoga integralizma.
A kad se ne priznaje zasebna nacionalna samobitnost, onda se dakako i
prirodna tenja za nacionalnom slobodom i dravnom neovisnou proglaava
- megalomanskom ak i genocidnom pretenzijom. Od promicatelja takvih teza
(od Terzia do uretia, Krestia ili Bulajia) bilo bi zanimljivo uti zato na
svoju dravnost ima pravo srpski narod (ak i proirenu), a nema povijesni
hrvatski narod sa svojom tisuuistogodinjom nikad posve zatrtom tradicijom?
I to u stoljeu kad se na svjetskoj pozornici hrpimice pojavljuju novi, nepovije-
sni, do juer nepoznati narodi.
665 U spomenutim pismima vodstvu SRH i odgovor Vjesniku, v.bilj. 171 i 172.
666 V.ureti, n.dj., I, 13, 15, 32-3.
Naravno, zbog takva pristupa, a posebno jo i poradi toga da bi se hrvat-

ski narod mogao okriviti za zloin izdajstva, separatizma i genocida- namjerno
se zaboravlja povijesno iskustvo da se svi narodi u povijesti upravljaju vlastitim
probicima, uvijek u svom duhovnom oblikovanju, a u vanjskom oitovanju
kad god im se za to prui prilika. I upravo stoga, povijest posvedouje da se
nijednom narodu iz njegovih egzistencijalnih razloga, ne moe nametnuti neki
umjetni patriotizam onih vienacionalnih dravnih tvorbi u kojima taj narod
nije oivotvorio pravo na razvitak svoje nacionalne samobitnosti u slobodi i
zadovoljstvu. U novijoj povijesti to najbolje potvruju primjeri rasula Habsbur-
ke monarhije i carske Rusije, potom predratne ehoslovake i monarhistike
Jugoslavije, a u najnovijoj ne samo svih kolonijalnih imperija nego i njihovih
vie-etnikih nasljednica, dotino kolonijalnih umjetnih dravnih ustroja.
Sukladno poetnom nepovijesnom gledanju na problem nacionalnog u vi-
enacionalnoj dravi slijedi i zaudno poticanje postojanja velikosrpskog hege-
monizma u monarhistikoj i centralistikoj Jugoslaviji.
Prema uretiu velikosrpske hegemonije i potlaenih naroda u meurat
noj Jugoslaviji zapravo nije bilo. On jedva priznaje stanovitu formalnu hege-
moniju srpske monarhistike vrhuke<<, koja je meutim (po njemu) bila )>bez
ekonomskog i kulturnog protekcionizma, i bez organizacionih elemenata upe-
renih protiv nekog drugog naroda posebno. tovie, on e toj istoj vrhuci
zamjeriti popustljivost i pogreno voenje nacionalne politike, naroito glede
primanja u slubu, nakon ujedinjenja, asnikog i inovnikog kadra iz bive
Austro-Ugarske (tj. Hrvata i Slovenaca). Poto u Kraljevini SHS. a jo manje
u unitaristikoj, estojanuarskoj Jugoslaviji, kad se i srpstvo odrekle svog po-
sebnog nacionalno-dravnog imena, nije bilo ni vladavinskog ni potlaenih na-
roda, kako je moglo doi do mita o srpskom hegemonizmu. Za nastanak,
opu uvrijeenost pa i za posljedice toga mita, koji je tvorcima posluio da
svoj antisrbizam i separatizam dovedu do apsurda, odgovorni su: podjednako
i hrvatska desnica i ljevica, ali i takvi meunarodni imbenici kao Komuni-
stika internacionala a na drugoj strani faizam, dotino sile koje e odigrati
glavnu ulogu u jugoslovenskoj i ))srpskoj drami. Znai: SSSR, Njemaka,
Velika Britanija, u znatno manjoj mjeri i SAD, dok je Francuska zbog poraza
izgubila svoje >)dotada privilegisano mjesto. U ))gustoj umi antihegemoni-
zma mijeale su se ponekada >)crvena i crna boja. Od Dedijera i ivojinovia
ve doznasmo da je u antisrpstvu Vatikan ak i prethodio faizmu, dajui
)>crnoj boji trajnije obiljeje, a sad nam se i povijesno odmataju i niti Dedije-
rovih nastojanja da razotkrije veze izmeu CK KPH i Pavelieva ustakog glav-
nog stana. Prema uretiu, poslije ujedinjenja 1918, ))nova cjelina bila (je) ne
samo etniki srodna nego je imala i vii nivo politike i ekonomske demokra-
cije, ali stalno sukobljavanje srpskih i hrvatskih graanskih krugova izazi-
valo je ak >>anacionalna aljenje za starim dobrim vremenima. A ovo >>okre-
tanje prolosti bilo je praceno izlivima jeda naslijeene antisrpske imperi-
jalne politike s >>izazivakom pojmovnom terminologijom velikosrpstvO<<,
srpsko ugnjetavanje, srpski barbarizam, srpski primitivizam, bizanti-

zam. I: Tako je formirana ne samo atmosfera nacionalne i vjerske surevnji-
vosti nego i privid koji je govorio o civilizacijskom neskladu. Ovo Stanje
insinuacija i predrasuda dobivalo je putem kalkulantske internacionalizacije
srpsko-hrvatskih protivrjenosti vid akutnog evropskog problema. Pri emu
je posebna uloga pripisana kominternovsko-staljinistikom voluntarizmu i nje-
govom pojednostavljenom objanjenju sviju zala jugoslavenske stvarnosti s
tzv. velikosrpskim hegemonizmom. injenica je da su se ne samo u propa-
gandi nego i u literaturi sa naunim pretenzijama pojavljivale ideje o ugnjete-
nim jugoslovenskim narodima, o velikosrpskoj diktaturi, koje su dosta podsje-
ale na ... austrougarske antisrpske ujdurme667
to rei o takvom poricanju velikosrpskog hegemonizma? Da ga nije
bilo, bi li hrvatsko pitanje postalo glavnim uzrokom dravno-politike krize
jugoslavenske drave izmeu dva rata, pa i akutnim europskim problemom,
kako to i sam ureti mora priznati? A u svakom iole ozbiljnom razmatranju
valjalo bi poi od pretpostavke da to nije moglo postati sluajno, zbog neijih
i nekakvih hirova, zbog politikih i ideologijskih pristranosti. Dotino, da itav
svijet nije prihvatio ocjenu o ugnjetavanju hrvatskog i ostalih nesrpskih naroda
od srpskog hegemonizma na temelju povrnih propagandnih optubi ve po-
slije pomnog politiko-diplomatikog pa i povijesno-znanstvenog prouavanja.
Jugoslavija je bila jedna od vanih karika u europskom versailleskom poretku,
i nasuprot prijeteem njemakom revanizmu i moebitnom sovjetskom eks-
panzionizmu na Balkan, pa su stoga njene sile zatitnice, Francuska i Velika
Britanija, pruale najprije punu potporu tom srpskom hegemonizmu da uvrsti
svoju vlast svim sredstvima. Istom kad mu to nije polo za rukom onda su
preporuivale ve kralju Aleksandru Karaoreviu, a potom jo odlunije
knezu Pavlu da jedino rjeenje hrvatskog pitanja vodi sreivanju drave. Italija
je bila protivnica jugoslavenske drave, i zbog toga e pruiti utoite Paveliu,
ali i u odnosu prema njemu nikad nee zaboraviti na mogunost sporazumije-
vanja s Beogradom. A Hitler e zbog beogradskog pua objaviti rat srpstvu, i
dopustiti uspostavu nezavisne Hrvatske u svom Novom europskom poretku
prema ranijim geopolitikim procjenama, zasnovanim prije svega na povije-
snim zbiljnostima. Optuivanje pak Vatikana za tobonju djelatnost na razbija-
nju Jugoslavije i za potporu hrvatskom separatizmu, jamano, ne moe nai
druge potkrepe osim u njegovu naelnom dranju, prema steenoj iskustvenoj
mudrosti u svojoj dugovjekoj povijesti, da crkva - radi svog poslanja - mora
biti na strani prava kako svakog ovjeka tako i svakog bojeg naroda.
667 Isto, I, 15-9, 23; kao primjer znanstvene marksistike literature u kojoj se toboe neo-
pravdano pisalo o velikosrpskoj hegemoniji ureti navodi: I. Levin, NacionalnU vopros v posle-
voenoj Evrope, Moskva, 1934, 341-83.
O NACIONALIZMU l SEPARATIZMU, HEGEMONIZMU I FEDERALIZMU 425
A kad ureti odluno stajalite Komunistike internacionale protiv veli-

kosrpskog hegemonizma, a za prava potlaenog hrvatskog i drugih nesrpskih
naroda na nacionalnu slobodu i dravnu samostalnost, pripisuje samo ))staljini-
stikom voluntarizmu i ekstremizmu<<, te sovjetskom neshvaanju ))sutine ju-
goslavenske situacije i prave ))prirode hrvatskog, srpskog i slovenakog nacio-
nalizma - onda je to izraz ili posvemanjeg nepoznavanja ove materije ili
iskrivljenih, potpuno pogrenih prosudbi u punoj suprotnosti s povijesnom zbi-
ljom. Jer, kad je Kominterna, sredinom dvadesetih godina, zauzela stajalite
o potrebi razbijanja Jugoslavije, onda to nije bilo zato to su u njoj ve tada
))poslije Lenjinove smrti glavnu rije vodili pojedinci doktrinamog ustroj-
stva668. Naprotiv. U vodstvu Kominterne bili su tada svi velikani europskog
marksistikog pokreta i oktobarske revolucije (koje e Staljin tek kasnije elimi-
nirati), sudjelujui zajedno sa Staljinom u raspravi o nacionalnom pitanju u
Jugoslaviji, nasuprot unitaristikim tezama prvaka KPJ Sime Markovia. Od-
luka o pravu na samoodreenje hrvatskog, slovenskog i drugih naroda nije
donoena na crti dogmatskog odstupanja ve dosljedne primjene Lenjinovih
shvaanja. I ona nije nametnuta samo izvana jugoslavenskom komunistikom
pokretu, ve su njome samo poduprta, i svojom dosljednou radikalizirana,
gledita ljevice~< u KPJ, koja je ve prije, nasuprot simamarkovievskoj ))de-
snici, dola do zakljuka da od revolucije u Jugoslaviji ne moe biti nita bez
rjeavanja nacionalnog pitanja. Naravno, povijesno nije bilo nimalo sluajno
da su glavni pobornici za priznanje prava na samoodreenje naroda bili hrvat-
ski marksisti. A takvi su meu srpskim bili u manjini, jer je veina slijedila
Simu Markovia da je nacionalno pitanje rijeeno samim ujedinjenjem. Sline
podjele nisu sluajne ni u sadanjim raspravama o istovjetnim pitanjima. Jama
no, i tada i sada, podjednako na poetku i na kraju, i u ideologijsko-teorijskim
raspravama i u dravno-politikim gleditima -oituje se, pae preteu shvaa
nja to su uvjetovana izvoritima i ))egzistencijalnim interesima vlastitog na-
cionalnog bia.
uretieva tvrdnja da je po ujedinjenju Kraljevine SHS, nova dravna
cjelina - uz etniku srodnost - bila i na viem stupnju politike i ekonomske
demokracije, primjer je uopavanja i vrijednosnih sudova koji su primjereni na
dio ali nikako ne i na svu cjelinu. Moglo bi se rei tu se sreemo s prosudbom
hrvatske i slovenske problematike sa srpsko-crnogorskog stajalita. A nesu-
kladnost ove zbiljnosti osjea se od tada do danas na mnogim pitanjima pa i
u ovoj raspri. Dodue, i na crnogorskom primjeru oitovalo se da etnika srod-
nost sa Srbima - koja je nedvojbeno bila znatnija negoli s ostalima - nije bila
dovoljna da ukloni srpsko-crnogorske suprotnosti, pa je i tamo crnogorski ot-
por nametanju srpske hegemonije morao biti svladavao surovom oruanom
silom. No kolikogod se na taj dio cjeline moe odnositi reena ocjena o viem
... 668 Isto, l, 23.

stupnju, ona podnipoto ne vrijedi za Hrvatsku, Sloveniju i ostale zemlje koje

su bile pod Austro-Ugarskom. I u ovom se sudu zrcali jedna ira i duboko
ukorijenjena predrasuda kako je toboe demokracija u Srbiji - sa svim njenim
dinastikim i crnorukakim razraunavanjima nad kojima se sablanjavala kul-
turna Europa - bila toboe na viem stupnju negoli u nazadnoj Habsburkoj
monarhiji. Kad se i priznaje vii stupanj gospodarskog razvitka, zaboravlja se
da je u toj pravno sreenoj dravi bio dosegnut za ondanje prilike visok stu-
panj civilizacijskog drutva, parlamentarne demokracije i politikih sloboda, u
okviru kojih je i europski marksistiki pokret dostigao svoj vrhunac. Jer koli-
kogod se austromarksizam odbacivao s kasnijih lenjinistikih stajalita, povijest
je oito ovjerila i reformistiki put u socijalistiko drutvo, pored pa i nasuprot
onome boljevike revolucije.
Ima li se na umu da je u sferi ovakve europske kulturno-politike klime
Hrvatska imala i znatan stupanj nacionalno-dravne autonomije, sa svojim (za-
konodavnim) Hrvatskim Saborom i banskom vladom, a da se u novoj dravi
najednom nala politiki i ekonomski obespravljena,- onda se, naravno, razot-
kriva sva promaenost uretieve optube o hrvatskoj krivnji za zaotravanje
hrvatsko-srpskih odnosa, pa ak i za anacionalna aljenje za starim dobrim
vremenima. Nezadovoljstvo hrvatskog naroda sa stanjem u Habsburkoj mo-
narhiji bilo je zbog razjedinjenosti hrvatskih zemalja i zbog nemanja potpune
suverenosti, a u novoj dravi ono je postalo jo vee zbog iznevjerenih oeki
vanja o postizanju vieg stupnja nacionalne slobode i boljih pretpostavki za
gospodarsko-kulturni razvitak. Prema tome u postavljanju zahtjeva za nacio-
nalno-politikom i gospodarskom ravnopravnou nije se radilo ni o kakvom
neopravdanom zaotravanju odnosa sa Srbima, ili anacionalnim aljenjem za
prolou, ve je to naprotiv bio izraz prirodne tenje nacionalnog bia da
osigura vii stupanj svog razvitka, ne mirei se nikada s okolnostima njegova
ugroavanja.
Osim toga, povijesna shvaanja koja su sadrana u uretievoj injenici
da je stvaranje Kraljevine SHS znailo toboe vii nivo politike i ekonomske
demokracije, ne znai samo potpuno krivo tumaenje injeninog stanja, nego
tvore ishodite za gotovo sve nesporazume u razmatranju sveukupnog daljeg
povijesnog zbivanja, naroito uzroka dravnog sloma 1941. i preduvjeta revolu-
cije, sve do biti sadanjeg spora oko ustavnog poretka.
Jer, za sav dalji tijek svega povijesnoga zbivanja od presudnoga je znae
nja bila upravo injenica, da je ujedinjenje u zajedniku dravu izvreno pod
posve razliitim povijesnim okolnostima i prilikama u pojedinim junoslaven-
skim zemljama, te da je ono imalo veoma razliite, a u mnogome i potpuno
suprotne posljedice kako po duhovno stanje tako i po sam budui razvitak
pojedinih naroda, a naroito hrvatski i srpski. Srbija je izila iz prvog svjetskog
rata u pobjednikom zanosu, doivjevi proglaenje Kraljevine SHS u oslobo-
dilakom ushitu kao irenje nacionalne drave, ujedinjenje svega srpstva pod
nacionalnom dinastijom Karaorevia, te osloboenje ostale brae, to je jo
vie ojaalo srpsku nacionalnu samosvijest i jedinstvo, uvrujui u srpskom

narodu autoritet dinastije, vojske, dravne vlasti i vladajuih stranaka. Nasu-
prot tome stanje u Hrvatskoj, a i u drugim nesrpskim zemljama bilo je sasvim
drugaije. Hrvatski je narod doekao slom Monarhije u revolucionarnom pre-
viranju, oekujui od odluke Hrvatskog Sabora o prekidu s Austro-Ugarskom
nacionalnu slobodu i republiku - u duhu naela proklamiranih u ime demokra-
cije od Wilsona a u ime proleterske revolucije od Lenjina - a stvaranje zajed-
nike drave iznevjerilo je sva ta oekivanja. U prevratnikom pokretu pukih
slojeva, koji je, spontano a i pod utjecajem oktobarske i drugih europskih
revolucija, poprimao i oblija oruanog, tzv. zelenokaderakog bunta, u Hrvat-
skoj je bio sruen stari dravni ustroj i poljuljani autoriteti politikih nosilaca
stare vlasti, ali i onih to su Hrvatsku ujedinjenjem odveli pod novu tuinsku
vlast. Uznemireni hrvatski puk tei potpunom nacionalnom i socijalnom oslo-
boenju, a u novoj dravi doivljava kontrarevoluciju u vidu izdaje domae
buroazije i intervencije strane, srpske i francuske vojske. Surovo oruano za-
voenje reda uz primjenu >>balkanskih batinakih metoda, nepoznatih u ovim
krajevima, te ekonomsko-financijsko osiromaenje zamjenom novca (4 krune
za l dinar - doivljeno je kao dravna pljaka<<), uznemirenost na selu zbog
igosanja stoke a u gradu zbog gubljenja slubi i potekoa nastalih prijelomom
poslovnih veza s dotadanjem europskom zajednicom - doveli su do opeg
nezadovoljstva. Zbog toga uspostavu zajednike drave hrvatski puki slojevi
- a ni intelektualni krugovi - ne doivljavaju kao >)vii nivo{< gospodarske po-
litike demokracije, nego kao guenje revolucionarno-demokratskog pokreta.
kao stranu okupaciju i ponovno nacionalno potlaivanje. To su i razlozi zato
se hrvatski narod, u cjelini uzevi, onako odluno okree i protiv novog centra-
listikog sustava, koji ukida hrvatsku dravnu autonomiju, a i protiv svih onih
graanskih politikih stranaka i grupacija to su izdale nacionalna i demokrat-
ska oekivanja, stavivi se u slubu velikosrpske hegemonije. Samo time moe
se objasniti injenica, da su u hrvatskom narodu ubrzo gotovo potpuno izgubile
svaki ozbiljniji utjecaj, pa ak i posve nestale s politike pozornice, sve one
politike stranke i struje, koje su se kompromitirale u oima naroda svojom
suodgovornou za provedeno ujedinjenje i za onakvo stvaranje Kraljevine
SHS. To je navlastito bio sluaj sa svim pobornicima ideja integralnog jugosla-
venstva i suradnicima s hegemonistiko-centralistikim reimom. Nasuprot
tome naglo je porastao ugled Stjepana Radia, koga je u Narodnom Vijeu, u
njegovu protivljenju bezglavom i bezuvjetnom ujedinjenju Drave Slovenaca,
Hrvata i Srba sa Kraljevinom Srbijom od zastupnika Hrvatskog sabora jedino
podrao dr. D. Hrvoj. Radieva Hrvatska puka seljaka stranka, koja je do
ujedinjenja u politikom ivotu igrala posve sporednu ulogu, preko noi po-
staje glavnim politikim imbenikom, ba zato to se Radi onako odluno
suprotstavio nainu prvoprosinakog ujedinjenja. A naroito zbog toga to je,
uz narodnjako-demokratski program seljake stranke, nasuprot unitaristi
kom centralizmu, izloio program zahtjeva za Hrvatsku Republiku i za konte-
deralistiku izgradnju zajednike drave. Radi je, naime, iako uvjereni pobor-
nik parlamentarno-demokratskih a protivnik revolucionarnih metoda politike
borbe, vidjevi da ne moe utjecati na donoenje centralistikog vidovdanskog
ustava, sluajui glas hrvatskog naroda, ne samo preimenovao (prosinca 1920)
svoju stranku iz puke (HPSS) u republikansku (HRSS) nego je, u ime izabra-
nog (za Ustavotvornu skuptinu) predstavnitva hrvatskog naroda, donio (o-
ujka 1921) Ustav neutralne seljake Republike Hrvatske. Time je Radievo
vodstvo HRSS do krajnosti zaotrilo svoj programski zahtjev za samoodreenje
i suverenost Hrvatske, te za republikansko i konfederativno ureenje junosla-
venske zajednice. Ali valja imati na umu da je taj u programsko-politikom
smislu, s obzirom na postojei poredak, zapravo revolucionarni in bio ispod
raspoloenja javnog mnijenja jer je ostao u deklarativno mirotvornom okviru.
Prilike su, naime, bile takve da se oekivalo da e Radi, kao neosporni pred-
stavnik hrvatskog naroda, u Zagrebu proglasiti Republiku, za koju se hrvatski
puk izjasnio brojnim pobunama u razdoblju od 1918. do 1920. a i glasovanjem
na ustavotvornim izborima. Narod je za Hrvatsku Republiku spreman i na
revoluciju, no Radi nije za revoluciju zbog svog pacifizma, znajui da Beograd
ne bi krzmao da pokua ostvariti prijetnju da u tom sluaju u Zagrebu kamen
na kamenu nee ostati. Podsjeajui da su prilike takve da se namee pita-
nje: revolucija ili sporazum, Radi primiruje hrvatski puk rijeima svaka je
revolucija zlo<< ali upuuje i povijesno upozorenje Beogradu: Kada bi dolo
do revolucije vi bi propali i mi bi se upropastili. No, sva njegova nastojanja
da sporazumom ostvari rjeenje hrvatskog pitanja ostala su uzaludna. Kad se
1925, prisiljen prilikama - a nakon ispitivanja dranja europskih imbenika -
iz taktikih razloga odrekao republikanskog programa, hrvatska javnost poka-
zat e svoje veliko nezadovoljstvo s poputanjem srpskom hegemonizmu. Na
izborima 1927. Radieva stranka izgubit e oko treine glasova i est zastupni
kih mandata, od kojih i oba u Zagrebu, gdje su izabrani dr. A. Trumbi i dr.
A. Paveli nastupajui s radikalnijim nacionalnim programom. (Paveli e, po-
slije skuptinskog atentata, i otii u emigraciju kao zagrebaki zastupnik.)
Tako je to bilo sa stanjem hrvatskog nacionalizma u vidovdanskom razdoblju,
kad je Radieva HSS bila predstavnik seljatva i srednjih gradskih slojeva, dok
su predstavnici integralistikog jugoslavenstva i suradnici centralistikog poret-
ka, bez obzira na stranake mijene vlada, dolazili iz redova krupne hrvatske
buroazije i inovnitva, te openito iz srpskog puanstva u Hrvatskoj. Skup-
tinski atentat prouzroit e da se i desne i lijeve struje hrvatskog politikog
ivota, zapravo sav hrvatski narod okupi oko mrtva Radia, tj. njegova pro-
grama za slobodnu Hrvatsku. A sama ideja integralnog jugoslavenstva bit e
do kraja kompromitirana Aleksandrovom profaistikom diktaturom, koja se,
kao najotvorenije orue velikosrpskog hegemonizma, ustremila na nemilos-
rdan obraun u prvom redu s hrvatskim nacionalizmom a takoer i s revolucio-
narnim komunizmom.
Kad se pored ovakvog stanja u Hrvatskoj uzme u obzir nezadovoljstvo i
u Sloveniji, pa i u Crnoj Gori, gdje uz jaanje prosrpskog opredjeljenja nije
prestajala neraspoloenje zbog gubitka crnogorske dravnosti, a pogotovu za-

trovane prilike u Makedoniji i na Kosovu, onda se mora uvidjeti da je versail-
leska Jugoslavija od samog poetka bila optereena teko savladivim problemi-
ma, koji su nadilazili fiziku mo i politiku mudrost vladavinske srpske gra-
anske klase, s dinastijom i vojskom na elu, koja je pokuala da Jugoslaviju
ustroji kao proirenu Veliku Srbiju. Iz svega proizlazi da stvaranje zajednike
drave, nakon prvog svjetskog rata, nije imalo za sve ujedinjene narode po-
djednake posljedice. Ideja jugoslavenstva nije zadobila duhovnu podlogu ak
ni u srpskom narodu a kamoli u nesrpskim. Zbog nedemokratskog naina na
koji je provedeno ujedinjenje i silom nametnut centralistikohegemonistiki
poredak, monarhistika Jugoslavija zapala je u samom poetku u teku unutar
nju krizu. U tadanjim opim prilikama u zemlji i u Europi, vladavinskom
srpskom sloju polo je za rukom da u savezu s veoma uskim slojem iz Hrvatske
i ostalih zemalja prebrodi poetnu dravnu krizu ali ne i da ukloni njene uzro
ke, pa e se ona sve vie produbljivati i u ovisnosti od zaotravanja europske
krize koja e dovesti do drugog svjetskog rata669 .
Meu onima iz Hrvatske, to su se- iz idejnointegralistikih, ili pragma
tistikih razloga -zauzimali za premoivanje hrvatskosrpskog razdora, nasu
prot oporbenim hrvatskim strankama, bilo je uvijek i predstavnika katolike
crkve. Na poetku dvadesetih godina, npr. neznatna Hrvatska puka stranka
(katolika) ula je sa Koroevom Slovenskom pukom strankom u Jugoslaven
ski klub, a u vrijeme estosijeanjske diktature, upnik crkve Sv. Blaa u Za
grebu, dr. Svetozar Ritig organizirao je zajedno s Ivanom Metroviem po
klonstvenu deputaciju kralju Aleksandru u Beograd, a potom i njegov dola
zak u Zagreb, ne bi li se dovelo do stanovitog smirenja odnosa izmeu hrvat-
skog nacionalizma i srpskog hegemonizma. Poto to nije nimalo utjecalo na
promjenu diktatorskog reima, uvidjevi uzaludnost takvih napora, Ritig e
odbiti imenovanje za senatora, a podnijet e i ostavku na mjesto zagrebakog
gradskog zastupnika, obrazloivi to izjavom, koju je dostavio i kralju i pred
sjedniku vlade generalu P. ivkoviu. Dublji njen smisao meutim ne dopire
ni danas do onih to poput uretia zanemaruju stvarnost meunacionalnih
odnoaja, proglaujui sve prosudbe o hegemonizmu izmiljenim mitom. U toj
svojoj povijesno znakovitoj izjavi (03.08.1932) dr. Ritig meu inim ree:
Stojimo slomljeni pod teretom kria, to smo ga nas nekolicina uzeli na
svoja plea, da uinimo kopu izmeu hrvatskog naroda, njegove historije i
669 Tim sam se problemom posebno bavio u svojoj doktorskoj disertaciji (1965): Uzroci
drtavn~polititke krize monarhistilke Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do slomo 1941. Za navode
u ovom razmatranju usp. tekstove u mojim objavljenim raspravama: DruJtveni aspekt narodnooslo-
bodilatkog pokreta u Jugoslaviji (Putovi revolucije, Zagreb, IV, 1966,7-8, 10-2); Hrvatska politika
u prvim godinamo borbe protiv vidovdanskog centralistilk~hegemonistitkog poretka (Kritika,
14,1970, 575-85 i dr.); Slom vidovdanskog parlamentarnog centralizmo i drtavn~politika kriza
Kraljevine SHS (Hrvatski znanstveni zbornik, l, 1971, 51-3, 73--106).
njegovih interesa i jugoslavenske drtavne ideje. Nismo uspjeli; nisu uspjeli ni

jai ni vei od nas. Krini put hrvatskog naroda dalje traje; traje i krini put
Jugoslavije. Onaj e biti njezin Spasitelj, koji bude naao most do srca i due
naroda, to svojim obeanjem stoji daleko od dananjeg sistema i koji bude
proveo pravicu i jednakost, bratstvo i ravnopravnost kao temelj i osnovu narod-
noga i dravnoga ivota Jugoslavije 670
U svezi s problemom hegemonizma susreemo se s jednom veoma zanim-
ljivom pojavom. Svi oni koji poriu postojanje srpskog hegemonizma u meu
ratnoj Jugoslaviji redovito to ine s obrazloenjem, da je to puka izmiljotina
sprege separatistikog nacionalizma i kominternovskog dogmatizma. Takav
pristup odbacuje zapravo i svaku opravdanost rjeavanja nacionalnog pitanja s
polazita marksizma, jer da to nije nita drugo do li manipuliranje sa samoo-
dreenjem naroda u interesu socijalistike revolucije. Svakako, u toj zamjedbi
ima i istine. Meutim, nakana, pae i sam in, manipuliranja radi postizanja
ciljeva revolucije, ne potire povijesnu uinkovitost oivotvorenja prava naroda
na slobodu i samostalan razvitak. Neki su narodi postigli taj cilj u evolutivnom
povijesnom razvitku, a neki u graanskim ili socijalistikim revolucijama, a
nekima se on osporava u ime nieg drugog nego velikih ideala tih revolucija.
Tako e se oni to s kominternovskim mitom o srpskom hegemonizmu ele
odbaciti i sve ono to je na marksistikim pretpostavkama uinjeno u meuna
cionalnim odnosima, u borbi protiv nacionalizma znati itekako pozvati i na
marksistiko klasno shvaanje povijesti. Tako u nacrtu Memoranduma SANU
itamo npr. da je Povoenje za tezom o sueljavanju srpske ugnjetake nacije
nasuprot ugnjetenih nacija dovelo do odstupanja od marksistikog uenja o
klasnoj podeljenosti svake nacije pred politikim pragmatizmom, koji je u na-
stojanju da koristi meunacionalno trvenje, potisnuo u pozadinu klasni inter-
nacionalizam. Kominterna je zbog svojih stratekih ciljeva razbijanja Jugosla-
vije preuzela ocjene o srpskom hegemonizmu u stvari od separatistiki orijen-
tisanih graanskih partija, a KPJ se povodila za njezinim autoritetom mjesto
da sama doe do istine o meunacionalnim odnosima671 Tvrdnja nije tona jer
su i jugoslavenski marksisti a ne samo graanski separatisti, prije odluke
Kominterne o razbijanju Jugoslavije, izrekli svoje sudove o velikosrpskoj hege-
moniji i ugnjetakoj i ugnjetenim nacijama. Osim toga, apriori osudom svakog
nacionalizma i separatizma zauzima se nedemokratsko, u biti imperijalistiko
ili unitaristiko-velikodravno stajalite, kojim se narodima to su se stjecajem
povijesnih okolnosti nali u sklopu razliitih dravnih tvorbi, nijee pravo na
samoodreenje, koje je ope prihvaeno naelo suvremena svijeta. Treba li
podsjeati da se u etiri desetljea od osnutka OUN za etiri puta poveao
670 Ostavtina Ivana Periia, Historijski arhiv Zagreba (usp. Mr. Lj. Antit, Svetozar Ritig u
biljekama Ivana Perlia, Vjesnik, Sedam dana, 224, 04.12.1982).
671 Nacrt Memoranduma SANU, fotokopija, 41-2.
O NACidNAr.IZMU I SEPARATIZMU, HEGEMONIZMU I FEDERALIZMU 431
broj njenih lanica - nezavisnih drava, kojima po takvim mjerilima o separa-

tizmu i hegemonizmu nikada ne bi bilo mjesta meu suverenim subjektima
meunarodnoga poretka, ve bi za sva vremena morali ostati usreeni patrioti-
zmom jedne velikodravne, kolonijalne, imperijalistike ili ve kakve ekspan-
zionistike tvorbe.
Obarajui se na mitomansku la o velikosrpskom hegemonizmu, s isto
onakvom bjesomunom estinom s kakvom velia istinu o jasenovakom mi-
tu, Vuk Drakovi je, naravno, samo dijelom u pravu u svojoj obrani veli-
kosrpstva. Ako se i prihvati njegova teza da >>Samo onoliki i samo onakvi Srbi
kakve prieljkuju i propisuju protivnici srpstva, koje on nalazi U Vatikanu,
Zagrebu ili Sarajevu - nisu pravi, jer: Srbin je samo onaj koji je veliki
Srbin, ipak je upitno da li srpstvo opstoji samo sa velikosrps~om. On, naime,
pie: ,,Jedino su oni, ti veliki Srbi, stvarali srpsku kulturu i srpsku istoriju - od
Nemanjia i Svetog Save, pa do Njegoa i Karaora ... << A pri tom mu ne
pada ni na kraj pameti da bi velikosrpstvo moglo biti za druge nepoeljno ili
ugroavajue, ve pie: Velikosrpstvo nije nikada raslo iz mrnje prema ne-
korn drugom narodu, niti je vodilo ka ljudskom padu, kolektivnom bezumlju
i genocidu. Prema Vuku jedra >>Velikosrpstva uvijek je pokretao vetar na-
rodnog pregnua da brani i povraa svoje, ali i da svoju slobodu i svoju sreu
nikad ne zida na tuoj neslobodi i nesrei. A kao dokaz tome navodi da je
Srpska crkva sve srpske vladare, osim Duana osvajaa, proglasila za svetite-
lje. Toj izidealiziranoj slici ve/ikosrpstva, kakva ne prilii nikome u svjetskoj
povijesti, on e ipak dometnuti i malo sadraja: Srbija je bila, jeste i bie
svugde tamo gde su srpske jame, srpska gubilita i srpski grobovi. A samo u
ovostoljetnoj povijesti, kao to znamo, to je od albanskih gudura i od make-
donskog Kajmakalana, preko Hrvatske do slovenske Koruke i Trsta, a tu
su, dakako, osim srpskih, bila grobita i gubilita i nekih drugih naroda, koji
valjda takoer imaju ne manja prava na svoju zemlju. Ve iz te surove zbilje
proizlazi da tobonja rnitomanska la o velikosrpskom ekspanzionistikom
ugnjetavanju i hegemonizmu - to podstiu nepoverenje i otvorenu mrnju
prema srpskom nacionu672 - nije nastala u Vatikanu i Kominterni ve u povi-
jesnom biu naroda koji su se osjeali ugroenima od velikosrpstva.
Jamano, s povijesnog su gledita posve promaeni, i stoga ne toliko uza-
ludni koliko tetni, napori da se opovrgne postojanje srpskog hegemonizma,
te na taj nain ne dopusti poravnanje hrvatske i srpske povijesne krivnje.
Ideja velikosrpstva odigrala je u povijesti srpskog naroda, nedvojbeno, i
pozitivnu ulogu. Nije grijeh u samu njezinu postojanju niti u svim posljedicama
njene pojavnosti. Nema povijesna naroda na svijetu, koji nisu imali svoje veli-
konacionalne ideje ili velikodravne zamisli. Problem je u tome da se trijezno
razmotri kada i u kojim sluajevima je takva ideja, u ovom sluaju velikosr-
672 Svi navodi iz ve spomenutog spisa Vuka Drakovia to to kuva Vjesnik (v.bilj. 172)
pska, dola u sukob s opstojnou drugih naroda, prouzrokujui zla i njima i

svom nacionalnom biu, prekoraivanjem granica vlastitih mogunosti i datih
povijesnih okolnosti.
Jednostrano shvaanje povijesnosti nacionalnog bia uope, a posebno ne-
priznavanje povijesne samobitnosti hrvatskog naroda i njegovih prava na oi-
votvorenje svog punog nacionalnog subjektiviteta i suvereniteta u svim povije-
snim okolnostima, odraava se, takoer s naroitom himbenou, i u tumae
nju ne samo uzroka sloma Jugoslavije 1941, nego i posljedica, to e rei i
povijesnog znaenja okupacije i revolucije za sve njene narode, a u prvom
redu za srpski i hrvatski kao dva najbitnija imbenika u prekrajanju njezine
povijesne sudbine. Susreemo se zapravo s pojavom, koja se najsustavnije oi
tovala u uretievim knjigama, da se sva bitna pitanja promatraju, ako ne
iskljuivo sa stajalita interesa srpskog naroda, a ono sa srpskog shvaanja
jugoslavenstva kakvog doista jedva da je igdje bilo.
Prema uretiu samo je dranje srpskih imbenika moralo biti iznad svih
ideologija i politika, to vai u neto manjoj mjeri i za Slovence, pa ih tako
treba, razumije se, i prosuivati. On nalazi opravdanje kako za etniki pokret
Drae Mihailovia, tako i za vladu generala Nedia u slubi njemakog okupa-
tora, u razlozima egzistencijalnog realizma ili nacionalnog realizma. On
ocjenjuje njihovu politiku kao egzistencijalnu samoobrambenu dijalektiku i
nacionalno manevrisanje, bilo u traenju modus vivendija s okupatorom
radi izbjegavanja nepotrebnih rtava srpskog naroda, bilo u suprotstavljanju
revolucionarnom makijavelizmu Titova komunistikog NOP-a. Za uretia je
etniki pokret bio jedan pol srpskog antifaizma a partizanski pokret - nje-
gov drugi pol, kojemu je makinacijama revolucionarne varke polo za rukom
da diskreditira elnitvo kao jedine antifaistike suparnike. ureti uvia
da se etniki pokret nije ograniavao samo na revanizam (ponavljajui o
genocidu stotina hiljada ubijenih Srba) ve da je imao i planove na crti veli-
kosrpskog programa i antikomunistikog fanatizma, ali ga ni to ne upuuje na
nunost nacionalno-egzistencijalnih razloga i na drugoj strani. On e podjed-
nako igosati i Paveliev ustaki pokret i Maekovu HSS zbog antinacionalne
tuinske zavisnosti ili zbog ataka na jugoslovenski patriotizam u svezi s
uspostavom NDH. A osudit e takoer i kolebanja u hrvatskim revolucionar-
nim redovima, videi u svemu tome splet svib opozicionih oblika antihege-
monizma koji je rodio supstrat takvog neprijateljstva prema srpskom narodu
koje se graniilo sa bezumljem673
Jamano, iznad ili izvan iskljuivog ideologijskog tumaenja povijesnih
zbivanja, ima osnova da se i za Mibailovievu i za Nedievu politiku nau
razlozi u egzistencijalnim interesima srpskog naroda. Ali kako se onda moe s
takvog stajalita ne vidjeti da je ne manje egzistencijalnih interesa hrvatskog
673 V. ureti, n.dj., I, 6, 32-3, 97-8, lli, 135, 160, 213; ll, 8, 184, 214, 229, 241-50.
naroda bilo i za Pavelia i Maeka? Uostalom, dogaaji su se zbili pa valja

promisliti zato ba tako.
Treba se podsjetiti da je do razbijanja Jugoslavije dolo u vrijeme kad je
Hitler suvereno vladao cijelom Europom, kad jo nije bio u ratu ve u savezu
sa SSSR-om, )>velikom socijalistikom zemljom<~, te prema tome nije bilo jo
nikakvih realnih pretpostavki za procjenu koliko e trajati njegov Novi europ-
ski poredak. A ne bi trebalo takoer zaboraviti, da se od njega razoreni ver-
sailleski poredak odrao jedva dva desetljea, a mnogi ustraju u njegovoj
obrani kao da je postojao oduvijek, i kao da u svojoj utrobi nije nosio uzroke
svoje neodrivosti.
Rasapom monarhistike Jugoslavije, povijesni je slom doivio i srpski he-
gemonizam. Mihailoviev etniki pokret bio je, u prvo vrijeme, izraz ne toliko
egzistencijalnog realizma, koliko tenje za uspostavom Velike Srbije kao jam-
stvom njene hegemonije u obnovljenoj Jugoslaviji na satrtoj Hrvatskoj. Istom
sueljen s razvitkom i ciljevima revolucionarnog pokreta, on postaje izraz
realne politike onih srpskih struja koje su odluno protiv Titova partizanskog
pokreta zbog njegovih podjednako komunistikih i avnojevskih osnova. Zbog
toga e otii i u (taktiku) suradnju s talijanskim i njemakim faistikim oku-
patorom, ostajui meutim strateki na strani protuhitlerovske koalicije i je-
dina realna snaga s kojom su velikosrpski predstavnici u izbjeglikoj vladi mo-
gli raunati u obnavljanju versailleske -za sve nesrpske narode hegemonistike
-Jugoslavije.
Kvislinka vlada generala Nedia u Srbiji bila je od samog poetka izraz
realne egzistencijalne politike onih srpskih struja koje su dole do zakljuka,
da valja raunati sa stvarnou u kojoj se Srbija nala u Hitlerovoj Europi, a i
onih koje su bile za samostalnu Srbiju a ne za obnavljanje Jugoslavije i u
sluaju saveznike pobjede. I Mihailovieva i Nedieva politika egzistencijalnog
i nacionalnog realizma )uvanja srpstva bila je podlogom suradnje etnikog
pokreta i Nedieve kvislinke uprave, naroito protiv revolucionarnog pokreta
u Srbiji. Pri tom su i Mihailovi i Nedi imali potporu iz redova sljedbenika
gotovo svih srpskih graanskih stranaka i struja, dok je Ljotiev ideologijski
srpski faistiki pokret ostao za sve vrijeme rata na rubu od posve sporednog
znaenja u prestrojavanju srpskog politikog ivota.
Kao predstavnik one, desne, hrvatske struje koja je bila odluno za izdva-
janje Hrvatske iz Jugoslavije, Paveli je za svoju politiku nacionalno-egzisten-
cijalnog realizma oito imao vie opravdanja od Nedia. Ta, NDH je u Hitle-
rovu europskom poretku uspostavljena u maksimalnim povijesno-etnikim gra-
nicama, dok je Srbija bila poniena i teritorijalno osakaena. To isto vrijedi i
za Maeka u odnosu naspram Mihailovia. Odbivi njemaku ponudu da sam
proglasi nezavisnu Hrvatsku, kako zbog svojih demokratskih, protufaistikih
nazora, tako i zbog uvjerenosti da e sile Osovine izgubiti rat, Maek je pozi-
vom na lojalnost od Kvaternika proglaenoj Hrvatskoj Dravi, dao nedvojbe-
no, potporu njenoj uspostavi, ali ne i njezinu ustakom, profaistikom reimu.
Svojom podjednako distanciranom politikom, i od Pavelieva ustatva i od

Titova revolucionarnog pokreta, Maekova sredinja skupina HSS-a ostat e
na hrvatskom tlu glavna politika snaga nasuprot revolucionarnom NOP-u,
kao to je to Mihailoviev etniki pokret bio u Srbiji. Maekova politika
ekanja doivjet e svoj politiki poraz onda kad su iroki slojevi hrvatskog
naroda doli do spoznaje da ona ne osigurava egzistencijalne interese Hrvat-
ske, zbog ega se sve vie poee opredjeljivati za program NOP-a. Iz slinih
razloga, uzrokom vojnikom a potom i politikom porazu Mihailovievog et
nikog pokreta bilo je opredjeljenje znatnog dijela srpskog puanstva Hrvatske
i Bosne i Hercegovine za revolucionarni NOP, jer je njegov program vie no
etniki odgovarao egzistencijalnim interesima preanskih Srba samim time
to je pruao osnovu za obnavljanje jugoslavenske drave.
Umjesto trijeznog razmatranja svih imbenika egzistencijalnog ili na-
cionalnog realizma pojedinih naroda - to sam osobno pokuao ve pred puna
tri desetljea, sukobivi se i s hegemonistikim i s ideologijskim shvaanjima 674
-Terzi, Dedijer, ureti (i dr.) bave se povrnim igosanjem hrvatskog na-
roda zbog protujugoslavenskog dranja i nacionalne izdaje. Potvrdu za svoje
prosudbe nalaze: u doeku njemake vojske u Zagrebu, u navodnoj izjavi He-
branga da je NDH znaila ostvarenje vjekovnih snova hrvatskog naroda, te
u kolebanju vodstva KPH i tobonjem urovanju hrvatskih komunista i usta-
a.
Ne moe biti sporno da je hrvatski narod, u cjelini uzevi, primio raspad
hegemonistike Jugoslavije kao izbavljenje iz tamnice i da se to i javno oi
tovalo. Isto tako ni to, da je proglaenje samostalne, slobodne drave Hrvat-
ske, u prvi mah, znailo za nj obistinjenje vjekovnog sna, to su ga snivali
nacionalni ali i klasni revolucionari. No, jo manje moe biti sporno - kako sa
stajalita sudionika tako i objektivnog istraivanja tadanjih povijesnih zbivanja
- da se hrvatski narod ne samo nije poistovjetio s ustakim reimom NDH,
nego se od njega sve vie i odlunije distancirao poslije naglog otrjenjenja
zbog njegovih profaistikih pogromakih metoda vladavine i zbog predaje
Dalmacije Italiji. Prema tome, i moebitnu Hebrangovu izjavu valja uzeti kao
naznaku duhovnog stanja, uvjetovanog meuratnim hrvatsko-srpskim odnosi-
ma, a ne kao dokaz njegova mirenja s Pavelievom NDH. Isto tako treba biti
na istu i s povijesnom pozadinom odnosa ustakih prvaka prema hrvatskim
komunistima prvih dana NDH. Poto su se mnogi hrvatski nacionalni revolu-
cionari nalazili zajedno s hrvatskim komunistima u jugoslavenskim robijanica-
ma, i budui da su se programski jedni i drugi izjanjavali za slobodnu Hrvat-
674 O tome v. drugu glavu ove knjige: O sporu o_ko knj.~e Rat pro~iv rata (1957), e!l~klop~
dijskog prikaza NOR u Hrvatskoj (1960), doktorske disertaciJe O uzrocrma dravno-polllrfke kr~
ze ... (1965), a posebno u Raspre o uzrocima sloma monarhistilke Jugoslavije i o p~etp~m~v~anuJ_
razvitka NOB-e u Hrvatskoj (1964) koja je tiskana u: Kolo Mh, 8-9, 1968, te u Velrke de1e 1 malr
narodi (1969 i 1970).
sku, to prvih dana NDH nije bilo progona komunista nego ak i obeanja da
im se nee nita dogoditi ukoliko nee djelovati protiv hrvatske drave. (Spo-
minjani poziv ustakog predstavnika Wagnera lanu CK KPH Vladi J aniu u
Sisku nije u tom pogledu bio osamljen sluaj.) Meutim, kako je revolucio-
narna i antifaistika djelatnost hrvatskih komunista konkretno bila usmjerena
protiv NDH, to se ustaki teror ubrzo sruio na sve komuniste kojih su se
mogli domoi. A to to u Hrvatskoj 1941. nije dolo do masovnog ustanka,
slino Srbiji, nije bilo posljedica nikakvog kolebanja CK KPH ve politikih
prilika. Jamano, hrvatski narod osjeao se u drugaijem poloaju negoli
srpski, pa zbog istih )>egzistencijalnih razloga zbog kojih je u Srbiji dolo do
Openarodnog ustanka u Hrvatskoj do njega nije moglo doi. Ali u Hrvat-
skoj nije dolo ni do onakvog poraza NOP-a kao u Srbiji. Razlozi su dakako
opet bili egzistencijalne naravi.
Vodstvu hrvatskih komunista pripisuju se separatistike namjere (Dedijer
i dr.) i u svezi s pokuajem uplitanja Kominterne u unutarnje odnose u KPJ
1941. godine. Tada je, naime, uplitanjem >>predstavnika Kominterne J. Kopi-
nia, preko partijskog komiteta u Zagrebu, dolo do pokuaja smjenjivanja
CK KPH i naimenovanja novog, s posljedicom tragine pogibije velikog broja
istaknutih hrvatskih komunista, nakon manjkavo organiziranog njihova oslobo-
enja iz Kerestinekog logora 675 . Ovo uplitanje Kominterne povijesno jo nije
do kraja rasvijetljeno, ali ima osnove za pretpostavku da se vjerojatno radilo
o nakani imenovanja, novog, posebnog vodstva za KP NDH. Na ovo upuuju
slijedee injenice: Sovjetska vlada primila je slom Jugoslavije kao fait accom-
pli, pa je ubrzo (08.05.1941) nakon razbijanja i podjele jugoslavenske drave
prekinula diplomatske odnose s kraljevskom izbjeglikom vladom. Sam taj in
morao se tumaiti kao priznanje novo nastalog stanja. No, vodstvo KPJ, koje
se inae pod Titom osamostalilo od Moskve, nije, jamano, za to imalo sluha.
Zbog toga ni akcija Kominterne preko svog predstavnika u Zagrebu nije
uspjela, a provedena je njena direktiva o otcjepljenju od KPJ pokrajinske orga-
nizacije u Makedoniji i njenom prikljuenju bugarskoj KP (to je kasnije opo-
zvano na zahtjev Tita). Jednom Hrvatu koji se u travnju 1941. naao u Moskvi
ponueno je da ostane tamo kao predstavnik NDH, ali je on to odbio poto
za to nije imao odobrenje vodstva HSS-a676 . Neki diplomatski slubenici NDH
priopili su svoja sjeanja kako su im sovjetski predstavnici (u Berlinu i Brati-
slavi) izjavljivali spremnost Moskve da - poput Slovake - prizna i NDH i
uspostavi s njome diplomatske odnose. Paveli, meutim, nije pourio da pri-
hvati ove sovjetske ponude prije no to je dolo do rata izmeu Njemake i
SSSR-a. A to koraci Kominterne preko Kopinia u Zagrebu nisu urodili elje-
~'>n O tome iscrpno u: I. Jeli, Tragedija u Kerestincu: Zagrebako ljeto 1941, Zagreb, 1986,
302.
676 Ovaj podatak osobno mi je priopio prof. R. Biani, a potvrdio kasnije i N.N. (koji je
jo iv).
nim plodom, valja svakako pripisati kako Titovu vodstvu KPJ tako i samom
vodstvu KPH, pa je stoga vie nego neosnovano upravo na tome zasnivati
neke teze i o separatizmu same KPH. Ostaje zapravo injenica da su u ovim
povijesnim primjerima - kako prvaci hrvatske desnice tako i hrvatske ljevice -
dali prednost zahtjevima njihove ideologijske politike pred nacionalnom, to
je i bilo uzrokom njihova nepomii"ljiva meusobna sukoba. A protivnici jednih
i drugih oito im to ne upisuju u zasluge ve ih usprkos tome ak poistovjeuju
- ne samo zbog separatizma nego i zbog genocidizma.
S obzirom na neshvaanje da je hegemonizam bio jedan od glavnih uzroka
nestabilnosti monarhistike Jugoslavije, pa se krivnja prebacuje jednostavno
na separatizam svih imbenika hrvatske politike, tj. i na sav hrvatski narod,
ne pitajui se u emu je bit problema i kako onda uope moe biti izlaza, valja
podsjetiti na jo poneto. Prije svega na to da se pri takvu umovanju ili gotovo
posve zaboravlja na slinost stanja u Hrvatskoj i Sloveniji u danima sloma, ili
pak ne uoava zbog ega su se prilike poslije drugaije razvile.
U svezi s razmatranjem problema okupacije i revolucije jedan slovenski
povjesniar ree mi, prije nekoliko desetljea, da je nezgodno traiti odgovor
na pitanje: zato su njemaku vojsku doekali sa cvijeem ne samo gradani
Maribora nego i rudari Trbovlja?! To je pitanje imao hrabrosti postaviti jedan
od najistaknutijih slovenskih proleterskih revolucionara i sekretar CK KP Slo-
venije Miha Marinko, odmah nakon rata, ali je ono to dalje to vie ostajalo
kost u grlu ak i onih ozbiljnijih pisaca.
Slian je sluaj i s povijesnim prosudbama Slovenskog narodnog vijea,
koje je stvoreno u Ljubljani 6. travnja 1941. Preko tog ina progonitelji hrvat-
skog separatizma, za njih glavnog jugoslavenskog zla, prelaze kao da ga nije
bilo prije proglaenja NDH lO. travnja, ili ga pak (ali ne samo oni) pogreno
procjenjuju kao nacionalnu izdaju. Slovensko Narodno vijee - kao suvereno
predstavnitvo slovenskog naroda - osnovali su predstavnici svih struja sloven-
skog politikog ivota. Osnivakom skupu, na sam dan agresije na Jugoslaviju,
prisustvovali su predstavnici: Slovenske ljudske stranke (dr. M. Natlaen, ban
Dravske banovine, dr. I. Ahin, glavni urednik Slovenca, M. Kranjc, sveenik,
M. Stare, odvjetnik i dr. A. Gosar, sveuilini profesor), Jugoslavenske nacio-
nalne stranke (Kramerovi liberali - I. Pucelj, bivi ministar, dr.A. Zalokar i
dr. M. Zajec), Narodne radikalne stranke (Ravnikarevi slovenski radikali -
dr.D. Pue i dr. J. Kostel), Jugoslavenske demokratske stranke (liberali uklju-
eni u Samostalno-demokratsku stranku- dr.D. emej), Samostalne kmeke
stranke (Puceljeve i Maruieve Samostalne seljake stranke) i Socijalistike
stranke Jugoslavije (dr. S. Likar i dr. J. Petejan). Za predsjednika Vijea iza-
bran je ban Natlaen. CK KP Slovenije postavio je zahtjev da i njegovi pred-
stavnici budu ukljueni u Narodno vijee, ali to nije prihvaeno s obrazloe-
njem da je s principijelnog stajalita potrebno da Vijee zastupaju samo pred-
stavnici priznatih politikih stranaka. Kao to se ve iz tog sastava moe zaklju-
iti vijee je u kritinom povijesnom trenutku nastalo upravo iz egzistencijalnih
potreba slovenskog naroda, ne bi li u povoljnom smislu utjecalo na njegovu

sudbinu. U danima sloma Vijee je zatrailo (7. travnja) od jugoslavenskih
vojnih vlasti da se sprijei razaranje industrijskih i prometnih objekata, na to
je Jugoslavenska Vrhovna Komanda odgovorila nalogom da se uhite njegovi
lanovi (9.travnja) ali to vie nije imao tko provesti. A lO. travnja (prije podne)
kad je njemaka vojska poela prodirati u Sloveniju i Hrvatsku, Slovensko
narodno vijee donosi rezoluciju i objavljuje proglas slovenskom narodu: da je
prestala >>vrhovna dravna uprava Jugoslavije nad Slovenijom, te da preuzima
u svoje ruke suverenu vlast nad slovenskim teritorijem i brigu za mir, poredak
i sudbinu slovenskog naroda, pozivajui drdvna i samoupravna nadletva da
ostanu na svojim mjestima. Iste noi delegacija Vijea zahtijeva od jugoslaven-
skih generala Pandurevia i Lavadinovia da jugoslavenska vojska na sloven-
skoj zemlji prizna suverenu vlast samostalne Slovenije, to oni ne prihvaaju,
ali je znakovito za stanje rasula da su obostrano bespomoni. Po dolasku nje-
make vojske u Celje, delegacija Vijea (dr. Natlaen, l. Pucelj, dr. Gosar)
predlae (12.travnja) njemakim vojnim predstavnicima osnovu pregovora s
njemakom vladom: da Nijemci suverenu i samostalnu dravu Sloveniju
prime kao novu supotpisnicu Trojnog pakta i da je priznaju u okviru svog
novog europskog poretka. Do pregovora s njemakom vladom nije dolo jer
Hitler nije htio mijenjati svoje planove o podjeli Slovenije. A Vijee je na istoj
osnovi pokualo fregovarati i s talijanskim predstavnicima, ali zbog istih raz-
loga bez uspjeha 6 7. S jugoslavenskog gledita moe se dakako, pojava Sloven-
skog narodnog vijea igosati kao izdaja, a s klasno-ideologijskog kao pokuaj
>>slovenske buroazije da ouva kapitalistiki poredak i klasne interese svoje
vladavine. Sa znanstveno-povijesnog to je koliko jednostrano toliko i besmisle-
no. Nastojanja Slovenskog vijea imala su za cilj da sprijee razbijanje sloven-
skog nacionalnog teritorija, a time i pogibelj denacionalizacije i bioloke ugro-
enosti, to je prijetila komadanjem slovenskog naroda izmeu triju stranih
sila. U tome je bila bit njegove pojavnosti u prevratnikim danima, a neuspjeh
njegovih nastojanja i genocidna protuslovenska politika okupacionih sila, stvo-
rit e podlogu na kojoj e ve prvih dana okupacije KP Slovenije predloiti
program Osvobodilne fronte. Oko njega e se, ba zato to je sadravao egzi-
stencijalne interese ugroenog slovenskog naroda, okupiti ire politike struje
nego to je to bio sluaj u drugim zemljama raskomadane Jugoslavije.
Dok se u prekretnikim povijesnim razdobljima pojedini nacionalni im Ile-
nici, politike stranke, struje i pokreti, opredjeljuju prema svojim svjetonazor-
skim predlocima i prosudbama povijesnoga kretanja, narodi kao cjeline P~"lla
aju se manje-vie jedinstveno u psiholokom smislu, prema povijesno sl
nim nagonima vlastitoga samoodranja, to moe biti veoma razliito s e
rom na istovjetne vanjske silnice.
m Usp. F. Tuman, Uzroci dravno-politike krize .. (disert~cija), _452-5.

Bitno razliit poloaj hrvatskog i slovenskog naroda u drugom svjetskom

ratu, oitovao se najvidnije ba u dugoronim planovima krojitelja Novog eu-
ropskog poretka. Hitler je ono o emu nije htio ni razgovarati sa Slovenskim
vijeem, prije toga sam nudio hrvatskim predstavnicima, i to prvotno Maeku
kao voi demokratske veine hrvatskog naroda, tj. da nezavisna Hrvatska zau-
zme svoje mjesto u novoj Europi; Posljetke tog bitno razliitog povijesnog
poloaja nije dokuio ni tako uman promislitelj meunacionalnih odnosa kakav
je Josip Vidmar. On e u svom, inae trijeznom, razmiljanju, u povodu nje-
gove knjige O slovenstvu.; jugoslavenstvu (u razgovoru s J. entijom), povrno
ocijeniti kako je slovenski narod 1941. ostao potpuno izoliran jer da su Srbi
poli svojim putem a Hrvati su ili svojim pavelievskim putem 678 Jama
no, Hrvati nisu poli pavelievskim putem, ve su samo dobili ono to su
Slovenci eljeli, radi osiguranja, u datim okolnostima njihovih egzistencijalnih
interesa. A da Hrvati nisu poli odluno i svojim protupavelievskirn putem
(poto se ovaj gubio), ali isto tako radi osiguranja svoje nacionalno-dravne
samosvojnosti, kao i Slovenci svoje, vie je no oigledno da avnojske zajednice
uope ne bi moglo biti. To ne bi smjelo biti sporno za ovjeka koji potpuno
dijeli Krleino hrvatsko stajalite: Hrvati su svoj narod, i koji s p,ravom misli
da su hrvatsko-srpski odnosi bitni U kompleksu jugoslavenstva 79 I kojemu
je prema tome jasno (u to sam se i u osobnom razgovoru s Vidmarom mogao
uvjeriti) da se razrjeenje tih odnosa ne moe postii pokuajima meusobna
nijekanja i zatiranja ve trijezna razumijevanja.
U okviru onih to nisu shvatili bit meunacionalnih odnosa, pa stoga ni
uzroke sloma i stanja u ratu, javlja se zakonomjerno i neshvaanje biti NOP-a,
tj. nunosti revolucionarne promjene u ustrojstvu dravne zajednice naroda
Jugoslavije. Nunost kako za samu pobjedu u antifaistikom ratu i revoluciji,
tako i za ostvarenje pretpostavki za njezin dalji opstanak i mogu suivot nje-
nih naroda.
Jedna od najrairenijih predrasuda na crti pogrenog shvaanja NOP-a i
socijalistike revolucije jeste ona o partizanskom jugoslavenstvu, kako ga
tumae npr. Veselin ureti ili Ljubomir Tadi.
U zakljunom razmatranju svoje jugoslovenske drame, ureti nam iz-
nosi prosudbe koje su u punoj protuslovnosti s povijesnom zbiljom na koju se
odnose. Prema njemu bila je jugoslovenska specifinost da se sve do A v-
noja u prvi plan stavljalo internacionalne ciljeve, a i poslije su nacionalni
problemi Obuhvatani politikom odrednicom borbe za bratstvo i jedinstvo i
nacionalnu ravnopravnost (bez jasnih dravno-pravnih iskaza), i to vie u
znaku jugoslovenskih nego uskonacionalnih ciljeva. Jer: Veina starih ko-
munista nacionalno je doivljavala kao folkloristiki slijed svog internacional-
nog kursa. Prema uretiu, vodstvo revolucije gradilo je svoju politiku i po-
678 J. Vidmar, O slove~;~stvu i jugoslavenstvu, Zagreb, 1986, 468.

679 Isto, 483.
O NAIONALIZMU l SEPARATIZMU, HEGEMONIZMU l FEDERALIZMU 439
bjedu na mitu o velikosrpskoj hegemoniji i ugnjetavanju i na mitu o >>hrvat-

skim partizanima. Izbila je na vidjelo drutvena i nacionalna nekonstituisa-
nost Srpstva, a Hrvatsko i muslimansko drutvo pokazali su snagu odnaroa
vajuih inilaca, preimustvo centrifugalnih tokova nad etnikim- jugosloven-
skim<<. I kao kruna u zavrnoj reenici: Nesumnjiva je zasluga vodstva KPJ
to je njegova revolucionarna akcija bila jedina negacija postojeih nacional-
nih i vjerskih protivrjenosti, iz ega je proizila zajednika okosnica nadnacio-
nalne snage, koja je bila istorijska ansa da se jugoslovenska ideja regenerie
na irokoj klasnoj i demokratskoj osnovi i ostvari u sklopu velikog socijalno-re-
formistikog odnosno socijalistikog procesa680 .
Profesor Lj. Tadi, koji dobro poznaje povijest rasprave u komunistikom
pokretu o nacionalnom pitanju, najprije iznenauje tvrdnjom da su srpski mar-
ksisti od davnina inili ustupak za ustupkom, te podreujui se >>gotovo ma-
zohistiki partijskoj liniji sadistiki progonili stvarni i imaginarni srpski na-
cionalizam. Dopustimo li da politiko-psiholoki razlozi mogu uvjetovati i
ovakve pojedinane pojavnosti, kako objasniti razlike, to su i u redovima
srpskih marksista bile velike, od zastupnika lenjinistikih naela o nunosti
priznanja prava naroda na samoodreenje do teorijskih pobornika nadnacio-
nalnog integralizma i dravnog unitarizma?
Lj. Tadi u partizanskom jugoslavenstvu vidi temelj jedinstva a tumai
ga kao iv jugoslovenski patriotizam koji jo nije bio nagrien nacionalistikim
partikularizmom. Izvori su mu, dakako, tamo gdje je KPJ mogla uspjeno
organizirati partizanski ustanak, a to je prvenstveno u krajevima u kojima
je jo bila iva tradicija oslobodilakih borbi iz minulih ratova, a po kasnijim
>>oktroisanim ustavnim rjeenjima ispada ... da u ruenju monarhistike Jugo-
slavije srpski partizani nisu dali svoj srazmerni, tj. u brojnom pogledu, odluu
jui doprinos 681
Gledita to su ih izloili ureti i Tadi bila su djelomino prisutna u
tijeku NOR-a i revolucije, ona su vukla korijene iz predratnog nasljea, a
sudei po tome kako im se eli pridati ope i odluujue znaenje ona su u jo
veoj mjeri nazonija danas negoli u predratnom i revolucionarnom razdoblju.
Da je bilo starih komunista koji su nacionalno smatrali ako ne kapita-
listikom izmiljotinom a ono samo taktikim privjeskom u provedbi proleter-
ske revolucije, to se - poslije rasprava na poetku dvadesetih godina - oito
valo opet prigodom osnivanja Komunistikih stranaka Slovenije i Hrvatske.
No, posve je sigurno da takvi nisu inili veinu, barem ne u hrvatskom i
slovenskom radnikom pokretu. U revolucionarnom razdoblju oni nisu igrali
glavnu ve sporednu ulogu. S njihovim dvo-etapnim shvaanjem revolucije
u novim okolnostima bili su bacani na njen rub. I nakon prihvaanja programa
680 V. ureti, n.dj.II, 252-3.

681 Ljubomir Tadi, Balkanizacija partizanskog jugoslavenstva, Knjievne novine, Beograd,
XL, 749/750, 01. i 15.03.1988. (potcrtano u izvoru).
obrane Jugoslavije od opasnosti f~istike agresije, vodstvo KPJ nije napustilo

program borbe za nacionalnu slobodu ugnjetenih naroda. U ljeto 1935. CK
KPJ rei e u obrazloenju odluke IV. Zemaljske konferencije KPJ o osnivanju
Komunistikih stranaka Hrvatske i Slovenije: Mi smo za slobodu i pravo sa-
moodreenja ugnjetenih naroda. Ali mi ne traimo cijepanje Jugoslavije pod
svaku cijenu. U tom pitanju na cilj je sloboda, ravnopravnost i bratstvo svih
naroda; pravo i sloboda svakog naroda da sam odreuje s kim e i kako e da
stvara svoju dravnu zajednicu. Ako Hrvati, Slovenci i drugi narodi, izvoje-
vavi punu slobodu i pravo samoodreenja, slobodno i bez svakog prisiljavanja
ili prevare rijee da ostanu u dravnoj zajednici (savezu, federaciji, autonomiji)
sa srpskim narodom, mi nismo protiv toga, kao to nismo ni protiv odcjeplje-
nja, ako je ono jedini put za osloboenje tih naroda. Naziv KP Jugoslavije ni
u kom sluaju ne znai priznanje neke nepostojee 'jugoslavenske' narodnosti.
On prosto oznaava da naa partija radi na teritoriju jedne drave, koja se
tako naziva. A zato se ne stvara KP Srbije, prvi i glavni razlog je to
radne mase u Srbiji ne trae stvaranje KP Srbije. A: To je i razumljivo.
Srpski narod nije nacionalno ugnjeten. Srbi su vladajua nacija i ne osjeaju
nacionalnog ugnjetavanja od strane druge narodnosti. Prema tome, ni klasna
borba ne uzima oblike borbe za nacionalno osloboenje 682 U proglasu KPJ,
od sijenja 1937, stajalo je: Da bi se preuredila drava Jugoslavija treba sa-
zvati Konstituantu koja e urediti meusobne odnose sviju naroda i sastavnih
dijelova Jugoslavije, slobodne i bez svake majorizacije pojedinih naroda s tim
da budu izabrane vlastite narodne skuptine (Hrvatski sabor itd) koje e odre-
diti unutarnju organizaciju tih podruja 683
Glavni odbor Komunistike stranke Hrvatske u Proglasu s osnivakog
Kongresa hrvatskom narodu (1937) govori: Hrvatski narod je jednoduan
u borbi da raskine lance nacionalnog ropstva; Radnika klasa Hrvatske dvo-
struko je porobljena, kao dio hrvatskog naroda nacionalno i ekonomski ug-
njetavana od velikosrpske hegemonije, a bezduno izrabljivana i od hrvat-
skih kapitalista. U borbi za slobodu i demokraciju hrvatski komunisti izja-
njavaju se za slogu i suradnju sa svim narodnim strankama ( HSS-om i
SDS-om) i grupacijama, te za sporazum SOK i srpske Udruene opozicije.
Bez nacionalne ravnopravnosti nema opstanka dananjoj dravnoj zajednici ...
Samo slobodni, ravnopravni, sloni i zadovoljni narodi Jugoslavije bit e voljni
i sposobni da suzbiju svaki pokuaj vanjske faistike invazije ... 684
682 O stvaranju KP Hrvatske i KP Slovenije, Pro/eter organ CK KPJ, Xl, joli-august 1935,
7-8; Isto i u Srp i lekit, Beograd, II, 1935, 4 (usp. Osnivaki kongres KPH, Zagreb,l958, 71-8).
liBl Usp. Osnivaki kongres KPH, 115.
684 Isto, 81-90. Znakovito je da je s osnivakog kongresa (1937) stranka izalla s imenom
Komunistika stranka Hrvatske, na elu s Glavnim odborom. Kada i na osnovu ije odluke se
prelio na naziv Komunistika partija Hrvatske (KPH) sa Centralnim komitetom (CK KPH) mjesto
Glavnog odbora nije razvidno ni iz monografskog rada: I. Jeli, Komunistika partija Hrvatske
1937-1941, Zagreb, 1972. I tu je bilo evolucije, najprije je Partija zamijenila StTtJnku, a potom
Ali valja uoiti da su postojale stanovite razlike u ocjenjivanju vanosti i

znaenja stvaranja nacionalnih stranaka, izmeu hrvatskih i slovenskih komu-
nista na jednoj i srpskih na drugoj strani. Srpski komunisti - govori se u
Pro/eteru- Uvek su bili ... za samoopredeljenje slovenskog, hrvatskog i drugih
naroda Jugoslavije i za njihovu ravnopravnost sa srpskim narodom. Ali se i
istie: Osnivanje KSSl i KSH ne znai nikakvu pobedu separatizma i naciona-
lizma nad proleterskim internacionalizmom u redovima KPJ i radnike klase,
te se osnivanje tih stranaka pozdravlja kao korak unapred u borbi za jedinstvo
radnike klase Jugoslavije (podcrtano u izvoru) a takoer i >)slozi svih naroda
J ugoslavije685
Razlike su oito u isticanju jedinstva radnike klase i svoga naroda, kod
jednih, a >>jedinstva radnike klase Jugoslavije kod drugih. U tome su vjero-
jatno bili i razlozi kritike CK KPH od CK KPJ (1939) zbog navodnog potpada-
oja pod utjecaj graanskog nacionalizma, no u biti su programska gledita
ostala nepromijenjena. U zakljucima Savjetovanja KPJ, odranog potkraj
travnja 1941. u Zagrebu, dana je ocjena da je dvadesetogodinja politika stra-
hovitog nacionalnog ugnjetavanja uzrok tragedije koja je zadesila Jugoslaviju.
U okviru opih zadaa borbe protiv okupatora za slobodu svih naroda Jugosla-
vije, istie se da je obina la i kleveta da su komunisti protiv nezavisnosti
hrvatskog naroda, pa se posebno istie kao neodlona zadaa KPH organi-
ziranje borbe Za istinsku nezavisnost hrvatskog naroda i za njegovo povezi-
Vanje s ostalim narodima u borbi za nacionalno osloboenje 686
To su bila shvaanja s kojima je revolucionarni Komunistiki pokret uao
u rat i revoluciju. A da je tada - u redovima svih nesrpskih naroda - bilo jo
manje mjesta za uretievo unitaristiko nadnacionalno jugoslavenstvo na-
suprot toboe Uskonacionalnih ciljeva, o tome govori sav razvitak NOP-a
prije i poslije A VNOJ-a. I u Programu SKJ iz 1958, koji bez dvojbe sadri svu
jugoslavensku marksistiko-revolucionarnu mudrost, date su o tome ocjene to
su proizile iz same povijesne zbilje, s kojom mora raunati i svaka znanstvena
prosudba jer inae umjesto ideologijske upada u drugu pristranost. Tu je do-
slovce reeno da su velikosrpski hegemonizam i centralizam doveli do toga
da se za sve vreme postojanja stare Jugoslavije sve vie produbljivao jaz iz-
meu jugoslovenskih naroda, te da je Socijalistika Jugoslavija nastala, i
jedino je mogla biti stvorena, kao savezna drava ravnopravnih i suverenih
naroda 687
i Centralni komitet- Glavni i SrediJnji odbor. Radi internacionalizma navodno. Dva broja, br.1 i
br 2. g. VI (1940), glasila Srp i leki imala su u podnaslovu: Organ srediJnjeg odbora Komuni-
stike partije Hrvatske, br. 3 ostao je samo s krilaticom o ujedinjenju proletera, a od broja 4 dalje
organ je CK KPH.
685 Srpski komunisti i osnivanje Komunistikih stranaka Slovenije i Hrvatske, Pro/eter, organ
CK KPJ, XIII, oktobar 1937, ll (usp. Osnivaki kongres KPH, 124-6).
686 Zakljuci savjetovanja KPJ odranog u Zagrebu travnja 1941. objavljeni su u Pro/eteru,
3-4-5, mart-april-maj 1941 (usp. Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, Il, 2, 7-23).
687 Program SKJ, usvojen na VII. kongresu SKJ 1958. g., Beograd, 1962, 70, 144.
Moe se pretpostaviti da je spomenuta uretieva, kao i Tadieva pre-

dodba o partizanskom jugoslovenstvu nenagrienom nacionalistikim par-
tikularizmom bila prisutna u srpskom shvaanju, ali sasvim sigurno ne i u
hrvatskom, slovenskom i makedonskom. U Hrvatskoj je npr. -a samo u neto
blaoj mjeri i u Sloveniji- sam pojam jugoslovenstva bio toliko nepopularan,
tovie i omraen u irokim pukim slojevima, zbog poistovjeenosti s Aleksan-
drovom diktaturom i etnitvom, da ga je trebalo izbjegavati i pridavati mu
posve novo znaenje u okviru NOP-a. A koliko je veliko nepovjerenje bilo
prema svemu staro-jugoslavenskom moe se zakljuiti po tome, to je sam
sporazum Tito-ubai izazvao neraspoloenje i bojazan, i u narodu, i u parti-
zanskim jedinicama, te smo morali uloiti velike politike napore objanjava-
jui da to ne znai ni u kojem smislu vraanje na stanje stare Jugoslavije. I
n:oma djelatna krilatica nema povratka na staro sadraJa je prije svega tu mi-
'"" a ' njome, i poradi nje. i onaj njezin socijalistiki sadraj. Uostalom najpri-
mamljivija strana nopovskog programa bila je ona da svaki narod orujem
treba da uzme svoju sudbinu u svoje ruke.
U uretievu prokazivanju mita o hrvatskim partizanima, Tadievu po-
zivanju na ustanak u krajevima s oslobodilakom tradicijom, te u predbaciva-
nju (obojice) zbog zaborava tko je dao odluujui doprinos, krije se dublje
nerazumijevanje odredbenih imbenika za pobjedu revolucije.
Neosporno je povijesno znaenje ustanka u Srbiji i Crnoj Gori u ljeto
1941. godine. Ali i poraz tog ustanka, a zatim oseka partizanskog pokreta i
prevladavanje elnitva u tim podrujima, a postupno sve jai razvitak NOP-a
u Hrvatskoj i Sloveniji, a potom i u Makedoniji - bili su uvjetovani dubljim
nacionalno-politikim razlozima. Do masovnog ustanka 1941. moglo je doi
zbog opeg nezadovoljstva srpskog naroda i njegova oekivanja da e ulaskom
u rat monog Sovjetskog Saveza, i pravoslavne majke Rusije, rat ubrzo
zavriti, te da se ustankom moe pospjeiti prestanak okupacije i vraanje iz-
gubljenih pozicija srpstva u Jugoslaviji. Kad se to nije zbilo, srpski narod nije
imao onih povijesnih, nacionalnih razloga da slijedi revolucionarni program
NOP-a, kao to su ga imali nesrpski narodi da bi osigurali svoju budunost
spreavanjem povratka na staro. Zbog toga je u Srbiji (a slino i u Crnoj Gori)
sve do pred zavrne operacije za osloboenje, u ljeto i jesen 1944, prevladavao
utjecaj etnikog pokreta Drae Mihailovia, dotino kraljevske vlade iz Lon-
dona. S ovoga gledita ima osnove i za uretievu ocjenu da je to odgovaralo
egzistencijalnim interesima srpskog naroda. Srbija je mogla ekati, njena bu-
dunost nije bila ugroena. Drukije je bilo sa srpstvom u NDH i zbog toga je
ovdje dolo do njegova ustanikog pokretanja i opredjeljivanja i za partizanski
i za etniki pokret.
Poto je poloaj hrvatskog naroda s proglaenjem NDH bio stubokom
drugaiji od srpskog, to u Hrvatskoj nije 1941. moglo biti egzistencijalnih po-
buda za ustanak. Zbog toga se ovdje NOP mogao razvijati samo postupno, na
podlozi revolucionarne antifaistike djelatnosti komunista (do koje je dolo
O NACIONALIZMU I SEPARATIZMU, HEGEMONIZMU l FEDERALIZMU 443
ak i prije negoli drugdje: sisaki odred, npr.). Do irenja partizanskog pokreta

u Hrvatskoj dolazi u ovisnosti od stjecanja spoznaje irokih narodnih slojeva,
da NDH ne znai rjeenje hrvatskog pitanja, jer e dijeliti sudbinu faizma i
Hitlerova europskog poretka, a da program NOP-a nudi izglede za vlastito
osiguranje budunosti protiv povratka ak na pogorano staro stanje. Zbog
navedenih razloga prilike su se i razvijale tako da je - poslije sloma ustanka i
povlaenja nekoliko stotina partizana iz Srbije - u Hrvatskoj ostalo, potkraj
1941, dvadesetak partizanskih odreda i manjih borbenih skupina s ukupno oko
sedam tisua partizana; kad se u tijeku 1942. produbljava kriza u ustanikim
redovima u Srbiji, i kad su partizanske snage prisiljene na povlaenje i iz ls-
tone Bosne i Crne Gore, pa u cijelom istonom podruju Jugoslavije nastaju
veoma teki uvjeti za NOP, tako da istono od rijeke Bosne i Neretve ostaje
svega nekoliko stotina partizana, u Hrvatskoj se u isto vrijeme NOP i politiki
i vojniki uvrstio i proirio na sve krajeve: u ljetu u partizanskim jedinicama
ima oko 12.ooo boraca a do kraja 1942. u Hrvatskoj je stvoreno 18 partizan-
skih brigada od 37 koliko ih ima u cijeloj Jugoslaviji. Potkraj 1943. partizanska
vojska Hrvatske broji 3 korpusa, ll divizija, 40 brigada i jo vei broj odreda,
to ini gotovo polovinu svih partizanskih snaga u Jugoslaviji. A u ljeto 1944,
pred ratne operacije za osloboenje Srbije i Makedonije, pod Glavnim tabom
Hrvatske djeluje 5 od ukupno 9 korpusa NOV Jugoslavije. Po nacionalnom
sastavu priblino dvije treine partizana su Hrvati a oko jedne treine Srbi;
znai Srba ima srazmjerno njihovom broju znatno vie u partizanima, ali tvr-
dnje da su ini1i veinu u partizanskoj vojsci u Hrvatskoj nemaju nikakve osno-
ve; oni to ih iznose obino zaboravljaju na dalmatinske Hrvate i na njihov
udjel i u bitkama na Neretvi i na Sutjesci. Osim toga, NOP u Hrvatskoj posti-
gao je najvii stupanj politike organizacije antifaistike fronte i nove revolu-
cionarne vlasti: potkraj 1941. u Hrvatskoj je bilo 677 razliitih odbora NO P-a,
godinu dana kasnije ima ve 1609 NOO-a, a na kraju 1943. sva je Hrvatska
prekrivena s mreom od 4596 NOO-a, od mjesnih preko kotarskih do okrunih
i oblasnih. Pripreme za osnivanje ZAVNOH-a kao vrhovnog predstavnikog
tijela poinju jo potkraj 1942; Inicijativni odbor djeluje ve od oujka 1943, a
na prvom (13-16. lipnja) i na drugom (12-15. listopada 1943) zasjedanju ZAV-
NOH donosi povijesne odluke o konstituiranju legalnog politikog predstavni-
tva NOP-a i Federalne Drave Hrvatske. Takav razvitak u Hrvatskoj, a slian
i u Sloveniji, dao je realnu podlogu za povijesne odluke Drugog zasjedanja
AVNOJ-a 688 .
Prema tome, nije se radilo ni o kakvom mitu o hrvatskim partizanima.
Ni to se tie vojnikog udjela. A u politikom smislu, ni svijet openito, ni
nitko od saveznikih imbenika, a najmanje osobno W. Churchill, nije bio
obmanut Titovom vjetinom, kad se raunalo da Mihailovi dri Srbiju a da je
688 Usp. F. Tuman, Velike ideje i mali narodi, 20~215.

Hrvatska partizanska. Ta, Englezi su imali za sve vrijeme rata vojne misije na
jednoj i na drugoj strani, pri Mihailoviu, a potom i u partizanskim tabovima
(u Vrhovnom tabu, u Glavnom tabu Hrvatske i pri hrvatskim korpusima, a
i dr.) u kojima je bio ak i Churchillov sin Randolph. U tim politikim rauni
cama bila je rije prije svega o trijeznim procjenama suparnikih pokreta, te o
prosudbama da jedino Titov program, makar on bio komunistiki nepoeljan,
prua osnovu za ponovno uspostavljanje Jugoslavije. Dakako, da je pridavanju
hrvatskog atributa partizanskom pokretu, nasuprot srpskom etnikom, uz pri-
like u Srbiji i Hrvatskoj, pridonijelo i to to je Tito bio Hrvat. A ta se povijesna
injenica, makar i kao titovski pravac igre simbola - prema uretiu, ne
moe pripisati nikakvim mistifikacijama, propagandnom stvaranju mita, igri
jedne neobine kamuflae u predstavljanju optejugoslovenskog NOP-a
kao neku hrvatsku, rjee i slovenaku, protivteu staroj srpskoj hegemoniji i
tiraniji. Da ureti i danas ne izvodi pravilan zakljuak u emu je bila pro-
gramska bit i snaga titoistikog revolucionarnog pokreta, koja mu je osigurala
pobjedu, a to su jo za vrijeme rata shvatili i svjetski imbenici, vidi se po
mnogo emu. Procjenjujui ispravno da je Tito, na teorijskim osnovama ruske
revolucije i marksizma, NOP-u dao jasno odreene nacionalne ciljeve, on
ipak dri da mu je Kominternino i sovjetska pokroviteljstvo omoguilo da
njegov uglavnom srpski pokret napreduje na fonu sveslavenske i pravoslavne
solidarnosti, te da ga preko ideoloke uravnilovke nacionalnih pozicija, be-
skompromisnom politikom prema srpskom faktoru a kompromisima sa
ubaiem, dovede do kompromitacije svog jedinog ozbiljnog protivnika689
U takvim se pojednostavljenjima, jamano, ne mogu nai objanjenja zato se
na elu avnojskog ustroja nove jugoslavenske zajednice uz Tita, kao glavna
politika linost pred svijetom naao opet Hrvat (bez obzira na njegovo jugo-
slavensko opredjeljenje) dr. Ivan Ribar, a pogotovo ne tome to se u izbjegli
koj vladi nije naao ni jedan srpski politiar - niti na inzistiranje pokroviteljske
britanske vlade - koji bi bio spreman pregovarati s Titom, a naao se ubai,
kojemu komunizam, naravno, nije bio nita drai, ali mu je kao Hrvatu bila
prihvatljiva Titova federalistiko osnova dravne zajednice.
U svezi s tim valja razmotriti zato Srbija tokom rata nije bila u poloaju
da potpuno ravnopravno uestvuje u donoenju odluka koje su prejudicirale
budue meunacionalne odnose i drutveno ureenje Jugoslavije? Ono se kao
tvrdnja postavlja u (nacrtnom) Memorandumu SANU690 , a i inae, u smislu
prigovora na raun Tita i Kardelja, kao glavnih tvoraca avnojskog ureenja,
koje po njihovu odlasku biva sve vie osporavano. Za samu tvrdnju ima osnove
u injeninom povijesnom dogaanju, ali razlozi za to ne nalaze se izvan ve
u samom srpskom komunistikom pokretu, tovie u samom srpskom narodu.
689 V. ufeti, n.dj., II, 246-51.

690 Nacrt Memoranduma SANU, 45.
Ali takva prosudba ne znai isticanje nekakve povijesne krivnje tog pokreta i
naroda ve upuuje na traenje povijesno nacionalnih razloga to je do toga
dolo.
A zbilo se, prvo, zato to su se jamano povijesnom nunou, a ne tek
igrom neke sluajnosti, na elu KPJ, kao glavni tvorci provedbe njene revolu-
cije, u jedino moguem obliku borbe za nacionalnu slobodu i ravnopravnost,
nali predstavnici ne srpskog revolucionarnog pokreta i vladavinskog srpskog
naroda nego hrvatskog i slovenskog revolucionarnog pokreta i naroda. I, dru-
go, zbog toga to revolucionarni program NOP-a o )>buduim meunacional
nim odnosima i drutvenom ureenju Jugoslavije - oito - nije odgovarao u
istoj mjeri interesima srpskog naroda kao nesrpskim narodima, prije svega hr-
vatskom i slovenskom. To je dolo do izraaja ve na poetku, kad u ljeto
1941, u brizi za srpski narod, pozivaju na lojalnost njemakom vojnom zapo-
vjednitvu Srbije i srpskoj kvislinkoj Aimovievoj komesarskoj upravi, (to
je prethodila Nedievoj vladi) ne samo Sveti arhijerejski sinod SPC nego i is-
taknuti predstavnici srpskog javnog ivota. Na poziv komesara za prosvjetu
Velibora Jania, sa skupa u Beogradu (12.08.1941) 413 predstavnika politikog
i javnog ivota, od kojih su mnogi bili istaknuti lanovi bivih graanskih stra-
naka i velikodostojnici razliitih profesija, potpisalo je Apel srpskom narodu u
kojem se poziva da stane na put nacionalnog spasenja i obnove protiv bezumne
akcije zloinakog boljevizma691 (Taj su apel navodno potpisali svi sveuilini
profesori osim filozofa M. uria.) U tijeku rata i revolucije golema veina
predstavnika srpskih stranaka i Srpskog kulturnog kluba, koji je pred rat bio
stoer okupljanja srpstva, bili su uz etniki pokret, kralja i izbjegliku vladu,
te odluni protivnici NOP-a. Znakovito je npr. da je glavni ovjek Srpskog
kulturnog kluba Dragia Vasi, koji je inae bio panslavistikog i prosovjetskog
opredjeljenja, postao i glavni ideolog etnikog pokreta. U tome je bila vidna
razlika od prilika u Sloveniji gdje je Osvobodilna fronta okupila i znatan broj
predstavnika graanskog politikog ivota. Pa i od Hrvatske gdje se Maekovo
vodstvo HSS-a, koja je pred rat imala za sobom veinu hrvatskog naroda, sve
do pred kraj rata dralo na jednakoj udaljenosti i od ustakog reima i od
revolucionarnog partizanskog pokreta, to je olakavalo masovan prijelaz nje-
zina lanstva u redove NO P-a, gdje je bio stvoren i disidentski Izvrni odbor
te stranke. Posljedica opega stanja, i zaostajanja razvitka NOP-a, u Srbiji bila
je ta da na zasjedanjima A VNOJ-a nije bilo tolikog broja, ni tako istaknutih
linosti iz Srbije kao iz Hrvatske i Slovenije. A i to, da je u Srbiji tek poslije
osloboenja Beograda (potkraj 1944) konstituirano nacionalno predstavnika
tijelo NOP-a i vrhovni organi vlasti federalne Srbije, to je u Hrvatskoj ui
njeno u ljetu a u Sloveniji u jesen 1943. godine, usred rata na osloboenu
teritoriju.
691 Novo vreme, Beograd, 13.08.1941 (usp. F. Tuman, Okupacija i revolucija, 197--8).
Onaj dio uretieva tumaenja prema kojemu se jugoslavenska specifi

nost - tobonje stavljanje u prvi plan internacionalnih ciljeva s negacijom
uskonacionalnih ciljeva - ogledala u neodreenom isticanju borbe za brat-
stvo i jedinstvo i ravnopravnost, moglo bi biti opravdano jedva s formalno
pravne strane kad ne bi bila rije o revoluciji. Ovako zapravo zamagljuje ne-
dvosmisleno jasne - u naelu - naCionalne ciljeve te revolucije. Ono se javlja
na crti uretieva zauzimanja da jugoslavenska ideja (makar u kominternov-
skom socijalizmu) odmjeni ve jednom uskonacionalne ciljeve. Koliko je ta-
kvo gledite u suprotnosti s programskim ciljevima s kojima je KPJ ula u
revoluciju vidjelo se iz dosadanjeg izlaganja, a da u njoj nisu promijenjeni,
ve oivotvorivani, to se barem ne bi moglo osporavati bez gruba iskrivljava-
nja. Jo 1941, vodstvo KPJ ne imajui drugih (politikih) mogunosti, nalazi
rjeenje da svoju antifaistiko-revolucionarnu akciju predstavi u nacionalnom
obliku, pretvarajui za javnost svoja partijska vodstva (i tamo gdje jo nije bilo
nacionalnih KP) u stranake nacionalne glavne tabove partizanskog pokreta
Srbije, Hrvatske, Slovenije, itd., s Vrhovnim tabom za Jugoslaviju (koji je u
stvari inio Politbiro CK KPJ). Oito da pri tom nije imao za cilj neki ope
jugoslavenski nasuprot nacionalnim ciljevima. A to se tie tobonje neo-
dreenosti dravno-nacionalnih ciljeva evo tek nekih nasumce uzetih injenica.
U svom proglasu od 25. srpnja 1941. CK KPJ poziva sve narode Jugoslavije u
borbu u ime njihove slobode i nacionalne nezavisnosti, a hrvatski posebno
podsjea na tradicije borbe za pravdu i slobodu hrvatskog naroda692 I u
proglasu o obljetnici oktobarske revolucije (1941), koji je sav proet kominter-
novskim internacionalizmom, CK KPJ poziva narode, radnitvo, omladinu i
komuniste u borbu za vau bolju budunost i slobodu svih naroda Jugoslavi-
je693!
U tim opim proglasima ili stanovitima KPJ osjeala se dodue prisutnost
klasnog internacionalizma, ali jo vie i injenica da su oni pisani tako da bi
bili prihvatljivi i za srpski i za nesrpske narode, no uvijek je isticano jednako
pravo svih naroda na nacionalnu slobodu. Meutim, u naelnim stanovitima
i odlukama predstavnikih revolucionarnih tijela NOP-a u tom pogledu nema
nikakve dvoznanosti.
U rezoluciji o osnivanju A VNOJ-a (studenoga 1942) kao njegova osnovna
zadaa postavlja se dalje razvijanje jedinstvenosti napora svih naroda Jugosla-
vije za izvojevanje konanog osloboenja za sve njih i za stvaranje uslova za
punu njihovu slobodu i ravnopravnost ... 694 , A u proglasu Prvog zasjedanja
istie se jo da je na Srbe pala sva teina posljedica velikosrpske ugnjetake
692 Proglas CK KPJ narodima Jugoslavije od 25. jula 1941. godine (Zbornik NOR-a, l, 22--6).
693 Narodima Jugoslavije, CK KPJ, 7. novembar 1941. godine, Borba, organ KPJ, Beograd,
VI, 8 i 9, petak 7. novembra 1941 (usp. Istorijski arhiv KPJ, l, l, 133--9).
694 Prvo i Drugo zasjedanje A VNOJ-a, Zagreb, 1963, 61-3.
politike svih jugoslavenskih reima, da su najtee osjetili faistiku politiku

istrebljenja; s osudom ustakih i etnikih zloina, Hrvati se pozivaju u NOB-
u kao jedini put Srei i nezavisnosti hrvatskog naroda, a Srbi na oruje Za
slobodu i bratsku zajednicu Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije, BiH i
Makedonije 695 .
S obzirom da je u stvarnosti bilo pogrenog tumaenja ovakve nacionalne
politike NOP-a- protivnici su tumaili da je to samo obmanjivanje kojim KPJ
eli zavesti neupuene, a i u vlastitim redovima bilo je dogmatskog shvaanja
(kod pojedinih preteito ~~starih komunista<<) da je to samo taktika u prvoj
f3zi revolucije -Tito (u prosincu 1942) objavljuje svoj povijesni lanak: Na-
cionalno pitanje u Jugoslaviji u svjetlosti narodnooslobodilake borbe. lanak
je objavljen u Pro/eteru, glasilu CK KPJ, ime mu je dano znaenje obvezatnih
smjernica za sva partijska vodstva, a bio je namijenjen i >>najirim masama
naroda. U njemu se polazi od ocjene da je versailleska Jugoslavija >>postala
najtipinija zemlja nacionalnog ugnjetavanja u Europi; da je nacionalno ug-
njetavanje olakalo faistiko porobljivanje; da izbjeglika vlada i etniki po-
kret >>kuju planove o proirenju granica i velikosrpske hegemonije; da su Hr-
vati, kao najsnanija nacionalna individualnost meu ugnjetenim narodima
davali najei otpor protiv velikosrpske nacionalne politike~< ali on nije dao
rezultate koje je hrvatski narod oekivao, jer su hrvatska gospoda bila
spremna na podjelu vlasti, usmjeravala borbu protiv cijelog srpskog naroda i
~>ignorirala rjeavanje nacionalnog pitanja ostalih naroda~<. Tito podsjea na
Atlantsku povelju, koja znai da e nakon pobjede nad faizmom narodi sami
moi da rijee svoju sudbinu. A bit revolucionarnog sadraja NOP-a objasnio
je ovim rijeima: Dananja Narodnooslobodilaka borba i nacionalno pitanje
u Jugoslaviji nerazdvojno su vezani. Naa Narodnooslobodilaka borba ne bi
bila tako uporna i tako uspjena, kada narodi Jugoslavije ne bi u njoj vidjeli,
osim pobjede nad faizmom, i pobjedu nad onim to je bilo za prolih reima,
pobjedu nad onima koji su ugnjetavali i tee daljem ugnjetavanju naroda Jugo-
slavije. Rije narodnooslobodilalka borba -bila bi samo jedna fraza, pa ak i
prevara, kada ona ne bi, osim opejugoslavenskog smisla, imala i nacionalni
smisao za svaki narod posebice, tj. kada ona ne bi, osim osloboenja Jugosla-
vije, znaila u isto vrijeme i osloboenje Hrvata, Slovenaca, Srba, Makedona-
ca, Arnauta, muslimana, itd., kada Narodnooslobodilaka borba ne bi imala
tu sadrinu da zaista nosi slobodu, ravnopravnost i bratstvo svim narodima
Jugoslavije. U tome i jeste sutina Narodnooslobodilake borbe. Na kraju
Tito ponavlja: Zastava Narodnooslobodilake borbe protiv okupatora, koju
je podigla KPJ 1941. jeste u isto vrijeme i zastava borbe za nacionalnu slobodu
i ravnopravnost svakog naroda posebice, za to se KPJ ~>beskompromisno
borila jo od postanka Jugoslavije. A znakovito je da je imao potrebe uz to
rei i ovo: ))Nikada se Komunistika partija nije odrekla niti e se odrei svog
69 s Isto, 67-9.
principa, koji su postavili nai veliki uitelji Marks, Engels i Lenjin, principa
da svaki narod ima pravo na samoodreenje do odcjepljenja. KPJ e se boriti
podjednako protiv toga da se u ime tog prava narodu nametne drugo koloni-
jalno ropstvo, kao to je sluaj s Pavelievom NDH, kao i protiv pokuaja
obnavljanja velikosrpskog hegemonizma. Sva meunacionalna pitanja rijeit
e se na ope zadovoljstvo, a pravo da sam odluuje svaki narod stie sa
pukom u ruci696
U proglasu Prvog zasjedanja ZAVNOH-a (14. lipnja 1943) govori se o
tome da na ruevinama sramotne Pavelieve NDH stvorimo pravu i istin-
sku demokratsku Slobodnu Hrvatsku, dalje se dodaje uz slobodnu i neza-
visnu Hrvatsku, u kojoj e narod sam odluivati o svojoj sudbini697 ZAV-
NOH od samog poetka djeluje kao predstavnika tijelo (Hrvatski Sabor) s
izabranim Predsjednitvom, a njegov Izvrni odbor kao vlada, s odjelima kao
ministarstvima (Prosvjetni, ekonomski, propagandni odjel, odjel za zdravstvo,
odjel za upravu i sudstvo). Predsjednik Predsjednitva i Izvrnog odbora je
Vladimir Nazor a tajnik dr. Pavle Gregori. ZAVNOH propisuje poslovnik za
rad itavog sustava nove narodne vlasti, donosi uredbu o raspisivanju zajma
narodnog osloboenja, a i povijesnu Odluku o prikljuenju Istre, Rijeke, Za-
dra, jadranskih otoka i ostalih anektiranih hrvatskih krajeva matici zemlji -
Hrvatskoj, a preko nje novoj ... zajednici naroda Jugoslavije698 Na Drugom
zasjedanju ZAVNOH-a (12-15.listopada 1943) Andrija Hebrang govori da
nova Jugoslavija kao demokratska republika mora biti tako ureena da svo-
jim narodima, svakom narodu osigura njegova nacionalna prava, nacionalnu
slobodu i samostalnost. Ta Demokratska republika Jugoslavija treba da
bude osnovana na federativnoj osnovi, a Federativna republika Hrvatska, fe-
derativna republika Slovenija, federativna republika Srbija - bit e sastavni
dio republike Jugoslavije, i nacionalne manjine ... takoer e imati zajam-
ena svoja prava: jednakost i slobodu699 Prilike u Hrvatskoj bile su tada takve
da e i dr. Milo anko, govorei kao potpredsjednik NOO-a za Dalmaciju
rei da itava Dalmacija jednako osjea i misli po svim onim pitanjima koje
je Andrija Hebrang iznio u svom referatu, a Boidar Magovac (urednik Slo-
bodnog doma), predstavnik disidentskog Izvrnog odbora HSS-a, podsjetit e
da su borbu Stjepana Radia Za republiku u Jugoslaviji i za savez s Bugar-
skom mnogi nekada smatrali Stipiinim ludovanjem, a danas se ono ostvaru-
je. U ime Starih radievaca Hebrangova izlaganje svesrdno podrava i Filip
Laku, a Stanko Opai rei e da je srpska krv prolivena za bratstvo i
jedinstvo, za Slobodnu republiku Hrvatsku ... u federativnoj Jugoslaviji. I dr.
696 J.B. Tito, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji u svjetlosti Narodnooslobodilake borbe, Pro-
/eter, organ CK KPJ, XVII, 16. decembar 1942 (usp. J.B.Tito, n.dj., l, 113-122).
697 ZAVNOH, Zbornik dokumenata 1943, 208-14.
9Ja Isto, 397 i dr.
699 Isto, 458.
Ivan Ribar, kao predsjednik A VNOJa, u ~)cijelosti prihvaa referat Hebran-

ga, istiui da uz Tita, >>ovakvo vodstvo, i ZAVNOH na elu s Nazorom, koji
je jedan od najistaknutijih sinova Hrvatske moemo >)smjelo naprijed<>slobodu, za republiku, za nezavisnu i slobodnu svoju dravu, uvje-
ravajui >>da su srpski radnik i seljak isto tako privreni pravoj demokratsko~ i
nezavisnoj republici Srbiji, kao i hrvatski seljaki i radni narod- Hrvatskof .
Iznesene ideje istaknute su i u Rezoluciji tog zasjedanja ZAVNOH-a u kojoj
se govori da se hrvatski i srpski narod zajedno s ostalima bori >>Za novu demo-
kratsku Jugoslaviju, slobodnih i ravnopravnih naroda, u kojoj e - na bazi
samoodreenja biti izgraena slobodna i demokratska Hrvatska701
Istog mjeseca (listopada 1943) i Zbor predstavnika slovenskog naroda,
potvruje politiku Osvobodilne fronte >>u smislu samoodluke slovenskog naro-
da, izjanjavajui se >za slobodnu i udruenu Sloveniju u slobodnoj i ujedinje-
noj Jugoslaviji U to doba odravaju se i osnivake skuptine ZA VNO BiH-a,
AVNO Sandaka, ZA VNO Crne Gore i Boke, a u Makedoniji stvoren je
Inicijativni odbor za osnivanje ASNOM-a702 .
Iz iznijetog politikog i vojnog stanja nedvojbeno proizlazi da je Hrvatska
u to doba bila najvra kula NOP-a i revolucije u Jugoslaviji. ZAVNOH go-
vori opunomoena u ime hrvatskog naroda i njegove odluke - kao i slovenskog
predstavnitva - u zahtjevnom smislu prethode odlukama Drugog zasjedanja
A VNOJ-a u Jajcu (29,studenog 1943), Sto se tie Hrvatske i Slovenije, odluke
A VNOJ-a o ureenju Jugoslavije kao federativne zajednice ravnopravnih na-
roda, ozakonjuju ve stvoreno stanje. U tom pogledu njihovo je povijesno
znaenje vee za ostale narode, kao i s obzirom na odreivanje republika. A
razumije se, prije svega, u revolucionarnom inu oduzimanja izbjeglikoj kra-
ljevskoj vladi prava zakonite vlade Jugoslavije i u zabrani povratka kralju Petru
II Karaoreviu, te u pretvaranju A VNOJ-a u vrhovno zakonodavno i izvr-
no predstavnika tijelo s Nacionalnim komitetom, na elu s Titom, kao pri-
vremenom vladom703 .
Na Treem zasjedanju ZAVNOH-a (u Otocu 8-9. svibnja 1944) i u fo~
malno-pravnom smislu bit e u svakom pogledu dovreno (revolucionarno)
konstituiranje Federalne drave Hrvatske u okviru Demokratske Federativne
Jugoslavije 704
Takva je povijesna injenina istina naspram uretieva novo-znanstve-
nog otkria, da u jugoslavenskom NOP-u i revoluciji nije bilo jasnih dravno-
100Isto, 463-9.
101Isto, 478--81.
102Usp. F. Tuman, Okupacija i revolucija, 224-5; Nacionalno pitanje u djelima klasika
marksizma i u dokumentima i praksi KPJ/SKJ, 308-16.
7lll F. Tuman, n.dj., 225-8.
104 Isto, 154 (usp. ZAVNOH, Zbornik dokumenata 1944, III. -od 10. svibnja do 31. prosin-
ea),
pravnih iskaza ak ni glede nacionalne ravnopravnosti a kamoli prava na sa-

moodreenje i punu nacionalnu slobodu.
Na istoj razini, posvemanje povijesne neosnovanosti i krajnje proizvolj-
nog tumaenja stoernih pitanja meunacionalnih odnoaja, stoji i uretieva
tvrdnja da je poslije Drugog zasjedanja A VNOJ-a ... bilo vidno da revolucio-
narni koncept znatno prevazilazi stare zahtjeve hrvatske graanske opozici-
je70S,
ureti prije svega ne vidi da je i do samog uspostavljanja Nezavisne
Drave Hrvatske u Hitlerovu europskom poretku dolo i zbog starih zahtjeva
hrvatske graanske opozicije. A budui da su se takvi zahtjevi zasnivali i na
prirodnim, povijesnim tenjama itavog hrvatskog naroda, to je o njima morao
voditi rauna, pae i zastupati ih, kao to vidjesmo, - i hrvatski revolucionarni
komunistiki pokret. Da prema tome, nije bilo tih starih zahtjeva i uspostave
NDH - ne bi jamano bilo ni onako odlunih zahtjeva hrvatskih komunista,
od dvadesetih godina na ovamo, za priznanje prava hrvatskog naroda na sa-
moodreenje, a niti odluka ZAVNOH-a u tom smislu. Uostalom, sveukupna
uretievska tumaenja povijesti i meunacionalnih hrvatsko-srpskih odnosa
svode se na tezu da su Hrvati krivi i za faizam i za komunizam u Jugoslaviji.
A pri tom se - ostajui na razini politiko-ideologijskog optubenog igosanja
- zapravo polazi s izvorita starih graanskih velikosrpskih pogleda, pokuava-
jui neohegemonizam zasnovati na potrebama prevladavanja toboe uskona-
cionalnih ili partikularistikih ogranienosti u ime socijalistikog integralizma,
ak i onda kad se socijalizam odbacuje kao sustav koji se povijesno nije oprav-
dao.
No, ostavit emo po strani i faizam i komunizam tek s jednom preporu-
kom uretiu i njegovim istomiljenicima: zar se ne bi valjalo zapitati - ako
ne zbog prole a ono budue povijesti radi: kako to da su obje najvee ideolo-
gije dvadesetog stoljea bile na strani hrvatskog separatizma, tj. samoodre-
enja hrvatskog naroda, a protiv srpskog hegemonizma stao je dapae i kapi-
talistiki (zdravi ili truli) svijet pluralistike demokracije?!
Dok ne nau odgovor na to - jamano ne samo - za njih odve nastrano
i zakuasta pitanje, evo samo nekih naznaka koje bi ih moda mogle potai na
ispravnije usporedbe avnojevskih odluka sa starim hrvatskim zahtjevima.
U prekretnikom razdoblju prvoga svjetskoga rata, sve glavne struje hr-
vatske politike bile su usmjerene na to kako da se hrvatskom narodu sauva
politika individualnost i stvore to bolji uvjeti za dalji razvitak - kako je pisao
bosanski Hrvat dr. I. Pilar - postizanjem ujedinjenja hrvatskih zemalja i izvoj-
tenjem samostalnosti starodrevne hrvatske drave. Za ostvarenje tog cilja -
bilo u okviru Habsburke monarhije, bilo izvan nje - bile su obje pravake
stranke i Radieva puka seljaka (koja je bila vezana s pravaima dr. Franka
705 V. ureti, n.dj., Il, 63.

u Hrvatskom drtavnopravnom demokratskom bloku na programu samostalne

hrvatske ili hrvatsko-slovenske drave). Tom cilju teila je i vladajua hrvat-
sko-srpska koalicija, s izuzetkom Svetozara Pribievia (s njegovom Srpskom
samostalnom strankom) koji je umjeno provodio Paievu preporuku da se
osigura srpskoj a ne hrvatskoj politici da bude glavni imbenik na junoslaven-
skom tlu. Nakon to je u bekom parlamentu u tzv. Svibanjskoj deklaraciji
(1917) dr. A. Koroec - na temelju narodnog nale/a i hrvatskog dravnog
prava - iznio zahtjev ujedinjenja svih zemalja u kojima ive Slovenci, Hrvati
i Srbi >>U jedno samostalno dravno tijelo pod ezlom Monarhije, Starevieva
Stranka prava (u deklaraciji u Hrvatskom saboru i u svom glasilu Hrvatska
drava) daje znati pod kakvim je uvjetima za nju prihvatljivo ujedinjenje u
junoslavensku dravu. Prihvaajui ideju narodnog jedinstva, oni ne odstu-
paju od >>historijskog dravnog prava Kraljevine Hrvatske<<, ali ustaju protiv
pojma jugoslavenstva, kao politike misli i nacionalnog programa, smatrajui
ga tlapnjom, snom i utvarom. >>Postoji u ovoj monarhiji narod hrvatski, postoji
narod slovenski, postoji narod srpski, ali ne postoji nikakav narod jugoslaven-
ski, stoga jugoslavenstvO<< moe imati samo znanstveno i geografsko zname-
novanje rasno-jezinog jedinstva Hrvata, Slovenaca i Srba, te geografskog
poloaja njihove postojbine. Poslije Krfske deklaracije (Paia-Trumbia) o
ujedinjenju, iz Zagreba poruuju dr. Trumbiu da Hrvati s obzirom na histo-
rijsko dravno pravo ele bar u prvo vrijeme da vide ouvanu hrvatsku dravu
u toj zajednikoj dravi. A u Hrvatskom Saboru (svibnja 1918) zastupnik dr.
Hrvoj izraava, jamano, ne tek pravako nego i opehrvatsko shvaanje jugo-
slavenstva, rekavi da ono znai samo tenju za emancipacijom naroda hrvat-
skog, srpskog i slovenskog od jarma njemakog, maarskog i svakog tuin
skog, a >>jugoslavenske narodnosti nit je bilo, nit je ima, nit e je biti. Postoji
samo hrvatski, slovenski i srp~ki narod i njihovi nacionalizmi a jugoslavenskog
nacionalizma nema<<. Suprotstavljajui se odluno svakoj ideji koja bi vodila
utapljanju hrvatstva i njegove dravnosti u velikosrpstvu ili u nekoj neodree
noj Jugoslaviji, Hrvoj iznosi ovu za Hrvate prihvatljivu osnovu dravne zajed-
nice: Mi hoemo slobodnu svoju hrvatsku dravu zajedno i u savezu sa slobod-
nom naom braom Slovencima i Srbima, dakle Srbima njihova srpska drava,
Slovencima njihova slovenska, a nama Hrvatima hrvatska drava, sve u brat-
skom federativnom savezu. Prema njemu Hrvatska bi se drava protezala na
jedinstvenom geografskom podruju od Drave do mora, tj. ukljuivala bi i
Bosnu i Hercegovinu, s pravom svakog na svoje ime ako priznaje hrvatski
dravni suverenitet706 .
U tom su se smislu kretala hrvatska shvaanja i stari hrvatski zahtjevi
pred ujedinjenje 1918. Kakvi su bili na poetku zajednikog dravnog ivota,
706 Usp. moje rasprave: Jugoslavenski odbor i stvaranje zajednike drave junoslavenskih
naroda, u: Zbornik, Jugos/avensk; odbor: U povodu SO-godinjice osnivanja, JAZU, 1966, 369-
449; Hrvatska politika na prekretnici prvog svjetskog rata, Forum, JAZU, IX, 1970, 6, 895-945.
ne valja jamano suditi po aici integralistikih utopista ili politikih karijeri-

sta, bez ikakva oslona u hrvatskom narodu, ve prema Radievu programu za
uspostavu neutralne Hrvatske Republike, nasuprot uvoenju vidovdanskog cen-
tralizma. A valja imati na umu i to kako je hrvatski narod uzvratio na skuptin-
ski atentat, koji bijae prolog u Aleksandrovu diktaturu. Hrvatsko zastupstvo
(zajedno s Pribievievim SDS u Seljako-demokratskoj koaliciji) donosi (ve
drugi dan po atentatu, 21. lipnja 1928) odluku da naputa Skuptinu i Beograd,
te da nee vie sudjelovati u njezinu radu dok ne dobije jamstvo za potpunu
jednakost i ravnopravnost. U Zagrebu Hrvatska akademska m/adet u svom
proglasu govori da su bitci ispaljeni na Radia i drugove Zapravo bili namije-
njeni itavom hrvatskom narodu kojeg poziva na jedinstvo bez obzira na
idejno-politike razlike. Mjesni komunistiki komitet Zagreba poziva radnitvo
i graanstvo na demonstracije i generalni trajk protiv zloina reima koji pri-
prema diktaturu. A ope hrvatsko javno mnijenje dolo je do punog izraaja
u uvodniku Novosti, inae veoma umjerena graanskog lista, u kojem je ree
no: pravi ubojica jest ta korumpirana beogradska hegemonija, zloin koje
pogaa samu osnovicu drave a iz krvi hrvatskih muenika mora da nikne ili
drava hrvatska, srpska i slovenaka, u kojoj su u punoj mjeri svi narodi
jednakopravni ili e ta krv rastopiti temelje ove drave da se srui i da je
nestane (potcrtano u izvoru) 707 Jo u jeku estosijeanjske diktature, i kasnije
za vrijeme pregovora Maek je bit zahtjeva za hrvatsko-srpski sporazum izrazio
uzreicom: moja pu!ka na mom ramenu a moja lisnica u mojem depu. A dr.
Maek bio je konzervativan, veoma umjeren i razborit politiar, kojega je na
dosljednost pa i nepopustljivost u hrvatskim zahtjevima obvezivala jednodu-
nost u vodstvu, a P-ogotovu radikalno raspoloenje u irokim narodnim sloje-
vima.
Iz ovih injenica jasno proizlazi posvemanja neosnovanost tvrdnje da av-
nojski revolucioinarni koncept ureenja jugoslavenske zajednice nadmauje
stare zahtjeve hrvatske graanske opozicije.
A ako uz Stare hrvatske zahtjeve imamo na umu i proklamiranje prava
naroda na samoodreenje u programskim ciljevima NOP-a, kako s lenjinsko
revolucionarnog polazita tako i zbog univerzalnosti toga naela (Atlantska
povelja) - na emu su se podjednako zasnivala avnojska naela - onda je oito
da isto tako nemaju nikakve osnove tvrdnje da je tek Ustavom od 1974. u
jugoslavenske meunacionalne odnose unijet konfederativni princip. Nemaju
temelja zato, jer se taj princip podrazumijeva u samom duhu prihvaenog na-
ela o nepovredivom pravu na samoodreenje naroda, koji kao neosporni po-
vijesno-nacionalni subjekti imaju pravo na suvereno odluivanje. Druga je
stvar, jesu li ve samom primjenom u konkretnom ustrojstvenom Ijeenju i u
stvarnoj provedbi naruene ili iznevjerene neke bitne pretpostavke na kojima
707 Usp. F. Tuman, Slom vidovdanskog centralizma i dravno-politika kriza Kraljevine

SHS, n.iut., 74-5 i dr.
su avnojska naela imala poivati, dotino na kojima je mogua djelotvorna

uinkovitost konfederativnog saveza.
No, u tom pogledu, nije mogua, a niti svrhovita, nikakva rasprava s ta-
kvim gledi~tima kakva iznosi suvremeni Vuk Drakovi. Po njemu (i slinima)
treba >>ukinuti taj katastrofalni ofrincip ravnopravnosti naroda i zamijeniti ga
principom jednakosti graana 7 Zanemarujui svu povijest meunacionalnih
odnosa, on rjeenja otvorenih nacionalnih problema srpskog naroda trai na
unitaristikoj osnovi pod starom izlikom graanske jednakopravnosti i demo-
kracije za sve osim dakako za nesrpske narode. Takvo shvaanje dri se oito
jo prolostoljetnih zamisli da je mogua prevlast srpstva na junoslavenskom
tlu.
Sasvim je druge naravi razmatranje Koste avokog o avnojskom uree
nju Jugoslavije, te Svetozara Stojanovia o nacionalnom pitanju u jugoslaven-
skoj krizi, a Dobrice osia o povijesnoj nestabi1iziranosti i neizvjesnoj budu
nosti Jugoslavije709 lako u svom zauzimanju za izmjenu Ustava iz 1974, gube
iz vida neke bitnosti, oni ipak postavljaju probleme koji su za raspravu. Stoja-
novievo ukljuivanje meu utopije i >>konsenzus-federacije, te Cosievo jed-
nostrano prozivanje ustakog genocida nad Srbima a ne uvianje istobitnog (i
programskog i inidbenog) etnikog nad Hrvatima, njegovo odbacivanje hi-
poteke vladajue i ugnjetake nacije i simetrije ratnih zloina a ne uvia
nje proturjeja izmeu osude nacionalizama i separatizama (s ve1ikodravnih
gledita) i priznavanja prava naroda na samoodreenje do otcjepljenja (s de-
mokratskih naela) - govori ipak vie o neizmjenljivosti srpskih pogleda na
jugoslavensko zajednitvo negoli o razlonom povijesno-znanstvenom pristupu.
avoki je naelno u pravu kad tvrdi da su se tvorci svih glavnih odluka
pri ustrojstvu avnojske Jugoslavije - Tito ija je re svakako imala najveu
teinu, pa redom: Kardelj, Rankovi i ilas- odnosili prema svim proklami- 1
ranim naelima sa stanovita istog revolucionarnog pragmatizma. Ta injeni
ca, meutim, ne obezvrjeuje naela sadrana u samim odlukama, a pogotovu
ne njihovo objektivno povijesno znaenje. S formalne strane bila bi posve na
mjestu njegova zamjerka kako u Ustavu od 1974. mogu biti potpunije ostva-
rena avnojska naela od Ustava iz 1946, koji je proistekao iz neposrednog
konstituiranja u NOP-u i revoluciji. U takvom se pristupu, jamano gubi iz
vida injenica da je vodstvo KPJ u borbi i revoluciji bilo dosljednije u isticanju
708 Izjava Vuka Drakovia, koju je kao istaknuti srpski pisac dao njemakom radiju (Radio
Deutsche Welle, Ki:Un), 28.02.1987. iz kluba Vuk Stefanovi Karadi (vlastita zabiljeka, a
usp. i Vjesnik, Sedam dana, 494, 05.12.1987).
709 Kosta avoki, Iz istorije stvaranja nove Jugoslavije, Knji!.evna ret, 291, 25.12.1986, 6-8;
Svetozar Stojanovi, Jugoslawiens Krise und die nationale Frage, Europaeische Rundschau,
16.Jahr. 1988, 3, 43-58; Dobrica Osi, Jugoslavija- drava izneverenih oekivanja i neizvesne
budunosti, Knjitevne novine, 765, 1988, !.decembar 1988, 4-5.
Stojanovievo i osievo raspravljanje pojavilo se kad je rukopis Bespua bio ve u tisku.
prava samoodreenja do otcjepljenja, da bi po preuzimanju vlasti - sukladno

svom marksistikom doktrinarstvu i sovjetskom uzoru - vie naginjalo centra-
listiko-integralistikom sustavu, pa da bi se potom, nakon tridesetogodinjeg
iskustva, opet vraalo avnojevskom duhu. l to nimalo sluajno u doba ponov-
nog zaotravanja meunacionalnih odnosa. To meutim, ne znai da su sva
rjeenja u njemu bila dovoljno sukladna s avnojevskim duhom. avoki je isto
tako samo s formalne toke gledita u pravu kad tvrdi da u odlukama A VNOJ-
a nije sadran princip jednoglasnosti federalnih jedinica. No, s obzirom na po-
vijesno-idejnu potku proklamiranih naela i smisao donijetih odluka, ima
osnove za tumaenje da je u njima sadrano naelo jednoglasnosti. Ono proi-
zilazi ve iz same injenice priznanja prava samoodreenja: ako netko ima
pravo ak i da se izdvoji iz zajednice, onda logino ima eravo i da se ne suglasi
s rjeenjima koja se kose s njegovim bitnim interesima. Cavoki je dobro uoio
da ostaje velika tekovina Drugog zasjedanja A VNOJ-a to je uzdiglo na
najviu ljestvicu vrednosti punu nacionalnu ravnopravnost naroda (Srba, Hr-
vata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca). On s pravom ukazuje da je za-
mjena ili dopuna nacionalnog principa republike-pokrajinskim (s provedenim
razgranienjem) unijela pomutnje i otvorila nove probleme koji trae rjeenja.
U sklopu rasprave o ustavnom poretku, problemu prava naroda na sa-
moodreenje s izrazito legitimistikog stanovita, i k tome jo jednostrano
shvaenog, prili su akademici Radomir Luki i Jovan orevi. Oni, naime,
zastupaju teoriju konzumiranja prava naroda na samoodreenje. Usprkos tome
to znaju, da je pravo naroda na samoodreenje postalo univerzalnim pravom,
tj. opepriznatim pravom u svjetskoj zajednici, te da je ono polazna osnova
Ustava SFRJ, ipak smatraju da se ono jednom iskoriteno, kao potroeno zau-
vijek gasi. A to iskorieno odnosi se (po mnogima) na ujedinjenje 1918,
bez obzira to je provedeno na nedemokratski nain, i to je ta drava bila
razbijena, pa stoga ugaeno nije moglo biti osnovom revolucionarnom inu
stvaranja avnojske Jugoslavije. Takvo je gledite prije svega izraz zanemariva-
nja uzroka propasti i pretpostavki ponovnog obnavljanja jugoslavenske drave.
Ono je formalno-pravno ali apovijesno. A treba li podsjeati da takvo legitimi-
stiko gledite zastupaju u svim vremenima predstavnici velikodravnih, vie-
nacionalnih tvorbi. Jer ono se svodi na obranu postojeeg poretka i nijekanja
prava neravnopravnim, potlaenim narodima na izdvajanje i samostalan
dravni ivot. Stoga je uvijek bilo, i ostaje, formalno-pravna osnova veliko-
dravnog hegemonizma za nasilno suzbijanje nacionalnih pokreta. Luki svoje
gledite posebno jo obrazlae i time da u Ustavu iz 1974. ne postoji izriita
pravna odredba koja bi doputala provedbu samoodreenja do otcjepljenja.
No, on pri tom a zajedno s oreviem i u cijeloj postavci teorije da je s
ustavnog gledita to pravo iskoriteno i potroeno, tumai Ustav protivno ne
samo njegovu avnojskom duhu nego i slovu. Zar nije vie nego znakovito da
Ustav SFRJ upravo poinje s tim pravom, u svojoj prvoj reenici: Narodi
Jugoslavije, polazei od prava svakoga naroda na samoodreenje, ukljuujui
i pravo na otcjepljenje ... ujedinili su se u saveznu republiku slobodnih i ravno-

pravnih naroda i narodnosti<< te stvorili SFRJ, da bi ostvarili i osigurali >>nacio-
nalnu slobodu i nezavisnost Svakog naroda i narodnosti posebno i svih njih
zajedno - kae se meu inim u istoj reenici. Nitko nepristran, a pogotovu
onaj tko zna povijesnu pozadinu postanka ovakvih Osnovnih naela, jamano
ne moe iz ovoga izvoditi ustavno poricanje prava naroda na samoodreenje.
A onaj tko to ini oito nije ni pobornik njihove zatite od hegemonistika-cen
tralistike ugroze. Dr. J. Pleterski je na slovenskom primjeru ukazao na povi-
jesnu neprimjerenost i neodrivost teze o jednokratnom iskoritenju prava na
samoodreenje. A dr. Z. Leroti s pravom ukazuje na njenu nesuvislost uspo-
redbom da je njena valjanost jednaka logici da je pravo na trajk radnika po-
troeno njihovim stupanjem u radne odnose. Razumije se, legitimistika teza
o iskoritenosti prava na samoodreenje nekadanjim ujedinjenjem, svodi se
na teoriju o nedoputenosti otcjepljenja sa stanovita zatite interesa veliko-
dravnog hegemonizma. Kao takva ona je u suprotnosti sa sveukupnim osamo-
staljivanjem naroda u svjetskim povijesnim kretanjima710 .
Iznenaujue nepoznavanje povijesti meunacionalnih odnosa i jugosla-
venske drave oitovao je u svojim filozofskim razmatranjima Mihailo Marko-
vi. On e zauzimanje Kermaunera i slovenskih intelektualaca za konfederali-
zam proglasiti najgorim rjeenjem, koje vodi daljem razjedinjavanju Jugosla-
vije. Markovi ne osjea, niti je iz povijesnih dogaanja doao do spoznaje, da
se stabilnost vienacionalnih drava ne moe postii nikakvom opom demo-
kratizacijom, ako ona ne iskljuuje i svako tutorstvo nad drugim narodima, pa
i u tome hoe li oni federativne ili konfederativne odnose. No, da se u njegovu
gleditu zrcali i dublje nepoimanje povijesnoga bitka nacionalnih bia, kao ne-
zamjenjivih suverenih imbenika u meunarodnom poretku i u svjetskoj kultu-
ri, proizlazi iz njegova gledita da sva rjeenja treba traiti u priznanju openi
tih ljudskih prava a ne u afirmiranju nacionalnog. Jer, ono je toboe uzrok
svemu to se u naoj stvarnosti deava, to e rei sveukupnoj krizi. A: To
se desilo kad smo poeli da pretvarano federaciju u konfederaciju i kada smo
princip nacionalnog stavili iznad principa klasnog 711 . Glede Markovieva da-
vanja prednosti federaciji nad konfederacijom tek dvije napomene: Federacija
je oblik podobniji za preteito nacionalno jedinstvo drave s regionalnim raz-
nolikostima (imamo je npr. u Njemakoj, pa i Austriji), a konfederacija gotovo
jedino rjeenje za opstanak vienacionalnih dravnih tvorbi, sastavljenih od
povijesno samobitnih naroda. I drugo, osim ve steenog iskustva na ovom tlu
i s Habsburkom monarhijom i s monarhistikom Jugoslavijom: SFRJ je po
710 Usp. Delo, Ljubljana, 06.02.1988; NIN, Beograd, 1938, 21.02.1988; Danas, Zagreb, VH,
316, 14-5; Ustav SFRJ, Zagreb, 1974, 3-4.
m Mihailo Markovi, Benigni i maligni nacionalizam: O angamanu filozofa, o raslojavanju
grupe oko Praxisa, o odnosu politike i nauke, o Kermaunerovim pismima, Razgovori, Danas,
290, 08.09.1987, 36-9.
svom sastavu mala Europa; ivimo u doba integracije zapadne (pa i istone)
Europe, ali ne na federativnim nego konfederativnim naelima. A u odnosu
na Markovievo filozofsko zamjeranje glede odstupanja od marksistikog shva-
anja povijesti zbog zapostavljanja klasnog principa, primijetiti nam je da
povijest sve dosada jo nije dokuila nikakvo besklasno drutvo, a nacionalna
se u ovom ili onom obliku proteu, jo od pamtivijeka do u sve vrste realnog
socijalizma. Zauuje, meutim, to ove povijesne spoznaje nisu prodrle u
Markoviev filozofski krug. Unato tome to su svoj marksistiki, ili neomar-
ksistiki smjer naznaili glasilom Praxis, i spomenuta Markovieva gledita pri-
mjer su kako neki malo haju za povijesnu stvarnost, a neki i nasuprot svom
antidogmatizmu ustraju na teorijskoj opravdanosti da se klasno obistini u to-
boe nadnacionalno-socijalistikom integralizmu, tj. jugoslavenstvu.
Nerazumijevanje bitnih pitanja iz povijesti meunacionalnih odnosa oito
vao je i drugi istaknuti predstavnik praksisovskog kruga Gajo Petrovi. Govo-
rei o ustavnoj odredbi o nazivu jezika, on e sebi - kao filozof - najprije
dopustiti sud da nije nauno zasnovana teza o hrvatskom knjievnom jeziku,
koju zastupaju svi hrvatski znanstvenici-lingvisti i gotovo beziznimno svi hrvat-
ski knjievnici, a s njima dakako i sva mislea hrvatska javnost. Zatim e upo-
rabu, njemu oito mrskih hrvatskih rijei nazvati forsiranjem jezikih naka-
radnosti u ime svoje varijante, odnosno budueg zasebnog jezika. Ne uvi-
ajui ne filozofsku ve obinorazumsku nakaradnost takvog razmiljanja,
Gajo Petrovi svrstava se oito meu pobornike onih teza po kojima Hrvati
nemaju svoga jezika. tovie, on dovodi u pitanje i njihovu varijantu. Ipak
on ne govori (kao npr. N.S.1902) o samo jednom, srpskom, jeziku, on u ime
vie od milion Jugoslavena zapravo trai jugoslavenski knjievni jezik, da
bi izbjegli neeljeni izbor712 Poto vidi zasebnost hrvatskog jezika - i to kao
pogibelj - nedajboe, samo u budunosti, teta to nam nije svojom filozof-
skom logikom objasnio kojim je to jezikom pisao otac hrvatske knjievnosti
Marko Maruli prije punih pet stoljea?! Ili pisac Baanske ploe, prije osam
stoljea? U uskrsavanju ovakvih unitaristikih teza valjalo bi se - barem na
filozofsko-povijesnoj razini - podsjetiti na sudbinu i primjer Svetozara Pribie
via, jednog od najsposobnijih preanskih srpskih politiara, koji se od naj-
eeg pobornika i provoditelja unitaristikih ideja pretvorio u njihovog porica-
telja, uvjerivi se u njihovu pogubnu tetnost po hrvatsko-srpske odnose u cje-
lini, a pogotovu u Hrvatskoj.
Meutim, nije socijalistiki internacionalizam jedina ideologija, niti veli-
kodravni hegemonizam ili birokratizam jedino izvorite, osporavanja svakog
oitovanja samoodreenja kao zlokobnog nacionalizma. I kojekakvim sljedbe-
nicima univerzalistikog (po rijeima jednog amerikog profesora coca-co/a)
internacionalizma, pa nekim zastupnicima ekonomsko-informatike, ili civiliza-
711 Dr. Gajo Petrovi, Tko i zalto dijeli jedan jezik?, Vjesnik, Panorama subotom, 502,
06.02.1988.
cijsko-demokracijske integracije svijeta - priinja se utvara nacionalizma, koju

bi valjalo obuzdati prosvijeenim nadnacionalnim centralizmom. U takvom pri-
stupu ogleda se nepoznavanje i same biti svakog nacionalizma, i uzroka kriza
i raspada vienacionalnih drava u itavoj, pa i ovostoljetnoj povijesti.
Uz poneto ovog, u pogledima uvaenog zagrebakog ekonomiste Branka
Horvata, posebno se oitovalo nepoimanje stoernog hrvatsko-srpskog proble-
ma. On zna da se historija ne ravna po ekonomskim obraunima, a dodajmo
ak ni po nekim odreenim ekonomskim teorijama i zakonima. Kao ekonomi-
sta pokazuje i zamjerno poznavanje balkanskih meunacionalnih suprotnosti,
pa je naao za potrebno da se upusti u prilino razlona razmatranja veoma
osjetljivog pitanja Albanaca i Kosova. Meutim, u njegovu odbacivanju nacio-
nalnih ekonomija - to malo tko ozbiljan u svijetu osporava -ocrtava se dublje
neshvaanje biti samoodreenja naroda. A u njegovu prihvaanju, nasuprot
hrvatskih lingvista i duhovnih stvaralaca, naziva za jezik, pae i za nacionalnu
pripadnost imena Srbo-Hrvati, kako su to inili, osim Jovana Cvijia na koga
se poziva, oduvijek jo samo velikosrpski unitaristi, ali uglavnom ne i hrvatski
junoslavenski integralisti - upuuju nedvojbeno na zakljuak da na probleme
hrvatsko-srpskih odnosa gleda s onih prolostoljetnih motrita, koje je povijest
surovo opovrgla, a danas nalaze odjeka jo samo u utopijsko-integralistikim i
neohegemonistikim tendencijama. Da se nalazi u tom poetnom razdoblju
nacionalnog nesnalaenja pokazuje i njegovo upuivanje na potrebu uspostav-
ljanja nove nacije- Bonjaka113 . To ini vjerojatno zato to i u svom ekonomi-
stikom umovanju osjea svu insuficijentnost pretvaranja muslimanske vjere u
naciju, kao i oni to su se suprotstavljali takvoj zamisli i njenom dekretiranju,
predviajui da izdvojeno muslimanstvo nije rjeenje ni za Bosnu i Hercego-
vinu ni za hrvatsko-srpske odnose u cjelini. Predlaui mjesto muslimanske
nacije bonjaku, Horvat zaboravlja- poput onih koje tim prijedlogom poprav-
lja - da se nacije ne stvaraju ni politikim, ni ustavnim, ni teorijskim odluka-
ma. A takoer i to da za njihov nastanak isto tako nije dovoljna samo geograf-
ska odrednica, kao to nije ni samo vjerska, ve itav splet razliitih sastavnica
i odredbenica u ovisnosti od sveukupnog povijesnog razvitka, uvjetovanog slo-
enim geopolitikim okolnostima. Da nije tako onda bi u tom pokuaju stvara-
nja zasebnog bosanskog politikog naroda, nasuprot srpskom i hrvatskom,
barem neke rezultate postigao jo u prolom stoljeu Benjamin Kallay, iji se
reim zduno trudio oko toga, samo tada u interesu druge velikodravne poli-
tike (a radi slabljenja i hrvatske i srpske). udnovato je da B. Horvat za svoje
- kau -inae napredne ekonomske nacrte, trai podlogu u povijesno preivje-
lim nacionalnim zamislima (osim dijelom za Kosovo).
Nepovijesne pretpostavke o biti meunacionalnih odnosa u Jugoslaviji,
prije svega hrvatsko-srpskih, pa stoga i nerazumijevanje povijesne uvjetovano-
713 Usp. B. Horvat, Kosovsko pitanje, Globus, Zagreb, 1988, 21-3, 105--8, 124-8 i dr.; po-
glavlja iz knjige objavljena u Stanu (1987), 492, 493, 494 i (1988) 495.
sti avnojskog pokuaja da se dovedu u neki sklad prava naroda na samoodre-

enje- oituju se u ve spomenutim pogledima Lj. Tadia. Za nj je jugoslaven-
ska federacija bila zasnovana na partizanskom jugoslavenstvu, a tek 31 go-
dinu poslije A VNOJ-a (Ustavom iz 1974}, dobila je lik konfederacije prema
ideolokim matricama predratne partijske politike. Za njegovu zamjedbu da
se u tom ustavnom preureenju drave odslikava sauvani kontinuitet nepo-
verenja u srpsku naciju i izraava bojazan od njene hegemonije -ima osnove.
Ali da je za takvo nepovjerenje i bojazan bilo osnove - to potvruje, meu
inim, sam Tadi ba ovim svojim gleditima. On, naime, ne vidi da je konfe-
derativni lik ve bio sadran u avnojskim odlukama, ali da je u tijeku tri
desetljea bio potiskivan, ponajvie u ime ideolokih matrica koje osporava,
pa ga je zbog toga ustavom trebalo odreenije obnoviti. A to to se sauvao
kontinuitet nepovjerenja i bojazni od srpske hegemonije, ne moe se pripisati
na raun nekih posebnih oblika - pa prema tome ni posebne krivnje - ni
srpske ni ostalih nacija. U tome se jednostavno izraava zakonomjernost povi-
jesnosti svih vienacionalnih dravnih tvorbi. U njima uvijek brojano jaa na-
cija, ili takva koja je u odreenim okolnostima stekla dominaciju, tei nameta-
nju svoga hegemonizma, a svaka vladajua struktura ide joj u tome na ruku
po neizbjenoj logici velikodravne birokracije, koja obino nalazi najvri
oslonac u jednoj naciji. Zbog toga u povijesti i nema ni jedne vienacionalne
drave bez vladajue nacije barem u nekom smislu. U SFRJ, slino kao u
SSSR-u, toj opoj povijesnoj zakonomjernosti pogodovala je ideologija socija-
listikog internacionalizma i klasnog integralizma, izraena ovdje u ideji soci-
jalistikog jugoslovenstva ili jedinstvene jugoslovenske radnike klase, po-
bornici koje su preteito pripadnici srpske nacije, a od drugih dogmatsko-kari-
jeristiki elementi. Prema tome, premda je od samog poetka SFRJ bila ute-
meljena na konfederativnim naelima, koji su novu zajednicu imali osigurati
od starog hegemonizma, ona pojavnost hegemonistikih tendencija i nije mogla
izbjei, te se poradi izbjegavanja produbljivanja ve nastalih kriznih prilika
nametnula povijesna potreba, da se ustavnim odredbama zajami avnojski duh,
navlastito s obzirom na predstojei odlazak Tita, pa i drugih, povijesnih lino
sti.
U Tadievoj kritici sadanjeg ustavnog poretka da je on obrazac balkani-
zma, u smislu nekadanje Togliattijeve osude iscjepkanosti i tenja najma-
njih sastavnih delova za potpunom nezavisnou, ima stanovite opravdanosti.
Ali ne treba izgubiti iz vida da je i P. Togliatti bio za provedbu principa samoo-
dreenja naroda Jugoslavije. Stoga u rasudbi odluka A VNOJ-a i ustavnih
odredbi iz 1974. valja polaziti od toga s koliko je dosljednosti u njima primije-
njen taj princip, a to je zbog pragmatistiko-voluntaristikih razloga znailo
odstupanje od njih. Oni to u svojim prosudbama polaze od toga da sadanje
rjeenje ide samo na raun jedinstva srpskog naroda, zaboravljaju da je ono,
to se tie hrvatskog naroda (u teritorijalnom pogledu} daleko ispod onog to
je bilo uoi rata postignuto srpsko-hrvatskim sporazumom, kao privremeno
0 NACIONALIZMU l SEPARATIZMU, HEGEMONIZMU l FEDERALIZMU 459
rjeenje. itavo Tadieva presuivanje primjer je, meutim, kako se u opsjed-

nutosti vienjem problema vlastitog naroda nema nimalo sluha ni za kakve
probleme drugih naroda, a kamoli za potivanje njihovih prava na samoodre-
enje. On e npr.masovni pokret u Hrvatskoj (>i njemu slian na Kosovu)
nazvati separatistikim, i pripisati mu prikriveni ovinizam pod komunistikom
zastavom, premda je taj pokret u svom >konfederalizmu postavio tek zahtjev
istih rauna (investicijskih i deviznih). U cjelini taj hrvatski pokret bio je
izraz kako eurokomunistikih i antidogmatskih, tako i openitih reformistikih,
socijalistiko-demokratskih tendencija za socijalizam ljudskog lika kakve su se
javljale i javljaju sve ustrajnije i burnije manje-vie u svim socijalistikim zem-
ljama. Vie je nego znakovito da Tadi sudi da je predratna istorija KPJ ...
dala dovoljno ideoloke hrane za taj tobonji separatizam i ovinizam, a ni u
partijskoj niti u nacionalnoj povijesti ne nalazi nikakve )>hrane za pojavnosti
bilo hegemonizma bilo i njegove negacije - nacionalnog pokreta za samoodre-
enje. Zbog toga i dolazi do potpuno izopaenog suda da: >)kriza jugosloven-
ske federacije otpoinje borbom vladauje hijerarhije protiv imaginarnog unita-
rizma i birokratizma koji se bilo tacite bilo expressis verbis podmee Beogradu
i Srbiji (potcrtano u izvoru). A sve to na crti >)predrasuda i optereenja koje
su zajedniki sadravale ovinistika antisrpska propaganda i partijska istorija,
odnosno ideologija. Nasuprot takvom vienju uzroka krize, u stvarnosti se
svakodnevno objelodanjuje istina da je njeno produbljivanje u svakom pogledu
(gospodarskom, dravno-politikom i moralnom) otpoelo upravo uklanjanjem
toboe nacionalistikih vodstava u Hrvatskoj, Sloveniji i Makedoniji, pa i onog
(>)liberalistikog) u Srbiji. Iz povijesno krivih polazita slijedi i posvemana
promaenost opeg suda da je >>aktiviranje ili reaktiviranje nacije kao politike
kategorije u jednom drutvu kakvo je jugoslavensko bremenita brojnim opa-
snostima. Drugim rijeima: priznanje nacija za Jugoslaviju je - pogibeljno.
Kao da ona u svojoj nedugoj povijesti ve jednom nije doivjela politiki ras-
pad zbog nepriznavanja nacija kao politikih kategorija, i kao da upravo
takvo priznavanje nije bilo bitnim preduvjetom njezina obnavljanja. A kakva
bi na takvim pretpostavkama, na kojima Tadi zasniva svoje poglede bila
stvarna ravnopravnost meu jugoslovenskim nacijama i politika demokra-
tija za to se izjanjava 714 , - povijest je takoer ve opetovano dala svoje
odgovore.
Nasuprot onim shvaanjima to probleme meunacionalnih odnosa u
SFRJ promatraju u biti s velikodravnog i unitaristikog, ili socijalistiko-inte
gralistikog gledita - iz srpskih redova javljaju se i miljenja o povijesnoj nu-
nosti izdvajanja srpstva iz jugoslavenske dravne zajednice.
U najotvorenijem, saetom i jezgrovitom, povijesno i programski obrazlo-
enom- obliku, to je uinjeno potkraj 1987. u Pravoslavlju, slubenom glasilu
714 V.bilj. 681.

Patrijariije Srpske pravoslavne crkve. Tu je u jednom potpisanom (ve spome-

nutom) lanku (Svet.St.Duani) ali i s pripomenom Urednitva da ga objav-
ljuje zbog zanimljivog izlaganja o jednoj politikoj koncepciji daleke buduno
sti, do kraja dovedena teorija o dva svijeta: o istono-bizantskom i zapadno-
rimskom, te o nepomirljivosti pravoslavnog srpstva s katolikim hrvatstvom,
poistovjeenim podjednako s ustaama i komunistima. Polazei od toga da u
Jugoslaviji, skrojenoj u VersaiUeu, zaista postoje dva sveta te da je na
realnosti njihove podjele i neizmirljivosti nastao i ustako-katoliki genocid
u drugom svjetskom ratu, pisac - zbog razlika izmeu ta dva svijeta i zbog
tetnosti po srpstvo u njihovu suivotu - ne vidi drugi izlaz do njihova razlaza.
Budui da se bizantijski svijet od zapadno-rimskog razlikuje ne samo religi-
jom ve i sveukupnom kulturom pa i etikom, psihom i mentalitetom, to:
Taj svet ne vidi budunost zajednikog opstanka u istoj drtavi sa pripad-
nicima zapadno-rimske orijentacije, pogotovo posle drugog svetskog rata. Nje-
gov put ne vodi prema Karavankama i Julijskim Alpama. On ne eli da svoj
hod usmeri na severo-zapad Evrope, da bi se u tim prostorima sukobio sa 80
miliona Nemaca i 60 miliona Talijana. On nema nameru da se odrekne blago-
slovene zemlje, koju su mu preci ostavili, niti je sklon da napusti istorijski
pravac koji su mu pre osam vekova odredili besmrtni Nemanjii. Nemanjiki
putokaz vodi ka toplim morima, koja su oduvek privlaila narode Severa. Zato
je dravna zajednica balkanskih naroda neprikosnoveni imperativ budunosti.
A ta budua dravna tvorevina je prirodan, logian i neophodan izlaz iz ove
Versajske Jugoslavije, koja U stvari nije Jugoslavija u potpunom smislu te
rei, jer se u njenom sastavu ne nalazi Bugarska, juno-slovenska drava. U
stvaranju versailleske Europe, njeni tvorci nisu vodili rauna o interesima
balkanskih naroda, pogotovo ne o potrebama Srba. Oni su namjerno skrojili
jedan dravni konglomerat sa jakom primesom zapadnog elementa, kao
protu-teu istonom. I taj konglomerat bio je osuen ve u svom zametku,
zbog svoga sastava, da se neprekidno satire u svojim suprotnostima. Tako je
umjesto Bolesnika na Bosforu, kojeg je Zapad stoljeima umjetno odravao
na ivotu, Zapad 1919. godine stvorio Bolesnika na Dunavu. A oba bole-
snika imaju isti zadatak: spreiti prodor Slovena na Mediteran. Budua zajed-
nica po osobinama bliskih balkanskih naroda, bila bi osloboena kombinacija
velikih sila, onemoguila bi bratoubilake ratove, tovie i otklonila domi-
naciju jedne nacije nad drugom.
Sve u svemu: ista suprotnost versaiUeskom konglomeratu nezdruivih
svjetova. A kad moe postojati ve u nae vreme Unija zapadno-evropskih
drava i Arapsko-islamski blok, zato da Balkan bude lien svoga politikog
jedinstva715 .
115 PravosiGvlje, 01.10.1987, 8, v.bilj.6SO.

O NACIONALIZMU I SEPARATIZMU, HEGEMONIZMU l FEDERALIZMU 461
Ovakva vizija mjesta srpstva na Balkanu nije nikakva novost. Ona ima
izvorite u Duanovu carstvu na Balkanu a bila je neprestano prisutna i u
novijoj srpskoj povijesti, od obnavljanja srpske drave u prolom stoljeu do
stvaranja i trajanja kraljevine Jugoslavije. Balkanska usmjerenost srpske poli-
tike proizlazila je iz njene cjelovite koncepcije razraene u Garaaninovu Na-
ertaniju (1844). Najveim uspjehom te Garaaninove politike u prolom stolje-
u, smatra se stvaranje Saveza balkanskih naroda (1861-7). U to vrijeme i
najnapredniji srpski umovi (S. Mileti i M. Polit-Desani) bit e za Konfede-
raciju balkanskih zemalja, koja bi trebala zamijeniti europsku Tursku. Kasnije
e i srpski socijalisti, od Svetozara Markovia pa dalje biti najprije za savez
federativnih republika na Balkanu, koji se moe proiriti i na Podunavlje. Oko
toga e nastati spor i izmeu srpskih marksista-socijaldemokrata i slovenskih i
hrvatskih. Na ljubljanskoj Jugoslovenskoj socijalistikoj konferenciji (1909) D.
Tucovi se nee sloiti s Tivo/skom rezolucijom da radniki pokret trai soci-
jalno i nacionalno rjeenje u demokratizaciji i federalizaciji dvojne Monarhije
i u zajednitvu s razvijenim socijalistikim pokretom Srednje Europe, ve e
na Balkanskoj socijalistikoj konferenciji u Beogradu (1910) preporuiti rjee-
nje i junoslavenskog pitanja na Balkanu, smatrajui ga drugostepenim u od-
nosu na privredni razvitak. Poslije oktobarske revolucije, te oprenosti su jo
poveane odlukom Desetog kongresa Jugoslavenske socijaldemokratske stranke
(u Ljubljani 25-{i.12.1917) kojom se u ime internacionalnog jedinstva proletari-
jata i samoodreenja naroda poziva na stvaranje federalnih jedinica u jadran-
sko-dunavsko-sudetskom savezu. U vrijeme prvog svjetskog rata, Nikola Pai
bio je skloniji proirenju srpske drave u Veliku Srbiju, na Balkanu negoli
sjedinjenju sa svim Hrvatima i Slovencima. I vlada carske Rusije preporuivala
je vladi Srbije da vodi rauna da u svom irenju ne primi odvie katolikog
elementa koji bi mogao dovesti u pitanje dominaciju srpstva716 Ubrzo poslije
ujedinjenja 1918, kad se uspostavilo da se stabilizacija nove drave ne moe
postii na centralistikom vidovdanskom ustavu i da srpska dravna misao nije
kadra proeti sveukupni ustroj nove drave, a nacionalna (zasnovana na pravo-
slavlju) biva odbaena od svih nesrpskih naroda, tada se i u veoma utjecajnim
srpskim krugovima javlja misao o potrebi otcjepljenja, ili tzv. amputaciji Hrvat-
ske. Tu ideju zastupali su i neki istaknuti prvaci Radikalne stranke s obrazlo-
enjem da s Hrvatima >>treba kidati poto se vie ne moe zajedno, a Velika
Srbija bila bi >>mirnija i slobodnija za sreeni politiki ivot. Tu zamisao na-
vodno je podravao i vojvoda Mii, a bila je objavljena i anonimna broura s
granicom amputacije. Poto tu ideju nisu prihvatili ni jugoslavenski unitaristi,
a zbog granica ni hrvatski konfederalisti, ona je tada naputena, ali ju je pono-
vio sam Aleksandar Svetozaru Pribieviu nakon atentata na Radievo vod-
stvo, u obliku poruke za Radia: >>da sutra moe u Zagrebu da proklamuje
rascep jer mi vie ne moemo da ostanemo zajedno. Pri tom se Aleksandar
716 Usp. F. Tuman, Jugoslavenski odbor ... v.bilj. 706.

pozivao i na miljenje pokojnog kralja Petra, odluno odbijajui pomisao o

ljeenju dravne krize uvoenjem federacije. (Ja neu federaciju, neu nikada
pristati na federaciju; ja sam pre za podelu nego za federaciju.) Navodno su
ve bile }'ripremljene i diplomatske note o obavjetavanju stranih sila o podjeli
zemlje11 Odbijanje sporazuma kneza Pavla i Cvetkovia s Maekom o stvara-
nju Banovine Hrvatske (1939) od strane gotovo svih reprezentanata srpskog
politikog ivota, ukljuujui i demokratsku Udruenu opoziciju, te dravni
prevrat oujka 1941, bio je zapravo izraz takvih nepomirljivih stanovita prema
svakoj ideji federalizacije drave. U vrijeme Drugog svjetskog rata preteita
veina srpskih graanskih politiara bila je nedvojbeno sklonija stvaranju Ve-
like Srbije negoli obnavljanja Jugoslavije: od onih oko generala Nedia i Mi-
hailovieva etnikog pokreta do onih u izbjeglikoj vladi u Londonu (oko Sl.
Jovanovia i M. Ninia) i do ambasade (K. Fotia) u Washingtonu. Istom
odluke A VNOJ-a o uspostavi federativne Jugoslavije, kao i politika zapadnih
sila, prije svega Velike Britanije, vie e prisiliti nego potaknuti na dobrovoljno
prihvaanje obnove zajednike drave, ali jamano ne i na pomirenje s avnoj-
skim federativnim i jo k tome socijalistikim poretkom.
Tako se i na primjeru povijesnoga umovanja Pravoslavlja o koncepciji
daleke budunosti, zapravo oitovala davnanja spoznaja, da mnoge stare
ideje katkada iskrsavaju, ako ne u nepromijenjenom, a ono i kao nove u isto-
znanom obliju.
717 Usp. F. Tuman, Hrvatska politika u prvim godinama ... str. 607--8; i: Slom vidovdanskog
centralizma str.77-9 (v.bilj. 669).
ZAGLAVAK
Prvi je zakon povijesti:

bojati se rei neto neistinito;
a drugi ne bojati se rei neto
istinito!
Ciceron
Ljudi bi se medu sobom trebali

tako vladati, da ne stvaraju
neprijatelje od prijatelja, nego
da neprijatelje pretvaraju u
prijatelje.
Pitagora
PRETPOSTAVKE ZA OZBIUENJE POVUESNE RAZBORITOSTI
Ljudi i narodi postupat e

razumno kad iscrpe sve druge
mogunosti.
(A. Bloch: Katzov zakon)
l.
I tako stigosmo kraju ovog Bespua s dubokom uvjerenou u openitu

ispravnost Katzova zakona, to se ba stoga i naao promiljeno na poetku
neodlone zavrne rijei. A kako do nje iz zdvojne misli: jesu li ve iscrpljene
sve nerazumnosti u meu-nacionalnim, u naem sluaju hrvatsko-srpskim od-
nosima? Sudei prema povijesnoj zbilji o kojoj je bilo rijei, odgovor bi morao
biti potvrdan. Ali i veoma dvojben, ako ne i nijean, s obzirom na odve
rairenu pojavnost nerazboritih promiljanja njene bivstvenosti, pae i na ras-
pojasanost bezumnih mitsko-patolokih iskrivljavanja njene pre-ozbiljnosti.
464 ZAGLAVAK
Iako sam u ova Bespua nagnan osobnim razlozima, besmislom nerazum-

nih, nisam ih pisao jedino zbog njih, a ni samo pro domo sua. Svijest da je
izmeu potpune ispraznosti i zlonamjernosti nepopravljivih, te zlopaka dobro-
namjernih ali neupuenih ipak velika razlika, potakla me je na pokuaj razot-
krivanja izvora u traenju oslonca za trijezne prosudbe hrvatsko-srpskih povije-
snih bespua u zbilji i u historiografskoj obradi.
Unato tome to sam korist takva truda ve imao prilike itekako proi-
vjeti, ne inih to ni sada samo radi onih pobuda to ih nalazimo jo u biblijskoj
mudrosti: rekoh da bi spasio duu svoju. Ve iz spoznaje da je svako iznevjera-
vanje povijesti - i prole i sadanje - podjednako i uljepavanje i izopaivanje
njezina lika: tetno. Jer kao to nitko ne moe sadanjicu tako upropastiti kao
onaj tko je eli silom popraviti, tako joj i nitko ne moe toliko nakoditi kao
onaj tko joj iskrivljuje prolost. Na podmetnutim lanim podlogama ne mogu
se premostiti ni jazovi izmeu prolosti i sadanjosti, a kamoli graditi istrajna
nadsvoa prema budunosti. Za tako neta jedva je dovoljna i nepatvorena
povijesna istina. I budui da se njeno vezivno-povijesno ivotodajno tkivo ni-
im ne moe trajno odmijeniti, nedoputena je utnja o njoj. Jer na tlu svih
zgaenih i preuenih istina iri se otrovan korov lai i obmana, pa povijesna
bespua postaju jo trnovitija. A jednom zagubljene istine stajat e to vie
vremena i pregnua to im je vrijednost bila vea.
Dakako, kao to u svim povijesnim rasprama, dotino u sueljavanju raz-
liitih povijesnih subjekata na svim povijesnim popritima, sve pravo nije samo
na jednoj, a sve krivo samo na drugoj strani, tako isto nije ni u sluaju protu-
slovlja na hrvatsko-srpskim povijesnim bespuima. Poto u povijesti nikada ne
biva tako da bi u zbilji pravda i krivnja stolovale samo u suprotnim taborima,
to ih i u povijesnom razmatranju nije mogue podijeliti samo jednom ili dru-
gom zboritu, a niti tako da bi svaki od njih bio zadovoljan s pripadnim dijelo-
vima svake od njih.
Meu bitnim spoznajama Bespua jest: nikakva povijesna razmatranja ili
tumaenja - bila ona znanstveno utemeljena ili namjerno iskrivljena - ne mogu
promijeniti povijesnu zbilju kakva je ona bila, ali mogu jako utjecati na njezino
shvaanje, pae i posve mijenjati nain gledanja na ono to se, kako i zato
zbivalo.
2.
Kao to vidjesmo, cio jasenovaki mit orkestriran je tako kao da takvog

genocidnog zloina ne bijae ne samo u okviru drugog svjetskog rata nego ni
u cijeloj povijesti. I to podjednako u obje njegove svite: onoj troetvrtmilijun
skoj i onoj podrugmilijunskoj. I ne jedino u publicistikom sajamsko-bubnjar-
skom opsjenarstvu ili kratkovidom pragmatinom politikantstvu, ve i u knji-
ZA OZBIUENJE RAZBORITOSTI 465
gama sa znanstvenim pretenzijama onih to su otitulirani i s najviim akadem-

skim zvanjima.
To su bili razlozi zato je bilo nuno problem ratnih rtava i genocida
razmotriti u sveukupnom povijesnom zbivanju. Razumije se, ne radi toga da
bi se u povijesnim bespuima izgubili njegovi pravi obrisi, ve upravo zato da
bi se u usporedbi s istovjetnim pojavnostima mogle odrediti njegove prave
dimenzije, i jo k tome uzroci nastanka i nasljedne posljedice.
Za svakog iole razboritog itatelja ne moe biti nikakve dvojbe da je mit-
ska predodba o jasenovakim rtvama - i u jugoslavenskim, i u svjetskim
povijesnim obzorima - do te mjere neosnovana u svojoj izopaenosti da, kao
bezumna nesuvislost, ne bi zasluivala ozbiljne pozornosti, kad joj ne bi bila
svrha da bude podlogom teorija o genocidnosti svakog hrvatstva, kako onog s
katolikog izvorita, tako i onog to se za svoje samoodreenje opredijelilo za
bilo koji suprotan racionalistiki pa i marksistiki svjetonazor.
No, bez obzira na mitsko umnogostruenje jasenovakih rtava (svejedno
koliko deseterostruko ono bilo) - zloin se zbio. Uasan i golem. I po svojim
dimenzijama i po nainu provedbe. Imao je i genocidne znaajke.
Unato tome, problem ratnih rtava na jugoslavenskom tlu, u drugom
svjetskom ratu, ne moe se svesti samo na Jasenovac. I to ne samo zato to u
jasenovakom logoru nije stradalo ni pet posto od ukupnih jugoslavenskih rat
nib rtava, a niti toliko od ukupnih srpskih gubitaka u drugom svjetskom ratu.
Ve sam taj podatak nedvojbeno upuuje na zakljuak da je jasenovaki mit
nastao iz simbioze dviju ak protusmjernih struja: jedne - da se muljem prikrije
stvarno stanje gubitaka toboe izmijenjenoga tla, a druge - da poslui kao
izvorite za preusmjeravanje i te prve muljnice u stara tmuna korita.
Povijesna je injenica da je ustaki reim NDH, u provedbi svojih planova
o smanjenju >>neprijateljskog srpskopravoslavnog puanstva u hrvatskim zem-
ljama izvrio velik genocidni zloin nad Srbima, a srazmjerno jo vei nad
Romima i idovima, u provedbi nacistike rasne politike.
Meutim, isto je tako nepobitna povijesna injenica da je etniki pokret
izvrio ne manji genocidni zloin u provedbi svojih planova o >>ienju srpskih
zemalja od neprijateljskog hrvatskog, katolikog i muslimanskog, puanstva,
radi postizanja etniki iste Veiike Srbije i zajednike granice sa Slovenijom.
U cjelini uzevi ratni gubici hrvatskog i srpskog naroda srazmjerno su pri-
blino isti u drugom svjetskom ratu, A i ukupni srpski gubici (u cijeloj Jugosla-
viji) - u apsolutnom broju - manji su za oko dva do tri puta od onih to ih
mitski zloproronici iznose samo za Jasenovac. Nasuprot jasenovakom mitu
koji je usmjeren na to da sva ratna zla pripie hrvatskom narodu, bleiburki
mit ih pripisuje srpskom narodu, jer je za njegove promicatelje, osim srpskog
etnikog pokreta, i komunistiki partizanski pokret bio preteito srpski.
Ni sa kakvih osnova ne moe se ustaki i etniki zloin pripisivati itavom
hrvatskom i itavom srpskom narodu. Jer zloin, kao i svako drugo djelo ne-
kog poretka ili pokreta, ide na duu odreene vladajue strukture ili idejno-po-
466 ZAGLAVAK
litikog pokreta ili skupine, ukljuujui i osobnu odgovornost za sva djela i

nedjela.
Ali s povijesnog gledita ne moe se ni ustaki pokret, ni etniki pokret,
izuzeti iz povijesti svoga naroda. Isto tako kao ni nacistiki iz njemakog ili
boljeviki iz ruskog, ili kao to narod ni jedne imperijalistike zemlje ne
moe biti osloboen povijesne krivnje za zlodjela to su ih engleski, francuski,
panjolski ili portugalski imperijalisti inili u kolonijama diljem zemaljske ku-
gle, ili juer Amerikanci u Vijetnamu a danas Izraelci nad Palestincima. Jer,
ustaki pokret nastao je isto u krilu svoga hrvatskog naroda, kao i etniki u
krilu svoga srpskoga naroda. I ustaki i etniki pokret bili su podjednako
izraz meusobno suprotnih nacionalno-dravnih ideja, pa i programa za nji-
hovo ostvarenje, polazei od procjene o nemogunosti suivota u zajednikoj
dravi. To znai da su se dr. A. Paveli i general D. Mihailovi, u okolnostima
drugog svjetskog rata, nali na elu nacionalno iskljuivih i nepomirljivih po-
kreta, koji su te okolnosti podjednako pokuali iskoristiti za oivotvorenje svog
nacionalnog programa. A iz toga, dakako, proizlazi da se ni ustaki ni etniki
pokret ne moe promatrati samo kroz prizmu zlodjela, koja su posljetci u pr-
vom redu bezobzirnih pokuaja dostignua njihovih programskih ciljeva, a tek
potom izraz osvetnikih nagona i patolokih izroivanja pojedinaca i skupina,
pojava svojstvenih u svim ratnim vremenima i neizbjenih u redovima svih
zaraenih strana.
I upravo zbog svega reenog, od dalekosene je vanosti i od povijesnog
znaenja da se problem ratnih rtava nepristrano prikae u okviru objektivnog
tumaenja nastanka, mjesta i uloge ustakog i etnikog pokreta u povijesti
hrvatskog i srpskog naroda, kako u njihovu meusobnom sukobu tako i po-
sebno naspram NOP-a i socijalistike revolucije.
3.
Prikrivanje, pae i spreavanje, prave istine o ratnim rtvama - urodilo je

ve dosada krajnje nepoeljnim posljedicama. Da su iznijeti statistiki podaci
SUBNOR-a iz pedesetih godina i rezultati slubenog popisa ratnih rtava (iz
1964), te da su na osnovi njih i demografskog istraivanja omoguene (i meni
i drugima) normalne znanstvene prosudb~ - niti bi bilo mogue ovako mons-
truozno narastanje jasenovakog mita (od Terzia do Vuka Drakovia), niti
bi problem ratnih rtava ili poravnanja krivnje izmeu hrvatskog genocida
i srpske hegemonije mogao posluiti za razliite teorije i teze o genocidnosti
hrvatstva sui genesis, pa i katolianstva, te o vatikansko-hrvatsko-kominternov-
skoj sprezi protiv Jugoslavije. A u tom je nesukladnom savezu hrvatskoj spoj-
nici pridato svojstvo istoznanice za sve povijesne posljetke i faizma i komuni-
zma na jugoslavenskom tlu. Dakako, sve to bilo je samo uvod u opi pohod
protiv svih pretpostavki na kojima je titovski revolucionarni NOP izvojevao
pobjedu, te na avnojevskim naelima pokuao ustrojiti novu zajednicu ravno-

pravnih naroda.
No svoenje revolucionarnog povijesnog razdoblja na jasenovaki mit, i
na njemu nastale utvare genocidnog hrvatstva i katolianstva, osim spomenute
izravne ciljnosti, ima i dalekosenije, dapae i sudbonosnije povijesno znae
nje. Takva tumaenja povijesti, to ustraju na tezama o povijesnoj krivnji hr-
vatskog naroda za sve nedae jugoslavenske drave i srpstva, ne samo da od-
ravaju klimu nepovjerenja u duhovnom ivotu i hrvatskog i srpskog naroda,
nego i izravno nanose nove naplavine mrnje na i onako dvojbenom nasljeu
prolosti na obim stranama. Takvo jednostrano prizivanje grijene prolosti
potkapa, razumije se, sve pretpostavke za iznalaenje razboritih osnova zajed-
nikog suivota u bilo kojem prihvatljivom obliku. Mitoloko-genocidno tuma-
enje hrvatsko-srpskih odnosa vodi logino dvjema krajnostima. Ili postii pre-
vagu naprednog pra;voslavnog srpstva nad nazadnim, pae i genocidnim, kato-
liko-komintemovskim hrvatstvom prema nagovjetaju (N.S.) Do istrage nae
ili vae, s poetka stoljea i prorotvu (Lj. Micia i sl. naprednjaka s poetka
dvadesetih godina) o neizbjenosti pobjede istonog barbarogenijstva nad za-
padnim dekadentstvom. Ili, kao to objavi Pravoslavlje, napustiti po srpstvo
pogibeljno usmjerenje prema Zapadu, prema Karavankama i Alpama, i vratiti
se na Balkan, ishoditu srpske povijesti i drave, u krug matice pravoslavlja.
Zastupnici jednog ili drugog usmjerenja, u prikrivenom ili otvorenom
obliku u svojoj opsjednutosti nepovjerenjem pae mrnjom prema svakom hr-
vatstvu i cijelom katolianstvu, podjednako zaboravljaju na pogubnost iskrivlji-
vanja prolosti. Njegovanje lai i obmane je odve neodgovorno igranje s ira-
cionalnim strastima, zapravo pohranjivanje razorne bombe u povijesno pame
nje i svoga i drugog naroda, eksploziju koje mogu izazvati kojekakve okolnosti
ili povodi, a onda pred njenom ruilakom silom ostaju bespomona i sva raz-
borita nastojanja. Jer, kao to upozorava povijesna mudrost u staroj arapskoj
poslovici - ui mnotva udnovata su i divlja polja: zasijete obeanje - nikne
vjerovanje, a zasijete la - nikne krv. Stoga je u tumaenju povijesnih zbivanja
krajnje neodgovorno povoditi se za jednostranim priinom svoga dijela istine.
Povijesna misao zasnovana na iskljuivosti interesa svoga naroda, neizbjeno
pronosi sjeme nerazumijevanja i razdora iz prolosti obremenjeno novim nasla-
gama mrnje u moda jo traginiju budunost. Uostalom valja imati na umu:
u svakom ratnom sukobu ni jedna zaraena strana ne moe izbjei bjesnilo
mrnje prema protivniku, ali je ta mrnja prolazne naravi i vrlo lako se pre-
tvara ne tek u himbeno nego i u savezniko prijateljstvo, dok se naprotiv povi-
jesno pothranjivana mrnja pretvara u trajno stekliko bjesnilo meusobne ne-
podnoljivosti. A narodi kojima je sudbinom povijesti predodreeno da ne
mogu izbjei makar i susjedniki suivot o tome bi itekako morali voditi rau-
na.
Filozofski mudra poruka, to ju je jo u 18. st. ostavio svom potomstvu
glasoviti engleski dravnik i pisac Philip Chesterfield, odnosi se jamano na
468 ZAGLAVAK
sve narode svijeta, s obzirom na neizbjenost proimanja i sukobljavanja u

njihovu povijesnu trajanju:
U prijateljstvu i neprijateljstvu treba postaviti izvjesne granice i povjerenju
i mrnji: da vam povjerenje ne bi postalo opasno, a da vam mrnja ne bi isklju-
ila svaku mogunost izmirenja.
4.
Povijesno gledano sva trvenja i nepovjerenja u hrvatsko-srpskim odnosima

proizila su:
prvo, iz neshvaanja povijesnosti nacionalnog bia, ili odreenije, iz za-
bluda o mogunosti stvaranja jedinstvenog jugoslavenskog naroda na slaven-
skom jugu, ili pak jednog hrvatskog odnosno srpskog naroda iz obaju ili i svih
triju toboe samo plemena (ukljuujui i Slovence),
drugo, iz nepotivanja zasebne povijesne samobitnosti kako hrvatskog
tako i srpskog naroda, slijedila je i ideologijska zabluda da im se u ime jugosla-
venstva ili socijalizma, a potom i njihove ideoloke simbioze, moe ograniiti
njihovo pravo na nacionalno samoodreenje i suverenost.
Na svom ishoditu jugoslavenstvo je imalo poticaja, kako u ideji tobonjeg
ilirskog prazajednitva, tako i u romantiarskom ugledanju na talijansko i nje-
mako ujedinjenje, ne shvaajui povijesno odredbene razlike. Tvarna njegova
podloga bila je, meutim, u tenji za ujedinjenjem svega hrvatstva, a isto tako
i za ujedinjenjem svega srpstva.
Sve do stvaranja versailleske Jugoslavije srpska misao nije se htjela - s
pravom - odrei svoje srpske dravne ideje radi maglovitog jugoslavenstva to
bi kao krinka katolikog hrvatstva moglo ugroziti pravoslavno srpstvo. A kad
je Aleksandar, uvoenjem estojanuarske diktature, proklamirao unitaristiko
jugoslavenstvo, da bi sauvao srpsku hegemoniju, ono je kao ideja potpuno
pokopano u hrvatskom duhovnom ivotu.
U hrvatskoj nacionalnoj misli ve je u prolom stoljeu, i od samog Star-
evia, bila naputena velikohrvatska ideja o poistovjeenosti ili mogunosti
protezanja hrvatstva i na slovenski i na srpski narod, a u jugoslavenstvu je
hrvatstvo trailo svoje samoodreenje na konfederalistikoj osnovi, pristajui
iz nunosti i na federalizam.
U srpskoj nacionalnoj misli, ostala je, meutim, prisutna velikodravna
ideja o mogunosti stvaranja jedinstvenog naroda na jezinoj i dravnoj podlo-
zi. Kraljevina Jugoslavija u biti je shvaena kao proirena Srbija. Gotovo sve
srpske struje pruile su najei otpor federalizaciji drave to je otpoeo spo-
razumom o osnutku Banovine Hrvatske, s nakanom da se ili sprijei, ili osigura
i u federalnoj Jugoslaviji i teritorijalna i politika prevlast Velike Srbije.
U hrvatskom nacionalnom biu federacija na avnojevskim naelima mogla
je biti prihvaena makar i kao nepotpun oblik ostvarenja prava samoodreenja
i postizanja dravnosti hrvatskog naroda.
U srpskom nacionalnom biu uspostavljanje avnojevske federacije imalo

je znatno drugaije znaenje. Sama obnova jugoslavenske drave nije oito
bila dovoljna naknada za gubitak onog prestia to ga je srpstvo imalo ulogom
svoje dinastije, te apsolutnom prednou u centralnoj vlasti i dravnoj upravi,
naroito u vojsci i diplomaciji. Stoga je avnojskom federativnom rjeenju uvi-
jek pridano preteito njegovo jugoslavensko znaenje s izriitim zapostavlja-
njem onog o samoodreenju nesrpskih naroda. A s druge strane istodobno sve
je vie isticana zamjerka kako je njime srpstvo ostalo razdvojeno, i toboe
samo ono nije ostvarilo svoje samoodreenje i dravnost.
A s obzirom da je povijesna linost Tita, kao karizmatinog voe i revolu-
cije i novostvorene Jugoslavije, stajala jednako iza avnojevskih odluka i iza
Ustava iz 1974, protivnici federativnog ustrojstva morali su traiti posebne pu-
tove postupnog dovoenja u pitanje i samog ustavnog poretka i autoriteta nje-
gova glavnog tvorca. Pri tom e se protivnici federalizma, i iz potpuno opre
nih idejnih tabora, nai udrueni u povijesnu pothvatu sustavnog diskreditira-
nja i detroniziranja i avnojskog federalizma i autoritativne vlasti povijesnoga
voe.
Klice tog procesa valja traiti u difamiranju i uklanjanju ak i najistaknu-
tijih pobornika avnojskog federalizma (od A. Hebranga, preko hrvatskog, a
dijelom i slovenskog i makedonskog vodstva iz 1971. do Fadila Hoxhe i dr.
1987), a to je u tom, za svoga ivota posljednju rije imao i sam Tito, to samo
upuuje koliko na povijesnu sloenost meunacionalnih odnosa u SFRJ, toliko
i na utjecaj ideologijskog imbenika. A ne smijemo zaboraviti ni meunarodne
okolnosti.
Povijesno je, osim toga, veoma znakovito da je ba ono to je Tito sma-
trao najvanijim za odranje jugoslavenske dravne zajednice - suglasnost re-
publika (pokrajina) i kolektivno vodstvo SFRJ - ubrzo postalo meu glavnim
objektima zahtjeva za ustavne promjene.
Dakako, i zbog povijesnog nasljea, i zbog dalekosenosti u biti protufe-
deralistikog shvaanja jugoslavenske drave, pohodu protiv avnojskih naela
i protiv samog Tita, nuno je morao prethoditi pohod i protiv naroda i protiv
revolucionarnog pokreta iz kojega je potekao, a izraz kojega je bio unato svoj
svojoj ideologijskoj uvjetovanosti i opredjeljenja za rjeenje nacionalnog pita-
nja u jugoslavenskom dravnom okviru.
Otuda, i poradi toga, i jasenovaki mit kao dokaz o povijesnoj krivnji i
genocidnosti hrvatskog naroda, te njegovoj poistovjeenosti i s Vatikanom i
Komintemom u njihovoj protujugoslavenskoj uroti.
5.
Kao to je prolostoljetna ideja o hrvatsko-srpskom narodnom Uezinom)

jedinstvu i jugoslavenstvu rasla iz zajednikih interesa naspram stranog ugroa-
470 ZAGLAVAK
vanja, a radi stjecanja pune nacionalne slobode, tako su ovostoljetne hrvatsko-

srpske suprotnosti narastale zbog razliitog shvaanja jugoslavenstva, a jo vie
zbog jo razliitije uinkovitosti zajednike jugoslavenske drave na njihovo
nacionalno bie.
Prolostoljetno hrvatsko-srpsko razumijevanje, iskovano prije svega u za-
jednikoj borbi banske Hrvatske i vojvoanskih Srba protiv maarskih hege-
monistikih presizanja. na~lo je moda na.il.iepi izraz u stihu Zmaja Jove Jova-
novia (1833-1904)
1/1' 11f \{' ne bori da ~to otme komu
(u,u .\\ni oganj na ognjitu svomu.
A sve ovostoljetno nepovjerenje, opreke i razdor, pae i meusobno zati-
ranje, posljedak su istodobno koliko agresivnih pretenzija toliko i obrambenih
nagona jednih prema drugima. Sve hrvatstvo osjea se ugroenim srpskim
stremljenjem prema centralizmu i unitarizmu, a sve srpstvo u hrvatstvu gleda
glavnu zapreku ostvarenju svoje nacionalno-dravne ideje.
I budui da to povijesno ne samo traje nego se pokazuje jaim od svib
integralistikih i sporazumakih idejno-politikih struja, pae i svih duhovnih i
dravnih priloga linosti oba naroda - jedina je mogua pretpostavka da za to
ima stvarne podloge, te da bi prema tome obje strane morale ve jednom
povijesnoj stvarnosti pogledati u oi bez ikakvih predrasuda i voluntaristikib
obmana, te izvuel potrebne zakljuke.
Povijesnih pouka za to ima jamano na pretek. U to nas uvjerava bez
ikakve dvojbe ve letimian osvrt na sredinje linosti zajednike povijesti: na
njihovu osobnu sudbinu i na povijesno iskustvo to je ostalo iza njih o njihovim
idejama, programskim zamislima i politikim ostvarenjima.
Iz razgovora za stvaranje zajednike drave, u vrijeme prvoga svjetskog
rata, F. Supilo je stekao uvjerenje da na srpskoj strani, ni u Paievoj vladi,
ni u opoziciji, ne nailazi na razumijevanje a jo manje na bilokakvo jamstvo za
ravnopravnost u dravnom zajednitvu, pa je osobno, on jedan od najpreuzet-
nijih zagovornika ujedinjenja, odustao od sudionitva u njegovoj zavrnoj pri-
premi. S druge strane, predstavnici Srbije imali su svoje jake razloge da se ne
uputaju u neizvjesnost ve da im je prvotna zadaa jaanje i proirenje Srbije.
Dr. A.Trumbi bio je spreman i na kompromisan sporazum s Paiem
samo da bi sprijeio komadanje hrvatskih zemalja po Londonskom ugovoru,
predmnijevajui da e se kasnije hrvatsko-srpski odnosi moi sporazumno ure-
diti. N. Pai pristaje na Krfski sporazum, tek poto je ostao bez svoga glavnog
oslonca carske Rusije, znajui da provedba svakog naelnog sporazuma ovisi
o realnim odnosima snaga. Kad kasnije Pai ne odustaje od osiguranja srpske
prevlasti vidovdanskim centralizmom, Trumbi, veoma umjeren i razborit po-
litiar i kao predsjednik Jugoslavenskog odbora jedan od glavnih tvoraca zajed-
nike drave, istupa iz vlade, prelazi u oporbu i postaje pobornikom federali-
stikog preureenja Kraljevine SHS, a nakon uvoenja estosijeanjske dikta-
ture imat e vie razumijevanja za Paveliev pokret za nezavisnost Hrvatske
negoli za rijetke pristae jugoslavenskog unitarizma u Hrvatskoj koji bijahu

prezreni od hrvatskog naroda.
Dok je Pai bio predstavnik starog vala politiara Kraljevine Srbije, sma-
trajui da se srpska politika ne smije odricati svoga imena i svoje dravnosti ni
za kakvu ljubav zajednitva, kralj Aleksandar i njegov dvorski krug bio je
izraz novog vala. Spoznavi da se srpski hegemonizam u Kraljevini SHS ne
moe odrati pod srpskim znamenjem, on e proglaenjem jugoslavenske
drave i nacije pokuati premostiti stara meunacionalna trvenja.
Na putu takvog opredjeljenja bio je uklonjen skuptinskim atentatom Stje-
pan Radi, neosporni voa hrvatskog naroda, politiar spreman na svaki tak-
tiki zaokret koji iziskuju prilike, ali ne i na odstupanje od svog programskog
cilja -slobodne i jednakopravne Hrvatske.
Sama ta injenica dala je Aleksandrovu jugoslavenstvu izrazito velikosr-
pska, protuhrvatske znaenje, kompromitiravi do kraja na hrvatskrun tlu
svaki ostatak te ideje u nekom pozitivnom, integralistikom, nadnacionalnom
smislu. Osim toga, potisnuvi s politike scene stare srpske stranke, Aleksan-
dar je doao dobrim dijelom u sukob i s tradicionalnom srpskom politikom
milju, koja ga nije bila voljna slijediti u pustolovnost jugoslavenstva, koje je
oduvijek preteito smatrano nepotrebnim uvozom iz Hrvatske.
Za vrijeme estojanuarske, profaistike Aleksandrove, diktature u Hr-
vatskoj e doi - povijesno-politiki logino - do suradnje izmeu nacionalnih
revolucionara-ustaa i proleterskih komunistikih revolucionara, a zatim i do
pokuaja komunista oko stvaranja jedinstvenog Hrvatskog nacionalno-revolu-
cionarnog pokreta. Bilo je to, razumije se, uvjetovano prije svega istovjetnim
programskim ciljevima, jer su i jedan i drugi pokret ili za razbijanjem Jugosla-
vije i stvaranjem nezavisne Hrvatske. Traiti stoga toj suradnji objanjenje u
istim -ilegalnim i ustakim - metodama borbe znai ne vidjeti ili okoliati oko
biti povijesnih zbivanja. Komunisti su (1932) potakli i izdavanje glasila tog
pokreta - Hrvatski put, koje je tiskano u inozemstvu, ali do stvaranja nekog
posebnog jedinstvenog nacionalno-revolucionarnog pokreta nije dolo zbog
dva razloga. Hrvatski je narod bio okupljen u jedinstvenom nacionalnom po-
kretu pod vodstvom HSS-a, a i ideoloke razlike izmeu ustaa i komunista
bile su nepremostive naravi- do te mjere da su neki (anacionalna-dogmatski)
komunisti drali da im je doputeno suraivati ak i s policijom protiv >>franko-
vaca, pa je protiv tih pojava morao ustati sam CK KPH 718
718 U lanku Borba protiv frankovaca objavljenom u organu CK KPH Srp i teki (1-2,
sijeanj-veljaa1941), meu inim se govori da sve partijske odluke i rezolucije istiu >>potrebu
pojaanja borbe protiv frankovaca ali da ne valja frankovce naprosto svesti na agente imperija-
lizma. U to doba KPH, kao i KPJ preuzima stajalite obrane Jugoslavije pa e osuditi dravno-
pravnu najjednostavniju ideologiju na svijetu - kako govore frankovci a i vodstvo HSS - da
hrvatski narod ima svoju vlastitu nezavisnu dravu, u ime )>internacionalnog bratstva potlae
nih. A o suradnji s redarstvom CK KPH govori: Nepravilan stav pojedinih drugova koji su u
progonu frankovaca poeli suraivati s policijom danas je uglavnom prevladan ... (usp. Srp i
eki, 1940-1941, Dokumenti hiStorije KPH, Zagreb, 1951, 132-6).
472 ZAGLAVAK
Jo sam Aleksandar doao je do spoznaje da mu proklamirano jugoslaven-

stvo nije pridonijelo oekivanoj stabilizaciji drave, pa da mora traiti spora-
zumno rjeenje hrvatskog pitanja. A knezu Pavlu, njegovu stvarnom nasljed-
niku u Namjesnikom vijeu, to e preporuiti i zapadni saveznici u interesu
izlaza iz dravne krize i ouvanja Jugoslavije. Meutim, ak ni zbog viih
dravnih interesa, tu politiku sporazumijevanja s Hrvatima nisu bile spremne
slijediti srpske graanske stranke. Stojadinovi, jedan od najsposobnijih
srpskih politiara nakon Paia, smatrao je da mu radikalska, srpsko-sloven-
ska-muslimanska koalicija (JRZ), kao i dobri odnosi s Rimom i Berlinom,
doputaju nepopustljivo dranje prema Hrvatima. Srpska demokratska Udru-
ena opozicija bila je za pregovore s njima ali samo radi postizanja ope demo-
kratizacije, a ne i teritorijalnog rjeavanja hrvatskog pitanja.
Dr. V. Maek, konzervativan ali bez dvojbe dosljedan politiar u ostvari-
vanju Radieva nacionalnog programa, vodio je - kako u sporazumu s knezom
Pavlom i Cvetkoviem o Banovini Hrvatskoj, tako i kasnije u vladi - rauna
o hrvatskim probicima, ali ne manje i o zajednikim dravnim interesima. Po-
bornici centralizma i hegemonizma pripisivat e mu u osobnu krivnju za hr-
vatsku izdaju, ne znajui ili ne marei za to da je neraspoloenje hrvatskog
naroda sa stanjem u monarhistikoj Jugoslaviji bilo mnogo radikalnije od dra-
nja Maekova vodstva u pregovorima s Beogradom.
S povijesno kratkovidnih, srpskih, a takoer i iskljuivo ideologijskih, sta-
novita pogreno se prosuuje i dravno razborita politika (i unutarnja i meu
narodna) kneza Pavla, dok se naprotiv ne vide porazne posljedice puistikog
avanturizma ba za onu srpsku politiku kojoj je imao posluiti.
Paveliev i Mihailoviev pokuaj radikalnog rjeenja srpskog odnosno hr-
vatskog pitanja pokazao se neizvedivim i podjednako pogubnim za oba naroda.
Nasuprot ustakom i etnikom programu, revolucionarni avnojski pro-
gram NOP-a pokazao se prihvatljivim za narode Jugoslavije i za imbenike
meunarodne 'Politike.
Ni sva iskustva iz drugoga svjetskog rata nisu mogla usuglasiti najvei dio
graanskih i hrvatskih i srpskih politiara: niti pripadnitvo zajednikoj izbje-
glikoj vladi, niti neprijateljstvo prema komunistikom poretku u novoj federa-
tivnoj Jugoslaviji. Tek neznatan njihov broj, i jo manjeg znaenja, nastavit e
politiku hrvatsko-srpskog sporazuma Cvetkovi-Maek. No, u tom je sklopu
zanimljivo da su u Argentini navodno Stojadinovi i Paveli doli do spora-
zuma o mogunosti trajnog rjeenja hrvatsko-srpskog spora teritorijalnim raz-
granienjem u Bosni prihvatljivim za obje strane719
U slijedu ovih dogaanja i linosti znakovitih za razumijevanje povijesti
hrvatsko-srpskih odnosa valja uoiti da se i sluajevi A. Hebranga i A. Ran-
719 Usp. V.Nikolic.'!, Pred vratima domovine, Paris-MUnchen, 1967, Il, 217-20; Osvrt ~a spo-
razumijevanje Paveli- Stojadinovit, Nezavisna Drtava Hrvatska, 10(123), Toronto, Ont., listopad
1970, 5-6; B. Krizman, Paveli u bjegstvu, Zagreb, 1986, 261-72,278-M,28G-8,342-9,403,410;
Glasnik HSS, Vancouver, BC, 4,1988,12,12.
kovia ne mogu protumaiti samo skretanjem, unutarpartijskim~< obrauna

vanjem ili borbom za osobnu vlast.
Andrija Hebrang bio je izraz one struje u hrvatskom revolucionarnom
pokretu, koja je od dvadesetih godina pa do odlaska u smrt 1941. godine 44-ce
hrvatskih marksista-revolucionara s potresnim zidnim zapisom (A. Cesarca i
dr.), dosljedno ila za oivotvorenjem slobodne socijalistike Hrvatske, u duhu
lenjinskog naela o pravu naroda na samoodreenje. Sukladno tome i raspolo-
enju hrvatskog naroda Hebrang je ve prvom i drugom zasjedanju ZAVNOH-
a (prije avnojskih odluka) dao znaenje vrhovnog predstavnikog i zakonodav-
nog tijela Federalne Drave Hrvatske, to nije ba ilo u glavu onima to su
NOP-u eljeli dati preteito klasne ili jugoslavensko integralistike znaajke.
Ono to je hrvatskom partizanskom pokretu davalo pokretaku i privlanu
snagu upravo je ideja Slobodne Hrvatske. Dok je Hebrang kao najodgovorniji
ovjek (sekretar CK KPH) izraavao odlunost hrvatskih komunista-revolucio-
nara da se u NOB-i, nasuprot Pavelievoj NDH koja e dijeliti sudbinu fai-
zma, ostvari hrvatska socijalistika drava, u jednakopravnoj zajednici s drugi-
ma, Vladimir Nazor je bio izraz onog dijela hrvatskog naroda koji je NO P-u
priao ne iz klasno-socijalistikih ve iskljuivo iz nacionalnih razloga. On e
kao pjesnik opjevati >)partizanski stieg (svibnja 1944) zato to vodi brod par-
tizanske Hrvatske u slobodu i slavu kao nekad Zvonimirov brod720 A kao
Hrvat i predsjednik Drave Hrvatske naloit e predstavniku Povjerenitva
za informacije savezne federalne vlade (NKOJ) da Bilten koji izdaje na terito-
riju Hrvatske ima pisati hrvatski, a ne jezikom beogradske arije: Sve
to iz Hrvatske izlazi i u nju ulazi ima da bude na hrvatskom jeziku a tko ne
zna hrvatski ne moe ni raditi takve poslove. A injenica da su u Politbirou
CK KPJ, dobivi izvjee o ovome, smatrali da treba Uiniti kraj ovim ispa-
dima i pronai inspiratora - svjedoi koliko o nepoznavanju hrvatskih prilika,
toliko i o drukijem shvaanju ciljeva revolucije721
Koliko god smjenjivanje A. Rankovia, najblieg suradnika J. B. Tita i pot-
predsjednika SFRJ, imalo svoje osnove u deformacijama slube sigurnosti
(to je karakteristino za sve jednostranake ili totalitarne reime), ipak je u
biti imalo mnogo dublje razloge. Rije je bila o sukobu dviju tendencija: dog-
matsko-centralistike i samoupravno-federalistike, a to je Rankovi postao
predstavnikom prve to nije bilo toliko zbog njegovih osobnih svojstava koliko
zbog toga to je tradicionalnom srpskom shvaanju odgovaralo jaanje centra-
lizma, dok je Tito, iako je drao vlast autoritativno u svojim rukama, stao na
stranu samoupravno-federalistike struje u duhu A VNOJ-a.
720 Fotokopija izvornog rukopisa Vladimira Nazora pjesme Mornarska i notnog rukopisa Ive
Tijardovia, koji ju je uglazbio, oba s nadnevkom: Rakovica, 28.V.l944 (u mom posjedu).
711 Povjerljiva dostava Prvoslava Vasiljevia Milovanu ilasu, namijenjena i Rankoviu i
Kardelju, 27. septembra 1944, te ilasova napomena Rankoviu, kao naelniku OZNE NKOJ-a
(usp. V. Dedijer, Novi prilozi, Il, 842-3).
474 ZAGLAVAK
Isto tako i razlozi za smjenjivanje vodstva SR Hrvatske potkraj 1971, te

za slamanje reformistikog socijalistikog pokreta, ne mogu se nai u tobonjoj
kontrarevoluciji, ve u sloenosti meunacionalnih i ideologijskih suprotnosti.
U svezi s ondanjim dogaajima zanimljivo je, meutim, da ni tadanja
mlaa, antidogmatski i reformistiko-liberalno nastrojena vodstva SR Hrvatske
i SR Srbije nisu nalazila puteve sporazumnog rjeavanja spornih pitanja, radi
meusobno istih rauna, to je i olakalo dogmatskim snagama da prisile
Tita, koji se oito krzmao, na protuudar, sa svim kriznim posljedicama poslije
toga.
Uz ovaj presjek zbivanja u politikom ivotu valja dakako imati na umu i
istobitne mijene i pojavnosti u duhovnom ivotu hrvatskog i srpskog naroda.
Prisjetiti se sudbina Milana ufflaya, Mile Budaka i Dragie Vasia, koji je
svojedobno drugovao i s Miroslavom Krleom, puta Tina Ujevia i Ivana Me-
trovia, itd. itd., te gotovo potpuno suprotnih gledita hrvatskih lingvista i
knjievnika na jednoj, a srpskih na drugoj strani, oko hrvatskog knjievnog
jezika (od Deklaracije o hrvatskom knjievnom jeziku 1967. pa nadalje).
I mahom suprotna gledita hrvatskih predstavnika politike, ekonomske i
pravne misli od onih to ih zastupaju srpski predstavnici, u najnovijim raspra-
vama o ustavnim promjenama to bi u ovoj (1988) godini imale dobiti svoj
rasplet, a u kojima je (opet) stoerno pitanje odnos meu narodima u SFRJ.
U svim tim i slinim pojavnostima valja proumiti o njihovom znaenju u
njihovu vremenu i odreenim prilikama, ali i u njihovu povijesnu slijedu. Jer
iza povrinskih promjena (ak i nakon revolucionarnih smjena politiko-ideolo
gijskih i ekonomskih sustava), povijesna kretanja opetovano se vraaju svojim
izvoritima i nastavljaju prema svojim ciljnostima predodreenim opim geopo-
litikim datostima i povijesno-nacionalnim imbenicima. A nepoznavanje, ili
pogrene prosudbe odredbenica povijesnih zbivanja, povijest redovito kanjava
i u svojstvu matere, a pogotovu onda kad joj je usudnim spletom dodijeljena
uloga maehe.
6.
Sveukupnim dosadanjim razvitkom hrvatsko-srpskih odnosa u jugosla-

venskoj dravnoj zajednici stvorena je takva povijesna klima da u svim esti
cama hrvatskog nacionalnog bia imamo ugraen obrambeni mehanizam pro-
tiv srpskog hegemonizma, a u srpskom nacionalnom biu - protiv hrvatskog
nacionalizma ili separatizma. Ti obrambeni mehanizmi, po nagonima nepomir-
ljivosti suprotnosti i borbe za samoodranje, pretvaraju se i u agresivne kad za
to imaju stvarne ili samo prividne razloge. Bitna razlika meu njima je -meu
tim - u tome to se od srpskog hegemonizma ili jugoslavenskog integralizma
osjea ugroenim itavo hrvatsko nacionalno bie, dok se od hrvatskog nacio-
nalizma, poistovjeenog uvijek sa separatizmom, ne osjea ugroenim itavo
srpsko nacionalno bie ve samo onaj njegov dio u Hrvatskoj, ali mu se zato
pripisuje ugroavanje itave dravne zajednice. Za ostale narodnosti u Jugosla-

viji suprotnosti izmeu hrvatskih i srpskih pogleda ponekad dobivaju i priin
meusobnog nadmetanja oko hegemonistikog poloaja. Bez obzira na to to
je hrvatski nacionalni pokret sa svojim federalizmom uvijek bio glavni oslonac
ostalim nesrpskim narodima, njih e njihovi posebni nacionalni interesi pone-
kad svrstavati na stranu hegemonistikog centralizma, koji e takoer nalaziti
razloga da im ini ustupke na raun glavnog suparnika.
U tom je pogledu povijesno najznakovitija uloga slovenske politike u hr-
vatsko-srpskim odnosima. A peat e joj dati A. Koroec, najistaknutiji sloven-
ski politiar u razdoblju od prvoga do pred drugi svjetski rat. Koroec e se
1917, u bekom Carevinskom vijeu, pozivati i na hrvatsko povijesno dravno
pravo i na jedinstvo Junih Slavena u Monarhiji, kao podloge i okvira za uje-
dinjenje slovenskih pokrajina i izbavljenja od beke hegemonije pae i od
ugroze njemake asimilacije u okviru Habsburke Monarhije. U vrijeme njena
raspada, kao predsjednik Narodnog vijea Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagre-
bu, doprinijet e (uz Pribievia i neke druge srpske i hrvatske politiare) da
se provede bezuvjetno ujedinjenje sa Srbijom. Bit e protivnik vidovdanskog
centralizma i unitarizma zbog njegova proglaavanja jedinstvenog - makar i
troplemenskog srpsko-hrvatsko-slovenskog - naroda i jezika, pa e se odazvati
Radievu pozivu da glavna hrvatska i slovenska stranka, zajedno sa Spahinom
muslimanskom stvore Federa/istiki blok. I prije i poslije toga bit e u vie
beogradskih vlada, a u kritinim danima krize vidovdanskog poretka u koali-
cionoj vladi Velje Vukievia, sastavljenoj od srpskih radikala i demokrata i
slovenskih klerikala, kojoj je bila zadaa da se othrva opoziciji u skuptini i u
zemlji, Koroec bijae ministar unutranjih poslova. Nakon skuptinskog aten-
tata na Radievo hrvatsko vodstvo, Koroec e se ak odazvati Aleksandrovu
pozivu i postati predsjednik prijelazne vlade i na taj nain pred svijetom otupiti
otricu zbog srpskog cmorukakog zloina ))u beogradskoj krvavoj skupti-
ni. Bio je to prvi i jedini sluaj da je za predsjednika vlade doao jedan ne-
Srbin, a to je kao Slovenac bio jo i katoliki sveenik pridavalo se i pred
domaom i meunarodnom javnou znaenje da su i Slovenci protivnici hrvat-
skog ))plemenskog separatizma. Koroevu je vladu S. Pribievi nazvao >)pro-
vokacijom Hrvata, a one to su hrvatski katoliki klerikalizam oigosali zmij-
skim leglom protujugoslavenstva valja podsjetiti na njegovu prisutnost ba u
Koroevoj vladi. Naime, Koroec je u svoju vladu uveo i dva Hrvata: unitari-
stiko-orjunakog ideologa Grgu Anelinovia i prvaka hrvatske klerikalne
stranke Stjepana Baria, koji je s Korocem jo u Ustavotvomoj skuptini bio
u Jugoslavenskom klubu722 Poto je velikodravni hegemonizam za Aleksan-
drove diktature otrije zaprijetio i slovenskom narodu, Koroec e se pridruiti
hrvatskim federalistikim zahtjevima, pa e biti i interniran (na Hvar) ali ne i
suen i utamnien kao Maek i drugi. Kasnije e ui u Stojadinovievu vladu,
ali e biti i za srpsko-hrvatski sporazum o stvaranju Banovine Hrvatske, zna-
722 Usp. F. Tuman, Slom vidovdanskog centralizma ... 79-81, i dr.
476 ZAGLAVAK
jui da to samo po sebi znai i pravo na Slovensku Banovinu. Svojom pragma-

tinom politikom uspijevao je za Sloveniju ishoditi znatne ustupke, a zasnivao
ju je na prosudbi da je i najgora Jugoslavija za Sloveniju najbolje rjeenje, s
obzirom na bioloku ugroenost slovenskog naroda od njemakog i talijanskog
imperijalizma723 Tom spoznajom bila je zapravo uvjetovana politika svih slo-
venskih struja, sve do potpuno promijenjenih meunarodnih okolnosti u suvre-
menom svijetu, u kojima europskim narodima (pa ni slovenskom) ne prijeti
vie opasnost tih imperijalizama.
Tim geopolitikim i povijesnim imbenicima bilo je uvjetovano i svojevr-
sno slovensko arbitriranje u hrvatsko-srpskim odnosima u revolucionarnom i u
poratnom razdoblju. Ili drugim rijeima, iz osebujnog poloaja slovenskog na-
roda proizlazilo je i dranje slovenskih predstavnika prema hrvatskom konfe-
deralizmu i srpskom velikodravlju.
E. Kardelj, koji je nedvojbeno jedan od najboljih marksistikih teoretika
nacionalnog pitanja, a i glavni Titov suradnik u utemeljenju avnojevskog nac-
rta izgradnje SFRJ, nikada nije do kraja shvatio hrvatski problem, kako zbog
toga to je ostao ideologijski doktrinarno ukotvljen, tako i stoga to ga je
prosuivao preteito s gledita slovenskih probitaka. Kardelj nije odobravao
Hebrangovu politiku u Hrvatskoj jer nije shvaao hrvatske prilike, ali i zbog
bojazni da bi odve veliko isticanje samoodreenja i samostalnosti Hrvatske
moglo ugroziti jugoslavensku cjelinu, bez koje u ondanjim okolnostima nije
bilo mogue rjeenje slovenskog nacionalnog pitanja. Osim toga, u njegovim
pogledima, pravo naroda na samoodreenje ostalo je u procijepu socijalistike
integracije. No, 1971, priklonio se, jamano, ne iz teorijskih nego iz pragmati
nih razloga, onima koji su od Tita traili obuzdavanje hrvatskog pokreta za
stvarnom a ne formalnom ravnopravnou. U tadanjim raspravama iznio je,
dodue, i jednu naelno ispravnu postavku da ne treba dopustiti da se Srbi i
Hrvati, kao dva najbrojnija naroda, sporazumijevaju na raun manjih, ali oito
nije pridonio spreavanju neprincipijelnosti drugih u meurepublikim odno-
sima u federaciji.
Jo otriji politiko-pragmatiki, ne-povijesni odnos prema tom hrvatskom
pokretu za sreenje odnosa u federaciji na naelima ravnopravnosti, pokazat
e Stane Dolanc. On e poslije punog desetljea i pol kad su se ve ne samo
oitovale sve krizne posljedice antireformskog zaokreta potkraj 1971. i 1972,
nego i u vrijeme kad je u Sloveniji u biti dolo do istobitnog kretanja onome
u Hrvatskoj, samo s jo odlunijim konfederalistikim zahtjevima, opravdavati
smjenjivanje vodstva hrvatskog mas-poka (tj. vodstva SR Hrvatske) tobo-
njim njegovim povezivanjem s Ustakom emigracijom u inozemstvu724 Poto
Dolanc vjerojatno ne spada u krug onih poratnih komunista koje je T. Ker-
mauner nazvao lumpennaivci, a inae pripada pobornicima avnojskog fee-
723 Usp. F. Tuman, Nacionalno pitanje ... 34, 134, 194-S.

724 Intervju S. Dolanca, lana Predsjedniltva SFRJ, gl. uredniku asopisa DantU M. Galiu
(DaiUlS, Zagreb, 287 i 288, 18. i 25.08.1987; nav. iz br. 288, 8).
ralizma, to zauuje ovakvo staljinistiko-redarstvene tumaenje povijesnih

zbivanja. Naroito stoga, Sto bi se na temelju svih iskustava, iz vlastite povijesti
i svih drugih socijalistikih zemalja, moralo doi do spoznaje da i u jugoslaven-
skoj stvarnosti u razliitim oblicima ima takoer povijesno neodrivih, pogre-
nih politikih diskvalifikacija, prosudbi i presuda itavih pokreta i linosti bez
~~rehabilitacije<< kojih nema oslobaanja od zabluda proSlosti. Njihove emo
grijehe to vie ispatati to e dulje ostati povijesno nepromiljene i neosmiSije-
ne. A neispraVljena povijesna bezakonja i nepravde ostaju trajno Damoklov
pae i dvosjekli ma.
7.
Neosporivo je povijesno iskustvo da svako drutvo, svaki narod ili svaka

dravna zajednica, nakon to doivi povijesne prijelome i preivi prekretnika
razdoblja, mora ponovno dozreti do stanja muke zrelosti i umne sposobnosti,
da razumnom prosudbom bivstva svoje prolosti odredi to realnije mjesto
svoga bia u suvremenosti svijeta.
Ako je vjerovati uvodnoj doskoici da se ljudi i narodi naue razumno
vladati tek onda kad iscrpe sve druge mogunosti, onda ima mnogo razloga za
zakljuak -na osnovi svega ime smo se bavili u ovim Bespuima - da je dolo
vrijeme razboritosti, jer koje bi se to jo bezumlje moglo zbiti, u stvarnom i u
duhovnom ivotu, pored onog koje se ve dogodilo!?
Vjerujemo u takvu pretpostavku unato tome to nas joS uvijek razuvjera-
vaju u to, i stvarnim djelima i knjigama kojima smo se bavili, da ))revolucija
tee, kao da revolucija nije kirurki zahvat na ivom organizmu drutva i na-
roda, i kao da ikoji organizam moe trajno podnositi kirurke operacije. To je
samo dokaz da neki ljudi, pa i itavi pokreti postaju vremenom sablasti prolo-
sti, pae i puna negacija svoga (nekadanjeg) bivstvovanja i htijenja. Ali ta
njihova preobrazba (a kod nekih i raz-obrazba) takoer je i znamenje nezau-
stavljivosti povijesnoga kretanja onoga na emu ivot opstaje.
Osnovne pretpostavke za izlaz iz povijesnoga bespua hrvatsko-srpskih
odnosa: suprotnosti i nerazumijevanja, kojima nisu dovoljne ni sve strahote
zbiljske ratne stvarnosti, ve je uzdiu do nakaznosti jasenovakog ili bleibur-
kog mita, pa i do genocidnih teorija - veoma su jednostavne:
a) krajnjom trijeznom razboritou promisliti uzronost svega povijesnoga
zbivanja;
b) prihvatiti nacionalnu samobitnost hrvatskoga, dotino srpskoga nacio-
nalnog bia, onakvim kakvim je oblikovano tijekom povijesnoga razvitka sa
svim njegovim sastavnicama i odredbenim imbenicima;
e) priznati svakomu od njih pravo na samoodreenje i svoju dravnost, tj.
neokrnjeni suverenitet u odluivanju svojom sudbinom, to e rei svojim ivo-
tom i svojim poslovima, i
478 ZAGLAVAK
d) dogovorno rijeiti meusobno sporna pitanja radi skladnog suivota u

zajednici jednakopravnih naroda i SFRJ i Europe.
Budui da su to opeprihvaena naela u suvremenom svijetu, jasno je da
svako njihovo osporavanje - bilo zbog velikodravnih, ideologijsko-socijalisti
kih ili tehnokratsko-ekonomistikih razloga - znai tenju za hegemonizmom
i pokuaj nametanja svoje volje silom. Pri tom je svejedno da li je ta volja izraz
neiivljenoga ekspanzionizma ili nesuvislog utopizma.
O mogunostima i posljedicama takvih nastojanja - povijest je ve dala
svoje odgovore. Naalost pravo njihovo znaenje jo nije pretoena u povije-
sno nune spoznaje za prevladavanje lanca uzrono-posljedine nerazumnosti.
Povijesno gledano ne moe biti sporno da su avnojska naela znaila prvi
ozbiljniji pokuaj rjeavanja nacionalnog pitanja vienacionalne Jugoslavije, na
temelju prava naroda na svoje samoodreenje.
No, isto je tako izvjesno da je ideja samoodreenja naroda u avnojskim
odlukama, tj. u konkretnim rjeenjima, u poneemu ostala nedosljedna ili ne-
doreena, a u poneemu i pojednostavljeno pretjerana do protuslovnosti.
Bilo je to uvjetovano, jamano, prije svega revolucionarnim okolnostima,
a zatim i ideologijsko-pragmatistikim odnosom prema nasljeu prolosti a i
zamiljenoj budunosti. Tako je npr., u ime toboe principijelnih revolucio-
narno-marksistikih pogleda najprije doputena pomutnja u primjeni nacional-
nog i teritorijalnog principa, kao polazita za ureenje buduih meunacional
nih odnosa. A potom i nedosljednosti i kolebljivosi u pridravanju naela po-
vijesnoga i prirodnoga prava u razgranienju izmeu federalnih jedinica. Takve
pojavnosti iziskuju posebne rasprave a ovdje ih moemo tek naznaiti. U tijeku
NOR-a i revolucije smatralo se npr. potrebnim da se osnuje i zasebno Antifa-
istiko Vijee Narodnog Osloboenja Sandaka, kao predstavnika tijelo te
pokrajine, jamano, zbog nacionalnih i povijesnih razloga, a potom je done-
sena odluka o jednostavnoj podjeli izmeu Srbije i Crne Gore. Ili, glede SR
Hrvatske nije se polo od povijesnih granica s kojima je ula 1918. u jugosla-
vensku zajednicu, a odbaeno je i razgranienje Hrvatske sa Srbijom u Srije-
mu, kao i sa Bosnom i Hercegovinom, prema hrvatsko-srpskom sporazumu o
Banovini Hrvatskoj. Preko povijesnog ina tog sporazuma, postignutog poslije
dugih pregovora i dvadesetogodinje zaokupljenosti graanskih politiara tim
pitanjem prelo se s potpunim omalovaavanjem, a uskrsnute su granice na-
stale osmanlijskom okupacijom prije nekoliko stoljea. U vrijeme kad su takva
osvajaka razgranienja europskih imperijalista nestajala u azijsko-afriki111 ko-
lonijama priznat je doseg azijskog osvajanja u Europi. A pri tom se tako na-
stala povijesno-teritorijalna posebnost nije priznala u sluaju Sandaka, ale ni
glede njegove povezanosti s Bosnom i Hercegovinom. A i pri uskrsavanju nji-
hovih granica iz osmanlijskog doba nije bilo dosljednosti. Zadran je turski
izlaz na Jadransko more pri Kleku i Neumu, a ne i onaj kod Sutorine. Taj
dvostruki izlaz Turska je bila dobila Poarevakim mirom 1718, to je bio us-
pjeh dubrovake diplomacije da svoju republiku odijeli od mletake Dalmacije
i Albanije. Ostaje nejasno zbog ije je diplomacije sada trebalo dijeliti teritorij
SR Hrvatske na dvoje (njezinim teritorijem i stanovnitvom), kad se ve odu-

stalo od izlaza kod Sutorine, na teritoriju koji je iz povijesne Dalmacije pripao
Crnoj Gori.
Nedosljednosti i krzmanja u primjeni avnojskih naela, izmeu konfedera-
listikih i federalistikih rjeenja, dovela su do pomutnji i potekoa kako u
ustavno-pravnom poretku tako i u njegovu djelovanju u stvarnosti.
Po svom duhu avnojska su naela nedvojbeno konfederalistika, jer sadre
ideju prava naroda na samoodreenje do otcjepljenja, na svoju slobodu i samo-
stalnost, na svoju suverenost, dravnost i niim ograniavanu ravnopravnost
naroda.
No, da bi konfederalistiko rjeenje bilo svrhovito i u svakom navedenom
pogledu ne samo uinkovito nego i mogue, neophodno je da i svaka konfede-
ralna jedinica, kao i njihov dravni savez, ispunjava potrebne uvjete za to. A
pod tim se podrazumijeva, kako zasebnost nacionalnog, povijesno-politikog,
etnikog i kulturnog individualiteta, tako i teritorijalno-gospodarske dostatno-
sti za samostalan razvitak jednog naroda.
Zbog gubljenja iz vida ili omalovaavanja takvih imbenika, ili zbog po-
dreivanja ideje samoodreenja naroda velikodravnoj ideji socijalistikog in-
tegralizma, a i zbog politikog pragmatizma, uvjetovanog i meunacionalnim
odnosima, te samouvjerenou da se pobjedonosna revolucija, koja se znala
odhrvati i Zapadu i Staljinu, ne mora pridravati nikakvih uzora - u ustavno-
pravnom poretku i u stvarnosti ispremijeana su konfederalistika i federali-
stika shvaanja i rjeenja. To je pogodovalo narastanju kriznog stanja u ko-
jemu protivnici samoupravnog i avnojskog ureenja SFRJ postavljaju zahtjeve
ne toliko za uklanjanje njegovih nedostataka i nedosljednosti koliko za samo
njihovo odbacivanje.
Pri tom je znakovito da protivnici avnojevskog duha zamjeraju ustavnom
poretku (iz 1974) da su uvoenjem konfederalistikih elemenata iznevjerena
avnojska naela, a ))ustavobranitelji se takoer dijelom ograuju od konfede-
ralizma. Prvi zbog neshvaanja i neslaganja s duhom A VNOJ-a, a drugi uslijed
nepoimanja to bi sve valjalo uiniti radi dovoenja u sklad konfederalistikih
i federalistikih rjeenja, ili iz bojazni u zadiranje u postojei federativni ustroj
koji je jedva zaveo neko ravnovjesje u zamrenim meunacionalnim odnosima.
I povijesna i suvremena europska iskustva nedvojbeno upuuju na to da bi
odnose izmeu naroda i njihovih nacionalnih republika valjalo graditi na kon-
federalistikim principima, a one unutar republika, kad zato postoje razlozi
etnike ili povijesno-teritorijalne zasebnosti - na federalistikim.
Nasuprot povijesno principijelnim polazitima svako voluntaristiko shva-
anje koje odbacuje povijesna iskustva, ili pak smatra da se neka rjeenja mogu
silom nametnuti, ili trajno odgaati, moe imati neeljene pae i pogubne po-
vijesne posljedice. Ponekad i po&ve oprene od onih koje oekuju bilo okame-
njeni branitelji starih rjeeja bilo uzobijeeni osporavatelji i izazivai povije-
snih sudbina.
480 ZAGLAVAK
Na kraju ovog razmatranja, o izvoritima i svrsi historiografsko-teorijskih

pokuaja da se bitni problemi revolucionarnog razdoblja svedu na mitske jase-
novake rtve, a meunacionalni odnosi na tezu o genocidnosti hrvatstva, valja
imati na umu da se one nimalo sluajno nisu javile u okolnostima odlaska s
povijesne scene J.B. Tita kao tvorca SFRJ. Javljajui se u sklopu povijesno
neizbjenog znanstvenog preispitivanja revolucionarne prolosti, takva su gle-
dita izraz prije svega onih tendencija, koje se ne mogu pomiriti s povijesnim
steevinama revolucije. Njihov je cilj da obezvrijede ba njenu neospornu povi-
jesnu vrijednost: titoistiko-avnojevsku podlogu meunacionalnih odnosa u
SFRJ. U svezi s tim, iz toga mukotrpnoga sueljavanja s prolou ipak ne bi
valjalo zanemariti neke bitne pouke povijesnoga iskustva. Unato svemu, sa-
stavni smo dio onoga svijeta koji je, od Skandinavije do Sredozemlja, uglav-
nom ve iscrpio sve nerazumnosti, doavi do spoznaje da je svaki pokuaj
sputavanja nacionalne suverenosti povijesnih naroda neodriv oblik tiranije u
suvremenom svijetu. Zato to se ugroavanjem neometanog razvitka pojedinih
naroda ugroava i sam meunarodni poredak.
Sve vea kulturno-civilizacijska, ekonomsko-prometna i tehnoloko-infor-
matika integracija suvremena svijeta ne dovodi do ukidanja, nego naprotiv
do razvitka nacionalnih individualnosti, ali sa sve veim imperativom pronala-
enja naina to skladnijeg suivota u miru.
Budui da je znatan dio svijeta, na putu prevladavanja svojih povijesnih
nerazumnosti ve doao do tih spoznaja, nadamo se da e povijesna razboritost
zavladati jednom i na popritu hrvatsko-srpskih bespua. Ba zato to povije-
sna bezumlja na ovom prijelaznom i potresnom tlu postaju sve zlokobnija. U
neizbjeivoj zbiljnosti povijesno nataloenih meunacionalnih proturjeja, a u
okolnostima podjednako trajnog i himbenog nadmetanja i stranih silnica na
ovoj toliko vanoj povijesnoj razdjelnici svjetskih bespua, jo je prenija za-
daa iznalaenja putova mogueg suivota povijesno samobitnih susjednih na-
roda.
A ne moe biti dvojbe da se ba u spoznaji nunosti premoivanja povi-
jesnih zlozbiljnosti, i hudobnih osvada, oituje stupanj razvia pojedinih nacio-
nalnih bia. Pae: dostignute zreloe, u njihovoj iskonskoj tenji da kao neza-
mjenjivi imbenici postanu i priznati punopravni subjekti u dravnom i u me-
unarodnom zajednitvu. Danas ve u okviru i europske i svjetske zajednice
naroda.
K A Z A L O*
AARON, Riah, 275 Amerika, 84-5, 88, 144, 151, 242, 279, 345
ABBAGNANO, Nicola, 222 -Juna, 270, 391
ABEL, 129, 172 -Sjeverna, 270
Abesinija, 394 (v.i Etiopija) Amerikanci, 107, 303, 466
Aboridani, 303 AMMON, Christoph Friedrich, 149
ABRAMOVITCH, R.R., 300 Amok, 241
AIMOVI, Milan, 445 ANAKSARH iz Abdere, 63
ADAMEK, Josip, 114 Anarhizam, 231, 250, 256, 259, 296, 299
ADLER, Max, 283 Anatema, 173
ADLER, Viktor, 283 Anatolija, 147
ADORNO, Theodor, 291-2, 294 Ancona, 135
Afganistan, 13-4, 128, 166-7, 298, 300 ANDREIS, Fran Trankvil (Andrijevi), 211
Afrika, 50, 86, 144, 151, 162, 167, 187, 238, ANDREIS, Josip, 191
240, 270 " ANDREYEV, Katya, 106
AGATON (papa), 134 ANDRI, Ivo, 267
AHASVER, 273-4 ANDRIJA Il, 141
AHIN, Ivan, 436 ANELINOVI, Grga, 475
Ahejci, 189 Anglikanska crkva, 81
AHIL, 178 Ankara, 86, 155
Aka, 135-6 Antiboljevizam, 263
AKSA, 97 ANTI, Lj., 430
Akvileja, 193 Antifaizam, 120, 432
AKVINSKI, Toma, 141 Antihitlerovska koalicija, 161, 163-4, 278
ALAH, 213 Antiohija, 136
Albanci, 121, 145, 339, 242, 390, 399, 447, 457 Antisemitizam, 140, 142, 149, 160, 236, 256,
Albanija, 145, 314, 478 259, 263-4, 271, 275, 277-8, 282-6, 290,
Albigenzi, 136 292-3, 318, 392
ALEKSANDAR Vl, 213, 237 ANTONESCU, Ion, 153
ALEKSANDAR Veliki, 146, 185, 187-8, 195 Antwerpen, 142
Aleksandrija, 135, 194 Apeninsk.i poluotok, 138
ALEKSI, Josip, 104 APFELBAUM, Hirsch- v. Zinovjev, Grigorij
ALEXANDER, Harold, 107-8, 314 Apsolutizam, 253
ALEXANDER, Stella, 379 ARAFAT, Jaser, 160
ALEXANDROV, Victor, 87 ARALICA , Ivan, 60, 267
Alpe, 467 Arapi, 146, 150-1, 158, 160, 271-2, 303, 395
Alsace, 139 Arbanasi - v. Albanci
Alfu, 287 ARBlJTINA, Glio, 353
Amaleani, 130 Argentina, 472
AMBROZUE, 196 Arhivska dokumentacija, 16, 19, 95, 109,
Amerilki srbobran, 81, 83-4, 89 367-8, 379
"'Pripremili: A. T., S. T. i N.K.
482 KAZALO
ARISTOTEL, 96, 126, 179, 181, 183-S, 187, Balkan, 86, 104, Ill, 133, 143, 247, 256, 343,
192, 206, 3S2 356, 362-3, 36S, 377, 424, 460-1, 467
ARKO, Tony, 106 Balkanski poluotok, 193
Armenci, 133, 146, 232, 390 BALTAZAR (babilonski kralj), 383
Armenija, 146, 193, 274 BALTI, Milutin, 63, 65-6, 70
Arnauti - v. Albanci Baltik, Sl, IS2, 420
ARNDT, Ernst Moritz, 259 BALZAC, Honor~ de, 279
ARTUKOVI, Andrija, 9S, 98, !OO-!; 16S, Banat, 313
326, 357, 367, 370, 381, 389, 411-3 Banglade!, 165
ASCHER, Saul, 278 Banija, 84, 100, 143, 31S
ASNOM,449 Banja Luka, 313, 406
ATATURK, Mustafa Kemal paia, 147 Banjica, 91, 122, 126, 128, 322, 342
Ateizam, 132-3, 224, 2S6, 388, .413, 416 BARABES, 274
Atena, 179-81, 185, 1.94, 196 BARAKOVI, Juraj, 214
Atensko-tebanski savez, 186 Baranja, 315, 403
Atenjani, 179, 181 Barbari, 182, 184-S, 187, 190-1, 193-4, 200,240
ATILA, 394 BARBUSSE, Henri, 247
Atlantska povelja, 163, 447, 452 BARI, Stjepan, 47S
AUERBACH, Berthold, 279 Bartolomejska n~. 137, 206
Augsburg, 142, 280 BARUCH (bankarska obitelj), 280
AUGUST Oktavijan, 191 BASAJ, Joe, 109
AUGUSTIN, AureHje, 141, 194-201, 290, 383 Basel, 142, !Sl
AUGUSTINCi, Antun, 42 Baski, 2S2, 390
Auschwitz (Oswiecim), 98, 149, IS4-7, 287, BASTA, Milan, 100, lOS
292, 294, 322 BATELIA, J., 379
AUSTERLITZ, Friedrich, 283 BAUER, Ernest, 379
Australija, 144 BAUER, ~o. 282
Australijanci, 303 BAUER, Otto, 279, 283
Austrija, 101, 104-S, 108-9, 143, IS4, 160, 246, BAZALA, Albert, 207
279, 333, 3SS-6, 362, 365, 367, 392-3, 4SS BEAUMANOIR, Jean, 137
Austrijanci, 227 BECK, Josef, !Sl
Austro-Ugarska, 362, 365, 423, 426-7 Be, 143, IS4, 268, 280, 3S8, 360, 362, 392, 407
Avari, 134 BEETHOWEN, Ludwig van, 266
AVDI, Bajro, 411 BEGIN, Menabem, IS9, 303
AVIDUE, 193 BEHRENS (bankarska obitelj), 280
AVNO Sandaka, 449, 478 Belgija, 122, 144,
AVNOJ, 22, 73, 321, 438, 441, 443-6, 449, 4S4, BELOFF, Nora, 344
4S8, 462, BELUHAN KOSTELI, Eugen, 379
Avnojs.ka naela, IS, 3S, 120, 433, 4SO, 4S2-3, BelzeC', 149, IS7
467-9, 473, 476-9 BELlO, Ante, 103-4, 107, 329, 34S
Azija, SO, 86, 144, 162, 184-S, 187, 200, 262, Bengalci, 165
270, 278 BENIGAR, O.Aieksa, 379, 380, 382-6, 387,
401, 403, 41S
BENKOVI, Theodor, 107
BENN, Gottfried, 258
Beocija, 181
BABI,.Ivan, 39 Beograd, 27, 38, 81, 85-6, 91, 316, 321, 326,
BABI, Ljubo, 42 329, 3S4, 360, 363, 368, 370, 378, 392, 399,
Babilon, 128-131, 194, 196 407, 424, 428-9, 44S, 4S4, 4S9, 461, 472
Baka, 313 Bergen-Belsen, 97, 149
BAOVI, Petar, 373 BERGSON, Henri, 279, 290
BADURINA, Anelko, 114 BERLICHINGEN, GOtz von, 267
BAJAZID l, 110, 212 BerHn, ISO, 224, 249, 282, 43S, 472
BAKARI, Vladimir, 12, 32-4, 38-41, 43, 4S, Berlinska konferencija, 153
SO-l, SB-9, 62, 66, 71, 3S3 Bern, 246
BAKUNJIN, Mihail Aleksandrovi, 298 BERNSTEIN, Aaron, 283
BALDUIN l, 13S BERNSTEIN, Eduard, 283, 319
BALDWIN, James, 267 BERUS, Anka, 33, 37, 39, 40, 4S
BALi; Karlo, 197 Besarabija, 152
KAZALO
483
BESAROVI, Savo, 374 Bosna, 82, 84-5, 100, 136, 143, 208-12, 313,
BETHELL, Nicholas, 103, 106 355, 372-3, 407, 409, 443, 472
Beyruth, 159 Bosna, r., 443
Bharata, 175 Bosna i Hercegovina, 13, 33, 57, 97-8, 315,
BIBER. Duan, 83, 341 331-40, 348, 359, 362,
Biblija, 129, 148, 172-4, 275, 277, 289, 361. 385, 390, 414, 434, 446, 457, 478
412, 464
- Novi zavjet, 126, 131-2, 140, 148, 174, 176, :oK~~i~~-~r:O~o. 178-83, 185-6, 188. 195
194, 278 BRACHER, K.D., 294
-Stari zavjet, 129-32, 140, 148, 174, 176, 194, BRAGA, Michael, 146
320 Brahma, 175
BIANI, Rudolf, 81, 83, 331, 435 Brahmanizam, 174-5
Biha, 362 BRAJOVI, Petar, 31-2
BU, van der, 240 BRAL, Boidar, 408
:r:L~~ig:re~~. 69
BRAMBOROUGH, 137
BRAND, Joel, 154-5
BIKAR, Fedora, 39 BRANDES, Georg (Morris Cohen), 279
BILANDI, Duan, 37, 39 Bratislava, 49, 143, 435
BILI, Jure, 65-6, 69, 70 BRATULI, Josip, 114
BINI, Carlo, 263 Brazil, 85
BISMARCK, Otto Edward Leopold, 145, 231, BRECHT, Bertold, 302
276 BRENO (voa Gala), 188
BIEVI, Hido, 160 Bretonci, 252, 300
Bizant, 135 BREUGHEL, Pieter (Brueghel), 266
Bizantsko carstvo, 111, 135, 196 BRENJEV, Leonid Ilji, 252, 297
:~~~~~,' l:ov,
Brijunski Plenum, 57-8, 92, 119
33, 66, 71, 116, 123, 388, BRKI, Duko, 353
410, 412 BRKI, Zvonko, 33, 36, 39
Bleiburg, 101-5, 107-8 BRKLJAI, Ivica, 398
Blii Istok, 146, 154 BRNI, Josip, 37
BLOCH, Albert, 279, 463 BROSZAT, Martin, 102, 294
BLOCH, Ernst, 71, 119-21, 228, 273, 284 BROZ, Josip- v.TITO
BLOCH, Jochanan, 279 BROZ, Jovanka, 58
BLUM:, Leon, 283 BRUM, G., 207
BOBAN, Ljubo, 54, 85-6, 89, 321 BRUNO, Giordano, 79, 206-7
BOBETKO, Janko, 117 Bruxelles, 142, 167
Bog, 129-32, 148, 172-4, 182, 192, 195-7, 207, BRYCE, James, 232
209, 217-8, 225, 228, 243, 263-4, 266, 269, Buchenwald, 98, 149, 322, 342
300, 384, 412 BUDAK, Mile, 370-1, 383, 474
Bog ljubavi, 172 Budim, 211-2
Bog mrnje, 172 Budimpeta, 69, 282
BOGDANOV, Vaso, 37-8, 42-3, 52, 357-8 Budizam, 132, 174
B<;~gumili, 136 Bugari, 87, 111, 135, 339, 399, 403
BOHME, Jakob, 215 Bugarska, 145, 154, 274, 314, 390, 448, 460
BOKO, Frane, 41 BUHARIN, Nikolaj Ivanovi, 75, 281, 283,
BOLL, Heinrich, 267 290, 300
BOLLS, Blair, 88 Bukuret, 282
BOUKOVAC, Josip, 41 BULAJI, Milan, 313, 365, 367, 389, 411-3,
Boljevici, 260, 405 422
Boljevizam, 105, 261, 281, 286, 298, 384, 393, BUUAN, Jakov, 39
445 Buri, 232
Bonn, 280 BURKE, Edmund, 296
Bara, 95 BUI, Bruno, 25, 62, 84, 103, 330-5
BORGES, Jorge Luis, 18, 20-2, 80, 272 BYRON, George Gordon, 266
BORGIA, Cesare, 213, 237
BQRGIA, Rodrig, 213
BORNE, Ludwig, 279
BORNEMISA, Vlado, 320 CALE, Guillaume, 138
Bosanska Gradika, 81 CALE, Walter, 282-3
Bosanska Krajina, 311 CAMPANELLA, Tommaso, 208
KAZALO
484
CAMUS, Albert, 'lf>7 COMTE, Auguste, 276

CAR, Pero, 71, 126 Constanca, 191
Carigrad, 135-6, 146-7, 154-5, 210, 381, 399, CORRADINI, Enrico, 255
400 CORSELLIS, John, 106
CARLYLE, Thomas, 223 CORTI, Egon Caesar Conte, 280
CASERTANO, Raffaele, 87 COSTER, Charles de, 265-6
CASTRO, Fidel, 297 COUCY, Enguerrand, 79, 139
CATALANO, Franco, 49 COUSIN, Victor, 231
Cayuga, 245 Cres, 208
CAZI, Josip, 37 CRIJEVI, Ludovik Tuberon, 212-3
CEAUSESCU, Nicolae, 297 Crkveni raskol, 376
Celje, 437 CRLJEN, Danijel, 104-5
Centralizam, 26, 30, 38, 57-8, 69, 72-3, 359, Crna Gora, 33, 81-2, 116, 145, 313-4, 330-3,
370, 427-9, 441, 452-6, 461, 470, 472-3, 475 336, 338, 340, 372-3, 392-3, 428, 442-3, 446,
CESAREC, August, 266, 473 478-9
Ceylon, 166 Crnci, 291, 295
CEZAR, Gaj Julije, 189, 193, 300 Crni princ, EDWARD, engleski, 139
CHAMBERLAIN, Houston Stewart, 149, 259, Crno more, 191
284 Crnogorci, 105, 331, 339, 348, 372, 390, 399,
Champagne, 138 410, 454
CHARLES l, 218 CROCE, Benedeto, 256
CHARLES Il, 218 CROMWELL, Oliver, 218-9
Chatila, 159 Crveni kri, 105, 161, 247, 373, 404
CHESTERFIElD, Philip, 467 Cuba, 151
CHURCHILL, Randolph, 444 CUSANSKI, Nikola, 112
CHURCHILL, Winston, 107, 121, 154-5, 162, CVETKOVI, Dragia, 378, 462, 472
443-4 CVETKOVI, Marijan, 39, 41, 44, 56
CIACERRI, E., 189 CVIJI, Jovan, 457
CIANFARRA, C.M., 152 CVIIOVI, Josif, 400
CIANO, Galeazzo, 152 CVITKOVI, Ivan, 379
CICERON Marko Tulije, 189-91, 197,212,463 CVRlJE, Vjekoslav, 406
Cigani - v .Romi
CILIGA, Ante, 318-20, 398
Cincari, 399 AVOSKI, Kosta, 453-4
Cionistiki kongres, 151 ehoslovaka, 50, 60, 151, 163, 165-6, 423
Cionizam, 151, 158, 274, 280, 282, 286 ELI, Stojan, 369
Cipar, 147, 187 EPO, Zlatko, 39
Civilizacija- kultura, 87, 97, 129, 220, 237-8, ERNEJ, Darko, 436
242, 244, 247' ']f,J-4, 270, 284, 303-5, 455, esi, 339
480 ESMIKI, Ivan (Janus Pannonius), 209, 211
- antika, 229 e!ka, 136, 149
- asirska-babilonska, 129 etnici, 12, 90, 103, 105, 108, 311-5, 319, 321,
-azteka, 144 337, 348, 353, 355, 366, 371-4, 385, 398-9,
- europska, 133, 253, 279, 426 401-2, 413, 415
-grka, 187, 228 - pokret, 15, 35, 72, 115-6, 372-5, 400, 432-4,
-helenska, 129, 133, 177, 179, 185-6, 189, 190, 442-7, 462, 465-6
194 - program, 472
- hetitska, 129 OBELII, Nikola, 369
-inka, 144 OLAKOVI, Rodoljub, 37-9, 57, 323, 420
- istona, 460 ovjeanstvo, 220-2, 230, 234-5, 237, 243,
- kranska 286 248-51
-njemaka (germanska), 97, 228 UBR!LOVI, Branko, 84
- orijentalna, 228 ULINOVI, Ferdo, 43, 53
- rimska, 129, 133, 177, 189, 190, 194, 228, ULII, Braka, 124-7
232, 460 CUV ALO, Ante, 106
CLAUSEWITZ, Karl von, 228-9, 230
COHN, Norman, 285
COLLINGWOOD, Robin George, 113, 178,
187, 189, 191, 193, 217, 309 COSI, Dobrica, 267, 453
KAZALO 485
uprija. 415 DISRAELI, Benjamin, 275-6, 279, 286

Divci, 85
Do istrage nae ili vae, 41, 363-6, 369, 378,
467
Dobro i zlo, 172, 178, 1812, 186, 188, 195,
202, 215, 221, 236-6, 269-72,290, 292, 301-3,
D'ANNUNZIO, Gabriele, 256 356, 383
DABEVI-KUAR, Savka, 13, 69 DODER, Uro, 374
Dachau, 67, 98, 149, 322, 394 Dogmatizam, 30, 38, 60-76, 298, 430, 446
Dacija, 193 DOLANC, Stane, 476
DADI, arko, 114 Dominikanska Republika, 152
DAHN. Felix, 278 Domobrani, 67, 1035, 109, 311, 352-3, 374
DAHRENDORF, Ralf, 294 Domoljublje, 225, 278, 384
Daleki Istok, 175 DON QUIJOTE, ll, 265
Dalmacija, 35, 67, 100, 116, 211, 311, 314-5, DONAT, Branimir, 407
359, 362, 373, 385, 414, 434, 448, 478-9 DONEVI, Ivan, 43
DAMJANOVI, Miodrag, 108 DOROGHY, Zvonimir, 188
Danas, 124, 455, 476 DOSTOJEVSKI, Fjodor Mihajlovi, 263, 266
DANCKELMANN, Heinrich, 80, 83
DANTE, Alighieri, 21, 202, 266 ggi~. J~~~ri\~;~W Dozsa), 213
Dardaneli, 146 DRAGI, Mile, 313
DARIJE l, 14, 180 DRAGOJLOV, Fedor, 374
D AI, Miomir, 123, 126 DRAGOSAVAC, Duan, 14, 126,353
DAVID, 173, 176, 212 DRAGOUN, Theodore, 379
DAVIE, Maurice R., 240 DRAKON, 179
DAVIS, Elmer, 89 Drakuli, 398
DA YRE, Jean, 221
DEBEVEC, 329 g~r~~vic~sl!~~ta. 114
DEDIJER, V1ad.imir, 15, 65, 79, 935, 99, 100, DRAKOVI, Juraj, 210
126, 165, 312-4, 321-4, 328, 346-7, 365, DRAKOVI, Vuk, 65, 79, 87, 95, 98, 126,
367-9, 377-9, 387-91, 392-8, 400-2, 404-5, 347, 369-71,402,408,431,453,466,418,422
408, 411-3, 418, 421, 423, 434-5, 473 Drava, 105, 134, 232
Dekardeljizacija, 73 Dravograd, 102
Deklaracija o hrvatskom knjievnom jeziku, DREYFUS, Alfred, 282
13, 58-61, 67, 474 Drina, 312-3, 409
DELACROIX, Eugene, 267 Drinopolje, 210
Delo, 455 Drutvo knjievnika Hrvatske, 59
DEMETAR, Dimitrije, 356 Drvar, 116
Demografski gubici, 327-41 Drava, 1824, 187, 189, 196, 224-7, 230, 234,
Demokracija, 232, 253-8, 261, 300, 305, 359, 238, 250, 261
426-7, 433, 440, 449-50, 453, 459, 461 -arapske, 288
DEMOKRIT, 181-2, 351 -europske, 262, 2789, 285, 293, 304-5
DEMOSTEN, 185 - faistika, 255, 389, 397
-grke (helenska), 183, 186-7
g~~~~;N:kmerik, 212 - rimska, 187, 189, 198
DERONDA, Daniel, 276-6 -nebeska, 196
DESCARTES, Rene, 208, 217-8 - skandinavske, 304
Detitoizacija, 73 -totalitarna, 256
DEWEY, John, 113 -zemaljska, 196
DICKENS, Charles, 275 -idovska (izraelska), 178, 280, 288
DIDEROT, Denis, 2201 Drava SHS (Slovenaca, Hrvata i Srba), 427
DIELS, Hermann, 181-2 DUBEK, Alexandar, 297
Dijalektika, 179, 181 Dubrovaka Republika, 213, 478
DIJAMANTSTEIN, Bruno, 320 Dubrovnik, 40, 86
Diktatura proletarijata, 253, 261 DUI, Jovan, 79, 81, 84, 88, 370
DILTIIEY, Wilhelm, 195 DUDI, Andrija, 210
DIMITRDEVI, Andreja D., 404 Duga, 26, 98
DlMITRIJEVI, Spiro Kotoranin, 356 DUGAKI, Zvonimir, 348
DINI, M., 295 D0HRING, Eugen, 251, 285
DIONIZIJE (vladika), 84 DUNANT, Henri J., 247
486 KAZALO
Dunav, 134, 187, 193-4, 460 Etika, 231, 239, 250-1

Dunkerque, 218 Etiopija, 1S2, 256, 286 (v.i Abesinija)
DUAN, car, 431,461 EURIPID, 266
DUANI, Svetozar, 413, 460 Euroafrika, 260
Euro-komunizam, 60, 69, 459
Europa, 14, 57, 69, 86, 90, 10S, 110'1, 133,
135-6, 139, 141-4, 148-9, 1S3, 15S, 162, 184,
akovo, 100 187, 201, 206, 209, 211-9, 223-5, 236, 245,
ILAS, Milovan, 13, 103, 40S, 420, 453, 473 253-4, 257-8, 260, 262, 264, 268, 282, 284,
OREVI, Jovan, 4S4 286-8, 293, 304-5, 343, 362, 378, 393, 39S,
Un~ Momilo, 314, 372-3 404,426,429,433,438,447, 4S6, 4601, 478
~g:g,TI~o:.:~i;~~ 1S, 79,
Europski kongres (1878), 276
83-90, 116, 126, Europski poredak, 246, 254, 282, 460
341, 369, 421-6, 429, 432, 434, 438-9, 442-6, EVANS, Mirian- v. Eliot, George
449, 4SO Exodus, 103-4
URI, Milo!, 445 Expres-politilw, 13, 74
URII, Pavle, 313 EZAV,172
DINGIS kan, 86, 323 FAGIN, 275

Falaka, 137
FARIAS, Victor, 293
FARLEY, Christofer, 95, 389-90
ECKART, Dietrich, 258 Faizam, 70, 87, 118-9, 236, 254, 257, 286,
EDEN, Anthony Robert, 87, 107, !SS 291-2, 300, 3S4, 385, 387,393, 416, 423,443,
EGI, Duan, 353 446-7. 450, 466, 473
Egipat, 130, 150, 173, 193-6, 277 - ideologija (doktrina), 115, 253-7, 259, 282,
Egipani, 172 388
EICHMANN, Adolf, 153-S - pokret-stranka, 120, 255, 433
EISENHOWER, Dwigth, 107 FAULENBACH, B., 294
EITAN (general), 304 Fazlagi kula, 9S
Elba, 262 Federalizam, 368, 419-62, 468-9, 473, 47S-6
EUOT, George (Mirian Evans), 275 FELDNER, Joseph, 106
EUZABETA (austrijska), 279 Fenit.'Sani, 129
ELLENSTEIN, Jean, 300 FERDINAND (!panjolski), 39S
ELUOTI, Mark,106 FERRAND, Martinez, 142
ELUARD, Paul, 267 FERRERO, Guglielma, 253-4
Emigracija FERRI, Franco, 49
- hrvatska, 101.107.371 FEST, J., 294
- srpska, 81, 101, 109 Feudalizam, 137, 221, 223, 3S6, 361
EMPEDOKLO, 181 FICHTE, Johann Gottlieb, 224-5, 229, 259
Enciklopedija, 91-2, 284 F1UP Vl, 142
ENGELS, Friedrich, ll, 218, 229, 251-2, 281, FILIP Makedonski, 185-7
297, 319, 448 Filipini', 287
Engleska, 139, 144, 146-7, 149, 1Sl, 167, 201, FILIPOVI, Filip, 420
206, 209, 216, 218, 246, 262, 274-6, 279 FILIPOVI, Tomislav, Miroslav-v. Majstoro-
Englezi, 87, 102, 105, 108-9, 139, 145, 150,1S5, vit.'S, Miroslav
166, 24S, 276, 303, 410, 444 FILIPOVI, Vladimir, 79, 202-3, 205-7, 209,
ENZENSBERGER, Hans Magous, 294 212
EPHRAIM (bankarska obitelj), 280 Filistejci, 131, 174
EPIKUR, 63, 179, 185-6 Filozofija o bivstvu zlosilja, 232-304
Epir, 145 -opreke filozofskog_n~sljea, ~3_-41_
ERAZMO ROTERDAMSKI, 25, 205, 210, -pacifistika i marksiStika do~IIJBDJB, 234-51
245 - falistiko-nacistiko raz-umlJe, 255-63
ERENBURG, Ilja, 266, 284 - suvremeno promilljanje zla, 265-87, 289-305
Erfurt, 142 ffiZGIBBON, Louis, 162
ESHIL, 76, 179-80, 349 Flagelandski pokret, 142
Eskimi, 242 flandrija, 139, 201, 265
~tatizam, 391 Foa, 312-3
KAZALO 487
FOERSTER, Friedrich Wilhelm, 247 Genocidni pogrom Armenaca, 146

Foreign Office, 87, 108 Genova, 135
FORETI, Dinko, 52 GENTILE, Giovanni, 256
:~~i'. 1~~~?ta~~i~~~2.
GERMAN (patrijarh SPC), 418
81. 84, 88, 462 Germani, 84, 133, 193, 260
FOUCAULT, Michel, 233 Germanija, 191, 193
FOUCHE, Joseph, 87 GERMOGEN (mitropolit HPC), 374, 400
Franaka, 134 GIBBON, Edward, ll
FRANCE, Anatole, 266 GIORDANO, R., 294
FRANCO, Francisco, 396 GIOVIO, Paolo, 210
Francuska, 122, 135-7, 139, 141, 144-7, 149, GLADSTONE, William Ewart, 276
151-2, 167, 206, 209. 218, 220, 223, 246, 252, Glas koncila, 406
254, 256, 260. 262-3, 268, 274, 279, 282, 288, Glavni tab NOV i PO Hrvatske, 32, 35,443-6
291, 293, 296, 290, 423-4 Glavni tab NOV i PO Slovenije, 446
Francuzi, 145, 152, 202, 213, 225, 227, 242, Glavni tab NOV i PO Srbije, 446
GLIGORIJEVl, Milo, 96, 354, 368, 407
Fi!1~-;;'d;~,3~i 408 Glina, 117.418
FRANJO l, 210 GLOWATSKY, Ivo, 61
FRANK, Hans, 152-3 GOBINEAU, Joseph Arthur, 149,259, 284-5
FRANK, Jakob, 278 GOEBBELS, Joseph, 84, 152
FRANK, Jo11ip, 365, 376, 450 GOEDZAK, Lam, 265
FRANK, N., 294 GOETHE, Johann Wolfgang, 266-7, 274, 279,
Frankfurt, 142, 280 327, 351,
FRANKOPAN, Fran Krsto, 362 GOLDHAMMER, Bruno, 282
Freiburg, 142 GOLDSMITH, Oliver, 171
FREYTAG, Gustav, 278 Goli otok, 295
FREUD, Sigmund, 233 Golija, 81
FRIEDERICI, G., 240 GOMPERS (bankarska obitelj), 280
FRIEDRICH Veliki, 215, 222, 229, 237, 246, GOMULKA, Wladislaw, 297
258 GORBAOV, Mihail, 60, 161, 269, 297-8
FRIGANOVl, Mladen, 332 G6RING, Hermann, 152
FROBENIUS, Leo, 240 GORKJ, Maksim, 265, 269, 282, 299, 300
FROMM, Erich, 302 Gorski Kotar, 311, 315
FUGGER, Jakob, 280 GORTAN, Veljko, 208, 211
Fulda, 141 GOSAR, Andrej, 236-7
Futurizam, 256 GONJAK, Ivan, 27, 32-4, 36, 41, 56
Goti, 200
GOTOVAC, Vlado, 114, 273
GOTTIIARDI-KIUAN, Ivan, 39
GABELI, Andro, 28 GOYA, Francisco, 266
Gacko, 81 Graanica, 95
GAESA, Vasilije, 117 Gradina, 319, 343
GAJ, Ljudevit, 362, 364 Gradi~e, 143
Gati, 133, 200, 300 GRAF, Arturo, 263
GALI, Mirko, 476 GRAHAM, Robert, 394
Galija, 191 Gramscijev Institut, 49
GARASANIN, Itija, 421, 461 GRAOVAC, V., 374
GARI, Jozo, 406 Grci, 11, 135, 147-8, 178, 180, 184, 187, 195,
GAVRILOVI, Milan, 88 227, 241, 339, 399
GAVRILOVI, arko, 406, 413 Grka, 145, 147, 154, 182, 186, 188, 400
Gaza, 159-60 GREGORI, Pavle, 33, 37, 448
GELO, Jakov, 341-2, GRGI, Ivan, 91
Genocid, 9, 13, 15, 18-9, 22, 25, 35, 97, 101, GRGUR XIV, 208
104, 123, 143-6, 164, 172-3, 252, 263, 272, GRISOGONO, Nenad, 90
287, 291-4, 303-4, 322, 326, 336, 341, 352, GRISOGONO, Prvislav, 85-6, 89, 90, 410
357-9, 363-72, 375-9, 389-402, 408-9, 411-2, GRITilJE, A., 210
415, 431-2, 436-7, 453, 460, 464-6, 477 GRLIKOV, Aleksandar, 66, 71
Genocid u ranijoj povijesti, 128-45 GRLI, Danko, 237
Genocidna nasilja danas, 158-67 Grossen-Wannsee, 153
Genocidni pir, 371-3 GROTIUS, Hugo, 215, 223
488 KAZALO
g~H}fc.~~;~~o37 !4, 39, 51, 59, 126 Heretici, 136, 201, 206, 208, 273
Hennesi, 76
GRETA, Ivica, 325 HERODOT, 187, 240
Gulag, 128, 166, 270, 295 Heroneja, 185-6
GULDESCU, Stanko, 102, 107 HERZL, Theodor, 151
GUNDULI, Ivan, 214, 267 HESS, Moses, 259, 279
GURION, David Ben, 159 HESSE, Hermann, 301
Gusinje, 392 HEYDRJCH, Reinhard, 152-3
Gvajana, 151 HEZIOD, 178-9
HIANG-SUI, 237
HIAWATHA, 245
HILBERG, Raul, 143, 149-50, 152, 154-7, 259,
Haavara sporazum, 150 264, 277, 282, 286, 292-3, 319
HABERMAS, JOrgen, 294 HILDENBRAND, Karl, 189, 294
Habsburgovci, 88, 280, 362 HILFERDING, Rudolf, 283
- FERDINAND l, 210 HILLER, Kurt, 247
- FERDINAND Franjo, 378-9, 392-3 HILLGRUBER, A., 294
- LEOPOLD, 139 HIMMLER, Heinrich, 151-2, 292-3
Habsburika Monarhija, 253, 362, 423, 426, HINDENBURG, Paul, 258
450-1. 455, 475 (v .i Austro-Ugarska) Hinduizam, 175
HADRIJAN Vl, 211 Hindusi, 165-6
Halberstadt, 280 Hiroima, 128, 161
HALIFAX, Edward Frederick, 150 Hispanija (Pirineji), 133, 191, 193
Halkidika, 181 Historiografija, 10, ll, 16, 37-8, 40-1, 45-9, 51,
HAMERLING, Robert, 274 59, 113, 134, 351, 357, 377,464, 480
HAMMOND, M., 189 - o zlosilju, 92-3, 106
HANIBAL, 189, 191. 199, 237 HITLER, AdoH, 87, 97, 115, 120-1, 124, 127,
Hannover, 280 148-54, 161-2, 164, 247-8, 253, 256-63,
HARAMIJA, Dragutin, 69 269-71, 282-7, 292-5, 311, 318, 372, 378, 388,
HARAMIJA, ivko, 114 392-6, 424, 433, 437-8, 443
Harauvati, 13 HO I MJN, 297
HARDEN, Maksimilian (F.E. Witkovski), 283 HOBBES, Thomas, 19, 215-7
HARNACK, Adolf, 195 HOFMANNSTAHL, Hugn v., 279
HAROLD Il, 201 HOHENZOLLERN (njem.dinastija), 285
HARRELL-BOND, B., 106 Holanani, 145
HASAN-beg, 210 Holokauat, 128, 147-57, 160-1, 270, 288
HAUSHOFER, Karl, 258, 260 HOLJEVAC, Veeslav, 37, 41, 59, 62, 117,
HEBRANG, Andrija, 25, 57, 125, 367-8, 391, 143
434, 448-9, 469, 472-3, 476 HOMEINI (ajatolah), 13-4, 167
HEIMOVI, Joseph, 107 HOMER, 178-9, 184, 266
Hedonizam, 185-6 HOOK, Sidney, ll
HORKHEIMER, Max, 191-2
~~~Wr>JH1.a;t: 42 HORSTENAU, Glaise von, 409
HEGEL, Georg Wilhelm Friedrich, 63, 183, HOR1HY, Miklos, 153
221, 226-9, 232, 250-1, 296-7 HORVAT, Branko, 457
Hegemonizam, 10, 42, 46-8, 57-8, 63, 116, 283, HORY, Ladislaua, 102
355, 359-60, 410, 414, 419-62, 466, 470-5, 478 HOXHA, Fadil, 469
HEIDEGGER, Martin, 258, 293-4 HRNEVI, Josip, 37, 41
HEINE, Heinrich, 278-80, 282 HRUOV, Nikita S., 297
HEK.ATEJ iz Mileta, ll Hrvati, 13, 37,81-91,94-5, 100-8, 115-21, 125,
Heleni, 182-4 134, 143, 311-21, 331, 337-40, 344, 352,
Helenizam, 287-8 356-7, 362-4, 372-9, 384-7, 399, 401, 404,
HELLER, Agnes, 113, 128, 419 407. 410,414,417,423,435,438,443-7,
Helsinka konferencija, 63 450-4, 461, 470, 472, 475-6
HEMINGWAY, Ernest, 266 Hrvatska, 21, 30-1, 34-7, 55, 67, 70, 95, 109,
HENRIK VIII, 210 143, 209-14, 266, 356, 359-63, 367, 369, 377,
HERAKLIT, 177-80, 260, 351 389, 394, 399, 406-7, 427-9, 431-6, 442-51,
Hercegovina, 81, 84, 100, 143, 313, 357, 360, 456, 461, 470-3, 476,
373 - Kraljevina, 211, 360, 362-3, 376, 451
HERENI, Ivan, 104 -Banovina, 120, ~2, 468, 472, 475, 478
KAZALO
489
-NDH, lU, 12, 15, 22, 33,56-7,80,83-9,93-4, Ilirski {preporodni) pokret, 361, 364
97-108, 114-6, 120, 126, 154, 165, 310-26, Ilirsko-keltska plemena, 133-4
332-3. 340, 343-8, 357-60, 368-82, 385-8, 390, Imperijalizam, 149, 233, 237-8, 252, 257, 295,
395-403, 406, 409-13, 416, 424, 432-8, 442-4, 391, 430, 466, 471, 476
448, 450, 465, 473 Ind, 187
-SRH, 12, 33, 36, 38-40, 45, 54, 57-61, 63, 65, Indija, 165-6, 187, 238
68-9, 75, 98, 116, 119-21, 125-6, 310, 315, Indijanci, 242, 303, 390-1
323, 328-38, 341-5, 348, 353, 365, 368, 370, Indijski ocean, 150
390, 411, 414-5, 443, 449, 459, 473-4, 478-9 lndokina, 287
Hrvatska bratska zajednica, 345 Indonezija, 287
Hrvatska puka stranka, 320, 377, 429 Indra, 175
Hrvatska (Starevieva) stranka prava, 354, Informbiro, 27, 353, 368
356, 377, 451 INGOLI, Anton, 415
Hrvatski latinisti, 207-14 Inkvizicija, 136, 201, 206, 217, 395
Hrvatski tjednik, 18, 65 INOCENT III. 141
Hrvatski Sabor, 82, 358-9, 361-2, 365, 374, Internacionalizam, 251, 267, 280, 286, 430,
426-7, 440, 448, 451 441-6, 456, 458, 461
Hrvatsko pitanje, 15, 53, 353-4, 357, 361-2, Intervju, 15, 300
421-4, 428, 443, 472 I PS EN, Gunther, 330-1, 335
Hrvatsko proljee, 13, 57, 60, 69, 298, 459, 476 Iran, 13, 167 (v. Perzija)
Hrvatsko-srpski odnosi, 92, 103, 116, 118, 345, Irokeki savez, 244-5
357-69, 374, 377-8,413, 416, 421, 426-9, 431, Irokezi, 245
434, 450, 456-7, 463-4, 467-77, 480 Irska, 218, 390-1
Hrvatsko-srpski sporazum, 378, 452, 458, 472, ISAAK (bankarska obitelj), 280
475, 478 ISAKOVI, Antonije, 369
Hrvatsko Zagorje, 22, 381 Islam, 132-7, 146, 177
HRVOJ, Dragutin, 427, 451 Istambul, 212
HSS (Hrvatska seljaka stranka, HPSS, Istra, 213, 448
HRSS), 15, 38, 53, 67, 103, 321, 353-4, 360, ISUS KRIST, 126, 130-2, 135, 140-1, 148, 174,
373, 377, 408-9, 427-8, 432-5, 440, 445, 448, 176, 194-5, 198,201,205,209,237, 244, 273,
450, 471 301, 383, 394, 405, 410
Hugenoti, 136-7 ITIJK, Hrvoje, 413
HUGO, Victor, 266 Italija, 50, 105, 109, 122, 143-4, 147, 149, 151,
Humanizam, 202, 205-15, 239, 252, 261, 273, 167, 193,202,206,209,212,227,254,256-7,
292 261, 274, 282, 286, 300, 335, 385, 390, 393-4,
HUMMEL, Hans, 260 407, 424, 434
Huronski savez, 245 ITZIG (bankarska obitelj), 280
HUS, Jan, 136 IV AN XXIII (Angelo Roncalli), 405, 412
HUS AK, Gustav, 49 IVAN (ev.), 412
Husiti, 212, 236 IVAN HRIZOSTOM (sv .Ivan Zlatousti), 141
HUSSERL, Edmund, 293 lVAN Pavao ll, 94, 388-9, 412, 417
HUXLEY, Aldous, 23 IVANIEVI, Drago, 43
Hvar, 475 IVANIEVI, Radovan, 373
IVEKOVI, Mladen, 125
IZABELA (panjolska), 395
Izabrani narod, 275, 320
IZAIJA (prorok), 176, 243
lberski poluotok, 143 lzbjeglice, 105, 108-9, 165-6
Ideologija, 359, 388 Izbor, 295
- graanska, 359-60 Izjava Nikole Kajia o ratnim rtvama, 55
-marksistika (socijalizma), 361, 458-9 Izrael, 129, 132, 140, 159-60, 172-3, 287-9, 294,
- totalitaristika, 388 303-4, 331, 466
lliRPH (Institut za historiju radnikog pokreta
fuvatske), 12, 19, 36-45, 49-50, 54-5, 59, 67,
119, 316, 328-9, 343-4, 368
De-de-France, 138
[LJ, Pavle, 369 Jacquerie - v. akerija
llijada, 178 Jadnlkovo, 90
Diri, 358 Jadovno, 95, 100, 418, 422
Ilirija, 212 Jadransko more, 134, 145, 187, 362, 420, 478
490 KAZALO
JAHNS, Max, 240 -Kraljevina SHS, 399, 423-7, 468-71

JAHVE, 128-31, 172-3, 244 -Kraljevina, 10, 27, 33, 36, 40, 47, 51, 53-4,
Jajce, 209, 360, 362 67, 82, 88, 114-6, 120, 312, 314, 326, 353-4,
Jakobinci, 260, 296 377-9, 393, 396-7, 400, 409-11, 414, 423-30,
JAKOV (izraelski patrijarh), 172 432-7, 441, 446, 455, 460, 468. 472
JAKI, Pavle, 32 -SFRJ, 11-2, 14-5,33,35-6,39,49, 51, 57, 60,
JAKUB-pala, 212 64-5, 69, 72, 75, 80, 103-9, 116, 119, 123,
Jaltska konferencija, 162~3 163, 313, 326-34, 340, 343, 345, 353-4, 388,
Jaltsko-potsdamski poredak, 162, 270 390, 393, 405, 419-20, 425, 441-2, 449, 454-5,
Jamaika, 218 458, 462, 469, 472-3, 476, 478-80
JAMES, William, 251 JUKJ, Ilija, 87, 103
JANI, Vlado, 435 Julijske alpe, 460
JANKOVI, Dragoljub, 38, 323 JUNG, Rudolf, 257
Janjiari, 144, 210 JtlNGER, Ernst, 258
Japan, 286 JURI, Mladen, 197
JAREB, Jere, 102 JURETI, Augustin, 320-1
JARUZELSKI, Wojcieh, 161
Jasenovac, 15-8, 21, 23, 25, 54-7, 64, 67, 72,
74, 89-101, 117-28, 156, 310-28, 331, 334,
337, 340-8, 354-7, 367-8, 373, 378-82, 386-9, KACZYNSKI, Zigmunt, 152
395-8, 404-9, 412-4, 417-8, 422, 465 KAI-MIOI, Andrija, 214
JASPERS, Karl, 293 KAFKA, Franz, 271-2
JAURES, Jean, 246-7 KAGANOVI, Lazar Mojsejevi, 281, 283
JAZU (Jugoslavenska akademija znanosti Kairo, 155
umjetnosti), 42-4, 313, 404 KAJI, Nikola, 18, 30, 37,54-5,62,65-7,114,
JEFERSON, Thomas, 221 117, 316, 332
JEFREMOV, M.P.- v.Tomski, Mihail P. KAJIN, 129, 172
JEU, Ivan, 39, 45, 114, 344, 435 Kajmakalan, 431
JEU-BUTI, Fikreta, 45, 314, 343-4, 372-3, KALEB, Vjekoslav, 18, 114, 343
375 Kalifornija, 14
JEREMJJA (prorok), 128, 176, 243, 375 KAUN, Boris, 195, 220, 228
Jeruzalem, 131, 135, 141, 172-3, 278, 375 KALLAY, Benjamin, 457
JEVEVI"Dobrosav, 373 Kalvinizam, 206
Jevreji- v. Zidovi KAMENJEV, Lev Borisovi (L.B. Rosenfeld),
JNA (Jugoslavenska narodna armija), 29, 30, 281, 283
35, 105, 108, 126, 312 Karnpuija, 128, 167, 298
JOELSOHN, Joel- v. Stahl, Friedrich Julius Kana, 199
JONI, Velibor, 445 Kanaan, 130
JOYANOVI, Arso, 26, 30, 73 Kanada, 14, 335
JOYANOVI, Slobodan, 86, 88, 370, 462 KANAZJR, Duan, 369
JOVANOVI, Zmaj Jovan, 470 KANT, Immanuel, 183, 208,222-4, 228-9, 232,
JOYCE, James, 391 245, 248
Jozafat, 278 Kapitalizam, 221, 250, 291, 437
JRZ (Jugoslavenska radikalna zajednica), 472 Kaptol, 193, 321, 389, 403-4, 409
JUDA, 129, 131, 286 KARAORE, 431
Judaizam, 129, 140, 177 Karaore (radiopostaja), 86, 69
Judeo-nacizam, 160, 303 Karaorevii, 426
Judeja, 160 - PETAR l, 462
Jugoslavenska demokratska stranka, 436 -ALEKSANDAR, 82,366,371,399,421,424,
Jugoslavenska izbjeglika vlada, 80-3, 85, 88, 428-9, 461, 468, 471, 475
90, 115, 320, 353, 433, 435, 442, 444-5, 447, -PETAR Il, 449
449, 462 - knez PAVLE, 424, 462, 472
Jugoslavenska nacionalna stanka, 436 KARADI, Vuk Stefanovi, 356, 366, 370,
Jugoslavenska socijaldemokatska stranka, 461 392
Jugoslavenski leksikografski zavod (JLZ), 19 KARAMAN, !gor, 114
Jugoslavenski odbor, 82, 376 KARAPANDl, Borivoje, 107, 109
Jugoslavija, 22, 29, 31, 46, 49, 50, 73, 88-91, Karavanke, 460, 467
116, 321-2, 354-5, 367-8, 389, -90, 392, 395-6, KARDEU, Edvard, 57-8, 121, 329, 444, 453,
410, 430, 438, 440, 443-4, 447. 462, 465-6, 473, 476
476 Karitas, 404
KAZALO
491
KARLO od Navarre, 138 KUAK.I, Ljubomir, 411, 413

KARLO Veliki, 135 KNIGHT, Robert, 106
Karlovac, 40-1 Kninska Krajina, 372
KARNARUTI, Brne, 214 Knjievna ret, 98
Karpati, 143, 152, 362 Knjitevne novine, 15, 357
KARSTEN, Rafael, 241 KOCKA, J., 297
Kartaga, 133, 189, 195, 198-9 Koevski Rog, 109
Kartaani, 189 KOOVI, Bogoljub, 18, 99, 124, 335-41,
KASCHE, Siegfried, 313, 381 346-8, 398
KATELAN, Jure, 267 KOJEVE, Alexandre, 226
KATARINA Il, 220 KOKOTOVI, Nikola, 356
KATI, Duje, 209 KOKA, uro, 418
Katinska uma, 161 KOLAKOWSKI, Leszek, 121, 158, 302-3
Katolianstvo, 94, 111, 115, 136, 202,206,247, KOln, 142
376, 390-1, 396, 398, 401, 406, 409-10, 413, Kolo, 40
416, 421, 466-7, Kolonijalizam, 72, 223, 232
- katolici, 81, 86, 88, 93, 101, 115, 218, 290, KOMADINA, Bogdan, 81
355, 363, 372, 385-6, 394, 397-8, 405, 409, Kominterna (Komunistika intemacionala), 73,
413, 418, 460 116, 120, 162, 246, 281, 300, 311, 390, 410,
- katolika crkva, 82, 89, 165, 365, 383-5, 388, 422-5, 430-1, 435, 444, 446, 469
391-8, 401, 407-10, 412-7 Komisija za utvrivanje ratnih zloina, 408
- hrvatska katolika crkva, 67, 94, 353, 373, -SRH, 90-1, 125
J.~~: ~~t~~.3:: 403-4, 415, 429
-SFRJ, 90-1, 322, 329, 342-3
- APV, 91
Katyn, 102, 128, 161 Komunist, 39, 59
Katzov zakon, 463 Komunistika partija Hrvatske (KPH, v.i KSH,
KAULLA (bankarska obitelj), 280 SKH), 12, 46, 311-2, 315,321, 344, 353, 368,
Kavkaz, 146, 251, 262 381, 410, 423, 435-6, 440-2, 471, 473
KEIGHTLEY, Charles, 107, 109 Komunistika stranka Hrvatske (KSH, v.i
KEILBACH, Vilim, 207 KPH, SKH), 439-42
Kenija, 287 Komunistika stranka Slovenije (KSSI i KPSl),
KENT, Peter C., 394 436-7' 439-42
Kerestinec, 411 Komunistiki manifest, 255
KERMAUNER, Taras, 455, 476 Komunizam- v.socijalizam
KHUEN-HEDERVARY, 363 Koncentracioni logori, 54-7, 83, 89-91, 94-5,
Kiliki, 146 98-100, 153, 288, 295, 352-3, 357-8, 381
KIM IL SUNG, 297 Konfederalizam, 15, 428, 268, 452-61, 476, 479
Kina, 60, 176, 238, 287 Konfucijanizam, 174, 176
KIRK, A., 108 KONFUCIJE, 176
KISZLING, Rudolf, 102 Kongo, 287
K.itaj, 420, (v. Kina) Kongres jugoslavenskih historiara, 37-8
Klagenfurt, 105, 109 KONIG (kardinal), 417
KLAGES, Ludwig, 286 Kt>nigsberg, 142, 225
KLAI, Bratoljub, 94, 148 Konkordat, 378, 392-3, 396
KLAI, Nada, 134 KONSTANTIN I. Veliki, 201
Klasna borba, 440 Kontrarevolucija, 14-5, 17, 60-2, 71, 117, 252,
KLAUDUE, 191 337' 427' 473
KLAUZER, Ivan, 332-6 Konzervatizam, 296
KLEIST, Heinrich von, 219, 266, 352 Kopaonik, 87
Klek, 478 KOPINI, Josip, 435
KLEMENT Vl, 142 Koprivnica, 100
KLEMENT VII, 210 Koru, 322
KLEMENT VIII, 208 KORDI, L., 379
Klerikalizam, 15, 120, 352, 361-4, 375-7, 410, Kordun, 100, 143, 315,
475 Koreja, 287, 420
K.lerofaizam, 15, 406-8 KORENI, Mirko, 333-4
K.leronacionalizam, 15, 415 Korint, 189
K.leronacizam. 408 KORNER, Theodor, 266
Klio, ll KOROEC, Anton, 320,409-10,429,451,475
Klis. 211 KORRY, E., 405
492 KAZALO
Koru!ka, 431 - protestantsko, 136, 202, 206, 276, 378, 393,

KORVIN, Matija, 209, 212 403, 413
KOSANOVI, Sava, 84, 88, 405 Krvna osveta, 174
KOSINSKI, L., 106 KSERKSO, 146, 180
Kosovo, 145, 298, 331, 336, 338, 340, 360, 390, Kuba, 287
429, 457, 459 KUHARI, Franjo, 379, 406, 408, 415, 417-8,
Kostajnica, 315 422
KOSTEL, Janko, 436 KUJUNDI, Miodrag, 407
Kostolac, 322 KUKO, Ivica, 32
KOTUR, Du!an, 356 Kulmhof, 149
KOVAI, Ivan Goran, 267 Kultura - v. Civilizacija
Kozaci, 103, 105-6, 294 Kuran, tn
Kozara, 373 Kurdi, 146
Kozielsk, 161 KURELAC, Miroslav, 209
Kozmopolitizam, 140, 189, 362, 376 KUZMI, Ambroz, 359
Kozmos, 251 Kvadi, 193-4
KOII, Simon, 213, 214 KVATERNIK, Eugen, 399
KPJ (Komunistika partija Jugoslavije, v. KVATERNIK, Eugen-Dido, 321, 375, 399
SKJ), 29, 48, 73, 116, 311, 315, 318, 322, KVATERNIK, Slavko, 378, 433
354, 425, 430, 435-6, 439-41, 445-6, 448, Kvislinzi (postrojbe), 89, 105, 108, 445
453-4, 471, 473
Kragujevac, 91, 354
KRAIGHER, Sergej, 71
KRAJAI, Ivan, 43, 367-8
Krakov, 49, 153 Labin, 41
KRANJC, Marko, 436 LADAN, Tomislav, 197, 209
Kranjska, 213 LADIKA, Josip, 403
Krai, 410 LAERTIJE, Diogen, 128, 179, 180, 182-3, 186,
KRAUS, Karl, 279, 283 350
Krbavska bitka, 212 LAGARDE, Paul Anton, 259
KRBEK, Ivo, 43 LAH, Ivo, 330, 332-5
KREAI, Otmar, 28, 32-3 LAKTANCJJE, Finnijan L.C., 201
KREISKY, Bruno, 391 LAKUS, Filip, 448
KRENNER, Franz, 109 LANDERCY, M., 379
KRESTI, Nikola, 356, 422 Langobardi, 193
KRESTI, Vasilije, 15, 398, 421, 357-69 LAO CE, 304
Krfska deklaracija, 82, 451, 470 LAPOUGE, Vacher de, 149, 259
Krim 164 LASSALLE, Ferdinand, 181-3
KR!KOVI, Vinko, 400 LASI, Bogdan, 41
KRITIJE, 182 Latini, 84
Kritika, 52 Latinsko carstvo, 135
~~. ii~~~(Branko Milju!), 407-8

KRIZMAN, Bogdan, 314, 319, 348, 372, 472
Kriari, 110, 135
KRKLEC, Gustav, 43 Lausanne, 147
KRLEA, Miroslav,18-22, 37,41-4,59-62,65, LAUSI, Jozo, 267
68, 125, 127, 267, 304, 309, 313, 438, 474 LAV ADINOVI (general), 437
KRMPOTI, Neda, 39 LAZAREVI, Stevan, 111
KRNJEVI, Juraj, 103, 320 LEHMANN (bankarska obitelj), 280
KROPOTKIN, Pjotr Aleksejevi, 299 LEIBNIZ, Gottfried Wilhelm, 171
KRSTI, Kruno, 208-9, 213, 217 LEIBOWITZ, J., 160, 303
Kr!tani, 146, 274, 277 LENJIN, Vladimir Ilji, 75, 87, 96, 167, 229,
~anska skolastika, 79, 194-203, 205-.6, 208, 252, 281, 295, 297-300, 354, 425-7, 448
219,251 Lenjinizam, 50, 297
Kr!tanstvo, 131-6, 140-1, 149, 177, 190-8, 209, LEON X, 214
212-3, 236, 244, 250, 256, 259, 276-7, 285, LEON-DUFOUR, X., 244
383, 393, 417-8 LEPID, Marko Emilije, 189
~&n. ~~~2.
-istono (pravoslavno), 376, 460
-zapadno (rimokatolikoJ, 253, 376, 410, 460 455
- grkokatolike, 165 LESSING, Gotthold Epbaraim, 273, 277-9
KAZALO 493
LESSING, Theodor, 279, 282-3 Ljubljana, 36-7, 436, 461

LESTCHINSKY, Jacob, 156
Letonci, 293
LETOURNEAU, Charles, 240
LEVI. Paul, 283 MACA ULA Y, Thomas Babington, 202
LEVIN, 1., 424 MACDONALD, Hugh, 106
LEVIN, Nora, 148, 151-3, 155-7, 162, 259,282, Macelj, 102
285-6, 292, 319, 424 MACHIAVELLI, Niccolo, 202-3, 225, 229
Libanon, 128, 159 MACIEJOWSKI, Ignacy (Sewer), 210
Liberali, 436 MACKINDER, Halford J., 260
Liberalizam, 250, 254-6, 259, 286, 291-2, 362, MACMILLAN, Harold (Stockton), 107-8
364, 459 MacRAE, D.G., 106
Liberation, 95 MACURA, Milo, 313, 369
LIINA, ore, 13, 124 MAEK, Vladimir, 38, 67, 102-3, 323, 353-4,
LIEBMANN (bankarska obitelj), 280 374, 378, 391,409, 415, 432, 433-4, 438, 445,
LIEN HONG, 237 452, 462, 472, 475
LIETZMANN, Joachim, 104 Madagaskar, 150-3
Lika, 84, 89, 90, 100, 143,213,311, 314-5, 373 Madrid, 69, 84, 166, 339,
LIKAR, Stanko, 436 Maari, 105, 111, 166,213,251,284,339,364
Lim, 312 Madarska, 60, 154, 163, 282, 287, 362-3, 381
Limoges, 139 MAGLIONE, Alojzije, 401
LISINSKI, Zvonimir, 39 MAGOSCI, P.R., 106
Litvanci, 293 MAGOVAC, Boidar, 448
LITVINOV, Maksim Maksimovi (Finkel- Mahabharata, 175
stein), 281, 283 MAILER, Norman, 267
UVIJE, Tit, 188, 191, 198-9 Mainz, 142
Lobor, 381 MAISTRE, Joseph de, 231, 295-6
Lombardija, 138 Majdanek, 149, 156-7
LONAR, Pavao, 381 MAJSTOROVI, Miroslav (Tomislav Filipo-
London, 80-1, 85, 87, 95, 275, 280,293,320-1, vi), 324-5, 398, 408
335, 347, 389, 462 MAK.ANEC, Julije, 183, 185, 197, 202, 220,
LONDON, Arthur, 282 223, 225, 228, 386
Londonski ugovor, 470 Makedonci, 331, 339-40, 391, 399, 403, 447,
LORCA, Federico Garcia, 266 454
LORKOVI, Mladen, 345 Makedonija, 34, 102, 107, 116, 145, 185-6,331,
LUBARDA, Vojislav, 87, 97 336, 338, 340, 355, 390-1, 429, 435, 442-3,
Lublin, 152 446, 459
LUBURI, Vjekoslav, 319 Mak.ijavelizam, 121, 406, 432
LUCI, Hanibal, 214 MAKSIMILIJAN Il, 2!0
LUCUE, Ver, 193 MAKSIMOVI, Ivan, 369
LUCIUK, Lubomyr, 106 Mala Azija, 133, 146-7
LUI, Dejan V., 407-10 Mala prosvetina enciklopedija, 92
LUI, Josip, 414 MALAPARTE, Curzio (Kurt Suckert), 87,
LUDENDORFF, Erich, 248, 258, 260 156,
LUEGER, Karl, 392-3 MALI, Josip, 114
LUJ XIV, 246 MALIN, Ivo, 356
LUKA Cs, GyOrgy, 284 Malta, 274
LUKAS, Filip, 400, 413-4 MALTHUS, Thomas Robert, 329
LUKI, Radomir, 454 MANDEL, Georges, 283
LUKI, Dragoje, 345, 347 MANDI, Dominik, 125, 321, 409,
LUKRECIJE, Kar, 185, 188 MANN, Thomas, 257-8, 284, 292
LUIHER, Martin, 136, 259, 276-7 MANOLA, Sreko, 32-3, 117
LUXEMBURG, Rosa, 283 MANUEL II. Paleolog, 111
MANZONI, Alessandro, 226
MAO CE TUNG, 252, 297
Maraton, 180
UOTI, Dimitrije, 433 MARCONE, Giuseppe Ramiro, 397-8
Ljubav i mrnja, 172, 181, 207,216,267-8,292, MARCUSE, Herbert, 226, 278
Jn'I~Ii!'~~ikola, 66, 71 Maribor, 102, 436
Marija Bistrica, 386-7, 417
494 KAZALO
MARIJE, Gaj, 200 Memorandum Srpske pravoslavne crkve, 80-4,

MARINKO, Miha, 436 88, 101, 126
MARINKOVI, Ranko, 267 MENETI, i!ko, 214
MARJANOVI, Jovan, 46 MENETI, Vladislav, 214
MARKO Antonije, 189 MENDELSSOHN, Moses, 279
MARKO (Antonin) Aurelije, 193-4 MENDELSSOHN-BARTHOLDY, Felix, 279
Markomani, 193-4 MENDES-FRANCE, Pierre, 283
MARKOVI (natporunik), 374 MERCADANTE, Saverio, 279
MARKOVI, Mihailo, 369, 455-6
MARKOVI, Sima, 73, 425 ~H~il~VI, uro, 313
MARKOVI, Svetozar, 420, 461 METROVI, Ivan, 102, 125, 267, 379, 385,
Marksizam, 10-2, 49, 50, 61, ll9, 132, 196, 405, 429, 474
243-52, 256, 281, 286, 291, 297-8, 354, 358, METROVI, Matthew M., 63
393, 413, 416, 425-6, 430, 465 Mezopotamija, 146, 193
MARLOW, Christofer, 274-5 MICHAELIS, Meir, 286
MARRO, William, 285 MICHELET, Jules, ll
Marseill, 135 MICI, Ljubomir, 467
MARTINEZ, Ferrano, 142 MlliAILOVI, Dragoljub - Draa, 80, 85-7,
MARTINOVI, Jakob, 325 90, 94, 312-4, 321, 345, 370-3, 377, 385,
MARTINOVI, Milan, 321
Martovo (Marsovo) polje, 193, 200 M::.:;.~L~~1.4~~.~~3~2
Maruli, 362, 364 MIHAILOVI, ivorad- ilja, 13, 63, 65, 70,
MARULI, Marko, 2ll-2, 214, 267, 456 72, 74, 124,
MARX, Karl, ll, 127, 222, 233, 250-5, 257, MIHAJLO VIII. Paleolog, 135
273, 279, 281-3, 289-90, 297-8, 448 MIHI, Ilija 373
Masonerija, 378-9 MIIATOVIC, Cvijetin, 66
MASSACRE, Katyn, 162 Milano, 49, 138,
Matica hrvatska, 59, 61-2, 400 Milanski edikt, 201
Matica iseljenika Hrvatske, 59, 62 Milet, 180
MATKOVI, Ivica, 345 MILETI, Antun, 16-8, 22, 90-1, 94, 99,
MATKOVI, Marijan, 42 122-3, 3ll, 314-5, 318, 321-6, 345-9, 357,
MATO, Antun Gustav, 267,274 367, 398, 412
MAUPASSANT, Guy de, 267 MILETI, Stjepan pl., 356
Mauri, 193 MILETI, Svetozar, 461
MAURIAC, Fran~is, 267 MILIEVI, Adam, 325
MAURRAS, Charles M.Ph., 254, 257 MILI, Lavoslav, 374
~~. u~;.;~21-6
Mauthausen, 67, 97, 322, 342
MAYER, Hans, 272-5, 278-84, 286, 288, 290-2,
294 MILOEVI, Nikola, 298
MAZZINI, Giuseppe, 256, 266 MILOVANOVI, M., 414
MAURANI, Ivan, 361, 419
McADAMS, Michael, 106 ~~NJ~'.~sta, 52
McCREERY (general), 107 MILIU, Branko (v. Lauri~re. Herv~). 407-8
Meaux, 138 MINI, Milo!, 66, 71
MEDAKOVI, Dejan, 369 Mir, 206, 210, 213-8, 222, 232-8, 243-8, 383-4
MEDI, Danijel, 356 Mirovna konferencija u Haagu, 237, 247
Mediteran, 460 Mirovni ugovor u Utrechtu, 245
Medvedgrad, 209 MII (vojvoda), 461
Meunacionalni odnosi u Jugoslaviji, 70, 95, Mit, 351-75, 441-4
429-30, 437-41, 444-59, 469, 474-80 - jasenovaki, 9-23, 37, 65, 79-80, 83, 89-99,
Meunarodni vojni sud, 91, 164 ll3-4, ll8-27, 156, 309-12, 321-34, 338,
Meunarodno pacifistika drutvo, 246 J4!-7. JS2. JS4. J64-8. 377. 408, 412-3,
Meusaveznika konferencija za reparacije, 91 -HhX . 421. 431.. -ltl-1-7, 469, 477. 480,
Megarani, 179
MEHRING, Franz, 222, 243 =~~:~~t~:~j ~~;:~~~;~sS 477
Meksikanci, 252 Mit i neznanstvene teorije, 351-462
Meksiko, 265 MITRIDAT, 200
MELANCHTON, Philipp, 210 MITROVI, Andrej, 395-6
Memorandum SANU, 368-9, 430, 444 Mitsko religijsko mudroslovlje, 171-77
K..-\//\1.0 495
Mladost (beogradsko nakladne poduzee), 36 -nacionalno pitanje. ;\R-9. 46. 49-SO. ;\S2.
Mladost (glasilo SSOJ), 124-5, 127 420-2. 42S ..nn. -l-167. ~6 1J. ~76. ~7s
Mletani, 135, 213 Nacionalizam, 42. 46-7, 50, 362, 376, -119-462
Mletci, 206 -hrvatski, 13, 51, 94,425, 428-9,451,459,474
Moab, 128, 131 -srpski, 425, 439, 447, 451
Mohawk, 245 Nacionalni egzistencijalni interesi, 433-8, 442
Moira. 178 Nacionalno-oslobodilaki (i revolucionarni) po-
MOJSIJE, 130-1, 140, 320 kret, 267, 433-4, 444-5, 450, 471
MOJSOV, Lazar, 66, 71 Nacional-socijalizam, 256, 258, 282, 393
Molat, 322 Nacisti, 148
MOUEVI, Stevan, 372 Nacizam-hitlerizam, 72, 89, 116, 118, 120, 151,
MOMMSEN, H., 294 247, 256-7, 259, 261-3, 284-5, 293-4, 336,
MOMMSEN, Theodor, ll 382, 393-4, 386, 388, 394, 465
MONASEH ben Israel, 275 Nadnacionalna ideologija (ideje, teorije), 280,
Monizam, 61, 298 290, 439, 441, 456-7
MONTAIGNE, Michel de, 76, 206, 273 NAD, Kosta, 105
MONTESQUIEU, Charles, 219 Nagasaki, 161
Montreaux, 286 NAGY, Imre, 297
MOODY, Blair, 405 NAPOLEON l, Bonaparte, 144, 218, 224-5,
MORAA, Pero, 28, 37-8, 46, 323 228-9, 278, 280, 383, 419
Moskva, 164-5, 435 NAPOLEON III, 145
Mostar, 40 Naprijed, 52-3
MOYNE (lord), 155 Napulj, 280
MRAZOVI, Karlo, 33, 37 Narod, 9, 10, 19,46-51,224-7,230,234-5, 238,
MRNAVI, Ivan, 214 241, 243, 248, 251-5, 260-2, 267-8, 301, 304,
Mrnja i neprijateljstvo, 207, 212-3, 218-9, 223, 352, 355-6, 360, 383-6
227, 229,234, 239-41,249,355,371,382,385 - engleski, 219, 410
MUGABE, Robert Gabriel, 297 - europski, 225, 263, 268, 273, 280, 304, 476
MUHLEN, Norbert, 156 - francuski, 145
MDln..MANN, Wilhelm E., 240-1, 245, 248 -galski, 175, 187, 252
Mtinchen, 142, 280 -grki, 228, 232
Mtinchenski pu, 253, 257 - hrvatski, 12, 15, 31, 34-5, 38, 42, 46, 53, 64,
MURET, Marc Antoine, 205 67-71, 81-4, 89, 93, 98, 101, 103, 115-20, 165,
Muslimani, 81-2, 93-5, 101, 115, 135, 141, 144, 312-4, 339, 353-61, 370-88, 399, 404, 408,
146, 177' 208, 212, 274, 312-4, 331, 339, 340, 410, 416-8, 421-8, 430, 432, 434-8, 440-9,
344, 355, 359, 363, 372, 376, 385, 390, 400, 450-2, 465-8, 470-4
409, 411, 447, 457 - izraelski (idovski), 130-2, 139-43, 148,
MUSSOLINI, Benito, 87, 88, 124, 152-3, 158-60, 173, 176, 195, 274, 278, 289-92
253-7, 261, 282, 286, 300, 372, 393-6, 398 -kineski, 176
MUTAK, Vladimir, 117 - muslimanski, 371
MUI, Ivan, 143 - njemaki, 162, 224-5, 228, 232, 240, 258-63,
267' 284-5, 292-4, 336, 466
-palestinski, 159-60
-poljski, 148, 158
-ruski, 253, 466
NABUKODONOSOR, 129 - slovenski, 115, 339, 436-8, 440-1, 445, 449,
Nabulus, 135 451, 468, 476
Nacija, 49-50, 224-5, 232, 244, 354-6, 361, 364, -srpski, 82, 92, 97-8, 101, 114-7, 313-4, 339,
430, 435-6, 440, 457, 459 347,354,369,373,403,407-10,416-8,421-6,
- nacionalna ast, 229 429-35, 440-53, 458, 465-8, 472, 474
-nacionalna drava, 50, 61, 261, 288, 425, 461, - !~vicarski, 232
466, 479 -talijanski, 255
- nacionalna manjina, 334, 355, 360, 362, 372, -ini, 134, 390, 396, 410,
448 Narodna armiju, 45
- nacionalni duh, 224-7, 261 Narodna radikalna stranka, 436
-nacionalni jezik, 56, 255, 283, 361, 364, 456, Narodnooslobodilaka borba (NOP i NOR) i
457 socijalistika revolucija, 54-7, 100, 310, 327,
-nacionalno bie, 31, 71, 218, 224-5, 232, 261, 411, 426, 436, 439-47
267, 289, 356, 363, 371, 380, 416,422, 431-2, -u Hrvatskoj, 12, 21, 31-5, 38, 40, 46, 55, 57,
455, 468-70, 474, 477, 480 67, 310, 373-4, 381. 434-5, 449, 473
496 KAZALO
- u Jugoslaviji, 10, 15, 20, 26~36, 46-7, 51, Normandija, 201

115-7. 120, 311-5, 3212, 342-4, 353, 372-3, Norvelka, 153
432, 438, 449, 452-3, 466, 472, 478 Nova Gradilka, 65
Narodnooslobodilaka vojska i partizanski NOVAK, Boidar, 45
odredi Hrvatske, 57, 117, 443 NOVAK, Grga, 43-4, !94, 218
Narodnooslobodilaka vojska i partizanski NOVAK, Viktor, 14, 123, 357-8, 398, 406-7,
odredi Jugoslavije, 35, 101, 126 409
Narodno vijee SHS, 427 NOV AKOVI, Kosta, 420
NASER, Gama! Abdel, 150 Novi Amsterdam, 218
Nasilje, 172, 177, 205-20, 224, 229-46, 250-2, Novi europski poredak, 115, 120, 263, 270,
373, 382-6 372, 388, 394, 433, 437-8, 443, 450
Nala stvarnost, 27-8 Novi Sad, 363
Nole teme, !6, 18, 20, 25, 33 Nuklearna (vele)sila, 270
NAlLAEN, Marko, 436-7 Niirnberg, 91, 142, 282, 303
NAZOR, Vladimir, 383-4, 448-9, 473
NEANDER, Michael, 205
NEAEV, Sergej, 298
NEDEUKOVIC, Duan, 91
Nedjeljna Dalmacija, 13, 74 Njego! (pl.), 81
NEDI, Milan, 80-4, 88-9, 154, 316, 326, NJEGOS, Petar Petrovi, 267, 431
432-3, 445, 462 Njemaka, 55-6, 91, !OO, 119, 1212, 135, 137.
NEMANJII, 431, 460 141, 144, 149-55, 161-4, 167, 206, 209, 212,
Nemesis, 178 216, 225, 227, 247-8, 253, 257-62, 268, 271,
Neohegemonizam, 450, 457 274, 276-87, 292, 294, 315-8, 321-3, 331-2,
Neoidealizam, 256 340, 393-4, 396, 423, 435, 455
Neomarksizam, 456 Njemaka klasina filozofija, 222
NEPOT, Kornelije (Cornelius Nepos), !89 Njemaki mirotvorni savez, 247
Neretva, 373, 443
NERON,191
NERVA, Marko Kokcej, 192
NEKOVI, Blagoje, 420
Neum, 478 O povijesnoj krivnji katolike crkve, 375-418
NEVISTI, Frano, 1023 O svrhovitosti i besciljnosti sile, 232-52
New York, 218, 404-5 OACSHOTT, Michael B., 113
New York Times, 405 OBIU, Milo, 356
NICHOLAS, Edward, 275 O'BRIEN, Eger, 379
NIEMIETZ, Gottfried, 389 OBRKNEEVI, Milo!, 374-5, 399-403
NIETZSCHE, Friedrich, 147, 231, 233-8, 264, Obzor, 365
269, 279, 282 Oceanija, 242
Nigerija, 390 Odbor za istraivanje genocida SANU, 367
Nijemci, 81, 85-90, 105, 108-9, 145, 15().3, Odiseja, 178
161-2. 166, 213, 236, 251, 258, 261, 278-9, OG,!30
280, 282, 292-4, 303, 314-5, 318, 326, 331, Ograniena podruja (rezervati), 245
339, 342, 373, 378, 381, 400, 415, 437, 460 OKO, 407
Nikaragva, 167 OKTAVIJAN (August), 189
NIKOKREON, 63 OLAH, N. (Nicolaus Olahus), 210
NIKOLA (crnogorski), 392 OLOFSON, Sune, 73-4
NIKOU, Vinko, !02-3, 107, 379, 398, 405-6, Oneida, 245
472 Onondaya, 245
NIKOU, Vladislav, 356 Ontario, 245
Nikopolje, 110 OPAI, Stanko, 353, 448
Openacionalni pokret, 360
~~cf<:. :.!;~~~ 87. 462 Openarodna obrana, 27-9
NINIVA,l29 Openarodni ustanak, 435
Ni, 322, 354 OPPENHEIM (bankanka obitelj), 280
Nizozemska, 144, 148, 153, 216, 2!8, 262, 265, OPPENHEIMER (bankarska obitelj), 280
274, 284 Opreke filozofskog naslea, 232-42
Nobelova nagrada za mir, 246-7 OREKOVI, Marko. 116
NOLTE, Ernest, 256-7, 259-61, 294 Orleanais, 138, 141
Norik, 193 ORTEGA, Daniel, 297
KAZALO 497
Osijek, 40 PERI, R., 379

Osovina Berlin-Rim, 286, 382, 433 PERIKLO, 179-81
Ostakov 161 PERI, Ivan, 430
OSTOIIC2 Zoharije, 373 Perzija, 146, 180, 194 (v. Iran)
OSTOVIc, P.D., 88-9 Perzijanci, 180, 187, 227
Osvobodilna fronta, 437, 445, 449 Peta, 360, 362
Oswiecim - v. Auschwitz PETAIN, Henry Philippe, 152-3
OlT, Andre, 103 PETEJAN, Joe, 436
OUN (Organizacija ujedinjenih naroda), 50, PETRAI, Boidar, 325
158, 160, 164. 246, 270, 287, 390, 430 PETRARCA, Francesco, 114, 139
OVIDIJE NAZON, Publije, 191 PETRIEVI, Jure, 104
Oxford, 106 PETRI, Franjo (Franciscus Petricius), 207-9
OZ, Amos, 303 Petrinja, 86
OZN-a (Odjeljenje za zatitu naroda), 404, 473 PETROVI, Gajo, 456
PEZET, Ernest, 379
PICKER, H., 286
PIJADE, Maa, 368, 420
Pijava, 193
Pacifizam, 243-53, 261, 428 Pijemontizam, 85
Pag, 100 Pikardija, 138
Pakistan, 165-6 PILAR, Ivo, 450
Palestina, 141, 150-2, 158-60, 275 PILAT, Poncije, 273
Palestinci, 140, 158-60, 288, 295, 303-4, 390, PIO Xl, 394, 396
466 PIO XII, 94-5, 151, 394, 397, 402, 405
Panamerika, 260 PIRKER, Pero, 59
Panazija, 260 Pisa, 135
PANDUROVI, Dragia, 437 PITAGORA, 179, 463
Pangennanizam, 149 PLANINC, Milka, 66, 71
Panonija, 193 Planovi teritorijalnog rjeenja idovskog pita-
PANTI, Branislav, 85 nja, 147-53
PANTI, Miroslav, 369 Plako, 311
PANTI, Nikola, 369 Plateja, 180
PAPINI, Giovanni, 80, 256, 266, 301 PLATON, 126, 178-9, 182-3, 202, 208
PARACELSUS, T.B., 215 Platonizam, 212
Parani, 193 Plav, 392
Paris, 91, 137, 145, 212, 268, 279, 280, 288, Plemena, 241-2, 245, 251
P1~~~~~9iu~!;
PLESSNER, Helmut, 294
344-5 PLETERSKI, Janko, 255
Partizani, 21, 22, 30, 103, 105, 124, 256, 311-3, PLO (Palestinska oslobodilaka organizacija),
319-21, 327, 341, 348, 373-4, 409, 439, 443 160
Partizanski pokret, 327, 400, 432, 442-6, 465 PLOETZ, Karl, !56, 176, 180-3, 191-4, 202
PARVUS (Aleksandar L. Helfand), 283 Pluralizam, 61, 73, 450
PAI, Nikola, 73, 451, 470-2 PLUTARH, 231
PATROKLO, 178 POUA, Mile, 37
PATI'EE, Richard, 353, 379, 383, 386 PODEBRAD, Juraj (eki kralj), 209
PAVAO ll., 209 Podunavlje, 461
PAVAO VI. (Montini), 287, 405, 411 Poganstvo (pagani), 140, 148, 208, 253, 386
~~~8a~~~~)6~~580-2,
Pogromi idova, 141-3, 148-9, 271, 291
87-8, 94-5, 114-8, Pokret nesvrstanih, 270
154, 311, 314, 318, 320, 323, 326, 344-5, 354, Pokret otpora:
360, 369-82, 387-91, 395-413, 423-4, 428, - francuski, 288
432-5, 448, 466, 470-3 - njemaki, 224
PA VELI, Nikola, 85 - poljski, 293
PAVLOVI, Mihailo B., 407 Pokrtavanje - v. Vjerski prijelazi
Peelov nacrt, 150 - muslimana, 392
PEHAR, Nikola, 325 - idova, 142, 149, 276, 279-80
PEJOVI, Danilo, 220 POL POT (To! Saul), 167, 297
PELED, Mattitivahu, 159 POLffi!JE, 189, 199
PERES, imon, 159 Polinezija, 240
PERIJANDAR, 352 POLIT-DESANI, Mihailo, 461
498 KAZALO
POLITEO, Ivo, 402 Praxis, 456

Poljaci, 157, 161-2, 251, 293, 339 PRCELA, John, 102, 107
Poljska, 50, 60, 151-4, 157, 161-3, 166
POMPEJ, Gnej, 189 ~~==~!~is~o;!j~j~!?fd6~v!~1~~6
Popolo d'ltalia, 254 PRELOG, Milan, 114
POPOVI, Branko, 318 PREMEC, V., 209
POPOVI, Koa, 420 PREZZOLINI, Giuseppe, 256
POPOVI, Milentije, 28, 420 PRIBIEVI, Stojan, 70, 84, 88
POPOVI, Vladimir, 32-3, 312 PRIBIEVI, Svetozar, 451-2, 456, 461, 475
Portugal, 143-4, 262 PRICA, Makso, 356
POTCHNYJ, P.J., 106 Primo*, 143, 311
Potsdamska konferencija, 163-4 Princeton sveuilite, 330
Povelja: PRNJATOVI, Vojislav, 3168
-o nezavisnosti SAD, 221 Progoni idova u socijalizmu, 281-3
-o pravima ovjeka, 219 PROMETEJ, 76
Povijesna krivnja hrvatskog naroda, 15, 21, 67, Prosvjetiteljstva, 149, 202, 219-22, 224, 244,
98, 118-21, 3445, 351-2, 376, 409, 411, 467,
469 Pib~JJ~Ir.7~~~~~-~91
Povijesna sudbina, 175, 432, 467, 479 PROTAGORA, 182
Povijesni institut Slovake akademije, 49 Protestanti, 137, 217-8, 247, 359, 377
Povijesno-filozofska misao (o zlosilju), ll, 61, Protjerivanje puanstva nakon II.SR, 161-7
113, 172, 175, 188, 207-8, 212, 215-52, 265, PROUDHON, Pierre Joseph, 250-1
289, 296-7, 302, 351-2, 467 PROUST, Marcel, 279
-antika, 177-94, 245, 265 PRPI, George, 104
- biblijska, 301 PRPI, Ivan, 374
-europske klasike, 223-29 Pruska, 163, 225, 248, 258, 280
- grka, 178, 188 PUC, Dinko, 436
- helenska, 179, 182, 195, 352 PUCEU, Ivan, 436-7
-humanistika i renesansna, 207-13 PUKO, Stane, 415
-kransko-skolastika, 195-203 PUFENDORF, Samuel, 217
-mitologijska, 173-7, 265 Pula, 40
- prosvjetiteljska, 219-21
- racionalistika, 215-7
- rimska, 188, 195, 261
-idovska, 291-4
Povijesnost naroda, 15, 480 RAABE, Wilhelm, 279-80
Povijest i ivotna sudba, 9-23, 36-76 Rab, 322
Pozitivizam, 256 RABIN, Yitzak, 140
Poarevac, 404 Racionalizam, 215-8, 250, 292
Poarevaki mir, 478 RAKI, Franjo, 409
Prag, 49, 69, 282 RADAU, Vanja, 42, 267
Pragmatizam, 251, 256, 429, 430, 479 RADEK, Karl Bemhardovi, 281, 283
Prako proljee, 298 RADEMACHER, Franz, 152
Pravo: RADICA, Bogdan, 87
-dravno, 362, 365, 451 RADI, Stjepan, 15, 82, 120, 354, 360, 365-6,
- graansko, 222 369-70, 427-8, 448, 450, 452, 461, 471-2, 475
- meunarodno, 215, 223, 353 Radniki pokret, 461
-povijesno, 360-2, 365, 451 - austrijski, 256
-prirodno, 354, 357-8 - njemaki, 256
- ratno, 215, 251 -socijalistiki (marksistiki), 461
Pravoslavlje (glasilo SPC), 459-60, 462, 467 RADULOVI, Jovan, 87, 126
Pravoslavlje, 88, 111, 165, 196, 212, 356, 359, RAJK, Laszlo, 282-3
376-8, 381, 391-2, 399-401, 413-8, 461, 467 Rajna, 142
- pravoslavci, 356, 358-61, 373-4, 379, 385, 397- RAKI, Ljubila, 369
8, 403, 406-7' 409-10, 460 RAKOSI, M4ty4s, 282-3
-Hrvatska pravoslavna crkva, 115, 372-5, 399- RALEIGH, Walter, 76
400, 402 RAMET, Pedro, 344
-Makedonska pravoslavna crkva, 374, 399 RANKOVI, Aleksandar, 40, 43, 53, 55, 58,
- Srpska pravoslavna crkva, 80, 115, 165, 393, 69, 368, 420, 453, 472-3
397, 399-400, 404, 410, 413-4, 418, 431, 445 Rase, 89, 219, 223, 232, 237, 241, 244, 253,
KAZALO 499
260, 384-6 - iransko-iraki, 128

- bijela, 232, 255 -islamski, 241
- cma, 221, 232, 255, 384 -izraelsko-palestinski, 128, 287
- crvena, 232, 255 -kriarski, 135-7, 141, 144, 241, 388, 394
-uta, 232 - mletako-turski, 212
- arijevska, 232, 259, 261, 384 - njemako-francuski, 233
-germanska, 259 - njemako-sovjetski, 153
- semitska (idovska), 232, 285, 384 - peloponeski, 181-2
Rasizam, 232, 247, 259-64, 271, 284, 384, -prvi svjetski, 47, 97, 121-2, 145-6,238,246-7,
386-8. 392-4. 409 253, 257-8, 268, 270, 282, 286, 330-4, 366,
Raskolnitvo. 136, 140 393, 407, 409, 426, 450, 470
Raka, 145 - rusko-finski, 163
Rat, 197-200, 205, 208, 213, 215-6, 222-4, - rusko-japanski, 270
227-46, 249-51, 253-5, 260, 264 - trei svjetski, 270
Rat i mir, 172, 188, 206, 215, 223, 238, 243-4, -tridesetogodinji, 217
248, 254, 260-1, 264-71 -vijetnamski, 287
Rat protiv rata, 249 - apsolutni (neogranieni, savreni), 229, 230,
RATHENAU, Walther, 279 240, 248, 260
Ratna zlodjela, 71, 89, 91, 102, 211-2, 240-2, - bratoubilaki, 83-4
287, 294, 383-8 - gerilski, 82
- u ranijoj povijesti, 132, 210, 383 -graanski, 82, 3, 108, 166, 218, 223, 247, 285
-faistiko-nacistika, 287, 315, 373 - hladni, 270
-staljinistika, 161 - imperijalistiki, 223, 247
- ustaka, 20, 35, 71, 80, 81, 85-6, 89-90, 94, - lokalni, 270
96, 107, 117-8. 312-6,326,331, 337,341.344, -nacionalno-oslobodilaki, 219, 249, 251, 278
352, 374, 377, 380, 388, 402, 409, 411, 446, - narodni, 223, 230
453 - nuklearni, 270
- etnika, 35, 82, 101, 107, 116, 312-6, 326, -ogranieni, 229
330, 337' 341, 446, 453 -osvajaki, 198-9, 251, 260
-u suvremenoj povijesti, 159-67 -partizanski, 30, 230, 249, 312
Ratne rtve, 10-6, 19, 22, 53-7,71-2, 81-4,88-9, - revolucionarni, 249, 251
92-3. 97-78, 109. 111, 117-8, 122. 124. 252, -sveti, 128, 130, 135, 172-3, 177
288, 309-27, 334-5, 341. 344, 350, 353, 365, - vjerski, 135-6, 201, 206, 216, 223, 231, 241,
368, 465 299, 312. 337, 398, 409
-hrvatske, 18, 55, 94, 103-4, 326, 331-2, 371-2, RATZEL, Friedrich, 260
465 Razmjena puanstva izmeu Grke i Turske,
- romske (ciganske), 94 146-7
- SFRJ. 20-3, 67, 91-2, 94-100, 309-10, 323, REAGAN, Ronald, 269
327-38, 342, 365, 372, 465-6 REE, Paul, 282
- srpske, 15, 18, 21, 97-8, 101, 120, 313, 321-2, Regensburg, 142
353, 370-2, 465 REITLINGER, Gerald, 156
- idovske, 94, 97 Religije, 197, 219
Ratne rtve i mitovi, 71, 80-112 -monoteizam, 133, 140, 177, 320
Ratni neprijatelji, 218-9, 229, 234, 239, 243, - politeizam, 132-3, 177
249, 352 REMARQUE, Erich Maria, 247
Ratni zarobljenici, 91, 104-10, 242, 274, 353 RENAN, Ernest, 255
Ratovi, 184,223,227,231,238,266,287,362 Renesansa, 79, 137-8, 202, 205-15
- ameriki za nezavisnost, 219, 245 Reparacije, 91, 327
- balkanski, 145, 270, 333, 392 Reparaciona komisija vlade FNRJ, 91, 342
- burski, 166, 232, 295 Repatrijacija, 105
- drugi svjetski, 15, 47, 50, 93, 97, 105-6, 109, Reporter, 13
114. 121-4, 147, 149, 151. 153, 158, 160-6, Revanizam, 19, 35, 432
268-71. 282, 285, 287-8,292. 294, 326, 333-4, Revolucija, 206, 223, 251, 258, 297-8, 427-8,
341-2. 347, 366, 374, 388-90, 395-6, 399, 408, 477
415. 429, 438, 460, 462, 464-6, 472 -boljevika (oktobarska), 143, 146, 167, 253,
-europsko-turski, 242 257, 260. 270, 281, 285, 295, 298-9, 400,
-francusko-njemaki, 144, 228 425-7,444. 446, 461
-griO, 227 - engleska, 296
-hrvatsko-turski, 212 -francuska, 167, 218, 219-24, 227, 231, 267,
- indijsko-pakistanski, 165 295-6, 419
soo KAZALO
- graansko-demokratska (februarska), 253, 281-2, 285, 298, 300, 362, 420, 423, 461, 470
295 RUSSELL, Bertrand, 367, 390
- kineska, 270 Russellov sud, 15, 367, 388, 390-1
-komunistika, 258 RUINOVI, Nikola, 401-2
- maarska, 166, 298
- ruska, 286, 298
- socijalistika, 117, 281, 290, 295, 327, 420,
430
- 1848 - 255, 357 Sabra, 159
Revolucionarni radniki pokret, 354, 362 SACHS, Maurice, 279
Revolucionarni teror, 264, 295-300 SAD (Sjedinjene Amerike Drave), 81, 84-5,
Revolucionarno-demokratski pokret, 427 88-9, 108-9, 146, 151-2, 155, 162, 246, 256,
Rezervati - v. ograniena podruja 280, 285, 287, 291, 314, 329, 335, 407, 423
RIBAR, Ivan, 365, 444, 449 Sagunani, 199
RIBBENTROP, Joachim, 152 Sahara, 187
Ribla, 131 SAINT-PIERRE (abb~ de), 245-6
RICARDO, David, 276, 279 Sajmi!te (logor), 91, 322
RICHARD Lavljega Srca, 135, 242 Salamina, 179-80
Rijeka, 40, 213, 256, 448 SALOMON, 79, 207
RIKOV, Aleksej I., 281, 283 SALUSTIJE KRISPO, Gaj, 198, 212
Rim, 49, 69, 87, 136, 185, 189, 191, 193-6, 199, SAMARDI, Radovan, 369
200, 206, 208-9, 219, 253, 321, 376, 385, 391, Samarija, 160
394, 472 Samobor, 102, 411
Rimljani, 146, 188-93, 198-9, 237 Samoodreenje naroda, 354-5, 428, 439, 440-1,
Rimsko Carstvo, 133, 135, 140, 149, 188, 190, 447, 449-61, 478-9
194, 198-9, 253, 255, Samoodranje, 241, 437
290, 305 Samos, 180
RITIG, Svetozar, 409, 429, 430 Samostalna demokratska stranka (SDS), 84,
RIZMAN, Rudolf, 389-90 440, 452
Rio de Janeiro, 85 Samostalna kmeka stranka, 436
ROBERTS, John, 166 Samoupravljanje, 61, 73, 297
ROBERTSON, Brian, 108 SAMSON, 174
ROBESPIERRE, Maximilien, 218, 296 Sandak, 85, 313, 372, 478
Robovi, 221 SANTINI, Edo, 32
ROLLAND, Romain, 263, 265-6, 268, 271 SANU (Srpska akademija nauka i umetnosti),
Romani, 358 313, 365, 367-9
Romantizam, 149, 202 Saraceni, 138, 141
Romi, 86, 89, 91, 101, 157, 291, 316, 319, 321, Sarajevo, 102, 119, 316, 378, 406, 431
331, 339-40, 344, 346, 379, 384-5, 407, 465 SARGENT, Orme, 87
RONCALU, Angelo, 381, - v. Ivan XXIII SARI, Jure, 69
ROOSEVELT, Theodore, 152, 162 Sarmati, 193
Ropstvo, 247 SARTRE, Jean Paul, 267, 273, 283-4, 288,
ROSANDI, Mimo, 325 290-3, 327, 367, 390
ROSENBERG, Alfred, 149, 151-2, 258, 261 SASIN, Antun, 214
ROSENFELD, L.B.- v. Kamenjev, Lev Bori- Sasuan, 146
sovi Sava, r., 81, 86, 326
ROlHSCHILD (meunarodna bankarska obi- SAVA (sv.), 112, 431
telj), 275, 279-80 Savez balkanskih naroda, 461
ROlHSCHILD, Nathaniel, 276 Savez europskih drava, 245-6
ROUSSEAU, Jean-Jacques, 219-20, 246, 273 Savez komunista Hrvatske (v.i KSH, KPH),
RUDE, Fran~is, 267 36, 39, 41, 44, 46, 55-9, 62, 75, 98, 125, 328
Rudo, 312 Savez naroda, 246
RUKA VINA, Ivan, 32-3, 37-8, 56, 62, 65-6, saveznici, 105-9, 152, 154, 341
117 SCHELER, Max, 223, 239-40
Rumunji, 339, 399, 403 SCHERING, Walter Malmsten, 260
Rumunjska, 143, 145, 163, 165, 390 SCHILLER, Friedrich, 266, 278
Rusi, 103, 108, 145, 161, 251, 300, 339, 367, SCHILTBERGER (sud.krifarskog rata), 110
403 SCHLEGEL, Friedrich, 231
Rusi-Vlasovci, 105-6 SCHMITT, Carl. 183, 203, 217-9, 228, 230,
Rusija, 122, 143-6, 161, 238, 253-4, 260, 262, 249, 258, 262, 268
KAZALO 501
SCHMITTHENNER, Paul, 240 Slovaka, 143, 154, 396, 435

SCHNEE, Heinrich, 280 Slovenci, 38, 82, 88, 91, 105, 108-9, 321, 331,
SCHOLEM, Gershom, 277-8 339-40, 356, 368, 392-4, 415, 423, 432, 447,
SCHOLL, Hans i Inge, 394 451, 454, 461, 468, 475
SCHOPENHAUER, Arthur, ll, 233 Slovenija, 30, 34, 109, 115-6, 120-1, 313, 331-2,
SCHRAML, Franz, 104 336, 338,340,372,409,414,426,428,436-7,
SCHRODER, Ludwig v., 80 442-6, 459, 465, 475-6
SCHULER, Alfred, 286 Slovenska puka stranka, 429, 436
SCHULZE, H., 294 Slovenski domobrani, 103, 105, 109
SCHUMACHER, Rupert, 260 Slovensko narodno vijee, 436-8
SCHUMANN, Robert, 279 Slunj, 403
SCIPION, Publije Kornelije, 189, 199, 237 SMAILAGI, Nerkez, 178, 183, 185, 189, 194,
SCOTI, T. Patrick, 103, 105, 107 197, 202-3, 217, 219-20, 223, 228, 232, 296
SEKULI, Milo!, 79-80, 82, 84, 88 Smirna, 194
SEKULI, Nikola, 353 Smolensk, 161
SELIGMANN (bankarska obitelj), 280 Sobibor, 149, 157
SELIM Il, 210 Socijaldemokracija, 281
SELIMOVI, Me!a, 75, 267 Socijaldemokrati, 122, 285, 299
Seljakodemokratska koalicija (SOK), 440, 452 Socijalizam - komunizam, 10, 12-3, 68-9, 87,
SENEKA, Lucije Anej, 191, 2, 196, 290 119-21, 132, 237, 247, 250-1, 254-9, 281-3,
Seneka, 245 286, 291, 297, 299-300, 354, 359, 388, 393,
Senjske rtve, 82, 371 409, 416, 420-1, 446, 450, 456, 459, 462, 466,
Separatizam, 13, 46, 353, 419-62, 474 468, 473
SERVATZY, Vjekoslav, 104 SOEBERG, 195
SETON-WATSON, Hugh, 98 SOFOKLO, 179-80, 266
SHAKESPEARE, William, 9, 21, 75, 266, 269, SOKOLOVI, Mehmed-paa, 210
274-5 SOKRAT, 63, 96, 126, 179, 181-2, 192, 405
Shangaj, 151 Solferin, 247
SHARON, Aron, 159, 304 SOLON, 75, 179
~~~J~~ICIN, lsajevi,
SHAW, George Bernard, 266
SHYLOCK, 274-6, 294 Aleksandr 106, 300
Sibinjske rtve, 82.371 SPAHO, Mehmed, 475
Sibir, 262, 281, 318-9, 353 Sparta, 180-1
SICHROWSKY, 294 Spartanci, 219
SIDKIJA, 131 SPENCER, Herbert, 276
Siget, 210 SPENGLER, Oswald, 237-8, 258, 264, 286
Sikti, 166 Spiegel, 119
SIMEUNOVI, Vladimir, 131 Spor oko sloma Jugoslavije i NOR-a, 31-5, 67,
SIMI, Sima, 123 81, 421-9
SIMOVI, Du~an, 81, 83 SPIEGELBERG, Moritz, 278
Sinajski savez, 130 SPINOZA, Baruch de, 217, 284
Singalezi, 166 Split, 40-1, 211
Sirija, 155, 193-4 Srbi, 15, 51, 67, 81-102, 108, 111, 115-6, 125,
Sisak, 100, 435, 443 310-22, 331, 337-48, 340-8, 352-85, 389-406,
Sjedinjene drave Europe, 304 410, 414-5, 425-8, 431-2, 438, 443-7, 451-4,
Sjeverna Afrika 135, 256 460, 465, 470, 476
Skandinavija, 151, 480 Srbija, 34,80-8,91, 97, 104, 115, 126, 145, 154,
SKJ (Savez komunista Jugoslavije, v.i KPJ), 312-9, 330-7, 340, 348, 356, 358, 360, 363-4,
29, 37-8, 46, 56-8, 61, 72-3, 75, 368, 390 372-3, 385, 392, 399, 402-3, 409-10, 413-5,
SKOILI, Joa, 26 426, 429-35,442-6, 459, 461-2,465,468,470,
Skoplje, 36, 354 475, 478
Slano, 100 - Kneevina, 356
SLANSKI, Rudolf, 282 -Kraljevina, 393, 427, 471
Slavonija, 67, 84, 102, 143, 315, 353, 360, 362, -SRS, 474
407, 414 Srbobran, 361-4, 369
Slavonska Poega, 100 SREKOVI, M., 407
SLIJEPEVI, Pero, 80 Srednji istok, 86, 133, 146-7, 155,185, 193, 262
Sloboda, 217-20,224,232,235,246,354,382-3, Srednji vijek, 299
386, 426-7, 440-1, 445-51, 455 Sredozemlje, 199, 480
Slovaci, 339 Sredozemno more, 51
502 KAZALO
Sri Lanka, 166 SULA, Kornelije Lucije, 200

Srijem, 313, 400, 407, 409, 478 SULEJMAN (sultan), 210
Srijemski Karlovci, 374 SULZBERGER, Cyrus L., 405-6, 410
Srpska samostalna stranka, 364, 451
Srpska zemljoradnika stranka, 80 ~:m'~~v~~~- 11 si/o, 25, 114
Srpski socijalisti, 461 SUPILO, Frano, 82, 410, 470
SRUK, Tomo, 381 . Sutjeska, 117, 443
SSRNH (Socijalistiki savez radnog naroda Hr- SUTLI, Vanja, 228
vatske), 55, 58-9, 75, 98 Sutorina, 478--9
SSRNJ (Socijalistiki savez radnog naroda Ju- SUTTNER, Bertha, 246
goslavije), 75 Svenska Dagbladet, 13
SSSR, 60, 106, 146, 155, 161-6,281-2,340,367, Sveta zemlja, 135, 141
390, 394, 396, 420, 423, 433, 435, 442, 458 Sveli grob 141
St.Lawrence, 245 Sveto pismo, 239
STAHL, Friedrich Julius (Joel Joelsohn), 279 Svijet, 13
STAJI, J., 374 SZOENI, Tibor, 282
STAUIN, Josip Visarionovi, 49, 53, 106,
161-2, 166, 229, 252, 270, 281-2, 290, 295,
297. 300. 318. 398, 425. 479
Swliini7am. ll--L ~2-~- 50. 61. M. 72. 75.
162-5. 271. 281. 283. 292. 297-8, 300. 3HM,
-12-1-5. 476 abac 326
STAMBOLI, Petar, 420 AMALOVI, Gustav, 274
STANI, Nik!a, 114 ARI, Ivan, 406, 408
STANISAVUEVI, Dane, 356 ARINJ, Hrvoje, 39
STANII, Bajo, 373 AI, Jeflo, 16-22, 25-37, 40, 54, 65, 75, 79,
STANKOVI Vladimir, 405
STANOJEVI, Branimir, 100-1, 357
~1-~~: ~:.i>!!\~22-6, 345
Stara Gradi!ka, 92, 95, 99, 100, 126, 316, 322, UKANEC, Dragutin, 38-9, 45, 62
342, 368, 381 EGEDIN, Petar, 18, 42, 267, 271, 274, 351,
STARC, Martin, 436 418-9
STAREVI, Ante, 76, 354-8, 364, 369, 391, EHOVI, erif, 37, 45, 354
ENOA, August, 274
ST~~VI~8Mile, 356 ENTIJA, Josip, 58, 438
EPER, Franjo, 379
Stari zavjet - v. Biblija
Starobielsk, 161 estosijeanjska (lestojanuanka) diktatura, 14,
STEINER, Max, 279,283 21, 70, 82, 358, 363, 369, 370, 413, 423, 429,
STEINHARDT, Laurence, 155 442, 452, 468-71
STEINMETZ. S.R., 240-2, 248
STEPINAC, Alojzije, 82, 85-6, 89, 94, 165, ~:~IiJ~~~~J:ik~-3~ 117 ' 375
326, 333, 353, 357' 370, 377-86, 387-91, 394, IMRAK, Janko, 406
397' 400-6, 409-7' 422 INKO, Ervin, 43
STEWART-SMITH, 300 iroki brijeg, 73, 401
STIPETI, Vladimir, 333-4, kotska, 218, 252
STOCKER, Adolf, 285 OKEVI, Josip, 399
STOCKTON- v. MACMJLLAN, Harold OSTAKOVI, Dmitrij D., 267
Stoicizam, 187-8, 191, 193, 212 ovinizam, 65, 84, 88, 378, 409-10, 459
STOJADINOVI, Milan, 378, 393, 472, 475 panjolci, 266, 202, 227, 395
STOJANOVI, Nikola, 357, 364-5, 375-7, panjolska, 141-4, 149, 209, 2!8, 252, 262, 265,
390-1, 408, 413, 421, 456 274, 277, 391, 395
STOJANOVI, Nikola, 453 ~~:tL~~- ~e~:-~2o66, 71, 73, 75, 98
STOPAR, Vlado, 38-9
Strasbourg, 142 UBAI, Ivan, 85, 442, 444
STRAUSS, Franz Joseph, 294-5 UFFLAY, Milan, 82, 370, 474
S~?.S~AYER, Josip Juraj, 15, 364, 369, umadija, 86
UMENKOVI, Ilija, 86
STIJART (kralj), 375 UTEJ, Juraj, 125
STIJRMER, M., 294 vedska, 74, 167, 218
Stuttgart, 280 vicarci. 202
SUBNOR, 54-6, 310, 315, 329, 331-2, 344, 466 vicanka, 139, 141, 154, 161, 206, 272, 321
KAZALO 503
Taal el Zaatar (logor), 159 TRAJAN (car), 146

TACIT, Kornelije, 192-3, 212 Trakija, 145, 147, 181
TADI, Ljubomir, 438-9, 458-9 Trans-Fly-Papua, 240
TAFRA, Mate, 61-2 TRAPE, A., 199
TAINE, Hippolyte, ll Trbovlje, 436
Talijani. 86, 88, 90, 109, 145, 311, 313, 315, TREBITSCH, Arthur, 279, 283
3:N. 373. 3RI. 3R5. 460 Treblinka, 149, 157
Trei Reich, 80, 97, 149-50, 153, 156, 258, 261,
T ALLEYRAND-PERIGORD. Charles Mau- 288, 373
rice de, 383 TREITSCHKE, Heindrich Gotthard v., 231-2,
TAMERLAN (Timur), 86 259
Tanaini, 242 TRIPALO, Miko, 13, 69
TANJUG, 73-5, 95, 100, 389 TRIVUNI, Radovan, 123-6, 143
Taoizam, 304 TROCKI, Lav Davidovi, (L.Bronstein), 281,
TARDINI, Domenico, 394 283, 290, 298-9
T ASI, Gjorgje, 329, 334-5 Trogir, 211
i~~~~ci~~a~~d~~l~v, 108 Troja, 178
Trojni pakt, 354, 396, 437
Teba, 185 Trojni savez, 286
Teharje, 109 Trst, 431
Ttlegram. 43 TRUMBI, Ante, 82, 376, 408, 428, 451, 470
TENG HSIAO-PING, 297-8 TUCHMAN, Barbara, 109, 137, 143, 309
TEOCflST (rum. patrijarh), 165 TUCOVI, Dimitrije, 145, 420, 461
TEODOZJJE, 196 TUMAN, Ankica, 65
TERENC'IJE. Afer Publije. 79 Tllf1MAN. Franjo, 9-23, 25-64, 67-8, 72-4, 99,
;_:- 1-1-1-5. 147. Hl3. 17fl. IRO. HB. 191.
TERZIC, Velimir 12, 15, 20, 26-7, 30-1, 37, 2u2-5, 215.217. 2llJ-24. 228.230.232.237-8.
45-6, 79, 95-8, 114, 126, 340, 353-6, 368-9, 240,249,252,258,260,264,266-7,273,287.
406, 408, 418, 421-2, 434, 442, 466 326,328,337,346,429,437,443,445,449,451-2
Teze o genocidnosti hrvatstva, 9, 10, 349-75, 461-2,47%
395. 465-7. 480 l uJill,llh'' 'lill. ~"' 76. 92, 95
THALHEIMER, August, 283 TUKIDID. 111.240
THURNW ALD, Richard, 240 Tunis, 287
THUZ, Ivan, 209 Turci, 102, 111, 143, 145-7, 209-14, 274, 278,
TIJARDOVI, Ivo, 473 339, 358, 378, 392, 409
TITO, Josip BROZ, 10, 13, 15, 17, 20, 27, Turkestan, 251
34-6, 41, 43, 46, 55-8, 61-2, 68, 72-3, 93, 108, Turska, 144, 146-7, 210, 381, 390, 461, 478
120-1, 125, 297, 311-4, 321, 328, 345, 369, Tuskarora, 245
388, 401, 405, 433-6, 421, 442-9, 453, 458, TWIST, Oliver, 275
469, 473-4, 476, 480
Titoizam, 50, 282, 480
TOCQUEVILLE, Alexis Clerel de, 267
TODOROVI, Mijalko, 420
TOGLIATI1, Palm.iro, 458 OBERWEG, Friedrich, 207
TOLSTOJ, Lev Nikolajevi, 266, 268 UDB-a (Uprava dravne bezbednosti), 323
TOLSTOY, Nikolai, 105-7, 162 Uganda, 151
TOMA AKVINSKI, 201 Ugarska, 143, 209-10, 360, 362
TOMAC, Petar, 32, 230 UJEVI, Tin, 127, 267, 419, 474
TOMAEVI, Jozo, 85, 314, 372-3 Ukrajinci, 105-6, 293, 339, 367, 399, 403
Tornim, (Constanca), 191 UNAMUNO, Miguel de, 301
TOMUENOVI, Josip, 325 Unitarizam, 10, 14, 25, 40, 42, 46, 69, 70, 72,
TOMSKI, Mihail P. (M.P.Jefremov), 281,283 85, 425, 427, 430, 453, 456, 459, 461, 468,
Torijevska stranka, 276 470, 475
TORIS, Joe, 159 United Press, 405
TOI, Desimir, 335 Ural, 260
Totalitarizam, ll, 22, 61, 87, 232, 236, 256, URIS, Leon, 293
292, 350 USA- v. SAD
Tours, 268 Ustae, 12, 19, 37, 67, 82-3, 95, 105, 108-9,
TOYNBEE, Arnold J., 303, 420 125-6, 311-21, 353, 355, 366, 369, 371-2, 375,
Traani, 358 379, 385, 397-400, 402, 408, 413, 415, 434,
504 KAZALO
46(), 471 VILIM l, Osvaja, 201

- emigracija, 13, 64, 123, 371
-pokret, 12, 35, 70, 72, 115-6, 124, 323, 343-4, ~~~~~~!~k:~ ~lO
373-5, 381-2, 389, 398, 403, 406-9, 432, 445, VINA VER, Vuk, 354
466 Vindobona (Be), 194
-vladavina, 21, 82, 372, 374, 380, 382-3, 387-8, Vis,414
411-2, 434-5, 465, 472 VISCONTI, Bemabo, 1311-9
Ustav, 13, 120, 296, 428, 439, 452-4, 456, 458, VISCONTI, Galeazzo, 138
461, 469 Vilnua, 175
Ustavna reforma, 27, 474 Vitelki vojniki stale, 137-9
Ustavni poredak, 300, 426, 469, 479 VITEZ, Ivan, 209
U!as, 175 VITEZOVI (Ritter), Pavao, 214
Utopija, 245-6, 250, 453 Vjeni mir, 243-8
Utrecht, 245 Vjenke sekte:
UYLENSPIEGEL, Thy! (Eulenspiegel, Tili), - kvekeri, 245, 410
265 - menoniti, 245
Vjerski prijelazi:
-prevoenje katolika na pravoslavlje, 165,
414-5
- pokatolianje pravoslavaca, 88, 165, 369, 372,
VAJS, Kalman, 52-3 377-9, 389, 395, 397-8, 400-3, 406-7, 414-5
Vaju, !75 Vjesnik, 39, 45, 59, 100, 119, 352-4, 371, 430
Vandali, 193 VLAH, Romeo, 320
Varadin, 40 Vlasi, 339, 358, 360, 399
V ARNA VA, 413 Vlast:
Varava, 49, 69, 152, 282 - duhovna, 263
Varuna, 175 - svjetovna, 263
VASI, Dragi!a, 372, 445, 474 VMRO (makedonski nacionalno-revolucio-
VASIL!, Kvirin, 290 narni pokret), 407
VASIL!, Mate, 325 VOGELNIK, DoHe, 329-30, 334-5
V ASIUEVI, Prvoalav, 473 VOllNOVI, A., 91
VASTOKAS, Ron, 106 Vojna enciklopedija, 32-5, 54, 92
Vatikan, !5, 94, !20, !23, 363, 365, 377-8!, Vojna Krajina, 358-9
385, 388-90, 392-6, 4012, 405, 407, 409-11, Vojno delo, 28
414-7, 422-4, 431, 469 Vojno historijski institut, 26, 31, 35, 368
VATIEL, Emmerich, 215 Vojska, 208, 215
VECCHIO, Giorgio del, 231 - francuska, 145, 427
Velernji list, 58 -grka, 147
Veda, 175 -hrvatska, 212, 351, 374
Velebit, 97, 100 -jugoslavenska, 314
Velika Britanija,108, 162,314,407,423-4,462 - njemaka, 160, 437
Veliko Trgovi!e, 22 - pruska, 145, 228
Velikorusizam, 165 -ruska, 228
Velikosrpski hegemonizam, 15, 116, 120, 378, - srpska, 145, 427
423-31, 439-41, 447-50, 454-6, 468 - turska, 147
VELIMIROVI, Nikolaj, 370 Vojskovoe, 212, 222, 2211-9
VENERA,188 Vojvoda od Braunschweiga, 223-4
VERDI, Giuseppe, 266 Vojvodina, 102, 107, 331, 336, 338, 340, 399,
VERGILUE MARON, Publije, 198, 266 414
Versailleski europski poredak, 115, 149, 254, VOKI, Ante, 345
VOLTAIRE, Fran\X)is M.A., 220, 246
VE~':i.~6~~.4iiauro, 214 VRANI, Antun, 209-11
VIDAKOVI, Marko, 403-4
VIDMAR, Joaip, 438 ~~vf.2~adimir, 212
VIDOVI, Mirko, 103 VRBAN, Ante, 324-5
Vijetnam, 287, 420, 466 Vrbas, 360, 362
VIKTORIA (engleska), 276 Vrginmost, 411
Viktring, 105, 109 VRHOVEC, Josip, 75, 98
VILAR, Piene, 112-3 Vrhovni ltab NOV i PO Jugoslavije, 311, 444,
VILDER, Veeslav, 357 446
KAZALO 505
Vu~dol, 81 Zajednica, 248
~~f~~~-~=~~~4ls 29 - dravna, 187, 213, 224, 440, 470, 477

- etnii!ka, 187, 242
VUKOBRATOVI, Miomir, 369 -jugoslavenska, 9, 10, 12, 15, 19, 21, 23, 31,
VUKOV COLI, Draen, 293 53, 61, 115, 118, 428, 438, 444, 449-52, 474,
VUTUC, Mirko, 381 478
- narodna, 71, 224-5
- zapadno-europska, 304
ZALOKAR, Alojz, 436
ZAPOUA, Ivan, 209-10
WAGNER, Karlo, 381, 435 ZAVNOBiH, 449
WAGNER, Richard, 236, 266, 274 ZAVNO Crne Gore i Boke, 449
WALDIIEIM, Kurt, 160, 367 ZAVNOH, 21, 35, 443, 448-50, 473
WARNER, William Uoyd, 240-1 Zavod za statistiku:
Washington, 81, 155, 159, 237, 269, 462 -republiki (SRH), 25, 54-6, 67, 315-6, 332
WEDGWOOD, C.H., 240 -savezni (SFRJ), 20, 25, 48, 310, 329
WE!n.ER, H. U., 113, 294 ZEC, Stevan, 98
WEININGER, Otto, 279, 283 Zemun, 100, 342
WEIZMANN, Chaim, 155, 159 ZENON, 187
WELTMAN dr., 381 ZEUS,178
WER1HEIMER (bankanka obitelj), 280 ZINOVJEV, Grigorij (Hirsch Apfelbaum),
WEULE, Karl, 240 281, 283
WIENER, 320 Zloin, 12, 213, 264, 383, 386, 446
WIESEL, EHe, 148 Zlodjela pobjednika, 110, 210, 224, 241, 242
WILDE, Oscar, 276 Znanstvene spoznaje, 327-349
WILHELM U. Hohenzollem, 258, 268 ZOGOVI, Radovan, 313
WILLIAMS, Frankwood Earl, 240-1 ZORANI, Petar, 214
WILLOUGHBY, Charles A., 102 ZRINSKI, Nikola, 210, 214
WU.SON, Thomas Woodrow, 427 ZRINSKI, Petar, 214, 362
WINKLER, H.A., 294 ZWEIG, Stefan, 88, 121-2, 145, 268, 419
WITKOVSKI, F.E. -v. Harden, Maksimilian
Worms, 142
akerija, 137-8
Yangtze, 237
~!.~~~713, 58-9, 67, 448
York, 142 enevski sporazum, 82
idovi, 82, 91, 94, 97, 121, 135-6, 139-43,
148-62, 195, 206, 208, 218, 242, 259, 261,
271-93, 303, 316-21, 331, 339, 342, 344, 346,
Zadar, 40, 135, 212, 448 i~:~~z~~r!:kis;;.::~.st.:.2if7

465
ZAFRANOVI, Lordan, 72, 87, 124, 126 IGI, Rade, 116, 393
Zagreb, 27, 33, 37, 54-5, 58, 74, 87, 91, 102, IGMUND (kralj), 110, 210
116, 274, 312-5, 318, 321, 332, 354, 364, IVKOVI, Petar, 70, 429
367-8, 385, 400, 403-4, 406, 428-31, 434-5, IVOJINOVI, Dragoljub, 389, 398, 406-10,
441, 452, 461, 475 413, 418, 421, 423
ZAJEC, Marijan, 436 UJOVI, Sreten, 420
SADRAJ
Dio prvi
POVIJEST I IVOTNA SUDBA
I. U ORISU JASENOVAKOG MITA l TEZA O GENOCIDNOSTI

HRVATSTVA .......................................................................... 9
ll. O ERI TUMANOVTINE ILl OTKADA l O EMU JE SPOR .. .. .. .. .. .. .. . 25
l. U sukobu s dogmatsko unitaristikim nagnuima na
strategijskom podruju narodne obrane .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .... .. .... 25
2. U viru kljunog spora oko sloma monarhistike Jugoslavije i
Hrvatske u NOR-u .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .... .. .. .. .. .. ...... .. .. . 31
3. U procjepu politikog voluntarizma i znanstvenog
nastojanja .. .. .. .. .. . .. .. .. .. . .. .. .. .. . . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 36
4. U rvnju obrauna dogmatskih snaga
s demokratsko-progresivnim strujama .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 60
Dio drugi
POVIJEST KAO ZLOINIDBA I MITSKA PRIIMBA
I. O HISTORIJATU UMNOABA RATNIH RTAVA l STVARANJA

lASENOVAKOG MITA IBLEIBURKOG MITA........................... 79
ll. TRAGOVIMA POVIJESNE (PRE)OZBILJNOSTI l NERAZBORITOSTI .. .. .. .. 113
l. Pri-inidbe mitomanske pri-povijesti .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 113
2. O ratnim i genocidnim zlodjelima u ranijoj povijesti .. .. .. .. .. .. .. . 128
3. U sjeni holokausta .. .. .. .. .. .. .. .. .. .... .. .... .. .... .. .. .. .... .. .. .. .... .. 147
4. Svedobna sveudiljnost genocidne inidbe .. .. .. .. .... .. .. .. .. .. .. .. .. .. 158
Dio trei
FILOZOFIJA I POVIJESNO ZLO
I. PRAZDVAJANJA LJUDSKOG UMA NAD BIVSTVOM

NASILJA ............................................................................... 171
l. U mitologijsko-religijskom mudroslovlju .. .. .. .. .. .... .. .. .... .. .. .. .. . 171
2. U antikom filozofskom umovanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 177
3. U kranskoj skolastici ................................................... ... 194
II. PROMISUANJE SMISLA NEIZBJEIVA ZLA . . .. . .. . . . . . . .. . .. . . . . .. . .. . .. . .. . . . 205
4. U humanistiko-renesansnom povijesno-misaonom grati u . .. . . .. . 205
5. Na putovima racionalizma ................ ................................. 215
6. U razboru prosvjetiteljskom . . .. . .. .. . .. . . . . . . . . . . . .. . .. . . . .. . . . . .. . . . .... . 219
7. U obzmju europske klasike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221
III. OSMISUAVANJE SVRHOVITOSTI I BESCIUNOSTI SILE ...................... 231
8. Na inaitu suglasja i opreka s filozofskim nasljeem .............. 231
9. U domiljanju pacifistikom
i marksistikom .............. :.......... 243
10. U faistiko-nacistikom procijepu volje i raz-uma . .. . .. .. . . . . . . . . . 253
ll. U suvremenom promiljanju svevremenskoga bezgranija
zlosilja ................................................. :. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263
12. U razdvojbi - zdvojnosti . .. . . . . . ... . . .. . . . . . .. . . . . . .. .. . . . . . . .. .. . . . .. . . . . . 289
Dio etvrti
POVIJESNE INJENICE I NEZNANSTVENE TEORIJE
I. IZOPAKA POVUESNOZNANSTVENIH CINJENICA . . . . . . . . . . .. .. .. . . . .. . . .. . .. 309

l. O vjerodostojnosti izvora i svjedoanstava o ratnim
rtvama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 309
2. O dosadanjim znanstvenim spoznajama . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . .. .. . ... .. 327
II. MITSKA PODLOGA TEORIJA O GENOCIDNOSTI HRVATSlVA ............. 351
3. Od mita do teorija o genocidnosti svakog hrvatstva ... ............ 351
4. O povijesnoj krivnji katolike Crkve . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . 375
S. O prosudbama nacionalizma i separatizma hegemonizma i
federalizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 419
ZAGLAVAK
PRETPOSTAVKE ZA OZBIUENJE POVUESNE RAZBORITOSTI 463

KAZALO IMENA .. . . . . . . . .. . .. . . . . . . . .. . . .. . . .. .. .. . . . . . . . . . . . . . .. .. . . .. . . .. . . . . .. . . .. .. . 481
Franjo TudmJJn
BESPUA POVIJESNE ZBIUNOSTI
*
Izdava:Nakladni zavod Matice hrvatske
Zagreb, Ulica Matice hrvatske 2
Za izdavaa: Marija Peaki-Mikuljan
Tahniki urednik: Franjo Marili
Likovna oprema: Alfred Pal
Naklada: 5.000 primjeraka
ISBN 86-401-0042-X
Ti,ak: NISRO Prosvjeta, Bjelovar, Vladimia Nazora 15

Bespuca Povijesne Zbiljnosti - Franjo Tudman PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Bespuca Povijesne Zbiljnosti - Franjo Tudman PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

FRANJO TUMAN l BESPUA POVIJESNE ZBILJNOSTI

NAKLADNI ZAVOD MATICE HRVATSKE

Tisak: NISRO Prosvjeta, Bjelova'

NAKLADNI ZAVOD MATICE HRVATSKE

POVIJEST I IVOTNA SUDBA

Stara je i poznata spoznaja da u povijesti nema sluajnosti. I - u biti -

s naroitom otrinom prelamaju na historiografskom podruju. Da to nije nipo

Razlike u tumaenju povijesnih zbivanja nisu nikakva novost, niti osobi-

1 s-: Hook, The Hero in History (1965), 56.

Pitanje ratnih rtava uope, a posebno i naroito, jasenovakih, samo je

3 U Orijentacionom programu djelatnosti Instituta za historiju ranikog pokreta, Ito sam

monarhistike Jugoslavije i o pretpostavkima razvitka NOB-a u Hrvatskoj (1964); O op6m uvje-

kih proskripcija, a zatim ak i sudskih progonstava. Bilo je to najprije u vri-

podanici kralja Darija, zato dananji njihovi potomci ne bi predstavljali genet-

bavljenja s hrvatskim pitanjem kao tobonjim klerikalizmom ili ak ozloglae-

8 Intervju (Politika), Beograd, 57, 05.08.1983, 9.

Za tu iskrivljenu povijesnu svijest i zatrovanu atmosferu znakovito je da

12 A. Mileti, Koncentracioni logor Jasenovac 1941-1945: Dokumenta, 1,11; Narodna knjiga

U ))Predgovoru Miletievoj knjizi o Jasenovcu, Jefto aSi (general-pu-

15 A. Mileti, n.dj., l, 12.

Jasenovac pak zahtjeva da se o rtvi govori samo plemenito istinito, sa

18 Isto, 14 (potcrtavanja moja- F.T.).

Meutim, da nam i u tom pogledu privid esto prikriva bit, zato to je

nisu bili kadri nauiti da u njoj nita ne prolazi nekanjeno, pa u pomanjkanju

Koliko je godine 1941. u zemlji bilo takvih to se nisu vratili u srednjokol-

i u predsjedavanju njegovu Prvom zasjedanju, pa u radu treeg zasjedanja A V-

injenica, kako na primjeru Jasenovca tako i u svim drugim sluajevima, videi

Uostalom, besmrtni bogovi, ne znam,

l. U SUKOBU S DOGMATSKOUNITARISTIKIM NAGNUIMA

U svom prilogu o istraivanju genocida u Jasenovcu, J. ai iznenadio

30 Na!e terrre, nav.br., 1289.

Poimo, dakle, u eru tumanovtine i razmotrimo, makar letimino, u

33 Kraljev gardista u Titovim partizanima, Duga, Beograd, IX (XXXV), 245, 16-30.07.1983.

nje aieve ocjene jedan od najizrazitijih primjera. Drugo to proizlazi iz

publicista.) Meutim iz tabora suprotnih shvaanja pojavio se kritiki osvrt 37 ,

koncepcija openarodne obrane, nakon to je ozakonjena, postala je ope pri-

prema tome nije se radilo o kombi/laciji razliitih borbenih taktika, jer bi to

aje, za sve to je jo naprednije, jo slobodnije, jo ljudskije!. A da toga

2. U VIRU KUUNOG SPORA OKO SLOMA

A da u pozadini pohoda na tumanovtinu<< -juer i danas - nije toliko

pedije, zbog principijelnosti to je odbio (prvi) narueni tekst. A uz to bit e

44 Napomena redakcije VE uz lanak Hrvatska u NOR-u- kopija dopisa u mom posjedu.

mogao zakljuiti da bi u tekstu trebalo to mijenjati, kako je izvjestio na sa-

47 Moja zabiljeka u dosijeu Hrvatska u NOR.

sudjelovali u redakciji, dok u sluaju Makedonije, Slovenije i Srbije za to

- a na onom primjerku koji je bio u Vojno-historijskom institutu, i kojim

Gonjak) i CK SKH, pa ak i sam Vrhovni komandant i Predsjednik Tito, -

3- U PROCUEPU POLmKOG VOLUNTARIZMA

U ljeto 1961. zavrava se vojno razdoblje ere tumanovtine. Tada sam,

54 F. Tuman, Stvaranje socijalistike Jugoslavije, Zagreb, 1960, 337.

Stvarnost me je u to, naalost, vrlo brzo, i veoma surovo, temeljito razu-

s7 V. Bogdanov, O godini 1941. u Hrvatskoj (povodom Moraina referata na Kongresu

59Zabiljelka autora iz razgovora s generalom armije I. Rukavinom.

smo u Institutu- prema mom dogovoru s V. Bakariem i M. Cvetkoviem

62 IHRPH, primjedbe na Pregled istorije SKJ. Redakcija teksta: I. Babi, F. Bikar, D.

njavao je sloenim prilikama, posebno time to su u to vrijeme u beograd-

drugo zbog toga to je ba to posluilo kao povod pokretanja.nove hajke protiv

66 Ako me pamenje ne vara Frane Boko bio je tada Cvetkoviev ef Kabineta.

ogorenost, predlaui mi dopune za injenino pobijanje izvjetaja Komisije.

68 Pismene primjedbe Krlee u mojoj arhivi.

dau, E. inko, G. Krklec, D. Ivanievi, I. Donevi, i dr.) s kojima sam bio

mog jednoglasnog tajnog izbora u odjelu nije bilo formalnog kvoruma72

Budui da su se u mojem institutskom razdoblju, jamano, sluile sve one