PSIHIJATRIJA

Draen Begi:

PSIHOPATOLOGIJA
Medicinska naklada,
Zagreb, 2011.

Vasko Muaevi: PSIHIJATRIJA, Medicinska naklada, Zagreb, 1995.

***ulijano Ljubii: DUHOVNOST I PSIHIJATRIJA, Rijeka, 2009.

Stania Nikoli, Marijana Maranguni i suradnici: Djeja i adolescentna psihijatrija, Zagreb, 2004.

-------------

Normalna psiha nije samo odraz funkcije sredinjeg ivanog sustava nego cjelokupnog ovjekova
ustrojstva. Vana znaajka psihike normalnosti jest subjektivni osjeaj koji ima pojedinac o sebi i
okolina o njemu. Vaan preduvjet mentalnog zdravlja odrasle osobe jest njegova sposobnost za ljubav
i rad. Ovdje pod pojmom ljubav razumijevamo samopotovanje, kao i sposobnost za kvalitetne
odnose s drugima (Jeri).

Mentalno se zdravlje moe mjeriti pomou vie indikatora, kao to je osjeaj sebe (identitet) i vlastite
vrijednosti, zdravi odnosi s lanovima obitelji, skladni odnosi s vrnjacima, produktivnost u uenju i
radu, sposobnost noenja s vanjskim i unutranjim izazovima itd.

ETIOLOGIJA duevnih bolesti

Na poetku 3.tisuljea jo uvijek ne znamo to je uzrok nekog psihijatrijskog poremeaja (iznimka su
reaktivna stanja, postpartalna psihoza, PTSP). Predmnijevamo kako uoene promjene u biologiji
mozga, naslijee, interpersonalni odnosi, stres i ivotni dogaaji te niz drugih imbenika DJELUJU na
pojavu neke duevne bolesti. Ali nismo dokazali to konkretno UZROKUJE odreenu bolest. Iznimka su
poremeaji prilagodbe, odnosno postporoajna psihika stanja.

Duevni poremeaj moemo formulirati kao interakciju predisponirajuih i precipitirajuih imbenika s

osobnou pojedinca!

Predisponirajui imbenici (Muaevi: Psihijatrija): genetika, dob...

Precipitirajui imbenici (Muaevi: Psihijatrija): Meu precipitirajuim imbenicima vrlo je vana

uloga okoline, pri emu se pod okolinom treba razumijevati ne samo fiziko okruje, nego i
emocionalno okruje (rastave, enidbe, dobivanje djece, smrt bliske osobe...). Ostali precipitirajui
imbenici: lijekovi, kemikalije, neke infekcijske bolesti, traume (mogu dovesti do poremeaja
osobnosti), alkohol, sedativi, droge, neki industrijski toksini, gladovanje, prekomjerna deprivacija
sna...

1
1. GENETSKI IMBENICI (vana je obiteljska anamneza, utjecaj nasljea...)

2. BIOLOKI IMBENICI:
Neurotransmitori se dijele na:
- BIOGENI AMINI:
- noradrenalin (smanjen u depresiji, povien u maniji),
- dopamin (u pozitivnoj formi shizofrenije povean je dopamin u mezolimbikom sustavu, a u
negativnoj shizofreniji dopamin je smanjen u frontalnom korteksu openito, radi se o
smanjenoj aktivnosti tj.slabijoj prokrvljenosti i sporijem metabolizmu u frontalnom renju u
shizofreniji),
- serotonin (hormon sree) nastaje iz triptofana. Serotonin je snien u depresiji. Iz
serotonina nastaje melatonin (hormon spavanja) koji usklauje ciklus budnost-spavanje.
Kad se povea konc.serotonina, smanjuje se konc.melatonina i obratno.
- histamin neuroni koji stvaraju histamin nalaze se u hipotalamusu, a njihove se projekcije
ire prema talamusu, limbikom sustavu i korteksu.
- AMINOKISELINE:
- gama-amino-maslana kiselina (GABA) najvaniji je inhibitorni neurotransmitor u SS-u.
GABA receptor A je mjesto djelovanja benzodiazepina.
- glutamat je ekscitatorni neurotransmitor koji regulira prijenos dopamina i acetilkolina.
- aspartat,
- glicin
- ACETILKOLIN je ekscitatorno-inhibitorni neurotransmitor. Kolinergiki sustav ima 2 vrste
receptora: nikotinske (stimulacija dovodi do brzog prijenosa impulsa) i muskarinske (blokada
ovih receptora izaziva smetnje pamenja).
Neuromodulatori su tvari koje kontroliraju neurotransmisiju ali sami nisu transmitori. Najznaajniji
neuromodulatori su razliiti peptidi pronaeni u crijevnome tkivu (holecistokinin, gastrin,
neurotenzin, supstancije K i P), angiotenzin, inzulin, prolaktin, somatostatin, vazopresin, oksitocin,
opioidni peptidi (encefalini, endorfini) i faktori koje oslobaaju kortikotropin, tireotropin,
luteinizirajui hormon te mnogi drugi.

Psihoendokrinologija
Psihoneuroendokrinologija je znanstvena disciplina koja se bavi prouavanjem odnosa izmeu
sredinjeg ivanog sustava, ponaanja (mentalnih funkcija) i endokrinog sustava. Veza endokrinog
sustava i psihikih smetnji je sloena. Na os hipotalamus-hipofiza-endokrine lijezde utjee niz
neurotransmitora i hormona. S jedne strane neurotransmitorska neravnotea (koja se nalazi u podlozi
psihikih poremeaja) mijenjati funkciju te osi, a s druge strane, hormonalna je neravnotea izravno
povezana s nekim psihikim poremeajima. Neurohormoni (hipofizotropni hormoni) stimuliraju
stvaranje hormona. TRH omoguuje stvaranje TSH (tiroid stimulirajui hormon), CRF oslobaa ACTH
(adrenokortikotropni hormon), GnRH stimulira stvaranje LH i FSH. PIF regulira luenje prolaktina.

Psihoneuroimunologija (Muaevi: Psihijatrija)

Ovo je znanstvena disciplina koja se bavi prouavanjem odnosa izmeu sredinjeg ivanog sustava,
mentalnih funkcija (ponaanja) i imunolokog sustava. Psihiki su poremeaji udrueni s imunolokim
nedostatnostima, ali nije posve jasno jesu li te nedostatnosti posljedica ili etiologija nastanka
duevnih poremeaja.

3.PSIHODINAMSKI IMBENICI (odnos roditelja prema djetetu, emocionalna toplina roditelja, reakcije
roditelja, pretjerano zatitniki stav prema djetetu ili suprotno, indiferentan stav)

4. SOCIJALNI IMBENICI (kola, sportski ili neki drugi krug, susjedstvo, kvart...)

2
TUMAENJE NEKIH POREMEAJA
Fobije. Kod socijalne fobije osoba pretjerano usmjerava svoju panju na svoje tjelesne funkcije, ali i
na reakcije drugih ljudi. Osoba koja ima strah od visine bit e okupirana brigama o moguem padu i
katastrofalnim posljedicama. Iako su osobe s fobijama svjesne iracionalnosti svojih briga, ne mogu im
se suprotstaviti. Fobija se odrava zbog toga to osoba pobjegne iz situacije prije nego to se uvjeri
kako je rije o bezopasnom podraaju.
Osoba s generaliziranim anksioznim poremeajem pati od stalnih briga koje joj ne doputaju
smirivanje i oputanje. Ona je netolerantna na nesigurnost, ona eli stalno imati sve pod kontrolom.
Opsesivno-kompulzivni poremeaj proizlazi iz odreenih nefunkcionalnih misli koje navode osobu da
pogreno interpretira ili pretjerano naglasi vanost neeljenih nametljivih misli. Kad osoba daje
neprimjerenu vanost takvim mislima, one se pretvore u opsesije i mogu dovesti do kompulzija.
Posttraumatski stresni poremeaj razvija se kada osoba ne moe obraditi traumatski dogaaj i
prihvatiti ga u svoje ivotno iskustvo. Budui da je rije o ekstremnim dogaajima, sjeanja e dugo
biti vrlo iva, pobuivat e snane osjeaje i u pamenju e se stvoriti mrea informacija o opasnim
podraajima. Ta mrea informacija o opasnosti vrlo se lako aktivira te dolazi do nejasne percepcije to
je opasno, a to je sigurno. Zbog toga osoba ostaje stalno u stanju pojaanog opreza. Nastojei
smanjiti tjeskobu, osoba poinje izbjegavati svaki podraaj koji pobuuje takva stanja.
U depresiji, osoba zbog negativnih ivotnih dogaaja usvaja negativna vjerovanja. Takva negativna
vjerovanja dovode do negativnih stavova o sebi, budunosti i svijetu. Takva osoba sve gleda kroz
tamne naoale, bolje pamti negativne informacije, a pozitivne pamti kratko, manje detaljno i
openito. Osim toga, njihova negativna vjerovanja dovode do raznih kognitivnih iskrivljenja:
razmiljanje tipa sve ili nita (crno-bijelo), pretjerano generaliziranje, selektivno apstrahiranje
(izdvoji se samo 1 element neke situacije i na temelju njega se zakljuuje), umanjivanje nekih
injenica, uveavanje nekih drugih injenica, samookrivljavanje, neuspjenost (osoba vjeruje da je
nesposobna uiniti bilo to uspjeno). esto se spominju i teorija nauene bespomonosti (osjeaj
bespomonosti) te teorija beznaa (osjeaj da se pozitivni i eljeni ishod nee dogoditi).
Shizofrenija. Ovdje postoji gubitak normalne panje koji se oituje na 2 naina:
1.nesposobnost povezivanja znaajnih dogaaja i situacija.
2.stvaranje veza izmeu nebitnih dogaaja, uz istodobno privlaenje panje od strane nevanih
dogaaja i situacija. Bolesnik pridaje nerealna znaenja i pretjeranu vanost nekom dogaaju (osobito
se to vidi u paranoidnoj shizofreniji).
U shizofreniji je vana i nemogunost shvaanja miljenja drugih.
Psihosomatske bolesti su one u ijem nastajanju vanu ulogu ima psihika komponenta (ulkusne,
ulcerozne, kardiovaskularne i eerne bolesti, te arterijske hipertenzije, astme i psorijaze...). Praktiki
nema organskog sustava koji ne moe biti pogoen psihosomatskom boleu.

Komorbiditet je istovremeno pojavljivanje dviju ili vie bolesti.

Psihologijsko testiranje ima za cilj utvrditi razinu intelektualnog funkcioniranja, postojanje organske
podloge, znaajke linosti, mogunost prilagodbe, sposobnost za psihoterapijski angaman itd.

Id je nesvjesni dio linosti, koji postoji od roenja. Id je izvor i nosilac nagona.

Ego (ja) je svjesni dio linosti. To je sredite akcija, misli i elja. Ukljuuje svjesno miljenje, percepciju,
govor, uenje, pamenje, rasuivanje, motoriku i akciju. Ego se postupno razvija iz ida u drugih 6
mjeseci ivota, kao rezultat razvitka SS-a, stimulacije iz vanjskog svijeta i stjecanja iskustava.
Superego (nad ja) veim je dijelom nesvjestan, a manjim svjestan. Razvija se kroz tumaenja koja
dijete dobiva od roditelja (odnosno autoriteta openito). Kontrolira ego i tvori moralne standarde
(savjest).

3
PREVENCIJA DUEVNIH POREMEAJA (Muaevi: Psihijatrija):
1. PRIMARNA PREVENCIJA predstavlja borbu za promicanje zdravlja puanstva i pojedinca, ali i
spreavanje specifine bolesti:
- osigurati sigurnost, standard i zatitu pojedinca i skupine
- osigurati maksimalne slobode i prava pojedinca i skupine, koji ne naruavaju prava i slobode drugih
- sprijeiti nagle promjene u odnosu na obitelj i drutvo
- zatititi od bilo koje vrste eksploatacije, bilo pojedinca bilo skupinu
- maksimalno ouvati cjelovitost pojedinca, porodice i skupine
- pridravati se svih vidova vlastite i grupne afirmacije
- sprijeiti ruenje autoriteta, morala, etike i zakona, a posebno istine prihvaenih sustava vrijednosti
- poticati opi kulturni, intelektualni, etiki i socijalni napredak i blagostanje
- sprijeiti agresivnost i zlostavljanje.

2. SEKUNDARNA PREVENCIJA je skup postupaka i aktivnosti na ranom otkrivanju, dijagnosticiranju i

lijeenju psihikih poremeaja i bolesti.

3. TERCIJARNA PREVENCIJA podrazumijeva osposobljavanje bolesnika za to je mogue bolje socijalno

funkcioniranje nakon preboljele duevne bolesti (resocijalizacija, edukacija okoline i obitelji).

DIJAGNOZA:
4
Potrebno je da lijenik ouva svoj profesionalni identitet (osobito kod problema transfer
kontratransfer), da se iskreno zanima za probleme bolesnika, da ima visok stupanj tolerancije (osobito
prema agresiji), sposobnost da svlada strah, da bude strpljiv i suosjeajan. Treba biti sposoban
prihvatiti miljenja, etike principe i svjetonazore koji se ne slau s njegovim, biti spreman na
potekoe i na neuspjeh. Lijenik bi trebao izbjegavati komentare koji bi imali znaenje osude, kritike,
nevjerice i slino. Isto tako nije primjereno iskazivati pretjeranu brinost i ljubav za bolesnika i
nastojati mu pod svaku cijenu ugoditi. To neke bolesnike znade silno uplaiti. (Muaevi: Psihijatrija).

ANAMNEZA:
tijek trudnoe, poroaj, rano djetinjstvo (kad je progovorio, prohodao, kontrolirao sfinktere, da li je
iao u jaslice, vrti, tko ga je uvao...), predkolsko doba, susret sa kolom, kognitivni i motoriki razvoj
(itanje, pisanje, nespretnost, potekoe u uenju), adolescencija, vojska, emocionalni problemi,
odnos prema roditeljima, seksualnost, odrasla dob (profesija, mijenjanje radnih mjesta, prilagodba...),
socijalni ivot (prijatelji, krugovi u kojima se kree, odnos s vrnjacima), stanje i odnosi u iroj obitelji,
aktualna socijalna situacija (prihodi, tko se brine za djecu, ratna stradanja, progonstvo...)
Anamnestike podatke moemo dobiti i iz neformalnog razgovora (o politici, sportu, cijenama, kako
provodite dan, to vas veseli, imate li hobi, kako provodite slobodno vrijeme, za to ima smisla i
slino). U takvim neformalnim razgovorima ljudi puno vie kau o sebi jer su oputeniji i slobodniji.
(Muaevi: Psihijatrija)

PSIHIKI STATUS:

SVIJEST oznauje cjelokupno psihiko doivljavanje. Svijest istodobno ine opaanje, miljenje,
osjeanje, htijenje i djelovanje. Kada svijest ujedinjuje sve te funkcije, kae se da je osoba pri svijesti
(pri punoj svijesti, jasne svijesti, ouvane svijesti, odrane svijesti, budne svijesti). Neki su procesi
blie svijesti i lako ih je dovesti u svijest to je predsvjesno. Duboko potisnuti sadraji tee se mogu
dovesti u svijest to je nesvjesno.
Treba razlikovati nesvijest (gubitak svijesti, sve do kome) od nesvjesno (znai dublje sadraje, uz
ouvanu svijest).
Svijest je posljedica funkcionalne povezanosti retikularnog sustava, talamusa, hipotalamusa i
korteksa. Oteenja ovih podruja (osobito retikularne formacije) uzrokuju poremeaj svijesti.

1.kvantitativni poremeaji svijesti:

- somnolencija (pospanost, najblai oblik pomuene svijesti; reagira na vanjske podraaje)
- sopor (besvijest, reagira samo na intenzivne podraaje)
- koma (nesvijest, ne reagira na podraaje).
Obino su povezani s organskim bolestima.

2.kvalitativni poremeaji svijesti:

- u uem smislu:
- oneiroidno stanje (nesigurna orijentacija, smetenost, zbunjenost, esto lutanje,
sugestibilnost; ne mogu jasno pojmiti stvarnost; uzrok je teka psihotrauma i organske
promjene SS-a),
- delirantno stanje (inkoherentno miljenje, obmana osjetila, sumanute ideje, strah,
motorika hiperaktivnost; uzrok je apstinencijski sindrom kod ovisnosti, ozljede, upalne
bolesti, intoksikacije...),
- sumrano stanje (histerino, epileptino, bunovno, te pijana stanja),
- fuga (lutanje bolesnika, ak otputuje u drugo mjesto bez cilja, a kasnije postoji amnezija;
pojavljuje se u epilepsiji i histeriji),

5
 - hodanje u snu (mjesearenje, nepotpuno budno stanje; osoba spava ali istodobno hoda,
otvara vrata, izbjegava predmete da u njih ne udari...),
- hipnoza (umjetno, sugestijom izazvano stanje suene svijesti, slino polusnu).
- u irem smislu: poremeaji doivljavanja vlastite linosti koji se pojavljuju kao podvojena
linost, depersonalizacija, derealizacija, transformacija linosti, tranzitivizam, autizam.

Svijest nije sinonim za prisebnost. Svijest moe biti potpuno ouvana a da je prisebnost odsutna ili
smanjena. Dok vrijedi suprotno: prisebnost uvijek znai i ouvanu svijest. Prisebnost je kvaliteta
jasne, nepomuene svijesti. Prisebna osoba djeluje smisleno, racionalno, a ne nagonski i refleksno.
Ona razmilja, odluuje, odvaguje za neku odluku i protiv nje. Osobe koje nisu prisebne donose
nerazumne odluke, mogu imati halucinacije ili sumanutosti u sadraju misli.
Iz perspektive neurobiologije, postoje barem dvije vrste svijesti: temeljna i proirena svijest.
Temeljna svijest je osjet samoga sebe sada i ovdje - u jednom trenutku i na jednom mjestu (imaju je
ljudi, ali i ivotinje). Proirena svijest je sloeni i razraeni osjet, odnosno doivljaj samog sebe
(doivljaj cjelovitog identiteta). Proirena svijest je cjeloviti identitet osobe i iskljuivo je ljudska
znaajka.

LINOST nije sinonim za osobnost. Linost je iri pojam od osobnosti! Linost je kompletna psihika
struktura koja obuhvaa emocionalne i kognitivne osobine, oblike doivljavanja i reagiranja,
temperament, moralne osobine i karakter. Dakle, linost ukljuuje temperament, karakter,
sposobnosti, uvjerenja, interese, stavove, vrijednosti, motive. Linost je u psihikom smislu
cjelokupnost neke osobe, njena psihika cjelina. Svi imaju sve sastavnice linosti kao cjeline psihikog
ivota, a OSOBNOST je individualno specifini dio linosti ona upuuje na neke osobne znaajke
pojedinca po kojima se razlikuje od drugih. Po njima je pojedinac prepoznatljiv u svojoj socijalnoj
sredini npr.on je povuen/nametljiv, utljiv/sklon opirnom izlaganju, muca/teatralno se izraava,
usporen/brzo reagira, bahatost/skromnost, marljivost/lijenost, pouzdanost/nepouzdanost,
velikodunost, duhovitost, ljubomora, psovanje, tjelesne osobine ... Osobnost je individualna i
oznauje obiljeja koje osobu ine posebnom i neponovljivom. Nema dviju jednakih osobnosti, ali
postoje dvije ili vie jednakih linosti (kao to postoji vie jednakih poremeaja linosti).
Poremeaji linosti:

1. POREMEAJI DOIVLJAVANJA VLASTITE LINOSTI:

- podvojena linost (postoje 2 identiteta koja se izmjenjuju; vrlo rijetka pojava; u
shizofreniji...),
- depersonalizacija (bolesnik gubi svoj identitet jer drugaije sebe osjea i doivljava - kao
drugu osobu; javlja se u shizofreniji, rjee u depresiji),
- derealizacija (nestvarno doivljavanje okoline, stvarnosti, predmeta i drugih ljudi; moe se
javiti uz depersonalizaciju),
- transformacija linosti (depersonalizacija pri kojoj se osnovni identitet izgubio, a osoba je
poprimila novi; osoba se stalno ponaa kao neka druga osoba; javlja se u shizofreniji),
- tranzitivizam (pripisivanje svojih doivljaja nekom drugom; javlja se u shizofreniji),
- autizam (poremeaj doivljavanja vlastite linosti i vanjskog svijeta, te se osoba povlai u svoj
svijet sama je sebi dovoljna. Autizam je shizofreni simptom (iako se u blaem obliku moe
pojaviti kod poremeaja linosti). Ovaj fenomen treba razlikovati od autizma djeje dobi, to
je zaseban entitet. ).

2. POREMEAJI LINOSTI U UEM SMISLU

- anksiozni poremeaji linosti: anksiozni, ovisni i opsesivno-kompulzivni poremeaji linosti.
- ekscentrini poremeaji linosti: paranoidni, shizoidni i shizotipni poremeaji linosti.
- Dramatini poremeaji linosti: granini (borderline), narcistiki, histrionski i disocijalni
(asocijalni) poremeaji linosti.

6
ORIJENTACIJA i dezorijentacija u vremenu, prostoru, prema osobama i prema sebi. Orijentacija je
ouvana ako osoba zna tko je, tko su ljudi oko nje, gdje je i koje je vrijeme.

PSIHOMOTORIKA je motoriki izraaj psihikog stanja i ukljuuje motoriku aktivnost, mimiku,

gestikulaciju i govor.

1.Poremeaji govora: afazija (potpuni gubitak govora; oteenje centra za govor), disfazija (djelomini
gubitak govora), alogija (siromatvo govora, nemo izraavanja), mutizam (prekid verbalne
komunikacije; ne eli niskim razgovarati), logoreja (pretjerano govorljiva osoba, brzo govori, javlja se
npr.u maniji), bradilalija (ekstremno spori govor; npr. u depresiji), koprolalija (ponavljanje prostih i
opscenih fraza ili rijei), palilalija (ponavljanje vlastite zadnje rijei ili reenice; npr.sy Tourette),
eholalija (bolesnik ponavlja ono to je njemu netko izrekao), dislalija (neispravan izgovor glasova).
2.Poremeaji pokreta: apraksija, akatizija, akinezija, bradikinezija, hipokinezija, hiperkinezija,
parakinezija, automatska poslunost, negativizam, manirizam, stereotipija, ehomimija, ehopraksija,
kopropraksija, katatonija, katalepsija, votana savitljivost, stupor.
3.Poremeaji radnji: impulzivne, automatske, reaktivne, prisilne (kompulzivne), nagonske radnje.

VOLJA je svjesni i smiljeni izbor izmeu vie ciljeva i poriva. Poremeaji voljnih funkcija (hiperbulija,
hipobulija i abulija) i pojaana sugestibilnost.

PANJA je sposobnost usmjeravanja na jednu aktivnost (tenacitet, usredotoenost) i mogunost

preusmjeravanja na drugu (vigilnost). Poremeaji panje: hipotenacitet , hipertenacitet, hipovigilnost,
hipervigilnost. Rasijanost se moe oitovati kao: 1.pojaani tenacitet uz oslabljenu vigilnost
(npr.rasijanost znanstvenika) ili 2.pojaana vigilnost uz smanjen tenacitet (rasijanost
nezainteresiranog uenika).

AFEKTIVNOST (emocije, raspoloenje, osjeajni ivot) obuhvaaju subjektivno doivljavanje vlastite

osobe i svijeta oko sebe.

Osjeaj (uvstvo) je subjektivno doivljavanje svijeta i sebe:

Tjelesni osjeaji su vezani uz tjelesne podraaje (bol, umor, vruina, hladnoa, glad, e, munina,
seksualna ugoda...). Duevni osjeaji su emocije: ljubav, radost, veselje, alost, tuga, mrnja, bijes,
ljutnja, srdba, briga, strah.

Afekt je intenzivna, nagla, kratkotrajna, obino reaktivno izazvana emocija praena uzbuenjem.
Afekti mogu biti ekscitirani (mrnja, bijes, veselje) i depresivni (tjeskoba, strah, alost, briga).

Raspoloenje je osjeajno stanje duljeg trajanja.

1.kvantitativno: DEPRESIJA, bespomonost, beznae, bezosjeajnost, osjeaj gubitka ivotne energije,
osjeaj neadekvatnosti, osjeaj krivnje, osjeaj osiromaenja, osjeaj unutarnjeg nemira,
ravnodunost, distimija, ciklotimija, hipomanija, MANIJA, morija, euforija, ekstaza, disforija, patoloka
razdraljivost, emocionalna labilnost, emocionalna inkontinencija.
2.kvalitativno: afektivna (emoc.) krutost (rigidnost), afektivna (emoc.) bljedoa, afektivna (emoc.)
udaljenost (hladnoa), paratimija, paramimija, anhedonija, aleksitimija, ambivalencija.
3.fizioloke smetnje povezane s poremeajem raspoloenja: umor, hiperfagija, konstipacija (zatvor),
insomnija (nesanica; esto kod depresija i manija), hipersomnija (pretjerana pospanost), poremeaji
spolnog nagona, lana trudnoa.
4.oblici patoloke anksioznosti: ANKSIOZNOST (uznemirenost, tjeskoba, strah; objekt tjeskobe je
nepoznat), STRAH (objekt straha je poznat), fobija (intenzivni strah od odreene situacije, predmeta,
dogaaja...), panika (napad intenzivnog straha).

7
MILJENJE je najsloeniji psihiki proces koji obuhvaa obradu ideja, predodbi, simbola, slika i
pojmova. Misaoni procesi su sastavljeni od asociranja, matanja, sjeanja, stjecanja pojmova,
rasuivanja i stvaralakog miljenja. Normalno miljenje odraava cilju usmjeren misaoni tok (postoji
ideja vodilja).

Poremeaji miljenja:
1.formalni: gubitak normalnog tijeka misli ovdje se promatra kako bolesnik govori (inhibirano-
zakoeno, usporeno, ubrzano, preopirno-okolino, ljepljivo, stereotipno, bijeg misli ili ideja,
inkoherentno, disocirano-ideja vodilja ne postoji, blok misli...).
2.sadrajni: pogreno tumaenje znaenja misaonog sadraja ovdje se analizira to (sadraj)
bolesnik govori: prisilne, precijenjene i sumanute misli ( paranoidne misli, ideje veliine, moi i
utjecaja, pseudofilozofske sumanutosti, sumanute ideje ljubomore, hipohondrija, nihilistike ideje,
ideje krivice, religiozne sumanutosti on je boji izaslanik, spasit e svijet, on je mesija-spasitelj
svijeta, on je bog...), zablude, predrasude, praznovjerje...

PAMENJE je sloeni proces zadravanja informacija steenih iskustvom (sjeanje) ili aktivnim
uenjem (znanje).

Poremeaji pamenja:
1.kvantitativni poremeaji: hipermnezija, hipomnezija, amnezija.
2.kvalitativni poremeaji: alomnezija (iskrivljeno sjeanje), konfabulacija(praznine u sjeanju koje se
ispunjavaju izmiljenim sadrajima), kriptomnezija (osoba uje neku informaciju i kasnije je se sjea
kao da je njena vlastita) , sumanuta sjeanja, patoloka laljivost, deja vu (osjeaj da je neku novu
osobu, mjesto ili dogaaj ve vidio)...

INTELIGENCIJA je sposobnost snalaenja u novonastalim situacijama / sposobnost samostalnog i

svrsishodnog rjeavanja ivotnih zadataka / skup osobina koje omoguuju uspjeno prilagoavanje.

Poremeaji inteligencije:
Mentalna retardacija-slaboumnost (do 18-e godine ivota), demencija (kasnije steeni oblik
intelektualnog deficita; demencije mogu biti vaskularne i demencije uz degenerativne promjene SS-a
kao npr. Alzheimerova bolest itd.)

OPAANJE- percepcija je doivljaj osjeta i doivljaj stvarnosti uope. Postoji 5 glavnih osjeta (vid, sluh,
miris okus, dodir) i jo mnogo drugih (za temperaturu, bol, ravnoteu, kretanje, tjelesni osjet,
seksualni osjet...).

Poremeaji opaanja:
1.kvantitativni poremeaji: hiperestezija (poveana osjetljivost na podraaj), hipestezija, anestezija
(neosjetljivost na podraaj).
2.kvalitativni poremeaji:
- ILUZIJE su kriva prepoznavanja; podraaj postoji ali se doivljava na pogrean nain (fizioloka
je ako nam se neto priinilo u umoru ili u stanju straha i sl: nou u parku umjesto grma uini
nam se da vidimo ovjeka, ali onda shvatimo da je to grm, i sl.)
- HALUCINACIJE su uvijek patoloke. Ovdje nema podraaja a bolesnik se ponaa kao da
podraaj postoji. Postoje slune, vidne, imperativne, okusne, njune, taktilne, vestibularne...
- PSEUDOHALUCINACIJE su lane halucinacije i nisu patoloki fenomen (npr. nakon to je osoba
nekoliko sati gledala kroz mikroskop, priini joj se ivahna slika nekog preparata).

8
 - Agnozija (nesposobnost prepoznavanja i shvaanja vidnih, slunih, taktilnih ili drugih
sadraja), sumanuta opaanja (pogreno tumaenje stvarnosti), aura (upozoravajua senzacija
koja prethodi epileptinom napadu ili napadaju migrene...

NAGONI Nagon je sila koja nagoni organizam na neku aktivnost. Nagoni se dijele na:
- nagon za samoodranjem (poremeaji: suicidalnost),
- nagon za vodom, hranom (poremeaji: anoreksija, bulimija, pika, kanibalizam),
- nagon za spavanjem (poremeaji: insomnia-nesanica, hipersomnia, narkolepsija, hodanje u snu,
noni strah, nona mora, enureza-nono mokrenje, kripanje zubima, govorenje u snu...),
- nagon za izbjegavanje boli
- nagon za odravanjem vrste spolni nagon. Poremeaji: impotencija, frigidnost, ekshibicionizam,
transvestizam, fetiizam, sadizam, mazohizam, pedofilija, zoofilija, nekrofilija, silovanje, incest,
poremeaji spolnog identiteta (transseksualnost nelagoda prema svom biolokom spolu, ne
prihvaa ga, eli njegovu promjenu u suprotni spol), poremeaji seksualne orijentacije
(homoseksualnost i biseksualnost) danas se vie ne svrstavaju u psihike poremeaje, nego u
oblike spolne orijentacije!

UVID: procjenjuje se kritinost prema svom stanju (osjeaj postojanja bolesti, bez osjeaja bolesti) i
suradljivost u terapijskim postupcima.

VJERODOSTOJNOST dojam o sposobnosti bolesnika da ispravno (vjerodostojno) objasni svoju

situaciju.

Kognitivne funkcije su: pamenje, opaanje, panja, miljenje i inteligencija.

PSIHOTERAPIJSKE METODE
(V.Muaevi: Psihijatrija)

9
A. PSIHOANALIZA je ponajprije psihoterapijsko lijeenje neuroza, ali i nekih teih psihikih
poremeaja kao to su psihosomatska oboljenja, granine strukture linosti i ostali poremeaji selfa.
Metodu je uveo Sigmund Freud (1856.-1936.). Psihoanaliza se osniva na nesvjesnim mehanizmima i
ona opservira linost u njenoj dinamskoj interakciji sa samom sobom i sredinom koja je okruuje.
Psihoanalitika tehnika traje 3-5 godina, pa i vie. Odvija se u seansama od 45 min, 3-5 puta tjedno.

Osnovni pojmovi psihoanalize:

Transfer (prijenos) je proces prenoenja osjeaja, misli, impulsa, fantazija i slino na analitiara, koje
je bolesnik doivljavao u ranom djetinjstvu u odnosu na majku, oca, sestru, brata, baku, odgojiteljicu
(tj.na znaajne likove svog djetinjstva). Transfer se tijekom analize mijenja. Terapeut moe dugo
vremena predstavljati bolesniku dobrog oca s kojim se on eli identificirati, a zatim odjednom postane
zla i zahtjevna majka, koja ga progoni i s kojom se eli obraunati. Indikator promjena u transferu
najee su promjene u ponaanju bolesnika prema analitiaru.
Kontratransfer (protuprijenos) je emocionalni odgovor psihoterapeuta na nesvjesno bolesnika (jer je
i terapeut ovjek koji nosi u sebi svoju povijest, svoje svjesno i nesvjesno, i on je imao svoje
djetinjstvo, frustracije i reakcije na njih). Nekontrolirano iskazivanje kontratransfera moe tetiti
analitikoj psihoterapiji.
Empatija u sebi sadri ljudsku senzibilnost i simpatiju, i sve je potrebnija za psihoterapiju i u tom
smislu razvijaju se moderni pristupi u sklopu psihoanalize. Ljudi (pa tako i terapeuti) posjeduju
razliitu razinu empatije, odnosno razliiti empatijski kapacitet. Takoer, nailazimo na ljude koji bez
ikakve psihoterapijske izobrazbe mogu pomoi drugim ljudima koji imaju psihike probleme! To su
linosti s izrazito visokim empatijskim kapacitetom.
Nesvjesno neki duevni procesi su blizu svijesti (odmah ispod povrine) i lako ih je dovesti u svijest.
Zovemo ih predsvjesnima. Duboko potisnut nesvjesni materijal teko se dovodi u svijest. Zato je jedan
od vanih zadataka psihoanalize pretvaranje nesvjesnog u svjesno, to je vrlo sloen i dugotrajan
proces. U otkrivanju nesvjesnog u psihoanalizi pomau snovi i slobodne asocijacije.
Otpor promjeni i otpor uvidu u svoje nesvjesno. Transfer je jedini klju koji polako otvara bravu
otpora.
Konfrontacija je sueljavanje bolesnika s njegovim otporima terapiji. Konfrontacija je postigla svoj cilj
ako bolesnik barem djelomino uvidi da se opire terapiji.
Klarifikacija (rasvjetljavanje) klarifikacijom pokuavamo rasvijetliti radi li se primarno o strahu, tuzi,
krivnji ili nekom drugom osjeaju.
Interpretacija (tumaenje) znai jedan nesvjesni (ili predsvjesni) doivljaj uiniti svjesnim.
Psihoanaliza je spoznala da je najvanije interpretirati otpor i transfer.
Prorada je saetak cijelog procesa u kojem se obnavljaju konflikti, obrane i otpori koji su bili
dominantni u terapijskom procesu. Prorada dovodi do pogoranja stanja bolesnika i novih otpora, koji
se u naelu sada lake i uspjenije prevladavaju.
Transferna neuroza je nova neuroza koju bolesnik doivljava u odnosu na analitiara. Bolesnik dobiva
nove simptome, stvara nove osjeaje prema analitiaru, koji ga bie bole nego to ga bole sjeanja na
odnose i emocionalne interakcije sa znaajnim likovima iz najranijeg djetinjstva. Razumijevanje ove
neuroze i njeno proivljavanje i razrjeavanje osnovni su cilj psihoanalize, put kojim se bolesnik
oslobaa svoje osnovne neuroze. Dakle, osnovni je posao analitiara i bolesnika razumijevanje
transfera i otpora u sklopu transferne neuroze i njihovo razrjeavanje u procesu psihoanalize.
Ciljevi psihoanalize su rekonstrukcija linosti (postie se novim emocionalnim iskustvom u analizi do
kojeg se dolazi razvijanjem i razrjeavanjem transferne neuroze) i osnaivanje ega, ime se omoguuje
zrelije reagiranje na nove frustracije:
- poveanje praga tolerancije za frustracije
- dezinhibicija seksualnih poriva i konstruktivne agresije
- usklaivanje elja sa sposobnostima i realnou
- sposobnost predvianja i realizacije ivotnog plana

10
- poboljavanje komunikacije i odnosa s drugima
- naputanje stavova koji su suvie destruktivni ili konformistiki.
Sumarno se moe rei da je idealan cilj psihoanalize pomoi bolesniku da postane zrela linost s
visokim stupnjem slobode za odluivanje.

B. ANALITIKE PSIHOTERAPIJE:
I. EKSPRESIVNE PSIHOTERAPIJE INDIVIDUALNE bolesnik se sueljava sa svojim nesvjesnim. Njegove
nesvjesne potrebe i emocionalni odnosi se rasvjetljavaju i tumae kao i u psihoanalizi, izbjegava se
razvoj transferne neuroze, a vie se potie identifikacija s analitiarom. Kratka dinamska psihoterapija
provodi se 1 puta tjedno u seansama od 45 minuta. Razni autori predlau 10, 20, 30, a neki i vie
terapija.

II. EKSPRESIVNE PSIHOTERAPIJE GRUPNE vrlo zahtjevan i sloen terapijski postupak! Potreban vrlo
iskusan terapeut. Ukljuuje: 1. Grupna analiza, 2. Obiteljska i partnerska psihoterapija (nauiti
komunikaciju i smanjiti konflikte), 3. Psihodrama analitika (individualna se preporuuje za
psihomotorno inhibiranu djecu od este godine nadalje, a grupna za adolescente sa smetnjama
ponaanja u obitelji i koli, te za odrasle s fobijama i opsesijama, ali i kod smetnji ponaanja,
anksioznih i depresivnih stanja).

III. SUPORTIVNE PSIHOTERAPIJE:

1. SUGESTIVNE: 1. Larvirana sugestija, 2. Hipnoza (bolesnik se dovodi u posebno stanje svijesti u
kojem se stvara izrazitija regresivnost i infantilnost, to pomae da sugestija terapeuta djeluje lake i
izravnije) i 3. Autogeni trening (to je sustav vjebi koje bolesnik provodi sam na sebi u svrhu tjelesne i
psihike relaksacije).
2. SUPORTIVNO-VERBALNA PSIHOTERAPIJA: nastojimo postii odreene promjene u ponaanju
bolesnika ili mu pomaemo da shvati i prihvati svoje unutranje konflikte i probleme te da se prema
njima realnije postavi. Ovu terapiju koristimo kod blagih neurotskih reakcija i akutnih emocionalnih
kriza, ali i kod kroninih i tekih neuroza.

NOVIJE PSIHOTERAPIJSKE TEHNIKE:

1. INDIVIDUALNO-PSIHOLOGIJSKA TERAPIJA - zaetnik je Alfred Adler (1870.-1937.).

Meu odluujuim imbenicima djelovanja u ljudskom ponaanju smatra se osjeaj manje vrijednosti,
koji se esto nadovezuje na manju vrijednost organa. Takoer je vaan i osjeaj zajednitva (to je
elementarna potreba za drutvom i smisao za zajednitvo). Prednost ove tehnike pred psihoanalizom
je to to ne dovodi bolesnika u poloaj ovisnosti o psihoterapeutu.

2. ANALITIKA (KOMPLEKSNA) PSIHOLOGIJA zaetnik je Carl Gustav Jung (1875.-

1961.). Ova terapija odreena je polaritetima: individualno i kolektivno nesvjesno, dua i osoba,
svjesni dio linosti i sjena, animus i anima, ekstroverzija i introverzija. Postani ono to jesi, osnovno je
Jungovo geslo. Vanu ulogu ima i rad sa snovima. Jungova tehnika privlai obrazovane ljude u drugoj
polovici ivotne dobi, radno sposobni, koji su patili zbog osjeaja besmislenosti ivota i problema
svjetonazora, koje nisu mogli rijeiti svojim dosadanjim nainom razmiljanja.

3. NEOPSIHOANALIZA zaetnik je Harald Schulth-Henke (1892.-1953.). On upuuje na

zakoenost kao osnovu ove teorije. Smatra da su neuroze posljedica utjecaja okoline i tako se stvara
inhibirani ovjek (karakterizira ga zakoenost, lijenost, golema oekivanja i prekomjerna

11
kompenzacija). I ovdje je san put prema nesvjesnom. U sreditu analitikog rada je bolesnikova
aktualna ivotna situacija, a ne toliko rano djetinjstvo. Na kraju lijeenja bolesnik mora postati
autonoman u odnosu na nagone i u odnosu na svijet.

4. SUDBINSKO-ANALITIKA TRANSAKCIJSKA TERAPIJA osnivao ju je Lipot Szondi,

maarski psihijatar, nakon II svjetskog rata. Bavi se analizom sudbine u tri sloja nesvjesnog: osobno
nesvjesno, obiteljsko nesvjesno i kolektivno nesvjesno. Njegovo teite je na obiteljskoj prolosti i
njihovu utjecaju na sudbinske izbore bolesnika. Snovi su i ovdje vani, ali iznad svega rodoslovlje.

5. EGZISTENCIJSKO-ANALITIKA PSIHOTERAPIJA (dasain analiza = analitika bitka)

osniva je Ludwig Binswanger (1881.-1966.). On je spoznaje egzistencijske analitike (analitike bitka,
odnosno Heideggerove fundamentalne ontologije) primijenio na istraivanja psihijatrijskih bolesti.
Ova terapija pokazuje bolesniku kada i koliko je promaio strukturu ljudskog bitka.

6. EGZISTENCIJSKA ANALIZA I LOGOTERAPIJA osniva je Viktor Emil Frankl (1905.-

1997.). Svrha logoterapije nije da nadomjesti dosadanju psihoterapiju, nego da je samo nadopuni.
Dosadanjoj ovjekovoj slici ona dodaje samo duhovno. Duh ne stoji nasuprot dui. Logoterapija se
obraa volji za smisao. Posebne su logoterapijske tehnike paradoksna intencija (zahtjeva se od
bolesnika da namjerno intendira ono ega se fobino plai) i derefleksija (bolesnik odvraa pozornost
od simptoma i okree se neem drugom).

7. GETALT TERAPIJA osniva je Friederich Solomon Perls (1893.-1970.). Ovo je trea u nizu
egzistencijalnih terapija. Naziva se jo i terapija cjelinom konfiguracije. ivot je beskonaan broj
nezakljuenih situacija tj.nepotpunih oblika (getalta). Svrha je ove vrste lijeenja spoznaja nerijeenih
potreba koje blokiraju pojedinca da ih zadovolji ovdje i sada. Neurotiar je izgubio sposobnost da
svoje ponaanje uskladi s nunom hijerarhijom svojih potreba. Neposredan cilj getalt-terapije jest
puno uspostavljanje svjesnosti sebe samoga i svih svojih neposrednih potreba otklanjanjem
blokiranja. To je mogue uz pretpostavku da je svjesnost dovoljna da pokrene promjenu i razvoj.

8. TRANSAKCIJSKA ANALIZA osniva je Eric Berne (1910.-1970.) koji razvija ego-psihologijski

model, koji govori da u svakoj osobi postoji: roditeljski ego (stavovi i vrijednosti koje je osoba preuzela
od roditelja, odnosno autoriteta), odrasli ego (orijentiran je na realnost) i ego djeteta (podruje
emocija, iskrenosti ali i egocentrinih stavova). Ovi dijelovi osobnosti uspostavljaju odnose
tj.transakcije interpersonalno i intrapersonalno. U zdrave osobe ta su stanja ega odijeljena jedna od
drugih. Kada doe do parcijalnog preklapanja npr.odraslog ega s roditeljskim egom, ili odraslog ega s
egom djeteta, nastupaju poremeaji rasuivanja stvarnosti, te nastaju predrasude ili iluzije. Postoje 4
osnovne formule u TA: 1. Ja nisam OK, ti si OK (to je pozicija malog djeteta) 2. Ja sam OK, ti si OK
(poeljna pozicija) 3. Ja nisam OK, ti nisi OK (pozicija zanemarenog djeteta) 4. Ja sam OK, ti nisi OK
(rezultat je reakcije djeteta na njegovo zanemarivanje).

9. KOGNITIVNA PSIHOTERAPIJA uvodi je 1924. Mary Cover Jones. Specifinost ove terapije
jest razumijevanje svojega ponaanja u ovdje i sada situaciji bolesnik se ui bolje koristiti svojim
sposobnostima i mogunostima. Bolesnika se osposobljava da bolje kontrolira vlastito ponaanje i da
korigira smetnje u meuljudskim odnosima. Najznaajniji putove ove terapije su: kognitivno i
socijalno uenje, uvid, persuazija i sugestija. Tehnike su: razgovor, bihevioralna terapija, dubinsko-
psihologijski kompleksni postupci te kombinacija autosugestivnih i hipnotikih postupaka s
razgovorom i uvidom. Najee se koristi kombinacija kognitivno-bihevioralne terapije.

10. TERAPIJA PONAANJA (BIHEVIORALNA TERAPIJA) je praktina primjena

psihologije uenja na ljude s poremeajima u ponaanju. Cilj je utjecati i mijenjati neadekvatno

12
ponaanje ljudi. Neurotski simptomi smatraju se nauenim ponaanjem, neprilagoenim navikama,
koje su se razvile zbog odreenih uvjeta u okolini. Cilj je promjena opaanja i ocjene bolesnikovih
emocionalnih iskustava u odnosu na njegovu okolina i na njega samoga, ali i promjena fiksiranih,
neprilagoenih naina ponaanja, odnosno navika u odnosu prema okolini te u odnosu prema
samome sebi. Stoga je prvi korak tona analiza ponaanja. Pri analizi ponaanja ne uzima se u obzir
samo bolesnik, nego i reakcija okoline na njega. Drugi korak je objanjenje simptoma i
neprilagoenog ponaanja u odnosu na njegov postanak i u odnosu na njegov sadraj u sadanjosti.
Trei korak je planiranje terapijskog postupka i izbor najprikladnije tehnike. Postoji mnogo tehnika.
Neke od tehnika teorije ponaanja:
1. Sustavna desenzibilizacija primjenjuje se za lijeenje fobija. U oputenom stanju zapoinje se
konfrontacija sa strahom. Poinje se sa strahom najnieg stupnja. U slijedeim terapijama poveava se
stupanj straha.
2. Preplavljivanje podraajima i ova se tehnika primjenjuje za lijeenje fobija. Meutim, ovdje se
bolesnik odmah izlae najviem stupnju straha. Terapeutova nazonost spreava da bolesnik izbjegava
situaciju straha.
3. Uenje na uspjehu, instrumentalno ili operantno kondicioniranje ova se tehnika osniva na
nagraivanju ponaanja u eljenome smjeru, koje se tako stalno poboljava. I kronini psihiki
bolesnici mogu se ovako lijeiti uz povoljne rezultate.
4. Uenje modela, socijalno uenje (modeling) uenje novog naina ponaanja promatranjem i
oponaanjem modela, odnosno uzora. Ova je tehnika pogodna za lijeenje straha i prisile.
5. Lijeenje averzijom koristi se averzivnim sredstvima (sredstvima koja izazivaju izrazitu odbojnost
ili bol), odnosno kaznom za nepoeljno ponaanje. Nastoji se stvoriti uvjetni refleks izmeu
zabranjenog ponaanja i reakcije koja izaziva odbojnost. Primjer je lijeenje alkoholizma pomou
sredstva (emetin, apomorfin) koje izaziva gaenje pri uzimanju alkohola.
6. Trening samopouzdanja, vjebanje socijalne kompetencije (assertiveness training) ovaj trening
pomae plaljivim i nesigurnim ljudima da se bolje potvrde u drutvu i da uspjenije artikuliraju svoje
potrebe i elje.
7. Tehnike samokontrole tehnike koje pojaavaju samokontrolu (npr.postupak zaustavljanja misli)
kod opaanja, miljenja, misaonog prosuivanja, pamenja i dr.
8. Biofeedback bolesnik opaa vlastite fizioloke procese putem prikladnih signala, tako da stalno
moe registrirati promjene. U tu se svrhu najee primjenjuje EMG koji registrira miinu napetost,
pri emu bolesnik nastoji postii oputanje, za to se primjenjuju formule autogenog treninga.

12. PSIHOTERAPIJA PREMA BOLESNIKU USREDOTOENIM RAZGOVOROM

osniva je Carl Ranson Rogers. Emocionalni se aspekti naglaavaju jae od intelektualnih. Ovdje
bolesnik mora bolje razumjeti sebe, stjecati iskustvo unutarnjeg rasta i napraviti korake prema veoj
neovisnosti. Terapeut daje bolesniku na znanje da nema patent rjeenja za njegove probleme, nego
mu se nudi prilika da nae vlastito rjeenje. Time je bolesnik ohrabren. U bolesnika se stvara proces
razbistravanja i rasta uvida u vlastite probleme. Terapeut ga u tome samo podupire. Fokusiranje je
tehnika gdje pacijent oputeno oslukuje svoju unutranjost, opaa i shvaa tjelesni osjeaj koji se
stvara prilikom asocijacija vezanih uz neki problem ili osobu. Oslobaanje dosad blokiranih emocija je
kljuno. Najbolji se rezultati oekuju kod relativno akutnih konfliktnih reakcija, kriza i emocionalne
napetosti.

13. DIREKTIVNO-PERSUAZIVNA TEHNIKA PSIHOTERAPIJE (terapija realiteta) osniva

je William Glasser 1972.godine. U terapiji polazi od 2 osnovne ovjekove potrebe: 1. Da voli i da bude
voljen i 2. Da razvije prikladan osjeaj samosvijesti. Ako navedeni uvjeti nisu ispunjeni, pojedinac gubi
kontakt s objektivnom realnou. Istodobno gubi sposobnost da stvari vidi onakvima kakve one doista
i jesu, to uzrokuje njegovo irealno ponaanje. Zadatak je terapije da se bolesniku pomogne da
izabere primjereno ponaanje, da preuzme odgovornost za sebe samoga i da uspostavi konstruktivnu
interakciju s drugim ljudima. Odgoj odgovornosti osnovni je cilj terapije realiteta. Neurotinoj osobi

13
teko se odluivati za alternativne odluke. Zato terapeut pomae bolesniku da najprije razvije jasne
alternative, a zatim ga poduprite pri donoenju konane odluke. Da bi mogao nai alternative za svoje
ponaanje, bolesnik mora najprije spoznati posljedice svojega dosadanjeg ponaanja. Mora si
predoiti kako je doao do svojih prijanjih odluka, koje sada imaju negativne posljedice; koje su
okolnosti tada bile u igri i koje su mogunosti postojale. Ovim nainom bolesnik dolazi do
samospoznaje i donosi nove, bolje odluke.

KONZULTATIVNO-SURADNA PSIHIJATRIJA (liaison psihijatrija) je

specijalizirani oblik rada u psihijatriji, koji obuhvaa klinike, edukativne i istraivake aktivnosti
psihijatra i drugih strunjaka na nepsihijatrijskim odjelima. Djeluje na podruju spreavanja nastanka,
otkrivanja i otklanjanja psihikih poremeaja bolesnika s tjelesnim bolestima. Njene kljune aktivnosti
su:
1. psihijatrijska konzultacija za bolesnike na somatskim odjelima kojima je potrebno psihijatrijsko
lijeenje i praenje.
2. edukacija lijenika nepsihijatara i drugih koji sudjeluju u lijeenju bolesnika u prepoznavanju i
lijeenju psiholokih potekoa svojih bolesnika.
3. istraivanje u podruju psiholoke medicine i u procesima konzultativnih i suradnih funkcija.
Lijenici su doli do zakljuka da se pojedinac ne moe promatrati samo s organskog stajalita (ili samo
s psihosocijalnog stajalita), ve da je potreban tzv.bio-psiho-socijalni model gledita na zdravlje i
bolest. Taj model prati osobu kao jedinstvenu cjelinu u dijagnostikim, terapijskim, edukativnim i
istraivakim aktivnostima.
Danas se zna da je djelovanje imunog sustava povezano s psihosocijalnim imbenicima, s ulogom
hipotalamusa i limbikog sustava izravnim djelovanjem na imuni sustav, ili neizravnim putem
kortikosteroida, hormona rasta, tiroidnog hormona i prolaktina.

SPECIJALNA PSIHOPATOLOGIJA

14
Meunarodna klasifikacija (ifre bolesti):

F00-F09 - ORGANSKI DUEVNI POREMEAJI

F10-F19 - POREMEAJI UZROKOVANI PSIHOAKTIVNIM TVARIMA

F20-F29 - SHIZOFRENIJA, SHIZOTOPNI I SUMANUTI POREMEAJI

F30-F39 POREMEAJI RASPOLOENJA: DEPRESIJA, MANIJA

F40-F48 ANKSIOZNI POREMEAJI, POREMEAJI VEZANI UZ STRES (PTSP) I SOMATOFORMNI POREM

F50-F59 BIHEVIORALNI SINDROMI VEZANI UZ FIZIOLOKE POREMEAJE I FIZIKE IMBENIKE

F60-F69 POREMEAJI LINOSTI

F70-F79 DUEVNA ZAOSTALOST intelektualne tekoe

F80-F89 POREMEAJI PSIHOLOKOG RAZVITKA

F90-F98 POREMEAJI PONAANJA I EMOCIONALNI POREMEAJI koji obino poinju u djetinj i adole

F99 - neoznaeni duevni poremeaji

ORGANSKI DUEVNI POREMEAJI F00-F09

Uzrokovani su patolokim procesom koji se odigrava u mozgu (bolest, upala, ozljeda mozga) te
simptomatski poremeaji (bolest locirana izvan mozga uzrokuje oteenja i disfunkciju mozga
npr.upalne, metabolike, endokrinoloke, hematoloke, imunoloke i dr. bolesti, te kod ovisnosti).

ALZHEIMEROVA DEMENCIJA oteenje pamenja, poremeene orijentacije... Alzh.bolest je najei

uzrok demencije; na nju otpada vie od 65% starakih demencija.

POSTKOMOCIJSKI SINDROM javlja se nakon ozljede mozga (komocija potres mozga je prolazni
gubitak modanih funkcija uz koji se moe javiti kratkotrajni gubitak svijesti): zaboravljivost, oslabljena
koncentracija, glavobolja, vrtoglavica, smetnje sna, te se mogu javiti i anksioznost i razdraljivost.
Prognoza je dobra (veina ih se oporavi u razdoblju od 3 mjeseca do 1 godine).

DUEVNI POREMEAJI PONAANJA UZROKOVANI UZIMANJEM

PSIHOAKTIVNIH TVARI F10-F19
/Muaevi: Psihijatrija)

15
Za ovisnost je karakterisina stalna udnja za uzimanjem tvari, tolerancija i apstinencijski sindrom.
Tolerancija je pojava smanjenog uinka psihoaktivne tvari kod ponavljane uporabe, s posljedinom
potrebom povienja doze da bi se postigao eljeni uinak.
Apstinencija (ustezanje) se odnosi na skup simptoma koji se pojavljuju nakon prekida uporabe
psihoaktivne tvari.
Ovisnost se moe dijagnosticirati i bez pojave tolerancije ili sustezanja, uoava se samo model
kompulzivne uporabe: osoba i dalje uzima psihoaktivne tvari iako je svjesna problema koji se
pojavljuju.

Etiologija ovisnosti:
1. bioloki imbenici
2. obiteljski poremeaji
3. premorbidna struktura osobnosti. Poremeeno je prisno stvaranje odnosa s objektima (s
roditeljima i vanjskim svijetom). Mnogi govore o sociopatskim crtama linosti ovisnika, te
emocionalna nezrelost, sadistike i mazohistike crte, agresivnost, potekoe prilagodbe i sklonost
regresivnim oblicima ponaanja.
4. psiholoki i socijalni problemi
- ublaavanje anksioznosti, napetosti i depresije, te bijeg od osobnih problema
- traganje za samopouzdanjem i za smislom ivota
- pobuna prema drutvenim vrijednostima
- strah da se neto ne izgubi i konformizam prema vlastitoj drutvenoj podskupini
- dosada, znatielja, elja za uzbuenjem koje se ne moe drugaije zadovoljiti
Potrebno je izgraditi linost ovjeka na takav nain da bez droge moe svladati ivotne potekoe.
*** Ovisnici su u pravilu nesigurne osobe, emocionalno nezrele s problemom prilagodbe ili sklone
regresivnim oblicima ponaanja.

/Nikoli, Maranguni: Djeja i adolescentna psihijatrija/:

(Adolescenti u depresivnim krizama poseu za psihoaktivnim tvarima, koristei se njima kao
privremenim bijegom od neugodnih osjeaja beznadnosti, tjeskobe i anksioznosti.)

Etiologija ovisnosti kod djece i adolescenata:

1. PSIHOLOKI IMBENICI: struktura linosti, obiteljska dinamika...
Psihoanalitike teorije: kod ovisnika se radi o oralnoj regresiji, narcistiki fenomeni obuzetosti
postizanjem vlastitog zadovoljstva, nesposobnost obrade bolnih i neugodnih osjeaja...
Egzistencijalne teorije opisuju pojavu egzistencijske neuroze: osjeaj besmislenosti, izraene
unutranje praznine zbog gubitka tradicionalnih vrijednosti te pojave permisivnog drutva koje potie
hedonizam. Prema tom gleditu, uzimanje psihoaktivnih tvari bio bi pogrean pokuaj borbe s
osjeajem unutranje praznine i besmisla.
2. NEUROKEMIJA psihoaktivne tvari djeluju na neurotransmitere (dopamin, serotonin,
noradrenalin), mijenjajui njihovu koncentraciju u sinaptikim pukotinama, te na neurotransmiterske
receptore, mijenjajui njihov broj i osjetljivost i tako vjerojatno dovode do razvoja tolerancije i
simptoma apstinencije.
3. SOCIJALNI IMBENICI: kulturalne posebnosti, drutvena stajalita, socijalno-ekonomski status,
ponaanje vrnjaka ili pripadnost nekom supkulturnom pokretu, opi duh vremena, zakoni,
dostupnost i cijena, te utjecaj medija, slavnih linosti, glazbe (hipy, techno i house glazba...).

1. ALKOHOL - Ovisnici o alkoholu esto imaju depresiju 40% alkoholiara ima primarno
depresivni poremeaj.

16
Etiologija:
1.genetski imbenici
2.bioloki imbenici: endokrinoloke teorije, teorija disfunkcije mozga...
3. psiholoke teorije: sklonost samorazaranju, oralna fiksacija, latentna homoseksualnost... osjeaj
krivnje, osjeaj manje vrijednosti, labilnost, potiskivanje agresije...
4. socijalni imbenici, kultura pijenja itd.

Mogui rani znaci alkoholizma: nemogunost da se zaustavi na jednoj ai, ea pijenja i opijanja,
prvi prigovori obitelji (ili radne sredine), prvi znaci nediscipline u obitelji (ili na poslu)...

Komplikacije alkoholizma:
- tjelesna oteenja
- neuroloka oteenja
- duevne komplikacije: delirium tremens (halucinacije, strah, nemir, opa slabost, tremor,
znojenje...), alkoholna halucinoza, psihoza ljubomornosti, Korsakovljeva psihoza (demencija,
konfabulacija, smetenost, smetnje pamenja i sjeanja...), alkoholna demencija, samoubojstvo i
depresija, alkoholna epilepsija...
- naruena obiteljska situacija

Terapija:
I. Tehnika prvog intervjua:
1.razgovor o tome to je bolesnika navelo da potrai pomo i u emu se sastoje njegove potekoe
2. razgovor o primarnoj obitelji, kolovanju, profesionalnoj aktivnosti i o njegovoj sadanjoj obitelji
3. informacije o ranijim zdravstvenim i/ili drutvenim potekoama
4. pitanja koja se odnose na upotrebu alkoholnih pia: prva aa, nain kasnijeg pijenja, kada je poeo
prekomjerno piti i zbog ega, kad se pojavila ovisnost i koliko dugo traje
5. razgovor o potekoama glede pijenja: zdravstvenim, obiteljskim, radnim i duevnim.
6. savjetodavna psihoterapija. Vano je da terapeut iskae jasno i odluno miljenje o bolesti i potrebi
lijeenja.
II. grupna psihoterapija, obiteljska terapija, medikamentozno lijeenje, klub lijeenih alkoholiara.

Vano je potovati slijedea naela:

1. postupci na izmjeni ponaanja i prihvaanja novog naina ivota moraju se provoditi dostatno dugo
(najmanje 5 godina!).
2. najbolje rezultate daje obiteljska terapija, grupna terapija i edukacija. Izvanbolniko lijeenje -
grupna terapija provodi se najee 2-3 puta tjedno. U obiteljskoj terapiji provodi se apstinencija svih
lanova obitelji.
3. za rehabilitaciju alkoholiara najprimjereniji su klubovi lijeenih alkoholiara (posjeti trebaju trajati
najmanje 5 godina)

2. DROGA

1. Psihika ovisnost je tip ovisnosti gdje osoba posee za drogom kako bi se izazvalo zadovoljstvo ili
otklonila nelagodnost.
2. Fizika ovisnost je stanje nastalo nakon duljeg uzimanja droge, koje se oituje izrazitim
potekoama ako se uzimanje droge prekine (apstinencijski sindrom: drhtavica, znojenje, bolovi,
panika...).

17
Kod ovisnosti o drogama nastaje tolerancija. To je fenomen povezan s duljim uzimanjem droge, a
oituje se u postupnom slabljenju uinka ako se uzima ista koliina tj.za postizanje istog uinka
potrebno je stalno poveavati koliine.

/Nikoli, Maranguni: Djeja i adolescentna psihijatrija/:

Razne vrste droga:
psihodepresori (umirujueg djelovanja) su OPIJATI: opijum, njegovi derivati (morfij, heroin, kodein)
te sintetiki preparati (metadon, petidin). Opijum je sok iz ahure opijumskog maka. Opijati brzo
dovode do psihike i fizike ovisnost te drastino mijenjaju stil ivljenja. udnja za drogom postupno
brie sve druge interese. Oko 90% ovisnika o opijatima ima pridrueni psihijatrijski poremeaj.
HEROIN je sintetski derivat morfina i najraireniji je opijat. Izaziva najjau ovisnost. Zbog
uinka na depresiju disanja, prouzroio je nebrojene smrti zbog predoziranja. Obino se
poinje umrkavati, a zatim se prelazi na intravenoznu primjenu, dok je potkono injiciranje
neto rjee. Skupoa nabave heroina dovodi esto do kriminalnih aktivnosti, te izraene
manipulativnosti i antisocijalnog ponaanja. Dominira impulzivnost, poremeaj ponaanja,
niska tolerancija za frustracije, nezrelost s potrebom neposrednog zadovoljenja elja.
Uzimanje heroina dovodi do intenzivne euforije, praene fazom smirenja i ugode. Uoava se
suenje zjenica, pospanost, a katkad i otean govor. Prekid uzimanja heroina dovodi do
apstinencijskog sindroma nakon 6-8 sati, a vrhunac dostie tijekom drugog ili treeg dana, a
zatim u slijedeih 10-ak dana slabi, dok neki simptomi mogu trajati i mjesecima.

psihostimulatori (pobuuju mozak) su: KOKAIN, AMFETAMIN.

KOKAIN se dobiva iz biljke coca (do 1900.godine dodavao se Coca-Coli). Izaziva osjeaj
snage, moi, euforije i moe biti privlaan adolescentima koji esto imaju osjeaj manje
vrijednosti, neadekvatnosti i izgubljenosti. Kokain se najee uzima umrkavanjem. Uinak
traje 20-60 min. Brzo se razvija ovisnost koja je vrsto povezana s agresivnim ispadima,
promiskuitetom i kraama. Apstinencijski sindrom je jak. Vee doze mogu dovesti do delirija
ili psihotinog poremeaja, najee s paranoidnim idejama te halucinacijama. Kokain esto
uzrokuje konvulzije, subarahnoidalna krvarenja i drugi vaskularni poremeaji SS-a. Crack je
oblik kokaina za puenje.
AMFETAMINI uinak je slian kao kod kokaina. Mogu se uzimati peroralno, intravenozno i
puenjem. Ice je naziv za oblik metamfetamina koji se uzima najee puenjem. Izaziva
euforije, osjeaj grandioznosti, govorljivost i stereotipne pokrete, te halucinacije, a mogu
uzrokovati i psihotini poremeaj. Razvija se tolerancija i apstinencijski sindrom. Amfetamin
MDMA (ecstasy) esto je vezan za glazbeni pokret techno, house i acid house. lanice
jedne sekte drogu se donijele u Europu 1987.godine kada je odran i prvi rave party.
Uzimanjem nastaje konfuzija identiteta, promjene realnosti te gubljenje sebe u masi. Dolazi
do povienja raspoloenja, osjeaja bliskosti s drugim ljudima, ugode i bezbrinosti. Opisane
su i pojave psihotinih simptoma te paninih napadaja. Budui da se ecstasy proizvodi u
ilegalnim laboratorijima, esto se dodaju i manje koliine drugih psihoaktivnih tvari (npr. LSD,
PCP) koje mogu biti znatno tetnije od same droge.

halucinogeni (LSD, MDA, MDMA, MESKALIN...) uzrokuju promjenu percepcije realnosti, stvaraju
iluzije i halucinacije, te mijenjaju doivljaj selfa, prostora i vremena. Brzo se razvija tolerancija, ali
nema apstinencijskog sindroma. Najpoznatiji je LSD, koji se najee nabavlja u obliku malih, oslikanih
papiria, koji su njime impregnirani, a dostupan je i u obliku tableta i kapsula. Pojava smrtnih
sluajeva povezanih s LSD-om doveli su do zabrane droge 1967.godine. U zadnjih 20 godina ponovo
raste broj mladih koji uzimaju LSD, ali nema naznake ponavljanja epidemije iz 60-ih godina, to je
dijelom posljedica i brojnih neugodnih iskustava s tom drogom. Katkad LSD uzrokuje neugodne,
zastraujue osjeaje (bad trips), a udnim senzacijama moe pobuditi i strah od ludila. Smrtni

18
sluajevi su povezani s pogrenim prosuivanjem u vezi s nekom bizarnom idejom (npr. skok s zgrade
zbog vjerovanja da moe letjeti).

KANABINOIDI su aktivni sastojci biljke indijske konoplje (cannabis dolazi u obliku marihuane i
haia, koji se motaju u cigaretu (joint) i pue; mogu se konzumirati i putem hrane i pia). Danas je
kanabis najvie koritena ilegalna psihoaktivna tvar. Puenje kanabisa dovodi do pojave osjeaja
euforije, razgovorljivosti.. Javlja se crvenilo oiju, suhoa usta, pa ak i halucinacije. Uzimanjem
marihuane javlja se karakteristian amotivacijski sindrom (apatija, oteana koncentracija, povlaenje
iz drutva te gubitak interesa za uobiajene drutvene obveze) te apstinencijski sindrom. Vee doze
mogu uzrokovati i psihotinu simptomatologiju, najee paranoidne ideje.
Terapijski pristup: Za lake sluajeve dovoljan je ambulantni pristup te individualna, obiteljska i
grupna psihoterapija, uz edukaciju.

HLAPLJIVA OTAPALA inhalirajue tvari (lakovi, ljepila, benzin, eter, smola). Izazivaju osjeaj
euforije, lakoe, vrtoglavice, a vee doze mogu uzrokovati i halucinacije, sumanute ideje, te
encefalopatiju, atrofiju mozga, epilepsiju, pa ak i stupor i komu. Razvija se tolerancija i povremeno
apstinencijski sindrom.

SEDATIVI, HIPNOTICI I ANKSIOLITICI: benzodiazepini i barbiturati.

BENZODIAZEPINI su lako dostupni, a intoksikacijom se javlja agresivno ponaanje, uz poremeaj
prosuivanja, nistagmus, nestabilnost pri hodu, otean govor, pa sve do stupora i kome. Apstinencijski
sindrom se javlja obino 2-6 dana nakon prekida uzimanja.

Prevencija ovisnosti:
- preventivne mjere prema pojedincu (rano otkrivanje psihikih poremeaja)
- preventivne mjere prema obitelji (obiteljska terapija, korekcija poremeaja dinamike obiteljskih
odnosa)
- preventivne mjere prema koli (edukacija predstavljena bez aureole mistinosti! U suprotnom
pojaava interes za droge zbog buntovnosti i znatielje)
- preventivne mjere usmjerene prema drutvu (zakoni, smanjenje dostupnosti legalnih psihoaktivnih
tvari (alkohol, nikotin) kao i njihovu popularizaciju ...)

Terapija ovisnosti:
/Muaevi: Psihijatrija/
1. U prvoj fazi lijeenja (zdravstvena ustanova) provodi se detoksikacija - postupno ili naglo prekidanje
uzimanja droge uz usporedno lijeenje komplikacija tjelesnih, neurolokih i duevnih, osobito
apstinencijskih smetnji. Kod tekih ovisnika kod kojih ne postoji jasna odluka o apstinenciji,
detoksikacija se provodi uz primjenu metadona (heptanona) i mora se provoditi iskljuivo u bolnikim
uvjetima (obino 7-21 dan).
2. mjere koje pomau u odravanju apstinencije: individualna i obiteljska terapija, terapijska
zajednica, razne terapijske komune (u kojima ovisnik ivi i radi dulje vrijeme), transakcijska i
bihevioralna terapija itd.

Primarna prevencija je najbolji nain lijeenja ovisnosti o drogama!

19
*** LIJEENJE BOLESTI OVISNOSTI DUHOVNOU

Religija i duhovnost izravno usauju moralne vrijednosti koje tite, a socijalna podrka vjerske
zajednice pomae u spreavanju socijalnog otuenja. Sve to smanjuje rizik od bolesti ovisnosti.
Zadnjih nekoliko godina psihijatri i psiholozi poeli su koristiti metodu opratanja kod
pacijenata koji u sebi imaju ljutnju povezanu sa svojim postupcima. Uglavnom se koristi svjetovna,
racionalna metoda, a ne zasnovana na religiji ili program s 12 koraka. Ipak, metoda opratanja ima
bolje rezultate kod vjernika (bez obzira koje vjere). Opratanje se moe definirati kao otputanje
ljutnje: znaajno smanjivanje negativnih misli i osjeaja prema drugima ili sebi samome. Protokol
opratanja vrlo je opsean i moe trajati mjesecima, to ovisi o samom pacijentu i njegovoj
spremnosti da otpusti ljutnju, jer u sluaju bolesti ovisnosti upravo ta ljutnja predstavlja okida za
budue relapse. Naravno, najvanije je da pacijent ne osjea pritisak i prisilu za oprost.
Program s 12 koraka izraen je za alkoholiare, ali se uspjeno moe koristiti i u lijeenju
ostalih bolesti ovisnosti, kod pacijenata koji jesu ili nisu vjernici:

Program 12 koraka:

1. Priznajem da sam bespomoan prema alkoholu (drogi) moj ivot je postao nemogu.
2. Shvatio sam da me Sila vea od nas samih moe ozdraviti.
3. Donio sam odluku da sam svoju volju i svoj ivot predao Bogu (kako ga mi razumijemo).
4. Istraio sam unutranjost sebe.
5. Priznao sam Bogu, sebi i drugim ljudima pravi uzrok mojih pogreaka.
6. Spreman sam da mi Bog ukloni sve ove moje mane karaktera.
7. Ponizno molim Boga da ukloni sve moje mane karaktera.
8. Izradio sam popis svih osoba koje sam povrijedio i spreman sam prema svima ispraviti pogreke.
9. Uinit u ispravke kod svih gdje je to mogue, osim ako bi to natetilo meni ili njima.
10. Nastavit u se ponaati najispravnije to mogu, a kada to ne uinim, priznat u pogreku.
11. Molitvom i meditacijom poboljao sam svoj svjesni kontakt s Bogom (kako ga mi razumijemo),
molim jedino za znanje o Njegovoj volji za mene i za snagu da nastavim dalje.
12. Kao rezultat ovih koraka duhovno sam probuen. Nastojat u iriti ove poruke i drugim ovisnicima
i provodit u ova naela u svim dijelovima svog ivota.

U lijeenju bolesti ovisnosti dokazano pomae meditacija. Meditiranje integrira duhovnost i psihiko
zdravlje. Primarno psiholoko djelovanje jest relaksacija. Meditiranjem se razvija promatranje sebe
na nain da oslukujemo svoje vlastite misli i osjeaje koji se javljaju. Psihospiritualno djelovanje
meditiranje oituje se razvojem osjeaja unutarnjeg mira, ravnotee i uzvienosti, te duhovnog rasta.
Jednom kada se razvije istinski osobni promatra, pacijent naui kako se fokusirati i odvojiti od svih
tekih osjeaja i potreba (alkohol, droga, hrana, cigarete i sl.).

20
PSIHOTINI POREMEAJI:
SHIZOFRENIJA I DRUGI SUMANUTI POREMEAJI F20-F29

Zajedniko im je obiljeje pojava psihotinih simptoma: sumanute misli, halucinacije,

depersonalizacija i derealizacija linosti, dezorganizirano miljenje, bizarno ponaanje, autizam,
iskrivljenje objektivne stvarnosti poremeaj odnosa prema realitetu (nesposobnost razlikovanja
osobnih, subjektivnih iskustava od stvarnosti vanjskog svijeta)...
Ponekad moe biti teko razlikovati sumanutost i tradicionalno uvjerenje u nepoznatom kulturnom
kontekstu.

Simptomi se esto puta dijele na pozitivne i negativne:

- pozitivna simptomatologija odnosi se na sumanutosti, halucinacije i poremeaj miljenja.
- negativna simptomatologija odnosi se na poremeaj afekta i kognitivnih oteenja: siromatvo
govora i miljenja, otupljeni ili ogranieni afekti i bezvoljnost .

SHIZOFRENIJA je obiljeena psihozom! (gubitak dodira sa stvarnou, sumanute misli),

halucinacijama (lane percepcije), iluzijama (umiljena uvjerenja), neorganiziranim govorom i
ponaanjem, osjeajnom otupjelou (ogranieni raspon emocija), spoznajnim ispadima (poremeeno
zakljuivanje i rjeavanje problema) te profesionalnom i drutvenom disfunkcijom. Za postavljanje
dijagnoze Shizofrenije potrebno je da jedan ili vie napada simptoma traje 6 mjeseci ili vie. Simptomi
obino poinju u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi. Lijei se lijekovima-antipsihoticima,
psihoterapijom (potpora i poduka glede prirode bolesti) i rehabilitacijom (zapoljavanje, zajednica....).
Potrebno je trajno i redovito uzimanje antipsihotika! (MSD)
Shizofrenija se esto opisuje kao rascjep due, neusklaenost misli i osjeaja, ivot u svom
svijetu... Shizofrenim bolesnicima panju zaokupljaju nevane stvari. Karakteristino je
dezorganizirano miljenje te odsutnost uvida.

Simptomi:
(Muaevi: Psihijatrija)
1. Afektivnost: za poetak izraenog shizofrenog procesa karakteristian je simptom gubitka
emocionalne topline i izbijanje emocionalne hladnoe, emocionalna krutost, emocionalna
ravnodunost, razdraljivost i manjak spontanosti i inicijative, sve do afektivne tuposti, rigidnosti,
narcistiki egocentrizam, osjeaj otuenja od drugih, promjena osjeaja prema roditeljima, brai,
obitelji, prijateljima... , bezosjeajnost, sve do agresivnosti i nametanja svojih psihotinih mjerila i
zakonitosti. Afekti mogu biti i kvalitativno izmijenjeni: ono to bi moralo stvarati radost stvara alost i
obratno. Ukratko, drugaije (izmijenjeno) doivljavaju sebe i vanjski svijet.
2. Ambivalencija istodobna prisutnost suprotnih emocija: bolesnik istodobno voli i mrzi, eli i
odbija, tei zajednitvu i separaciji, prihvaa i odbacuje, hoe i nee.
3. Depersonalizacija (vlastitu linost doivljava kao stranu, nestvarnu, promijenjenu i otuenu.
opsjednutu, okamenjenu, hipnotiziranu...) i derealizacija (utisci iz vanjskog svijeta se intelektualno i
emocionalno regresivno narcistiki prerauju na psihotian nain).
4. Autizam povlaenje iz stvarnosti i zatvaranje u vlastiti, psihotini svijet elja, fantazija, simbolike,
maginosti i strahovanja. Bolesnici ive u svom vlastitom svijetu mogu zauzeti uloge kraljeva,
prineva, kozmonauta, proroka, svjetskih voa... Njihov im je autistini svijet bitan i vaan, pa u njemu
ostaju sve dok im je potreban kao pribjeite od nesnoljive stvarnosti. Psihotina lana stvarnost je
bolesniku privlana jer znai sigurnost. Gubitak stvarnosti (koja se pomou regresije pomie na
primarni narcizam) ini osnovu shizofrenije, meutim potpuni prekid sa stvarnou gotovo nikad ne
postoji.
5. Gubitak granice ega ja se u nemogunosti razrjeenja sukoba vraa u svoj prvobitni
neizdiferencirani stadij. Bolesnik se okree od vanjskog svijeta i dolazi do promjena doivljavanja

21
izmeu granice vlastitog ja i drugih, tj.dolazi do promjene svijesti o jedinstvenosti s drugima. Dolazi
do regresije na narcistiku razinu u kojoj ego i vanjski svijet nisu odvojeni. Bolesnik ivi u svojoj
patolokoj stvarnosti.
6. Miljenje: rascjepanost, rastrganost, disocijacija misli, nepovezanost, neloginost... Kada zapaze
neprikladne i neprihvatljive misli, esto puta tvrde da su im te misli silom nametnute, da su ubaene
ili pak da su tue.
7. Sadrajni poremeaji miljenja:
- sumanutost odnosa s drugima (sve to bolesnik vidi ili uje povezuje sa svojom osobom ako se
netko nakaljao, neto zapisao... sve se to dogaa zbog njega),
- sumanutosti proganjanja (paranoidne ideje, koje su zasnovane na mehanizmu projekcije svoje
vlastite mrnje ili projekcije bolesnikove loe savjesti; bolesnici govore da ih netko prati, progoni,
nadgleda, kontrolira, zlostavlja, truje...)
- sumanute ideje veliine (megalomanija, vjerovanje u svoju svemonost, vjeruju da su carevi, kraljevi,
predsjednici, velike poznate linosti zapravo trae izlaz iz mune i nesnoljive situacije.
- erotika sumanutost (npr.bolesnik je uvjeren da je oboavan od svih ena i sl.)
- religiozne i mistine sumanute misli, grandiozne ideje...
- hipohondrijske sumanute misli (raspada mi se srce, deformiralo mi se tijelo, bole me bubrezi u
prsima itd.)
8. Poremeaj percepcije (opaanja):
- iluzije su obmane najee vidne i slune, a izazvane su vanjskim podraajima koji bivaju tako
izmijenjene da pruaju pogrenu sliku stvarnosti.
- pseudohalucinacije su emocijama popraene predodbe, koje nastaju neovisno o volji.
- halucinacije: slune (uju umove, pucketanje, piskanje, itanje, glasove, razgovore, prijetnje...),
olfaktorne (halucinacije mirisa), okusne, halucinacije organskih osjeta (cijepa im se mozak, upaju im
crijeva, nagrizaju im se plua, elektriziraju spolni organi...), taktilne (osjeaj udaranja, tipanja,
gmizanja insekata po tijelu i sl.), vidne (iskrice, bljesak, zmije, guteri, vjetice, avoli, sateliti,
planete...)
9. Poremeaji psihomotorike: smanjena ili poveana pokretljivost, katatoni stupor (ukoenost koja
traje satima ili danima), mutizam (uporno uti), manirizam (neprirodno vladanje, izvjetaene, bizarne
poze), stereotipije, katalepsija, prisilne radnje, automatizam...

Etiologija.
Specifian uzrok bolesti je nepoznat. Smatra se da je bolest uzrokovana multifaktorijalno:
- bioloki (promijenjena graa mozga, promjene neurotransmitera, osobito +++dopamina i
glutamata),
- nasljedni,
- psiholoki (psihoanalitiari vide temeljni defekt u poremeaju organizacije ega (gubitak identiteta,
bolest cjelokupne linosti, rascjep-disocijacija pojedinih psihikih funkcija i cjelokupnog ponaanja) i
stoga dolazi do poremeaja interpretacije realiteta i kontrole poriva kao to su agresivnost, seks, volja
itd. Freud smatra da se javlja povratak u fazu kad se ego jo nije uspio formirati, pa je takva osoba
nesposobna razviti odrasli ego, koji se na odgovarajui nain moe nositi s realnosti i interpretirati je
na pravi nain. Sve psihoanalitike teorije o shizofreniji smatraju regresivan proces ponajprije kao
obranu od anksioznosti i osjeaja krivice. Regresija omoguuje bolesniku da izbjegne svijest o
neeljenim psihikim sadrajima koji pripadaju svijetu odraslih. Povlaenje, negativizam i
neodgovornost smatraju se kao rezultat posebnih oblika objektnog odnosa, a ne samo kao rezultat
regresije k autoerotskoj fazi bez objekta. Psihotini fenomeni predstavljaju pokuaj da se zaboravi
razarajua mrnja, prvotno usmjerena na majku, pomou mehanizama koji su redovito prisutni u
djetinjstvu. Procesi internalizacije (introjekcije) uvjetuju proganjanja koja dolaze iznutra. Te obrane
stvaraju bolesnikov negativizam i tenju da se pomijea s drugima, njegov uas zbog gubitka identiteta
i njegovu nesposobnost da se smisleno postavi prema okolini. Snana je unutranja mrnja prema
stvarnosti koja se pokazala toliko nezadovoljavajuom i neprihvatljivom. Pojavljuju se sadraji i

22
mehanizmi primarnog procesa, koji u razliitim oblicima proimaju simptomatologiju shizofrene
psihoze. (Muaevi: Psihijatrija)).
- socijalni imbenici (sredina, odgoj, imitiranje roditelja...) poviena je nesigurnost prilagoavanja
okolini. Neki pojedinci pokazuju osjetljivost (bioloku ili psiholoku) na nastanak shizofrenije. Na
pojedinca potom djeluju stresni i drugi okolinski dogaaji. Stresori mogu biti biokemijski (droga,
osobito marihuana) ili drutveni (odlazak na kolovanje, prekid ljubavne veze, nezaposlenost,
siromatvo...); meutim, ovi stresori nisu uzronici. (MSD)

- PARANOIDNA SHIZOFRENIJA paranoidne sumanutosti, obino s pridruenim halucinacijama. este

su ideje proganjanja, sumanute interpretativne ideje te sumanute ideje ljubomore, ali i druge.
Bolesnici tvrde da im netko na razne naine priprema zlo, da ih truju, inficiraju, potkradaju, da im
itaju misli, da im oduzimaju misli, da ih hipnotiziraju... SVA DOGAANJA U SVOJOJ OKOLINI DOVODE
U VEZU SA SOBOM. esto su prisutne sumanute ideje veliine, a mogu biti i surovo agresivni (nose
vrlo rizini suicidalni i homicidni potencijal!!!). VANJSKA FASADA LINOSTI DUGO OSTAJE
NEUPADLJIVA.

PERZISTIRAJUI SUMANUTI POREMEAJ: paranoidni oblik (sumanute ideje proganjanja), ljubomorni

oblik (sumanute ideje nevjere i ljubomore), grandiozni oblik (megalomanske ideje, ideje nadnaravne
moi)...

AKUTNI I PROLAZNI PSIHOTINI POREMEAJ

INDUCIRANA SUMANUTOST pojavljuje se kod osobe koja ivi s psihotinim bolesnikom, a psihotini
fenomeni prelaze s bolesnika na tu osobu (obino se radi o sugestibilnim osobama, nie
inteligencije, niskog samopotovanja, te kod djece ija majka pokazuje sumanute simptome).

SHIZOAFEKTIVNA PSIHOZA istodobno su prisutni simptomi shizofrenije i afektivnog poremeaja.

*** Postoje 3 oblika RELIGIOZNE SUMANUTOSTI:

1. religiozne slike koje se koriste u objanjavanju shizofrenih iskustava iskustva se sastoje od vrlo
jezivih, nadnaravnih, udnih i prijeteih slika koje unitavaju njihovu osobnost. Dogaa se da oboljeli
bez ikakvih religijskih iskustava dobivaju najfantastinije religiozne sumanute ideje.
2. sumanuto iskrivljeno poimanje prave religije pacijent prije bolesti ima zdravu vjeru. Nju, kao i
druge vidove ivota, doivljava i izraava na iskrivljen nain.
3. pogreno tumaenje (lijenika) razliitih religioznih izraza i neobinih vjerovanja unato injenici
da doivljaji pacijenata mogu biti odraz njegovih stvarnih vjerovanja i prakse u religijskoj skupini kojoj
pripada, lijenici ponekad nemaju razumijevanja za neobine oblike religijskih vjerovanja. Stoga je vrlo
vano da psihijatri i ostalo medicinsko osoblje budu educirani i tolerantni prema vjernicima, kako bi
znali razlikovati vjerovanje, predrasude i sumanute ideje.
(Upravo zbog religioznih izraza koje koriste oboljeli dogaa se da neupuen lijenik donese pogrean
zakljuak da je pacijentova psihoza uzrokovana uputanjem u religioznost i da se samim time
religiozna manija smatra negativnom posljedicom religije.)

Brojnim istraivanjima dokazano je da ne postoji uzrona veza izmeu religioznog odgoja i religiozne
manije. Mnogi dokazi ukazuju na vjerojatnost da prevladavajue ideje i svjetonazori neke kulture
mogu utjecati na sadraj sumanutih ideja, ali nisu uzrokom same bolesti!

U duhovnoj literaturi postoje 3 razliita pristupa shizofreniji:

1. priznavanje shizofrenije kao bolesti: jasno je da je shizofrenija bolest koja zahtijeva medicinsko
lijeenje, to ne iskljuuje potrebu za duobrinitvom.
2. naglaavanje grijeha i neodgovornosti (vrlo loe utjee na pacijenta)

23
3. naglaavanje demonskog uzroka (vrlo loe utjee na pacijenta). Shizofrenija moe biti spojena s
okultnim aktivnostima. Meutim, egzorcizam i sline aktivnosti u takvoj situaciji esto dovode do
pogoranja stanja!

Terapija shizofrenije
(Muaevi: Psihijatrija)

1.Farmakoterapija je na prvom mjestu. Ona najvie pomae u smanjivanju sumanutosti i halucinacija.

Potrebno je redovito uzimanje terapije!!! Vano je uvjeriti pacijenta i njegovu obitelj u nunost
uzimanja terapije. Kontinuirana medikamentozna terapija pod nadzorom psihijatra najvaniji je dio u
spreavanju recidiva. Naalost, kod tekih oblika bolesti lijekovi mogu zadovoljiti samo djelomino.
2.Psihoterapija: Ovdje terapeutova linost stavlja u sjenu tehniku terapije. Poznata je uzreica: Rijei
lijee neurotiare, ljudi shizofrenike.
a. terapija anksioznosti
b. vraanje bolesnika na premorbidno stanje
c. postignue i odranje stanja delikatnog balansa (delikatni balans moe biti zadovoljavajui i
produktivan nain ivota: bolesnik je izgubio simptome, njegov ivot je obogaen na mnoge naine,
meutim, on ostaje ranjiv na ivotne potekoe i na zadatke koje prosjeni ljudi mogu svladati tj.
njegova snoljivost za frustracije i tjeskobu ostaje niska).Neki bolesnici zahtijevaju tu vrstu postupka
neogranieno, a neki samo nekoliko mjeseci.
d. postupak mora biti sagledan kao nain pomou kojega bolesnik nastavlja prema postupnom i
progresivnom prihvaanju samoga sebe!!!
U prvom stadiju psihoterapije bavimo se interpersonalnim problemima i glavni je zadatak
izgradnja transfera (prijenosa). U tom stupnju psihoterapije mogu se oprezno dati samo primjedbe, a
ne tumaenja. U poetku se moramo kloniti postavljanja pitanja koja se odnose na simptomatologiju
ili konfliktna podruja. Prvi zadatak nije dobiti informaciju, ve izgraditi transfer! Bolesnik mora iznijeti
predodbu o samome sebi, o drugima, o ivotu i svijetu. Bolesniku pomaemo da postane svjestan
naina pomou koji on pretvara svoje psihodinamike sukobe u psihotine simptome. On tada postaje
sposoban zaustaviti odreeni fenomen i gubi psihotine simptome. Neki bolesnici doivljavaju
depresiju kad izgube psihotine simptome. Oni im nedostaju a jo nisu u stanju zamijeniti ih zdravim
ustrojima.
U srednjem stadiju psihoterapije postupno prelazimo od interpretacija simptoma do
interpretacija sadraja i njihovog dinamikog utjecaja. Na tom stupnju bolesnik je postao sposoban
podnijeti neki stupanj anksioznosti. Jedna od najvanijih vjetina terapeuta jest procjena je li bolesnik
spreman biti potpuno svjestan nekih znaenja.
Kod naprednijeg stupnja psihoterapije ide se ka dubljem psihodinamikom istraivanju
bolesnikove ivotne povijesti, te njegovih stavova prema sebi i drugima. USPJENI POSTUPAK
ZAVRAVA BOLESNIKOVIM PRIHVAANJEM SAMOGA SEBE. On ne bi trebao prihvatiti sebe jer nema
drugog izbora, ve on zasluuje da prihvati sebe. Konano, bolesnik se upuuje na reintegraciju u
obitelj, koja mora sudjelovati u rehabilitacijskom postupku. Dokazano je da su oni koje su lanovi
obitelji bolje prihvaali, manje kritizirali i putali da budu neovisniji, da su bili uspjeniji u remisiji.
+ osjeaj vlastite vrijednosti, nesposobnosti, neprimjerenost, bezvrijednost, krivnja, samopotovanje,
mrnja, identifikacija, strah od objekata i njihovoga gubitka...

*** Oboljelima od shizofrenije esto je teko organizirati dnevne aktivnosti. Zato je vano napraviti
RASPORED AKTIVNOSTI. Uz jasan raspored, pacijent se moe orijentirati i razbiti jednolinost dana. To
mu ulijeva osjeaj korisnosti i da nije teret svojoj obitelji. Takoer, pomae lanovima obitelji odmoriti
se.

24
*** DUOBRINITVO U SHIZOFRENIJI

Duobrinitvo u shizofreniji moe jedino biti dodatak psihijatrijskom lijeenju.

U akutnoj psihotinoj fazi treba preskoiti bilo kakve duobrinike razgovore. Isto se odnosi i na
duhovni ivot, koji je u akutnoj fazi poremeen, no tijekom remisije potpuno je normalan i moe
pruiti pacijentu veliku podrku.
U fazi bolnikog lijeenja posjeti duobrinika mogui su jedino u dogovoru s psihijatrom. U radu
duobrinika pacijenti obino postavljaju pitanja o smislu i o vjeri, o uzrocima i tijeku same bolesti, te
o snalaenju u svakodnevnom ivotu. Nema jednostavnih odgovora na ova pitanja. Bitni su suut i
strpljenje. U sluaju postojanja religioznih sumanutih ideja, treba ih zanemariti. Vano je zadobiti
povjerenje u Boga i crpiti snagu iz njegovih rijei. Vrlo je vano duobrinikovo ohrabrenje oboljelog
da redovito uzima propisane lijekove.

*** SUMANUTI POREMEAJI I DUHOVNOST

Tipovi sumanutih ideja:

- sumanute ideje kontrole (pogreno vjerovanje da druga osoba kontrolira pacijentove misli i
ponaanje)
- nihilistike sumanute ideje pacijent vjeruje da je doao smak svijeta
- sumanuta ljubomora pacijent je uvjeren da ga njegov partner vara
- sumanute ideje krivnje ili grijeha pacijent je uvjeren da je uinio neko teko kazneno djelo i da ga
treba kazniti zbog toga, ili da je odgovoran za nekakvu prirodnu katastrofu...
- sumanute ideje itanja misli pacijent je uvjeren da drugi ljudi znaju njegove misli
- erotomanija sumanutost da je druga osoba, obino vieg poloaja, zaljubljena u pacijenta i sl.
- grandiozne sumanute ideje pacijent je uvjeren u svoje vrijednosti, snagu, znanje, osobnost ili
posebnost odnosa s boanstvom (Isus) ili nekom poznatom osobom (npr. glumaka zvijezda)
- sumanutost proganjanja najei je tip sumanutosti i ukljuuje uvjerenje da je pacijent proganjan,
otrovan, drogiran, napadnut s odreenim viim ciljem...
- religiozna sumanutost svaka sumanuta ideja s vjerskim ili duhovnim sadrajem: moe biti
pomijeana s grandioznim idejama, npr. vjerovanje da odabran od Boga, idejama kontrole ili idejama
krivnje ili grijeha. Dokazane su ee u Jehovinih svjedoka.
- somatske ideje sumanutosti pacijent je uvjeren da ima neku bolest ili poremeaj, npr. zaraen je
nekim mikroorganizmima i sl.

Sumanute ideje su simptom odreenih psihikih poremeaja: psihotinih poremeaja, bipolarnih

poremeaja, teke depresije, delirija, demencije.
Etiologija:
1.bioloki uzroci u mozgu
2.primarno se radi o psihosocijalno uvjetovanim poremeajima. Podloga je odrastanje uz okrutne,
ekscentrine i nepouzdane roditelje, a takoer moe u podlozi biti i odreeni invaliditet osobe
(sljepoa, gluhoa, socijalna izoliranost...).
3.kod nekih somatskih bolesti kao to su odreene endokrinopatije, Parkinsonova bolest, hepatalna
encefalopacija, hipoglikemija, uremija...
4. nakon koritenja psihoaktivnih tvari (amfetamini, antiparkinsonici, kokain...)

Terapija: hospitalizacija je neophodna. Psihoterapija mora biti vrlo oprezna! Naime, pacijenta ne treba
razuvjeravati, ali niti podupirati njegove ideje. Vano je pacijenta sluati, kako bi razumjeli to mu
sumanutost moe znaiti, osobito u vezi s njegovim samopotovanjem. Suosjeanje s pacijentom
bitna je odrednica u pruanju pomoi.

25
***DUHOVNOST U LIJEENJU SUMANUTOSTI

Duobrinika skrb moe pomoi u lijeenju uz adekvatan psihijatrijski nadzor, ali tek u trenutku kada
je stanje pacijenta postalo zadovoljavajue, odnosno kada su ideje postale manje opasne za pacijenta
(i/ili okolinu). Treba imati na umu da sumanute ideje mogu predstavljati nain suoavanja s duboko
ukorijenjenim osjeajima srama i nesposobnosti. Stoga im je najvanije vratiti povjerenje u sebe
same, u osobe oko njih i u Boga koji ih nije napustio.

26
 POREMEAJI RASPOLOENJA F30-F39

1. DEPRESIVNI POREMEAJ (DEPRESIJA) je najei psihijatrijski poremeaj openito.

Najei simptomi su: bezvoljnost, tuga, alost, briga, usporen govor (i miljenje), usporena
psihomotorika, nesanica, osoba je zaokupljena svojim stanjem i tegobama, ne uiva u stvarima u
kojima je prije uivala, oslabljena koncentracija, zaboravljanje, slabije pamenje, oslabljen spolni
nagon, besmisao, suicidalnost...

***Simptomi:
1. fiziki: glavobolja, konstipacija, gubitak tjelesne teine ili pak pretilost, gubitak libida, nesanica...
2. intelektualni: gubitak pamenja, konfuzija, suicidalne misli, smanjena koncentracija, panja i
rasuivanje
3. emocionalni: anksioznost, ljutnja, krivnja, dubok osjeaj bezvrijednosti, bespomonosti i nestanak
samopouzdanja, ispraznost, iritabilnost, preosjetljivost, pesimizam.
4. socijalni: povlaenja, otuenje, izolacija, smanjeni interes za drutvene dogaaje...
5. duhovni: bespomonost, bezdunost, gubitak smisla ivota, gubitak prijatelja, nemogunost
voljenja drugih, udaljavanje od Boga ili vie sile, gubitak unutarnje snage, usamljenost, oaj, sram i
krivnja...
Navedene simptome svaki ovjek osjeti tijekom ivota, to je normalno, naroito kao odgovor
na stres ili gubitak. Meutim, na depresiju ukazuje injenica ako ovi simptomi traju neprekidno
najmanje 2 tjedna, i to trajno, i ne mogu se kontrolirati.
Depresije se dijele na:
1. blage depresije (s tjelesnim simptomima ili bez njih)
2. umjerene depresije (s tjelesnim simptomima ili bez njih)
3. teke depresije (s psihotinim simptomima ili bez njih)

DJEJA DEPRESIVNOST depresivno raspoloenje, emocionalno uzbuenje i kombinacija

agresivnosti, neodlunosti i prkosa; razdraljivost, nezainteresiranost; u adolescenciji se javlja osjeaj
bezvrijednosti i krivice, te suicidalna razmiljanja. .
Etiologija: Od psiholokih imbenika veliku ulogu ima nisko samopotovanje, ponaajni problemi,
stresni dogaaji...

Simptomi depresije kod djece /Nikoli, Maranguni: Djeja i adolescentna psihijatrija/

Kod male djece esto se pojavljuju tjelesni simptomi, meu kojima su najee glavobolje i
abdominalni grevi. Mlaa djeca opisuju sebe negativno (glup sam, nitko me ne voli...), esto puta
se javlja oskudna motorika aktivnost, te manjkav rast i razvoj.
Kod predkolske djece uoeno je manjkavo ukljuivanje u igre i aktivnosti uz destruktivnost te
odsutnost smijeha, plaljivost i iritabilnost.
Kod djece kolske dobi vidi se loe raspoloenje, uz potekoe koncentracije, loe uenje, odbijanje
kole, plaljivost, izbjegavanje vrnjaka, suicidalne misli te este tjelesne simptome poput glavobolje i
abdominalnih bolova.
Kod adolescenata postoje smetnje u ponaanju, promiskuitetno seksualno ponaanje, zlorabe
sredstava ovisnosti te bijeg od kue. Njihovi simptomi su esto puta apatija, dosada, nebriga za vanjski
izgled, gubitak interesa za prijatelje i dotadanje aktivnosti i lo kolski uspjeh. Beznadnost i oaj
odraavaju se u poveanom broju pokuaja suicida u pubertetu.

Etiologija: koncept multifaktorijalnosti

27
1. bioloka tumaenja: nasljedni imbenici, neuroanatomske promjene, metabolike i
neurotransmitorske promjene (npr. niska razina serotonina), endokrinoloke osobitosti.
2. psiholoke postavke:
- preusmjeravanje agresivnih impulsa s nekog objekta na samog sebe,
- pogreno procesiranje informacija,
- kognitivna iskrivljenja (pretjerano generaliziranje- na temelju 1 dogaaja donosi ope zakljuke),
negativna slika sebe, negativna slika svijeta, negativna oekivanja budunosti
- selektivno apstrahiranje (od vie elemenata neke situacije izdvaja se samo 1 i na njemu se temelji
zakljuivanje), selektivna panja usmjerena na negativne dogaaje
- umanjivanje ili uveavanje (zanemarivanje nekih injenica ili pretjeranim davanjem vanosti),
- samookrivljavanje (osoba sebe okrivljuje za negativne dogaaje), osjeaj krivnje (!!!) strogost i
nemilosrdnost depresivnog superega, pretjerano samokanjavanje...
- neuspjenost (osoba vjeruje da je nesposobna uiniti ita uspjeno),
- razmiljanje tipa sve ili nita (sve je crno-bijelo),
- negativni pesimistini stavovi o sebi, budunosti i svijetu,
- nauena bespomonost!, beznae (npr. kod ivotinja: ako dobivaju bolni podraaj u jednom kutu
kaveza, one poinju izbjegavati taj dio kaveza jer su nauile da je tu bol. Meutim, kada ivotinje
ponu dobivati bolni podraaj u dotad sigurnom dijelu kaveza, postaju zbunjene. Nekoliko takvih
promjena potpuno uniti volju ivotinje za izbjegavanjem bolnog podraaja. Ona se preda, ostane
leati i vie ne reagira na nita, pa ak ni na bolni podraaj, potpuno se predajui svojoj sudbini. Slino
se dogaa i sa ovjekom koji uzastopce pokuava promijeniti nepovoljne tijekove svoga ivota, da bi
se na kraju potpuno predao ivotnim zbivanjima na milost i nemilost)
- manjak socijalnih vjetina, manjak motivacije i inicijative, niska razina interpersonalnih odnosa
negativna reakcija okoline osamljivanje bolesnika i pogoranje depresije.
3. znaajke linosti: pasivnost, povuenost, zatvorenost, nisko samopotovanje!
4. stresni dogaaji (ovdje je vana individualna osjetljivost na stres; gubitak roditelja prije dobi od 11
godina - Muaevi)

Terapija:
lijekovi i psihoterapija. Vano je utvrditi da li je rije o unipolarnoj ili bipolarnoj depresiji. O
bipolarnom poremeaju se radi ako u bolesti postoje i faze manije.
Terapija u djejoj dobi je terapija igrom te obiteljska terapija i tehnike relaksacije.

2. MANINI POREMEAJ (MANIJA) je stanje povienog raspoloenja u kojima se javlja i

ubrzana psihomotorika (stalno je u pokretu, ima potrebu puno govoriti), formalni i sadrajni
poremeaji miljenja (ubrzani misaoni tok i bijeg ideja, sumanute ideje veliine, moi, grandioznost),
smetnje nagona (povean spolni nagon, promiskuitet, smanjena potreba za spavanjem, neobuzdano
kupovanje, kockanje, upadno oblaenje, minkanje), poremeena emocionalna ekspresija (poveanje
ili promjena jaine emocija, koje idu od euforije i ekstaze do razdraljivosti, ljutnje i bijesa). Manija se
najee javlja u sklopu bipolarnog poremeaja, a rijetko se pojavljuje izolirano.
Diferencijalno dijagnostiki potrebno ju je razlikovati od shizofrenije te od ADHD kod djece, te
poremeaja ponaanja.
Etiologija:
bioloki imbenici (nasljedni, neuroanatomski, neurotransmitorski, endokrinoloki) i psiholoka
objanjenja (negacija ovisnosti o voljenom objektu, i na taj nain izbjegavanje odgovornosti, obveza i
smanjenje osjeaja depresivnosti).

3. BIPOLARNI AFEKTIVNI POREMEAJ je izmjena epizoda depresije i epizoda manije, te

stanja normalnog raspoloenja.

28
Terapija poremeaja raspoloenja

1. Farmakoterapija (vana je procjena rizika mogueg pokuaja samoubojstva, briga o samome sebi
itd.). Vano je motivirati bolesnika za redovito uzimanje lijeka. Nikada ne prekidati naglo
antidepresive, nego postupno tijekom najmanje 2 tjedna do 2 mjeseca. Takoer treba znati da
antidepresivno lijeenje valja nastaviti najmanje 6 mjeseci nakon povlaenja znakova depresije.

2. Psihoterapija predstavlja znaajni dio antidepresivne terapije. Obino se koristi interpersonalna

terapija tijekom 12-16 tretmana koji se ine s razmakom od tjedan dana. Glavni naglasak u terapiji
usmjeren je na meuljudske odnose, a ne razrauju se obrambeni mehanizmi niti unutarnji konflikti.
Kognitivna terapija pomae bolesniku da spozna i ukloni negativno razmiljanje, da razradi alternative
i stvori fleksibilniji nain razmiljanja i izvjeba nove kognitivne i bihevioralne odgovore.
Bihevioralna terapija nastoji utjecati na promjenu ponaanja, to je kljuno u otklanjanju depresije.
Potrebno je izbjegavati okrivljavanje sebe. Ohrabrivanje bolesnika da se postupno ukljue u
jednostavne aktivnosti (npr.etnje, redovitu tjelovjebu, izlaganje suncu...) i drutvene odnose.
Ohrabrivanje bolesnika da postupno prihvati drutvene i radne uloge.
Po potrebi moe se provesti i obiteljska terapija.

*** LIJEENJE DEPRESIJE UZ DUHOVNOST

Odreena religijska shvaanja mogu biti pokreta depresije, npr. shvaanje Boga kao kazne, pasivno i
automatsko prakticiranje religije, nezadovoljstvo svojom vjerskom zajednicom... Meutim, mnoga su
istraivanja dokazala da osobna pobonost umanjuje uinke stresnih situacija na osobe sklone
depresiji.
U radu duobrinika vrlo je bitno ohrabriti pacijenta da postoji izlaz iz depresije. Uz ve
navedenu terapiju lijekovima, lijeenje treba sadravati jo i:
- savjetovanje
- praktinu pomo i rastereenje
- opu motivaciju i rjeavanje somatskih simptoma.
Pomaganje osobama u tekoj depresiji trai veliko strpljenje i suivljavanje s problemom. Osobu treba
prihvatiti u njezinoj bolesti. Treba hrabriti pacijenta i govoriti mu o Bojoj ljubavi, ak i u trenucima
kad je on slabo moe osjetiti. Opratanje je vaan dio procesa tijekom duhovnog preporoda i osobnog
preoblikovanja. Terapijski se ciljevi trebaju postavljati polagano i jedan po jedan, uz napomenu da
pacijent ne smije nikada osjetiti pritisak prevelikih duhovnih zahtjeva.
Duobrinik treba biti spreman voditi razgovore o svakodnevnom ivotu i pruiti praktinu
pomo, npr. razgovarati s ukuanima... Potrebno je usmjeravati pacijenta na neposredno
zadovoljavanje osobnih, ali i opih potreba.
Depresivnu osobu treba polako reaktivirati i izraditi joj dnevni raspored. Redovne etnje i
sportske aktivnosti imaju pozitivan utjecaj i somatski e simptomi biti sve manje prisutni.
Molitva predstavlja specifinu duhovnu aktivnost u lijeenju depresije, dajui utjehu i nadu,
poveava osjeaj povjerenja prema sebi i ljudima oko sebe koji se bore za dobrobit oboljelog.

*** BIPOLARNI POREMEAJ I DUHOVNOST

Tijekom manine faze moe se javiti iluzija da je osoba vjerski glasnik ili duhovna osoba... Postoje
istraivanja u kojima je dokazano da vjera moe biti uzrokom manije u osoba sklonih poremeajima
raspoloenja. Dapae, ponekad je vrlo teko odvojiti obmane od iskustava velikih vjerskih voa,

29
kreativnih umjetnika ili znanstvenika inovatora. No, u postavljanju dijagnoze psihoze pomau nam
ostali simptomi prisutni kod manije.
Depresivna faza bolesti opisana je detaljno u poglavlju o depresiji.
Vjera i nada vrlo su vane duhovne komponente u lijeenju bipolarnog poremeaja. ivot ovih
pacijenata esto je okruen bizarnim dogaajima i epizodama, nakon ega slijedi sram i duboka tuga i
pacijenta i lanova obitelji. Stoga im je oprost i pomirenje neophodno da mogu preivjeti novi dan. To
je mogue uz adekvatnu pomo obitelji kojima pak treba stalna edukacija i savjetovanja strunih
osoba. Oboljeli mora nai naina kako oprostiti sam sebi za svoje ponaanje i postupke koji mogu biti
puni ljutnje, negativnosti i nasilja. Vaan dio duhovnog lijeenja predstavlja rad na prihvaanju osobe,
bez obzira to je uradila u prolosti. Prihvaanjem oboljelog od njega samog i najue okoline
omoguava se usporavanje bipolarnog ciklusa i izmjena u ovom poremeaju.

30
ANKSIOZNI (NEUROTSKI) POREMEAJI, POREMEAJI VEZANI UZ STRES,
DISOCIJATIVI I SOMATOFORMNI POREMEAJI F40-F48

Neuroza je u osnovi posljedica patolokog razvoja linosti. Prema Freudu, linost je proizvod
meudjelovanja nagonskih pulzija s jedne strane, te etikih i moralnih naela s druge strane (id, ego,
superego), koji oblikuju savjest. Neurotiki konflikti nastaju zbog nesvjesnih i svjesnih sukoba izmeu
nagonskih pulzija i savjesti. (Muaevi: Psihoterapija)

1. ANKSIOZNI POREMEAJI ovdje je glavni simptom anksioznost (pretjerano stanje

pobuenosti koje je obiljeeno neizvjesnou, tjeskobom, strepnjom, napetou, nejasnom
zabrinutou, nemirom, uznemirenou i strahom). Anksioznost i strah nisu sinonimi. Kod straha je
poznat objekt straha, a u anksioznosti je nepoznat. Strah je osjeaj vezan uz sadanjost, a anksioznost
je osjeaj vezan za budunost (anksiozna osoba strahuje da e se neto dogoditi). Anksiozni
poremeaji su se nekada zvali neurotskim.
*** Vrlo su esti somatski simptomi anksioznog poremeaja: palpitacije, tremor, zaduha, pretjerano
znojenje, proljevi, difuzna napetost miia, to dovodi do bolnih stanja razliitih dijelova tijela
(najee bol u leima i glavobolja). Procjenjuje se da su kod 20% pacijenata koji dou kod lijenika
obiteljske medicine uzrok somatski simptomi povezani s depresijom ili anksioznim poremeajem.

Postoji fizioloka (normalna) i patoloka anksioznost. Normalna anksioznost je uobiajen pratilac

svakodnevnih situacija (na radnom mjestu, na putovanju, na ispitu, na medicinskim pretragama, u
opasnosti, u stresu...). Normalnu anksioznost pojedinac moe kontrolirati, a patoloka je ona koja
kontrolira pojedinca.

Etiologija: koncept multifaktorijalnosti

1.bioloke teorije: genetski imbenici, neurotransmitorski imbenici, hiperfunkcija autonomnog
ivanog sustava (hipotalamus-hipofiza-nadbubrena lijezda)
2.psiholoka tumaenja:
- strah od separacije (kad osoba doivljava odvajanje od bliske osobe ili kad ga ona zanemaruje),
- reakcija na okolinske stresogene imbenike (1.put dijete doivi neugodu kod itanja jer mu se smiju
svaki idui put kad ita osjea neugodu),
- uenje po modelu (imitiranje ponaanja drugih osoba; npr.dijete oponaa anksioznog roditelja),
- selekcioniranje podraaja (od mnotva podraaja, osoba selekcionira one koji su mogua prijetnja)
- pogrena interpretacija nejasnih podraaja kao opasnih (nejasne podraaje tumae kao opasne)
- pretjerano pamenje anksioznih situacija (vie pamte loe dogaaje nego dobre)
Psihoterapija: suoavanje s izvorom straha, tehnike relaksacije, probe ponaanja
3.egzistencijalne teorije (Muaevi: Psihijatrija) pretpostavljaju da je anksioznost izazvana
spoznajom osobe o dubokom besmislu ivota.

DJEJA ANKSIOZNOST:
- anksioznost zbog odvajanja (separacijski strah, nastaje pri odvajanju od roditelja),
- fobini strah,
- socijalna tjeskoba,
- opsesivno-kompulzivni poremeaj (prisilne misli i prisilno ponaanje),
- generalizirani anksiozni poremeaj GAP (anksioznost i zabrinutost zbog buduih dogaaja).

Glavni simptomi djeje anksioznosti su: zabrinutost, uznemirenost, napetost, strahovi od ljudi,
izlazaka, odlaska u kolu itd.

31
Etiologija: traumatski dogaaj i stres, poremeen odnos izmeu roditelja i djeteta, prezatitniki
roditeljski odgoj, rano odvajanje od majke...

Za neurotine reakcije djeteta znaajno je da one jo nisu ni priblino fiksne. One se stalno
preoblikuju odgojem u obiteljskoj i drutvenoj sredini. Zato tijek i prognoza djeje neuroze ovise o
mogunosti sanacije patogenih uzronika u obitelji, odnosno o smanjenju odgojnih pogreaka, o vrsti i
tijeku neuroze roditelja, o klimi u obitelji, o mogunostima lijeenja neurotinih roditelja te o suradnji
roditelja tijekom psihoterapije njihova djeteta. (Muaevi: Psihijatrija)
Anksioznost u djece je esto neizdrljivo stanje u kojemu postoji krajnji osjeaj
bespomonosti. Anksiozna neuroza obino je izazvana neim u djetetovu stvarnu ivotu, to je
pokrenulo infantilne strahove i konflikte te ugrozilo sve dotadanje obrane to ih je dijete
upotrebljavalo u svojem ivotu da bi izbjeglo gubitak majine ljubavi (tj.strah od odvajanja, oralni
konflikt) i kaznu od oca (strah od kastracije, genitalni konflikt). Naravno, opasnost nije izravno
poznata djetetu. Stoga, za razliku od reakcija straha, pri kojima je izvor opasnosti poznat, kod
anksioznosti nema racionalne ili logike osnove straha. Djetetov ego se brani masivnom upotrebom
potiskivanja. Iako se potiskivanjem kao obranom do odreene mjere koristi svatko, masivna upotreba
potiskivanja moe linost uiniti nekritinom u svojem miljenju, te infantilnom i emocionalno
nezrelom i nepromiljenom u svom ponaanju. Anksioznost se mnogo vie nego bilo koja druga
emocija izravno oituje na tjelesnom planu u obliku prisutne somatizacije ili s manje ili vie
odreenim psihikim sadrajem: strah od noi (mraka i samoe), strah od smrti, ludila itd. Noni strah
u djetinjstvu (strah od samoe) esto je prethodnik kasnije anksiozne neuroze u odrasloj dobi. Djeca
opisuju smrt u doivljaju nonog straha kao jedno stanje nepokretnosti, a kao smrtnu opasnost djeca
doivljavaju mrak i odvajanje, ili strah od nekog opasnog protivnika koji upada nou u kuu, te ih moe
ubiti ili ukrasti dok spavaju. Freud je istaknuo da dijete jo nije sposobno svoju elju za voljenom
osobom koja je odsutna preinaiti ni u to drugo nego samo u strah koji se doivljava kao
egzistencijalna opasnost. (Muaevi: Psihijatrija)
Dijete u terapeutu dobiva zamjenu za izgubljeni objekt i u transferu gratificira svoje
simbiotske porive. Kontratransfer ukljuuje potrebu lijenika da ostane dosljedan empatijskom stavu
prema djetetovim tegobama, pokazujui stalno zanimanje i brigu za njega, to emocijski ima znaenje
biti volje i zatien od majke i oca i jaa bolesnikov ego. Stvaranje tzv.terapijske simbioze ima snagu
da bolesnika zatiti od straha. Ona omoguuje internalizacije te simbiotike fuzije s terapeutom kao
izvornim simbiotikim objektom. U terapijskom procesu terapeut tako postaje objekt identifikacije to
pospjeuje proces individuacije i razrjeenje separacijskog straha.

2. GENERALIZIRANI ANKSIOZNI POREMEAJ (GAP) je obiljeen pretjeranom, gotovo

svakodnevnom tjeskobom i zabrinutou oko brojnih zbivanja, koja traje 6 mjeseci ili vie. Uzrok je
nepoznat, premda je est u alkoholiara, u osoba s tekom depresijom ili paninim poremeajem.
(MSD prirunik)

GENERALIZIRANI ANKSIOZNI POREMEAJ (GAP) KOD DJECE I ADOLESCENATA

/Nikoli, Maranguni: Djeja i adolescentna psihijatrija/
Etiologija:
1. bioloki imbenici genski imbenici i poremeaju u sistemu neurotransmitera
2. psihosocijalni imbenici:
- kognitivno-bihevioralna teorija smatra da pacijenti reagiraju neispravno i neprimjereno na opaenu
opasnost. Netonost raste s pojaanim opaanjem negativnih detalja u okolini i pretjerano
negativistikim stavom prema vlastitim obrambenim mogunostima.
- psihoanalitika teorija smatra da je anksioznost posljedica niza nerazrijeenih nesvjesnih konflikata.

32
Klinika slika:
ustraenost, motorika napetost, uznemirenost, iritabilnost, osjetljivost, hiperaktivnost autonomnog
ivanog sustava (znojenje, ubrzan puls, tegobe gastrointestinalnog sustava) te smetnje na planu
kognitivnog

Terapija:
Kombinirano se provodi psihoterapija i farmakoterapija.

3. PANINI POREMEAJ (napadaj paninog straha, napadaj intenzivnog straha, najee strah
od smrti, strah od ludila ili gubitka kontrole...)
Simptomi: lupanje srca, znojenje, drhtanje, suha usta, osjeaj nedostatka zraka, guenje, bol u prsima,
munina, vrtoglavica, nesvjestica, strah od gubitka kontrole, strah od smrti. esto je prisutan strah
od straha. Ovi napadi neizdrivog straha traju do 10-ak minuta. U najteem obliku napadaji se
javljaju barem 4 puta tjedno, srednji oblik ima najmanje 4 napadaja mjeseno, a ostalo su laki oblici.

Kod mlae djece panika se obino oituje u obliku napadaja bijesa i ljutnje, vikanja, te brzih i snanih
pokreta tijelom.

Terapija: psihoterapija, relaksacijske tehnike i desenzitizacija.

4. FOBIJE su strah od specifinih situacija i objekata koji djeluju zastraujue, pa ih bolesnik

izbjegava. Osoba prepoznaje da je strah pretjeran i nerazuman. Meutim, fobija nikad nije bez
osnove. Ima neto u nesvjesnom doivljavanju ovjeka, neto to ga mui i plai, to iz njegova
nesvjesnog nastoji prodrijeti u svijest.
Najee fobije su:
agorafobija-strah od mjesta iz kojeg bi bijeg bio otean ili nemogu;
socijalna fobija-strah od javnog nastupa (najee). esto puta je neprepoznata, pa zato i nelijeena,
jer takve osobe manje trae pomo, a uvrijeeno je vjerovanje da je osoba samo neto vie
srameljiva.
strah od ivotinja

FOBIJE KOD DJECE

Dva su specifina imbenika fobije:
1.upotreba mehanizma projekcije, poput one u snovima (kako bi se prikrila nesvjesna instinktivna
elja koja se nalazi u latentnom sadraju)
2. Kada fobija dovoljno oslabi terapijskim postupkom, katkad je potrebno aktivno navesti bolesnika da
uloi napor i svlada fobiju (uz podrku ga navodimo da se izloi situacijama koje su sadraj njegova
fobikog straha, npr.fobija od kole). (Muaevi: Psihijatrija)
U djejim fobijama od ivotinja, esto puta te zastraujue ivotinje predstavljaju zapravo
ljude, obino oca (ili rjee majku). Ta ivotinjska predodba sadri u sebi ideju svemonog agresivnog i
seksualno neinhibiranog oca. U djejim se animalnim fobijama projekcija koristi da bi se izbjegao
stvarni unutranji strah. Osnova toga fobikoga straha jest kastracijski strah. Neki autori smatraju da je
specifinost fobike neuroze u nedostatnoj istospolnoj identifikaciji...
Obiteljsko ozraje i unutarobiteljska dinamika izuzetno su vani u nastanku fobike neuroze uope, a
posebno kolskih fobija (koje esto puta imaju osnovu: doivljaj bespomonosti i separacijski strah).

Lijeenje djejih fobija

Djeca koja boluju od fobije razvijaju u psihoterapiji vrlo dobar transfer, jer fobija je tipian primjer
transferne neuroze. Stog stvaranje dobroga transfera omoguuje povoljno razvijanje terapijskog
procesa i u kratkom vremenu stvara pozitivne terapijske rezultate. Kada fobija dovoljno oslabi

33
terapijskim postupkom, katkad je potrebno aktivno navesti bolesnika da uloi napor i svlada fobiju (uz
podrku ga navodimo da se izloi situacijama koje su sadraj njegova fobikog straha, npr.fobija od
kole). Osim toga, terapeut treba zajedno s bolesnikom raditi na dobivanju uvida u topiku njegova
konflikta, kako bi svladao svoju fobiju.

Terapija fobija:
/Nikoli, Maranguni: Djeja i adolescentna psihijatrija/
1. Psihoterapija:
prije svega treba ukloniti nepovoljne imbenike u okruenju djetetovom (obiteljska psihoterapija):
poboljati odnos roditelj-dijete jer je esto puta prisutan nesiguran odnos izmeu roditelja i djeteta.
- sistematska desenzitizacija je metoda izbora. Provodi se u tri koraka: 1. Relaksacija pacijenta 2.
Naini se hijerarhijska lista od 10-12 scena koje provociraju fobiku anksioznost, od slabije prema
jaoj. Pacijent postupno prolazi listu zamiljajui zadane fobine situacije. 3. Ovladavanje situacijom -
smatra se da je pacijent spreman na realno iskustvo kada moe smireno zamisliti najtjeskobniju
scenu.
- modeliranje je imitacija s grupom vrnjaka koji se bez straha suoavaju s zastraujuom scenom
(igranje raznih uloga)
- terapija igrom za mlau djecu.
2. Farmakoterapija

Terapija anksioznih poremeaja (openito):

Lijeenje izlaganjem strahu bolesnik se uz strukturu i potporu kliniara suoava sa strahom i ostaju u
dodiru s onim ega se boje, sve dok se njihova anksioznost postupno ne smanji procesom koji se
naziva habituacija (navikavanje). U agorafobiji, u drutvenoj fobiji... lijeenje izlaganjem pomae u
vie od 90% osoba koje ga dosljedno provode
Kognitivno-bihevioralno lijeenje ukljuuje uenje bolesnika da prepozna i nadzire svoje iskrivljene
misli i lana uvjerenja te da promijene svoje ponaanje u tom smislu da ono bude prilagodljivije. (MSD
prirunik)

*** ANKSIOZNI I PANINI POREMEAJI I DUHOVNOST

Mogu se javiti morbidni osjeaji straha od smrti i o onome nakon smrti, moe se javiti gubitak smisla,
stalno razmiljanje o prolim grijesima ili pogrenim postupcima, ali i opsjednutost vjerskim mislima i
djelima.
Prakticiranje vjerskih obiaja i vjerovanja (osjeaj krivnje, srama) moe ljude dovesti do
anksioznosti u odreenim okolnostima.
Duhovna pomo oboljelom je od velike vanosti. Molitve i meditacije, oprost i odrjeenje
dokazano su pomogli u lijeenju i odnosu prema Bogu. Koncept milosti pomae u rjeavanju straha i
anksioznosti. Vjerska zajednica moe vratiti povjerenje u samoga sebe i samim time ukloniti tjeskobu.
Pozitivna pobonost dokazano vodi prema poboljanju zdravstvenog stanja.

5. OPSESIVNO-KOMPULZIVNI POREMEAJ (OKP, OCD)

OKP sadri prisilne misli i radnje, pri emu bolesnik shvaa njihovu iracionalnost, ali im se ne moe
oduprijeti.
Opsesije su prisilne, ponavljajue i nametajue misli, ali i osjeaji ili doivljaji.

34
Kompulzije su svjesna, ponavljajua ponaanja i radnje koje bolesnik doivljava nametnutima
(brojenje, ienje, pranje ruku, izbjegavanje neega, stalno provjeravanje neega...). Nakon to uini
prisilnu radnju bolesnik ne osjea zadovoljstvo, ali je smireniji i anksioznost je manja. OKP moe se
javiti i u sklopu nekih drugih psihijatrijskih poremeaja (fobije, depresija, shizofrenija, poremeaji
kontrole impulsa, Touretteov sindrom, tikovi, epilepsija...).

Etiologija:
1.bioloka tumaenja: genetske, imunoloke, patoanatomske i neurotransmitorske hipoteze
2.psiholoka objanjenja:
-mehanizam obrane jer strogi i autoritativni roditelji onemoguuju razvitak osjeaja sposobnosti u
djece. Djeca razvijaju kompleks manje vrijednosti, i koriste se prisilnim fenomenima kako bi se osjeali
sposobnima.
-smanjivanje anksioznosti: bolesnik s vremenom spozna kako odreene aktivnosti ublauju
anksioznost. Bolesnik razvija izbjegavajue strategije kojima kontrolira i smanjuje tjeskobu
(npr.prisilom ienja).
- pogrene procjene u smislu precjenjivanja mogunosti javljanja nepovoljnih ishoda (ako neto moe
biti loe, to e se i dogoditi). Oni preuveliavaju vlastitu odgovornost za mogue tetne dogaaje
(koncept pretjerane odgovornosti).
- meu simptomima su esto puta zabranjeni porivi ili fantazije. Osoba se sama nesvjesno kanjava
zato to posjeduje takve porive i fantazije. Osjeaj krivnje igra najistaknutiju ulogu u prisilnoj neurozi,
iako osoba obino nije svjesna toga. (Muaevi: Psihijatrija)

Terapija: lijekovi i psihoterapija

OPSESIVNO-KOMPULZIVNA NEUROZA KOD DJECE (Muaevi: Psihijatrija)

esto puta se odnosi na opsesiju (odnosno kompulziju) obreda ienja, prehrane, uspavljivanja...
Katkad se mogu otkriti i neke crte opsesivnih linosti: hiperkontrola, tvrdoglavost, perfekcionizam,
ponaanje star-malog, psihomotorna inhibicija, ogranieno zanimanje za posebno podruje
(elektricitet, astronomija, arheologija, oruje itd.).
Terapija: u veini sluajeva ne primjenjuje se individualna psihoterapija i farmakoterapija. Metoda
izbora je analitika psihodrama (scensko-analitika psihoterapija).

6. REAKCIJE NA TEKI STRES I POREMEAJI PRILAGODBE:

Ovi poremeaji uzrokovani su razliitim traumatskim iskustvima (stresorima).

1./AKUTNA REAKCIJA NA STRES (akutni stresni poremeaj) izazvana je postojanjem iznimno

stresnog ivotnog dogaaja (akutno krizno stanje). Poremeaj zapoinje za vrijeme ili neposredno
nakon zavretka stresnog ili traumatskog dogaaja (najkasnije nakon nekoliko dana). Traje od nekoliko
dana do 4 tjedna (ako simptomi traju dulje moe se razviti PTSP). Simptomi: poremeaj, panje i
koncentracije, smetnje orijentacije, disocijativni fenomeni, pa i poremeaji svijesti, strah, anksioznost,
uznemirenost, napetost, smetnje spavanje, none more, razdraljivost...
Etiologija:
1.bioloki model: neuroendokrinoloke i neurotransmitorske promjene
2.psiholoka objanjenja: stresni dogaaj reaktivira nerazrijeeni konflikt (koji je do tada bio u stanju
mirovanja).

2./POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEAJ (PTSP) pojavljuje se nakon izlaganja

ekstremnom traumatskom iskustvu (prijetnja tjelesnom integritetu npr.ranjavanje, dogaaji koji

35
ostavljaju duboke tragove u psihikom ivotu osobe, dogaaji koji u gotovo svih sudionika izazivaju
strah, osjeaj uasa i bespomonosti). PTSP je odgoen ili produljen odgovor na stresni dogaaj. PTSP
je jedan od rijetkih psihijatrijskih poremeaja za koji se zna to ga uzrokuje (proivljena trauma).
U ovih osoba traumatski dogaaj ostane zamrznut u sjeanju, mijenjajui im percepciju, doivljaje,
osjeaje i reakcije u svakodnevnom ivotu. Takva e osoba uporno proivljavati traumatski dogaaj i
pokuavati izbjei sve to je podsjea na njega. PTSP se uobiajeno povezuje s ratom, iako je on i
mirnodopski poremeaj (otmice, zarobljavanje, muenje, fiziko i spolno zlostavljanje). Stari nazivi su:
veteranski sindrom, vijetnamski sindrom. Kod mukaraca je PTSP najee povezan sa sudjelovanjem
u ratu, a kod ena s traumama od fizikih napada i silovanja. Meu amerikim vojnicima koji su se
borili u vijetnamskom ratu oko 30% njih je razvilo potpuni PTSP. U Hrvatskoj, meu veteranima
Domovinskog rata 16% je razvilo potpuni PTSP (Komar i Vukui, 1999.).

Simptomi se mogu javiti ubrzo nakon traume, ali je mogua i njihova pojava nekoliko mjeseci, pa i
godina, nakon traumatskog dogaaja. Simptomi se dijele u 3 skupine:
1. ponovno proivljavanje traumatskog iskustva (runi snovi, flashback-ive slike, osjeaji uasa,
straha, uznemirenosti, bespomonosti),
2. izbjegavanje svega to podsjea na traumatski dogaaj (izbjegava razgovor i situacije koje
podsjeaju na dogaaj)
3. simptomi pojaane pobuenosti (potekoe spavanja, oslabljena koncentracija, smetnje panje,
uznemirenost, tjeskoba, razdraljivost, agresivnost-osobito kada je udruena s alkoholizmom,
autoagresivnost, suicidalnost).
Ako su prisutni simptomi iz svih 3 skupina, to je potpuni (kompletni) PTSP, a ako nisu, radi se o
djelominom PTSP-u. Simptomi PTSP-a traju razliito dugo, a mogu biti prisutni ak i 30 godina nakon
traumatskog dogaaja.

Etiologija: multifaktorijalni koncept

1.bioloki imbenici: neurotransmitorski, patoanatomski...
2.psiholoki koncept:
- model interakcijskog djelovanja traumatskog stresora i osobina pojedinca. Kada osoba nije kadra
obraditi dogaaj u svoje ivotno iskustvo, odnosno kada se ne moe nositi s posljedicama dogaaja,
nastaje PTSP.
- shvaanje kako su znaajke osobe (traume u djetinjstvu, zrelost mehanizama obrane) presudnije za
razvitak poremeaja od osobina stresora. Kod osobe nastaje sveope zatajenje prilagodbenih
mogunosti.

Terapija:
1. farmakoterapija
2. psihoterapija

3./POREMEAJI PRILAGODBE nastaju zbog novonastalih trajnih neugodnih okolnosti koje

dovode do znaajnih promjena u ivotu (npr.gubitak posla). Za njih je karakteristino stanje jake
uznemirenosti koje ometa funkcioniranje (prije svega socijalno).
Simptomi: anksioznost i depresivnost.

Hitna terapija kriznih stanja:

Temelji se na kratkoj psihodinamski orijentiranoj psihoterapiji, kojoj je cilj ublaiti ili ukloniti nastale
simptome, te vratiti osobi sposobnost adekvatnog funkcioniranja, a ne rekonstrukcija linosti (to je
cilj psihoanalize). Izbjegava se izravna konfrontacija. Kljuni moment je ojaati ego osobe podizanjem
samopotovanja. Pacijent u kriznom stanju ima jak osjeaj insuficijentnosti (esto povezan s

36
osjeajem odbaenosti). Treba isticati pozitivne momente u ivotu osobe u krizi, kada je uspijevala
rijeiti neku situaciju ili je bar pokazivala realan pristup problemu. Treba pacijentu pomoi da uvidi
injenicu da i drugi ljudi pate od istih patnji, pa i sam terapeut. Terapeut jest pacijentu autoritet, ali ne
na nain da je on savren, velik i snaan, a pacijent insuficijentan, malen i jadan.
- pomoi pacijentu u stjecanju intelektualnog razumijevanja krize.
- pomoi pacijentu u iskazivanju aktualnih osjeanja
- pomoi u istraivanju prijanjih uspjenih adaptacija u kriznim stanjima ili ivotnim potekoama
kada je uspio svladati strah i tjeskobu ili pak zajedno s pacijentom traiti nove mogunosti prilagodbe.
- pomoi pacijentu u ponovnom otvaranju drutvenog svijeta, tako da se gubitak vane osobe na neki
nain zamijeni drugom osobom. S takvim savjetima treba biti krajnje oprezan, ali ako pacijent sam
spominje mogunost takvog rjeenja, valja ga u tome podrati. U krizi je vano: a. spokojna sigurnost
terapeuta, b. Optimistiki stav terapeuta, c. Aktivno voenje ovjeka u krizi, d. Terapeut ne izbjegava
nametljivost i e. Otvorena empatija.

*** PSIHOLOKA TRAUMA I PTSP I DUHOVNOST

Psiholoka trauma i PTSP mogu snano negativno utjecati na vjeru u Boga. Vjera se uruava. Gubi se
smisao ivota ulazi se u egzistencijalnu krizu. Kod traumatiziranih esto se javlja osjeaj krivnje te
Boje nepravde.
Meutim, vjera ima pozitivno djelovanje u smislu svladavanja egzistencijalnih dilema.
Probuena duhovnost jaa osjeaj oprosta, to je ovdje neophodno.

Duhovna skrb odnosi se ovdje na slijedee teme:

1. Dovoenje duhovne dimenzije u sredite tijeka misli.
2. Duhovno preoblikovanje u smislu postavljanja pacijenta u sredite. Promjenom misaonog znaenja
dolazi do promjene u odgovoru i ponaanju, to daje sasvim novo vienje osoba na dogaaje.
3. Duhovna interpatija omoguuje razumijevanje psihikog poremeaja.
4. Priznavanje i definiranje vanosti osobe kao jedinstvene osobe sa svojim nadanjima, snovima i
oekivanjima.
5. Terapeutsko razumijevanje temelj je duhovne skrbi. Ako ne razumijemo kroz to pacijent prolazi, ne
moemo mu ni ponuditi svrsishodnu pomo!
6. Iako je duhovnost univerzalni fenomen ljudi, takoer je vrlo osoban i jedinstven.
7. Duobrinitvo je mogue kada je osoba otvorena drugoj osobi na nain da e prihvatiti i razumjeti
pacijentova stajalita koja su u suprotnosti s njegovim.
8. Potrebno je znati prihvaati pacijentova duhovna iskustva, bez obzira to mogu izgledati patoloka.
9. Najbolje je tretman pacijenta zasnivati na multidisciplinarnom radu, ukljuivi i lanove obitelji i
prijatelje.
10. Duobrinici trebaju imati duhovno, psihijatrijsko i psiholoko znanje i edukaciju!
Duobriniki tretmani sastoje se od individualnog i skupnog rada.

7. DISOCIJATIVNI POREMEAJI (konverzivni poremeaji)

Disocijacija je poremeaj u integraciji svjesnosti, pamenja ili identiteta. Obuhvaa nemogunost

integriranja sebe i vlastite svijesti s traumatskom situacijom. To je nesvjesni obrambeni mehanizam
kojim se izdvajaju neki mentalni i ponaajni procesi iz cjelokupnog psihikog ivota, neka se

37
traumatska iskustva ne integriraju u iskustvo i sjeanje, nego se pohranjuju izdvojeno. Stari nazivi
disocijativnog poremeaja su: histerija, histerina reakcija, histerina neuroza, histerina psihoza.

Etiologija:
1.bioloki imbenici: strukturne promjene mozga, biokemijska neravnotea...
2.psiholoki koncept:
- potiskivanje neugodnih sadraja (zbog straha od smrti ili ozljeivanja)
- reakcija izbjegavanja (ove osobe su vrlo esto bile zlostavljane kao djeca: vie od 80% ovih osoba
doivjelo je tjelesno ili spolno zlostavljanje!)
- prekid procesa pamenja

Najznaajniji disocijativni poremeaji su:

1. Disocijativna amnezija je stanje u kojem se javlja nagla amnezija (obino nakon stresnog dogaaja),
a pri tome ne postoji organska podloga u smislu oteenja mozga. Traje od nekoliko sati do nekoliko
tjedana.
Etiologija: Smatra se vanim postojanje traumatskog dogaaja u djejoj dobi. Taj stari dogaaj u
kombinaciji s novim traumatskim iskustvima dovodi do amnezije.

2. Disocijativna fuga bolesnik neoekivano otputuje u druga mjesta te se ne moe prisjetiti svog
identiteta (ponekad preuzme novi identitet i zapone novi ivot). Ta se fuga obino javlja nakon
traumatskog dogaaja.
Etiologija: esto su ovi bolesnici doivjeli zlostavljanja u djetinjstvu.

3. Disocijativni stupor je stanje bez motorike aktivnosti koje se javlja nakon nedavnog stresnog
dogaaja. Obino sjedi ili lei ukoen, ne govori, ne prati pogledom i potpuno je odvojen od okoline.
To je nain da se iskljui iz stvarnosti.

4. Stanje transa i opsjednutosti obiljeava nagli, privremeni gubitak vlastitog identiteta. Rije je o
gubitku svijesti o sebi i okolini. Ovdje se radi o potiskivanju i izbjegavanju neprihvatljivih sadraja,
osjeaja i konflikata. Slabo reagira na vanjske podraaje. Osoba se ponaa kao da je pod utjecajem
druge osobe, sile, duha. Osoba doivljava da joj je to nametnuto izvana. Kad trans prestane, esto
puta nastupa amnezija za to razdoblje, ali i osjeaj straha, neugode i krivnje.

5. Viestruka linost (disocijativni poremeaj identiteta, podvojena linost) rije je o barem 2

odvojena identiteta, koji ne znaju jedan za drugoga. Obino je uzrokovana nekim traumatskim
dogaajem, najee zlostavljanjem u djejoj dobi.
Pojavljuju se kao nastojanje ega da se izdvoji i udalji od tekih traumatskih dogaaja koji ga
optereuju, a od kojih se ne uspijeva obraniti na drugi nain. (Grgi)

6. Ganserov sindrom (pseudodemencija) je stanje u kojem se bolesnik ponaa kao da je intelektualno

trajno oteen. Obino se vidi u optuenika i zatvorenika. Nije rije o svjesnom simuliranju bolesti,
nego o nesvjesnom izbjegavanju neugodnih dogaaja.

7. Konverzivni poremeaj (nekada se koristio naziv histerija) ukljuuje niz simptoma koji navode na
neku bolest, najee neuroloku, a medicinska obrada iskljuuje takvu mogunost. Simptomi su
najee motoriki (razne klijenuti udova, oteano gutanje, konvulzije...), senzorni (poremeen osjet
boli, smetnje vida, parestezije-trnjenje po koi...) i visceralni (munina, povraanje...). Tako moemo
vidjeti bolesnika koji je zanijemio, ogluio, obnevidio ili koji ne moe hodati zbog uzetosti nogu.
U pozadini svega nalazimo psihiki konflikt.

38
DISOCIJATIVNI POREMEAJI - KONVERZIJA KOD DJECE (Muaevi: Psihijatrija)
histerija konverzije
Najee se izraava kao: histerine pareze (slabost udova), nesposobnost hoda, lokalizirane
kontrakture (npr.koljena ili aka), tortikolis, glavobolja bez poznatog uzroka, trbune boli, crijevne
smetnje, povraanje, disfagija, mutizam, gluhoa... U tim smetnjama nema znakova organske bolesti!
esto se moe ustanoviti postojanje slabe linosti, vrlo sugestibilne, koja nastoji na sebe svratiti
pozornost odraslih i koje teko podnose pritiske stvarnosti. . Najee je u periodu do pete ili este
godine djeteta. Gotovo uvijek odnos majka-dijete uspostavlja se na patoloki nain, a izazivaju ga
majke koje su obino hiperprotetktivne ili odbijajue. Majke takve djece esto su i same patile od
uestalih smetnji koje su stvarale klimu sklonu patogenim reakcijama. U kolskim zajednicama mogu
se zapaziti sluajevi, ak i prave epidemije, histerinih pojava, obino nakon latencije od najmanje
jednog dana.
Djeju histeriju valja shvatiti kao poremeaj identifikacije (obino su pokuaj preruavanja
genitalnog karaktera djetetove strukture linosti). Moe ukazivati i na djeju depresiju.

Lijeenje je psihoterapijsko a katkad je korisna izolacija djeteta (koja moe preoblikovati

interpersonalne odnose). Cilj terapije je integracija alternirajueg identiteta s pravim!

8. SOMATOFORMNI POREMEAJI
Svim somatoformnim poremeajima zajednika je prisutnost tjelesnih simptoma koji nemaju
organsku podlogu i koji su uzrokovani psihogenim imbenicima. Osoba se uporno ali na tjelesne
simptome i trai medicinsku obradu (koja se pokae urednom). Somatizacija je nastojanje da se
psiholoki distres prikae u obliku tjelesnih simptoma.

1.Somatizacijski poremeaj bolesnik iznosi brojne tjelesne simptome koji se ne mogu objasniti
medicinskom obradom.
Etiologija:
1.bioloki imbenici: genetski
2.psiholoki imbenici:
- ove osobe su vrlo esto doivjele niz trauma u ranoj dobi.
- nerazrijeeni nesvjesni konflikti
- nauena uloga bolesnika, koja se objanjava potrebom da se drugi skrbe o bolesniku (on je tada
zatien)
- pogrena interpretacija tjelesnih senzacija kao simptom teke bolesti

2.Hipohondrijski poremeaj neosnovana zaokupljenost tjelesnim funkcijama i strahom da se boluje

od neke teke, ozbiljne bolesti.
Etiologija:
- psihoanalitiki koncept: hipohondrija se javlja u osoba s niskim samopotovanjem. Osobe odabiru
model tjelesne bolesti jer manje stigmatizira nego duevna bolest.

3.Dizmorfofobija osoba je zaokupljena vlastitim izgledom ili zamiljenim nedostatkom vlastitog tijela
(postoje stereotipi o ljepoti).

4.Bolni poremeaj je stanje praeno kroninom, tvrdokornom, optereujuom boli, koje se ne moe
objasniti medicinskim poremeajem, a povezana je sa stresnim dogaajem. Bol mora trajati najmanje
6 mjeseci da bi se postavila dijagnoza bolnog poremeaja. Psihogena bol se povezuje sa
zlostavljanjem u djetinjstvu.

39
9. OSTALI NEUROTSKI POREMEAJI

1.Neurastenija je sindrom kroninog umora (umor, slabost, iscrpljenost, glavobolja, nesanica te

tjelesni simptomi probavne smetnje, lupanje srca...). Dugotrajni stres moe uzrokovati neurasteniju.
Psiholoka tumaenja govore o osjeaju manje vrijednosti, o niskom samopotovanju, o osjeaju
odbacivanja, o potisnutom bijesu, o neadekvatnom pranjenju spolne energije, itd.

2.Depersonalizacijski poremeaj oznauje depersonalizaciju (osjeaj promijenjenosti vlastitog ja: vide

dijelove svoga tijela promijenjenog oblika ili veliine, ini im se kako su napustili svoje tijelo i kako ga
promatraju sa strane), odnosno derealizaciju (osjeaj promijenjenosti okoline).

40
BIHEVIORALNI SINDROMI VEZANI UZ FIZIOLOKE POREMEAJE I FIZIKE
IMBENIKE F50-F59

1. POREMEAJI HRANJENJA

1./ANOREXIA NERVOSA namjeran gubitak tjelesne teine, mravljenje, smanjeni unos hrane,
strah od dobivanja na teini, poremeaj slike vlastitog tijela (neprihvaanje slike svoga tijela,
nezadovoljstvo izgledom, pretjerano vjebaju), neprilagoen odnos s vrnjacima, ele udovoljiti
drutvenim normama (izgled, vitkost), neprihvaanje odrastanja.

Anoreksija je vrlo teka bolest samonametanja vrlo stroge dijete koja vodi u krajnji gubitak teine.
Tjelesna teina je manje od 85% oekivane tjelesne teine. Najee su pogoene djevojke izmeu
14-23 godine. To je oblik neishranjenosti i drugih pridruenih simptoma koji katkad mogu uzrokovati
teka oteenja organizma, pa i smrt. Mnoge od tih bolesnica obino moraju biti hospitalizirane.
Umre 9% pacijentica (Dulcan i Martini, 1999.). Biljei se uska veza izmeu anoreksije i depresije.

Etiologija:
- Psihoanalitiki, esto se navodi da je uzimanje hrane kod tih osoba vezano uz seksualne
preokupacije, odnosno da su takve osobe od poetka svojeg ivota imale vrlo siromanu i nestabilnu
libidnu podrku. Bili su primorani da u sebi nau tu podrku, ali suvie rano. To je u njih izazvalo raniji
razvoj ega i selfa na raun libida. Anorektina osoba ne moe niti zamisliti erotsko-seksualne
probleme kao angaman, odnosno svjesni izbor. (Muaevi: Psihijatrija)
- pretjerana kontrola emocija. Uspostava kontrole nad svojim tijelom gladovanjem ima za cilj
preuzimanje vlasti nad sobom u odnosu prema majci koja eli kontrolirati svoju ker. (Boban)

Terapija:
1. spaavanje ivota, te ponovno uspostavljanje bolesnikove prehrane. Vana je motivacija bolesnika.
2. sprijeiti povrat ili kroninost te vrlo teke bolesti
3. pomoi bolesniku da ivi zdrav emocionalni i drutveni ivot bez psihijatrijskih simptoma: sumnja u
sebe, depresija, identifikacijske potekoe suportivna psihoterapija, scensko-analitika
psihoterapija (psihodrama), obiteljska terapija... Dobri rezultati postiu se i grupnom terapijom.
Lijeenje traje dugo, najmanje 2-3 godine.
Vano je da se pacijentici kae kako se njezino mravljenje shvaa samo kao simptom, tj.znak da
postoji neki drugi problem u njoj ili u obitelji i ponuditi joj zajedniki rad na prepoznavanju i
rjeavanju tog problema. Stoga se u terapiji nastoji to manje govoriti o jedenju, dijetama i teini da bi
se sva panja posvetila pacijentiinom osjeajnom ivotu (Vidovi, 1998.)
4. Farmakoterapija

2./BULIMIA NERVOSA napadaji pretjeranog jedenja (unos velike koliine hrane s gubitkom
kontrole), a potom namjerno izazivanje povraanja ili upotreba sredstava za pranjenje crijeva, ili
diuretika; pretjerana zaokupljenost tjelesnom teinom, neprihvaanje odrastanja.
Zabiljeeno je da 80-90% pacijentica pribjegava povraanju, koje nakon odreenog vremena mogu
izazvati automatski, bez upotrebe prsta i slino (Dulcan i Martini, 1999.)
esto bolesnici s bulimijom imaju i depresiju, a u obitelji bolesnika esto ima pretilih osoba i osoba s
depresijom.
Etiologija:

41
- esto se nalazi obiteljski slom i nasilje. Majke buliminih pacijentica opisuju se kao nemarne i
odbacujue, za razliku od kontrolirajuih majki anoreksinih pacijentica (Kaplan, Sadock i Grebb,
1994.).
- Pokuavaju se svidjeti okolini, slijedei oekivanja drugih, a ne prepoznavajui vlastite potrebe.
- Samopotovanje im je nisko.
- gubitak kontrole impulsa i emocionalna labilnost

Terapija:
- Individualna psihoterapija kognitivno-bihevioralno lijeenje. Jaanje ega i podizanje
samopotovanja.
- Obiteljska terapija
- Farmakoterapija

3./PRETJERANO JEDENJE uvijek upuuje na nisko samopotovanje.

4./PIKA je jedenje nejestivih tvari, a nalazi se u duevnih bolesnika (psihoze, intelektualne

tekoe...) te kod djece (takvu djecu roditelji ee zanemaruju ili ih pak slabo nadziru).

2. POREMEAJ ELIMINACIJE (kod djece!)

1./ENUREZA (nekontrolirano mokrenje) najee je nevoljno, ali moe biti i namjerno. Najee je
nou. Dijete kao da hoe rei: Ja hou da me opet volite kao novoroene. (Nikoli, Lonar)
2./ENKOPREZA (nemogunost kontrole pranjenja crijeva) - najee je nevoljno, ali moe biti i
namjerno.

Etiologija:
1.organski razlozi (upale, tumori, eerna bolest...)
2.psiholoki razlozi: stresne situacije, ponienje, zlostavljanje, socijalna izolacija, anksioznost, strah,
ljutnja, inhibirana agresivnost, strogi roditeljski odgoj i kanjavanje.

Terapija:
- psihoterapija igrom
- analitika psihodrama za djecu iznad 6 godina
- za mlau djecu korisne su nagrade, npr.ploice sa zvjezdicom koje se lijepe za svaku suhu no.
- poduiti roditelje da ne kanjavaju dijete jer to pogorava stanje.
- rijeiti konflikt roditelj dijete.

3. NEORGANSKI POREMEAJI SPAVANJA

1.Kvantitativni poremeaji nagona za spavanjem:

NEORGANSKA NESANICA (insomnia) pojavljuje se kao potekoa usnivanja (dulje od 45 min) i/ili
nedovoljno spavanje (krae od 6 sati).
NEORGANSKA HIPERSOMNIA je pretjerana pospanost (spavaju dulje od 10 sati i bude se s osjeajem
umora).
2.Kvalitativni poremeaji nagona za spavanjem: hodanje u spavanju, noni strah, none more, nono
mokrenje (enureza).

POREMEAJI SPAVANJA KOD DJECE: noni strahovi, none more, razni fenomeni i vizije u
polusnu, mjesearenje, GUBITAK RITMA SPAVANJA...

42
4. SPOLNE DISFUNKCIJE
- Nedostatak ili gubitak spolne elje
- Seksualna averzija (izbjegavanje spolnog kontakta) uzrok moe biti traumatsko spolno iskustvo.
- Poremeaji spolnog uzbuenja (spolnog odgovora) uzrok moe biti anksioznost, strah,
depresivnost, strah od impotencije (kod mukaraca), strah od gubitka kontrole (kod ena)...
- Pojaani spolni nagon

5. POREMEAJI PONAANJA U VEZI S BABINJAMA

Babinje je razdoblje od prvih 6 tjedana nakon poroaja. U nekim istraivanjima navodi se i do 85%
rodilja koje nakon poroaja pokazuje razliite psihike tegobe (Nonacs i Cohen, 2000.). Kod nekih
rodilja su psihiki poremeaji postojali i ranije, a nakon poroda je dolo do njihova pogoranja.

1.Poslijeporoajna tuga javlja se vrlo esto (30-85% svih rodilja) plaljivost, snieno raspoloenje,
emocionalna labilnost. Ovo stanje traje 4-5 dana i najee spontano prolazi.
2.Poslijeporoajna depresija (10-15% rodilja) zabrinutost, potitenost, bezvoljnost,
nezainteresiranost ili uznemirenost, neke rodilje ne mogu prihvatiti sliku o vlastitom tijelu, partnerski
problemi...
3.Poslijeporoajna psihoza (0,1% rodilja) sumanute misli se javljaju, paranoidne ideje, moe se javiti
i suicidalnost te agresivnost prema djetetu.

6. ZLOUPORABA TVARI KOJE NE IZAZIVAJU OVISNOST

- najee se radi o lijekovima: antidepresivi, antitusici, ekspektoransi, antacidi, laksativi, analgetici,
antireumatici, vitamini...

7. PSIHOLOKI IMBENICI U VEZI S NEKIM DRUGIM BOLESTIMA

(psihosomatske bolesti)- (Muaevi: Psihijatrija)
Danas se smatra kako nema organskog sustava u kojem se ne pojavljuje neka psihosomatska bolest.
Najee su to:

1. kone bolesti: psorijaza, akne, neurodermitis, urtikarija, angioneurotski edem

2. bolesti probavnog sustava: ulkusna bolest, Crohnova bolest (kronina upala debelog crijeva),
ulcerozni kolitis (kronina upala tankog crijeva), opstipacija. (parasimpatikus!)

3. bolesti dinog sustava: bronhalna astma (parasimpatikus!). Uzroci astme su mnogostruki:

psihogeni, infektivni i alergiki. Kod psihogenih uzroka kod astme radi se o posljedici svjesnog ili
nesvjesnog odbacivanja djece od strane majke. Slian osjeaj odbacivanja u kasnijoj dobi ponavlja se
kao odbacivanje od okoline. Bolesnika ima osjeaj da je emocionalno odbaen od kljunog lana
obitelji. U astmatinom napadu veliku ulogu igraju emocionalni problemi vezani uz strah i osjeaj
naputenosti.

4. bolesti srca i krvnih ila: koronarna bolest, infarkt srca, visoki krvni tlak, aritmija. Ovdje dolazi do
neuroendokrinog podraaja (simpatikus!). Koronarna bolest je najee posljedica kombinacije
psihogenih inilaca i koronarne skleroze, pri emu se obino udruuje vie faktora rizika (hipertenzija,
puenje, debljina...). Danas je openito prihvaena teorija koronarne linosti: velika ambicioznost,
veliki radni kapacitet, agresivnost, postavlja pretjerane radne zahtjeve sebi i drugima, nema
relaksacije i ima osjeaj stalne unutranje napetosti. Istraivanja su pokazala da 80% oboljelih od
koronarne bolesti ima navedene znaajke. U nastanku arterijske hipertenzije glavnu ulogu igra

43
potisnuta agresija. Ako je ugroenost dugotrajna, moe doi do fiksirane arterijske hipertenzije. Takve
osobe obino nemaju sposobnost verbalizacije svoje agresije. U terapiji art.hipertenzije, osim lijekova
potreban je i psihoterapijski pristup.

5. endokrinoloke bolesti: eerna bolest, hipoglikemija, pojaana funkcija titnjae

6. reumatske bolesti: reumatoidni artritis, kronina bol u kriima

7. ginekoloke bolesti: bolne menstruacije, spontani pobaaji

8. ostale bolesti: debljina, migrenozne glavobolje, alergijske reakcije.

9. kod zloudnih bolesti takoer se sve vie upuuje na mogui psihosomatski nastanak pojedinih
tumora.

Psihosomatski poremeaji mogu se definirati i kao tjelesne bolesti u ijem je nastanku bitnu ulogu
odigrao psihogeni faktor. Psihosomatske poremeaje moemo podijeliti u 2 glavne skupine:

1.skupinu kod koje dolazi do podraaja simpatikusa, koji uvjetuje agresivnosti i kronini osjeaj
neprijateljstva. (reakcija napada borbe, agresivna obrana organizma). Posljedica takve agresivnosti
su bolesti: migrena, arterijska hipertonija, kardiovaskularne smetnje, dijabetes melitus i reumatoidni
poliartritis.

2. skupinu kod koje dolazi do podraaja parasimpatikusa, koji obiljeava pasivnost, povlaenje i osjeaj
manje vrijednosti. (reakcija bijega od opasnosti). U ovu skupinu poremeaja spadaju ir na elucu i
dvanaestercu, opstipacija, kronini ulcerozni kolitis, bronhijalna astma i dugotrajni umor
Psihosomatski poremeaj je posljedica blokade simpatikusa ili parasimpatikusa u tijeku reakcije na
podraaj neuroendokrinog sustava.
Adler smatra da e se psihosomatski poremeaj lokalizirati u tzv.manje vrijednom organu, to je
posljedica naslijea ili preboljele bolesti u ranom djetinjstvu. Radi se uvijek o kompenzaciji nekog
drugog organa ili cjelokupnog organizma.
U pojavi psihosomatskih oboljenja vanu ulogu igra aleksitimija (nesposobnost izraavanja
unutranjeg doivljaja).

Postoje i teorije stresa. Bolest nastaje zbog dugotrajnog izlaganja djelovanju psihikog, odnosno
emocionalnog stresora. U nainu reagiranja na stres vanu ulogu igra i naslijee.
Psihosomatske bolesti mogu biti i posljedica kronine anksioznosti. Kod svih tih osoba prisutna je i
AUTOAGRESIVNOST.

Postoje bitne razlike izmeu neurotskog reagiranja (konverzivna neuroza, hipohondrija, neurastenija) i
psihosomatskog reagiranja. Kod neurotskog reagiranja radi se o rezultatu potiskivanja i pomaka
emocionalnog konflikta u nesvjesno. Obino je rije o voljno inerviranim organima. Kod
psihosomatskog poremeaja dolazi do usmjeravanja emocionalne energije u vegetativni sustav i
konano do tjelesnog oteenja pojedinog organa. Radi se o inervaciji koja je izvan voljne funkcije.
Neurotik i njegova okolina u mnogo sluajeva znaju da je simptom u stvari poremeaj unutranjeg
emocionalnog ivota pojedinca, dok kod psihosomatskog poremeaja bolesnik i okolina duboko
vjeruju da je bolest posljedica vanjskih faktora.
Postoji i odreena povezanost izmeu psihikih bolesti i psihosomatskih bolesti. Ponekad se dogaa
da se, kad psihosomatski poremeaj oslabi, javljaju psihiki simptomi. Pri nestanku tjelesnih
simptoma javljaju se psihiki simptomi. Tako se npr.bronhijalna astma i kronini kolitis mogu
izmjenjivati sa stanjima depresije. Hipertireoza se moe izmjenjivati sa stanjima manije, opstipacija s
paranoidnim reagiranjem itd. Nerijetko se obje bolesti mogu javljati zajedno.

44
 PSIHOSOMATSKI POREMEAJI - F 54

Filipi Igor, Jakovljevi Miro:

Psihiki poremeaji u somatskoj medicini i tjelesne bolesti u duevnih
bolesnika, Medicinska naklada, Zagreb, 2012:

Filipi Igor: Komorbiditet kronine tjelesne bolesti i psihiki poremeaji

depresija:
Istraivanja provedena u svijetu posljednjih godina ukazuju da su razni tipovi psihikih poremeaja
znaajno ei u kroninih tjelesnih bolesnika u odnosu na opu populaciju, a takoer su kronine
tjelesne bolesti znaajno ee u populaciji duevnih bolesnika (najee uz depresiju). U velikom
broju kroninih tjelesnih bolesnika depresija nije prepoznata. Depresija se esto javlja uz:
- plune bolesti (astma, kronina opstruktivna bolest plua), 25-35%
- preboljeli infarkt miokarda, 45-50%
- u oboljelih od karcinoma, 48%
- u bolestima uz koje se javlja bol, i do 80%
- u oboljelih od dijabetesa, 35%
- u neurolokih bolesnika 40%, kod Parkinsonove bolesti 45%, kod multiple skleroze,
epilepsije...

Sanja Popovi-Grle: Astma, KOPB i karcinomi plua u psihikih bolesnika:

Brojna istraivanja dokazuju povezanost izmeu astme i mentalnih poremeaja, kao i vioj prevalenciji
psihijatrijskih poremeaja u bolesnika s astmom nego u opoj populaciji (depresija, anksiozni
poremeaj i PTSP). Nije meutim poznato da li bolesnici s astmom imaju povean rizik za razvoj
psihijatrijskih poremeaja ili razliiti psihijatrijski poremeaji poveavaju rizik za nastanak astme.

Marinko D, Bili V, Milii D: Psiholoko-psihijatrijski faktori kod oboljelih od

koronarne bolesti:
Kardiovaskularne bolesti su primjer somatskih poremeaja na koje psiholoki faktori imaju znaajan
utjecaj (osobito depresija i anksioznost). Negativni psiholoki stres moe biti znaajan okida kod
nastanka akutnih kardiolokih bolesti (ishemija miokarda, akutni koronarni sindrom, srane aritmije i
iznenadna smrt zbog koronarnog incidenta).

Tip linosti A (brzi, hostilnost, ljutnja, nestrpljivost i nesigurnost u izazovnim i stresnim situacijama)
esto dovodi do poveanja krvnog tlaka i frekvencije srca, pa poveava rizik koronarne bolesti i
prediktor je iznenadne koronarne smrti.
Tip linosti D distres (zabrinutost bez specifinog razloga, pesimistini ivotni stav, uz esta stanja
depresije i tekoe iskustva pozitivnih osjeaja) takoer se u novije vrijeme spominje u kontekstu
rizinih faktora za nastanak kardiovaskularnih bolesti.

Marijana Bra: Multidisciplinarni pristup u lijeenju bolesnika s kroninom boli i

u palijativnoj medicini:
45
U suvremenoj se medicini sve vie naglaava meupovezanost tjelesnog, duevnog, socijalnog i
duhovnog u zdravlju i bolesti, te koncept medicine usmjerene prema osobi. U klinikoj praksi postoji
znaajna meupovezanost boli i psihikih smetnji, pa je bol mogu simptom u gotovo svim
psihijatrijskim poremeajima, a velik broj bolesnika s kroninom boli ima i neku od pridruenih
psihijatrijskih dijagnoza (depresija, anksioznost, PTSP). Otprilike polovina bolesnika u palijativnoj
medicini ima neku od onkolokih bolesti, znaajan je broj bolesnika s demencijom, modanim udarom
te terminalnim stadijima bolesti (najee jetre ili srca).

Silvio Bai: Epilepsija i psihiki poremeaji nove dijagnostike i terapijske

metode:
Najee psihijatrijske bolesti u pacijenata s epilepsijom su: depresija, neuroze (osobito tjeskoba i
fobije), psihoze, poremeaji osobnosti te problemi s ponaanjem.

Zdravka Poljakovi: Psihijatrijski poremeaji kod bolesnika s modanim udarom:

Jedan od najeih psihijatrijskih poremeaja nakon bilo kojeg oblika modanog udara jest upravo
depresija. Depresija se javlja gotovo u 30% bolesnika nakon preboljenog modanog udara. Meutim,
vie ispitivanja je pokazalo da je kod gotovo 30% bolesnika koji su doivjeli modani udar depresija
postojala i ranije. Takva su saznanja dovela do spoznaje da je depresija mogui rizini imbenik u
razvoju modanog udara. Dodatno se pokazalo da bolesnici s depresijom koji razviju modani udar
imaju i loiju prognozu to se tie oporavka od modanog udara. Smrtnost je bila utoliko vea to su
simptomi depresije bili izraeniji. U novije je vrijeme predloena i genetska teorija, koja govori o
postojanju identinog gena odgovornog za razvoj i depresije i modanog udara.

Dunja Degmei: Psihogastroenterologija:

Opisani su brojni psihijatrijski simptomi koji se javljaju u funkcionalnim gastrointestinalnim
poremeajima kao npr:
Sindrom iritabilnog crijeva (proljev, zatvor...), kod kojeg se psihijatrijski poremeaji javljaju u 36-59%.
Poremeaj motiliteta jednjaka i bol u prsima koja nije kardijalne etiologije. Prema podacima iz
literature, 84% bolesnika s poremeenom kontrakcijom jednjaka je imalo psihijatrijsku dijagnozu u
usporedbi s 31% u kontrolnoj skupini.
Dispepsija je simptom koji se moe pojaviti u irokom spektru gastrointestinalnih poremeaja
(peptiki ulkus, GERB, bolesti unog trakta, bolesti guterae i mezenterija). Studije opisuju da
bolesnici s funkcionalnom dispepsijom ee imaju simptome somatizacije, depresije te vei
sveukupni postotak psihopatolokih fenomena.
Bolesnici s kroninom funkcionalnom abdominalnom boli (esta kod bolesnika sa sindromom
iritabilnog crijeva i funkcionalnom dispepsijom) u znaajno veem broju sluajeva imaju psihijatrijski
poremeaj, posebice depresiju i anksiozne poremeaje. Ovi bolesnici su takoer znaajno ee
proivjeli tjelesno ili seksualno zlostavljanje u djetinjstvu ili odrasloj dobi.
Upalne bolesti crijeva (Crohnova bolest, ulcerozni kolitis) i psihijatrijske smetnje takoer su esto u
komorbiditetu (osobito depresivnost i anksioznost).
Postoje i genetski imbenici kod bolesnika s gastrointestinalnim poremeajima, ali tek u interakciji s
okolinskim imbenicima.

Branka Aukst-Margeti: Psihoonkologija:

Studije pokazuju i do 47% psiholokog morbiditeta u oboljelih od karcinoma, a najee se radi o
depresiji, anksioznosti, o potekoama u interpersonalnim odnosima... U oboljelih od tjelesnih
bolesti, pa tako i u onkolokih bolesnika, depresija nepovoljno utjee na tijek bolesti i utjee na
poveanje mortaliteta. Povezanost depresije i tjelesnih bolesti je dvosmjerna tj.depresija moe
pogorati tjelesnu bolest, ali i tjelesna bolest moe dovesti do depresije. Takoer, kod bolesnika se i
bol pojaava kao posljedica depresije. Oboljeli od karcinoma plua i karcinoma guterae pokazuju

46
najvie stope depresije. Kod karcinoma guterae depresija je est prethodnik pojave simptoma
bolesti. Depresija i karcinogeneza bi mogle biti povezane preko interakcije imunog sustava i
endokrinog sustava (hipotalamo-pituitarno-adrenalne osi). Imuni i endokrini sustav su u interakciji
preko citokina (regulatora imunog odgovora i prijenosnika meustaninih signala). U pacijenata koji
pate od depresije naena je leukocitoza, povien odnos CD4/CD8 T-limfocita, povien IL-6 i smanjenje
broja stanica priroenih ubojica (natural killer-NK) koje smatramo odgovornima za unitavanje
malignih stanica. Psihoneuroimunoloka istraivanja pokazala su smanjenje broja NK stanica i njihove
aktivnosti u ena s karcinomom dojke koje su bile depresivne, kao i znaajno vei broj metastatskih
vorova nakon 3 mjeseca u depresivnih bolesnica. Veina karcinogena ini se da djeluje oteujui
DNK, te je mehanizam reparacije oteene DNK izrazito bitan. Stres i depresija utjeu na ove
mehanizme. I stres i depresija uveavaju nepovoljno djelovanje starenja na imune funkcije. Produkti
pinealne lijezde imaju imunoprotektivno djelovanje i smanjeni su kod pacijenata s karcinomom. Kako
negativne emocije nepovoljno utjeu na nastanak karcinoma, tako i pozitivne mogu pozitivno utjecati
na njegov tijek, no one su znatno manje istraivane (Aukst-Margeti B, Jakovljevi M, Margeti B,
Bian M, Samija M. Religiosity, depression and pain in patients with breast cancer. Gen Hosp
Psychiatry. 2005;27(4):250-5.) Konzultacija sa sveenicima ili grupe duhovne pomoi takoer u nekih
pacijenata mogu biti od pomoi (Aukst-Margeti B, Jakovljevi M, Margeti B. Depression, cancer and
religiosity. Psychiatr Danub 2002;14:9-18).

Maja ivkovi, Alma Mihaljevi-Pele, Marina agud, Suzana Vlatkovi: Osnove

psihodermatologije: psihijatrijska i dermatoloka komorbiditetna stanja:
Psihodermatologija predstavlja interakciju izmeu sredinjeg ivanog sustava i koe. Mozak i koa
imaju zajedniko ektodermalno podrijetlo i pod utjecajem su zajednikih neuromodulatora, peptida i
biokemijskih sustava u unutarnjem prijenosu informacija. Povezanost ovih dviju disciplina predstavlja
kompleksnu interakciju izmeu neuroendokrinog i imunolokog sustava koji je opisan pod nazivom
neuro-imuno-kutani sustav (NICS). Kod nekoliko upalnih konih bolesti i psihijatrijskih poremeaja
uspjelo se dokazati da je NICS destabiliziran. Psihodermatologija zapravo ima dugu povijest, od
najranijih biblijskih tekstova u Knjizi stvaranja, do Hipokrata i brojnih drugih koji su opazili povezanost
konih promjena i emocija. Unato tome, tek se od sredine XX stoljea moe govoriti o
psihodermatologiji kao znanstvenoj disciplini! Danas se suvremena psihodermatologija dijeli u 3
kategorije:
1. psihofizioloki (psihosomatski) poremeaji koji su potaknuti razliitim emocionalnim stanjima
(npr.stresom), ali nisu izravno kombinirani s mentalnim poremeajima. Tu spadaju: psorijaza, ekcem,
atopijski dermatitis, rozaceja, akne, hiperhidroza, seboroini dermatitis, pruritus, infekcija herpes
simplex virusom i urtikarija. Kona bolest nije primarno uzrokovana stresom, ali je stresor moe
potaknuti ili pogorati. Npr. kod psorijaze: brojni uobiajeni stresori mogu prethoditi poetku ili
egzacerbaciji psorijaze. Stres je bio prisutan u 44% bolesnika prije oitovanja bolesti, dok se u fazama
egzacerbacije nalazio kod ak 80% oboljelih od psorijaze.
2. primarni psihijatrijski poremeaji odgovorni su za kone promjene inducirane od strane samog
bolesnika i kod njih primarno postoji problem psiholoke naravi (npr. neurotske ekskorijacije,
psihogeni pruritus, . trihotilomanija-upanje kose...).
3. sekundarni psihijatrijski poremeaji karakterizirani su znaajnim psiholokim problemima koji mogu
imati negativan utjecaj na samopotovanje i sliku vlastitog tijela, a uzrokovani su konim promjenama
(ihtioza, teke akne, vitiligo, generalizirana psorijaza, kronini ekcemi, neurofibromi, alopecija
areata...) i mogu voditi u stanja straha, depresije ili suicidalnih razmiljanja.
Ne smije se zanemariti ni utjecaj kortikosteroida koji se esto koriste u dermatologiji i mogu biti
povezani s pojavom psihikih simptoma, poput kognitivnog oteenja, poremeenog raspoloenja,
delirija ili psihoze.
Suvremene spoznaje koje su uspjele povezati psihijatriju i dermatologiju omoguile su danas bolje
razumijevanje, dijagnosticiranje i lijeenje psihodermatolokih poremeaja.

47
 POREMEAJI LINOSTI F60-F69
(psihopatije i granina stanja borderline)

Uestalost svih poremeaja linosti u opoj populaciji prelazi 15%!

I. SPECIFINI POREMEAJI LINOSTI obuhvaaju stanja s dominirajuom crtom linosti

koja je izmeu zdravlja i psihike bolesti. Poremeaji linosti ne mogu se povezati s organskim
oteenjima SS-a ni s psihijatrijskim bolestima, pa se za njih ne rabi pojam bolesnik. Ovi su
poremeaji tvrdokorna i neprilagoena ponaanja, suprotstavljena emocionalnim, socijalnim,
profesionalnim i svim drugim odnosima. Osoba s poremeajem linosti ima znatni osobni distres (ona
pati), ali izvor vidi izvan sebe. Zbog toga rijetko trai pomo, a ee to ini okolina koja zbog njezina
ponaanja moe doivljavati veu patnju od osobe s tim poremeajem. esto se kae za te osobe s
poremeajem linosti da su naporne i teke za svoju sredinu toliko da je izbjegavaju.
Etiologija:
1.bioloka tumaenja: nasljedni, metaboliki, neurotransmitorski imbenici
2.psiholoka tumaenja: prenaglaenost otpora i rigidnih mehanizma obrane:
- disocijacija (negiranje stvarnosti)
- pasivna agresija autodestruktivna
- projekcija (pripisivanje vlastitih neprijateljskih osjeaja drugima)
- rascjep nastaje kada se ljude dijeli na dobre i loe (crno-bijelo), pa se neke idealizira a druge se
podcjenjuje i poniava.
- acting out je nagla aktivnost (obino motorika) koja odudara od stvarnosti, a pri tome osoba nije
kadra shvatiti to ini (moe biti autoagresivno ili heteroagresivno usmjerena).

Ekscentrini poremeaj linosti (skupina A -klaster A) obuhvaaju paranoidne,

shizoidne i shizotipne poremeaje linosti. Takve osobe najee djeluju udno i neobino.

1. PARANOIDNI POREMEAJ LINOSTI stalna anksioznost, pretjeran oprez u razliitim situacijama i

njihovo izbjegavanje, osjetljivost na nepravdu, neopratanje, nezaboravljanje uvreda, sumnjiavost,
nepovjerljivost, borbeno zastupanje svojih prava, tumaenje neutralnih ili ak prijateljskih postupaka
kao neprijateljskih... Oni pretpostavljaju da e ih netko povrijediti, iskoristiti, nauditi im na bilo koji
nain. Pronalaze skrivena znaenja, stalno nekomu neto zamjeraju, pamte kada im je netko neto
rekao ili uinio (zlopamtila), pa se ele osvetiti, ljubomorni su bez razloga itd. projekcija.
Etiologija:
- projekcija kao mehanizam obrane. Osoba ne priznaje vlastite osjeaje kao svoje i pripisuje ih
drugima. Obino je rije o neprijateljskim osjeajima i konfliktima.
- vanu ulogu ima nisko samopotovanje, osjeaj manje vrijednosti, podreenost, sram... To sve moe
biti posljedica roditeljskog odbacivanja, neprihvaanja od okoline...
- ove osobe vide svijet u dimenzijama sramote i ponienja, a pogreke i tekoe pripisuju drugi, a ti
drugi su zbog toga opasni i treba ih izbjegavati. Tri su osnovna vjerovanja ovih osoba: 1.ljudi su
zlonamjerni, 2.ljudi e me napasti im budu u prilici, 3.bit u u redu samo ako sam oprezan.

2. SHIZOIDNI POREMEAJ LINOSTI glavna obiljeja su introvertiranost i distanciranost od drutva

povlaenje (povuenost, suzdranost, utljivost, emocionalno hladne i udaljene, rezervirane u
kontaktima, nezainteresirane za okolna zbivanja, zaokupljene vlastitim mislima, sanjarenjem, ive u

48
svom izoliranom svijetu, imaju povrne drutvene kontakte ili izaberu osobu s kojom su bliskiji dok
druge zanemaruju). U ak 30-40% ovakvih osoba javlja se shizofrenija.
Etiologija: esto se navodi da je odbacivanje ili zlostavljanje od strane roditelja bitno za pojavu ovog
poremeaja (dijete nije u mogunosti izraziti ili primiti ljubav)

3. SHIZOTOPNI POREMEAJ LINOSTI udaci, osebenjaci, ekscentrici (udnog dranja, ponaanja,

miljenja i govora, obino upadno odjeveni, nemaju prijatelje, povlae se iz drutva, esto pate od
pseudofilozofije, praznovjerja, imaju magijsko miljenje, djeje fantazije i strahovi. U nekih se osoba
razvije shizofrenija, a neke poine samoubojstvo.
Etiologija: pretjerana briga, rigidni odgoj, zanemarivanje i zlostavljanje u djetinjstvu.

Dramatini poremeaj linosti (skupina B -klaster B) jesu disocijalni (antisocijalni),

granini (borderline), narcistiki i histrionski poremeaji linosti. Takve osobe su esto dramatine,
preemotivne i razdraljive.

1. DISOCIJALNI POREMEAJ LINOSTI (antisocijalni, psihopatski, sociopatski) zanemarivanje i

nepotivanje prava drugih ljudi (esto ine kriminalne radnje), zadovoljenje vlastitih potreba sada i
ovdje, nebriga o osjeajima drugih, neodgovornost, impulzivnost, esto su nepoteni, prevaranti,
prebacuju krivnju za druge, razdraljivost, bijes, esti ispadi, la, agresivnost, nema grinje savjesti.
Etiologija: zlostavljanje i zanemarivanje u djetinjstvu esti su predisponirajui imbenici za nastanak
ovog poremeaja.

2. GRANINI POREMEAJ LINOSTI (borderline) emocionalno nestabilna linost, obuhvaa

nestabilno raspoloenje, nepredvidivo ponaanje, impulzivnost, brze promjene raspoloenja, osjeaj
praznine, nestabilnost emocionalnih veza, esti suicidalni pokuaji. Danas se taj poremeaj sve ee
pridruuje spektru bipolarnih poremeaja. este su depresivne epizode. Prognoza je nepovoljna jer se
ove osobe jednostavno ne mijenjaju (Kellerman navodi kako je granini bolesnik nona mora
terapeuta)
Etiologija:
1.bioloke hipoteze: genetski, metaboliki i neurotransmitorski imbenici
2.psiholoke hipoteze:
- traumatina iskustva iz djetinjstva, osobito spolno zlostavljanje (u osoba s tim poremeajem
dvostruko je ea pojava zlostavljanja u djejoj dobi nego to je to u drugih psihijatrijskih bolesnika).
- odbacivanje djece, partnerski problemi roditelja i njihova psiholoka odstupanja takoer se povezuju
s kasnijim razvijanjem graninog poremeaja linosti.
- mehanizmi obrane slabog ega u graninoj strukturi linosti jesu projekcija, projektivna identifikacija i
rascjep te acting out.
- crno-bijeli pogled na sebe i druge (crno-bijela emocionalna stanja) brza izmjena raspoloenja
osobe se brzo odueve i brzo razoaraju u emocionalnim odnosima.
- pred pojedinca se postavljaju veliki zahtjevi, gubi se osjeaj sigurnosti
- osobe s tim poremeajem pokazuju strah od ostavljanja i odbacivanja

3. NARCISTIKI POREMEAJ LINOSTI pretjeran osjeaj vanosti te traenje panje; imaju potrebu
da im se drugi dive, ali imaju i potpuni gubitak razumijevanja za druge; precjenjuju svoje sposobnosti,
preuveliavaju svoja dostignua, oekuju pohvale; teko ostvaruju emocionalne odnose jer
zanemaruju partnerove osjeaje i potrebe, nemaju empatiju za druge.
Etiologija:
- obino su roditelji ovih osoba hladni, udaljeni i odbacujui, ne hvale djetetova postignua i
sposobnosti. dijete se bori protiv odbacivanja protiv osjeaja bezvrijednosti i nezadovoljstva, te
odrasta s lanim selfom. Ono samo sebi dokazuje vrijednost i talentiranost i tako zapoinje
narcistiki poremeaj.

49
- narcizam u odrasloj dobi izraz je djeje nesigurnosti i nezadovoljene potrebe za panjom.
- narcizam se pojavljuje i kao posljedica zlostavljanja, zanemarivanja, sukoba u obitelji.
- narcizam se moe javiti i u potpuno oprenoj situaciji, kada je svaka djeja elja bila zapovijed.
Roditelji su ovdje pretjerano hvalili dijete bez pokria, uzdizali njegove sposobnosti i tako stvarali
grandiozni self.

4. HISTRIONSKI POREMEAJ LINOSTI dramatino pokazivanje osjeaja i elja da se bude u sreditu

panje. Trae panju, potovanje, priznanje i divljenje drugih i stoga se ponaaju teatralno, sklone su
dramatizaciji i preuvelianom izraavanju osjeaja; napadno se oblae i minkaju, ako nisu u centru
panje reagiraju dramatino, zaokupljeni su spolnou, zavodljivi su, koketiraju, nisu sposobni za dulje
i dublje emocionalne veze, nedosljedni su, manipulativnog su ponaanja, za neuspjeh optuuju druge,
trae uzbuenja, a mogu biti i sugestibilne. ee se javlja u tjelesno atraktivnih osoba.
Etiologija:
- nerjeeni konflikti i odnosi s osobama suprotnog spola, neadekvatan roditeljski odnos, roditeljski
odnos prema spolnosti,
- roditeljska hladnoa, odbojnost, elja za kontrolom postavljaju dijete u situaciju da oajniki trai
ljubav i sigurnost.
- mehanizmi obrane: disocijacija, poricanje i potiskivanje.

Anksiozni poremeaj linosti (skupina C -klaster C) jesu opsesivno-kompulzivni,

anksiozni i ovisni poremeaji linosti (straljivci). Osobe s takvim poremeajem esto su anksiozne i
pune strahova.

1. OPSESIVNO-KOMPULZIVNI POREMEAJ LINOSTI (anankastini) perfekcionizam, oprez, osjeaj

sumnje, provjeravanje, zaokupiranost detaljima, metodinost, pretjerana posveenost poslu, teko se
prilagoavaju, krutost u miljenju, tvrdoglavost i neodlunost, te krtost.
Etiologija: povezuje se s nerealistinim oekivanjima koje osobe postavljaju pred sebe, kako bi se
izbjegle pogreke i postalo savrenim. Ako ne uspiju u svom perfekcionizmu, osjeaju se bezvrijedno.
U nekih osoba razvije se shizofrenija ili depresija.

2. ANKSIOZNI POREMEAJ LINOSTI (izbjegavajui) napetost, nesigurnost, strah i osjeaj manje

vrijednosti; izuzetno su osjetljivi na kritiku, neprihvaanje i odbacivanje. Oni se ele druiti, ali pod
uvjetom da su apsolutno prihvaeni.
Etiologija: smatra se da se zbog ekstremnog kriticizma u djetinjstvu u osobe razvija bazino vjerovanje
ja sam nevrijedan i ne zasluujem tuu panju i odobravanje. Zato ove osobe oekuju da e ih drugi
odbaciti pa se njima ni ne pribliavaju, te pogreno (negativno) interpretiraju signale koje im ljudi
odailju.

3. OVISNA LINOST nedostatak odlunosti, osjeaj bespomonosti i nesposobnosti, vjerovanje

drugima, pasivno preputanje drugima; za sve se moraju konzultirati s drugima, pouzdaju se u tue
odluke; pasivni su i nesamostalni i sve rade za ljubav drugih; ne vole biti sami, niskog su
samopouzdanja, imaju strah od naputanja.
Etiologija: glavni mehanizam obrane ovdje je regresija i premjetanje.

Ostali poremeaji linosti:

1. SADISTIKI POREMEAJ LINOSTI trajno agresivno, okrutno i poniavajue ponaanje prema
drugima. Cilj im je nanijeti nekoj osobi bol i poniziti je pred drugima. Te su osobe opinjene nasiljem,
orujem, ozljedama, muenjem.
Etiologija: navodi se regresija i kastracijski strah.

50
2. SADOMAZOHISTIKI POREMEAJ LINOSTI ukljuuje elemente sadistikog i mazohistikog
ponaanja. Osoba eli nanijeti bol drugome, a istodobno eli i sama podnijeti bol; osoba eli poniziti
drugoga ali i biti poniena.
Etiologija: navodi se kastracijski strah (u sadizmu) te anksioznost i osjeaj krivnje zbog seksualnih
fantazija (u mazohizmu).

3. PASIVNO-AGRESIVNI POREMEAJ LINOSTI ima za cilj dobivanje panje, smanjivanje vlastite

odgovornosti, kontroliranje i kanjavanje drugih; izbjegavaju odgovornost, prigovaraju, zaboravljaju,
kasne; stalno su u aktivnom otporu; bespomone su, tvrdoglave, ovisne i manipulativne, niskog
samopouzdanja i pesimistino gledaju na budunost; ne uivaju u ivotu, negodovanje im je iznad
zadovoljstva, emocionalni partneri ih bezuspjeno pokuavaju promijeniti.
Etiologija: esto su ove osobe odrasle u obiteljima u kojima je zabranjeno iskazivanje osjeaja i gdje su
roditelji izrazito dominantni. Ove su osobe kao djeca kanjavane za pokazivanje agresije ili ljutnje.

4. DEPRESIVNI POREMEAJ LINOSTI pesimizam, nedostatak poleta, turobni, pokorni, samokritini,

samoosuujui, zabrinuti, neodluni, oklijevaju, nisu sretni, ne uivaju; mogu biti pedantni,
perfekcionisti; zaokupljeni negativnim dogaajima.
Etiologija:
1.bioloke hipoteze: genetski i neurotransmitorski imbenici.
2.psiholoki koncept:
- poremeen rani odnos izmeu djeteta i roditelja, tako da strogi odgoj i zabrane dovode do stvaranja
jakog superega i pretjerane ovisnosti o autoritetu.
- gledanje sebe, svijeta i budunosti na negativan nain
- nauena bespomonost (sklonost razvijanja osjeaja bespomonosti i beznaa).

II. TRAJNE PROMJENE LINOSTI javljaju se nakon izlaganja katastrofinim dogaajima ili
nakon teke psihijatrijske bolesti.

1.Trajne promjene linosti nakon katastrofinih doivljavanja (psihofiziko zlostavljanje, muenje,

teke prometne nesree ili prirodne katastrofe) nepovjerljivost, sumnjiavost, neprijateljstvo prema
drugima; osoba se povlai, narueni su partnerski i obiteljski odnosi; javlja se osjeaj praznine,
beznaa, otuenosti, suvinosti. Treba razlikovati od PTSP-a.

2.Trajne promjene linosti nakon teke psihijatrijske bolesti (shizofrenija, depresija) ovisnost o
drugim osobama, osoba ima stav o sebi da je nesposobna i da joj je neizostavno potrebna pomo
drugih; prisutno je trajno aljenje na bolest; pasivnost, nezainteresiranost, promjene raspoloenja.

51
 POREMEAJI PONAANJA ODRASLIH

1. POREMEAJ NAVIKA I NAGONA POREMEAJ KONTROLE IMPULSA

Za svih est kategorija zajedniko je:
- pogoene osobe ne uspijevaju se oduprijeti nagonu (impulsu)
- prije pranjenja nagona osjeaju rastuu tenziju
- nakon pranjenja nagona osjeaju rastereenje.

Etiologija:
1. psihodinamski imbenici infantilna agresivnost kao obrana od unutarnjeg agresivnog objekta
(rezultanta nezrelih obrana i slabe superego strukture). Destruktivne epizode su po svojoj naravi vie
obrambene reakcije nego to su akcije usmjerene prema objektu stvarne mrnje.
2. bihevioralni imbenici nisu imali odgovarajue identifikacijske modele, nasilno ozraje u
roditeljskom domu, psihika traumatizacija, umor, ovisnost...
3. bioloki imbenici limbiki sustav je upleten u agresivno i impulzivno ponaanje

1. /Patoloka sklonost kockanju potreba da se kocka s rastuim sumama; nakon gubitka novac se
uvijek pokuava vratiti daljnjim kockanjem, to je pogubno.
2. /Patoloko potpaljivanje vatre (piromanija)
3./ Patoloka sklonost krai (kleptomanija)
4. /Manija upkanja vlastite kose (trihotilomanija), ili dlake brade i brkova
5. /Intermitentni eksplozivni poremeaj oznaava pojavu nagle i niim izazvane agresivnosti.
6. /Patoloko kupovanje (oniomania) poriv je kupovanja nepotrebnih predmeta kojem se osoba ne
moe suprotstaviti. Etiologija: smanjeno samopouzdanje koje se kupovanjem kratkotrajno podie.
7. /Patoloko skupljanje nabavljanje i uvanje razliitih, obino nepotrebnih, predmeta.

2. POREMEAJI SPOLNE ULOGE (SPOLNOG IDENTITETA)

Poremeaj u kojem se osobe jednog spola identificiraju s osobama drugog spola. U takvih osoba
postoji vrlo jaka i trajna elja da se bude drugog spola, ali i nelagoda ili osjeaj neprikladnosti ulogom
vlastitog spola. Laboratorijske hormonalne i genske pretrage pokazuju uredne nalaze.
Etiologija: psihosocijalni faktori (odgoj, sredina...) mogu imati utjecaja.
Lijeenje traje dugo.
1./ Transseksualnost (poremeaj rodnog identiteta) spolna identifikacija prema spolu suprotnom od
vlastitog, biolokog; osoba osjea trajnu nelagodu i nepripadanje spolu u kojem je roena; osoba se
osjea zarobljena u svom biolokom spolu i eli njegovu promjenu u suprotni spol.
2./ Transvestizam povremeno noenje odjee suprotnog spola, ali bez elje da se spol doista
promijeni.

3. POREMEAJI SEKSUALNE SKLONOSTI obuhvaaju kvalitativne poremeaje spolnog

nagona: fetiizam, fetiistiki transvestizam, ekshibicionizam, voajerizam, pedofilija, sadomazohizam,
itd.

4. POREMEAJI POVEZANI SA SEKSUALNIM RAZVITKOM I ORIJENTACIJOM

52
1./ Poremeaj seksualnog sazrijevanja
2./ Egodistona seksualna orijentacija
3./ Homoseksualnost danas se vie ne svrstava u psihijatrijski poremeaj. Glasanjem cjelokupnog
lanstva psihijatrijskog udruenja, odobreno je izbacivanje homoseksualnosti iz meunarodne
klasifikacije bolesti.

5. SILOVANJE rtve su ustraene, bespomone i poniene. Poslije esto pokazuju razliite

psihike smetnje (anksiozne, depresivne, poremeaji prilagodbe, spolne disfunkcije...).

6. INCEST spolni odnos izmeu bliskih srodnika

53
 POREMEAJI U PONAANJU DJECE I ADOLESCENATA
/Nikoli, Maranguni: Djeja i adolescentna psihijatrija/

Osnovna je karakteristika poremeaja ponaanja trajni i ponavljajui sklop ponaanja, koji traje
najmanje 12 mjeseci, u kojem se kre osnovna prava drugih kao i drutvene norme koje su u skladu s
dobi (DSM-IV, 1994.). Smatra se da priblino 3-5% djece i adolescenata pokazuje poremeaje u
ponaanju koji su takvog stupnja da zahtijevaju tretman strunjaka.

Simptomi:
krae, fizika agresivnost, esto laganje, izbivanje iz kue preko noi, izostajanje iz kole,
destruktivnost prema stvarima, fizika okrutnost prema ljudima ili ivotinjama, sudjelovanje u krai
auta, provali, pljaki ili silovanju. Osnovne osobine te djece su impulzivnost i slaba tolerancija na
frustracije. Kod neke djece ili adolescenata u osnovi poremeaja ponaanja mogu biti anksioznost ili
depresija. U drugih postoji manjak povjerenja, nesposobnost da na primjeren nain protumai svoje
ili tue osjeaje, pomanjkanje brige za druge i neprihvaanje odgovornosti za svoje postupke. Postiu
slabiji uspjeh u koli.

Etiologija:
1. bioloki imbenici: mentalna insuficijencija, neuroloka oteenja, bolesti ivanog sustava,
nenormalnosti kromosoma, psihiki poremeaji...
2. psiholoki imbenici
u potrazi su za objektom izgubljenim u prolosti i bjee od svoje okoline.
- strog, kanjavajui ili zlostavljajui roditeljski odgoj, svae izmeu roditelja i razvod povezuju se s
eom pojavom tih poremeaja
- uenje po modelu agresivnog ponaanja roditelja ili kao posljedica gledanja TV programa prepunog
agresivnosti
3. socijalni imbenici nedostatak uobiajenih emocionalnih veza s obitelji, strah od kazne, strah od
autoriteta, odbacivanja od strane roditelja, nedosljednost i krutost u odgoju, razvod i odsutnost oca,
neprimjereno obiteljsko funkcioniranje, nasilje i kriminalitet u obitelji, fiziki i seksualno zlostavljanje
djece i poremeaj povezan s uzimanjem psihoaktivnih tvari.

Diferencijalno-dijagnostiki treba razlikovati poremeaj u ponaanju od ADHD kod mlae djece.

Terapija:
1. Psihoterapija
individualna psihoterapija (osnovni je cilj postii dobru komunikaciju i odnos izmeu djeteta i za
njega vanih odraslih osoba)
- obiteljska psihoterapija (roditeljima treba pomoi da razumiju da se dijete ponaa loe zato to se
osjea loe, a ne zato to eli biti zloesto!)
- kognitivni i bihevioralni postupci nauiti primjereno reagirati na razliito ponaanje, nauiti bolje
provoditi slobodno vrijeme... Cilj programa trebao bi biti razvijanje svijesti o svojim i tuim
osjeajima, potovanja prema tuem miljenju, otkrivanje negativnih misli i destruktivnih osjeaja te
razvijanje samokontrole i strategije za rjeavanje problema.
2. Farmakoterapija

54
 PSIHIKI POREMEAJI DJEJE I ADOLESCENTNE DOBI F80-98
(PERVAZIVNI RAZVOJNI POREMEAJI)

I. POREMEAJI PSIHOLOKOG RAZVITKA

1. /AUTIZAM (djeji) pojavljuje se do 3.godine ivota. Postoje oteenja socijalne interakcije,

komunikacije i fleksibilnosti miljenja.
Dijete ivi u svijetu koji mu je potpuno nerazumljiv, ne razumije tui govor, ne zna to drugi ljudi misle
i zato se tako ponaaju, ne moe predvidjeti neke dogaaje i aktivnosti. Uglavnom ivi u potpunoj
zbrci i kaosu. Iz tog poremeaja proizlaze i svi drugi simptomi, u prvom redu zaostajanje u razvoju
govora i strah (Baron-Cohen S., 1995.).

Simptomi:
- ponaajni (hiperaktivnost, impulzivnost, smetnje jedenja i spavanja),
- emocionalni (napadaji plaa ili smijeha, depresivnost, anksioznost, ljutnja...),
- kognitivni (oko 80% autistine djece ima neki oblik oteenja intelektualnih funkcija, dok istodobno
imaju neke posebne sposobnosti, kao npr.pamte red vonje, brojeve, datume, kiparske, slikarske ili
glazbene sposobnosti... Postoje i visokointeligentne autistine osobe koje su postigle zavidnu strunu
karijeru),
- opaajni (moe se javiti povienje praga za bol ili preosjetljivost na zvuk, svjetlo i dodir)
- socijalni (povlaenje u sebe, izoliranje, prekid komunikacije, izbjegavaju kontakt oima, emocionalno
su udaljena)
- tjelesni (najee nisu prisutna, ali mogu javiti smetnje disanja, probave, febrilne konvulzije...).
Prognoza autizma nije povoljna. Vei dio bolesnika u odrasloj dobi ne ivi samostalno i ne uspijeva se
prilagoditi zahtjevima okoline.

Etiologija:
postoje bioloki imbenici: genetski, patoanatomski, biokemijski, perinatalni (komplikacije u trudnoi,
poroaju i u razdoblju nakon poroaja).

*** Lijeenje se provodi specijalnom edukacijom, lijekovima ako postoji dodatni psihiki problem, te
psiholokim tretmanom, naalost ne djeteta, jer nema uspjeha, nego roditelja (u smislu savjetovanja i
stalne potpore).
Potrebno je stvoriti toplo ozraje puno ljubavi, koje bi potaknulo dijete da prihvati stvarni svijet, te da
bi dijete poelo vjerovati drugima i prihvatiti mogunost ostvarivanja objektnog odnosa.

Prognoza: samo 5-17% autistine djece u odrasloj dobi relativno se dobro prilagodi i vodi samostalan
ivot, uz neke probleme, poput socijalne neprilagoenosti. Veina drugih je veoma ograniena, a
gotovo pola ih je potpuno nesamostalno i institucionalizirano (Bujas-Petkovi, Taradi)

2. /RETTOV SINDROM javlja se samo kod djevojica: encefalopatija, stereotipije, retardacija...

3. /DJEJI DEZINTEGRATIVNI POREMEAJ (djeja demencija, dezintegrativna psihoza)

55
4. /ASPERGEROV SINDROM (shizoidni poremeaj u djetinjstvu). Poremeaj slian autizmu, ali
postoji razlika na intelektualnoj razini (djeca s Aspergerovim poremeajem imaju viu razinu
intelektualnog funkcioniranja).

II. POREMEAJI PONAANJA DJECE I ADOLESCENATA

A. Eksternalni poremeaji su nedovoljno kontrolirano ponaanje

HIPERAKTIVNI POREMEAJ (ADHD) naziva se jo i hiperkinetski poremeaj.

(ADHD = Attention Deficit Hyperactivity Disorder)
Osnovni problem je slaba pozornost i pojaana aktivnost; nemir, nesmotrenost, impulzivnost,
dezorganizacija aktivnosti, slaba motivacija. Uestalost je 3-7% u populaciji kolske dobi, a vea je u
djeaka.

Postoje 3 oblika ADHD-a:

1. u jednom obliku prevladava oslabljena panja (nemogunost zadravanja panje): ne posveuje
panju detaljima, ne prati upute, ne moe organizirati svoje zadatke i aktivnosti, izbjegava zadatke koji
zahtijevaju napor; esto ih ometaju vanjski podraaji, esto gube stvari i zaboravljaju na obveze.
2. u drugom obliku prevladava hiperaktivnost i impulzivno ponaanje, a panja je ouvana. Ovakva
djeca esto tresu rukama ili nogama, ustaju u razredu, tre, esto mnogo priaju, nestrpljivi su,
prekidaju druge u razgovoru i aktivnostima...
3. u treem obliku javlja se kombinacija simptoma i hiperaktivnosti i poremeene panje.
U svim oblicima ADHD-a mogu se pojaviti razdraljivost, emocionalna labilnost, depresivnost,
anksioznost, oslabljena koncentracija, oteano zapamivanje, smetnje uenja.

Etiologija:
1.bioloka objanjenja: genetski utjecaj, patoanatomski, biokemijski i prenatalni imbenici
2.psihosocijalna tumaenja: autoritaran roditeljski odgoj, stresogeni dogaaji, emocionalna
hladnoa... Anksioznost i depresija mogu biti i uzrok i posljedica deficita panje hiperaktivnog
poremeaja.

Terapija: /Nikoli, Maranguni: Djeja i adolescentna psihijatrija/

1. farmakoterapija!!!
2. psihoterapija
rjeavanje branih sukoba,
- lijeenje depresije majke
- uspostavljanje kunih navika, obiteljski raspored obveza, stvaranje radnih navika djeteta. Svaki dan u
obitelji mora biti isplaniran: vrijeme za etnju, igru, pospremanje, kupnju, uenje... Tako zacrtane
programe treba dosljedno provoditi!
- tehnike modifikacije ponaanja, tehnika nagrade i kazne je vrlo djelotvorna, naravno ako se
dosljedno provodi
- poveanje samopouzdanja samih roditelja i smanjenje obiteljskog stresa
- tretirati depresiju djeteta, nisko samopotovanje i anksioznost

Prognoza:
Oko 30% takvih osoba pokazuje usporenje razvoja. Vano je rano otkrivanje poremeaja (u
predkolsko doba).

56
POREMEAJI PONAANJA agresivnost, nedrutvenost i prkosno ponaanje; nepriznavanje
drutvenih normi i potreba drugih ljudi; kao da nemaju razvijenu moralnu svijest; zlostavljaju drugu
djecu, tuku se, oteuju imovinu, podmeu poare, kradu, lau, obmanjuju druge. Takvim ponaanjem
ulaze u krug delinkvencije. Ova djeca ranije ponu konzumirati alkohol, puiti, eksperimentirati s
drogama... Vidljivo je pogoranje simptoma u situacijama stresa, napetosti i straha.

B. Internalni poremeaji su pretjerano kontrolirano ponaanje: djeja depresivnost, djeja

anksioznost, konverzija, opsesivno-kompulzivna neuroza, socijalno povlaenje, tikovi, enureza i
enkopreza, psihosomatske bolesti, poremeaj u uzimanju hrane, poremeaji spavanje...

alovanje nakon gubitka voljene osobe

/Nikoli, Maranguni: Djeja i adolescentna psihijatrija/
Djetetu je vano objasniti to je to smrt i to se zbiva s pokojnikom nakon smrti. Dijete treba zadrati u
obitelji, a ne ga odvesti k prijatelju ili rodbini. Djetetu treba ne samo dopustiti, nego ga i poticati da
govori o svojim emocijama prema pokojniku. esto puta djeca pokazuju somatske smetnje te su
konfuzna, dekoncentrirana, teko svladavaju kolsko gradivo, pate od nesanice...
S djetetom je bolje otvoreno porazgovarati o smrti i o njegovim osjeajima, nego prelaziti preko
problema ili ga zatakavati i prikrivati. Vano je i da dijete ode na sprovod. S djetetom treba
razgovarati o umrloj osobi te podijeliti sjeanja na njega.

PSIHOTERAPIJA U DJEJOJ I ADOLESCENTNOJ DOBI

Psihoterapija je prilagoena razvojnim potrebama djeteta ili adolescenta i specifinoj grupi problema
zbog kojih se pomo zahtijeva. Najvanije je da se djetetu pokae da razumijemo njegove potekoe i
anksioznosti, da je terapeut osoba koja ne samo da razumije to se s njim dogaa, ve mu ujedno eli
pomoi, potujui pri tome djetetovu slobodu izbora i prava linosti.
INDIVIDUALNA PSIHOTERAPIJA (suportivna, analitiki orijentirana ili psihoanaliza) primjenjuje se u
djeteta koje je dosegnulo takav stupanj odvojenosti od majke da moe ostati samo s terapeutom.
Osniva se na igri, crtanju ili pak razgovoru. Potrebna je roditeljska podrka i stalne terapijske
konzultacije s roditeljima (kako bi se i oni oslobodili vlastitih anksioznosti ili osjeaja krivnje i sami
svom djetetu pruili podrku u lijeenju). Potreban je vrlo paljiv postupak i prema roditeljima.
PSIHOTERAPIJA OBITELJI: motiviranost obitelji da pomogne bolesniku, da mu budu podrka,
terapija disfunkcionalne obitelji, manipulacije...
SCENSKO-EKSPRESIVNA ANALITIKA PSIHOTERAPIJA (analitika psihodrama), osobito kod djece
koja imaju jae izraene potekoe u verbalnom komuniciranju, bilo zbog inhibicija u izraavanju
osjeaja i sl. Bolesniku se nudi da se odigra situacija prema njegovom vlastitom izboru i da pri tome
bolesnik sam preuzme ulogu po svom izboru. U igri dolaze do izraaja brojni nesvjesni fantazmi koji
postaju dostupni interpretaciji od strane terapeuta-voditelja psihodrame (koji ne sudjeluje u igri ali
predstavlja kljunu transfernu figuru). Specifinost transfera u psihodrami vidi se u bolesnikovoj
sklonosti da pojedinim terapeutima daje odreene iste ili sline uloge. U individualnoj psihodrami
koriste se posebni postupci kao to su zrcalna igra, igra dvojnika ili pak obrat uloga. Novo osjeajno
iskustvo koje bolesnik stie u igri, te pozitivni osjeajni odnos prema lanovima terapijskog tima
omoguuju da bolesnik tijekom terapije ojaa ego pomou jaanja unutranjeg dobrog objekta
iskustvom da su njegove anksioznosti sadrane u grupi i da je glavna transferna figura.
Kontraindikacije su samo pojedini oblici paranoidnih stanja ili perverzija s ekshibicionistikim crtama,
ali to je vrlo rijetko kod djece i adolescenata.
PSIHOTERAPIJA PARA MAJKA-DIJETE osobito kod anksioznosti i depresije majke, kod loih ranih
iskustava majka-dijete, kod rane odvojenosti djeteta od majke... kod nedonoadi...

57
 BIHEVIORALNI PRISTUP PSIHIKIM TEGOBAMA U DJECE I ADOLESCENATA, npr. kod kolskih fobija,
potekoa u uenju, uklanjanje poremeaja navika... Terapiju provodimo treningom i stimuliranjem
poeljnog ponaanja

*** DUHOVNOST KAO PRISTUP LIJEENJU PSIHIKIH POREMEAJA U DJECE I

ADOLESCENATA
Pozitivno obiteljsko ozraje u kojem djeca odrastaju najvaniji je imbenik za promicanje
njihova normalnog psihofizikog zdravlja. Podizanjem svijesti o postojanju Boga ovjek nadilazi
osjeaje egzistencijalne nesigurnosti, to je naroito prisutno u adolescenata. Religija, kao apsolutna i
neprolazna vrijednost, ui ovjeka vezati se za ono to nikada nee izgubiti, ukoliko njegovo vjerovanje
bude ispravno i ukoliko se bude ponaao prema kodeksu po kojemu to vjerovanje od njega zahtijeva.
Kod mladih oboljelih od depresije vrlo je bitno tijekom lijeenja raditi na jaanju vjerovanja u
sebe, u Boga, u obitelj i zajednicu, ali i na jaanju ostalih duhovnih vrijednosti. Kod mladih oboljelih
od depresije u vjerskom kontekstu nedostaje osjeaj oprosta, smatraju da su naputeni ili kanjeni od
Boga, bez podrke od strane roditelja i vjerske zajednice.
Sposobnost oporavka djeteta od posljedica zaputanja i zlostavljanja ovisi o temperamentu,
inteligenciji, smislu za humor, o sposobnosti rjeavanja problema, optimizmu, o samopouzdanju i
samopotovanju. Upravo su to ciljevi prema kojima treba usmjeriti rad dobro educiranog
duobrinika. S obzirom da su poinitelji uglavnom roditelji, rtve se vrlo esto bore s krivnjom,
odnosno uvjerenjem da su one krive za dogaaje. Djetetu treba vratiti vjeru u sebe, svoju nevinost i
omoguiti da vrati osmjeh na lice i opet se bezbrino igra sa svojim istim osjeajima. Duobrinik
treba biti podrka djetetu tijekom cijelog procesa iscjeljivanja njegove due kako bi jednoga dana
mogao oprostiti svom nasilniku.

58
 INTELEKTUALNE TEKOE F70-F79
(duevna zaostalost, mentalna retardacija)

Intelektualne tekoe su stanja zaustavljenog ili nedovrenog psihikog razvitka koja se oituju
smanjenom inteligencijom i nedostatkom adoptivnog ponaanja (briga o sebi, odgovornost...), a
javljaju se prije 18.godine ivota. Osobe s intelektualnim tekoama zaostaju u kognitivnom razvitku u
odnosu na osobe iste kronoloke dobi. Razina kognitivnog razvitka odreuje se testovima inteligencije
(prosjena vrijednost je 100, a osobe s rezultatom niim od 70 svrstavaju se u kategoriju
intelektualnih tekoa). Od 30-60% osoba s intelektualnim tekoama pokazuje poremeaje
ponaanja i psihike simptome.
Etiologija: u oko 75% svih osoba s intelektualnim tekoama ne znamo uzrok tome stanju.
Preostalih 25% intelektualnih tekoa moe se objasniti genskim anomalijama (npr.Downov sindrom),
metabolikim bolestima, upalama, ozljedama, intoksikacijama, bolestima u trudnoi, preranim
roenjem, oteenjima pri poroaju... Postoji i psihosocijalna podloga javljanju intelektualnih
tekoa. Ona se odnosi na socijalno, emocionalno i odgojno zanemarivanje i zaputenost.

Osobe s lakim intelektualnim tekoama (s lakom mentalnom retardacijom, IQ 50-70) odgovaraju

mentalnoj dobi od 7-12 godina. Mogu zavriti posebne kolske programe. Mnogi postignu potpunu
samostalnost i skrb o sebi, sposobni su za rad. Briga drugih nije im nuna, ali omoguuje njihovo bolje
i sigurnije funkcioniranje. Od psihikih poremeaja, kod njih se najee pojavljuju depresija,
anksiozna stanja i psihotini fenomeni (jednako kao kod osoba prosjenog intelektualnog razvitka).

Osobe s umjerenim intelektualnim tekoama (s umjerenom mentalnom retardacijom, IQ 35-50)

odgovaraju mentalnoj dobi od 4-7 godina. Ne mogu ii u kolu, ne mogu se sami brinuti o sebi,
trebaju pomo druge osobe. Mogu postii odreeni stupanj brige o sebi, a mogu se osposobiti i za
obavljanje jednostavnih zadataka, te sudjelovati u jednostavnim socijalnim aktivnostima. Od psihikih
poremeaja, javljaju se specifina psihotina stanja, anksiozni poremeaji, poremeaji raspoloenja,
autizam i eksternalni poremeaji ponaanja.

Osobe s tekim intelektualnim tekoama (s teom mentalnom retardacijom, IQ 20-35) odgovaraju

mentalnoj dobi od 2-4 godine. Mogu obavljati sasvim jednostavne zadatke uz stalan nadzor. Potrebna
im je stalna skrb i pomo drugih osoba. U osoba s tekim i dubokim intelektualnim tekoama
najee se razvijaju psihiki simptomi. Oni odgovaraju psihotinim stanjima, depresiji, stanjima koja
su slina autizmu, hiperaktivnosti i destruktivnom ponaanju.

Osobe s dubokim stupnjem intelektualnih tekoa (s dubokom mentalnom retardacijom, IQ <20)

odgovaraju mentalnoj dobi manjoj od 2 godine. Veina ih je nepokretna ili ograniena u pokretljivosti;
oni ne naue govoriti, samostalno jesti, tititi se od opasnosti. Njima je nuna stalna pomo, posebna
njega i nadzor drugih osoba.

Terapija duevne zaostalosti:

1.farmakoterapija
2. psihoterapija kod lake i srednje zaostalih osoba
3. rehabilitacija bolesnika je najvanija terapija

59
 SUICIDALNOST

Stopa suicida izraava se brojem uinjenih samoubojstava na 100 000 stanovnika u jednoj godini.
Podaci Svjetske zdravstvene organizacije iz 2008.godine pokazuju slijedee stope: Najveu stopu ima
Litva (40), potom Rusija i Bjelorusija (35), Maarska (27), Slovenija (25), Japan (24), Finska i Estonija
(20), Hrvatska (19), Francuska (18), Austrija (17), Kina (14), Njemaka (13), vedska (13), Bugarska
(13), SAD (12), Kanada (11), Italija (10), Portugal (6), Egipat (5).

Etiologija:
1.bioloka objanjenja: genetski, biokemijski (neurotransmitorski) imbenici
2.psiholoki koncept:
- agresija prema drugima usmjeruje se na sebe
- snana elja za bijegom od negativne slike o sebi
- bespomonost i osjeaj beznaa u sustavu vjerovanja u negativnu sliku o sebi, o okolini i o
budunosti
- s jedne strane osoba eli pobjei od svega, nestati, umrijeti, dok s druge strani oajniki poruuje da
eli ivjeti, ali da ne moe izdrati situaciju u kojoj je ivjela do sada, nego je mora mijenjati, a za to
treba pomo i razumijevanje drugih osoba (Muaevi: Psihijatrija)
- na nesvjesnoj razini nalazi se intenzivna elja za ponovnim sjedinjenjem s izgubljenim objektom, ili
pak agresivno-osvetnika dimenzija usmjerena na kanjavanje objekta (kada se ubilaka agresija ne
moe rasteretiti na osobi koja ju je izazvala, ona se okree prema sebi) (Muaevi: Psihijatrija)

Rizini imbenici: postojanje psihijatrijskog poremeaja, raniji pokuaj suicida, suicid u obitelji ili
blioj okolini, izravne ili neizravne prijetnje suicidom, osjeaj manje vrijednosti, osjeaj beznaa,
tjeskobna uznemirenost, traumatski dogaaji u djetinjstvu, izostanak emocionalne podrke, brani
problemi, nezaposlenost, intenzivni osjeaji krivnje i insuficijentnosti, teke kronine bolesti, bolni
sindrom, maligne bolesti...

Postoje i zatitni imbenici koji smanjuju rizik od pojave suicida. To su: nepostojanje psihike
bolesti, sklad u obitelji i braku, negativno psihijatrijsko naslijee, odsustvo suicida u obitelji,
religioznost, stalan posao i ekonomska neovisnost (Ljubii, 2010.)

Terapija:
Suicidalni poriv treba otvoriti, ali jednako je vano znati ga i zatvoriti. Osobu treba opustiti, rei
kako e moda ve sutra gledati drukije na vlastitu situaciju, kako treba dopustiti drugima da joj
pomognu o tom trenutku. Treba joj omoguiti da upravlja svojom situacijom, pa i vezajui je za
obeanje da nita nee sebi uiniti (makar u iduih nekoliko sati). Tomu moe posluiti i formalni in,
tzv. Antisuicidalni ugovor.
Suicidalnu osobu treba podsjetiti na to vie stvari koje e ju, barem kratkotrajno, uiniti
kritinijom prema suicidalnim porivima. Tako se vjerniku moe usputno rei da je suicid grijeh.
Roditeljima treba rei da i samim pokuajem suicida djecu predisponiraju za taj isti in i pred njih
postavljaju veliki teret cijeli ivot. Naime, djeca iji su roditelji pokuali suicid e ee pokuati
samoubojstvo od svojih vrnjaka. Osim toga, treba se zapitati kako e djeca ivjeti bez roditelja, kako
e se osjeati, koliko e im objektivno biti tee. A i odrasli koji ostaju nakon neijeg suicida mogu imati
brojne negativne posljedice zbog samoubojstva lana obitelji.
I na kraju, da bi zatitili suicidalnu osobu od same sebe ponekad se pribjegava prisilnoj
hospitalizaciji. Taj se postupak provodi krajnje oprezno, ali energino.

60
*** PREVENCIJA SAMOUBOJSTVA
Prevencija je usmjerena na savjetovalita s telefonskom slubom, na ogranienu dostupnost opasnih i
tetnih sredstava koja uzrokuju ovisnosti, ogranieno objavljivanje izvjea o samoubojstvima,
edukacija zdravstvenih djelatnika...

Psihijatrijski su poremeaji podloga za samoubojstvo u 90% sluajeva. Najee je rije o depresivnim

poremeajima. est je uzrok i alkoholizam i narkomanija. Uz to, stresne okolnosti, socijalna izolacija te
razliite neizljeive somatske bolesti mogu biti okidaem osjeaja beznaa i donoenja odluke za
samoubojstvo.

Dokazano je da u religioznoj populaciji postoji manja incidencija samoubojstava. Duhovnost je proces

koji nam pomae otkriti znaenje i svrhu ivota, ak i usred osobne tragedije, krize, bolesti, boli i
patnje.

POKUAJ SAMOUBOJSTVA

Pokuaj samoubojstva je in autoagresije, svjesno uinjen predoziranjem ili samoozljeivanjem, bez

fatalnog ishoda. Obino je 10 puta ei nego samoubojstvo. U 50-60% sluajeva uzrok je depresivni
poremeaj, potom slijedi alkoholizam, poremeaj osobnosti i ostale psihike bolesti. Bez obzira to je
u pozadini psihiki poremeaj, u 90% sluajeva zapravo se radi o vapaju za pomoi, odnosno elji za
promjenom ivota i skretanju pozornosti na sebe.
Lijeenje se provodi u bolnici do poboljanja psihofizikog zdravstvenog stanja pacijenta. Oko
20% njih ponovno pokua samoubojstvo u razdoblju od godine dana, i to treba imati na umu.
Potrebno je poznavati rane pokazatelje samoubojstva: raniji pokuaji samoubojstva,
samoubojstvo u obitelji, jasne prijetnje samaoubojstvom.

Postoji nekoliko naela u lijeenju osoba sklonih samoubojstvu:

- razgovarati o suicidalnim mislima
- postavljati pitanja kako prebroditi krizu
- raditi na stalnom jaanju meusobnog pozitivnog odnosa
- biti u suradnji s lanovima obitelji i prijateljima bliskim pacijentu
- u akutnoj fazi organizirati razgovore u to kraim razmacima
- poticati hospitalizaciju u akutnoj fazi bolesti

Rad s depresivnim osobama vrlo je teak i duobrinik se ponekad moe osjeati bespomono. No,
trebamo znati da pomo moemo pruiti samo onome tko je na to spreman i tko je otvoren za
pozitivnu i neogranienu Boju energiju.

61
*** ETIKI POGLED NA DUHOVNOST I MENTALNO ZDRAVLJE

Iako postoje sigurne razlike izmeu vjere i psihijatrije, oito je da se interesi vjere i psihijatrije kriaju u
znatnoj mjeri.

Svaki ovjek stvara svoj svjetonazor. Postoje samo dvije osnovne pretpostavke:
1. ili vjerujemo da je nae postojanje stvar sluajnosti
2. ili vjerujemo da nae postojanje ima svrhu u okviru svevinje inteligencije.
Vano je uoiti da se oba ova svjetonazora temelje na pretpostavkama koje trebaju vjeru.

Praktine upute Amerikog udruenja psihologa iz 1993.godine istiu vanost vjerskih uvjerenja i
vrijednosti kod samog pacijenta. Jedan od razloga za to jesu brojna istraivanja koja su dokazala da
vjerske aktivnosti imaju pozitivno djelovanje na fiziko i psihiko zdravlje. Naravno, ne preporuuje se
nametanje duhovnosti u pacijentov misaoni tijek ako pacijent nije tome sklon.

Terapeuti i njihovi pacijenti mogu imati potpuno razliita vjerska stajalita o pitanju relevantnom u
odreenom problemu. (npr.o pitanju morala, o svjetonazoru, pravu na smrt, pobaaju, vjeri, upotrebi
narkotika, o razliitim vrstama seksualnog ponaanja...). Kod suoavanja s takvim velikim razlikama u
stavovima, profesionalac treba otvoreno iskazati svoje miljenje i suoiti se s miljenjem pacijenta i
dati mu pravo za isto bez izravnog osuivanja, no istovremeno treba voditi rauna da ova otvorena
neslaganja ne ugroze povjerenje pacijenta prema profesionalcu. Preporuuje se da terapeut mora
potovati vjerovanja pacijenta i ne smije ih suprotstaviti svojima, koja mogu biti posve oprena.

Iako treba potivati pacijentova vjerska stajalita, nije poeljno poticati i odobravati destruktivna
vjerska stajalita, ve ih je potrebno mijenjati, i to na nain da se konzultiramo s pacijentovim vjerskim
autoritetom. Druga je mogunost da iskusan i vjerski obrazovan kliniar postupno i oprezno mijenja
tetna vjerska stajalita pacijenta.

Vrlo rijetko, ali postoje neki kliniari koji mole zajedno sa svojim pacijentom. U tom je sluaju mogue
da se izgube granice u odnosu pacijent kliniar. Takoer moe doi do nezdravog transfera, naroito
kod pacijenata koji nisu rijeili svoj unutarnji bijes ili ovisnost o Bogu i vjerskim autoritetima i stoga te
osjeaje mogu projicirati na terapeuta.

***Odreeni psihijatrijski poremeaji mogu imati oite religijske komponente. Ovi elementi ukljuuju
opsesije u opsesivnom-kompulzivnom poremeaju, osjeaje utjecaja boanske snage u shizofreniji,
religijske obmane veliine u maniji...

Zbog moguih razlika u svjetonazorima pacijenta i terapeuta informirani je pristanak od iznimne

vanosti. Sam terapeut predstavlja terapeutski instrument. Stoga terapeutove temeljne misaone
postavke o bitnim pitanjima (identitet, nada, znaenje i svrha, moralnost, autonomija prema
autoritetima) moraju pacijentu biti transparentne!

62