Napor nije potreban, klju je u preputanju

Pogledate li u oi bilo kojeg ivog bia, primijetit ete tamo jednu prisutnost koja se prirodno i
mirno odmara sama u sebi u trenucima prije nego se aktivira um sa svim njegovim priama i
misaonim procesima i koja se opet uspostavlja nakon to um iscrpi sve svoje zalihe jada,
kukanja i negodovanja. U tom trenutku, paljivim promatranjem dolazite do jednog vrlo
zanimljivog uvida da je ishodino stanje svakog ivog bia mir!

Mir je konstanta koju nitko ne moe nadjaati, neto to je nemogue otjerati, neto emu se sav
ivot prirodno vraa, njegovo poetno stanje! Bacanje kamenia u mirno jezero moe
privremeno namrekati ili uzburkati povrinu, ali jednom kada aktivnost prestane, voda se opet
vraa u svoje prirodno stanje mirnoe. Sve se uvijek vraa tom miru, sve po svojoj prirodi tei
miru. Primijetit ete da se ista stvar dogaa i u vama. Uzmite blizak primjer iz svog vlastitog
iskustva, situaciju u kojoj ste doivjeli veliku emotivnu rastresenost. Netko ili neto vas je toliko
povrijedilo i razljutilo da gorko plaete iz svega glasa, pri emu se oslobaa ogromna i na prvi
pogled neobuzdana tuga i gorina za koju vam se ini da nee nikada prestati. Plaete i ridate,
raznim mislima hranite i rasplamsavate svoju povrijeenost i tako jedno vrijeme sve dok ne
oslobodite i ne iscijedite i posljednju kap jada iz sebe, dok sve ne izgori. I tada se dogaa neto
zanimljivo i revolucionarno! Umorni ste, osjeate se iscrpljeno i izmodeno, ali istovremeno vas
obuzima jedan duboki mir u kojem shvaate da ste vi i dalje vi, bez obzira na suze, bez obzira
na sve prie koje ste ispleli oko sebe i s kojima ste se poistovjetili, bez obzira na svu dramu koju
ste prethodno stvarali, nita se zapravo nije dogodilo vama, vi ste jo uvijek tu, potpuno mirni,
onakvi kakvi ste bili i prije nego to je nastupila uzrujanost, i u tom miru nema nikakvih dilema,
nema pitanja, tovie, uviate uzaludnost i besmisao svih vaih naprezanja, jer je u konanosti
opet prevladao mir!
Tada uviate da u STVARNOSTI zapravo nema nikakvih problema! Stvarnost je mirna i
spokojna, uvijek takva kakva jest! Svi problemi proizlaze iz vaeg opiranja prema ivotu i onome
to jest! Stvarnost je nedirnuta, nita ju ne moe uznemiriti, razoarati ili povrijediti. Pati i trpi
jedino onaj koji prua otpor stvarnosti! A znate li odakle izvire toliki otpor i odakle dolazi sav
taj nemir?
Izvire kao posljedica obine misli, kao posljedica zablude da se mir, ljubav, radost i
ispunjenje kojima teimo nalaze negdje izvan nas u izvanjskim stvarima i
dogaajima! Va um konstantno eli biti bilo gdje drugdje osim ovdje i sada u ovom trenutku jer
vjeruje da mu kao takvome neto NEDOSTAJE! Tu se raa strah od toga da emo neto
propustiti, da emo neto izgubiti i taj strah je onaj koji nas katapultira u polje vjene potrage i
bjesomunog lutanja! Sav otpor proizlazi kao posljedica definicije naeg uma o onome tko
bismo mi TREBALI biti i ivotu kakvog bismo TREBALI ivjeti, umjesto prepoznavanja
onoga tko ve jesmo i prihvaanja ivota kakav JEST!
Upravo je ta nemogunost, ta nesposobnost prihvaanja i prepoznavanja ONOGA TO JEST
glavni izvor patnje u naim ivotima!

Svi nesporazumi meu ljudima i patnja koju doivljavamo proizlaze jednostavno iz toga to mi
pristupamo ivotu s unaprijed stvorenim, nauenim skupom ideja i definicija o tome tko smo mi i
kakve bi stvari trebale biti! Procjenjujemo, definiramo i stvaramo oekivanja o tome kako bi se
na ivot trebao odvijati da bismo mi mogli rei da smo sretni i onda usporeujemo odgovara li
stvarno stanje stvari oko nas naim oekivanim idealima ili ne. Ako odgovara, onda smo sretni, a
ako ne odgovara, duboko smo razoarani i nesretni! Odavde proizlazi temeljna zabluda da
smo mi RTVE IVOTA, dok se zapravo radi o tome da smo mi jedino RTVE svog
vlastitog UMA koji je, zaveden lanim obeanjem o izvanjskoj srei, odluio biti doivotno
nesretan!Shvaate? Upravo je to razlog svekolike ogorenosti i razoaranja ivotom, razlog
zato se prema ivotu odnosimo sa nezahvalnou i stalno prigovaramo, stalno kukamo i
gunamo i zato nam nikada nita nije po volji. Zato ja sad to moram? Ja bih radije bio negdje
drugdje i radio neto drugo. Ovo je sve bez veze i glupo. Meni je to ispod asti. Pa zato se to
ba meni dogaa? Zato me je snala ovakva teka sudbina? i stotine drugih njima slinih
prigovora hrane i uvruju vae uvjerenje da ste rtva jer vjerujete da se to neto, ta srea i
spas nalaze negdje drugdje!
Ali jednom kad se svjesno prestanete poistovjeivati sa svojom uvjetovanou, kad se odlijepite
od poistovjeivanja s tim unaprijed stvorenim i nauenim skupom definicija o tome tko vi jeste,
sa tim normativima za koje kultura i drutvo od vas oekuje da im se prilagodite, kada se
umjesto onoga to bi trebalo biti suoite sa onim to JEST, shvatit ete da svaki problem
zapoinje i prestaje iskljuivo u vaoj glavi i pokuaju da prisilno promijenite okolnosti i natjerate
ih da se uklope u unaprijed zadane okvire vaih sebinih i uskogrudnih ideala!

Zato ste nemirni, zato se utrkujete s vremenom, urite, ljutite se. Tu se javlja taj nevidljivi i
neopipljivi pritisak da moramo neto postii, da moramo uzeti ivot u svoje ruke! Troimo
svoje vrijeme ulaui ogromne koliine energije da bismo uinili neto to je samo po
sebi nemogue da bismo ivot podinili sebi, da bismo postali gospodarom svog ivota
i drali ga pod svojom kontrolom u svakom trenutku! Ali kako moete biti gospodar neemu
ega ste sastavni dio, neemu iz ega ste proizali? Shvaate da je to samo zabluda uma koji
niste vi.
Kad se ne opirete neemu to jest ili neemu to trebate uiniti nego se jednostavno predate
tome, kad potpuno zaronite u to, otkrivate da u sri toga zapravo nema ba nieg tekog ni
problematinog osim ideje vaeg uma koji se unaprijed opirao tome! Teina problema ovisi
jedino i iskljuivo o koliini i intenzitetu otpora koji pruamo prema neemu. Ali jednom kada
uistinu prihvatimo, arolija poinje!

Ovdje je vrlo vano naglasiti da tu nije rije o mirenju s neime. Izmeu mirenja s neime i
prihvaanja neega postoji ogromna razlika. Prihvaanje dolazi kao posljedica izravnog
razumijevanja i shvaanja prirode stvarnosti, kao rezultat neposrednog uviaja, dok
mirenje dolazi kao posljedica nerazumijevanja i bezizlaznosti u kojoj uhvaen, um ne vidi
drugi nain nego joj se muki pokoriti, ali bez da je istinski prihvatio te okolnosti i zbog
toga trpi i guna, to dovodi do pojave oaja i ogorenosti ivotom.
tovie, kad prestanete siliti, postat e vam savreno jasno da ste upravo vi bili oni koji su
svojim opiranjem cijelo vrijeme oteavali ivotu da se izrazi. U nedostatku vaeg protivljenja,
shvatit ete da vam ivot s velikom radou i ljubavlju izlazi u susret i da jedva eka da se vi
prestanete opirati kako bi se mogao izraziti u svoj svojoj punoi i ljepoti kroz vas. Jedino vi ste
onaj koji postavlja prepreke tom protoku! Tada shvaate da svu tu energiju koju ste dosad
rasipali na opiranje ivotu moete iskoristiti za usklaivanje sa njegovim prirodnim tijekom i
voljom! Umjesto da budete OTPORNIK ivotu, vi postajete PROVODNIK tog istog ivota! ivot
samim time prestaje biti borba i postaje suradnja!

SVE SE DOGAA SAMO OD SEBE!

U odsustvu vas kao otpornika ivotu, shvaate da se sve zapravo dogaa samo od sebe!
Uviate da ivotu nije potreban nadzornik, nije mu potreban kontrolor. ivot se sasvim
dobro brine sam za sebe i bez vae intervencije, on se zapravo sam ivi i uvijek e nai naina
da se nastavi. Samo budite u tiini i sagledajte ovo sami za sebe. Vidjet ete da Sunce samo
izlazi i zalazi svaki dan, da vjetar pue sam od sebe, da vae tijelo nastavlja funkcionirati ak i
onda kad va um nije prisutan, da kia i snijeg padaju bez vaeg utjecaja, da rijeke teku same
od sebe, ne pokreete ih vi, vaa kosa i nokti rastu bez obzira na vae preferencije. Sve se
savreno odvija upravo onako kako se treba odvijati kad vi ne oekujete da bude drugaije, kad
vi niste sudac tome i andar, nego kad se prepustite i dopustite svemu da bude upravo onakvo
kakvo jest! Nakon to to prepoznate, jedno ogromno olakanje, sloboda, radost i prostranost se
otvaraju pred vama, jedan dubok mir izranja kad vam postane jasno da vi niste initelj, da niste
vi taj koji na neto moe utjecati, koji neto moe natjerati da bude na silu.
Uvidjet ete da je dovoljno da vi samo odluite neto i sve ostalo se dalje dogaa samo od
sebe! NAPOR UOPE NIJE POTREBAN, TRUD I MUKA SU SUVINI, DOVOLJAN JE
SAMO TAJ VOLJNI MOMENT KOJI SVE POKREE! Vi u sutini samo odluujete hoete li
neto uiniti ili ne, a zatim sve ostalo dolazi k vama, sve se slae na jedan aroban i udesan
nain koji moda u tom trenutku ne moete ni sagledati dok sve savreno ne sjedne na svoje
mjesto samo od sebe! Ovo vjerojatno zvui kao potpuna besmislica i protuslovi svemu to ste
nauili vjerovati o ivotu, ali pokuajte i sami ete doi do tog zapanjujueg otkria!
Jedino to vi moete uiniti je PODUZETI i onda se samo prepustiti, sigurni u spoznaji da e se
ivot pojaviti s najboljim moguim rjeenjem! Vi ste svoj dio posla obavili, sad pustite ivotu da
obavi ostatak. Nemojte se mijeati u njegov zanat i smetati mu, nemojte ga guiti svojom
brigom. Kad kod vrhunskog stolara naruite stol, ne stojite nad njim zabrinuto svaki dan
gledajui kako e ga on izraditi i ne dosaujete mu svojim laikim savjetima i sumnjama o poslu
u koji se uope ne razumijete. Ne, vi jednostavno imate povjerenja u njegovu strunost i
ostavljate ga da na miru zavri svoj posao. Kao posljedicu tog povjerenja, dobivate remekdjelo!
Ista je stvar i sa ivotom. Imajte povjerenja u ivot!
Kad jednom prihvatite ivot kakav jest, vie niste u stanju ekanja bilo ega! U vaem
poimanju ivota vie ne postoji sljedee, poslije, ne postoji sutra jednostavno ste ovdje,
potpuno prisutni u trenutku koji je pred vama upravo sada i to je to. Prestajete planirati, nadati se
i brinuti o budunosti jer shvaate da budunost ne postoji i da nemate zapravo to postii u
sutini, da nita neete propustiti i da e zapravo sve biti uvijek onako kako to spontanost ivota
bude u tom trenutku htjela! Briga je besmislena, nitko nikada nita nije dobio brigom osim ira na
vlastitom elucu i nepotrebnih bora na licu! Samo dajte svemu da bude to to jest i pustite
bezbrino da vas struja bivanja nosi gdjegod morate biti! Uskoro ete uvidjeti da ste uvijek na
pravom mjestu u pravo vrijeme i da nema sluajnosti! Razumijete da postoji plan u pozadini
svega toga koji usmjerava vae akcije i vodi vae korake. Naravno, nije sve strogo odreeno, vi
imate odreenu slobodu, odreen manipulativni prostor unutar toga da uinite ovo ili ono, da
odluujete do odreene granice, ali glavne, ope smjernice su ve tu, ve unaprijed zadane. Ni
sami ne znate kakav je taj plan, koji je njegov pravac, niti je to uistinu vano, ali jednostavno ste
svjesni da on postoji. Promatrajui svoju prolost jasno moete prepoznati obrise tog plana.
Stoga, togod da se dogodi, u skladu je s tim planom, vi samo morate doi u stanje u kojem to
moete uvidjeti! Samo to prepoznavanje e vas u potpunosti opustiti i omoguiti vam da budete
sutinski bezbrini i potpuno prisutni u svom ivotu!
Anthony De Mello u svojoj knjizi Svjesnost u prilog tome navodi jednu misao koja je toliko
duboka i istinita da ju je korisno uvijek imati na umu. Ona kae: Kada strijelac gaa lukom bez
razmiljanja o nekoj posebnoj nagradi, koristi sve svoje vjetine; kada gaa kako bi osvojio
mjedenu kopu, ve je nervozan; kada gaa za zlatnu medalju, oslijepi, vidi dvije mete, i izvan
sebe je. Njegova vjetina nije se promijenila, ali nagrada mu podjeljuje panju. Stalo mu je do
nagrade! Vie razmilja o pobjedi, nego o gaanju i potreba za pobjedom liava ga snage.
Kad uvidite da nemate to postii u ivotu, kada nemate posebnih oekivanja, dolazite u stanje u
kojem vam je svaki ishod prihvatljiv! Moda neki ishodi ne spadaju nuno u kategoriju koju bi va
ego definirao kao ugodnu ili blistavu, ali u sutini vam to ne smeta, ne prigovarate i ne alite
se. Spoznajete da je sve ono to imate ve sve ono to uistinu i trebate! Dovoljno vam je
samo biti. Vidjet ete da ne trebaju okolnosti nuno biti ugodne da biste i u njima pronali mir koji
je uvijek prisutan svudgdje i u svemu. Samo pokuajte ne prosuivati tu situaciju u kojoj se
nalazite kao ovakvu ili onakvu! Nemojte nita lijepiti na nju, nemojte joj pridavati ovo ili
ono znaenje. Shvatit ete ubrzo da ste u stanju razviti toliki stupanj prilagodljivosti i
prihvaanja da vam je zapravo sasvim ugodno u svakoj situaciji! Postajete poput vode! Voda se
svemu prilagoava, ona poprima oblik svake posude u kojoj se nalazi, a kad nije na mjestu,
jednostavno tee slobodno i prelijeva se preko svega. Nemogue ju je povrijediti, nemogue ju
je zadrati u ruci, ona je neuhvatljiva i protona. Udarac ju ne moe udariti jer nije kruta nego
skliska i blaga. Budite takvi.
U poetku ete osjetiti da se neto u vama otima i snano opire prihvaanju, neto e se pojaviti
to e htjeti osuditi, prigovoriti i zakukati, aliti se, proklinjati i zaplakati od muke. Kad se to
dogodi, pustite mu da se izrazi, nemojte se boriti s time i potiskivati ili izbjegavati taj impuls,
samo ga budite svjesni, prepoznajte tko je taj koji ima potrebu neprestano gunati i tada e
se pred vas postaviti izbor: hoete li slijediti taj tijek misli, hoete li prihvatiti mentalitet rtve i
angairati se kao gunalo i zanovijetalo, ili ete pustiti svemu da jednostavno bude bez vae
prosudbe! Jer svaka tragedija ili neprilika zapravo nema drugog izbora nego ekati
va pristanak, ekati vae odobrenje da bi mogla postati tragina! Ona je ovisna o vama!
Bez vaeg pristanka, bez vaeg sudjelovanja, nema nita od rtvenog plesa! Budite uvijek
svjesni toga!
Jedan od najuinkovitijih naina da umirite neprestani amor vaeg uma, neprestani unutarnji
dijalog sumnji, propitivanja samih sebe, ivota, svojih postupaka, kao i moebitni osjeaj
odgovornosti ili samooptuivanja koji se u vama pojavljuje kao posljedica promatranja kaosa u
vanjskom svijetu, jest taj da budete svjesni da vi u svakom danom trenutku inite najbolje
to moete u okvirima svojih mogunosti i da je to samo po sebi dovoljno! Shvaate da vi
ne moete biti odgovorni za akcije i postupke drugih, ili za dogaanja u svijetu koja poivaju na
zabludama uma i temelje se na poistovjeivanju s njegovim ludilom!
Nije vae da bilo to mijenjate osim samih sebe! U konanici, shvaate da nikada ne moete
preuzeti odgovornost nizato drugo osim vlastite odgovornosti da BUDETE LJUBAV! To je
vrhunska odgovornost u kojoj su ve same po sebi sadrane sve druge odgovornosti. Svi zakoni
ovog svijeta rastvaraju se u tom jedinom zakonu! Otpustite potrebu da prosuujete! Shvatit ete
da vam nije od nikakve koristi i da vam u sutini nita ne donosi, ne obogauje va ivot, samo
vas crpi i razdrauje. Uvijek pristupajte drugim ljudima sa razine srca! Gledajte ono najbolje u
svakom ovjeku i budite im prijatelj! Jer, ukoliko se pojave bilo kakvi nesporazumi i potekoe u
komunikaciji s drugim ljudima, svjesni ste da korijen problema nikada nisu drugi ljudi
osobno, nego da je jedan univerzalni obrazac njihovog poistovjeivanja s iluzijom ega,
njihovo uvjerenje da su oni samo um, njihov rtvizam i ponos, ono to stvara sve
probleme, zbrku i sukobe! Najbolje to vi moete uiniti je doi u dodir sa stvarnou i spoznati
tko ste vi, a zatim, eventualno, ako se ukae prilika, podsjetiti druge na njihovu istinsku prirodu!
Ali ne nuno, ne na silu. Ako je netko u stanju shvatiti i prihvatiti, odlino, ako ne, pustite ga da
ide svojim putem. Jednostavno, budite u svom miru i budite u miru sa svima oko sebe.
Promatrajte taj mir, napajajte se njegovom slatkoom i postat ete taj mir! inite ono to je u
samoj sri vae prirodne i zdrave ljudske naravi: ivite i pustite druge da ive! Neka sve
jednostavno bude!
Namaste!