Dvorac ima viestruke ulaze ija pravila koritenja i lokacije nisu dobro poznate.

Hotel u Americi ima bezbroj

glavnih i sporednih ulaza koje nadgledaju bezbrojni uvari, ima ak i ulaze i izlaze bez vrata. Ipak nam se moe
uiniti da jazbina u prii s tim imenom ima samo jedan ulaz; najvie to ivotinja moe je sanjati o drugom ulazu
koji bi sluio samo za nadgledanje. Ali to je zamka koju su priredili ivotinja i sam Kafka; itav opis jazbine slui za
zavaravanje neprijatelja...
(Gilles Deleuze, Flix Guattari: Kafka, Pour une Littrature Mineure)

Po sebi i u svom prostorno-vremenskom kontekstu ukupno djelo Nikole Dobrovia u Dubrovniku dovoljno je
obimno i prepoznatljivo u kontinuitetu nastajanja pojedinih dijelova da otvara uistinu iroke mogunosti
najrazliitijeg tumaenja. Budui izvan centra i bez pripadnosti nekoj odreenoj koli, nije u naoj literaturi
dovoljno valorizirano.1

Arhitekt Nikola Dobrovi djelovao je u Dubrovniku od poetka tridesetih do II. svjetskog rata i u tom razmjerno
kratkom vremenskom razdoblju projektirao je i uglavnom izveo niz obiteljskih kua, javnih zgrada i tzv. parkovnih
ureenja.

Roen 1897. u Peuhu, diplomirao je 1923. na Odsjeku za arhitekturu Visoke tehnike kole u Pragu. Nakon II.
svjetskog rata djeluje u Beogradu, 1963. izabran je za dopisnog lana izvan radnog sastava Odjela za likovne
umjetnosti JAZU. Za hrvatski kulturni prostor znaajni su i Dobrovievi prvonagraeni projekti na meunarodnim
natjeajima za Banovinsku bolnicu i kupalite Bavice u Splitu iz 1930., natjeajni projekt bolnice u Zagrebu iz
1931., poslijeratni prijedlog regulacije prometa na zagrebakom Glavnom kolodvoru, ali ne manje i opseno
teorijsko djelo, esto ba o problematici arhitekture novog Dubrovnika.

Kljuna osoba meuratne modernizacije dubrovake kulturne sredine bio je umjetniki kritiar Kosta Strajni,
znaajan i kao autor prvih Plenikovih i Metrovievih monografija. Za Strajnia, prema egzaltiranoj poslijeratnoj
ocjeni Nevena egvia advokata Le Corbusiera2, moderna arhitektura, kao jedini izraz prikladan prostoru nove
nacije, logian je zavrni stupanj organskog, uvezenim historicizmima prekinutog, razvoja stilova u izuzetnoj
povijesti arhitekture Dubrovnika.

Ovu jedinstvenu Strajnievu viziju modernog Dubrovnika dijelio je i u fragmentima konceptualne cjeline ostvario
jedino Nikola Dobrovi. U publikaciji Dubrovnik bez maske, uzaludni napori i teka razoaranja Strajni je opisao
neobine okolnosti Dobrovieva pojavljivanja u uspavanoj i konzervativnoj dubrovakoj kulturnoj javnosti. Nikola
Dobrovi se, naime, uz Ivana Metrovia, Josipa Plenika i Edu ena, pojavljuje kao svjedok obrane na suenju
Kosti Strajniu, iju je otru kritiku upuenu kvazitradicionalnoj gradnji dananjeg Hotela Excelsior na Ploama
projektant doivio kao osobnu uvredu.

U istoj knjiici donosi Strajni ogledni moderni projekt za Dubrovnik, za Hotel Kursalon na Pilama, koji je 1929.
besplatno, kako bi se investitor odgovorio od historicistike gradnje, na Strajnievu zamolbu izradio arhitekt
Nikola Dobrovi. Kako nai ljudi misle da je patriotska dunost biti konzervativan u svemu, pa ak i u arhitekturi 3,
ovaj je Dobroviev projekt ostao na papiru. Uskoro, meutim, zahvaljujui progresivnim pogledima nekoliko
dubrovakih graanskih obitelji dobiva arhitekt Dobrovi niz narudbi za projekte vie obiteljskih kua, dvaju
hotela, dijeli nagradu na natjeaju za Gradsku kavanu s Kauzlariem i Gomboem, kreativno intervenira u prizemlju
renesansne palae Sponza i tako ostvaruje sasvim sigurno najznaajniji opus moderne arhitekture na podruju itave
Dalmacije.

Hotel Grand na otoku Lopudu Dobrovi je projektirao 1934., a sagraen je 1936. godine. Izvorno je hotel bilo L
tlocrtnog oblika, a tek kod temeljite obnove osamdesetih godina promijenjena je prvotna struktura dogradnjom
stranjeg krila, u oblicima koji ponavljaju Dobroviev vokabular. Zgrada hotela povuena je od regulacijske linije
uz rivu u dubinu parcele, pred hotelom je osno komponirani javni park, drvored palmi s vidikovcem na ulazu u park
i promenadom do pristupne terase hotela, sa strane koje se niu otvoreni javni prostori s razliitim vrstama
suptropskog zelenila i armiranobetonskim parkovim namjetajem.

U plastikom jedinstvu, od dizajna pejzaa do dizajna minimalne ugraene opreme u hotelskim sobama, park pred
hotelom i sama zgrada najznaajnije su Dobrovievo djelo iz tog razdoblja i izuzetna konceptualizacija
mediteranskog podneblja u dosljednom modernom jeziku arhitekture. Kontradikcija sudbine modernog doba uz ovo
njegovo ostvarenje vezala je tragian povijesni dogaaj: tijekom II. svjetskog rata u to zdanje faisti su dovodili
idove uhiene na dubrovakom podruju. Na postaji traginog putovanja, u hotelu je bilo zatoeno sveukupno,
kako se u literaturi navodi, oko 600 do 700 zatoenika.4

Moderna kua iz tridesetih godina je naravno stroj, u ovom sluaju ne samo u smislu podraavanja forme.
Funkcionalnost, kao bezuvjetna komponenta Dobrovieve konceptualizacije suvremenosti, itljiva je i u strojnoj
estetici zgrade, metaforinosti forme sline stroju. No funkcionalnost je ovdje glavni sadraj arhitekture: sve to je
prisutno u formi nije suvino u konstrukciji. Strojni karakter zgrade pregnantan je i u tehnikom aspektu funkcije
od odvodnje oborina s ravnog krova do rjeenja instalacijskih sustava. Konstrukcija je skeletna, armiranobetonska,
prizemlje je otvoreno, na stupovima, krov je ravna, aktivna paluba, otvori u zidu su trakasti prozori... u ovoj je kui
Dobrovi dosljedno ostvario pet lekorbizjeovskih naela. Strojni karakter kue-broda podcrtan je natpisima
izvedenim oduzimanjem u oplati u armiranobetonskim parapetima terasa. Na ulazu u park je polucilindrini
vidikovac, komandni most s natpisom Hotel Grand, a uistinu jedinstven kuriozum je potpis arhitekta izveden na
isti nain uz ulaz hotela slovima visokim oko 20 cm. Pregnantna funkcionalna dispozicija prostora, otvorenih
funkcija, traktova sa sobama i pogona hotela, sadrajno je naglaena diferenciranjem vanjskih i unutarnjih prostorija
oblaganjem i bojanjem povrina betonskom glazurom, prekinutom trakama ala (kameni obluci), drvenom oblogom
stupova u vanjskom i unutarnjem prostoru, isticanjem danih karakteristika industrijskih materijala ili njihovim
mijenjanjem povrinskom obradom.

Turizam u suvremenom smislu na otoku Lopudu zapoeo je otvaranjem Hotela Grand. Njegovom izgradnjom
takozvana turistika ponuda otoka, u jedinstvenom prirodnom fenomenu Elafitskog arhipelaga bogatog kulturnim
naslijeem slavne Republike, bitno je unaprijeena. Stvaranjem jedinstvenog mjesta (hotela) broda s komandnim
mostom na ulazu u drvored tropskih palmi i teniskim igralitem i tribinama na ravnom krovu, te inscenacijom
prizora vremena putovanja (brod), egzotike (palme) i hedonizma (tenis), Dobrovi omoguava generiranje dotad
nevienih formalnih i sadrajnih atrakcija u ivotu mjesta uz more. Agave koje rastu u zraku, na armiranobetonskim
pergolama podignutima nad terasama na tamnim borovim letvama obloenim stupovima, paradigma su potpunog
osloboenja u avangardnom miljenju arhitekture. Bijeli, od tla podignuti volumen, stroj za uivanje, zabavu i
putovanje u geometrijskoj umi vitkih palmi danas je vizualni reper u silueti slikovitog mjesta. No, viestruka
sinteza forme i sadraja u putovanje + egzotika + hedonizam, metaforu turizma, samo je jedan od aspekata ovog
kompleksnog djela, kojim autor osvaja polje programirane suvremenosti.

Kultura partikularne forme blii se svom kraju. Kultura postavljenih odnosa je poela. (Piet Mondrian)

Hotel i park implementacija su upravo ovog prostornog koncepta. Od cjeline do detalja kompozicija je dinamina,
dizajnirana za percepciju iz kretanja, bilo u cjelini izvornog i antropogenog pejsaa pri uplovljavanju broda u luku,
bilo u sekventnom prodiranju kroz dubinu parka u unutranjost hotela. Sekventni karakter percepcije prostora u
prolasku promenadom parka postignut je njenim postavljanjem u os izmaknutu iz teita kompozicije volumena i
nizanjem nia, vanjskih prostorija parka uz nju.
U ovom djelu moderne arhitekture sintetizirana su naela vie njezinih sastavnica: lekorbizjeovskog purizma u
smislu kombiniranja duha ere strojeva s klasinom vrijednosti mjesta, srednjoeuropske moderne tradicije u aspektu
minimalnog dizajna i razmjerne zatvorenosti na stupovima podignute forme, organike tradicije u mekanom
povezivanju s pejsaem, De Stijla u eksperimentu kreiranja plastikog totaliteta. Transponiranje ovih naela iz
univerzalne svojine ovjeanstva u vlastitu, osebujnu inaicu internacionalnog modernog vokabulara ini Grand
hotel velikim djelom, a njegova autora velikim protagonistom europske moderne arhitekture.

Pronai uporite projekta hotela, ali i itavog Dobrovieva dubrovakog opusa u tradiciji regije mogue je jedino u
njegovom vlastitom teorijskom djelu o predmetu. Nakon zatvaranja opusa II. svjetskim ratom, u studiji o
tradicionalnoj arhitekturi Dubrovnika, anticipirajui prostorne probleme skore budunosti, opisao je Dobrovi
najbitniju sadrajnu odrednicu vlastitog djela: Vrtovi su vitalni urbanistiki delovi savremenog i budueg
suptropskog grada koji u nedostatku zelenila, voa i povra treba da tei za proirenjem i spajanjem to veih
zelenih povrina. Nekadanji vlasteoski vrtovi, u svoje vreme simboli intimne odvojenosti privilegovanih, treba da
se u duhu savremene demokratske urbanistike i u okviru novog integralnog gradskog prostora sastave sa optim
zatitnim zelenim pojasom i tako stave u slubu narodu. O njima treba voditi strogo rauna pri postavljanju
urbanistike osnove novog Dubrovnika.5. Hotel Grand fragment je ove jedinstvene projekcije grada: u duhu
suvremene demokratske urbanistike, Dobrovieva originalnog doprinosa regionalnom i urbanistikom planiranju,
zgrada je povuena u dubinu parcele, a park pred njom otvoren javnosti. Armiranobetonska lealjka meu deblima
tropskih palmi kao fragment ostvarenja projekcije novog grada saima u sebi tenju arhitekta moderne da sluei
prosvijeenom investitoru slui i potrebama javnosti i tako ostvari prostorni okvir demokratskog drutva budunosti.

Upravo kroz taj, uvjetno socijalni aspekt svog djela stvara Dobrovi osnovu angairanog, u framptonovskom smislu
kritikog regionalizma Dubrovnika i Dalmacije: Kao u ranija vremena arhitekti treba da se slue najmodernijim
sredstvima, materijalom i konstrukcijama i da se pritom rukovode istim duhom i pravilima urbanistikih i
arhitektonskih principa kojima su se rukovodili stari majstori ovoga grada. Jedino na taj nain moi e se stvoriti
specifini dubrovaki umjetniki ambijent.6

epilog:
Na strmoj padini okrenutoj moru, u silueti istog mjesta Lopuda sagradio je Nikola Dobrovi tri godine kasnije
luksuznu obiteljsku kuu za odmor, Vilu Vesna. Poslijeratni vlasnik vile, iz njemu znanih razloga, dao je zazidati
glavni ulaz u vrt, a kao uvjereni internacionalist na kameni vrtni zid postavio je natpis iz velikih, alima obloenih
betonskih slova: UNU HOMARA SORTO UNU HOMARA LINGVO (Jedan ljudski rod jedan ljudski jezik).
Sjajnog li doprinosa diskusiji o jeziku ili arhitekturi. Dakle, esperanto.

1 Marina Oreb Moja: Materijal, simetrija, brod; Arhitektura, Zagreb, 1984.; Krunoslav Ivaniin: Arhitektura
faustovskih meditacija, ^IP, Zagreb 1997.; K.I.: referat na simpoziju Arhitektura Dubrovnika nakon pada Republike,
Interuniverzitetski centar Dubrovnik 1998.
2 Neven egvi: Prilog razumijevanju razvitka moderne arhitekture; Matica hrvatska, Zagreb, 1946.
3 Kosta Strajni: Dubrovnik bez maske, uzaludni napori i teka razoaranja, pieva naklada, Dubrovnik, 1930.
4 Bernard Stulli: idovi u Dubrovniku, idovska opina Zagreb, 1988.
5 Nikola Dobrovi: Dubrovaki dvorci, Urbanistiki zavod NR Srbije, Beograd, 1946.
6 Nikola Dobrovi: Spasavajmo Dubrovnik, uvajmo njegov istorijski karakter, Tribuna 84, Dubrovnik, 1930.