1

Vladimir Nabokov

Smijeh u tami
S engleskoga preveo
Josip Tabak

Naslov izvornika:
Laughter in the Dark

2
 Sadraj
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36

3
37
38
39

4
 1
Bio jednom ovjek to se zvao Albin, a ivio u Berlinu, u
Njemakoj. Bio je bogat, ugledan i sretan. Jednog je dana ostavio
enu zbog mlade djevojke; volio je, ali nije bio voljen, i ivot mu se
zavrio u nesrei.
To je sva pria, i mogli bismo se time zadovoljiti kad ne bi
bilo koristi i uitka u pripovijedanju. Iako na kamenu nadgrobniku
ima dovoljno mjesta da ondje stane, mahovinom pokriven, zbijen
prikaz jednoga ljudskog ivota, ipak su pojedinosti uvijek
dobrodole.
Dogodilo se tako da je Albin jedne noi doao na divnu
namisao. Dodue, ideja nije bila sasvim njegova, jer mu je sinula
kad je proitao jednu Conradovu reenicu (nije posrijedi slavni
Poljak, nego Udo Conrad, koji je napisao Uspomene zaboravljiva
ovjeka i onu drugu pripovijest o starom arobnjaku to je na
oprotajnoj predstavi i samog sebe tajanstveno uklonio).
Bilo kako bilo, on je tu ideju posvojio tako to ju je zavolio,
igrao se njome, dao joj maha u sebi, dok naposljetku nije postala
dijelom njega samog, zakonitim vlasnitvom u slobodnom gradu
duha. Kao kritiar umjetnosti i strunjak u slikarstvu esto se
zabavljao time da utvruje kako je ovaj ili onaj stari majstor signirao
krajolike i lica to ih je on, Albin, susretao u svakodnevnom ivotu:
tako mu se ivot prometnuo u lijepu galeriju slika svaka slika
divna patvorina. Jedne veeri, tako, dok je razgaljivao svoj ueni
duh piui kratak esej o filmskoj umjetnosti (nita sjajno, nije on bio
osobito nadaren ovjek) doe mu neobina misao, neto u vezi sa
ivahnim crtanim filmovima u boji koji su se pojavili upravo u to
vrijeme.
Kakve li arolije, miljae, kad bi se moglo tim postupkom
upriliiti da se neka uvena slikarska djela, nadasve ona holandske
kole, vjerno prenesu na filmsko platno, u njihovim ivopisnim
bojama, a onda da se probude u ivot, da se gibanja i kretnje
razvijaju dalje crtaki, u potpunu skladu sa stanjem kakvo je na
slikama; na priliku, krma puna malog svijeta to svojski pije za
drvenim stolovima, s pogledom na suncem obasjano dvorite na
kojem stoje osedlani konji i sve odjednom oivljuje: mali ovjek

5
u crvenu odloi svoj vr, djevojka s pladnjem okrene se slobodna, a
koko na pragu pone kljucati. Sve bi se moglo nastaviti tako to
bismo male likove izveli iz okvira i pustili da etaju slikarevim
krajolikom, moda sa smeim nebom i zaleenim kanalom, i s
ljudima to na smijenim klizaljkama, kakve su upotrebljavali u ono
doba, opisuju staromodne krivulje to se na slici nasluuju; ili pak
prikazati mokru cestu u magli i jahae to se nakon jahanja
navraaju u tu istu krmu i tako bi se polako ljudi i svjetlost
naposljetku vratili u prijanje, na isto mjesto, i sve bi se na kraju
zavrilo prvom slikom.
Mogli bismo zatim pokuati s Talijanima: modri stoac brda u
daljini, bijela vijugava staza, mali hodoasnici to se uspinju svojim
putem hodei na poklonstvo. Moda i religiozni prizori, ali samo oni
s manjim skupinama. A crta bi morao imati ne samo temeljito
znanje o tome slikaru i o njegovu vremenu, nego bi morao biti i
dobrano darovit da se ukloni svakom neskladu izmeu oivjelih
kretnja i onih to ih je ovjekovjeio stari majstor: morao bi sve
uskladiti prema samoj slici da, dalo bi se to urediti. A boje... one
bi, dakako, morale biti kudikamo rafiniranije nego to su na crtanim
filmovima. Kakva li bi se pripovijest mogla iznijeti: pripovijest o
viziji jednog slikara, sretno putovanje oka i kiice, itav jedan svijet
u stilu toga slikara, svijet uronjen u boje to ih je on sam istoio.
Nakon nekog vremena razgovarao je o tome s nekim filmskim
producentom, ali taj nije ba nimalo bio oduevljen: rekao je kako bi
to iziskivalo neizmjeran rad, fini rad, bilo bi potrebno poboljati
tehniku, a sve bi stajalo mnogo novaca; rekao je da takav film, zbog
teke izrade, ne bi mogao trajati due od nekoliko minuta; a i tada bi
veini ljudi bio nasmrt dosadan, bio bi na ope razoaranje.
Zatim je Albin razgovarao s drugim ovjekom iz filmskog
svijeta, pa je i taj odbio prijedlog, otklonio ga s prezirom.
Mogli bismo poeti s neim posve jednostavnim
predlagao je Albin uzeti kakav prozor od arena stakla pa oiviti
likove na njemu, poi od pokretne heraldike, uzeti kakva malog
sveca ili dvojicu...
Sve se bojim, nita od toga doeka onaj. Ne moemo
se uputati u rizik, u filmske tlapnje.
Ali je Albin zagrizao u svoje, nije se okanjivao ideje.
Naposljetku su mu pripovijedali o nekome okretnom momku, zvao
se Axel Rex, koji je imao izvanredan dar za neobinosti: taj je zaista

6
nacrtao jednu perzijsku bajku koja je oduevila intelektualne
snobove u Parizu i upropastila ovjeka koji je financirao taj smjeli
pothvat. I tako je Albin pokuao da se porazgovori s njim, ali je
saznao da se ovjek vratio u Sjedinjene Drave i da ondje crta za
neki ilustrirani list. Nakon nekog vremena uspio je Albin s njime
doi u vezu, i Rex je pokazao zanimanje za Albinovu ideju.
Jednoga dana u oujku dobio je Albin podugako pismo od
njega, ali je pismo stiglo ba u vrijeme nenadne krize u Albinovu
privatnom ivotu sasvim privatnom tako te je divna namisao,
koja bi inae ivjela dalje i moda nala zid po kojem bi se penjala i
cvala udnovato blijedjela posljednjeg tjedna i naposljetku uvela.
Rex je pisao kako je beznadno i dalje pokuavati da privoli
ljude u Hollywoodu, i hladno je preao na to kako bi Albin, kao
ovjek koji ima sredstava, morao sam financirati svoju ideju; u tom
bi sluaju on, Rex, uz taj i taj honorar (svota bijae zapanjujua),
polovinom plaen unaprijed, pristao izraditi jedan film prema
Breughelu, na primjer po slici to nosi naslov Poslovice, ili to ve
Albin eli.
Da sam na tvome mjestu napomenuo je Albinov urjak
Paul, demekast, dobroudan ovjek, s kvaicama dviju olovaka i
dvaju nalivnih pera na gornjem depu kaputa ja bih pokuao
sreu. Obini filmovi stoje vie... mislim na one s ratovima i
sruenim kuama.
Istina je, ali takvi i vraaju novac, a moj ne bi.
Koliko se sjeam nastavi Paul, odbijajui dimove cigare
(upravo su zavravali veeru) bio si spreman da za to rtvuje
znatnu svotu, jedva manju od honorara to ga taj trai. Pa to je?
Kao da vie nisi tako oduevljen kao prije malo vremena. Nisi valjda
od svega odustao?
Ne znam. Mui me praktina strana, a to se tie moje ideje,
nisam je odbacio: i dalje mi se svia.
A kakva je to ideja? upita Elisabeth.
Bila je to jedna od njezinih sitnih navika da zapitkuje o
onome o emu se pred njom ve nadugo raspredalo. Bila je to ista
nervoza, a ne tupost ili nedostatak panje, i najee je opaala, jo
dok je postavljala pitanja i bespomono klizila po reenici, da je sve
vrijeme znala odgovor. Njezin je mu znao tu njezinu navadu, i nije
se ljutio; naprotiv, to ga je zabavljalo. Mirno je nastavljao razgovor i
dobro znao (unaprijed uivajui) da e ona ve slijedeeg trenutka

7
sama dati odgovor na svoje pitanje. Ali toga posebnog dana u
oujku Albin bijae zapao u takvo stanje uzrujanosti, zbrkanosti i
jada da su mu ivci naprosto popustili.
Ti kao da si pala s mjeseca! okosi se na nju, a ona
pogleda u nokte i ree blago:
Ah, da, sjeam se.
Potom se obrati osmogodinjoj Irmi, koja je halapljivo gutala s
tanjura okoladnu kremu:
Ne tako brzo, dijete, ne tako brzo.
Mislim opet e Paul, odbijajui dimove da svaki novi
izum...
Albin, kojim su ovladali njegovi neobini osjeaji i njegova
smuenost, govorae u sebi: A to me se, do bijesa, tie taj Rex,
ovaj glupi razgovor i ta okoladna krema...? Ve mi je da poludim, a
nitko i ne primjeuje. I ne mogu to zaustaviti, beznadno je i
pokuati, a sutra u opet onamo i kao luak sjediti u ovoj tami...
Nevjerojatno!
Doista bijae nevjerojatno pogotovu gdje se svih ovih devet
godina braka zauzdavao, i nikad, nikad... Zapravo bih, miljae,
morao o tome razgovarati s Elisabethom; ili naprosto s njome
otputovati za kratko vrijeme; ili potraiti psihoanalitiara; ili pak...
Ne, ne moe samo tako uzeti pitolj i pucnjem maknuti
djevojku koju i ne poznaje, a samo zato to je privlana.

8
 2
Albin nije nikad imao mnogo sree u stvarima srca. Iako je bio
zgodan i pristao, on, onako miran i dobro odgojen, nije uspijevao da
od svoje privlanosti a bio je enama privlaan izbije kakvu
praktinu korist. Bilo je doista neto vrlo privlano u njegovu
toplom osmijehu i blagim modrim oima, to bi malko iskoile kad
bi napeto razmiljao (a kako je bio spore misli, bivalo je to ee
nego to bi trebalo). Bio je ugodan zabavlja, kozer, a onim lakim,
sasvim lakim zastajanjem u govoru, onom dobrom stranom blagog
zamuckivanja to najotrcanijoj frazi daje dra i svjeinu.
Naposljetku, ali ne i na posljednjem mjestu po vanosti (jer je on
ivio u filistarskom njemakom svijetu), valja dodati da je od oca
batinio solidno uloen imetak; pa ipak, zanesenost je nekako
splanjavala, romanca isparavala kad bi se nala na njegovu putu.
Za studentskih dana imao je dosadnu vezu, jednu od onih
tekih, sa sjetnom starijom damom, koja mu je kasnije, za vrijeme
rata, slala na frontu arape kriave crvene boje, vuneno rublje od
kojeg ga je koa svrbjela, i nadasve strastvena pisma pisana u silnoj
urbi, zbrkanim, neitljivim rukopisom, na pergamentnom papiru.
Onda je dola ona pria sa enom Herr Professora koju je susreo na
Rajni; bila je to lijepa ena ako si je gledao iz stanovita kuta i na
stanovitu svjetlu, ali tako hladna i plaha da ju je brzo ostavio.
Naposljetku, u Berlinu, prije nego to se oenio, bijae jedna mrava
turobna ena sa svakidanjim licem to je dolazila svake subote i
potanko mu pripovijedala o svojoj prolosti, neprestano ponavljala
jedno te isto prokleto preklapanje, umorna uzdisala u njegovim
zagrljajima i uvijek zavravala jednom te istom francuskom frazom,
jedinom koju je znala: C'est la vie. Zablude, tapkanja, razoaranja.
Bog ljubavi koji mu je sluio oito je bio ljevak, nespretnjakovi bez
mate. A pokraj tih blijedih ena bijae stotine djevojaka o kojima je
sanjao ali ih nikad nije upoznao; naprosto su promicale pred njim da
bi dan-dva ostavile za sobom ono beznadno osjeanje gubitka koje
ljepotu ini onim to ona jest: daleko, osamljeno drvo to se ocrtava
na zlatnom nebu, vijenac svjetla pod lukom mosta, neto
neuhvatljivo.
Oenio se, ali mu Elisabeth, iako ju je volio na svoj nain, nije

9
pruila onaj ushit za kojim je toliko eznuo. Bila je ki poznata
kazalinog upravitelja, djevojka veoma vitka, kose plave i upave,
bezbojnih oiju, i s dirljivim borama tono nad nosom nad onim
nosiem to ga engleske spisateljice u svojim romanima nazivaju
prastim piui retrousse (drugo e dodano za svaku sigurnost).
Koa joj je bila tako njena da je i najmanji dodir na njoj ostavljao
ruiast trag koji je nestajao vrlo polako.
Oenio se jer se naprosto tako sluilo. Izlet u brda s njome, s
njezinim zdepastim bratom i jednom neobino snanom roakinjom,
pravim atletom od ene, koja je, Bogu hvala, naposljetku iaila
nogu u Pontresini da, taj izlet bijae uglavnom odgovoran za
njihovu vezu. Bilo je tada neto tako njeno oko Elisabethe, tako
prozrano, a ona sama sva se ozarila, pretvorila u dobroduan
osmijeh. Vjenali su se u Mnchenu, da umaknu navali
mnogobrojnih prijatelja u Berlinu. Stabla divljeg kestena stajala u
punom cvatu. Brino uvana kutija za cigarete izgubljena je u
zaboravljenu parku. Jedan izmeu konobara u hotelu govorio je
sedam jezika. Pokazalo se da Elisabeth ima malen njean oiljak
posljedica upale slijepog crijeva.
Bila je njena, umilna i privrena duica. Njezina ljubav bijae
kao ljiljan. Ali je ponekad znala usplamtjeti, i tada se Albinu inilo
da mu nije potrebna nikakva druga ljubav.
Kad je zatrudnjela, pogled joj se prelio neodreenim izrazom
zadovoljstva, kao da se unijela u onaj novi svijet u sebi; bezbrini
joj se hod pretvorio u brino geganje, a kad bijae sigurna da je
nitko ne vidi, poudno je gutala ake snijega to bi ih brzo nakupila.
Albin je prema njoj bio veoma paljiv, izvodio ju u duge lagane
etnje, gledao da rano ide na poinak, pazio da u kretanju ne bi
udarila u kakav otrobrid predmet u kui; ali je nou sanjao o tome
kako na vruoj, usamljenoj plai nailazi na djevojku to se mekolji
na pijesku, i obino ga je u takvim snovima obuzimao nenadan strah
da bi ga ena mogla zatei.
Izjutra je Elisabeth promatrala svoje nabujalo tijelo, ogledala se
u ogledalu na vratima ormara i smijeila se zadovoljnim i
zagonetnim osmijehom. Onda su je jednoga dana prenijeli u
rodilite, i tako je Albin tri tjedna ivio sam.
Nije znao to da pone sa sobom; pio je konjak, pio podosta, i
muio se mranim mislima bile su dvije, svaka s drugom vrstom
mraka: jedna bijae da bi mu ena mogla umrijeti, a druga, da bi

10
mogao, kad bi samo imao malo hrabrosti, nai zgodnu djevojku i
dovesti je u svoju praznu lonicu.
Hoe li se dijete ikad roditi? Albin je koracao gore-dolje dugim
bijelim hodnikom bijeli zidovi, bijeli emajl, a navrh stubita
palma snomorice. Mrzio je beznadnu bjelinu te zgrade, mrzio
rumene obraze i bijele krilate pokrivke na glavama bolniarki to su
ukale naokolo i nastojale da ga odagnaju odande. Naposljetku se
pojavio lijenik-asistent i suho rekao:
Tako, sve je prolo.
Albinu je pred oima poela promicati fina, tamna kia, kao
svjetlucanje i treperenje kakva vrlo stara filma (1910, ustra,
hirovita pogrebna povorka, noge to se prebrzo pomiu). Jurnuo je u
bolesniku sobu. Elisabeth je sretno rodila djevojicu.
Dijete bijae u poetku crveno i naborano poput balona-igrake
to splanjava. Ali se lice ubrzo izravnalo, a nakon godinu dana
poela je beba govoriti. Sada, sa osam godina, kudikamo je manje
govorljiva, od majke je naslijedila povuenu narav. I njezina
veselost bijae kao u majke neobino suzdrljiva. Bila je to tiha
radost postojanja, s lakim prizvukom vedrine i uenja to je tako,
uenja to si uope na ivotu da, sadraj joj bijae blaga
vedrina.
Svih tih godina Albin je ostao vjeran, iako ga je zbunjivala i
muila dvojnost njegovih osjeaja. Osjeao je da voli svoju enu, da
je voli iskreno i njeno koliko je uope bio kadar da voli jedno
ljudsko bie; i bio je prema njoj iskren u svemu, osim u onoj ludoj
enji, u onome snu i udnji to je svojim ognjem stvarala pukotinu
u njegovu ivotu.
Elisabeth je itala sva pisma to ih je pisao ili primao, voljela je
da zna pojedinosti o njegovim poslovima pogotovu one oko
starih, sumornih slika na kojima se tu i tamo jedva mogahu otkriti
bijele konjske sapi ili pak sjetan smijeak. Ili su i na nekoliko
lijepih putovanja u inozemstvo, i mnogo su divnih veeri imali u
kui, kad bi on s njome sjedio na balkonu, visoko nad plavim
ulicama ice i dimnjaci isticali se u smiraj dana kao da su tuem
nacrtani i razmiljao o tome kako je zaista sretan, vie nego to je
i zasluio.
Jedne veeri (tjedan prije razgovora o Axelu Rexu), na putu u
kavanu u kojoj je imao poslovni sastanak, opazi da mu je ura
pobrzala kao da ju je uhvatio amok (a nije to bilo prvi put) i da pred

11
sobom ima jo cio sat vremena dar koji valja nekako uiti.
Dakako, smijeno bi bilo vratiti se kui, na drugi kraj grada, a nije
ba imao volje da sjedi i eka: gledati druge mukarce s
prijateljicama uvijek ga je uznemirivalo. Iao je bez cilja i doao do
malena kina to mu svjetla bacahu grimizan sjaj po snijegu. Prijee
oima po plakatu (prikazivae ovjeka to je upro pogled u
prozorski okvir na kojem stoji dijete u spavaoj kouljici); oklijevao
je asak i kupio ulaznicu.
Tek to je stupio u barunastu tamu, kadli prema njemu kliznu
ovalni trak svjetla sa depne svjetiljke (kao to obino biva) te ga
blago ali hitro povede niz nagnuti prolaz. Kad je svjetlost pala na
ulaznicu u njegovoj ruci, Albin vidje djevojino priklonjeno lice, i
dok je iao za djevojkom mogae u polutami nazrijeti njezin uski
stas i pratiti joj jednomjerne gipke i neusiljene kretnje. Dok je klizio
na svoje sjedalo pogleda gore u nju i vidje jasan blijesak njezina
oka, kad ga je svjetlost sluajno uhvatila, i blagi obris njezina obraza
to bijae kao da ga je kakav veliki umjetnik naslikao na tamnoj
pozadini.
U svemu nije bilo nita neobino: takvo to dogaalo mu se i
prije, i znao je da nije pametno zadravati se na tome.
Djevojka je otila, nestala u tami, a on odjednom osjetio dosadu
i alost. Doao je na svretak filma: meu isprevrtanim dijelovima
namjetaja uzmicala neka djevojka pred zakrabuljenim mukarcem
to je drao revolver u ruci.
Albin nije pokazivao panje, nije mario da prati dogaaje koje
nije razumijevao jer im nije vidio poetak.
Za stanke, kad su se upalila svjetla, opet ju je opazio: stajala je
kraj izlaza, pored strana purpurna zastora to ga je upravo potegla u
stranu, i ljudi su izlazili navirui pokraj nje. Jednu je ruku drala u
depu kratke vezene pregae, a crna joj bluza bila zategnuta na
mikama i grudima.
Upiljio je pogled u njezino lice, gledao ga gotovo u
strahopotovanju. Bilo je to blijedo, mrzovoljno, bolnolijepo lice.
Mogae joj, sudio je, biti kakvih osamnaest godina.
Kad su gotovo sva sjedala ostala prazna i kad su novi
posjetitelji s jedne i druge strane ulazili u prazne redove, ona je
prolazila tamo-amo i nekoliko puta prola tik kraj njega. Ali se on
okrenuo, nije ju gledao ranjavalo ga da gleda u nju, a nije
zaboravljao koliko je ve puta ljepota ili ono to je on nazivao

12
ljepotom prola mimo njega i nestala.
Sjedio je jo pol sata u tami, upirui izvaljene oi u platno.
Zatim je ustao i krenuo. Odmakla je pred njim zastor u stranu
drveni koluti kliznue uz lak tropot.
Ah, jo u je jednom pogledati, Albin e u sebi, nesretan.
Usne su joj se, uinilo mu se, malko trgle. Pustila je da zastor
padne.
Albin ugazi u plavo-crvenu lokvu: snijeg se topio. No bijae
vlana, stalne boje ulinih svjetiljaka moile se i rastapale. Angus
dobro ime za kino.
Ni nakon tri dana nije mogao odagnati sjeanje na nju. Bio je
smijeno uzbuen kad je opet uao onamo opet usred druge
predstave. Sve je bilo tono onako kao i prvi put: depna svjetiljka,
izduene oi kao na Luinijevim slikama, gipki hod u tami, lijepa
kretnja njezine ruke u crnu rukavu kad je makla zastor u stranu.
Svaki normalan mukarac znao bi to valja raditi, miljae Albin.
Kola promakoe glatkom ulicom u otru zaokretu.
Kad je izlazio, htio je uhvatiti njezin pogled, ali nije uspio.
Vani lijevalo kao iz kabla, plonik odsijevao grimizom.
Da nije drugi put iao onamo, moda bi uspio zaboraviti tu
sablast od pustolovine, ali sada bijae kasno. Otiao je onamo i trei
put, vrsto odluan da joj se nasmijei kakva li bi to oajna
grimasa bila da je naum proveo. U svakom sluaju srce mu je tako
udaralo da je ispustio priliku.
A sutradan je doao Paul na veeru, razgovarali su o Rexu,
Irma je gutala svoju okoladnu kremu, a Elisabeth postavljala svoja
uobiajena pitanja.
Ti kao da si pala s mjeseca! okosio se na enu, a onda
pokuao svoju neuljudnost popraviti zakanjelim osmijehom.
Poslije veere sjedio je pokraj ene na irokom divanu i dao joj
mnogo pusa; ona je razgledavala haljine i druge lijepe stvari u
modnom magazinu, a on tupavo govorio u sebi:
Evo sam, do bijesa, sretan, i to bih jo? Onoj tamo, to
beumno klizi u tami... najradije bih zakrenuo lijepim vratom.
Uostalom, mrtva je ionako, jer ne kanim vie onamo.

13
 3
Zvala se Margot Peters. Otac joj bijae pazikua, a u ratu je
pretrpio teak nervni udar; siva mu se glava neprestano tresla kao da
potvruje sve jade i nevolje, i estoko se uzbuivao i na najmanju
sitnicu. Majka joj je bila jo mlada, ali i ona prilino oronula
gruba, otvrdla ena kojoj crvena aka bijae pravi rog obilja, izvor
udaraca. Glavu je ponajee povezivala rupcem, da bi u poslu
zatitila kosu od praine, ali bi se poslije velikoga subotnjeg
spremanja dotjerala i krenula u posjete. Stanari su je gledali
poprijeko, zbog njezine drskosti i otrovna naina kako je ljude
pozivala da otaru noge o brisa na ulazu. Stubite bijae glavni idol
njezina ivota ne kao znamen slavna uspona nego kao neto to
treba biti lijepo ulateno, tako te joj najgora mora (poslije prevelika
obroka krumpira i kisela kupusa) bijahu bijele stube s tamnim
tragovima to su ih za sobom ostavile izme najprije jedna blatna
stopa desno, pa druga, povie, lijevo, desno pa lijevo, i sve tako do
navrh stubita. Jadna ena, doista, a ne predmet poruge.
Otto, Margotin brat, bijae tri godine stariji od sestre. Radio je
u tvornici bicikla, prezirao oevo pokorno republikanstvo, raspredao
u susjednoj krmi o politici i, akom udarajui po stolu, izjavljivao:
Prije svega ovjek mora imati pun trbuh. To mu je bila temeljna
misao uostalom, i posve zdrava.
Margot je u djetinjstvu ila u kolu, i tu je dobivala manje
zaunica nego doma. Maetu je najobinija kretnja nenadan niz
mekih malih skokova; njezina pak bijae hitro podizanje lijevog
lakta da zatiti lice. Unato svemu, rasla je i prometala se u vedro i
ivahno djevoje.
Jedva se dohvatila osme godine a ve je silno uivala da s
djeacima iz kole sudjeluje u bunim nogometnim igrama, nasred
ulice nabijala s njima gumenu loptu veliku koliko narana. U desetoj
uila se voziti na bratovu biciklu. Golih ruku jurila je gore-dolje po
asfaltu, crne pletenice vijorile se za njom; onda bi zastala, s nogom
na rubnom kamenu plonika: odmarala se, zamiljena. U dvanaestoj
postala je ve manje buna i vijoglava. Bijahu to dani kad je
najradije stajala na vratima i prigueno avrljala s ugljenarovom
keri, izmjenjivala s njome misli o enama to su posjeivale jednog

14
stanara u kui ili pak raspravljala o eirima onih to prolaahu
ulicom. Jednom je na stubama nala otrcanu runu torbicu sa
nekoliko neobinih fotografija u njoj i s kusatkom bademova sapuna
o koji se prilijepila tanka savijena dlaka. Drugom prilikom u zatiljak
ju je poljubio riokos djeak koji je u igri uvijek gledao da je obori
podmeui joj nogu. Zatim je jedne veeri imala histerian napad,
pa su je polili hladnom vodom i estito izlemali.
Ve dogodine postala je upadljivo lijepa; nosila je kratku
crvenu haljinu i ludovala za kinom. Kasnije se sjeala toga dijela
svog ivota s osjeajem potitenosti sjeala se svijetlih toplih i
mirnih veeri; uju se glasovi, zatvaraju se trgovine pred no; otac
zajahao stolicu pred kunim vratima, pui lulu i drma glavom;
majka se podboila, ake joj na kukovima; grm jorgovana prevjesio
se preko ograde; Frau von Bock vraa se kui, nosi kupovinu u
zelenoj pletenoj mrei; slukinja Martha izvodi hrta i dva otrodlaka
terijera, eka s njima da prijee preko ulice... Mraa se. Njezin brat
dolazi s dvojicom budala to se motaju oko nje, gurkaju je, tipaju
za gole miice. U jednoga su oi kao u filmskog glumca Veidta. Vii
katovi kua jo se kupaju u utoj svjetlosti, ali je ulica ve utonula u
tiinu. Samo tamo prijeko, na balkonu, kartaju se dvojica elavaca,
uje im se buan smijeh, lupaju karte po stolu.
Kad se dohvatila esnaeste, vezala je prijateljstvo s djevojkom
to je radila za tezgom, kao prodavaica, u maloj papirnici na uglu.
Mlaa sestra te djevojke ve je prilino zaraivala pozirajui kao
umjetniki model. Tako je i Margot poela sanjati o tome da postane
model, a potom filmska zvijezda. Taj joj se prijelaz inio posve
jednostavnim: nebo je tu, spremno ve za njezinu zvijezdu. Nekako
u isto vrijeme uila je plesati, pa je s djevojkom iz papirnice odlazila
u plesnu dvoranu to je nosila rajsko ime Paradise i ondje su joj
stariji mukarci, uz cvil i trijesak jazz-banda, iznosili krajnje
otvorene ponude.
Jednog dana, dok je stajala na uglu ulice, dojuri na crvenu
motociklu momak koga je ve prije jednom ili dvaput vidjela, i on je
pozva da se poveze s njime. Imao je kosu poput lana, eljanu gore,
koulja mu straga bila napuhana, jo puna zraka to se u njoj
nakupio u vonji. Margot se nasmijeila, uzjahala straga, povukavi
suknju, i zaas su ve vraki jurili; njegova kravata leprala joj oko
lica.
Odvezao se s njome izvan grada i tu zaustavio. Bijae sunana

15
veer, jato muica uvijek na istom mjestu poigravalo i visjelo kao
mrlja u zraku. Tiina pala po svemu, tiina u borovima i u vrijesku.
Sjahao je, i dok je s njome sjedao na rub jarka, poe joj pripovijedati
kako se lani vozio sve do panjolske. Onda ju je zagrlio i poeo
stiskati i pipati, i tako ju je estoko ljubio da joj se nelagodnost koju
je toga dana osjeala pretvorila u vrtoglavicu. Izvila se iz zagrljaja i
udarila u pla.
Smije me ljubiti jecala je ali ne tako, molim te.
Momak slee ramenima, upali motor, uzjaha, naini krivulju i
nestade, a ona osta sjedei na kamenu miljokazu. Vratila se kui
pjeke. Otto, koji je vidio kako se odvezla, doeka je akom po iji,
potom je udari nogom tako da je pala i u padu udarila o ivai stroj.
Slijedee zime sestra djevojke iz papirnice predstavila ju je
gospoi Levandovsky, starijoj punanoj dami lijepih manira,
poneto nagrenih nekakvom mekoom u izgovoru; Frau
Levandovsky imala je veliku mrlju na obrazu, protegao se vatren
znak irok kao dlan: ona je objanjavala da joj je mrlja odatle to joj
se majka, dok je nju nosila u utrobi, prepala za nekog poara.
Margot je prela u njezin stan, u malenu sluinsku sobu, a roditelji
zahvaljivali Bogu to su se rijeili nevolje, pogotovu gdje su
smatrali da je svaki posao posveen novcem to ga donosi; sreom,
tada ne bijae njezina brata, koji je prijeteim rijeima govorio o
kapitalistima to kupuju keri siromanih otiao je na neko
vrijeme, na rad u Breslau.
U poetku je Margot pozirala kao model u razredu jedne
enske kole; kasnije, u pravom studiju, gdje crtai bijahu ne samo
ene nego i mukarci, ponajvie vrlo mladi. Lijepo podrezane kose,
sjajne i crne, sjedila je na malenu sagu; posve naga, nogu podvijenih
poda se, podslonjena na ruku proaranu modrim ilama; vitka lea
povila je malko naprijed, svjetlucaju njene maljice meu finim
ramenima, od kojih je jedno pridignuto prema uarenom obrazu
tako nagnuta ini se kao da umorna razmilja; iskosa, iz kutova
oiju, prati kako studenti podiu i obaraju pogled, slua kako se
lagano povlai ugljen na papiru i kako grebe osjenujui ovu ili onu
oblinu. Od puste dosade ona trai najljepega meu crtaima da mu
dobaci taman i vlaan pogled kada god on podigne lice otvorenih
usana i naborana ela. Ne uspijeva nikako promijeniti to u njegovoj
panji, i to je ljuti. Prije, kad je sebe zamiljala kako tu sjedi, sama u
svjetlosnoj kupi, izloena tolikim oima, matala je da e sve biti

16
kudikamo zabavnije. A eto se ukoila, to je sve. Da bi se zabavila,
dotjerala je lice prije poziranja, namazala suhe vrue usne,
potamnila vjee ionako tamne, a jednom je crvenilom za usne
namazala ak i bradavke na dojkama. Zbog toga ju je gospoa
Levandovsky dobrano izgrdila.
Tako su prolazili dani, a Margot jedva da je i pomiljala emu
sve to vodi i kakav joj je cilj, iako je sveudilj pred njom lebdjela
vizija ona je filmska ljepotica u sjajnu krznu, izlazi iz sjajna
automobila, pomae joj sjajan hotelski portir i nosi nad njom golem
kiobran. Jo je razmiljala kako e sa svoga malog saga u studiju
uskoiti ravno u taj sjajni svijet, kad joj je gospoa Levandovsky
prvi put pripovijedala o mladu ovjeku iz provincije koji je bolestan
od ljubavi.
Ne moe ostati tako, bez prijatelja izjavila je ta dama,
nekako samodopadno, dok je ispijala kavu. Ti si i previe
ivahna djevojka da bi mogla bez druga, a taj skromni mladi ovjek
trai istu duu u ovome pokvarenom gradu.
Margot je na krilu drala debela uta jazavara gospoe
Levandovsky. Podigla mu je meka, svilena uha i vrke sastavila nad
finom mu glavom (iznutra bijahu nalik na tamnoruiastu bugaicu,
mnogo upotrebljavanu) i odgovorila ne diui pogled.
Oh, ima vremena za to, istom mi je esnaest. A i emu? Bi li
kamo vodilo? Znam ja te momke.
Glupa si ti mirno je doekala Frau Levandovsky. Ne
govorim ja ni o kakvoj nitariji nego o plemenitu gospodinu koji te
vidio na ulici i odonda samo sanja o tebi.
Zacijelo kakav stari klimavac ree Margot i poljubi
bradavku na jazavarevu obrazu.
Glupa si ti ponovi Frau Levandovsky. Njemu je
trideset, glatko je obrijan, otmjen, sa svilenom kravatom i zlatnim
cigaretnikom.
Hodi, hodi, idemo u etnju pozva Margot jazavara, a on
u jednom skoku kliznu s njezina krila na pod i pokaska na hodnik.
Gospodin o kome je govorila Frau Levandovsky bio je sve prije
negoli plaljiv mlad ovjek iz pokrajine. S njome je doao u dodir
preko dvojice bodrih i srdanih trgovakih putnika s kojima je igrao
poker na cijelom putu do Berlina, u posebnom vlaku to u Bremenu
preuzima putnike s broda. U poetku se cijena nije spominjala:
svodnica mu je samo pokazala fotografiju snimljenu bez

17
namjetanja; na snimci se vidjela nasmijeena djevojka sa suncem u
oima i sa psom u naruju, a Mller (to je ime naveo) samo je
kimnuo. Dogovorenog dana kupila je kolaa pripravila kave u
obilju. Vrlo je obazrivo savjetovala djevojci da se odjene u staru
crvenu haljinu. Oko est popodne zazvonilo je zvonce.
Ne izlaem se nikakvoj opasnosti, razmiljala je Margot.
Bude li mi mrzak, rei u joj otvoreno. A ne bude li, uzet u
vremena da promislim.
Na nesreu, nije bilo tako lako ni jednostavno odluiti o
Mlleru. Ponajprije, imao je izrazito lice. Crna mu kosa, bez sjaja,
nehajno zaetkana nazad, poneto duga i nekako udno suha,
zacijelo nije vlasulja, premda neobino podsjea na nju. Obrazi kao
da su mu udubljeni, zbog izboenih jagodinih kosti, a koa im
prigueno bijela, kao da je naprahana, presvuena tankim slojem
pudera. Otre mu, migave oi i smijene trokutaste nosnice, to
podsjeaju na risa, ni asak ne miruju, donji dio lica teak i
nepokretan, nepokretne brazde s jedne i druge strane usta. Odijeva
se prilino strano, nije to nonja domaa: koulja izrazito plava, sa
svijetloplavom kravatom; odijelo tamnoplavo, sa veoma irokim
hlaama. Stasit je i vitak, etverokutna lea divno se kreu dok
prolazi izmeu posoblja gospoe Levandovsky, presvuena
barunom. Margot ga je zamiljala posve drugaije, a eto je sada
gdje sjedi vrsto prekrienih ruku, i osjea se prilino satrvenom i
nesretnom dok je on guta oima. Hrapavim glasom upitao ju je kako
se zove. Ona mu kaza.
A ja sam mali Axel ree on i kratko se nasmija, a zatim
se naglo okrenu od nje i nastavi razgovor sa Frau Levandovsky:
mirno su razgovarali o berlinskim znamenitostima, i za to je vrijeme
on pokazivao gotovo porugljivu uljudnost prema domaici.
Zatim je odjednom utonuo u muk, upalio cigaretu. Dok je
skidao sitan djeli cigaretnog papira to mu se zalijepio za punu,
vrlo crvenu usnu (gdje je zlatni cigaretnik?), ree:
Dobro to se sjetih, draga gospoo. Evo ulaznice za
Wagnera; sjedalo u parketu; zacijelo e vam se svidjeti. Tako,
stavite eir i krenite. Uzmite taksi, plaam ga.
Frau Levandovsky, zahvali, ali odgovori, sa stanovitim
dostojanstvom, da radije ostaje doma.
Mogu li s vama govoriti nasamu? upita Mller, oito
ljutit, i ustade.

18
 Hoete li jo malo kave? hladno ponudi gospoa.
Mller se obliznu i ponovno sjede. Nasmijeio se i, ponovno
udobrovoljen, poeo aljivu priu o jednom svom prijatelju,
opernom pjevau,. koji je jednom u Lohengrinu, pijan, promaio
labuda, pa pun nade ekao slijedeega.
Margot se ugrize za usnu, a potom se iznenada nae naprijed i
prasnu u smijeh, posve djevojaki. Frau Levandovsky smijala se s
njome, krupne joj se grudi blago tresle.
Dobro je, miljae Mller, kad stara vjetica hoe da
glumim luaka bolesna od ljubavi, onda u tako, ali s osvetom.
Glumit u bolje i uspjenije nego to misli.
I tako je doao sutradan, pa sve ponovno. Frau Levandovsky,
koja je dobila samo malen predujam i oekivala cijelu svotu, nije ih
ostavljala ni asak nasamu. Ali kadikad, kad bi Margot izvela psa u
etnju kasno uveer, Mller bi iznenada iskrsnuo iz mraka i etkao
pokraj nje. To ju je toliko uznemirivalo da je i nehotice pourivala
korak i zanemarivala psa, koji se gegao za njom, s tijelom malko
ukoenim od pravca u kojem je kaskao. Frau Levandovsky nanjuila
je te tajne sastanke, pa je otad jazavara sama izvodila.
Tako je prolo vie od tjedna. Nato se Mller odluio da prijee
na djelo. Bilo bi glupo da plati visoku cijenu kad je, eto, na
najboljem putu da i bez gospoine pomoi postigne to eli. Jedne
veeri pripovjedio je njoj i djevojci tri druge aljive prie,
najsmjenije to su ih ikad ule, popio tri alice kave, a onda priao
gospoi Levandovsky, podigao ju u naruje i brzo odnio u
kupaonicu, okretno izvukao klju i zakljuao vrata izvana. ena se u
prvi mah toliko zapanjila da barem pet-est sekundi nije protisla ni
glasa, a onda oh, Boe...!
Brzo pokupi stvari i hajde sa mnom obrati se on djevojci,
koja je stajala nasred sobe, uhvativi se obadvjema za glavu.
Odveo ju je u malen stan to ga je unajmio dan prije, i tek to je
prela preko praga, Margot se sa zadovoljstvom i uitkom predade
sudbini koja ju je dugo ekala.
I voljela je Mllera, veoma ga zavoljela. Bilo je neto ugodno i
umirljivo u zahvatu njegovih ruku, u dodiru njegovih debelih usana.
Nije mnogo s njom razgovarao, ali ju je esto drao na koljenima i
tiho se smjekao kao razmiljajui o neemu to ona nije znala. Nije
mogla dokuiti ime se on bavi u Berlinu ni tko je zapravo. A nije
znala ni njegov hotel. I kad mu je jednom pokuala pretraiti

19
depove, lako ju je prekorio te je odluila da drugi put bude
smotrenija; ali je i on bio oprezniji. Kad god bi iziao, bojala se da
se nikad nee vratiti. Inae je bila neizmjerno sretna i nadala se da
e njih dvoje uvijek ostati zajedno. Tu i tamo donosio joj poklone
svilene arape, kutiju s puderom nita skupocjeno. Ali ju je vodio
u dobre restorane i u kino, a poslije u kavanu. Jednom, kad je
zasoptala videi kako uven filmski glumac sjeda samo dva stola
dalje od njihova, Mller pogleda onamo, i njih se dvojica
pozdravie, a ona jo vie zinu.
I Mlleru se Margot sve vie sviala, i esto je znao, spreman
ve da izie, odjednom baciti eir u kut (sluajno je, po firmi
ispisanoj na unutarnjoj strani, otkrila da je bio u New Yorku) i
ostati. Sve je to potrajalo tono mjesec dana. A onda je jednog jutra
ustao ranije negoli inae i rekao da mora otii. Upitala ga je koliko
e izbivati, odlazi li na dugo vremena. Pogledao ju je, a potom se u
purpurnoj pidami uetao gore-dolje po sobi, i trljao ruke kao da ih
pere.
Zauvijek, ini mi se ree nenadano.
I poe se odijevati ne gledajui je.
Mislila je da se moda ali. Nogom je odgurnula pokriva,
bijae vrue u sobi. Okrenula je lice zidu.
teta to nemam tvoju fotografiju opet e on, obuvajui
cipele.
Zatim ga je ula kako puni i zatvara kovei s kojekakvim
sitnim stvarima to ih bijae donio u stan. Nakon nekoliko minuta
ree joj:
Nemoj se micati ni osvrtati!
Nije se maknula. to li samo radi? Trgla je golim ramenom.
Nemoj se micati! ponovi on.
Nekoliko je trenutaka trajala tiina, izuzevi lako utanje koje
joj nekako bijae poznato.
Sad se moe okrenuti ree joj.
Ali je Margot leala ne miui se. On joj prie, poljubi joj uho
te brzo izie. Poljubac joj je jo trenutak u uhu zvonio.
Cio je dan proleala u postelji. Nije se vratio nikad vie.
Sljedeeg je jutra dobila brzojav iz Bremena: Stan plaen do
srpnja, zbogom, slatki vraiu.
Nebesa, to u bez njega? protisnu Margot, glasno.
Skoila je do prozora i irom ga otvorila, u nakani da se baci u

20
dubinu. Ali u taj hip dojurie crveno-uta vatrogasna kola, pitei, i
stadoe pred kuom suelice. Sjatilo se mnotvo svijeta, oblaci dima
kuljali s najvieg prozora, a crne krpe izgorjela papira plovile na
vjetru. Toliko joj je panju obuzeo poar da je zaboravila svoju
namjeru.
Samo joj je malo novca ostalo. U nevolji je otila u jedan plesni
lokal, kao to na filmu ine ostavljene djevojke. Oslovie je dvojica
gospode dva Japanca i poto je s njima popila vie konjaka
nego to je bilo dobro za nju, pristala je da provede no s njima.
Ujutro je zatraila dvjesta maraka. Japanska gospoda dadoe joj tri i
pol u sitnu te je otjerae. Odluila je da ubudue bude opreznija.
Jedne veeri u pivnici nekakav joj star debeljko, s nosom kao
prezrela kruka, stavi naboranu ruku na svileno koljeno i ree
eznutljivo:
Drago mi je, Dora, to te opet vidim. Sjea li se jo nae
lanjske ale?
Nasmijala se i odgovorila mu da se zabunio. Stari je s uzdahom
upita to eli piti. Potom je poveze kui. U tami kola vladao se tako
ivotinjski da je iskoila. Krenuo je za njom i molio, gotovo u
suzama, da se opet sastanu. Dala mu je broj svoga telefona. Kad je
platio njezinu sobu do studenoga i dao joj dovoljno novaca da moe
kupiti krzneni ogrta, dopustila mu je da provede no s njome. Bio
je ugodan drug u postelji: im bi prestao hripati, ve bi utonuo u
dubok san. Onda jednom nije doao na sastanak, a kad ga je
potraila u uredu, rekoe joj da je umro.
Prodala je krzno, novac je dotekao do proljea. Dva dana prije
te prodaje bijae je ponijela neodoljiva elja da se u svome sjaju
pokae roditeljima, i zato se u taksiju provezla ispred kue. Bila je
subota, njezina je majka upravo sjajila kvaku na kunim vratima.
Kad je majka ugledala ker, ruke joj samo klonue.
Ah, ah! protisnu, ganuta.
Margot se tiho smijeila i opet ula u auto; na stranje staklo
mogla je vidjeti kako je iz kue istrao njezin brat: viknuo je neto
za njom i stisnuo aku.
Uzela je jeftiniju sobu. Napol odjevena, bez cipela na malim
nogama, sjedila je na uglu postelje u sve guoj tami i neprestano
puila. Gazdarica, suosjeajno eljade, ponekad zapodijevala s njom
prijateljski razgovor, i tako joj jednog dana pripovjedi kako jedan
njezin roak ima malen kino to dobro ide. Ta zima kao da bijae

21
hladnija nego to su zime inae. Margot se ogledavala za im to bi
mogla zaloiti: moda taj zalaz sunca.
to u dalje? kazivae u sebi.
Jednoga hladnog modrog jutra, kad je u njoj malko porasla
hrabrost, napadno je dotjerala lice i otila u sjedite filmskog
poduzea to je nosilo ime puno obeanja; uspjela je da joj ondje
odrede dan u koji e moi razgovarati s menaderom u njegovu
uredu. Pokazalo se da je to postariji ovjek s crnim povezom preko
desnog oka i s prodornim sjajem u lijevome. Margot ga je uvjeravala
kako je ve prije glumila na filmu, i to vrlo uspjeno.
U kojem filmu? upita menader, dobroduno gledajui u
njezino uzbueno lice.
Hrabro je spomenula jednu firmu, jedan film. ovjek je utio.
Zatim zaklopi lijevo oko (bilo bi to kao da je namignuo kad bi se
drugo moglo vidjeti) i ree:
Srea vaa to ste se namjerili na me. Drugi na mome
mjestu moda bi doao u napast zbog vae... eh... mladosti i obeao
vam brda i doline, da, i vi biste i umrli a da nikad ne biste postali
srebrna vila iz bajki barem ne ovakvih bajki kakvima se mi ovdje
bavimo. Kao to vidite, ja vie nisam mlad, a ono to u ivotu jo
nisam vidio, i nije vrijedno da se vidi. Moja ki, mislim, starija je od
vas. I zato u vam neto rei, drago dijete. Vi nikad niste bili
glumica, i sva je prilika da nikad i neete biti. Idite kui, promislite
o svemu, razgovarajte s roditeljima, ako jo s vama razgovaraju, a
sumnjam u to...
Margot rukavicom lupi po uglu pisaeg stola, ustade i prkosno
izie, lica iskrivljena od bijesa.
Drugo poduzee imalo je poslovnicu u istoj zgradi, ali ondje ju
nisu primili ni na razgovor. Gnjevna krenu kui. Gazdarica joj skuha
dva jaja; tapala je Margot po ramenima dok je ona jela ljutito ali
pohlepno. Zatim dobra ena donese neto konjaka i dvije aice,
natoi drhtavom rukom, paljivo zaepi bocu te je odnese.
Za vau sreu! nazdravi i sjede opet za klimavi stol.
Sve e biti dobro, drago dijete. Sutra u ja potraiti neaka,
razgovarat u s njim o vama.
Razgovor je urodio plodom, i Margot se u poetku radovala
novom poslu, iako je, dakako, bilo ponizujue tako poeti filmsku
karijeru.
Nakon tri dana osjeala se kao da itava ivota i nije radila

22
nita drugo nego posjetitelje kina razvodila na njihova mjesta.
Petkom se mijenjao program, i to ju je bodrilo, radovala se toj
promjeni. Stajala je u tami, naslonjena na zid, i gledala Gretu Garbo.
Ali se nakon nekog vremena zasitila. Proao je jo jedan tjedan.
Jedan je posjetitelj oklijevao izlazei i gledao ju s izrazom plahosti i
bespomonosti. Nakon dvije-tri veeri doao je opet. Bio je izvrsno
odjeven, a plave mu oi gladno gledale u nju.
Posve je pristojan izgledom, iako prilino dosadan, rekla je
Margot u sebi.
Zatim, kad se pojavio etvrti ili peti put a oito ne radi
filma, jer film bijae isti osjetila je ugodno uzbuenje.
Ali kako je plaljiv taj ovjek! Kad je jedne veeri ila kui,
opazila ga je na drugoj strani ulice. Polako je ila dalje, ne osvrui
se, ali s onim kutovima okrenutim unazad ba kao zeja uha:
oekivala je da e je slijediti. Ali nije naprosto je nestao.
Kad je ponovno doao u Argus, bio je blijed, na licu mu neto
bolesno, sav mu izgled neobian, zanimljiv. Nakon posla Margot je
odleprala na ulicu, zastala, otvorila kiobran. Opet je stajao na
suprotnom ploniku; ona mirno krenu prijeko, k njemu. Ali kad je
vidio da mu se, pribliava, krenuo je odande.
Osjeao se glupo, bolesno. Znao je da je ona za njim, i bojao se
pobrzati, da je ne izgubi; ali se bojao i usporiti korak, da ga ne
pretekne. Na sljedeem prekriju ulica morao je stati, kola pred njim
prolazila jedna za drugima. Tu ga je prestigla i gotovo dospjela pod
trokolicu, tako te je bre skoila natrag i sudarila se s njim. Uhvatio
je njezin njeni lakat, i tako zajedno prijeoe preko ulice.
Sad je poelo, pomisli Albin, nespretno usklaujui korak s
njezinim. Jo nikad nije koracao pokraj tako male ene.
Potpuno ste mokri ree joj i nasmijei se.
Uze joj iz ruke kiobran; ona se pripi uza nj. Bojao se trenutak
da e mu srce prsnuti, ali onda doe divno olakanje, bijae mu kao
da je naao melodiju svog zanosa, onoga kinog zanosa to je
bubnjao nad njim po napetoj svili. Rijei mu se oslobodie, te je
uivao u njihovoj obnovljenoj lakoi.
Prestala je kia, ali su i dalje ili pod kiobranom. Kad su stali
pred njezinim kunim vratima, zatvorio je mokri, sjajni i lijepi
predmet te joj ga vratio.
Nemojte jo otii molio je (drei jednu ruku u depu i
pokuavajui da palcem skine vjenani prsten). Nemojte

23
ponovi (skinuo je prsten).
Kasno je ree ona tetka e se ljutiti.
Za runi zglob privue je k sebi i silom bojaljivca pokua je
poljubiti, ali se ona prignu, i tako njegove usne dotakoe samo
njezinu kapu od baruna.
Pustite me da odem promrmljala je, pognute glave.
Znate da ne smijete tako.
Nemojte otii on e gotovo povikom. Nemam nikog
na svijetu, samo vas.
Ne mogu, ne mogu ona i okreui klju u bravi uprije
malim ramenom u velika vrata.
Sutra u vas opet ekati ree Albin.
Nasmijeila mu se kroz okno na vratima i potom otrala kroz
tamnu veu na stranje dvorite.
Duboko je udahnuo, potraio rupi, obrisao nos, briljivo
zakopao puceta na ogrtau, pa opet otkopao; razabrao je kako mu
je ruka lako nala i brzo natakla prsten, koji jo bijae topao.

24
 4
Kod kue se nije nita promijenilo; inilo mu se to udnim.
Elisabeth, Irma, Paul oni pripadahu drugom vremenu, oko njih
mir i jasnoa kao na pozadini u ranih talijanskih majstora. Poslije
itava dana u radu, u uredu, Paul je volio da provede mirnu veer u
sestrinu domu. Gajio je veliko potovanje prema Albinu, potovao
njegovu uenost, njegov ukus, sve ono lijepo ime se okruivao
zeleni, kao pinat zeleni gobelin u blagovaonici, prizor iz lova u
umi.
Kad je Albin otvorio vrata svoga stana, naas osjeti kao
nekakvu klonulost u dnu eluca, pri pomisli da e ve za koji tren
vidjeti enu: hoe li mu na licu proitati njegovu nevjernost? Jer ta
etnja na kii doista bijae prijevara, a sve ono prije bijahu samo
misli i snovi. Moda su, po nesrei, njegovi postupci vieni i o
njima prenesen glas? Moda on jo mirie po jeftinu, slatkastu
parfemu to ga ona upotrebljava?
Uavi u hol, smisli u duhu priu kojom bi se mogao posluiti:
priu o mladoj umjetnici, o njezinu siromatvu i nadarenosti, te kako
je kuao da joj pomogne. Ali se nita nije promijenilo, ni bijela vrata
u dnu za kojima spava njegova ki, ni urjakov iroki ogrta to visi
na vjealici (posebnoj vjealici presvuenoj crvenom svilom) mirno
i dostojanstveno kao uvijek.
Stupio je u dnevnu sobu. Tu bijahu oni Elisabeth u kunoj
haljini od tvida, s kockama, Paul s neizbjenom cigarom, i jedna
postarija znanica, barunska udova koja je unitena inflacijom te sada
vodi malu trgovinu sagovima i slikama... Svejedno je o emu
razgovaraju: ritam svakodnevnog ivota tako je umirujui da ga
naas preplavljuje radost: nije dakle otkriven.
Kasnije, kad je leao pokraj ene u spavaoj sobi, prigueno
osvijetljenoj i namjetenoj u mirnim potezima u ogledalu se, kao
i uvijek, odraavao dio radijatora (imali su centralno grijanje,
radijator obojen bijelom bojom) Albin je razmiljao o svojoj
dvojnoj naravi i udio se: njegova ljubav prema Elisabeth vrsta je i
neumjerena, a u isto vrijeme u duhu mu gori misao da e moda jo
sutra da, sasvim pouzdano, sutra...
Ali se pokazalo da nije tako lako. Na sljedeem sastanku

25
Margot je spretno sprijeila da joj se priblii i nije bilo ni
najmanje izgleda da je odvede u kakav hotel. Nije mu mnogo rekla o
sebi samo da je siroe, ki jednog slikara (zanimljiv sluaj,
doista); i da ivi kod tetke; da joj je prilino teko, ali kani ostaviti
svoj naporni posao.
Albin joj se predstavio pod brzo smiljenim imenom
Schiffermller, a Margot gorko pomisli: I opet jedan Mller, a
potom nadoveza u sebi: Oh, lae, dakako.
Oujak zategao kiovit. Te none etnje pod kiobranom
muile su Albina, te on doskora predloi da idu u kavanu. Odabrao
je neugledan, malen lokal gdje bijae siguran da nee naii ni na
kakve znance.
Imao je obiaj da sjedajui za stol odmah izvadi kutiju s
cigaretama i upalja. Margot je na kutiji uoila njegove inicijale.
Nije nita rekla, ali ga malo poslije zamoli da donese telefonski
imenik. Dok je laganim, nespretnim korakom iao prema kabini, ona
brzo sa stolice dohvati njegov eir i prijee oima po podstavi:
ondje se nalazilo njegovo ime (bijae ga stavio onamo da na
sastancima preduhitri rastresene umjetnike).
Vratio se s knjigom drei je kao bibliju i blago se smijeei.
Dok je on gledao u njezine oborene, duge trepavice, Margot je
pogledom letjela i nala Albinovu adresu i telefonski broj. Zatim je
mirno zaklopila otrcani plavi svezak.
Odloi ogrta ree joj Albin.
Ne trudei se da ustane, poela se izvlaiti iz rukava: naklonila
je lijepi vrat i pomakla naprijed najprije desno a potom lijevo rame.
Dok joj je pomagao, Albin nosnicama uhvati miris ljubica i vidje
kako joj se pokreu lopatice i ukasta koa meu njima nabire i
opet izravnava. Skinula je zatim eir, pogledala se u depno zrcalo,
ovlaila kaiprst i namjestila crne ike na sljepooicama.
Albin sjede kraj nje. Neprestano je gledao u njezino lice na
kojem sve bijae draesno uareni obrazi, usne to su sjale od
cherryja, djetinja sveanost dugih oiju, smeih kao ljenjak, i malu
meku pjegu u njenom pregibu pod lijevim okom.
Kad bih znao da bi me objesili zbog toga, pomisli on, ipak
bih je gledao.
ak je i njezin vulgarni berlinski argon samo uveavao dra
njezina promuklog glasa i krupnih bijelih zuba. Kad se smijala,
napal je sklapala oi, i jamice bi joj zaigrale na obrazima. Nespretno

26
je potraio njezinu malu ruku, ali ju je ona brzo povukla.
Tjera me da poludim ree on.
Margot ga potapa po maneti:
Budi dobar.
Ujutro mu prva misao bijae: Ovako ne moe dalje, moram joj
unajmiti sobu. K vragu tetka! Bit emo sami, posve sami. Ljubavni
udbenik za poetnike. Oh, emu u je sve uiti. Tako mlada, tako
ista, tako uzbuuje...
Spava li? tiho upita Elisabeth.
On savreno zijevnu, otvori oi. Elisabeth je sjedila u blijedo-
modroj spavaici, na rubu dvostruke postelje, i pregledavala potu.
Ima li to zanimljivo? upita Albin.
U tupu divljenju gledao je u njezino bijelo rame.
Ah, opet trai novaca. Pie da mu je bolesna ena i punica i
da su se ljudi urotili protiv njega. Veli da ne moe smoi ni za boje.
Mislim da mu moramo pomoi.
Jasno pritvrdi Albin.
U duhu je ve stvorio neobinu, ivu sliku Margotina mrtvog
oca: i on je, nema sumnje, bio siromaan, mrzovoljan i ne ba
nadaren umjetnik s kojim je ivot postupao nesmiljeno.
Evo, i poziv Umjetnikog kluba. Ii emo ovaj put. A evo i
pisma iz Amerike.
Proitaj mi ga zamoli on.

Vrlo potovani gospodine! Bojim se da vam nemam nita

osobito javiti, nikakvih posebnih novosti, ali bih poneto dodao
svome poslednjem dugom pismu, na koje mi, uzgred reeno, jo
niste odgovorili. Kako u na jesen po svoj prilici doi...

U taj tren zazvoni telefon na nonom stoliu.

Uh... uh... protisnu Elisabeth kroza zube i nae se nad
aparat.
Albin je, odsutan duhom, pratio kretnje njezinih dugih, finih
prstiju dok su hvatali slualicu, a onda je uo tanak glas to je pitao
na drugom kraju ice glasi kao da govori duh.
Oh, dobro jutro uzviknu Elisabeth, a istodobno muu
pokaza stanovitu grimasu, pouzdan znak da to govori barunica, a ta
nije govorila ni malo ni kratko.
On nato segnu rukom za pismom iz Amerike i pogleda datum

27
na njemu. Smijeno kako jo nije odgovorio na proli list.
Irma ue da pozdravi roditelje, kao to je obiavala svakog
jutra. Bez rijei poljubi oca pa majku, koja je zatvorenih oiju
sluala priu na telefonu i kadikad gunala odobravajui u nepravi
as i hinei uenje.
Budi danas dobra djevojica apnu Albin keri.
Irma se nasmijei i pokaza aku punu staklenih kuglica.
Nije bila lijepa; elo joj, blijedo i neravno, prekriveno pjegama;
trepavice previe svijetle, nos predug za njezino lice.
Da, svakako na kraju e Elisabeth, i s uzdahom olakanja
odloi slualicu.
Albin uze da doita pismo. Elisabeth je drala kerku za rune
zglavke i pripovijedala joj neto aljivo, smijala se i ljubila ju, i
poslije svake reenice blagom kretnjom privlaila ju k sebi. Irma se
smijeila i prenavljala, i strugala cipelom po podu.
Opet zazvrja telefon. Sada Albin dohvati slualicu.
Dobro jutro, dragi Albine javi se nekakav enski glas.
Tko... poe Albin, i odjednom ga obuze mraan osjeaj
kao da se sputa vrlo brzim liftom.
Nije bilo ba lijepo od vas to ste naveli lano ime
nastavi onaj glas ali vam opratam. Htjela bih vam samo rei...
Krivo spojeno promuklo e Albin te buno vrati
slualicu.
U isti je tren protrnuo pri pomisli da je Elisabeth mogla togod
uti, kao to je i on uo baruniin tanki glas.
Tko je to bio? upita Elisabeth. Zato si tako
pocrvenio?
Glupost! Irma, dijete, prestani, nemoj tako skakati naokolo!
Ba glupo. Ovo je ve deseti krivi spoj u dva dana. Pie da e po
svoj prilici ovamo, potkraj godine. Bit e mi drago da ga vidim.
Tko to pie?
Za ime Boje! Nikad ne prati to se govori. Pa taj ovjek iz
Amerike! Rex!
Kakav Rex? upita Elisabeth, kao da prvi put uje to ime.

28
 5

Sastanak im tu veer bijae buran. Albin je cio dan ostao doma,

jer je strahovao da bi ona mogla ponovno nazvati. Kad se pojavila iz
Argusa, on je odmah pozdravi rijeima:
uj, dijete, zabranjujem ti da me naziva. To ne elim. A to
ti nisam kazao svoje ime, imao sam svojih razloga.
Oh, u redu, onda smo gotovi Margot e blago, i to
rekavi krenu.
On ostade gledajui za njom, bespomoan.
Kakav li je magarac bio! Trebao je utjeti: ona bi naposljetku
smatrala da je pogrijeila. Albin je dostie i poe pokraj nje.
Oprosti, Margot ree nemoj se ljutiti. Ne mogu ivjeti
bez tebe. uj, promislio sam o svemu. Ostavi posao. Bogat sam.
Treba imati vlastitu sobu, svoj stan, sve to eli...
Ti si laljivac, kukavica i luak ree Margot (sabrala je
sve na njemu prilino jezgrovito). I oenjen si, zato i krije taj
prsten u depu ogrtaa. Oenjen, dakako. Inae ne bi bio tako grub
na telefonu.
A ako jesam? upita on. Onda se vie ne eli sa mnom
sastajati?
to se to mene tie? Varaj je, neka joj bude!
Margot, stani! zastenja Albin.
Ostavi me na miru.
Margot, uj me. Istina je, imam obitelj, ali te molim, molim
te, nemoj se rugati... Ne odlazi! povika i pokua je uhvatiti,
zadrati, ali je promai i uhvati njezinu otrcanu torbicu.
Idi k vragu! viknu ona i zalupi mu vrata pred nosom.

29
 6
Pogledajte mi u karte ree Margot gazdarici, a ena
dohvati iza praznih pivskih boca otrcan slog karata: uglovi im
izjedeni, tako te bijahu gotovo jajolike.
Bogat ovjek, tamnokos... brige... slavlje... dugo putovanje
...
Valja mi razvidjeti kako ivi, miljae Margot, nalaktivi se
na stol. Moda naposljetku i nije bogat, pa se ne isplati natezati s
njime. Ili da okuam sreu?
Ujutro ga je, u isto vrijeme, ponovno nazvala. Elisabeth bijae
u kupaonici. Albin je govorio gotovo apui, jedno mu oko
neprestano na vratima. Premda bolestan od straha, bio je ludo sretan
to mu je, eto, oprostila.
Draga moja mrmljao je draga.
Kai: kada ti enica nee biti doma? pitala je u smijehu.
Bojim se da ne znam odgovori on, a hladni ga srsi
probie. A zato pita?
Skoknula bih naas k tebi.
utio je. Negdje se otvorila vrata.
Ne mogu govoriti dalje.
Kad bih dola k tebi, moda bih te poljubila.
Danas, ne znam. Ne zamuca ne vjerujem da je danas
mogue. Ako naglo prekinem, nemoj se uditi. Vidjet emo se
veeras, pa emo onda...
Odloio je slualicu i neko vrijeme sjedio nepokretno,
oslukujui kako mu srce udara.
Zaista sam kukavica, pomisli. Pa ona e sigurno jo pol sata
prtljati u kupaonici.
Imam malu molbu ree on Margoti kad se naoe.
Uzmimo taksi.
Otvoreni doeka Margot.
Ne, to je previe opasno. Obeavam da u biti pristojan
nadoveza, zaljubljeno gledajui u djetinje lice, tako blijedo na
svjetlosti uline svjetiljke.
uj poe on kad su sjedili u taksiju. Prvo, nisam ljut
na te, dakako, to si me zvala, ali te molim, i preklinjem, nemoj to

30
vie initi, duice, nemoj, zlato moje.
Ovo je ve bolje, pomisli Margot.
Drugo, reci mi kako si dola do mog imena?
Margot slaga, sasvim nepotrebno; ree mu kako ih je neka
ena, njezina znanica, vidjela na ulici zajedno, a poznaje i njega.
Tko je to bio? upita Albin, prestraen.
Oh, samo jedna ena to posluuje. Mislim da je jedna
njezina sestra neko radila u vas, kao kuharica ili sobarica.
Albin je beznadno naprezao pamenje.
Za svaki sluaj rekla sam joj da se prevarila. Pametna sam ja
djevojka.
Tama u taksiju klizila i promicala kako su etvrtine, polovine
ili cijeli etverokuti pepeljasta svjetla prolazili onuda od prozora do
prozora. Margot je sjedila sasvim uza nj, tako da je utio ivotinjsku
toplinu njezina tijela, punu milja.
Umrijet u ili glavu izgubiti ako je ne mognem imati,
miljae Albin.
A tree kaza glasno nai sebi stan, recimo, dvije ili tri
sobe i kuhinju, uz uvjet da te mogu tu i tamo posjetiti.
Albine, zar si ve zaboravio to sam ti jutros predloila?
To je previe opasno uzdahnu Albin. Vidi... Sutra, na
primjer, bit u sam od etiri do est, ali nikad ne zna to se moe
dogoditi...
I predoi sebi kako mu se ena vraa s kakva razloga, da uzme
togod to je zaboravila.
Ali sam ti rekla da u te poljubiti blago e Margot. A
osim toga, zna da na svijetu nema stvari koja se ne bi mogla nekako
objasniti i urediti.
I tako sutradan, kad je Elisabeth s Irmom otila nekamo u
posjet, na aj, on Friedu, kunu djevojku (na svu sreu, kuharica je
imala dan izlaska), posla s lijepim, dugim nalogom da nekoliko
knjiga odnese kilometre daleko.
Ostao je sam. Sat mu je stao prije koju minutu, ali je ura u
blagovaonici ila tono, a osim toga, mogao je, nagnuvi se kroz
prozor, pogledati i na sat na crkvi.
etiri i etvrt. Divan vjetrovit dan, travanj upolovio. Na
suncem obasjanu zidu kue preko puta brza sjena to je povlai dim
promie pobono od sjene to je baca dimnjak. Asfalt se sui u
velikim mrljama nakon kratkotrajna pljuska, jo se vidi mokrina u

31
obliku grotesknih crnih kostura, proteu se, kao da ih je tko
naslikao, svom irinom ulice.
etiri i pol. Mogla bi doi svakog trenutka.
Kad god je mislio na Margot, na njezin vitki i njeni djetinji
lik, na njezinu svilenu kou, na dodir onih sitnih, slabo njegovanih
ruku, osjetio bi kako udnja u njemu buja, udnja gotovo bolna. Sad
ga je ispunjala misao na obeani poljubac i toliko ga je uzbuivala te
mu se inilo da zanos ve i ne moe biti vei.
Pa ipak! U kabinetu s ogledalima, u dnu njegovih predodbi,
nazirala se bjelina njezina tijela, upravo oblici to su ih studenti
slikarstva crtali tako savjesno a ipak tako loe. Ali o tim tupim
satima u studiju nije Albin ni slutio, premda je, neobinim potezom
sudbine, i ne hotei ve vidio nage oblike njezina tijela: obiteljski
lijenik, stari Lampert, pokazao mu je nekoliko crtea ugljenom to
ih je prije dvije godine nacrtao njegov sin, a meu njima bijae i
jedan to prikazuje djevojku s kratkom kosom kako poda se
podvijenih nogu sjedi na sagu, podnimljujui se ukoenom rukom,
tako te joj rame dodiruje obraz.
Ne, vie mi se svia grbavac, rekao je tada, poto je okrenuo
drugi list, na kojem bijae nacrtan bradat bogalj. Zaista je velika
teta to je momak ostavio umjetnost, dodao je, zatvarajui mapu.
Deset minuta do pet. Zakasnila je ve dvadeset minuta.
ekat u do pet, a onda izlazim, proguna.
Odjednom je ugleda. Prelazila je preko ulice. Bez ogrtaa i
eira. Kao da stanuje odmah za uglom.
Jo ima vremena da otrim dolje i kaem joj da je sada
kasno, ali umjesto da tako uini, Albin je na vrcima prstiju, bez
daha, otiao u predsoblje, a kad je uo djeje tapkanje njezinih stopa
uza stube, neujno je otvorio vrata.
Margot, u kratkoj crvenoj haljini bez rukava, smijeila se
ogledalu, a onda se okrenula na peti, poravnavajui kosu na
zatiljkuu.
O, lijepo ivi ovdje ree, a sjajne joj oi prijeoe hol,
obuhvativi pogledom velike, skupocjene slike, porculansku vazu u
kutu i ukasti kreton to umjesto papirnih tapeta pokri vae zidove.
Ovuda? upita i otvori jedna vrata. Oh! protisnu,
zadivljena.
On je drhtavom rukom obujmi oko struka: s njome je gledao
gore u kristalni svijenjak kao da je i sam stranac u kui. Ali je sve

32
vidio kao kroz izmaglicu to lebdi oko njega. Ona je ukrstila noge i
blago se njihala, dok je, tako stojei, putala da joj pogled tumara
naokolo.
Ti si doista bogat ree kad su uli u pokrajnju sobu.
Nebesa, kakvih li sagova!
Toliko ju je zanio ormar u blagovaonici da je Albin stigao
kriom opipati joj rebra i topao mekan mii nad njima.
Hajdemo dalje ustro e ona.
U jednom ogledalu sa strane on vidje blijeda, ozbiljna
gospodina kako ide pokraj uenice odjevene u nedjeljno ruho.
Oprezno pogladi njezinu glatku nadlakticu, i ogledalo se zamuti.
Hajde ree Margot.
Htio je da se vrate u radnu sobu. Ako mu ena doe prije nego
to je oekuje, bit e tu lako: mlada umjetnica trai pomo.
A to je ondje? upita Margot.
Djeja soba. Sada si sve vidjela.
Pusti me izvi se ona, pokrenuvi leima.
On duboko uzdahnu.
To je djeja soba, ljubavi. Samo djeja soba. Nema se tu to
vidjeti.
Ona ipak ue. Njega odjednom ponese neobina elja da joj
vikne: Molim te, ne diraj nita! ali je ona u ruci ve drala crvena
slona od baruna. On joj ga uze i baci u kut. Margot se smijala.
O, lijepo je tvojoj maloj ovdje ree i krenu da otvori
slijedea vrata.
Dosta je, Margot molio je Albin udaljit emo se
previe od predsoblja, pa neemo uti ulazna vrata. Opasno je.
Ali se ona,otre kao neodgojeno dijete i kroz hodnik umaknu u
lonicu. Ondje sjede pred ogledalo (ogledala su imala mnogo posla
taj dan), i tu je u ruci okretala srebrom optoenu etku i mirisala
bocu zaepljenu srebrnim epom.
Nemoj! viknu Albin.
Ona spretno zakrenu pokraj njega, otra prema dvostrukoj
postelji i sjede na rub. Poravnala je arapu kao to djeca rade,
zategla je visoko, coknula podvezicom i pokazala mu vrak jezika.
... i onda u se ubiti, pomisli Albin, odjednom izgubivi
glavu.
I zatetura prema njoj, rairenih ruku, ali ona, veselo cvrkuui,
skoi i kliznu pored njega, i umaknu iz sobe. On kasno potee za

33
njom. Margot zatvori vrata i, sopui u smijehu, zavrnu kljuem.
(Oh, kako je ona jadna, debela ena onda udarala, lupala i vikala!)
Margot, otvori! blago e Albin.
uo je njezine korake, kaskaju, udaljuju se.
Otvori! ponovi glasnije.
Tiina.
Mala vjetica, pomisli. Kakve li glupe situacije!
Zapao je u strah. Gorio. Ne bijae navikao juriti po sobama.
Bio je u agoniji prevarene elje. Je li zaista otila? Ne, netko hoda
po stanu. Pokuao je otvoriti kljuevima to ih je imao u depu;
zatim je izgubio strpljenje i snano zadrmao vratima.
Otvaraj, odmah! uje li?
Koraci se primakli. Nije bila Margot.
Halo, to je? upita neoekivan glas, Paulov! Zar si
zakljuan? Da otkljuam?
Vrata se otvorie. Paul zinuo, zbunjen.
to je? to se dogodilo, stari? ponavljao Paul i pogled
upiljio u etku za kosu to je leala na podu.
Ah, smijene li stvari... Odmah u ti rei... Ali da najprije
gutnemo togod.
Vraki si me uplaio ree Paul. Nisam mogao dokuiti
to se dogodilo. Srea to sam doao. Elisabeth mi ree da e biti
doma oko est. Srea to sam doao ranije. Tko te zakljuao? Nije
slukinja valjda poludjela?
Albin stajao okrenut mu leima, prtljao oko konjaka.
Nisi nikog sreo na stubama? upita, nastojei govoriti
jasno.
Doao sam liftom odgovori Paul.
Spaen, pomisli Albin. Duh mu oivje. (Ali kakve li opasne
gluposti zaboraviti da i Paul ima klju od stana!)
Ne bi vjerovao ree i srknu iz aice upao provalnik
ovamo. Nemoj rei Elisabethi, dakako. Mislio je, valjda, da nema
nikoga. Odjednom uh neto neobino oko ulaznih vrata. Izaoh iz
radne sobe da vidim kakvo je to kljocanje, kadli nekakav ovjek
mugnu u spavaonicu. Krenuh za njim u nakani da ga zgrabim, ali
on naglo skoi nazad te me zakljua. Ba teta to je umaknuo.
Mislio sam da si ga vidio.
Pa ti se ali zabezeknuto e Paul.
Nikako. Bio sam u radnoj sobi i uo kljocanje na ulaznim

34
vratima. Iziao sam da vidim i...
Moda je togod ukrao, da pogledamo. A moramo i policiju
obavijestiti.
Nije imao vremena krasti ree Albin. Sve se dogodilo
uas. Otjerao sam ga.
Kako je izgledao?
Ah, naprosto ovjek s kapom. Pokrupan i vrlo jak.
Strano! Mogao te raniti! Hajdemo pogledati!
Proli su sobama. Razgledali brave. Sve bijae u redu. Istom na
kraju traganja, kad su prolazili knjinicom, Albina prosrsi srh
nenadana straha: u kutu meu dvjema policama, iza okretnog stalka,
virio krajiak jarkocrvene haljine. Po nekom udu Paul ga nije vidio,
premda je sve pomno pretraivao. U pokrajnjoj sobi nalazila se
zbirka minijatura, ondje je stajao nad nagnutim staklom i buljio.
Dosta je, Paule Albin e promuklo. Nema smisla da
tragamo dalje. Sasvim je jasno da nije nita uzeo.
Sav si smeten, jadnie moj ree Paul kad su se vratili u
radnu sobu. Nego, uj: valja ti promijeniti bravu ili uvijek potegnuti
zasun na vratima. A to je s policijom? Ne bih li radije...
zasikta Albin.
Bliili se glasovi, ue Elisabeth, za njom Irma i dadilja, i jedna
Irmina mala prijateljica debeljukasto dijete, koje je, unato
bojaljivu i nespretnu izgledu, znalo biti veoma buno i
neobuzdano.
Albin se osjeao kao da je sve to mora, snomorica. Margotina
prisutnost u kui bijae udovina, nepodnoljiva...
Vratila se i kuna pomonica s knjigama nije nala
adresu. Nikakvo udo! Mora rasla, pritiskala.
Albin predloi da tu veer idu u kazalite, ali Elisabeth kaza da
je umorna. Za veerom ulio je ui na svaki sumnjiv uanj, sav se u
uho pretvorio, tako te nije ni opazio to jede (hladna govedina s
raznim povrem). Paul je neprestano gledao naokolo, nakaljavao se
ili mumljao pjevuei.
Samo da taj dosadni luak, miljae Albin, ostane na svome
mjestu i ne petlja se u sve naokolo. Ali je bila i druga, strana
mogunost: mogla bi djeca pojuriti kroza sobe. A nije se usudio otii
onamo i zakljuati vrata knjinice: moglo bi to odvesti u
nezamislive zaplete. Na svu sreu, Irmina je mala prijateljica brzo
otila, te su Irmu otpremili u postelju. Ali je napetost ostala.

35
 Albinu bijae kao da svi oni Elisabeth, Paul, slukinja, i on
sam samo plaze po stanu i vrljaju svuda, umjesto da se, kao to
bi trebalo, dre na okupu i tako Margoti daju priliku da izmakne van
ako joj je doista takva namjera.
Naposljetku, oko jedanaest, Paul je otiao. Kao i obino, Frieda
zakljua i navue zasun i lance na vrata. Sada Margot ne moe van!
Jako sam pospan ree Albin eni i nestrpljivo zijevnu. A
onda vie nije mogao zaustaviti zijevanje.
Otili su na poinak. U kui tiina. Elisabeth ba htjede ugasiti
svjetlo.
Samo ti mirno spavaj ree Albin. Ja u jo malo itati.
Nasmijeila se, sanjiva, ne zapaajui njegovu nepostojanost.
Nemoj me probuditi kad se vrati proguna.
Tiina pala po kui, neprirodan mir. Bijae kao da tiina raste
odjednom e se prekinuti i provaliti u smijeh.
Izvukao se iz postelje te u pidami i jutarnjem ogrtau, i u
pustenim papuama, tiho krenuo hodnikom. udnovato: sav je strah
nestao. Mora se pretoila u jak i sladak osjeaj posvemanje
slobode, svojstven grenim snovima.
Albin raskopa ovratnik na pidami. Sav je drhtao. Uas, uas
e biti moja, pomisli. Polako otvori vrata knjinice te upali svjetlo,
njeno zasjenjeno.
Margot, mala ludo apnu grozniavo.
Ali ono bijae samo jarkocrven jastuk to ga je on sam onamo
donio prije dva-tri dana, podmetnuo ga sebi kad je listao
Nonnenmacherovu Povijest umjetnosti deset svezaka, folio.

36
 7
Margot je obavijestila gazdaricu da e se uskoro iseliti. Sve je
divno krenulo. U stanu svog udvaraa utvrdila je istinitost i omjerila
vrstou njegova bogatstva. A ni ena mu, sudei po fotografiji na
nonom stoliu, nije nikako onakva kakvom ju je zamiljala nije
krupna i dostojanstvena pojava s otrim izrazom i eljeznim
zahvatom; naprotiv, ini se da je to mirno, blijedo eljade koje
moe maknuti bez vee muke.
Albin joj se sviao: bio je njegovan, elegantan gospodin to
mirie po puderu i dobru duhanu. Dakako, nije mogla oekivati da
se ponovi zanos njezine prve ljubavne prie. I nee ona sebi
dopustiti da misli na Mllera, na njegove upale, kao kreda bijele
obraze, slabo njegovanu crnu kosu i duge, spretne ruke.
Albin je mogae umiriti, ublaiti joj groznicu kao to trputac
svojim hladnim listovima ublaava upaljeno mjesto na koi. A ima
tu jo neto. Ne samo to je imuan nego i pripada svijetu koji
omoguuje lak put na pozornicu i na film. esto je, za zakljuanim
vratima, namjetala lice pred ogledalom na ormaru, navlaila sve
mogue grimase, ili se pak povlaila uzmiui ispred cijevi
imaginarna revolvera. I inilo joj se da umije pokazivati smijuljenje
i podrugljivo smjekanje kao i svaka druga filmska glumica.
Brino je i strpljivo traila i naposljetku nala lijep niz soba u
dobru susjedstvu. Albin je bio toliko uzbuen nakon njezina posjeta
da joj se saalio, i nije vie pravila potekoa i nije se ustruavala da
primi debeo sveanj novanica to ga je za jedno veernje etnje
stavio u njezinu torbicu. Osim toga, pustila je da je poljubi u
zaklonu jedne verande. Vatra toga poljupca jo ga je grijala kad se
vratio kui, vila se oko njega kao obojen svetaki sjaj. Nije ga
mogao u predsoblju odloiti kao svoj crni pusteni eir, i kad je uao
u spavaonicu, pomisli da mu ena zacijelo vidi taj vijenac svjetla.
Ali Elisabethi, blagoj, tridesetpetogodinjoj Elisabethi, nije bilo
ni nakraj pameti da bi je mu mogao prevariti. Znala je da je prije
braka imao kratkih pustolovina, a sjeala se kako je i sama, jo kao
mala djevojka, bila potajno zaljubljena u stara glumca to je
posjeivao njezina oca i veere oivljavao divno oponaajui
glasove sa seoskog dvorita. ula je i itala da muevi i ene

37
neprestano varaju jedno drugo. Preljub je bio tema avrljanja,
romantikog pjesnitva, veselih pripovijesti i uvenih opera. Ali je
ona naprosto bila tvrdo uvjerena da je njezin brak neto posebno i
dragocjeno, ista veza koja se nikad ne moe prekinuti.
Veeri to ih je njezin mu provodio izvan kue on je
govorio da je s umjetnicima koji se zanimaju za njegovu filmsku
ideju nisu joj davale povoda ni za najmanju sumnju. Njegovu
razdraljivost i nervozu pripisivala je vremenu, koje bijae neobino
za svibanj: as je bilo vrue, as opet oluja i kia s tuom to jo
bubnjala na prozorskim podbojima kao da udaraju teniske loptice.
Ne bismo li kamo otputovali? sluajno je predloila
jednog dana. Tirol? Rim?
Ti hajde ako eli odgovori Albin. Ja imam mnogo
posla, draga.
Ah, ne, samo sam tako spomenula ree i s Irmom ode u
zooloki vrt da vide novog slonia, koji, kako se pokazalo, jedva da
je imao surlu, ali mu je zato du cijelih lea strila kratka dlaka.
S Paulom bijae drugaije. Ono sa zakljuanim vratima nikako
mu nije izlazilo iz glave: ispunjalo ga tjeskobom. Albin je ne samo
propustio da obavijesti policiju nego se jo i ljutio kad bi mu Paul to
spomenuo. I zato Paul nije mogao a da ne namata misli oko toga.
Naprezao je pamenje, nastojao da se sjeti nije li ipak vidio kakva
sumnjivca kad je ono uao u kuu i krenuo prema dizalu. Imao je
vrlo dobro zapaanje, kako miljae: u prolazu je, na priliku, vidio
maku kako je skoila i kliznula izmeu ipki na vrtnoj ogradi; sjea
se djevojice u crvenu kojoj je pridrao vrata; uo je smijeh i pjesme
iz vratareva stana gdje je, kao i obino, bio ukljuen radio. Ostaje
samo jedno: provalnik je zacijelo strao niza stube dok se on
uspinjao dizalom. Ali odakle mu ta nevoljkost, taj neugodni
osjeaj?
Sestrina brana srea bijae mu svetinjom. Kad je nakon
nekoliko dana imao telefonski spoj s Albinom, sluajno je, dok je
zet jo govorio, uhvatio nekoliko rijei iz razgovora (klasian
postupak sudbine: prislukiva), i umalo to tada nije progutao
palidrvce kojim je kao akalicom trijebio zube.
Ne pitaj me, kupi naprosto to eli.
Ali zar ne shvaa Albine... uo se vulgaran, hirovit
enski glas.
Paul se najeio i objesio slualicu kao da je nehotice rukom

38
uhvatio zmiju.
Te veeri, dok je sjedio sa sestrom i zetom, nije mogao ni o
emu razgovarati. Samo je sjedio, zaokupljen sobom i svojim
nemirom, vrpoljio se, ekao po bradi, prebacivao zdepaste noge
jednu preko druge, ustajao i ponovno sjedao, vadio sat i opet pustu
stvarcu vraao u dep na prsniku. Bijae on jedna od onih osjeajnih
priroda to nedune pocrvene kada drugi ubrljaju.
Je li mogue da taj ovjek, koga on voli i potuje, vara
Elisabethu?
Ne, ne, to je zabuna, glupi nesporazum.
Tako je govorio sebi kada god bi kriom pogledao Albina, koji
je mirno itao nekakvu knjigu, ovda-onda proiavao grlo i vrlo
briljivo razrezivao strane noem od slonovae...
Ne, nemogue! Sve su mi to uvrtjela u glavu ona zakljuana
vrata. Rijei to sam ih uo zacijelo su kakvo neduno objanjenje.
Kako bi itko mogao prevariti Elisabethu?
Ona se uurila u kutu divana i polako, u pojedinosti,
pripovijedala zaplet iz nekog komada to ga je gledala u kazalitu.
Blijede joj oi, s lakim pjegama pod njima, bijahu estite kao to su
bile u njezine majke, a nenaprahani nos sjao pun osjeaja. Paul
kimao glavom, smijeio se. to se njega tie, mogla je govoriti i
kineski, on ju nije uo. A onda je iznenada, samo na kratak tren,
uhvatio pogled Albinovih oiju, pogled preko knjige koju je Albin
drao u ruci.

39
 8
Margot je unajmila stan i zaredala nabavljati kune potreptine,
a poela je s hladnjakom. Iako je Albin sasvim lijepo platio, i jo
razdragano, ipak je novac davao na vjeru, jer ne samo da nije vidio
stan nego ak nije znao ni adresu. Rekla mu je kako e biti
zgodnije, i na veu radost, ako ne vidi njezin dom dok ne bude
sasvim ureen.
Proao je tjedan. Mislio je da e ga nazvati u subotu. Cio je dan
straario kraj telefona. Ali se naprava samo sjala, nijema. U
ponedeljak zakljui da ga je obmanula nestala zauvijek.
Uveer je doao Paul. Ti posjeti bijahu sada pakao obojici. Jo
gore, Elisabeth nije bila doma. Paul je sjedio u radnoj sobi, suelice
Albinu, puio, upiljio pogled u vrak svoje cigare. U posljednje je
vrijeme postao i neto tanji.
On sve zna, pomisli Albin, utuen. Pa to! Mukarac je.
Mora shvatiti.
Dokaska Irma, Paulu se lice razvedri. Uze je on na krilo i
protisnu smijean sitan roktaj kad ga je ona, smjetajui se, malom
akom gurnula u trbuh.
Vratila se Elisabeth sa svoje partije brida. Veera i duga veer
za njom odjednom se Albinu uinila neim to prelazi njegove
snage: smuila mu se i sama pomisao na to. Kaza da nee jesti kod
kue. ena ga dobroduno upita zato to nije rekao prije.
On je imao samo jednu elju: to prije vidjeti Margot, pa kud
puklo da puklo. Sudbina koja mu je toliko obeavala nema prava da
ga sada prevari. Bio je tako oajan da se odluio na vrlo smion
korak. Znao je gdje je Margot dotad imala sobu, a znao je i to da je
ivjela kod tetke. Onamo se uputio.
Kad je prelazio preko stranjeg dvorita, vidje slukinju kako
kraj otvorena prozora u prizemlju namjeta postelju. Raspita se u
nje.
Gospoica Peters? ponovi ona, drei jastuk to ga je
rastresala. Oh, mislim da se preselila. Ali najbolje da sami
pogledate. Peti kat, lijevo.
Vrata mu je odkrinula neuredna, zaputena ena, oiju
podlivenih krvlju odkrinula ih samo malo, ne vadei lanac iz

40
njih i upitala ga to eli.
Htio bih znati novu adresu gospoice Peters, ona je prije
stanovala ovdje, kod svoje tetke.
Ah, tako? prihvati ena, s nenadanim interesom, te
otkopa lanac.
Uvela je posjetitelja u malenu dnevnu sobu, gdje je sve klimalo
i tropotalo i na najmanji pokret. Na komadu votanog platna, s
okruglim, smeim mrljama, stajao tanjur s pireom od krumpira, sol
u poderanoj papirnoj vreici i tri prazne pivske boce. Uz tajanstven
smijeak ena mu ponudi da sjedne.
Kad bih bila njezina tetka ree mirnuvi moda ne
bih znala njezinu adresu. Ne nadoveza nekako jae nema ona
tetke.
Pijana je, pomisli Albin, umoran.
A biste li mi upita mogli rei kamo je otila?
Kod mene je imala sobu turobno e ena.
S gorinom je razmiljala o Margotinoj nezahvalnosti:
nezahvalnica je od nje krila i bogatog prijatelja i novu adresu, iako
nije bilo ba teko nanjuiti stan.
to da radim? uzdahnu Albin. Zar mi ne moete dati
nikakav savjet?
Da, nezahvalnica, a toliko sam joj pomogla, prela ena
svoju.
Nije pravo znala ini li djevojci uslugu ili joj nanosi tetu ako
kae, ali je nervozni, plavooki gospodin izgledao tako nesretan te je
protisnula dubok uzdah i rekla to je elio znati.
I za mnom su tako dolazili, u dobra stara vremena
gunala je i klimala glavom dok je izlazio. Da, da.
Sedam i pol. Upalila se svjetla, blagi im, naranasti sjaj ljupko
treperi u blijedom sumraju. Nebo je jo sasvim plavo, jedan jedini
naranastoljubiast oblak plovi u daljini. Sva ta nemirna igra izmeu
svjetla i sutona stvara u Albinu vrtoglavicu.
Jo malo, i eto me u raju, pomilja on dok u taksiju juri
ulicama to amore.
Tri visoke topole rasle pred velikom kuom od opeka u kojoj je
sada stanovala. Na vratima nova novcata mjedena ploica s njezinim
imenom. Krupna ena s rukama kao hrpe sirova mesa ode da ga
najavi.
Gle, ima ve kuharicu, on e u sebi, ljubazno.

41
 Uite ree kuharica kad se vratila.
On zagladi rijetku kosu te ue.
Margot u kimonu leala na stranu divanu, pokrivenu stranom,
raznobojnom tkaninom; ruke joj pod glavom, a na trbuhu otvorena
knjiga, s hrptom uzgor.
Brz si ree i tromo protegnu ruku.
ini se da nisi iznenaena to me vidi promrmlja on
blago. Pogodi kako sam naao adresu.
Pa napisala sam ti je uzdahnu ona te opet podie oba
lakta.
Bilo je prilino zabavno nastavi Albin, ne pazei na
njezine rijei, obradovan to vidi one namazane usne koje e
slijedeeg trenutka... Da, vrlo zabavno, pogotovu to si sa mnom
zbijala alu izmislivi tetku.
A zato si iao onamo? upita Margot, odjednom ljutita.
Napisala sam ti svoju adresu, u gornjem desnom uglu, posve
jasno.
U gornjem desnom uglu? Posve jasno? ponovi Albin,
zbunjeno razvlaei lice. O emu ti, za ime Boje, govori?
Zaklopila je knjigu tako da je zalupnulo, i sjela.
Pa sigurno si primio moje pismo?
Kakvo pismo? upita Albin, i naglo prinese ruku na usta, a
oi irom otvori.
Jutros sam ti poslala pismo ree ona, te opet lee,
gledajui ga radoznalo. Mislila sam da e ga dobiti s veernjom
potom i odmah doi u posjet.
Pa nisi valjda! uzviknu Albin.
Jesam, dakako. I mogu ti tono rei to sam ti napisala:
Dragi Albine, gnjezdace je spremno, ptiica te eka. Samo me
nemoj prejako grliti, jer e svojoj maloj jo vie zavrtjeti glavom.
To je otprilike sve.
Margot zaapta on promuklo Margot, to si uinila?
Otiao sam od kue prije nego to je pismo moglo stii. Listonoa ne
dolazi prije... najmanje etvrt do osam... a sada je...
Pa nisam ja kriva doeka ona. Zaista je teko tebi
ugoditi. A tako slatko pismo.
Slegnula je ramenima, uzela knjigu i okrenula mu lea. Na
desnoj strani u knjizi nalazila se fotografija Grete Garbo.
Albin se uhvati u misli: Ba udno: nesrea se dogaa, a

42
ovjek jo zapaa sliku.
Dvadeset do osam. Margot lei pred njim, tijelo povijeno,
nepomino, guterica.
Razorila si... poe on iz puna grla. Ali nije dovrio
reenicu.
Izletio je, sjurio niza stube, uskoio u taksi, i dok je sjedio na
samom rubu sjedala, nagnut naprijed (dobivajui tako nekoliko
centimetara), gledao je u oferova lea, a ta lea bijahu beznadna.
Stigao je, iskoio, platio kao to ine na filmu naslijepo izbacivi
komad novca. Kraj vrtne ograde vidje znanu suhonjavu priliku to
joj koljena udaraju jedno o drugo: razgovara listonoa s malim,
zdepastim vratarom.
Ima li to za me? upita Albin, gotovo bez daha.
Upravo sam predao odgovori listonoa i prijateljski se
nasmijei.
Albin pogleda gore. Prozori njegova stana sasvim osvijetljeni,
svi odreda neto sasvim neobino. U nevjerojatnoj napetosti ue
u kuu i poe se uspinjati. Stigao je do prvog odmorita na stubama,
pa na drugo. Daj da objasnim... Mlada umjetnica u nevolji... U
glavi joj nije sve u redu... pie ljubavna pisma nepoznatima...
Besmisao igra bijae zavrena.
Prije nego to je i doao na svoja vrata, naglo se okrenu i
ponovno sjuri niza stube. Maka prijee preko vrtnog puta i hitro
promae kroza eljezne ipke na ogradi.
Nakon deset minuta eto ga opet u sobi u koju prije bijae uao
tako veseo. Margot je jo leala na divanu, u istom povijenom
poloaju nepokretna guterica. Knjiga jo otvorena na istoj strani.
Albin sjede neto podalje od nje i poe pucketati zglobovima prstiju.
Nemoj tako ree Margot, ne diui glavu.
Prestao je, ali ubrzo poe iznova.
Onda, je li pismo stiglo?
Ah, Margot preuze on, i nekoliko puta proisti grlo.
Prekasno, prekasno povika neobino reskim glasom.
Ustao je, proetao gore-dolje, obrisao nos, a onda sjede na
stolicu.
Ona ita sva moja pisma ree gledajui kroz vlanu
maglu u vrke svojih cipela i nastojei da ih rasporedi, u drhtave
are na sagu.
Trebao si joj zabraniti.

43
 Margot, ti ne razumije... Uvijek je bilo tako... navika,
zadovoljstvo. Zametala ih je ponekad jo prije nego to sam ih i
proitao. Bilo je svakakvih zabavnih pisama. Kako si to mogla
uiniti? Ne mogu zamisliti to e sada. Ako je, kojim udom, ba
ovaj put... moda je bila ime zaposlena... moda... Ali ne, ne!
Onda pripazi da se ne pokae kad doe ovamo. Sama u
razgovarati s njom, u holu.
Tko? Kada? upita on, potmulo se prisjetivi stare pijane
vjetice koju je vidio davno, davno.
Kada? Pa svakog trena, mislim. Pa ima sada moju adresu,
nije li tako?
Albin jo nije shvatio.
A to ti misli protisnu najposlije. Kako si glupa,
Margo! Vjeruj mi, to je iskljueno. Sve prije... samo to ne.
Utoliko bolje, pomisli Margot, i odjednom oivje uznijela
se. Kad je slala pismo, predviala je otrcanije posljedice: on ne da
eni da vidi pismo, ena bjesni, udara nogama o pod, zapada u
histeriju. Tako je pobuena sumnja, a to olakava put. A sada joj je,
evo, srea pomogla, i put je jednim potezom otvoren.
Pustila je da knjiga klizne na pod i smijeila se gledajui u
njegovo oboreno lice to podrhtava. Vrijeme je da se prijee na
djelo, miljae.
Margot se oprui, outje srh ugodnosti u vitkom tijelu, i ree,
gledajui u strop:
Hodi ovamo.
On prie, sjede u dno divana i oajno zavrtje glavom.
Poljubi me ree mu ona i zatvori oi. Ja u te utjeiti.

44
 9
Berlin-West, jutro u svibnju. Radnici u bijelim kapama iste
ulice. Tko to ostavlja stare lakirane cipele u jarku? Vrapci skakuu
po brljanu. Elektrina mljekarska kola na debelim gumama klize
vrhnjasta. Sunce blijeti na prozoru u potkrovlju, na kosom krovu
pokrivenu zelenim crijepom. Svjei zrak novog dana jo se nije
navikao na buku dalekog prometa: blago preuzima zvuke i pronosi
ih naokolo kao neto lomno i skupocjeno. U vrtovima ispred kua
jorgovan u cvatu. Unato jutarnjoj hladnoi bijeli leptiri ve lepraju
tamo-amo kao u vrtu na selu. Sve to okruuje Albina dok izlazi iz
kue u kojoj je proveo no.
Tupa nelagoda. Gladan je. Nije se obrijao ni okupao. Dodir
jueranje koulje na koi ogorava ga. uti se krajnje iscrpljenim
a nije ni udo. Bila je to no o kojoj je sanjao godine i godine.
Kako je samo uimala lopaticama i prela kad ju je prvi put ljubio u
pahuljasta lea da, dobio je upravo ono to je htio, a to je htio ne
bijae hladnoa nevinosti. Kao u njegovim najsmionijim
matanjima, sve bijae doputeno; puritanska ljubav, usiljeno
suzdravanje, bijae u tome novom, slobodnom svijetu, neto
nepoznato.
Njezina nagost bila je tako prirodna kao da je odavno navikla
trati obalom njegovih snova. Bilo je neto uzbudljivo viljasto u
njezinim kretnjama u postelji. A poslije je poskakivala i plesala po
sobi, uvijala djevojakim bokovima i vakala suho pecivo to je
ostalo od veere.
Usnula je sasvim lako, odjednom, kao da je stala u pol
reenice, kad je elektrino svjetlo postalo uto kao u smrtnoj eliji a
prozor sablasno plav. Otiao je u kupaonicu, ali je ondje iz pipe
mogao iscijediti samo nekoliko kapi vode obojene hrom.
Uzdahnuo je, sa dva prsta izvadio iz kade prljavu spuvu od lufe pa
ju opet ispustio, pogledao sluzavi ruiasti sapun i odluio da
Margot poui kako valja odravati istou. Odjenuo se cvokoui,
navukao perinu na Margot, koja je slatko spavala, poljubio joj toplu,
rasutu tamnu kosu, ostavio na stolu obavijest napisanu olovkom i
tiho iziao.
I dok je tako iao po blagom sunanom sjaju, razabra da je

45
poelo odmjeravanje. Kad je opet ugledao kuu u kojoj je toliko
vremena proveo s Elisabethom; kad je uao u dizalo u kojem je
dadilja prije osam godina, s njegovim djetetom u naruju, dola s
Elisabethom, vrlo blijedom i sretnom; kad je stajao pred vratima na
kojima mirno sja njegovo ueno ime Albin bijae gotovo
spreman da se odrekne svakog ponavljanja minule noi, samo ako se
udo dogodilo. Bio je siguran da e svoje izbivanje ve nekako
objasniti samo ako Elisabeth nije proitala pismo: moe rei da
je, ale radi, pokuao puiti opijum kod onog japanskog umjetnika
to je jednom bio kod njih na veeri da, moglo bi se to prihvatiti.
Ali sada treba otvoriti vrata, ui i vidjeti... to bi htio vidjeti...?
Ne bi li, moda, bilo najbolje da i ne ue da naprosto sve ostavi
kako jest, pa da pobjegne, nestane?
Odjednom se sjetio kako se u ratu silio da se previe ne saginje
kad izlazi iz zaklona.
U predsoblju je zastao, ne miui se, oslukivao. Niotkle glasa.
Inae je u taj jutarnji sat stan bio pun umova: negdje tekla voda,
dadilja glasno razgovarala s Irmom, slukinja tropotala suem u
blagovaonici... A sada ni unja! U kutu Elisabethin kiobran.
Pokua tu nai malo utjehe. Dok je tako stajao, nenadano se iz
hodnika pojavi Frieda, bez pregae. Pogleda u nj i ree ucviljena:
Oh, gospodine, svi su sino otili.
Kamo? upita Albin, ne gledajui je.
Ona mu sve ispripovjedi. Govorila je brzo i neobino glasno. I
provali u pla, uzimajui njegov eir i tap.
Hoete li kavu? zajada.
Nered u spavaonici kazivao svoju priu. enine veernje
haljine leale na postelji. Jedna ladica komode izvuena. Mali
portret njegova pokojnog punca nestao sa stola. Ugao saga zavrnut.
Albin ga nogom poravna i mirno ode u radnu sobu. Na stolu
dva-tri otvorena pisma. Ah, tu je ono kakva li djejeg rukopisa!
Pravopis nikakav, ba nikakav. I poziv na ruak od Dreyerovih!
Lijepo i paljivo. Kratko pismo od Rexa. Raun od zubara. Izvrsno.
Nakon kakva dva sata pojavi se Paul. Gle, kako se nespretno
obrijao. Preko debelog obraza crn flaster.
Doao sam po stvari ree i samo proe.
Albin krenu za njim; zveckao je sitnim novcem u depu od
hlaa i bez rijei gledao kako Paul i Frieda urno trpaju stvari u
koveg ure se kao da e na vlak.

46
 Nemoj kiobran zaboraviti ree Albin, duhom odsutan.
Zatim krenu za njima, pakovanje se ponavljalo u djejoj sobi.
U dadiljinoj spavaonici bijae koveg ve spremljen uzee ga.
Paule, samo rije protisnu Albin i nakaljajui se prijee
u radnu sobu.
Paul ue za njim i stade kraj prozora.
Ovo je tragedija ree Albin.
Rei u ti jedno najposlije uzviknu Paul, gledajui kroz
prozor. Bit e velika srea ako Elisabeth preivi ok. Ona...
Stade. Crni mu kri na obrazu samo poigravao.
Ona je kao mrtva, eto kako. A ti... ti si... Zaista, ti si nitkov,
pravi nitkov!
Nisi li poneto grub? doeka Albin, nastojei se
nasmijeiti.
Grozno je to! viknu Paul i prvi put pogleda zeta. Gdje
si je samo naao? Kako se ta prostitutka usuuje da ti pie.
Polako, polako preuzeo Albin i obliza usne.
Premlatit u te, vrag me odnio ako te ne premlatim!
viknu Paul jo jae.
Misli na Friedu upozori ga Albin. Moe uti svaku
rije.
Hoe li mi odgovoriti na jedno? i Paul ga pokua
uhvatiti za posuvratak na kaputu, ali ga Albin uz slabaan smijeak
udari po ruci.
Otklanjam unakrsno ispitivanje apnu. Sve je ovo
krajnje muno. Zar ne moe zamisliti da je sve straan
nesporazum? Pretpostavi...
Lae! riknu Paul i stolicom udari u pod. Nitkove!
Upravo sam bio kod nje. Kurvica koja spada u popravni zavod.
Znao sam da e lagati, huljo! Kako si mogao takvo to uiniti? To
nije samo porok nego je i...
Dosta prekide ga Albin, jedva ujno.
Provezao se teretnjak, stakla se na prozoru lako zatresla.
Oh, Albine ree Paul neoekivano mirno, s prizvukom
sjete u glasu tko bi ikad ovo pomislio...
Izie. Frieda jecala u kutu. Netko iznese kovege. Zatim tiina.

47
 10
Toga popodneva spremi Albin svoj koveg i odveze se u
Margotin stan. Nije bilo lako privoljeti Friedu da ostane u praznom
stanu. Naposljetku je pristala kad je predloio da se njezin momak,
mlad, valjan policijski narednik, nastani u dadiljinoj spavaonici.
Ako se tko javi na telefon, neka kae da je Albin s obitelju
neoekivano otputovao u Italiju.
Margot ga doeka hladno. Toga jutra probudio ju je nekakav
bijesan debeljko koji je traio svoga zeta. Navalio na nju grdnje,
izdijelio joj svakakva imena. Kuharica, osobito snana ena,
izgurala ga je van, Bogu hvala!
Ovaj je stan zaista zamiljen samo za jednu osobu rekla
je vidjevi Albinov koveg.
Oh, molim, molim promrmlja on, utuen.
A imamo mi jo mnogo razgovarati. Ne kanim sluati
uvrede tvoje glupe svojte i ushoda se po sobi gore-dolje, u
jutarnjoj haljini od crvene svile, snano povlaei dim cigarete. S
onom crnom kosom to joj padae po elu bijae kao ciganka.
Poslije aja izila je da kupi gramofon. Zato gramofon? I
upravo danas... Potpuno iscrpljen, s jakom glavoboljom, leao Albin
na divanu u jezivom salonu i mislio: Dogodilo se neto neizrecivo
strano, ali sam ja doista sasvim miran. Elisabethina nesvjestica
potrajala je dvadeset minuta, a onda vika. Zacijelo bijae strano
uti. A ja sam sasvim miran. Ona mi je jo ena, i ja je volim, i ubit
u se ako umre mojom krivicom. Pitam se kako su Irmi objasnili
seobu u Paulov stan, i sav taj nered i strku. Bilo je uasno kako je to
Frieda opisivala: I milostiva je vikala, i milostiva je vikala...
Neobino, jer Elisabeth nikad prije nije podigla glas, nikad u
ivotu.
Sutradan, kad je Margot izila kupiti ploe, pisao je dugo
pismo. U njemu je uvjeravao svoju enu, premda moda u preve
kitnjastu stilu, da je tuje kao i prije, unato ovoj lakomislenosti koja
je nau obiteljsku sreu razorila kao to luakov no raspori sliku.
Plakao je, oslukivao da ne doe Margot, i pisao dalje, jecajui
i mrmljajui. Molio je enu za oprotenje, ali u njegovu pismu ne
bijae nita o tome je li spreman da se okani ljubavnice.

48
 Odgovora nije bilo.
Zatim je razabrao: ne eli li se nasmrt muiti, mora iz sjeanja
istrti sliku obitelji i sav se predati divljoj, gotovo bolesnoj strasti to
ju je u njemu svojim draima uzbudila lijepa Margot. Ona pak bijae
uvijek spremna uzvratiti njegova milovanja; to ju je osvjeivalo,
igrala se bezbrino: lijenik joj je prije dvije godine rekao da nikad
nee imati dijete, a ona je to uzela kao dar i blagoslov.
Albin ju je upuivao da se svaki dan kupa, a ne da samo pere
ruke i vrat, kao to je dotad inila. Nokti su joj odsad bili uvijek isti
i premazani sjajnim crvenim lakom, na rukama i na nogama.
Neprestano je otkrivao nove drai na njoj uzbudljive sitnice
koje bi mu se na svakoj drugoj djevojci inile grubim i vulgarnim.
Djeji oblici njezina tijela, pa to to nije bila stidljiva, lagano
tinjanje i postupno gaenje njezinih oiju (kao to se polako gase
svjetla u kazalitu), sve je to u njemu budilo mahnitost tako te je
izgubio i posljednji ostatak bojaljivosti i suzdrljivosti koju je od
njegovih zagrljaja traila njegova mirna i tankoutna ena.
Gotovo i nije izlazio iz kue, bojao se da ne susretne znance.
Nerado je, a i to samo izjutra, putao Margot da ide u svoj poduzetni
lov za arapama i za svilenim rubljem. udio se kako u nje nema
radoznalosti: nikad ga nije pitala o njegovu prijanjem ivotu.
Kadikad ju je pokuavao zainteresirati za svoju prolost
pripovijedajui joj o svome djetinjstvu, o svojoj majci, koje se sjea
sasvim blijedo, i o svome ocu, punokrvnu veleposjedniku koji je
volio svoje pse i konje, svoju zob i penicu, i koji je umro sasvim
nenadano u sobi za biljar, gdje je neki gost pripovijedao nekakvu
nepristojnu priu.
Kakva je to pria bila? Pripovijedaj mi je ivnula je
Margot, ali on priu nije znao.
Govorio joj je o svojoj ranoj ljubavi prema slikarstvu, o svojim
radovima i otkriima; pripovijedao kako se slika moe restaurirati
pomou enjaka i gnjeene smole, to stari firnis pretvara u
prainu, i kako flanelna krpa ovlaena terpentinom skida
zadimljenost ili pak gornju, grubu sliku to je namaljana preko stare,
vrijedne, tako te se javlja prijanja ljepota.
Margot se uglavnom zanimala samo za prodajnu vrijednost
takvih slika.
Pripovijedao je i o ratu i o hladnom glibu u rovovima, a ona ga
pitala zato nije, kad je ve bio bogat, pribavio sebi kakvo mjesto za

49
linijama.
to si ti bedasta i draga rekao bi on, milujui je.
Poela se dosaivati uveer; eznula je za kinom, za otmjenim
restoranima i za crnakom glazbom.
Sve e imati, sve ree joj on samo mi se prije valja
oporaviti. Imam svakojakih planova... Uskoro emo na more.
Ogledao se po njezinu salonu i udio kako on, koji je ponosno
kazivao da ne podnosi nikakav neukus, sada moe izdrati u toj kui
strave. Sve moja strast uljepava, miljae.
Lijepo smo se smjestili, je li tako, draga?
Potvrivala je poputajui. Znala je ona da je sve to
privremeno: neprestano joj pred oima bijae njegov luksuzni stan;
ali nije bilo razloga za urbu.
Jednog dana u srpnju, kad se Margot pjeke vraala od krojaa,
i kad se ve primakla kui, netko je straga uhvati za lakat. Naglo se
okrenula. Bio je to njezin brat Otto. Smijuljio se neugodno. Neto
podalje stajala dva njegova prijatelja i oni se cerili.
Drago mi je to te sretoh, sekice ree on. Nije ba
lijepo od tebe to si zaboravila svoje.
Pusti me mirno e Margot, oborivi oi.
Otto se podboi rukama:
Kako lijepo izgleda! ree, mjerei je od glave do pete.
Zaista, prava mlada dama!
Margot se okrenu i poe. Ali je on opet uhvati za lakat, tako te
ju je zaboljelo, i ona protisnu blagi Ajoj! kao to je inila u
djetinjstvu.
uj me nastavi Otto. Ovo je trei dan to te pratim.
Znam gdje stanuje. Zato emo se radije malko odmaknuti.
Pusti me apnu Margot i pokua olabaviti njegove prste,
Jedan prolaznik zastade, njuei tunjavu. Njezina kua bijae
sasvim u blizini. Albin bi ih mogao vidjeti s prozora. Bilo bi to
nezgodno.
Popustila je pod stiskom bratovih prstiju. Povede je on iza ugla;
zlurado se smijuljei i maui rukama, krenue za njima i ona
dvojica Kaspar i Kurt.
to hoe? upita ona, s grtenjem gledajui u bratova
masnu kapu i u cigaretu za uhom.
On glavom pokaza u stranu:
Hajdemo onamo, u toionicu!

50
 Ne! viknu Margot, a ona dvojica prioe reei i gurnue
je prema vratima. Obuze je strah.
U toionici nekolicina raspravljala o predstojeim izborima;
bue, glasovi otri kao da laju.
Sjednimo ovamo u kut ree Otto.
Sjedoe. Margot se ivo, i sa stanovitim uenjem, sjeti kako
su neko etali predgraima i zabavljali se, svi zajedno ona, i ta
dvojica osmaglih mladia. Uili su je plivati i hvatali je pod vodom
za gola stegna. Kurt je na ruci imao tetovirano sidro, a na prsima
zmaja. Izvalili bi se na obali i nabacivali vlanim, barunastomekim
pijeskom. Pljeskali su je po mokrim kupaim gaicama im bi legla
potrbuke. Kako je sve to bilo lijepo, vesela ljudska vreva, papir
razbacan svuda naokolo, i miiavi, plavokosi Kaspar to na obali
jezera trese rukama kao da mu je hladno i vie: Voda je mokra,
mokra! Za plivanja drao je usta pod vodom i trumbetao kao tuljan.
A kad bi iziao, prvo bi zaeljao kosu i paljivo na glavu stavio
kapu. Sjetila se njihova loptanja, i kako bi poslije legla, a oni je
pokrili pijeskom tako da joj je samo lice virilo, i na vrhu bi sloili
kri od ljunka.
Vidi ree Otto kad su na stol postavljene etiri zlatno-
obrubljene ae svijetlog piva. Ne treba se stidjeti svojih zato to
ima bogata prijatelja. Naprotiv, treba misliti na nas.
Otpio je gutljaj, a za njim tako i njegovi prijatelji. Njih su
dvojica promatrala Margot neprijateljski, prezrivo.
Ne zna to govori s visoka e ona. Sasvim je
drugaije nego to vi mislite. Uostalom, mi smo zarueni.
Sva trojica prasnue u smijeh. Margot outje takvu odvratnost
da je okrenula glavu; igrala se zatvaraem rune torbice. Otto joj uze
torbicu iz ruke, otvori je i nae u njoj pudrijeru, kljue, depni
rupi i tri marke i pol, koje odmah uze.
Bit e dovoljno za pivo ree, malko se nakloni i stavi
torbicu pred nju.
Naruili su jo. I Margot je poneto otpila, silei se: mrzila je
pivo, ali nije htjela da piju njezino.
Mogu li sada ii? upita, zagladujui ike blizanke na
sljepooicama.
to? Ne voli sjediti s bratom i s njegovim prijateljima?
doeka Otto, hinei uenje. Dobrano si se promijenila, draga
moja. Ali... jo nismo preli na posao...

51
 Ukrao si moj novac, i sad idem.
I opet svi zareae, a ona se ponovno uplai.
Nema ni govora o krai zlobno e Otto. To nije tvoj
novac, nego si ga dobila od nekoga tko ga je iscijedio iz radnike
klase. Dakle, bolje e biti da ne spominje nikakvu krau. Ti...
Zastao je, a onda produio mirnije:
uj, pribavi od svog prijatelja togod sitnia za nas, za
familiju. Dostajat e pedeset. to veli?
A ako neu?
Onda emo posegnuti za naom, slatkom osvetom mirno
e Otto. Znamo sve o tebi. Zaruena! Dobro je.
Margot naglo sijevnu oima i proapta, oborivi trepavice:
Dobro, pribavit u. Je li to sve? Mogu li sada ii?
Dobra djevojka. Ali emu urba? Uostalom, trebali bi se
ee viati. Kako bi bilo da odemo na izlet na jezero, eh?:
A onda e, obraajui se prijateljima:
Kako smo se neko lijepo provodili! Ne bi se trebala sada
ovako drati, zar ne?
Ali je Margot ve ustala i svoju au ispraznila stojei.
Onda sutra u podne, na istom uglu ree Otto pa emo
se izvesti, ostati do veeri. Vai?
Vai ree Margot prijazno.
Pruila je ruku svima te izila.
Vratila se kui, a kad je Albin odloio novine i ustao da je
pozdravi, ona zatetura kao da e pasti u nesvijest. On se doista
prepao, poloio ju na divan, donio joj vode.
to je? Kazuj ponavljao je i gladio joj kosu.
Sad e me ostaviti prostenja Margot.
On proguta i odmah pomisli najgore: da ga je prevarila.
Dobro. Onda u je ubiti, zakljui hitro. Ali je naglas mirno
ponavljao:
to se dogodilo, Margot?
Prevarila sam te zaplaka ona.
Mora umrijeti, pomisli Albin.
Jako sam te prevarila, Albine. Ponajprije, moj otac nije
nikakav slikar; bio je bravar, a sada je vratar. Moja majka lati
ogradu na stubitu, a brat mi je obian radnik. Imala sam teko, vrlo
teko djetinjstvo. Tukli su me, muili.
Albin osjeti nevjerojatno olakanje, preplavi ga suut.

52
 Ne, nemoj me ljubiti. Mora sve znati. Pobjegla sam od
kue. Zasluivala sam kao model. Iskoritavala me strana enetina.
Onda sam imala ljubavnu priu. Bio je oenjen kao i ti, ena mu nije
dala rastavu, pa sam ga ostavila, nisam mogla podnijeti da mu
budem samo ljubavnica, iako sam ga ludo voljela. Onda me salijetao
star bankar. Nudio mi je sav imetak, ali sam ga, dakako, odbila.
Umro je, srce mu prepuklo. Onda sam uzela posao u Argusu.
Oh, jadni moj progonjeni zeiu mrmljao je Albin (koji
je, uostalom, odavna prestao vjerovati da joj je on prvi ljubavnik).
Zbilja me ne prezire? upita ona, smijeei se kroza suze,
a to ne bijae lako, jer nije ni imala suza da bi se kroz njih pojavio
smijeak. Tako sam sretna to me ne prezire. A sada da ti kaem
najgore: moj je brat otkrio gdje stanujem, danas sam ga srela, traio
je novac, hoe me ucijenjivati, misli da ti nita ne zna o mojoj
prolosti. Zna, kad sam ga vidjela i pomislila kakva je sramota
imati takva brata, pa kad sam pomislila kako je moj slatki Bucko
pun povjerenja i nita ne sluti o tome, zna, onda sam se tako
postidjela, zbog njih i zbog toga to ti nisam rekla istinu...
On je die u naruje i zanjiha; i uspavanku bi zapjevuio da je
koju znao. Ona se blago smijala.
to da radimo? upita on. Bojat u se odsad da te
putam samu. Da obavijestimo policiju?
Ne, to ne uzviknu Margot posebno naglaujui svaku
rije.

53
 11
Albin ju je sutradan prvi put pratio od kue. Kanila je kupiti
nekoliko laganih haljina i stvari za kupanje, i mnogo kreme koja e
pomoi suncu da joj potamni kou. Solfi, kupalite na Jadranu koje
je Albin odabrao za njihovo prvo zajedniko putovanje, bijae
vrue, divno mjestance. Dok su ulazili u taksi, ona vidje brata gdje
stoji na drugoj strani ulice, ali ga nije pokazala Albinu.
Pokazati se s njom bilo je Albinu krajnje neugodno; nije se
mogao priviknuti na svoj novi poloaj. Kad su se vraali, Otta ne
bijae. Margot zakljui, sasvim pravo, da je silno uvrijeen i da e
postupati nepromiljeno.
Dva dana prije njihova polaska sjedio je Albin za neudobnim
stolom i pisao poslovno pismo, a ona u pokrajnjoj sobi slagala stvari
u novi koveg to se sav sjao. uo je ukanje svilenog papira i
pjesmicu to ju je tiho pjevuila zatvorenih usta.
Kako je sve ovo udno, miljae Albin. Da mi je tko na
Staro ljeto rekao da e mi se ivot tako okrenuti u malo mjeseci...
Margot je neto ispustila, palo joj iz ruke na pod. Naas je
prestalo pjevuenje, a onda se polako nastavi.
Prije est mjeseci bio sam uzoran mu u svijetu u kojem nije
postojala nikakva Margot. Da, sudbina je radila! Drugi mogu voditi
sretan obiteljski ivot spojen s malim nevjernostima, a kod mene se
sve odmah slomilo. Zato? I evo me, sjedim ovdje, i ini se da
mislim jasno i razborito. Ali je u zbilji pravi zemljotres, i Bog zna
kako e sve krenuti...
Odjednom zvonce. Na troja razliita vrata pojurie istodobno
Albin, Margot i kuharica.
Albine apnu Margot budi oprezan: sigurna sam da je
on.
Idi u svoju sobu odapnu on. Ve u ja lijepo s njim.
Otvorio je vrata. Bijae djevojka iz kitniarske radnje. Tek to.
je ona otila, zvonce ponovno zazvoni. On opet otvori. Pred njim
stajao mladi gruba, glupa lica, a ipak slian Margoti. Iste crne oi,
glatka kosa, ravni nos, na vrhu malko uiljen. Imao je na sebi
nedjeljno odijelo, zavretak kravate gurnut u koulju, meu puceta.
to elite? upita Albin.

54
 Otto se nakalja i ree s povjerljivom promuklosti u glasu:
Moram s vama razgovarati o svojoj sestri. Ja sam Margotin
brat.
A zato ba sa mnom, ako smijem pitati?
Vi ste gospodin... poe Otto upitno. Gospodin...
Schiffermller ree Albin.
Olaknulo mu kad je razabrao da momak ne zna njegovo pravo
ime.
Eto, gospodine Schiffermller, sluajno sam vas vidio s
mojom sestrom. Zato sam mislio da e vas zanimati ako vam... ako
mi...
Dakako, ali zato na vratima? Izvolite ui.
Uao je i opet se nakaljao.
Evo to vam elim rei, gospodine Schiffermller. Moja je
sestra mlada i neiskusna. Majka nije spavala ni jednu no otkad je
naa mala Margot otila od kue. Njoj je istom esnaest, znate, i
nemojte joj vjerovati ako kae da je starija. Dopustite da vam
kaem, mi smo pristojni ljudi, otac mi je stari vojnik. Poloaj je vrlo,
vrlo neugodan. Ne znam kakva bi se tu naknada mogla uiniti...
Otto govorio uvjerljivo, tako te je gotovo i sam poeo vjerovati
u svoje rijei.
Zaista ne znam nastavi uzbuenije. Zamislite,
gospodine Schiffermller, da sami imate dragu i nedunu sestru, pa
je netko kupi...
ujte, dragi mladiu prekide ga Albin. ini mi se da
je zabuna posrijedi. Moja mi je zarunica rekla da je njezina obitelj
samo zahvalna to je se rijeila.
Oh, ne ree Otto mirkajui. Neete me uvjeriti da se
kanite njome oeniti. Kad mukarac eli da se oeni asnom
djevojkom, tada razgovara s njezinom obitelji o tome. Malo vie
obzira, a neto manje ponosa, gospodine Schiffermller!
Albin je Otta gledao radoznalo dok je promiljao kako taj mladi
neovjek u neku ruku govori suvislo: ta i on ima prava da se brine za
Margot i njezinu dobrobit kao i Paul za svoju sestru. Doista, bijae
neto okusa parodije u tome razgovoru, u usporedbi s onim stranim
razgovorom prije dva mjeseca. I bilo je ugodno pri pomisli da sada
naposljetku moe zauzeti svoj stav bio tu pred njim brat ili ne bio:
ne popustiti nego izvui prednost iz injenice da je Otto samo
zastraiva i hvastavac.

55
 Bolje da prestanete! ree vrlo odluno i vrlo hladno, u
svemu patricijski. Tono znam kako stvari stoje. Nije na vama da
se mijeate. A sada, molim, idite!
Oh, zaista namrti se Otto. Vrlo dobro.
Uutio je, gnjeo kapu u ruci i gledao u pod. Zatim pokua
drugaije.
Mogli biste skuplje platiti nego to i mislite, gospodine
Schiffermller. Moja sestrica nije ba ono to vi drite o njoj.
Nazvao sam je nedunom, ali je bilo u bratskom saaljenju. Mogla
bi vas lako za nos povui, gospodine Schiffermller. Vraki je
smijeno uti vas gdje je nazivate zarunicom. Tjera me na smijeh.
Mogao bih vam kazati dvije-tri...
Sasvim nepotrebno doeka Albin, crvenei. Sve mi je
sama rekla. Nesretno dijete koje u obitelji nije imalo zatite. Molim
vas, izlazite.
Albin otvori vrata.
Jo ete poaliti nezgrapno e Otto.
Odlazite ili u vas izbaciti ree Albin (povukavi, da tako
kaemo, i posljednji potez u svojoj pobjedi).
Otto se povlaio vrlo polako.
U povrnoj sentimentalnosti to je svojstvena buroaskoj
sredini iz koje je potekao, Albin hitro, iz svog poloaja i bogatstva,
zamisli kako li je jadan i ruan ivot tog mladia. Osim toga, bio je
Otto tako slian sestri kad bi se durila. Prije nego to je zatvorio
vrata, Albin brzo izvadi novanicu od deset maraka i stavi je Ottu u
ruku.
Vrata se zatvorie. Otto, sam na odmoritu, pogleda novanicu,
ostade tako asak premiljajui, pa pozvoni.
to je opet? uzviknu Albin.
Otto prui ruku s novanicom.
Ne treba mi vaa napojnica promrmlja bijesno. Bolje
dajte je nezaposlenima, mnogi idu naokolo.
Ali molim, uzmite ree Albin, vrlo zbunjen.
Otto slee ramenima.
Ne primam mrvice od prokletih bogataa. I siromah ima
svoj ponos. Ja...
Pa samo sam mislio... poe Albin.
Otto je strugao nogama, mrzovoljno strpao novanicu u dep i
gunajui krenuo niza stube. Socijalna je ast zadovoljena, sada

56
moe zadovoljiti i ljudskije potrebe.
Nije mnogo, pomisli, ali svakako bolje nego nita a
jesam ga uplaio, toga buljookog, mucavog luaka.

57
 12
Od onog trenutka kad je Elisabeth proitala kratko Margotino
pismo, ivot joj se pretvorio u jednu od onih dugih grotesknih
zagonetki pred koje nas u kolsku klupu iz snova dovodi prigueni
delirij i trai rjeenje. Isprva je osjeala kao da joj je mu umro a
ljudi je pokuavaju obmanuti, laui joj da ju je ostavio.
Sjea se kako ga je poljubila u elo one veeri kad je odlazio
veeri to se ini tako dalekom a on se sagnuo i rekao:
Svakako e biti bolje da se obrati Lampertu. Mala se ne smije tako
grepsti.
Bile su to njegove posljednje rijei u ovom ivotu, jednostavne
domae rijei, a ticale se lakog osipa to je Irmi izbio po koi na
vratu a onda je otiao zauvijek.
Cinkova mast uklonila je osip u malo dana ali nema te masti
na svijetu koja bi mogla ublaiti ili izbrisati sjeanje na njegovo
visoko bijelo elo i na one kretnje kako se tapao po depovima kad
je izlazio iz sobe.
Prvih je dana toliko plakala da se i sama udila neiscrpnosti
svojih suznih lijezda. Znaju li uenjaci koliko slane vode moe
istei iz neijih oiju? I to ju je podsjetilo kako su jednog ljeta na
talijanskoj obali kupali malo dijete u bavi s morskom vodom oh,
kudikamo veu bavu mogle bi napuniti suze to ih je ona isplakala!
Bilo joj je nekako udovinije to je mogao ostaviti Irmu negoli
to je pobjegao od nje. Ili e jo pokuati ukrasti kerku? Je li
pametno to je dijete poslala na ladanje samo s dadiljom? Dobro je
tako, rekao je Paul, pa je htio da i ona ode onamo. Ali ona ni da uje
o tome. Iako je mislila da ne moe nikad oprostiti (ne zato to bi nju
ponizio bila je i preve ponosna da bi se uvreda te vrste
prilijepila za nju nego zato to je samog sebe ponizio), ipak je
Elisabeth i dalje ekala, nadala se iz dana u dan vrata e se
otvoriti kao no od blijeska i groma i ui e njezin mu, blijed kao
Lazar, modre mu oi podbuhle i vlane, odjea sami dronjci, i iri
ruke, iri...
Vei dio dana sjedila je u kojoj sobi, a ponekad i u holu gdje
god bi je snale teke magle njezinih misli i razmiljala o ovoj ili
onoj pojedinosti iz njihova braka. inilo joj se da je uvijek bio

58
nevjeran. Sjeala se i shvaala (kao to se onaj koji ui kakav strani
jezik sjea kako je vidio knjigu na tom jeziku dok ga jo nije znao)
sjeala se crvenih mrlja, ljepljivih crvenih poljubaca, to ih je
jednom vidjela na depnom rupiu svoga mua.
Paul je inio sve mogue da joj misli svrne drugamo. Nikad u
razgovoru nije spomenuo Albina. Odrekao se i nekih svojih
omiljenih navada nije vie nedeljna jutra provodio u turskom
kupalitu, na priliku. Donosio joj je asopise i romane; razgovarali
su o svome djetinjstvu, o roditeljima koji su davno umrli i o svome
plavokosom bratu to je poginuo na Sommi glazbeniku i sanjaru.
Jednoga vrueg ljetnog dana, kad su ili u park, vidjeli su
malena majmuna to je umaknuo gospodaru i sjedio na visoku
brijestu. Sitno mu crno lice u vijencu sivih dlaka mekih kao paperje
virilo iz zelenog lia i onda nestalo, a odmah zatim, nekoliko stopa
povie, zauta jedna grana i zanjiha se. Uzalud je njegov vlasnik
pokuavao da ga odozgo domami lagano fiukajui, pokazujui mu
veliku, utu bananu i depno zrcalo kojim je svjetlucao;
Nikad se nee vratiti, nema nade; nikad se nee vratiti
proaputa Elisabeth i briznu u pla.

59
 13
Pod jarkom plaveti leala Margot opruena i raskriljena na
srebrnastu pijesku, ruku i nogu osmaglih u boji zagasita meda, s
tankim pojasom od bijele gume to istie crninu njezina kupaeg
kostima: savren plakat to poziva na more. Leei kraj nje
usporedo, podnimio se Albin te u neizmjernu uitku gleda uljani sjaj
njezinih sklopljenih vjea i svjeinu namazanih usana. Mokra joj
tamna kosa maknuta s oblog ela i zabaena, a zrna pijeska
svjetlucaju u malim joj unim koljkama. Kad biste pogledali sasvim
izbliza, vidjeli biste kako joj se jamice na sjajnosmeim ramenima
prelijevaju u duginim bojama.
Albin iz ake putao pijesak da sipi, kao iz pjeane ure, po
njezinu uvuenom trbuhu. Otvorila je oi, mirnula u srebrno-modru
vedrinu, nasmijeila se i ponovno sklopila oi.
Nakon nekog vremena pridigla se, rukama obujmila koljena i
tako sjedila ne miui se. Sad joj je mogao vidjeti lea obnaena do
struka i zrnca pijeska to svjetlucaju du kime povijene u blagom
luku. On ih njeno ukloni. Koa joj bijae svilena i vrua.
Gle, kako je more danas plavo ree Margot.
Zaista je bilo plavo: purpurnoplavo u daljini, paunskiplavo
neto blie, i dijamantnoplavo ondje gdje su valovi hvatali svjetlo.
Krunila se pjena i valjala, brzala i usporavala, povlaila se i za
sobom ostavljala glatko ogledalo na mokrom pijesku, da bi zatim
dojahao novi val i sve opet preplavio. Kosmat mukarac u
naranastocrvenim gaicama stajao na rubu vode i brisao naoale.
Malen djeak vritao od zadovoljstva gledajui kako se pjena
prelijeva u zidom opasani grad to ga je sagradio na pijesku. areni
suncobrani i prugasti atori kao da u jeziku boja ponavljahu ono to
povici kupaa bijahu uhu. Odnekle doletje velika sjajna lopta,
tupkajui poskakuta po pijesku. Margot je ugrabi, skoi i hitnu je
natrag.
Albin joj sad vidje uspravljeni lik u veselom okviru kupalita;
jedva je i vidio okvir i pozadinu, toliko je pogled usredotoio na
Margot. Vitka, osmagla, tamnokosa, sa jo ispruenom rukom na
kojoj sja narukvica, ukazala mu se kao izvanredno kolorirana vinjeta
na prvom poglavlju njegova novog ivota.

60
 Prila mu je onako opruenu (crvena lea, osuta mjehuriirna,
pokrio je runikom), dok je promatrao pokrete njezinih sitnih nogu,
sagnula se nada nj, svojski ga dlanom pljesnula po dobro ispunjenim
gaicama i prasnula u hihot, onako berlinski.
Voda je mokra! viknu i otra u pjenuave valove.
Probijala se naprijed rairenih ruku, uvijajui bokovima, gazila
do koljena, pljusnula na sve etiri, pokuavala plivati, klokotala,
uspravila se i zagazila dublje, do struka u pjeni. On bunu za njom.
Okrenula se k njemu, smijala se, puhala, razmicala mokru kosu s
oiju. On je pokua zagnjuriti, uhvati je za gleanj, a ona se koprcala
i vikala.
Engleskinja to se opustila u lealjci pod suncobranom sljezove
boje i itala Punch, okrenu se svome muu, ovjeku crvena lica pod
bijelom kapom, koji je sjedio na pijesku, te mu ree:
Pogledaj kako se onaj Nijemac igra i skae sa svojom keri!
Hajde, William, ne budi tako lijen! Povedi djecu pa zaplivaj s njima!

61
 14
Poslije su u arenim kupaim ogrtaima uzlazili kamenitom
stazom to napol bijae obrasla u utilicu i esminu. Gore sjala
malena vila, najamnina joj jako visoka, bijeljela se kao eer meu
tamnim empresima. Veliki, lijepi skakavci prelijetali preko staze.
Margot pokua da kojeg uhvati. unula je, oprezno pruila kaiprst
i palac, ali bi se mali, otrolani udovi naglo trgli i razvili lepezasta
plava krila, i ve bi kukac odletio tri koraka dalje, da i opet skoi i
nestane im padne na tlo.
U hladnoj sobi s podom od crvenih ploa, gdje je svjetlo
probijalo kroz pukotine prozorskih kapaka, poigravalo ovjeku u
oima i u sjajnim prugama padalo do nogu, Margot je, kao zmija,
svukla crnu kou i naga, samo u papuama s visokom petom,
kloparala gore-dolje i jela breskvu piskavo upijajui sok; dok se tako
kretala, sunane pruge prelazile joj tijelom.
Uveer je bio ples u Casinu. More se inilo bljeim nego nebo
u tamnom rumenilu. Svjetla na brodu to je prolazio sjala sveano.
Nespretan noni leptir leprao oko svjetiljke zaklonjene ruiastim
zasloncem. Albin i Margot plesali. Njezina glava, glatko zaeljana,
jedva je dosezala do njegova ramena.
Vrlo brzo po dolasku sklopili su nekoliko poznanstava. Albin je
bio svjestan svoje ljubomore to grize i ponizuje, muilo ga kad bi
vidio kako se Margot u plesu pripija uz partnera, pogotovu gdje je
znao da na sebi nema nita do tanke haljine: noge joj bijahu tako
lijepo osmagle da nije ni nosila arape. Kadikad bi je Albin izgubio
iz vida. Tada bi ustao i nemirno iao naokolo, kuckajui cigaretom o
kutiju. Otiao bi u prostoriju gdje se karta, i na terasu, i vratio se
onda natrag, u munu uvjerenju da ga vara. Odjednom bi se ona
pojavila ne zna odakle, sjela kraj njega u svojoj lijepoj, sjajnoj
haljini, i otpila dobar gutljaj vina. On nije odavao kako strepi nego
je nemirno gladio pod stolom njezina gola koljena to bi udarila
jedno o drugo kad bi se ona zavalila u naslonja i smijala poneto
histerino, miljae on neemu, ne ba smijenu, to je rekao
njezin posljednji suplesa.
Njoj u prilog valja rei da je sve pokuavala da mu ostane
sasvim vjerna. Ali koliko god on bio njean i paljiv u iskazima

62
ljubavi, ona je sve vrijeme znala da e joj to uvijek biti ljubav kojoj
nedostaje ono neto, dok joj i najmanji dodir njezina prvog
ljubavnika uvijek bijae uzorak svega. Po nesrei, jedan mladi
Austrijanac, najbolji plesa u Solfiju, i po vrhu izvrstan igra ping-
ponga, poneto je sliio Mlleru; bilo je neto u jakim zglobovima
njegovih prstiju i u njegovim otrim porugljivim oima neto to
ju je neprestano podsjealo na prolost koju je htjela zaboraviti.
Jedne vrue noi, izmeu dva plesa, odlutala je s njime u taman
kutak parka oko Casina. Priguen slatkast miris smokova drveta
ispunjao zrak, a mjeseina i daleka glazba stvarale svoj banalni spoj
to je kadar uzbuditi priproste due.
Ne, ne mrmljala Margot kad je osjetila njegove usne na
svom vratu i licu, dok su njegove spretne ruke sezale visoko po
njezinim stegnima.
Ne smijete aptala je zabacivi glavu i lakomo
uzvraajui njegov poljubac. Milovao ju je tako savreno da joj je
splasnulo i ono malo snage to ju je imala; ali je u pravi as izmakla
i otrala na osvijetljenu terasu.
Prizor se nije nikad ponovio. Margot se toliko zaljubila u ivot
to joj ga Albin mogae pruati ivot pun sjaja prvorazrednog
filma, s palmama to se njiu i ruama to podrhtavaju (jer u
filmskoj zemlji uvijek ima vjetra) i toliko se bojala da joj jednog
dana sve to ne izmakne te se nije uputala ni u kakav rizik; neko je
vrijeme ostala i bez svoga najbitnijeg obiljeja svoga
samopouzdanja. Ali joj se ono vratilo im su se ujesen vratili u
Berlin.
Vrlo lijepo, zaista ree suho dok je pogledom prelazila
po hotelskoj sobi u kojoj su se nastanili ali se nadam da shvaa
da ne moemo zauvijek ovako.
Albin, koji se odijevao za veeru, pouri se da je uvjeri kako je
ve neto poduzeo da unajmi novi stan.
Smatra li on doista da sam luda? pitala se, estoko uzbuena.
Albine ree glasno kako vidim, ti me ne razumije.
Duboko je uzdahnula i pokrila lice rukama. Ti se mene
stidi ree, promatrajui ga kroz prste.
On je veselo pokua zagrliti.
Ne diraj me! viknu ona i spretno ga odgurnu laktom.
Vrlo dobro znam, ti se naprosto boji da te sa mnom vide na
ulici. Ako se mene srami, moe me ostaviti i vratiti se svojoj Lizi.

63
Slobodno ti je.
Nemoj tako, draga branio se on, bespomoan.
Ona se bacila na divan, spremna da zajeca.
Albin povue hlae na koljenima navie, kleknu i oprezno joj
poe dodirivati rame, koje se svaki put trglo kad bi se njegovi prsti
primakli.
to hoe? upita je blago. to eli, Margot?
elim ivjeti s tobom sasvim otvoreno zajeca ona. U
tvome stanu. I ii u posjete i primati ih...
Vrlo dobro ree on, te ustade i obrisa koljena.
(I hou da se za godinu dana oeni mnome, miljae
Margot, dok je i dalje lijepo jecala. Hou da se mnome oeni kad
ve ne mogu u Hollywood, a kad bih mogla onamo, mogao bi i ti k
vragu.)
Ako ne prestane plakati ree Albin i sam u
zaplakati.
Margot se pridie i tuno nasmijei. Suze su samo uveavale
njezinu ljepotu. Lice joj bijae plameno, arenice u oima sjale, a
krupna joj suza podrhtavala o nosu: nikad prije nije vidio tako
krupnih i sjajnih suza.

64
 15
Kad se Albin ve navikao da s njome nikad ne razgovara o
umjetnosti, o kojoj nije nita znala ni za nju marila, sad je morao
uiti da od nje krije unutarnje borbe to ih je proivljavao prvih dana
njihova zajednikog ivota u starome stanu, gdje je sa enom proveo
deset godina. Sve ga je podsjealo na Elisabeth: njezini darovi
njemu i njegovi njoj. U Friedinim oima itao je mrki nijemi
prijekor, i jo prije nego to je minuo tjedan, otila je Frieda, poto
je drugi ili trei put ula kako se Margot na nju izdire.
Spavaonica i djeja soba kao da gledahu u Albina upuujui
mu svoj dirljivi i nevini prijekor poglavito spavaonica. Margot je
odmah sve izbacila iz djeje sobe i pretvorila je u prostoriju za ping-
pong. A tek spavaonica... Prve noi inilo se Albinu kao da uti
blagi miris enine kolonjske vodice, i to ga je titalo i smetalo, tako
te se Margot smijala njegovoj neoekivanoj suzdranosti.
Prvi telefonski poziv bio je prava muka. Javio se stari prijatelj i
pitao kako su se proveli u Italiji, kako se osjea Elisabeth, i bi li ona
mogla s njegovom enom na koncert u nedjelju prijepodne.
Zna, ivimo zasad odvojeno ree Albin, u neprilici.
(Zasad! u sebi e Margot podrugljivo, dok se okretala pred
ogledalom i promatrala lea to su iz smee izblijedjela u zlatnu
boju.)
Vijest o promjeni u njegovu ivotu proirila se brzo, iako se on
pouzdano nadao da nitko ne zna da njegova dragana stanuje kod
njega. Kad su poeli primati goste, uveo je obiaj da Margot odlazi s
gostima i da se vrati nakon deset minuta.
S turobnim zanimanjem pratio je kako ga ljudi malo-pomalo
prestaju pitati za enu; kako mu neki vie i ne dolaze u posjete; kako
malobrojni, uzajmljivai, pokazuju nenadano prijateljstvo i
srdanost; kako se bohemi pokuavaju drati kao da se nita nije
dogodilo; naposljetku, bijae ih koji su ga posjeivali kao i prije
ponajvie prijatelji sa studija ali nikad nisu dolazili sa enama,
meu kojima kao da se proirila neobina epidemija glavobolje.
Polako se privikao na Margotinu nazonost u tim sobama to
prije bijahu tako pune uspomena. Margot bi samo promijenila
poloaj kakve sitnice, i odjednom bi predmet izgubio duu i

65
uspomena se ugasila; radilo se samo o vremenu koliko e trajati
dok ne dirne u sve a kako je imala hitre prste, u mjesec-dva
bijae sasvim mrtav njegov proli ivot u tih dvanaest prostorija.
Lijep kakav bijae, ipak taj stan nije imao vie nita zajedniko s
onim u kojem je Albin ivio sa svojom enom.
Kasno jedne noi, kad se Margot kupala poslije plesa a on joj
sapunao lea, i dok se zabavljala da u punoj kadi staje na golemu
spuvu (mjehurii se dizali kao iz ae pjenuca), ona ga iznenada
upita:
to misli bih li mogla postati filmskom glumicom?
Nasmijao se i odgovorio:
Dakako! Zato ne bi mogla?
Odgovorio je ne mislei, duh mu bijae posve zaokupljen
drugim, ugodnijim.
Nakon dva-tri dana ona se vratila na to, ali je izabrala povoljniji
trenutak, kad Albinu glava bijae bistrija. Obradovao se to ona
pokazuje zanimanje za kino, i odmah poeo razvijati jednu od svojih
omiljenih teorija te iznositi svoje poglede i usporedbe o nijemom i
zvunom filmu:
Zvuk ree to je brza smrt kinu.
A kako se pravi film? upade ona.
On predloi da je povede u jedan studio gdje bi joj mogao sve
pokazati i objasniti postupak. Poslije toga sve je poteklo vrlo brzo.
Stoj! Pa to ja to radim? upita se Albin jednog jutra, kad se
sjetio kako je prethodne veeri obeao da e financirati film
jednome osrednjem producentu uz pogodbu da Margot u njemu
dobije drugu ensku ulogu, ulogu naputene ljubavnice.
Ba sam lud! pomisli. Studio e biti pun zgodnih mladih
glumaca, sve sm sex-appeal, a ja u biti smijean budem li je svuda
pratio. U drugu opet ruku, tjeio se, njoj je potrebno da se neim
bavi, da bude dobre volje, pa ako moradne jutrom rano ustajati,
barem emo prestati svaku Boju no provoditi na plesu.
Ugovor su potpisali, pokusi poeli. Prva dva dana Margot se
vraala kui krajnje mrzovoljna, na sve kivna. alila se kako su je
tjerali da ponavlja jednu te istu kretnju stoput zaredom; redatelj se
derao na nju; reflektori joj zasljepljivali oi... Imala je samo jednu
utjehu: glumica, za nju ve slavna, koja je imala glavnu ulogu,
Dorianna Karenina, bila je ljubazna prema njoj, hvalila njezinu
glumu i proricala joj kako e ona, Margot, jo uda praviti. (Lo

66
znak! pomisli Albin.)
Margot je uporno traila da on ne prisustvuje radu: to ju
zbunjuje, ree. Osim toga, ako on bude sve vidio unaprijed, film mu
nee biti iznenaenje a Margot je voljela iznenaivati. Ipak mu je
nekom zgodom bio velik uitak gledati iz prikrajka dok je zauzimala
dramatine poze pred nagibnim ogledalom; ali ga je odao kripav
pod na pozornici, te je ona bacila za njim crveni jastuk, a on se
morao zakleti da nije nita vidio.
Obiavao ju je dovesti u studio autom i onda odvesti kui.
Jednog dana rekoe mu da e proba trajati kakva dva sata, pa je
otiao u etnju i tako, hodei nasumce, doao u kraj gdje stanuje
Paul. Odjednom ga ponese jaka elja da vidi svoju blijedu, nelijepu
kerkicu: bilo je upravo vrijeme kad se obino vraala iz kole. Kad
je zamakao za ugao, uini mu se da je vidi kako u daljini ide s
dadiljom, ali se u isti tren poboja i brzo ode.
Toga posebnog dana Margot izie preda nj ozarena i
nasmijana: divno je glumila, divno uskoro e film biti gotov.
Da ti neto kaem ree joj Albin. Pozvat u Doriannu
na veeru. Imat emo veliku veeru i nekoliko zanimljivih gostiju.
Juer mi se telefonom javio jedan umjetnik, zapravo crta da budem
toan, pravi zgodne crtee, zna. Upravo se vratio iz New Yorka,
pravi je svojevrsni genij. I njega u pozvati.
Ja samo elim sjediti kraj tebe doeka Margot.
U redu, draga, ali ne zaboravi: ne bih htio da svi znaju da
stanuje kod mene.
Oh, luae, pa svi to znaju preuze Margot, a lice joj se
odjednom smrknu.
Ali to dovodi tebe a ne mene u nezgodan poloaj naglasi
Albin. Treba to shvatiti. Ne zbog mene, razumije se, nego zbog
sebe, molim te, uini kao proli put.
Ali je to tako glupo... A, osim toga, ima mogunosti da se
uklonimo tim neugodnostima.
Da im se uklonimo... kako?
Ako ne razumije...
Objesila je nos. (Ta kada e on progovoriti o rastavi? pomisli
ona.)
Budi razborita Albin e joj ulagljivo. inim sve to
trai. I sama dobro zna, makice...
Malo-pomalo, sloio je prilinu menaeriju dijelei joj imena

67
odmila.

68
 16
Sve je bilo kako treba. Na lakiranu pladnju u holu stajale brino
pripremljene karte s imenima oekivanih gostiju, svrstane po
parovima, tako da je svatko odmah znao s kime e sjediti za stolom:
doktor Lampert i Sonja Hirsch; Axel Rex i Margot Peters; Boris von
Iwanoff i Olga Waldheim i tako redom. Dostojanstveni lakaj
(uzet u slubu nedavno) s licem engleskog lorda (ili je barem
Margot tako mislila dok joj se pogled, nimalo neprijazan, zadravao
na njemu) dostojanstveno je uvodio goste. Svakih pet minuta
zvonilo zvonce. U salonu ih bijae ve petero, i Margot s njima.
Uao je Ivanov von Iwanoff, kako je on smatrao prikladnim da se
zove suh, otegnut kao lasica, loih zuba, s monoklom. Zatim
Baum, pisac, zdeponja crvena lica, razmetljivac s jakim
komunistikim sklonostima i lijepim prihodima, u pratnji svoje
ene, neto starije dame koja je ouvala dobar izgled i koja je, u
burnoj mladosti, plivala u staklenu bazenu meu dresiranim
tuljanima.
Razgovor je ivo tekao. Olga Waldheim, bjeloruka, prsata
pjevaica, s onduliranom kosom u boji marmelade od narane i s
melodijskim draguljem u svakoj modulaciji svoga glasa,
pripovijedala, ve po obiaju, zgodne priice o svojih est perzijskih
maaka. Albin, koji je ondje stajao i smijao se, gledao je preko
bijele etkaste kose doktora Lamperta (vrsna specijalista za bolesti
grla i osrednjeg violinista) gledao u Margot i mislio kako joj,
slatkoj, lijepo pristaje crna haljina od tila s barunastom dalijom na
grudima. Oko sjajnih joj usana poigrava lagan smijeak kao za
obranu, kao da nije posve sigurna ne tjeraju li s njome alu, u oima
joj onaj posebni izraz kao u koute, dobro mu znani izraz koji znai
da slua neto to ne razumije: u ovoj prilici Lampertove misli o
Hindemithovoj glazbi.
Odjednom opazi kako je estoko pocrvenjela i ustala. Kakve li
ludosti zato ustaje? pomisli on, a uto ue nekoliko gostiju:
Dorianna Karenina, Axel Rex i dva neznatna pjesnika.
Dorianna zagrli i poljubi Margot, kojoj su oi sjale kao da je
maloas plakala.
Koje li ludosti puzati pred tom drugorazrednom glumicom,

69
nastavi Albin svoju misao. Dorianna bijae poznata po svojim
izvrsnim ramenima, po smijeku kao u Mona Lise, i po promuklu
grenadirskom glasu.
Albin prie Rexu, koji nije pravo znao tko je njegov domain,
te je trljao ruke kao da ih pere.
Veoma se radujem to vas napokon vidim ree Albin.
Znate, zamiljao sam vas posve drugaije, da ste maleni,
debeli, s naoalama u ronatu okviru, premda me, u drugu ruku,
vae ime uvijek podsjealo na sjekiru. 1 Gospoe i gospodo, ovo je
ovjek koji nasmijava dva kontinenta. Nadajmo se da e sada ostati
u Njemakoj.
Trepui oima i neprestano trljajui ruke, Rex se nekoliko
puta lagano nakloni. Imao je na sebi odijelo za ulicu upadno u
tome svijetu slabo krojenih njemakih smokinga.
Izvolite sjesti pozva Albin.
Nisam li se jednom upoznala s vaom sestrom? upita
Dorianna u ljupkom basu.
Moja je sestra na nebu odgovori Rex ozbiljno.
Oh, ao mi je ree Dorianna.
Nije se nikad rodila nadoda Rex, i sjede na stolicu pokraj
Margot.
Zabavljajui se i smijui, Albin i opet pusti da mu pogled klizi
po njoj. Ona se nagnula susjedi, Sonji Hirsch, nelijepoj, majinskoj
kubistkinji, nagnula se nekako udno, dri se kao dijete, ramena joj
malko povijena, govori neobino brzo, oi joj oroene a trepavice
samo trepu. Vidio je njezino malo, uareno uho, ilu na njezinu
vratu, njenu sjenu po sredini grudi. Ubrzano, grozniavo, izlijevala
je itavu struju potpunog besmisla, neprestano drei ruku na
vrelom obrazu.
Muka posluga krade kudikamo manje klepetala Margot
iako nitko, dabome, ne bi skinuo veliku sliku, a ja sam jedna
vrijeme oboavala velike slike, s konjanicima, ali kad ovjek vidi
toliko slika...
Frulein Peters prekide je Albin blago ovo je ovjek
koji nasmijava dva kontinenta...
Margot se tre i okrenu:
Oh, doista, dobra veer.

1
Ime Axel ima slinosti s engleskom rijei axe i s njemakom Axt (sjekira).

70
 Rex se nakloni, a onda e mirno, obrativi se Albinu:
Na brodu sam sluajno proitao vau izvrsnu biografiju
Sebastiana del Piomba. teta, zaista, to niste citirali njegove sonete.
Oh, vrlo su mravi odgovori Albin.
Tono potvrdi Rex ali u tome je ar.
Margot ustade i brzim koracima, gotovo skaui, krenu da
doeka posljednjeg gosta dugokrako, suhonjavo ensko eljade
to je izgledom podsjealo na oerupana orla. Margot je u te ene
uzimala sate iz tehnike govora.
Sonja Hirsch premjesti se gdje je dotad sjedila Margot, i obrati
se Rexu:
to mislite o Cummingovoj poeziji? upita. Mislim na
njegove posljednje pjesme, Vjeala i Tvornice, znate ih?
Bezvrijedni proizvodi odgovori Rex.
Otvorie se vrata blagovaonice. Gospoda se ogledae za svojim
damama. Rex stajao po strani. Njegov domain, koga je ve
Dorianna uhvatila pod ruku, ogledavao se traei Margot. Vidio ju
je kako se, sasvim naprijed, gura meu parovima to ulaze u
blagovaonicu.
Veeras ba nije u najboljem raspoloenju, pomisli Albin,
zabrinut, te svoju damu predade Rexu.
Kad su se nadnijeli na jastoge, razgovor je, premda poneto
zbrda-zdola, ivo raspleo elo stola, gdje su sjedili (ovaj niz imena
najbolje bi se poredao u krivulji) Dorianna, Rex, Margot, Albin,
Sonja Hirsch i Baum. Margot je ispraznila treu au vina na duak
te je sjedila vrlo uspravno; svjetlucale sjajne joj oi, pogled je
upravila ravno preda se. Rex nije poklanjao panju ni njoj ni
Dorianni ovo ga je ime ljutilo nego je preko stola raspravljao s
Baumom, piscem, o sredstvima umjetnikog izraza.
Uzmimo, na priliku, kad neki pisac govori o Indiji, koju
nisam nikad vidio, i s ushitom opisuje djevojke to pleu, lov na
tigrove, pa rasprede o fakirima, o betelovu orahu, o zmijama:
ukratko, zanosi se sjajem tajanstvenog Istoka. Ali emu slui sve to
gomilanje? Niemu. Umjesto da mi doara Indiju, da mi je predoi,
on mi samo stvara neugodnu zubobolju od svih uitaka i ari Istoka.
A postoji i drugi put, primjerice, kad pisac pie: Prije nego to sam
uao, odloio sam mokre izme da se osue, a kad sam ujutro
pogledao, razabrah da je na njima narasla gusta plava uma.
(Gljive nametnice, gospoo, objasni on Dorianni, koja bijae

71
podigla jednu obrvu.) Da, tada odjednom Indija oivljuje preda
mnom. Sve ostalo samo je zanat.
A oni jogi prave uda upade Dorianna. ini se da
umiju podesiti disanje tako da...
Ali oprostite, dragi gospodine uzviknu Baum, uzbuen.
Ta on je upravo napisao roman od pet stotina strana, kojemu je
mjesto zbivanja na Cejlonu, gdje je proveo dva tjedna pod tropskim
ljemom. Treba sliku temeljito osvijetliti, tako da svaki itatelj
razumije. Ne radi se o tome da knjiga bude napisana nego da se
problem postavi i rijei. Ako opisujem tropski kraj, moram svome
predmetu prii s najvanije strane, a to je eksploatacija i okrutnost
to je provode bijeli kolonizatori. Kad zamislite da milijuni i
milijuni...
Ja ne ree Rex.
Margot, koja je upiljila pogled preda se, iznenada zahihota, a
taj njezin hihot kao da ne bijae ni u kakvoj vezi s razgovorom to se
vodio. Albin, koji je s majinskom kubistkinjom razveo raspravu o
posljednjoj izlobi, ukosi pogled prema svojoj mladoj dragani. Da,
mnogo je pila. I ba kad je pogledao onamo, ona otpi gutljaj iz
njegove ae.
Kakva li djeteta! pomisli on i pogladi joj koljeno pod stolom.
Margot i opet zahihota i preko stola dobaci karanfil starom
Lampertu.
Ne znam, gospodo, to mislite o Udu Conradu ree
Albin, umijeavi se u bitku rijeima. Meni se ini da je to onaj
tip autora to ima izvrsnu matu i boanski stil koji bi vam se mogao
svidjeti, gospodine Rex, a to nije velik pisac ovdje se, gospodine
Baum, slaem s vama dolazi odatle to on zazire od socijalnih
problema, a takvo to, u ovo doba socijalnih promjena, upravo je
sramotno i, dopustite da dodam, greno. Dobro sam ga poznavao za
svojih studentskih dana, zajedno smo bili u Heidelbergu, a i kasnije
smo se kadikad sretali. Smatram da mu je najbolja knjiga Velika
obmana, kojoj je, uostalom, prvo poglavlje itao za ovim stolom
hou rei, za ovakvim stolom i...
Poslije veere sjedili su, ljekarili, puili i pili likere. Margot je
prhala od gosta do gosta, a jedan od one dvojice minornih poeta iao
za njom ba kao psetance. Predloila je da mu svojom cigaretom
progori rupu na dlanu, i ve je prela na djelo, a on, premda se
znojio i preznojavao, i dalje pokazivae smijeak, kao mali junak,

72
kakav i bijae. Rex, koji je u kutu knjinice bio nevjerojatno otar
prema Baumu, prikljuio se Albinu i poeo mu opisivati neke
aspekte Berlina kao da je to kakav dalek, slikovit grad; opisi mu
bijahu tako dobri te je Albin obeao da e s njim obii onu ulicu,
onaj most, onaj neobino obojeni zid...
Jako mi je ao ree to ne moemo suraivati u
ostvarenju moje filmske zamisli. Uvjeren sam da biste vi napravili
uda, ali, da budem posve iskren, ne mogu to sebi dopustiti, barem
ne u ovaj as.
Naposljetku goste ponese onaj val to poinje kao tihi amor,
pa buja dok ih sve u pjenuavu kovitlanju pozdrava ne otplavi iz
kue.
Albin ostade sam. Zrak bijae plav i teak od dima cigara.
Netko je neto prolio po turskom stolu bijae sav ljepljiv.
Dostojanstveni, poneto gegavi sluga (Ako se opet opije, otpustit
u ga) otvori prozor, i tamna, jasna i hladna no navrije unutra.
Ne ba osobito uspjela veer, pomisli Albin izvlaei se iz
smokinga.

73
 17
Neki ovjek izgubio dijamantno puce s orukvice poe
Rex, pratei Margot i zakrenuvi za ugao. Izgubio ga je na
debelom plavom moru, a nakon dvadeset godina, na isti dan, po svoj
prilici petak, jeo je veliku ribu... ali u njoj ne bijae dragulja. To je
ono to volim u sluajnostima.
Margot kraj njega kaskala zategnuvi oko sebe kaput od
tuljanova krzna. Rex je uhvati za lakat i zaustavi.
Nisam oekivao da u te ponovno sresti. Nikad. Kako si
dola tamo? Nisam vjerovao roenim oima, kako ono ree slijepac.
Pogledaj me. Nisam siguran jesi li postala ljepom, ali si mi
svejednako draga.
Margot iznenada protisnu jecaj te se okrenu. On je povue za
rukav, ali se ona i opet okrenu. Tako su se vrtjeli na mjestu.
Za ime Boje, reci togod. Kamo bi htjela radije: k meni ili
kui? to je s tobom?
Ona otrese njegovu ruku i pobrza natrag prema uglu. Rex krenu
za njom.
to ti je, zaboga? ponovi, zbunjen.
Margot ubrza korake. On je dostie.
Hodi sa mnom, gusko ree Rex. Vidi, imam neto...
Izvadio je lisnicu...
Margot ga hitro nadlanicom pljusnu po licu.
Prsten ti je na kaiprstu vrlo otar mirno e on.
Iao je dalje za njom i brzo premetao po lisnici.
Margot otra do kunog ulaza i otkljua vrata. Rex pokua da
joj neto utisne u ruku, ali odjednom podie oi.
Ah, mala varka, je li? ree, prepoznavi kuna vrata na
koja su malo prije izili.
Margot gurnu vrata i otvori, ne osvrnuvi se.
Evo, uzmi grubo e on, a kad nije uzela, on joj ponueno
zadjenu za krzneni ovratnik. Vrata bi se zalupila da ih nije koila
naprava za automatsko zatvaranje.
Stajao je ondje, trzao donjom usnom, a onda brzo otiao.
Margot je kroz tamu tapkala gore do prvog odmorita na
stubama, i upravo je htjela dalje kadli najednom osjeti da e je

74
uhvatiti nesvjestica. Sjede na jednu stubu i protisnu jecaj kakav joj
se nikad nije oteo iz grudi ak ni onda kad ju je ostavio. Osjeti
neto zguvano za vratom i posegnu rukom onamo. Bijae komad
grubog papira. Pritisnu na puce za svjetlo i vidje da ono to dri u
ruci nije novanica nego crte olovkom: djevojka nacrtana s lea,
golih ramena, golih nogu, na postelji, lica okrenuta zidu. Pod
crteom datum, napisan najprije olovkom a potom ponovljen tintom
dan, mjesec i godina kad ju je ostavio. Zato joj je, dakle, onda
rekao da se ne osvre zato to ju je crtao! Zar su doista samo
dvije godine odonda?
Svjetlost se ugasi uz priguen zvuk, i Margot se nasloni na
ogradu dizala i zaplaka. Plakala je zato to ju je onda ostavio; zato
to je od nje sakrio svoje ime i slavu; zato to je mogla sve to
vrijeme biti sretna s njime da je ostao; i napokon zato to tada ne bi
bilo one dvojice Japanaca, onoga starca, i Albina. A plakala je i zato
to ju je za veerom Rex dirao po desnom a Albin po lijevom
koljenu kao da joj zdesna bijae raj a slijeva pakao.
Obrisala je nos o rukav, tapkala u mraku te opet pritisnula
puce. Svjetlost ju je malko umirila. Jo je jednom promotrila crte.
Promislila je kako bi, iako joj mnogo znai, bilo opasno da ga
zadri: zato ga razdera u sitne komadie i baci ih kroz ogradu u
dubinu, u otvor za dizalo. To ju je podsjetilo na rano djetinjstvo.
Zatim izvadi iz torbice zrcalo, napraha lice u brzu krunom pokretu
ruke, napevi gornju usnu, zatvori torbicu odluno kljocnuvi
zatvaraem, i pobrza uza stube.
Zato tako kasno? upita je Albin.
On je ve bio u pidami.
Ona, zadihana, objasni kako je imala muke dok se oslobodila
Iwanoffa, koji bijae navro da je odveze do kue.
Kako blistaju oi moje ljepotice mrmljao je Albin. I
kako je umorna i ugrijana. Moja je ljepotica pila.
Ne, ostavi me noas na miru blago e mu Margot.
Zeiu, molim te, tako sam te ekao.
ekaj jo malo. Najprije trebam znati jesi li ve to poduzeo
radi rastave?
Rastave? ponovi on, osupnut.
Ponekad te jednostavno ne razumijem, Albine. Naposljetku,
moramo jednom stati na vrsto tlo. Je li tako? Ili me moda kani
ostaviti nakon nekog vremena i vratiti se svojoj Lizi?

75
 Tebe ostaviti?
Nemoj uvijek ponavljati moje rijei, luae! Ne, nee mi
vie prii dok mi ne da razborit odgovor.
Vrlo dobro prihvati on. U ponedjeljak u razgovarati s
odvjetnikom.
Sigurno? Obeava?

76
 18
Axel Rex bijae sretan to je opet u svome lijepom zaviaju. U
posljednje je vrijeme imao nevolja. Nekako su se stoeri sree
rasklimali i sve je ostavio u glibu kao kola u kvaru. Na primjer,
onaj lom s nakladnikom komu nije bila po udi njegova posljednja
ala premda i nije zamiljena za reprodukciju. I svuda opi lom. I
jedna je bogata usidjelica bila umijeana u njegove nevolje, i k tomu
sumnjiva novana transakcija (iako vrlo zabavna, miljae Rex,
turoban), i prilino jednostran razgovor s vlastima o temi
nepoeljni stranci. Ljudi su bili neljubazni prema njemu,
razmiljao je, ali im je rado pratao. udno kako su se divili njegovu
djelu a ve u slijedeem trenutku pokuavali ga (jedanput-dvaput i
sasvim uspjeno) udariti po licu.
Najgore od svega bijae financijsko stanje: zavrnuo se u
tijesnu. Njegova slava ne ba svjetska, kako je juer spomenuo
onaj luak, ali ipak slava jedno mu je vrijeme donosila mnogo
novaca. Sada, kad je prilino visio u zraku i kad mu je karijera
karikaturista bila sasvim maglovita u Berlinu, gdje se svijet to se
tie humora jo nije odmakao dalje od punica dobro bi mu doao
onaj novac, i mogao ga je imati, barem dijelom, da nije bio kockar.
Od najnjenije dobi pokazivao je sklonost blefu, i stoga nije
nikakvo udo to je od kartakih igara najvie volio poker! Igrao ga
je u svakoj prilici gdje bi naao suigraa. Kartao se i u snovima: s
povijesnim linostima ili s kojim dalekim roakom, davno mrtvim,
koga se u zbiljskom ivotu nikad nije sjeao, ili pak s ljudima koji bi
opet u stvarnom ivotu glatko odbili da s njime budu u istoj
prostoriji.
U takvu jednom snu uzeo je pet danih mu karata, sastavio ih i
podigao tik pred oi, uivao gledajui jokera s kapom i praporcima,
i dok je opreznim palcem prelazio po gornjem uglu a onda po
drugom, i tako kartu po kartu, nae da ima pet jokera. Izvrsno,
ree u sebi, ne udei se njihovu broju, i mirno stavi prvi ulog, a
Henrik VIII (Holbeinov), koji je imao samo etiri dame, udvostrui.
Nato se probudio, s pokerakom maskom na licu.
Jutro bijae tako tmurno i tamno te morade upaliti svjetiljku na
nonom stoliu. Zavjesa na prozoru kao da bijae prljava. Mogli su

77
mu dati bolju sobu za njegove novce (koje oni i nee nikad vidjeti,
pomisli). A onda se odjednom, u slatku trzaju, sjeti sinonoga
neobinog susreta.
Rex se svojih ljubavnih pustolovina uglavnom sjeao bez
osobitih emocija. Margot bijae iznimka. U minule dvije godine
esto se zatekao u mislima o njoj; i esto je kao u nekoj sjeti gledao
na crte to ga je brzo nacrtao olovkom; neobian osjeaj, jer je
Axel Rex, blago reeno, bio cinik.
Kad je u mladosti prvi put otiao iz Njemake (i to naglo, da
izbjegne rat), ostavio je svoju jadnu suludu majku, koja je sutradan
po njegovu odlasku u Montevideo pala niza stube i smrtno se
povrijedila. U djetinjstvu je ive mieve polijevao petrolejem te bi ih
zapalio i gledao kako nekoliko trenutaka jure naokolo kao meteori u
plamenu. A bolje i ne spominjati to je radio s makama. Kasnije, u
zrelijim godinama, kad mu se razvio dar za umjetnost, nalazio je
suptilnije putove da udovolji svojoj radoznalosti: ne, nije posrijedi
bilo nita bolesno, nita s kakvim medicinskim nazivom, nego samo
hladna, okata radoznalost, naprosto marginalije to ih je ivot
nadopisivao na njegovu umjetnost.
Silno se zabavljao da ivot gleda s lude, smijene strane, kako
bespomono klizi u karikaturu. Mrzio je grube ale: uivao je da ih
puta neka se dogaaju same od sebe, a samo bi ovdje-ondje,
moda, njegova ruka prevukla onaj tanki, posljednji prijemaz koji bi
pokrenuo kota. Volio je s ljudima zbijati ale; i to manje truda u
postupku, utoliko bolja ala. A istodobno je taj opasni ovjek, s
olovkom u ruci, bio izvrstan, profinjen umjetnik.
Ujak, sam s djecom u kui, veli da e se preobui, kako bi ih
zabavio. Dugo ga ekaju, a njega nema. Najposlije silaze i vide
maskirana ovjeka kako srebrni pribor za jelo trpa u torbu. Oh,
ujae! viu djeca, razdragana. Jesam li se dobro maskirao? pita
ujak, skidajui masku. Hegelovski humoristiki silogizam. Teza:
ujak se maskira kao provalnik (smijeh djeci); antiteza: jest provalnik
(smijeh itatelju); sinteza: ipak je ujak (ala s itateljem). Takav je
superhumor Rex volio unositi u svoje djelo; i bilo je to, tvrdio je on,
neto posve novo.
Ili pak: u visini, na skelama, stoji slavan slikar i polako se
odmie natrake da bolje promotri dovreno djelo. Slijedei korak
natrake strovalio bi ga u dubinu. Kako bi povik za opomenu mogao
biti smrtonosan, slikarev uenik, ne gubei prisutnost duha, hvata

78
kantu da sadraj izlije na majstorsko djelo. Vrlo aljivo! Ali koliko
bi aljivije bilo da je zanesenog maestra pustio da mirno ode
natrake u nitavilo a ujedno da gledatelji oekuju kantu.
Umjetnost karikature, kako ju je shvaao Rex, tako se temeljila
(pored svoje sintetine prirode u ponovnom zbijanju ale) na
kontrastu izmeu okrutnosti na jednoj i lakovjernosti na drugoj
strani. I to je Rex doista, u stvarnom ivotu, ni prstom ne maknuvi
promatrao kako slijepi prosjak, zadovoljno pipkajui tapom, kree
da sjedne na istom obojenu klupu, bijae samo zato to je odatle
uzimao nadahnue za svoj slijedei crte.
Ali sve to nema nikakve veze s osjeajima to ih je Margot
probudila u njemu. U njezinu sluaju, ak i u umjetnikom smislu,
slikar je u Rexu trijumfirao nad karikaturistom. Pomalo ga je
uznemirivalo to se raduje tome novom susretu s njom: doista,
ostavio je onda Margot samo zato to se bojao da se previe ne
zaljubi u nju.
Sada je prije svega htio utvrditi da li ona zaista ivi s Albinom.
Pogledao je na sat. Podne. Pogledao je u lisnicu. Prazna. Odjenuo se
i pjeke krenuo prema kui u kojoj je sino bio. Snijeg sipio, mek i
postojan.
Albin je sluajno sam otvorio vrata i nije u prvi as prepoznao
svoga gosta u onoj snijegom pokrivenoj spodobi koju je ugledao
pred sobom. Ali kad je Rex, obrisavi cipele o brisa, podigao lice,
Albin ga srdano pozdravi. Sino ga se dojmio taj ovjek, ne samo
svojom duhovitou i lakoom u ponaanju nego i neobinom
pojavom: blijedi, upali obrazi, debele usne i udna crna kosa tvorili
su zanimljivu runou. U drugu ruku, bilo je ugodno sjetiti se kako
je Margot, kad su razgovarali o sinonim gostima, napomenula:
Onaj tvoj prijatelj umjetnik ima veoma odbojno, runo lice, takva
ovjeka ne bih poljubila ni za to. A i ono to je o njemu rekla
Dorianna bijae zanimljivo.
Rex se ispriavao to je tako izvan reda banuo u posjet, a Albin
se dobroudno smijao.
Da kaem po istini ree Rex vi idete u mali broj ljudi
u Berlinu s kojima se elim blie upoznati. U Americi se
prijateljstva lake sklapaju nego ovdje, pa mi je ve u obiaju da
budem manje konvencionalan. Oprostite mi ako sam neugodan
ali zar vam se ini da se ta nakinurena lutka od krpa moe epiriti
na divanu ba pod jednim Ruysdaelom? Usput, smijem li pomnije

79
pogledati vae slike? Ta gore zaista je izvanredna.
Albin ga povede kroza sobe. U svakoj se nalazila poneka dobra
slika meu kojima vrlo malo patvorina. Rex gledao ushien.
Pitao se je li ba pravi onaj Lorenzo Lotto s Ivanom u haljini
sljezove boje i s Djevicom to plae. Bilo je u njegovu pustolovnom
ivotu jedno doba kada se bavio patvorenjem slika i kada je nainio
nekoliko vrlo dobrih primjeraka. Sedamnaesto stoljee to bijae
njegova epoha. Sino je u blagovaonici zamijetio jednoga starog
prijatelja, i sad ga je promatrao s uitkom. Bila je to slika u
Bauginovu najboljem stilu: mandolina na ahovskoj dasci, vino u
ai, crveno kao rubin, i bijel karanfil.
Doima se sasvim moderno, zar ne? Zaista, gotovo
nadrealistiki dobroudno e Albin.
Sasvim prihvati Rex.
Drao se za zglob na ruci dok je promatrao sliku. I bila je
moderna: ta sam ju je naslikao prije svega osam godina.
Prooe zatim hodnikom, ondje se nalazio jedan lijep Linard
cvijee s leptirom. U taj as pojavi se iz kupaonice Margot u
svijetloutu kupaem ogrtau. Otrala je niz hodnik i umalo to
putem nije izgubila jednu papuu.
Ovamo ree Albin, nasmjehnuvi se u neprilici.
Rex krenu za njim, u knjinicu.
Ako se ne varam nasmijei se Rex ovo je gospoica
Peters. Je li vam to roakinja?
emu prikrivati? pomisli Albin.
Brzo je pretitrao u mislima. Bilo bi nemogue zamazati oi
tako paljivu promatrau. A ne bi bilo ni sasvim ukusno meu
umjetnicima.
To je moja mala prijateljica odgovori glasno.
Pozvao je Rexa da ostane na ruku, a ovaj je prihvatio ne
okoliajui.
Kad se Margot pojavila za stolom, bila je mirna: uzbuenost
koju je sino jedva svladavala sada se okrenula u neto to bijae
vrlo slino srei. Dok je sjedila meu tom dvojicom mukaraca to
dijele njezin ivot, osjeala se kao glumica koja ima glavnu ulogu u
tajanstvenoj i strastvenoj filmskoj drami pa je nastojala da se
prema tome i dri: smijeila se kao duhom odsutna, obarala
trepavice, njeno stavljala ruku Albinu na rukav, molei ga da joj
doda voe, i letiminim, ravnodunim pogledom prelazila po bivem

80
ljubavniku.
Ne, neu ga pustiti da opet pobjegne, ni govora, ree
odjednom samoj sebi, a nadasve ugodan, davno zaboravljen srh
proe joj niz kimu.
Rex je podosta govorio. Nizao je zabavne priice, a meu inim
pripovijedao i aljivu zgodu s pijanim Lohengrinom to je promaio
labuda pa pun nade ekao drugoga. Albin se smijao od srca, ali je
Rex znao (a to bijae tajna poenta njegove ale) da on vidi samo
polovinu poalice, a da je druga polovina u tome to je Margot
grizla usne. Jedva ju je i gledao dok je pripovijedao. A kada bi je
pogledao, ona bi odmah oborila oi, i pogled bi joj naas poivao na
ovom ili na onom dijelu haljine, koju je nesvjesno upkala.
A uskoro emo ree Albin mirnuvi vidjeti nekoga
na filmskom platnu.
Margot se naduri i lako ga lupi po ruci.
Vi ste glumica? upita Rex. Doista? A smijem li pitati:
u kojem filmu igrate?
Odgovorila je ne gledajui ga, i dajui odgovor osjeala se
neobino ponosnom. On je slavan umjetnik, a ona je filmska diva.
Sad su na istoj ravni.
Rex je otiao odmah poslije ruka. Razmislio je to e potom, i
nato je krenuo u igranicu. Jedan straight flush (koji mu se nije
posreio ve godine i godine) prilino ga je ohrabrio. Sutradan je
nazvao Albina, te su otili na izlobu modernog slikarstva. Dan
zatim bio je opet na veeri u Albinovu stanu. Onda je doao
neoekivan, ali Margot nije bila doma, pa je morao izdrati dugu
intelektualnu konverzaciju s Albinom, komu se sve vie sviao. Rex
se jako dosaivao. Naposljetku mu se sudbina saalila i pruila mu
priliku na utakmici hokeja na ledu, u Sportskoj palai.
Kad je njih troje ulazilo u svoju lou, Albin opazi Paulova lea
i Irminu svijetlu pletenicu. Takvo to moralo se jednom dogoditi, ali
iako je uvijek oekivao takav dan, doao mu je tako nenadano da se,
zbunjen, okrenuo naglo i nespretno, tako te je jako gurnuo Margot u
stranu.
Pazi to radi! okosi se ona.
Samo se vi lijepo smjestite i naruite kavu ree im Albin.
Ja moram, ovaj, telefonirati. Potpuno sam zaboravio.
Ne idi, molim te ree mu Margot i ustade.
urno mi je uporno e on, te skupi ramena i skvri se da

81
bude to manji (Je li me Irma vidjela?). Ako se zadrim, nita
ne brinite. Oprostite mi, Rex.
Molim te, ostani ponovi Margot, vrlo tiho.
Ali on nije opazio njezin neobini pogled i nije vidio kako je
pocrvenjela i usne joj zadrhtale. Njegova se lea posve zaoblie, i on
se pouri k izlazu.
asak je vladala tiina, a onda Rex duboko uzdahnu.
Enfin seuls, napokon sami ree okrutno.
Sjedili su jedno uz drugo u svojoj skupoj loi, za malim stolom
to bijae pokriven bijelim stolnjakom. Dolje, odmah za ogradom,
sterala se velika ledena ploha. Orkestar je svirao buan cirkuski
mar. Prazna ledena povrina pokazivala petrolejski modrikast sjaj.
Zrak bijae vru i hladan u isti mah.
Shvaa li sada? upita Margot nenadano, ni sama ne
znajui to pita.
Rex htjede odgovoriti, ali se u taj as prolomi pljesak golemom
graevinom. On je pod stolom stiskao njezine vrue prstie. Margot
osjeti kako joj naviru suze, ali nije povukla ruku.
Djevojka u bijelu trikou, tijesno pripijenu uz tijelo, sa
srebrnastom, pahuljicama obrubljenom kratkom suknjicom, pojavila
se trei po ledu na vrcima kljizaljki, i poto je uhvatila zamah,
opisa divan luk, te uze skakati i vrtjeti se, i nastavi tako klizanje
uokrug.
Sjajne joj klizaljke svjetlucale poput munje kad je opisivala
krugove i plesala, parajui led i udarajui u doskoku.
Lijepo si me ostavio poe Margot.
Jesam, ali sam se i brzo vratio, nije li tako? Nemoj plakati,
baby. Jesi li dugo s njim?
Margot pokua govoriti, ali opet buka ispuni dvoranu. Led opet
ostade prazan. Ona se nalakti na stol i rukama pritisnu sljepooice.
Izmeu zviduka, pljeska i povika igrai se, lagano klizei,
pojavie na ledu najprije veani, a zatim Nijemci. Vratar
gostiju, u sjajnu sviteru, s velikim konim titnicima od nonog
svoda do bedara, polako klizio prema svojim malim vratima.
Kani se razvesti s njom. Shvaa li kako si nezgodan
trenutak odabrao za dolazak?
Glupost. Zar zaista vjeruje da e se oeniti tobom?
Ako sve pokvari, onda nee.
Ne, Margot, nee se on tobom oeniti.

82
 A ja ti velim da hoe.
Usne joj se i dalje micale, ali je buka naokolo uguila njihovu
brzu prepirku. Mnotvo vikalo od oduevljenja kad su ustre palice
potjerale ploicu po ledu, udarale je, hvatale, dodavale i
zaustavljale, i u brzom srazu udarale jedna o drugu. Polako se
kliui tamo-amo pred svojim vratima, vratar sastavljao noge, tako
te su njegova dva kona titnika stvarala pravi tit.
Strano je to si se vratio. Ti si prosjak u usporedbi s njim,
Boe dragi, sada znam da e sve pokvariti.
Kojeta. Bit emo veoma oprezni.
Poludjet u ree Margot. Izvedi me iz ovog urnebesa.
Hajdemo. Sigurna sam da se sada nee vratiti, a ako se i vrati, bit e
mu pouka.
Hajde k meni. Mora doi. Ne budi luda. Bit emo brzi. Za
sat si opet kod kue.
uti. Neu nikakva rizika. Mjesece sam i mjesece radila da
ga dovedem dovde, i sad je zreo. Zar oekuje da sve sada bacim niz
vodu.
Nee se tobom oeniti Rex e na to, posve uvjeren.
Hoe li me otpratiti kui ili nee? upita ona, gotovo
viui.
Pustit u da me poljubi u taksiju, proe joj misao glavom
ekaj jo asak. Reci mi kako zna da sam bez novaca.
Vidim ti na oima odgovori ona.
Zaepila je zatim ui, jer je buka dostigla vrhunac, postignut je
pogodak, vedski vratar leao opruen na ledu, a palica, izbijena mu
iz ruku, zavrtjela se i otkliznula ledom kao izgubljeno veslo.
Velim samo jedno: odgaanjem gubimo vrijeme. Ionako
mora biti, prije ili kasnije. Hajdemo. Imam lijep pogled s prozora
kad su rebrenice sputene.
Jo rije, i kui u sama.
Dok su ili za loama, Margot se strese i namrti elo. Debeo
gospodin s naoalima u ronatu okviru gledao ju pun gnuanja. Kraj
njega sjedila djevojica to je pratila utakmicu velikim dogledom.
Osvrni se ree Margot svome pratitelju. Vidi li onoga
debeljka s djetetom? To mu je urjak i ki. Sada znam zato je moja
podmuklica izmigoljila. teta to ih nisam prije uoila. Bio je
jednom vrlo neugodan prema meni, i ne bih alila da ga tkogod
nameka.

83
 I jo govori o svadbenim zvonima istoi Rex svoj
komentar dok je pokraj nje silazio niza iroke stube. Nikad te
nee uzeti za enu. uj me, draga moja, imam drugi prijedlog za
tebe, i taj je, mislim, konaan.
A to je? upita Margot sumnjiavo.
U redu je, odvest u te kui, ali e, draga moja, platiti taksi.

84
 19
Paul gledao za njom, jastuci sala prevjeeni preko ovratnika
podlili mu se tamnim crvenilom ba kao cikla. Unato svojoj blagoj
naravi, bio je voljan priutiti joj ono to je i ona njemu eljela. Pitao
se tko bi mogao biti njezin pratitelj i gdje je Albin; osjeao je da taj
gospodin zacijelo nije daleko, a pomisao da bi ga dijete moglo
iznenada vidjeti bijae nepodnoljiva. Uzdahnuo je s olakanjem kad
je zvidaljka odsvirala kraj i kad je mogao s Irmom krenuti odande.
Stigli su kui. Irmu kao da je prevladao umor, i na majina
pitanja o utakmici samo je kimnula glavom i smijeila se onim
blijedim tajanstvenim smijekom koji bijae njezina najdraesnija
osobina.
Zaudo je kako jure po ledu ree Paul.
Elizabetha ga pogleda zamiljeno, a onda se okrenu keri:
U postelju, vrijeme je.
Oh, ne jo molila Irma, pospana.
Boe, jo malo pa je pono! Jo nikada nisi toliko ostala!
uj, Paule ree Elisabeth poto su Irmu spremili u
postelju. Osjeam da se neto dogodilo. Bila sam tako nemirna
dok ste bili vani. Kai mi, Paule!
Pa nemam ti to kazati ree on, a lice mu estoko
pocrvenje.
Nisi nikoga sreo? usmjeli se ona. Zaista nisi?
Ma tko ti je takvu misao utuvio u glavu? zaguna Paul.
Posve ga je zbunila gotovo telepatska osjetljivost to ju je
Elisabeth razvila otkad se odvojila od mua.
Uvijek se toga bojim apnula je, polako priginjui glavu.
Elisabethu je ujutro probudila dadilja, koja je s toplomjerom u
ruci ula u njezinu sobu.
Irma je bolesna, gospoo ree odreito. Ima groznicu,
trideset osam i pol.
Trideset osam i pol ponovi Elisabeth.
I odmah pomisli: Zato sam ja juer bila tako uznemirena.
Brzo je ustala i pourila se u djeju sobu. Irma je leala nauznak,
grozniave oi uprla u strop.
Ribar i amac ree i pokaza gore, u strop, gdje je nona

85
svjetiljka bacala proare svjetla i sjene.
Bilo je rano jutro, vani snjeilo.
Stee li te grlo, zlato moje? upita Elisabeth, jo zaposlena
s jutarnjim ogrtaem.
Zabrinuta se nagnula nad uiljeno, sitno djeje lice.
Boe, kako joj elo gori! uzviknu razmiui Irminu finu,
svijetlu kosu.
I jedna, dvije, tri, etiri trske tiho e Irma, sveudilj
gledajui gore.
Bit e najbolje pozvati lijenika odlui Elisabeth.
Oh, nee trebati, gospoo javi se dadilja. Dat u joj
vrueg aja s limunom i jedan mali aspirin. Svuda je sad influenca.
Elisabeth pokuca na Paulova vrata. On se brijao, sapunica mu
jo na licu; takav ue u Irminu sobu. esto se znao porezati pri
brijanju, ak i brijaim aparatom sad mu se na bradi irila
svijetlocrvena mrlja pod sapunskom pjenom.
Jagode i tueno vrhnje proapta Irma kad se nadvio nad
nju.
Lijenik je doao podveer: sjeo je na rub Irmine postelje,
usmjerio pogled u kut i djetetu mjerio bilo. Irma se zagledala u
sijede dlaice u udubini njegove velike une koljke, pune vijuga, i u
ilu to mu se u obliku slova W ispela na ruiastoj sljepooici.
U redu ree lijenik i pogleda Irmu povrh naoala.
Zatim joj kaza neka se pridigne. Elisabeth joj svue nonu
koulju preko glave. Irmino tijelo bijae vrlo bijelo i mravo, s
istaknutim lopaticama. Lijenik joj stavi na lea stetoskop i ree joj
neka duboko die. I sam je teko disao.
U redu ree opet.
Onda je maloj na razliitim mjestima kuckao po prsima i
pritiskao joj trbuh ledenim prstima. Naposljetku ustade, opra ruke,
povue orukvice, i Elisabeth ga odvede u radnu sobu, gdje je
udobno sjeo, odvrnuo nalivno pero i pisao recepte.
Da protisnu influenca svuda uzima maha. Juer je
otkazan jedan koncert jer se razboljela pjevaica i njezin pratitelj,
pijanist.
Sljedeeg jutra Irmi je toplina prilino spala. Ali se zato Paul
osjeao vrlo jadno; dahtao je, neprestano se useknjivao, ali je
odluno odbio da ostane u postelji; ak je otiao u ured, kao obino.
I Frulein je dobila hunjavicu.

86
 Uveer, kad je Elisabeth izvukla toplu staklenu cjevicu ispod
mike svoje keri, obradovala se vidjevi da iva jedva neto malo
prelazi preko crvene crte. Irma mirkala, svjetlost ju zasljepljivala;
malo kasnije okrenula je lice k zidu. Soba je opet utonula u tamu,
Sve bijae toplo, ugodno i poneto udno. Ubrzo je Irma zaspala, ali
se usred noi prenula iz neugodna sna. Oednjela je i pipala za
ljepljivom aom limunade to je stajala na nonom stoliu; iskapila
je au i brino je stavila na mjesto, lagano cmokui usnama.
Soba joj se inila tamnijom nego inae. U susjednoj prostoriji
snano hrkala dadilja. Irma je neko vrijeme oslukivala njezino
hrkanje, a onda ekala prijateljski klopot elektrinog vlaka to je u
blizini kue izlazio iz podzemlja. Ali nije doao. Moda je bilo
previe kasno, vlakovi prestali voziti.
Leala je irom otvorenih oiju. Odjednom zau s ulice poznat
zviduk od etiri tona. Ba je tako zvidukao otac kad se vraao
kui tek toliko da im najavi kako e za koji tren biti meu njima,
mogu veeru iznijeti na stol.
Dobro je znala da to nije on nego gospodin to ve etrnaestak
dana posjeuje gospou na etvrtom katu vratareva kerkica
toliko joj je toga pripovijedala, i jezik isplazila kad je Irma razborito
napomenula kako je glupo dolaziti tako kasno. Znala je i to da ne
smije govoriti o ocu, koji ivi sa svojom malom prijateljicom: to je
Irma dokuila iz razgovora dviju gospoa to su pred njom silazile
niza stube.
Opet zviduk pod prozorom.
Tko zna? pomisli Irma. Moda je ipak tata, a nitko mu nee
otvoriti? Moda su mi namjerno rekli da je ono nekakav stranac?
Odgrnu pokriva i na vrcima prstiju prie prozoru. Udarila je
o stolicu, i neto meko (njezin sloni) pade i lupnu muklo i skviknu;
ali je Frulein i dalje bezbrino hrkala.
Otvori prozor. Hladnoa izvana nahrupi u sobu, naruaj za
naruajem ugodna, ledena zraka.
Na ulici stajao netko u mraku i pogled upirao gore, u kuu.
Dugo je gledala dolje, ali, na njezino veliko razoaranje, ono nije
bio otac. ovjek stajao i stajao, a onda se okrenuo i polako otiao
Irmi ga bi ao.
Dok je tako stajala na studeni, toliko je promrzla da je
ukoenim prstima jedva zatvorila prozor, a kad se uvukla u postelju,
nije se vie mogla ugrijati. Naposljetku je zaspala i sanjala da s

87
ocem igra hokej: smijao se on, oklizivao, sjedao padajui, izgubio
cilindar s glave, a i ona tresnula; led bio straan, nije vie mogla
ustati, a hokejska joj palica odmigoljila grbei se ba kao gusjenica.
Ujutro joj ognjica pokazivala etrdeset i jedan stupanj, lice
posivjelo; alila se na probadi. Odmah pozvae lijenika.
Bolesnici bilo skoilo na stotinu i dvadeset, grudni ko nad
bolnim mjestom odavao mukao zvuk pri perkutiranju, a stetoskop
pokazivao lako pucketanje.
Lijenik odredi melem za izvlaenje mjehuria, phenacetin i
lijek za umirenje. Elisabethi bijae da poludi, nakon svega to se
dogodilo sudbina je jednostavno nema prava tako muiti. S velikim
se naporom pribrala da pozdravi lijenika kad je odlazio. Prije nego
to je otiao svratio se jo dadilji, koja je leala u visokoj groznici,
ali kod te jake ene ne bijae razloga za uzbunu.
Paul ga otprati u hol i promuklim glasom pokuao je aptati
kroza svoju prehladu upita ima li opasnosti.
Jo u jednom danas ovamo ree lijenik polako.
Uvijek isto, pomisli stari Lampert dok je silazio niza stube.
Uvijek ista pitanja, uvijek jednaki moleivi pogledi.
Zavirio je u biljenicu, sjeo za upravlja svojih kola i zalupio
vrata na njima. Poslije pet minuta ve je ulazio u drugu kuu.
Albin ga je doekao u toplu, svilom opivenu kunom kaputu
to ga je nosio kad bijae za poslom u radnoj sobi.
Od juer joj nije dobro ree mu Albin, uznemiren.
Tui se na bolove u svem tijelu.
Ima li vruinu? upita Lampert.
U sebi se pitao bi li tome zabrinutom ljubavniku rekao da mu
ki ima upalu plua.
Nema, a to i jest ono odgovori Albin, zabrinut. ini se
da nema, a uo sam da je gripa bez simptoma groznice osobito
opasna.
(Zato da mu kaem? u sebi e Lampert. Ostavio je obitelj
bez i najmanje grinje savjesti. Oni e mu ve sami kazati ako
htjednu. emu da se ja petljam u to?)
Nu da ree Lampert, uzdahnuvi. Da pogledamo nau
draesnu bolesnicu.
Margot leala na divanu, zlovoljna i zajapurena, umotana u
svileni jutarnji ogrta sa mnogo ipaka. Pokraj nje sjedio Rex:
prebacio nogu preko noge i crtao njezinu ljupku glavu na poleini

88
kutije od cigareta.
(Draesno stvorenje, nema to, pomisli Lampert, ali ima na
njoj neto zmijsko.)
Rex se, zvidukajui, povue u pokrajnju sobu. Albin se motao
u blizini. Lampert pregleda bolesnicu. Laka prehlada, nita osobito.
Bit e najbolje da dva-tri dana ne izlazite iz kue ree
Lampert. A inae, kako film? Je li gotov?
Jest, Bogu hvala odgovori Margot i lijeno zategnu oko
sebe svileni ogrta. A sljedeeg mjeseca bit e privatno
prikazivanje. Dotad trebam ozdraviti, ma to bilo.
(A osim toga, nastavi Lampert u sebi, ovo lakoumno
eljade bit e njegova propast.)
Kad je lijenik otiao, Rex se vratio i sjeo pokraj Margot:
nehajno je crtao dalje i neprestano zvidukao kroza zube. Nekoliko
je trenutaka Albin, nakrivivi glavu, stajao kraj njega i pratio
ritmike kretnje one koate bijele ruke. Zatim ode u radnu sobu, da
dovri lanak o izlobi o kojoj se mnogo raspravljalo.
Sasvim je ugodno biti kuni prijatelj ree Rex i prezirno
se nasmija.
Margot ga pogleda te e ljutito:
Da, volim te, rugobo, i nita se tu ne moe, to i sam zna.
On na stolu zavrti kutiju od cigareta.
uj, draga moja, jednom e morati k meni, to je jasno.
Moji posjeti ovdje vrlo su ugodni, dakako, ali je meni ve uvrh
glave takve zabave.
Ponajprije, nemoj tako vikati, molim te. Nee biti
zadovoljan sve dok ne uinimo kakvu idiotsku neopreznost. Na
najmanji povod, na najsitniju sumnju on bi me ubio ili izbacio iz
kue, a ni ja ni ti nemamo ni marjaa.
Ubio bi te smijuljio se Rex. Eh, ba si pogodila.
Molim te, ekaj jo malo. Zar ne shvaa? Kad se jednom
vjena sa mnom, bit u manje nervozna, i bit u slobodnija u
postupcima. Kad mu budem ena, nee me moi lako otpraviti.
Uostalom, tu je i film. Imam svakakvih planova.
Film opet se nasmija Rex.
Da, vidjet e. Uvjerena sam da e biti velik uspjeh. Moram
ekati. I ja sam, dragi, nestrpljiva kao i ti.
On sjede na rub njezina divana te je zagrli.
Ne, ne ree ona drhtei, i ve napol zatvorenih oiju.

89
 Samo jednu malu pusu.
Ali posve malu ona e priguenim glasom.
Nagnuo se nad nju, ali iznenada kljocnue vrata u daljini, i oni
ue kako dolazi Albin: sag, pod, sag pa opet pod.
Rex se htjede uspraviti, ali u isti tren opazi da mu se puce na
kaputu zaplelo u ipke na Margotinu ramenu. Margot pokua da ga
brzo oslobodi. Rex trgnu, ali ipke nisu popustile. Margot zastenja
od straha dok je otrim, sjajnim noktima nastojala da ispetlja puce iz
ipaka. U taj as Albin banu unutra.
Ne, ne grlim gospoicu Peters hladno e Rex. Samo
sam joj htio pomoi da se udobnije smjesti i zapleo se, kao to
vidite.
Margot se jo muila s ipkama, ne diui trepavice. Poloaj
bijae krajnje smijean, kao u lakrdiji, i Rex je nevjerojatno uivao u
njemu.
Albin bez rijei izvadi debeo depni noi sa desetak
kojekakvih otrica i pokua otvoriti neto nalik na malu turpiju.
Pokua ponovno i slomi nokat. Burleska je ba lijepo tekla.
Nebesa, nemojte je probosti uzviknu Rex kao na
pozornici.
Ruke dalje ree Albin.
Ne diraj ipke, odrei puce! povika Margot.
Stojte! Ovo je moje puce! viknu Rex.
Na trenutak bijae kao da e obojica pasti na nju. Rex jo
jednom trgnu, neto pue, i on se oslobodi.
Doite sa mnom u radnu sobu pozva ga Albin mrk.
A sada okretno, pomisli Rex, i sjeti se varke koja mu je
jednom pomogla da nadmudri suparnika.
Izvolite sjesti ree mu Albin namrten. Ovo to u
vam rei prilino je vano. Radi se o izlobi Bijeli gavran. Rad
bih znati biste li mi htjeli pomoi. Vidite, upravo dovravam
dobrano zamren i osjetljiv lanak, a nekoliko izlagaa u njemu zlo
prolazi.
(Oho! pomisli Rex. Zato si bio tako neraspoloen.
Uenjaka natmurenost? Poroajne muke inspiracije? Divota!)
Evo to bih od vas nastavi Albin. Htio bih da mi
lanak ilustrirate ubacujui nekoliko malih karikatura koje e
istaknuti ono to podvrgavam kritici, sasvim satiriki, u boji i crteu,
kao to ste jednom uinili s Barcelom.

90
 Vrlo rado prihvati Rex. Ali i ja imam jednu molbu.
Znate ve to mislim, nisu mi isplatili neke honorare, pa sam ostao
bez novaca. Biste li mi mogli dati predujam? Samo sitnicu, petsto
maraka, recimo.
Dakako. I vie ako elite. Svakako trebate odrediti honorar
za crtee.
Je li to katalog? upita Rex. Smijem li pogledati?
Djevojke, djevojke, sve same djevojke nastavi s naglaenim
nezadovoljstvom, promatrajui reprodukcije. Ravne djevojke,
nakrive djevojke, pa djevojke s elefantijazom...
A zato ne? lukavo e Albin. Zar su vam djevojke
tako dosadne?
Rex objasni posve otvoreno.
Tja, stvar ukusa, mislim ree Albin, ponosan to nije rob
predrasuda. Dakako, ne osuujem vas. To je, mislim, meu
umjetnicima veoma raireno. Kod jednog kramara bilo bi mi
odbojno, ali kod slikara, to je neto posve drugo, posve zgodno
zapravo, romantino, a romanca dolazi od Roma. Ipak
nadoveza mogu vas uvjeriti da puno gubite.
Oh, ne. ena je za mene samo bezazlen sisavac, ili ugodan
drug, ponekad.
Albin se smijao.
No, kad ste tako iskreni, rei u i ja vama neto: ona
glumica, Karenina, im vas je ugledala, kazala je kako je sigurna da
ste ravnoduni prema njenom spolu.
(Oh, zar je tako rekla? pomisli Rex.)

91
 20
Prolo je nekoliko dana. Margot je jo kaljala, a kako je uvijek
bila veoma brina za sebe, ostala je doma, nije izlazila. Nije se imala
ime baviti itanje joj ne bijae jaka strana pa se zabavljala
kako joj je Rex preporuio: udobno i dokono leei u ivahnu
meteu od jastuka, listala je telefonski imenik i nazivala nepoznate
ljude, trgovine i poslovne tvrtke. Naruivala je djeja kolica, ljiljane
i radio-aparate na adrese to bi ih odabrala nasumce; zbijala je ale s
uglednim graanima i za nos ih potezala, a njihove gospoe
upozoravala da ne budu lakovjerne; isti broj znala je nazvati i deset
puta zaredom i tako tjerala u oaj vlasnike tvrtke Traum, Baum &
Ksebier. Sluala je neobine ljubavne izjave i jo neobinije kletve.
Uao Albin pa stao i promatrao ju zaljubljeno i sa smijekom
dok je naruivala lijes za neku gospou Kirchhof. Kimono joj se
rastvorio, male noge poigravale od zluradosti, duguljaste oi
krijesile se strijeljajui tamo-amo dok je sluala. Albina preplavio
val strastvene njenosti; nepomino je stajao podalje, bojao se prii,
da ne pokvari njezinu radost.
Sad je profesoru Grimmu kazivala povijest svog ivota i molila
ga da se nau o ponoi, a profesor na drugom kraju ice bio kao na
iglama i sve u sebi odmjeravao bi li taj poziv mogao biti ala ili pak
posljedak njegove slave, jer bijae on uven ihtiolog.
Zbog tih Margotinih vragolija na telefonu nije bilo udo to je
Paul pol sata uzalud pokuavao dobiti spoj s Albinom. Uporno je
nazivao, i svaki put ga doekivalo nemilosrdno zujanje znak da je
broj zauzet.
Naposljetku je ustao; osjetivi vrtoglavicu, ponovno teko
sjede. Dvije noi nije spavao; bio je bolestan, brige ga preplavile. Pa
ipak, mora to uiniti, mora! Neprestani onaj zuj kao da mu kazivae
kako je sudbina odluila svoje, da pomrsi njegove namjere; ali je
Paul bio tvrdokoran: ne mogne li ovako, morat e drugaije.
Na vrcima prstiju uao je u djeju sobu, u kojoj bijae tamno i
unato nazonosti nekoliko osoba vrlo tiho. Vidio je sestrin
zatiljak, ealj u kosi i vuneni al na ramenima. Odjednom se
odluno okrenu, izie u predsoblje, odjenu ogrta (stenjui i
potiskujui jecaj) i krenu po Albina.

92
 ekajte ree oferu taksija, kad se iskrcao na plonik
pred poznatom kuom.
Upravo je gurnuo vrata na ulazu kad ga Rex sustie: obojica
uoe u veu u isti as. Pogledae jedan drugoga prolomio se
buran pljesak kad su ploicu ugurali u vedski gol.
Idete li gospodinu Albinu? upita Paul zajedljivo.
Rex se nasmijei i kimnu glavom.
Onda dopustite da vam kaem da sada nee primiti nikoga u
posjet: ja sam njegov urjak, nosim mu vrlo loe vijesti.
Hoete li ih meni povjeriti da mu ih prenesem? uljudno
e Rex.
Paul se zapuhao. Zastao je na prvom odmoritu. Oborene glave,
kao bik, buljio je u Rexa, koji je opet radoznalo, u oekivanju,
gledao u to napuhano, oteeno lice na kojem su suze ostavile
tragove.
Preporuujem vam da odgodite svoj posjet ree Paul,
teko diui. Kerkica moga urjaka lei na samrti.
Nastavio je put uza stube, a Rex mirno iao za njim.
uvi drske korake za sobom, Paul osjeti kako mu krv navire u
glavu; ali se bojao da ga ne uhvati zaduha i ne sprijei u naumu, i
tako se svladao.
Pred vratima Albinova stana jo se jednom okrenu Rexu i ree:
Ne znam tko ste zapravo i to ste, ali uz najbolju volju ne
mogu shvatiti vau upornost.
Zovem se Alex Rex, i ovdje sam sasvim doma odgovori
Rex blago te isprui dug bijel prst i pritisnu na zvonce.
Da ga udarim? pomisli Paul, i odmah nadoveza: A zato,
sada...? Glavno je da sve obavim to prije.
Onizak, sivokos sluga (engleski lord bio je otputen) pusti ih
unutra.
Javite gospodaru ree Rex s uzdahom da bi ovaj
gospodin htio...
Vi utite! presijee ga Paul.
Zastao je na sredini hola i glasno koliko ve mogae povikao:
Albine!
I jo jednom:
Albine!
Kad je Albin ugledao urjakovo iskrivljeno lice, nespretno
potra korak-dva prema njemu, a zatim preumi te zastade kao da je

93
zakoio.
Irma je teko bolesna, opasno ree Paul, kuckajui
tapom o pod. Bit e najbolje da odmah doe.
asak potraja tiina. Rex ih promatrae napeto. Odjednom
krijetav enski glas doprije iz dnevne sobe:
Albine, doi da ti neto kaem.
Eto me odazva se Albin i pouri onamo.
Margot stajala u dnevnoj sobi, ruku prekrienih na grudima.
Ki mi je teko bolesna objasni Albin. Idem je odmah
vidjeti.
Lau ti bijesno povika Margot. To je smicalica da te
domame natrag.
Margot... za ime Boje!
Ona ga uhvati za ruku:
A to ako poem s tobom?
Margot, dosta! Mora shvatiti... Gdje mi je upalja? Gdje je
moj upalja? Razumije, on me eka.
Obmanjuju te. Ne putam te da ide.
ekaju me protisnu Albin, irom otvorenih oiju.
Ako ti moe...
Paul stajao u holu, u istom stavu, i kuckao tapom o pod. Rex
izvadi iz depa emajliranu kutijicu. Iz dnevne sobe uli se uzbueni
glasovi. Rex ponudi Paulu bonbone protiv kalja. Paul ih odgurnu
laktom, ne gledajui, i bonboni se prosue. Rex se smijao. Ponovno
oni glasovi, nadvikivanje.
Grozno promrmlja Paul i krenu odande. Obrazi mu
podrhtavali dok je brzao niza stube.
Onda? apnu Frulein kad se vratio.
Nita, nee doi odgovori Paul.
Naas je oi pokrio rukama, proistio grlo i, kao i prije, na
vrcima prstiju uao u djeju sobu.
Nita se ondje nije promijenilo. Blago, ritmiki, okree Irma
glavu na jastuku, sad na ovu, sad na onu stranu; poluotvorene oi
zamagljene; tu i tamo potresa je tucanje. Elisabeth poravnava
pokriva: mehanika kretnja bez ikakva smisla. Pada lica sa stolia,
mekani joj zvek dugo odzvanja u uima nazonih. Bolniarka broji
kucaje bila, mirka te oprezno, kao u strahu da e je raniti, sputa
djeju ruicu na pokriva.
Moda je edna? ape Elisabeth.

94
 Bolniarka odmahuje glavom. Netko u sobi kalje veoma tiho.
Irma se vrti; zatim podie koljence pod pokrivaem i opet ga prua,
sasvim polako.
Cvile vrata, Frulein ulazi i neto kazuje Paulu na uho. Paul
kima glavom, a ona izlazi. Domala vrata opet cvile, ali se Elisabeth
ne osvre.
ovjek koji ulazi zastaje korak-dva pred posteljom. Maglovito
nazire svijetlu kosu i al svoje ene, ali u munoj jasnoi vidi Irmino
lice uske, tamne nosnice i ukasti sjaj njezina oblog ela. Stoji
tako podugo, zatim irom otvara usta, a netko ga (dalji roak) straga
hvata pod pazuha.
Dolazi k sebi u Paulovoj radnoj sobi. Na divanu u kutu sjede
dvije gospoe kojima se ne sjea imena; tiho razgovaraju. udan ga
osjeaj obuzima: kad bi se sjetio kako se zovu, sve bi opet bilo u
redu. Zgurena u naslonjau, jeca Irmina Frulein. Dostojanstven star
gospodin, s visokom elom, stoji kraj prozora i pui; tu i tamo
podie se s peta na prste. Na stolu sja zdjela s naranama.
Zato niste prije po me poslali? mrmlja Albin i uzvija
obrvama.
Ne obraa se pitanjem nikome posebno. Nabire elo, vrti
glavom, pucketa prstima.
Tiina. Sat nad kaminom udara svoje tika-taka. Lampert dolazi
iz djeje sobe.
Onda? pita Albin promuklo.
Lampert se obraa dostojanstvenom starom gospodinu, koji
lagano trza ramenima i odlazi za njim u bolesniku sobu.
Prolazi podosta vremena. Na prozorima ve posve tamno.
Nitko se nije sjetio navui zavjese. Albin uzima jednu naranu i
polako je ljuti.
Vani snijeg pada, s ulice dopiru samo prigueni umovi. Od
vremena do vremena poneki pucketav zvuk u radijatoru. Dolje na
ulici netko zviduka etiri tona (Siegfried). Zatim opet tiina.
Albin polako jede naranu. Vrlo je kisela. Odjednom ulazi Paul
u sobu: ne gleda nikog, samo protiskuje jednu jedinu kratku rije.
U djejoj sobi Albin vidi lea svoje ene nepomina i
napeta, nagnuta je nad postelju i, kako se ini, sveudilj u ruci dri
sablasnu au. Bolniarka je rukom obuhvaa oko ramena, odvodi je
u tamu.
Albin prilazi postelji. Naas je pred njim nejasna slika sitna,

95
mrtvog lica i kratke blijede usne ispod koje vire sjekutii
nedostaje jedan zubi-mlijenjak. A zatim pred njegovim oima sve
postaje magleno. Okree se i polako izlazi, vrlo paljivo, nastojei
da nikoga i nita ne gurne. Dolje su kuna vrata zakljuana. Ali dok
on stoji pred njima, silazi namazana dama u panjolskom alu,
otkljuava i puta unutra ovjeka pokrivena snijegom. Albin gleda
na sat. Pono minula. Zar je doista bio gore pet sati?
Ide bijelim, mekim plonikom to kripi pod nogama, i jo ne
moe vjerovati to se dogodilo. U zaudnoj jasnoi gleda u duhu
malu Irmu kako se penje Paulu na koljena ili kako ruicama baca
loptu o zid a eto automobili promiu i trube kao da se nita nije
dogodilo, snijeg se pod svjetiljkama svjetluca blagdanski, nebo je
crno, i samo u daljini, za tamnim mnotvom krovova, tamo prema
Gedachtniskirche, gdje su velike kino-dvorane, crnina se rastapa i
prelazi u topao crvenkast sjaj. Odjednom mu na pamet padaju imena
dviju gospoa na divanu: Blanche i Rosa von Nacht.
Naposljetku stie kui. Margot se opruila i pui uivajui.
Albin se nejasno sjea da se s njome sino jako svaao, ali to sada
nije vano. Ona tiho oima prati njegove pokrete dok on eta sobom
tamo-amo i otire lice, mokro od snijega. Sve to ona sada osjea
samo je divno zadovoljstvo. Rex je otiao prije malo vremena, i sam
vrlo zadovoljan.

96
 21
Moda prvi put u godini dana provedenoj uz Margot bijae
Albin posve svjestan tanke, sluzave prevlake sramote to se
prilijepila za njegov ivot. Kao da ga je sudbina sada, s jasnoom
koja zbunjuje, tjerala da doe k pameti. uo je njezine glasne
opomene; spoznao je: eto mogunosti da uzdigne svoj ivot na
prijanju ravan, i u jasnoi duboke boli znao je da bi, vrati li se sada
eni, ono to u redovnim prilikama ne bi bilo mogue pomirenje
dolo gotovo samo od sebe.
Izvjesne uspomene one noi nisu ga ostavljale: sjeao se kako
ga je Paul nenadano pogledao moleivim pogledom, a onda,
okrenut, lagano stisnuo za miku. Sjeao se kako je u ogledalu
uhvatio letimian enin pogled, u kojem se skupio jad to srce
razdire, izraaj ovjeka prognana iz ivota, izraaj to izaziva samu
suut a ipak srodan osmijehu.
O svemu je tome razmiljao s dubokim ganuem. Da ode li
na ukop svoje keri, ostat e zauvijek sa enom.
Nazvao je Paula, i djevojka mu ree mjesto i vrijeme pogreba.
Ujutro je ustao dok je Margot jo spavala i naredio sluzi da mu
iznese crno odijelo i cilindar. Poto je na brzinu popio nekoliko
gutljaja kave, uao je u nekadanju Irminu djeju sobu gdje je
sada stajao dug stol sa zelenom mreom po svoj irini; ravnoduno
uze lopticu od celuloida i pusti je da poskakuje, ali umjesto da misli
na svoje dijete, vidio je drugi lik, ljupku, ivahnu, nestanu djevojku
to se smije i, podigavi jednu petu, naginje se preko stola
zamahnuvi udaraem.
Bijae vrijeme za polazak. Jo nekoliko minuta, i drat e
Elisabeth pod ruku, pred otvorenim grobom. Bacio je lopticu na stol
i brzo se vratio u spavaonicu, da posljednji put vidi Margot kako
spava. I dok je stajao kraj postelje i prelazio oima po onome
djetinjem licu, s mekim ruiastim usnama i rumenim obrazima,
Albin se sjeti njihove prve zajednike noi i sa strahom pomisli na
budunost pokraj svoje blijede, ocvale ene. Ta mu se budunost
uini kao jedan od onih dugih, tamnih prolaza gdje e na kraju nai
zakovan sanduk ili prazna djeja kolica.
S mukom otre pogled s usnule djevojke, nervozno se ugrize za

97
nokat na palcu i prie prozoru. Snijeg se topio. Sjajni automobili
prskali prelazei preko lokava; na uglu, odrpana protuha prodavala
ljubice; odvaan pas ovar uporno slijedio majuna pekinezera, koji
je reao, okretao se i klizao na kraju svoje uzice; velika svijetla
etvorina nebeskog plavetnila odraavala se na prozoru to ga je
goloruka slukinja marljivo prala.
Zato si ustao tako rano? Kamo e? upita Margot
lijenim glasom to ga je prekinulo zijevanje.
Nikamo ree on, ne okrenuvi se.

98
 22
Ne budi tako potiten, Bucko rekla mu je nakon etrnaest
dana. Znam da je alosno sve to, ali su ti oni postali gotovo
stranci, to i sam osjea, nije li tako? A i malu su, dakako, okrenuli
protiv tebe. Vjeruj mi, posve razumijem tvoje osjeaje, iako bih, da
mogu imati dijete, radije htjela dekia.
Pa ti si sama dijete ree Albin i pogladi je po kosi.
Danas napose moramo biti dobre volje nastavi Margot.
Danas je moj veliki dan. Poetak moje karijere. Bit u
glavna.
Da, doista, posve sam zaboravio. Kada? Ba danas? Rex
dotumara unutra. U posljednje vrijeme bio je svakog dana kod njih, i
Albin mu se u nekoliko navrata izjadao i rekao mu sve ono to nije
mogao rei Margoti. Rex je sluao tako dobrostivo, iznosio tako
razborite napomene i zapaanja i pokazivao takvo razumijevanje i
dobrohotnost da se kratkoa njihova poznanstva inila Albinu kao
ista sluajnost koja nema nikakve veze s unutarnjim, duhovnim
vremenom u kojem se njihovo prijateljstvo razvilo i dozrelo.
ovjek ne moe graditi svoj ivot na naplavini nesree, na
ivom pijesku rekao mu je Rex. To je grijeh protiv ivota.
Imao sam jednom prijatelja, kipara, ije je nepogreivo osjeanje za
oblik bilo gotovo neugodno. A onda se, sasvim iznenada, iz
samilosti, oenio runom, starijom, grbavom djevojkom. Ne znam
tono to se dogodilo, ali jednog dana, ubrzo nakon vjenanja,
spakovae dva koveia, svakome jedan, i pjeke odoe u najbliu
ludnicu. Ja mislim da se umjetnik mora voditi samo svojim
osjeajem za ljepotu: taj ga nikad nee izdati.
Smrt kaza u nekoj drugoj prilici to je, ini se, samo
loa navika, koju priroda zasad ne moe nadvladati. Imao sam
jednom draga prijatelja, divna momka puna ivotne radosti, lice mu
aneosko, a miii kao u pantere. Porezao se otvarajui konzervu s
breskvama, onima velikim, znate, glatkim i sonim to se tope u
ustima i samo klize niz grlo. Umro je nakon nekoliko dana, od
trovanja krvi. Glupo, zar nije? A ipak... da, neobino ali istinito,
njegov ivot, promatran kao umjetniko djelo, ne bi bio tako savren
da mu je bilo dano da ostari. Smrt je esto poenta u ali ivota.

99
 U takvim prilikama Rex je mogao govoriti u beskraj,
neumorno, neprestano izmiljajui zgode i priice o nepostojeim
prijateljima i nizati razmiljanja koja, zaodjevena u prividno sjajan
oblik, nisu bila preduboka za duh njegova sluatelja. Njegovo je
obrazovanje bilo povrno, puno rupa, ali duh otar i pronicav, a
njegova radost da druge vue za nos rasla je gotovo do genijalnosti.
Moda je jedino stvarno na njemu bilo njegovo priroeno uvjerenje
da je sve ono to je ikad stvoreno na podruju umjetnosti, znanosti
ili osjeaja samo manje-vie spretno umijee. Ma koliko vaan bio
predmet rasprave, on je uvijek mogao nai togod duhovito ili
otrcano da o njemu kae, ba kako je trebalo duhu ili udi njegova
sluatelja, iako je, u isti mah, znao biti nevjerojatno surov i drzak
kad bi ga subesjednik ljutio ili mu iao na ivce. ak i onda kad bi
govorio posve ozbiljno o kakvoj knjizi ili slici, Rex je imao ugodan
osjeaj da je sudionik u zavjeri ili u kakvoj genijalnoj obmani s
piscem one knjige ili tvorcem one slike.
Sa zanimanjem je promatrao kako Albin trpi (po njegovu
miljenju: glupan s glupim strastima i solidnim, posve solidnim,
poznavanjem slikarstva). Jadni Albin miljae da je dosegao do
samog dna ljudskog jada; naprotiv, Rex je s ugodnim predosjeajem
radosti smatrao da je sve to daleko od boli i dubine: njemu to bijae
samo prva toka u programu jedne burne, lude komedije u kojoj je
njemu, Rexu, rezervirano mjesto u privatnoj prednjoj loi
reiserovoj.
Reiser te predstave nije ni Bog ni avo. Onaj prvi previe je
sijed i potovanja dostojan, i staromodan; a ovaj potonji, sit i presit
tuih grijeha, bijae na dosadu i sebi i drugima, dosadan kao kia...
da, doista, kao kia u zoru u zatvorskom dvoritu, na kojem nekakva
jadnog luaka, koji nervozno zijeva, mirno smiu zbog toga to je
ubio svoju baku. Reiser na koga je mislio Rex, lukav je i
neuhvatljiv, dvostruk, trostruk, samoodraajan, voleban fantomski
Protej, sjena arenih kugli od stakla to lete u krivulji, duh
opsjenara, onglera pred sjajnom zavjesom...
To je, svakako, bilo ono to je Rex pretpostavljao u rijetkim
asovima filozofskog razmiljanja.
Rex je uzimao ivot olako, i jedini ljudski osjeaj to ga je ikad
doivio bijae njegov ar za Margot, koji je sebi nastojao objasniti
njezinim tjelesnim osobinama, neim u mirisu njezine koe,
epitelom njezinih usana, toplinom njezina tijela. Ali to nije bilo

100
pravo objanjenje. Njihova uzajamna strast temeljila se na dubokoj
srodnosti njihovih dua, premda je Margot bila vulgarna mala
berlinska djevojka, a on umjetnik kozmopolit.
Kad je Rex doao toga dana, njezina velikog dana, stigao je,
pridravajui joj ogrta, kazati joj da je unajmio sobu u kojoj se
mogu nesmetano sastajati. Oinula ga je ljutitim pogledom ta na
samih deset koraka odande Albin se tapkao po depovima. Rex se
smijuljio i nadodao, jedva snizivi glas, da e je ekati svakog dana
u dogovoreni sat.
Pozivam Margot na sastanak, a ona nee doi veselo e
on Albinu dok su silazili niza stube.
Neka jednom pokua nasmija se Albin i njeno utinu
Margot za obraz. A sada emo vidjeti kakva si glumica
nadoveza navlaei rukavice.
Sutra u pet, Margot, eh? predloi Rex.
Sutra e dijete sebi birati kola ree Albin pa ne moe
k vama.
Imat e dovoljno vremena prijepodne. Odgovara li vam u
pet sati, Margot? Ili u est, pa da vai?
Margot odjednom planu.
Glupe ale promrsi kroza zube.
Njih se dvojica nasmijae i objeenjaki pogledae.
Vratar, koji je vani razgovarao s listonoom, radoznalo pogleda
za njima kad su onuda proli.
Jedva ovjek moe vjerovati ree kad ga vie ne mogahu
uti da je tome gospodinu kerkica umrla prije dva-tri tjedna.
A tko je onaj drugi? upita listonoa.
Ne pitajte me. Dodatni ljubavnik, mislim. Da vam pravo
kaem, stid me to drugi stanari moraju sve to gledati. A ak je
bogat, velikoduan gospodin. Uvijek velim: ako ve mora imati
ljubavnicu, onda barem da je odabrao togod naoitije i oblije.
Ljubav je slijepa priklopi listonoa, zamiljen.

101
 23
U maloj dvorani gdje su film prikazivali za dvadesetak
glumaca i gostiju, Margot osjeti kako joj blaen srh prolazi kimom.
U blizini je opazila filmskog producenta u ijem je uredu jednom
bila tako postiena. Priao je Albinu, a Albin mu predstavi Margot.
Imao je velik ut jemenac na desnom oku.
Margot bijae ljuta to je on ne prepoznaje.
Razgovarali smo prije dvije godine lukavo e mu ona.
Tono doeka on, uz uljudan osmijeh. Dobro se
sjeam. (Ali se nije sjeao.)
im su ugasili svjetla, Rex, koji je sjedio izmeu Margot i
Albina, segnu za njezinom rukom te je obuhvati. Pred njima sjedila
Dorianna Karenina, u skupocjenu krznu, premda u dvorani bijae
vrue; pokuavala je da prema producentu bude vrlo paljiva.
Lagano titrajui, odvili se naslovi s imenima. Projektor zujao
blago i jednolino, kao da je negdje podalje ukljuen usisiva. Nije
bilo glazbe.
Na platnu se gotovo odmah pojavila Margot. itala je knjigu;
zatim ju je zaklopila i nagnula se na prozor; njezin zarunik prolazio
onuda.
Margot se uasnula toliko da je izvukla ruku iz Rexove. Tko je,
za ime Boie, ta strahota? Nezgrapna i runa, s oteenim, neobino
izmijenjenim, crnim usnama kao pijavice, sa loe potegnutim
obrvama, s neoekivanim naborima na haljini djevojka na platnu
gledala preda se, a onda se odjednom prepolovila, s trbuhom na
prozorskom podboju i sa stranjicom prema gledateljima.
Margot odgurnu Rexovu ruku koja je traila njezinu. eljela je
gristi oko sebe, baciti se na pod i udarati nogama.
udovite na platnu nije imalo nita zajedniko s njome ono
bijae nakaza, uas, strahota! Ali stvarno nalik na njezinu majku,
enu pazikue, na fotografiji s vjenanja.
Moda e kasnije biti bolje, pomisli, nesretna.
Albin se nagnu k njoj, gotovo zagrlivi Rexa, i njeno joj
apnu:
Slatko, divno, nisam ni slutio...
Doista je bio oaran; neto ga je podsjealo na mali kino Angus

102
gdje su se prvi put sreli, i kosnulo ga se to Margot glumi tako
strano a ipak tako draesno, djetinje gorljivo, kao uenica to
kazuje estitku u pjesmici.
I Rex se oduevio. Bio je tvrdo uvjeren da e Margot promaiti
na filmu, i dobro je znao da e se ona za taj promaaj osvetiti na
Albinu. I zato e sutra doi, bit e to njezin protuudarac. Tono u
pet. Sve je to vrlo veselo.
Opet mu ruka potrai njezinu, ali ga Margot iznenadi: jako ga
utinu.
Nakon nekoliko drugih prizora Margot se opet pojavi na
platnu: uljala se du kunih proelja, pipajui zidove i osvrui se
(iako time, zaudo, nije nimalo iznenaivala prolaznike), a onda
mugnula u kavanu u kojoj e, kako joj je rekla neka dobra duica,
nai svog dragana pokraj jedne zavodnice (Dorianna Karenina).
Ula je, a dok je ulazila, lea joj bijahu debela i nezgrapna.
Pa ja u zaurlati, pomisli Margot.
Sreom, u pravi as zasjenjenost, a potom izbi platno: malen
stol u kavani, boca u kanti s ledom i junak to Dorianni nudi
cigaretu pa je sam pripaljuje za nju (kretnja koja je, u mozgu svakog
reisera, simbol novoroene prisnosti). Dorianna zabacuje glavu,
isputa dim i smijei se kutom usana.
Netko je u dvorani zapljeskao; drugi prihvatili. Onda se na
platnu pojavi Margot, i pljesak utihnu. Margot na platnu zinula kao
to nije nikad u ivotu, i onda, oborene glave i mlatarajui rukama,
ispala na ulicu.
Dorianna, stvarna Dorianna, koja je sjedila pred njima, okrenu
se, a oi joj prijateljski sijevnue u polutami:
Bravo, mala ree promuklim glasom.
Margot, da je smjela, najradije bi joj nokte zarila u lice.
Sad se toliko bojala svake svoje nove slike na platnu da je
naprosto klonula i vie nije bila kadra od sebe gurati ili tipati
upornu Rexovu ruku. Osjetio je na uhu njezin topli dah kad ga je
potiho zamolila:
Prestani, molim te, ili u sjesti na drugo mjesto.
On je potapa po koljenu i povue ruku.
Naputena dragana pojavila se opet, a svaka njezina kretnja
bijae muka za Margot. Osjeala se ona kao dua u paklu kojoj
demoni otkrivaju nesluenu sliku njezinih prijestupa u zemaljskom
ivotu... U svome podbuhlom licu prepoznala je crte svoje majke

103
kad je pokuavala biti uljudna prema kakvu utjecajnu stanaru.
Vrlo uspio prizor apnu Albin, nagnuvi se k njoj.
Rexu dosadilo sjediti u mraku i gledati lo film, i trpjeti
naslanjanje toga tekog ovjeka. Zaklopio je oi, pretitravao u glavi
male karikature u boji to ih je nedavno izradio Albinu i razmiljao
o fascinantnom premda posve jednostavnom problemu: kako e od
njega izvui neto vie novaca.
Drama se na platnu bliila kraju. Junak, koga je zavodnica
ostavila, uputio se u ljekarnu, pod estokim filmskim pljuskom, da
kupi otrova, ali se sjetio starice majke pa preumio: umjesto da se
otruje, vratio se na svoj rodni seoski posjed. Tu, meu kokoima i
svinjama, njegova se prvotna dragana igrala s njihovim vanbranim
djetetom (nee dugo biti vanbrano, ako je suditi po onom kako je
junak zirkao preko ograde). Bio je to Margotin najbolji prizor. Ali,
kad se dijete privilo k njoj, ona odjednom prijee nadlanicom po
haljini (sasvim nehotice), kao da otire ruku a dijete je iskosa
pogleda. Smijeh zaubori dvoranom.
Margot nije mogla vie izdrati: tiho zaplaka.
im su upalili svjetla, ustade i brzo krenu prema izlazu.
Albin, zabrinut, odmah poe za njom; pogled mu odavao
strepnju.
Rex ustade, uspravi se. Dorianna ga taknu po ruci. Kraj nje
stajao ovjek s jemencem i zijevao.
Neuspjeh ree Dorianna, mirkajui. Jadna mala.
A jeste li vi zadovoljni svojom glumom? upita Rex
radoznalo.
Dorianna se nasmija.
Odat u vam jednu tajnu: prava umjetnica ne moe biti
zadovoljna.
A ponekad ni publika mirno e Rex. Usput mi recite,
draga, kako ste izabrali svoje umjetniko ime. Poneto me smeta.
Oh, to je duga pripovijest ona e zamiljeno. Ako
jednom doete k meni na aj, moda u vam vie rei o tome.
Mladi koji je predloio to ime ubio se.
Ah, nije udo. Ali, htio bih vas pitati... recite mi jeste li
itali Tolstoja?
Kako? Dol... Toj...? priupita Dorianna Karenina.
Bojim se da nisam. A zato?

104
 24
Kod kue bijae burnih scena, jecaja, povika, histerije. Bacala
se na divan, na postelju, na pod. Iz oiju joj sijevao oganj i bijes;
jedna joj arapa spala. Svijet plutao u suzama.
Nastojei je utjeiti, Albin nesvjesno izgovarao iste rijei
kojima je neko umirivao Irmu ljubei joj modricu rijei to sada,
poslije smrti male Irme, bijahu puste.
Margot je u poetku sav svoj bijes okrenula protiv njega; zatim
je obruivala Doriannu, stranim izrazima; na kraju je izlijevala u
na reisera. Usput je praskala na starog Grossmanna, onoga s
jemencom, iako on sa svim time nije imao nikakve veze.
Dobro na kraju e Albin. Uinit u sve to mogu za te.
Ali ja zaista ne mislim da je ono neuspjeh. Naprotiv, u nekoliko
prizora glumila si vrlo dobro... u prvome, na primjer, zna, kad si...
Umukni! izdera se Margot i hitnu za njim naranu.
Ali uj me, zlato. Spreman sam sve uiniti da moja mala
bude sretna. A sada uzmimo svje rupi i zauvijek otarimo suze.
Rei u ti to kanim. Film pripada meni. Platio sam za to smee...
mislim na Schwarzov lo posao. Neu dopustiti da se igdje
prikazuje, i sauvat u ga sebi za uspomenu.
Ne, nego spaliti zajeca Margot.
Dobro, spalit u ga. Dorianna se ba nee radovati, moe
mi vjerovati. Jesi li sada zadovoljna?
Jo je jecala, ali tie.
Hajde, hajde, ne plai, draga. Sutra idemo izabrati neto
lijepo. Da ti kaem to? Neto veliko, na etiri kotaa. Zar si
zaboravila? Onda e mi pokazati, a ja u moda (smijeio se i uzvio
obrvama dok je vragolasto razvlaio rije moda) stvaricu i
kupiti. Vozit emo se daleko, milje i milje daleko. Vidjet e
proljee na jugu... to veli, Margot?
To nije ono glavno zlovoljno e ona.
Glavno je da bude sretna. A bit e. Gdje je rupi? Vratit
emo se u jesen; tada e ii na druge teajeve glume, i nai u
pravog reisera za tebe... Grossmanna, na primjer.
Ne, ne njega zgrozi se Margot.
Dobro, onda drugog. A sada otari suze, budi dobra djevojka,

105
pa idemo na veeru. Hajde, mala.
Nikad neu biti sretna dok se ne razvede ree ona i
duboko uzdahnu. Ali se bojim da e me ostaviti, sada kad si me
vidio u tome stranom filmu. Drugi bi ih na tvom mjestu ispljuskao
to su me unakazili onako nemilice! Ne, nee me poljubiti. Reci mi
najprije: jesi li togod poduzeo radi rastave? Ili si sve pustio niz
vodu?
Evo... vidi... zamuca Albin ti... mi... Oh, Margot, mi
smo upravo... to jest, ona je napose... jednom rijeju, taj bolni
gubitak sada mi sve oteava...
Ma to govori? upita Margot pridiui se. Zar ona jo
ne zna da kani provesti rastavu?
Ne, nije to neuvjerljivo e Albin. Naravno, ona
osjea... to jest, zna... Ili, bolje rei...
Margot se polako podizala, sve vie i vie, kao zmija to se
odmata.
Da kaem po istini, ona ne da rastavu Albin e
naposljetku.
Prvi put u ivotu izrekao je la o Elisabethi.
Ah, tako? doeka Margot, idui prema njemu.
Gle, kani me udariti, pomisli Albin.
Margot mu prie, doe sasvim do njega, i polako mu ovi ruke
oko vrata.
Ne mogu vie biti samo tvoja ljubavnica ree i privinu
lice na njegovu kravatu. Naprosto ne mogu. Uini ve neto. Reci
sebi sutra: Uinit u to za svoju malu. Ta postoje odvjetnici. Sve se
moe urediti.
Obeavam ree on. Provest u to na jesen.
Tiho je uzdahnula, otila pred ogledalo i kao bez ivota gledala
svoj odraz.
Rastava? pomisli Albin. Ne, ne, to ne dolazi u obzir.

106
 25
Margot je Rexa, kad god bi dola, nalazila za poslom: sobu
unajmljenu za sastanke s njom pretvorio je u studio. Dok je crtao,
zvidukao je po obiaju, vrlo melodiozno.
Gledala je u njegove kao kreda bijele obraze, pune crvene usne,
to bi se zaokruile dok bi zvidukao, i osjeala je kako joj taj
ovjek znai sve. Nosio je svilenu koulju s otvorenim ovratnikom i
stare hlae od flanela. Stvarao je uda kineskim tuem.
Tako se sastajahu gotovo svakog popodneva, i Margot je
odlagala dan polaska, premda su kola ve bila kupljena i proljee
gotovo granulo.
Smijem li vam neto predloiti? Rex e jednog dana
Albinu. to e vam ofer za putovanje? Znate, ja sam dobar
voza.
Vrlo ljubazno od vas odgovori Albin, poneto
oklijevajui. Ali... ovaj... bojim se da vas odvuem od vaeg
posla. Mi emo na podalek put.
Oh, ne brinite zbog mene. Ionako sam namjeravao na
odmor. Divno sunce... zanimljivi stari obiaji... igralita za golf...
izleti...
Kad je tako, bit e nam drago prihvati Albin, pitajui se u
strahu to e Margot na to.
Ali je Margot, nakon kraeg skanjivanja, prihvatila prijedlog.
U redu, neka ide ree ona. Posve mi je drag, ali mu je
prelo u navadu da mi iznosi svoje ljubavne pripovijesti, i uzdie
kao da je sve to normalno. Pomalo mi je muno.
Bijae na dan prije polaska. Na povratku kui iz kupovine
Margot skoknu Rexu. Kutija s bojama, kistovi i crtaljke, prani
sunani trak to je ukosio prostorijom sve ju je to podsjealo na
vrijeme kad je naga pozirala kao model.
Zato se tako uri? nehajno e Rex dok je mazala usne.
Ovo je danas posljednje. Ne znam kako emo na putu.
Pa oboje smo dovoljno spretni odgovori ona i promuklo
se nasmija.
Odleprala je na ulicu i potraila taksi. Ali cesta, obasjana
suncem, bijae prazna. Dola je na trg i, kao uvijek kad se vraala od

107
Rexa, pomislila: Hou li zakrenuti nadesno i preko parka, pa onda
opet nadesno?
Ondje se nalazila ulica u kojoj je ivjela u djetinjstvu.
(Prolost je leala sigurna u svojoj krletki. Zato ne bi malko
pogledala?)
Ulica se nije promijenila. Na uglu bijae pekarna, ondje pak
mesnica s pozlaenom volovskom glavom na cimeru, a pred
duanom privezan buldog pripadao je majorovoj udovici s broja
petnaest. Ali su papirnicu pretvorili u frizerski salon. Starica to je
prodavala novine bijae za svojim tandom. Na svome mjestu
nalazila se i pivnica u koju je Otto navraao kao stalan gost. A tamo
prijeko stajala kua u kojoj se ona rodila: ba su je popravljali, pred
njom bile podignute skele. Nije marila da ide dalje.
Kad se vraala, zovnu je poznat glas.
Bio je to Kaspar, prijatelj njezina brata. Gurao je bicikl s
ljubiastim okvirom i s koarom pred upravljaem.
Hej, Margot i osmjehnu se, poneto bojaljivo.
Nastavi hodati pokraj nje.
Kad ga je posljednji put vidjela bio je vrlo osoran; ali je to bilo
onda, u skupini, gotovo u bandi. Sada, ovako sam, bio je naprosto
dobar stari drug.
Pa kako si, Margot?
Sjajno nasmija se ona. A ti?
Hja, gura se. Jesi li znala da su se tvoji preselili? Sada
stanuju u sjevernom dijelu grada. Trebalo bi, Margot, da ih jednom
posjeti. Otac ti nee dugo.
A gdje je moj brat? upita ona.
Otpirio je. Mislim da radi u Bielefeldu.
I sam dobro zna koliko su moji marili za me ree ona.
Ila je samim rubom plonika i mrko gledala u svoje noge.
A jesu li se poslije brinuli za me? nadoveza. Jesu li
razbijali glavu to e od mene biti?
Kaspar se nakalja i preuze:
Svejedno, Margot, oni su tvoji. Majku su ti ovdje otpustili, a
ondje se ne moe naviknuti.
A to ovdje vele o meni? upita Margot i pogleda ga.
Ah, same besmislice. Klevetanja. Ve po obiaju. A ja sam
uvijek govorio da djevojka moe o svome ivotu odluivati kako
sama eli. Je li izmeu tebe i tvog prijatelja sve u redu?

108
 Oh, jest, uglavnom. Uskoro emo se vjenati.
Lijepo doeka Kaspar. Ba mi je drago, zbog tebe.
Samo teta to se ovjek ne moe s tobom zabavljati kao neko. Ba
teta.
Zar nema djevojku? upita ga ona, osmjehnuvi se.
Ne, ovaj as nemam. ivot je ponekad vrlo teak, Margot.
Radim u slastiarni. Htio bih jednom otvoriti vlastitu.
Da, ivot zna biti teak potvrdi Margot, zamiljena.
Malo zatim dozva taksi.
Moda bismo jednom... poe Kaspar; ali ne, nee se oni
nikad vie kupati na onom jezeru.
Otii e ona do avola, pomisli kad vidje kako je sjela u
taksi. Moda e je kakav glupan i uzeti. Ja je, bogme, ne bih za
enu. ovjek nikad ne bi znao na emu je s njome...
Zajahao je na bicikl i povezao brzo za taksijem do sljedeeg
ugla.
Margot mu mahnu kad je elegantno zakrenuo u pokrajnju ulicu.

109
 26
Kotai gutali ceste omeene jabukovim drveem i ceste
obrubljene ljivovim drveem gutali ih bez kraja. Vrijeme bijae
lijepo, pa se prema veeri eline elije hladnjaka nagruhale
pelama, vilen-konjicima i drugim kukcima. Rex je vozio izvrsno,
nehajno zavaljen u niskom naslonjau, pomiui upravlja lakim
dodirom, gotovo kao u snu. Na zadnjem oknu visio majmun od
baruna i gledao prema sjeveru koji su brzo ostavljali za sobom.
U Francuskoj se du cesta redali jablani i topole; sobarice u
hotelima nisu razumjele Margot, i ona zbog toga bijae bijesna.
Dogovorili su da e proljee provesti na Rivieri, a onda krenuti na
talijanska jezera. Posljednji su zastanak, prije nego to su izbili na
obalu, imali u Rouginardu.
Stigli su onamo o zalasku sunca. Naranastocrven oblak
kovrao se u pramenju i protezao na blijedozelenom nebu povrh
tamnih gora; u kavanama gorjela svjetla; platane na bulevaru ve se
u tame uvile.
Margot bijae umorna i razdraljiva, kao uvijek pred no.
Otkad su krenuli na put, to jest prije gotovo tri tjedna (nisu se urili,
nego su zastajali u slikovitim mjestancima sa uvijek istom starom
crkvom na istome starom trgu), nije ni jednom ostala s Rexom
nasamu.
Kad su se dovezli u Rouginard i Albin pao u zanos pred
purpurnim bregovima, Margot protisnu kroza stisnute zube:
Oh, samo se ushiuj i trabunjaj!
I umalo to nije zaplakala.
Dovezoe se pred velik hotel, te Albin ue pitati za sobe.
Poludjet u ako ovo jo dugo potraje ree Margot, ne
gledajui Rexa.
Daj mu sredstvo za spavanje predloi Rex. Zatrait u
ga u ljekarni.
Ve sam pokuala odgovori Margot ali ne djeluje.
Albin se vrati, ljutit.
Nema ree. Ba nevolja. ao mi je, draga.
Ili su u tri hotela zaredom, i nita: sve popunjeno.
Margot se otvoreno usprotivi da ide do slijedeeg grada:

110
objasni kako je ve bolesna od zavijanja na okukama. Bila je toliko
zlovoljna da se Albin ak bojao i pogledati je. Naposljetku ih, u
petom hotelu, zamolie da uu u dizalo i gore pogledaju jedine dvije
sobe koje su jo slobodne. Lift-boy maslinaste koe, koji ih je
odvozio gore, stajao pred njima sa svojim krasnim profilom.
Pogledajte te trepavice ree Rex, blago gurnuvi Albina
laktom.
Prestanite s tim prokletim glupostima! okosi se Margot.
Soba s dvostrukom posteljom doista ne bijae loa, ali je
Margot lupkala petom o pod i ponavljala tihim, angrizavim glasom:
Ovdje ne ostajem, ovdje ne ostajem.
Ali je za jednu no lijepo usrdno e Albin.
Momak im otvori unutarnja vrata u kupaonicu; proe njome i
otvori druga vrata, u drugu spavaonicu.
Rex i Margot nenadano se pogledae.
Ne znam, Rex, hoe li vas smetati da dijelite kupaonicu s
nama? upita Albin. Margot pljuska i prska, i dugo se unutra
zadrava.
Dobro nasmija se Rex ve emo se snai.
Jeste li posve sigurni da nemate nikakvu drugu sobu za
jednoga? obrati se Albin hotelskome momku.
Ali se Margot brzo umijea:
Kojeta! ree ona. Sve je u redu. Nemam nikakve
volje dalje traiti naokolo.
Prila je prozoru dok su unosili prtljagu. Na tamnomodrom
nebu treperila velika zvijezda, crne kronje drvea tonule u
posvemanju tiinu, samo cvrci cvrali... Ali ona nije nita vidjela
ni ula.
Albin poe iz kovega vaditi toaletne potreptine.
Idem se ja prva okupati ree ona i poe se brzo
razodijevati.
Samo naprijed veselo e on. Ja u se dotle obrijati. Ali
nemoj predugo, valja nam togod veerati.
U ogledalu je vidio njezin demper, suknju, dva-tri komada
rublja, jednu arapu pa drugu kako brzo lete zrakom.
Mala lampavica promuklo e on, sapunjajui bradu.
uo je kako su se zatvorila vrata, kako je kljocnuo zasun i
voda buno potekla.
Ne mora se zakljuavati, ne progonim te viknu joj u

111
smijehu, nateui obraz prstom.
Za zakljuanim vratima voda umila, jako i neprestano. Albin
briljivo strugao lice nezgrapnim brijaim aparatom. Premiljao je
imaju li tu jastoge l'amricaine.
Voda sveudilj tekla umila sve jae i jae. On je, tako rei,
zakrenuo za ugao, i htio se vratiti na jabuicu, gdje se nekoliko
otrih dlaica uvijek uporno dralo, kad odjednom zamijeti,
prestraen, kako voda curi ispod vrata kupaonice. Huka pipaca
pretakala se u ioljenje to je sve presvajalo.
Pa nee se valjda utopiti, proguna te odjuri na vrata i
pokuca.
Je li sve u redu, draga? Preplavljuje sobu vodom! Ne bijae
odgovora.
Margot, Margot! povika kljocajui rukom (sasvim
nesvjestan neobine uloge to su je vrata imala u njegovu i njezinu
ivotu).
Margot kliznu natrag, u kupaonicu, punu pare i vrue vode.
Brzo je zatvorila pipe.
Zadrijemala sam u kadi viknu zabrinuto na vrata.
Ti si luda! uzvrati Albin. Kako si me uplaila! Curci
vode to su svijetlosivi sag natapali tamnim mrljama, bivali tanji i
najposlije nestadoe.
Albin se vrati ogledalu i ponovno nasapuna grlo.
Nakon nekoliko minuta pojavi se Margot, svjea i blistava, i
poe se napraivati talkom. Sad Albin ode u kupaonicu. U njoj
bijae sve mokro. Pokuca prijeko, Rexu.
Neu vas pustiti da dugo ekate povika. Uas e
kupaonica biti slobodna.
Oh, samo se vi kupajte, nema urbe doviknu Rex, sretan.
Za veerom je Margot bila u sjajnu raspoloenju. Sjedili su na
terasi. Bijel leptir nonjak leprao oko svjetiljke i pao na stolnjak.
Ostat emo ovdje dugo, dugo ree Margot. Divno je
ovo mjesto.

112
 27
Minuo tjedan, pa drugi. Dani bili vedri, bez oblaka. Svuda
mnogo cvijea. I stranaca. Bijae sat vonje do divna pjeanog ala
meu tamnocrvenim stijenama prema tamnoplavom moru.
Breuljci, obrasli pinijama, okruivali njihov hotel, lijepo ureenu
zgradu u stranu maurskom stilu od kojeg bi se Albinu koa jeila
da nije bio tako sretan. I Margot bijae sretna. I Rex.
Mnogi su joj se divili: tvorniar svile iz Lyona; miran Englez
to je sakupljao kukce; mladii koji su s njom igrali tenis. Ali ma tko
ju gledao ili s njom plesao, Albin nije osjeao ljubomoru. Gotovo se
udio kad se sjetio muka to ih je podnosio zbog nje u Solfiju: zato
ga je onda sve uznemirivalo, a zato se sada osjeao tako sigurnim
za nju? Nije zamjeivao jednu sitnicu: sada vie i nije eljela da se
svia drugima; njoj je trebao samo jedan ovjek Rex. A Rex
bijee Albinova sjena.
Jednoga dana bijahu sve troje na veem izletu u brda; zalutali
su i naposljetku sili munom kamenitom stazom, ali ih je ona
odvela na pogrenu stranu. Njoj, nenavikloj na pjeaenje, izbili
neugodni plikovi po nogama, pa su je njih dvojica nosili naizmjence,
a kako ni jedan ne bijae snaan, umalo to ne padoe sa svojim
teretom. Oko dva sata poslije podne stigoe u seoce to se kupalo u
suncu, i ondje naoe autobus to vozi u Rouginard: bijae spreman
za polazak s poploana trga na kojem se nekolicina mukaraca igrala
boa.
Margot i Rex uoe. I Albin poe unutra, ali kad vidje da nema
nikoga za upravljaem i da e se ofer jo podugo natezati sa starim
seljakom i s dvjema koarama to ih taj kani prevesti pokuca na
poluotvoreno okno za kojim je sjedila Margot i kaza da e na brzinu
togod popiti.
I to rekavi, brzo se udalji i ue u malu krmu na uglu.
Kad je segnuo po svoje pivo, bubnu o suhonjava malena
ovjeka u bijelim hlaama od flanela koji je navro da brzo plati.
Zgledae se.
Ti ovdje, Udo? uzviknu Albin. Kakva li ugodna
iznenaenja!
Iznenaenje, zaista doeka Udo Conrad. Malko si se

113
zaoblio, stari moj. Jesi li ovdje sa svojima?
Ovaj... ne... Stanujem u Rouginardu i...
Divno preuze Conrad. I ja sam ondje. Do bijesa,
autobus kree. Pouri se.
Evo me ree Albin, i pohlepno ispi svoje pivo.
Conrad je pokasao prema autobusu i uao. ofer zatrubi. Albin
je prtljao s kovanim francuskim novcem u koji se nije razumio.
Imate dovoljno vremena ree krmar, sjetan ovjek s
crnim, ovjeenim brkom. Autobus e najprije oko sela, pa e
ponovno stati na ovom uglu prije nego to krene.
Ba dobro doeka Albin. Onda jo jedno, molim.
Kroza svijetla vrata vidio je kako dugi, niski, uti autobus
odmie ostavljajui za sobom splet proara to ih na putu stvarahu
sjene platana i mrlje svjetla: utapao se autobus u taj splet i nestao u
njemu.
Ba neobino to sam sreo Uda, razmiljao Albin. On
pustio svijetlu bradicu, a ja ostao bez kose. Kad smo se ono
posljednji put vidjeli? Prije est godina. Pa nisam ni uzbuen zbog
toga vienja. Nimalo. Mislio sam da ivi u San Remu. udan
ovjek, njean, prilino praznovjeran i ne ba sretan. Neenja, s
hunjavicom na miris sijena. Makomrzac. Ni satove ne voli. Izvrstan
pisac. Zabavan pisac. Smijeno kako nema ni pojma o tome da se
moj ivot iz temelja promijenio. Smijeno kako sam se naao u
ovome vruem i opojnom prostoru gdje nikad nisam bio i kamo po
svoj prilici nikad vie neu doi. to li sada radi Elisabeth? Crno
ruho, prazne ruke. Bolje ne misliti na to.
Koliko treba autobusu dok obie oko sela? upita na
francuskom, izgovarajui polako i paljivo.
Koju minutu odgovori krmar sjetno.
Nije mi ba jasno to rade s tim drvenim kuglama. Drvenim?
Moda su od kovine? Najprije ih odmjeravaju na dlanu a onda hitnu
naprijed... zatre se, zavaljaju kuglu, pa stanu. Strano ako se dogodi
da Udo zapodjene s malom razgovor na putu, pa ona sve izbrblja
prije nego to mu ja kaem. Hoe li ona izbrbljati i ubrljati? Ne
znam. Ipak, nije ba vjerojatno da e zai u razgovor. Ona je
iscrpljena, jadno dijete, pa e sjediti posve mirno.
ini se da je ovo nekakvo veliko selo, sudimo li po tome
koliko autobusu treba da obie oko njega napomenu Albin.
Pa i ne ide oko sela javi se starac s glinenom lulom to je

114
sjedio za stolom s njim.
Ide, ide ree sjetni krmar.
Iao je do prole subote opet e starac. Sada vozi
ravno.
Hja doeka krmar. Nije moja krivnja, je li tako?
A to u ja sada? viknu Albin, obeshrabren.
ekat ete drugi razborito e starac.
Kad je Albin naposljetku stigao u hotel, nae Margot kako
zavaljena u lealjci jede trenje, a Rex u kupaim gaicama sjedi na
ogradi duga kosmata i osmagla lea okrenuo suncu. Mirna, sretna
slika.
Prokleti autobus, umaknuo mi ree Albin, iskrivivi lice.
Pravo ti bilo doeka Margot.
Recite mi jeste li vidjeli malena ovjeka u bijelu, sa
svijetlom bradom?
Ja sam ga vidio odgovori Rex. Sjedio je za nama. A to
je s njime?
Nita, znanac od prije.

115
 28
Albin se ujutro savjesno propitao u turistikom uredu, a zatim u
jednome njemakom pensionu, ali mu nitko nije mogao dati adresu
Uda Conrada.
Uostalom, i nemamo mnogo toga rei jedan drugome,
pomisli Albin. Vjerojatno u ga ponovno sresti, ako ovdje
ostanemo due. A ako ga i ne sretnem, ne mari.
Nakon dva-tri dana probudio se ranije nego inae, otvorio
prozorske kapke i nasmijeio se njenom modrom nebu i pitomim
zelenim padinama to se pruahu oku, svijetle ali jo nejasne, kao da
je sve graviran naslovni list pod svilenim papirom. Ponese ga jaka
elja da se penje u bregove, da hoda naokolo i udie zrak pun mirisa
metvice.
Margot se probudi.
Jo je tako rano ree, pospana.
On predloi da se brzo odjenu i odu na cio dan samo njih
dvoje...
Hajde sam proguna ona te se okrenu na drugu stranu.
Oh, ti lijenino alosno e Albin.
Bijae oko osme. Dobrim korakom ostavio je za sobom uske
ulice to ih je jutarnja sjena i sunano svjetlo sjeklo po duini, i
poeo se uspinjati.
Kad je prolazio ispred male vile, obojene jarkoruiasto, zau
kako kljocaju velike kare za potkresivanje grmova, i vidje Uda
Conrada kako neto potkresuje u malenu vrtu, punu kamenja. Da,
uvijek je taj imao sklonost za vrtlarstvo.
Naposljetku te naoh veselo e Albin.
Onaj se samo okrenu, ali ne uzvrati smijeak:
Oh ree suho nisam oekivao da u te ponovno
vidjeti.
Samoa je u njemu razvila usidjeliku osjetljivost; osjeao se
sada uvrijeenim, i u tome je upravo bolesno uivao.
Ne budi lud, Udo ree Albin i prie, poto je paljivo
odmaknuo perasto lie na grmu mimoze to mu se eznutljivo
nagnulo nad put. Dobro zna da nisam namjerno propustio
autobus. Mislio sam da e oko sela pa se vratiti.

116
 Conrad se malko umeka.
Ne mari ree esto tako biva: sretne ovjeka nakon
dugo vremena, i odjednom te ponese elja da umakne od njega.
Uzeo sam da nisi bio oduevljen to bi u pokretnom zatvoru
autobusa morao klepetati o starim vremenima, pa si se elegantno
uklonio.
Albin se nasmija.
A istina je da sam tragao za tobom ovih dana. Nitko, ini se,
ne zna gdje stanuje.
Da, ovu sam kuu unajmio prije nekoliko dana. A gdje ti
stanuje?
Oh, u hotelu. Hotel Britannia. Zaista se radujem to te
vidim, Udo. Mora mi pripovijedati o sebi.
Bismo li u malu etnju? predloi Conrad, nesiguran.
Samo da obujem druge cipele.
U minuti eto ga natrag, i tako se poee uspinjati hladnim
sjenovitim putem to je vijugao izmeu kamenih zidova obraslih
vinovom lozom: plavi mu asfalt jo nije dodirnulo jutarnje sunce.
A kako tvoji? upita Conrad.
Albin je asak oklijevao, a onda ree:
Bolje da i ne pita, Udo. U posljednje vrijeme imao sam
stranih dogaaja. Lani smo se rastali, Elisabeth i ja. A onda je
umrla moja mala Irma od upale plua. Radije bih da ne govorim,
ako se ne ljuti.
Zaista, vrlo bolno.
Obojica utonue u muk.
Albin je razmiljao kako bi bilo lijepo i uzbudljivo kad bi
mogao o svojoj strastvenoj ljubavi popriati s tim starim prijateljem,
koga oduvijek zna kao bojaljiva i nimalo pustolovna ovjeka; ali je
to odgodio za kasnije. Conrad je pak razmiljao kako je zapravo
pogrijeio to je krenuo na tu etnju: vie je volio biti u drutvu ljudi
bezbrinih i sretnih.
Nisam znao da si u Francuskoj ree Albin. Mislio sam
da ivi u Mussolinijevoj zemlji.
Mussolini? upita Conrad, nabravi elo, kao da se hoe
dosjetiti. Tko je to?
Ah, uvijek si isti nasmija se Albin. Ne brini, ne kanim
govoriti o politici. Pripovijedaj mi to radi, molim te. Tvoj
posljednji roman bio je sjajan.

117
 Sve se bojim ree Udo da u naoj domovini stanje nije
ba takvo da bi se cijenilo moje pisanje. Rado bih pisao francuski,
ali mi je teko odrei se iskustva i blaga to sam ga stekao sluei se
toliko vremena naim jezikom.
Hajde, hajde preuze Albin. Ima mnogo ljudi koji vole
tvoje knjige.
Ne tako kao to ih ja volim ree Conrad. Dugo e
vremena proi, moda i itavo stoljee, dok se prizna njihova
vrijednost. To jest, ako dotle ne bude posve zaboravljena umjetnost
pisanja i itanja. A sve se bojim da je u Njemakoj ve dobrano
zaboravljena u ovo pol stoljea to je minulo.
Kako to misli? upita Albin.
Pa tako. Kad se jedna knjievnost gotovo iskljuivo hrani
ivotom i ivotima, onda to znai da umire. I ne mislim na
freudovske romane ili one o mirnom ladanju. Moemo raspravljati o
tome da li je vana knjievnost u cijelosti ili dvojica-trojica stvarnih
pisaca to stoje po strani, neuvaeni meu svojim sveanim,
nadutim suvremenicima. Ipak, ponekad je sve prilino muno. Doe
mi da pobjesnim kad vidim knjige koje se uzimaju ozbiljno.
Ne doeka Albin ne slaem se s tobom, nikako. Ako
se nae doba zanima za socijalne probleme, ne vidim razloga zato
talentirani pisci ne bi pokuali pomoi. Rat, poratni nemiri...
Prestani tiho zajada Conrad.
Opet su utjeli. Vijugavi put dovede ih do umarka s pinijama
cvrali ondje cvrci, ulo se egrtanje kao da se neprestano
navija i odvija limena igraka. Potok brzao preko glatkih stijena
koje kao da su treperile pod vodom to se mreka. Sjedoe na suhu,
slatkomirisavu tratinu.
A ne osjea li se nekako kao prognanik, kad uvijek ivi u
tuini? upita Albin, gledajui u iroke kronje pinija to bijahu
kao da morska trava plovi na plavoj vodi. Zar ne ezne za
njemakim zvucima?
Oh, tu i tamo naiem na zemljake, i ponekad je posve
zabavno. Zapazio sam, primjerice, kako su njemaki turisti skloni
vjerovanju da ni iva dua vani ne razumije njihov jezik.
Ja ne bih mogao uvijek ivjeti u tuini opet e Albin.
Leao je na leima i sanjarski oima pratio obrise plavih
zaljeva, laguna i rukavaca izmeu zelenih grana.
Onog dana kada smo se sreli preuze Conrad, i on leei

118
nauznak, s rukama pod glavom imao sam zanimljivo iskustvo s
tvojim znancima u autobusu. Zna ono dvoje, je li?
Da, povrno odgovori Albin, i kratko se nasmija.
To sam i mislio, sudei po njihovu zadovoljstvu kad si
ostao.
(Zlobna mala, pomisli Albin njeno. Da mu sve
pripovjedim o njoj? Ne.)
Lijepo sam se zabavljao sluajui im razgovor. Ali nisam
osjetio enju za domovinom. udno je to: to vie razmiljam o
tome, to vie vjerujem da u ivotu jednog umjetnika ima doba kada
mu domovina nije potrebna. On je kao ona bia u prirodi to najprije
ive u vodi, a onda na kopnu.
Onda bi neto u meni eznulo za hladnom vodom
napomenu Albin u nekoj tromoj udljivosti. Nego, naoh prilino
zgodan odsjek odmah na poetku Baumove nove knjige Otkrie
Taprobane. Nekakav kineski putnik, prije nekoliko stoljea, ini se,
putovao je preko pustinje Gobi u Indiju, i jednog je dana stajao pred
velikim Budhinim likom od nefrita, u spremnici na nekom
cejlonskom brdu, i vidio trgovca kako prinosi dar, pravi kineski
proizvod, bijelu svilenu lepezu, i...
... i odjednom je putnik osjetio umor svoga dugog izbivanja
upade Conrad. Poznajem ja takve prie, iako nisam itao
posljednji proizvod toga dosadnog luaka niti u ga ikad itati. Bilo
kako bilo, trgovci to ih ovdje viam nisu ba takvi da bi u meni
budili nostalgiju.
Uutjee ponovno. Bijae im vrlo dosadno. Poto su jo
nekoliko minuta promatrali pinije i nebo, Conrad ustade i ree:
Zna, stari moj, jako mi je ao, ali... to misli, da krenemo?
Nadam se da nema nita protiv toga? Morao bih jo neto napisati
do podneva.
Ima pravo prihvati Albin, te i on ustade. I meni valja
doma.
Tiho su silazili stazom, a onda u pravoj navali srdanosti stisli
jedan drugome ruku pred Conradovim vratima.
Dobro je, i to je prolo, u sebi e Albin, odahnuvi. Ne dao
mi Bog da ga jo jednom posjetim!

119
 29
Na povratku, kad je ulazio u neku toionicu da kupi cigarete, i
kad je nadlanicom odmaknuo u stranu zavjesu od nanizanih bobaka
to se zanjihala i zautala, sudario se s umirovljenim francuskim
pukovnikom koji u posljednja dva-tri dana bijae njihov susjed u
blagovaonici. Albin odstupi na uski plonik.
Pardon ree pukovnik (srdaan i krepak starina). Lijepo
jutro, zar ne?
Vrlo lijepo potvrdi Albin.
A gdje su danas zaljubljenici? zanimae se pukovnik.
to time mislite? upita ga Albin.
Pa, mladi koji se grle po kutovima (qui se pelotent dans tous
les coins) obino se tako nazivaju, zar ne? odgovori pukovnik.
U njegovim porculanskomodrim, krvlju podlivenim oima
zaiskrio se podrugljiv pogled to ga Francuzi zovu goguenard.
Samo ne bih htio nadoveza da to ine u parku pod
mojim prozorom. Znate, od toga staru ovjeku samo zazubice rastu.
Ma to mislite time? ponovi Albin.
Nisam kadar to ponoviti na njemakom nasmija se
pukovnik. Do vienja, dragi gospodine.
I to rekavi ode. Albin nato ue.
Kakva li besmisla! uzviknu i pogled upilji u enu to je
sjedila za tezgom.
Comment, Monsieur? upita ona.
Ba pravi besmisao ponovi kad je, skupljenih obrva,
zastao na uglu, na putu prolaznicima.
Imao je udan osjeaj da se sve odjednom izvrnulo naglavce,
sve se okrenulo, te mu valja itati natrake eli li togod razumjeti.
Bio je to tup osjeaj, bez boli i bez uenja. Kao da se neto tamno i
nejasno izdie i kao prijetnja, tiho, neujno, ide prema njemu. A on
stoji kao u snomorici, u bespomonoj obamrlosti i tuposti, te i ne
pokuava izmaknuti sablasnom udarcu, kao da je posrijedi neobina
prirodna pojava od koje mu ne moe biti tete dokle god traje to
mrtvilo.
Nemogue, promrsi odjednom, a udna mu se, zavojita
misao zavre u glavi.

120
 Slijedio je njezin neobini drhtaj, imiji njezin let, pratio ju
kao da je to opet predmet studija, neto ega se ne treba bojati.
Zatim se naglo okrenuo, umalo oborivi djevojicu u crnoj
pregaici, i pobrza natrag, putem kojim je maloprije doao.
Conrad, koji je pisao u vrtu, otiao je u radnu sobu u prizemlju,
po biljenicu koja mu je trebala, i upravo dok je traio i prevrtao po
stolu kraj prozora, ugleda Albinovo lice kako u nj bulji izvana.
(Prokleti glupan, pomisli Conrad. Zar me sad nee putati na
miru?)
uj, Udo javi se Albin promuklim, nejasnim glasom.
Zaboravio sam te neto upitati. O emu je ono dvoje
razgovaralo u autobusu?
Molim? upita Conrad.
O emu su razgovarali u autobusu? Rekao si da ti je bilo
zanimljivo.
to to? priupita Conrad. Oh, da, sjeam se. Pa, bilo je
zanimljivo, svakako. Da, ba tako. Ba sam ti htio spomenuti kao
primjer kako se ponaaju Nijemci mislei da ih nitko ne razumije.
Misli li na to?
Albin kimnu glavom.
Eh nastavi Conrad bio je to najglasniji,
najnepristojniji ljubavni razgovor to sam ga ikad uo. Ti tvoji
prijatelji razgovarali su tako slobodno o svojoj ljubavi kao da su
sami u raju. U prilino prostu raju, bojim se.
Udo uzdahnu Albin moe li se zakleti na to to veli?
Molim?
Jesi li sasvim, ba sasvim, siguran u to to kae?
Jesam. A to je posrijedi? ekaj, eto me u vrt. Ne mogu ni
rijei razumjeti kroz prozor.
Naao je biljenicu te iziao.
Halo, gdje si? povika.
Ali Albina ne bijae: nestao je.
Conrad izie na put. Ne ne bijae ga ni ondje, otiao je.
Nisam li glupan bio, promrmlja Conrad, nisam li glupost
uinio. (Da, rune li rime: glupan bio, gle-gle, uinio. Strahota!)

121
 30
Albin je siao u grad, preao preko bulevara, ne ubrzavajui
svoj odmjereni korak, i stigao do hotela. Uspeo se uza stube i uao u
svoju sobu njihovu sobu. Bila je prazna, postelja u njoj
nenamjetena; neto kave proliveno, kavena lica sjala na bijelom
prostirau pred krevetom. Prignute glave gledao je u svijetlu mrlju.
U taj tren zauo se odozdo, iz parka, Margotin krijetavi smijeh.
Nagnuo se na prozor. Ila je pokraj mladia u bijelim hlaama;
reket kojim je mahala dok je avrljala, sjao na suncu kao zlato.
Njezin pratitelj opazi Albina na prozoru treeg kata. Margot pogleda
gore i stade.
Albin pokrene rukom kao da hvata neto na grudima; imalo je
to znaiti: doi gore. Margot je tako i shvatila. Kimnula je i lijeno
krenula niza ljunkom posutu stazu prema oleandrima to omeuju
ulaz u hotel.
On se odmaknuo od prozora, prignuo se i otvorio runi
kovei, ali se onda sjeti da se ono to trai nalazi na drugom
mjestu. Prie ormaru i segnu rukom u dep svoga utog ogrtaa od
devine dlake. Brzo pregleda naenu stvaricu, da provjeri je li
nabijena, a onda se postavi kraj vrata.
im ona otvori, on e je ustrijeliti. Nee joj postavljati pitanja,
ne kani se time muiti. Sve je jasno kao smrt i jezivo se tono
uklapa u logini slijed stvari. Varali su ga, neprestano, lukavo,
majstorski. Odmah e je ubiti. Mora.
Dok ju je ekao na vratima, u duhu je pratio njezin put: sad je
ula u hotel, eto je dizalom gore. Oslukivao je kloparanje njezinih
peta po hodniku. Ali njegova mata bijae bra od nje. Svuda tiho.
Morao je poeti iznova. Drao je revolver, bijae kao da je to
prirodni produetak njegove ruke, napete i eljne da se isprazni: bilo
je gotovo udnog uitka pri pomisli na to kako e pritisnuti povijeni
okida.
I umalo to nije ispalio u bijela zatvorena vrata kad je uo lako
ljapkanje gumenih potplata dakako, nosila je teniske cipele, nije
bilo peta ni kloparanja. Sada! Ali je tog trenutka uo i druge korake.
Doputa li gospoa da odnesem pladanj? upita francuski
glas pred vratima.

122
 Margot ue istog asa kad i sobarica. On nesvjesno spusti
revolver u dep.
to eli? upita Margot. Mogao si sii, zna, umjesto
to me tako neuljudno zove gore.
Nije odgovorio, nego je oborene glave pratio kako sobarica
stavlja posue na pladanj i podie liicu. Uzela je pladanj,
nasmijeila se, izila: vrata se napokon zatvorie.
to se dogodilo, Albine?
On spusti ruku u dep. Zadrhtavi, kao od bola, Margot klonu
na stolicu kraj postelje, prignu osmagli zatiljak i poe brzo
odvezivati vezice na bijeloj cipeli. Gledao je u sjajnu joj crnu kosu,
u modrikastu sjenu na njezinu vratu gdje kosa bijae obrijana.
Nemogue pucati dok izuva cipelu. Imala je ranicu nad petom, krv
probila kroz kratku bijelu arapu.
Ba glupo kako uvijek nauljam ovo mjesto pojada se
ona i podie glavu.
Opazi crni revolver u njegovoj ruci.
Ne igraj se time, luae ree vrlo mirno.
Ustani apnu Albin te je uhvati za zglob na ruci.
Ne ustajem odgovori Margot, skidajui arapu
slobodnom rukom. Pusti me. Gledaj, zalijepila se za ranu.
On je tre tako snano da se stolica prevrnula. Ona se uhvati za
rub kreveta i udari u smijeh.
Molim, ustrijeli me ree. Bit e upravo kao u onom
komadu to smo ga gledali, s crncem i jastukom, a ja sam neduna
ba kao to je i ona bila.
Lae proapta Albin. Ti i ona hulja. Sve samo
lupetvo i pri-pri-jevara, i...
Gornja mu je usna drhtala. Borio se sa svojim mucanjem.
Molim te, pusti to. Ne govorim s tobom dok to ne spusti.
Ne znam to se dogodilo i ne elim znati. Znam samo jedno: ja sam
ti vjerna, ja sam ti vjerna...
Dobro doeka Albin promuklo. Moe rei to ima
rei. A onda e umrijeti.
Ne treba me ubiti... zaista, ne treba, dragi.
Hajde govori.
(Potrim li na vrata, pomisli ona, moda u umaknuti. Vikat
u, i ljudi e se skupiti. Ali je onda sve upropateno, sve...)
Ne mogu govoriti sve dok to dri. Molim te, makni to.

123
 (Ili bih mu moda toga avla mogla izbiti iz ruke...?)
Ne odsjee Albin. Ponajprije, mora priznati...
Obavijestili su me. Znam sve... znam sve... ponavljao je
slomljenim glasom, etajui gore-dolje po sobi i udarajui rubom
ake po posoblju. Znam sve. Sjedio je za vama u autobusu,
vladali ste se kao ljubavnici. Oh, naravno, ubit u te.
Da, to sam i mislila preuze Margot. Znala sam da
nee razumjeti. Za ime Boje, spusti to, Albine.
to se tu ima razumjeti? viknu Albin. to se tu ima
objasniti?
Najprije, Albine, dobro zna da on uope ne mari za ene.
Umukni! povika Albin. To je podla la, lupeka
smicalica od samog poetka.
(Vie dakle opasnost je prola, pomisli Margot.)
Ne, on zaista ne mari za ene nastavi ona. Ali sam mu
jednom, za alu, predloila: Da vidimo napokon mogu li vam iz
glave izbiti vae djeake. Oh, oboje smo znali da je to samo ala.
To je sve, to je bilo sve, dragi.
Prljava la! Ne vjerujem. Conrad vas je vidio. I francuski
pukovnik. Samo sam ja bio slijep.
Pa esto sam ga tako zadirkivala hladno e Margot.
Sve je to bilo vrlo smijeno. Ali neu vie ako te smeta.
I tako si me varala samo za alu? Kakve li prljavtine!
Ali te nisam prevarila! Kako moe takvo to rei? On ne bi
bio sposoban da mi pomogne da te prevarim. Nismo se ak ni
poljubili: i to bi nam oboma bilo odvratno.
A da pitam njega, ne pred tobom, dakako, ne pred tobom?
Pitaj ga! Odgovorit e ti isto! Samo e ispasti smijean.
Tako su se natezali cio sat. Margot je postupno ovladala
poloajem. Ali naposljetku nije mogla vie izdrati, pa je dobila
histerini napadaj. U bijeloj teniskoj suknji bacila se na postelju, u
jednu nogu bosa, i plakala dok se polako nije umirila.
Albin sjedio u naslonjau kraj prozora; vani sunce sjalo, veseli
engleski glasovi dopirali s teniskog igralita. U duhu je pretitravao
svaku i najmanju zgodu od poetka njihova poznanstva s Rexom, i
neke meu njima javljahu se u onome blijedom, pepeljastosivom
svjetlu to je sada palo po svem njegovu iu. Neto se zauvijek
razorilo: ma koliko mu Margot uvjerljivo pokuavala dokazati kako
mu je ostala vjerna, preko svega e se odsad prelijevati otrovni okus

124
sumnje.
Naposljetku je ustao, priao krevetu, zurio u njezinu ruiastu
nabranu petu s komadiem crnog flastera kada ga je stigla
nalijepiti? upiljio pogled u smee zlato njezina tankog a ipak
vrstog lista na nozi i premiljao o tome kako bi je mogao ubiti ali
se ne bi mogao od nje odvojiti.
Dobro, Margot ree namrten. Vjerujem ti. Ali mora
ustati, odmah, i preodjenuti se. Spremit emo svoje stvari i bez
odlaganja krenuti odavde. Nisam ga fiziki kadar sada vidjeti. Ne
mogu to sebi objasniti. I nije stoga to bih mislio da si me varala s
njime, ne, nije to, ali naprosto ne mogu. Sve sam previe ivo sebi
predoio i... no, svejedno... Hajde ustaj...
Poljubi me blago e mu Margot.
Ne, ne sada. elim to prije odavde... Umalo to te ovdje
nisam ustrijelio, i zacijelo u te ustrijeliti ako odmah ne spakujemo
svoje stvari... odmah.
Kako god eli prihvati Margot. Ali znaj, grdno si
uvrijedio i mene i moju ljubav prema tebi. Mislim da e kasnije
shvatiti.
Brzo i bez rijei, ne gledajui se, spremali su svoje stvari.
Zatim doe vratar po prtljagu.
Rex se kartao, igrao poker s dvojicom Amerikanaca i s jednim
Rusom, na terasi, u sjeni golema eukaliptusa. Toga jutra srea bijae
protiv njega. Ve je smiljao da za sljedeeg mijeanja sakrije u
dlanu jednu kartu ili da se potajno kao ogledalom poslui glatkom
unutarnjom povrinom svoje kutije za cigarete (mali trikovi koje je
mrzio i posezao za njima samo kad je igrao s poetnicima), kadli
odjednom za magnolijama, na putu blizu garae, ugleda Albinova
kola. Kola nespretno krenue u zavoj i nestadoe.
to li se zbiva? u sebi e Rex. Tko upravlja kolima, tko ih
vozi?
Platio je dugove i otiao potraiti Margot. Nije je bilo na
teniskom igralitu, ne bijae je ni u parku. Krenu gore. Albinova
vrata stajala odkrinuta. Soba prazna, mrtva, ormar otvoren, zjapi;
prazna i polica nad umivaonikom. Na podu poderane, zguvane
novine.
Rex uvue donju usnu te ue u svoju sobu. Pomislio je ne
ba odreeno da e moda nai kakvu obavijest. Ali nije naao
nita. Cmoknuo je jezikom i siao u hol da vidi jesu li barem

125
platili njegovu sobu.

126
 31
Ima mnogo ljudi koji su i bez strunog znanja kadri dovesti u
red elektrini vod nakon tajanstvenog dogaaja zvana kratki spoj;
ili pak, s pomou depnog noia, popraviti sat; ili ak, ako je
potrebno, ispriti kotlet. Albin nije pripadao takvima. On nije umio
nita priiti, nije znao odrezati nokte na desnoj ruci niti togod
spakirati; nije umio bocu otepiti a da ne izmrvi polovinu epa a
drugu ne gurne unutra. U djetinstvu nije nikad nita gradio kao to
druga djeca grade. U mladosti nije nikad rastavio bicikl niti ita znao
na njemu doli voziti; kad bi mu pukla guma, on je neupotrebljivo
vozilo to je ljapkalo kao stara galoa gurao do najblie
radionice. Kasnije, kad je studirao restauriranje slika, uvijek se
bojao sam dirati platno. U ratu se isticao zaudnom nesposobnou
da ita uradi rukama. Nije stoga nikakvo udo to je bio lo voza:
naprotiv, udo bijae to je ikako vozio.
Polako i s mukom (i uz zamreno objanjavanje s
policajcima na krianju, objanjavanje kojemu nije dokuio sr)
nekako je izveo kola iz Rouginarda, a potom malko ubrzao vonju.
Bi li mi htio rei kamo idemo? kiselo upita Margot.
On slegnu ramenima. Gledao je ravno preda se, u sjajnu
plavocrnu cestu.
Sada, dohvativi se istine izvan Rouginarda, u kojem uske
ulice bijahu pune svijeta i prometa i gdje je morao trubiti, naglo
koiti uz trzaj i nespretno zakretati sada, kad su blago klizili
irokom cestom, razliite su tamne i zbrkane misli prolazile
Albinovom glavom: da se cesta sve vie penje u bregove i da e
uskoro poeti opasno vijugati, da se Rexu puce jednom zaplelo u
Margotine ipke, i da njegovo srce nije nikad bilo tako teko i tako
uzbueno kao sada.
Svejedno mi je kamo idemo opet e Margot ali bih
htjela znati. I, molim te, dri desno. Ako ne moe voziti, bit e
bolje da krenemo vlakom ili da na slijedeoj pumpi uzmemo ofera.
On naglo zakoi, jer se u daljini pojavio autobus.
to radi Albine? Samo dri desno, to je sve to treba initi.
Autobus, pun turista, tutnjei prohuja mimo njih. Albin opet
poveze. Cesta poe zavijati oko brda.

127
 Zar je vano kamo idemo? miljae Albin. Kamo god
krenuli, muci neu umaknuti. Najglasniji, najnepristojniji ljubavni
razgovor... Ta poludjet u!
Ne pitam te vie javi se Margot ali, za ime Boje,
nemoj klimati pred okukama. To je smijeno. to pokuava? Kad bi
samo znao kako me boli glava. Bit u zahvalna nebesima ako ikamo
stignemo.
Zaklinje li se da nije bilo nita? Albin e slabim glasom.
Osjetio je kako mu tople suze zamagljuju vidik. Treptao je, i
cesta se opet pojavi.
Zaklinjem se odgovori Margot. Ve sam umorna od
zaklinjanja. Ubij me, ali me vie nemoj muiti. I jako mi je vrue.
Skinut u ogrta.
On pritisnu konicu.
Margot se nasmija:
Pa zar se treba zato zaustaviti? Oh, Boe, Boe.
On joj pomoe da skine ogrta. Dok joj tako pomagae,
neobino se ivo sjeti da je davno, davno u neuglednoj maloj
kavani prvi put opazio kako ona kree ramenima i prigiba ljupki vrat
dok se izvlai iz rukava.
Niz lice mu suze potekoe, nesuzdrano. Margot mu se obisnu
oko vrata i pritisnu svoju sljepooicu na njegovu prignutu glavu.
Njihova su kola stajala uz ogradu, jak zid od kamena, visok pol
metra, za kojim bijae otra padina, obrasla kupinovim trnjakom. U
dubini huio potok brzac. Na lijevoj strani uzdizale se crvenkaste
stijene s pinijama na vrhu. Sunce prilo. Podalje, na rubu ceste
sjedio ovjek s tamnim naoalama i razbijao kamenje.
Tako te volim prostenja Albin tako te volim.
Milovao je njezine ruke i grevito joj gladio kosu. Ona se blago
smijala smijehom zadovoljstva.
A sada pusti da ja vozim zamoli Margot. Znas da
umijem bolje nego ti.
Ne, jer ve napredujem ree on, smijeei se, gutajui
slinu i otirui nos. Smijeno je, ali ja doista ne znam kamo
idemo. Prtljagu sam, ini mi se, poslao u San Remo, ali nisam posve
siguran.
Upalio je motor, i krenuo dalje. Bijae mu sada kao da su kola
laka i poslunija, i da vie ne dri upravlja onako nervozno.
to dalje, zavoji bivali ei. Na jednoj strani dizale se otre

128
stijene; na drugoj usjekao se dubok klanac. Sunce ih bolo u oi.
Kazaljka na brzinomjeru uspinjala se i podrhtavala.
Dolazila je otra okuka, i Albin je nakanio da je osobito spretno
svlada. Visoko nad cestom starica skupljala trave i vidjela kako
desno od stijene taj mali plavi auto juri prema okuci, za kojom se
dva biciklista, dolazei sa suprotne strane, naginju nad upravljae,
idui u neoekivan susret.

129
 32
Starica to je na brdu skupljala trave vidjela je kako se auto iz
jednog smjera i dvojica biciklista iz drugoga primiu otroj okuci.
Iz potanskog aviona to je pod blistavim modrim nebom letio
prema obali, mogao je pilot vidjeti okuke na cesti, sjenu avionskih
krila kako brzo klizi preko obasjanih planina, i dva sela, udaljena
jedno od drugoga osamnaestak kilometara. Da je letio na jo veoj
visini, moda bi istodobno vidio provansalske planine i jedan daleki
grad u drugoj zemlji recimo Berlin gdje takoer bijae vrue.
Jer toga osobitog dana sva se zemlja od Gibraltara do Stockholma
kupala u sunanom sjaju.
U Berlinu se toga osobitog dana sladoled prodavao naveliko.
Irma je neko tako rado gledala, ozbiljno i pohlepno, kako
sladoledar na tanku oblatu stavlja debeo sloj ukaste mase to prija,
te jezik sve poigrava, a prednji zubi slasno bride. I tako Elisabethi,
kad je izila na balkon i vidjela jednog od tih sladoledara, bijae
udno to je taj ovjek sav u bijelu, a ona sva u crnini.
Probudila se s osjeanjem strana nemira u dui, i sada je
zamijetila, u udnoj prepasti, da se prvi put prenula, izronila iz
onoga stanja mukle beutnosti na koje se navikla u posljednje
vrijeme, i nije mogla shvatiti zato se uti tako neobino i
nelagodno. Zastala je na balkonu i razmiljala o jueranjem danu u
kojem se nije dogodilo nita osobito: uobiajena vonja na groblje,
pele to slijeu na njezino cvijee, ivica od imira, i grob; tiina i
meka zemlja..
to bi moglo biti? pitala se. Zato mi ui zvone?
S balkona mogae vidjeti sladoledara s bijelom kapom. Balkon
kao da se dizao uvis, sve vie. Sunce sjajnim svjetlom polijevalo
krovove u Berlinu, u Bruxellesu, u Parizu, i dalje na jug.
Potanski zrakoplov letio u Saint Cassien. Starica skupljala trave na
stjenovitoj padini. Cijelu godinu, u najmanju ruku, pripovijedat e
to je vidjela ... to je vidjela ...

130
 33
Albin nije bio naisto s time kada je i kako sve to doznao:
vrijeme to je proteklo od njegova radosnog zaleta u onu okuku (dva
tjedna), mjesto gdje se nalazi (klinika u Grasseu), operaciju kojoj
bijae podvrgnut (trepanacija) i razlog njegove duge nesvijesti
(izljev krvi u mozak). Doao je, ipak, trenutak u kojem su se svi ti
ulomci sabirali u jedno iv je, i pri svijesti, i zna da se Margot i
bolnika sestra nalaze u blizini. Osjea da je dugo spavao i da se
upravo probudio. Samo ne zna koje je doba. Po svoj prilici jo je
rano jutro.
elo i oi pokriveni mu mekim, debelim zavojem. Ali mu je
tjeme ve slobodno, i udno je osjeati pod prstima ekinje nove
kose na glavi. U sjeanju je sauvao sliku to je po jakoj kriavosti
bila slina dijapozitivu u boji: okuka ulatene plave ceste, zelene i
crvene stijene na lijevoj strani, bijeli niski zid na desnoj, a prema
njemu jure biciklisti dva pranjava majmuna u naranastoutim
majicama. Otar trzaj upravljaem da ne udari u onu dvojicu i kola
odletjee uvis, naletjee na gomilu kamenja desno i u slijedeem
djeliu sekunde telegrafski stup iskrsnu pred vjetrobranom.
Margotina ispruena ruka prijee preko slike i ve sljedeeg
trenutka laterna magica nestade. To sjeanje nadopunila je Margot.
Juer, ili prekjuer, ili ak prije pripovijedala mu je ona, ili njezin
glas zato samo glas...? Zato je toliko vremena prolo otkad ju je
stvarno vidio? Ah, taj ovoj... Valjda e mu ga uskoro skinuti... to
mu je rekao njezin glas?
... Da nije bilo telegrafskog stupa, sletjeli bismo preko ograde
u ponor. Bilo je grozno. Jo mi je na bedru golema modrica. Kola su
se preokrenula i slupala kao da su ljuska od jajeta. Stoje... le car...
mille... beaucoup mille mark. (Ovo je, oito, bilo upueno
bolniarki.) Albine, kako se na francuskom kae dvadeset tisua?
Ali to mari...? Glavno da si iv!
Biciklisti su bili vrlo ljubazni. Pomogli su da skupimo stvari.
Ali nisu mogli pronai teniske rekete.
Rekete? Sunce na reketu. Zato je to bilo tako neugodno? Oh,
da, ona snomorica, ona pripovijest u Rouginardu. On s revolverom u
ruci. Ona dolazi na gumenim potplatama... Besmisao sve se

131
poslije objasnilo, sve je u redu... Koliko li je sati? Kada e mu
maknuti ovoj? Kada e on napokon ustati? Je li ulo u novine
njemake novine?
Okrenuo je glavom na jednu pa na drugu stranu: smeta ga ovoj.
I taj nesklad u njegovim osjetilima. Ui su sve to vrijeme upijale
toliko dojmova, a oi nita. Ne zna kakva je soba u kojoj lei, ne zna
kako izgleda bolniarka ili pak lijenik. A doba dana? Je li jutro? Je
li dugo i duboko spavao? Prozor je po svoj prilici otvoren, jer uje
topot konjskih potkova vani, i ubor vode to tee, i kripu kante.
Moda je tu dvorite sa zdencem i po njemu hladna jutarnja sjena
platana.
Neko je vrijeme leao nepokretno i nastojao nesuvisle zvukove
povezati i sloiti u oblike i boje koji bi mu odgovarali. Bilo je to
neto upravo suprotno nastojanju da se dokui kakve su glasove
imali Botticellijevi aneli. Odmah zatim uo je smijeh bila je to
Margot pa drugi smijeh, bolniarkin. Sjedile njih dvije u
susjednoj sobi, bolniarka uila Margot pravilno izgovarati
francuski: Soucoup, soucoup ponavljala Margot nekoliko puta, i
obje se tiho smijale.
Svjestan da ini neto napose zabranjeno, Albin oprezno
pomaknu ovoj navie i pogleda uokolo. Ali je soba svejednako
ostala u posvemanjoj tami. Nije vidio ak ni modrikasto
svjetlucanje kakva prozora niti ikoju od onih blijedih mrlja to nou
laze po zidovima. No je dakle, a ne jutro, pa ni rano jutro. Crna no
bez mjeseine. Kako zvuci znaju varati! Ili su zastori osobito debeli?
Iz susjedne prostorije dopiralo ugodno zveckanje posuda:
Caf aim toujours, th nicht toujours.
Albin prstima pipkao po nonom stoliu dok nije napipao malu
elektrinu svjetiljku. Pritisnuo je prekida, jednom, dvaput, ali tama
ostade, kao da bijae preteka da bi se makla. Vjerojatno je utika
izvaen. Pipao je dalje, traei ibice, i doista nae jednu kutiju. U
kutiji samo jedno palidrvce. Kresnu njime i u lagano pucketanje,
kao da se upalilo, ali ne mogae vidjeti plamen. Odbaci ga i
odjednom outje vonj sumpora. udno.
Margot! viknu on iznenada. Margot!
Tabanje, koraci, otvaraju se vrata. Ali se nita nije promijenilo.
Kako moe biti mrak za vratima kad ondje piju kavu?
Okreni upalja! on e nestrpljivo. Upali svjetlo!
Oh, ti zloesto dijete ree Margotin glas.

132
 uo ju je kako prilazi, ide brzo i sigurno kroz tu posvemanju
no.
Ne smije dirati povez.
to kae? Ti kao da me vidi? promuca on. Kako me
moe vidjeti? Upali svjetlo, uje li! Odmah!
Calmez-vous. Umirite se javi se glas bolniarkin.
Ti zvuci, ti koraci i glasovi bijahu kao da su na drugoj ravni.
On ovdje, a oni drugdje, no ipak na dohvatu, neobjanjivo. Izmeu
njih i noi koja ga okruuje ispeo se neprobojan zid. Trljao je vjee,
okretao glavu ovamo i onamo, bacao se, ali nije bilo mogue probiti
put kroz tu tminu, kroz taj gusti mrak koji bijae kao dio njega
samog.
Ne moe to biti! ree Albin u jasnoi oaja. Poludjet
u! Otvori prozor, uini togod!
Otvoren je blago e ona.
Moda nema sunca... Margot, moda u togod vidjeti kad
bude sunano. Barem svjetlucanje, traak. Moda, s naoalama.
Lezi mirno, dragi. Sunce sja, divno je jutro. Plai me,
Albine.
Ja... ja...
Albin duboko uzdahnu, prsa od tog udisaja kao da mu se
nadue u golemu kuglu punu rike to je udarila u kovitlac, i potom
ispusti dah u ujnu, dugu izdisaju... I kad sve bijae izdahnuo, poe
opet hvatati dah.

133
 34
Uboji mu i nagnjeenja proli, rane zacijeljele, kosa narasla, ali
strano osjeanje onoga vrstog crnog zida ostalo nepromijenjeno.
Nakon napadaja smrtne strave, kad je vikao, bacao se i mahnito
pokuavao neto strgnuti s oiju, zapao je u stanje polusvijesti. A
onda opet iskrsavala pred njim nesnosna gora to ga pritie i gui
morom koja se moe usporediti samo s uasom ovjeka to se budi u
vlastitom grobu.
Postupno se ipak prorijedie ti napadi. Sate i sate leao je na
leima, tih i nepokretan, i oslukivao glasove i zvuke dana to se
toi, zvuke koji kao da mu, u veselu agoru i zabavi s drugima,
bijahu okrenuli lea. Odjednom se opet sjetio onoga jutra u
Rouginardu koje stvarno bijae poetak svemu tome i on
ponovno zastenja. U duhu vidje nebo, plave daljine, svjetlo i sjenu,
ruiaste kue naikane na svijetloj zelenoj padini, ljupke krajolike
to ih je tako malo gledao, tako malo...
Dok je jo leao u toj bolnici, Margot mu je itala Rexovo
pismo koje kazivae:

Ne znam, dragi Albine, to me vie potreslo uvreda

koju ste mi nanijeli svojim neobjanjivim i vrlo neuljudnim
odlaskom, ili pak nesrea koja vas je snala. Iako ste me
duboko povrijedili, svim srcem ipak suosjeam s vama u vaoj
nesrei, pogotovu gdje mi je na umu vaa ljubav prema
slikarstvu i prema svim onim ljepotama boja i linija to vid ine
knezom svih naih ula.
Danas putujem iz Pariza u Englesku, a odande u New
York, i proi e neko vrijeme prije nego to opet doem u
Njemaku. Molim vas izruite moje prijateljske pozdrave
svojoj supruzi, koja je svojom razmaenou i hirovitom udi
vjerojatno bila uzrok vaem nepovjerenju prema meni. Ona je,
aliboe, dosljedna samoj sebi; ali, kao sve ene, ima elju da
joj se drugi dive elju koja se okree u zlobu kad dotini
mukarac zbog svoje iskrenosti, odbojne vanjtine i neprirodne
sklonosti izaziva samo njezinu porugu i grtenje.
Vjerujte mi, Albine, volio sam vas vie nego to sam ikad

134
 pokazao; ali da ste mi otvoreno rekli da vam je moja nazonost
oboma neugodna, znao bih cijeniti vau iskrenost, i sretne
uspomene na nae razgovore o slikarstvu, na naa putovanja po
svijetu boje, ne bi tada bile tako tuno pomraene sjenom
vaega vjerolomnog bijega.

Da, to je pismo jednog homoseksualca ree Albin. Ali

mi je ipak drago to je otiao. Moda me, Margot, Bog kaznio zato
to ti nisam vjerovao, ali jao tebi ako...
Ako... to, Albine? Govori dalje, dovri to si htio rei...
Ne, nita. Vjerujem ti. Oh, vjerujem ti.
Uutio je, a onda poe protiskivati onaj prigueni jauk napol
stenjanje, napol zavijanje to je uvijek oznaivao poetak
njegovih napadaja straha od tame to se stisla oko njega.
Knez svih naih ula ponovio je nekoliko puta, zapinjui
u govoru. Ah, da, knez...
Kad se umirio, Margot ree da ide u putniki ured. Poljubila ga
je u obraz i brzo kaskajui krenula du ulice, sjenovitom stranom.
Ula je u malen, ugodno hladan restoran i sjela pokraj Rexa.
On je pio bijelo vino.
No upita je to jadnik veli na pismo? Zar ga nisam
lijepo sastavio?
Da, dobro je dolo. U srijedu odlazimo u Zrich,
specijalistu. Molim te, pobrini se za karte. Ali, molim, uzmi sebi
mjesto u drugom vagonu, tako je sigurnije.
Sumnjam nehajno e Rex da u karte dobiti besplatno.
Margot se njeno nasmijei te poe iz torbice vaditi novanice.
I u naelu nadoveza Rex bilo bi kudikamo
jednostavnije kad bih ja bio blagajnik.

135
 35
Iako je Albin ve nekoliko puta u dubini noi ispunjene
prijateljskim zvucima dana bio u etnji, alosno sporoj etnji po
kripavim poljunenim stazama bolnikog vrta, pokazalo se da je
vrlo slabo pripremljen za put u Zurich. Na eleznikoj postaji poelo
mu se vrtjeti u glavi a nema udnijeg, bespomonijeg osjeaja
nego kad se slijepcu zavrti u glavi. Zagluivali ga oni mnogi i
razliiti umovi, koraci, glasovi, buka i tropot kotaa otro i
puno prijetnje, kao da e sve uokolo svakog trena srnuti na nj, tako
te mu svaka sekunda bijae ispunjena strahom da e o togod udariti,
iako ga je Margot vodila.
U vlaku je utio kako mu se u grlo penje munina, jer tropot i
ljuljanje vagona nije mogao uskladiti ni s kakvim kretanjem
naprijed, ma koliko se trudio da sebi u duhu doara krajolik koji je
vani zacijelo brzo promicao. A onda se opet, u Zurichu, morao
probijati izmeu nevidljivih ljudi i stvari prepreka i uglova
kojima se dah nije uo prije nego to bi ga gurnuli.
Ah, hodi, nemoj se toliko bojati ree Margot, ve
jarosna. Pa ja te vodim. Stani sada. Evo emo u taksi. Podigni
nogu. Moe li se malko otresti toga straha? Zaista si kao dijete od
dvije godine.
Profesor, slavan okulist, izvrio je temeljit pregled Albinovih
oiju. Imao je mek, usrdan glas, tako te ga je Albin zamiljao kao
starca glatko izbrijana upnikog lica, iako je ovjek zapravo bio
prilino mlad i nosio ekinjav brk. Ponovio je ono to je Albin
uglavnom ve znao: da su vidni ivci oteeni u sjecitu u mozgu.
Moda e se ozljeda izlijeiti, a moda e doi i do posvemane
atrofije izgledi su podjednaki. U svakom sluaju, u sadanjem
pacijentovu stanju, najvaniji je potpun mir. Sanatorij u brdima bio
bi najpreporuljiviji.
A onda emo vidjeti zakljui profesor.
Hoemo li vidjeti? ponovi Albin, uz sjetan smijeak.
To o sanatoriju nije ba oduevilo Margot; nije joj odgovaralo.
Mu i ena s kojima su se upoznali u hotelu, stari Irci, ponudie im
malen ljetnikovac u brdima, povie jednoga mondenog ljeilita.
Posavjetovala se s Rexom i onda se s njime (ostavivi Albina s

136
unajmljenom bolniarkom) odvezla pogledati kuu. Pokazalo se da
je vrlo lijepa: vila na kat, sa istim sobama i s posudom za
blagoslovljenu vodu na svakim vratima.
Rex nae da je poloaj poeljan: osama povie na obronku,
meu gustim tamnim jelama, a samo etvrt sata niz brijeg do sela i
do hotela. Odabrao je sebi najsunaniju sobu na katu. U selu su
unajmili kuharicu. Rex je s njome poveo veoma dojmljiv razgovor.
Nudimo vam visoku plau ree joj jer ete biti u
slubi kod ovjeka koji je oslijepio od jakog nervnog oka. Ja sam
lijenik koji se brine za nj, ali je njegovo sadanje duevno stanje
takvo te on ne smije znati da je s njime i s njegovom neakinjom u
kui jo i lijenik. Ni najmanjim znakom, izravno ili neizravno, ne
smijete pokazati da sam tu, ne smijete mi se, na primjer, obraati
gdje bi on mogao uti, niim dakle ne smijete odati da sam prisutan,
jer ete inae u oima zakona biti odgovorni da ste prekinuli tok
njegova ozdravljenja, a takvo se to, mislim, u vicarskoj kanjava
vrlo strogo. Nadalje vam savjetujem da ne dolazite u blizinu moga
pacijenta i da ne ulazite ni u kakav razgovor s njime. Podloan je
vrlo jakim napadajima ludila. Moda e vas zanimati da je ve
ozlijedio lice jednoj starijoj eni, u mnogo emu vrlo slinoj vama,
iako ne tako privlanoj. Ne bih elio da se takvo to ponovi. I
najvanije od svega: ako u selu budete brbljali o ovome, pa ljudi
postanu radoznali, moj bi pacijent, u sadanjem stanju, mogao
razbiti sve po kui, poevi od vae glave. Jeste li me dobro
razumjeli?
ena se toliko uplaila da je gotovo odbila tu izvanredno
plaenu slubu, a odluila se da je prihvati tek poto joj je Rex
zajamio da ona nee ni vidjeti slijepca, jer ga posluuje neakinja, i
da je ovjek posve miran i dobroudan ako ga nitko ne uznemiri.
Jo je s njome dogovorio da u kuu ni u blizinu ne puta
nikakva mesarska momka ili pralju.
Kad je sve tako bilo ureeno, Margot se odveze natrag, po
Albina, a Rex se preseli u kuu.
Prenio je svu svoju prtljagu, odluio kako e se raspodijeliti
prostorije i uredio da se ukloni svaki nepotreban loman predmet.
Zatim je otiao u svoju sobu, i melodiozno je ondje zvidukao dok
je na zid vjeao neke upravo nepriline crtee raene perom i tuem.
Oko pet sati pogledao je na dogled i dolje u daljini vidio kako
dolazi unajmljeni auto. Margot iskoi u sjajnu crvenu demperu i

137
pomoe Albinu da izie. Onako povijenih ramena i s crnim
naoalama podsjeao je na sovu. Auto potom okrenu i nestade za
umovitom okukom.
Margot uhvati krotkog, bespomonog ovjeka pod ruku, te se
on poe penjati stazom, drei tap pred sobom. Nestadoe za
skupinom tamnih jela, ponovno se pojavie da opet nestanu, i
naposljetku eto ih na malu vrtnu terasu, kamo je mrka kuharica (koja
je, uzgred reeno, ve od srca bila odana Rexu) bojaljivo izila
pred njih: nastojei da ne gleda u opasnog umobolnika, paljivo je
mladoj dami uzela kovei iz ruke.
Rex se dotle naginjao na prozor i pravio smijene kretnje
pozdravljajui Margot: prinio je ruku na srce, onda obje naglo
raskrilio, ba kao lakrdija a sve to, dakako, u nijemu prizoru,
iako bi, da su druge prilike, mogao i te kako podviknuti.
Margot mu se nasmijei te ue u kuu, sveudilj vodei Albina
pod ruku.
Provedi me kroza sve sobe i sve mi opii ree joj Albin.
Nije ga ba zanimalo, ali je mislio da e time obradovati
Margot: voljela je smjetati se u novom stanu.
Mala blagovaonica, mala dnevna soba, mala radna soba
objanjavala je vodei ga prizemljem.
Albin je dodirivao namjetaj, prelazio rukom po razliitim
predmetima kao da su glave strane djece, i nastojao da se meu
njima snae.
Prozor je, znai, tamo ree on i pokaza uvjerljivo na
prazan zid.
Bolno se udario o rub stola i pokuao prikazati kao da je bilo
namjerno pipajui po plohi kao da je premjerava.
Zatim su se, usporedo, uspeli kripavim drvenim stubama.
Gore, na posljednjoj stubi, sjedio je Rex, previjao se u nijemom
smijehu. Margot mu poprijeti prstom; ustao je oprezno i povukao se
na vrcima prstiju. Bilo je to sasvim nepotrebno, jer je stubite
zagluno kripalo pod korakom slijepog ovjeka.
Zakrenue na hodnik. Rex, koji se povukao na svoja vrata,
nekoliko je puta unuo i stavljao ruku na usta. Margot je ljutito
vrtjela glavom opasna igra; on lakrdijao ba kao zao djeak.
Ovo je moja spavaonica, a ono tvoja ree ona.
Zato ne zajednika? upita Albin, tuan.
Oh, Albine uzdahnu ona zna to je rekao lijenik.

138
 Kad su sve proli (izuzev Rexovu sobu, dakako), Albin pokua
bez njezine pomoi ii kuom, samo da joj pokae kako mu je sve
lijepo objasnila. Ali je gotovo odmah izgubio pravac, naiao na zid,
nasmijeio se uz ispriku i umalo to nije razbio porculanski
umivaonik. Zaletio se i u sobu na uglu (koju je Rex prisvojio i u
koju se moglo ui samo s hodnika), ali je bio ve toliko smeten te je
pomislio da dolazi iz kupaonice.
Pazi, to je ropotarnica upozori ga Margot jo e
glavu razbiti. Okreni se sada i pokuaj ii ravno prema postelji.
Zaista ne znam je li sve ovo vrljanje naokolo dobro za te. Nemoj
misliti da u te ubudue pustiti da ide na ovakva otkrivanja; danas
je samo izuzetak.
Osjeao se ve potpuno iscrpljenim. Margot ga smjesti u
postelju i donese mu veeru. Kad je zaspao, ona ode Rexu. Kako jo
ne bijahu navikli na kuu, ne znajui kako se po njoj ire zvukovi,
razgovarali su apui. Ali su mirne due mogli i glasno govoriti:
Aibinova spavaonica bila je prilino udaljena.

139
 36
Neprobojni crni plat u kojem je Albin sada ivio davao je
njegovim mislima i osjeajima crtu ozbiljnosti i ak plemenitosti.
Bio je tamom odvojen od onoga prijanjeg ivota koji se u svome
najotrijem zaokretu naglo ugasio. Prizori iz sjeanja punili su
galeriju slika u njegovu duhu: Margot u vezenoj pregai povlai u
stranu purpurni zastor (kako li je sada eznuo za onom prljavom
bojom!); Margot pod svijetlim kiobranom kaska kroz grimizne
lokvice; Margot naga pred ogledalom vae uto pecivo; Margot u
sjajnom kupaem kostimu baca loptu; Margot, osmaglih ramena, u
srebrnastoj veernjoj haljini.
Zatim je mislio na svoju enu, i njegov ivot s njome inio mu
se sada kao utonuo u blijedo, prigueno svjetlo, i samo kadikad
izroni togod iz sinje magle: njezina svijetla kosa na sjaju svjetiljke,
svjetlost na okviru koje slike, Irma u igri sa staklenim kuglicama (u
svakoj duga), i onda opet magla i Elisabethine mirne, gotovo
razlivene kretnje.
Sve, ak i ono to je bilo najtunije i najstranije u njegovu
prolom ivotu, bijae prekriveno varljivom arolijom boja.
Uasnuo se spoznavi kako se malo sluio svojim oima jer su se
te boje kretale na veoma neodreenoj, rasplinutoj pozadini, i njihovi
su obrisi bili nerazgovjetni. Ako bi, primjerice, dozvao u sjeanje
kakav krajolik u kojem je prije ivio, nije mogao imenovati ni jednu
jedinu biljku, izuzev hrastove i rue, i ni jednu jedinu pticu, izuzev
vrapce i vrane, a ak i oni bijahu blii heraldici negoli prirodi.
Albin je sada postao svjestan da se uistinu nije razlikovao od
kakva uskog specijalista komu se prije rugao: od radnika koji
poznaje samo svoje orue, ili od virtuoza koji je samo privjesak
svoje violine. Albinova je specijalnost bila njegova strast prema
umjetnosti, a njegovo najsjajnije otkrie bijae Margot. A sada je od
nje ostao samo glas, utanje i miris: kao da je otila natrag, u tamu
malog kina, odakle ju je neko izvukao.
Ali se Albin nije mogao uvijek tjeiti estetskim i moralnim
razmiljanjima; nije se uvijek uspijevao uvjeriti kako je tjelesna
sljepoa duhovna vidovitost; uzalud je pokuavao zavarati se
matanjem da je njegov ivot uz Margot sada sretniji, dublji i istiji,

140
i uzalud je namatao misli oko njezine ganutljive predanosti. Da, bila
je ta predanost dirljiva, i Margot je bila bolja negoli i najodanija
supruga ta nevidljiva Margot, ta aneoska hladnoa, taj glas to
ga je molio da se ne uzbuuje. Ali tek to bi u tami uhvatio njezinu
ruku i pokuao da joj izrazi zahvalnost, ponijela bi ga tako silna
elja da je vidi te su se topile sve njegove lijepe misli.
Rex je volio sjediti s njima u sobi i promatrati njegove kretnje.
Margot bi tada, nadnosei se nad grudi slijepog ovjeka i
pritiskujui mu ramena dalje od sebe, uznosila oi prema stropu, s
kominim izraajem rezignacije, ili bi Albinu isplazila jezik ovo
je bilo napose smijeno jer je toliko odudaralo od arkog i njenog
izraza na slijepevu licu. Nato bi se Margot oslobodila spretnom
kretnjom i otila Rexu, koji je sjedio na prozorskom podboju, u
bijelim hlaama, golih dugoprstih nogu i gola gornjeg dijela tijela,
jer je volio lea izlagati suncu. Albin bi, u pidami i u kunom
ogrtau, sjedio zavaljen u naslonjau. Lice mu bijae obraslo
ekinjama; ruiasta brazgotina sjala mu na sljepooici; izgledao je
kao bradat robija.
Margot, hodi k meni rekao bi moleivo, irei ruke.
Rex, koji je volio izvrgavati se opasnosti, znao bi kadikad,
bosonog, na vrcima prstiju, prii Albinu sasvim blizu i dodirnuti ga
krajnje paljivo. Albin bi protisnuo njean glas od zadovoljstva i
pokuao zagrliti tobonju Margot, ali bi Rex na vrijeme i neujno
odstupio i vratio se na prozor na svoje omiljelo mjesto.
Doi k meni, draga uzdahnuo bi Albin i s mukom ustao i
zatabao prema njoj.
Rex, na prozoru, povukao bi noge gore na podboj, a Margot
viknula Albinu da e ga odmah povjeriti bolniarki ne bude li je
sluao. I tako bi se on, s osmijehom krivnje, vratio na svoje mjesto.
Dobro, dobro uzdahnuo bi. itaj mi togod. Novine.
Ona bi ponovno uzvila oi ka stropu.
Rex bi oprezno sjeo na divan i uzeo Margot na koljena. Ona bi
rairila novine i poravnala ih, i poto bi se neko vrijeme zadubila u
njih, poela bi naglas itati. Albin tu i tamo kimao glavom i polako
jeo nevidljive trenje, izbacujui nevidljive kotice u aku. Rex
oponaao Margot, skupljao usne uilj pa ih razvlaio kao to je
inila ona itajui. Ili je pak hinio kao da e je pustiti da padne, a
njoj glas poskakivao, i jo joj valjalo traiti zavretak prekinute
reenice.

141
 Da, moda je sve ovo za dobro, razmiljao Albin. Naa je
ljubav sada istija i uzvienija. Evo je ostala uza me, znai da me
zaista voli. Dobro je to, dobro je to.
I odjednom je glasno zajecao, krio ruke i molio da ga odvede
drugom specijalistu, treem i etvrtom, neka bude operacija, muka
sve samo da mu se vrati vid.
Rex tiho zijevnu, uze aku treanja iz zdjele i ode u vrt.
Prvih dana zajednikog ivota Rex i Margot bijahu veoma
oprezni, iako su sebi doputali razliite bezazlene ale. Pred vratima
svoje sobe Rex je na hodniku podigao, za sluaj potrebe, barikadu
od jastuka i kovega, preko koje se Margot nou verala. Ali nakon
prvog obilaska kuom Albin vie nije mario za njezinu topografiju;
dobro se snalazio u svojoj spavaonici i u radnoj sobi, i time se
zadovoljio.
Margot mu je opisivala sve boje plave tapete, ute rebrenice
ali je, na Rexov nagovor, sve zamijenila jedno drugim. Tako je
slijepac morao svoj mali svijet sebi doaravati u bojama to ih je
Rex odreivao, i to je ovome prualo izvanrednu zabavu i
zadovoljstvo.
U svojim sobama Albin je imao osjeaj da razabire posoblje i
razliite predmete, i to mu je ulijevalo neku pouzdanost. Ali kad je
sjedio u vrtu, bijae mu kao da je opkoljen nepoznatom daljinom, jer
je sve bilo veliko, rasplinuto i prepuno zvukova a da bi o tome
mogao stvoriti neku sliku. Nastojao je izotriti sluh i po umovima
odgonetati kretnje.
Uskoro je Rexu bilo vrlo teko da nezapaen ulazi i izlazi.
Kako god neujno prolazio, Albin je odmah okretao glavu onamo i
pitao:
Jesi li to ti, draga?
I ljutio se zbog svoje pogrene procjene kad bi mu Margot
odgovorila iz suprotnog kuta.
Prolazili dani, i to je Albin vie napinjao sluh, to smioniji
bijahu Rex i Margot; navikli su se na sigurnosnu zavjesu njegove
sljepoe, i umjesto da jede u kuhinji, pod nijemim oboavateljskim
pogledima stare Emilije, kao to je bilo u poetku Rex je sada
izmislio da jede za stolom s njima dvoma. Jeo je majstorski neujno,
nikad ne dodirujui tanjur noem ili viljukom, i vakao kao gost za
stolom u nijemom filmu, u savrenu skladu s pomicanjem Albinovih
vilica i sa ivahnom glazbom to je svojim glasom stvarae Margot,

142
koja je namjerno govorila vrlo glasno, dok su njih dvojica vakala i
gutala.
Rex se jednom zagrcnuo gutajui. Albin, komu je Margot
upravo nalijevala alicu kave, odjednom je s udaljenog kraja stola
uo neobian puckav zvuk. Margot odmah poe brbljati, ali je Albin
prekide, podigavi ruku:
to je to bilo? to je to bilo?
Rex je uzeo svoj tanjur i udaljio se na vrcima prstiju, drei
ubrus na ustima. Ali kad je izmakao na poluotvorena vrata, ispade
mu viljuka.
Albin se uzvrpoljio na stolici.
to je to? upita i ponovi: to je to?
Ah, to je samo Emilia. Zato si tako nestrpljiv?
Ali ona nikad ne ulazi ovamo.
A eto, danas je ula!
Ve sam pomislio da tlapim ree Albin. Juer sam, na
primjer, imao posve odreen dojam da se netko bosonog ulja
hodnikom.
enut e ne bude li se uvao suho e Margot.
Poslijepodne, dok bi Albin redovito pridrijemao, ona bi
kadikad izila u etnju s Rexom. Podizali su na poti pisma i novine,
ili se pak uspinjali gore do vodopada, a dvaput-triput odetali su u
lijepo oblinje mjestance i otili ondje u kavanu.
Vraajui se s jedne takve etnje, kad su ve krenuli uza strmu
stazu kui, ree Rex:
Moj ti je savjet da se ne tvrdoglavi oko vjenanja. Bojim se
da on sada u svojoj eni, upravo zato to ju je ostavio, gleda sveticu
namaljanu na staklu. Nee eljeti da razbije taj osobiti crkveni
prozor. Postoji jednostavniji i bolji plan da se postupno domogne
njegova imetka.
Ve smo prilino sabrali, zar nismo?
Mora ga privoljeti da proda svoje posjede u Pomeraniji i
svoje slike nastavi Rex ili koju kuu u Berlinu. Sa malo
spretnosti mogli bismo to urediti. Za sada njegova ekovna knjiica
odgovara svrsi izvrsno. Potpisuje sve kao stroj, ali e raun u banci
ubrzo presahnuti. A valja nam se i pouriti. Bilo bi lijepo da ga
ostavimo, recimo, zimus. A prije nego to odemo, kupit emo mu
psa, kao malen znak nae zahvalnosti.
Ne govori tako glasno upozori ga Margot. Ve smo

143
kod kamena.
Taj kamen, velik i siv, obrastao slakom i nalik na ovcu,
obiljeavao je granicu podruja na kojem uope bijae opasno
govoriti. I tako su dalje ili utei, i do nekoliko minuta eto ih pred
ulazom u vrt.
Margot se odjednom nasmija i pokaza vjevericu. Rex se nabaci
kamenom na ivotinju, ali promai.
Oh, ubij je, tako su tetne za drvee tiho e Margot.
Tko je to tetan za drvee? jasno upita neiji glas.
Bio je to Albin.
Ustao je, lagano se njiui, izmeu grmova jorgovana na maloj
kamenoj stubi to od staze vodi na tratinu.
Margot, s kime to govori dolje? nastavi Albin.
Spotaknuo se, ispustio tap i teko se spustio na stubu.
Kako smije sam ii tako daleko? uzviknu ona.
Grubo ga je uhvatila i pomogla mu da ustane. Neto pijeska
ostalo mu prilijepljeno za ruku. On rairi prste i pokua, ba kao to
bi uinilo dijete, da otare i otrese pijesak.
Htjela sam uhvatiti vjevericu objasni Margot i stavi mu
tap u ruke. A to si mislio da radim?
inilo mi se... poe Albin. A tko je tamo? viknu
otro, i umalo to nije opet izgubio ravnoteu kad je krenuo prema
Rexu, koji je oprezno iao tratinom.
Pa nema ovdje nikoga odgovori Margot. Sama sam.
Zato si tako uzbuen?
Osjeala je kako joj izmie strpljivost.
Vodi me natrag, u kuu ree on, gotovo u suzama.
Ovdje je previe zvukova. Drvee, vjetar, vjeverice, i ono to ne
mogu razabrati. Ne znam to se oko mene dogaa... Sve je tako
buno.
Odsad e biti zatvoren najposlije e ona, i povue ga u
kuu.
Zatim je, kao obino, sunce zalo za susjednim grebenom. Kao
i uvijek, Margot i Rex sjedili jedno uz drugo na divanu i puili, a
koji korak dalje sjedio Albin u konom naslonjau i vrsto u njih
upirao mutne plave oi. Na njegovu molbu Margot mu je
pripovijedala o svome djetinjstvu. Rado je to inila. Otiao je rano u
postelju, polako se uspinjui uza stube, pipajui svaki korak vrkom
stopala i tapom.

144
 Probudio se usred noi i prstima opipao brojanik na uri
budilici na kojoj ne bijae stakla; pronaao je poloaj kazaljki: bilo
je otprilike pol sata po ponoi. Tjeskoba ga pritisla, ispunio ga
neobian unutarnji nemir. U posljednje vrijeme neto ga je prijeilo
da se usredotoi na one ozbiljne i lijepe misli koje jedine bijahu
kadre da ga obrane od strahota njegove sljepoe.
Leao je i razmiljao.
to bi moglo biti? Elisabeth? Ne, ona je negdje daleko, vrlo
daleko. Draga, blijeda, alosna sjena koja mi ne zadaje nikakvih
jada. Onda, Margot? Ne, to bratsko-sestrinsko stanje samo je
privremeno. Pa to je onda?
Ni sam ne znajui to zapravo eli, izvukao se iz postelje i
pipajui krenuo prema Margotinim vratima (njegova soba nije imala
drugog izlaza). Nou je uvijek povlaila zasun, i tako je on ostajao
zatvoren.
Kako je pametna, pomisli njeno i prisloni uho na
kljuanicu, u nadi da e je uti kako die u snu.
Ali nije uo nita.
Kao mii, apnu Albin. Htio bih je samo pomilovati po
glavi pa onda otii. Moda je zaboravila navui zasun na vratima.
Bez neke velike nade pritisnu kvaku. Ne, nije zaboravila.
Iznenada dozva u sjeanje kako se jedne sparne ljetne noi, u
nekoj kui na Rajni, dok jo bijae bubuljiav djeak, po zidnom
vijencu pentrao iz svoje sobe u sobu slukinje (samo da ustanovi da
ne spava sama) ali je on u ono vrijeme bio lagan i okretan; a onda
ga je i vid sluio.
Ipak, zato ne bih pokuao? pomisli smiono u svojoj sjeti.
A padnem li i vrat slomim, pa to onda!
Najprije nae tap, nagnu se preko prozora i po zidnom vijencu
uze pipati nalijevo, prema susjednom prozoru. Prozor bijae
otvoren, staklo malko zveknu kad ga je dodirnuo tapom.
Kako je tvrdo usnula! pomisli. Zacijelo joj je naporno da
cio dan pazi na me.
Kad je povlaio tap natrag, zape njime o neto, i tap mu
izmaknu iz ruke te uz mukao udar pade na tlo pod prozorom.
Albin se nato uhvati za prozorski okvir, uspe se na podboj,
puznu van, stade nogama na zidni vijenac i pipajui krenu drugom
prozoru. Napipao je i uhvatio neto to po svoj prilici bijae
vodovodna cijev, preao preko njezina hladnog eljeznog koljenca i

145
doepao se prozorskog podboja susjedne sobe.
Kako jednostavno! pomisli, ne bez ponosa.
Halo, Margot apnu blago, pokuavajui da se uvue
kroz otvoreni prozor.
Okliznuo se i umalo to nije pao nauznak, u apstrakciju jednog
vrta. Ali se pridrao srce mu udaralo gotovo da iskoi. Uvukao se
preko podboja u sobu nekakav teak predmet to ga je gurnuo
pade buno na pod.
Stajao je tiho, nepokretno. Znoj mu potekao licem. Na ruci
osjeti neto ljepljivo (bijae to smola to je curila iz drveta od kojega
je kua sagraena).
Margot, draga ree radostan.
Tiina.
Nae postelju. Bijae prekrivena ipkanim prekrivaem
nikoga u njoj.
Albin sjede na postelju i uze premiljati. Da je postelja
otkrivena i topla, znailo bi da e se Margot odmah vratiti.
Nakon nekoliko trenutaka izie na hodnik (nije mu bilo lako
bez tapa) i osluhnu. Uini mu se da odnekle uje lagan, priguen
um neto izmeu kripe i ukanja. Postade ve neugodno.
Margot, gdje si? zovnu on.
Tiina posvuda. Onda se negdje otvorie vrata.
Margot, Margot ponavljao je i pipao du hodnika.
Evo me, evo mirno se javi njezin glas.
to se dogodilo, Margot? Zato nisi u postelji?
Sudarila se s njime u tamnom hodniku, a kad ju je dodirnuo,
razabra da ona nema nita na sebi.
Leala sam na suncu ree ona kao to leim svakog
jutra.
Ali sada je no uzviknu on, teko diui. Ne mogu
razumjeti. Neto tu nije u redu. Znam, jer sam opipao kazaljke. Sada
je jedan i pol po ponoi.
Besmislica. Sada je est i pol, lijepo sunano jutro. Sat ti
oito ide krivo. Previe dira kazaljke. Nego... kako si iziao iz
sobe?
Margot, je li doista jutro? Govori li istinu?
Ona se odjednom privinu uza nj i, stojei na vrcima prstiju,
obisnu mu se oko vrata, kao u stare dane.
Iako je dan ona e tiho ako eli, ako ba eli, dragi...

146
Neka bude velika iznimka...
Nije ba imala volje, ali je to bila jedina mogunost. Sada
Albin nije vie osjeao da je zrak jo hladan i da ptice ne cvrkuu,
jer je osjeao samo jedno divlje, vrue blaenstvo, a onda je
utonuo u dubok san i spavao do podne.
Kad se probudio, Margot ga izgrdi zbog njegova pentranja, a
kad je vidjela njegov sjetni smijeak, razbjesnila se i udarala ga po
licu.
Cio taj dan prosjedio je u dnevnoj sobi, mislio na sretno jutro i
pitao se koliko e opet dana proi dok se srea ponovi.
Dok je tako sjedio, odjednom u, sasvim jasno, kako se netko
kratko nakaljao. Nije to mogla biti Margot. Znao je da je ona u
kuhinji.
Tko je tamo? upita.
Ne bijae odgovora.
Opet halucinacija! pomisli Albin, iscrpljen.
A onda najedamput shvati to ga to uznemiruje nou da, da,
to su neobini umovi to ih kadikad uje.
Kad se Margot vratila, on je upita:
uj, Margot, nema li tu koga u kui osim Emilije? Jesi li
posve sigurna?
Gluposti! nabusito e ona.
Ali sumnja koja se jednom javila nije mu vie davala mira. Po
cio dan mirno je sjedio i mrk oslukivao.
Rex se zabavljao, i premda ga je Margot usrdno molila da bude
oprezan, nije mario za njezine opomene. Jednom, kad je stajao samo
korak udaljen od Albina, poeo je zvidukati oponaajui zlatnu
vugu. Margot morade objasniti da je ptica doletjela na prozorski
podboj.
Otjeraj je mrko e Albin.
I, i zaita Margot i stavi ruku Rexu na debele usne.
Nakon nekoliko dana ree Albin:
Zna, Margot, rado bih popriao s Emilijom. Volim njezine
pudinge.
To ne dolazi u obzir odgovori Margot. Ona je potpuno
gluha, a osim toga, jako te se boji.
Albin je nekoliko trenutaka naprezao misli.
Nemogue ree polako.
to je to nemogue? upita ga Margot.

147
 Oh, nita proguna on nita.
Zna, Margot ree ubrzo zatim trebalo bi da se
obrijem. Poalji po brijaa iz sela.
Nije potrebno doeka Margot. Brada ti izvrsno
pristaje.
Albinu se uini da se netko ne Margot, nego netko pokraj
nje tiho smijulji.

148
 37
Paulu je kolega u uredu pokazao Berliner Zeitung, u kojem
bijae kratak izvjetaj o nesrei. Paul se nato odmah odveze kui,
bojei se da je i Elisabeth proitala vijest u novinama. Ali ne, nije ju
proitala, iako je, zanimljivo, jedan primjerak tih novina bio u kui
(uzimali su ih, ali ne redovito). Istog je dana telegrafirao policijskoj
postaji u Grasse, i naposljetku je dobio vezu s lijenikom u bolnici,
koji ga je izvijestio da je Albin izvan pogibli ali posve slijep.
Vrlo je oprezno prenio vijest Elisabethi.
Kako su urjak i zet imali istu banku, to je Paul lako doznao
Albinovu adresu u vicarskoj. Upravitelj, stari poslovni znanac,
pokazao je Paulu ekove to su pristizali u nekoj uurbanoj
redovitosti, i Paul se zaudio koliko je novca Albin podigao. Potpis
na ekovima bijae ispravan, premda vrlo drhtav u krivuljama i
upadljivo nakrenut dolje, ali je brojke ispisivala druga ruka
smion muki rukopis s potezom navie i sa zavojicom, i sve je
nekako mirisalo na krivotvorinu.
Paul je razmiljao nije li injenica to slijepac potpisuje ono to
mu se veli a ne ono to vidi, stvorila u njemu, Paulu, taj neobini
dojam. A neobine su bile i velike svote to ih je Albin traio kao
da mu se, njemu ili komu drugom, jako uri podignuti to vie
novca.
A onda doe jedan ek za koji vie nije bilo pokria.
Neto tu nije u redu, pomisli Paul. Naprosto osjeam da je
tako. Ali to je zapravo?
U duhu je vidio Albina: sam je sa svojom opasnom
ljubavnicom, posve preputen njoj na milost i nemilost, u crnoj kui
svoje sljepoe.
Proe nekoliko dana.
Paul je osjeao silnu tjeskobu. I nije to bila sama injenica to
ovjek potpisuje ekove koje ne vidi (naposljetku, to je njegov
novac to ga svjesno ili nesvjesno rasipa Elisabethi nije potreban,
a vie nema male Irme na koju bi trebalo misliti). Ne, neto drugo
bijae posrijedi injenica da je Albin tako krajnje bespomoan u
opakom svijetu to ga je oko sebe stvorio.
Jedne veeri, kad se Paul vratio kui, zatee Elisabeth kako

149
pakuje runi koveg. Zanimljivo, uinila mu se pribranijom nego
ikad prije za tolikih mjeseci.
to je? upita on. Ide li kamo?
Ne ja, nego ti mirno e ona.

150
 38
Paul je sutradan otputovao u vicarsku. U Brigaudu uzeo je
taksi i za neto vie od sata stigao u mjestance nad kojim je ivio
Albin. Paul se zaustavio pred potom. Razgovorljiva mlada ena
koja je vodila potanski ured objasni mu put do vile i nadoveza kako
Albin ondje stanuje s neakinjom i lijenikom.
Paul odmah krenu dalje. Znao je on dobro tko je ta neakinja.
Ali se zaudio lijeniku. Prisutnost lijenika kao da pokazivae da je
Albin bolje njegovan nego to je mislio.
Moda e na kraju ispasti da je ovaj moj put jalov posao,
pomisli Paul.
Nije se ba osjeao najugodnije.
Moda je ovjek sasvim zadovoljan, nastavi u sebi. Ali, to
je, tu je. Sad sam ovdje... Da barem malko porazgovaram s
lijenikom. Jadni Albin, slomljen ivot... Tko bi ikad pomislio...
Toga jutra Margot je s Emilijom otila u selo. Nije zamijetila
Paulov taksi; ali joj na poti rekoe kako je nekakav pokrupan
gospodin maloprije pitao za Albina i odvezao se gore k njemu.
U to vrijeme Albin i Rex sjedili jedan prema drugome u maloj
dnevnoj sobi; sunano svjetlo padalo unutra kroza staklena vrata to
vode na terasu. Rex je sjedio na sklopnoj stolici bez naslona. Bio je
potpuno gol. Sunao se svakog dana, pa je njegovo mravo ali
krepko tijelo dobro osmaglo; s onom crnom kosom to mu je pala na
prsa bijae poput orla rairenih krila. Meu punim crvenim usnama
drao je podugu stabljiku trave i, onako prekrienih rutavih nogu,
podnimivi se (neto od poze Rodinova Mislioca), gledao u Albina,
koji je, reklo bi se, isto tako zurio u nj.
Slijepac je imao na sebi irok kuni ogrta sive mije boje, a
bradato mu lice izraavalo munu napetost. Oslukivao je u
posljednje vrijeme i nije radio drugo nego samo oslukivao. Rex je
to znao i samo je pratio kako se slijepeve misli odraavaju na licu,
jer bijae kao da se cijelo to lice pretvorilo u jedno veliko oko otkad
su mu dva njegova prava oka razorena.
Jedan ili dva mala pokusa upotpunit e alu: Rex se blago lupi
po koljenu, a Albin, koji je upravo podigao ruku na namrteno elo,
zastade u kretnji skamenjen, s podignutom rukom. Rex se polako

151
nagnu naprijed i Albinu blago dodirnu elo krajikom stabljike koju
je prije sisao a sada drao u ruci. Albin neobino uzdahnu i otjera
kukca mislei da je muha. Rex ga pokaklja po ustima, a Albin
ponovi istu bespomonu kretnju. Lijepa zabava, doista.
Odjednom slijepac podie glavu u nagloj kretnji. I Rex se
okrenu i kroza staklena vrata ugleda pokrupna gospodina s
kariranom kapom. Odmah je prepoznao ono crveno lice, znao tko to
stoji na terasi i u udu gleda unutra.
Rex stavi prst na usta i dade onome znak da e odmah doi k
njemu. Ali onaj otvori vrata i stupi u sobu.
Poznajem vas, dakako, zovete se Rex ree Paul i duboko
udahnu.
Buljio je u toga goliavca, koji se sveudilj smijeio i drao prst
na ustima.
Albin je dotle ustao. Crvenkasti oiljak kao da mu se protegao
preko cijelog ela. Albin se uzvikao, zamumljao, ali se nita nije
razumjelo. Tek malo-pomalo od nejasnih slogova nastadoe rijei.
Paule, sm sam ovdje! povika. Je li, Paule, da sam
sam? Taj je ovjek u Americi. Nije ovdje. Paule, molim te. Slijep
sam potpuno.
teta, sve ste pokvarili najposlije e Rex, te izie i krenu
prema stubama.
Paul pograbi slijepev tap, dostie Rexa, koji se okrenu i
podie ruke na obranu. A Paul, dobroudni Paul koji nije nikad u
ivotu nikome uinio togod naao, snano zamahnu prema Rexovoj
glavi te je pogodi stranim udarcem. Rex odskoi nazad s licem
jo iskrivljenim u smijeak i odjednom se dogodi neto neobino:
kao Adam poslije sagreenja, Rex, stisnut uz bijeli zid, s usiljenim
smijuljenjem to mu je blijedjelo s lica, pokri rukom svoju golotinju.
Paul opet jurnu na nj, ali on izmae i pobjee uza stube.
U taj tren netko pade Paulu na lea. Bio je to Albin uhvatio se
za nj i cvilio; u ruci je drao mramorni pritiska za pisma.
Paule zastenja Albin Paule, sve mi je jasno. Daj mi
moj ogrta, brzo. Visi tamo u ormaru.
Koji...? uti? upita Paul, hvatajui dah.
Albin je odmah u depu ogrtaa naao to je htio; prestao je
jecati.
Odvest u te odavde, odmah zadihano e Paul. Skini
taj kuni ogrta i uzmi ovaj. I daj mi taj pritiska. Hajdemo, pomoi

152
u ti... Evo, uzmi moju kapu. Ne mari to na nogama ima samo
kune papue. Hajdemo odavde, hajdemo odavde, Albine. Imam
dolje taksi. Glavno je da ode iz ove muionice.
ekaj malo ree Albin. Moram najprije govoriti s
njom. Doi e odmah. Moram, Paule. Nee dugo trajati.
Ali ga Paul izgura u vrt, a onda viknu oferu.
Moram govoriti s njom ponovi Albin. Izbliza. Za ime
Boje, Paule, reci mi, moda je ve ovdje. Moda se ve vratila?
Nije, umiri se. Moramo ii. Nema ovdje nikoga, osim onoga
golog nitkova to gleda s prozora. Hajdemo, Albine, idemo!
Da, idemo prihvati Albin ali mi mora rei ako je
vidi. Moda emo je sresti putem. Tada u s njom govoriti. Sasvim
izbliza, sasvim izbliza.
Krenuli su stazom dolje, ali nakon nekoliko koraka odjednom
Albin raskrili ruke i u nesvijesti pade nauznak. Pritra voza taksija,
i tako zajedniki prenijee Albina u kola. Jedna mu je papua ostala
na stazi.
U taj as dovezoe se laka otvorena kola, i Margot iskoi iz
njih. Pojurila je prema taksiju i neto viknula, ali je auto ve
zakretao na cestu; umalo to je nije oborio vozei natrake, a onda
se zaljulja i potee naprijed, i nestade za okukom.

153
 39
Elisabeth je u utorak dobila telegram, a u srijedu je uveer ula
Paulov glas u predsoblju i tupkanje tapa o pod. Vrata se otvorie, i
Paul uvede njezina mua.
Bio je uredno obrijan; imao je tamne naoale; na blijedom elu
vidio mu se oiljak. Neobino smee odijelo (tu boju on ne bi nikad
sam odabrao) kao da mu bijae preiroko.
Evo ga mirno e Paul.
Elisabeth zajeca, pritiskujui rupi na usta. Albin se tiho
nagnu onamo odakle je dolazilo prigueno jecanje.
Hodi, oprat emo ruke pozva ga Paul i polako ga povede
prostorijom.
Zatim je sve troje sjedilo u blagovaonici, za veerom.
Elisabethi bijae teko priviknuti se da gleda u mua. inilo joj se
da on osjea njezin pogled. Sjetna ozbiljnost njegovih sporih kretnja
ispunjavae je tihom suuti. Paul je s njime razgovarao kao s
djetetom i rezao mu meso na tanjuru na sitne dijelove.
Dali su mu sobu, onu to bijae Irmina. Elisabeth se udila
kako joj je bilo lako povrijediti sveti mir te sobice zarad toga
stranog, velikog i utljivog stanara, i sve u njoj izmijeniti i
razmjestiti da bi je prilagodila slijepevim potrebama.
Albin nije nita govorio. Dok su jo bili u vicarskoj, uporno je
molio Paula da dozove Margot k njemu; zaklinjao se da e taj
posljednji susret trajati samo asak. (A zapravo, bi li due trajalo
dok bi napipao put u tami, vrsto ju epao jednom rukom, prislonio
joj drugom revolversku cijev pod rebra i napunio ju mecima?) Paul
je tvrdoglavo odbio da mu uini po elji, i odonda Albin nije vie
nita rekao. Bez rijei je otputovao u Berlin, bez rijei je stigao, i
bez rijei je ostao tri dana, tako da Elisabeth nikad vie nije ula
njegov glas (osim moda jednom): mogao je biti nijem kao to je bio
i slijep.
Teki crni predmet, riznica sa sedam zbijenih smrti, leao je
uvijen u njegov svileni al, u dubini depa na njegovu ogrtau.
Zatim, kad je stigao, uspio je da ga premjesti u ladicu komode
kraj svoje postelje. uvao je klju u depu prsnika, a nou bi ga
stavljao pod jastuk. Jedanput-dvaput zamijetie kako on neto

154
prevre u ruci i grevito stee, ali nisu o tome nita spominjali.
Dodir toga kljua na dlanu, njegova mala teina u depu, kao da mu
bijae neka vrsta Sezama koji e u to je bio siguran jednog
dana otvoriti vrata njegove sljepoe.
I dalje nije govorio ni rijei. Elisabethina prisutnost, njezin laki
korak, njezin apat (uvijek je s Paulom i s poslugom govorila
aptom, kao da je bolest u kui) sve je to bilo blijedo i zasjenjeno
kao to je bilo i njegovo sjeanje na nju: gotovo neujna uspomena
oko koje lebdi gotovo neosjetljiv miris kolonjske vodice to bijae
sve. Stvarni ivot, okrutan, savitljiv i snaan poput anakonde, ivot
to ga je htio unititi bez odlaganja, taj se nalazio drugdje ali
gdje? Nije znao.
U duhu je neobino jasno vidio Margot i Rexa oboje hitri i
budni, stranih oiju to sijevaju i dugih, gipkih udova vidio ih
kako se pakuju poto je on otiao; Margot se privija uz Rexa i miluje
ga izmeu otvorenih kovega, a potom oboje odlaze ali kamo,
kamo? Ni jednog svjetla u tami. A ipak njihova vijugava staza gori u
njemu kao trag to ga na koi ostavlja odvratan gmizavac.
Prola su tri tiha dana. etvrtoga, u rano jutro, Albin je
sluajno ostao sam. Paul je upravo otiao na policiju (bijae neto
to je htio razjasniti), slukinja se nalazila u jednoj od stranjih soba,
a Elisabeth, koja svu no nije spavala, jo nije ustala. Albin je
tumarao uznemiren, dodirivao prstima posoblje i vrata. Od nekog je
vremena zvrjao telefon u radnoj sobi, i to Albina podsjeti da bi tako
mogao dobiti izvjesnu obavijest: tkogod bi mu mogao rei je li se
crta Rex vratio u Berlin. Ali se nije sjeao ni jednoga telefonskog
broja, a osim toga znao je da ne bi bio kadar izgovoriti to ime unato
njegovoj kratkoi.
Telefon uporno zvonio. Albin napipa put do stola i podie
nevidljivu slualicu...
Glas koji mu se inio poznatim pitao je za Herr Hochenwarta
to znai, za Paula.
Otiao je odgovori Albin.
Glas je oklijevao, a onda naglo uzviknu:
Gle, gle, jeste li to vi, Herr Albin?
Jesam. A tko ste vi?
Schiffermller. Upravo sam zvao ured Herr Hochenwarta,
ali gospodin nije jo stigao. I tako pomislih da u ga zatei tu.
Kakve li sree to sam naiao na vas, Herr Albin!

155
 A o emu se radi? upita Albin.
Zacijelo je sve u redu, ali sam smatrao svojom dunou da
se uvjerim. Znate, Frulein Peters upravo je stigla da uzme neke
stvari i... ovaj... pustio sam je u va stan, ali ne znam pravo... Zato
sam pomislio da je bolje...
Sve je u redu ree Albin, jedva miui usnama (bile su
ukoene, kao od kokaina).
to rekoste, Herr Albin?
Albin se muio da govori.
U redu je, u redu ponovi jasno, i drhtavom rukom odloi
slualicu.
Odlutao je natrag u svoju sobu, otkljuao posveenu komodu, a
onda pipajui iziao u predsoblje i pokuao nai eir i tap. Ali je
dugo trajalo, pa odustade. Oprezno je tapkao i silazio niza stube,
hvatajui priruje na ogradi i grozniavo mrmljajui neto u sebi. U
nekoliko asaka ve je stajao na ulici. Neto hladno i golicavo
kapalo mu s ela: kia. Drao se za eljeznu ogradu vrtia pred
kuom i oajan ekao da uje trubu kojeg taksija. Uskoro je uo
mokro, lagano itanje guma. Viknuo je, ali onaj zvuk promae
dalje, ne hajui.
Smijem li vam pomoi da prijeete? upita prijateljski
mlad glas.
Za ime Boje, zovnite mi taksi! zamoli Albin.
Jo jednom bliilo se ioljenje guma. Netko mu pomoe da
ue u kola i za njim zatvori vrata. (Jedan se prozor otvorio na
etvrtom katu, ali bijae kasno.)
Samo naprijed, ravno tiho e Albin.
A kad je auto krenuo, on prstom kucnu na staklo i kaza adresu.
Brojit u skretanja, pomisli Albin. Prvo to e biti
Mozartova ulica.
S lijeve strane uo je otar cilik elektrinog tramvaja. Albin
prijee rukom po sjedalu do sebe, po naslonu pred sobom, i nogom
po podu uznemirila ga pomisao da bi tkogod mogao sjediti
pokraj njega.
Opet zaokret.
Bit e to Viktoria-Luisen-Platz. Ili moda Pragerplatz? Eto me
ubrzo na Kaiserallee.
Taksi stade.
Zar sam ve stigao? Ne moe to biti. To je samo prekrije.

156
Ima jo najmanje pet minuta donde...
Ali se vrata otvorie.
To je broj pedeset i est ree ofer.
Albin izie iz auta. U zraku prema njemu veselo se dizalo
potpuno izdanje glasa to ga je maloprije uo na telefonu.
Schiffermller, pazikua pozdravi ga:
Drago mi je to vas opet vidim, Herr Albin. Mlada je dama
gore, u vaem stanu. Ona...
Ps, ps apnu Albin. Platite taksi, molim vas. Moje su
oi...
Koljeno mu udari o neto to se zaljuljalo i zazvealo
vjerojatno djeji bicikl na ploniku.
Uvedite me u kuu ree. Dajte mi klju od moga
stana. Brzo, molim. A sad me odvedite do lifta. Ne, ne, vi ostanite
dolje. Sam u gore. Sam u pritisnuti na puce.
Dizalo krenu uz mukao zvuk, kao da je zastenjalo, a on osjeti
laku vrtoglavicu. Zatim pod kao da udari o potplate njegovih
pustenih papua. Stigao je.
Iziao je iz dizala i jednom nogom stupio u ponor ne, nije
bilo nita, samo jedna stuba dolje. Morade asak priekati, toliko je
drhtao.
Desno je, vie desno, apnu i ruku pruenih naprijed krenu
preko hodnika. Naposljetku nae kljuanicu, stavi klju i okrenu
njime.
Ah, tu je napokon ukanje to ga je toliko prieljkivao
posljednjih dana odmah nalijevo, u maloj dnevnoj sobi...
ukanje papirom za pakovanje i onda tiho pucketanje kao u
zglobovima eljadeta to je unulo.
Trebat u vas za koji asak, gospodine Schiffermller
ree Margot, napeta glasa. Morate mi pomoi da ovo...
Glas se prekide.
Vidjela me, pomisli Albin te izvadi pitolj iz depa.
S lijeve strane, iz dnevne sobe, ulo se kako je kljocnula brava
na kovegu koji se zatvorio. Margot zadovoljno zaguna
naposljetku je koveg zatvoren i nastavi u jednolinu pjevuenju:
... da ovo odnesem dolje. Ili biste moda pozvali...
Na rije pozvali njezin glas kao da se okrenuo, i sve odjednom
utihnu.
Albin je drao pitolj u desnoj ruci, spreman da okine, dok je

157
lijevom pipao dovratnik otvorenih vrata. Ue, zalupi vratima za
sobom i tako ostade kraj njih, okrenut im leima.
Na sve pala tiina. Ali je on znao da je Margot u sobi on i ona
sami u njoj i da ta soba ima samo jedan izlaz, taj to ga on
zaklanja. Mogao je sobu jasno vidjeti gotovo kao da se slui
oima; na lijevoj strani prugasti divan; prema desnom zidu malen
stol s porculanskom figurom to prikazuje baletnu plesaicu; u kutu
je kraj prozora vitrina sa skupocjenim minijaturama; u sredini drugi
stol, velik, poliran, sjajan.
Albin prui ruku preda se i poe polako smjerati orujem na
ovu i na onu stranu ne bi li izazvao kakav uanj koji bi mu odao
kamo se zavukla. Osjeao je da se ona zadrava negdje u blizini
minijatura; iz tog smjera utio je daak topline pomijean s mirisom
kolonjske vodice zvane L'heure bleue; u tom uglu neto je treperilo
kao zrak nad pijeskom za veoma vrua dana na moru.
Smanjio je lk to ga je opisivao rukom, i odjednom uhom
uhvati lagan utaj. Da ispali? Ne, jo ne. Mora joj prii blie.
Prilazei udari o srednji stol i stade.
Osjeao je da se Margot prokrada postrance, ali je njegovo
vlastito tijelo, iako prilino tiho, pravilo toliko buke da nije mogao
nju uti. Da, sad se privukla vie ulijevo, blizu prozora. Oh, kad bi
izgubila glavu pa krenula da otvori prozor i da vrisne, bilo bi to
boanstveno imao bi divnu metu. A to ako pokraj njega
promakne oko stola dok on tako ide naprijed?
Bolje zakljuati vrata, pomisli.
Ali kljua ne bijae u bravi (vrata su uvijek bila protiv njega).
Jednom rukom uhvati stol, za rub, te ga, odstupajui, privue k
vratima, tako da mu bude za leima. Toplina koju je utio dolazila je
sada iz drugog pravca, gubila se i nestala. Poto je tako zaprijeio
izlaz, osjeao se slobodnijim te je pomiui cijev revolvera opet
otkrio neto ivo i treperavo u tami.
Sad je prilazio veoma polako, tako da bi mogao otkriti svaki
um. Tabanje, djeja igra slijepe bake ... u ladanjskoj kui jedne
zimske veeri, davno, davno. Naiao je na neto tvrdo te opipao
jednom rukom, ni na asak ne oputajui konce to ih je
revolverskom cijevi zategao po prostoru. Onaj predmet bijae malen
putni koveg. Koljenom ga gurnu u stranu i krenu dalje, tjerajui
pred sobom nevidljivu rtvu u zamiljeni kut.
Njezina utnja razdraivala ga sprva; no uzalud joj muk i

158
pritajivanje sada, plijen je pred njim potpuno jasan. I nije to njezino
disanje, ni kucanje njezina srca, nego neto vie i obuhvatnije: sam
glas njezina ivota, to e ga on slijedeeg trena unititi. A onda
mir, tiina, svjetlost.
Odjednom je osjetio kako poputa napetost u kutu pred njim.
Skrenuo je revolver i njezinu toplu prisutnost prisilio da se povue.
A ona, ta prisutnost, kao da se iznenada povila kao plamen kad ga
povije promaha; zatim je puzala, protezala se... prilazila prema
njegovim nogama. Albin se vie nije mogao savladati: divlje
prostenjavi pritisnu otponac.
Hitac propara tamu, i odmah zatim udari ga neto po koljenima,
obori na pod, i na trenutak se naao u spletu sa stolicom to je
baena na nj. U padu je izgubio revolver, ali ga je odmah naao. U
isti tren outje ubrzano disanje, i miris parfema i vonj znoja udari
mu u nosnice, a hladna okretna ruka pokua da mu izvijanjem izbije
oruje iz zahvata. Albin pograbi neto ivo, neto to u taj as
protisnu uasan krik, kakav se moe uti samo u stranoj snomorici.
Ruka koju je uklijetio svojom iskrenula mu revolver, i on osjeti
kako mu se cijev zabija pod rebra: u isti mah s priguenim pucnjem,
koji kao da se dogodio milje i milje daleko, u nekom drugom
svijetu, ubode ga neto u slabinu, i od toga bolnog uboda poletjee
mu svjetlaci pred oima.
I to je sve, pomisli sasvim blago, kao da lei u postelji.
Valja mi se malko drati mirno, a onda vrlo polako krenuti onom
svijetlom obalom boli, prema onome modrom, modrom valu. Kakva
li blaenstva u modrini! Nikad nisam znao kako modra moe biti
modrina. Kakva li zbrka bijae ivot! Sada znam sve. Evo ide, ide,
dolazi da me preplavi. Evo je. Kako boli. Ne mogu disati...
Sjedio je na podu, oborene glave, a onda se polako nagnuo
naprijed i prevalio na bok, pao kao velika, meka lutka.
Uputa za pozornicu, posljednji nijemi prizor:
Vrata irom otvorena. Stol odgurnut dalje. Sag podno
stola ispupen u smrznut val. Stolica izvrnuta tik uz mrtvo tijelo
ovjeka u smeem odijelu i pustenim papuama. Revolver se ne
vidi. Nalazi se pod njim. Vitrina u kojoj bijahu minijature prazna.
Na drugom (malom) stolu, na kojem je oduvijek stajala baletna
plesaica od porculana (kasnije prenesena u drugu sobu) lei
enska rukavica, crna izvana, bijela iznutra. Pokraj prugastog divana
ukusan malen runi koveg, na njemu jo prilijepljena arena

159
etiketa: Rouginard, Hotel Britannia.
I vrata to iz predsoblja vode na stubite irom otvorena.

160
 Copyright
Dubravko Deletis

e-izdanje pripremili:
Mirna Goacher i Dubravko Deletis

website: www.josiptabakknjige.org

25/11/2013

161
162