Professional Documents
Culture Documents
345, 44str, 249, Znanje PDF
345, 44str, 249, Znanje PDF
ZBORNIK RADOVA
PROCEEDINGS
23-24. septembar 2011.
September 23 24, 2011
Tema: Theme:
RAZVOJ ZEMALJA REGIONA THE DEVELOPMENT OF COUNTRIES IN THE
ZAPADNOG BALKANA I UTICAJ WESTERN BALKAN REGION AND THE EFFECT
STRANIH INVESTICIJA U PROCESU OF FOREIGN INVESTMENTS IN THE PROCESS
PRIDRUIVANJA EVROPSKOJ UNIJI OF JOINING THE EUROPEAN UNION
ZBORNIK RADOVA
PROCEEDINGS
UREDNICI:
Prof. dr ZORKA Grandov
Doc. dr SANEL Jakupovi
ZBORNIK RADOVA
Urednici:
Prof. dr ZORKA Grandov
Doc. dr SANEL Jakupovi
Izdava:
Panevropski univerzitet "APEIRON"
Banja Luka, godina 2011.
DTP:
SRETKO Boji
Dizajn korica:
SRETKO Boji
EDICIJA:
Ekonomska biblioteka knj. 80
ISBN 978-99955-49-66-4
Radove ili dijelove radova objavljene u tampanom izdanju nije dozvoljeno pre-
tampavati, bez izriite saglasnosti Urednitva. Ocjene iznesene u radovima i dijelo-
vima radova lini su stavovi autora i ne izraavaju stavove Urednitva ili Izdavaa.
PROGRAMSKI ODBOR:
Prof. dr Zorka Grandov, predsjednik programskog odbora, Panevropski univerzitet Apeiron, BiH
Ari Livne, poasni doktor Univerziteta Apeiron, Izrael
Prof. dr eljko Baro, Panevropski univerzitet Apeiron, BiH
Prof. dr Wolfgang Berger, University of Vienna, Austrija
Prof. dr Marian Wakounig, University of Vienna, Austrija
Mag. Gottfried Schellmann, CFE (Confdration Fiscale Europenne), Bruxelles, Belgija
Prof. dr Zbigniew Paszek, Krakowska Akademia, Poljska
Prof. dr Zoran Ivanovi, Univerzitet u Rijeci, Hrvatska
Prof. dr Ludvik Toplak, Univerzitet Maribor, Slovenija
Prof. dr Risto Gogoski, Univerzitet SV Kliment Ohridski, Makedonija
Prof. dr Rade Ratkovi, Univerzitet Mediteran, Crna Gora
Prof. dr Miroslav orevi, Univerzitet Kragujevac, Srbija
Prof. dr Milica Vujii, Univerzitet u Novom Pazaru, Srbija
Prof. dr Mio Kuli, Univerzitet Republike Srpske Pale, BiH
Prof. dr Nihad Fejzi, Univerzitet u Sarajevu, BiH
Mr Velibor Peuli, Spoljnotrgovinska komora BiH.
ORGANIZACIONI ODBOR:
3
Marica Banovi, Panevropski univerzitet Apeiron, BiH
Mr. Aleksandra Vidovi, Panevropski univerzitet Apeiron, BiH
Vanja Sredojevi, Panevropski univerzitet Apeiron, BiH
ivana Kljaji, Panevropski univerzitet Apeiron, BiH
Sinia Kljaji, Panevropski univerzitet Apeiron, BiH
Sanja aula, Panevropski univerzitet Apeiron, BiH
TEHNIKA PODRKA:
4
PREDGOVOR
Fakultet poslovne ekonomije Univerziteta APEIRON iz Banja Luke, u cilju ostvarivanja nauno -
istraivake funkcije visoko kolskih ustanova, pristupio je veoma zahtjevnom i odgovornom poslu
organizovanja Prve meunarodne konferencije o ekonomskom razvoju i ivotnom standardu EDA-
SOL 2011. Takoe u istom cilju Fakultet je izdava i asopisa za ekonomiju i trine komunikacije
EMC Review .
Putem Programskog i Organizacionog odbora preduzete su sve potrebne aktivnosti da se Konferen-
cija uspjeno realizuje. Odrednica prva ukazuje na namjeru organizatora da se Konferncija odrava i
narednih godina. Tema Konferncije EDASOL 2011. -Razvoj zemalja Zapadnog Balakana i uticaj
stranih investicija u procesu pridruivanja Evropskoj Uniji je najblia aktelnim ekonomskim pita-
njima koja se nameu u naunoj i strunoj javnosti naeg regiona. Ovo je potvreno kroz broj pri-
javljenih radova i veliki interes autora. U skladu sa tematskim sekcijama Konferencije (1) instituci-
onalno-ekonomska pitanja rasta i razvoja privrede, (2) poslovno okruenje kao podsticaj ili smetnja
razvoju i privlaenju investicija, (3) znanje kao resurs razvoja i (4) proces pridruivanja Evropskoj
Uniji, Programski odbor je izvrio odabir radova. Cijenei teme koje trebaju biti u fokusu uesnika ,
te u skladu i sa ostalim kriterijima koji su odreeni u pozivu za uee na Konferenciji, u publikaciju
Zbornika radova konferencije je uvrteno ukupno 60 radova, pripremljenih od strane 150 autora iz 9
zemalja, prevashodno zemalja regiona Zapdnog Balkana, Austrije, Engleske.
Autori su obraivali razliite teme, ali su ipak najee istraivana pitanja konkurentnost, strane
investicije, makoroekonomska stabilnost, znanje kao resurs razvoja. Imajui u vidu glavne postavke
poznatih teorija modela razvoja i iskustva koje su prolazile zemlje u razvoju, a kojima pripadaju i
sve zemlje regiona Zapadnog Balkana, smatramo da su efikasne strukturalne promjene koje su pra-
ene sa sinhronizovanim aktivnostima ulaganja akumulacije iz domaih i stranih izvora optimalan
okvir za poveanje stepena ukupnog ekonomskog razvoja, a time i ivotnog standarda u svim zem-
ljama regiona. Ovaj model u skladu sa vlastitim kriterijima i zajedno sa ostalim procesima primje-
njuje se i u fazi tranzicijskog perioda pridruivanja zemalja regiona Evropskoj Uniji. Naravno da je
vidljiv nesrazmjer u stepenu napretka pojedinih zemalja regiona u procesu ovih tranzicionih prom-
jena, meutim ta razliitost je odraz specifinih uslova koji vladaju u pojedinim zemljama regiona,
imajui na umu da ti uslovi ograniavaju ili ubrzavaju progres ukupnog drutveno-ekonomskog
razvoja.
Koncept EDASOL (Economic Development and Standard of Living) polazi od pretpostavke da su
ekonomski razvoj i ivotni standrad ljudi povezani, te da jedno i drugo mora biti predmet izuavanja
i istraivanja. Zato najavljujemo da e na Konferenciji EDASOL 2012 u centru panje biti zapos-
lenost i ivotni standard, kao jedan od temeljnih pokazatelja ukupnog razvoja.
Odreeni broj radova je prema preporuci recenzenata i Programskog odbora odabrano za objavu u
drugom broju ovogodinjeg izdanja asopisa za ekonomiju i trine komunikacije EMC Review.
Urednici asopisa pozivaju autore na saradnju.
5
FOREWORD
Business Economics Faculty of the APEIRON University in Banja Luka, with the aim of achieving
scientific-research functions of higher educational institutions, has approached to a very demanding
and responsible task of organizing the First International Conference on Economic Development
and Standard of Living EDASOL 2011. Following the same goal, Faculty is also a publisher of
the Journal of Economics and Market Communication EMC Review.
Through the Program and Organizing Committee, all necessary activities for a successful realization
of the Conference have been taken. The first determinant indicates the intention of the organizers for
the conference to be held in the years to come. The topic of the Conference EDASOL 2011
Development of the Western Balkans and the impact of foreign investment on the process of join-
ing the European Union is the closest to the current economic issues solicited in the scientific and
professional communities of our region. This is confirmed by the number of papers and the great
interest of the authors. In accordance with the thematic sessions of the Conference, (1) institutional
and economic issues of growth and economic development, (2) business environment as an incen-
tive or an obstacle to the development and attracting investments, (3) knowledge as a development
resource and (4) the process of joining the European Union, the Program Committee has carried out
a selection of papers. In respect to the topics that should be the focus of the participants, and in ac-
cordance with other criteria specified in the invitation for conference participation, the publication
of conference Proceedings included a total of 60 papers, prepared by 150 authors from 9 countries,
primarily from the countries of Western Balkans region, Austria and England.
Different issues were raised by the authors; however, the most frequently examined issues were
competitiveness, foreign investment, macroeconomic stability, and knowledge as a development
resource. Bearing in mind the main postulates of the well-known theories regarding models of de-
velopment and experience that the developing countries have experienced, and these countries are
part of the Western Balkans region, we consider effective structural changes accompanied with syn-
chronized accumulation investment activities from domestic and foreign resources to be an optimal
framework for the increase of the overall level of the economic development, and hence, the in-
crease of the standard of living across all countries in the region. This model, in accordance with its
own criteria and together with other processes, is applied in the phase of the transition period of the
countries of the region joining the European Union. Naturally, the disparity in the level of develop-
ment among certain countries in the region which undergo the process of transitional changes is
evident. However, this kind of diversity reflects specific conditions which prevail in certain coun-
tries of the region, simultaneously bearing in mind that these conditions limit or accelerate the pro-
gress of the overall socio-economic development.
The EDASOL (Economic Development and Standard of Living) concept assumes that the economic
development and peoples standard of living are connected, and that both have to be the subject of
study and research. Therefore, we announce that the focus of the EDASOL 2011 Conference will
be on employment and standard of living, as one of the key indicators of the overall development.
A number of papers, on the recommendations of the reviewers and Program Committee, has been
selected in order to be published in the second issue of this years edition of the Journal of Econom-
ics and Market Communication EMC Review. Editors encourage the authors to cooperate.
Banja Luka, September 2011.
President of Program Committee
Professor (PhD) Zorka Grandov
6
SADRAJ:
PREDGOVOR ..................................................................................................................... 5
PRIMENA METODOLOGIJE 20 KLJUEVA U FUNKCIJI UNAPREENJA
KVALITETA POSLOVANJA PREDUZEA.................................................................. 13
IMPLEMENTATION OF THE METHODOLOGY OF 20 KEYS WITH THE AIM TO PROMOTE THE
QUALITY OF BUSINESS ACTIVITIES OF A COMPANY
Dr Ljiljana Arsi, vanredni profesor, dr Kristina Cvetkovi, mr Mirjana Adi
7
PRIMENA ICT I RAZVOJ INFORMACIONOG DRUTVA
U ZEMLJAMA ZAPADNOG BALKANA .................................................................... 124
ICT APPLICATION AND DEVELOPMENT OF INFORMATON SOCIETY IN THE
COUNTRIES OF THE WESTERN BALKANS
Doc. dr Gordana orevi
8
BEZBEDNOST PROIZVODA I ZATITA POTROAA ........................................... 244
PRODUCT SAFETY AND CONSUMER PROTECTION
Doc. dr Radica Jovanovi, prof. dr Mila Janetovi, Jana Cviji, dipl. ekonomista
, ,
E (
) ............................................................................................................... 268
MOVEMENT AND FORMS OF CAPITAL IN THE PAST, RECOMMENDATIONS, AND SCOPE OF THE
EFFECT TODAY ON ECONOMIC DEVELOPMENT OF SERBIAN (one view of financing development of
Serbia)
,
........................................................................................... 279
GEOPOLITICAL ASPECT OF ENERGY SAFETY IN THE BALKAN REGION
9
THE INFLOW OF FOREIGN DIRECT INVESTMENTS IN THE WEST BALKAN
COUNTRIES WITHIN THE PROCESS OF EU ACCESSION ..................................... 354
As. Mirjana Matovska. MSc, Prof. Mirko Tripunoski, PhD, As. Zorica Siljanovska, MSc
................. 402
10
RECOMMENDATIONS ON IMPROVEMENT OF BUSINESS CLIMATE IN ORDER TO ATTRACT
FOREIGN DIRECT INVESTMENT MORE INTENSIVELY AND REALIZE ECONOMIC DEVELOPMENT
OF THE REPUBLIC OF SERBIA
Dr Srdjan Redepagi, mr Isidora Beraha, mr Sonja uriin
11
MANAGEMENT OF RURAL DEVELOPMENT IN SERBIA WITHIN THE PROCESS OF JOINING THE
EUROPEAN UNION
Prof. dr Milica Vujii, Doc. dr Lela Risti, Selvija Reovi
12
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
UVOD
Dvadeset prvi vek je vek kvaliteta koji se ispoljava kroz kvalitet proizvoda, usluga, pro-
cesa rada, ivotne sredine, kroz razliku izmeu uspeha i neuspeha. Kvalitet nekog predu-
zea predstavlja skup njegovih karakteristika, koje se odnose na njegovu sposobnost da
zadovolji odreene potrebe koje uslovljavaju njegovu efektivnost i efikasnost. Poveati
kvalitet znai preduzeti korake da se neka od navedenih komponenti pobolja, ime se
unapreuje opti nivo kvaliteta u preduzeu. Preduzea koja u pogledu unapreenja kvali-
teta proizvoda i usluga ne zadovoljavaju zahteve trita, nemaju dobru perspektivu. Pita-
nje kvaliteta je dominantno u svim sferama drutva. Dakle, ovoj vek e biti vek kvaliteta.
Kvalitet je klju uspeha za mnoge kompanije i drave irom sveta. Svaki narod ima svoja
kulturna i socijalna obeleja, pa se tako i kvalitet razlikuje od zemlje do zemlje. Svi oni
13
orijentiu svoje strategije za menadment kvaliteta prema potrebama i zahtevima svog
podneblja, a krajnji cilj je zadovoljenje potroaa.
Kvalitet je u najirem smislu rei svakodnevna ljudska potreba sadanjeg i budueg
razvoja itavog ljudskog drutva. Polazei od toga da je kvalitet prisutan u svakodnevnom
ivotu, namee se potreba za njegovim svakodnevnim prouavanjem kao fenomena. Kva-
litet je vrlo dinamina kategorija koja pred strunjake i naunike postavlja uvek novi
istraivaki zadatak. Kvalitet predstavlja ukupnu sposobnost preduzea da smanji troko-
ve poslovanja, racionalno koristi tehnologiju, inovira proizvodni program a sve u cilju
zadovoljenja potreba kupaca. Koncept kvaliteta menja se tokom vremena pratei glavne
promene u drutvu, ekonomiji, tehnologiji i nauci.
Kvalitet je osnova za poboljanje konkurentnosti na tritu. Zato je klju uspeha sva-
kog preduzea je da obezbedi maksimalan kvalitet proizvoda uz minimalne trokove.
Trine promene koje su se dogodile poslednjih decenija znaajno su promenile odnos
prema kvalitetu. Polazei od injenice da je trite ponude veoma razvijeno, namee se
kljuno pitanje kako na njemu opstati. Najmonija preduzea nude povoljne cene i pri-
hvatljiv rok isporuke. Te uslove moraju zadovoljiti i ostali. Meutim, kupci su u uslovima
sve vee ponude i konkurencije veoma izbirljivi i zahtevaju da im proizvodi zadovolje sve
zahteve u pogledu funkcionalnosti, pouzdanosti, veka korienja, pogodnosti odravanja,
potronje energije, estetskog izgleda i drugog, sve to po prihvatljivoj ceni.
Usvajanje i implementacija metode 20 kljueva podrazumeva ukljuivanje svih zaposle-
nih u razvoj preduzea. Dugorono se od metode oekuje poveanje motivacije zaposle-
nih, usavraavanje poslovanja, poveanje transparentnosti i inovativnosti. Sve to vodi ka
smanjenju trokova, poveanju produktivnosti i kvaliteta. Metodologija 20 kljueva zas-
niva se na timskom radu, obuci i promociji kontinuiranog obrazovanja. To podrazumeva
punu integraciju i saradnju svih zaposlenih od top menadera do najnieg radnika-
izvrioca. Metod ukljuuje jednostavne, praktine i razumljive alatke koje se uvode preko
radnih grupa ili timova. Steeno znanje menader prenosi po vertikali na ostale lanove
grupe. Prvobitno metod je bio namenjen samo proizvodnim preduzeima da bi se danas
proirio i na usluge. Koristei ovu metodologiju preduzee moe da ostvari svoje ciljeve
usklaujui ih sa ciljevima radnih grupa i svakog zaposlenog. Ovakav pristup trasira put
preduzea ka uspehu. Snaga kljueva ogleda se u integraciji svih ciljeva, stalnom unapre-
ivanju poslovanja, omoguavajui realizaciju nove poslovne filozofije koja se bazira na
kontinuiranom uenju i novoj organizacionoj strukturi. Ova poslovna filozofija donosi sa
sobom duh uspenosti i racionalnosti, i predstavlja dobru osnovu za primenu menadment
strategije sa istoka.
14
je dodatno motivisalo, jer su se osetili kao deo tima. Pored motivacije zaposlenih znaajno
je bilo i to to su se za postizanje kvaliteta morali poboljati svi aspekti poslovanja.
Japanske kompanije su uspeno razvile i usvojile razliite sisteme kvaliteta. Vei deo
aktivnosti posvetili su obrazovanju strunjaka za kvalitet i top menadment. Uz pomo
top menadmenta Japanci su ugradili kvalitet u sve aspekte poslovanja svojih kompanija.
Napredak japanske privrede bio je postepen. Japancima i japanskoj privredi bilo je potre-
bno dvadeset godina da bi dostigli nivo kvaliteta zapadnih zemalja. Sedamdesetih godina
oni su po prvi put napravili znaajan prodor na zapadno trite i od tog trenutka imaju
znaajnu ulogu na njemu. Od tada Amerikanci poinju da uoavaju razliku izmeu doma-
e robe i one koja stie iz Japana i od tog trenutka je amerika javnost doivela buenje.
Posmatrajui njihov uspeh u reavanju pitanja kvaliteta i shvativi ih kao konkurenciju iz
Japana, zapadne kompanije su poele da uvode inicijativu u pogledu osiguranja kvaliteta.
Metod Dvadeset kljueva je poznat kao Promovisanje sveobuhvatnog sistema kontinuira-
niog poboljanja u preduzeu [Kobayashi, 1995, p. 21-25], na bazi iskustva japanske
Tojote. Danas, sistem 20 kljueva uspeno je uveden u vie od 50 zemalja irom sveta, i
poznat je kao metoda kontrolnog unapreenja poslovanja preduzea sa ciljem da se pobo-
lja poslovanje i obezbedi napredak u okruenju brzih promena. On je zatien i licenciran
za kontinuirano odnosno neprekidno poboljanje poslovnih rezultata preduzea i bazira se
na postojanju timskog rada na svim nivoima poslovanja, to dovodi do poboljanja konku-
rentnosti preduzea, kvaliteta proizvoda, procesa i usluga, poveanje efikasnosti i zado-
voljstva zaposlenih, uee i razvoj dobavljaa, uzimajui u obzir interese vlasnika, izgra-
dnja institucionalne infrastrukture. Dakle, ovaj metod ukljuuje ne samo tehnika pobolj-
anja ve i samu organizacionu kulturu preduzea. Metod je praktian jer se bazira na
relaciji bre-bolje-jeftinije to se vidi na slici 1.
Tokom primene ove metode osnovu ine etiri kljua (1, 2, 3 i 20). Ova etiri kljua sti-
muliu napredak i razvoj preostalih esnaest. Sistem se bazira na logici benmarkinga tako
da se preduzee rangira na skali od 1-5.
15
Slika. 1. Sistem 20 kljueva
Izvor: Bizjak, F., Petrin T., Uspeno vodenje podjetja, Ljubljana, Gospodarski vestnik,
1996, str. 50. i www.google.com/imgur/=http
Za uspeno uvoenje neophodan je odreeni vremenski period. Pored toga, da bi metod
bio uspean neophodno je da menaderi koji ga vode veruju u metodu i da aktivno ues-
tvuju. Metod 20 kljueva je nain rada, gde moramo biti uporni, jer efekti nisu odmah
vidljivi, ali su dugotrajni. To je proces promene poslovne i korporativne kulture, koji se
nikada ne zavrava. U prvim godinama uvoenja korporativna kultura se menja, a utede
se mogu oekivati nakon dve ili tri godine implementacije (slika 2.). Proces implementaci-
je ove metode se odvija kroz sledee faze:
1. Priprema i odluivanje( u prvoj godini uvoenja),
2. Usvajanje metode (u drugoj godini),
3. Napredovanje i upotreba ( u treoj godini),
4. Institucionalizacija i stabilizacija ( u etvrtoj godini) i
5. Rast i ekspanzija (u petoj godini).
Metod se koristi vizuelnim opisima, procentima tako da se uporeuju preduzea sa najbo-
ljima u svetu, ili sa svojim jedinicama uzimajui u obzir sva prola dostignua, predvia-
nje i razvojne ciljeve na osnovu toga. Takav put bi mogao dovesti da se za pet godina
duplira produktivnost, pobolja kvalitet proizvoda, smanje trokovi i ubrza isporuka.
Najvanije osobine ovog sistema baziraju se na tome da:
1. Koristi vizuelne opise (i liste provere) za:
- uporeivanje(benchmarking)organizacijesaglobalnimnajboljimpraksamai
- uporeivanjejedinicaunutargrupe,
2. Prepoznaje i uvaava dosadanja dostignua organizacije.
3. Pomae u razvoju ambicioznih i izazovnih (stretch) ciljeva putem izrade prikaza
odnosno projektovanja moguih dostignua na nivou itave organizacije i
4. Razvija vetine svih ukljuenih u proces poboljanja.
16
Slika 2. Godine implementacije metode
Rast i ekpanzija
nivo 5
Institutcionalizacija
nivo 4 i stabilizacija
20 klju-
nivo 3 Napredovanje i
upotreba
Usvajanje metode
Izvor: Jug, K., (2004), Analiza usvajanja in uinkov metode 20 kljuev na poslovanje iza-
branih slovenskih podjetij, Univerzitet v Ljubljane, Ekonomska fakulteta, Ljubljna, marec,
str. 26.
Dakle, na osnovu navedenog glavna podruja metode 20 kljueva mogu se svrstati u 5
grupa i to:
1. aktiviranje radnog mesta (Energizing Workplace),
2. poboljanje kvalita,
3. smanjenje trokova (poboljanje produktivnosti),
4. poboljanje toka procesa i
5. razvoj tehnologije.
IMPLEMENTACIJA METODE
ta nudi sistem 20 kljueva; kako se uvodi ova metoda u poslovanje preduzea; koji su
razlozi za njeno uvoenje; koji su glavni ciljevi uvoenja ove metode; kakav je odnos ove
metode sa drugim alatima i instrumentima za merenje poslovnih performansi i kojom
brzinom se ona moe implementirati, su najea pitanja koja se nameu menaderima
koji ele da iplementiraju ovu metodu u svoje poslovanje.
Sistem dvadeset kljueva predstavlja:
17
sveobuhvatan pristup usmeren na poboljanja produktivnosti, kvaliteta i snienju
trokova u svim aspektima poslovanja,
kompatibilnost sa drugim pristupima koji su moda ve uvedeni, ukljuujui bench-
marking, TQM, ISO 9000, Just-In-Time (JIT), itd.,
merljive rezultate i
transfer znanja u preduzeu.
Razlozi za primenu metode razlikuju se od preduzea do preduzea. Uobiajeni razlozi za
primenu 20 kljueva su: [www.deloitte.com/assets/Dcom-Croatia]
preiveti,
poveati produktivnost, kvalitet i nivo proizvodnje,
smanjiti trokove,
postati fleksibilniji i prilagodljiv na promene na tritu,
uiniti poboljanja efikasnijima,
zadovoljiti zahteve kupaca,
fokusirati napore za poboljanja,
uspeno sprovoenje inicijativa kao to su TPM i TQM,
dati dodatnu energiju organizaciji i
korienje holistikih sistema za postizanje ciljeva poboljanja.
Glavni ciljevi koji se ele ostvariti pomou 20 kljueva su sledei [Makotr, 2001, str.7 ili
www.deloitte.com/view/hr_HR/hr/usluge/poslovno]:
realizovati strateke ciljeve poslovanja,
poveati brzinu uenja i inovacija u poslovanju,
eliminisati sve oblike otpada kako bi se poboljalo zadovoljstvo kupaca i trini udeo
preduzea,
motivisati zaposlene da rade na ostvarivanju ciljeva poslovanja,
poboljavanje konkurentnosti, profitabilnosti i poslovnog uspeha.
Program 20 kljueva je univerzalan i moe se primenjivati u svakoj vrsti organizacije.
18
omoguava poboljanje celokupnog sistema, koji ukljuuje veliki broj pristupa koji se ve
primenjuju u preduzeu. Metod se moe nadograditi i moe biti pogodan za upravljanje
promenama na svim nivoima. Ova metoda je komplimentarna sa drugim metodama kao
to su: BPR, BSC, EPS, ISO 9000, JIT, CIP/Kaizen, TQM, EFOM [Jeram, 2008., str.14-
16.]. Posebno je znaajan sinergetski efekat koji se ostvaruje sa benchmarkingom i Kaize-
nom. Uspenost ove metode pripisuje se ukljuivanju svih zaposlenih, jer motivisani
zaposleni najbolje predlau i ostvaruju poboljanja.
ZAKLJUAK
Uslovi u kojima rade savremena preduzea su sve sloeniji i neizvesniji, a okruenje sve
raznovrsnije i dinaminije. Zahtevi koji se postavljaju pred preduzea su sve sloeniji i
brojniji. Od preduzea se zahteva da budu inovativna, da reaguju brzo i pravovremeno, da
19
budu fleksibilna i profitabilna i da dosledno zadovoljavaju razliite potrebe korisnika.
Navedeni aspekti preduzea su meusobno povezani i ostvaruju se uz angaovanje svih
zaposlenih.
Kreativnost koju pojedinci nose u sebi dolazi do izraaja u odreenoj klimi preduzea.
Menadment preduzea treba da prepozna kreativnog pojedinca i osigura uslove rada u
kojima e doi do izraaja njegove sposobnosti i u kojima e moi da razvija dalje svoju
kreativnost. Unapreenje kadrova putem raznih mera je od bitnog znaaja, jer to predu-
zee vie ulae u svoje zaposlene i motivie ih, to e poslovanje biti bolje i kupci e biti
motivisani prilikom kupovine proizvoda. Znanje zaposlenih jaa konkurentnu poziciju
preduzea, a vanu ulogu ima menadment koji treba da poseduje znanje i da to znanje
prenese na sve zaposlene. Upravljanje kvalitetom se temelji na timskom radu i samo s
potrebnim znanjem svi mogu biti kreativni i uspeni i doprineti poveanju kvaliteta rada i
rezultata preduzea. Uenje stvara i jaa timski duh, ali pojedinci ne mogu sami da utiu
na unapreenje rada. Potrebno je stalno investiranje u tehnologiju i opremu.
Da bi preduzee bilo konkurentno na tritu mora da primenjuje odreene metode kojima
unapreuje svoju konkurentnost i kvalitet poslovanja. Dominantna metoda koja posled-
njih godina daje rezultate je metoda 20 kljueva. Moemo zakljuiti da primena ove
metode obezbeuje: konkurentnost na tritu, poveava produktivnost, poslovni uspeh,
fleksibilnost organizacije i motivisanost zaposlenih radnika. Rezultati primene pokazuju
da je metoda uskladiva sa drugim metodama, i da one imaju sinergetske efekte. Rezultati
primene se mogu uoiti na dug rok, najee u periodu od pet godina. Ovaj program je
univerzalan i moe se primenjivati u proizvodnim i uslunim preduzeima, svih veliina i
u svim privrednim sektorima.
LITERATURA:
20
IMPLEMENTATION OF THE METHODOLOGY OF 20 KEYS
WITH THE AIM TO PROMOTE THE QUALITY OF BUSINESS
ACTIVITIES OF A COMPANY
21
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Saetak: Poslednja finansijska kriza ima globalne razmere i prenosi se na realnu sferu
veine zemalja. Snani poremeaji na finansijskomn tritu razvili su se danas u snanu
globalnu recesiju. Stepen intenziteta prenoenja iz jedne zemlje u drugu zavisi od
ekonomske moi zemlje u kojoj je nastala. Krize u formi recesije dolaze iznenada i
neoekivano. Bez obzira na faktor iznenaenja, svaka se organizacija ili javna institucija
moe pripremiti za krizu. U radu bie analizirane markerting strategije i model razvoja u
periodu recesije kao koncept primarne tranje za ublaavanje posledica recesije na
ekonomiju zemlje u traziciji. Model primarne tranje (MPT) predstavlja logian pristup
izgradnje marketing strategije na tritu zemalja u tranziciji. Trine uslove u Srbiji,
karakterie poveana globalna ponuda dok tranja nakon eksponencijalnog rasta prelazi
u fazu stagnacije. Sa ekonomskog stanovita podrazumeva se logina tendencija
sniavanja cena i ako ne postoje promene kvaliteta proizvoda. Recesijski trendovi i
izraena konkurencija uslovljavaju potrebu za izgradnju uspene marketing strategije
koja podrazumeva razumevanje i primenu odreenih taktikih pristupa. Odrive
marketing strategije na tritu zemlje u tranziciji, podrazumevaju fokusiranje panje na
razlikama izmeu nacionalnog trita i globalnog trita. MPT model oblikovanja
marketing strategije podrazumeva uspeh u sloenim uslovima poslovanja u periodu
recesijene trita, zemlje u tranziciji. Uspenu marketing strategiju karakterie rast
primarne tranje koji podrazumeva upravljanje proizvodom ili uslugom na tritu.
Izabrana strategija uvaava karakteristike tranje na tritu zemalje u tranziciji, kao i
kljune trine varijable koje uslovljavaju odreena trina posmatranja. Strategiski MPT
model odgovara periodu recesije i njegova implementacija ima karakteristike operativnog
pristupa.
Kljune rei: marketing strategija, model MPT, razumevanje potreba trita i potroaa.
22
UVODNA RAZMATRANJA
Da bi se obezbedio intenzivniji, dugorono odrivi ekonomski razvoj i unapredila
konkurentnost privrede moraju se izvriti strkturne promene u ekonomskoj sferi republike
Srbije. Svetska ekonomska kriza 2008-2011. pokazala je snane strukturne probleme i
postala je i izazov za nauku i politike strukture zemlje. Svetska ekonomska kriza
razotkrila je slabosti srpske privrede i njenih institucija i neznanja vlade da preuzme
odgovarajue mere. Razorni efekti globalne ekonomske krize pred istraivae postavljaju
izazove u pogledu analize postojeeg stanja i projekcije buduih kretanja. Pred
istraivaima je traenje odgovora na domaem i stranim tritima i kriterijuma EU,
zahteva MMF-a u pravcu strukturnih promena i reformi u Srbiji. Recesija je poput stare
indijske prie o oveku s povezom preko oiju koji pokuava opisati slona. Svaki ovek
opisuje samo onaj deo koji osea, to rezultira vrlo razliitim opisima. Takvo se
komuniciranje u razliitim oblicima koristi u tumaenju i rukovoenju krizom. Budui da
kriza najee pogaa korporacije, (organizacije, preduzea) pod pojmom korporativne
krize, u literaturi se podrazumijevaju neplanirani i nepoeljni procesi ogranienog
trajanja i mogunosti uticanja s ambivalentnim ishodom (Ulrich Krystek, 1987. str. 142-
143). U recesiji krizni marketing menaderi biraju strategije kao odgovor na krizu, koje se
temelje na trinim strategijama i konkurentskoj prednosti.
Konkurentna prednost je funkcija strategije koja stavlja organizaciju (preduzee) u bolju
poziciju od konkurencije u cilju ostvarivanja ekonomske koristi. Krize danas pogaaju
politike i dravne institucije, privredne subjekte, rzliite organizacije i ljude (narod).
injenica da ljudi danas sebe ne posmatraju u sklopu stalnih vrednosti, ve na pozadini
stvarnosti koja je vea od njih. U periodu krize ljudi preivljavaju kako to filozofi kau,
ne samo krizu metafizike, peivljavaju krizu vrednosti i dobra. Recesija u obliku krize
proizvodi velike i nepopravljive tete, iz odreenih kriza moe se izai sa boljim
kredibilitetom (kriza kao pogodnost). Kriza treba da ima strateko mesto u ivotu
organizacija kroz upotrebu odreenih strategija kao predloeni odgovor na recesiju.
Trine zakonitosti i meu odnosi subjekata ponude i tranje na tritu zemalje u
tranziciji, specifini su u odnosu na razvijena trita velikih ekonomskih integracija.
Kompleksni meuodnosi ponude i tranje na tritima zemalje u tranziciji esto
determiniu teko predvidive posledice za budue poslovanje preduzea. Rezultat ponude
i tranje karakterie se trinim uspesima, ali i neoekivanim gubitcima trinog uea.
Mogue visoke stope rasta na tritima zemalja u tranziciji, poslovni su izazov, evidentan
za mnoge korporacije sa razvijenih trita. Za preduzee vano je kako se postaviti u
konkurentskom okruenju na tritima zemalja u tranziciji.
Trine promjene u okruenju deavaju se brzo, standardi ponaanja tranje slini su
trendovima razvijenih trita velikih ekonomskih integracija. Sloeni procesi i faktori u
poslovnom okruenju otvaraju mnoge dileme o potencijalnoj tranji na tritu zemlje u
tranziciji? Kako prepoznati kljune motivacione faktore u ciljnim trinim segmentima?
Kako kreirati odrivu marketing strategiju na tritima zemalja u tranziciji? Dinamika
trita zemalja u razvoju zavisi od trinih trendova u irem okruenju i na globalnom
tritu. Karakteristike koje determiniu razvojne pravce, konkretnog trita zemlje u
tranziciji, predstavljaju platformu na kojoj treba graditi trino uee. Interaktivnim
praenjem dogaaja u okruenju, organizacija treba u postojeu trinu platformu, kreirati
23
strateko uee prema ciljnim trinim segmentima. Interakcija uea predpostavlja
snagu i ansu da se u potpunosti sprovedu motivacioni faktori, koji se najee razlikuju
od onih na globalnom tritu. Implementacija stratekog uea na odreene ciljane
trine segmente za korporaciju (preduzee) predstavlja krucijalni cilj. Implementacija
marketing strategije podrazumeva vie razliitih taktika, pomou kojih se eli ostvariti
konkurentska prednost. U praksi treba kreirati marketing strategije na dui period kako bi
mogle aplicirati to vei broj taktika. Uspene marketing strategije na tritima
tranzicijskih zemalja ostvaruju se primenom razliitih tktikih nivoa. Za preduzee je
znaajno da prepozna adekvane strategije koje obezbeuju uspeh na ciljnim tritima.
Trina iskustva karakterie esto jedna jedinstvena taktika i drugaija po svojim
osobinama od konkurentskih. Primena strategije podrazumijeva aktivnost prema tranji i
reakcije ciljnih trinih segmenata u smeru posticaja i prihvatanja odrerene ponude.
Predloen model MPT omoguava razvoj marketing strategija i implementaciju u cilju
ostvarivanja trinih i poslovnih ciljeva.
24
predstavlja uee pomou odreenog modela kreiranja marketing strategije. I jedna i
druga strategija imaju cilj adaptiranja odgovaruih marketing strategija, suvremenoj
tranji, koja oekuje sniavanje cena, vie standarde kvaliteta proizvoda i usluga. MPT
model je adekvatan za kreiranje marketing strategije i polazi od prirodne potrebe za
proizvodima ili usluga. Strategije, zemlje u tranziciji specifine su u funkciji tranje, zbog
istoriskog diskontinuiteta koji karakterie promenjena reakcijama tranje u zadovoljavanju
potreba (Drucker F. P., 1993., str. 33-36), . Marketing strategije podrazumevaju
prilagoavanje koncepta tranje, zbog razvojnih procesa na tritima. U poslovnoj praksi
vremenska varijabla na tritu zemlje u tranziciji je promjenjiva.
U praksi se deava da zbog razliitih varijabli poslovne koncepcije i promenjenih
stavovima tranje, marketing strategija preduzea ostvari neadekvatan rast trinog uea
u odnosu na uloena sredstva i aktivnosti (Burns, A. C., Bush, R. F., 2000., str. 76 ).
Model MPT primarno usmeren je na potroaa, na ciljnim tritima, nudi nain na koji se
moe poveati trino prihvaanje proizvoda ili usluge na dui vremenski period (Day G.
S. & Fahey L., 1990, str. 156-162). Stimulansi iz okruenja ulaze u svest potroaa i utiu
na kupovinu odreenih proizvoda i usluga. Marketing u okviru psiholokih procesa
kombinuje se sa nekim atributima potroaa, koji su vidljivi u procesima odluivanja u
potronji i kupovini.
Uloga marketinga je da utvrdi ta ele potroai izmeu spoljnih stimulansa i konane
odluke o kupovini. Najznaajniji psiholoki uticaji i procesi na ponaanje potroaa su:
potrebe i elje potroaa, motivacija, percepcija, uenje, pamenje i stavovi potroaa. Za
marketing su znaajne potrebe potroaa za odreenim proizvodima i uslugama koje
imaju za cilj zadovoljavanje potreba i elja potroaa. Ne sagledavanjem dinamike
odreenih trinih promena, manifestuje se u smanjenju trinog uea i najee u looj
trinoj poziciji preduzea. MPT model istie mogunosti za adekvatnije kreiranje
marketing strategije preduzea i uea na segmentiranim tritima zemalja u tranziciji.
25
strategiju koja podrazumeva ostvarivanje poslovnog koncep Rast trinog uea na
ciljnom tritu odraava uspenu marketing strategiju na tranzitnom segmentiranom
tritu i promenljive varijable koje determiniu uslove i odnose ponude i tranje. Trita
karakterie dinamian rast u pojedinim fazama kao nesavrenost i nedovoljna definisanost
posmatrano sa ireg aspekta.
Efikasna strategija podrazumeva adekvatnu platformu egzaktnosti postojee tranje,
najvanijih trendova ponaanja i motivacionih faktora ( Graham J. Hooley, John A.
Saunders, Nigel F. Piercy, 2004. str 112.). Strategija ne iskljuuje iz fokusa konkurentske
odnose, ali je prioritetno usmerena na potrebe segmentiranog potroaa, njegovu
satisfakciju i nastank potreba. Motivacijski faktori koji podstiu potronju postaju
razumljivi, a marketing strategija izgraena na tim osnovama odriva je na dui
vremenski period. Motivaciju potroaa karakteriu potrebe i elje koje od stepena
intenziteta proizvode motive. Postojanje motiva predpostavlja akciju potroaa i
razumevanje marketinga za potrebe i elje potroaa. Motivacija odraava ponaanje
potroaa i ukazuje marketingu za adekvatnim aktivnostima u cilju satisfakcije potroaa i
korisnika usluga.
26
pogodnosti u odnosu na masovni marketing, preduzee moe kvalitetnije da dizajnira ,
formira cene, otkrije i isporui proizvod i da zadovolji ciljno trite.
Satisfakcija potroaa odraava stanje zadovoljstva ili nezadovoljstva, zavisno od
oseanja zavisi budua kupovina. Ako je jaz vei izmeu oekivanja i performansi,
nezadovoljstvo potroaa bie vee. Satisfakcija u postkupovnoj fazi ukazuje da proizvodi
moraju biti sa vanim performansama za potroaa Znaajno je predvideti performanse
iznad oekivanja u cilju satisfakcije potroaa. Problemi u merenju stisfakcije proizilaze iz
injenice da je stisfakcija zavisna od elje i oekivanja. Istraivanja ukazuju da zemlje u
tranziciji nedovoljno posveuju panje satisfakciji potroaa koja je postala krucijalna za
poslovni uspeh preduzea. MPT istie znaaj satisfakcije potroaa i ostvarivanje
konkurentske prednosti kroz operatini aspekt i odabrane adekvatne taktike. Pozitivna
teorija i praksa ukazuju na odrive strategije kroz model MPT na dui period uz
permanentno prilagoavanje progrma i taktika odreenom trinom okruenju. Filozofija
marketinga okrenuta je ka zadovoljavanju zahteva i potreba potroaa, na bolji nain od
konkurencije. Dinaminost i brze promene na tritu i u ekonomiji uslovljavaju marketing
savremene strategije, koje su okrenute prema ponaanju potroaa. Ponaanje potroaa
karakterie odnos u kupovini i proces donoenja odluka. Postoje odreeni znaajni aspekti
koji utiu na ponaanje kao: izvedena tranja, viestruki uticaji na kupovinu, dugoroni
odnosi, dilema kupovati ili proizvoditi itd. Definisanje i kreiranje marketing strategije
MPT karakteriu prilagoene taktike i adekvatni operativni programi. Izabrane taktike i
operativni programi ukopljeni su u marketimg strategiju prilagoenu vremenu i uslovima
na segmentitanom trinom okruenju (David A. Aaker, 2001., str. 206.). Model MPT
primenljiv je u praksi na tritu zemlje u tranziciji omoguava elastinost obima
marketing strategije. Strategija omoguava da se pravovremeno koriguju taktike i
programi kako bi se ostvarila konkurentska prednost. Strateki MPT na tritu zemlje u
tranziciji fokusiran je na budui rast trnje i prodaje i na operativne modele voenja
trinih operacija. Odriva marketing strategija mora biti usmerena prema odgovarajuim
proizvodima ili uslugama koje ele i oekuju potroai. Strategija ne moe biti usmerena
na prilagoavanje proizvoda odabranoj trinoj strategiji. Poznato je da potroai na
tritima u tranziciji, nemaju dugu tradiciju izbora proizvoda, model treba da postakne
interes za trinim potrebama.
Efikasnost marketing strategije na tritu zavisi od njene ukupne spremnosti i snage
preduzea da realno postavi strategiju u vremenu na segmentiranom trinom okruenju.
Primena adekvatnih i planiranih taktika podrazumeva ostvarivanje usvojene trine misije.
Marketing strategija u praksi predstavlja statiki model koji se implementira i razvija u
dinaminom okruenju. Praenjem i analizom okruenja strategija se prilagoavaja
prostoru i vremenu i u praktinom smislu ini interaktivni dinamian model. Efikasnu
strategiju karakterie redosled sihronizovanih aktivnosti koje se odvijaju po dinamici.
Nivo dinaminosti zavisi od trino konkurentskih odnosa na segmentiranom tritu. U
sloenim ekonomskim situacijama proces implementacije strategije treba da se odvija
bre. Stalnom analizom trita preduzea mogu adekvatno sprovesti model MPT i
strategije. Na segmentiranom tritu mogu simulacijom odrediti eljeni poloaj i
mogunosti preduzea na tritu uz primrnu modela MPT. Optimalna marketing strategija
predstavlja rezultat aproksimacije kljunih parametara u trinom okruenju (Steven P.
Schnaars, 1997. str. 206). Karakteristino je da se teko uoavaju kljuni parametri na
27
tritu zemalja u tranziciji i ne ocenjuju se kao vane konstante. Brojne trine promene
posebno u periodu recesije karakteriu faktori koji drastino utiu na poslovanje i razvoj
preduzea. Marketing strategije, izbor ciljnog trinog segmenta i struktura modela MPT,
kao i varijable marketing miksa na tritu moraju se razlikovati u odnosu na konkurenciju.
Na tritima zemalja u tranziciji organizacije esto primenjuju jedan ili dva tipa analize
marketing strategije. Preduzea najee nastoje da zadre nivo jaanja i odbrane pozicije,
ne uvaavajui trine promene i aktuelne trendove koji najee utiu na krajnji rezultat
poslovanja preduzea.
Efikasna strategija podrazumeva interaktivan koncept u implentaciji MPT na znaajnim
osnovama kaoto su: 1) nivo aktivnosti, 2) ciljevima, 3) sredstvima za MPT, 4) aktivnosti
u ostvarivanju konkurentske prednosti i 5) sinergiji. Sloeni trini odnosi u periodu
recesije karkteriu specifinu strategiju koja mora odgovarati vremenskom periodu krize.
Kriza je specifina pojava u okviru koje preduzea moraju nai razliite varijacije reenja
kriznih situacija. Strategiski model MPT omoguava konkurentsku prednost i odreenu
zatitu od konkurencije na buduem segmentiranom tritu. Efikasan model je fokusiran
na potroaa i satisfakciju i konkretnu potrebu u odreenom vremenu. Praksa je
nametnula odreena pravila, koja proizlaze iz aktualnih trinih zakonitosti i tipinih
reakcija konkurenata, ali i prevladavajuih naina ponaanja (Kerin, R. A., & Peterson, R.
A. , 2010., str.48.). Koncep organizacije u periodu recesije na tritu zemalja u tranziciji
podrazumeva efikasnost strategija okrenutih prema tranji.
Strategiski model MPT podrazumeva konkretne strategije i analize okruenja, misiju kroz
znaajne elemente koncepta kao: 1) pozicija preduzea na trinom okruenju, 2) ko su
najvaniji konkurenti, 3) karakteristika faktora koji utiu na trino okuenje i 4) cilj
preduzea na tritu.
Strategija preduzea ima za cilj na tritu, moguu misiju budue trine pozicije.
Kreiranje marketing strategije, i modela MPT na tritu zemlje u tranziciji ima primarnu
potrebu za kreiranje primarne tranje. Na tritu kad je nezadovoljena potreba implicira
poslovnu priliku, ali svaka trina prilika ne znai motiv odreene potrebe. Efikasan
marketing menadment preduzea koristi SWOT analizu koja ukazuje na kvalitet i cilj
usvojene marketing strategije. SWOT analza je popularan i jednostavan marketinki
instrument koji se primenjuje za implementaciju poslovnih odluka. Analiza predstavlja
strukturirani pristp evaluaciji strateke pozicije preduzea u cilju indetifikacije njenih
prednosti (snage), slabosti (nedostataka), ansi (mogunosti) i opasnosti (pretnje). Analiza
predstavlja metod za stvaranje sinteze od rezultata marketing revizije. SWOT analiza
indetifikuje apsolutne i relativne sanage slabosti. Analiza ukazuje na trinu konkurenciju,
dravne propise, na ponaanje ciljanih trinih segmenata, slabosti marketing strategije i
dr. Razliiti tipovi konkurencije i intenzitet rivalstva usmeravaju marketing strategije
prema izraenim potrebama trita i kombinaciji elemenata marketing mikisa usmerenog
prema koristi potoaa.
ZAKLJUAK
Marketing strategija primarne tranje stvara realnu osnovu za trinu konkurentnost
preduzea u periodu recesije. Efikasnost strategije mogue je realizovat kroz razliite
taktike u cilju ostvarivanja trine prednosti u periodu krize. Koncept omoguuje
28
prilagoavanje strategije trinim okolnostima i ostvarivanje konkurentske prednosti.
Problem marketing strategije je da na dui rok ne moe razviti i prihvati vei broj taktika
zbog krize i dinaminosti trinih promena. Ne postojanje MPT i efikasne strategije
preduzea, budui poslovni potezi preduzea predvidivi su za konkurenciju. U praksi na
tritu zemalja u tranziciji marketing strategije evoluiraju na dva karakteristina naina.
Na indirektan nain prepoznatljiv je automatizam, da razvoj trita ute na promene u
trinom nastupu, koji uslovljava adaptiranje marketing strategije. Direktan nain
podrazumeva dizajniran koncept odreenog modela za kreiranje marketing strategije.
Inirektan i direktan nain imaju cilj prilagoavanja marketing strategije savremenoj
tranji. MPT je direktan model kreiranja marketing strategije koja podrazumeva prirodne
potrebe za proizvodima ili uslugama od strane potroaa ili korisnika usluga. Trita
zemalja u tranziciji i recesiji karakteriu brojni ekonomski problemi, zbog kojih mnoga
preduzea ne nalaze reenja.
Model prmarne tranje strategiski nudi reavanje odreenih trinih problema, usmeren je
na segmentiranog potroaa i nain za trino prihvatanje proizvoda ili usluga na dui
period. Model karakterie dizajnirana marketing strategija preduzea ili organizacije u
cilju inplementacije usvojenog koncepta za odreeni trini segment. Dizajnirana
marketing strategija odraava trendove ponaanja i uzroke koji imaju uticaja na strategiju.
Uspena marketing strategija na tritu zemlje u tranziciji i recesiji zavsi od uvaavanja
trinih zakonitosti. Strategiski MPT implementira se u dinaminom okruenju koga
preduzee mora permanentno analizirati u cilju prilagoavanja strategije u prostoru i
vremenu.
Efikasna strategija podrazumeva interaktivan koncept u implentaciji modela primarne
tranje na znaajnim osnovama kao: 1) nivo aktivnosti, 2) ciljevi strategija, 3) sredstvima
za MPT, 4) angaovanost resursa u ostvarivanju konkurentske prednosti i 5) sinergiji.
MPT fokusuran je segmentiranog potroaa ili korisnika na konkretnu potrebu, na trinu
poziciju, konkurente, na trine trendove i cilj preduzea. Model praktino prilagoava
strategiju i taktike u smeru obezbeivanja konkurentske pozicije na segmentiranom
tritu. Usvojena osnova, taktike i operativni programi ine marketing strategiju MPT.
LITERATURA:
12. David A. Aaker, Strategic Market Management, 6 ed., John Wiley & Sons, Inc. New York, 2001., str. 206.
13. Burns A. C., Bush, R. F., Marketing Research, Prentice Hall, Upper Saddle River., (2000), str. 76.
14. Peter Ferdinand Drucker, Post Capitalist Society, Harper Business, New York, (1993), str. 33-36.
15. Don Sull, Business Strategy Review, London, 2010., str. 34-39.
16. Day G. S. & Fahey, L., Putting Strategy into Shareholder Value Analysis, 1990, str. 156-162.
17. Raji Srinivasan, Gary L. Lilien, Australasian Marketing Journal, Marketing spending strategy in recessions,
2009. str. 117.
18. Michael Eugene Porter, Business Week, Why America Needs An Economic Strategy, 30th 2008., str. 18.
19. David Jobber i John Fany, Osnovi marketinga, Data Status, Beograd, 2006. str.117.
20. Graham J. Hooley, John A. Saunders, Nigel F. Piercy, Marketing Strategy and Competitive Positioning,3th
Ed, Prentice Hall, Harlow, 2004. str 112.
21. Bruce Henderson, founder of the Boston consulting group, Business Strategy, 2010.
22. Harvard Business Review, March-April, 1990, str. 156-162.
23. Philip Kotler and John A. Caslione, The Business of Managing and Marketing in The Age of Turbulence,
2009., str. 28.
29
24. Kerin, R. A., & Peterson, R. A. Strategic Marketing Problems, Upper Saddle River, New Jersey, 2010.,
str.48.
25. Peter Lorange, Shipping company strategies: global management under turbulent conditions, Emerald Group
Publishing, Bingley, 2009., str.131.
26. Richard Luecke, Strategy-Create and Implement the Best Strategy for Your Business, Harvard Business
School Press, Boston, 2005., str. 96.
27. Piercy Naill., Market-led Strategic Change:Transforming the Process of Going to Market,
Oxford:Heinemann, 2002., 45.
28. Richard P. Rumelt, Strategy in a structural break, McKinsey Quarterly is the business journal of McKinsey
& Company. New York, 2008., str. 35-42.
29. Steven P. Schnaars, Marketing Strategy, The Free Press, New York, 1997. str. 206.
30. Krystek Ulrich, Unternehmenskrisen: Beschreibung, Vermeidung und Bewltigung berlebenskritischer
Prozesse in Unternehmungen, Gabler, Wiesbaden, 1987., str. 142-143.
30
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
UVOD
Opte je priznato da drutveno-ekonomski razvoj najvie zavisi o investicijama, pod koji-
ma se podrazumijevaju ulaganja proizvodnih faktora u sadanjosti radi poveanja produk-
tivnosti i koristi u budunosti. U ekonomskoj nauci i praksi investicije se uobiajeno raz-
matraju na nivou makroekonomskih i mikroekonomskih odluka. Predmeti investicijskih
ulaganja mogu biti veoma razliiti, ali se u biti svode ili na kvalitativna unapreenja ili na
poveanje kapaciteta proizvodnje pojedinih roba i usluga.
Proces investiranja u globalu traje relativno dugo, namee velike napore i izaziva znaajne
trokove, pogotovo ako se radi o krupnim predmetima ulaganja, to namee potrebu raci-
onalizacije tog procesa ili njegovog planiranja.
Planiranje investicijskih projekata proces je kreativne optimizacije upotrebe raspoloivih
resursa, a ukljuuje pripremu, ocjenu, izvoenje i poslovanje investicijskog projekta. To je
aktivnost donosioca investicijskih odluka koja se zasniva na primjeni odreenih metoda i
tehnika rada usmjerenih na izradu pouzdane dokumentacijske osnove za donoenje odluka
o prihvatljvosti pojedinih rjeenja i investicijskog projekta u cjelini. Ocjena investicijskog
projekta obuhvata definisanje kriterija i izbor metoda za ocjenu moguih i prihvatljivih
investicijskih rjeenja, za izradu analitiko-dokumentacijske osnove za izbor projekta i za
donoenje investicijske odluke.
31
KRITERIJUMI ZA OCJENU ISPLATIVOSTI INVESTICIJA
Pod optim pojmom ocjene investicijskog projekta podrazumijevamo skup radnji, cilj je
da se sagleda opravdanost i prihvatljivost tog projekta. Stoga ocjenu moemo definirasati
kao onu fazu planiranja projekta u kojoj se odvijaju slijedee radnje:
definisane ciljjeva razvoja subjekata planiranja, u okviru ije se razvojne politike
planira investicijski projekat;
definisanje kriterija ocjene koji su izvedeni iz ciljeva razvoja, te slue kao mjera
uinkovitostiprojekta i pokazuju da li projekat ima pozitivne ili negativne uinke
na razvoj;
izbor kvantitativno-analitikih metoda to slue za izvoenje analize i na osnovi
njenih rezultata donosi se ocjena projekta;
izrada dokumentacijsko-informacijske osnove za primjenu metoda za ocjenu;
primjena metoda radi ocjene uinkovitosti projekta u odnosu na minimalno pri-
hvatljive kriterije uinkovitosti u odnosu prema ostalim konkurentnim projek-
tima;
predlaganje redoslijeda projekta za izvoenje, to znai navoenje projekata po
veliini njihove uinkovitosti, pri emu je najefikasniji projekat prvi po redu, a
najneefikasniji je posljednji;
donoenje investicijske odluke, pozitivne ili negativne.
32
investicija (iznos ulaganja)
neto primici
= diskontna stopa
= ukamaivanje
33
Formula za izraunavnaje je:
i
kamatna stopa
Primjer zadatka:
Investitor je kupio neko zemljite za 10.000,00 km. Kolika e biti vrijednost zemljita za 5
godina ukoliko se ostvari godinji rast cijene zemljita od 4%.
34
Svi navedeni pokazatelji nakon izraunavanja uporeuju se sa prosjenim pokazateljima u
grupaciji ili grani kojoj investicija pripada. Pokazatelji statike ocjene mogu da se koriste
za ocjenu ekonomske efikasnosti jedne investicije kao i za izbor izmeu vie posmatranih
alternativnih ulaganja. Prednost primjene statike ocjene je u jednostavnosti izraunavanja
ovih pokazatelja. Osnovni nedostatak statike ocjene je u tome to se oni odnose samo na
jednu izabranu godinu.
Rok vraanja uloenih sredstava ili povrat na investicije (return on investment) se izraava
stopom povrata koji preduzee moe zaraditi od kapitala koji je u nju investiran. Cilj pre-
duzea je ne samo optimiranje dobiti ve optimizacija cjelokupnog kapitala uloenog u
poslovanje, s toga je povrat na investicije (prinos na ulaganje), ustvari, prosjena neto
godinja korist iz ulaganja, izraunata kao procent prosjeno uloenog iznosa kapitala
[Ibrelji, 2006:174].
gdje su:
ukupna investicija
I ova metoda ima niz nedostataka. Prvo, ona ne posveuje nikakvu panju cash flow posli-
je perioda povrata, ne uzima se u obzir vremenska vrijednost cash flow, nije izvreno pri-
lagoavanje za projekte razliitih incijalnih investicija i na kraju ne uzimaju se u obraun
trokovi drugih projekata [Krmar, 2007:427].
Jedinina cijena kotanja - ovaj kriterijum za ocjenu efikasnosti investicija je posebno
popularan na zapadu. Jedinina ocjena kotanja proizvoda koji se dobija u eksploataciji
realizovanog investicionog projekta.
Moe se izraunati na sljedei nain:
gdje je:
35
Nedostatke kriterijuma jedinine cijene kotanja pri dubljoj analizi eleminie njegova pri-
vidna jednostavnost i ograniava njegova upotrebljivost. Pored toga, ovaj kriterijum ne
vodi rauna o ukupnom iznosu potrebnih investicionih sredstava, osim kroz veliinu
amortizacije kao kompetentne jedinine cijene kotanja.
Pokazatelj produktivnosti investicije - produktivnost kao pokazatelj rezultata rada i uspje-
nosti poslovanja se izraava odnosom ostvarene proizvodnje i broja zaposlenih radnika.
Pokazatelj produktivnosti rada izraunava se na sledei nain [Stevi, 2005:141]:
gdje je:
Rentabilnost se obino izraava odnosom nekog istog efekta (rezultata) i ukupno anga-
ovanih sredstava za ostvarenje tog efekta. Kao kriterijum za ocjenu investicionih proje-
kata rentabilnost se najee izraava odnosom dobit (neto efekat) i ukupnih uloenih
sredstava.
Pokazatelj rentabilnosti izraunava se na sljedei nain:
gdje je:
36
DINAMIKE METODE OCJENE INVESTICIJE
Dinamike metode temelje se na ocjeni investicije praenjem planiranih rezultata u duem
vremenskom razdoblju. Daju kvalitetnije rezultate od statistikih metoda jer prate ivotni
vijek investicije od poetnih do zavrnih uinaka. Polaze od injenice kako novac s vre-
menom gubi vrijednost te da e, ako se danas uloi u neki posao, za neko vrijeme donijeti
neki prinos ili kamatu. S toga se novani tokovi razliitih godina moraju svesti na isto
vrijeme diskontovanjem kako bi bili uporedivi. U raun uzimaju izdatke i primitke svih
godina investicijskog procesa koji se diskontovanjem svodi na isti vremenski trenutak.
Najvie koritene dinamike metode su:
metoda razdoblja povrata uloenih sredstava
metoda neto sadanja vrijednost NSV (eng. NPV)
metoda interne kamatne stope (interne stope prinosa) eng. IRR)
37
investiciju, odnosno za odabir najboljeg alternativnog rjeenja. Neto sadanja vrijednost je
ukupni isti finansijski rezultat koji investicija obeava ostvariti u vijeku koritenja.
Ukoliko je:
NSV > 0 - investicija (proekat) je isplativ
NSV = 0 investicija je prihvatljiva jer je dostignut eljni minimalni prinos izraen
koritenom diskontnom stopom
NSV < I investicija nije isplativa
to je NSV vea investicija je opravdanija. U sluaju vie meusobno iskljuivih investi-
cijskih projekata prihvatljiviji je ona ija je vea neto sadanja vrijednost. Kod ove metode
najvei problem je u izboru eljne stope prinosa (diskontne stope) pa se obino koristi
stopa koju investitor moe ostvariti alternativnom investicijom.
diskontna stopa
38
Tokom deset godina koritenje investicija planira se osigurati godinji prihod od
i godinji trokovi
Diskontna stopa iznosi 6%.
Odredi isplativost investicije
39
Postupak interpolacije podrazumijeva koritenje diskontne stope pri kojoj je neto sadanja
vrijednost pozitivna i diskontne stope pri kojoj je neto sadana vrijednost negativna, kao i
same neto sadanje vrijednosti.
Interna stopa moe se dobiti interpolacijom na osnovu sljedeeg obrazca:
Ukoliko se investiranje vri u jednom trenutku (pri emu trokovi investicije iznose I nov-
anih jedinica), a investicioni efekti ostvaruju u jednakim godinjim iznosima. NP tokom
perioda od n godina, interna stopa rentabilnosti moe se izraunati iz odnosa:
Primjenom etvrtih finansijskih tablica interesa na interes, interna stopa rentabilnosti mie
se izraunavati iz sljedeeg odnosa.
n
p
n
p=
gdje je:
40
vrijednost ukupne investicije realizovane u jednom trenutku
gdje je:
gdje je:
41
ukupan prihod u reprezentativnoj godini,
Rentabilnost se obino izraava odnosom nekog istog efekta (rezultata) i ukupno an-
gaovanih sredstava za ostvarenje tog efekta. Kao kriterijum za ocjenu investicionih pro-
jekata rentabilnost se najee izraava odnosom dobit (neto efekat) i ukupnih uloenih
sredstava.
Pokazatelj rentabilnosti izraunava se na sljedei nain:
gdje je:
ZAKLJUAK
Investicijske prilike (realne opcije) nezaobilazan su element ocjene efikasnosti kapitalnih
ulaganja. Drugim rijeima, ocjena efikasnosti kapitalnih ulaganja bez uzimanja u obzir
realnih opcija, nije realna i nije pouzdan osnov za donoene investicijskih odluka. Kon-
vencionalne metode e sve vie biti koritene kao brz test ocjene efikasnoti kapitalnih
ulaganja, a sve manje kao pouzdana osnova za donoenje investicijskih odluka. Osim to-
ga, neki tipovi investicijskih projekata uopte se ne mogu tretirati (ocijeniti) primjenom
konvencionalnih metoda.
42
LITERATURA::
31. Ibrelji I., (2006), Harfo-graf (teorija, projekti, evaluacija), Tuzla, str. 174
32. Krmar M., (2007), Finansijska matematika i metode investicionog odluivanja, Kemigrafika-Trade, Sara-
jevo, str. 427
33. Krmar M., (2002) Finansijska matematika i metode investicionog odluivanja, Kemigrafika-Trade, Sara-
jevo, str. 434
34. Stevi S., (2005) Poslovna matematika, GafroMark Laktai, Prijedor,. str. 140-141
35. http://limun.hr/main.asp
36. http://limun.hr/main.aspx
37. www.foi.hr/CMS_library/studiji
Apstract: Investment, refers to investment funds in the purchase of goods and construction
to create the conditions for a permanent business. Entrepreneurs to invest free cash in a
given activity in order to achieve their entrepreneurial ideas and income and profit. Inves-
tment decision is also a risky decision because it investing large sums of money with
uncertain results. Investment for a longer period followed by an increased risk. Methods
by which investment is evaluated based on the fact that money is not reversed over time
loses it value, and if you invest in a job for a while will make a return or interest.
43
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Saetak: Autor u radu ukazuje na injenicu da su ljudski resursi nosa tzv. "ljudskog kapi-
tala", da je uenje proces unapreenja delovanja (zahvaljujui boljem znanju i razumeva-
nju relevantnih pojava), a da je rezultat procesa uenja znanje, kao osnovni resurs i izvor
konkurentske prednosti. Menadment znanja slui za operacionalizaciju koncep-
ta"organizacije koja ui". Vrednost nematerijalnih resursa, u koje spada i znanje, se upot-
rebom ne troi, ve poveava. Ono se koristi na vie mesta u istom trenutku, a kombino-
vanjem delova znanja dobijaju se nove informacije i dostiu novi dometi.
Investicija u obrazovanje je investicija za osiguranje budunosti svake zemlje. Znanje je u
svakom poslu najvanije za obezbeivanje samostalnosti, nezavisnosti i sigurnosti svih
onih koji obavljaju odreene poslove. Evropa znanja je danas iroko prihvaena kao
nezamenjivi faktor drutvenog i ljudskog rasta. Cilj pristupa evropskoj zoni obrazovanja
kadrova jeste harmonizacija, a ne standardizacija ili izjednaavanje obrazovanja u Evro-
pi, pri emu se potuju osnovna naela autonomije i razliitosti. Sticanje znanja omogu-
ava traganje za zajednikim evropskim odgovorom na zajednike probleme u procesu
evropskih integracija.
Kljune rei: znanje, ljudski resursi, evropske integracije, Zapadni Balkan, Srbije
UVOD
Zemlje Zapadnog Balkana se postupno kreu u smeru sigurnije i stabilnije budunosti.
Veina uloenih napora odvija se u samoj regiji, a preduzimaju ih stanovnitvo i vlade
Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Bive Jugoslovenske Republike Makedonije,
Srbije i Crne Gore. Meutim, pomo Evropske unije je, i dalje, kljuni faktor u podupira-
nju promena, pruanju strune pomoi i uspostavljanju struktura potrebnih za osiguranje
mira i prosperiteta, to je postalo zajedniki prioritet. Ujedinjenje Evrope nee biti potpu-
no sve dok ne obuhvati i Zapadni Balkan, to su predstavnici Evropske unije vie puta
naglasili na zvaninim mestima, navodei da je Zapadnom Balkanu mesto u velikoj
44
evropskoj porodici. Zbog toga su istakli svoju vrstu podrku integraciji Zapadnog Balka-
na u Uniju.
45
umesto sadanjih 7% ili 8%. To znai da ne moemo govoriti o evropskoj perspektivi, a
da ne govorimo o finansijskoj solidnosti [Alendar, 1994: str. 25-39].
Naravno, u ovom momentu se, opravdano, postavlja pitanje kada e zemlje Zapadnog
Balkana ui u Evropsku uniju, a to zbog toga to se pristup velikoj evropskoj porodici od
27 zemalja sve vie odlae za zemlje Zapadnog Balkana. Naime, finansijska kriza je
poveala odbojnost lanica EU prema daljim proirenjima, a predstavnici ovih zemalja
istiu da su mnogo toga nauili iz greaka prolosti [Zeevi, 2003: str. 89-94]. Zato e
svaka zemlja biti ocenjena posebno, pa se u nekim krugovima, ak, istie da je pristup
realan tek od 2018. godine. Tome posebno treba dodati i injenicu da je ovaj pristup, sam
po sebi, veoma kompleksan proces, koji podrazumijeva est faza. Bosna i Hercegovina i
Srbija trenutno su u treoj fazi, imaju potpisane Sporazume o stabilizaciji i asocijaciji, a
Srbija oekuje da e do kraja 2011. godine dobiti status kandidata. Albanija i Crna Gora
su korak dalje, u etvrtoj fazi, to znai da su njihovi sporazumi ve ratifikovani i trenutno
se sprovode. Makedonija je u petoj fazi, dakle ima status zvaninog kandidata za pristup,
pri emu pregovori jo nisu poeli, a Hrvatska je dospela do este faze u kojoj se, od
oktobra 2005, vode pregovori [Kova, Pelevi, 1997: str. 108-126].
Oigledno, malo je onih lanica EU, koje trenutno podravaju novo proirenje [Sianski,
2002: str. 71], jer je za razliku od prolih proirenja, danas situacija takva da se ne ocenju-
je cela regija, ve napredak koji pravi svaka drava posebno. Svaka ide svoj put, dok ne
ispuni kriterijume iz Kopenhagena i dok ne proe sve faze neophodne za pristup Evrop-
skoj Uniji [Vasiljevi, 1999: str. 113-119]. Zato je veoma bitno da se graanima zemalja
Zapadnog Balkana priblii pristup EU [Jankovi, 2007: str. 7-9], kao realna opcija za
budunost i da se njima ne daju samo prazne fraze kako postoji teoretska ansa "tamo
negde u dalekoj budunosti". Naravno, ne treba zaboraviti injenicu da, dok su se pojedine
evropske zemlje, putem saradnje, pridruivanja i pregovora o prikljuenju pribliavale
Evropskoj uniji, zemlje Istone Evrope su, usled graanskog rata koji je besneo izmeu
bivih jugoslovenskih republika (ije se posledice i danas itekako oseaju) sa promenlji-
vim uspehom pratile ovaj integracioni proces [Ili-Gasmi, 2004: str. 223-246].
46
dosadanji ljudski razvoj je omoguio da, to isto znanje, moemo da sauvamo u knjiga-
ma i drugim oblicima skladitenja informacija, s tim to ono prelazi u vrednost samo kada
ga koristi kreativna snaga ljudskog mozga. Da je to tako, najbolji primer govori dosada-
nja istorija, koja nam pokazuje veitu ovekovu tenju za osvajanjem, irenjem i jaanjem
svoje moi. Od pamtiveka je bilo osvajakih pohoda pojedinih zemalja, koji su se zavra-
vali sa razliitim ishodom, zavisno od sile osvajaa ili spremnosti napadnutih naroda da
im se suprotstave, a to se sve ogledalo, pre svega u brojnosti i nivou tehnolokog razvoja.
To se moe videti i iz novije istorije, kada su pojedini evropski osvajai pokuavali da
porobe druge zemlje i ovladaju svetom (na primer, Prvi i Drugi svetski rat), ali to nisu
uspeli silom. Shvatili su da to mogu uiniti na drugi, mnogo bolji, ali daleko sporiji nain
razvojem znanja, tehnologije, ekonomije i slino, a samim tim i omoguavanjem boljeg
ivota svojim graanima i stvaranjem tzv. "drave blagostanja". Te iste zemlje, koje su
ranije od njih bile porobljavane, eksploatisane i ruene, sada svim silama nastoje da to
pre uu u tu veliku evropsku porodicu, u kojoj e i dalje glavnu re voditi zemlje koje su
nekada bili njihovi najvei neprijatelji.
Godine tekog rada su potrebne da se stekne znanje na profesionalnom nivou pa, otuda,
samo permanentno obrazovanje moe da omogui sticanje novih perspektiva svake gene-
racije. Naime, zaboravljanje je prirodan proces, koji utie na to da efikasno koristimo
ogranien prostor za pamenje u mozgu. S toga, ovek zaboravlja da bi se oslobodio zna-
nja koje izgleda manje vano i da bi napravio mesta za znanje vee vanosti. Najvaniji
alat koji danas moemo da koristimo da spreimo zaboravljanje jeste veba, pa otuda,
pravovremeno obnavljanje moemo smatrati kljuem za maksimalno sticanje znanja ivo-
tu svakog oveka. Ipak, najbolji put ka, tzv. "besmrtnom znanju" (ovek se putem veta-
ke inteligencije, dosta pribliio "besmrtnom znanju", jer ona predstavlja nau najveu
nadu za eliminisanje problema zaboravljanja) mora, jo uvek, da bude oslanjanje na ljud-
ski mozak maksimiziranjem njegovog kapaciteta za uenje.
Danas je pristup znanju dosta otvoren i, slobodno se moe rei da je Internet odlian izvor
znanja, a za neke je to i glavni izvor znanja, koje se kasnije moe proiriti putem drugih,
takoe veoma vanih izvora novih informacija i saznanja. Naravno, veoma je bitno
korienje steenog znanja (tzv. using knowledge), jer znanje prelazi u vrednost samo
kada se koristi na ispravan nain. Kvalitet znanja i njegova uloga u drutvu e se, vreme-
nom, eksponencijalno uveavati, s obzirom da sve vie i vie ljudi ceni njegov potencijal i
doprinos ukupnom drutvenom rastu.
Oigledno da danas ivimo u eri znanja, kada je konkurentnost ljudskog resursa nezame-
njiva. Zato je, na ovom mestu, veoma interesantno navesti misao T.I. Watson-a, osnivaa
IBM-a: "Uzmite mi fabrike; spalite mi zgrade, ali mi ostavite saradnike. I poeu, opet,
sve ispoetka..." To samo potvruje injenicu da je vreme kada je fizika imovina predu-
zea, odnosno maine, postrojenja, alati, pa ak i zemlja, odreivala vanost, a samim tim
i konkurentnost jednog preduzea (istovremeno su intelektualni kapital, jedinstveno zna-
nje i vetine koje poseduju zaposleni bilo skoro nezapaeni), zaista prolo. Meutim, pos-
tavlja se pitanje, da li su svi toga svesni, da li znaju da prepoznaju i uvaju vrednost
kojom, ve, raspolau?
Slobodno se moe rei da je u dananjoj eri - "Eri znanja", upravo intelektualni kapital taj
koji mala, srednja i velika preduzea, kao i itavu zemlju, ini konkurentnim. Naime,
47
veina ljudi e sa sigurnou zakljuiti da odgovor na pitanje uspenosti dananjih predu-
zea lei, pre svega, u inovativnim idejama, vrhunskim proizvodima i uslugama, pruanju
potroaima boljih usluga od konkurencije. Kao to se vidi, T.I. Watson je na vreme,
mnogo pre drugih, shvatio da se radi o kapitalu koji je nezamijenjiv ljudskom resursu,
jer u savremenom dobu u kome ivimo, promene i neoekivane okolnosti su neminovne,
pa se sa njima treba nositi. To se moe uspeno postii samo uz posedovanje odgovaraju-
eg znanja, pa zato, oekivanju ostvarenja ciljeva, vizija i uspenosti kojima svako tei,
treba nametnuti vanost raspolaganja strunim, obrazovnim i kvalitetnim kadrovima, koji
bi, svojom sposobnou i znanjem sve to omoguili [Batavelji, Kneevi, 2009: str. 373-
384].
Prema tome, ljudski kapital, tj. ovek kao resurs, predstavlja neophodan deo svakog pos-
lovnog procesa. Naravno, ovde treba naglasiti da on, sam po sebi, ne predstavlja resurs za
preduzee, ali njegovi potencijali to predstavljaju. U te potencijale spadaju: obrazovanje,
znanje, vetine, kompetencije, motivacija i kontakti, kojima se daje sve vee znaenje. U
prevodu, sve to, zapravo, oznaava konkurentsku snagu, ali da bi zadrale i poveale vre-
dnost intelektualnog kapitala, preduzea, kao i sama drava, ne smeju nijednog trenutka
da zaborave na vrlo bitne aktivnosti koje utiu na rast ovog kapitala - ulaganje u obrazo-
vanje, zapoljavanje kvalitetnih kadrova, uspostavljanje sistema ocenjivanja zaposlenih i
rezultata njihovog rada, nagraivanja i unapreivanja kvalitetnih kadrova, ukljuivanje
radnika u proces odluivanja, dodeljivanje veih odgovornosti.
injenica je da, danas, niko ne moe da porekne kako nacionalna ekonomija i njen celo-
kupan razvoj zavise, gotovo iskljuivo, od kvaliteta ljudskih resursa. Naravno, to isto vai
i za tzv. "male ekonomije", tj. za preduzea, gde postavljanje, osmiljavanje i realizacija
ciljeva, uspenost preduzea, njegov razvoj i uspon ka samom vrhu, kao i mogunost kon-
kurisanja drugim srodnim preduzeima, zavise od ljudskih resursa koji to omoguuju.
Upravo oni, koji su prepoznali ljudske resurse kao jedan od osnovnih inilaca uspeha pos-
lovanja, daleko su uspeniji od onih koji, jo uvek, nisu shvatili znaaj ljudskih resursa i
motivacijskih tehnika [Batavelji, 2008: str. 168-190].
Konkurentnost kadrova je, esto puta, znatno vanija karika od konkurentnosti proizvoda
(usluga) pa, otuda, pojedina preduzea nisu u mogunosti da se bore protiv konkurentskih
preduzea, upravo zbog nedostatka kvalitetnih kadrova, do ega su sami doveli. Naime,
ljudski resursi su oni koji stvaraju vrednost i uspeh poslovanja preduzea i zbog toga ih
treba pronai, zadrati i sauvati. Zato se moe rei da su zapoljavanje i zadravanje lju-
di, dve strane istog novia i, ako se meusobno dopunjavaju, donose oekivani uspeh.
Zbog toga, radna mesta treba popuniti, pre svega, strunim, kompetentnim, darovitim i
vrednim ljudima, da bi poduzee i itava drava, bili u znatnoj prednosti u odnosu na
konkurente.
Naravno, u svemu ovome treba biti vrlo oprezan, jer e konkurentska preduzea, kao i
druge drave, pratei uspenost svoje konkurencije, koja je rezultat zapoljavanja pravih,
kvalifikovanih ljudi, pokuati da iste preuzme i da ih namami odreenim podsticajima:
veim primanjima (platom), veim ovlaenjima, privlanijim radnim okruenjem, moti-
vacijskim tehnikama za rad, premijama itd. Naime, kada god struni kadrovi odlaze, i
preduzee, i drava gube njihovo teko steeno, neretko i veoma skupo znanje i vetine.
Taj gubitak je posebno veliki kada zaposleni kadrovi odlaze da rade za suprotnu stranu, tj.
48
za konkurenciju, koja ih je dobila bez ulaganja vremena i novca u obuavanju. Toliko
vredno, a gotovo besplatno! U takvim sluajevima, znanje i vetine dolaze sa zaposlenim
kadrovima, ve prvog dana kada stupe u kontakt s preduzeem u kome radi.
49
prioriteta i novih ciljeva za predstojee godine. Sve je to injeno radi ubrzavanja stvaranja
Evropskog prostora visokog obrazovanja, koji bi trebalo da bude uspostavljen do 2010.
godine (rok definisan zajednikom odlukom). Zbog toga, potpisnici Bolonjske deklaracije
pozivaju zajednicu visokog obrazovanja da doprinesu uspehu procesa reforme i harmoni-
zacije jer, upravo, ulogu ove zajednice, ocenjuje kao krucijalnu.
ZAKLJUAK
Na osnovu svega reenog, moe se zakljuiti da znanje, kao znaajan ljudski resurs, treba
da bude faktor budueg razvoja svih demokratskih zemalja, kao i faktor stvaranja jedins-
tvenog obrazovnog prostora na nivou cele Evrope. Otuda se svake druge godine odravaju
ministarske konferencije o visokom obrazovanju, na kojima evropski zvaninici ocenjuju
dostignua pojedinih drava u reformi visokog obrazovanja, kao i u sprovoenju Bolonj-
ske deklaracije. U tom cilju razvoj visokog obrazovanja treba staviti u kontekst evropskih
integracija, u smislu ispunjavanja kriterijuma ili usvajanja preporuka meunarodnih orga-
nizacija.
Ovo je posebno vano za zemlje Zapadnog Balkana, s obzirom da sve razvijene zemlje
sveta zasnivaju svoju razvojnu strategiju, upravo, na irenju intelektualnog kapitala, kao
glavnog resursa koji moe da obezbedi konkurentske prednosti u proizvodnji. Otuda je
znanje kao intelektualni kapital, kao ta "neopipljiva imovina", postalo osnovni izvor stva-
ranja konkurentskih prednosti organizacija i dodate vrednosti. U uslovima savremene glo-
balizacije, privredna kompetentnost drave zavisi, pre svega, od nivoa znanja na kojem su
drutvo i privreda zasnovani.
LITERATURA::
1. Alendar, B. (1994), Transformacija Evropskih u Evropsku zajednicu i poloaj zemalja nelanica, Pravni i
ekonomski okvir ukljuivanja jugoslovenskih privrednih subjekata u unutranje trite Evropske unije, Kra-
gujevac, str. 25-39.
2. Batavelji, D., Kneevi, Z. (2009), Visoko obrazovanje u domaem zakonodavstvu i sistemu evropskog
prava, u: Nekovi, S., Batavelji, D. (urednici), Bezbednost u postmodernom ambijentu, Zbornik radova,
knjiga 6, Centar za strateka istraivanja nacionalne bezbednosti - Cesna B, Beograd, str. 373-384.
3. Batavelji, D. (2008), Evropska budunost u procesu globalizacije s posebnim osvrtom na srpski nacionalni
interes, Bezbednost u postmodernom ambijentu, Zbornik radova, knjiga 5, Fondacija Hans Seidel Beograd
i Centar za strateka istraivanja nacionalne bezbednosti, Beograd, str. 168-190.
4. Ili-Gasmi, G. (2004), Reforme evropske unije institucionalni aspekti, IGP "Prometej", Beograd, str. 223-
246.
5. Jankovi, P. (2007), Vodi kroz pridruivanje Evropskoj uniji, ISAC fond, Beograd, str. 7-9.
6. Kova, O., Pelevi, B. (1997), Reintegracija SRJ u svetsku privredu, Ekonomski fakultet, Beograd, str. 108-
126.
7. Rosamond, B. (1999), Theories of European Integration, New York, str. 52-58.
8. Samardi, S. (1998), Evropska Unija kao model nadnacionalne zajednice, Beograd, str. 26-34.
9. Sianski, D. (2002), U traganju za novim evropskim federalizmom, Beograd, str. 71.
10. Vasiljevi, M. (1999), Privredna drutva, domae i uporedno pravo, Udruenje pravnika u privredi SR
Jugoslavije , Beograd, str. 113-119.
11. Vukadinovi, R. (1999), Yugoslavia and the Stability Pact for South Eastern Europe, Review of Internatio-
nal Affairs, October-November, str. 24-25.
12. Zeevi, S. (2003), Evropska unija Institucije i pravo, Beograd, str. 89-94.
50
KNOWLEDGE AS AN IMPORTANT HUMAN RESOURCE AND
ITS CONTRIBUTION TO THE PROCESS OF EUROPEAN
INTEGRATION
Abstract: The author points out that human resources are the so-called carrier. "human
capital", that learning is a process of improvement activities (thanks to better knowledge
and understanding of relevant phenomena), and that the result of the learning process is
knowledge, as the basic resource and source of competitive advantage. Knowledge mana-
gement is used to operationalize the concept of "learning organization". The value of
intangible resources, which include the knowledge, the use of not spent, but increases. It
is used in several places at the same time and combination of parts of the knowledge obta-
ined new information and reach new achievements.
Investment in education is an investment for ensure the future of each country. Knowledge
in every business is most important to ensure autonomy, independence and security of all
those who perform certain jobs. A Europe of knowledge is now widely accepted as an
irreplaceable factor for social and human growth. The goal of access to the European
zone of education personnel is harmonization, not standardization and equalization of
education in Europe, while respecting the basic principles of autonomy and diversity.
Acquiring the knowledge enables the search for a common European answer to common
problems in the process of European integration.
51
II Meunarodni
Meunarodni nauni
nauni skup
skup oo ekonomskom
ekonomskom razvoju
razvoju
ii ivotnom
ivotnom standardu
standardu
1st
1st International
International Scientific
Scientific Conference
Conference on on economic
economic
development
development andand standard
standard ofof living
living
EDASOL
EDASOL 20112011 -- Economic
Economic development
development andand
Standard
Standard ofof living
living
Banja Luka,
Banja Luka, 23.
23. 9.9. 2011.
2011.
Apstrakt: U radu se najpre analiziraju razvoj i rastui znaaj Regionalne politike EU. U
tim okvirima se naglaavaju novi trendovi u sintetiziranju ciljeva, poveanju efikasnosti
politike i znatnog porasta fondova. Jednom od najvanijih pokazatelja uspenosti Regio-
nalne politike EU, pitanju konvergencije, je posveena dalja empirijska analiza. Na kraju
su predstavljeni problemi izrazitih regionalnih razlika u Srbiji i dat je osnovni pregled
nove regionalne politike.
Kljune rei: Regionalna politika EU, regionalne razlike, konvergencija, statistiki regio-
ni, Regionalna politika Srbije, institucionalni okviri.
UVODNA RAZMATRANJA
U savremenim uslovima regionalna politika, sa osnovnim ciljem smanjenja regionalnih
dispariteta i poveanja socijalne kohezije, predstavlja jednu od vanih politika mnogih
zemalja. U skladu s tim je ona u Evropskoj uniji, prolazei kroz razliite faze, dobijala na
vanosti, to se i ogleda kroz kontinuirano poveanje uea njoj namenjenih sredstava u
budetu Unije. Tako je postala druga po znaaju Zajednika politika u novijem periodu ,
odmah iza Zajednike poljoprivredne politike.
S obzirom na nepovoljno stanje i kretanja regionalnih razlika, u Srbiji je izuzetno vaan
poveani znaaj ove politike, njene modernizacije i pribliavanje standardima EU, kao i
rasta njene efikasnosti. Ovo tim pre, to izrazite disproporcije karakteriu velika prostrans-
tva. Pored toga vidljivo je zaostajanje u odnosu na neke susedne i zemlje EU. Sledi da su
neophodne reforme regionalne politike, adekvatna strategija i institucionalizacija regio-
nalnog razvoja. Imajui u vidu vanost osavramenjivanja regionalnog razvoja i reformisa-
ne regionalne politike u Srbiji, u ovom radu se najpre razmatraju najbitnija kretanja i sta-
nja u EU. Zatim se analizira pitanje konvergencije, toliko vano za perspektive Srbije i
drugih drava Zapadnog Balkana, kao osnove moguih oekivanja i kretanja. S obzirom
na to da se oko 82% pomoi u tekuem periodu 20072013. godine odnosi na probleme
konvergencije, oekivanja imaju realnu osnovu. Na kraju se daje analiza najvanijih prob-
lema regionalnog razvoja u Srbiji, kao i institucionalni okviri regionalnog razvoja i politi-
ke.
52
RAZVOJ REGIONALNE POLITIKE U EU
Od poetka svog funkcionisanja (sredina sedamdesetih godina) dolazilo je do promena u
formalno izraenim ciljevima, veliini sredstava i odgovarajuim fondovima, obuhvatu,
modalitetima intervencija, tj. principima pomaganja regionalne politike EU. No, moe se
konstatovati da su globalno gledano postojala sledea iroko shvaena tri cilja. Prvi je
pomaganje nerazvijenim podrujima i onima koja karakteriu demografsko pranjenje i
opadanje privrednih aktivnosti. Drugi se odnosi na koordiniranje regionalnih politika
zemalja lanica. A trei naglaava obuhvatanje regionalnih problema i pri definisanju dru-
gih politika.
U najnovijem periodu 20072013. godine su definisani ciljevi, kao i naela politike, a
izvrena je i reorganizacija nekih fondova. Pored toga su sredstva regionalne politike zna-
ajno porasla. Reorganizacija fondova podrazumeva zadravanje tri fonda: Evropski regi-
onalni razvojni fond (ERDF), Evropski socijalni fond (ESF) i Kohezioni fond, s tim to su
se neki ranije postojei ili izdvojili u fondove drugih Zajednikih politika ili su se integri-
sali sa ERDF. U svakom sluaju je dolo do stvaranja uslova za racionalnije voenje regi-
onalne politike i boljeg sagledavanja celine problema. Na toj liniji su i karakteristine
promene u ciljevima, tj. tri novopostavljena cilja umesto veeg broja ranije postojeih.1
Nova budetska aktivnost EU (sa prosenim ueem sredstava za regionalni razvoj od
35,7%, kojem odgovara iznos od 347,41 mlrd u cenama 2007. godine) kao svoj prvi cilj
istie konvergenciju na nivou NUTS-2 regiona. U tom smislu se podstiu rast i zaposle-
nost u nerazvijenim regionima koji su ispod 75% prosenog dohotka po stanovniku EU15.
Dodatno se pomau i slabo naseljeni regioni (Finska, vedska), s tim da Unija obezbeuje
75-85% ukupno potrebnih sredstava [Prokopijevi, 2009.].
Drugi cilj, porast konkurentnosti i zaposlenosti, se sprovodi na nivou NUTS-3 regiona.
Re je o iznadprosenoj nezaposlenosti (EU), opadajuoj zaposlenosti i problemima neza-
poslenosti seoskih podruja. Pomo u te svrhe iznosi od 50-80% sredstava.
Na kraju, kao trei cilj, prekogranina saradnja na nivou NUTS-3 regiona, forsira meu-
regionalnu saradnju u uslovima vienacionalnog sastava stanovnitva, sa 75-85% potreb-
nih fondova. Pri tom primarni je akcenat stavljen na obrazovanje i zapoljavanje, kao i
unapreenje razvoja i saradnje ovih podruja meu kojima su i podruja van zemalja EU.
Novinu u distribuciji znaajnih sredstava Unije predstavlja i odluka da se smanji pomo
za stare lanice za oko 30%, dok su sredstva za nove lanice poveana za oko 166% (u
odnosu na 20002006. godine). I dok najvei deo pomoi, oko 2/3 je namenjeno novim
lanicama (12), od interesa je istai da i iz grupe EU 15 neke zemlje dobijaju znaajna
sredstva (Grka, panija, Portugal, Italija, Nemaka).
S obzirom na dugogodinje funkcionisanje Regionalne politike i na znaajno poveanje
sredstava iz budeta Unije, prirodno je da se postavlja pitanje efikasnosti ove politike i
njenih rezultata na planu ujednaavanja regionalnih razlika. U ocenama uspenosti Regio-
1
Ovo je posebno vano za Srbiju koja samima tim to pretenduje da postane zemlja kandidat svoje ciljeve re-
gionalne politike treba da uskladi sa ciljevima EU. Time se ne iskljuuje detaljnija politika s obzirom na zaosta-
janje Srbije, meutim, treba da se to bolje odraavaju globalni ciljevi.
53
nalne politike postoje vrlo opreni zakljuci. Analitiki okviri, izabrani period, ukljuene
teritorije pojedinane zemlje EU, zemlje EU 15, EU 27, regioni, regioni glavnih gradova
kao i razliiti pokazatelji dispariteta razliite stope rasta GDP, dinamika rasta GDP per
capita, nivo GDP po stanovniku ili dohotka po stanovniku (BNP) u velikoj meri deter-
miniu proizale zakljuke. Zanimljivo je2 da je na nivou nekih zemalja postignut veliki
napredak usled strukturne politike (Irska i Portugal), a da se pri tom ne uzimaju u obzir
vani uticaji drugih faktora, kao to je liberalizacija privrednog sistema (Irska); injenica
da se i dalje nalazi pri dnu rang liste zemalja EU bez obzira na izuzetno veliku pomo
(Portugal), takoe ne pokazuje da je u pitanju jedini znaajni faktor. Konstatuje se, uz to,
da iako su neke zemlje dobijale sline nivoe pomoi po stanovniku, znatno sporije razvija-
ju. Za razliku od Irske, panije i Grke Portugal je ostvario ispodproseni tempo rasta.
Ovaj sluaj kao i investicije u istonom delu Nemake, ne govore o smanjivanju jaza bez
obzira na velike subvencije. Istovremeno nameu pitanje pogodnosti aktivne dravne poli-
tike, njenog investicionog delovanja, kao i investiranja netrinih fondova.
U sklopu kritikih analiza istie se i odsustvo konvergencije u razvoju lanica EU 15.
Takoe se naglaavaju velike diskrepance u razvijenosti deset prvih i deset poslednih
regiona na rang list u SAD (1,6) i EU (3,1) u 1990-oj godini (GDP per capita). Ne stavlja-
jui pod znak pitanja relevantnost citiranih istraivanja, treba odmah naglasiti da postoje
dva vana momenta u tim analizama. Prvi se svodi na merenje regiona unutar zemalja. To
znai da je njihov poloaj u ukupnom, kao i u regionalnom razvoju prvenstveno odreen
ekonomskom politikom unutar njih, kao i postojeim regionalnim disparitetima koji nisu
uvek u korelaciji sa nivoom ili dinamikom razvoja. Otuda takve komparacije ne moraju
biti relevantne za merenja konvergencije. Drugo, ako se posmatraju regionalne razlike u
SAD i EU, uporedivost zakljuaka je umanjena injenicom da je u prvom sluaju re o
privredi sa jedinstvenim privrednim sistemom, dok je u EU re o skupini 27 drava sa vrlo
razliitim ranijim privrednim sistemima, od kojih socijalistiki je produkovao poznato
siromatvo i velike regionalne disparitete. U okviru regionalnih problema i opravdanosti
odgovarajue politike, mogu se postaviti razna pitanja vezana za efikasnost intervencioni-
stike politike u odnosu na vei uticaj trinih snaga. Da li su i u kojoj meri transferi eko-
nomski opravdani potkrepljuju se argumentima: pravinost, privlaenje kapitala i rada,
razvoj sela i smanjivanje pritisaka na gradove, tj. ravnomerniji razvoj i poveanje kohezi-
je. Iako se svakom od ovih argumenata mogu staviti odreene primedbe, generalno gleda-
no se regionalna politika karakterie veim pozitivnim efektima od gubitaka efikasnosti.3
3
Na to upuuju i zakljuci najnovijih empirijskih kretanja.
54
ta bruto domaim proizvodom (GDP pc). A s obzirom na injenicu da je regionalna poli-
tika u EU postala druga politika po visini izdvojenih sredstava iz budeta EU (odmah iza
Zajednike poljoprivredne politike, kao i njen jedini ozbiljan konkurent) prirodno je da se
problemu konvergencije jednom od centralnih pokazatelja uspenosti zajednikih politika
i efikasnog funkcionisanja EU posveuje izuzetna panja.
Na osnovu NUTS Klasifikacije nomenklature teritorijalnih jedinica za statistike svrhe
(Nomenclature of Territorial Units for Statistics) kao osnove za merenja i voenja regio-
nalne politike, NUTS-2 regioni 271 u EU 27 se vre komparacije i ispituju efikasnost i
delotvornost regionalne politike.4 Posmatrano dugorono, nisu striktno uporedive regio-
nalne disproporcije, te se odgovarajue analize moraju osvrnuti i na tu injenicu. Razlike
prvo, postoje u obuhvatu politike, tj. u razliitim fazama postojanja i irenja EU. Sa sve
veim irenjem, pogotovo sa EU 15 na EU 27, heterogenost zemalja je porasla, pa i razli-
ke izmeu regiona. Drugo, regionalna politika je prola kroz razliite faze to je podrazu-
mevalo i razliite ciljeve, instrumente i finansijska izdvajanja. Sve je to zahtevalo i uslove
za uspenu implementaciju politike, pa i za uspeh konvergencije.
Ve se na samom poetku analize postavlja pitanje indikatora za merenje regionalnih raz-
lika. Najee korieni sintetiki indikator GDP stavljanjem u odnos sa stanovnitvom
omoguava uporedivost, iako se i tada javlja problem izazvan razlikama u mestu stanova-
nja i rada. Ovo je naroito izraeno u vodeim poslovnim centrima i okolnim regionima.
Nadalje, zbog injenice da je GDP obraunat u valuti konkretne zemlje, njegova se upore-
divost moe jedino postii obraunom po snazi kupovne moi valuta (PPS).
Najnoviji podaci za 2007. godinu [Rademacher, 2010: 74-84.] za EU 27 sa prosenim
dohotkom po stanovniku od 24.900 PPS, ukazuju na to da su regioni june Nemake, juga
Velike Britanije, severa Italije, u Belgiji, Luksemburgu, Austriji, Irskoj i Skandinaviji
najrazvijeniji. U toj grupi se nalaze i regioni glavnih gradova (Madrid, Pariz i Prag). S
druge strane, manje razvijeni regioni su razmeteni na junoj, zapadnoj i jugoistonoj
periferiji Unije, u Istonoj Nemakoj, u novim lanicama, kao i u Hrvatskoj, bivoj jugos-
lovenskoj Makedoniji i Turskoj, tj. zemljama kandidatima.
U istoj godini najrazvijeniji region po prosenom GDP ostvario je 83.200 PPS, dok je
najslabije razvijeni severozapadni u Bugarskoj samo 26%, tj. 6.400 PPS. Tako je raspon
13,1. U celini gledano 67 regiona se nalazi ispod 75% proseka EU 27, pri emu udeo sta-
novnitva iznosi 24,4% od ukupnog, od kojih 3/4 se nalaze u novim lanicama. Od 30
regiona zemalja kandidata se samo dva nalaze blizu nivoa od 75% EU 27 (Severozapadna
Hrvatska sa Zagrebom i Istambul).
U skladu sa ranije istaknutim odnosima su i meuregionalne razlike unutar zemalja. U 14
od 23 zemlje najvii per capita GDP je preko dva puta vei od najnieg. Tu spadaju i 7 od
9 novih lanica, ali i 7 iz EU 15. Dobijaju se indikacije o prisustvu veih regionalnih dis-
pariteta u manje razvijenim zemljama. Podaci pokazuju da se diskrepance u EU kreu od
1,5 (Slovenija) do 4,6 (Velika Britanija), pri emu su male i u Holandiji (1,6) a veoma
4
S obzirom na to da su regioni NUTS-1 federalne jedinice ili veliki regioni na osnovu teritorijalnog principa,
NUTS-2 su najpogodniji za merenja. Treba naglasiti da unutar grupacije NUTS-2 postoje vrlo razliiti regioni po
veliin. Kategoriju NUTS-3 ine gradovi i optine, dok su NUTS-4 jo manje lokalne jedinice.
55
izraene u Slovakoj (3,5). Sa izuzetkom Slovenije regionalni dispariteti su umereni samo
u okviru EU 15.
Od interesa je istai da su u zemljama kandidatima nejednake razlike. Dok je u Hrvatskoj
odgovarajui faktor manji od 2, u Turskoj iznosi 4,9. Za Srbiju ne postoje uporedivi poda-
ci, ali se moe govoriti o disproporcijama na nivou okruga 7:1 i optina 15:1 izraenim
indeksom ugroenosti [Bokovi, O., Dragutinovi-Mitrovi, R., 2010.].
Na povoljniju situaciju u zemljama EU 15 upuuje i smanjenje razlika u njihovom znaaj-
nom delu, nasuprot novim lanicama koje karakterie porast dispariteta. Brzi rast nije
samo karakteristian za lanice EU 15, ve i za neke periferne delove EU na zapadu, isto-
ku i severu. Najbru dinamiku i dalje imaju vodei regioni glavnih gradova, i to ne samo u
EU 15 ve i u novim zemljama lanicama.
Posmatrajui razvojne tendencije u budetskom periodu od 2000. do 2007. godine u razvi-
jenom delu EU, tj. u EU 15, dinamian rast je, pre svega, ostvaren u Grkoj, paniji,
Irskoj i nekim regionima Velike Britanije, vedske i Finske. S druge strane, slabi su rezul-
tati ostvareni u Belgiji, Francuskoj, Nemakoj, Italiji, Austriji i Portugalu. Nasuprot tome,
u zemljama novim lanicama izrazito natprosean rast je zabeleen u baltikim zemljama,
Rumuniji, ekoj, Slovakoj i veini regiona u Poljskoj. Tendencije su sline u Hrvatskoj
i Republici Makedoniji, kao i u veem delu Turske. Iz takvih kretanja slede povoljni
izgledi za procese sustizanja u novim zemljama lanicama u kojima je godinja stopa rasta
za 1,5 procentnih poena bila via od proseka Unije u periodu od 2000. do 2007. godine.
Pored toga, je bila signifikantno via u odnosu na prethodni period. Kao rezultat breg
rasta, podaci za 12 novih lanici pokazuju da se prosena vrednost GDP per capita sa 45%
proseka EU-27 poveala na 56% u 2007. godini.
Da je dolo do konvergencije regionalnih dispariteta eksplicitno pokazuju razlike per capi-
ta GDP (PPS) u 2007. godini u odnosu na 2000-tu godinu. Faktor razlika izmeu najrazvi-
jenijeg i najmanje razvijenog regiona se smanjio sa 17,7 na 13,1. Takvi su rezultati nastali
na osnovu breg rasta u Bugarskoj i Rumuniji, pri emu nije poznato kakva su se pomera-
nja odigrala u velikoj grupi regiona izmeu ekstremnih. Treba naglasiti da pogodnija
metodologija izraavanja regionalnih razlika u EU 27, koja se zasniva na odstupanjima
GDP pc NUTS-2 regiona od nacionalnih proseka ponderisanih stanovnitvom regiona,
dovode do sledeih zakljuaka. Prvo, za EU 27 u celini je registrovan opadajui trend.
Drugo, analiza istog indikatora po zemljama ukazuje na disproporcije. Tako je disperzija
razlika manja u EU 15 od istih u novim lanicama, u kojima je dolazilo i do porasta. Kao
drugi metod za izraavanje regionalnih dispariteta, jeste utvrivanje udela stanovnitva u
vie ili manje razvijenim regionima, kao i odgovarajue promene.
Kao rezultat takvih tendencija, dolo je do drugaijeg rasporeivanja stanovnitva u 2005
2007. godini u odnosu na 19982000. Uzimajui GDP per capita (PPS) u odnosu na pro-
sek, i procentualno rasporeivanje stanovnitva po regionima, utvreno je smanjenje nje-
govog procentualnog uea u ekstremnim regijama. U skladu s tim od ukupno est pos-
matranih grupa, smanjen je udeo u najrazvijenijim sa 24,5% na 20,4% i sa 17,2% na
16,6%. Za druge ekstreme se moe zakljuiti slino kretanje, tj. pad sa 27,2% na 24,5% i
15,2% na 10,7% [Rademacher, 2010: 74-84.].
56
REGIONALNA POLITIKA U SRBIJI STANJE I PERSPEKTIVE
Regionalni dispariteti u Srbiji odraavaju niz nepovoljnih stanja i kretanja. Pre svega je
re o znaajnim razlikama u razvijenosti podruja i velikoj oblasti nerazvijenosti koja
dovodi do nepovoljnih demografskih kretanja. Kako su sredstva za pospeivanje regional-
nog razvoja nedovoljna, a kako su i institucionalni okviri i mehanizmi u duem periodu
bili marginalizovani, jasno je da nije bilo mogue postii rezultate na planu ublaavanja
dispariteta. Poveane su nejednakosti izmeu regiona, ali i unutar njih, izmeu regionalnih
centara i ostalih podruja, izmeu gradova i ruralnih podruja. U procesu tranzicije se to
jo vie ispoljava, sa poveanjem nerazvijenosti raste i siromatvo.
Ako se ima u vidu da su industrijski centri dospeli u teku ekonomsku situaciju praenu
socijalnim problemima, jasno je da se oblast nerazvijenosti proirila u tranziciji. Paralelno
sa tim je poveana i povrina devastiranih podruja. Sve to ukazuje na veoma nejednaku
prostornu alokaciju privrednih aktivnosti, privredne i socijalne infrastrukture i na veoma
nejednake uslove u kojima stanovnitvo ivi. Kao posledica javljaju se demografski pritis-
ci, socijalno raslojavanje uz enorman porast nezaposlenosti. S druge strane, poveava se
koncentracija u gradskim centrima i talasi migracija sa sela i malih gradova u najveoj
meri ka Beogradu.
Razlozi ovakvih neravnotea rezultat su neefikasne sektorske i prostorne alokacije resursa
u uslovima socijalistikog privreivanja. Drugo, nepostojanje institucionalnog okvira
shvaenog u najirem smislu strategije, zakonskih dokumenata i politike regionalnih
razvoja je u novijem periodu doprinelo daljem produbljivanju nejednakosti [Rikalovi,
2009.].
U cilju smanjenja regionalnih dispariteta i usklaivanja politike sa EU, donet je Zakon o
regionalnom razvoju, usvojen 2009, koji je definisao statistike regione u skladu sa NUTS
klasifikacijom. Posle javne debate proizala je klasifikacija od pet NUTS-2 regiona kao
osnova za voenje budue regionalne politike. To su: Region AP Vojvodina, Beogradski
region, Region umadije i Zapadne Srbije i Region June i Istone Srbije i Region Koso-
va i Metohije, koji se na osnovu bruto drutvenog proizvoda pc svrstavaju iznad ili ispod
proseka zemlje (kao razvijeni ili nedovoljno razvijeni). Iako se uvoenjem regiona regio-
nalna politika pribliava EU, te se javlja i potreba prenosa vlasti sa centralnog na regio-
nalne i lokalne nivoe omoguivi lake usaglaavanje ciljeva, postoje i ozbiljna ogranie-
nja na tom planu. To su potencijalni separatizmi, neadekvatan upravljaki kapacitet, nera-
zvijenost pravnog sistema u sferi decentralizacije, nerazvijena pravna i politika kultura,
ogranienja trinog ponaanja i enormni porast javnih trokova zbog velikog porasta nee-
fikasne uprave [Lili, 2009.].
Dobro je poznato da postojanje sredinjeg nivoa vlasti podrazumeva bolji menadment i
vei apsorpcioni kapacitet u procesu transfera sredstava. Izrazitu potrebu za uspostavlja-
njem efikasnije vlasti determinie injenica da se iz fondova EU sredstva direktno upuuju
u regione. Fondovi namenjeni regionalnom razvoju u raznim budetskim periodima imali
su razliite ciljeve, iako su svi usmereni ka smanjenju nejednakosti [Madar, 2008.]. Za
period 2007. do 2013. eksplicitno se izdvajaju ciljevi konvergencije, regionalne konkuren-
tnosti i zaposlenosti, kao i prekogranine saradnje. Moglo bi se rei da je naa stvarnost
daleko od konkretnog formulisanja ili dostizanja ovih ciljeva. [Bazler-Madar, 2010.].
57
Uz prethodno definisanje pet statistikih regiona NUTS 2, kao i njihovo jednostavno raz-
vrstavanje u grupu razvijenih i nedovoljno razvijenih u zavisnosti od toga da li su iznad ili
ispod proseka zemlje po bruto drutvenom proizvodu po stanovniku, Zakon odreuje kla-
sifikacije jedinica lokalne samouprave (u etiri grupe) sa veom difersifikacijom u odnosu
na regione, i na osnovu istog kriterija. Kako e se voditi regionalna politika usklaena sa
generalnim ciljevima podsticanja regionalnog razvoja je takoe utvrena zakonom, koji
definie veliki broj optih ili specifinih ciljeva.
Na osnovu Zakona Narodna skuptina donosi plan prioriteta regionalnog razvoja za 10
godina. U tom cilju je formiran Nacionalni savet za regionalni razvoj koji definie priori-
tete, na osnovu predloga nadlenog ministarstva. Istovremeno je formirana i Nacionalna
agencija za regionalni razvoj u cilju obavljanja razvojnih i strunih poslova. Paralelno sa
tim su formirani i Regionalni razvojni saveti, kao i Regionalne agencije za razvoj i regio-
nalne agencije za oblasti. U tim okvirima vlada utvruje mere za podsticanje regionalnog
razvoja, razvoja gradova i optina i zaostalih podruja. Pri tom, postoje i drugi akteri nad-
leni za regionalni razvoj ime se silno poskupljuje finansiranje razvoja i politike. Sreds-
tva, pri tom, potiu iz budeta Republike, autonomnih pokrajina, budeta Beograda,
lokalnih samouprava i predpristupnih fondova, meunarodnih donacija i kredita.
ZAKLJUNE OCENE
Neophodnost voenja regionalne politike u EU u cilju smanjenja dispariteta i poveanja
socijalne kohezije, rezultirala je i po obuhvatu i po izdvojenim sredstvima u sve zna-
ajnijoj aktivnosti. Sa prosenim ueem u budetu Unije od 35,7% u periodu od 2006
2013. ona definie tri osnovna cilja. Prvi je konvergencija na nivou NUTS-2 regiona i
pomo onima koji se nalaze ispod 75% GDP per capita zemalja EU 15. Drugi porast kon-
kurentnosti i zaposlenosti u okviru NUTS-3 regiona. Trei se, pre svega, odnosi na preko-
graninu saradnju na nivou istih regiona. Karakteristino je u globalu, da se pomo iz fon-
dova EU obezbeuje u iznosu od 50-85% potrebnih sredstava, a ostatak potie iz domaih
izvora.
Novinu predstavlja i smanjenje (30%) dela sredstava namenjenih starim lanicama, a
porast (166%) za nove lanice; tako se 2/3 sredstava transferie u ove zemlje. Pri tom se
vodi rauna i o zaostalim, retko naseljenim i devastiranim podrujima u ranijim lanica-
ma.
S obzirom na dugogodinji transfer sredstava, prirodno se postavlja pitanje efikasnosti
Regionalne politike. U tom pogledu postoje vrlo opreni zakljuci determinisani: analiti-
kim okvirima istraivanja, izabranim periodom, jedinicom posmatranja (zemlje EU 15,
EU 27, kandidati, glavni gradovi) i pokazateljima razlika (rast GDP, GDP pc, razlike u
GDP pc).
Relevantnu analizu u tom smislu predstavljaju kretanja u 271 NUTS-2 regiona EU, pred-
stavljena u prethodnom tekstu. Kao rezultat nekih povoljnih tendencija, dolo je do druga-
ijeg rasporeivanja stanovnitva u 20052007. godini u odnosu na 19982000. Uzimaju-
i GDP per capita (PPS) u odnosu na prosek, i procentualno rasporeivanje stanovnitva
po regionima, utvreno je smanjenje njegovog procentualnog uea u ekstremnim regi-
58
jama. U skladu s tim, od ukupno est posmatranih grupa smanjen je udeo u najrazvijenijim
sa 24,5% na 20,4% i sa 17,2% na 16,6%. Za druge ekstreme se moe zakljuiti slino kre-
tanje, tj. pad sa 27,2% na 24,5% i 15,2% na 10,7% [Rademacher, 2010: 74-84.]. Koliko e
se zbog ekonomske krize ostvareni trendovi usporiti nije poznato. Meutim, na osnovu
nekih preliminarnih analiza se moe zakljuiti da je recesija bila slabija u ruralnim i onim
podrujima koja zaostaju u razvoju. S druge strane, regioni sa visokim per capita GDP i/ili
intenzivnom izvoznom orijentacijom su bili znatno vie pogoeni.
Uz razmatranje raznovrsnih problema vezanih za nejednakosti u Srbiji, kao to su velika
oblast nejednakostisti, nepovoljna demografska kretanja, razlike izmeu i unutar regiona,
izmeu regionalnih centara i ostalih podruja, socijalno raslojavanje i siromatvo, istaknut
je rastui znaaj Regionalne politike.
Ona je prvo, rezultirala u formulisanju Strategije regionalnog razvoja, i drugo u nunosti
prihvatanja decentralizacije razvoja i odluivanja. Kao najvaniji dokument u instituciona-
lizaciji politike regionalnog razvoja, Zakon o regionalnom razvoju (2009. god.), ubrzo je
doiveo neophodne dopune s obzirom na nepreciznosti u definisanju NUTS 2 regiona sa
centralnim znaajem u buduem razvoju, i razliitih politikih interesa i uticaja. Bez obzi-
ra na to to su u pitanju samo statistiki regioni (pet), predloena podela je izazvala veliko
nezadovoljstvo i nepoverenje u regionima koje je izmeu ostalog i rezultat nedovoljno
poznate naune osnove klasifikacije. Tome treba dodati i promene upravljakim funkci-
jama, to jest jaanje sredinjeg nivoa vlasti koje bi bilo efikasnije u korienju potencijal-
nih sredstava iz IPA fondova EU. Ovo je bitno ne samo za sadanje funkcionisanje regio-
nalne politike ve i, ako se uzme u obzir injenica o aktuelnim ciljevima EU (2007. do
2013), kojima je potrebno ve u ovom trenutku se postepeno prilagoavati. Prema tome
regionalizaciju treba shvatiti kao osnovni kohezioni metod koji je ve usvojen u EU. U
cilju sprovoenja regionalnog razvoja, Zakonom je predvieno formiranje raznih instituci-
ja na republikom, regionalnom (NUTS-2) i niim nivoima, koji se esto karakteriu pre-
klapanjem nadlenosti. Treba dodati da naglaena uloga nacionalnih institucija u voenju i
koordiniranju regionalnih politika govori o tome da u oblasti upravljakih funkcija jo
uvek dominira drava.
LITERATURA::
38. Bazler-Madar, M. (2010), Regionalni razvoj u Srbiji stanje i problemi u tranziciji, Reforma i ekonomski
razvoj u tranziciji. Srbija i Zapadni Balkan, Nauno drutvo ekonomista sa Akademijom ekonomskih nau-
ka i Ekonomski fakultet u Beogradu, Beograd, 7. maj 2010.
39. Bokovi, O., Dragutinovi-Mitrovi, R. (2010), Analiza regionalne strukture nezaposlenosti i zapolja-
vanja u Srbiji u prvoj deceniji tranzicije, Ekonomsko-socijalna struktura Srbije, Nauno drutvo ekonomi-
sta sa Akademijom ekonomskih nauka i Ekonomski fakultet u Beogradu, Beograd
40. Rademacher, W., ed. (2010), Eurostat Regional Yearbook 2010., Eurostat & European Commisssion, Luk-
semburg
41. Lili, S. (2009), Regionalizam, EU i pravni okviri regionalizacije Srbije, Izazovi evropskih integracija,
Slubeni glasnik, br. 6, Beograd
42. Madar, L. (2008), Nove tendencije u Regionalnoj politici Evropske Unije, magistarska teza, Fakultet za
ekonomiju, finansije i administraciju, Beograd
43. Prokopijevi, M. (2009), Evropska unija - Uvod, Savremena administracija, Beograd
44. Rikalovi, G. (2009), Regionalna politika i decentralizacija, Ekonomski vidici, br. 1, Beograd.
59
Abstract: At the very beginning the paper analysis the development and increasing signif-
icance of EU Regional policy. New trends in sintetyzation of policy goals, increasing effi-
ciency and important increase of funds are stressed. Further empirical research is devot-
ed to convergency problem one of the most important Regional policy success indicators
in EU. At the end outstanding regional disparities and the new regional policy in Serbia
are presented.
60
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Dr Wolfgang Berger
Ministarstvo financija Republike Austrije, e-mail: w.berger@bmf.gv.at
Dr Marian Wakounig
Ministarstvo financija Republike Austrije, e-mail: Marian.Wakounig@bmf.gv.at
Apstrakt: Privreda drava bive Jugoslavije se ekonomski sve vie vezuje za Evropsku
uniju. Izvoz i uvoz u EU i iz nje, ali i uzajamno pruanje usluga je u stalnom porastu. Sto-
ga je veoma bitno da propisi iz oblasti poreza na dodanu vrijednost budu usklaeni, kako
ne bi postojalo dvostruko oporezivanje ili dvostruko neoporezivanje porezom na dodanu
vrijednost. Iako sve ove drave imaju za cilj pribliavanje, pa ak i prikljuenje EU, one
stalno zaostaju sa usklaivanjem svojih propisa sa pravnim propisima EU iz oblasti pore-
za na dodanu vrijednost. Pored toga, uesnici u privredi bi trebali da poznaju pravila
koja se odnose na mjesto prometa i da na odgovarajui nain reguliu svoje poreske
odnose. Namjera ovog priloga je da se prikae pregled pravila EU sa primjerima koja se
odnose na mjesto prometa.
Kljune rijei: Porez na dodanu vrijednost, mjesto isporuke i usluga u EU, PDV paket,
usklaivanje propisa BiH sa EU, rizici i mogunosti pravnog usklaivanja.
1. UVOD
5
See UStG-ON, Berger/Brgler/Kanduth-Kristen/Wakounig, second edition, page 1984
6
See BOSNIA AND HERZEGOVINA 2010 PROGRESS REPORT, accompanying the COMMUNICATION
FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT AND THE COUNCIL, Enlargement Strat-
61
2. USLUGE
Kada se radi o uslugama, u veini drava se mjesto prometa usluga odreuje u skladu sa
odredbama 6. direktive (poreska obaveza u mjestu pruaoca usluga). Izmjene mjesta
prometa usluga propisane Direktivom 2008/8/EZ se do danas u ovim dravama nisu
poele primjenjivati u potpunosti, tako da u ovom dijelu moe nastati dvostruko
oporezivanje ili dvostruko neoporezivanje. U svakom sluaju treba uzeti u obzir da
primjena nove direktive kod drava koje nisu u EU de jure otklanja dvostruko
oporezivanje ili neoporezivanje, ali bi poreski jaz ipak mogao nastati jer se sistem nadzora
oporezivanja putem zbirne prijave koji je uveden u EU ne moe primjenjivati van nje.
Osim toga, poreski jaz postoji i kad preduzetnici koji nisu registrovani za PDV (npr. male
firme) primaju usluge iz drugih drava jer se usljed nedostatka mogunosti nadzora u
ovom sluaju faktiki ne moe sprovesti oporezivanje7.
62
3. MJESTO PROMETA DOBARA
Opta razmatranja
Trgovina na daljinu
Za trgovinu na daljinu vae posebna pravila. Ova pravila vae i u situaciji kada se vri
uvoz iz tree zemlje, a putanje robe u slobodan promet se izvri u dravi lanici koja nije
drava lanica u kojoj su dobra prodana. (Trgovina na daljinu, lan 33. do 35).
9
U nastavku se navode lanovi Direktive o sistemu poreza na dodanu vrijednost 2006/112/EZ.
63
Mjesto intrakomunitarnog sticanja dobara (lanovi 40. do 42.)
l. 40: Mjesto intrakomunitarnog sticanja dobara se nalazi u dravi lanici u kojoj se
dobra nalaze na zavretku prevoza. Uslov za ovo je isporuka dobara iz jedne drave
lanice u drugu po naelu B2B.
Sticanje po osnovu identifikacionog broja za porez na dodanu vrijednost (lan 41.)
Ukoliko kupac koristi identifikacioni broj za porez na dodanu vrijednost drave koja nije
drava intrakomunitarnog sticanja dobara i ukoliko ne dostavi dokaz da je
intrakomunitarno sticanje dobara ve oporezovano u zemlji odredita, onda ovo dovodi do
drugog mjesta intrakomunitarnog sticanja dobara. Kod intrakomunitarnog poslovnog
trokuta (lan 42.) ova kaznena odredba se ne primjenjuje.
Izuzeci od naela
Usluga posredovanja koja se vri licu koje nije preduzetnik (nije obveznik) smatra se da je
izvrena u mjestu u kom je izvren posredovani promet. Za posredovanje kod B2B smatra
se da je izvreno u skladu sa naelom (l. 45) u mjestu gdje se nalazi primalac usluge.
64
Usluge prevoza
Usluge prevoza putnika B2B i B2C su oporezive tamo gdje se odvija prevoz.
Posebno pravilo za usluge prevoza dobara licima koji nisu poreski obveznici nalae da se
prevoz dobara B2C uz izuzetak intrakomunitarnog prevoza dobara oporezuje
srazmjerno dionici puta.
Intrakomunitarni prevoz dobara licima koji nisu poreski obveznici (lan 50.)
Mjesto prometa usluga kod intrakomunitarnog prevoza dobara licima koji nisu poreski
obveznici se odreuje po mjestu otpoinjanja prevoza.
Mjestom prometa usluga iz oblasti umjetnosti, kulture, zabave, nauke i sporta kod B2C
smatra se mjesto gdje je usluga izvrena (l. 54). Kod prometa B2B ovo vai samo kada
su te usluge povezane sa pravom ulaska na ovakva dogaanja i s tim povezanim uslugama
(l. 53).
65
Usluge ugostiteljstva i ishrane (cateringa) odreene za koritenje na brodu, u avionu ili
vozu (lan 57.)
ZAKLJUAK
LITERATURA::
1. Berger; Brgler; Kanduth-Kristen; Wakounig, UStG-ON, Commentary to Austrian VAT act 1994 (VAT
Commentary), MANZ'sche Wien, ISBN: 978-3-214-01973-0, 2866 pages, Second edition 2010, page 1984
2. BOSNIA AND HERZEGOVINA 2010 PROGRESS REPORT, accompanying the COMMUNICATION
FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT AND THE COUNCIL, Enlargement
Strategy and Main Challenges 2010-20119:
http://ec.europa.eu/enlargement/pdf/key_documents/2010/package/ba_rapport_2010_en.pdf Seite 41
3. Berger in Steuern im Gemeinschaftsrecht - Festschrift fr Wolfgang Nolz. The new EU VAT package,
LexisNexis sterreich, ISBN: 9783700738985, 2008.
4. Mehrwertsteuersystemrichtlinie, Berger/Kindl/Wakounig, Commentary to the Directive 2006/112/EC, Edi-
tor LexisNexis sterreich, 2009, page 167 following
66
VALUE ADDED TAX AND DESIGNATION THE PLACE OF
SUPPLY IN THE EUROPEAN UNION
Abstract: The economy of the countries of former Yugoslavia are economically more tied
to the European Union. Exports and imports into the EU and from it, but also the mutual
provision of services is constantly growing. It is essential that regulations in the field of
value added tax to be adjusted, so there would be no double taxation or double non-
taxation of value added tax. Although all these countries are aimed at getting closer, and
even join the EU, they are constantly behind the harmonization of its legislation with EU
legislation in the field of value added tax. In addition, participants in the economy would
need to know the rules concerning the place of supply and to appropriately regulate their
tax affairs. The intention of this contribution is to show an overview of EU rules with ex-
amples relating to the place of supply.
Keywords: Value-added tax, delivery and services in the EU, the VAT package, the har-
monization of BH legislation with the EU, the risks and opportunities of legal harmoniza-
tion.
67
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
UVOD
68
veoma zahtjevno meunarodno trite. Svjetska ekonomija danas, a pogotovo ekonomije
koje se nalaze u procesu tranzicije prolaze kroz velike transformacije i preivljavaju
ogromne promjene i poremeaje. Tehnoloke inovacije, posebno informacione tehnologije
i brzina promjena u ovoj sferi imaju veliki uticaj na globalizaciju kako proizvodnje, tako i
trgovine i finansijskih trita. Globalizacija ima povratno dejstvo na ove tehnologije
intenziviranjem konkurencije i ubrzavanjem irenja tehnologije. Na taj nain globalizacija
i tehnologije zajednikim snagama savladavaju vrijeme i prostor, to utie na ekonomiju
donosei znaajne promjene u veini njenih podruja. Ove promjene treba da donesu eko-
nomski rast, jer rast i razvoj privrede zasniva se na konstantnom pomjeranju resursa od
privreda koje se nalaze u fazi oteanog funkcionisanja do privreda koje su u fazi rasta i
razvoja. Globalizacija, kao i sve prisutnije inovacije na polju tehnologije znaajno su
promjenile pravila igre na svjetskom tritu i uvele novine u poslovnoj orijentaciji predu-
zea. Borba za osvajanje trinog prostora postaje dinaminija i agresivnija i u njoj opsta-
ju samo ona preduzea koja su u poslovni ambijent ugradila visok novo fleksibilnosti i
inovativnosti. Nova marketing orijentacija preduzea znai pomjeranje fokusa sa proizvo-
dnje, odnosno proizvoda na kupca/potroaa, ali i na sve druge aktere sa trita, posebno
na konkurenciju. Biti konkurentan na globalnom tritu znai biti bri od ostalih i maksi-
malno se prilagoditi potroaima, odnosno njihovim potrebama, eljama i oekivanjima
po pitanju kvaliteta proizvoda i usluge. U novim i prilino izmjenjenim uslovima poslo-
vanja ne postoji model za univerzalno ponaanje za sve uesnike na tritu, ve se od
menadmenta oekuje da na osnovama detaljne analize svih faktora poslovanja definie
kritine take i strategiju koja u datim okolnostima omoguava preduzeima da ostvare
uspjenost.
Kljuno pitanje u narednom periodu bie rast konkurentnosti privrede i preduzea i kao
posljedica toga vei izvoz i vee stope realnog i odrivog privrednog rasta. Izvori savre-
mene konkurentnosti mikroekonomskog sektora, koji znaajno doprinosi kreiranju nacio-
nalne konkurentnosti, na dugoronim osnovama nalaze se u sferi porasta produktivnosti,
visokog kvaliteta proizvoda i efikasnih i inovativnih poslovnih strategija.
69
Tabela br. 1: Pitanja koja utiu na konkurentnost na nacionalnom nivou
70
Konkurentnost na nivou preduzea je specifina za dodirnu taku svakog pojedinanog
preduzea sa tritem i posebno je zanimljiva zbog specifinosti u komunikaciji svakog od
subjekata sa tritem. Nacionalno okruenje utie na ovu dodirnu taku, i u nekim
sluajevima moe znaajno uticati da preduzee postigne ili ne postigne konkurentnost, a
poesto moe da predstavlja velike smetnje preduzeu na putu da ostvari konkurentnost.
Meutim, pitanja i putevi za ostvarivanje konkurentske prednosti se mogu rjeavati samo
na nivou pojedinanih preduzea, kao to na primjer uspostavljanje, primjena, razvoj i
unapreenje odgovarajuih sistema upravljanja kvalitetom moe biti odluujui faktor za
podizanje nivoa konkurentosti proizvoda i usluga preduzea. Posmatrano iz ovog ugla,
postoje dvije platforme konkurentnosti preduzea: dbro poznavanje trita i potreba
kupaca i sposobnost razvijanja proizvoda i usluga visoke vrijednosti kako bi se zadovoljile
te potrebe. Da bi preduzea moglo da razviju ove platforme, potreban im je dobro
osmiljen i implementiran sistem prikupljanja informacija o tritu koji obuhvata znanje o
sektorskim deavanjima, pozicioniranju konkurenata, tehnolokom napretku i zakonskim
promjenama. Isto tako preduzea treba da izgrade vrst odnos sa individualnim kupcima.
Na taj nain svako pojedino preduzee postie bolje razumjevanje problema kupaca, tako
da moe kreirati i realizovati rjeenja koja ispunjavaju ili nadmauju oekivanja i potrebe
kupaca.
Tabela br.2 prikazuje izvore konkurentske prednosti na nivou preduzea, ali i veoma bitne
uslove i mjere za ostvarivanje konkurentnosti na nain na koji je to predstavljeno u
drugom redu piramide konkurentnosti. Preduzea mogu ostvariti napredak tako to e se
koncentrisati na izgradnju i razvoj sljedeih procesa:
71
Tabela br. 2: Izvori konkurentnosti na nivou preduzea
Pitanja konkurentnosti na nivou preduzea
Obuka Manadementa
Proizvodnja i produktivnost
Praenje trendova, edukacija o metodama i tehnikama
Dizajn i razvoj proizvodnog procesa;
prodajnog procesa.
Instaliranje proizvodnog procesa;
Primjena i rezultati menaderskih alata (sistemi
Industrijski ininjering i razmjetaj
upravljanja)
fabrike;
Obuka zaposlenih
Akvizicija tehnologije;
Rad na unapreenju znanja i kompetencija;
Akvizicija i instaliranje maina i opreme; Planiranje i razvoj projekta
Akvizicija sirovina; Biznis strategija i planiranje;
Informisanje rukovodstva i sistemi Priprema projekata i prijedloga za finansijske institucije;
kontrole. Upravljanje kvalitetom i sistemi kontrole
Promocija Razvoj proizvoda i adaptacija;
Korporativno brendiranje i promocija;
Razvoj novog proizvoda;
Reklamiranje i promocija;
Praenje novog proizvoda;
Upotreba IT i web stranica;
Pronalaenje partnera za zajedniko ulaganje;
Odnosi sa javnou;
Ustanovljavanje i upravljanje aranmanima o licenciranju
Uestvovanje na sajmovima trgovine i proizvoda;
trgovinskim misijama;
Revizije proizvoda;
Program dovoenja kupaca (Inward buyer
Dizajn proizvoda i stilizacija
visits);
Ispitivanje proizvoda;
Razvijanje prodajne literature, broura, itd.
Razvoj prototipa;
Elektronska trgovina i prodaja
Sertifikacija
Upoznavanje trita i kupaca;
Sertifikacija kvaliteta;
Istraivanje trita;
Sertifikacija proizvoda;
Izvjetaji i prikupljanje informacija o
Zdravstvena i sanitarna sertifikacija;
tritu;
Pakovanje
Praenje trita;
Dizajn pakovanja;
Posjete tritima;
Grafiki dizajn, knjiga standarda;
Posjete kupaca preduzeima i fabrikama;
Ispitivanje pakovanja;
Auriranje o pravnom i regulatornom
Distribucija
razvoju;
Izbor sistema distribucije i logistike;
Anketiranje kupaca, preispitivanje
Skladitenje i uvanje proizvoda;
zadovoljstva proizvodima i uslugama;
Identifikacija, izbor i nadzor i sistemi podrke zastupnika
Analize zadovoljstva kupaca;
i distributera.
Poseban uinak ovih mjera odnosi se na temu poslovanja, produktivnost, kao i na cijene i
trokove. Konkretno, za Bosnu i Hercegovinu je veoma bitno da se ove mjere to prije
ozbiljno shvate, identifikuju prioriteti meu njima i preduzmu akcije koje e na dui rok
proizvesti pozitivne efekte. Ukoliko pojedine organizacije nisu u mogunosti da se
razvijaju i napreduju u trinoj, otvorenoj ekonomiji, sve je manje vjerovatno da e one
nastaviti da funkcioniu i da se razvijaju u budunosti, ili da e drava efikasno rijeiti
svoju trenutno nezavidnu situaciju u domenu meunarodne trgovine. Ovakav zakljuak
dalje naglaava neophodnost rjeavanja pitanja konkurentnosti na nivou preduzea kao
veoma bitnog elemenata za nacionalni ekonomski prosperitet. Meutim, ne treba
zaboraviti da su podizanje konkurentnosti, poveanje izvoza, kao i poveanje stope
privrednog rasta, samo naini da se ostvari krajnji cilj stabilan i odriv privredni razvoj i
porast ivotnog standarda stanovnitva na dugi rok.
72
2. KONKURENTNOST NA MEUNARODNOM TRITU I PRIVREDA BIH
U prvom talasu najtee su bile pogoene one grane ije je poslovanje u najveoj mjeri
zavisilo od kreditiranja, a to su svakako graevinarstvo, automobilska industrija, mainska
industrija i dr. Smanjenje obima aktivnosti u ovim granama odrazilo se i na njihove doba-
vljae iz sektora metalske industrije, industrije graevinskih materijala, hemijske industri-
je i energetike. Realno je oekivati da e se negativni efekti prenijeti i na neke druge grane
poput turizma, saobraaja i trgovine. Posljedice krize koje se osjeaju u realnom sektoru
imaju izraenu sektorsku dimenziju. Kod sektora koji su orijentisani na domae trite
moe se oekivati pad tranje u zavisnosti od njene elastinosti na promjene dohotka. Sek-
tor prehrane tako bi mogao imati najstabilniju potranju, dok bi se posljedice krize u naj-
veoj mjeri mogle osjetiti u graevinarstvu i industriji graevinskih materijala. I dok su
razvijene zemlje ve poetkom 2008 godine suoene sa opadanjem nivoa ekonomske
aktivnosti i rastom nezaposlenosti, ekonomska kriza se u zemljama jugoistone Evrope
poela osjeati tek u treem i etvrtom kvartalu 2008 godine. BDP Njemake i Italije je u
drugom polugoditu 2008 godine zabiljeio najloije rezultate u posljednjih dvadesetak
godina sa znaajnim padom izvoza, tranje i potronje a oekuje se da e loi rezultati biti
preneseni i na 2009 godinu. Globalna finansijska kriza i usporavanje ekonomija kod glav-
nih trgovinskih partnera BiH poelo je da utie na ekonomiju BiH. Susjedne zemlje -
Hrvatska i Srbija su takoe imale znatno nie stope BDP-a, a to za BiH znai manji i pla-
sman domaih proizvoda na njihova trita (tj.manji izvoz). U sluaju BiH dolazi do
pogoranja uslova za pribavljanje kapitala (vee kamate i krai rokovi otplate), smanjenja
potranje na domaem tritu i tritima zemalja na kojima BiH ostvaruje izvoz, kao i
pootravanja konkurencije na regionalnom i evropskom tritu. Naime, zabiljeeno je
usporavanje rasta izvoza, to je posljedica smanjene ili usporene tranje spoljnotrgovin-
skih partnera usljed usporavanja rasta njihovih ekonomija. Zemlje u razvoju iji se eko-
nomski rast oslanja na strane direktne investicije i koje imaju uvozno zavisnu ekonomiju
bie suoene i sa finansiranjem deficita na tekuim raunu i to kroz: smanjenje doznaka i
dohodaka iz inostranstva, otean pristup inostranim izvorima finansiranja, nii priliv stra-
nih direktnih investicija, oteane uslove za dobijanje potroakih i investcionih kredita, a
sve to zajedno uslovie sporiji privredni rast u narednom periodu.
73
2.2 Bitni preduslovi za izlazak na meunarodno trite
Meutim, rezultati koje preduzea postiu, esto se veoma razlikuju od rezultata koje nji-
hove uprave ele postii10. Nekada je bilo dovoljno biti konkurentan u jednoj od sljedee
tri oblasti: trokovi / produktivnost, kvalitet / servis ili brzina / fleksibilnost. Meutim,
danas je neophodno zadovoljiti kupce, potroae, korisnike usluga ili klijente u sve tri
oblasti, odnosno, obezbediti visok kvalitet proizvoda, brz i kvalitetan servis uz fleksibil-
nost i sa relativno niskim trokovima11. Konkurentnost se nee obnoviti ako zaposleni
rade vie, nego ako naue raditi drugaije. Dugoroan uspjeh preduzeima ne donose pro-
izvodi nego procesi koji stvaraju i promoviu proizvode. Dobri proizvodi ne stvaraju pob-
jednike. Pobjednici stvaraju dobre proizvode.12 Izvozne aktivnosti zauzimaju centralno
mjesto u strategiji privrednog razvoja svih drava. Stanje i prilike na svjetskom tritu,
kao i raspoloivi potencijali domaih preduzea imaju znaajnu ulogu i veliki uticaj na
karakter i dinamiku izvoza. Poveanje izvoza moe se ostvariti na krai rok (prodajom
vee koliine jeftinih proizvoda) ili na dui rok (prodajom kvalitetnih i skupljih proizvo-
da). Dugorona orijentacija domaih preduzea treba da se zasniva na izvozu specifinih i
kvalitetnih proizvoda. Izvoz bez strategije i izvoz po svaku cijenu (za uvoz sirovina i teh-
nologije za prestrukturiranje preduzea), standardizovanje jeftine robe, predstavlja put u
sve vee tehnoloko zaostajanje i neefikasno kratkorono koritenje domaih resursa. Da
bi uspeno odgovorili na izazove globalizacije, preduzea moraju da prilagoavaju svoje
razvojne strategije (naroito u domenu kvaliteta proizvoda i politike cijena), da pojaavaju
aktivnosti u kojima bi postigli stabilne regionalne i meunarodne pozicije i da otvaraju
10
Rummler, Brache, 1999: str. 8
11
Luthans, 1998: str. 12
12
Hammer, Champy, 1993: str. 25
74
mogunosti za vlastiti razvoj i rast, odnosno da stvaraju uslove za integraciju sa uspjenim
regionalnim i meunarodnim organizacijama.
75
2.4. Strategija poveanja konkurentnosti i izvoza
Strategija poveanja konkurentnosti podrazumjeva ureenje poslovnih procesa, strukture i
organizacije preduzea, njihovih poslovnih procesa bi doprinijele stvaranju osnove za
razvoj proizvodnje i unapreenje prodaje kao poetne mjere za stabilizaciju preduzea na
domaem tritu i posluile kao temelj za paljivo pripremljenu strategiju izlaska na
meunarodno trite. Orijentacija na meunarodno trite je ve sama po sebi strategij-
skog karaktera, jer uvijek ostavlja znaajne dugorone posljedice na poslovanje preduze-
a. U uslovima globalne ekonomije, razvoj konkurentske sposobnosti preduzea mora da
pone ve na domaem tritu, na kojem su preduzea izloena napadima globalnih tri-
nih lidera. Poreenje sa konkurentima mora da se primjenjuje ve na domaem tritu,
kako bi se odredila jasna trina pozicija domaih preduzea i definisao plan aktivnosti za
prevazilaenje jaza u konkurentskoj sposobnosti. Prihvatanje nove koncepcije stvaranja i
odravanja konkurentskih prednosti na bazi naunog znanja i tehnolokog razvoja od svih
aktera razvoja omoguuje da se u proizvodnoj strukturi privrede zemlje razvijaju istrai-
vaki i tehnoloki intenzivne proizvodnje i usluge. Implementacijom takve razvojne kon-
cepcije BiH bi postepeno mogla da prevazie dosadanji koncept konkurentnosti zasnovan
na koritenju komparativnih prednosti u jeftinom i manje kvalifikovanom radu, prirodnim
resursima i geografskom poloaju. Danas je vie nego jasno da je po pitanju konkurentske
strategije domae privrede neophodno primjeniti novi recept koji e omoguiti da konku-
rentan izvoz proizvoda viih faza prerade ne mora predstavljati nedostian cilj. Ako ima-
mo u vidu veliko tehniko-tehnoloko zaostajanje domae privrede za industrijskim zem-
ljama prije svih Evrope (procjenjuje se da ono iznosi oko 5 do 6 tehnolokih godina) evi-
dentno je da put do viih nivoa konkurentnosti nee biti lak. Odreena istraivanja konku-
rentnosti privrede u zemalja u okruenju (Srbija, Hrvatska) koja se mogu primjeniti i na
aktuelnu domau situaciju ukazuju na to da bez uea stranog kapitala lokalna preduzea
mogu u prosjeku obnoviti svoje programe u vremenu od 20-25 godina, a ona u kojima
uestvuje inostrana akumulacija i menadment to mogu uiniti za 3-5 godina.13 Meutim,
i uz pomo stranog kapitala konkurentnost nije zagarantovana, ukoliko se ne potuju ve
definisani putevi koji vode ka njenom ostvarivanju
BiH u novoj razvojnoj fazi treba da stvara i odrava konkurentsku prednost putem predu-
zetnitva i inovativnosti preduzea, podizanja nivoa znanja i ubrzanog tehnolokog razvo-
ja i da na toj osnovi poveava ekonomske i tehnike mogunosti. Od najveeg znaaja za
privredni razvoj zemlje je jaanje ekonomskih indikatora konkurentnosti (trokovi, cijene,
kurs, subvencije, izvozni krediti, poreske olakice) i jaanje tehnolokih indikatora konku-
rentnosti (kvalitet, dizajn, rok isporuke, servis). U tom cilju BiH kao manja i nedovoljno
razvijena evropska zemlja treba da obezbjedi otvorenost ekonomije i konkurentnu proiz-
vodnju za mogue trine nie. Sa stanovita konkurentnosti posebnu vanost ima jaanje
sposobnosti preduzea, grana i sektora privrede za osvajanje trita i poveanje trinog
udjela kao mjere konkurentnosti, kao i poveanje elastinosti izvoza na svjetsku tranju i
13
Grupa autora, red. Presnall, 2003, str.27
76
nivoa specijalizacije proizvodnje za izvoz. Strategija izvoza prije svega mora biti zasno-
vana na unapreenju kvalitativnih faktora konkurentnosti, kao i marketinga, tehnologije i
sl., to treba da vodi kreiranju diferenciranih proizvoda i opsluivanju odabranih segmena-
ta trita. Uspjena realizacija pojedinih izvoznih programa na svjetskom tritu definisa-
na je racionalnim ulaganjem u tehnologije koje su, u isto vrijeme, energetski i sirovinski
tedljive, naunoistraivaki intenzivne i ekoloki zdrave. Domaa preduzea izvoznici ne
mogu raunati na istovremenu primjenu vie marketing strategija. Naime, konkurencija na
bazi niskih trokova i cijena, posebno kod agrarnih proizvoda, objektivno nije prihvatljiva.
Stoga, kao jedina strategija koja preostaje je strategija diferenciranja ponude na izabra-
nom trinom segmentu, pod pretpostavkom harmonizacije zakonske i usklaivanje zdrav-
stveno-sanitarne regulative sa EU. Kada je rije o diferenciranju trebalo bi istai da je ono
realno mogue jedino po osnovu visokog kvaliteta proizvoda, proizvoda sa brendom ili/i
oznakom porijekla ili proizvoda koji su rezultat novih tehnolokih rjeenja. Time bi se, uz
udruen, organizovan i agresivan marketinki nastup, domai izvoz napokon pomjerio
sa izvoza resursa i sirovina - na izvoz proizvoda vieg stepena finalne obrade, odnosno
izvoz znanja, tehnologija, inovacija. Potrebno je osloboditi se iluzije da izvozna strategija
moe biti zasnovana na razmjeni primarnih proizvoda i proizvoda niskog stepena obrade
zbog toga to su cijene ovih proizvoda nestabilne i imaju tendenciju opadanja, odnosno
oni su cjenovno nekonkurentni i radno-intenzivni. Osim toga, na ovaj nain zemlja ubrza-
no troi resurse koji su ogranieni. Naravno, ove sektore ne treba zapostavljati ve ih treba
usmjeravati ka viim fazama prerade.
ZAKLJUAK
Savremena konkurentnost svakako moe biti dostina i u domaoj privredi, mada njena
pravila i putevi moraju da budu prilagoeni, primjenjeni i provedeni planski, sistematino
i odgovorno. Porast produktivnosti, uz istovremeno restruktururanje izvozne ponude i
kreiranje inovativne marketing strategije (posebno naglaene strategije za spoljnotrgovin-
sku promociju) predstavljaju osnovne puteve za dostizanje viih nivoa konkurentnosti.
Za drave u regionu, a posebno za BiH konkurentnost bi trebalo da se odnosi prije svega
na izvoznu dimenziju iz jednostavnog razloga to je veina trita u okruenju mnogo
vea i razvijenija u odnosu na domae trite. U ovom kontekstu pojam konkurentnosti se
vee i za ostale faktore koji mogu olakaju i unaprijede prezentovanje (marketing) i pro-
daju proizvoda, odnosno usluga na meunarodnom tritu.
LITERATURA::
77
4. Luthans, 1998, Organizational Behavior, Irwin Mc-Graw Hill, New York, str.12;
5. Rummler, Brache, 1999, Improving performance: How to manage the write space on
the organizational chart, NY, Jossey Bass Publisher, str.8;
6. abi, 2009, Tendencije u spoljnotrgovinskoj razmjeni BiH i EU, Infokom, juni 2009;
7. www.ebrd.com.
78
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Saetak: Ako pogledamo u wikipediju vidjet emo da se pod pojmom rizik spominje
slijedea definicija rizika: Rizik je kalkulisana prognoza mogue tete odnosno u negati-
vnom sluaju gubitka ili opasnosti, te se nadalje spominje da bit pod rizikom znai biti
subjekt tete nekog procesa ili aktivnosti, dok je stepen rizika funkcija vjerojatnosti i opa-
snosti od tete". Generalno gledano upravljanje rizikom predstavlja sastavni dio svakod-
nevnice svih upravljakih odluka. Organizacije koje upravljaju znanjem posluju u ambi-
jentu koje se neprekidno mijenja. Kada taj ambijent i uticaj okruenja postane dominan-
tan u odnosu prema mogunostima organizacije na to okruenje, tada ona zapada u krizu
iz koje se teko moe izvui. Uspjene organizacije zato djeluju preventivno, prate prom-
jene u okruenju i odgovaraju na izazove. Ureena organizacija ima unutranju strukturu,
procese, kako formalne tako i neformalne, to sve dodatno uslonjava polja koja organi-
zacijski menadment i liderstvo mora imati pod kontrolom kada eli da rizike svede na
minimum. Upravljanje rizicima se ne ograniava samo na znanje ili pojedinano na zati-
tu ljudi, sredstava, ivotne sredine ili informacijske sigurnosti ve se kao univerzalni i
dokazani alat moe iskoristiti i pri izgradnji integrisanog sistema upravljanja. U teoriji je
integrisani sistem upravljanja skoro u potpunosti definisan i organizacije koje upravljaju
znanjem su se skoro uvijek saivjele sa njim.
Kljune rei: rizik, analiza rizika,,QFD metoda, ISMS, QMS; EMS; SMK; IMS, ISO
31000:2009 (Risk management Guidelines on principles and implementation of risk
management).
UVOD
Empirijsko istraivanje provedeno meu 100 vodeih evropskih menadera pokazuje da
89 posto njih smatra znanje kljunim za poslovni uspjeh, to samo po sebi predstavlja
rizik.
79
Opte je poznato da se u svim procesno orjentisanim organizacijama koje upravljaju zna-
njem primjenjuju naela upravljanja, gde upravljaki podsistemi vre tano i precizno
upravljanje/menadment znanjem ali i informacijama to samo po sebi otvara odreeni
nivo rizika. Ako pogledamo privredna i drutvena deavanja u BiH i u regionu, tj primjetit
emo da se primjenjuju sistemi upravljanja poslovanjem na nain da se upravljaki pod-
sistemi vre planirano i intuitivno.Generalno, u takvom ambijentu visoka koncentracija
rizika nije apriori loa, jer njezina percepcija ovisi o sklonosti organizacije da se fokusira
na rizik. Praksa je pokazala da problem nastaje kod onih organizacija i/ili sistema koje
nisu nikada donijele nikakvu strategiju odnosa prema riziku. Poznavajui injenicu da
formulisanje jedne takve strategije predstavlja osnov za kontrolu i upravljanje rizikom ali i
upravljanje organizacijom,tj sistemom. Zbog toga jedna takva strategija bi trebala da jasno
odredi koje su vrste i koncentracije rizika prihvatljive za organizaciju i/ili sistem, te koji
eventualni povrat organizacije zahtjevaju za preuzimanje takvih rizika. Na takav nain
voe poslovnih jedinica mogu uskladiti svoje odluke sa smjernicama koje ima cjelokupna
organizacija i sistem u cijelini.
RIZIK?
Zapravo niko ne zna od kada se praktino poelo upravljati rizikom, niti kada je ovjek
shvatio rizik kao dio svoje svakodnevnice. Analizirajui dostupnu literaturu se moe izvu-
i zakljuak da je rizik star koliko i sam ljudski rod. Otkrie vatre ili toka predstavlja
zapravo neki nezvanini poetak spoznaje o potrebi upravljanja rizikom. LITERATURA:
nas navodi da godine 1667. datira neto to bi smo mogli smatrati prvim zvaninim pred-
poetkom upravljnja i kontrole rizika. Naime, zatiti se opasnosti od poara kroz izbor
graevinskog materijala (7.4. Nabavka- ISO 9001:2008) i sigurnosnih vjebi moemo
prepoznati kao elemente danaenjeg sistema menadmenta kvalitetom zahtjevi- ISO
9001:2008.
Meutim, sve do 1960-ih struan naziv nije bio formiran, principi nisu bili razvijeni i
smjernice uspostavljene. Robert Mehr i Bob Hedges se smatraju osnivaima rizik
menadmenta koji navode kao osnovne korake identifikaciju rizika, mjerenje
rizika,evaluaciju rizika, izbor metode upravljanja rizicima i praenje rezultata. U poetku,
proces upravljanja rizicima usmjeren je na ono to smo predstavili istim rizicima.
Vratimo li se na trenutak na zahtjeve ISO 9001:2008 zahtjev 8.5.3. Preventivne akcije
gdje je zapravo stavljen fokus na prepoznavanje, kontrolu i upravljanje rizikom. Naravno,
nigdje se u tom zahtjevu norme eksplicitno ne spominju rizici, ali tamo stoji:
Organizacija e odrediti akciju radi eliminisanja uzroka potencijalnih neusklaenosti radi
prevencije njihovog pojavljivanja. Preventivne akcije moraju biti odgovarajuce efektima
potencijalnih problema. (http://rizici.com/14/historija-upravljanja-rizicima;)
80
To su rizici u kojima se javlja situacija sa gubitkom ili bez gubitka, ili se neto dogodi ili
ne. Tipian primjer za iste rizike je vlasnitvo nad kupevom imovinom (ISO 9001:2008
zahtjev 7.5.4). Kupeva imovina moe izgorjeti, nestati, biti zloupotrjebljena, biti
pogoena potresom ili poplavom. Ako se ni jedna od ovih moguih situacija ne desi, onda
je to neutralna pozicija, tj.bez gubitka. Ali ako se makar jedna od katastrofa desi, gubici
mogu biti ogromni i esto nenadoknadivi. isti rizici su bili poetni fokus tradicionalnog
upravljanja rizicima.Vanost istih rizika i upravljanja njima je u injenici da su upravo
ovi rizici mogli izazvati katastrofalne posljedice za finansijski poloaj organizacije.
Nadalje, sama smisao recimo SMK-a (sistema menadementa kvalitetom) lei u
podsticanju organizacije da analiziraju zahtjeve kupca, definiu procese koji doprinose
ostvarivanju proizvoda koji je prihvatljiv za kupca, i uvaju ove procese pod kontrolom.
SMK-a moe obezbjediti okvir za stalno poboljanje radi porasta vjerovatnoe poveanja
zadovoljstva kupca i zadovoljstva drugih zainteresovanih strana.
Ako uzmemo u obzir da znanje nastaje kao rezultat procesa, a pod pojmom rezultat
prcesa se smatra proizvod, onda gore navedena definicija nas upuuje da je SMK onaj
dio sistema upravljanja organizacije koji je fokusiran na postizanju izlaza (rezultata)
povezanih sa ciljevima kvaliteta, sa zadovoljenjem potreba, oekivanja i zahtjeva
zainteresovanih strana, kao podesnih. Nadalje znanje gledano kroz ciljeve kvaliteta
dopunjuju druge ciljeve organizacije kao sto su oni vezani za rast, finansiranje,
profitabilnost, okruenje i profesionalno zdravlje i sigurnost. Razliiti dijelovi sistema
upravljanja organizacije mogu biti integrisani, zajedno sa sistemom upravljanja znanjem u
jedan sistem upravljanja korienjem optih elemenata a zasnovan na kontroli rizika. Ovo
moe olakati planiranje, dodjelu resursa, definisanje komplementarnih ciljeva i
ocjenjivanje globalne efektivnosti organizacije.
Slika 1. Veza Preventivnih akcija (ISO 9001:2008-8.5.3) i matrice rizika
5
4
posljedica
3
2
1
81
Iz ove slike je vidljiva interakcija vejrovatnoe posljedice gdje poduzimanjem
odreenih preventivnih akcija moemo uticati na smanjenje rizika, na nain da smanjimo
ili vjerovatnou ili posljedicu. S obzirom da zahtjev ISO 9001:2008 8.5.3 govori o
potencijalnnoj neusklaenosti , tj neusklaenost koja se jo nije dogodila, oigledno je
onda rije o RIZIK-u kojeg je potrebno prepoznati, kontrolisati i svesti na realni
minimum. Npr, ako aktivnosti posmatramo kao procese, a interakciju procesa sistemom, a
sistemom elimo da upravljamo kao projektom onda cjelovit pristup upravljanju rizicima
nastoji minimalizirati sva mogua iznenaenja stavljajui naglasak na proaktivno (a ne
reaktivno) upravljanje sistemom. Upravljanje rizicima danas je sastavni dio upravljanja
sistemom (pogotovo onima od strateke vanosti) koji nas tjera da se fokusiramo na
budunost te razvijemo prikladne planove kojima emo sprijeiti eskaliranje eventualnih
problema i njihov lo utjecaj na poslovanje. Stoga je konzistentan pristup upravljanju
rizicima danas nuan u svakom sistemu tokom njegovog rada i razvoja, a komunikacija
rizika treba biti predmetom razgovora.
Drugim rijeima, ako smo svjesni nekog rizika koji moe ugroziti sistem upravljanja
jedini je ispravan nain vrlo otvoreno i jasno komunicirati o njemu. Guranje glave u
pijesak (noj strategija) nee rijeiti rizike niti sistemske uzroke (ISO 9001:2008 8.5.2.
pod a), ali ih moe pojaati i dovesti do ljuljanja sistema.
Osim vjerojatnosti pojavljivanja, te uinka na sistemske ciljeve, bitan element svakog
rizika je i njegov uzrok. Neto ili nedostatak neega moe uzrokovati riskantnu situaciju.
Zahtjevi norme ISO 9001:2008/8.5.2 korektivne akcije ili 8.5.3 preventivne akcije upravo
govore o tome. Dobro poznavanje uzroka rizika omoguuje planiranje akcija (KA ili PA)
koje se mogu poduzeti kako bi se rizik ili potencijalni rizik izbjegao. Primjerice, ako imate
samo jednog ovjeka koji radi i odrava va IT sektor ili neki od bitnih software rjeenja i
/ili aplikacija. Ako pogledamo matricu rizika (slika 1) postavlja se nekolio pitanja :
1. kolika je vjerovatnoa da e vas isti napusti i prei kod konkurentske firme ?
2. ta emo ako se isti razboli?
3. ta sve trebamo uraditi da bi smo izbjegli takav rizik?
4. zato bi nas isti napustio, koji je potencijalni uzrok (plata, loe radno okrunje ili
neto tree)?
Stoga upravljanje rizicima ukljuuje niz sistemskih procedura usmjerenih na provoenje
planiranja upravljanja rizicima, prepoznavanje rizika, analizu rizika, plan ublaavanja
rizika te nadzor i kontrolu rizika. Ciljevi upravljanja rizicima ili potencijanih rizika su
poveanje vjerojatnosti i efekata pozitivnih dogaaja te smanjenje vjerojatnosti
pojavljivanja i efekata dogaaja koji mogu negativno uticati na sistem. Jednostavnije
govorei rizicima upravljamo kako bi mogue neugodne i negativne dogaaje izbjegli i
smanjili ansu njihovog tetnog djelovanja, a s druge strane, kako bi poveali ansu i bolje
iskoristili efekte pozitivnih dogaaja.Isto tako vano je naglasiti da upravljanje rizicima
nije posebna administrativna aktivnost koju izvrava tzv Tim za kvalitet ili Tim za
sisteme upravljanja ve je to jedan vaan aspekt integrisan u kvalitetno upravljanje
itavom organizacijom kao jedinstvenim sistemom
(http://pil2.mscommunity.net/Materijali/Upravljanjeprojektima)
82
Izrazi kao to je maksimalni mogui gubitak i minimalni mogui gubitak su uvedeni kako
bi se pomoglo definisanju rizika. Vjerovatnoa i statistike analize posluili su za
procjenu raspona moguih gubitaka i efekta usvajanja koraka za ublaavanje tih rizika.
Upravo se i ve pomenuti SMK-a , ali i drugi sistemi upravljanja baziraju na analize gdje
stoji: Statistike tehnike mogu pomoi pri mjerenju, opisivanju, analizi, interpretiranju i
modeliranju varijabilnosti, ak i sa relativno ogranienom koliinom podataka. Statistike
analize takvih podataka mogu pomoi boljem razumjevanju prirode, opsega i uzroka
varijabilnosti, prema tome pomaganju rjeavanja i ak preveniranja problema koji mogu
rezultirati od takve varijabilnosti, i promovisanju stalnog poboljanja.
U 1970-tim godinama organizacije su se fokusirale iskljuivo na finansijski rizik. Stoga je
finansijski rizik postao vaan izvor za prognoziranje nesigurnosti organizacije, i ubrzo su
alati za rukovanje tim rizicima razvijeni. Novi naini upravljanja finansijskim rizicima
koristili su sline metode koje su se koristile i za upravljanje istim rizicima. Volatilnost
kursa, cijene i kamatne stope su stvarale finansijski rizik postavljajui ga kao vaan
problem za sve poslovne institucije. I pored znaaja ovog rizika, mnoge organizacije
poetkom 1980-tih nisu poele primjenjivati alate i tehnike upravljanja rizicima na ovom
podruju. Razlog te pojave lei u tome da su rizik menaderi ogradili svoje kvalifikacije
na iskljuivo iste rizike sa kojima su radili. Kada se pojavila nova opcija rizika, bilo je
potrebno sticati nova znanja i udaljiti se od uobiajenih rizika koji su se mogli lako
izraunati i pokriti nekakvim osiguranjem..
83
On bi obuhvatao, kako formalizovane, tako i neformalizovane (finansijski, ljudski resursi,
upravljaki, logistiki, itd) sisteme upravljanja u jednoj organizaciji. Postojei sistemi
upravljanja su u velikoj mjeri razraeni do detalja sa postojanjem preciznih uputstava za
njihovu primjenu i implementaciju. Upravljanje znanjem (engl. knowledge management,
KM) je poslovna filozofija i stalni proces u organizacijama koje znanje i inovativnost
smatraju svojim stratekim orujima i sastavni dio je sistema upravljanja.
Upravljanje znanjem kao i upravljanje rizicima se sastoji od raznih metoda i procedura
koji osiguravaju da se ciljevi organizacije ostvaruju putem efikasnog stvaranja znanja,
komunikacije i dijeljenja znanja, njegovog prikupljanja i pohranjivanja te ponovnog
korienja, a sve na osnovu procjene rizika kao faktora nestabilnosti procesa. Generalno
gledajui upravljanje znanjem kao menaderska disciplina ispreplie se s pojmom
intelektualni kapital ali je pri tome ira kategorija. Intelektualni kapital ima duu tradiciju
jer se kao pojam prvi put pojavio, sad ve daleke 1958. Kategorija upravljanje znanjem je
novijeg datuma pa je tako prva meunarodna konferencija pod nazivom "Znanje -
strateki imperativ" odrana tek 1995. u Houstonu.
Upravljanje rizicima kroz upravljanje znanjem jedna je od kljunih menaderskih tehnika
odnosno alata u ekonomiji znanja. Opte je poznato da su teoretiari tu disciplinu
podijelili na upravljanje znanjem prve generacije i upravljanje znanjem druge generacije.
Prva generacija upravljanja znanjem fokusirala se iskljuivo na disperziju postojeih
znanja i umijea u organizaciji. U tom pogledu od iznimne je vanosti informacijska
tehnologija uz pomo koje se raspruje znanje po svim organizacijskim nivoima.
Druga generacija upravljanja znanjem prvenstveno se koncentrisala na produkciju novih
znanja to jest spoznaja. Usavravaju se tehnike kreiranja novih znanja neophodnih za
realizaciju strategije plasiranja novih proizvoda. Primjenjuju se naela i metode
menaderskog modela poznatog kao organizacija koja ui. Uenje, kreiranje novih ideja
te stvaranje novih proizvoda iziskuje artikulaciju specifine organizacijske kulture. Vani
su neformalni odnosi i snana predanost inoviranju.
Upravo u takvim organizacijama visoka koncentracija rizika nije nuno loa, jer njezina
percepcija ovisi o sklonosti organizacije koja ui prema riziku. Problem nastaje jer mnoge
organizacije nisu nikada donijele strategiju odnosa prema riziku u sistemu upravljanje
znanjem. Formulisanje takve strategije je izuzetno bitno jer se ona odnosi i na sve ostale
aktivnosti. Dobra strategija jasno odreuje koje su vrste i koncentracije rizika prihvatljive
za sistem upravljanja znanjem te koju dobit organizacije zahtijevaju za preuzimanje takvih
rizika. Na taj nain voe poslovnih jedinica mogu uskladiti svoje odluke sa smjernicama
koje ima cjelokupna organizacija.
Strategiju rizika treba definisati sam vrhovni menadment u sistemu upravljanja, no ona
se najee donosi sporadino, nizom svakodnevnih poslovnih i dnevnih odluka. Isto tako
opte je poznato da u zemljama Balkana razliiti menaderi imaju razliite sklonosti
prema riziku, to moe dovesti do stanja u sistemu da se ne moe istim lako upravljati.
Stoga je nuno dijeljeno razumijevanje strategije rizika u sistemima upravljanja znanjem.
Vjetine koje postoje u takvim sistemima odreuju vrstu rizika koju je sam sistem
spreman preuzeti. Nije uvijek sluaj da organizacije preuzimaju samo one rizike koje
razumiju i kojima mogu upravljati.
84
Oekivani nivo znanja ovisit e o sklonosti prema riziku koji ima vrhovni
menadment.
Kao minimum se uvijek zahtijeva da bi trenutni nivo znanja trebali premaiti cijenu
intelektualnog kapitala koja je potreban za upravljanja rizikom u takvom sistemu.
Organizacijska strategija rizika trebala bi biti testirana u razliitim scenarijima. Generika
mapa ukazuje da li se organizacija dri strategije, te implicira korektivne akcije. Usvajanje
sistema upravljanja znanjem kroz prizmu rizika osigurava da organizacija neprekidno
prolazi kroz ciklus definisanja i usvajanja strategije, planiranje postupaka za poboljanje
efikansosti upravljanja znanjem, njihovo uvoenje i provjeru rezultata na osnovu kojih se
pravi nova strategija. elja da se provjeri i unaprijedi nivo jednog takvog sistema u
regulisanim intervalima provjere rizika je sutinski dio samog sistema. Napominjem da
znanje ima znaajnu funkciju u svakom drutvu. Upravo zbog vanosti znanja svaka vlast
eli odrediti njegovu koncepciju i sadrinu, kako bi preko najsnanijeg instrumenta
drutvene percepcije i oblika socijalizacije pojedinci prihvatili vrijednosti i norme jednog
takvog sistema. Zato drave preuzimaju brigu o finansiranju sistema upravljanja znanjem
kroz razne vidove, a najee je to kroz obrazovanje. Pored toga u sadrajnom smislu
pokuavaju kroz upravljanje znanjem utvrditi i drutvene norme i vrijednosti, te izgraditi
osjeaj pripadnosti svojoj zajednici, drutvenoj grupi, religiji.
Kroz takav sistem takoer se razvijaju i osjeanja za vlastitu kulturu, potivanje principa i
solidarnost. Znamo da preko kolovanja se oblikuje svijest i gledite pojedinca, kada su u
pitanju procesi u drutvu i sistem vlasti. Svi obrazovni sistemi su zasnovani na istoriji
znanja i istoriji drutva. Institucionalizacija znanja pored toga to se zasnivaju na
usvajanju niza pravila i drutvenih vrijednosti, ogledaju se i kroz osnovno znanje i
sposobnosti kojima pojedinac ovladava u procesu osposobljavanja. Putem ovako
definisanog sistema snano se mijenja struktura drutva, porodice i profesija. Znanje je u
stvari izraz drutvenog sistema. Dat u si za pravo da kaem da je znjanje zapravo
proizvod drutvenog sistema. Ono danas znai jednakost ansi koje otvara mogunost
mijenjanja poloaja koje pojedinci stiu roenjem ili nasljedstvom. Ono je osnova
emancipacije ovjeka, veoma funkcionalan instrument preko koga se ostvaruje identitet
pojedinca. Veoma je vano za drutveni ugled, autoritet i mo. Steena znanja i obrazovne
vjetine su veoma primjenljivi i upotrebljivi u privrednom i praktinom ivotu. Iako se
znanje individualno stie ono je postalo bogatstvo svih pripadnika zajednice.To je skoro
jedina individualna osobenost koja u praksi postaje zajednika vrijednost i korist cijele
zajednice. A ako sada na to dodamo i injenicu da je sistem ureena cjelina, te da se u
nauci predstavlja kao zajednica pojedinih dijelova, koji se organizuju i odravaju kroz
svoju strukturu organizacije onda dobijemo potpunu sliku ureenog sistema upravljnja
znanjem. Svaki sistem se sastoji od elemenata, komponenata i podsistema koji stoje u
meusobnim odnosu.Tako da spoj vie individualnih znanja organizovanih i odravanih
kroz strukturu organizacije moemo smatrati KM-om. Pogledamo li osnove sistema koje
kau da je sistem u stanju entropije ukoliko se u njega ne ulae nikakva energija, dolazimo
do zakljuka da je zapravo na sistem jak koliko je jaka ulazna komponenta istog.
Podsjeanja radi osnovne postavke sistema upravljanja znanjem su svrhovitost sistema,
izomorfnost sistema, princip ekvifinaliteta i holistiki pristup znanju i to:
Svrhovitost sistema - je kada elementi sistema meusobnim djelovanjem postiu da
sistem funkcionie;
85
Izomorfnost sistema - kada vie razliitih sistema imaju ista svojstva, takvi sistemi
jednako djeluju na vanjska djelovanja;
Princip ekvifinaliteta - kada se funkcija sistema moe postii na vie razliitih naina;
Holistiki pristup - kada se elementi sistema promatraju u funkcionisanju sistema a
ne zasebno.
86
Slika 2. Interakcija IMS-a kroz primjenu QFD metode na smanjenje rizika u fazi
projektovanja kroz poveanja nivoa znanja.
Sistemi upravljanja
QMS
Rizik se mijenja
EMS obrnuto od znanja
OHSAS
RM Irwing Fisher
ISO 27001
itd
87
ZAKLJUAK
Sve ei problemi rizika u sistemu upravljnja znanjem, u ostalom i u ivotu, je njegova
promjenljivost sa vremenom. Generalno to znai da se odvijanje bilo kakvih procesnih
aktivnosti u sistemu upravljanja znanjem odvija u uslovima vee ili manje entropije. U
konanici to znai da procijenjeni rizik u jednom trenutku u sljedeem vie ne mora biti
isti, ili da smanjeni neprihvatljivi rizik nakon toga zbog nekog razloga opet poprimi
neprihvatljivi nivo. To ima za posljedicu da se kontinuirano mora provoditi kontrola
rizika, a time i kontinuirano poduzimati aktivnosti da se rizici dre na prihvatljivom
nivou. Prema prirodi problema, stalna kontrola i dranje rizika na prihvatljivom nivou je
takoer poslovni proces. (Knowledge Management Systems). Upravo upravljanje
znanjem se bavi procesima, ali procesima stvaranja ili prepoznavanja znanja, njegovog
prikupljanja i primjene u svrhu ostvarenja krajnjih ciljeva organizacije te pronalaenja
najboljih naina odranja, adaptacije i kompetitivnosti organizacije u uslovima stalnih
promjena.U literaturi postoji vie definicija upravljanja znanjem, ali sve one govore o
potrebi povezivanja osoba koje trae znanje sa njegovim izvorom.Stoga upravljanje
znanjem ukljuuje razliite vjetine, izmeu ostalih i one koje se odnose na intelektualni,
ljudski kapital u drutvu znanja baziranog na procjeni rizika.
Za razliku od niza drugih poslovnih procesa, proces za upravljanje rizicima u jednom
sistemu znanja moe biti jedinstven za sve tipove organizacija, bez obzira na djelatnost i
veliinu. Zbog toga , preporuujem da se za proces upravljanja rizicima koristi meunaro-
dni standard ISO 31000:2009 (Risk management Guidelines on principles and imple-
mentation of risk management). Svakako obratite panju na to da vlasnici rizika (odgo-
vorne osobe) periodino redovno izvjetavaju rukovodstvo o statusu rizika za koje su
zadueni te efikasnosti akcija koje se provode po pitanju pojedinog rizika.
LITERATURA:
1. auevi N. i Simovic D.,(2011) Kvalitet karika koja nedostaje; Grafid Banja Luka;
2. Marko Jelavi,(1999) Okrugli sto-Mladi u poduzetnitvu; Vijesnik Zagreb;
3. Det Norske Veriats(2010);Finishes Risk Study for Dutch Inland Waterways ;Oslo;
4. Dimitrijevi Lj. i Mareti N.(2009); Rizik u ISO 9001:2008; CQM -Beogard
5. Software rjeenja VDI 3783: Dio 1. (1987) i Dio 2. (1990.).
6. http://pil2.mscommunity.net/Materijali/Upravljanjeprojektima;
7. http://rizici.com/14/historija-upravljanja-rizicima;
88
Apstrakt: If you look at Wikipedia reveals that the term "risk" mentioned in the following
definition of risk: "Risk is calculated and forecast possible damages in the negative case
of loss or danger," and further mentions that "the risk will be subject to damage means
any process or activities, while the degree of risk is a function of probability and risk of
harm. Overall risk management is an integral part of everyday management decisions.
Organizations that operate in the knowledge management environment that is constantly
changing. When the ambient environment and the impact becomes dominant in relation to
the possibilities of the organization to the environment, then it falls into a crisis from
which it is difficult to draw. Such a successful organization for preventive action, accom-
panied by changes in the environment and respond to the challenges. Decorated organi-
zation has an internal structure, processes, how formal and informal, all of which further
complicates the field of organizational management and leadership must be under control
when it seeks to minimize the risks. Risk management is not limited only to the knowledge
or individually, to protect people, resources, environment and information security, but is
as universal and proven tool to be used in the construction of an integrated management
system. In theory, the integrated management system is almost entirely defined by the
organizations that manage knowledge are almost always taken on with him.
89
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Abstract: Macedonia and Croatia had similar starting positions on the path to EU since
the launch of the Stabilisation and Association Process. Macedonia signed the Stabilizati-
on and Association Agreement in April, 2001, and Croatia in 6 months later, in October,
2001. Croatia was granted candidate status in 2004, and started accession negotiations in
2005 and it is expected to sign the Accession agreement this year, while Macedonia
acquired the status of candidate country in 2005, but never started the accession negotia-
tions. Both countries faced similar challenges stressed in the Commissions Progress
Reports and European/Accession Partnerships. But both countries faced some specific
challenges - vetoes from their neighbors Croatia with the Slovenian veto, while Mace-
donia faced Greek veto both in NATO and EU.
The emphasis in this article is added exactly to the Slovenian Croatian border dispute,
and the Name dispute between Greece and Macedonia. And while Croatia succeeded to
tackle the Slovenian veto, Macedonia is still under blockade facing harmful consequences.
This particular article examines the impact of the Slovenian and Greek veto on the
integration process of the both countries respectively, inter alia their impact on the
economic development (especially in the case of Macedonia).
1. INTRODUCTION
The relations of Macedonia and Croatia with the EU and its predecessor the EEC date
back since 1991, with their proclamation of independence from the former SFR
Yugoslavia and their struggle for international recognition. This is the period where the
roots of the both disputes with the neighbors occurred the so called name issue
between Greece and Macedonia, and the maritime border dispute at the Bay of Piran
between Slovenia and Croatia. This disputes represent(ed) major stumble blocks on the
road of Macedonia and Croatia to the European Union, and the focus of this article will be
to the assessment of the impact this two disputes had on the EU integration process of
Macedonia and Croatia, after their neighbours introduced the blockade in 2008.
90
First attempt of EU to build a coherent policy to the region of former Yugoslavia was the
so called Regional Approach launched in 1996-97. Both Macedonia and Croatia were
subject of this Approach, which included political and economic conditionality. In the
framework of the Regional Approach, Macedonia started negotiations for a conclusion of
a Cooperation Agreement with EU, which was signed in April 1997 and entered into force
on January 1, 1998. On the other hand, having in mind the situation in Croatia which at
that time still struggled to reintegrate its territory, the Croatian authorities tried to conclu-
de a Cooperation Agreement and in that order negotiations were opened back in 1995, but
these negotiations never came to fruition in a form of a formal agreement.
The Regional Approach was upgraded in 1999, when the European Union launched the
Stabilization and Association Process for the countries of the Western Balkans. The SAA
was designed as a tool for deepening the ties between EU and Western Balkans countries,
and strengthening the bilateral and regional dimension between these countries and their
neighbours (Tatham, 2009:165).
The European Council in Santa Maria de Feira in 2000 and especially in Thessaloniki
2003 confirmed that all the countries are potential candidates for EU membership and that
the future of the countries of the Western Balkans lies with the EU. The Thessaloniki
summit launched the European Partnerships as an instrument (tailored according to the
Accession Partnerships for the countries of Central and Eastern Europe), for setting the
priorities for the each country, as a checklist on the progress of Western Balkans and a
tool for allocating resources.
Macedonia was the first country of the Western Balkans to conclude the new type of agre-
ement specially tailored for the countries of the region the Stabilization and Association
Agreement in April, 2001. Croatia did the same in October 2001. This was the start of the
formal contractual relations between Croatia and EU and was a result of the change of the
ruling party in Croatia on the parliamentary elections in 2000. SDP started the painful
transition and reforms, the cooperation with the ICTY, which was part of the EU
conditionality, and bringing the country closer to NATO and EU as well, applying for
membership in the both the organizations in 2000 and 2003 respectively (Ignjatovic,
2010: 68). Croatia preceded Macedonia in submitting formal application for EU member-
ship in 2003, while Macedonia has submitted its application in 2004. Both countries obta-
ined status of a candidate country for EU membership in 2004 and 2005 respectively. The
key reforms in both countries inter alia were directed to the independence and efficiency
of the judiciary, the fight against corruption and organised crime, respect for and protecti-
on of minorities, full cooperation with ICTY, public administration reform etc., and as of
2010 there was sufficient progress in these crucial areas (European Commission, 2010).
But the real challenges were the Greek and Slovenian veto.
91
its legislation with the acquis, particularly to ensure implementation and enforcement.
The Commission recommended candidate status for the country taking into account,
in particular, the substantial progress made by the country in completing the legislative
framework related to the Ohrid Framework Agreement of 2001, and following four years
of implementation of the Stabilisation and Association Agreement (including the applica-
tion of its trade related provisions in the form of an Interim Agreement) . This status,
according to the Commission, is a political recognition of a closer relationship between
the EU and the former Yugoslav Republic of Macedonia on its way towards membership.
Also, the Commission considered at that time that negotiations for accession to the Euro-
pean Union should be opened with the former Yugoslav Republic of Macedonia once it
has reached a sufficient degree of compliance with the membership criteria. The Opinion
discretely mentions the need of sustained efforts in order to resolve the name issue with
Greece (European Commission, 2005).
The European Council accepted the recommendation from the Commission and granted
candidate status to Macedonia, taking into account, in particular, the substantial progress
made in completing the legislative framework related to the Ohrid Framework Agreement,
as well as its track record in implementing the Stabilisation and Association Agreement
(including its trade-related provisions) since 2001. (European Council, 2005: 7). Also,
the European Council stressed the absorption capacity of the Union as a relevant factor in
the process of accession of Macedonia to the EU. The name issue with Greece was not
explicitly mentioned in the decision of the European Council, but it could be implicitly
inferred that the issue is covered by the formulation the need for further significant
progress to respond to the other issues and criteria for membership included in the
Commission's Opinion.
At the time of the decision of the European Council nobody anticipated the dramatic
change in the Greek position that followed from 2007 onwards. Namely, on their meeting
in Brussels in 2006 the then Greek Prime Minister Karamanlis told the Macedonian PM
Buchkovski that Greece will support Macedonias membership in NATO and EU, under
the provisional name Former Yugoslav Republic of Macedonia. This means that the final
resolution of the name issue is not a pre-condition for Macedonia to join both NATO and
EU. This could be true, since Greece had the power the block the granting of the candidate
status for Macedonia in 2005, because this decision requires unanimity. On the other
hand, the decision not to exercise the right of veto at this early phase could be ascribed to
political calculations of Greece at that time.
The decision of the European Commission not to recommend the date for opening the
negotiation talks (when the relations with Greece in 2005 were not strained) until the
country reaches a sufficient degree of compliance with the membership criteria was not
in favor of Macedonia. The Commission has not recommended opening of accession
negotiations until 2009.
The 2007 was a electoral year in Greece, and the name issue was widely used as a
question for gathering voters support by the both key parties in Greece. The name issue
burdened the relations between Macedonia and Greece since 1991, when Greece blocked
the international recognition by the European Economic Community of Macedonia, beca-
use allegedly the name of the new country presented territorial claims to Greece. This
92
adamant Greek behavior continued for 20 years now, a behavior based on objections that
apparently have no legal basis in international law (Henkin, et al. 1993:253), nor historic
grounds since from ancient times Macedonia was a separate kingdom and Macedonians
were not Greeks, nor related to the Greeks (Kennedy, 2004:49).
The deadlock was partially solved with the admittance of Republic of Macedonia to the
UN under the provisional name The Former Yugoslav Republic of Macedonia, with an
obligation for both sides to make efforts to settle the difference over the name of the
country. In 1995, the two countries signed the Interim Accord that provided inter alia that
Greece agrees not to object to the application by or the membership of Macedonia in
international, multilateral and regional organizations and institutions of which Greece is a
member under the provisional name Former Yugoslav Republic of Macedonia (Interim
Accord, 1995). The efforts to overcome the difference over the name until 2007 did not
produced any results, while the economic and trade relations in that period intensified.
During the election campaign, Karamanlis openly threatened that Greece will veto Mace-
donian membership in NATO if theres no final resolution of the name issue until the
NATO summit in Bucharest in 2008 (Setimes.com, 2007). The UN mediator Matthew
Nimitz in a final attempt to broker a deal between the two sides proposed the name
Republic of Macedonia (Skopje), which was accepted by the Macedonian Government,
but rejected by Greece. The result at the NATO summit on 3 April was devastating for
Macedonia: Greece exercised its right to veto. New York Times commented that Macedo-
nia was barred from the Alliance from an absurd reason: Greece doesnt like its name.
That decision shames Greece and it dishonors NATO, which has far more serious prob-
lems and challenges to worry about (New York Times, 2008).
The Final communiqu of the Bucharest summit stated:
We reiterate the agreement of Heads of State and Government at the Bucharest Summit to
extend an invitation to the former Yugoslav Republic of Macedonia 1 as soon as a
mutually acceptable solution to the name issue has been reached within the framework of
the UN and urge intensified efforts towards that goal. At the same time, we will continue
to support and assist the reform efforts of the Government of the former Yugoslav Repub-
lic of Macedonia(NATO, 2008).
Encouraged by its success to block Macedonias invitation to NATO in defiance to clear
intention of the United States to see Macedonia as a NATO member, Greece vehemently
continued its block of Macedonia also on its way to the European Union. On Greek insis-
tence, only 3 months after Bucharest, the European Council of 12 June 2008 stated that
Maintaining good neighbourly relations, including a negotiated and mutually acceptable
solution on the name issue, remains essential. (European Council, 2008:15).
Only a year earlier, the European Parliament in its Resolution on the 2006 Progress
Report on Macedonia underlined the clear prospect of Macedonia becoming a member of
the EU and called for negotiations to start as soon as possible, stressing out that there are a
number of countries in Europe whose name coincides with that of part of the territory of a
neighbouring state, and that each state chooses its name in freedom (European Parliament,
2007).
93
A year later EP drastically changed the tone in its Resolution accepting the changed cir-
cumstances: it stressed the importance of regional cooperation, good neighbourly relations
and the need to find mutually acceptable solutions to outstanding issues in the process of
moving closer to the EU. Still, EP pointed out that Macedonia is the only country of the
three candidate countries that still hasnt started the accession negotiations despite the
significant progress made since 2005 and that this exceptional situation should end (Euro-
pean Parliament, 2008).
In this regard, Greece abusing its right to veto both in NATO and EU in clear violation of
the Interim Accord of 1995, succeeded to establish an additional criterion for Macedonias
membership in NATO and EU. This was a precedent par excellence for both organizati-
ons.
Regarding such a negative developments, Macedonian Government instituted proceedings
against Greece before the International Court of Justice. Macedonian claim is ICJ to
adjudge and declare that Greece has violated its obligations under Article 11, paragraph 1,
of the Interim Accord (ii) to order Greece immediately to take all necessary steps to
comply with its obligations under Article 11, paragraph 1, of the Interim Accord, and to
cease and desist from objecting in any way, whether directly or indirectly, to Macedonias
membership of the North Atlantic Treaty Organization and/or of any other international,
multilateral and regional organizations and institutions. (International Court of Justice,
2008: 14-15). The main proceedings before the Court were concluded in March 2011, and
the Court is expected to deliver its judgment in October this year.
Many attempts were made to accelerate the negotiations between the two sides, and also
after the election of the new Greek government in 2009 there were intensified bilateral
contacts (i.e. without brokerage by the UN mediator Mr.Nimitz) between the Macedonian
PM Gruevski and the Greek PM Papandreou in order to find a mutually acceptable soluti-
on for the name issue. At the moment of writing there were over ten bilateral contacts
between the two Prime Ministers, but they produced no visible result. The much wanted
compromise seems impossible due to the adamant Greek position Macedonia to change its
Constitution and change its name to Republic of North Macedonia and uses its name erga
omnes. This so called red line by the Greek side is evidently unacceptable for the
Macedonian authorities, since Macedonia has already obtained recognition under its con-
stitutional name by more than 130 countries.
Although both sides continuously state that are committed to the process of finding of
mutually acceptable solution under UN auspices, the conduct of the two Prime Ministers
in the last two years, and having regard the firmly entrenched positions (which are irre-
concilable) give little hope that there will be solution of the name issue any time soon.
Moreover, since 2008 the polls show that constantly around 60% of the Macedonian citi-
zens are against changing the name of the country as a precondition for NATO and EU
Membership (Utrinski Vesnik, 2008).
The European Commission did not propose opening of the accession negotiations in its
Progress Report of 2008. The following year the Commission finally concluded that
Macedonia sufficiently fulfills the political criteria set by the Copenhagen European
Council in 1993 and the Stabilisation and Association Process, and recommended that
negotiations for accession to the European Union should be opened with the former
94
Yugoslav Republic of Macedonia. (European Commission, 2009:19). Due to the Greek
opposition, the Council of Ministers didnt decide on the merits of the Commission
recommendation to start accession negotiations with Macedonia, but in order to avoid a
blatant veto it decided to postpone the matter to be considered during the mandate of the
Swedish Presidency (the first half of 2010). Also, the Council made it clear that the
good neighbourly relations, including a negotiated and mutually acceptable solution on
the name issue, under the auspices of the UN, remain essential (Council of the European
Union, 2009: 6).
The 2010 saw a remainder from the Commission to the Council that it still hasnt taken a
stance regarding its recommendation for opening accession negotiations with Republic of
Macedonia. The Council of EU confirmed that it broadly shares the Commission's
assessment of the country's sufficient fulfillment of the political criteria and notes that the
Commission has reiterated its recommendation that accession negotiations should be ope-
ned, and expressed its readiness to return to the matter during the next Presidency
(Council of the European Union, 2010:17).
The Macedonian Foreign Minister Milososki even proposed a solution on the Slovenia -
Croatian model that would allow accession negotiations to start with Macedonia, and the
efforts to find a solution of the dispute to flow in parallel (MIA, 2010). Unfortunately, this
proposal was also rejected by the Greek side, although even the accession negotiations do
commence between EU and Macedonia, Greece is still in position to exercise its right to
veto at each chapter and Accession Conference.
95
ries Protection Zone, as its further existence could jeopardize Croatian ambition to con-
clude swiftly the accession talks.
The unilateral proclamation of the Zone found its place also in the Commissions Opinion
regarding Croatian application for EU membership. Commission concluded that Croatias
unilateral decision provoked considerable tensions with neighbouring countries. Also,
this Croatian initiative was not in line with the European principle of regional cooperati-
on, and that it was regrettable that Croatia decided to declare ...[the Zone] ... without
appropriate dialogue and co-ordination with the other countries concerned. (Commission
of the European Communities, 2004). The issue of the granting the candidate status and
eventually the date for opening accession negotiations was to be decided on the European
Council meeting scheduled for mid June 2004. Croatian authorities were aware of the
possibility of exercising the right of veto by Slovenia (and Italy) at the incoming European
Council meeting. The reason was the Adriatic Sea Zone. Thats why Croatian authorities
rushed to postpone the implementation of the Zone. Namely, the Croatian Parliament
amended the Decision regarding the Zone in such a way as to postpone the commence-
ment of the legal regime of the Zone until the conclusion of the Fisheries Partnership
Agreement between Croatia and the EC (Croatian Parliament, 2004).
The proclamation by Croatia of the Ecological and Fisheries Protection Zone from its side
of the Piran Bay that would reach Italian border on the north triggered fears among Slove-
nian authorities that this would deprive Slovenia from its access to High Sea. This would
have harmful consequences for the Slovenia shipping industry and would encroach (in
Slovenias opinion) upon its sovereign territory, and challenge Slovenian fishing rights in
the area. As a EU Member State, Slovenia managed to create an impression in EU of a
direct causal link between the bilateral delimitation dispute with Croatia to the issue of the
Zone, although there exists no international law basis for that whatsoever (Vidas, 2008:
38).
The issue has been causing some benign hostility between two sides, while Slovenia fis-
hermen and journalists on several occasions were ordered out of the Piran Bay by the
Croatian police. However, general impression is that the dispute didnt cause extreme fee-
lings in both countries. A poll exercised among Slovenian citizens in the early 2009
showed that on the eventual referendum on the Croatian accession to the EU, 48% of the
Slovenians would not vote at all, suggesting the general indifference on the issue among
the Slovenians ( EU Observer, 2009).
Slovenia made it very clear that Croatias integration in the EU depends on the
satisfactory resolution of the Piran Bay issue. Slovenians even threatened to veto Croatias
accession to NATO if there was no resolution of the dispute. Slovenia also threatened to
hold a referendum on the Croatian accession to the EU (EurActiv.com, 2009). The inten-
sive politicization of this border dispute led to the Slovenian veto that blocked Croatian
negotiations for 10 months in 2008-09 (Collantes-Celador and Jancos, A., 2011: 133).
Namely, in December 2008 Slovenia blocked 11 of 35 negotiating chapters in the Croati-
an accession talks, stressing that the documentation that was used by Croatia prejudged
the resolution of the Piran Bay issue ( EU Observer, 2008). Slovenian Prime Minister
Borut Pahor decisively made this move to block Croatia, although Slovenia already
slowed down the negotiations for some time then. Pahor was the first Prime minister of
96
Slovenia that called for EU mediation in the dispute. But, Croatia feared that EU will be
biased, since Slovenia was its Member, so Croatia proposed submitting the dispute to the
International Tribunal for the Law of the Sea, but this proposal was refused. Also, Croati-
an authorities proposed to Ljubljana for resolution of the dispute by the International
Court of Justice in The Hague, but this proposal was also refused.
The first proposal by EU to the both sides was presented by EU Commissioner Rehn on
his visit to Zagreb and Ljubljana 22-23 January 2009 for a EU Mediation group under the
chairmanship of the former Finnish President Maarti Ahtisaari. French President Sarkozy
said that France would lend its support to unblocking the negotiations with Croatia as
soon as Croatia consents to EU mediationand that France would support the principle of
international law in resolving the dispute with Slovenia (Sostaric, 2009) Initially, Croatia
accepted this proposal, but only few days later Prime Minister Ivo Sanader said that he
insists of referring the matter to the ICJ (Simunic, 2010: 23) Later in May the Commission
proposed a draft Arbitration Agreement, which was immediately accepted by Croatia, but
the Slovenians had objections to the text, so it needed redrafting.
After many hurdles, the intensive contacts between the authorities in Zagreb and Ljublja-
na and the mediation by the EU Trio of Presidencies and Enlargement Commissioner Olli
Rehn in September 2009 resulted in a deal that provided for submitting the bilateral bor-
der dispute to an international arbitration. Ollie Rehn said that EU mediation was not in
vain, and provided some of the elements of the deal (Rehn, 2001). However, since the
negotiations about the disputed Piran Bay lasted even before the Slovenian veto in
December, 2008, nearly two year of negotiations and a referendum in Slovenia were nee-
ded in order to assign its resolution to an arbitration instance (Guarascio, 2011).
This put an end to the Slovenian veto for accession talks for Croatia. The Arbitration
agreement obviously absolves the preferences of the both parties. For example, Art.4 sta-
tes that the applicable law for the workings of the Tribunal are the principles of internati-
onal law (which was Croatian stance), equity (which was Slovenian stance) and the prin-
ciple of good neighborly relations. Addressing the Slovenian grievances, the Agreement
states that the Tribunal shall rule on the Slovenias junction to the High Seas. (Art.3b)
There is a obligation for the Arbitral Tribunal to deliver the award expeditiously, and this
award shall constitute a definitive settlement of the border dispute. Also, there is and obli-
gation for the both parties to take all necessary steps to implement the award, including
by revising national legislation, as necessary. This should be done within a six months
from the delivery of the award by the Arbitral Tribunal. The Agreement prescribes that all
procedural time limits shall start to apply from the date of the signature of the Accession
Treaty between EU and Croatia. (Art.7) The Agreement provides also an obligation for
Slovenia to lift its blockade for opening and closing the negotiation chapters where the
obstacle is related to the border dispute. (Art.9) This Agreement was ratified by the nati-
onal parliaments of the both countries, and Slovenians backed it up on the referendum that
was held on June 5, 2011 with a narrow majority of nearly 52% (BBC:2011). Still 37
deputies in the Slovenian National Assembly challenged the constitutionality of the Agre-
ement before the Constitutional Court of Slovenia. The Decision of the Court was reached
in October 2010, and it ruled that the Arbitration Agreement is not inconsistent with the
Constitution (Constitutional Court of the Republic of Slovenia, 2010).
97
On this way, Croatia resumed its accession negotiations with the European Union already
on October 2, 2009, before the official signing the Agreement in Stockholm on November
4. Accession negotiations were successfully concluded on June 30, 2011. By the end of
this year Croatia is expected to sign the Accession Agreement, and after that the ratificati-
on by national parliaments will follow. This process is expected to last until 2013, when
Croatia is expected to become the 28th Member State of EU. This means there is enough
time for the Arbitration Tribunal to deliver the award.
Still, the Arbitration Agreement does not preclude Slovenia not to ratify the Accession
Agreement, since the wording of the Agreement refers to the accession negotiations, and
not to the process of ratification of the Agreement. By all means, such kind of act by the
Slovenian side would be contrary to the spirit and the purpose of the Agreement.
However, both sides are obliged to respect the decision of the Tribunal, whether theyre
pleased with it or not.
4. CONCLUSION
Macedonia and Croatia indeed had similar starting positions in the path to EU since the
launch of the Process of Stabilization and Association. However, Macedonia has lost its
position as a leader in the region in the rapprochement with the European Union, that
enjoyed from the middle of the 1990s. Macedonia was the only ex-Yugoslav republic to
gain independence from the Federation peacefully, and it concluded a Cooperation agree-
ment in 1997 with the European Communities and their Member States. However, this
position was ruined by the events regarding the situation on Kosovo in 1999, as well the
war conflict in Macedonia in 2001. The first several years from the launching of the Pro-
cess of Stabilization and Association Macedonia struggled to restore the peace and
sovereignty over whole its territory, in parallel with the fulfillment of the necessary
reforms on the path to EU.
Still, the most serious challenges on the Macedonian and Croatian path to EU came from
their neighbours Greece and Slovenia respectively. But the dispute between Slovenia
and Croatia seems that hasnt been to sensitive for the both sides and their public in com-
parison with the dispute between Greece and Macedonia, which was much more protrac-
ted, intensive and very emotional for the peoples of both Macedonia and Greece. While,
Croatia and Slovenia de facto havent had any historic hostilities, the Greek - Macedonian
dispute has much deeper historic roots and rests on long-term hostilities between the two
nations. In ultima linea, the effects that produced the Slovenia s veto to Croatian bid for
EU, are not so difficult for Croatia, since the 10 month blockade prolonged Croatian
accession for a year at the most. Moreover, the dispute was eliminated relatively quickly
as a obstacle to the Croatian membership in the EU, since the both sides submitted the
dispute to an Arbitration Tribunal and obliged to respect its decision as a final settlement
of the issue. This blockade hadnt some serious economic impact on Croatia. On the other
hand, the Greek veto had devastating consequences on Macedonia, since the country was
(and still is) blocked from its membership in NATO since 2008, and subsequently it was
blocked from beginning the accession negotiations with the European Union, and 6 years
in a row keeps the status of a candidate country. Macedonian authorities estimate that this
98
costs the Macedonian economy billions of euros (apart from the damage suffered from the
Greek embargo in the early 1990s), since Macedonia is on the last post in the region in
terms of attracting foreign direct investment.
While Croatian accession to EU seems to be secured, Macedonian chances are very dis-
tant and unpredictable from this point in time. Having in mind the conduct of negotiations
and deeply entrenched positions between the two sides, it is very probable that the negoti-
ations will not produce a final settlement of the dispute in short too medium term.
Evidently, in short term, the only hope for Macedonia to start accession negotiations with
EU (and to join NATO) is the judgment of the ICJ ordering Greece to respect its obligati-
ons arising from Art.11 of the Interim Accord and stop objecting to Macedonias member-
ship in EU and NATO.
BIBLIOGRAPHY:
1. Collantes-Celador, G. and Juncos, A. (2011), Security sector Reform in the Western Balkans: The Challen-
ge of Coherence and effectiveness, in: Ekengren, M. & Simmons, G., The Politics of Security Sector
Reform: Challenges and Opportunities for European Unions Global Role, Ashgate, Farnham.
2. Guarascio, F., (2011), Croatia's rocky road to the EU, Public Service Europe,
http://www.publicserviceeurope. com/article /497/ croatias-rocky-road-to-the-eu.(accessed June 15, 2011).
3. Henkin, L., et al. (1993), International Law. Cases and Materials, 3rd Ed., West Publishing Co., St. Paul, Minneso-
ta.
4. Ignjatovic, B. (2010) , Croatia, in: Bugajski, J., Belaj, B., Western Balkans Policy Review 2010: A Report
of CSIS Lavrentis, Center for Strategic and International Studies, Washington.
5. Illmer, A. (2009), Slovenia, Croatia bury border dispute, Deutsche Welle, http://www.dw-
world.de/dw/article/0,,4678032,00.html. (accessed 20 June, 2011).
6. Kennedy, C. (2004), The Olynthiacs and Philippics of Demosthenes, Keesinger Publishing CO, Whitefish.
7. Rehn, Olli, (2009), Interview for EUX.TV, available at: http://www.youtube.com/watch?v=hmnKZDkLHzw
(accessed 20 June, 2011).
8. imunic, M.(2010), Peaceful Dispute Settlement in the Context of the Boundary Dispute between Croatia
and Slovenia, Study Paper 1/10, Europa - Kolleg, Hamburg.
9. Sostaric, E. (2011), Croatia: Frances new sweetheart, Zagreb: Nacional, 696, 17.03.2009.
10. Vidas, Davis (2008) The UN Convention on the Law of the Sea, the European Union and the Rule of Law:
What is going on in the Adriatic Sea? Fridtjof Nansen Institute, Lysaker.
11. Tatham, A. (2009), Enlargement of the European Union, Kluwer Law International, The Hague.
12. Documents: BBC, Slovenia backs Croatia border deal in referendum vote, 6 June, 2010,
http://www.bbc.co.uk/news/10248037.
13. Commission of the European Communities, Communication from the Commission: Opinion on Croatias
Application for Membership of the European Union, COM (2004) 257 final, Brussels, 20 April 2004.
14. Commission Opinion on the application from the former Yugoslav Republic of Macedonia for membership
of the European Union {SEC(2005) 1425 } {SEC(2005) 1429 }.
15. EU Observer, Slovenia To Block Croatia EU Accession Talks, 18/12/2008.
16. EurActiv.com, Slovenia Waves Referendum Card at Croatia, 8/1/2009.
17. EU Observer, Almost Half of Slovenians Against Croatias EU Entry 15/1/2009.
18. New York Times, Shame On Greece: Messing With Macedonia, April 3, 2008, available at
http://theboard.blogs.nytimes.com/2008/04/03/shame-on-greece-messing-with-macedonia//.
19. European Commission, (2010), Enlargement Strategy and Main Challenges 2010-2011, Brussels, 9.11. 2010
COM(2010) 660.
20. European Council (2005), Presidency Conclusions, 15 and 16 December 2005.
21. COMMUNICATION FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT AND THE COUNCIL:
Enlargement Strategy and Main Challenges 2009-2010, COM (2009) 533.
22. Constitutional Court of the Republic of Slovenia (2010), Decision U-I-180/10, of & October, 2010, available
at: http://odlocitve.us-rs.si/usrs/us-odl.nsf/o/7B66FFCC358E7560C12578CD003104A5 (accessed 30 June,
2011).
99
23. Croatian Parliament, Decision on Amending the Decision on the Extension of the Jurisdiction of the Repub-
lic of Croatia in the Adriatic Sea, Narodne novine (Official Gazette), No.157, 2004.
24. European Parliament resolution of 12 July 2007 on the 2006 Progress Report on the Former Yugoslav Republic of
Macedonia (2006/2289(INI)).
25. Council conclusions on enlargement/stabilisation and association process 2984th GENERAL AFFAIRS
Council meeting Brussels, 7 and 8 December 2009.
26. Council of the European Union, PRESS RELEASE 3060th Council meeting General Affairs Brussels, 14
December 2010.
27. European Parliament Resolution of 23 April 2008 on the 2007 Progress Report on the former Yugoslav Republic of
Macedonia (2007/2268(INI)). MIA (Macedonian Infromation Agency), Milososki: We are Expecting more
Dynamics in the Process of Resolving the Name Issue, 19 February, 2010.
28. NATO, Final communiqu, Meeting of the North Atlantic Council at the level of Foreign Ministers
held at NATO Headquarters, 3 April, 2008, Brussels.
29. INTERNATIONAL COURT OF JUSTICE APPLICATION INSTITUTING PROCEEDINGS filed in the
Registry of the Court on 17 November 2008 ((THE FORMER YUGOSLAV REPUBLIC OF MACEDO-
NIA v. GREECE).
30. Interim Accord between Greece and Former Yugoslav Republic of Macedonia, 13 September, 1995, availa-
ble at: http://untreaty.un.org/unts/120001_144071/6/3/00004456.pdf (accessed 16 June, 2011).
31. Utrinski vesnik, Macedonians are against the change of the name, 16 April,
2008,http://www.utrinski.com.mk/?ItemID=7AF0A2F58871B64280003B656C9B0A27. (accessed, 26 June,
2011)
32. Setimes.com (2007), Karamanlis: Greece to veto Macedonia's EU, NATO bids if name issue not resolved
33. 07/09/2007,http://www.setimes.com/cocoon/setimes/xhtml/en_GB/newsbriefs/setimes/newsbriefs/2007/09/07/nb-
06 (accessed 25 June, 2011).
100
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Saetak: Reforma sistema vlasti uopte, a u okviru njega sistema lokalne sampouprave,
svakako je jedan od najznaajnijih komponenti tranzicionog procesau Srbiji. Efikasno
ureen sistem lokalne samouprave bitan je preduslov uspostavljanje optimalnog nivoa
decentralizacije u kome lokalne samouprave mogu na efektivan nain da ispunjavaju svo-
je zakonom odreene nadlenosti. U savremenim uslovima, one u razvijenim zemljama
odavno prevazilaze tradicionalne oblasti u kojima funkcioniu LS, kao to su administra-
tivno-upravno ureenje ivota lokalnih zajednica i organizacija osnovnih socijalnih funk-
cija. Danas ove nadlenosti ukljuuju i pitanja kao to su lokalni ekonomski razvoj, razvoj
lokalne infrastrukture, realizacija lokalnih razvojnih investicija, aktivna politika podsti-
canja zapoljavanja u lokalnim zajednicama i sl.
Osnovni preduslov, pa time i uvek jedan od prvih koraka u ovom procesu, reformisanja
sistema vlasti jeste reforma sistema njihovog finansiranja. U Srbiji je tokom prve decenije
21. veka pokrenuto vie reformskih mera vezano za sistem finansiranja lokalne samoupra-
ve. Kljune promene u ovom domenu se odnose na poveanje ukupno raspoloivih fondo-
va lokalnim samoupravama to je postignuto istovremenim poveanjem uea tzv.
izvornih (ili vlastitih) prihoda u ukupnim lokalnim budetima, i poveanjem transfernih
sredstava sa viih nivoa vlasti.
Posebno znaajan i osetljiv aspekt reformi ovog sistema se odnosi na promene finansij-
skih pozicija pojedinih jedinica lokalnih samouprava. Ova pitanja su posebno aktualizo-
vana sa stupanjem na snagu reformskog Zakona o finansiranju lokalnih samouprava
(2007. g.), da bi sa izbijanjem finansijske krize i irenjem njenih efekata ona dobila doda-
tne, trenutno veoma kontraverzne efekte. Naime, usporeni prilivi u budete na svim nivoi-
ma vlasti su uticali na oteanu, a u pojedinim aspektima i potpuno suspendovanu primenu
ovog znaajnog zakona.
14
Ovaj rad je deo istraivakih projekata pod iframa 179015 (Izazovi i perspektive strukturnih promena u Srbi-
ji: Strateki pravci ekonomskog razvoja i usklaivanje sa zahtevima EU) i 47009 (Evropske integracije i dru-
tveno-ekonomske promene privrede Srbije na putu ka EU) i finansiranih od strane Ministarstva za prosvetu,
nauku i tehnoloki razvoj Republike Srbije.
101
Kljune rijei: Reforma sistem lokalne vlasti, Lokalni budeti, Prihodi loklanih budeta,
Budetski transferi, Finansijska pozicija lokalnih samouprava
1. UVOD
Lokalna samouprava (LS) definisana je kao pravo graana da vre poslove od javnog inte-
resa na teritoriji na kojoj ive i to direktno i/ili posredstvom svojih izabranih predstavnika.
Osnovna teritorijalna jedinica u okviru koje oni vre ova prava su optine i gradovi.15
Zakon razlikuje izvorne i nadlenosti koje lokalnim samoupravama prenose vii nivoi
vlasti (Republika i Pokrajina). Za delegirane ili prenete nadlenosti vii nivo vlasti obez-
beuje i prenosi lokalnim samoupravama sredstva neophodna za njihovo obavljanje, dok
za poslove iz okvira izvornih nadlenosti LS obezbeuju potrebna sredstva kroz vlastite ili
izvorne prihode.
Finansijska sredstva potrebna za obavljanje izvornih i poverenih poslova obezbeuju se iz
budetu lokalnih samouprava. Okvir koji ureuje nain formiranja lokalnih budeta i nji-
hovo funkcionisanja je definisan sa nekoliko zakona od kojih su najznaajniji Zakon o
finansiranju lokalnih samouprava (2006), Zakon o lokalnoj samoupravi (2007) i Zakon o
budetskom sistemu (2009).16
15
Zakonu o lokalnoj samoupravi (2007)
16
Nabrojani akti su najvaniji, meutim pored njih, sistem finansiranja lokalne samouprave u Srbiji na direktan
ili indirektan nain regulie i niz drugih zakona, kao npr. Zakon o javnom dugu (2009), Zakon o javnim nabav-
kama (2008); i dr.
102
tvenog proizvoda zemlje17, a raspodeljuje se svim lokalnim samoupravama prema kriteri-
jumima utvrenim zakonom; Lssamostalno odluuju o nameni ovih sredstava; i (ii)
namenski koji se koristi za finansiranje, unapred odreenih, funkcija i izdataka.
17
Ova odredba Zakona je bila u primeni samo 2 godinu (2007. i 2008. g.), kada je, kao posledica finansijske
krize, usled naglog smanjenja priliva sredstava u republiki budet, njeno dejstvo praktino suspendovano.
103
Najvei rast u strukturi priliva budeta imala su tzv. primanja (prilivi po osno-
vu zaduivanja i po osnovu prodaje imovine): poveanje u periodu 2006-09. god.
od 63.3%.
Sledei najvei rast uea je iskazan na poziciji izvornih ili vlastitih prihoda
(rast od 56.1%). Kao posledica ovog rasta, uee izvornih prihoda je poraslo od
oko 29% u 2006 god. na 37.4% u 2009. god.
Rast relativnog uea grupe izvornih prihoda praen je smanjenjem ustupljenih
prihoda: njihovo uee u ukupnim budetima je u posmatranom periodu uma-
njeno sa nivoa od 51.3% na 39.5%.
Uee transfera lokalnim samoupravama sa viih nivoa vlasti (i pored najava od
strane nosioca ekonomske politike za njihovo poveanje i uinjenih napora u
2007. i 2008. god. da se to zaista i uini) na kraju perioda ostalo je na priblino
istom nivou: u 2009. njihovo uee je minimalno poveano u odnosu na 2006
god. sa 15.7% na 17.6%.
104
finansijske pozicije lokalnih samouprava. Polazei od ove pretpostavke, pozicija lokalnih
samouprava BEZ nenamenskih transfera bi trebalo da odrazi stepen stvarne neujednae-
nosti finansijskih pozicija LS, dok bi njihova ista pozicija SA ukljuenim nenamenskim
transferima pokazivala efekte mera centralnog nivoa vlasti da se ove neujednaenosti
otklone.
(iv) Mere politike ujednaavanja se ocenjuju kroz efekte nenamenskih transfera - Ovi
transferi se inae sastoje od etiri grupe transfera i to: transferi za ujednaavanje, kompen-
zacioni, tranzicioni i opti transferi. U uem smislu, dakle, jedino je transferima za ujed-
naavanje eksplicitno data funkcija ujednaavanje pozicija LS. U praksi, meutim, nena-
menski transferi u celini odraavaju efekte direktnog uticaja centralnih nivoa vlasti na
budete lokalnih samouprava, pa su stoga oni uzeti kao mera efekata uticaja centralnih
vlasti na ujednaavanje finansijske pozicije LS.
KLASE 1 2 3 4
UP-NT (u RSD) / po glavi > 12.000 8.000 12.000 5.000 8.000 < 5.000
Dakle, na jednom kraju kontinuuma nalaze se lokalne samouprave sa preko 12 hiljada
dinara budetskih prihoda umanjenih za nenamenske transfere po glavi stanovnika, a na
drugom LS kod kojih ovaj pokazatelj iznosi ispod 5 hiljada dinara.
105
Izvor: Interna dokumentacija, Ministarstvo Izvor: Interna dokumentacija, Ministarstvo
finansija RS finansija RS
U skladu sa gore opisanim trendom, uee nenamenskih transfera u ukupnim prihodima
LS u periodu od 2006. do 2008. god. primetno je poveano: rast od 12,9 % na 20,6%.
Uee nenamenskih transfera u 2009. god. je i dalje bilo vee u odnosu na 2006. god. ali
znaajno nie od uea u 2008. god. i iznosilo je 14,9% (Grafikon 2).
U Tabeli 4. prikazano je kretanje prosenih iznosa nenamenskih transfera po glavi stanov-
nika u posmatranom periodu, po pojedinim klasama LS. Podaci ukazuju na relativno kon-
zistentnu politiku ujednaavanja: u svim posmatranim godinama klasa 4 (LS sa naloijom
finansijskom pozicijom) je primala nadprosene transfere sa vieg nivoa vlasti i to od 16%
iznad proseka u 2006. god. do ak 78.4 % u 2009. god. S druge strane sve ostale klase LS
su dobijale vie ili manje ispodprosene nivoe transfera (jedini izuzetak su transferi za
klasu 3 u 2009. god.).
Uticaj politike ujednaavanja sa nivoa centralne vlasti kroz transfere se vrlo upeatljivo
moe sagledati praenjem kretanja uea ovih transfera u ukupnim prihodima lokalnih
samouprava. Ono je naime kod klase 4 iznosilo vrlo visokih 38,7% u 2006. god., da bi se
u narednim godinama ono jo vie povealo i dostiglo nivo od 58,9%. Slina dinamika,
mada na niem nivou, moe se zapaziti kod klase 3, dok je kod klasa 1 i 2 ovaj pokazatelj
stagnirao ili je neznatno porastao.
Tabela 4: Prosean iznos nenamenskog transfera po glavi stanovnika po klasama, u RSD
106
2006 2007 2008 2009
NT NT NT NT Indeks
Klase NT Klasa/ NT Klasa/ NT Klasa/ NT Klasa/ 2009/
u RSD Prosek u RSD Prosek u RSD Prosek u RSD Prosek 06
u% u% u% u%
105.2
Klasa 1 2,370 3,840 95.9% 4,479 92.4% 2,056 66.1% 86.8
%
Klasa 2 1,900 84.3% 3,525 88.0% 4,240 87.5% 2,357 75.8% 124.0
Klasa 3 1,862 82.6% 3,838 95.8% 4,704 97.0% 4,237 136.3% 227.6
116.8 111.7
Klasa 4 2,632 4,474 5,519 113.9% 5,549 178.4% 210.8
% %
100.0 100.0
PROSEK 2,254 4,006 4,847 100.0% 3,111 100.0% 138.0
% %
Uprkos injenice da su ova kretanja jednom delom i rezultat pada ukupnih prihoda svih
LS ime je smanjena osnova za uporeivanje, oni svakako ukazuju i na relativno konzis-
tentne napore centralne vlasti da ublae nejednakosti u finansijskom pozicijama LS.
107
povean sa 22 na 45), dok je broj LS sa UP-NT ispod 5 hiljada dinara po glavi (Klasa 4)
smanjen sa 34 na 21. Klasa 3 je znaajno smanjena (sa 53 na 31), a Klasa 2 poveana (sa
36 na 47).
Kao to je reeno, promene u broju LS po klasama tokom posmatranog perioda, jednim
delom su rezultat nominalnog rasta njihovih prihoda, ali je takoe i posledica mera za
ujednaavanje finansijskih pozicija koje su preduzimane sa nivoa centralne vlasti.
108
ODNOSI LS/GODINE 2006 2007 2008 2009
Ukupan prihod - nenamenski transfer po stanovniku: odnos MAX:MIN
Prvi : Poslednji 14.4 13.8 13.8 11.8
3 prva : 3 poslednja 12.4 12.6 12.6 11.1
4 prva : 4 poslednja 11.0 11.7 11.7 10.6
Nenamenski transfer po stanovniku: odnos MAX:MIN
ODNOSI LS/GODINE 2006 2007 2008 2009
Prvi-Poslednji 7.6 5.7 5.3 4.6
3 prva-3 poslednja 7.2 5.2 4.7 4.2
4 prva-4 poslednja 6.9 4.8 4.4 4.0
Ukupan prihod po stanovniku: odnos MAX:MIN
ODNOSI LS/GODINE 2006 2007 2008 2009
Prvi-Poslednji 7.6 5.7 5.3 4.6
3 prva-3 poslednja 7.2 5.2 4.7 4.2
4 prva-4 poslednja 6.9 4.8 4.4 4.0
109
4.3. Uticaj stepena urbanizacije i koncentracije stanovnitva na finansijsku
poziciju LS
U sledeem koraku analize razmatrana je nain distribucije stanovnitva po lokalnim
samoupravama koje se nalaze na ekstremnim pozicijama (napovoljniji-MAX vs. najnepo-
voljni-MIN) u pogledu njihovih finansijskih pozicija i njihove promene tokom posmatra-
nog perioda.
5. ZAKLJUAK
Sistem finansiranja lokalnih samouprava u Srbiji je tokom prve decenije u 21. veka proao
kroz znaajne reformske promene. U ovom procesu jedinicama lokalnih samouprava (op-
tinama i gradovima) znaajno su proirene nadlenosti, a to je po prirodi stvari uslovilo i
jaanje njihove finansijske pozicije.
Kljune promene u sistemu finansiranja LS su vezane za Zakon o finansiranju lokalnih
samouprava iz 2006. god. kojim je obezbeenja vea stabilnost i predvidljivost priliva u
lokalne budete. Na alost, sa udarom finansijske krize (2009. g.), neki od najznaajnijih
delova ovog Zakona su suspendovana i sve do danas praktino nemaju dejstvo. Obnavlja-
nje i zatim produbljivanje reformskih procesa u ovoj oblasti su kljuni za obezbeenje
odrivog razvoja jedinica lokalnih samouprava. Ovaj razvoj ukljuuje kako oblasti admi-
nistrativno-upravnih i drutvenih delatnosti, tako i u sve veem obimu ekonomsko-
razvojne oblasti, kao to su razvoj komunalne infrastrukture, podsticanje lokalnog biznisa,
podsticanje zapoljavanja lokalnog stanovnitva i sl.
110
Drugi aspekt kome je posveena posebna panju u ovom radu jeste stepen neujednaenos-
ti u finansijskim pozicijama pojedinih lokalnih samouprava i uticaj sistema njihovog
finansiranja na njihovom umanjenju. Spomenutim Zakonom uoblien je sistem transfera
sredstava sa centralnog na lokalni nivo vlasti, koji je, kako je u radu pokazano, imao odre-
ene pozitivne efekte na ujednaavanje finansijskih pozicija LS. Izbijanje finansijske kri-
ze nije negativno uticalo na proces ujednaavanja, ali je svakako uticalo da se on odvija na
ukupnom niem nivou. Istraivanje je takoe pokazalo da je jedan od kljunih faktora
finansijske neujednaenosti stepen urbanizacije i koncentracije stanovnitva, ime se
implicira da se pitanje razliitih pozicija LS ne moe reavati iskljuivo u domenu lokal-
nih finansija, ve da se mora postaviti u iri kontekst ravnomernom ekonomskog regio-
nalnog razvoja.
LITERATURA:
1. Brnjas Z., Stoi I., Dedei P., (2010). Municipal bonds in Serbian local government finance system, in
collection of work Global Crisis in the Central-Eastern European Region - Influence on Financial
Systems and Small and Medium-Sized Enterprises, Czestochowa University of Technology, Poland.
2. Brnjas Z., Stoi I., Eri D., (2009). Strategic Management Planning as a Tool in Advanced Local Govern-
ments in The New Economy: Challenges, Opportunities and Choices, Indo-American Books, Delhi (India).
3. Interna baza podataka, Ministarstvo finansija RS
4. Local Government Budget and Financial Management Reference Guide - Budget Guide for LG, (2004).
SLGRP-USAID, Belgrade.
5. Uredba o budetskom raunovodstvu, Slubeni glasnik RS, broj 125/2003 i 12/2006
6. Vigvardi A., Raicevic B., Brnjas Z., (2003). The Principle of Budgeting and Local Government Finance, 293
pg. European Movement in Serbia, Belgrade/ Prometej, Novi Sad.
7. Zakon o lokalnoj samoupravi, Slubeni glasnik RS, br. 129/2007
8. Zakon o budetskom sistemu, Slubeni glasnik RS, br. 54/2009
9. Zakon o finansiranju lokalne samouprave, Slubeni glasnik RS, broj 62/206
10. Zakon o javnom dugu, Slubeni glasnik RS, br. 61/2005, 107/09
11. Zakon o javnim nabavkama, Slubeni glasnik RS, br. 116 2008
12. Zakon o javnom dugu, Slubeni glasnik RS, broj 61/2005
111
Abstract: Governmental system reform in general and within it the system of local gover-
nments, is certainly one of the most important components of transitional processes in
Serbia. Efficiently regulated system of local government is one of the key preconditions in
obtaining an optimal level of decentralization in which the LGs could effectively fulfill its
competencies set by the law. Nowadays, the LGs in developed countries are broadening
its competencies beyond the traditional ones, like arranging local administrative functions
and conducting the basic social functions. Today these competences include issues such
as local economic development, local infrastructure development, local investment pro-
grams, pro-active local employment policy and other.
The basic precondition, and at the same time one of the first steps in the governmental
system reforming process is reforming of its financing system. Number of reforms rela-
ted to local government financing system has been initiated in Serbia during the first
decade of 21st centuries. The key changes in this area refer to increase of total funds avai-
lable to LGs which has been achieved simultaneously by increasing the share of original
(own) revenues in total budgets revenues, as well as by increasing the transfers funds
from the higher level of governments.
Especially important and sensitive aspects of this system reform refer to changes of finan-
cial position of LG units. These issues are especially emphasized with enforcement of Law
on Local Government Financing (2007), and with breaking of financial crisis and sprea-
ding its negative effects it has got in addition certain controversial effects. Namely, due to
slowing down of inflows to the budgets at all governmental level have caused the difficul-
ties in applying of this Law, and its certain aspects its complete suspension.
Keywords: Local Government System Reform, Local Budgets, Local Budget Revenues,
Budget Transfers, Financial Position of Local Governments
112
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Saetak: Autori su u ovom lanku kroz konkretan primer uspostavljanja industrijske zone
sagledali potencijal saradnje javnog i privatnog vlasnitva. Analiziran je postojei prav-
no-institucionalni okvir i ukazano na postojee slabosti. Autori su fenomen industrijske
zone sagledali kroz brojne relevantne propise koji se tiu, prostornog planiranja, ivotne
sredine, javne svojine, dravne pomoi, stranih ulaganja, regionalnog razvoja i dr. Oni
istiu da poseban problem predstavlja adekvatno upravljanje takvim projektom. Ukazuju
na potrebu da se unapred i jasno odredi primaran cilj takvog poduhvata, a to je sticanje
profita. Za autore nije sporno da privatni kapital nee preuzeti rizik ulaganja u poduhvat
u kome e postojati mogunost da ad hoc zadovoljenje politikih ciljeva umanji finansijski
uspeh. Posebna panja u radu posveena je upravo sposobnosti tog zajednikog korpora-
tivnog entiteta da se suprotstavi netrinim pritiscima i obezbedi upravljanje u cilju dugo-
ronog uspeha i samoodrivog razvoja industrijske zone. Poseban znaaj autori pridaju
delovanje eksternih dinaminih faktora procesa koji oblikuju dananju srpsku privredu a
to su privatizacija, regionalizacija i proces stabilizacije i pridruivanja
UVOD
Jednakost svojinskih oblika predstavlja relativno novu tekovinu razvoja srpskog drutva i
garantovana je Ustavom. Ona predstavlja conditio sine qua non efikasne saradnje javnog i
privatnog sektora, ali put do uspene realizacije je dug. Svojinski problemi koje je u nas-
lee ostavila socijalistika prolosti, taj neuspean miks tri oblika svojine u privredi:
dominantna drutvena, snana i nekontrolisana dravna i slaba privatna svojina i dalje su
pred nama. Primera radi problem restitucije razreava se jo uvek.
Priznavanje privatne svojine kao stoera moderne drave i njene privrede bilo je osnova
tranzicionog procesa u kome se odvija izgradnja trine ekonomije i demokratskog dru-
113
tva. Jasno definisani svojinski odnosi uslov su dinamine privredne aktivnosti i efikasne
drave. Razmiljanje o potencijalu saradnje privatnog i javnog sektora poinje upravo od
definisanja javnog vlasnitva. Ovaj fenomen je u Republici Srbiji I dalje kamen spoticanja
i trenutno je ureeno odredbama predloga Zakona o javnoj svojini. injenica da zakon
nije jo uvek donet (kao ni zakon o restituciji) i odsustvo relevantne relevantne sudske
prakse ne ide u prilog optimizmu po pitanju saradnje ova dva sektora.. Sa druge strane
privatno vlasnitvo uprkos viedecenijskom prisustvu u privredi Srbije preteno je rezultat
privatizacije koju esto nazivaju neuspelom (etvrtina ugovora je ponitena) i gde taj kon-
centrisan privatni capital (tajkuni) ima glomazne holding strukture i netransparentnu upra-
vljaku strukturu (Korporativno upravljanje 2008: 21-22). Ipak savremena kretanja zahte-
vaju da se javni sektor i privatni susretnu na zajednikom zadatku a to je bolja organizaci-
ja poslovanja i efikasnije privreivanje. Uvereni smo da ova dva sektora Iisubjekte koji ih
reprezentuju moe povezati minimum interesa izmeu ostalog i lukrativnog karaktera.
Javni sektor u Srbiji nije uspean pa se moe oznaiti i kao problematian. Problem uprav-
ljanja je oznaen kao znaajan i partijski obojen pa je institute konkursa na putu da se
afirmie u srpskom javnom sektoru (javna preduzea).
Uspostavljanje saradnje privatnog i javnog sektora otkriva i problem neureenog odnosa
centralne i razliitih oblika lokalne vlasti. Svakako nema arobnog tapia i namera autora
ovog rada nije da prorie svetliju budunost Srbije kroz saradnju javnog i privatnog kapi-
tala. Ambicije se svode na analizu potencijala koji sobom nosi saradnja javnog i privatnog
sektora kroz konkretan model uspostavljanja i voenja industrijske zone. Ta analiza se
oslanja na postojea iskustva i rezulatate razvijenih zemalja. Razmatrajui potencijal ovog
ortakog odnosa analizirali smo pravno institucionalni okvir u Srbiji. Bili smo svesni
injenice da problematika mora biti shvaena kao deo kompleksnih procesa koji oblikuju
ovaj prostor kaoznaajan deo Evrope, posebno usled politikog cilja pridruivanja EU. U
tom smislu relevantni su procesi stabilizacije i pridruivanja, harmonizacije, industrijali-
zacije i tehnolokog razvoja, globalizacije i standardizacije, decentralizacije i tranzicije,
regionalizacije, privatizacije i dr.
114
teta drugim uesnicima na tritu pa i interesu najire drutvene zajednice. S druge strane
javni sektor je po pravilu osetljiv na politike pritiske grupa koje mogu teiti zadovoljenju
nekih drugih ciljeva i time slabiti efikasnost tog javno-privatnog partnerstva i ugroziti
njegovu budunost i ostvarenje primarnih ciljeva radi kojih je i uspostavljena ta saradnja.
Da li je utopija oekivati da je mogue napraviti entitet kojim upravljaju predstavnici pri-
vatnog i javnog kapitala, u kome se zadovljoljavaju unapred definisani interesi i ostvaruju
postavljeni ciljevi, onemoguavaju konflikti interesa ili ukoliko nastanu efikasno reavaju,
obezbeuje odgovorno upravljanje, adekvatan nadzor i ali i podsticaj.
Javni sektor po pravilu boluje od birokratskih procedura koje mogu biti smetnja efikas-
nom odluivanju. Faktor korupcije takoe nije zanemarljiv. Odsustvo motivacije pa time i
kreativnosti i optimalnog truda u pronalaenju najboljih reenja bez obzira da li se radi o
izboru direktora ili zakljuenju odreenog pravnog posla, kao senka prati ovaj sektor.
Put napred je u nastojanju da se efikasno spoji ostvarenje ireg interesa (npr. privredni
razvoj lokalne zajednice, zapoljavanje...) i konkretnog ostvarenje profitabilnosti i odrivi
razvoj tog projekta. Javno vlasnitvo se po pravilu shvata kao svojinski oblik ija je
namena da se upotrebi u cilju zadovoljenja drutvenog interesa (npr. obavljanje komunal-
ne delatnosti). Sve znaajniji faktor koji utie na korporativno upravljanje kompanija,
posbno onih ije se akcije nalaze na organizovanom tritu na specifian nain pribliava
privatno i javno vlasnitvo i podupire tvrdnju o smislu i potrebi njihove saradnje. Upored-
na praksa razvijenih zemalja svedoi o primerima uspene saradnje u brojnim delatnosti-
ma od opzeg interesa u kome je privatni sektor ostvarivao dugoronu dobrobit uz unap-
reenje kvaliteta usluga koje su nekad bile monopol javnog sektora (npr. snabdevanje
stanovnitva elektrinom energijom).
Znaajno pitanje svakako predstavlja koji model od onih koje poznaje uporedna teorija i
praksa bi imao najbolje anse da se primi u Srbiji i koji bi bio podesan u realizaciji projek-
ta industrijske zone. Uporedna reenja pokazuju da postoji vie oblika javno-privatnog
partnerstva. Svaki od ovih oblika ima svoje prednosti i mane u zavisnosti od konkretne
namene. Potencijalnim partnerima na raspolaganju stoji Ugovor o upravljanju i odrava-
nju javnog objekta (eng. Operations and maintenance) Projektovanje i izgradnja (eng.
Design-Build), Klju u bravu (eng. Turnkey operation) Zakup-kupovina (eng. Lease-
purchase), Izgradi upravljaj prenesi (eng. Build operate transfer ) Privremena privati-
zacija (eng. Temporary privatization) ili neka od drugih varijacija na temu (Public Pri-
vate Partnership 1999:7-10)
U svakom sluaju za uspean poduhvat ove vrste neophodno je sagledati relevantnu regu-
lativu, institucije, efikasnost postupka (npr. dobijanje dozvole) trokove (vidljive i nevid-
ljive-korupcija), alokaciju rizika i dr. Sagledati anse projekta da uspe u skladu sa situaci-
jom u regionu i ire (EU) i nae odgovarajue mesto u procesu izgradnje ekonomije zna-
nja koja podrazumeva povezivanje razvojnih centara nauke i proizvodnje. Uvereni smo da
treba uloiti napor da se adekvatno iskoristi sinergija javnog i privatnog i da uspeh zavisi
odsposobnosti da se uspostavi optimalan balans interesa.
115
2. INDUSTRIJSKA ZONA
Osnivanje industrijske zone, efikasno upravljanje njom i odrivi razvoj predstavlja aktuel-
nu temu u konceptu traganja za adekvatnom strategijom razvoja nerazvijenih privreda. Za
Srbiju koja se nalazi u brojnim procesima koji je menjaju: stabilizacije, tranzicije, decen-
tralizacije i pridruivanja Evropskoj uniji, pronalaenje adekvatnog modela politikog i
ekonomskog ozdravljenja direktno je povezano sa neminovnou uklapanja u postojeu
strukturu evroregiona i privlaenje sredstava predvienih za te namene u budetu Evrop-
ske unije. Industrijska zona kao centar lake industrije oko koga bi se okupili brojni projek-
ti i ideje poslovne saradnje (posebno direktnih investicija) je kompleksan zadatak za sve
nivoe vlasti u jednoj dravi, a posebno za lokalnu zajednicu i region. Nita manji izazov je
i na strani svakog potencijalnog investitora koji se takoe suoava sa brojnim izazovima
pravnog, finansijskog i organizacionog karaktera.
Projekat industrijske zone podrazumeva da se odreeno zemljite na teritoriji grada ili
optine (lokalna samouprava) uredi tako da svojom infrastrukturom i drugim parametrima
bude privlano za privatne kompanije da tu postave svoje proizvodne i druge pogone.
Industrijsku zonu dakle ini zemljite i pratee nepokretnosti koje je organizovano (ili je
obuhvaeno planom) na takav nain da odgovara potrebama industrije (prevashodno
lake). Treba imati u vidu da mnoge izgraene industrijske zone nisu zaivele na nain
kako je to bilo planirano. Razloga za to ima puno.
Efikasno upravljanje industrijskom zonom je problem za sebe i zahteva upravljaki entitet
sposoban da rei konflik interesa izmeu privatnog i javnog interesa (public-private part-
nership) i izmeu politikih interesa i ekonomskog interesa (ouvanje i uveanje uloenih
resursa).
Pored primarnog cilja da se na teritoriju lokalne samouprave privue investitor (domai ili
strani) dobra strana industrijskih zona je to se centar proizvodne i pratee poslovne akti-
vnosti izmeta izvan urbanog mesta ime se postie pozitivan efekat na stanovnitvo i
ivotnu sredinu.
Regionalizacija kao proces vieslojnog jaanja i povezivanja manjih teritorijalnih celina
zahvatila je itavu Evropu. Uviajui pozitivne rezultate takvog razvoja EU podstie regi-
onalni razvoj i saradnju izmeu celina unutar nacionalnih drava. Izgradnja moderne,
takozvane ekonomije znanja (Lisabonska strategija) zavisi od povezivanja i sinergijskog
predanog delovanja brojnih i razliitih faktora. To delovanje se odvija unutar strategija
lokalnog, regionalnog i globalnog razvoja koji su pokreta i garant odrivosti, internacio-
nalizacije i konkurentnosti.
Industrijska zona moe biti stoer u formiranju klastera iji je pokreta istraivaki rad
kao osnov modernizacije ekonomskog rasta kroz koncentraciju i delovanje razliitih sub-
jekata: istraivaki centar, poslovni subjekti, vlast jedinica lokalne /regionalne zajednice,
privredne komore i asocijacije privrednika, nevladine organizacije, poslovne banke i razni
posrednici. Sve te nove aktivnosti kako u tradicionalnim privrednim oblastima tako i u
onima koje su nove i imaju brz razvoj (po pravilu zasnovan na novim tehnologijama) uti-
u na konkurentnost konkretne lokalne samouprave.
Pojedinanu investicionu razvojnu politiku trebalo bi da lokalna zajednica uskladi sa glo-
balnim razvojem kako na nivou regiona tako i republike pa i ire. Republika kreira eko-
116
nomsku politiku kojom eli da pomogne razvoj odreenih regiona posebno onih koje
zakonodavac naziva devastiranim. Uloga Republike je da pomae lokalne zajednice i
definie njihovu razvijenost sa ciljem da ih finansijski pomae. Ipak ovakav odnos treba
posmatrati kao posebnu opasnost za konkurenciju (zatita konkurencije). Sam proces je
ureen zakonom koji ureuje proces kontrole dravne pomoi (Zakon o kontroli dravne
pomoi). Raa se i pitanje da li pomo koja stie sa nivoa republike slabi inicijativu s
lokalnog nivoa i pitanje hoe li se kapital koji je u savremenim privredama veoma pokret-
ljiv kretati u skladu sa strategijom razvoja republike. U tom smislu je veoma vana evi-
dencija i praenje (sredstva koja daje drava, donatorski fondovi, samostalni izvori) kako
se ne bi poremetila ravnotea.
117
rima. ini se da je prevagnula politika volja da se to uini sa slobodnim zonama o emu
govori i osnivanje posebnog organa uprave i donoenje odgovarajue regulative.
Kada su u pitanju drutveno ekonomski faktori uticaja oni se odnose na zapoljavanje
lokalnog stanovnitva, uticaj na ivotnu sredinu, jaanje kapaciteta lokalne privrede, jaa-
nje fiskalnog kapaciteta lokalne samouprave i dr. Sa druge strane finansijski ciljevi su
prevashodno orijentisani ka ostvarenju prinosa na uloena sredstva. Politiki faktor takoe
deluje na svoj nain, nekad konstruktivno a nekad destruktivno. Pred lokalnom zajedni-
com je sloen zadatak da uravnotei delovanje tih faktora i hetrerogenih interesa.
Razvoj industrijske zone kao specifian instrument privrednog razvoja lokalne zajednice,
prostire se na vie segmenata drutva i privrednog ivota i podrazumeva ukljuivanje vie
subjekata. u investicioni proces neminovno nosi sa sobom opasnost od konflikta interesa
izmeu organa centralne i lokalne vlasti, kao i unutar svake od njih. Posebno znaajan
problem moe doi od konflikta funkcija odnosno politike (reavanje politikih proble-
ma) i vlasnike (upravljanje finansijskim resursima u skladu sa pravilima ekonomske
struke). Iz tih razloga uspostavljanje odgovarajue strukture i procesa sistema kojim se
uravnoteavaju ti interesi je veoma znaajan segment u procesu uspostavljanja i upravlja-
nja industrijskom zonom.
Razvoj Republike Srbije je fundiran i projektovan znaajnim brojem stratekih dokumena-
ta kako centralne tako i lokalne vlasti i ukazuje na oigledan trend jaanja lokalne samou-
prave i vea zainteresovanost za usmeravanje sopstvenog privrednog razvoja. Istovremeno
praksa pokazuje da proces izgradnje industrijskih zona napreduje ali i da njihov broj nije i
potvrda efikasnosti tog procesa. Tanije ini se da i dalje ovaj model razvoja ostaje nedo-
voljno iskorien potencijal u privlaenju direktnih investicija. Ovakvo stanje dovodi nas
u nedoumicu i kao prvo se namee pitanje da li je odluci da se formira industrijska zona
prethodila odgovarajua argumentacija koja potvruje svrsishodnost osnivanja kao i da li
se na efikasan nain upravlja postavljenom zonom. Pored ove konstatacije i pitanja ostaje
i ne manje znaajno otvoreno pitanje (kojim se neemo baviti u ovom radu) da li je dobro
u konkretnom sluaju uspostaviti industrijsku zonu na poljoprivrednom zemljitu (prome-
na namene) na tetu razvoja poljoprivrede. Svakako stvari treba sagledati i ire od lokal-
nog nivoa i imati u vidu znaaj sveukupne investicione klime (prema izvetaju Svetske
banke za 2010. godinu (eng. Doing Business Report) Srbija je na 88. mestu po pogodnosti
okvira za investiranje).
118
Savremeno drutvo i privreda od lokalne samouprave trae da se znaajnije ukljui u sve
sfere ivota u cilju zadovoljenja interesa lokalnog stanovnitva.a posebno ekonomskoj.
Proces investiranja u tome ima posebno znaajan poloaj. Obavljanje delatnosti koje su u
interesu lokalne zajednice, njenih organa i graana, moe se vriti i preko preko pravnog
ili fizikog lica u skladu sa zakonom.
Svedoci smo znaajnih promena koje pogaaju nacionalne drave u evropskom prostoru.
Procesi koji imaju posebnu teinu i direktno utiu na privredni ivot su: proces stabilizaci-
je i pridruivanja, kojim se oduzima (dobrovoljna predaja) znaajan deo suvereniteta
nacionalnoj dravi i prenosi na supranacionalnu tvorevinu (EU), proces decentralizacija
kojim se jaaju nadlenosti lokalne samouprave i regiona u odnosu na centralnu vlast i
konano proces privatizacije kojim dravna imovina prelazi u privatno vlasnitvo. Sve ove
promene imaju za cilj izgradnju efikasnije i jeftinije drave i snaniji privredni razvoj.
Moe se istai da je lokalna samouprava direktno zainteresovana za investicije na svojoj
teritoriji i po prirodi stvari lake moe da ih reava. Upravo kroz proces uspostavljanja
industrijske zone mogue je sagledati pun kapacitet i znaaj lokalne vlasti ali i maksimum
domaaja njenog delovanja jer je ona samo segment ojaan kroz proces decentralizacije
vlasti ali pod direktnim uticajem ireg procesa regionalizacije ne samo Republike Srbije
(Strategija regionalnog razvoja Republike Srbije za period od 2007. do 2012. godine) ve
Evropske unije. Sveobuhvatan pristup zahteva da industrijsku zonu sagledamo kao sasta-
vni deo regiona a u svetlu tretmana ostalih regiona a posebno susednih unutar iste drave.
U tom smislu moramo uvaiti delovanje brojnih faktora kao to su: regionalni razvoj,
mere dravne pomoi, zainteresovanost potencijalnih investitora, mehanizme za elimini-
sanje konflikta interesa, efikasnost administrativnih procedura, mogunosti za finansijske
podsticaje i dr.
Sumaran uvid u zakonsku regulativu i institucionalni okvir pokazuje da lokalna samoup-
rava ima kapacitet za uspostavljanje industrijske zone. Posebno znaajna zakonska regula-
tiva koja se odnosi na razgranienje nadlenosti lokalne (optine i gradovi) i centralne
vlasti po pitanju industrijskih zona, pravni osnov za inicijativu razvojnih projekata i nji-
hovo finansiranje i konkretno odreenje subjekta nadlnog da operativno realizuje i vodi
investicioni poduhvat.
Problem finansijskih mogunosti lokalne zajednice po pravilu se javlja u veini optina.
Ova oblast ureena je Zakonom o finansiranju lokalne samouprave (Zakon o finansiranju
lokalne samouprave). Nain i uslove pod kojima lokalna zajednica moe da prikuplja
novana sredstva zaduivanjem, odreuju zakonski propisi. (Zakon o javnom dugu).
Dodatna sredstva mogu se obezbediti zaduivanjem koje moe biti putem uzetog kredita
ili emitovanja hartija od vrednosti.
Preuzimajui odgovornost za sopstveni razvoj lokalna samouprava mora da prostorno
planiranje iskoristi kao efikasan instrument u privlaenju investicija i poveanju stope
zaposlenosti lokalnog stanovnitva. Slobodno zemljite u prigradskoj zoni je znaajan
resurs i potencijal razvoja ali je njegovo korienje i deformacije koje je sobom nosio pro-
ces gradnje drastian primer za neuspeh. Analitiari to pripisuju looj pravnoj regulativi
koja je prethodila sadanjem Zakonu o planiranju i izgradnji. Stanje koje je za sobom
ostavio prethodni zakon (tanije njegovo nepotovanje) strunjaci oznaavaju kao eklatan-
tan primer neefikasnosti i korupcije u javnom sektoru sa veoma negativnim posledicama
119
na privredu i ivot stanovnitva. Nova regulativa predstavlja pokuaj da se sledei evrop-
ska dokumenta oblast prostornog i urbanistikog planiranja, reima graevinskog zemlji-
ta i izgradnje objekata uredi na kvalitetan nain.
Osnivanja industrijske zone svakako podrazumeva jasan pravni status zemljita na kome
se gradi. Lokalna samouprava nije vlasnik zemljita jer prema propisu iz 1995 godine
pripada Republici Srbiji. Tako da sve transakcije sa zemljitem (osim zakupa) podlau
reimu odobrenja od strane republikog organa (direkcija). esto se u praksi javljaju
problemi u vezi sa zemljitem (vraanje zemlje vlasnicima, dugoroni zakupi, nereeni
svojinsko-pravni odnosi i dr.)
Pored svojinskih pitanja javlja se i problem namene zemljita ukoliko je se industrijska
zona podie na zemljitu koje je poljoprivredno (postupak prevoenja poljoprivrednog u
nepoljoprivredno zemljite i sl.). Takoe utvrivanje tereta na njemu, zakupa i sl. Pitanje
resursa koji ine industrijsku zonu i pravnog ovlaenja da se njima upravlja dodatno
komplikuje situaciju.
Sredstva koja su stekle (ili stiu) lokalne samouprave su Zakonom o sredstvima u svojini
Republike Srbije date u svojinu Republici Srbiji. To konkretno znai da je imovina jedini-
ca lokalne samouprave postala imovina Republike Srbije a jedinice imaju pravo korie-
nja. Ovakvo pravno stanje rezultiralo je i obavezom da se za sve transakcije u vezi zemlji-
ta (zakup, hipoteka...) obavezno trai saglasnost Direkcije za imovinu Republike Srbije.
Identian pravni status ima i imovina javnih preduzea iji je osniva jedinica lokalne
samouprave.
Postojee stanje ukazuje da je neophodno donoenje zakona o javnoj svojini. injenica da
je Zakonom o planiranju i izgradnji napravljen veliki pomak napred u smislu da je propi-
sano da jedinica lokalne samouprave moe da ima svojinu na graevinskom zemljitu ali
je sprovoenje te odredbe direktno vezano za donoenje zakona koji bi uredio pitanje jav-
ne svojine.
Uspeh industrijske zone zavisi u velikoj meri od njenih komparativnih prednosti (strateki
poloaj, komunalna opremljenost...). Konkretno govorei veoma je vano motivisati ula-
gaa-investitora na nain koji oni razumeju u smislu standardnih parametara za utvriva-
nje uslova koje konkretna zona nudi (cena zemljita, finansijski podsticaji, procedura za
dobijanje dozvola, pravna zatita, karakteristike zemljita, raspoloiva povrina i namena
zemljita, npr. poljoprivredno, usitnjenost parcela, vlasnitvo nad parcelama, npr. problem
povraaja zemljita vlasnicima itd.
Podsticajne mere na nivou republike (posebno znaajni podsticaji u sferi poreske politike
npr. porez na dobit, na zaradu, olakice prilikom zapoljavanja radnika, poreski krediti i
oslobaanja poreza na investicije u odreenom vremenskom periodu i sl. Od ne manjeg
znaaja su i finansijski podsticaji kao to su dodela bespovratnih finansijskih sredstava za
investicije, programi vanrednih podrki i sl.
Regiona i lokalne su veoma znaajne u tom procesu privlaenja direktnih investicija. Pri-
mera radi zemljite se ustupa bez nadoknade, besplatne komunalije, efikasan sistem izda-
vanja dozvola i sl. Lokalna samouprava mora da pripremi adekvatnu komunalnu, energet-
sku, saobraajnu u drugu strukturu.
120
Osnovna obaveza lokalne samouprave je da prvenstveno deluje na dobrobit lokalnog sta-
novnitva, prevashodno poveanje zaposlenosti i standarda pa u tom smislu sve podsticaj-
ne mere (obaveze koje preuzima lokalna samouprava-optina ili grad) moraju da nose sa
sobom i obaveze koje se nameu investitoru a koje su u direktnoj vezi sa osnovnom ori-
jentacijom delovanja lokalne vlasti u interesu njenih stanovnika. Primera radi obaveza da
zaposli odreeni broj ljudi
Opteprisutan trend kod zemalja u tranziciji i razvoju je uspostavljanje slobodnih zona u
cilju privlaenja stranog kapitala. Slobodne zone predstavljaju specifian instrument eko-
nomske politike i po pravilu se vezuje za zemlje u razvoju i tranziciji. ini nam se potreb-
nim da projekat industrijske zone ukljui i eventualno takvu soluciju ukoliko stranim
investitorima odgovara taj oblik eksteritorijalnog poslovanja.
Tendencija formiranja slobodnih zona u Srbiji ukazuje na potencijalnu transformaciju
industrijske zone u slobodnu zonu i korienje odreenih prednosti. To sobom nosi itav
niz mera pogodnosti po pitanju osloboenja od naknada u izgradnji i pri eksploataciji
objekata (ureenje graevinskog zemljita, za izdavanje uslova za prikljuenje na infras-
trukturne mree, takse i trokovi optinske uprave i dr.
Lokalna vlast pored zakonske podloge za svoju investicionu aktivnost mora da ima podr-
ku centralne vlasti na putu privlaenja direktnih investicija (strategije, konkretne mere i sl.
Uredba o uslovima i nainu privlaenja direktnih investicija).
ZAKLJUAK
Javno-privatno partnerstvo predstavlja znaajan instrument finansijske i upravljake podr-
ke lokalnoj samoupravi i jedan od modela razvoja koji omoguava da se izbegne direktno
zaduivanje. Ukoliko jedinica lokalne vlasti svoj razvoj vidi u industrijalizaciji, inkorpori-
sanje privatnog kapitala u taj razvojni projekat moe da bude dobar potez.
Pored primarnog zadatka svake vlasti da kreira odgovarajui regulatorni i institucionalni
ambijent, kada je u pitanju javno-privatno partnerstvo u konkretnom projektu industrijske
zone, lokalna vlast se sa makro nivoa sputa na mikro i pojavljuje u sasvim drugaijoj
ulozi. Ova dvostruka uloga potencijalno raa itav niz problema koji izviru iz konflikta
interesa. Na prvom mestu javlja se opasnost od politikih pritisaka za ostvarenje drugih
ciljeva izvan onih omeenih dogovorom sa privatnim partnerom.
Znaaj ovog rada vidimo u sve veoj svesti da industrijske zone imaju kljunu ulogu u
razvoju Republike Srbije a posebno njenih nerazvijenih regija. i potrebi da se u kapitalne
investicije ukljui privatni kapital i tako iskoriste njegovi finansijski potencijali, znanje i
iskustvo.
Lokalna samouprava u Srbiji prema pozitivnim propisima moe da osnuje industrijsku
zonu i iskoristi je kao instrument sopstvenog razvoja. Bar za to nema iskljuivih pravnih
smetnji. Ipak ima brojnih prepreka koje treba savladati to deluje kao odvraajui faktor.
Uspostavljanje i upravljanje industrijskom zonom je kompleksan zadatak za lokalnu zaje-
dnicu i svakog potencijalnog investitora i sobom nosi brojne izazove pravnog, finansij-
skog i organizacionog karaktera. Jedan od kljunih faktora uspeha ovog poduhvata je efi-
121
kasna i pravina podela rizika. Tako postavljena saradnja omoguie da lokalna samoup-
rava dobije sredstva i znanje privatnog partnera i poverivi mu obavljanje svojih izvornih
funkcija ostvari pozitivan efekat prema korisnicima usluga a privatnom kapitalu prostor za
ostvarenje profitabilnosti.
Projekat te vrste podrazumeva da se odreeno zemljite na teritoriji grada ili optine
(lokalna samouprava) uredi tako da svojom infrastrukturom i uz druge pratee sadraje i
podsticaje bude privlano za privatne kompanije da tu postave svoje proizvodne i druge
pogone. Industrijsku zonu ini zemljite i pratee nepokretnosti koje je organizovano (ili
je kao takvo obuhvaeno planom) na nain da odgovara potrebama industrije (prevashod-
no lake). Pored ostvarenja primarnog cilja da se investitori koncentriu na odreenoj loka-
ciji (domai ili strani) i tako podstakne proizvodnja i zaposli lokalna radna, postie se i
dodatni pozitivan efekat jer se industrija udaljava od urbanog mesta ime se pozitivno
deluje na stanovnitvo i ivotnu sredinu.
Uspena realizacija javno-privatnog partnerstva u realizaciji industrijske zone podrazume-
va izbor najoptimalnijeg oblika saradnje, dobru studiju izvodljivosti i jasan i kvalitetan
ugovor, uz fleksibilan pristup potrebi prilagoavanja prava i obaveza novonastalim okol-
nostima dinaminog okruenja.
Pravni okvir je potrebno doraditi. Na prvom mestu to zahteva donoenje zakona koji e
jasno definisati javno vlasnitvo odnosno vlasnitvo lokalnih samouprava. Propisi kojima
bi se uredilo javno-privatno partnerstvo uinili bi se puno na smanjenju neizvesnosti.
Zakon o koncesijama nije dovoljno obuhvatan posebno kada su u pitanju manji poduhvati
lokalnog znaaja. Sa druge strane podzakonska akta bi trebalo da detaljnije urede proces
industrijalizacije Srbije.
Privlaenje direktnih stranih investicija je mnogo kompleksniji zahvat od pukog ureenja
zemljita.. Lokalna samouprava mora da bude aktivna u tom procesu jer je u tom privla-
enju direktnih investicija i sama izloena konkurenciji drugih lokalnih samouprava. Pos-
tojea iskustva su oskudna i odnose se na saradnju u oblasti komunalnog otpada, a indus-
trijske zone koje su izgraene nisu u znaajnoj meri bile atraktivne za investitore.
Uspeh industrijskih zona u Srbiji zavisi i od njihove kompatibilnosti sa razvojnom politi-
kom Evropske unije, posebno u odnosu na ve formirane evroregione i postojee sline
zone i industrijske parkove. Dobro pozicionirana zona ima ansu da privue direktne inve-
sticije i sredstva iz relevantnih fondova. Ipak treba biti oprezan u prognozama i obazriv u
oekivanjima jer Srbija i dalje spada u kategoriju prezaduenih zemalja visokog investici-
onog rizika.
LITERATURA::
1. Korporativno upravljanje, (2008). International Finance Corporation, Beograd.
2. Lisabonska strategija promovisanja ekonomije znanja.
3. Public Private Partnership, (May 1999). A Guide for Local Government, British Columbia.
4. Strategija razvoja slobodnih zona Srbije 2010-2015.
5. Strategija regionalnog razvoja Republike Srbije za period od 2007. do 2012. godine.
6. Uredba o uslovima i nainu privlaenja direktnih investicija (Sl. gl. RS 34/2010).
7. Zakon o finansiranju lokalne samouprave (Sl. gl. 2006).
8. Zakon o Fondu za razvoj (Sl. gl. 36/2009).
122
9. Zakon o izmenama i dopunama Zakona o javnom dugu (Sl. gl. 107/2009).
10. Zakon o javnim agencijama (Sl .gl. 18/2005, 81/2005).
11. Zakon o javnim nabavkama (Sl. gl. 116/2008).
12. Zakon o javnim preduzeima i obavljanju delatnosti od opteg interesa (Sl. gl. 25/2000, 25/2002, 107/2005 i
108/2005-ispr.).
13. Zakon o javnom dugu (Sl. gl. 85/2005, 115/2005).
14. Zakon o kontroli dravne pomoi (Sl. gl. 51/2009).
15. Zakon o lokalnoj samoupravi (Sl. gl. 9/02).
16. Zakon o planiranju i izgradnji (Sl. gl. 72/2009, 81/2009, 64/2010, 24/2011).
17. Zakon o potvrivanju Evropske povelje o lokalnoj samoupravi (Sl. gl. 70/2007)
18. Zakon o komunalnoj delatnosti (Sl.gl. 16/97, 42/98).
19. Zakon o regionalnom razvoju (Sl. gl. 51/2009).
20. Zakon o sredstvima u svojini Republike srbije (Sl. gl. 53/95, 3/96, 54/96, 32/97).
21. Zakon o stranim ulaganjima (Sl. gl. 3/02 i 5/03).
22. Zakonu o finansiranju lokalne samouprave (Sl. gl. 2006).
Abstract: In this article the authors analyzed the problem of governance of public private
partnership entity responsible for establishment of industrial zone . They focused their
attention to legal rules that can preserve interests of both parties and instruments suitable
to solve potential conflict of interests. Legal and institutional frame concerning numerous
issues such as urban planning, public property, state aid, environment etc . were discus-
sed. The authors pointed out that relevant regulation in Serbia has to be improved to ful-
fill its prime aim to guarantee fair and transparent relations between public and private
sector. The phenomenon of governance of industrial zone as public private venture was
seen as part of process of regionalization and stabilization and association.
123
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Tehnoloke promene, kao jedna od bitnih karakteristika savremene svetske privrede, kao i
sve vei stepen korienja naprednih ICT, dovele su do fundamentalnih promena u eko-
nomskom i drutvenom okruenju. Primenjene ICT bitno su promenile nain ivota, ue-
nja i rada, transformiui nain interakcije ljudi, poslovnih sistema i javnih institucija.
Tako se veliki deo poslovanja prenosi na mreu (najee Internet), pri emu se koriste
sve prednosti novog naina poslovanja u cilju ostvarenja konkurentske prednosti i veeg
profita odnosno pruanja usluga korisnicima na efikasniji nain, ime se ostvaruju i ciljevi
dravnih organa i institucija (e-uprava). Savremeno drutvo namee neophodnost digital-
nog umreavanja i komunikacione infrastrukture, to obezbeuje globalnu platformu na
kojoj ljudi i organizacije uzajamno deluju, komuniciraju, sarauju i trae odgovarajue
informacije. S obzirom na sve znaajniju ulogu ICT kao razvojnog inioca u svetskoj
ekonomiji i drutvu, razvoj i primena ovih tehnologija, upotreba informacija i znanja i
porast broja korisnika Interneta postaju nuni zadaci svake zemlje koja eli da se razvija
ekonomski, politiki i kulturno.
Kako su i zemlje Evropske Unije (EU) prepoznale ICT kao glavni faktor uticaja na eko-
nomski razvoj i inovativnost, meu sedam vodeih inicijativa ekonomske strategije Evro-
pa 2020 nalazi se Digitalna agenda za Evropu. Primena digitalnih tehnologija u svim
124
aspektima drutva i promene koje su ovom primenom nastale, omoguile su razvoj infor-
macionog drutva koje treba dalje usmeravati ka iskoriavanju potencijala ICT za pove-
avanje efikasnosti rada, ekonomski rast, veu zaposlenost i podizanje kvaliteta ivota
graana. Brojne nacionalne ekonomije usvojile su osnovne koncepte digitalne ekonomije i
postale zemlje sa visokom digitalnom kulturom.
U odnosu na svetske i evropske aktivnosti i kretanja u ovoj oblasti, zemlje Zapadnog Bal-
kana18 u velikoj meri zaostaju u primeni ICT i razvoju informacionog drutva, pre svega
usled decenije politike nestabilnosti u regionu. Kako je cilj ovih zemalja pridruivanje
evropskim strukturama, neophodna je, ne samo transformacija nacionalnih privreda i tran-
zicija ukupnog drutvenog sistema ka trinom modelu privreivanja, ve i prihvatanje
evropskih normi i standarda u oblasti informacionog drutva. U tom smislu su i zemlje
Zapadnog Balkana projektovale nacionalne e-strategije kao uputstva za pravnu regulativu,
investiranje i implementaciju mehanizama, definiui tako nain na koji bi trebalo razvija-
ti i koristiti ICT u pravcu postizanja razvojnih ciljeva. Ove nacionalne strategije ukljuuju
nekoliko kljunih i meuzavisnih elemenata kao to su: pravno i institucijalno okruenje,
dostupna i konkurentna informaciona infrastruktura, dinamina i konkurentna ICT indus-
trija, iroka ICT pismenost i obrazovanje, koherentan investicioni program za moderniza-
ciju i implementaciju ICT u javnom sektoru i podstrek za efektivniju upotrebu ICT za
razvoj privatnog sektora i osposobljavanje civilnog drutva. Glavni pokretai razvoja
informacionog drutva su svakako otvoren, svima dostupan i kvalitetan pristup Internetu,
kao i razvijeno e-poslovanje ukljuujui e-upravu, e-trgovinu, e-pravosue, e-zdravstvo i
e-obrazovanje.
18
Radom nisu obuhvaene sve zemlje Zapadnog Balkana, ve samo bive Jugoslovenske republike.
19
Veliki broj drava u Evropi (Velika Britanija, Francuska, Holandija, vedska, Danska, Norveka i Finska)
izradilo je sopstvene planove razvoja elektronske komunikacije jo 1994. i 1995. godine.
125
svakako izuzetno vana akciona taka ovog plana je pitanje bezbednosti odnosno zatite
privatnosti graana Evrope.
Kako bi dalje osnaila rast informacionog drutva, Evropska komisija je 2005. godine
lansirala petogodinju strategiju Evropsko informaciono drutvo 2010 (i2010), istiui
tri prioriteta: stvaranje otvorenog i konkurentnog trita za informaciono drutvo i
medijske usluge u EU; utvrivanje mera za vea ulaganja u istraivanja ICT kako bi se
ostvarila vea dobit; promovisanje sveobuhvatnog evropskog informacionog drutva kako
bi se prevaziao jaz izmeu onih koji imaju i onih koji nemaju.
Stimulisanje zemalja Zapadnog Balkana na razvoj ICT odnosno informacionog durtva
realizovan je inicijativom eSEEurope (e-South East Europe) Pakta za stabilnost zemalja
jugoistone Evrope20, koja je pokrenuta u okviru Drugog radnog stola. Primarni cilj
inicijative je bri ekonomski razvoj i poveanje poverenja u regionu radi ukljuivanja
zemalja jugoistone Evrope na evropsko i svetsko trite. Kako se u uslovima
globalizacije i elektronskog poslovanja, ovakav cilj ne moe ostvariti bez primene ICT,
pokrenute su brojne inicijative posveene razvoju i implementaciji ICT, kao i razvoju
metoda rada i poslovanja koje ukljuuju ove tehnologije. Zemlje jugoistone Evrope su,
na konferenciji Telekomunikacije za razvoj odranoj 2002. godine u Beogradu,
prihvatile i potpisale meunarodni sporazum Agenda eSEEurope za razvoj
informacionog drutva koji je u skladu sa akcionim planovima e-Europe 2002 i 2005 i
planom e-Europe+ za zemlje kandidate, potvrujui tako sopstvenu spremnost da rade na
razvoju informacionog drutva u skladu sa razvojnim procesima IT u Evropi, ali u skladu
sa potrebama i karakteristika zemalja ovog regiona.
Novi regionalni plan aktivnosti koji se odnosi na razvoj informacionog drutva u
jugoistonoj Evropi eSEE Agenda+ za razvoj informacionog drutva u jugositonoj
Evropi 2007 - 2012 usvojen je 2007. godine u Sarajevu. Prihvatajui ovaj plan zemlje
Zapadnog Balkana prihvatile su preduzimanje konkretnih aktivnosti u oblasti:
organizacije i zakonodavstva kroz uspostavljanje institucionalnog okvira i uvoenje
novih ili izmene ve postojeih zakonskih okvira za drutvo koje bazira na ICT
politika i strategija koje se odnose na infrastrukturu elektronskih komunikacija
promovisanja kojim bi se podstaklo graanstvo i organizacije da koriste i razvijaju
informacione tehnologije kroz aktivnosti poput e-uprave, e-zdravstva, e-obrazovanja,
ali i oblasti ukljuivanja svih strana koje mogu da obezbede pristup i vetine
graanima da mogu da ive i rade u novom informacionom drutvu
e-ekonomije koja e obezbediti rast, produktivnost i zapoljavanje
20
Pakt za stabilnost zemalja jugoistone Evrope potpisan je u Kelnu 1999. godine. Potpisnici Pakta su, osim
zemalja jugositone Evrope, zemlje lanice EU, zemlje OECD-a (Grupa G-8), najznaajnije meunarodne i
finansijske organizacije, kao i predstavnici privatnog sektora. Inicijativa eSEEurope (Inicijativa elektronska
jugoistona Evropa), kao deo ovog Pakta, predstavlja okvir za uvoenje i razvoj ICT u zemljama ovog regiona u
cilju korienja prednosti koje donosi informaciono drutvo, iskorienja svih potencijala koje donose ICT i
poveanja mogunost integracije svojih privreda u svetsko trite.
126
Prihvatajui eSEE Agendu+, zemlje Zapadnog Balkana su prihvatile su i prioritete koji
predstavljaju razvojni okvir informacionog drutva. Tako su u oblasti prioriteta koji se
odnosi na jednistveni informacioni postor jugoistone Evrope definisane aktivnosti koje se
odnose na dostupnost brzih irokopojasnih mrea i bezbednih servisa, razvoj i
pristupanost bogatih online sadraja i njihov prenos iz konvencionalnih formata,
interoperabilnost u saglasnosti sa evropskim okvirima, harmonizaciju propisa za
informaciono drutvo i upravljanje nacionalnim odnosno regionalnim elektronskim
identitetima. U oblast prioriteta koji se odnosi na inovacije i investicije na poljima ICT
istraivanja i obrazovanja definisane su aktivnosti poput uvoenja raunara i obezbeenja
pristupa Internetu u svim kolama, uvoenja ICT u nastavne programe, obezbeenja
strunih treninga iz oblasti ICT i ukljuivanja istraivanja koja su vezana za ICT u
nacionalne istraivake prioritete. Oblast prioriteta koji se odnosi na inkluzivno
informaciono drutvo obuhvata pitanja vezana za e-dostupnost koje se realizuje kroz
obezbeenje pristupa IT i jednakih mogunosti, obezbeenje javnih servisa koji baziraju
na ICT i e-upravu, podsticanje razvoja e-poslovanja, realizaciju digitalne biblioteke i
naslea i obezbeenje e-uea i e-demokratije21.
Prihvatajui inicijative i agende EU koje se odnose na razvoj informacionog drutva u
zemljama jugoistone Evrope, zemlje Zapadnog Balkana donele su sopstvene, nacionalne
strategije (tabela 1) koje ukljuuju preporuene prioritete i uputstva za razvoj
informacionog drutva. Osnovu za izgradnju ovih nacionalnih strategija ipak predstavljaju
sopstveni potencijali zemalja Zapadnog Balkana odnosno kljuni elementi razvoja
sopstvenih ICT i informacionog drutva. Prioriteti definisani ovim strategijama odnose se
na sledee oblasti:
elektronske komunikacije (otvoren irokopojasni pristup, digitalno emitovanje
televizijskog i radio programa, komunikaciona infrastruktura javnog sektora)
e-uprava, e-zdravstvo, e-pravosue (primena ICT u organima uprave, u sistemu
zdravstvene zatite, u pravosuu)
ICT u obrazovanju, nauci i kulturi (akademska raunarska mrea, ICT u obrazovanju,
istraivanja i inovacije u oblasti ICT, digitalni sadraji)
e-trgovina (podsticanje razovja e-poslovanja i e-trgovine, elektronski rauni i
elektronsko plaanje, zatita potroaa u e-trgovini)
poslovni sektor ICT (razvoj ljudski resursa i inovativnih kompanija, zatita
intelektualne svojine softvera i digitalnih sadraja)
informaciona bezbednost (unapreenje pravnog i institucionalnog okvira za
informacionu bezbednost, borba protiv visokotehnolokog kriminala, nauno-
istraivaki i razvojni rad u oblasti informacione bezbednosti)
21
Direktive EU nalau obezbeenje uslova da graani i pavna lica budu integralni uesnici servisa e-uprave, a
posebnu vanost daju obezbeenju uslova da graani mogu potpuno uestvovati u svim drutvenim pitaljima,
ukljuujui i upotrebu ICT u izbornim procesima.
127
Tabela 1: Nacionalne strategije i politike zemalja Zapadnog Balkana
zemlja strategije i politika implementacija
Srbija Strategija razvoja Implementacija Strategije praena je nizom specifinih
informacionog strategija: Strategija razvoja irokopojasnog pristupa do
drutva u 2012., Strategija razvoja elektronske uprave 2009. do 2013.,
Republici Srbiji do Strategija naunog i tehnolokog razvoja 2010. do 2015.,
2020. Uredba o programu rada, razvoja i organizacije integrisanog
zdravstvenog informacionog sistema e-Zdravlje
BiH Strategija razvoja Strategija konceptualno ureuje potrebe i opredeljenja koja
informacionog su izraena u Politici razvoja informacionog drutva BiH i
drutva BiH od definie naine njihove realizacije; daje pregled postojeeg
2004. do 2010. stanja i viziju odnosno projekciju novog (eljenog) stanja
Hrvatska Programa e- Implementiran veliki broj projekata: e-zdravstvo - Informa-
Hrvatska od 2009. cioni sistem primarne zdravstvene zatite i projekat Portal
do 2011. Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji obezbeuje
sigurnu elektronsku razmenu podataka sa subjektima zdravs-
tvenog sistema Republike Hrvatske22 i mogunost podnoe-
nja prijava na zdravstveno osiguranje za poslodavce; e-
pravosue - Jedinstveni informacioni sistem za upravljanje
sudskim spisima eSPIS, e-Katastr23, Digitalne zemljine
knjige, Sudska praksa Vrhovnog suda24, e-Oglasna ploa
sudova25, Sudski registar26, ePortal Ministarstva pravosua27
i Sudijska mrea28; e-poreska kao online realizacija usluga
pravnim i fizikim licima kojima se obezbeuje jednostavna i
brza dostava podataka iz poreskih prijava i obrazaca putem
Interneta; e-carina - projekat Meusobna povezanost siste-
ma informacionih tehnologija s carinskim sistemima Evrop-
ske unije (PHARE 2005) i Integracija hrvatskog carinskog
informacionog sistema sa carinskim informacionim sistemom
22
Jedan od projekata koji se trenutno realizuje u Republici Hrvatskoj u oblasti e-zdravstva je pilot projekat uvo-
enja pametne kartice u sistem zdravstvenog osiguranja.
23
Projekat e-Katastar omoguava pregled katastarskih podataka putem Interneta. Zainteresovani mogu ostvariti
pristup jedinstvenoj bazi katastarskih podataka Republike Hrvatske koja sadri vie od 16 miliona upisanih jedi-
nica zemljita (www.katastar.hr).
24
Vrhovni sud Republike Hrvatske, od 2003. godine, objavljuje tekstove sudskih presuda na Internetu. Imple-
mentirana baza podataka omoguava uvid i u sudsku praksu, jer sadri tekstove svih odluka Vrhovnog suda
Republike Hrvatske od 1993. godine, kao i izbor odluka upanijskih sudova i Visokog trgovakog suda Republi-
ke Hrvatske.
25
Projekat je realizovan od strane Ministarstva pravosua u cilju efikasnijeg uvida u centralnu bazu oglasa op-
tinskih, upanijskih i trgovakih sudova u Republici Hrvatskoj. Sistem omoguava postavljanje oglasa sudova u
bazu oglasa odmah po objavljivanju i automatsko brisanje po isteku.
26
Projekat je omoguio jednostavniju registraciju poslovnih subjekata i jednostavniji pristup podacima iz Sud-
skog registra odnosno mogunost uvida u Sudski registar putem Interneta.
27
Projekat je sudijama i zaposlenima u pravosuu omoguio pristup pravnim datotekama i registrima, a graa-
nima mogunost informisanja o aktivnostima koje se odnose na reformu pravosua i o funkcionisanju pravosud-
nog sistema (www.pravosudje.hr).
28
Projekat je pravnicima, sudijama, studentima Pravnog fakulteta, graanima, vetacima, tumaima i stranim
investitorima, omoguio on-line pristup raznim pravnim informacijama.
128
Evropske unije (PHARE 2006); e-kultura - Geografski
informacioni sistem koji sadri tane i aurne podatke o za-
tienim oblastima nacionalnih parkova i parkova prirode;
Portal Ministarstva kulture putem kojeg se realizuju brojne
online usluge; digitalizacija arhivske, bibliotekarske i muzej-
ske grae
Crna Gora Strategiju razvoja Strategijom su obuhvaene oblasti e-obrazovanja, e-
informacionog registara29, e-uprave, e-poslovanja i e-bankarstva, e-zdravstva
drutva 2009-2013. i oblast razvoja ICT sektora
BiH/ Strategija razoja Implementacija Strategije praena je eHelth strategijom RS,
informacionog eGavernment strategijom RS 2008. do 2010., Politikom
Republika drutva RS od bezbednosti informacionog sistema Vlade RS, kao i
Srpska 2008. do 2013. aktivnostima na uvoenju e-servisa u oblasti uprave, javnog
sektora, kolstva i zdravstva30, na razvoju domae IT
industrije
Makedonija Strategija za razvoj Implementacija Strategije praena je Strategijom za razvoj
informacionog elektronskih komunikacija, Strategijom za e-Vladu 2010.
drutva 2012., Strategijom za razvoj e-sadraja 2010. 2015.,
Strategijom za reformu javne administracije Republike
Makedonije 2010. 2015. i Strategijom za e-ukljuivanje
2011. 2014.; pokrenut je niz znaajnih projekata: E-
katastar, Digitalni sertifikati, Zdravstveni informacioni
sistem, Integrisani e-vladin sistem za upravljanje
dokumentima, Sistem za elektronsko voenje sednica vlade,
E-sudstvo i dr.
29
Projekti iz oblasti e-registrara koji su u fazi realizacije ili su ve realizovani odnose se na Centralni registar
stanovnitva, Registar privrednih subjekata, Registar pravnih propisa. Osim toga implementirani su i projekti
poput Elektronske javne nabavke i elektronske aukcije, Elektronsko upravljanje dokumentima, Portal eUprave,
Portal Vlade Crne Gore i Pravosudni informacioni sistem.
30
Agencije za informaciono drutvo RS pokrenula je nekoliko projekata koji pripadaju domenu informacionog
drutva. Projekat Integrisana mrea u slubi produktivnosti odnosi se na implementaciju elektronskog potpisa
odnosno izradu smart karica sa digitalnim sertifikatima zaposlenih i smanjenje upotrebe papirne forme u
svakodnevnom radu u Ministarstvu nauke i tehnologije RS. Projekti implementacije eZdravstva i eObrazovanja
podrazumevaju implementaciju identifikacionih smart karica pomou kojih se ostvaruje uvid u zdravstvene
zapise pacijenata odnosno uvid u zapise o uspehu aka/studenata, a realizovani su u saradnji sa Ministarstvom
zdravlja i socijalne zatite i Ministarstvom prosvete i kulture.
129
Sredinjem dravnom uredu za e-Hrvatsku, u Crnoj Gori Ministarstvo za informaciono
drutvo (poetkom 2009. godine) i u Republici Makedoniji Ministarstvo za informaciono
drutvo i telekomunikacije. BiH nema ovakvu instituciju, pa je ak i Evropska komisija
izrazila zabrinutost zbog injenice da jo uvek nije usvojen zakon o osnivanju agencije za
razvoj informacionog drutva u BiH.
Osim to su ove institucije uestvovale u kreiranju nacionalnih strategija za razvoj
informacionog drutva, preuzimale su i aktivnosti na razvoju odgovarajueg pravnog
okvira i predlagali relevantne zakone i regulative. U gotovo svim zemljama Zapadnog
Balkana, u veoj ili manjoj meri, oblast informacionog drutva regulisana je
odgovarajuim zakonima i uglavnom su ve doneti najvaniji zakoni (tabela 2), ali je
takoe (u nekima od njih) neophodno doneti nove zakone kojima bi se dodatno uredila
ova oblast. U BiH npr., je neophodno doneti Zakon o elektronskom potpisu BiH31, Uredbe
o merama i postupcima upotrebe i zatite elektronskog potpisa, Zakon o elektronskom
poslovanju BiH, Zakon o sertifikacionom telu BiH, Zakon o zatiti linih podataka, Zakon
o centralnoj evidenciji i razmeni podataka.
31
U Strategiji za razvoj informacionog drutva BiH konstatovano je da Zakon o elektronskom potpisu egzistira
samo u Republici Srpskoj.
32
Postoji digitalni jaz izmeu urbanog i ruralnog podruija, pa tako 58.7% domainstava u urbanom delu Srbije
poseduje raunar, a samo 38.3% u ruralnom delu.
130
ispitanika koji koriste raunar samo 50.8% je koristilo raunar u poslednja tri meseca
(poveanje od 1% u odnosu na 2009.). Raunar nikada nije koristilo ak 43.7% ispitanika.
Poslovni sektor u Srbiji je meutim shvatio vanost primene ICT u poslovanju, pa je ak
97.8% preduzea koristilo raunar u svom poslovanju. U Republici Hrvatskoj 60%
domainstava (55% u 2009. godini) i 97% preduzea poseduje raunar. Prema istraivanju
agencije DeFacto Consultancy 2011. godine, u Crnoj Gori pristup raunaru u kui ima
66.5% ispitanika, dok 96.4% preduzea koristi raunar u svom poslovanju.
Internet kao globalna mrea, obezbedila je tehnoloku osnovu za realizaciju
informacionog drutva. Osim to je itav svet prisutan na ovoj mrei33, Web tehnologije
su omoguile kreiranje online servisa i poslovnih modela koji e poslovnom sektoru
omoguiti jednostavnu i brzu realizaciju poslovnih procesa, a graanima kvalitetniji nain
ivota. Zemlje Zapadnog Balkana odnosno njeni graani i poslovni sektor su takoe
prisutni na Internetu (tabela 3).
33
U svetu je do kraja 2009. godine bilo 1.7 milijardi Internet korisnika ili 26% svetske populacije (od 2003 do
2009 godine broj se duplirao) [ITU, 2010: 201]. Najnoviji pokazatelji kau da danas u svetu ima preko 2
milijarde Interet korisnika.
34
Za razvoj informacionog drutva veoma je vaan nain pristupa Interentu odnosno njegova brzina. Ovo istra-
ivanje je pokazalo da se poveao broj korisnika brzog i pouzdanog Interneta kao to je to ADSL konekcija
47.3%, kablovska konekcija 24.5% i WAP 20%, a smanjio broj korisnika sporog i nepouzdanog pristupa poput
Dail-up konekcije 17.5% (smanjenje 11.8% u odnosu na 2009.). irokopojasnu Internet konekciju ima 27.6%
domainstava (poveanje od 4.7% u odnosu na 2009.).
35
U Republici Hrvatskoj 70% korisnika Inteneta ima ADSL konekciju, 20% kablovsku, a samo 8% Dail-up
konekciju.
131
(Srbija), u Makedonija oko 30%, a Azarbejdanu oko 3% [ITU, 2010: 130]. U Republici
Hrvatskoj meutim, taj procenat je vrlo visok: 85% preduzea u 2010. godini koristilo e-
bankarstvo, a 63% servise e-uprave.
Razvoj i primena ICT, upotreba informacija i znanja i porast broja korisnika Interneta
nuani su zadaci svake zemlje koja eli da se razvija ekonomski, politiki i kulturno [or-
evi, 2008: 219]. Mogunosti za razvoj ICT, spremnost na preduzimanje odgovarajuih
akvinosti u ovom pravcu, kao i samo korienje ICT, pokazuju ne samo stepen razvijenos-
ti digitalne ekonomije odnosno Internet ekonomije u zemljama Zapadnog Balkana, ve
pokazuju i da li se ova drutva razvijaju u pravcu drutava sa visokom digitalnom kultu-
rom. NR (Network Readiness) indeksom,36 Svetski ekonomski forum svake godine vri
rangiranje zemalja, omoguavajui tako vladama tih zemalja da segledaju nacionalnu
konkurentnost. Ovaj indeks istovremeno moe da bude dobar instrument za vladu koja na
osnovu sopstvenog ranga treba da evaluira efekte stratekog delovanja na razvoju e-
poslovanja odnosno informacionog drutva i da uoi primere dobre prakse (koraci koji su
preduzeti u zemljama koje su imale sline probleme, a rezultirali su poboljanjem stanja).
Osim za vladu, indeks prua dobre smernice i za poslovni sektor, ali i za kreatore
praktine politike za razvoj ICT sektora.
Prema NR indeksu za 2010-2011. godinu (rangirano 138 zemalja sveta), Crna Gora se
nalazi na 44., Hrvatska na 54., Makedonija na 72, Srbija na 93 i BiH na 110. mestu. Na
ovakve pozicije uticali su rangovi koje su ove zemlje ostvarile prema okruenju za razvoj
ICT (tabela 4), prema spremnosti da razvijaju ICT (tabela 5) i prema stepenu korienja
ICT (tabela 6).
36
Network Readiness (NR) indeks je definisan kao mera spremnosti odreene zemlje ili zajednice da uestvuje i
ostvari korist od razvoja ICT. Ovaj indeks je veoma vano orue koje donosiocima odluka stoji na raspolaganju
prilikom stratekog projektovanja razvoja u cilju poveanja nacionalne konkurentnosti. Strukturu NR indeksa
ini okruenje (trino okruenje, politiki i regulatorni okvir, infrastruktura), spremnost (pojedinca, biznis
sektora, organa uprave) i upotreba (individualna, u biznis sektoru, u organima uprave).
132
Tabela 5: Zemlje Zapadnog Balkana rangirane prema indeksu spremnosti razvoja ICT
2010-2011
zemlja rang prema pojedinci poslovni sektor dravni sektor
indeksu
spremnosti (vlada)
Crna Gora 41 37 43 46
Makedonija 67 87 85 60
Srbija 77 50 98 101
Hrvatska 90 88 71 106
BiH 122 64 114 134
Izvor: The Global Information Technology Report 2010 - 2011
Hvratska 47 44 66 49
Crna Gora 55 53 54 66
Makedonija 60 51 98 58
Srbija 94 67 121 114
BiH 104 75 118 133
Izvor: The Global Information Technology Report 2010 - 2011
133
Ubrzan razvoj ICT, njihov uticaj na sve sfere ivota i promene koje su pruzrokovale u
svetskoj ekonomiji, stvorile su zahtevnije uslove okruenja u kome ivimo i poslujemo i
nametnule nophodnost razvoja i primene ICT. Statistiki pokazatelji govore da su propor-
cionalno broju stanovnika, zemlje jugoistonog regiona u sve veem zaostatku za Evro-
pom, to podstie dalji rast ve postojee velike privredne razlike. Najvei broj graana se
nalazi na pogrenoj strani digitalne podele i nije u mogunosti da iskoristi prednosti ICT.
Jo uvek je izuzetno visok procenat graana koji nikada nisu koristili Internet, koji ne
poseduju Internet konekciju ili su informatii nepismeni. Iako se ogromna sredstva ulau
u razvoj infrastrukture i unapreenje informatike pismenosti, digitalni jaz ostaje nepro-
menjen. Brojni izvetaji govore o neuspehu pojedinih ICT projekata jer korisnici ne pose-
duju odgovarajua znanja i vetine. Ulaganje u ljudski kapital i podizanje nivoa digitalne
pismenosti obezbedie stvaranje informacionog drutva u kome e svi koristiti benefite
primene ICT. Do sada su mnoge zemlje regiona dobile znaajna sredstva iz pristupnih
IPA fondova za unapreenje informatike pismenosti, a preduzetnici permanentno ulau u
informatiko obrazovanje zaposlenih, to e smanji jaz koji danas postoji. Ipak, digitalni
jaz kao razlika u nivou primene ICT i elektronskog poslovanja prisutna je ne samo na
relaciji razvijene zemlje i zemlje u tranziciji, ve i na relacijama kao to su gradske i
ruralne sredine, velike i male kompanije... Zato su neophodne dobre nacionalne strategije
razvoja telekomunikacione infrastrukture, dobre zakonske i institucionalne osnove, kao i
stalne aktivnosti na unapreenju znanja i podizanja nivoa svesti da svet ulazi u novu eru
razvoja i poslovanja, to moe da obezbedi dalje ublaavanje digitalnih jazova.
Drutvu koje se kree u pravcu uvoenja ICT u sve sfere ivota, neophodni su struni
kadrovi na svim nivoima, od korisnika osnovnih kancelarijskih softvera, pa sve do ICT
profesionalaca, ali i informatiki pismeno stanovnitvo. Zemlje Zapadnog Balkana su u
svoje nacionalne strategije za razvoj informacionog drutva ugradile ciljeve e-obrazovanja
i definisale aktivnosti koje su pre svega usmerene na prilagoavanje obrazovnih sistema
novom okruenju i obezbeenju minimalnog nivoa informatike pismenosti svim stanov-
nicima. Kako obrazovanje i obuavanje predstavljaju najbolju investiciju za maksimalno
iskoriavanje ljudskih potencijala, ove zemlje su (u veoj ili manjoj meri), adekvatnim
sistemskim reenjima u obrazovnom sistemu i sistemu inoviranja znanja i vetina zapos-
lenih i graana, obezbedile permanentnu edukaciju koja e omoguiti iskoriavanje svih
prednosti koje donosi upotreba ICT, od utede, preko vee efikasnost i udobnost, do vieg
kvaliteta ivota. Neke od posebno vanih aktivnosti u ovoj oblasti koje su primenile skoro
sve zemlje Zapadnog Balkana, a koje e pune efekte pokazati u bliskoj budunosti, su
svakako uvoenje raunara u sve osnovne i srednje kole i njihovo prikljuenje na Inter-
net, kao i prilagoavanje kolskih planova i programa potrebama informacionog drutva.
Tako e u kolskom sistemu uenici stei osnovnu informatiku pismenost (kao deo opte
pismenosti i kulture linosti u dananjem vremenu) i sklonost ka karienju ICT.
Za dalji razvoj informacionog drutva u zemljama Zapadnog Balkana, neophodna je i
dogradnja legislative, kao pravnog temelja primene ICT. Osim tog, potrebno je prilagodi
postojee propise koji su tehnoloki potpuno arhaini i kao takvi, konica su primeni ICT,
razvoju informacionog drutva i poslovnoj komunikaciji. Obaveznosti primene standarda i
odgovarajuih protokola u oblasti ICT je izuzetno vano jer e omoguiti kvalitetnu elek-
tronsku razmenu, dostupnost i agregiranje podataka u cilju raspoloivosti za praenje sta-
nja, nadzor procesa , poslovno odluivanje i upravljanje.
134
Dalja liberalizacija telekomunikacija odnosno razvoj infrastrukture dravnim i privatnim
kapitalom, kao i zajednikim ulaganjima, obezbeuje iroku dostupnost ICT usluga viso-
kog kvaliteta, ije bi korienje znaajno poraslo kada bi se njihove cene snizile. Inteziv-
nija gradnja irokopojasnih pristupnih mrea treba da obezbedi daleko bri protok infor-
macija i to: od 4 100 Mb/s odnosno 512 Kb/s u sluaju mobilnog irokopojasnog pristu-
pa za pojedince i preduzea, od 100 Mb/s 1 Gb/s za potrebe prenosa TV programa i slo-
enih video aplikacija, preko 1Gb/s za potrebe udaljenih servera, aplikacija telemedicine,
naunih istraivanja i dr37. Razvoj elektronskih komunikacija jesu prioriteti nacionalnih
strategija zemalja Zapadnog Balkana. Ove strategije definiu aktivnosti kojima e organi
dravne uprave obezbediti primenu novih irokopojansih tehnologija i njihov bri razvoj,
ali i slobodno trite u ovoj oblasti, to e rezultirati ublaavanje digitalnog jaza i pobolj-
anje ukupnog odnosa cena/karakteristike svih ICT usluga.
Kako je ICT sektor jedan od najperspektivnijih privrednih sektora u svetu, pojedine zem-
lje, sa jasno definisanim dravnim strategijama, postepeno su se probile na svetsko trite
i postale globalno prepoznatljive sile po ICT proizvodima38. Zemlje Zapadnog Balkana,
sagledavi znaaj domaeg ICT sektora i njegove mogunosti i uloge u razvoju nacional-
nih digitalnih ekonomija, definisale su koncepte razvoja ovog sektora kao znaajnog ele-
menta sveukupnog privrednog i drutvenog razvoja. Osim toga, utvren je i visoki znaaj
stratekog doprinosa ICT industrije razvoju informacionog drutva. Stoga je i primarni
zadatak zemalja Zapadnog Balkana dalji ubrzani razvoj i poveanje trita ICT, u cilju ne
samo razvoja ovih tehnologija i informacionog drutva, ve i prevazilaenja digitalnog
jaza kojim su zemlje ovog regiona ve ozbiljno ugroene. U pojedinim zemljama regiona
doprinos ICT industrije se najkonkretnije ogleda u razvoju i implementaciji proizvoda i
usluga iz ove oblasti, kao i u ponudi strunjaka iji kvalitet dostie svetske nivoe.
Stalne promene u drutvu, promene u poslovnom i ivotnom okruenju, kao i stalni razvoj
ICT nalae potrebu za aktuelizacijom i doradom akcionih planova za informatizaciju
zemalja Zapadnog Balkana.
ZAKLJUAK
ICT (posebno razvoj Interenta) dovele su do znaajnih promena u svakodnevnom ivotu,
ekonomiji, politici i kulturi. Uticaj ovih tehnologija postao je kljuna sila koja odreuje
savremene tokove i transformie ekonomsku i drutvenu aktivnost. ICT tehnologije nisu
promenile samo nain razmiljanja poslovnih ljudi i vlada dravnih zajednica, ve su
omoguile stvaranje novih oblika poslovanja i pruanja usluga, kreiranje novih poslovnih
strategija, razvoj e-liderstva, kvalitetniji nain ivota, smanjenje siromatva.
37
Danas se u zemljama Zapadnog Balkana jo uvek koristi izuzetno spora dial-up konekcija, mada je procenat
ovih korisnika u padu. Najrasprostranjeniji protoci za ADSL konekciju (koja je svake godine u porastu) je do 2
Mb/s, a za kablovsku konekciju do 20 Mb/s.
38
Primeri dobre prakse u oblasti ICT industrije su Indija, koja predstavlja svetsko udo i koja je vodea sila u
oblasti ICT, zatim Irska, Kina, Brazil, ali i zemlja iz naeg najblieg okruenja, Rumunija, gde su sve snage bile
fokusirane na razvoj ovih tehnologija kao strateke privredne grane.
135
Uporedo sa rastuim uticajem digitalnih tehnologija rastu i novi izazovi koji se mogu dos-
tii znanjem, kreativnou, sposobnou i tenjom za promenama. Rezultati mnogobrojnih
istraivanja ukazuju da zemlje Zapadnog Balkana moraju mnogo bre i agresivnije pri-
hvatati i razvijati ICT i tako se ukljuivati u savremene tokove. Izrade odgovarajuih
politikih okvira koji e voditi primeni ICT u ovim zemljama su meutim izuzetno
kompleksni i nailaze na mnoge potekoe. Nove tehnologije se izuzetno brzo menjaju i
napreduju, pa zemlje ovog regiona ne mogu uvek lako da dou do potpunih i aurnih
podataka i informacija na kojima bi bazirali odluke vezane za razvoj ICT i izgradnju
informacionog drutva. Osim toga, novo, informaciono drutvo zahteva jednu potpunu
socio-ekonomsku transformaciju, koja podrazumeva promenu stare institucionalne
strukture i uspostavljanje novih odnosa snaga. Jedna od ozbiljnih prepreka u brem
razvoju informacionog drutva u veini zemalja Zapadnog Balkana je relativno nizak
nivo svesti o znaaju ICT i politikom okviru potrebnom za prelazak na informaciono
drutvo, to zahteva posebnu panju i odgovarajue promotivne i obrazovne aktivnosti.
Za zemlje Zapadnog Balkana pitanja vezana za razvoj i primenu ICT u radu i funkcioni-
sanju nacionalnih privreda su ne samo aktuelna, ve i prioritetna. Ocenjujui znaaj,
dinamiku i stepen uea ICT u funkcionisanju industrija i privreda u svetu, kao i injeni-
cu da elektronski model komuniciranja postaje uslovom saradnje i poslovanja sa stranim
partnerima i time prisustva na svetskom tritu, zemlje ovog regiona nisu zanemarile ovaj
segment povezivanja sa svetom. Usvajanjem i realizacijom zadataka iz prihvaene Agen-
de za razvoj informacionog drutva, zemlje Zapadnog Balkana ele da podre i ubrzaju
nacionalni IT razvoj i tako doprinesu lakem i brem procesu stabilizacije i pridruivanja
EU.
LITERATURA:
1. Castells M., Himanen P., (2004), The Information Society and Welfare State, Oxford University
Press, Oxford
2. Commission of the European Communities, (mart 2010), A Strategy for Smart, Sustainable and
Inclusive Growth, Communication from the Commission, COM (2010) 2020, Brisel
3. orevi, G., (2008), Internet i informacione tehnologije temelji e-liderstva, Liderstvo u
zemljama tranzicije - ispoljene i budue tendencije, monografija, FTB i Institut za visoke evropske
studije, Beograd, (strana 216 227)
4. ITU, (2010), Monitoring the WSIS Targets, World Telecommunication/ICT Development Report,
eneva
5. Stability Part, (2007), eSEE Agenda+ for the Development of Information Society in SEE 2007-
2012, Electronic South Eastern Europe Initiative eSEE, Sarajevo
6. Vidas Bubanja M., (2005), E-poslovanje menadment, tehnologije, aplikacije, Beogradska pos-
lovna kola, Beograd
7. World Economic Forum, (2011), The Global Information Technology Report 2010 2011, ene-
va
136
ICT APPLICATION AND DEVELOPMENT OF INFORMATON
SOCIETY IN THE COUNTRIES OF THE WESTERN BALKANS
Abstract: ICT were dramatically transforming the world creating thus an environment,
which enabled the rise of innovativeness and productivity, a more efficient manner of
connecting people and communities, and creating new opportunities for improving sta-
ndards of living across the world. While changing the way individuals live, their interac-
tions and way of work, transforming their society into information society, ICT has proven
to be a key precondition for enhanced competitiveness and economic and social moderni-
zation. Thus, ICT have become an important instrument for bridging economic and social
differences and reducing poverty.
137
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Dr Veljko uki
Pan-evropski univerzitet APEIRON Banja Luka,e-mail:ognjendj@gradiska.com
Dr Duko Kovaevi
2
Visoka kola Poslovnog Menadmenta PRIMUS Gradika
Saetak: Globalno trite i brzi tempo promjena uzrokovan stalnim napretkom tehnologije
postavljaju pred marketing nove izazove. U posljednjih je dvadesetak godina sve vie ista-
knut problem zatite ivotne sredine i upravljanja otpadom rezultirao restriktivnijom
zakonodavnom regulativom i pojavom ekoloki svjesnih, tzv. zelenih potroaa. Za
veinu su domaih preduzea ekoloke norme i mjere za zbrinjavanje otpada dodatni tro-
ak, dok istovremeno primjeri iz razvijenoga svijeta pokazuju da mnoga poduzea koja
primjenjuju vie standarde zatite ivotne sredine od propisanih, kreirajui pritom dodat-
nu vrijednost ponudom tzv. zelenih proizvoda, tede na trokovima pakiranja i, omogu-
ujui ponovnu upotrebu i recikliranje odbaenih proizvoda, ostvaruju vee profite. Prob-
lem upravljanja otpadom u Bosni i Hercegovini, veoma je zabrinjavajui, a uslovi ugovo-
ra o lanstvu u Europskoj Uniji i propisi koji se unutar Unije ve primjenjuju ukljuuju
vrlo precizne i obvezujue norme vezane uz ovu problematiku.
1. UVOD
Zatita ivotne sredine je drutveni problem savremenoga doba koji se moe razmatrati na
lokalnom, nacionalnom, regionalnom ili globalnom nivou. Meutim, rjeavanje, odnosno
ublaivanje toga opte prisutnog problema vrlo je kompleksno, pa zato zahtijeva interdis-
ciplinarni pristup, jer se nastanak i uzroci mogu posmatrati s razliitih stajalita: antropo-
lokog, sociolokog, kulturnog, etikog, ekonomskog, politiko-institucionalnog, a tako i
marketinkog. Za potrebe ovoga rada ograniimo se na definiciju prema kojoj je zatita
ivotne sredine sveukupnost mjera za ouvanje prirodnih dobara (pre svega vode, vazduha
i tla) za ljudske potrebe i interese [uki,2008], pa kao takva objedinjuje niz razliitih
mjera preventivno-kurativnog karaktera i ukljuuje veliki broj uesnika koji predstavljaju
interesno-uticajne grupe koje pridonose, ili bi morale pridonijeti, unapreenju ekolokog
kvaliteta ivota pojedinca i drutva. Dakle, akteri koji sudjeluju u ouvanju i zatiti priro-
138
dnih resursa obuhvataju poevi od pojedinca, preko poslovnih subjekata i neprofitnih
organizacija, naunih i drugih institucija, do samog vrha zakonodavne i izvrne vlasti.
Evropska unija u okviru Sixth Environment Action Programme: Environment 2010:
Our future, our choice[Odluka Europskog parlamenta br. 1600/2002/EC od 22.06.2002]
definie prioritete i ciljeve zatite ivotne sredine do 2010. godine, te opisuje mjere koje
treba preduzeti kako bi se provela strategija odrivog razvoja Evropske unije. Program je
zamiljen kao nadgradnja postojeeg zakonodavnog okvira i strateki se pozicionira, kori-
stei se raznovrsnim mjerama i instrumentima, kako bi uticao na donoenje odluka: pos-
lovnih subjekata, potroaa, politiara i graana.
Iako se individualna i drutvena ekoloka svijest u nas ne moe mjeriti s onom u EU,
Bosna i Hercegovina e kao potencijalna budua lanica morati prihvatiti norme i zako-
nodavnu praksu Unije i u tom podruju, a domai e se poslovni subjekti morati pridra-
vati pravila koja vrijede na zajednikom tritu.
139
nih proizvoda. U rjeenje navedenoga problema mora biti ukljuen cijeli drutveni krug:
od proizvoaa, preko potroaa, do drutvenih institucija.
Autori rada smatraju da koopetitivni marketing, koji se u biti zasniva na holistikom
pristupu, moe u odreenoj mjeri pridonijeti ublaivanju problema zagaenja ivotne sre-
dine, prije svega gledano sa stajalita poslovnih subjekata.
3. KOOPETITIVNI MODEL
140
Kao to smo naprijed spomenuli, prilike i prijetnje na tritu konstantno se mijenjaju, to
je rezultat promjena u tehnologiji i ekonomskom, politikom i pravnom okruenju, u kon-
kurenciji, drutvenim vrijednostima i ljudskim karakteristikama, a isto tako i u vjerova-
njima i ivotnim stilovima. Kao odgovor na promjene marketinki strunjaci moraju efi-
kasno opaati navedene promjene i organizirati cijeli niz meusobno povezanih marketin-
kih i organizacijskih aktivnosti. Preduzee mora paljivo analizirati i evaluirati promjene
u okruenju, prije nego to odlui ui na nova trita ili u poveanje investicija na postoje-
im tritima. Promjena oznauje veu mogunost organizacije u kreiranju i njegovanju
odgovarajuih odnosa i umreavanja s kupcima, dobavljaima, konkurentima i s ostalim
partnerima, upravljajui istovremeno odnosima saradnje i konkurencije zajedno koopeti-
tivnosti, da bi postigla veu efikasnost organizacije [Zineldin,1998.]. Na kraju prologa
vijeka naglo je poveano zanimanje za razvoj stratekih saveza, dinamikih mrea i osta-
lih oblika labavih veza izmeu organizacija svih veliina, industrija i nacionalnosti.
Zbog toga su mnoge organizacije prisiljene kreirati organizaciju bez granica.
Agresivna globalizacija i internacionalizacija kao proizvod globalnog sijela dovele su
do homogenizacije ukusa, deregulacije i do eliminacije fizikih, financijskih i tehnikih
barijera, do ubrzanoga napretka nauke i tehnolokih inovacija, turbulentne i predvidive
neizvjesnosti kao glavnih faktora koji uzrokuju vanost novog oblika saradnje i kreiranja
organizacija bez granica. Glavni je razlog za to injenica da veina organizacija ne ras-
polae interno svim resursima i znanjima koji bi im omoguili da se bore sa sve komplek-
snijom okolinom [Zineldin, 1998.]. Istovremenom saradnjom i takmienjem: koopetitiv-
nou, preduzee moe biti mnogo efikasnije. Saradnjom se ostvaruju sinergijski efekti, a
konkurie se kad se dijele prednosti. Na taj nain mala i srednje velika preduzea mogu
gotovo preko noi postati globalnima, uspostavom iroke mree stratekih saveza, i to
zato da bi odgovorila izazovima i prilikama koje globalizacija pred njih postavlja.
Stvaranje organizacija bez granica za preduzetnike je pravo orue u postizanju zadovo-
ljavajue operativne veliine za izlaz na globalno trite, koje s vlastitim internim resur-
sima ne bi mogli izvesti. Na primjer, Domaa firma x je razvojem novoga proizvoda
stvorila proizvod za globalno trite, ali je tek umreavanjem s slinim preduzeima
uspjela i pokriti trite, koristei se eksternim resursima koje posjeduje partnersko podu-
zee (koje je konkurentsko, jer se takoer bavi proizvodnjom istih proizvoda) za testira-
nje, promociju i distribuciju navedenoga proizvoda na tritu Sjeverne Amerike. Vano je
zakljuiti da saradnjom i stvaranjem odnosa izmeu organizacija dolazimo do obostrano
korisne (win-win) situacije, nema gubitnika, jer svi partneri stvaraju dodatnu vrijednost u
zamjenu za vrijednost koju dobivaju od drugoga partnera. Svi su uesnici saradnje odgo-
vorni za funkcionalnost meusobnih odnosa i mrea.
141
ljanja otpadom). S obzirom da je osnova takvoga modela dobrovoljnost sudjelovanja i
kreiranje vrijednosti u manjoj ili veoj mjeri za svakog uesnika u mrei, jasno je da se za
uspjeno sudjelovanje domaih preduzea u navedenom modelu prvo moraju stvoriti
odreene pretpostavke:
definisati troak eksternalija vezanih uz upravljanje otpadom i zaraunati ga proizvoau
ili krajnjem korisniku proizvoda,
osigurati zakonodavni okvir koji promovie ekoloki svjesno ponaanje (ekoloki porezi
odnosno subvencije)
odgojiti kritinu masu ekoloki osvijetene populacije potroaa.
Navedene se pretpostavke moraju ostvariti zbog dobro poznatoga trenda trine ekonomi-
je, koji stvara pritisak na preduzea kako bi minimalizirala trokove u cilju maksimaliza-
cije profita, ne uzimajui pritom u obzir moguu tetu nanesenu ivotnoj sredini u tom
procesu [Roarty, 1997.]. BiH preduzea u tome nisu iznimka, jer uestalo u nastojanju da
smanje trokove u relativno tekim domaim prilikama, takoe eksternaliziraju dio svojih
trokova koritenjem besplatnih resursa prirode. Nefunkcionisanje trita koje nastaje
na taj nain vrlo je uobiajeno zbog potrebe preduzea da ostanu konkurentna na kratki
rok. Uticaj preduzea na prirodnu ivotnu sredinu moe biti razliit zavisno od njegove
veliine i trine snage, o prirodi posla, odnosno proizvoda i o vrsti tehnologije koju prim-
jenjuje, te o filozofiji managementa i organizacionoj kulturi. Ekoloko osvjeivanje pot-
roaa, iskazano poveanim brojem potroaa koji preferiraju kupovati proizvode koji
zadovoljavaju visoke standarde zatite ivotne sredine, stvara mogunosti kreiranja profita
prodajom odgovarajuih zelenih proizvoda. Trina potranja (pull) je dodatno pojaana
podsticanjem (push) zakonodavne regulative, tako da moemo izdvojiti preduzea koja
interno koriste vie standarde zatite ivotne sredine nego to je propisano zakonom, kako
bi stvorila pozitivnu percepciju u javnosti i iskoristila komercijalne prilike koje takva,
proaktivna, ekoloka politika stvara. Dakle, ispravljanjem trine anomalije u sferi ekster-
nih trokova, u svijesti potroaa i u zakonodavstvu stvaraju se pretpostavke dobrovolj-
ne zainteresovanosti preduzea za ekoloku filozofiju poslovanja. Da bi se poveala efi-
kasnost, odnosno da bi se smanjili trokovi ekolokog poslovanja, koopetitivni marketin-
ki pristup ini se vrlo privlanom alternativom, jer upravo konkurentska preduzea, zato
to se bave istom djelatnosti, npr. proizvodnjom istih proizvoda, koristei se uglavnom
slinim proizvodnim procesima, imaju i iste probleme vezane uz zatitu ivotne sredine,
odnosno uz stvaranje otpada i upravljanje istim. U navedenom sluaju sama logika nalae
da se za definisanje standarda zatite, reciklae, ponovne upotrebe, odlaganja i za kreira-
nje mrea koji rezultiraju smanjenjem trokova zbrinjavanja otpada iskoriste zajedniki
resursi, jer se poveavaju zajednike koliine (ekonomija obima) ili isplativost nekih rje-
enja, npr. gradnja spalionice ili odlagalita, to je za samo preduzee preveliki korak. Na
taj nain preduzea mogu saraivati, a da im se na tritu istovremeno otvara mogunost
meusobnog konkurisanja novim ekolokim proizvodima s dodatnom vrijednou.
Druga komponenta saradnje odvija se vertikalno stvaranjem odnosa s dobavljaima i pot-
roaima kreiranjem prihvatljivije distribucijsko-ekoloke mree, koritenjem upotrebe,
recikliranja, povratne ambalae, tj. brigom za ivotni kraj proizvoda ve u samom pro-
cesu njegova oblikovanja i razvoja.
U procesu upravljanja otpadom [Slika1.], industrijski se marketing bavio ponajprije proiz-
vodom, da bi dananji zeleni marketing procesom oblikovanja proizvoda bio involviran
142
u odabir odgovarajuih sirovina, u ciklus proizvodnje i u same proizvode koji moraju biti
proizvedeni ekoloki, tj. uz minimizaciju otpada, mogunost reciklae ili ponovne upotre-
be i rijeenim zbrinjavanjem otpada koji nastaje njegovom upotrebom i prestankom kori-
tenja. Na slici se zato moe zapaziti kako je podruje obuhvata zelenog marketinga zna-
tno ire od klasinog marketinkog obuhvata, te je proireno i na podruje koje je u pro-
losti obino bilo zanemareno zbog injenice da nije pridonosilo rezultatu (profitabilnosti)
poduzea.
U skladu s normama EU, u sklopu takvoga pristupa upravljanju otpadom bitno je unutar
organizacije uspostaviti proces dizajna proizvoda koji e se koristiti oruima dizajna za
ivotnu sredinuDFE, Design for environment [Santos-Reyes, Lawlor- Wright, 2001.].,
te uspostaviti ivotnoj sredini nekodljiv sistem upravljanja-environmental management
system - EMS, koji se zasniva na proaktivnoj politici prema prirodi i bavi se problemima
zatite ivotne sredine kao jo jednim od elemenata upravljanja organizacijom [Stit-
tle,1997.]. Za manja preduzea s oskudnijim resursima koja ne mogu imati velika i speci-
jalizirana odjeljenja, mogunost je djelovanja u outsourcingu i koritenju npr. nezavis-
nih konsultanata za ivotnu sredinu [Wyld, 1998.].
Djelovanjem u iroj prirodnoj ivotnoj sredini, kao to je prikazano na slici 2., primjenom
modela koopetitivnosti, preduzee gradi mree i odnose izmeu preduzea, potroaa i
institucija.
143
Slika 2.Okvir meusobnih odnosa i razmjene na konkurentnom tritu
Preduzee
Institucije Potroai
Izvor: Autori
Izvor: Autori
144
ZAKLJUAK
Problem zatite ivotne sredine je opte prisutan problem savremenoga drutva na koji se
moe i mora doslovno primijeniti poznata uzreica misli globalno, djeluj lokalno. Rje-
avanje ovog kompleksnoga problema zahtijeva strateko promiljanje na nivou drave i
ire, te angaovanje niza razliitih subjekata, poevi od pojedinaca/potroaa, preko pos-
lovnih organizacija, do vladinih i nevladinih institucija. Neodgovarajue i nedovoljno
funkcionisanje sistema zatite ivotne sredine u BiH zasnovano je, osim na optem siro-
matvu i stanju svijesti nacije, djelomino i na nejasnom razgranienju odgovornosti razli-
itih aktera za nastanak i ublaivanje ovoga problema.
Propisi Evropske unije jasno definiu podruja odgovornosti poslovnih subjekata, kao
sektora koji bitno pridonosi ukupnom problemu, te specificira njihove obaveze u proizvo-
dnji za ivotnu sredinu nekodljivih proizvoda i u postupanju s otpadom. Na naem priv-
rednom prostoru, gdje prevladavaju mala poduzea s oskudnim resursima koopetitivni
model predstavlja zanimljivu alternativu, posebno u podruju zatite ivotne sredine i
zbrinjavanja otpada koji predstavljaju problem na nivou cijele drave i gdje su resursi
pojedinanih poduzea esto nedovoljni. Nasuprot tome, koristei se ekonomijom obima,
sinergijom znanja i materijalnih resursa, domaa poduzea mogu uiniti pozitivan iskorak
u smjeru ukljuivanja u Evropske i svjetske tokove zatite ivotne sredine i zbrinjavanja
otpada, istovremeno kreirajui nove, ekoloki prihvatljivije proizvode, kojima mogu kon-
kurisati na novim tritima, ciljajui na nove segmente zelenih potroaa, te kao cilj
ostvariti poveanje rasta i profita za sebe, te blagodati za iru zajednicu. Vano je pritom
istai da pojavom novih filozofija i pristupa, poput kooptetitivnosti i zelenog marketin-
ga, marketing kao nauna disciplina pronalazi odgovore na
pitanja koje pred njega postavljaju korisnici, pritisnuti brzo mijenjajuim uslovima poslo-
vanja na globalnom tritu koje karakteriu turbulentnost, neizvjesnost, visoka konkurent-
nost i brz tehnoloki napredak. Meutim, ti odgovori nisu stalni, a marketing u svom pris-
tupu mora biti proaktivan vie nego ikada do sada i mora osvajati nove prostore djelova-
nja, postavljajui pred sve nas pitanje: gdje su mu uopte krajnje granice?
LITERATURA::
1. uki,V.,(2008). Osnove zatite ivotne sredine, Panevropski univerzitet Apeiron, Banja Luka.
2. uki,V.,(2010). Marketing-trino usmjerena poslovna koncepcija, Grafomark Laktai.
3. Framework Directive on Waste (Council Directive 75/442/EEC as amended by Council directives
91/156/EEC, 91/692/EEC, Decision 96/350/EEC)
4. Internet stranice EU: Sixth Environment Action Programme. Environment 2010: Our future, our choice
(http://europa.eu.int/scadplus/leg/en/lvb/ l28027.htm)
5. Internet stranice EU: Community eco-management and audit scheme (EMAS)
(http://europa.eu.int/scadplus/leg/en/lvb/l28022.htm)
6. Internet stranice Amerikogudruenja za marketing:(www.marketingpower.com/ live/content4620.php)
7. Jarillo, J.C. (1993), Strategic Networks Creating the Borderless Organization, Butterworth-Heineman
Ltd., Oxford.
8. Odluka Europskog parlamenta br. 1600/2002/EC od 22.06.2002., Offi cial Journal L242, 10.09.2002.,
1. str. 0001-0015.
9. Roarty, M. (1997),Greening business in a market economy, European Business Review, Vol.97, Br.5, str.
224-254, MCB University Press.
145
10. Santos-Reyes, D.E., Lawlor-Wright, T. (2001),A design for the environment methodology to support an
environmental management system, Integrated Manufacturing Systems, Vol.12, Br.5, MCB University
Press.
11. Stittle, J., Machota Blas, M., Martinez Conesa, I. (1997),Environmental reporting in Europe: an analysis of
UK and Spanish developments, European Business Review, Vol. 97, Br.5, str. 215-223, MCB University
Press.
12. Strategija upravljanja krutim otpadom otpadom BiH, Ministarstvo prostornog ureenja, graevinarstva i
ekologije RS Banja Luka, 2003.
13. Straughan, R., Roberts, J. (1999),Environmental segmentation alternatives: a look at green consumer beha-
vior in the new millennium, Journal of Consumer Marketing, Vol. 16, Br. 6, str. 558-575, MCB University
Press.
14. Wyld, D. (1998), Juan and Audrey An Environmental tale for Transnational Managers: Corporate and
Individual Culpability and Liability under American Environmental Laws, Managerial Law, Vol. 40, Br.1,
str. 1-17.
15. Zineldin, M. (1998),Towards an ecological collaborative relationship management A co-opetitive per-
spective, European Journal of Marketing, Vol.32, Br. 11/12, str. 1138-1164, MCB University Press.
Abstract: Global market and fast pace of changes fueled by the constant advancement of
technology faces marketing with a new challenge. In recent two decades the present prob-
lem of ecology and waste management have resulted with the more restrictive legal
framework and emergence of ecologically conscious green consumers. Most of the
domestic companies consider ecological legislature and measures for waste management
as an additionaloperating cost. Examples show that some of the organizations that apply
additional standards of environmental concern create an additional value through the
creation of the green products. At the same time those organizations are saving on
costs of packaging and through concepts such as reuse and recycling create larger pro-
fits. In the Republic of Bosnia and Herzegovina, waste management situation is very seri-
ous, while terms of membership for the European Union and legislature within the Union
are very detailed and abiding.
146
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
UVOD
Sve zemlje regiona tee lanstvu EU. Izmedju njih postoje razlike i na ekonomskom i na
politikom planu, neke su veoma blize lanstvu, druge su na dugom putu ka lanstvu.
Suoene su sa pitanjem kako da poboljaju ekonomske performanse u eksternom okrue-
nju koje nije povoljno, kako da ubrzaju procese tranzicije i stvore uslove za funkcionalno
prihvatanje aquis. Da li je dinamiziranje regionalne saradnje koje je poeljno i traeno od
EU mogue i ako jeste na koji nain bi mogla da se ekonomija obima iskoristi i za privla-
enje stranog kapitala? Koji oblici priliva stranog kapitala stoje na raspolaganju. Ovo su
neka od pitanja koja e se rasmatrati u radu.
147
Razlike u zahtevima na politikom planu postoje, ali na ekonomskom planu se od svih
zemalja regiona trai :
da uspostave stabilnost insttucija koje treba da obezbede demokratiju, vladavinu prava,
potovanje ljudskih prava i slobode poslovanja, kao i zatite manjina
da uspostave funkcionalnu trinu ekonomiju
da budu sposobne da preuzmu obaveze koje lanstvo nosi ukljuujui i prilagodjavanje
ciljevima koji su postavljeni i koji postoje u politikoj , eknomskoj i monetarnoj uniji.
Zemlje Zapadnog Balkana su krenule ka EU sa najmanje tri hendikepa: ule su sa nerazvi-
jenim ekonomijama ( u 2009. GDP per capita prema PPP je u Hrvatkoj iznosio 15.100,
Srbija 8800 , BiH 7200 , Albanija 6400, Makedonija 8400 ,Crna Gora 4721) sa te-
koama u tranziciji i sa dubokim tragovima koje su ostavili sukobi na teritoriji bive SFRJ
koji su ojaani animozitetima i nepoverenjem ak i medju zemljama koje nisu bile direkt-
no u sukobima.Te injenice su destimulisale eventualne mogunosti uspostavljanja eko-
nomskih veza ,to je u poetnim fazama tranzicije moglo na sve delotvorno da deluje ima-
jui u vidu visoku medjuzavisnost ekonomija u bivoj zajednikoj dravi.
Egzogeni negativni inioci bi se odnosili na promenjene paradigme medjunarodnih eko-
nomskih odnosa i opte filozofije razvoja, nakon neuspeha Vaingtonskog konsensusa i
Vaingotnskog konsensusa plus [Dani Rodick]. Dodatni negativni egzogeni faktor je
finansijska kriza u svetu, koja je izazvala recesiju i dovela do dramatinog pada globalne
agregatne tranje, koja je bitno smanjila izvozne prihode zemalja u regionu.Ove zemlje su
od poetka tranzicije otvorile svoje ekonomije ( to se pokazalo i pogrenim jer su ve
slabe ili uruene ekonomije naglo bile izloene inostranoj konkurenciji to je dodatno
nepovoljno delovalo ) i postale visoko izvozno i uvozno zavisne.Zbog visokog politikog
rizika, uprkos znaajnim naporima u pravcu poboljanja investicione klime nisu uspele da
privuku po volumenu , a ni po drugim pokazateljima relevantne SDI.
Svetska ekonomska kriza traje due nego se pretpostavljalo i nastavak smanjene agregatne
tranje e i u narednim godinama nepovoljno delovati na izvozne performanse i ukupan
rast. Zbog toga e, pod pretpostavkom da ne dodje do bitnih promena u promiljanju eko-
nomskog razvoja smanjenje ekonomskih odnosa s inostranstvom uticati na usporavanje
procesa tranzicije ali i ispunjenja uslova za sticanje statusa kandidata i otpoinjanje pre-
govora.
Zbog razlika u pokazateljima naredne tabele su sainjene na bazi informacija iz Analytical
Report, Commission Opinion o zemljama u regionu i to: za Albaniju SEC(210)1335,za
Crnu Goru COM(2010)670,za Srbiju SEC(2190)1330,za Hrvatsku SEC(1319)1336, za
Makedoniju SEC(2010)1332 i za Kosovo SEC(2010)1329.
148
OSLANJANJE NA SOPSTVENE SNAGE NUAN BITAN PREDUSLOV
149
Makedonija -0,8
Kosovo 5,9 ( avgust 2010)
Crna Gora
Hrvatska 13,8
Srbija 19,2( april 2010)
BiH 27,2(2010)48,7( od 15-
24god)
Albanija 13,8
Makedonija 32,2
Kosovo 45 ( 60 u junu 2010)
Crna Gora 19,1(49 od 15-24 god)
Ovi pokazatelji sugeriu zakljuak da zemlje Z.Balkana imaju brojne ekonomske i politi-
ke slinosti.Izuzev Hrvatske GDP per capita je na relativno niskom nivou, sve su visoko
izvozno i uvozno zavisne zahvaljujui visokoj liberalizaciji kojoj su pristupili u ranim
fazama tranzicije, privredna struktura im je relativno slina ( izuzev Albanije u kojoj je
sektor poljoprivrede dominantan a sektor industrije nerazvijen) ali sa rastuim udelom
tercijarnog sektora ( verovatno zbog velikog interesovanja bankarskih institucija za odno-
150
sna trita). Zemlje su suoene sa nedovoljno izgradjenim institucijama, sa decjim boles-
tima demokratskih procesa, sa relativno niskim stopama inflacije ( izuzev Srbije) , ali sa
visokim stopama nezaposlenosti, koje su posebno dramatine u pojedinim zemljama zbog
lavovskog udela populacije od 15 do 24 godine u ukupnoj nezaposlenosti U ukupnim
ekonomskim odnosima s inostranstvom zemlje EU i CEFTA uestvuju sa 60-75%, pri
emu je udeo EU znatno vei od razmene sa zemljama u regionu. Takodje imaju znaajne
deficite u trgovinskim i platnim bilansima i visoko su zavisne u svom razvoju od priliva
inostranog kapitala, posebno onog u formi SDI.
Postojanje slinosti ne olakava odgovore na sloena pitanja razvoja koja se pred svaku
zemlju postavljaju, kao i na pitanja kako dinamizirati medjusobnu ekonomsku saradnju i
iskoristiti prostor CEFTA i uiniti ga atraktivnim za vee inostrane investicije i veu zain-
teresovanost inostranih investitora generalno posmatrano.
Korienje novih promiljanja o razvoju i bitnim pretpostavkama koje su nastale posled-
nje dve decenije, a posebno su dobile na znaaju u vreme krize, bi moglo da poslui kao
osnov za koncipiranje novih razvojnih politika.
EU i svim svojim preporukama i zahtevima eksplicite insistira na razvoju institucija i
demokratije. Nove teorije razvoja takodje polaze od ta dva uslova, kojem treba dodati i
neophodnost razvoja preradjivakog sektora, koji je u svim zemljama sa brzo rastuim
ekonomijama u prolosti predstavljao lokomotivu i razvoja i rasta.
Globalizacija je u svom trino fundamentalistikom tumaenju (tiglic) insistirala na
marginalnoj ulozi drave i glorifikaciji trita. Zaboravljeni su Beverid i Kejns. Izvesno
ublaenje trinog fundamentalizma je doneo Vasingtonski konsensus plus sa insistira-
njem na izgradnji institucija, ali zemlje u tranziciji su ovu preporuku ignorisale.
Globalizacija je najpovoljnije tle nala u svetu finansija, koji se zahvaljujui razvoju zeh-
nologije i komunikacija otrgao od realnog sektora, na kojem su transakcije po volume-
nu za nekoliko puta prevazilazile realne tokove.Mogunost ostvarenja veih prinosa od
plasmana u finansijske instrumente je doveo i do autodestrukcije kapitalizma koji se
izraavao u sve manjem udelu investicija u GDP poslednjih decenija u veini zemalja
OECD. Ovakav rast sveta finansija je uz sve vee rizike doveo i do transformacije u
odnosima izmedju menadera i akcionara. Ovi prvi su postali bukvalno robovi svojih
akcionara koji su traili sve vee prinose i na taj nain ih primoravali da ulaze u sve rizi-
nije transakcije.Te rizine transakcije su podrazumevale proliferaciju finansijskih instru-
menata . Po reima tiglica u Frankenstajnovoj laboratoriji Val Strita nastajali su mons-
trumi koje nije vie bilo mogue kontrolisati [J.E.Stiglitz,2010:pp.14] Inovativnost u krei-
ranju finansijskih instrumenata je dovela u odredjenom momentu do finansijske krize u
epicentru svetskog finansijskog sistema irei zarazu na ostale zemlje sveta i uvodei
svetsku ekonomiju u duboku recesiju , najveu posle one iz 1933.
Kriza je ukazala na ozbiljnu knstrukcionu greku kapitalizma i vaee paradigme, na
neophodnost detektovanja dubine i pokuaja pronalaenja reenja koja bi obezbedjivala
odriv rast koji ne bi dovodio do novih kriza.
Zemlje Zapadnog Balkana kao marginalni igrai na svetskoj sceni su najvie osetile pos-
ledice globalne agregatne tranje. U uslovima kriza , uvek mali igrai se prvi iskljuuju iz
igre. Zbog visoke izvozne i uvozne zavisnosti i pada agregatne tranje, deficiti trgovin-
151
skog bilansa su se smanjili., ali su se smanjile i stope rasta , a porasla je nezaposlenost i
osiromaenje stanovnitva.Finansijski sistem je izdrao krizu, najvie zahvaljujui brzoj
reakciji EU i MMF u tzv Bekoj inicijativi, nakon koje su strane banke ostale u regionu da
posluju kao i ranije. .Beka inicijativa je zakljuena 2009 i njome je preporueno banka-
ma koje posluju u zemljama IstoneEvrope da ostanu angaovane i da ne promene obea-
nja, odnosno da zajedno sa EU i MMF prue podrku i platnim bilansima i finansijskom
sektoru.Pored MMF i EU uesnici Inivijative su bili i EBRD, EIB,grupa Svetske banke,
ECB kao posmatra,strane centralne banke, regulatorna i fiskalna tela i grupa najodovor-
nijih banaka. Prednost bankarskog sistema u zemljama regiona je i u tome to one nisu
bile u mogunosti da ulaze u visoko rizine i pekulativne poslove.
ta bi znaila preporuka da je neophodno da se zemlje regiona oslone na sopstvene snage?
To ne znai zanemarivanje ekonomskih odnosa sa svetom, ve fokusiranje na reavanje
sopstvenih problema u ekonomskim sistemskim i politikim sistemima.Iskustva iz prolo-
sti ( brza liberalizacija u ekonomskim odnosima s inostranstvom i loe privatizacije) kao i
druga loa sistemska reenja ili odlaganja reenja mogu da poslue kao lekcije za budue
aktivnosti.
Rodik kae: Svaka dobra funkcionalna trina ekonomija je meavina drave i trita,
laisser faire i intervencije
Kada se govori o institucijama pod tim pojmom ne treba podrazumevati samo pravom
odredjene institucije. U periodu koji sledi posle krize sve zemlje, ak i one anglosakson-
ske koje su genetski najvei zagovornici trine ekonomije izdano koriste dravu i
njene instrumente i cilju prevazilaenja krize i dovodjenje ekonomije na put odrivog ras-
ta. Drava treba da preuzme znaajnu ulogu u pravcu uredjenja sopstvenog pravnog pros-
tora, negde direkto pravnim normama, a negde davanjem okvira za odredjena ponaanja (
primer dobrog korporativnog upravljanja)Ovlaenja institucija zavise od toga da li deluje
merama stimulacija ekonomskog rasta ili sa merama odravanja ekonomskog razvoja i
rasta.
Prve su one koje treba da obezbede ekonomsku stabilnost i uspostave strategiju razvoja.
Pri postavljanju strategije razvoja potrebno je ispunjenje najmanje dva uslova:1) usposta-
vljanja drutvenog konsensusa oko kljunih pravaca razvoja i 2) obezbedjenje pravnog
osnova da ta strategija ima dugoronu dimenziju i da njena realizacija ne zavisi od politi-
ke strukture na vlasti.Postojanje dugoronih uslova poslovanja je neophodna pretpostavka
za razmah preduzetnitva, ali i jaanje poverenja potencijalnih inostranih investitora.
D.Rodik [Dani Rodick,2000:pp 52][Dragana MDjuric,2011,pp] je poslednju deceniju i
vie najvie panje posveivao ekonomskom razvoju, bazirajui svoje stavove na istrai-
vanjima ponaanja zemalja u raznim regionima u svetu.On je instistirao na neophodnosti
razvoja institucija bez kojih nema dugoronog i odrivog privrednog razvoja i rasta. Ima-
jui u vidu da institucije ne treba sticto senso vezivati za dravu i njene organe, po njego-
voj taksinomiji mogu se je razlikovati etiri grupe takvih institucija.
- one koje kreiraju institucije, a vezane su za nunost uspostavljanja vladavine prava
- one koje reguliu trite
152
- institucije koje treba da stabilizuju trita. U postojeoj finansijskog krizi, kada se o
govori o ovoj vrsti institucija , pre svega, se misli na monetarnu i fiskalnu politiku, odnso-
no na fiskalne stimulanse i diskrecionu monetarnu politiku, preko njihovih odgovarajuih
nosilaca. Fiskalna politika koja bi trebalo da preuzme jo izvesno vreme snanu stimulati-
vnu funkciju e zavisiti od finansijskih mogunosti drave ali da bi bila efikasna mora
da bude u skladu sa ekonomskim ciljevima .
U monetarnoj sferi je u fokusu interesovanja centralna monetarna ustanova i uvodjenje
njenih veih prudencijalnih ovlaenja i supervizije.Razlog poveanog interesovanja za
funkcije centralne banke se nalazi u praktinim potezima centralnih banaka razvijenih
zemalja tokom fnansijske krize ( kupovanje vladinih papira kojoj se izdano pristupilo u
cilju poveanja likvidnosti, ali i radi uticaja na njihov bonitet i kamatnu stopu).Ocena je
da e bilo da se proire ili ne proire ovlaenja centralnih banaka, one u svakoj buducoj
finansijskoj krizi morati da preuzmu poveana ovlaenja kako ona prudencijalne tako i
supervizorske prirode. [Alexandre Lamfalussy,2010: pp]
-etvrta grupa institucija su one koje legitimiziraju trite i odnose se na razvoj demokra-
tije.Demokratija je vana jer je pretpostavka da su vlade u demokratksim drutvima pro-
menljive i da su kao takve odgovornije.Ova grupa podrzaumeva jasno, efektivno razgra-
nienje tri stuba vlasti koje ima svoj osnov u Ustavu to e po automatizmu dovesti do
jaanja vladavine prava,potovanja ugovornih obaveza, smanjenju monopola, podsticanje
i obezbedjenje sigurnosti poslovanja privatnog sektora
U ovoj grupi se nalaze i institucije drutvene zatite i socijalnog osiguranja.Podrka
reformi je od kljunog znaaja za njihov uspeh. Podrka podrazumeva uspostavljanje
poverenja izmedju vlade, sindikata i poslodavaca. Iskustva Irske pre krize za vreme uspo-
na irske eknomije mogu da poslue kao inspiracija, dok isto Danske poznato kao
flexicurity koje je postalo atraktivno i za mnoge evropske drave u celini, teko da moe
da bude primenjeno imajui u vidu da je nastalo na luteranskoj tradiciji.
Pod pretpostavkom izgradnje institucija, koje podrazumeva vreme, paralelno bi trebalo
koncipirati razvojnu strategiju, koja bi trebalo da uvaava iskustva brzo rastuih ekono-
mija iz prolosti.Iskustva su pokazala da su one svoj razvoj temeljile na jaanju preradji-
vakog sektora i diversifikovanoj proizvodnji.Ono to je takodje vano je da njihov rast
nije bio u prvim godinama razvoja temeljen na izvozu, odnosno nisu bile neto izvoznici,
iako su se u ivesticijama u preradjivaki sektor vodile stranom tranjom, pravei trgovin-
ske deficite i pozajmljujui u inostranstvu .Generalno , velika zavisnost od strane potro-
nje nije dobra opcija Razvoj bi trebalo da uvaava i komparativne prednosti zemalja u
regionu, a posebno razvoj onih sektora za ijim proizvodima e u budunosti rasti tranja
na svetskom tritu.Prema projekcijama OECD koje polaze od projekcija razvoja stanov-
nitva sa 6,83 milijarde 2008. na 7,7 mlrd 2017. tranja za hranom e u odnosnom periodu
porasti za 30%, dok je International Food Policy Research Institued(IFRI) [OECD-
FAO,2010] projicirao porast tranje za vodom u istom periodu za 30%. Mudrom poljop-
rivrednom politikom i razvoju baziranom na zatiti ovekove okoline zemlje regiona bi
mogle da postanu znaajni izvoznici poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i vode.
153
Strategija razvoja treba da za osnov ima nacionalne ekonomske interese, a ne oekivani
razvoj na stranim tritima.Budui da su male , otvorene ekonomije nuno okrenute svet-
skom tritu , razvoj bi podrazumevao pored ve navedenog korienja sektora u kojima
postoji komparativna prednost i stimulisanje ispunjenja uslova koji indiretno utiu na
razvoj i rast izvoza. Regionalna saradnja koja se ostvaruje u okviru CEFTA i drugih inici-
jativa bi mogla da predstavlja kljuni oslonac za realizaciju infrastrukturnih projekata
vezanih za kodidor V,VII,VIII i X i privlaenje stranih i domaih invesitora. Re je o
drumskom saobraaju koji obuhvata 3019 km koridora i 2956 km puteva, 4615 km elez-
nike mree od koje je 15% ocenjena da je u dobrom stanju, a 19% u loem i veoma
loem stanju,kao i Koriidor VII, odnosno 588 km plovnih puteva Dunavom i 593 km
Savom.Zajednikim projektima drava u regionu bi mogli da se privuku investitori i za
ove, ali i za druge projekte ijom realizacijom bi se obezbedila diversifikacija proizvod-
nje. Igradnjom infrastrukture bi se olakali tokovi robe unutar regiona i prema stranim
tritima, a saradnja medju dravama smanjenju politikih tenzija i poboljanju politikih
odnosa koji je jedan od uslova koje treba ispuniti za kvalifikovanje za lanstvo u EU .
Institucionalno uredjenje ekonomskog prostora u regionu podrazumeva uredjenje eko-
nomskog prostora uz prihvatanje acquis communautaire . Imajui u vidu da je put do
lanstva veine zemalja ( izuzev Hrvatske ) u EU dug, prihvanje tih pravila i njihovo uvo-
djenje u domai ekonomski prostor treba da budu selektivno u smislu da se prenose ree-
nja koja u datim okolnostima mogu da budu i primenjena u praksi i koja su od sutinskog
znaaja za dobro funkcionisnaje sistema i dobre ekonomske performanse.Time se stvaraju
uslovi za uspostavljanje funkcionale trine ekonomije kao bitnog uslova postavljenog od
strane EU.Uz to treba prihvatiti reenja, koje primenjuju druge zemlje u datim globalnim
ekonomskim odnosima, a od kojih moe da se oekuje ekonomska korist za svaku zemlju
u regionu.
154
smislu poveanja likvidnosti i alokacije finansijskih resursa. Iako su investicije SWFs
uglavnom usmerene u poslove bankarstva i osiguranja, nisu zanemarljivi njihovi plasmani
u razvoj infrastrukture, u izgradnju hotela i restorana, odnosno u razvoj usluga. Sektor
turizma bi u zemaljama regiona mogao da profitira od ovakvih plasmana.
Kako e postojati ogranienost finansijskih sredstava , a i kako region svoj razvoj treba da
temelji na pronalaenju drugih metoda finansiranja a ne na zaduivanju, jedan metod koji
je godinama uspeno primenjivan u Velikoj Britaniji, a i u drugim evropskim zemljama je
partnerstvo izmedju javnog i privatnog sektora ( public private partnership-PPPs) U Veli-
koj Britaniji putem ove metode su finansirani izgradnja metroa u Londonu, tunel ispod La
Mana , ali i izgradnja i rekontrukcija bolnica, kola, vojni projekti.U periodu od 1997-
2008 finansiranje izgradnje saobraajnica je u ukupnim PPPs aranmanima uestvovalo sa
25%, ulaganje u zdravstvo je bilo 21,9%, u obrazovanje 17,2%, a u projekte odbrane
14,1%. U Evropi, ovu formu finansiranja su najvie koristile panija, Francuska, Italija i
Irska. Na primer, u Italiji se na ovaj nain finansirala izgradnja metroa u Rimu i Modeni,
kao i izgradnja vodovoda i bolnica na Siciliji.
Ekonomska komisija za Evropu UN u enevi se priprema da podri uvodjenje PPPs u
zemljama sa tritima u razvoju, jer se ocenjuje da vlade nee imati dovoljno sredstava da
zadovolje rast globalne tranje za ulaganjima u razvoj infrastrukture. [TheCity
uk,2011,pp1-5] Predvidjanje mogunosti zakljuenja ovog aranmana bi pored pronala-
enja finansijskih sredstava koji ne doprinose porastu zaduivanja i postupke javnih naba-
vki uinio transperentnijim i otklonio ozbiljne nedostatke koji su do sada zabeleeni .
Jedan od moguih naina za smanjenje pritisaka na budet mogao bi da bude uvodjenje
Tobinovog poreza kojeg u Velikoj Britaniji nazivaju porez Robina Huda. Ideja je da se
oporezuju transakcije na deviznim tritima i ocenjuje se da bi po tom osnovu na globa-
nom planu moglo da se prikupi 25-30 mlrd USD. Jedan deo prikupljenih sredstava bi se
koristio u zemlji u kojoj je porez prikupljen, a vei deo bi trebalo da bude transferisan na
raun posebno za te svrhe formiranog tela. Iz tih sredstava bi se u zemlji porekla finansira-
le socijalno osetljivi deo stanovnitva, a iz ostatka razni projekti usmereni na smanjenje
siromatva, otklanjanje teta od prirodnih katastrofa u svetu i sl. Za uvodenje Tobinovog
poreza u EU je glasao Evropski Parlament 21.03.2011. Iako je volumen deviznih transak-
cija na deviznom tritu u zemljama regiona relativno skroman, uvodjenjem poreza bi
mogao da se obezbedi deo sredstva za socijalne transfere i smanjenje politikih tenzija
koje zbog zaostajanja i neredovnosti mogu iz njih da proizadju.
Korienje alternativnih metoda finansiranja bi uz povlaenje sredstava IPO fondova EU (
za razvoj institucija i tranziciju, odnosno za prekograninu saradnju) ubrzao i procese
stvaranja institucija i ekonomske saradnje zemalja CEFTA , te smanjivao potrebu spolj-
nog zaduenja koja je najnepovoljnija opcija.
Imajui u vidu znaaj SDI , bilo preko nacionalnih ili regionalnih projekata , za diversifi-
kaciju proizvodnje i poveanje konkurentnosti , institucionalni razvoj nuno ukljuuje i
poboljanje kvaliteta obrazovanja,koje podrazumeva i poveanje organizacionih sposob-
nosti jer su to uslovi za efektivnu absorpciju sofisticiranijih SDI.,
155
ZAKLJUAK
Zemlje u regionu na svom putu ka lanstvu u EU mora da urede svoj ekonomski , pravni i
politiki prostor. One to nuno treba da urade pre svega sebe radi.To podrazumeva da one
treba da uloe napor u pravcu stvaranja institucija na nain na koji je ukazano, kao i na
razvoj demokratije. Ni jedan od ovih ciljeva nije mogue ostvariti u kratkom roku, ak i
kada se zanemari istorijsko nasledje.Kako na dugi rok ulazak u EU podrazumeva i ulazak
i u EMU, po teoriji o optialnom valutnom podruju jedan od bitnih uslova je postajanje
diversifikacije proizvodnje radi smanjenja negativnih efekata eksternih okova u optimal-
nom valutnom podruju.Diversifikacija proizvodnje treba da bude kljuni cilj razvoja
svake od zemalja u regionu, jer i iskustva zemalja koje su se brzo i uspeno razvijale uka-
zuju da je to ispravan pristup,koji daje dugorone rezultate. Podsticajnim poreskim i kre-
ditnim politikma bi drave trebalo da podstaku razvoj, kao i merama spoljnotrgovinske
politike, pre svega, preko smanjenja trokova za uvoz kapitalnih dobara.
Preko dunamiziranja saradnje unutar CEFTA uz poboljanje ukupne investicione klime
stvaraju se solidni uslovi za privlaenje stranih investitora. Posebne mogunosti se nalaze
u izgradnji zajednikih infrastrukturnih projekata.
LITERATURA:
1. Djuri Dragana M., Razvoj institucija,demokratije i finansija , Reforme i ekonomski razvoj u tranzici-
ji:Srbija i Zapadni Balkan Nauno drutvo ekonomista Srbije sa Akademijom ekonomskih nauka i Eko-
nomski fakultet u Beogradu, Beograd
2. Djuri Dragana M., Srbija, Zapadni Balkan i EU, Balkan i EUInsitut drutvenih nauka, Centar za eko-
nomska istraivanja, Beograd, maj 2011.
3. Lamfelussy Alexander, Keynote Speech, The Future of Central Banking under post Crisis Mandate, Ninth
BIS Conference,24-25 June, 2010
4. Rodick Dani (2000) Developing Strategy forthe next Century,Harvard University
5. Dani Rodick,Growth after Crisis:Goodbay Washington Consensus Hello Washington Confusion:A Review
of the Bank s Economic Growth in the 1990:Learning from a Decade of Reform, Journal of Economic Lite-
rature,Vol XLIV 2004
6. Stiglitz J.E. (2010) Freefall, America, Free Market and Sinking of the World
Economy,W.W.Norton&Company, NewYork,London
156
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Rezime: Poznato je da preduzetnici i vlasnici malog biznisa imaju veoma izraen lini
pristup sopstvenom biznisu. Sam poetak biznisa zapravo je odraz preduzetnikove energi-
je, njegovog potencijala, entuzijazma i vienja sopstvenog biznisa i pre njegovog pokreta-
nja. Meutim, za opstanak na tritu i razvoj biznisa, veoma je znaajno da preduzetnici
steknu nova, prvenstveno menaderska, znanja i vetine. Stoga je neophodno da preduzet-
nici budu to vie ukljueni u proces permanentnog uenja i podizanja sopstvenih kompe-
tencija na vii nivo.
U tom cilju, kao optimalno i u praksi primenljivo reenje, sve vie se koriste razliiti vido-
vi konsalting usluga. To su posebno koncipirani programi podrke ili proizvodi i reenja
koja donose dodatnu vrednost resursima i imovini klijenta. Oni omoguavaju poveanje
koristi od resursa i imovine u odnosu na njihove trokove, kao i optimizaciju efekata od
koritenja resursa i imovine za preduzetnika i iru zajednicu.
Ovaj rad se fokusira na trendove i izazove u domenu konsaltinga za preduzetnike, perma-
nentnog preduzetnikog obrazovanja, odnosno poslovnog savetovanja i edukacije. Istie
se potencijal za razvoj, koji se oslobaa odgovarajuim preduzetnikim konsaltingom.
Sagledavaju se i analiziraju specifine karakteristike konsultantske podrke malom bizni-
su, kao i problemi koji su predmet konsaltinga za preduzetnike i vlasnike malog biznisa.
UVOD
Preduzetnici su pokretaka snaga poslovnih aktivnosti, a preduzetnitvo je temelj razvoja
trine privrede. an-Batist Sej (Jean-Baptiste Say) je jo 1803. godine napisao da je ulo-
ga preduzetnika da kombinuje faktore proizvodnje u proizvodni organizam
[Say,1803/2001]. Prema Seju, preduzetnici su osobe koje stvaraju vrednost u ekonomiji
tako to preusmeravaju resurse iz oblasti u kojima je produktivnost niska u oblasti u koji-
ma postoji visoka stopa prinosa i visoka produktivnost. Dakle, prvi zadatak preduzetnika
je da dovede do promene svrhe upotrebe resursa. Sej je uoio znaaj preduzetnitva kao
izuzetno vane poslovne funkcije koja ima centralno mesto u celini poslovne aktivnosti.
157
Pojam mali biznis je tesno povezan sa preduzetnitvom. U praksi susreemo izraze: mali
biznis, mala preduzea, mala privreda i sl. Mala preduzea (engl. Small business enterpri-
ses) postoje u skoro svim privrednim oblastima, a shodno ekonomskim parametrima, ima-
ju mali obim poslovanja, mali uloeni kapital i mali broj zaposlenih radnika. Ona se struk-
turno uklapaju u privredni prostor koji nisu pokrila velika i srednja preduzea, obavljajui
poslove za koje veliki nisu zainteresovani, ili koji nisu profitabilni za vea preduzea.
Visok stepen trine fleksibilnosti i niski fiksni trokovi i profitabilnost ulaganja kapitala,
predstavljaju znaajnu odrednicu i komparativnu prednost malih preduzea. Ona su esto
izvor inovacija i kao takva doprinose ubrzanijem razvoju privrede. U ovim preduzeima
dolazi do izraaja preduzetnika inicijativa, inovativnost i kreativnost. Mala preduzea
imaju izuzetno znaajnu ulogu u lokalnom i regionalnom razvoju jedne zemlje i esto
predstavljaju glavni izvor nove zaposlenosti.
Za pokretanje malog biznisa od presudnog znaaja su kreativnost, inovativnost, struno
znanje, odlunost i odvanost (spremnost na rizik) preduzetnika. U zavisnosti od svojih
sposobnosti, preduzetnik dovodi svoju organizaciju u situciju da propadne, da stagnira (u
duem roku propadne), ili je izvodi na put rasta i razvoja. Uspean preduzetnik mora
istovremeno da bude izuzetan kreativac i sposoban rukovodilac. Ove dve karakteristike
mu omoguavaju, ali ga i obavezuju, ne samo da idejno kreira, koncipira i lansira odree-
ni biznis, ve i da njim efikasno upravlja i ostvaruje rast i razvoj firme [Predi, Stefanovi,
Duki, 2011:226]. Vano je imati u vidu i injenicu da preduzetnici i vlasnici malog
biznisa nisu samo poslovni ljudi, ve prevashodno, ljudska bia. Oni imaju svoje line
stavove koji su duboko ukorenjeni i koji se verovatno nee (niti mogu) promeniti u
kratkom vremenskom periodu [Duki, Milivojevi, Vukoti, 2010:224].
Razvoj malog biznisa podrazumeva postepeni prelazak sa preduzetnikog na strukturno
rukovoenje preduzeam, shodno razvoju i veliini organizacije. Stoga, paralelno sa raz-
vojem preduzea, mora doi do postepene diferencijacije upravljake, rukovodee i izvr-
ne funkcije, uz istovremeno unapreenje menaderskih kompetencija preduzetnika, odno-
sno vlasnika malog biznisa. U tom cilju, pored kvaliteta i osobina koje ve poseduje, pre-
duzetnik mora kontinuirano da usvaja nova znanja i vetine.
Sticanje menaderskih znanja i kompetencija, nije ogranieno samo na obrazovne i istra-
ivake institucije, ve se realizuje u organizacijama, preduzeima, itd. Sam proces formi-
ranja znanja prolazi kroz brze promene, a fokus se menja prema praktino orijentisanim
interaktivnim procesima. Cross-disciplinarne interakcije su sve izraenije i kreu se ka
praktinoj primeni heterogenih znanja, orijentisanih ka korisniku [Gibbons, 1994:14].
Takoe, mnoge studije potvruju da programi eksterne konsultantske podrke omogua-
vaju preduzetnicima da steknu, kako eksplicitno tako i implicitno, menadersko znanje,
koje moe da bude temelj razvoja i odrive konkurentske prednosti [Crisman, McMullan,
2000:50].
158
cima i menaderima malih preduzea, neophodna je eksterna podrka. U razvijenim zapa-
dnim privredama, kao svojevrsne, visoko sofisticirane metode i tehnike podrke preduzet-
nicima i menaderima, veoma su zastupljeni lobiranje i konsalting. Lobiranje je promovi-
sanje preduzetnike ideje ili uticaj grupa ljudi koji zastupaju odreene preduzetnike i nas-
toje pridobiti javnost za odreeni preduzetniki poduhvat. Za razliku od lobiranja, konsal-
ting je znanje, dodatna vrednost i program podrke za proizvode i reenja koja donose
dodatnu vrednost resursima i imovini klijenta odnosno preduzetnika. Oni omoguavaju
poveanje koristi od resursa i imovine u odnosu na njihove trokove, kao i optimizaciju
efekata od koritenja resursa i imovine za iru zajednicu.
Poslovni konsalting predstavlja specifinu aktivnost pomaganja preduzetnicima i mena-
derima da ree probleme u poslovanju za koje nemaju dovoljno strunosti, znanja i iskus-
tva. Posebno se u privredama koje tee izgradnji trinih mehanizama, istie konsalting
kao rezultat potrebe za adekvatnim i pravovremenim informacijama, koje su se postale
kljuni faktor poslovnog uspeha [Mihajlovi, Paraui, Potrebi, 2006:82].
Veina konsalting usluga odnosi na: Komunikacijski menadment, Biznis plan, Studiju
izvodljivosti, Investicionu studija, Cost-benefit analizu, Marketing plan, Menadment
plan, Studiju upravljanja imovinom, Plan restrukturiranja, Business Process Reenginering
itd. Cena kosaltinga se kree od 2 pa do 10% od vrednosti odreenog projekta ili preduze-
tnikog poduhvata.
Konsultanti su (ili bi trebali biti) objektivni i nepristrasni, to im pomae da lake identifi-
kuju problem, a zatim generiu ideje na osnovu kojih predlau konkretne akcije. Konsul-
tantska usluga slui interesu klijenta, samo ukoliko konsultant profesionalno obavlja svoje
aktivnosti. Profesionalizam se ogleda u nezavisnom miljenju ak i kad se ono razlikuje
od onoga to bi klijent eleo da uje. Nepristrasnost konsultanta zahteva znaajnu samo-
kontrolu naroito u radu s sa ljudima razliitih religija, nacionalnosti ili politike oprede-
ljenosti.
Konsultantska usluga ne sme da bude emocionalno obojena ili bazirana na predrasudama.
U zavisnosti da li se konsultanti angauju iz ili izvan preduzea, mogue je izvriti podelu
na interne i eksterne konsultante. Interni konsultanti se, kao to sam naziv govori, regrutu-
ju iz samog preduzea koje se susree sa odgovarajuim problemom u poslovanju. Za
razliku od njih eksterni konsultanti nisu zaposleni u preduzeu u kome se angauju, a pru-
anje kosultantskih usluga je sastavni deo njihove profesije. Eksterni konsultant se odliku-
je sveobuhvatnom nezavisnou interesa i time nunom objektivnou, kao odluujuom
pretpostavkom. Angaman eksternih konsultanata se generalno posmatra vrlo kritiki, te
se esto moe uti da su to meetari i manipulanti koji lepo priaju, ali koji ne raspolau
sa dovoljno strunosti i upotrebljivog, odnosno primenljivog znanja. Pri tome se mora se
uzeti u obzir i to da su eksterni konsultanti vrlo skupi. Visoke trokove konsultanata ne
mogu da podnesu preduzea koja su mala ili su u ozbiljnim tekoama.
Konkurencija je znaajan pokreta i faktor koji utie na ponudu i ponaanje konsultanata i
konsultantskih agencija. Naime, one se bore za klijente i trita sa drugim strunjacima i
firmama iste brane, ali i sa firmama druge specijalnosti. Konsultanti tee da se maksi-
malno adaptiraju prema potrebama klijenta i konkrentnoj situaciji, odnosno organizaciji.
Male konsultanske agencije i individualni konsultanti zadovoljavaju potrebe klijenata za
koje velike konsultantske kue nisu specijalizovane ili nemaju ekonomski interes za pru-
159
anje konsultantskih usluga manjeg obima. Za klijente je, sa druge strane, bitno da mogu
da trae i dobiju upotrebljive i korisne savete, koji se uklapaju u interno i eksterno okru-
enje njihovog biznisa. Zbog toga veina klijenata vie voli da kupi usluge koje je odabra-
la, koordinirala i oformila u jedinstven paket samo jedna konsultantska agencija ili jedan
konsultant, odnosno tim.
U praksi konsaltinga razvijenih trinih privreda razvila su se tri oblika te aktivnosti:
[Djuriin, 1999:200]
Model kupovine ekspertize - klijent sam izvri dijagnozu problema i sam odlui kako
taj problem treba da se rei. Zatim klijent angauje konsultanta koji prema njegovom
miljenju moe da mu pomogne. Uloga konsultanta je da obavi unapred definisan
posao koji se po pravilu sastoji u pruanju odreenih znanja ili informacija kojima kli-
jent ne raspolae. Praktino klijent kupuje samo ekspertno znanje konsultanta.
Model doktor-pacijent - klijent je svestan da problem postoji, ali ne zna ta je uzrok
niti ta je reenje problema. Konsultantu se ovde preputa dijagnoza problema i
pronalaenje reenja. Implementacija preporuka konsultanta kako da se problem rei je
opet na klijentu. Konsultant samo odreuje ta je "uzrok" bolesti i preporuuje odgo-
varajui "lek", dok se "pacijentu" preputa da odlui hoe li taj lek uzimati ili ne.
Model procesnog konsaltinga - konsultant ne treba da rei problem za klijenta ve da
mu pomogne da on sam rei svoj problem. Drugim reima, konsultantova uloga je a
unapredi klijentovu sposobnost reavanja problema pre nego da rei konkretni prob-
lem.
Konsultant mora da bude struan, informisan, objektivan, a u mnogim sluajevima i dobar
psiholog, kako bi kroz dijalog sa zaposlenima u preduzeu pronikao u sutinu problema.
Postoji tendencija da se aktivnosti konsultanta standardizuju kako bi se jedan model koji
se pokazao uspenim primenjivao u svim situacijama. To olakava posao konsultanta, ali
ostaje pitanje da li takav pristup reavanju problema daje rezultate u svim situacijama.
Pruanje konsultantskih usluga mogue je samo ukoliko je konsultant upoznat sa stanjem
u preduzeu. Metodologija konsaltinga bazirana je na formiranju radnih zadataka koji
predstavljaju plan aktivnosti konsultanta. Metodologija radnih zadataka u konsaltingu
razmatra se korak po korak. Definisan radni zadatak prolazi kroz sledee faze [prema:
Kubr, 2002:21-24]:
Prva faza - Utvrivanje injenica;
Druga faza - Analiza stanja
Trea faza - Predlaganje alternativnih reenja;
etvrta faza - Odabir optimalnog reenja; i
Peta faza - Primena i monitoring (praenje) izabranih reenja.
Konsultant mora da raspolae brojnim injenicama kako bi imao to jasniju predstavu o
situaciji i problemu koji razmatra u preduzeu. Neophodne injenice za realizovanje rad-
nog zadatka konsultant utvruje u kooperaciji sa naruiocem ili sa predstavnikom narui-
oca koji dobro poznaju problematiku poslovnog problema, kao i sa raznim eksternim
izvorima koji imaju/znaju potrebne podatke. Do korisnih informacija se takoe moe doi
160
sagledavanjem tekueg stanja u preduzeu kao i kroz upoznavanje sa iskustvom, utiscima,
miljenjem i ubeenjem zaposlenih u preduzeu. Analiza injenica omoguava konsultan-
tu da uvidi koje su promene u preduzeu neophodne, da li ih je mogue sprovesti, kao i
koja alternativa je najdelotvornija u praksi [Mihajlovi, Hamovi, Subi, 2006:36-37].
Konsalting je veoma osetljiva delatnost po pitanju moralnih kriterijuma. Naime, klijenti,
kada ele da angauju konsultanta, trae neto to iz nekog razloga ne mogu da urade sami
u vlastitoj firmi. Oni su tada u izvesnoj meri u stanju zavisnosti i ranjivosti. Klijent se u
toku konsalting procesa, nalazi na terenu koji mu je nepoznat, a pritom konsultant moe
da doe u posed veoma poverljivih podataka i informacija o klijentu. Stoga konsultanti
treba da imaju veoma izraenu etiku obavezu prema svojim klijentima [Duki, Nikoli,
2010:77]:
Moraju postaviti interese klijenta na prvo mesto;
Moraju obezbediti istinsku korist za klijenta; i
Ne smeju zloupotrebiti poverenje klijenata.
Etika dimenzija, vana je i sa aspekta klijenta, odnono preduzetnika. U tranzicionom
razdoblju esto se stvari posmatraju kroz novac umesto kroz ljude. Mada se preduzee
moe osnovati radi zarade, zarada je samo sredstvo za ostvarivanje cilja, a ne cilj sam po
sebi. Kada se ova injenica smetne s uma i zarada postane cilj, onda je to na tetu ljudi jer
oni postaju zapostavljeni i ignorisani u procesu poslovanja. Biznis e uivati moralno po-
tovanje drutva samo onda kada ga zaslui [Vuji, Duki, 2011:11].
161
kada se ukljui u proces promene i profesionalizacije, moe da se nastavi sa profesionali-
zacijom saradnika unutar preduzea i profesionalizacijom samog preduzea. Zbog toga je
neophodno detaljno prouavanje posebnosti i stila rukovoenja svakog konkretnog predu-
zetnika, odnosno menadera malog preduzea.
Na poetku ivotnog ciklusa malog preduzea, sposobnost donoenja spontanih odluka
van birokratskih pravila i procedura, direktan i vidljiv angaman vlasnika/rukovodilaca na
procesima stvaranja poslovnih vrednosti, stvaraju motivaciju, privrenost, fleksibilnost i
pragmatinost u preduzeu. Struktura preduzea i personalizovano rukovoenje, spontano
se usklauju s ciljevima i kulturom preduzea. Razvoj shvatanja menadmenta je zapravo
miks linog razvoja i strunog uenja o menadmentu, to znai da su i lini i poslovni
faktori nerazdvojno povezani u ovom procesu.
Preduzetnika je realnost, da je sposobnost apsorpcije i mogunost promene dobijenog
strunog saveta, relativno niska, tako da dobijeni saveti u velikoj meri ne mogu biti adek-
vatno iskorieni. Optimalno reenje bi bilo kada bi preduzetnici i vlasnici malog biznisa
savete dobijali od strunjaka koji dobro poznaju optu problematiku malog biznisa, a ima-
ju dovoljno vremena da sagledaju odreeno malo preduzee u celini i da u skladu sa tim
prilagode svoj struni savet. Meutim, tada se pak dolazi do (pre)visoke cene usluge, ime
se stvara zaarani krug. Takav problem mogue je reiti kroz formiranje specijalizovanih
konsultantskih timova koji paralelno mogu da edukuju i da budu konsalting servis za vei
broj preduzetnika, to sniava cenu konsalting usluge po pojedinom preduzetniku, ime je
zapravo ini realno dostupnom.
Pruanje konsultantskih usluga u oblasti malog biznisa, veoma je delikatan zadatak iz
mnogo razloga. Veoma esto ne postoji ak ni dovoljno obostranog razumevanja izmeu
konsultanata i vlasnika malog biznisa. Potreba za ovom vrstom usluga je oigledna, ali su
i problemi mnogobrojni i specifini. Kao najvei problem izdvaja se nedostatak celovitog
pristupa problematici malog biznisa od strane (potencijalnih) konsultanata. Ipak, bez obzi-
ra na sve manjkavosti, menadment konsalting postepeno stie sve ugledniju i vaniju
ulogu u malom biznisu, koja se ispunjava vrlo individualno i na specifian nain. Jedna od
specifinosti se ogleda u ulozi menadment konsultanta kao linog savetnika od povere-
nja, sa kojim preduzetnik odnosno vlasnik malog biznisa moe otvoreno da razgovara o
svim problemima i pitanjima na koja svakodnevno nailaze, i to u veoma razliitim oblas-
tima poslovanja. Konsultant u ovoj sferi se smatra veoma poverljivim linim poslovnim
savetnikom, to je izuzetno zahtevan i odgovoran zadatak.
Prilikom sagledavanja bilo kojeg menadment konsalting procesa, vano je pojasniti i
ulogu klijenta u tom procesu, jer svaki proces savetovanja, pa tako i poslovni konsalting,
ima svoj cilj i klijenta [Schein, 1997]. esto postoji velika razlika u razmiljanju klijenta i
menadment konsultanta. Takoe, postoji odreena granica izmeu klijenta kao linosti i
klijenta kao rukovodioca, iji je zadatak da vodi preduzee kao celokupni sistem. U veli-
kom preduzeu vie se posmatra stanje na osnovu tehnikog, objektivnog i vrlo strukturi-
ranog shvatanja rukovoenja preduzeem, za razliku od tendencije malih preduzea ka
menaderskom stilu s linim peatom. Mala preduzea karakteristina su po kulturi lino-
sti i personalizaciji rukovoenja. To se odraava i na konsultanta, koji istovremeno treba
da bude struni konsultant, poslovni edukator i konsultant linog razvoja.
162
Linost, funkcija i organizacija, u malim i srednjim preduzeima su meusobno zavisne
kategorije i potrebno je da se u menadment konsaltingu posmatraju kako pojedinano,
tako i u memeusobnoj korelaciji, odnosno celovito. Ovo takoe znai da, usled snanog
uticaja linosti rukovodioca na razvoj preduzea, klasian, usko specijalizovan menad-
ment konsalting ne moe da funkcionie, ili loe funkcionie u malim preduzeima,
prvenstveno zbog klijentovog shvatanja menadmenta i naina upravljanja preduzeem.
Jedinstven, celovit pristup eliminie veinu nedostataka i prepreka za angaovanje mena-
dment konsultanata u MSPP, i to:
Omoguava celovito sagledavanje problematike malog preduzea;
Omoguava bolju komunikaciju i razumevanje izmeu konsultanata i preduzetni-
ka/vlasnika malog biznisa;
Omoguava kombinovanje veeg broja aktivnosti i informacija, koje su od znaaja za
malo preduzee;
Rad sa veim brojem klijenata paralelno, sniava cenu konsalting usluge po jednom
malom preduzeu;
Poveava se praktina primenljivost ponuenih reenja;
Stvara vii nivo obostranog poverenja i odgovornosti za rezultat konsalting usluge;
Pojednostavljuje administrativne procedure i sam proces pruanja menadment kon-
salting usluge.
U sluaju mikro organizacija ili manje zahtevnih projekata, najoptimalnije je angaovanje
konsultanta specijalizovanog za mala i mikro preduzea, odnosno preduzetnike. Meutim,
u praksi je dosta teko da se sva ta razliita znanja integriu na zadovoljavajuem nivou u
jednoj osobi. Stoga je timski rad pravo reenje u svakom zahtevnijem menadment kon-
salting angamanu, a takav pristup je primereniji preduzeima srednje veliine i razvijeni-
jim malim preduzeima.
163
prenese (delegira) na ostale lanove organizacije. Ovde se konsultant trai kao osoba
koja radi na linom razvoju [Schreygg, 1995:54].
Definisanje funkcije i zadataka vlasnika malog biznisa, u skladu sa savremenim i
buduim poslovnim izazovima, uz istovremeno ograniavanje direktnog ukljuivanja
preduzetnika/vlasnika u druge zadatke i funkcije u preduzeu (to preduzetnicima
uglavnom teko pada!).
Uspostavljanje procesa donoenja strategijskih odluka, shodno relevantnim linim,
strunim i sistemskim faktorima unutar i van preduzea, kao i njihova implementacija
i revizija.
Dizajniranje neophodnih procesa promena u preduzeu, njihovo iniciranje i sprovoe-
nje.
Pored optih tema menadment konsaltinga za mala preduzea, realizuju se i specifini
konsalting projekti, kao to su:
Marketing projekti (marketing strategija, promocija, podrka prodaji, ...)
Projekti u oblasti informacionih sistema i tehnologija
Sistemski razvoj inovacija i inovativni projekati
Razvoj sistema operativne kontrole i revizije planova
Uvoenje sistema kvaliteta, i dr.
U fokusu menadment konsaltinga za preduzetnike i vlasnike malih preduzee je razvoj
menaderskog delovanja, kao uslova da se funkcija rukovoenja malim biznisom shvati i
ostvari na to delotvorniji nain. Poto rukovodea funkcija u malim preduzeima u veli-
koj meri zavisi od linih karakteristika preduzetnika/vlasnika, moraju se uzeti u obzir i
lini aspekti, kao to su pitanja ivotnog stila i zadovoljstva, odravanje meuljudskih
odnosa, motivacija, moralne vrednosti, ivotni ciljevi, itd. jer navedeni faktori mogu da
imaju znaajan uticaj na pristup rukovodeim aktivnostima. Prema tome, menadment
konsalting za preduzetnike i vlasnike malih preduzea podrazumeva adekvatnu kombina-
ciju savetovanja linosti i funkcijsko-strunog savetovanja [Knig, E., Volmer, G.,
(2003]. Umetnost menadment konsaltinga za male poslovne subjekte je upravo u razja-
njavanju veza i kombinovanju, odnosno integrisanju svih aspekata delovanja vlasnika
biznisa. Menadment konsultant za preduzetnike, odnosno vlasnike malog biznisa, zapra-
vo je specijalista za integraciju line perspektive u menadment sistem [Schmid, 2002:2].
Shodno sloenosti zadatka, menadment konsultant za preduzetnike i vlasnike malih pre-
duzea, u prvi plan stavlja odreenu linost i njene sposobnosti, pre svega njen model
razmiljanja, reavanja problema i primene stilova, odnosno nain na koji se ta linost
odnosi prema strategijskim zadacima, organizacionim zadacima ili zadacima odluivanja.
Zbog toga konsultant treba da ima visok nivo znanja iz razliitih oblasti, kao i sposobnost
delovanja u kompleksno dinaminim sistemima [Fincham, Rhodes, 1999], [Weick, Sut-
cliffe, 2001].
Oigledno, menadment konsultantu se, u okviru savetovanja preduzetnika/vlasnika malih
preduzea, postavljaju razliita multidisciplinarna pitanja i zahtevi, na koje on mora da
odgovori poveanjem sopstvenih kompetencija. Usled takve sloenosti i multidisciplinar-
nosti savetodavnih oblasti, menadment konsultanti su esto primorani da se konsultuju sa
drugim strunim licima iz raznih oblasti. Pored toga to su specijalisti za odreene teme i
164
pitanja, oni svoja znanja i svoje sposobnosti, koje su stekli obrazovanjem, moraju da pro-
ire na druge sistemske teme. Pri tome se ne misli samo na znanja iz podruja nauke o
menadmentu i organizaciji, nego i na psihosocijalni aspekt upravljanja preduzeem.
Prema tome, menadment konsultant, ili konsalting tim, moraju objediniti znanja iz inter-
disciplinarnih i multidisciplinarnih podruja i oblasti: psihologije, sociologije, ekonomije,
menadmenta, organizacijae, prava, raznih strunih znanja, itd.
Menadment konsultant u konsalting procesu treba da celovito sagledava konkretno malo
malo preduzee, uzimajui u obzir linost vlasnika, sistem menadmenta i privredni ambi-
jent. Da bi u tome bio uspean, potrebno je da poseduje multidisciplinarna znanja, uz to
vii nivo poverenja izmeu njega i klijenta - vlasnika malog biznisa. Optimalan i svrsis-
hodan menadment konsalting za preduzetnike i vlasnike malih preduzea, u prvom redu
treba da ispunjava sledee zahteve:
Celovit pristup konsalting procesu (koji obuhvata lini razvoj, sistemski/funkcijski
aspekt, kao i struni aspekt);
Multidisciplinarna znanja konsultanta (ili tima);
Fokus na linost vlasnika biznisa, funkcijske teme i sistem rukovoenja;
Da obuhvata opte teme menadmenta;
Da se zasniva na etikim principima i meusobnom poverenju konsultanta i klijenta
(vlasnika biznisa);
Da ciljevi budu jasni a rezultati merljivi;
Da konsultant preuzima deo odgovornosti za rezultate konsaltinga;
Da bude kompatibilan sa obrazovnim sistemom i privrednim okruenjem;
Da prati savremene poslovne trendove;
Da bude cenovno pristupaan za male organizacije;
ZAKLJUAK
Da bi opstali i razvijali se, preduzetnici i vlasnici malog biznisa, pored svih znanja i veti-
na koje poseduju, moraju permanentno sticati nova menaderska znanja, ali i razvijati
sebe kao linost. Kao preduslov za to, neophodno je da budu to vie ukljueni u proces
permanentnog uenja i podizanja sopstvenih kompetencija na vii nivo.
Preduzetnici i vlasnici malog biznisa mogu, uz eksternu konsultantsku podrku, koja
pored strunog, ujedno ima i edukativni karakter, da dou do reenja tekuih problema
kojima nisu dorasli, ali i da unaprede sopstvena znanja, obavljajui istovremeno sve teku-
e poslovne aktivnosti. Takvim pristupom, uz mali dodatni napor i vreme, preduzetnici,
odnosno vlasnici malih preduzea unapreuju sopstvene kompetencije, a rezultat toga je
da samostalnije i sa veim razumevanjem i samopouzdanjem pristupaju poslovnim aktiv-
nostima.
Imajui to u vidu, kao i znaaj preduzetnitva i malog biznisa za razvoj privrede ali i ireg
drutvenog sistema, bilo bi dobro da konsultanti, osim kao sofisticirani strunjaci iz razli-
itih oblasti, budu prihvaeni i kao dela sveukupnog, obrazovno-edukativnog sistema.
165
Poeljno je institucionalno podsticanje njihovog rada u smislu transfera znanja, kako bi se
dolo do breg i dugoronijeg, odrivog razvoja to veeg broja malih preduzea.
Savetodavne usluge ne moraju biti posebno skupe, s obzirom da konsultant, ili tim konsul-
tanata, ne mora biti striktno vezan za samo jedno malo preduzee, ve moe paralelno da
radi sa vie njih, ime se cena konsalting usluga smanjuje po pojedinom preduzeu i ini
realno dostupnom.
Od konsultanta se, pored multidisciplinarnog znanja, oekuju zrelost, celovit pristup, pre-
dvianje i empatija, vie nego velike administrativne procedure. Pri tome, osim profesio-
nalnih poslovnih konsultanata, oni mogu biti i iz redova univerzitetskih profesora i asiste-
nata, istraivaa, dokazanih i iskusnih menadera i preduzetnika, itd. Bitno je da dobro
poznaju problematiku malog biznisa, da su spremni da se ozbiljno posvete prihvaenom
projektu, ali i da podele odgovornost sa preduzetnikom, odnosno vlasnikom malog bizni-
sa.
LITERATURA:
1. Crisman, J. J., McMullan, W. E. (2000), A Preliminary Assessment of Outsider Assistance as a Knowledge
Resource: The Longer-Term Impact of New Venture Counseling, Entrepreneurship: Theory & Practice,
Spring 2000, Vol. 24 Issue 3, p.41-57.
2. Djuriin, D. (1999), Kako izbei tranzicionu kratkovidost?, Ekonomika preduzea, Beograd, 47(5-6),
str.198-204.
3. Duki, D., Milivojevi, T., Vukoti, S. (2010), Poslovni i personalni vrednosni kriterijumi preduzetnika i
menadera malih i srednjih preduzea, MKSM Majska konferencija o strategijskom menadmentu - Klado-
vo, Tehniki fakultet Bor, Zbornik radova, str.220-231.
4. Duki, D., Nikoli, I. (2010), Menadment konsalting u sektoru MSPP iz perspektive klijenta. Management
- asopis za teoriju i praksu menadmenta, Beograd, 15(55), str.69-77.
5. Fincham, R., Rhodes, P. (1999), Principles of Organizational Behaviour (3. ed.). Oxford University Press,
Oxford.
6. Gibbons, M. (1994), The New Production of Knowledge, Sage Publications, London.
7. Knig, E., Volmer, G. (2003), Systemisches Coaching (2. Aufl.)., Beltz , Weinheim, Basel.
8. Kubr, M. (2002), Management Consulting: A Guide to the Profession (4th Edition). International Labour
Office, Geneva.
9. Mihajlovi, B., Hamovi, V., Subi, J. (2006), Konsultantske usluge u funkciji poboljanja konkurentnosti
preduzea u Srbiji, Ekonomske teme, Ni, 44(3), str.33-49.
10. Mihajlovi, B., Paraui, V., Potrebi, V. (2006), Uloga konsaltinga u restrukturiranju preduzea u tranziciji.
Industrija, Beograd, 34(3), 81-90.
11. Predi, B., Stefanovi, S., Duki, D. (2011), Uloga menadment konsaltinga u razvoju malog biznisa, Eko-
nomske teme, Ni, 49(2) str. 219-233.
12. Say, J. B. (1803/2001), A Treatise on Political Economy. New edition (2001), Transaction Publishers, New
Brunswick, NJ.
13. Schein, E.H. (1997), The concept of client from a process consultation perspective, Journal of Organizati-
onal Change Management, Vol. 10 No. 3, pp. 202-216.
14. Schmid, B. (2002), Integration ist Trumpf Coaching im Bereich Organisationen. Manuskript des Instituts
fr Systemische Beratung, Wiesloch. (Dostupno na: www.systemischeprofessionalitaet.de)
15. Schreygg, A. (1995), Coaching: Eine Einfhrung fr Praxis und Ausbildung, Campus Verlag , Frank-
furt/M., New York.
16. Vuji, V., Duki, D. (2011), Poduzetnitvo i etika u uvjetima tranzicije (krize), XVIII-ti meunarodni znans-
tveni skup Drutvo i tehnologija DiT 2011., Lovran, Hrvatska.
17. Weick, K.E., Sutcliffe, K.M. (2001), Managing the Unexpected, Jossey-Bass, San Francisco.
166
CONSULTING IN DOMAIN OF ENTREPRENEURSHIP AND
SMALL BUSINESS
Summary: It is known that entrepreneurs and small business owners have very strong
personal access to their business. Very begin of a business is actually a reflection of
entrepreneurs energy, his potential, enthusiasm and vision of his own business before it
starts. However, for survival in the market and business development, it is very important
for entrepreneurs to gain new, primarily managerial knowledge and skills. It is therefore
essential that entrepreneurs are more involved in process of permanent learning and
improving their own skills competences to the next level.
Because of that, as an optimal and in practice applicable solution, various types of con-
sulting services are used more and more. These are specifically designed support pro-
grams or products and solutions, that bring added value to resources and assets of a cli-
ent. They enable increasing of benefit from resources and assets relative to their costs, as
well as optimisation of effects of using of resources and assets of businesses and the wider
community.
This paper focuses on trends and challenges in the field of consulting services for entrep-
reneurs, continuing entrepreneurship education and business advisory services and edu-
cation. It points out the potential for development, which is released through correspon-
ding entrepreneurial consulting. It perceives and analyzes the specific characteristics of
consultancy support to small businesses, as well as problems that are the subject of con-
sulting services for entrepreneurs and small business owners.
167
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Filijovi Marko
Fakultet bezbednosti, Beograd
e-mail: mfilijovic@yahoo.com
orevi Ivica
Fakultet bezbednosti, Beograd
ivicadj@fb.bg.ac.rs
UVOD
Artikuliui se, kroz istoriju, kao vorite meunarodnih interesa Balkan danas, u uslovi-
ma intenzivnih meunarodnih odnosa, ostaje region od ogromne vanosti za brojne geo-
politike aktere. Upravo zbog toga mnogi smatraju da se opta turbulentnost javlja kao
jedna od sutinskih odrednica ovog prostora. Konflikti koji su nastali prilikom raspada
SFR Jugoslavije i trajali (neki su jo uvek aktuelni) skoro pune dve decenije umnogome
su izmenili politiki pejza poluostrva. Tenja balkanskih zemalja da se (re)konsoliduju i
integriu u postojee evropske ekonomsko-politiko-bezbednosne strukture, predstavlja
imperativ barem na deklarativnom nivou. Pored situacije u samom regionu i aspiracija
regionalnih drava, situacija na prostoru Balkana u znaajnoj meri odreena je meunaro-
dnom politikom situacijom. Aktuelna globalna praksa je u velikoj meri dovela do preis-
pitivanja strategijskih opredeljenja drava i meunarodnih organizacija. Intenziviranje
meunarodnih procesa, stvara situaciju u kojoj su ekonomija, bezbednost i politika prakti-
no postale nerazdvojni faktori. Balkan je gotovo dve decenije predstavljao sinonim za
nerazvijenost i nestabilnost, prostor ije je glavno obeleje neizvesnost i nepredvidivost.
Promena ukorenjenih stereotipa i reintegracija Balkana u meunarodnu zajednicu zahteva
stabilizaciju regiona i njegov ekonomski, odnosno tehnoloki razvoj. Bez koncepta koji
povezuje bezbednost, ekonomski i tehnoloki razvoj sa politikim procesima rekonsolida-
cija i reintegracija regiona nije mogua. Evropska Unija (EU) u tom smislu predstavlja
najvanijeg partnera dravama Zapadnog Balkana. Projekti koje je EU pokrenula u vezi sa
balkanskim prostorom, ve su dali neke pozitivne rezultate. Meutim, jo uvek ima dosta
problema koji su rezultat intraregionalnih trvenja, ali i uticaja spoljnih faktora. Za EU je
veoma vano da politiko ustrojstvo drava i njihov stepen ekonomskog i tehnolokog
razvoja, kao i bezbednosna situacija bude u skladu sa visokim standardima koji postoje u
okviru Unije. Balkan u tom smislu, poseduje ogroman geoekonomski potencijal, koji bi uz
adekvatnu aktivaciju mogao da dovede do razvoja regionalnih kapaciteta jugoistonog
oboda EU. Ukoliko bi se jedna od najznaajnijih raskrsnica evroazijskog masiva nala u
168
okviru granica EU to bi doprinelo uveanju i komparativnih prednosti itave Unije. Ima-
jui u vidu da su Grka, Bugarska i Rumunija ve u sastavu EU, preostali prostor bal-
kanskog poluostrva identifikovan kao Zapadni Balkan ima status subregiona koji je
potrebno zbrinuti. Mnoge pokrenute inicijative, programi pomoi, kao i sve intenzivnija
ekonomska saradnja, pokazuju da se na procesu zbrinjavanja radi. Meutim, ostaju
otvorena pitanja kojom brzinom i koliko kvalitetno se proces reintegracije odvija? Od
ega ili koga njegov kvalitet zavisi? Da li je mogue unapreenje postojeeg koncepta i na
koji nain? Da bi se odgovorilo na ova pitanja, potrebno je prethodno objasniti koliki je
geoekonomski potencijal Zapadnog Balkana, odnosno ta je ono to region karakterie i
ini vrednim sa aspekta EU i ostalih zainteresovanih strana. Zatim, u tom kontekstu raz-
motriti koji sve regionalni mehanizmi i/ili koncepti trenutno zahvataju Zapadni Balkan i
kakve implikacije proizvode u obliku povratne sprege, i da li je mogue neto unaprediti.
39
Proitati npr.: Sretenovi, Miroljub, Geopolitiki poloaj Zapadnog Balkana, Vojno delo (prolee), 2010., str.
53-75.
169
Slika br.1: Komunikacijski vor na Zapadnom Balkanu
Izvor: Mini, Jelica, Kronja, Jasminka, Regionalna saradnja za razvoj i evropsku integraciju, Evropski
pokret u Srbiji EpuS, Beograd, 2007, str. 37.
170
vei priliv stranog kapitala.40 Mogunosti za trgovinu su mnogobrojne, drave Zapadnog
Balkana su lanice Centralnoevropskog sporazuma o slobodnoj trgovini (CEFTA), pose-
duju ugovor o slobodnoj trgovini sa EU, kao i specijalne ugovore sa Ruskom Federacijom
(koja predstavlja trite od preko 200 miliona potroaa) (Mischkulnig, Skokovi, 2008:1-
9). Trenutni geoekonomski kapacitet regiona delimino je posledica i viegodinjih kon-
flikata. Nedovoljna razvijenost (prethodno devastiranih) regionalnih infrastrukturnih i
drugih (turistikih, poljoprivrednih itd.), kapaciteta, javlja se kao neiskorieni potencijal
raspoloivih resursa vrlo privlaan za strane investitore.41 Najee se o prednosti istiu:
cena rada, zakup prostora, intenzivna privatizacija, cena energenata i sl. (pregled pojedinih
pokazatelja prikazan je u tabeli 1.).
Prostor Zapadnog Balkana sve vie se aktuelizuje i kao energetski koridor. Naime, evrop-
ski deficit energenata pokrenuo je mnotvo projekata kako bi se podigao stepen energet-
ske stabilnosti itave Evrope. Pored evropskih i ruskih mega-projekata, Nabuka (Nabuc-
co) i Junog toka (South Stream), planirani su i mnogi interkonektori. Iako se smatralo da
su pojedini planirani projekti meusobno iskljuivi, rastua potreba za energentima i
nedavno postizanje ekonomsko-politikog konsenzusa oko glavnih arterija upuuje na
pomisao da lako moe doi do realizacije skoro svih planiranih cevovoda.42 U tom smislu,
40
U tom smislu, istraivanje koje je sprovela Svetska Banka, odnosno FIAS, pokazuje da je vie od 60% kom-
panija koje su ulagale u region u proteklim godinama, voljno da reinvestira (Mischkulnig, Skokovi, 2008:7).
41
Dakle, inverzan aspekt analize geoekonomskog potencijala koji se meri projekcijom mogunosti investiranja
stranog kapitala i njegovog daljeg razvoja.
42
U vezi postizanja dogovora o izgradnji oba planirana mega projekta, polgedati na: Balkan Magazin (on-line),
Evropi potrebni i Juni tok i Nabuko, 20/05/2011, preuzeto sa:
http://www.balkanmagazin.net/kolumna/3e/evropi_potrebni_i_juzni_tok_i_nabuko.xhtml 29/06/2011
171
posebno su interesantni predlozi i sugestije amerikih partnera, pre svega Centra za strate-
ke i meunarodne studije iz Vaingtona (Center for Strategic and International Studies -
CSIS). U projektu koji je realizovan u saradnji sa Helenskim centrom za evropske studije
(Hellenic Centre for European Studies EKEM) predlae se izgradnja veeg broja inter-
konektora u okviru balkanskog regiona, sa posebnim akcentom na Zapadni Balkan. Uko-
liko bi dolo do realizacije makar dela predloenih energetskih linija, energo-tranzitni
znaaj regiona drastino bi se uveao. U vremenu u kom vlada tzv. energetska glad,
strategijska vanost Zapadnog Balkana, uz njegove ostale komapratvine prednosti, vies-
truko bi porasla. U CSIS-u i EKEM-u mieljnja su da bi realizovanje predloenih projeka-
ta povoljno uticalo na reintegraciju celokupnog regiona i da bi doprinelo stabilnosti na
svim nivoima.43
Treba imati u vidu i injenicu da je polovina ukupne povrine zapadnobalkanskog regiona
poljoprivredno zemljite, a da je procenat obradivog zemljita u okviru EU i okruenju
proporcionalno znatno manji. U tom kontekstu poljoprivredni sektor i sektor proizvodnje
hrane svakako se pojavljuju kao znaajni privredni atributi. Kako objanjavaju Dulijan
Lampieti (Julian A. Lampietti), Dejvid Lug (David G. Lugg,), Filip Van der Celen (Philip
Van der Celen) i Amelija Brancik (Amelia Branczik), cena poljoprivrednog zemljita po
hektaru i cena rada u tom kontekstu, znatno su manje na Zapadnom Balkanu nego u EU,
posebno kada je re o starijim lanicama (Lampietti et al, 2009:22). Nadalje, sudei po
tome da region pokriva itavu istonu obalu Jadrana, turistiki kapaciteti su mnogobrojni.
Za Hrvatsku, Crnu Goru i Albaniju, turizam predstavlja kljunu privrednu granu, gde bi
investicioni potencijal mogao da bude viestruko iskorien posmatrajui situaciju sa
aspekta stranih ulagaa. Dodatno, mnogi drugi sektori, poput auto-industrije, rudarsko-
energetskog i elektro-energetskog sektora, proizvodnje metala, plastike, koe, obue i sl.,
tradicionalno su utemeljeni na ovom prostoru. Revitalizacija i dalji razvoj ovih sektora
mogli bi znatno da doprinesu uveanju proizvodnih kapaciteta regiona. Ovo je posebno
znaajno zbog strateke lokacije prostora u kontekstu distributivnih trokova.44 Blizina
tritima Evrope, Turske, pa i Ruske Federacije, moe da bude strategijski klju za reali-
zaciju projektovanih ekonomskih aktivnosti, to je ve pokriveno povoljnim ekonomsko-
trgovinskim arananima. Dakle, razvojne mogunosti Zapadnog Balkana su velike i trend
rasta e se zadrati ukoliko bezbednosne prilike budu optimizirane. U tom smislu, u skoro
43
Za detaljnije informacije pogledati: US-Greece Task Force, Re-linking the Western Balkans: The Energy
Dimension, CSIS-EKEM Policy Report, Policy Report Three, September 2010, Center for Strategic and Interna-
tional Studies (CSIS), Hellenic Centre for European Studies (EKEM), Washington D.C./Athens, 2010.
44
Kao est primer u literaturi pominje se nekadanje prisustvo nemakog VW u BiH, te prateih (servisnih)
proizvodnih kapaciteta autoindistrijskog sektora u Hrvatskoj i Srbiji. U Albaniji postoji duga istorija proizvodnje
koe i obue. Infrastruktura vezana za turizam u Hrvatskoj i Crnoj Gori opte je poznata meunarodnom turis-
tikom sektoru, dok je proizvodnja hrane u Srbiji i Makedoniji prilino utemeljena. Pored ovoga, strane investi-
cije koje su realizovane u poslednjoj deceniji na prostoru Zapadnog Balkana, otvorile su nove, dodatne privredne
sektore, poput ICT (Information communication technologies) i proizvodnje aluminijuma u Hrvatskoj, ener-
getike u Makedoniji i Srbiji, povrtarstva u Crnoj Gori, komunikacionih tehnologija i softverske industrije u Srbi-
ji, te teke industrije i mlekarstva u junoj srpskoj pokrajini. (Za dealjnije informacije pogledati: Mischkulnig,
Margit, Investing in the Western Balkans, New European Economy (on-line), 2011, preuzeto sa:
http://www.neweuropeaneconomy.com/Site_Content/In_Focus/Investing_in_the_Western_Balkans/ 30/06/2011,
kao i Mischkulnig, Margit, Skokovi, Hrvojka, Invest in Western Balkan The Western Balkan: The credible
bussines location, FIAS, (prezentacioni materijal) 2008, preuzeto sa: portal.wko.at/?361438, 28/06/2011)
172
svim izvetajima i ekspertskim analizama relevantnih oblasti, napominje se da je stepen
razvoja zapadnobalkanskih kapaciteta jo uvek daleko od maksimuma. U zavisnosti od
uspostavljenog stepena bezbednosti, programirani benefiti zaista mogu biti visoki i u skla-
du sa projektovanim oekivanjima. Stoga, stepen iskorienosti navedenih potencijala, u
velikoj meri zavisie od smera i kvaliteta korelativne veze ekonomije i bezbednosti koja
se artikulie pod politikim kiobranom. U tom smislu, intraregionalni i ekstraregionalni
procesi imaju ogromnu ulogu. Kao najvaniji partner zapadnobalkanskih zemalja, EU je
pokrenula mnotvo programa kako bi se region (re)konsolidovao i postao deo rastue
evropske porodice.
45
Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija, Crna Gora i Srbija (ukljuujui Kosovo, prema Re-
zoluciji SBUN 1244) obuhvaeni su Procesom stabilizacije i pridruivanja (PSP), kao delom Politike proirenja
EU, koja priprema itav region Zapadnog Balkana za integraciju u EU. Proces je istovremeno bilateralni i re-
gionalni proces koji, s jedne strane, uspostavlja odnose izmeu obuhvaenih zemalja i EU a, s druge strane,
ohrabruje njihovu meusobnu regionalnu saradnju.
173
treba spomenuti Organizaciju za Crnomorsku Ekonomsku Saradnju, zatim Jadransko-
Jonsku inicijativu i one koje reguliu saradnju oko renih slivova Dunava i Save.46
Kao to se moe primetiti, EU je pokrenula mnotvo regionalnih mehanizama kako bi
objedinila politiku, ekonomsku, kulturnu i bezbednosnu saradnju sa balkanskim zemlja-
ma, ali i izmeu zemalja Zapadnog Balkana. U tom smislu, mnogo toga je uinjeno na
integraciji zapadnobalkanskih zemalja u evropske strukture i intraregionalno. Meutim,
uzimajui u obzir proteklo vreme od iniciranja ovih integrativnih aparata i koncepata,
utroena sredstva i tempo kojim se odvijaju integrativni procesi, Zapadni Balkan je jo
uvek u odreenoj meri udaljen od bazinih strutkura i vrednosti EU, kao i intraregional-
nog konsenzusa. Postavlja se pitanje zbog ega je to tako i ta je mogue preduzeti kako
bi se postojei proces kvalitativno osnaio i ubrzao?
46
Za opirnije informacije pogledati: Lopandi, Duko, Kronja, Jasminka, Regionalne inicijative i multilateralna
saradnja na Balkanu (drugo dopunjeno izdanje), Evropski pokret u Srbiji, Beograd, 2010, str. 123-169.
174
stabilnost u Regionalni savet za saradnju predstavlja inicijalni korak ka veoj intraregio-
nalnoj inicijativi (ukanovi, 2009:499). Nastavak prenosa ingerencija treba proiriti na
sve sektore, posebno u ekonomskom i bezbednosnom domenu. Prenos odgovornosti u
tom kontekstu, moda bi doprineo promeni stavova koji ukazuju da veina zapadnobal-
kanskih naroda svoje zemlje definie pre kao evropske nego kao balkanske, to se moe
protumaiti kao oteavajui faktor intraregionalne kooperacije (Mitrovi, 2005:24). U tom
smislu Polazei od evidentne geostrateke irelevantnosti svih drava Zapadnog Balkana
pojedinano, samo jaanje regionalne saradnje i zajedniki nastup u najznaajnijim meu-
narodnim organizacijama moe stvoriti mogunost da se ona prevazie (ukanovi,
2009:505). Meutim, pored iniciranja Regionalnog saveta za saradnju, postavlja se pitanje
da li je mogue uiniti jo neto, kako bi se intraregionalna kohezija ojaala i kako bi se
geoekonomski potencijal zapadnobalkanskog regiona uveao?
47
Ljubia Mitrovi navodi podatke istraivanja u kojem se ak 56.6 % ispitanika slae sa tvrdnjom da e bal-
kanske zemlje imati vie korsti ako ostvare meusobnu saradnju nego ako se orijentiu samo na EU i SAD
(Mitrovi, 2005:27).
175
mapiranje sektora sa najveim potencijalom u regionu, preko sistematizacije projekata,
naina njihovog prezentovanja i odreivanja prioriteta, do praenja realizacije projekata i
kontrole postignutih rezultata. Kao adekvatan primer i inicijalni korak u pristupu izgradnje
novog regionalnog mehanizma, mogla bi da poslui inicijativa iz 2010. godine, koju je
pokrenuo tadanji ministar energetike Republike Srbije Petar kundri. Na inicijativu srp-
skog ministra, u Bugarskoj je potpisana Deklaracija o zajednikoj saradnji na energetskim
projektima u narednih 10 godina. Deklaraciju su potpisale pored Srbije i Bugarske, Grka,
Turska i Rumunija. Ona podrazumeva saradnju u raznim regionalnim projektima koji e
poveati energetsku stabilnost u regionu i nesmetano dostavljanje gasa drugim zemljama
Evrope.48 Iako ovaj sporazum nije privukao previe panje u javnosti, njegov znaaj za
uvrivanje intraregionalnih odnosa nije zanemarljiv. Sledei navedenu logiku mogli bi
da se reguliu mnogi privredni sektori to bi dovelo do intraregionalnog ekonomskog
(prema logici stvari i bezbednosnog i politikog) konsenzusa u regionu. Potencijali svaka-
ko postoje i ukoliko se sagledaju rezultati pojedinih istraivanja, stie se utisak da je i ira
javnost upoznata i saglasna sa time.49 Zapadni Balkan poseduje specifine karakteristike
koje ga ine pogodnim za regionalnu integraciju. Meu tim osobenostima, pre svega, tre-
ba istai injenicu da su sve drave regiona (izuzev Albanije) u prolosti bile deo jedins-
tvenog ekonomskog prostora. Za znaajnije ekonomske efekte dovoljno je samo reintegri-
sanje postojeih kapaciteta (elektro sistemi, eleznica, pravci snabdevanja i sl.). Drugo,
sadanje male nacionalne privrede mogu viestruko da prosperiraju stvaranjem veeg
regionalnog trita. Tree, geografski i etniki faktori, praktino poveavaju meuzavis-
nost izmeu zemalja (u odnosu na neke druge regione). Zajedniki jezik (ili jezika sli-
nost), zajednike nacionalne manjine, kao i geografski oblik nacionalnih granica mogu da
olakaju privrednu integraciju. Ovome treba dodati i injenicu da sve zemlje regiona tee
prikljuenju EU. Meutim kljuni izazov predstavlja prevazilaenje politikih i etnikih
podela, to se jedino moe uiniti putem jaanja ekonomskih integracija (Tiri, Pipa,
2009:1115). Svest o tome sve vie sazreva i kod relevantnih politikih aktera u regionu.50
ZAKLJUAK
U uslovima globalne ekonomske krize, tranzicionim dravama ne preostaje previe pros-
tora za ekskluzivne jednostrane i individualne agende. Treba imati u vidu injenicu da je
globalizacija ve u znaajnoj meri umanjila relevantnost nacionalnih granica i da su bez-
bednosni izazovi, rizici i pretnje odavno anacionalni, te da se dostizanje visokog stepena
stabilnosti u raznim sektorima moe postii jedino zajednikim naporima. U tom smislu,
pored intraregionalnih faktora, spoljni faktori takoe moraju biti uzeti u obzir. EU sa svo-
jim prilino liberalnim spoljnopolitikim nastupom polako privlai Zapadni Balkan
48
Pogledati: Zajednika energetska strategija Balkana, RTV Vojvodina (on-line), 30/11/2010, preuzeto sa:
http://www.rtv.rs/sr_lat/ekonomija/zajednicka-energetska-strategija-balkana_225864.html 25/05/2011
49
Veoma je interesantno primetiti da su u jednom istraivanju stanovnici zemalja Zapadnog Balkana kao pri-
marne sektore intraregionalne saradnje identifikovali (prema vanosti) najpre ekonomiju, zatim izgradnju infra-
strukture, te bezbednost i vojnu saradnju koju slede sektori kulture i zatite ivotne sredine (Mitrovi, 2007:26).
50
Pogledati npr.: Neboja Radmanovi u Sofiji: Zajedniki graditi gasne koridore, Vesti.rs (on-line),
25/04/2009, preuzeto sa: http://www.vesti.rs/Bosna-i-Hercegovina/Nebojsa-Radmanovic-u-Sofiji-
Zajednicki-graditi-gasne-koridore.html 25/06/2011
176
blie svom gravitacionom centru. Meutim, ini se da pri traenju reenja za rekonsolida-
ciju Zapadnog Balkana EU ne uvaava previe interese ostalih aktera koji ele da projek-
tuju svoje uticaje na region. Zbog toga, manje ili vie opravdano, mnogi smatraju da
Zapadni Balkan predstavlja prostor odmeravanja snaga EU i Ruske Federacije (najvie
kada je re o energetskom sektoru).51 Dodatno, ameriki uticaj u regionu, ini se, nije
uvek u saglasnosti sa evropskim, to izaziva sumnje oko jedinstvenog evroatlanskog kon-
cepta. Kada je re o Turskoj, miljenja su dijametralno suprotna: od toga da ta zemlja, uz
podrku SAD, eli da namente sopstveni uticaj u regionu kao neku vrstu odmazde za
evropsko odbijanje, do toga da se pribliava Rusiji i pojedinim islamskim zemljama.52 U
svakom sluaju, sa stanovita Zapadnog Balkana, EU bi trebalo vie panje da posveti
irim geopolitikim konsekvencama svog odnosa sa Ruskom Federacijom, jer pored
Ukrajine i Kavkaza, Zapadni Balkan predstavlja kljunu vezu izmeu njih. Istovremeno
EU treba da prepusti samim zemljama regiona veu odgovornost. Geoekonomska dimen-
zija, uzimajui u obzir politiku i bezbednosnu situaciju u regionu, svakako e biti pod
uticajem geopolitikih deavanja. Ukoliko EU eli vei uticaj na Zapadnom Balkanu mora
da ima koherentniji i obuhvatniji pristup ka ovom prostoru. Sa druge strane, drave na
ovom prostoru, moraju da pokau veu spremnost i kreativnost pri iznalaenju reenja
koja e unaprediti intraregionani konsenzus. Time bi se podstaklo proaktivnije delovanje
regiona kao celine na spoljnopolitikom planu, uz istovremeno uvaavanje pojedinanih
nacionalnih prioriteta. U tom smislu, principi kompatibilnosti i odmerenosti takoe mora-
ju da budu zastupljeni, jer samo usaglaeni intra/ekstra-regionalni koncept moe da dove-
de do kvalitetnih reenja i blagovremeno okona proces tranzicije regiona od postkonflik-
tnog ka razvijenom prostoru. Jedino na taj nain bezbednost, politika i ekonomski razvoj
mogu da se usklade i doprinesu poveanom prilivu SDI kao osnovnom pokretau savre-
mene nacionalne, regionalne i pankontinentalne ekonomije. Regionalni savet za saradnju,
ukoliko bi bio nadograivan prezentovanim konceptima ili ih u nekom obliku podravao,
moe da prui znaajniji podsticaj privrednom razvoju, stabilnosti politikih institucija i
saradnji u oblasti bezbednosti.
LIREATURA:
1. Balkan Magazin (on-line), Evropi potrebni i Juni tok i Nabuko, 20/05/2011, preuzeto sa:
http://www.balkanmagazin.net/kolumna/3e/evropi_potrebni_i_juzni_tok_i_nabuko.xhtml
2. orevi, Ivica, Filijovi, Marko, Balkanski energetski koridori kao izvor i potencijal za reavanje problema
bezbednosti, Megatrend revija Vol .8 (1), Megatrend Univerzitet, Beograd, 2011
3. ukanovi, Dragan, Zapadni Balkan - od sukoba do evrointegracija. Godinjak Fakulteta politikih nauka,
3(3),. 2009
51
Pogledati npr.: orevi, Ivica, Filijovi, Marko, Balkanski energetski koridori kao izvor i potencijal za
reavanje problema bezbednosti, Megatrend revija Vol .8 (1), Megatrend Univerzitet, Beograd, 2011, str. 169-
187.
52
O tome govore brojni radovi meu kojima treba izdvojiti: Engdahl, William, Full Spectrum Dominance: The
Geopolitical Agenda Behind Washingtons Global Military Buildup, 2008, preuzeto sa:
www.engdahl.oligeopolitics.net, 05.01.2010.; kao i Marketos, Thrassy, Turkey in the Eurasian Energy Security
Melting Pot, China and Eurasia Forum Quarterly, Vol. 7., No. 4., 2009.
177
4. Engdahl, W.F.: Full Spectrum Dominance: The Geopolitical Agenda Behind Washingtons Global
Military Buildup, 2008, preuzeto sa: www.engdahl.oligeopolitics.net,
5. Hadi, Miroslav, Radoman, Jelena, Meuzavisnost ekonomije i bezbednosti, u: Hadi, M, Radoman, J.
(ur.), Ekonomija i bezbednost, Centar za civilno-vojne odnose, Beograd, 2009
6. Lampietti, Julian, Lugg, David, Van der Celen, Philip, Branczvik, Amelia, Changing Face of Rural Space
Agriculture and Rural Development in the Western Balkans, The International Bank for Reconstruction and
Development / The World Bank, Washington DC, 2009
7. Lopandi, Duko, Kronja, Jasminka, Regionalne inicijative i multilateralna saradnja na Balkanu (drugo
dopunjeno izdanje), Evropski pokret u Srbiji, Beograd, 2010
8. Marketos, Thrassy, Turkey in the Eurasian Energy Security Melting Pot, China and Eurasia Forum
Quarterly, Vol. 7., No. 4., 2009
9. Mini, Jelica, Kroonja, Jasminka, Regionalna saradnja za razvoj i evropsku integraciju, Evropski pokret u
Srbiji EpuS, Beograd, 2007
10. Mitrovi, Ljubia, Regionalni identitet i odnos aktera prema procesima globalizacije, regionalizacije i evro-
integracije Balkana, (Rad sa projekta Kulturni i etniki odnosi na Balkanu . mogunosti regionalne i evrop-
ske integracije (1310)), Filozofski fakultet u Niu, Ni, 2005
11. Mischkulnig, Margit, Investing in the Western Balkans, New European Economy (on-line), 2011, preuzeto
sa: http://www.neweuropeaneconomy.com/Site_Content/In_Focus/Investing_in_the_Western_Balkans/
12. Mischkulnig, Margit, Skokovi, Hrvojka, Invest in Western Balkan The Western Balkan: The credible
bussines location, FIAS, (prezentacioni materijal), 2008, preuzeto sa: portal.wko.at/?361438, 28/06/2011
13. Neboja Radmanovi u Sofiji: Zajedniki graditi gasne koridore, Vesti.rs (on-line), 25/04/2009, preuzeto
sa: http://www.vesti.rs/Bosna-i-Hercegovina/Nebojsa-Radmanovic-u-Sofiji-Zajednicki-graditi-gasne-
koridore.html
14. Sretenovi, Miroljub, Geopolitiki poloaj Zapadnog Balkana, Vojno delo (prolee), 2010.
15. Tiri, Edfana, Donila, Pipa, The Eurpoean Perspective Of The Western Balkans, paper presented on the
International Conference European Integration - Beetwen Tradition And Modernity, 22-23 October, 2009,
Targu Mures, Romania, Ed. Univ. Petru Maior, Universitatea Petru Maior, 3rd edition, 2009, preuzeto
sa:
http://www.upm.ro/facultati_departamente/stiinte_litere/conferinte/situl_integrare_europeana/Lucrari3/istori
e/113_Donila%20Pi%20WESTERN%20BALKAN1-1.pdf
16. Uljarevi, Daliborka, Povezivanje mladih lidera u regionu regionalna saradnja i Zapadni Balkan, epus
(on-line), Evropski pokret Srbija, prezentacija sa Drugog seminara odranog u Sarajevu 31.08 -
03.09.2007.godine, preuzeto sa:
http://www.emins.org/pmlr/download/DaliborkaUljarevic_Regionalna%20saradnja%20i%20zapadni%20Ba
lkan.pdf
17. US-Greece Task Force, Re-linking the Western Balkans: The Energy Dimension, CSIS-EKEM Policy
Report, Policy Report Three, September 2010, Center for Strategic and International Studies (CSIS), Helle-
nic Centre for European Studies (EKEM), Washington D.C./Athens, 2010.
18. Zajednika energetska strategija Balkana, RTV Vojvodina (on-line), 30/11/2010, preuzeto sa:
http://www.rtv.rs/sr_lat/ekonomija/zajednicka-energetska-strategija-balkana_225864.html
178
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Dr Zorka Grandov
Fakultet poslovne ekonomije, Banja Luka, e-mail: zgrandov@hotmail.com
Mr Anka Vojvodi
Visoka zdravstveno-sanitarna kola strukovnih studija-VISAN, Beograd,
e-mail: bigmatche@yahoo.com
Mr Marko Vuievi
Beogradska poslovna kola- visoka kola strukovnih studija, Beograd,
e-mail: marko.vucicevic76@gmail.com
179
UVOD
Znaajni ekonomski problemi sa kojima se susreu privrede zemalja u tranziciji od poe-
tka ekonomske i politike transformacije poetkom devedesetih godina dvadesetog veka
su sloeni i meusobno isprepletani. Danas je evidentno da odreenim primarnim fakto-
rima procesa transformacije nije pridavan adekvatan znaaj na poetku ovog procesa, a to
se pre svega odnosi na nepovoljne poetne uslove (nasleene iz prethodnog perida cen-
tralnog planiranja), zatim udaljenost regiona jugoistone evrope od trita zapadnoevrop-
skih zemalja, vojne konflikte i optu politiku i ekonomsku nestabilnost regiona.
Ubrzanje privrednog rasta ne moe kupiti visokom inflacijom. Takoe se potvrdilo da
smirivanje inflacije ne izaziva recesiju, ve da stvari stoje upravo suprotno. Opsena eko-
nometrijska ispitivanja privreda u tranziciji potvruju da su osnovne determinante rasta
bile niska stopa inflacije, smanjenje javne potronje i odluno sprovoenje institucional-
nih reformi. Ono to moda predstavlja iznenaenje je to da zemlje koje su ostvarile bolje
ekonomske rezultate u pogledu rasta i inflacije registruju i veu jednakost u raspodeli.
Sutinski element uspeha tranzicionog procesa je integracija zemalja u tranziciji u meu-
narodne finansijske tokove. U ovim zemljama je, tokom tranzicionog procesa, identifiko-
vana velika potreba za kapitalom koji treba da pomogne oivljavanje proizvodnje i izgra-
dnju infrastrukture.
Za reformski uspene tranzitorne ekonomije priliv stranih investicija znaio je ne samo
vie stope rasta i ubrzanje strukturnih reformi, ve i poboljanje eksterne finansijske situa-
cije zemlje, poveanje deviznih rezervi i postizanje povoljnijeg kreditnog rejtinga.
180
to se tie cilja tranzicije, a to je stvaranja trine privrede, moe se rei da generalno pos-
toji konsenzus meu analitiarima. Meutim, aktuelni su jo uvek razliiti stavovi o tome
kako da se ovaj cilj najbolje postigne. Kornai npr. konstatuje da su "mnogi uesnici u
postsocijalistikim transformacijama bili opsednuti brzinom" i naglaava da "suvie jak
naglasak na brzinu dovodi do nestrpljenja, agresivnosti i arogancije". Kao primer, ovaj
autor navodi program masovne privatizacije u ekoj Republici, uz primedbu da je "aktu-
elna politika mnogih reformatora, zapravo, esto bila manje radikalna od njihove retorike"
[Jovi, Baji, Vidas-Bubanja, Stamenkovi, Jovanovi, 2001:7]. Protagonisti reformske
strategije smatraju da je ova strategija imala uspeha tamo gde je nepokolebljivo i u potpu-
nosti primenjena, a da su se problemi javljali tamo gde je bilo nedoslednosti u njenoj pri-
meni (zemlje koje su sprovele ambicioznije programe strukturnih reformi ujedno su bile
najuspenije u postizanju makroekonomske stabilizacije).
Postoje i argumenti da je pad proizvodnje uglavnom posledica inicijalnih uslova, i da
vrsta ekonomska politika predstavlja jaku osnovu za bre i stabilnije oivljavanje eko-
nomije. U osnovi se mogu razlikovati tri reformske strategije: tzv. "ok terapija", brzo
prilagoavanje i postepene promene. Prava ok terapija je primenjena samo u bivoj Isto-
noj Nemakoj. Mada ovaj pristup omoguuje brzu realokaciju resursa, na srednji rok on
donosi znaajne trokove, tako da nije interesantan ni za jednu od ostalih post-
komunistikih zemalja. U veini zemalja tranzicija je otpoela liberalizacijom cena sa
vetaki niskih nivoa, to je dovodilo do porasta inflacije. Uz to, dolo je i do pada proiz-
vodnje. Gomulka je definisao nekoliko specifinih uzroka pada proizvodnje. Sem toga,
postoji mogunost da je nivo proizvodnje pre otpoinjanja tranzicije precenjen usled
manjkavosti preciznih i realnih statistikih podataka [Gomulka, 1998:56].
Kritiari "big bang" pristupa istiu da naglasak na brzinu negativno utie na jo uvek
aktuelne organizacione veze izmeu postojeih preduzea, te da "dezorganizacija" znaaj-
no doprinosi padu proizvodnje. Ovaj pad, u kombinaciji sa liberalizacijom cena i dubokim
rezovima u javnoj potronji, ima za rezultat otar rast siromatva i socijalnog raslojavanja.
Polazei od neizvesnosti koje prati tranzicija, ova grupa analitiara navodi da su u brojnim
sluajevima loe sekvence reformi dovele do raspoedele privatnih interesa (posebno u
Rusiji), to je za posledicu imalo blokadu daljih reformi. Oponenti pak odbacuju ovaj kri-
ticizam, istiui da je pad proizvodnje registrovan i pre nego to je otpoela tranzicija,
zatim da organizacione veze nasleene iz centralnog planiranja nisu odgovarale tritu, da
su privatizovana preduzea u mnogo sluajeva restruktuirana bre od onih koja su ostala u
dravnom vlasnitvu, kao i da se vei deo nejednake raspodele bogatstva i porast siroma-
tva dogaao u zemljama u kojima su reforme primenjene samo delimino [Havrylyshyn,
McGettigan, 1999:43]. U okviru globalne strategije, evidentno je da je brza akcija bila
mogua u nekim oblastima reformi (liberalizacija cena i trgovine, stabilizacija inflacije i
eventualno privatizacija malih preduzea), dok je za ostale oblasti jasno da reforma zahte-
va odreeno vreme. Kontraverze u pogledu "ok tretmana" odnose se uglavnom na
makroekonomsku stabilizaciju i brzinu privatizacije, a u manjoj meri na trgovinsku libera-
lizaciju.ta vie, moe se zakljuiti da je brzo sprovoenje liberalizacije i stabilizacije
opte prihvaeno kao optimum.
to se tie sekvenci sprovoenja, treba istai da su neke reforme preduslov za druge
reforme - na primer, privatizacija bi bila neuspena bez zadovoljavajueg pravnog okvira i
finansijskog sistema, dok bi liberalizaciju cena trebalo sprovesti nakon postizanja makro-
181
ekonomske stabilizacije[Kovaevi, 2001:10]. Pojaana integracija u svetsku privredu
putem brze liberalizacije spoljne trgovine, finansija i investicija prihvata se kao koncept
za spreavanje zastoja u razvoju zbog krize otplate dugova. Ono to je predstavljalo nepo-
znanicu u dosadanjem toku procesa tranzicije je redosled (na primer, da li prvo treba
liberalizovati uvoz ili izvoz) [Kovaevi, 2001:10]. Trgovinska liberalizacija omoguava
najbolju alokaciju resursa prema komparativnim prednostima, obezbeujui prihode od
izvoza koji su neophodni za uvoz usmeren na podsticanje privrednog rasta. Finansijska
liberalizacija privlai inostrani kapital koji tei visokim prinosima u zemljama siromanim
kapitalom, dozvoljavajui im da investiraju vie od sopstvene tednje. Vei priliv stranih
investicija bi zato dalje ubrzavao privredni rast, i to ne samo dopunom domae akumulaci-
je, ve i putem transfera tehnologije i organizacionih znanja. Evropske zemlje u tranziciji
su u bankarskom sektoru prihvatile pravila kontrole koja vae u zemljama EU. Meutim,
primena efikasne bankaske kontrole u pojedinim sluajevima je bila dosta teka, prevas-
hodno usled evidentnog nedostatka edukovanog personala i pratee infrastrukture.
U privatizaciji infrastrukturnih preduzea i u industriji, direktna strana ulaganja deluju
stimulativno na priliv u ostale grane privrede. Pre svega, uee stranog kapitala u tzv.
"velikim privatizacijama" daje pozitivne signale investitorima o investicionoj klimi u
datoj zemlji. Sem toga, privatizacija industrijskih preduzea esto je praena i dodatnim
investiranjem u obnovu i razvoj. Zbog toga su nove strane investicije relativno blisko
povezane sa investicijama u ve privatizovana preduzea [Lansbury, Pain, and Smidkova,
1990:112 ]. Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) u svojoj godinjoj publikaciji
Transition Report prati napredak u ekonomskim reformama u evropskim zemljama u
tranziciji, i objavljuje tranzicione pokazatelje. Generalno posmatrano, za evropske zemlje
u tranziciji, karakteristina je znatno sporija privatizacija velikih preduzea.
182
Database (http://databank.worldbank.org/ddp/home.do?Step=12&id=4&CNO=2); pristup
bazi: IV 2011]. Posmatrano prema ueu industrije i poljoprivrede u GDP-u,
poljoprivreda u svim zemljama ima uee vee od 5%, a najvee je u sluaju Albanije
(iznad 20%). Srbija i BJR Makedonija belee najvee uee industrijskog sektora u
GDP-u, i to iznad nivoa od 20%. Sve EZT iz prvog kruga ulanjenja u EU (2004. godine)
belee uee poljoprivrede manje od 5%. S druge strane, najvee uee industrije u
GDP-u ima eka Republika (iznad nivoa od 40%), a slede Poljska i Litvanija sa oko 30%
[WB Database (http://databank.worldbank.org/ddp/home.do?Step=12&id=4&CNO=2);
pristup bazi: IV 2011].
U 2008. godini, sve zemlje JIE osim Rumunije belee stagnaciju ili pad, dok je loa situa-
cija daleko vie izraena u regionu CIE. Kao posledica ve zahuktale svetske finansijske
krize, u 2009. godini u regionu JIE sve zemlje izuzev Albanije belee negativne stope
rasta GDP. Meu zemljama CIE, slika je jo sumornija; osim Poljske, sve zemlje imaju
negativne stope rasta, pri emu se u baltikom regionu kreu ak izmeu -14% i -18%. U
2010. godini (grafikon 5) dolazi do smirivanja negativnih tendencija, tako da se stope
kreu u dijapazonu od -2 (Rumunija) do 4,0 (Slovaka).
-5
-10
-15
2009
2010
-20
ja
ija
ka
ij a
H
ja
ja
i ja
a
a
ja
ja
ka
ka
i
or
sk
sk
Bi
on
ni
ni
ni
bi
un
en
l js
an
a
rs
G
to
ba
ar
to
Sr
at
ed
ga
um
Po
tv
ov
ov
Es
Le
rv
a
a
Al
Li
ak
rn
Bu
Sl
Sl
H
M
M
R
BJ
183
Od ostalih makroekonomskih pokazatelja nivoa razvijenosti EZT, od znaaja je pomenuti
bilans tekueg rauna.
Tokom poslednje decenije, nijedna od EZT praktino nije beleila suficit tekueg rauna.
Valja naglasiti da je deficit bio znatno vei kod zemalja JIE - proseno je za zemlje JIE
ovaj pokazatelj bio 16,9% GDP-a u 2008. Kod tranzicionih zemalja lanica EU, prosena
vrednost deficita tekueg rauna se u periodu od 1998. do 2008. godine kretala u dijapa-
zonu od 5 do 10% GDP-a. Najbolje je pozicionirana eka Republika, sa vrednou
bilansa tekueg rauna od -2,9% u poslednjoj godini posmatranog perioda [WB Database
(http://databank.worldbank.org/ddp/home.do?Step=12&id=4&CNO=2); pristup bazi: IV
2011].
Prema vrednostima spoljnog duga najmanje vrednosti belee zemlje JIE: Crna Gora,
Albanija i Rumunija (ispod 40% GDP-a), dok su najloije kotirane zemlje CIE: Estonija,
Letonija i Maarska (vrednost ovog pokazatelja se kree oko 120% GDP-a). Ovde treba
zapaziti da su 2000. godine, od svih EZT, samo Srbija i Bugarska imala nivo spoljnog
duga iznad 65%.
184
kla, koja se koriste da se odrede proizvodi i usluge na koje se odnosi preferencijalni tret-
man. S obzirom na visok nivo restriktivnosti, ova pravila su delimino uticala na smanje-
nje potencijalnih investicionih prednosti. Kaminski ocenjuje da su restriktivna pravila
porekla "efikasno spreila mnoge investitore iz zemalja van EU da osnuju svoja preduzea
u zemljama centralne i istone Evrope". Opirnije o pozitivnim i negativnim konsekven-
cama evropskih integracionih sporazuma sa aspekta SDI u EZT.
Sa geopolitikog stanovita jugoistona Evropa (JIE) obuhvata osam zemalja: pet bivih
jugoslovenskih republika (Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i BJR
Makedoniju), Rumuniju, Bugarsku i Albaniju. Geografski posmatrano, jugoistok Evrope
(Balkanske zemlje) obuhvata deset zemalja, tj osim navedenih, jo Grku i Maarsku. U
najirim relacijama, jugoistoku Evrope se esto pripisuju jo i Slovenija, Moldavija i
Turska pa se govori o prostoru od preko 1,5 miliona kvadratnih kilometara, sa oko 130
miliona stanovnika. Grka i Turska se razlikuju od svojih ostalih Balkanskih suseda, kako
u pogledu ekonomskog razvoja tako i po svojoj politikoj pozadini. Grka je punopravna
lanica EU od 1981. godine, Maarska, Slovenija, Bugarska i Rumunija od 2004. odnosno
2007. godine, dok je Turska u carinskoj uniji sa EU. U pitanju je region sa stratekom
lokacijom na prelazu izmedju Evrope i Azije i sa znaajnim razvojnim potencijalima-
trite, resursi, ekonomski potencijali rasta. Procesi i inicijative povezivanja posebno su
dobili na intenzitetu posle raspada prethodne Jugoslavije i razaranja koja su obuhvatila
Bosnu i Hercregovinu, Hrvatsku, sadanju Jugoslaviju, posebno Kosovo i Metohiju. U
junu 1999. godine, u Kelnu, odran je skup najbogatijih zemalja sveta i najvanijih
meunarodnih institucija na temu rekonstrukcije i saradnje u jugoistonoj Evropi, uz
prisustvo zemalja iz regiona. Na skupu je usvojen dokumenat Pakt stabilnosti za
jugoistonu Evropu, koji insistira na injenici da zemlje jugoistone Evrope otponu
saradnju, kako meusobno, tako i sa glavnim donatorima radi stabilnosti i razvoja regiona.
Ostvarivanje dobrosusedskih odnosa, realizovae se kroz bilateralne i multilateralne
sporazume, i funkcionisanje vie radnih stolova.
U odnosu na zemlje zapadnog Balkana, primarni cilj Evropske unije je da prui pomo sa
aspekta poboljanja mira, stabilnosti i prosperiteta u regionu. Evropska unija predstavlja
najveeg pojedinanog donatora pomoi regionu zapadnog Balkana, i to u cilju to uspe-
nijeg sprovoenja reformi i opteg napretka u ovim zemljama. Naime, od 1991. godine,
EU je, kroz razliite programe, obezbedila pomo dravama zapadnog Balkana u vrednos-
ti od preko 6 milijardi evra. U prethodnih deset godina, EU je uinila velike napore i pre-
duzela niz koraka da bi se ovi ciljevi realizovali.
PSP predstavlja okvir za sprovoenje politike Evropske unije prema zemljama zapadnog
Balkana (Albanija, Bosna i Hercegovina, BJR Makedonija, Crna Gora i Srbija ukljuu-
jui Kosovo, kako je to definisano u Rezoluciji 1244 Saveta bezbednosti UN). Osim to
sadri podsticaje u vidu razliitih programa pomoi, PSP postavlja i izvesne ekonomske i
politike uslove.
Evropsko partnerstvo podrazumeva operacionalizaciju obaveza zemalja zapadnog
Balkana prema EU. Smisao ovog stava EU je da zemlja ne moe da napreduje u
integraciji sa EU bre nego u integraciji sa ostalim zemljama u regionu. Evropska unija se
obavezala da e otvoriti svoje trite i pruiti odgovarajuu finansijsku pomo. Proces
stabilizacije i pridruivanja nudi velike pogodnosti zemljama zapadnog Balkana.
185
Perspektiva potencijalnog lanstva daje znaajnu podrku daljem sprovoenju reformi, a
naglasak na regionalnoj saradnji bitno e doprineti stabilnosti regiona. Pored ispunjavanja
Kopenhakih kriterijuma, od nekih zemalja zapadnog Balkana se trai dosledno
sprovoenje Dejtonskog mirovnog sporazuma i ispunjavanje obaveza prema
Meunarodnom tribunalu u Hagu. Proces stabilizacije i pridruivanja (PSP) po mnogim
elementima podsea na evropske sporazume koji su bili kljuni u procesu evropskih
integracija zemalja CIE. PSP se, ipak, odlikuje i znaajnim razlikama u odnosu na prava i
obaveze drava potpisnica s jedne, i same Unije s druge strane, a koje su proizale iz
evropskih sporazuma. Zemlje zapadnog Balkana su preuzele obavezu da sarauju na
regionalnoj osnovi, to treba da obezbedi dugoronu stabilnost regiona. Projekat treba da
ubrza i pospei izgradnju pravnih, institucionalnih osnova i izgradnju administrativnih
kapaciteta za usvajanje evropskih standarda i pravila. Evropska unija uvodi i neke nove
instrumente kojima e potpomoi ovaj proces, to se svodi na njeno intenzivnije tehniko i
finansijsko angaovanje u cilju podsticanja i ubrzavanja integracionih procesa u ovom
regionu. Meutim, oigledno je da e se ovaj proces u nekim svojim segmentima odvijati
znatno sporije u odnosu na zemlje CIE, kao na primer u segmentu uspostavljanja
funkcionalne trine ekonomije.
Proces stabilizacije i pridruivanja podrazumeva sveobuhvatnu podrku reformskim akti-
vnostima koje su zapoele u svakoj od zemalja regiona. S druge strane, PSP predstavlja
obavezu za region, kako u oblasti politike stabilnosti, tako i sa aspekta napretka u sferi
finansija i ljudskih resursa. Radi se o step-by-step pristupu, baziranom na dijalogu,
trgovinskim preferencijalima i tehnikoj pomoi. EU obezbeuje finansijsku pomo za
zemlje u procesu pristupanja EU, zemlje kandidate i potencijalne kandidate za lanstvo u
EU kako bi podrala njihova nastojanja da ojaaju politike, ekonomske i institucionalne
reforme.
To podrazumeva itav spektar fondova iz kojih se finansiraju razne vrste projekata iz
oblasti poljoprivrede, zatite okoline, saobraaja, informacionih tehnologija, ljudskih pra-
va, graanskog drutva, medija, itd. Zahtevi za pristupanje Evropskoj uniji, koji su postav-
ljeni dravama srednje i istone Evrope, postavljeni su i pred drave zapadnog Balkana
(Kopenhagenki kritirijumi, 1993. godine).
Oni su kasnije dopunjeni zakljucima Saveta za opte poslove iz 1997. godine. Saopte-
njem Komisije EU iz maja 1999. godine, kojim se ve postojei kriterijumi dopunjuju
potpunom saradnjom sa meunarodnim tribunalom u Hagu, kao i stvaranjem realnih ansi
za povratak izbeglica i interno raseljenih lica. Jedan od najznaajnijih politikih uslova
jeste pojaana saradnja svih drava u regionu.
Instrument pretpristupne pomoi (IPA) predstavlja novi finansijski instrument i odnosi se
na aktivnosti u pretpristupnom procesu. Ustanovljen je 1. januara 2007. godine, od strane
Evropske komisije. Instrument pretpristupne pomoi je osmiljen kao jedinstven okvir, sa
ciljem da se zemlje kandidati i zemlje potencijalni kandidati za lanstvo u EU ujedine u
isti instrument pomoi EU, ime bi se olakao prelazak zemlje iz jednog statusa u drugi.
Program IPA je takoe koncipiran tako da se bolje prilagodi napretku, kako bi se omogu-
ila efektivna podrka u skladu sa potrebama i razvojem tih zemalja. Novi instrument
naroito uzima u obzir stvarne razlike izmeu kandidata i potencijalnih kandidata u
pogledu administrativnih, pro-gramskih i upravljakih kapaciteta.
186
Fleksibilan sistem omoguava reviziju planirane alokacije sredstava u skladu sa tekuim,
ali i novonastalim potrebama svake od zemalja. Ovaj program u sutini zamenjuje pretpri-
stupne finansijske instrumente koji su bili aktuelni u periodu 2000-2006. godina.
Instrument za pomo u pretpristupnom razdoblju razlikuje dve grupacije zemalja: zemlje
sa statusom potencijalnog kandidata za lanstvo u EU (Albanija, Bosna i Hercegovina,
Crna Gora i Srbija) i zemlje sa statusom kandidata za lanstvo u Europskoj uniji (Hrvat-
ska, Makedonija i Turska). Ukupna vrednost IPA za sedmogodinji period (2007-2013.
godina) iznosi 11,468 milijardi evra
[http://ec.europa.eu/enlargement/financial_assistance/ipa/index_en.htm ]. Projekti koji se
finansiraju programom pretpristupne pomoi svrstavaju se u pet kategorija
[http://ec.europa.eu/enlargement/pdf/countries/ipa_miff_081106_en.pdf ]:
Podrka u procesu tranzicije i izgradnja institucija - podrka aktivnostima usmerenim
na izgradnju i jaanje institucionalnog okvira iz domena usvajanja i implementacije
pravne regulative EU;
Regionalna i prekogranina saradnja - podrka aktivnostima prekogranine saradnju sa
zemljama lanicama i zemljama korisnicama programa IPA, bazirana na viegodi-
njem programu ovog tipa saradnje;
Regionalni razvoj - podrka infrastrukturnim projektima u oblasti zatite ivotne sre-
dine i transporta, kao i programe podsticanja konkurentnosti i regionalnog razvoja;
Razvoj ljudskih resursa odnosi se na mere usmerene na podsticanje zapoljavanja,
obrazovanja i usavravanja, kao i na finansiranje projekata u oblasti socijalne kohezije.
Operativnim programom za razvoj ljudskih resursa se identifikuju mere u skladu sa
sektorskim prioritetima;
Razvoj ruralnih podruja - predstavlja podrku ruralnom razvoju i pripremnim aktiv-
nostima za uee u zajednikoj poljoprivrednoj politici.
Prve dve kategorije odnose se i na zemlje sa statusom kandidata i na zemlje potencijalne
kandidate, dok se zadnje tri komponente IPA odnose iskljuivo na zemlje kandidate
[http://www.strategija.hr/Default.aspx?sec=33; pristup: III/2011.].
to se tie zemalja koje su potencijalni kandidati, takve mere e ostati pod nadzorom
Komisije i bie implementirane putem glavne komponente instrumenta Pomo tranziciji i
izgradnja institucija.
187
Grafikon 6. Predpristupna pomo EU u periodu 2008-2010. Godina (u mln. evra)
700
2008
(u mln. Evra)
600 2009
2010
500
400
300
200
100
0
Hrvatska BJR Turska Albanija BiH Crna Gora Srbija Kosovo
Makedonija
Izvor: http://www.seerecon.org/gen/eu-see.htm i
http://europa.eu/rapid/pressReleasesAction.do?reference=MEMO/06/410&format=HTML
&aged=0&language=EN&guiLanguage=en
ZAKLJUAK
Tranziciju treba posmatrati kao dva uporedna i komplementarna procesa - istovremena
izgradnja demokratskih institucija i postavljanje temelja trine ekonomije. U zemljama
koje nisu uspele da uspostave pravnu infrastrukturu koja obezbeuje slobodnu inicijativu i
demokratsko odluivanje (kako u ekonomskom, tako i u politikom delovanju), trite ne
moe efikasno funkcionisati.
188
Evropske zemlje u tranziciji su tokom poslednjih dvadeset godina ostvarile znaajan nap-
redak na putu integracije u svetsku privredu. Meutim, poboljanja nisu u istoj meri kara-
kteristina za sve zemlje; u nekim od naprednijih zemalja nosioci ekonomske politike se
suoavaju sa brim porastom uloge trita i velikim prilivom kapitala, dok u drugim zem-
ljama napredak nije bio ujednaen u vanim oblastima kao to su restruktuiranje preduze-
a i banaka, reforma pravnog okvira, i sl. Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) u
svojoj godinjoj publikaciji Transition Report prati napredak u ekonomskim reformama u
evropskim zemljama u tranziciji, i objavljuje tranzicione pokazatelje. Generalno posmat-
rano, za evropske zemlje u tranziciji, karakteristina je znatno sporija privatizacija velikih
preduzea. Naime, brojne velike firme koje su ranije bile u dravnom vlasnitvu bile su
optereene razliitim dubiozama i neplaenim dugovima, kao i zastarelom, esto neupot-
rebljivom opremom. To je sniavalo njihovu cenu, pa je esto drava smatrala da je bolje
saekati povoljniji trenutak nego prodavati vlasnitvo "ispod cene".
Meu evropskim zemljama u tranziciji, napredak sa aspekta strukturnih reformi je znaaj-
no varirao izmeu oblasti - reforme su najdalje odmakle u privatizaciji malih preduzea,
spoljnotrgovinskoj liberalizaciji i eliminisanju kontrole cena, dok je najmanji pomak ui-
njen u regulisanju i nadgledanju bankarskog i finansijskog sektora, restrukturiranju velikih
preduzea i reformisanju uprave u privatnom i javnom sektoru.
Na razlike u sposobnostima i uspenosti pojedinih zemalja da privuku nove ideje, tehno-
logije i SDI, odreen uticaj svakako imaju i institucije zemlje domaina. Pri tome je obim
priliva i kvalitet SDI u direktnoj vezi sa uspehom reformi u tim zemljama, i njihovom
blizinom punom lanstvu u Evropskoj uniji.
Ta veza je sa dvostrukim efektom, jer vei priliv SDI, posebno iz Evropske unije, ubrzava
proces integracije tih zemalja sa njom. Generalno, udeo SDI u ukupnim tokovima stranog
kapitala vei je za zemlje u razvoju nego za razvijene zemlje.
LITERATURA:
1. EBRD Database (2011) (http://www.ebrd.com/pages/research/analysis/forecasts.shtml); pristup bazi: IV
2011.
2. Gomulka, S. (1998). : Output: causes of the decline and the recovery, Emerging from Communism: Lessons
from Russia, China and Eastern Europe, MIT Press, Cambridge, M.A.
3. Jovi, M., Baji, V., Vidas Bubanja, M., Stamenkovi, S. i Jovanovi, M.(2001).:
Izmenjen profil svetskog trita i poloaj Jugoslavije: stanja i perspektive, Institut
ekonomskih nauka, Beograd.
4. Kovaevi, R.(2001).: Tranzicija i trgovinska politika, Institut za spoljnu trgovinu,
Beograd, 2001
5. Havrylyshyn, O. and McGettigan, D.(1999).: Privatization in transition countries:
lessons of the first decade.
6. Lansbury, M., Pain, N. and Smidkova, K. (1996).: Foreign direct investment in Central
Europe since 1990: an Econometric study, National Institute Economic Review No.
156 (May).
7. WB Database (http://databank.worldbank.org/ddp/home.do?Step=12&id=4&CNO=2); pristup bazi: IV
2011.
8. http://ec.europa.eu/enlargement/financial_assistance/ipa/index_en.htm
189
9. http://ec.europa.eu/enlargement/pdf/countries/ipa_miff_081106_en.pdf
10. http://www.strategija.hr/Default.aspx?sec=33; pristup: III/2011.
Summary: The economic and political changes in European transition countries (EEC)
and the transition to market economy requires changes at the micro and macro economic
level, while simultaneously building the legal and institutional infrastructure to enable
and facilitate these changes.
Sustainable growth in economic activity is based primarily on macro-economic stability,
increase the inflow of foreign and domestic investment, increased competitiveness and
exports, and consequent rising incomes and living standards. In this mechanism, the hig-
hest growth disorders caused by overheating domestic demand, which indicates the risk
that inflation expectations strategic investors refuse ..
The role of foreign private capital in transition countries has grown in proportion to the
speed with which they have achieved the transformation and reform towards a market
economy and achieved economic stability and growth. The differences in abilities and
performance of individual countries to attract new ideas, technology and FDI, certainly
have some influence and institutions of the host country. The European integration pro-
cess has positively influenced the growth of FDI in the EU countries and countries that
are somehow involved in this process. In doing so, the volume of FDI inflows and the
quality is directly related to the success of reforms in these countries, and their proximity
to full membership in the European Union.
190
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Dr Radenka Grgi
Panevropski univerzitet APEIRON Banja Luka
UVOD
Jedna od posljedica, a moda i pokreta opte globalizacije je smanjenje ili potpuno uki-
danje barijera za slobodno kretanje kapitala, ideja, informacija i ljudi. Strane investicije,
191
obzirom da se lako mogu izmjeriti i kvantifikovati, postale su mjera politike i ekonomske
isprepletenosti dananjeg svijeta. Ovdje e biti govora o stranim direktnim investicijama53
koje se najee definiu kao "transfer kapitala iz jedne zemlje u drugu kojim strano prav-
no ili fiziko lice postaje vlasnik najmanje 10% nekog preduzea u zemlji primaoca"
(OECD, 1996: 7-9). Proirenom definicijom postavlja se uslov da odnos stranog investito-
ra i preduzea u zemlji primaoca bude na dugoronoj osnovi i da strani investitor ima
upravljaka prava proporcionalna ueu u vlasnitvu.
U periodu 2000-2007. godina strane direktne investicije54 porasle su sa 400 milijardi USD
u 2000. godini na 1.833 milijarde u 2007. godini. Pri tom se 68% priliva odnosilo na raz-
vijene zemlje svijeta, 27% na zemlje u razvoju i 5% na zemlje jugoistone Evrope i CIS55.
Razvijene zemlje su istovremeno i najvei izvoznici i primaoci investicionog kapitala.
Tako su u 2007. godini SAD ostvarile priliv od 232 milijarde USD, Velika Britanija 224
milijarde i Francuska 160 milijardi (UNCTAD, 2008: 6-20).
Efekti stranih direktnih investicija za zemlje primaoce mnogobrojni su i razliiti za razvi-
jene i nerazvijene zemlje. Ovdje e biti rijei o stranim direktnim investicijama u zemlje
zapadnog Balkana, koje spadaju u grupu manje razvijenih drava. Stoga e efekti biti ana-
lizirani sa tome odgovarajueg stanovita.
Strane direktne investicije nisu samo puki transfer finansijskog kapitala, ve mogu uklju-
ivati i transfer moderne tehnologije i upravljakih znanja. Ovim se utie na rast zaposle-
nosti, produktivnosti i meunarodne konkurentnosti u dravama primaocima investicija.
Poto znaajan dio investicija dolazi od multinacionalnih kompanija koje pokrivaju glo-
balna trita, strane investicije rezultuju poveanjem robne razmjene i poboljanjem plat-
nog bilansa zemalja primaoca (OECD, 2002: 9-19).
S druge strane prisustvo multinacionalnih kompanija moe negativno uticati na domau
proizvodnju, koja je esto u tehnolokom zaostatku i nije konkurentna. Takoe, multina-
cionalne kompanije u nekim sluajevima ne koriste domae resurse za nabavku sirovina i
repromaterijala, jer to mogu obezbijediti na svjetskom tritu pod povoljnijim uslovima.
Meutim, takva politika investitora moe pozitivno uticati na domau privredu, jer podsti-
e racionalizaciju proizvodnje i koritenja prirodnih resursa. Iako postoje razlozi za i pro-
tiv, injenica je da su strane direktne investicije u zemlje jugoistone Evrope i CIS od
2005. do 2007. godine porasle za 50% (UNCTAD, 2008: 16), to znai da su i investitori i
zemlje primaoci u tome nali zajedniki interes i korist.
53
esto se koristi originalni termin iz engleskog jezika "Foreign Direct Investment" ili skraeno "FDI". Taj
termin e u nekim sluajevima i ovdje biti koriten.
54
Ako nije posebno naglaeno pod pojmom "strane direktne investicije" smatrae se iznos neto priliva, tj. iznos
razlike izmeu ukupnog priliva i odliva investicionog kapitala za zemlju o kojoj je rije.
55
Commonwealt of Independent States, drave nastale raspadom Sovjetskog Saveza.
192
tora je zajednika, jer po osnovnoj zakonitosti trine ekonomije ekonomska kretanja tee
izjednaenju ponude i potranje. Ako se ta zakonitost primijeni na strane investicije, to
podrazumijeva da i investitor i primaoc ulaganja imaju zajednike interese.
Veliina trita i prognoze rasta. Ovo je jedan je od najvanijih pokretaa stranih direkt-
nih investicija. Regionalne trgovinske integracije poveavaju trite, te time zemlje lani-
ce pojedinano postaju atraktivnije za strana ulaganja.
Prirodni i ljudski resursi. Konkurentni faktori proizvodnje, kao to su raspoloivost siro-
vina i kvalifikovana radna snaga, su znaajan podsticaj stranim ulaganjima.
Saobraajna, tehnoloka i finansijska infrastruktura. Razvijenost svakog od navedenih
infrastrukturnih resursa sniava transakcione trokove i lokalnu dobavljivost sirovina i
poluproizvoda, ime se poveava prinos od investicija.
Zatita investicija i njihova drutvena promocija. Ovdje se ne radi samo o zatiti stranih,
ve i o zatiti domaih investicija. Ovdje je naroito vana transparentna i konzistentna
primjena procedura za rjeavanje sporova. Drave koje ele podstai strane investicije,
razvijaju razne podsticajne eme, koje su drutveno i ekonomski opravdane, kao to su
snienje ili ak potpuno oslobaanje od poreza tokom nekog perioda nakon stavljanja
investicije u funkciju, garancije za slobodan transfer dobiti, izvozne stimulacije i drugi
finansijski podsticaji.
Politiki, institucionalni i regulatorni okvir. Ova grupa uticajnih faktora sublimira pretho-
dno navedene faktore, jer obezbjeuje njihovu dosljednu i dugoronu primjenu. Ovi fakto-
ri smanjuju neizvjesnost i rizike investicija u predmetnu ekonomiju. Naime, birokratija i
restriktivna administrativna praksa udruena sa korupcijom, poveavaju trokove investi-
ranja i konano obeshrabruju potencijalne investitore (Kovaevi, 2004: 413-414).
Kvalitet javne uprave. Ova grupa uticajnih faktora je kompleksna, jer pokazuje stvarnu
efikasnost zakonodavne, izvrne i sudske vlasti. Uopteno govorei, indikatori kojima se
kvaliteta javnog upravljanja moe izmjeriti obuhvataju sistem sprovoenja meunarodnih
obaveza, nacionalnih propisa i stvarnu mogunost ostvarivanja prava graana i preduzea
(Boromisa, 2005: 2-3).
Mjere privlaenja i poticanja stranih investicija zavise od ciljeva koje drave ele ostvari-
ti. Razvijene drave najvie koriste direktne finansijske poticaje u koje spada odobravanje
novanih sredstava domaim preduzeima za udruivanje sa stranim investitorima, sub-
vencije trokova tako formiranih zajednikih preduzea i subvencionirani dravni zajmo-
vi. Nerazvijene drave, koje ne raspolau finansijskom moi, potiu strane investicije
smanjivanjem poreskih optereenja, izuzeem od plaanja carina na kapitalnu opremu,
oslobaanjem od izvoznih akciza, besplatnom dodjelom zemljita na koritenje i dr. Poje-
dnostavljeno govorei, nerazvijene zemlje potiu strane investicije, odricanjem od sada-
njih budetskih prihoda u korist buduih, koji e biti nuna posljedica ekonomskog rasta.
Negativna posljedica poticaja koje daju nerazvijene zemlje je meusobna konkurencija tih
zemalja, jer se time poveavaju razlike izmeu privatnih i drutvenih koristi i to u korist
privatnih, tj. u korist stranih, uglavnom privatnih, investitora.
193
STRANE DIREKTNE INVESTICIJE U DRAVE ZAPADNOG BALKANA
Zapadni Balkan, pored geografske odrednice ima jo jednu i to politiko/ekonomsku.
Prvo, radi se o dravama od kojih su sve, osim jedne i to Albanije, nastale raspadom bive
SFRJ. Drugo, sve drave zapadnog Balkana su u procesu pridruivanja Evropskoj uniji,
dodue u razliitim fazama. Naime, Hrvatska je kao zemlja kandidat 30.6.2011. godine
zavrila pregovore i oekuje punopravno lanstvo 1.7.2013. godine. Srbija oekuje dobi-
janje statusa kandidata i poetak pregovora prije kraja 2011. godine. Makedonija je dobila
status kandidata jo 2005. godine, ali do sada56 jo nije odreen datum poetka pregovora
o lanstvu. Crna Gora ima status kandidata od novembra 2010. godine, ali se jo ne zna
datum poetka pregovora. Albanija od 2009. godine eka na odluku EU o statusu kandida-
ta i ne postoje pouzdane prognoze kada bi taj status mogla dobiti. Zahvaljujui postojeoj
ustavnoj i politikoj situaciji, status kandidature BiH potpuno je neizvjestan, iako i sa
strane EU i sa strane BiH institucija budua kandidatura ima deklarativnu podrku. Nai-
me, BiH jedina od navedenih zemalja jo nije predala zahtjev za status kandidata. U sva-
kom sluaju, drave zapadnog Balkana e, neka prije, neka kasnije, postati punopravne
lanice Evropske unije, pa su kao budue lanice, atraktivne za strana ulaganja. Za period
2005-2009. godine neto strane direktne investicije u zemlje zapadnog Balkana bile su
kako je dato u slijedeoj tabeli:
56
Ovaj lanak je u finalnoj formi raen poetkom jula 2011. godine.
57
Neto strane direktne investicije predstavljeju razliku izmeu priliva i odliva investicionog kapitala. Po defini-
ciji Svjetske banke u iznos direktnih stranih investicija ne raunaju se kupovine akcija na berzi.
58
Podaci Svjetske banke za Srbiju ne ukljuuju Kosovo.
194
Tabela 2. Direktne strane investicije 2005-2009. godina po stanovniku
Godina Hrvatska Srbija BiH Albanija Makedonija
FDI (USD) 19.204.882.000 15.381.145.000 4.602.948.000 3.200.696.000 2.055.062.336
Broj stan. 4.436.800 7.380.770 3.776.172 3.132.670 2.039.368
FDI/capita 4.329 2.084 1.219 1.022 1.008
Napomena: Broj stanovnika je prosjek za predmetnih 5 godina. Izvor podataka: Svjetska banka
Iako je apsolutni iznos ulaganja u Hrvatsku deset puta vei nego u Makedoniju, relativni
odnos je drugaiji. Ulaganja po stanovniku u Hrvatsku su neto vie od etiri puta vea
nego u Makedoniju i neto vie od dva puta vea nego u Srbiju.
59
Originalni termin je "governance indicators".
195
Tako je npr. za 2009. godinu koriten 31 izvor podataka, a obraeno je 211 drava i terito-
rija60.
Svaki od est indikatora izraava se numerikom vrijednou u opsegu od -2,50 do +2,50.
Vea vrijednost indikatora predstavlja veu uinkovitost vlasti.
Slijedei pretpostavku da uinkovitost vlasti moe uticati na investiranje u nekoj dravi,
kako od domaih, tako i od stranih investitora, autor je ispitala postoji li statistiki znaaj-
na korelacija izmeu nivoa stranih direktnih investicija i pojedinih indikatora uinkovitos-
ti vlasti. Ispitivanje je izvreno za pet drava zapadnog Balkana i to Hrvatsku, Bosnu i
Hercegovinu, Albaniju, Srbiju i Makedoniju.61 Ispitano je prvih pet naprijed navedenih
indikatora, a kao indikator rairenosti korupcije uzet je indeks percepcije korupcije (Cor-
ruption Perception Index - CPI) kojeg publikuje Transparency International. 62
Koeficijent korelacije R izmeu neto stranih ulaganja po stanovniku (prosjek za period
2005 - 2009. godine) i prosjeka navedenih indikatora za isti period izraunat je po Pearso-
nu63 i interpretiran za N=5 i nivo znaajnosti od 5% kako slijedi:
- 0 < R > 0,30: korelacija je niska, tj. povezanost varijabli ne postoji,
- 0,30 < R > 0,50: korelacija je umjerena, postoji povezanost izmeu varijabli,
- 0,50 < R > 0,80: korelacija je visoka, postoji znaajna povezanost,
- 0,80 < R > 1: korelacija je veoma visoka, postoji veoma znaajna povezanost.64
60
Svjetska banka osim drava obrauje i publikuje podatke i za teritorije koje nemaju status nezavisnih drava.
61
Crna Gora nije uzeta u analizu radi nedostatka pouzdanih podataka za sve godine razmatranog perioda.
62
Po miljenju autora, indeks percepcije korupcije (CPI) je indikator koji je od strane strune i druge javnosti
najvie koriten za poreenje rairenosti korupcije u pojedinim zemljama svijeta.
63
Za izraun koeficijenta korelacije koriten je program StatistiXL.
64
Uzet je neto stroiji kriterij od preporuenog (Petz, 1974: 153).
196
FDI/capita (USD) Voice&Accountability
5.000 0,600
4.500
4.000 0,500
3.500 0,400
FDI/capita
3.000
V&A
2.500 0,300
2.000
1.500 0,200
1.000 0,100
500
0 0,000
Hrvatska BiH Srbija Albanija Makedonija
Statistiki veoma visoka korelacija izmeu stranih direktnih ulaganja i indikatora koji
vrednuje stepen demokratije i odgovornost vlasti u izvravanju javnih poslova ukazuje na
to da demokratski smjenljiva i od javnosti kontrolisana vlada i vea sloboda medija u
nekoj zemlji predstavljaju atraktivno okruenje za strane investitore.
197
Correlation Matrix (R)
FDI/capita Rule of law Korelacija izmeu nivoa stranih ula-
ganja i vladavine prava je statisti i
FDI/capita 1,000 0,902 veoma visoka (R=0,902).
Rule of law 0,902 1,000
198
Slika 3. Rairenost korupcije
Hrvatska BiH Srbija Albanija Makedonija
FDI/capita (USD) 4.329 1.219 2.084 1.022 1.008
65
CPI 3,9 3,1 3,2 2,9 3,2
65
Vei broj znai manju rairenost korupcije.
199
Political stability 0,545 -0,545 -0,546 -0,272 -0,484 0,881
Iz tabele 3. vidljivo je da, za zemlje zapadnog Balkana ostali indikatori visoko do veoma
visoko koreliraju sa nivoom direktnih stranih investicija (koeficijent korelacije R je 0,881
za politiku stabilnost, 0,783 za efektivnost vlade i 0,664 za kvalitetu regulative).
ZAKLJUAK
Testiranje korelacije izmeu nivoa stranih direktnih investicija i indikatora uinkovitosti
vlasti, za pet zemalja zapadnog Balkana, pokazalo je da je koeficijent korelacije visok ili
veoma visok. Ovaj nalaz ne mora da znai da izmeu ovih varijabli postoji uzrono - pos-
ljedina veza, ali svakako zasluuje panju prilikom planiranja mjera za privlaenje stra-
nih investicija, prije svega putem dostizanja standarda uinkovite vlasti koji vae u Evrop-
skoj Uniji. Naime, strane direktne investicije, pored svih nedostataka i negativnih efekata
za zemlje primaoce, imaju pozitivan uticaj na privredni i drutveni razvoj zemalja u tran-
ziciji (Bilas, 2006: 6-7).
LITERATURA:
1. Bilas V. Franc V. 2006, Uloga inozemnih izravnih ulaganja i naini poticanja, Ekonomski fakultet,
Zagreb
2. Grgi R. 2008. Objektivni indikatori mjerenje rairenosti i optimizacija strukture organizacionih fakto-
ra prevencije kopupcije, Doktorska disertacija, Privredna akademija, Novi Sad
3. Boromisa Ana-Maria, 2005, Trendovi u reformi hrvatske javne uprave, Institut za meunarodne odnose,
Zagreb
4. Kaufmann D. i dr. 2010, The Worldwide Governance Indicators, The World Bank, Washington DC
5. Kovaevi R. 2004, Uticaj stranih direktnih investicIja na privredni rast - iskustva zemalja Evropske
unije, Centar za naunoistraivaki rad Privredne komore Srbije, Beograd
6. OECD Paper, 1996, OECD Benchmark Definition of Foreign Direct Investment, OECD Publication
Service, Paris
7. OECD Paper, 2002, Foreign Direct Investment for Development, OECD Publication Service, Paris
8. Petz B. 1974, Osnovne statistike metode, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
9. Smarzynska B.K. Wei S. 2002, Corruption and Composition of Foreign Direct Investment: Firm-Level
Evidence, The World Bank, Washington DC
10. UNCTAD Paper, 2008, World Investment Report 2008, United Nations, New York&Geneva
200
CORRELATION BETWEEN LEVEL OF FOREIGN DIRECT
INVESTMENT AND CORRUPTION PERCEPTION INDEX AND
OTHER POLITICAL AND ECONOMICAL INDICATORS
Abstract: For transition countries, especially for those which are on the road toward joi-
ning European Union, issue of high importance is a level of Foreign Direct Investment
(FDI). The achievement of high attractiveness for foreign direct investments is complex
task for every country in transition, due to many factors influencing targeted level of eco-
nomic growth, although economic growth, by itself, is not only motivation factor. Favora-
ble environment for foreign investment in economy of some country depends of political
stability, impartial and effective judicial system, effective public administration, low cor-
ruption level, low taxation burden, educational level of population etc.
In the paper, five Western Balkans countries were analyzed by testing correlations
between FDI per capita and few governance indicators as are: Corruption Perception
Index (CPI, according Transparency International), Voice&Accountability, Political
stability and Absence of violence, Government Effectiveness, Regulatory Quality, and
Rule of Law, all published by World Bank.
Using corresponding statistical tools, this paper shows that, for Western Balkans countri-
es, correlation coefficients between FDI per capita and above mentioned indicators are
high to very high. Taking into account findings presented in this paper, priorities of future
efforts in these countries toward achievements of EU standards are condition qua non in
order to achieve faster economic growth, as a possible result of higher level of foreign
direct investment.
201
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Rezime: Strane direktne investicije imaju veliki znaaj za razvoj trine privrede. One se
mogu realizovati direktno, kroz priliv kapitala, ili indirektno kroz transfer tehnlogije,
upravljakih i proizvodno usmjerenih znanja. Sposobnost zemlje domaina da privue
strane direktne investicije u velikoj mjeri zavisi od promocije stranih direktnih investicija.
Sve mjere promocije moraju ii u smjeru privlaenja potencijalnih investitora, posebno u
sektore koji su oznaeni kao prioritetni. Obzirom da naa zemlja obiluje velikim kapacite-
tima nasljeenim iz predhodnog perioda, strane direktne investicije bi trebalo usmjeravati
ka boljoj upotrebi raspoloivih resursa i rastu produktivnosti.
U radu su obraene mjere za podsticanje stranih direktnih investicija u Republici Srpskoj,
kao i oblici promocije stranih direktnih investicija. Mjere su temeljene na ciljevima koje
strani investitori oekuju prilikom ulaganja u RS.
Podsticanje stranih direktnih investicija se moe realizovati kroz generalne i promotivne
strateke mjere. Generalne strateke mjere su usmjerene na stvaranje povoljnog poslov-
nog ambijenta, kao i na harmonizaciju nacionalne investicione politike sa politikom regi-
je. Promotivnim stratekim mjerema je potrebno osigurati zemlji status privlane investi-
cione destinacije, a posebno kroz isticanje uspjenih primjera stranih ulaganja.
Kljune rijei: strane direktne investicije (SDI), promocija SDI, podsticanje SDI, strategi-
ja za privlaenje SDI.
UVOD
Primarni cilj RS-e je porast stranih investicija u zemlji kako bi se unaprijedila proizvod-
nja, zaposlenost te podigao nivo ukupne proizvodnje i drutvenog bruto proizvoda.
Potreba za dodatnim, svjeim kapitalom je kontinuirana potreba Republike Srpske. U raz-
liitim periodima Republika Srpska je potrebe za kapitalom rjeavala shodno dostignutom
stepenu ekonomskog razvoja, privrednom i pravnom sistemu, te meunarodnom okrue-
nju. Dominantni izvor kapitala bi trebala biti domaa akumulacija, a dijelom i inostrani
izvori. Globalizacija svjetske ekonomije dovodi do sve vee uloge stranog kapitala, usljed
vee liberalizacije meunarodnog kretanja kapitala. Pod meunarodnim kretanjem kapita-
la podrazumjeva se transfer realnih i finansijskih sredstava izmeu subjekata razliitih
zemalja sa odloenim kontratransferom za odreeni vremenski period, a u cilju ostvarenja
202
odreenih ekonomskih i politikih interesa u tom transferu (Acin, 2003, 209). Najvei dio
meunarodnog kapitala se transferie izmeu razvijenih zemalja, odnosno kompanija iz
ovih zemalja koje se pojavljuju kao davaoci i korisnici kapitala u svjetskim razmjerama.
Privrede u razvoju se uglavnom pojavljuju kao korisnici kapitala, a manje kao davaoci
kapitala.
Motivi meunarodnog kretanja kapitala zavise od oblika u kome se kapital ulae. Razliiti
motivi, naprimjer, opredjeljuju privatne u odnosu na javne tokove kapitala. U principu,
privatni kapital kree prema ekonomskim motivima, a javni na osnovu irih drutveno
politikih interesa (Adamovi, 1990, 207).
Ovim radom se nastojalo pokazati, odnosno upozoriti na vanost i nunost direktnih stra-
nih ulaganja u tranzicijskom razvoju Republike Srpske. Njihova vanost za ekonomiju
primaoca proistie iz injenice da primljeni kapital ublaava ekonomska ogranienja za
pristup finansijskim izvorima. Zato bi u narednom periodu trebalo podsticati sve vidove
promocije stranih direktnih investicija, direktno ili putem posrednika. Promocija mora biti
sastavni dio ukupnog marketinkog plana, odnosno usklaena sa Strategijom podsticanja i
razvoja stranih ulaganja u RS za period od 2009. do 2012. godine.
203
Tabela 1: Priliv SDI u Republici Srpskoj po godinama
Radi boljeg uvida, daje se grafiki pregled realizovanih SDI u RS u period 1994-VI/
2010.godine
66
Neto iznos SDI ukljuuje prilive SDI umanjene za odlive stranog kapitala po osnovu povlaenja stranih ula-
ganja ili transfera kapitala bh subjektima, kao i smanjenja radi pokria gubitaka u preduzeima sa stranim kapi-
talom
204
Grafikon 1: Priliv SDI u Republici Srpskoj po godinama
67
http://www.standardandpoors.com/ratings/ratings-actions/en/us
205
MJERE ZA PODSTICANJE SDI
Podsticanje SDI se moe vriti kroz generalne i promotivne strateke mjere. Generalne
strateke mjere bi trebale obezbijediti povoljnost uslova poslovanja, odnosno smanjenje
rizika poslovanja, te usklaivanje nacionalne investicione politike sa politikom regije.
Promotivne strateke mjere moraju osigurati zemlji status privlane investicione destinaci-
je, kao i vriti prezentaciju i afirmaciju uspjenih primjera ulaganja u Republiku Srpsku.
U Republici Srpskoj promociju SDI vre sljedee institucije:
- Ambasade i diplomatske misije BiH,
- MIGA - Strani investitori u BiH se mogu obezbijediti od politikih rizika pomou
Fonda EU-e za garantovanje investicija, kojim upravlja Multilateralna agencija za
garantovanje investicija (MIGA). MIGA prua tehniku pomo i pravne usluge, te
daje garancije.
- IRBRS (putem internet prezentacije Investirajte u RS-u, postavljanja Baza podata-
ka o investicionim lokacijama u RS-oj, Baza podataka o ekonomskim indikatorima
RS, te kroz objavu Ekonomskog monitora),
- Ministarstvo za ekonomske odnose i regionalnu saradnju (kroz unapreenje ekonom-
skih odnosa sa inostranstvom, praenje stranih ulaganja, kordinaciju aktivnosti na
poboljanju poslovnog okruenja koje e podspjeiti priliv SDI, promociju potencijala
RS-e u saradnji sa Agencijom za promociju stranih investicija, pomo potencijalnim
investitorima u saradnji sa drugim ministarstvima, podsticanje promocije privrednih
potencijala RS-e preko predstavnitva RS u inostranstvu),
- Agencija za promociju stranih investicija (FIPA) - promovie i unapreuje strana ula-
ganja u skladu sa zakonom, odlukama i smjernicama Savjeta ministara BIH, konstant-
no radi na kreiranju imida Bosne i Hercegovine kao modernog, sigurnog i konkurent-
nog partnera za ulaganje kapitala.
- Djelatnost Agencije za promociju investicija u BiH je da vri kordinaciju i implemen-
taciju Strategije za podsticanje SDI, sprovoenje aktivnosti na poboljanju imida BiH
za privlanost investicija, uspostavljanje kontakata i pruanje profesionalnih usluga
stranim investitorima, provoenje promotivnih aktivnosti na ciljanim tritima, razvi-
jenje baze podataka o ciljanim kompanijama, poboljanje saradnje izmeu privatnog i
javnog sektora, predlaganje mjera za promociju okruenja za ulaganja, a time i eko-
nomskog razvoja, te predstavljanje BiH kao poeljne destinacije za strane ulagae.68
- Privredna komora RS - stvara ambijent i uslove za unapreenje poslovanja, kroz zas-
tupanje interesa lanica i cjelokupne privrede pred organima vlasti, radi na uspostav-
ljanju i unapreenju poslovnih veza, te predstavlja privredu RS u zemlji inostranstvu
- Republika agencija za MSP RS - uspostavlja bazu podataka za MSP, uspostavlja
regionalnu saradnju sa susjednim zemljama sa ciljem razmjene iskustava i ostavrenja
regionalnih komparativnih prednosti za preduzetnitvo,
68
http://www.fipa.gov.ba
206
Republika Srpska se u posljednje tri godine suoava sa stalnim padom priliva stranih
investicija. Za najvee krivce optuuje se i velika finansijska kriza i sloena politiko-
organizaciona struktura, mada ograniavajui faktor predstavlja i neobavijetenost i neu-
puenost potencijalnih investitora o mogunostima u Republici Srpskoj.
Republika Srpska se mora, kroz promotivne akcije, predstaviti kao povoljna investi-
ciona lokacija, posebno u oblasti energetskog sektora, turizma, poljoprivrede i dr.
Promocija mora ukljuivati stalno informisanje i podsjeanje o proizvodima, uslu-
gama, imidu, idejama. Uspjeh u promotivnim aktivnostima je mogue ostvariti u
zajednikom i konzistentnom predstavljanju ideja i projekata. To se moe realizovati
putem elektronskih i pisanih medija, broura, prezentacija, uea na sajmovima,
konferencijama, uspostavljanjem kontakata sa udruenjima i grupacijama, stranim
predstavnicima, odravanjem kontakata sa postojeim investitorima i sl.
69
Strategija podsticanja i razvoja stranih ulaganja u RS http://www.vladars.net, str.54 (taka 6.4.)
207
- kreiranje jasnih i preciznih odnosa zaposlenih i poslodavaca
- uspostavljanje trine konkurencije, kao i smanjenje trokova neophodnih za otpoi-
njanje posla i prestanak rada.
- pristup regionalnim tritima, kroz zakljuivanje sporazuma o slobodnoj trgovini,
- poveanje produktivnosti kroz unapreenje specijalizovanih znanja,
- strani investitori reaguju na uspjene primjere privatizacije
- SDI targetiranje donoenje podsticajnih mjera za najperspektivnije sektore, odnosno
regije,
- razvoj uslunih djelatnosti (konsultantske kue, agencije za nekretnine, marketing
agencije, itd.), posebno u postinvesticionom periodu, u cilju zadravanja reinvestira-
nog profita i proirenja poslovanja investitora.
U cilju efikasnije promocije SDI potrebno je izraditi strateki marketing plan- program
promocije RS za privlaenje SDI.
Strateki cilj je usmjeriti promociju na privlaenje svih oblika SDI iz svih zemalja, a
posebno odabranih zemalja kao to su: Srbija, Rusija, Kina, Italija, Njemaka, Austrija,
Slovenija i Hrvatska. Operativni ciljevi predvieni Stategijom za privlaenje SDI obuhva-
taju70:
1. iniciranje i organizovanje promocije investicionih mogunosti RS-e u odabranim
zemljama (investicioni forumi i sajmovi)
2. stvaranje iroke lepeze promotivnih materijala- optih i sektorskih- dostupnih na inter-
netu kao i u tampanom i elektronskom obliku (broure, bilteni, investicioni vodii,
prezentacije),
3. organizovanje ciljnih posjeta potencijalnim investitorima u odabranim zemljama,
4. odabir stranih kompanija i njihovih kljunih ljudi kao potencijalnih investitora, i
pokretanje kampanja u svrhu njihovog privlaenja
5. stvaranje sistema dodjele godinjih nagrada u svrhu promocije koristi od stranih inves-
titora u zemlji (najvea investicija, najvie novog zaposlenja, najvie lokalnih dobav-
ljaa, itd.).
Planom promocije je potrebno ostvariti bolju informisanost potencijalnih investitora, raditi
na uspostavljanju informacione baze podataka, pruanju usluga stranim investitorima,
pripremi i izdavanju promotivnog materijala, pokretanju promotivnih kampanja, organi-
zovanju investicijskih konferencija, foruma, okruglih stolova i sl. Promotivne akcije
moraju biti usmjerene ka objedinjavanju aktivnosti i resursa u svrhu stvaranja to povolj-
nije percepcija o atraktivnosti ulaganja u zemlju. U svjetlu globalnog kretanja kapitala i
ogranienosti trita, kreiranje investicione ponude je preduslov za transnacionalna part-
nerstva.
70
ibidem, str.55 (taka 6.5.)
208
Promocija SDI obuhvata irok dijapazon promotivnih tehnika fokusiranih na graenju
imida (broure, leci, propaganda, odnosi sa javnou, itd.). kao i na generisanju investici-
ja (direktni marketing i fokusirana propaganda).
Koji vid tehnike najbolje funkcionie, u odreenom privrednom sektoru u ciljanim geo-
grafskim oblastima, zavisi prije svega od cilja koji se eli postii, kao i od ciljne grupe.
Vrstu promotivnih aktivnosti odredie karakteristike sektora industrije i ciljane zemlje iz
kojih investicije dolaze. Na primjer, razliit promotivni pristup koriste firme iz oblasti
poljoprivrede u odnosu na sektor tekstila. Isto tako, razliit pristup se primjenjuje prema
evropskim firmama u odnosu na firme sa amerikog podruja.
Podsticanje investicija zahtijeva kadrove osposobljene za razliite vrste promotivnih akti-
vnosti. Najbolje je da firme koriste partnerstva sa posrednicima u vezi sa ciljanim sekto-
rima. Partnerstva se mogu ostvariti sa razliitim vladinim agencijama, stranim ambasada-
ma, donatorima, konsultantskim firmama i sl., zavisno od ciljanog sektora. Ukoliko su
ciljani sektor azijske kompanije iz oblasti elektronike onda je poeljno unaprijediti odnose
sa ataeima za komercijalne odnose u ambasadama odreene zemlje. Navedeni partneri
mogu biti od pomoi prilikom oblikovanja promocije i marketinga.
Bilo koja kombinacija promotivnih aktivnosti zahtijeva izradu budeta. Obzirom da
promotivna ulaganja doprinose razvojnim ciljevima, vlada je u veini sluajeva spremna
podrati ovakve aktivnosti ili obezbijediti dodatne fondove.
ZAKLJUAK
Osnovni cilj privlaenja stranih direktnih investicija u Republici Srpskoj je podsticanje
privrednog razvoja na kvalitativnim osnovama. Strategija podsticanja i razvoja stranih
ulaganja u Republici Srpskoj definie razvojne prioritete i naine njihove realizacije u
narednim godinama. Jedan od prioritetnih ciljeva ove Strategije je i privlaenje SDI, obzi-
rom na njihov pozitivan efekat na privredni rast.
Paralelno sa stvaranjem zakonodavne i poslovne infrastructure, neophodne za ulazak SDI,
potrebno je definisati i strateke mjere promocije SDI, prije svega promocije uinjenih
pozitivnih promjena i promocije zemlje. U tu svrhu je konstituisana Agencija za promoci-
ju stranih investicija (FIPA), iji je rad potrebno stalno unapreivati. Za promociju osnov-
nih ekonomskih ciljeva, poput stabilnosti i razvoja, potrebno je uspostaviti privlano
okruenje za strane investitore i dobru investicionu klimu (otvorena privreda, zdrav trini
ambijent i sl.). Veliku ulogu u promociji mora odigrati i drava kroz podsticanje i pomo
u promjenama koje vode jaanju proizvodne osnove i konkurentnosti izvoza. Stabilni
makroekonomski uslovi postaju sve vanija determinanta u procesu privlaenja SDI, a na
koje je potrebno staviti i osnovni apel u promociji stranih direktnih investicija.
209
LITERATURA:
Summary: Foreign direct investments have great significance for the development of a
market economy. They can be implemented directly, through the influx of capital, or
indirectly through the transfer of technology, management and production-oriented
knowledge. The ability of the host country to attract foreign direct investment depends
largely on the promotion of foreign direct investment. All measures of promotion must go
in the direction of attracting potential investors, especially in sectors that are identified as
a priority. Considering that our country abounds in large capacities inherited from the
previous period, foreign direct investments should be directed towards a better use of
available resources and increment of productivity. The paper deals with measures to
encourage foreign direct investments in the Republic Srpska, as well as forms of promoti-
on of foreign direct investment. The measures are based on the objectives that the inves-
tors expect when investing in the RS. Encouraging foreign direct investments can be reali-
zed through the promotion of general and strategic measures. General policy measures
are aimed at creating a favorable business environment, as well as the harmonization of
national investment policy with the policy of the region. Promotional strategy measures is
needed to ensure the status of the country attractive investment destination, especially by
highlighting successful examples of foreign investments.
Keywords: foreign direct investment (FDI), FDI promotion, FDI promotion, strategies for
attracting FDI.
210
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Mr Jamila Jaganjac
Sveuilite/Univerzitet ,, Vitez,, Travnik, jamila.jaganjac@unvi.edu.ba
Dipl. ing Amra Kraksner
Sveuilite/Univerzitet ,, Vitez,, Travnik, szr@unvi.edu.ba
INTRODUCTION
Creating effective use of knowledge of the individual and/or workgroup is the aspiration
and requirement of each company that gives primacy to establishing best practice, new
ideas, creative interaction and cooperation. Applying knowledge in practice, companies
are trying to achieve added value and competitive advantage in the environment. There-
fore, the orientation of the contemporary economy is moving towards intellectual vantage
point. The usefulness of knowledge is reflected through the ability to make proper and
timely business decisions, and evaluates the activities that lead to efficient and effective
decisions.
Applying knowledge in business activities allows companies to come up with solutions to
business situations and problems faster and easier, to respond to new challenges and thus
to gain competitive advantage. Company capabilities include: knowledge, skills and expe-
rience of employees, processes, information about customers, suppliers, markets, technol-
ogies, patents and innovations. Optimal use of existing knowledge, its development and
211
implementation to new products, services, processes and business areas is a comprehen-
sive activity that requires the possession of knowledge from different fields, at several
levels, increasing the value of the company.
Owning the company's knowledge is not goal by itself, than it serves the fulfillment of
company objectives, therefore it is necessary knowledge to be managed . Existing
knowledge within the company should constantly be improved and renewed by: formal or
informal aspect of education and training of employees, by recruitment of new human
resources that will bring new insights to the company at a certain stage of its development,
in order to meet defined objectives. Considering that the need for specific knowledge is
changeable category, as well as business in general, because of the dynamics of changes
in the environment, companies should always manage knowledge and adopt to changes.
Knowledge management from that point of view means: to obtain knowledge, to develop
skills, to transfer knowledge, to acquire knowledge and to redevelop skills.North, 2008:
4 In accordance with the concept of knowledge management in companies, the role of
higher education institutions in creating the potential knowledge that will enable enter-
prises to manage and transform them into business results, is the most important in seg-
ment of enabling companies to acquire knowledge and develop it. Obtaining knowledge
for the company means to have the necessary knowledge at the right time in order to run
the business and to develop. Acquiring knowledge means capability of each individual
and the company as a whole to continuously learn. Knowledge development is to ensure
the improvement of current knowledge in response to changing business and the environ-
ment. In all these segments, higher education institutions have an important role in provid-
ing education to economy needed human resources, lifelong learning, scientific research,
various forms of non-formal education, seminars and workshops.
212
the establishment of study programs, that lead to positions for which there is market de-
mand as well as enabling the acquisition of knowledge in certain areas, and competencies
to perform tasks for which they gain knowledge. Assuming theoretical knowledge means
its practical and operational use, and a competent performance of tasks in practice. In ad-
dition to facilitating the acquisition of knowledge that will be applied in practice of the
existing companies, the task of higher education institutions is to develop the entrepre-
neurial skills of students who will decide to start their own businesses.
In the operations of companies there is increasing movement towards the importance from
financial to non financial property and assets of knowledge, which determines success or
failure of the business. Tangible assets are the instrument by which the intangible assets
create value and increase it. Financial results come from activities of individuals and
groups and without their knowledge, skills and abilities, material goods can not be vali-
dated at the market.
In addition to education of students who are being prepared to meet the challenges of
business, higher education institutions have an important task to highlight the value of the
acquisition, implementation and ongoing renewal of knowledge through which students
adopt the concept of lifelong learning.
75%
62%
38%
213
the area of their education. Thereby their individual and team skills and abilities are being
developed. Having practice in the companies, students evaluate their knowledge and gain
new expiriences for their further educational process. When implementing educational
process, higher education institutions should be guided by the needs of the economy for
certain types of skilled personnel, who will by their involvement in various sectors, con-
tribute to the development of enterprise in which they are going to be employed. In addi-
tion to practical work in the educational process, and practice in companies, students
should be provided by possibility of mobility within the framework of international coop-
eration activities. Students should be able to attend summer schools, to compete in various
forms of international competition, to gain experience and new knowledge from the inter-
national environment. Students graduating through the joint study with universities out-
side the borders in Bosnia and Herzegovina, are given an opportunity not only to ex-
change experiences during their education, but also the possibilities for gaining interna-
tional practice including employment in an international environment.
The role of higher education institutions in the creation of knowledge resources does not
end with the educational process. Its contribution to economic development is given
through scientific research, organization of national and international conferences on cur-
rent topics, where students have the opportunity to acquire knowledge of the analysis ap-
proaches, solutions and the applicability of scientific papers in the current environment. In
this segment of activities, higher education institutions with long educational work experi-
ence take precedence, since the recently established higher education institutions in the
beginning of its activities gave the primacy to educational process and to the establish-
ment of study programs,. Their further development will definitely go to direction of
strengthening scientific research, and designing informal educational programs for the
needs of the economy, such as human resource management, project management, project
cycle management, corporate finance, and many other topics of interest to business com-
panies, as well as topics related to the narrow specialization of certain disciplines.
An important element in creating the knowledge potential makes the education system of
lifelong education. Individuals are becoming active participants in the educational pro-
cess, to which contributes the use of Information Communication Technology (ICT). Use
of ICT in education offers the possibility to apply innovative learning methods. Lifelong
learning is defined as a learning activity throughout life, with the main goal to improve
knowledge, skills and competencies within personal, civic, social and business perspec-
tive. It includes promotion of knowledge development and skills that will enable the citi-
zens to adapt to knowledge society and to participate actively in all spheres of social eco-
nomic life and thereby to influence their own future. Formal education is achieved by
mastering the study program and earning a diploma. Informal education is linked to all
other forms of trainings, for which purposes higher education institutions can provide ser-
vices through the Centers for Lifelong Learning.
In the creation of knowledge, ability to transfer skills is significant. Knowledge and inno-
vation in function of economic development needs to be communicated among all stake-
holders, and this skill is one of the key skills for each employee and work group. Work
with clients, teamwork and communication skills are some of the features of the success-
ful application of acquired knowledge. These skills can be acquired through formal educa-
tion, through practical work and case studies, as well as through constant training by in-
214
formal education. And as a final condition for the applicability of knowledge is need for
specific knowledge at the labor market. Higher education institutions are tasked to moni-
tor the labor market, constantly cooperate actively with the business and gather infor-
mation on trends in demand for certain skills, as well as to collect information about the
state of employment and unemployment according to the records of the Employment Ser-
vice.
215
Tabel 1. Study programmes I cycle (three years) at Economy faculties in BiH
216
To develop an entrepreneurial spirit, as a source of innovation, and to develop the ability
to run a company, to identify opportunities in the market, the above analysis demonstrates
that there is sufficient offer of the study programs to acquire knowledge in this field. For
management and entrepreneurship education there are 21 study programs. A large number
of study programs in the fields of finance, banking, accounting, auditing (total of 27 study
programs) is the result of the high demand for these qualifications in the past five years,
particularly in the banking sector, where the requirements for qualifications referring to
job positions in the sector moved from secondary education to higher education.
Higher education institutions should do different types of analysis, such as popularity of
study programs, showing if there is a change in demand for certain study program, as well
as to analyze the needs of the economy. In this sense, constant communication with the
environment, as well as feedback from employers, would indicate higher education insti-
tutions whether their system of knowledge creation is in accordance with the needs and
demands of the environment, Analysis also can indicate whether there is a valorization
through the employment of students in attractive positions at successful companies or
whether students have started their own business. These are all activities which higher
education institutions should do in order to make them able to respond to the challenges of
constant change. Changes require constant monitoring and analysis of inputs and outputs
in the education process.
CONCLUSION
Higher education institutions are facing challenges the respond to the demands of the
economy and society as a whole. Improvement of quality in the education process, in or-
der to fulfill the mission of education, is a dynamic category and is subject to continuous
review, measurement and monitoring results. To enable creation and use of new
knowledge required for economic development and innovations, each institution needs to
know what is the potential of students enrolled, and need to analyze regularly the structure
of the enrolled students, their success in previous education, the connection of previous
experience or background with the chosen study program.
When planning the enrollment quota it is necessary to have feedback from the market
about the state of employment in certain occupations, the demand for them, and the need
for specific qualifications. Considering that the entrepreneurial skills and knowledge are
acquired by education and training, in addition to the innate preferences, educational insti-
tutions should enable continuous practice during the study, organize and prepare students
for competitions. That prepares students to respond to actual business situations or to start
their own business.
The greatest recognition of the educational quality in process of creation knowledge po-
tential at each higher education institution is a high level of employment of graduates, a
large number of graduated students with successful careers and creation of new business
encouraging changes in business environment. Considering the complexity of the process
of knowledge creation, and its use in the market, higher education institutions should not
217
only have actual and quality study programs, but also the entire business system, which
includes all the processes.
LITERATURE
1. Baro . (2009), Preduzetniki menadment, Apeiron, Banja Luka, str. 113
2. North.K. (2008), Upravljanje znanjem, Naklada Slap, Jastrebarsko, str. 4
3. Niven Paul R.(2007), Balanced scorecard, Masmedia-Zagreb, str. 27
4. www.hea.gov.ba , 10.07.2011
5. www.posao.ba, 15.07.2011
SAETAK: U mnotvu faktora koji utiu na njegova kretanja, ekonomski razvoj zavisi od
stepena poduzetnikih aktivnosti i inovacija. Osnovu ove meuovisnosti ini znanje, kao
inicijalna pokretaka snaga. Ideje koje nastaju zahvaljujui znanju pojedinca i timova, u
osnovi imaju svrhu da budu komercijalizirane. Svako drutvo tei razvoju, dajui posebnu
panju kreiranju novog znanja, u emu visokokolske ustanove imaju primarnu ulogu.
Stvarajui nove resurse znanja, visokokolske ustanove svoje aktivnosti razvijaju u intera-
kciji sa privredom i okruenjem. Obrazovanje pri tome ne predstavlja samo transfer pos-
tojeeg znanja, nego i bazu za kreiranje novih resursa znanja koje e biti primjenjeno o
praksi.
218
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Dr Sanel Jakupovi
Panevropski univerzitet Apeiron Banja Luka
Mr Anes Ceri
Panevropski univerzitet Apeiron Banja Luka
Erdin Hasanbegovi, dipl. oec
Remont merc d.o.o. Bugojno
Apstrakt: Strane direktne investicije su razvojna ansa zemalja u tranziciji i najbolji put
ka dugoronom poveanju proizvodnje. One mogu pokrenuti proizvodnju, otvoriti trita
izvan nacionalnih granica, te poveati zaposlenost i ivotni standard stanovnitva.
U zadnje vrijeme strano investiranje biljei veliku ekspanziju u svjetskim razmjerama.
Budui da Bosna i Hercegovina nema dovoljne izvore vlastite akumulacije, ona je u veli-
koj mjeri usmjerena na dotok strane akumulacije, koji u znaajnoj mjeri utiu na ekonom-
ski razvoj. Prednost stranih investicija nije samo u transferu kapitala ve u transferu ideja
i najnovijih tehnika menadmenta, odnosno najsavremenijih naina voenja poslovanja.
Osnovni cilj rada je da se sagledaju uzroci i posljedice slabog i nedovoljnog dotoka stra-
nih direktnih investicija u Bosnu i Hercegovinu. U radu je dat prijedlog mjera za njihov
vei dotok. Uporedo s tim u radu je dat krai osvrt na Zakon o politici stranog ulaganja u
Bosni i Hercegovini. Takoe, razmatrani su faktori koji utiu na slab i nedovoljan dotok
stranih investicija, i faktori koji pospjeuju dotok stranih investicja u BiH.
UVOD
Finansijska globalizacija je otvorila puteve za strane direktne investicije, a time i vre
povezivanje partnera preko granica. Strane direktne investicije predstavljaju veliki znaaj
za razvoj drava koje su u razvoju i tranziciji.
Strane direktne investicije podrazumijevaju pojavu kada investitor koji se nalazi u jednoj
zemlji (zemlja porijekla) stie aktivu u drugoj zemlji (zemlja domain) sa namjerom da
upravlja ovom aktivom. (Kovaevi, 2000, 24)
219
Prema OECD-u, pod direktnim stranim investicijama podrazumjeva se takav vid
investiranja kod kojeg strani investitor posjeduje 10% ili vie obinih akcija sa pravom
glasa ili manje od 10% ako strani investitor na taj nain obezbjeuje odluujue pravo
uprave nad kompanijom.
Da bi drava imala to vei dotok stranih direktnih investicija, mora da donese osnovne
propise. Svrha tih propisa je stvoriti stabilne ekonomske i pravne uslove za strane
investitore, uz visok stepen sigurnosti i zatite za strane investiore. Zakonom o politici
stranog ulaganja u Bosni i Hercegovini utvrena su prava, obaveze i povlastice stranih
investitora, oblici stranih ulaganja, postupak odobrenja i registracije. Zakonom o politici
stranog ulaganja stvorene su osnovne prednosti za strane investitore kao to su:71
- pojednostavljena procedura odobravanja ugovora o stranim ulaganjima,
- proirenje djelatnosti u kojima strani investitor moe imati veinsko uee,
- jasna prava ulagaa (nacionalni tretman, poreski tretman, pravna sigurnost,
zatita imovine stranog ulagaa i sl.).
71
Zakon o politici direktnih stranih ulaganja u BiH, Slubene novine Federacije BiH br. 17/98 i 13/03
72
Doing Business je godinji izvjetaj koji se bavi prikazivanjem I usporeivanjem statistikih podataka kroz
odreeni broj drava u svijetu
220
Plaanje poreza 144 154 128 127
Meunarodno trgovanje 57 55 63 71
Provedba ugovora 125 123 124 124
Zatvaranje posla 61 60 63 73
Izvor: www.doingbusiness.org (22.03.2011) World Bank, Doing Business
Broj procedura 12 12 12 10 12
Dani 54 54 60 60 55
221
unapreenje stranih direktnih investicija u Bosni i Hercegovini, u 2008. godini ostvaren je
dotok stranih direktnih investicija od 701 milion eura, to predstavlja pad za 57 % u
odnosu na 2007. godinu. Globalna financijska kriza je znatno utjecala na dotok stranih
direktnih investicija u posljednje tri godine. U 2009. godini nije dolo ni do jedne
znaajne privatizacije gdje je veinski vlasnik drava, jer je globalna financijska kriza
znatno utjecala na njihove vrijednosti na tritu.
Bosna i Hercegovina biljei dosta neujednaen priliv neto stranih direktnih investicija u
vremenskom periodu od 2000 2010. godine, a to se moe vidjeti iz naredne tabele.
Iznos 159 133 282 338 567 478 564 1628 701 452 359 5661
Uee 2,8 2,3 5,0 6,0 10,0 8,5 9,9 28,8 12,4 8,0 6,3 100
Najvei dotok stranih direktnih investicija u Bosni i Hercegovini je realizovan kroz proces
privatizacije kompanija, odnosno njihovog spajanja i/ili kupovine veinskog paketa akcija
(merderi i akvizicije). Posmatrajui sektorsku distirbuciju stranih direktnih investicija,
najvee investiranje je izvreno u proizvodnju, saobraaj i bankarstvo.
Tabela br.4: Pregled direktnih stranih ulaganja u BIH po sektorima -djelatnostima od
2000- 2010.g (U mil.)
Opis Proizvodnja Saobraaj Bankar Trgovina Usluge Turizam Ostalo Ukupno
Iznos 1925 679 1245 736 396 57 623 5661
Uee 34 12 22 13 7 1 11 100,0
Iz gore navedenih podataka moe se uoiti da je najvei dotok stranih investicija ostvaren
kroz proizvodni sektor u iznosu od 1925 miliona eura, to procentualno iznosi 34% od
ukupnog dotoka stranih direktnih investicija u vremenskom periodu od 2000. do 2010.
godine. Meutim sama struktura investicija mnogo je znaajnija od iznosa pristiglih
sredstava. Na osnovu navedenih podataka, koje je dala Agencija za unapreenje stranih
direktnih investicija u Bosni i Hercegovini, moe se zakljuiti da u Bosni i Hercegovini
vlada povoljna sektorska struktura ulaganja sa pretenim ulaganjem u sektor proizvodnje.
Ali, ako se posmatra period 2004-2009.godina, najvei predmet interesovanja inostranih
investitora u BiH bila je oblast finansijskog posredovanja (osim osiguranja i penzionih
fondova). Tako je u per 2004-2009 god uloeno 2939 mil KM u oblast finansijskog
posredovanja, potom u telekomunikacije 1448. mil. KM i prehrambenu proizvodnju i
proizvodnju pia 524 mil.KM. Od ukupnog priliva stranih direktnih investicija u
navedenom periodu (8814 mil.KM), ak 33,34% se odnosilo na finansijsko posredovanje.
Ulaganje u finansijsko posredovanje ima znaajnih pozitivnih efekata na privredu BiH,
222
kao npr. kroz punjenje budeta preko plaanja poreza, raznih administrativnih taksi (za
dozvole), otvaranje novih radnih mjesta i poveanje zaposlenosti na dui rok, potronje
domaih proizvoda neophodnih za obavljanje aktivnosti itd. Ohrabruje injenica da se
polako mijenja uee stranih investicija u korist ulaganja u preduzea. Naroito je
znaajan porast priliva sredstava u obliku interkompanijskog duga.
Kada je u pitanju regionalna distribucija SDI smatra se povoljnim ukoliko SDI dolaze iz
to veeg broja zemalja, jer je onda zemlja priliva stranog kapitala u manjoj mjeri pod
uticajem negativnih konjunkturnih kretanja na pojedinanim tritima. Porijeklo priliva
stranih ulaganja je esto teko utvrditi, pogotovo kada se uplata vri od strane
multinacionalne kompanije koja ima otvorene raune u vie zemalja. U tom sluaju se kao
zemlja porijekla registruje ona zemlja iz koje je doao priliv novca. Inae priliv stranih
direktnih investicija se prati preko ITRS sistema (International transaction reporting
system). Imajui u vidu da su u BiH investirali ulagai iz 30-ak zemalja, onda se situacija
ne moe oznaiti kao povoljnom. Znai u BiH jo uvijek nije visoka regionalna
diverzifikovanost priliva stranih direktnih investicija Neto nepovoljnija situacija je ako se
uobziri injenica da je 90,75% uea ine investitori iz 12 zemlja (Srbija, Austrija,
Hrvatska, Slovenija, vicarska, Litvanija, Rusija, Njemaka, Turska, Italija, Holandija i
V. Britanija), a ostale zemlje73 ine uee od 9,25%.
Tabela br.5: Pregled direktnih stranih ulaganja u BIH maj 1994 31.12.2010. g.
(rang zemalja prema visini stranog kapitala preko 5 miliona )
Red.br. Naziv zemlje Iznos u mil. Uee
1 Austrija 1621 26,4
2 Srbija 901 14,6
3 Hrvatska 706 11,5
4 Slovenija 690 11,3
5 vajcarska 383 6,3
6 Njemaka 353 5,7
7 Rusija 234 3,8
8 Turska 135 2,2
9 Holandija 133 2,1
10 Italija 130 2,1
11 SAD 101 1,6
12 Ostale zemlje 765 12,4
Ukupno 6152 100,0
Izvor: Agencija za unapreenje stranih investicija u BiH, www.fipa.gov.ba (29.03.2011)
73
Luksemburg, SDaudijska Arabija, SAD, Danska, Djevianska Ostrva, UAE, Kajmanska ostrva, Belgija,
Kuvajt, Kipar, Maarska, Bugarska, Poljska, Lihtentajn, Slovaka vedska, Francuska, Egipat i dr.
223
PRIORITETNE AKTIVNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI
Strane direktne investicije su vane za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine, jer
potpomau smanjenju nezaposlenosti, donose nova znanja i tehnologije, omoguavaju
laki pristup svjetskim tritima itd. Kao osnovni razlozi za slab i nedovoljan dotok
stranih direktnih investicija najee se navode lo imid drave, loa infrastruktura i
sloena struktura vlasti, veliki stepen korupcije i sl. Prema podacima Federalnog zavoda
za programiranje razvoja74, na nivou ekonomskih sloboda za 2010. godinu, sloboda
korupcije u Bosni i Hercegovini je ocijenjena sa 32, dok je sloboda investiranja
ocijenjenja sa 70 bodova. Primjetna je rairenost korupcije u Bosni i Hercegovini. Prema
istraivanju Ttrasparency International Corruption Perception Index za 2010, Bosna i
Hercegovina je registrovana na 91 mjestu od ukupno 178 drava. Uz visoku korupciju
postoje i veliki izdaci za javnu potronju, nedostatak vlasnikih prava i sloenu
biroktatiju, to uveliko doprinosi slabom i nedovoljnom dotoku stranih direktnih investici-
ja u Bosni i Herceogvini.
Da bi se stomulisao vei dotok stranih direktnih investicija neophodno je realizirati
naprijed navedene prioritete, poev od jaanja jedinstvenog ekonomskog prostora,
ouvanja makroekonomske stabilnosti i unapreenja ostalih elemenata bitnih za kreiranje
povoljne klime za domaa i strana ulaganja.
Da bi privukla strane investitore, drava mora raditi na slijedeem:
Pojednostaviti birokratski sistem u cilju ohrabrivanja razvoja poduzetnita i
stvaranja poduzetnikog okruenja. To bi se postiglo smanjenjem vremena
potrebnog za registriranje firmi Takoer, pojednostavljen birokratski sistem bi
uticao na slobodu ulaganja i na otvaranju puta stranim investicijama.
Raditi na pozitivnom imidu BiH u svijetu - ratna i poslijeratna dogaanja u
dravi, ali i u regionu, doprinijela su loem imidu drave u svijetu, to kao
posljedicu ima nedovoljan interes za ulaganja u Bosnu i Hercegovinu.
Izraditi strategiju za privlaenje stranih investicija u BiH- strategija bi se
trebala odnositi na definisanje sektora u kojima BiH ima najvee konkurentske
prednosti za strane investicije, te strategije privlaenja stranih investicija koje
mogu donijeti najvie koristi ekonomiji BiH.
Raditi na smanjivanju politike nestabilnosti - politika nestabilnost je ozbilj-
na prepreka za vei dotok stranih direktnih investicija. Osim toga, sve ee pri-
jetnje za naruavanje socijalnog mira usljed ubrzanja reformi, posebno privatiza-
cije, djeluju destimulativno za strana, ali i domaa ulaganja.
Ubrzati privatizaciju - spor proces privatizacije u Bosni i Hercegovini je,
izmeu ostalog, rezultirao i niim nivoima u privlaenju stranih investicija.
Prema indeksu privatizacije, koju EBRD objavljuje svake godine, BiH u
poreenju sa ostalim zemljama u tranziciji, kao i u sluaju obima stranih
investicija, biljei niske ocjene. Vaan razlog za vei obim stranih investicija u
bankarstvu je injenica da je proces privatizacije u ovom sektoru bio daleko
efikasniji nego u drugim sektorima.
74
Federalni zavod za programiranje razvoja, Ekonomske slobode BiH u 2010. godini, www. fzzpr.gov.ba
(13.04.2011)
224
Smanjiti poreze - poreski sistem je destimulativan za strana i domaa ulaganja.
Visina poreskih optereenja i dalje e predstavljati prepreku za strana ulaganja. U
narednom periodu morat e doi do smanjenja javne potronje i smanjenja
budetskih deficita, ali i smanjenja poreza i doprinosa, u cilju stimulisanja
daljnjeg rasta privatnog sektora i stranih investicija.
Smanjiti cijene usluga javnih preduzea - cijene usluga javnih preduzea su
vie nego u regionu, a esto i u odnosu na evropski prosjek, to takoer
predstavlja problem za privlaenje veeg obima stranih investicija. Cijena
elektrine energije za privredne subjekte u BiH je daleko iznad evropskog
prosjeka. Cijena neunarodnih telefonskih poziva je i do deset puta via nego u
drugima tranzicijskim dravam, ali je i via u odnosu na drave EU.
Donijeti program mjera o spreavanju sive ekonomije - u Bosni i Hercegovini
su registrovani vrlo razliiti oblici sive ekonomije. Procjenjuje se da siva
ekonomija uestvuje oko 25% u odnosu na BDP Bosne i Hercegovine.
Donijeti program mjera o ozbiljnom sankcionisanju korupcije
Prilagoditi registrativu standardima EU
225
ZAKLJUAK
Direktne strane investicije su takav oblik ulaganja kod koga ulaga obezbjeuje pravo
svojine, kontrole i upravljanja nad firmom u koju su uloena sredstva radi ostvarivanja
nekog dugoronog ekonomskog interesa.
Miljenja o tome, zato i da li su potrebna strana ulaganja su podijeljena. Meutim,
injenica je da je priliv stranog kapitala uslov za vie stope privrednog rasta, ubrzanje
strukturnih reformi, poboljanje financijske situacije zemlje, poveanje deviznih rezervi,
reduciranje ogranienja u tekuem bilansu i dobijanje povoljnijeg kreditnog rejtinga. S
druge strane negativni efekti stranih ulaganja u domau privredu su vezani za rast
platnobilansnog deficita (najee u prvoj fazi rada, dok se ne aktiviraju izvozni kanali)
rast nezaposlenosti usljed otputanja, istiskivanje domaih investicija, stvaranje lokalnih
monopola, zagaenje okoline, izbjegavanje poreskih obaveza i sl.
BiH nije uspjela u predhodnom periodu privui kvalitetne proizvodne investicije koje su
temelj dugorone perspektive ekonomskog i drutvenog razvoja. Takoe, regionalna
distribucija SDI u BiH nije adekvatna, to stvara veu izloenost zemlje negativnim
konjunkturnim kretanjima na pojedinanim tritima. Zato se u buduem periodu moraju
podsticati faktori prednosti za privlaenje stranih direktnih investicija kao to su:
makroekonomska stabilnost, funkcionisanje trita, poslovne barijere na loklanom nivou,
funkcionisanje pravnog sistema i institucija i dr.
Strani ulagai nisu zainteresovani za ulaganja u dravama gdje je pravda spora ili je
uopte nema, a takoer mora se poraditi na boljoj regulaciji, te umanjiti birokratska
procedure.
Da bi privukla strane investitore, drava Bosna i Hercegovina mora raditi na
pojednostavljenju birokratskog sistema, odnosno skraivanje vremena potrebnog za
registraciju firmi, zatim donijeti program o sprjeavanju sive ekonomije, prilagoditi
legislativu strandardima EU i na kraju, donijeti program o ozbiljnom sankcionisanju
korupcije na svim nivoima vlasti.
LITERATURA:
1. Kovaevi, R., 2000., Oblici i mehanizmi stranih ulaganja, strana ulaganja Strana ulaganja poslovno
analitiki pristup, Beograd: Univerzitet Braa Kari
2. Zakona o politici direktnih stranih ulaganja u Bosni i Hercegovini,
3. Doing Business, 2011., Godinji izvjetaj, [online]. Dostupno na: www.doingbusiness.org [pristup
22.03,2011]
4. Agencija za unapreenje stranih investicija u BiH, [online]. Dostupno na: www.fipa.gov.ba [pristup
29.03.2011]
5. Federalni zavod za programiranje razvoja, 2011., Ekonomske slobode BIH u 2010, [online]. Dostupno na:
www.fzzpr.gov.ba [pristup 13.04.2011]
226
CAUSES AND CONSEQUENCES POOR AND INADEQUATE
INFLOW FOREIGN DIRECT INVESTMENT IN BOSNIA AND
HERZEGOVINA
227
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Dr Petronije Jevti
Visoka kola primenjenih strukovnih studija, Vranje, e-mail: pjevtic@verat.net
Dr Ljiljana Stoi Mihajlovi
Visoka kola primenjenih strukovnih studija, Vranje, e-mail: mihajlovicp@ptt.rs
Dr Marjana Merkac Skok
Fakultet za komercijalne in poslovne vede,Celjemarjana.merkac@fkpv.si
UVOD
Strane direktne investicije su odigrale vanu ulogu u obnavljanju ekonomije i reavanju
problema nezaposlenosti u svim zemljama koje su prole tzv. tranzicionu ekonomiju.
Zemlje srednje Evrope su dedinitivno ostvarile maksimalnu korist od prisustva stranog
kapitala u svojoj privredi te su pokrenule itav niz aktivnosti, od politiih do promotivnih,
na ureenju svog zakonodavstva i sa mnogim fiskalnim olakicama kako bi i dalje privla-
ile strana ulaganja.
Strane investicije, odnosno strana ulaganja u uslovima globalizacije i izraenih integraci-
onih procesa na svetskom nivou od velikog su znaaja zaprivredni razvoj svake zemlje.
228
Strane investicije su prevashodno ekonomski fenomen, zasnovan na pretpostavci daglo-
balna alokacija proizvodnih sredstava omoguava njihovo optimalnokorienje, ime se u
krajnjem doprinosi optem ekonomskom rastu. Meutim, pored ekonomskog dejstva stra-
nog kapitala, strane investicije nose sa sobom i razliite socijalne, politike i tehnolokeu-
ticaje. Prisustvo i intenzitet odreenih efekata stranih investicija zavisiod vrste stranih
ulaganja u pitanju, kao i otvorenosti drava uvoznicakapitala za prijem inostranog kapita-
la.Prednosti privlaenja stranih direktnih investicija su od visokog znaaja, posebno kada
se radi o zemljama u razvoju koje karakteriehronian nedostatak investicionog kapitala
neophodnog za finansiranjeravojnih projekata. (Antevski, M., 2009, 48) Te prednosti se pre
svega odnose na finansiranja kapitalnih investicija, transfer novih tehnologija, potencijal-
ne pozitivne efekte na platni i trgovinski bilans, kao i pozitivne fiskalne efekte zbog
potencijalnog poveanja prikupljanja direktnih i indirektnih poreza
229
VRSTE STRANIH DIREKTNIH INVESTICIJA
Klasifikacija direktnih stranih investicija nije unificirana. Tako na primer UNC-
TAD,razlikuje sledee modele direktnih stranih investicija:
potpuno vlasnitvo nad odreenim projektom u zemlji domainu
procentualno uee u kapitalu postojeeg ili novonastalog preduzea
dugoroni zajmovi
WTO i MMF pod stranim investicijama podrazumevaju ulaganja koja za cilj imaju stva-
ranje aktivnog ekonomskog interesa, koji se prvenstveno ostvaruje kroz pravosvojine,
kontrolu poslovanja i mogunost upravljanja uloenim sredstvima, to kod kredita, kako
navode, nije sluaj.
Strane direktne investicije, uz uvaavanje vie modela ulaganja, u sutini se mogu podeliti
na tri vrste:
Greenfield investicije ( investicije u ledinu)
Brownfield investicije ( merderi i akvizicije)
Zajedniko ulaganje sa domaim firmama u zemlji plasmana ( jointventure)
Greenfield investicije jesu ulaganja koja stvaraju novu proizvodnju i imovinu. Potpuno
vlasnitvo stranaca nastaje ili potpuno novim investiranjem na ledini ili otkupom postoje-
ih kompanija u inostranstvu. (Begovi B., Mijatovi B., Paunovi M., Popovi D.,2008,
str.9)
Merderi i akvizicije - sutina ove vrste direktnih investicija je kupovina postojeih pos-
trojenja ipreduzea, preuzimanje kontrole nad njima, kako bi novi vlasnik upravljao efika-
snije od prethodnog.U ovu vrstu investiranja spadaju idirektne strane investicije nastale
privatizacijom.
Zajednika ulaganja imaju drugu tradiciju i u zemljama u tranziciji,pripadaju obliku
stranih investicija gdje je zajedniko ulaganje sadomaim preduzeima u zemlji domai-
na.
230
2. poveava se izvoz, najmanje u visini deviznih sredstava neophodnih za transfer dobiti
stranog partnera. Takoe sesmanjuje se uvoz kroz poveanu snabdevenost domaeg trita
deficitarnim proizvodima iz domaih izvora
3. domicilno preduzee se ukljuuje u meunarodnu podelu rada i meunarodnu
tehnoloku kooperaciju, to ubrzava unoenje savremene i visokoproduktivne tehnologije
u privredne procese
4. ubrzava se struktura promena u privredi dotine zemlje
Motivi domicilnog preduzea mogu biti:
1.izgradnja novog pogona, ili tehniko proirenje postojeeg proizvodnog prostora,
donoenje novih maina i opreme
2. uvoenje nove procesne tehnologije sa korienjem inostranih licenci, patenata, know-
how i slino
3. obezbeenje deviznih sredstava i repromaterijala za kontinuelno obavljanje proizvodnje
4. ukljuivanje faktora nauno-tehnikog progresa u proizvodne procese radi sniavanja
trokova proizvodnje, trokova prodaje ipoveanja produktivnosti rada
5. unapreenje nauno-istraivakog rada u domenu razvoja proizvoda
6. zajedniko istupanje na inostrana trita.
Motivi stranog partnera se mogu odnositi na:
1. plasman slobodnih sredstava, najee u kombinaciji sa tehnologijom (know-how,
oprema, novac)
2. mogunost trajnog plasmana svojih proizvoda i usluga, ime seproduava prisustvo na
tritu korisnika investicionih sredstava
3. mogunost podmirivanja sopstvenih potreba po osnovu proizvodnje u datoj zemlji, to
naroito dolazi do izraaja uproizvodnji za koju je karakteristian vei utroak ivog rada
kojije jeftiniji u odnosu na zemlju stranog ulagaa
4. specijalizacija proizvodnje
5. korienje komparativnih prednosti zemlje u kojoj se vri ulaganje (jeftina radna snaga,
poreske olakice)
6. osvajanje trita zemalja u razvoju.
Iako se motivi domaeg i stranog preduzea u odreenim segmentima razlikuju,
neophodno je da u takvim situacijama pronau kompromisna reenja i usaglase zajednike
motive
231
sveta. (Milisavljevi, M., 1998, str.152). Danas su one osnovni mehanizam globalizacije
svetske privrede, preuzimajui ulogu kljunog razvojnog faktora svake drave. Za dravu
u koju se ulae, strane direktne investicije znae otvaranje novih radnih mesta, poveanje
izvoza i, uopte, pokretanje privredno grasta i razvoja. S druge strane, direktne investicije,
kao oblik ulaganja stranog kapitala, omoguavaju investitoru da stekne pravo svojine,
kontrole i upravljanja po osnovu uloenog kapitala. Velike, ali i manje kompanije, trude
se da se pojave na to vie razliitih svetskih trita, to se najlake postie pribliavanjem
proizvodnih kapaciteta eljenim lokacijama. Osim osvajanja novih trita, investiranje u
druge zemlje takoe moe da znai bre i povoljnije snabdevanje sirovinama, elektrinom
energijom, jednostavniji transport, ili pristup slobodnimekonomskim zonama.
Raspon potencijalnih efekata stranih ulaganja na domau privredu je veomairok. Efekti
su uglavnom pozitivni i obostrani, a kljuni dokaz za to je u njihovom veoma dinaminom
rastu poslednjih decenija. Sve zemlje koje uestvuju u ovom procesu belee znaajan pri-
vredni rast, uz naravno neto drugaiju situaciju poslednjih par godina zbog posledica
svetske ekonomske krize koja nije zaobila ni ovaj segment. Pogodnosti koje prua priliv
stranog kapitala za odreenu zemlju, ali istovremeno i pojedine negativne posledice koje
sa sobom mogu doneti strana ulaganja u domau ekonomiju, prikazane su u tabeli.
Jedna od kljunih prednosti stranih direktnih investicija za zemlje u tranziciji svakako lei
u tome to ove zemlje belee hroninu nestaicu:
Sopstvenog kapitala
Upravljakih znanja (menadment)
Savremene tehnologije
Izvoznih kanala
Nedostatak domae tednje kojom bi se finansirale odreeneinvesticije.
232
U najee negativne posledice spadaju sledei dogaaji:
Strani investitori po pravilu izazivaju rast platnobilansnog deficita, barem u prvoj fazi
svog rada, dok se ne aktiviraju izvozni kanali, koji zatim smanjujudeficit i konano
ostvaruju suficit
Rast nezaposlenosti, usled otputanja
Istiskivanje domaih investicija
Stvaranje lokalnih monopola Zastarela tehnologija
Zagaenje ovekove okoline
Pozitivan uticaj strane direktne investicije ostvaruju u industriji, razvoju usluga, trgovine i
trgovinskih veza i naravno transferu novih tehnologija. Industrijske grane zemalja u
tranziciji u koje je uao strani kapital obino postiu dobre poslovne rezultatei deluju
posticajno na ukupni privredni oporavak zemlje. Iako u poetnoj fazi implementiranja
stranog preduzea na domicilno trite je karakteristian rast nezaposlenosti, svetska
iskustva pokazuju da usektorima u kojima su najvie prisutne strane direktne investicije -
u bankarstvu,telekomunikacijama, informatici, hemijskoj industriji,farmaceutskoj
industriji i drugimgranama, zaposlenost nakon inicijalnog smanjenja, belei rast. To nam
ukazuje isledei prikaz.
Preduslovi koji omoguuju bri dolazak stranih ulagaa u zemlje u tranziciji, to je sluaj i
sa naom zemljom, dati su u narednoj tabeli, pri emu se napominje da su odreeni faktori
empirijski i potvreni da su u funkciji privlaenja stranih investicija, dok se odreeni
teorijski faktori nisu jo potvrdili u praksi.
Eempirijski potvreni elementi koji vode brem dolasku SDI
1. visoko obrazovana domaaradna snaga
233
2. visok nivo ulaganja u istraivanje i razvoj u zemlji
3. jake regionalne veze meufirmama
4. lako prihvatanje novih tehnologija5. razvijena infrastruktura itelekomunikacije
Faktori iz literature, empirijski nepotvreni:
1. dobra agencija za privlaenjeinvesticija
2. strategije privrednog razvoja
3. dodatni podsticaji zaprivlaenje SDI olakice i sl.
STANJE U SRBIJI
Procenjuje se da je posle 2000. godine, kroz privatizaciju, investicije, doznake, donacije,
ali i inostrane kredite u Srbiju ulo oko 75 milijardi dolara i da su ta sredstva uglavnom
iskoriena za potronju, a manje za razvoj privrede. Drugim reima, proputena je povo-
ljna prilika da veliki priliv inostranog kapitala bude usmeren u poboljanje razvojnih per-
formansi srpske privrede. Taj kurs e, dodue pod pritiskom MMF-a, koji insistira na odr-
avanju makroekonomske stabilnosti i ravnotei u sektoru javnih finansija, morati da se
promeni vraajui Srbiju na kolosek odrivog privrednog razvoja. Utoliko pre to se vie
ne moe raunati na novac od privatizacije velikih preduzea, smanjen je i priliv stranih
investicija, a ograniena je i mogunost zaduivanja u inostranstvu. Sve su to argumenti
koji ne idu naruku privredi koja je ve dovedena u stanje potpune zavisnosti od uvoza
stranog kapitala.
Prema podacima UNCTAD za 2010. godinu strane direktne investicije u Srbiji su u 2006.
godini iznosile 4,3 milijarde dolara, u 2007. godini - 3,5 milijardi dolara, u 2008. kretale
su se oko tri milijarde, da bi u 2009. pale na oko 1,9 milijardi dolara. Po tom osnovu, od
2001. godine u Srbiju se slilo oko 12,5 milijardi dolara, pri emu prednjae investitori iz
Evropske unije. Ako se posmatra dui period, od 1995. do 2009. godine, onda se moe
rei da su ukupne strane direktne investicije premaile 20,6 milijardi dolara, to je 49
odsto BDP zemlje. (UNCTAD, World Investment Report 20099)
U Agenciji za promociju investicija i izvoza (SIEPA), procenjuju da e se ove godine u
Srbiju sliti oko dve milijarde dolara stranih investicija, dok se u jugoistonoj Evropi belei
pad stranih direktnih investicija koje su sa 12,7 milijardi dolara, koliko je ostvareno u
2008, 2009. godine opale na 7,5 milijardi.
Negativan trend prisutan je i kad je re o srpskim investicijama u druge zemlje 2009.
godine investirano je samo 55 miliona dolara, a godinu dana ranije 277 miliona. Inae,
ukupna strana ulaganja posmatrano na svetskom nivou 2009. godine su iznosila 1,1 bilion
dolara, u 2008. investirano je 1,8 biliona, a u godini pre izbijanja svetske krize 2,1 bilion
dolara.
Cilj je da se godinje privue najmanje tri milijarde dolara stranih direktnih investicija.
Ukoliko se, meutim, eli dinamian rast BDP od oko est odsto godinje i vraanje spo-
ljnih dugova u skladu sa standardima meunarodnih finansijskih institucija, kao i rast pro-
234
izvodnje po visokoj prosenoj stopi od oko osam odsto, onda bi u narednom periodu tre-
balo obezbediti oko sedam milijardi evra stranog kapitala (u kreditima i direktnim investi-
cijama) godinje
ZAKLJUAK
Atraktivnost jedne ekonomije za strane direktne investicije pored navedenih uticaja koji
su prethodno objanjeni naroito je odreena dinaminou i konkuretnou njenog priva-
tnog (poslovnog) sektora. Strani investitori naroito vrednuju mogunost saradnje sa
domaim dobavljaima, distributivnim lancima ili ponuaima dodatnih usluga, to moe
smanjiti njihove trokove i podii efikasnost.
Zbog toga: politika podrke malim i srednjim preduzeima (finansijska,konsultantska,
tehnoloka), optimalna industrijska politika, podizanje standarda kvaliteta proizvoda i
proizvodnje, stimulisanje umreavanja preduzea i uopte razvoj preduzetnikog duha
jeste i faktor privlaenja stranih direktnih investicija. Samo na ovaj nain domaapreduze-
a e moi uspostaviti vrste veze sa stranim kompanijama i uivati sve mogue pogodno-
sti (od poboljanja kvaliteta, do upotrebe njihovih znanja), to e i direktno uticati na
poveanje koristi nacelokupnu privredu date zemlje. To je ujedno i najbolja garancija
dugoronosti ostanka stranog investitora na domicilnom podruju.
LITERATURA:
1. Antevski, M., Razvojni potencijali stranih direktnih investicija: komparativna meunarodna iskustva, Meu-
narodni problemi, vol. 61, br. 1-2, Beograd, 2009.
2. Begovi B., Mijatovi B., Paunovi M., Popovi D., Grinfild strane direktne investicije u Srbiji, Centar za
liberalno-demokratske studije, Beograd, 2008.
3. Milisavljevi, M., Proces globalizacije svetske privrede, Marketing, vol.29, br.4, Beograd, 1998.
4. UNCTAD, World Investment Report 2009 (WIR 2009) Transnational Corporations, Agricultural Produc-
tion and Development, UN, New York and Geneva, 2009.
235
EFFECT OF INVESTMENT ON ECONOMIC DEVELOPMENT IN
TO SERBIA
Abstract: Serbia needs stability in the economy, in politics, justice and development.
Without a clear vision of economic and social development, which must be adopted with
the proviso that it does not change at least the next decade, any foreign investor will be
really difficult to account planning and works in Serbia. The very notion of stability is not
only the existence of legal and economic regulations, but also what may be defined as the
speed in monitoring and adopting best European practice, in which Serbian, unfortunate-
ly, still very late.
It must be noted that Serbia has the potential to overcome all obstacles to the transition
and therefore a priority task of creating political stability and requires additional efforts
to create clear and transparent conditions in all segments of the economy - from the pro-
tection of property rights and consumer rights, to preserve a healthy environment to fi-
nancial markets. When economic regulations and market are as transparent and predict-
able, as are currently in the European Union, the influx of foreign investment in our coun-
try will be much higher than at present.
236
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
UVOD
Sa promenama u ekonomskoj strukturi gradovi su postali centri bankarstva i trgovine
(Sassen, 1996, 3) a inustrijska postrojenja postepeno se preseljavaju u na lokacije gde je
zemljite manje skupo, saobraajna pristupanost bolja i ostvariva odriva konkurentnost
u industrijskim zonama. Preostala industrijska postrojenja, koja su ranije smetana u same
centre gradova sada predstavljljaju bolnu taku urbanog tkiva, ugroavajui kvalitet okru-
enja loklane zajednice, negativan ekonomski faktor i pravo ruglo na ulici (Tomerius,
2000, 7). Slino je i sa porodinim stambenim zgradama gde postoje zameni imovinsko-
pravni odnosi, sa naputenim vojnim lokacijama, i lokacijama van upotrebe. Realnost koju
237
predstavljaju takvi objekti stvara veoma loe ekonomske, ekoloke i ambijentalne efekte.
Posebno se mogu sepecificirati kao loi sledei efekti naputenih lokacija:
238
PODSTICANJE INVESTIRANJA U BROWNFIELD LOKACIJE
Veoma je znaajno pitanje instrumenata i naina za podsticanje investitora da investiraju u
recikliranje urbanog zemljita. Formula koje moe da vodi ka prevazilaenju problema
moe biti sledea:
Vrednost recikliranog - (Trokovi + Trokovi ) > 0
restauracije zemljita transformacije
Ova formula ukazuje na to da se brownfield lokacije klasifikuju u tri grupe:
1. Prvu grupu ine one koje se nalaze u centralnim delovima gradova gde je visoka vred-
nost zemljita, u kojima preovladavaju centralne aktivnosti i gde je vrednost daleko
vea od nule, (tzv. lokacije A kategorije) za koje se investitori i najvie interesuju.
2. Drugu grupu ine lokacije u naputenim industrijskim zonama (tzv. lokacije B katego-
rije), gde je vrednost lokacije oko nule, za njih je manje interesovanje investitora pa je
zato potrebno da lokalna vlada prui podrku u vidu saobraajne i ukupne infrastruktu-
re, promene urbanistikih planova i raznih olakica u investiranju.
3. Treu grupu ine lokacije vangradskih i seoskih podruja (tzv. lokacije C kategorije)
gde je vrednost ispod nule pa je neophodno aktivno uee javnog sektora i to u vidu
poreskih olakica za finansiranje pa ak i finansiranje iz budeta.
Neki autori razlikuju etiri vrste browfield lokacija (J.Jackson, Brownfield Basic, 2006,
14):
1. Lokacije koje su preputene iskljuivo tritu i koje ne zahtevaju dodatne podsticaje za
oivljavanje od strane lokalne uprave
2. Lokacije na kojima trite deluje tek nakon identifikovanja i uklanjanja ekoloke tete
3. Lokacije kod kojih su istaknute ekoloke i socijalne vrednosti, iznad realne trine
vrednosti
4. Lokacije koje imaju zdravtstveno ili ekoloki hazard bez realne ekonomske opravda-
nosti
Napred navedene sistematizacije lokacija koje smo oznaili kao smee lokacije omogu-
ava nam da identifikujemo instrumentarijum za podsticanje investitora da investiraju u
njihovo oivljavanje. Meu tim instrumentima posebno treba istaknuti sledee:
- registrovanje brownfield lokacija (na nivou optine, regiona i drave)
- izdvajanje brownfield lokacija za investiranje sa posebnim preporukama za investira-
nje, prilagoavanje programa za ureenje zemljita u optinama, uz izloeno uee
javnog sektora kao suinvestitora za odreene lokacije (kategorije B i C)
- prilagoavanje normativnog i fiskalnog instrumentarija za podrku revitalizacije grad-
skog zemljita
- podizanje svesti i edukacija o problemu, znaaju i prednostima rekonstrukcije i
korienja brownfield lokacija kod lokalnih, regionalnih i dravnih organa i institucija
- poveanje kapaciteta znanja za reavanje problema
- isticanje brownfield lokacija u programima, strategijama i planovima iz oblasti pros-
tornog planiranja
- prilagoavanje politike regionalnog i urbanog razvoja radi podsticanja reciklae gra-
evinskog zemljita.
239
Neosporno je da investiranje u brownfield lokacija predstavlja de facto svojevrstan izazov
u koji se investitor ne moe upustiti a da prethodno nema jasno definisanu studiju, jer ula-
ganje u brownfield lokacije moe doneti niz prednosti ali sa sobom nosi i rizike.
Glavne prednosti investiranja u brownfield lokacije potiu iz sledeih injenica:
- kvalitet lokacije
- stabilan rast vrednosti lokacije
- manji rizik od slabe posete (ako je u pitanju meovita namena lokacije)
- niski trokovi ulaganja to proistie iz dostupne infrastrukture i niih alokacionih tro-
kova
- znaajna finansijska podrka
- prednost marketinga za npr. zgradu sa pedigreom (renoviran atraktivan stari objekat)
240
- ouvanje kulturne batine, odnosno objekata industrijske, vojne i komunalne arhitektu-
re iz ranijih kulturnih perioda
- promovisanje socijalne jednakosti u brownfield zonama (socijalno ranjive kategorije
esto naseljavaju naputene objekte)
- obezbeenje zdrave ivotne i radne sredine
- poboljanje like i identiteta grada
241
jum kod planiranja odrivog razvoja prostora radi postizanja ravnotee izmeu zatite i
ureenja ivotne sredine i stvaranja nove vrednosti kod nosioca organa upravljanja na
svim nivoima.
ZAKLJUAK
Srbija je suoena sa problemom neadekvatne upotrebe zemljita koje je ranije korieno
za industriju, vojsku, eleznicu, komunalne servise, zaputena poljoprivredna dobra veli-
kih kombinata. ine se odreeni napori, to je realno vidljivo u poslednje vreme, da se bar
kod vojne imovine uini izvestan pomak u pravcu izgradnje stambeno-poslovnih komple-
ksa. Ipak, predsnoti brownfield investicija nisu sagledane jer se i dalje promoviu greenfi-
eld investicije.
Podizanje saznanja o znaaju investiranja u brownfield lokacije na ekonomskom, socijal-
nom i ekolokom planu, zahteva znaajnu transformaciju u institucionalnom pogledu i to
na svim nivoima, to konkretno treba da podrazumeva:
- Uvoenje dobre prakse sagledavanja znaaja investiranja u brownfield lokacije
- Ureenje poreskih i finansijskih instrumenata koji bi potpomogli brownfield lokacije
- Izotravanje kontrole investicija na ivotnu sredinu (propisi, inspekcija)
- Formiranje informativnog sistema o brownfield lokacijama na svim nivoima
- Razvoj znanja o brownfield problemima i mogunostima
- Pozicioniranje prema drugim gradovima u Evropi
- Redefinisanje stratekih dokumenata na osnovu ideje o brownfield investicijama
U svakom sluaju, Za Srbiju koja tei evropskim vrednostima kao i sveobuhvatnom eko-
nomsko-socijalno-ekolokom modelu, brownfield investicije su izazov koji trai novo,
adekvatno angaovanje na svim nivoima uprave. To je utoliko znaajnije ako se ima u
vidu da odlaganje ulaganja u brownfield lokacije znai na kraju i odlaganje odrivog raz-
voja u Srbiji. Prilikom investiranja u brownfield lokacije definitivno je vano imati na
umu dobru praksu zemalja Evropske unije to znaajno moe da pomogne i unapredi svest
o ovom problemu.
LITERATURA:
1. Sassen, S., Metropolen des Weltmarkets, Die neue rolle der Global Cities, Frankfurt, 1996.
2. Tomerius, S., Recycling Derelict Land in US and German Cities, Deutsches Institut fur Urbanistik, 2000.
3. Ketller, R., Managing Urban Land, Federal Environment Agency Germany, berlin, 2007.
4. Jackson, J., Brownfield Basic, Praha, 2006.
5. Sustainable Brovnfield Regeneration, CABERNET Network report, University of Nottingham, 2006
242
ENCOURAGING INVESTMENT IN BROWNFIELDS LOCATIONS
IN SERBIA
Abstract: In today's economy mobile factors are capital (know-how) and greatly qualified
and specialized workforce. Immobile factors such as land, unqualified labor and the state
administration (central and local). A dynamic and competent administration of its
measures can affect the productivity of other inputs, and so do certain sites that can be
defined now as brown fields, very attractive.
In fact, many large construction sites and industrial buildings remained abandoned with
various property and legal status. These sites leave depressed muted disorder, neglect and
abandonment, creating a bad image about the country.
Serbian industry faces the largest problems since it requires substantial investments and
the establishment of new structure. The enhancement of competitiveness of Serbian econ-
omy and attraction of foreign direct investments (FDI) are the focal points of the National
Strategy for Development of Serbia, especially in the recovery brown fields locations.
243
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Kljune rei: zatita potroaa, bezbednost proizvoda, informacije Srbija; Bosna i Herce-
govina
UVOD
Politika zatite potroaa jedna je od politika Evropske unije. Bez zatite potroaa danas
je nezamislivo funkcionisanje jedinstvenog evropskog trita.
244
Bezbednost proizvoda i informisanost potroaa su dva osnovna elementa zatite potroa-
a. Nedovoljna informisanost potroaa je posledica dinaminog i brzog irenja trita i
pojave novih prozvoda. Proizvodi koje potroa moe da kupi na tritu, poveali su se po
koliini i sloenosti, to ukazuje da je savremenom potroau teko da bude dovoljno
informisan.
245
potroai postanu svesni svojih prava i obaveza i da se uvere da su bitan uesnik na tri-
tu.
Organizacije potroaa u oblasti informisanja i bezbednost potroaa daju znaajan dopri-
nos. Podaci organizacije potroaa upuuju na prisustvo nekvalitetnih proizvoda kao i
proizvoda koji nisu bezbedni za zdravlje potroaa [http://www.nops.org.rs/]. Razlog ova-
kve pojave je to jo nije u zemljama Zapadnog Balkana u celosti zavren proces usklai-
vanja propisa sa propisima Evropske unije. Takvom stanju doprinosi i nedovoljna infor-
misanost potroaa o tim proizvodima.
U cilju efikasnije zatite potroaa potrebno je integrisati sve institucije i subjekte koji
ine sistem za zatitu potroaa. Samim tim bi se stvorili uslovi za bezbednost proizvoda.
Uz razvijen informacioni sistem i umreavanje svih integrisanih subjekata, dobila bi se
mogunost brzog i efikasnog identifikovanja krenja prava potroaa i mogunost pravov-
remenog i adekvatnog reagovanja.
Budui da je zatita potroaa jedan od temelja svakog demokratskog i slobodnog drutva
Srbija, i Bosna i Hercegovina prepoznale su je kao jedan od svojih prioriteta u procesu
harmonizacije zakonodavstva i unapreenje institucionalnog okvira u procesu pridruiva-
nja Evropskoj uniji.
Republika Srbija, Bosna i Hercegovina i zemlje u najbliem okruenju (Hrvatska i Make-
donija) imaju zakonske okvire za zatitu potroaa i bezbednost proizvoda kao i nadlene
institucije u oblasti zatite potroaa.
Unapreenje bezbednost proizvoda u cilju zatite zdravlja i sigurnosti potroaa je trajni
zadatak svih zemalja, koji zahteva trajno angaovanje razliitih organizacija i institucija
odgovornih za zatitu potroaa. Evropskoj uniji i zemljama lanicama bezbednost proiz-
voda se nalazi na vrhu politikih ciljeva i prioriteta.
BEZBEDNOST PROIZVODA
Potroai su esto suoeni sa nebezbednim i niskokvalitetnim proizvodima. Proizvodi koji
nisu visokog kvaliteta,nalaze se na tritu, a za njih potroai plaaju visoku cenu. Niska
kupovna mo primorava potroae da kupuju proizvode koji nisu skupi, nieg su kvaliteta,
i mogu biti opasni za bezbednost i zdravlje potroaa.
U oblasti zatite potroaa najozbiljnije i najzahtevnije je bezbednost proizvoda. Potroai
su danas suoeni sa mnotvom proizvoda, najee anonimnih proizvoaa koji izlaze na
trite polulegalnim kanalima i tako ugroavaju interese potroaa [Sl.glasnik BiH,
2009:102]. Njihovo masovno uee je posledica niskog ivotnog standarda kao efekta
tranzicije.
Zatita potroaa, pored ostalog, obuhvata i pravo na bezbednost, a to podrazumeva zati-
tu od proizvoda koji su opasni po zdravlje i ivot. Za potroaa je ovo pravo znaajno jer
kada kupuje proizvod potroa nema dovoljno znanja o karakteristikama proizvoda
[Grandov, 2004:226]. Jedno od glavnih pitanja vezano za zatitu i unapreenje zdravlja
potroaa je bezbedan, zdravstveno-siguran i kvalitetan proizvod.
246
Proizvoai su otpoeli usklaivanje svog poslovanja sa propisima i standardima Evrop-
ske unije, kako bi mogli da izvoze svoje proizvode koji e biti bezbedni za potroae na
tritu Evropske unije.
Definisanje pravila u domenu bezbednosti proizvoda samo su deo onoga to nam donosi
preuzimanje propisa Evropske unije. Bezbednost proizvoda mora biti zastupljena na naci-
onalnom i meunarodnom nivou. Kako u procesu proizvodnje, tako i u procesu prometa
proizvoda, moraju biti ispotovana propisana pravila odnosno standardi u cilju osiguranja
zatite zdravlja potroaa.
Ugroavanje bezbednost potroaa sankcionisano je odgovarajuim zakonom. U cilju
obezbeivanja visokog nivoa zatite zdravlja i bezbednost potroaa, Republika Srbija i
BiH pored Zakona o zatiti potroaa imaju osnovni pravni akt [Sl.glasnik BiH, 2009:102]
kome je precizirano da se na tritu stave bezbedni proizvodi kao i da se onemogui sta-
vljanje u promet obmanjujuih proizvoda. To namee potrebu jaanja kapaciteta organi-
zacija i institucija nadlenih za implementaciju zakona.
Zakonom o optoj bezbednosti proizvoda stvoren je osnov da u Srbiji pone primena
evropskog sistema za brzu razmenu informacija o bezbednost proizvoda RAPEX (pred-
stavlja sistem brze razmene podataka o opasnim proizvodima u Evropskoj uniji). Zatim,
predvieno je uvoenje internog sistema brze razmene informacija o opasnim proizvodi-
ma koji e se integrisati u evropski sistem RAPEX. Porast efikasnosti zatite potroaa je
opredeljen ciljem zatite potroaa a to su, pored ostalog, podizanje kvaliteta proizvoda i i
njegove bezbednosti.
Zatita prava i interesa potroaa u Srbiji, kao i u drugim zemljama Zapadnog Balkana, je
jedan od prioriteta u procesu pridruivanja Evropskoj uniji. Zatita potroaa usmerena je
na bezbednost proizvoda, a to znai da se na tritu moraju nuditi proizvodi koji su bezbe-
dni za ivot, zdravlje i sigurnost potroaa. To se regulie nacionalnim zakonima i propi-
sima, kao i Direktivama Evropske unije.
ZAKLJUAK
Zatita prava i interesa potroaa u Srbiji, kao i u drugim zemljama Zapadnog Balkana, je
jedan od prioriteta u procesu pribliavanja Evropskoj uniji.
Definisanje pravila u domenu bezbednosti proizvoda samo su deo onoga to nam donosi
preuzimanje propisa Evropske unije. Bezbednost proizvoda mora biti zastupljena na naci-
onalnom i meunarodnom nivou.
U cilju efikasnije zatite potroaa potrebno je integrisati sve institucije i subjekte koji
ine sistem za zatitu potroaa. Samim tim bi se stvorili uslovi za bezbednost proizvoda.
Uz razvijen informacioni sistem i umreavanje svih integrisanih subjekata, dobila bi se
mogunost brzog i efikasnog identifikovanja krenja prava potroaa i mogunost pravov-
remenog i adekvatnog reagovanja.
Budui da je zatita potroaa jedan od temelja svakog demokratskog i slobodnog drutva
Srbija, kao i Bosna i Hercegovina prepoznale su je kao jedan od svojih prioriteta u proce-
247
su harmonizacije zakonodavstva i unapreenje institucionalnog okvira u procesu pridrui-
vanja Evropskoj uniji.
LITERATURA:
1. Grandov, Z,(2000) Trgovinsko poslovanje, BTO, Beograd, str. 226
2. Jovanovi R: (2010), Doktorska disertacija: Efekti liberalizacije trita na trgovinu i zatitu potroaa u
zemljama u tranziciji, Fakultet za ekonomiju i inenjerski menadment, Univerzitet Privredna akademija,
Novi Sad, str . 77
3. Nacionalni program zatite potroaa Sl.glasnik RS, br. 11/07
4. Zakon o zatiti potroaa Sl.glasnik RS, br.73/10
5. Zakon o optoj bezbednosti proizvodaSl.glasnik RS, br. 41/09
6. Zakon o optoj bezbednosti proizvoda Sl.glasnik BiH, br.102/09
7. http://www.nops.org.rs/
Abstract: A key factor in the functioning market economy is consumer protection. Protec-
ting the rights and interests of consumers in Serbia and in other countries of the Western
Balkans, is one of the priorities in the process of approximation the European Union.
Consumer protection is focused on product safety, and that means the market by offering
products that are safe for life, health and safety of consumers. It is regulated by national
laws and regulations, and EU Directives. Information regarding the risk that products
represent a health and consumer safety, are information of public importance through
advertising funds provide to the public. Lack of awareness of consumers is due to a
dynamic and fast expanding markets and the emergence of new products. Products that a
consumer can buy on the market, have increased in quantity and complexity, which indi-
cates that the modern consumer hard to be well informed. Consumer organizations in the
field informing consumers make a significant contribution. Accurate and precise informa-
tion is necessary in order to consumers, and for improving the economy and society, it
contributes to improving the quality of life of citizens. Consumer protection in Serbia and
Bosnia and Herzegovina is one of the priorities in the process of harmonization of legisla-
tion and improve the institutional framework in the EU accession process.
Key words: consumer protection, product safety, information, Serbia, Bosnia and Herze-
govina.
248
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Ernad Kahrovi
Dravni univerzitet u Novom Pazaru-Departman za ekonomske nauke, ekahrovic@np.ac.rs
Mr Milan Vujii
Dravni univerzitet u Novom Pazaru-Departman za ekonomske nauke, vujicicm@yahoo.com
Velida Kijevanin
Dravni univerzitet u Novom Pazaru-Centar za kvalitet, vkijevcanin@np.ac.rs
Apstrakt: U radu se razmatra rastui znaaj znanja i uenja, kao najznaajnije supstance
ljudskog kapitala, temelja razvoja i konkurentske prednosti najveeg broja organizacija u
razvijenim zemljama. Upravo se strategija izlaska iz krize EU temelji na tri prioriteta:
ekonomskom razvoju baziranom na znanju i inovacijama (smart growth); efikasnijem
korienju resursa, ekoloki prihvatljivoj i konkurentnijoj ekonomiji (sustainable growth);
veoj zaposlenosti, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji (inclusive growth). Pri tome se
znanje posmatra i vrednuje kao kljuni segment odrivog razvoja i osnovni resurs koji
objedinjuje i pokree ostale resurse. Takoe, znanje kao resurs je osnova kreativnosti tj.
sposobnosti da se kreira novo, trino korisno znanje. Pritisak globalne konkurencije
usmerava organizacione aktivnosti na kontinuirano unapreenje konkurentskih prednosti.
Stvorena konkurentska prednost na osnovu resursa znanja, preduzeu daje mogunost da
odrava trinu poziciju ili da prevazie konkurente. Ukoliko se ljudski kapital vrednuje
na pravi nain, ako se on shvati kao poslovni potencijal koji obuhvata znanje i vetine
zaposlenih, njihovu obuenost, talentovanost, kreativnost, ispoljeni entuzijazam i
sposobnost uenja, postaje kljuna determinanta uspenog poslovanja. Zaista, ljudski
kapital predstavlja kumulantu znanja, vetina i mogunosti svih zaposlenih, kao i faktor
inovativnosti preduzea i meta-resurs koji utie na efikasnu upotrebu ostalih resursa
preduzea.
UVOD
U ekonomiji zasnovanoj na znanju, sposobnost organizacije za efektivno i efikasno
funkcionisanje, u sve veoj meri zavisi od ukupnih znanja kojima organizacija raspolae.
Stvaranje vrednosti ulaganjem u znanje, iz perspektive uenja i rasta (engl. learning and
growth), obezbeuje da organizacija ima ba takve ljudske resurse koji poseduju prava
249
znanja, vetine i obuenost za sprovoenje koncepta organizacionog uenja, kojim se
razvijaju kompetencije koje do tada nisu postojale. Rezultat toga je da se u sve veem
broju organizacija danas sprovodi program upravljanja znanjem, na ijem se elu nalazi
menader za uenje, razvoj znanja, intelektualne vrednosti ili transfer znanja, koji je
odgovoran za stvaranje ambijenta pogodnog za uenje i za upravljanje znanjem.
Poboljanje konkurentske pozicije bilo koje organizacije je jedino mogue ukoliko se
unapredi menadment ljudskih resursa i stvore kreativni timovi, iji lanovi imaju
komplementarne vetine, uzajamno poverenje, dobru komunikaciju, efikasne lidere i
proizvode output visokog kvaliteta. Aktuelnost menadmenta znanja kao koncepta
permanentno raste zbog injenice da celokupni razvoj ljudske civilizacije u najveoj meri
zavisi od uspenosti upravljanja znanjem.
250
a to je podela na kapitaliste i radnu snagu, vie nije toliko jasna. Draker jo istie da su
osnovni resursi u kapitalizmu: radna snaga, zemljite i kapital, u postkapitalistikom
drutvu zamenjeni za informacije i znanje, to je prirodna posledica tehniko-tehnoloke
revolucije. Podela koja je nastala u kapitalizmu, kojom se ljudi dele na radnike i
kapitaliste, danas je zamenjena podelom na radnike znanja i radnike u uslunim
delatnostima [Draker, 1995:49].
Ovo novo drutvo e se snano oslanjati na radnike znanja. Sada se ovaj generalno
upotrebljava za ljude sa znaajnim teorijskim znanjem i obrazovanjem: za lekare,
advokate, profesore, raunovoe, hemijske inenjere. Meutim, presudan uticaj e se
odigrati u ''tehnikim znanjima'': kompjuterski tehniari, softverski dizajneri, analitiari u
klinikim laboratorijama, proizvodni tehniari, pomonici advokata. Ovi ljudi su
podjednako manuelni radnici koliko su i radnici znanja: zapravo, oni obino proizvode
mnogo vie vremena radei rukama nego mozgom, ali njihov manuelni rad se zasniva na
znaajnoj koliini teorijskog znanja koje se moe stei samo formalnim obrazovanjem, a
ne egrtovanjem. Oni nisu, po pravilu, mnogo bolje plaeni od tradicionalnim
kvalifikovanih radnika, ali sebe doivljavaju kao ''profesionalce''. Ba kao to su
nekvalifikovani manuleni radnici u proizvodnji bili dominantna drutvena i politika
snaga u XX veku, radnici znanja e verovatno postati dominantna drutvena, a moda i
politika, sila tokom narednog perioda Draker, 2005:175
251
Brendiranje, cenovni standardi visoki trokovi IiR
Opadajui prinosi Trino povezivanje, visoke
margine
Uveanje prinosa
Uloga Optimiziranje kvaliteta i Kvalitet - produktivnost -
menaderskog produktivnosti prilagodljiv i odgovarajui
tima Primena osnovne energije Primena ideja
Svakodnevno ponavljanje operacija Traenje ideja
Korienje resursa i informacija Korienje znanja i sposobnosti
Razdvajanje i specijalizacija rada i Holistiki pristup i integrisanje
organizacije rada i organizacije
Perspektiva Pojedinani meuuticaji pojedinih Ukupno nastajanje od
procesa faza interaktivnih delova
Od jednog do drugog kraja Potpuna integrisanost, povratna
efikasnosti, standardan odgovor veza za odgovor
Hijerarhijski, linerarni tok Razgranatost, male granice
informacija umreenog znanja
Izvor: [Leibold, Probst and Giggert, 2002:19].
Kljuni resurs postkapitalistikog drutva, drutva znanja, jeste znanje. Radnici znanja
postaju dominantna grupa u okviru radne snage. Tri osnovne karakteristike znanja su
Draker, 2005:175:
Nekontrolisano irenje, jer znanje se prostire i putuje lake i od novca;
Vertikalna pokretljivost, jer znanje je dostupno svima preko formalnog obrazovanja
koje se relativno lako stie;
Potencijal za uspeh kao i za neuspeh, jer znanje je neophodno za posao i gotovo svako
moe da ga pribavi i koristi kao ''sredstvo rada'', ali ono ne garantuje svakom uspeh.
Zajedno ove tri karakteristike ine da drutvo znanja bude visoko konkuretno za
organizacije i pojedince. Informaciona tehnologija, iako samo jedna od mnogih
karakteristika novog drutva, ve sada postie efekat od ogromnog znaaja: omoguava
znanju da se momentalno iri i ini ga dostupnim svima. S obzirom na lakou i brzinu
kojom se informacije prenose, svaka institucija u drutvu znanja, ne samo kompanija, ve
i kola, univerzitet, bolnica i vladine agencije, moraju da budu globalno konkurentne, i
pored toga to e veina njih nastaviti da deluje lokalno i na svojim tritima. Naime,
najvei broj organizacija u razvijenim zemljama nalazi se u procesu transformacije u
organizacije znanja, pa i razvoj itavog drutva u najveoj meri zavisi od uspenosti
integralnog upravljanja znanjem.
252
tritu, se ne mogu realizovati bez adekvatne primene znanja, odnosno upravljanja
znanjem [Jovanovi, 2004:91].
Upravljanje znanjem predstavlja relativno novu, specijalizovanu menadment disciplinu
iji je zadatak da sa teoretskog i praktinog aspekta sagleda problematiku prikupljanja,
sistematizovanja i korienja znanja u savremenim poslovnim organizacijama. Cilj je da
se formira i odrava dovoljna koliina konkretnog znanja koja e da obezbedi adekvatan
nivo efikasnosti i efektivnosti poslovnim organizacijama u borbi za konkurentsku poziciju
na tritu.
Za razumevanje znanja u smislu uspene primene programa upravljanja znanjem, moe se
poi od dve najznaajnije podele znanja. Prva podela je rezultat analize znanja sa
stanovita epistemologije: na eksplicitno i tacitno (preutno) znanje. Sa stanovita
ontologije, znanje unutar organizacije moe da postoji na nivou pojedinca, kada govorimo
o individualnom znanju i na nivou organizacije kao celine, kada govorimo o kolektivnom
ili organizacionom znanju Lam, 2000:489. Kada je re o eksplicitnim znanjima onda se
misli na znanja koja su artikulisana tako da se mogu na direktan nain kompletno preneti
sa osobe na osobu. To znai da su kodifikovana na takav nain da se mogu videti, uti ili
dodirnuti. Na primer: knjiga, video ili audio kaseta, izvetaji, podaci u raunaru, itd. Sa
druge strane, tacitna znanja su znanja koja je izuzetno teko kodifikovati. To je efekat
kada osoba zna vie nego to moe da kae, tj. situacija kada se neka saznanja
jednostavno ne mogu lako prenositi, niti dokumentovati, odnosno, organizovati.
Moe se rei da se osnovna uloga upravljanja znanjem sastoji u pokuaju da utvrdi
eksplicitno i tacitno znanje kod svih zaposlenih i uini se dostupnim svima u organizaciji.
Pri tome treba napomenuti da eksplicitno znanje predstavlja tvrdu komponentu znanja.
Znanje ovog tipa se lako moe iskazati, zabeleiti, kodifikovati i primeniti. Problem
predstavlja tacitno znanje koje ujedno ini meku komponentu znanja. Znanje ovog tipa je
daleko tee pribaviti, kodifikovati i primeniti. Kao primeri ove vrste znanja se mogu
navesti iskustva pojedinca, vetine, znanja koja proizilaze iz kulturnog naslea ili sredine
u kojoj se pojedinac nalazi, znanja kojih pojedinac nije svestan itd. Istraivanje
sprovedeno u vie od 700 amerikih kompanija pokazuje da se 12% znanja korporacija
nalazi u elektronskim bazama podataka, 20% u elektronskim dokumentima i 43% u
mozgovima zaposlenih Edvinsson, 2003:158.
Adekvatno upravljanje znanjem u organizaciji treba da doprinese situaciji u kojoj e sva
relevantna raspoloiva znanja biti uspeno prikupljena, sreena i distribuirana. Kako e
izgledati sistem upravljanja znanjem, odnosno na koji nain e se on uspostaviti i kako e
funkcionisati, to zavisi iskljuivo od konkretne situacije u kojoj se organizacija nalazi.
Meutim, moe se dati osnovni prikaz modela upravljanja znanjem, koji treba prilagoditi
svakoj pojedinanoj organizaciji u koju se ovaj koncept uvodi. Finese u sistemu
upravljanja znanjem ipak treba prepustiti strunjacima koji su zadueni za implementaciju
i funkcionisanje istog.
Iako su u literaturi prisutna razliita miljenja i stavovi o broju i sadraju faza modela
upravljanja znanjem, opredelili smo se za autora Pentti Sydanmaanlakka, po kome se
proces upravljanja znanjem sastoji od pet faza i obuhvata Sydanmaanlakka, 2002:134:
1. Stvaranje znanja (Creation)
253
2. Osvajanje znanja (Capture)
3. uvanje znanja (Storing)
4. Podela znanja sa drugim (Sharing)
5. Primena znanja (Application)
Re je o veoma kompleksnom procesu i moe se rei da, jo uvek, nije u potpunosti
primenjen u praksi.
254
pretpostavki i utvrenog konteksta (generativno uenje ili ''uenje u dva kruga'') uriin,
Janoevi, Kalianin, 2009:478.
Neprekidno uenje i usavravanje, koje e kao posledicu imati promene u nainu
funkcionisanja organizacija, predstavljae osnovu njenog daljeg opstanka i razvoja. Jasno
je da ovakav tip organizacija ne moe biti propraen tradicionalnim menaderskim
strukturama. Menadment koji bude rukovodio ovom vrstom fleksibilnih organizacija
morae donekle da promeni svoju doktrinu upravljanja, koja je krasila tradicionalne
organizacije. Njihovi zadaci e prevashodno biti usmereni na: uspostavljanje vizije i
definisanje ciljeva, predvianje promena u okruenju, utvrivanje strategija,
identifikovanje potencijalnih kriznih arita, kao i svih ostalih relevantnih promena u
okruenju (ukljuujui i pojavu novih znanja), definisanje mera za izbegavanje kriza ili
njihovu sanaciju, odnosno menjanje usled nastalih promena, institucionalizaciju steenih
znanja i iskustava, kao i njihovu implementaciju u svakodnevno poslovanje i
obezbeivanje svih neophodnih uslova za dalji organizacioni razvoj. Ovako shvaen
menadment u narednom periodu e poprimiti nove dimenzije. Svakodnevno suoavanje
sa promenama e postepeno postajati pravilo, a sve manje izuzetak. Zbog toga je potrebno
uspostaviti takav organizacioni poredak koji e neprekidno raditi na razvoju mehanizama
za organizaciono uenje i upravljanje znanjem. Pored ovoga, savremeni menadment
mora biti u stanju da steena iskustva veoma brzo pretvori u lako razumljivu i opipljivu
formu koju e usvojiti svi zaposleni. Znaaj top menadmenta za stvaranje i odravanje
konkurentske prednosti je nedvosmislen i uvoenje pozicije "glavnog direktora razvoja
znanja" (engl. hief knowledge development officer) je veoma bitno. U zoni nadlenosti
ove funkcije nalaze se sledee aktivnosti [uriin, Janoevi, Kalianin, 2009:483]:
identifikovanje fonda eksplicitnog i implicitnog znanja kojim raspolae preduzee da
li znamo za ono to znamo;
razvoj mehanizama za formiranje i razvoj baze informacija i baze znanja i njihova
upotreba znanje o znanju;
identifikovanje jazova u znanju i mehanizama za njihovo popunjavanje kroz
regrutovanje, prekvalifikaciju i razvoj ta ne znamo;
ulaganje u znanje i baze znanja i praenje efektivnosti tog ulaganja.
255
ustvari, pokazuje da da je promenjen hijerarhijski odnos izmeu resursa, odnosno njihov
relativni znaaj za konkurentnost u savremenim preduzeima Krsti, 2005:13.
Konstatuje se da je u novim uslovima poveana meuzavisnost ekonomskih aktera,
dinamizirana konkurencija na lokalnom i meunarodnom tritu, kao i da postoji znatan
uticaj novih informaciono-komunikacionih tehnologija na proces poslovanja. Shodno
tome, menadment preduzea se radi dostizanja trinih ciljeva u smislu rasta prodaje,
trinog uea, stratekog razvoja i drutveno odgovornog organizacionog ponaanja,
nuno, sve vie oslanja na intelektualni kapital kao faktor konkurentnosti Krsti,
2007:59. Ovde se, pre svega, imaju na umu prednosti kompanije steene pravovremenim
pristupom informacijama, efikasnom upotrebom ljudskih i ostalih intelektualnih resursa,
dobrom reputacijom i imidom u kontaktu sa klijentima, ponuaima, kao i etinim
ponaanjem, transparentnijim poslovanjem, potovanjem prava zaposlenih, korienjem
procesa koji tite ivotnu srdinu i podravaju ekoloku odgovornost.
Preduzea treba da shvate koliko je za njih znaajno ''znati ta znaju'' i da onda uine
maksimalne napore u produktivnoj upotrebi organizacionog znanja. To znanje je sadrano
u bazama podataka, istraivako-razvojnoj aktivnosti, kompetenetnim zaposlenima i
kvalitetnim proizvodima koji se isporuuju tritu. Upravljanje znanjem se ne vezuje
samo za upravljanje znanjem kao resursom, ve i za upravljanje poslovnim procesima koji
se odvijaju pomou tog resursa.
Komparativna prednost se moe ostvariti na osnovu onoga ta preduzee zna, kako moe
da koristi to to zna i kako brzo moe da naui neto novo iz okruenja. Zbog toga se
danas posebno istie da su, izmeu ostalog, poslovne performanse uglavnom uslovljene
sposobnostima da firma pribavi, kodifikuje i transferie znanje bre i efektivnije u odnosu
na konkurente Myers, 1996:56. Polazei od ovoga, postoji generalno prihvatanje da je
odriva komparativna prednost XXI veka postignuta kroz upravljanje znanjem. Glavni
razlog za efektivno upravljanje znanjem je u stavu da su znanje i njegova primena
sredstva putem kojih kreativnost moe biti predstavljena, a inovativnost ostvarena, bez
obzira da li se radi o profitnom ili neprofitnom sektoru.
ZAKLJUAK
Ukljuivanje svih nivoa menadmenta u proces upravljanja znanjem zahteva poveanje
kompetencija menadera, a samim tim i menaderskog znanja. Jaanjem menaderskih
kompetencija za upravljanje znanjem postie se svrsishodnije upravljanje znanjem u
okviru organizacije i poveanje njene konkurentnosti. Sistemski ureeno upravljanje
znanjem, odnosno njegovo organizovano definisanje, prikupljanje, sistematizovanje i
distribuiranje, predstavlja osnovnu kompetitivnu prednost svake organizacije dananjice.
Organizacije koje su ureene na ovakav nain, mogu obavljati poslovanje na bilo kom
segmentu globalnog trita i konkurisati bilo kome. Naalost, pored akumuliranja znanja i
redizajniranja organizacione strukture u preduzeima u Srbiji nije prueno dovoljno inputa
za ostvarivanje konkurentske prednosti bazirane na znanju.
256
LITERATURA:
1. Andrews, K. (2004), Capabilities for the Knowledge Era, Australian National Training Authority, Adelaide,
(19.05.2011.) http://pre2005.flexiblelearning.net.au/projects/resources/PDFutureB.pdf
2. Draker, P. (2005), Upravljanje u novom drutvu, Adies, Novi Sad.
3. Drucker, P. (1995), Postkapitalistiko drutvo, PS Grme-Privredni pregled, Beograd.
4. uriin, D., Janoevi, S., Kalianin, . (2009), Menadment i strategija, CID Ekonomskog fakulteta u
Beogradu, Beograd.
5. Edvinsson, L. (2003) Korporacijska longituda: navigacija ekonomijom znanja, Difero, Zagreb.
6. Jovanovi, P. (2004), Da li je doao kraj ere menadmenta, IX meunarodni simpozijum SYMORG, FON,
Beograd.
7. Krsti, B. (2005), Merenje performansi upotrebe resursa u funkciji upravljanja preduzeem, Ekonomske
teme, Ekonomski fakultet u Niu, Ni.
8. Krsti, B. (2007), Intelektualni kapital kao determinanta kreiranja vrednosti i konkurentske prednosti
preduzea, Ekonomske teme, Ekonomski fakultet u Niu, Ni.
9. Lam, A. (2000), Tacit Knowledge, Organizational Learning and Societal Institutions: An Integrated
Framework, Organization Studies,University of Kent, Canterbury.
10. Leibold, M., Probst, G., Giggert, M. (2002) Strategic Management in the Knowledge Economy, Willey, New
York.
11. Myers, S. (1996), Knowledge Management and Organizational Design, Butterworth-Heinemann Publishing.
12. Ogrean, C., Herciu, M., Belascu, L. (2009), Competency-Based Management and Global Competencies
Challenges for Firm Strategic Management, International Review of Business Research Papers, Lucian
Blaga University of Sibiu, Romania.
13. Senge, P. (2003), Peta disciplina umee i praksa organizacije koja ui, Adies MC, Novi Sad
14. Sydanmaanlakka, P. (2002), An Inteligent Organization: Performance, Competence and Knowledge
Management, Capstone, Oksford.
Ernad Kahrovi
The State University of Novi Pazar Department of Economics, ekahrovic@np.ac.rs
M.Sc. Milan Vujii
The State University of Novi Pazar Department of Economics, vujicicm@yahoo.com
Velida Kijevanin
The State University of Novi Pazar Center for quality, vkijevcanin@np.ac.rs
Abstract: The paper examines the growing importance of knowledge and learning as the
essence of human capital, the base of development and the competitive advantage for the
majority of organizations in developed countries. The EU strategy for coming out of the
economic crisis is thus based on three priorities: economic development based on
knowledge and innovation (smart growth); more efficient use of resources and
environmentally-friendly and competitive economy (sustainable growth); higher
employment rate, social and territorial cohesion (inclusive growth). In this aspect, the
knowledge is considered and valued as a key segment of sustainable development and an
essential resource, which integrates and drives other resources. Furthermore, knowledge
as a resource is the basis of creativity, i.e. the ability to create new, market useful
257
knowledge. The pressure of global competition directs organizational activities towards
the continuous improvement of competitive advantage. The competitive advantage built on
knowledge as a resource gives the firm an opportunity to maintain its market position or
to overcome the competition. If the human capital is valued properly, if it is perceived as a
business potential that includes the knowledge and skills of the employees, their talents,
creativity, training, expressed enthusiasm and ability to learn, it becomes the key
determinant of the business success. Indeed, human capital represents the cumulant of
knowledge, skills and abilities of all employees, as well as the factor of innovation of an
enterprise and the meta-resource that affects the efficient use of other companys
resources.
258
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Saetak: Fiskalna politika kao dio ukupne ekonomske politike nastoji uskladiti djelovanje
dravnih institucija i organa preko ubiranja javnih prihoda i njihove daljne
preraspodjele. Drava kao subjekt fiskalne politike odredit e potreban porezni sistem kao
okvir za nesmetano funkcioniranje svojih institucija. Adekvatan porezni sistem treba biti
strukturiran od onih poreznih oblika koji e omoguiti nesmetano punjenje budeta te
optimiziranje optereenja privrede i graana.U kojoj mjeri e biti dominantan pojedini
porezni oblik ovisi prije svega o postojeim prilikama u privredi, razvijenosti finansijskog
sistema, stope zaposlenosti, inflatornih kretanja itd. Usklaenost poreznih oblika jedan je
od osnovnih zadataka fiskalnih vlasti u svakoj nacionalnoj ekonomiji. U tom smislu
potrebno je voditi rauna o poreznom optereenju kao indikatoru aktivnosti drave u
pravcu poboljanja konkurentnosti domae privrede. Naravno, bitno je uspostaviti
odgovrajui porezni sistem koji bi bio dovoljno fleksibilan za privredne subjekte i prihvat-
ljiv za graane s jedne strane, te dovoljno izdaan za ostvarivanje budetskih ciljeva s
druge strane.
POREZNI PRIHODI EU
Javni prihodi su glavna determinanta u oblikovanju budetske politike, ta kao takvi
trebaju biti transparentni, pravedni i izdani. Porezi su najizdaniji dio javnih prihoda.
Porez kao osnovni javni prihod bazira se na finansijskom suverenitetu drave, a sredstva
prikupljena oporezivanjem slue u svrhu ispunjavanja zadataka dravnih organa i institu-
cija.
Ekonomska analiza poreznog sistema treba pomoi u definiranju i razumijevanju karakte-
ra djelovanja poreza i uticaja koje oni imaju na privredni sistem. Efekti oporezivanja
odraavaju se kako na makroplanu (obim proizvodnje, zaposlenosti, cijene i rast), tako i
mikroplanu (uticaj poreza na raspodjelu dohotka i efikasnost koritenja resursa). Dati efe-
259
kti su povezani na odreen uzrono-posljedini nain. Varijabilnost poreznih prihoda se
oituje kroz intenzitet djelovanja makro i mikro efekata, te socijlanih prilika u zemlji.
Dugo se smatralo da porezi ne treba da utiu na privredna kretanja. Meutim, porezni teret
toliko je porastao da se ne moe govoriti o neutralnosti poreza, a porezne mjere dovode do
izvjesnih promjena elemenata privredne strukture i privredne dinamike. Promjene izazi-
vane dejstvom porezne politike mogu biti u skladu ili protivne ekonomskim i socijalnim
ciljevima. To je proirilo uticaj poreza na vanfiskalni dio djelovanja.
Porezi se mogu efikasno koristiti u politici stvaranja potrebnih uslova za punu zaposle-
nost. Efikasna naplata poreza od dohodaka, visokog obima tednji i redistribuiranje napla-
enih sredstava u korist stanovnitva koje ih koristi za potronju, dovodi do poveanja
globalne potronje i stvaranja povoljnih uslova za odravanje privrednih aktivnosti na
visokom nivou. Poveanje poreza na onaj dio dobiti preduzea koji se ne rasporeuje,
odnosno ne investira ve uva kao rezerva, slui suzbijanju tendecija ka nepotrebnoj ted-
nji. Porezi mogu posluiti, u zavisnosti od ciljeva konjunkturne politike, za obuzdavanje
pretjerane tranje, stimulaciju investicija, itd.
Meutim, osim poreza i dravni rashodi su u funkciji ekonomskog rasta. Naime, nivo
dravnih prihoda i rashoda odredit e stepen intervencije drave u privrednom sektoru. To
se i ini kroz prikupljanje poreza, ali i kroz davanje subvencija, socijalne podrke, javne
radovove i sl. to predstavlja dravne intervencije u smislu javnih investicija. Meutim,
kako objanjava Gemmel (2004) vano je napraviti razliku izmeu proizvodnih i neproiz-
vodnih rashoda kako bi se odredio uinak na privatnu akumulaciju kapitala. Takoe,
model endogenog rasta od strane javnih investicija koji je uspostavio Cashin (1994) uka-
zuje da poveana dravna potronja na produktivne aktivnosti moe potaknuti private
investicije, a time i privredni rast ukoliko nisu uslovljeni dodatnim poreznim opteree-
njem.
Kako vidimo, pretpostavka za uspjeno voenje fiskalne politike je relativno visoko sudje-
lovanje javnog sektora u drutvenom proizvodu. Dakle, samo veim promjenama u visini
javnih prihoda i rashoda moe se uinkovitije uticati na poveanje ukupne potranje,
odnosno na njeno smanjenje. U kontekstu javnih rashoda Alesina i Peroti (1996) istiu da
smanjenje javnih rashoda koje se oslanjaju primarno na smanjenje dravnih transfera i
plata ima vei pozitivan uticaj na ekonomska kretanja u odnosu na puko poveanja pore-
za. Moemo rei da porezni prihodi treba da prate stvaranje nove vrijednosti.
Dakle, bitno je istai injenicu da se porez moe naplatiti samo iz novostvorene
vrijednosti. Ako je ona nedovoljna, tada se postavlja pitanje naina za podmirenje
dravnih rashoda. Drava u tom sluaju moe da smanjuje rashode, poveava porezno
optereenje (uvoenjem novih poreza, poveanjem stopa, smanjenjem olakica ili
iznalaenjem novih poreznih izvora) ili da se zaduuje. Zbog toga je bitno da se ne
naruava odnos poreznog optimuma, budui da bi se zbog poveanja porezne presije
otvorio prostor sive ekonomje to bi kao posljedicu izazvalo evaziju poreza. Na taj nain
pravilno strukturiranje javnih prihoda jedan je od osnovnih zadataka fiskalnih vlasti.
Kreiranje poreznih politika zemalja-lanica Evropske unije definirano je u okviru porezne
politike Evropske unije. Ovo ne znai uvoenje istovjetnih poreznih sistema u svim
zemljama, ve provoenje sistema kompatabilnosti necionalnih sistema poreza kako
260
izmeu sebe, tako i u skladu sa ugovorom o osnivanju Evropske unije. Direktivama o
poreznoj harmonizaciji unutar EU odreena su opta naela koja su vezana za teritorijalnu
primjenu, predmet oporezivanja, porezne obveznike, poreske osnovice, broj i minimalne
visine stopa, vrsta oslobaanja, porezni odbitak, specijalne reime oporezivanja, itd.
Nametanje poreza kao i propisi iz poreske politike su u iskljuivoj nadlenosti zemalja
lanica. Meutim, EU je u cilju jaanja unutranjeg trita raznim smjernicama i drugim
propisima utjecala na porezne sisteme zemalja lanica i tako doprinijela harmonizaciji
ukupnog fiskalnog sistema.
Tako je kratanje poreznih prihoda u Evropskoj uniji variralo tokom vremena u zavisnosti
od ekonomske situacije zemalja lanica. U tom smislu ukupni javni prihodi u EU iznosili
44 % BDP u 2009. godini, to je smanjenje za oko 1 % u odnosu na 2007. godinu. Ako
posmatramo dui period vidjet emo da su prihodi centralnih vlada EU imali razliite
vrijednosti tokom vremena,sa trendom rasta odnosno pada.
Grafikon 1. Ukupni javni prihodi centralne vlade kao procenat BDP u periodu 2000.
2009.
Iz grafika je uoljiv nagli pad prihoda od 2000. do 2004., zatim trend rasta od 2004. do
2007. te ponovnog pada. Isti scenarij je uoljiv i za zemlje euro zone ( EA 16 ) samo sa
veim udijelom u BDP (GDP). Zadnji trend pada uzrokovan je globalnom finansijskom
krizom koja se odrazlila i na javne prihode u prvom redu poreze. Najvei iznos javnih
prihoda zemalja lanica EU odnosi se na poreze, zatim na doprinose. U strukturi poreza
najvanije mjesto zauzima porez na isporuke dobara i usluga (oko 29 %), a zatim porezi
na dohodak i dobit ( oko 27,7 % ukupnih javnih prihoda ). Porezi na kapital ine manje od
261
1 % ukupnih javnih prihoda. Interesantno je istai da dio prihoda dolazi od prodaje dobara
i pruanja usluga od strane drave ( vlade ) koji iznosi oko 5,5 %, dok 2,3 % od ukupnih
prihoda dolazi od rente i kamate ( dohodak - prihod na imovinu). Ostali tekui i kapitalni
transferi iznose 2,1% ukupnih prihoda. To se najbolje moe vidjeti iz sljedeeg grafikona.
Grafikon 2.Struktura ukupnih prihoda u 2009. za EU-27 i EA-16.
Socijalni doprinosi predstavljau najznaajniji izvor poreznih prihoda zemalja lanca EU,
koji u periodu 2000.- 2008. pokazuju znaajne oscilacije. Oni naime uestvuju sa oko 33,9
% u ukupnim poreznim prihodima, zatim slijede porez na dobit sa oko 30,3 % te PDV i
ostali porezi na proizvode i proizvodnju ( 17 % i 16 % respektabilno ). Kretanje ukupnih
poreznih prihoda u periodu 2000. -2008. moemo vidjeti iz sljedeeg grafikona.
Grafikon 3. Ukupni porezni prihodi u periodu 2000. - 2008.
262
S obzirom na njihov znaaj, socijalni doprinosi su prilino stabilna komponenta prihoda s
godinjim promjenama oko 0,2 % BDP. Druge komponente poreznih prihoda takoe
biljee promjene ne vie od 0,1 % od BDP u periodu 2000. 2008. Udio pojedine
komponente prihoda opte drave u BDP ostao je malo vii u euro zoni. Udio pojedine
komponente poreznih prihoda u 2008. moemo vidjeti iz sljedeeg grafikona.
263
Grafikon 4. Pregled poreznih prihoda BiH za razdoblje 2005.-2010.
Izvor: Bilteni Odjeljenja za makroekonomsku analizu Upravnog odbora UIO, broj 68, 57,
44,33, 21 i 8.,
264
Grafikon 5. Udio poreza u BDP za razdoblje 2005.-2010.
ZAKLJUAK
Porast javnih funkcija i dravnog intervencionizma dovodi do opteg porasta obima javnih
prihoda i porasta znaaja poreznih prihoda kao izvora obezbjeenja sredstava potrebnih
dravi. Politika javnih prihoda postaje snaan i efikasan instrument u sprovoenju preras-
podjele nacionalnog dohotka i obezbjeivanja intervencije u privredi.
Primjena poreza kao jednog od instrumenata fiskalne politike, treba bit usklaena na
najbolji mogui nain, kako ne bi dovela do deficita budeta ili prevelike poreske presije
na privredne subjekte.
265
Izdanost ubiranja poreza, s jedne strane, i pritisak na ekonomske subjekte, s druge strane,
opredjeljuju voenje fiskalne politike nacionalne ekonomije. Ekonomska analiza
umnogome treba pomoi u odreivanju i shvatanju karaktera djelovanja poreza i uticaja
koje oni imaju na privredni sistem.
Moemo zakljuiti da uee indirektnih poreza, a posebno PDV u BDP prvenstveno
zavisi od krajnje potronje, odnosno kapitalnih ulaganja to je u konanici uslovljeno
dinamikom ekonomskog razvoja i makroekonomske stabilnosti, te socijlane politike svake
pojedine zemlje lanice EU.
Unaprjeenje sistema javnih finansija u BiH postavilo je vrste temelje za racionalno i
efikasno provoenje fiskalne politike usmjerene na smanjenje fiskalnog deficita. Nastavak
strukturnih reformi koje se provode na raznim podrujima drutveno-ekonomske sfere, uz
mjere unutar fiskalnog sistema, pozitivno e uticati na kretanje fiskalnog deficita u
narednom srednjoronom razdoblju.
Kljuni cilj za Bosnu i Hercegovinu je smanjiti deficit tekueg rauna uz istovremno
stimulisanje samoodrivog rasta. Ovo zahtijeva jaanje konkurentnosti, to e, zauzvrat,
dovesti do poveanja izvoza, intenziviranja privredne aktivnosti, novih radnih mjesta i
rasta domae tednje.
LITERATURA::
1. Alesina, A. and R. Perotti. 1996. Fiscal Adjustments in OECD Countries: Composition and Macroeconomic
Effects. Washington, DC: IMF;
2. Cashin, P. 1994. Government Spending, Taxes, and Economic Growth. Washington, DC: IMF;
3. Gemmell, N. 2004. Fiscal Policy in a Growth Framework. In: T. Addison and A. Roe, eds. Fiscal Policy for
Development: Poverty, Reconstruction and Growth. Great Britain: Palgrave Macmillan, 149-176.;
4. Slemrod, J. 1995. What Do Cross-Country Studies Teach About Government Involvement, Prosperity, and
Economic Growth? Brookings Papers on Economic Activity, 2;
Publikacije:
5. Agencija za statistiku BiH, Nacionalni rauni, Sarajevo, decembar 2010.,
6. Bilteni Odjeljenja za makroekonomsku analizu Upravnog odbora UIO, broj 68, 57, 44,33, 21 i 8.,
7. Commission Staff Working Document, GREEN PAPER on the future of VAT, European Commission,2010.
Brussels,
8. Conncil Directive 2006/112/EC of 28 November 2006. on the common system of value added tax
9. Direktiva Vijea EU 2006/112/EZ od 28. novembra 2006,
10. Eurostat, European economic statistics, 2010. Edition,
11. Statistiki podaci Centralne banke. http://www.cbbh.ba
266
PUBLIC REVENUES AS A MEASURE OF ECONOMIC GROWTH
Summary: Fiscal policy as a part of the overall economic policy strives to harmonize the
functioning of the state institutions and bodies through the collection of the public revenu-
es and its further redistribution. A state as the subject of a fiscal policy will determine the
required tax system as a framework for the smooth functioning of its institutions. The
adequate tax system should be structured of those tax forms that would enable the smooth
filing of the budget, and optimize loading of the economy and citizens. To what extent will
be dominant form of an individual tax depends primarily on the existing conditions in the
economy, development of the financial systems, employment rates, inflationary move-
ments, etc. The compliance of taxation forms is one of the main goals of the fiscal authori-
ties in each national economy. In this sense, it is necessary to take into account the tax
burden as an indicator of the government activity in improving the competitiveness of the
domestic economy. Of course, it is necessary to establish a tax system that would be
flexible enough for businesses and acceptable to the citizens on the one hand, and plenti-
ful enough for accomplishing of the budgetary targets on the other hand.
267
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
,
,
E ( )
, ,
, info@vpskp.edu.rs
:
.
.
,
-
-
.
.
: , , , , -
, , -
. -
-
. , -
-
, .
, -
.
268
.
. -
-
.
. , -
,
. -
.
-
,
-
.
-
, , -
,
, , -
, , , , (
2002,.154 ). -
.
,
. , -
, ,
.
,
, -
, .
, ,
. ,
-
.
, -
-
.
,
-
, -
.
269
, -
, , .
1949. , , -
, -
. , -
,
, -
-
(,2010,.55).
1965. -
.
-
.
.
-
, -
-
. -
. -
, -
. -
-
. -
.
.
-
.
, .
( ) (
). -
, (.2006.). . -
, -
: , .
270
, ,
, -
, , .
-
(,2008..12). -
. -
-
.
-
. -
.
, -
. ,
.(.2005) -
,. -
, .
.
( ), - -
() . -
-
. ,
,
.
90 % -
. ,
,
. XXI
, ,
-
.
,
.
, -
,
.
271
.
2010. -
.
4.8 %, 2,9 % 1,1%(worldbank.2011.)
, -
2011 .
, -
, -
. -
-
, , , -
, .
, -
,
,
.
,
,
XX . -
-
.
1997.(,2008.). -
-
.
2010. -
2009. -
.
, .
88.
272
190. ,
, , , , , .
, 2010
, 2.449 -
- 2,7 . , , -
, 525 .
- 175,72 . 1.7
. .
, - 126,76 .
-
, ,
. ,
.
800. 650
150 . ,
. , , - -
.
6 2010.
, 396,8 .
, ,
, ,
, , , ,
. 2000. 2009. ,
, , 70 , , ,
, -
.(,2009.) ,
76 -
. -
. 2,2
, .
25 -
, . -
. ,
. 2000.
. .
. -
273
. -
80 -, -
. ,
,
.. -
, 1995. 2010. ,
21 , 49 . 1995.
2009. , 3,9 ,
. ,
47 -
. 2006. ,
17.000 600 .
, , ,
, , , , ,
. -
,
. , , -
. 2011.
1,3 -
( ),
.
, ,
( -
)
-
,
.
, , ,
. -
, .
-
. , -
, , , -
, .
, 2015. , -
, , -
, -
. -
, -
( )
. ,
, ,
.
2001. 2009. (.2009)
, ,
274
, , .
2010. -
-
2011.
. 50%
2009. 2010. -
.
, -
-
.
-
.
20 , 15
5
. .
.
1. 2011.
1. T 1.602
2. 947
3. 945
4. 700
5. 630
6. 570
7. 530
8. 508
9. - -
500
10. 475
11.
425
275
12. 400
13. 300
14. 264
15. 220
16. 220
17. 210
18. 210
19. -
200
20. 67. 180
,
, -
2009.
2010. ,
2011..
.
2010. 2011. 2.9 ,
. -
2011.
200 .
53 47 2010. -
.
-
. -
, -
.
.
-
276
. -
. -
.
(, , )
.
., ,
.
2010. 22.
28., .
,
-. -
13
.
1. , . (2009), 100 ,
, ,
2. , . (2008), : ,
, . 14, , ,
3. , . (2005), , . 6/2005,
4. , . (2006) , , , , 20. 2006
5. .., (2010), , ,
.
6. , . (2009), , 1-2/2009, ,
7. ,.(2002). , ,2002.
8. EBRD www.ebrd.org
9. International monetary fund - www.imf.org
10. World bank www.worldbank.org
11. www.nbs.rs
12. Serbia Investment and Export Promotion Agency, www.siepa.gov.rs
13. www.pks.rs
277
MOVEMENT AND FORMS OF CAPITAL IN THE PAST,
RECOMMENDATIONS, AND SCOPE OF THE EFFECT TODAY
ON ECONOMIC DEVELOPMENT OF SERBIAN (one view of
financing development of Serbia)
Abstract: Manage and direct control over the finances of economic growth and develop-
ment is an essential and crucial assumption for all developing countries. Developing
countries are at a crossroads and a crucial choice of how to finance economic develop-
ment and provide technology transfer and not interfere with monetary and financial sta-
bility. The subject of this paper is an overview of engagement and the inflow of foreign
capital over a long period of time in Serbia and developing countries, the use of positive
experiences and effects of foreign capital had in the previous period in developing coun-
tries and the prospects of seeing budueg economic development of Serbia. The work does
not exclude foreign accumulation of the already known forms of capital involvement and
influence on economic development but also indicates and points to a lack of affirmative
areas and industries that could affect the rapid development and increasing economic and
industrial activities of the country and the experiences of other countries.
Keywords: Economics, The debt of the economy, Foreign capital, FDI, Monetary stability
278
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
kolevces@yahoo.com
:
.
.
,
.
-
.
. , -
,
. -
( )
.
,
( ).
,
. -
.
: , , ,
( ).
279
.
.
.
( ) -
.
I 20
. -
, I . -
,
. -
( 39 btu)
, ( 25 btu),
.
( 16 btu), ( 12 -
btu) .
(6 btu) -
. ( . 1).
45%.
, ,
. , , .
: , -
. , , . -
, -
, .
-
, , -- ,
75. , . -
,
.76 ,
( ) -
.
.
,
75
, ,
, ,
, .
76
: , , ;
, , , , , , ;
, , ; (, ,),
.
280
.
.
-
( ).
.
: ,
. 77, -
.78 ,
, .
1.
btu79
45
40
35
30
25
20
15
10
5
0
2000 2010 2020
: , , www.fesb.hr/~rgoic/oe/oe.html
(12.8.2011)
77
, .
.
78
. , ,
.
79
B r i t i s h T h e r m a l
U n i t ( btu) . 1btu je 1 pound (1 pound = 0,4536 ) 1F (0,55560 C).
281
, . -
.
150 3
. ,
-
310 3/.,
(295 3/.). (
679 3/.) 60 3/. -
. ( . 1).
60% ,
IEA ( 2030. )
70%,
[, 2010:41].
.
. -
.
: , -
, , ,
,
,
. -
: ( Nabucco)
( ). -
. -
40% 50% .
. 1.
3/.
/
2006 2010 2020 2030
* 303 310 310 295
** 543,7 579 640 680
:* , , , , 4,
. 123. http://www.ebiblioteka.ru/browse/doc/21868939 (4.7.2011)
** World Energy Outlook, International Energy Agency, Paris, 2009.
http://www.iea.org/textbase/nppdf/free/2009/weo2009 (3.7.2011)
282
, .
. ,
,
, -
.
, -
[Nazemroaya, 2007]. ,
-
() . -
, -
( )
. -
-
. ( )
.80
( , -
). 19. (das Sue-
dosteuropa) [, 1999:47]. (EC)
.81 -
, .
(), .
.
-
.
. , , , , 80 %
100% . (, -
) ( 15-55%)
. [ , 2019:34].
80
,
. ,
.
. [, 2001:56].
81
1991. (, , ,
, . . 5-1+1.
283
1.
VERSUS
.
. (
) .
.
: ) ; )
[Koscis, Tiner, 2009: 49-
67].
( ). -
-
. ,
,
, , ,
( ), , .82
.
, -
82
1998. . ,
(21%)
- 47% .
284
2007. . -
- .
-
. -
900
( ),
(),
. -
, .
:
,
- (-
).
,
12 3/. [Alic, 2010].
2009. .
, , ,
. ,
2010. . . : -
( 3,2 3) ( 9
3). 32
3/.83
-
. , , 2010. .
( 1,3 3)
4 3/. [ , 2011], 2007. .
[, 2004: 46],
.
-
. ,
. , TENE-a (Trans-
European Networks Energy),84 -
.
83
19 24 $ (8,6 $)
.
84
.
285
.
-
. ,
.
2.
-
,
( ) ,
63 3/ 31 3/
BOTAS (16,67%); BEH
(50%) (16,67%); MOL (16,67%);
(50%) OMV (16,67%); RWE
(16,67%); Transgas (16,67%)
2015. 2015.
: www.energy.eu (11.7. 2011)
1. .
.
, , ,
.
,
. eo ipso
, ,
.
-
.
286
2. ,
. -
. -
(
) .
-
, .
. ,
, -
.85 ,
, -
(). -
. , -
. , -
,
( ) -
.
,
. -
.
, -, -
.
, -
, . -
,
. , -
.
.
3.
.
( ) -
. -
.
.
, ,
.
85
.
287
-
. . -
: ,
, ,
86.
. -
.87
.
,
.
.
,
, , -
, ,
. .
, .
, .
, -
. ,
4.
.
. -
. -
, (resource
geopolitics). 2025. .
-
() ()
. [Global Trends 2025: A Transformed World,
2008: 61]. -
. -
86
2010. . ( 10 ),
2030. 2050. [Energy needs intensifying
geopolitics, 2010].
87
, -, -,
,
288
.
.
1. Alic, J (2010), Russia Makes Major Headway with South Stream Project,
htt/www.Globalintelligence_Report.com, (4.3.2011)
2. . (2010), , , , 4,
http://www.ebiblioteka.ru/browse/doc/21868939 (4.7.2011)
3. . (2001), , /, /
4. World Energy Outlook, International Energy Agency, (2009), Paris,
http://www.iea.org/textbase/nppdf/free/2009/weo2009 (3.7.2011)
5. www.energy.eu (11.7. 2011)
6. . (2010), , -
( ), .
7. . (2009), , www.fesb.hr/~rgoic/oe/oe.html (12.8.2011)
8. Global Trends 2025: A Transformed World, National Intelligence Council (2008), US Government Print-
ing Office,
9. www.aicpa.org/Research/CPAHorizons2025/GlobalForces/DownloadableDocuments/GlobalTrends. (2. 3.
2011.).
10. (2011), http://www.nspm.rs/hronika/gas-iz azerbejdzana-u-evropu-preko-juznog-tika.html
(3.7.2011)
11. . (2004), : , 2, , .
12. : (2010), Energy policy in the EU,
13. www. businessbus.org/admin/docsengine/index.php?act=dl& (2.7.2011).
14. Energy needs intensifying geopolitics; (2010),
15. ttp://www.globalwarming360.net/energy-geopolitics.html (7 .4. 2011).
16. Koscis K., Tiner T. (2009), Geopolitic of Pipelines and Eastern Europe with Special Regard of Hungary,
Hungarian Geopolitic Bulltetin, Vol 58, 1.
17. Mahdi D. (2007), The 'Great Game' Enters the Mediterranean: Gas, Oil, War, and Geopolitics, Global
Research, October
18. Russia Makes Major Headway with South Stream Pipeline (2010),
19. http://jutiagroup.com/20101011-russia-makes-major-headway-with-south-stream-pipeline/ (13.6.2011)
20. . (1999), . XX , .
ABSTRACT: Energy safety is one of the most significant factors in development of the
countries in the Balkan region. Ensuring sufficient amount of energy and continuity in
supplies represent the most fundamental assumption of the economic development of this
region. This is particularly significant given the fact that the region is highly dependent
on energy, and that demand for oil and gas as energy resources is almost entirely satisfied
289
through imports. This implies that energy safety is considered as a primary requirement
for developmental prospects, and also as a significant geopolitical issue.
Viewed within this framework, the geopolitical aspect of energy safety is specifically emp-
hasized. Namely, energy has been for a long time classified as one of the most significant
instruments in realizing geopolitical interests and goals, which is particularly pronounced
in the Balkans, as the most significant geostrategic region. Geopolitical aspect of energy
safety becomes pronounced in building alternative flows (Southern Flow and Nabuc-
co) which would in the ensuing time period supply many European countries with the
required amount of natural gas as one of the most inexpensive and ecologically most pure
energy resources.
Both gas flows would flow through the territories of the countries in the Balkan region
which would reinforce their energy safety, but at the same time would thrust them into a
grand geopolitical chess game (Zbignjev Bzezinski). Solving the issue of energy safety
in adequate geopolitical contexts will therefore become one of the priorities for the coun-
tries of the Balkan peninsula, and at the same time in the countries of the Western Balkan
region. Economic development and the future of this region would depend on the way this
issue is solved.
Key Words: energy safety, geopolitics, Balkan region, gas flows (Southern Flow and
Nabucco).
290
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
UVOD
Mjere fiskalne harmonizacije podrazumijevaju postupak uklanjanja fiskalnih prepreka i
neusklaenosti poreskih sistema u meunarodnim zajednicama u cilju jaanja unutar eko-
nomskih prostora. Zahtjev za harmonizacijom u oporezivanju relativno je novijeg datuma,
a uestalije se o njoj poinje govoriti u godinama poslije II svjetskog rata tj. poslije osni-
vanja Evropske ekonomske zajednice.
Osnovni razlog za poresko usklaivanje je u slobodnoj trgovini i jedinstvenom tritu. No,
jedan od razloga je i povean obim izbjegavanja plaanja poreza poreska utaja, to je
posljedica postojanja razlika u sistemima oporezivanja. Glavna posljedica takvog izbjega-
vanja poreza je smanjenje dravnih prihoda, to znai vei teret za ostale poreske obvez-
nike ili potronju stanovnitva niih slojeva, ili kombinaciju jednog i drugog.
Poreska harmonizacija (ili poresko usklaenje) oznaava koordinaciju poreskih sistema
drava lanica Evropske unije radi izbjegavanja nacionalnih poreskih mjera koje mogu
negativno uticati na funkcionisanje zajednikog trita, tj. na slobodno kretanje roba,
usluga i kapitala, te koje mogu naruiti konkurenciju.
Poreske reforme su imanentna pojava u svim tranzicionim ekonomijama, jer je bilo
neophodno prilagoditi poreske sisteme novim ekonomskim prilikama i izvriti
usaglaavanje sa rjeenjima iz najrazvijenijih zemalja. Sistem javnih prihoda Republike
Srpske nakon Dejtonskog sporazuma ispoljavao je obiljeja karakteristina za zemlje sa
nerazvijenim ekonomskim i finansijskim strukturama. Na to ukazuje, prije svega, sistem
sa dominantnim ueem posrednih poreza, a vrlo malim ueem direktnih poreza. Novi
pristup u poreski sistem Republike Srpske donio je Zakon o poreskoj upravi iz 2001.
godine, koji ga je znatno unaprijedio i modernizovao. Uvoenje poreza na dodatu vrijed-
nost dogaaj je koji fiskalnu politiku BiH najvie usklauje sa politikom Evropske unije.
291
Dalje reforme poreza, kako indirektnih, tako i direktnih, koje su i danas aktuelne,
diktirane su standardima Evropske unije.
292
budu ukinute. Radna grupa je svoj rad zavrila 1963. godine dostavljanjem tzv. ABC
izvjetaja. Takoe, 1960. godine Komisija je formirala i fiskalni i finansijski komitet,
koji je trebao da istrai u kojoj mjeri su postojei sistemi poreza na promet u zemljama
lanicama prepreka uspostavljanju jedinstvenog unutranjeg trita. Izvjetaj ovog komi-
teta, kao i ABC izvjetaj su imali identian zakljuak: Zemlje lanice moraju napustiti
postojee sisteme poreza na promet i zamijeniti ih porezom na dodatu vrijednost.
Komisija je prihvatila sugestije iz dostavljenih izvjetaja, to je nakon dodatnih usaglaa-
vanja u Komisiji i Parlamentu rezultiralo donoenjem takozvane Prve direktive o porezu
na dodatu vrijednost, 11. aprila 1967. godine. Najznaajnija odredba iz ove direktive tie
se obaveze zemalja lanica da svoje dotadanje sisteme poreza na promet zamijene sa
zajednikim sistemom poreza na dodatu vrijednost najkasnije do 1. januara 1970. godine.
Druga direktiva o porezu na dodatu vrijednost, koja je takoe donesena 11. aprila 1967.
godine, sadri detaljniji opis kljunih elemenata zajednikog sistema poreza na dodatu
vrijednost.
Iako je 11. april 1967. godine, kada su usvojene Prva i Druga direktiva, bez sumnje znaa-
jan datum u istoriji poreza na dodatu vrijednost u Evropskoj uniji, kljuni datum je, meu-
tim, 17. maj 1977. godine, kada je usvojena esta direktiva o porezu na promet koja istov-
remeno predstavlja i kljuni dokument u oblasti primjene poreza na dodatu vrijednost u
Evropskoj zajednici, odnosno Evropskoj uniji. esta direktiva smatra se bazinim zako-
nom EU u oblasti PDV-a. Ona je do sada mijenjana vie puta i, uz to, postoje brojna
odstupanja koja su trenutno u primjeni za pojedine zemlje-lanice. esta direktiva je
obezbjedila da se usklade svi najvaniji elementi zakonskog opisa poresko-injeninog
stanja kod PDV [www.europe.eu.int]:
- poreski obveznik,
- objekat oporezivanja,
- poreska osnovica,
- poreska osloboenja,
- pravo na poreski odbitak i drugo.
Direktivom je predvieno i vie obaveza formalne (poresko-upravne) prirode. Na primjer,
svaki obveznik je duan da podnese registracionu prijavu, duan je da izdaje fakture, da
uva kopije istih, ima obavezu da prijavljuje i uplauje dugovani porez, mora da podnosi
godinju poresku prijavu i da vodi poslovne knjige.
Druga faza ostvarivanja harmonizacije u domenu PDV obuhvata mjere kojima se uklanja
fiskalna kontrola na granicama izmeu zemalja-lanica EU. U Zajednici je vailo opore-
zivanje u skladu sa principom odredita, koji se, inae, redovno primjenjuje u meunarod-
noj razmjeni. Ali, kako je strateki cilj Zajednice bio ustanovljavanje jedinstvenog unutra-
njeg trita do kraja 1992. godine, Komisija je 1985. godine izradila program uklanjanja
fizikih, tehnikih i fiskalnih barijera na granicama izmeu zemalja-lanica, tzv. Bijelu
knjigu. Poslije dugih priprema, Savjet je 1991. i 1992. godine usvojio direktive o ukida-
nju poreskih barijera, o pojednostavljenju postupka u prelaznom periodu i o pribliavanju
stopa PDV [Popovi, 1997:798]. Najzad, posebno mjesto zauzima i direktiva o PDV u
elektronskom poslovanju, usvojena sredinom 2002. godine, koju su lanice EU trebalo da
implementiraju u svoja nacionalna zakonodavstva do 1. jula 2003. godine [Staki, Bara,
2008:232]. Okolnost da elektronska trgovina ne prepoznaje nacionalne granice i ne ostav-
293
lja nikakve papirnate tragove, stvara poreske probleme. Ova direktiva donesena je da bi se
eliminisale distorzije u trinoj konkurenciji.
Danas su u gotovo svim savremenim poreskim sistemima uvedeni posebni porezi ili akci-
ze (troarine). Proizvode koji se oporezuju akcizama moemo svrstati u tri osnovne grupe:
alkoholne proizvode, energente i duvanske proizvode, a one se proiruju nizom drugih
proizvoda i znatno se razlikuju od drave do drave. Iako se u zemljama EU akcizama
oporezuje velik broj razliitih proizvoda, na nivou Unije ureeno je oporezivanje alkohol-
nih proizvoda i piva, duvanskih proizvoda i mineralnih ulja, a od 2004. i oporezivanje
energenata (prirodnog plina, koksa i elektrine energije). Propisi koji ureuju oporeziva-
nje akcizama uglavnom su usvojeni tokom 1992. godine, vezano uz poetak uspostavlja-
nja jedinstvenog unutranjeg trita iji su temeljni ciljevi bili omoguivanje i podsticanje
slobodnog kretanja ljudi, dobara, usluga i kapitala.
Akcizni proizvodi oporezuju se prema naelu zemlje odredita odnosno u zemlji kupca
kada je rije o preduzetnicima, odnosno pravnim licima. Kada su to fizika lica koja kupu-
ju proizvode za linu upotrebu i sami ih prenose, akciza se plaa u zemlji kupovine, odno-
sno primjenjuje se naelo zemlje porijekla. Zbog razlika u stopama i radi spreavanja kri-
jumarenja u putnikom prometu odreena je koliina duvanskih i alkoholnih proizvoda
koja se moe prenositi iz jedne zemlje u drugu. Doputena koliina cigareta iznosi 800
komada, a estoka alkoholna pia ograniena su na 10 litara. Posebna ogranienja uvede-
na su za kupovine tih proizvoda u novim zemljama lanicama koje zbog niih stopa akci-
za od minimalno utvrenih imaju i nie cijene tih proizvoda. Putnicima koji se vraaju iz
tih zemalja doputeno je posjedovanje 200 cigareta, to e se primjenjivati sve dok se u
novim zemljama lanicama ne ponu primjenjivati stope u visini minimalno propisanih.
Direktive o harmonizaciji akciza utvruju minimalne stope, te mogunosti odreenih ola-
kica i izuzea nunih zbog ekonomskih razlika i prioriteta pojedinih lanica to rezultira
velikim razlikama u poreskim stopama i poreskim strukturama meu zemljama. Znatne
razlike u stopama meu zemljama lanicama potiu poreske prevare, krijumarenje te
prekograninu kupovinu jeftinijih, nie oporezivanih proizvoda u susjednim zemljama.
294
Za razliku od poreza na promet, odnosno PDV-a, u EU nije dogovoren zajedniki oblik
oporezivanja dobiti. Osim harmonizacije poreskog oblika, ne postoji ni direktiva ili neki
drugi poresko-pravni dokument kojim bi se na nivou EU harmonizovala poreska stopa,
poreska osnovica, poreska oslobaanja i drugi bitni elementi oporezivanja. Djelimino se
to nastoji postii Kodeksom ponaanja pri oporezivanju preduzea, ali njegova glavna
funkcija je ipak u spreavanju tetne poreske konkurencije u EU.
Kod sistema oporezivanja preduzea (kompanija, dobiti), Savjet je donio nekoliko
poresko-pravnih dokumenata [imovi, 2006: 182]:
1. Direktivu o fuziji (spajanjima),
2. Direktivu o trgovakim drutvima majka-ker,
3. Meunarodni dogovor o primjeni arbitranog postupka u sluajevima dvostrukog
oporezivanja, te
4. Direktivu o zajednikom oporezivanju kamata i autorskih naknada meu povezanim
kompanijama.
Osim spomenutih direktiva, postoji jo jedan dokument, Kodeks ponaanja pri
oporezivanju preduzea koji poblie ureuje sistem oporezivanja preduzea u kontekstu
spreavanja tetne poreske konkurencije u EU.
Kod sistema oporezivanja dohotka pojedinca Savjet je donio Direktivu o oporezivanju
kamata na tednju. Osim oporezivanja kamata, Komisija je iznijela odreene prijedloge
vezane uz oporezivanje dividendi, oporezivanja penzija, te poboljanju meusobne
saradnje zemalja anica EU oko pitanja oporezivanja dohotka pojedinca. Namjera EU u
harmonizaciji oporezivanja dohotka pojedinca jeste da se zatiti sam pojedinac u osigura-
nju jednakog poreskog tretmana, da se onemogui diskriminacija i bjeanje u druge zem-
lje.
Jedno od podruja oporezivanja gdje do sada nisu postignuti nikakvi pozitivni pomaci u
vezi usklaivanja u EU je podruje oporezivanja imovine. Kao posljedica te
neusklaenosti uoava se razliit pristup pojedinih drava lanica EU sistemu
oporezivanja imovine. Budui da do sada nisu preduzete nikakve mjere u smjeru
harmonizacije, zemljama lanicama EU za izbjegavanje dvostrukog oporezivanja na
raspolaganju stoje jedino bilateralni ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja
imovine.
Moe se slobodno rei kako EU u segmentu direktnog oporezivanja ulae vie napora u
razvijanje meusobne saradnje meu zemljama lanicama EU, nego u samu harmonizaci-
ju poresko-pravnog zakonodavstva. Jaanjem meusobne saradnje zemalja lanica i nji-
hovih poreskih uprava nastoji se olakati razmjena informacija te suzbiti poreska utaja i
poreska evazija.
295
realnih izvora, s druge strane. Zbog toga se formira i znaajan obim fiskalnog deficita u
vidu neizmirenih brojnih obaveza (plate, penzije i slino). Nemogunost voenja vlastite
monetarno-kreditne politike istovremeno onemoguava korienje primarne emisije za
finansiranje naznaenih deficita. Zbog toga se deficiti pokrivaju finansiranjem od strane
samih korisnika budetskih sredstava. Javna potronja u Republici Srpskoj je veoma
rigidna.
Kod javnih rashoda nije postojala adekvatna kontrola realizacije budeta. Prisutni su
znaajni tokovi javnih sredstava koji se odvijaju izvan budeta. Budet se, u pravilu,
projektovao na znatno viem nivou od onoga koji se u praksi zaista i moe realizovati.
Zbog toga je realizacija javnih rashoda, u odreenoj mjeri, bila spontana, odnosno zavisna
od dinamike priticanja prihoda, pa su se odreene namjene finansirale u skladu sa tekuim
prioritetima. To znai da struktura budetskih rashoda nije bila unaprijed vrsto
formirana, ve se formirala tokom izvrenja budeta.
Problemi ostvarivanja javnih prihoda dovoljnih za podsticanje privrednog rasta,
kvalitetnog obrazovanja i minimalnog nivoa socijalne zatite proistiu u RS iz strukture
fiskalnog sistema. Prema takvom fiskalnom sistemu fiskalni kapaciteti ovog entiteta
primarno zavise od poreza na potronju (carine, akcize i porezi na promet), pa efektivna
kupovna mo determinie potencijalne budetske prihode podruja. Sa druge strane,
efektivna kupovna mo ne korespondira broju stanovnika ve broju i koncentraciji
administrativnih, obrazovnih i kulturnih institucija, te to je posebno znaajno za
poslijeratnu BiH, kupovna mo zavisi od koncentracije stranaca. Poto je koncentracija
stranaca (inostrane organizacije, poslovna predstavnitva, vojne efektive) mnogo vea u
entitetskim centrima, kupovna mo je, logino, vea pa su mnogo vei i prihodi ostvareni
po osnovu naplaenog poreza na promet, akciza i carina.
Zbog ratnih uslova i minimalizovanja opteg nivoa proizvodnje, uspostavljena je veoma
neprikladna i deformisana struktura javnih prihoda, odnosno dravnog budeta. Kljuni
izvori prihoda (pored ve pomenutih carina, poreza na promet i akciza) su vanredni
poreski oblici: porez za vojsku, porez za obnovu i razvoj, kao paualni oblik oporezivanja
naih graana na privremenom radu u inostranstvu. Prihodi od poreza koji imaju znaajno
uee u razvijenim zemljama (porez na dohodak graana, porez na imovinu, porez na
dobit korporacija) u Republici Srpskoj su, iz razumljivih razloga, bili zanemarljivi.
Prihodi za finansiranje zajednikih potreba uglavnom su se obezbjeivali na osnovu
naplate doprinosa na plate. Obim bruto plata u odnosu na neto isplaene zarade govori o
njihovom izuzetno visokom optereenju. Najvei obim svih javnih prihoda se ostvarivao
upravo na osnovu poreza i doprinosa na zarade. Imajui uz to u vidu i optereenost
odreenim poreskim davanjima, kao i uvedenim posebnim prihodima, koji su iznueni
potrebama poveane javne potronje, sa paralelnom stagnacijom ve ionako
minimalizovanih privrednih tokova, jasno je da se radilo o veoma visokom optem
fiskalnom optereenju onih koji izmiruju poreske obaveze.
Sistem javnih prihoda Republike Srpske ispoljavao je obiljeja karakteristina za zemlje
sa nerazvijenim ekonomskim i finansijskim strukturama. Ratni uslovi i neregularnosti u
poslijeratnim uslovima privreivanja pogodovali su visokom stepenu poreske evazije,
odnosno izbjegavanja plaanja poreskih obaveza. Uzrok slabe naplativosti utvrenih
poreskih obaveza bilo je sljedee: neefikasan i neprimjenjiv mehanizam i postupak
296
prinudne naplate javnih prihoda, negativan uticaj mogunosti kompenzacije poreskih
obaveza sa budetom, potpuno nesprovoenje sankcija za neplaanje poreskih obaveza
dravi, zbog ega ih privredni subjekti smatraju neobavezujuim, jer se i nevoenje
poslovnih knjiga i nesainjavanje knjigovodstvenog bilansa nije smatralo krivinim
djelom.
297
Reforme na podruju indirektnog oporezivanja
Kljunu ulogu u razvoju jedinstvenog poreskog trita u BiH tj. prvi potez imala je
meunarodna zajednica, te je jo 2000. godine Vijee za implementaciju mira, u
Deklaraciji donesenoj u Briselu, u kontekstu naglaavanja kritinih ekonomskih reformi,
zahtijevalo stvaranje jedinstvenog ekonomskog prostora i omoguavanje rasta privatnog
sektora, te pozvalo organe vlasti BiH da nastave sa sveobuhvatnim reformama sistema
oporezivanja i carina. U Komnikeu Upravnog odbora Vijea za implementaciju mira na
nivou politikih direktora, 2002. godine, BiH se poziva da hitno donese ekonomske
reforme, ukljuujui ujedinjenje carinskog sistema, kako bi zaustavilo dupliciranje
poslova i pronevjere i uvoenje PDV-a na dravnom nivou kako bi se pojednostavio i
uinio efikasnim sistem oporezivanja, te pomoglo u smanjenju cjelokupnih poreskih
obaveza [www.ohr.int].
Postupajui po navednim prijedlozima, visoki predstavnik u BiH donosi Odluku o
uspostavi Komisije za indirektnu poresku politiku sa jasnim zadacima (principima) za
reformu u oblasti carina i uvoenju poreza na dodatu vrijednost. U skladu sa Ustavom
BiH, Republika Srpska i Federacija BiH su se u 2003. godini sloile da nadlenost u
oblasti indirektnog oporezivanja povjere na dravni nivo, nakon ega je, krajem 2003.
godine, na nivou BiH usvojen Zakon o sistemu indirektnog oporezivanja [Slubeni
glasnik BiH 44/03]. Tim zakonom, odgovornosti koje se tiu razvoja politike i primjene
indirektnih poreza (akciza, carina, poreza na promet, PDV-a) povjerene su Upravi za
indirektno oporezivanje (UIO) kao nezavisnoj instituciji na dravnom nivou.
U najkraem moguem roku Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) je izvrila vrlo
uspjeno uvoenje novog poreskog sistema, to je od strane relevantnih meunarodnih
institucija ocijenjeno kao jedan od kljunih koraka za uspostavljanje jedinstvenog
ekonomskog prostora, smanjenje sive ekonomije, podsticanje stranih ulaganja i smanjenje
spoljnotrgovinskog deficita.
Porez na dodatu vrijednost koji je uveden u Bosni i Hercegovini je: potronog oblika,
poreska osnovica se odreuje prema naelu odredita, sa kreditnom metodom prikupljanja
poreza, sa jednom poreskom stopom od 17% i povratom poreza za izvoznike.
Bosanskohercegovaki zakon o PDV raen je po uzoru na VI direktivu o PDV iz 1977.
godine (i njene kasnije izmjene i dopune), koja je krajem 2006. godine zamijenjena
Direktivom 2006/112/EZ, u koju su te izmjene i dopune integrisane. Prema preporuci
este direktive EU, jedan od uslova za oslobaanje od plaanja PDV unutar podruja
jedne zemlje je da takva oslobaanja moraju biti u javnom interesu. Polazei od toga,
Zakon o porezu na dodatu vrijednost je utvrdio koje se djelatnosti od javnog interesa u
BiH oslobaaju od plaanja PDV (lan 24). U BiH je prihvaen funkcionalni princip pri
oslobaanju, po kojem se od plaanja PDV oslobaaju samo tano odreene usluge i
dobra, a ne institucije i druga lica kao vrioci isporuka dobara ili usluga.
Apsolutno oslobaanje izvoza jedan je od osnovnih principa na kojim poiva sistem PDV;
to je odavno usvojena praksa svih evropskih zemalja. esta direktiva EU predvia upravo
ovakav pristup za odreivanje mjesta oporezivanja, odnosno usvajanje principa odredita.
Sve lanice EU su obavezne da se pridravaju ovih smjernica i da ih ugrade u svoje
298
zakonodavstvo. Primjena ovog principa obezbjeuje da izvozna dobra budu u potpunosti
neoptereena domaim porezom.
Oporezivanje akcizom odreenih proizvoda u Bosni i Hercegovini trebalo je uskladiti sa
propisima koji su na snazi u Evropskoj uniji. Ranije su postojali razliiti entitetski propisi
oporezivanja akcizom. Od 1.1.2005. godine unificirao se nain oporezivanja akciznih
proizvoda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Osim toga, novi Zakon o akcizama u
BiH, iju primjenu vri UIO, usklauje oporezivanje duvanskih preraevina u BiH sa
oporezivanjem istih u EU. Uprava za indirektno oporezivanje e do 2014. godine vriti
usklaivanje sa minimalnom akcizom na cigarete, koja je na snazi u zemljama lanicama
Evropske unije. Novim Zakonom o akcizama utvreno je da se akciza na kafu plaa
iskljuivo prilikom uvoza kafe i to na sirovu kafu 1,5 KM po kilogramu, a na prenu kafu
3,00 KM po kilogramu. Na ovaj se nain izalo u susret i privrednicima u BiH, koji sada
ne moraju plaati akcizu dva puta, to je bio sluaj ranije: prvi put prilikom uvoza kafe u
BiH i drugi put prilikom prerade sirove kafe u prenu.
U proteklim godinama biljei se konstantan rast prihoda od indirektinih poreza, s tim da
od 2005. godine kada je uspostavljena UIO, a naroito od 2006. godine, kada je uveden
PDV, dolazi do zaista znaajnog rasta prikupljenih prihoda [www.uino.gov.ba]. Odreeni
pad prikupljenih prihoda zabiljeen je u 2009. godini, to je posljedica primjene
trgovinskog dijela Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju BiH sa Evropskom unijom,
kada je u potpunosti ukinuta, ili znatno sniena naplata carina na uvoz proizvoda sa
porijeklom iz zemalja lanica EU. Drugi razlog je svjetska ekonomska kriza, koja je
uslovila i smanjenje uvoza roba u BiH u 2009. godini.
299
Srpskoj u godini za koju se utvruje porez, a prema podacima nadlenog organa za statis-
tiku. Godinji dohodak inio je zbir neto prihoda od: linih primanja, samostalne djelatno-
sti, autorskih prava, patenata i tehnikih unapreenja, kao i kapitala. Osnovica se umanji-
vala za 10%, pa se na istu plaao porez od 10%. Poreski obveznik je imao prava na uma-
njenje poreske osnovice za izdravane lanove porodice, iji iznos nije mogao biti vei od
50% poreske osnovice.
Od 1. januara 2007. godine nove reforme u oblasti oporezivanja: primjenjivao se novi
Zakon o porezu na dohodak [Slubeni glasnik RS, broj 91/06]. Poreska stopa je progresi-
vna i iznosi: 0% za godinji dohodak manji od 12 najniih plata u RS utvrenih kolektiv-
nim ugovorom, 10% na iznos preko 12 najniih plata, 15% na iznos iznad 4 prosjene
godinje plate u RS. Ovakav sistem oporezivanja u RS (sistem oporezivanja neto plata po
stopi 10% i 15%) bio je aktuelan u periodu: 1. januar 2007 31. decembar. 2008. godine,
a nakon toga se prelo na obraun dohotka po bruto principu i oporezivanje po jedinstve-
noj stopi od 8% i neoporezivim dijelom dohotka od 300 KM na mjesenom, odnosno
3600 KM na godinjem nivou. Ovaj iznos je od 1.8.2010. godine smanjen na 250 KM, a
od 01.02.2011. je ukinut. Prilikom prelaska na bruto model obrauna dohotka, budet
Republike Srpske odrekao se prihoda od poreza na dohodak u korist prihoda fondova,
kako bi optereenje za privredu bilo na istom nivou.
Prelaskom na bruto princip obrauna plata i stope doprinosa su postale uporedive sa
zemljama okruenja, to predstavlja jo jedan korak ka usklaivanju sa evropskim
standardima. Ukoliko se uporedi stopa poreza na dohodak sa stopama ostalih zemalja u
regionu, pa i u Evropi, moe se istai da je Republika Srpska imala najmanju stopu poreza
na dohodak. Usljed toga, kao i zbog opravdanih zahtjeva za poveanje stopa doprinosa u
cilju odravanja socijalne politike i statusa socijalno ugroenih kategorija stanovnitva,
izvrena je izmjena i dopuna Zakona o porezu na dohodak i doprinosima. Tako je, od
1.2.2011. godine u Republici Srpskoj na snazi poveana stopa doprinosa na bruto platu u
iznosu od 33,0%, ukinut je neoporezivi dio plate od 250 KM, poveana je stopa poreza na
dohodak sa 8,0% na 10,0%, a uvedeno je i oporezivanje dividende.
este reforme u oblasti oporezivanja dohotka pokazuju da se traga za odgovarajuim rje-
enjem, koje, oito, jo nije pronaeno. Izbor modela oporezivanja zavisi od toga kojim
kriterijumima se pridaje vei znaaj, recimo: da li je vanija ekonomska efikasnost i
meunarodna konkurentnost ili pravednost. Moe se zakljuiti da je prethodni sistem bio
konkurentniji, dok novi sistem obezbjeuje veu ekonomsku efikasnost, koja je, u datom
trenutku u Republici Srpskoj, neophodna.
U drugim tranzicionim zemljama po pitanju reforme sistema poreza na dohodak (Na
primjer: Maarska, eka i Poljska), poetni uslovi i preeni put tranzicije veoma su sli-
ni naim [Stojanovi, 2007: 95.]. Naime, ove zemlje ule su u proces tranzicije gotovo
istovremeno i u slinim politikim i privrednim uslovima. Sistemi oporezivanja dohotka u
ovim zemljama, zateeni tranzicijom, bili su u mnogim elementima slini (cedularnost,
progresivne poreske stope, veliki broj razreda u koje su podijeljene poreske osnovice) i na
kraju reforma tih sistema usmjeravana je na temelju iskustava i rjeenja razvijenih
industrijskih zemalja s jasnom tenjom ka transparentnosti i uporedivosti. Tako su se sve
posmatrane zemlje opredjelile za zamjenu celudarnog sistema oporezivanja sintetikim
porezom na dohodak.
300
Oporezivanje dobiti pravnih lica u RS i stranih pravnih lica koja ostvaruju prihod u RS
vri se po stopi od deset odsto ve od 1.1.2002. godine. Kod utvrivanja poreske osnovice
poreza na dobit, pored ostalog, u prihode se ne ukljuuju prihodi od dividende i uee u
dobiti koje primi pravno lice RS, zatim prihodi u obliku kamate od hartija od vrijednosti
koje izda ili garantuje BiH, RS, FBiH, Brko distrikt, jedinice lokalne samouprave i tako
dalje i prihod od kamata na depozite u banci.
U Republici Srpskoj od 1. januara 2007. godine reformisan je Zakon o porezu na dobit.
Kljuna novost u zakonu je to prvi put imamo plaanje poreza po odbitku, to znai da
strano pravno lice, koje nema stalno mjesto poslovanja u Republici Srpskoj, na ostvareni
prihod morati da plati porez po odbitku po stopi od 10%. Taj porez e se stranom licu u
njegovoj zemlji priznati kao poreski kredit.
Primjenom novog Zakona o porezu na dobit od 1. januara 2007. godine dozvoljeno je
umanjenje osnovice za obraun poreza na dobit ukoliko proizvodno preduzee ulae u
nabavku opreme i maina, s tim da je to mogao koristiti do kraja 2008. godine. Na ovaj
nain je zakonodavac stimulisao ulaganja u proizvodnju, za razliku od prethodnog zakona,
prema kojem se osnovica umanjivala za svu opremu svim pravnim licima, bez obzira na
to kojom se djelatnou bave. Podsticanje proizvodnje ima kljunu ulogu u razvoju
privrede.
Reformom poreza na dobit omogueno je malim poreskim obveznicima da odaberu
mogunost obrauna poreza na dobit po stopi od 2% na ukupan godinji prihod malog
preduzea. Vano je pomenuti da je omoguena ubrzana amortizacija na period od tri
godine: prve godine 40% i naredne dvije godine po 30%. Pored toga, ne postoje
ogranienja pri iznosu dobiti i dividende iz zemlje. Razvoju trita kapitala pogodovala je
nulta stopa na prihode od ulaganja u hartije od vrijednosti. Aktuelnim Izmjenama i
dopunama Zakona o porezu na dohodak (Sl. Gl. 1/2011), u Republici Srpskoj se od 01.
februara ove godine uvodi oporezivanje dohotka od dividende, prihoda od udjela u dobiti,
te prihoda od kapitala na tritu hartija od vrijednosti.
U skladu sa ovim zakonom osnovica se utvruje tako to se od oporezivog prihoda
oduzmu rashodi, koji su uticali na ostvarivanje tog prihoda. Ta razlika predstavlja
osnovicu za obraun poreza na dobit.
Donoenjem ovog Zakona Republika Srpska je napravila znaajan iskorak ka
usklaivanju oporezivanja dobiti sa evropskim principima i standardima.
Na kraju, potrebno je istai da je stopa poreza na dobit od 10% jako stimulativna za
privlaenje stranih investitora jer je jedna od najniih u regionu [Danii, 2006:19-37], no,
na dugi rok bie potrebno poveavati stopu poreza na dobit, budui da je znaajno ispod
prosjeka stope poreza na dobit deset novih lanica EU. BiH u procesu priprema za
pristupanje treba da ispuni uslovee iz Acquis, poglavlje oporezivanje, to podrazumijeva
primjenu Kodeksa ponaanja kod oporezivanja kompanija i eliminaciju svih mjera,
olakica i podsticaja iz sfere oporezivanja kompanija koji mogu dovesti do tetne poreske
konkurencije.
U Republici Srpskoj je od 1.1.2002. godine oporezivanje regulisano Zakonom o porezima
na imovinu, koji obuhvata porez na imovinu, porez na naslee i poklon i porez na prenos
apsolutnih prava. Aktuelni porez na imovinu plaa se na povrinu nepokretnosti i plaa se
301
u apsolutnom iznosu po metru kvadratnom ili po jednom prodajnom mjestu. Sadanji
zakon (Zakon o porezu na imovinu) ima isti fiskalni karakter i ne omoguava voenje
ozbiljnije politike u ovoj oblasti, ime nepokretnosti, kao jedan od znaajnih dijelova
ukupnog drutvenog bogatstva RS, ostaju izvan poeljne ekonomske regulacije.
Porez na imovinu je do sada imao minorno uee u ukupnim poreskim prihodima, kao
i u vlastitim prihodima lokalnih zajednica. Nivo obuhvatnosti nepokretnosti porezom
bio je veoma nizak (tek oko 9 % objekata, odnosno 1,3% ukupnog broja nepokretnosti),
to je proizvelo niz loih posljedica po alokaciju resursa i regionalni razvoj
[www.poreskaupravars.org]. Takoe je bio nizak nivo naplate poreza na nepokretnosti
(u 2008. godini svega 5,4 miliona KM u itavoj RS, a na promet nepokretnosti naplae-
no 24 miliona KM). Ispostavilo se da je stimulativno ne plaati porez, jer nije bilo sank-
cija ili su bile minimalne.
Novi zakon o porezu na nepokretnosti [Slubeni glasnik RS 110/08] trebalo bi da stupi na
snagu od 01.01.2012. godine. Poresku osnovicu za obraun poreza na nepokretnosti pred-
stavljae trina vrijednost nepokretnosti utvrena u skladu sa ovim zakonom. Poreska
stopa poreza na nepokretnosti ne moe biti manja od 0,05 % od procijenjene vrijednosti
nepokretnosti, niti vea od 0,50 % od procijenjene vrijednosti nepokretnosti. Zakonom je
omogueno umanjenje poreske osnovice za sve nepokretnosti koje predstavljaju prebivali-
te domainstva poreskog obveznika, to je dodatno rastereenje u odnosu na sadanji
zakon o porezima na imovinu. Znaajna su i oslobaanja koja stimuliu vlastitu poljopriv-
rednu proizvodnju i obradu poljoprivrednog zemljita. Lokalne zajednice e moi voditi
vlastitu politiku oporezivanja nepokretnosti i razvojnu politiku, jer imaju mogunost oslo-
baanja poreza za deficitarne proizvodno-zanatske djelatnosti. Od januara 2012. godine
ukida se porez na prenos nepokretnosti.
Tretman poreza na nekretnine u RS do sada je bio drugaiji nego u razvijenim zapadnim
zemljama. Reforma poreza na nekretnine doprinijee i realnijem iskazivanju cijena, kao i
usklaivanju pravne osnove oporezivanja imovine sa dostignutim nivoom poreskih
reformi u drugim sektorima. Reformom poreza na imovinu postie se sinhronizacija
oporezivanja imovine sa drugim reformskim poduhvatima u oblasti poreza (PDV, porez
na dohodak i porez na dobit).
ZAKLJUAK
Harmonizacija je termin koji znai usklaivanje fiskalnih (poreskih) sistema. Javila se iz
potrebe da se odreene vrste fiskalnih oblika dvaju fiskalnih sistema meusobno ujednae
i usklade, kao i uslovi fiskalnog zahvatanja meu razliitim fiskalnim sistemima. Porezi u
svim dravama lanicama Evropske unije mogu se podijeliti na direktne i indirektne pore-
ze, na koje Evropska unija nastoji uticati svojim politikama. Ugovorom o osnivanju
Evropske unije predviena je harmonizacija indirektnih poreza (poreza na dodatu vrijed-
nost i akciza). U Evropskoj uniji o direktnim porezima svaka drava odluuje samostalno.
Evropska unija provodi samo kontrolu mogueg pojavljivanja tetne poreske konkurenci-
je, koja onemoguuje slobodno kretanje roba i usluga na unutranjem tritu.
302
Poreske reforme su imanentna pojava u svim tranzitornim ekonomijama, jer je bilo
neophodno prilagoditi poreske sisteme novim ekonomskim prilikama i izvriti
usaglaavanje sa rjeenjima iz najrazvijenijih zemalja. Zemlje u tranziciji imaju zadatak
da uspostave nov poreski sistem bez ikakvog kontinuiteta sa starim. Uz prisustvo
budetskog deficita, porasta javnih rashoda, deficita u bilansu plaanja, nedostatka opte
poreske kulture i oskudnog iskustva poreske administracije bilo je gotovo nemogue
ostvariti ovaj cilj. Naime, mnoge zemlje u traniziciji su pokuavale da iskopiraju poreske
zakone razvijenih zemalja, to se pokazalo kao greka zbog postojanja brojnih razlika
izmedju ovih zemalja. Iz tih razloga, promjene u poreskim zakonima su vrene esto, to
uslovljava neizvjesnost kod poreskih obveznika i pospjeuje upotrebu poreske evazije.
Republika Srpska, kao dio BiH, koja je kandidat za punopravno lanstvo u EU, mora ini-
ti znaajne napore u usklaivanju svoga zakonodavstva sa pravnim propisima EU. Pose-
ban znaaj u svemu tome ima poreski sistem i njegovo prilagoavanje direktivama i dru-
gim pravnim aktima iz Evropske unije. Poreska reformska stremljenja koja su prisutna
meu lanicama EU su u velikoj meri inkorporirana u poreski sistem Republike Srpske.
Republika Srpska je od 2001. godine pokrenula znaajne reforme u oblasti poreskog
sistema koje su obezbijedile smanjenje poreskog optereenja, koje je jedno od najniih u
regionu.
Tokom proteklih godina Republika Srpska je sprovela niz budetskih reformi s ciljem
jaanja upravljanja i planiranja u oblasti javnih finansija, u saradnji sa meunarodnim
institucijama. U narednom periodu nastavie sa sa implementacijom reformskih procesa u
fiskalnom sistemu. Fiskalnom politikom na prihodovnoj strani e se obezbijediti sredstva
neophodna za finansiranje javnih potreba, sa naglaskom na socijalni aspekt. Istovremeno
e se sprovoditi i veoma rigorozne mjere kojima e se smanjiti izbjegavanje fiskalnih
obaveza i iriti obuhvat poreskih obveznika, odnosno poveavati fiskalna disciplina.
Reforme poreskog sistema Republike Srpske, generalno, sprovode se u cilju
harmonizacije propisa sa propisima Evropske unije.
LITERATURA::
1. Danii, D. (2006): Komparativni prikaz zakonskih rjeenja oporezivanja dobiti u BiH i zemljama okrue-
nja, Finansije, raunovodstvo i revizija br. 3/2006, Banjaluka, str. 19-37;
2. Kesner-kreb, M. (2007): Porezna harmonizacija, Financijska teorija i praksa 31, Zagreb, str. 305-307;
3. Popovi, D. (1997): Nauka o porezima i poresko pravo, Savremena administracija, Beograd;
4. Staki, B., Bara, S. (2008): Javne finansije, Univerzitet Singidunum, Beograd;
5. Stojanovi, A. (2007): Poreski sistemi zemalja u tranziciji, Revicon, Sarajevo;
6. imovi, H. (2006): Harmonizacija izravnih poreza u Europskoj uniji, Raunovodstvo i financije 2, Zagreb,
str. 182 -188;
7. Slubeni glasnik BiH, 44/03
8. Slubeni glasnik RS, 51/01
9. Slubeni glasnik RS, 110/08
10. www.ohr.int
11. www.poreskaupravars.org
12. www.uino.gov.ba
303
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Apstrakt: Navedenim radom elilo se prikazati koja je to svrha steaja, kroz reorganizaci-
ju steajnog dunika. Istai injenice s kojima se je dolo do rezultata istraivanja, provo-
djenja steaja u posrnuloj privredi BiH, koji su to ostvareni rezultati u privredi kroz
ostvarenu reorganizaciju steajnog dunika.
UVOD
Bosna i Hercegovina je napravila veliki napredak u kratkom vremenu na razvoju sistema
steajeva. Postoji dobar zakon koji funkcionie, postupci i materijali koji mogu pomoi u
primjeni zakona, upravitelji i sudije su proli kroz obuku i u nekoliko predmeta je pokaza-
no koliko primjena zakona je dragocjena za dravu i sistem.
Ipak, sistem jo nije kompletan, a problemi sa zakonom i njegovom primjenom su izali
na svjetlo dana za vrijeme poetnog perioda implementacije. Da bi se shvatili preostali
izazovi, USAID FILE je organizovao ankete, fokus grupe i sastanke sa BiH steajnim
interesnim grupama (sudije, upravitelji, povjerioci, radnici itd.).
U procesu prelaska Bosne i Hercegovine na trinu ekonomiju, oko 4000 preduzea suo-
ava se sa ozbiljnim finansijskim problemima, zbog nagomilanog duga i smanjenja trita.
Za neke od ovih preduzea ima spasa. Blagovremeno pokretanje steajnog postupka prua
posrnulim preduzeima priliku ili da se reorganizuju i nastave rad ili da budu likvidirana i
prodaju imovinu preduzeima koja je mogu iskoristiti u poslovanju. Kao to je reeno BiH
ima mone, moderne zakone o steajnom postupku koji su na snazi od 2003.godine, ali
pravni strunjaci i bankari imaju malo iskustva s novinama poput reorganizacije. Takodje,
radnici su esto neprijateljski raspoloeni i oni koji imaju pristup preduzeu esto radije
rasparuju imovinu propalog preduzea nego to trae rijeenja za oivljavanje.
304
Unazad godinu dana radnici su shvatili da je steaj jedino rijeenje posrnulih i nesolvent-
nih preduzea, tako da radnici preko 400 preduzea su pokrenuli steaj kako bi rijeili
agoniju loe izvrene privatizacije.Samo u Okrunom privrednom sudu u Banja Luci pre-
ko 18 preduzea izvrena je reorgnizacija gdje je spreeno krmenje i unitenje steajne
imovine, te zaposleno je odredjeni broj radnika i ostvaren je iri drutveni interes.
Dakle, moe se rei da je steaj sistem za osiguranje nepristrasnog plaanja duga kada
dunik nije vie u mogunosti da izvrava obaveze plaanja po navedenom dugu, bilo
putem reorganizacije poslovanja dunika bilo putem likvidacije njegovog biznisa.
U tranzicijskim zemljama, steaj izvrava i dodatnu funkciju. On ima funkciju proienja
preminulih boleljivih dravnih preduzea za proces likvidacije i privatizacije. Prirodno,
ova preduzea u vlasnitvu drave su optereena sa ogromnim nekomercionalnim dugo-
vima (krediti dobiveni na osinovu politikih motiva ne uzimajui uopte o obzir njihovu
komercijalnu opravdanost) kao i vrlo visokim politikim trokovima koje nacionalni lideri
nisu spremni da plate. Uzimajui to u obzir, steajni sistem postaje sredstvo kojim se
pokuavaju rijeiti politika pitanja a ije rijeenje ima ekonomske posledice.
Na alost, steaj je bio izvor dravnih prevara i kriminalnih radnji u tranzicijskim zemlja-
ma. U takvim sluajevima steaj kombinuje jaransku privatizaciju sa zaboravljanjem
dugova prije nego to se utvrde obaveze za izvrenu privatizacijsku prevaru, odnosno
utvrdi odgovornost za krenje standarda korporativnog upravljanja preduzeem.
305
Glavna svrha steaja kroz Zakon o steaju je da se obezbjedi da ona preduzea koja su
optereena dugovima budu:
Operativna, te da od njih nastane produktivno, konkurentno, operativno preduzee ili
Likvidirana, ako su beznadeno nesolventna i da na taj nain neko drugi njihova
sredstva stavi u produktivnu funkciju.
Steaj takodjer predstavlja efikasan nain da se prevazidju potekoe iz procesa privatiza-
cije. On predstavlja sudski vodjen instrument za prebacivanje imovine reorganizovanog
preduzea novom investitoru, oslobodjene svih dugovanja.
Znai steaj je lijek za ozdravljenje nesolventnih privrednih subjekata preduzea.
306
Steajnog dunika pripojiti drugom licu ili spojiti s jednim ili vie lica,
Prodati svu ili dio imovine steajnog dunika, sa ili bez razlunih prava,
Raspodjeliti svu ili dio imovine steajnog dunika izmedju povjerilaca,
Izvriti pretvaranje potraivanja u uloge,
Odrediti nain namirenja steajnih povjerilaca,
Namiriti ili izmjeniti razluna prava,
Smanjiti ili odgoditi isplatu obaveza steajnog dunika,
Obaveze steajnog dunika pretvoriti u kredit,
Preuzeti garanciju ili dati drugo osiguranje za ispunjenje obaveze steajnog dunika,
Urediti odgovornost steajnog dunika nakon zavretka steajnog postupka,
Izdati nove akcije i slino.
Steajnim planom su primjerice navedeni naini na koje se reorganizacija moe provesti,
ali se on provodi samo ako to odgovara povjeriocima. Dakle izradu steajnog plana moe
kvalitetno izraditi menader staajni upravnik koji vlada materijom, koji posjeduje vizi-
ju i strategiju oivljavanja steajnog dunika. Ovdje se moe istai da je uloga suda u
ovom postupku nadzorna i potvrdjujua.
Dakle, napred je navedeno ta se steajnim planom moe predvidjeti to znai da niz mje-
ra, subjektima postupka reorganizacije stoje na raspolaganju.
Znai da subjekti postupka reorganizacije mogu poduzeti jednu ili vie mjera navedenih u
ZSP-u, a isto tako, mogu preduzeti i neke mjere, koje nisu navedene u ZSP-u, kako bi
steajni dunik nastavio sa radom i kako se protiv njega ne bi dalje vodio steajni postu-
pak.
Zakon o steajnom postupku je odredio 13 mjera, koje mogu biti primjenjene u ovom pos-
tupku provodjenja reorganizacije, ali je ostavio mogunost za predvidjanje jo nekih mjera
od strane subjekta reorganizacije (odnosno onom ko vri izradu plana reorganizacije).
307
5. Peta mjera:
Raspodjela dunikove imovine povjeriocima
6. esta mjera:
Pretvaranje potraivanja u uloge
7. Sedma mjera:
Ova mjera predvidja da se moe slobodno odrediti na koji e nain biti izmireni
povjerioci.
8. Osma mjera:
Namirenje razlunih prava
9. Deveta mjera:
Smanjenje ili odlaganje isplate potraivanja
10. Deseta mjera:
Pretvaranje obaveza dunika u kredit
11. Jedanaesta mjera:
Davanje izjave o preuzimanju duga insolventnog dunika
12. Dvanaesta mjera:
Uredjenje odgovornosti dunika poslije zavretka steajnog postupka
13. Trinaesta mjera:
Izdavanje novih akcija
308
U pripremnom djelu moraju se navesti podaci o samom planu, kao i o posljedicama, koje
e on proizvesti. Ti podaci su od znaaja za prihvatanje plana od strane povjerilaca.
Dakle, pripremni dio steajnog plana ima funkciju uvoda u osnovu za provodjenje, iz
koga se zainteresovana lica, prije svih, povjerioci, mogu upoznati sa mjerama koje e biti
preduzete u cilju nastavka rada dunika i namirenja povjerilaca.
Znai iz pripremnog djela steajnog plana mora se vidjeti na koji nain e mjere, koje su
predvidjene u steajnom planu, dovesti do nastavka poslovanja dunika, kao i na koji
nain e se namiriti povjerioci. Postupak reorganizacije dunika imae smisla, jedino ako
povjerioci mogu namiriti svoja potraivanja u veem obimu, nego to bi to bio sluaj u
steajnom postupku. U pripremnog djelu se mora navesti, na koji nain e se to postii.
Dakle, zbog toga je pripremni dio vaan, jer definie mjeru ili mjere, koje e se primjeniti
u postupku reorganizacije dunika. Pripremni dio mora navesti, u najkraem, sadrinu
osnove za provodjenje (glavnog djela steajnog plana).
Cilj reorganizacije jeste povoljnije namirenje povjerilaca i nastavak rada dunika. Pripre-
mni dio steajnog plana predstavlja uvod u postupak reorganizacije, poslije kojeg dunik
nastavlja sa radom, odnosno, nakon kojeg se steajni postupak nastavlja. Dakle pripremni
dio postavlja i neku vrstu obavjetavanja za sva zainteresovana lica o tome, to e se
poduzeti u postupku reorganizacije.
309
Osnovni podaci o pravnom statusu steajnog dunika
310
roita za razmatranje i glasanje o planu i da predloeni plan i dobiveni odgovori moraju
biti dostupni na uvid svim stranama u administrativnoj kancelariji suda. Ako plan reorga-
nizacije nije odbaen, sud mora takodjer dati stranama u steaju 30 dana da odgovore na
predloeni plan.
Dakle, zakljuak je da samo steajni upravnik treba odobrenje Skuptine povjerilaca i nije
mu doputeno da izradi plan bez konkretnih instrukcija od Skuptine povjerilaca
(l.143_).
KLASIFIKACIJA POVJERILACA
U steajnom planu se mogu razvrstati povjerioci koji imaju isti pravni poloaj, ali imaju
drugaiji interes, koji se tie nastavka rada dunika, odnosno naplate potraivanja. Recimo
da postoje tri osigurana povjerioca, mogue ih je klasifikovati u dvije odvojene grupe
zbog njihovog razliitog pravnog statusa, kao i zbog slinosti njihovih ekonomskih intere-
sa (vidi l.147. _), banke bi trebalo biti u istoj grupi zbog injenice da su obe bile osigura-
ne osigurani povjerioci (razluni) i na osnovu injenice da e njihova potraivanja biti u
potpunosti isplaena u odredjenom vremenskom periodu i zbog otpisa svih zateznih i
redovnih kamata.
Ostali povjerioci spadaju u drugu grupu jer su to povjerioci opteg isplatnog reda koji
nemaju osigurana potraivanja. Svi povjerioci ovog isplatnog reda imae ista prava.
PREGLED IMOVINE
Finansijski plan
Dakle, ako se u osnovi za provodjenje steajnog plana predvidi da e se povjerioci namiri-
ti iz prihoda preduzea koje je nastalo sa radom, onda uz steajni plan treba priloiti i pre-
gled imovine i obaveza, koje treba ispuniti, kao i pregled prihoda i rashoda, koji se mogu
oekivati u odredjenom vremenskom periodu, u toku kojeg se moraju namiriti povjerioci.
311
Ovdje je potrebno podnijeti dokumentaciju iz koje se vidi imovina dunika, na osnovu
koje se moe ocjeniti ekonomska snaga dunika kao i uslovi za njegov nastavak rada.
Finansijski plan osnove za provodjenje je znaajan u pogledu prihvatanja cjelog steajnog
plana. Ukoliko se radi o duniku pojedincu, onda treba da se podnese i njegova izjava, da
je on spreman za nastavak rada. Ako se radi o pravnim licima onda tu izjavu treba da pod-
nesu odgovorna lica. Mjere koje su predvidjene steajnim planom, nee se moi provoditi
bez navedenih izjava, odnosno, saglasnosti odredjenih subjekata, koji su uesnici postup-
ka reorganizacije. Zbog toga je
potrebno paljivo razmotriti vrstu mjera, koji e se poduzeti za nastavak rada dunika,
imajui u vidu da se moe desiti da veliki broj lica uestvuje u ovom postupku, od ijih
postupaka e zavisiti da li e reorganizacija biti provedena do kraja.
312
Zakon o steajnom postupku je predvidjao mogunost takve situacije gdje se nee postii
veina u grupi, ali ipak, omoguava potvrdu pod odredjenim okolnostima, uprkos grupi
koja se ne slae. Uslovi za predpostavljano glasanje za plan koji se ne prihvata
Povjerioci iz iste grupe ne bi bili u loijoj poziciji nego bez plana
Veina grupa s pravom glasa je glasala u korist plana
Niko od ostalih povjerilaca nee dobiti benificije ili dodatna sredstva koja prevazilaze
ukupan iznos njihovih potraivanja
Povjerilac koji bi, da nema plana, bio u niem prioritetu nego povjerioci u toj grupi, ne
dobija nikakve beneficije
Niko od povjerilaca koji bi imali isti prioritet da nije bilo plana, se ne stavlja u bolju
poziciju nego povjerioci iz ove grupe.
GLASANJE O PLANU
Dakle steajnim zakonom se namee prava za glasanje povjerioca koji bi trabali glasati za
plan, kao povjeriocima koji bi trebali glasati u drugim fazama steajnog postupka. U tom
sluaju banke obino nemaju pravo glasa, jer su osigurani povjerioci, osim ako ne napuste
svoj kolateral ili ako njihovo potraivanje nije u cjelosti namireno iz imovine kojom se
osigurava potraivanje (vidi l.163_). Kao osigurani povjerioci mogu glasovati samo ako
plan reorganizacije utie na njihov pravni status kao osiguranih povjerilaca, u suprotnom
njihovi glasovi se nee razmatrati na roitu.
Povjerioci na ija potraivanja i pravni status ne utie steajni plan nemaju pravo glasa s
obzirom da nisu zakoniti. Povjerioci takodjer mogu glasati u pismenoj formi nakon zaka-
zivanja posebnog roita za glasanje o planu . u tom sluaju, bie ubrojeni samo glasovi
koje je sud zaprimio najmanje tri dana prije glasanja.
Steajni plan je prihvaen ako veina podobnih povjerilaca u grupi i zbir potraivanja
povjerilaca koji su glasali u korist plana prelazi sumu potraivanja povjerilaca koji su gla-
sali protiv plana.
ZAKLJUAK
Rezultat istraivanja i provodjenja reorganizacije u privrednim subjektima pokazuju
sledee:
Otvoreno je oko 635 steaja
Zavreno je oko 254 steaja
313
Provedeno oko 82 reorganizacije steajnih dunika
Sauvana je milionska imovina steajnih dunika
Zadrana ouvana mnoga radna mjesta u preduzeima gdje su provedene
reorganizacije
Zadrani su kupci i sauvano trite
Radnici redovno dobijaju plate
Razbijene su slutnje javnog mnjenja da je steaj potop privrednih preduzea
Kroz reorganizaciju drvne industrije sauvana je ta privredna grana
Nema vie bojazni od steaja, zaposlenici sami trae rijeenje agonije kroz steaj
Nadam se da e ovaj rad pomoi itaocima za lake razumjevanje reorganizacije steajnog
dunika, to e doprinjeti efikasnijem ueu sudionika u steaju.
LITERATURA:
Abrstract: This paper reviews the purpose of bankruptcy through the reorganization of
the bankruptcy debtor, to emphasize the facts which came up as research results of con-
ducting bankruptcy process infallen BiH economy, and what are the results achieved in
the economy through the reorganization of the bankruptcy debtor.
314
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
315
Gotovo svi temeljni pojmovi kojima razumijevamo moderno drutvo, ukljuujui i pred-
stavu o karakteru moderne nauke88 nastali su u 18 vijeku. Uloga filozofije prosvjetiteljstva
je bez sumnje tu odluujua, jer e upravo ona formulisati ono do danas dominantno opte
uvjerenje kao opti princip koji temelji u racionalnosti na koje mora da se osloni moderno
drutvo. Racionalnost je u filozofiji prosvjetiteljstva shvaena kao mo ovjekovog uma
na osnovu koje se ostvaruje njegov istorijski napredak, odnosno: napredak je za prosvjeti-
teljstvo isto to i razvoj racionalnosti. S obzirom na to da ratio povezuje na prvi pogled
nepovezane pojave u prirodi i drutvu i tako im daje smisao, jer smisla nema tamo gdje se
razlite pojave ne mogu povezati i tako objasniti sa stanovita jednog principa, pojavila se
i ideja da je smisao jedino u racionalnom napretku. Svakako, unutar prosvjetiteljske para-
digme govoriti o racionalnom napretku je pleonazam, jer napredak nije mogu izvan raci-
onalnog, ali se upotrebom ove sintagme u kasnijim vremenima eljelo osigurati jedno
narastajue ideoloko uvjerenje koje je ne samo da je smatralo da je racionalno osnova
napretka, ve i da je sam napredak ono to je racionalno. Tako je stvorena neka vrsta pozi-
tivne predrasude modernog doba: da je napredak ono to je dobro, te da je i sam napredak
uvijek isto to i napredak u dobrom. Razumije sa da je mogu napredak i u onome to nije
dobro, ali su se tada takve pojave, to je svakako implicirala prosvetiteljska ideja, gotovo
po pravilu tretirale kao istorijski incident, ili izazovi koji i pored tekoa uvruju boan-
ski put moi ljudske racionalnost ka svom srenom kraju.
I mada su danas iskustva, koje je posebno iznjedrio dvadeseti vijek sa svojim uasima
svjetskih ratova, ljudskih muilita, prijetnjama nuklearnim unitenjem, realnou ekolo-
kog zagaenja ili kataklizmatinim perspektivama klimatskih promjena, ona koja su znat-
no uzdrmale ovu ideoloku sliku neprestanog i nezaustavljivog racionalnog napretka ka
boljem, ljepem i uopte ljudskijem, ova prosvjetiteljsko-racionalistika ideja i dalje je
ostala dominantna u razumijevanju modernog drutvo i nauke na kojoj ono poiva. Ako bi
se moglo rei da je filozofija osamnaestog vijeka bila opta teorija drutva toga doba, jer
je principima uma, racionalnosti definisala pojam napretka i razvoja drutva, onda bi bez
sumnje danas mogli da utvrdimo da je u dvadesetom vijeku tu ulogu preuzela ekonomija.
Ekonomija je postala dominantna opta teorija drutvenog napretka i razvoja, jer nema ni
jednog segmenta ovjekove djelatnosti koji nije prisvojila i uinila svojim legitimnim pre-
dmetom ispitivanja u naporu da postigne njegovu to veu korisnost ili, to je za nju isto -
racionalnu efikasnost. Ne samo finansije, proizvodnja, potronja, trgovina dobrima, ve i
ljudsko znanje, nauka, politika, mediji, novi svijet informatike, umjetnost, hrana, zdravlje,
sport, organizacija, upravljanje postale su predmet ekonomije. Razumije se, ovdje se ne
radi o apsolutnoj slobodi bilo koje nauke da za svoj predmet istraivanja uzme sve ono to
misli da treba da istrauje, ukljuujui i problematizaciju drugih nauka, pa i same sebe,
ve u injenici da ekonomija budui da obuhvata sve aspekte ovjekove djelatnosti, uisti-
nu svu tu djelatnost redukuje samo na ekonomsku, odnosno vidi je samo kao poseban slu-
aj racionalne efikasnosti. Zbog toga je veliko pitanje da li tehnoloka racionalnost koja u
liku ekonomije dominira nainom organizacije modernog drutva proizvodi dobro, odnos-
no osigurava napredak i razvoj, ili se s druge strane, upravo u takvoj tehnolokoj domina-
88
Ovaj tekst je nastao kao rezultat rada na naunom projektu Ministarstva nauke Republike Srbije na temu:
Istraivanje klimatskih promjena i njihovog uticaja na ivotnu sredinu - praenje uticaja, adaptacija i ublaavan-
je, br. 43007
316
ciji mogu razaznati totalitarne tendencije: redukcije, fragmentarizacije, instrumentalizacije
i manipulacije koje samim tim daju drugaija znaenja pojmu napretka.
Moda bi se ak moglo kazati da moderna ekonomija svojom kritinou prema drutve-
noj neracionalnosti, to je zapravo njen drugi izraz za trokovnu neefikasnost, ona koja
istovremeno prikriva svoju nekritinost prema fundamentalnoj racionalistikoj ideji napre-
tka i razvoja kao takvoj. Danas napredak i sa njim povezan pojam razvoja nema ono ned-
vosmisleno prepoznatljivo znaenje dosezanja neeg korisnog u buduem, nepoznatom,
ve moe biti, i najee jeste shvaena samo kao "metodiki napredak u poznatom"
[Jonas, 1984] kao to to, uostalom, pokazuje rutina kojim se problemi rjeavaju u nauno-
tehnolokom podruju. Napredak postaje rutina, stvar tehniko-tehnolokog uma, a ne
kreativnog, kritikog uma koji ispituje i temelje na kojima i sam poiva. A, kada se radi o
takvom "rutinskom", dakle tehnolokom pojmu napretka kao "napredovanju u poznatom",
onda je uistinu tada jedino na djelu iskrivljeni pojam napretka kojim se prikriva drutveni
status quo. Da li je suvino kazati da je za jednu kritiku ekonomiju neophodno da istov-
remeno postavlja i fundamentalna pitanja svojim sopstvenim osnovama, a ne samo da se
zadovoljava ulogom tehniara postojeeg znanja, koordinatora tehnoloke racionalnosti
koji se bavi iskljuivo pitanjima primjene modela konkretne efikasnosti u ivota jednog
drutva.
To je i razlog zato je u modernom drutvu i sam pojam racionalosti postao dvosmislen,
nesiguran, problematian, pa samim tim i s njim povezani ideoloki sadraj pojmova nap-
retka i razvoja. Tehnoloki napredak oblikuje nau stvarnost kao tehnoloku stvarnost, jer
je to stvarnost koja je u funkciji tehnologije, a ne obrnuto. Dobrobiti porasta ivotnog sta-
ndarda nisu mali, ali individualni i kolektivni egoizam bezonog uveanja profita ponita-
va tu vrijednost, jer tehnologiju okree protiv ovjeka i drutva uopte. Da li tehnoloki
napredak koji je doveo do dramatinih ekolokih, a kasnije klimatskih promjena i koji
prijeti opstanku cjeline ivota na zemlji moe biti oznaen napretkom? Smanjenje ozon-
skog omotaa proizvedeno nekontrolisanom upotrebom hlorofluorougljenika (CFC) u
raznim sprejovima, friiderima, klima ureajima godinama, uz sve meudravne spora-
zume, nije bilo realizovano. Meudravni Panel UN o klimatskim promenama IPCC
(Intergovernmental Panel on Climate Change) i njegovi izvetaji su u tom smislu posebno
dramatini, ali i pored deklarativnih izjava nigdje se ne zapaa spremnost vlada najmoni-
jih drava svijeta da usaglase svoje djelovanje, jer je to djelovanje u obrnutoj proporciji sa
stvaranjem profita. Ogranienje ili usporavanje rasta profita smatra se nazadovanjem, pa
je tako tu, na ovom mjestu i data tajna znaenja modernog pojma napretka: napredak je
uveanje profita i nita drugo. Razvoj je to isto. Zbog toga je i razlono pitanje: da li su
moderna drutva ekoloki odriva [Ponting, 2007]? To je istovremeno i pitanje o tehnolo-
koj racionalnosti modernog drutva, odnosno tehnologiji koja pod kontrolom dri cijelo
drutvo, pa zato i stvara ovu modernu predstavu da je pitanje tehnologije samo tehnoloki
problem. Danas je slina situacija sa pitanjem klimatskih primjena, globalnog otopljavanja
i mogunou da se sprijei opta katastrofa. Ipak, u mogunostima rjeavanja klimatskih
problema i dalje dominira uvjerenje da - tehnologija rjeava probleme tehnologije.
ezdesetih godina dvadesetog vijeka intelektualci okupljeni oko ideje kritike teorije dru-
tva, a meu njima posebno Herbert Markuze podvrgnuli su kritici moderno industrijsko
drutvo, tehnoloku racionalnost i logiku dominacije koja iz nje proizlazi. Markuze je
pokazao [Marcuse, 1964] da je moderno drutvo, iako se poziva na principe racionalnosti,
317
ono koje je u cjelini iracionalno. Ono je iracionalno upravo zbog toga to njegov ekonom-
ski rast zavisi od represije nad realnim mogunostima za pacifikaciju, ili - to je druga
strana iste medalje - to svoj mir odrava konstantnom prijetnjom ratom. Markuze u svo-
jim studijama o ideologiji razvijenog industrijskog drutva nema dilemu o tome da je pri-
jetnja atomskom katastrofom, koja bi mogla unititi ovjeanstvo, ona koja slui ouvanju
upravo onih snaga koje perpetuiraju ovu opasnost. Razvijeno industrijsko drutvo postaje
bogatije, vee i bolje perpetuiranjem ove opasnosti, te se tako proizvodnja straha javlja
kao ona koja podstie biznis i opti napredak. Strah za bezbjednost omoguava da politi-
ke potrebe jednog sloja drutva postanu individualne potrebe. Tako strah nije samo mogu-
nost sprjeavanja nevolje, ve moe biti i onaj kojim se stvarna nevolja skriva. Time se
postie da se i ovi iracionalni temelji drutvenog odnosa uine onim to je neproblemati-
no.
Tehnoloka efikasnost i visoki ivotni standard modernog drutva raaju novi konformi-
zam, te je upravo zbog toga po prvi put u istoriji nastalo drutvo koje je u stanju da efika-
sno suzbije svaku ozbiljniju opoziciju samom sebi. Proizvodnja straha za bezbjednost
pojedinca i drutva postaje osnovni pokreta privrede i modernog drutvenog poretka, a to
je u osnovi jedno od najvanijih Markuzeovih zapaanja koje izlae u svojim studijana o
ideologiji razvijenog industrijskog drutva. Danas moemo rei da je Markuze u mnogo
emu bio u pravu, jer se strah za bezbjednost koji je dominirao ezdesetih godina prolog
vijeka i koji se umirivao razvojem ratne tehnologije proirio na gotovo sva podruja ov-
jekovog ivota. Genetski modifikovani (GM) proizvodi i strah od njihove upotrebe razvi-
jaju potrebu (potronju) za organskom hranom, ali ni tu komercijalizaciji straha nije kraj,
jer se u osnovi radi o istraivanjima u podruju nanotehnologije koja je bazirana na izna-
laenju novih oblika primarne proizvodnje biljne i ivotinjske hrane tako to bi se "nau-
no" intervenisalo u svijet prirode. Zatim, klimatske promjene i tehnoloki odgovor koji se
trai u novim tehnolokim sredstvima koja bi geoininjeringom - za koje ne postoje odob-
renja UN - pospjeila njihovo rijeavanje (nedozvoljeni eksperimenti sa modifikacijom
temeperature, intervencije u stratosferi i sl.). Tome treba dodati i sumnje da su neke nove
bolesti zapravo proizvod farmaceutske industrije, te da iznalaenje novih lijekova i jeste
samo u funciji komercijalizacije bolesti.
To je i razlog zato bi svaka ozbiljna rasprava, kao to je to i ova naa o razvoju regiona
Zapadnog Balkana, trebalo da ispitujui i definiuu sopstveni razvoj svakako ima u vidu i
ova naznaane fundamentalna pitanja o stvarnoj prirodi i opasnostima tehnoloke racio-
nalnosti modernog drutva.
LITERATURA:
318
Abstract: In this paper, the theme is the occurrence of the concept of rationality of the
Enlightenment philosophy and shows how the rationality on the one hand became the
foundation of modern society, and on the other how the concepts of progress and devel-
opment derived from the concept of rationality. The author believes that the Enlighten-
ment-rationalist ideas remained dominant in the understanding of modern society and the
science on which it rests. In this context, the idea of developing a philosophy of the eight-
eenth century, was a general theory of society at that time, because the principles
of reason, rationality, defined the concept of progress and development of society, and
now is possible to determine that in the twentieth century that role was taken by the econ-
omy.
However, there is the question of whether technological rationality, in the form of econo-
my is dominated by the organization of modern society, produces good, and ensures
the progress and development, or on the other hand, the dominance of
such technology can detect totalitarian tendencies: reduction, fragmentarisation, instru-
mentation and manipulation, which therefore give different meanings to the term of pro-
gress. The paper shows that modern society change the meaning of the term of pro-
gress in adding up the progress to technological routine. Therefore, the author advo-
cates a critical standing point on the economy and simultaneously raising fundamental
questions of its own grounds, not only to satisfy its technician role of existing knowledge,
coordinator of technological rationality which is engaged exclusively in issues
of application of the model of specific efficiency in the life of a society.
Technological progress shapes our reality as a technological reality, because it is a reali-
ty that is a function of technology, not vice versa. The author reminds us of studies by
Herbert Marcuse and the comprehension that modern society, although he calls for the
principles of rationality, one that is completely irrational. It is irrational precisely be-
cause its economic growth depends on the fact that its peace is held by constant threat
of war. Developed industrial society becomes richer, bigger and better in perpetuat-
ing this danger, and thus the production of fear emerges as one which encourages busi-
ness and general progress. Within these ideas are discussed also the modern problems of
ecology, climate change, global warming, geo engineering and nanotechnology.
319
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
UVOD
U ekonomskom smislu investicije oznaavaju ulaganje materijalnih dobara, novca i zna-
nja u neki posao danas radi oekivanja profita u budunosti. Budet kapitala ili budet
investicija odvojeno prikazuje investicijske rashode od tekuih budetskih rashoda i to
zbog njihovog dugoronog efekta na privredna kretanja. Budet kapitala se razlikuje kako
po strukturi rashoda, tako i po izvorima prihoda. Budetiranje kapitala stalna je praktina
djelatnost u preduzeima kojim se rjeavaju razliiti problemi finansijskog odluivanja.
To je ujedno i jedna od najrazvijenijih tehnika finansijske analize, kod procesa donoenja
finansijskih odluka o investiranju novca i drugih sredstava, u odnosima izmeu proizvo-
aa i potroaa u trinim privredama. Budetiranje kapitala je konkretan izraz ciljeva i
strategije preduzea.
Vremenska vrijednost novca bazini je model finasija [Jones Dudley, 1938:37]. Postala je
najee koritena tehnika finansija [F.Brigham, 1977:37], pa ze naziva i matematikom
kamata [Yeager and Seitz, 2003:69], a odgovara na pitanje koliko novac vrijedi kroz vri-
jeme. Ona se ogleda u poznatoj injenici da pojedinac vie preferira, vie cijeni novac u
sadanjosti nego nominalno iste iznose novca u budunosti. Dodatni razlog veoj sklonos-
ti posjedovanje novca u sadanjosti je to to je budunost openito neizvjesna, tako da se
javljaju odreeni rizici. To su rizik primitka oekivanog novca u budunosti (opasnost da
320
oekivani novac nee stii u oekivanom iznosu i oekivanom dinamikom), rizik tran-
sformacije novca u budunosti (naroito u uslovima loe opskrbljenosti trita, koja uzro-
kuje povremene nestaice roba) kao i u dananje vrijeme neizbjena esto prisutna inflaci-
ja odnosno rizik pada kupovne moi novca [Orsag, 2003:112]. Vremenska se vrijednost
novca tehniki rjeava sloenim kamatnim raunom svodei novane ekvivalente na zaje-
dniku vremensku taku posmatranja odnosno sadanjost. To se postie tako to se nov-
ani efekti koji e pristizati u budunosti diskontiraju, primjenom diskontne odnosno
kamatne stope, koja predstavlja mjeru vremenske vrijednosti novca [Orsag, 2003:113].
Osnovna karakteristika investicijskih projekata nalazi se u injenici da se ulaganjem u bilo
koji oblik imovine s jedne strane dugorono transformiu novana sredstva u nenovana, a
s druge, da se investiranjem poveava imovina poduzea. Dugoronim vezivanjem nova-
nih sredstava uz nenovana (realnu imovinu) smanjuje se likvidnost preduzea. Osim
toga, ne moe se imovina ponovno brzo pretvoriti u novani oblik bez znatnijih gubitaka.
Budetiranje kapitala postupak je donoenja dugoronih investicijskih odluka, koje imaju
za posljedicu dugoronu imobilizaciju novca u imovinske oblike niske likvidnosti, odnos-
no visokog rizika unovivosti uz gubitke. Posljedice kvaliteta donijetih odluka na ovom
podruju imaju snaan odjek u budunosti.
321
preduzetu investiciju, upravo zbog kasnije naplate prodaje iz ranijih razdoblja [Kurtano-
vi, 2005:141].
U primjeru u prikazati ulaganje u opremu i radni kapital u kome preduzee X ulae u
proizvodnju novog proizvoda i oekuje da e ivotni vijek te investicije biti pet godina.
Procjenjuje se ostvarenje prihoda od 28.000,00 KM, uz dodatne trokove od 9.000,00
KM. Potrebno ulaganje u opremu iznosi 50.000,00 KM, a u radni kapital 45.000,00 KM.
Koristi se linearna metoda amortizacije (oprema nema rezidualne vrijednosti), trokovi
kapitala su 10%, a poreska stopa je 10%. Izraunavanje novanog toka i neto sadanje
vrijednosti investicije [Tabele br. 1. i br.2].
Iz tablica interesa na interes IV 105 3 , 7908 , a II 105 0 , 6209 .Ostvarena neto sadanja
vrijednost investicije od 1.553,98 KM pokazuje da je investiranje u proizvodnju novog
proizvoda poeljno i ukazuje na prihvatljivost ulaganja. Preduzee oekuje utedu novca u
prvoj godini projekta, ali ne oekuje dodatni odliv u posljednjoj godini projekta, tako da
se uteda novca (smanjenjem zaliha) u prvoj godini moe se iskazati kao smanjenje
zahtijevane investicije, te se moe neposredno dodati sadanjoj vrijednosti budueg
novanog toka.
322
Odluka o zamjeni imovine
Ova odluka esto je predmet rasprave u preduzeima a donosi se kad ekonomski ili tehno-
loki faktori omoguavaju ostvarenje postavljenog zadatka uz nie trokove. Bre i bolje
maine, te mogue utede rada omoguavaju preduzeu da ostvari vei povrat na uloeni
kapital. Utvrivanje novanog toka kod zamjene imovine, sloenije je nego kod kupovine
nove opreme zbog razlike u porezima ukoliko je amortizacija nove opreme razliita od
postojee i zbog sloenog obrauna utvrivanja neto trokova za kupovinu nove opreme.
Dva su temeljna pristupa procjene odluke o zamjeni imovine: diferencijalni pristup i pris-
tup ukupnog projekta. Diferencijalni pristup usmjeren je na razliku novanih tokova koja
proizlazi iz alternativa da li zadrati postojeu imovinu ili je zamijeniti novom. Da bi
se dobio odgovor na pitanje, o isplativosti zamijene postojee maine novom, pretposta-
vimo da preduzee X ima mainu koju je prije pet godina platilo 200.000,00 KM. Ostali
podaci o maini [Tabela br.3].
Ukoliko se maina bude koristila i sljedeih pet godina, poreska osnovica (uz stopu 10%)
bit e rezidualna vrijednost stroja. Ako se maina proda sada, poreska osnovica bit e
umanjena za 60.000,00 KM. Pretpostavimo, da nova maina ima trinu vrijednost
110.000,00 KM, procijenjeni vijek trajanja 5 godina, rezidualnu vrijednost nula, godinje
trokove poslovanja 30.000,00 KM, te da koristi linearnu metodu amortizacije. Trokovi
kapitala su 16%. Kod svih kapitalnih projekata, razmatraju se dvije temeljne veliine ini-
cijalno ulaganje i budui novani tokovi [Tabela br.4].
323
Prema tome, knjigovodstvena vrijednost maine utie na veliinu poreza ako se postojea
maina proda i tada je treba ukljuiti u obraun. Prodaja stare maine umanjuje odliv za
nabavku nove maine za ukupno 46.000,00 KM. Pristupom ukupnog projekta dobili bi isti
rezultat, pa je izbor izmeu ova dva pristupa stvar uobiajne prakse. Po pravilu
zakljuivanja zamjena je poeljna ukoliko je neto sadanja vrijednost zamjene pozitivna.
U radu u prikazati diferencijalni pristup [Tabela br.5,6 i 7].
Obraun Novani
poreza tok
Novane utede prije oporezivanja:
Novani trokovi od upotrebe stare maine 60.000,00
Novani trokovi od upotrebe nove maine 30.000,00
Razlika u korist zamjene 30.000,00 30.000,00
Razlika amortizacije:
Amortizacija nove maine (110.000,00/5) 22.000,00
Amortizacija stare maine 20.000,00
Umanjenje porezne osnovice za razliku amortizacije 2.000,00
Ukupno poveanje porezne osnovice (30.000 2.000) 28.000,00
Porez (10%), novani odliv 2.800,00 (2.800,00)
Novane utede u korist nove maine 27.200,00
Sadanja vrijed. uteda u korist nove maine (27.200 godinje 3,274) 89.052,80
Sadanja vrij. razl. od rezid. vrijed. u korist stare maine.(18.000 0,476) 8.568,00
Sadanja vrijednost buduih neto uteda 80.484,80
Potrebno ulaganje 64.000,00
Neto sadanja vrijednost zamjene stare maine novom 16.484,80
324
Izbor alternativnih investicijaje
Preduzea imaju ograniene resurse i zbog toga ona vre poreenje razliitih investicijskih
projekata preduzea sa raspoloivim resursima. U ovakvim sluajevima rije je o metodi
ocjene isplativosti ulaganja koju zovemo izbor alternative, kao to je npr. odluka o zamje-
ni postojee maine novom. Meusobno iskljuivanje alternativa moe biti i posljedica
politike preduzea. Neki analitiari preporuuju i druge tehnike procjene alternativa kao
to je indeks profitabilnosti koji je posebno pogodan kod rangiranja alternativa.
Analiza procjene investicija s razliitim vijekom trajanja, raznim tehnikama treba svesti
na alternative sa istim vijekom trajanja uz pretpostavku da preduzee X odluuje o izbo-
ru izmeu dvije, meusobno iskljuive investicije, o izboru izmeu dva modela maina
(M-40 i M-60) koje u prikazati u nastavku [Tabela br.8].
M-40 M-60
Nabavna cijena 20.000,00 30.000,00
Godinji trokovi poslovanja 4.000,00 2.400,00
Predvieni vijek trajanja 5 g. 10 g.
Ni jedan od dva modela nema rezidualnu vrijednost. Trokovi kapitala su 14%. Panja
treba biti usmjerena na razliku u vijeku trajanja alternativa, dok se poreski uinci i amorti-
zacija zanemaruju.Vremensko razdoblje odabrano za procjenu alternativa je 10 godina
(njihov najmanji zajedniki nazivnik). Sadanja vrijednost buduih novanih odliva prika-
zana je u nastavku [Tabela br.9 i 10].
Ukoliko elimo ovu alternativu uporedili s alternativom M-40, moramo pretpostaviti zam-
jenu maine nakon pet godina po cijeni od 22.000,00 KM, bez promjene u trokovima
poslovanja.
Iz tablica interesa na interes:
5 6
IV 145 =3,43308097; II 14 =0,51936866; II 14 =0,45558655; II 147 =0,39963732;
II 148 =0,35055905; II 149 = 0,30750794; II 1410 = 0,26974381
325
Tabela 10. Izraunavanje sadanje vrijednosti odliva alternative M-40
ZAKLJUAK
Svako preduzee da bi u dananjim uslovima opstalo, mora podsticati razvoj za to su
potrebne investicije odnosno kapital. Ope poznata je injenica da preduzea koja investi-
raju posluju bolje. Rast i razvoj ekonomije u jednoj zemlji uslovljen je stalnim investira-
njem. Investirati se moe u razne svrhe: stalna sredstva, nova znanja odnosno tehnologije
ili u radnike.
326
Svaka slobodna novana suma na razvijenom finansijskom tritu investira se sa ciljem da
donese odreeni prinos. Novani dohodak koji je sada raspoloiv moe se smatrati rezul-
tatom neke ranije uloene sume novca to jest prestavlja prinos na ranije uloeni kapital.
Ova pojava je rezultat dejstva tzv. oportunitetnih trokova, to jest injenice da svako dra-
nje slobodnih novanih sredstava prouzrokuje oportunitetne trokove koji su jednaki pri-
nosu koji je mogao biti ostvaren da su ta novana sredstva investirana u neke od finansij-
skih, odnosno kreditnih instrumenata, pod pretpostavkom prihvatanja razumnog rizika.
Svako investiranje, tj. ulaganje predstavlja odustajanje od tekue potronje radi omogua-
vanja poveane potronje u budunosti. Za donoenje odluke o kapitalnim ulaganjima
moraju biti ispunjene slijedee pretpostavke:
- prethodno utvrene potrebe za odreenom realnom imovinom (oprema, objekti, zemlji-
te, nabavka nematerijalne imovine kao to su licence i sl.),
- da postoje odreene investicijske mogunosti, prije svega za pribavaljanje potrebnih
finansijskih sredstava ali i stvaranje drugih uslova za realizaciju odreene investicije,
- da postoji mogunost izbora projekta za koji se primjenom odgovarajuih metoda moe
utvrditi stepen opravdanosti, kao i mogunost izbora onog, za koji se moe procijeniti da
e stepen njegova povrata biti vei od stepena troka kapitala.
Znamo da je kapital (investicija) planjiva roba i da ne trpi neuspjehe, to znai da bolju
mogunost za povrat kapitala (investicije) preduzee treba iskoristiti, te na vrijeme povui
kapital koji ne prua povrat koji investitor oekuje. Prepoznatljiva je izreka da kapital
posjeduje tri osobine ivotinja: plaljivost zeca (sigurno ulaganje), brzinu leoparda (dobra
prilika) i pamenje slona (loa investicija dugo se pamti).
LITERATURA:
Abstract: To evaluate the choice justification between spending and investing, a parame-
ter has to be found through which future money income and present investment could be
equalized. The lenght of the money investment (lending) time period, interest rate i.e. pri-
ce of the loan and the risk regarding whether the money will be payed back, increased by
the expected income from that investment, have to be taken into account. This parameter
is called present value of the money income which gives the time dimension of the money
investment or with other words the time value of money. The analysis of decisions regar-
ding capital budget will be directed towards the cash flow and the time value of money.
327
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Dr Marko Laketa
Univerzitet Apeiron, Banja Luka, e- mail: prof.laketa@gmail.com
Mr Luka Laketa
Visoka strukovna kola za propagandu i odnose sa javnou, Beograd, e-mail: l.luka81@gmail.com
UVOD
Marketing program je specifian plan akcije kojim kompanija nastoji da utie na tranju
za njegovim proizvodima i uslugama na nain koji vodi ostvarenju ciljeva poslovanja.
Promocija je elastian instrument kojim kompanija nastoji da utie na kupce da favorizuju
proizvode i usluge kompanije [Laketa Luka, 2011:.43]. Promocija je proces komunicira-
328
nja izmeu kompanije i kupaca-korisnika sa ciljem da se stvori pozitivan stav o proizvo-
dima i uslugama koji vodi ka njihovom favorizovanju u procesu kupovine na tritu. Ona
je permanentni proces komuniciranja izmeu kompanija, postojeih i potencijalnih kupa-
ca. Promocija je efikasan nain uticaja kompanije na rezultate poslovanja u trinoj priv-
redi. Drava kao brend, koristi iste principe promocije za svoju prezentaciju i pozicionira-
nje kao i svi proizvodi ili usluge. Strategija promocije drave se mora postaviti na nacio-
nalnom nivou. To mora biti prepoznatljiv stil u svim meunarodnim kontaktima, kako
politikim, ekonomskim, sportskim i svim drugim. Kao jednan uigrani orkestar, drava
postaje prepoznatljiva po svom korektnom i oganizovanom ponaanju svih subjekata u
meunarodnoj razmeni. Sigurno je, da e na dui rok takva drava i njena ekonomija imati
pobedniki predznak. Sigurno, cilj svake drave je da bude prepoznatljiva, uspena i po-
tovana. Ukoliko je sama drava uspena i potovana, onda je i njena privreda dominantna
i konkurentna na svim poljima, poev od industrije do turizma. Svi ljudi na svetu ele da
posete tako uspeenu i prepoznatljivu destinaciju. Promocija drave mora biti kordinirana
na svim nivoima, da bude u korelaciji sa stvarnou na terenu.Ukoliko je taj raskorak pre-
velik, dolazi do razoarenja ljudi koji su u propagandu povrovali. Ovaj rad ima za cilj da
podseti obine ljude i strunu javnost na znaaj promocije u funkciji razvoja drave.
REZULTATI ISTRAIVANJA
Republika Srbija je imala priliku da se na EXPO izlobi publici predstavi kao samostalna
drava. Imajui u vidu ekonomske mogunosti zemlje, odlueno je da se ovoga puta nas-
tupi sa iznajmljenim paviljonom tipa B, odnosno veliine 1.000 kvadratnih metara, a nje-
gova pozicija na Evropskom trgu i elja da se podstakne interes posetilaca da bolje upo-
znaju jednu novu Srbiju, inile okosnicu nastupa Srbije na EXPO 2010. Cilj i strategija
svake drave je da bude prepoznatljiva, uspena i potovana. Svrha prave strategije je da
se ovlada trinom sredinom razumevajui i anticipirajui akcije drugih ekonomskih ue-
snika a posebno konkurenata [Greenwallis and Kahn, 2005:95]. Dva autora [Noble.and
Mokwa, 1999:56] definiu primenu marketing strategije kao komunicira-
nje,interpretaciju,adaptitanje i jaanje marketing strategije ili strategijske marketing inici-
jative.
U konkurenciji sa tehnoloki naprednijim zemaljama primeenost Srbije i pozitivan efikat
se ne moe postii veliinom paviljona, niti impresivnim tehnolokim, ve oslanjanjem na
univerzalnost ideje i originalnost. elja je bila da se podstakne interes posetilaca da bolje
upoznaju nau zemlju, a mediji o tome prenesu informaciju. Ovo je bila izuzetna prilika
da se predstave svi aspekti nove Srbije koju elimo da predstavimo - kulturne domene,
ali i ekonomske potencijale i turistiku ponudu. Poseta paviljona, prema procenama orga-
nizatora, je do 5 miliona posetilaca u toku 6 meseci, koliko je trajala izloba.
Zanimljiv je podatak da je Republika Hrvatska svojim zapaenim nagraenim nastupom
na EXPO 2005 u Aiiju (Japan) uspela da povea broj japanskih turista ak osam puta kao
direktnu posledicu uestvovanja na Svetskoj izlobi. Ova injenica je,za Hrvatsku kao
zemlju u kojoj okosnicu ekonomije ini upravo turizam,znatno poveala internu podrku
nastupima Hrvatske na ovoj prestinoj manifestaciji.
329
Najvei broj posetilaca bili su Kinezi, ali se oekivao i veliki broj internacionalnih gostiju.
To su bili ljudi razliitih profesija i funkcija u svojim zemljama, sa razliitim nivoima
poznavanja i saznanja o Srbiji. Takoe, izlobu su posetili i zvaninici mnogih zemalja,
uticajni ljudi u kompanijama, predstavnici medija ljudi koji su donosioci odluka ili ima-
ju uticaja na javno mnenje u svojim zemljama. Nainom prezentacije, paviljon Srbije je
nastojao da obuhvati sve njih i projektuje eljenu sliku o sebi koristei ovu jedinstvenu
priliku da se na jednoj prestinoj manifestaciji promovie brend Srbija. Ako se tome
doda i publicitet koji se u medijima stvorio, moe se uvideti znaaj ove manifestacije za
budui imid Srbije u svetu.
330
mora poveavati nivo ulaganja u promociju. Marketing nastoji da ostvari puni potencijal
dobiti od svakog kontakta sa potroaima.To se moe uiniti privlaenjem novih potroa-
a,poveanjem dobiti od postojeih i produenjem poslovnih odnosa sa sa postojeim
potroaima [Wilson, 1992:60]. Znaaj marketing plana kod nastupa jedne zemlje na svet-
skim izlobama je od posebnog znaaja.Marketing plan je bitan na dva nivoa. Na strate-
gijskom nivou se definiu ciljna trita i ponuda vrednosti,a na taktinom nivou naini
korienja instrumenata marketing miksa.Marketing plan je glavni instrument u usmera-
vanju i korienju ukupnog marketing napora [Kotler, 2003:90].
331
toku i nakon same izlobe. Na web sajtu su se mogle nai kompletnije informacije o
samom paviljonu, arhitektonskom reenju, nastupu Srbije na EXPO 2010 i aktivnostima
na pripremi izlobe, a tu je i mogunost preuzimanja raznih sadraja poput slika, dokume-
nata, video sadraja i sl. Kako nastup Srbije na EXPO 2010 ujedno predstavlja i promoci-
ju srpske ekonomije, mogunosti ulaganja i turistike ponude, to se i ovakve informacije
nalaze na web sajtu. Tokom trajanja izlobe, web sajt je dobijo jo znaajniju ulogu jer je
predstavljao sastavni deo izlobe, odnosno dopunsko sredstvo informisanja posetilaca
paviljona [Slika br. 1].
Naime, svaki paviljon na realnom EXPO imae svoju virtuelnu prezentaciju na ovom
jedinstvenom web sajtu organizatora i tako omoguiti svima koji bilo gde u svetu imaju
pristup internetu da na ovaj nain posete Svetskuizlobu u angaju i budu deo nje iz svo-
je fotelje.
Zemlje uesnice su imale priliku da izaberu nain na koji e njihov paviljon biti reprezen-
tovan izmeu dve osnovne varijante virtuelni 3D paviljon koji dosledno reprezentuje
realni i omoguava virtuelno kretanje kroz isti (tip 1) i skromnija varijanta gde je pavi-
ljon predstavljen statino, kao niz informacija, fotografija, video zapisa, foruma i sl (tip
2). Zbog kompleksnosti softverskog inenjeringa koji mora biti primenjen za realizaciju
virtuelnog paviljona tipa 1 (kompleksnija varijanta), trokova odravanja i administracije
tog paviljona, ali i trokova izrade same aplikacije (u sluaju izbora skromnije varijante
trokove snosi kineska strana, obaveza nacionalnog organizatora je samo da dostavi mate-
rijale i informacije), odlueno je da se izabere virtuelni paviljon tipa 2.
Izraeno je nekoliko informativnih broura koje su bile na raspolaganju u ulaznom delu
paviljona. Pored toga, bila je uraena i VIP broura koja je namenjena visokim zvanica-
ma. Naravno, u paviljonu su bila mesta i za broure drugih dravnih tela i partnera u orga-
nizaciji nastupa Srbije na EXPO poput Turistike organizacije Srbije, regionalnih turisti-
kih organizacija, Privredne komore Srbije i sl.Uraena jedna dvojezina broura (na kine-
skom i engleskom jeziku) koja je imala za cilj upoznavanje publike sa nastupom Srbije na
EXPO [Slike br. 2 i br. 3].
332
Slika br.2. Slika br.3.
333
Centralni pristupni motiv predstavljao je svojevrstan poziv posetiocima da na jedan inova-
tivan, interesantan i istraivaki nain upoznaju Srbiju i prepoznaju raznovrsnost njenih
urbanih slojeva. U osnovi Bate kao centralnog parternog dela nalazila se, ispod stakla,
velika mapa Srbije preko koje je moglo da se, kao i u svakoj bati, hoda i razgleda. Na 7
taaka, najznaajnijim srpskim toponima (nekoliko gradova, prirodnih lepota, manastira,
festivala...) nailazilo se na skulpture razliitog cvea karakteristinog za taj kraj. U njima
su sakriveni zvunici koji emituju zamiljenu zvunu kulisu odreenog grada.
U glavnom izlobenom prostoru na zidu velikih dimenzija nalazila se svojevrsna skulptu-
ra koja je nastajala i menjala se tokom trajanja izlobe. Ona se sastojala iz 184 tabaka,
tanije - onoliko koliko dana je trajala izloba. Ovi slojevi bili su sastavljeni iz velikog
broja malih, perforiranih kartona kalendaria, koji su namenjeni posetiocima, kao
uspomena na boravak u srpskom paviljonu. Na jednoj strani ovog kalendara nalazio se
datum, tema naeg paviljona i logo izlobe, a sa druge strane, na kineskom, engleskom i
srpskom po jedna srpska poslovica na temu vremena.
Najupeatljiviji deo paviljona Vremenska maina predstavljala je veliki realni mehani-
zam, sastavljen od zamajaca, poluga, kaieva, mapiran projekcijama. On je na neki nain
usmeravao pogled posetilaca i na sve ostale prostorne celine. Svojom dominantnom pozi-
cijom, radei neprekidno i zvukom podseajui na svoje prisustvo i prisustvo vremena ak
i u trenutku same posete, stvarao je utisak o takvom vremenu iji je svaki posetilac istov-
remeno i kreator i korisnik.
Republika Srbija je kroz prezentaciju na Svetskoj izlobi EXPO 2010 nastojala da prakti-
no i metaforiki ispria priu o srpskom gradu. Cilj prezentacije bio je da se kroz ceo
splet posebnih dogaanja tokom est meseci posetiocima priblii ivot u srpskim grado-
vima kroz osnovnu temu Kda grada. Svaki mesec predstavio je deo onoga to ini srp-
ski grad svojstvenim, odnosno njegovu istoriju, kulturu, turizam, ekonomski razvoj i ivot
graana srpskog grada [SIEPA, 2009:5].
ZAKLJUAK
Dogaaj-Svetska izloba EXPO 2010 u angaju,NR Kina je zaista specifian proiz-
vod.Centralna tema Svetske izlobe EXPO 2010 u angajuBolji grad,bolji ivotu inter-
pretaciji srpskog paviljona glasi Bolji Grad,Bolji ivot, Bolje Vreme. Pred menadmen-
tom nae priredbe-dogaaja, nimalo nije bio lak zadatak, koji je pred njega postavljen.
Predstaviti nau zemlju u to boljem svetlu, njene gradove i kulturu i sve to dobro upako-
vati, pribliiti potencijalnim korisnicima i na kraju prodati. Prodati u vidu boljeg poznava-
nja nae zemlje njenih potencijala i posebnosti da bi na kraju ti posetioci priali drugima o
naem nastupu i svi skupa jednog dana doli u nau zemlju kao turisti. Na taj nain se
moe uspeno i komunicirati sa ciljnim tritima i potencijalnim korisnicima usluga koje
im moe ponuditi naa zemlja, nai gradovi ili nae kompanije. Svaka uspena zemlja tei
da povea svoj izvoz na druga trita. Samo na taj nain je zemlja uspena, jer nivo izvoza
opredeljuje da li je neka zemlja uspena ili nije. Zemlje koje imaju manji izvoz od uvoza
su nerazvijene i siromane. Iz predhodnog se moe zakljuiti da je na dalji rok promocija
neke zemlje dobitna kombinacija. Bez permanentne promocije zemlje nema razvoja priv-
rednog potencijala, nema razvoja turizma i bilo koja zemlja je osuena na veno siroma-
334
tvo. Samo dobro osmiljena promocija uspeno prodaje proizvode i usluge jedne kompa-
nije ili zemlje. Postoji vie naina za promociju jedne drave. Jedan od naina je, promo-
cija drave na svetskim izlobama EXPO, koje se organizuju irom sveta.Velike zemlje
ulau ogromna sredstva u linu promociju. Imid neke zemlje rezultira na kraju sa dobrom
privredom uopte.Imid neke zemlje je znaajan inilac i za boli plasman proizvoda-
usluga te iste zemlje na inostranom tritu. Na kraju moemo zakljuiti da dobar proiz-
vod-usluga ,ma koliko bio dobar, mora biti struno promovisan i markentikim kanalima
kupcima isporuen.
LITERATURA:
1. Greenwallis B.and Kahn J., (2005), All Strategy is local, Harvard Bisiness Review, page 95
2. Laketa,M., i Laketa, L., (2010/2011), Istraivanje autora, Beograd
3. Kotler, P.(2003), Marketing Management,eleventh edition, Prentice Hall Inc., Upper Saddle River, N.J.,
page 90
4. Laketa,L., (2011), Marketing kanali i promocija dogaaja,magistarski rad, Magistarska teza, Univezitet
Apeiron, Banja Luka, str. 43
5. Noble, H.C.and Mokwa, P.M.,(1999), Implementig Marketing Strategies:Developing and Testing a
Marketing Theory,Journal of Marketing, page 56
6. SIEPA, (2009), Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza,Beograd, str.5,Ocena nastupa Republike
Srbije na svetskoj izlobi EXPO 2010.u angaju,Kina.
7. www.serbiaexpo.rs (2010) Slike izlobe EXPO
8. Wilson, R.M.S. (1992), Strategic Marketing Managment,Butterwoorth/Heineman Ltd.,Oxford, page 60
Abstract: Modern and developed country just using propaganda in order to successfully
presented to the world.If you want to be a successful state, you must find ways to commu-
nicate with other countries and destinations. When informations about a country are
consistently positive and good, its certainly a positive influence on the subconscious of
those who listen to the informations.If the country is governed in every sense of the word
(propaganda says so), means that the companies in the country conscientious and quality.
Of course, this means that the people in these countries are high quality, trained in every
way capable. When few years successfully get positive informations, you adopt them-
absorb .Logically from the above, we can conclude that all products coming from such a
successful state, they must also be good.In this way, successful country in the long term,
building their own positive image of themselves, just where a positive image for all pro-
ducts produced on their territory.That basically means that without a well-organized and
successful country, there is no successful company.When you look at things this way, each
an expert, but an ordinary layman, quick to make their decision on a country, company,
product or service.Build a positive image of a country is a difficult and time consuming,
Sisyphean task.In some states, there is no understanding of spending precious resources
on such an uncertain jobs like promotion. Thet countries are mostly backward and
poor.Modern and organized countries are investing heavily in own promotion.Image of
some countries resulted in the end with good economy in general.The image of a country
is an important factor for better product placement-service and same country on the
international market.
335
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Kljune rijei: globalni aspekt, kriterijumski izbor, konkurentski model, prioritet investi-
ranja, razvojna strategija
UVOD
Interkorelacija poslovnih entiteta ini ekonomski sistem drutvene zajednice gdje se dru-
tveno ekonomski razvoj treba shvatiti kao integralan i permanentan proces transformaci-
je sistema u novo stanje vieg stepena poslovne efikasnosti. Razvoj drutvene zajednici,
bez obzira na dostignuti nivo, predstavlja izbor podruja poslovanja, pri emu se akcenat
stavlja, na ona koja u najveoj mjeri omoguavaju dostizanje eljenog kvaliteta poslova-
nja u vidu postavljenih ciljeva, odnosno efikasnih investicionih projekata.
336
Navedene odluke stvaraju esencijalne preduslove za postizanje globalnih razvojnih cilje-
va, a odnose se na izbor optimalnih projekata, optimalnog vrenenskog okvira njihove rea-
lizacije, optimalnog zapoljavanja, optimalnog koritenja prirodno tehnikih resursa,
optimalnog vijeka eksploatacije, a sve navedeno u kontekstu moguih buduih promjena u
dinamikom finansijsko - trinom okruenju. U pomenutom kontekstu koncept razvoja
drutvene zajednice zahtijeva izbalansiran pristup upravljanju ogranienim razvojnim
sredstvima ime bi se resursne mogunosti prevele u efektivne razvojne strategije.
Poslovna budunost korespondira sa sadanjim akcijama, gdje se na bazi sadanjih infor-
macija odluuje o buduim, a istovremeno neizvjesnim poslovnim ishodima konkurentnih
investicionih alternativa.
Globalni znaaj kao i kompleksnost rezultata i efekata objektivizacije modeliranog priori-
teta razvojnih strategija u visokom stepenu zavise od modela i metoda koji se koriste u
definisanju, projektovanju i planiranju sprovoenja u buduim realnim okolnostima.
Modelsko rangiranje ponuenih investiciono razvojnih opcija zahtijeva biranje vrijedno-
sti argumenata koji su pod kontrolom donosioca odluke, a zavisi od procjene situacije kao
i logike rezonovanja, tako da se izbor optimalne strategije globalnog razvoja zasniva na
matematkom proraunu, ime se iskljuuje subjektivnost, jednoznanost i neloginost u
analizi konfliktne situacije.
337
Pravci upotrebe ekonomsko investicionih resursa poivaju na racionalnom postupku
izbora njihove upotrebe, odnosno promjene do kojih dolazi u izboru u zavisnosti od prom-
jena okolnosti od kojih izbor zavisi Fama and Miler, 1972:4.
Brojni elementi i okolnosti determiniu izbor optimalnih upravljakih smjernica u postup-
ku optimalnog izbora, odnosno kriterijumskog rangiranja ponuenih investicionih opcija.
Sloenost izbora uvava se kroz interkorelacionu matricu drutveno ekonomskog siste-
ma ire drutvene zajednice, esto i izvan administrativnih granica posmatrane drave. U
tome smislu, konstrukcija modela odluivanja kojim e se obuhvatiti najvei mogui broj
faktora koji opredjeljuju ekonomski, prirodno ekolokih, drutveno politikih, socijal-
no demografskih, te ostale faktore koji tangiraju ekonomsku sudbinu investicione alter-
native, ukljuujui hijerarhijsku povezanost lepeze raznorodnih ciljeva.
Brojni faktori po svome intenzitetu, strukturi, prirodi, kao i mjeri uticaja nestabilno pona-
aju u toku vijeka eksploatacije uloenih sredstava, kao i injenica da se alocirana sredstva
moraju posmatrati u kontekstu dueg vremenskog horizonta, dodatno uslonjava postupak
optimalnog izbora.
Postupak ukljuivanja elemenata procesa odluivanja u odgovarajui simboliki model,
podrazumijeva da donosilac odluke eksperimentie sa sistemom u pripremnoj fazi njegove
operacionalizacije, tako da istrauje efekte pojedinih alternativa u odgovarajuem vre-
menskom intervalu, sa zadatkom da se analiza ponaanja sistema u kontekstu svih ponu-
enih opcija uskladi sa formulisanim ciljevima, te da se sagledaju implikacije prije izvr-
enja upravljakog zadatka.
338
Statiki pristup podrazumijeva upotrebu pokazatelja iz jedne reprezentativne godine vije-
ka eksploatacije projekta, a zahtijeva komparaciju konkretnih pokazatelja u odnosu na
realizovane prosjene vrijednosti u okviru odabranog podruja djelatnosti.
Nasuprot statikom, dinamiki pristup ocjene rentabilnosti i likvidnosti investicionih
alternativa ukljuuje razmatranje cjelokupnog vijeka eksploatacije projekta, a koristi sle-
dee pokazatelje:
- Neto sadanja vrijednost;
- Interna stopa rentabilnosti i
- Period vraanja.
Drutveno ekonomski pokazatelji efikasnosti investicionih alternativa zasnivaju se na
ocijeni osnovnih i dopunskih pokazatelja.
U navedenom kontekstu osnovni pokazatelji ukljuuju:
- Drutvena neto sadanja vrijednost i ekonomska stopa prinosa, kao osnovne
pokazatelje,
- Uinak na zaposlenost, uinak na platni bilans, pokazatelj rentabilnosti projekta na
meunarodnom tritu i uinak na koritenje slobodnih kapaciteta, kao dopunske
kvantitativne pokazatelje i
- Uticaj na podizanje tehniko tehnolokog nivoa, uticaj na ravnomjerniji razvoj,
uticaj na radnu i ivotnu okolinu i uticaj na ekonomsku i vojno strateku nezavisnost,
kao dopunske kvalitativne pokazatelje UNIDO,1978.
Uobiajeni pristup podrazumijeva pojedinano vrednovanje i jednoznanu komparaciju
odreenih pokazatelja, to je efikasan pristup kod manjeg broja srodnih investicionih
alternativa, ali brojne upravljake situacije zahtijevaju integralan pristup modeskog rangi-
ranja ponuenih investicionih alternativa.
Ogranienost investicionih sredstava kao i priroda pokazatelja efikasnosti u smislu osla-
njanja na ocijene vrijednosti dovodi do konfliktne situacije u procesu dodijele prioriteta
ponuenim alternativama.
Samo upravljanje konfliktnim situacijama, tj.biranje vrijednosti onih argumenata koji su
pod kontrolom jednog od igraa zavisie od procjene igre, verziranosti samog igraa, od
njegove logike rezonovanja i sl. Ako se igra moe matematiki modelirati, strategija se
moe raunati, odnosno rigorozno odreivati i tako svaka neloginost u upravljanju kon-
fliktnom situacijom iskljuiti Petri,1973:39. Postupci za analizu konfliktnih situacija
matematikim putem zasnivaju se na matrinim i diferencijalnim igrama i Lanchester
ovom modelu. Optimalno rijeenje modela kojeg karakterie konfliktna situacija je izbor
strategije kojom se rijeava konfliktna situacija i da igrai pri tome ostvare maksimalnu
dobit, odnosno minimalan gubitak nezavisno od toga koju strategiju zauzme njegov proti-
vnik u konfliktnoj situaciji.
Uesnici konfliktnih situacija mogu biti razboriti, gdje uesnik u konfliktnoj situaciji
opredjeljuje strategiju najpovoljniju sa svoga stanovita a istovremeno najnepovoljniju za
njegovog protivnika. Nasuprot tome, postoje tzv.igre protiv prirode, gdje je protivnik
uslovno reeno nerazborit, time je njegovo ponaanje neizvjesno.
339
Problemi modelskog rangiranja ponuenih investicionih alternativa podrazumijevaju
ocjenu pojedinih pokazatelja finansijsko trine i drutveno ekonomske efikasnosti u
toku eksploatacije ponuenih alternativa. injenica da se pokazatelji efikasnosti investici-
onih alternativa ocijenjuju u pripremnoj fazi ukazuje na odgovarajui stepen neizvjesnosti
u toku realizacije. Pri tome se problem odluivanja prikazuje u matrinoj formi, gdje se
investicione alternative odnose na akcije ovjeka, a stanja prirode na ocijenjene pokazate-
lje efikasnosti pojedinih alternativa u budunosti prema njihovom rangu u okviru ponue-
nih opcija, uz mogunost dodijele odgovarajueg prioriteta, kao to je prikazano u slede-
oj tabeli.
A i/j 1 2 n
340
etiri projekta i to sukcesivno kako se budu obezbjeivala investiciona sredstva. Investici-
ona sredstva trebaju u najveoj mjeri doprinjeti razvoju analizirane drutveno ekonom-
ske zajednice a trebaju biti utroena na sljedee projekate:
- Izgradnja sportske hale (alternativa A1);
- Izgradnja djeijeg vrtia (alternativa A2);
- Izgradnja proizvodnog pogona za potrebe prerade lokalno raspoloivih sirovina (alter-
nativa A3) i
- Rekonstrukcija postojeeg uslunog preduzea sa djelatnou od optinskog znaaja
(alternativa A4).
Za svaku investicionu alternativu odreeni su sledei pokazatelji:
- Dohodak prema broju radnika u prvoj godini eksploatacije (stanje S1);
- Bruto lini dohodak prema broju radnika u prvoj godini eksploatacije (stanje S2);
- Neto devizni efekat u prvoj godini eksploatacije (stanje S3);
- Neto sadanja vrijednost (stanje S4);
- Interna stopa rentabilnosti (stanje S5);
- Period vraanja (stanje S6);
- Uinak na zaposlenost izraena brojem novozaposlenih radnika u prvoj godini
eksploatacije (stanje S7);
- Uinak na koritenje slobodnih kapaciteta izraen procentom upotrebe raspoloivih
neiskoritenih kapaciteta u okviru odabranog podruja djelatnosti (stanje S8).
Ocjenjeni pokazatelji efikasnosti su relevantni sa stanovita odluivanja o prioritetu real-
zacije ponuenih investiciono razvojnih alternativa, dok pokazatelji koji nisu relevantni
sa stanovita modelskog rangiranja nisu ukljueni u narednu analizu.
341
Tabela 3. Matrica plaanja u funkciji modelskog rangiranja ponuenih investicionih
alternativa
INVESTICIONE S1 S2 S3 S4 S5 S6 S7 S8
ALTERNATIVE A1 2 1 2 4 2 3 3 4
(RAZVOJNE A2 1 1 3 3 3 2 2 3
STRATEGIJE)
A3 3 3 1 1 1 1 1 1
A4 4 2 3 2 4 4 4 2
Rezultati primjene pojedinih kriterija, kao i zbirni rezultat svih kriterija prikazani su
u narednoj tabeli, uz napomenu da je vrijednost empirijski odreenog koeficijenta
optimizma 2/3, kao da je na Savage ovu matricu primjenjen Laplace ov kriterij.
REDOSLIJED REALIZACIJE
PRIMJENJENI Wald ov A2, A3 A3,A2 A1, A4 A4,A1
KRITERIJ Hurvicz ov A2, A3 A3,A2 A1 A4
ODLUIVANJA
Laplace - ov A3 A2 A1 A4
Savage ov A4 A3 A2 A1
ODLUKA A3 A2 A1 A4
342
ZAKLJUAK
Sloeni upravljaki zadaci, kao to je modeliranje prioriteta realizacije konkurentskih
investicionih alternativa, bez potrebne upravljake energije, stihijskom realizacijom nee
omogiiti ostvarivanje eljenog, pa ni mogueg nivoa razvojnih tenji i razvojnih ciljeva.
Navedena praksa pokazala je upravo suprotne rezultate, posebno u drutvenim zajednica-
ma nieg stepena drutveno ekonomskog razvoja, gdje je upitan i ak i njihov finansij-
sko trini opstanak.
Integralni sistemi, kao to su drutveno ekonomske zajednice kontinuitet funkcionisanja
zasnivaju na dostizanju eljenog i/ili potrebnog stepena razvoja utemeljenog prevashodno
na strategijama ulaganja ogranienih investicionih sredstava. Navedeni procesi moraju se
sagledati, analizirati i realizovati planskim upravljakim akcijama, na nain da se strate-
gijsko ponaanje uskladi sa korespodentim eksternim i internim uticajima i njihovim
meusobnim odnosima sa ciljem ostvarivanja eljenog nivoa ekonomske efikasnosti pro-
cesa drutvene reprodukcije.
Modeli konkurentnosti omoguavaju integralnu sliku o korelacionom odnosu svih rele-
vantnih pokazatelja efikasnosti realizacije, uz mogunost ukljuivanja i kvalitativnih
pokazatelja u matricu odluivanja, ime se podie stepen objektivnosti u procesu optimi-
zacije i adaptivnost investicionih procesa veem broju relevantnih uticaja.
Dalekosena i sveobuhvatna proetost aspekata i segmenata globalnog razvoja povlai
odgovornost nadlenih organa za njegovu ekonomsku sudbinu. Pokretanje potencijala
ekonometrijskih modela uveava racionalnost jer tako modelirane nauno - intuitivne
informacije, zbog svoje egzaktnosti, omoguavaju upravljakim organima da ih pouzdano
ukljui u proraun finansijsko trine i drutveno ekonomske efikasnosti investicionih
alternativa a u kontekstu dostizanja optimalnog nivoa globalnog razvoja.
LITERATURA:
343
MODELING THE COMPETITORS PRIORITIS OF THE
INVESTMENT ALTERNATIVES IN FUNCTION OF GLOBAL
DEVELOPING
Abstract: Planing and developing of investments are the crucial problems in developing
of each social system. Surveying of investment problems in real environing and surveying
of the consequence of investments needs scientific models and methods.
Categories of suefficiency, profitability and effectiveness at one side and long-term bou-
ding of personal or rented financial resorces are used as the way of ratio enlergement in
the way of developing and controling of complex investment projects
Investments impact, in long-term period, functioning of the economy entety, as the object
of observing and need of the person who makes a decision to control and directing its own
bearing. Future event uncertainty, changeability of business environment, competitiveness
of the options given of irrecoverable investtings needs permanent efforts of management
structure at social comunity level, and each business subject in the context of criterial
choice, and model ranging of the strategic option given, as well.
Global meaning so as complex of the results and effects of the objectiveness of the chosen
alternatives deepend on models and method used in defining, projecting, programming
and planing of future reall circumstance conducting.
344
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Mr Lidija Madar
Doktorand na Fakultetu za ekonomiju, finansije i administraciju, Beograd lima@Eunet.rs
Kljune rei: razvoj, tehniki progres, ljudski kapital, privredni ambijent i SDI
UVOD
Ekonomija rada, u sudejstvu sa Poslovnim finansijama preduzea, Mikroekonomijom,
tehnologijom, proizvodnom efikasnou, kvalitetom raspoloivih ljudskih resursa i karak-
terom konkurencije prua osnove za razumevanje delovanja savremenih preduzea. Eko-
nomija rada ima svoje nauno uporite u Ergonomiji, kao interdisciplinarnoj nauci o radu,
koja se bavi prouavanjem odnosa izmeu oveka i rada. Radi se, pre svega, o konceptu
prilagoavanja uslova rada zaposlenima koji predstavlja izvor vanih saznanja za planira-
nje organizacione strukture kompanija, radnih mesta i kadrova, kao i proizvodne efikasno-
sti. [Bahtijarevi-iber, 1999: str. 7.] Pored Ekonomije rada, posebnu ulogu ima i obrazo-
vanje kojim se razvija ljudski kapital i uopteno usmerava panja na ljudske i drutvene
aspekte privrednog razvoja. Savremene privrede se danas zasnivaju na intelektualnom
kapitalu kao svojevrsnom zajednitvu znanja, informacija, inovacija, intelektualnog vlas-
nitva i steenog iskustva koje doprinosi razvoju, odnosno stvaranju dodatne vrednosti.
Stoga se danas sve vea panja usmerava ka nematerijalnim i neopipljivim resursima koji
su determinisani raspoloivim intelektualnim potencijalom i znanjem.
345
S druge strane, premda veliina i brz rast stanovnitva mogu da ugroze ekonomski prospe-
ritet zemlje, jer se time smanjuje obim raspoloivog kapitala po zaposlenom, tehnoloki
napredak upravo nastaje kao posledica rasta stanovnitva na globalnom nivou. Mehani-
zam je jednostavan: ako ima vie ljudi, vea je mogunost da e neko od tih ljudi doi do
ideja koje e dovesti do tehnolokog napretka od kojeg svi imaju koristi. [Mankiw, G.,
N., 2008: str. 519.] Drugim reima, vei obim populacije i njihova meusobna interakcija
(u smislu razmene informacija, ideja, znanja i iskustva) dovode do viih nivoa tehnolo-
kog napretka. Meutim, danas je malo verovatno da e u izuzetno siromanim zemljama
doi do razvoja novih tehnologija, jer one (po pravilu) usled politike nestabilnosti, koru-
pcije, fenomena odliva mozgova i oskudice adekvatnog ljudskog kapitala nisu u stanju da
primene postojeu tehnologiju. Neki od navedenih argumenata vae i za Srbiju.
346
zaposlenih. Njemu se, u delatnostima poput proizvodnje, trgovine i finansijskog sektora,
takoe duguje i uticaj na promenu karaktera savremenih poslova, pojavu novih mogunos-
ti zapoljavanja, ali i uticaj na promenu zahteva u pogledu kvalifikacija i neophodnih ve-
tina sa ciljem minimiziranja trokova poslovanja.
347
usluga). Dugorono posmatrano, rast ivotnog standarda moe biti podstaknut iskljuivo
inovacijama. Inovacije imaju poseban znaaj za privrede koje se pribliavaju granicama
znanja i integrisanim tehnologijama koje postepeno gube na aktuelnosti. Iako manje razvi-
jene zemlje jo uvek imaju anse da poboljaju produktivnost usvajanjem postojeih teh-
nologija ili inkrementalnim unapreenjima u drugim oblastima, za one razvijene zemlje
koje su dostigle fazu podsticanja i razvoja inovacija, faktori obuhvaeni grupom od prvih
11 stubova vie nisu dovoljni za rast produktivnosti. Kompanije u razvijenim zemljama
moraju da se usmere na primenu najnovijih tehnologija, metoda, sistema i najmodernije
opreme, kako bi imale mogunosti da proizvode sofisticirane proizvode, kao i da zadre
komparativnu prednost. Ovo zahteva napredno okruenje koje moe da podstie inovacije
i u javnom i u privatnom sektoru to, konkretnije, podrazumeva poveanje ulaganja u
istraivanje i razvoj (posebno u privatnom sektoru), razvoj visokokvalitetnih nauno-
istraivakih centara, ekstenzivnu saradnju (na polju istraivanja) izmeu univerziteta i
privrede, kao i zatitu intelektualne svojine. Preciznije, prema podacima iz najnovijeg
Izvetaja Svetskog ekonomskog foruma iz Davosa [Schwab, K., 2010: str. 295.] (koji
razmatra podatke iz 139 zemalja) i starijeg Izvetaja [Schwab, K., 2009: str. 275.] (koji
analizira podatke iz 133 zemlje) stanje Srbije se na planu inovacija moe predstaviti sle-
deom tabelom:
348
TEHNIKI PROGRES I TRANSFER TEHNOLOGIJE
Tehniki progres moe da se posmatra sa dva aspekta: 1) sa aspekta efekata tehnolokih
promena tj. uloge tehnikog progresa u razvoju zemlje i 2) u vidu promena u smoj teh-
nologiji koje oblikuju karakter proizvodnih procesa. Mnogobrojna istraivanja su dokaza-
la da tehnoloke promene predstavljaju znaajan faktor rasta produktivnosti. Ekonomska
teorija obino posmatra tehnologiju kao odnos izmeu (kvantitativno i kvalitativno) pos-
matranih faktora, s jedne, i proizvoda sa druge strane. Pod tehnikim progresom se podra-
zumevaju promene u tehnologiji koje nastaju kao posledica svojevrsnog spoja sprovede-
nih istraivanja, inovacija, naunih otkria (patenata), novih korenitih, praktinih i prime-
njenih saznanja i privrednog rasta. Stoga se tehniki progres, iniciran pomenutim determi-
nantama, nikada ne iscrpljuje jer on endogeno raste. S druge strane je opseg primene teh-
nologije determinisan stepenom njenog usvajanja, razumevanja i rasprostranjenosti. Dok
su istraivanja obino usmerena ka sticanju novih znanja, dotle se razvoj u najveoj meri
odnosi na rast proizvodnih kapaciteta. [Korres, G., M., 1996: str. 1.] Prema definiciji
OECD-a (iz 1983. godine) se proces istraivanja i inovacije mogu posmatrati kao tran-
sformacija ideja u novi poboljani proizvod, u novi operativni proces (u privredi ili trgo-
vini) ili u novi pristup drutvenim uslugama koji se sastoji od preduzimanja svih neopho-
dnih naunih, tehnikih i finansijskih koraka koji se mogu ilustrovati sledeom slikom.
Ovom slikom se istie pet bitnih koraka u praktinoj realizaciji novonastale ideje.
349
Tehnoloka spremnost kao jedan od stubova konkurentnosti meri brzinu prilagoavanja
tehnoloke strukture globalnim promenama koja opredeljuje produktivnost privrede (indu-
strijskih i uslunih grana). Tehnologija je, u savremenom svetu, dobila izuzetan znaaj jer
omoguuje firmama da se razvijaju i takmie. Posebno su se afirmisale informacione i
komunikacione tehnologije (IKT) kao najznaajnije tehnologije modernog doba, utiui
na razvoj drugih privrednih sektora. Informacione i komunikacione tehnologije (ukljuu-
jui i njihovu primenu u kreiranju i implementaciji regulatornog okvira) su se potvrdile
kao inovativan i efikasan oblik infrastrukture u komercijalnim transakcijama. S obzirom
da predstavljaju osnovnu komponentu tehnoloke spremnosti zemlje, IKT su sa razlogom
ukljuene u merenje Indeksa globalne konkurentnosti. Nezavisno od toga da li je tehnolo-
gija razvijana unutar ili van nacionalnih granica, ona ima snane efekte na konkurentnost.
Za kompanije je izuzetno bitno da poseduju sposobnost primene i da imaju pristup napre-
dnim proizvodima i tehnologijama, jer sofisticirane tehnologije zauzimaju kljuno mesto
u privlaenju stranih direktnih investicija (SDI). Na ovo ukazuje i podatak da je tokom
2008. godine obim SDI na svetskom nivou porastao za 15% u odnosu na prethodnu godi-
nu [Schwab, K., 2009: str. 6.], sa realno oekivanim smanjenjem tokom 2009. godine,
posebno u zemljama u razvoju. Prekid trenda kretanja globalnih SDI je uslovljen trenut-
nom finansijskom krizom, nedostatkom sredstava za ulaganja, kao i stavovima ulagaa o
stepenu poslovnog rizika. U ovom kontekstu treba naglasiti jasnu razliku izmeu nivoa
tehnologije kojom raspolau firme u datoj zemlji, s jedne, i sposobnosti zemlje da uvodi
inovacije, razvija nauku i iri znanja, s duge strane. U nastavku sledi tabela koja ukazuje
na aktuelnu tehnoloku spremnost Srbije, koja ujedno opredeljuje i kvalitet privrednog
ambijenta zemlje.
350
Uprkos injenici da je najnovijim Izvetajem Svetskog ekonomskog foruma obuhvaeno
vie zemalja (139 u odnosu na 133 zemlje iz prologodinje analize), iz predstavljenih
podataka se zakljuuje da Srbija ne napreduje kako u usvajanju i primeni novih tehnologi-
ja i znanja, tako i u razvoju odgovarajueg zakonskog okvira. Ujedno se uoava i spor rast
broja korisnika Interneta, to bi delimino moglo da podstakne spor razvoj savremenih
tehnologija u zemlji.
ZAKLJUNA RAZMATRANJA
U najznaajnije aktuelne preporuke Saveta stranih investitora spadaju: 1) intenziviranje
borbe protiv korupcije koja posebno pogaa mala i srednja preduzea, 2) poveanje tran-
sparentnosti u procesima donoenja odluka, 3) podsticanje efikasnijeg institucionalnog
okvira za zapoinjanje poslovanja, 4) finalizacija procesa privatizacije, 5) zatita intelek-
tualne svojine, 6) rigorozniji pristup restrukturiranju privrede zemlje, 7) odravanje trenu-
tnih napora na kontroli inflacije, 8) nastavljanje politike uspostavljanja deviznog kursa na
bazi ponude i tranje deviza, kao i 9) stroga kontrola javne potronje kao pretpostavka
efikasnom funkcionisanju Politike konkurencije. [Jankovi, N., 2010: str. 29.] Iz navede-
nog sledi zakljuak da Vlada Republike Srbije, sa ciljem da postane zvanini kandidat za
ulazak u Evropsku uniju, mora da ulae u ljudski kapital, znanje, obrazovnu politiku,
istraivanja, kao i u stvaranje adekvatne poslovne klime. Vlasti RS bi takoe morale da se
351
dublje usmere ka analizi i praktinoj implementaciji irokog spektra, ne samo makroeko-
nomskih politika, ve i mikroekonomskih faktora konkurentnosti koji su sadrani u Porte-
rovom dijamantu nacionalnih prednosti, a u koje spadaju: [Porter, M., E., 2008: str. 171.]
1. Faktorski uslovi - u smislu poloaja zemlje u pogledu preovlaujue tehnologije,
raspoloivog kapitala, ulaganja u istraivanje i razvoj, znanja, inovacija i drugih fak-
tora proizvodnje neophodnih da se konkurie u izvesnoj delatnosti;
2. Uslovi tranje - tj. analiza karaktera domae tranje za proizvodima i uslugama
odreene industrijske grane. Uslovi tranje, poput faktorskih predispozicija, pruaju
domaim kompanijama jasne signale o potrebama kupaca i stoga zahtevniji kupci
vre pritisak na domae kompanije u pravcu imperativa za uvoenjem inovacija ime
se podstie rast konkurentnosti sme zemlje;
3. Srodne i pomone delatnosti - koje se odnose na prisustvo ili stvaranje klastera, tj.
dobavljakih i drugih srodnih, meunarodno konkurentnih industrija u zemlji i
4. vrsta strategija, struktura i rivalitet - u smislu ve pomenutih preovlaujuih
uslova koji odreuju naine osnivanja organizacija i voenja kompanija, kao i prirodu
domae konkurentnosti.
LITERATURA::
1. Bahtijarevi-iber, F. (1999), Management ljudskih potencijala, Golden marketing, Zagreb, str. 7.
2. Beardwell, I., Holden, L., Claydon, T., (2004), Human Resource Management A Contemporary Approach,
fourth edition, Prentice Hall, Harlow, str. 194.
3. Jankovi, N., (2010), 12 preporuka za dobrobit srpske privrede, Exporter, SIEPA, Beograd, br.16, decem-
bar 2010. godine, str. 29.
4. Kokeza, G., Transfer tehnologije kao strategijska opcija razvoja preduzea, pdf. dokument dostupan na
internet adresi http://www.bos.rs/cepit/idrustvo2/tema5/Transfer_tehnologije.pdf pristupljeno 12. juna 2011.
godine
5. Korres, G., M., (1996), Technical Change and Economic Growth, Avebury, Aldershot, str. 1-15.
6. Mankiw, G., N., Taylor, M., P. (2008), Ekonomija, Datastatus, Beograd, str. 507-509.
7. Porter, M., E., (2008), Konkurentska prednost nacija - o konkurenciji, Fakultet za ekonomiju, finansije i
administraciju, Beograd, str. 164-171.
8. Porter, M., E., Schwab, K., (2008), The Global Competitiveness Report 2008-2009, World Economic
Forum, Geneva, str. 3-20.
9. Schwab, K., editor, (2009), The Global Competitiveness Report 2009-2010, World Economic Forum, Gene-
va, str. 3-492.
10. Schwab, K., editor, (2010), The Global Competitiveness Report 2010-2011, World Economic Forum, Gene-
va, str. 295.
352
Abstract: The economic growth primarily depends on the country accumulation capacity,
technical progress, the character of economic environment, the volume of foreign direct
investments, the quality of human capital (knowledge and education system) and econo-
mic policies. It is also conditioned by other factors, among which are population growth,
quality of infrastructure and others. Of mentioned factors, this paper also pays special
attention to the importance of attracting FDI and exploiting knowledge for business and
technical progress purposes. Technical change, initiated by the above determinants, is
never exhausted because it grows endogenously. It occurs due to the constant investment
in research and development (R & D), development of science, and also in human resour-
ces education and training. Serbia imperatively needs to invest in human capital, as well
as in the creation of an adequate business environment to become a candidate for the
European Union. Special attention is paid to the policy of attracting FDI, which includes
the import of already accomplishments (knowledge and technologies).
Key words: development, technological progress, human capital, economic climate and
FDI
353
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Abstract: With the gaining of independence the development direction of the Republic of
Macedonia is the accession to the European Union. The firm determination for a member-
ship in the European Union is seen through the efforts toward the fulfillment of the condi-
tions for a membership in the Union. These efforts resulted with a membership candidate
status for the Republic of Macedonia received on 17 December 2005.
This kind of tendency in Macedonia also influenced the economic development of the
country. The candidate status for membership in the European Union is a step toward the
accession, which guarantees the economic stability of the state and its future develop-
ments.
The accession in the European Union and NATO has influence on the increase of foreign
direct investments in the member states. In the countries from the region this inflow of
foreign direct investments is directly influencing the increase of the rate of economic
growth and secures a stabile development of the economy.
The paper gives an overview of the growth of FDI since the independence of R. Macedo-
nia. It gives directions on how to attract FDI, as well as more interesting investment sec-
tors for the foreign capital.
Key words: Foreign direct investments, economic growth, investment sectors, the Europe-
an Union.
354
INTRODUCTION
The foreign direct investments represent investments of foreign legal and natural persons
in domestic business entities with whom there is mutual and long-lasting interest and
where the foreign investor posses at least 10% of the total amount of the business entity.
The FDI have a very significant role in the global economy. Through the FDI the compa-
nies have the possibility to conquer new markets, to approach cheaper resources for the
production, new technologies and products. The country that is the host of the FDI pro-
vides the inflow of foreign capital, greater exploitation of resources, greater efficiency,
approachability to the new technologies and higher level of management, which is of great
importance for the West Balkan countries.
In the last 10 years the investment policy of Macedonian didnt attract a great number of
foreign investors. Those that came and placed Macedonia as a priority in their choice for
an investment country did it because they were attracted by several motives. Some were
attracted by the especially high profit offered by the small number of Macedonian compa-
nies; others used Macedonia as part of their strategy for strengthening the global market of
metals, while part of the investors invested because of the geographical proximity of the
country and for strengthening their position in the region.
Macedonia as a small country with a small market and in order to be attractive for the
foreign investors it must cooperate with other countries from the region, to conclude bilat-
eral, regional and multilateral agreements for free trade, which will significantly increase
the market, i.e. through Macedonia an access to the markets of the countries that we have
an agreement with, will be enabled. From this aspect a motive for attracting FDI is the
fact that Macedonia is the signatory of three multilateral agreements of free trade:
SAA (Stabilization and association Arrangement)
EFTA ( Switzerland, Norway, Island and Lichtenstein) and
CEFTA (Macedonia, Albania, Moldova, Croatia, Serbia, Monte Negro, Bosnia and
Kosovo).
355
country tries to offer something different, something special this will make her standout,
and is in deficit with the rest of the competitors.
Among the reasons for choosing Macedonia as a strategic place for foreign investments is
the fact that Macedonia supports the creation of free trade zone for southeastern Europe.
The creation of such zone, through the integration of southeastern European countries and
CEFTA will contribute toward the surpassing of the limitations that come from the small
markets and will have a favorable influence on the foreign investors.
356
In the area of IT- companies this law prescribes a serious of additional advantages in
their scientific research activities and the introduction of new technologies with high
environmental standards. Such companies will not be obliged to provide warrantee for
their customs obligations.
Among the serious of advantages enabled by the free economic zones is the possibility
these zones to be given under concession to foreign companies. The tariff for the users of
the technological industrial zones is competitive with the tariffs of the neighboring and
many other European countries, in order to motivate the foreign investors to invest in
Macedonia.
The basic requirement for a foreign company to qualify to operate in the technological
industrial zone is to have at least 80% yearly import in relation to the total sales.
357
From this analysis we can see that FDI varieties from year to year, influenced by political
and economical stability of the country.
If we analyze the countries that invested in the Republic of Macedonia until 2009, we can
clearly single out several countries in respect of the amount of FDI (Table 1).
358
Graphic No.1
359
METHODS AND PLANS FOR THE PROMOTION OF THE DOMESTIC
ECONOMY TO BE SUITABLE FOR THE FDI
For Macedonia, as a country that wishes to attract FDI, is very important to build a strate-
gy and to have a clear concept for the promotion of its own economy to be suitable for
FDI. The basic requirements for the promotion of the state and for the attracting of FDI
are:
Providing safe and flexible undiscriminatory legal frame, with simpler administrative
procedures for the establishing and operation of enterprises
Creating stabile microenvironment, with clearly defined investment policy for the
entry on the foreign markets
Resources, along the developed infrastructure and human potential
Promotion of the transparency of the public sector (with an accent on the judiciary, the
custom services and the services for awarding work permits)
Creating qualitative legal frame for protecting the rights of the foreign investors
Providing conditions for a healthy competition within the private sector
Reducing of the fiscal barriers
As part of the strategy for the promotion of Macedonia we can name several important
elements, such as concentrating on the promotion of Macedonia as a suitable location for
FDI, attracting FDI with direct promotion, as well as providing services for the foreign
investors before the investment process and post investment services- maintaining of
business relations.
360
CONCLUSION
In the battle for attracting FDI leaders are those countries which provide conditions and
resources that are attractive for the foreign capital. In respect of the effects from the FDI
the economists are divided. On one side are those that consider the FDI as a positive in-
fluence on the development of the national economy, on the other side are those that em-
phasize the manipulation of the markets with the help of transnational economies.
The developing countries and the countries in transition, including the West Balkan coun-
tries, have a significant advantage from the inflow of FDI. Reason for this is the shortage
of capital in this region, the need for new technologies, but also the need for new manage-
rial skills which are necessary for the development of the companies. FDI have a key role
in reducing unemployment, which is a serious problem in the region, influence on the
increase in productivity and competitiveness, with the end goal of higher economic
growth and decrease of poverty.
In contrast to the countries from the region, Macedonia shows a lower growth of FDI.
Researches show that West Balkan is an interesting destination for FDI and therefore a
continuous increase in the inflow of foreign direct investments in this region is expected.
BIBLIOGRAPHY:
1. National Bank of the Republic of Macedonia, External statistic reports 2010 http://www.nbrm.mk/
2. State Statistical Office of the Republic of Macedonia through numbers 2010 http://www.stat.gov.mk/ State
Statistical Office of the republic of Macedonia
3. Law on Investment Funds of the R. of Macedonia (Official Gazette Nr. 12/09)
4. Legal Guide for Investors 2009, Ministry for Economy for the R. of Macedonia 2009
361
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Edin Mehi,
Panevropski univerzitet Apeiron Banja Luka, BiH
Saetak: Rad obrauje najznaajnije uticajne faktore i efekte koji proizilaze iz carinske
politike i carina u zemljama u razvoju, sa naroitim osvrtom na uslove tranzicije i pridru-
ivanja Bosne i Hercegovine Evropskoj Uniji. U radu su sintetizovane najznaajniji efeka-
ti carina, te su razmotreni njeni uticaji na cijene, ubiranje dravnih prihoda i trgovinski
deficit u uslovima BiH. U tu svrhu prikazani su podaci o naplati indirektnih poreza u BiH
u periodu prije i nakon stupanja na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju izme-
u BiH i EU (SSP 2007). Analizom ovih podataka moe se zakljuiti da je dolo do razli-
itih promjena u odnosu na mjerljive efekte carina, od kojih su najznaajniji sublimirani u
vidu smanjenja prihoda po osnovu direktne naplate carinskih dabina, s jedne strane, te
omoguavanja slobodne trgovine i drugih pogodnosti koji proizilaze iz Privremenog ugo-
vora o trgovini i trgovinskim pitanjima izmeu BiH i zemalja Evropske unije, s druge
strane.
UVOD
Ekonomski efekti instrumenata protekcionistike politike neke zemlje podrazumijevaju
promjene u vrijednostima parametara i promjeni odnosa koje primjena instrumenata izazi-
va u nacionalnoj ekonomiji i u drugim zemljama, uesnicima robne razmjene [eni,
2006: 116].
Carina u jednoj zemlji moe imati razliite efekte u zavisnosti od uslova djelovanja, kao i
od eljenog cilja djelovanja, tj. na ograniavanje uvoza ili na ubrzavanje izvoza [Globare-
vi, 2007: 9].
U ekonomskoj teoriji, pored J.St.Mill-a, i Haberler razlikuje direktne i indirektne efekte
carina, pri emu neposrednim efektom carina podrazumijeva efekat koji ona ispoljava na
cijene i uvoz koji se mogu utvrditi metodom parcijalne ravnotee [Haberler, 1956: 227].
Takoe je i J.E.Meade razlikovao primarne i sekundarne, kao i tercijarne efekte carina.
362
Primarni efekti bi obuhvatali po njemu promjene u dohotku i cijenama, sekundarni efekti
bi se odnosili na efekte u vezi sa supstitucijom, a tercijarni bi obuhvatili sve promjene u
cilju uravnoteenja platnog bilansa [Meade, 1959: 203.; Made, 1956: 127].
Prema C. Weert-u, najznaajniji efekti carine su [Weerth, 2007: 30]:
uticaj na cijene,
uticaj na preraspodjelu (gubitak efikasnosti i blagostanja),
fisklani uticaj za ubiranje dravnih prihoda,
argument za carinske pregovore (Evropske zajednice),
odbrana od zatitnih mjera drugih drava (retorzione ili kaznene carine),
odbrana od dampinga drugih drava (antidampinke mjere).89
U nastavku daje se prikaz uticaja carine na cijene, fisklani uticaj na ubiranje dravnih pri-
hoda i trgovinski deficit.
89
Iako su reterzione carine i antidampinke carine oznaene i uvedene kao carine, u literaturi se one vrednuju
kao netarifne mjere
363
zadrati na istom nivou koji je bio prije uvoenja carina, a uvoznik samo formalno plaa
iznos carine, a stvarno ga snosi inostrani prodavac. Imajui u vidu da o savremenoj meu-
narodnoj trgovini carina nema fiskalni, ve uglavnom zatitni karakter, prevaljivanje cari-
ne, sa kupca na prodavca, postala je uobiajena pojava.
90
tradicionalna vlastita sredstva slue za finansiranje zajednikog budeta Evropske zajednice (EZ) - Cilj
prikupljanja sredstava ne predstavlja vie glavni cilj uvoenja carina.
91
Vidjeti "Slubeni glasnik BiH-Meunarodni ugovori" broj 5/2008.
364
je u razdoblju od pet godina od dana stupanja na snagu ovog sporazuma (2013.godine).
Rast cijena na svjetskom tritu u prvoj polovini 2008. godine je doveo do snanog rasta
uvoza BiH, a time je utjecao i na porast prihoda od uvoza (carina i PDV-a). Primjena SSP
je dovela do pada prihoda od carina u drugom polugoditu 2008.godine, koji je znaajan u
usporedbi sa rastom u prvom polugoditu (slika 2. i slika 3.).
365
Slika 3. Promjena u naplati ukupnih indirektnih poreza usljed primjene SSP (2007 / 2008)
366
potroaa (finalnih i reprodukcionih) ka zatienim domaim proizvoaima. Na osnovu
toga zakljuujemo da visoku carinsku zatitu domaih proizvoaa ne plaaju strani proi-
zvoai protiv kojih su i zvanino usmjerene zatitne mjere. Plaaju ih domai potroai
bez obzira na to da li se nalaze u sferi finalne ili reprodukcione potronje. Ukoliko u poje-
dinim sluajevima postojea trina struktura ne dozvoljava poveanje cijena, moe se
konstatovati da je samo dolo do preraspodjele resursa u korist dravnog, a na tetu priva-
tnog sektora tj alokacije resursa iz njihove efikasne u neefikasnu upotrebu.
U Tabeli 1. vidimo da je u Bosni i Hercegovini u periodu 2003-2008. godine dolo do
konstantnog rasta pokrivenosti uvoza izvozom, a tek u 2007. i 2008. godini dolazi do
neznatnog smanjenja spoljnotrgovinskog deficita, tj. dolazi do pada ove stope sa 45,3% (u
2006.godini) na 42,7% u 2007.godini i 41,22% u 2008.godini.
ZAKLJUAK
Carinske dabine su vrsta poreza i u tehnikom smislu predstavljaju obavezu da, u
momentu kada uvezena roba pree nacionalnu granicu, plati zakonom utvrenu sumu
novca u korist drave. Carinske dabine preteno slue kao instrumenat uvozne politike
drave sa ciljem da se zatiti domaa proizvodnja od inostrane konkurencije, a prema kri-
terijumu Svjetske trgovinske organizacije treba da budu instrumenti s trajnim karakterom
djelovanja.
Primarno ekonomsko dejstvo carina ispoljava se u uvoznoj, a manje na izvoznoj robnoj
razmjeni, a njihovi efekti se manifestuju na:
- odnose razmjene,
- koliinu i vrijednost uvoza,
- dohodak zatienih i nezatienih privrednih sektora,
- visinu prihoda budeta od carina.
Uvoenjem visokih zatitnih carina smanjuje se uvoz, a stimulie poveanje domae proi-
zvodnje u uslovima djelovanja ekonomskih zakonitosti, trinih mehanizama i kriteriju-
ma. U sluaju kada je proizvodnja zavisna od uvoza sirovina, onda moe nastupiti sluaj
367
da carina smanjuje uvoz gotovih proizvoda, a poveava uvoz sirovina. Meutim, gotovi
proizvodi proizvedeni od sirovina iz uvoza i sa uvoznim reprodukcionim materijalima uz
carinsko optereenje, postaju nekonkurentni na inostranim tritima, ako se ne moe izvr-
iti kompenzovanje izmeu unutranje i svjetske cijene niom cijenom trokova (radne
snage, bolja tehnologija, subvencije itd.)
Carine, prema pravilima Svjetske trgovinske organizacije, predstavljaju kratkorono pravo
u zatiti proizvodnje koja, u meunarodnoj konkurenciji, ne moe da postigne uspjeh
izvoznog proizvoda, jer, jednostavno, trokovi na domaem planu (inputu) su takvi da
nisu konkurentni na svjetskom tritu. Mnoge zemlje svijeta, a naroito zemlje u razvoju,
koriste carine kao fiskalni prihod, koga usmjeravaju i na razvoj i subvencioniranje izvoz-
nog proizvoda. WTO (Svjetska trgovinska orgnizacija) ima restriktivan odnos prema
korienju carina za zatitu domae proizvodnje, ali ak i najrazvijenije zemlje svijeta
slue se metodom zatite svoje proizvodnje kako carinskim, tako i necarinskim barijera-
ma. Ilustracije radi, istraivanja instituta nekih razvijenih zemalja tvrde da su necarisnke
barijere toliko porasle da potpuno anuliraju efekat sniavanja carinskih stopa. Tako je u
zemljama Evropske unije indeks primjene necarinskih barijera na proizvode sa kojima se
trguje sa 15% u 1986. godini, povean na 58% u 1996. godini, i dalje vai. Taj indeks je u
Japanu, u istom intervalu vremena korienje necarinskih barijera u trgovini sa svijetom,
porastao sa 34% na 50%, a u SAD sa 27% na 57%. Struktura zatienih proizvoda obu-
hvata grupe od tekstila, odjee, poljoprivrede, pa do hemijskih proizvoda, elika, prerade
metala i drugih. Danas u svijetu postoji preko 650 razliitih vidova necarinskih barijera
[Bahti, 2006: 122].
Prema tome, zemlje u razvoju kao to je BiH, prihvatanjem potpune liberalizacije moe
doprinijeti nestabilnosti sopstvene produkcije, koja bi u kasnijim periodima potpuno bila
zavisna od uvoza.
U cjelini posmatrano, mehanizmi i naroito mjere ekonomske politike, nisu se dinamiki
prilagoavale optoj strategiji, odnosno politici razvoja, utvrenoj u srednjoronim plano-
vima razvoja. Ovi mehanizmi nisu bili u funkciji dosljednog ostvarivanja utvrenih ciljeva
i prioriteta, ve su djelovali, prije svega, na rjeavanje tekuih problema, to je doprinijelo
njihovoj meusobnoj nekonzistentnosti. Uz tako visok reprodukciono uslovljen deficit i
jo vrlo visok iznos dospjelih spoljnih dugova, neki vei broj razvojnih alternativa sa zna-
ajnim neto deviznim efektima je dosta teko pronai. To najbolje potvruje struktura
djelatnosti na ijim se neto izvoznim efektima temelji kljuni dio izvozne strategije BiH,
dakle, onih koji ostvaruju znaajni suficit u izvozu robe.
LITERATURA:
1. Bahti, S. (2006): Uloga trgovine u procesu razmjene u prvobitnoj akumulaciji kapitala i njen uticaj na
privrednu obnovu i revitalizaciju u uslovima Bosne i Hercegovine, magistarski rad, Panevropski univerzitet
Apeiron, FPE, Banja Luka.
2. eni J.,G. (2006): Meunarodni ekonomski odnosi, Ekonomski fakultet, Banja Luka.
3. Globarevi, D.(2007): Carinski sistem Crne Gore na putu integracije u Evropsku uniju, magistarski rad,
Univerzitet Crne Gore, Ekonomski fakultet, Podgorica.
368
4. Haberler, G. (1956): The Theory of International Trade, London.
5. Meade, J. (1959): The Theory of International Economic Policy Trade and Welfare, vol. II, London.
6. Made,E.J. (1956): The Theory of Customs Unions North Holand Publishing Company, Amsterdam.
7. Weerth, C. (2007): Einheitliche Anwendung des Gemeinsamen Zolltarifs beim Zugang zum Europischen
Binnenmarkt?, Anwendungsprobleme der zolltariflichen und statistischen Nomenklatur und deren
wirtschaftliche und fiskalische Auswirkungen, dissertation, Sierke Verlag, Gttingen, 1.Auflage.
8. Stankovi, M. (1987): Carinski sistemi i carinske politike, Nauna knjiga, Beograd.
9. Jakupovi,S. (2009): Carinski sistem Bosne i Hercegovine u procesu integracija u Evropsku uniju, udbe-
nik, Panevropski univerzitet Apeiron, Banja Luka
10. Kavari, V.(2004): Slobodna razmjena i razvoj: Da li poveanje carina vodi smanjenju trgovinskog defici-
ta?, Preduzetnika ekonomija, vol 4, Podgorica.
11. Bundesfinanzministerium BMF (2004), Steuern von A bis Z, Ausgabe 2005.,Berlin.
12. Odjeljenje za makroekonomsku analizu Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje BiH (2009),
OMA bilten broj 43., Banja Luka.
13. "Slubeni glasnik BiH-Meunarodni ugovori" broj 5/2008.
14. Uprava za indirektno oporezivanje BiH (2009), URL:http://uino.gov.ba
15. Agencija za statistiku BiH (2009), URL:http://www.bhas.ba
Abstract: The paper deals with the most influential factors and the effects arising from
policies and customs tariffs in developing countries, with special emphasis on the conditi-
ons of transition and accession of Bosnia and Herzegovina to the European Union. The
paper synthesized the most significant effect of tariffs, and are considered its impact on
prices, the collection of state revenues and trade deficits under conditions of BiH. For this
purpose, we present data on the collection of indirect taxes in BiH in the period before
and after entry into force of the Stabilisation and Association Agreement between BiH and
the EU (SAA 2007). The analysis of these data, it can be concluded that there had been
various changes in relation to the measurable effects of tariffs, the most important being
sublimated in the form of reduced revenue on the basis of direct payment of customs duti-
es, on the one hand, and facilitate free trade and other benefits arising from the Interim
agreements on trade and trade issues between BiH and the countries of the European
Union, on the other side.
369
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Rezime: U XXI veku poslovna etika dobija svoj puni znaaj u biznisu. Poslovna etika je
oblik primenjene etike koji razmatra etike principe i moralne probleme koji se javljaju u
poslovnom okruenju. Stoga je neophodno da prua sveobuhvatan i sistematian pregled
moralnog ponaanja i delovanja poslovnih ljudi. Moralna pitanja se tretiraju ne samo kao
filozofska pitanja, ve i kao sutinski vana, praktina, poslovna pitanja. Etici stoga treba
pristupiti kao grani filozofije, morala, liderstva i ponaanja zasnovanog na vrednosti
aktera. Pristupajui etiki moralnim problemima sa kojima se susreu u biznisu, pojedinci
su u stanju da bolje razumeju i klasifikuju svoja sopstvena moralna verovanja i da
postanu spremniji da razviju kritiki i misaoni lini moral.
UVOD
U savremenom poslovanju etika dobija sve vei znaaj. Ukratko reeno, etika predstavlja
uenje o tome koje je ispravno, a koje pogreno ponaanje. Vrednosti, koje upuuju na to
kako se treba ponaati, smatraju se moralnim vrednostima, poput: potovanja, potenja,
pravinosti, odgovornosti, itd. Izjave o tome kako se ove vrednosti primenjuju, nazivaju se
moralnim ili etikim principima.
Panja poslovne etike je usmerena na poboljanje drutva. Etiki programi pomau u odr-
avanju moralnog kursa u turbulentnim vremenima. Oni podstiu timski rad i produktiv-
nost, rast i razvoj zaposlenih. Etiki programi su deo sigurnosne politike u kompanijama
oni pomau da se posao obavlja na legalan i ispravan nain. Omoguavaju da se izbegnu
krivina dela neinjenja i mogu da smanje novane kazne; pomau upravljanju vrednos-
tima povezanim sa kvalitetom liderstva, stratekim planiranjem i upravljanjem razliitos-
tima. Etiki programi utiu na stvaranje odgovarajueg imida u javnosti. Etiki kodeksi,
koji utvruju etika pravila poslovanja, opisuju najznaajnije vrednosti kojima se tei u
kompaniji.
370
POJMOVNO ODREENJE POSLOVNE ETIKE
Poslovna etika je oblik primenjene etike koji razmatra etike principe i moralne probleme
koji se javljaju u poslovnom okruenju. Stoga je neophodno da prua sveobuhvatan i sis-
tematian pregled moralnog ponaanja i delovanja poslovnih ljudi.
Poslovna etika je hibrid koji spaja dve odrednice poslovanja. S jedne strane, poslovanje
ima za cilj materijalnu uspenost, to znai zadovoljavanje potreba klijenata-kupaca i
zadovoljavanje materijalnih potreba proizvoaa putem zarade, profita, itd. S druge stra-
ne, poslovanje ukljuuje i etiku, odnosno moralnu dimenziju. [Bebek & Kolumbi,
2000:27]
Ukoliko posao definiemo kao delovanje s ciljem ili kao misiju, a etiku kao nauku koja
regulie i promilja pravila ljudskog ponaanja, poslovna etika bi bila primenjivanje ili
uvaavanje etikih principa u svim poslovnim aktivnostima. Poslovnu etiku moemo
definisati kao primenu opteprihvaenih etikih naela u procesu poslovanja preduzea i
pojedinaca. Moralna pitanja se tretiraju ne samo kao filozofska pitanja, ve i kao sutinski
vana, praktina, poslovna pitanja. Etici stoga treba pristupiti kao grani filozofije, morala,
liderstva i ponaanja zasnovanog na vrednosti aktera.
Pristupajui etiki moralnim problemima sa kojima se susreu u biznisu, pojedinci su u
stanju da bolje razumeju i klasifikuju svoja sopstvena moralna verovanja i da postanu
spremniji da razviju kritiki i misaoni lini moral. Pod poslovnom etikom se podrazumeva
obaveza da se posao obavi na odgovarajui nain i podrazumeva se odgovornost za nje-
govo (ne)obavljanje. U tom smislu, moralno odgovorna osoba se obavezuje da posao oba-
vi i da prihvati odgovornost za neuspeh ili greku. Odgovornost moe biti lina, kada se
kre etike norme i pojedinac stie linu korist na raun optih interesa kompanije, a moe
biti i korporativna drutvena odgovornost.
Praktino sprovoenje etikih principa u poslovnom svetu kljuni je problem poslovne
etike. Poslovnu etiku ne moemo izjednaiti s istom etikom, jer je polje njenog delovanje
izmeu tenje za dobiti i istih etikih principa, kao to su: istina, prijateljstvo i sl. Kod
poslovne etike, za dobro obavljeni posao, oekujemo da i druga strana izvri svoj deo
obaveze.
Etinost se ogleda u ispunjavanju ciljeva svih dogovorenih strana. U poslovnom delovanju
gotovo nita ne inimo samo za opte dobro, nego je prisutna i lina korist, odnosno dobit.
Etinost se u poslovnom svetu odnosi na korektno izvravanje preuzetih ciljeva za koje
smo odgovorni drugoj strani.
U dananjem drutvu poslovne aktivnosti se obavljaju uglavnom za novanu nadoknadu,
premda npr. umetnici, lekari ili naunici veliki deo svog delovanja razmenjuju za ugled,
mo i sl. Poslovnu etiku dakle treba shvatiti i ire od pojma dobiti. Iz poslovne etike
iskljueni su oni koji obavljaju posao, a iz toga ne ostvaruju nikakvu korist.
Organizaciona (korporativna) kultura koja se odnosi na osnovne vrednosne sisteme,
pravila etikog ponaanja, etike principe i pravila koja kompanija nastoji da primeni
takoe spada u oblast poslovne etike. Pod poslovnom etikom se podrazumevaju i vrednos-
ti moralnog ponaanja, kao i norme etikog ponaanja pretoene u kodeks profesionalnog
ili poslovnog ponaanja. [Rakas, 2006:55]
371
Kada poslovni ljudi govore o poslovnoj etici, oni obino podrazumevaju jednu od tri stva-
ri: 1) izbei krenje krivinog zakona u poslovanju; 2) izbei radnje koje mogu dovesti do
tubi graana protiv kompanije, i 3) izbei akcije koje su loe za imid kompanije. Predu-
zea su posebno zabrinuta za ove tri oblasti, poto one podrazumevaju gubitak novca i
ugleda kompanije.
Imajui u vidu osnovna naela etike i njihovu primenu na poslovno ponaanje, poslovna
etika se kao posebna nauna disciplina moe odrediti kao skup moralnih normi o ponaa-
nju prema sociokulturnoj i poslovnoj sredini, prema drugim ljudima sa kojima se stupa u
poslovni kontakt i prema odluivanju, dunostima, obavezama, pravu i odgovornostima, u
svim aspektima i sferama poslovanja.
Znai, predmet poslovne etike je skup moralnih pravila ponaanja u svim poslovnim akti-
vnostima usmerenim ka uspenom i profitabilnom biznisu. Norme su utemeljene na vred-
nostima koje se zasnivaju na osnovnim etikim principima, njihov sadraj se izraava
sudovima o dobrom i loem, uspenom i neuspenom poslovnom ponaanju, a njihov cilj
je da se obaveu svi uesnici u ukupnim poslovnim procesima na etiko ponaanje.
372
Biznis se naao na udaru zbog nedostatka drutvene svesti i zbog oteivanja drutvene
zajednice na bezbroj naina. Poslovne kole odgovorile su uvoenjem kurseva za drutve-
na pitanja, na kojima se razgovaralo o optubama protiv biznisa, i mogunim odgovorima
i lekovima. Poslovni svet je prvobitno reagovao defanzivno, a potom krenuo da sprovodi
promene nune da odbije napade. Unutar korporacija i unutar zakonodavne arene institu-
cionalizovan je niz reformi socijalne svesti od kontrole zagaenja, do standarda koji
odreuju jednake mogunosti zapoljavanja.
Sedamdesetih godina dolo je do jo intenzivnijeg interesovanja za etiku biznisa. Sam
termin poslovna etika oblikovan je u ovom periodu prema izrazu medicinska etika,
koji je oko deceniju ranije bio usvojen u medicini.
Organizovali su se teajevi u oblasti etike u poslovanju, pisali su se udbenici, osnivala su
se profesionalna drutva i asopisi, odgovarajui predmet ustanovljen je na koledima i
univerzitetima. Organizovale su se konferencije na kojima su se susretali poslovni ljude s
profesorima poslovnih kola, katedri za filozofiju i religiju, pravnih fakulteta, i drugim
strunjacima.
Takoe, korporacijski internacionalizam i nova trzita u Aziji i na Srednjem istoku usme-
rili su nacionalnu korporacijsku svest na pitanja mita u zemlji i inostranstvu. Afera Voter-
gejt (Watergate) u SAD izazvala je protest zbog umeanosti politike u poslovanje i dovela
do snanog oivljavanja obaveze podnoenja izvetaja i unutranje kontrole poslovnih
knjiga. Istovremeno, sve snaniji pokret potroaa je skretao panju na prevare i/ili uvred-
ljivu praksu u oblastima razvoja, oglaavanja, pakovanja i oznaavanja robe. I mediji su se
oglasili, tako da su se mnoge kompanije odluile na uvoenje etikih kodeksa, na etike
programe i etiku obuku. Ve u to vreme poslovna etika postaje dovoljno znaajna za svet
biznisa da postaje pokret i dovoljno znaajna za sve oblike poslovne aktivnosti da se nazi-
ru i obrisi poslovne etike kao posebne naune discipline.
Osamdesetih godina, u poslovnoj etici bila su dominantna pitanja potroaa i kulturnih
razlika u stranim zemljama. Meutim, u drugoj polovini decenije, centralna pitanja koja
su zaokupljala panju kolektivnog morala dobila su novi oblik. Dok je tokom protekle dve
decenije veina etikih pitanja bila usredsreena na probleme institucionalne odgovornosti
i institucionalnih mehanizama, kako bi se ohrabrilo prilagoavanje visokim standardima,
fokus je sada pomeren na moralnu sposobnost pojedinca, jer su gruba preuzimanja kom-
panija i propast mnogih velikih kompanija ukazivali na dugogodinje probleme line poh-
lepe i nepotenja.
Do kraja iste decenije, broj kompanija sa liste Fortune five handred (List Fortune donosi
listu 500 najuspenijih firmi) koje su: usvojile korporacijske etike kodekse, uvele etike
telefonske linije gde zaposleni mogu prijaviti svoju etiku zabrinutost, ustanovile etike
komitete na ravni upravnog odbora ili pokrenule programe za etiku obuku, postao je zais-
ta upeatljiv. [De George, 1999:32]
Poslovna etika je posebno dobila na znaaju tokom devedesetih godina. To je period eko-
nomske recesije u mnogim oblastima poslovanja, period jake konkurencije na svetskom
tritu, velikog smanjenja broja zaposlenih, spajanja kompanija, izuzetne mobilnosti radne
snage (koja postaje internacionalna, ine je pripadnici vie rasa, oba pola, raznovrsnija je i
obrazovanija) i sl. Sistemi vrednosti koji su poivali na homogenosti nestaju, a kriza vred-
373
nosti postaje dominantna oznaka ovog vremena. Kompanije postaju sve vee, prostiru se
na sve irem geografskom prostoru, ali, istovremeno, nastaje snano razaranje tradicije
kompanija ne samo zbog promene vlasnitva, nego i zbog sve vee depersonalizacije rada
prodiranjem i uvoenjem novih tehnologija u sve poslovne aktivnosti.
Odgovori su se poeli traiti u poslovno-etikoj praksi, pa se u cilju stimulisanja linog
integriteta i predusretljivosti na tritu u promenljivom i konkurentskom kontekstu u vei-
ni oblasti poslovanja trae naini i putevi sticanja i odravanja vrline, kao i etinosti u
poslovanju.
U ovom periodu, poslovna etika se susree i sa brojnim socijalnim problemima koji su
nastali kao posledica globalizacije i ubrzanog razvoja novih tehnologija, koje su bitno
ugrozile ovekovo prirodno okruenje i uslove njegovog ivota. Taj trend se nastavlja i
poetkom III milenijuma, tako da se kao aktuelni problemi poslovne etike u savremenom
drutvu oznaavaju: globalizacija, informatizacija i ekoloka kriza.
Danas je svima jasno da su u poslovnoj praksi neetiko ponaanje ne moe ni dozvoliti ni
nagraditi. Nastao je novi koncept poslovnog ponaanja, koji polazi od uvaavanja prava i
interesa drugih, koji polazi od ostvarivanja optih drutvenih interesa, koji izmeu ostalog
obuhvataju kvalitetno radno okruenje u kome poslovni uspeh, konkurentnost i ostvariva-
nje profita ne zavise ni od ega drugog osim od prava i dunosti koje se primenjuju u
odluivanju.
Vremenom je etika postala sastavni deo poslovnog ponaanja, a poslovna etika kao disci-
plina se razvijala usklaujui opte i konkretne vrednosti, usmeravajui pojedinca na
moralni odnos prema drugima, stvarajui norme o ponaanju i primenjujui naela poslo-
vne etike na praktino poslovno ponaanje.
U praktinom poslovnom ponaanju sve vie se vodi rauna o odgovornosti u svim vrsta-
ma i oblicima aktivnosti u biznisu, a poslovna etika postaje nauna disciplina bez koje
poslovanje jednostavno ne moe uspeno i profitabilno da opstane.
Nedavna istraivanja su pokazala da su kompanije koje su uglavnom zanemarivale ele-
mente etinosti u svom poslovanju ostvarivale proseno poveanje vrednosti svoje kom-
panije za 120 posto tokom deset godina, a one koju su znatnije primenile te elemente bile
su vrednije za oko 600 posto. Slina stvar bila je i s njihovim deonicama, pa su tako deo-
nice neetinih kompanija porasle za oko 110 posto, a etinih za fascinantnih 900 posto u
razdoblju od deset godina. [Hawley, 1993:57]
374
poslovnih obiaja i namera, poslovni kompromis, humanost, samostalnost, tanost,
kreativnost, istinitost, toleranciju, saradnju, racionalnost, doslednost i sl.
Poslovni lideri istaknutih kompanija kao to su Johnson & Johnson, IBM, Goldman
Sachs, Hewlett-Packard, Ford, 3M... i mnoge druge, naglaavaju da su visoki standardi u
ponaanju osoblja ona glavna imovina koja ima istu ekonomsku vrednost kao i drugi,
jednako apstraktan, pojam dobre volje. [Nash, 1981:81]
Poslovni moral obavezuje sve uesnike u poslovnim aktivnostima, a posebno menadere.
Naime, menaderi bi trebalo da budu moralne linosti sa izgraenim i usvojenim
unutranjim oseanjem, koje se posebno odnosi na moralnu odgovornost. Pored
obrazovanja i smisla za upravljanje, menader bi trebalo da ima i izraen smisao za
meuljudske odnose, sposobnost da spozna i razume drutveno i prirodno okruenje, da
poznaje psihologiju ponaanja, mentalitet, etike standarde i moralne sisteme, sisteme
vrednosti, duh vremena.
ZAKLJUAK
U oblasti primenjenih etika (medicinska, politika, vojna, sportska, nauna, itd), sve vie
mesta i panje zauzima poslovna etika. Ona se uspostavlja u odnosima izmeu zaposlenih
u kompanijima, u odnosima izmeu menadmenta (ili vlasnika) i zaposlenih, u odnosima
kompanije prema tritu, odnosno potroaima robe ili usluga. Moralni odnos je u osnovi
lini odnos, proizvod pojedinanog, individualnog ponaanja, celokupnog delovanja.
Poslovnu etiku su u osnovi stvorile same kompanije, jer su uvidele da se javljaju prob-
lemi u meuljudskim odnosima, u rukovoenju, na poslu i potom se ti konflikti i nepove-
renja odraavaju na rezultate poslovanja. U pravu je ameriki etiar Mark Pastin koji je
istakao da nema nikakvih garancija da etino poslovanje vodi uspehu, ali da istovremeno
nema nikakvih garancija ni da neetino poslovanje vodi uspehu. Dakle, radi se o pozicio-
niranju moralnog ponaanja u biznisu, kao moguoj i znaajnoj pretpostavci uspenosti.
LITERATURA:
1. Bebek, B. & Kolumbi, A. (2000), Poslovna etika, Sinergija, Zagreb.
2. De George, R. T. (1999), Business Ethics (5th Edition), Prentice Hall, New York.
3. Nash, L. L. (1981), Ethics Without the Sermon, Harvard Business Review, no. 59, 79-90.
5. Rakas, S. (2006), Uvod u poslovnu etiku, Megatrend Univerzitet, Beograd.
6. Hawley, J. (1993), Reawakening the Spirit in Work, Berrett-Koehler Publishers, San Francisco.
375
BUSINESS ETHICS IN BUSINESS OF 21ST CENTURY
Abstract: Business ethics is gaining a lot of relevance in 21st century business. Business
ethics is a form of applied ethics that scrutinizes ethical principles and moral or ethical
problems that occur in a business environment. It is therefore necessary to have compre-
hensive and systematic account of morality and ethics for businessmen. Moral issues are
treated not only as philosophical questions, but also as fundamentally important, practi-
cal, business questions. Therefore, ethics should be approached as a branch of
philosophy, morality, leadership, and stakeholder value-driven behaviors. By ethically
resolving moral problems confronting the business, individuals are better able to under-
stand and classify their own moral beliefs and better equipped to develop a critical and
reflective personal morality.
376
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
92
Ovaj rad je deo istraivakih projekata pod iframa 47009 (Evropske integracije i drutveno-ekonomske pro-
mene privrede Srbije na putu ka EU) i 179015 (Izazovi i perspektive strukturnih promena u Srbiji: Strateki
pravci ekonomskog razvoja i usklaivanje sa zahtevima EU), finansiranih od strane Ministarstva za nauku i
tehnoloki razvoj Republike Srbije.
377
UVOD
Nerazvijena trita imaju naine ponaanja koji reflektuju duboku internu logiku koja nije
uvek oigledna. Ova trita su trita koja ne ispunjavaju kriterijume efikasnosti definisa-
ne klasinom finansijskom teorijom. Ona su veoma volatilna, nelikvidna u vremenu i izlo-
ena su po definiciji periodinim okovima koji napadaju i svetsku ekonomiju.
Postoji mnogo rizika vezanih za investiranje u nerazvijena trita kapitala. Na primer,
politika nestabilnost u novonastalim zemljama predstavlja veliki rizik za investiranje. Da
bi se nerazvijena trita integrisala u razvijena trita EU potrebne su strukturne promene
ovih malih trita. Da bi se to desilo potrebno je, poboljati likvidnost nerazvijenih trita,
poveati transparentnost izvetaja, poveati dravnu regulaciju i otkloniti informacionu
asimetriju.
Osnovne razlike izmeu nerazvijenih i razvijenih trita su: razlika u nivou informacione
efikasnosti, razlika u investitorskoj osnovi, razlika izmeu stranih i lokalnih investitora,
razlika u nivou homogenosti aktive, razlika u likvidnosti akcija i razlika u nivou integraci-
je sa svetskim tritima. Slabo razvijena trita su suoena sa sledeim problemima: mala
kapitalizacija, mali broj akcija na likvidnim segmentima trita, pojava nesinhronog trgo-
vanja, slaba uestanost tranasakcija, velika rizinost akcija i esta pojava ekstremnih pri-
nosa, kratka istorija trgovanja, nedostatak transparentnosti izvetaja, nedostatak dravne
regulacije i pojava takozvanih nevidljivih oblika rizika.
Neki od prvih autora koji se bave istraivanjem i analiziranjem novonastalih trita su
[Rouwenhorst, 1999: 1439-1464], [Bekaert i Harvey, 2002: 429448], [Bekaert i Harvey,
2003: 3-55], [Cajueiroa i Tabak, 2004: 521537], [Bekaert, Harvey i Lundblad, 2007:
1783-1831], [Bundoo, 2006: 1-25], [Hearn, Piesse i Strange, 2009: 489-501].
U ovom radu su predstavljene osnovne razlike izmeu nerazvijenih i razvijenih finansij-
skih trita. Naveemo sve probleme i prednosti investiranja u slabo razvijena trita.
Osvrnuemo se i na problem nesinhronog trgovanja u nerazvijenim tritima.
Rad je organizovan na sledei nain. U drugom delu navedene su osnovne razlike izmeu
razvijenih i nerazvijenih trita. Pored svih navedenih ogranienja vezanih za nerazvijena
trita date su i prednosti investiranja u ova trita. U treem poglavlju opisano je nesin-
hrono trgovanje koje se javlja na nerazvijenim tritima. U etvrtom poglavlju je dat zak-
ljuak.
378
U efikasnom tritu cene e se bre podesiti. Ova brzina podeavanja je nia u nerazvije-
nim tritima. Informaciona asimetrija u novonastalim tritima izmeu dve grupe investi-
tora moe biti opaena u razliitim formama. Akcije u nerazvijenim tritima su ocenjene
znatno vie od strane lokalnih investitora, zato to domai investitori imaju mnogo laki
prilaz informacijama. Kao rezultat nedostatka informacija, strani investitori se uzdravaju
od investiranja u akcije nerazvijenih trita [Hacibedel, 2007: 5]. [oki i ivkovi,
2007: 80] naglaavaju da zemlje u tranziciji, po pravilu, imaju vrlo izraen problem
informativne asimetrije u finansijskom sistemu. eljeni ubrzani privredni razvoj ovih
zemalja zahteva ozbiljne, konzistentne i sveobuhvatne aktivnosti na otklanjanju informa-
cione asimetrije na finansijskom tritu. Dugorono odriv privredni rast u suprotnom nije
mogu [oki i ivkovi, 2007: 81].
Razlika izmeu nerazvijenih i razvijenih trita je povezana sa investitorskom osnovom.
Ispostavljanje trokova (engl. breakdown) investitorske osnove, po poreklu zemlje ili po
tipu investitora, je sasvim razliito u svakom tritu. Postoji bitna razlika izmeu stranih i
lokalnih investitora u novonastalim tritima, kako u pogledu prihvatanja rizika tako i
pogledu njihovog uea, to ne predstavlja veliki problem na razvijenom amerikom tri-
tu. Dva trita se razlikuju u lanovima nivoa homogenosti aktive, odnosno razlikuju se
po nivou trine segmentacije. Dok amerike akcije sadre vie homogenu celinu, akcije
nerazvijenih trita su relativno vie heterogena grupa aktive, ak i na nivou zemlje
[Hacibedel, 2007: 5].
Bitna razlika izmeu razvijenih i nerazvijenih trita je likvidnost akcija. Rizik likvidnosti
je jedna od indirektnih barijera koju strani investitori gledaju dok investiraju u nerazvijena
trita. Na primer, nivo likvidnosti je mnogo vii u amerikom tritu nego u bilo kojem
novonastalom tritu [Hacibedel, 2007: 6]. U malim nerazvijenim tritima, likvidnost je
kljuni faktor rizika. Likvidnost je vaan faktor kada se govori o stabilnosti i efikasnosti
finansijskog trita. Nelikvidnost se pre svega ogleda u slabom obimu prometa trgovanja
nekom hartijom, te uestalou razdoblja kada se hartijom uopte ne trguje. Vremenski
raskorak izmeu dva uzastopna trgovanja moe biti i nekoliko nedelja. Takva situacija
nije uobiajena kod trgovanja hartijama od vrednosti na razvijenim tritima kapitala
[Latkovi, 2001: 6].
Tesno povezan problem sa niskom likvidnou je i daleko vea rizinost hartija na neraz-
vijenim tritima, te esta pojava ekstremnih prinosa koji nemaju opravdanja u definisanju
cene hartije od vrednosti putem odnosa izmeu ponude i potranje kao i u pristizanju
informacija na trite. Dakle, nerazvijena trita imaju neke specifine osobine koje ne
postoje kod razvijenih trita. [Latkovi, 2001: 6] naglaava da je situacija na nerazvije-
nim tritima s obzirom na pojavu nesinhronog trgovanja, daleko sloenija jer osim izra-
enog problema slabe uestalosti trgovanja postoji i daleko manji broja akcija koje se
kotiraju na berzama. Od problema mogu se istai i kratka istorija trgovanja, nedostatak
transparentnosti podataka o poslovanju i akcijskoj strukturi preduzea, te pojava takozva-
nih nevidljivih oblika rizika od kojih je najvaniji rizik nelikvidnosti [Latkovi i Bori,
2000: 7].
Postoji razlika i u nivou integracije sa svetskim tritima. Dakle, ameriko trite se raz-
matra kao reperno za potpuno integrisana trita, dok su (nerazvijena) novonasta trita
379
uglavnom segmentisana, i veoma slabo integrisana u razvijena trita [Hacibedel, 2007:
6].
Pored svih nedostataka [Latkovi i Barac, 1999: 28] navode i neke od prednosti nerazvije-
nih trita kapitala. Jedna od prednosti je to na nerazvijenim tritima postoji mali broj
akcija, to investitorima olakava praenje i analizu. Oni navode i poveanu predvidljivost
prinosa na ovim tritima [Latkovi i Barac, 1999: 28]. U poslednje vreme sve su atrakti-
vnija nerazvijena trita. Prvo, mnoge novonastale berze narastaju veoma brzo to se tie
obima trgovanja, broja listiranih kompanija i trine kapitalizacije. Zbog toga se novonas-
tala trita nazivaju i brzorastua. Internacionalni investitori pokazuju zaineresovanost za
ova trita zbog profita. Druga prednost bi bila to postoji veoma niska korelacija izmeu
razvijenih i nerazvijenih trita, to ini nerazvijena trita veoma interesantnim za diver-
zifikaciju portfolia. Trea prednost bi bila ta to je naeno da nerazvijena trita donose
vee prinose nego razvijena trita. Visok prinos na nerazvijenim tritima je udruen sa
visokom volatilnou i visokom serijskom korelacijom [Rousan i Al-Khouri, 2005: 100].
93
Nesinhrono trgovanje unosi ozbiljan problem prilikom ekonometrijskih analiza potrebnih za donoenje inves-
ticionih odluka jer ocene parametara postaju nepouzdane. Jedan od naina da se umanji uticaj nesinhronog trgo-
vanja je putem nadometanja podataka koji nedostaju [Latkovi, 2001: 6].
380
serijsku korelaciju u prinosima portfolia sa kanjenjem, i
u nekim situacijama negativnu serijsku korelaciju serija prinosa pojedinane har-
tije od vrednosti [Tsay, 2005: 207].
Za dnevne serije, cena hartije je njena cena na zatvaranju (engl. closing price), koja je
poslednja cena za transakciju za datu hartiju od vrednosti, u danu trgovanja. Ove cene na
zatvaranju generalno se ne pojavljuju u isto vreme svaki dan. Stvarno vreme poslednje
transakcije za neku hartiju od vrednosti varira iz dana u dan. Tako je nekorektno pretpos-
taviti dnevne prinose kao ekvidistantne vremenske serije u 24-asovnom intervalu. Na taj
nain takva pretpostavka vodi do pogrenog zakljuka kada se radi o predvianju prinosa
hartija od vrednosti ak iako su aktuelne serije prinosa serijski nezavisne [Tsay, 2005:
207], [Campbell, Lo i MacKinlay, 1997: 85]. Dakle, pojava nesinhronog trgovanja moe
dovesti do lanog utiska o predvidljivosti prinosa iako su u sutini oni statistiki nezavisni
[Latkovi i Borii, 2000: 8].
[Latkovi, 2001: 3] analizira sistematski rizik akcija na hrvatskom tritu kapitala uz pri-
sustvo nesinhronog trgovanja koje se pojavljuje zbog njihove nedovoljne likvidnosti. On
navodi da se analizom procesa nesinhronog trgovanja mogu odrediti beta koeficijenti koji
predstavljaju poboljane ocene sistematskog rizika. Latkovi pokazuje da postoje znaajne
razlike izmeu beta koeficijenata dobijenih standardnim postupkom izraunavanja i pos-
tupkom koji vodi rauna o nesinhronom trgovanju kod akcija kojima se veoma slabo trgu-
je. On naglaava da rizik likvidnosti moe biti znaajan inilac na tritima u nastajanju,
dok se u ekonometrijskim analizama razvijenih trita on najee zanemaruje. Latkovi
je pokazao kako se vri korekcija za beta koeficijente da bi se umanjio uticaj nesinhronog
trgovanja. Razmatranjem nedeljnih prinosa tri akcije (Plive, Kraa i Istraturista) koje su
razliite likvidnosti i uestalosti trgovanja, on pokazuje da su korekcije vee to je likvid-
nost akcije i uestanost njenim trgovanjem manja [Latkovi, 2001: 14].
ZAKLJUAK
U radu su predstavljane osnovne razlike izmeu nerazvijenih i razvijenih finansijskih tri-
ta. Pored navedenih nedostataka navedene su i prednosti investiranja u nerazvijena tri-
ta. Opisan je i problem nesinhronog trgovanja koji se javlja na nerazvijenim tritima. Da
bi se nerazvijena trita integrisala u razvijena trita EU potrebne su strukturne promene
ovih malih trita. Potrebno je poboljati likvidnost nerazvijenih trita, poveati transpa-
rentnost izvetaja, poveati dravnu regulaciju i otkloniti informacionu asimetriju. Osnov-
ne razlike izmeu nerazvijenih i razvijenih trita su: razlika u nivou informacione efikas-
nosti, razlika u investitorskoj osnovi, razlika izmeu stranih i lokalnih investitora, razlika
u nivou homogenosti aktive, razlika u likvidnosti akcija i razlika u nivou integracije sa
svetskim tritima. Nerazvijena trita su suoena sa sledeim problemima: mala kapitali-
zacija, mali broj akcija na likvidnim segmentima trita, pojava nesinhronog trgovanja,
slaba uestanost transakcija, velika rizinost akcija i esta pojava ekstremnih prinosa, kra-
tka istorija trgovanja, nedostatak transparentnosti izvetaja, nedostatak dravne regulacije,
kao i pojava takozvanih nevidljivih oblika rizika od kojih je najznaajniji rizik likvidnosti.
381
LITERATURA:
1. Bekaert, G., Harvey C. R., (2002), Research in emerging markets finance: looking to the future, Emerging
Markets Review, 3: 429448.
2. Bekaert, G., Harvey C. R., (2003), Emerging markets finance, Journal of Empirical Finance, 10: 355.
3. Bekaert, G., Harvey C. R., Lundblad C., (2007), Liquidity and Expected Returns: Lessons from Emerging
Markets, The Review of Financial Studies, 20(6): 1783-1831,
http://www.kelley.iu.edu/clundbla/Liquidity_BHL.pdf
4. Bundoo, S. K., (2006), An Augmented Fama and French Three-Factor Model: New Evidence From An
Emerging Stock Market, 1-25, http://www.csae.ox.ac.uk/conferences/2006-EOI-
RPI/papers/csae/Bundoo.pdf
5. Cajueiro, D. O., Tabak B. M., (2004), The Hurst exponent over time: testing the assertion that emerging
markets are becoming more effcient, Physica A, 336: 521537.
6. Campbell, J. Y., Lo A. W., MacKinlay A. C., (1997), The Econometrics of Financial Markets, Princeton
University Press, Princeton, NJ.
7. Hacibedel, B., (2007), Index Changes in Emerging Markets,
http://www.riksbank.eu/upload/Dokument_riksbank/Kat_foa/2007/march_hacibedel.pdf
8. Hearn, B., Piesse J., Strange R., (2009), Market liquidity and stock size premia in emerging financial mar-
kets: The implications for foreign investment, International Business Review, 19(5): 489-501.
9. Latkovi, M., (2001), Nesinhrono trgovanje i proraun sistematskog rizika, Zavod za teorijsku fiziku, PMF,
Sveuilite u Zagrebu, http://www.phy.hr/~laci/art/beta.pdf
10. Latkovi, M., Barac Z., (1999), Optimizacija dionikih portfelja na rubnim tritim kapitala, Preprint,
Sveuilite u Zagrebu.
11. Latkovi, M., Bori D., (2000), Rizik nelikvidnosti aktivno i pasivno upravljanih dionikih portfelja,
Raunovodstvo i financije, Zagreb.
12. Rousan, R., Al-Khouri R., (2005), Modeling Market Volatility in Emerging Markets: The case of daily data
in Amman Stock Exchange 1992-2004, International Journal of Applied Econometrics and Quantitative
Studies, 2(4): 99-118.
13. Rouwenhorst, K.G., (1999), Local Return Factors and Turnover in Emerging Stock Markets, Journal of
Finance, 54: 1439-1464.
14. oki, D. B., ivkovi B. R., (2007), Finansijska trita i institucije, Drugo izdanje, Ekonomski fakultet u
Beogradu, Beograd.
15. Tsay, R. S., (2005), Analysis of Financial Time Series, Wiley, New Jersey.
382
DIFFERENCES BETWEEN UNDEVELOPED AND DEVELOPED
FINANCIAL MARKETS94
Jelena Minovi, MPhil,
Institute of Economic Sciences, Belgrade, jelena.minovic@ien.bg.ac.rs
Mihajlo uki, dipl. ecc,
Institute of Economic Sciences, Belgrade, mihajlo.djukic@ien.bg.ac.rs
Saa Milivojevi, dipl. ecc,
Institute of Economic Sciences, Belgrade, sasa.milivojevic@ien.bg.ac.rs
Abstract: This paper presents main differences between developed and undeveloped
financial markets. Problems and advantages of investing in poorly developed markets are
especially emphasized. Nonsynchronous trading concept is introduced. Basic differences
between developed and undeveloped financial markets are following: informational
efficiency level discrepancy, difference between foreign and local investors, difference in
assets homogeneity level, difference in shares liquidity and difference in world market
integration level. Undeveloped markets facing following problems: small capitalization,
small number of shares in liquid market segments, non-synchronized trading phenome-
non, low transaction frequency, high risk of shares, and commonappearance of excess
returns. Additional group of phenomena are: short trading history, lack of statements
transparency, appearance of so-called invisible form of risks. Undeveloped markets are
markets which not fulfill efficiency criteria defined by classical theory of finance. Moreo-
ver, they are very volatile, illiquid and by definition exposed to periodical shocks that
attack world economy, too. To integrate undeveloped markets in EU developed markets,
structural changes of these small markets are necessary. It is required to improve liquidity
on undeveloped markets, increase statements transparency, increase government regula-
tion and remove informational asymmetry.
94
This paper is a part of research projects numbers 47009 (European integrations and social and economic
changes in Serbian economy on the way to the EU) and 179015 (Challenges and prospects of structural changes
in Serbia: Strategic directions for economic development and harmonization with EU requirements), financed by
the Ministry of Science and Technological Development of the Republic of Serbia.
383
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Apstrakt: Zakon o prekrajima Republike Srpske, u lanu 1 daje definiciju prekraja kao
posebne kategorije kaznenih delikata, te tako prekraji predstavljaju krenje javnog
poretka ili propisa o ekonomskom i finansijskom poslovanju utvreno zakonom ili drugim
propisom, za koje su odreena obiljeja i za koje su propisane sankcije. S obzirom na
prednju definiciju jasno je da su u kaznenom sistemu Republike Srpske i Bosne i Hercego-
vine ukinuti privredni prestupi, kao naroita kategorija kaznenih djela protiv privrednog i
finansijskog poslovanja, a prihvaenim pojmom prekraja objedinjene su dvije vrste pre-
kraja: prvi (opti), koji ine povredu javnog poretka i drugi (specijalni prekraji, tj.
nekadanji privredni prestupi), koji predstavljaju povredu propisa o privrednom ili finan-
sijskom poslovanju. Za ovu drugu kategoriju prekraja Zakon o prekrajima Republike
Srpske odreuje gornji limit novane kazne koji dostie iznos od ak 200.000,00 KM (lan
10 stav 7 Zakona). Upravo o poreskim prekrajima iz Zakona o Poreskoj upravi i Zakona
o porezu na dodatu vrijednost bie rijei u ovom referatu.
Kljune rijei: prekraj, porez, prekrajne sankcije, Poreska uprava Republike Srpske,
Uprava za indirektno oporezivanje BiH.
384
U okviru optih odredbi, Zakon o Poreskoj upravi definisao je znaenje nekih osnovnih
pojmova koji se u Zakonu koriste, kao to su:
1. porez je svako plaanje Budetu Republike Srpske, grada, optine i fondova koje se
mora izvriti po poreskim zakonima, zakonima o doprinosima i zakonima o taksama,
kao i po drugim zakonima kojima su propisane naknade, a koje je prinudno, nepovrat-
no i ne daje se u zamjenu za odreenu robu ili uslugu;
2. poreski obveznik jeste lice koje je, u skladu sa poreskim zakonima, obavezno platiti
porez ili kamatu. Pojam poreskog obveznika ukljuuje i poreskog posrednika i svako
drugo lice koje je po poreskim zakonima obavezno platiti porez, kaznu ili kamatu;
3. poreski posrednik jeste lice koje je, u skladu sa poreskim zakonima, duno da od bilo
kojeg lica obustavom ili na neki drugi nain prikuplja poreze, te da iste uplati na
odgovarajui nain;
4. lice u smislu Zakona o Poreskoj upravi jeste svako fiziko i pravno lice, dio pravnog
lica ili druga organizacija;
5. poreske zakone ine zakonski propisi koji se odnose na poreze koje je donijela Narod-
na skuptina Republike Srpske, podzakonski akti koji se odnose na poreze donijeti od
strane skuptina gradova ili optina, kao i podazakonski akti koje donosi Poreska
uprava za izvravanje Zakona o Poreskoj upravi;
Specifina je svakako i odredba stava 9 lana 101 Zakona o Poreskoj upravi prema kojoj se
protiv lica koje poini poreski prekraj nee voditi prekrajni postupak iako je poinilo
prekraj:
1. ako je to lice dobrovoljno i tano prijavilo prekraj poreskom organu prije obavjetenja
o izvoenju poreske kontrole, odnosno prije nego je taj prekraj otkriven od strane bilo
kojeg slubenika ili organa Vlade Republike Srpske i
2. ako u potpunosti sarauje prilikom utvrivanja odgovarajue obaveze.
Kada su poreski prekraji u pitanju, vanim treba svakako istai i upuujue norme koje
nalazimo u Zakonu o doprinosima (lan 17), Zakonu o porezu na dohodak (lan 50),
Zakonu o porezu na dobit (lan 46), Zakonu o porezima na imovinu (lan 32)95 i Zakonu o
porezu na nepokretnosti (lan 18) kojima se odreuje shodna primjena Zakona o Poreskoj
upravi u pogledu povrede odredaba ovih zakona, a koje imaju obiljeja prekraja, kao i
prekrajnih sankcija za ove povrede. Prednje znai da su Zakonom o Poreskoj upravi
propisani poreski prekraji i prekrajne sankcije za povrede, odnosno nedoputena
ponaanja koja reguliu ovi zakoni.
Zakonom o Poreskoj upravi propisani su sljedei poreski prekraji (Mitrovi, 2009: 226), i
to:
95
Zakon o porezima na imovinu prestao je da vai 31. decembra 2009. godine, a od 1. januara 2010. godine
poela je primjena Zakona o porezu na nepokretnosti.
385
Prekraj postupka registracije
Lice koje na bilo koji nain prekri postupak registrovanja kod Poreske uprave kaznie se
novanom kaznom od najmanje 1.000,00 KM.
Uinilac ovog prekraja jeste poreski obveznik koji propusti obavezu da se registruje kod
poreskog organa ili da prijavi organizacionoj jedinici u kojoj je registrovan bilo kakvu
promjenu adrese, vlasnitva ili promjenu oblika organizovanja preduzea, kao i promjenu
drugih podataka vezanih za upis u registar kod Poreske uprave. Obrazac prijave za regis-
traciju propisuje direktor Poreske uprave. Prijava ukljuuje identifikacioni broj poreskog
obveznika, glavno mjesto poslovanja obveznika, lokaciju knjiga i evidencija obveznika,
kao i druge relevantne informacije koje odredi Poreska uprava. Poreski obveznik-pravno
lice i organizacija u prilogu prijave za registraciju dostavlja poreskom organu rjeenje o
sudskoj registraciji sa prilozima, a poreski obveznik-preduzetnik rjeenje o registraciji
izdato od strane nadlenog organa. Po okonanju registracije poreskog obveznika, Poreska
uprava obvezniku izdaje potvrdu o registraciji.
Neodazivanja na pozive
Lice koje odbije da se odazove na poziv koji je upuen tom licu u skladu sa lanom 28
ovog Zakona, kaznie se novanom kaznom od najmanje 1.000,00 KM.
386
Uinilac ovog prekraja jeste poreski obveznik koji se ne odazove na poziv Poreske upra-
ve. Poreska uprava ima pravo da pozove bilo koje lice da da izjavu ili da predoi doku-
mente ili druge knjige i evidencije potrebne za sprovoenje i izvravanje poreskih zakona.
Obrazac poziva propisuje Poreska uprava, a poziv mora da sadri: svrhu poziva, vrijeme i
mjesto davanja izjave ili stavljanja na uvid dokumenata, te prava i obaveze pozvane stran-
ke. Odluku o upuivanju poziva donosi rukovodilac organizacione jedinice koja poziva
lice. Poziv e se uruiti licu najmanje tri radna dana prije dana davanja izjave ili stavljanja
na uvid dokumenata. U sluajevima kada se u pozivu zahtijeva stavljanje na uvid knjiga i
evidencije, dokumenata ili drugih predmeta, u pozivima e se navesti koje je knjige i evi-
dencije ili druge predmete potrebno staviti na uvid. Lice koje je pozvano moe zatraiti od
poreskog organa da promijeni mjesto ili vrijeme davanja izjave ili stavljanja na uvid
dokumenata navedenih u pozivu, s tim da je odluka o dozvoli promjene u iskljuivoj nad-
lenosti lica koje je uputilo poziv. Pozvano lice ima pravo da njegov predstavnik uestvu-
je u postupku davanja izjave i da snimi cijeli tok davanja izjave na magnetofonsku traku.
Pismeni zapisnik o izjavi sastavie, potpisati i datirati lice koje vodi postupak. Ako se
uredno pozvano lice ne odazove pozivu, a svoj izostanak ne opravda, ili ako se ne moe
uredno izvriti dostavljanje poziva zbog izbjegavanja prijema poziva, uz asistenciju orga-
na Ministarstva unutranjnih poslova Republike Srpske izvrie se njegovo privoenje.
387
i unosi svoj identifikacioni broj. Poreski obveznik podnosi poresku prijavu u roku propi-
sanom poreskim zakonima. Ako nije drugaije propisano poreskim zakonima, poreski
obveznik podnosi poresku prijavu organizacionoj jedinici kod koje je registrovan.
388
Uinilac ovog prekraja jeste lice koje se ne pridrava pravila za voenje knjiga i eviden-
cija koje je duno voditi u skladu sa poreskim zakonima. Poreski obveznik je duan da
vodi knjige i evidencije na nain utvren poreskim zakonima, te obezbijedi voenje tih
knjiga i evidencija, ukljuujui pratee kompjuterske evidencije i dokumente na period od
pet godina od dana dospijea poreske prijave za porez na koji se odnose te knjige i evi-
dencije.
389
Prekraj postupka obustavljanja transakcija
Banka, depozitna institucija ili druga organizacija ovlaena za obavljanje platnog prome-
ta koja prenese sredstva sa rauna nekog lica, a ne postupi po rjeenju Poreske uprave o
obustavljanju transakcija preko rauna tog lica u skladu sa lanom 69 ovog Zakona, kazni-
e se novanom kaznom u iznosu jednakom iznosu prenesenih sredstava, a najmanje sa
15.000,00 KM.
Uinilac ovog prekraja jeste banka, depozitna institucija ili druga organizacija ovlaena
za obavljanje platnog prometa koja prenese sredstva sa rauna nekog lica, a ne postupi po
rjeenju Poreske uprave o obustavljanju transakcija preko rauna tog lica u skladu sa zako-
nom.
390
Uinilac ovog prekraja jeste lice koje prekri bilo koji od postupaka izdavanja bilo kojeg
dokumenta koji se mora izdati drugim licima u skladu sa poreskim zakonima.
96
Od 1. januara 2009. godine do 30. aprila 2011. godine ovlaena slubena lica Uprave za indirektno oporezi-
vanje Bosne i Hercegovine izdala su ukupno 31.666 prekrajnih naloga, te 1.281 zahtjev za pokretanje prekraj-
nog postupka. Protiv rjeenja nadlenih sudova, UINO je do sada, podnijela ukupno 125 albi.
391
7. obrauna veu paualnu naknadu od one koja je dozvoljena prema lanu 45 Zakona o
porezu na dodatu vrijednost. Za ovaj prekraj propisana je novana kazna u iznosu od
100% od premaene naknade;
8. ne obrauna i ne plati porez na dodatu vrijednost u skladu s lanom 46 Zakona o
porezu na dodatu vrijednost. Za ovaj prekraj propisana je novana kazna u iznosu koji
odgovara iznosu od 50% od neobraunatog ili neplaenog iznosa, a minimalno u
iznosu od 100,00 KM;
9. ne obrauna i ne plati porez na dodatu vrijednost u skladu s lanom 47-49 Zakona o
porezu na dodatu vrijednost, kao preprodavac koriene robe, umjetnikih djela,
kolekcionarskih predmeta i antikviteta. Za ovaj prekraj propisana je novana kazna u
iznosu koji odgovara iznosu od 50% od neobraunatog ili neplaenog iznosa, a
minimalno u iznosu od 100,00 KM;
10. ne obrauna i ne plati porez na dodatu vrijednost u skladu s lanom 50-51 Zakona o
porezu na dodatu vrijednost, kao aukcionar. Za ovaj prekraj propisana je novana
kazna u iznosu koji odgovara iznosu od 50% od neobraunatog ili neplaenog iznosa,
a minimalno u iznosu od 100,00 KM;
11. ne ispostavi fakturu i ne sauva primjerak fakture, u skladu s lanom 55 stav 1 i 2
Zakona o porezu na dodatu vrijednost. Za ovaj prekraj propisana je novana kazna u
iznosu od 300,00 KM;
12. na fakturi ne iskae porez na dodatu vrijednost ili druge podatke iz kojih se iznos
poreza na dodatu vrijednost moe odbiti saglasno l. 47 i 51 i porez na dodatu
vrijednost ne prikae na fakturi ili u izvodima sa cijenama jasno ne naznai da porez
na dodatu vrijednost nije ukljuen u skladu s lanom 55 Zakona o porezu na dodatu
vrijednost. Za ovaj prekraj propisana je novana kazna u iznosu od 100% iskazanog
poreza na dodatu vrijednost ili iznosa poreza na dodatu vrijednost koji se moe
oduzeti, a u iznosu od 300,00 KM u ostalim sluajevima;
13. ne vodi i ne uva knjige u skladu s lanom 56 Zakona o porezu na dodatu vrijednost.
Za ovaj prekraj propisana je novana kazna u rasponu od 300,00 do 10.000,00 KM;
14. ne obavijesti Upravu za indirektno oporezivanje o poetku, izmjeni ili prestanku
obavljanja svoje djelatnosti saglasno l. 57, 60 i 62 Zakona o porezu na dodatu
vrijednost. Za ovaj prekraj propisana je novana kazna u iznosu od 100% od obaveze
o kojoj se nije obavijestilo zbog propusta poreskog obveznika, a minimalno sa
1.000,00 KM.
Ovlaeno lice koje radi za pravno lice podlijee istoj novanoj kazni kao i pravno lice.
Propisane novane kazne poveavaju se za 50% u sljedeim sluajevima, i to:
- svaki put kada je poinilac ranije kanjavan,
- u sluajevima kada je poreski obveznik spreavao Upravu za indirektno oporezivanje
u otkrivanju prekraja i
- u sluajevima kada je poreski obveznik poinio prekraj primjenom sredstava prevare
ili kroz uplitanje treeg lica koje nije zaposleno kod poreskog obveznika i ne zavisi od
njega na bilo koji drugi nain.
392
LITERATURA:
1. Petrovi - Mrvi, N. - Mitrovi, Lj.: Prekrajno pravo materijalno i procesno, Panevropski univerzitet
APEIRON, Banja Luka, 2010;
2. Mitrovi, Lj.: Prekrajno pravo poseban dio, Meunarodno udruenje naunih radnika AIS Banja
Luka, Banja Luka, 2009.
Zakoni:
1. Zakon o Poreskoj upravi (Slubeni glasnik Republike Srpske, broj 112/2007 Preien tekst; 22/2008 i
34/2009);
2. Zakon o prekrajima Republike Srpske (Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 34/2006, 1/2009 i
29/2010);
3. Zakon o doprinosima (Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 56/2001; 96/2003; 128/2006 i 120/2008);
4. Zakon o porezu na dohodak (Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 91/2006; 128/2006 i 120/2008);
5. Zakon o porezu na dobit (Slubeni glasnik Republike Srpske, broj 91/2006);
6. Zakon o porezima na imovinu (Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 51/2001 i 53/2007);
7. Zakon o porezu na nepokretnosti (Slubeni glasnik Republike Srpske, broj 110/2008);
8. Zakon o porezu na dodatu vrijednost (Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 9/2005; 33/2005 i
100/2008).
Abstract: The Law on Minor Offences of the Republic of Srpska, Article 1 provides a defi-
nition of the offence as a special category of criminal violations, so that "offences are
violations of public order or regulation on the economic and financial operations as es-
tablished by the law or some other regulations, for which certain characteristics are de-
termined and sanctions are prescribed". According to this definition it is clear that the
penal system of the Republic of Srpska and Bosnia and Herzegovina has abolished the
economic offences as a special category of crimes against economic and financial affairs.
The adopted concept of offence unifies two types of violations: the first (general) type,
which is the violation of public order, and the second type (special offences, i.e. former
economic offences), which is the violation of regulations on business and financial opera-
tions. For this second category of violations, the Law on Minor Offences of the Republic
of Srpska sets the upper limit of fines reaching the amount of 200,000.00 KM (Article 10,
Paragraph 7 of the Law). This paper discusses tax violations by the Law on Tax Admin-
istration and the Law on Value Added Tax.
Keywords: offence, tax, sanctions, Tax Administration of the Republic of Srpska, Indirect
Taxation Authority of Bosnia and Herzegovina.
393
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Kljune rei: Liderstvo, kvalitet, Evropska Unija, trite, satisfakcija kupca, TQL
UVOD
Voenje organizacije je teak i odgovoran posao u kojem lider mora da idejom i vizijom
pridobije zaposlene, da ih usmeri ka strategijskom cilju organizacije koristei njihovu
kreativnu energiju, sposobnosti i znanja.
Lider i njegova efikasnost kljuni su elemenat u ostarivanju organizacionih zadataka pre-
duzea. O liderstvu je pisano mnogo, poev od psihoanalitikih pristupa i ispitivanja
motiva lidera pa do pristupa koji su idealizovali lidersku poziciju i vrlo esto ga, bez dub-
lje analize, postavljali na pijedestal svemogueg harizmatinog voe.
394
U sadanjem, turbulentnom okruenju, globalizacije i multinacionalnog povezivanja orga-
nizacija mora stalno da se adaptira, razvija i inovira. Organizacionu spremnost da odgovo-
ri na kognitivne elemente i influencije koje dolaze iz okruenja mogu ostvariti samo one
organizacije iji lideri trae kreativna i inovaciona reenja za poboljanje proizvoda i
usluga. TQM je jedan od osnovnih faktora konkurentnosti organizacije i u punoj meri
zavisi od liderske sposobnosti top-menadmenta, kao i menadmenta na operativnom i
taktikom nivou.
Liderstvo i kvalitet ne treba da se posmatraju samo iz ugla privredne organizacije nego i
sa nivoa drave. Drava, odnosno ira zajednica sa liderom koji je privren ideji razvoja
doprinosi i stvaranju implementanata u okvirima organizacija. Liderstvo je znaajno i
kljuni je faktor za podizanje ukupnog kvaliteta u celom drutvu.
Inteligencija i sposobnost
zakljuivanje
odlunost
znanje
govornitvo
395
U savremenim uslovima poslovanja liderska pozicija je prouavana kod vie autora, poev
od kontigentnog prilaza koji su razvili Fidler, Hersi-Blansarda i model put-cilj razvijen od
Evansa i Hausa. Haus je razvio i model harizmatinog liderstva. U literaturi se pominje i
transakciono liderstvo koje se vezuje za tradicionalne funkcije menadmenta.
Trodimenzionalni lider punog raspona liderstva odraava sutinski profil transformaci-
onog liderstva u kome maksimalno do izraaja dolaze sposobnosti da se sauva kom-
pleksna struktura i izvre potrebne promene. Na slici broj 1 prikazani su kljuni atributi
transformacionog liderstva.
U savremenim uslovima okruenja sve vie se poveava internacionalna konkurencija i
znaaj strategijskog pozicioniranja lidera. kao nain stvaranja globalnih organizacija ili
megakorporacija [ Nikezi, 2010: 82].
396
njem operativnog i taktikog menadmenta za njegovo ostvarivanje. Njegov je zadatak da
neprestano analizara podatke i informacije o svim aspektima funkcionisanja sistema kako
bi na vreme mogao da aktivira fidbek vezu, ako stanje kvaliteta nije na visokom nivou [
Wren, Voich, 2010: 420-422 ].
Menader kvaliteta mora dnevne podatke o funkcionisanju sistema da pretvara u informa-
cije koje su razumljive i top menadmentu i operativnom menadmentu. On mora da prati
trendove u sistemu, da ih deifruje da otkriva uzroke i veze izmeu podataka kada oni i
nisu potpuno oigledni. Lidersku ulogu rukovodilac kvaliteta mora da ostvari u svim
delovima organizacije.
Dodeljivanje ovog posla mora biti dobro razmotreno od top menadmenta, zato to je ova
pozicija integralni deo osnovne menadment strukture. Da bi menader kvaliteta mogao
da ispunjava navedene zahteve top menadment mora da vodi rauna o stalnom razvoju
liderskih osobina rukovodilaca kvaliteta i prui im punu podrku u ostvarivanju njihovih
zadataka.
Rast i razvoj
Konkurentnost Produktivnost
Finansijska
perspektiva
Perspektiva
Kvalitet Cena Imid
kupca
P0 P1 P2 P3 P4
Interna Ostali Procesi
Procesi Procesi
strategijskog Procesi
perspektiva procesi organizovanja voenja kontrolisanja
menadmenta
A Menadment resursi
Perspektiva
rasta i uenja
B Kompetentnost menadera
397
Na slici broj 2 predstavljen je model kvaliteta procesa strategijskog menadmenta koji
obuhvata celokupnu operativu potrebnu za rast i razvoj organizacije i gde su uloge lidera,
odnosno menadmentskih resursa i kvaliteta nezaobilazne komponente ukupnih procesa
koje omoguavaju ostvarivanje satisfakcije kupca i profita organizacije
[ Arsovski, Arsovski, Nikezi, 2011: 3 ].
398
litet se mora kontinuelno odravati, kontrolisati, korigovati i poboljavati. TQM se mora
posmatrati kao komplementaran proces sa IQM-om (Integralnim upravljanjem znanjem).
U fazi sprovoenja kvaliteta lideri moraju da a) oblikuju viziju i strategiju kako bi imple-
mentirali kvalitet na najbolji mogui nain, b) psiholoki pripreme i planiraju aktivnosti
uvoenja sistema kvaliteta, c) primenu koncepta, implementiraju kvalitet uz pomo soci-
jalnih aktera koji moraju biti motivisani da prihvate nov nain rada. Izbegavanjem konfli-
kta ili njihovim reavanjem na zadovoljavajui nain obezbeuje se prelazak iz najkriti-
nije faze u fazu funkcionalno stabilne strukture koja vodi organizaciju prema viim eko-
nomskim performansama i satisfakciji internih i eksternh stejkholdera.
U tabeli broj 2 date su, u meusobnom odnosu liderske uloge i vetine u fazama sprovo-
enja kvaliteta. Iz tabele se vidi da je uspeh lidera u sprovoenju kocepta kvaliteta direkt-
no zavistan od sitema oekivane vrednosti koja mora biti i u materijalizovanoj ravni, a
vezana je za potrebe i zahteve zainteresovanih stejkholdera, kao i nivoa aspiracija koje su
razliite i uslovljene odreenim pozicijama socijalnih grupa i pojedinaca. Svi oni imaju
pozitivna oekivanja. U koncipiranju i implementaciji kvaliteta manje su bitne uloge lide-
ra kao to su mo i uticaj (lina i referentna), kao i autoritet. Autoritet ovde podrazume-
vamo kao inherentno pravo da se drugima daju nareenja [ Nikezi, 2010: 42].
399
proces poduavanja artikuliu eljena ponaanja i aktivnosti kako bi se implementirao
sistem kvaliteta kroz iskustvo, simbole i eksplicitno ponaanje. Demonstracija posveeno-
sti lidera i vrhunskih menadera kvalitetu od posebnog je znaaja. Ova posveenost je
iskazana ponaanjem i aktivnostima koje su izloene kroz celu organizaciju. Primena kva-
liteta u proizvodnji predstavlja moguu paradigmu liderskog ponaanja i posveenosti. U
lidersko ponaanje koje kvalitetu daje kljunu ulogu u procesu proizvodnje mogu se ubro-
jiti [ Omachonu, Ross, Swift, 2004: 32-33 ]:
a) Signalizacija, izjavi ili uradi neto kako bi podrao viziju kvaliteta, kao to su diplomat-
ske izjave koje su upuene direktno zadovoljstvu potroaa.
b) Fokus, svaki zaposleni mora da zna misiju, njegov udeo u njoj i ta mora biti uraeno
da bi se postigla. Ponaanje menadmenta i njegova reakcija na krize je indikativno za
ovaj fokus. Kada su sve funkcije i sistemi podeeni i kada praksa podrava kulturu, svi e
rado da podre viziju.
c) Politika prema proizvodnim radnicima, najjasnije izraava kvalitet i potrebu za njim,
bar iz ugla gledanja radnika. Kultura kvaliteta moe biti lako pokazana u takvoj politici
kao nagrada i sistem unapreenja, simboli statusa i druge akcije usmerena ka podizanju
standarda radnika.
ZAKLJUAK
U eri globane konkurencije, zahtevi kupaca su u porastu i potraga za kvalitetom nikada
nije bila vea. Kvalitet je evaluirao od koncepta u strategiju dugorone odrivosti. Lider-
ska uloga u procesu primene kvaliteta i u uslovima intezivnih promena i opte globalizaci-
je postala je izazov. Lider se suoava sa radikalnim tehnolokim promenama, pojaanom
konkurencijom i rafiniranim zahtevima razliitih kupaca koje treba zadovoljiti i dati im
adekvatnu vrednost za pofit koji obezbeuje organizacija. Pouzdanost i poveanje perfor-
mansi proizvoda mogu se praktino primeniti samo u uslovima vrhunskog kvaliteta u pro-
izvodnji i potpunoj posveenosti svih zaposlenih, na celu sa liderom ili top menadmen-
tom. Menaderi u proizvodnji moraju se baviti analizom ostvarenog kvaliteta procesa i o
svakoj eventualnoj deformaciji obavetavati najue rukovodstvo organizacije. Zato mora-
ju biti obueni i posveeni viziji i misiji organizacije. Svi zajedno moraju biti usmereni ka
potroau, njegovoj satisfakciji i poveanju vrednosti njegovog zadovoljstva.
LITERATURA:
1. Arsovski, S., Arsovski, Z., Nikezi, S. (2011), Development of quality in management in enterprise of Ser-
bia, Journal of Techniques Technologies Education Management, (TTEM), Sarajevo, Vol 6, no.3
2. Carnall, C. (2007), Managing change in organizations, Financial Times Prentice Hall, New York, pg. 130.
3. Daft, R. (2010), Understanding Management, Cengage Learning, pg. 479.
4. Nikezi, S. (2010), Menadment novim projektima, Centar za strateka istraivanja nacionalne bezbednosti,
Beograd, str. 82.
5. Nikezi, S. (2011), Organizacija i okruenje, Satcip, Vrnjaka Banja, str. 202-203.
6. Nikezi, S. (2009), Uvod u organizaciju i menadment, Dravni univerzitet u Novom Pazaru, str. 159.
400
7. Omachonu, V., Ross, J., Swift, J. (2004), Principles of total quality, CRC Press, pg. 32-33.
8. Stefanovi, N., Stefanovi, Z. (2007), Liderstvo i kvalitet, Mainski fakultet u Kragujevcu, str. 58.
9. Wren, D., Voich, D. (2010), Principles of Management: process and behavior, University of Michigan, pg.
420-422.
Abstract: Feeling the need for global economy, organization experts for quality in the last
century, laid the foundation for the development of model quality. The essence of their
work is to connect the quality of products or services with customer satisfaction achieved
value. The purpose of the organization is that knowledge and ability, confidence and
affection of its members achieve the above goal. Quality gives any organization a compe-
titive advantage, but for that to happen, very often, in addition to teamwork in the organi-
zation and leadership necessary to conduct in order to ensure success, growth and
prosperity. Interconnecting these two factors, leadership and quality, is the most impor-
tant generator of the success of the organization, its market growth and positioning that
provides a profit.
The task of leaders is to motivate employees to perform tasks with ease and pleasure, that
doubt in the future replace faith, to address the discrepancy in the cooperative work to
replace the security of confidence, that the activities implemented with the necessary
quality and thus ensure high performance of their organization. Today, in practice, often
talks about in TQL (Total Quality Leadership), and attaches great importance to the lea-
dership that has a large foothold in the quality management system.
401
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
M
, ,
e-mail: zelkaogrizovic@gmail.com
:
()
. : , -
, .,
.
99,8%
, 60% - 80%
.
,
. ,
,
.
, 99
.
a,
.
250 ; 50, 250
, 25%,
.
: , , , ,
402
.
.
.
.
, -
. , -
,
, , -
. -
, .
, -
.
99%
, 93% 10 -
.
: ( M 2003-2008, -
, 2003.,4)
- 80 .
;
- 70%
;
- 60%
.
. -
, .
, -
. -
. , -
,
, .
.
. , -
.
, -
. , outsource
,
. ,
403
. -
-
-
. ( Audretsch D., Van der Horst R., Kwaak T., Thu-
rik R 2009., 41-42.)
-
, 2002 , -
2010 .
,
: , star-up . -
, , , -
on-line ,
, , -
,
, -
.
,
.
-
.
.
.
, , .
, ,
.
, (ERDF) -
(ESF).
(The European Regional Development Fund-
ERDF) , .
. ERDF
( ) -
; , ,
, , ;
. ERDF -
, ,
.
404
(The European Social Fund-ESF) -
. 1957
.
, . ,
. ESF-
, , -
.
ESF , ,
,
, , -
, .
-
, -
. ( ,.
, 2003., 3)
2009
..( ., 2009. adresa:
http://www.pks.rs/LinkClick.aspx?fileticket=F2xMH8Bl7Zw%3D&tabid=1883&mid=90
16&language=sr-Latn-CS)
- 2009 .
-
start-up -
.
- -
, .
- 10 ,
.
- ,
,
.
-
,
.
, ,
, . -
,
.
405
( : http://www.prsp.sr.gov.yu/).
-
-
.
. -
,
( , ).
.
.
1986 , -
.
-
. ,
, ,
, , -
. 1986 7.500
, 73% .
.
, 99% .
.
-
.
:
- ;
- ;
- - ;
- , ,
();
- ;
- ;
- .
28. 1992. , -
.
. -
,
-
.
406
:
- ;
- ;
- ;
- , ;
- ;
- ;
- ;
- .
-
.
.
2 ; 60%
-
. 06.06.1995.
.
,
. ,
50 , 51 250 .
,
, 1994.
(25 ) (25-200) -
.
:
- , ;
- ;
- , ;
- ;
- , ;
- ;
- ;
- - 1994.
.
, -
.
1995 a
:
- , -
, ;
407
-
;
-
;
- -
.
.
,
.
-
-
. ,
, , -
,
. , ,
,
.
-
. -
, ,
, ,
.
1. 1.Audretsch D., Van der Horst R., Kwaak T., Thurik R. First Section of the Annual Report on EU Small
and Medi um-size d Enterprises, European Commission, Directorate General Enterprise and Industry, Zoe-
termeer,January12,2009.str.41-42.
http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/files/craft/sme_perf_review/doc_08/spr08_annual_reporten.pdf
2. 2. ., , ,
EuropeanCommission,Brisel,15-19.jun2009g.adresa:
http://www.pks.rs/LinkClick.aspx?fileticket=F2xMH8Bl7Zw%3D&tabid=1883&mid=9016&language=sr-
Latn-CS
3. 3. M (2003-2008.) .4.
4. 4. : http://www.prsp.sr.gov.yu/
5. 5.. (2003) , 3,
408
Abstract: In the process of globalisation of the world market the small sized and middle
sized enterprises managed to obtain the position of the necessary component within the
development of the national economy. Thanks to their characteristics such as flexibility,
easier application of the new managing trends, better communication within the very
company provided them with the position of the must have for each country that wishes to
adjust its economy to the new market conditions.
The small sized and middle sized enterprises in the developed countries make 99% of the
total number of business subjects, they empoy 60 % to 80% of the total labour and give a
substantial contribution to the realization of the high gross production. The department of
the small sized and middle sized enterprises reprezent the basic trigger for the economic
development which gives them an undisputable importance for the national economy. This
is also the case for Serbia. For this reason, all the Europian countries, as well as those
which are heading towards the European integration design the strategies of the deve-
lopment for the small sized and middlesized sectors, as well as enterpreneurs in order to
ease and accelerate the growth and development, strengthen it and in this way contribute
its improvement.
The European Union wants to intensify the efficiency of the programme in the area of
promotion of the small sized and middle sized enterprises, since those companies make 99
percent of the total number of business within the EU and they make the frame for the
employment in the EU. This sector is the keypoint of the innovative and enterpreneur dea-
lings, i.e. the base of the concurrency of the EU.
According to the official definition of the small and middle enterprises in the EU, they
represent companies that do not have less than 250 employees; small business up to 50,
and middle business can have up to 250 workers, and they cannot be owned by the bigger
company in more than 25%, either individually or affiliated.
409
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Dr Biljana Petrovi
Pravni Fakultet Pale, Univerzitet Istono Sarajevo
mizib18@yahoo.com
UVOD NA RAZMATRANJE
Poznato je da nauka predstavlja sitematizovan skup i sistem znanja proverenih istina u
prirodi i drustvu.Prema shvatanjima nekih savremenih teoretiara, nauka se objanjava
takoe kao sistematian i argumentovan skup saznanja o nekom delu objektivne stvarnosti
410
u odreenom istorijskom momentu. Ona prouava (empirijsku) istinu odredjenih pita-
nja. Naukom se nastoji uspostavljanje loginog reda saznanja i znanja. Ona naroito tei
harmonizaciji i postizanju unutranje stabilnosti, preciznosti i predvidivosti. Naroito je
aspekt predvidljivosti problematian, kada se ima u vidu razliiti intenzitet i tok dru-
tvenih promena, koji ine objektivnu stvarnost. Ako se predvidivost pribliava do one
granice prihvatljivosti, a greke i nedostaci predstavljeju drugo lice izvrenih israivanja
i sistematizacije rezultata.
Saznanja do kojih nauka dolazi nisu beznaajne za praktinu primenu u drutvu. Teorijski
okvir je neophodan za svaku praktinu delatnost. On je polazna tana i nunost svake pra-
kse. Ovo ne treba shvatiti da je zadatak nauke da unapred odredi praktine aktivnosti ve
da objasni probleme, dogaaje, pojave i predloi jednostavniji nain za njihovo reavanje i
razumevanje.
Ako bi smo ulogu nauke i njen praktini znaaj sagledali u odnosu drave i drutva, odno-
si graana kao samostalnih jedinica jednog sistema doli bi smo do zakljuka da se kao
jedan od osnovnih zadataka nauke svuda, a naroito u dravama zapadnog balkana stavlja
na primarno polazno. Nauka treba da predstavlja pripremu pojedinca kako za uenje tako
i za prihvatanje sopstvenih prava i odgovornosti, njihovo uvoenje u politiku i potovanje
principa i osnovnih vrednosti. Re je o ljudskim pravima na globalnom nivo-
u,demokratiji,toleranciji i solidarnosti koja proizilazi iz razumevanja i boljih poznavanja
drugih.
U sadanjosti meutim, tenja ka objektivnom istraivanju istine gubi na zapadu graan-
sko pravo. Istraivanja za opte dobro podreena su interesima biznisa i cilju gomilanje
novca. U tom smislu moemo navesti primer ugovora izmeu uvenog univerziteta Ber-
kli i mone vajcarske firme Novartiz iz marta meseca 2001.g. u uvenom asopisu Le
monde diplomatique.Odeljenje za mikrobiologiju na Berkliju dobilo je 25 miliona dolara
od vajcarske firme, a univerzitet je bio duan da istoimenom vajcarskom gigantu ustupi
treinu svojih buduih otkria. Ovo je svakako uticalo na stvaranje novog modela saradnje
univerziteta i privatnog sektora. Ili iskustva Mafhestingskog univerziteta (market-model
univerziti) prema kome se na univerzitetima koje obavljaju istraivaku delatnost u veli-
kom broju stvaraju centri za rad sa patentima iji je zadatak na naplate svoja autorska pra-
va. Tako se veliki broj profesora pretvaraju u preduzetnike bave se vie komercijalnim
poslovima nego naukom. Prema podacima jednog asopisa u SAD(Los Angeles times) iz
2003.g. koje su objavili povodom odnosa nauke i proizvodnje u uglednim medicinskim
asopisima, pokazalo se da je veina autora tekstova bila medicinstke struke (lekara) koje
su plaali proizvodjai lekova. Tako da je prosto nauka ula u slubu dobro poznate gram-
zivosti Volt sreeta.
Jedno od osnovnih pitanja u savremenom politinom i vojnom suparnitvu predstavlja
stav mone politino birokratke mainerije i tehnokratsko naunih krugova. Posebno u
zemljama koje su visoko tehnoloki razvijene, raspodela dohotka se posmatra kao klju za
reenje problema, mesta sopstvene drave ili, ire mesta u svetskom nadmetanju.Ovakav
stav namee misao, ali i akciju podreenosti oveka dravi. Dolazi se do apsurdnog odno-
sa u kome je ovek podreen procesu rada - kao delia atoma koji se unjemu kao svom
radno mestu i ire, u proizvodnoj organizaciji kao molekulu kree prema nuinostima i
pravilima kojima namee dravna politika Zakoni egzetnih nauka prenose se u radne pro-
411
cese i drutvene okvire, a sve sa namerom da se ovek usko grlo proizvodnja, prolagodi
automatizovanom, tehniciziranom,to ga zaista pribliava robotu (koji radi to mu se
nametne, a ne unosei pri tom ni misli ni oseanje).
412
dobiti drugaiju ulogu, jer ih treba postaviti u kontekst stvaranja oveka koji aktivno ue-
stvuje u procesu prikupljanja sistematizacije i stvaranja smislenih zakljuaka koje e moi
da primeni u svojoj pojedinanoj praksi. U pitanju je veoma sloen proces koji u svakoj
svojoj fazi pokazuje na ulogu i znaaj naunih saznanja. Nije dovoljno samo postojanje
odreenih premisa i volja pojedinaca da iz prihvate i primene, ve i odgovarajui poziti-
van stav drave prema istima. A sve to treba da vodi u bolju i bogatiju budunost oveka.
413
bilnost i praktinost proizvodnje koja vodi novom profitu , a ona bi trebalo dovesti
boljem ivotu.
Iz ovoga prozilazi da budunost oveenstva i savremenih graana poinje obrazovanjem
i razvojem i primenom nauke i naunih saznanja i da to ini usku vezu izmeu sadanjosti
i budunosti. Ni u kom sluaju ne smemo zaboraviti korene i razvoj nauke i naunih dos-
tignua u primeni i kreiranju savremenog drutva i drava.
97
Savet Evrope, zavrna deklaracija efova drave i vlada zemalja lanica Saveta Evrope, Strazbur Francuska
1997.g. str. 1
414
UNESCO-va tabela o poljurada i rasporedu radnog vremena univerzitetskog nastavnika
Univerzalna deklaracija to jasno navodi u svom lanu 26: Svaka osoba ima pravo na ko-
lovanje.Ali ona precizira da:kolovanje mora biti besplatno barem osnovno. Osnovno
obrazovanje je obavezno.Tehniko i profesionalno kolovanje mora biti svima dostupno;
415
pristup viim kolama mora biti podjednako dostupan za sve, ovisno od predzna-
nja.Obrazovanje mora imati za cilj puni razvoj ljudske linosti i jaanje potovanje ljud-
skih prava i osnovnih sloboda.Ona treba unapreivati razumevanje,toleranciju i prijatelj-
stvo meu svim narodima i svim rasnim ili verskim grupama kao i unapreivanje aktivno-
sti Ujedinjenih naroda na odravanju mira. Iz tog proizilazi da svi moraju imati korist od
kolovanja i da to kolovanje poiva na jednakosti upisa, a da organizacija sadraja nasta-
ve nesmeju biti u suprotnosti sa potovanjem ljudskih prava Jednakost prava u obrazova-
nju se moe ispitati berem pod tri ugla: Jednakostu pristupu kolstvu, jedakost prilika za
uspeh tokom kolovanja i jednakost tretman u pedagokim odnosima i mestima kolova-
nja. Uenik ima prava da bude sasluan i potovan tokom njegovog kolovanja. Potova-
nje koje kola duguje e biti demokratska poruka uenika. Sloboda nas direktno vodi
prirodnim pravima. U pedagogiji to je ostvarenje ka kreativnosti, izdraavanju, autonomiji
i mnogo emu jo.To je istovremeno i rizik, jer sloboda uesnika i studenata moe
dovesti u pitanje ta smo ih uili.
Upravo je diverzitet stoer ujedinjenja Evropske unije, koja je to prihvatila kao injenicu
od ivotnog znaaja,sredstvo koje ne moe pak egzistirati bez dijaloga svih zainteresova-
nih strana98.Kao takav, diterzitet predstavlja slobodan protok ideja i pristup za svaki kul-
turni entitet. Ipak, unutranji sukobi su mogui i veoma esti, prvenstveno zbog dinami-
nog i promenljivog koncepta kulture ili kulturnog identiteta uopte. Dakle,treba istraiti na
koji nain kulturni diverzitet moe biti pomeran sa jedinstvom, koje je potrebno za uspe-
an opstanak konstitucionalne demokratije. Kulturna heterogenost je tako postala simbol
postkolonijalne politike99, iako se temelji na skupu vrednosti, koje su u kontradikciji sa
jedinstvnom, potrebnim konstitucionalnoj demokratiji.
U tom kontekstu se moe i prihvatiti znaaj nauke kao nacionalne strategije koja delom
treba da obuhvata i ovu znaajnu integraciju nae drave u meunarodne tokove i konani
povratak u statusu ravnopravnog meunarodnog subjekta. Nauka u tom smislu moe dati
koristan i preko potreban okvir za uspostavljanje dobrih odnosa sa EU. Naravno, opet se
apostrofira znaaj pojedinca graanina100. U procesu rekonstrukcije kada se svo oruje
jo uvek nije povuklo postoji li rizik od prenaglog osvrta na ljudska prava demokratske
institucije i obrazovanje o ljudskim pravima? Obnoviti drutvo znai ponovo uvrstiti
vezu meu ljudima,pronai vrednosti na kojima se ono gradi. A obnoviti demokratsko
drutvo, znai odabrati vrednosti koje e garantovati potovanje i dostojanstvo svake oso-
98
Roman Prodi:Cultural Diverzity and Shared Values,New York, Speech 03/517,2003.Donoenje Mastrihtskog
ugovora 1992.g., Evropskom unijom su dominirali stavovi sa vrstom ekonomskom osnovom. Nakon 1992.g.,
kulturni diverzitet postaje skoro ustavna vrednost EU,budui da i to sam Mastrihtski ugovor predvia obave-
zu zemlja lanica. Potovanje tog lana ugovora namee se kao veoma teak zadatak posebno u uslovima sta-
ndardizacije, stvaranje jedinstvenog trita i globalizacije.O neretko dvostrukim arinima prilikom utvrivanja i
potovanje kulturnog diverziteta govora praksa Evropskog suda pravde, videti: Breffni OROURKE-Sofija Kor-
di:Sauvati kulturni identitet dostupnio na www.danas.org.Kulturna konfederacija posmatrana sa aspekta Sred-
nje Evrope, je vrsta integracionog procesa, koji se kao vid slobodnog dijaloga praktikije u zemljama bive SFRJ.
99
Robert C.Post:Democratic Constitutionalism and Cultural Heterogenity, Workin Paper, 2000-8, dostupno na
www.igs.berkeley.edu.
100
Strategije za uenje demokratkog graanstva, DECS/EDU/CIT(2000)16,dostupno na www.coe.int
416
be.Da bi se zatim te vrednosti mogle i primenjivati, treba da se ispolje u pravima koje e
institucije drutva morati sprovoditi i potova.
ZAKLJUNA RAZMATRANJA
Moderna drutva su izgraena na sloenom sistemu odnosa meu graanima kojim se
racionalno upravlja putem drutvenih uloga, institucija i pravila. Taj sistem odnosa se
razvija u meusobnom delovanju privatnih i javnim interesa pri emu se uvek daje primat
jednoj od kategorija. Suprematija jedne vrste interesa skorije nuna te dovodi do nejedna-
kosti, a ona dalje do drutvene nestabilnosti, raslojavanja i fragmentacije sa uvek prisut-
nim oblicima siromatva i iskljuivosti. Prihvatanje osnhovne ideje zajednice predstavlja
obnovu drutvenih odnosa na osnovu zajednikih vrednosti, inkluzivosti,solidarnosti i
uzajamnog potovanja.
Graani koji su sposobni da se ponaaju anonimno, kritiki, participativno i odgovorno,
predstavljaju najvaniju potrebu bilo kod drutva koje potuje principe demokratije, ljud-
skih prava,mira,slobode i jednakosti101.
Ideal aktivnog graanstva takoe se istie u lanu Amsterdamske konvencije Evropske
unije.Dalje,kao jedan od glavnih ciljeva Generalne direkcije za obrazovanje i kulturu
Evropske komisije
predstavljen je razvoj pojma graanstva samo u pravnom smislu rei nego i podsticanje
praktinog uea naroda u demokratskim procesima na svim nivoima. Sa tim u vezi je i
daleko vea opasnost da drava ukine ili krvi participativna prava je daleko manja od opa-
snosti da graani neshvate ozbiljno ideju participacije kao dunosti.
Pravo na adekvatno obrazovanje koje ukljuuje ne samo set dobrin namera iz Bolonjske
deklaracije i stvaranje jedinstvenog evropskog obrazopvnog prostora,ve i ureivanje
oblasnti obrazovanje,posebno visokog, a sa obzirom na pravo poplavu nedravnih viso-
kokolskih institucija, sa nedovoljno jasno definisanim ciljevima i programima obrazova-
nja kadrova. Visokokolske ustanove imaju veliku odgovornost u stvaranju katrova, ne
samo za specifinu struku, ve i prilikom socijalizacije i ukljulivanje mladih u druge
struke. Pristup koji oni osvajau potie od autoriteta sa tim institucija, ali moe biti, u odre-
enim sluajevima, veoma diskutabilan, te tvoriti kulu od karata u obrazovanju.
LITERATURA:
1. UNESCO Action Plan in Education for Citizenship, Paris, UNESCO (Department of Education for a Cultu-
re of Peace),1998.
2. P.Belanger, Final Report, Conference on EDC: Methods, Practices and Strategies, Strasbourg, Council of
Europe, 2000, Doc. DECS/EDU/CIT (2000)4
101
Tomas Flajner: Ljudska prava i ljudsko dostojanstvo, Gutenbergova galaksija, Beograd-Valjevo, 1996,str.37-
39
417
3. W. Kymlicka, W.Norman, Return to the Citizen: A Survey of Recent Work on Citizenship Theory. In: R.
Besner (ed.) Theorizing Citizenship, State University of New York Press, 1995.
4. Institucionalizacija nacionalnih saveta, CMK Informator, br 59/60, 2005.
5. Savet Evrope, zavrna deklaracija efova drave i vlada zemalja lanica Saveta Evrope, Strazbur Francuska
1997.g. str. 1
6. Roman Prodi:Cultural Diverzity and Shared Values,New York, Speech 03/517,2003
7. Robert C.Post:Democratic Constitutionalism and Cultural Heterogenity, Workin Paper, 2000-8, dostupno na
www.igs.berkeley.edu.
8. Strategije za uenje demokratkog graanstva, DECS/EDU/CIT(2000)16,dostupno na www.coe.int
9. Tomas Flajner: Ljudska prava i ljudsko dostojanstvo, Gutenbergova galaksija, Beograd-Valjevo,
1996,str.37-39
10. Ros Harison:Demokratija, Clio, 2004., str.312.
Abstract: Modern societies are built on a complex system of relationships among citizens,
which is governed by a rational social roles, institutions and rules. This system develops
in relation to interaction of private and public interests while always giving primacy to
one of the categories.
Supremacy of one type of interest recently is necessary and leads to inequality, and it con-
tinues to social instability, disintegration and fragmentation of the ever-present forms of
poverty and exclusion. Accepting the idea of family is the basic reconstruction of social
relations based on shared values, inclusion, solidarity and mutual respect.
Citizens who are able to act anonymously, critical, participative and responsible manner,
represent the most important necessity for any society that respects the principles of
democracy, human rights, peace, freedom and equality. The ideal of "active citizen-
ship" also stands out in the Amsterdam section of the European Convention uni-
je.Dalje as one of the main objectives of the Directorate General for Education and Cul-
ture European Commission presented the notion of citizenship only in the legal sense, but
practical and encouraging people to participate in the democratic process in all levels. In
this connection, the far greater danger that the state revoke or blood participatory rights
is far less than the risk that citizens neshvate seriously the idea of participation as a duty.
The right to adequate education - which includes not only a set of good intentions of the
Bologna Declaration and the creation of a single European educational space, but also
edit the fields of education, especially higher, and with respect to the right,
"flooding" of non-state higher education institutions, the lack of clearly defi-
ned objectives and programs education staff. Higher education institutions have a great
responsibility in creating Katra, not only for a specific profession, but also in the sociali-
zation of young ukljulivanje in other professions. The approach that they won with
authority comes from the institutions, but it may be, in some cases, it is bad, and form a
house of cards in education.
418
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
UVOD
Bosna i Hercegovina je sloen logistiki sistem satkan sa nizom prepreka, ograni-
enja i neprincipijelnih modela savremnog poslovanja. Izazov i pristup savreme-
nog menadementa da kroz primjenu savremenih principa logistike, upravlja slo-
enim logistikim sistemom u funkciji smanjenja logistikih trokova, a samim tim
419
jaanja logistikih sistema u Bosni i Hercegovini. Na bazi analiza, promatranja, istra-
ivanja i stratekog opredjeljenja u ovom dijelu Evrope, vrijeme je da podvuemo crtu i
krenemo naprijed, zato je pravo vrijeme da definiemo problem rascjepkanosti logistikih
i nepovezanih sistema sa poveanjem logistikih trokova kao realnog parametra privrei-
vanja u Bosni i Hercegovini. Dokazano je, planski razvoj i upravljanje logistikim siste-
mima utie na rast, razvoj, zaposlenost i jaanje konkurentne pozicije privrede. U
uslovima globalizacije, brzog rasta meunarodne trgovine, kao i uslovima dinamikih
procesa pridruivanja Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, pojavljuju se nove potrebe
za unapreenjem i razvojem drutveno-ekonomskog sistema Bosne i Hercegovine u svrhu
njegovog prilagoavanja i ukljuivanja u tokove meunarodnih standarda. Za ostvarivanje
ovih potreba utvruju se ciljevi i zadaci, koji se, izmeu ostalog, odnose i na restrukturi-
ranje logistikih sistema u Bosni i Hercegovini, u skladu sa principima poslovne logistike,
koja u savremenim okvirima omoguava da optimizira strukturu privrednih logistikih
sistema. U tom pogledu, u cilju jaanja ukupnog privrednog ambijenta, te efektivnosti
privrednog sistema Bosne i Hercegovine, neophodno je harmonizovati i unaprijediti pos-
tojee logistike sisteme, uz primjenu savremnog koncepta poslovne logistike kao jedan
od najvanijih segmenata dravnog privrednog sistema.
U kontekstu sagledavanja savremenog koncepta poslovne logistike u funkciji jaanja logi-
stikih sistema u Bosni i Hercegovin uoavamo sljedee kljune uzroke [Peuli, 2011:
13-15]:
- nepotpunu usklaenost zakonodavstva BiH sa zakonodavstvom Evropske unije (aquis
communitare) i drugim relevantnim meunarodnim konvencijama i standardima,
- nedovoljno razvijeni savremeni logistiki sistemi u pogledu njene organizacije i
sistema upravljanja,
- nedovoljno razvijena infrastruktura potrebna za uspostavljanje logistikih sistema u
potpunoj funkciji eksploatacije,
- nedovoljno razvijen efektivan sistem za upravljanje ljudskim resursima koji podrava
dostizanje primarno-logistikih i sekundarno-logistikih sistema BiH,
- nedovoljno razvijen stepen zakonskog okvira definisanja logistikih sistema
- nedovoljno razvijen sistem specijalistike logistike i logistikih sistema unutar BiH, i
druge uzroke koji su doveli do pojave trenutnih problema u oblasti logistike.
Prema tome, u cilju definisanja savremenog koncepta poslovne logistike u funkciji jaanja
logistikih sistema u Bosni i Hercegovini, potrebno je istraiti obim, intenzitet, granice i
teita kljunih aktivnosti funkcionalnih nosilaca postojeih logistikih sistema u BiH,
usmjeravajui panju, prije svega, na analizu organizacionih, infrastrukturne snage,
vrijednosti i opremljenosti istih. Naime, sagledavajui aktivnosti i modele koji egzistiraju
u Bosni i Hercegovini kao polaznu osnovu razmatranja i definisanju savremenog koncepta
poslovne logistike u pojedinanim logistikim sistemima, s ciljem njihovog jaanja,
dolazimo do poalznih elementa logistikih sistema u Bosni i Hercegovini. Za tu svrhu,
neophodno je (re)optimizirati definicije savremenog logistikog sistema, te definisati
logistiku u fokusu privrednog sistema BiH, i specifinije, definiciju savremenog koncepta
poslovne logistike u funkciji jaanja logistikih sistema sistema Bosne i Hercegovine u
datim uslovima. Konkretnije, potrebno je utvrditi mjere, aktivnosti, akcioni plan koji treba
da bude optimalno efektivan i efikasan sa aspekta njegove funkcionalne uloge u funkciji
jaanja pojedinanih logistikih sistema BiH, tj. u funkciji jaanja modularnih logistikih
420
sistema u Bosni i Hercegovini i njegovog povezivanja u integralni logistiki sistem u
Evropskoj uniji.
ANALIZA POTRANJE
Ova analiza je postala glavna tema rasprava u poslovnom svijetu u 60-im i 70-im, a prera-
sla do istaknutog mjesta u 80-im. u 90-im, o logistici se poelo raspravljati kao glavnom
oruju u konkurentskoj utakmici. U budunosti e stvaranje radnih, elastinih i snanih
snabdjevakih i korisnih lanaca odrediti uspjeh ili neuspjeh organizacija ili ak potpunih
poslovnih podruja. pediter postaje logistiar onog momenta kada prihvata principe, i
ponaa se u duhu definicije da je logistika process, koji tei osigurati rukovodstvo i koor-
dinaciju svih aktivnosti unutar snabdjevakog lanca od izvora do cilja, od proizvodnje
gdje je prikladno, i kroz distribucijske kanale do potroaa. Cilj logistike je stvaranje tak-
miarske prednosti kroz usporedno postizanje visokih stepena potroakih usluga, opti-
malnih ulaganja i vrijednosti za novac [Peuli, 2009: 5].
Otprema, prevoz i distribucija mogu biti grupisane pod zajedniki naziv: logistika. Logis-
tiko planiranje ukljuuje, ne samo prevozniku stranu distribucije, ve isto tako omogu-
uje element mjesta u marketinkom mixu, osiguravajui da proizvod stie u dovoljnim
koliinama u plombiranom stanju na mjesta gdje ih potroa moe lako kupiti.
Zato logistiko upravljanje ukljuuje predvianje potranje i odgovarajuom ponudom
zadovoljenje potrebe preko nabavljanja materijala, razmjetaja proizvodnje, upravljanja
sredstvima, obrade narudbe, skladitenja i prevoza. Istraivanje koje smo sproveli u Bos-
ni i Hercegovini daje nam sliku o trenutnom logistikom sistemu pedicije Bosne i Her-
cegovine.Trenutno logistiki sistem pedicija u Bosni i Hercegovini raspolae se 296
pravna subjekta koja su isunila sve potrebne i dovoljne uslove za rad poslova iz domena
pedicija. Sistem pokazuje loe strane postojeeg sistema, naime, 75% pediterskih kom-
panija rade sa minimalnim aktivnostima jedne pedicije. Carinska politika, a posebno
nepisana praksa predvodi politiku da su pedicije u stvari nosioci obaveza i garancija
prema UINO, a to znai da je vei dio rada i angamana menadmenta pedicije troi na
pregovaranje i obezbjeenje potrebnih carinskih garancija. ( Dok je ovaj broj u Hrvatskoj,
Srbiji, Crnoj Gori do 30). pedicije u BiH nemaju razraenu berzu tereta i transporta,
uglavnom u 80% sluajeva poslovi pedicija se mogu opisati u jednosmjernom angama-
nu, obradom dokumenata, eventualno savjetnikom funkcijom. Kapacitet pedicija nije
dovoljno iskoriten, iz razloga nepostojanja trenda razmjene podataka, potom nedovolj-
nom implemetacijom i rada kontrolnih organa, posebno iz segmenta uzorkovanja i kontro-
la. Izuzetno nizak stepen angamana drugih oblika saradnje, kooperacija, nepostajanje
mape hotela za paleta, skladinih kapaciteta. Svega 10 % pedicija raspolae sa tran-
sportnim kapacitetima za zbirni transport tereta. Nepostojanje osnove i definisanja FIATA
dokumenata, predstavlja ogranienje za komuniciranje sa inostranih kompanijama. Manje
od 5% pedicija raspolae sa kapacitetima, informacijama, iframa za pristup i samom
organizacijom intermodalnog transporta. Svega 3% pedicija imaju IATA licence za rada
na avio cargo transportu. Nepostojanje jasne politike licenciranja rada pedicija, adekvat-
nog nadzora i periodine provjere znanja ovlatenih lica, za posljedicu ima pojavu korup-
tivnog, neprofesionalnog i neadekvatnog zastupanja klijenata. Skladinim kapacitetom
raspolae oko 12% pedicija u Bosni i Hercegovin, a od toga broja 50% nema povlaetene
421
statuse za kuno carinjenje i pojednostavljene postupke. Razmjetaj pedicija je uz grani-
nu liniju, disperziono razmjeteni, sa poveanim trokovima jer koncentracija na pojedi-
nim graninim prelazima ( Bos. Gradika) je da oko 70% pedicija imaju svoje filijale, to
za rezultat imaju niske cijene rada, velike trokove iznajljivanja prostora, mali nivo posto-
tak uposlenosti i dr. [Peuli, 2008].
422
gionalnih puteva je u Federaciji Bosne i Hercegovine, a 1.764 km magistralnih i 2,384
km regionalnih u Republici Srpskoj. Glavna funkcija glavnih puteva je povezivanje
ekonomskih i administrativnih centara u BiH I povezivanje zemlje sa susjednim dra-
vama, kao i sa Centralnom i Zapadnom Evropom. Uprkos hitnom programu, znajajan
dio glavne putne mree je jo uvijek u loem stanju. Uglavnom zbog (a) nedovoljnog
odravanja prije i za vrijeme rata; (b) nedovoljnih sredstava za popravku I odravanje
puteva, posebno u Federaciji; (c) nepridavanja ogranienja osovinskog optereenja; te
(d) poveanja obima saobraaja, gdje se od 1987. g. saobraaj na dionicama oko ve-
likih gradova poveao 2 do 3 puta, to odgovara godinjem porastu od oko 7%.
423
Ako se kontejneri prevoze eljeznicom, onda e kontejneri biti istovareni na terminalima
ili transportovani putem usluge preuzimanja i dostave poiljki do poiljaoca/primaoca gdje
ostaju na prikolici.
Generalno gledajui, postoji nedostatak modernih terminala za pretovar i opreme za
pretovar u BiH. Vie od 90 % kontejnera koji za odredite imaju BiH istovaruju se u
morskim lukama te utovaruju na konvencionalne kamione. Ako se kontejneri transportuju
do primaoca, ili se utovare u prostorijama poiljaoca, kontejneri ostaju na prikolici. Ako
se kontejneri prevoze eljeznicom, onda e kontejneri biti istovareni na terminalima ili
transportovani putem usluge preuzimanja i dostave poiljki do poiljaoca/primaoca gdje
ostaju na prikolici.
424
Trenutno, postoji prevelik broj faktora koji spreavaju razvoj intermodalnog transporta, a
oni su:
- BiH industrija:
- Radije proizvodi za trite BiH ili ire domae trite bive Jugoslavije.
- Ima sporedne kolosijeke, posebno, nekoliko jakih preduzea koji se bave proizvod-
njom na veliko, te favorizira konvencionalni eljezniki transport;
- Drumski transport koristi se u sluaju malih koliina zbog nedostatka intermodalne
infrastrukture.
- Zbog nedostatka intermodalnih objekata u unutranjosti zemlje, pomorski kontejneri
utovaruju se i istovaruju u lukama, te transportuju konvencionalnim sredstvima. Gore
navedeni faktori mogu se umanjiti putem uspostave intermodalne infrastrukture unutar
BiH.
425
KLASTERI REGIONALNI SPECIJALIZOVANI
Svakako jedna od preporuka je kreiranje regionalnih i specijalizovanih klastera ( po regi-
jama, po ulazno-izlaznim tokovima robe, prema specijalistikim djelatnostima, pediteri,
prevoznici isl).Glavni cilj regionalnih klastera po koridoru e biti garancija nesmetanih
usluga lanca snabdijevanja na koridoru. Oni e biti meusobni konkurenti kako bi se izb-
jegao poznati birokratski duh koji pronalazi svoje mjesto im oni postanu monopolistiki
klasteri. Dobavlja u lancu snabdijevanja. ak i javne agencije koje su ukljuene u kon-
trolu meunarodnih transportnih operacija zahtijevaju informacije kako bi dale admi-
nistrativne dozvole ili carinjenje. Partneri u procesima lanca snabdijevanja moraju biti u
interakciji i zajedno rastu kako bi osigurali nesmetane transportne operacije.
Grupisanje u klastere u Evropi je najee kod industrijskih (proizvodnih) brani koje
pokuavaju da djeluju kao sinergije u lobiranju, postavljanju cijena i marketingu na kon-
kurentskom internom evropskom tritu. Funkcionalni klasteri koji su znaajno smanjili
trokove proizvodnje su npr. klasteri industrije motornih vozila u regionu Graca na jugu
Austrije (Magna, BMW, Daimler-Chrysler, Saab) i u Beu (Opel/General Motors) kao i
klasteri drvne industrije u regionima na sjeveru Austrije. Nakon uspjenog pokuaja klas-
tera u proizvodnoj industriji, posebno klastera industrije motornih vozila i drvne industri-
je, klasteri transportnih usluga su se razvili u sektor transporta. Klaster okuplja uesnike iz
privatnog i javnog sektora iz pediterskih linija,transportnih operatera svih vidova tran-
sporta, logistikih centara, terminala, ispostava, carinskih ispostava, peditera, trgovaca,
carinskih uprava, sanitarnih i fitosanitarnih javnih agencija I drugih relevantnih vladinih
institucija. On okuplja zainteresovane strane na kljunim lokacijama du koridora: na kra-
ju rijenih i pomorskih luka, na graninim prelazima i na glavnim kopnenim poet-
nim/krajnjim destinacijama transportnih operacija Njegova centralna funkcija se sastoji od
identifikacije uslova za efikasnu operaciju transportnih koridora, ukljuujui identifikaciju
glavnih prepreka i potencijalnih poboljanja. Klaster takoer slui za razmjenu znanja,
informacija i rjeenja meu lanovima i sa povezanim umreenim (proizvodnim) klaste-
rima na koridoru [Vasiljevi, 2009:56].
Klaster dovodi do efikasnijeg koritenja postojee transportne infrastrukture i intenzivnije
trgovinske razmjene du koridora. Klaster ini institucionalni centar u dizajnu i imple-
mentaciji usvojenih transportnih (logistikih) rjeenja. Oni rade na poboljanju svakodne-
vnih operacija i kreiranju srednjoronih I dugoronih rjeenja.Klaster promovie ugovore
o partnerstvu koji obavezuju uesnike u lancu snabdijevanja da pruaju usluge prema
ugovorenom nivou kvaliteta u datim okolnostima. Ovi ugovori se sklapaju izmeu privat-
nih lica, javnih uprava i javnih i privatnih lica. Klasteri, koji su uglavnom organizovani
kao drutva sa ogranienom odgovornou, iji vlasnici kapitala su regioni, industrije u
regionu i kompanije koje pruaju transportne usluge, mogu se smatrati kao podrka regio-
nalnim vladama i industrijama. Oni ni u kom sluaju nisu konkurenti privrednih komora i
industrije. Zahvaljujui grupisanju u klastere, lokalnim vlastima je lake da promoviu i
podravaju razvoj svojih glavnih industrija bez da zanemaruju druge industrije koje se
mogu pridruiti veini (tamo gdje je uspjeh zagarantovan). Klasteri uvode odreeni stepen
filozofije konkurencije u lokalne uprave i forsiraju javnu upravu da razmilja u pravcu
trita i poduzima mjere usmjerene na trite
426
ZAKLJUAK
Iako BiH, prema ekonomskim rezultatima, ne pripada globalnim akterima, zemlja se ne
moe izolovati od generalnih trendova kada je u pitanju intermodalnost, a koji vladaju na
transportnom tritu. Stoga e imati koristi od porasta kontejnerizacije i intermodalnosti u
regiji. Meunarodni kontejnerski saobraaj spada u najdinaminije ekonomske sektore
tokom zadnjih godina. Izmeu 1990. i 2006., trgovina kontejnerizovanom robom u svijetu
je porasla za oko 11% godinje. To pokazuje vei porast nego u sluaju prevoza tereta i
putnika avionom.
Trenutno logistiki sistem pedicija u Bosni i Hercegovini raspolae se 296 pravna sub-
jekta koja su isunila sve potrebne i dovoljne uslove za rad poslova iz domena pedicija.
Sistem pokazuje loe strane postojeeg sistema, naime, 75% pediterskih kompanija rade
sa minimalnim aktivnostima jedne pedicije. Carinska politika, a posebno nepisana praksa
predvodi politiku da su pedicije u stvari nosioci obaveza i garancija prema UINO, a to
znai da je vei dio rada i angamana menadmenta pedicije troi na pregovaranje i
obezbjeenje potrebnih carinskih garancija. Poboljanje kvaliteta i produktivnosti u logis-
tikome procesu raspravlja o drugim razlozima propadanja kvaliteta. Oni ukljuuju (1)
neodgovarajui sistem informacija, (2) funkcionalna ili organizacijska ogranienja u pre-
duzeu, (3) nedostatak baze podataka za podrku odluka o kvalitetu, (4) pomanjkanje
shvatanja vrha uprave o tome ta su prilike za kvalitet, (5) nedostatno ili nikakvo osposob-
ljavanje u kvaliteti, (6) nerazumijevanje onoga to su kupci doista eljeli ili oekivali, te
(7) mala ili nikakva kontrola aktivnosti izvan preduzea koje su uticale na unutranje ope-
racije.
Generalno gledajui, postoji nedostatak modernih terminala za pretovar i opreme za
pretovar u BiH. Vie od 90 % kontejnera koji za odredite imaju BiH istovaruju se u mor-
skim lukama te utovaruju na konvencionalne kamione. Ako se kontejneri transportuju do
primaoca, ili se utovare u prostorijama poiljaoca, kontejneri ostaju na prikolici. Ako se
kontejneri prevoze eljeznicom, onda e kontejneri biti istovareni na terminalima ili
transportovani putem usluge preuzimanja i dostave poiljki do poiljaoca/primaoca gdje
ostaju na prikolici. Nekad je transport bio dominanatna logistika aktivnost. danas je on
izuzetno bitna logistika aktivnost koja najvie doprinosi efikasnosti integrisane logistike.
Trokovi transporta i dalje ine veliki dio logistikih trokova.
LITERATURA:
1. Peuli, V.(2011): Savremeni koncept poslovne logistike u funkciji jaanja logistikih sistema Bosne i Her-
cegovine, doktorska disertacija, Univerzitet ALFA, Beograd
2. Peuli, V. (2009): Osnove rada menadmenta logistike u u poslovanju pedicije, 1th International Confe-
rence Application of New Technologies in Managment, ANTiM, Vrnjacka Banja, Serbia.
3. Peuli, V (2008).: Logistiki centri u Bosni i Hercegovini, Saobraajni fakultet doboj, uvodno predavanje.
4. Bero, B.; Peuli, V. (2007): Saobraajno ekonomska studija opravdanosti autoceste po koridoru Vc,
www.mkt.gov.ba/doc/integralna_PRFZ-update-1.pdf Study Velibor Peulic & Branko Beros.
5. Peuli, V., Vasiljevi, M (2009).: Osnove pedicije Saobraajni fakultet Doboj, Univerziteta Istono Sara-
jevo.
427
LOGISTICS SYSTEM IN BOSNIA AND HERZEGOVINA IN THE
PROCESS OF TRANSITION INTO THE EUROPEAN UNION AND
ASPIRATION FOR SELF-SUSTAINABILITY TRANSPORT
Abstract: In order to define the modern concept of business logistics in the function of
strengthening the logistics system in Bosnia and Herzegovina, it is necessary to explore
the scope, intensity, focus and boundaries of key functional activities of holders of existing
logistics system in BiH, focusing attention primarily on the analysis of organizational,
infrastructural power, values and the same equipment. In fact, looking at the activities
and models that exist in Bosnia and Herzegovina as a starting point of considering and
defining the modern concept of business logistics logistics systems in particular, with the
aim of strengthening, we come to poalznih elements of logistics systems in Bosnia and
Herzegovina. For this purpose, it is necessary to (re) optimize the definition of modern
logistic systems, and define the logistics focus of the economic system in BiH, and specifi-
cally, the definition of modern concepts of business logistics in the logistics system to
strengthening the system of Bosnia and Herzegovina in the circumstances. More specifi-
cally, it is necessary to determine the extent, activity, action plan needs to be optimally
effective and efficient in terms of its functional role in strengthening the function of indi-
vidual logistics system in BiH, ie. the purpose of strengthening the system of modular lo-
gistics in Bosnia and Herzegovina and its integration in an integrated logistics system in
the European Union.
428
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Abstract: Theoretical economic analysis has long been preoccupied with the question:
why some countries develop rapidly, and others at a slower pace? The theory of conver-
gence backed up by the facts from the empirical studies of differences among the growth
rates of different countries, increases the certainty of the present danger of permanent
peripherisation of the long time lagging behind countries. The development convergence
is almost based on acceptance of invisible factors such as knowledge and information,
their transformation in new products and services, and getting visible results such as
higher GDP growth rate, better world trade position and higher living standards.
Knowledge transferred into innovation, product and process is in fact the basic key to
opening the door towards competition at a global level which is a clear trajectory for
each country where openness to changes is treated as an imperative for growth.
Undoubtedly these long-term processes should represent a part of each policy for attrac-
ting foreign investments.
The growth of inward FDI stock was high. In particular, the advanced transition econo-
mies are characterized by large FDI relative to their GDP and very high ratios of FDI
inflows to gross fixed capital formation. The latter ratio has, for most of the recent years,
been higher in the CEECs than in the rest of the world. The pace of growth of FDI inward
stock was also higher than the corresponding world ratio.
Three conclusions are important: 1) there is a positive correlation between the growth
rates and the stages of approximation to the EU; 2) in general the growth rates were fast-
er in countries with the lowest income and 3) countries that fulfilled the criteria before the
EU accession realized development progress.
From the standpoint of Macedonian economy, within both the transfer and diffusion of
knowledge, two mechanisms have significant importance: 1) learning spillover from the
capital accumulation the part of which represents accumulation of knowledge acquired in
the process of operations with foreign investments (learning by doing), and 2) the spread-
ing of the influence through the connecting tissue of the capital i.e. by connecting the cap-
429
ital that leads to complementarities between activities both within the firm itself and
among the firms that are cooperated with (learning by interacting).
Key words: foreign direct investments, Western Balkan countries, knowledge, growth.
INTRODUCTION
Theoretical economic analysis has long been preoccupied with the question: why some
countries develop rapidly, and others at a slower pace? The theory of convergence backed
up by the facts from the empirical studies of differences among the growth rates of differ-
ent countries, increases the certainty of the present danger of permanent peripherisation of
the long time lagging behind countries. Therefore, it seems that the analysis of the feed-
back between the world growth marked with the attributes of globalization on the one
hand, and the factors influencing the speeding up or slowing down of the economic
growth on the other hand are very important for Western Balkan countries as well. All of
them are developing countries deeply engaged in the reform processes towards efficient
market economy. At the same time, many developing countries are in the process of tran-
sition towards knowledge based economy the development phase which has been devel-
oping countries reality. Catching up this phase, or be closed to its main features is a very
difficult task for each of the developing countries. [Based on: Popovska, 2008]. It means
transition to new growth factors such as new technology, transferring, diffusing and creat-
ing innovation, disseminating information and knowledge which is impossible without
wide usage of information technology. The Study carried out by the World Bank (1999)
which deals with the difference between the GDP growth per capita in the Republic Korea
and Ghana in the period from 1960-2005, revealed the following: almost two-thirds of the
difference between the growth rate is not due to the accumulation of the physical capital
and the labour force, but is due to other sources of growth and productivity, knowledge
being the most important one [According to: Building Knowledge Economies Advan-
ces Strategies for Development, p. 4].
It goes without saying that the development gap is inseparably connected to the differ-
ences in the ambiance context which influences the generation of new growth factors.
Western Balkan countries have a common long term challenge: to develop all necessary
capabilities for building knowledge based economy. The development convergence is
almost based on acceptance of invisible factors such as knowledge and information,
their transformation into new products and services, and getting visible results such as
higher GDP growth rate, better world trade position, and higher living standards.
THEORETICAL BASE
Knowledge is a central issue in every debate codified or noncodified, generated or tran-
sferred, in every form, becoming the most important source for fostering growth in the
time of globalization. Knowledge transferred into innovation, product and process is in
fact the basic key to opening the door towards competition at a global level which is a
clear trajectory for each country where openness to changes is treated as an imperative for
430
growth. It is in a very short time that the material and measurable physical capital, alt-
hough being necessary for the growth, will lose the investment relative advantage it has,
with reference to the knowledge accumulation.
Knowledge production means developing and acquiring new knowledge; knowledge tran-
smission means educating and training through human resources; knowledge transfer
means disseminating knowledge to many actors, structures and institutions, and it is their
network that the capacity of economy and the sustainability of growth rates depend on. It
was in his analysis that Caldor (1957) discussed the learning effects as source for technol-
ogy advancement. Arrow (1962) established the externalities deriving from the process of
learning by doing as factor for productivity growth at macro-level [OECD, 2003, pp. 59-
61]. And Shersinski in 1967 included the available knowledge in the function of produc-
tion. The model of Solow by making use of technological progress, undoubtedly inte-
grates knowledge within the new technologies. The education and the human factor were
introduced in the growth model of Uzawa in year 1965 and the one of Lucas in 1988. It
was in 1988 that Lucas gave the model of endogenous growth based on human capital. In
this model the accumulation of knowledge prevents the decrease of the marginal produc-
tivity of the capital (which has tendency to zero) during the process of accumulating the
productivity factors. The marginal return does not decrease and therefore it is possible to
have permanent growth in offering capital as knowledge. [Greiner, pp. 245-255].
The Romers model of endogenous growth is treated as a beginning of the theory of new
growth i.e. creating stock of ideas which is in the organism of growth. On the basis of
non-rivalry feature a conclusion was drawn regarding the increasing returns. This sets the
problem of optimal labour force allocation within the frameworks of production and re-
search. The externalities from the stock of ideas creation and from the resource allocation
in human capital are taken into consideration in the research activity. This is the model
which is the most prone to verification through the real achievements in the developed
countries [Romer, 1986; Fischer, 1987; and Barro, 1989.].
Research and development also got their place in the theoretical models. Grossman and
Helpman in 1991, and Aghion and Howitt in 1992 developed an IP model in which accu-
mulation of knowledge/stock of ideas is treated as the most important source of economic
growth. What followed were numerous studies of practical examination of the model the-
orems. However, the empirical examinations identified a line of non-linearity. There is no
such a model that exists both for all the countries and for all the phases. There are enough
verified proofs that in the earlier phases of growth, learning from the others, the increasing
returns and the externals can represent basic sources for growth. In the catch up period of
growth, learning from the others i.e. catching up with their development through adequate
policies of transfer, diffusion and convergence, assumes the existence of efficient institu-
tional infrastructure. The externals from investments are observed from a perspective of
the incorporated knowledge they have in investment goods and their effect on growth
rates. In the later phase, education and human capital upgrade become the most important
ones as sources for growth [Greiner, 253.]. Undoubtedly these long-term processes should
represent a part of each policy for attracting foreign investments.
431
FOREIGN DIRECT INVESTMENTS AND LAGGING BEHIND
In Western Balkan countries during the whole period of transition, foreign direct inves-
tments have been promoted as a catalyst of long term development. Each of them used to
sick new capital removing restrictions in FDI inflow and to become widely opened to new
investments from abroad. The aim to attract foreign investments became the most per-
sistent part of any agenda for development. Certain agendas had in their contents the pro-
posals for programmes targeted at stimulating foreign investments. What was being of-
fered together with these programmes is a line of direct and indirect advantages, typical
for the most liberal policies towards foreign investments. Although, foreign direct inves-
tment is one of the main features of liberalization, it does not mean that liberalisation has
always increased FDI. Thus, FDI response tends to be most vigorous where local capabi-
lities are strong when liberalization takes place, and the feeblest where they are weak (of
course, excluding resource extraction). Similarly, over time, FDI inflows rise where local
capabilities are strengthened and new capabilities are created, they stagnate or fall where
they are not [Sanjaya & Rajneesh, 2004: 4]. Liberalization is not considered just as a
necessity but also as a sufficient condition for attracting FDI. A part of rules of game
from their side of developing countries is intensification of foreign direct investments in
order to solve many issues such as unemployment, lower level of competition, technologi-
cal gap, structural disparities without taking into consideration whether their externalities
are positive or may be negative (e.g. pollution).
Having in mind that these countries are driven by their wishes and goals for EU integrati-
on, it is worth to compare them with the former transition countries which are now EU
members. According to Transition Report 2008 if the estimated level of real GDP in 1989
is taken for base = 100, the level of GDP in 2007 of the new members states is 151. From
the Western Balkan countries, only Albania has a better result (Table1).
Table 1: GDP growth rates 1997-2008 and estimated level of real GDP selected post
socialist countries
Central Eastern Estimated
Europe and the level of
Baltic States 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 real GDP
in 2007
1989=100
Czech Republic 1.3 3.6 2.5 1.9 3.6 4.6 6.5 6.4 4.9 4.6 136
Estonia -0.1 9.6 7.7 8 7.2 8.3 10.2 11.2 7.1 3.5 155
Hungary 4.2 5.2 4.1 4.4 4.2 4.8 4.1 3.9 1.3 1.7 135
Latvia 3.3 8.4 8 6.5 7.2 8.7 10.6 11.9 10.2 3.5 125
Lithuania -1.5 4.1 6.6 6.9 10.3 7.3 7.9 7.7 8.8 6.5 116
Poland 4.5 4.3 1.2 1.4 3.9 5.3 3.6 6.2 6.5 5.1 169
Slovakia 1.5 2.0 3.4 4.8 4.8 5.2 6.6 8.5 10.4 7.0 154
Slovenia 5.4 4.1 3.1 3.7 2.8 4.4 4.1 5.7 6.1 4.3 149
432
Average 3.5 4.3 2.5 2.6 4.2 5.3 4.9 6.3 5.9 4.6. 151
South-eastern Europe SEE-3
Bulgaria -0.1 9.6 7.7 8 7.2 8.3 10.2 11.2 7.1 3.5 155
Croatia 4.2 5.2 4.1 4.4 4.2 4.8 4.1 3.9 1.3 1.7 135
Romania 3.3 8.4 8 6.5 7.2 8.7 10.6 11.9 10.2 3.5 125
SEE-5
Albania 13.2 6.5 7.1 4.3 5.8 5.7 5.8 5.5 6 6 152
Bosnia Herze-
9.6 5.5 4.3 5.5 3 6.3 3.9 6.7 6 5 79
govina
R. Macedonia 4.3 4.5 -4.5 0.9 2.8 4.1 4.1 3.7 5.1 5 96
Montenegro -6.7 3.1 -0.2 1.7 1.5 3.7 4.1 8.6 7.0 6 80
Serbia -18 5.2 5.1 4.5 2.4 9.3 6.3 5.7 7.5 5 68
Average -2.2 3.7 4.7 4.9 4.7 7.0 4.7 6.6 6.1 5 111
433
manner and what forces to use in order to come to suitable solutions, it should be pointed
out that these are things which depend on numerous factors specific for certain countries.
Besides a significant number of dilemmas, there exists a consensus that FDI tends to have
significant effect on economic growth through following channels: capital formation,
technology transfer and spillover, human capital (knowledge and skills) enhancement, and
so on [Ozturk, 2007: 2.]. There are many determinants and factors for attracting FDI in the
host country such as openness, market size, economic and political stability, regulations of
capital market, labour market and financial market, investment climate, free trade zones,
trade regime and policy, human capital policy, banking system and tax policy, infrastruc-
ture and regional integration arrangements. Every country has a challenge to make the
combination of all these factors in a manner which developed its own capacity to absorb
new investments as an engine of growth. This means that foreign direct investments are
the most needed for the purpose of creating new processes and products that require
knowledge, knowledge transmission, and learning and governance skills for dealing with
new challenges. On the contrary, the most often opinion in the business sector is the fol-
lowing: the bigger the amount of foreign investments the greater the opportunities for
enabling faster progress. In fact, the quantity is not enough for the purpose of getting the
expected effects from investments. Quality is the one that has to express the selective ap-
proach towards investing in projects that are less oriented towards using material rather
than non-material resources. These projects were evaluated in accordance with the contri-
bution they had in increasing the efficiency and the amount of the direct contribution for
increasing the growth rate with spillover effects on all the economy. There are at least four
main preconditions that need to be met [According to: Rajneesh and Bellak.]:
1. The kind of FDI being attracted must generate significant spillovers.
2. The domestic sector needs to develop the capacity to absorb these spillovers.
3. The FDI that is being attracted should be complementary to domestic industry rather
than substitutory
4. A regulatory and institutional environment must be developed.
With respect to this the following items has to be taken into consideration:
The alleviations that are being offered by the programmes for stimulating foreign in-
vestments are les significant than the factors which determine the overall economic
ambience as safe and productive;
The factors that determine the economic ambience as attractive for foreign investments
are both of material and non-material nature, allocated in various spheres and ori-
ented towards the advantage of the market judgment.
These factors with their mutual connection and co-action lead to development of busi-
ness climate which is essential for attracting FDIs.
The processes that are used for the purpose of influencing the business climate repre-
sent a part of the reform changes at sector and national level and are fully dependant
on their synchronization, timing and synergy [according to Popovska, 2006.].
In order to get from the FDIs as great effect as possible, it is necessary to have an entire
system of changes which could be defined in a most sublime manner as governing, tec-
hnological, manufacturing, innovating, and market ability for converting the benefit from
the foreign direct investments for new axis of economy growth based on knowledge. In
434
order to accelerate these processes, it is of extreme importance to integrate in the EU envi-
ronment as soon as possible.
European Union has determined that the future of the Western Balkan countries lies in the
EU. Within its long-term policy, the enlargement is an undoubted priority. If someone
should question this statement, it would be like digging a hole with uncertainties on the
European path of changes typical for the development of modern trajectories marked by
globalization. Helping the acceleration of the transformation processes of the Western
Balkan countries could eliminate the possible uncertainties in the Balkan region which is
certainly a positive thing for the EU strategy and its position in the global competition
market. Therefore, instead of being skeptical about enlargement, it is better that EU is
practically more open to help fostering this process through economic and development
incentives. It is necessary to be reminded that the question of convergence is an important
part of a long term EU policy for cohesion. Analysis of this question show that in spite of
new EU members growing convergence to economic development EU level, Western
Balkan countries go in opposite direction. The relative average income of Western Balkan
countries has dropped from 40% to 28% of the European level between 1989 and 2005.
So, from the perspective point of the EU enlargement eastwards, the European
policymakers need additional actions favorable to the development of the Western Balkan
countries.
Skepticism about enlargement was present at the call for the so called fourth admission of
ten new members in 2004 and afterwards, but especially during the fifth enlargement with
Bulgaria and Romania. Today, their economies have become more dynamic and competi-
tive with higher growth rates. In one of the Communication from the Commission was
written: The old Member States, in turn, have benefited from the new opportunities
which have opened up in the new Member States without experiencing significant reper-
cussions [According to: Communication from the Commission to the Council of 3 May
2006.]. The period 1997-2005 was marked by strong economic growth in the new Mem-
ber States (3.75% on average, as against 2.5% in the EU-15). Between 1993 and 2005 the
old Member States increased their trade with the EU-10 countries by 6 percentage points,
whilst their imports from the new Member States rose by 13 percentage points. The old
Member States continue to run a trade surplus with the EU-10 countries, which benefit
from lower production costs. Today, all new members hurry toward the level of EU GDP
per capita. Estonia and Slovenia are only 10% points below the EU level of GDP per capi-
ta, comparing with 41.2% and 76.9% below this level respectively in 1997. Bulgaria and
Macedonia reached 26.5% and 26.7% of the EU level respectively in 1997, but in 2007
Bulgaria is 10% points ahead of the R. of Macedonia.
Table 2 - GDP per capita in Purchasing Power Standards (PPS) - EU-27 = 100
1997 1999 2000 2002 2004 2005 2006 2007 2008
(f)
EU (27 countries) 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0(f)
Bulgaria 26.5(e) 27.0 27.9 31.1 33.8 35.3 36.7 38.1(f) 39.1(f)
Czech Republic 73.1(e) 69.7 68.6 70.6 75.3 76.6 78.6 81.5(f) 81.9(f)
Estonia 41.9(e) 42.4 44.7 50.0 56.9 62.9 68.4 71.7(f) 71.0(f)
435
Cyprus 86.0(e) 87.6 89.0 89.5 90.5 92.6 91.9 92.0(f) 90.2(f)
Latvia 34.7(e) 36.1 36.8 41.3 45.8 49.9 53.7 58.2(f) 58.5(f)
Lithuania 38.2(e) 38.8 39.4 44.1 50.5 53.2 56.2 60.1(f) 61.7(f)
(e) (f)
Hungary 51.6 53.6 56.2 61.6 63.3 64.2 65.0 64.4 63.3(f)
Malta 80.7(e) 81.2 83.8 79.7 76.8 77.3 76.9 77.5(f) 76.3(f)
Poland 46.9(e) 48.7 48.4 48.4 50.7 51.2 52.4 54.6(f) 55.5(f)
Romania : 26.0 25.9 29.4 34.1 35.4 38.9(f) 40.4(f) 41.5(f)
Slovenia 76.9(e) 79.6 78.8 81.2 85.3 86.8 87.8 90.6(f) 90.7(f)
Slovakia 51.4(e) 50.6 50.2 54.2 57.2 60.5 63.7 68.7(f) 70.8(f)
Croatia 46.0(e) 44.4(e) 45.5(e) 48.4(e) 52.1(f) 49.9(f) 51.5(f) 57.5(f) 57.8(f)
Macedonia 26.7 26.9 27.0 25.1 26.7 27.9 28.2 28.9(f) 29.2(f)
Source: External Trade of Western Balkan Countries - Strong growth in Western Balkan
countries (WBCs) trade with the European Union - Statistics in focus - External trade -
1/2005.
436
and networking. Having in mind the high technologic dependence of Macedonian econo-
my and the low level of investments in IR and training within the frameworks of organiza-
tions, what is of high importance are the effects from the transfer and the diffusion of ma-
terial and non-material knowledge. For the purpose of their spreading up it is important to
have established connection between the firms from various areas, among which universi-
ties, institutions and other forms of support. As previously stated, externalities from in-
vestments are observed from a perspective of the influence the knowledge integrated in
the investment goods has on the increase in productivity, income and growth rates. There-
fore, from the standpoint of Macedonian economy, within both the transfer and diffusion
of knowledge two mechanisms have significant importance:
The learning spillover from the capital accumulation the part of which represents ac-
cumulation of knowledge acquired in the process of operations with foreign invest-
ments (learning by doing), and
The spreading of the influence through the connecting tissue of the capital i.e. by con-
necting the capital that leads to complementarities between activities both within the
firm itself and among the firms that are cooperated with (learning by interacting).
CONCLUSION
Theoretical economic analysis has long been preoccupied with the question: why some
countries develop rapidly, and others at a slower pace? The theory of convergence backed
up by the facts from the empirical studies of differences among the growth rates of diffe-
rent countries, increases the certainty of the present danger of permanent peripherisation
of the long time lagging behind countries. The development convergence is almost based
on acceptance of invisible factors such as knowledge and information, their transforma-
tion in new products and services and getting visible results such as higher GDP growth
rate, better world trade position and higher standards of living.
Knowledge transferred into innovation, product and process is in fact the basic key to
opening the door towards competition at a global level which is a clear trajectory for
each country where openness to changes is treated as an imperative for growth.
Undoubtedly these long-term processes should represent a part of each policy for attrac-
ting foreign investments.
The growth of inward FDI stock was high. In particular, the advanced transition economi-
es are characterized by large FDI relative to their GDP and very high ratios of FDI inflows
to gross fixed capital formation. The latter ratio has, for most of the recent years, been
higher in the CEECs than in the rest of the world. The pace of growth of FDI inward stock
was also higher than the corresponding world ratio.
Three conclusions are very important: 1) there is a positive correlation between the
growth rates and the stages of approximation to the EU, 2) in general the growth rates
were faster in countries with the lowest income, and 3) countries that fulfilled the criteria
before the EU accession realized development progress. Today numerous analyses show
that the joint benefit of the new members is bigger than the costs caused by the price of
their accommodation to the new conditions in the EU.
437
From the standpoint of Macedonian economy, within both the transfer and diffusion of
knowledge two mechanisms have significant importance: 1) learning spillover from the
capital accumulation the part of which represents accumulation of knowledge acquired in
the process of operations with foreign investments (learning by doing), and 2) the spread-
ing of the influence through the connecting tissue of the capital i.e. by connecting the cap-
ital that leads to complementarities between activities both within the firm itself and
among the firms that are cooperated with (learning by interacting).
BIBLIOGRAPHY:
1. Barro J. Robert. (ed.), Modern Business Cycle Theory, Cambridge, MA: Harvard University Press, 1989.
2. Communication from the Commission to the Council of 3 May 2006 - Enlargement, Two Years After - An
Economic Success [COM (2006) 200 final - Not published in the Official Journal.
3. Fischer Stanley (1987), Crazy Explantations for the Productivity Slowdown. NBER Macroeconomics
Annual 1987, Cambridge, MA:MIT Press.
4. Garmel Kateryna, Maliar Lilia and Maliar Serguei (2006): The EU Eastern Enlargement and FDI: The
Implications from a Neoclassical Growth Model WP-AD 2005-29, Editor: Instituto Valenciano de Inves-
tigaciones Econmicas, S.A. IVIE working papers.
5. Greiner Alfred: The Forces of Economic Growth A Time Series Perspective Center for Empirical Mac-
roeconomics, Biefeld University, Germany 7-10, 245-255 p.
6. Mencinger, Joze (2003): Does Foreign Direct Investment Always Enhance Economic Growth? Kyklos,
Vol. 56(4), pp. 493510.
7. OECD (2003): The Sources of Economic Growth in OECD Countries, 59-61.
8. Ozturk, Ilhan (2007): Foregn Direct Investment Growth Nexus: A review of the Recent literature,
International Journal of Applied Econometrics and Quantitative Studies Vol. 4-2, 2p.
9. Popovska Zlatka (2006): Governance and business climate, Annual book 2006, Faculty of Economics,
Skopje.
10. Popovska Zlatka (2008): Knowledge management and economic growth, Faculty of Economics, Skopje.
11. Rajneesh Narula and Christian Bellak: EU enlargement and consequences for FDI assisted industrial
development, United Nations University - Maastricht Economic and social Research and training centre
on Innovation and Technology.
12. Romer Paul (1986): Increasing Returns and Long-Run Growth, Journal of Political Economy 94.
13. Rutkowski Alexander: Aarhus Inward: FDI, concentration, and profitability in the CEECs: Were the
domestic firms crowded out or strengthened?, School of Business, Denmark. 1 p.
14. Sanjaya Lall & Rajneesh Narula (2004): FDI and its Role in Economic Development: Do we need a new
agenda? MERIT-Infonomics Research Memorandum series 2004-019 MERIT, Maastricht Economic Rese-
arch Institute on Innovation and Technology, 4 p.
438
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Dr Vuk Raievi,
Univerzitet Privredna akademija, Fakultetu za ekonomiju i inenjerski menadment, Cvearska 2, 21000 Novi
Sad, e-mail: vuk.m.raicevic@gmail.com
Dr Svetlana Ignjatijevi
Univerzitet Privredna akademija, Fakultetu za ekonomiju i inenjerski menadment, Cvearska 2, 21000 Novi
Sad, e-mail: ceca@fimek.edu.rs
UVOD
U ekonomskoj literaturi privredni rast (economic growth) podrazumeva poveanje nacio-
nalne proizvodnje, izraeno kroz poveanje BDP-a. Privredni razvoj je sloen ekonomski
(i drutveni) proces, kojim se jedna zemlja postepeno oslobaa ekonomske nerazvijenosti
i siromatva, dostie sve vie razvojne nivoe [Devetakovi, 2009:11]. Dinamian privre-
439
dni rast znai poveanje obima proizvodnje i usluga usled novih ulaganja u proizvodne
kapacitete i njihovog efikasnijeg korienja, poveanja zaposlenosti i produktivnosti rada.
Stabilan i rastui privredni rast moe se definisati kao nastojanje da se u to je mogue
veem stepenu zadovolje rastue potrebe ljudi sa ogranienim resursima [Cvetanovi,
1997:3]. Privredni rast se kvantitativno izraava stopom rasta drustvenog bruto proizvoda,
nacionalnog dohotka, drustvenog bruto proizvoda po glavi stanovnika, nacionalnog doho-
tka po glavi stanovnika, itd. Pojam privrednog rasta je ui od pojma privrednog razvoja i
ne obuhvata strukturne promene, funkcionisanje privrede, ni promene unutar same privre-
dne strukture. Zapravo, privredni razvoj obuhvata poveanje proizvodnje na nivou nacio-
nalne ekonomije, ali objanjava i sloene transformacije u strukturi privrede, promene
znaaja pojedinih inputa i njihovih uticaja na rast autputa.
Smatra se da dinamian privredni rast uslovljava i privredni razvoj prema unapred defini-
sanim ciljevima. Osnovni cilj svake zemlje, a time i Srbije, je postizanje to veeg nivoa
ekonomske razvijenosti putem poveanja ukupnog obima materijalne proizvodnje i dru-
tvenog proizvoda per capita i strukturnih promena privrede. Bez strukturnih promena ne
moe se ostvariti brz privredni rast, niti se strukturne promene vre u zemljama ija priv-
reda stagnira i gde ne rastu drutveni proizvod i nacionalni dohodak [Kragulj i Milievi,
2007:361]. Sutina procesa privrednog razvoja je u racionalnoj upotrebi komparativnih
prednosti, na nain da se uz minimalna ulaganja postiu maksimalni rezultati. Kada je u
pitanju nerazvijena zemlja taj proces je dugotrajan i spor.
440
kupovina HOV, do nivoa koje subjektu - vlasniku ne daje pravo kontrole, ve donosi rentu
u visini kamate na uloeni kapital u HOV. Direktne investicije u inostranstvu podrazume-
vaju dugoroan plasman privatnog kapitala u inostranstvo i predstavljaju put ka stvaranju
transnacionalnih kompanija i promenama u globalnom poslovnom okruenju.
Strane direktne investicije (foreign direct investments), kao oblik ulaganja kapitala stra-
nom investitoru obezbeuje pravo svojine, kontrolu i upravljanje. Ponuda kapitala u formi
SDI je u porastu, a motivi su: kontrola trita i resursa, eksploatacija sirovina i resursa,
vei prinosi i profit, ekonomski i politiki uticaj. Prednosti koje donose SDI se ogledaju u
transferu novih tehnolokih postupaka, unapreenju socijalnog poloaja stanovnitva zem-
lje uvoznice kapitala i unapreenju platnog bilansa putem poveanja izvoza ili smanjenja
uvoza. Visok stepen eksploatacije domaih resursa, zavisnosti i neravnopravnosti u odno-
sima predstavljaju nedostatke SDI i uticu na rezervisanost prema ovom vidu uvoza kapita-
la od strane zemalja u razvoju. Kretanja SDI poslednjih godina podstaknuto je sve veom
integracijom nacionalnih ekonomija, ekonomskom liberalizacijom i otvaranjem novih
trita i podruja za investiranje. Privlaenje SDI je ozbiljan posao uz brojna uslovljavanja
od strane investitora. Ipak uz adekvatnu politiku i zemlje koje se smatraju rizinim mogu
privui SDI. U proteklih 15 godina zemlje u razvoju su uestvovale u direktnim investici-
jama sa preko 1/3, a uee ovih investicija u ukupnom prilivu kapitala u zemlje u razvoju
je preko 50%. Karakteristino je da je 2/3 priliva stranih direktnih investicija u zemlje u
razvoju, tokom 90-tih godina otilo u 10 zemalja i to na prvom mestu u Kinu i Brazil.
441
Strane direktne investicije (%, BDP-
1,4 6,2 4,6
a)
Deficit tekuih transakcija (%, BDP-
-7,6 -10,2 -7,6
a)
Stopa nezaposlenosti (%) 12,23 20,8 16,1
Stopa inflacije (%) 91,8 16,5 10,1
Izvor: RZS i Ministarstvo finansija, Bilten javih finansija, 2009.
Prva pretpostavka stabilnosti, privrednog rasta i odrivosti javnog duga je svoenje stope
inflacije ispod 5%. Svoenje inflacije na poeljan nivo jedan je od ciljeva makro-
ekonomske politike i postie se delovanjem drave u domenu fiskalne i monetarne politi-
ke. Smanjenje inflacije doprinee sporijem poveanju javne potronje i zarada u odnosu
na poveanje BDP-a.
Druga bitna pretpostavka makroekonomske stabilnosti i odrivosti javnog duga jeste
dinamina stopa privrednog rasta. Privredni rast podrazumeva poveanje proizvodnje na
nivou nacionalne ekonomije izraeno kroz ukupan drutveni proizvod, poveanje agregat-
ne ponude, nacionalnog dohotka, ivotnog standarda, investicija i poveanje akumulacije.
U cilju poveanja stope privrednog rasta potrebno je dinamizirati izvoz, smanjiti uee
deficita tekuih transakcija u BDP-u i znaajno poveati udeo investicija u BDP-u.
U proteklom periodu Srbije je suoena sa nedostatkom domaeg i stranog kapitala.
Domaa tednja nije dovoljna za odravanje ekonomskog rasta i servisiranje spoljnog
duga. Strane direktne investicije presudno utiu na kvalitet deviznih rezervi, a poslednjih
godina su poveane u manjem obimu u odnosu na zaduivanje u inostranstvu. U uslovima
poveanja finalne potronje povean je spoljnotrgovinski promet, odnosno uvoz roba i
usluga u analiziranom periodu. Uticaj trgovinske otvorenosti na privredni rast ostvaren je
posredstvom SDI i poveane produktivnosti rada. Nastao deficita tekuih transakcija,
finansiran je stranim kapitalom putem kredita i SDI. Ovu spoljnu neravnoteu, kad se
posmatra kroz deficit tekuih transakcija, znaajno su smanjivale doznake koje uestvuju
sa 7-8% u BDP. Ukupni platni bilans Srbije u proteklom periodu tranzicije bio je u
suficitu, to je omoguilo rast ukupnih deviznih rezervi sa 2,0 mlrd evra u 2001. na 9,2
mlrd evra u 2008. godini [Bonjak, 2001:12]. Posebnu panju treba posvetiti poboljanju
investicionog ambijenta u cilju tehniko-tehnoloke modernizacije i unapreenja
konkurentnosti privrede.
442
Konkurentnost je sinonim za produktivnost i moe se poveati racionalnim korienjem i
ulaganjem u resurse, primenom savremenih znanja u praksi, investiranjem, poveanjem
ekonominosti u poslovanju, uvoenjem savremenih tehnologija u proizvodnji u cilju raz-
voja visokofinalnog kvalitetnog asortimana. Konkurentnost podrazumeva i razvoj
infrastrukture, telekomunikacija i intenzivno korienje interneta.
Postizanje vie konkurentnosti, zahteva makroekonomsku konkurentnost, povoljan inve-
sticioni ambijent, podizanje nivoa efikasnosti javnih institucija, nivoa tehnoloke razvije-
nosti i drugih inilaca. Osnovni inilac poveanja konkurentnosti je poveanje nivoa
produktivnosti i efikasnosti privrede. Posledice niske konkurentnosti su visok budetski
deficit i spoljni dug [Raki, 2005: 3]..
Srbija je u drugoj fazi ekonomskog razvoja i potrebno je ulagati u obrazovanje, nove teh-
nologije, kvalitetne proizvode, privui strane direktne investicije i stabilizovati finansijsko
trite. Konkurentnost privrede Srbije je na niskom nivou i pogoran je poloaj na rang
listi globalne konkurentnosti (sa 77. mesta u 2003. na 96. mesto u 2009/10. godini). Prema
globalnom indeksu konkurentnosti najbolje pozicionirana je vajcarska, vedska i SAD.
Bive republike su bolje pozicionirane u odnosu na Srbiju. U 2010.godini najbolje je
pozicionirana Slovenija (45), Crna Gora (49), Hrvatska (77) i Makedonija (79). BiH je
loije pozicionirana zemlja prema indeksu globalne konkurentnosti (102).
Od 139 zemalja Srbija je na 96 mestu sa indeksom 3,84. Srbija ima prednosti u oblasti
zdravstva i osnovnog obrazovanja, veliine trita, visokog obrazovanja, tehnoloke
spremnosti i inovativnosti. Najugroenije oblasti su institucije, makroekonomska stabil-
nost, infrastruktura, efikasnost trita i sloenost poslovanja.
Izvor: The Global Competitiveness Report 2006,2010, World Economic Forum i obraun
autora
443
USLOVI POSLOVANJA I INDIKATORI POSLOVNOG OKRUANJA U SRBIJI
Poslovno okruenje je znaajan inilac podsticaja za firme da inoviraju i da poveaju pro-
duktivnost. Visoka produktivnost utie na poveanje zaposlenosti, ubiranje javnih prihoda
neophodnih za finansiranje javnih rashoda. Upravljanje javnim prihodima i potovanje
propisa su osnova stabilnosti poslovnog okruenja. Infrastruktura utie na konkurentnost
privrede i stvara poslovno okruenje pogodno za rast i razvoj firme. Preduzea se
suoavaju sa neuspesima u obezbeivanju elektrine energije i vode, to dovodi do
prekida proizvodnje i utie na profitabilnost. Slobodan spoljnotrgovinski promet
omoguava irenje trita i unapreenje efikasnosti izvoznika. Razvijeno finansijsko tri-
te omoguuje nesmetan platni promet, mobilizaciju depozita i finansiranje investicija.
Znaajni su korienje razliitih izvora finansiranja, korienje finansijskih trita,
korienje finansijskih usluga, procenat firmi sa bankarskim kreditima, procenat firmi sa
finansijskim izvetajima i raunima. S druge strane korupcija stvara nepovoljan poslovni
ambijent, umanjuje operativnu efikasnost preduzea i poveava trokove i rizik poslova-
nja. Informacione i komunikacione tehnologije su pokreta i nosilac privrednog razvoja.
Doprinos inovacija je u poveanju proizvodnje, izvoza i konkurentnosti privrede u celini.
Analiza pokazatelja optih uslova poslovanja pokazuje da se Srbija u 2010. godini nalazi
na 88 mestu od 183 zemlje. Na prvom mestu se nalazi Singapur, a od razvijenih tranzicio-
nih zemalja Slovaka ima najbolje uslove poslovanja. Slovaka se nalazi na 42, Bugarska
na 44, Maarska na 47, Rumunija na 55 i Grka na 109 mestu prema uslovima poslovanja.
444
U osnivanju preduzea na prvom mestu se nalazi Novi Zeland, a od zemalja okruenja
Maarska je na 39, Rumunija na 42, Bugarska na 50, Slovaka na 66 i Grka na 140 mes-
tu. Prema kriterijumu izdavanja dozvola na prvom mestu se nalazi Hong Kong, Kina,
Grka na 50, Slovaka na 56, Maarska na 88, Rumunija na 91 i Bugarska na 119 mestu.
U izdavanju dozvola Srbija je veoma loe pozicionirana (174 mesto). Prema regulativi u
oblasti rada na prvom mestu je Australija, Bugarska na 53, Maarska na 77, Slovaka na
81, Rumunija na 113 i Grka na 147 mestu. Prema uknjiavanju imovine na prvom mestu
se nalazi Saudijska Arabija, Slovaka Republika na 11, Bugarska na 56, Maarska na 61,
Rumunija na 92 i Grka na 107 mestu. Prema vremenu potrebnom za odobravanje kredita
Malezija se nalazi na prvom mestu,a Srbija je veoma dobro pozicionirana. Rumunija i
Slovaka se nalaze na 15, Maarska na 30 i Grka na 87 mestu. Prema zatiti investitora
na prvom mestu je Novi Zeland, Bugarska i Rumunija na 41, Slovaka na 109, Maarska
na 119 i Grka na 154 mestu. Prema plaanju poreza na prvom mestu se nalaze Maldivi,
Grka na 76, Bugarska na 95, Slovaka na 120, Maarska na 122 i Rumunija na 149 mes-
tu. Srbija je veoma loe pozicionirana na 137 mestu. Prema spoljnotrgovinskom poslova-
nju na prvom mestu se nalazi Singapur, Rumunija na 46, Srbija na 69, Maarska na 70,
Grka na 80, Bugarska na 106 i Slovaka na 113 mestu. Prema reavanju sporova Luk-
semburg se nalazi na prvom mestu, Maarska na 14, Rumunija na 55, Slovaka na 61,
Bugarska na 87, Grka na 89 i Srbija na 97 mestu. Prema proceduri i vremenu za zatvara-
nje firmi na prvom mestu se nalazi Japan, Slovaka na 39, Grka na 43, Maarska na 58,
Bugarska na 78, Rumunija na 91 i Srbija na 102 mestu [Ignjatijevi, 2011:682].
Opti uslovi poslovanja u 2010. godini su poboljani u odnosu na 2007. godinu. Pozitivna
reforma je sprovedena u oblasti odobravanja kredita, osnivanju preduzea i uknjiavanju
imovine. Do pogoranja je dolo u poslovima izdavanja dozvola, plaanja poreza i spolj-
notrgovinskog prometa.
SDI U SRBIJI
Najei vid priliva stranog kapitala u Srbiji je u vidu kupovine domaih preduzea ili
banaka. S obzirom da srpsku privredu karakterie niska akumulativna sposobnost, mini-
malna tednja SDI dobijaju na znaaju. Za Srbiju i sve zemlje u tranziciji, neophodne su
strane direktne investicije, koje bi pokrenule ekonomski rast zemlje. U periodu 2006
2010. godine dolo je do znaajnog smanjenja priliva SDI, to je nepovoljno uticalo na
uvoenje novih proizvodnih kapaciteta, poveanje zaposlenosti i izvoza i na kraju uticalo
na usporavanje privrednog rasta zemlje. Prema podacima UNCTAD-a u Srbiju je posled-
njih 10 godina ulo 16 milijardi $, a ako posmatramo dui period (1995-2010) ulo je 21,5
milijardi dolara stranih direktnih investicija. Poslednjih godina prisutan je negativan trend
smanjenja SDI. U 2006. godine SDI su iznosile 4,3 milijarde $, a 2010. godine 800 milio-
na $. Analiza pokazuje da je dominantno uee investicija iz evropskih zemalja, uz
manje uee investicija koje potiu iz Amerike.
445
Tabela 4. Obim stranih direktinih invesitija (SDI) u periodu 20072009. godine (miliona $)
446
sticiona ansa srpske privrede. S obzirom na komparativne prirodne uslove i na nedostatak
sopstvenih sredstava za finansiranje poljoprivrede, strana ulaganja predstavljaju izvor za
unapreenje proizvodnje i izvoz zdravstveno bezbedne hrane. Turizam predstavlja poseb-
nu ansu za ubrzavanje privrednog rasta, a poboljanje politikih prilika bi doprinelo stva-
ranju povoljnijih uslova za znajniji priliv stranog kapitala i jaanje konkurentnosti nae
turistike ponude. Prirodna bogatstva mogu biti dragocena prednost za znaajnije SDI u
sferi turistike delatnosti. SDI treba usmeriti u rekonstrukciju, revitalizaciju i izgradnju
novih savremenih kapaciteta, primenu savremene informacione tehnologije, primenu sav-
remenih koncepata marketinga, menadmenta i promotivnih aktivnosti i podizanje nivoa
kvaliteta turistikih usluga. Komparativna i konkurentska prednost srpske privrede je kva-
lifikovana i jeftina radna snaga, pogotovo u radno intenzivnim industrijama poput tekstil-
ne i industrije odee. Strategija privlaenja stranog kapitala treba da je usmerena prema
zemljama okruenja, evropskim partnerima i srpskoj dijaspori.
ZAKLJUAK
Meunarodno kretanje kapitala, kao najatraktivniji oblika meunarodne saradnje i ostva-
rivanja stratekih ciljeva, rezultat je procesa globalizacije i utie se na diverzifikaciju pos-
lovnih aktivnosti, jaanje konkurentske prednosti i stvaranje globalnog konkurentskog
proizvoda. Posrednim uticajem na privredni rast i razvoj, platni bilans, zaposlenost i priv-
rednu stabilnost zemalje generie se proces globalizacije.
Srbiji su danas i u budunosti neophodne strane direktne strane investicije, jer je domaa
tednja mala, nedostaju upravljaka znanja, savremene tehnologije i razvijeni izvozni
kanali. Alterantiva moe biti u dolasku stranih investicija u obliku kredita, koja je znatno
skuplja i moe negativno da se odrazi na makroekonomsku stabilnost zemlje.
Poslovno okruenje je znaajan inilac podsticaja za firme da inoviraju i da poveaju pro-
duktivnost, a time utie na poveanje zaposlenosti i ubiranje javnih prihoda. Glavni prob-
lemi poslovnog okruenja u Srbiji za strane direktne investitore su upravo dobijanje gra-
evinskih dozvola i svojine nad graevinskim zemljitem, plaanje poreza, neefikasna
administracija, nefleksibilnost trita rada i prinudno izvrenje ugovora sudskim putem.
Iako su opti uslovi poslovanja poboljani, moramo biti svesni da postoji jo mnogo spor-
nih taaka i neophodno je nastaviti proces reforme. Efekti dosadanjih stranih direktnih
investicija u Srbiji su skromni usled njihovog nedovoljnog obima, pravaca investiranja, i
stanja u privredi. U cilju intenzivnijeg privlaenja stranog kapitala drava treba da uini
znaajne napore u pravcu promovisanja privrede Srbije, unapreenja konkurentnosti i
uslova poslovanja. Potrebno je uiniti znaajne napore u smislu povezivanja stranih part-
nera i domaih privrednika, eliminisanja politikih i ekonomskih rizika, pobiljanja kredi-
tnog rejtinga drave, breg sprovoenja zapoetih ekonomskih promena i daljeg ukljui-
vanje zemlje u meunarodne finansijske i politike organizacije.
447
LITERATURA:
1. Bonjak, M. (2001). Rezultati i izazovi ekonomskih reformi u Srbiji u tranzicionom periodu 2001-2008.
godina, Ministarstvo finansija, Beograd.
2. Cvetanovi, S. (1997). Teorija privrednog rasta, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd.
3. Devetakovi,S. i sar. (2009) Nacionalna ekonomija, Ekonomski fakultet, Beograd.
4. Doing Business 2010 Serbia (2009). The International Bank for Reconstruction and Development, The
World Bank, Washington.
5. Ignjatijevi, S. (2011). Uslovi poslovanja i poslovnog okruenja u Republici Srbiji sa akcentom na upotrebu
informaciono- komunikacione tehnologije, INFOTEH 2011. Jahorina
6. Kragulj D., Milievi D. (2007). Ekonomija Uvod u ekonomsku analizu, mikroekonomija i makroekono-
mija, Makarije, Beograd.
7. Nacionalna strategija privrednog razvoja Republike Srbije od 2006. do 2012. godine.
8. Perovi J. (2005). Meunarodno kretanje kapitala kao generator i akcelerator globalizacije, Ekonomija /
Economics, 12 (2).
9. Raki, B. (2005). Marketing, Univerzitet Megatrend, Beograd.
Abstract: The achieved level of national economic development is the result of actual
development efforts in the past and it is difficult to accurately express. On economic
growth has increased the use of available inputs and optimal, and increasing the
efficiency of their use. International capital movement is an important factor of economic
growth and development, establishing and maintaining macroeconomic stability. Foreign
direct investments contribute to the process of globalization, internationalization, integra-
tion of countries into global economic trends, particularly in the processes of liberalizati-
on of world trade. Serbia in the second stage of economic development and the need to
invest in education, new technologies, quality products, attract foreign direct investment
and stabilize the financial market to improve business conditions and global economic
competitiveness.
The subject of this paper is the analysis of foreign direct investment as a form of interna-
tional capital movements. The aim is to show the direct and indirect importance of FDI in
the process of improving competitiveness. Serbian economy is characterized by low
accumulative and reproductive capacity and lack of domestic savings. It will particularly
examine the extent and characteristics of FDI in Serbia, and economic fields, adding
investment and operating costs. Discuss the comparative advantages within which can
best be realized foreign investments. FDI the most important means of economic recovery
and further development of the Serbian economy is an essential prerequisite for integrati-
on into the international mainstream.
448
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Kljune rei: strane direktne investicije, poslovno okruenje, barijere, preporuke, privre-
dni rast i razvoj
UVOD
Devedesete godine XX veka obeleila je izolovanost Republike Srbije iz meunarodnih
ekonomskih tokova, koja je uslovila drastino slabljenje privredne aktivnosti praeno
visokom nezaposlenou i usporavanje procesa tranzicije sa planskog na trini model
privreivanja. U uslovima politikog rizika i makroekonomske nestabilnosti priliv stranog
kapitala je bio izrazito skromana a njegov znaajniji porast zabeleen je tek nakon 2000.
godine paralelno sa ubrzanim procesima ekonomske tranzicije i reforme privrednog sis-
449
tema. Sa napretkom procesa reformi, privatni finansijski tokvi u odnosu na javne postaju
sve znaajnija komponenta kapitalnog priliva. U okviru tih privatnih kapitalnih tokova
posebno se istiu strane direktne investicije (SDI) i portfolio investicije, pri emu SDI
imaju najznaajniju poziciju (Redepagi, Danon, uki, 2010, str. 213).
Uprkos znaajnom napredku u stvaranju institucionalnog i zakonskog okvira za privlae-
nje SDI, investicionu klimu u Srbiji jo uvek karakteriu brojni nedostaci koji se ogledaju
u nedovoljno razvijenoj infrastrukturi, administrativnim barijerama, korupciji, politikom
riziku, problemima niske likvidnosti i profitabilnosti, limitirane domae potronje, odliva
strunih kadrova i sl. Svetska finansijska kriza dodatno je produbila ve postojee prob-
leme u srpskoj privredi i prouzrokovala smanjenje investicija, spoljne i unutranje tranje,
porast rizika i trokova ulaganja. (Izvetaj o malim i srednjim preduzeima i preduzetni-
tvu, 2009, str. 6). Rast inflacije i nestabilnost kursa uslovili su negativnu selekciju investi-
tora.
Privlaenje stranog kapitala moe da ima kljunu ulogu u poveanju stope privrednog
rasta, unapreenju konkurencije domaih proizvoda i usluga, smanjenju siromatva, sma-
njenju nezaposlenosti kao trenutno najveeg socijalnog i ekonomskog problema u Srbiji,
transferu modernih tehnologija i unapreenju znanja zaposlenih. Iz tog razloga se od
drave oekuje odlunije angaovanje na unapreenju atraktivnosti zemlje za privlaenje
stranog kapitala i to posebno u onim industrijskim granama u kojima postoje komparativ-
ne prednosti na kojima i treba zasnivati dalji privredni rast i razvoj. Cilj, meutim, ne tre-
ba da bude samo privlaenje SDI ve i potpuno iskoriavanje pozitivnih efekata koje one
mogu da imaju na privredni rast, konkurentnost, poslovne i izvozne performanse i privre-
du u celini.
450
Grafikon 1. Neto priliv SDI u Srbiji u periodu 2001-2010. godine u milionima
4,000.0
3,500.0
3,000.0
2,500.0
iznos
2,000.0 Direktne
inves ticije
(neto)
1,500.0
1,000.0
500.0
0.0
01
02
03
04
05
06
07
08
09
10
20
20
20
20
20
20
20
20
20
20
godina
U 2010. godini, u strukturi neto priliva SDI po zemljama na prvom mestu se nala Holan-
dija sa 200.100 hiljada eura, dok su na drugom i treem mestu Austrija i Slovenija sa po
145.850 i 80.859 hiljada eura. U prvom kvartalu 2011. godine Holandija sa 135.302 hilja-
da eura, ostaje na prvom mestu po visini neto priliva SDI, dok se na drugom i treem mes-
tu sa po 57.119 i 54.327 hiljada eura nalaze Ruska Federacija i Austrija.
Oekuje se da e ukupan priliv SDI u 2011. godini iznositi priblino tri milijarde eura pri
emu podaci za prvi kvartal 2011. godine ukazuju na neto priliv SDI u vrednosti od 419.7
miliona eura. Prema podacima za prvi kvartal 2011. godine, posmatrano po granama dela-
tnosti102, najvei priliv SDI u vrednosti od 99.896 hiljada eura ostvaren je u preraiva-
koj industriji, dok se na drugom mestu sa 74.283 hiljada eura nalazi poslovanje nekretni-
nama. Tree, etvrto i peto mesto sa po 53.415, 48.290 i 35.734 hiljada eura zauzimaju
finansijska delatnost i delatnost osiguranja, informisanje i komunikacija i trgovina na
veliko i malo. U odnosu na isti period prethodne godine trgovina na veliko i malo je po
osnovu iznosa priliva SDI sa treeg pala na peto mesto, dok su poslovi sa nekretninama
koji su zauzimali etvrto mesto u tekuoj godini zauzeli ak drugo mesto po visini SDI
ime je povean rizik porasta deficita platnog bilansa s obzirom da se smanjuju investicije
u sektorima razmenljivih dobara. Isto vai i za poljoprivredu koja zajedno sa ribarstvom i
umarstvom, tradicionalno ostvaruje nizak priliv SDI (svega 900 hiljada eura u prvom
kvartalu 2011. godine), a u kojoj lei moda i najvei potencijal zemlje. Ovakav trend
sektorskog rasporeda SDI, uglavnom u sektore nerazmenljivih dobara, odnosno bankars-
tvo i osiguranje, nekretnine, energetiku i telekomunikaciju, preovlauje u periodu 2000-
102
Ukljueni robni i novani tokovi
451
2010. godine zbog ega Srbija, u cilju rasta produktivnosti i tehnolokog razvoja, treba da
unapredi poslovno okruenje i privue vei deo SDI u sektore razmenljivih dobara.
Grafikon 2. Pet zemalja sa najviim iznosom SDI u periodu 2000-2010. godine, u hilja-
dama USD
Nemaka 1,477,990
Norveka 1,556,700
Holandija 1,570,540
Grka 1,687,437
Austrija 3,148,536
452
nju stabilnog poslovnog ambijenta. Kako bi se u potpunosti iskoristili pozitivni efekti SDI
na konkurentnost, poslovne i izvozne performanse svih uesnika i privredu Srbije uopte,
akcenat treba da bude na privlaenju stranog kapitala u oblastima u kojima Srbija posedu-
je neophodne resurse, infrastrukturu, obuenu i kvalifikovanu ili jeftinu radnu snagu, ili
neku drugu komparativnu prednost.
Atraktivnost Srbije za potencijalne strane investitore u prilinoj meri je determinisana
faktorima kao to su makroekonomska stabilnost, institucionalno okruenje i politiki
rizik, postojea infrastruktura i kvalitet ljudskog kapitala. Aktivnosti Vlade treba da budu
usmerene na ostvarivanje dinaminijeg privrednog rasta kroz jaanje privatnog sektora
odnosno reavanje problema njegove nedovoljne konkurentnosti i hronine nelikvidnosti
usled kojih ne moe da preuzme odluujuu ulogu u stvaranju konkurentne trine eko-
nomije, okonanje procesa privatizacije i restitucije oduzete imovine kao jednog od osno-
vnih preduslova definisanja vlasnitva, uspenije sprovoenje regulatorne reforme, unap-
reenje berzanskog poslovanja, uspostavljanje i odravanje inflacije u razumnim okvirima
i poboljanje percepcije o poilitikom riziku.
Uprkos izvesnom napredku koji je ostvaren u periodu posle politikih promena, odabrani
model ekonomskog rasta nije dao eljene rezultate. Naime, u periodu od 2000. godine do
poetka svetske finansijske krize 2008. godine uspostavljena je makroekonomska stabil-
nost koja se ogledala u rastu bruto domaeg proizvoda, kontinuiranom rastu uvoza i izvo-
za i smanjenju inflacije. Meutim, ostvareni pozitivni makroekonomski tokovi bili su pra-
eni uglavnom neuspenom privatizacijom drutvenog i dravnog kapitala, daljim zadui-
vanjem zemlje i rastom spoljnog duga, izrazito nepovoljnom skrukturom uvoza i izvoza i
poveanjem spoljnotrgovinskog deficita, padom industrijske proizvodnje i pomeranjem
fokusa sa proizvodnje i industrije na sektor usluga i finansija, kao i nepovoljnim kretanji-
ma realnih zarada i realnih stopa nezaposlenosti. Efektima svetske finansijske krize zaus-
tavljeni su pozitivni ekonomski tokovi i pogorano stanje srpske privrede. U 2010. godini
, uprkos intervencijama NBS, usledio je trend depresijacije dinara prema evru, odnosno
dolo je do ubrzanog rasta inflacije to se smatra osnovnom pretnjom makroekonomskoj
stabilnosti. Monetarna restriktivnost, oliena u podizanju kamatne stope na dinare u uslo-
vima kada je rizik ulaganja u Srbiju znaajnije vei u poreenju sa drugim zemljama u
tranziciji, negativno je uticao na priliv SDI. Reavanje kljunih problema srpske privrede
je jedna od pretpostavki intenzivnijeg privlaenja SDI, pri emu se pre svega misli na ubr-
zavanje rasta privredne aktivnosti, zaustavljanje negativnih trendova na tritu rada i sma-
njenje budetskog deficita i javnog duga kao preduslova poveanja stranih investicija.
Posmatrano sa aspekta spljnotrgovinske razmene i izvozne konkurentnosti, situacija u
srpskoj privredi je prilino nepovoljna. U ukupnom izvozu Srbije dominiraju proizvodi
niske tehnoloke intenzivnosti. Za stvaranje dugorono respektabilne konkurentske pozi-
cije neophodno je poveanje intenziteta razmene visoko tehnolokih proizvoda. Nisku
konkurentnost srpskog izvoza odslikava i nepovoljna struktura prema faktorskoj intenziv-
nosti, gde dominiraju proizvodi nie faze prerade, uglavnom sirovine i poluproizvodi.
Neophodna je znaajna promena strukture izvoza u pravcu porasta uea proizvoda
veeg stepena finalizacije. Priliv investicija (naroito SDI), posebno usmerenih u odree-
ne sektore, omoguio bi porast uea proizvoda veeg stepena finalizacije, to bi dopri-
nelo poboljanju izvozne strukture.
453
Kada je u pitanju zakonski i regulatorni ovkir, kao sledei kljuan faktor intenzivnijeg
privlaenja stranog kapitala, Srbija jo uvek zaostaje za veinom zemalja Zapadnog Bal-
kana to se uglavnom duguje deceniji u kojoj je drastino usporen proces tranzicije.
Nakon politikih promena 2000. godine, sprovoenje regulatorne reforme, u smislu dono-
enja zakona koji su u skladu sa trinim modelom privreivanja i otklanjanja administra-
tivnih barijera, je prepoznato kao imperativ. Formiranje stimulativnog pravnog okvira za
poslovanje privrede i privlaenje stranog kapitala bilo je u sedutu panje tvoraca eko-
nomske politike to je rezultiralo setom novih zakona kao to su Zakon o stranim ulaga-
njima, Zakon o zatiti konkurencije, Zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju i drugi.
Usvajanjem Strategije regulatorne reforme u Republici Srbiji za period 2008-2011. godina
otpoeta je sveobuhvatna reforma propisa. Napori su bili usmereni pre svega na smanjiva-
nje administrativnih trokova poslovanja, pojednostavljivanje procedura za otvaranje firmi
i poveanje stepena konzistentnosti u primeni propisa. Uprkos ostvarenom napredku,
regulatorno okruenje u Srbiji jo uvek nije dovoljno stimulativno za strane investitore.
Neophodna su unapreenja u oblasti poreskog zakonodavstva i rada poreske uprave, lak-
eg i breeg dobijanja graevinskih, urbanistikih i drugih dozvola, uknjibe imovine,
sprovoenja procesa restitucije kao preduslova definisanja vlasnitva, suzbijanja sive eko-
nomije i korupcije i formiranje institucija koje bi titile interese investitora. Eliminisanje
ili smanjenje korupcije, kao jedne od znaajnijih prepreka veem prilivu SDI, zahtevae
sistematski napor i angaovanje na promeni individualnih percepcija ljudi . Od drave se
oekuje odlunost i istrajnost u borbi protiv ove ve sistematske pojave, i to pre svega
donoenjem zakona i jo vanije njihovom doslednom implementacijom i njenim otrijim
sankcionisanjem.
Investiciona klima uslovljena je i kvalitetom ljudskog kapitala, odnosno njegovoj mogu-
nosti da stvara ekonomsku vrednost i da se na njemu zasniva konkurentska prednost pre-
duzea. Srbija spada u grupu zemalja sa izrazito nepovoljnom obrazovnom strukturom
stanovnitva i zaostaje za veinom evropskim zemalja u pogledu ulaganja u obrazovanje,
istraivanje i razvoj, korienje informacionih i komunikacionih tehnologija. Trite rada
u Srbiji karakteriu nepovoljne tendencije, meu kojima treba posebno istai istorijski
minimalan broj zaposlenih, koje se delom mogu pripisati neobrazovanoj, nekvalifikovanoj
i nekonkurentnoj ponudi radne snage, kao i neusklaenosti ponude i tranje za radnom
snagom. Trite, sa jedne strane nije u mogunosti da apsorbuje veliki broj radnika sa
srednjim obrazovanjem, dok sa druge strane ne postoji dovoljna ponuda visokoobrazova-
nih i kvalifikovanih. Politika situacija i ekonomska kriza 90-tih godina prouzrokovale su
znaajan odliv visokoobrazovanih kadrova, a takav trend premda u dosta manjim razme-
rama nastavljen je do danas. Jedan od prioritetnih ciljeva drave u godinama koje dolaze
trebalo bi da bude unapreenje sistema obrazovanja i obuke kako bi kvalitet radne snage
bio u skladu sa potrebama i zahtevima trita rada. Neophodna je duboka i sveobuhvatna
reforma sistema obrazovanja kako bi se stvorili kvalitetni kadrovi sposobni da odgovore
zahtevima poslodavaca i to posebno stranih kompanija koje uglavnom imaju stroije krite-
rijume zapoljavanja i vea oekivanja od zaposlenih. Obezbeivanje visokog kvaliteta
obrazovanja i veeg broja visokoobrazovanih kadrova je kljuan preduslov privrednog
rasta i privlaenja stranog kapitala.
Jedan od prioritetnih ciljeva ekonomske politike Srbije trebalo bi da bude unapreenje
poslovnog okruenja za privlaenje SDI uopte, a naroito u odreenim industrijskim gra-
454
nama. Privredni rast i razvoj Srbije treba zasnivati na njenim komparativnim prednostima
meu kojima se istiu: dugogodinja tradicija i kvalifikovanost radne snage u pojedinim
industrijama, geografska pozicioniranost du Koridora 10 i mogunost korienja avio,
drumskog i pomorskog transporta, raspoloivost prirodnih resursa neophodnih za proiz-
vodnju odreenih grupa proizvoda, blizina EU i nii transportni trokovi kao preduslov
brzog i efikasnog reagovanja na dinamine promene na tritu. Pretpostavka je da bi se
intenzivnijem angaovanjem drave na privlaenju SDI u tekstilnoj industriji omoguila
revitalizacija ove, nekada najvanije grane preraivake industrije u zemlji, koja se danas
suoava sa brojnim akutnim i strukturnim problemima.
Srpska tekstilna industrija poseduje izuzetan potencijal koji se zasniva pre svega na jefti-
noj i dovoljno kvalifikovanoj radnoj snazi i neposrednoj blizini EU, to omoguava obav-
ljanje lon poslova i dela finalne proizvodnje namenjenje izvozu. Odreeni broj domaih
preduzea iz ove industrije kao to je preduzee Valy, investicija italijanskog proizvoaa
donjeg rublja Golden Lady koji je ujedno i najvei izvoznik odevnih predmeta iz Srbije,
ve ostvaruje uspenu saradnju sa stranim partnerima. Ulaskom SDI mogli bi se reiti neki
od kljunih problema srpske tekstilne industrije, a pre svega zastarelost opreme i tehnolo-
gije, prezaduenost preduzea, visoki trokovi proizvodnje, nepostojanje adekvatne siro-
vinske baze, nedovoljna iskorienost kapaciteta i tekoe u nabavci rezervnih delova.
Oporavak tekstilne industrije trebalo bi da se zasniva na razvoju tehnologije i inovacijama
u emu bi SDI mogle imati kljunu ulogu. Meutim, neefikasno sprovoenje i jo uvek
nezavren proces privatizacije, prisustvo sive ekonomije i nelojalne konkurencije doprine-
li su nezainteresovanosti stranih investitora za ulaganja u srpska preduzea. Zemlje u
okruenju, poput Rumunije i Bugarske, su prodavanjem svojih fabrika za jedan dolar pri-
vukle italijanske investitore koji su inicijalno bili zainteresovani za velika srpska proizvo-
dna preduzea. U Rumuniji je registrovano 3.000 italijanskih preduzea, od ega ak
1.000 u tekstilnoj industriji. Procena je da bi se ulaskom stranog kapitala u ovu industrij-
sku granu stvorile pretpostavke za poveanje investicija u tehnologiju i inovacije, efektiv-
nije iskoriavanje geografskog poloaja, raspoloive proizvodne i logistike infrastruktu-
re i trgovinske liberalizacije, kao i dugogodinjeg iskustva i tradicije.
U cilju intenzivnijeg privlaenja SDI u tekstilnoj industriji neophodno je okonanje proce-
sa privatizacije, odlunije angaovanje drave na suzbijanju sive ekonomije i nelojalne
konkurencije odnosno dosledna primena carinske procedure kod uvoza robe i regulative
koja se odnosi na deklarisanje robe pre njenog putanja u promet, kao i poboljanje posto-
jee drumske infrastrukture kako bi se iskoristila povoljna geografska pozicioniranost koja
investitorima omoguava zasnivanje konkurentske prednosti na znaajnije niim transpor-
tnim trokovima u odnosu na daleke azijske zemlje.
ZAKLJUAK
Nezanemarujui pozitivne efekte ekonomskih reformi koji su uslovili vei priliv SDI,
potpunije iskoriavanje potencijalnih efekata priliva stranog kapitala zahteva sistematske
napore tvoraca ekonomske politike pre svega na unapreenju sveukupnog poslovnog
okruenja ali i na privlaenju stranih investicija u one industrijske grane u kojima Srbija
poseduje komparativne prednosti i razvojni potencijal. Unapreenje poslovnog ambijenta
455
treba da se zasniva na poboljanju zakonskog i regulatornog okvira, ukidanju administra-
tivnih barijera, poveanju pravne i politike sigurnosti, smanjenju inflacije i korupcije,
poveanju stabilnosti deviznog kursa, okonanju procesa privatizacije i restitucije, unap-
reenju nivoa obrazovanja i obuenosti ljudskih resursa, daljem razvoju infrastrukture
ime bi se potencijalnim investitorima poslao signal da je Srbija sigurna i atraktivna zem-
lja za ulaganje.Pored toga to srpsku privredu karakterie nizak nivo konkurentnosti, efi-
kasnosti i produktivnosti, ona ipak poseduje brojne komparativne prednosti na kojima bi
trebalo zasnivati njen dalji rast i razvoj. Priliv stranog kapitala i to posebno u industrij-
skim granama sa znaajnim razvojnim potencijalom ili komparativnom prednou, se
smatra najveom razvojnom ansom srpske privrede. Rast priliva SDI uslovio bi rast eko-
nomske aktivnosti ime bi se trajno uticalo na reavanje problema nezaposlenosti. Imple-
mentacija novih tehnolokih reenja i unapreenje znanja i vetina uticali bi na rast kon-
kurentnosti, razvoj trita i tehnoloki napredak zemlje.
LITERATURA:
1. Izvetaj o malim i srednjim preduzeima i preduzetnitvu za 2009. godinu, Ministarstvo ekonomije i regio-
nalnog razvoja, Beograd, 2010.
2. Narodna banka Srbije, Strana direktna ulaganja u novcu, januar-april 2011. godine, neto po zemlja-
ma,dostupno,http://www.nbs.rs/export/sites/default/internet/latinica/80/ino_ekonomski_odnosi/platni_bilans
/fdi_cash.xls
3. Narodna banka Srbije, Strana direktna ulaganja u novcu, neto po zemljama, 2000-2008. godine, dostup-
no,http://www.nbs.rs/export/sites/default/internet/latinica/80/ino_ekonomski_odnosi/platni_bilans/fdi_neto.
xl
4. Narodna banka Srbije, Strana direktna ulaganja u novcu, neto po zemljama 2009. godina, dostup-
no,http://www.nbs.rs/export/sites/default/internet/latinica/80/ino_ekonomski_odnosi/platni_bilans/fdi_cash_
09.xls
5. Narodna banka Srbije, Strana direktna ulaganja u novcu, neto po zemljama 2010. godina, dostup-
no,http://www.nbs.rs/export/sites/default/internet/latinica/80/ino_ekonomski_odnosi/platni_bilans/fdi_cash_
10.xls
6. Narodna banka Srbije, Strana direktna ulaganja u prvom tromeseju 2011. godine, po granama delatnos-
ti,dostupno,http://www.nbs.rs/export/sites/default/internet/latinica/80/ino_ekonomski_odnosi/platni_bilans/f
di_delatnosti.xls
7. Narodna banka Srbije, Strana direktna ulaganja, po granama delatnosti, vie godina, dostupno,
http://www.nbs.rs/internet/cirilica/80/platni_bilans.html
8. Redepagi, S., Danon, M., uki, M. Strane direktne investicije u Srbiji i zemljama Centralne i Istone
Evrope: Stanje i perspektive, Kraj privatizacije posledice po ekonomski razvoj i nezaposlenost u Srbiji,
Institut ekonomskih nauka, Beogradska bankarska akademija, Savez samostalnih sindikata, Beograd, 2010.
456
RECOMMENDATIONS ON IMPROVEMENT OF BUSINESS
CLIMATE IN ORDER TO ATTRACT FOREIGN DIRECT
INVESTMENT MORE INTENSIVELY AND REALIZE
ECONOMIC DEVELOPMENT OF THE REPUBLIC OF SERBIA
Abstract: Attracting, retaining and creating conditions for more intensive inflow of
internationally competitive and export oriented foreign direct investment (FDI) play a key
role in economic growth and development of a country. In the Republic of Serbia, which is
characterized by a limited capital accumulation, the emphasis should be on effective FDI
which positively affects the labor market, an increase in export competitiveness and
manufacturing process improvement. In line with that, it is necessary to make the most of
Serbias key advantages, embodied in its regional position and preferential access to
markets of East and West, human resources, and low labor cost and persevere in attempt
to solve the existing barriers related to underdeveloped infrastructure, poor administrati-
on, corruption, political risk, poor liquidity and profitability, limited domestic demand, an
outflow of professionals and the like, while it should be taken into consideration that an
inflation growth, exchange rate instability and legal uncertainty lead to adverse selection
of investors. The key objective of the paper is to provide useful recommendations to Ser-
bian policy makers in the field of overcoming the existing barriers and improving the
business climate, so that greater inflow of internationally competitive FDI can be possib-
le.
457
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
UVOD
Biti konkurentan osnovni je uslov opstanka na globalnom tritu. Osnovna karakteristika
savremenog okruenja je turbulentnost. Turbulencije u svaremenom okruenju se veoma
teko predviaju, a iako doe do predvianja odreene turbulencije privrednim subjektima
ostaje nepoznanica priroda te turbulencije.
Biti regionalno konkurentan i na takav nain poboljavati sopstvenu konkurentnost na
globalnom tritu pokazalo se jako efikasnim na primeru regiona June Azije. Regional-
nom kooperacijom je mogue poboljati kako mikro tako i makro konkurentnost. Ovo su
naravno teorijske tvrdnje. Da li je takvo neto mogue sprovesti u praksi u zemljama
naeg regiona (pod tim zemljama u ovom radu podrazumevamo zemlje Zapadnog Balkana
bez Albanije, odnosno: Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Makedoniju i Crnu
Goru)? Kako uspostaviti uspenu kooperaciju meu zemljama koje jo nisu reile odree-
458
na politika pitanja koja znatno destabilizuju samu nacionalnu ekonomiju, a time i eko-
nomiju cele regije? Da li je regionalna kooperacija za zemlje koje su nekad bile u istim
granicama i funkcionisale kao jedna drava olakavajua ili oteavajua okolnost? Koji
nivo kooperacije je dostignut do sada, u kojim sektorima i kakva je perspektiva te koope-
racije u naem regionu? Odgovore na ova pitanja pokuaemo da damo u ovom radu.
459
likuju po geografskoj veliini, ekonomskoj snazi, stabilnosti regulacionog mehanizma, itd.
U tom sluaju se od subjekta koji je geografski manji, ekonomski slabiji i regulaciono
nestabilniji zahteva set promena za koje pjedini ekonomski subjekti esto nisu spremni.
Meutim, kod ovakvih sluajeva neophodna je aktivna politika kontrola procesa regio-
nalne kooperacije da bi proces proao kroz ovu fazu i dostigao nivo kada su koristi izrae-
nije od trokova ovog procesa.
Unapreenje ili obustavljanje procesa kooperacije. Nakon okonanja prethodne faze
nakon to proces kooperacije pokae svoje pozitivne efekte potrebno ga je unaprediti. Ta
unapreenja se najee odnose na politiku i pravnu harmonizaciju meu regionima koji
kooperiraju. Meutim, kada se doe do ovog nivoa regionalne kooperacije mogui su
negativni efekti kao rezultat posledica aktivnosti usmerenih na politiku i pravnu harmo-
nizaciju. Ove aktivnosti mogu dovesti do potpunog obustavljanja regionalne kooperacije.
Uzrok tome treba traiti u mogue razliitioj tradiciji pravnih sistema zemalja regionalne
kooperacije.
460
procese, s jedne, i uslov ouvanja ekonomska stabilnosti na ovom podruju, s druge stra-
ne. Integracija zahteva od spomenutih drava da vre regionalno sarauju i da afirmiu
meusobnu saradnju, a ne protekcionizam i autarhinost kao dominantnu karatkeristiku
sadanjeg naina privreivanja.
Prema The Global Competitiveness Report, 2008-2009, 20092010, 2010-2011, glavni
problem u poslovanju preduzea u zemljama Zapadnog Balkana su [www.weforum.org/]:
korupcija, politika nestabilnost, poreska regulacija, visoke poreske stope, inflaci-
ja,kriminal itd.
Postoji irok opseg negativnih faktora koji onemoguavaju da ove zemlje napreduju na
listi globalne konkurentnosti. Zemlje Zapadnog Balkana jaanjem regionalne ekonomske
integracije mogu znaajno unaprediti svoju makroekonomsku konkurentnost, ime bi one
istovremeno poveale svoje izglede za bre pristupanje Evropskoj uniji.
461
Slika 2. Politiko-ekonomski model krunog toka
FUNKCIJA POLITIKE
IDEOLOGIJA
VLADA
PERSPEKTIVE ZA
IZBOR I KORISCENJE PONOVNOM POBEDOM NA
INSTRUMENATA POLITIKE IZBORIMA
POLITICARI OPOZICIONA
PRIVREDA PARTIJA
NA VLASTI
FUNKCIJA EVALUACIJE
Izvor: Praevi,(2002)
462
Politika nestabilnost se poistoveuje sa situacijom u kojoj je vlada slaba, odnosno u
kojoj su prisutne tenzije koje znaajno prete opstanku vlade, to je najblie svakodne-
vnom shvatanju politike nestabilnosti.
Politika nestabilnost se poistiveuje sa uestalou kojom se neki socio-politiki
dogaaj deava, npr. promena vlade (regularna na izborima, neregularna kroz poli-
tike prevrate).
Politika stabilnost nije jedini uslov uspene regionalne kooperacije, ali nesporno jedna od
osnovnih njenih premisa i sve dok politiki problemi na vrhu liste prioriteta u ovim zem-
ljama ne postoji mogunost da se otpone uspean proces regionalne kooperacije. Svaka
od navedenih zemalja ima svoje unutranje politike probleme koji destabilizuju samu
zemlju i negativno utiu na ekonomsku aktivnost. Spomenuta unutranja destabilizacija se
prenosi na region. Naime, Hrvatska je imala politikih problema sa Slovenijom, Bosna i
Hercegovina ima pred sobom ustavno ureivanje zemlje, Srbija ima secesijom Kosova i
Metohije, Makedonija jo uvek ima politike probleme vezane za svoje ime, dok je Crna
Gora u tom pogledu neto stabilnija, ali ni ona nije izuzeta od posedovanja ovog svojstva,
a to se ogleda u nedovoljnom kredibilitetu vlade i njenih institucija.
Ovakvi signali politike nestabilnosti su uzrok nedolaska stranih direktnih investicija u
navedene zemlje u veem obimu od postojeeg. Zemlje Zapadnog Balkana u cilju podiza-
nja svoje konkurentnosti na svetskom tritu iji je vaan generator regionalna koperacija
moraju to pre reiti ove politike probleme na najbolji mogui nain.
Politika nestabilnost na prvi pogled i nije toliko ozbiljan ograniavajui faktor, meutim,
pozivajui se na iskustvo naeg regiona, ona moe biti kljuan faktor ekonomskog zaosta-
janja. Takav primer nudi Srbija (tj. biva Savezna Republika Jugoslavija u ijem je sasta-
vu bila i Crna Gora). Srbija kao naslednica SR Jugoslavije i danas snosi posledice negati-
vnih stopa rasta iz 1992., 1993. i 1999. godine, iji je uzrok bila upravo politika nestabil-
nost.
463
Slika 3. Stopa rasta BDP-a u SR Jugoslaviji
STOPA RASTA
GODINA BDP-A ( %)
1992 -27.9
1993 -30.8
1994 2.5
1995 6.1
1996 5.9
1997 7.4
1998 2.5
1999 -21.9*
2000 6.4*
Napomena: Podaci za 1999. i 2000. godinu ne ukljuuju Kosovo i Metohiju
Izvor: Rebiliki zavod za statistiku, Narodna banka Srbije i OECD Economic Survey:
Federal Republic of Yugoslavia-Economic Assessment 2002.
464
Valjana regulativa je takoe jedan od preduslova uspene regionalne kooperacije koja e
dovesti do poboljanja kako mikro tako i makro konkurentnosti. Regulativom bi date zem-
lje trebale podsticati kako kooperaciju na makro nivou, tako i saradnju na mikro nivou.
Posebno je vano podsticati saradnju na mikro nivou, zbog jednostavnosti i brzine njenog
uspostavljanja.
Regulacijom podstaknuta regionalna kooperacija nije garant uspeha procesa regionalne
kooperacije, ali jeste njegov preduslov. Zato bi ove zemlje morale pokrenuti ozbiljne akci-
je da se ova kooperacija uspeno uspostavi i da se na taj nain pospei proces integracija u
EU.
Ovakvom strategijom regionalne kooperacije formirao bi se jedan stabilan prostor koji bi
dodatno privukao strana ulaganja i time doprineo ekonomskom napretku svih zemalja
regiona. Meutim, da bi se tako neto dogodilo potrebno je paljivo implementirati svaku
aktivnost usmerenu na podsticanje ovog procesa.
ZAKLJUAK
Kooperacija unutar regiona i regiona sa eksternim okruenjem omoguava privrednim
subjektima iz regiona da se uspenije ukljue u globalni sistem privreivanja. Procesi
kooperacije predstavljaju vaan podsticaj unapreenja konkurentnosti celog regiona,
zemalja koje ga ine i privrednih subjekta koji u njemu posluju.
Unapreenjem konkuretnosti, region privlai strana ulaganja. Konkurencija stranih i
domaih subjekata dodatno podstie konkurentnost. Ove konstatacije podrazumevaju pos-
tojanje politike stabilnosti i efikasna regulative.
Na prostoru bive Jugoslavije moe se formirati region koji bi pospeio ekonomske aktiv-
nosti svih zemlja koje ga ine, a time i ubrzao proces integracija zemlje u politiki stabil-
niji i efikasnije regulisaniji region EU.
LITERATURA:
1. Dahlman, C. (2007): Technology, globalization, and international competitiveness: Challenges for develo-
ping countries: UN (2007), Industrial Development for the 21st Century: Sustainable Development Perspec-
tives, Department of Economic and Social Affairs, United Nations, New York,
2. Mani, S. (2008), Zato nam je potreban novi indikator konkurentnosti?, Ekonomske teme XLVI - 2,
Ekonomski fakultet
3. Narodna banka Srbije, http://www.nbs.rs/export/internet/cirilica/
4. Praevi, A. (2002), Uticaj politikih faktora na makroekonomsku nestabilnost ta nas ue parlamentarne
demokratije?, Ekonomski anali, br. 153-4., Ekonomski fakultet, Beograd
5. Republiki zavod za statistiku Republike Srbije, http://webrzs.stat.gov.rs/axd/index.php
6. Fagerberg, J., Srholec, M. and Knell, M. (2005), The Competitiveness of Nations, paper presented at the
DRUID Tenth Anniversary Summer Conference, Aalborg, Denmark, June 2005
7. World Economic Forum (2009) Th e Global Competitiveness Report 2009-2010,
http://www.weforum.org/en/initiatives/gcp/Global%20Competitiveness%20Report/index.htm
465
REGIONAL COOPERATION - THE FACTOR OF
IMPROVING COMPETITIVENESS
Abstract: Small predictability of turbulence in the modern environment and the impossi-
bility of knowledge of their nature before they happen force economic entities on "forced"
cooperation. However, cooperation was "forced" or not has its limitations and shortcom-
ings. The roots of these deficiencies are in the structure of different business entities. Well,
for some subjects of economic cooperation means only small adjustments, and for some
business entities whole set of organizational and business changes. Cooperation at the
global, regional, national and local level has always been guided by the motive to coop-
erate with those who are in a better position than before the cooperation. The better busi-
ness position in the world market today means: to be competitive. Competitiveness is one
of the main motives for cooperation between business entities in the modern economies.
466
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Temelko Risteski
d-r., vanredni profesor, temelko_mkd@yahoo.com
Elena Todorova
d-r., docent, elena.todorova@fon.edu.mk
Sejdefa Dafe
gjsejdefa@yahoo.com (svi sa FON Univerziteta, Skopje)
UVOD
Znanje je skup informacija o prirodi i drutvu koje poseduje ovek. Ono se stie kroz pro-
ces obrazovanja.
Obrazovanje je organizovn i dugotrajan proces sticanj znanja i vetina potrebnih za
obavljanje ivotnih aktivnosti oveka radi zadovoljavanj njegovih potreba. Obrazova-
njem ovek se osposobljava za ivot. ivot namee oveku brojne potrebe. Zadovoljava-
nje tih potreba trazi rad; trai akciju. Rad i akcija trae znanje. Ko ne ume da radi, ne
moe ni da zadovolji svoje potrebe. Znanje se stie uenjem. Uenje je komponenta obra-
zovanja. Uenjem se ovek osposobljava za ivot, odnosno za zadovoljavanje ivotnih
467
potreba bez kojih nema ivota. Osposobljavanjem se stie osposobljenost. Osposobljenost
pretstavlja dijalektiko jedinstvo saznanja o odreenim pojavama u prirodi i drutvu
memoriranih u ljudskom mozgu i posedovanje vetina ta saznanja praktino da se primene
u zadovoljavanju ljudskih potreba.
Ljudske potrebe moemo podeliti u tri globalne grupe. Prvu grupu sainjavaju osnovne
fizioloke potrebe: potreba za utoljavanjem gladi, potreba za utoljavanjem ei, potreba za
zatitu od hladnoe, potreba za odmaranjem i t.d. Zadovoljavanje ovih potreba na higijen-
ski i human nain ovek ui u najranijim fazama njegovog ivota.
Drugu globalnu grupu potreba ine fizike potrebe oveka, kao to su: potreba za kreta-
njem radi promene lokacije u prostoru, potreba za samozatitu radi odbrane od napada
drugih, prema njemu neprijateljski nastrojenih bia (ljudi, ivotinja) i za zatitu u sluaje-
vima raznih akcidenata i sl.. Za zadovoljavanje ovih potreba ovek se osposobljava poev
od prve godine svoga ivota i dalje, u toku celog njegovog trajanja.
Treu globalnu grupu potreba sainjavaju socijalno-egzistencijalne potrebe oveka. Meu
njima, svakako najznaajnije su potreba za komunikaciju sa drugim ljudima, potreba za
produenje roda, potreba za rad radi obezbeenja sredstava za ivot u drutvenoj sredini;
potreba za kulturu ponaanja u drutvenoj sredini i druge potrebe. Za zadovoljavanje ovih
potreba ovek poinje da ui veoma rano. Tako, zadovoljavanje potrebe za komunikaciju
mimikama, a zatim i govorim dete ui u prvoj, drugoj pa i treoj godini ivota. Zatim ui
da komunicira sa drugim ljudima primenom tehnikih sredstava, kao to su telefon, elek-
tronska pota i sl. U okviru zadovoljavanja ove potrebe je i uenje stranih jezika koje
ovek zapoinje obino u toku osnovnog obrazovanja. Za zadovoljavanje potrebe produ-
enja roda - vrste ovek poinje da ui obino poetkom puberteta.
Kultura ponaanja u drutvenoj sredini obuhvata primenu brojnih etikih (moralnih) i
estetskih normi od strane oveka. Sticanje ove kulture ovek zapoinje zajedno sa fazom
osposobljavanja za govornu komunikaciju. Pri tome, roditelji i drugi odrasli u krugu poro-
dice ue dete da primenjuje osnovne moralne i estetske norme ponaanja u krugu porodice
i izvan nje. U toku daljeg razvoja ovek ui da primenjuje sloenije etike i estetske nor-
me) bonton, kulturru govora, kulturu ponaanja u raznim ivotnim situacijama van poro-
dice, kulturu oblaenja i sl.).
Radi zadovoljavanja potrebe za radom radi obezbedjenja sredstava za ivot ovek poinje
da se obrazuje, obino poetkom osnovnog obrazovanja. Redovno obrazovanje oveka u
savremenim uslovima zavrava se obino zavretkom visokog obrazovnja. Medjutim,
obrazovanje oveka za rad, kroz razne forme permanentnog obrazovanja, praktino traje
do kraja njegovog ivota, jer se uvek javljaju nove situacije, uvode se nova sredstva za rad
i novi i efikasniji tehnoloki postuci za ije savlaivanje, primenu ili sprovodjenje ovek
mora da ui radi sticanja potrebnih znanja i, razume se, uenjem da se obrazuje.
Pravo na obrazovanje je u funkciji prava na rad. Ovo stoga to se obrazovanjem ovek
osposobljava za rad. Rad je prirodna potreba oveka i osnovni uslov za razvoj i progres
drutva. Bez rada ovek ne moe da stvara egzistencijalni uslove i sredstva za ivot. Pre-
ma tome, pravo na obrazovanje gledano kroz prizmu teorije prirodnog prava je prirodno
pravo oveka. Kao prirodno pravo ono je regulisano brojnim medjunarodnom pravnim
aktima koji su, kao to je poznato, zasnovani na teoriji prirodnog prava. Tako, odredbe o
468
pravu na obrazovanje sade Univerzalna deklaracija o pravima oveka, Meunarodni pakt
ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencija o zatiti ovekovih prava i
osnovnih sloboda (Evropska konvencija), Deklaracija o pravima deteta, Konvencija o pra-
vima deteta i drugi dokumenti.
Odredbe meunarodnih pravnih akata o pravu na obrazovanje su implementirane u usta-
vima i nacionalninm zakonima o obrazovanju svih demokratskih drava sveta meu koji-
ma se nalaze i balkanske drave.
Ustavne odredbe o pravu na obrazovanje graama Republike Makedonija su sadrane u
lanovima 44 do 46 Ustava Republike (. , 52/91). Zakonske odredbe o ovom
pravu su sadrane u Zakonima o osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju Republike,
kao i Zakonu o obrazovanju odraslih.
U Republici Makedoniji veoma je aktuelno pitanje visokog obrazovanja. S obzirom na
njegov znaaj u finalnom obrazovanju kadrova za potrebe makedonskog drutva, zadnjih
nekoliko godina njemu se posveuje naroita panja. Posebno je aktuelno sprovodjenje
Evropskog kredit transfer sistema. Radi toga, u Republici budno se prate stanja u njego-
vom sprovdjenju i dograuje se normativna regulativa sadrana u Zakonu o visokom
obrazovanju, radi otklanjanja smetnji u procesu obrazovanja. Oekuje se da e se kadrovi
obrazovani u skladu sa Evropskim kredit transfer sistemom uspeno uklopiti u privredni i
drutveni ivot Republike i da e efikasno izvravati brojne i raznovrsnie poslove u okviru
njihovih obaveza na radnim mestima u dravnim organima, drutvenim ustanovama i
institucijama i u privredi. Meutim poetni pokazatelji su ispod oekivanja, to je svakako
posledica nedoslenog sprovodjenja ovog istema u ustanovama visokog obrazavanja i nje-
govih nedostataka.
469
Pravo na obrazovanje je garantovano ljudima u vie meunarodnih dokumenata o ljud-
skim pravima.
Tako, Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (Colection, 1948, 39-45), garantuje pravo
na obrazovanje graanima sveta u lanu 26. Ovaj lan predvia besplatno (bar u osnovnoj
koli odnosno osnovnoj fazi) i obavezno osnovno obrazovanje. On poziva na obrazovanje
usmereno ka punom razvoju ljudske linosti i jaanju potovanja ljudskih prava i osnov-
nih sloboda kao i na promovisanje razumevanja, tolerancije i prijateljstva meu svim
narodima, rasnim i verskim grupama. Obrazovanje treba da potpomae dalje aktivnosti
Ujedinjenih nacija za odravanje mira. Osim toga, ovaj lan garantuje roditeljima prvens-
tveno pravo da biraju vrstu obrazovanja za njihovu decu.
Deklaracija Ujedinjenih nacija o pravima deteta (, 1959, 232-235) u lanu 7 propi-
suje obrazovanje kao pravo svakog deteta. Ovaj lan poziva na obrazovanje koje je oba-
vezno i besplatno (bar u osnovnoj fazi), i obrazovanje koje "e promovisati optu kulturu
deteta i omoguiti njemu da razvije svoje sposobnosti, individualne stavove i oseaj
moralne i drutvene odgovornosti, kao i da postane koristan lan drutva ". Ova Deklara-
cija naglaava potrebu za igru i rekreaciju dece, usmerenu ka istim svrhama kao i obrazo-
vanje. U lanu 7. se navodi da su najbolji interesi deteta vodei princip onih koji su odgo-
vorni za njegovo obrazovanje i vaspitanje.
Na slian nain, ali mnogo opirnije i detaljnije, u lanu 28, pravo na obrazovanje regulie
Konvencija o pravima deteta (Colection, 1989, 157-177). Ova konvencija u istom lanu propi-
suje obavezu drava potpisnica da unapreuju i podstiu meunarodnu saradnju u oblasti
obrazovanja, a posebno u eliminaciji neznanja i nepismenosti u svetu.
Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (Colection, 1966, 45-55)
garantuje pravo na obrazovanje u lanu 13. U cilju postizanja punog ostvarivanja ovog
prava, ovaj lan obavezuje drave potpisnice ovog pakta da osnovno obrazovanje bude
obavezno i dostupno za sve graane, da sredno obrazovanje u svim oblicima, ukljuujui
tu i sredno tehniku i strunu nastavu, bude opte i dostupno za sve graane preko svih
dostupnih sredstava, a naroito uvoenjem besplatne nastave i da visoko obrazovanje bide
jednako dostupno svima. Takoe, ovaj lan navodi da "drave potpisnice pakta priznaju
pravo svakog na obrazovanje koje je usmereno prema potpunom razvoju ljudske linosti i
oseanju njenog dostojanstva, i prema jaanju potovanja ljudskih prava i osnovnih slobo-
da. One su takoe saglasne da obrazovanje mora svakome da omogui da efektivno ues-
tvuju u slobodnom drutvu, da unapreuje razumevanje, trpeljivost i prijateljstvo meu
svim nacijama i svim rasnim, etnikim ili verskim grupama i da pomogne razvoj delatnos-
ti Ujedinjenih nacija za ouvanje mira ". Drave potpisnice ovog Pakta obavezuju se da
potuju slobodu roditelja da izaberu za svoju decu druge obrazovne institucije, pored onih
koje je osnovala javna vlast, radi obezbeenja verskog i moralnog vaspitanja dece u skla-
du sa njihovim vlastitim ubeenjima.
lan 14 Meunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima obavezuje
drave potpisnice ovog pakta da "izrade i usvoje podroban plan neophodnih mera za pos-
tupno ostvarivanje, u okviru razumnog broja godina, principa obaveznog i bezplatnog
osnovnog obrazovanja za sve graane (ako drava u trenutku kada je postala potpisnica
Pakta, nije bila u stanju da obezbedi obavezno bezplatno osnovno obrazovanje).
470
Meunarodna konvencija o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije (Colection, 1965, 115-
127) garantuje pravo na obrazovanje u lanu 5. Ovaj lan obavezuje drave koje su strane
ugovornice ove konvencije da garantuju pravo svakome, bez obzira na rasu, boju ili naci-
onalno ili etniko poreklo, na jednakost pred zakonom, posebno u uivanju ljudskih prava,
meu kojima, je razume se, i pravo na obrazovanje i obuku.
Konvencija o eliminaciji diskriminacije protiv ena (Colection, 1979, 127-147) garantuje pravo
na obrazovanje u delu III, lan 10. Ovaj lan obavezuje drave ugovornice ove Konvenci-
je da preduzmu mere kako bi se obezbedila jednaka prava mukaraca i ena u oblasti
obrazovanja, kao i da obezbede: a) iste uslove za karijeru i profesionalno usmeravanje,
za pristup studijama i za postizanje diploma u obrazovnim ustanovama svih kategorija u
seoskim i gradskim sredinama, b) pristup istim nastavnim planovima, istim ispitima, istom
nastavnom kadru sa kvalifikacijama istih standarda, kao i kolskih prostorija i opreme
istog kvaliteta; c) odstranjivanje svih stereotipnih pojmova u pogledu uloga ena i muka-
raca na svim nivoima i u svim oblicima obrazovanja, d) iste anse za korenje stipendija i
drugih studijskih donacija, e) iste mogunosti za pristup programima kontinuiranog obra-
zovanja, ukljuujui i programe obrazovanja odraslih i programe funkcionalne pismenosti,
posebno one iji je cilj da se u to je mogue kreem vremenu smanji jaz u stepenu obra-
zovanja izmeu mukaraca i ena; f) smanjenje stope naputanja kola od strane student-
kinja i organizovanje programa za devojke i ene koje su prevremeno napustile kolu; g)
iste anse za aktivno uee u sportovima i fizikom obrazovanju; h) pristup konkretnim
obrazovnim informacijama da bi se obezbedili zdravlje i dobrobit porodice, ukljuujui
informacije i savete o planiranju porodice ".
Prvi protokol Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (Colection,
1952, 231-243) garantuje graanima Evrope pravo na obrazovanje u lanu 2. Ovaj lan oba-
vezuje drave da potuju pravo roditelja da obezbede obrazovanje i nastavu koje e biti u
skladu sa njihovim sopstvenim verskim i filozofskim uverenjima.
Povelja o osnovnim pravima u Evropskoj uniji garantuje pravo na obrazovanje i pristup
strunoj i kontinuiranoj obuci u lanu 14. Ovim lanom graanima Unije je garantovano
besplatno i obavezno obrazovanje kao sastavni deo prava na obrazovanje. Takoe, on daje
slobodu u osnivanju obrazovnih ustanova i pravo roditelja da izaberu obrazovanje i nasta-
vu za svoju decu u skladu sa njihovim verskim, filozofskim i pedagokim uverenjima,
razume se, u skladu sa nacionalnim zakonom.
471
dinamiku koja se odraava i na trite rada i potrebu za poveanim stepenom obrazovanja
na globalnom nivou.
Osnovne smernice drave u ubezbeenju i realizaciji prava na obrazovanje su postavljene
Nacionalniim programom za razvoj obrazovanja u Republici Makedoniji 2005 2015
(M , 2005, 10). Bazini ciljevi programa su uspostavljanje
sistema obrazovanja u Republici zasnovanog na principima programa Cume UNESKOA,
Milenijumskih ciljeva UN, Pakta stabilnosti i Bolonjskog procesa.
Ekonomski rast kao osnovni uslov za ostvarivanje stabilnosti nacionalne ekonomije, pod-
razumeva i efikasnu legislativu koja e omoguiti doslednu realizaciju zacrtanih ciljeva
svake drave. Ovi ciljevi niukom sluaju ne mogu da se ostvare ako izostaje efikasno
obrazovanje i obuka, i to kako mladih, tako i odraslih. U kontekstu potreba, ali i zbog efi-
kasnog odgovora izazazovima, Republika Makedonija, postavila je pred sobom nizu pro-
jekata u oblasti obrazovanja meu kojima: obrazaovanje za sve; kontinuirano obrazovanje
i obrazovanje odraslih putem doivotnog uenja; podizanje obrazovnog nivoa obrazova-
nja; produenje trajanja obaveznog obrazovanja; novu organizacijsku postavljenost kola;
razvijanje sistema institucija za podrku i razvoj obrazovanja i decentralizaciju obrazova-
nja.
U kontekstu realizovanja zacrtanih reformi obrazovnog procesa, u okviru zakonske regu-
lative doneti su sledei zakoni: Zakon o osnovnom obrazovanju, Zakon o srednjem obra-
zovanju, Zakon o visokom obrazovanju, Zakon o obrazovanju odraslih i Zakon o strunm
obrazovanju i obuci.
Sistem obrazovanja Republike Makedonije ureen navedenim zakonima je baziran na
ustavnim odredbama o obrazovanju sadranim u lanovima 44 do 46 Ustava Republike.
Ovim odredbama, izmedju ostalog je propisano da je obrazovanje dostupno svakom gra-
aninu Republike pod jednakim uslovima. U Republici Makedoniji osnovno i srednje
obrazoanje su obavezni i bezplatni za sve graane. Obavezni karakter ovih nivoa obrazo-
vanja potpuno je u saglasnosti sa Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima i sa
Konvencijom o pravima deteta koje propisuju obavezu drava da obezbede svakom detetu
besplatno i obavezno osnovno obrazovanje.
Republika je ila dalje od Deklaracije i Konvencije time to je uvela i obavezno srednje
obrazovanje, to je uinjeno Zakonom o srednjem obrazovanju. (. 49/2007).
Po uvoenju obaveznog srednjeg obrazovanja Zakonom o osnovnom obrazovanju
(. , 103/2008) je produeno trajanje osnovnog obrazovanja sa osam na devet
godina. Tako ukupno trajanje obaveznog obrazovanja u Republici Makedonij iznosi 13
godina.
Utemeljivai obrazovnog sistema Republike Makedonije, vodili so rauna i o licima sa
posebnom potrebama. Imajui u vidu injenicu da su posebne potrebe razliitog vida i
stepena, obrazovni sistem Republike obuhvatio je decu sa umerenim i tekim smetnjama u
razvoju koja ne poseduju sposobnosti za kolsko uenje. Njihovo obrazovanje je ragulisa-
no Zakonima o osnovnom i srednjem obrazovanju. Sprovoenje odredaba ovih zakona o
zasebnom obrazovanju ove dece znai ulaenje dodatnih napora obrazovnog sitema
Republike koji su motivisani humanim ciljem da se i ova deca osposobe da budu korisni
lanovi makedonskog drutva i aktinvi uesnici u drutvenom ivotu i razvoju Republike.
472
Ingtegralni deo obrazovnog sitema Republlike Makedonije je i obrazovanje odraslih bazi-
rano na konceptu o doivontom uenju. Normativni okvir za sprovodjenje ovog obrazova-
nj je sadran u Zakonu o obrazovanju odraslih (. , 7/2008). O efikasnom
sprovodjenju ovog obrazovanja brine se nacionano savetodavno telo koje, pored ostalog,
ima zadatak da koordinira obrazovanje odraslih u obrazovnim ustanovama Republike. U
okviru ovog obrazovanja posebna panja se posveuje obuci dugotrajno nezapoljenih lica
radi njihove prekvalifikacije za poslove za koje postoji potranja na tritu rada. Znaaj
ovog obrazovanja je velik i zbog toga to se odrasli osposobljavaju da rukuju novom teh-
nikom i tehnologijom i da koriste nove metode i postupke u radu kojih nije bilo u vreme
kada su se oni kolovali u ustanovama redovnog obrazovanja.
Kada je re o visokom obrazovanju, pre tri godine donet je novi Zakon o visokom obrazo-
vanju (. , 35/2008) kojim su uspostavljeni normativni okviri za efikasnijie
sprovdjenje Bolonjskog sistema u obrazovanju uvedenog u Republici Makedoniji etiri
godine ranije. Dosledno sprovodjenje Bolonjskog procesa u visokom obrazovanju pretsta-
vlja obavezu Republike koja je 2003 godine postala ravnopravna lanica evropske porodi-
ce drava koje su se obavezale da uvedu i dosledno realizuju Bolonjski ili Evropski kredit
transfer sistem (EKTS) iji je krajni cilj da se kreira jedinstveni evropski prostor visokog
obrazovanja koji e biti efektivno postavljen u funkciji razvoja svih zemalja Evrope.
473
podlono politikim pritiscima i uticajima. Zbog toga, sa retkim izuzecima, studenti ne
manifestuju progresivne ideje, ve se bave iskljuivo pitanjima zabave, provoda, kaike i
kreveta, a retko pitanjima kvaliteta obrazovanja, njegove kompatibilnosti sa potrebama
trita rada, studentskim pravima i njihovom (studentskom) uticaju na drutvena zbivanja
i procese ( , 2010, 48).
U nastojanju da se pobolja kvalitet obrazovanja drava i drutvo ulau znaajne napore
radi poveanja odgovornosti nastavnika i saradnika u izvravanju njihovih radnih obave-
za. Donedavno profesija univerzitetskog nastavnika je bila jedna od najkomotnijih profe-
sija na makedonskom tritu rada. U senci ustavom i zakonom zagarantovane autonomije
visoko-obrazovnih institucija esto su se krile prosenost, neispunjavanje profesionalnih
obaveza, neobjektivnost i korupcija. Meutim, zadnjih nekoliko godina stanje se menja na
bolje. Otvarenjem privatnih i novih dravnih visoko-obrazovnih institucija pojaala se
konkurencija u visokom obrazovanju. Dalje, demokratizaciojm drutva postali su dostupni
brojni mehanizmi za kontrolu kvaliteta nastave i za zatitu od nezakonskih postupaka.
Pored toga, znatno je smanjeno uee drave u finansiranju visokog obrazovanja. Sve je
to doprinelo za ukljuivanje alarma i za svojevrsnu mobilizaciju akademskog kadra na
poveanju odgovornosti u sprovoenju nastavno-obrazovnog procesa ( -
, 50-51).
UMESTO ZAKLJUKA
Pored svih napora koje ulau makedonska drava i makedonsko drutvo u celini za pobo-
ljanje kvaliteta obrazovanja (stie se utisak da on na svim nivoima obrazovanja) perma-
nentno opada. O tome govore rezultati sa eksternog ocenjivanje uenika srednnjih kola i
sa maturskih ispita.
Opada i kvalitet obrazovanja na visokokolskim ustanovama Republike. Uoljiva je ten-
dencija ublaavanja kriterijuma pri ocenjivanju. Iza toga stoji tenja da se privue to je
mogue vei broj studenata i time da se ostvari vei profit. Ublaavanje kriterijuma bez
sumnje ide u prilog veini studenata koji mogunost za zapoljavanje na unosnije poslove
i bolje plaena radna mesta, ne gledaju u znanju, ve u raznim vezama i vezicama i partij-
skoj pripadnosti.
Ovakav trend u makedonskom obrazovanju, bez sumnje je u suprotnosti sa svetksim tren-
dovima u obrazovanju radi sticanja znanja kao najznaajnijeg ekonomskog resursa, odno-
474
sno resursa razvoja u postkapitalistikom drutvu, o emu pie poznati ameriki eknomis-
ta Piter Draker (Drucker, 1995, 181-217). Prema njemu, postkapitalistiko drutvo je kapitali-
zam informacija. Industrije koje su u poslednjih etrdeset godina najbre napredovale jesu
industrija telekomunkacija, industrije koje proizvode alatke i opremu za obradu informaci-
ja) kompjuterski hardver, poluprovodnike, kompjuterski softver, farmaceutska industrija i
.t.d (Drucker, 1995, 182-217).
Tradicionalne industrije koje su uspele da uzrastu zadnjih nekoliko decenija, postigle su
to, zato to su se prestruktuirale svijanjem oko znanja i infrmacija.
Imaji u vidu navedene injenice, nadleni dravni organi Republike Makedonije, a pre
svega Ministarstvo za obrazovanje i nauku, treba da preduzmu energine mere da se zaus-
tave negativni trendovi u obrazovanju. Ove mere treba da budu usmerene ka promeni
odnosa studenata prema znanju. Studenti treba da shvate da je znanje osnova moi linos-
ti, njen intelektualni potencijal koji, ako se dobro iskoristi moe da bude siguran benefit za
linost kao pojedinca i za drutvo kao globalnu socijalnu grupu pojedinaca. Prosperitetno
drutvo moe da bude samo drutvo obrazovanih linosti. Drutvo obrazovanih linosti je
drutvo znanja. Ono mora da u svom jezgru sadri koncepciju obrazovane linosti jer se,
kao globalna socijalna grupa, sastoji od linosti, od pojedinaca. Ako su te linosti obrazo-
vane i ono e biti obrazovano drutvo, odnosno drutvo znanja. Postkapitalistiko dru-
tvo zahteva jednu objedinjujuu silu; zahteva jednu predvodniku grupu koja je u stanju
da lokalne, posebne tradicije i vrednosti usredsredi na zajedniku i optu posveenost vre-
dnostima svetske zajednice (Drucker, 1995, 211). Tu silu sainjavaju ljudi znanja, obrazova-
ni ljudi. Samo oni se mogu nositi sa izazovima sadanjosti i budunosti globalne svetske
zajednice ljudi i nacija.
Makedonska drava i drutvo treba da prue sigurnu garanciju mladim ljudima da e im se
znanje isplatiti. To e se postii ako se eliminie zapoljavanje na osnovu rodbinskih, par-
tijskih i drugih kriterijuma.
Radi poboljanja kvaliteta obrazovanja drava treba da obezbedi efikasniju finansijsku
podrku obrazovnim institucijama, pre svaga onim u oblasti visokog obrazovanja. Pored
toga, preko svojih inspekcijskih slubi, ona treba da obezbedi efikasnu kontrolu nad spro-
voenjem zakona, mjerila i kriterijuma za vrenje obrazovne delatnosti, a rezultati kontro-
le treba da budu dostupni javnosti.
Pored drave, veliku ulogu u poboljanju kvaliteta i efikasnosti obrazovanja moe odigrati
biznis sektor makedonskog drutva. On treba neposredno da se ukljui u dizajniranju stu-
dijskih i predmetnih programa visoko-obrazovnih ustanova radi obezbeenja profila aka-
demski obrazovanih kadrova koji e biti kompatibilni sa njegovim potrebama. Zatim, biz-
nis sektor treba da se otvori prema studentima u pogledu obezbeenja uslova za realizaci-
ju studentske prakse ime e se obezbediti eventualno zapoljavanje diplomiranih stude-
nata u privredi. Najzad, on treba da obezbedi uslove za efikasan transfer znanja, tehnolo-
gije i inovacija od akademskih ustanova i na tome da gradi svoj vlastiti razvoj. Za uzvrat
biznis sektor, putem stipendiranja i unapreenja visoko-brazovne infrastrukture, treba da
obezbedi finansijsku podrku visokoobrazovnim ustanovama ( , , 2010,
57-59).
475
Samo udruenim naporima drave i drutva, a pre svega biznis sektora mogu se postii
oekivani rezultati u obrazovanju i ono, kao sistem, da se pretvori u ogromnu tvornicu
znanja neophodnog za razvoj makedonskog drutva.
LITERATURA:
Abstract: This paper presents the analysis of the provisions dedicated to education of in-
ternational human rights documents: Universal Declaration of Human Rights, Interna-
tional Covenant on Economic, Social and Cultural Rights, Convention on the Protection
of Human Rights and fundamental freedoms (ECHR), Declaration on the Rights of the
Child, Convention on the Rights of Child and other acts. Then, an overview of the consti-
tutional provisions on the right to education of citizens of the Republic of Macedonia and
other Balkan countries, is done.
Also, the provisions of the law of primary, secondary and higher education of the Repub-
lic of Macedonia in terms of their compliance with above named international legal acts
and their application in practice in order to gain knowledge that will be in fonction of
economic and social development of the Republic, are analysed.
Particular attention was dedicated to the legal regulation of the system of higher educa-
tion in the Republic of Macedonia and to the actual situation in the system, especially in
terms of implementing the European Credit Transfer System and acquirement of
knowledge necessary for effective involvement of graduate students in economic and so-
cial life of the Republic.
476
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
UVODNE NAPOMENE
Dananja dominirajua zastupljenost trine ekonomije u svetu, pored ostalog, uzrokovala
je intenzivni razvoj malih privrednih subjekata. Ti privredni subjekti, zajedno sa srednjim
i velikim kompanijama, predstavljaju osnovne segmente privrednih sistema najveeg bro-
ja dananjih zemalja. To se dokazuje time to mali privredni subjekti u veini zemalja u
privrednom zapoljavanju i stvaranju nacionalnog proizvoda uestvuju sa preko 50 % i
to oni u ukupnom broju privrednih subjekata imaju uee vee od 97%. Ovome jo valja
dodati to da mali privredni subjekti najee imaju komplementarnu ulogu u privrednom
sistemu, s obzirom na to da oni u osnovi zadovoljavaju lokalne potrebe za proizvodi-
ma/uslugama i kooperativno uestvuju u produkcijama srednjih i velikih privrednih siste-
ma.
U tom kontekstu, znaaj malih privrednih subjekata jo vie dolazi do izraaja kada su u
pitanju male zemlje koje se nalaze u ekonomskoj tranziciji i kojima sada pripada i Srbija.
Ovo zbog toga to male zemlje u procesima tekue privredne i ekonomske globalizacije
477
najpre mogu zauzeti pogodnu poziciju u meunarodnoj podeli rada ukoliko veoma palji-
vo razvijaju svoj mali biznis, koji je naroito zasnovan na komparativnim prednostima
(prvenstveno prirodnim bogatstvima, klimatskim uslovima i dr.).
Upravo zbog toga, naroito kada je re o sadanjim implikacijama svetske ekonomske
krize [opirnije Grandov, 2009. str.70-73] potrebno je ukazati na faktore koji e amortizo-
vati njen uticaj na rad i razvoj malih privrednih subjekata u Srbiji. U tom smislu valja
istai da su nai mali privredni subjekti (mala preduzea i radnje) sada suoeni sa dve
veoma oteavajue okolnosti. Prva se odnosi na sadejstvo naeg nepovoljnog naslea i
tekue ekonomske tranzicije, dok je druga izraz negativnih implikacija svetske ekonom-
ske krize. Povodom toga treba istai da u svim privrednim okolnostima, saglasno teoriji
savremenog menadmenta, poslovni rezultat malog privrednog subjekta u osnovi zavisi
od menadmentske kompetentnosti njegovog voe, tj. od samostalnog preduzetnika kao
integralnog nosioca celine menadmenta u svom biznisu. Zato je potrebno da se, u cilju
to uspenije amortizacije udara svetske ekonomske krize, detaljnije razmotri menad-
mentska kompetentnost naih samostalnih preduzetnika i zatim ona dovede u funkciju
podizanja poslovne otpornosti naih malih firmi na te udare to e biti predmet daljih
razmatranja u ovom radu.
478
koriste memorijski i projektni pristup. Memorijski pristup se svodi na preduzetnikovu
uproenu misaonu konstrukciju planiranja biznisa i on se, kao izrazito nesiguran, ne pre-
poruuje. Projektni pristup podrazumeva izbor trino najizglednije poslovne ideje i njeno
elaboriranje kroz adekvatan model biznis plana [Jovanovi, 2008, str. 9]. Na taj nain se
najjeftinije i najefikasnije proverava celishodnost odabrane poslovne ideje u smislu prak-
tine izvodljivosti i trine opravdanosti nameravanog biznisa. Pri tome se, s obzirom na
vodeu ulogu samostalnog preduzetnika, podrazumeva da on, pored raspolaganja adekva-
tnim sposobnostima, bar u osnovi poznaje sutinu i tehnologiju izrade biznis plana kao
osnove za prilagoavanje svog biznisa trinim promenama;
organizovanje biznisa podrazumeva preduzetnikovu akciju u okviru koje on, shodno
usvojenom biznis planu, priprema materijalne i kadrovske resurse sa ciljem praktinog
otpoinjanja sa planiranim biznisom (proizvodnim, uslunim, ili kombinovanim). Ova
aktivnost najpre obuhvata obezbeenje nedostajuih finansijskih sredstava ( uzimanje
kredita, pozajmica i sl. ako je to predvieno biznis planom), zatim nabavku nedostajuih
osnovnih sredstava i potronih materijala, kao i zapoljavanje potrebnih radnika sa njiho-
vim poslovnim uhodavanjem. Vremensko trajanje ove faze dosta je rastegljivo i moe
trajati od mesec dana, pa ak i nekoliko godina. Naravno, poslove u sklopu ove aktivnosti
samostalni preduzetnik treba da poznaje i da ih ume realizovati, jer od efikasnosti njiho-
vog zavravanja dobrim delom zavise praktini rezultati planiranog biznisa;
realizovanje biznisa predstavlja treu fazu u sklopu koje se planirani biznis konkretno
ostvaruje shodno organizaciji i tehnologiji koju uspostavi samostalni preduzetnik. Pri
tome je bitno da samostalni preduzetnik tako prati i usmerava rad zaposlenih da se na
osnovu toga uspeno ostvaruju i interne i eksterne funkcije poslovanja. Interne funkcije se
odnose na reprodukciju planiranih proizvoda/usluga u smislu njihovog kvaliteta i kvantite-
ta. Eksternim funkcijama se obuhvataju aktivnosti na marketinkoj ponudi proizvo-
da/usluga odabranom tritu i na praenju efekata njihovog plasmana. Ova faza, vremen-
ski gledano, neodreeno traje, odnosno do momenta kada samostalni preduzetnik uoi
stagnaciju tranje za njegovim proizvodima uslugama i kada pristupu planiranja menjanja
postojeeg biznisa ili pokretanja novog. Razume se da samostalni preduzetnik mora imati
odreene sposobnosti i poznavati sve poslovne funkcije realizacije svog biznisa, kako bi
mogao uspeno da ih prati i usmerava;
valorizacija biznisa, kao etvrta faza, odnosi se na preduzetnikovo ocenjivanje ostvare-
nih poslovnih rezultata u koje najpre spadaju ekonomski i opti rezultati. Valorizacija
ekonomskih rezultata praktino se svodi na analiziranje postignua u smislu komparacije
odnosa izmeu ostvarenih prihoda i rashoda (bilans uspeha), s jedne, i komparaciju odno-
sa izmeu strukture poslovne aktive i pasive (bilans stanja), s druge strane. Valorizacija
optih rezultata najpre se odnosi na prouavanje dostignutog poslovnog rejtinga biznisa u
uem i irem drutvenom okruenju. Obe ove vrste valorizacije samostalni preduzetnik
treba da obavlja to ee, kako bi na vreme zapazio primicanje pada trine tranje za
njegovim proizvodima/uslugama. Upravo u trenutku kada samostalni preduzetnik uoi
primicanje kraja ivotnog veka svog biznisa, u tom momentu on mora urgentno prii sis-
tematskom naputanju tog biznisa i planiranju novog biznisa. Trajanje ove faze se prakti-
no poklapa sa trajanjem realizacije biznisa unutar ivotnog veka zastupljenih proizvo-
da/usluga. Povodom toga valja istai da uspean samostalni preduzetnik svakako mora
raspolagati potrebnim sposobnostima i znanjima iz valorizacije biznisa.
479
KOMPETENTNOST SAMOSTALNOG PREDUZETNIKA
Savremena teorija menadmenta, uz pomo menadmentske psihologije, ukazuje da
menadmentsku kompetentnost svakog menadera, pa time i samostalnog preduzetnika,
ini sadejstvo njegovih menadmentskih sposobnosti i znanja. Menadmentske sposobno-
sti imaju univerzalan karakter, to znai da njihov nivo pokazuje mo pojedinca da vodi
bilo kakav biznis. Menadmentska znanja predstavljaju kombinaciju optih (univerzalnih)
znanja iz voenja bilo kakvog biznisa i znanja iz voenja konkretnog biznisa. Zato se, s
razlogom, smatra da e uspean samostalan preduzetnik u nekom biznisu, takoe biti
uspean menader u bilo kom drugom biznisu uz izvesni dodatak menadmentskih zna-
nja iz oblasti konkretnog biznisa. Ovome jo valja dodati da menadmentske sposobnosti,
kao izraz naslea i uslova odrastanja, predstavljaju osnovu za usvajanje menadmentskih
znanja. Zato se moe rei da unutar menadmentske kompetentnosti samostalnog predu-
zetnika menadmentske sposobnosti predstavljaju preteno nezavisnu, a menadmentska
znanja, u osnovi, zavisnu varijablu.
Menadmentske
Menadmentska kompetentnost samos-
talnog preduzetnika
Menadmentska
480
ja. Prema ovoj klasifikaciji potrebna menadmentska znanja se strukturiraju saglasno
navedenim fazama svakog biznisa tokom njegovog ivotnog veka, delei ih pri tome na
znanja iz: planiranja, organizovanja, realizacije i valorizacije biznisa [Modrini, 2006, str.
65-72.].
S tim u vezi, shodno savremenoj teoriji, strukturu potrebnih menadmentskih znanja ini
sledeih osam elemenata: znanja iz identifikacije ideje za razvoj biznisa, znanja iz plani-
ranja razvoja biznisa, znanja iz obezbeenja materijalne osnove biznisa, znanja iz obezbe-
enja strukture zaposlenih, znanja iz voenja sturkture zaposlenih, znanja iz voenja teh-
nologije biznisa, znanja iz valorizacije ostvarenog rejtinga biznisa i znanja iz valorizacije
ekonomskih rezultata biznisa.
Kao to je prethodno reeno, sadejstvo raspoloivih menadmentskih sposobnosti i znanja
odraava nivo menadmentske kompetentnosti samostalnog preduzetnika i svakog drugog
menadera. Ova kompetentnost se formira prvo razvojem navedenih menadmentskih
sposobnosti pojedinca saglasno nasleu i sredini ivljenja, na osnovu kojih se zatim usva-
jaju potrebna menadmentska znanja kroz sistem formalnog i neformalnog obrazovanja
[Porter, 1995, str 112-132]. Ta kompetentnost, kao individualna mo (snaga) voenja biz-
nisa, u sutini odluujue utie na poslovnu uspenost svake preduzetnike firme. Ovo se
objanjava time to svaki samostalan preduzetnik potpuno autonomno vodi svoj biznis u
smislu donoenja i ostvarivanja svih vrsta upravljakih i rukovodeih odluka. U tom kon-
tekstu, zaposleni u njegovom biznisu predstavljaju svesno i kreativno sredstvo za
ostvarivanje poslovnih ciljeva na ije radne rezultate odluujue utie samostalni preduze-
tnik koji ih bira, vodi i menja.
Nivo raspoloive menadmentske kompetentnosti moe se meriti adekvatnim autotestira-
njem i testiranjem. U tu svrhu su razvijeni razni modeli ocenjivanja menadmentske kom-
petentnosti, pri emu se oni uobiajeno artikuliu na posebne modele za ocenjivanje
menadmentskih sposobnosti i menadmentskih znanja.
Menadmentske sposobnosti samostalnog preduzetnika najee se ocenjuju po njihovim
konstitutivnim elementima pri emu se predlae sledei sasvim novi model (Tabela 1).
Prema tom modelu autotestiranja (ili testiranja) menadmentske kompetentnosti, s obzi-
rom na korienje srednjokolske ocene (1 do 5), pojedinac moe zbirno sakupiti od 8 do
40 bodova. Prema ovom modelu svi elementi menadmentskih sposobnosti imaju isti zna-
aj pri meusobnom kompariranju, ali su pojedini od njih ipak eliminatornog karaktera
to se prvenstveno odnosi na sposobnost reavanja poslovnih problema, kao izraza speci-
fine inteligencije pojedinca.
481
Tabela 1. Autotest menadmentske sposobnosti samostalnog preduzetnika
482
6. Znanja iz voenja tehnologije biznisa 1-5
7. Znanja iz valoriz. ostvarenog rejtinga biznisa 1-5
8. Znanja iz valorizacije ekonomskog rezultata biznisa 1-5
8-40
Izvor: Autorska projekcija po prethodno strukturiranim menaderskim sposobnostima,
izvedena prema 1 Modrini, 2006. str. 65-86 i 2.Radovanovi, 2010. str. 33-34).
Pri tome treba imati u vidu da se nivo pojedinih elemenata menadmentskih sposobnosti,
adekvatnim strunim uvebavanjem moe ogranieno podii (najvie po 1 bod po elemen-
tu sposobnosti), dok se uenjem svi elementi menadmentskih znanja praktino mogu
maksimizirati. Ovo naroito treba da imaju u vidu oni preduzetnici kod kojih je neki ele-
ment sposobnosti i znanja na izrazito niskom nivou, a koji kao takav moe veoma negati-
vno uticati na celinu njihove menadmentske kompetentnosti.
483
ma privreivanja. Istovremeno, masovnom primenom predloenih edukacija iz menad-
mentske kompetentnosti preduzetnika na najbolji nain se moe suzbijati nepovoljno dejs-
tvo kriznih uslova privreivanja na itav privredni sistem Srbije.
OSNOVNI ZAKLJUCI
Prethodna razmatranja delovanja naih malih privrednih subjekata u sadanjim veoma
oteanim uslovima privreivanja omoguuju izvoenje nekoliko bitnih zakljuaka:
male privredne subjekte (mala preduzea i radnje) u Srbiji i nadalje oekuju ozbiljne
tekoe koje su posledica nastavka oteanih internih uslova privreivanja (nepovoljnog
naslea i zavretka ekonomske tranzicije), s jedne, i implikacija svetske ekonomske krize
na nau privredu, sa druge strane. Prema tim ogranienjima nai samostalni preduzetnici
se nalaze u daleko delikatnijoj poziciji u odnosu na iste te preduzetnike u razvijenim zem-
ljama;
s obzirom na kljunu ulogu samostalnog preduzetnika u ostvarivanju poslovnog rezulta-
ta njegove firme, oigledno je da dalji razvoj naih malih privrednih subjekata prvenstve-
no zavisi od nivoa menadmentske kompetentnosti njihovih preduzetnika. Zato je u radu
akcenat stavljen na determinisanje strukture i karaktera menadmentske kompetentnosti
preduzetnika, pri emu je konstatovano da se posmatrana kompetentnost mora vezivati za
voenje faza biznisa tokom njegovog ivotnog veka, odnosno za zamenu trino istroe-
nog novim izglednijim biznisom. U tom smislu je pokazano da menadmentska kompe-
tentnost preduzetnika ini sadejstvo njegovih menadmentskih sposobnosti i znanja koja
se mogu meriti i unapreivati;
polazei od toga, uz adekvatnu argumentaciju, u radu su predloene mere za suzbijanje
nepovoljnog dejstva predstojeih internih i eksternih oteanih uslova privreivanja na na
mali biznis. U tome, usled kriznog smanjenja privrednih aktivnosti i nestaice kapitala,
glavnu meru predstavlja potreba podizanja menadmentske kompetentnosti samostalnih
preduzetnika ime se najkonstruktivnije doprinosi poveanju vitalnosti malih firmi i
celine privrednog sistema u Srbiji. U tom kontekstu neophodno je insistirati na to obu-
hvatnijim edukacijama naih potencijalnih i aktivnih samostalnih preduzetnika iz oblasti
menadmentske kompetentnosti, ime se najefikasnije moe podii poslovna vitalnost
naih malih firmi i prevazilaziti dejstvo svetske ekonomske krize na nau privredu.
LITERATURA:
1. Adies, Isak (1989) Upravljanje ivotnim ciklusima preduzea, Grme, Beograd (str. 58-72.
2. Dunerovi, Ratko (2004) Osnovi psihologije menadmenta, FAM, Novi Sad, str. 67-69
3. Grandov, Zorka (2009), Meunarodna ekonomija i globalizacija (2009), BTO, Beograd str. 70-73.
4. uri, Zvezdan 2004, Menadment malih i srednjih preduzea, Ekonomski fakultet, Beograd, str. 16.
5. Jovanovi, Verica, (2008), Planiranje biznisa, Ekonomsko-menaderska kola Panevo, 2008. str.9.
6. Modrini, Zoran (2006), Menaderska kompetentnost, BMD MEGA, Beograd, str. 65-72.
7. Porter, E, M, (1995) Competitive advantage, The Free Press, New York, 1995. str. 112-132.
8. Radovanovi, T, Markovi, N, (2005), Menadment malog biznisa, Cekom books, Novi Sad, str.65-69.
9. Radovanovi, T, Jovanovi, V, (2010), Voenje sopstvenog biznisa, Ekonomsko-menaderska kola, Pan-
evo, str. 27.
484
Summary: The paper discusses the key factors of business success of individual entrepre-
neurs (which are the owners and managers of small business at the same time) in Serbia
in a very difficult economic conditions caused by the global economic crisis and the inter-
nal processes of transition. The starting point of all considerations is the statement that in
the current environment which is characterized by the decline in domestic economic activ-
ity and deficiency of the supporting financial capital, a central factor of amortization the
effects of those problems in the observed small business are the growth of the managerial
competence.
According to that, in this work is projected a structure of required competence of individ-
ual entrepreneurs which would in practice represent the most important factor for the
overcoming the effects of future difficult economic conditions on small business in Serbia.
485
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
UVODNE NAPOMENE
Upravljanje inovacijama predstavlja specifinu multidisciplinarnu oblast novijeg datuma,
koja u sadanjim ubrzanim nauno-tehnolokim promenama dobija na znaaju. Ovo otu-
da to se savremeni privredni subjekti praktino u kontinuitetu suoavaju sa sve veim
promenama ne samo na lokalnom, ve i meunarodnom tritu prodaje proizvoda i uslu-
ga. Centralno mesto u tim promenama zauzima marketing iji je zadatak da konkretne
privredne subjekte na najefikasniji nain povee sa potrebama ciljnog trita. Meutim, u
svim ovim procesima kljunu ulogu ima menadment privrednog subjekta koji je u pozi-
ciji da upravlja i rukovodi svim faktorima i kretanjima unutar privrednog subjekta i nje-
govom pozicioniranju na konkretnom tritu [Draker, 2006, str. 17].
Kada je re o bilo kojoj vrsti proizvodne (a i uslune delatnosti), dananji privredni subje-
kti su u poziciji da moraju paljivo pratiti ivotni vek svakog svog proizvoda, tj. njegovo
kretanje na tritu. Unutar toga, trini uspeh svakog proizvoda zavisi od mnogo faktora,
meu kojima su najvaniji: karakteristike prozvoda, s jedne i njegova prodajna cena s
druge strane [Adies, 2003, str. 228]. Naravno, tome jo treba dodati marketinku logisti-
486
ku proizvoda u koju naroito spada: reklamiranje proizvoda, distribuiranje proizvoda,
garantovanje trajanja proizvoda, odnos prema kupcima i dr. Shodno tome, veoma vaan
faktor trinog uspeha ine karakteristike proizvoda, kao varijable ija trina atraktivnost
vremenom pada s obzirom na konkurentsku pojavu istorodnih ili srodnih proizvoda sa
atraktivnijim formama ili kvalitetima. Zato je menadment savremenog proizvodnog sub-
jekta nuno upuen da stalno brine o inoviranju karakteristika svojih proizvoda, odnosno
da neatraktivne proizvode napusti, i da umesto njih ponudi promenjene ili sasvim nove
proizvode.
Sve ovo zajedno ukazuje na neophodnost sistematskog upravljanja inoviranjem postojeih
proizvoda, jer se na taj nain svaki proizvodni subjekt najefikasnije ukljuuje u tekue i
budue promene na ciljnom tritu prodaje. Meutim, kada je o tome re, treba istai da
sada u Srbiji, usled nepovoljnog naslea i tekuih tranzicionih procesa, mnoge, posebno
manje proizvodne firme, nedovoljnu panju posveuju inoviranju svojih proizvoda, ili to
ine na pogrean nani, to posledino negativno utie kako na uspeh konkretnih firmi,
tako i na celinu privrednog razvoja zemlje.
Upravo iz tih razloga, za temu ovog rada odabrano je izuavanje projektovanja proizvod-
nih inovacija, kao obavezujue prethodne faze u praktinom inoviranju (menjanju) treti-
ranih proizvoda. Ovome jo valja dodati da se, procesno gledano, na identian nain pro-
jektuje i inoviranje postojeih i uvoenje sasvim novih proizvoda. U tom smislu pri obra-
di ove teme prvo e se razmotriti opti karakter projektovanja istraivanja, na osnovu ega
e se zatim prikazati struktura projekta inoviranja postojeih proizvoda.
487
Slika 1. Opte faze inoviranja proizvoda (Izvor: autorska projekcija)
488
Na osnovu toga treba pristupiti izradi plana inoviranja proizvoda, ije polazite ine pret-
hodno dobijeni rezultati trinog istraivanja. Ovaj plan ima karakter specifinog biz-
nis plana kojim se utvruje opravdanost nameravanog inoviranja proizvoda u smislu:
izvodljivosti, ekonomske efikasnosti, trine rizinosti i sl. Njegovu strukturu najee
ine sledei elementi:
determinisanje proizvoda sa stagnirajuom ili padajuom trinom tranjom koje treba
inovirati, s obzirom na rezultate trinog istraivanja;
projektovanje procesa inoviranja proizvoda u smislu potrebnog manjanja njihove for-
me i kvaliteta;
planiranje reprodukcije inoviranih proizvoda u odreenom vremenskom periodu;
definisanje tehnologije i organizracije reprodukcije inoviranjih proizvoda;
utvrivanje ukupnih i novih ulaganja i prateih prihoda i rashoda; i
provera opravdanosti planrianog inoviranja proizvoda [Radovanovi, Jovanovi, 2011,
str. 18-38].
489
budue poslovanje firme bude ekonomski efikasno [Lovreta, 2006, str. 129-154]. Pri tome
treba imati u vidu da uesnike u predlaganju inoviranja tretiranih proizvoda mogu initi:
strunjaci koji se u firmi bave marketingom, jer oni imaju najbolji pregled tretmana
proizvoda na tritu i odnosa tog tretmana prema srodnim ili istorodnim
konkurentskim proizvodima;
lica koja vre neposrednu prodaju proizvoda, s obzirom na to da su ona u direktnom
odnosu sa neposrednim kupcima;
menaderska struktura firme, budui da ona globalno prati plasman tretiranih
proizvoda; i
zaposleni u firmi, zato to su oni kao proizvoai najneposrednije upueni u kvalitet i
funkcionalnost zastupljenih proizvoda.
Polazei od rezultata izvrenog predistraivanja, u projektu marketinkog istraivanja
prvo treba formulisati konkretan istraivaki problem, to se najefikasnije reava
korienjem odreenih upitnih reenica, kao: kako unaprediti dizajn proizvoda X, kakva
deklaracija proizvoda Y bi najbolje delovala na kupca?, koje funkcije kod proizvoda Z
treba unaprediti?, koje materijale u proizvodu M treba zameniti da on bio kvalitetniji i
trajniji? i dr.
Nakon toga potrebno je determinisati predmet istraivanja, koji treba da se svodi na
utvrivanje okvira za reavanje utvrenog istraivakog problema [Radovanovi,
Stojmirovi, 2009.]. Pri tome treba istai da se predmetom istraivanja obuhvata
ispitivanja trine atraktivnosti predvienih inovacija kod obuhvaenih proizvoda u
konkretnom proizvodnom subjektu.
Na osnovu postavljenog problema i predmeta istraivanja, u projektu je potrebno
definisati cilj istraivanja, koji se u principu svodi na nameru menadmenta firme da
utvrivanjem i implementiranjem odreenih inovacija obuhvaenih proizvoda podigne
njihovu trinu atraktivnost koja e omoguiti postizanje dobrih ekonomskih rezultata
firme u narednom periodu.
U tom kontekstu, projektom nadalje treba odrediti marketinke metode kojima e se
detaljno ispitati koje i kakve inovacije treba preduzeti da bi obuhvaeni proizvodi dobili
na trinoj atraktivnosti. Shodno tome, u ovakvim marketinkim istraivanjima najpre se
koriste: metoda posmatranja, metoda ispitivanja i metoda eksperimentisanja koje se
sprovode na odreenom uzorku ispitanika.
Najzad, zavisno od odabranih metoda, projektom treba predvideti instrumente za
prikupljanje relevantnih podataka o potrebnom inoviranju obuhvaenih proizvoda u firmi.
S obzirom na navedene metode, za tu ulogu najbolje je koristiti: registrator statistikih
podataka i posebno kreiran upitnik ili intervju za odabrane ispitanike. Naravno, u ovom
drugom sluaju je veoma bitno predvideti reprezentativni skup ispitanika, jer u protivnom
celo istraivanje moe da bude pogreno.
Shodno ranije izloenoj teoriji projektovanja svakog istraivanja, u organizacionom delu
projekta marketinkog istraivanja potrebno je sainiti, kadrovski, finansijski i terminski
plan istraivanja.
Kada je re o kadrovskom planu, tu treba izloiti strukturu strunjaka kojima se poverava
realizovanje marketinkog istraivanja i pisanje elaborata (plana) za praktino inoviranje
490
odabranih proizvoda. Pri obradi finansijskog plana potrebno je ukazati na detaljne i
ukupne trokove ostvarivanja predvienog marketinkog istraivanja. Ovo je potrebno
uiniti zato da bi menadment firme obezbedio potrebna sredstva za tu svrhu. Na kraju,
prilikom utvivanja terminskog plana istraivanja potebno je definisati sve faze trinog
istraivanja sa navoenjem vremenskih termina za njihovu realizaciju.
Na osnovu ovakvog koncepta marketinkog istraivanja treba realizovati konkretno
istraivanje koje se svodi na prikupljanje i interpretiranje sakupljenih istraivakih
podataka. Tako sakupljena i obraena graa ini osnovu za izradu elaborata o izvrenom
marketinkom istraivanju potrebnog inoviranja tretiranog proizvoda u konkretnoj firmi
[Milisavljevi, 2003, str. 182].
Po logici stvari, sainjen elaborat o potrebnom inoviranju proizvoda treba da usvoji
menadment konkretne firme. Pri tome on mora da oceni realnost i praktinu
prihvatljivost predloenih inovacija obuhvaenih proizvoda. Tek ukoliko menadment
prihvati elaborirani izvetaj kao celishodan, otvara se proces planiranja inoviranja
proizvoda i zatim njegovo reprodukovanje u narednom periodu.
Plan inoviranja proizvoda ima odlike specifinog biznis plana i njega karakteriu sledei
delovi:
isticanje razloga koji su doveli do potrebe inoviranja odreenih proizvoda (prema
rezultatima sainjenog elaborata);
ukazivanje na vrste inovacija koje treba izvriti kod svakog od obuhvaenih proizvoda
uz navoenje rezultata trinog istraivanja (prema rezultatima sainjenog elaborata);
navoenje faza kroz koje e se inovirati obuhvaeni proizvodi (priprema tehnike
dokumentacije, definisanje procesa izvoenja inovacija, izrada prototipa inoviranih
proizvoda, vrenje trine sondae inoviranih proizvoda, kao i pristupanje redovnoj
proizvodnji inoviranih proizvoda);
planiranje obima i plasmana inoviranih proizvoda (po teoriji izrade biznis planova);
odreivanje tehnologije i organizacije inovirane proizvodnje (saglasno karakteru i
obimu inoviranih proizvoda);
prikazivanje ekonomike inovirane proizvodnje (ulaganja, prihoda, rashoda i bilansa u
planskom periodu);
ocenjivanje prihvatljivosti planirane inovirane proizvodnje (sa ekonomskog i
ekolokog aspekta, kao i aspekta rizinosti).
Tek na osnovu takvog plana i njegovog prihvatanja od menadmenta firme moe se
pristupiti konkretnom inoviranju obuhvaenih proizvoda i njihovom reprodukovanju.
Nasuprot tome, drugi subjektivni prilazi inoviranju proizvoda najee imaju za posledicu
razne poslovne promaaje koji dovode u opasnost opstanak firme.
Ovome valja dodati da izrada ovakvog plana inoviranja proizvoda podrazumeva da svi
njegovi delovi budu u visokoj korelaciji, u okviru kojih trino verifikovane inovacije
imaju vodeu ulogu. To od angaovanih planera zahteva da oni imaju adekvatnu
kompetentnost. U tom smislu se istie da se u Srbiji sada nedovoljna panja posveuje
obrazovanju iz oblasti planiranja biznisa. Zbog toga je u cilju podizanja efikasnosti
planiranja inovacija i uopte menjanja biznisa veoma bitno da se ova oblast obrazovanja
adekvatno afirmie.
491
ZAKLJUNA RAZMATRANJA
Prethodno izloena razmatranja oblasti projektovanja inovacija proizvoda omoguuju
izvoenje nekoliko sledeih zakljuaka:
a) inoviranje proizvoda u dananjim proizvodnim firmama predstavlja jedan od najbitnijih
faktora sa kojim konkretna firma moe da zadri i ojaa svoju poziciju na ciljnom tritu
prodaje. Ovo zbog toga to se u dananje vreme trini uslovi i zahtevi ubrzano menjaju
pod dejstvom stalnog napretka nauke i tehnologije;
b) po logici neophodnog projektovanja svakog istraivanja, prilikom pristupa inoviranju
konkretnih proizvoda prvo je neophodno izvesti i elaborirati adekvatno trino
istraivanje, iji rezultati treba da ukau koje i kakve inovacije treba uvesti kod tretiranih
proizvoda;
c) na osnovu rezultata takvog trinog istraivanja pristupa se izradi plana inoviranja i
reprodukovanja proizvoda kroz koji se sagledava: nain izvoenja inovacija, obim i
plasman inovirane proizvodnje, tehnologija i organizacija takve proizvodnje, ekonomika i
ocena prihvatljivosti inovirane proizvodnje. Na taj nain stiu se uslovi za izvoenje
planiranih inovativnih zahvata i za otpoinjanje sa redovnom inoviranom proizvodnjom;
d) nepridravanje navedenog puta u procesu projektovanja inoviranja proizvoda po
pravilu uzrokuje veoma teke poslovne promaaje preduzea koje moe dovesti u pitanje
i sam njegov opstanak;
e) najzad, krupan ograniavajui faktor u masovnijoj primeni predloenog modela
projektovanja inoviranja proizvoda u Srbiji ini slabo razvijeno izuavanje planiranja
biznisa, zbog ega tome urgentno treba pokloniti dunu panju.
LITERATURA:
1. Adies, I. (2003), Upravljanje ivotnim ciklusima preduzeima, Asee, Novi Sad, 2003, str, 228.
2. Draker, P. (2006), Moj pogled na menadment, Asee books, Novi Sad, str. 197.
3. Hani, H.(2007), Principi marketinga, Beogradska bankarska akademija, Beograd, str. 158-221.
4. Lovreta, S. i dr.(2008), Marketing, Zavod za udbenike, Beogad,str 129-138.
5. Milisavljevi, M. (2003), Marketing, Savremena administracija, Beograd, str. 182.
6. Novakovi Raji, B. (2008), Marketing, put kojim treba ii, Privredna akademija, Novi Sad, str. 267-276.
7. Radovanovi, T, Jovanovi, V.(2011), Planiranje biznisa, Nauno drutvo za pravo i ekonomiju, Beograd,
str. 18-38.
8. Radovanovi, T, Stojmirovi, Lj. (2008) Metodologija strunih i naunih istraivanja, Beogradska poslovna
kola, Beograd, str. 19-24.
Summary: In the time of the market changes which has intensified in recent years, pro-
duct innovation becomes an imperative for each business entity that wants to survive in
the market. However, the present theory havent treat the projection of product innova
tion in more details, which in the practice of introducing new or modifying existing pro-
ducts may lead to many problems which can cause negative side effects. That is why this
paper approaches to the projection of product innovation as a specific kind of scientific
projection, which further implementation eliminates the most of the current problems in
the practice of innovating products.
492
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
The relation between media and economic development has gained in importance and
been both theoretically and practically confirmed. Media, especially the free-deregulated
media, free of the influence of government, have multiple channels of influence on eco-
nomic development.
The prinicipal influence of media functions through their influence on the synchronization
of the action of the apropriate factors of a society, which can be analyzed through the the-
ory of games.
The channels of influence of media on economic development are the influence on socio-
economic development, the direct investments in media, the income growth via growth of
493
media industry, the general educational role of media and the political educational role of
media.
103
Many studies on socio-political stability and economic development have shown that a high level of socio-
political instability greatly hinders economic growth, development and investments. ( Alesina and Perotti,
1996.; Barro, 1991.; Levine and Renelt, 1992.; Galegatti, 1994.; Zablotsky, 1994. )
104
The first observation drawn from studies is that media in poorer countries are generally in government hands
and so sustained the argument that the media freedom positively influences economic development. ( Djankov et
al 2003.)
105
Leeson, 2008.; Besley, Burgess and Pratt, 2002.; Beslez and Burgess, 2000.; Djankov, McLiesh, Nenova and
Shleifer, 2003.; Sen 1999.; Stiglitz 2002.
106
Besley et al., 2002.; Djankov, 2003.;
107
The connection between the level of corruption in a society and economic stability and development is well
documented, directly based on the low level of investment in countries which have a high level of corruption.
494
Third, media, especially deregulated media, have an ability to spread information interna-
tionally. This can be a base for creation of external reaction and pressures of many kinds
on the governing institutions, internationalize some internal issues of a country and so
help along the creation of socio-political stability necessary for economic development.
All the theoretical models of economic development108 emphasize the role of capital acu-
mulation in the economic development. Beside the direct relation between the saving and
the investment in a society, tendency towards investing i.e. the prevailing investment cli-
mate has a significant influence on the quantity i.e. level of investing. Research109 has
shown that socio-political stability has a key, and a very logical, role in setting the tone of
the investing cilmate.
108
Harrod-Domar, Solow-Swan models of economic growth.
109
Barro, 1991.; Benhabib and Spiegel, 1994, 1997.; Collier, 1999.; Levine and Renelt, 1992.; Zablotsky,
1994.;
110
Veronis Suhler Stevenson report, 10 Aug 2010.
111
An additional argument for adopting this policy of development in the ex- SFRJ region is an excellent infra-
structure in the sense of the general and specific education and the level of qualification and expertise.
112
Ernst&Young, March 2011.
495
As for the countries in the immediate vincinity of Serbia and post-transitional countries
the situation is as follows: in Romania the media industry has a projected growth of 8.8%
in the period 2011-2015, Hungaria 6.2%, Poland 7.1%, Chech Republic 6.8%.113
The media industry, concluded from all the above, has imposed itself as one of feasable
``engines`` of a rapid and sustainable economic development, which is greatly needed in
transitional countries, especially post-war countries of the ex-SFRJ, a generator of new
work places, national income and development of accompanying industries.
113
Price Waters Cooper Global Entertainment and Media Outlook 2011-2015, the 12the annual edition,
http://www.pwc.com/outlook .
114
Prisoner`s dilemma is a basic problem in the theory of games and represents an example of a situation in
which two persons do not cooperata even when it`s in bothe their interests to do so. It was initialy developed by
Merrill Flodd i Melvin Dresher in 1950 and Albert W. Tucker formalized it by introducing the factor of benefit
and named it prisoners dilemma.
496
Figure 1. Reformer`s dilemma
Party 2
To promote socialy To serve special inte-
beneficial policies rests
To promote A,A 0,B
socialy beneficial
policies X Y
Party 1
To serve special B,0 B/2, B/2
interests Y Y
Source: Coyne and Leeson, 2004.
In the upper left corner of each field are realized nonsocial-party or personal benefits wth
the following relation: B>A>B/2>0. In the lower right corner are benefits for the society
in general withe the relation X>Y. When parties agree to cooperate in the general social
interest the benefits are maximal, which is shown in the upper left corner. The assumption
is that in a given moment there is a limited number of benefits which political factors can
submit to special interests. When one of the parties represtents the interests of groups of
influence, then it gains benefits only for itself. When both parties represent special inter-
ests, the lower right field, the total of benefits is divided between the parties and are
B/2.The logical priniciple of the `` reformers` dilemma`` can be applied to numerous sit-
uations in the real political world. Party cooperation and acceptance of the socialy positive
policy is achieved through removal of benefits for the influence groups, lowering the cor-
ruption, privatization, deregulation, free trade, to name some examples.
It should be noted that the coopertion of political parties alone does not guarantee the
achieving of economic development. There has to exist the support of the general public,
of the society as a whole or at least of it`s major part. Tha means that it`s necessary to
create the social consience and a climat in which the negative practices which are opposed
to the general social interests and jugded against and punished and precisely there lies the
major role of media which can achieve the creation of such conditions by correct and un-
biased informing and education of the public, putting the accent on the positive values.
The media that functions like this also lower the costs of public informing by government
institutions nd raise transparency of their work and thus raising the benefits gained from
the synchronization of the action of the political factors.
The following factors which influence the effectiveness of media as tools of transforming
situations of conflict to situations of cooperation can be identified: media independence,
the legal infrastructure, media quality and consumer demand.
497
THE EDUCATIONAL ROLE OF MEDIA
The educational role of media has long since demonstrated it`s intensity and the broadness
of it`s influence. Media are a major socializing influence, pillar of culture, source of in-
formation, transmitter of ideological values, attitudes and beliefs, representative and bilder
of conceptions of what is a successful and valuable life, what is socially accepted and
what`s deviant and undesirable. The new, interactive media, made a revolution in infor-
mation transmission and as such became the leading media for education. Internet access
is slowly erasing the differences in regions, kind of environment ( urban and rural, centers
and provinces ), social classes and enables up until now undreamed possibilities not only
of global access to but also of sharing of all kinds of information. The Internet has become
the leading educational influence among media.
The schools of today are unimaginable without computers in classrooms and access to
other advanced technologies. Modern media raise the quality of existing education and
expand it`s availability. Raising of the level of the education both quality and quantitywise
leads to a raised level of work-force quality and so secures the neccessary base for eco-
nomic development. This is especially important today when societies become highly
technological and when it`s precisely a lag of a society in that field the cause of it`s gen-
eral econmic lagging so that the following of the step of technology, or at least reducing
of the falling behind, has become a necessity of further and accelerated progress. All this
is impossible without the work-force with an adequate education.
A big opportunity for less developed countries in in so called weightless economy115.
This industry which is based on knowledge notes a great expansion and brings large in-
vestments and revenues. We quote the example of India which had a growth of it`s IT
industry of an unbeliveable 35% per year in the period of 1995-2008, from the total reve-
nue of 1.1 billion dollars milijarde to 87 billion dollars, 50 billion of which is from export.
Figure 2. India`s IT industry growth 1995-2008.
115
The term weightless economy was coined by Quah (2001) and describes products based on knowledge:
computer software, the new media, electronic data-bases and libraries and delivery goods and services via the
Internet.
498
This huge advancement is based on investments in the education in this field and the high
level and quality of formed cadre ( India traditionally, since the invention of IT industry,
creates exceptionally good and numerous experts in this field ). The advantages of the IT
technology, especially the software industry is in the relatively easy availability and trans-
ferability of technology today, so that it`s quality and competitiveness depends only on the
quality and the degree of expertise of the work-force. The expansion of outsourcing in the
IT industry from home-countries to less developed countries, where the cost labor is much
lower and equally skilled, is a big chance for these countries and a big source of potential
income. In Serbia in the past decade there was noted a growth of this practice, especially
in the field of the software industry.
499
23% 21% 30%
Local televisions
21% 36% 41%
Cable televisions
60% 39% 24%
Newspapers
19% 15% 17%
Radio
11% 4% 1%
Magazines
3% 10%
Internet 11%
Source: Pew Research Center for the People and the Press, ``Internet Election News
Audience Seeks Convenience, Familiar Names``, December 3, 2000.
The shown table implies that television is still the most influential political medium, that
the printed media still firmly hold on and fall behind television only a little and that the
Internet is in great expansion- posted over 300% growth in only 4 years- and that it is the
medium to pay attention to and whose use should be raised for the purpose of political
communication and education.
CONCLUSION
Developed and free media are a big factor of economic growth and as such present a ne-
cessity for the developing and transitional countries.
Media influence the synchronizing of the appropriate factors of a society which enable
economic development.
Media, especially free, deregulated media, influence the raising of socio-political stability
and thus also influence economic development.
The media industry represents a large source of revenue and has a major and a growing
role in modern societies especially because of it`s big expansion and the emergence of
outsourcing to less developed countries that that way get their chance at the global market.
Through it`s educational role media induce economic development. Raised level of
knowledge gives to a sociaty a greater ability for thechnological advancement and com-
petitiveness at the global market which accelerate it`s economic development. On the oth-
er hand, economic development induce media development and so a cyclic reaction is
generated.
Free media induce also political education by the informing and so make a base for form-
ing of appropriate political conditions- the infrastructure necessary for a general social
500
development which a precondition of economic development. The Internet in the past few
years posts a drastic growth as a source of political information and it`s importance as
such has greatly elevated.
REFERENCES:
1. Alesina, Alberto and Perotti, Roberto (1996), Income Distribution, Political Stability and Economic
Growth, Journal of Economic Growth, 1(2), 189-211.
2. Barro, Robert J. (1991), "Economic Growth in a Cross Section of Countries," NBER Working Papers 3120,
National Bureau of Economic Research, Inc.
3. Benhabib J. And Mark M. Spegel (1994), ``The Role of Human Capital in Economic Development: Eviden-
ce from Aggregate Cross-Country Data``, The Quarterly Hournal of Monetary Economics,117(4), 1415-
1451.
4. Benhabib J. And Mark M. Spegel (1997), ``Growth and Investment Across Countries: Are Primitives All
Thet Matter``, Working Papers in Applied Economics Theory.
5. Besley, Timothy, Robin Burgess (2001), ``Political Agency, Government Responiveness and the Role of the
Media``, European Economic Review, 45(4-6), 2001.Collier, P. (1999), ``On The Economic Consequencef
of Civil War``, Oxford Economic Papers, 51 (1).
6. Besley, Timothy, Robin Burgess and Andrea Pratt (2002), ``Mass Media and Political Accountability`` in
R.Islam (ed.) The Right to Tell- The Role of Mass Media in Economic Development, Wasington D.C., The
World Bank, 2002.
7. Coyne, Christopher J. And Peter T. Leeson (2004), ``Read All About It! Understanding The Role of Media
in Economic Development``, Kyklos, 57, 21-44.Djankov, Simeon, Tatiana Nenova, Caralee, McLiesh and
Andrei Shleifer (2002), Media Ownership and Prosperity in R.Islam (ed.) The Right to Tell- The Role of
Mass Media in Economic Development, Wasington D.C., The World Bank, 2002.
8. Djankov, Simeon, Tatiana Nenova, Caralee, McLiesh and Andrei Shleifer (2003), Who Owns the Media
?, Journal of Law and Economics, 46, 341-382.
9. Edgardo E. Zablotsky, 1994. "An Interest-Groups Approach to Economic Growth," CEMA Working Papers:
Serie Documentos de Trabajo. 100, Universidad del CEMA.
10. Ernst&Young, march 2011.
11. Gallegati, Mauro, 1994. "Composition effect and economic fluctuations," Economics Letters, Elsevier, 44(1-
2), 123-126.
12. Leeson, Peter T., (2008), ``Media Freedom, Political Knowledge and Participation``, Journal of Economic
Perspective, 22(2), 155-169.
13. Levine and Renelt (1992), ``A Sensitivity Analysis of Cross-Country Growth Regressions``, American
Economic Review, 82(4).
14. NASSCOM-McKinsey study (2005), www.nasscom.com.
15. Pal, Sudehsa, Dutta Nabamita and Roy Sanjukta (2011), `` Media Freedom, Socio-Political Stability and
Economic Growth``, paper.
16. Pew Research Center for the People and the Press, ``Internet Election News Audience Seeks Convenience,
Familiar Names``, December 3, 2000.
17. Price Waters Cooper Global Entertainment and Media Outlook 2011-2015, the 12the annual edition,
http://www.pwc.com/outlook .
18. Quah, John (2001), "Demand is heterogenous in grandmonts model," Economics Papers 2001-W12, Eco-
nomics Group, Nuffield College, University of Oxford.
19. Sen, A. (1999), ``Development as Freedom``, Alfred A. Knopf Inc, New York.
20. Stiglitz, J. (2002), `` Transparency in Government``, in R.Islam (ed.) The Right to Tell- The Role of Mass
Media in Economic Development, Wasington D.C., The World Bank, 2002.
21. Veronis Suhler Stevenson (VSS), 10 Aug 2010, ``Communications Industry Forecast for 2010-2014``.
501
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Saetak: Imajui u vidu veliki znaaj franizinga za uspjeh biznisa, naroito franizinga,
cilj rada je odreen tako da pokae kako franizing ne moe cjelovito ostvariti svoju ulogu
ukoliko ne obezbijedi kvalitetne odgovore na neka pitanja na teorijskoj i praktinoj ravni.
U tom smislu razmatrano je nekoliko problema, kao to su: utvrivanje strategijskog pro-
fila franizing biznisa, prolblemi formulisanja teorije franizing upravljanja i problemi
definisanja strategije franizing biznisa, za koje smatramo da su istovremeno teorijske i
praktine prirode, a isto tako i dovoljno opti da moemo izvui valjane zakljuke.
Franizing sistem kao savremeni kooperativni trini nain poslovanja nije nametnut od
strunjaka. Nikao je u praksi mnogih razvijenih zemalja svijeta. Ameriki eksperti inteziv-
no rade na globalizaciji svjetskog trita. To bi trebalo da bude najvaniji ekonomski cilj
svake zemlje, da se ukljui u sve institucije globalnog svjetskog trita i da posluje po nji-
hovim strogo propisanim pravilima.
Orijentacija na globalna trita u takvim uslovima postaje neminovnost budui da je
internacionalizacija i globalizacija ukupnih poslovnih aktivnosti pojava koja sve vie
uzima maha kao jedan od najimpresivnijih trendova na poslovnom planu.
Ekonomski potencijal i znaaj malih i srednjih preduzea za privredni razvoj Bosne i
Hercegovine sve vie se naglaava, ali da bi se on i ostvario potrebno je stvoriti stimulati-
vno poslovno okruenje i obezbjediti direktne mjere podrke razvoja ovog sektora. U tom
cilju, prvi korak je kritika analiza okruenja u kojem mala i srednja preduzea trenutno
posluju.
Mala i srednja preduzea postaju osnovne elije privreivanja. Ne treba zaboraviti da
mala i srednja preduzea moraju biti poslovno povezana, po sistemu franizinga, ako se
eli dugorono i uspjeno poslovanje na tritu.
Kljune rijei: franizing, davalac franize, primalac franize, strategija, ekonomski raz-
voj.
502
UVOD
Kompanije danas djeluju u nesigurnom poslovnom okruenju koje karakteriziraju nagle i
duboke promjene, te nesigurna i neizvjesna budunost. ivimo u vrijeme sve breg napre-
tka nauke i tehnologije, pojave sasvim novih proizvoda i nestajanja starih proizvoda, pa i
kompletnih tehnologija. Aktuelna trina utakmica se odigrava po novim pravilima, pot-
puno suprotnim vaeim do prije samo jednu deceniju [Dirk, 2003: 193].
Danas je zastupljena sve otrija i nemilosrdnija konkurencija na tritu, sve veih zahtje-
va kupaca u pogledu kvaliteta proizvoda, povoljnih cijena i drugih uslova prodaje. Prom-
jene su bre nego ikad prije, one su manje predvidive i vie raznovrsne po svojoj prirodi i
po svom uticaju na uslove privreivanja. Rizik i neizvjesnost u poslovanju kao neizbjene
komponente trine privrede, proizilaze iz nemogunosti preciznog sagledavanja faktora
koji e uticati na uslove privreivanja pojedinih kompanija u budunosti. Poslovni uspjeh
kompanije zavisi od njegove vitalnosti i snalaljivosti u sloenim trinim odnosima i od
njegove sposobnosti da uini efikasno prilagoavanje poslovne politike promjenjenim
uslovima privreivanja. Ako kompanija eli da se odri i uspjeno razvija i posluje u
uslovima nelojalne konkurencije na tritu, kompanija mora biti stalno aktivna prema sta-
lnim promjenama koje se svakim danom deavaju na tritu, usmjeravajui svoje napore
na efikasnije zadovoljavanje potreba veoma izbirljivih sadanjih kupaca i potencijalnih
kupaca po obimu i asortimanu, te na kreiranje nove tranje kroz inovacije i snienje cijena
proizvoda. U uslovima brzog napretka tehnologije i masovne proizvodnje limitirajui fak-
tor daljeg rasta kompanije je trite, odnosno mogunost prodaje proizvoda i usluga. Kri-
tina faza u odvijanju procesa reprodukcije je razmjena, tj. prodaja proizvoda. Meutim,
upravo to opredjeljuje kompanije da u centar svih svojih aktivnosti stavi trite i efikasno
zadovoljavanje potreba i elja kupaca. Franizni koncept je poslovna filozofija na kojoj se
gradi poslovna politika kompanije. Ovaj koncept je utemeljen na uvjerenju da se uspjeno
poslovanje i razvoj kompanije mogu postii jedino identifikovanjem, diferenciranjem i
zadovoljavanjem potreba i elja kupaca. S tim u vezi, osnovni cilj rada je da pokae kako
franizing ne moe cjelovito ostvariti svoju ulogu ukoliko se ne obezbijede i kvalitetno
definiu neki preduslovi na teorijskoj i praktinoj ravni. U tom smislu razmatrali smo
nekoliko problema: kao to su utvrivanje stratekog profila franizinga, probleme formu-
lisanja teorije kao i probleme definisanja strategije franizinga za koje smatramo da su
istovremeno teorijske i praktine prirode, a isto i tako dovoljno opti da moemo izvui
korisne zakljuke, a sve iz razloga da bi mogli zakljuiti da su neophodne promjene u
odnosu na tradicionalno poslovanje.
Istraivanja pokazuju da mnoge kompanije u svijetu ostvaruju konkurentsku prednost
primjenom franiznog sistema poslovanja. Konkurentska prednost je prednost koju kom-
panija ostvaruje u odnosu na svoje konkurente u zadovoljavanju potreba potroaa [Kot-
ler, 2001: 417]. Prema Vaughn-u, prvom univerzitetskom profesoru franizinga, frani-
zing kao to je danas ope poznat jeste oblik marketinga ili distribucije u kojem matina
kompanija uobiajeno daje pojedincu ili maloj kompaniji pravo, ili privilegiju, da posluje
na propisani nain za odreeni period vremena na specifinom mjestu [Vaughn, 1979:1-
2].
503
RAZLOZI ZA FRANIZING I PROBLEMI FRANIZINGA
Istraivanja koja je provela International Franchise Association ( IFA), pokazalo je da 89
% primaoca franize osjea da su donijeli pravu odluku kupujui franizu, a 63 % su nave-
li da bi ponovo donijeli istu odluku. Jedno istraivanje u Australiji je pokazalo da je 95 %
ispitanih primaoca franize navelo da smatraju da postoje prednosti primanja franize u
odnosu na nezavisnost. U procentu od 86,66% primaoca franize u BiH smatraju da su im
bili minimalni trokovi ulaska u poduzetnike vode primjenom franize. Po njima glavne
prednosti su u kooperativnoj reklami i promociji, kupovnoj moi grupe i u pristupu usta-
novljenom imenu i imidu.
Razlozi zbog kojih pojedinci i organizacije opredjeljuju da postanu primaoci franize obi-
no se klasifikuju u sljedee kategorije:
1. Trgovinsko ime,
2. Provjeren proizvod (usluga),
3. Pomo pri otvaranju,
4. Profesionalne reklamne kampanje,
5. Ekonomija u nabavci,
6. Pomo nakon otvaranja,
7. Manji iznos potrebnog kapitala i
8. Manji poslovni rizik.
Osnovni razlog za franizno poslovanje:
* kod primaoca franize je bolje i uspjenije poslovanje za poslove koji su predmet frani-
ze.
* kod davaoca franize je dodatni prihod i poveanje rentabilnosti vlastitog poslovanja.
Naime, kada je u pitanju sistem franizinga, logika je drugaija. Kao rezultat dolazi do
brzog proirivanja uspjenog koncepta prodaje na malo nego to je to sluaj kod vlasni-
kih kompanija [Dave, 2000: 13].
Prema jednom istraivanju to je tekua konkurentna pozicija malog biznisa slabija, to je
za njega atraktivnije ukljuivanje u sistem franizinga. Franizni odnos ima potencijal da
pobolja poslovanje postojeeg biznisa. Sutina konkurentske prednosti je u konverziji
superiornih vjetina i resursa u pozicionu prednost (vodstvo u trokovima, diferencijacija,
fokus na profit), koja zauzvrat kreira pozitivne ishode preformansa.
Za razumijevanje konkurentske prednosti pogodan je franizni aranman koji mogu da
ponude vlasnicima postojeih malih biznisa nekoliko potencijalnih koristi, odnosno vje-
tina i resursa koji mogu biti konvertovani u jau konkurentsku poziciju i poboljan pre-
formans.
Mnogi davaoci franize obezbjeuju odgovarajuu obuku za sve nivoe uesnika u franizi,
odnosno za primaoca franize, menadere objekata, pomonike menadera i osoblje. Pri-
maoc franize tako ui o svim aspektima franizne operacije: o reklami, promociji, inves-
tiranju, marketingu, menadmentu, finansijama, nekretninama, nabavci, menadmentu
ljudskim resursima, kompenzaciji, analizi profitabilnosti i sl.
504
Na Dunkin Donuts University, naprimjer, pored opih znanja iz franizne operacije pri-
maoc franize mora da se upozna i sa proizvodnim aspektom. Oko polovinu programa
obuke primaoc franize provodi uei kako da obezbjedi visok nivo istoe u svim pro-
dajnim objektima koji se nalaze u sistemu franize. Program obuke menadera i pomoni-
ka menadera najee je slian onom koji je propisan za primaoca franize. Jedan od
najopsenijih programa za menadere franiza obezbjeuje Kentucky Fried Chicken (
KFC ), na svome Colonel Sandres Center. Centar ima devet uionica, dvije konferencijske
sale, etiri potpuno opremljene kuhinje. U sklopu centra su i dva kompletno opremljena
restorana. Kurs koji menaderi pohaaju pokriva osnovne tehnike upravljanja KFC resto-
ranom, kao to su odravanje istoe, pripremanje proizvoda, bezbjednost na radu, proda-
ja i usluga, odravanje opreme, projekcija prodaje, kontrola zaliha, marketing, odnosi pos-
lodavac-zaposleni, zapoljavanje i obuka osoblja.
Postoji veoma izraena tvrdnja da su primaoci franize, upravo zahvaljujui gore navede-
nim pogodnostima uspjeniji od ostalih nezavisnih malih biznisa. Tako, studije Small
Business Administration SAD i Department of Commerce SAD su pokazale da 81 % svih
novih nezavisnih biznisa propadne u prvoj godini, a 93 % u prvih pet godina. Obrnuto
svega 18 % svih novih franiza propadne u prvih pet godina poslovanja.
Meutim, taj izuzetno mali procenat ne ukljuuje objekte koji nisu bili uspjeni pa su pre-
prodati zbog zatvaranja. Inernational Franchise Association ( IFA) navodi da svega 4,4 %
primaoca franize godinje naputa franizing. Meutim, ono to ne navodi IFA jeste to da
se otkazivanje ili neproduavanje ugovora od strane davaoca franize ne tretira kao neus-
pjeh.
Takoer, zbrajaju se svi primaoci franize potpuno novi kao i oni koji posluju godinama,
sve zajedno dobija se povoljna slika nego to stvarno jeste. Prema menaderu za frani-
zing Lioyds Bank-e, stopa neuspjeha primaoca franize u prvoj godini poslovanja iznosi
svega 8 %, a na osnovu istraivanja firme Arthur Andersen u Australiji je stopa uspjenos-
ti objekata primaoca franize 88 %.
Razlika u uspjenosti primaoca franize i nezavisnih malih biznisa se djelimino moe
objasniti time da faktori iz okruenja kao to su finansijski resursi, obuena radna snaga i
raspoloivost pomonih usluga promoviu kreiranje novih organizacija, a znanje iz orga-
nizacije i kolektivno iskustvo omoguuju uspjeh novih poduhvata. Sistem franizinga ili
obezbjeuje ove resurse (obuka, pomone usluge), ili nudi supstitute (povoljnije finansi-
ranje).
Prema modelu ivotnog ciklusa Oxenfeldt-a i Kelly-a franizing ima prednosti za firmu
davaoca franize uglavnom tokom ranih faza razvoja firme, a u zreloj fazi slui samo za
eksploataciju marginalnih lokacija.
Franizing, stoga, ima veliki znaaj u obezbjeenju brzog rasta novih biznisa i omoguava
eksploataciju marginalnih ansi. Prema ovom modelu, i davaoc i primaoc franize su pod-
loni vanim promjenama kako idu ka zrelosti. Primaoc franize je inicijalno zaintereso-
van za otvaranje biznisa u kome e moi da ispolji svoju energiju i inicijativu uz izvjesnu
sigurnost.
Problemi franizinga uglavnom javljaju se zbog profita. Profit i profitni motiv se u velikoj
mjeri odgovorni za esto pogreno razumjevanje prave prirode franizinga. Odreivanjem
505
svrhe i ciljeva poslovanja franizing biznisa, na izloeni nain, postavljen je strateki
okvir njegovih osnovnih karakteristika.
506
i primaoci franize brinu za uspjeh upravo zato to rade pod istim brandom. Temeljni
motivator je novac, ali samo pod uvjetom da je visina primanja novca povezana sa zala-
ganjem i radnim uinkom.
U nastojanjima da svojim potroaima prue to veu vrijednost, kompanije posveuju sve
veu panju iznalaenju povoljnijih izvora snabdijevanja u smislu cijena, kvaliteta i inova-
tivnih rjeenja svojih problema [Domazet, 2002: 66].
507
poveava svoju dobit iz poslovanja.
Primaoc franize ima interes jer:
ne gubi vrijeme u nabavama robe,
nema potrebe za veim obrtnim sredstvima,
plaa robu davaocu u utvrenom roku,
nema trokove oglaavanja,
smanjuje svoje trokove poslovanja i
poveava dobit iz svog poslovanja.
Primaoci franize koriste prednosti nabave od dokazanih kompanija s poznatom i
prihvaenom markom.
Kupci imaju interes jer:
prodajno mjesto je u njihovom gradu,
asortiman robe je irok,
kvalitet robe je zadovoljavajui,
cijene su nie nego kod konkurencije i
osigurana je dostava robe na kunu adresu.
Zajednike koristi franiznog sistema:
a) Vee anse za uspjeh - Istraivanja su pokazala da od svih poslova koji danas startuju u
svijetu, samo 20 % funkcionie i nakon 5 godina. U franizingu slika je suprotna. Razlog
za ovo predstavljaju ostale prednosti franizinga:
b) Dokazani posao - Kupovinom franize se kupuje udio u poslu koji ve funkcionie.
Davaoc franize je ve nainio greke na svom putu i ve je tota nauio iz njih. Steena
saznanja se prenose kao dio franizing sistema. To primaocu franize omoguava da
startuje svoj posao sa mnogo vie znanja.
c) Podrka - U okviru franize, davaoc franize mora da bude sposoban da prua veliku
pomo primaocu franize. Podrka koja je potrebna primaocu franize raste i mijenja se
shodno rastu i razvoju franize.
d) Rjeavanje problema - Davaoc franize mora da bude sposoban da primaocu franize
obezbijedi tehniku podrku. Takoer, od neprocjenjive vrijednosti je i komunikacija
meu lokalnim primaocima franize i zajednika saradnja u rjeavanju problema.
e) Podrka menadmentu - Mnogi davaoci franize odravaju mjesene sastanke
preispitivanja na kojima se diskutuju svi aspekti poslovanja.
508
ugleda davaoca franize, te njegovim poslovnim i tehnikim znanjima, primaoc franize
znatno umanjuje rizik svog poslovanja, koji inae prati svaku poslovnu delatnost. Takva
racionalna podjela poslova izmeu dvije strane, zavisno od konkretnih ugovornih odnosa,
omoguava primaocu franize da sve napore usmeri na poslove prodaje, kao svoje osnov-
ne delatnosti, te da istovremeno iskoristi prednosti pozicije neposrednog, lokalnog trgov-
ca.
Franizing poslovanje, kao nain identifikacije razvojnih programa za nove preduzetnike i
njihovu laku, bru i sigurniju promociju na tritu, trebalo bi mnogo vie koristiti u naim
prilikama, odnosno u svim zemljama sa privredom u tranziciji.
Poslovi na bazi franiznih ugovora nisu nepoznati u privredama zemalja u tranziciji. U
tom smislu dovoljno je pomenuti hotele Intercontinental i Sheraton, rent-a-car poslove ili
kreditne kartice, da bi se shvatila nunost prihvatanja takve vrste poslovanja, odnosno
preduzetnikih programa.
Kod nas su primeri uspenih franizing organizacija: Economic, Unitrade, Carmen Line,
Bellissima, Granoff. i drugi. Franizno poslovanje bi trebalo da postane opti trend u raz-
voju malih i srednjih kompanija. Dosadanja iskustva i rezultati franiznog poslovanja
pokazali su se poslovno uspenim, ali se ukupno stanje ne moe pozitivno ocjeniti, jer su
prave mogunosti ostale neiskoriene.
Sljedei iskustva SAD i Kanade, a sve vie i Nemake, Francuske i Velike Britanije, u
kojima se sve vei dio razliitih roba i usluga proizvodi i prodaje sistemom franiza,
mogue je u razumnom roku osnovati mnotvo malih firmi na temelju ugovora o franizi
sa poznatim svjetskim trgovinskim i uslunim firmama.
U tom cilju je vano stvoriti povoljne uslove za razvoj franiznih poslova. Nuna je insti-
tucionalna konzistentnost i stabilnost, smanjenje rizika ulaganja u privredi, koji bi mogli
imati politiko i pravno znaenje.
Svaka velika firma koja se na tritima zemalja u tranziciji pojavi kao sistem sa perspekti-
vom irenja svojih poslova na temelju franiznih ugovora prilika je za veliki broj malih i
srednjih firmi. Sa preduzetnikog stanovita to znai organizaciju vlastitog samostalnog
posla uz bri i jednostavniji ulazak na trite, smanjenje poslovnog rizika i dobit u poslo-
vanju, te krae vrijeme povrta uloenih sredstava. Sa stanovita cjelokupne privrede to
znai stvaranje velikog broja novih firmi koja, svako za sebe, ulau u manje iznose kapita-
la i time rasporeuju poslovni rizik na vie malih jedinica. Posledica toga je poveanje
trine elastinosti privrede i istovremeno ispravljanje strukture privrednih jedinica u
pogledu njihove veliine, uz davanje prednosti malim firmama.
Franizne poslove prati smanjen trini i finansijski rizik, jer ve steeni ugled i razvijeni
marketing firme koja iza njih stoji olakavaju njihov trini prodor, uz relativno niska
individualna preduzetnika ulaganja. Stoga se procjenjuje da su upravo razvojni programi
preduzetnika utemeljeni na franizi prilika za lake premoavanje poveanih politikih,
pravnih i privrednih rizika, koji trenutno preovlauju u privredi nae i drugih zemalja u
tranziciji.
Franizing je jednostavan nain ulaska u poduzetnitvo jer titi od poetnikih greaka, ali
nije nuno garancija uspjeha. Za uspjeh je ipak potrebno kvalitetno poslovno planiranje,
naporan rad i dobar franizing koncept.
509
ZAKLJUAK
U radu se pokazalo kako se ne moe oekivati dugotrajniji uspjeh u biznisu bez razvoja
franizinga, a da istovremeno, njegove uspjene primjene nema bez odreenih razjanjenja
na teorijskoj i praktinoj ravni. Uloga nae drave u narednom periodu je da uz odgovara-
jue mjere utie na stvaranje stabilnog i sigurnog poslovnog okruenja, u skladu sa potre-
bama poslovnih subjekata, u kojem poslovni subjekti mogu jednostavnije da planiraju i
ostvaruju svoje poslovne ciljeve. To podrazumjeva da je neophodno da se donese odgova-
rajui zakonski okvir za franizno poslovanje, koji e na adekvatan nain regulisati sva
pitanja koja su bitna za poslovanje i primjenu franiznog modela. Stoga se danas proce-
njuje da su upravo poslovanja poduzetnika utemeljena na franiznom modelu, prilika za
lake premoavanje poveanih politikih, pravnih i poslovnih rizika, koji trenutno preov-
lauju u ekonomiji nae i drugih zemalja u regiji. Franizing zahtijeva stalna prilagoava-
nja i stalna razjanjenja kako bi ispunio svoju ulogu.
LITERATURA:
510
Abstract: In accordance with the great importance of franchisinga for business, especially
franchisinga, the goal of the artilce is defined in such way that shows how franchising is
not fully able of achieving it s role unless it provides quality answers on some questions in
theoretical and practical field.
In that sense,, some problems have been examined, such as: consloidating strategical pro-
file of franchising business, theory formulating problems, also the strategy defining prob-
lems of franchising business, which we consider to be of both theoretical, and practical
nature, and at the same time sufficiently common so we can draw worthy conclusions.
The franchising system, being the contemporary cooperative market means of managing
affairs in economy, hasn t been imposed in any way on people by experts. It appeared in
practice in many developed countries in the world. American experts are working intense-
ly on the globalization of the world market. That should be the most important economic
aim of every county namely to join all the global world trade institutions and to work ac-
cording to their issued rules.
Under such conditions, focusing on global markets becomes inevitable, since internation-
alisation and globalisation of the overall business activity is an omnipresent phenomenon
and one of the most impressive trends in business.
Potential of SMEs development for the economic growth in Bosnia and Herzegovina is
more and more appreciated. However, in order to facilitate SME growth, it is essential to
create a stimulative business environment and to introduce instruments for SME support.
Logically, analysis of the current business environment of SMEs is the first step in this
process.
Small and medium sized enterprises SME would become the fundamental cells of econo-
my. One should bear in mind that according to the franchising system there must be busi-
ness connctions among SME, if there is a wish for longterm and successful economic effi-
ciency on the market.
511
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Dr Slavko Segi
Univerzitet Apeiron, Banja Luka, E-mail: grmec.hem@blic.net
UVOD
Poslovne industrijske zone u svijetu, pa i kod nas, osiguravaju preduzetnicima odgovara-
jue lokacije i infrastrukturna rjeenja, i dodatne povlastice i olakice radi privlaenja
investicija i zapoljavanja domicilnog stanovitva. Nosioci aktivnosti za razvoj Industrij-
skih poslovnih zona je Republika agencija za razvoj malih i srednjih preduzea koja
koordinira lokalne agencije s ciljem da sprovedu u djelo postavljenu misiju, ciljeve i zada-
tke Republike agencije.
Neophodno je posvetiti panju modalitetima finansiranja po fazama ivotnog ciklusa
malih i srednjih preduzea i realnoj mogunosti koritenja internih i eksternih finansijskih
izvora u njihovom razvoju.
U oteanim uslovima pristupa finansijskim sredstvima za mala i srednja preduzea podsti-
cajni fondovi drave i lokalnih zajednica trebaju da pomognu i omoguue bri rast i raz-
voj. Nisu podsticaj samo fondovi, nego poreska politika, subvencija kamata, lokacije pos-
512
lovnih objekata, rijeenje infrastrukture, jasni vlasniki odnosi, podsticaj za uvoenje sta-
ndarda kvaliteta, uvoenje novih tehnologija, podsticaj za izvoz i pokuaj internacionali-
zacije preduzea.
Proces internacionalizacije se posmatra kao nunost ukljuivanja malih i srednjih predu-
zea na svjetska trita zato je potrebno kontinuirano poveanja inovativnosti, stvarala-
tva, stalnog uenja da bi se osvojilo trte prodaje proizvoda i usluga i na tome tritu
ostalo.
Postavljena hipoteza u ovome lanku eli dokazati da su stvoreni povoljni uslovi za ulaga-
nja stranih investicija u Poslovne industrijske zone Republike Srpske i neophodnost inter-
nacionalizacije malih i srednjih preduzea.
Cilj istraivanja u ovome lanku je da se istrai struktura projektovanih industrijskih zona
u Republici Srpskoj po lokalnim zajednicama, tip, projektovane povrine u hektarima,
operetivnost zona, stanje infrastrukture i mogue vrste obavljanja djelatnosti, kao prednost
za ulaganja stranih investicija u mala i srednja preuzea i uvoenje istih u proces interna-
cionalizacije. Nastojalo se dokazati da postoje realno raspoloivi ljudski potencijali u tim
sredinama i da su stvoreni preduslovi ulaganja u Industrijske poslovne zone radi breg
razvoja.
METODE
Metode koje su koriene u realizaciji ovog rada su: deskriptivna, komparativna i teorij-
ska analiza. Deskriptivna metoda je koriena za otkrivanje uzrono posljedinih veza
izmeu poslovne zone i preduzetnitvo koji zajedno ele da ostvare svoje ciljeve u proce-
su prvreivanja na ovome podruju. Komparativnom metodom obavljeno je prikupljanje
podataka kojom su utvrene razlike i slinosti meu potencijalnm resursima kod nas i
okruenju, te usklaivanja investiranja u razvoj malih i srednjih preduzea. Metoda teorij-
ske analize obuhvatila je teorijske osnove istraivanja. Kombinacijom ovih metoda dolo
se do podataka za izradu ovog rada o brem razvojnom razmiljanju o poslovnim zonama,
do internacionalizacije i iznesenih zakljuaka. Primjenom ovih metoda mogue je validno
ostvarenje definisanog cilja istraivanja, definisanje mogunosti investiranja u poslovne
zone Republike Srpske i ostvarivanje procesa internacionalizacije istih.
REZULTATI I DISKUSIJA
Poslovna zona oznaava teritorijalno podruje u kojem se preduzetnicima osiguravaju,
osim odgovarajue lokacije i infrastrukturnih rjeenja, i dodatne povlastice i olakice radi
privlaenja investicija i zapoljavanja prije svega domicilnog stanovnitva. U industrij-
skim poslovnim zonama treba da se formiraju mala i srednja preduzea, radi svog vlasti-
tog biznisa, s ciljem da se u dogledno vrijeme internacionlizuju. Reublika Srpska ima 25
malih i srednjih preduzea na 1000 stanovnika, a Evropska unija 40. Neke lokalne zajed-
nice u Republici Srpskoj se blie Evropskoj uniji po broju malih i srednjih preduzea na
513
1000 stanovnika, kao to je sluaj Banja Luke sa 37. Prednjae jo neke lokalne zajednice
kao to su Bijeljina i Prijedor, ali sve to nije dovoljno.
Vlada Republike Srpske je formirala Republiku agenciju za razvoj malih i srednjih pre-
duzea koja koordinira rad trenutno esnaest lokalnih agencija s ciljem da se sprovede
misija, ciljevi i zadatci Republike agencije.
Misija; podrka osnivanju i razvoju malih i srednjih preduzea i preduzetnitva u Republi-
ci Srpskoj. Ciljevi: poveanje uea malih i srednjih preduzea u ukupnoj privredi Repu-
blike Srpske; promjena strukture djelatnosti sa poveanjem uea proizvodnih djelatnosti
i usluga u ukupnom drutvenom procesu; poveanje tehnolokog razvoja, konkurentnost i
otvaranje novog trita za mala i srednja predzea; poveanje broja zaposlenih u ovim
preduzeima; obrazovanje za preduzetnitvo, i obuku preduzetnika i uspostavljanje regio-
nalne saradnje sa zemljama u okruenju, kao i zemljama Ekonomske Evropske unije radi
uspostavljanje poslovne saradnje i marketinke obrade trita i privlaenje stranih investi-
cija. Zadaci su viestruki: opeativna realizacija podsticajnih politika, pokretanje i razvoj
lokalnih razvojnih agencija, uestvovanje u meunarodnim projektima i njhovim imple-
mentacijama, kao i modeliranja finasiranja razvoja malih i srednjih preduzea i drugo
(Izvor;http://www.ekapija.ba/wwebsite/bih/company/preview.php?id).
Odluke o finansiranju pripadaju finansijskom menadmentu, a on, kao i svaki drugi
menadment poinje planiranjem [Cvijanovi, Markovi i Struk, 2008:35]. Poslovni plan
ili investiciona studija opravdavaju i objanjavaju finansiranje, pokazujui kako e se
finansijska sredstva iskoristiti i kakvi se poslovni rezultati oekuju.
Finansiranje iz tuih sredstava nikad ne smije postati samo sebi svrha i koristi se na prvi
znak manjka sredstava. Bilo interno (iz vlastite akumulacije), bilo eksterno (iz izvora
izvan preduzea), finansiranje treba biti u funkciji razvoja. Nain finansiranja preduzea
zavisi od ivotnog ciklusa preduzea. Finansijski ivotni ciklus preduzea mogue je gra-
fiki predstaviti, kao to je to uraeno Grafikonom 1. Finansiranje preduzea u razliitim
fazama.
U svakoj od faza razvoja preduzea preporuuje se korienje specijalizovanih modaliteta
finasiranja, kao to je to predstavljeno grafikonom. Interni izvori finsiranja su karakteris-
tini za 1. i 2. fazu finansijskog ivotnog ciklusa preduzea. Meutim, interni izvori finasi-
ranja se koriste i u kasnijim faza razvoja preduzea, s tim da su osnovni eksterni izvori
finansiranja. Posljednja investiciona faza je faza premoavanje, koje se koristi za poslo-
vnu i organizacionu transformaciju preduzea.
U svakoj od faza razvoja preduzea se preporuuje korienje specijalizovanih modaliteta
finansiranja, kao to je to predstavljeno Grafikonom 1.
514
Grafikon 1. Finansiranje preduzea u razliitim fazama
PRIHODI Berza
Strateki partneri
Fondovi rizinog kapitala
Bankarski krediti i garancije
Sjemenski i poetniki rizini fondovi
Poslovni aneli
Preduzetnici, prijatelji, porodica
Sjemenska faza Start Ekspanzija Dokapitalizacija Preuzimanje
Dolina smrti Faze razvoja
Prilagoeno prema: Glavantis,J., (2007), Quo vadis EU? Financing SMEs inthe EU. A chapter in Symposion
for Young Researchers 2007: Proceeedings, pp.2 <raspoloivo na , http://kgk.bmf.hu/system/files/Glavantis-
Judit.pdf (pristup 10.08.2011).
Tabela 1. Pregled plasmana IRB RS na kreditnoj osnovi u 2009. godini prema veliini
preduzea
Vrsta pre- Ukupan iznos plasira- Ukupan broj korisnika Prosjeno ulaganje po
duzea nih sredstava korisnicima kredita
(u KM) (u %) Broj koris- (u %) (u KM)
nika
Mikro 33.028.073 18,23 473 75.56 69,826
Mala 57.165.821 31,55 98 15,65 583.325
Srednja 74.880.896 41,33 48 7,66 1.560.019
Velika 16.100.000 8,89 7 1,13 2.300.000
Izvori: Investiciona razvojana banka Republike Srpske
515
Iz tabele se vidi da je od ukupnog plasmana IRB RS plasirano u mikro, mala i srednja
preduzea u 2009. godini 165.074.790 KM ili 91,11%. To je znaajan podsticaj, ali nije
dovoljan, da bi se bre ostvarila postavljena vizija, misija, ciljevi i zadatci Republike
agencije za razvoj malih i srednjih preduzea. Vlada Republike Srpske obezbjeuje sred-
stava podsticaja za privredu u cjelini u budetu Republike i plasira preko svojih ministar-
stava. Zs posticaj u privredi 2010. godini plasirano je 105.750.000 KM, a plan za 2011.
godinu je 85.730.000 KM ( Budet Republike Srpske za 2011. godinu).
Jedinice lokalne samouprave (optine i gradovi) u Republici Srpskoj, u skladu sa Zako-
nom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o podsticaju razvoja malih i srednjih preduzea,
imaju dio svoje nadlenosti koje se odnose na upravljanje procesa razvoja, te pruanja
finansijske i druge podrke malim i srednjim preduzeima.
Ovo su znaajni, ali nisu dovoljni podsticaji za razvoj malih i srednjih preduzea i breg
zapoljavanja. Bri proces razvoja ovog sektora treba se osloniti na Industrijske poslovne
zone Republike Srpske kao osnovu investiconih ulaganja stranih investiticija (Tabela 2).
Tabela 2. Industrijske poslovne zone Republike Srpske kao osnov za investiciono ulaganje
Operativ-
R. Osnivai - Ifrastruk-
Optina Tip Naziv Povrina no da ili Djelatnost
br. vlasnici tura
ne
200ha
Indust.poslo.zo Teh.biz.pa Izgraena Obezbjee- Pre-
1. Banja Luka neiz. Optina
na r. Ramii djelimino na ra.industrija
zemljita
22 ha
Indust.poslo.zo Industriska Obezbjee-
2. Bijeljina neizg. U izgradnji Optina Po potrebi
na zona 3 na
zemljita
18 ha
Indust.poslo.zo Optina i Obezbjee-
3. elinac ajevac neizg. U izgradnji Po potrebi
na ajevac na
zemljita
10 ha
Indust.poslo.zo Industriska
4. ajnie neizg. U izgradnji Optina U toku izg. Po potrebi
na zona Luka
zemljita
34 ha
Indust.poslo.zo Industriska Post. Magli i Obezbjee-
5. Foa neizg. Prerada drveta
na zona Brdo objekti Ozren na
zemljita
Agro.indu
140 ha
Indust.poslo.zo s. Obezbjee- Pro.polj.pre.pro
6. Gradika neiz. U izgradnji Optina
na zon.Topol na izvoda
zemljita
a
Indust.poslo.zo Obezbjee-
7. Han Pijesak Ljeskovac U izgradnji Optina Po potrebi
na na
124 ha
Indust.poslo.zo Vojkovi i Post. Obezbjee- Pre-
8. Istona ilida neiz. Optina
na Hrasnica objekti na ra.industrija
zemljita
23 ha Privatni
Indust.poslo.zo Obezbjee-
9. Jezero Jezero neizg. U izgradnji preduzet- Po potrebi
na na
zemljita nici
20 ha
Indust.poslo.zo Obezbjee- Pre-
10. Kostajnica Tavija neizg. U izgradnji Optina
na na ra.industrija
zemljita
69 ha
Kozarska Indust.poslo.zo Lipova Obezbjee- Pre-
11. neizg. U izgradnji Optina
Dubica na Greda na ra.industrija
zemljita
202 ha Privatni
Indust.poslo.zo Post. Obezbjee- Pre-
12. Kneevo Luke neiz. preduzet-
na objekti na ra.industrija
zemljita nici
13. Laktai Indust.poslo.zo Aleksan- 44 ha U izgradnji Optina Obezbjee- Pro.polj.pre.pro
516
na drovac neizg. na izvoda
zemljita
176 ha Privatni
Indust.poslo.zo P.Z.Modri Obezbjee-
14. Modria neiz. U izgradnji preduzet- Po potrebi
na -a na
zemljita nici
157 ha
Mrkonji Indust.poslo.zo Nizgrae- U pripremi
15. Podbrdo neiz. Optina Po potrebi
Grad na no dokumen.
zemljita
47 ha
Indust.poslo.zo Obezbjee-
16. Nevesinje Kilavci neizg. U izgradnji Optina Po potrebi
na na
zemljita
500 ha
Indust.poslo.zo Obezbjee-
17. Novi Grad Poljavnice neiz. U izgradnji Optina Po potrebi
na na
zemljita
260 ha Privatni
Indust.poslo.zo Gomile - Obezbjee- Drvna industri-
18. Petrovac neiz. U izgradnji preduzet-
na Drini na ja
zemljita nici
102 ha
Indust.poslo.zo U pripremi U pripremi
19. Prijedor Celpak neiz. Optina Po potrebi
na dokumen. dokumen.
zemljita
330 ha
Indust.poslo.zo U pripremi U pripremi Prera.industr.
20. Prnjavor Vijaka neiz. Optina
na dokumen. dokumen. turizam
zemljita
130 ha
Indust.poslo.zo Optina - Obezbjee- Drvna industri-
21. Ribnik Previja neiz. U izgradnji
na privatnici na ja
zemljita
15 ha
Indust.poslo.zo Pod - Obezbjee- Pre-
22. Sokolac neizg. U izgradnji Optina
na romanija na ra.industrija
zemljita
Sitnei i 80 ha
Indust.poslo.zo Obezbjee- Pre-
23. Srbac Ze- leni neizg. U izgradnji Optina
na na ra.industrija
jadar zemljita
60 ha
Indust.poslo.zo Termoe- Obezbjee-
24. Ugljevik neizg. U izgradnji Privatno Po potrebi
na lektrana na
zemljita
83 ha
Slob. carin. Slobodna Izgraena Optinsko Obezbjee-
25. amac neizg. Po potrebi
zona zona djelimino - privatno na
zemljita
42 ha
Indust.poslo.zo Izgraena Optinsko Obezbjee- Pre-
26. ipovo Sokolac neizg.
na djelimino - privatno na ra.industrija
zemljita
89 ha
Indust.poslo.zo Star.indu. Izgraena Optinsko Obezbjee-
27. Tesli neizg. Po potrebi
na zona djelimino - privatno na
zemljita
1000 ha
Indust.poslo.zo Izgraena Optinsko Obezbjee-
28. Trebinje Volujac ne. zemlji- Po potrebi
na djelimino - privatno na
ta
89 ha
Indust.poslo.zo U pripremi U pripremi
29. Zvornik Jadar neizg. Optina Po potrebi
na dokumen. dokumen.
zemljita
Izvori: Baza podataka o investicionim lokacijama u Republic Srpskoj, http:www.irbrs.net/
Republika Srpska ima 63 lokalne zajednice, a u predhodnoj tabeli prikazano je 29 Indus-
trijskih poslovnih zona razliitog stadija pripremljenosti za investicona ulaganja. Ove
zone nude potencijalnim investitorima: lokacije sa odreenim povrinama, ifrastrukturnu
izgraenost, imovinsko pravnu regulativu i namjenu za obavljanje djelatnosti i svakako
raspoloive ljudske resurse domicilnog stanovnitva. Naime, na raspolagnju je 4.074 hek-
tara na 29 lokacija, obezbjeenom ifrastrukturom, neke su u pripremi za preraivaku
industiju ili po potrebi, a to je prikazano u Tabeli 3. i Grafikonu 2. Povrine industrijskih
poslovnih zona po optinama u hektarima.
517
Tabela 3. Povrine industrijski poslovni zona
OPIS Broj Povri- Ukupna Povri- Ukup- Povri- Ukup- Povri- Uku-
optina na do povri- na do na na na na pna
50ha na 50-100 povri- do100- povri- preko povr-
na 200 na 200 ina
Indust.poslo 29 11 283 6 470 7 1.029 5 2.29
.zona
2
Izvori:Izvedeno stanje iz Tabele 2
518
Vlasnitvo industrijskih poslovnih zona je jako bitan faktor, radi brzog ulaska u posjed i
garancije slobodnog finansiranja. Iz Tabele 5. se vidi da je u 23 sluaja vlasnitvo lokalne
zajednice ili javno privatno partnerstvo. S tim se potvruje jednostavnost i brzo obezbje-
enje ostale dokumentacije za investiciona ulaganja.
519
Grafikon 5. Infrastruktura i djelatnost industrijskih poslovnih zona
Indudstrijske poslovne zone locirane su u 29 lokalnih zajednica koje broje 1.021.322 sta-
novnika na povrini 14.815,85 km2, sa ukupnim brojem zaposlenih oko 192.391 to neza-
dovoljava, jer je stopa nezaposlenosti veoma visoka, to se vidi pojedinano po lokalnim
zajednicama, a prikazano je u Tabeli 7. Svakako, lo podatak sa stanovita standarda ljudi,
ali dobar za potencijalne investitore, jer imaju obezbjeene potencijalne ljudske kadrove u
mikro okruenju.
520
Ugljevik 16.225 164,15 3.589 1.707 32,23
amac 21.749 183,63 2.729 2.150 44,07
ipovo 10.138 462,20 1.686 2.204 56,66
Tesli 48.174 845,66 6.786 4.198 38,22
Trebinje 30.832 1,203,89 8.328 3.006 26,52
Zvornik 51.918 379,74 8.413 5.302 38,66
1.021.322 14.815.,85 192.391 102.025
Izvori:http:/www..vladars.net/cr/srpska/optine.htm/ i http:/www.irbrs.net/optine DB.asp
521
stranicom i bogastvom podataka preduzetnici mogu dobiti pristup svim potencijalnim
potroaima na svijetu [Skyrme, 1998:,68].
Na osnovu iskustva drugih Industrijskih poslovnih zona u okruenju, recimo u Varadinu
Hrvatska, zaposleno je 3.000 ljudi u firmama smjetenim na 60 ha prostora (Poslovanje
industriske zone u Varadinu 2011). Radi komparacije i potencijalne mogunosti zapo-
ljavanja poredi se Poslovnu zonu u Varadinu i projektovane industrijske zone Republike
Srpske ukupne povrine 4.074 hektara. Uzimajui u obzir samo parametar povrine, sva-
kako uslovno, moe se pretpostaviti mogunost za otvaranje priblino 51.300 radnih mjes-
ta. Zaposlenost bi se poveala, u tim lokalnim zajednicama, za 21,05% u prosjeku u odno-
su na trenutni broj zaposlenih gdje su locirane Industrijske poslovne zone.
ZAKLJUAK
U skladu s ciljem ovog lanka, rezultata, diskusija i potvrene hipoteze da postoje realni
preduslovi i podsticaji za strana ulaganja u mala i srednja preduzea u okviru Poslovnih
zona u Republici Srpskoj, skree se panja potencijalnim stranim investitorima na: najpo-
voljniju stopu poreza na dobit u Republici Srpskoj od 10% u odnosu na okruenje, cjeno-
vnu konkurentnost radne snage, sa porezom na platu 8%, povoljni zakoni koji reguliu
oblast direktnih stranih ulaganja, strana ulaganja su izuzeta plaanja carine na opremu
koja predstavlja ulog stranog lica, strani investitor ima pravo da vri transfer u inostrans-
tvu slobodno i bez odlaganja i Sporazum o slobodnoj trgovini centralne Evrope (CEFTA)
Srbija, Hrvatska, Makedonija, Crna Gora, Moldavija i Albanija.
LITERATURA:
1. Cvijanovi, V., Markovi, M. I Sruk, B., (2008) Finansiranje malih i srednjih preduzea, Binoza pres,
Zagreb, str. 35
2. Glavantis,J. (2007), Quo vadis EU? Financing SMEs inthe EU. A chapter in Symposion for Young Resear-
chers 2007
3. Sikavica, P. i Novak, M., (1999), Poslovna organizacija, Informator, Zagreb, str. 45
4. Skyrme, D. (1998), Virtule teaming and virtal organisations,Web wwaring, Boston, page. 68
5. Sl. glasnik RS br.1/2011, (Budet Republike Srpske)
6. Zakon o lokalnoj samoupravi Sl. glasnik RS br.101/2004
7. Zakon o posticaju razvoja malih i srednjih preduzea Sl. glasnik RS br. 23/2009
8. Zakon o stranim ulaganjima Sl. glasnik RS br. 25/02, 24/04 i 52/11
9. http:/www.irbrs.net/ Baza podataka o investicionim lokacijama u Republic Srpskoj
11. http:/www..vladars.net/cr/srpska/optine.htm/
12. http:/www.irbrs.net/optine DB.asp)
522
Abstract: Cilj ovog lanka je definisanje institucionalne i ifrastrukturne pretpostavke ula-
ganja u preduzetniko - poslovne zone u Republici Srpskoj koje e doprinijeti formiranju
malih i srednjih preduzea s tenjom da se to prije internacionalizuju i ukljue u proces
globalizacije u Evropskoj uniji. Republika Srpska u odnosu na region jedina ima zaokru-
ene sve instrumente podrke malom i srednjem preduzetnitvu, a trenutno nedostaje ozbi-
ljna finasijska podrka.
Ispunjeni su svi uslovi Evropske povelje o malim i srednjim preduzeima i ako nas i dalje
komplikovane procedure udaljavaju od briselskh predpristupnih fondova.Upravo zato i
jeste krajnji cilj da se sa strunog i naunog aspekta upozori na ovaj nain neophodnost
ulaganja u poslovne zone u Republici Srpskoj kao realne predpostavke zapoljavanja i
stvaranje osnove za bri razvoj u cjelini.
523
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Dr Vladimir Stojanovi
Univerzitet Apeiron, Banja Lukae-mail: maestros@eunet.rs
Mr Dinko orluka
Univerzitet Apeiron, Banja Luka, dinko.corluka@uino.gov.ba
UVOD
Istriski psmtrn privrdni rzv npr bi zsnvn n dminntnm uu
prirdnih fktr i fizikg rd u grrnm drutvu. U vrm ekspanzije industriskg
drutv, kk u prizvdnji tk i u trgvini, nvnii prizvdni fktr bi rlni i
finnsiski kpitl (nvc, industrisk prm, nrgi itd.). Nezaustavljivim procesima
thnlkg rzv pstpn s umanjuje potreba fizikg rd, p i sm mtriln
thnlgi, k i prirdnih i finnsiskih rsurs. U infrmtikm drutvu dnsn
tzv. bstinsk knmii XX vka, dmintnu ulogu preuzima knmi zsniv k
glvni izvor kmprtivn prdnsti i kljuni prizvdni fktr ili kmplks nmtril-
nih inilc (infrmci, sznnj, vtin, kultur rd i dr.) ki stvruu sv vi k-
nmski uink i dbiu sv vu trinu vrdnst.
524
Sutinski izmenjene knmsk struktur d dminci primrng sktr, ki in
uglvnm pljprivrd i kstrktivn industri, prk skundrng sktr (dminci
prrivk industri), k trcirnm sktru u km dminiru uslug, dvdi d
rst prizvdnj, zpslnsti i ivtng stndrd, t. drutvng blgstnj. Rastom
prduktivnst usld thnlkg prgrs u industrii i pljprivrdi dolazi do rasta i
pvnj kvlitt rdn sng. Drugim reima, u knmii zsnvn n znnju nvi-
zpslnih uprv u trm sktru koji je prduktivnii d stlih,zahvaljujui pre
svega to je u njmu v i fktivni uptrb infrmci i znnj. Osim toga, snn
tri sktr pdsti prduktivnst pljprivrd i industri, u kim s smnju rlti-
vni br zpslnih d bi i n pstl prfitbilni i knkurntni.Znanje opredmeeno
u tehnologiji postaje dominantna sila ekonomskog razvoja. [1 Manuel Castells, 2000: 9-
10] To ukazuje na neophodnost napretka ljudskih resursa, njihovoj obuenosti i posvee-
nosti poslu, ali i o korenitim promenama, koje su se ispreile na tome putu a koje, istov-
remeno, najavljuju sasvim novi pristup.
Danas, u vremenu globalizacije i sveoptih reformi, kada se favorizuje kapital, pouzdano
se moe rei da je glavni pokreta privrednog razvoja produktivnost rada, koja se zasniva
na znanju, inovacijama, pronicljivosti, na razvoju ljudskog kapitala. [2
http://wikipedia.org]
Nezaustavljivi procesi individualnih i drutvenih transformacija, koje nose bazine i struk-
turne promene u nainu ivota, od velike su vanosti, imajui u vidu da njihov intenzitet i
obuhvatnost doseu razmere fundamentalnih promena u stvaranju novog drutva. Zato,
transformacija ljudskih resursa treba da se doivi u napredovanju, da bi se uinio i ostva-
rio projekat eventualnog dobrog drutva u budunosti. [3 Max Weber, 1989:23] Pri tom
znanje postaje najvaniji oblik imovine (preduzea, odnosno privrede) nove ekonomije,
koja se zasniva na visokim informacionim tehnologijama, nasuprot materijalnim faktori-
ma, koji su inili dominantnim udeo kapitala u industrijskoj ekonomiji. [4
www.ftn.ns.ac.rs]
Savremeno drutv znnj i knmi zsnvn n znnju, sve manje uvaava rigidn,
fktgrfsk, klsk, dnsn udbnik znnj, v skup vtin, spsbnsti i km-
ptntnosti (zintrsvnsti) kim s stvru invci, rvu prblmi, sru s
drugim i dlu u cilju pt dbrbiti.
525
kompetentnosti koje nastaju kolektivnim uenjem u firmi, koje je rezultat napora u
raznim oblastima rada, posebno u koordiniranju diversifikovanih proizvodnih vetina i
integrisanju brojnih tehnolokih tokova, i
kompetentnost lei u sri, u sutini konkurentske borbe.
Noviji pregled teorija i istraivanja u menadmentu ukazuje da je pravac baziran na resur-
sima znanja i kompetentnosti organizacije postao dominantan okvir u ovoj oblasti. Prema
postulatima teorije bazirane na resursima, resursi i sposobnosti organizacije obezbeuju
osnovni smer organizacionih strategija i predstavljaju primarni izvor profitabilnosti orga-
nizacije[5 Grant, R. J., 1991: 114-135].
U tom smislu preovladava miljenje da je utvrivanje i razumevanje trenutnih snaga i sla-
bosti jedini siguran put u identifikovanju i spoznaji kapaciteta uee organizacije odno-
sno, da se bilo koja strategija, bilo koje organizacije, prepoznaje na osnovu korienja
savremenih tehnolokih reenja i sposobnosti usavravanja istih.
Zapostavljanje tog bazinog koraka rezultira u strategijama koje mogu biti usaglaene sa
tritem i procenama budueg okruenja ali koje ne mogu biti implementirane zbog neu-
temeljenih procena same organizacije[6 Jenster P.V., Hussey D.E. 2001].
VRIO okvir analize koju je postavio J. Barney postavlja etiri pitanja za evaluaciju orga-
nizacionih kompetentnosti:
1. Pitanje vrednosti: Da li obezbeuje potroaku vrednost i kompetitivnu prednost?
2. Pitanje retkosti: Da li konkurenti na tritu poseduju konkretne resurse i sposobnosti?
3. Pitanje mogunosti imitiranja: Da li druge organizacije mogu bez veih trokova imiti-
rati sposobnosti i resurse posmatrane organizacije?
4. Pitanje organizacije: Da li je organizacija dovoljno organizovana za iskoriavanje
resursa?
Na svako postavljeno pitanje odgovor jednostavno mora da bure isti: da. Pod tim uslovom
kompetentnost se tada moe smatrati snagom i time distinktivnom kompetentnou.
Osnovna pretpostavka teorije zasnovane na resursima je da organizacije mogu biti uspe-
ne ako ostvare i zadre kompetitivnu prednost putem implementacije strategije koja kreira
vrednost, a za koju ne postoje substituti, niti postoji mogunost lakog imitiranja i kopira-
nja[7 Barney J.B., Clark D. N, 2007].
Meutim, nije redak sluaj da organizacije stiu prednost iako su poslovale u neatraktiv-
nom, okruenju sa visokim nivoima pretnji a niskim nivoima ansi. ak ni najpaljivija i
najkompletnija analiza organizacionog kompetitivnog okruenja sama za sebe ne moe da
objasni poslovni uspeh. Takva objanjenja moraju ukljuiti organizacione interne faktore,
odnosno snage i slabosti organizacije kao izvore kompetitivne prednosti.
Uopteno, snaga je inherentna sposobnost koju organizacija moe koristiti u postizanju
strategijske prednosti, dok je slabost inherentno ogranienje koje dovodi do strategijskog
zaostajanja za organizaciju.
Razvoj kompetitivne strategije zavisi od mogunosti obuhvatanja kompletne perspektive
snaga i slabosti. Jedinstvene snage se mogu nalaziti u razliitim funkcionalnim oblastima i
uticati na poslovanje itave organizacije. Problem je to mnoge organizacije, a naroito
velike kompanije, imaju samo nejasan i nedovoljan pojam o prirodi i stepenu kompetenci-
526
ja koje su im na raspolaganju[8 Jain, S.C. 1999] . Iako se snage i slabosti nalaze u funkci-
onalnim oblastima organizacije, one mogu rezultirati i iz neke neuobiajene interakcije
izmeu funkcija. Prema tome, interni faktori organizacije ne egzistiraju izolovano, ve su
kombinovani u funkcionalnoj oblasti, kao i izmeu razliitih funkcionalnih oblasti tako da
kreiraju sinergetske efekte.
Kako snage ili slabosti u jednoj funkcionalnoj oblasti organizacije utiu na obavljanje
poslova u drugim funkcionalnim oblastima, izuzetno je vano pravovremeno i precizno
utvrivanje stanja internih faktora u svakoj relevantnoj funkcionalnoj oblasti ili subsiste-
mu organizacije.
Meutim, nisu svi faktori jednako znaajni, tako da se panja usmerava ka onim faktorima
koji imaju kljunu ulogu u ostvarivanju poslovnog uspeha ili neuspeha za odreenu orga-
nizaciju. Prvi korak u tom smislu je procena stanja razliitih internih faktora u okviru fun-
kcionalnih oblasti i identifikovanje onih faktora koji imaju strategijski uticaj na poslovni
uspeh.
527
ma oslonjenim na kljune kompetentnosti tehnologije i te mogue strategije su gradirane
na stepen ovladanosti kljunim kompetencijama:
1. strategija imitatora sa osnovnom orjentacijom ka unapreenju efikasnosti tehnologije u
primeni sa dominantnom strategijom niskih trokova i konkurencije cenom, redizajnira-
njem tehnolokih procesa,
2. strategija modifikatora gradi oslonac na usavravanju efikasnosti i unapreivanju kvali-
teta tehnologije sa daljim usavravanjem tehnologije procesa i unapreivanjem kvaliteta
proizvoda.
3. strategija sledbenika ima oslonac u unapreivanju efikasnosti i efektivnosti uz usavrsa-
vanje procesa i diversifikovanje i unapreenje svojih proizvoda.
4. strategija lidera ima oslonac u proaktivnom trinom nastupu, unapreenju efektivnosti,
razvoju novih tehnologija proizvoda i procesa.
Kompetentnost generisanja novih tehnologija proizvoda i procesa znai sposobnost da se
kreiraju ideje, dalje razrade i razviju do primene u praksi
ZAKLJUAK
Dati prioritet ravnoteenom ekonomskom, socijalnom i kulturnom razvoju bez ugroava-
nja ivotne sredine moe se jedino tako buduim generacijama omoguiti da se razvijaju
na istom ili viem nivou. Koncept odrivog razvoja ini korelacija privrednog razvoja i
ivotne sredine i meusobna uslovljenost i komplementarnost razvojne politike i ivotne
sredine koje uvaavaju zakonitosti ekolokih sistema. Usmeren je na ouvanje i zatitu
ivotne sredine i na racionalno korienje prirodnog bogatstva drave i povezano sa tim,
na podizanje kvaliteta ivotne sredine i kvaliteta ivota.
Koncept menadmenta znanja jedan je od osnovnih naina na koji e se izazovi i opasnos-
ti savremenog i nepredvidljivog poslovnog okruenja, pretvoriti u ansu uspenog poslo-
vanja moderne organizacije i na tim osnovama graditi konkurentska prednost.
O upravljanju znanjem treba razmiljati kao o ulaganju u intelektualni kapital koji e na
kraju stvoriti vei IQ zaposlenih. Ideja o intelektualnom kapitalu nije samo rukovodstveni
pojam. Intelektualni kapital je (smatralo se ranije) svojevrsna vrednost intelektualnog vla-
snitva firme i znanja njenih ljudi[9 Bill Gates i Kolins Hamingwaj, 2001:19-20]. Ovde
treba naglasiti da su digitalna saznanja jo pre tri decenije bila prisutna, ali se, u velikoj
meri, jo uvek radi po automatizovanim starim procesima.
Ohrabruje trend rasta korienja digitalnih tehnologija za nove procese, koji radikalno
poboljavaju poslovanje, omoguavaju puno iskoriavanje sposobnosti zaposlenih i pro-
cesa koji pruaju brze odgovore, u svetu brzog poslovanja. Alati za postizanje tih prome-
na, ve su, manje ili vie, na raspolaganju svima. Nova tehnologija menja prirodu posla a
brza primena tehnologije sastoji se u poboljavanju sopstvenih poslova[10 Gary Dessler,
2007:6].
Poboljanja produktivnosti primenom informacionih sistema za ljudske resurse, u sferi
drutva, moe se podrazumevati kao radikalna transformacija ljudske prirode, tj. stvaranje
528
novog oveka. Ali, nove tehnologije, obino, zahtevaju fleksibilniju radnu snagu, to
vodi ka uklanjanju jasnih organizacionih razlika meu grupama radnika. To je stimulacija
u traganju za maginom formulom. Iz toga proizlazi i harmonizacija uslova rada, tako da
svi radnici rade isti broj sati i imaju jednake mogunosti obuke[11 Derek Torrington, Lau-
ra Hall, Stephen Taylor, 2004:583]. Implementacija informacionog sistema ljudskih resur-
sa predstavlja jednu od najveih, mada nedovoljno ispitanih, organizacionih promena[12
Derek Torrington, Laura Hall, Stephen Taylor, 2004:117]. To bi moglo da bude zasnova-
no na novoj strukturi drutvenih odnosa.
Rast tehnolokih inovacija i izrazito sloena podela rada, stvoraju enorman porast zahteva
za tehnikim znanjem na svim nivoima ekonomije i, otuda potranja za ljudima koji,
kazano jednostavno, vie misle nego to rade. To se odnosi ne samo na naunike i ine-
njere, ve i na sve strukture koje ih podupiru.
Ne postoji alternativa, moderna ekonomija mora da bude ukupno inovativna. Ljudi se
nikada nee degenerisati i nee biti kraja rastu i razvoju ljudske mudrosti [13 Robert Nis-
bet, 1969:81].
LITERATURA:
1. Detaljnije: Manuel Castells, (2000): Informacijsko doba: ekonomija, drutvo i kultura, Uspon umreenog
drutva, Golden Marketing, Zagreb, str. 9-10.
2. Ljudski kapital definiran je kao znanje, iskustvo, sposobnosti, umijee kreativnosti i inovativnost pojedin-
ca. Da bi se iskoristilo znanje pojedinca potrebna je jednako inteligentna organizacija koja e iz svakog
pojedinca izvui najbolje i voditi ih ka odreenom cilju. http://wikipedia.org
3. Vidi: Max Weber, (1989): Protestantska etika i duh kapitalizma, Veselin Maslea Svjetlost, Sarajevo , str.
23.
4. U tom okviru treba razmotriti sve aspekte postojee akreditacije univerziteta, fakulteta i studijskih programa,
primene Bolonjske deklaracije i Zakona o visokom obrazovanju, da bi se obezbedila podloga za razvoj u
budunosti. Detaljniji program XIII naunog skupa Trendovi razvoja: Akreditacija bolonjskih studija
TREND 2007 raspoloiv od 27. 02. 2007. www.ftn.ns.ac.yu/trend
5. Grant, R. J., The Resource-Based Theory of competitive advantage: Implications for Strategy Formulation,
California Management Review, 33, 1991, 114-135.
6. Jenster P.V., Hussey D.E., (2001): Company Analysis: Determining Strategic Capability, Wiley, New York
7. Barney J.B., Clark D. N., (2007) : Resource-Based Theory, Oxford University Press
8. Jain, S.C.,(1999): Marketing: Planning & Strategy, 6th edition, South-Western Educational Publishing.
9. Bill Gates i Kolins Hamingwaj, (2001): Poslovanje brzinom misli, Prometej, Novi Sad, str. 19-20
10. Gary Dessler, (2007): Osnovi menadmenta ljudskih resursa, op. cit., str. 6.
11. Derek Torrington, Laura Hall, Stephen Taylor, (2004): Menadment ljudskih resursa, op. cit., str. 583.
12. Derek Torrington, Laura Hall, Stephen Taylor,(2004): Menadment ljudskih resursa, op. cit., str. 117.
13. Robert Nisbet, (1969): Social Change and History, Oxford University Press, Oxford, , p. 104. Citirano pre-
ma: Francis Fukuyama, Kraj istorije i poslednji ovek, op. cit., str.
529
Abstract: In this paper starts with inperativa that for the realization of sustainable deve-
lopment is necessary to establish new social values based on knowledge, creativity and
skills of human resources with a tendency to transform the company so far in a learning
society. Not only in theory but also in many economically relevant international organiza-
tions, we carried out numerous studies in which indicates the importance of knowledge-
based economy and "knowledge society". All developed countries have adequate social
responsible policies based on knowledge, aimed at sustainable economic growth, to raise
the quality of the environment and quality of life. Knowledge has become a factor of cru-
cial importance for the position of the company, its market position, profitability and
safety and sustainable development. Investment in knowledge is in today's economy the
most profitable investments. Knowledge, information, skills and innovation have become
key production resource wealth and industrial society. Knowledge, which is increasingly
materialized in the technology, it becomes indispensable, decisive impulse and guarantee
sustainable economic development.
530
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Abstrakt: Pad Berlinskog zida krajem 20 veka je doneo kraj Hladnog rata i pojavu novih
suverenih drava koje su bile prinuene da se upute u proces socijalne tranzicije. Cilj
tranzicionih aktivnosti je bio da ove zemlje svoj dalji razvoj prilagode dostignuima viso-
korazvijenih zemalja na drutvenom, politikom, ekonomskom i kulturnom planu. Istovre-
meno, prihvatajui principe drutvenog ureenja slobodnog sveta, obznanile su i svoj
strateki cilj da postanu aktivni i ravnopravni deo Evroatlantske integracije. Ova integra-
cija se ovim narodima pokazivala kao uzor i garant uspenog procesa tranzicije i povrat-
ka civilizaciji.
Proces tranzicije i prikljuenja Evropskoj Uniji i NATO paktu je bio razliito realizovan u
razliitim zemljama. Uspeh u ovom poduhvatu pretstavlja jedan od indikatora drutvene i
kulturne zrelosti pojedinih naroda na evropskom tlu. Neke su zemlje Istone Evrope ve
odavno ravnopravne lanice Evroatlantske zajednice, druge su dobile status kandidata,
tree su otpoele pregovore za takav status, dok etvrta grupa zemalja jo uvek traga za
formulom drutvenih reformi kojom se stie na putu ka Evropi.
Republika Makedonija formalno ima status kandidata za lanicu evroatlantske integraci-
je. Meutim, proces integrisanja se odvija vrlo teko. U navoenju potekoa o realizaciji
evroatlantskog poduhvata Makedonije, vlast se uglavnom prvenstveno poziva na problem
imena sa Republikom Grkom. Meutim, oito je da na ovom planu ima i drugih poteko-
a, problema, propusta i t.d. ijom bi se analizom dobila objektivna slika celokupnih dru-
tvenih napora makedonskih graana u pravcu punopravnog lanstva Evroatlantske zaje-
dnice.
UVOD
Proces pridruivanja Evropskoj Uniji predstavlja sa jedne strane, prihvatanje realne potre-
be modernih Balkanskih drava za ukljuivanje u integrativnim tokovima savremenih
531
socijalnih procesa i odnosa na Evropskom, pa i irem svetskom prostoru; s druge strane,
taj proces pretpostavlja iroki drutveni konsenzus o neophodnosti njegovog prihvatanja
kao strategijski cilj odreenih zemalja: i, sa tree strane, ukljuuje itav set aktivnosti,
ideja i kadrovskog potencijala da bi se proces efikasno vodio i okonao sa uspehom.
Nije pogreno ako se kae da je proces pridruivanja Evropskoj Uniji ne samo aktuelna
tema i politika mnogobrojnih socijalnih i politikih subjekata u zemljama tzv. Zapadnog
Balkana, ve se uspeh tog procesa izednaava sa ostvarivanjem vizije drutvenog razvoja
svih ovih zemalja. U predizbornim kampanjama i politikim programima politikih stra-
naka pitanje prikljuenja Evroatlantskim integracijama je jedna od centralnih tema.
U vezi ovih integracija sve drave sa ozbiljnom pro-Evropskom orientacijom preduzimaju
mnogobrojne akrivnosti kako bi ovaj proces sa uspehom realizovali. Re je o irokoj lepe-
zi mera, angamana i zadataka kojima se procenjuje i uvruje javno mnenje o neophod-
nosti ovog procesa; radi se na Evropeizaciji itavog drutvenog sistema; i pripremaju se
ljudski resursi koji e svojim intelektom i profesionalnim vetinama pomoi brem prila-
goavanju dotinih zemalja i njihovih ekonomija zahtevima Evropskog trita sa 500
milijuna stanovnika.
Analiza ovakvih napora pokazae da to nije nimalo lak posao, niti je ovisan o ambicijama
i eljama ljudi, drava i vlada. Radi se o krupnom i kvalitetnom poduhvatu koji zahvata
sve segmente drutva i ljudske psihologije. Treba ozbiljnim intelektualnim socijalnim
inineringom stii do Evropskog nivoa produktivnosti i rentabilnosti, u isto vreme menja-
jui i evropeizirajui ak i mentalni sklop Balkanaca.
Republika Makedonija je prela jedan zavidan deo puta ka Evropi i 17 decembra 2005
godine, dobila je status kandidata za lanstvo u Evropsku Uniju. Meutim, oito je da taj
posao nije zavren. Pored objektivnih i subjektivnih potekoa, ovaj je proces u meuv-
remenu dobio jo jednu nepredvienu prepreku u vidu spora sa Grkom oko imena dra-
ve. To znai da i pored velikog napretka na planu transformacije makedonskog drutva,
Scile i Haribde na putu ka Evropi jo opstoje.
532
jenost u javnosti, jo vie zbog toga to su nosioci tih ideja i koncepcija nekada slovili za
velike reformatore sa modernim i progresivnim pogledima na drutvena kretanja.
U principu, radi se o idejama koje nisu do kraja elaborirane i koje oito imaju namenu za
linu promociju njihovih zastupnika.
Prva takva ideja je da Republici Makedoniji nisu potrebni Evropska Unija i NATO. Ona
moe sama ostvarivati svoje ambiciozne razvojne planove (Makedonija kao vajcarska
na Balkanu) a da se pri tome ne dovede u pitanju njena nezavisna i suverena pozicija u
svetu. U blaoj varijanti ovo razmiljanje pokazuje dozu blagonaklonosti ka NATO paktu
pre svega iz bezbednosnih razloga.
Sledee razmiljanje je vezano za ideju konstituisanja nekakve takozvane Balkanske Fed-
eracije ije bi lanice bile sve Balkanske zemlje bez obzira na to da li su one ili nisu lan-
ice Evroatlantskih integracija. Takva stabilizovana federacija bi se posle toga prikljuila
Evropskoj Uniji i NATO paktu. Interesantno je da se ovakva ideja sree i u nekim kru-
govima izvan Republike Makedonije, pa i na nekim prostorima bive Jugoslovenske fed-
eracije.
Slian prilaz, samo na manjem prostoru donosi i ideja o privremenom konstituisanju jedne
federativne zajednice Zapadnog Balkana. U okvirima ove zajednice bi se obezbedili
jednaki uslovi za razvoj svih dravnih subjekata, lanica. Na taj nain ove zemlje bi stekle
dovoljna iskustva i znanje koje im je potrebno za prikljuenje u Evropsku Uniju.
Takoe je u opticaju razmiljanje (ne tako glasno izreeno) da je mogue formirati
nekakvu zajednicu na prostoru Zapadnog Balkana koja bi zatim uspostavila integrativne
odnose sa Ruskom federacijom, umesto prikljuenja Evroatlantskoj zajednici.
S obzirom na injenicu da su ovi stavovi izneti u javnim debatama, smatramo da ih treba
zabeleiti kao deo misaone batine ovog prostora.
Treba istai da ovo nisu stavovi najireg kruga javnosti u vezi sa procesom pridruivanja
Evropskoj Uniji. Generalno opredeljenje, veine graana na prostoru tzv. Zapadnog Bal-
kana je na strani ovog integrativnog procesa koji karakterie savremene drutvene tokove
na evropskom ali i na svetskom prostoru. Kao to je poznato, po ugledu integrativnog
procesa na evropskom tlu, takav se proces priprema na prostoru ASEAN-a (Organizacija
zemalja Jugo-istone Azije). Prole godine je Generalna skuptina svih efova drava i
vlada ove meunarodne organizacije donela odluku o stvaranju Unije po ugledu na Evrop-
sku Uniju, da bi kasnije bio donet Ustav od strane te organizacije u kome se potvruju i
detaliziraju ovakve namere i nastojanja.
533
svetskoj pozornici nastupati kao zasebni faktori, na primer Evropska Unija ili najavljena
integracija zemalja ASEAN-a. Prognoze su da e taj proces izrastanja velikih integracija
preskoiti mala geografska podruja. One e se na manjem geografskom podruju pripre-
mati, ali e generalna tendencija traiti vee teritorije. Istraivanja upuuju da e se taj
proces prvo orientirati na kontinentalnim nivoima, tako da e kontinenti biti pojedine
integracione celine, da bi kasnije to prelo na svetskom planu kao definitivna pobeda pro-
cesa svetske globalizacije. Iza nje u blioj ili daljoj budunosti e verovatno nastupiti
meuplanetarni odnosi, za koje se nadamo da nee biti u duhu filma Rat sveto-
va/zvezda. Formiranjem novih postojbina ljudskih bia na oblinjim nebeskim telima
odnosi meu tim novim zajednicama e morati da se grade na nekim drugaijim osnova-
ma, ali sa naglaskom na njihovo zajedniko humano-generiko poreklo. Novi svetovi bi
trebali da oznaavaju proirenje ljudske moi i umne kreacije na svemirskoj razini, a ne
potencijalne ili realne konflikte sa traginim posledicama po opstanku jedinstvene ljudske
zajednice u Sunevom sistemu.
Evropska integracija je mali iskorak ka civilizaciji Sunevog sistema ali je veliki poe-
tak i najava integracije i integrisane stvarnosti na Evropskom kontinentu. Istovremeno to
je promovisanje evropske ideje, evropeiziranja prakse i evropeiziranja drutava na celom
evropskom tlu i u tom sklopu i na prostoru bive Jugoslovenske federacije, t.j. sadanjeg
tzv. Zapadnog Balkana. Moda zvui pretenciozno da je Evropa veiti san Balkanskih
drava, ali jeste fakat da se Evropska Unija ve doivljava kao multikulturna i multietni-
ka tvorevina evropskih naroda. Ona je danas zajednica od oko 500 miliona stanovnika, a
331 milion ljudi u 17 njenih lanica koristi Evro kao plateno sredstvo [List Kapital, Sko-
pje, RM, 24.01.2011]. Njena ekonomija je jedna od najjaih ekonomija na svetu, njen
politiki uticaj je evidentan, sve jasnije se ocrtavaju zajednike institucije na evropskoj
politikoj i ekonomskoj mapi, stvara se zajednika spoljna i bezbednosna politika, itd. Sve
to jasno stavlja do znanja da se projekat Evropske Unije (i pored raznih negativnih i pesi-
mistikih stavova u vezi njenog uspenog stabilizovanja i funkcioniranja) sve jasnije zao-
kruuje u monu jedinstvenu strukturu sa svojom naglaenom pozicijom u savremenom
svetu. Zemlje tzv. Zapadnog Balkana u svemu ovome imaju svojevidni izazov. Treba nas-
tojati da se obezbedi adekvatan pristup ovom konglomeratu sa tako snanom ekonomijom
i traiti naina za to bre pridruivanje takvom drutvenom, politikom i ekonomskom
kolosu.
Proces pridruivanja pretpostavlja veliki, sloen i ozbiljan angaman svih socijalnih ini-
laca u pojedinim drutvima koje e pokazati interes i ambiciju za ovaj proces. Ti anga-
mani nisu vezani za jednostavne operacije tehnike prirode. To su angamani koji obu-
hvataju sve pore drutva, sva podruja socijalnog ivota i rada.
Cilj drutvenih aktivnosti u delu pridruivanja Evropskoj Uniji jeste da se u pretstavama
ljudi unese i internalizuje evropska ideja, da se evropeizira delatna i misaona praksa a
time da se evropeizuje i samo drutvo. U drutvenom biu trebalo bi da se konstituiu i da
funkcioniu svi principi modernog civiliziranog evropskog naina ivota i rada.
Uspostavljanje evropskih principa i standarda rada i ponaanja nije nimalo lak posao, s
obzirom na svu dubinu i komplikovanost takvog zahvata. Pored materijalnih faktora tran-
sformacije celokupnih struktura drutava, u procesu pridruivanja prisutan je i veliki i
sloeni zadatak preobraaja kulturnog i misaonog sistema svih evropski orientiranih dru-
534
tava. Poznato je u teoriji, na to naroito ukazuje Arnold Tojnbi u svom uvenom delu
Studija istorije [Toynbee, 1946], da se kulturni i misaoni sistemi najtee i poslednji
menjaju.
STRATEGIJA PRIDRUIVANJA
Kompleksnost i dugoronost evropskog projekta nalae da se izradi i sledi itava strate-
gija nunih tranzicionih zahvata u svim domenima drutva. To je strategija kojom se defi-
niu i detektiraju ciljevi i zadaci koje treba ispuniti za uspean proces pridruivanja
Evropskoj Uniji. Iz te strategije zatim proizilaze konkretni kratkoroni i dugoroni anga-
mani za sve drutvene subjekte u dotinoj dravi. Prema dosadanjem iskustvu (i iskus-
tvo Republike Makedonije) u evropskim dravama koje su prole normalan put socijalnog
prilagoavanja drutvenoj praksi Evropske Unije, strategija mera i zadataka za efektivan
proces pridruivanja Evropskoj Uniji ukljuuje nekoliko faza. Najpre, u prvoj ili priprem-
noj fazi strateki pristup je vezan za sagledavanje, ali i podizanje stepena graanske sagla-
snosti, pristanka i kompromisa graana u vezi pridruivanja Evropskoj Uniji. U Republici
Makedoniji je taj stepen konstantno veliki (izmeu 86-96%), pa se govori o plebiscitarnoj
podrci graana procesu pridruivanja Evropskoj Uniji i NATO paktu. Druga faza je ope-
rativnija i pretpostavlja niz mera na detektiranju svih slabosti i potekoa koje su prepreka
u modernizaciji i evropeizaciji socijalnog, ekonomskog, politikog, kulturnog sistema
zemje. U treoj fazi se analiziraju rezultati preduzetih mera i odgovornosti i, ukoliko se
oni ocene sa visokom ocenom, nastupa se pred Evropskom Unijom sa jasnim zahtevom da
je zemlja pripremljena za lanstvo u Evropskom multinacionalnom i multikulturnom pros-
toru. etvrta faza je povezana sa samim ulanjenjem i sa definitivnim uspehom u sloe-
nom procesu tranzicije i transfromacije drutvenog bia iz stanja jednog u stanje drugog
civilizaciskog kvaliteta. Naravno, sve se to odvija i obavlja uz nesebinu pomo svih insti-
tucija Evroatlantske zajednice.
Meutim, treba imati u vidu da inom ulanjenja jedne zemlje u Evropsku Uniju, ne pres-
taju obaveze daljeg prilagoavanja drutvenih procesa dotine zemlje. Nasuprot tome, ona
se i dalje mora prilagoivati zbivanjima i funkcionisanju ivota i prakse ove velike zajed-
nice. Kontinuirani zadatak drutvenih snaga i subjekata nove lanice je pronalaenje
solidnog mesta pod suncem. U velikom konglomeratu naroda i kultura konkurencija je
nemilosrdna i sveobuhvatna. U toj konkurenciji svaka nacionalna i etnika grupa mora
obezbediti svoju poziciju i autonomnost. Prilagoavajui se tom novom drutvenom ambi-
jentu koji menja i sam mentalni sklop, narodni kolektiviteti su otvoreni prema svim kultu-
rolokim uticajima, ali u isto vreme moraju biti dovoljno jaki da sauvaju sve potrebne
elemente njihovog posebnog identiteta. Na taj nain svi stiu pravo i sposobnost da ues-
tvuju u najveem projektu Evropske Unije a to je stvaranje njenog specifinog kulturnog
identiteta nasuprot identitetu drugih velikih zemalja ili integracija u svetu. Taj e specifi-
ni kulturni identitet Ujedinjene Evrope biti sinteza svih zdravih i verifikovanih kulturnih
elemenata ujedinjenih evropskih naroda. To je dug, moda i mileniumski proces, ali jedno
je sigurno taj je proces poeo iz davnina da bi u Evropskoj Uniji definitivno dobio svoje
polje za slobodno i uzvieno proticanje. Evropa definitivno postaje najvei skup meuso-
bno povezanih ravnopravnih nacionalnih i etnikih grupa u modernoj istoriji oveanstva.
535
ZAKLJUNA RAZMATRANJA
Evropska Unija je realnost. To nije sporno. Postoje pesimistiki i optimistiki stavovi oko
njene budunosti, tj. da li e ona opstati ili e se raspasti, po nekim prognozama do 2015
godine. Pesimizam proizilazi iz saznanja da je njena nestabilnost rezultat pritiska nedovr-
enih integrativnih procesa u samoj njoj, ali i nedovrenih evropskih institucija koje bi
trebale obezbediti njeno zajednitvo, odravanje, jaanje i funkcionisanje. Optimizam je
povezan sa oitim istorijskim procesima na svetskom planu u kojima je centralna karakte-
ristika proces sve vee integracije pojedinanih drutava i tendencija stvaranja irih inte-
grisanih ljudskih zajednica. Autarhinost u savremenom svetu odstupa mesto integrisanos-
ti, ujedinjavanju vie odvojenih drava u jednu veu ili veliku integrativnu celinu.
Polazei od istorijskog iskustva da su sve velike ideje i prakse na svom poetku suoene
sa velikim brojem nepoznanica i potekoa, ali da na kraju ipak obeleavaju epohe i prav-
ce daljeg drutvenog progresa, slobodno bi se moglo konstatovati da je Evropska Unija i
pored svih nedaa, na stabilnom putu svog budueg razvoja. Ujedno se ona javlja kao
putokaz drutvenog kretanja ostalih zemalja u svetu. Po njenom uzoru je ve najavljena
nova integracija kod zemalja ASEAN-a. Time se otvaraju perspektive novog svetskog
poretka u kojem e se stvari odvijati na nain primeran humanom karakteru ljudskog bia
i u kojem e rat biti nepoznata re.
Ujedinjena Evropa jo uvek nije dostigla svoje prave granice. Ona ima jo prostora za
proirenje u zemljama tzv. Zapadnog Balkana, na kome je ova nova tvorevina takorei
plebiscitarno prihvaena. Sve ove zemlje preduzimaju adekvatne mere i sredstva da se to
pre osposobe kako bi ostvarile potrebne standarde i kriteriume za njihovo to skorije prik-
ljuenje ovom najveem skupu meusobno povezanih ravnopravnih nacionalnih i etnikih
grupa u modernoj istoriji oveanstva.
Realni cilj svih zemalja Balkana koje su ostale van granica Ujedinjene Evrope jeste da se
pravac njihovog daljeg razvoja kree ka realizaciji evropske ideje, sa evropeiziranom pra-
ksom do evropeiziranog drutva. Taj potez moe se efektivno izvesti pomou dobro osmi-
ljene strategije za ostvarivanje procesa pridruivanja Evropskoj Uniji.
Republika Makedonija ima status kandidata za lanstvo u EU. To je dobar uspeh u odnosu
na druge zemlje tzv. Zapadnog Balkana. Njeno iskustvo po tom pitanju moglo bi da bude
od pomoi ostalim zemljama u njihovom svojevidnom angamanu za pridruivanje
Evropskoj Uniji.
LITERATURA:
536
EU ACCESSION PROCESS (RETROSPECT OF THE
EXPERIENCE OF THE REPUBLIC OF MACEDONIA)
Abstract: The fall of the Berlin wall at the end of the 20th century brought the end of the
Cold War and the raise of new sovereign countries that were forced to go through the
process of social transition. The goal of the transitional activities was for these countries
to adjust their further development to the achievements of the highly developed countries
from a social, political, economic and cultural aspect. By accepting the principles of the
social systems of the free world, they expressed their strategic goal of becoming active
and equal part of the Euro-Atlantic integration. These nations saw the integration as an
example and guaranty for successful transition process and return to civilisation.
The transition process and the accession to the European Union and NATO were
differently implemented in different countries. The success of this process is one of the
indicators of social and cultural maturity of certain nations in Europe. Some of the Eas-
tern Europe countries have been equal members in the Euro-Atlantic community for a
long time, others gained the candidate status, some started with the negotiations for this
status, and a fourth group of countries is still looking for the social reforms formula that
would bring them on the path to Europe.
The Republic of Macedonia has a status of candidate for member in the Euro-Atlantic
integration. However, the integration process is developing slowly. In respect of the diffi-
culties related to the realisation of the Euro-Atlantic process of the Republic of Macedo-
nia, the government mainly calls upon the name problem with the Republic of Greece.
Nevertheless, it is obvious that there are other problems as well, problems, oversights etc.,
whose analysis would give an objective picture of the social efforts of the Macedonian
citizens on the path toward full membership in the Euro- Atlantic communities.
537
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
UVOD
Konkurentnost je mogue posmatrati sa dva aspekta, kao mikrokonkurentnost i kao
makrokonkurentnost. Mikrokonkurentnost se odnosi na konkurentnost preduzea, tj. na
njihovu prednost u odnosu na druga preduzea. Makrokonkurentnost, sa druge strane,
odnosi se na konkurentnost jedne nacionalne privrede u celini. Ipak, na kraju konkurent-
nost se iskazuje trokovima proizvodnje i cenom koja se postie na posmatranom tritu.
Tehnoloko restrukturiranje kao imperativ konkurentnosti predstavlja preduslov privred-
nog rasta. Strategija tehnolokog razvoja treba biti nunost za preduzea koja ele ues-
tvovati u prisutnim trinim utakmicama. Uz sve napore u utakmicama konkurentnosti
menadment proizvodnih preduzea treba imati na umu da ulaganja u tehnologiju ima
svoju cenu. esto je cena kapitala kojeg je potrebno uloiti u poboljanje intelektualnih
kapaciteta preduzea visoka za mnoga preduzea. Strategija tehnolokog restrukturiranja u
ulozi konkurentnosti treba biti dobro osmiljena od strane menadmenta preduzea.
Unapreenje konkurentnosti, s obzirom na njen znaaj, postaje jeadan od osnovnih ciljeva
ekonomskih programa pojedinih vlada. Vlada Austrije, Belgije, Kanade, Finske, Nema-
ke, Holandije, Novog Zelenda, Danska, SAD, i vedske najintenzivnije se bavi ovim
fenomenom, redovno objavljujui rezultate obimnih analiza konkurentnosti vlastitih priv-
reda koji slue kao osnova za formiranje strategije poveanja konkurentnosti na nivou
Evropske unije (EU).
538
EU je pokrenula strategiju Evropa 2020 koja e voditi ekonomskom oporavku Evrope i
koja predstavlja sveobuhvatan plan sa ciljem dobijanja konkurentnije, odrivije i inkluzi-
vnije ekonomije. U jezgru ove strategije nalazi se inicijativa Inovativna unija. Ova inici-
jativa obavezuje EU i drave lanice da u okviru svojih uslova izgrade poslovno okrue-
nje koje e biti vie naklonjeno inovacijama, da olakaju pristup privatnim finansijama, da
kompletiraju Evropski istraivaki prostor i ree glavne drutvene izazove. Cilj je da se
apeluje kako na konkurentske tako i kulturne promene koje treba da dovedu do strukturnih
promena u pravcu znavstveno intenzivnijih ekonomskih aktivnosti.
Naravno, znaajan doprinos u ostvarenju ove strategije oekuje se i od zemalja Zapadnog
Balkana. Odnosi izmeu EU i Zapadnog Balkana intenzivirani su im je nastupio mir u
regionu. Kako veze postaju formalnije, nauka i tehnologija postaju jedne od kljunih obla-
sti u kojima su postignuti konkretni aranmani saradnje. Razlog je jednostavan: istraiva-
nje je bilo priznato od strane svih kao efektivno sredstvo poveanja regionalne konkurent-
nosti i olakane integracije novokonstituisanih drava u EU.
539
dini ekonomisti smatraju da je potrebno stvoriti model kojim e se definisati i klasifikova-
ti ponaanje osoblja i izraunati njihova trina vrednost.
Ekonomiju baziranu na znanju karakteriu sledee tendencije [Ili, 2005:71-73]:
materijalna proizvodnja zahteva sve manji broj zaposlenih ljudi;
razvija se nova, globalna i kvalitetnija komunikaciona infrastruktura;
proizvode se novi, inteligentni radni proizvodni alati, primenljivi u humanijim radnim
uslovima i sredinama;
slobodnog kapiatala ima u izobilju i on nesmetano krui svetom;
razvija se preduzetniki duh;
proizvodnja sve vie zavisi od korienja dostignua nauke i tehnike, kao i od kvaliteta
informacija i menadmenta;
u razvijenim zemljama dolazi do pomeranja panje proizvodjaa i korisnika od materi-
jalne proizvodnje na informatiku delatnost;
ekonomija dobija obrise globalnosti u kojima su kapital, proizvodnja, menadment,
trite, rad, tehnologija organizovani nezavisno od nacionalnih granica;
revolucionarni karakter tehnolokih promena u ijoj su osnovi informatike tehnologi-
je, koje transformiu materijalnu bazu savremenog sveta.
Ekonomija znanja demonstrira novi kvalitet ekonomskog rasta i otkriva nove ekonomske
mogunosti saradnje i razvoja. Ona se sve vie okree ljudskim resursima, kreativnim
idejama, liderstvu i novoj poslovnoj kulturi. Znanje je resurs koji veoma brzo zastareva,
ono se unapredjuje samo ukoliko se koristi.
540
Tabela 1. Globalni indeks konkurentnosti 2010-2011 rangiranje i komparacija u odnosu
na 2009-2010
116
Zemlja/ekonomija GCI 2010-2011 GCI 2009-2010 Promene
Slovenija 45 37 -8
CG 49 62 +13
Hrvatska 77 72 -5
Makedonija 79 84 +5
Albanija 88 96 +8
Srbija 96 93 -3
BiH 102 109 +7
Izvor: World Economic Forum (2010), The Global Competitiveness Report 2010-2011,
http://www3.weforum.org/docs/WEF_GlobalCompetitivenessReport_2010-11.pdf
116
Globalni indeks konkurentnosti
541
Nauka, tehnologija i inovacije igraju razliite uloge u ekonomskom rastu Zapadnog Bal-
kana. Izvetaj globalne konkurentnosti kategorizuje zemlje prema njihovoj tranzicionoj
fazi u pravcu globalno konkurentne ekonomije, uzimajui u obzir upravljae rasta koji se
kreu od raspoloivosti radne snage ili sirovina do mera efikasnosti i inovacija. U efikas-
nou-voenoj fazi nalaze se Albanija, BiH, Makedonija, Srbija i Crna Gora. U inovaci-
jama-voenoj fazi nalazi se Slovenija. Dok se u tranziciji iz jedne faze u drugu nalazi
Hrvatska (slika 1).
Slika 1. Pokretai rasta, rangiranje zemalja Zapadne Evrope, 2010
Inovacijama-
voena faza:
Tranziciona
faza:
Slovenija
Efikasnou-
Hrvatska
voena faza:
Albanija
BiH
Makedonija
CG
Srbija
Izvor: Prilagoeno prema: World Economic Forum (2010), The Global Competitiveness
Report 2010-2011
Prema izvetaju globalne konkurentnosti za 2010-2011, svi osim Slovenije dele zajedni-
ku karakteristiku [Radosevic, 2010:184]: domaa tranja za I&R i za kvalifikovanim rad-
nicima je relativno slaba, posebno u odnosu na snabdevanje I&R. Postoji nekoliko razloga
za to. Jedan od njih je bez sumnje industijska struktura, u kojoj dominiraju male firme
koje radei u tradicionalnim industrijama ne koriste nove tehnologije. Nedostatak kapaci-
teta je jo jedan faktor. Srbija ima najvei jaz izmeu tranje i snabdevanja I&R. Kao pos-
ledica siromane tranje za I&R Albanija, BiH, Crna Gora i Srbija sve vie pate od ozbilj-
nog odliva mozgova.
irom regiona, pad ili u najboljem sluaju stabilizacija zapoljavanja u okviru I&R sekto-
ra bila je praena stagnacijom ili padom dela GDP investiranog u I&R [Blecha, Hilleb-
rand, 2006:36]. Samo je Slovenija uspela da preokrene ovaj trend. Srbija, u meuvreme-
nu, pokuava da nadoknadi izgubljeno.
Glavni izvor finansiranja I&R u regionu je vlada ili kombinacija vlade i inostranih izvora.
Samo u Sloveniji je poslovni preduzetniki sektor dominantan finansijer I&R to je i za
oekivati s obzirom na snanu ulogu inovacija i znanja u ekonomskom rastu ove zemlje.
542
Finansiranje inovacija od strane privatnog sektora i u Srbiji i u Hrvatskoj, je ostalo ogra-
nieno. U Srbiji, jedan od kljunih faktora koji je doprineo niskom privatnom finansiranju
I&R su kanjenja u privatizaciji, koja jo uvek nije ukljuivala neka od najvanijih velikih
dravnih firmi. Privatni sektor, kako u Hrvatskoj tako i Srbiji, je porastao zahvaljujui pre
svega malom obimu privatizacije, ali male firme obino nemaju resurse da investiraju u
inovacije, kako mnogi primeri iz EU zemalja sugeriu. Nedavna istraivanja su potvrdila
da u EU postoji snana korelacija izmeu veliine firme i inovacija [Barlet, Uvali,
2008:24]. Sve ove karakteristike ukazuju na relativnu sporu transformaciju I&R u pravcu
preduzetniki-baziranog I&R sistema na prostoru Zapadnog Balkana.
543
Crna Gora 1.10% 0.30%
Srbija 0.90% 0.32%
Slovenija 1.26% n.a.
Bosna i Hercegovina n.a n.a
ZAKLJUAK
Drutvena sposobnost da se kreira i eksploatie znanje je kljuni faktor za napredak i rast.
Drutvo zasnovano na znanju nudi konkurentnost istraivanja, obrazovnu infrastrukturu,
inovativnu podrku i proizvodnju institucija kao i visoko kvalitetnu informacionu i komu-
nikacionu tehnologiju.
Sve zemlje Zapadnog Balkana, kao najdiversifikovanijeg regiona u Evropi, moraju ozbilj-
no prihvatiti injenicu da je ulaganje u I&R jedini nain da se stvori odriva i konkurentna
privreda. U tom cilju potrebno je poveati nivo izdvajanja za I&R, fokusirati se na kljune
naune oblasti i stimulisati istraivako partnerstvo kako izmeu javnog i privatnog sekto-
ra tako i sa inostranim partnerima i stejkholderima. Pored toga Zapadni Balkan je teritorija
koja zahteva ozbiljan rad na reformi visokog obrazovanja u duhu evrointegracijskih pro-
cesa.
544
LITERATURA:
1. Barlett, W., Uvali, M. (2008), Innovation and Skills in the Western Balkans: A Comparative Analysis of
Croatian and Serbian Policies, 10th EACES Conference Patterns of Transition and New Approaches to
Comparative Economics , Higher School of Economics, Moscow
2. Blecha, K., Hillebrand, K. (Project Managements), (2006), Research and Development in South East Europe
A Cross-National Comparative Study for Albania, Bosnia and Herzegovina, Bulgaria, Croatia, Macedonia,
Romania, Serbia and Montenegro, Gesellschaft zur Frderung, Vienna
3. Vuksanovi, M., Babin, M., Ivoevi, V., Laeti, P., Miklavi, K. (2009), Financing Higher Education in
South/Eastern Europe: Albania, Croatia, Montenegro, Serbia, Slovenia, Centar za obrazovne politike, dostu-
pno na sajtu: http://www.cep.edu.rs/eng/files/FinancingHE.pdf
4. Ili, B. (2005), Dvadesetprvi vek - vek nove ekonomije, Transfer tehnologije za evropsku Srbiju, Mainski
fakultet, Beograd
5. Kordi, Lj. (2010), Education in Economic Development of Western Balkans Analysis of Strategic
Approaches, Poslovna izvrsnost, Vol. 4, no. 1, pp. 113-134
6. Mujii, V. (2011), Promene u visokom obrazovanju: pet jednostavnih pitanja koja se sama nameu. U:
V. Mateji, ur. Tehnologija, kultura i razvoj: zbornik radova sa XIV naunog skupa meunarodnog znaaja
Tehnologija, kultura i razvoj, 01-03/09/2010, Tivat, Beograd, Udruenje Tehnologija i drutvo & Insti-
tut Mihajlo Pupin Centar za istraivanje nauke i tehnologije, str. 26-35.
7. Centar za obrazovne politike, dostupno dana 12.10.2010. na sajtu: http://www.cep.edu.rs/?q=node/41
8. World Economic Forum (2010), The Global Competitiveness Report 2010-2011,
http://www3.weforum.org/docs/WEF_GlobalCompetitivenessReport_2010-11.pdf
9. World Economic Forum dostupno dana 12.10.2010. na sajtu:
http://www.weforum.org/en/Communities/GlobalUniversityLeadersForum/index.htm
10. Radosevic, S. (2010), Southeast Europe, UNESCO Science Report 2010, dostupno na sajtu:
http://www.unesco.org/new/fileadmin/MULTIMEDIA/HQ/SC/pdf/sc_usr10_s-e_europe_EN.pdf
545
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
546
UVOD
Finansijsko izvjetavanje u modernoj trinoj ekonomiji baziranoj na tritima kapitala
ima vrlo vanu informacijsku ulogu. Naime, u uslovima razdvojenosti funkcija vlasnitva
i upravljanja u modernim kompanijama jedini su izvor finansijskih podataka za ulagae
upravo osnovni finansijski izvjetaji. Na temelju tih podataka ulagai dolaze do korisnih
informacija koje mogu poboljati njihove ulagake odluke i maksimalizirati povrat ulaga-
nja u vrijednosne papire. Kako bi se olakala usporedba finansijskih izvjetaja razliitih
kompanija, moderni okviri finansijskog izvjetavanja koriste se raunovodstvenim sta-
ndardima, koji su do nedavno bili uglavnom razvijani na nacionalnoj razini. Zbog takvog
pristupa razvoju raunovodstvenih standarda stvorene su odreene razlike koje oteavaju
usporedbu finansijskih izvjetaja za kompanije iz razliitih zemalja.
U uslovima globalizacije privreivanja i sve slobodnijeg toka ljudi, roba i kapitala finan-
sijsko izvjetavanje dobiva novu dimenziju. Naime, do sada se obino isticalo da je rau-
novodstvo jezik biznisa, dok se danas moe rei da raunovodstvo sve vie postaje jezik
globalnog biznisa. Kao prepreka raunovodstvu u toj novoj ulozi pojavljuju se ve spo-
menuti razliiti okviri raunovodstvenog izvjetavanja i razlike u finansijskim izvjetaji-
ma. U tom sluaju, razliiti raunovodstveni standardi oteavaju i poskupljuju finansijsku
analizu i donoenje investicijskih odluka.
Finansijsko izvjetavanje, tokom dueg vremenskog razdoblja, doivjelo je temeljite pro-
mjene sa ciljem stvaranja kvalitetnijih finansijskih izvjetaja skladno zahtjevima moder-
nog raunovodstva i prihvaenim standardima finansijskog izvjetavanja. Potreba za izje-
dnaavanjem bilansnih pozicija u sastavljanju, prezentiranju i objavljivanju finansijskih
izvjetaja stvorila se kao obveza kako se na meunarodnoj sceni eli postii odreeni ste-
pen harmonizacije i standardizacije finansijskog izvjetavanja. U takvom ozraju nastoji
se omoguiti jedinstveno sastavljanje finansijskih izvjetaja bez obzira na prostornu uda-
ljenost, nacionalnu razvijenost, jezike barijere ili stepen internetizacije. Izrada finansij-
skih izvjetaja oduvijek je bila od vitalnog znaenja za sva privredna drutva pomou
kojih se omoguuje prepoznavanje i diferenciranje poslovnih subjekata na finansijskim
tritima.
Raunovodstveni standardi podrazumijevaju dogovorena pravila o pripremanju, priznava-
nju ili vrednovanju i prezentaciji raunovodstvenih stavki poslovnog subjekta. Pouzda-
nost, usporedivost i transparentnost finansijskog izvjetavanja prijeko su potrebne za tri-
te kapitala i za njegovo efikasno djelovanje.
Meunarodni raunovodstveni standardi (MRS) engl. International Accounting Standards
(IAS) odraz su tenje za harmonizacijom raunovodstvene regulative irom svijeta. Meu-
narodni standardi finansijskog izvjetavanja (MSFI) engl. International Financial Repor-
ting Standards (IFRS) predstavljaju novu skupinu raunovodstvenih standarda koji se prvi
put javljaju kao dio raunovodstvene regulative. Meunarodni raunovodstveni standardi
zbog novodonesenih MSFI-a izmijenjeni su, revidirani ili ak stavljeni van upotrebe.
Vano je napomenuti da se MRS stalno mijenaju u skladu s promjenama u okruenju i da
su ponekad te promjene mnogo bre u odnosu na prijevod i zvaninu objavu. U BIH
Meunarodni raunovodstveni standardi (revidirani) u izvornom obliku primjenjuju se od
01.01.2006.godine[ Slubene novine FBiH broj. 73/05 od 28.12.2005:6625].
547
CILJEVI FINANSIJSKOG IZVJETAVANJA
Pruanje finansijskih informacija ope namjene osobama izvan preduzea, naziva se
finansijsko izvjetavanje [Meigs i Meigs, 1999:6 ] Osnovni cilj finansijskog raunovods-
tva je izrada finansijskih izvjetaja. Pored finansijskih izvjetaja finansijsko raunovods-
tvo izrauje i druge obavezne izvjetaje kao to su porezni izvjetaji, evidencije o isplae-
nim plaama zaposlenih i slino. Finansijski izvjetaji su skup raunovodstvenih izvjetaja
kojima se pruaju finansijske informacije ope namjene osobama van preduzea. Cilj je
finansijskih izvjetaja ope namjene pruiti informacije o finansijskom poloaju, finansij-
skoj uspjenosti i novanim tokovima poslovnog subjekta, koje su korisne irokom krugu
korisnika pri donoenju njihovih ekonomskih odluka[MSFI, 2009:22]. Te poslovne odlu-
ke gotovo uvijek zahtijevaju procjenu sposobnosti nekog preduzea da generie budue
novane tokove. Korisnici finansijskih izvjetaja mogu lake da procijene tu sposobnost
ako imaju na raspolaganju podatke o finansijkom poloaju preduzea, uspjenosti njego-
vog poslovanja i profitabilnou kao i promjenama gotovinskih tokova . Informisati koris-
nike znai prezentirati im sve relevantne i istovremeno pouzdane raunovodstvene infor-
macije u obliku i sadraju prepoznatljivom i razumljivom osobama kojima su namijenjeni.
Zbog ispunjavanja postavljenih ciljeva finansijski izvjetaji pruaju informacije o: imovi-
ni, obavezama, kapitalu, prihodima i rashodima ukljuujui dobitke i gubitke, uplate vlas-
nika i isplate vlasnicima po osnovi kapitala i novanim tokovima. Navedene informacije
zajedno sa drugim informacijama objavljenim u biljekama, pomau korisnicima u pred-
vianju buduih novanih tokova te osobito u odrivanju vremena njihovog nastanka i
njihove izvjesnosti.Te informacije sadrane su u setu finasijskih izvjetaja koji ine
[MSFI, 2009:197 ]:
izvjetaj o finansijskom poloaju na kraju perioda,
izvjetaj o sveobuhvatnoj dobiti razdoblja,
izvjetaj o promjenama kapitala tokom razdoblja,
izvjetaj o novanim tokovima tokom razdoblja,
biljeke, koje obuhvaaju saetak bitnih raunovodstvenih politika i druga
objanjenja
izvjetaj o finansijskom poloaju na poetku najranijega usporednog razdoblja
Izvjetaj o finansijskom poloaju koji se ve dugi niz godina nazivao bilans stanja pred-
stavlja sistematian pregled imovine kao aktivu te dugova (obaveza) i kapitala kao pasivu
u nekom odreenom trenutku. Najee se izrauje za stanja zateena na kraju poslovne
godine i ne mora uvijek da se izrauje na kraju kalendarske godine, mada se u pravilu
podudaraju poslovna i kalendarska godina. Inae ovaj finansijski izvjetaj spada u najzna-
ajnije izvjetaje i sadri temeljne informacije o finasijskom poloaju preduzea.
Izvjetaj o sveobuhvatnoj dobiti (Bilans uspjeha)predstavlja finansijski izvjetaj u kojem
se prikazuju tri osnovne vrijednosne pozicije : prihodi, rashodi i neto dobitak (neto gubi-
tak). Bruto dobit predstavlja razliku prihoda od prodaje i trokova prodaje uveanog ili
umanjenog za iznos usklaivanja vrijednosti zaliha. Umanjenjem bruto dobiti za trokove
distibucije i administracije dobije se dobit od aktivnosti. Dobit od aktivnosti uveava se za
prihode od podrunica, povezanih pravnih lica, prihode od ostalih ulaganja i od finasira-
nja, te umanji za rashode od otuenja ulaganja i ostalih rashoda nakon ega se dobije se
548
iznos dobiti ili gubitka prije poreza. Ostvarena dobit se umanjuje za porez na dobit nakon
ega se dobije iznos ostvarene neto dobiti perioda.
Izvjetaj o novanim tokovima stavlja akcenat na promjene kao posljedice odreenih
uzroka poveanja ili smanjenja novca u odreenom razdoblju. Dakle, izvjetaj o nova-
nom toku daje informacije korisnicima o prilivima i odlivima novca tokom obraunskog
perioda, kao i o rezultatu tog odnosa, za razliku od bilansa stanja koji samo prikazuje
iznos novca i novanih ekvivalenata na kraju perioda osnosno na tano odreen dan.U
tom smislu promjena je nastala onda kada je novac naplaen (priliv) ili kada je novac
isplaen (odliv). Izvjetaj dakle prikazuje samo one transakcije koje rezultiraju prilivom i
odlivom gotovine. Izvjetaj o novanom toku moe se zamisliti kao sef preduzea u koji
dolazi novac od naplata i odlazi radi plaanja razliitih obaveza. Temeljni cilj izrade
izvjetaja o novanom toku jest osigurati informacije o uspjenosti poslovanja novcem i
novanim ekvivalentima u obraunskom periodu.
Biljeke uz finansijske izvjetaje su razrade i dopune kojima se poblie objanjavaju sadr-
aji i pozicije u pojedinim finansijskim izvjetajima. Pomou biljeaka menadment pre-
duzea otkriva uzrono-posljedine veze karakteristine za stanja, kretanja i rezultate
iskazane u temeljnim finansijskim izvjetajima. Zabiljeke finansijskih izvjetaja treba da
budu sistematski prezentirane. Biljeke uz finansijske izvjetaje ukljuuju opisane prikaze
ili detaljnije ralanjivanje iznosa prikazanih na izvjetaju o finansijskom poloaju na kra-
ju perioda, izvjetaju o sveobuhvatnoj dobiti razdoblja, izvjetaj o promjenama kapitala
tokom razdoblja, izvjetaj o novanim tokovima tokom razdoblja. U okviru ovog izvje-
taja preduzee je obavezno objaviti koje je raunovodstvene politike primjenjivalo u pos-
tupku izrade finansijskih izvjetaja. Bitno je objaviti odabranu i koritenu raunovodstve-
nu politiku za svaku stavku kod koje izbor raunovodstvene politike znaajno utie na
finansijske izvjetaje.
Izvjetaj o promjenama u kapitalu je finansijski izvjetaj koji prua informacije o kretanju
kapitala za izvjetajni period, zatim za prethodnu godinu, kao i stanje kapitala na poetku
prethodnog perioda. Pored podataka o dinamici kretanja kapitala izvjetaj o promjenama u
kapitalu sadri i informaciju o strukturi kapitala za svaki posmatrani period. Promjene u
kapitalu iskazuju se po svim oblicima kapitala i po osnovu njegova formiranja i nastaja-
nja, kao to je emisija novih dionica, izdvajanje u rezerve, iskazana nerasporeena dobit,
transakcije sa vlastitim dionicama, nepokriveni gubitak itd.
Naprijed prezentirana klasifikacija finansijskih izvjetaja uobiajena je i moglo bi se istai
da je gotovo svuda u svijetu ope prihvaena. Treba istai da su svi navedeni finansijski
izvjetaji meusobno povezani i upueni jedni na druge. Neki su statikog karaktera npr.
izvjetaj o finansijskom poloaju na kraju perioda jer prikazuju situaciju na odreeni dan,
a drugi upuuju na promjene ekonomskih kategorija odreenog perioda te stoga imaju
dinamiki karakter kao npr. izvjetaj o sveobuhvatnoj dobiti. Posmatrani zajedno u meu-
sobnoj interakciji govore o finansijskom poloaju i uspjenosti poslovanja nekog preduze-
a, a utvrditi i razumjeti to stanje znai imati mogunost donositi primjerene i racionalne
poslovne odluke.
549
KARAKTERISTIKE FINANSIJSKIH IZVJETAJA
Da bi tumaenje finansijskih podataka uinio lakim Komitet za meunarodne raunovod-
stvene standarde je opisao kvalitativne karakteristike raunovodstvenih informacija koji
predstavljaju standarde za njihovo tumaenje. Pored toga postoje i ogranienja vezana za
relevantnost i pouzdanost informacija koja se moraju uzeti u obzir. Najvanije kvalitativne
karektiristike finansijskih izvjetaja su razumljivost, znaajnost, pouzdanost i uporedivost
[MSFI, 2009:24].
Razumljivost podrazumijeva proces namjeravanog znaenja. Ona zavisi i od raunovods-
tva i od donosioca odluke. Raunovodstvo sastavlja finansijske izvjetaje u skladu sa
usvojenom praksom ( i propisima) generiui vane informacije za koje se vjeruje da e za
iste biti razumljive. Meutim, oni koji donose odluke moraju da protumae te informacije
i da ih upotrebe za donoenje odluka. Donosilac odluka mora da procijeni koji podatak da
upotrijebi, kako da upotrebi i da pri tome zna ta taj podatak zapravo znai. U svrhu dono-
enja kvalitetne poslovne odluke pretpostavlja se da korisnici posjeduju dovoljno znanja o
poslovnim i ekonomskim aktivnostima i o raunovodstvu, te da imaju volju paljivo prou-
avati prezentirane informacije.
Znaajnost znai da informacija moe uticati tj da moe biti vana za donoenje odluke,
drugim rijeima kada ne bi postojala relevantna informacija vjerovatno bi bila donijeta
drugaija odluka. Relevantna informacija mora sadravati podatak o prolim trokovima i
dogaajima i mora biti kod pomoi predvianja buduih uslova npr. bilans uspjeha obezb-
jeuje informacije o tome kako je preduzee poslovalo tokom prole godine, a pomae i u
planiranju tih predvianja sljedee godine. Vanost neke stavke se normalno utvruje
povezivanjem njene vrijednosti uz neki elemenat finansijskog izvjetaja kao to je neto
dobit ili ukupna sredstva itd. Meutim vanost zavisi i od prirode neke stavke, a ne samo
njene vrijednosti, npr. u nekoj MNC greka od 10.000$ u evidentiranju neke stavke ne
mora biti toliko vana, ali otkrie mita ili krae od 1.0000$ mogu itekako da budu vani,
isto tako mnogo malih greaka moe da rezultira znaajnim iznosom.
Pouzdanost za korisnika informacija znai da on mora biti siguran da se moe osloniti na
tu informaciju. Informacija ima kvalitet pouzdanosti kad u njoj nema znaajne greke i
pristranosti. Ona mora da predstavlja tano ono to se podrazumijeva da predstavlja i
mora biti vjerodostojna i povjerljiva od strane nezavisnih subjekata. Da bi bilia pouzdana
informacija mora da obezbijedi vjerno predstavljanje transakcija i drugih dogaaja, a ako
informacija treba da vjerno predstavi transakcije i druge dogaaje tada je vano dati pred-
nost sutini nad formom. Ako informacija treba da bude pouzdana neutralnost ili nepris-
trastnost je takoe vana. Finansijski izvjetaji nisu neutralni ako su predstavljeni tako da
na odreeni nain sugeriu donoenje odluke ili zakljuaka.
Da bi bila pouzdana informacija u finansijskim izvjetajima, mora biti i potpuna. Potpu-
nost znai da finansijski izvjetaji zajedno sa zabiljekama, moraju da prezentiraju sve
podatke koji su relevantni za razumjevanje izvjetaja od strane njjihovih korisnika. Dru-
gim rijeima, raunovodstvene informacije, moraju da daju neophodno objanjenje kako
one ne bi bile pogreo protumaene, odnosno kako ne bi dovele njihove korisnike u zab-
ludu. Zabiljeke sa pojanjenjima se smatraju sastavnim dijelom finansijskih izvjetaja.
550
Uporedivost je vana karakteristika raunovodstvenih informacija, poto se korisnicima
izvjetaja mora obezbjediti mogunost poreenja finansijskih izvjetaja preduzea u razli-
itim periodima, kako bi mogli procjeniti trendove kretanja vezanih za uspjenost poslo-
vanja i finansijskog poloaja. Korisnicima isto tako mora biti data mogunost poreenja
finansijskih izvjetaja razliitih preduzea, kako u zemlji, tako i u inostranstvu radi mogu-
nosti procjene relevantne uspjenosti poslovanja, finansijskog poloaja i promjena u
gotovinskim tokovima. Ipak, uporedivost ne znai da treba uvijek imati jednak pristup
ukoliko se desi da koriteni pristup doe u nesklad sa pravilima vanosti i pouzdanosti
raunovodstvenih informacija.
551
Finansijski izvjetaji pokazuju rezultate upravljaja menadmenta odnosno odgovornosti
menadmenta za resurse koji su im povjereni. Primjenom MSFI/MRS finansijski izvjetaji
u BiH dobivaju usaglaen sadraj i oblik u smislu ujednaavanja informacija sadranih u
njima sa informacijama iskazanim u finansijskim izvjetajima veeg dijela svjetke eko-
nomije.
Posebno treba istai da e provoenjem potpune primjene MRS i MSFI u zemljama lani-
cama EU neminovno dovesti do poveanja direktnih stranih investicija u naoj zemlji, jer
e putem masovnih medija, informacije iskazane u finansijskim izvjetajima domaih
preduzea biti dostupne i razumljive potencijalnim investitorima. Kapitalnim poveziva-
njem sa zemljama lanicam EU porast e se anse BiH za pridruivanje i konaan ulazak
u EU.
ZAKLJUAK
Finansijsko izvjetavanje posmatrano kroz vremenku dimenziju doivjelo je temeljite
promjene s ciljem stvaranja i objavljivanja kvalitetnih finansijskih izvjetaja u skladu sa
zahtjevima modernog raunovodstva i prihvaenim standardima finansijskog izvjetava-
nja. Harmonizacijom i standardizacijom finansijskog izvjetavanja stvorene su pretposta-
vke za izjednaavanjem bilansnih pozicija u sastavljanju, prezentiranju i objavljivanju
finansijskih izvjetaja na meunarodnoj sceni. Time je omogueno jedinstveno sastavlja-
nje finansijskih izvjetaja bez obzira na prostornu udaljenost, nacionalnu razvijenost, jezi-
ke barijere ili stepen internetizacije. Izrada finansijskih izvjetaja oduvijek je bila od
vitalnog znaenja za sva privredna drutva pomou kojih se omoguuje prepoznavanje i
diferenciranje poslovnih subjekata na finansijskim tritima.
Finansijsko izvjetavanje u modernoj trinoj ekonomiji baziranoj na tritima kapitala
ima vrlo vanu informacijsku ulogu. Naime, u uslovima razdvojenosti funkcija vlasnitva
i upravljanja u modernim kompanijama jedini su izvor finansijskih podataka za ulagae
upravo osnovni finansijski izvjetaji. Na temelju tih podataka ulagai dolaze do korisnih
informacija koje mogu poboljati njihove ulagake odluke i maksimalizirati povrat ulaga-
nja u vrijednosne papire. Kako bi se olakala usporedba finansijskih izvjetaja razliitih
kompanija, moderni okviri finansijskog izvjetavanja koriste se raunovodstvenim sta-
ndardima.
U uslovima globalizacije privreivanja i sve slobodnijeg toka ljudi, roba i kapitala finan-
sijsko izvjetavanje dobilo je novu dimenziju. Naime, do sada se obino isticalo da je
raunovodstvo jezik biznisa, dok se danas moe rei da raunovodstvo sve vie postaje
jezik globalnog biznisa. Kao prepreka raunovodstvu u toj novoj ulozi bili su razliiti
okviri raunovodstvenog izvjetavanja i razlike u finansijskim izvjetajima, koje su otklo-
njene donoenjem i primjenom MSFI/MRS.
Finansijski izvjetaji pokazuju rezultate upravljaja menadmenta odnosno odgovornosti
menadmenta za resurse koji su im povjereni. Primjenom MSFI/MRS finansijski izvjetaji
u BiH dobivaju usaglaen sadraj i oblik u smislu ujednaavanja informacija sadranih u
njima sa informacijama iskazanim u finansijskim izvjetajima veeg dijela svjetke eko-
nomije.
552
Treba istai da e provoenjem potpune primjene MRS i MSFI u zemljama lanicama EU
neminovno dovesti do poveanja direktnih stranih investicija u naoj zemlji, jer e putem
masovnih medija, informacije iskazane u finansijskim izvjetajima domaih preduzea biti
dostupne i razumljive potencijalnim investitorima. Kapitalnim povezivanjem sa zemljama
lanicam EU porast e anse BiH za pridruivanje i konaan ulazak u EU.
LITERATURA:
1. Zakon o raunovodstvu i reviziji BiH(2004), ( Sl. glasnik BiH, br.42/04 ),page 302 .
2. Zakon o raunovodstvu i reviziji FBiH (2005/2009) ,( Sl. Novine FBiH, br 32/05 i 83/09, page 375 .
3. Meunarodni standardi finansijskog izvjetavanja (MSFI), (2009) , (prijevod), Savez raunovoa, revizora i
finansijskih djelatnika FBiH, Mostar, page, 21,22,24,197.
4. Meigs & Meigs, (1999)Temelj poslovnog odluivanja, deveto izdanje, MATE, Zagreb, page 6.
5. Odluka o primjeni MRS/MSFI, (2005) (Slubene novine FBiH broj. 73/05 od 28.12.2005,godine, page
6625)
Abstract: Financial reporting, over a longer period of time, has undergone profound
changes with the aim of creating a better quality of financial statements in accordance
with the requirements of modern accounting and financial reporting standards adopted.
The need for balancing balance sheet positions in the preparation, presentation and dis-
closure of financial statements created as a liability in the international arena to achieve
a certain degree of harmonization and standardization of financial reporting. In this con-
text, attempts to provide a unique preparation of financial statements, regardless of spa-
tial distance, national development, language barrier or level internetization. Preparation
of financial statements has always been of vital importance for all companies with which
it allows the detection and differentiation of businesses in the financial markets.
In a modern market economy based on capital markets, financial reporting has
an important informational role. Specifically, in terms of separation of functions of own-
ership and management in modern companies is the only source of financial data for in-
vestors are just the basic financial statements. Based on these data investors come to use-
ful information that can improve their investment decisions and maximize return on in-
vestment in securities. In order to facilitate comparison of financial statements of different
companies, modern financial reporting framework used by the accounting standards. The
introduction of international accounting standards, created the basis for inclusion in the
international integration of which is the most important connection of the EU. The objec-
tive of financial statements is to inform interested users about the financial position of
enterprises as well as business performance as a solid base for decision making. These
business decisions are almost always require an assessment of the company to generate
future cash flows. Users of financial statements may be easier to assess this ability if you
have access to information on the financial position of the company, its performance and
profitability as well as changes in cash flows. Inform users of means to present them with
relevant and reliable accounting information, both in form and content readable and un-
derstandable by people whom they are intended.
553
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
JEL klasifikacija: F1
UVOD
Termin globalizam danas se sve vie upotrebljava, predstavlja nain gledanja na pojave,
procese i odnose na zbivanja i probleme gledajui u globalu.
Prema mnogim autorima globalizacija je pojam koji se danas esto upotrebljava u razlii-
tim kontekstima, te stoga i postoji veoma veliki broj definicija:
Globalizacija je jedan relativno novi izraz za neke stare procese, kao sinonimi za globali-
zaciju esto se upotrebljavaju ''univerzalizacija'', ili ak i internacionalizacija. Globalizaci-
ja potie od francuske rijei ''global'', to znai cjelovitost, sveukupnost. '' Osnovno obilje-
je sadanjeg drutvenog ivota i stanja zemalja je prisustvo meuzavisnosti. Meuzavis-
nost i globalna rasprostranjenost na irokom prostoru poznata je kao globalizacija. ''Glo-
balizacija je naziv za pretvaranje svijeta u jedinstven prostor''117
Kako kae Stanii: Globalizacija, meutim, nije isto to i globalna privreda. Ona je
samo njegova nadgradnja, ira je od privrednih odnosa i sadri mnogo elemenata politike,
kulture i socijalnih odnosa.
117
S.Klai, ''Rjenik stranih rijei'', str. 259
554
Globalizacija se razvijala prethodnih vijekova, ali je svoj puni zamah dobila tek u dvade-
setom vijeku, kada dolazi do razvoja tehnike i tehnologije naroito u sferi telekomunikaci-
ja i informatike, jer upravo ove oblasti su te koje su imale i najvie uticaja na povezivanje.
Veoma veliki uticaj globalizacija je imala na :
Informisanost o dogaanjima u iroj i blioj okolini;
Povezivanje ljudi i udruenja svuda po svijetu;
Saradnja iz podruja toka roba, usluga kapitala i znanja;
Ujednaavanje naina ivota i zarade, tehnikih standarda;
Udruivanje ljudi i zajednica sa zajednikim ciljem i interesima.118
118
Pero Dotur Mili, Globalizacija trgovinske razmjene, Biblioteka udbenici i naune studije, Banja luka, Art
print, 2003, str:13
119
Nenad Suzi, Globalizacija, Banja Luka, TT-Centar,2001 str:10
120
Ivan Grguri, Globalizacija, rast, nejednakost i siromatvo, Ekonomski fakultet, Zagreb, UDK 327:364.65
555
razdobljima, izvorima itd. Razne procjene metodologije generisati razliite rezultate, zem-
lje globalni uticaj stepen integracije metodologiju koja se koristi (ikiene, 2008).
Pokuaji da se izmjere i uporedi stepan globalizacije nacionalnih kompanija privukao
veliku panju naunika.
Najpoznatiji i najee spominjani globalizacioni indeksi, koji okupljaju razliita podruja
pokazatelja globalizacije jeste Kearney globalizacioni indeks i Dreher (Kof) globalizacije
indeksa.
121
Quo vadis? Dostupno na: http://www.udruga-kameleon.hr/tekst/2172/ (pristupljeno: 01.07.2011)
556
Jesen 2008. godine bie zapamena po ekonomskoj krizi, koja je zapoela kao kreditna
kriza u Americi te se velikom brzinom proirila na veinu razvijenih zemalja svijeta. Prvi
negativni uticaji osjetili su se na tritu kapitala i kretanjima na berzama. Promet na Sara-
jevskoj i Banjalukoj berzi, 2008. godine, bio je manji za 63% u odnosu na prethodnu
godinu. Poetkom 2009. godine, kreditna sredstva su bila tee dostupna i bile su sve ee
najave otputanja radnika. Registrovano je i znaajno smanjenje priliva direktnih stranih
ulaganja (DSU). Svjetska kriza, je uticala na tokove investicije u svijetu. Prema podacima
OECD-a, tokovi direktnih stranih ulaganja, koji se odnose na priliv i odliv DSU, su u
2008 godini pali za 19%, a u 2009. za 43% u odnosu na prethodnu godinu. U 2009 g.
ukupan iznos direktnih stranih investicija je bio 452 miliona eura, to je predstavljalo
smanjenje od 35% u odnosu na prethodnu godinu. 122
122
Procjene DSU su bazirane na osnovu podataka o spajanju i akviziciji (M&A) 10.2010. godineIzvor:
Investment News, OECD, Novembar 2010., Dostupno na: http://www.oecd.org/dataoecd/13/60/46419425.pdf
557
Postotak udjela u rastu svjetskog BDP-a u proteklih deset godina i prognoza slijedeih
deset godina. ( slika 3)
Slika.3- Globalna prognoza
Izvor: www.fondovi.hr/u-fokusu/bric-stanje-i-investicijske-prilike
Slika.5-Trgovinski deficit
Izvor: www.bing.com/images/search?q=direktne+strane+investicije+2010
558
Rast svjetske privrede u 2011. biti e 4,5 posto, to je vie od prethodnih prognoza, obja-
vio je MMF pod vodstvom Dominiquea Straussa Kahna. Iako se svijet oporavlja od priv-
redne krize, treba poraditi na kljunim pitanjima poput visoke nezaposlenosti i problema
banaka u razvijenim ekonomijama kao i na riziku pregrijavanja privrede na tritima u
nastajanju, upozorio je MMF.123
ZAKLJUAK
Moe se zakljuiti da u svijetu danas dominiraju tri vrste analiza: politika, ekonomska i
socio-kulturna. Govorei o globalizaciji neophodno je rei da je ona specifina i kree se
od sluaja do sluaja odnosei se na svaku zemlju posebno. Svjetska trgovinska organiza-
cija STO globalizaciju posmatra kao rast meunarodne razmjene roba i usluga kroz kreta-
nje tehnologije i kapitala, ali i migraciju u svijetu. Glavne karakteristike; tehnoloke
promjene, liberalizacija meunarodne trgovine i investicije nacionalnih privreda. Porast
stranih direktnih investicija je veliina koja obiljeava ulogu i brzinu globalizacije u svije-
tu. Kao posljedica smanjenja barijera investiranja, strane direktne investicije su u periodu
ezdesetih godina prolog vijeka do danas, 20-tak puta poveale obim.
LITERATURA
1. BOINOVI M., Pred Srbijom: vrue finansijsko leto
http://www.bing.com/images/search?q=direktne+strane+investicije+2010(pristupljeno 22.06.2011)
2. DOTUR MILI P., (2003): Globalizacija trgovinske razmjene, Biblioteka udbenici i naune studije, Banja
Luka, Art print, , str:13
3. GRGURI I., Globalizacija, rast, nejednakost i siromatvo, Ekonomski fakultet, Zagreb, UDK 327:364.65
123
Izvor: http://www.skola-investiranja.com/vijesti-dana/67156-svjetski-bdp-raste-45-posto.html
124
Izvor: Beta
559
4. SUZI N., (2001): Globalizacija, Banja Luka, TT-Centar, str:10
5. STO: Porast trgovine na svetskom nivou od 9,5 odsto, Dostupno na:
http://www.emportal.rs/vesti/svet/117464.html (pristupljeno: 22.06.2011)
6. Investment News, OECD, Novembar 2010., Dostupno na:
http://www.oecd.org/dataoecd/13/60/46419425.pdf (pristupljeno: 29.06.2011)
7. Quo vadis? Dostupno na: http://www.udruga-kameleon.hr/tekst/2172/ (pristupljeno: 01.07.2011)
8. Dostupno-
na:http://www.bing.com/images/search?q=direktne+strane+investicije+2010&view=detail&id=6E72F1E66
7BC2F1AB174F60BCA76F616B0326AED&first=0&FORM=IDFRIR (pristupljeno 22.06.2011)
9. Dostupno na : www.fondovi.hr/u-fokusu/bric-stanje-i-investicijske-prilike
10. Dostupno na http://www.skola-investiranja.com/vijesti-dana/67156-svjetski-bdp-raste-45-posto.html
Abstract: The intensive development of science and technology in this century affected not
only the increase in production and consumption, but led to new needs and interests at the
end as new way of life. When talking about globalization, I will say that globalization is
such a process that greatly shapes our reality. The paper will be discussed themes and
basic concepts of globalization and how globalization affects economic development in
the economic development emphasizes is set on the trade, as well as positive and negative
effects of the overall process.
JEL Code: F1
560
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
UVODNA RAZMATRANJA
Poetkom osamdesetih godina prolog veka, koncept integralnog ruralnog razvoja poeo
je da se ostvaruje u praksi najrazvijenijih zemalja Evrope, dobija sve univerzalnije
znaenje i nesporno upuuje na zakljuak da je re o veoma kompleksnoj, raznovrsnoj i
dugoronoj strategiji, politici i modelu drutvenog razvoja u ruralnim podrujima. Kao
takav, ovaj koncept u sebi objedinjuje drutvenu, ekonomsku, socijalnu, kulturnu,
ekoloku, demografsku, prostornu i svaku drugu vanu komponentu razvoja odreenog
561
prostora, odnosno, celovitost drutvenog ivota u lokalnim zajednicama. On podrazumeva
i itav sistem institucija, aktera, mera, normi i odgovarajue izvore sredstava, od lokalnog,
regionalnog i nacionalnog do meunarodnog nivoa.
Za istraivanje ruralnih problema i pratee politike, mogu se koristiti razliiti pristupi,
meu kojima se istiu: socio-ekonomski, regionalno-ekonomski i intersektorsko-
ekonomski pristup. Pri svemu tome se ne gubi interakcijska komponenta stratekog
planiranja, izbora prioriteta i efikasnog korienja svih resursa.
562
Ilustracija 1. Politika integralnog ruralnog razvoja u EU
563
strategija oporavka i obnove restrukturiranje ruralnog podruja i formiranje baze za
razvojnu strategiju;
strategija rebalansa za ruralna podruja sa socijalnim i prostornim debalansima;
promotivna strategija za ruralna podruja sa velikim strukturnim i demografskim
problemima u prvim fazama programskih i planskih aktivnosti.
Pri tome se vodi rauna o tri razvojne oblasti: privrednom razvoju; ureenju prostora i
naselja; i socio-kulturnom razvoju.
564
20% aktivne ruralne populacije radi 50% aktivne ruralne populacije radi u
u poljoprivredi poljoprivredi
visoka produktivnost niska produktivnost
Stanje dobro opremljene farme prosene gazdinstva prosene veliine oko 3 ha,
poljopri-vrede veliine oko 20 ha loe opremljena mehanizacijom i sl.
podrka poljoprivredi u okviru SAR nedovoljna budetska podrka i
od 1960-ih godina informisanost korisnika
Ruralna dobro razvijena ruralna nerazvijena, siromana (fizika,
infrastrukt. infrastruktura ekonomska i socijalna)
Privredna diverzifikovana nedovoljno diverzifikovana
struktura
novi ruralni biznisi i servisi nedovoljno razvijeni biznisi i servisi
2. RAZVOJNI POTENCIJAL
Ljudski visok nivo kvaliteta i kvantiteta nizak nivo lokalnih potencijala,
kapital raspoloivih resursa obrazovanja i inicijative
Obrazova-nje, od poetka 1970-ih godina fokusirano na tehnika znanja
trening podravano SAR-om
nedovoljne savetodavne usluge i
razvijen savetodavni sektor edukacija o menadmentu i marketingu
Proizvodno uspostavljena partnerstva nerazvijeno partnerstvo
povezivanje
mrea institucija na zajednikim spori progres u uspostavljanju
projektima proizvoakih grupa i asocijacija
Lokalna razvijene profitne organizacije i nerazvijenost lokalnih akcionih grupa
samouprava lokalne akcione grupe (LAG)
neefikasan sistem odluivanja (uglavnom
inovativni i efikasni lokalni samo top-down) i nedovoljan uticaj lokalne
preduzetnici i lokalna administracija vlasti na razvoj preduzetnitva
3. PROGAMI I FINANSIJSKA PODRKA
Fondovi i strukturni fondovi, LEADER I, donacije i pilot projekti
finans. resursi LEADER II, LEADER +
mala sredstva optinskih budeta, Agrarni
nacionalni programi budet, Fond za razvoj
dravne institucije MPV
Uesnici nauka/istraivai lokalni preduzetnici i donosioci odluka
lokalne akcione grupe druge organizacije i institucije (sa malim
uticajem i malim fondovima)
druge organizacije i institucije
4. PRIORITETI RURALNOG RAZVOJA
Osnovni ciljevi konkurentnost poljoprivrede rast produktivnosti
zatita ivotne sredine trgovina, prerada, MSP, ruralni turizam
multifunkcionalnost
Srednjo-roni diverzifikacija ekonomskih razvoj infrastrukture, institucionalno i
ciljevi aktivnosti organizaciono jaanje svih uesnika
Strategije i usmerenost na sposobnosti lokalne usmerenost na MSP i ruralni turizam
565
odgova-rajui samouprave, kroz mobilizaciju
faktori lokalnih potencijala siromani fondovi i finansijska podrka
I pored znaajne raznolikosti osnovnih obeleja ruralnih podruja Srbije i EU (tabela 1),
dosledna analiza sopstvenih potreba i mogunosti i usklaivanje programa razvoja sela u
Srbiji sa EU predstavlja stalni proces u kojem uestvuju svi kljuni akteri. Stoga, glavni
strateki prioriteti Srbije (koja trenutno ima status zemlje potencijalnog kandidata za
lanstvo u EU), koji su ukljueni u Nacionalni program za ruralni razvoj (NPRR) u
periodu 2009-2013. godine, su [MPV, 2009:22-3]:
1. Poboljanje konkurentnosti poljoprivredog, umarskog i prehrambenog sektora;
2. Ouvanje i poboljanje prirodne sredine i obezbeivanje odrivog korienja prirodnih
resursa;
3. Priprema i promovisanje lokalnih inicijativa za poboljanje konkurentnosti i kvaliteta
ivota u ruralnim oblastima; i
4. Poboljanje kvaliteta ivota i promovisanje diverzifikacije delatnosti u ruralnim oblas-
tima.
U tom smislu, predloene mere ruralnog razvoja za postizanje i ispunjavanje ciljeva
Strategija su [MPV, 2009:30]:
Prioritetna osa 1 - poboljanje trine efikasnosti i primena standard Zajednice:
(a) Ulaganja u poljoprivredna gazdinstva kako bi se restrukturirala i dostigla standarde
Zajednice;
(b) Podrka za uspostavljanje udruenja proizvoaa;
(c) Ulaganja u preradu i plasman poljoprivrednih proizvoda kako bi se ove delatnosti
restrukturirale i dostigle standarde Zajednice.
Prioritetna osa 2 - Pripremne radnje za sprovoenje/primenu agroekolokih mera i
lokalnih strategija ruralnog razvoja:
(a) Aktivnosti u cilju unapreenja ivotne sredine i sela;
(b) Priprema i sprovoenje lokalnih strategija ruralnog razvoja.
Prioritetna osa 3 - razvoj ruralne ekonomije:
(a) Poboljanje i razvoj infrastrukture u ruralnim oblastima;
(b) Diverzifikacija i razvoj privrednih delatnosti u ruralnim oblastima;
(c) Poboljanje strune obuke.
U ruralnim podrujima je neophodan razvoj infrastrukture, kao vaan preduslov ekonom-
ske diverzifikacije i socio-kulturnog razvoja, koji treba da omogui bolji ivotni standard
stanovnitva. Stoga je cilj politike ruralnog razvoja Srbije stvoriti najvanije pretpostavke
566
za integralni odrivi ruralni razvoj, te ovakva politika na sadanjem nivou razvoja zemlje
dobija sve vie na znaaju [Vujii i Risti, 2005:60].
Nacionalni program za ruralni razvoj finansira se iz dravnog budeta Republike Srbije,
namenjenih sredstava od 1.183,6 miliona evra u okviru I i II komponente IPA za period
2007-2012. godine i drugih donatorskih izvora. Kada Srbija dobije status zemlje kandi-
data za lanstvo u EU, za finansiranje dela javnih trokova oekuje se da e se koristiti i
druge komponente IPA(RD) fondova, ukoliko se iz dravnog budeta za petogodinji
period za ruralni razvoj obezbede sredstva u iznosu od 250.000.000 evra, kako bi mogla
da se ostvari stopa doprinosa EU(IPARD) za ruralni razvoj u iznosu od 187.500.000 evra
[MPV, 2009:40].
567
ZAKLJUAK
Koncepcija i praksa integralnog ruralnog razvoja Evropske unije bazira se, pre svega, na
diverzifikaciji ruralne ekonomije, ouvanju ruralnih vrednosti uz zatitu ivotne sredine i
seoskih predela, obnovi socijalnih, kulturnih i institucionalno-upravljakih funkcija
ruralnih zajednica. Republika Srbija u velikom delu ruralnih podruja ima adekvatne
preduslove za uspenu primenu koncepta integralnog ruralnog razvoja, meutim, prisutna
su i brojna ogranienja razvoja ovih podruja u procesu evropskih integracija. Zato treba
istai da nas oekuju krupne strukturne promene u proizvodnoj, organizacionoj i
upravljakoj strukturi, u duhu nove ruralne politike EU, iji je krajnji cilj jaanje
konkurentske sposobnosti ruralne privrede i razvoj lokalnih zajednica. Spoznaja pravaca
razvoja ruralnih podruja u EU je vaan kriterijum za usmeravanje ruralnog razvoja
Srbije, a korienje novog pristupa u razumevanju ruralnog razvoja, prisutnog irom
Evrope, od izuzetnog je znaaja za kreiranje i sprovoenje strategije ruralnog razvoja
Srbije.
LITERATURA:
1. EAR (2006) Ruralni razvoj kao veliki stub politike, Evropska agencija za rekonstrukciju, Beograd.
2. Bogdanov, N. (2007) Mala ruralna domainstva u Srbiji i ruralna nepoljoprivredna ekonomija, UNDP,
Beograd.
3. Sotte, F. (2003) An Evolutionary Approach to Rural Development: Some Lessons for the Policymaker, 2nd
Conference DAES, Ljubljana, Slovenia.
4. EC (2006) Agriculture and Rural Development, European Commission, Brussels. http://ec.europa.eu/
5. Vasilevska, Lj., Ribar, M. (2007) Strateki pristup ruralnom razvoju prednosti i ogranienja primene
dopunskih aktivnosti, Tradicionalno i savremeno u radu i ivotu ljudi u selu, Zavod za prouavanje sela,
Beograd, str. 200-210.
6. MPV (2009) Plan strategije ruralnog razvoja 20092013, Ministarstvo poljoprivrede, umarstva i
vodoprivrede, Beograd.
7. Vujii, M., Risti, L. (2003) The European Integrations - A New Challenge for Agricultural and Rural
Development in Serbia, Economy, 3-4, May-August 2003, YUISSN 0350-137X, UDK: 338 (497,1),
Faculty of Economics-University of Nis, p. 82-89.
8. Vujii, M., Risti, L. (2005) Agricultural Restructuring and Rural Development in Serbia: European Inte-
gration and National Responses, Integration and Globalization, ISBN: 973-690-385-0, University of Pitesti,
Romania, p. 56-63.
568
MANAGEMENT OF RURAL DEVELOPMENT IN SERBIA
WITHIN THE PROCESS OF JOINING THE EUROPEAN UNION
Abstract: In the past decades the European Union went through the significant
transformation processes from the monofunctional to multifunctional agriculture, from a
single-sided to the polymorphic rural economy, as well as from an undeveloped concept of
rural development to a highly complex strategy of integrated development of rural areas.
Although the specific models and mechanisms of management of rural development
changed over time, the concept itself- seen as the instrument of modernization, restoration
and conservation of rural development and the important segment of the national
economy and society as a whole- remained the same. In practice, this concept is based on
a growing intellectualization of labor, diversification of rural economy, more efficient use
of resources and environmentally-friendly and competitive economy and social and
territorial cohesion. Regardless of the continuous evolution of the content and
significance of the integrated rural development concept, it is evident that it must be
based on the principles of sustainable development. The results of the application of this
concept are important both for the EU as a whole and, even more, for some of its member
states and candidate countries such as Serbia, whether it is the issue of the quality of the
diversification of rural economy, growing income of rural population or conservation,
restoration and improvement of the social and cultural values of the rural communities.
Therefore, active participation of local communities and management of solving problems
regarding the rural development are considered necessary.
569
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Kljune rijei: direktna strana ulaganja, energetski sektor, strateki partner, koncesije
UVOD
Strana ulaganja pedstavljaju jedan od naina osiguranja sredstva i znanja u cilju breg
privrednog razvoja zemlje. U BiH se dosta govori o stranim ulaganjima, pogotovo kada je
u pitanju energetski sektor. Nije upitno da direktne strane investicije sa sobom nose bri
razvoj, transfer znanja, veu zaposlenost i rast BDP. Za stranog investitora ulaganja u
drugu zemlju nose, pored uobiajenih rizika, i dodatne rizike. Do stranih ulaganja dolazi
kada zemlja primalac osigura poslovnu klimu, koja stranom investitoru garantuje pravnu
sigurnost i ostvarenje oekivanog profita u prihvatljivoj mjeri ili drugih ciljeva bitnih
investitoru. U BiH se manje govori, a jo manje ini na stvaranju poslovne klima koja e
osigurati i zatiti svaku, pa i stranu investiciju. U ovom radu se pokuava dati odgovor na
pitanje da li i u kojoj mjeri su stvorene pretpostavke za finansiranje razvoja energetskog
sektora modelom stranih direktnih investicija (eng. FDI: Foreign Direct Investment ).
570
POJAM I DEFINICIJA STRANIH ULAGANJA
Osnovni cilj svih ulaganja je stvaranje profita na nain da se maksimiziraju prinosi od
anagaovanja kapitala. Strana ulaganja se mogu definisati kao investicije koje poduzimaju
investitori iz jedne zemlje u projekte u drugoj zemlji. Profit se na inostranom tritu ostva-
ruje putem komparativnih prednosti koje se ogledaju kroz: proirenje i osvajanje novih
trita; nie cijene rada, kao troka proizvodnje; osiguranje sigurnosti u snabdijevanju,
posebno stratekih proizvoda; ulaganja radi zatite okolia ili smanjenja izdataka zbog
otklanjanja tetnih posljedica.
Sa stanovita zemlje u koju se ulae, interes je bri razvoj na osnovu kapitala koji se ulae
u zemlju [Hadovi,2002:20.]. Navedenom motivu se moe dodati poveanje zaposlenosti,
izvoza, tenja ravnotei platnog bilansa. Prema proraunima investicije u energetski sek-
tor djelovanjem multiplikatora poveavaju BDP za 2,4 puta. Strani investitor ne ocjenjuje
samo projekat nego i ukupan rizik zemlje u koju eli da investira.
Postoji vie sistema vrednovanja poslovne okoline koja se izraava putem indeksa. Nakon
to se utvrde kriteriji vri se vrednovanje na osnovu koga se dolazi do broja koji odreuje
rang zemlje u odnosu na druge zemlje. Navodimo: Index globalne konkurentnosti(eng.
GCI-Global Competitiveness Index); Index poslovne konkurentnosti (eng. BCI- Business
Competitiveness Index); Index poslovne sredine (eng. DB-Doing Business) koji vrednuje
prednosti i atraktivnost poslovne okoline. BiH se nalazi na dnu ljestvice u odnosu na zem-
lje iz okruenja (SEE).
Prema GCI Indeksu za 2010. god. BiH se nalazila na 102. mjestu (od 130 zemalja), Srbija
96. Albanija 88. Makedonija 77[Izvor: www.weforum.org., ulaz 11.juni 2011.]. Prema
DB Indeksu BiH se nalazi na 110. mjestu (rangirano 183 zemlje) , Srbija 89; Hrvatska 84;
Albanija 82; Crna Gora 66 [Izvor: www.doingbusiness.org; ulaz 11. juni 2011.]. Ovako
niska pozicija BiH, odnosno posljednje mjesto u odnosu na zemlje iz okruenja, ukazuje
da BiH nije atraktivna sredina za strane investitore i da treba uloiti dodatni napor da se
zaustavi relativno zaostajanje i zemlja uini atraktivnom za strane investicije.
571
snagu i znanje, obezbjeuje potrebna sredstva istovremeno i na domaem i na stranom
tritu uz optimalne trokove sredstava. Kompanije koje ne ostvaruju respektabilne priho-
de i nemaju znaajnu poziciju na tritu, teko mogu odgovoriti potrebama internacionali-
zacije kao preduslovu FDI. Tehnoloka snaga je bitna u segmentu gdje BiH kompanije
nemaju dovoljno znanja i iskustva. U prvom redu se odnosi na kogeneracijska postrojenja
i koritenje obnovljivih izvora energije. Ukoliko BiH eli da iskoristi svoju ansu i da
bude lider na tritu elektrine enregije SEE zemalja, neophodno je da osigura respekta-
bilne partnere koji poznaju navedeno trite.
Strane direktne investicije podrazumijevaju ulaganja koja osiguravaju pravo vlasnitva i
pravo upravljanja nad kompanijom u koju se ulau sredstva. Kompanije elektroenereget-
skog sektora su u veinskom dravnom vlasnitvu i drava se ne eli odrei prava vein-
skog vlasnitva. Izraeni su suprotstavljeni interesi koji se trebaju pomiriti. Direktne pri-
vatne investicije (strane i domae) su cilj. Jedno od rjeenja izlaska iz situacije je usposta-
vljanje partnerskih odnosa izmeu drave i privatnih investitora kao prelazno rjeenje u
srednjem roku. Privatni investitor za cilj ima profit, a drava zatitu dobara i dobrobit gra-
ana. Kljuno pitanje partnerskih odnosa se svodi na postavljanje eljenih ciljeva i izboru
partnera. Ako se loe postave ciljevi uslijedie lo izbor partnera. Ako je dobar izbor
ciljeva, a lo izbor partnera koji nije sposoban da izvri svoje obaveze, nee doi do ostva-
renja ciljeva. Problem se podjednako pojavljuje na objema stranama. Privatni investitor
trai sposobnu dravu koja e mu osigurati pravnu sigurnost i resurse. Drava trai sposo-
bnog partnera koji e osigurati sredstva i unaprijediti poslovanje kompanije, kako bi se
poveala ukupna korisnost od ulaganja.
Za razliku od ogranienja postavljenih u stratekim dokumentima razvoja energetskog
sektora, u posljednjim najavama i odlukama uoava se promjena stava po pitanju vein-
skog vlasnitva. Sazrijeva spoznaja da drava treba da ima fleksibilniji stav, po pitanju
vlasnitva i da se partnerski odnosi mogu i trebaju zasnivati na veinskom vlasnitvu stra-
nih partnera. Primjer za to su Rafinerija Bosanski Brod i posljednje Odluke Vlade RS
kada su u pitanju novi projekti izgradnje elektroenergana. Ovo predstavlja dobar pomak u
stvaranju vee atraktivnosti sektora za strane ulagae.
572
2006 19.272 1.195 804 6,20 4,17 4.083 1.793
2007 21.778 2.973 1.272 13,65 5,84 6.482 2.233
2008 24.717 1.245 1.669 5,04 6,75 7.319 2.331
2009 24.004 346 1.469 1,44 6,12 7.494 2.323
Izvor: CB BiH: godinji izvjetaj 2001-2010; Agencija za statistiku BiH.
Direktne strane investicije imale su tendenciju rasta do 2007. godine kada su dostigle
maksimalni iznos. Nakon 2007. godine FDI imaju tendenciju pada koja se nastavila i u
2010.god. Uee FDI u odnosu na BDP biljei isti trend i kretalo se izmeu 2,06% i
13,65% . Uee FDI u odnosu na BDP samo je u 2007.god. zabiljeilo procenat iznad
10% to pokazuje nizak nivo FDI u BiH. Ako se FDI uporede sa zaduivanjem primjetan
je suprotan trend. Zaduivanje je relativno opadalo kako su FDI rasle i obrnuto. Zadui-
vanje u posmatranom periodu se kretalo izmeu 10,82% i 3,44% u odnosu na BDP. Stanje
vlasnikih udjela krajem 2009. Dostiglo je iznos od 7,494 mrd KM sa tendencijom stalnog
rasta. Stanje duga se odrava na relativno istom nivou. Rast stanja FDI (vlasnikih udjela)
u vrijeme kada prilivi opadaju ili stagniraju ukazuju da strani investitori ne povlae profit,
nego ga reinvestiraju na domaem tritu.
Najvee uee direktnih stranih investicija bilo je u finansijskom sektoru ije se uee u
ukupnim investicijama kretalo u: 2004.god. 38,8%; 2005. 61%; 2006. 51,2%; 2008. 30,4;
2009. -29,2% (povlaenje). Iskustva u bankarskom sektoru su pokazala da se investicija-
ma ne unosi samo kapital nego i tehnologija i organizacija rada. Najvea strana ulaganja u
energetski sektor (fosilna goriva) desila su se u 2007. kada su iznosila 316 mio. KM;
2008. 215 mio KM i 2009. 47 mio KM, to je u odnosu na ukupne investicije u tim godi-
nama iznosilo 7,4%; 7,3% i 2,5%. S obzirom da se radi o stratekom sektoru, moe se
zakljuiti da su ulaganja u sektor bila na relativno niskom nivou [Izvor:CB BiH, godinji
izvjetaji 2004. i 2010]. Kretanja BDP, FDI i zaduivanja pokazano je na slici 1.
Izvor: tabele 1.
573
Na osnovu prethodnog grafikona moe se konstatovati da su prilivi po osnovu zaduivanje
i stanje stranih investicija po istom osnovu stabilni sa blagim trendom rasta. Direktne stra-
ne investicije, nakon tendencije rasta i maksimalnog priliva u 2007., biljee pad. Pad pri-
liva stranih investicija ublaen je poveanim zaduivanjem. Stanje vlasnikih udjela
pokazuje tendenciju rasta i prati tendencije kretanja BDP. Da bi se zaustavio dalji pad i
osigurali novi prilivi, nuno je stvarati novu poslovnu klimu i nove prilike. Energetski
sektor predstavlja poslovne prilike.
POSLOVNO OKRUENJE
BiH nije zemlja koja bi, po svojoj atraktivnosti, mogla da privue direktne strane investi-
cije u energetski sektor. Energetski projekti nisu radno-intezivni (osim rudnika) da bi raz-
lika u trokovima radne snage kompenzirala rizik zemlje. Prosjene brutoplate u elekener-
getskom sektoru iznose 1.235 KM [Izvor: Agencija za statistiku BiH-2010. prosjek] sa
tenjom izravnavanja sa EU zemljama to na dugi rok ne predstavlja komparativnu pred-
nost. BiH je prihvatila standarde EU, po pitanju zatita okolia, tako da ne postoji troko-
vna prednost okolinskih razloga. Odreene rezerve postoje na kratki rok zbog neizgrae-
nog regulatornog mehanizma. Na dugi rok e doi do izjednaavanja uslova sa EU. BiH je
zemlja koja izvozi elektrinu energiju i strani investitori nemaju motiva investiranja iz
razloga proirenja vlastitog trita.
Investiranje u postojee kompanije kroz portfolio ulaganja na tritu kapitala ne osigurava
prinose iznad 2,49 % (ROE) to je manje od kamatne stope na dravne obveznice. ta
moe biti motiv stranim investitorima da investiraju u energetski sektor BiH? Prvi motiv
ili cilj moe biti osiguranje sigurnog izvora energije kao stratekog proizvoda. Drugi
motiv je potencijalni profit koji se oekuje od projekta. Neiskoriteni resursi (posebno
obnovljivi) daju sigurnost dugoronog ekonomskog vijeka. Trenutna podcijenjenost
domae cijene elektrine energije u odnosu na inostrano trite, omoguuje da se izvozom
ostvari profitabilnije poslovanje kompanija. Izvoz elektrine oenergije daje vee prinose
koji osiguravaju povoljniju poslovnu i ekonomsku polugu. Navedenom se trebaju dodati i
efekti koji bi se postigli kroz poveanje produktivnosti, kao posljedica transfera znanja
(engl. know-how). Sigurno snabdijevanje, izvoz i disparitet cijena su jak motiv stranim
investitorima za investiranje u energetske projekte u BiH.
Domae kompanije iz elektroenergetskog sektora kao potencijalni korisnici stranih ulaga-
nja, imaju dugogodinja iskustva u izgradnji i proizvodnji elektrine energije. Iskustva su
steena projektovanjem i gradnjom energetskih projekata u zemlji i inostranstvu. Kada je
u pitanju organizacija rada, situacija je neto drugaija i potrebna su dodatna znanja.
Domae kompanije nemaju dovoljno iskustva na meunarodnom tritu, pogotovo sa
organiziranim robnim tritima, gdje su uobiajene terminske transakcije (futuresi, opci-
je). I pored lanstva u regionalnom tritu SEE, domae kompanije kod prodaje vika
energije koriste kompanije iz drugih zemalja, to dovoljno govori o nedovoljnom znanju i
meunarodnom trinom iskustvu.
574
KONCESIJE I FDI
Startegija direktnih stranih investicija se ne moe odvojiti od politike i regulative kojom
se reguliu pitanja vezana za koncesije. Energetski sektor je najvei korisnik prirodnih
resursa kao nacionalnog bogatstva. Na drugoj strani koncesija predstavlja pravo na kori-
tenje tog bogatstva uz plaanje naknade koja predstavlja troak za kompaniju. Koncesija
nije samo pravno i ekonomsko pitanje, ona je i drutveno pitanje i predstavlja javni inte-
res. Prirodni resursi se ne mogu privatizirati niti prodavati u smislu prenosa vlasnitva nad
istim. Koritenje i upotreba pojedinih resursa utie na promjene okolia, pa se postavlja
pitanje zatite okolia i saniranje negativnih uticaja. Sva ova pitanja zahtijevaju ozbiljan i
studiozan pristup politici koncesija. Energetski sektor u BiH koristi od neobnovljivih
resursa fosilne ostatke (ugalj), a od obnovljivih vodne tokove. Ostala bogatstva se uglav-
nom ne koriste ili se nalaze u poetnoj fazi razvoja. Pravo koritenja resursa treba biti pra-
vno ureeno kako bi se osigurala pravna sigurnost investitora i pravedna nadoknada zaje-
dnici za koritenje optedrutvenog dobra.
Koncesije se ureuju posebnim zakonom o koncesijama [Zakon o koncesijama: Slubene
glasnik BiH broj 32/02; Sl. Novine F BiH 4/02, izmjena 61/07; Sl. Glasnik RS 25/02.
Kantoni u F BIH I Distrikt Brko imaju svoje zakone] kojim se regulie pravo, nain
ostvarenja, naknada i regulatorni organi i druga pitanja vezana za dodjelu i koritenje kon-
cesija. Pitanja koncesija u BiH su regulisana zakonima i podzakonskim aktaima na drav-
nom, entitetskim i kantonalnim nivoima. Zakoni odaju dojam da su harmonizirani, ali
praksa pokazuje neto drugo. Zakoni nisu u skladu sa regulativom EU [Kodeks EU broj:
2004/18/EC; 2004/17/EC; 2007/66/EC] direktivama, pogotovo ne u dijelu transparentnos-
ti i albenog postupka. Zakoni odraavaju namjeru kreiranja pouzdane zakonske osnove
za dodjelu koncesija na teritoriji BiH ime se ele privui strani investitori u formi
koncesionih modela. Ispoljena slabost je naglasak na samoinicijativnim ponudama konce-
sionara ime se umanjuje znaaj javosti i transparentnost i razliitost kod definisanja poj-
mova i termina. Navedeno stvara sumnju investitora o dobrim namjerama i fer natjecanju.
U donoenje odluka ukljuene su Komisija za koncesije (3+11), entititske i kantonalne
vlade (2+10). Na nivou drave pored Komisije za koncesije, Vijea Ministara, koncenden-
ta, potrebna je i saglasnost Parlamenta. Ne postoji jedinstven registar niti statistika. Nak-
nade su neusklaene i obraunavaju se po razliitim metodama i kriterijima. Pored nejas-
noe u pojmovima izraena je nejasnoa u nadlenostima organa to komplikuje sistem i
stvara opiranja u sprovoenju procedura za objekte koji prelaze teritorijalne granice
nadlenosti. Problem je posebno izraen kod velikih energetskih objekata koji po svojoj
veliini zalaze u iri prostor. Sloen, skup i nefunkcionalan sistem destimulirajue djeluje
na investitore i pokazuje neodgovoran odnos vlasti prema javnom dobru i javnom intere-
su.
U cilju prevazilaenja problema i unapreenja regulative i prakse u dodjeli koncesija u
BiH, bilo bi korisno uraditi jedinstvenu zakonsku regulativu u skladu sa EU direktivama,
uspostaviti jedinstven registar za koncesije, pojednostaviti proceduru i uspostaviti proce-
dure koje se zasnivaju na transparentnosti i koje osiguravaju konkurentnost i nediskrimi-
natorski odnosa prilikom natjecanja [SIGMA, 2008/2009:63-73].
Ureenost odnosa i dovoljna neovisnost komisija za koncesije u funkciji podrke potenci-
jalnim koncesionarima su minimalni uslovi za privlaenje stranih investitora. Dosadanja
575
praksa i neiskustvo koncendenata u BiH ide na ruku iskusnim koncesionarima spremnim
da preuzmu rizik pravne nesigurnosti. Energetski projekti su objekti sa dugoronim eks-
platacionim i ekonomskim vijekom, visoke vrijednosti i zato definisanje javnog interesa,
na pravilan nain, moe da donese dugorone prinose budetu. Pravna nesigurnost, sloe-
ne procedure i netransparentni postupci nisu stimulativni za strane investitore.
ZAKLJUAK
Direktne strane investicije, ne ovisno od naina i modela ulaska, sa sobom nose korisnosti
za investitora, domaeg partnera i dravu. Drava ostvaruje korisnost kroz nove investici-
je, poreze, zapoljavanje i koncesione naknade. Iz razlike bruto i neto plate (Bp/Np iznosi
1,59) najvei dio se izdvaja za jaanje socijalnih i penzionih fondova, ime se na principu
solidarnosti osigurava socijalna i zdravstvena sigurnost graana. Drava ubire poreze za
PDV po stopi od 17% i porez na dohodak po stopi od 10%. Suvlasnitvom u profitabilnim
kompanijama, koje se bave eksplotacijom stratekih resursa, ueem u profitu dodatno se
ostvaruju prinosi na resurse.
Eksploatacija primarnih izvora energije (koji nisu obnovljivi) umanjuje raspoloivo naci-
onalno bogatstvo. Postoji teta koja nastaje zagaivanjem okolia i saniranjem stanja i
terena nakon ekonomskog vijeka objekta. Kod obnovljivih izvora energije, u sluaju kada
se ne koristi, postoji teta od nekoritenja. Karekteristian primjer su vodni tokovi. Vode
tee i odlazi u nepovrat, ne ovisno da li pokree turbine ili ne. Strane investicije imaju
smisla kada su ukupne korisnosti po dravu vee od tete i kada partnerima osiguravaju
oekivani profit.
Uee direktnih stranih investicija u odnosu na BDP se nalazi na relativno niskom nivou,
to pokazuje da BiH nije iskoristila svoje mogunosti i nije stvorila poslovno okruenje
privlano za strane investitore. Kreditni rejting zemlje, ocjenjen sa visokim rizikom od
pekulativnih transakcija, ukazuje na dodatnu opreznost kod izbora stratekih partnera i
potrebu otklanjanja negativnih uticaja na kreditni rejting.
LITERATURA:
1. Agencija za statistiku BiH, www.bhas.ba [ulaz 11. juni 2011]
2. CB BiH, Godinji izvjetaji (www.cbbh.ba) [ulaz 11. juni 2011]
3. Hadovi Mehmedalija. (202), Direktna strana ulaganja , Slovo Mostar, strana 20.
4. International Finance Forum (IFC), www.doingbusiness.org [ulaz 11. juni 2011]
5. SIGMA, (Novembar 2008/ septembar 2009), Koncesije i javno privatno partnerstvo u BiH, Strukovni
pregled, Novembar 2008/ septembar 2009. www.koncesijebih.ba
6. Kodeks EU: 2004/18/EC; 2004/17/EC; 2007/66/EC
7. Zakon o koncesijama: Slubeni glasnik BiH broj 32/02; Sl. Novine F BiH 4/02, izmjene 61/07; Sl.Glasnik
RS 25/02.
8. Worlf Economic Forum, www.weforum.org. [ulaz 11. juni 2011]
576
FORIN DIRECT INVESTMENT AND DEVELOPMENT OF
ENERGY SECTORS
Abstract: Entry of foreign direct investment in the energy sector in BiH would provide
additional funds for investment, higher exports, which would lead to a reduction of pay-
ments deficit, higher employment, greater purchasing power. Transfer of knowledge in the
field of organization; marketing and financial market, with comparative advantages,
would lead to strengthening the international position of BiH in SEE regional market.
Investments in the energy sector, GDP increased by 2,4 times with all the further positive
effect. Energy projects are buildings with long-term exploitative and economic life, high
value and the definition of public interest (concessions) in a proper manner, can bring
long-term yields. Legal uncertainty, complex procedures and untransparency procee-
dings, are not stimulative for foreign investors. Foreign investments make sense when the
total utility for the state higher than schate, and when partners provide the expected pro-
fit.
577
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Saetak: Godine iza nas ostavile su u naslee brojne nereene probleme. Ulaskom u novi
milenijum situacija u Srbiji se poboljala demokratizacijom i privatizacijom institucija, ali
greke uinjene u prolosti, ostavljaju mnogo dublji trag i komplikovanije naine izlaenja
iz krize.
Pored pojedinih pozitivnih trendova koje je ekonomija Srbije postigla u prethodnim godi-
nama, zabrinjavaju podaci o ponovno rastuoj inflaciji iznad jednocifrenih razmera. To
samo potvruje injenicu da inflacija kao makroekonomski fenomen jo uvek na naim
prostorima predstavlja latentnu opasnost po makroekonomsku stabilnost. Reavanje prob-
lema inflacije i definisanje dugorone makroekonomske stabilnosti podrazumeva celovit
program ekonomskih reformi.
Sprovoenje procesa tranzicije i privatizacije, kao njenog kljunog dela, iznosi na povri-
nu mnogobrojne probleme. Da bi se uspeno sproveo proces prelaska na trinu privredu
i trine uslove privreivanja, moraju se uzeti u obzir svi problemi i uloiti napor za nji-
hovo otklanjanje, prevazilaenje i mogue korienje u suprotnom smeru.
Nema sumnje da su stvaranje institucija sistema, stabilizaciona makroekonomska politika
i reformistika tranziciona politika ne samo put ka rastu efikasnosti ve i glavna magis-
trala evropske integracije Srbije. Meutim, pre Evropske Unije treba srediti stvari na
regionalnom nivou i u tom smislu nae neminovno okruenje jeste Zapadni Balkan.
Konano, sa stanovita ubrzanja i uspenosti procesa tranzicije, moe se rei da su sva
reenja praktino poznata. Ono to je neophodno jeste njihova dobra kombinacija i veti-
na primene.
578
UVOD
Inflacija je jedna od najveih bolesti savremenog doba. Sama re inflacija pozajmljena
je iz medicinske terminologije. Potie od latinskog izraza inflatio, to znai nadimanje,
naduvavanje i oznaava bolesno stanje organizma. Inflacija, kao ekonomski fenomen, nije
novijeg datuma, ve je postojala i mnogo ranije. Smatra se da je ovaj termin prvi put upot-
rebljen u SAD da bi se oznaio nagli skok cena i novanog opticaja koji je nastao za vre-
me graanskog rata 1861-1865. godine, kao posledica tampanja papirnog novca za finan-
siranje rata. Poznata je konstatacija nepoznatog amerikog autora: Nekada smo odlazili u
trgovinu sa novcem u depu, a vraali se sa punom korpom namirnica. Sada odlazimo sa
korpom novca, a vraamo se sa namirnicama koje mogu da nam stanu u dep... [Marin-
kovi, 1999:187]
Inflacija je u poetku definisana iskljuivo kao monetarna pojava, koja predstavlja situaci-
ju u kojoj suvie velika koliina novca juri za suvie malom koliinom robe. Danas ima-
mo dva pristupa u definisanju inflacije: jedan, koji je tretira kao monetarnu pojavu, pola-
zei pre svega sa aspekta tranje; i drugi, koji inflaciju definie polazei od globalne nera-
vnotee izmeu ponude i tranje iji rezultat ne mora nuno i u svim sluajevima da se
ispolji putem rasta cena.
Monetaristi inflaciju definiu kao dodatnu koliinu novca u opticaju bez realnog robnog
pokria praenu porastom opteg nivoa cena. Oni izjednaavaju inflaciju sa rastom kolii-
ne novca u opticaju, pa prema tome, kada prestane rast novane mase, prestaje i rast cena.
Inflacija prouzrokovana veom agregatnom tranjom od agregatne ponude i praena op-
tim rastom cena je globalni fenomen, pa se moe savladati jedino odgovarajuom makro-
ekonomskom politikom. Ekonomisti smatraju da rast cena do 3% nije inflacija i da rast
cena do 5% (blaga inflacija) ima stimulativno dejstvo na ekonomski rast. Meutim, dobri
poznavaoci inflacije nee savetovati vlade zemalja da stimuliu rast ni blagom inflacijom,
jer se ona vrlo lako pretvara u umerenu, a ova u visoku i hiperinflaciju.
Prema drugoj definiciji, globalna neravnotea izmeu ponude i tranje ne mora nuno biti
praena rastom cena, ali se moe prepoznati po veoma visokim trokovima, niskom kvali-
tetu proizvoda i usluga i drugim neracionalnostima. Slino, i suprotna ekonomska pojava-
deflacija, moe postojati usled vee globalne ponude od tranje, a da nije praena padom
cena. Ova definicija inflacije pomae da se uoe inflacioni procesi u privredama u kojima
su cene stabilne. Tako je u bivem Sovjetskom Savezu uoena inflacija, iako se cene
nekih proizvoda nisu menjale decenijama. Re je o sveoptoj kontroli cena, pa se inflacija
nije ispoljavala u rastu cena, ve kroz nestaice i velike redove ekanja graana.
Zbog ovog i mnogih drugih primera, potrebno je zaviriti ispod povrine pojave i pronai
sutinu koja je skrivena.
579
MAKROEKONOMSKA STABILNOST I NJENE IMPLIKACIJE NA RAZVOJNI
PROCES
Poslednje dve decenije, problem recesije i inflacije, predstavljaju stalnu preokupaciju
zemalja u tranziciji. Pitanja stabilizacije i rasta proizvodnje predstavljaju osnovu reavanja
ovih problema.
Makroekonomska neravnotea moe se pojaviti u raznim oblicima: veliki javni deficit,
poremeaj deviznog kursa, visok nivo spoljnog duga uz nemogunost pristupa tritima
kapitala, u veoj ili manjoj meri izraena stopa inflacije, pojava inflacionog poreza kao
izvora prihoda javnog sektora, veliki deficit tekueg bilansa, izraena nezaposlenost, veli-
ki interni javni dug i sl. Strukturna neravnotea namee potrebu realokacije resursa, pro-
mene strukture proizvodnje i potronje i uspostavljanje efikasnog finansijskog, deviznog
robnog trita, trita rada itd.
U procesu tranzicije veoma je bitno uoavanje i dimenzioniranje moguih inflatornih ari-
ta kako bi se normalno i nesmetano sprovodio proces stabilizacije i daljeg razvoja. Infla-
cijski pritisci zavise od interakcije sledeih faktora: deficitno finansiranje koje produkuje
rast ponude novca; zatim finansijske institucije koje odreuju tranju za novcem; okovi
kojima je izloen budet i mogunost reagovanja na te okove monetarnim i fiskalnim
merama.
Jo jedan od generatora inflatornih pritisaka jeste depresijacija deviznog kursa. Stvarni
privredni oporavak i otpoinjanje privrednog razvoja mogui su samo u potpuno stabilnim
uslovima. Stabilni uslovi u veini zemalja u tranziciji, pre svega, podrazumevaju dugoro-
nu stabilnost cena i deviznog kursa. [Veselinovi, 2003:305]
U cilju obezbeenja privredne stabilnosti potrebno je obezbediti trajnu konvertibilnost i
ukinuti/ne uvoditi ogranienja za kupoprodaju deviza. Time bi se eliminisala mogunost
nastanka crnog deviznog trita, koje nam je svima svakako poznato iz perioda 90-tih
godina, ime su devize dostupne svima-graanima, preduzeima, bankama po jedinstve-
nom kursu.
Obezbeivanjem dugorone konvertibilnosti domae valute, vratilo bi se poverenje u kre-
atore ekonomske politike, i omoguilo poveanje deviznih rezervi po raznim osnovama.
Jaanje deviznih rezervi omoguava reavanje brojnih drugih problema, izmeu ostalih,
otplatu stranih dugovanja.
Obaranje inflacije ispod 10% predstavlja jedan od bitnih ciljeva makroekonomske stabili-
zacione politike. Rast BDP-a u etvrtom kvartalu 2010. godine od 1,7% doneo je uspore-
nje, u odnosu na rast u treem kvartalu koji je iznosio 3,1% meugodinje. Tako je na
nivou cele 2010. godine, rast BDP-a iznosio 1,8%. Najvei doprinos ukupnom rastu, pos-
matrano sa stanovita upotrebe BDP-a, poticao je od rasta neto izvoza. Za konane podat-
ke za 2011. godinu oekuje se neto via stopa rasta BDP-a od 3% i to na osnovu nastavka
pozitivnog doprinosa neto izvoza, ali i znaajnijeg rasta investicija.
NBS je na sednici Izvrnog odbora odranoj 7. aprila poveala repo stopu na 12,5% (sa
12,25%). Simbolian rast od 25bp znak je odlunosti u sprovoenju restriktivne monetar-
ne politike borbe protiv inflacije. Inflacija s druge strane, nastavlja ubrzan rast, koji je u
580
martu iznosio 14,1%, nakon rasta od 12,6% u februaru i 11,2% u januaru 2011. godine.
Glavna komponenta inflacije su cene hrane i poljoprivrednih proizvoda. S obzirom na
gotovo izvesan nastavak ubrzanja rasta cena sve do sredine 2011. godine, na ta e pored
prehrambenih proizvoda u mnogome uticati i planirane korekcije cene struje i eventualno
poskupljenje naftnih derivata zbog svetske cene nafte, dalja zaotravanja monetarne poli-
tike su takoe mogua. [Atanasijevi, Radia, 2011:3] Pored toga, bitno je obezbediti sta-
bilnost cena i njihovo slobodno formiranje na tritu.
Kurs EUR RSD (kraj perioda) 95.89 105.49 104.61 103.22 103.60 103.0
Budetski prihodi, u milijardama RSD 615.0 712.2 58.6 51.6 62.6 726.4
Budetski rashodi, u milijardama RSD 719.9 812.5 59.8 69.3 71.6 846.9
Budetski suficit, u milijardama RSD -104.9 -100.3 -1.2 -17.7 -9.0 -120.0
*procene i prognoze
Izvor: RZS, Ministarstvo finansija, NBS, prorauni Odeljenja za ekonomske analize Hypo Alpe Adria Bank ad
Beograd
581
U okviru fiskalnog prilagoavanja potrebno je smanjiti javnu potronju, smanjiti poresko
optereenje privrede i svesti budetski deficit na minimum, uz eliminisanje njegovog
inflatornog finansiranja. Ukidanje subvencija dravnim firmama, koje predstavljaju sna-
an izvor budetskog deficita, predstavlja jo jedan preduslov za obezbeenje makroeko-
nosmke stabilnosti.
Predviene promene moraju biti vremenski usklaene i imati odgovarajuu drutvenu
saglasnost kako bi se uspeno obezbedila makroekonomska ravnotea.
582
ma, predstavljaju uslove za efikasno sprovoenje investicione politike privrednog rasta
zemlje.
Zemlje u tranziciji, nedovoljno razvijene zemlje, kao i zemlje u fazi prilagoavanja tri-
nim uslovima privreivanja, svoj ekonomski razvoj ne mogu ostvariti bez priliva inostra-
nog kapitala. Srbija je jedna od tih zemalja koja se nalazila u dugogodinjoj krizi sa sta-
lnim nedostatkom domaeg obrtnog kapitala. Za obezbeenje njenog privrednog rasta
neophodno je privui strane investitore.
Stvaranje povoljnih institucionalnih okvira u domaoj privredi predstavlja bitan preduslov
za priliv inostranog kapitala. Direktna strana ulaganja obezbeuju povezivanje finansij-
skih, proizvodnih, logistikih i spoljnotrgovinskih tokova. Efekte SDI oseaju i privreda
zemlje domaina i privreda zemalja izvoznica kapitala. [Grandov, 2009:225]
Osnovni preduslovi za integraciju u meunarodne tokove kapitala na trinim principima
sastoje se u sledeem: 1) da zemlja bude prihvaena kao aktivna lanica meunarodnih
finansijskih i trgovinskih organizacija, 2) da se vodi stabilizaciona politika u cilju obezbe-
ivanja stabilnosti opteg nivoa cena i deviznog kursa domae valute, 3) da zemlja razvija
trino orijentisan privredni sistem sa centralnom ulogom preduzea koja bi bila stavljena
pod kontrolu finansijskih institucija, 4) da se nastavi i ubrza proces tranzicije i privatizaci-
je nae ekonomije kao uslov za normalno funkcionisanje robnih i finansijskih trita, 5) da
se izvri strukturno prilagoavanje nae privrede i da se rekonstruie bankarski sistem, 6)
da se jasno definie uloga drave u upravljanju privrednim tokovima i 7) da se obezbedi
dugorona sigurnost ulaganja kapitala.
Znaajan priliv stranog kapitala moe se obezbediti jedino ako se izgradi privredni sistem
koji funkcionie po trinim principima uz postojanje zakona i propisa koji obezbeuju
normalno funkcionisanje takvog sistema. Nita manje znaajni uslovi za priliv stranih
investicija predstavljaju atraktivnost ulaganja u pogledu profitabilnosti i rizika i sigurnosti
investicija.
Stabilnost makroekonomskog sistema i politike je vrlo znaajna za strane investitore. Nje-
nom analizom sagledavaju se sadanji i budui izgledi stabilnog razvoja privrede odree-
ne zemlje. Makroekonomska politika treba da obezbedi visoku stopu prinosa na investici-
je, konvertibilnost domae valute i stabilnost deviznog kursa, dugoroan i stabilan razvoj i
eliminisanje inflacije ili njeno postojanje na niskom nivou.
Privlaenje stranog kapitala mogue je ukoliko postoje institucionalna reenja za obezbe-
ivanje njegove pravne sigurnosti. Zemlja, korisnik kapitala treba investitora da zatiti od
politikog rizika, da obezbedi zatitu svojinskih prava, transfer ostvarene dobiti, uee u
odluivanju u poslovanju i sl.
Pored navedenih, stimulativni faktori za privlaenje stranog kapitala mogu biti i sledei:
- efikasan bankarski sistem i potovanje finansijske discipline
- kreditna sposobnost i obezbeen pristup domaim i meunarodnim kreditima
- konvertibilnost domae valute,
- povoljan spoljnotrgovinski i carinski reim,
- uvoenje normativa i pravila koji obezbeuju kontrolu kvaliteta,
- razvijena infrastruktura,
583
- jednostavna administrativna procedura registrovanja kompanija i odobravanja stranog
investiranja i sl.
Pri donoenju odluke o investiranju u odreenu zemlju, obavezno se uzima u obzir poreski
sistem i politika te zemlje. Kod inostranih investicija sve vie opada znaaj monetarne
politike, a raste znaaj oporezivanja. Zbog toga, mnoge zemlje u tranziciji imaju takav
poreski sistem koji stimulativno deluje na strane investitore. Kao takav, on je obino jed-
nostavan i pogodan za primenu, usklaen sa meunarodnim poreskim pravilima, kompati-
bilan sa poreskim sistemom zemlje koja je najznaajniji privredni partner, sa umerenim
poreskim stopama i sl.
Pored stimulisanja inostranog kapitala, postoje privredno sistemska reenja koja predstav-
ljaju ulaganja u odreene privredne sektore, dugotrajan postupak donoenja potrebnih
odluka, ogranienja u vezi sa poslovima spoljne trgovine, zabrane veinskog uea stra-
nog investitora, propisivanje formi, ciljeva ili alokacije stranog investiranja, ogranienja
transfera profita posle oporezivanja i sl.
Nacionalna strategija u pogledu inostranog kapitala treba da bude fleksibilna. To podra-
zumeva prilagoavanje promenama u strukturi ponude stranog kapitala i promenama u
strukturi tranje u smislu agregatnih potreba, i preferencija od strane domaih preduzea i
finansijskih institucija. Na strani tranje treba sagledati koncept apsorpcionog kapaciteta
zemlje. To podrazumeva postojanje profitabilnih projekata, tako da kapital uloen u pro-
jekat zemlje korisnice kapitala ostvaruje bar neto viu stopu dogovorenog ili oekivanog
prinosa, nego da je investiran u zemljama koje ulau kapital.
Dakle, bez obezbeivanja stabilnosti makroekonomskog sistema, trino orijentisane priv-
rede, uspenog sprovoenja tranzicije i privatizacije i institucionalnih prilagoavanja ne
moe se oekivati inekcija za ozdravljenje nacionalne ekonomije u vidu inostranog kapita-
la.
ZAKLJUAK
Poslednje dve decenije, problem recesije i inflacije, predstavljaju stalnu preokupaciju
zemalja u tranziciji. Pitanja stabilizacije i rasta proizvodnje predstavljaju osnovu reavanja
ovih problema. U procesu tranzicije veoma je bitno uoavanje i dimenzioniranje moguih
inflatornih arita kako bi se normalno i nesmetano sprovodio proces stabilizacije i daljeg
razvoja. Zemlje u tranziciji, nedovoljno razvijene zemlje, kao i zemlje u fazi prilagoava-
nja trinim uslovima privreivanja, svoj ekonomski razvoj ne mogu ostvariti bez priliva
inostranog kapitala. Srbija je jedna od tih zemalja koja se nalazila u dugogodinjoj krizi sa
stalnim nedostatkom domaeg obrtnog kapitala. Za obezbeenje njenog privrednog rasta
neophodno je privui strane investitore.
Stvaranje povoljnih institucionalnih okvira u domaoj privredi predstavlja bitan preduslov
za priliv inostranog kapitala. Stabilnost makroekonomskog sistema i politike je vrlo zna-
ajna za strane investitore. Njenom analizom sagledavaju se sadanji i budui izgledi sta-
bilnog razvoja privrede odreene zemlje. Makroekonomska politika treba da obezbedi
visoku stopu prinosa na investicije, konvertibilnost domae valute i stabilnost deviznog
584
kursa, dugoroan i stabilan razvoj i eliminisanje inflacije ili njeno postojanje na niskom
nivou.
LITERATURA:
1. Atanasijevi, J., i Radia, O., (2011), Economic Digest- Vodi kroz finansijske i trine trendove, Hypo Alpe
Adria Bank ad.
2. Grandov, Z., (2009), Meunarodna ekonomija i globalizacija, Beogradska trgovaka omladina BTO.
3. Marinkovi, R., (1999), Makro i mikro teorija cena, Ekonomski fakultet Kragujevac.
4. Rosi, I., (2000), Rast, Strukturne promene i funkcionisanje privrede, Kamino trade Kraljevo.
5. RZS, Ministarstvo finansija, NBS, prorauni Odeljenja za ekonomske analize Hypo Alpe Adria Bank ad
Beograd, dostupno na sajtu: www.nbs.rs
6. Veselinovi, P., (2003), Uticaj institucionalnih reenja na razvojne tokove nacionalne ekonomije, NIP,
Radnika tampa Beograd.
Abstract: Years behind left us a legacy of many unresolved problems. Entering the new
millennium, the situation in Serbia improved due to democratization and privatization of
the institutions, but mistakes in the past, left a deeper mark and more complicated ways of
getting out of the crisis.
In addition to some positive trends that Serbia's economy has made in recent years, there
is a concern about the data of reincreasing inflation above one-digit scale. This only con-
firms the fact that inflation is a macroeconomic phenomenon which is still in our region a
latent threat to macroeconomic stability. Solving the problem of inflation and the definiti-
on of long-term macroeconomic stability involves a comprehensive economic reform pro-
gram.
The implementation of process of transition and privatization, as its key part, is bringing
on the surface many problems. In order to successfully conduct the process of transition
to market economy, all the problems must be taken into account and make an effort for
their elimination, overcoming and possible use in the opposite direction.
There is no doubt that creating of institutions of the system, stabilizing macroeconomic
politics and reformist transition politics are only way to increase efficiency, but also the
main way for Serbia's European integration. However, before the integration into Euro-
pean Union, there is a need to be dealt with things at the regional level and in that sense
our environment is inevitably the Western Balkans.
Finally, in terms of acceleration and the success of the transition process, we can say that
all solutions are already known. What is necessary is a good combination of those soluti-
ons and implementation skills.
Key words: inflation, macroeconomic stability, the Republic of Serbia, transition process.
585
I Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju
i ivotnom standardu
1st International Scientific Conference on economic
development and standard of living
EDASOL 2011 - Economic development and
Standard of living
Banja Luka, 23. 9. 2011.
Saetak: Zemlje sa Zapadnog Balkana imaju mileniumsu obrazovnu tradiciju i vec uspos-
tavljen sustav obrazovanja u skladu s obrazovnim sustavima velikih europskih zemalja. S
obzirom da je sustav odavno uspostavljen i funkcionira u svijetu i da nema standardizira-
na struktura obrazovnog sustava, nema potrebe za opu reorganizaciju. Meutim, zbog
djelovanja socijalistikog reda u ovim zemaljima vie od pola stoljea, danas imamo osta-
tke komunistike ideologije u odgojno-obrazovnom sustavu. tovie, zbog krize koja je
prevladavala u posljednja dva desetljea, infrastruktura i oprema su degradirane u veli-
koj mjeri, a nova dostignua znanosti i tehnologije nisu dovoljno ukljuene u obrazovnom
sustavu.
Zapadni Balkan koji se nalazi u tranziciju poeo je mijenjati obrazovni sustav i prilago-
davati se ka potrebima civilnog drutva. Analogno su se sporo i kaotinog mjenali i vlas-
nikih odnosa i reforme obrazovanja koji nemaju jasno definirane smjere. To je dovelo do
provedbe niza projekata i eksperimenata u obrazovanju koje nisu koordinirane jedni s
drugima. Nekoordinirano provedbu tih aktivnosti povlaa transparentnost i niske iskori-
tenosti domae intelektualne potencijale. Rezultati tih aktivnosti unato znatan iznos ula-
ganja su bile ograniene zbog nedostatka koordinacije i fokusacije.
Kako bi jasno definirati prioritete u reformi obrazovanja i pruiti jasnu sliku svih potenci-
jalnih donatora kako bi reforme obrazovanja dali rezultate, potrebno je provesti strategiju
za razvoj obrazovanja.
586
vojem tehnike i tehnologije, potreba za stalnim auriranje znanja, poveanje svijesti o
vanosti poduzetnitva i poboljanje kvalitete ivota za ljude openito. Takve stvarnosti je
potrebno promijeniti kao prvo kod studenta, uenike, i od pasivnih sluatelja da se pretvo-
re u aktivnih sudionik i osobe koja e biti u sreditu pozornosti, a ne kao granine sluate-
lja. Promjene trebaju ukljuivati uitelja koji nosi teret prolosti i sada kao predava afto-
ritaren morati biti ukljucen kao koordinator, voditelj, trener, voa... Promjene samo u
ovom dijelu nee dati eljene rezultate, osim ako u pratnji nije podizanja razine upravlja-
nja, ljudskim resursima dostupno u obrazovnim ustanovama. Menaderi, uitelji, sociolo-
zi, odgojitelji i svi ostali koji su ukljueni u obrazovni proces, kapacitet bi trebao uvijek
biti usmjeren ka stvaranje razine potrebne atmosferu i uvjete koji e pomoi studentima
stei potrebna znanja, pozitivnih navike i stavove, vjetine i sl.
U tu svrhu u svakodnevnom radu potrebna za primjenu naela pozitivne strategi-
je i oblike u kojima spadaju: stalno vrednovanje u tijeku istraivanja, timski rad, rad sa
zajednikim problemima i izazovima, itd. Iskustva i percepcije ukazhuvat e oite slabosti
i ranjivosti u prilagodbi obrazovnog sustava, iz perspektive upravljanja ljudskim resursi-
ma. U svakodnevnom radu kole zadovoljiti rastue potrebe i interese razliitih ciljnih
skupina. Jedan od glavnih razloga koji su doveli do takve situlacija je nedostatak fleksi-
bilnosti i prilagodljivosti u strukturama kola i njihov stav i pristup za promjenu. Takva
krutost esto dovodi do podjela i sukobljenih stavova i miljenja koji sprjeava ostvariva-
nje i prilagodbu nastavnih planova i programa. Ova situacija zahtijeva hitno praenje i
provoenje normama i standardima iz zemljama EU gdje se stavlja naglasak na uenje i
podizanje uenje kao pojedinca i na institucionalnoj razini do kraja zivota. Ovaj pristup je
vaan jer ima za cilj stvaranje drutva i ekonomskog razvoja koji se oslanja na znanje.
Takve osobine su vane jer su usmjerene na promicanje pojedinca kao aktivan sudionik u
drutvu, te naglasiti njegovu kljunu ulogu. To je od stratekog znaaja za menadzhment
ljudskih resursa u obrazovnim ustanovama. Posebnu panju treba dati ulaganjem u ljudske
resurse, nain rukovoenja, timski rad, inovativnost i primjenu znanstvenih tehnika pou-
avanja, odgovarajue vrednovanje znanja i tako dalje [, , 2009:106].
Upravljanje igra kljunu ulogu u obrazovnom sferi, defenira strategija obveze i odgovor-
nosti, priprema kratkorone i dugorone planove, organizira i kontrolira ciljeve, odgovor-
nosti i brine o konanih rezultata [ , 1998:12]. Obrazovne institucije
prestavljaju obrazovne organizacije zaduenih o obavljanju niz aktivnosti koje proizlaze iz
uenici, nastavnici, management, usluge, itd. Zadatak upravljanja takvih ustanova obavlja
ciljeva i performanse, a izravno ovisi o usklaenosti i sinkronizaciju svih sudionika u pro-
cesu.
Takva sinkronizacija i poravnanje je poznata kao koordinacija koja ukljuuje usklaenih
odnosa, razmjernosti, uzajamnog potovanja i tako dalje. Da bi se postigao takav cilj zah-
tijeva se velika suradnja ravnatelja - uitelji, nastavnici treba zajedno izgraditi viziju za
kolu i tako dalje. Direktor ili vodstvo u koli menadmenta je glavni lik i link koji podr-
ava proces tako da njegova vjetina i profesionalnost u velikoj mjeri ovisi o konani
rezultat.
Aktivnosti u organizacijama je na elu skupine ljudi koji definiraju politiku planova i
zadataka, upravljanje materijalnim i ljudskim resursima, proizvodnju strukturne i druge
aktivnosti sa zajednikim ciljem postizanja eljenih rezultata u smislu zadovoljavanja
individualnih i zajednikih potreba i ciljeva.
587
Socijalno organizacijske jedinice su stvorene s unaprijed odreenim redoslijedom koja
ima svoje podruje djelovanja defenirano svojim aktivnostima i koja djeluje na principu
svijesti ljudi koji sa propisanim zakonima koordiniraju aktivnosti usmjerene ka postizanje
ciljeva unaprijed.
Da bi se postigle eljene ciljeve svake organizacije u svom radu obuhvaa sljedee tri
skupine elemenata:
a) Najbitniji tehniki resursi
b) ljudskih potencijala
c) Financijski resursi
Najbitniji tehniki resusursi su prostor, iventar kolske opreme i nastavnih sredstava i
pomagala. Ljudski resursi u sebi ukljuuju ljudske resurse na raspolaganju za organizaciju
oni predstavljaju jedan od najvanijih i najsloenijih komponenti u organizacvijata.Ovoj
segmentu djelovanja u sebi sadri [ ., 2000: 43-50]:
Ljudi koji su postavili i realizirali aktivnosti i zadataka
Njihov meusobni odnos koji je njihov interaktivni odnos
Interaktivnih odnosa trebaju biti pravilno postavljen u strukturi
Organizacija je mjesto gdje svatko moe ukazati, susreti i postichi svoje struno znanje
i ambicije
Pravilno imterakcija svih tih elemenata u organizaciji, prua realnu mogunost o razvoju i
implementaciju irokog osobnog i zajednikog cilja. Upravljanju, vodstvu i izvrenje
zadataka u organizaciji treba biti popraenene odreenim normama, kriterije i standarde
koji e pretstavti pozitivan pokreta u inovacije. S tim obrazovni proces ispunjava eljenu
namjenu za koju je prethodno uspostavljena organizacija i postize eljene rezultate o
ostvaranju svoje misije. Uenje organizacija predstavlja sloan i kompliciran
organizacijski sustav u kojem se, osim prethodno spomenutih komponenti vanu ulogu
imaju i financijskih sredstava. Financijski dio i pravilnog upravljanja predstavlja jedan od
glavnih imbenika u postizanju pozitivnih rezultata. Spoj ljudskog potencijala
organizacije i raspoloive materijani i financijska sredstva na raspolaganju je izaslanstvo
odgovornost i prijenos odgovornosti zaposlenika. Ako elimo imati pravilno i tonu sliku
od sudara barijere koje organizacija moe promatrati kao strukturu u kojoj kancelar treba
iventar, toan opis zadataka, ali da imaju odgovarajue zastupljenosti u upravljanju ili
vodstvo voa ponaanja mora postojati neformalnih kontakata unutar organizacije i s
vanjskim suradnicima, raznih strunih i strukovnih kvalifikacija i svakodnevne potrebe.
Nakon to je kola organizacije sustav meusobno povezanih elemenata jedinstva, ako
elimo ispravno proizvesti eljene rezultate trebao bi biti pravi menadment tima. Tim za
upravljanje mora prepoznati institucionalnih i individualnih (osobnih) dimenzija
organizaciji kole. Prva dimenzija se sastoji od slubenih uloge koje imaju osoblje
dodijeljeno za rektora i radna mjesta popraeno posebnim odgovornosti i pravom
regulirana. Druga dimenzija koju treba uzeti u obzir su individualne sposobnosti i
kvalifikacije idividualnite pojedinaca koji e doi do funkcionalnog formulu ravnotee
institucionalnih i individualnih detalja.
588
Ministarstvo obrazovanja i znanosti treba trajno i struno profesionalno ostvariti veinu
zadataka koji su pred njim. Tu, na primjer, i dalje se biljei nedostatak statistikih
kapaciteta za praenje pojava i procesa u obrazovanju i dodatne analize. Uz osnivanje
jedinice statistike i analize, omoguit e bre dohvaanje podataka potrebnih za planiranje
i promicanje aktivnosti i oni predstavljaju zemlju pred meunarodne institucije. Da bi se
dobio veu uinkovitost u radu potrebno je definirati precizne procedure rada i drugim
odjelima ministerstva.
Ovisno o razvoju lokalne samouprave u suradnji s drugim ministarstvima, s vremenom
treba prenijeti se' vecim dio odgovornosti lokalnoj i regionalnoj razini. Da bi se postigla
uinkovitost i odgovoranost rada, potrebno je provesti postupke za struno
osposobljavanje rukovodnog osoblja kako bi se dao prijenos iskustva i stvorila bi se
odgovornost na nacionalnoj razini. Sustav obrazovanja je sloen i znaajne unutarnje
snage koje dovode do razvoja su bez vanjske regulacije. Aktivnosti drave ne bi trebali
ograniiti razne inicijative za projekte razvoja teorijskih obrazovanja i kognitivnoj razini.
U tom smislu ovdje se treba istaknuti i razraditi iza prioritetnih ciljeva, i zahtijevaju
adekvatnu podrku od publike i meunarodni imbenik. Potrebne su dugorono planiranih
aktivnosti povezanih prvenstveno s prirodom obrazovanja kao sustava s visokim inercije,
gdje se uenici mogu vidjeti nakon jednog ili vie desetljea, a ne s namjerom za
dugorone programiranje potoka u obrazovanju. Prioritet ciljeva koji proizlaze
prvenstveno iz potrebe da se vrati obrazovna infrastruktura, donosi civilizacija u Europsku
uniju, stjecanje praktinih znanja i poduzetniki duh i podizanje prosjene razine
obrazovanja stanovnitva.
LITERATURE:
1. , ., (2000), , , , page 43-50
2. , . , ., (2009), ,
, , page 102-123
3. , (1998), , , , page 12
Abstract: Countries of the Western Balkans have millennium educational tradition and a
system of education in accordance with the educational systems of large European coun-
tries. Since this system is long established and well functioning in the world and there is
no standardized structure of the education system, this means that there is no need of a
general reorganization. However, due to the effects of the socialist order in this part of
the World, more than half a century, today we have the remains of communist ideology in
the educational system, and partly traditional values that lie at the foundation. Moreover,
because of the crisis that prevailed in the past two decades, the infrastructure and equip-
ment have been degraded to a great extent, and new achievements of science and technol-
ogy are included in sufficient volume in the education system.
The Western Balkans is passed from one side of the parliamentary democracy and has
started to change the education system to its adoption of the civil society. This led to the
implementation of a number of projects and experiments in education that are coordinat-
ed with each other. Uncoordinated implementation of these activities, the withdrawal of
transparency and low utilization of domestic intellectual potential. The results of these
589
activities, despite a considerable amount of investment were limited due to lack of coordi-
nation and fokus.
In order to clearly define the priorities in education reform and provided a clear picture
of all potential donors in order to reform the education and outcomes, is needed to im-
plement a strategy for the development of education.
:
-
.
-
, . ,
, -
. ,
, , -
.
-
.
. -
.
-
.
-
.
-
, -
, -
.
590
CIP
,
330.34(4):338.246(082)
EDASOL 2011 Economic
Development and Standard of living (1 ; 2011 ;
)
Zbornik radova [Elektronski izvor] / I
Meunarodni nauni skup o ekonomskom razvoju i
ivotnom standardu EDASOL 2011 - Economic
development and Standard of living, Banja Luka,
23.09.2011. = Proceedings / 1st International
Scientific Conference on economic development and
standard of living EDASOL 2011 Economic
development and Standard of living ; urednici
Zorka Grandov, Sanel Jakupovi. - 1. izd. -
Elektronski tekstualni i slikovni podaci. - Banja
Luka : Panevropski univerzitet Apeiron za
multidisciplinarne i virtuelne studije, 2011. - 1
elektronski optiki disk (CD-ROM) : tekst, ilustr.
; 12 cm. - (Edicija Ekonomska biblioteka =
; knj. 80)
ISBN 978-99955-49-66-4
COBISS.BH-ID 2182680
591
592