Govor Grada Sarajeva I Razgovorni Bosanski Jezik PDF

BIBLIOTEKA BOSNISTIKA | POSEBNA IZDANJA
Senahid Halilovi K
Govor grada Sarajeva i razgovorni bosanski jezik

Ilijas Tanovi
Amela ehovi
Govor
grada Sarajeva
i razgovorni
S. Halilovi, I. Tanovi i A. ehovi:

bosanski jezik
knjiga 1
1
SENAHID HALILOVI
ILIJAS TANOVI
AMELA EHOVI
GOVOR GRADA SARAJEVA

I RAZGOVORNI BOSANSKI JEZIK

KNJIGA 1
SENAHID HALILOVI ILIJAS TANOVI AMELA EHOVI
GOVOR GRADA SARAJEVA I RAZGOVORNI BOSANSKI JEZIK
Izdava
Slavistiki komitet, Sarajevo
Filozofski fakultet u Sarajevu, F. Rakog 1, Sarajevo, BiH
tel. (+387) 33 253 170 e-mail info@slavistickikomitet.ba
www.slavistickikomitet.ba
Izdavaki savjet Biblioteke Bosnistika

Josip Baoti, Senahid Halilovi, Devad Jahi, Jagoda Juri-Kappel,
Marina Katni-Bakari, Svein Mnnesland, Hasnija Muratagi-Tuna,
Asim Peco, Ivo Pranjkovi, Ilijas Tanovi, Branko Toovi
Glavni urednik
Senahid Halilovi
Urednica
Mirela Omerovi
Recenzenti
Josip Baoti
Devad Jahi
Marina Katni-Bakari

Senahid Halilovi
Ilijas Tanovi
Amela ehovi
Govor
grada Sarajeva
i razgovorni
bosanski jezik
Sarajevo, 2009.
KNJIGA 1
Projekt Govor grada Sarajeva podrali su Federalno ministarstvo za obrazovanje i nauku i
Ministarstvo za obrazovanje i nauku Kantona Sarajevo. Objavljivanje ove knjige finansijski su
podrali i Fondacija za izdavatvo i Kulturni centar Kralj Fahd, Sarajevo.
5
Sadraj
Senahid Halilovi
Sarajevski govor do kraja XX stoljea
1.1. Mjesto sarajevskoga govora meu susjednim govorima . . . . . . . . . . . . 9
1.2. Sarajevski govor u XVIII stoljeu:
Podaci iz Ljetopisa Mula-Mustafe Baeskije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.3. Sarajevski govor u XIX stoljeu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
1.3.1. urminov rad o sarajevskom govoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
1.3.1.1. Glasovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
1.3.1.2. Akcent . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
1.3.1.3. Morfologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
1.3.1.4. Sintaksa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
1.3.1.5. Leksika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
1.3.2. Podaci iz Pitanja o govoru prostoga naroda . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
1.3.2.1. Fonetske odlike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
1.3.2.2. Morfoloke odlike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
1.3.2.3. Sintaksike odlike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
1.3.2.4. Akcenatske odlike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
1.3.2.5. Leksike odlike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
1.4. Sarajevski govor u XX stoljeu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
1.4.1. Podaci o sarajevskom govoru u dijalektolokoj literaturi . . . . . . 39
1.4.2. Podaci o ekavsko-jekavskom govoru Bjelava . . . . . . . . . . . . . . . . 41
1.4.2.1. Fonetsko-fonoloke odlike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
1.4.2.1.1. Vokalizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
1.4.2.1.2. Konsonantizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
1.4.2.1.3. Akcenatski sistem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
1.4.2.2. Morfoloke odlike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
1.4.2.2.1. Imenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
1.4.2.2.2. Zamjenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
1.4.2.2.3. Pridjevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
6
1.4.2.2.4. Brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
1.4.2.2.5. Glagoli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
1.4.2.3. Tvorba rijei . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
1.4.2.4. Sintaksike odlike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
1.4.2.5. Leksiko-semantike odlike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
1.5. Zakljuak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
Ilijas Tanovi
Oznake materijalne i duhovne kulture u govoru Sarajeva:
Lingvokulturoloki aspekt
2.1. Realije kao lingvokulturoloki pojam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
2.1.1. Pojmovno-terminoloko odreenje realija . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
2.1.2. Klasifikacija realija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
2.2. Realije u govoru Sarajeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
2.2.1. Mikrotoponimi na prostoru Sarajeva
(leksiko-semantiki aspekt) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
Registar (popis) mikrotoponima Sarajeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
2.2.2. Oznake materijalne kulture . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
2.2.3. Realije oznake nacionalnih jela i pia, voa i povra, cvijea . 101
2.2.4. Realije duhovne kulture . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
2.3. Zakljuak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
Amela ehovi
Leksika razgovornoga bosanskog jezika
3.1. Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
3.1.1. Predmet i cilj rada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
3.1.2. Metode i tehnike rada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
3.2. Razgovorni jezik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
3.2.1. Osobenosti razgovornoga jezika po jezikim nivoima . . . . . . . . 115
3.2.1.1. Fonetsko-fonoloki nivo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
3.2.1.2. Morfoloki nivo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118
3.2.1.3. Sintaksiki nivo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124
3.3. Leksika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128
3.3.1. Uvodna razmatranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128
3.3.1.1. Razlozi opravdanosti prouavanja leksikoga nivoa . . . 128
3.3.1.2. Tipologizacija leksike razgovornoga bosanskog jezika . 129
3.3.2. Pasivna leksika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130
3.3.2.1. Arhaizmi, historizmi, zastarjele rijei . . . . . . . . . . . . . . . 131
3.3.2.2. Neologizmi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
3.3.2.2.1. Naini nastanka neologizama . . . . . . . . . . . . . 136
7
3.3.2.2.2. Vanost neologizama za rjenik

jednoga jezika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
3.3.2.3. Arhaizmi i neologizmi pokuaj sinteze . . . . . . . . . . . . 142
3.3.3. Leksika ograniene upotrebe argonizmi . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
3.3.3.1. Uvodna zapaanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
3.3.3.2. Terminoloke viestrukosti argon, atra, sleng, argo 143
3.3.3.3. Osobine argona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
3.3.3.4. Korisnici argona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
3.3.3.5. Najea tematska polja u argonu . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150
3.3.3.6. Naini nastanka argonizama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
3.3.3.6.1. Sufiksalna tvorba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
3.3.3.7. Status argona meu ostalim jezikim varijetetima . . . 161
3.3.4. Leksika neizravnoga i izravnog imenovanja stvari i pojava . . . . 162
3.3.4.1. Eufemizmi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162
3.3.4.2. Tabu-rijei . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164
3.3.5. Emocionalno-ekspresivna leksika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168
3.3.5.1. Hipokoristici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169
3.3.5.2. Pejorativi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171
3.3.5.3. Uzvici i onomatopeizmi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177
3.3.6. Razgovorne frazeme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180
3.3.6.1. Razgovorni jezik i frazeologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180
3.3.6.2. Frazeme problem definiranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181
3.3.6.3. Osnovne osobine frazema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182
3.3.6.4. Poredbene frazeme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183
3.3.6.5. Kontrast u frazemama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190
3.4. Zakljuak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191
3.5. Prilozi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200
3.5.1. Rjenik (uvodni dio) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200
3.5.1.1. Uvodna metodoloka objanjenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200
3.5.1.2. Kako se sluiti frazeolokim rjenikom . . . . . . . . . . . . . . 200
3.5.1.3. Skraenice u rjeniku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203
3.5.2. Rjenik (graa) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
A. Rjenik leksema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
B. Frazeoloki rjenik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261
Izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 308
Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 309
Rezime . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317
Summary . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 319
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 321
Imenski indeks . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 323
Predmetni indeks . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 326
Senahid Halilovi
Sarajevski govor
do kraja XX stoljea
1.1. Mjesto sarajevskoga govora
meu susjednim govorima
Sarajevski govor zauzima posebno mjesto unutar junoga poddijalekta ije-
kavskoakavskog (istonobosanskog) dijalekta.
Ijekavskoakavski (istonobosanski) dijalekt zahvaa podruje sjeve-
roistone Bosne (meurijeje Bosne i Drine, ukljuujui slivove Fojnice i
Usore). U ovom arhainom, zapadnotokavskom dijalektu uz govore s
manje-vie sauvanim izvornim crtama prisutni su i govori samo do-
nekle asimiliranih doljaka. Najizrazitije govore ovog dijalekta sauvali su
starinci Bonjaci i Hrvati uz desnu dolinu Bosne te u slivovima Fojnice,
Usore i Krivaje. Ijekavskoakavski dijalekt dijeli se na dva poddijalekta
sjeverni i juni. Prvi obuhvaa govore sjeverno od Krivaje i istono od
rijeke Bosne (tuzlanska oblast), a drugi se prua junije od Krivaje.
U junome poddijalektu imamo vie razliitih govornih tipova. Uz pe-
riferijski junobosanski govorni tip (izmeu planina Bjelanice i Igmana te
rijeka Zujevine i eljeznice), a koji ima prijelazni karakter (s oko 70% primar-
nih ijekavskoakavskih osobina i oko 30% istonohercegovakih), izdvaja
se, kao zaseban, sarajevski kraj sa govorom grada Sarajeva. Od govornih tipo-
va junoga poddijalekta najblii su mu spomenuti junobosanski (obuhvaa
10 Senahid Halilovi
Sarajevsko polje i Planinu, tj. podruje Igmana i Bjelanice), s kojim grani-

i na zapadu i jugozapadu, te govorni tip izmeu rijeka Bosne i Krivaje, i to
njegov centralni pojas (prema planini Zvijezdi), s kojim granii na sjeveru.
U istonom i jugoistonom susjedstvu sarajevski govor ima sjevernu skupi-
nu govora ijekavskotakavskoga govornog tipa, koji pripada jugoistonom
poddijalektu istonohercegovakog dijalekta. (Brabec 1958:44-62; Brozo-
vi 1966:119-208; urovi 1992:20, 50, 329; Halilovi 2005:15-17)
1.2. Sarajevski govor u XVIII stoljeu:

Podaci iz Ljetopisa Mula-Mustafe Baeskije
O sarajevskom govoru u XVIII stoljeu najvie podataka imamo u Ljetopi-
su (17461804) Mula-Mustafe Baeskije1.
Ljetopis je pisan arapskim neshi-pismom, a na turskom jeziku, kakvim
je tada u Sarajevu i ostaloj Bosni, prema potrebi, govorio manji broj grad-
skoga stanovnitva. Osmanlije ovaj jezik nazivaju bosanskim dijalektom
(Bonjak-lehde), a on je sadravao brojne elemente naega jezika. Otuda
pored mnogih rijei ljetopisac pie i itave reenice na svom maternjem
jeziku. On je, zapravo, mislio na maternjem a pisao je na turskom jeziku.
(Baeskija 1987:14; Bali 1973:77)
Upravo su ti dijelovi teksta na naem jeziku i najzanimljiviji za analizu,
jer su to dragocjeni detalji iz sarajevskoga govora toga vremena, zabiljee-
ni pouzdanom rukom. Ljetopisac se okuao i u poeziji, tako da od njega
imamo, uz nekolike pjesme na turskom, i jednu na naem jeziku (Pjesma
o dobrim poslovima). Od prvorazrednoga su znaaja, kao jezika i folklor-
na graa, i etiri narodne pjesme koje na bosanskom jeziku Baeskija
donosi uz svoj Ljetopis; to su pjesme Ramo i Saliha; Zekova pouka; Ah, di-
vojko, bila nosa i Galen prosi gizdavu divojku. To su i najstariji zapisi naih
1
Mula-Mustafa evki Baeskija roen je u Sarajevu, 1731. ili 1732. godine; nakon osnovnoga
mektepskog obrazovanja izuio je kazaski zanat, kojim se poslije nije zanimao. Poslije medrese
kratko je bio imam, da bi se od 1763. opredijelio za slubu narodnoga pisara. Uz male preki-
de, pisarski e posao biti njegovo glavno zanimanje. Jo od 1756. biljei dogaaje; dakle, kao
dvadesetpetogodinjak poinje voditi svoj Ljetopis, na ijem poetku kae: Ovdje u biljeiti
datume nekih dogaaja koji se zbie u gradu Sarajevu i Bosanskom ajaletu, jer sve to se zabi-
ljei ostaje, a sve to se pamti nestaje. Poticaj da se perom odupre zaboravu mogla je biti u krvi
uguena desetogodinja pobuna Sarajlija i Bosanaca protiv turske vlasti, poznata kao pobuna
Moria (trajala od 1747. do 1756, kada su braa Morii, i drugi, pogubljeni). Opirno opisuje
(prema sjeanju) te nemire, tako da zapravo Ljetopis poinje od 1746, a zavrava sa god.
1804/1805.
Sarajevski govor do kraja XX stoljea 11
narodnih pjesama u alhamijado literaturi. Baeskijina Zbirka sadri, dalje

pored ljetopisnoga dijela i nekrologij. Svake godine on biljei imena
umrlih osoba, mahom odraslih mukaraca i to Bonjaka; zapisao je oko
4.000 osoba, a za mnoge od njih navodi i nadimke, te je tim svojim dijelom
Medmua i vanredno vrijedna antroponimijska zbirka. Uz veinu umrlih
navodi i zanimanje, tako da spominje ezdesetak zanata. Za onomastiare
dragocjen je popis bezmalo svih tadanjih sarajevskih mahala (pored slu-
benih, tu su i narodni nazivi) te popis demata u okolici Sarajeva. (Bae-
skija 1987:11)
Dogaaji su u Ljetopisu datirani po hidretskim godinama, ali su tu i
narodna imena mjeseci:
12. veljae pojavi se behar na zerdelijama (str. 43); 29. svibnja; ... pa
sam 24. svibnja radi ostavine iao u Beograd (46); 2. sijenja (52); Moja
kerka Umihana od deset mjeseci... umrla 6. sijenja... (53); poetkom
lipnja... (202); i dr., uz: mjeseca agistosa (167).2
Narodni su nazivi, dalje: Jurjev, Blagovijest, Vidovdan, Spasovdan, Pe-
trovdan, Gospojina, Kasum (Mitrovdan), Aliun (Ilindan), Bozgun (Boi):
na dan Kasuma... (43); Na planini Trebeviu sve do Jurjeva vidio se
snijeg, a gotovo sve do aliuna padala je kia (52); esti dan po Aliunu...
(214); ui (uoi) Jurjeva dana (252); sve do Bozguna (99); Na dan Boz-
guna... (183); prije Bozguna (284); ...na Spasovdan... (129); trei dan iza
Vidovdana (145); jednu sedmicu iza Vidova (320); na pet-est dana prije
Petrovdana (146); na dan Gospojine (146); na Blagovijest (175); i dr.
Za dijalektologiju i leksikologiju od znaaja je i popis narodnih nazi-
va bilja poznatoga ljetopiscu: detelina, duhan, divji (divlji) grah, gliva (glji-
va), kukurik, kokoja ljubica, mlijeac, sjerak; enica (penica). (Baeskija
1987:453-455)
Pojedine rijei i izraze (meu kojima ima i lascivnih) zapisane na na-
em jeziku imamo jo i u kratkim narodnim priama (predanjima, bajka-
ma, basnama tzv. hiajama; ima ih preko stotinu, od ega je prevedeno
98 itljivijih) te u tumaenjima snova (njih 45) i drugdje. Sve ono to smatra
neprevodivim na turski, Baeskija donosi na maternjem jeziku. Time eli
ostati to razumljiviji, a istovremeno potpunije izraava ono to eli. (Ba-
eskija 1987:457)
Najprije emo osmotriti odlike na naem jeziku zapisane antroponi-
mijske grae Ljetopisa (imena, prezimena i, osobito, nadimaka) te onoma-
stike uope.
2
Dijelove navoda iz Ljetopisa tampane u ovome radu kurzivom Baeskija je pisao na bosan-
skom jeziku (arebicom).
12 Senahid Halilovi
Pada u oi velika zastupljenost dvoslonih antroponima mukoga roda

sa zavrnim vokalom -o (karakterizira ih dugouzlazni akcent na prvom
slogu): Ago (133. str.), Ahmo (84, 111, 162), Avdo (226, 306), Bego (293, 294),
Begto (323), Brko (159), ajo (157), oro (44), Dajo (228), Dedo (50, 59, 70,
77, 141), Dafo (280), Flinto (347), Gazno (182), Gluho (113, 126), Guo (241),
Guto (336), Herco (47, 350), Huso (207, 241), Jaho (161), Kladnjo (59), Lazo
(328), Mao (93), Meho (44, 56, 70, 73, 85, 127, 220, 342), Mosto (38, 207,
306, 323, 338), Muco (84), Muho (47, 65), Mulo (118, 331), Mujo (66, 75, 94,
131, 142, 168, 179, 294), Osmo (279), Pao (223), Piro (301), Popo (141), Posro
(224), Prao (73), Salko (213), Smajo (348), Sivo (40, 58), Suljo (212), abo
(322), eho (272), ondro (289), Tago (309), Zuko (222), mirko (179).
Ovaj tvorbeni model hipokoristika u govoru Sarajeva ima, kao autoh-
tonu, promjenu po obrascu imenica enskoga roda na -a (tip: Mujo Muje
Muji), za ta nalazimo potvrde i kod Baeskije: genitiv: Jabuar, zet
Muje Bojadia (68), Tetrijeb, alemdar, brat Mue Muzaferije (215),
Mladi sin... hadije Dede (272); akuzativ: Bajru Oblodera ili, drugim
imenom, Saliha saraa... djeca bi zadirkivala... (177).
U svome opisu sarajevskoga govora potkraj XIX stoljea . urmin
kae da se ovakvi hipokoristici najee mijenjaju po modelu imenica
enskoga roda na -a, ali se kod Muhamedovaca uje obino Mjo, Mja,
Mju, Mja itd. Seljaci iz okolice naj vie ovako govore, te se rjee uje de-
klinovanje prema dekl. supstantiva enskoga roda. (urmin 1895:199)
Deklinacioni obrazac koji urmin vezuje za Bonjake Sarajeva i okolice
dominira u (jugo)istonobosanskim govorima, i u govorima istonoher-
cegovakoga tipa uope, odakle su mogli prispjeti i pojedini informatori.
(Poznato je da urmin, naalost, nije uvijek posveivao potrebnu panju iz-
boru informatora.) Ijekavskoakavski dijalekt, u koji spada i govor staroga
Sarajeva, ima, meutim, kao dominirajui, upravo ovaj vid promjene mu-
kih hipokoristika kakav je zastupljen i u grai koju donosi Baeskija. Tako
je ne samo u veini govora centralne i sjeveroistone Bosne ve i centralne,
zapadne i sjeverne Hercegovine. (Brozovi 1966: 158; Halilovi 1990:321)
urmin navodi da je od jednoga Bonjaka iz okolice Foe uo hipoko-
ristike na -e u nominativu jednine (Vide bajraktare). (urmin, 1895:199) O
prisustvu takvih imena svjedoi i Baeskija: Mue Muharem-aga (147),
Salih-baa ale (171), Salih Golub, zvani Tale (331), ali i onih s -a u nomi-
nativu: Muja, Mustafa-baa (259) (za hipokoristike kao Muja, Mea i sl.
moemo pretpostaviti izgovor s kratkosilaznim akcentom).
Kada su u pitanju tvorbeni modeli, treba napomenuti da Baeskijina
graa nudi vie potvrda za nadimke (i prezimena) koji predstavljaju im-
perativne sloenice: Lezitetka-efendija (42), Ahmedago Jebiciganka (47),

Pecitava Mehmed (112), zadavie i zvanog eirepa (117), starac Salih-aga
zvani Mlatiuma (207) i dr.
Tvorba etnika takoer se moe pratiti u Baeskijinoj grai, zahvaljujui
tome to, na naem jeziku, imamo potvrde za nekoliko tipinih modela:
Mehmed-baa Bejti, Kreevljak (50), Mahmut Neretljak,... krupan ovjek,
pravi Neretljak (162), Mula Mehmed Skopljak (225); Smail-elebija Kladnjo
(to je, zapravo, hipokoristino obrazovanje prema Kladnjak; 59); Prao
(73); Mustafa-baa Olovi (i danas iv tvorbeni model etnika, ne samo u
olovskom kraju; 57), kazandija Bosni (194); neenja Mehmed Gaanin
(301), krupni ovjek, Gaanin (316); masa premlati dvije prostitutke, i to
Travniku... (134).
Pojedine onomastike podatke imamo i izvan spomenutoga Popisa sa-
rajevskih mahala: izmar, s Mutnog Potoka (70), iz Hlivna je otiao (149),
grob mu se nalazi na Pirijinom Brijegu (Pirin Brig; 207), Osman, bajraktar,
poznat pod imenom Crna Rijeka (287), hadi Ibrahim, zvani Miljaska (281).
Antroponimijska graa sadri i pojedine dijalekatske crte; tako je gu-
bljenje suglasnika uproavanjem inicijalnih i medijalnih konsonantskih
grupa zasvjedoeno u: Tica (39, 45), Avdija Lepir (44). Izvorna grupa -bd- u
leksici (i antroponimiji) preuzetoj putem turskog jezika disimilacijom daje
-vd-: Avdija (44, 273), Avdija Sikira (293).
Baeskijina pjesma na naem jeziku (Pjesma o dobrim poslovima; Ljeto-
pis, 364-365) u prvome stihu ima zamjenicu tko. Oblici tipa tko, netko pri-
sutni su, i dosta rasprostranjeni i u nae vrijeme u dijelu ijekavskoakav-
skih sjeveroistonobosanskih govora (uz rijeku Bosnu, du cijeloga njenog
toka, i istonije odatle, prema Tuzli), i nisu nacionalno markirani; premda
su ei kod starosjedilakoga muslimanskog i katolikoga stanovnitva,
mogu se uti i u pojedinim mjestima nastanjenim pravoslavcima. Ijekav-
skoakavski govori, inae, spadaju u one koji u cjelokupnoj tokavtini
najbolje uvaju forme tipa tko. (Brozovi 1966:140) Vrijedno bi bilo istraiti
koliko je ovaj arhaizam sauvan i u dananjem govoru sarajevskoga sta-
rosjedilakog stanovnitva. Tek, Baeskija svjedoi da su takvi oblici bili
frekventni u njegovo vrijeme (ali ne i jedini, jer se u istoj pjesmi javlja i ko,
svako, to ne bi smjela biti posljedica nepreciznoga itanja).
Pored ijekavizama s oekivanom dvoslonom zamjenom jata u dugim
i jednoslonom u kratkim slogovima: grijeh; mjesto, imamo i ikavizme:
nigdi, bi od ognja, kakve inae susreemo u samoj dijalekatskoj bazi. U ije-
kavskoakavskim govorima ilavo je ukorijenjen i hiperijekavizam rijet.
14 Senahid Halilovi
Od ostalih dijalektizama spomenut emo: regresivnu asimilaciju u fi-

nalnoj vokalskoj grupi -ao (pos); redukciju finalnoga vokala -i u infinitivu
(nemoj hodit, nemoj rijet); fonemu kao zamjenu za palatalizirano k u
leksici orijentalnoga porijekla (eer, beli; u bosanskoj, osobito zapadnoj
akavtini dominiraju forme tipa eker, gerdan, dok periferiju bosanskih
akavskih govora, u koju spada i govor starosjedilaca Sarajeva, i govore
istonohercegovakoga tipa, karakteriziraju likovi tipa eer, erdan); te
prezentski lik iu.
Izvan spomenute pjesme panje su vrijedni i slijedei podaci iz Ljetopi-
sa o dijalekatskoj bazi u kojoj je nastao: ijekavizmi (nijesi, 378; lijepa, 404;
bijede, 405; vidjeemo bez jotovanja dentala d, 404; pljegav, 84 ovakav
lik est je u ijekavskoakavskom dijalektu, i jedan je od izuzetaka u koji-
ma dolazi do jekavskoga jotovanja u vezi s labijalima) (Brozovi 1966:168;
up. jo: pljeva); ikavizmi (primetati se priko glave, 378); nastavci starih tvr-
dih osnova u promjeni pridjeva (napetije brnula, 227).
Dijalekatske crte u narodnim pjesmama koje je zabiljeio Baeskija, ra-
zumljivo, nisu ujedno i crte (samo) staroga sarajevskoga govora, jer narod-
na poezija u to vrijeme ve ima svoj, mada jo uvijek nedovoljno uvren,
uzus, tzv. knjievnojeziki manir. (Tekstove etiriju narodnih pjesama na
bosanskom jeziku v. u Ljetopisu, 365-366.) U taj manir spadaju ikavizmi:
Ah, divojko, bila nosa, Galen prosi gizdavu divojku / al divojka nee za
Galena. O ijekavskoj dijalekatskoj podlozi svjedoe primjeri: snijeg, sijeno,
lijepo; sjedi, ljeva. Meu osobine koje karakteriziraju iri krug bosanskih,
osobito arhainijih govora, idu: 1. redukcija vokala i (u ovim pjesmama
zastupljena u primjerima: al divojka; vodte, svati); 2. asimilacija eksploziv-
noga suglasnika p ispred strujnoga (ljeva od Galena); 3. svoenje grupe
-hv- na -f- (konja ufatio); 4. pojava sekundarnoga h umjesto iz grupe --,
nastale u procesu podnovljenoga jotovanja (Puha Ramo konja pod Sali-
hom); 5. enklitika hi, koja inae predstavlja jednu od opebonjakih oso-
bina (Brozovi 1966:158): na svom si hi vratu izderao, svojim si hi zubim
istrgao; 6. mnoinski padei sa starijim nastavkom -im: dativ (svatovim
je plaho govorio); instrumental (zubim; iz malopreanjega primjera).
Ljetopis Mula-Mustafe Baeskije dragocjena je riznica dijalekatske lek-
sike. U taj sloj leksike danas spadaju i nazivi raznih zanata, koji su od Bae-
skijina vremena naovamo polagahno izumirali, zajedno s im je nestajala i
brojna za njih vezana specijalizirana leksika. Ti su zanati (kao, npr., klinar,
58; krpedija, 77; opanar, 140, 272; zlatar, 132; konjuar, 113, 236 spomi-
njemo samo neke od onih koje Baeskija zapisuje na bosanskom jeziku) do
te mjere postali dijelom onih koji su se njima bavili da ih ljetopisac gotovo
neizostavno navodi uz imena umrlih. Nisu rijetki sluajevi da je majstor, ili

neko iz njegove porodice, nazvan po svome zanatu, to kasnije biva prihva-
eno i kao prezime. Baeskija navodi i karakteristine reenice pojedinih
zanaija: Siromah Lendo, Jedi halvu, buzadija (41); Siromani starac
Kolar, oso, halvedija, zbivao je ale i stalno bi vikao: Ti halvu peko i u
strunjaku sepetu mijeo (159); Salko, buzadija, koji je 5060 godina
prodavao buzu,... aljivine govorile mu: Kako mene miluje, zagrizi Sa-
lih, a on bi ponekad uzviknuo: Hej, buzadija, hej (213); Starac Huse-
jin... a zvali su ga i Dobra roba (316).
U historiografskoj literaturi spominju se brojni zanati u Sarajevu od
XV do XIX st.: 1866. bilo je oko sedamdeset raznih obrta, a proizvodilo
se do etiri stotine raznih predmeta (Kreevljakovi 1991:41-230; Zlatar
1996:149-158). Sistematiziranje i predstavljanje specijalizirane leksike veza-
ne za njih znaajno e doprinijeti poznavanju staroga sarajevskoga govora.
Evo popisa etrdesetak starih sarajevskih zanata iz spomenutih izvora:
1. badije (ar.-tur.; suknari, zanatlije krojai koji izrauju odijela ili
predmete od abe grubljeg i debljeg domaeg sukna; trgovci koji pro-
daju izraevine od abe)
2. ije (perz.-tur.; kuhari)
3. bardkije (perz.-tur.; zanatlije koji prave i trgovci koji prodaju barda-
ke i drugo glineno posue)
4. brberi (ital.; brijai)
5. bikije (tur.; nri, zanatlije koje prave i ukraavaju noeve; trgovci
koji prodaju noeve)
6. bjadije / bojdije (tur.; moleri, farbari, bojadisari zanatlije koji se
bave bojama; trgovci bojama); nki (ar.; bojadije, moleri)
7. brvadije (hibridna rije, s tur. sufiksom -ci; brvri)
8. burgdije (perz.-tur.; oni koji prave i prodaju burek)
9. ibgdije (tur.; zanatlije koji izrauju ibuke kamie, cijevi koje slu-
e za puenje)
10. zmedije / izmdije (tur.; zmri, postolari); nladije (ar.-perz.-
tur.; zanatlije koji prave potkove za cipele i izme); kundrdije (gr.-
tur.; buri, cpelri); mstvedije (tur.; zanatlije koji prave mestve,
obuu od vrlo mehke koe, s tankim onom, bez peta); papdije
(perz.-tur.; zanatlije koji prave papue); nanldije (ar.-tur.; zanatlije
koji se bavi izradom nanula), firaldije (tur.; zanatlije koji prave firale,
lahku plitku obuu)
11. bedije (tur.; zanatlije koji se bave valjanjem i izradom ebadi; trgov-
ci ebadima)
16 Senahid Halilovi
12. umrdije (tur.; ugljari, oni koji proizvode i prodaju drveni ugljen)
13. rije (tur.; kznri, zanatlije koji prave urkove i druge krznene
predmete)
14. dneri (perz.; ndri, graevinari, starinski stolari i graditelji dr-
vodjelja, tesar i zidar ujedno); tije (tur.; klsri, zanatlije koji prave
niane, nadgrobne spomenike)
15. dogramdije (tur.; starinski stolari, rezbari, zanatlije koji izrauju
rezbarene predmete za kuu)
16. ekmije / ekmije (tur.; pekari)
17. hali (ar.; pucari vune i pamuka; zanatlije koji se bave nalaganjem
pamukom debljih odjevnih predmeta anterija i jorgana)
18. hlvadije / halvdije / hlvedije (ar.-tur.; slastiari koji prave i pro-
daju halvu); bzadije / bzadije (perz.-tur.; oni koji prave i prodaju
bozu); bostndije (perz.-tur.; povrtlari, zeleniari)
19. jorgndije (tur.; zanatlije koje proivaju i iju jorgane)
20. kahvdije (ar.-tur.; oni koji peku kahvu; oni koji dre kafane);
mehndije / mejhndije (perz.-tur.; krmari)
21. kaljdije (tur.; zanatlije koje se bave livenjem kalaja ili kalajisanjem
posua, preteno od bakra)
22. ksapi (ar.; mesari)
23. kazndije (perz.-tur.; zanatlije koji prave kazane i drugo bakreno po-
sue)
24. kazzi (perz.; pozamanteri; svilari, zanatlije koji prave svilene, vune-
ne i pamune trake, gajtane, ukrase)
25. koltkije/ kaltrije (tur.; zanatlije koji prave mindere, jastuke po
minderu, ilteta, izrauju i vezu prekrivae i navlake za jastuke, evr-
me ukrasne maramice, i dr.)
26. kovi (gvri); elengri (klnri)
27. kujndije (tur.; zltri, zanatlije koji izrauju nakit, predmete od zla-
ta i srebra)
28. lledije (perz.-tur.; zanatlije koje prave i prodaju lule, ibuke i nargile)
29. mlnri (oni koji se bave mljevenjem itarica)
30. mudliti (ar.; knjigovsci)
31. mmdije (perz.-tur.; svjri); safndije / sapndije (lat.-tur.; zana-
tlije koji prave ili trgovci koji prodaju sapune)
32. mutpije (perz.-tur.; zanatlije koji prave predmete od kostrijeti, npr.
pokrovce mutafe, vree, zobnice, kolane)
33. nlbanti (ar.-perz.; potkivai konja)
34. sgrdije (tur.; zanatlije koji se bave struganjem dlake s goveih koa)
35. sahdije (ar.-tur.; oni koji se bavi popravljanjem satova; urri)
36. smardije / samrdije (gr.-tur.; zanatlije koji prave samare drve-
na teretna sedla koja se stavljaju na tovarne konje)
37. sari (ar.; sedlari i remenari zanatlije koji prave razne predmete od
koe konjsku opremu, bisage, bensilahe, remenje)
38. sjoldije (tur. majstori koji grade i popravljaju vodovode)
39. tbaci (ar.; koari, oni koji tave kou)
40. tarkije (tur.; zanatlije koji prave eljeve i brda; eljari, brdari)
41. trzije (perz.; krojai ohe zanatlije koji iju bogato ukraenu doma-
u nonju i dr.); hadije; perz.-tur. suknari koji izrauju odjevne
predmete od ohe, sukna bolje vrste; trgovci koji prodaju ohu)
42. tufgdije (perz.-tur.; pkri, zanatlije koji popravljaju puke); fig
dije / fikije (tur.; zanatlije koji prave i prodaju fieke, metke za puku)
43. zldije (perz.-tur.; zanatlije koji izrauju ili trgovci koji prodaju pred-
mete od tua i mjedi zvona, kantare i dr.; zvnri, kantrdije)
Bogatstvo dijalekatske leksike ilustriraju i slijedei navodi: bavio se

izradom londra fenjera, minica, tambura (127); izraivao i prodavao
oklagije, trgalice, ibuke i tapove (182); imao je zaduhu (157); umrli od
zaduhe (336); Bijae kiljav. Na oima je imao metaljke, ali ih je Bojom
pomou s laticom izlijeio (182); starac Pituljica (182); iao s dvije ljake
(207); oblaio je sukneni koparan (226), komad starog sukna (174); obu-
eni u pelengae (283); mula Omer, Putimrak (218); nenasmijana lica pu-
timrak (227); niska rasta, iznosak poput kepeca (229); bijae guav
i tepeli nosa,... gunjkav (232); gunjko (161, 248); starac Jusuf iga,...
Zaprait (236); oblaio bi dugu anteriju od arene manice (241); Bio je
mucav, balav, terkav (272); govorio poput eketala u mlinu (289); starac
Bego,... mirkav (294); zvani Fuija (294); kod pasa... udna bolest...
cikoto (304); ezan bi uio krupnim glasom, pa ga prozvae Horozar (310);
debeo i bukelast (313); Ali-baa Pasja Mahnit (316); govorio je dreka-
-glasom (317); umro od bolesti potpuh (328), od bolesti potpuha (329);
bijae krecav (331); Ibrahim-baa Hrum Zlogovor (298), prodrljivac
Zlogovor (341); bijae... mraza, to jest adine (49); ljiva poegaa (49),
poegae (99, 191); oka suhih takia (204); bijae duda u izobilju (123);
bolesti zaunica (108); teferi izmedija bio je paski, jer se oko oha
grdno zavadie (155); na veliki pilav (167); pametara nejma da pam-
ti (174); kukom, napravljenom od drveta, koja se zove klju, hvatao daske
18 Senahid Halilovi
to ih je bujica nanosila (166). Baeskijin osjeaj za bitan detalj pokazuje i

sljedei navod: Jedan moj poznanik mi ree da ga je njegov mali sini
upitao: Babo, jesi l ti moj aro cuko, a ja mu od dragosti odgovorih: Je-
sam, sinak (446).
Sadrajem svojim, i nainom na koji je sama sadrina ovjekovjeena,
Ljetopis Mula-Mustafe Baeskije nije tek dokument o Sarajevu i o sarajev-
skom govoru iz druge polovice 18. stoljea, te o samome autoru, nego je i
nezaobilazno tivo o sudbinama i naravima ljudi s ovih prostora, i zahval-
na je graa za svakovrsna, ne samo jezika ispitivanja. Nezamisliva je, pri-
mjerice, nekakva sinteza o nadarenosti naega narodnoga genija za humor
i ironiju bez uvida u nadimke koje nose Baeskijini savremenici, kao to su:
Ibrahim-baa, Posro (224), ili onaj janjiar iz 97. demata, kojeg su zvali
Sutrabeg (223). (Halilovi, 1991:94104)
1.3. Sarajevski govor u XIX stoljeu

O sarajevskom govoru krajem XIX st. najvie podataka nude urminov
rad iz 1895. godine (urmin 1895:186-209) i dva upitnika iz ankete Pitanja
o govoru prostoga naroda (potjeu iz 1897. god.).3
1.3.1. urminov rad o sarajevskom govoru

Rad ure urmina Osobine dananjega sarajevskog govora objavljen je pot-
kraj XIX stoljea, na samim poecima dijalektologije u BiH. Materijal je,
naalost, prikupljen uglavnom na metodoloki nepravilan nain. Sam au-
tor kae da je gotovo polovicu grae sabrao prislukivanjem u ariji i na
ulicama, uglavnom za pazarnih dana, a gdjekoju sam sitnicu doznao od
svojih uenika (urmin 1895:187-188). Stoga je u dijalektolokoj literatu-
ri XX st. ovaj rad ocijenjen kao zastario, nepotpun i prilino nepouzdan
(Brozovi 1956:217); i samo iznoenje materijala propraeno je ponekad
ambicioznim, ali zbunjenim i dobrim delom netanim opservacijama
(Ivi 1985:149). Tako, npr., autor misli da sarajevski govor ini prijelaz od
ikavtine na jekavtinu, da sarajevski dijalekt ima akavskoga akcenta,
ili da akcent tipa sinvima pretee osobito u onih koji ne umiju dobro
hrvatski (urmin 1895:186-187, 196, 201).
3
Zemaljska tamparija, Sarajevo, 1897. Upitnik ima broirane korice i 22 lista formata 25x20cm.
Zbirka je dobro ouvana; nalazi se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu vodi se pod brojem
FAZM, Inventar folkl. zapisa III, N 1437214597.
Sabirao je grau u Sarajevu i najblioj okolici: Po to sam ipak uvijek

pitao ljude, iz kojega su kraja, to bih mogao priblino odrediti za govor
sarajevski ove mee: Po prilici od Visokoga treba povui ravnu crtu pre-
ma Kiseljaku, odatle prema planini Igmanu, Bjelanici i Treskavici, odatle
na istok prema Jahorini, Vitezu, Romaniji i onda na sjever prema planini
Ozrenu, koji stoji u istom pravcu s Visokim; u uvodu iznosi i ovo: Po go-
voru e brzo znati, koje je vjere ko, tvrdei da muslimani i katolici govore
gotovo jednako, dok se pravoslavci od njih govorom razlikuju. (urmin
1895:187)
Povrh uvodnog dijela (str. 186-188), rad ima sljedea poglavlja: Glasovi
(A. Vokali, str. 188-192; B. Konsonanti i konsonantske skupine, str. 192-196);
Akcenat i kvantiteta (196-199); Morfologija (199-206); Sintaksa (206-207);
Dodatak (207-209; sadri uglavnom leksiku grau koja nije zabiljeena
u Vukovu rjeniku te kratak tekst zabiljeen u Sarajevu od jednog musli-
mana). Navest emo najznaajnije pojedinosti iz pojedinih poglavlja, prije
svega one koje nisu osporavane u ocjenama ovoga urminova rada, kao i
cjelokupnu leksiku.
1.3.1.1. Glasovi
1. Pored jekavskih oblika dosta je ikavizama; ikavizmi su naroito prisutni
u govoru muslimana (ali za njih znaju i katolici): ndjelja / ndilja.
Pojedini ikavizmi i ekavizmi prisutni su u govoru svih: prigriti (mj.
pregorjeti); grjeti / greti / goriti; starjeti / stareti / ostariti.
2. Govori se: kmpijer, pstijer.
3. Govori se: mnj, pminj.
4. Grupa -ao saima se u dugo -o: ps, d, z as; tako i -eo: db,
dv.
5. Openito se govori: grb, grblje.
6. Glasovi i gotovo se ne razlikuju; to vrijedi i za glasove d i .
7. Muslimani i katolici govore svenk, a pravoslavni svtenk.
8. Muslimani i katolici izraziti su akavci u njih je: gr, ckvie,
pr, penica, vr. Tako i: p, ta, ne, piti, dala, o. Pra-
voslavni su takavci (gtr, oprotenje), ali se i od njih moe uti: gr,
krenje, ie.
9. Govori se: ntjk, rodjak / rodijak; takoer je: lstje, prtje; podvjati,
zdrvje, robje.
10. Glasovna grupa tje u muslimana ostaje neizmijenjena, dok je u ka-
tolika prisutno i tje i e: tjrati, tjeti (ali je ee titi); pravoslavni ima-
ju: rati, leti, eo. Prema nejotovanim grupama cje, sje, zje u govoru
20 Senahid Halilovi
muslimana i katolika (cjpr, sjme, izjesti), stoji e, e, e u govoru pravo-

slavaca.
11. Glas h izgovaraju muslimani (ne posve sigurno katolici) ondje gdje
mu mjesto: hber, hljina itd., ali govore i: lhko, mhko, ha, hzati. Pra-
voslavni izgovaraju h u rijeima u kojima mu po etimologiji nije mjesto
(lhko, mhko, ht), a ne izgovaraju u rijeima u kojima mu je po etimolo-
giji mjesto (n, jati, alliti umjesto hn, jhati, halliti).
12. Glas d gubi se ispred n, s i z: glna, pn; ljski, gospstvo; nzirati.
13. Glas p gubi se ispred s i na poetku rijei: svati, sto; nica, linjak.
14. Glas t gubi se ispred s i na kraju rijei: svjsk, krve, spe, dvns.
15. Glas v gubi se iza s: sjdok, srb.
16. Glas (lj) redovno izgovaraju katolici i pravoslavni, dok u muslima-
na pretee izgovor j umjesto : jepta, zejnica, Mjacka, jtina (mj. etina).
Muslimani govore i: kjnati, kjnnje. (urmin 1895:188-196)
1.3.1.2. Akcent
1. Sarajevski govor ima arhaizama i u akcentuaciji. Stariji akcenti najee
se uju u muslimana; u katolika ih ima u tragovima (u usklicima), a u
pravoslavnih se uje samo pokoji ostatak.
2. Muslimani imaju dugosilazni akcent izvan prvog sloga rijei: sokk,
gospodr, selm, ramazn, vod, djec, etrdest, sjedm, bojm se, ob, Trebev.
U govoru muslimana najobiniji su i akcenatski likovi kao: razgovramo,
potrim, probdim se, posdim (urmin ih biljei bez duine).
3. Muslimani i katolici izgovaraju dbar dn, a pravoslavni dobr dn.
4. U glagola tipa bjeati, ivjeti u prezentu je: bjemo, bjete, ivmo,
elmo, lommo.
5. Pored akcenatskog lika gvorhu uje se (ali samo kod Sarajlija)
milje. (urmin 1895:196-199, 205)
1.3.1.3. Morfologija
1. Pored obinijeg ljd uje se i: onaka ljdi.
2. Uz brojeve se uje stariji genitivni oblik: pt godn, stotn gr.
3. U dativu, instrumentalu i lokativu mn. danas je sasvim preoteo
mah mlai nastavak (nama, kstima), ali se uju jo i stariji oblici, oso-
bito u muslimana: mjkam, sestram, dvim, sa soldati, s Trci. U katolika i
muslimana je: knjima i konjma, a u pravoslavnih samo: konjma.
4. Od dg komparativ je dlj, od mlen mnj (pored: mnji), a od rd
r.
5. U dativu, instrumentalu i lokativu mnoine linih zamjenica pored
nma, nm, vma, vm, govori se i nmi, vmi.
6. Muslimani imaju zamjenike enklitike oblike hi (najobinije), hin i

(najrjee) ih; pravoslavni i katolici govore obino i(h).
7. Rado se dodaje obliku njih jo -ke, te se uje (osobito od muslima-
na) njhk, vsk. Pravoslavni imaju: njjzi.
8. Govori se: tvero, petero, etvrica, osmrica.
9. U samome Sarajevu uz -nuti govori se dosta esto i -niti: potniti,
potnila, povniti, spomniti. (urmin 1895:199-206)
1.3.1.4. Sintaksa
1. Prijedlog za kad znai namjenu i korist, uvijek stoji s genitivom mjesto
s akuzativom: za svoje eljadi uinio, za djece uzo hljeba, za svoje kue na-
bavio drva, dae tebi za svatova i sl.
2. Prilog gotovo ima oblik gotov: ena gotov da nije umrla, oek gotov da
je nastradao, nije gotov niko doao.
3. Upitni prilog gdje ima oblik e, ge a znai i na kojem mjestu: e si? i na
koje mjesto (cilj): e e? (gotovo da se nikad ne uje: kamo e), dok se kamo?
upotrebljava za mjesto, npr.: kamo si tako dugo? (= gdje si tako dugo?).
4. Sva lica u potencijalu redovno imaju oblik bi, ali se ponekad uje i
bsmo, bste. (urmin 1895:206-207)
1.3.1.5. Leksika
U Dodatku urminova rada zabiljeene su ove rijei: breast prid. (npr.
konj donje usnice i stranjice bijele), bbiti se (postati rodilja), btinar (vu-
cibatina), bakamiti se (bojiti lice u crveno), bkvica (treputac), brvljetina,
bnilo (buna, zabuna), brdilo (vidi brdila), bhtavica (sova), brljati se
(npr. vrijeme se burlja mijenja), brljavica (nesigurno vrijeme), brljav
prid., cgr-age (papir za cigare), cjpr (Holzhacker), cta (igica), vljak
(nodus), ftast prid. (s dva cvijeta na elu), ivljak (viljak), ddikovati
(biti dadilja), dokati (doekivati), dugljn (ovjek tanak i visok), gua
(bijela kobila), Fk (ovjek iz Foe), fa (kefa), grbovac (grabov kolac),
gdljiv (koji se godi), goroptina (epilepsija), grnta . (Grund), skriti
svr., iiliti (izmuiti), izlevati se (sich satt liegen), izbijditi (posta-
ti blijed), izgrati (uiniti garavim), zvrat (preokrenuto), jnjara (mjesto,
obor za janjce), jlov (castrator), jakljavina (jaukanje), kamnica (put
od kamena), klnav (koji ima vie od dva jaja), kza (Holzbank za rezanje
drva), kl (hvat, od kolac), klr (koji upravlja kolima), knjaa (bo-
lest koe), komadak dem., krpk (vide krupnik), km (kma pijesak),
kntrati (protiviti se), krcati (triariti, zanovijetati), kutarisvati nesvr.,
lstavid, lica (ivuljak na jeziku radi laganja), lmljavina, ljpuak prid.
(ljepuan), mlean, mmen (mameno pseto bijesno), mjr (geometar),
22 Senahid Halilovi
mjinr (svaki koji je zabavljen oko mijeha), mlvan (od mliva brana),
mljava (kia, magla i nevrijeme), mzgaa (bolest u mozgu), mrnica (i-
vuljak to naraste kad se pregazi mokraa), msliti za to (to ti za to mi-
sli?), nabakamiti se (obojiti lice na crveno), ngaza (ono na to je ovjek
nagazio), nratak (dio obue to je na rtu), nstup (nagaza), nenjk (koji
se nee eniti), babiti se (svr. babiti se), blakica, oddikovati (kao dadi-
lja othraniti), oriti (oslijepiti), olati (postati elav), othukvati, unuti
(oturiti), ljupina (npr. od luka), maha (kapljice to padaju s mlinskoga
kola), opekriti (dati pekir), kasniti (do u kasno izostati), ovrina (daa
za ovce), tarak (za sue otira), ozvnjati, oslobovati se (muth bekom
men), trimice (tricom), oliti (postati il); psjaina (pasje ubre),
parnjaa lukija (i partija), psiniti (mrljati), pljskati, pobljeti se (uiniti
se bolesnim), podbljati (konj mu podebljao postao debljim), poduviti
(navui duvak), podvknuti na koga, pdvljina (podvoljak), pojgmiti se o
to, pogditi se npr. slugom (za slugu), podvriskvati, pgor (ovjek koji ivi
u planini), pomrljiv (pomorljiva godina, kad puno ljudi umre), popvreti,
postknuti (potaknuti), pstar (prilino star), postpnica (kola to ga di-
jete, kad je prohodalo, prekorai), pvjerovati se (ja sam se povjerovo po-
uzdo), ptrebati (ako nama ego potrebaju; nar. pjesma), poveiliti (uiniti
veilom zamjenikom), pvodac (ular za konja), pozvknuti (personare),
pregnjati se (natjecati se: junaci se tako preganjaju), preloiti (npr. darove),
pripiti (prihvatiti), prepoznati se o koga (ja se jesam o njeg prepoznao),
preljati (nauljati), prpinjati (pa pripinje biser i dukate), prgnati
(gunati), prvoljan biti (htjeti), ptrlje (petroleum), potjeiti, pvjeren
(povjerljiv), pljvaka (pljuvanka), popjevkvati dem., pozvnuti, ptirina,
pogledvati, ptajice, pvie (prvi pohodi nevjesti), pruze (ue na kojem
se vodi krava), prnjauast (razrezanih usta), prgodinovati, pronevaljni-
ti se (postati nevaljan), ppanica (baba koja ree pupak), poositi se,
pozbaviti se, pdnonice (vidi podnonici), pstimice (up. pustimike);
rjan (koji je u raju pokojni), rkr (koji kopa raku), razznati (doznati),
rka (mugitus); saltak (voda to se salije kod vraanja), sanjvati, snije
. (ig u trbuhu), sarluk (uta bolest), svdisati se (sich verlieben: ja da bih
se sevdisala, srce ne moe), sjahvati (equo desilire), smtljara (mistscha-
ufel), sliti (biti slian), smtati se oko esa, strvarua (ena koja salijeva
strvu), strnjvati (npr. penicu), sljiviti se (postati uljiv), starina (da-
nak za stoku), svtica (ena u muhamedovaca, koja prosi momku djevoj-
ku, ali prosi da joj plate, a nije u rodu s momkom), sptiti se (oznojiti se),
satrisati (unititi), svjtina (svojad), suhovina (ono to je suho) prema siro-
vina; ljkati se (bosti se), trfati i trfiti (strafen), ljva (rakija od ljiva);
tjnjav prid. (ruka npr., s koje nije tijesto otrto), tsta (cesta), thta (daska),
tkimice (teko), tnjak (dem. trn), tkati (attingo), pis (forma), ublijditi
(postati blijed), ubzati (brzo govoriti i rei), ucpati (ubiti), unuti (ba-
citi oturiti kamo), hodica (u muham. ensko koje uhodi prije vjenanja
momkovu kuu), ujamak (up. urok), uljtiti se na koga, jmina (up. ujam),
ukbiti (uhvatiti, uzeti), unati (zanoiti), spuiti se (npr. odak), zdati
se po em u koga, uzsebic (zajedno); varvniarica (pita s mlijekom), vl-
iti se (vlaiu se djetelinom travom), vljati se (dem. vui se: sve se vulja od
jele do jele); zacnuti se (up. zakocenuti se), zkititi se, znoktica, zapljati
(nagoniti), zdogovrati se, zaslijpiti se (postati slijep), zasknuti koga (dati
srknuti), zvidjeti komu na to, zavj (ona marama kojom se zavijaju mu-
ham. djevojke), zavojiti (podii vojsku), zlatglav, zaptja, zgusliti (uz
gusle svirati), zapoiti (sunce zapoilo na jednom mjestu), zveanj (up.
zaveljaj), zajapriti se (od stida se smesti); ahan prid., ra (eravica),
gica, enica (uta bolest). (urmin 1895:207-209)
(O ostalim pojedinostima iz urminova rada up. nie, u: Podaci o sara-
jevskom govoru u dijalektolokoj literaturi.)
1.3.2. Podaci iz Pitanja o govoru prostoga naroda

Pitanja o govoru prostoga naroda (iz 1897. god.) zapravo su prvi upitnik za
ispitivanje bosanskohercegovakih govora.
Graa koju sadre upitnici ispunjeni u ovoj anketi s kraja XIX stolje-
a do danas nije obraena; dakle, ni poslije vie od stotinu godina nije
uinjena dostupnom naunoj i strunoj javnosti.4 Ova je anketa, sama po
sebi, bitna injenica iz kulturnog naslijea Bosne i Hercegovine, i nije je-
dina koju je u XIX stoljeu proveo Zemaljski muzej u Sarajevu.5 Podaci
4
V. Jagi 1934:241. Na istoj stranici M. Reetar napominje: Materijal to sam ja sm sakupio
na svojemu putovanju kroz Bosnu i Hercegovinu u g. 1897 upotrebio sam u svojemu delu Der
tokavische Dialekt to ga je izdala g. 1907 Balkanska komisija beke Akademije; naprotiv sav,
od esti lep materijal to je stigao u sarajevski Zemaljski muzej u preko 200 odgovora na moja
Pitanja, tamo je i ostao bez koristi za nauku, jer ga nikako nisam odanle mogao dobiti u Be,
iako se to vie puta i trailo i obeavalo. Ja mislim da je tomu bilo ovo uzrok: kad sam se vratio
s puta u Be, odseni ef Horovic razgovarao je sa mnom o tome putu, te me zapita jesam li se
uverio da se u Bosni i Hercegovini govori jednim dijalektom koji se razlikuje od svih u sused-
nim krajevima, na to mu ja isto i bistro odgovorih, naprotiv da sam se uverio da je onako
kako smo mi filolozi i mislili i znali da je, to jest da se u Bosni i Hercegovini ne govori jednim
dijalektom ve se dijalekti raznih krajeva B. i H. pomalo prelivaju i meaju s dijalektima sused-
nih zemalja (M. R.).
5
Od ostalih anketa iz tog vremena za lingviste je zanimljiva i graa koju nude Pitanja za sabi-
ranje historijsko-topografskoga gradiva, Zemaljska tamparija, Sarajevo, 1897. (ovaj upitnik sa-
stavio je prof. Jireek; v.: Jagi 1934:237). Upitnik nije paginiran; ima 55 lista formata 25x20cm.
24 Senahid Halilovi
pohranjeni u tih 215 upitnika dragocjeni su za (historijsku) dijalektologi-

ju sredinjeg tokavskog podruja, kao i za historiju bosanskog, hrvatskog
i srpskog jezika. Nastojat emo to pokazati navoenjem odgovora iz dva
upitnika popunjena u Sarajevu i njegovoj okolici.
Ciljevi ankete bili su: utvrditi osnovne osobine bosanskohercegovakih
govora; stei uvid u osobenosti govora s obzirom na konfesionalnu pripad-
nost; ustanoviti razlike izmeu narodnih govora i onovremenog standar-
dnog jezika.
Zemaljska vlada u Sarajevu obratila se istaknutim slavistima Vatrosla-
vu Jagiu i Milanu Reetaru s molbom da pripreme upitnik za ovaj njen
projekt. Upitnik je sastavio M. Reetar.6 Broura je tampana i latinicom i
irilicom.
Naputak za popunjavanje upitnika zauzima prve tri stranice; od 4. do
22. lijeve stranice nalaze se pitanja, a desna je stranica ostavljena za dopi-
sivanje napomena. Upute su sroene u dvanaest taaka; potpisala ih je Di-
rekcija bos.-herc. zemaljskog muzeja, u Sarajevu, mjeseca februara 1897, s
napomenom: Odgovori na ova pitanja, koja sastavie priznati poznavaoci
jezika, neka se svakako do 18. (30.) aprila ove godine poalju ovoj direkciji
(str. 3).7
Sadri 41 pitanje i uz svako pitanje nekoliko praznih stranica. Upitnikom su, npr., traeni:
1. Imena krajeva; 4. Vode; 5. Gore; 6. Stijene (Hridovi); 7. pilj (Peine); 9. Vrela (Izvori); 10.
ume, lov; 11. Pojedino drvee; 14. Etnografska imena; 15. Gradovi; 16. Ruevine varoi; 17.
Nekadanja sela (selita); 21. Grobita; 26. Stare ceste i putevi; 27. Mostovi i gazovi; 30. Stare
crkve; 31. Stari manastiri; 32. Damije i tekije; 35. Stari majdani; 38. Stari zanati; 40. Sela; itd.
Zbirka se vodi pod brojem FAZM, Inventar folk. zapisa III, N 13556/1967.
6
V. Reetarevu napomenu u Jagi 1934:237: Pitanja sam ja sastavio te su izala pod natpisom Pita-
nja i odgovori prostoga naroda g. 1897 u Sarajevu u dva izdanja irilicom i latinicom (M. R.).
7
Ukratko, oni koji budu odgovarali na ova pitanja o govoru prostoga naroda zamoljeni su da
paze na sljedee:
1. U govoru prostoga naroda ne smije se nita mijenjati, ve ga treba prikazati onako kakav
zbilja jest... pa zato ako ko ne moe pouzdano ili ne umije odgovoriti na koje pitanje, bolje
je da nikako ne odgovara, nego da ree togod ega nije zbilja uo;
2. Na jednom primjerku neka se odgovara samo za jedno mjesto ili samo za jedan kraj; ako
se zna za kakvu osobinu kojeg drugog mjesta... tada neka se tano kae, gdje se to govori;
3. Ako u mjestu... ima stanovnik raznog vjerozakona, pa ako se jedni od drugih razliku-
ju imgod u govoru, neka se kae...: stanovnici jednoga vjerozakona (treba dakako kazati
kojega) govore ovako, a stanovnici drugoga opet ovako. (...) Samo se kae, da svagda valja
paziti samo na osobine govora domaih ljudi, postojanih stanovnika mjesta; na osobine go-
vora stranaca ili pridolica ne treba se obazirati. U koliko se moe, bolje je paziti na osobine
u govoru ena (enskinja), nego li ljudi (mukih), koji se vie drue sa stranim svijetom;
4. Da bude svakomu lake odgovarati, dosta je podvui mastilom... onu rije ili one rijei,
kako se ba govori u mjestu (ili kraju) za koje se odgovara... Ako li se pak uje i ovako i
onako, neka se podvuku oba oblika...;
Upitnik sadri 150 pitanja u vezi s fonetsko-fonolokim, morfolokim,

sintaksikim i leksikim karakteristikama govora.
Odgovori su prispjeli iz svih krajeva zemlje, iz 48 od ukupno 50 onda-
njih kotareva. U pojedinim kotarevima popunjeno je i po desetak upitnika
(iz Bihaa i okolice 13, iz trebinjskog kraja 12, iz Mostara i Tuzle po osam).
Ukupno je popunjeno 215 upitnika. Imamo li u vidu da u jednome upitni-
ku imamo podatke za dva, tri ili vie mjesnih govora, bit e nam jasno da
je obuhvaena vrlo gusta mrea punktova.8
Upitnike su popunjavali pismeniji ljudi uitelji (120), sveenici (45) i
inovnici.
5. Ako se neka rije, za koju se ovdje pita, ne govori ni na jedan nain kako je u pitanju zapisa-
no,... treba sa strane na praznom listu napisati, to i kako se mjesto te rijei... u onome kraju
govori;
6. Odgovarajui na kakvo pitanje, ako se nae jo kaka takova razlika od obinoga (knjiev-
noga) jezika, neka se i to zabiljei...;
7. Ako onaj, to odgovara na pitanja, nije siguran, govori li se neto ovako ili onako, neka ne
pita ovjeka iz naroda: govori li ti ovako?... Najbolje je u takom sluaju ili sa svime ne
odgovarati na nae pitanje ili u razgovoru s ovjekom iz prostoga naroda vjeto ga dovesti
do toga, da on sam kae onu rije ili reenicu, a da i ne osjeti da se eli to od njega uti;
8. Ko je voljan te umije i preko ovih pitanja da togod kae... moe to dodati na kraju, n. pr.
kako se ljudi pozdravljaju, kako se ale ili podsmijevaju nadimcima, koje poslovice ili rijei
najee upotrebljuju, u emu se istie razlika ili po em se poznaje, ko je iz koga sela, itd.;
9. Samo od onoga, koji umije stavljati naglas (akcenat), oekuje se da to zabiljei na rijeima
ili oblicima, za koje nae, da su spomena vrijedni.
8
Navest emo ovdje i abecedni popis mjesta s brojevima upitnika koji su popunjeni u tim mje-
stima (prema naknadno sainjenom popisu uz anketu, iz 1979. god.): Banja Luka 14372, 14373
(?), 14375; Biha 14376-14382, 14383 (?), 14384-14386, 14416, 14419; Bijeljina 14387; Bosanska
Dubica 14388-14390; Bosanska Gradika 14392-14397, 14413; Bosanska Krupa 14414, 14415,
14417; Bosanski Brod 14440, Bosanski Petrovac 14418, 14420-14422; Bosansko Grahovo
14476, 14478, 14480; Bratunac 14531; Brko 14424-14429; Bugojno 14430, 14432, 14434; Bu-
sovaa 14400; Cazin 14435, 14436; ajnie 14437; apljina 14494, 14534, 14535; itluk 14492,
14503; Derventa 14441, 14443-14445; Doboj 14442, 14544; Donji Vakuf 14433; Foa 14449,
14452; Fojnica 14400; Gacko 14401-14403; Glamo 14404; Gorade 14438 (?), 14439; Graanica
14406-14409; Gradaac 14410-14412; Jajce 14453, 14454 (?), 14455, 14456; Kalinovik 14447,
14448, 14451, 14510; Kladanj 14457-14461; Klju 14462, 14463; Konjic 14464-14468; Kotor-
-Varo 14470, 14473, 14475; Kreevo 14398, 14399, 14469; Kupres 14431; Laktai 14374; Liv-
no 14477, 14479; Ljubinje 14482-14485, 14557; Ljubuki 14487, 14488 (?), 14489-14491, 14493,
14494; Maglaj 14495, 14497, 14498; Mostar 14499-14502, 14504 (?), 14505-14507; Nevesinje
14508, 14509; Neum 14540; Odak 14446; Oraje 14423; Pale 14520; Posuje 14486; Prijedor
14511, 14513; Prnjavor 14512, 14514; Prozor 14515-14518; Rogatica 14405, 14519, 14521; Sanski
Most 14522-14527; Sarajevo 14528, 14529; Skender-Vakuf 14472, 14474; Srbac 14391; Srebrenica
14530 (?), 14532; Srebrenik 14576; Stolac 14533, 14536-14539; Tesli 14541; Teanj 14542, 14543,
14545, 14546; Travnik 14547-14549, 14551, 14553-14555; Trebinje 14481, 14556, 14558-14561,
14562 (?), 14563, 14564 (?), 14565-14567; Tuzla 14568-14575; Vare 14577-14580; Velika Kladu-
a 14436; Visoko 14581-14584; Viegrad 14585-14588; Vitez 14550; Vlasenica 14594; Zavidovi-
i 14496; Zvornik 14589-14593; epe 14595; upanjac (Duvno) 14596, 14597.
26 Senahid Halilovi
1.3.2.1. Fonetske odlike9

1. Namjesto jata u dugim slogovima imamo dvosloni refleks: dijete,
mlijeko, lijep, sijeno; nijesam. U drugom je upitniku naporedo: nisam/
nijesam. (P1:4)
2. Refleks jata u kratkim slogovima najee je jednosloan: vjera, bje-
ati, pjevati, mjera, vjetar, njegovati, e, ljepota, sjeme, djeca; prav.10:
meti (metni) oe (ovdje), dok musl. imaju ikavske likove: ovdi, ovdi-
na. (4a)
3. Ovdje je: jeo, zreo, vreo; elio, video, letio, volio. U musl. je srio, a u
prav. sreo.
4. Samo je: smijem se.
5. Govori se: neki, nekako, negda, zenica; obje. Musl. imaju obidvije, a
prav. obadvije; prema ceriti musl. imaju cjeriti to se cjeri, a prav.
to se eri. (4a)
6. Musl. imaju: priskoit, priboljet, prite, privalit, priko/ preko, prid/
pred, prina, a prav.: preskoiti, preboljeti, pretei, prevaliti, preko, pred,
prema/ prena.
7. Musl. imaju: gorit, a prav. goret(i); u svih je: grehota, grenik, pogreka,
krepost, rei, deset vrea.
8. Sekundarno jat nije potvreno; u svih je: vezir, pir, mir, kosir, nama-
stir.
9. Samo je: ora(h).
10. Takoer je i u musl. i u prav.: jesti; musl. imaju supinski oblik izjest,
dok je u prav.: izjesti.
11. Ovdje je: jerebica; prije, poslije. (5)
12. Govori se: uzajmiti, ujela.
13. Ovdje je: rasti, rastem, narasto, ukrasti, ali: vrebac.
14. Govori se: razabrati, razapeti, izasuti, sa enom, sa sinom, niza stranu,
smrt, skloniti, zbiti, svriti, razviti, rasuti. Umjesto savrh kae se: savr
njega, svr njega, povr njega; umjesto savjetovati musl. imaju sjetovati,
9
U Sarajevu i okolici popunjena su dva upitnika; upitnik br. 14.528 (skra.: P1) i br. 14.529. Prvi
je popunjen 17. IV 1897. (neitak potpis osobe koja ga je popunila); na str. 4a stoji: Govori se u
Sarajevu i okolici kao: Vogoti, Osjeku, Blauju, Visokom i Kotorcu. Drugi je popunjen kako
stoji na koricama u opini (dematu) Crnotini, u sarajevskom kotaru i sadri mnotvo
podataka dopisanih na praznoj (desnoj) stranici ili uz potcrtane oblike na lijevoj stranici, a
popunio ga je, i to vrlo priljeno i struno, R. Kalember, uitelj reljevske bogoslovije. Podaci
koje donosimo ovdje a koji nisu naroito oznaeni potjeu upravo iz upitnika br. 14.529.
10
Pojedini podaci potjeu iz govora muslimana; uz takve podatke stavljat emo skraenicu musl.
Uz podatke koji potjeu iz govora pravoslavaca stoji skra. prav., a uz one koji potjeu iz govora
katolika kat.
a prav. jetovati. Nema: razagnati, izagnati, ve: raerati (sreom ne bi

kavge, raerae ih), ierati (stoku, iz kue). (5, 5a)
15. Ovdje je: minji / manji, dilji / dalji, budem, uzeti. Oboji (i musl. i prav.)
kau didenjak. Prav. kau: vaskrs, a musl. arena jaja. (5, 5a)
16. Govori se: dogoaj, otvorati, zatvorati, zaklonjati; lastavica, udarac.
17. Govori se: greb, greblje; klepetati; topal; ne mere; etvero, petero, etve-
rica, peterica.
18. Govori se: subota; apostol; prav. kau: kola, a musl. korla.
19. Govori se: dao, pao, klao, ao; ali: prodo, otpo, zaklo, veero, isko, reko.
20. Govori se: pepeo, veseo, oteo, poeo, debeo, ali: uzo. (6)
21. Govori se: ubo, uo, naduo, umro, satro, razdro; oltar.
22. Govori se: jedanest, dvanest, trinest, etrnest.
23. Govori se: u nu kuu, u vo selo, na nom polju, na vim kolima (musl.); a
prav.: u onu kuu, u ovo selo, na onom polju, u ovim kolima.
24. Musl. kau: prekjuer, a prav. prekjue / prekue (j se slabo uje, a r
otpada posve). Preksutra ne kae niko, nego preutra, nu ovo slije-
va se s j, da bi se moglo napisati preutra. (6a)
25. Govori se: veljaa (a ne oveljaa); umjesto opregaa (pregaa) kae se
opreina; umjesto ogrebaa obrebina (Kutlaa za ogrepsti bakra,
jer za kotao ovdje niko ne zna). (6a)
26. Govori se: bratja, rodjak (musl.); netjak (neak) ne postoji, ve se-
stri i u musl. i u prav.; ovdje je i: braa, roak, ak; divlji, divljaka;
groe, gvoe, lie, hrae, prue (musl.: prutje), bezumlje; zadavio se
kosti, bojom milosti, pomou bojom, ljubavi.
27. Govori se: djevojka, djeca, djed, vidjet, vrtjet (musl.); evojka, eca, ed,
vieti, vreti (prav.); djelo, tjelesa; ever (i musl. i prav.). Mjesto tjeme
kau oboji oboji tljeme. Bjeve (bljeve) ne postoje, ve misle da e to
biti mestve, to se nazuvaju na arape (prav.) orape (musl.). (6, 6a)
28. Govori se: obje, pobjee, pjena, mjera, bijae (a ne: oblje, mljera, bljee).
29. Govori se: cjeriti, izjest, sjesti, sjeme, visit, sjutra, sjajan (musl.) i eriti,
iesti, enica, esti, eme, utra, ajan (prav.); Procjena nije starinska
njihova rije, ve bi rekli kmetovati biva kad goveda uljegnu u njivu,
u ito, zovnu se dva-tri pravena, starija ovjeka, da okmetuju, pa sai-
bija goveda da plati zijan. (6a)
30. Govori se: iljubiti, raljutiti se, ljubiti se, ljepoa, poljednji, ljeme.
Izljesti (ilj.) ne postoji, ve izii, a ima uljei (uljego), ali vie unii.
Mesnjaa nema, ve vazda bureknjaa pita od mesa. Ono, im se
mandra (pura, pulenta) mijea, zove se mjearica i mandra. Mjesto
28 Senahid Halilovi
njean to ne postoji, kad pada i kia i snijeg, kau ovdje lapavica.

njegovi nema, ve reknu: Zapade mlogi snijeg. (7a)
31. Govori se: tui, mlai, slai, kraa, prea, ea, meu njima, roen,
ra; musl.: Jurjev, a prav.: urevdan. Ne postoji: takoer.
32. Govori se: poi, doi, poem, doem, iem/ idem, priem. (Nema: mi-
moem, ve: razminili se, proli se.)
33. Govori se: nemonik, nonji; sretni sine, ve, letee. Udrio nonik
(vjetar)... Kunica nema, ve ena more biti dobra kuenica; njiva
kod kue zove se: podkunica, zakunica, natkunica. (7a)
34. Govori se: hoe i oe, nee, hajdete i ajte za mnom; voka, gradska
vrata, ve, preve (previe). Od novijeg vremena uje se Poi s Bo-
gom; prav. kau: U dobr as!, a musl.: Ej sdile!
35. Govori se: teta, klijeta (prav.); eta (musl.); klijea (musl., a i prav.);
prit, tipati; ap, guerica, ognjie, ognjiem, iem, ipati, uino
ga, ene, kren, proenje, praati, puati, puiti, puen (bez na-
znake o tome da li ove oblike govore samo musl. ili i prav.; bit e da se
odnose na oboje). (7)
36. Govori se: zviati; prav. kau: didevica, a musl.: idevica (= kini-
ca, voda). Smoditi (smo.) nema nikako; tako ni: modani, moa-
ni, dadi, dai (ve: mozak, kia pada...). (7, 7a)
37. Musl. govore (sa h): hlad, hrana, hrast, hljeb, izdahnuti, hukati,
muha, kuhati, uho, kihati, bahat, od graha, grijeh, suh, grah, rekoh,
ispekoh, izvukoh; prav. (bez h): lad, rana, suv, gra, reko/ rekok, dado/
dadok itd. Hrom ne postoji, ve svuda topalast; hrabar isto tako, ve
vrs(t)an (vrsan, vrijedan eti). Za hmelj nemaju imena; ne znaju ta
je. Za heljdu kau svi helja. Bez daha nema, ve bez due... Musl.
kau: od smijeha, a prav.: od smija. Lijeha nema, a ima lija, na kojoj
se luk sadi. Gjd. od duh u prav. glasi: duva.
38. Govori se: lahko, hrav, hra, hrzati, hrvati se (musl.); prav. govore:
lako, ra, rav, rzati, rvati se. Musl. kau: i, stio, a prav.: er, eo,
eti. Govori se: iz Bia, lice (a ne lice, lihce).
39. Govori se: ljudi, porad dina; musl. kau: rad njega, a prav.: ra njega.
40. Govori se: ljuski, graski, gosposki, braski (musl.); ljucki, gracki, gos-
pocki, bracki (prav.); i musl. i prav. kau: ljustvo, brastvo, proklestvo,
a samo musl.: gospodstvo. Staklo kae se u ope staklenom posuu,
drukije i sra. Staklu na prozorima dam, pender. (8a)
41. Govori se: fala, faliti.
42. Govori se: laf, hititi (musl.); lav (= laf; prav.); jevtin, pavte, juvka.
43. Govori se: ravno, divno; tavnica, guvno.
44. Govori se: klupko, vsi (musl.); kluvko, uavsiti, psi/ paad (prav.); i
musl. i prav.: enica, kova, tica, ljevi.
45. Govori se: Filip (musl.: Pilip), pratar (fratar); Stevan (ne: Stepan); ufati
(= nadati se).
46. Govori se: klju, ljubiti, jegulja, polje, koulja; ljeto, ljepota, ljesa, ljevo-
ruk; ljeljen; leme (na plugu).
47. Govori se: sedam, berem, rukom, glavom, sedamdeset.
48. Govori se: mladi; musl.: mnogi, a prav.: mlogi.
49. Govori se: ljiva, gnijezdo, gnoj, suanj, lanjski, svinjski, djetinjstvo;
musl.: hljeb, a prav.: ljeb.
50. Govori se: srebro (odskoro; prije samo srma, to stariji i danas samo
znaju), rebro (a ne: slebro, lebro).
51. Razlikuju se od a d od : plaa (danas; prije samo ajluk ili na-
jam), veer, pae, damija, hoda.
52. Govori se: junaki, momaki, kovaki, maka, na ruku, dorukovati
(a ne: junaki...); junatvo, momatvo, djevojatvo.
53. Govori se: kaklji, kola, trenja, cvrak, cvrati. (Ne kae se ovdje ni
koljka, ni koljka, ve korka. pag ili pag nigdje, ve: konopac, tenef,
ue.) 9a
54. Govori se: sjedoba (od novijeg vremena; prije samo: ispati), vjebati (nema:
bun; samo je: grmen); umjesto asnuti se ima: prepanuti se. (10a)
55. Govori se: more, more. Umjesto doreni samo: poeraj ili ajde goni
(stoku). Umjesto: uei ima samo: zapali svijeu, prislui kandilo, na-
loi vatru (musl.: zapali kandilj).
56. Govori se: znam, pred nas, prazno, snijeg, u zo as; baciti, micati, ka-
zivati, sniziti... Umjesto snaha i kod prav. i musl. samo: nevjesta (u
tepanju neva, ma samo do godine najdulje, jer e se dotle sigurno
zamjeriti). Kozle nema, ve: jare, dvize, koza. (Govori li se: niz li-
vade, ili ni livade; Za livadu prije se nije znalo, ve airi, bara kud
voda natapa, ispaa, to se ajvanom pase. (10a)
57. Govori se: otar, trcaljica, ratrkan (razasut; razobadala se goveda);
umjesto skrinja, krinja sanduk; umjesto skrbiti se postarati se; po-
briniti se (prav.); pobrinuti se (musl.); pilja/ peina; gospodar ne posto-
ji, ve: gazda, aga, beg.
58. Govori se: sigurno, griskati; Cmilja (a ne Smiljana); prasci, iscrvotoen;
testa. (Octa nema, ve sire.)
59. Govori se: zora, zub, zet.
60. Govori se: na nozi, na ruci, u vojsci; majin; djevojkin (djevojkin pr-
sten nu najvie curin); Ankin, Jelkin.
30 Senahid Halilovi
61. Govori se: jedna, gladna; zgodniji (musl.); odnio; nad njom (prav.): na
njom (musl.); pod nogom.
62. Govori se: u svemu, meed, krvnik (= katil); svrab (prav.): srab (musl.);
svrbiti, zabavljati, stavljati, postavljen, popravljati; sjedok, sjetovati
(musl.; sjedok, sjedoci od novijeg vremena; prije samo ispati): jeto-
vati kau prav.; meed, kraljestvo. (10a)
63. Govori se: bogastvo, proklestvo, gospostvo; izvrstan, radostan, krepo-
stan, koristan.
64. Govori se: jest, jedanest, dvanest, trinest, etrnest; jes, doves; ukrast, oplest,
propast, ubost (Okonak t postoji, ali se veinom slabo uje). (11a)
65. Govori se: milost, kost, post, ast, grozd, prit (most niko, ve samo
uprija; plat ne postoji, ni ogrta, al ima: Uzmi ebe, pa se ogrni).
66. Govori se: opet, krevet, sepet, teret; juer (musl.; manje prav.), jue (ve-
inom prav.); na dvor.
67. Govori se: nemoj, daj, pitaj, sluaj, uvaj, uj, kupuj.
68. Govori se: pseto (prav.; a musl. kau: laju vsi paad ima neko);
sovati, sovka, enica, ela, tica; ko, niko, neko, nikoga; e. (Pit. br. 92:
kaka su to eljad...)
69. Govori se: jutro, dobro jutro; musl.: juer, prekjuer; u uho; prav.: jue,
prekjue; u uvo; govori se: u usta, opet/ jopet (Doe opet i jopet mi
doi); (ekser ne postoji, ve klinac); jular, jesam, jeam, jedan; da-
vaju, uvaju, sluaju, karaju.
70. Govori se: zrela, sramota, lijeb, ali: zdraka.
71. Govori se: jedanes, nave, lak, ajat, uzda, janje (a ne: jedamnes, mla-
ve...).
72. Govori se: prije, poslije, dakle, dokle (potla ne postoji, ve polje i po-
slije). (11a)
73. Govori se: ljevi, vas novac (trafika od novijeg vremena; prije: musl.
duhan, a prav. duvan); sedlo, bajrak (niko ne govori: barjak), namastir,
gromila (musl.: bio na hrpama; prav.: rpama); prav.: roniti, a musl.: ro-
nuti; musl.: kua izgorje, a prav.: izgore); prav.: poi gore, a musl.: gori;
govori se: more je tiho; borje nema, ve borovina. (12a)
1.3.2.2. Morfoloke odlike
74. Govori se: kamen, kremen, plamen. (12)
75. Govori se: Pero, Jovo, Mujo, Ibro. Gen.: od Pere, Jove, Muje, Ibre. Dat.:
Muji; ak.: Muju.
76. Govori se (u vok. jd.): vole, bisere, grade, sine; kralju, kovau, gospoda-
ru; care.
77. Govori se: s noem (a ne: s noom), s kljuem, s konjem, s ognjiem;

putem; s kovaom, s prijateljom, s uiteljom, sa suncom. Nema s bi-
em, ve ili ga udario kandijom, kocem, sohom/ soom, koljenom...
78. Govori se: bojevi, koevi, mievi. Nema oblika konjevi, muevi, niti
konjovi, muovi.
79. Govori se: kamenovi (ee: kamenje), prstenovi, hambarovi, golubovi,
jastrebovi (a ne: kameni, prsteni... jastrijebi).
80. Govori se: rame; dva jajeta; nainjeno od drveta ili od stakla (dama,
sre), od gvoa; dijete djeteta, oe oeta. (12)
81. Govori se: ovo su njegova gvoa, sela, ita, mesa, vina. (13)
82. Govori se: daj to jelenima, junacima, Turcima, ljudima, sinovima.
83. Govori se: s prijateljima, s ljudima, sa zubima, sa sinovima, s gvoi-
ma, s kolima.
84. Govori se: o junacima, o sinovima, o ljudima, po selima, na kolima, na
vratima.
85. Govori se: ime joj je Fata, Kata, Ana, Jela.
86. Govori se: oj ti kraljice, domaice, zarunice, grlice.
87. Govori se: pet godina, pet stotina, pet hiljada, pet djevojaka; mnogo crka-
va, pataka, gusaka; obinije je: mnogo crkvi, majki, patki, guski, tubi,
enidbi, bradvi; mnogo nogu, ruku, oiju, kokoiju, kostiju/ kosti.
88. Govori se: daj to enama, sestrama, materama, vojvodama, agama.
89. Govori se: sa enama, sestrama, materama, rukama, nogama.
90. Govori se: u kuama, na njivama, po crkvama, u gromilama, o sestra-
ma, na jabukama. (14)
91. Govori se: ovo mi je mati; musl.: ovo mi je i, a prav.: ovo mi je er;
govori se: uo od svoje eri, pola je sa eri, daj to erima.
92. Govori se: on ima petero djece; kaka su to eljad, telad, paad; on
pria o nekakvim eljadima/ eljadma, teladima, paadima.
93. Govori se: mojeg dobrog (a ne: mojega dobroga), vjernog, starog, lju-
bljenog prijatelja. (Izgubio sam svog dobrog prijatelja.) (14a)
94. Govori se: daj to onom tunom, jadnom, siromanom, neveselom ovjeku
i: daj to onome tunome, jadnome, siromanome, neveselome ovjeku.
95. Govori se: u ovom bogatom, velikom, prostranom, lijepom, veselom selu
i: u ovome bogatome, velikome, prostranome, lijepome, veselome selu.
96. Govori se: mom, tvom (umjesto: mojem, tvojem); naem, vaem selu; u
ljevem, draem, boljem, gorem asu.
97. Govori se: na dobrom konju, o poslunom sinu, na rodnom polju (a ne:
na dobrim). (14)
32 Senahid Halilovi
98. Govori se: s ovijem, s onijem, s tijem, s dobrijem, s potenijem, s moji-

jem, s tvojijem, s naijem, s vaijem, s boljijem, s viijem ovjekom (a
ne: s ovim...). (15)
99. Govori se: s dobrijem, s vjernijem, s estitijem, s naijem... prijateljima.
100. Govori se: o onijem sretnijem ljudima; na ovijem jakijem kolima; po tijem
rodnijem njivama; u naijem jadnijem kuama; s naijem kolima i s vai-
jem; o naijem poslovima i o vaijem; na onijem poljima i na ovijem.
101. Govori se: dao je nama a ne vama; on je nas zvao a ne vas (a ne: naske);
dao nam je, dao vam je, uo nas je, uo vas je; kupi sebi, zovni svoju
majku (a ne: kupi si, zovi si majku).
102. Govori se: ja sam je vidio, ti si je kupio, on je hvali; to je za nji/ njih,
skoio je meu nji/ njih, hvalio je vas a ne nji/ njih; ja sam i/ ih vidio;
on je nji/ njih hvalio; on je nji hvalio (prav.): on je njih/ njiha hvalio
(musl.); dao njoj (a ne: ja sam ju vidio, ja sam hi/ hin vidio, on je njihke
hvalio, dao njojzi).
103. Govori se: taj ovjek (ne: otaj), ovi, taj, oni ovjek (a ne: ova, ti, ta, ona
ovjek).
104. Govori se: ta govori (a ne: to), ta je to (a ne: to); ta ree (a ne: to);
ega/ ta se boji; ja se ne bojim nita (a ne: niega); iji je to sin; ija je
to kua; kakav je to ovjek; upao je u nekakvu/ nekaku nevolju; njezi-
na haljina (a ne: njena). (16)
105. Govori se: vidio sam njegova, njezinoga; (musl.) njihova: (prav.) njiova
oca; Markova, Petrova oca (a ne: njegovoga, njihovoga, Markovoga);
daj to njegovom, njihovom (musl.): njiovom (prav.) ocu (a ne: njegovo-
mu, njihovomu); njezinu, Markovu, Petrovu ocu.
106. Govori se: kakav; evaki, taki, enaki (a ne: ovakav, takav, onakav), ne-
kakav, nikakav; kaki, evaki, taki, enaki, nekaki (a ne: kakvi, ovakvi...).
107. Govori se: sa sviju strana (a ne: svih); ne u ni za to, nijesam ni od koga uo,
nema ni u jednom selu (a ne: ne u za nito, nijesam od nikoga uo...).
108. Govori se: ljevi, dulji, laki, meki, radije, suhlji (musl.): suvlji (prav.),
a ne: ljepi, dui, sui, rae.
109. Govori se: jedanest... (a se preljeva na e, pa se slabo gdje uje), dva-
deset, etres (prav.): etrest (musl.); dvjesta, trista; etiri stotine (musl.):
etri stotine (prav.); es stotina.
110. Govori se: tretina (ne: treina); treeg dana (Do/i/ u treeg dana i:
doi u do tri dana). (16, 16a)
111. Govori se: nema ovdje dva prijatelja; evo dva noa, pa se uvaj i jednog
i drugog (Daj to onoj dvojici prijatelja; Evo dva noa, uvaj se obad-
va). (17, 17a)
112. Govori se: ja vidim, velim, volim, elim (a ne: viu...); mogu, ako ti
pomognem.
113. Govori se: ja znam, dam, mislim (ne: mnim); rastem, ivim, ponem;
panem, iem, iem; tkam, anjem.
114. Govori se: hoe/ oe li oni to uiniti; oni e doi...
115. Govori se: ne mere ti to uiniti; hoe (musl.)/ oe (prav.) li doi; vidi
li ti to (a ne: vi li ti to).
116. Govori se: oni vide, govore, ine, ljube, trpe, grle; oni peku, sijeku, strigu,
vuku; reknu (musl.): reku (veinom kod prav.); nema: uegu, ueu, ve:
upale; umiju, piu, viu. Nema: ine, ve: rade (Uradio sam to).
117. Govori se: hajdemo (musl.; najvie: haj da idemo kui): ajdemo (prav.);
vidi, jedi; ispovidi (prav.; a ne: ispovjedi); vidite, jedite, ispovidite; reci,
peci, vuci, sijeci, lezi, strizi (nema ni uezi ni uei, ve zapali, pripali:
zapali kandilj musl.: prislui kandilo prav.). (17, 17a)
118. Govori se: kai mi (ne: ka mi); bjei tamo (a ne: bje tamo); kaite/
kate, bjete; nema: bjemo, ve: haj da bjeimo.
119. Govori se: ja u oplesti, izvesti, pasti, skoiti, initi, dati, klati, kazati
(prav.); u musl. je: ja u do, oplest, izvest, past, iscrpat (ne: iscrpst),
skoit, init, klat, dat, kazat. Umjesto re postoji ja u rijet, naroi-
to u musl.; u prav. ima i rei. Musl. umjesto rei u ti kau rijeu
ti (prav.: rei u). Umjesto mai kae se maknuti. Govori se: poi u,
dou, nau, doveu, pau, jeu. (18, 18a)
120. Govori se: ja u rasti; rei (prav.): rijeti (musl.); vrijei, uzeti; ivjeti/
iviti (musl.): ivljeti (prav.); donijeti; musl.: spomenuti, a prav.: spome-
niti; uvenuti (ne: uveniti), utonuti, maknuti; ja u viditi (musl.): vieti
(prav.); voljeti, trpiti, eliti; musl.: letit, a prav.: leeti; veeravati, zamje-
njivati; prav.: svravati, a musl.: svrivati.
121. Govori se: poao je pjevajui, plaui, trei, smijui se (prav.); u musl.:
pjevaju, plau, tre, smiju se.
122. Govori se: ena ujui ga pobjee (a ne: uvi, uv); majka videi ga
proplae (a ne: vidjevi, vidjev); velei to on poe (a ne: rekavi, rekav);
uradivi to brat mi ree (a ne: uinivi, uiniv); zdogovorei se mi mu
dadosmo (a ne: dogovorivi se, dogovoriv se); svezavi mu ruke (kod
prav., ma rijetko; kod musl.: poto mu svezae ruke).
123. Govori se: budavi da je tako (a ne: budui); ja sam ga vidla; mi smo ga
vidli (a ne: vidjela, vidjeli).
124. Govori se: ja ga vidjeh (ne: vioh); ja umrije(h); ja zguli(h) kou (ne:
odrijeh); jedva prodrijeh.
34 Senahid Halilovi
125. Govori se: oni pekoe, vukoe, strigoe (ne: pecijahu, peahu, vucijahu,
strizijahu...); oni vioe, sudie, ljubie, a ne: viahu... Govori se: lea-
hu, ali je u musl. najee letjee, a u prav.: leae.
126. Govori se: ja bi, ti bi, on bi reko, mi bi, vi bi, oni bi rekli (a ne: ja bih,
mi bismo, vi biste); bismo li rekli (ne: kazali), biste li vjerovali (a ne: bi
li ste vjerovali). (19)
127. Govori se: ovo je njezin otac (a ne: njen, nje otac); prosi je u njezine
brae (a ne: u njene brae, u nje brae).
1.3.2.3. Sintaksike odlike
128. Govori se: nijesam uzeo noa (a ne: no); ne poruie kule (ne: kulu); ne
zapalie sela (ne: selo) i selo ne zapalie; ne naoh vijenca (ne: vijenac).
129. Govori se: bio sam u selu (ne: u selo); ivi u kui; jae na konju; nali
se u gori; lei pod klupom; visi o klincu; dredi za kuom; visi li nad
glavom (a ne prij. + akuz.).
130. Govori se: idem (prav.)/ iem (musl.) u selo (ne: u selu); skoio na ko-
nja (ne: na konju); sakrio se za me (ne: za mnom); kupi hara po selima
(ne: po sela).
131. Govori se: uini to za brae (prav.)/ bratje (musl.), a ne: za brau; kupio
sam to za sestre (ne: za sestru); nije to dobro za lovaca (ne: za lovce);
kupio sam nove korice za noa (ne: za no).
132. Govori se: donesi sikiru (ne: sjekiru) od Ivana (a ne: iz Ivana); uo sam
to od njega; dobavi malo od brata (a ne: iz + gen.).
133. Govori se: ako mognem (a ne: uzmogu) / ako mogbudnem, uiniu; kad
imadnem (ne: uzimam) vremena / kad imadbudnem vremena (vakta),
doi u; ako znadnem / saznadnem (a ne: uzaznam) / znadbudnem,
javiu ti.
134. Govori se: reko da e to uiniti (a ne: reko uiniti to); reko je da e
doi veeras (a ne: obeao doi veeras); kazo je da e poi u selo (a ne:
kazao poi u selo).
135. Govori se: zatekao se (u prav.) / reko, zakleo se (u musl.) da e zaklati
hajduka (a ne: da zakolje); prijete mi da mi ukradu jagnje / da e mi
ukrasti janje; prijete mu da mu kuu obore / da e mu kuu oboriti;
reko da e doi na vrijeme (vakat). (20, 20a)
136. Govori se: da si mi prije kazao, dao bih ti (a ne: bio bih ti dao); da si
prije doao, jo bi ga naao (ne: bio bi ga jo naao); kad bi me poslu-
ao, ne bi poginuo (ne: ne bi bio poginuo).
137. Govori se: da brat nije pobjegao, otac bi ga ubio (a ne: da brat ne pobje-
e, otac ga ubi); da ga ne zaustavismo (ee)/ zadrasmo, propade (ne:
kad ga ne bismo zadrali, propao bi); ako ne ree istinu (a ne: te ne ree),
ubiu te; ako ga ne dovede (a ne: te ga ne dovede), naopako po te.
138. Govori se: ne smije toga raditi (ne: initi) a da ne kae (ne: javi) bratu
(a ne: bez da javi bratu); poao je a da mi nije reko (ne: bez da mi je
reko) ni zbogom (ostajte / ostavajte); dogovorili su se (musl. uvijek kau:
zdogovorili se) a da nijesu nas zvali (a ne: bez da su nas zvali). (20, 20a)
139. Govori se: doao sam da ti reem (prav.) / reknem (musl.), a ne: za
da ti reem; to je reko da bi te prevario (a ne: za da te prevari); da mi
vjeruje (a ne: za da mi vjeruje), kazau ti.
140. Govori se: doao da kupi (a ne: za kupit) vina; da bi se oborila kula (a
ne: za oboriti kulu), to nije dosta; ovo je pravi nain da se izgubi po-
tenje (a ne: za izgubiti potenje).
141. Govori se: djevojka (musl.)/ evojka, cura (prav.) nije lijepa (a ne: je
ne lijepa); selo nije bogato (a ne: je ne bogato); ja ti nijesam kazao da
doe (ne: ja sam ti ne rekao); oni nijesu kazali (ne: oni su ne kazali)
istinu.
142. Narodne pripovijetke poinju ovako: Umrla (ne: umirala namjesto
ovog oblika i musl. i prav. imaju: mrla) neka ena; Imo otac tri sina...
(a ne: Bie ena umirala; Bie otac imao tri sina...). (20, 20a)
1.3.2.4. Akcenatske odlike
143. Glas e izgovara se kratko u rijei rijeka (bit e da je kratkosilazni na
prvome slogu; zapisano: rjeka); a dugo u rijeima: sijelo, cijena, strije-
la, dijeliti (zapisano: sijlo, cijna, strijla, dijliti). (21, 21a)
144. U rijeima kao sijeno, vijek, (mijeh nema, ve mi/j/ovi kovaki),
dijelim, cijenim, tijesto izgovara se potpuno odvojeno ije (kao u rijei-
ma bijemo, lijemo, ijemo, nijedan) i u musl. i u prav. (a ne kao: sjeno,
vjek, cjenim...); tj., dvoslona je zamjena jata u dugim slogovima, i na
prvome je slogu kratkosilazni akcent. (21)
145. U rijeima kao to su junak, glavar (glavar je u samara, drvo sprije-
da), kova, hajduk, igra prav. udaraju glasom na prvi slog: junak,
glavar, kova, hajduk, igra, a musl. na drugi: junak, glavar, kova,
hajduk, igra. Dakle, musl. imaju nepreneseni dugosilazni akcent u
ovakvim rijeima, dok je u prav. okonano prenoenje silaznih akce-
nata na inicijalni slog. Takoer je i u musl. i u prav. naglaen prvi
(a ne drugi) slog u rijei kao nepravda, djevojka, (kolijevka ne postoji,
ve beika), inimo, peete. (21, 21a)
146. Rijei kao uiti, jezika, pobono imaju akcent na prvom slogu, a rijei
kao gospodina, govoriti na drugom. (21)
36 Senahid Halilovi
1.3.2.5. Leksike odlike

147. Na pitanje koja se od ovih rijei govori u Vaem mjestu imamo sljedee
odgovore.
Izmeu grad ili varo podvuena je druga rije, i dopisano: Za Sara-
jevo vele, da je varo (a ne grad). Grad kau tvravi (castelu) sarajev-
skoj. (21, 21a) Takoer, govori se sokak (a ne ulica, trg; gdje se stoka
prodaje, zove se mejdan; gdje ito arija); pender, a ne prozor;
krevet (prav.): kreve (musl.), a ne postelja; preslica, kudjelja (preslica je
drvo, a kuelja /prav./, kudilja /musl./ od vune, lana... privee /prav./
prevee se /musl./ za preslicu); eir, krljak, a ne klobuk (za eir
zna se tek od novijeg vremena; prije okupacije doo bi koji Sarajlija iz
Njemake sa krljakom, a klobuk nikako ne postoji); gae, a ne hlae;
arape, a ne bjeve; cipele (od novijeg vremena; prije kundure /= cipe-
le/; onda postoje jo izrazi za firale, opanke, mestve, izme, kaline),
a ne postole; mahrama (musl.): marama (prav.), a ne rubac; opreina
(Opreine nosile su do prije desetak godina samo prav. enske /ene,
evojke i en. djeca/; sad je opreina ve rijetkost. Muhamedanke ni-
jesu ih nosile nikad u ovom dematu; 21a), a ne: ogrnja, pregaa;
kosa i perin (na glavi; a ne: vlasi); aka, a ne pesnica, pest; znoj, a ne
pot; digarica, a ne jetra; eludac (prav.): eldac (musl.), a ne stomak;
doruak (ujutru), ruak (oko 8-9 sahati; a ne ono to se jede o podne),
onda: uina, a ne objed, ruak (u podne, oko podne; i najposlije
veera u mrak); uz pitanje: tata ili aa na str. 22a dopisano je:
djeca kod musl. zovu svoje oceve iskljuivo samo babom; kod prav.:
babom najvie, rjee aom, a ima i tatom, ali vrlo malo (jo i prije
okupacije). Na mjestima uje se, da djeca svog oca zovu i imenom
(krenim); djevojka (musl.): evojka (prav.) najee: cura (i musl.
i prav.); momak, a ne mladi (kae se: uljudan, dobar mladi); na-
jamnik, a i: momak, a ne: sluga, djeti (= muko to drugome slui);
lupe i lopov (od novijeg vremena, prije a i sad: hrsuz, prav.: rsuz i
hajduk, prav. ajduk; str. 22a); magarac i kenjac, a ne osao, tovar; guja
(vie), a i zmija; pas (pseto): musl.: vseto; kurjak i (vie) vuk; mlivo, a
ne brano, muka; hljeb (musl.): ljeb (prav.), a ne kruh, kru; deblo (osim
grana), a ne stablo; s granama: drvo; kre, a ne vapno; trenja, a ne
krijenja; gvoe, a ne eljezo; kia, a ne dad (na str. 22a: kinica
uhvaena sa stree, zovu je prav. didevica, a musl. idevica); vatra, a
ne oganj; krupa (najee), grad, a ne tua; strijela, a ne munja (na str.
22a: kad grmi grmi; kad puca: strijela; kad pla/h/o pukne grom, a
iz groma strijela); zejtin, a ne ulje; sire, a ne ocat, kvasina; godina,
a ne godite; nedjelja (prav.): hefta (musl.), a ne: tjedan, sedmica; pone-

diljak (musl.): poneeljak (prav.), a ne ponedjeljnik; utornik (najvie)
i utorak; proljee i primaljee (prav.): proljetje i premaljetje (musl.); zi-
mus, a ne: ove zime; jesenas, a ne: ove jeseni; voljeti koga, a ne ljubiti
koga (vie: drag/a/ mu); nadati se, a ne ufati; odmah, a ne taki; uvijek
i vavijek (i kod musl. i prav.), a ne: sveer, udilj; veoma i (mnogo vie)
vrlo; kud ide (a ne: kuda; porugljivo) i gdje ide, a ne: kamo ide (na
str. 22b stoji: Revu na stranu, znai: ne idu pravijem putem, t.j. ona-
ko, kako Bog miluje). (21, 21a, 22, 22a)
148. Govori se lijep (a ne: jako lijep, zdravo lijep); zgodan umjesto (jako,
zdravo) bogat (drukije i: dobro je zgodan, plao zgodan, truo je
zgodan; lijepo ivi, dobro ivi); grdan (ne: jako grdan, zdravo grdan)
znai ovdje ruan, ugursuz; potom, ko moe dobro skoiti, ja baciti
kamena, kau moe grdilo jedno baciti, skoiti, ili moe grdilo jedno
izjest(i).
149. Pozdravlja se ovako: dobro jutro (ne i: dobar dan); dobar vee, dobra
vam vee (ne: veer); laku no (ne: dobru no).
Na str. 22a i 22b R. Kalember opirno pie o pozdravljanju.
Ujutro se pozdravlja: dobro jutro (prav. izmeu sebe); musl. meu se:
sabala hajrosum. Prav. (samo stariji, muki) muslimana pozdravit e:
sabala hajrosum, a musl. opet pravoslavnog: dobro jutro (Kako si ste?
Dobro, kako si ti; Dobro, Bogu fala, kako si ti). Prav. meu se kazat
e i ovako: Dobro jutro, uranio? Musl., naprotiv, ako kae dobro jutro,
rijetko e koji dodati jo i uranio, a esto ne e ni kazati dobro jutro,
ve samo uranio. Otpozdrav: Na dobro jutro: Bog ti pomogo! (prav.);
musl.: Dao Bog dobro! Izmeu sebe musl.: Alah arazosum, dodajui
meu tijem esto jo i mehraba, to je od Turkua (Anadolaca) pri-
mljeno, od prije nekih 30 godina.
Na sahat-dva prije podne otpoinje: Pomozi Bog (izmeu pravo-
slavnih i musl. prema pravoslavnom). Naprotiv, prav. e muslimanu
umjesto Pomozi Bog rei: Susta li (odgovor: Mrve/n/, susta li ti?), to
prav. i izmeu sebe iza Pomozi Bog obino dodaju. Musl. meu se od
10 sah. prije podne pa do iindije samo: merhaba. Dobar dan ne
postoji nigdje ovuda. (22a)
Na str. 22b dopisano je: Iza iindije (od 45 sah. poslije p.) otpoinje
dobar vee a i dobra vam vee izmeu prav. (i musl. prema prav., a
i prav. prema musl., mada u ovom posljednjem sluaju preovlauje
samo susta li, sustaste li, jeste li sustali posustali). Izmeu musl. po-
38 Senahid Halilovi
stoji samo akam hajrula, a ako kae mehraba onda vie nee kazati
akam hajrula.
Pri polasku (rastanku) prav. e rei pravoslavnom i muslimanu: ostajte
s Bogom, ostaj s Bogom, ostavaj s Bogom. Musl. meu se pri rastanku:
ej dovale, a i: ej vala, a to e rei i mnogi prav. muslimanu. Otpozdrav
na ostajte s Bogom: u dobr as, rjee: s Bogom poo! Kod musl.: na ej
dovale ej sadile! Uveer, pri rastanku postoji: S Bogom ostajte (Fala
vam) odgovor: U dobr as (Bogu fala). Tek kasnije u no (iza sijela,
polje veere) rei e prav. pri rastanku: laku no (fala vam na sijelu,
na veeri). Musl. to ne govore, ve samo: ej dovale. Otpozdrav na laku
no: Bila ti na pomo, ili: Bog ti na pomo!
150. ena iji se oek (prav.) / ojk (musl.) a nikako mu zove Petrovi,
Kapetanovi, Popovi, zove se Petrovika, Kapetanovika, Popovika;
Mujkika, Novalika, Gaanovika (od Vasi Vasika; od muev-
ljeva imena Vaso Vasinica). Djevojka iji se otac tako preziva nije
Petrovieva, Kapetanovieva..., ve Petrovia, Kapetanovia, Popovi-
a, Novalia ili Novalina, Mujkia, Gaanovia ili Gaanova, Nikolia,
pirina ili piria, Kupreeva (od: Kupre), Krtolinova (od Krtolina),
Babia (od: Babi). (22)
Na str. 22b dopisano je: ... da se Srbi izmeu sebe nazivaju samo Srbi-
ma (a nikad pravoslavnima), rjee Rianima; muslimani zovu Srbe
Rianima i Vlasima, rjee Srbima; Srbi opet zovu muslimane samo
Turcima (Turin).
Kao to se vidi, Pitanja o govoru prostoga naroda iz 1897. nude obilje

podataka zanimljivih za historijsku dijalektologiju; dva upitnika popunje-
na u Sarajevu i njegovoj neposrednoj okolici predstavljaju dragocjen izvor
za prouavanje sarajevskoga govora u XIX stoljeu. Osobito su znaajne
napomene o osobenostima govora Sarajlija s obzirom na njihovu vjersku
pripadnost. Potkraj XIX st. govor muslimana Sarajeva bio je izraziti ije-
kavskoakavski govor, ali su akavizmi uz takavizme bili prisutni i
u govoru pravoslavaca.
1.4. Sarajevski govor u XX stoljeu

1.4.1. Podaci o sarajevskom govoru u dijalektolokoj
literaturi
Kada je rije o istraivanju sarajevskoga govora, dvadeseto stoljee pred-
stavlja nazadak u odnosu na devetnaesto: iz XIX st. o govoru Sarajeva ima-
mo jedan rad (urminov) i dva popunjena upitnika, a iz XX st. imamo
jedan upitnik, ali nemamo niti jedan rad posveen ovome govoru.
Meutim, neto podataka o sarajevskom govoru moe se pronai i u
dijalektolokoj literaturi nastaloj u XX stoljeu, zahvaljujui najprije Dali-
boru Brozoviu (1956; 1961:149-149; 1966:191-192).
1.1. U uvodnom dijelu monografije o govoru u dolini rijeke Fojnice D.
Brozovi istie: Sarajevo uope ne ulazi u krug oko doline Fojnice, no kako
je urminov rad ve prilino zastario, iskoristio sam u Sarajevu priliku da
uzmem neto materijala od jednog muslimana, vrlo dobrog predstavni-
ka sarajevskog govora... (Brozovi 1956:XI); a u Popisu ispitanika (na str.
XXI) stoji: Sa Srajevo H Slih Haihmi, 1910; stanuje na Bjlavama,
Hadilojina 19; brico s dozvolom za suneee, nekolovan, pismen, govori
izrazito istim sarajskim m. govorom, m..
U opisu fojnikoga govora nai e se ovdje-ondje i pokoji podatak o
sarajevskom govoru.
1.2. U svom izvjetaju o dijalektolokim istraivanjima u srednjoj Bo-
sni D. Brozovi naroitu panju posveuje sarajevskom govoru (Brozovi
1961:348-349). Navodi da se kratko vrijeme zadrao u Sarajevu kako bi
provjerio neke navode prof. Seida Traljia iz Instituta JAZU u Zadru, ro-
enog Sarajlije, a ujedno rasvijetlio neke pojedinosti iz urminove raspra-
ve, a koje su mu otprije bile sumnjive. Brozovi dalje pie da se S. Tralji
sjea da su za njegova djetinjstva pojedine mahale imale vlastite osobine
s obzirom na reflekse jata neke su mahale bile naime veinom naseljene
doseljenicima i bilo ih je s preteno ikavskim govorom. Ali dvije od njih
rap-mhala i Vrbua izdvajale su se od ostalih teanjsko-maglaj-
skim refleksom dte djteta. Takav govor vie ne postoji, ali stariji ga se
sjeaju, a moda bi se tko i naao od staraca da tako govori. U svakom je
sluaju bilo vrijedno zabiljeiti taj podatak. (Brozovi 1961:348)
urminov rad zahtijeva i dopune i ispravke. Ima osobina starinakog
muslimanskog govora u Sarajevu koje se ne mogu vidjeti iz urminova
rada, a ive i danas i ujedno su jednake osobinama govora u dolini Fojnice
i u prostoru izmeu Bosne i Krivaje; to su: izostanak sekundarnog dulje-
nja (n sncu, vce, vca, pntit, lnca, lvca, rka, snko, trvka, slmka,
40 Senahid Halilovi
rlu); akcenatski tipovi immo, elmo, uz, ali i pemo (podruje od

Fojnice do Krivaje ee ima: pemo); prijelaz ir > r nije izoliran samo na
kmpijr i pstijr govori se jo i: dijrat, obzdjerat se, probijrat i sl.; po-
znati su i neki ekavizmi koje ima i fojniki kraj (npr. ltat); obini prezent-
ski oblici tipa obej; sasvim je obian habitual (n bi di pot pnere).
(Brozovi 1961:348)
S druge strane, pojedini urminovi podaci uope ne odgovaraju sa-
rajskom govoru: urminovi primjeri k, zm (sa str. 197) predstavljaju
zapravo u Sarajevu dosta obine tzv. dvostruke akcente: k, zm; namje-
sto urminovog kua (str. 192) mora biti kua ili kua, a urminovo ljto,
njmak (sa str. 195) ustvari je to, jmak; dalje, na Vratniku se kae tk,
a ne ko (urmin 1895:194, 202); obian je u starinaca instrumental jednine
na -im u im. . r. na konsonant (krvm, slim), a ne na -i, -ju (kako navo-
di urmin na 200. str.: krvi, krvju); promjena dvoslonih hipokoristika po
obrascu Mjo, Mja, Mju (urmin 1895:199 obina u muslimana; naj-
vie ovako govore seljaci iz okolice) nikako ne spada u originalan govor
sarajevskih muslimana (gen. Mj, Mh, Slk, dat. Sphi, bri, ki itd.).
(Brozovi 1961:338)
Kada se imaju u vidu ove dopune i ispravke, ispostavlja se da je manje
razlika izmeu sarajevskoga govora kako je predstavljen u urminovu radu
i susjednih govora. Razlike izmeu sarajevskoga govora i susjednih ijekav-
skoakavskih govora nemaju kategorijski znaaj: svode se na sitnije poje-
dinosti u akcentu; tu je jo sporadino > j, kao i infinitivi na -nit. Ovo-
me treba dodati i osobine koje sarajevski govor jasno povezuju s njegovim
istonim i jugoistonim susjedima (tj. s ijekavskotakavskim govornim ti-
pom): to su oblici tipa dm (ali je tako i u Vareu); ne- < n-; sporadino
-k < -h i -s < -st; bolje uvanje imperfekta negoli je u ijekavskoakavskom
dijalektu kao cjelini. (Brozovi 1961:339)
1.3. Sarajevski govor ukratko je predstavljen i u Brozovievoj sintezi o
ijekavskoavskom dijalektu: tu je izdvojen kao poseban govor unutar ju-
noga poddijalekta (govori juno od Krivaje i zapadno od Bosne). (Brozovi
1966:191-192)
I ovdje su navedene tri osobine kojima se sarajevski govor karakterizira
unutar ijekavskoakavskog dijalekta i pribliava jugoistonom poddija-
lektu istonohercegovakog dijalekta: prijelaz -h > -k (osim iza k: dook,
ali: ispkoh; up. i: urmin 1895:193); prefiks ne- umjesto e- (u urmina je
takoer ne-, ali se sporadino moe uti i k, ko, i to samo od ljudi
koji znaju u knjigu /1895:190/; Brozovi napominje: Vjerojatnije je da se
radilo o ljudima s ostalih ije. podruja koje je urmin zatekao u Sarajevu
on nije provjeravao svojih informatora... ali nije iskljueno da su u ur-

minovo doba u Sarajevu postojali ostaci e-, koji su se poslije izgubili kao
u Dubrovniku, v. nap. 261 na 192. str.); imperfekt je ei nego u ostalim
ijekavskoakavskim govorima. Posebnu boju govoru istone i jugoistone
okolice Sarajeva (a djelimino i grada) daje i postepeni prodor promjene
dvoslonih hipokoristika tipa Mujo po obrascu imenica m. r. (gen. Muja,
dat. Muju...). Ta osobina dijalektalno prodire, ali istodobno civilizacio-
no uzmie bosanski razgovorni jezik ima samo nastavke a deklinacije
(Brozovi 1966:192; up. i nap. 152, na 158. str.: Reetar ima iz Visokog tip
Pero, Pera za musl. /Der t. D. 164/, urmin u Sarajevu nalazi u musl. obi-
no Mujo, Muja, Muju, Muja /Rad 121, str. 199/, ali bit e da su obojica naili
na muhadire s jugoistoka. U okolici Visokoga taj tip uope ne dolazi u ob-
zir, ali u okolici Sarajeva na jugoistonom rubu uz planinsko okruenje on
prodire iz ijekavskotakavskog podruja, no nosioci su mu i musl. i prav.
doseljenici podjednako, prav. mjestimice preteno. Da musl. starinci imaju
samo a deklinaciju, dokaz je u Glasincu, koji je danas na podruju isto-
nohercegovakog dijalekta, a ipak musl. govore Ibrin prema Ibrov u prav.
/u muslimana ima naime ostataka starinakog govora srednjobosanskog
tipa.../). Sarajevski govor slae se s istonim dijelom tuzlanske oblasti i s
jo nekim dijelovima ijekavskoakavskog dijalekta (npr. vareki kraj) po
tome to nema primjera tipa mja. Naposljetku, samo se u Sarajevu zadr-
ala grupa -t- u primjerima kao junatvo, djevojatvo (urmin 1895:192),
ali danas je to ve prava rijetkost. (Brozovi 1966:192)
1.4.2. Podaci o ekavsko-jekavskom govoru Bjelava

O ekavsko-jekavskom govoru sarajevskog naselja Bjlave imamo sauvane
podatke iz 1983. i 1984. god. u jednome Upitniku za ispitivanje bosansko-
hercegovakih govora.11
11
Upitnik za ispitivanje bosanskohercegovakih govora, pripremljen za potrebe rada na projektu
Bosanskohercegovaki dijalekatski kompleks sinhronijska deskripcija i odnos prema stan-
dardnom jeziku (projekt je pokrenut 1975. i do 1992. priveden kraju u Institutu za jezik u Sa-
rajevu), sastavili su akademici J. Vukovi, D. Brozovi i A. Peco te dr. D. Vujii. Objavljen je u
prvoj knjizi Bosanskohercegovakog dijalektolokog zbornika i kao posebna sveska, za potrebe
rada na terenu. Sadri 2.058 pitanja iz raznih tematskih oblasti. Popunjen je u 224 mjesna go-
vora u BiH. Upitnici se nalaze u Institutu za jezik u Sarajevu. Dio grae iz tih upitnika obraen
je i publiciran u Bosanskohercegovakom dijalektolokom zborniku (knjige II /1979/, V /1985/,
VI /1990/ i VIII /2002/). Upitnik br. 53 u sarajevskom naselju Bjelave popunila je od 1983. do
1984. dr. N. Valjevac, saradnica Instituta za jezik u Sarajevu. Informator je bio Hmdo Bkr,
ro. 1913. (pokoji podatak potjee i od njegova sina i snahe, v. nap. na str. 110, 110a).
42 Senahid Halilovi
Graa iz ovog upitnika obraena je (ujedno s graom iz jo 67 upitnika

s podruja centralne, jugoistone i jugozapadne Bosne, od kojih je neko-
licina popunjena u iroj okolici Sarajeva: upitnici br. 54, 55, 56, 57 i 58) i
publicirana. (Vujii 1990:13-124; Peco 1990:125-247; Baoti 19901991:33-
71; up. i: Halilovi 2002)
1.4.2.1. Fonetsko-fonoloke odlike

1.4.2.1.1. Vokalizam
Govor Bjelava karakterizira sistem od pet vokala + vokalno r. Svaka od je-
dinica vokalskog sistema moe biti s kvantitetom ili bez njeg. Stanje je, da-
kle, identino onome u standardnom bosanskom jeziku. Graa iz Upitnika
potvruje tek sporadinu pojavu zatvorenije artikulacije vokala a i u.
Vokal a
1. Zatvoreni dugi vokal a potvren je u nevelikom broju primjera: Njd.
rovan, Njd. . r. rovna, Gjd. . r. glodi, Njd. vnjok, prid. vlouvsko.
Inae je: Njd. glva; Njd. ztiok, Gjd. ztioka; inf. otvrat; Njd. gldan,
Njd. . r. gldna / glnna / glna; Njd. mak; Njd. mac; Njd. mija; Ajd.
glvu, Nmn. glve; 1. l. jd. prez. znm; Njd. mlda, Djd. mldi; 1. l. mn.
prez. hrnmo; Njd. odr. prid. m. r. gldn / gln; Njd. odr. prid. . r. hldn
/ hlnn; zamj. za 1. l. j; Njd. tvan; 3. l. jd. prez. v / vj; Njd. mgla;
Njd. komp. prid. m. r. stri; Njd. komp. prid. . r. strij; Gmn. pjsm; N
zb. im. d / jd; 3. l. jd. prez. otvr; Gmn. mk; 3. l. jd. prez. pr;
Njd. prsjk; Njd. komp. prid. . r. ml.
Fonetska vrijednost nepostojanog a vidi se iz sljedeih primjera: im.
av u Gjd. glasi: v, u Nmn. v; Njd. ak; Njd. va; Njd. tak; Njd.
gsan; Njd. nak; Njd. pijsak / pjsak; Njd. udvac, Gmn. udvc.
Alternacije vokala a s nultom fonemom ili kojim drugim vokalom pri-
sutne su u pojedinim leksemama: ~ a: 3. l. jd. prez. skrij, prid. rad. jd. .
r. skrila, prid. trp. jd. m. r. sakrven; a ~ e: Njd. ver (ova leksema stranog
porijekla ima vokal e umjesto izvornog vokala a); ar ~ er: Njd. jerbica; a ~
i: Njd. pnt; a ~ o: Njd. pntole.
Vokal o
2. I ovaj vokal ima standardnu boju, bez obzira na akcent, kvantitet i
poziciju u rijei: Njd. zva; Njd. pdn, Gjd. pnn / pn / pdn; pril. vdi;
Njd. dba, Gjd. db, Ajd. dba; Njd. n ;Njd. kla; Njd. zamj. za 3. l. n;
Njd. prisv. zamj. za 1. l. mj. Zatvoreni vokal o potvren je samo u pridjevu
vlouvsko.
Alternacije vokala o s drugim vokalima ilustriraju sljedei primjeri

iz grae: o ~ a: Njd. halaa; o ~ e: 3. l. jd. prez. n mere; o(ro) ~ e(ro):
ptero; petrca; petra kola; (r)o ~ (r)e: Njd. grbje; o ~ u: Njd. burnija; Njd.
kmpijer / kmpjer; Njd. dktur; Njd. milijn; o ~ ol: Njd. drl; Njd. vl;
Njd. neodr. prid. m. r. dbel; Njd. neodr. prid. m. r. tpal; Njd. neodr. prid.
m. r. bl. Kako se vidi, alternacije su prisutne i u rijeima stranoga porijekla
(krompir, doktor, milion), ali i u leksici slovenskoga porijekla.
Vokal e
3. Vokal e takoer ima standardnu artikulaciju: Njd. ttak; Njd. grde;
Gmn. sjemn; 3. l. jd. prez. prd; Ajd. r; Njd. zc, Vjd. ze, Ijd. zcom;
Njd. j, Ijd. jom.
Alternacije: ~ e ~ a: inf. strti, 3. l. jd. prez. stare, 3. l. jd. aor. str,
prid. trp. . r. jd. satrvna; e ~ : Njd. zna / ezna.
Vokal i
4. Vokal i je najpodloniji redukcijama (o tome v. nie); meutim, kad
je rije o alternacijama, nema veih razlika izmeu ovog i drugih vokala: i
~ a: Njd. cjdka / cduka; i ~ : inf. devat; inf. zjevat / zevat; i ~ ~
e: Njd. kliba; i ~ u ~ : Njd. srutka; j ~ ij: inf. sjat; Njd. odr. prid. m. r.
golbi; Njd. prid. m. r. dvi;
~ i: Njd. jn; Njd. jl; i ~ e: 3. l. jd. prez. mri.
Vokal u
5. U vokalizmu Bjelava najstabilniji je vokal u. Ima standardnu artiku-
laciju, nije podloan redukcijama, niti su brojni primjeri u kojima umjesto
ovog dolazi koji drugi vokal: u ~ o: Njd. kokruz; u ~ v: Njd. vgust; u ~
va: pril. vvjk. U primjerima ginla i dgnit imamo djeliminu i potpunu
redukciju i, a ne alternaciju nu ~ ni.
Refleksi glasa
6. Vrijednost kratkog
Jat u kratkim slogovima dalo je:
jednosloni refleks je: 3. l. jd. prez. bj, prid. rad. m. r. jd. bj, .
r. jd. bjala; Njd. kundjd; inf. vjnat se; Njd. djvjka, Djd. djvjki,
Vjd. djvjko; Njd. cjpanica; prid. trp. . r. jd. osjena; Njd. cjdlo; Njd.
bjelak / bjelnce; Njd. jverica; Njd. sjdok; D . r. dvjm, inf. htjet; uz
primjere s jotovanjem prethodnog suglasnika: Nmn. sgovi; Njd. to /
jto, Gmn. t / jt; pril. / e;
44 Senahid Halilovi
refleks i: imperat. jd. bi prid. inf. vit; prid. rad. m. r. jd. vlio; Njd.
skira; D . r. dvm, G . r. dvj; prij. prd, prij. priko, pril. gri; / e; pril.
vdi; prid. rad. . r. jd. vlila / vlla;
refleks e: Njd. ddo, Nmn. dde; Nmn. brgovi, Lmn. brgovima; Njd.
tsta; Nmn. sngovi; Njd. komp. prid. . r. lp; Njd. komp. prid. . r. blij;
Njd. nko, be.
7. Vrijednost dugog
I u dugim slogovima imamo razliite vrijednosti umjesto jata:
jednosloni refleks e: Njd. cvt; Nmn. cvtje, Gmn. cvtja, Dmn.
cvtju; prid. rad. . r. jd. dnla; Njd. brg, Gjd. brga; Njd. rka, Ajd. n
rku; Njd. sng / sg; Njd. srda;
dvosloni (ije, ie i sl., ili naporedo dvosloni i jednosloni) refleks: 1.
l. jd. prez. mijm, 1. l. mn. prez. mijmo; Ljd. riji / rji, ILmn. riji-
ma; inf. donjet, Njd. dijte / djte; Njd. mjh; Njd. odijlo; 1. l. mn. prez.
djelmo, prid. rad. . r. jd. dijlla, Njd. klija; Njd. sjep m ;Njd. lijha;
Njd. pijsak / pjsak, Njd. linina;
naporedo se javljaju (i)jekavski i ekavski refleks: Njd. tjelo / tlo, Nmn.
tjela / tla; Njd. rje / r, Gjd. rjei / ri, Nmn. rjei / ri, Gmn. rij
/ rij / r; Njd. bli lk / bjl lk; prid. rad. . r. jd. ozldla / ozljdila se;
Njd. prid. m. r. ln / n; Lmn. odr. prid. blm / bjlm;
jednosloni refleks je: 1. l. mn. prez. sjemo, 3. l. mn. prez. sjk;
prid. trp. . r. jd. djena; Njd. sjno; Nmn. pjskovi; pse; vvjk;
jednosloni refleks i: 3. l. jd. prez. rzm; 1. l. jd. prez. nsam.
8. Kratko jat iza sonanta r dalo je:
ekavski refleks: Njd. strha; Njd. vra; Njd. mrka; inf. zrt(i), prid.
rad. m. r. jd. zro, prid. rad. . r. jd. zrla; prid. rad. . r. jd. szrela; Njd.
rpa; Njd. mra;
ikavski refleks: prid. rad. . r. jd. grila; 3. l. jd. aor. zgori; inf. vrt; 3.
l. mn. prez. zrj,
(i)jekavski refleks: Njd. rjebe, Gjd. drijbeta; prid. . r. drijbna.
9. Vrijednost + o (< l): prid. rad. m. r. jd. vdio; prid. rad. m. r. jd. sjo;
prid. rad. m. r. jd. zjeo; Njd. prid. m. r. ks; prid. rad. m. r. jd. zro.
Sekundarno jat prisutno je samo u rijeima vdijr i kmpijer /
kmpjer.
10. Iz predoene grae vidi se da je ovaj govor osoben u pogledu refleksa
staroga vokala jata. Potkraj XX stoljea posvjedoen je ekavski refleks jata
u dugim slogovima kao sistemska crta govora Bjelava. Meutim, u ovom
starom sarajevskom naselju ve u to vrijeme prevagu ima ijekavski refleks,
da bi etvrt stoljea kasnije potpuno ieznula jedna bosanska ekavsko-

jekavska oaza.
11. Alternacije u vezi s jatom: ~ i: inf. sjdit; inf. vit, 3. l. jd. aor.
(vio), prid. rad. m. r. mn. vili; ~ e: Njd. dko; Njd. ddo; dugo ~
kratko : inf. opjvit, prid. rad. m. r. jd. pjvio; + je: 1. l. jd. prez. mijm,
1. l. mn. prez. mijmo, 3. l. mn. prez. mij; vrijednost + j: inf. sjat, 1. l.
mn. prez. sjmo, 2. l. jd. imp. sj, prid. rad. . r. jd. sjala; prid. trp. . r. jd.
psijna.
Saimanje vokala
12. Sasvim je obino saimanje vokala u vokalskim grupama, osobito
ako nisu pod akcentom. Ovaj govor poznaje samo regresivnu asimilaciju:
ao: prid. rad. m. r. jd. mg; prid. rad. m. r. jd. t; prid. rad. m. r. jd.
d; prid. rad. m. r. jd. ; prid. rad. m. r. jd. t; prid. rad. m. r. jd. kv;
prid. rad. m. r. jd. m; Njd. r; prid. rad. m. r. jd. ozb; k;
eo: prid. rad. m. r. jd. z; Njd. prid. m. r. vs; vma;
ae: jednnst / jednst; dvnnest / dvnst / dvnst; snst;
oo: Njd. sepica / sjepica.
Redukcija vokala
13. I ovdje je vokal i podloniji redukcijama od ostalih vokala. Razliku-
jemo dva stepena redukcije tog vokala:
djeliminu: prid. rad. m. r. mn. govrili; Njd. cn gerica; Njd. pnica;
inf. prlit; Njd. dtelina; Njd. mgarica; Imn. vlovima; Njd. jerbica; Njd.
ktica;
potpunu: Njd. stlca; prid. rad. . r. jd. dijlla; inf. glt; inf. mlt; Njd.
sance; Njd. kmnca; Njd. klk; tlk; inf. mit se.
Pojedine rijei imaju dvojake oblike: prid. rad. . r. jd. vlila / vlla.
Djeliminu redukciju vokala u imamo u primjerima druak, sknut, a
potpunu u ldac; redukcija vokala e posvjedoena je u brojevima dvdst
i trst.
14. Evo nekoliko primjera u kojima se ogledaju morfonemske alternacije:
om ~ em: Ijd. cem; Ijd. mem; Ijd. kem / kjem; Ijd. sem; Ijd.
kopem; I lstjem / lom; Ijd. ptem; Ijd. pjem / pem; Ijd. crem; Ijd.
itejem; Ljd. s. r. vrm;
ov ~ ev: Nmn. nevi, Imn. nevima; Nmn. vevi; Nmn. mevi,
Gmn. mv; Njd. neodr. prid. m. r. trev; Nmn. crevi; Nmn. bbevi.
46 Senahid Halilovi
1.4.2.1.2. Konsonantizam
U izrazitije osobenosti konsonantizma govora Bjelava svakako idu: zamje-
na sonanta (lj) sonantom j; potrvena opozicija izmeu dvaju afrikatskih
parova u korist i ; palatalne varijante glasova i ( i ;)akavizam.
Sonanti
15. U ovom govoru sonanti ne odstupaju od standardnotokavske ar-
tikulacione norme.
Graa ne prua potvrde za pomjerenu artikulaciju sonanta l: Njd. lce;
Njd. lo; 3. l. jd. prez. gld; Njd. m. r. dln; inf. mlt; prid. rad. . r. jd.
grila; Njd. stlca / mlija (arh.); Njd. tl, Gmn. tl, Lmn. tlma.
Artikulacija sonanta j nije ista u svim pozicijama u rijei, i kree se od
vrlo postojane u inicijalnoj, preko oslabljene izmeu dva vokala (npr. dva
i), pa sve do potpunog gubljenja j u pojedinim leksemama: 3. l. jd. prez.
j; 3. l. jd. prez. brj se; inf. stjat; Njd. m. r. djij; 3. l. jd. prez. udj
se; 3. l. jd. prez. kj; 3. l. jd. prez. prlij; 2. l. jd. imp. sj; 3. l. jd. prez. blj;
Njd. jje; Njd. jlen; Njd. jla; Njd. jlovina; Njd. lijha; Nmn. djlovi, Gmn.
djlv; milijn; dvja (kla); u sekvenci -iji: Njd. komp. m. r. stri; Njd.
komp. m. r. nvi; Njd. , j, j.
Vrijednost sonanta r: Njd. kv, Ijd. kvim, Ljd. kvi; Njd. tbuh; Njd.
prgre; Njd. pst; 3. l. mn. prez. t; Njd. va; 3. l. jd. prez. h; Njd.
dvo, Gjd. dveta, Ljd. drvtu / dvetu, Nmn. dva, Gmn. dv / drv; Njd.
ha; inf. strti; Njd. m., . i s. r. cn, cna, cno, Njd. odr. prid. . r. cn,
Njd. komp. m. r. cnij; Njd. prid. m. r. mk, Gjd. mkg.
I izgovor sonanata m i n slae se s fonetskim standardom (alofonska
vrijednost ovih sonanata nije posebno oznaavana): 1. l. jd. prez. pmtm;
1. l. jd. prez. znm; Njd. jam; 1. l. jd. prez. nsam; inf. unti.
16. Alternacije
U govoru Bjelava prisutna je pojava zamjene sonanta (lj) sonantom j,
otprije potvrena u Sarajevu (urmin 1895:195; navodimo i oblike u kojima
nije izvreno jotovanje): Njd. ztiok, Gjd. ztioka; Njd. / j, Gjd. a
/ ja, Nmn. evi / jevi (nap.: sa j govore ene); N jdi, G jd, D j-
dima, A jde (uz oblike s ); Njd. tmej (uz tme), Amn. tmeje (uz tmee);
Njd. kj (uz k), Ijd. kjem (uz kem), Nmn. kji (uz kevi), Imn.
kjima (uz kevima); 3. l. jd. prez. vaj / vj (uz v); 3. l. jd. prez. pj
(uplji; dupsti); N grbje, G grbj; Njd. zje / zje; Njd. jubca (uz ubca);
Njd. dujna; Njd. pondejak; Njd. ndeja; Njd. prjee; Njd. uitjca; Njd.
zdrvje; Njd. grbje; Njd. komp. m. r. b / bj (uz b); Njd. superl. m. r.
njbo (uz njbo). Kao to se vidi, esto se naporedo javljaju oblici sa so-
nantom j s oblicima u kojima nije dolo do promjene > j.
Primjeri za ostale alternacije sonanata (u kojima se ogledaju asimilaci-
ono-disimilacioni procesi, uproavanje suglasnikih skupina i dr.):
li ~ i: 3. l. jd. prez. kz se (uz talz se);
~ o: Njd. bsiok;
mn ~ vn: Njd. gvno;
mn ~ ml: pril. mlgo;
m ~ m: 1. l. mn. prez. smmo (sonant dobijen disimilacionim
putem);
n ~ m: 1. l. jd. prez. pmm;
n ~ l: Njd. dlum;
~ j ~ : Njd. m. r. dj (uz d);
~ j: sjjna (< sjanjna);
gn ~ g: Njd. gezdo, Ljd. gzdu, Nmn. gzda, Gmn. gzd;
j ~ i ~ ji: Njd. paradiz.
17. Glas h odlino se uva u svim pozicijama: 3. l. jd. prez. hve se, prid.
rad. m. r. jd. hv se; prid. rad. m. r. mn. hvali se; jd. hjde, 1. l. mn. hjmo;
1. l. mn. prez. hrnmo; prid. rad. . r. jd. vhla; Njd. hrz; Njd. hbr; Njd.
Hvsk; Njd. Hrvt / Hvt; A enkl. obl. h; hjada / hada; inf. htjet, 1.
l. jd. prez. hu, 2. l. jd. he / he, 1. l. mn. hemo, 3. l. mn. prez. h;
gl. pril. sad. hti; Njd. ho; Njd. prid. vhdo (stro); Njd. strha; Nmn.
mjhovi; Njd. bha; Njd. duhn / dhn; inf. khat; Njd. prmaha; Gjd.
sjeromha, Vjd. sjromhu, Amn. sjeromhe; Njd. prid. m. r. mhak, Njd.
odr. prid. . r. mhk; A h / h; pril. nhot; Njd. oh; Njd. mjh, Njd.
sjermh, Gmn. strh.
Uz rijetke potvrde oslabljene frikacije imamo i oblike u kojima se ovaj
konstriktiv gubi na kraju rijei: Njd. tbuh; 1. l. jd. aor. vdje, uz; Gmn.:
neodr. obl. m. r. jk.
Alternacije glasa h:
h ~ k, g: Njd. tkor;
h ~ f ~ v: fla; Njd. kafna; Njd. zva (uz zbika);
h ~ s: Nmn. rasi (uz rahi);
h ~ k: Njd. kranin;
ht ~ , t ~ kt: inf. dat.
Grupa hv dosljedno je ouvana u: khva.
48 Senahid Halilovi
18. Afrikate
U ovome je govoru potrvena opozicija izmeu dvaju afrikatskih parova
u korist i ; jedina potvrda za je Ijd. kem, dok za (d) nema potvrda:
Njd. mac; Njd. k / kj, Njd. mak, Njd. rje / r; Njd. mija, Njd.
ndr i dr.
Potvrde za i : Njd. plka, Nmn. plke, Gmn. plk, Lmn. plkama;
Njd. ka, Gjd. k, kt ku; Ljd. ki; Njd. ak; N la / la, G l,
L lima; Njd. n, Nmn. novi; Njd. (uz gra), Ijd. im (uz grm);
Njd. k.
19. Glasovi i
U govoru Bjelava gotovo dosljedno se realiziraju i , palatalne varijan-
te glasova i : ak, gde, kica, snst, nin brno; d / dr,
zvm, v / v, rjebe i sl. Palatalizirani utavi suglasnici i jedna
su od najizrazitijih osobenosti konsonantizma ovoga govora.
Jotovanja
20. Ovdje je: ml, ma. U ovome govoru, kao i u susjednim akav-
skim govorima, u rezultatu nekih starijih izmjena nepalatalnih suglasnika
u vezi s j imamo reflekse (t ~ ~ ) i (d ~ ): N klija, Njd. ap;
Njd. prgre, Njd. dvre, Njd. niie, Njd. gde; tako i: 1. l. jd. prez.
zvm / zvm, 3. l. jd. prez. zv / zv, 2. l. mn. prez. zvte, prid.
rad. m. r. mn. zvali.
Ovdje je i: inf. vrat, pat, 3. l. mn. prez. paj, 3. l. mn. prez.
(analogijom prema odnosima t:, d:, npr. vratiti: vraen, saditi: saen,
dolo je do promjene odnos st:t i zd:d u odnose st:, d:, npr. pustiti:
puten u: pustiti: puen).
21. Novo jotovanje. Dosljedno je izvrena promjena skupina jt, jd u slo-
enim glagolima koji u svojoj osnovi imaju glagol ii: j + t: inf. d, s, iz;
j + d: 2. l. jd. prez. d ;2. i 3. l. jd. aor. de; 3. l. jd. prez. iz; 2. l. jd.
imp. izi.
22. Novije jotovanje. Sudbina pojedinih nepalatalnih suglasnika, od-
nosno grupa s nepalatalnim suglasnicima koji su dolazili u dodir sa sonan-
tom j (poslije ispadanja poluglasa) vidi se iz sljedeih primjera:
l + j: Njd. vese (uz vesje; u ovakvim primjerima ogleda se pojava
zamjene sonanta sonantom j);
t + j: N bra (uz brtja; arh.), G br, D bri; N le, I lom (uz
lstjem); Nzb. im. pre (nov.);
d + j: Njd. rk, Nmn. rci; Njd. gve.
23. Jekavsko jotovanje. Sonanti l i n jotuju se redovno; l + j (< ): Njd.

sepica (uz sjepica); Njd. keno, Gmn. kn, Imn. kenima (uz obli-
ke sa j); Njd. nk; inf. zevat (uz zjevat); n + j (< ): N dra, G dr;
Nmn. sgovi (uz sngovi).
Jotovane d i p imamo u: svge; Njd. pva (uz pjva), dok za promjenu
t, s, c, b, m i v nema potvrda.
24. Ukoliko se u govornom lancu nae skupina teka za izgovor, ona
podlijee glasovnim zakonima asimilacije i disimilacije, to za posljedicu
moe imati gubljenje nekog suglasnika. Ti su procesi prisutni u raznim lek-
semama i u ovom govoru, te emo ih ilustrirati dijelom raspoloive grae.
Asimilacija suglasnika:
s > : Njd. me (uz jme);
s > : N le;
sm > m: Njd. mrka;
ht > st: prid. rad. m. r. jd. sto.
Disimilacija suglasnika:
n > n: Njd. brtina; Njd. sstrina;
n ~ ~ t: Njd. vk;
mn > ml: mlgo;
m > m: 1. l. mn. prez. smmo.
Gubljenje suglasnika g, d, p, t, v:
g > : Njd. je; Nmn. jd, Gmn. jad, Dmn. jadima;
dl > l: Njd. lijto;
dr > r: Njd. rjebe;
ps > s: inf. svat, 3. l. jd. prez. sj; 3. l. mn. prez. sj;
p > : Njd. la, Nmn. le;
p > : Njd. nca; Njd. niie; nin brno (mlvo);
pt > t: Njd. tca;
pt > p: Njd. lpr, leprca;
st > s: Njd. prid. m. r. msan;
tk > k: N k; N nko; N nko;
dv > d: Njd. grda;
svj > sj: Njd. sjdok; 3. l. jd. prez. sjdo.
Potvrde jo nekih pojedinanih suglasnikih izmjena: l ~ , l ~ :
Njd. ak; k ~ h ~ ~ : Njd. , GDVjd., Nmn. ri, Ajd. r, Ijd.
rkm, Gmn. r / r, Dmn. rama (k ~ ), Imn. rama.
24. Metateza nije esta pojava; ovdje je: Njd. neodr. prid. vhdo (stro);
Njd. rijzga (jzgra).
50 Senahid Halilovi
25. Alternacije suglasnika i suglasnikih grupa

z ~ : 2. l. jd. imp. stri;
s ~ : prid. trp. m. r. jd. donen, prid. trp. . r. jd. donena, prid.
trp. s. r. jd. doneno;
st ~ t: 3. l. jd. prez. trj; prid. trp. m. r. jd. trojen (uz uten);
sv ~ v: Njd. vrka;
~ ( ~ ): Njd. ndr;
t ~ p: Njd. kpica;
k ~ : Njd. lim; Njd. mlija (arh.); Njd. er; Njd. erluk; Njd.
sre;
k ~ g: Ljd. mzgu;
ci ~ si ~ gu: Njd. sstrna;
~ , j: Njd. dujna;
t ~ : Njd. pina;
st ~ t ~ : prid. trp. m. r. jd. pen; inf. pat;
~ : Njd. pe; Njd. ge;
~ : Njd. kundjd;
~ : Njd. oh;
t ~ ~ : Njd. ba / ba;
~ r: 3. l. jd. prez. n mere;
~ j: Njd. Jrjev, Ljd. Jrjevu;
zgl ~ gl: Njd. glvak, Nmn. glvci;
gde ~ gd ~ g ~ : / e; svge;
vde ~ vd ~ v ~ : vdi; dvl (d ~ l);
nde ~ nd ~ n: ndi.
26. Uz pojedine sonante i drugdje ve su navedene potvrde za sekun-
darne suglasnike; evo jo nekih:
j (): prid. rad. m. r. jd. pstio, nsio, dnio, vlio, pjvio, htijo;
Njd. jlr, Gjd. julra;
n: prid. rad. . r. jd. nnila;
s: Njd. sp.
27. I o suglasnikim redukcijama ve je bilo govora; evo jo nekih primjera:
v: Njd. jk / ik, Gjd. eka, Vjd. ee; Njd. mdjed, Gmn.
mdjd; Njd. jverica;
j: Njd. dem. zmica;
r: Njd. kmpijer / kmpjer;
st u finalnoj poziciji: inf. djet;
tst > st: psto (500).
28. Ovdje je uobiajena geminacija dn > nn; navest emo i primjere s

geminantnom artikulacijom koja je posljedica redukcije vokala i: 3. l. jd.
prez. bnn, Njd. prid. . r. glnna, N . r. jnna, G m. r. jnng, D . r.
jnnj, I m. i . r. jnnm, jnnm, L m. r. jnnm; 3. l. jd. prez. pnn, Njd.
pnn, Gjd. pnn / pnn, Njd. prid. . r. nna, kao i: prid. rad. . r. jd.
vlla; prid. rad. . r. jd. dijlla.
1.4.2.1.3. Akcenatski sistem

Upitnikom su traeni odgovori na mnoge pojedinosti u vezi s akcenatskim
sistemom. Donosimo ovdje iri izbor iz te grae, kako bi se stekao uvid u oso-
benosti koje govor Bjelava smjetaju u zonu arhainijih bosanskih govora.
29. Mjesto akcenta: gl. pril. sad. gvor; 1. l. mn. prez. tmo; Gmn.
brkv, Imn. brkvima; Gmn. rebr / rebr; G dr; 3. l. mn. prez. d
/ dr; gl. pril. sad. di; inf. uzt; 2. i 3. l. mn. aor. uzste, uz; prid. rad.
. r. jd. zla; Gmn. lakt; Gmn. nokt / nokt; 2. l. mn. prez. te; inf.
n / un; 3. l. jd. aor. une; inf. iz, 3. l. jd. prez. iz, inf. ot; 1. l. jd.
prez. sjdm / sjedm; 2. l. mn. prez. sjdte; 1. l. jd. prez. stjm / stojm; 2.
l. mn. prez. klte; 1. l. jd. prez. donsem, 1. l. mn. prez. donsemo; prid.
rad. . r. jd. dnla; Gjd. eka; G d / jd; Gmn. v; Gmn. r /
r; Njd. Mhinca (od Meho); Gjd. Mhna / Mhina (od Meho); Njd.
prisv. prid. . r. Mhna (od Meho); Gmn. Hus / Hsik (od Husii); 3.
l. jd. prez. udj se; 3. l. jd. prez. obev; 1. l. jd. prez. sknm, svem; 1. l.
mn. prez. premo; inf. izpirat, izprat; prid. trp. s. r. jd. oseno; G vrt;
3. l. jd. prez. otvr; Njd. cjpanica; prid. trp. jd. . r. trna; 1. l. mn. prez.
sjemo, 3. l. mn. prez. sjk; 3. l. jd. prez. n va / n vaj; 1. l. mn. prez.
mmo; 1. l. mn. prez. pmo, 3. l. mn. prez. pk; 3. l. jd. prez. isp;
prid. trp. jd. . r. proevna; prid. rad. jd. . r. prdla / prodla; 1. l. jd.
prez. okopjm; Djd. mtiki; prid. trp. . r. jd. poevna; inf. pot / pt;
1. l. mn. aor. posmo; Gmn. ovc; 1. l. mn. prez. vmo, 3. l. mn. prez.
vk / vk; inf. pmst; Gjd. skola, Nmn. skolovi; Njd. jerbica; 3. l. jd.
prez. lt / let, 3. l. mn. prez. let / lt; Gmn. golubv, Dmn. golubvima;
Gmn. vukv / vukv; Gmn. zv; Njd. gujvca; Gmn. mrv / mrv /
mrv; Ljd. drvtu, dvetu; Gmn. dbla, stbla; 1. l. mn. prez. lmmo;
Njd. kmpijer / kmpjer; prid. rad. . r. jd. mrisala; Njd. jubca / ubca;
Njd. duhn / dhn; Njd. vretno; 1. l. mn. prez. pltmo; Njd. gla; 1. l. mn.
prez. mtmo; Lmn. bdima, brgovima; Ljd. kamnu; Njd. mnnk; Ajd.
n rku; Gmn. vrv; prid. rad. m. r. jd. ozb; Gmn. dn / dn; Gmn.
zvjzd; Ljd. mjscu / u mjescu, Gmn. mjesc; Njd. uitjca; 1. l. mn.
52 Senahid Halilovi
prez. brmo; prid. trp. m. r. jd. umven; Gmn. prijatj / prijat, Dmn.
prijatjima / prijatima; 3. l. jd. prez. obev; Gmn. zapovjd; inf. umrjet
/ umrt; 2. l. jd. imp. pripvjdj; 3. l. jd. prez. sjdo; prid. trp. . r. jd.
zklta; Njd. prid. . r. irka; Njd. prid. m. i . r. dbok, dubka; Njd. prid.
m. r. crvnkast; G (+ od, bez): d men, brz men / bz men, mn; Gjd. m.
r. vog; Njd. m. i . r. klk, klk; petre pantole; vmo; namo; vd; plho,
jko, vlo, vma; drkij; 3. l. jd. imperf. bije, 1. l. mn. imperf. bijsmo.
30. Alternacija dugosilazni: dugouzlazni akcent

Djd. glvi; N sta; Ljd. rji (uz riji); N la (uz la); L lima; Njd.
rka, Djd. rci; prid. rad. . r. jd. dla; prid. rad. . r. jd. svkla; Njd. grda;
N vrta; Ljd. msti; Njd. prid. m. r. msan; N klija; Njd. rda; prid. rad.
. r. vkla; Njd. krlo, Nmn. krla, Gmn. krl (uz krl); Njd. jje; Nmn.
jja; Nmn. gzda; Nmn. dbla, stbla; Nmn. vjnci; Gmn. tl; Ljd. dnu;
Nmn. zvjzde; Gmn. sl (uz sl); Njd. pla; Gjd. mra; Njd. ennza /
enza; prid. rad. . r. jd. klla se; Njd. prid. m. r. dan, Njd. prid. . r.
dna / nna; Njd. m. r. dj / d; Njd. prid. m. r. hldan; I s me (uz
s m); Njd. zn; vdi;
Ajd. glvu, Nmn. glve; Ljd. zbu; N la (uz la); Ajd. rku; Gjd.
a / ja; Ljd. lktu; Vjd. djte (uz djete); inf. rst; Ajd. grdu, NAmn.
grde; inf. (is)trst; inf. v; Ijd. jom; Gmn. vjnaca; Gmn. nt; Njd. mst;
Njd. mre; Njd. grm; Njd. e; D j, I s m (uz s me).
31. Alternacija kratkosilazni: kratkouzlazni akcent

Ljd. mzgu; 3. l. mn. prez. rzm; Ljd. kvi; Njd. znca; Njd. sza;
Gmn. i, ILmn. ima; Njd. jzik; prid. rad. m. i . r. smj, smjala; Gmn.
ksti, Imn. kstima; 3. l. jd. prez. hve se; Njd. rbro, Nmn. rbra; Gmn.
rk; imp. jd. di; 3. l. jd. prez. bc; Lmn. pstima; Djd. nzi; imp. mn.
ite; Njd. keno / kjeno; Gjd. djteta; inf. grat se, 3. l. mn. prez. graj;
Dmn. rama, Imn. rama; Njd. prid. . r. bsa, odr. obl. m. r. jd. bs;
3. l. jd. prez. pre; Njd. prid. . i s. r. sta, sto; Njd. tme / tmej; 3. l. jd.
aor. skva; Njd. smtje / smte, Gjd. smtja / smta; Njd. dska, NAmn.
dske; 3. l. mn. prez. maj; Njd. lvada; Njd. lme; Nmn. vlovi; Nmn.
srevi; Njd. srutka; Njd. m. r. dvi; Ijd. mom, Nmn. mevi; Njd. ktica;
Nmn. le; Nmn. dva; 1. l. mn. prez. lmmo; Njd. jlovina, bkovina,
hrstovina; N grzdje; N ve; 1. l. mn. prez. brmo; Njd. burnija; Njd.
kmpijer / kmpjer; Njd. plin; Njd. ha; prid. rad. . r. jd. plla; Njd. gla;
3. l. jd. prez. mt; Njd. tsta; Ljd. mstu; Njd. mgla; Ljd. po ni, Lmn.
nima; Nmn. sla, Lmn. slima; Nmn. crevi; 1. l. mn. prez. brmo; Ljd.
rtu, Gmn. rtv; 3. l. jd. prez. kn se; Njd. jzuk / zjn; Njd. prid. . r.
slb; Njd. prid. . r. lhka; Njd. prid. . r. srtna; Njd. komp. prid. m. i .
r. stri, strij; Njd. odr. prid. . r. sltk; Njd. odr. prid. . r. mhk; Njd.
odr. prid. . r. rok; Njd. odr. prid. m. r. krtk; G (+ od, bez): d men, brz
men / bz men, mn; A tb (uz tb); L tebi; N kj, kj, kj (uz kj,
kj, kj); Njd. gv, gova, govo; Njd. pv; drg; dvja kla; pt;
inf. htjet; 1. l. jd. prez. hu;
Njd. ka (uz ka); 3. l. jd. prez. gld; 2. l. jd. imp. vdi; N ho; Gjd.
z uha, bz uha; Gmn. jzk; Njd. pjsma; prid. rad. m. r. jd. i mn. hv se,
hvali se; N dra; Gmn. ng; inf. , 1. l. jd. prez. m; gl. pril. sad. i
/ ; imp. jd. bi; Gmn. kn / kjn; Njd. jk / ik; Vjd. ee; D
djci, V djco; N bra / brtja; Vmn. ne; Vjd. djvjko; Njd. svkar; Njd.
me / jme; Njd. vtra; prid. rad. m. r. jd. kv; N mrdevine; 2. i 3. l.
jd. aor. le; 2. l. jd. imp. lzi; prid. rad. m. r. jd. lg; Njd. brno; inf. p;
Njd. je; Njd. jre; inf. tjrat; N kla; Njd. vme; Njd. jsle; Njd. kja; Njd.
tca; Njd. gska; Njd. ge; Gmn. mdjd; Gmn. lsc; Njd. gter; Njd.
oka; Njd. gsjenca; Njd. ma; Njd. kra; 1. l. mn. prez. slmmo; Njd.
jva / va; Njd. rpa; inf. prst(i); prid. rad. . r. jd. prla; inf. plst(i); Njd.
mra; Ljd. pju / pu, Nmn. pja / pa, Lmn. pjima / pima; Njd. vrlo,
Ljd. vrlu; Njd. ka; Njd. jto / to; 3. l. jd. aor. pmoe; 3. l. jd. aor. pgide;
3. l. jd. prez. / j; Njd. prid. m. r. dbar; Njd. prid. m. r. vlk; Njd. prid.
m. r. tar; Njd. odr. prid. . r. dbel; Njd. odr. prid. m. r. nv; Njd. odr.
prid. m. r. vsel; Njd. prid. m. r. kast; GA g; DL mu; D nma; N
nko; N nko; nta / nto; Njd. n, na, ne; Njd. m. r. vj / v; Gjd.
m. r. vog; dvjsta; hjada / hada; Njd. m. r. tr; N dve; rdo; stra; 2. l.
jd. prez. he / he.
32. Slog ispred sonanata duina: kratkoa

Primjeri sa zabiljeenom duinom: 1. l. jd. prez. pmtm; Njd. djvjka;
Njd. prka; primjeri sa zabiljeenom kratkoom: Nmn. pnci; Njd.
cjdka; Njd. pdvrnk; primjeri bez obiljeene duine (kratkoe): Gjd.
plca; Njd. brti, Vjd. brtiu; Gjd. mmka; Njd. klac, Gjd. klca; Njd.
lnac; Gjd. lnca; Njd. prid. m. r. zbn; Njd. slmka; N grbje; vlouvsko;
Nmn. rlovi / rli; Njd. snce; gl. pril. prol. bv.
33. Odnos - : - u prezentu

Primjeri s - u prezentu: 1. l. jd. prez. mijm, 1. l. mn. prez. mijmo;
3. l. jd. prez. j; 3. l. mn. prez. pjj (uz pje); 1. l. jd. prez. km; 1. l.
jd. prez. kzujm; 3. l. jd. prez. brj se; 1. l. jd. prez. ddem / djm; 3. l.
54 Senahid Halilovi
jd. prez. sjd; 3. l. jd. prez. pnn; 3. l. jd. prez. skrij; 3. l. jd. prez. kj;
1. l. jd. prez. (is)trsm, trsm; 2. l. mn. prez. jdte; 3. l. jd. prez. pj; 3.
l. jd. prez. prlij; 3. l. jd. prez. kpuj; 3. l. jd. prez. , 1. l. mn. prez.
mo; 1. l. jd. prez. pmm; 3. l. jd. prez. zja; lj; mju; 1. l. mn.
prez. brmo; 3. l. jd. prez. mri; 3. l. jd. prez. vhn; 1. l. jd. prez. pltm, 1.
l. mn. prez. pltmo; 3. l. jd. prez. j / ; 3. l. jd. prez. dij; 3. l. jd. prez.
k; 1. l. jd. prez. dm; 3. l. jd. prez. pmogn; 3. l. jd. prez. sj; 3. l. jd.
prez. bd / bn / bnn;
primjeri s - u prezentu: 1. l. mn. prez. pmo; 3. l. jd. prez. isp; 1.
l. mn. prez. sjmo; 1. l. mn. prez. vmo; 3. l. jd. prez. prd;
primjeri bez obiljeene duine: 3. l. jd. prez. mre; 1. l. jd. prez. smjem
se, 2. l. mn. prez. smjete se; 3. l. jd. hve se; 1. l. mn. prez. djemo; 1. l. mn.
prez. dovdemo; 1. l. jd. prez. donsem, 1. l. mn. prez. donsemo; 3. l. jd.
prez. rste; 3. l. jd. prez. pre, 1. l. mn. prez. premo; 1. l. mn. prez. vemo;
1. l. mn. pomzemo; 3. l. jd. prez. pse; 3. l. jd. prez. stare.
34. Alternacija dugouzlazni: kratkouzlazni akcent

Ljd. mzgu; 3. l. jd. prez. rzm; 1. l. jd. prez. mgu; ILmn. zbima;
inf. vrat; Njd. bkot; L psima; 3. l. jd. prez. hve se; ILmn. rkama; Njd.
nga; Nmn. prsci; Njd. ksac; Njd. zmja; Njd. rijzga (uz jzgra); Njd. gla;
Njd. udvac; 3. l. jd. prez. kn se; Njd. jabnija; Njd. prid. m. r. krtak; N
na; G m. i . r. dvjc, dvj, D m. i . r. dvjci, dvjm / dvm; G trj, D
trm / trm; bzom;
Njd. ztiok; L u stima; Imn. rijima; prid. rad. m. r. mn. zvali;
inf. smjat se; 1. l. jd. prez. smjem se, 2. l. mn. prez. smjete se; L lima;
Lmn. grdama; Njd. przor; Dmn. krmdma; Njd. r; Djd. jetu; Njd.
lvac; Njd. mac; Njd. ennza / enza; vdi.
35. Alternacija dugosilazni: kratkosilazni akcent

Njd. kv, Ijd. kvim; Njd. dln; Njd. gst; Njd. v; Njd. gve; Njd. dm;
Njd. dmk; 3. l. jd. prez. trb; N nve; Ijd. slim; 1. l. jd. prez. spm; N grbje;
Njd. bk; Njd. sr; lj; Njd. kljen; Njd. zje (uz zje); inf. prst(i); Njd. prdvo;
Nmn. dnovi (uz dni); N n (uz n); N t / t; pril. prjko (uz prko);
Njd. gnj; Njd. lkat; Njd. dba; Njd. je / e; Gjd. drijbeta; inf. pst;
Njd. prse; Njd. drl; N zb. pre (uz pke); Njd. pnn / pn (uz pdn);
Njd. grd; Njd. zdrvje; A ns; Njd. t; Gjd. m. r. tg; 3. l. jd. aor. b.
36. Alternacija akut : dugosilazni akcent

U govoru Bjelava nema akuta, ali nisu rijetki nepreneseni silazni ak-
centi, osobito dugi: 3. l. jd. prez. spv; 1. l. jd. prez. sm; 1. l. jd. prez.
km; 1. l. mn. prez. djemo; 2. l. jd. prez. d ;3. l. jd. prez. iz; 1. l.
jd. prez. vm; 3. l. jd. prez. udj se; 3. l. jd. prez. dobj; 1. l. mn. prez.
hrnmo; 3. l. jd. prez. cjd; 3. l. jd. prez. gk; 1. l. mn. prez. vbmo; Njd.
zje (uz zje); Njd. bli lk / bjl lk; prid. trp. m. r. jd. prisen; Njd. sa;
Njd. pt; 1. l. jd. prez. spsm; 3. l. jd. prez. obev; inf. umrt (uz umrjet);
3. l. jd. prez. pr; 1. l. mn. prez. smmo; Njd. odr. prid. m. r. mld; Njd.
odr. prid. m. r. str; Njd. odr. prid. m. r. vr; Lmn. blm / bjlm; N j; I s
m; D j, I s m / s me; A ns; A h (uz h); I s m; st (uz sttina);
st; sdm; sm; 3. l. jd. prez. odr. ne, 1. l. mn. prez. odr. nemo, 2. l.
mn. prez. odr. nete.
Primjeri s drugim akcentima: 1. l. jd. prez. ddem (uz djm), N klij-
a; Njd. dj / d; I s me (uz s m); I s kme; Njd. ckva, Gjd. ckv,
Gmn. ckv; 2. l. jd. imp. pripvjdj; Njd. prid. s. r. t; Njd. prid. m. r.
malhan, Njd. odr. prid. . r. mlehn; Njd. odr. prid. . r. cn; Njd. odr.
prid. m. r. mk.
37. Alternacija kratkosilazni: dugouzlazni akcent

3. l. jd. prez. j; 3. l. jd. prez. pjj (uz pje); 3. l. jd. prez. brj se; Gmn.
ng; 3. l. mn. prez. sj; 3. l. jd. prez. kj; inf. trbat; 2. l. mn. prez. jdte,
3. l. mn. prez. jd; 3. l. jd. prez. pj; inf. sjat; lj; Nmn. zevi; Njd. ba /
ba; prid. rad. . r. jd. tkla; Nmn. sngovi / sgovi; 3. l. jd. prez. sj;
inf. pat; prid. rad. m. r. jd. bcio; Nmn. evi / jevi; Nmn.
kevi / kji; Nmn. nevi; Nmn. previ.
38. Alternacija kratkouzlazni: dugosilazni akcent: Nmn. lnci; 1. l. mn.

prez. tmo; imper. jd. bri; Njd. odr. prid. s. r. t; Njd. m. r. pv.
39. Odnos kratkoa: duina u prid. rad. i trp. . r.

Primjeri bez obiljeene duine: prid. rad. . r. jd. tala; prid. trp. . r.
jd. proevna; prid. rad. . r. jd. sjala; prid. rad. . r. jd. kpala; prid. rad. .
r. jd. prcvala; prid. rad. . r. jd. strla; prid. rad. . r. jd. mtala;
primjer s duinom: prid. rad. . r. jd. kpovla.
40. Odnos kratkoa: duina u 2. i 3. l. jd. i 3. l. mn. aorista

Primjeri bez duine: 2. i 3. l. jd. napsa, de; 3. l. jd. sjde, pmoe,
pgide;
primjeri s obiljeenom duinom: 3. l. mn. uz; dgo; ddo;
donso; umr.
56 Senahid Halilovi
41. Alternacija m. i. s. r.: . r. u pridjevskih rijei

Primjeri: prid. rad. . r. jd. zla; prid. trp. . i s. r. jd. dta, dto; Njd.
prid. . i s. r. sta, sto; Njd. prid. m. i . r. gldan, gldna / glnna / glna;
prid. rad. m., . i s. r. kpov, kpovla, kpovlo; prid. rad. m. i . r. jd.
mr, umla; Njd. prid. . i s. r. mlda, mldo; Njd. prid. m. i . r. str, stra;
Njd. prid. . i s. r. tsna / tjsna, tsno / tjsno; Njd. prid. m., . i s. r. nv,
nva, nvo; Njd. prid. m. i . r. dg / dugak, dga / dugka; Njd. prid.
m., . i s. r. tpal, tpla, tplo; Njd. prid. m., . i s. r. vs, vesla, veslo; Njd.
prid. m., . i s. r. bl, bla, blo; Njd. prid. m., . i s. r. cn, cna, cno; prid.
rad. m., . i s. r. jd. bo, bla, blo.
42. Odnos dugo : kratko

Primjeri za pod kratkim akcentom: Ijd. kvim; Njd. va; Njd. cv,
Nmn. cvi, Gmn. cv (uz crv); Gmn. dv (uz drv); Njd. vba; Njd. gm;
Njd. vh, Gjd. vha, Ljd. vhu, Nmn. vhovi; Njd. etvtak; Njd. ckva; Njd.
prid. m. r. tvd; Njd. prid. m., . i s. r. cn, cna, cno, Njd. odr. prid. . r.
cn; Njd. prid. m. r. mk, Gjd. prid. m. r. mkg; Njd. odr. prid. m. r. mk;
Njd. prid. m. r. vst; bzom;
primjeri za bez akcenta: Njd. prgre (pl. t.); Njd. m. r. grak; Njd.
pstrmka; inf. strti; prid. rad. i trp. jd. . r. strla, satrvna; Njd. m. r.
tvrt.
43. Odnos kratkoa: duina u ostalim oblicima

Izbor iz grae: prid. rad. m. r. jd. dnio; Njd. brtov; Njd. sestrn /
sstrn; Njd. mehn; Njd. Mhinca (ena po muevu imenu od Meho);
Njd. prisv. prid. Mhn / Mhn (od Meho); Njd. prisv. prid. . r. Mhna (od
Meho); Njd. vlija, dvre; Njd. bika, Gmn. bk; 1. l. mn. prez. trse-
mo; Njd. lme; Njd. niie; 1. l. mn. prez. vemo; 1. l. mn. prez. vmo;
1. l. mn. prez. pomzemo; prid. trp. jd. . r. pomuna; Njd. jstrb; Djd.
kkoki, Nmn. kkoi; Njd. gter; Njd. pk; Njd. prid. m. r. trev; Njd.
rah; Njd. plin; Njd. prid. m. r. rbarov; Gjd. kmena; Njd. nrtvansk;
Njd. gde; Njd. . r. kam / v; Njd. pnn / pn / pn; Njd. mjestce;
Njd. kmnca / kna; Njd. lpov / hsuz; Njd. prid. m., . i s. r. kvv, krv-
va, krvvo; Gjd. m. r. kvvg; Njd. odr. prid. . r. kvv; Njd. zn; dst;
3. l. mn. fut. b; 3. l. mn. prez. h.
44. Izbor akcenta (i duine)

Izbor iz grae: prid. rad. m. i . r. jd. t, tala; Njd. bite, rdbina,
fmilija; Njd. przime; Njd. sstrina; Njd. tka / nsa; inf. sknut; N
vrta, G vrt, IL vrtima; Njd. gve / ezo; Njd. / gra; 1. l. mn.

prez. sjemo; 1. l. mn. prez. pmo; Njd. grak; Gmn. ovc, Imn. vcama;
1. l. mn. prez. pomzemo; Njd. drijbac; mju; Njd. sk; Njd. tvr /
tvor; Njd. ddevk, zelemb; inf. zjevat / zevat; Njd. prmaha; Njd.
sjermh; Njd. prid. m. r. bgat; Njd. prid. . r. bgata, Njd. odr. prid. . r.
bgat; Njd. prid. m. r. krtak, Njd. odr. prid. m. r. krtk; Njd. prid. m.,
. i s. r. kvv, krvva, krvvo; Njd. odr. prid. . r. kvv; Nmn. prid. m. r.
jdnki / jnnki; D mni; A prd me; I s mnm; D tbi; I s tbm; N n
/ n; I s m; A h / h; G kg; D km; I s kme; G g; D mu; Gjd.
m. r. t kojeg, za kg; Gjd. m. r. mg, Gjd. . r. mj, Djd. m. r. mm, Djd.
. r. mjj; Njd. zn; Gjd. m. r. svg, Djd. m. r. svmu; Gmn. m. r. svj,
Dmn. m. r. svm; G m. r. jdng / jnng, D m. i . r. jnm, jnj / jnnj;
G trj, D trm / trm; G dvga / dve, D dvma; kd; dvle / vdle;
vd; svkud; kle; tk; tlk; nd; bv; gl. pril. sad. bd; gl. pril. sad.
hti, nhot.
45. Prenoenje akcenta vidi se iz sljedeih primjera: G (+ od, bez): d
men, brz men / bz men, mn; L (+ na): n me; A ( + na): n te; L tebi;
G (+ od): d eg; L em.
1.4.2.2. Morfoloke odlike

1.4.2.2.1. Imenice
46. Upitnikom su traeni razliiti oblici veeg broja imenica. Donosimo
ovdje izbor iz te grae zanimljivije fonetsko-fonoloke i morfoloke vari-
jante imenica mukog, enskog i srednjeg roda:
Njd.: bt (bedro); jlr; kam; gerica; bbavca (. r.); zvjrka; plka /
dgme; / gra; mti; rijzga / jzgra; dijte / djte; tl; v;
Gjd.: kama; v; ck; pnn / pnn / pnn / pdn; plk; mter;
ri; glodi; veri; z uha, bz uha; edeta / ejdeta; djteta; drijbeta;
neta / peta;
Djd.: Dvni; mldi; nvjesti; mteri; jetu;
Ajd.: mtr; r; dba;
Vjd.: sne; ttak; me; cre; sjromhu;
Ijd.: mterm; rkm; kvim; kstim; im / grm; mstim; slim;
gldim;
Ljd.: kamnu; drvtu (kad je odsjeeno), dvetu (na stablu);
Nmn.: bkovi; glvci; rci; prgovi; kevi / kji; mjhovi; lnci;
druci; rlovi / rli; vkovi / vci; skolovi; pci; ptevi; pjskovi; sngovi
/ sgovi; dni / dnovi; dde; kse (pl. t.); i; i; tjela / tla; rmna /
ramna; bra / brtja; tld / tld; gzda; dva; krije;
58 Senahid Halilovi
Gmn.: nokt / nokt; sinv; djevr; rtv; pst; mrv / mrv /

mrv; vukv / vukv; mdjd; krk; mk; krl / krl; kok;
gzd; r / r; dsk; brzd; grd; brskv; rk; ksti; ij; i;
di / jdi; teld / teld; i; cvtja; tl; jsl; l; db / db;
Dmn.: kima; dima / jdima; golubvima; rama; kokima; pili-
ma / pildima; klma; cvtju; krmdma;
Amn.: de / jde; goste;
Imn.: nktima; sinvima; kevima / kjima; brkvima; kima; v
lovima; rijima; rama; edima / ejdima; kenima / kjenima; ima;
teldima; ima;
Lmn.: zbima; pstima; kima; plannama; nvama; dbama; vrti-
ma; tlma; rijima; ima; klma; kamu / kmu.
47. Kao to se vidi iz navedene grae, u govoru Bjelava potvrena je
promjena dvoslonih hipokoristika m. r. po obrascu imenica . r. na -a
(Gjd. ck); drugo, u instrumentalu jednine imenica . r. na suglasnik uop-
en je nastavak -im (gldim); u brojnih imenica m. r. naporedo se javlja-
ju oblici duge i kratke mnoine (dni / dnovi); u Gmn. imamo novoto-
kavske nastavke -, -, -ij, ali nema potvrda likova s nula morfemom; u
DILmn. pored nastavka -ima, -ama (sinvima, plannama i sl., uz primjere
s djelimino reduciranim i: kima, rijima) uje se i -ma (klma), ali ne
i -im, -am.
1.4.2.2.2. Zamjenice
48. Navodimo i pojedine fonetsko-fonoloke i morfoloke likove zamje-
nica: Njd.: k; t / t; nita; nta / nto; zn; hv; vj / v; tj; t;
dem. m. r. kln / koln; Gjd.: d men, brz men / bz men, mn; g;
d eg; kg; n ot kog; g; n za ta; t kojeg, za kg; govg; ng;
m. r. tg; . r. t; Djd.: mni; tbi; mu; j; enkl. obl. . r. jj; km; mu;
govm; s. r. nm; tj; svmu; Ajd.: prd me; tb / tb; g; enkl. obl.
. r. j; kg; t; n te; Ijd.: s tbm; s m; s m / s me; s kme; s m;
m. r. s tm; Ljd.: n me; tebi; mu; em; tom; Gmn.: m. r. svj; Dmn.:
nma; enkl. obl. nm; vma; enkl. obl. vm; ma; hm; m. r. svm; Amn.:
ns; enkl. obl. ns; vs; enkl. obl. vs; h / h; enkl. obl. h (od oni); enkl.
obl. h (od one); Lmn.: vama; ima; Imn.: s nma; s vma; s ma.
Graa pokazuje da u ovome govoru u promjeni zamjenica nema izra-
zitijih osobenosti.
1.4.2.2.3. Pridjevi
49. Prisvojni pridjevi m. r. od dvoslonih hipokoristinih imena tipa Meho
imaju nastavak -in: Mhn / Mhn; u zavisnim padeima imaju oblike ne-
odreenog vida (Djd.: sestrnu).
Evo i dijela grae u vezi s promjenom pridjeva: odr. obl. m. r. bs; neo-
dr. obl. m. r. rbarov; komp. . r. slbij; komp. m. r. b / b / bj, superl.
m. r. njbo / njbo; neodr. obl. m. r. malhan; komp. m. r. m; neodr.
obl. m. r. vlk; odr. obl. m. r. vsok; komp. m. r. v; komp. m. r. sl;
komp. . r. mk; superl. m. r. njkra; komp. m. r. nvi; komp. . r.
db / dbj; komp. m. r. shj / sh; komp. . r. blij; komp. m. r. cnij;
komp. m. r. v; Gjd.: neodr. obl. s. r. dbrg; neodr. obl. m. r. mkg;
neodr. obl. m. r. kvvg; Ljd. neodr. obl. . r. dbrj; Ijd.: neodr. obl. m. r.
dbrm; Gmn.: neodr. obl. m. r. jk; odr. obl. m. r. strh; Dmn.: odr. obl.
m. r. strm; Lmn.: odr. obl. m., . i s. r. blm / bjlm.
Dakle, u ovome su govoru potvreni samo oblici s uopenim nastav-
cima starih mehkih osnova u Ijd. (dbrm) te u GDILmn. (strh, strm);
vrijedi spomenuti jo osobene oblike komparativa (blij, cnij).
1.4.2.2.4. Brojevi
50. Iz promjene brojeva navodimo sljedee primjere: N: sttina / st; dvjsta;
psto; G dvjc, dvj; trj; etvrc, etrj; dvga / dve; D dvjci, dvjm
/ dvm; trm / trm; etvrci, etrm; dvma; I jnnm, jnnm; dvjcm,
dvjm / dvm; trm / trm; etvrcm, etrm; m. r. tvrtm; L jnm
/ jnnm.
Dakle, naporedo s brojem sto javlja se brojna imenica stotina; broj jedan
ima pridjevsku promjenu (I jnnm); brojevi dva, tri i etiri imaju oblike genitiva
(dvj), dativa i instrumentala (etrm); u ovome je govoru: hjada / hada.
1.4.2.2.5. Glagoli
51. U govoru Bjelava imamo krae oblike infinitiva: donjet, ; glagoli tipa
dignuti imaju -ni- umjesto -ne-: dgnit.
52. Evo i dijela prezentskih likova iz grae: 1. l. jd.: znm; mgu;
vdm; sm; kzujm; dm; ddem / djm; m; vlm; mlm; spm;
okopjm; pmm; pltm; dm; spsm; 2. l. jd.: zm; 3. l. jd.: mre,
n mere; gld; t / t; hve se; zim; pnn; udj se; vrj; prlij; h;
lt / let; mri; stare; j / ; dij; obev; / j; sj; 1. l. mn.:
znmo; mijmo; djemo; vmo / vmo; slmmo; pltmo; 2. l. mn.:
te; 3. l. mn.: mg; d / dr; dj; ; t; v / v; vaj; lgn;
let / lt; zrj.
60 Senahid Halilovi
Kao to se vidi, prezentski oblici uglavnom ne odstupaju od stan-

dardnotokavskih, izuzmemo li njihove fonetsko-fonoloke osobenosti
(pmm, t, i sl.) i nastavak -u umjesto -e u 3. l. mn., potvren samo
jedanput (let / lt).
53. Ni ostali glagolski oblici ne nude mnogo odstupanja od tokav-
skog standarda: imperfekt potvren samo od glagola biti (3. l. jd. bije;
1. l. mn. bijsmo); imperativ (2. l. jd.: vdi; ti; pdj; lzi; jdi; bri; 2. l.
mn.: ite; sjte; kjte; pomste); aorist (1. l. jd.: vdje; djeh; 2. l. jd.: vdje;
de; dde; une; dnese; skva; prdade; str; pmoe; pgide; 1. l. mn.:
pdosmo; 3. l. mn.: dgo; ddo; donso; umr); futur I (1. l. jd.: du;
3. l. mn.: d); potencijal I (ja bi d, m, v, ni bi / bie dli); glagolski
pridjev radni (m. r. jd.: mg; vdio; hv se; pstio; dg; lg; pbr; . r.
jd.: vdla / vlla; klala; dnla; mrisala; brjala; umla; m. r. mn.: ti-
li; hvali se); glagolski pridjev trpni (m. r. jd.: pen; donen; trojen,
uten; slmjen / slmen /novije/; . r. jd.: dna; dta; donena; djena;
iena; proevna; poevna; tkna; zklta).
1.4.2.3. Tvorba rijei
54. Ne sadri mnogo posebnosti; donosimo dio raspoloive grae:
imenice: Njd. kma; lica; srd pst; sstrina; Mhinca (ena po
muevu imenu od Meho); lac; krena (pee se kre), krnica (rupa za
zavar.); ra / rava; kica (dem. od kaika); sdje; gvedina; niie;
dtelina; grbje; cjdka / cduka; ban; banca; lstavica / lstavca;
hori; gsan; bjelak / bjelnce; tvr / tvor; zmica (dem. od zmija);
sp ;lpr (veliki) / leprca (noni, sitni leptir); jlovina; jzgra / rijzga;
kpica; rdakva; jubca / ubca; bsiok; knica / ddevaa; dujna;
pondejak; tornk; mjestce; Muslmn / Muslimn; uitjca; itejova
na (uiteljeva ena); gslr; bbavca; pjno / pjnac; linina; kmnca
/ kna; Krbn-bjram; Ramaznsk bjram; Jrjev; Ljd. Jrjevu; Nmn. vr-
sci; nevi; brd; vlovi; srevi; pili / pld; vkovi / vci; krije; cvtje;
vhovi; kme; ptevi; sngovi / sgovi; Gmn. rtv; Imn. nevima;
pridjevi: prid.: in / n; djij; Micn / Mic (prisv. prid. od ime-
nica na -ica, npr. od Mujica); bs (odr. oblik m. r.); oben (neodr. oblik
od obuven; na selu: obven); v; kzi; vlovsk; krvije; golbi; dvi;
crvnkast; komp. prid.: gr;
glagoli: inf.: tit; dgnit; ; sagt se; donjet; vit; starit; vit; pjit;
djet; spasvat; 1. l. jd. prez.: kzujm; 3. l. jd. prez.: zapsuj; udj se;
dobj;
zamjenice: zn; vs; sv;

brojevi (brojne imenice i brojni pridjevi): ptero; petrca; petre pantole;
prilozi: pjk; td; komp. re; ni; komp. ksni.
1.4.2.4. Sintaksike odlike
55. Upitnikom je traeno svega sedamdesetak odgovora u vezi sa sintaksi-
kim pitanjima. Ovdje donosimo sve odgovore; jedni se tiu upotrebe pa-
dea, drugi upotrebe glagolskih oblika, pridjeva te reenine problematike
(sintaksike konstrukcije koje su uobiajene u govoru Bjelava ponekad su u
Upitniku podvuene, a neki su odgovori dopisani s akcentima ili bez njih;
prenosimo ih onako kako su zapisani).
1. Posesivnost: sin Jovana Pavia / Jovanu Paviu / od Jovana Pavia
2. Djeak koji je / to je donio mlijeko
3. Djeak koga / kojega sam sreo... / Djeak to sam ga sreo...
4. Od koga si dobio pismo? Od prijatelja. Od koga / kojega prijatelja?
t kg...
5. Majka je kupila brano / brana za kolae. brna
6. Petar kopa motikom / s motikom. Petar ga je udario kamenom / s
kamenom.
7. Namazao je hljeb (s) puterom. / Namazao je kruh (s) maslacem.
8. Stanujem s ocem / ocem.
9. su pet motika / s pet motika
10. ta ima za ruak / ruku / k ruku / za ruka?
11. Petar je postavio ormar meu prozor i vrata / izmeu prozora i vrata.
Sto(l) stoji izmeu prozora i vrata.
12. Petar je objesio sliku iznad kreveta / nad krevet. ...vie kreveta.
13. Petar je metnuo cipele pod sto(l) / ispod stola. Cipele su pod stolom /
ispod stola. Mtn cpele p st.
14. On se eta po gradu / gradom. On eta po polju / poljem. po grdu.
15. u ili za s akuzativom: idem u Sarajevo / za Sarajevo ...u Srjvo.
16. Iao je ljekaru / k ljekaru / kod ljekara. ...dkturu.
17. Iao sam u svog prijatelja... ...svm prjateju.
18. Ila je po mlijeko, po vodu / za mlijeko, za vodu. ...po mlko / mko.
19. Petar je iao po ljekara / za ljekara. ...p doktura.
20. Petar je ostao pola sata kod ljekara / u ljekara. ...p sta doktura.
21. G ili A za oznaavanje vremena kad su u pitanju imenice dan, no,
jutro, vee: onog dana / onaj dan sam ga vidio. ...n dn.
22. Upotreba zbog / radi: zbog / radi bolesti sam izostao; zbog / radi tebe
u mu oprostiti. ...zbog bolesti; radi tebe.
62 Senahid Halilovi
23. To se desilo poslije (poslje) / nakon / iza rata. ...iza / nakon/ poslije...
24. Most preko rijeke / na rijeci. ...priko...
25. Ovo je poklon za majku / majci. ...z mjku / mjki.
26. Reenice sa glagolima pitati i uvati i G mj. A, ali ne partitivni (Pitao
je majke... uvaj kue...) Pto je mjk; vj ku...
27. sluiti cara / sluiti caru; pomagati Marka / pomagati Marku; lagati Fa
dilu / lagati Fadila, i sl. slit cra; pomgat Mrka; lgat Fdilu.
28. On je stariji nego (no) ja / od mene / mene. ...d men.
29. Upotreba pridjevskog vida: kraj Milanova / Milanovog imanja; treba
dati siromanu / siromanom(u) ovjeku. Pkrj Mlanovg ima;
sirmanm eku.
30. To je oev no / no oca. To je bratov no / no (od) brata. ...n n;
brtov no.
31. sin moga brata / sin brata mi sn mga brata;
32. Lijeva cipela mi (je) malena / mala (raspored enklitika) v cpela
mi je malhna.
33. on se je naalio / on se naalio n se nalio;
34. Petar se vratio zdrav / zdravim. ...zrv.
35. Petar je naao sina zdravog / zdrava / zdravim. ...zdrvg.
36. Petar je postao kova / postao kovaem. ...kv.
37. Petar je bio dobar kova, dobar ribar. Petar e biti dobar kova, dobar
ribar / instrum. ...dbar kv.
38. Izabrali su ga za predsjednika / mogunost upotrebe instr. u ovoj kon-
strukciji ...za prsjednka.
39. Znao sam je jo kao djevojku/ djevojku / djevojkom. ...k djvjku /
djvjkm.
40. Kad sam bila djevojka / djevojkom... ...djvjka; djvjkm sam ila...
41. Mora to da uradi / uraditi. ... urt.
42. Mora se to uraditi. / Treba to da se uradi. / Treba to uraditi. Mra se
/ trb t urt.
43. bi u 2. l. imperat. habitual: Doi bi oni kod nas, pa bi onda zapjevaj.
44. Jesi li kupio eera? Da li si kupio eera? Kupi li ti eera?
45. Razlikovanje nerazlikovanje upotrebe kamo, kuda, gdje (navesti pri-
mjere) si p? Kmo ti pre? Kd si p?
46. Otac je pitao je li majka kod kue / ima li majke kod kue / je li majka
kui? Je l ti mti kt ku?
47. Zato / to plae?
48. Za to / po to (radi ega) tamo si iao / to si iao? t si / rta si
tamo ?
49. Imaju psa. / U njih ima pas.

50. Nemaju psa. / U njih nema pas / psa.
51. Odavde je vidljiva kola. (Odavde je vidjeti kolu). dvle se vid kla.
52. Ako bude uvao cipele (opanke), dugo e ti trajati. / Ako uvao cipele
(opanke), dugo e ti trajati. / Ako uuva cipele (opanke), dugo e ti
trajati. / Ako bude uvati cipele (opanke), dugo e ti trajati. / Bude li
uvati cipele (opanke), dugo e ti trajati. Ako v, dgo ti bt.
Ako ti do...
53. Ako ova krava krepala / bude krepala, djeca e se loe provesti. Ako
ova ena prevarila / bude prevarila mua, on e je otjerati. Ako krva
krp, djca e se le prvest.
54. U nedjelju / nedjeljom se kod nas ne radi. U nedjelju / nedjeljom u nas
ne rade.
55. Ubilo ga (je) u umi.
56. Kuu je zamelo snijegom. ...zmeo sng.
57. Govorilo se da... Pralo se da...
58. Majka, sestra i ker su dole / doli.
59. Kongruencija u brojnoj konstrukciji: dola su dva uenika / doli su
dva uenika.
60. Kongruencija uz imenice na -a koje oznaavaju muka lica: taj sluga,
pijanica / ta sluga, pijanica; te pijanice / ti pijanice
61. Sg. / pl. predikata u konstrukciji sa zbirnim brojem: ide / idu dvoje
djece. e dvje djc.
62. Oblik predikata i gl. prid. u predikatu uz brojnu imenicu na -ica: idu
/ ide etvorica / etverica; etvorica / etverica su otila / otili
63. uo sam nekolike pjesme / nekoliko pjesama.
64. To nije bilo u zimu / zimi / za zime nego u ljeto / ljeti / za ljeta.
65. Vidio je djeaka kako se penje / gdje se penje / da se penje na drvo.
...i se p.
66. ekali smo dok se otac nije vratio / dok se otac vratio.
67. Dok / dokle / kad je bio na selu, nije bolovao.
68. Iao je u bolnicu jer / poto je bio stalno bolestan.
69. Ako se otvori prozor / otvori li se prozor, djetetu e biti hladno.
70. Da je majka to na vrijeme saznala, ne bi tamo ila. (Da je majka to bila
saznala na vrijeme, ne bi tamo ila.)
71. Ili smo u umu, mada / premda / iako je padala kia.
72. Vrijeme / doba / hora je da se ide / da idemo. Vkat je da se d
Hra je da se de.
73. teta to nisi / da nisi doao. Jzuk to nsi d.
64 Senahid Halilovi
1.4.2.5. Leksiko-semantike odlike

Naposljetku, donosimo dio grae koja osvjetljava osobenosti ovoga govora
na leksiko-semantikoj razini.
56. Imenice: Njd.: lce (dio glave; prednja, ljepa strana); ka (zguljena
s ovce bekinja, apra); jmr (ir na oku); glvak (svaki zglob), ak
(zglob koji spaja stopalo sa cjevanicom); kma (kroz lea); plka (lopati-
ca); stmk (dio trbuha!), ldac (dio stomaka); tbuh (sve u stomaku); bite
(ua porodica), rdbina (ira porodica) / fmilija; ddo (oev i majin otac;
star ovjek); nna (oeva i majina mjka; stara ena) / bba; domica (ne-
zaposlena u preduzeu); nvjesta (bratova ena), mda (jednu godinu, dok
ne rd); odijlo (kpt i pntole), hine (sva odjea); pntole (klasino),
rvale (dle e, gre re, na kur); vlija / dvre; grada (blo kj),
trabe (iroka zailjena daska), ltva, ca; zdr, dner (sve znade, ali je
bez kvalifikacija); vtra (plamen; tjelesna temperatura); e / plafn, tvan
(prostor ispod krova); mrdevine (ljestve), bsamaci (nisu pokretni; stepe-
nice drvene); smtje / smte / bie (arh.); st / hstl (arh.); klpa (duga
stolica, kolska klupa); bre, kca (vea, gore ue, dolje ira); klnca (zida-
na zgrada za stoku); knta (vea posuda za vodu), kfa (loni); ka (od
platna) / vra (od papira); kvs (kiselo tijesto) / grma / kvsac (st.); hb
/ hjb (pecivo s kvasom); mndra (pura); suka (od govedine), kobsca
(od svinjskog mesa); rak (glavni obrok); ina (obrok izmeu glavnih);
daa (sprava za sitnjenje zemlje); tak / klo (+ kad se igra; obru na
pei; ploa na tednjaku); ltre (pokretne stepenice, ljestve); mgarica (.
magare, preneseno); jalvua (bikulja); jmua (svjee pomueno mlijeko);
ne; knica (sanduk), tnka (pletena konica); lpr (veliki), leprca (no-
ni, sitni leptir); gra (raniji naziv za umu); dblo (debelo stablo), stblo (za
tanje i obino drvo; svako ivo drvo); bgrm (stablo), dra (korov, ika-
ra, kupina, bodljikavo grmlje); nk (plod); bba (za groe), zno (kafa,
grah), jgoda (voe); kpica (kotana sjemenka); burnija (jelo od zelja);
bstan (sve povre); duhnija (koji puno pui); km (sitni pijesak); shat
/ st, s (u izreci: as psla, zas; kolski as); dujna (dua strana); ver
(godinji); tefri (vie puta u godini; skup, provod, izlet u prirodi); brj /
brco (koji brije), brber (ovjek koji obrezuje muku djecu); brtva (no za
brijanje); dr (iz), pklon, pke( sitni poklon, uspomena, znak zahval-
nosti); grbje, hrem (oko damije); pr / nih; Nmn.: vrsci (roeni iste
godine); i (dio glave; insekti; dio na loncu drke); psa (gornji prednji
dio tijela) / grdi; dra (grudi); prsci (koji prose djevojku).
57. Zamjenice: sebe enkl. si: sbi; t (si uradla), t (si uradla); sv.
Pridjevi: Njd.: Hus / Hsik (prisv. prid. od Husii); tka / nsa (nosi
u sebi dijete); golbi (od goluba); zgdan (lijep, bogat, estit); vs, cjl, tav.
58. Glagoli: inf.: mlt (iskati; obraati se nekome s molbom); prsit (tra-
iti milostinju; djevojku); unti (pomoi kome); rzat (hjb), sj (umu);
vrt (bacati klju vode na visokoj temp.); spat (vodu); 3. l. jd. prez.: v (do-
bro je) / vaj / vj; rd (obavlja neki posao); kh se / vr se (kljua i kuha);
trj; prid. rad.: m. r. jd. zro; prid. sad.: di (iznueno); i / .
59. Ostale rijei: kmo (gdje su); sli (uistinu); jmi (uzmi); jta (sva-
kako); bv (znai) / biv; are (oito); hman (izgleda); blan (uzreica);
njse (uzreica); hlem (uzreica); brezbli (naravno, mora da); jakko (nego
kako); ksum (svaka ti ast); mal (da se ne urekne; uzvik); mhsz
(naroito); bjrum (izvoli); bajgi (kao da, toboe).
1.5. Zakljuak
Sarajevski kraj nalazi se na junoj periferiji istonobosanskog (ijekavsko-
akavskog) dijalekta. U istonom i jugoistonom susjedstvu sarajevski
govor ima govore ijekavskotakavskog tipa, koji pripadaju istonohercego-
vakom dijalektu. Devedesetih godina XX stoljea korjenito je izmijenjeno
stanje u svim bosanskohercegovakim dijalektima; migracijama su iznova
potisnute primarne crte i u govoru Sarajeva, te je sve tee rekonstruirati
ovaj osobeni ijekavskoakavski govor.
O sarajevskom govoru iz druge polovice XVIII stoljea najvie poda-
taka imamo u Ljetopisu M. M. Baeskije. Ljetopis je pisan na turskome
jeziku, ali pored mnogih rijei ljetopisac pie i itave reenice na bosan-
skom jeziku; upravo su ti dijelovi teksta dragocjeni podaci o sarajevskom
govoru toga vremena, zabiljeeni pouzdanom rukom. Pored ljetopisnoga
dijela Baeskijina Zbirka sadri i nekrologij (imena i nadimci oko 4.000
osoba); uz veinu umrlih navodi i zanimanje, tako da spominje ezdese-
tak zanata. Tu su i etiri pjesme na bosanskom jeziku, popis sarajevskih
mahala i demata u okolici Sarajeva, narodna imena mjeseci, bilja, brojna
dijalekatska leksika.
O sarajevskom govoru krajem XIX st. najvie podataka nude rad .
urmina Osobine dananjega sarajevskog govora iz 1895. godine i dva upit-
nika iz ankete Pitanja o govoru prostoga naroda (iz 1897. god.).
urminov rad objavljen je na samim poecima dijalektologije u BiH.
U dijalektolokoj literaturi ocijenjen je kao zastario, nepotpun i prilino
nepouzdan, jer je materijal prikupljen uglavnom na metodoloki nepra-
vilan nain. Opredijelili smo se za navoenje najznaajnijih pojedinosti iz
66 Senahid Halilovi
pojedinih poglavlja, prije svega onih koje nisu osporavane, a donosimo i

cjelokupnu leksiku iz urminova rada.
Pitanja o govoru prostoga naroda prvi su upitnik za ispitivanje bosan-
skohercegovakih govora. Upitnik je pripremio M. Reetar, a anketu pro-
veo Zemaljski muzej u Sarajevu. Graa iz tih 215 upitnika s kraja XIX st.
do danas nije cjelovito predstavljena, iako je dragocjena za dijalektologiju
sredinjeg tokavskog podruja, o emu svjedoe i odgovori koje navodi-
mo iz dva upitnika popunjena u Sarajevu i njegovoj okolici. Osobito su
znaajne napomene o osobenostima govora Sarajlija s obzirom na njihovu
vjersku pripadnost. Potkraj XIX st. govor muslimana i katolika Sarajeva
bio je izrazito ijekavskoakavski, ali su akavizmi uz takavizme bili
prisutni i u govoru pravoslavaca.
U dvadesetom stoljeu o govoru Sarajeva neto podataka imamo u
radovima D. Brozovia te u upitniku popunjenom u sarajevskom naselju
Bjelave.
Naroitu panju sarajevskom govoru Brozovi posveuje u monografiji
o govorima u dolini rijeke Fojnice te u izvjetaju o dijalektolokim istrai-
vanjima u srednjoj Bosni. Nastoji rasvijetliti neke sumnjive pojedinosti iz
urminove rasprave, koja zahtijeva i dopune i ispravke. Spominje i osobine
starinakog muslimanskoga govora u Sarajevu koje se ne mogu vidjeti iz
urminova rada, kao to je ekavsko-jekavski refleks jata. Sarajevski govor
ukratko je predstavljen i u Brozovievoj sintezi o ijekavskoakavskom
dijalektu: tu je izdvojen kao poseban govor unutar junoga poddijalekta
(govori juno od Krivaje i zapadno od Bosne) i navedene su osobine ko-
jima se on karakterizira unutar ijekavskoakavskog dijalekta i pribliava
jugoistonom poddijalektu istonohercegovakog dijalekta.
O ekavsko-jekavskom govoru sarajevskog naselja Bjelave imamo sau-
vane podatke iz 1983. i 1984. god. u jednome Upitniku za ispitivanje bo-
sanskohercegovakih govora. Upitnik sadri odgovore na 2.058 pitanja iz
raznih tematskih oblasti; graa iz njeg obraena je i dijelom publicirana
u Bosanskohercegovakom dijalektolokom zborniku, ujedno s graom iz
jo sedamdesetak upitnika s podruja centralne, jugoistone i jugozapadne
Bosne. Budui da je iz govora Bjelava do danas ve iezao ekavsko-jekav-
ski refleks jata, donosimo obilje grae iz Upitnika, kako bi se stekla to
potpunija slika o specifinostima starog sarajevskoga govora.
Podaci koje donosimo u ovome radu a koji potjeu iz razliitih izvo-
ra od polovice XVIII do kraja XX stoljea potvruju da je stari govor
Sarajeva periferijski ijekavskoakavski govor koji je pretrpio jak utjecaj
susjednih ijekavskotakavskih govora.
Ilijas Tanovi
Oznake materijalne
i duhovne kulture
u govoru Sarajeva:
Lingvokulturoloki aspekt
2.1. Realije kao lingvokulturoloki pojam

U jeziku se vjerno odraava objektivna stvarnost u kojoj jedan jeziki ko
lektiv ivi. Jeziki znak sadri etiri tipa informacija: informaciju o frag
mentu svijeta koji oznaava, o tome u kojem se obliku taj fragment odra
ava u ovjekovoj svijesti, u kakvim se uslovima taj znak koristi i o tome
kako je taj znak povezan s drugim znacima jezikog sistema. U semantici
se to definira kao znaenje znaka. Leksika jednog jezika predstavlja svo
jevrsnu riznicu znanja o njegovim govornicima, o njihovoj spoznaji svi
jeta, nainu ivota, o materijalnoj i duhovnoj kulturi toga naroda. Mnogi
naunici, u prvom redu lingvisti (V. Humbolt, J. D. Apresjan, K. Ginter,
A. Vebicka), najvie znaaja pridaju verbalnoj prirodi znanja, spoznajnoj
funkciji samih rijei. Stoga svako cjelovitije istraivanje jednog jezika, kao
i govora manjeg ili veeg jezikog areala, obuhvata i njegovu leksiko-se
mantiku analizu.
68 Ilijas Tanovi
Nastanak i razvoj leksike jednog areala u direktnoj je vezi s njegovom

materijalnom i duhovnom kulturom. Semantika analiza leksikog fonda,
naroito karakteristine leksike sa specifinom lingvokulturolokom kom
ponentom, prua objektivne i pouzdane podatke o historiji i tradiciji, te o
razvoju kulturnog i duhovnog ivota date jezike zajednice.
U leksici svakog areala postoje kljune rijei koje posjeduju irok se
mantiki raspon i specifinu stilsku boju. Te rijei najee imaju visok
opi indeks frekvencije i bogat tvorbeni potencijal. Zahvaljujui ovim od
likama, one stimuliraju nastanak bogatih semantikih polja i asocijativno-
-konotativnih znaenja. U tematskom pogledu, to su rijei koje oznaa
vaju pojmove najblie ovjekovom svakodnevnom ivotu, njegovom du
hovnom, moralnom, emocionalnom identitetu. Oznake za ove pojmove u
lingvistici se determiniraju realijama.
2.1.1. Pojmovno-terminoloko odreenje realija

Realije oznaavaju specifina obiljeja materijalne i duhovne kulture, ka
rakteristina za odreeni areal, tj. za iri ili ui teritorijalni (geografski)
lokalitet. Pored termina realije, u literaturi se upotrebljava i niz drugih: bez
ekvivalentna leksika, egzotina leksika, egzotizam, etnografizam, konota
tivna leksika, leksika s kulturnom komponentom, alijenizam. Neki od spo
menutih termina meusobno su prilino udaljeni. Malo zajednikog imaju
npr. pojmovi konotativna leksika i alijenizam. Konotativna leksika (leksika
s konotativnom komponentom) oznaava specifine pojmove izvanjezike
stvarnosti i posebne veze meu pojmovima i nosiocima datog jezika. Ko
notativno znaenje je dodatno, ono se razlikuje od denotativnog po tome
to u znatnoj mjeri zavisi od konkretne situacije i ekstralingvistikih okol
nosti u kojima se ono realizira. Znaenje realija motivirano je i pripadno
u njihovih referenata (objekata) specifinim sadrajima kulture, naina
ivota, tradiciji jednog areala. Ono je markirano historijskim, nacionalnim
i lokalnim koloritom a najee posjeduje i emocionalno-ekspresivni po
tencijal.
Pod terminom alijenizam neki lingvisti (Apresjan 1984:38, Ginter
1986:24, Novikov 2001:417) podrazumijevaju samo realije koje sadre ma
nje poznati jezici, dok Vebicka smatra da je ovaj termin vie stilistiki
nego semantiki utemeljen (Vebicka 2001:22).
Bezekvivalentna leksika obuhvata rijei za koje nema ekvivalenata u
drugim jezicima ili u drugim jezikim arealima. Rezultati brojnih kon
trastivnih analiza leksike dvaju jezika pokazuju da manji ili vei broj rijei
Oznake materijalne i duhovne kulture u govoru Sarajeva: ... 69
u jednom jeziku nema ekvivalenata u drugom. to su jezici genetski uda

ljeniji i tipoloki raznolikiji, broj bezekvivalentne leksike i frazeologije je
vei, i obrnuto genetski srodni i tipoloki slini jezici imaju manje takvih
leksema. Odnos (ne)ekvivalentnosti kljuni je problem pri prevoenju s
jednog jezika na drugi. Specifine realije, karakteristine za jedan narod,
za jedan kraj ili manji lokalitet, kojih nema u drugim arealima, nemaju ni
oznake izvan svog geografskog i jezikog prostora. U knjizi S. Vlahova i
S. Sidera, posveenoj teoriji prevoenja, centralno mjesto pripada iznala
enju posebnih modaliteta za ekvivalentno prevoenja realija oznaenih
bezekvivalentnom leksikom i frazeologijom (S. Vlahov, S. Sider 1987).
U literaturi ima vie definicija realije kao lingvistikog pojma. One se
meusobno razlikuju, manje po relevantnim karakteristikama ovih lin
gvokulturolokih jedinica, a vie po vrijednosnoj hijerarhiji njihovih obi
ljeja. Prema Vajsburdu M. L., u realije spadaju dogaaji iz drutvenog i
kulturnog ivota jedne zemlje, jednog kraja, obiaji i tradicija, predmeti
iz svakodnevnog ivota i rada, geografski pojmovi, umjetnike tvorevine,
historijski dogaaji i linosti, injenice karakteristine za datu zemlju ili
kraj (Vajsburd 1997:98). Soboljev L. N. u realije ubraja oznake za specifi
ne predmete, pojmove i pojave, karakteristine za historiju, kulturu, nain
ivota jednog naroda ili ueg prostora (Soboljev 1983:281). Neki lingvisti
realijama smatraju i oznake za karakteristine pojmove iz politikog ivo
ta (Krupnov 1986:127), a prema Uvarovu V. D., u leksikom fondu veine
razvijenih jezika znaajno mjesto pripada psiholokim realijama (Uvarov
1998:439).
Razlike su vidljive i u pogledu shvatanja obima i granica realija. Prema
jednima se ove jedinice svode na ui sloj leksike koja oznaava specifine
pojmove u materijalnoj i duhovnoj kulturi jednog jezikog areala. Na dru
goj strani je ire shvatanje pojma realija, koje obuhvata i drutveno uree
nje, administraciju, znaajne historijske injenice i objekte, historijske li
nosti iz svih oblasti od kulture i umjetnosti do administracije i politike.
Semantika struktura realija je specifina: nju ini svojevrsna mrea
LSV (leksiko-semantikih varijanti), u kojoj jedna LSV ima dominan
tnu ulogu i oznaava osnovni i motivirajui sadraj realije. Meutim, ima
primjera asimetrije predmetno-logikog sadraja i jezikih oznaka: realije
mogu biti oznaene spojevima dviju rijei, najee nominativnim sinta
gmama ili frazeolokim sintagmama. Nae istraivanje frazeolokog fonda
bosanskog jezika pokazuje da su neke vrlo ekspresivne realije oznaene
frazemama (I. Tanovi, 2000).
70 Ilijas Tanovi
2.1.2. Klasifikacija realija

Veina lingvista realije klasificira prema trima osnovnim faktorima: pred
metnom, teritorijalnom (geografskom) i vremenskom. Ovi su faktori uza
jamno isprepleteni, to pokazuju podjele realija u nizu istraivanja. Tako S.
Vlahov i S. Sider, koji takoer primjenjuju tri spomenuta faktora, u okviru
predmetnih realija izdvajaju grupu geografskih i etnografskih realija (S.
Vlahov, S. Florin 1996:47). Iz semantike strukture realija i faktora koji
motiviraju sam nastanak ovih jedinica proizlazi neophodnost svojevrsnog
eklekticizma pri njihovu klasificiranju.
Rezultati ranijih istraivanja i klasifikacija realija uglavnom su se svodi
li na oznake za predmetni svijet, za materijalnu kulturu. U novijim klasi
fikacijama znaajna se panja posveuje oznakama za pojmove duhovne
kulture. U korpusu naeg istraivanja identificirali smo znatan broj realija iz
sfere duhovnog ivota. Radi se o svojevrsnim metaforinim kvalifikativima,
ocjenski motiviranim oznakama za duhovne, moralne, religijske pojmove.
Ukupan broj realija u govoru Sarajeva, u poreenju s brojem realija na
lokalitetima priblinim po broju stanovnika i gradskom prostoru, vei je
od onoga koji se smatra prosjenim. To moe biti rezultat injenice da neke
realije na lokalitetu Sarajeva imaju dvojake oblike: jedan oblik nastao je
prema oznakama referenata iz drugih jezika, najee iz turskog, arapskog,
perzijskog, a drugi je motiviran aktuelnom znaenjskom dominantom u
bosanskom jeziku. Za neke realije postoje sinonimske oznake, od kojih je,
po pravilu, jedna jae stilski markirana. Realije sinonimi diferenciraju se
i po dobi govornika. Tako su, npr., mahala, duan, arija, sokak; eglen,
utamaniti, deverati i sl. karakteristini za govor starijih osoba, dok su u
govoru mlaih generacija znatno frekventniji njihovi znaenjski sinonimi:
kvart, prodavnica, grad, ulica (uliica); razgovor, unititi, boriti se kroz ivot
(snalaziti se). Stariji redovno peku kahvu, peku halvu, vare mlijeko, peku
pekmez, ak i bosanski lonac, iako se on, zapravo kuha, a ne pee. U govo
ru mlaih generacija kahva se kuha (pravi, priprema), halva se sprema (pri
prema), mlijeko se kuha, kao i bosanski lonac. Valjalo bi svestranije ispitati
odnose izmeu realija, najee oznaenih turcizmima, i njihovih seman
tikih parova na naem jeziku. Nesumnjivo, postoji razlika u semantikoj
strukturi, a takoer i u frekvenciji, izmeu realija dova i molitva, mekteb i
kola, Allah i Bog, mezar i grob (mezarje i groblje), ejtan, iblis i avo, vrag.
Istraivanje ovih odnosa bit e predmet naeg rada u narednoj fazi.
Asocijativno-konotativno znaenje pojedinih realija takoer moe biti
motivirano dobi i iskustvenom podlogom govornika. Zanimljiv je primjer
realije Barutana (Baruthana). Na pitanje ta je Barutana i gdje se nalazi?

od informanata smo dobili razliite odgovore. Starije osobe ovu su realiju
semantizirale kao zgradu u kojoj se nekada proizvodio i uvao barut (od
tur. baruthane < perz. barud-hane12). U reakciji pripadnika srednje genera
cije prva jezika asocijacija bila je da je to enski studentski dom u centru
Sarajeva, u blizini nekadanje robne kue Sarajka, dok su se odgovori in
formanata mlae generacije svodili na to da ne znaju o emu se radi. Oni,
dakle, u svom leksiko-semantikom fondu ovom realijom ne raspolau ni
na receptivnom nivou. Asocijacija informanata srednje dobi stimulirana je
injenicom da je u enskom studentskom domu, na jednom mjestu, u isto
vrijeme bio velik broj djevojaka u najljepim godinama. Za mladie njihove
dobi to je, u prenesenom znaenju, bilo mjesto zgusnutih elja i pobuda, to
moe imati logiku asocijativno-konotativnu vezu s eksplozivom, s baru
tom. Dakle, jedna LSV (leksiko-semantika varijanta), koja je u cjelovitoj
semantikoj mrei periferna, u asocijativnom polju odreenih govornika
dola je u prvi plan. Objekat, tj. referent u ovoj znaenjskoj transpoziciji
nije izgubio svoje denotativno znaenje, ali je prioritet dobio metaforizira
ni sadraj jedne LSV. Opisani primjer, izmeu ostalog, ukazuje na relativ
nost podataka dobijenih na terenu od razliitih informanata.
U korpusu naeg istraivanja znatan je broj oznaka za duhovnu kul
turu, obiaje i religijski ivot. Neke od tih oznaka imaju dvojake oblike i
znaenjske sinonime. Poreenje znaenja i smisla nekih realija u svijesti
reprezentativnih informanata i semantike strukture ovih rijei u pisanim
izvorima ukazuje na odreene razlike. Ima primjera, a o njima e biti rijei
u nastavku ovoga rada, u kojima je mrea LSV (leksiko-semantikih va
rijanti) informanata ira od one koja je data u pisanim izvorima, a jo vie
primjera u kojima se pojedine LSV znaenjski udaljavaju do meusobnog
antonimijskog odnosa.
irok semantiki raspon znatnog broja realija, posebno u sferi duhov
ne kulture, moe se promatrati u svjetlu tradicije slikovitoga kazivanja
karakteristine za na geografski i jeziki prostor. U Bosni se od davnina
njegovalo i do svojevrsnog kulta uzdizalo umijee lijepog prianja. Jedan
putopisac je zabiljeio: Bosanci tako lepo priaju da se njihovo kazivanje
moe meriti sa mnogim evropskim pripovedaima... Do koje je mere u
Bosni razvijena strast za prianjem, najbolje se vidi po tome to se kakav
krupan dogaaj ubistvo, nesrea, sua i slino u narodu tako shvata kao
da je vanije kazivanje ili pria o tom dogaaju nego sam dogaaj (Evans
12
U ovome tekstu primijenjena je praktina transkripcija arapskih, turskih i perzijskih suglasni
ka i samoglasnika.
72 Ilijas Tanovi
1967:21). Dolaskom Turaka na ove prostore, manir slikovite naracije obo

gaen je istonjakim smirenim eglenom, eglenom bez pree i nervoze.
Na korpus sadri znaajan broj tzv. psiholokih realija, oznaka za razli
ita emocionalna stanja, za sistem moralnih vrijednosti i stavova. Stvara
nju iroke lepeze psiholokih realija u govoru Sarajeva mogla je doprinijeti
i dramatina senzibilizacija psiholokih i emotivnih stanja prouzrokova
nih ratnim stradanjem velikog broja ljudi na ovom arealu. Tokom rata i
nakon njegova zavretka, oznake za neke pojmove u sferi moralnog, emo
cionalnog i socijalnog prosuivanja dobile su visok indeks uestalosti. Naj
markantniji primjer irine semantikog raspona i dubine emocionalnog
naboja jest realija merhamet. Osnovna LSV (leksiko-semantika varijanti)
u znaenjskoj strukturi ove realije znai milosrdnost, samilost. Meutim,
u situaciji kada se na samilost odgovaralo bezdunou i svirepou, to
se svakominutno deavalo u naem gradu tokom njegove opsade, pojam
merhamet poprimio je snaan emocionalni naboj i semantiki raspon do
ranga koncepta. Paralelno s ovom semantikom ekspanzijom, poveao se
i indeks frekventnosti ove, po znaenju i smislu, osebujne realije. Sline
semantike transpozicije zahvatile su i realije komiluk, vjera, povjerenje,
sabur, sevap, oprost i sl.
O tome da su psiholoke realije na naim prostorima uvijek imale zna
ajno mjesto u emotivnom, intelektualnom i jezikom biu njegovih itelja
govori i zanimljiva knjiga I. Andria i J. Cvijia, posveena promatranju
vrlo razuene mree psiholokih tipova na relativno malom geografskom
prostoru. Znaajan faktor u psiholokoj karakterizaciji razliitih tipova, pre
ma autorima ove knjige, jeste analiza znaenja i smisla najfrekventnije leksi
ke u njihovom govoru (i jeziku), leksike koja im je najblia na kognitivnom,
emocionalnom i jeziko-asocijativnom planu (I. Andri, J. Cviji 1956).
Znaajno mjesto u fondu realija pripada oznakama za pojmove iz reli
gijskog ivota Sarajeva. Zahvaljujui snanom uticaju turske kulture, du
hovnog ivota i posebno religije islama, koju je prihvatio vei dio stanov
nitva Sarajeva, u govoru ovoga grada znatan je broj realija koje oznaavaju
religijske pojmove: vjerske ustanove i dijelove tih ustanova (damije, mu
nare, kandilje, mihrabe); tekije, mektebe; zvanja i zanimanja (dervi, kadi
ja, mula, mutevelija, hoda); pojmove iz Kurana (sura, ajet) i dr.
Jezik ne mogu zaobii ni brojni drutveno-politiki apsurdi naeg vre
mena i prostora, a to se odraava u poveanom broju realija administrativ
ne i politike prirode u govoru glavnoga grada drave. U popisanim ozna
kama za ove realije takoer su prisutni dvojaki oblici: kalkirani nazivi iz
drugih jezika, najee engleskog, i oznake iz domaeg administrativnog
i politikog registra. Ima primjera neistoznanih kalkova ili neekvivalen

tnih translema za kljune pojmove iz spomenutih sfera, o emu e biti rije
i u analizi oznaka iz domena politikog diskursa.
2.2. Realije u govoru Sarajeva

U govoru Sarajeva identificirali smo i popisali geografske realije (mikroto
ponime), te realije u sferi materijalne i duhovne kulture. U realije duhovne
kulture svrstali smo i psiholoke realije karakteristine za govor Sarajeva.
Registar realija u ovoj fazi naeg istraivanja nije konaan i on e biti do
punjavan. Semantizacija popisanih oznaka, takoer, nije potpuna, jer se za
pojedine realije, u prvom redu za mikrotoponime, nisu mogli nai pouz
dani podaci na terenu, ali ni u pisanim izvorima, dokumentima, katastar
skim kartama i sl. Takoer je predviena svestranija leksiko-semantika
analiza podataka iz potpunije toponomastike grae i relevantne doku
mentacije.
2.2.1. Mikrotoponimi na prostoru Sarajeva

(leksiko-semantiki aspekt)
Teritorijalne realije, tj. oznake za imenovanje geografskih objekata, pred
stavljaju vaan sloj leksike, te je u svakom jeziku neophodna njihova stan
dardizacija. Pri standardiziranju toponima sueljavaju se dva stanovita:
na jednoj strani insistira se na oznakama prema govoru datog areala, a na
drugoj se zastupa oznaavanje realija prema normama standardnog jezika.
U mnogim dravama postoje stalna tijela ili komisije kompetentne i ovla
tene za kontinuirano praenje i standardizaciju toponima. Toponimijska
istraivanja kod nas nemaju dugu tradiciju. Ona su zapoeta sedamdesetih
godina prolog stoljea u Akademiji nauka BiH, ali su se odvijala stihijno, s
prekidima i obuhvatala su samo pojedina podruja i manje lokalitete. Bilo
je predvieno da se toponimijska istraivanja rade u Institutu za jezik, ali
nikada nisu stvoreni uslovi za kontinuirano i svestrano ispitivanje i stan
dardizaciju toponimijske grae na prostoru Bosne i Hercegovine. Treba
rei da je istraivanje toponima vrlo sloen zadatak, koji ukljuuje priku
pljanje brojnih podataka na terenu u direktnom kontaktu i anketiranju
govornika na datom lokalitetu, obradu prikupljene grae i njeno poreenje
s raznim pisanim izvorima i dokumentima, katastarskim kartama i dr. To
podrazumijeva provjeru akcenta, glasovne strukture, promjene toponima
74 Ilijas Tanovi
i njihovog znaenja. Pri tome, posebnu tekou moe predstavljati prozo

dijska strana toponima. Obino se daje prednost akcentu govornika na
samom lokalitetu. Tako bi se trebalo odnositi i prema dekliniranju toponi
ma. Nae istraivanje, iako obuhvata manji lokalitet, pokazuje kolebanja u
pogledu fonetskog lika, akcenta, ak i znaenja mikrotoponima na irem
prostoru Sarajeva.
Nakon krupnijih promjena u drutvu, nagomilanih protivrjeja i suko
ba, obino se preispituje i sam sistem vrijednosti i tada dolazi do stvaranja
novih toponima i preimenovanja postojeih. Na lokalitetu Sarajeva djelo
vanje spomenutih okolnosti i faktora vrlo je izraeno. Brojni mikrotoponi
mi vie puta su preimenovani, a kod nekih je u odreenoj mjeri naruena
kulturno-historijska i jezika ravnotea. Neki su toponimi dobili po dva
oblika, meu kojima nerijetko ne postoji sutinska semantika i lingvokul
turoloka veza. Preimenovanje nekih objekata direktna je posljedica pre
ispitivanja karaktera i znaaja dogaaja, linosti ili historijskoga konteksta
po kojima je nastalo prvotno ime. U tom je pogledu zanimljiv primjer La
tinske uprije u Sarajevu. Naime, nekada je u Sarajevu jedan lokalitet na
desnoj obali Miljacke imao naziv Latnluk13. Na tom je prostoru bio i most
Latinska uprija, koji je preimenovan u Principov most, po atentatu koji
je izvrio Gavrilo Princip na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda 1914.
godine. Meutim, nakon historijske distance i izmijenjenog odnosa prema
ideolokom i politikom kontekstu u kojem je izvreno prvo preimenova
nje, mostu je vraen stari naziv Latinska uprija. Interesantno je i to da je
1986. godine Bosna i Hercegovina predloila da se itav lokalitet Baarije,
ukljuujui i Principov most, uvrsti u batinu pod zatitom UNESCO-a. U
odgovoru na ovaj prijedlog naglaeno je da se mjesto atentata na zakonitog
prijestolonasljednika ne moe uvrstiti u kulturnu batinu.
Ima realija ije je osnovno, referencijalno znaenje sauvano, ali je na
asocijativno-konotativnom planu dolo do bitnih promjena. Pomjeranja i
promjene intenziteta pojedinih LSV (leksiko-semantikih varijanti) mogu
biti uzrokovani razliitim okolnostima. Pri spomenu pijace Mrkale, u ve
ine stanovnika Sarajeva, a pogotovo onih iji su najblii stradali od agre
sorskih granata ili snajpera, prva asocijacija je povezana s neprijateljskim
ubistvom civila na ovoj pijaci. Ova injenica realiji daje i snaan emocio
nalni naboj, kakav ne moe stimulirati neutralni pojam pijace.
13
Akcentirani oblici realija u ovome radu potjeu od zlatara Devada Musakadia (1956); za
biljeio ih je dr. S. Halilovi maja 2009. na Baariji u zlatarskoj radnji gospodina Devada i
gospoe Melihe Musakadi, kojima se i na ovome mjestu zahvaljujemo.
Istraivanje oznaka za teritorijalne realije vri se dvjema metodama:

od designata prema imenu i od imena prema znaenju. U imenu realije,
naroito ako njena oznaka ima iri semantiki raspon, vidljiva je direktna
veza sa osnovnom funkcijom ili s dominantnim sadrajem. Semantika
analiza oznaka mnogih realija ukazuje na to da su one nastale kao rezul
tat primarne znaenjske motivacije ili svojevrsne metaforizacije njihovog
osnovnog sadraja. U mikrotoponimima niza lokaliteta Sarajeva jasno se
vidi direktna semantika motivacija dominantne karakteristike datog lo
kaliteta ili najmarkantnijeg objekta na tom lokalitetu. Mikrotoponimi kao
to su Atmejdn, Bazerdani (Bazerni), irokaa (irkaa), Ciglne i dr.
stimuliraju asocijacije sadrajem ili funkcijom samog objekta. Meutim,
lokalne asocijacije i narodna etimologija nisu uvijek pouzdani. Prema na
rodnoj etimologiji i brojnim informantima, sarajevska mahala ikovac
dobila je ime po aikovanju, aikluku. To se objanjava time da su se na
ovom lokalitetu nekada okupljali mladii u elji da vide i sretnu djevoj
ke i da se s njima zabavljaju. To se u nekim izvorima, pa i u kaljievom
rjeniku turcizama, argumentira znaenjem arapske lekseme aig, turski
asik ljubavnik, momak koji aikuje, aiklija. Meutim, Bejti nalazi da je
toponim nastao od vlastitog imena Aik.
Oznaka realije Atmejdn motivirana je leksemom iz turskog jezika
at-mejdan sa znaenjima: 1. pijaca na kojoj se prodaju konji; 2. konjsko
trkalite, hipodrom. Ulica Bazerdani (Bazerni), u kojoj su nekada bile
smjetene samo trgovake radnje, nastala je prema perzijskom bazergan
trgovac. Naziv lokaliteta Ciglne predstavlja dobar primjer primarnog
i simetrinog odnosa oznake i oznaenog. Oznaka, tj. toponim, direktno
je motivirana osnovnim sadrajem i funkcijom referenta, tj. objekta. Za
hvaljujui tome, prva i logina asocijacija na ovaj toponim stimulirana je
pripremom i peenjem cigle.
U nekim primjerima, zbog manjih ili veih promjena karaktera ili na
mjene datih lokaliteta, tokom vremena dolo je do stanovitog udaljavanja
od prvotne motivirajue karakteristike, ali je obino sauvana veza bar
s jednom predmetno-logikom odlikom date realije i bar s jednom LSV
(leksiko-semantikom varijantom) po kojoj je ona i dobila ime.
U toponomastikoj grai koju smo obradili ima realija koje su nastale
kao primarne oznake za odreenu opu karakteristiku i sadraj samog re
ferenta, tj. objekta. Takve su npr.: Vdikovac, Hldivode, Hrstovi, Bstrk i
dr. Toponim Vdikovac nije rijedak ni u drugim krajevima ili na manjim
lokalitetima u naoj zemlji sa istim znaenjem. I u drugim jezicima postoji
realija sa istim osnovnim znaenjem: uzvieno mjesto s kojeg se vidi bolje
76 Ilijas Tanovi
i vie nego s drugih lokaliteta, mjesto s kojeg se prua dobar vidik. Slian
je odnos oznake i oznaenog sadraja i u primjerima Hldivode, Hrstovi,
Bstrk.
Realije na irem prostoru Sarajeva sadre ivu historiju nastanka gra
da, mijena kroz koje je on prolazio, kultura koje je primao i s kojima se sa
ivljavao. Oznake za brojne realije vode porijeklo iz drugih jezika, najee
orijentalnih. Turci su, dolaskom na nae prostore, donijeli svoju upravu i
administraciju, brojne realije materijalne i duhovne kulture, obiaje, mo
ralne vrijednosti, religiju islam, koju je primio vei dio stanovnitva. Na
prostoru Sarajeva razvijali su zanatstvo i trgovinu. Razumljivo je i prirod
no da su primanjem samih realija prihvaene i njihove oznake, pogotovo
imena realija kojih do dolaska Turaka nije bilo, pa nije bilo ni oznaka za
njih na domaem jeziku.
Nastanak znatnog broja toponimima Sarajeva motiviran je turskim
oznakama za dati objekt. To su npr. toponimi Abadiluk (bailuk), Bar
dagdije (Bardgije), Bazardije (Bzarije), Bravadiluk (Brvailuk), iz
mediluk (izmeluk), umrija, uriluk (urluk), Dire, Kujundiluk
(Kujunluk), Nedarii (Nerii), Sagrdije (Sgrije) i dr. Kako su na i
turski jezik tipoloki razliiti i genetski udaljeni, proces fonetsko-fonoloke
i morfoloke adaptacije turcizama bio je sloen i nije se odvijao dosljedno.
To je u nekim primjerima dovelo do fonetsko-morfolokog udaljavanja to
ponima i njihovih etimona.
Dio Baarije u kojem su nekada bile radnje abadija, zanatlija koji
su izraivali odjevne predmete od abe, tj. sukna, dobio je naziv Abadiluk
(bailuk). Mikrotoponim je nastao od turske lekseme aba sukno, tj.
od izvedenice za oznaku zanatlije koji izrauje odjeu od abe od aba
dije. Po istoj vezi referenta i oznake nastao je mikrotoponim Bardagdije
(Bardgije): od perzijskog bardak: 1. glineni sud za vodu, po obliku slian
ibriku; 2. drveni, bakreni ili zemljani sud u obliku kablia ili manjeg bure
ta. Sarajevska mahala Bardagdije dobila je naziv po tome to su u njoj bile
radnje u kojima su se izraivali i prodavali bardaci i drugo posue od gline
i drveta. Mikrotoponim umrija (most i lokalitet oko njega) nastao je od
turske rijei komur ugalj, umur. Na ovom lokalitetu nekada su zanatlije
iz oblinjih radnji bacali u Miljacku gar i prainu od umura.
Prema istom principu nastali su i mikrotoponimi uriluk (urluk)
od turskog kurkcu + -luk urija, Kujundiluk (Kujunluk) od turskog
kymcu zanatlija koji izrauje filigranske predmete od zlata i srebra. Ulica
Sagrdije (Sgrije) ime je dobila od turskog sagri konjske sapi, od ije su
koe izraivani koni predmeti: korice za sablje i noeve i sl. Zanatlije koje
su se bavile ovim zanatom su sagrdije, a ulica u kojoj su bile njihove radnje

dobila je isti naziv.
Ime lokaliteta Nedrii dolo je od arapske lekseme naggar kle
sar, duner. Realija duner dola je iz perzijskog i pokriva dva zanata:
tesar i zidar. Duneri su nekada izvodili gotovo sve graditeljske radove i
bili su vrlo cijenjeni. Ali, kako su se zanati sve vie specijalizirali, duneri
su se smatrali manje strunim i kvalitetnim, time i manje cijenjenim. Za
hvaljujui tome, znaenje lekseme duner dobilo je negativnu konotaciju u
razgovornim frazama: Nije majstor, nego duner i sl. U pogledu glasovnog
sastava i pisanja ovog toponima evidentne su razlike. U kaljievom rje
niku turcizama, uz naznaku da je rije nastala od arapskog naggar, topo
nim se pie sa d (Nedarii), dok u katastarskim kartama i u posljednjem
planu grada Sarajeva u izdanju Geodetskog zavoda Bosne i Hercegovine od
2002. godine stoji Nearii. Kolebanja i razlike zapaeni su i kod govornika
stanovnika ovog naselja. Istina, danas je teko nai izvornog, starog itelja
ovog lokaliteta koji bi u tom pogledu mogao biti pouzdan informant.
Najmarkantniji mikrotoponim Sarajeva svakako je Baarija (Bar
ija). Naziv je izveden od turskog bas glava, vrh i carsi trgovaka etvrt
(kvart). Na lokalitetu Baarije najgui su mikrotoponimi turskog porije
kla, to je razumljivo s obzirom na to da je to bio centralni dio grada u kojem
su se nalazili svi vaniji objekti materijalne i duhovne kulture. U samom
centru Baarije je mali trg sa esmom, koji Sarajlije nazivaju Sblj, prema
arapskom sabil > turskom sebil dobrotvorna javna esma. Na prostoru
oko esme uvijek su velika jata golubova, te ga, vjerovatno po tome, neki
informanti nazivaju Trg golubova. Zanimljivo je da je ovaj mikrotoponim
kao Trg golubova upisan i u jednom vodiu kroz grad iz 1981. godine.
Na ulazu u Sarajevo, uz Miljacku, nalazi se lokalitet Bmbaa, na kojem
je nekada bila brana turski bend-basi glavna brana. I ovaj toponim ima
niz razliitih oblika u pogledu glasovnog sastava i grafike slike: Bembaa,
Bentbaa, Bendbaa. Na kartografskim kartama obino pie Bendbaa, u
Planu grada Sarajeva iz 2002. godine stoji Bembaa. Informanti, takoer,
daju sve spomenute oblike.
Semantizaciju pojedinih mikrotoponima nismo mogli nai u pisanim
dokumentima, a za pojedine postoji narodna etmologija, koju, svakako,
treba uzeti s rezervom. Za naselje Kevo kae se da je nastalo od turskih
rijei ho dobar, lijep, ugodan i hava zrak, vazduh. Kako Sarajevo ima
vie klimatskih mikrorejona, meu kojima su evidentne i vee razlike u
pogledu meteorolokih karakteristika, a Koevo spada meu najpovoljnije,
spomenuta semantizacija se doima loginom i uvjerljivom.
78 Ilijas Tanovi
O porijeklu i znaenju nekih mikrotoponima na podruju Sarajeva jo

nema pouzdanog i jednoznanog tumaenja. Tako npr. za lokalitet Bkije
na sjeveroistonom dijelu Sarajeva, gdje se nalazi veliko mezarje, kalji
daje sljedee tumaenje: Po svom obliku odgovara arapskoj rijei baqi,
baqiya, part. akt. od baqa (bqy trajati, vjean biti; ostati, preostati). U
istom rjenikom lanku kalji iskazuje rezervu prema ovakvom tuma
enju: Meutim, poto se ovaj toponim nalazi u popisu lokaliteta okolice
Sarajeva iz 1458. godine (v. H. abanovi u: Monumenta Turcica, Defteri,
serija II, sv. 1, Sarajevo, 1964), postavlja se pitanje da li je ova rije arapskog
porijekla i da li moda treba traiti njen korijen u kojem drugom jeziku
(Dr. H. abanovi misli da je vlako-romanskog porijekla i da predstavlja
drugi oblik rijei baija). Na drugoj strani, Bejti ovaj toponim svrstava u
iste srpskohrvatske oblike (Bejti 1978:64).
O nastanku imena Srajeva i njegovoj semantikoj strukturi takoer
ima manjih razlika u osnovnim izvorima do kojih smo doli. Prema ka
ljievom Rjeniku turcizama, ime grada nastalo je od tur. Saray < perz.
Seray namjesnikov dvor koji se nalazio u kraju Begluk. (Tako se nazivao
centralni dio dananjeg Sarajeva sve do 1853. godine.) Prema osnovi Sa
ray ili Seray, po modelu tvorbe tipa Smederevo, Trnovo itd. nastao je naziv
Sarajevo. Turski naziv za Sarajevo je Saray-Bosna. No sam kalji u istom
rjenikom lanku unosi korekciju u citiranu postavku i nastavlja: Ali se
u jednoj od najstarijih bosanskih vakufnama, u vakufnami Mustaj-bega
Skenderpaia iz 1517. godine (iji je original i prijevod objavio dr. Hazim
abanovi u POF-u III-IV, 1953. godine, str. 403), Sarajevo naziva i Saray-
-ovasy bukv.: Sarajevsko polje. Iako sam ranije zastupao da je Sarajevo
nastalo od turskog Saray-ovasi, doao sam do zakljuka da je ispravnije
tumaenje koje sam gore naveo. (kalji 1965:550)
U Opoj enciklopediji Jugoslovenskog leksikografskog zavoda, u jedini
ci o Sarajevu stoji: Iz listine Bele IV (1244) vidi se da je sarajevsko podru
je ulazilo u sastav upe Vrhbosne, koja je bila biskupsko sjedite. U XV sto
ljeu Turci prodiru u taj kraj i 1435. konano zauzimaju utvrdu Hodidjed
(istono od Sarajeva), ime su postali gospodari rijeke Miljacke i sarajevske
kotline. Tu se oko 1460. razvija jezgra novoga naselja (izgraeni su saraj,
tj. namjesniki dvor, drvena damija, most, hamam, vodovod, han, kue,
duani i mlinovi). Novu kasabu Turci su nazivali Saraj-ovasi (polje oko
dvora), Saraj ili Saraj-kasabasi; po tome je Sarajevo steklo dananje ime
(prvi put se spominje 1507). (Opa enciklopedija Jugoslovenskog leksiko
grafskog zavoda, tom 7, str. 286)
Mi se u ovom dijelu istraivanja neemo detaljnije baviti etimolokom

stranom toponima i leksike s kulturolokom komponentom. Ograniit
emo se na analizu njihove semantike strukture i transpozicije znaenja
od denotativnog ka razliitim asocijativno-konotativnim znaenjima koja
su karakteristina za govor Sarajeva. Porijeklo i nastanak oznaka za realije
navodit emo, uglavnom, prema kaljievom Rjeniku turcizama (kalji
1979) i Isakovievom Rjeniku karakteristine leksike u bosanskome jeziku
(Isakovi 1992).
Zahvaljujui dugoj i burnoj historiji, doticaju razliitih jezika, kultura,
obiaja, Sarajevo ima vrlo bogatu i raznovrsnu toponimiku. Nazivi veine
kvartova i manjih gradskih cjelina vode porijeklo iz turskog perioda, dakle
od turskog, arapskog ili perzijskog jezika, to je rezultat prodora Turaka na
ovaj prostor 1435. godine i njihove dugogodinje vladavine. Kako su Turci
na prostoru Sarajeva podigli mnoge graevine kue za stanovanje, hano
ve, duane, hamame, izgradili manje trgove, dvorove, ulice i sokake, pri
rodno je da su te realije dobile oznake na turskom, arapskom, perzijskom
jeziku. Neke od tih oznaka sauvane su do naeg vremena, a jedan broj je
zamijenjen novim oznakama, koje su aktuelizirane novim sadrajem ili
funkcijom samih realija. Pored toponima turcizama, ouvanih u izvor
nom obliku, ima i slaviziranih, kao to su: lifakovac, ikovac, Mhrivode,
Bravadiluk (Brvailuk).
Znatan broj naziva ulica, mostova, trgova i znaajnih graevina na
stao je u turskom periodu, prema oznakama realija na tom jeziku. Pred
kraj turske dominacije, koja je trajala od 1462. do 1878. godine, Sarajevo
je imalo 328 sokaka i 104 mahale. U austrougarskom periodu (18781918)
izgraeno je 55 ulica. Ove brojke mogu zavarati u procjeni izgradnje Sara
jeva u spomenutim periodima. Imajui u vidu injenicu da je turska vla
davina trajala vie od 400 godina, a austrougarska 40 godina, vidi se da
je gradnja u vrijeme vladavine Austro-Ugarske carevine bile intenzivnija.
Znaenje imena niza ulica, mahala i drugih manjih lokaliteta motivirano
je turskim, arapskim ili perzijskim nazivima zanata (zanatlija) i trgova
ca ije su radnje bile smjetene na datim lokalitetima. I mnoga prezimena
svoju osnovu imaju u nazivu glavnih zanata, profesija i sl. To nije sluaj
samo sa ovim gradom. Prema meljovu, najrairenija prezimena u veini
slavenskih jezika, kao i u germanskoj i romanskoj grupi, nastala su od sta
rih zanata, najbitnijih u nastanku i razvoju ovjekovog materijalnog svijeta
(meljov 1997:34). Tako je, prema Vebickoj, najrairenije prezime u mno
gim jezicima nastalo od naziva zanata kova. U naem jeziku od naziva za
ovaj zanat izvedena su prezimena Kova, Kovaevi, Kovai i ona spadaju
80 Ilijas Tanovi
meu najrairenija prezimena, a podjednako su zastupljena u svih naroda i

religija na ovom prostoru. Isto tako je od zanata abadija izvedeno prezime
Abadi, od sara Sara i Saraevi, od biakija Biaki, od mutabdi
ja Mutapi i sl. Slina je situacija u mnogim starim gradovima u kojima
dominiraju nazivi ulica, trgova i sl. nastali prema najstarijim i najzastuplje
nijim djelatnostima njihovih stanovnika. (Bejti, u vrlo iscrpnoj i drago
cjenoj knjizi o nazivu ulica i trgova Sarajeva, imena ovih objekata, nastala
po imenu linosti, dakle antroponime, naziva homonimima. Bejti 1978.)
U Sarajevu ima jedan broj toponima jevrejskog porijekla. Dolaskom
na prostor Sarajeva, Jevreji su donijeli svoje oznake za duhovne i materijal
ne realije. Zanimljivo je da su, naputajui paniju i ostavljajui sve to su
tamo imali, mnogi Jevreji izabrali Sarajevo kao svoje utoite. U na grad
su donijeli i Hagadu, najznaajniji religiozni ilustrirani zbornik. Upeatljiv
znak materijalne kulture Jevreja predstavlja Jevrejski hram i groblje na Bor
ku. Najvea nastamba, nekada poznata pod imenom Sijavu-paina daira,
u narodu se zvala ifuthana ili Velika avlija, a meu Jevrejima Korti. Bila
je to prva organizirana stambena zajednica na Balkanu.
Registar (popis) mikrotoponima Sarajeva

Abadiluk (bailuk), dio arije u kojem su nekada bile radnje abadija,
zanatlija koji su izraivali odjevne predmete od abe (aba sukno). Loka
litet potjee iz druge polovine XVI stoljea. Danas je to ulica koja vodi od
Baarije do Careve uprije. (Od turske lekseme aba nastao je naziv za
zanat abadija, a po njemu i prezime Abadi.)
Abdesthna, ulica u starom dijelu grada, iz prve polovine XV stoljea.
Naziv je dobila u turskom periodu, po abdesthani zatvorenom prostoru u
kojem se vrilo uzimanje abdesta.
lifakovac, lokalitet u istonom dijelu starog dijela grada. Stari je naziv
Mali Alifakovac. Naziv je reduciran na Alifakovac, nakon zavretka rata,
1946. godine. Prema kaljievom rjeniku turcizama, ime ove mahale je iz
turskog perioda, a nastalo je po Ali-ufaku (od turskog ufak mali, malen).
Danas je na ovom lokalitetu i najljepe mezarje u Sarajevu.
li-pan mst (l-pan mst), toponim, dobio ime po jednom od ne
koliko Ali-paa. Prema Aliji Bejtiu, zbog postojanja nekoliko lica istog
imena, nije utvreno o kojem se Ali-pai radi (Bejti 1978:39). Oko mosta
su izgraeni i drugi objekti, najprije eljeznika stanica 1882. godine, sa
istim nazivom. Lokalitet je kasnije postao preteno industrijska zona.
li-paino Plje (l-paino Plje), lokalitet sa obje strane Ali-painog
mosta, danas je vee naselje s brojnim stambenim zgradama.
Ailuk (Aluk), dio arije u kojem se nalazi vie ainica, od turskog

asci < perz. a kuhana hrana, jelo.
ikovac. Ime lokaliteta je staro i nastalo je od vlastitog imena Aik,
koje je u vrijeme nastanka ove mahale bilo vrlo popularno. Meutim, nema
izvora prema kojima se moe utvrditi o kojoj se linosti radi. Na drugoj
strani, prema narodnoj etimologiji, proireno je miljenje da je toponim
nastao od aikovanja.
Atmejdn, tursko ime prostora na lijevoj obali Miljacke, nastalo je od
turske lekseme atmejdan sa znaenjima: 1. pijaca na kojoj se prodaju konji;
2. trkalite za konje, hipodrom. Danas je ovaj lokalitet preimenovan u Au
strijski trg.
Bkije lokalitet na sjeveroistonom dijelu Sarajeva, gdje se nalazi ve
liko mezarje. O porijeklu ovog toponima nema pouzdanog i jednoznanog
tumaenja. Prema kaljievom rjeniku, rije po svom obliku odgovara
arapskoj rijei baqy, baqiya, part. akt. od baqa (baqy trajati, vjean biti,
ostati, preostati). Isti autor u nastavku rjenikog lanka iskazuje svoju re
zervu: Meutim, poto se ovaj toponim nalazi u popisu lokaliteta okolice
Sarajeva iz 1458. godine (vidi dr. H. abanovi u: Monumenta Turcica,
Defteri, ser. II, sv. 1, Sarajevo, 1964), postavlja se pitanje da li je ova rije
arapskog porijekla i da li moda treba traiti njezin korijen u kojem dru
gom jeziku (kalji 1965:116). Bejti iznosi drugaije miljenje: Do sada
se mislilo da je rije turskog porijekla (od rijei bak gledaj) ili, u najsigur
nijem sluaju arapskog korijena, u to je lako bilo povjerovati s obzirom na
slinost rijei. Meutim, ni jedno nije tano, jer najnoviji izvori pokazuju
da se ime Bakije kao naziv jedne tamonje oranice (mezre), a vjerovatno i
kraja, sreta jo prije zauzea Bosne 1463. godine (u katastarskom popisu
bosanskog krajita godine 1455) (Bejti 1978:92).
Bardagdije (Bardkije), mahala u Sarajevu, iji je naziv izveden od
perzijskog bardak sa znaenjima: 1. glineni sud za vodu, po obliku slian
ibriku; 2. drveni, zemljani ili bakreni sud u obliku kablia ili manjeg bure
ta, te bardagdija zanatlija koji izrauje i prodaje bardake i drugo glineno
posue. Dakle, mahala je dobila ime po tome to su se u njoj izraivali i
prodavali bardaci i drugo posue od gline i drveta.
Baarija (Barija), toponim izveden od turskog bas u znaenju
glava, vrh; glavni, prvi i lekseme carsi trgovaka etvrt (kvart) grada:
(bas + carsi ba-arija) = glavna arija. Baarija je bila glavni i najvei
trg i bazar. U poaru 15. oktobra 1908. godine izgorjela su 32 duana na
centralnom dijelu, to je donekle izmijenilo izgled itavog lokaliteta. Pod
82 Ilijas Tanovi
ovim toponimom danas se obino podrazumijeva irok prostor stare sara

jevske arije s brojnim mahalama i sokacima.
Bazerni, Bazerdani, Bazardani naziv jedne od najstarijih ulica
na Baariji (1462) u kojoj su nekada bile iskljuivo trgovake radnje. Sma
tra se da je ime nastalo od perzijskog bazar trg + gan trgovac.
Bhr, lokalitet u sjevernom dijelu staroga grada, nastao u turskom pe
riodu. Prvotno mu je ime bilo Ispod damije, poto se sokak nalazio ispod
Uskudri Ahmed-elebine damije. Dananje ime dobio je u periodu au
strougarske vlasti, tanije 1915. godine. Prema narodnoj etimologiji, ime
Behar nastalo je izravnom semantikom transpozicijom od behara na dr
veu kojeg je bilo puno u ovom sokaku.
Bmbaa, Bendbaa, Bentbaa, lokalitet u Sarajevu na kojem je nekada
bila velika brana na mjestu gdje Miljacka ulazi u grad, na turskom bend
ustava, brana, basi glavni: glavna brana. Toponim je nastao u 15. stoljeu.
Btnija, lokalitet iznad bolnice na Jezeru. Toponim je nastao po Domu
za iznemogle sestre milosrdnice katolikog reda Keri boije ljubavi, koji ze
zvao Betanija. Dom je osnovan 1882. godine i radio je do nacionalizacije
1946. godine. Prema A. Bejtiu, Betanija je i ime mjesta na Maslinskoj gori
jugoistono od Jerusalema, a rije je hebrejsko-sirijsko-arapskog porijekla
i znai kua ubogih (Bejti 1978:100).
Bezstan, od arapskog bzz (pamuno ili laneno platno, odjea) i per
zijskog stan pokriven prostor, natkriven trg na kojem se nalaze radnje s
manufakturnom i galanterijskom robom. U Sarajevu postoje dva bezista
na: Brusa-bezistan i Stari bezistan ili Gazi Husrev-begov bezistan.
Bstrk, toponim koji je nekoliko puta mijenjao ime. Zapravo, u Starom
Gradu, na irem lokalitetu, ima nekolko toponima u ijem je sastavu do
minantna leksema Bistrik: Bistrik basamaci, Bistrik brijeg, Bistrik gornja
ikma, Bistrik donja ikma, Bistrik damija, Bistrik medresa. Prema narod
noj etimologiji, a tako misle gotovo svi nai informanti, nastanak imena
motiviran je postojanjem dosta vode, bistre vode na ovom lokalitetu. Sara
jevo se inae odlikuje brojnim izvorima i esmama bistre i kvalitetne vode.
Zahvaljujui tome, govori se o svojevrsnom kultu vode u Sarajevu. Takav
odnos prema vodi ima podlogu i u religijskim obiajima, uzimanju abdesta
i dr. Prema miljenju istraivaa (Bejti, Skari), osnovni je toponim nastao
po imenu Bistrik damije, koju je izgradio Gazi Mehmed-beg 1520. godine,
sin osnivaa Sarajeva Gazi Isa-bega.
Bjlave. Stari naziv ovog lokaliteta bio je Bilave, kada je prostor po
dijeljen na dva sokaka: Bjelave i Bjelave gornje. Danas je to vee naselje s
jedinstvenim imenom Bjelave.
Bravadiluk (Brvailuk), toponim nastao po tome to su u ovoj ulici

nekada bile bravarske radnje. Prije toga mahala je imala naziv Kovaka
arija, to govori da su u njoj bile kovake radnje. Zahvaljujui tome to se
veina kovaa u kasnijem periodu specijalizirala za izradu brava, mahala je
dobila ime adekvatnije samom referentu, tj. sadraju.
Brka, naselje na sjeverozapadnom dijelu grada, nastalo na mjestu so
kaka kroz koji je protjecao potok. Mahala je nastala u XVI stoljeu i tada je
nosila ime Bardagdije.
Prema miljenju Bejtia, naselje je dobilo ime po nestalnom potoiu,
koji tee u jugozapadnom pravcu kroz podruje bolnice u Koevu i utjee
u Koevski potok (Bejti 1978:122).
Bdkovii, lokalitet iznad starog dijela grada. Ime je dobio po istoime
nom selu, koje je ulo u sastav grada.
Bulbulstan, mahala novijeg porijekla. Ime je dobila 1900. godine po
staroj muslimanskoj porodici Bulbul.
Btmr, lokalitet u Sarajevskom polju, poznat kao naseobina jo iz pret
historijskog doba. Pred osvajanje Bosne, 1455. godine, registrirano je nase
lje u ijem je centru posjed Isa-bega Ishakovia.
Ciglne, toponim novijeg nastanka, a ime je dobio primarnom seman
tikom motivacijom sadraja i funkcije objekta: na ovom lokalitetu pekla
se i obraivala cigla. Prva ciglana otvorena je 1879. godine.
Cn vh. Brojne geografske (teritorijalne) realije ime su dobile prema
konfiguraciji lokaliteta. Toponim Crni vrh nastao je po brdu na Gorici, koje
je visinom dominiralo na irem lokalitetu.
engi-Vila (ng-Vla). Naselje je dobilo ime po prezimenu engi.
Porodica engi jedna je od rijetkih begovskih porodica porijeklom iz
Turske. Prezime su dobili po gradu engri. engii su se u XVI stoljeu
doselili u Hercegovinu, odakle su se razvili u nekoliko ogranaka. Jedan
ogranak se doselio u Sarajevo. Tokom XVII, XVIII i XIX stoljea njihov je
ugled stalno rastao, stjecali su poloaje sandak-bega i titule pae.
ikma (kma), od turskog cikmaz bez izlaza, sokak (ulica) koja nema
izlaza na drugu stranu, slijepa ulica, oravi sokak, orsokak. U Sarajevu
ima vie ulica u ijem je nazivu sadrana sastavnica ikma: Denetia ik
ma, Bakije ikma, Bistrik ikma, Brijeko brdo ikma i dr.
izmediluk (zmeiluk), od turskog cizmecilik (cizmeci-lik) zanat
izrade izama; izmedija zanatlija koji izrauje izme, toponim lokalite
ta u dijelu arije istono od Husrev-begove damije u kojem su se nekada
nalazile radnje za izradu izama. Ovaj toponim nije nikada preimenovan,
a star je preko 400 godina.
84 Ilijas Tanovi
obanija (obnija), od turskog cobani obanski, lokalitet na lijevoj

strani Miljacke sa istoimenim mostom.
ebedije (beije), od turskog kebeci ebedija, u znaenju: onaj
koji izrauje i prodaje ebad, ime je mahale na sjevernoj padini Vratnika,
gdje su nekada ebedije valjale i prodavale ebad. Nekada su postojale tri
ulice s nazivima ebedije, ebedije donje i ebedije gornje.
emlua, naziv ulice nastao po imenu osnivaa damije Kemala (e
mala), koja se nalazila u datoj ulici (jedno vrijeme . Albaharija).
e sltk (Sltk e), naziv raskrsnice na Baariji na kojoj se na
lazi nekoliko slastiarni.
lhn, sokak u starom dijelu arije, na mjestu nekadanje zadubine
Firuz-bega iz 1509. godine. Ime je dobio po loionici starog hamama (od
perz. gulhan, loionica).
umrija, od turske imenice komur ugalj, umur, ulica i most sa
istim imenom. Ime su dobili po tome to su nekada na tom mjestu zanatlije
ije su radnje bile u blizini i trgovci bacali u Miljacku pepeo (gar) i prainu
od umura.
uriluk (urluk) (Mali uriluk i Veliki uriluk), od turskog kurkcu
+ luk kurkculuk urija, krznar, zanatlija koji pravi urkove i druge
odjevne predmete od krzna. Ime dviju paralelnih ulica na Baariji u koji
ma su se ranije nalazile radnje za izradu i prodaju krznene odjee.
Dire, od turske rijei daire, sa znaenjem dvorana za prijem i za vije
anje, ured, ime je lokaliteta na ulazu u Sarajevo uz Miljacku.
Darva, lokalitet na istonoj strani Sarajeva, uz rjeicu Moanicu. Na
ovom mjestu se 1889. godine nastanio Italijan Josip de Riva, poslovni o
vjek, graevinski poduzetnik. Tu je uredio plac za graevinski materijal i
gostionicu, kojoj je dao ime Da Riva. Ovdje je ostao do 1918. godine, a
toponim Dariva traje do danas.
Dl, lokalitet na Vratniku, izmeu Jajce kasarne i Bijele tabije. Topo
nim starog porijekla, nastao po karakteristikama reljefa udolina, do(l).
Drvnija, ime mosta na Miljacki koji je sve donedavno bio drveni. Izve
denica po uzoru na turski.
Denetia ikma (netia kma). Mahala u centru starog Sarajeva,
koja se nekada nazivala i Denetia mahala. Nastala je oko 1500. godine,
a naziv je dobila po sarajevskoj porodici Denetii, koja je u toj ulici ima
la veliku porodinu kuu i konak, izgraenu u stilu bosansko-orijentalne
arhitekture. U ovoj su se kui sastajale ugledne Sarajlije. Denetia kua i
konak porueni su 1942. godine.
Didikovac (ikovac). Ulica i prostor oko nje, iznad Velikog parka u

centru grada. O nastanku toponima ima nekoliko verzija. Najee se spo
minje tumaenje Koste Mandia, prema kojem je toponim dobio ime po
italijanskoj leksemi didi iko, kako su, navodno, zvali nekog Italijana,
koji je tu ivio i radio. Bejti, meutim, smatra vjerovatnijim da je topo
nim nastao od turske rijei didi lijepo, gizdavo. Ova turska leksema
motivirala je nastanak niza rijei u naem jeziku sa istom semantikom
osnovom: dida igraka; didali gizdav, okien, ukraen; didati (se)
kititi (se), ukraavati (se), gizdati se. Spomenute oznake mogu imati i
pejorativnu semantiki konotaciju: nadidana nakinurena, s previe
ukrasa, okiena bez mjere i nedovoljno ukusa. Didikovac je, prema Bej
tiu, okieni put. Uz ovu ulicu i u itavoj mahali bilo je dosta lijepih i
raskonih cvjetnih baa te i to uvruje Bejtievo tumaenje nastanka
ovog toponima.
Ferhadja, ime damije u Sarajevu, po beglerbegu Ferhat-begu. Kasnije
je i oblinja ulica dobila isto ime, motivirano imenom damije.
Gjev tg, trg u centralnom dijelu Sarajeva, danas Gradska trnica. I ra
nije je ovaj prostor sluio za trgovanje, prodaju poljoprivrednih i mlijenih
proizvoda i nazivao se Sajmite. Dananje ime trg nosi po Ljudevitu Gaju,
znaajnoj linosti u knjievnosti, kulturi i politici.
Gjret, turski gayret, arapski gaura revnost, zauzimanje; privrenost.
Ime muslimanskog kulturno-prosvjetnog drutva, osnovanog 1903. godi
ne u Sarajevu. Po ovom je i manji lokalitet dobio ime.
Golbrdica, ulica i prostor oko nje u sjevernom podruju starog dijela
grada. Nastali su u ranim godinama turskog perioda. Sadanje ime nastalo
je po konfiguraciji i injenici da je taj prostor, poslije poara i upada trupa
Eugena Savojskog 1697. godine bio golo brdo. Otuda i toponim Golobrdica.
Grica, lokalitet na uzviici, u blizini Crnog vrha. Mahala je nastala u
turskom periodu, u XVI vijeku.
Gbavica, veliko gradsko podruje na lijevoj obali Miljacke. Naselje se
dijeli na Grbavicu I i Grbavicu II. Nema podataka o nastanku imena.
Gdonj, lokalitet na sjevernoj periferiji grada. Toponim je nastao kao
oznaka za krevit i neravan put koji prolazi kroz hridine.
Glica, ikma u starom dijelu Sarajeva. Ime je dobila po grlici, maloj pti
ci iz porodice golubova. Ptica je umiljata i vrlo omiljena te se uzgaja i u kafe
zima. Danas je ovo ime ostalo samo u govoru starijih Sarajlija, jer je mahala
Grlica 1910. godine ukljuena u iri lokalitet pod imenom Mjedenica.
Halai (Hali), od turskog hallac. Stara mahala, dobila ime po tome
to su u njoj bile radnje halaa, zanatlija koji su se bavili pucanjem pamuka
86 Ilijas Tanovi
i vune i nalaganjem jorgana. Nekada se ova mahala nazivala Motanica

arija.
Halvadiluk (Hlvailuk), ulica u Sarajevu koja je dobila ime po tome
to su u njoj halvadije imale svoje radnje (turski helva, od arapskog halw,
huluww sladak).
Hldivode, mahala na sjeveroistonoj periferiji Sarajeva, oko seoskog
puta. Nema pisanih izvora o nastanku imena ovog lokaliteta, a prema na
rodnoj etimologiji i miljenju informanata u naem istraivanju, ime je na
stalo po hladnim vodama kojih ima dosta na ovom lokalitetu.
Hrsn, prvo ime ovog naselja bilo je Hrastite, a spominje se 1555.
godine. Prvi vrijedan objekat na ovom lokalitetu bila je damija na samoj
obali Miljacke. Prema narodnoj etimologiji, nastanak imena u vezi je s hra
stovim drveem, kao u toponimu Hrastovi.
Hrstovi, ulica i mahala na sjevernoj periferiji starog dijela grada, u
blizini Klinike za plune bolesti i tuberkulozu. Toponim je nastao po tome
to je na ovom lokalitetu jo u tursko vrijeme bilo dosta stabala hrasta.
Hurmua, mahala iznad stare eljeznike stanice Bistrik, koja se ranije
zvala Vlaka mahala. Dananji naziv dobila je u spomen Mevlanu hadi
Hurem-efendiji, uenom i plemenitom dobrotvoru (turski hurrem blag,
dobar).
Ilida (Ila), ime nastalo od turskog ilica izvor ljekovite vrue vode,
toplice, banja. Lokalitet u blizini Sarajeva uven je po ljekovitim sumpor
nim vodama.
Jgomr, bolnica za duevno oboljele na periferiji Sarajeva. Specifinost
namjene i funkcije bolnice motivirali su nastanak frazeme otii u Jagomir
(biti za Jagomir) s naglaenim asocijativno-konotativnim znaenjem i ja
kim emocionalnim nabojem.
Znaenje ove realije na osnovnoj razini semantike realizacije proistje
e iz njenog glavnog referenta lokaliteta Jagomir. Meutim, leksiki spoj,
tj. frazema otii u Jagomir ima jedinstveno frazeoloko znaenje: dobiti
ozbiljnu psihiku, nervnu bolest. U ovom je primjeru semantika tran
spozicija direktna i stimulirana postojanjem psihijatrijske bolnice na tom
lokalitetu.
Jaredoli (Jardoli), mahala u jugoistonom dijelu grada, nastala oko
starog seoskog puta. Nastanak toponima motiviran je injenicom da su
se na ovom prostoru uzgajale koze (i jarci). Na ovom lokalitetu je i Kozija
uprija, imenovana po istoj semantikoj vezi.
Jkovac, ulica i mahala u sjeveroistonom dijelu grada, iznad stare ar
ije. Mahala je nastala u XVI stoljeu, a prema narodnoj etimologiji ime je
dobila po pojmovima jeka, jeanje. Naime, prema narodnom predanju, na

ovom su mjestu janjiari sustigli i kamenovali Mustafu Nurudin-efendiju
erifiju, uglednog sarajevskoga kadiju, jer nije htio staviti svoj muhur na
njihovu predstavku sultanu protiv ukidanja janjiarskog reda. Pri kameno
vanju, kadija je bolno i jako jeao i najzad izdahnuo, te je narod, u spomen
uglednom kadiji, ovaj lokalitet nazvao Jekovac. Ovakvo tumaenje topo
nima Jekovac ima odreenu logiko-semantiku osnovu; meutim, Bejti
prema njemu iskazuje rezervu, pretpostavljajui da bi toponim mogao biti
iz starijeg, predturskog vremena. Narodna etimologija, svakako, nije uvi
jek pouzdana, ali u ovom primjeru nema pisanih izvora i dokumenata na
osnovu kojih bi se ona mogla argumentirano osporiti.
Kaukija (Kakija), od turskog kavuk kapa od vunene ili pamune
tkanine oko koje je omotana alma sokak na Baariji u kojem su neka
da bile radnje za izradu kauka.
Kazandiluk (Kzaniluk), dio Baarije u kojem se nalaze kazandij
ske radnje. Ime je nastalo od turskog kazanci zanatlija koji pravi kazane
i drugo bakreno posue.
Knak, graevina u Sarajevu koja je nekada bila svojevrsna rezidencija
uglednika iz uprave i vojne vlasti. Ime je nastalo od turske lekseme konmak
odsjesti, biti gost.
Kevo, prostrani lokalitet, danas jedno od veih naselja. Ime je dobilo
po potoku koji protjee njegovom sredinom. Prema narodnoj etimologiji,
toponim je doao od turskih rijei ho dobar i hava zrak. Meutim,
istraivai ne prihvataju ovakvo tumaenje (up. i tur. ko brz u koava,
jak, brz vjetar).
Kovai (Kovi), mahala u starom dijelu grada, sa starim radnjama i
duanima. Pretpostavlja se da su u XV i XVI stoljeu ovdje preovladavale
radnje kovaa, pa je ova injenica navela mnoge istraivae na zakljuak
da su po njima (kovaima) ulica i mahala dobile ime. Meutim, prema
Bejtievom miljenju, vjerovatnije je da je mahala dobila ime po klesarima
steaka i prvih muslimanskih niana koji su se zvali istim imenom kovai.
Ovu pretpostavku podupire injenica da se lokalitet nalazi na pravcu pre
ma Hrei, odakle se dovozio kamen za klesanje.
Postoji jo jedan lokalitet sa istim imenom kod Ilide i jedan sa gotovo
istom oznakom Kovii. Oba su ova toponima, prema Bejtievom mi
ljenju, mogla nastati samo po klesaima.
Krmolj, nekada selo na sjeverozapadnom dijelu grada, iznad bolnice
Jezero. Nema pouzdanih izvora o nastanku toponima.
88 Ilijas Tanovi
Kujundiluk (Kujunluk), sokak na Baariji u kojem se nalaze ku

jundijske radnje. Ime je nastalo od turskog kuym predmeti (umjetniki)
od zlata i srebra; kymcu zanatlija koji izrauje filigranske predmete od
zlata i srebra.
Kundurdiluk (Knduriluk), od grkog kundura cipela, kundurdija
obuar, kundurdiluk obuarski zanat, sarajevska mahala u kojoj su
nekada bile samo obuarske radnje.
Kurmlija, medresa kod Begove damije u Sarajevu, ime prema tur
skom kursun, to ima znaenja: 1. olovo; 2. puano zrno, metak. Kurumli
ja je bila zgrada (obino damija, hamam, bezistan) pokrivena olovom.
Ltnsk prija, most koji je dobio ime po tome to se nalazio na lokali
tetu Latinluk. uprija je bila preimenovana u Principov most po atentatu
koji je na tom mjestu, 1914. godine, izvrio Gavrilo Princip na prijestolona
sljednika Franju Ferdinanda. Nakon historijske distance i izmijenjenog
ideolokog i politikoga konteksta, mostu je vraen stari naziv Latinska
uprija.
Lni, srednjovjekovno naselje nastalo oko izvora termalne vode, na
mjestu dananje Ilide. Prvi put se spominje 1455. godine, a oznaavalo je
itav lokalitet Ilide.
Magrbija, od arapske rijei magrib zapad, damija na Marindvoru u
Sarajevu, nazvana ovako jer se nalazi na zapadnoj strani grada.
Mrkale, od njemakog die Markthalle trg na kojem se prodaje (i
kupuje).
Mjt, od turskog meyyit mrtvaki kamen: 1. kamen na koji se spu
ta mrtvac; 2. prostor na koji se sputa mrtvac i na kojem se klanja de
naza. To je lokalitet u Sarajevu na kojem je nekada stajao mejit-ta gdje se
klanjala denaza.
Mhrivode (Mhrivoda), toponim nastao prema esmi sa istim imenom.
Prema narodnom predanju, esmu je izgradila i do nje dovela vodu djevoj
ka Mihra, prije oko 300 godina. Danas je ei toponim Mhrivode, iako je
u relevantnim dokumentima Mhrivoda.
Mjdenica, ulica i mahala u starom dijelu grada, na lijevoj obali Miljac
ke. Topinim je slavenskog porijekla iz XVIII stoljea, a nastao je po prezi
menu porodice Medenica, koja se doselila u Sarajevo.
Mria hn, od perzijskog hane kua, objekat, vea kua opremljena
za prijem gostiju, za smjetaj i prenoite. Moria han u centru Baarije
danas nema prvotnu namjenu. U njemu je sada restoran s nacionalnim
jelima i prodavnica perzijskih ilima.
Nedri (Neri), od arapskog naggar klesari, duneri, od ega je

nastalo ime naselja u kojem su nekada bile smjetene radnje spomenutih
zanatlija.
Nv Grd, najvea po povrini i najbrojnija po broju stanovnika opi
na u Sarajevu. Naziv je novijeg datuma.
Opha, staro naselje, znaajno po historijskim ostacima ilirske gra
dine. Na ovom mjestu bila je utvrda, koja je sluila za kontrolu prilaza i
prolaza dolinama rijeka Mljack i Monic.
Pfalii, toponim koji je vrlo star naselje pod imenom Pohvalii spo
minje se u XVI stoljeu. Nekada se dijelilo na Pohvalie i Gornje Pohvalie.
Nema pouzdanih podataka o nastanku samog imena ovog naselja.
Sagrdije (Sgrije), ime ulice na Baariji. Prema kaljiu, ime je nasta
lo od turskog sagri sapi kod konja, od ije su koe izraivane korice za sa
blje ili za noeve. Po radnjama ovih zanatlija ulica je dobila ime Sagrdije.
Sarai (Sari), ime ulice na Baariji, nastalo od turskog sarac za
natlija koji od koe izrauje uzde, julare, sedla, bisage i sl. U ulici Sarai
nalaze se radnje tih zanatlija.
Sblj, od turskog sebil javna, dobrotvorna esma. Sebilj se nalazi na
malom trgu na Baariji.
Sdrenk, toponim nastao po imenu potoka Sedrenik. Prvi put se spo
minje 1682. godine u obliku Sedrnik.
Skendrija, ime ulice i lokaliteta oko ulice i mosta. Ime je nastalo po
Skender-pai (turski iskenderi), koji je na ovom lokalitetu izgradio naj
prije damiju, potom most a onda i druge objekte.
Soukbunar (Sbunr), od turskog soguk hladan, studen i bunar
izvor, zdenac. Od ovih rijei nastalo je ime jednog lokaliteta u Sarajevu.
Sumbul-esma (Smbul-sma), lokalitet koji se zvao Sumbul mahala i
Sumbul sokak. Ime je nastalo po staroj i uglednoj muslimanskoj porodici
Sumbul, koja je tu izgradila kamenu esmu.
ehrija, eherehajina uprija, most kod Vijenice, od perzijskog sehr
gradski.
Tkija, ulica i mahala, nastale po tome to je na ovom mjestu bosan
ski sandakbeg Skender-paa 1477. godine izgradio, kao zadubinu, tekiju,
objekat u kojem su se sastajali dervii nakibendijskog reda. Tu su kasnije
izgraeni gostionica i konaite.
Telli, ime ulice i pijace na Baariji, nastalo od turskog tellal dobo
ar, objavljiva, izvikiva na javnim aukcijama.
Velii, ime ovog naselja spominje se 1555. godine. Prema Skariu, te
godine je neki Muruvet Huseinov iz sela Veleii podnio tubu sudu, da
90 Ilijas Tanovi
mu je Milivoj, sin Radiev, prole noi odnio s njive 24 snopa zobi (Skari
1938:13).
Vnjk, naselje na irem lokalitetu Koeva, nastalo u austrougarskom
periodu, gdje su sa obje strane ulice bile raskone bae i dugaki zasad
vianja, vinjik. Po vinjiku je naselje i dobilo ime koje se do danas nije
mijenjalo.
Vbanja, lokalitet na kojem je nekada bilo dosta stabala vrbe. Most na
tom prostoru imao je isto ime. Danas on nosi ime po studentici Suadi Dil
berovi, koju su agresori ubili na mostu 5. aprila 1992. god., otvorivi va
tru na masu graana Sarajeva, koja je pokuala civiliziranim okupljanjem
iskazati svoj otpor agresiji.
Iznad Baarije, na sjevernoj strani, nalazi se lokalitet sa imenom Vrb
njua, koje je nastalo po istoj metaforijskoj transpoziciji od imenice vrba.
Vreca, lokalitet koji je, primarnom znaenjskom motivacijom, dobio
naziv po malim vrelima bistre vode.
Mnogi lingvisti u teritorijalne realije, pored naziva za objekte fizike
geografije, svrstavaju i oznake za pojmove iz botanike geografije, zoogeo
grafije, paleografije i sl. Ovi su faktori meusobno povezani, a u nazivu ne
kih realija teko je utvrditi koji je od njih stimulirao nastanak toponima.
2.2.2. Oznake materijalne kulture

Oznake za materijalnu kulturu, tj. predmetne realije, obuhvataju specifi
ne graevine, namjetaj, posue; odjeu, obuu, nakit; zanate i predmete
koji se izrauju u tim zanatskim radnjama; nacionalna jela i pia, voe i
povre dakle, sve karakteristino za dati areal.
Brojni graevinski objekti u Sarajevu zgrade za stanovanje, duani,
hanovi i sl. izgraeni su u periodu turske vlasti. Razumljivo je da ozna
ke za te realije najee potjeu iz turskog, arapskog ili perzijskog jezika.
One su motivirane osnovnom namjenom i funkcijom datog objekta. (Radi
preglednosti i mogunosti sistematinijeg nastavka rada na popisu ovih
realija, oznake dajemo po abecednom redu.)
Abdesthna, posebno mjesto u starim bosanskim kuama gdje se uzi
ma abdest. Prema kaljievom rjeniku, pojam je nastao od turskog abdest
hane (s navedenim znaenjem).
(Semantizaciju osnovnog referenta abdest dajemo u grupi realija
koje oznaavaju religijski ivot.)
Bakra (bkr), kotao, najee bakreni s lukom od eljeza, za koji se
dri pri noenju ili vjeanju, od turskog bakrac.
Brdk, drveni, zemljani ili bakreni sud, po obliku slian ibriku; eho-
-bardak zemljani ibrik za uzimanje abdesta. Oznaka za ovu realiju nasta
la je od turskog bardak sa znaenjem posuda za pie, pehar.
Barutna (baruthna), zgrada u kojoj se izrauje ili uva barut. Prema
kaljievom rjeniku, leksema je nastala od turskog baruthane (s navede
nim osnovnim znaenjem). Zahvaljujui specifinoj zgusnutosti znae
nja, pojam ove realije stimulirao je neobinu asocijativnu transpoziciju
osnovnog semantikog referenta baruta zapaljivost i eksplozivnost u pre
neseno znaenje biveg studentskog doma za djevojke. U jednom periodu,
asocijativno-konotativna oznaka ovog doma Barutana bila je znatno
frekventnija od njegovog slubenog naziva, pogotovo meu studentima.
Tome je, pored ekspresivnosti i potencijalnog erotskog asocijativnog nabo
ja, doprinijela i tenja za jezikom ekonomijom.
Baa (ba, bata), vrt, vonjak, od turskog bahce.
Bgluk, prema kaljievom rjeniku, ova realija ima vie znaenja: 1.
begovsko imanje; 2. dravno imanje, dravna blagajna; 3. sjedite, konak,
ardak bega ili pae; 4. uredska zgrada u kojoj je beg boravio, primao po
sjete i vijeao s prvacima i agama; 5. rad na beglukom imanju, rad na dr
avnom imanju. Nai informanti, stariji itelji Sarajeva, u svom leksikom
fondu uglavnom uvaju znaenja navedena pod rednim brojevima 1. i 5.
Belnzuka, od turskog bilezik narukvica.
Bspara, u kaljievom rjeniku se daju dva znaenja, koji su upisani
kao sinonimi: 1. krpa za pranje kuhinjskog posua i 2. sudoper. Nijedan
od informanata nije potvrdio drugo znaenje (sudopera), ali je nekoliko
njih ukazalo na preneseno znaenje osoba bez kime, bez karaktera,
bez ugleda i povjerenja. Zanimljivo je da je leksema krpa u savremenom
jeziku stimulirala preneseno asocijativno-konotativno znaenje vrlo blisko
navedenoj konotativnoj leksemi bespara.
Bika, od turskog besik kolijevka.
Bikija (bkija), od turskog bicki otri no s polukrunim sjeivom,
biakija zanatlija koji izrauje i ukraava noeve.
Budak (bk), od turskog bucak ugao. Leksema ima i preneseno
znaenje taman, zabaen prostor.
ador (dor), od turskog cadir ator. U iskazu biti u adoru znaenje
je transponirano u smisao biti na svom ognjitu, u svom uobiajenom
prostoru. Pri dolasku u kuu domaina uje se, u ime najave ili pozdrava
Jesi li u adoru?
akija (kija), od turskog caki depni noi.
92 Ilijas Tanovi
anak (nak), od turskog canak drvena zdjela. Od ove lekseme izve

dena je imenica ankoliz s konotativnim znaenjem i snienom stilskom
bojom. U kaljievom rjeniku ona je semantizirana kao gotovan, pogu
zija. Meutim, nekoliko informanata na prvo mjesto stavlja znaenje uli
zica, onaj koji podilazi bogatim i monim, a tek onda onaj koji polie ono
to ostane u bogatom i prepunom anku. Ova su znaenja, prema naem
miljenju, uvjerljiviji rezultat semantike transpozicije leksema anak i li
zati u specifinom spoju.
ardak (rdk), od turskog cardak, sa znaenjima: 1. dvorac, ljetniko
vac; 2. drvena kua na stupovima (ardak ni na nebu ni na zemlji); 3. velika
soba na spratu s dobrim vidikom. Semantika dominanta u znaenjskoj
strukturi rijei ardak je u ocjenskoj semi lijepo, raskono, uzdignuto.
Od ove oznake realije izvedeno je ime za vinovu lozu, odrinu ardaklija
loza koja se penje uz kuu.
arija (rija), od turskog carsu trg; trgovaka etvrt. Realija i njena
oznaka tokom vremena dobili su itavu mreu LSV (leksiko-semantikih
varijanti): arijski, arinlija, arijaner. Semantiki raspon ovih leksema
dosta je irok. U sferi konotativnog znaenja spomenute lekseme mogu
imati i negativan konotativni potencijal: arijski kao semantiki opozit
pojmu gradski; arijaner osoba manjeg obrazovnog nivoa, slabije kul
ture i etikecije.
ekmeda, ekmede (ekme), od turskog cekmece sandui s ladi
com sa strane, obino slui kao kasa za nakit, novac i sl.
ibuk (buk), od turskog cubuk cijev s lulicom na jednom kraju koja
slui za puenje. kalji navodi samo ovo znaenje, dok Isakoviev rjenik
(Isakovi 1992:90) sadri i znaenje vrsta poreza. Vjerovatno je po ovoj
LSV (leksiko-semantikoj varijanti) nastala frazema odrediti (ocijeniti) od
ibuka, sa znaenjem: ocijeniti otprilike, bez procjenjivanja i mjerenja.
ikma (kma), od cikmaz sokak, ulica bez izlaza na drugu stranu,
sinonim za realiju or-sokak. Meutim, za razliku od realije ikma, or-
-sokak je stimulirao i preneseno znaenje bezizlazna situacija, poloaj iz
kojeg nema izlaza. U Sarajevu ima niz ulica u ijem je nazivu ova oznaka:
Bakije ikma, Besarina ikma, Budakovi ikma, Denetia ikma, Vidiko
vac ikma i dr.
ivija (vija), od turskog civi ekser, avao. kaljiev rjenik (1965:178)
sadri i preneseno znaenje udnja, merak, koje je ilustrirano primje
rom: Ona mu je velika ivija ima veliku udnju za njom. Danas je realija
ivija izgubila ovu LSV (leksiko-semantiku varijantu), a kao frazemska
komponenta stimulirala je drugo znaenje, npr. On je velika, vana ivija
osoba koja je vrlo vana, od koje sve zavisi. Jasno je da je predmetno-lo

gika transpozicija ila od denotativnog znaenja ivije kao neega ime se
ta moe uvrstiti, na ta se moe objesiti i sl. Ovo je znaenje dominantno
i u izvedenici ivluk to na ta se neto vjea, na emu stoji.
penak, od turskog kepenek drveni kapak kojim se zatvara duan i
na kome se obino sjedi kada je duan otvoren. Rije epenak, kao sastav
nica fraze drati se svog epenka, dobija iri semantiki raspon: drati se
svoga prostora; raditi svoj posao.
rsokk, od turskog kor sokak slijepi sokak, slijepa ulica. Imenica ima
i preneseno znaenje bezizlazan poloaj, stanje iz kojeg nema izlaza.
mez, od turskog kumes kokoinjac. Referent je motivirao prenese
no znaenje mala, neuredna kuica, uderica; neuredna prostorija.
skija, od turskog kusku teka eljezna alatka. Realija je stimulirala
preneseno znaenje sasvim pijan, pijan do te mjere da ne moe stajati
uspravno. uskija, zbog svoje teine, obino ne stoji uspravno, ukoliko
nije zabijena u zemlju. Prema ovoj karakteristici nastale su vrlo metafori
ne poredbene frazeme: pijan ko uskija i glup ko uskija.
prija, od turskog copru most.
tuk, tur. kjutuk klada, panj, neobraen komad balvana. Neobrae
nost, neprofiliranost dijela balvana, klade, stimulirali su oznaku za neinte
ligentnu, tvrdoglavu osobu.
Dira, tur. dvorana za vijeanje ili za primanje. Na Baariji i danas
postoji objekat s nazivom Dire, u kojem se nalazi restoran s nacionalnim
jelima i prodavnica nacionalnih ilima rune izrade.
Dmir, od turskog demir (timur) 1. eljezo, gvoe; 2. gvozdena ipka
na prozorskim reetkama, demir pender prozor s gvozdenim reetka
ma, demirima.
Demrlija velika bakrena tepsija, s gvozdenim stalkom na kojem stoji
pri upotrebi. Naziv je, dakle, dobila po osloncu, a ne po povrini na kojoj
neto stoji. Kod drugih predmeta, npr. stolica, stolova i sl., ime je motivira
no dijelom realije koja ima glavnu funkciju, to nije sluaj s nazivom realije
demirlija.
Drek, od turskog direk greda, stoer, stup. Uvrenost ovih objeka
ta, kako se ne bi mogli pomjerati, motivirala je nastanak poredbene fraze
stoji ko direk.
Dvn, od arapskog diwan: 1. dvor, dvorana za vijeanje; 2. vijee, skupti
na, savjet; 3. vijeanje; 4. razgovor, besjeda. Zahvaljujui bogatom znaenjskom
potencijalu, osnovna sema motivirala je nastanak itavog semantikog gni
jezda. Pored navedenih LSV (leksiko-semantikih varijanti), visok indeks
94 Ilijas Tanovi
frekvencije u govoru referenata ima glagol divaniti. Od iste semantike do

minante i realije han nastala je vrlo ekspresivna realija divanhana, koja
se, pored semantikog potencijala, odlikuje i specifinom stilskom bojom.
Ime ove realije zanimljivo je i s fonostilistikog stanovita.
Dzgin, od turskog dizgin koni povodac, (j)ular sa uzdom. Na asoci
jativno-konotativnom planu nastala je fraza drati koga na dizginu kon
trolirati, nadgledati koga. Zanimljive ilustracije prenesenog znaenja ove
realije nalazimo kod informanata: Narod treba da vlast dri na dizginu.
enu treba drati na dizginu. im on popusti dizgine, oni podivljaju.
Dolap (dolaf, dlf), od perzijskog dlb ormar s policama ugraen
u zid ili privren za zid.
Dn, od turskog dukkan trgovaka radnja, prodavnica.
Drbn, od turskog durbun dvogled, dalekozor.
Dek, od turskog dosek prostirka, postelja, najee vunena.
Dvr, od turskog duvar zid. Od realije duvar, kao semantike do
minante, nastala je fraza dotjerati cara do duvara, iji je sinonim u savre
menom jeziku dovesti (staviti) koga pred zid sa znaenjem: dovesti koga u
bezizlaznu situaciju.
Dezva (vza), od turskog cezve bakrena posuda specifinog oblika
za kuhanje kahve.
gum, od turskog dugum, sa znaenjima: 1. bakreni sud za vodu sa
irokim grliem; 2. manja posuda u kojoj se vari voda za kahvu.
Espap, od turskog espap oprema, potreptine.
Fnjer, od grkog phanari svjetiljka, obino petroleumska. Znaenje
fraze puhnuti u fenjer ne uspjeti, propustiti priliku motivirano je real
nom situacijom da se fenjer gasi tako to se puhne u njegov plamiak.
Hjt, od turskog hayat hodnik u prizemlju u starim kuama, trijem.
Hlka, od turskog halka kolut, obru, karika. U leksikom spoju krupna
halka, vana halka, referent halka ima znaenje vanog dijela neega, bitne
veze u lancu elemenata, npr.: biti halka u politikom krugu, lancu i sl.
Hamamdik (hammik), od turskog hamamcik kuno kupatilo, ba
nja u starim muslimanskim kuama.
Hn, od perzijskog hane kua, vea kua, opremljena za smjetaj i
prenoite.
Handar (hnr), od turskog hancer no sa otricom sa obje strane.
Hps, od turskog hapis zatvor; hapsna zgrada u kojoj je smjeten
zatvor.
Hrem, od turskog harem, sa znaenjima: 1. odjeljenje u muslimanskoj kui
u koje je zabranjeno ulaziti stranim mukarcima; 2. muslimansko groblje.
Hva, od turskog hava, sa znaenjima: 1. zrak, vazduh; 2. podneblje,

meteoroloki (klimatski) uslovi; 3. praznina, nita: govoriti u havu go
voriti a da niko ne slua, govoriti uprazno.
Hndek, od turskog hendek opkop, jarak, te fraza upasti u hendek sa
znaenjem dospjeti u teak poloaj.
brk, od turskog ibrik, sa znaenjima: 1. bakreni sud sa uskim grlom i
kupastim poklopcem za vodu; 2. bakreni sud sa uskim grlom i poklopcem
za kahvu.
Imret, od turskog imaret javna, dobrotvorna kuhinja.
Jlek, od turskog yelek prsluk, enski i muki.
Jlr, lr, od grkog eulera povodac za konja. U prenesenom znae
nju zajulariti koga ograniiti, obuzdati koga.
Kadfa, od turskog kadife fina svilena i barunasta tkanina.
Kjda, od turskog kaide, sa znaenjima: 1. melodija; 2. muzika nota, a
razvilo se i preneseno znaenje pravilo, naelo.
Kaluz, od turskog kalavuz specijalni klju kojim se otvara svaka bra
va. U znaenjskoj transpoziciji znai sredstvo kojim se sve moe rijeiti.
Kamdija, kandija (knija), od turskog kamci bi.
Kntr, od latinskog centenarius sprava za mjerenje teine. Izvedena
leksema kantardija oznaava i onoga ko se bavi mjerenjem. Od ove lekse
me nastalo je prezime Kantardi.
Kapidik (kapik), od turskog kapicik mala vrata.
Kpija, od turskog kapi vrata.
Karula, od turskog karavulhane straarnica, policijska stanica.
Karvn povorka.
Kasba, od arapskog qasaba manji grad, provincijski grad. Kada je
karakteristika neureenosti, zaostalosti, neurbaniziranosti u prvom planu,
i za veliki grad se kae da je prava kasaba. Od ove realije izvedena je imeni
ca kasablija (kasabalija) sa znaenjem provincijalac, malograanin.
Klan, od turskog kolan, sa znaenjima: 1. konjski pojas koji dri samar ili
sedlo; 2. enski ili muki pojas. Danas je u upotrebi samo u prvom znaenju.
Knak, od turskog konakci, sa znaenjima: 1. prenoite, noite (kona
ite), bolja i komfornija kua ili han koji slui za to da se tu moe odsjesti,
prenoiti; 2. noenje, konaenje. U kaljievom rjeniku daje se i znaenje
muko odjeljenje, muka kua. Meutim, u njegovom rjenikom lanku
nisu diferencirana kontekstualna znaenja pojma prenoite kao mjesta ili
objekta i kao radnje (stanja) koje se na tom mjestu realizira. U istom rje
niku, pod natuknicom han kae se da je to prenoite ili noite koje se
nalazi na drumovima ili u gradovima.
96 Ilijas Tanovi
Kbura, od turskog kubur, sa znaenjima: 1. mala (kratka) puka, obi

no se nosila za pojasom; 2. sanduk od drveta u obliku kocke ili od kamena,
ozidana humka na grobovima uglednika i velikana; 3. uski dugi hodnik ili
prolaz koji spaja pojedina odjeljenja u kui; 4. tegoba, nevolja; a glagol ku
buriti ima znaenje: biti u tekoama, u nevolji, jedva izlaziti na kraj. Se
mantika disperzija osnovnog referenta je neobina. Naime, nije oigledna
znaenjska transpozicija na relaciji od znaenja pod 1. do znaenja pod 4.
Znaenje uski i dugi prolaz moglo je motivirati konotativni smisao tego
be, nevolje, meutim, ova transpozicija nije uvjerljiva.
I u pogledu nastanka ove predmetne realije ima odreenih dilema.
kalji u iscrpnom rjenikom lanku navodi: tur. kubur, osn. znaenje:
predmet duguljastog oblika koji je upalj i relativno tijesan, a slui kao za
titna kutija, oklop ili torba; znai uzani prolaz. Iz ovog osnovnog znae
nja izvedeni su razni oblici i znaenja u turskom i naem jeziku. Iako ova
rije po svom obliku odgovara ar. qubur, pl. od qabr grob, turski leksi
kografi (osim L. Osmani), kao i Zenker, smatraju je, uzimajui kao kriterij
korijen, turskom rijei. Mikloi i Rjenik JAZU, naprotiv, dovode njezin
postanak sa ar. pl. qubur. Danas su u naem jeziku iva dva znaenja: 1.
kratka puka; 2. nevolja, tegoba; s tim to je drugo znaenje frekventnije u
glagolskom obliku kuburiti.
Kujundiluk (kujunluk), od turskog kuyunculuk kujundijski, fili
granski zanat, izrada predmeta od zlata i srebra.
Kla, od arapskog qulla > tur. kule: 1. utvrda, vrsta kamena zgrada sa
ugraenim pukarnicama u svrhu odbrane; 2. viespratna kamena zgrada;
toranj. Po ovakvoj zgradi ime su dobili neki manji lokaliteti u vie gradova.
Krum, od turskog kursun, sa znaenjima: 1. olovo; 2. puano zrno,
puani metak. Po ovom osnovnom znaenju ime je dobila svaka zgrada
pokrivena olovom, a obino su to damije, medrese, hanovi. U Sarajevu,
kod Begove damije, nalazi se medresa Kurumlija.
Len, perzijski legen > turski legen lavor za umivanje i za pranje ruku.
Lmn, od grkog limin, sa znaenjima: 1. luka, pristanite; 2. duboki
potok, vir, nanos vode i mulja. U kaljievom rjeniku semantizirano je
samo znaenje navedeno pod 1, meutim, informanti su na prvom mjestu
naveli znaenje dubokog potoka ili vira. Od ovog znaenja izveden je glagol
ulimaniti se sa znaenjem: upasti u duboku, muljevitu vodu.
Magza, od arapskog mahazin manja prodavnica, duan, obino u
podrumskim prostorima.
Mhala, od arapskog mahalla, sa znaenjima: 1. dio gradskog prostora,
gradski kvart; 2. ulica. Ova realija moe imati kontekstualno znaenje s
pejorativnim kvalifikativom neurbaniziran, nekultiviran dio gradskog

prostora. Pejorativno znaenje stimuliralo je i nastanak ocjenske lekseme
mahalua u sferi snienog, razgovornog stila, sa znaenjem osobe skromne
kulturne etikecije.
Mhrama, od turskog mahrama, sa znaenjima: 1. enski al; 2. ubrus,
runik. Prema kaljievom rjeniku, postoji abdestna mahrama, kojom
se otiru lice i ruke nakon uzimanja abdesta; jemekna mahrama, koja slu
i kao salveta za sofrom, i erbetna mahrama, lijepo vezena mahrama
koju objeenu preko ruke nosi djevojka kada dijeli erbe gostima.
Mjdan, od arapskog madan rudnik, mjesto odakle se iskopava ruda
ili vadi kamen.
Ml, od turskog mal, sa znaenjima: 1. imovina, imetak; 2. stoka: sitni
mal, krupni mal.
Mndal, od turskog mandal drvena ili eljezna ipka koja se stavlja sa
unutranje strane vanjskih vrata radi zatvaranja. U prenesenom znaenju
aktuelizira se pouzdanost i sigurnost zatvaranja mandalom: staviti na ne
to mandal, zamandaliti vrsto i zauvijek neto zatvoriti.
Mngala, od arapskog manqalah neto na emu (u emu) se prenosi
eravica.
Meet, mesdid (mzid), od turskog mescid manja muslimanska bo
gomolja u kojoj nema minbera (a obino ni munare) te se u njoj ne klanja
duma, niti bajram-namaz. Zanimljivo je da je i ruska leksema meet dola
iz turskog, ali se njeno znaenje odnosi na damiju uope.
Mjdn, megdan, od turskog meydan, sa znaenjima: 1. trg, prazan
prostor; 2. boj, dvoboj; 3. vidjelo, javnost. Osnovno znaenje ove realije sti
muliralo je ire semantiko polje u kojem su semantike dominante boj i
vidjelo boriti se na otvorenom, kako bi se vidjelo ko je jai i bolji, otvorena
borba bez prevare i podvale. Od osnovne oznake izvedena je imenica mej
dandija, megdandija onaj koji se bori, dijeli mejdan.
Mnue, minue, od turskog mengus naunice. Oblik plurala je
frekventniji u govoru, to je i razumljivo jer se sam predmet upotrebljava
preteno u paru.
Mzr, od turskog mezar grob. U Isakovievom Rjeniku karakteri
stine leksike u bosanskome jeziku popisan je samo oblik za mnoinu me
zarje, koji je, vjerovatno, u govoru frekventniji.
Mjt, od turskog meyyit kamen na koji se sputa mrtvac da bi mu se
klanjala denaza. Od toga je nastalo ime jednog lokaliteta u Sarajevu.
Mrdevine, od turskog merdiven stepenice.
98 Ilijas Tanovi
Metriz, od turskog metris 1. rov, anac 2. (metrizi) posuda za jelo;

komplet od tri i vie zdjela koje se uklapaju
Mhur, od turskog muhur peat; muhurdar uvar peata.
Musafirhna, od turskog misafirhane kua za putnike namjernike u
kojoj oni dobijaju besplatno prenoite i hranu.
Musala (muslla), od turskog musala mjesto na kojem muslimani,
grupno, pod otvorenim nebom, klanjaju bajram-namaz.
Mtvak, od turskog mutfak kuhinja.
Nnule, od turskog nalin vrsta drvene otvorene obue.
Nargla, od perzijskog nargile pribor za puenje posebne vrste duhana.
Nan, od perzijskog nian, sa znaenjima: 1. cilj, meta pri pucanju iz
vatrenog oruja; naprava na puci ili drugom oruju za ciljanje (nianjenje);
2. nadgrobni kamen na muslimanskim mezarima; 3. znak, biljeg na tijelu.
Fraze uzeti koga na nian i imati koga na nianu nastale su metaforijskom
transpozicijom od znaenja pod 1.
daja, od turskog oda soba, prostorija u kui.
Odak (ak), od turskog ocak, sa znaenjima: 1. dimnjak; 2. kua,
dom. Pri ulasku u kuu, gost obino pozdravlja pitanjem: Jesi li u odaku?
Oklgija, od turskog oklagu obli drveni tap za razvijanje tijesta.
Sagrdija (sgrija), od turskog sagrici koar koji se bavi struganjem
koa. Ulica na Baariji u kojoj su nekada bile radnje koara dobila je na
ziv Sagrdije (Sgrije).
Shan, od turskog sahan, sa znaenjima: 1. bakrena zdjela, tanjir; 2.
nacionalno bosansko jelo.
Shat, od turskog saat, sa znaenjima: 1. sahat, asovnik; 2. vrijeme od
60 minuta.
Shat-kla kula (toranj) na kojoj se nalazi sahat.
Sksija, od turskog saksi, sa znaenjima: 1. lonac, obino zemljani, u
kojem se gaji cvijee; 2. metalna mangala pod kojom se pee hljeb ili se
pre druga jela.
Smr, od grkog sagmarion drveno konjsko sedlo, obino slui za
noenje tovara.
Izvedenica nasamariti (koga) ima transponirano znaenje prevariti
koga, dovesti koga u teak poloaj.
Sandklija, od turskog sandikli limena pe u obliku sanduka.
Srj, od perzijskog saray dvor, palata.
Sz, od perzijskog saz muziki instrument, vrsta tambure.
Sblj, od turskog sebil javna dobrotvorna esma. U centru Baarije
i danas postoji takva esma po kojoj je manji trg dobio naziv.
Sija, od turskog seki uzdignuto sjedite od drvene podloge na ko

jem je obino prostrt minder ili vuneno iljte, a okolo su tvrdi jastuci, obi
no punjeni slamom. Danas se rjee mogu nai u muslimanskim kuama,
jer ih sve vie zamjenjuju otomani, trosjedi i sl.
Sedada, serdada (seda, serda), od arapskog saggada manji
ukrasni ilim na kojem se obino klanja, a slui i kao prostirka na seiji ili
na drugim dijelovima namjetaja za sjedenje.
Sfte, od turskog sefta, sa znaenjima: 1. prvi dnevni pazar; 2. prvina,
prvi put. I danas je ovaj izraz uobiajen na pijacama i manjim radnjama,
kao fraza pri prvom pazaru.
Spet, od turskog sepet vea koara, kotarica.
Sindir (snr), od perzijskog zengir lanac. Fraza drati koga na sin
diru ima znaenje: drati na lancu, strogo kontrolirati i ograniavati.
Snija, od turskog sini. U kaljievom rjeniku daje se znaenje: ni
ska okrugla trpeza, sofra. Isakoviev rjenik ovu realiju semantizira kao
predmet kineske izrade, niska okrugla trpeza, sofra. Sinija, prema naem
miljenju, a to su potvrdili i informanti na terenu, ima dva, kontekstualno
odreena znaenja: 1. niska, okrugla, drvena povrina, slina okruglom
stolu, koja slui za stavljanje jela, tj. za objedovanje; 2. objed, sofra: Za sini
jom se ne pria.
Skalufiti, skalupiti (sklufit) od perzijskog kalib obrazac, forma. U
kaljievom rjeniku turcizama za ovaj glagol daju se dva znaenja, koja
su u odnosu antonomije: 1. sloiti po jednom kalupu; 2. neto napraviti
ili sloiti, ali ne tako kako bi trebalo da bude, nego vie provizorno. Nai
informanti nisu iskazali drugo znaenje ni u jednom kontekstu kojim smo
testirali njihovo jeziko iskustvo u tom pogledu. Osim toga, vrlo je neo
bino da jedna leksema, koja je, prema naem miljenju, na denotativnom
planu jednoznana, moe funkcionirati na tako udaljenim semantikim
polovima. U istom rjeniku za glagol ukalufiti navodi se znaenje: lijepo
sloiti odijelo ili tkaninu da bude zategnuto i upeglano. Kada se uporedi
semantizacija ovih glagola u spomenutom rjeniku, dolazi se do zaklju
ka da je prefiks s (s + kalufiti) doveo do bitnog udaljavanja znaenja ovih
oblika, izvedenih od osnovnog glagola kalupiti, kalufiti, to se ne bi moglo
prihvatiti.
Skla, od latinskog scala, sa znaenjima: 1. splav; 2. pristanite na rijeci,
mjesto na kojem se vri prijevoz s jedne obale na drugu. Skeledija splavar.
Sfa, od arapskog suffa, sa znaenjima: 1. trijem; 2. hladnjak, natkrive
no sjedite u bai.
Skk, od turskog sokak ulica.
100 Ilijas Tanovi
Sma, od turskog sirma srebro, srmli vezen (ukraen) srmom, srebren.

advn, od perzijskog adir-wan vodoskok s bazenom.
mija, od perzijskog ame mahrama od tanke tkanine, obino ia
rana granama.
rgija, od arapskog arqiyy vrsta tambure.
grt, od perzijskog agird uenik u zanatu, pomonik zanatlije.
her, od perzijskog ehr veliki grad. Danas se upotrebljava obino
uz ime grada: eher Sarajevo. Pored navedenog znaenja, oznaava i: lijep
grad, grad s tradicijom.
jh, od arapskog ayh starjeina tekije.
Thta, od turskog tahta daska.
Tpija, od od turskog tapu javna isprava o vlasnikom pravu na ne
kretnine.
Tarakija (tarkija), od turskog tarakci zanatlija koji izrauje eljeve.
Taslaiti (tslait), od turskog taslak. U kaljievom rjeniku turciza
ma za ovu leksemu daju se dva znaenja: 1. grubo tesati; 2. spolno opiti.
Informanti koje smo anketirali ne poznaju drugo znaenje, a navode zna
enje biti, tui koga da bi ga se dovelo u red, istaslaiti istui koga, do
vesti koga u red. Imenica taslak ima znaenja: 1. poetni oblik neega, ne
obraeno drvo od kojeg se pravi orue; 2. skica, forma. Ne vidimo koje je
od ovih znaenja moglo motivirati drugo znaenje u kaljievom rjeniku.
Imajui u vidu to da se semantika ekspanzija znaka odvija metaforijskim
i metonimijskim putem, vjerovatnije je da je u ovom primjeru znaenjska
transpozicija realizirana na liniji neobraeno drvo, deblo > tui > tesati.
Tva, od perzijskog tabe, sa znaenjima: 1. posuda s dugom drkom
za pripremu jela, uglavnom prenjem i peenjem, tiganj; 2. jelo (janjee ili
telee peenje s povrem) pripremljeno u tavi.
Tvan, od turskog tavan, sa znaenjima: 1. potkrovlje; 2. strop, plafon.
Tfter, od turskog defter biljenica, notes.
Tkija, od turskog tekke zgrada u kojoj se obavljaju derviki obredi.
Tekija ima svoga starjeinu ejha.
Tll, od turskog tellal, sa znaenjima: 1. izvikiva na javnim mjestima,
javni objavljiva, doboar; 2. trgovaki posrednik, posrednik u objavljiva
nju i vrenju prodaje.
Telli ime ulice na Baariji u kojoj se nekada prodavala polovna roba.
Tpsija (tvsija), od turskog tepsi okrugla, obino bakrena, plitka po
suda za peenje pite, hljeba i sl.
Terazije (terzija) runa vaga.
Trzija, od perzijskog derzi kroja, kroja ohe. Krojai sukna abe

jesu abadije.
Tstija, od perzijskog desti zemljani sud za vodu, slian bardaku.
Tjaga, tljaga, od turskog toyaga debeli tap, debela palica.
Tpuz, od turskog topuz buzdovan.
Tozluci, od turskog tozluk vrsta dokoljenica od sukna ili ohe.
Trbn, od njemakog der Turban kapa omotana tkaninom, alma,
saruk.
Uustiti se uredno se obui i obuti. U kaljievom rjeniku dat je
samo povratni glagol, meutim, ovaj glagol esto se javlja i u prelaznom
obliku uustiti koga: Majka je uustila dijete.
Ufitiljiti (se) (ufitljit /se/) oslabiti, usukati se.
Uljanik, od turskog ogul pelinjak. U ruskom jeziku uljej je oznaka za
konicu, to svjedoi o zajednikom porijeklu ovih leksema.
Vkif, od turskog vakif osniva vakufa, zadubine.
Viljet, od turskog vilayet, sa znaenjima: 1. teritorija jednog valije, po
krajina, provincija; 2. zaviaj. S dodatkom atributa tamni (tamni vilajet),
ova imenica najee ima negativno konotativno znaenje: zabaen, ne
prosvijeen kraj.
Zr, od turskog zar enski zavitak u kojem su muslimanke, zamotane
i pokrivene, izlazile na ulicu.
2.2.3. Realije oznake nacionalnih jela i pia,

voa i povra, cvijea
Kao najbolji primjer tijesne povezanosti ovjekovog materijalnog ivota i
leksike kojom se u govoru i jeziku slui mogu posluiti oznake jela i pia. U
govoru Sarajeva vrlo je bogata i raznovrsna leksika koja oznaava razliita
jela i pia, meu kojima znaajno mjesto pripada orijentalnim.
gda, od turskog agda ukuhani eer.
Arpadik (arpik), od turskog arpacik sitni crveni sjemenski luk, luk
za sadnju i sijanje.
Ailuk (aluk), od turskog asciluk kuharstvo, kulinarstvo.
Alma (arlama), od turskog aslama vrsta plemenite (kalemljene)
trenje.
Baklva, od turskog baklava slatka pita.
Bmja, od turskog bamya biljka mahunastih plodova od koje se
spravlja jelo, a takoer i aj. Ima razliitih miljenja o porijeklu ove lekse
me. Poto uspijeva u nekoliko zemalja, po tom kriteriju ne moe se utvrditi
102 Ilijas Tanovi
nastanak i porijeklo oznake. Prema kaljiu, neki turski leksikografi misle

da je to zajednika rije vie jezika, dakle, nije izvorno turska.
Bhr, od perz. bahar cvijet voke. Oznaka je stimulirala manje lek
siko-semantiko polje: beharati, obeharati (probeharati) cvjetati (pro
cvjetati), beharli rascvjetali, procvjetali. Osnovna sema ima i metaforini
potencijal: ist i bijel kao behar.
Bstlj, od turskog pestil slatka jufka od voa.
Bber, od turskog biber, lat. Piper nigrum papar, zain. U Sarajevu je
jedno jelo biber-meso dobilo naziv po biberu.
Boranija (burnija), od arapskog buraniyya mahune, zeleni grah u
opni. Na asocijativno-konotativnoj ravni nastalo je znaenje: sitne, neto
sitno, nevano.
Bstan, od perzijskog bustan, sa znaenjima: 1. lubenice i dinje; 2. vrt,
bata sv to je zsijno u bi. U spoju s glagolom obrati npr. u: brati
bstan stimulira frazeoloko znaenje: dospjeti u teku, nezavidnu situ
aciju, loe se provesti.
Bza, od turskog boza osvjeavajue pie, kiselkastog ukusa, pravi
se od kukuruznog brana. Bozadija (bzaija) onaj koji pravi i prodaje
bozu, od ovoga je izvedeno prezime Bozadija.
Buredici (jedn. buredik) (burici), od turskog borecik vrsta jela od
mesa, vrlo slina bureku.
Brek, od turskog borek pita od isjeckanog ili mljevenog mesa.
Od ove realije izvedene su imenice buregdija (burgija) i buregdinica
(burgnica). U govoru informanata, ali i u pisanim izvorima, registrirali
smo razlike u pogledu glasovnog sastava i grafike slike oznaka za spo
menute realije: pored buregdija, javlja se: burekija, burekija, buregija,
burekija. Sve nabrojene varijante mogu se proitati u nazivu buregdinica
u Sarajevu.
alabrknuti, alabrcnuti (alabknut), od turskog cala i naeg brknuti,
brcnuti pojesti malo, nabrzinu.
Gurbija, od turskog gurabiye kola od brana, eera i masla.
Hlva, arapsko halwa slatko jelo od brana, masla i eera, halvadija
zanatlija koji pravi i prodaje halvu, slastiar. Nastanak frazeme Ide ko
halva motiviran je time to se halva jede rado i brzo. Do 1908. godine u
Sarajevu je postojala mahala u kojoj su halvadije imale svoje radnje.
Haf, od perzijskog hoab kompot od voa, kuhano svjee ili suho
voe.
Jprak, japrak-dolma, od turskog yaprak list: jelo, obino mljeveno
meso, kuhano u listu vinove loze.
Jribasma, od turskog yere basmaz ono to ne pada na zemlju: vrsta

krupne, sone kruke. Prema kaljievom rjeniku turcizama, ovaj naziv
je moda doao otud, to se ova kruka razbije kad padne na zemlju (ka
lji 1979:369). Mogua je ovakva semantika transpozicija kao posredan
vid semantike motivacije: sonost se oznaava tako to se aktuelizira to da
kruka ne smije pasti na zemlju, jer bi se zbog tolike sonosti razbila.
Jfka, od turskog yufka tijesto razvijeno, rasukano na tanko za pri
premu pita.
Kaamak, od turskog kacamak vrsta jela od kukuruza, pura.
Kadif, od turskog kadayif vrsta slatkog jela od brana, jaja i eera.
Khva, od turskog kahve kahva, kafa, od toga: kahvana, kahvedija
(kahvija; kafedija); kahvnisati (kafenisati).
Kjmak, od turskog kaymak, sa znaenjima: 1. mlijeni proizvod, sko
rup: kajmak-baklava vrsta baklave s nadjevom od kajmaka umjesto od
oraha; 2. pjena na povrini pri kuhanju kahve; 3. ono to je najbolje. Tree
je znaenje motiviralo nastanak frazeme pokupiti kajmak uzeti ono to
je najbolje, najvrednije.
Krpuza, od turskog karpuz lubenica. U argonu se javlja imenica
karpuzlija osoba krupne glave, a nevelike pameti.
Lkum (rahatlokum), od turske rijei lokum, sa znaenjima: 1. vrsta ko
laa; 2. lokum eera.
Mza, od turskog meze poslastica; iz ega su nastale izvedenice:
mzetiti, zamzetiti; meztluk.
Muska, od turskog musaka jelo od povra, isjeckanog mesa i jaja.
Nr, od turskog nar, lat. Punica granatum ipak.
Nmet, od turskog nimet, sa znaenjima: 1. Boija blagodat; 2. hljeb.
Pae (pe), od turskog paca pihtija, jelo od iskuhanih dijelova gove
ih ili bravljih nogu, glave: dj mi jne pe.
Pastrma, od turskog pastirma suho bravlje meso: stlja je brvij, a
penica gve mso.
Patlidan (patlan), od turskog patlican vrsta povra.
Pzija, od turskog pazi vrsta zelja.
Pkmez, od turskog pekmez sok i dem od iskuhanog voa.
Plv, od turskog pilav jelo od rie (pirina).
Pirina (prina), od turskog pirinc ria.
Prjan, od turskog puryan vrsta jela od krompira, rie i mesa; pirja
niti dinstati.
Pta, od turskog pite, grki petta jelo od jufki i razliitih dodataka. U
zavisnosti od toga ta se stavlja izmeu jufki, pite mogu biti slane: srnica,
104 Ilijas Tanovi
kromprua, tikvenjaa (tkvenjaa; tikvenica), zeljnica, brek; slatke: jabu

kovaa (jbukovaa), baklva i dr.
Prsa, od turskog pirasa praziluk.
Slep, od turskog salep zaslaeno bezalkoholno pie.
Srma, od turskog sarma (ono to je zamotano, savijeno) vrsta jela.
Senbija, od turskog sinobi vrsta jesenske slatke jabuke.
Spana, od turskog ispanak pinat, zlje.
rbe, od turskog serbet, sa znaenjima: 1. zaslaena voda s dodatkom
limuna i sl.; 2. ukuhan eer kao zaljev za slatke pite i sl.
Tarhna, od turskog tarhana tijesto izdrobljeno na mrvice od kojih
se priprema orba: na se tr, prtir se kroz vr.
Tufhija, od turskog tuffahiye desert od ukuhane ili peene jabuke s
nadjevom od oraha ili badema.
Tlumba, od turskog tulumba vrsta slatkih kolaa.
Trija, od turskog tursu ukiseljeno voe ili povre.
Vnjb, od turskog visnab slatko, kmpt od vianja.
Zjtin, od turskog zeytin ulje.
Zijfet, od turskog ziyafet gozba; objed s vie raznih jela.
2.2.4. Realije duhovne kulture

U korpusu naeg istraivanja znatan je broj realija duhovne kulture koje
sadre leksiko-semantike varijante karakteristine za Sarajevo. Neke od
tih oznaka imaju dvojake oblike i znaenjske sinonime. Znaajno mjesto
meu ovim realijama pripada religijskom ivotu. To je rezultat doticaja ra
zliitih religija, koje su se tokom vijekova njegovale i razvijale na prostoru
grada. Malo je primjera tako gusto i blisko situiranih vjerskih objekata
na malom lokalitetu kao u Sarajevu. Zahvaljujui tome, oznake religijskih
pojmova vrlo su bogate i raznovrsne. Razumljivo je da su najbrojnije realije
iz islama, koji je primio vei dio stanovnika ovoga grada. Oznake za reli
gijski svijet imaju specifinu semantiku strukturu, posebnu stilsku boju,
a pojedine i bogat emocionalni potencijal.
Govor Sarajeva sadri veliki broj realija karakteristinih za duhovnu
kulturu, a u ovoj fazi istraivanja obradili smo samo dio te bogate i razno
vrsne grae. U semantizaciji mree leksiko-semantikih varijanti (LSV)
obradit emo kljune seme, najee njihovo referencijalno i asocijativno-
konotativno znaenje. U okviru realija za duhovnu kulturu, semantizirat
emo jedan broj oznaka za realije iz religijskog ivota Sarajeva. Realije iz
sfere duhovne kulture obino sadre i ocjensku, kvalifikacijsku stranu zna
enja i smisla pojmova, te njihova semantizacija uvijek zavisi od niza izvan

jezikih faktora. U okviru duhovnih realija, semantizirat emo i jedan broj
pojmova koji pripadaju tzv. psiholokim realijama. Istina, u znaenju mno
gih realija pojam duhovnog i psiholokog uzajamno se proimaju, pa ih je
teko razdvojiti kao zasebne semantike i smisaone vrijednosti.
det, od turskog adet obiaj. Semantiki raspon ove oznake ne ra
zlikuje se od sinonima obiaj, ali, u zavisnosti od konteksta, moe imati
specifinu stilsku boju.
Afrm, od turskog aferim, sa znaenjima: 1. Bravo! Odlino! (u govor
noj etikeciji sa znaenjem estitanja); 2. (u obliku mnoine) aferimi pri
stigli dugovi za poinjene greke ili kazna za grijehove: Svakom, najzad,
stiu stari aferimi. Semantiki raspon ove lekseme u okviru mree LSV
(leksiko-semantikih varijanti) ide linijom relativne antonomije, to nije
rijedak sluaj u strukturi ocjenskih leksema.
krep, od turskog akrep korpion, tipavac. Semantika transpozicija
prema osnovnoj odlici nekog zoonima nije rijetka. U ovom primjeru ona
se realizira na negativnoj metonimijskoj ravni: osoba hravih osobina,
zao ovjek; neprivlana i nepoeljna osoba.
Akmluk (akamlija), od turskog aksamli zabava, provod uz pjesmu,
ugodne i vesele razgovore.
Alakluk (lak), od turskog alcak. Ova se leksema najee semantizi
ra u negativnom znaenju nevaljalstvo, mangupluk, meutim, ona ima
semantiki raspon od negativnog do gotovo pozitivnog. U zavisnosti od
konteksta, alakluk moe imati i znaenje dovitljivost, duhovitost.
Amnet, turski emanet < arapski amana(t), sa znaenjima: 1. povjere
nje, preporuka, svetinja; 2. predmet (obino znaajan) koji se daje na po
vjerenje, na uvanje; predmet koji se nekom daruje. Realija sa zanimljivom
mreom LSV (leksiko-semantikih varijanti) i bogatim stilskim i emoci
onalnim potencijalom. Ova leksema u okviru fraze amanet ti (vam) Boiji!
ima zanimljivo performativno znaenje smisao zakletve.
mn, turski amin < arapski amin < jevrejski amen, sa znaenjima: 1.
Daj Boe! Uslii Boe!; 2. tako je, zaista; a zabiljeena je i izvedenica ami
novati potvrditi.
Azginluk (zgin), od turskog azgin pomama, obijest (pomaman, obi
jestan). Ova leksema ima sinonim, takoer, turcizam azdiluk, azdisati.
Blija, od turskog bali starina. Znaenjska transpozicija ove referen
cije vrlo je neobina: izvorno je to vlastito ime Balija i, prema kaljie
vom rjeniku, ime jedne muslimanske etnike grupe iz Hercegovine (oko
Podveleja, Gabele i Stoca), a kao referent oznaava ovjeka iz naroda,
106 Ilijas Tanovi
neobrazovanog i priprostog. Drugo znaenje, kao semantika invarijanta,

proireno je, na semantikoj ravni negativnog, do pogrdnog znaenja: pri
mitivan, nesposoban, nepouzdan.
Bg, od turskog bey, u arapskoj transliteraciji bek, sa znaenjima: 1. ple
mika titula, plemi; 2. gospodin, ovjek lijepog dranja, profinjene etike
cije. Semantika mrea ove lekseme ima vrlo irok raspon od titule (ple
mike, civilne i vojne) do odlike (karaktera, morala, dostojanstva, ugleda).
Obino se dodaje uz lino ime i, prema kontekstu, aktuelizira jedno od
navedenih znaenja. Iako je po referenciji i nastanku leksema tipino mu
slimanska, nije rijetka i kod pripadnika drugih konfesija.
Blj, od turskog belali. Vrlo frekventna oznaka za pojam nevolje,
muke, nesree. Zahvaljujui razvijenoj polisemiji, relativni znaenjski si
nonimi preciziraju se u konkretnom kontekstu. Meutim, granice meu
pojedinim sinonimskim znaenjima nisu uvijek jasne, to rezultira nepre
ciznom semantizacijom. Ona se najbolje pokazuje pri prijevodu ove ozna
ke na druge jezike, pogotovo u okviru neslobodnih spojeva rijei.
Beret, beritli, od turskog bereket, sa znaenjima: 1. obilje, izobilje,
obilnan rod, obilan plod; 2. srea, napredak, dobitak.
Bihzr, bihuzrluk, od turskog bihuzur, bihuzur-luk uznemirenost,
briga.
Bismlh, bismillah, od arapskog bismi-llah u ime Boga: puni kuranski
stavak Bismillahir Rahmanir Rahimi U ime Boga, Svekolikog Do
broinitelja, Milostivog.
Bjrum, od turskog buyrun izvoli, izvolite. U zavisnosti od konteksta,
ova leksema moe imati i znaenje naredbe, zapovijedi: Izvoli to zavriti
u predvienom roku. Znaenjska transpozicija odvija se performativnom
funkcijom osnovne LSV (leksiko-semantike varijante).
ba, Kaba, od turskog Kabe, sa znaenjima: 1. sveta zgrada islamska,
hram u Meki; 2. svetilite, muslimansko u Meki, hriansko u Jerusalemu;
3. hodoae do abe, sveta vjerska dunost muslimana otii na abu.
Osnovno znaenje motiviralo je nastanak frazeme biti na abi sa znae
njem: biti sretan, ostvariti cilj.
if, eifiti, od turskog keyifi, sa znaenjima: 1. volja, raspoloenje; 2.
hir, prohtjev. Semantika transpozicija referencijalnog, uopenog znaenja
(raspoloenje, volja) ide u dva pravca: a) u smjeru hirovitosti i dominan
tnog prohtjeva, ocjenski markiranog i, prema konotativnom znaenju, s
negativnim znaenjskim potencijalom. Posljednja LSV (leksiko-seman
tika varijanta) motivirala je nastanak kontekstualnog znaenja rijei ue
ifiti biti u pripitom stanju.
Drt, od turskog dert, perzijskog derd briga, muka, jad. U razliitim

spojevima realizira se na polovima semantike sfere osjeanja brige, patnje:
skrivati / tajiti dert i razbiti dert, osloboditi se derta.
Dver, devrati, devrli, od arapskog dawr, sa znaenjima: 1. borba kroz
ivot, ivot u tekim okolnostima; 2. neugodna, muna situacija, teke okol
nosti: dver-dnj uobiajene, ope ivotne brige, brige u itavom svijetu.
Dehenem (ehnnem), turski cehennem < arapski gahannam pakao.
Efndija, turski efendi < novogr. authentes, sa znaenjima: 1. gospo
din, gospodar; 2. titula muslimanskog vjerskog dostojanstvenika, vjerski
obrazovanog muslimana. Znaenje ove lekseme prelazi okvire konfesijske
sfere i razvija iru mreu LSV (leksiko-semantikih varijanti) s naglae
nom kulturolokom komponentom.
vld, turski evlad < arapski awlad porod, djeca. U razliitim kon
tekstima oznaka ima snaan emocionalni naboj, a zahvaljujui manjoj
istroenosti uva i stilski potencijal.
zn, od turskog ezan, sa znaenjima: 1. poziv na molitvu koji izgovara
mujezin s damijske munare; 2. objava, objavljivanje. Pojam je religijski
markiran i ima snanu performativnu i istovremeno apelativnu funkciju.
Malo je rijei u naem jeziku koje imaju tako zgusnutu i slojevitu mreu
LSV (leksiko-semantikih varijanti). Takoer je malo rijei u kojima su
objedinjene dvije spomenute funkcije (performativna i apelativna).
Frsat, (o)frsatiti, od turskog fursat, sa znaenjima: 1. zgodna prilika,
zgodan as; 2. samovolja, oholost. Semantiki odnos meu dvama znae
njima ove polisemne rijei moe se promatrati u konkretnoj realizaciji, u
kontekstu. Drugo znaenje se realizira samo ako je prvo predmetno-logi
ki ostvareno: fursat je, zapravo, samovolja u okolnostima, prilikama koje
su za to pogodne. To najbolje ilustriraju narodne izreke i fraze: najgore je
kad fukara ofursati u znaenju: najgore je kada jado dobije pogodnu pri
liku da iskae samovolju i oholost.
Had (h), hadija (hija), hadiluk (haluk), hadi (hi), turski
hac < arapski hagg hodoae u Meku radi posjete Kabe (abe), uzviena
i sveta elja i obaveza muslimana, hadija je onaj ko je obavljajui predvie
ne obrede posjetio svetu zgradu Kabu u Meki. Osnovno znaenje pojma
hadija, izlazei iz religijskoga koda, motiviralo je nastanak LSV (leksiko-
-semantike varijante) sa znaenjem bogat, moan, ugledan.
Hfiz, od turskog hafiz onaj ko zna Kuran napamet. Izvan religijske
sfere, leksema uva osnovnu LSV (leksiko-semantiku varijantu), pa se za
nekoga ko neto zna odlino i u svim pojedinostima kae da je hafiz: Zna
kao hafiz. Ui kao hafiz.
108 Ilijas Tanovi
Hir, od turskog hayir, sa znaenjima: 1. srea, dobro; 2. korist; 3. do

bro, plemenito djelo. Leksema posjeduje irok krug znaenja u istoj seman
tikoj sferi, s tim to se izvedenica od tvorbene dominante hair hairsuz
odvojila prema suprotnom spolu i znai: onaj od koga nema hajra, nego je
nevaljao i ini tetu. Slian primjer znaenjske transpozicije postoji meu
rijeima hatar i hatersuz.
Hll, od turskog helal, sa znaenjima: 1. ono to je vjerski dozvolje
no; 2. ono to je poteno steeno i blagosloveno; 3. oprost. Glagol halaliti
ima sljedea znaenja: 1. oprostiti; 2. pokloniti, a polusloenica halal-mal
ima znaenje poteno steena imovina. U ovoj semantikoj sferi nastala
je fraza: halal ti (vam) bilo, koja, takoer, ima dva kontekstualno uslovljena
znaenja: 1. poklanjam ti srdano, od due; 2. opratam ti, prosto ti bilo.
Leksiko-semantika mrea navedenih pojmova, motiviranih jednom zna
enjskom dominantom, najbolji je primjer aksijalne metaforizacije: LSV
(leksiko-semantike varijante) podravaju jedna drugu i ne doputaju iz
dvajanje jedne seme u drugu, udaljenu semantiku sferu.
Hlka, turski halka < arapski halqa, sa znaenjima: 1. karika, obru; 2.
krug. Razvilo se i preneseno znaenje bitna, mona i uticajna osoba u
krugu (lancu) ljudi koji odluuju o krupnim stvarima.
Hrm, od turskog haram, sa znaenjima: 1. ono to, po muslimanskoj
vjeri, nije dozvoljeno; 2. ono to je greno, nedopustivo; 3. ono to je pro
kleto. Fraza haram ti bilo znai: ne elim ti dobro, ne izdobrilo ti.
Hrem, od turskog harem, sa znaenjima: 1. ograeno damijsko dvo
rite, koje je obino i jednim dijelom muslimansko groblje; 2. ensko odje
ljenje u muslimanskoj kui.
Hatar, hter, od turskog hatir, sa znaenjima: 1. misao, pamet, pam
enje; 2. osjeanje ljubavi, volje, elje; 3. pristrasnost; 4. aljenje. Sve LSV
(leksiko-semantike varijante) u bogatoj semantikoj strukturi ove ozna
ke realiziraju se u sferi osjeanja. Neke semantike varijante imaju vrlo jak
emocionalni naboj. U govoru Sarajeva este su fraze sa znaenjskom i emo
cionalnom dominantom hatar: ne izlazi mi iz hatra, uiniti (kome) hatar,
unit mu hter. U narodnom govoru javlja se i atributivna oznaka, izvede
nica hatersuz, sa znaenjem na drugom, negativnom polu iste semantike
sfere. Hatrsuz je onaj koji je sklon da uini hatar, da povrijedi.
bret, od turskog ibret, sa znaenjima: 1. udo; 2. uzor, primjer; te gla
golska izvedenica bretiti se.
Jabana (jabnija), od turskog yabana stranac, tuin: govoriti naja
banu (na jabanu) govoriti neosnovano, besmisleno, bez veze s predme
tom govora, zastraniti. Znaenjska transpozicija razvila se na liniji LSV

(leksiko-semantike varijante) stran, koji neemu ne pripada.
Jtm, od turskog yetim dijete bez roditelja, siroe. Znaenje se proi
rilo i na nepunoljetnu i nezatienu djecu, djecu bez roditeljske brige. Lek
sema ima dominantan emocionalni naboj.
Obrzli karakteran, poten. Zanimljiva je struktura ove oznake kva
lifikativa. Prema kaljiu, ona je nastala od nae osnove obraz i turskog
sufiksa -li. Semantika transpozicija od predmetno-logikog znaenja
obraz, lice do karakterne osobine ide linijom aksijalne metaforizacije
odgovorne, karakterne i senzibilne osobe nagle i bitne promjene emocio
nalnog stanja manifestiraju rumenilom lica.
Sultnija, od turskog sultaniye princeza, careva ki. Osnovna, moti
virajua LSV (leksiko-semantika varijanta) dobila je ire znaenje: do
stojanstvena, otmjena ena: To je prava sultanija.
Tabjt, tabijtli, od turskog tabiye, sa znaenjima: 1. narav, priroda,
ud; 2. isturena utvrda, platforma s koje pucaju topovi. Zanimljiv je se
mantiki raspon meu ovim homonimima. Zahvaljujui nepostojanju
znaenjske veze, s leksikografskog i semantikog stanovita, opravdano je
ova znaenja registrirati kao zasebne lekseme sa istom grafikom i zvu
nom slikom. I izvedenice tabijtli i tabijsuz, svojevrsni kvalifikativi, zna
enjski se realiziraju na razliitim polovima: tabijtli pedantan, uredan;
tabijsuz udljiv ovjek, ovjek udne, nepoeljne naravi. U kaljievom
rjeniku, prema naem miljenju, semantika segmentacija ovih ocjenskih
LSV (leksiko-semantikih varijanti) nije dosljedna: tabijtli se semantizi
ra pod 1. udljiv, muiav, a pod 2. pedantan, uredan.
2.3. Zakljuak
Leksika koja oznaava materijalnu i duhovnu kulturu, naroito mikrotopo
nime, na lokalitetu grada Sarajeva bogata je i raznovrsna. Neke realije, kao
oznake materijalne i duhovne kulture, imaju dvojake oblike. Jedan oblik,
prema oznakama referenata, doao je iz drugih jezika, najee iz turskog,
arapskog i perzijskog jezika, a drugi je nastao znaenjskim transpozicijama
u bosanskom jeziku. Za pojedine realije postoje sinonimske oznake, a po
pravilu jedna je jae markirana.
Pri istraivanju ovih realija odreenu tekou predstavlja to to se zna
enje i smisao nekih realija u svijesti informanata i u pisanim izvorima
bitno razlikuju.
110 Ilijas Tanovi
Istraivanje oznaka za teritorijalne realije (mikrotoponime) uradi

li smo primjenom dviju metoda od designata prema imenu i od imena
prema znaenju. Semantika analiza oznaka veine realija obuhvaenih
ovim istraivanjem ukazuje na to da su one nastale kao rezultat primarne
znaenjske motivacije ili svojevrsne metaforizacije njihovog osnovnog sa
draja. U mikrotoponimima niza lokaliteta Sarajeva jasno se vidi direktna
semantika motivacija osnovnog sadraja ili dominantne karakteristike
najznaajnijeg objekta na tom lokalitetu. Nazivi brojnih mikrotoponima
na prostoru Sarajeva nastali su asocijativno-logikim vezama s osnovnim
sadrajem i funkcijom glavnog objekta koji se na njemu nalazio. Tako su,
npr., nastali mikrotoponimi Atmejdan, Bazerdani, Drvenija, umurija,
Ciglane i sl.
Analiza semantike strukture mikrotoponima ukazuje i na to da na
rodna etimologija u nazivu pojedinih realija nije pouzdana. Tako, npr., u
semantizaciji naziva sarajevske mahale Aikovac kod vie informanata, na
jednoj strani, i pisanih izvora, na drugoj, postoje bitne razlike.
Znaenjska analiza mikrotoponima Sarajeva veoma je sloena zbog
njegove burne historije, razliitih utjecaja, krupnih promjena, sukoba i na
gomilanih protivrjeja. To je dovelo do nastajanja novih mikrotoponima,
koji se bitno razlikuju od prethodnih, i do preimenovanja postojeih. Pri
tome je nerijetko u njihovim oznakama naruena kulturno-historijska i
jezika ravnotea. Neki mikrotoponimi dobili su po dva oblika, meu ko
jima esto ne postoji sutinska logika, semantika i smisaona veza.
Preimenovanje nekih lokaliteta direktna je posljedica preispitivanja
karaktera i znaenja dogaaja, linosti ili historijskog konteksta po kojima
je nastalo njihovo prvotno ime. U tom pogledu zanimljiv je primjer mikro
toponima Latinska uprija. On je nastao prema oznaci lokaliteta na desnoj
obali rijeke Miljacke koji se nekada nazivao Latinluk. Nakon atentata na
prijestolonasljednika Franju Ferninanda, koji je 1914. godine izvrio Ga
vrilo Princip, naziv mosta preimenovan je u Principov most.
Klasifikaciju realija u ovom radu izvrili smo prema vremenskim, te
ritorijalnim i predmetno-logikim kriterijima. Pri tome smo primijenili i
kriterije porijekla oznaka za realije.
Amela ehovi
Leksika razgovornoga
bosanskog jezika
3.1. Uvod
3.1.1. Predmet i cilj rada
Okvirni predmet ovoga rada je razgovorni jezik14, s posebnim osvrtom na
njegovu leksiku. Termin razgovorni jezik prisutan je u razliitim lingvi-
stikim tradicijama: u Britaniji i SAD-u upotrebljava se spoken conversa-
tional language i colloquial language, u Njemakoj gesprochene Sprache i,
jo ee, Umgangssprache, u Poljskoj jezyk potoczny, u ekoj beny mlu-
veny jazyk, u Francuskoj langue parlee, u Italiji la lingua parlata. Dodue,
u sovjetskoj lingvistici (danas u ruskoj) koristila se terminoloka sintagma
razgovornaja re, gdje druga rije izvorno znai govor, ali oito je da bi do-
slovni prijevod razgovorni govor bio pogrean, kako to u vezi sa pokuajem
14
Ovo je, u manjoj mjeri, izmijenjen i dopunjen (cjeline Naini nastanka argonizama i Sufik-
salna tvorba) magistarski rad Stilski markirana leksika u razgovornom bosanskom jeziku,
koji je odbranjen 2002. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Inae, razgovorni jezik
dosad nije bio detaljnije prouavan u bosnistici, a veina modernih lingvista upravo ovu tema-
tiku smatra nunim i nezaobilaznim segmentom jezikih prouavanja. Korijeni takvome stavu
mogu se traiti jo u Tezama Prakoga lingvistikog kruga, koje uvode shvatanje jezika kao
sistema funkcija. Prema tome shvatanju, svaki jezik ispunjava razliite funkcije, koje se ravno-
pravno moraju uzeti u obzir: Sa funkcionalnog stanovita jezik predstavlja sistem sredstava
izraavanja koja imaju odreenu svrhu. (Teze PLK, u: Mukarovski, 1986:155).
112 Amela ehovi
R. Simeona tano primjeuje V. Polovina (Polovina, 1986:2223). Uz nju,

dosta je zastupljena i sintagma razgovornij stil.
No, odluujui razlog zato je u radu prihvaena terminoloka sinta-
gma razgovorni jezik namjesto kod nas uobiajene razgovorni stil jest i-
njenica da termin jezik u savremenoj lingvistici ima donekle izmijenjeno
znaenje u odnosu na ranija shvatanja ovoga pojma. Jezik, u savremenoj
perspektivi, ima dva pola na jednome je jezik, shvatan prema tradicional-
nim lingvistikim postavkama, a na drugome je govor. Apel R. Katiia da
se termin jezik prihvati ak i za one realizacije koje su se do sada obiavale
nazivati svakovrsnim imenima, samo ne tim, u skladu je s takvim opredje-
ljenjem. Stoga ne udi ironijom proet stav ovoga autora spram onih koji to
ne uoavaju i ne prihvataju:
Danas jo samo ljudi koji su ostali nedodirnuti lingvistikim milje-
njem mogu pitati da li se neko govorenje odvija na jeziku ili dijalektu. Ina-
e je jasno da se, kad god se govori, govori jezikom. Razni dijalekti jednoga
jezika razni su njegovi pojavni oblici. Po tome, a i zato to slue sporazu-
mijevanju govorom i sami su jezici. Tako je jezik kao lingvistiki termin
dobio znaenje s dva pola. (Katii, 1992:292).
R. Katii time ne eli odbaciti ili potcijeniti pojmove govor, dijalekt i
sl., nego eli ukazati na njihovu sustavnost, koja omoguuje da budu objedi-
njeni pod okriljem jedinstvenoga termina. Dakle, ukazuje se na njihovu su-
tinsku ravnopravnost sa jezikom kao privilegiranim entitetom. Stoga i postaje
mogue govoriti o vie jezika u svakome drutvu (Vuleti, 1980:21), pri emu
je primarni kriterij za razlikovanje svakoga pojedinog jezika njegova funkcija,
a ne razliita gramatika struktura ili leksika. Na taj nain, funkcionalni
pristup u prouavanju jezika ponovo doivljava svoju punu afirmaciju.
Razgovorni bosanski jezik analiziran je, u opim crtama, na svim uo-
biajenim nivoima lingvistike analize (fonetsko-fonoloki, morfoloki,
sintaksiki), ali je poseban znaaj dat jednome nivou koji je dugo zane-
marivan, a to je leksiki nivo. Naime, leksika razgovornoga jezika dugo se
smatrala manje vrijednom lingvistikih istraivanja. Meutim, savremena
lingvistika ne prihvata elitistiki stav prema bilo kojem segmentu leksike,
a naroito ne prema onim leksemama koje se uobiajeno smatraju nepode-
snim za upotrebu u javnosti (vulgarizmi, psovke i sl.). Takav demokratski
pristup svim jezikim realizacijama i jeste glavni doprinos savremene lin-
gvistike misli, ije se spoznaje u ovome radu uvaavaju i primjenjuju. Sto-
ga je i nae i istraivanje leksikoga nivoa zasnovano na korpusu, iz kojeg
se, potpuno ravnopravno, analiziraju sve (istakla A. .) lekseme.
Leksika razgovornoga bosanskog jezika 113
Moe se zakljuiti da je cilj rada bio teorijsko-metodoloke i empirijske

naravi. Iz empirijskih ispitivanja leksike u razgovornome bosanskom je-
ziku (tehnikama anketiranja i intervjuiranja) nastojale su se utvrditi ope
zakonitosti njena funkcioniranja i time proniknuti u jednu oblast bosni-
stike, dosad nepravedno zanemarenu. Samim tim, cilj je bio (i jeste) i da se
podstaknu nova istraivanja na ovome polju, to moe doprinijeti razvoju
lingvistike bosanskoga jezika.
3.1.2. Metode i tehnike rada

U istraivanju je realizirano vie metoda: induktivna, deduktivna i de-
skriptivna. Njihovoj primjeni prethodilo je ispitivanje leksike razgovor-
noga jezika, u svrhu kojega je prikupljan istraivaki korpus, prvenstveno
tehnikama anketiranja i intervjuiranja.
Informatori za ovo istraivanje traeni su u urbanoj sredini, meu
obrazovanim osobama, to odgovara uobiajenoj praksi u prouavanju
razgovornoga jezika, za koji je tipina tenja ka jezikoj kreativnosti. Ona,
u najveoj mjeri, odlikuje govor mladih ljudi, te je, iz tog razloga, meu
informatorima najvie kolske omladine s podruja grada Sarajeva, vieg
srednjokolskog uzrasta, te studenata, prvenstveno Filozofskoga fakulteta
u Sarajevu, i to Odsjeka za bosanski, hrvatski, srpski jezik, ali i drugih fa-
kulteta15. Ostali su informatori odabrani iz redova nekolske populacije, te
su samim tim irokoga starosnog raspona.
Tehnika anketiranja podrazumijeva primjenu upitnika kao osnovno-
ga sredstva rada. Zadaci informatora iz srednjokolske populacije bili su
dvojaki:
znaenja odreenoga broja markiranih leksema objasniti vlastitim
rijeima,
napisati sinonime za navedene neobiljeene lekseme iz standardnoga
jezika, npr. za dijelove tijela, srodnike odnose i sl.
Upitnici namijenjeni studentskoj populaciji bili su formulirani stru-
nim jezikom, s nekoliko opih pitanja zatvorenoga tipa i bez navoenih
leksema. U tome se potovao profil informatora i njihova potencijalno vi-
soka kreativnost u koritenju jezika, koja se, u skladu s tim, oekivala i u
ispunjavanju anketnih listia.
Uz anketne listie, pisani izvori dopunjeni su i jednojezinim rjenici-
ma, koji se navode na kraju knjige. Ti su rjenici koriteni za uporeivanje
15
Iako je korpus prikupljan prvenstveno na podruju Sarajeva, dobijeni rezultati openito vrije-
de za leksiku razgovornoga bosanskog jezika.
114 Amela ehovi
znaenja leksema i/ili frazema zabiljeenih u njima i onih dobijenih vlasti-

tim izvorima. Naravno, prioritet u biljeenju imala su samostalno priku-
pljena znaenja leksema i frazema, vrlo esto potpuno razliita od ranijih.
U takvim sluajevima nisu ni navoena ranija znaenja, budui da se u radu
prati sinhronijska ravan bosanskoga razgovornog jezika. U rjeniku su se,
uz vlastito tumaenje znaenja neke lekseme, obavezno biljeila i potpuno
drugaija znaenja te lekseme u kolskome rjeniku bosanskoga jezika16 D.
Jahia (up., npr., znaenja lekseme gornjak u: Jahi, 1999:227 i ehovi, str.
217), a ponekad i podudarna znaenja neke lekseme u oba rjenika. Dakle,
najee su konsultirani rjenici bosanskoga jezika (iz razumljivih razloga)
i Frazeoloki rjenik hrvatskoga ili srpskog jezika J. Mateia, kao najpouz-
daniji izvor za frazeoloku grau17. Time je postignut nauno relevantniji
uvid u stanje u savremenome razgovornom bosanskom jeziku.
Na kraju, pisanim izvorima smatrane su i lekseme i frazeme iz tekstova
savremene muzike, u prvome redu pop i rok-muzike.18
Tehnika intervjuiranja podrazumijeva biljeenje usmenih razgovora
izmeu informatora razliite starosne, spolne, profesionalne i druge pri-
padnosti, na diktafonu kao osnovnome sredstvu rada. Najdostupnije za
biljeenje bile su radioemisije, i to kontaktnoga tipa. Iz njih se mogla do-
biti realna slika razgovornoga jezika sluatelja ovih emisija, naroito zbog
spontanosti njihovih komentara. Ovo je bio jedan aspekt tehnike intervju-
iranja, dok je drugi aspekt podrazumijevao biljeenje razgovora izmeu
srodnika, prijatelja i radnih kolega. Na taj nain dobijeni su i usmeni izvori
za korpus.
Posredstvom ovih istraivakih tehnika, i s osloncem na vlastitu intu-
iciju osobe kojoj je bosanski jezik maternji, prikupljen je korpus od 1.606
leksema i 507 frazeolokih odrednica razgovornoga bosanskog jezika. Svi
primjeri u radu navoeni su iz toga korpusa19, koji je dat u Prilozima na
kraju knjige.
16
Razlog zato je konsultiran ovaj rjenik nije samo njegov datum objavljivanja relativno bli-
ska 1999. godina nego i injenica da je u njemu u veoj mjeri zastupljena razgovorna leksika
bosanskoga jezika.
17
Do sada jo nije izdat nijedan frazeoloki rjenik bosanskoga jezika, te se Mateiev Rjenik i
dalje moe smatrati najreferentnijim u ovoj oblasti. Naime, kasnije objavljeni frazeoloki rje-
nici (npr. Hrvatski frazeoloki rjenik A. Menac, . Fink-Arsovski i R. Venturina) nisu uspjeli
postii sistematinost i opsenost Mateieva rjenika.
18
Ve A. Menac kao izvorite frazeologije spominje reklame, narodne i zabavne pjesme (Menac,
1978:221).
19
On je prikupljan u dva perioda tokom priprema za pisanje seminarskoga rada iz Sociolin-
gvistike, na postdiplomskome studiju, i tokom priprema za izradu magistarskoga rada. Semi-
U naknadnoj analizi korpusa primijenjene su razliite metode.

Induktivno-deduktivna metoda Lekseme iz ovoga korpusa u pod-
grupe su svrstavane prema razliitim kriterijima vremenskoj ogranie-
nosti upotrebe, sferi upotrebe i sl. Prouavanje pojedinanih komponenata
dovodi do uopavanja, koja vrijede za svaku od njih pojedinano, ime se
ove dvije metode nadopunjuju.
Deskriptivna metoda Primjenom induktivno-deduktivne metode
omoguen je i opis razgovornoga bosanskog jezika, njegovih opih odlika,
a napose njegova leksikoga nivoa, osvijetljena iz sociolingvistikoga ugla.
Prije analize leksikoga nivoa razgovornoga bosanskog jezika, daje se
kratak ali informativan uvid u njegove osnovne odlike, to je tema nared-
noga poglavlja.
3.2. Razgovorni jezik

3.2.1. Osobenosti razgovornoga jezika po jezikim nivoima
3.2.1.1. Fonetsko-fonoloki nivo
Iz neoficijelnosti govora u svakodnevnoj komunikaciji proizlazi manja
briljivost u artikulaciji, te su najei fonetsko-fonoloki procesi u razgo-
vornome jeziku elizija, asimilacija, centralizacija vokala praeni djelo-
minim ili potpunim izostavljanjem glasova. Osim njih, u razgovornome
jeziku javlja se i metateza, naroito karakteristina za atrovaki govor.
Nesumnjivo najfrekventnija pojava jeste elizija glasova, a to je izo-
stavljanje glasova u vezanom govoru. To se moe dogoditi i konsonantima
i vokalima, a ponekad se elidiraju itavi slogovi (Kristal, 1988:63). Bez
obzira na stepen obrazovanja i poznavanja standardnoga jezika, svi smo
svjedoci uestalosti elizije u svakodnevnoj komunikaciji. Elizija prednjih
vokala osobenost je govora sarajevske urbane sredine, to posvjedouje i
narski rad argon kao predmet izuavanja sociolingvistike raen je pod mentorstvom prof. dr.
Senahida Halilovia, u toku 1998. godine. Za potrebe rada uraen je i rjenik (prvenstveno)
argonizama, odakle su oni preuzeti i u rjenik sastavljan na osnovu anketnih listia studenata
i gimnazijalaca, prikupljanih u 1999. i 2000. godini. Od tada do danas prolo je deset godina,
to je neumitno dovelo do promjene znaenja pojedinih leksema i razlika u upotrebi. Ipak, u
rjeniku priloenome na kraju knjige uglavnom su zadrana izvorna znaenja svih leksema iz
prvobitnoga korpusa kao i njihove tadanje upotrebne etikete buduim istraivaima/-icama
moe biti zanimljiva upravo promjena znaenja i upotrebe neke lekseme u periodu od deset
godina. Eventualne promjene mogu se otkriti poreenjem znaenja i upotrebnih etiketa ovih
leksema s njihovim znaenjima i upotrebnim etiketama u Rjeniku sarajevskog argona N.
Saraevia (2003) i u bilo kom drugom aktuelnom rjeniku bosanskoga jezika.
116 Amela ehovi
ime glavnoga grada nae drave Sarajvo. Izostavlja se i vokal i iz infini-

tivnoga nastavka glagola na -ti: volim pjevat, dok se u glagola s infinitivnim
nastavkom -i elidira cijeli slog, i to nastavak, te se u oblicima futura I obje-
dinjuju okrnjena glagolska osnova i enklitiki oblik prezenta glagola htjeti:
Dou (< Doi u) ti kad zavrim ovaj posao. esta je i elizija suglasnika h u
1. licu jednine potencijala I: ja bi radio, a ti? Osim toga, 1. i 2. lice mnoine
aorista glagola biti u svakodnevnome govoru odlikuje elizija slogova: mi bi
(< mi bismo), vi bi (< vi biste). Spomenute elizije glasa h i slogova -smo, -ste,
vrlo rairene i u govoru obrazovanih ljudi, neki autori promatraju kao fo-
nometaplazme, tj. metaplazme na fonolokome nivou (Toovi, 1990:23).20
Obje elizije se deavaju na kraju rijei, pa se one, u terminologiji navede-
noga autora, nazivaju glagolskim apokopama (Toovi, 1990:23). Vrlo je
rasprostranjena i elizija suglasnika t, d u oblicima pridjeva mukoga roda,
npr.: masan < mastan. U navedenome primjeru ona je rezultat djelovanja
analogije budui da se u oblicima za enski i srednji rod suglasnik t, u po-
ziciji izmeu suglasnika s i sonantna n, gubi21: masna, masno.
Pojava suprotna eliziji naziva se intruzija. Ona podrazumijeva neeti-
moloko umetanje glasova, u bosanskome jeziku najee umetanje glasa
h: halat, hat. U rijeima stranoga porijekla vrlo je esto umetanje nazalno-
ga konsonanta izmeu vokala i konsonanta, kao u vrlo rasprostranjenome
izgovoru lekseme oktobar: oktombar.
Asimilacija se odnosi na uticaj jednog glasovnog segmenta na arti-
kulaciju drugog, tako da ti glasovi postaju sliniji ili istovetni (Kristal,
1988:28). Ona se smatra jednim od glavnih sredstava kojima se odravaju
tenost i ritam (Kristal, 1988:29).
Podjela se vri na osnovu:
udaljenosti glasova koji su obuhvaeni ovim procesom, pa se razliku-
je: asimilacija glasova u neposrednome susjedstvu (tzv. blizinska) i asimi-
lacija glasova razdvojenih drugim glasovnim segmentom (tzv. daljinska).
U razgovornome jeziku prisutnija je tzv. blizinska asimilacija, i to asimila-
cija vokala.
20
Vie o terminu metaplazma i nainu na koji ga shvata spomenuti autor u: Morfoloki nivo,
str. 122.
21
U Prirunoj gramatici hrvatskoga knjievnog jezika ovo se pravilo naziva treim pravilom ogra-
nienja u raspodjeli suglasnika s obzirom na iste ili sline artikulacijsko-akustike osobine:
Izmeu suglasnika s, z, , i kojega drugog suglasnika ili sonanta, osim r, v, ne mogu se ostva-
riti suglasnici t, d. (Bari Lonari i dr., 1979: 28).
smjera djelovanja asimilacije: progresivna, kada prvi glas djeluje na

drugi: rek; regresivna, za koju je karakteristino djelovanje drugoga glasa
na prvi: rek, i uzajamna, gdje glasovi djeluju jedan na drugi: evojka.
stepena obuhvaenosti glasa ovom pojavom: potpuna, kada glas po-
prima sve osobine glasa koji je na njega djelovao, i djelomina, kada glas
poprima samo najznaajniju, u tim okolnostima, osobinu glasa koji je na
njega djelovao.
Asimilacija vokala je u razgovornome bosanskom jeziku redovno bli-
zinska, regresivna i potpuna. Karakteristina je za glagolski pridjev radni,
gdje -ao, preko -oo, saimanjem postaje -: rekao > rekoo > rek.
Osim asimilacije vokala, javlja se i asimilacija konsonanata, i to u pri-
mjerima koji se u normativistici tretiraju kao izuzeci od nje, dakle u ko-
jima se ona ne vri. Ova pojava nije u jednakoj mjeri frekventna kao elizija,
ali je zasigurno prisutna. Do nje u razgovornome jeziku najee dolazi u
leksemama u kojima se dentalni frikativi s i z nau ispred lj i nj nastalih
ijekavskim jotovanjem (l, n + > lje, nje): pobjenjeli, ljez i sl.
Centralizacija vokala je jo jedan fonetski proces uvjetovan brzinom i,
s njom povezanom, nebriljivou artikulacije. Ona oznaava izgovor vo-
kala koji se uobiajeno artikuliraju na periferiji vokalskoga podruja blie
sreditu usne upljine. Enklitika nesvrenoga prezenta glagola biti za 1. lice
jednine sm (: sam) najbolje ilustrira ovakav izgovor.
Metateza je izmena redosleda elemenata u reenici obino glasova,
ali ponekad i slogova, rei ili drugih jedinica (Kristal, 1988:150). Osobena
je za atrovaki govor u kome se ostvaruje u vidu metateze slogova: iku
: kui. Meutim, i lekseme stranoga porijekla podlijeu procesu metateze,
samo se ona kod njih ostvaruje kao zamjena glasova a ne slogova, to je slu-
aj u prethodnim primjerima. Razlog je obino nii obrazovni nivo onih
koji upotrebljavaju tako modificirane lekseme: infrakt : infarkt i sl.
U razgovornome bosanskom jeziku, naroito u sarajevskoj urbanoj
sredini, nestaje razlika izmeu afrikatskih parova - i d-, koji se svode
na jedan glas, obino umekane artikulacijske vrijednosti, kako se to esto
tvrdi (Jahi, u: Jahi Halilovi Pali, 2000:106). No, njegovu artikulacij-
sku vrijednost nije tako jednostavno utvrditi budui da nije rijetko ni svo-
enje ovih afrikatskih parova na tvrdi suglasnik. Stavovi prema ovoj pojavi
su razliiti, od lingvista koji zahtijevaju potovanje razlika u izgovoru ovih
glasova, pravdajui to znaenjskim razlikama koje oni mogu nositi: lo
lo, dm m (Jahi, u: Jahi Halilovi Pali, 2000:99, 108), do lin-
gvista koji osporavaju veliku funkcionalnu mo ovim kontrastima, tvrdei
118 Amela ehovi
da e oni nestati i argumentirajui to nekolikim razlozima (v. Rianovi,

1998:4448).
Na prozodijskome planu, ea su odstupanja od standardne ortoepske
norme, naroito u vezi sa poloajem silaznih akcenata, koji se javljaju i van
inicijalnoga sloga lekseme: asistnt, labornt, radijtor (: stand. asstent,
labrant, radjtor). Ovome su najizloenije lekseme stranoga porijekla,
kakve su gore navedene, i to u govoru gotovo svih ljudi, bez obzira na nji-
hov obrazovni nivo, zbog ega njihovo akcentiranje u duhu standardne
ortoepske norme postaje raritet a ne pravilo.
Takoer, lekseme u kojima se vri zamjena jata pokazuju odreena
kolebanja u vezi sa akcentiranjem prema novotokavskoj normi. Prema
standardnoj ortoepskoj normi, gdje je u ekavskome izgovoru /, u ijekav-
skom bi trebao biti \, i to na drugome slogu dvoslone zamjene jata: vrme
vrijme. Ipak, ei je njihov izgovor sa neizmijenjenim /, na, prema nor-
mi, predvienome mjestu: vrijme. Osim njih, i lekseme koje u ekavskome
izgovoru imaju , prema normi, u ijekavskome izgovoru imaju na prvome
slogu dvoslone zamjene jata: brg brjeg. U razgovornome jeziku one
uvaju neizmijenjen akcent na drugome slogu: brijg. J. Matei i sarad-
nici u Frazeolokome rjeniku hrvatskoga ili srpskog jezika ovakav su na-
in akcentiranja (nenormirani nap. A. .) unijeli u frazeoloki korpus na
kojem su radili, i to posebno istakli u dijelu sa objanjenjima za sluenje
rjenikom (Matei, 1982:X). Dakle, ovi lingvisti opredijelili su se za poto-
vanje produljenoga izgovora glasova, kakav vlada u razgovornome jeziku,
vjerovatno imajui u vidu njegovu rasprostranjenost i injenicu da takva
praksa ne remeti prenoenje poruke, to je za svakodnevnu komunikaciju
najvanije.
Za razgovorni jezik tipine su i promjene intonacije, nerijetko veoma
nagle, uzvikivanje ili pretjerano naglaavanje pojedinih leksema (tzv. afek-
tiranje) i sl., u funkciji izraavanja naih stavova spram odreene pojave,
odnosno osobe: E, on je ba pravi srekovi! (intonacija otkriva ironijski
smisao izreenoga). Ovim temama bavi se afektivna stilistika, iji je rodo-
naelnik Ch. Bally.
3.2.1.2. Morfoloki nivo22
Obino se tvrdi da je u razgovornome jeziku na morfolokome planu vid-
ljiva dominacija upotrebe glagola. Kako je za potrebe rada prikupljen vla-
stiti istraivaki korpus od 1.606 leksema, to je pruilo osnov za njegovu
22
Leksiki nivo je glavni predmet rada, te se stoga detaljnije razmatra kasnije.
statistiku analizu. U centru analize bila je procentualna zastupljenost po-

jedinih vrsta rijei, a njeni rezultati su sljedei:
Vrsta rijei Broj leksema Procenat
Imenice 772 48,07 %
Pridjevi 110 6,85 %
Glagoli 696 43,34 %
Prilozi 25 1,56 %
Rijece 1 0,06 %
Pozdravi* 2 0,12 %
UKUPNO 1.606 100 %
* Status pozdrava u rjenicima i gramatikama nije jasno odreen oni se ubrajaju i u uzvi-
ke (v. Ani, 2006:1828) i u estice (Ani, 2006:1830), zbog ega se u ovoj klasifikaciji oni
izdvajaju od ostalih vrsta rijei (sl. u: Jahi, 1999:155, 547).
Dakle, moe biti prihvaen zakljuak da je procenat prisustva glagola

u razgovornome jeziku izrazito visok, a nipoto da je broj glagola vei od
broja imenica. Ovaj zakljuak potvruju i rezultati D. ipke u SerboCro-
atian-English Colloquial Dictionary, izvedeni na znatno veem korpusu,
od 24.404 lekseme, mada brojani odnos izmeu imenica i glagola nije ni
gotovo priblian kao u prethodnoj analizi: 14.912 imenica (61,11%) : 6.482
glagola (26,56%) (ipka, 2000:XXVII)23. Openito, moe se rei da je danas
broj glagola smanjen u svim funkcionalnim stilovima.
U tabeli nisu navedene zamjenice, brojevi, prijedlozi, veznici i uzvici
iskljuivo iz razloga to nije bilo pismenih potvrda koje bi omoguile nji-
23
Meutim, injenica je da u razgovornom jeziku imenice, jednom spomenute, postaju zalihosne
(redundantne) u daljnjem kontekstu, bez obzira na to da li su u subjekatskoj ili objekatskoj
funkciji, te se ili potpuno izostavljaju:
Knjiga je veoma zanimljiva. / Proitala sam zanimljivu knjigu.
O emu govori?
ili se na njih upuuje zamjenicom:
Naina prijateljica je vrlo simpatina. / Upoznala sam Nainu prijateljicu.
Opii mi je.
120 Amela ehovi
hovo biljeenje, no to nikako ne znai da ove vrste rijei ne egzistiraju u

razgovornome jeziku.
U analizi koja slijedi navode se zapaanja o vrstama rijei koje su zabi-
ljeene u istraivakome korpusu a primarno vrijede za razgovorni jezik.
Imenice Vlastite imenice iz stranih jezika, naroito u sluajevima
kada se uz ime navede i prezime, najee se ponaaju indeklinabilno:
Sluala sam pjesmu Michael Jacksona,
to odstupa od zahtjeva koje postavljaju normativni prirunici, kakav
je pravopis (Halilovi, 1999:51, t. 187). Naravno, konstatacija vai samo
za vlastita imena osoba mukoga spola, dok se strana enska imena i u
standardu mogu ponaati kao u jeziku izvorniku, dakle ne mijenjati se:
N Carmen, G Carmen, ili se, s druge strane, mogu deklinirati poput svih
imenica e-vrste: N Carmen, G Carmene (Halilovi, 1999:51, t. 186), to u
razgovornome jeziku nije uobiajeno. Za enska imena koja, i pored toga
to su strana, u nominativu imaju nastavaki morfem a, vrijedi isto to i za
domaa imena s ovim morfemom: N Madona, G Madone i sl.
Pojedine imenice su sinkopirane: npr., kilogram se u razgovornome je-
ziku ee realizira u formi kilo, to je u skladu sa zakonima jezike eko-
nomije, s obzirom na veliku frekventnost ove imenice u svakodnevnome
ivotu.
Instrumental sredstva uobiajen je u vezi sa prijedlogom s:
U Sarajevo je doao s novim autom.
U razgovornome bosanskom jeziku naroito je interesantna upotreba
sufiksa -er, za koga S. Babi kae da se javlja u imenicama izvedenim od
stranih osnova (Babi, 1986:314). Imenice s ovim sufiksom najee ozna-
avaju vritelja radnje, to potvruju primjeri iz standardnoga jezika: fri-
zer, kondukter, ali i kolokvijalnoga: rejver (leksema je rezultat i jezike igre
korijenski morfem rave oznaava muziki pravac, a raver njegova pri-
padnika bilo kao sluatelja bilo kao stvaraoca) poklonik rejv-muzike;
revizor; aner (ova leksema izvedena je od imenice ana, to implicira da
njen korijenski morfem nije stranoga porijekla, ime ova imenica postaje
vrlo zanimljiva na tvorbenome planu) sitni kradljivac, treber osoba
koja ui napamet.
Manji broj imenica s ovim sufiksom oznaava predmete. U prikuplje-
nome korpusu leksema cener novanica od deset apoena potvru-
je navedeno znaenje. Spomenuta leksema zanimljiva je i iz razloga to je
izvedena od korijenskoga morfema cen (njem. zehn deset), adaptiranog
prema izgovoru. Dakle, leksema cener nije izvedena od imenike ili, jo

ee, glagolske osnove nego od brojne osnove, ime je tvorbeni raritet.
Lekseme s ovim sufiksom koje oznaavaju nositelja odreene osobine,
redovno negativno intonirane, ine stilistiki najzanimljiviji sloj ove kate-
gorije: minker snob; meker izdajica.
Pridjevi Pridjevi odreenoga vida u eoj su upotrebi od pridjeva
neodreenoga vida, koji se vrlo malo koriste: samo u sluajevima gdje ih
nije mogue zamijeniti pridjevima odreenoga vida, dakle u imenskome
predikatu: On je zaista vrijedan.
Za razgovorni jezik vrlo je tipian i tzv. apsolutni superlativ24, koji na-
staje udvajanjem osnove jednoga pridjeva, kako bi se pokazalo da je pride-
vom imenovano svojstvo zastupljeno u najveem moguem stepenu (Ivi,
1995:319). Na ponovljenu pridjevsku osnovu dodaje se tvorbeni formant
sufiks -cat: pun puncat.25
Osim toga, za razgovorni jezik karakteristino je i esto koritenje sup-
stantiviziranih pridjeva:
Radi u Mainskoj (= Mainskoj koli);
Nemoj mi vie uplje (< uplje prie = besmislene prie), gdje pridjev za-
drava oblik i znaenje, ali ne i slubu, jer preuzima slubu imenice. No, u
razgovornome jeziku, upotrebljavaju se i pridjevi ije znaenje ne odgovara
standardiziranome:
Moj stari (= otac) je, fakat, razuman ovjek.
Donesi mi jednu lagiranu (< lagiranu kafu = kahvu sa lagom).
Oni imaju slubu imenice, dok pojedini pridjevi mijenjaju i oblik i po-
staju imenice:
U komercijali (= komercijalnome autobusu) nikad nema guve.
To je, naravno, mogue samo u sluaju esto upotrebljavanih pojmova,
jer bi u suprotnom postojala opasnost od prekida komunikacije zbog nepo-
znavanja svih relevantnih informacija ili bi se zapoeti komunikativni tok
morao prekinuti dodatnim objanjenjima. Supstantivizirani pridjevi ak
mogu imati i svoje skraenice, naravno pod gore navedenim uvjetima:
Studira na Primat-u (= Prirodno-matematikome fakultetu).
24
Tako ga naziva M. Ivi (Ivi, 1995:319), dok se u Prirunoj gramatici hrvatskoga knjievnog
jezika za ovakve pridjeve koristi termin pojaajni pridjevi (Bari Lonari i dr., 1979:277),
a u Gramatici bosanskoga jezika pojaani pridjevi (Halilovi, u: Jahi Halilovi Pali,
2000:317).
25
Iako udvajanje pridjeva M. Ivi pripisuje i Dubrovanima, ona ipak naglaava da je presudni
faktor za prihvatanje ovoga postupka u veinu jezika na balkanskim prostorima bio prisustvo
turskoga jezika, kao jezika osvajaa. Usljed velike rasprostranjenosti ove jezike crte na spo-
menutim prostorima, ona je naziva balkanizmom (Ivi, 1995:319331).
122 Amela ehovi
Skraenice ove vrste vrlo su frekventne u svakodnevnome govoru,

emu je razlog uteda vremena.
Zamjenice Osim pridjeva, supstantivizirane mogu biti i zamjenice:
moj (suprug), moja (supruga) i sl. (Rosandi Sili, 1979:146).
Brojevi Glavni brojevi dva, dvije, tri i etiri se u razgovornome jezi-
ku ponaaju indeklinabilno. Operairenost ove pojave meu govornicima
bosanskoga jezika sigurno je utjecala na odluku provedenu u Gramatici
bosanskoga jezika da se d mogunost naporednoga koritenja i promjen-
ljivih i nepromjenljivih oblika ovih brojeva, uz uputu da se u sluajevima
besprijedlonih konstrukcija u ijem je sastavu broj prednost d odgovara-
juim promjenljivim oblicima. Openito, deklinacija ovih brojeva u razgo-
vornome jeziku vrlo je neuobiajena (Halilovi, u: Jahi Halilovi Pali,
2000:254).
Glagoli Od glagolskih oblika frekventniji su prohibitivni i eksklama-
tivni infinitiv, prezent, perfekt, futur I (u odnosu na futur II), potencijal
I (u odnosu na potencijal II), imperativ, pa ak i aorist, dok je upotreba
imperfekta, pluskvamperfekta, potencijala II i glagolskih priloga gotovo
stilistiki markirana.
Infinitiv, bezlini glagolski oblik, nije u velikoj mjeri zastupljen u raz-
govornome jeziku osim kao tvorbeni dio odreenih glagolskih oblika. Ipak,
relativno esto pojavljuju se njegova dva tipa: prohibitivni (Ne gaziti travu u
parku! npr. zapovjedno obraanje majke djetetu) i eksklamativni infinitiv
(Usuditi se rei da on to ne zna!) (posljednji primjer iz: Sili, 1997:404).
Perfekt u razgovornome jeziku moe biti i krnji:
Da li si jue radila?
Da, radila i zaradila.
Upotreba krnjeg perfekta dosta je rairena u poslovicama, koje dopri-
nose pojaanoj ekspresivnosti jezikoga izraavanja u svakodnevnoj ko-
munikaciji:
Sto puta sam ti rek: Ko urio, vrat slomio.
Neki autori krnji perfekt smatraju morfometaplazmom (Toovi,
1990:24), tj. metaplazmom na morfolokome nivou. Termin metaplazma
oznaava gramatiku formu nastalu deformacijom gramatikog etalona,
dodavanjem ili oduzimanjem odreenog strukturnog elementa (Toovi,
1990:17). Dodavanje ili oduzimanje elementa osnovni je kriterij podjele na
prostriktivne i restriktivne metaplazme. Openito, morfometaplazme
nastaju pretvaranjem analitikih glagolskih oblika u sintetike (Toovi,
1990:24), to znai da svi analitiki glagolski oblici mogu postati morfome-
taplazme. U razgovornome jeziku, ovo je, osim za perfekt, karakteristino
jo za futur I i potencijal I, kao najfrekventnije analitike oblike, a motivi

zbog kojih se priklanja njihovu skraivanju obino su jezika ekonomija ili,
kao u sluaju navoenja poslovica, elja za ekspresivnou kazivanja.
Futur I kao morfometaplazma:
S kim putuje? S Marijom?
S njom u autom do mora, a onda u s Ivanom avionom do Zagreba.
Potencijal I kao morfometaplazma:
Bi li ti sladoleda?
Bi(h)26, kako ne bi(h). to me pita!
Naravno, dekodiranje smisla izreenih rijei omoguuje kontekst, po-
srednik u ostvarenju komunikacije.
Neki se glagoli u razgovornome jeziku ee realiziraju kao povratni
(dakle, s povratnom zamjenicom se), iako takva upotreba nije tipina za
standardni jezik: Ustala sam se veoma rano.
Vrlo je zanimljiva i upotreba glagola trebati u razgovornome jeziku.
Naime, on se gotovo iskljuivo javlja u linim formama (npr. trebam radi-
ti), to se dosad tradicionalno smatralo pogrenim, naroito jer je to, na-
vodno, nenovotokavska osobina27.
Rijece Uz glagole, razgovorni jezik obiluje i rijecama, u funkciji po-
tapalica, to implicira da se one upotrebljavaju kada se eli dobiti vrijeme
za pronalaenje odgovarajue rijei ili kada se eli zadrati panja sagovor-
nika. Takve su: zna, uj, pa, ovaj, onaj:
Jue me posjetio na poslu. uj, pa on je stvarno lud.
26
Zagradom se eli ukazati na injenicu da veina govornika bosanskoga jezika ne arti-
kulira finalno h u navedenome obliku glagola biti.
27
Ovakvim stavovima suprotstavlja se I. Pranjkovi tvrdei da dosad navoeni kriteriji u prilog
bezlinim formama glagola navodno ukrtanje suprotnih znaenja potrebovati i morati do
kojega bi dolo upotrebom linih formi ne mogu biti prihvaeni jer ne postoji nikakva adver-
zativnost znaenja u: Treba da trimo i Trebamo trati. Drugi argument koji I. Pranjkovi navo-
di jeste injenica da bi dosljednom primjenom ovoga pravila nastala kongruencijska zbrka u
konstrukcijama gdje vritelj radnje dolazi na prvo mjesto. U primjeru: ena je trebalo da done-
se mlijeko (prema: Trebalo je da ena donese mlijeko) pored nekongruentnosti prigovoriti se
moe i tome to je glavni dio subordinirane strukture zavisnosloene reenice smjeten unutar
nezavisnoga, to je strukturno nezakonita preoblika koja se ne susree ni u jednome tipu za-
visnosloenih struktura. U ovakvim konstrukcijama, prema njegovu miljenju, prihvatljiva je
samo upotreba okamenjenoga modalnog izraza, ispred koga se nalazi oznaka vritelja radnje:
ena trebalo je da donese mlijeko i upotreba line forme: ena je trebala donijeti mlijeko, od-
nosno: ena je trebala da donese mlijeko. Stoga, on predlae dvojnu upotrebu glagola trebati
i u bezlinim i u linim formama, ali s razliitim stepenom stilske markiranosti, u skladu
s tipom upotrebe ili funkcionalnim stilom (Pranjkovi, 1993:3639). Ovakva argumentirana
fleksibilnost stavova u skladu je sa spoznajama moderne lingvistike, te je kao takva prihvatljiva
i u ovome radu.
124 Amela ehovi
One se mogu smatrati tipinim markerima razgovornoga jezika. U toj

su ulozi i ekspletivi: molim, je li i sl.
3.2.1.3. Sintaksiki nivo
Na sintaksikome planu razgovorni jezik odlikuju inverzija i eliptinost.
Inverzija je proces ili rezultat sintaktike promene kod koje se kon-
kretni sled konstituenata posmatra kao obrnut u odnosu na neki drugi
sled (Kristal, 1988:104). Iako je poredak rijei u naem jeziku relativno
slobodan, uobiajen je ovakav redoslijed: S + P + O... Drugaiji raspored
reeninih konstituenata istie onu rije koja je promijenila, praksom usta-
ljenu, poziciju.
U razgovornome jeziku, inverzija u poretku rijei javlja se kao posljedi-
ca velike brzine u svakodnevnome openju, zbog ega se struktura reeni-
ce ne moe dokraja osmisliti. Nije neobino uti reenicu u kojoj je subjekt
na apsolutnome kraju, a ne na poetku: Odgoen je za sutra izlet.
Atributi se javljaju i u postpoziciji, ne samo u uobiajenoj antepoziciji,
to je uzrokovano nepripremljenou govora, tj. njegovom spontanou,
neplaniranou:
Opii mi svoju novu djevojku!
Kosa crna, a sa oima krupnim i plavim.
Elipsa je reenica u kojoj je, iz razloga ekonominosti, emfaze ili stila,
jedan deo strukture izostavljen, a moe se rekonstruisati na osnovu ispiti-
vanja konteksta (Kristal, 1988:62). To je najuoljivija osobina razgovorno-
ga jezika na sintaksikome planu. Iz primjera:
Kada film poinje igrati u kinima?
U etvrtak,
uoavamo da u drugoj reenici odsustvuje subjekt, predikat, ak i, u
prvoj reenici navedena, adverbijalna odredba za mjesto, ali to ne smeta
prenoenju poruke jer se izostavljeni dijelovi mogu predvidjeti iz kontek-
sta, tj. iz prethodne reenice.
No, sve ee se umjesto o elipsi, u ovome znaenju, govori o konsi-
tuativnim iskazima, koji se promatraju kao distinktivno obiljeje razgo-
vornoga jezika u odnosu na ostale jezike realizacije. Autori Ruskoga raz-
govornog jezika napominju da se u razgovornome komunikativnom inu
iskaz (se) nalazi u tijesnom meudjelovanju sa konsituacijom. Sintaksiki
sistem razgovornoga jezika bit e adekvatno opisan tek onda kada se uspiju
shvatiti zakonomjernosti toga meudjelovanja (Zemskaja i dr., 1981:191).
Navedeni zakljuak govori o znaaju koji se u savremenoj lingvistici prida-
je ovome svojstvu razgovornoga jezika.
Konsituativni iskazi se sastoje od verbaliziranoga i neverbaliziranog

dijela, pri emu verbalizirani dio sintaktikom ili semantikom predik-
cijom sastavnica koje ga ine omoguuje tzv. nezamijenjenu poziciju za
neverbalizirani smisao, a konkretno leksikosemantiko znaenje te po-
zicije odreuje konsituacija (tj. kontekst i/ili situacija). Takoer, vano je
da verbalni dio ne sadri sastavnicu kojoj bi se mogao pripisati smisao
neverbalnoga dijela (Pranjkovi, 1997:409).
Ovo je mogue pojasniti primjerom. Dvije osobe sjede u restoranu i ve-
eraju. Osoba A uzima so, s namjerom da posoli jelo, i kae osobi B: Hoe
i ti?, to je verbalni dio, dok je neverbalni dio (soli da posoli jelo?) neizreen
ali impliciran situativnim kontekstom. Ovo jo jednom pokazuje kako u
razgovornome jeziku vlada impliciranost znaenja situacijom.
Ruski lingvisti, kojima pripada zasluga za detaljno prouavanje konsi-
tuativnih iskaza i za uoavanje djelovanja odreenih zakonitosti u njima,
konsituacije dijele na tri tipa:
kontekst,
vizuelno-osjetna situacija,
presupozicijska osnova (Zemskaja i dr., 1981:193)28.
28
Kontekst predstavlja govorno okruenje datoga iskaza, vizuelno-osjetna situacija sve to
partneri u komunikaciji vide i osjeaju, a presupozicijska osnova individualna iskustva go-
vornika, njihova znanja (Zemskaja i dr., 1981:193).
Konsituativni iskazi se dijele na:
vizuelno-osjetne iskaze i
presupozicijske iskaze (Zemskaja i dr., 1981:212217).
Vizuelno-osjetni iskazi za ostvarenje nezamijenjene pozicije mogu koristiti jezika i nejezi-
ka sredstva. Jezika sredstva ine leksikosemantike komponente koje doprinose ostvarenju
nezamijenjene pozicije, npr., potar donosi poiljku knjiga. Osoba A kae osobi B: Stavi u regal
(implicira: Knjige koje su stigle stavi u regal). U nejezika sredstva ubrajaju se pokazne geste i
usmjerenost pogleda. Stoga, ukoliko osoba X na pijaci prie stolu sa razliitim vrstama voa i
povra, ona, usmjerivi pogled u pravcu odreene vrste proizvoda, moe rei samo: Kilogram
(implicira: Dajte mi kilogram tog voa) i pretpostaviti da e biti pravilno shvaena.
Najrasprostranjeniji tip vizuelno-osjetnih iskaza jeste predmetna situacija, to implicira da
nezamijenjenu poziciju omoguuje prisustvo predmeta, ali ponekad i mirisa, zvukova i sl. Ako
ujemo suvie glasnu muziku iz drugoga stana, upuenu osobu moemo upitati: Roendan?
(implicira: Da li se slavi roendan?), na ta ona moe odgovoriti: Momako vee (implicira: Nije
roendanska proslava nego proslava momake veeri).
Presupozicijski iskazi su vrsta konsituativnih iskaza gdje uesnici u komunikaciji dijele za-
jednika znanja ili iskustva o pojavi o kojoj je rije. Bez toga podijeljenog zajednikog iskustva
ili znanja ne bi bila mogua nezamijenjena pozicija, npr., osoba A se danima priprema za va-
an ispit na fakultetu. Dana odreenoga za polaganje ispita, u vrijeme kada je on nesumnjivo
morao biti obavljen, osoba B, koja je upuena u to, moe samo upitati: Poloio? (implicira:
Da li si poloio ispit?), ime e se, i bez dodatnih rijei, ostvariti komunikacija meu njenim
uesnicima.
126 Amela ehovi
D. Rosandi i J. Sili uoavaju da tenja ka kratkoi uzrokuje brojne

brahilogijske konstrukcije (metonimijskoga tipa) i za njih navode zaista
frekventne primjere: pojesti tanjur, ispiti dva piva, platiti etiri konjaka
(Rosandi Sili, 1979:146).
Tipinim konstrukcijama razgovornoga jezika na sintaksikome planu
mogu se smatrati dvije konstrukcije: konstrukcija bez + da + prezent29 i
konstrukcija za + infinitiv30.
Takoer, osim ovih konstrukcija (bez + da + prezent, za + inifinitiv),
za razgovorni je jezik karakteristian i pragmatiki dativ31, koji se dijeli
na dativ govornika i dativ sugovornika (Pali, 2006:262). Dativ govornika,
imajui u vidu govornikovu utivost ili neutivost spram sagovornika, di-
jeli se na dativ utivosti i dativ neutivosti (Pali, 2006:263). U reenici ta
mi radi? on se upotrebljava u obraanju bliskim osobama, a moe se sma-
trati primjerom dativa utivosti, iako nije zanemariva ni njegova funkcija
iskazivanja simpatije prema sagovorniku.
U razgovornome jeziku granice meu reenicama su nejasne, emu do-
prinosi i frekventnije asindetsko vezivanje. Ono dominira nad sindetskim,
to dokazuje uobiajenost reenica poput: Nisam dola na posao, bila sam
29
U stihu sarajevske grupe Punkt pojavljuje se ova konstrukcija: Znam ve ta e mi re bez
da progovori.
30
Veina normativnih gramatiara tvrdila je kako je ova konstrukcija rezultat utjecaja stranih
jezika (njemakoga i italijanskog), ali I. Pranjkovi upozorava na pogrenost ovakvoga stava
navodei da je ona vrlo rano prisutna i posvjedoena i u istonim (prvi put zabiljeena 1198.
godine) i u zapadnim krajevima (U Relkovievoj Novoj slavonskoj i nimacskoj gramatici iz
1767. godine), iako danas u veoj mjeri u zapadnim nego u istonim krajevima. Ovaj lingvista
svoj stav argumentira navoenjem velikoga broja pisaca u ijim se djelima javlja ta konstruk-
cija Njego, Raji, Vidakovi, Obradovi, Margiti, Kuan, Majdak, oljan i drugi. Stoga on
utvruje da to nije supstandardna sintaksika inovacija, koju treba protjerivati iz svih sfera
upotrebe knjievnoga jezika (izuzevi primjere gdje je konstrukcija u funkciji stilskoga sred-
stva), kako su to smatrali neki lingvisti, nego sintaksika pojava, karakteristina za razgovor-
ni, knjievnoumjetniki i publicistiki stil, stilove standardnoga jezika (istakla A. .), u kojoj
se nasluuju ostaci staroga supina, zbog ega ona nikako ne moe biti inovacija (Pranjkovi,
1993:4244). Prema miljenju I. Pranjkovia, supin se u razgovornome stilu javlja u futurskim
oblicima tipa pjevat u, a potencijalno i uz glagole kretanja. Frekventnost upotrebe primjera
poput Idem pogledat a ne: Idem pogledati govori u prilog njegovoj tezi (Pranjkovi, 1993:41).
31
Termin preuzimam od I. Palia iz neobjavljene doktorske disertacije Dativ u savremenom bo-
sanskom jeziku (sintaksiko-semantiki opis), odbranjene 11. 9. 2006. godine na Filozofskom
fakultetu u Sarajevu, iako je u lingvistikoj literaturi uobiajen termin etiki dativ. Razlog tome
je moja uvjerenost u njegovu primarno pragmatiku funkciju. Naime, pragmatikim dativom
moe se nazvati onaj besprijedloni dativ ija je upotreba u reenici izazvana potrebom da se
u nju iz razliitih razloga izvana ukljue uesnici u govornome inu (govornik ili sugovornik),
koji u normalnim okolnostima ostaju neukljueni, kako bi bili predstavljeni pogoenima onim
to se tom reenicom iznosi (Pali, 2006:259260).
bolesna, gdje odsustvuje uzroni veznik jer. No, zasigurno se ne moe go-
voriti o negramatinosti svakodnevne komunikacije, kako je to bilo uvrije-
eno, nego samo o drugaijim nainima njena funkcioniranja.
U vezi s tim, treba istai i jednu veoma rasprostranjenu pojavu u sa-
vremenome razgovornom jeziku koja se odnosi na asindetsko povezivanje
dviju ili vie imenica u nazivima ustanova, organizacija i sl., npr.: Sarajevo
film festival, Jazz festival32 i sl. U sluaju ovakvih konstrukcija norma za-
htijeva upotrebu a) prisvojnoga pridjeva uz imenicu nukleus, tj. Sarajev-
ski filmski festival, ili b) genitivne imenike dopune uz imenicu nukleus,
tj. Festival deza. Meutim, razgovorni jezik ima svoje zakonitosti koje se
katkad opiru normativnim zahtjevima i/ili preporukama, kao u navede-
nim primjerima. Vjerovatno je stoga pravilnije govoriti ne o krenju norme
standardnoga jezika nego o stvaranju vlastite norme, iji je primarni cilj
racionalizirati jeziko izraavanje i uiniti ga to efektnijim i izraajnijim
kad god je to mogue.
Ovim su detaljno predstavljene osobenosti razgovornoga jezika na uo-
biajenim nivoima lingvistike analize. Sada slijedi, u uvodu najavljena,
analiza leksikoga nivoa, koji je od svih jezikih nivoa najpodloniji pro-
mjenama, na ta u velikoj mjeri utjeu i promjene u drutvu. Upravo o
tome se govori u narednome poglavlju.
32
Utjecaj engleskoga jezika u ovakvim je primjerima toliko oit da ga ne treba posebno komen-
tirati. O tome vie u: Durbaba, 2002:191192.
128 Amela ehovi
3.3. Leksika
Rei da je neka rije ili forma bolja od neke druge,
zato to je koriste Shakespeare ili Milton...,
isto je to i rei da je odreena boja crvene bolja zato to je
koriste Titian ili Rubens.
(Hall, 1950:52)
3.3.1. Uvodna razmatranja
3.3.1.1. Razlozi opravdanosti prouavanja leksikoga nivoa

Dugo se vjerovalo da leksiki nivo, za razliku od ostalih, ne zavreuje punu
panju lingvista. J. Fishman u Sociologiji jezika tu praksu slikovito predo-
ava poreenjem da je ...veina lingvista djelovala (je) kao da je leksikon
crna ovca jezike porodice, a ne njen punopravni i ugledni lan (Fishman,
1978:187). Leksikome nivou se odricala strukturiranost, koja se pripisiva-
la samo tradicionalnim gramatikim nivoima (morfolokome i sintaksi-
kom) te fonetsko-fonolokom. No, danas: mnogi strukturiranost smatraju
atributom ne samo gramatike nego svega jezikog, pa uspostavljaju opozi-
ciju izmeu dve vrste strukture: gramatike, gde pravila visokog stepena
optosti nameu izbor izmeu malog broja mogunosti u tipino zatvo-
renim globalnim sistemima, i leksike, gde pravila veoma niskog stepena
optosti omoguavaju izbor izmeu velikog broja mogunosti u relativno
otvorenim specifinim sistemima (Bugarski, 1996b:143), to implicira da
je i leksik sustav, kako to uoava R. Katii u Novim jezikoslovnim ogledi-
ma (Katii, 1992:27). Iz toga je mogue izvesti zakljuak da je leksika...
podruje komplementarno gramatici... (Bugarski, 1996b:142).
Razlozi zapostavljanja leksikoga nivoa u vezi su sa brzim promjena-
ma na planu strukture, emu je on vie izloen nego ostali nivoi standar-
dnoga jezika. Takoer, i njegove su osnovne jedinice lekseme: osim u
oblasti frazeologizama ili gnomskih iskaza... po pravilu i funkcionalno i
semantiki nezavrene jedinice, one koje su unapred u jezikom znanju
date samo kao potencijal, kao virtuelne semantike i gramatike struktu-
re pogodne za moguno obrazovanje saoptenja posredovanjem viih je-
zikih nivoa... (Radovanovi, 1986:99100). To ne znai da lekseme nisu
jezike jedinice sa svim osobinama strukturiranosti, nego samo objanja-
va razloge takve dugogodinje prakse prema njima. Uostalom, leksema
je... jezika jedinica sa tipinim svojstvima znakovnosti, tj. jeziki znak
par exellence... Lekseme su, zapravo, rei sa svim njihovim inherentnim
leksikim semantikim obelejima, kategorijalnim odlikama (pripadnost

tzv. vrsti rei), morfolokim likom, moguim sintaksikim ponaanjem i
funkcijama. (Radovanovi, 1986:99).
Kada se analizira upotreba leksike bosanskoga jezika u svakodnev-
nome ivotu, stalno je prisutna jedna najopija odlika te leksike; njezina
teritorijalna nemarkiranost, iroko obliko i znaenjsko polje, raznovr-
sne mogunosti kombiniranja istone i zapadne leksike, njezina otvo-
renost prema rijeima iz drugih jezika (naroito pram turcizmima, ali i
germanizmima, romanizmima, u najnovije vrijeme anglizmima). (Jahi,
1999:61). Upravo ova odlika naroito je primjetna u razgovornome bosan-
skom jeziku.
3.3.1.2. Tipologizacija leksike razgovornoga bosanskog jezika
Svaka je leksema funkcionalna u skladu s ciljevima koji se njenom upo-
trebom ele postii i kao takva ini nespornu jeziku pojavnost. Stoga se
u ovome radu utvruje injenino stanje, a to podrazumijeva da se ne pri-
hvataju rigidni i puristiki stavovi i s njima povezani zahtjevi za svjesnim
zanemarivanjem odreenoga sloja leksike (obino drutveno neprihvatlji-
ve) vlastitoga jezika. U skladu s tim, analiziraju se sve vrste leksema koje se
pojavljuju u razgovornome bosanskom jeziku, kako neutralne tako i mar-
kirane. One se mogu podijeliti u pet grupa33:
1. pasivna leksika (arhaizmi, historizmi, zastarjele rijei i neologizmi),
2. leksika ograniene upotrebe (argonizmi),
3. leksika izravnoga (vulgarizmi i psovke) i neizravnog (eufemizmi)
imenovanja stvari i pojava. Lekseme prvoga tipa ine dio mnogo ire kate-
gorije tabu-rijei, koje su, nainom oznaavanja stvari i pojava, suprotstav-
ljene eufemizmima.
4. emocionalno-ekspresivna leksika (hipokoristici, pejorativi, uzvici),
5. frazeme.
Naravno, uvoenje u ovu podjelu emocionalne-ekspresivne leksike ne
predodreuje da je obiljeje ekspresivnosti34 nepoznato ostalim grupama
33
Navedena klasifikacija ne implicira da jedna leksema ne moe istovremeno pripadati dvjema
grupama. U rjeniku priloenome na kraju knjige brojne su lekseme s vie upotrebnih etiketa,
npr. glagol bacati se, ije je znaenje priati preduge prie, prie bez smisla, istovremeno je i
argonizam i neologizam. Uostalom: I u oblasti neraslojene i standardne, kao i u oblasti ne-
standardne leksike, vrijednosti koje obiljeavaju tip raslojenosti treba razumjeti kao atribute, a
ne kao predikate leksema. Samim tim ostavljena je mogunost da leksema ima vie atributa.
(ipka, 1998:74).
34
Najea je podjela ekspresivnosti na inherentnu i kontekstnu, ali L. Zgusta navodi primjer
J. Zime (Expresivita slova v souasne etine. Rozpravy ekoslovenske akademie ved 71,
1961, Nr. 16), koji im dodaje i treu vrstu ekspresivnosti adherentnu, to bi podrazumijevalo
130 Amela ehovi
leksema. Sve one mogu posjedovati to obiljeje, naravno, u skladu s kon-

tekstom, ciljevima i sl., ali je bitno napomenuti da ga u punoj mjeri zado-
bijaju tek upotrebom.
3.3.2. Pasivna leksika

Arhaizmi i neologizmi ine pasivnu leksiku jednoga jezika, manje kori-
tenu u svakodnevnoj govornoj praksi (iako su razlozi za to razliiti). To je
svojstvo koje ih povezuje, dok se dominantnijom upotrebom u prolome
vremenu (arhaizmi), odnosno sadanjosti (neologizmi) ove lekseme uda-
ljavaju jedna od druge. Meutim, za razliku od neologizama, ija je upotre-
ba ograniena iskljuivo na sadanjost (budui da se njihovom kontinuira-
nom upotrebom i u budunosti oni diskvalificiraju kao nove lekseme, jo
relativno neustaljene upotrebe), arhaizmi se mogu javljati, osim u prolosti,
i u sadanjosti, iako ne jednako uestalo. Upravo stoga su arhaizmi u savre-
menome jeziku izrazito stilski obiljeeni, ak u veoj mjeri no neologizmi,
koji su frekventniji prirodom onoga to oznaavaju predmete i pojave,
ranije nepoznate (najee, ne i obavezno), bez kojih je danas sve tee za-
misliti savremeni ivot. To potvruje veliki broj leksema iz samo jednoga
tematskog polja, a to je tehnika, ijim se dijelom smatra i informatika. i-
njenica da su to najee modificirane strane rijei predstavlja jedan aspekt
ove pojave, na koji se kasnije posebno osvremo, imajui u vidu primjere
poput: isprintati odtampati na tampau, imejlirati poslati poruku
elektronskom potom i sl., sve rasprostranjenije u svakodnevnome govo-
ru svih ljudi kojima je kompjuter radno sredstvo. Naravno, i promjene u
savremenoj drutveno-politikoj situaciji utjeu na stvaranje novih lekse-
ma, ve odomaenih u svakodnevnoj upotrebi. Takva je leksema komunja-
ra, u znaenju: bivi komunista; osoba iji se politiki stavovi ocjenjuju
prokomunistikim, leksema intonirana izrazito negativno. Neologizmi, u
najveem broju primjera, ne pripadaju standardnome jeziku, iako uesta-
lom upotrebom mogu postati njegovi sastavni dijelovi tokom vremena. S
druge strane, najvei broj sauvanih arhaizama uglavnom ine lekseme
standardnoga jezika, mada smanjene upotrebne vrijednosti. Manji broj
dijalektizama arhaizama sauvan je iskljuivo zahvaljujui jakoj tradiciji
da je jedno od znaenja polisemine rijei ekspresivno (je) u svim kontekstima... (Zgusta,

1991:45). Podjela ekspresivnosti na inherentnu i kontekstnu uvrijeena je u praksi, a za njenu
ekspanziju na junoslavenskim prostorima zasluni su D. Rosandi i J. Sili (Rosandi Sili,
1979:134138).
dijalektolokih prouavanja35. Na osnovu reenoga, dalo bi se zakljuiti da

su arhaizmi u procesu povlaenja, a neologizmi u procesu nadiranja. No,
ovakav zakljuak onemoguava priroda jezika, koji se ne d svesti u usko
omeene okvire. To je mogue objanjenje zato nerijetko dolazi do revita-
lizacije odreenih arhaizama, koji onda postanu neizostavan dio svakod-
nevne komunikacije. Iz toga razloga, upitanost nad opravdanou upotre-
be termina arhaizam, koju pokazuju neki istraivai leksike, postaje, ako
ne potpuno, barem djelomino, razumljiva: Prvo, ta je uope arhaizam?
Drugo, ko moe neke rijei proglasiti arhaizmima? Ovdje su rijei lahko
i mehko iz 17. v., rijei lahak i mehak iz 1886., buzdohan iz 1900. One, i
brojne druge, egzistiraju u naem jeziku i pisanju protivno pravopisnim
normama od prve (1852.) do dananje. (1960.) (Isakovi, 1995:379). Pro-
blem imenovanja ove vrste leksema analizira se u narednome poglavlju, s
posebnim osvrtom na razliku izmeu arhaizama i historizama.
3.3.2.1. Arhaizmi, historizmi, zastarjele rijei
Ve u uvodnome dijelu ovoga poglavlja spomenuta je skeptinost odree-
nih istraivaa (i prikupljaa) leksike spram termina arhaizam36. Iako je
to tradicionalni, upotrebom ustaljeni termin, navedena skeptinost nije
bezrazlona. Ona proizlazi iz injenice da se u savremenome jeziku esto
deava da odreeni arhaizam bude nanovo revitaliziran.37 Naime, jezik se
stalno razvija i, samim tim, mijenja, to nije dovoljan razlog da se ovaj
termin odbaci budui da se samo neke, a ne sve, arhaine lekseme ponovo
uvode u savremeni jezik (razlozi za ponovno uvoenje odreene lekseme
najee su nelingvistike prirode). Stoga najprije treba izvriti uvid u ra-
zliite naine terminolokoga imenovanja arhainih leksema, a zatim po-
nuditi njihovu klasifikaciju iz vlastitoga istraivakog ugla, ime se pojed-
nostavljuje analiza arhaizama iz prikupljenoga korpusa. Potpuno svjesni
35
Veina lingvista smatra da arhaizmi pripadaju standardnoj leksici, iako ima i drugaijih raz-
miljanja (v. ipka, 1998:69, 72).
36
J. Sili, npr., zastupa stanovite da je jezik (je) kao sustav neutralan prema povijesti stan-
dardnog jezika. Za nj nema historizama i arhaizama (Sili, 1999:239). S druge strane, neki
istraivai iskazuju skeptinost prema kriterijima koji se upotrebljavaju prilikom odreenja
neke lekseme arhaizmom. Naime, oni tvrde da su ovi kriteriji mahom subjektivni i iskljuivo
zasnovani na jezikom osjeanju istraivaa, koje nipoto ne moe biti jedini i/ili glavni krite-
rij za odreivanje pripadnosti neke lekseme arhaizmima (ili bilo kojoj drugoj grupi leksema)
(v. npr. Milanovi, 2006:294).
37
A. Milanovi smatra ovaj proces potpuno nepredvidljivim u smislu da nema vrstih kriterija
po kojima se i zbog kojih se neka leksema ponovo aktivira (Milanovi, 2006:299). Naravno,
ovdje treba napomenuti da spomenuti autor ne upotrebljava termin arhaizam nego zastarjela
rije (Milanovi, 2006:299).
132 Amela ehovi
nevelike zastupljenosti arhainih leksema u savremenome (i razgovornom)

jeziku (to potvruje i korpus),38 smatramo da to nije dovoljan razlog za
njihovo iskljuivanje iz analize.
Terminoloka neujednaenost u imenovanju leksema ija je frekven-
tnija upotreba obiljeje prologa vremena, a u sadanjem se vremenu ri-
jetko ili nikako upotrebljavaju, oita je ve i iz naslova potpoglavlja. Dok
se tradicionalno susree samo termin arhaizam, modernija terminoloka
klasifikacija vodi rauna o nijansama, te se pojavljuju i termini historizam
i zastarjele rijei39, sa razliitim tumaenjima. U ovoj oblasti uputno je po-
zvati se na djelo R. A. Budagova Vvedenije v nauku o jazike, koje, kao vrlo
relevantno za klasifikaciju ovih leksema, navodi i L. Zgusta u Priruniku
leksikografije (Zgusta, 1991:172).
R. A. Budagov u zakljuku nabraja etiri vrste arhaizama (on isklju-
ivo koristi ovaj termin, s tim to ga eventualno proiruje i odrednicom
historizam, dakle, arhaizam historizam, to pokazuje da je za njega termin
arhaizam hiperonim, koji obuhvata sve mogue realizacije nap. A. .), a
to su: arhaizmi historizmi, stilski ili stilistiki arhaizmi, formalni arhaizmi
i znaenjski arhaizmi40 (Budagov, 1965:100103).
38
U korpusu su zabiljeene arhaine lekseme hotjeo htio, rijet rei, koje su istovremeno i
dijalektizmi, te frazema dati duu (za neto) biti talentiran za neto, koja je ranije pripadala
argonskim frazemama neologizmima. U ovome znaenju, ona je arhaina, jer se ve razvi-
lo novo znaenje biti podesno, odgovarati, koje je potisnulo ranije. Iz toga proizlazi da svi
arhaizmi zabiljeeni u rjeniku pripadaju nestandardnoj leksici, to ne osporava mogunost
postojanja arhaizama koji pripadaju standardnoj leksici. Uostalom, sauvani arhaizmi uglav-
nom i pripadaju standardnom jeziku, to je spomenuto ranije (v. str. 130). Takoer, nevelika
zastupljenost arhaizama u prikupljenome korpusu ne znai da ih u govornoj praksi nema vie,
nego samo da nisu zabiljeeni.
39
A. Milanovi ak predlae uvoenje jo jednog termina u srbistiku terminologiju, a to je
zastarevajua leksema, za koju navodi i primjer leksemu alas, koja je neuporedivno nie
frekvencije (ali nije sasvim nestala nap. A. .) u poreenju s leksemom ribar (Milanovi,
2006:301).
40
Prva klasifikacija zasniva se na karakteru predmeta ili pojmova koji se oznaavaju arhaizmi-
ma. Ukoliko su predmeti ili pojmovi zastarjeli, i rijei kojima se oni oznaavaju su zastarjele.
Za ove arhaizme Budagov tvrdi da se ponekad nazivaju historizmima, odnosno, u njegovoj
terminologiji, to su arhaizmi historizmi. No, ukoliko su predmeti ili pojmovi jo u upotrebi,
sada oznaeni novim leksemama, sa kojima supostoje i arhaine varijante, te se varijante, u
njegovoj terminologiji, nazivaju stilskim ili stilistikim arhaizmima. Oni se, dakle, javljaju
u ulozi sinonima (da li su to apsolutni ili nepravi sinonimi nije predmet analize na ovome
mjestu nap. A. .) sa drugim, nearhainim rijeima. Druga klasifikacija zasniva se na prirodi
arhaizama kao elemenata rjenikoga sastava jezika. Prema njoj, postoje formalni (izvorni)
arhaizmi, i znaenjski arhaizmi, pod im se podrazumijeva da su arhaina pojedina znaenja
rijei a ne sama rije (Budagov, 1965:100103).
Meutim, zbog sloenosti ove klasifikacije (v. fusnotu 40) ponekad nije
jasno gdje svrstati odreenu leksemu. Stoga se, na tragu ove klasifikacije,
javljaju nove. Poznati eki leksikograf L. Zgusta vri podjelu u dvije grupe:
arhaizmi i zastarjele rijei. U prvom tipu sam denotat gubi frekvenciju
u vanjezikom svijetu i stoga ni odreena leksika jedinica nije vie dio
aktivnog leksikona. (Zgusta, 1991:171). Iz navedene definicije, jasno je da
se ovaj tip arhaizama moe izjednaiti s arhaizmima historizmima, kako
ih shvata R. A. Budagov. ak i L. Zgusta dodaje da se one ponekad zovu
historizmima, a, s izvjesnim oprezom, ovaj autor napominje kako ih je
mogue promatrati i kao rijei vezane za vrijeme. Zastarjele rijei u inter-
pretaciji L. Zguste primarno obuhvataju znaenjske arhaizme Budagova,
to je oigledno iz lekseme maid kojom su ilustrirane. Ova leksema postoji
i u savremenome engleskom jeziku, u znaenju sluavka, dok je znaenje
neudata djevojka potisnuto te se u sluaju njegove upotrebe proizvodi
stilski efekat i konotacija. U skladu s navedenim, za prvi tip arhaizama ka-
rakteristina je arhainost i po kriteriju forme i po kriteriju znaenja, dok
je zastarjelim rijeima svojstvena arhainost znaenja, ne i forme (Zgu-
sta, 1991:171172). Iz tumaenja arhaizama i zastarjelih rijei kakvo daje L.
Zgusta, oito je da ovaj autor zanemaruje postojanje formalnih arhaizama,
koji se tradicionalno smatraju izvornim arhaizmima41.
Na junoslavenskim prostorima donekle drugaije vienje klasifikacije
leksikih arhaizama daje A. Milanovi, koji podjelu na arhaizme i zastarje-
le rijei smatra problematinom iz vie razloga42, te istie da je najfunkcio-
nalnije izvriti podjelu leksikih arhaizama na knjievne leksike arhaizme
i neknjievne leksike arhaizme (Milanovi, 2006:301). Ovaj autor oprav-
dano primjeuje da se u literaturi iskljuivo pie o prvima, dok se veoma
malo pie o dijalekatskim leksikim arhaizmima, argonskim leksikim
arhaizmima43, kakva je npr. leksema silos sa znaenjem siledija, koja je i
nastala i nestala 80-ih godina 20. vijeka (Milanovi, 2006:301).
41
Takvo miljenje iznosi i Budagov u ve spominjanom djelu (1965:100103).
42
Naime, prema njegovom miljenju, hiponimskom nizu leksiki arhaizam, historizam i zastar-
jela rije kao iskljuivi hiperonim namee se terminoloka sintagma zastarjela rije, to nije
najsretnije rjeenje iz dva razloga: 1. hiperonim i jedan od hiponima imaju isti naziv; 2. svaka
zastarjela rije ima potencijal da postane leksiki arhaizam, to stvara velike teorijsko-metodo-
loke probleme (Milanovi, 2006:299).
43
R. Bugarski, s druge strane, problematizira validnost kriterija prema kojima se neka leksema
proglaava argonskim arhaizmom i tvrdi kako postoji mogunost da neki iezli argoniz-
mi posle nekog vremena oive (Bugarski, 2006:29). U tom kontekstu on navodi izraze goti-
viti i gotivan, koji su posle viedecenijske hibernacije vaskrsli u reniku gradske omladine
(Bugarski, 2006:29). Navedeni stav R. Bugarskog nije usamljen on korespondira sa stavovima
134 Amela ehovi
Radi razrjeenja terminolokih nedoumica, predlaemo podjelu na hi-

storizme i arhaizme, koji se dalje dijele na formalne i znaenjske arhaizme.
Termin zastarjela rije smatra se sinonimnim s terminom arhaizam, ko-
jem se daje prednost zbog njegove sintetike forme.
Zanimljivo je ove vrste arhainih leksema ilustrirati primjerima iz bo-
sanskoga jezika. No, u prikupljenome korpusu razgovornoga jezika malo je
potvrda za arhaizme, zbog ega se analiza vri i na korpusu ali i na temelju
jezike intuicije osobe kojoj je bosanski jezik maternji.
Formalni arhaizmi osobeni su po tome to naporedo s njima supo-
stoje i sinonimne, nearhaine lekseme, koje oznaavaju i danas postojee
predmete ili pojmove, odnosno one za koje se smatra da postoje. Rjeom
upotrebom oni su predodreeni za obiljeje ekspresivnosti, naroito u raz-
govornome jeziku, koji ih, to je svojevrsni paradoks, obino prvi reak-
tuelizira ukoliko se za tim ukae potreba. Dovoljno je sjetiti se primjera
lekseme gazija heroj, ratni junak (kalji, 1979:290), koja je u vrijeme
rata u Bosni i Hercegovini reaktuelizirana, a danas se ponovo moe sma-
trati formalnim arhaizmom. Openito, formalni arhaizmi ine najbrojniju
vrstu arhaizama.
Znaenjski arhaizmi su posebno zanimljiv sloj leksike, budui da lek-
seme same po sebi nisu arhaizmi, nego su to njihova pojedina znaenja44.
Meutim, ovo je rjei sluaj i u pojedinim klasifikacijama i nema ove vrste
arhaizama. U istraivakome korpusu primjerom znaenjskoga arhaizma
moe se smatrati argonska frazema dati duu (za neto) u znaenju biti
talentiran za neto. Specifinost ovoga arhaizma lei u injenici da je on iz
kategorije neologizama preao u kategoriju arhaizama.
Historizme u savremenome bosanskom jeziku primarno predstavljaju
nazivi pojava, pojmova i predmeta iz razliitih faza razvoja bosanskoher-
cegovakoga drutva koji su danas nestali. Najvie ih ima iz vremena Tur-
skoga carstva (i to obino u tekstovima historijske tematike), ali oni nisu
potvreni korpusom razgovornoga jezika. Meu njima najvie je pravno-
administrativnih pojmova, te termina koji se odnose na vojsku, oruje,
vojnu i konjsku opremu, kako je to utvrdio D. Jahi (1991:8687). Me-
utim, da u jeziku uvijek valja biti na oprezu pokazuje leksema paa, koja
je u svome osnovnom znaenju danas van upotrebe (osim u specijalizira-
nim kontekstima, npr. u tekstovima historijske tematike) titula visokih
mnogih istraivaa leksike, o emu je ve govoreno u uvodnome dijelu ovoga poglavlja (v. 131.
str.).
44
Za ilustraciju ovoga tipa arhaizama v. Zgustin primjer znaenja lekseme maid (Zgusta,
1991:171172).
dostojanstvenika i vojnih lica osim u duhovnoj hijerarhiji; rang generala

(kalji, 1979:511) ali se i danas moe upotrijebiti (a ponekad se i upotre-
bljava) za osobu koja je potomak nekadanjih paa45. S druge strane, ova je
leksema dosta rasprostranjena u svakodnevnoj komunikaciji, gdje slui za
obraanje osobi mukoga spola46, to je njen novi smisao, te je po tome pra-
vi neologizam. To nas uvodi u novu cjelinu neologizme u razgovornome
bosanskom jeziku.
3.3.2.2. Neologizmi
Neologizmi su lekseme ija je upotrebna vrijednost u svakodnevnome je-
zikom izrazu relativno (istakla A. .) stabilizirana, to je glavni razlog da
se njihova novina jo osjea (Zgusta, 1991:172). Relativna stabiliziranost
jezike upotrebe implicira da je, s jedne strane, znaenje velikoga broja ne-
ologizama poznato svim govornicima jednoga jezika, a, s druge strane, da
postoje i neologizmi ije je znaenje jo nedostupno (a moda e i ostati ta-
kvo) velikome broju govornika izvjesnoga jezika. To je, na prvome mjestu,
u vezi sa duinom njihove upotrebe u svakodnevnoj komunikaciji, budu-
i da je ona glavni posrednik u njihovu rasprostiranju (ponekad tu ulogu
imaju knjievnoumjetniki tekstovi, a ee struna, u nae vrijeme naro-
ito informatika, literatura, posredstvom koje pravo graanstva stjeu
mnoge lekseme iz ove oblasti), iako se ne moe zanemariti ni utjecaj drugih
faktora preteno socioloke naravi. Zahvaljujui spomenutoj verifikaciji
u vremenu, a obino ispunivi i druge uvjete (fonetske i/ili morfoloke, tj.
tvorbene prirode), oni bivaju prihvaeni u standardni jezik, u koji najmanje
prodiru neologizmi argonizmi, ak i kada se odlikuju visokom izraajno-
u, vjerovatno zbog niskoga socijalnog prestia grupe koja ih koristi.
Kako su neologizmi lekseme novijega porijekla, postavlja se pitanje na
koji nain povui vremensku granicu od koje zapoinje njihovo pojavljiva-
nje. To je zahtjevan zadatak jer je teko egzaktno utvrditi vrijeme prvoga
pojavljivanja odreenoga neologizma. Sloenosti navedenoga zadatka pr-
venstveno doprinosi nepouzdanost podataka, a nerijetko i njihovo nepo-
stojanje. Stoga se ponekad u utvrivanju tih injenica polazi od korijena
rijei i eventualnih prvih zapisa gdje ih ima (v. irilov u Reniku novih
rei), a mnogo ee se kao najpouzdaniji kriterij primjenjuje spomenuti
osjeaj novine.
45
Izvanjezina zbilja nema sposobnost onesposobljavanja jezika. Ako stvari izvanjezine stvar-
nosti nestanu ili izgube svoju funkciju (kao to je to u sluaju historizma), ne gubi se jedan dio
jezika niti se gubi mogunost referencije na takve stvari... (Kapetanovi, 2005:155).
46
Ovaj primjer potvruje tanost zakljuka da rije moe stei svjee znaenje, a da pritom ne
odbaci ono ve ustanovljeno (Radman, 1995:4243, prema: Kapetanovi, 2005:159).
136 Amela ehovi
Ovaj je kriterij kljuan, osim za klasifikaciju odreene lekseme u neologi

zme, i za utvrivanje tipa neologizma (prema tome ta je u leksemi novo):
znaenjski neologizmi (nov je smisao ve postojee rijei): straan
odlian, izvrstan;
formalni neologizmi (nova je forma, znaenje kao takvo ve postoji):
menadment upravljanje, rukovoenje;
formalni i znaenjski neologizmi (novi su forma i smisao): diskonek-
tovati se prekinuti prikljuenje na internet.
Znaenjski neologizmi su lekseme ve postojeega znaenja, proire-
noga novim smislom, emu naroito esto podlijeu lekseme posuenice
iz drugih jezika, i to u periodu sekundarne a ne primarne adaptacije: babo
znaenje otac direktno je preuzeto iz jezika izvornika, ali su se razvila i
nova znaenja: glavni ovjek u neemu i elnik, voa neke grupe.
Formalni neologizmi47 esto su rezultat dvaju suprotnih nastojanja
purizma, proistekloga iz elje za nekvarenjem jezika stranim elementi-
ma, i pomodnoga, neselektivnog preuzimanja leksema stranoga porijekla,
adaptiranih iskljuivo na ortografskoj razini, iako postoje domai ekviva-
lenti koji uspjeno ispunjavaju komunikativnu funkciju. Ova pojava na-
roito je karakteristina za argon, koji, zbog velikoga utjecaja medija na
mlade, obiluje anglicizmima, ponekad i ortografski neadaptiranim, ali ona
nije nepoznata ni drugim oblastima (v. primjer lekseme menadment).
Formalni i znaenjski neologizmi oznaavaju dotad nepostojeu realiju,
za koju se trai ime: imejlirati poslati poruku elektronskom potom.
3.3.2.2.1. Naini nastanka neologizama

Kada se govori o neologizmima, nuno se namee pitanje nain njihova
nastanka. Najrasprostranjeniji i najuniverzalniji naini nastanka neologi-
zama jesu ovi:
proirenje znaenja ve postojee lekseme novim smislom;
preuzimanje lekseme stranoga porijekla;
stvaranje nove lekseme (bez obzira na to da li je korijen rijei doma-
ega ili stranog porijekla) uz pomo domaih tvorbenih elemenata.
U nastavku rada razliiti tipovi neologizama ilustriraju se u povezano-
sti s nainima njihova nastanka.
a) Znaenjski neologizmi nastali proirenjem znaenja ve postojee

lekseme novim smislom
47
Treba napomenuti da su miljenja lingvista podijeljena u vezi s postojanjem kategorije formal-
nih neologizama, ali smo ih mi uvrstili u izvrenu klasifikaciju.
Ovaj nain stvaranja novih leksema u lingvistikoj je literaturi najpri-

hvaeniji. Njime nastaju znaenjski neologizmi: ameriki, babo, irilica, fi-
lovati, hadija, kralj/kraljica, naloiti, podebljati, puknuti.48
Novi smisao nastao je na sljedei nain:
ameriki originalan; kvalitetan: 1. Ta pjesma ti je ba amerika. 2.
Ma, kad ti ja kaem ameriki proizvod. (Ne misli se na zemlju porijekla
nap. A. .)
Leksema ameriki, prisvojni pridjev, u svom novom znaenju postaje
opisni pridjev. Meutim, formalni razlozi predodreuju da se on i pored
pripadnosti opisnim pridjevima ne moe komparirati. Kako je dolo do
nastanka novoga smisla ove lekseme? Mas-mediji i internet jaaju utjecaj
engleskoga jezika, a filmska industrija utjecaj amerike kulture, to ih je u
svijesti ljudi povezalo sa pozitivnim svojstvima originalnosti i kvalitete.
babo glavni ovjek u neemu; elnik, voa neke grupe, glava gru-
pe: Svojim autoritativnim dranjem postigao je da za sve njih bude babo,
neko o kome su ovisili.
Kako je u doba izraenijih patrijarhalnih vrijednosti i naina ponaa-
nja otac bio glava porodice i osoba ije se miljenje bespogovorno moralo
prihvatiti, tako je i novi smisao ove lekseme objedinio veliki znaaj koji
se odreenoj linosti pridaje u nekoj sredini i, u skladu s tim, njenu elnu
poziciju.
irilica neto nepoznato, neto to treba objasniti; sve to je sr-
bijanskoga porijekla: 1. Za njega je to irilica. 2. ta ti je to? irilica:
Ceca, Dragana, eljko i dr.
Na formiranje prvoga smisla ove lekseme djelovala je nedovoljna edu-
kacija kolske djece i omladine u vrijeme rata, zbog ega je ovo pismo ve-
ini (p)ostalo nepoznato. S druge strane, glavno pismo u Srbiji (irilica)
postalo je sinegdoka oznaka za sve to je srbijanskoga porijekla, bila to
muzika ili neto drugo.
filovati (nekoga) zavaravati priom, priati besmislice osobi koja ih
shvata ozbiljno; nametati nekome svoj stav, miljenje, ideje: Nemoj ga
vie filovati, dosadio si svima.
Na osnovu poreenja po slinosti, punjenje povra mesom dobilo je
ekvivalent iji su sudionici ljudi. Naime, i njih je, kao povre, mogue pu-
niti, ali ne mesom, nego vlastitim idejama i stavovima ili, jo gore, besmi-
slicama. Ovaj neologizam (i argonizam), iz oitoga razloga, ima pejora-
tivni prizvuk.
48
Postupak analize je sljedei: daje se novi smisao navedenih leksema, a potom se objanjava
proces njegova nastanka.
138 Amela ehovi
hadija glavna osoba u nekom okruenju; dobar ovjek: 1. On je

hadija u svakom drutvu. 2. Hvala ti na pomoi. Uvijek sam govorio da
si ti pravi hadija.
Kako su ovu titulu dobijale osobe koje su obavile had, ranije po pravi-
lu osobe iz plemikih redova, u svijesti ljudi ona se povezala s bogatstvom,
kao nunim pratiocem. Stoga je i sada osnovno znaenje u vezi s bogat-
stvom. No, bogatstvo je neizbjeno pratila i odreena pozicija u drutvu,
to ima veze sa znaenjem glavna osoba u nekom okruenju, koje je novo.
Iz osnovnoga znaenja, znaenja osobe koja je obavila had i time iskazala
svoju posveenost duhovnome, trebala bi se podrazumijevati i spremnost
na pomo drugim ljudima, to je osnov za izvoenje novoga znaenja do-
bar ovjek. Dakle, moe se zakljuiti da su oba nova znaenja uzajamno
isprepletena sa osnovnim znaenjem.
kralj/kraljica posebno dobra, zanimljiva ili duhovita osoba: Ma, ti
si meni pravi kralj.
Kao najviim predstavnicima odreene zemlje, kralju i kraljici tradici-
onalno su se pridavale visoke moralne kvalitete. I danas se nastoji odrati
takav imid ovih osoba, to uvjerljivo dokazuju brojne humanitarne akcije
kojima se posveuju lanovi kraljevskih porodica. Ipak, i pored toga to
smo svakodnevno svjedoci idealiziranosti ovakve predstave, tradicionalno
znaenje se ouvalo, s poljem primjene na osobe iz naroda.
naloiti nagovoriti nekoga na neto; uvjeriti nekoga u besmislicu
u koju ni sami ne vjerujemo; zainteresirati nekoga za odreenu ideju,
veoma zainteresirati za neto: 1. Naloio ga je da to uradi. 2. Iako je znao
da to nije istina, naloio ga je da u to povjeruje. 3. Nemam pojma kako u
ga naloiti na jogu.
Efekat rasplamsavanja vatre nakon loenja moe se uporediti sa efek-
tom rasplamsavanja zainteresiranosti odreene osobe za neku pojavu,
stvar i sl., odakle proizlazi tree znaenje. Meutim, i postepeno uvjerava-
nje i konano pridobijanje za neto ima elemente spomenutoga rasplamsa-
vanja vatre.
podebljati pojaati (obino muziku): Malo podebljaj muziku!
Jaina i debljina se ponekad poistovjeuju, te je stoga i moglo doi do
ovakve zamjene leksema u spomenutome argonskom neologizmu.
puknuti ekstremno reagirati; neprimjereno se ponaati i stoga dje-
lovati neuravnoteeno; zaljubiti se: 1. Ti pukne za svaku sitnicu. 2. Po-
naaj se normalno, a ne ko da si puk. 3. Puk je na nju.
Lom nastao pucanjem moe slikovito prikazati svu jainu i vrstu stanja
opisanih od jedan do tri i tako ih pribliiti itateljima.
Babo i hadija su lekseme stranoga porijekla (iz perzijskoga i arapskog

jezika) koje su ve odavno prihvaene u bosanskome jeziku. Meutim, u
razgovornome jeziku one se pojavljuju s novim znaenjima49, zbog ega se
mogu smatrati neologizmima koji su svoje znaenje proirili novim smi-
slom. Upravo se na primjeru ovih leksema moe pratiti stvaranje tzv. lek-
sikoga solidariteta, koji nastaje kad neki od konteksta postanu za odree-
ni neologizam tipini (E. Coseriu, 1967, prema: Muljai, 1970:161). Osim
toga, one potvruju i da neologizam nosi sa sobom uz semiki nukleus
samo jedan (ili par) fakultativnih semova (Muljai, 1970:162), to je uo-
eno u strukturalnoj semantici.
Ovo nije jedini nain nastanka znaenjskih neologizama. Naime, e-
sto domaa rije pod utjecajem strane dobiva novo, dodatno znaenje50
(Mihaljevi, 1993:39), to se naziva semantikim posuivanjem. To podra-
zumijeva da ve postojea domaa rije postaje obogaena potpuno novim
znaenjem, preuzetim iz stranoga jezika u ulozi jezika davaoca, to uope
ne mora biti (i obino nije) vidljivo izvornim govornicima nekoga jezika.
Takvo semantiko posuivanje karakteristino je za veliki broj danas upo-
trebljavanih informatikih termina, koji se obino dijele na semantike
posuenice s podudarnim likovima (npr. lekseme adresa, generacija, in-
strukcija itd.) i semantike posuenice s podudarnim sadrajem bez podu-
darnosti likova (npr. prozor, mi itd.) (vie o tome u: Mihaljevi, 1993:40
44). Iako navedene lekseme nisu zabiljeene u istraivakome korpusu, one
su vrlo frekventne u razgovornome jeziku i kao takve nesumnjivo zasluu-
ju panju istraivaa.
b) Formalni neologizmi
b1) Formalni neologizmi nastali preuzimanjem leksema stranoga
porijekla
Kako je ve spomenuto, danas se najvie prenose anglicizmi, nesum-
njivo zbog velikoga utjecaja engleskoga jezika i amerike kulture. Ova je
pojava naroito prisutna u govoru mladih, koji prenose rijei iz englesko-
ga jezika, iako postoje domae rijei istoga znaenja: ekstra (engl. extra)
neuobiajeno dobar, izvanredan; neuobiajeno dobro, izvanredno;
luk (engl. look) izgled; parti (engl. party) zabava. Takve lekseme,
49
Slino istraivanje provela je D. ito. V. ito, D. (1988) Semantika pomjeranja pri upotrebi
turcizama u savremenom govoru i uticaj sociolingvistikih faktora na njih, u: Knjievni jezik,
XVII/3, str. 159168., Institut za jezik, Sarajevo,
50
To je i jedina razlika izmeu ovih neologizama u odnosu na prethodno navedene, koji novi
smisao ne dobijaju prema uzoru iz stranoga jezika.
140 Amela ehovi
a meu njima najvie je imenica, najprije podlijeu transfonemizaciji51, tj.

zamjeni fonolokih elemenata jezika davaoca elementima jezika primao-
ca (Filipovi, 1986:69), a zatim transmorfemizaciji52, to znai da se uskla-
uju s morfolokim sistemom jezika primaoca. Ovaj zakljuak potvruje i
mogunost njihova dekliniranja, koje je ostvarivo tek nakon primanja svih
morfolokih kategorija imenica:
Na partiju je bilo super.
Za razliku od imenica, pridjevi se uglavnom ne mogu deklinirati, niti
primati nastavke mukog, enskog i srednjeg roda, to je vidljivo iz sljede-
ih primjera:
Prijem je bio ekstra.
Muzika je bila ekstra.
Vrijeme je bilo ekstra.
Prema pravilima morfolokoga sistema bosanskoga jezika, oekivalo
bi se:
Prijem je bio izvanredan.
Muzika je bila izvanredna.
Vrijeme je bilo izvanredno.
b2) Formalni neologizmi nastali uz pomo domaih tvorbenih ele-

menata
Stvaranje nove lekseme uz pomo domaih tvorbenih elemenata (bez
obzira na to da li je korijen rijei domaega ili stranog porijekla) naroito
je zanimljivo kada se na korijen stranoga porijekla dodaju afiksi domaega
porijekla: frendica (transfonemizacija i potpuna transmorfemizacija engl.
friend) prijateljica, plejati (transfonemizacija i potpuna transmorfemi-
zacija engl. to play) igrati (se), razrahatlenisati se (tur. rahat) rijei-
ti se briga. No, esto su i korijen i afiksi domaega porijekla: primljekiti
dodati mlijeko u kahvu.
c) Formalni i znaenjski neologizmi

Iz osnovne osobine ovih neologizama da oznaavaju dotad nepostoje-
u realiju, jasno je zato u ovoj grupi dominiraju lekseme iz oblasti infor-
matike. Meu njima, jasno se izdvajaju dvije podgrupe:
c1) Formalni i znaenjski neologizmi nastali preuzimanjem leksema
stranoga porijekla: printer (engl. printer), toner (engl. toner). Ovi su neo-
51
Vie o tome u: Filipovi, 1986:7273.
52
Vie o tome u: Filipovi, 1986:119123.
logizmi rjei iz prostoga razloga to se informatiki nazivi obino javljaju

u dvije forme tj. u izvornoj formi (najee iz engleskoga jezika) i u izgo-
vorno prilagoenoj formi (prema izgovoru u jeziku primaocu), npr. inter-
face53 i interfejs (v. Mihaljevi, 1993:2021). Iskljuivo jedna forma, kao u
sluaju imenica printer i toner, javlja se samo kod onih naziva gdje izgovor
odgovara pismu (Mihaljevi, 1993:21). U posljednje vrijeme moe se uti i
tampa za printer te tinta za toner (u kojima se ostvaruje novi smisao ve
postojeih leksema tampa i tinta), no to je jo uvijek daleko od raspro-
stranjene jezike prakse54.
c2) Formalni i znaenjski neologizmi nastali uz pomo domaih
tvorbenih elemenata: konektovati se (transfonemizacija i potpuna tran-
smorfemizacija engl. to connect) prikljuiti se na internet. Upravo ovaj
glagol pokazuje da zakljuak M. Mihaljevi kako u korpusu nema po-
tvrda za glagole s formantom -ovati (Mihaljevi, 1993:23) moe vrijedi-
ti samo za standard hrvatskoga jezika. Naime, u bosanskome jeziku ovaj
je formant veoma zastupljen u tvorbi glagolskih neologizama (naroito u
podruju informatike)55. Ipak, postoje, ak i u ovoj oblasti, lekseme koje
su ee u domaoj verziji: uitati unijeti tekst ili podatke u odreeni
formular posredstvom kompjutera.
Moemo zakljuiti da sve vea prisutnost kompjutera u svakodnevno-
me ivotu utjee na pojavu domaih ekvivalenata, a njih najee ine novi
smislovi ve postojeih leksema: tampati (engl. to print), ulaz (engl. input),
izlaz (engl. output) i sl.
53
Lekseme u izvornoj formi, poput imenice interface, esto izazivaju nedoumice u vezi s njiho-
vom deklinacijom, naroito kada treba odrediti oblik mnoine. To je vidljivo ve iz genitiva
jednine ove imenice, koji se moe ostvariti u tri forme: interfacea, interface, interface-a (Miha-
ljevi, 1993:22).
54
Ovaj zakljuak ne osporava mogunost ireg prihvatanja domaih verzija ovih leksema (misli
se na lekseme printer i toner nap. A. .) u predstojeem periodu. Uostalom, opepoznata je
injenica da treba proi odreeno vrijeme da bi se nov naziv prihvatio. Zbog toga se u najra-
nijem razdoblju, a esto i mnogo due paralelno upotrebljavaju tuica ili posuenica i domai
naziv (Mihaljevi, 1993:171).
55
To potvruju sljedei glagoli: abdejtovati, daunlodovati itd. Upravo glagol daunlodovati O.
Durbaba smatra primjerom rijei za koju se moe pronai ekvivalent smestiti (program) u
memoriju raunara ali se to ne ini, nego se po inerciji preuzima engleska rije (Durbaba,
2002:193). Meutim, niti je daunlodovati engleska rije, to potvruje naem izgovoru prilago-
eno pisanje izvornog down load, a naroito domai sufiks -ovati, niti se upotreba ovoga gla-
gola u ortografski prilagoenoj formi (daunlodovati nap. A. .) moe objanjavati inercijom
rije je o tenji razgovornoga jezika za ekonominim jezikim izraavanjem. U vezi s glagol-
skim neologizmima ovoga tipa, zanimljivo je zapaanje M. Mihaljevi da nije zabiljeen ni
jedan glagol koji zadrava izvorni engleski ili mijeani nain pisanja (Mihaljevi, 1993:23),
koje je potpuno primjenjivo i na bosanski standard.
142 Amela ehovi
3.3.2.2.2. Vanost neologizama za rjenik jednoga jezika

Neologizmi obogauju jezik, bez obzira na koji od spomenutih naina
nastali, i stoga ih ne treba izbjegavati, pogotovo to bilo kakve puristi-
ke tendencije po svaku cijenu obino ne daju pozitivne rezultate. Da li e
neologizmi vremenom postati sastavni dijelovi standardnoga jezika ovisi
o mnogim faktorima, ne samo lingvistike prirode, te se iz toga razloga
neologizmi koji ostanu nenormirani ne smiju obavezno smatrati neprihva-
enim zbog neizraajnosti, neprilagoenosti odreenome jeziku i sl. Stoga
je jedini mogui pristup ovoj vrsti leksema istovremeni oprez i tolerantnost
svih govornika odreenoga jezika, a naroito lingvista.
3.3.2.3. Arhaizmi i neologizmi pokuaj sinteze
Vanost arhaizama i neologizama za leksikoloka (i leksikografska) pro-
uavanja nije sporna: Arhaizam, kao ono to vie nije uobiajeno, i ne-
ologizam, kao ono to jo nije uobiajeno u jezinom izrazu, a oboje mu
pripada, (...), zapravo su jedno stvaralako proirenje i puno iskoriavanje
ponuenih izraajnih mogunosti. Svako ograniavanje samo na ono to
je u kojem asu jezino najuobiajenije znai da se te mogunosti zanema-
ruju, skuuju i sputavaju. (Katii, 1992:287). Stoga su oni zaista samo
dva lica iste pojave: ive a ne umrtvljene jezine izraajnosti... (Katii,
1992:288), ime se i nameu kao predmet lingvistikoga prouavanja.
3.3.3. Leksika ograniene upotrebe argonizmi

3.3.3.1. Uvodna zapaanja
Vrlo brojan segment razgovorne leksike svakoga jezika, pa tako i bosan-
skoga, ine argonizmi. M. Radovanovi upravo argon, tj. ukupnost ar-
gonizama u jednome jeziku, promatra kao najizrazitiji primjer socijalno
motiviranoga jezikog raslojavanja, svrstavajui ih u sociolekte, koji od-
slikavaju razlike izmeu pojedinih drutvenih celina u okvirima govorne
zajednice, meu drutvenim grupama, strukturama, slojevima (Radova-
novi, 1986:175). Pored tih, primarno sociolokih zapaanja o argonu, on
utvruje i njegove jezike osobenosti: argoni...redovno zadravaju gra-
matiki sistem jezika kojem pripadaju, ... ali svoju funkcionalnu jeziku
distinktivnost grade na specifinoj leksici, menjajui znaenje postojeim
reima, najee uz pomo postupaka metaforizacije (ali i na druge nai-
ne) (Radovanovi, 1986:176), dodajui kako se u pojedinim segmentima
ak mogu naruiti neke vane pravilnosti funkcionisanja gramatikog
sistema (Radovanovi, 1986:176). Izvedeni zakljuak potvruju inovacije
poput sve uestalije upotrebe indeklinabilnih pridjeva, kakav je, npr., pri-
djev ekstra u znaenju odlian, izvanredan: ekstra pjesma.
U procesu identifikacije da li je neka leksema argonizam, najadekvat-
niji kriterij je kontekst, koji upuuje na zakljuak da je, npr., rije bojler u
reenici On ima bojler, i to pozamaan, argonizam sa znaenjem: velik
stomak. Iz konteksta se na taj nain izvode semantike ali nerijetko i mor-
foloke promjene (v. gore navedeni pridjev ekstra).
3.3.3.2. Terminoloke viestrukosti argon, atra, sleng, argo

Termini kojima se oznaava ova jezika pojava nisu ujednaeni. U stranim
jezicima to su: engl. slang i cant, fr. argot i langue verte, rus. plonij jazik,
zast., i argon, poljski gwara zlodziejska, e. hantyrka, njem. Sonderspra-
che, Rotwelsch, schwarze Sprache, Gruener, ital. gergo.
U naem jeziku najei je termin argon56, te se kao takav on upotre-
bljava i u ovome radu. D. Andri nudi i, od ovoga termina potekle, zani-
mljive izvedenice: argoner praktiar argona, argonist pobornik
argona, argolog istraiva argona, argoman fanatik argona
(Andri, 1976:XIII). Termin nestandardni neologizmi za oznaku argoni
zama, koji predlae D. ipka (ipka, 1998:72), ne moe biti prihvaen budui
da postoje argonizmi (manji, ali nezanemarljiv sloj) koji egzistiraju neko-
liko decenija (zbog ega se izgubio osjeaj novine). Takvi su argonizmi
zabiljeeni u Hammovu lanku nastalome pred Drugi svjetski rat Dvi-
je tri o govoru zagrebakih srednjokolaca koji se i danas uju: balko
ni grudi, dojke57; biflati uiti; cinkati tuiti, prijaviti58; dignuti
ukrasti; drot policajac; finta varka; folirati lagati; kec jedinica;
kidati bjeati, trati; kidnuti pobjei; labrnja usta; lova novac;
murja policija (v. murija, str. 231); surla velik nos; tintara glava; zafr-
kavati ne dati mira, zadirkivati (provokativno se aliti s nekim); zbrisati
pobjei; zdipiti ukrasti; icar prepredenjak, koji ivi od prevare,
na tui raun (v. icaro, str. 260) (Hamm, 19391940:244247). Kako je
56
R. Bugarski ak iznosi stav da su mogue terminoloke alternative sleng, argo, atrovaki
samo vrste argona u jeziku, te dodaje da se one ne odnose na argon u govoru, za koji
nema posebnog naziva (Bugarski, 2005:211212).
57
Navodi se rije i njeno znaenje u Hammovu lanku, a ukoliko se savremeno znaenje rijei,
djelimino ili potpuno, ne podudara sa znaenjem iz Hammova lanka, u zagradi je navedeno
novo znaenje.
58
Manji broj rijei navedenih u Hammovu lanku nije potvren korpusom, to ni u kom sluaju
ne osporava njihovo prisustvo u savremenome jeziku (v. znaenja leksema cinkati i dignuti).
144 Amela ehovi
Hammov rjenik sainjen od dvjestotinjak rijei, izneseni stav postaje jo

opravdaniji.
Pored ovoga termina, u naoj jezikoj praksi uobiajen je i termin a-
trovaki govor, odnosno atra. Za njega se zalae T. Sabljak u predgovoru
Rjenika atrovakog govora obrazlaui svoj stav injenicom da je mjesto
stvaranja ovoga govora pod atorima (Sabljak, 1981:5). Sabljak Rome apo-
strofira kao autore ovoga govora a tvrdnju potkrepljuje primjerima iz rada
R. Uhlika Ciganizmi u atrovakom argou i u slinim govorima. Naime,
R. Uhlik ustanovio je veliki broj izvorno romskih rijei u govoru koji i
on i T. Sabljak nazivaju atrovakim, a neke od njih su sljedee:59 bangav
hrom (gurb.60 bango kriv, grbav, laan); orisati krasti (ope-
rom. orav kradem); dasa Srbin, Hrvat (gurb. Das hrianin koji
nije Rom); dukela, dukac pas; pogrdno za ovjeka (gurb. dukel
pas; hra); halisati jesti (hal stari infinitiv romskoga jezika,
u gurbetskom davno nestao); hapa jelo, hrana (gurb. xape61 jelo);
kandisati imati neugodan miris, zaudarati (rom. khandel zaudara;
gurb. khan smrad ili svaalica); karina muki polni organ (rom.
kar muki polni organ, simbolino: mukarac ili junak); kidavelo
bjeanje (rom. kidav berem, kupim, bjeim); lova novac (rom. i
gurb. love novac); mara tunjava, marisati tui, udarati (ope-
rom. marav udarim, ubijem); minda enski polni organ; kukavi-
ca (rom. mind/min enski polni organ); sovisati62 spavati (rom.
sovav spavam) (Uhlik, 1954:9, 1213, 1522, 24, 26). Zanimljivo je da
i O. Jespersen uoava kako su neke rijei u argonu (on, dodue, dodaje
odrednicu lopovskom) posuene iz romskoga jezika (Jespersen, 1970:170).
U vezi s terminom atrovaki, on se, prema naem miljenju, treba
iskljuivo primjenjivati na lekseme u kojima se vri permutacija slogova:
ljankase seljanka, ido doi, mojne nemoj.
Slang je termin prisutniji na engleskome govornom podruju (u bo-
sanskome jeziku u upotrebi je fonetska inaica sleng nap. A. .). L. Zgusta
59
Navedene su rijei koje su se inile najzanimljivijim iz dananje perspektive, naroito jer je
rije o teko dostupnom lanku. Radi jasnoe treba napomenuti da se prvo navodi znaenje
neke rijei iz 1954. godine, koje je dao R. Uhlik, a onda se u zagradi navodi njen oblik i znaenje
u romskom jeziku. Na taj je nain R. Uhlik elio dokazati povezanost atrovakoga govora s
romskim jezikom.
60
R. Uhlik Rome (koje on naziva Ciganima) dijeli na dvije skupine: Arlije/Jerlije (tzv. turski
Romi, teki Romi, bijeli Romi, dok bi, prema miljenju romologa, taniji naziv bio nevlaka
grupa) i vlake Rome (kojima pripadaju Gurbeti) (Uhlik, 1954:78).
61
X je vrsta glasa h koji se izgovara jo hrapavije od njem. ch. (Uhlik, 1954:10).
62
U argonu bosanskoga jezika pojavljuje se glagol soviti.
tvrdi da se: termin sleng koristi (se) i da se oznai opti kolokvijalni jezik,
naroito ako je zaista pun kolokvijalizama... (Zgusta, 1991:167).
Termin argo smatramo potpuno neadekvatnim, to je stav koji zahtije-
va detaljnije obrazloenje. Naime, argon i argo se ponekad poistovjeuju a
ponekad razdvajaju, pa se u zavisnosti od stava koji zauzimaju spram ovo-
ga pitanja lingvisti dijele u dvije skupine. Postavlja se pitanje ta je dovelo
do ovolikih nedoumica u vezi sa razgranienjem argoa i argona. Razlozi
vjerovatno lee u injenici da su i argon i argo stvoreni s namjerom da se
odreena grupa ljudi izdvoji makar svojim govorom, koji esto pretendira
na tajnost. No, iako im je ovo zajedniko, kao to im je zajednika i inova-
tivnost i promjenljivost, razliita je svrha toga izdvajanja. argon se stvara
radi odbrane vlastite jezike originalnosti, ugroene napadima opepo-
znatih znaenja rijei koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji.
Prema O. Jespersenu, argon (on ga naziva slangom nap. A. .) je iskaz
ovjekove sklonosti prema igri (Jespersen, 1970:130), jer nema praktinu
funkciju argoa, nastaloga kako bi se odbranila grupa koja ga koristi. Porije-
klo rijei argo ukazuje na to ko su pripadnici ove grupe iji se interesi ele
zatititi. Rije argo, prvi put zabiljeena u 17. vijeku63, oznaavala je grupu
golja, lupea i prosjaka, kasnije zadobijajui nova znaenja, od kojih je naj-
ee govor lupea i prosjaka (Ili, 1978:245). Za socijalno problematine
skupine, vrlo esto u sukobu sa zakonom, tajnovitost argoa bila je potreba,
te je jasno to za njih argo nema ludiku funkciju (to je, poreenja radi,
sluaj sa korisnicima argona) nego egzistencijalnu. Iz navedenih razloga u
ovome radu se argon i argo razdvajaju.
Jo jedna vrlo rairena predrasuda jeste poistovjeivanje argona i vul-
garnoga govora, na jednoj strani, te argona i atrovakoga govora, na dru-
goj strani. O. Jespersen upozorava na pogrenost ovakvoga stava istiui da
injenica da neka rije pripada dvjema kategorijama jo ne poistovjeuje
te kategorije (Jespersen, 1970:141).
O. Jespersen ak razdvaja argon i profesionalni argon, vjerovatno
vodei rauna o razlikama u njihovoj rasprostranjenosti i funkciji dok je
argon operairen, bez izrazite praktine funkcije, izuzev, ukoliko se ona
moe tako promatrati, spomenute odbrane vlastite jezike originalnosti,
profesionalni argon poznat je samo uskome krugu ljudi koji se bave odre-
enom profesijom i ima vrlo praktinu funkciju olakano sporazumije-
vanje, ponekad kombinirano sa, ne manje vanom, namjerom da se na taj
63
To ne znai da argo ne postoji odranije. On se javlja krajem 12. i poetkom 13. vijeka, dobijajui
vlastiti naziv tek u 17. vijeku.
146 Amela ehovi
nain vlastita profesija zatiti od nasrtaja radoznalih pojedinaca koji o njoj

ele vie doznati.
Ovo najavljuje novu temu tajne jezike, u koje bi se mogao ubrojati i
argo, kao jezik lopova i prosjaka. To jo jednom ukazuje na opravdanost
njegova razdvajanja od argona. S druge strane, on ima i jedinstvenu funk-
ciju (egzistencijalnu), zbog koje ga treba posebno prouavati. O. Jespersen
navodi primjere tajnih jezika na koje je veina ljudi navikla. Najupeat-
ljiviji je primjer latinskoga jezika tajnoga jezika ljekara, koji ga koriste
kada, pred pacijentima, ele sakriti esto neprijatne injenice. Osim toga,
spominje i termine londonskih tezgara te prodavaa robnih kua u Rimu
(Jespersen, 1970:164, 169).
Na domaem terenu, istraivanjem tajnih jezika bavili su se L. Groti
Bjelokosi i R. Uhlik64.
3.3.3.3. Osobine argona
D. Andri je u Dvosmernome reniku srpskoga argona i argonu srodnih
rei i izraza pokuao odrediti pravila funkcioniranja argona. On navodi
jedanaest pravila65, koja se objanjavaju i ilustriraju primjerima iz vlastito-
ga rjenikog korpusa, u emu je jedini izuzetak tree pravilo. U okvirima
rada, navedena pravila smatraju se osobinama argona:
1. Asocijativnost Ova je osobina vrlo rairena. Surla je velik nos (pre-
ma istoimenome dijelu tijela slonova). Asocijativnost ove lekseme potpuno
je oigledna.
2. Tajnovitost Kako je argon i proistekao iz elje jedne grupe za
kreativnim jezikim izdvajanjem, ne moe zauditi to ta elja ponekad
preraste u elju za skrivanjem znaenja pojedinih argonizama, naroito
onih pejorativnih. Takav je npr. argonizam indijanac u znaenju pretje-
rano naminkana djevojka.
3. Dvostruka igra sadrine i forme U izrazu imati pokvarene kli-
ma-ureaje (biti u klimakterijumu) ne samo da je u pitanju isti koren, nego
64
L. Groti Bjelokosi istraivao je banjaki ili majstorski govor, tajni govor srebrenikih zidara,
iji leksiki fond ini stotinjak rijei. Za ovaj je govor L. Groti Bjelokosi tvrdio kako je nje-
gova osnovna funkcija meusobno izraavanje negodovanja radnim uvjetima, ali tako da to
gazda ne razumije. Iz tih razloga, to su najee rijei iz svakodnevnoga ivota, upotrijebljene
sa izmijenjenim znaenjem. S druge strane, R. Uhlik navodi majstorski govor kalajdija iz i-
pulia kod Bugojna, iji je maternji makedo-rumunski jezik zadran samo u tome segmentu
njihova ivota i samo njima je i poznat (Uhlik, 1954:5). Meutim, imajui u vidu ratom iza-
zvane migracije stanovnitva Bosne i Hercegovine, moe se postaviti umjesno pitanje da li ovi
govori (i njihovi nekadanji nosioci) danas uope ive.
65
Andri, 1976:XIIIXV.
i aluzija da je prilagoavanje promenama tee kad su ureaji pokvareni.

(Andri, 1976:XIV).
4. Pejorativnost U argonu brojne su kategorije izvrgnute ruglu,
ismijavanju, uopeno, mogli bismo rei, negativnome ocjenjivanju. Naje-
e kategorije su:
dijelovi ljudskoga tijela: balvani debele noge; bojler velik stomak;
groblje loi zubi; surla velik nos; tapii/tapovi mrave noge;
enske osobe: koka djevojka; treba djevojka;
stare osobe: kebara stara ena;
odreene profesije: drot policajac; krvopije laboranti; murija
policajac. S druge strane, esto se i nazivi za odreene profesije i etnike
koriste u pogrdnome znaenju: glumac osoba koja se predstavlja druga-
ijom no to jeste; osoba koja se u razliitim situacijama drastino mije-
nja; osoba koja neto eli sakriti; laov; vjeiti laov; ovjek lijepo-
ga izgleda koji se epuri; prepotentna osoba, osoba koja nastoji dokazati
da je najbolja; indijanac primitivan ovjek; nediscipliniran ovjek;
mangup; pretjerano naminkana djevojka, kinez primitivan ovjek;
nepoeljna prisutna osoba.
5. Ironija i sarkazam Sastavni element velikoga broja argonizama
jesu ironija i sarkazam kao u primjeru lekseme cvjeka u sljedeim znae-
njima: osoba za koju se pogreno smatra da je fina; osoba s nedostacima
u karakteru; dvolina osoba. Ponekad izrazi iz viceva prijeu u argon i
postanu opeprihvaeni. U narednome primjeru rije je o izrazu, ironino
intoniranome, koji se i danas moe uti u govoru mlaih Sarajlija, iako
sa vie prisutnom humoristinom no ironinom notom. U vrijeme rata u
Sarajevu, vrlo su popularni bili vicevi u kojima se ironiziralo nepozna-
vanje Sarajeva, njegovih objekata i znamenitosti, kao zajednika osobina
ljudi koji su pristizali iz drugih bosanskohercegovakih gradova. Tako su
Sarajlije izraz Guma koja gori (koji je funkcionirao kao oznaka Vjene
vatre) upotrebljavali kada su eljeli simbolizirati tobonju vlastitu, a ustva-
ri tuu, neupuenost u kulturnu historiju grada. Danas, ovaj izraz ima lu-
diku funkciju, a otrica ironije je gotovo sasvim otupjela.
6. Nadrealistiki spojevi U argonu se nerijetko pojavljuju izrazi ije
povezivanje u cjelinu ostavlja dojam neega nadrealnog. Takva je npr. fra-
zema brijati se gumicom imati rijetku bradu.
7. Nonsens Termin D. Andria doslovno preveden znai gluposti,
besmislice, to je moda gruba ali i tana formulacija neizostavnoga pra-
vila svakoga argona. Naime, u argonu nesumnjivo ima argonizama koje
148 Amela ehovi
ne odlikuje loginost npr. leksema krvav ima sljedea znaenja: efektan;

originalan; smijean.
8. Zvunost Zvunost argonskih rijei i izraza uglavnom se bazira
na ponavljanju istih ili slinih glasova i slogova: oon osoba ruralnih
manira; glupa osoba; hahari agresivni i primitivni ljudi.
9. Slikovitost Vjerovatno je upravo ova osobina argona i doprinije-
la njegovoj popularnosti. Primjeri poput: antena uperak u kosi ili igla
mrava osoba to uvjerljivo posvjedouju. Slikovitost, naime, doprinosi
efektnijem i uspjenijem komuniciranju.
10. Kontrast Mladi uivaju u figuri kontrasta. To objanjava uesta-
lost primjera poput: ludnica! odlino!, sjajno!; zanimljiv dogaaj ili
biser glupa osoba; glupost, iako posljednji primjer moe imati i zna-
enje dobra ideja, misao.
11. Hiperbolinost Ova osobina davno je prestala biti oznaka narod-
nih epskih pjesama i bajki. Svoje ravnopravno mjesto nala je i u argonu.
Stoga, kada neko kae: Crkao sam, to podrazumijeva da je njegov umor
dosegao krajnje granice.
Ovim osobinama mogle bi se dodati jo neke:
1. Inovativnost U argonu se tei kreativnosti, to je naroito pri-
mjetno u tvorbi velikoga broja novih leksema, ali i u mijenjanju znaenja
ve postojeih leksema. Ovo je openito bitna odlika ljudskoga jezika ali i
argona, njegova sastavnoga dijela.
2. Anonimnost stvaralaca Stvaraoci argonizama, u pravilu, su ne-
poznati. Nemogue je tano utvrditi autora bilo kojega argonizma. Upra-
vo stoga, do izraaja moe doi nesputana ljudska mata.
3. Promjenljivost Prema miljenju mnogih analitiara, upravo je ova
osobina osnovni krivac za neprouavanje argona. Mnogi argonizmi
egzistiraju vrlo kratko, a onda potpuno nestanu, to je obino posljedica
novih kretanja u drutvu.
4. Semantika polivalentnost argonskih leksema argonizmi se
odlikuju i multiplikacijom znaenja, koju zadobijaju u vrlo kratkome pe-
riodu: ofirati se poniavati se, sramotiti se; izofirati otkriti tajnu;
ispriati novost/vijest; osramotiti nekoga; otkriti nekome, za njega po-
voljnu, ansu. Ova je osobina u vezi s prethodnom, jer se ponekad deava
da novosteena znaenja postanu frekventnija, a argonizam gotovo izgubi
svoje prvobitno znaenje.
5. Nadleksikalizacija U argonu postoje pojmovi oznaeni velikim
brojem formi. To su obino nazivi za mladia, djevojku, dijelove tijela,
svakodnevne radnje/aktivnosti i sl. dakle, leksika visoke frekventnosti.

Ova se pojava smatra svojstvenom argonu, a naziva se nadleksikalizaci-
jom. Potvruju je sljedei primjeri: djevojka frajerica, koka, meso, treba;
dosaivati daviti, gnjaviti, guiti, masirati, peglati, tuiti; grudi (enske)
balkoni, baloni, cice/cike, dude, jabuke, lopte, nektarine, patetice; shvatati
kapirati, kontati, kopati, kuiti. Dvije posljednje osobine pokazuju kako
sinoniminost i polivalentnost nisu iskljuiva privilegija leksema standar-
dnoga jezika.
Sve navedene osobine ukazuju na opravdanost prouavanja argona,
naroito na planu njegove dosad nedovoljno uoene i nepravedno zapo-
stavljene figurativnosti.
3.3.3.4. Korisnici argona
Ve je davno uoeno da su korisnici argona preteno mladi66. Zakljuak
zato su to mladi odmah se namee oni tee kreativnosti na bilo kome
polju, pa tako i na jezikom. Sklonost ka koritenju nestandardnoga vari-
jeteta, kakav je, npr., i argon, J. K. Chambers i P. Trudgill objanjavaju i
faktorima socioloke a ne samo psiholoke naravi: ...za mlae govornike
najvaniji drutveni pritisci dolaze od drugova, i oni su, na lingvistiko-
me planu, pod jaim utjecajem prijatelja no ikoga drugog. Utjecaj standar-
dnoga jezika relativno je slab. Kasnije, kako postaju stariji i kako poinju
raditi, oni su... vie pod utjecajem glavne struje drutvenih vrijednosti...
Kao posljedica toga, oni su, na lingvistikome planu, pod utjecajem stan-
dardnoga jezika (Chambers Trudgill, 1980:92), to zvui vrlo uvjerljivo
i objanjava zbog ega su argonizmi openito manje prisutni u govoru
ljudi starije dobi. S druge strane, ovo tumaenje indirektno ukazuje i na
dugo zanemarivanu injenicu da se argonizmi gotovo u podjednakoj mje-
ri javljaju u govoru i mladia i djevojaka, to je rezultat spomenutog jakog
utjecaja vrnjaka i vrnjakinja. Tanost ove tvrdnje moe provjeriti svako
sluanjem govora mladih na ulici, u tramvaju, na pijaci i sl. Upravo sto-
ga, vie se ne moe govoriti o tome da argonizmi iskljuivo odslikavaju
muku taku gledita (tzv. muku poziciju), iako je ona nesumnjivo ea u
66
Meutim, neki autori uope ne uzimaju u obzir ivotnu dob kao kriterij za odreivanje kori-
snika argona nego pripadnost korisnika argona nekoj drutvenoj grupi. S. Risti, npr., na-
vodi da su nosioci beogradskog argona pripadnici neprestinih grupa, uglavnom delikven-
ti gradskog podzemlja (beskunici, lopovi, deparoi, prostitutke, narkomani i sl.) (Risti,
2004:170), to je tradicionalan nain gledanja na argon i njegove nosioce i/ili korisnike. No,
injenica je da argonizme upotrebljavaju ljudi iz svih drutvenih grupa, iako s nejednakom
uestalou. Osim toga, stjee se utisak da navedena autorica poistovjeuje argon i argo, koje
ni u kom sluaju ne treba izjednaavati, o emu je ve govoreno (v. str. 145).
150 Amela ehovi
veini argonizama67. To potvruju, npr., izrazi za grkljan: geparica, pjeva-

ica, pjevaljka; svi izrazi za enske grudi; izrazi za krau: bunariti, drpisati,
marnuti; izrazi za opijanje: oleiti se, ukucati se, zakucati se; svi izrazi za
tuu i sl. Sljedea tematska polja to uvjerljivo posvjedouju, no unutar njih
mogue je izdvojiti i veliki broj leksema koje odraavaju taku gledita oso-
ba obaju spolova: veina izraza za dijelove tijela; svi izrazi za dosaivanje
te za la i novac.
3.3.3.5. Najea tematska polja u argonu68
U argonu su najei pojmovi koji se odnose na svakodnevne ivotne
radnje, te pojmovi koji obiljeavaju dijelove tijela. Na osnovu provedenoga
istraivanja, najveim dijelom zasnovanoga na anketiranju informatora iz
preteno mlae populacije (srednjokolski i studentski uzrast), uoeno je
da su najea tematska polja69 u argonu sljedea:
Dijelovi tijela:
glava: tikva, tintara;
grkljan: geparica, pjevaica, pjevaljka;
grudi (enske): balkoni, baloni, cice, cike, dude, fonesi, fonke, jabuke,
lopte, nektarine, patetice, sifoni, sistemi;
lice: faca, njuka;
noge: bataci, none, tapii, tapovi;
nos: capin, kljun, njonjo, njuka, pajser, prko, rora, surla;
ruka: apa;
stomak: bojler, bure, pupa, lauf, kembe, pek;
stopala: amci, peraje;
stranjica: bulja, hambaa, top;
usta: labrnja;
zubi: kastanjete, kljove.
67
S. Risti, npr., uoava da se u omladinskom argonu heteroseksualne slobode mukarca ne
dovode (se) u vezu sa krenjem morala, pa se takvo ponaanje imenuje ekspresivima pozitivne
ocene, tipa: ...faca, frajer..., dok se kod ekspresiva za osobe enskog pola realizuju (se) samo
dve podgrupe sa pozitivnom ocenom, i to po lepom izgledu i po vedrom raspoloenju..., dok
svi drugi ekspresivi iskazuju negativne ocene koje su uglavnom u vezi sa seksualnim ponaa-
njem ena, to pokazuje da su i u ovoj grupi subjekti ocene mukarci (Risti, 2004:179). Osim
toga, istraivaki korpus ove autorice potvrdio je i da se u oceni osoba mukog pola realizuje
vie podgrupa ekspresiva sa pozitivnom ocenom (iako sa manjim brojem jedinica)... (Risti,
2004:179).
68
Osim argonizama, ovdje se navode i kolokvijalizmi, lekseme na granici standarda i supstan-
darda, koje su rairene u govoru svih ljudi.
69
Tematska polja oznaena su hiperonimom, a onda su razvrstana u potpolja.
Dosaivanje:
dosadna osoba: dave, gnjavator, pegla, tegoba;
dosaivati: daviti, gnjaviti, guiti, masirati, peglati, tuiti.
Glupost:
glupa osoba: blehto, gluperda, glupko, glupson, panj, parmak, plavua,
plivadon, tuka, tikvan, tikvurina, tokmak, tuka, tupan70;
govoriti gluposti/besmislice: bacati se, bulazniti, glupirati se, laprdati,
lupati, lupetati, prosipati se, provaljivati se, trabunjati, truniti;
rei glupost: bubnuti, izvaliti.
Hrana:
hrana: klopa, njopa;
jesti: halisati, havljati, klopati, njopati;
najesti se: naklopati se, nakljukati se, oleiti se, oplesti, smazati.
Kraa:
kraa: drpisanje, hapanje, ana;
krasti: bunariti, drpisati, hapati, aneriti;
ukrasti: apiti, drpiti, klepiti, klepnuti, marnuti, maznuti, poplaiti,
zdipiti.
La:
lagati: levatiti, maslati, muljati, petljati, iljiti;
la: lanjak, uplja;
laljivac: bomba, glumac, petljanac, iljalo.
Novac:
novac: lova, muzika, pare.
Pie:
pie: cuga;
pijanac: alkos, cuger;
piti: cugati, lokati;
70
Rezultati provedenoga istraivanja leksike razgovornoga bosanskog jezika (ehovi, 2002) za-
ista potvruju zapaanje S. Risti da je kod argonskih ekspresiva najbrojnija (je) podgrupa
za imenovanje osoba po gluposti, ogranienosti (Risti, 2004:178). ak su i meu glagolima
najbrojniji oni kojima se izrie da neko govori gluposti (v. kojim se leksemama i u kojem op-
segu realizira znaenje govoriti gluposti/besmislice u odnosu na druga glagolska znaenja).
Ipak, treba dodati da ima i drugaijih miljenja. Naime, neki autori (npr. Saraevi, 2004:11)
navode da je argon najbogatiji, ali i najsuroviji, ak i najsiroviji kada imenuje pojmove koji
se odnose na eros u najirem smislu rijei.
152 Amela ehovi
napiti se/opiti se: balzamovati se, betonirati se, nacugati se, nalokati
se, naljoskati se, naroljati se, oleiti se, saliti se, ukucati se, upucati se, zaku-
cati se, zviznuti se.
Spavanje:
spavanje: sova;
spavati: krmeljati, mrljati, soviti.
Tua/tunjava:
batine: mara;
tua/tunjava: makljanje, makljaa, aketanje, taba;
tui se: makljati se, marisati se, mlatiti se, opati se;
potui se: porokati se;
udarati: lauiti, lemati;
udariti: klepiti, klepnuti, opaliti, opauiti, zaagati.
3.3.3.6. Naini nastanka argonizama
U savremenome razgovornom jeziku argonizmi nastaju na vie naina.
Zasigurno najuestaliji tvorbeni nain jest sufiksalna tvorba, ali on nije i
jedini. Naime, zastupljene su i druge mogunosti:
metateza71: vozdra zdravo, a ak je mogue i da oblik rei na-
stao metatezom poslui kao osnova za tvorbu izvedenica (Kai, 1987:73),
kao u sluaju lekseme vozdrica zdravo izvedene od polazine lekseme
vozdra;
igra rijei: oajavati piti aj;
promjena znaenja rijei metaforizacijom: up. npr. znaenja leksema
padobranac, pua itd.;
apelativizacija uvoenje imena poznatih linosti ili likova iz litera-
ture i filma kao oznake za odreene (obino fizike) osobine: frankentajn
veoma runa osoba; gargamel runa osoba; king-kong izuzetno
krupan ovjek; kremenko ovjek zaputene vanjtine itd. ak se pojav-
ljuje i ime geografskoga pojma, japanskoga otoka Okinave, sa znaenjem
negativno ocijenjen ispit;
preuzimanje rijei iz stranih jezika (najee iz engleskog) (Bugarski,
2006:22) koje zatim podlijeu transfonemizaciji a obino i transmorfemi-
zaciji (Filipovi, 1986:69, 119), npr.: luk (engl. look) izgled; parti (engl.
party) zabava;
71
Vie o njoj u poglavlju Razgovorni jezik, potpoglavlje Fonetsko-fonoloki nivo, str. 117.
skraivanje u argonu se esto skrauju glagoli, i to tako da se gla-

golski korijen72 poinje upotrebljavati kao imenica, npr. od glagola utuiti
dugom priom izazvati dosadu kod nekoga nastaje imenica utu sa
znaenjem dosadna osoba. Meutim, nije rijetko ni skraivanje imenica,
npr. od imenice Amerikanac nastaje argonizam Amer;
kontaminacija (Kai, 1987:74, Otaevi Sikimi, 1992:71) ili sliva-
nje (Bugarski, 2003:121, 2006:189) dviju rijei ili njihovih dijelova u novu
cjelinu73 (Bugarski, 2006:189)74 koja obino ima aljivi prizvuk, kao u slu-
aju lekseme kodilak < koda + kadilak.
3.3.3.6.1. Sufiksalna tvorba

Sufiksalna tvorba predstavlja najplodniji tvorbeni nain standardnoga
bosanskog jezika, to je zakljuak koji vrijedi i za njegov argon. U raz-
govornome bosanskom jeziku u okviru sufiksalne tvorbe znaajno mjesto
zauzimaju dva tvorbena procesa univerbacija i argonizacija75. Oba su
tvorbena procesa sredstva ekspresivizacije njima obuhvaene leksike76, ali
tu ekspresivizaciju ostvaruju na razliite naine, zbog ega se i analiziraju
zasebno.
Univerbacija je tvorbeni proces o kojem se u literaturi na bosanskom,
hrvatskom, sprskom jeziku (nekadanjem srpskohrvatskom jeziku) nije
puno pisalo. Tek se u novije vrijeme pojavljuju studije o ovom fenome-
nu (v. ori 1991, 1996, Risti 1995, Mami 1997, Otaevi 1997, Bugar-
ski 2003), koji se definira kao proces drugostepene nominacije u kome
72
J. Kai tvrdi da se iz glagola koji ve postoji u argonu izdvaja osnova (prvi slog) i poinje da
upotrebljava kao imenica, za ta navodi primjer glagola ufurati, od kojeg nastaje imenica ufur
(Kai, 1987:74). Meutim, ufur nije prvi slog glagola ufurati.
73
. Otaevi i B. Sikimi ovu jeziku pojavu definiraju na sljedei nain: Kontaminacija
jeste nain graenja rei pri kojem nova re nastaje spajanjem pune osnove polazne rei sa
krnjom osnovom druge rei ili spajanjem krnjih osnova polaznih rei. (Otaevi Sikimi,
1992:7172).
74
R. Bugarski ak tvrdi da se slivanje od procesa doskora praktino nepoznatog u ovom jezi-
ku (misli se na srpski jezik nap. A. .) razvilo do danas po svoj prilici najivljeg od svih
naina graenja rei (Bugarski, 2006:227). Vie o tome u: Bugarski, 2003:121147, i Bugarski,
2006:189236.
75
argonizacija (termin preuzet od R. Bugarskog Bugarski, 1997:118) je tvorbeni proces koji je
bio jedini predmet analize u magistarskome radu Stilski markirana leksika u razgovornome
bosanskom jeziku. Meutim, u proteklome vremenu uoili smo da to nije termin koji moe
obuhvatiti sve tvorbene mogunosti u leksemama navedenim kod R. Bugarskog (Bugarski,
1997:118127), te je iz tog razloga uveden i pojam univerbacije, u lingvistikoj literaturi esto
zastupljen i u formi univerbizacija (v. Risti 1995, Mami 1997).
76
Univerbacija je i sredstvo ostvarenja tenje ka jezikoj ekonominosti, koja je karakteristina
za razgovorni jezik, o emu se vie govori u narednim pasusima.
154 Amela ehovi
nastaju prosta imena prema postojeim sloenim imenima od kojih se

razlikuju jasno izraenim ekspresivnim komponentama znaenja (Ba-
banov, 1994:131132, prema: Risti, 2004:189)77. To

podrazumijeva

da

no-

vonastala tvorenica ili univerb zadrava isto denotativno znaenje kao i
motivirajui vielani, analitiki ekvivalent, ali dobija novo, konotativno
zna

enje
(
Risti
, 2004:189). Iz

re

enoga
jasno

proizlazi

da

univerbi

dopri-

nose
poja

anoj
emocionalnoj

tonalnosti

svakodnevne

komunikacije

, u

ko-

joj se najee i ostvaruju, to je vjerovatni razlog njihova zapostavljanja u
dosadanjim lingvistikim istraivanjima.78 Stoga se oni mogu promatrati
kao stilski markirane jedinice koje signaliziraju prelazak u neoficijelni
ekspresivni registar komunikacije sa ilokucijskim efektima podsmevanja,
ruganja
, ironisanja

i

aljenja
(
Risti
, 2004:190),
to
nije

njihova

jedina

ulo-

ga. Univerbi, naime, u jednakoj mjeri doprinose i pojaanoj ekonominosti
jezikoga izraavanja, to sljedei primjeri uvjerljivo posvjedouju79:
1. Imeniki univerbi
Sufiksi -ak/-jak: U razgovornome jeziku vrlo je produktivan sufiks -ak,
koji je zabiljeen i u

ranijem

vremenskom

sloju

R
.
Bugarski
navodi prim-

jere iz Vukova rjenika: nitak bezvrijedan ovjek, nitarija i upljak
upljoglav ovjek, glupak (Bugarski, 1997:111112). Zanimljivo je da
se leksema upljak javlja u savremenome bosanskom razgovornom jeziku,
i to u znaenju koje pokazuje izvjesnu vezu sa znaenjem zabiljeenim u
Vukovu rjeniku: pria koja ne vodi nikamo, pria bez smisla, prazna,
uplja pria.
Iz rjenikoga korpusa priloenoga na kraju knjige, navodimo primjere
leksema sa ovim sufiksima:
77
B. ori univerbaciju definira kao tvorbeni postupak pomou kojeg se vielane sintaksike
konstrukcije transformiu u jednu re bez promene u znaenju (ori, 1996:60), iz ega proi-
zlazi da za ovoga autora ekspresivizacija njom nastale lekseme nema onu vanost koju ima za S.
Risti. U skladu s ponuenim definicijama, ovi autori univerbaciju promatraju kao primarno
sredstvo racionalizacije u koritenju jezikih sredstava (ori, 1996:61), odnosno ekspresivi-
zacije razgovorne leksike (Risti, 1995:125, Risti, 2004:189). Meutim, uloga univerbacije u
razgovornome jeziku ne moe biti svedena na jednu od tih krajnosti budui da ona svojim
rezultima objedinjuje obje tendencije.
78
Naime, poznato je da se bilo kakva pojaana emocionalna tonalnost jezikoga izraavanja e-
e vrednuje negativno kao snienost stila.
79
Primjeri se analiziraju prema vrstama rijei kojima lekseme pripadaju i prema sufiksima koji
se u njima ostvaruju. Prvo se komentira sufiks, naravno, ako za tim postoji potreba, a onda se
navode primjeri. Uz svaki primjer navodi se i vielani ekvivalent od kojeg je nova tvorenica
nastala, a izostavljaju se ona znaenja koja sa novoizvedenim nisu u (bliskoj) vezi.
bezveznjak mladi neprivlana izgleda, mladi koji se ocjenjuje

bezveznim, bezvezan mladi;
buvljak buvlja pijaca;
crnjak crni humor;
dupljak dupli trolejbus;
gornjak gornji dio odjee, ob. jakna;
konjak kona jakna;
lanjak ono to je lano;
minjak mini suknja;
petak novanica od pet apoena; te ve navedena leksema upljak.
Nesumnjivo je da se u bosanskome jeziku upotrebljavaju i druge lekse-
me sa ovim sufiksima: kulturnjak, mirovnjak, murijak, narodnjak, perverz-
njak, trbunjak, zabavnjak (primjeri iz: Bugarski, 1997:115116), grupnjak80,
otkaenjak (primjeri iz: Bugarski, 2005:230231), ali one nisu zabiljeene u
prikupljenoj grai.
Neke od navedenih leksema su neologizmi, ak i pejorativi (bezvez-
njak), to ih ini obaveznim predmetom prouavanja razgovorne leksike,
u kojoj se pojavljuju.
Sufiks -a: U standardnome jeziku ovaj sufiks slui za tvorbu imeni-
ca koje znae vritelja radnje: harmonika, rukometa; nositelja osobine:
afera, bogata; pripadnika, sljedbenika: logora, menza; stvari: paprika
(Halilovi, u: Jahi Halilovi Pali, 2000:313, 315); ivotinje: bodljika
(Bari Lonari i dr., 1979:264). U razgovornome jeziku on ima gotovo
jednak znaenjski opseg:
nositelj osobine (psihofizike karakteristike): bomba81 osoba sklo-
na laganju, laov; cvikera/ozla/tegla osoba koja nosi naoale vee di-
optrije (cvikere, ozluke, tegle); ona beskrupulozna osoba82; klikera
bistra, pametna osoba, osoba koja brzo shvata83; mutlja osoba koja je
sklona mutljanju, varanju, prevarant; surla osoba velika nosa (surle);
predmeti: dizela automobil koji troi dizel;
80
Ova je leksema kod R. Bugarskog zabiljeena sa sljedeim znaenjima: grupna fotografija ili
diskusija na Internetu (Bugarski, 2005:231), dok je u bosanskome jeziku zabiljeeno i znaenje
grupni seks.
81
Imenica bomba oznaava osobu sklonu laganju na osnovu asocijacije s imenicom bomba u
znaenju la i sa sintagmom bacati bombe u znaenju lagati, to se ne moe uvidjeti bez
poznavanja izmijenjenoga znaenja polazine imenice. O tome neto vie u nastavku.
82
Ovo se znaenje vjerovatno razvilo od polusloenice on-obraz sa istim znaenjem, a objema
leksemama izvorite je frazema baciti obraz pod noge u znaenju izgubiti ast/potenje, osra-
motiti se, ne stidjeti se (Matei, 1982:403).
83
Znaenje izvedeno prema frazemi imati klikere u znaenju brzo shvatati.
156 Amela ehovi
razno: mobitela osoba koja posjeduje mobilni telefon a nerijetko

se voli i pokazivati s njim.
Meutim, samo dva primjera od svih navedenih ispunjavaju uvjete za
imenike univerbe u uem smislu rijei to su lekseme dizela i mobi-
tela84. Svi ostali primjeri mogu biti shvaeni kao primjeri univerbacije u
irem smislu, budui da u njima dolazi do semantikoga pomjeranja kod
jedne od dviju ili vie jedinica od kojih nastaje univerb.85
Kao polazite u njihovoj tvorbi funkcioniraju imenice, rjee marki-
rane (cvikeri, ozle), ee nemarkirane osnove (bomba, on, kliker, tegla,
mobitel, surla), a krajnji rezultat je izvedenica koja se odlikuje posebnom
konotacijom preteno negativnom, ironino-podrugljivom. Meu ovim
izvedenicama posebnu panju privlae one koje se tvore od, na prvi po-
gled, nemarkiranih osnova. No, kako je njihovo znaenje izmijenjeno ra-
zliitim postupcima (npr., metaforizacijom i sl.), moe se izvesti zakljuak
da ove imenice svoju semantiko-stilsku markiranost primarno grade me-
taforizacijom polazine imenice: bomba (< bomba = la) osoba sklona
laganju, laov. Time se posljedice lai i laganja dovode u ravan s efektima
baenih bombi. Razlog zato se gore navedene lekseme smatraju primjeri-
ma za univerbaciju lei u dvije injenice:
vielana konstrukcija se svodi na jednu rije (univerb), ime se po-
stie ekonominost u izraavanju;
univerb ima isto denotativno znaenje kao i njegov sloeni ekviva-
lent ali se uz sauvano osnovno znaenje razvija i posebna konotacija, to
86
dovodi do ekspresivizacije univerba.

Time su odreeni kriteriji po kojima se neka leksema smatra univer-
bom i oni se zatim primjenjuju na lekseme analizirane u nastavku rada.
84
Upravo ove dvije imenice ilustriraju presudnu ulogu sufiksa u ekspresivizaciji imenice iji su
sastavni dio. Naime: U principu e ekspresivna funkcija sufiksa doi do izraaja onda kada je
osnovinska re liena takvog znaenja. (ori, 1995:105).
85
S. Risti slijedi autore Dynamike slovnej zasoby suasnej sloveniny (Jan Horecky, Klara Bu-
zassyova, Jan Bosak a kolektiv, Bratislava, 1989), koji i ove primjere smatraju univerbacijom
u uem smislu (Risti, 1995:125126). Meutim, veliki broj istraivaa jedinstven je u stavu
da se ovakvi primjeri uope ne mogu smatrati univerbima budui da status univerba, prema
njihovom miljenju, nesumnjivo zasluuju samo izvedenice koje su, na prvi pogled, u tvorbenoj
vezi s motivirajuom rijeju iz vielane sinonimne sintagme (v. ori 1991, 1996, Mami 1997,
Otaevi 1997). No, kada je rije o rezultatima supstantivizacije, ovi istraivai ne pokazuju istu
jedinstvenost jedni smatraju da su i rijei nastale na taj nain univerbi (Otaevi, 1997:53) a
drugi da takve rijei nikako ne mogu biti univerbi budui da u nastanku ovih ekonominih
formacija ne uestvuju prepoznatljivi tvorbeni formanti (ori, 1996:61), s ime se slaemo.
86
Mogue je da jedan lan sloenoga ekvivalenta bude izmijenjenoga znaenja, ali kako su to
uglavnom opepoznate lekseme, ne dolazi do nerazumijevanja sadraja univerba.
Sufiks -ac: U standardnome jeziku dijeli najvei broj funkcija sa sufik-

som -a. Njime se tvore imenice koje znae: vritelja radnje: glumac, kosac;
nositelja osobine: pijanac, aljivac; pripadnika, sljedbenika: omladinac; pre-
porodovac, veleovac; stvari: poklopac; ivotinje: sivac, vranac. Osim toga,
on, za razliku od sufiksa -a, moe oznaavati i etnike: Iranac, Bosanac;
Hercegovac; biljke: krianac, sijanac (Halilovi, u: Jahi Halilovi Pa-
li, 2000:313315). No, nasuprot njegovoj veoj znaenjskoj divergenciji u
standardnome jeziku (u odnosu na sufiks -a nap. A. .), u razgovornome
jeziku situacija je neto drugaija on iskljuivo oznaava nositelje psi-
hofizikih karakteristika: prefriganac prefrigan, lukav ovjek; senilac
senilna osoba, dok je opseg znaenjskih polja sufiksa -a gotovo jednak
i u standardnome i u razgovornom jeziku (up. znaenjske skupine koje, u
razgovornome jeziku, oznaava sufiks -a).
Lekseme prefriganac i senilac uzorni su primjeri univerbacije u uem
smislu rijei. Zato se i moe zakljuiti da je u formiranju njihova ekspre-
sivnoga znaenja uloga sufiksa -ac samo sporedna, a u najboljem sluaju
intenzivirajua (ori, 1995:105).
Iako u korpusu nema potvrda za lekseme minimalac minimalni lini
dohodak; kaubojac kaubojski film (primjeri iz: Risti, 1995:130); domac
osoba koja stanuje u domu/internatu; emotivac emotivna osoba; de-
presivac osoba sklona depresiji (primjeri iz: Risti, 2004:193), to ne ospo-
rava njihovu svakodnevnu upotrebu u razgovornome bosanskom jeziku.
Sufiks -i: Mnotvo je leksema s ovim sufiksom u tolikoj mjeri odoma-
eno u svakodnevnome govoru da se esto i ne osjea njihova ekspresiv-
nost, koja postaje oita kada im se suprotstave stilski neutralne lekseme iz
standardnoga jezika s istim znaenjem: crti crtani film, krimi kri-
minalistiki roman; ljubi ljubavni roman; mini mini suknja, por-
ni pornografski film (primjeri iz: Bugarski, 1997:120121). U navede-
nim primjerima, rije je o nominalizaciji pridjevsko-imenike sintagme,
kao rezultat koje nastaje pridjevski motivirana imenica. U istraivakome
korpusu posvjedoena je leksema mini, ali se i ostale nesumnjivo uju u
razgovornome bosanskom jeziku.
Sufiks -ka: Univerbi nastali uz pomo tvorbenog formanta -ka mogu
se podijeliti na dvije grupu: prvu grupu ine izvedene imenice semanti-
ki motivisane sintagmama atributivnog karaktera (ori, 1991:331) kao u
primjerima: civilka87 civilno odijelo; starka sredovjena enska oso-
ba (ob. privlanog izgleda); dok drugu grupu ine imenice izvedene od
87
U ovom je primjeru tvorbena osnova okrnjena: civil-an, civil-ni.
158 Amela ehovi
indeklinabilnog diferencijalnoga konstituenta sintagme,88 kao u primjeru

leviske89 farmerke Levis. Mogunost upotrebe i lekseme levisice ukazu-
je na pojavu tvorbene sinonimije kod nekih univerba (ori, 1996:63), to
nas dovodi do sljedeega sufiksa, a to je sufiks -ica.
Sufiks -ica: Ovaj sufiks se u razgovornome bosanskom jeziku javlja u
nizu leksema, od kojih je u korpusu zabiljeena samo minica90 mini su-
knja, to ni u kom sluaju ne znai da se ne uje i dukserica, levisice itd.,
gdje jedninski ili mnoinski oblik izvedenice zavisi od broja imenice koja
ini glavni identifikacijski dio polazine sintagme (v. fusnotu 89).
Sufiks -ko: Kada ovaj sufiks ne vri svoju osnovnu funkciju hipoko-
ristinoga imenovanja mukih osoba, on obavezno ima afektivni karak-
ter, s ime se slau svi istraivai tvorbe rijei (Babi, 1991:274275, Klajn,
2003:141). U literaturi nije zabiljeen kao formant univerba, ali sljedei pri-
mjeri jasno posvjedouju tu njegovu funkciju: glupko priglupa osoba;
oalko osoba koja nosi naoale; prko prast nos; plako plaljiva
osoba, plaljivac. Sve navedene lekseme imaju, u veoj ili manjoj mjeri,
pogrdnu konotaciju izuzev lekseme prko, gdje se na aljiv nain iskazuje
neupitna simpatija prema nositelju tog fizikog svojstva91.
Sufiks -aner: Ovaj sufiks se ne pojavljuje meu imenikim sufiksima
standardnoga jezika92, ime se izdvaja od dosad analiziranih. U korpusu se
pojavljuje u sljedeim leksemama univerbima: arijaner osoba u ijem
se ponaanju oituje arijski mentalitet ili ono to se pod tim podrazumi-
jeva; fizikaner fiziki radnik; kosaner mukarac duge kose. U veini
sluajeva ovaj sufiks oznaava nositelje odreenih svojstava.
Sufiks -son: Ovaj sufiks, poput sufiksa -aner, ne ini sastavni dio sufiksa
standardnoga jezika, a zanimljiv je po tome to uope nije zabiljeen u lite-
88
On moe biti i na prvom i na drugome mjestu, tj. znaenje moe biti protumaeno kao far-
merke Levis i kao Levis farmerke.
89
Mnoinska forma leviske u jasnoj je vezi sa imenicom farmerke, koja ini glavni identifikacijski
dio polazine sintagme.
90
Misli se na primjere univerba, ne openito.
91
Nai rezultati stoga ne odgovaraju drugom dijelu zakljuka I. Klajna: Najvie je izvedenica na
-ko od pridevske osnove, i to od prideva koji znae neku lou osobinu, ali ukupni ton izvedenice
je pre aljiv nego pejorativan (istakla A. .). (Klajn, 2003:141).
92
R. Bugarski tvrdi da ovaj nastavak u jezikom standardu uglavnom oznaava poreklo, a kao
primjere navodi lekseme lipicaner, perzijaner, Afrikaner, cirkuzaner (Bugarski, 2006:106), to
odudara od stavova S. Babia (1991) i I. Klajna (2003) te B. oria, koji ga smatra sasvim nepo-
znatim standardnome jeziku (ori, 1996:63).
raturi.93 Iako je on rijedak i neuobiajen sufiks, ak i u argonu, te se moe

smatrati jedinanim sufiksom94, leksema u kojoj se realizira glupson sa
znaenjem glupa osoba, dosta je rairena u upotrebi.
2. Glagolski univerbi
Nai rezultati pokazuju da je broj glagolskih univerba i njihovih sufiksa
znatno manji u poreenju sa imenikim univerbima.
Sufiks -ira-: Pojavljuje se u sljedeim glagolskim argonizmima: keira-
ti platiti gotovinom (keom); kulirati hladnokrvno se ponaati, po-
put kulera; upljirati priati uplje prie, bez pravoga smisla i sadraja,
ponekad radi izbjegavanja neugodnih pitanja; taksirati odvesti nekoga
(prijatelja, poznanika, roaka) na odreeno mjesto vlastitim automobilom,
poput taksiste.
Sufiks -isa-: ini se da ovaj sufiks u funkciji sredstva univerbacije nema
ni izbliza onu rasprostranjenost kakvu ima sufiks -ira-, koji je i inae sve
prisutniji u glagolskim neologizmima. No, za ovu svrhu ilustrativan je pri-
mjer glagola majmunisati se praviti od sebe budalu, majmuna.
Za obje grupe primjera vrijedi zakljuak da su glagolski univerbi (su)
nastali sufiksalnom derivacijom motivacione osnove za koju se uzima pri-
loka odredba ili objekat iz sloenog ekvivalenta (Risti, 1995:131).
argonizacija je tvorbeni proces u kojem pojedini sufiksi i drugi tvor-
beni formanti u veem broju novijih ekspresivnih i posebno argonskih
rei i sami postaju nosioci specifine argonske obojenosti, ak i nezavisno
od prirode domae ili strane osnove kojoj se dodaju (Bugarski, 1997:118).
Iako spomenuti autor navodi vei broj sufiksa koji imaju ovu funkciju (Bu-
garski, 1997:118123, 2003:2167, 2006:47147), ovdje se analiziraju samo
oni koji su zabiljeeni u istraivakome korpusu. Vano je naglasiti da pri-
mjeri koji se navode u ovome dijelu ne mogu biti smatrani univerbima, te
se iz tog razloga i razmatraju zasebno.
Sufiks -i: Za razliku od univerba izvedenih ovim sufiksom, koji redom
oznaavaju kakve pojave, lekseme u kojima ovaj sufiks ima ulogu argoni-
zatora95 oznaavaju osobe: homi homoseksualac, narki narkoman.
Sufiks -os: Status ovoga sufiksa jo uvijek nije jasno rijeen neki ga
autori uope ne uvrtavaju u sufikse (Babi 1991) dok mu drugi priznaju
93
Nije se naao ak ni u knjizi argon R. Bugarskog, gdje su nabrojana 64 sufiksa tipina za ar-
gonizme (Bugarski, 2006:4748).
94
Jedinani sufiks je termin koji oznaava imenike sufikse koji se javljaju samo u po jednoj rei
(Klajn, 2003:15).
95
Termin sainjen za potrebe ovoga rada.
160 Amela ehovi
status argonskoga sufiksa a pri tome ukazuju na injenicu da je to strani

flektivni nastavak (Klajn, 2003:252)96. Mi ga smatramo sufiksom imajui u
vidu njegovu funkciju u rijei. On je zastupljen u velikom broju argoniza-
ma okrnjene osnove, od kojih su u korpusu potvrena dva: alkos alko-
holiar i narkos narkoman.
Sufiks -s: Ovaj sufiks uope nije zabiljeen u literaturi (Babi 1991,
Klajn 2003). Neki ga dovode u moguu vezu sa engleskim uzorima (Bu-
garski, 2006:141), a u razgovornome bosanskom jeziku nije pretjerano ra-
iren. Meutim, uestalost argonizma faks, u znaenju fakultet, namee
potrebu njegova uvrtavanja na ovu listu. Osim toga, u posljednje vrijeme
sve ee se uje i leksema infos u znaenju informacija, to ukazuje na
njegovo mogue irenje i na nove lekseme.
Obiljeje zajedniko svim navedenim sufiksima jest da se dodaju na
okrnjenu osnovu, to je u skladu s tendencijom argona za skraivanjem.
Sufiks -enzi: Ovaj sufiks ne pripada inventaru sufiksa standardnoga
jezika97, a od argonizama u kojima se pojavljuje u razgovornome bosan-
skom jeziku u korpusu je zabiljeen samo dekenzi djed98, leksema a-
ljive konotacije.
Analizirani sufiksi argonizatori doprinose ekspresivnosti leksema
iji su dio, mada nije sporno da u tome ponekad (ne uvijek, to je vrlo zna-
ajno) sudjeluju i osnove na koje se dodaju. Navedenim svojstvom oni po-
staju vrlo zanimljivi i osebujni sa morfoloko-tvorbenoga, semantikog i
stilistikog stanovita. Spomenuto svojstvo nazvano je terminom argoni-
zacija, budui da on najbolje ukazuje na procesualnost u trajanju domi-
nantnu osobinu ovoga postupka. Dakle, on se odvija i u ovome trenutku,
a kao njegov rezultat nastaju nove lekseme sa gore spomenutim sufiksima.
Iako marginalan, ovaj je postupak vrlo aktuelan u savremenome jeziku i
kao takav zanimljiv za istraivanje, naroito jer obuhvata raspon izmeu
rei koje pripadaju irem razgovornom jeziku, pa su tako ve deo jezikog
96
I. Klajn navodi da je pod utjecajem hispanizama gauo gauosi, gdje je -s ustvari nastavak
plurala, s shvaeno kao dio osnove, to je onda otvorilo put za shvatanje -os kao sufiksa (Klajn,
2003:252253).
97
Ne navode ga ni S. Babi (1991) ni I. Klajn (2003). R. Bugarski ga naziva varvarskim forman-
tom budui da je sainjen od nemakog nastavka za infinitiv i nemake zamenice 2. lica utive
jednine (Bugarski, 2006:140), a njegovim izvoritem smatra oblik calenzi (njem. zahlen Sie u
znaenju platite) (Bugarski, 2006:141). Ovdje treba dodati da u njemakome jeziku funkciju
zamjenice persiranja ima zamjenica 3. lica mnoine Sie.
98
No, on se zbog toga ne moe smatrati jedinanim sufiksom jer je u srpskome argonu zabilje-
en u vie primjera 19 (Bugarski, 2006:140141, 272).
standarda ili su na njegovom pragu ... i onih tipino argonskih u uem smi-
slu (Bugarski, 2001:7475).
3.3.3.7. Status argona meu ostalim jezikim varijetetima
Proskriptivni lingvisti tradicionalno su argon vrednovali kao nii jeziki
varijetet, zasnivajui svoju ocjenu na vrijednosnim opredjeljenjima, to je
u neskladu sa savremenim lingvistikim postavkama, koje se opiru bilo
kakvome do deskriptivnome pristupu jezikim varijetetima. R. Bugarski
uoava: Sama sistemska priroda jezika i injenica da je njegovo funkci-
onisanje regulisano pravilima nedvosmisleno ukazuju na sutinski nor-
mativni karakter svakog jezika i jezikog varijeteta uopte, bez obzira na
njegov drutveni status. (Bugarski, 1996a:162). Meutim, upravo zbog
statusa argona u drutvu, njegovi korisnici vode rauna o tome u kojim
ga okolnostima upotrebljavaju. Naime, velika je vjerovatnoa da kandi-
dat za posao ili student koji polae ispit nee pred poslodavcem, odnosno
profesorom (u tom kontekstu tabu-osobama), koristiti argonizme. To je
u vezi sa dva, meusobno povezana, pitanja s pitanjem komunikativne
kompetencije, koja omoguuje da govorimo na nain primeren situaciji:
ona nas vodi u odluivanju kada ta da kaemo, kome i kako (Bugarski,
1996a:191), i sa tzv. pozicioniranjem govornika,99 koje oznaava govorni-
kovo zauzimanje odreene take gledita, u ovome sluaju sagovornikove,
spram argonizama i njihove upotrebe. Govornik, svjestan negativnoga
sagovornikova stava prema argonizmima, izbjegavat e ih u vlastitome
govoru radi ostvarenja drutveno prihvaenih ciljeva.
Moe se izvesti zakljuak da odnos prema argonu uveliko odreuju
faktori socioloke naravi, a zanemaruju se njegova kreativnost i slikovitost.
One mogu osvjeiti svakodnevni govor, zbog ega su predmet odobravanja
pojedinih lingvista, npr. M. Radovanovia u Spisima iz kontekstualne lin-
gvistike (Radovanovi, 1997:6667). ak i J. Hamm u lanku iz relativno
daleke 1940. godine iskazuje moderna lingvistika opredjeljenja, zahtijeva-
jui prouavanje svih sociolekata (u njegovoj terminologiji stalekih govora
nap. A. .), u koje ubraja i aki staleki govor (kako on naziva argon
srednjokolaca nap. A. .). Hamm uoava da je ovaj govor jedini koji je
barem donekle istraivan u nauci, no to smatra nedovoljnim u poreenju sa
stanjem u njemakom, francuskom, engleskom i poljskom jeziku (Hamm,
1939/1940:233234). Navedeni stavovi ne impliciraju kako argon nema
99
O pozicioniranju se ee govori u vezi s dominantnim itanjem u knjievnosti, i tada je u
upotrebi termin pozicioniranje itatelja. No, miljenja smo da se moe uvesti i termin pozicio-
niranje govornika.
162 Amela ehovi
negativnih strana, jer on postaje negativna pojava onda kada pojedinci u

svom idiolektu ne posjeduju mogunost prebacivanja sa koda na kod, tj. ne
posjeduju stilistiku kompetenciju (Katni-Bakari, 2001:232).
3.3.4. Leksika neizravnoga i izravnog imenovanja

stvari i pojava
3.3.4.1. Eufemizmi
Eufemizmi su lekseme kojima se neizravno nastoje imenovati po drutve-
ni ukus neugodne pojave i pojmovi100, a u njih se obino ubrajaju izrazi koji
se odnose na seks, dijelove tijela, fizioloke procese i stanja, bolest, smrt i
sl.101 To implicira njihovu suprotstavljenost vulgarizmima, psovkama, op-
scenim izrazima (neprikladnim i/ili nepoeljnim u javnoj upotrebi), koji
su, prirodom onoga to izraavaju, tabu-rijei.102 No, nuno je napomenuti
da je kategorija tabua mnogo ira, o emu se govori kasnije.
D. Rosandi i J. Sili eufemizme svrstavaju u kontekstnoekspresivnu
leksiku (Rosandi Sili, 1979:137), to je differentia specifica ove vrste lek-
sema u odnosu na dosad spominjane, inherentnoekspresivne lekseme. To
potvruju i sljedei primjeri: glagol slaviti, u znaenju: piti alkohol (Ne-
to ste mi veseli. Da niste slavili?); pridjev veseo, u znaenju: pripit, pod
utjecajem alkohola (Vidim ja da si ti danas veseo. Takav nisi smio doi
na posao) i sl. Znaenje ovih leksema mora biti dekodirano iz konteksta,
budui da se razlikuje od njihova denotativnoga znaenja, ali ne u mjeri
da se meu njima ne moe ustanoviti izvjesna veza. Naime, tokom slavlja
esto se pije, te je pretjerana veselost obino izazvana utjecajem alkohola.
Na taj nain, povezivanje ovih leksema postaje djelomino motivirano, to
nikako ne implicira njihovo izjednaavanje.
Meutim, injenica je da u savremenome jeziku postoji i druga vrsta
eufemizama eufemizmi stabilizirani relativno estom upotrebom, to im
plicira olakano dekodiranje njihova znaenja, bez sudjelovanja konteksta.
Kako su to najee upotrebom ustaljene i stoga znaenjski opepoznate
100
Stoga se eufemizmi smatraju aspektom Pollyanna principa (tako nazvanog prema optimi-
stinoj heroini romana Pollyanna Eleanor H. Porter), koji podrazumijeva da e uesnici u
konverzaciji vie (e) voljeti ugodne teme od neugodnih (Leech, 1988:151).
101
Neki autori ove eufemizme nazivaju linim eufemizmima (Stani, 2004:212) budui da su re-
zultat procesa eufemizacije u linoj sferi (Stani, 2004:212).
102
Rije tabu polinezijskoga je porijekla i oznaava zabranu koja se postavlja nad neim. Narua-
vanje te zabrane za sobom povlai smrt, bolest i sl. za onoga ko ju je prekrio. Kao suprotnost
tabu-rijeima, egzistiraju noa, bezopasne rijei.
frazeme, ovi eufemizmi se ubrajaju u inherentnoekspresivnu leksiku: vjena

kua grob; otii bogu na istinu umrijeti; zaobilaziti istinu izbje-
gavati izricanje istine; lagati103 (Dei, 1990:3637). Svakodnevna komu-
nikacija obiluje frazemama eufemizmima, npr.: mokri brat alkoholiar,
pijanac; ustati na lijevu nogu104 biti veoma mrzovoljan: Ti si danas,
meni se ini, ustao na lijevu nogu.
Gotovo svi navedeni primjeri mogu se zamijeniti jednom rijeju, to je
svojstvo perifraza.105 U analiziranim primjerima one neizravno imenuju
pojave ija je direktna nominacija drutveno neprihvatljiva, to je svojstvo
i eufemizama. Stoga ih je mogue promatrati i kao eufemistike perifraze,
a osnovni kriterij za takvo odreenje jeste njihova funkcija. Poredei ih s
njihovim ekvivalentima i to kroz suodnos denotativnoga i signifikativnog
znaenja, navedene se konkurentne perifrastike i neperifrastike jedinice
potpuno ekvivalentnim javljaju samo s obzirom na denotativno znaenje,
jer se ... odnose na isti denotat... (Kovaevi, 1991:59). Meutim, njiho-
vo je signifikativno znaenje razliito, to proistjee iz razliitoga naina
prikazivanja denotata perifraza ga prikazuje posredno, a neperifrastika
jedinica neposredno (Kovaevi,1991:5960). Upravo iz te posrednosti pri-
kazivanja proizlazi semantiki potencijal perifraze, koja obavezno sadri
vie semantikih komponenata no njen neperifrastiki ekvivalent.106 Svi
navedeni primjeri perifraza to dovoljno uvjerljivo argumentiraju, a od njih,
u svakodnevnoj komunikaciji, veoma rijetko se upotrebljavaju vjena kua
ili otii Bogu na istinu. U svakom sluaju, perifraza kao stilsko sredstvo
nije u velikoj mjeri zastupljena u razgovornome jeziku, to je i logino ima-
jui u vidu njegovu tenju ka konkretnosti i jezikoj ekonomiji.
Openito, moe se izvesti zakljuak da ekspresivnost eufemizama pri-
marno proizlazi iz konteksta, dok inherentna ekspresivnost druge vrste
eufemizama proistjee iz njihove frazeoloke prirode.
Ponekad se eufemizmom smatra i litota, retorika figura u kojoj se
tvrdnja implicira odbacivanjem ili negacijom njezine suprotnosti (Sime-
103
Potvrde za njih nali smo i u Frazeolokome rjeniku hrvatskoga ili srpskog jezika: vjena kua
grob (Matei, 1982:295); otii Bogu na istinu umrijeti (Matei, 1982:31); udaljiti se od
istine ne govoriti istinu, lagati (Matei, 1982:199).
104
Ova je frazema zabiljeena ak i u Mateievu Frazeolokome rjeniku hrvatskoga ili srpskog
jezika, i to u znaenju biti zle volje/loe raspoloen (obino bez razloga) (Matei, 1982:387).
105
Perifrazom nazivamo upotrebu veeg broja rijei za opisivanje neega za to bi bila dovoljna
jedna ili u najmanju ruku samo nekoliko rijei da to izraze. (Kvintilijan, 1985:275).
106

Osnovni
sinonim

potcrtava

samo

arhisemske

semanti

ke
komponente

, a

perifraza

diferenci-

jalne semantike komponente. (Kovaevi, 1991:60).
164 Amela ehovi
on, 1969:775): Nisi ba poklonik istine,107 u znaenju: Laljivac si. Poisto-

vjeivanje litote i eufemizma, koji se moraju razlikovati, proistjee iz nji-
ma svojstvene zajednike funkcije ublaavanja tvrdnje, po emu i jesu
prepoznatljivi. I litota i eufemizam se svrstavaju pod antifrazu (Simeon,
1969:775), to je govorna figura koja ublauje smisao rijei tim to daje
ime suprotno od onoga to pojam znai (Simeon, 1969:78). Najbolji pri-
mjer antifraze, vrlo rairene u svakodnevnoj komunikaciji, jeste imenica
srekovi, kada se upotrijebi u znaenju: osoba kojoj se deavaju loe stva-
ri/bahsuz: E, ba sam danas pravi srekovi: pao sam na ispitu i platio
doplatnu kartu revizoru. Naravno, za dekodiranje ovoga, a ne izvornog,
znaenja imenice srekovi nuan je kontekst.
Eufemizmi se javljaju u svakodnevnoj komunikaciji, iako u veoj mjeri
meu osobama koje se nedovoljno poznaju nego meu bliskim osobama.
Naroito esto eufemizmima pribjegavaju osobe nesklone bilo kakvom di-
rektnom imenovanju stvari i pojava. To je posebno naglaeno u sferi seksu-
alnog, tradicionalno tabuiziranoj, opet u veoj mjeri meu osobama en-
skoga spola, budui da su ene nauene da se ne izraavaju suvie direktno,
a naroito ne kada je rije o neprijatnim stvarima, ije spominjanje moe
ugroziti osnovni imperativ govoriti kao dama108 (Lakoff, 1973:48). Stoga
se moe rei da stilogenost eufemizama izvire i iz prirode onoga to ubla-
avaju, a ponekad ak i skrivaju, dakle iz njihove indirektnosti, koja se
suprotstavlja opoj tenji razgovornoga jezika za konkretnou. Uostalom,
upravo je to indirektno imenovanje pojava razlog zbog kojeg se eufemiz-
mi neblagonaklono smatraju sistemski oznaenim devijantnim formama
(Pratt, 1996:190). S druge strane, zamjena tabu-rijei odgovarajuim eufe-
mizmima utjecala je na bogaenje rjenika svakoga jezika. To je doprinos
razvoju jezika, iako na tetu direktnoga imenovanja, te su i iz toga razloga
eufemizmi zanimljivi za lingvistika istraivanja.
3.3.4.2. Tabu-rijei
Eufemizmima se direktnim imenovanjem, po drutveni ukus, neugodnih
pojava i pojmova suprotstavljaju tabu-rijei: vulgarizmi, opsceni izrazi i
psovke. Ve ranije je napomenuto da je kategorija tabua mnogo ira nego
107
U skladu s naprijed reenim, perifrazom bi se mogla smatrati i ova litota, s obzirom na kriterij
vielanosti (ovdje dvolanosti), sadran u sintagmi: ne biti poklonik istine, tj. ne biti istino-
ljubac. Kako je negacija sastavni dio litote, ona se ovdje ne uzima u obzir.
108
Naravno, navedene injenice ne odriu mogunost da jedan broj ena ne potuje jezike im-
perative koji se nameu njihovom spolu jer ene nisu homogena grupa, one se ne ponaaju
svugdje i uvijek na isti nain, te njihovo ponaanje ne moe biti objanjeno u opim termini-
ma (Coates Cameron, 1988:23). Jo o tome u: Tabu-rijei, str. 166, fusnota 112.
to se obino misli, jer se u nju ubrajaju i lekseme koje se ne mogu nazvati

psovkama ili vulgarizmima. Tematska polja smrti, bolesti, religije109 i sl. to
dovoljno jasno pokazuju: rak ono najgore, onaj duman (Ima ono najgo-
re/onog dumana). O. Jespersen navodi kako vojnici vjeruju da se u rijei
smrt krije neka prijetea sila, zbog ega se vijest da je neko poginuo izrie
glagolskim pridjevom pao, dok je u jeziku Toda iz istone Indije zabranjeno
spominjanje pokojnikova imena (Jespersen, 1970:143144, 152). Navedene
reakcije uvjetovane su vjerovanjem u veliku mo tabu-rijei, koje, jednom
izgovorene, mogu prizvati zlo, ime se one (se) identifikuju s folklornim
totemizmima materijalne provenijencije (usp.: vuk, krv, maka, zmija, mr-
tvac...), ali i duhovne (usp.: podrhtavanje onog kapka = slutnja) (Kasumo-
vi, 1991:208). U skladu s takvim vienjem, tabu-rijei se promatraju kao
govorni totemizmi (Kasumovi, 1991:208). No, i u dananjoj kulturi ima
ovakvih primjera. Oni se obino odnose na tematsko polje smrti: umrijeti
preseliti na ahiret, otii na drugi svijet, ali i na druge ivotne oblasti, npr.,
i imena gradova mogu u jednome trenutku postati tabu-rijei. Naravno,
ova promjena od podesnoga do neprikladnog imena uzrokovana je, prije
svega, ako ne i iskljuivo, razlozima politike prirode. Graani Podgorice
i Sankt Petersburga, u veini, bez obzira na vlastita politika opredjeljenja,
nee rado izrei prijanje nazive ovih gradova Titograd i Lenjingrad110
nazive u velikoj mjeri tabuizirane, jer bi to moglo otkriti njihove stavove
u vezi sa savremenom politikom situacijom. Ipak, nije mogue potpuno
otkloniti i tendenciju namjernoga izricanja nekadanjih naziva, to je u
direktnoj vezi sa ideologijom govornika, kada ove rijei treba promatrati
kao ideologeme. Takoer, i nazivi tuih religioznih termina, iz razliitih
razloga, mogu za pojedince predstavljati tabu-rijei, koje se stoga izbjega-
vaju direktno imenovati. A. Kasumovi navodi sljedee primjere: Boi
bozgun, prozuk, troi; Bajram baklavar, barmaj, bajo (Kasumovi,
1991:209). Danas je u ovoj funkciji rairenija upotreba zajednike imenice
praznik: Sretan ti praznik (namjesto: Bajram ili Boi), to nije uobiajeno
i oekivano u estitanjima ove vrste. Iz navedenih primjera oito je kako je
kategorija tabua na verbalnome polju mnogo ira nego to se obino misli.
109
Jedina razlika izmeu psovki i vulgarizama, na jednoj strani, i leksema iz ovih tematskih polja
(smrt, bolest, religija nap. A. .), na drugoj strani, jest ta to su psovke i vulgarizmi inheren-
tnoekspresivna leksika, dok su lekseme iz druge grupe neutralnoga karaktera.
110
ak su i nazivi ovih gradova, upotrijebljeni u svakodnevnoj komunikaciji, inherentnoekspre-
sivni, to proizlazi iz njihova znaenja: Titograd Titov grad, Lenjingrad Lenjinov grad, a
donekle i iz morfologije vlastita imenica (Tito, Lenjin) ima funkciju prisvojnoga pridjeva.
Ova je pojava veoma zanimljiva s tvorbenoga stanovita.
166 Amela ehovi
Zbog toga ona zasluuje podrobna istraivanja, u kojima mogu i moraju

sudjelovati i druge naune discipline, ne samo lingvistike.
S druge strane, vulgarizmi i psovke, tipine tabu-rijei, u svakodnevnoj
su komunikaciji zasigurno manje tabuizirane nego u zvaninoj komunika-
ciji. Ovu tvrdnju mogue je dokazati injenicom da se vulgarizmi i psovke
slobodno i relativno uestalo upotrebljavaju tamo gdje nema potencijalne
drutvene kazne, npr., meu prijateljima, poznanicima i sl., a izbjegavaju
se u slubenim situacijama, gdje bi moglo doi do negativnih posljedica
za njihova korisnika111. Pri tome, one nisu karakteristine za govor samo
jednoga spola ili odreenih socijalnih skupina, iako se takvo miljenje de-
cenijama nametalo112, nego su odlika, u veoj ili manjoj mjeri, govora pri-
padnika oba spola113, svih drutvenih slojeva, svih starosnih grupa, i to kao
odgovor na stresne ivotne situacije, koje nuno izazivaju nezadovoljstvo
i elju za otporom. Naroito su psovke, vid verbalne agresije spram oso-
ba, stvari ili pojava114, proete negativnim nabojem. Stoga se govorni in
111
Stoga su neki istraivai miljenja da razliku u upotrebi standardnih/nestandardnih varijeteta
prvenstveno treba vezati za kontrast izmeu javnog i privatnog diskursa a ne za razlike izmeu
jezike realizacije ena, s jedne strane, i jezike realizacije mukaraca, s druge strane (Risch,
1987:357).
112
Meu predstavnike takvoga tradicionalnoga stajalita ubrajaju se J. K. Chambers i P. Trudgill
(1980). Iz njihovih istraivanja proistjee da ene, u prosjeku, vie no mukarci koriste varije-
tete viega drutvenog statusa, to ujedno podrazumijeva da one manje psuju, manje govore
argonizme, vulgarizme, opscene rijei i sl. (Chambers Trudgill, 1980:72). Ovi istraivai to
tumae tenjom ka prestiu u drutvu, kojoj su ene sklonije iz vie razloga (vei pritisak koji
se vri na ene u vezi sa njihovim ponaanjem, naroito jer su one glavni faktori u socijalizaciji
djece, zbog ega se oekuje da budu pristojne, diskretne i sl.) (Chambers Trudgill, 1980:98).
Pri tome se ovdje misli na klasino znaenje termina presti. No, oni spominju i tajni presti,
koji pripisuju W. Labovu. To je presti u smislu naklonosti iskazane od jedne grupe i u smislu
signaliziranja neijega identiteta kao lana grupe (Chambers Trudgill, 1980:99), kojem vie
tee mukarci. Naime, J. K. Chambers i P. Trudgill uoavaju kako meu mukarcima tajni
presti upravo uivaju nie vrednovani varijeteti, zbog ega oni, u poreenju sa enama, vie
psuju, vie govore argonizme, vulgarizme, opscene rijei i sl. (Chambers Trudgill, 1980:99).
Stavovi poput ovoga doivjeli su brojne kritike (v. De Klerk 1992; Hughes 1992; Savi 1995),
a ak su i gore navedeni autori na osnovu istraivanja u okolini Norwicha ukazali na to da i
meu osobama enskoga spola postoje razlike u stepenu koritenja nestandardnih jezikih
formi mlae su ene pod jaim utjecajem tajnoga prestia nie vrednovanih varijeteta nego
starije ene (Chambers Trudgill, 1980:99). Osim toga, uoeno je da u dosadanjim lingvisti-
kim istraivanjima nije posveena dovoljna panja utjecaju rasne i klasne pripadnosti govorni-
ka na njihovu upotrebu nie vrednovanih varijeteta, to takoer treba imati u vidu (De Klerk,
1992:288).
113
Zapaeno je da i mukarci i ene vie psuju u drutvu pripadnika istoga spola, dok u konverza-
ciji koja ukljuuje pripadnike oba spola psuju znatno manje (Hughes, 1992:294).
114
Meutim, kako tano zapaa S. Savi: Valja imati na umu da se moe biti verbalno agresivan
i bez upotrebe psovki: upotrebom sasvim prihvatljivih rijei, ali izreenih povienim tonom ili
kojim se one izriu (psovanje nap. A. .) u vienju nekih autora tretira

kao ekspresiv s negativnim stavom (Ivaneti, 1995:45)115. U vrlo rijetkim
sluajevima, one su izraz dragosti, tj. izriu se s pozitivnim namjerama.
Tada su znak bliskosti sagovornika, koji posjeduju neuobiajenu shemu
za izraavanje pozitivnih osjeanja. U funkciji potapalice psovke nemaju
opravdanja i treba ih izbjegavati.
Iz reenoga proizlazi da su vulgarizmi i psovke est ali neobavezan se-
gment razgovornoga jezika. U sluajevima njihove upotrebe kri se norma
standardnoga jezika, zbog ega postoje razliita miljenja u vezi sa oprav-
danou njihova biljeenja u rjenicima. Proskriptivni lingvisti ne odo-
bravaju njihovo biljeenje, branei takav stav tvrdnjom da oni kvare stan-
dardni jezik, to je iskljuivo vrijednosno opredjeljenje (standardni jezik je
dobar, psovke i vulgarizmi su loi), koje nema nikakvu naunu utemelje-
nost. Ovakvi su stavovi, u prvome redu, karakteristini za leksikografsku
tradiciju 20. vijeka u veini rjenika ovoga razdoblja tabu-rijei se ime-
nuju eufemizmima ili se ak ni ne spominju dok se u ranijim vijekovima
tabu-rijei navode direktno i neublaeno.116
U vlastitome istraivakom korpusu zabiljeeni su sljedei vulgarizmi:
dokuriti dojaditi, dosaditi, dosei neiju granicu trpeljivosti; drmo-
guz zabava (obino plesna); kucaljka ena nemoralna ponaanja;
kuronja mukarac; piulja osoba enskoga spola (leksema je isto-
vremeno i pejorativ); pizda djevojka, ena (znai i: plaljiva osoba;
kukavica)117; popizditi izgubiti samokontrolu usljed ljutnje, bijesa;
nainom koji poniava. (Savi, 1995:164).
115
Psovke je mogue promatrati i kao jedan od niza formulainih izraza kakvi su komplimenti,
izvinjavanje ili pozdravljanje, u kojima je prepoznatljiva jednostavna sintaksika organizacija
i velika frekvencija upotrebe (Savi, 1995:164).
116
Prvo izdanje Vukova Srpskoga rjenika iz 1818. godine obiluje tabu-rijeima. Navodimo samo
neke: jebanje (Karadi, 1969:280), jebati (Isto:280), jeba (Isto:280), jebaina (Isto:280), je-
bucati se (Isto:280), kurac (Isto:354), kuronja (Isto:355), kurev (Isto:355), kurina (Isto:356),
kuri (Isto:356), pika (Isto:558), piurina (Isto:558), posrati se (Isto:614), srati (Isto:786). S
druge strane, u slovenskom jeziku, koji je od svih junoslavenskih jezika poznat po najmanjem
broju vulgarizama i psovki, rjenike potvrde za tabu-rijei datiraju i iz starijih razdoblja u
prvome multilingvalnom rjeniku, Megiserovu Slovensko-latinsko-grkome rjeniku iz 1603.
godine, pojavljuju se kurac, pizda; u Pohlinovu Glossariumu Slavicumu iz 1792. zabiljeen je
izraz jebat ratam (lat. Pubesco); u Vodnikovu manuskriptu iz 1806. pojavljuje se glagol jebati;
a u poznatome Pleternikovu Slovensko-njemakome rjeniku, iz kasnoga devetnaestog vijeka,
javljaju se: kurac, pizda, fukati, jebati, ak i: jebanje, jeba/jebec itd. (Nemah, 1997:158).
117
U posljednja dva znaenja leksema pizda je pejorativ, s tom razlikom da se u prvom sluaju
(plaljiva osoba nap. A. .) ona primarno upotrebljava za oznaku nepoeljnoga ponaanja
osoba enskoga spola, dok se u drugome sluaju (kukavica nap. A. .) ocjena iskljuivo
odnosi na osobe mukoga spola.
168 Amela ehovi
prokuriti se uzoholiti se, poeti se praviti vaan. Rjee, vulgarizmi se

mogu realizirati i kao akronimi: sastaviti je i be, kazati ku i pi (Kasumovi,
1991:208).
D. ipka tvrdi da su izrazit primjer za vulgarizme (su) opscene rijei,
kojima se upuuje na pojedine dijelove ili aktivnosti probavnog i seksual-
nog trakta, ili se forma lekseme izvodi iz forme tih rijei: govno, jebati, sra-
ti, zajebati i sl. (ipka, 1998:75), to ukazuje na mogui stav da su opscene
rijei vrsta ekstremnih vulgarizama.
Meutim, postoji jo jedna vrsta leksema koja se ubraja u opscene izra-
ze, ali se iz njih izdvaja svojom izrazito erotskom konotacijom, primarno
estetske funkcije. Upravo stoga, oni se najee javljaju u knjievnoumjet-
nikim tekstovima npr. zabiljeeni su u Hiljadu i jednoj noi, u prijevodu
Esada Durakovia. Ovaj ih autor naziva erotonimima, to je M. Katni-
Bakari posluilo kao poticaj za njihovo izdvajanje u zasebnu grupu, od-
vojeno od psovki i vulgarizama (Katni-Bakari, 2001:234235). Razlozi
za to su oiti: njihova funkcija i izrazita stilogenost. Erotonimi su, iako
rijetko, prisutni i u argonu, i to za oznaavanje enskih grudi: jabuke,
nektarine. Metafora u ovim leksemama je neupitna, kao i njihova primarna
estetska funkcija.
Iako se obino tvrdi da su psovke i vulgarizmi potekli u gradskoj sre-
dini (v. Jovi 1975; Savi 1995), oni su upravo u toj sredini vie tabuizirani
nego u seoskoj, kako to uoava Lj. Raji, dodajui da se naroito nepri-
mjerenim smatra njihova upotreba u govoru obrazovanih ena118 (Raji,
1982:91). U svakom sluaju, direktnost kojom izraavaju stvari i pojave,
kao i injenica da se javljaju u govoru svih ljudi, sa zanimljivim razlikama
u uestalosti upotrebe i ciljem koji se eli postii, preporuuje ih kao pred-
met lingvistikoga prouavanja.
3.3.5. Emocionalno-ekspresivna leksika

Emocionalno-ekspresivna leksika se ubraja u leksiku sa konotacijom, koju
ine osobne ideje i emocionalne asocijacije povezane s nekom rijei i nje-
zinim znaenjem, ili ideje to ih neka rije sugerira ili implicira, a one
su dodane eksplicitnom znaenju ili denotaciji (Simeon, 1969:688). Ve
i sam termin upuuje na zakljuak da je rije o leksici iz polja osjeanja,
kao i o leksici kojom se iskazuju emocije, to neizbjeno implicira subjek-
118
Ovakva su gledita u iskljuivoj vezi sa zahtjevima koje drutvo namee enama (vie o tome
u: Lakoff 1973). Sa sociolingvistikoga stanovita zanimljiva je jedna amerika poslovica koja
eni psovaici odreuje mjesto koje zasluuje pakao! (A whistling sailor, a crowing hen and a
swearing woman ought all three go to hell istakla A. ., navedeno prema: Hughes, 1992:291).
tivni stav govornika spram nekoga ili neega. U toj funkciji najei su hi-
pokoristici i pejorativi, oponirani vrstom govornikova stava prema objektu
subjektivne ocjene (bilo da je rije o osobi, predmetu ili pojavi), pri emu je
pozitivno intoniran stav odlika hipokoristika a negativno intoniran pejorati-
va. Takoer, u prouavanjima ove vrste ne mogu biti izostavljeni ni uzvici.
3.3.5.1. Hipokoristici
Hipokoristici su rijei od milja, ime je impliciran pozitivan stav govor-
nika. Meu njima najdominantnije mjesto zauzimaju rijei za srodnike, i
to vie uestalou upotrebe no brojnou: babi, babone, babukica otac;
mami, mamko majka; cakiba (leksema je nastala premetanjem slogova,
pa je i atrovaka rije) baka; dekenzi djed. ak i na prvi pogled nega-
tivno intonirana leksema starci roditelji moe biti smatrana hipoko-
ristikom pod uvjetom da je intonacija s kojom se izgovara ispunjena lju-
bavlju i simpatijom za njom oslovljene adresate. Ova je leksema ujedno i
familijarizam.
Osim navedenih, vrlo su rasprostranjene i rijei koje ukazuju na odre-
enu karakteristiku neijega fizikog izgleda, koja je, objektivno procije-
njena, negativna. Kako je odnos govornika prema osobi nositelju toga svoj-
stva pozitivan, fizika karakteristika zadobija pozitivnu konotaciju. Takvi
su primjeri sljedeih leksema hipokoristika: buca, buco, burence, debeljuca
debela osoba; mrkvica riokosa i pjegava osoba (upotrebljava se za
osobe enskoga spola); mravica mrava osoba (iskljuivo enska); mr-
avuljak mrava osoba (obino dijete, bez obzira na spol). Posljednje
dvije lekseme (mravica i mravuljak nap. A. .) vrlo su zanimljive za po-
reenje sa imenicom mro mrava muka osoba, koja je pejorativ, iako
je fizika osobina koju imenuju identina.
Prema istome kriteriju, i negativne se karakterne osobine mogu iska-
zati hipokoristicima: srki nervozna, usplahirena osoba. Hipokoristici
ove vrste za nae su istraivanje zanimljiviji od onih kojima je i osnovno
znaenje pozitivno: slatkica enska osoba privlanoga izgleda.
Pojedini dijelovi tijela mogu biti izraeni hipokoristicima: prko pr-
ast nos; tiba stomak (obino djeiji). Te su lekseme markirane, dok su
njihovi ekvivalenti iz standardnoga jezika neutralne jedinice.
Dvije lekseme maca i mae pokazuju kako su jezike pojave ovisne
o vanjezikome kontekstu. Kako one u razgovornome jeziku ponekad slu-
e i za obraanje osobama enskoga spola (a ne samo kao stilski markirani
sinonimi za neutralnu leksiku jedinicu maka), postavlja se pitanje kakav
stav zauzeti prema njima. Da li e one biti prepoznate kao hipokoristici ili
170 Amela ehovi
pejorativi zavisi od osobe koja ih upotrebljava i namjere s kojom ih koristi

(iskazati njenost prema odreenoj osobi enskoga spola ili tu istu oso-
bu potcijeniti) kao i od konteksta upotrebe (porodini, uopeno bilo koji
neformalni ambijent, ili slubeni, odnosno poslovni ambijent, koji pred-
stavlja drutveno neprimjerenu situaciju za upotrebu ovih leksema). ak i
kada govornik nije svjestan moguih negativnih implikacija uzrokovanih
upotrebom ovih leksema, one se u slubenim situacijama moraju smatrati
pejorativima, za ta je najbolji primjer obraanje (pojedinih) rukovodilaca
podreenim slubenicama ne po imenu ili eventualnoj tituli nego spomenu-
tim imenicama. No, u svakome sluaju, veoma vanu ulogu u prepoznava-
nju govornikovih namjera ima adresat i njegov subjektivni osjeaj, izazvan
takvim imenovanjem, te se stoga on nipoto ne smije zanemariti u ovoj tri-
jadnoj strukturi (govornik kontekst adresat). Moe se ak smatrati da
najvaniju ulogu u odreivanju pripadnosti navedenih i svih ostalih lekse-
ma sline provenijencije hipokoristicima ili pejorativima ima adresat.
U razgovornome jeziku meu sufiksima za tvorbu hipokoristika ima i
standardnih (-a, -e, -o, -ko) i nestandardnih (-i, -one). U prvoj su grupi hi-
pokoristici koji nastaju okrnjivanjem osnove do suglasnika drugoga sloga i
dodavanjem nastavaka:
-a: bucmast buca;
-e: maka mae;
-o: bucmast buco.
Sufiks -ko se u standardnome jeziku, u tvorbi hipokoristika, moe
dodavati i na okrnjenu i na neokrnjenu osnovu: Zlatan Zlatko; pospan
pospanko (Bari Lonari i dr., 1979:261262), to je sluaj i u razgovor-
nome jeziku: prast prko; mama (takoer hipokoristik) mamko.
U drugoj grupi se na osnovu leksema dodaju nestandardni sufiksi:
-i: babo babi, mama mami u ova dva sluaja sufiks se dodaje na
neokrnjenu osnovu, a u sljedeem primjeru na osnovu okrnjenu do sugla-
snika drugog sloga: srklet srki;
-one: babo babone.
Sufiks -ica se u razgovornome jeziku najee dodaje na osnovu koja je
neokrnjena, to je u standardnome jeziku primarni nain tvorbe deminu-
tiva (Bari Lonari i dr., 1979:259)119. Sljedei primjeri ilustriraju nain
tvorbe hipokoristika sa ovim sufiksom u razgovornome jeziku: babuka
babukica, baka cakiba (oblik dobijen metatezom od bakica), mrava
osoba mravica.
119
Hipokoristici sa ovim sufiksom u standardnome jeziku se tvore okrnjivanjem osnove do sugla-
snika drugoga sloga (primjere v. u: Bari Lonari i dr., 1979:261).
3.3.5.2. Pejorativi
Pejorativi su rijei kojima se izraava negativan stav prema nekome ili ne-
emu, ime su oponirani hipokoristicima, kao rijeima pozitivne ocjene.
Kako je pejorativna ocjena obino postignuta poreenjem predmeta ocjene
sa odreenim osobama, predmetima ili pojavama, a rjee tvorbenim for-
mantima, pejorativi se nameu kao neizostavan predmet sociolingvistike
analize, naroito kada se zna da oni svojom brojnou i frekvencijom znat-
no prevazilaze hipokoristike. U ovome poglavlju u centru panje je znaenje
pejorativa (negativna ocjena nekoga ili neega) i nain na koji je ono po-
stignuto (poreenjem sa odreenim osobama, predmetima ili pojavama),
zbog ega je svjesno zanemarena njihova pripadnost argonu120. Analiza
koja slijedi, u skladu s reenim, zasnovana je na dva spomenuta kriterija.
U savremenome drutvu fiziki je izgled veoma bitan, te ne udi inje-
nica da je meu pejorativima veliki broj onih koji se odnose na negativno
ocijenjene fizike karakteristike. Iz poglavlja o hipokoristicima oito je kako
je u ocjeni neije bilo fizike bilo karakterne osobine najpresudniji govor-
nikov stav prema nositelju te osobine. Ako je stav pozitivan, mogue je da
negativna karakteristika bude iskazana leksemom pozitivne konotacije. No,
ipak, ee je da se negativna osobina iskae leksemom negativne konotaci-
je. Takvi su sljedei pejorativi, koji se mogu podijeliti u nekoliko skupina:
opi dojam neprivlanoga izgleda izriu lekseme: bezveznjak mla-
di neprivlana izgleda; orak mladi neprivlana izgleda; gabor ve-
oma runa osoba; gaborka runa enska osoba; geler/gelerina ve-
oma runa osoba; grob runa osoba; grobar runa muka osoba;
grobarka runa enska osoba; kopaka neprivlana djevojka; kram-
pa neprivlana djevojka; krembilka neprivlana enska osoba; kriti-
an/kritina koji/-a je neugledne vanjtine; ofajla neprivlana enska
osoba; rugoba runa osoba; ubleha runa, neuredna osoba; uhljup
runa, neuredna osoba; guba runa enska osoba;
ljudska mravost se iskazuje sljedeim leksemama: akalica veo-
ma mrava osoba; aplja mrava osoba, vrlo esto dugoga vrata i nogu;
igla mrava osoba; kostur veoma mrava osoba; mro mrava
muka osoba; ofinger mrava osoba; olio mrava osoba; tanga
mrava osoba; vjealica mrava osoba; goljo mrava osoba; pone-
kad se ovome fizikom svojstvu dodaje i visina, koja ga onda jo vie istie:
120
Pretena upotreba pejorativa dobro je poznata osobina argona, koji je i prepoznatljiv po
svom generalnom odsustvu potovanja za druge ljubaznost nije svojstvena argona, te se
njene i suptilne emocije dobro skrivaju. (De Klerk, 1992:281).
172 Amela ehovi
krakat visok i nezgrapan; dral izrazito visoka osoba (obje lekseme

impliciraju i: mrav);
debljina kao dominantno fiziko svojstvo nekih ljudi izrie se sljede-
im leksemama: bure debela osoba; kravetina debela enska osoba,
vrlo esto i lijena; krmak debela muka osoba; masan/masna de-
beo/-la, uz to, i oputenih miia; puding debela osoba oputenih mii-
a; stanlio debela osoba;
pojedini dijelovi tijela negativno se ocjenjuju sljedeim leksemama:
balvani debele noge; bure velik stomak; amci velika stopala;
groblje loi zubi; kljove istureni zubi; labrnja usta; metla rav-
na kosa; njuka usta; lice; peraje velika stopala; prasa ravna,
prava kosa; slama prava kosa; streha dug nos; tintara glava;
noenje naoala takoer je, i to vrlo esto, predmet negativne ocjene:
oro osoba koja ne vidi dobro i/ili nosi naoale; ozla osoba koja
nosi naoale; tegla osoba koja nosi naoale vee dioptrije.
Pejorativi kojima se procjenjuje neiji fiziki izgled nastali su na osno-
vu poreenja po slinosti. Navedenu tezu uvjerljivo posvjedouju lekseme
koje pejorativno imenuju mravost (osoba se poredi s akalicom, iglom,
kosturom, ofingerom, tangom, vjealicom); debljinu (poreenje se vri s
buretom, kravom, krmkom i pudingom); velika stopala uskoom i dui-
nom tvorce pejorativa podsjeaju na amce, odnosno peraje, a debele noge
na balvane. Ravna kosa izaziva asocijacije na metlu, prasu i slamu; dug nos,
est predmet pejorativne procjene, izjednaen je sa strehom. Osnovni kri-
terij za ovo, vrlo uspjelo, poreenje jeste njihova istaknutost, ak i ispupe-
nost, na ljudskome tijelu, odnosno kui. Opepoznati likovi Stanlija, Olija i
Pinokija, na osnovu njihovih fizikih karakteristika, metaforino imenuju
osobe koje odlikuje prekomjerna debljina, mravost i veliina nosa: On je
pravi stanlio/olio/pinokio. Kako su navedeni pejorativi upotrijebljeni figu-
rativno, to je spoj inherentne i kontekstualne konotativnosti.
S druge strane, mogue je i da poreenje po slinosti (u izgledu) dviju
pojava, kao u gore navedenim primjerima, ne bude glavni kriterij u stvara-
nju novoga, pejorativnog znaenja. Naime, negativna denotacija odreenih
leksema izaziva stvaranje konotativnoga znaenja, takoer negativnoga
predznaka. Takve su lekseme grob, grobar i grobarka, kojima se oznaava
runa osoba. Interesantno je primijetiti da se meu leksemama ovoga tipa,
sa istim znaenjem, pojavljuju i orak, geler, gelerina, lekseme iz vojnike
terminologije. Nepopularnost onoga to primarno oznaavaju u vjerovat-
noj je vezi s bliskom prolou, te je njom potencirana i negativnost izve-
denoga znaenja.
Ipak, jo ei predmet pejorativnoga imenovanja jesu lekseme kojima

se oznaavaju negativne pojave u karakteru i ponaanju:
beskrupulozna osoba: ona, on-obraz;
drska osoba: fakin, konj, krmak;
imuna i/ili utjecajna osoba: bogatuner, budo, budovan, glavonja;
laov: glumac, petljanac;
lijena osoba: kravetina;
mukarac podloan utjecaju supruge/djevojke: papuar, mokljan;
naivna osoba: mamlaz;
nefleksibilnost: (biti) ukoen/ukoena (i ukoenost kao ope svojstvo),
utogljen/utogljena;
nesnalaljiva osoba: smlata;
nespretna osoba: smoto;
neuredna, nedotjerana osoba: kloar, strailo;
nezanimljiva, dosadna osoba: umurua, dave, gnjavator, pegla, tegoba;
osoba bez stila i osjeaja za modu: diber, ian;
osoba koja nastoji djelovati pametna: pametnjakovi; veoma pametna
osoba: filozof (negativna konotacija);
osoba koja nastoji izvui materijalnu korist od drugih ljudi: grebator,
icaro;
osoba koja puno pria i uvijek neto komentira: kokoka (iskljuivo
enska osoba), zuca;
osoba koja se gega u hodu: patka;
osoba koja se ne zna ponaati, bez manira i stila: papak;
osoba netalentirana za sport: taraba;
osoba neuglaenoga i grubog ponaanja: sirovina;
osoba s nedostacima u karakteru: cvjeka;
plaljiva osoba: minda, mi;
ponaanjem neuravnoteena osoba: dilajla, dileja;
priglupa osoba: blehto, drot, duduk, glupko, tikvan; glupa osoba: glu-
perda, glupson, guska (iskljuivo enska osoba), koko (iskljuivo enska
osoba), konj, mamlaz, plavua, tuka (iskljuivo enska osoba), tikva, tikvu-
rina, tokmak, tuka, tupan;
razmaeno dijete: derle;
smetena osoba: stuha;
zla i pokvarena osoba (ee ena): zmija;
zla i pokvarena ena: vjetica;
ena koja prenosi traeve: torokua.
174 Amela ehovi
Svi su navedeni pejorativi imenice i, rjee, pridjevi. Osim njih, vrlo su

rasprostranjeni i glagoli pejorativi:
dodvoravati se: ulizivati se;
dosaivati: daviti, gnjaviti, peglati, tuiti;
dugo i dosadno o neemu priati: razglabati;
govoriti gluposti: baljezgati, benaviti, bulazniti, glupirati se (govoriti
i raditi gluposti), laprdati (svata priati i time nekoga vrijeati), lupati
(priati bez smisla), lupetati (priati bez smisla), prosipati se (govoriti
i raditi gluposti i zbog toga djelovati glupo), trabunjati, verglati (puno
priati i time dosaivati);
lagati: petljati;
ljutito govoriti: zvrndati;
maglovito, nejasno priati: filozofirati;
plakati: cmizdriti;
praviti od sebe budalu: majmunisati se;
priati bez pravoga smisla i sadraja: mljeti (znai i: puno priati),
upljirati.
Pejorativi ovoga tipa vrlo su raznorodni. Naroito su zanimljive lek-
seme koje postoje u standardnome jeziku i ije denotativno znaenje nije
negativno, za razliku od konotativnoga znaenja koje im se pridaje u raz-
govornome jeziku: aplja, filozof, glumac, koko, kokoka, konj, papak, pa-
puar, patka, pegla, petljati, plavua, sirovina, stoka, verglati, dral. Osim
poreenja po slinosti: petljati (osnovno znaenje: mrsiti, preneseno
znaenje: mrsiti konce prie da bi se njom obmanulo, lagati), verglati
(osnovno znaenje: naprazno paliti motor, preneseno znaenje: uprazno
priati), i sinegdohom i metaforom esto se izraava pejorativno znae-
nje. Sinegdoha je zamjena cjeline dijelom: papak dio noge domaih i-
votinja oznaava osobu ruralnih manira, dakle osobu bez manira i stila.
Istovremeno, ovo je i metafora. Metafora, skraeno poreenje, u kome su
izostavljeni poredbeni veznik kao i predmet koji se poredi, vrlo je esta u
razgovornome jeziku, budui da doprinosi eljenoj slikovitosti. Meu nji-
ma veliki je broj tzv. animalnih, sa rijeima zoonimima u ulozi centralnoga
lana: biti aplja; guska; koko; kokoka; konj; kravetina; krmak; mi; stoka;
zmija; dral. Za leksemu aplja, metaforino upotrijebljenu, distinktivni
je faktor fizika pojava ove ptice, poznate po mravosti, dugim nogama i
vratu; za kokoku njeno neprekinuto oglaavanje kokodakanje, u kojem
se pronala mogunost poreenja sa enskom osobom koja stalno pria;
pejorativom i vulgarizmom kravetina, u njegovoj augmentativnoj formi,
ukazuje se na glomaznost proporcija odreene enske osobe, a ponekad i
na njenu nepokretnost, dakle lijenost. Krmak, osim to (negativno) ozna-

ava fiziki izgled, tj. debljinu (obino muke osobe), vrlo esto iskazuje i
psihike odlike: grubost, neurednost, nevoenje rauna o higijeni, ime se
toj osobi odrie briga za druge i civiliziranost. Mi je sinonim za plaljivost,
te oznaava plaljivu osobu. Metaforinost lekseme zmija proistjee iz svoj-
stava koja se tim ivotinjama tradicionalno pridaju ljigavost, odbojnost,
zbog ega se njom i mogu oznaavati zle i iskvarene osobe. Za druge lek-
seme teko se moe utvrditi izvorite za izvoenje negativnoga znaenja.
Ovo se naroito odnosi na leksemu konj, koja oznaava glupu i/ili drsku
osobu, dok se istoimena ivotinja smatra pojmom pameti i elegancije. Gu-
ske, ivotinje koje su spasile Rim, u razgovornome jeziku oznaavaju glupe
i naivne osobe (Prava si guska. Nita ne shvata) te osobe sklone panici
(Samo joj neto loe reci, odmah e se uspaniiti. Prava guska). U drugome
znaenju ouvana je veza sa (spasonosnim) ponaanjem ovih ivotinja u
starome Rimu. Sve navedene lekseme su imenice, a od njih su u razgovor-
nome jeziku izvedeni sljedei glagoli: krmiti u duem periodu biti ljut
na nekoga, obino i ne govoriti s tom osobom; majmunisati se praviti
budalu od sebe.
Nazivi odreenih profesija u metaforikoj upotrebi esto su pejorati-
vi. Ve su spomenuti primjeri leksema grobar, grobarka, a postoje i drugi
primjeri: filozof, glumac, drot (u argonu naziv za policajca), koje treba po-
jasniti. Leksema filozof u svakodnevnoj je upotrebi negativni kvalifikativ
za veoma pametnu osobu, koja tim svojstvom iritira, to se razlikuje od
antikoga poimanja filozofa kao mudraca koji doprinose irenju granica
ljudske spoznaje. Na savremeno znaenje upuuje negativno intonirana
reenica: E sluaj ti ovog filozofa! S druge strane, glumci na sceni predstav-
ljaju druge ljude, oponaaju njihove emocije i postupke, zbog ega im se
esto i u privatnome ivotu odriu spontanost i iskrenost. To je najoitiji
i najvjerovatniji razlog zato se laovi i neiskrene osobe pogrdno nazivaju
glumcima: On je pravi glumac vara sve i svakoga. U pejorativnoj upotre-
bi svakako je najfrekventnija leksema policajac, odnosno njen argonski
sinonim, leksema drot, kao klieiziran predmet viceva u kojima se redovno
ismijava njihova glupost. Odatle se to prenijelo i u svakodnevnu konverza-
ciju, u kojoj se argonizmom drot oznaava glupa osoba: Kako nisi shvatio?
Ba si pravi drot!
Osobe kojima se odrie pamet imenuju se i sljedeim leksemama: du-
duk, tikva, tikvan, tikvurina. Leksema duduk turskog je porijekla, a ozna-
ava vrstu obanske frule koja se pravi od vrbove kore (kalji, 1979:226).
Kako su frule iznutra uplje, to je svojstvo u svakodnevnoj jezikoj praksi
176 Amela ehovi
slikovito pripisano glavama ljudi koje ne krasi pamet. Lekseme tikva (sa
varijantom tikvan, koja se koristi iskljuivo za muke osobe, zbog ega je
leksema tikva postala ekskluzivna forma za oznaavanje glupih enskih
osoba) i njena augmentativna forma tikvurina (negativno markirana) po-
vezane su s ljudskom glupou iz istih razloga kao maloprijanji primjer.
Naime, kada se kucne u tikve, one odzvanjaju, ostavljajui dojam praznine,
koja se oigledno povezuje sa odsustvom pameti, odnosno, uopeno govo-
rei, bilo kakva sadraja.
Kada se govori o imenicama, zanimljivo je spomenuti i leksemu cvje-
ka, ija stilska markiranost proistjee iz suprotnosti u znaenju korijensko-
ga morfema, koji izaziva pozitivne asocijacije, i negativnoga znaenja izve-
denice: osoba s nedostacima u karakteru121; te onomatopejsku leksemu
zuca (: zujati) osoba koja puno pria i uvijek neto komentira.
Glagoli: baljezgati, benaviti, bulazniti, cmizdriti, razglabati, trabunjati,
zvrndati stilski su markirani znaenjem i osnovom. Glasovni sastav glago-
la zvrndati veoma je zanimljiv budui da on onomatopejski prenosi dojam
neijega ljutitog govora. U toj su funkciji zvuni suglasnici z, d i sonanti v,
r, n, od kojih r ima vokalsku ulogu te se moe smatrati vokoidom.
Malobrojnija skupina leksema pejorativa jeste ona ije je znaenje veo-
ma blisko izvornome. Takva je leksema vjetica, koja oznaava natprirodna
bia, simbole zla i pakosti (vjetica je znaenjski antipod leksemi vila), to
je tumaenje koje se iz bajki prenijelo i u svakodnevni jeziki izraz, u zna-
enju zle i pakosne ene: uvaj je se dobro, prava je vjetica.
Kao osnov za tvorbu nekih pejorativa uzete su frazeme, te je za utvri-
vanje njihova znaenja nuno poznavati znaenje frazeme, obino opepo-
znate. Takva je frazema biti pod papuom pokoravati se eni u svemu,
biti potinjen/pokoran (Matei, 1982:449), od koje je izvedena imenica
papuar, za osobu takvoga ponaanja. Kako je frazema stilski markirana
jezika jedinica, i imenica izvedena iz nje takoer je stilski markirana, u
konkretnome primjeru i znaenjem i nainom tvorbe.
U istraivanje pejorativa treba ukljuiti i problem funkcije i znaenja
determinatora jedan, jedna, jedno, na ta ukazuje I. Pranjkovi. Kao osnov
za navedeni stav, on navodi uestalost njihova pojavljivanja uz pejorative
(Pranjkovi, 1993:206), to mogu potvrditi svi govornici razgovornoga bo-
sanskog (hrvatskog, srpskog) jezika. Dovoljno je uzeti bilo koji pejorativ i
dodati mu jedan od triju navedenih determinatora, kao u primjeru: Bala-
vice jedna! Kada se pejorativom obraa (a isto se odnosi i na hipokoristi-
121
Ovdje je mogue govoriti o efektu iznevjerenoga oekivanja.
ke): U prvom se dijelu naime daju obavijesti o prijekoru ili pohvali od-
nosno o kvalitativnim ili kvantitativnim svojstvima, a drugim se dijelom
strukture izrie razlog/povod prijekoru, pohvali, odnosno kvalifikaciji ili
kvantifikaciji, to je oigledno iz sljedee reenice: Balavice jedna, nikada
od tebe odrasla i zrela osoba! I. Pranjkovi tome pridodaje i dio kojim se
uspostavlja uzrono-posljedini odnos izmeu obraanja i ostalog dijela
strukture (Pranjkovi,1993:209210): Dok god se tako ponaa, ti si jedna
balavica, te zato nikada od tebe odrasla i zrela osoba! Funkcija determina-
tora jedan, jedna, jedno izrazito je ekspresivna, to potvruju i primjeri u
kojima je on dio imenskoga predikata, naravno, uz obavezno ekspliciranu
imenicu, npr.: Ti si jedan bezobraznik (Ivi, 1995:208). M. Ivi smatra da
se, pored toga, ovim determinatorom iskazuje empatija prema opisivano-
me pojedincu, to podrazumijeva da u sluaju njegova odsustva empati-
je nema (Ivi, 1995:211). Iako rjee, navedeni determinatori mogu pridati
negativnu konotaciju i izvorno nepejorativnim leksemama (Pranjkovi,
1993:206). Takav je sluaj, npr., sa argonizmom mozak, koji metaforino
oznaava pametnu osobu. No, uz determinator jedan, ova argonizirana
imenica ima suprotno znaenje, znaenje glupe osobe: Ma, ti si jedan mo-
zak! (primjeri A. .).
Iz dosadanjega izlaganja, oita je brojnost i raznovrsnost pejorativa.
Ipak, mogue je utvrditi neke zakonitosti:
1. Jedna grupa pejorativa svoju stilsku markiranost gradi na znaenju. To
je naroito izraeno ukoliko se ona postie metaforom, poreenjem (tipa si-
mile) i sinegdohom. Pri tome, osnovno znaenje moe posluiti za izvoenje
novoga znaenja, nemotiviranoga (ne postoji vidljiva veza izmeu staroga i
novog znaenja) i motiviranog (veza je uoljiva na prvi pogled) karaktera.
2. U drugoj su grupi pejorativi ija je stilska markiranost, osim zna-
enjskoga, i tvorbenoga karaktera (v. primjer lekseme zvrndati). Rjee se
stilska markiranost zasniva na efektu iznevjerenoga oekivanja, koji je
prouzrokovan razlikom izmeu znaenja korijenskoga morfema i znaenja
izvedenice (navedena leksema cvjeka).
3.3.5.3. Uzvici i onomatopeizmi
Uzvici su nepromjenljiva vrsta rijei, ija je primarna funkcija da izraa-
vaju emocije. Tim svojstvom oni su oponirani svim ostalim vrstama rijei,
te zasluuju poseban status u lingvistikim prouavanjima. Ubrajaju se u
inherentnoekspresivnu leksiku, a, osim toga, vrlo su frekventni u razgo-
vornome jeziku, zbog ega su neizostavni elementi u istraivanju njegove
leksike.
178 Amela ehovi
Kada se govori o uzvicima, postoje neki, nejasno rijeeni, problemi te-

orijske prirode. Naime, nema jedinstvene klasifikacije uzvika, budui da se
u obzir uzimaju razliiti kriteriji. Uzvici se, prema funkcionalnome krite-
riju, obino dijele na dvije grupe:
1. uzvici koji izraavaju emocije i
2. uzvici koji izraavaju odnos prema sagovorniku, a u njih se ubrajaju
uzvici za poticanje, za ocjenu govora ili ponaanja sagovornika, te ak i
usklici i pozdravi (Simeon, 1969:699).
Prva grupa uzvika navodi se u svim gramatikama (Brabec Hraste
ivkovi, 1966:157; Bari Lonari i dr., 1979:216), s tom razlikom da
se oni u novijim gramatikama nazivaju eksklamacijama, odnosno ekspre-
sivnim znacima (Halilovi, u: Jahi Halilovi Pali, 2000:303). To su:
jao, ah, oh, uh i sl. Ova vrsta uzvika vrlo je esta u razgovornome jeziku.
Svaki od njih moe izraziti razliite emocije, to, naprimjer, pokazuje, u
razgovornome jeziku, esto upotrebljavani uzvik jao:
Jao, kakva divna haljina! (oduevljenje)
Jao, ko nam to dolazi? (iznenaenje)
Jao, ta uradih! (oaj)
Jao, to me uplai! (strah)
Upotreba ovih uzvika pojaava ekspresivnost govora.
Druga je grupa uzvika shvaena raznorodnije. Mada sve gramatike go-
vore o uzvicima za dozivanje i poticanje, u emu nema neslaganja, odree-
ne razlike postoje u shvatanju ko su adresati spomenutoga dozivanja i poti-
canja. Veinom se smatra da su to podjednako i ljudi i ivotinje, na osnovu
ega se razvija daljnja potpodjela na dvije vrste ovih uzvika. Ipak, ponegdje
se izriito navode samo uzvici za obraanje ivotinjama, koji se nazivaju
interjekcijama ili podsticajnim znacima: mac, ic, pis, i i sl. (Halilovi,
u: Jahi Halilovi Pali, 2000:303). Kada se upotrijebe za (neutivo)
obraanje ljudima, oni su izrazito (snieno) markirani:
ic, od mene, konju jedan!
Uzvici za obraanje ljudima uglavnom slue poetnome uspostavljanju
kontakta s drugom osobom, to znai da imaju fatiku funkciju:
Hej, Jasna, gdje si krenula?
Iz navedenih primjera, moe se zakljuiti da je upotreba uzvika u pre-
poziciji zastupljenija, a postpozicija i, pogotovo, interpozicija uzvika mno-
go su rjee i obino stilski izrazito markirane (Pranjkovi, 1993:212). Ta-
nost ove tvrdnje moe se provjeriti na primjeru sljedeih reenica:
Jasna, gdje si krenula, hej!
Jasna, gdje si, hej, krenula?
Dok se spomenuti uzvici smatraju nespornima, neto je manje jasan

status usklika i pozdrava. ak i danas, u pojedinim sluajevima dolazi do
terminolokoga izjednaavanja uzvika i usklika, koji se smatraju vrstama
rijei, iako se i tada primjeuje da usklik konkretnije znai ee rije,
lokuciju, dok uzvik pak znai vrstu rijei kojom se on izraava (Simeon,
1969:698). S druge strane, neki autori potpuno razdvajaju usklike i uzvike,
usklicima oznaavajui jednu od etiriju glavnih reeninih funkcija, uz
izjavu, pitanje i naredbu (Kristal, 1988:268). Stoga u njima, u skladu s funk-
cijom koju vre, moe biti prisutno neto referencijalnog znaenja, i vie
od jedne rijei, npr., Blago tebi! (Kristal, 1988:271). Uzvike, pak, D. Kristal
promatra kao neproduktivnu vrstu rijei (Kristal, 1988:271), a ve je napo-
menuto da je njihova funkcija iskljuivo emotivna. S obzirom na uoenu
funkcionalnu razliitost uzvika i usklika, mi ih razdvajamo.
Pozdravi se tradicionalno smatraju nekom vrstom obraanja (Pranj-
kovi, 1993:213), ili, u drugome teorijskom prosedeu, ekspresivima (Iva-
neti, 1995:14), budui da izborom odreenoga pozdrava istovremeno de-
finiramo prirodu naega odnosa s drugom osobom, dakle, i emocije koje
prema njoj gajimo. Ukoliko se zna da se ispred pozdrava moe realizirati
uzvik, kao u reenici:
O, ao, pa gdje si ti?
te da se dva uzvika, zbog inherentne im sintaksike samostalnosti, u jed-
noj reenici nikada ne mogu nai u kontaktnome poloaju, a da ne narue
njenu strukturu, jasno je zato pozdravi ne mogu biti smatrani uzvicima.
Ozbiljnija su neslaganja u vezi sa statusom onomatopeja,122 to je opi
naziv za sve uzvike kojima se oponaaju glasovi iz prirode: av-av, bu, hop,
pljus (Brabec Hraste ivkovi, 1966:157; Halilovi, u: Jahi Halilovi
Pali, 2000:303), ali i neartikulirani glasovi koje ovjek isputa u odre-
enim prilikama: mhm, hm, eh (Bari Lonari i dr., 1979:216). Naime,
postoje dva oprena stajalita u poimanju njihova statusa: tradicionalni,
prema kojem se onomatopeje promatraju kao vrsta uzvika,123 i netradici-
onalni, koji uzvike i onomatopeje tretira kao zasebne jezike pojavnosti
122
Radi terminolokoga ujednaavanja naziva za razliite vrste markirane leksike u ovo-
me radu, uvodimo naziv onomatopeizmi, time ga dovodei u vezu sa ve upotrebl-
javanim terminima: argonizam, vulgarizam, eufemizam. Naravno, kada se navode
stavovi drugih autora, zadrava se njihov termin najee onomatopeja, ili, rjee,
onomatopejske rijei, kako ih naziva I. Pranjkovi.
123
Oito je da ovakav pristup imaju dosad spominjane gramatike, ali i pojedinani autori (v. npr.
Muratagi-Tuna, 1993:90).
180 Amela ehovi
(Smailovi, 1979:117),124 iji je radikalni izraz shvatanje da su uzvici vrsta

onomatopeja, a ne obratno. Polazei od definicije uzvika, u prilog odvo-
jenome razmatranju onomatopeizama i uzvika mogu se navesti sljedei
argumenti:
1. Oponaanjem glasova iz prirode ne izriu se emocije, to je glavna
karakteristika uzvika.
2. Onomatopeizmi su podloni afiksaciji, to potvruju primjeri: bu-
nuti, mljacnuti, tresnuti i sl. To nije svojstvo uzvika, koji dobivaju afikse
samo izuzetno, u procesu koji bi se mogao nazvati konverzijskom neologi-
zacijom, npr. Dosta mi je tvoga aha ili ahanja (Pranjkovi, 1993:13).
3. Onomatopeizmi mogu imati odreene reenine funkcije, najee,
funkciju glagolskoga predikata, umjesto odgovarajuega glagola:
Krenuo je prema njemu podignutih pesnica i tres po nosu.
No, oni mogu initi dio i imenskoga ili tzv. neglagolskoga predikata:
To je bilo njegovo posljednje av-av.
To implicira da oni nisu sintaksiki nezavisni, to je jedan od osnovnih
kriterija za pripadnost uzvicima. Dakle, navedeni onomatopeizmi imaju ta-
no odreenu reeninu funkciju, za razliku od uzvika, koji su potpuno samo-
stalni, to znai da ove dvije vrste rijei i sintaksiki imaju razliite uloge.
I. Pranjkovi smatra da odvajanje onomatopejskih od ostalih vrsta ri-
jei vrlo uvjerljivo podrava i njihov nastanak. Naime, prema miljenju
ovoga autora, one nastaju protivno naelu o arbitrarnosti jezinog znaka
(Pranjkovi, 1993:1213).
Onomatopeizmi uglavnom doprinose slikovitosti i, pomou nje posti-
gnutoj, ekspresivnosti izreenoga, to doprinosi ostvarenju jezike kreativ-
nosti, jedne od dviju osnovnih tendencija razgovornoga jezika.
3.3.6. Razgovorne frazeme
3.3.6.1. Razgovorni jezik i frazeologija

Razgovorni jezik openito karakterizira tenja ka jezikoj kreativnosti i
ekspresivnosti, zbog ega se u njegovim okvirima vrlo esto upotrebljavaju
frazeme, jezike jedinice koje mogu posredovati u ostvarenju toga cilja
naime, frazeme spadaju u inherentnoekspresivnu leksiku (Rosandi Sili,
124
Naime, u doktorskoj disertaciji I. Smailovia Jezik Hasana Kikia jedno je poglavlje nazvano
Uzvici i onomatopeje. I u daljnjem tekstu navedeni autor razdvaja ove pojmove, npr.: Godi-
nu dana kasnije (1928) Kiki je objavio najvei broj svojih pripovijedaka (sic!) (10) i gotovo u
svakoj nalazimo obilje raznih uzvika i onomatopeja (Smailovi, 1979:119), iako nigdje ne daje
njihovu izriitu definiciju, iz koje bi proizlazila nunost primijenjenoga razdvajanja.
1979:134139). Takoer, u sastavu frazema pojavljuju se, u velikome broju,

argonizmi, vulgarizmi, neologizmi, o kojima je ve govoreno. U svakom
sluaju, nesumnjivo je da su frazeme sastavni dio razgovornoga jezika, to
potvruju provedena anketa i, na osnovu nje, uraeni rjenik.
3.3.6.2. Frazeme problem definiranja
Osnovnim jedinicama frazeologije smatraju se frazeme, a naporedo se jav-
ljaju i termini frazeoloka jedinica i frazeoloki izraz.
Znatno ozbiljniji problem od imenovanja osnovne jedinice frazeologije
jeste njeno razliito shvatanje i definiranje. Neujednaenost u njenu poi-
manju uzrokovana je razliitim kriterijima od kojih se u ostvarenju toga
cilja polazi. Ukoliko je osnovni kriterij broj rijei, postoje dva stava: jedni
lingvisti smatraju da je fonetska rije minimalna jezika jedinica frazeolo-
gije (A. Menac), dok drugi (J. Matei)125 smatraju da je to spoj barem dviju
autosemantinih rijei.126
Kada se fonetska rije definira kao jedna samostalna rije na koju se
oslanjaju proklitike ili enklitike (Menac, 1978:221), frazemama se smatraju:
izrazi ije pisanje podlijee promjenljivome pravopisnom normira-
nju: od davnina, na brzinu127 (Menac, 1978:221); od oka, bez veze, na silu
(Fink, 2000a:9495);
uzvici zakletve: potenja mi, asti mi, due mi i situativni izrazi: ast
mi je, milo mi je (Menac, 1978:221), koji nisu nuno dekomponiranoga zna-
enja,128 to je osnovni uvjet za frazemu;
frazeme nastale elipsom: ni sluajno (< da ni sluajno to nisi uinio)
(Fink, 2000a:95).
Stavovi ovih dviju lingvistica razilaze se samo u sluaju jedne frazeme,
i to: za pet (Fink, 2000a:94) : to je za pet (Menac, 1978:221). Dakle, njihovi
su stavovi neujednaeni u pogledu strukture ove frazeme da li je ini
fonetska rije ili reenica.
125
Navode se samo autori koji su na prostorima bive jugoslavenske drave imali najvie utjecaja
na definiranje frazema (samim tim i na odreivanje njihovih granica).
126
Naknadno je i J. Matei u Hrvatsko-njemakome frazeolokom rjeniku (1988) status frazeme
u irem smislu rijei priznao i vrstim prijedlono-padenim vezama rijei, primarno imajui
u vidu funkciju dvojezinoga rjenika (Hansen Matei, 1988:VVI).
127
Sljedei primjeri potvruju navedenu promjenljivost u pravopisnoj praksi: nabrzinu (= brzo):
na brzinu (ne obraa panju) (Halilovi, 1999:182), odoka (Pravopis srpskohrvatskog jezika,
1989:196; Halilovi, 1999:187), na silu (Pravopis srpskohrvatskog jezika, 1989:189), nasilu (Ha-
lilovi, 1999:184).
128
To pokazuje preoblika navedenih uzvika zakletvi: Zaklinjem se u svoje potenje/ast/duu, to
su iskazi performativi.
182 Amela ehovi
Bosanski lingvist I. Tanovi slijedi ranije zacrtanu liniju J. Mateia

(1978), smatrajui frazemama iskljuivo spoj dviju autosemantinih rijei
(Tanovi, 2000:32). Ovi autori od frazema izdvajaju pozdrave, poslovice,
krilatice, citate, koji su zatvorene, reenine strukture, to nije svojstvo fra-
zema (Matei, 1978b:7, fusnota 6; Tanovi, 2000:73). Takoer, zbog njihove
nominativne funkcije (frazeme imaju ekspresivnu funkciju) i zbog nedostat-
ka ocjenskoga znaenja, I. Tanovi ni termine ne smatra frazemama. No, to
ne osporava mogunost nastanka frazema od termina iz razliitih oblasti i
profesija, te redukcijom i kondenzacijom izreka, poslovica, krilatica i citata
(Tanovi, 2000:59). ak i J. Matei u Frazeolokome rjeniku hrvatskoga
ili srpskog jezika popisuje ovako nastale frazeme: kocka je baena (pala)
(odlueno je, svreno je, odluka je pala), davati ton emu (odreivati stil/
pravac/smjer/nain ega) (Matei, 1982:245, 697), iako u uvodu rjenika
odrie primjenu ovoga postupka (Matei, 1982:VI). Kako tzv. poslovine
frazeme (termin preuzet od V. P. ukova, prema: Tanovi, 2000:73), tj. fra-
zeme nastale od poslovica, zadravaju semantiku vezu sa osnovnim denota-
tima, ali im je znaajnije asocijativno-konotativno znaenje, I. Tanovi i njih
svrstava u frazeologiju u uem smislu (Tanovi, 2000:73).
Moemo zakljuiti da se u ovome radu frazemom smatraju najmanje
dvije punoznane rijei. Termine koji su preli iz uskoga strunog podruja
u opi frazeoloki fond treba smatrati frazemama, jer se pri tome morala
izvriti transpozicija znaenja. To potvruju termini iz kartakoga argo-
na: kec na jedanaest (znaenje: u zao as), kec na deset (znaenje: u dobar
as) (Fink, 2000b:206). Takoer, status frazema treba priznati i poslovica-
ma sa transponiranim znaenjem.
3.3.6.3. Osnovne osobine frazema
Veliki je broj osobina koje se pridaju frazemama, ali se kao osnovne, pre-
ma miljenju veine autora, navode: reproduciranje u gotovome obliku, to
podrazumijeva nezamjenljivost bilo koje komponente nekom drugom (tzv.
ustaljenost sastava) i stalni raspored komponenata, koje ne mogu mijenjati
mjesto: oi kao fildani (ne: fildani kao oi); transponirano znaenje,129 kao
rezultat semantikoga jedinstva komponenata, koje su prije ovoga procesa
transpozicije imale pojedinano znaenje, u frazemi potpuno ili djelomi-
no zanemareno; te uklapanje u reenicu u funkciji prostoga lana.
Meutim, ak su i neke od navedenih, opeprihvaenih osobina fraze-
ma osporavane, u prvome redu ustaljenost sastava frazeme. Tvrdi se, nai-
129
Transponirano znaenje najee je rezultat primjene metonimije, metafore, poreenja, o
emu se opirnije govori kasnije.
me, da sastav frazeme nije tako vrst, budui podloan mijenjanju, koje se
manifestira kao zamjena odreenih leksema. To ipak ne mijenja sutinu:
iako ima frazema sa vie razliitih leksema na mjestu jedne komponente:
biti/hodati kao muha bez glave, to ne osporava ustaljenost njihova sastava.
Takoer, i ako razvoj jezika reaktuelizira neke lekseme u sastavu frazeme,
to ne implicira da sastav frazeme nije ustaljen nego da je frazema inovira-
na upotrebom i dugo zanemarene lekseme. Status dotad koritene lekseme
neumitno se mijenja, budui da se uz nju, u upotrebi, pojavljuje jo jedna
leksema. Koja e od njih prevladati u upotrebi teko je rei. Naime, proces
istiskivanja jedne lekseme drugom obino je vrlo spor i dugotrajan proces,
zbog ega i jeste mogue supostojanje vie leksema na jednome mjestu.
U skladu s reenim, u ovome radu se ustaljeni sastav frazeme shvata kao
upotreba svima poznatih leksema na tano odreenim mjestima u sastavu
jedne frazeme.
3.3.6.4. Poredbene frazeme
Poseban predmet interesovanja u ovome radu jesu frazeme u kojima je re-
alizirano poreenje. U Opoj retorici autora grupe poreenje se, kao i
metafora, smatra metasememom, to je figura koja zamjenjuje jednu se-
memu drugom (Dubois Edeline i dr., 1986:67). Openito se moe rei
da je poreenje semantika figura kojom se, na bazi zajednike osobine,
u suodnos dovode dva razliita relata (mogu se oznaiti slovima A i B). U
zavisnosti od toga da li je navedeno zajedniko svojstvo u oba relata reali-
zirano u jednakome stepenu, razlikuju se dvije vrste poreenja:
poreenje tipa simile,
poreenje tipa comparatio (Katni-Bakari, 2001:332).
Poreenje tipa simile podrazumijeva da je odreeno zajedniko svoj-
stvo podjednako realizirano u oba relata. Poredbene konstrukcije tipa
simile imaju dvolanu strukturu koja zadaje jednakost kao sematiko
pribliavanje dvaju razliitih relata (Hadiefendi, 1991:181). Da bi to pri-
bliavanje bilo mogue, jedan lan, obino drugi, posjeduje prepoznatlji-
vu/-e osobinu/-e, koje se, u razgovornome jeziku, esto ostvaruju kao hi-
perbolizirane (Hadiefendi, 1991:185).
Gramatiki indikator ovih konstrukcija jeste poredbeni veznik kao, u
razgovornome jeziku obino realiziran u formi ko, dok su znatno rjei po-
redbeni prijedlog poput i prilog nalik (na) itd.
U frazeolokome rjeniku priloenome na kraju knjige iskljuivo su
zastupljeni primjeri poreenja tipa simile. Nakon dugoga promiljanja svih
kriterija prema kojima se mogu razmatrati poredbene frazeme tipa simile,
184 Amela ehovi
primijenjen je postupak J. Mateia iz njegova lanka O poredbenom fra-

zemu u hrvatskom jeziku (Matei, 1978a:211217). Dakle, primijenjena
je shema: A kao B, gdje se lijeva strana smatra markiranom. Navedena for-
mula, u okvirima ovoga rada, podrazumijeva dvovrsnost lana A. Naime,
u poziciji lana A mogu se realizirati:
relat izraen imenicom ili glagolom, kada nije navedeno zajedniko
svojstvo lanova A i B,
relat izraen pridjevom, kada je naveden tertium comparationis,130 u
funkciji lana A, i lan B.
U prvome sluaju odsustvuje tertium comparationis, a u drugome pre
dmet koji se poredi. No, odsutni se lanovi podrazumijevaju zahvaljujui
prisustvu drugih dviju komponenata ovoga semantikog trougla. Prema
tome, u formuli A kao B, A iskljuivo oznaava lana s lijeve strane poredbe
ne konstrukcije, a B lana iza poredbenoga veznika kao/ko, to implicira da
je vaan njihov poloaj u poredbenoj konstrukciji a ne njihova funkcija.
Jedini problem ovoga shematskog pristupa, problem frazema koje ne-
maju lana ispred poredbenoga veznika kao/ko, razrjeava se upravo po-
tovanjem te injenice. Dakle, one se ne izostavljaju iz razmatranja zbog
neekspliciranosti jednoga lana formule, koji, iako nenaveden, nuno po-
stoji. U protivnome, ne bi bilo mogue izvesti poreenje bilo koje vrste.
Osim toga, kako je opepoznato, i odsustvo znaka moe biti znak, te se
posebno zanimljivima upravo smatraju primjeri ovakvih frazema.
Radi jasnoe i preglednosti navodimo primjere poredbenih frazema iz
istraivakoga korpusa. No najprije moramo naglasiti da su odrednice iza
njih preuzete prema nainu njihova navoenja u frazeolokome rjeniku
priloenome na kraju knjige. Dakle, kada se u poredbenoj frazemi iza ve-
znika kao/ko realizira imenica, pri emu nije bitno da li je njena pozicija
neposredno iza veznika kao/ko ili negdje drugo, znaenje frazeme se navo-
di pod tom imenicom kao glavnom odrednicom. Hijerarhija ostalih vrsta
rijei je: pridjev, glagol, prilog, zamjenica, broj. Time navedena shema A
kao B u analizi ovih frazema ne gubi na vanosti.
1. voljeti nekoga kao/ko Bajro mater (Bajro)
2. napuhan kao/ko balon (balon)
3. glava kao/ko bambus (bambus)
130
esto upotrebljavani termin tertium comparationis (latinski pridjev tertius trei i imeni-
ca comparatio poredba) oznaava trei dio poredbe, ono svojstvo u kojem se oba lana po-
redbe podudaraju (kreb, u: Petre kreb, 1969:282). Tertium comparationis je, dakle, naveden
u poredbenim konstrukcijama koje s lijeve strane imaju pridjev, a nije naveden u onima koje s
lijeve strane imaju imenicu.
4. pun kao/ko brod (brod)

5. glava kao/ko Cocin bubanj (bubanj)
6. kao/ko budali amar (budala)
7. kao/ko da je bure jahao/jah (bure)
8. raditi kao/ko crnac (crnac)
9. prsti kao/ko evapi (evap)
10. naoale kao/ko dno tegle (dno)
11. kao/ko da je doao/do iz dungle (dungla)
12. oi kao/ko fildani (fildan)
13. biti kao/ko grob (grob)
14. kao/ko Krasulja repom (Krasulja)
15. kao/ko da je nekoga krava vakala (krava)
16. vidi friza ko kosovska kriza (kriza)
17. go kao/ko lipa (lipa)
18. pui kao/ko livada (livada)
19. ruan kao/ko lopov (lopov)
20. ti sad ko maak (maak)
21. star kao/ko Isusovo magare (magare)
22. odvaliti se kao/ko majka (majka)
23. lupati kao/ko Maksim po diviziji (Maksim)
24. ukoena kao/ko drvena Marija (Marija)
25. mljeti kao/ko prazan mlin (mlin)
26. hodati kao/ko muha bez glave (muha)
27. kao/ko muha bez glave (muha)
28. biti kao/ko ofinger (ofinger)
29. izgledati kao/ko trokrilni ormar (ormar)
30. vui se kao/ko pometina (pometina)
31. vui se kao/ko mrtvo puhalo (puhalo)
32. napet kao/ko puka (puka)
33. bijesan kao/ko ris (ris)
34. noge kao/ko u rode (roda)
35. ko ni sebi ni svom (se/sebe)
36. bijel kao/ko travniki sir (sir)
37. jak kao/ko struja (struja)
38. lud kao/ko struja (struja)
39. opasan kao/ko struja (struja)
40. ekati nekoga/neto kao/ko ozebao/ozeb sunce (sunce)
41. pisati kao/ko svraka nogom (svraka)
42. srediti se kao/ko pajz (pajz)
186 Amela ehovi
43. blehnuti kao/ko tele u arena vrata (tele)

44. razvui kao/ko teraviju (teravija)
45. glup kao/ko toak (toak)
46. puknuti kao/ko tromblon (tromblon)
47. lijepa kao/ko upis (upis)
48. iskriviti se kao/ko verige (verige)
49. kao/ko da te ve-maina izbacila (ve-maina)
50. uvati kao/ko abu-zemze (abu-zemze)
51. slika kao/ko mlijeko (mlijeko)
Ukupno: pedeset i jedna frazema s poredbenim veznikom kao/ko

Dakle, radi jednostavnije i, samim tim, preglednije analize, u obzir se
iskljuivo uzima lan ispred poredbenoga veznika kao/ko. Primjenom toga
postupka, dolo se do sljedeih rezultata:
Obiljeenost u vidu komponente131:
1. Glagolski tip: 1, 8, 13, 16, 18, 22, 23, 25, 26, 28, 29, 30, 31, 40, 41, 42,
43, 44, 46, 48, 50
2. Pridjevski tip: 2, 4, 17, 19, 21, 24, 32, 33, 36, 37, 38, 39, 45, 47
3. Imeniki tip: 3, 5, 9, 10, 12, 34, 51
4. Zamjeniki tip: 20
5. Nulti tip: 6, 7, 11, 14, 15, 27, 35, 49
Poredbene frazeme ovoga tipa imaju dvije osnovne funkcije:

1. izraziti intenzitet svojstva, stanja ili radnje,
2. specificirati, modificirati radnju ili stanje (Matei, 1978a:21213).
U terminologiji drugih autora, to su:
1. istost kao intenzifikacija (intenzivirajua slinost),
2. istost kao slikovitost (neintenzivirajua, apozitivna slinost) (Hadi-
efendi, 1991:185).
S obzirom na vieznanost termina slikovitost, uvaeno je prvo, ter-
minoloki preciznije, vienje (J. Mateia nap. A. .) osnovne funkcije
poredbenih frazema.
1. Najea funkcija poredbenih frazema, naroito pridjevskih i imeni
kih, jeste da izraze intenzitet svojstva, stanja ili radnje. Pri tome: Ljestvi-
ca znaenjskog intenziteta poredbenih frazema raznovrsna je i ukazuje na
znaenja kao to su: veliko mnotvo, visoki stupanj ega, dobra ili loa ocje-
131
Ima se u vidu obiljeenost odnosno markiranost o kojoj je govoreno na 184. str., kada je obja-
njavan pristup J. Mateia (A kao B).
na kakve stvari i sl. (Matei, 1978a:213). U kategoriji poredbenih frazema

koje imaju ovu funkciju svojom brojnou istiu se pridjevske frazeme.132
Naime: Adjektivni frazemi su jedinice koje ukazuju na neko svojstvo,
osobinu, karakteristiku, vrijednosni element ili stanje, tj. imaju ocjensko
znaenje. (Fink, 1992993:100). Njihova vanost, u okvirima ovoga rada,
proistjee iz naina na koji ostvaruju ocjensko znaenje. Pri tome je, u po-
stizanju navedenoga cilja, najei postupak poreenje po slinosti.
Kao lan B obino slui stvarna pojava, bie ili predmet, ije odlike i
predstavljaju polazite za poreenje:
bijel kao/ko travniki sir koji je veoma svijetle puti,
pun kao/ko brod veoma imuan,
lijepa kao/ko upis veoma lijepa,
opasan kao/ko struja veoma opasan,
bijesan kao/ko ris veoma ljut,
napet kao/ko puka veoma nervozan.
Dvije posljednje frazeme iskazuju intenzitet stanja, a ostale intenzitet
svojstva. Osim toga, sve frazeme, izuzev frazeme lijepa kao upis, za go-
vornike savremenoga jezika imaju transparentno znaenje. Ta transparen-
tnost se i zasniva na realnim svojstvima ekspliciranih pojmova (bjelina
travnikoga sira, mogua velika optereenost brodova teretom i elektrina
struja kao neto ime se ne treba igrati). Frazema bijel kao/ko travniki sir
zasigurno je najekspresivnija budui da je njena zaudnost postignuta do-
voenjem u vezu, na osnovu zajednike bjeline, osobe veoma svijetle puti
i prehrambene namirnice travnikoga sira. S druge strane, najmanje je
semantiki prozirna frazema lijepa kao/ko upis,
koja

je

nastala

od
:
upisa-
ti ivoupisati ivoopisati naslikati, to podrazumijeva da je stvarno
poreenje: lijepa kao slika.133
Ponekad nema logike osnove za izvedeno poreenje, zbog ega nije mo-
gue proniknuti u asocijativne procese koji su izazvali njegovo stvaranje:
glup kao/ko toak veoma glup,
lud kao/ko struja veoma zanimljiv, interesantan,
star kao/ko Isusovo magare veoma star.
U frazemama ovoga tipa nisu izvrena motivirana poreenja, koja
stoga zvue apsurdno. No, upravo zaudnost koju stvaraju kod sluatelja i
doprinosi njihovoj ekspresivnosti. Uostalom: istost i ne mora da se javlja
132
U terminologiji nekih autora one se nazivaju adjektivnim, prema korijenu iz latinskoga jezika
(Fink, 19921993:91100).
133
U Reniku srpskohrvatskoga knjievnog jezika Matice srpske (knjiga esta, S) leksema upis
ima dva znaenja, od kojih je drugo slika, crte (1976:542).
188 Amela ehovi
izmeu predmetnih vrijednosti istoga reda ... jer ona nije nuno izvanjezi-
ka. Ona je jezika jer se jezikim sredstvima artikulira i zato ne mora biti u
neposrednoj vezi sa izvanjezikim. (Hadiefendi, 1991:181).
Ve je spomenuto da i imenike frazeme vrlo esto izriu intenzitet.
Ukoliko je to intenzitet svojstva, rije je o imenikim frazemama sa ja-
kom ocjenskom komponentom.
I one mogu imati realnu osnovu za izvedeno poreenje:
naoale kao/ko dno tegle naoale s debelim staklima, naoale ve-
like dioptrije,
prsti kao/ko evapi kratki i debeli prsti,
oi kao/ko fildani krupne oi.
Predmeti ili bia u funkciji lana B nesumnjivo posjeduju odreenu
osobinu, ali je neuobiajena njihova upotreba na mjestu lana s kojim se vr
i poreenje, npr., prsti se porede s evapima i sl. Stoga su ove frazeme vrlo
ekspresivne. Kada se u funkciji lana s kojim se vri poreenje pojavi sinta-
gma, mogua je transparentnost upotrebe samo jednoga lana, dok razlozi
upotrebe drugoga lana (obino prisvojnoga pridjeva) ostaju neprozirni:
glava kao/ko Cocin bubanj velika glava.
Naravno, s obzirom na znaenje frazeme, razlozi za upotrebu imenice
bubanj sasvim su jasni. Neuobiajena je jedino njena funkcija funkcija
lana s kojim se vri poreenje.
Imenika frazema glava kao/ko bambus ne izrie intenzitet svojstva
nego stanja (znaenje imati jaku glavobolju) te stoga i nema ocjensku
funkciju.
Glagolske frazeme koje izriu intenzitet stanja vrlo su rijetke. Jedna
od zabiljeenih u vlastitome istraivakom korpusu jeste puknuti kao/ko
tromblon zaljubiti se. Glagol puknuti u argonskoj funkciji ima znaenje
neuravnoteeno se ponaati. Ovakvo ponaanje uzrokovano je zaljublje-
nou, a na intenzitet navedenoga stanja upuuje poreenje sa tromblonom
kada eksplodira. Dakle, i zaljubljenost se promatra kao svojevrsna eksplo-
zija, eksplozija osjeaja, te se upotrebom pojma iz vojne terminologije za
opis takvoga stanja postie oneobienje frazeme.
Iz razmatranih primjera moe se izvesti zakljuak da se u razgovorno-
me jeziku ekspresivnost esto zasniva na upotrebi neoekivanih pojmova
u funkciji lana B. Ovaj je postupak u skladu sa tenjom ka jezikoj krea-
tivnosti, koja je razgovornome jeziku svojstvena.
2. Poredbene frazeme koje specificiraju, odnosno modificiraju radnju s

lijeve strane poredbene konstrukcije uglavnom imaju glagol.
Neke od njih su opepoznate:

ekati nekoga/neto kao/ko ozebao/ozeb sunce eljno iekivati
koga/ta,
hodati kao/ko muha bez glave hodati smeteno, bez cilja,
pisati kao/ko svraka nogom neitko pisati.
Navedene frazeme uvaju denotativno znaenje glagola s lijeve strane
poredbene konstrukcije, zbog ega nosilac transponiranoga znaenja po-
staje lan iza poredbenoga veznika kao/ko, koji dobija priloku funkciju.
No, i meu ovim frazemama ima razlike, a ona se odnosi na utemeljenost u
stvarnosti izvedenih poreenja. Naime, prva je frazema nastala na osnovu
realnoga poreenja, kojim se ukazuje na vanost iekivane osobe ili do-
gaaja za subjekta spomenute radnje. S druge strane, posljednje frazeme, s
rijeima zoonimima u svome sastavu, nemaju osnov u ivotnoj pojavnosti,
to im pridaje dodatnu ekspresivnost.
Interesantan je primjer frazeme raditi kao/ko crnac, u znaenju: na-
porno raditi, obino bez priznanja, koja ima osnov u prolosti, u vremenu
kada je crnaka radna snaga bila nepriznata i iskoritavana. Ekspresivnost
ove frazeme proistjee iz njene upotrebe u sadanjem vremenu.
Da frazeme na mjestu jednoga lana mogu imati dva ili vie invari-
jantnih oblika, potvruje frazema vui se kao/ko pometina/mrtvo puhalo
sporo, lijeno se kretati, ii. U ovoj frazemi polazite za izvoenje no-
voga znaenja jesu sintagma mrtvo puhalo i imenica pometina, koje ozna-
avaju tromu, lijenu osobu. Znaenje frazeme sporo, lijeno se kretati, ii
potencirano je i upotrebom glagola vui se, koji vrlo slikovito predoava
nain kretanja odreene osobe.
Nain na koji se neto obavlja vrlo je esto predmet (negativnoga) ocje-
njivanja, kao, npr., u pejorativno intoniranoj frazemi razvui kao/ko tera-
viju. Njom se ukazuje na sporost u vrenju neke radnje, za ta je izvorite
imenica teravija. Naime, teravija je dio religioznoga rituala muslimana,
ije je izvorno ime teravih-namaz, tj. namaz sa odmorima, predahom, to
implicira njegovo due trajanje. Upravo je ta odlika teravih-namaza i bila
dominantna u izvoenju pejorativnoga znaenja veoma sporo i dugo
obavljati neku aktivnost. Ovaj primjer pokazuje kako situacije i iskustva iz
svakodnevnoga ivota vrlo esto motiviraju nastanak novih frazema (vie
o tome u: ehovi, 2005:109115).
No, sa semantikoga i stilistikog stanovita najzanimljiviji je primjer
frazeme pui kao/ko livada poeti se neuravnoteeno ponaati. Razloge
ovome podjednako treba traiti u semantici glagola pui ali i u upotrebi
190 Amela ehovi
imenice livada. Glagol pui je argonizam, ije znaenje poeti pokaziva-

ti mentalnu nestabilnost nastaje kao rezultat svakodnevnoga suoavanja
sa stresnim situacijama. Denotativno znaenje ovoga glagola je: slomiti
se, prelomiti se, to je u navedenoj frazemi vrlo slikovito primijenjeno na
ovjeka ovjek se, dakle, slama pod teretom svakodnevnoga stresa. Izra-
zita metaforinost upotrijebljenoga glagola argonizma nesumnjiva je, te
ona doprinosi i metaforinosti frazeme. No, tome se dodaje i poreenje s
livadom, i to u vrijeme sue kada je zemlja ispucala. Time se u poredbe-
ni odnos dovode dva pojma u kojima je, za znaenje frazeme, najvaniji
njihov kvantitet. Izrazita ekspresivnost ove frazeme upravo i proistjee iz
dvoslojnosti znaenja njenih sastavnih komponenata.
Poreenje tipa comparatio jeste takvo poreenje u kojem se zajed-
niko svojstvo realizira u nejednakome stepenu. Dakle, postoji zajednika
osobina dvaju pojmova, ali ona u njima nije jednako prisutna. Meutim,
u vlastitome istraivakom korpusu nisu zabiljeeni primjeri poredbenih
frazema u ijoj je osnovi poreenje tipa comparatio, zbog ega ono nije ni
analizirano.
3.3.6.5. Kontrast u frazemama
Frazeme razgovornoga jezika vrlo esto su zasnovane i na kontrastu, fi-
guri govora, koja nastaje gdje se dvije naporedne predodbe, koje su ra-
stavljene, dovode u svezu kao podreene treoj... (Simeon, 1969:698). U
novijim klasifikacijama figure bazirane na kontrastu smatraju se semanti-
kim figurama u uem smislu, a meu njima se izdvajaju antiteza, oksimoron
i paradoks (Katni-Bakari, 2001:330).
U razgovornim frazemama nesumnjivo je najea figura antiteza, koja
se ponegdje smatra sinonimnom s kontrastom (Simeon, 1969:81). Naime, u
njoj se ekspliciraju suprotni pojmovi, ime se postie kontrastno opaanje.
Kako se u razgovornim frazemama kontrastiraju zaista neoekivani poj-
movi, ovo je opaanje vrlo ekspresivno. To potvruju sljedei primjeri:
svisnuti od sree biti veoma sretan,
grob slatke due dobar ali ruan mukarac.
U prvoj frazemi izvrena je zamjena uobiajene lekseme jed134 lekse-
mom srea, ime se postie efekat iznevjerenoga oekivanja i, posljedino,
velika ekspresivnost.
134
U Frazeolokome rjeniku hrvatskoga ili srpskog jezika J. Mateia ova je frazema navede-
na u obliku: svisnuti od jada jako se ljutiti, biti vrlo ljut, estiti se, razljutiti se (Matei,
1982:209).
U drugoj frazemi antonimija se zasniva na sukobljavanju forme (ru-

an) i sutine (dobar) promatrane osobe. Za oznaavanje neugledne fi-
zike vanjtine upotrijebljena je leksema grob, budui da je njen asocija-
tivni spektar izrazito negativno obiljeen, to je iskoriteno u formiranju
argonskoga znaenja runa osoba. S druge strane, sintagmom slatka
dua, u kojoj obje lekseme imaju pozitivnu konotaciju, oznaena je sutina
dobrota ocjenjivanoga mukarca. Na kraju se dobija imenska sintagma,
koja, na vrlo ekspresivan nain, izrie subjektivno opaanje.
Dakle, moe se izvesti zakljuak da su u frazeologiji razgovornoga jezi
ka veoma frekventne dvije semantike figure poreenje (semantika figu
ra u irem smislu rijei) i antiteza (semantika figura u uem smislu rijei).
Njihova je ekspresivnost vrlo esto zasnovana na efektu iznevjerenoga oe-
kivanja, postignutog upotrebom neoekivanih leksema u sastavu frazeme.
3.4. Zakljuak
U radu je analizirana leksika razgovornoga bosanskog jezika. U tu svrhu
prikupljen je vlastiti rjeniki korpus, na osnovu kojeg su izvedeni sljedei
zakljuci:
I
1. Razgovorni jezik, obimom realizacije, zasigurno zauzima najdomi-
nantnije mjesto u svakome drutvu.
2. Na fonetsko-fonolokome nivou, u razgovornome jeziku este su eli-
zije glasova, asimilacije i centralizacije vokala, metateze, te odstupanja od
standardne ortoepske norme. Ova se odstupanja, prije svega, odnose na
neinicijalni poloaj silaznih akcenata i na vrste akcenata u leksemama sa
izvrenom zamjenom jata. Osim toga, u sarajevskoj urbanoj sredini, afri-
katski parovi -, d- svode se na jedan glas, obino umekane artikulacij-
ske vrijednosti. No, postoji i druga mogunost, iako rjea izgovor samo
tvrdoga suglasnika iz ovih parova.
este su i promjene intonacije, afektiranje i sl.
3. Na morfolokome nivou, izrazito je visok procenat prisustva glagola,
naroito kada se poredi sa naunim i administrativno-pravnim stilom kao
imenikim. No, to ne implicira da je broj glagola vei od broja imenica.
ak i analiza uraena na osnovu vlastitoga rjenikog korpusa, nevelikoga
obimom, pokazuje blagu brojanu premo imenica u odnosu na glagole:
192 Amela ehovi
772 imenice (48,07%) : 696 glagola (43,34%). Stoga se konstatacija da je raz-

govorni stil glagolski moe prihvatiti samo na planu njegove relacije prema
funkcionalnim stilovima koji slove kao imeniki.
Sinkopirane su imenice (kilogram > kilo) rezultat djelovanja zakona
jezike ekonomije. Na isti se nain moe objasniti ea upotreba krnjega
perfekta, futura I (u odnosu prema futuru II) i potencijala I (u odnosu pre-
ma potencijalu II). Od glagolskih oblika frekventni su i prezent, imperativ,
te prohibitivni i eksklamativni infinitiv. Glagol trebati se javlja u linim
formama.
Instrumental sredstva, gotovo redovno, upotrebljava se sa prijedlogom
s: Ne volim se voziti s tramvajem.
Pridjevi odreenoga vida frekventniji su od pridjeva neodreenoga
vida, a vrlo su zastupljeni i pojaajni pridjevi, ponegdje nazvani apsolutnim
superlativom: Kupila sam nov novcat motor.
Pridjevi mogu biti supstantivizirani, i pri tome:
mogu zadrati oblik i znaenje, a preuzeti slubu imenice: Nemoj mi
vie uplje (< uplje prie = besmislene prie);
mogu zadrati oblik, a promijeniti znaenje i slubu iz standardnoga
jezika: Moj stari je, fakat, razuman ovjek;
mogu promijeniti i oblik i postati imenice: U komercijali (= komerci-
jalnome autobusu) nikad nema guve.
Takoer, supstantivizirane mogu biti i zamjenice: onaj moj.
Brojevi dva, tri, etiri su indeklinabilni.
U razgovornome jeziku vrlo su brojne rijece, preteno u funkciji po-
tapalica. One se smatraju tipinim markerima razgovornoga jezika, to je
svojstvo i ekspletiva: molim, je li i sl.
4. Na sintaksikome nivou, razgovornome jeziku svojstvene su inverzi-
ja i eliptinost, proistekle iz spontanosti, neplaniranosti i nepripremljeno-
sti svakodnevnoga govora, tj. iz njegovih ekstralingvistikih osobina.
Distinktivnim obiljejem razgovornoga stila, u odnosu na ostale stilo-
ve, smatraju se konsituativni iskazi, sainjeni od verbaliziranoga i never-
baliziranog dijela.
Brojne su brahilogijske konstrukcije metonimijskoga tipa, nastale iz te-
nje ka ekonominosti govora: pojesti tanjir.
Za razgovorni jezik tipine su konstrukcije: bez + da + prezent (bez da
progovori) i za + infinitiv (Ima mnogo za raditi), kao i pragmatiki dativ:
ta mi radi?
Treba istai i jednu veoma rasprostranjenu pojavu u savremenome
razgovornom jeziku koja se odnosi na asindetsko povezivanje dviju ili
vie imenica u nazivima ustanova, organizacija i sl., npr. Sarajevo film

festival.
II
1. Leksika je sistem komplementaran gramatici, ali, za razliku od nje,
podloan brzim promjenama na planu strukture, to je osnovni razlog za
dugu tradiciju njegova zanemarivanja.
2. Leksika razgovornoga jezika funkcionalno je adekvatna njegovim
potrebama, zbog ega nijedan njen segment ne smije biti proskribiran.
3. Leksika razgovornoga jezika podijeljena je u dvije osnovne grupe
neutralnu i markiranu, a ova u pet tematskih blokova:
pasivna leksika (arhaizmi, neologizmi),
leksika ograniene upotrebe (argonizmi),
leksika neizravnoga imenovanja stvari i pojava (eufemizmi) i izrav-
noga imenovanja (tabu-rijei),
emocionalno-ekspresivna leksika (hipokoristici, pejorativi, uzvici),
frazeme.
4. a) Arhaizmi i neologizmi ine pasivnu leksiku jednoga jezika, to je
njihovo zajedniko svojstvo, no shvaeno s razliitih pozicija: arhaizmi su obi-
ljeeni zanemarenou u upotrebi a neologizmi tek zapoetom upotrebom.
b) Radi razrjeenja terminolokih nedoumica, predlaemo podjelu na
historizme i arhaizme, koji se dalje dijele na formalne i znaenjske arhaiz-
me. Termin zastarjela rije smatra se sinonimnim s terminom arhaizam,
kojem se daje prednost zbog njegove sintetike forme.
Upotreba ovih leksema u razgovornome jeziku uvijek je obiljeena.
c) Neologizmi su podijeljeni u tri grupe: formalni i znaenjski neolo-
gizmi: isprintati odtampati na tampau; formalni neologizmi: menad-
ment rukovoenje, upravljanje; i znaenjski neologizmi: straan od-
lian, izvrstan.
d) Status odreene lekseme kao arhaizma ili neologizma ne moe biti
smatran definitivnim, budui da se arhaizmi mogu poeti nanovo upotre-
bljavati, dok neologizmi, uestalom upotrebom, mogu postati sastavni ele-
menti standardnoga jezika. To govori u prilog tezi da je jezik sklon stalnim
promjenama, naroito na planu leksike.
5. argonizmi se ubrajaju u leksiku ograniene upotrebe budui da su
karakteristini za govor preteno mlae, urbane populacije i za neformal-
ne situacije. Odlikuju se kreativnou i slikovitou, ali i velikom promjen-
ljivou, koja je ujedno i glavni uzrok da dugo vremena nisu ozbiljnije pro-
uavani.
194 Amela ehovi
Meutim, argonizmi su za lingvistika prouavanja interesantni i sa

tvorbenoga aspekta. Naime, u savremenome jeziku najplodniji tvorbeni
nain je sufiksalna tvorba, a unutar nje u razgovornome jeziku znaaj-
na su dva tvorbena procesa univerbacija i argonizacija, kojima se vri
ekspresivizacija njima obuhvaene leksike. Meutim, univerbi doprinose
i pojaanoj ekonominosti jezikog izraavanja. Meu univerbima najvi-
e je imenikih, i to sa sljedeim sufiksima: -ak/-jak (petak, crnjak), -a
(dizela), -ac (senilac), -i (mini), -ka (civilka), -ica (minica), -ko (glupko),
-aner (fizikaner), -son (glupson), od kojih posljednja dva ne ine sastavni
dio sufiksa standardnoga jezika. Broj glagolskih univerba znatno je manji
kada se poredi sa imenikim univerbima. Oni se najee izvode sufiksima
-ira- (upljirati) i -isa- (majmunisati se). Tvorbeni formanti mogu postati
nosioci specifine argonske obojenosti, obino bez uea osnove u tome,
to se naziva argonizacijom. U ovom procesu sudjeluju sljedei sufiksi: -i
(narki), -os (narkos), -s (faks), -enzi (dekenzi). Razlika izmeu ovih pri-
mjera i univerba ogleda se u tome da li je polazite jedna rije ili vielana
(najmanje dvolana) konstrukcija.
Osim sufiksalne tvorbe, postoje i drugi naini nastanka argonizama:
metateza, igra rijei, promjena znaenja rijei metaforizacijom, apelativi-
zacija, preuzimanje rijei iz stranih jezika, skraivanje, slivanje dviju rijei
ili njihovih dijelova u novu cjelinu.
6. Zanemarenou u lingvistikim prouavanjima argonizmima su
bliski vulgarizmi, opsceni izrazi i psovke. Osnovni razlog takve prakse jest
da su to lekseme koje odnos prema stvarnosti izriu direktno, to je u su-
protnosti sa uobiajenim shvatanjem pristojnoga ponaanja. Osim toga, one
se javljaju u govoru svih drutvenih slojeva i starosnih grupa, iako, u veoj
mjeri, meu prijateljima i poznanicima nego meu nepoznatim osobama.
Tim svojstvima one se nameu kao predmet lingvistikoga istraivanja.
7. Eufemizmi se ublaenim i neizravnim imenovanjem drutveno ne-
ugodnih pojava i pojmova suprotstavljaju vulgarizmima, opscenim izra-
zima i psovkama. Iz te indirektnosti, nesvojstvene razgovornome jeziku, i
proistjee njihova markiranost, budui da razgovorni jezik odlikuje tenja
ka konkretnosti.
Takoer, za razliku od svih dosad spominjanih leksema, koje su inhe-
rentnoekspresivne, eufemizmi spadaju u kontekstnoekspresivnu leksiku,
to je njihova differentia specifica. Kada za razumijevanje njihova znaenja
nije potreban kontekst, to su, u najveem broju sluajeva, eufemizmi fraze-
me, i u tom sluaju oni su inherentnoekspresivni.
Eufemizmom se esto neopravdano smatra i litota, iako se oboje mogu

svrstati pod antifrazu, stilsku figuru kojom se smisao rijei ublaava dava-
njem suprotnoga imena od onoga to pojam znai: srekovi osoba kojoj
se deavaju loe stvari.
8. a) Emocionalno-ekspresivna leksika je sva leksika koja ini polje
osjeanja kao leksika kojom se izraavaju emocije, iz ega proizlazi subjek-
tivnost govornikova stava prema objektu ocjene. U ovome radu, kao njeni
predstavnici, iskljuivo se prouavaju hipokoristici, pejorativi i uzvici.
b) Hipokoristici izraavaju pozitivan stav govornika prema promatra-
noj pojavi ili osobi. Stoga meu hipokoristicima znaajno mjesto pripada
rijeima za srodnike, koje su vie frekventne no brojne: babi, babone, mami,
mamko i sl. Da je pozitivnost stava najvanije svojstvo hipokoristika, po-
tvruju upravo oni hipokoristici kojima se, npr., iskazuju neije negativne
fizike odlike: mravica mrava enska osoba ili karakterne crte: srki
nervozna, usplahirena osoba. Ova vrsta hipokoristika stilistiki je za-
nimljivija od hipokoristika kojima je i osnovno znaenje pozitivno: slatkica
enska osoba privlanoga izgleda.
U razgovornome jeziku sufiksi za tvorbu hipokoristika mogu se podije-
liti u dvije grupe standardni: -a (buca), -e (mae), -o (buco), -ko (mamko);
i nestandardni: -i (babi), -one (babone).
c) Od hipokoristika, znatno su brojniji pejorativi, rijei kojima se izra-
ava negativan stav prema objektu ocjene. Upravo su taj stav i nain na
koji je negativno znaenje postignuto (poreenjem sa odreenim osobama,
predmetima ili pojavama) osnov njihove markiranosti.
Najvei broj pejorativa tie se negativne procjene neijega fizikog
izgleda, koji je u savremenome drutvu veoma bitan. Negativno se pro-
cjenjuju: openito neprivlaan izgled, mravost, debljina, pojedini dijelovi
tijela, ak i noenje naoala. Pejorativi ovoga tipa uglavnom nastaju na bazi
poreenja po slinosti, npr., mrava osoba se poredi sa akalicom, iglom,
kosturom, ofingerom, tangom i vjealicom.
Ipak, pejorativno se imenuju, uz negativne fizike karakteristike, i ne-
gativne pojave u karakteru i ponaanju, npr., nezanimljiva osoba je: umu-
rua, dave, gnjavator, pegla, tegoba.
Najvei broj pejorativa ine imenice i glagoli, rjee pridjevi.
Osim poreenja po slinosti, pejorativno se znaenje esto izrie i si-
negdohom: papak osoba koja se ne zna ponaati, bez manira i stila, i
metaforom, iji je doprinos slikovitosti iskazanoga velik, a upravo je sli-
kovitost jedna od osnovnih tenji razgovornoga jezika. Veliki je broj tzv.
animalnih metafora, sa rijeima zoonimima u ulozi centralnoga lana: mi
196 Amela ehovi
plaljiva osoba, kukavica. Zanimljivo je i da se nazivi odreenih profe-

sija kao pejorativi esto pojavljuju u metaforikoj upotrebi: filozof, glumac,
grobar. Markiranost ovih leksema izvire iz njihova izmijenjenoga denota-
tivnog znaenja.
U istraivanje pejorativa obavezno treba ukljuiti problem funkcije i
znaenja determinatora jedan, jedna, jedno, zbog velike uestalosti njegova
pojavljivanja uz pejorative: Balavice jedna! Funkcija ovoga determinatora
jest izricanje empatije prema objektu ocjene, a, rjee, on moe pridati ne-
gativnu konotaciju i izvorno nepejorativnim leksemama (Ti si jedan mo-
zak! u znaenju: Ti si glup.)
d) Hipokoristici i pejorativi su meusobno suprotstavljeni vrstom go-
vornikova stava prema objektu subjektivne ocjene. Generalno, moe se rei
da je pozitivan stav odlika hipokoristika a negativan pejorativa.
e) Uzvici su jedina vrsta rijei sa primarnom funkcijom izraavanja
emocija. Afiksacija im nije svojstvena, sintaksiki su nezavisni, a ubrajaju
se u inherentnoekspresivnu leksiku. Osim toga, vrlo su frekventni u razgo-
vornome jeziku.
Uzvici se, u okvirima rada, dijele u dvije grupe uzvici koji izraavaju
emocije (eksklamacije, ekspresivni znaci): jao, uh, oh, ah, i uzvici za dozi-
vanje i poticanje (podsticajni znaci): mac, ic, pis, hej.
Prva grupa uzvika vrlo je esta u razgovornome jeziku, budui da svaki
od njih moe izraziti razliite emocije. Pravilno razumijevanje njima iska-
zane emocije omogueno je poznavanjem situativnoga konteksta. Upotre-
bom ovih uzvika pojaava se ekspresivnost govora.
Uzvicima za dozivanje i poticanje, bez obzira na neslaganja u vezi sa
ovim, moe se obraati i ljudima i ivotinjama. Veina uzvika za obraa-
nje ljudima ima fatiku funkciju, tj. oni slue uspostavljanju kontakta s
drugim osobama: Hej, Jasna, gdje si krenula? Kada se uzvici za obraanje
ivotinjama upotrebljavaju za obraanje ljudima, oni su izrazito snieno
markirani: ic, od mene, konju jedan!
esto je nejasan i status pozdrava, koji se smatraju vrstom obraanja.
Kako ispred pozdrava moe doi uzvik (O, ao, pa gdje si ti?) i kako se u
jednoj reenici dva pozdrava ne mogu nai u kontaktnome poloaju a da
ne narue njenu strukturu, pozdrave treba razdvajati od uzvika.
Onomatopeja je tradicionalni termin za uzvike kojima se oponaaju
glasovi iz prirode: av-av, bu, ali i neartikulirani glasovi koje ovjek isputa
u odreenim prilikama: mhm, hm, eh. Mi uvodimo termin onomatopei-
zam radi terminolokoga ujednaavanja naziva u ovome radu. Potom se
uzvici i onomatopeizmi razdvajaju, u emu je polazni kriterij bila definicija

uzvika:
uzvici izriu emocije, to se ne postie oponaanjem glasova iz prirode;
onomatopeizmima je, za razliku od uzvika, afiksacija poznata: bu
bunuti, mljac mljacnuti, tres tresnuti;
dok su uzvici sintaksiki nezavisni, onomatopeizmi u reenici mogu
imati razliite funkcije, najee funkciju predikata: Krenuo je prema nje-
mu podignutih pesnica i tres po nosu.
Onomatopeizmi doprinose slikovitosti i ekspresivnosti izreenoga.
Time se ostvaruje jezika kreativnost, jedna od dviju osnovnih tendencija
razgovornoga jezika, zbog ega oni zasluuju obavezno mjesto u njegovu
prouavanju.
9. Minimalnom jedinicom frazeologije u ovome radu smatra se veza
dviju autosemantinih rijei sa transponiranim znaenjem.
Posebna istraivaka panja posveena je poredbenim frazemama, tj.
frazemama u kojima je realizirano poreenje. U zavisnosti od stepena re-
alizacije zajednikoga svojstva dvaju relata (relata A i B), razlikuju se dvije
vrste poreenja poreenje tipa simile, kada je zajedniko svojstvo po-
djednako realizirano u oba relata, i poreenje tipa comparatio, kada se za-
jedniko svojstvo realizira u nejednakome stepenu.
Poredbene konstrukcije tipa simile imaju strukturu u kojoj je jedan
lan prepoznatljivih osobina, na osnovu ega se vri semantiko priblia-
vanje dvaju razliitih relata. Te osobine su u razgovornome jeziku esto
hiperbolizirane: prsti kao/ko evapi kratki i veoma debeli prsti. Gra-
matiki indikator ovih konstrukcija je poredbeni veznik kao. U priloe-
nome frazeolokom rjeniku iskljuivo su zastupljeni primjeri prvoga tipa
poreenja. U njihovoj analizi, primijenjena je shema: A kao B, gdje je lijeva
strana smatrana markiranom. A iskljuivo oznaava lana s lijeve strane
poredbene konstrukcije, a B lana iza poredbenoga veznika kao. lan A je
dvovrstan, budui da se u njegovoj poziciji mogu realizirati:
relat izraen imenicom ili glagolom, kada nije navedeno zajedniko
svojstvo lanova A i B: prsti kao/ko evapi, razvui kao/ko teraviju;
relat izraen pridjevom, kada je naveden tertium comparationis, u
poziciji lana A, i lan B: bijel kao/ko travniki sir.
U prvome sluaju nije ekspliciran tertium comparationis, a u drugome
predmet koji se poredi, no prisustvo drugih dviju komponenata ovoga se-
mantikog trougla olakava njihovo prepoznavanje.
Poredbene frazeme bez lana ispred poredbenoga veznika kao nisu
izostavljene iz razmatranja, budui da neeksplicirani lan nuno postoji.
198 Amela ehovi
Poredbene konstrukcije tipa simile imaju dvije osnovne funkcije izra-

ziti intenzitet svojstva, stanja ili radnje i specificirati, modificirati radnju ili
stanje.
Poredbene frazeme, naroito pridjevske i imenike, ee imaju prvu
funkciju. Svojom brojnou istiu se pridjevske frazeme. One imaju ocjen-
sko znaenje, a zanimljive su zbog naina na koji ga ostvaruju. Najei je
postupak poreenje po slinosti. Kao lan B obino slui stvarna pojava,
bie ili predmet, prepoznatljivih osobina: opasan kao/ko struja veoma
opasan. Ponekad poreenje nije zasnovano na logikim kriterijima: lud
kao/ko struja veoma zanimljiv, interesantan. Upravo su ove frazeme
vrlo ekspresivne, budui da je izvedeno poreenje nemotivirano i, vrlo e-
sto, apsurdno.
Imenike frazeme koje izriu intenzitet svojstva takoer su sa jakom
ocjenskom komponentom. I one mogu imati realnu osnovu za poreenje:
oi kao/ko fildani krupne oi. No, u velikome broju ovakvih primjera,
upotreba pojma na mjestu lana B (predmet s kojim se poredi) vrlo je ne-
uobiajena.
Glagolske frazeme koje izriu intenzitet stanja vrlo su rijetke, te smo
u istraivakome korpusu pronali samo jednu potvrdu: puknuti kao/ko
tromblon zaljubiti se.
Dakle, u razgovornome jeziku se ekspresivnost frazema esto zasniva
na neoekivanoj upotrebi pojmova u funkciji lana B, ime se postie za-
udnost. To je u skladu i sa tenjom ka jezikoj kreativnosti, karakteristi-
noj za razgovorni jezik.
Glagolske frazeme ee specificiraju, modificiraju radnju ili stanje, a u
njihovu se sastavu nerijetko pojavljuju rijei zoonimi. Frazeme ovoga tipa
obino nemaju osnov u ivotnoj pojavnosti: pisati kao/ko svraka nogom
neitko pisati.
Situacije i iskustva iz svakodnevnoga ivota vrlo esto motiviraju na-
stanak novih frazema, kao npr.: razvui kao/ko teraviju sporo i dugo
obavljati neku aktivnost.
Osim poreenja (semantike figure u irem smislu rijei), u frazeolo-
giji razgovornoga jezika vrlo je frekventna i antiteza (semantika figura u
uem smislu rijei). Njom se, u okviru jedne frazeme, ekspliciraju suprotni
pojmovi: svisnuti od sree biti veoma sretan, vrlo esto neoekivani.
Frazeme kao inherentnoekspresivna leksika mogu doprinijeti ekspre-
sivnosti izraavanja, jednom od osnovnih ciljeva razgovornoga jezika.
Osim toga, u njihovu sastavu pojavljuju se i argonizmi, neologizmi i sl.,
zbog ega se one obavezno moraju prouavati i u okvirima razgovornoga a

ne samo knjievnoumjetnikoga stila kakva je bila dosadanja praksa.
200 Amela ehovi
3.5. Prilozi
3.5.1. Rjenik (uvodni dio)
3.5.1.1. Uvodna metodoloka objanjenja

Prikupljeni rjeniki korpus podijeljen je u dvije cjeline rjenik leksema
i frazeoloki rjenik prvenstveno radi preglednosti i sistematinosti ana-
lizirane grae. Stoga su frazeme izdvojene u zasebnu cjelinu, to je omo-
guilo navoenje svih frazeolokih odrednica koje se u njima pojavljuju.
Znaenje frazeme eksplicirano je pod frazeolokom odrednicom koja je
strukturna dominanta.
U rjeniku leksema imenice se oznaavaju samo prema rodu, dakle, uz
imenicu stoji jedna od triju oznaka: m. r.; . r. ili s. r., a glagoli se navode u
infinitivu (uobiajena citatna forma glagola u rjenicima), te se iz tih razlo-
ga pojavljuje iskljuivo ta oznaka: inf.
3.5.1.2. Kako se sluiti frazeolokim rjenikom
I
U priloenome frazeolokom rjeniku prihvaen je princip obrade
grae primijenjen u Frazeolokome rjeniku hrvatskoga ili srpskog jezika J.
Mateia. Odluujui razlog za navedeni postupak bila je sistematinost u
obradi grae, u kojoj se potuju sljedei principi:
ponaosob se navode sve komponente odreene frazeme osim prijed-
loga i veznika, to podrazumijeva da je broj navoenja frazeme odreen
brojem njenih sastavnih dijelova;
u navoenju frazema potuje se abecedni red;
obrada frazeme slijedi pod samo jednom komponentom a koja je to
komponenta odreuje se na osnovu sljedeih pravila:
1. U frazemama koje sadre imenicu obrada je pod njenom natukni-
com:
dobro do bola BOL,
zgnjeena borovnica BOROVNICA.
Ukoliko se pojavljuju dvije ili vie imenica, obrada se uvijek vri pod
prvom od njih:135
drvo za vjeanje DRVO,
pogled kuhane ribe POGLED.
2. U sluaju odsustva imenice u frazemi, obrada slijedi pod pridjevom,
naravno, ukoliko ga navedena frazema sadri:
biti donji DONJI,
biti go GO.
3. Kada se u frazemi ne pojavljuju ni imenica ni pridjev, obrada se vri
pod glagolom:
ne biti odavde BITI,
ne biti sav svoj BITI.
4. Ukoliko se u frazemi ne javlja nijedna od gore navedenih vrsta rijei
(imenica, pridjev, glagol), obrada se vri pod prilogom:
navrat-nanos136 NAVRAT.
5. Kada u frazemi nema ni priloga, obrada se vri pod zamjenicom:
ko ni sebi ni svome SE (SEBE).
6. Jo jedna mogunost jest kada se u frazemi pojavi broj, pod kojim se,
u odsustvu drugih, spomenutih vrsta rijei, vri obrada navedene frazeme.
U korpusu nismo nali potvrdu za navedeni sluaj, ali je nesumnjivo njego-
vo postojanje, to potvruje i primjer iz rjenika J. Mateia:
ni pet ni est PET (Matei, 1982:463).
Posebnu grupu ine frazeme poredbenoga tipa. Iako J. Matei tvrdi
da obrada natuknice u ovakvim frazemama slijedi pod rijeju to dolazi
poslije poredbenoga znaka (Matei, 1982:VIII), on, u ovoj kategoriji, na-
vodi primjer frazeme
jesti da se sve prai PRAITI SE,
koja na prvi pogled osporava navedeni princip. Meutim, upravo ovaj
primjer jo jednom potvruje maloprijanja, strogo odreena pravila o
odabiru komponente pod kojom se vri obrada frazeme. Dakle, prilikom
135
U sluaju pojave u jednoj frazemi vie leksema koje pripadaju istoj vrsti rijei, vrijedi navedeni
princip, tj., obrada se vri pod prvom od njih.
136
Iako je ovo polusloenica, ona se sastoji od dvaju priloga, samostalnih znaenja, zbog ega smo
se opredijelili za to da ih promatramo kao frazemu.
202 Amela ehovi
obrade frazeme, imenica u njenu sastavu ima prednost u odnosu na ostale

vrste rijei; u odsustvu imenice u toj funkciji privilegirani su pridjevi itd.
Stoga je u ovoj frazemi privilegiran glagol kao dominantna komponenta.
Kako navedena pravila funkcioniraju u frazemama poredbenoga tipa, po-
kazuju sljedei primjeri:
prsti kao/ko evapi EVAPI
voljeti nekoga kao/ko Bajro mater BAJRO
bijel kao/ko travniki sir SIR
kao/ko da te ve-maina izbacila VE-MAINA
noge kao/ko u rode RODA
Primjena gore spomenutih pravila i u sluaju frazema poredbenoga
tipa opravdana je zahtjevom za preglednou i sistematinou grae, to
je i ostvareno.
Komponente frazeme otisnute su velikim slovima, boldom, dok su fra-
zeme tampane malim slovima. Analiza znaenja frazeme slijedi pod na-
tuknicom kojoj prethodi oznaka v. (vidi), a natuknica je tampana velikim
slovima. Sve je biljeeno u italiku:
BACITI
baciti zent v. ZENT
Rekcija se ne smatra vrstim lanom frazeme, budui da poziciju

objekta mogu popunjavati razliite komponente: biti smrt nekome (meni,
tebi i sl.) neto (uiti, raditi i sl.). Stoga se ona navodi ali ne u italiku no u
normalu:
voljeti nekoga kao/ko Bajro mater.
Primjeri glagolskoga pridjeva radnog u mukome rodu i poredbenoga
veznika kao biljeeni su dvojako: sa izvrenom asimilacijom i saimanjem
vokala: dok bi rek keks, lupati ko Maksim po diviziji, i bez njih: dok bi
rekao keks, lupati kao Maksim po diviziji. Ovakav postupak primijenjen je
radi istinitoga biljeenja stanja u razgovornome bosanskom jeziku, u ko-
jem su primjeri prvoga tipa nesumnjivo znatno zastupljeniji, ali ne i jedini
mogui. injenica da su primjeri drugoga tipa vrlo rijetki ne opravdava
njihovo potpuno zanemarivanje. Osim toga, u razgovornome jeziku odre-
enih govornika mogua je upotreba obiju formi, ak i u jednoj frazemi,
navedenoj u dvjema prilikama. Stoga se u rjeniku naporedo navode obje
forme, bez obzira na njihovu nejednaku uestalost.
II
Od pravila distribucije akcenata standardnoga bosanskog jezika odstu-
pilo se u dva sluaja:
1. Nije dosljedno izvreno prenoenje silaznih akcenata na proklitiku:
psti vodu i psti u vdu.
2. Takoer, odstupilo se, i to potpuno, od novotokavskoga akcentira-
nja leksema sa izvrenom zamjenom jata, i to na sljedei nain:
Na mjestu ekavskoga u ijekavskome se izgovoru javlja standardizi-
rani \ na drugome slogu dvoslone zamjene jata. Meutim, u rjeniku je na
istome mjestu biljeen : bijsan (bijsan kao/ko rs).
Na mjestu ekavskoga u ijekavskome izgovoru se javlja standardni
na prvom slogu dvoslone zamjene jata. U rjeniku je sauvan neizmije-
njen akcent na drugome slogu dvoslone zamjene jata (): bijl (bijl kao/
ko trvnik sr).
Dakle, radi to realnijeg i preciznijeg biljeenja stanja u svakodnevnoj
komunikaciji, u radu na rjeniku potovala se izgovorna norma razgo-
vornoga bosanskog jezika.
3.5.1.3. Skraenice u rjeniku
ar. arapski
arh. arhaizam
dijal. dijalektizam
ekspr. ekspresivno
em.-ekspr. emocionalno-ekspresivna leksika
engl. engleski
erot. erotonim
eufem. eufemizam
fam. familijarno
fig. figurativno (znaenje)
gl. pridj. rad. glagolski pridjev radni
gr. grki
hip. hipokoristik
imp. imperativ
inf. infinitiv
ital. italijanski
kol. kolokvijalizam; kolokvijalno
m. r. muki rod
ma. maarski
meton. metonimija
204 Amela ehovi
mn. mnoina
neob. neobino
neol. neologizam
ngr. novogrki
njem. njemaki
onom. onomatopeizam
pej. pejorativ
perz. perzijski
pop. populizam
potenc. potencijalno
pren. preneseno (znaenje)
pridj. pridjev
pril. prilog
s. r. srednji rod
stand. standardno
alj. aljivo
atr. atrovaki
p. panski
tur. turski
v. vidi
vulg. vulgarizam
up. uporedi
zb. im. zbirna imenica
. r. enski rod
arg. argonizam
3.5.2. Rjenik (graa)
A. Rjenik leksema
A
briktovati - inf.; njem. abrichten; dotjerati, dovesti u red
ekspr.
krep - m. r.; ar.; pej. pren. runa i mrava djevojka, odnosno ena; ters
(u ob. gov.: Ljut kao akrep; za runu enu - Jahi,
1999:89)
lkos - m. r.; arg. alkoholiar
mer - m. r.; arg. Amerikanac
amrik - pridj., arg. i neol. originalan; kvalitetan
Amrika - . r.; arg. mjesto blagostanja, materijalnoga bogatstva
(Ma, mi smo za ostale istone zemlje ranije bili
Amerika.)
antna - . r.; arg. uperak u kosi
ntifrz - m. r., gr.-engl., arg. i neuredna, loa frizura (sredstvo koje
pej. spreava zaleivanje mehanizama pri niskim
temperaturama - Klai, 1962:74)
asfaltna - . r.; arg. i vulg. ulina prostitutka
astrnom - m. r.; arg. i pej. osoba koja nosi naoale; (iron.) veoma pametna
osoba
avn - m. r., arg. tjelesno privlana osoba
B
bb - m. r.; fam., em.-ekspr. i hip. otac
bbo - m. r.; perz.; fam. otac (Jahi, 1999:100)
arg. i neol. elnik, voa neke grupe, glava grupe
bbne - m. r.; fam., em.-ekspr. i otac
hip.
bbukica - m. r.; fam., em.-ekspr. otac
i hip.
bcati se - inf.; arg. i neol. priati preduge prie, prie bez smisla
206 Amela ehovi
bhl - m. r.; ar.; arg. i pej. mlitava osoba (krtac, tvrdica; zavidan - Jahi,
1999:102)
baldisati se - inf.; tur.; ekspr. onesvijestiti se (kalji, 1979:113; Jahi, 1999:102)
bja - m. r. mangup
bjka - . r.; arg. izmiljotina, la (Nemoj mi samo tvojih bajki.)
balkni - m. r., mn.; arg. enske grudi
balni - m. r., mn.; arg. enske grudi
blvani - m. r., mn.; arg. i pej. debele noge (blvan - za neotesana ovjeka - Jahi,
1999:106)
blzamovati se - inf.; arg. puno popiti, opiti se
baljzgati - inf.; pej. priati gluposti; nepovezano priati
bandra - . r.; pej. vrlo visoka osoba
bnja - . r.; kol. pren. mjesto gdje je kome dobro, ugodno (dobro,
ugodno - Jahi, 1999:107)
briti - inf.; arg. nagovarati, pridobijati; udvarati se (nekoga za
neto ili u neto uvjeravati, odobrovoljiti ga,
izmoliti za neto, takoer arg. nastojanje da se
osvoji djevojka, ena - Jahi, 1999:107)
btak - m. r.; arg. i vulg. enska noga
beljsuz - m. r.; arg. nesretnik
benviti - inf.; pej. priati gluposti (Jahi, 1999:115)
bndo - m. r.; arg. automobil marke BMW
btn - m. r.; arg. i neol. stanje opijenosti alkoholom i drugim opijatima;
pijana osoba; tjelesno privlana osoba
betonrati se - inf.; arg. i neol. prepiti se, opiti se
bezbli - pril.; tur.-ar.; ekspr. zaista (Jahi, 1999:117)
bezvznjk - m. r.; arg., neol. i pej. mladi neprivlana izgleda, mladi koji se
ocjenjuje bezveznim, bezvezan mladi
arg. i pej. deplasiran ovjek
bezveznjkovi - m. r.; arg. i pej. ovjek bez utjecaja
bbav - pridj.; arg. mlohav (o osobi); kremast (o kolau)
bflati - inf.; arg. i pej. uiti; napamet uiti
bser - m. r.; pej. glupa osoba; glupost
pren. dobra ideja, misao
bsrka - . r.; arg., neol. i pej. glupa osoba; osoba sa (najee) loim idejama
(cvijee - Jahi, 1999:120)
Bjelkapi - m. r.; arg. i neol. stanovnik Bjelanice
blamrati - inf.; arg. i neol. dovoditi u neugodnu situaciju
blhnuti - inf.; ekspr. zagledati se u neto ili nekoga (iroko otvorenih
oiju gledati, zagledati, uprazno, glupavo - Jahi,
1999:121)
blhto - m. r.; arg. i pej. priglupa osoba
blknuti - inf.; dijal. udariti

blntav - pridj.; arg. i em.-ekspr. koji je neobina ali simpatina ponaanja
(budalast, priglup; na svoju ruku, aknut - Jahi,
1999:122)
blnto - m. r.; em.-ekspr. i hip. osoba neobina, ali simpatina ponaanja (blentav,
glupav, na svoju ruku - Jahi, 1999:122)
bg - m. r.; arg. i neol. uzor, osoba kojoj se dive (Ti si meni bog!)
bogatner - m. r.; arg., neol. i pej. imuna osoba
bing - m. r.; arg. zgodna djevojka
bjler - m. r.; arg. i neol. velik stomak
bolsnk - m. r.; arg. i pej. osoba koja pretjeruje u neemu; budala
bmba - . r.; arg. seksipilna enska osoba
bmb - m. r.; arg. i pej. osoba sklona laganju, laov
bs - m. r.; engl.; arg. glavna osoba u nekome drutvu
brda - . r.; arg. mukarac s dugom bradom
arg. i neol. osoba velike vilice
brgati se (imp. n brigj se!) - inf.; brinuti se
arg.
brjati - inf.; arg. i neol. zabavljati se
brsati (imp. bri!) - inf.; arg. skloniti se, udaljiti se odnekle
brz - m. r.; arg. i neol. primitivac, neotesanac
brljviti - inf.; pej. pren. govoriti besmilice; loe raditi
brka - . r.; kol. mnotvo
bbnje - s. r.; arg. i pej. uenje napamet, mehaniko uenje
bbati - inf.; arg. i pej. napamet uiti, mehaniki uiti
bbtor - m. r.; arg. i pej. osoba koja ui napamet
bblav - pridj. obao, okrugao (o osobi)
bbnuti - inf.; arg. rei glupost; udariti
bca - . r.; hip. debela osoba, osoba okrugla lica
bco - m. r.; hip. debela osoba, osoba okrugla lica (okrugla lica, kad
je neko bucmast, napredna; od milja za dijete i
kad nije bucmasto - Jahi, 1999:129)
bda - m. r.; ar.; pej. utjecajna i obino imuna osoba (. r.; ar.; rupa,
jama; zatvor; vana osoba - Jahi, 1999:130)
bdo - m. r.; pej. utjecajna i obino imuna osoba
budvn - m. r.; pej. utjecajna osoba
bf - m. r.; arg. bife na fakultetu
bkadar - pril.; tur.-ar.; ekspr. mnogo, puno (Jahi, 1999:131)
bkva - . r.; pej. pren. glupa osoba
bulzniti - inf.; pej. priati gluposti; nepovezano priati
blja - . r.; arg. i vulg. stranjica
bljiti - inf. zagledati se u neto ili nekoga na upadljiv nain
208 Amela ehovi
bmbr - m. r.; pej. pren. debela osoba

bunriti - inf.; arg. depariti (Jahi, 1999:132)
burzer - m. r. brat; dobar drug (Jahi, 1999:132)
bre - s. r.; arg. i pej. velik stomak; debela osoba
burnce - s. r.; arg. i hip. debela osoba
bs - m. r.; arg. autobus
bvljk - m. r.; arg. buvlja pijaca
buzdvn - m. r.; tur.; arg. i pej. glupa osoba
C
cka - . r.; kol. detalj (Ona zna sve te cake.); nain (Na tu caku
moda i uspije.)
arg. trik
ckiba - . r.; atr. (: bakica) i hip. baka
cpn - m. r.; arg. nos (gvozdena tanga kojom umski radnici
guraju balvane - Jahi, 1999:134)
cner - m. r.; arg. i neol. novanica od deset apoena
cce - . r., mn.; arg. enske grudi
cgan - m. r.; arg. i pej. osoba koja mnogo radi, obino za malo novca ili
bez priznanja
cke - . r., mn.; arg. enske grudi
cm - m. r.; arg. sustanar u iznajmljenome stanu
cma - . r.; arg. sustanarka u iznajmljenome stanu
cmer - m. r.; arg. sustanar u iznajmljenome stanu (cmer - Jahi,
1999:136)
cmerka - . r.; arg. sustanarka u iznajmljenome stanu (cmerka -
Jahi, 1999:136)
cvlka - . r.; arg. civilno odijelo
cmzdriti - inf.; pej. plakati
ci - inf.; arg. premoriti se
crkvati - inf.; arg. umarati se; puno se smijati
cnac - m. r.; arg. osoba koja mnogo radi, obino za malo novca ili
bez priznanja
cnja - m. r.; arg. i pej. crnac
cnjk - m. r.; arg. i neol. depresija; stanje straha, neugode; crni humor;
situacija u kojoj se neko osramotio
cg - m. r.; arg. gutljaj iz flae
cga - . r.; arg. alkoholno pie
cgati - inf.; arg. piti (Jahi, 1999:138)
cger - m. r.; arg. alkoholiar
curbrgen - m. r.; arg. i pej. (asoc. na poznatoga skijaa, slalomaa obilaziti

u slalomu kapije : oblijetati ene) mukarac koji
oblijee sve djevojke
cvncika - . r.; arg. novanica od dvadeset apoena
cvnja - . r.; arg. novanica od dvadeset apoena
cvije (stand. cvjee) - s. r.; zb. pren. mirna osoba; dobra, fina osoba;
im. konzervativna osoba
cvkati - inf.; arg. plaiti se (Jahi, 1999:138)
cvke - . r., mn.; arg. i pej. naoale
cvikr - m. r.; arg. i pej. osoba koja nosi naoale vee dioptrije (Jahi,
1999:138)
cvikrua - m. r.; arg. i pej. osoba koja nosi naoale vee dioptrije (Jahi,
1999:138)
cvjka - . r.; pej. osoba za koju se smatra da je fina a ustvari nije
takva; osoba s nedostacima u karakteru; dvolina
osoba
cvjtati - inf. pren. pokazivati osjeaj zadovoljstva i sree

kalica - . r.; pej. pren. veoma mrava osoba
alabknuti/alabcnuti - inf.; malo i nabrzinu pojesti (alabknuti/alabcnuti
ekspr. - Jahi, 1999:141)
le - . r., mn.; arg. naoale
mci - m. r., mn.; pej. pren. velika stopala
miti - inf.; kol. zatvoriti se i nita ne poduzimati (Jahi, 1999:142)
plja - . r.; pej. pren. mrava osoba, vrlo esto i dugoga vrata i
nogu
arijner - m. r.; arg., neol. i pej. osoba koja je informirana o deavanjima drugih
ljudi; snalaljiva osoba; osoba u ijem se ponaanju
oituje arijski mentalitet ili ono to se pod tim
podrazumijeva
ka - . r.; arg. i neol. mjesto za ekanje (u Sarajevu podrazumijeva
tramvajsku stanicu kod Narodne banke); zasjeda
(mjesto gdje lovac eka divlja u lovu - Jahi,
1999:145)
ati se - inf., arg. i pej. izvlaiti materijalnu korist od drugih ljudi
kati se - inf.; arg. i pej. izvlaiti materijalnu korist od drugih ljudi
kro - m. r.; arg. i pej. osoba koja nastoji izvui materijalnu korist od
drugih ljudi (obino novac); osoba koja uvijek
posuuje od drugih ljudi; osoba koja koristi usluge
drugih ljudi
plak - pridj.; tur.; ekspr. go (Jahi, 1999:150)
210 Amela ehovi
ban - m. r.; pej. pren. primitivan ovjek (pejor. za sirov seljaki

mentalitet, teko prilagodljiv urbanim uvjetima
ivljenja - Jahi, 1999:150)
poratvno - pril.; arg. grupno
ka - . r.; arg. i vulg. srce (muki polni organ; brdo, vrh, greben, uvik
- Jahi, 1999:152)
pnje - s. r.; arg. tua (Dolo je do upanja.)
pati se - inf.; arg. izvlaiti se iz neprilika; tui se s nekim
pav - pridj.; arg. opasan (Situacija je postala vrlo upava.); koji je
duge i neuredne kose (Izala je sva upava.)
po - m. r.; arg., neol. i pej. mukarac duge kose
vka - . r.; arg. i neol. osoba neobina ali simpatina ponaanja

piti - inf.; arg. ukrasti (Jahi, 1999:155)
ifiti - inf.; ekspr. uivati (Jahi, 1999:156)
kara - . r.; arg. pepeljara
irlica - . r.; arg. i neol. neto nepoznato, neto to treba objasniti (Hoe
da ti to kaem irilicom?); sve to je srbijanskoga
porijekla
rak - m. r.; arg. i pej. mladi neprivlana izgleda (metak bez pravog
naboja, manevarski metak; pren. kad se ne dobije,
ne ostvari, ne postigne eljeni rezultat, kad se u
stvari ne postigne nita; promaen posao, bez
rezultata - Jahi, 1999:161)
rav - pridj.; pej. koji ne vidi dobro; pren. koji ne primjeuje
istaknute osobenosti nekoga ili neega (pren.
koji ne razumije nita, koji je slijep kod oiju
- Jahi,1999:161)
rhan - m. r.; arg. i pej. osoba koja nosi naoale
orlisati se - inf.; ekspr. spotai se; udariti se (orlisati - Jahi, 1999:161)
ro - m. r.; perz.; pej. osoba koja ne vidi dobro i/ili nosi naoale (Jahi,
1999:161)
umrua - . r.; arg. i pej. dosadna osoba
za - . r.; arg. zatvor
D
dsa - m. r.; arg. privlana muka osoba (Jahi, 1999:167)
dska - . r.; arg. i pej. djevojka ili ena ravnih grudi
dve - m. r.; arg. i pej. dosadna osoba
dviti - inf.; arg. i pej. biti dosadan, dosaivati (Jahi, 1999:167)
deblo - pril.; kol. skupo (Debelo e mi to platit.)
debeljca - . r.; hip. debela osoba

dgn - m. r.; arg. i pej. osoba nesposobna za neku aktivnost
degnek - m. r.; ekspr. batinanje, batine
degenrik - m. r.; arg. i pej. osoba nesposobna za neku aktivnost (u fiziko-
psiholokom smislu zaostao, bolestan ovjek;
u moralnom smislu deformiran ovjek - Jahi,
1999:169)
dkenz - m. r.; arg., em.-ekspr. i djed
hip.
dekntrn - pridj.; arg. koji je bez novca
delgt - m. r.; arg. potencijalni mladi (Ima li ona kakvog delegata?)
dnsati - inf.; engl. to dance; arg. plesati
drati inf.; arg. pobjeivati (On ga dere u svakom pogledu.)
drle - s. r.; pej. razmaeno dijete
drnek - m. r.; tur.; arg. zabava (vaar, sajam, narodni zbor; svadba, veselje
- Jahi, 1999:171)
devrati - inf.; ekspr. brinuti (muiti se, trpjeti, ivotariti - Jahi,
1999:171)
devtati - inf.; ekspr. tui
diljla - . r.; arg. i pej. osoba neuravnoteenoga ponaanja
dilja - . r.; arg. i pej. osoba neuravnoteenoga ponaanja
dm - m. r.; arg. cigareta (Ima dim?)
drniti - inf.; ekspr. naporno raditi (dirinditi/diriniti - raditi teak i
muan posao - Jahi, 1999:174)
disknektovati se - inf.; neol. prekinuti prikljuenje na internet
dvljk - m. r.; arg. falsifikat
dvljati - inf.; arg. ponaati se raskalaeno; estiti se, prepirati se
dvlj - pridj., arg. nepoznat ( Koja ti je to marka? Nemam pojma.
Neka divlja.)
dizl - m. r., kol. automobil koji troi dizel
dofrati - inf.; arg. doi, obino u velikoj brzini (Dofurala je kao da je
neko goni.)
dokotljati se - inf.; arg. doi (Dokotrljaj se!)
dokndisati - inf.; ekspr. dojaditi (dokndisati/doknisati - nakoditi,
nahuditi; nekome puno nahuditi, toliko da mu
bude i sevep smrti, da mu ubrza smrt - Jahi,
1999:178)
dkriti - inf.; vulg. dojaditi, dosaditi, dosei neiju granicu trpeljivosti
dlf - m. r.; perz. ormar ili kuhinjski kredenac (dlf/dlp -
nepokretni ormar sa policama, privren uza zid
ili uzidan u zidu; postrojenje za navodnjavanje,
kolo na rijeci - Jahi, 1999:178)
212 Amela ehovi
doljati - inf.; kol. pojaviti se poslije nekoga nesporazuma ili svae

priznavi time svoju krivicu (kad neko na kraju
ipak bude uhvaen ili otkriven u nekom neasnom
poslu - Jahi, 1999:178179)
domunvanje - s. r.; arg. tajno dogovaranje (Od domunavanja neete imati
koristi.)
domunvati se - inf.; arg. tajno se dogovarati (Oni se uvijek neto
domunavaju.)
drmiti - inf.; kol. pretjerano se uzbuivati bez stvarne potrebe
drncati - inf.; kol. spavati (Idem sad malo drincati. Ba sam se
umorila.)
dmati - inf.; arg. biti u posjedu velike moi ili velikoga bogatstva
(On drma.) (biti moan, upravljati nekim ili
neim, vladati - Jahi, 1999:183)
dmogz - m. r.; arg., neol. i vulg. zabava (obino plesna)
drbiti - inf.; pej. pren. govoriti gluposti
drt - m. r.; arg. policajac
pej. priglupa osoba
dpisnje - s. r.; arg. kraa
dpisati - inf.; arg. krasti
dpiti - inf.; arg. ukrasti (Jahi, 1999:184)
dde - . r., mn.; arg. i vulg. enske grudi
dduk - m. r.; tur.; pej. pren. priglupa osoba (mala jednocjevna svirala;
duga sviraljka koju obani u proljee prave od
vrbove kore - kalji, 1979:226)
dmati - inf.; kol. razmiljati, misliti (razmiljati; biti u dumanu, u
tekim mislima - Jahi, 1999:186)
dupli - m. r., mn.; arg. blizanci
dpljk - m. r.; arg. dupli trolejbus; falsifikat
dmn - m. r.; perz.; euf. rak (Ima onog dumana.) (neprijatelj, protivnik;
nevjernik; druge vjere, inovjernik; teka
neizljeiva bolest, rak - Jahi, 1999:189)
D
dabalze - pril.; arg. besplatno
dndr - m. r.; arg. policajac (dndr-baklva - vrsta baklave - Jahi,
1999:193)
dger - m. r.; arg. i neol. osoba koja se ne uzbuuje lahko, flegmatina
osoba; osoba velikih usta; roker; sprava za ienje
podova
dk - m. r.; arg. i neol. osoba koja nije krta na novcu; osoba koja sebi
pridaje veliki znaaj, koja misli da je vana; utika
dber - m. r.; arg. i pej. osoba bez stila
dkac - m. r.; pej. pren. ovjek koji ima barem jednu izrazito lou
osobinu (pren. za ovjeka i neku njegovu lou
osobinu; sirovost, neznanje, glupost i sl. - Jahi,
1999:198)
dkela - m. r. i . r.; pej. pren. osoba koja ima barem jednu izrazito lou
osobinu (pren. za ovjeka i neku njegovu lou
osobinu; sirovost, neznanje, glupost i sl. - Jahi,
1999:198)
dngla - . r.; arg. nered

an - m. r.; arg., neol. i pej. osoba bez osjeaja za modu; osoba s puno
neusklaenih ukrasa na sebi
n - m. r.; arg. cedulja za prepisivanje u koli ili na fakultetu
n - m. r.; arg., neol. i pej. osoba koja u koli uvijek ima cedulje za
prepisivanje; osoba koja nastoji izvui sitnu
materijalnu korist od drugih ljudi; beskrupulozna
osoba
n-braz - m. r.; arg., neol. i pej. meton. beskrupulozna osoba, osoba bez osjeaja za
pogreno, bez srama (Jahi, 1999:202)
zl - m. r.; arg. i pej. osoba koja nosi naoale
zle - . r., mn.; arg. naoale
zluci - m. r., mn.; tur.; ekspr. naoale (Jahi, 1999:203)
skati - inf.; arg. plesati
E
kstra - pridj.; arg. i neol. odlian, izvanredan (Film je ekstra.)
pril.; arg. i neol. odlino, izvanredno (Proveli smo se ekstra. )
eskivrati - inf.; arg. izbjegavati obaveze; pobjei sa asa
F
fca - . r.; arg. izraz lica; lijepa, atraktivna osoba (fca - Jahi,
1999:211); osoba velike moi ili utjecaja
fjda - . r.; ar.; ekspr. korist, dobit (Jahi, 1999:211)
fjrcg - m. r.; njem. Feuerzeug; upalja (Jahi, 1999:211)
ekspr.
fjront - m. r.; arg. kraj radnoga vremena ugostiteljskoga objekta;
razlaz! (zavretak rada lokala, restorana, birtije;
pren. kad se nekome u drutvu sugerira da se treba
razilaziti, da je sijelo zavreno; bilo gdje da se sjedi
- Jahi, 1999:211)
fkat - rij.; arg. stvarno (Jahi, 1999:211)
214 Amela ehovi
fker - m. r.; engl. fucker; arg. i iron. osoba mukoga spola koja se hvali velikim
neol. ljubavnim uspjesima
fkn - m. r.; pej. mangup; bezobraznik (Jahi, 1999:211), drska
osoba
fks - m. r.; arg. fakultet (Jahi, 1999:212)
flnka - . r.; kol. nedostatak (Jahi, 1999:212)
fl - pridj.; kol. pogrean; neispravan
fmzan - pridj.; arg. izvanredan, izuzetan (fmzan prelijep;
raskoan; izuzetan, idealan - Jahi, 1999:212)
fmzno - pril.; arg. izvanredno, odlino
fantstian - pridj.; arg. odlian, izvanredan (prelijep; raskoan; izuzetan,
idealan - Jahi, 1999:212)
frbati/frbati - inf. pren. lagati (frbati - Jahi, 1999:212)
fsovati - inf.; kol. dobiti neto nepoeljno, neugodno (batine, bolest
i sl.) (Jahi, 1999:213) (snabdjeti se namirnicama;
dobiti zasluenu kaznu - Jahi, 1999:213)
fzn - m. r.; franc.; arg. nain (Nije ti fazon.) (arg. nain razmiljanja;
rezon - Jahi, 1999:213)
flga - . r.; arg. masnica
fercrati - inf.; arg. funkcionirati (Zovem da vidim fercera li ti
mobilni.)
frmati - inf.; ekspr. uvaavati, mariti
fta - . r.; ital. festa; kol. zabava (Jahi, 1999:215)
f knuti - inf.; kol. baciti
f lovati - inf.; arg., neol. i pej. nekoga zavaravati priom, priati besmislice osobi
koja ih shvata ozbiljno; nametati nekome svoj stav,
miljenje, ideje (Nemoj ga vie filovati, dosadio si
svima.)
filzof - m. r.; pej. iron. veoma pametna osoba
filozofrati - inf.; pej. maglovito, nejasno priati
fnta - . r.; arg. varka
frma - . r.; arg. taksi znak
f snuti - inf.; kol. ispiti naduak neko alkoholno pie, popiti (udariti,
zviznuti; popiti, biti u pripitom stanju - Jahi,
1999:216)
f stati - inf.; kol. prekomjerno piti alkohol
fzika - . r.; arg. fiziki rad
fizikner - m. r.; arg. i neol. fiziki radnik
flster - m. r.; arg. nametljiva, dosadna osoba
fl - m. r.; ital.; arg. trik (obmana, la; pretvaranje - Jahi, 1999:217)
fler - m. r.; arg. i pej. laov; prevarant
folirnt - m. r.; arg. i pej. laov; prevarant (folrant - foldija; onaj koji
obmanjuje, petljanac, nepouzdan ovjek - Jahi,
1999:217)
folranje - s. r.; arg. i pej. laganje; varanje; oholjenje
folrati - inf.; arg. i pej. lagati
folrati se - inf.; arg. i pej. praviti se vaan, oholiti se (Jahi, 1999:217)
fnesi - m. r., mn.; atr. enske grudi
(: sifoni)
fnke - . r., mn.; arg. enske grudi
fntele - m. r.; atr. telefon
(: telefon)
fra - . r.; njem.; arg. prednost; trik (Dobra ti je to fora. Mogao bih i ja
s njom pokuati.); vana linost (vana linost;
prednost - Jahi, 1999:217)
fosli - m. r., mn.; arg. i pej. roditelji
frj - pridj.; njem. frei; arg. slobodan (Jahi, 1999:218)
frjer - m. r.; njem. Freier (prosac); momak (Jahi, 1999:218)
arg.
frajrina - m. r.; arg. privlana muka osoba; iron. neprivlaan
mukarac
frjerica - . r.; arg. djevojka
frajrisati se - inf.; arg. i pej. agresivno se ponaati (Jahi, 1999:218)
frnkentajn - m. r.; arg. i pej. veoma runa osoba
frs - m. r.; kol. ok, iznenaenje
fcnuti - inf.; arg. poeti se neuravnoteeno ponaati
frndica - . r.; engl. friend; arg. prijateljica
i neol.
frz - m. r.; njem.; arg. frizura (Jahi, 1999:218)
fka - . r.; kol. guva; urba (guva, galama; dinamika, urba
- Jahi, 1999:218)
fk - m. r.; arg. i atr. kahva
fksa - . r.; njem. Fucksstutte; djevojka moralno nedolinoga ponaanja (Jahi,
arg. i vulg. 1999:219)
flati - inf.; kol. grijeiti
fliti - inf.; kol. promaiti (Jahi, 1999:219)
franje - s. r.; arg. i neol. zabavljanje; velika urba
frati - inf.; arg. i neol. biti s nekim u ljubavnoj vezi; ii (Furaj!); uriti
(brzo voziti; brzo ii, biti pokretljiv, nai se na
svakom mjestu i sl.; arg. zabavljati se; arg. kad se
nekome naredi da ide, da ode, da fura - Jahi,
1999:219)
frati se (na neto/nekoga) - inf.; imati neto/nekoga kao uzor
arg. i neol.
216 Amela ehovi
frka - . r.; arg. i neol. neto to se eli raditi u odreenome trenutku
G
gbor - m. r.; arg. i pej. veoma runa osoba
gborka - . r.; arg. i pej. runa enska osoba
gf - m. r., kol. promaaj
gjba - . r.; ital. gabbia; arg. mjesto za roendanske proslave, zabave
glnke - . r.; mn.; engl. galon; arg. naoale sa velikom dioptrijom
gnjak - m. r.; dijal. hodnik (Jahi, 1999:222)
graci - . r.; atr. (: cigara) cigareta
grgamel - m. r.; arg. i pej. runa osoba
griti - inf.; arg. uriti
ga - . r.; arg. pjevaki angaman
gler - m. r.; arg., neol. i pej. veoma runa osoba
gelrina - . r.; arg., neol. i pej. veoma runa osoba
gljo - m. r.; arg. i pej. osoba ruralnih manira
genijlac - m. r.; arg. veoma pametna osoba; iron. osoba koja sporo
shvata
gntara - . r.; arg. agent, agentica
gparica - . r.; arg. grkljan
gbnje - s. r.; arg. kretanje; plesanje
gbati se - inf.; arg. kretati se; plesati
gljati - inf.; arg. raditi
glva - . r.; arg. novanica od sto apoena (openito, svaka krupna
novanica); glavna osoba u nekome drutvu
glvonja - m. r.; pej. openito, utjecajna osoba, osoba na visokom
poloaju
glmac - m. r.; arg., neol. i pej. osoba koja se predstavlja drugaijom no to jeste;
osoba koja se u razliitim situacijama drastino
mijenja; osoba koja neto eli sakriti; laov; vjeiti
laov; ovjek lijepoga izgleda koji se epuri;
prepotentna osoba, osoba koja nastoji dokazati da
je najbolja
glmiti - inf.; arg. i pej. praviti se vaan; pretvarati se; varati
glprda - m. r. i . r.; arg. i pej. glupa osoba
gluprati se - inf.; arg. i pej. govoriti gluposti; raditi gluposti
glpko - m. r.; arg. i pej. priglupa osoba
glpsn - m. r.; arg., neol. i pej. glupa osoba
gnijzdo (stand. gnijzdo) - s. r.; veoma bujna kosa
arg.
gnjvtor - m. r.; arg. i pej. dosadna osoba
gnjve - m. r.; arg. i pej. dosadna osoba
gnjviti - inf.; arg. i pej. dosaivati

golpii - m. r., mn. pren. zaljubljeni par
gmbati se - inf.; kol. boriti se (Amerika administracija se gomba sa
islamskim pitanjem. - televizijska emisija)
grnjk - m. r.; arg. gornji dio odjee (ob. jakna) (noni vjetar s
planine; mlinski kamen - Jahi, 1999:227)
gotva - . r.; arg. i neol. uivanje
gtivan - pridj.; arg. i neol. dobar; ugodan; spreman; primijeen u drutvu
gotviti (nekoga) - inf.; kol. simpatisati; ugaati nekome
grna - . r.; arg. dravna granica
grbnje - s. r.; arg. i pej. izvlaenje materijalne koristi u ratama
grbati se - inf.; arg. i pej. izvlaiti materijalnu korist od nekoga
grbtor - m. r.; arg. i pej. osoba koja nastoji izvui materijalnu korist od
drugih ljudi
grsn - m. r. meton. slani tapii; pren. veoma mrava osoba
grva - . r.; kol. pren. veoma bujna kosa (Jahi, 1999:229)
kol. i pej. pren. veoma neuredna kosa (Jahi, 1999:229)
grz - m. r.; njem.; arg. zalogaj (arg. jedan pokret ustima da se zagrize
- Jahi, 1999:229)
gmlj - m. r.; kol. i pej. veoma krupan ovjek; osoba koja se ne zna
ponaati (neotesan, sirov ovjek; nekulturan;
seljaina; snaan, krupan ovjek - Jahi, 1999:230)
grb - m. r.; arg. i pej. runa osoba
grbr - m. r.; arg. i pej. runa muka osoba
grbrka - . r.; arg. i pej. runa enska osoba
grblje - s. r.; pej. pren. loi zubi
grg - pridj.; engl.; arg. koji je iscrpljen, na kraju snaga
grm - m. r.; arg. jaka rakija
gba - pril.; arg. posebno dobro, odlino
gulnfer - m. r.; ar.-perz.; pej. siromah; probisvijet (besposlenjak, objeenjak;
spadalo, baraba, fakin - Jahi, 1999:232)
gle - m. r.; pej. osoba koja nastoji izvui materijalnu korist od
drugih ljudi
gliti (nekoga) - inf.; pej. pren. materijalno iskoritavati nekoga
gnati - inf.; kol. puno priati i stalno se aliti
grati - inf.; kol. ivjeti, ivotariti ( Kako si? Dobro. Guram
nekako.)
grbet - m. r.; ar.; pej. veoma runa osoba (erga, skitnica; Ciganin;
neuredan ovjek, prljav, peksinav; ovjek sitne
due, koji se cjenka, sitniari, iari; skitanje po
tuini; pealba - Jahi, 1999:233)
gska - . r.; pej. glupa enska osoba
218 Amela ehovi
gustrati - inf.; kol. probati sa uivanjem (uivati; sa uivanjem neto

upranjavati ili probati; natehnane odmarati i sl.
- Jahi, 1999:233)
giti - inf.; kol. pren. dosaivati nekome; ograniavati nekoga
gta - . r.; arg. velika koliina, mnotvo
gtati - inf.; kol. pren. utei trpjeti, podnositi neto
gvati se - inf.; kol. biti u redu; biti u guvi
H
hber-ktija - . r.; ar.-gr.; arg. radioprijemnik
i neol.
hbleina - m. r.; dijal. i pej. budala, glupa osoba (hablina - bleak,
budaletina, Stolac - Jahi, 1999:235)
hdija - m. r.; ar.; arg. i neol. pren. bogata osoba; glavna osoba u nekom
okruenju; osoba koja je na viem drutvenom
poloaju od hade (v. nie); dobar ovjek (onaj koji
je obavio had; za ovjeka kojem je dobro, koji
se ne pati, koji uiva, gazduje; kojega drugi paze,
usluuju i sl. - Jahi, 1999:236)
hdo - m. r.; arg. i neol. osoba koja materijalno ima vie od ostalih; osoba
koja ima puno novca i njime se rasipa; osoba
ravnoduna na zbivanja oko sebe, koja uiva i ne
pati se bez potrebe; glavna osoba u nekoj sredini;
osoba koja se zna nametnuti (hip. od hadija
- Jahi, 1999:237)
hhri - m. r., mn.; ma. hoher; agresivni i primitivni ljudi (hhr - propalica,
arg. skitnica, bitanga, probisvijet - Jahi, 1999:237)
hj-hj - pridj.; perz.; arg. luckast (Jahi, 1999:239)
hjrolz - m. r.; ekspr. slatki namaz od ljenjaka i mlijeka
hla - m. r.; arg. inspektor
hla - . r.; ar.; kol. nunik (Jahi, 1999:241)
hlidnke - . r.; mn.; arg. i neol. muke cipele
hlisati - inf.; arg. jesti
hlisn - m. r.; arg. i neol. toalet
hamba - . r.; arg. stranjica
hos - pridj.; arg. dobar, odlian (Taj parti je bio haos.)
hos - pril.; arg. dobro, odlino (Bilo nam je haos.)
hos - m. r.; kol. nered u kui
hpnje - s. r.; arg. kraa; nepoteno zaraivanje
hpati - inf.; arg. krasti; nepoteno zaraivati (Jahi, 1999:246)
hpnuti - inf.; arg. ukrasti
hran - pridj.; ar.; ekspr. vrijedan, marljiv (stidan, lijepo odgojen, obrazli;
vrijedan, valjan, estit; zahvalan - Jahi, 1999:247)
hsta - pridj.; perz.; ekspr. bolestan (bolesnik; bolestan - Jahi, 1999:249)

her - m. r.; ar.; ekspr. unitenje, propast (Jahi, 1999:250)
hustore - s. r.; arg. i neol. dijete iz gradskih naselja koje ivi u stambenoj
zgradi, obino viespratnici (gradsko dijete
srednjih ili niih socijalnih slojeva - Jahi,
1999:251)
hver - m. r.; arg. i neol. prijatelj
hverica - . r.; arg. i neol. prijateljica
havtinja - m. r. i . r.; pej. budala (budalast, aknut, mahnit; neko ko loe,
jezivo izgleda; mrav, blijed, iscrpljen - Jahi,
1999:252)
hvljati - inf.; arg. i pej. jesti (Samo havljate, a nita ne radite.)
hftink - m. r.; neol. sedminik
hpter - pril.; arg. mnogo (hpten, tur., Bilo je toga hipten. - Jahi,
1999:257)
hdati - inf.; arg. biti s nekim u ljubavnoj vezi
hjrat - m. r.; ngr.; ekspr. bezobrazan ovjek (prostak, neotesanac - Jahi,
1999:259)
hm - m. r.; arg. i pej. homoseksualac
honjcnuti - inf.; dijal. gurnuti
horizontla - . r.; arg. spavanje; postelja, krevet
htjeo - gl. pridj. rad.; arh. htio
hke - . r., mn.; pop. stara, ofucana odjea; openito, nepotrebne,
suvine stvari
h-h - pridj.; arg. stvar sumnjivoga porijekla (marka hu-ha);
bezvezan (hu-ha pria)
hncut - m. r.; ma.; ekspr. propalica, lopov; od dragosti djetetu (Jahi,
1999:266)
I
idot - m. r.; pej. glupa osoba; osoba bezobrazna ponaanja
gla - . r.; arg. i pej. mrava osoba
grati - inf.; arg. biti uzet u obzir; biti upotrebljiv, primjenjiv,
odgovarati (Igra!)
imejlrati - inf.; neol. poslati poruku elektronskom potom
indijnac - m. r.; arg., neol. i pej. primitivan ovjek; nediscipliniran ovjek;
mangup; pretjerano naminkana djevojka
indijnci - m. r., mn.; arg., neol. masa primitivaca; nekontrolirana masa
i pej.
interdija - m. r.; ekspr. osoba koja u svemu gleda vlastiti interes (Jahi,
1999:272)
invntr - m. r.; arg. stalni posjetilac nekoga mjesta
220 Amela ehovi
iscijditi (stand. iscijditi) - inf.; postaviti studentu brojna i detaljna pitanja na

arg. ispitu
isfolrati - inf.; arg. prevariti, obmanuti
sfr - m. r.; arg. i neol. negativna situacija
sfrn - pridj.; arg. i neol. koji je iziao iz mode; koji je prevazien
isfurvati (nekoga) - inf.; arg. i nervirati
neol.
sjei se - inf.; arg. i neol. aliti zbog uraenoga i stoga osjeati elju za
samokanjavanjem
skati - inf.; ekspr. traiti (traiti, moliti - Jahi, 1999:273)
iskljiti se - inf.; kol. pren. biti odsutan duhom
ispliti se - inf.; arg. i neol. nestati, pobjei
spariti se - inf.; arg. nestati, pobjei
sprintati/isprntati - inf.; neol. odtampati na tampau
ispsiti se - inf.; arg. i neol. astiti
spruiti se - inf.; arg. i neol. astiti; novano se istroiti
istati - inf.; ekspr. dopei pogau, pitu i sl. na manjoj temperaturi
istorkati - inf.; kol. i pej. odati
istorkati se - inf.; kol. i pej. narazgovarati se s nekim
strzati (nekoga) - inf.; arg. isprepadati
izblamrati - inf.; arg. i neol. osramotiti nekoga
izdevtati - inf.; ekspr. istui (Jahi, 1999:278)
zdii - inf.; arg. ne ispuniti obeanje, prevariti
izgluprati se - inf.; arg. i pej. napraviti glupost, ispasti glup
izgriti (kod nekoga) - inf.; arg. izgubiti neije povjerenje; izgubiti ugled kod
i neol. nekoga
izgustrati - inf.; kol. zasititi se (nekoga, neega)
izjloviti se - inf. pren. ne ostvariti se
izlmati - inf.; arg. istui (Jahi, 1999:279)
izluftrati - inf.; kol. provjetriti
izluftrati se - inf.; kol. otii u etnju, na svje vazduh
izmgliti - inf.; arg. pobjei bestraga
izmasrati - inf.; arg. dosaditi priom
izmljati - inf.; arg. lagati
zmsti - inf.; pej. pren. izvui materijalnu korist od nekoga
zmutrati - inf.; ekspr. namuiti pretjeranom disciplinom
izfrn - pridj.; arg. i neol. koji je razotkriven pred nekim
izofrati - inf.; arg. i neol. otkriti tajnu; ispriati novost/vijest; osramotiti
nekoga; otkriti nekome povoljnu ansu
izofrati se - inf.; arg. i neol. rei ili uiniti neto nedolino pred drugim
osobama; doi u neugodnu situaciju; osramotiti se
izrditi - inf.; arg. prevariti nekoga (Jahi, 1999:279)
zvaditi se - inf.; arg. izvui se iz neugodne situacije

izvliti - inf.; arg. rei glupost (Jahi, 1999:279280)
izverzrati se - inf.; kol. stei vjetinu u obavljanju neke djelatnosti
izvijtiti - inf.; arg. otii naglo, bez najave
izvzati - inf.; kol. pogreno uputiti (Ba sam je izvozao. Tri puta je
ila gore-dolje.)
J
jbln - m. r. pren. visok mukarac
jbuke - . r., mn.; arg. i erot. enske grudi
jk - pridj.; arg. i neol. moan, utjecajan
jlij - m. r.; arg. i pej. osoba koja pravi probleme (besposliar, skitnica,
jalija; pren. od milja djetetu ili odraslom - Jahi,
1999:283)
jmiti (imp. jmi!) - inf.; dijal. uzeti; ostaviti (uzeti - u Hercegovini; ostaviti - u
Bosni - Jahi, 1999:284)
jpija - . r.; fam. i hip. lopovi
jzavirka - . r.; arg. djevojka oiana na je frizuru
jzuk - m. r.; tur.; ekspr. teta (m.; interj. teta; teta! aliboe! na sramotu
- Jahi, 1999:287-288)
jja - . r.; arg. novanica od sto apoena
jnfer - m. r.; arg. mladi koji nije imao seksualne odnose (jumfer,
njem. - Jahi, 1999:293)
jnferica - . r.; njem. Jungfrau; djevojka koja nije imala seksualne odnose
arg. (jumferica, njem. - Jahi, 1999:293)
jnferka - . r.; arg. djevojka koja nije imala seksualne odnose
K
kfuno - m. r.; arg. i neol. kapuino
khvuno - m. r.; arg. i neol. kapuino
kjmak - m. r.; tur.; arg. najbolji dio zarade
arg., neol. i pej. osoba ruralnih manira (asocijacija: odrastao na
kajmaku, sa znaenjem: odrastao na selu)
kalpure - . r., mn. obua koja se nosi kod kue, pri radu
kmiti - inf.; kol. traiti neto, obino besplatno, uop. moliti za
neto dovodei se u podreenu poziciju
kndisati - inf.; ekspr. zaudarati
knta - . r.; arg. i pej. star, dotrajao automobil
kntati - inf.; arg. tui; pobjeivati (u sportu)
kaprati - inf.; arg. shvatati
kselj - m. r.; atr. (: seljak) osoba ruralnih manira
kastanjte - . r., mn.; arg. umjetni zubi, proteza
222 Amela ehovi
kuboj - m. r.; pej. pren. ovjek iz grada bez manira

kavnoz - m. r.; p.; ekspr. tegla (Jahi, 1999:312)
kbara - . r.; arg. i pej. stara ena
kc - m. r.; arg. jedinica (ocjena u koli) (Jahi, 1999:313)
kentur - . r.; arg. i pej. tjelesno privlana enska osoba runoga lica
kerefke - . r., mn.; ma.; pop. izmotavanja (kerefka - zavrzlama, neto
zavrnuto, zakukuljeno-zamumuljeno - Jahi,
1999:314)
kerati - inf.; arg. i neol. openito, platiti gotovinom (keom), platiti raun
u kafani
kz - m. r.; arg. osmijeh
kziti se - inf.; arg. smijati se
k - m. r.; arg. komad
kdati - inf.; arg. bjeati
kdisati - inf.; arg. krenuti prema nekome s agresivnim namjerama;
prii osobi suprotnoga spola radi udvaranja
kdnuti - inf.; arg. pobjei
kdonke (: kdati n) - . r., stara, poderana obua
mn.; arg.
klnuti se - inf.; engl. to kill; arg. poduzeti neto kako bi se promijenila beznadena
i neol. ili neprijatna situacija
klo - m. r.; arg. i pej. fiziki nejaka osoba
knz - m. r.; arg., neol. i pej. primitivan ovjek; nepoeljna prisutna osoba
kng-kng - m. r.; arg. izuzetno krupan ovjek
klj-klj - pril.; arg. polahko, sporo
klsika - . r.; arg. i neol. stvar uraena na tipian nain
klvr - m. r.; arg. vilica bez svih zuba
klebriti se - inf.; pej. glupavo se smjekati (klberiti se - napadno se
smijati; podrugljivo i nesimpatino se smijati
- Jahi, 1999:319)
klpiti - inf.; arg. ukrasti; zaraditi (udariti; dugo ii pjeke - Jahi,
1999:319)
klpnuti - inf.; arg. ukrasti; zaraditi
klkeri - m. r., mn.; arg. modane vijuge (Ima klikere, mora mu se
priznati.)
klikr - m. r.; arg. bistra, pametna osoba, osoba koja brzo shvata
(onaj koji se igra klikera; snalaljiv, mudar ovjek;
zihera - Jahi, 1999:319)
klsnuti - inf.; kol. pobjei
klpa - . r.; arg. hrana (Jahi, 1999:320)
klpati - inf.; arg. jesti (Jahi, 1999:320)
klr - m. r.; arg. i pej. loe obuen ovjek; neuredna, nedotjerana osoba
(moderni uliar; haiar, hipik - Jahi, 1999:320)
kljve - . r., mn.; arg. i pej. istureni zubi

kljn - m. r.; arg. i pej. nos
koopriti se - inf.; kol. biti uobraen, ponaati se uobraeno
kfriti se - inf.; kol. prkositi nekome, izazovno se ponaati
kka - . r.; arg. i vulg. djevojka (obino za privlanu djevojku) (Jahi,
1999:321)
kknuti - inf.; arg. ubiti nekoga iz vatrenoga oruja
kk - . r.; pej. pren. glupa i brbljiva enska osoba
kkka - . r.; pej. pren. enska osoba koja puno pria i uvijek neto
komentira
kkuz - m. r.; tur.; ekspr. osoba koja je ostala bez novca ili nema novca
(ovjek bez para; vorc; siromaan ovjek - Jahi,
1999:321)
kokuzner - m. r.; arg. osoba bez novca (bilo da je trenutno ostala bez
njega bilo da ga openito nikad nema)
kolga - m. r.; arg., neol. i pej. iron. osoba o kojoj se govori s prezirom
kolca - . r.; kol. automobil
kma - pridj.; arg. smijean, -na, -no (za situaciju, ovjeka)
kmd - m. r.; arg. i vulg. privlana osoba
komercijla - . r.; neol. autobus u kojem ne vrijedi kupon za vonju
vozilima gradskog prijevoza nego se karta posebno
naplauje
komrati se - inf.; arg. i neol. biti u ekstremnom stadiju neke radnje, npr.
previjati se od smijeha
komnjara - . r.; neol. i pej. bivi komunista; osoba iji se politiki stavovi
ocjenjuju prokomunistikim (Jahi, 1999:324)
kna - . r.; hip. kominica (Jahi, 1999:324)
kntati - inf.; ital. contare; arg. razmiljati; shvatati (raunati; suditi; udvarati se
djevojci - Jahi, 1999:325)
knj - m. r.; pej. glupa osoba; osoba bezobrazna, drska ponaanja
kpaka - . r.; arg. i pej. neprivlana djevojka
kpati - inf.; kol. pren. shvatati (Jahi, 1999:326)
krnjaa - . r.; pej. pren. runa enska osoba
kosner - m. r.; arg., neol. i pej. mukarac duge kose
kosijner - m. r.; arg., neol. i pej. mukarac duge kose
kstr - m. r.; pej. pren. veoma mrava osoba
ka - . r.; arg. koulja
kvrta - . r.; arg. mito; novac (uopeno)
kza - . r.; pej. pren. glupa enska osoba (pren. za ogranienu
ensku osobu; brzopletu, priglupu - Jahi,
1999:329)
knjk - m. r.; arg. kona jakna
224 Amela ehovi
krk - m. r.; arg. noga

krkat - pridj.; pej. pren. koji je visok i nezgrapan (Jahi, 1999:330)
krkonja - m. r.; pej. visok i nezgrapan mukarac
krlj - m. r.; arg. i neol. posebno dobra, zanimljiva ili duhovita muka
osoba
krljica - . r.; arg. i neol. posebno dobra, zanimljiva ili duhovita enska
osoba
krmpa - . r.; arg. i pej. neprivlana djevojka (alatka za dublje kopanje, za
tvrdi materijal, zemlju i sl. - Jahi, 1999:330)
krtak - pridj.; arg. koji je duan; koji je ostao bez novca, koji nema
novca
krva - . r.; arg., vulg. i pej. debela enska osoba; troma enska osoba
kravtina - . r.; arg., vulg. i pej. debela enska osoba, vrlo esto i lijena
krebljenje - s. r.; pej. napadno smijanje
krebljiti se - inf.; pej. napadno se smijati
kriti (imp. n krei!) - inf.; arg. galamiti
krlac - m. r.; arg. i pej. muka osoba neumjesnoga ponaanja
krle - m. r.; arg. i pej. muka osoba glupoga ponaanja
krma - . r.; njem.; arg. (ob. iron.) drutvena elita
krmblka - . r.; arg. i pej. neprivlana enska osoba; enska osoba
ograniene sposobnosti shvatanja
kremnko - m. r.; arg., neol. i pej. ovjek zaputene vanjtine
krtati - inf.; pej. pren. pjevati bez imalo sluha; priati piskavim
glasom (krtati - za glasove svrake, vrane i
drugih ptica; pren. vikati, galamiti, dizati viku,
halabuku - Jahi, 1999:332)
krtn - m. r.; pej. iskvaren, zloban ovjek (arg. luak, mrcina, idiot
- Jahi, 1999:332)
kretnua - . r.; pej. iskvarena, zlobna ena (enska osoba kreten -
Jahi, 1999:332)
krtian/krtina - pridj.; arg. i lo/-a, slab/-a; koji/-a je neugledne vanjtine
neol.
krivna - . r.; arg. i neol. intenzivan osjeaj aljenja za neim (Krivina joj je.
I neka, pravo joj budi.)
krkljnac - m. r.; kol. guva (Jahi, 1999:334)
kmak - m. r.; pej. pren. prljava osoba; debela muka osoba;
bezobrazna, drska osoba (naprasit, tvrdoglav
ovjek; bezobraznik - Jahi, 1999:335)
krmljati - inf.; arg. spavati (Jahi, 1999:335)
kmiti - inf.; kol. u duem periodu biti ljut na nekoga, obino i ne
govoriti s tom osobom (Kad e prestati krmiti?)
kntija - . r.; kol. star auto (Jahi, 1999:335)
kpiti - inf.; arg. popravljati

arg. i neol. tui
kpiti se - inf.; arg. i neol. tui se; sastavljati kraj s krajem
kvv - pridj.; arg. efektan; originalan; smijean
krvpije - . r., mn.; arg. laboranti
kcljka - . r.; vulg. i pej. ena nemoralna ponaanja
khati - inf.; arg. nagovarati
khati se - inf.; arg. spremati se (o dogaaju)
kke - . r., mn.; arg. godine (Ima mnogo kuka.)
kler - m. r.; arg. i neol. osoba koja ima vlastiti stil u odijevanju;
osoba koju vanjska deavanja ne pogaaju tako
lahko
kulrati - inf.; engl. cool; arg. i neol. hladnokrvno se ponaati, poput kulera
kndak - m. r.; arg. glupan
knjati - inf. drijemati
kpiti - inf.; arg. nasjesti (I ti si mu kupio tu priu?)
uti (Po to kupio, po to prodao.)
kupsara - . r.; pej. pren. knjiga ili sveska pokidanih listova
kriti se - inf.; arg. i vulg. prsiti se, praviti se vaan
kronja - m. r.; vulg. mukarac
krva - . r.; vulg. i pej. ena nemoralna ponaanja
pej. podlac
ksati - inf. jesti neto kaikom (Jahi, 1999:340)
kurati - inf.; arg. kriom promatrati
kiti - inf.; arg. shvatati
kvka - . r.; kol. bit, sutina (U tome je kvaka.)
kvran - pridj.; arg. i pej. podao; lo
L
lbrnja - . r.; arg. i pej. usta (lbrnja - Jahi, 1999:342)
lf - m. r.; arg. privlana muka osoba (Jahi, 1999:342)
lfac - m. r.; arg. i neol. privlana muka osoba
lfina - m. r.; arg. privlana muka osoba
lfica - . r.; arg. i neol. privlana enska osoba; duhovita i zabavna enska
osoba
lfiti s nekim - inf.; ekspr. razgovarati (Jahi, 1999:342)
lfo - pril., arg. toboe
ljati - inf.; pej. pren. ogovarati; psovati (pren. svata priati,
ogovarati - Jahi, 1999:343); psovati
lkapo - pril.; atr. (: polako) polahko
lpiti - inf.; dijal. uhvatiti (zgrabiti, Teanj - Jahi, 1999:344)
lapdnje - s. r.; arg. i pej. prianje gluposti
226 Amela ehovi
lapdati - inf.; arg. i pej. svata priati (i time nekoga vrijeati)

luiti - inf.; arg. i neol. udarati
lnjk - m. r.; arg. i neol. la
arg. falsificirana stvar, falsifikat, openito, ono to je
lano
lgnda - . r.; arg. ponaanjem veoma simpatina i draga osoba;
osoba veoma cijenjena u drutvu
lho - m. r.; pej. osoba neprikladnoga izgleda
lmati - inf.; arg. tui
linr - m. r.; pej. pren. osoba koja iskoritava tuu nepovoljnu
situaciju
ltjeti (prez. ltm) - inf. pren. biti sretan, zadovoljan
lvt - m. r.; arg. i pej. osoba kojom se jednostavno moe manipulirati;
glupa osoba; prezrena osoba (lvat - atr. obian,
poten ovjek, svatko tko ne ivi atrovakim
ivotom - Klai, 1962:764765)
levtiti (nekoga) - inf.; arg.i neol. zavaravati, obmanjivati; praviti nekoga budalom
lviske - . r., mn.; arg. farmerke Levis
lbero - pridj.; ital.; arg. slobodan
lijv (stand. ljevi) - pridj.; arg. nevaan ( Ko mu je to? Ma, neki lijevi roak.)
bezvrijedan (On je lijevi strunjak.)
lk - m. r.; arg. i neol. osoba karakteristina po nekome svojstvu
limuzna - . r.; kol. dobar automobil; (iron.) lo automobil
lipicner - m. r.; pej. pren. pretjerano dotjeran mukarac
lpsati - inf. pren. premoriti se
lstak - m. r. pren. premrava osoba
lknje - s. r.; arg. i pej. ispijanje alkohola u velikim koliinama
lkati - inf.; arg. piti alkoholna pia u velikim koliinama (Jahi,
1999:347)
lmiti se - inf.; kol. naporno raditi
lpata - . r.; arg. i pej. ruka; dlan
lpinja - m. r. i . r.; kol. sitni lopov
lpte - . r., mn.; arg. enske grudi
lva - . r.; arg. novac
lvac - m. r.; arg. mukarac koji prilazi djevojci radi udvaranja
lvtor - m. r.; arg. imuna muka osoba
lvtorka - . r.; arg. imuna enska osoba
l - m. r.; arg. i neol. osoba koja nekoga nagovara na neto
lnje - s. r.; arg. i neol. nagovaranje na neto
loina - . r.; arg. i neol. nagovaranje
liti - inf.; arg. i neol. nagovarati
liti se - inf.; arg. i neol. udjeti za neim
ld - pridj.; arg. i neol. izvanredan, odlian; originalan; zanimljiv

ldnica - . r.; arg. i neol. zanimljiv dogaaj
lftati - inf.; arg. bjeati sa asova (ljenariti, nita ne raditi - Jahi,
1999:347)
lfter - m. r.; njem.; arg. besposliar (Jahi, 1999:347)
lftigz - m. r.; arg., vulg. i pej. besposliar
lftika - m. r. i . r.; arg. i neol. besposliar/-ka
luftrati - inf.; kol. provjetravati
lk - m. r.; engl. look; arg. i neol. izgled
lpati - inf.; arg. i pej. priati bez smisla
luptati - inf.; arg. i pej. priati bez smisla
lpiti - inf.; pej. rei glupost
arg. udariti
ltka - . r.; arg. privlana enska osoba
LJ
ljhnuti/ljsnuti - inf.; ekspr. pasti
ljdsk - pridj.; kol. poten, fer
M
mca - . r.; arg. zgodna enska osoba
hip. (potenc. pej.) od milja enskoj osobi (maka; vrsta trave - Jahi,
1999:350)
mak - m. r.; arg. osoba koja se neim istie (obino ljepotom);
glavna osoba u drutvu
me - s. r.; arg. enska osoba
hip. (potenc. pejor.) od milja enskoj osobi
mka - . r.; arg. privlana enska osoba
m - m. r.; arg. privlana muka osoba
pej. mukarac seksistikih stavova
mr - m. r.; kol. veoma jako sunce
mafizo - m. r.; arg. sumnjiva osoba; kriminalac, mafija
mhala - . r.; ar. ulica (Jahi, 1999:350)
pej. sredina u kojoj se sve zna o svakome (sredina
uskih pogleda, ograniena, uvuena u sebe - Jahi,
1999:350)
mahlac - m. r.; arg. i pej. osoba koja nastoji i uspijeva biti upoznata sa
deavanjima drugih ljudi
neol. snalaljiva osoba
mahl - m. r.; arg. i pej. osoba koja je uvijek dobro upoznata sa
228 Amela ehovi
mahlati - inf.; arg. i pej. ogovarati; eljeti znati sve to se deava u

neposrednome okruenju i ire; priati uglavnom
lai/prepriavati neprovjerene informacije, traeve
mahlua - . r.; kol. i pej. ena koja nastoji i uspijeva biti u toku sa
mher - m. r.; njem., kol. snalaljiv ovjek (Jahi, 1999:351)
mja - . r.; arg. majica (domaica; omaha o Jurjevu - Jahi,
1999:352)
mjmun - m. r.; pej. pren. glupan; budala
majmnisati se - inf.; arg. i pej. praviti od sebe budalu, majmuna
mkina - . r.; ital.; arg. automobil
mkljnje - s. r.; arg. tunjava
mkljati se - inf.; arg. tui se
maklja - . r.; arg. tunjava
mksz - pril.; ar.; ekspr. ba zato, naroito (mksz/mhss - pridj.
naroit, osobit: Ovo sam donio maksuz za tebe.
- Jahi, 1999:352)
ml - . r.; arg. djevojka s kojom je neko u ljubavnoj vezi; enska
osoba
mlac - m. r.; kol. malian
arg. i pej. mlad mukarac, bez ivotnog iskustva
mlia - m. r.; arg. cigarete Marlboro
mm - . r.; fam., em.-ekspr. i hip. majka
mmko - . r.; fam., em.-ekspr. i majka
hip.
mmlaz - m. r.; pej. glupa osoba; naivna osoba (Jahi, 1999:353)
mandolne - . r., mn.; neob. mandarine
mnga - m. r.; arg. i neol. mangup
mra - . r.; arg. tua
mrica - . r., arg. policijska kola za odvoenje uhapenika u zatvor
mariftluk - m. r.; ar.-tur. nestaluk (vjetina, majstorija; dovitljivost;
izmotavanje; smicalica; hir, preslobodno
ponaanje i sl. - Jahi, 1999:354)
mrisnje - s. r.; arg. tua
mrisati (se) - inf.; arg. tui (se)
mrka - . r.; kol. pren. istaknuta osoba; autoritet
mrkrn - pridj.; arg. i neol. koji je proizveden u poznatoj firmi (za odjevni
predmet)
mrnuti - inf.; arg. ukrasti; udariti
msan/msna - pridj.; arg. i pej. debeo/-la i, uz to, oputenih miia
mser - m. r.; arg. i pej. dosadna osoba
masrati - inf.; arg. i pej. dosaivati nekome
mska - . r.; neol. futrola za mobilni telefon

maskrati se - inf.; arg. i pej. pretjerano se naminkati
arg. i neol. udno se obui
mslati - inf.; arg. lagati; obmanjivati (Jahi, 1999:355)
msno - pril.; arg. skupo
ma - . r.; arg. i neol. cigarete Marlboro
mana - . r.; arg. i vulg. djevojka privlana izgleda
materjl - m. r.; arg. tra za koji se tek saznalo
mzati se - inf.; kol. minkati se
mzija - . r.; arg. velika hladnoa (elik; vrsta iarike; ika - Jahi,
1999:356)
mznuti - inf.; arg. uzeti neto kriom, ukrasti (Jahi, 1999:357);
arg. i neol. udariti
brzo popiti
mznuti se - inf.; arg. zapoeti ljubavnu vezu
mka - . r.; arg. mercedes
mln - m. r.; neob. neposluno dijete
mljati - inf.; arg. dosaivati se
mrdo - m. r.; arg. automobil mercedes (Jahi, 1999:361)
mso - s. r.; arg. i vulg. djevojka, ena
mtla - . r.; pej. pren. ravna kosa
metuzlem - m. r.; pej. star, senilan ovjek
mzetiti (nekoga) - inf.; arg. i verbalno napadati nekoga
neol.
mijati (stand. mijeati) - inf.; arg. hodati vrckajui stranjicom
mlja - . r.; arg. novanica od hiljadu apoena
mnda - . r.; arg. i pej. plaljiva osoba, kukavica
arg. enski spolni organ
mnica - . r.; neol. mini suknja
mn - m. r.; kol. mini suknja
minrati - inf.; arg. sprijeiti (neto); upropastiti priliku za neto
mnjk - m. r.; kol. mini suknja
mrisati - inf.; kol. pren. slutiti (Ne mirie na dobro.)
m - m. r.; pej. pren. plaljiva osoba, kukavica
pej. pren. sitan ovjek
mitman - m. r.; neol. osoba koja prima mito
mjza - . r.; engl. music; arg. i muzika
neol.
mltiti se - inf.; arg. tui se
mljti - inf.; pej. pren. priati puno a bez pravoga smisla i sadraja
mblan/mblna - pridj.; neol. koji/-a ima mobilni telefon
230 Amela ehovi
mobitl - m. r.; neol. i pej. osoba koja posjeduje mobilni telefon a nerijetko se
voli i pokazivati s njim
man - pridj.; arg. i neol. kvalitetan (obino i skup)
mno - pril.; arg. i neol. veoma dobro, kvalitetno
monta - . r. pren. podmetanje
montrati - inf. pren. podmetati, podmetnuti nekome
montrati se - inf.; arg. i neol. svjesno zauzimati, zauzeti poloaj za promatranje
nekoga/neega
mtati - inf.; arg. jesti
mzak - m. r.; arg. izrazito pametna osoba
mzgati - inf.; kol. razmiljati
mrk - pridj.; arg. i neol. dobar, odlian, sjajan (Ta ti je haljina mrak.)
(mrka - neto dobro, izuzetno dobro, sa
pohvalama - Jahi, 1999:368)
mcina - . r.; arg. i pej. krupna osoba
pej. bezvrijedna osoba
mrdljati - inf.; arg. i neol. robijati
mkvica - . r.; em.-ekspr. i hip. riokosa i pjegava osoba
mljati - inf.; arg. spavati
mljv - pridj.; arg. bunovan
mmot - m. r.; arg. i pej. izuzetno krupan ovjek
ma - . r.; kol. mrava enska osoba (Jahi, 1999:369)
mavica - . r.; em.-ekspr. i hip. mrava osoba
mravljak - m. r.; em.-ekspr. i hip. mrava osoba
mnuti (imp. m!) - inf. veoma grubo potaknuti neiji odlazak
mo - m. r.; kol. mrava muka osoba
mtv - pridj.; arg. pravi (On ima mrtvu telu za vozaki.); najui
(ivi u mrtvom centru.)
mka - . r.; arg. sumnjiv posao
mknje - s. r.; arg. varanje
mkati - inf.; arg. i pej. baviti se sumnjivim poslovima
mflz - m. r.; ar.; arg. osoba koja pravi probleme (onaj koji nema ni pare;
propali trgovac - Jahi, 1999:370)
muhbetiti - inf.; ekspr. razgovarati (Jahi, 1999:370)
mljati - inf.; arg. i pej. lagati; raditi neto sumnjivo
arg. i neol. flertovati
mljtor - m. r.; arg. i pej. prevarant
mmule - s. r.; neob. mutava, nesnalaljiva osoba
mntati - inf.; arg. udvarati se; zavoditi nekoga; pokuavati se
pribliiti osobi naklonjenoj za udvaranje;
pokuavati nekoga pridobiti za vlastite ciljeve;
lagati
mrija - . r.; arg. policija

mrij - m. r.; arg. policajac
murrati - inf.; arg. izdravati kaznu u zatvoru
mtrati - inf.; ekspr. muiti pretjeranom disciplinom (mtrati
- nekoga podvrgavati torturi, strogom odgoju;
dresuri - Jahi, 1999:375)
msti - inf.; pej. pren. izvlaiti materijalnu korist od nekoga
mtan - pridj.; arg. sumnjiv (Sve su to mutni poslovi.); neraspoloen
(Zato si to mutan?)
mtav - pridj.; pej. nesnalaljiv (nesposoban, nespretan; ogranien,
tup - Jahi, 1999:376)
mtiti - inf.; arg. raditi neto sumnjivo; flertovati
mtljro - m. r.; arg., neol. i pej. prevarant
mtlj - m. r.; arg., neol. i pej. osoba koja je sklona mutljanju, varanju, prevarant
mtljavac - m. r.; neob. gusti sok, sirup
mtljivac - m. r.; pej. prevarant
mto - m. r.; pej. nesnalaljiv ovjek; glup ovjek
mtua - . r.; dijal. tijesto i piletina peeni u tepsiji
mza - . r.; arg. i neol. muzika
mzika - . r.; arg. i neol. novac
N
nabciti - inf.; arg. i neol. upoznati dvije osobe na inicijativu jedne od njih
nabacvanje - s. r.; arg. nametljivo udvaranje
nabacvati - inf.; arg. i neol. upoznavati dvije osobe na inicijativu jedne od njih
nabacvati se - inf.; arg. nametljivo se udvarati
nabbati - inf.; arg. i pej. napamet nauiti
ncifrati se - inf.; pej. pretjerano se dotjerati
ncrtati se - inf.; kol. pojaviti se (Da si se nacrtao ovdje tano u pet sati.)
ncugn - pridj.; arg. pijan
ncugati se - inf.; arg. napiti se
nadriti se - inf.; neob. nakaniti se
nadolati - inf.; ekspr. previe nasuti (prepuniti se jelom, tenou;
nadolidati - Jahi, 1999:377)
nadlmiti se - inf.; ekspr. pren. najesti se (nadolmiti - napuniti, nadjeti, pri
pravljenju jela - Jahi, 1999:377)
nadvati se - inf.; arg. i neol. uzeti marihuanu
nfrakati se - inf.; pej. neukusno se naminkati
nfrn - pridj.; arg., neol. i pej. uobraen, umiljen
nafrati se (na neto) - inf.; arg. uivjeti se u neku ulogu, uvjeriti sebe u neto
i neol. nepostojee
232 Amela ehovi
ngariti - inf.; arg. ubrzati vonju, korak i sl. (trati, bjeati; potrati
brzo, to se bre moe; voziti brzo - Jahi,
1999:378)
ngaziti - inf.; arg. navaliti (Kad on nagazi na neto, ne poputa.)
nahlisati se - inf.; arg. najesti se
nhlen - pridj.; arg. i neol. neuravnoteen, bez mogunosti samokontrole;
ekscentrian
nkaiti se - inf.; arg. i pej. biti nekome na teretu; maltretirati nekoga
razliitim vrstama provokacija
nakntati - inf.; arg. istui; pobijediti s velikom prednou (u sportu)
nakltiti se - inf.; kol. uporno ostvarivati postavljeni cilj; uporno
dosaivati nekome
naklpati se - inf.; arg. i pej. najesti se
nkljukati se - inf.; kol. najesti se
nkresn - pridj.; arg. pijan
naluiti - inf.; arg. i neol. istui
nliti se - inf.; arg. napiti se
nlokn - pridj., arg. pijan
nalkati se - inf., arg. opiti se
naliti - inf.; arg. i neol. nagovoriti nekoga na neto; uvjeriti nekoga
u besmislicu u koju ni sami ne vjerujemo;
zainteresirati nekoga za neto
naliti se - inf.; arg. i neol. usredotoiti se na jednu stvar potpuno joj se
posvetivi
nljskn - pridj.; kol. pijan
naljskati se - inf.; kol. napiti se
nmazn - pridj., arg. i pej. prevajan
namditi se - inf.; pop. naoblaiti se
nmjestiti (nekoga) - inf. zaposliti nekoga uz pomo protekcije
namjtljka - . r.; kol. unaprijed pripremljena stvar
namontrati - inf. pren. podmetnuti nekome
namontrati se - inf.; arg. i neol. svjesno zauzeti poloaj za promatranje nekoga/
neega
nnjuiti - inf. pren. ui u trag neemu
npad - m. r.; arg. sastanak s djevojkom
napd - m. r.; arg. i neol. mukarac koji prilazi enskoj osobi radi
udvaranja; ovjek koji preuzima inicijativu ne
dajui nikome ispred sebe
npadnje - s. r.; arg. i neol. udvaranje
naparaske - pril.; kol. posebno, odvojeno (Sve radite naparaeske.)
npastan - pridj. dosadan
napenliti se - inf.; kol. postaviti se na odreeno mjesto i time nekome

smetati (ta si se napenalio ispred ekrana?)
npti se - inf.; arg. puno se smijati
npredna - pridj., arg. koja je istaknutih grudi (za ensku osobu)
npucn - pridj.; arg. i neol. koji je lijepo obuen, moderno obuen
npucati se - inf.; arg. i neol. urediti se, lijepo se obui
najesti se
napuhvati - inf. pren. preuveliavati
npuiti se - inf.; arg. uzeti marihuanu
narjcati - inf.; arg. i vulg. seksualno uzbuditi
nrk - m. r.; arg. i pej. narkoman
nrkos - m. r.; arg. i pej. narkoman
nrljn - pridj.; arg. pijan
narljati se - inf.; arg. napiti se
nasditi se - inf.; kol. postaviti se (na noge); pren. prevariti se, nasjesti
naskati se - inf. pren. nastradati, loe proi
narati - inf.; kol. potpisati
nakrbati - inf.; kol. i pej. runo napisati
nmigati se - inf.; ekspr. prohtjeti se (obino hrana)
ntimati - inf.; kol. namjestiti (Natimao mu je radno mjesto.)
natimvati - inf.; kol. namjetati, podeavati
natrbati - inf.; arg. i pej. napamet nauiti
natakliti se - inf.; ekspr. ustati (ta si se tako rano natakleila?)
natocljati se - inf.; neob. pojaviti se negdje
natvariti - inf.; kol. pren. nekome lano pripisati krivicu za neto
natvariti se - inf.; kol. pren. nametnuti se nekome na izdravanje
natovljati se - inf.; ekspr. pasti na pamet
ntrskn - pridj.; kol. pijan
natrskati se - inf.; kol. napiti se
navliti - inf.; arg. pokuati obljubiti enu
nviti se - inf.; pej. puno priati
navlkua - . r.; arg. i neol. pruanje lane podrke s ciljem da se neto sazna
od druge osobe
navnuti - inf.; kol. svratiti do nekoga
nvi - inf.; arg. i pej. obmanuti, prevariti
nzadna - pridj.; arg. koja je velike zadnjice (za ensku osobu)
nzuti - inf. obuti (Jahi, 1999:387)
nebulza - . r.; kol. pren. glupost
nektarne - . r.; mn.; arg. i erot. enske grudi
nger - m. r.; arg. i neol. loe raspoloenje
ngrn - pridj.; arg. ostavljen, naputen; otputen
234 Amela ehovi
nograti - inf.; arg. ostaviti mladia/djevojku; uopeno ostaviti,

otjerati nekoga; otpustiti (nekoga izbaciti, odbaciti,
otjerati, otpustiti - Jahi, 1999:393)
nne - . r., mn.; arg. noge
normla - . r.; arg. i neol. uobiajena stvar, stvar koja se podrazumijeva (To
je normala.)
NJ
nj-nj - onom.; pej. izraz za razmaenu i bezlinu osobu
njnjo - m. r.; arg. nos
njpa - . r.; arg. hrana (Jahi, 1999:395)
njpati - inf.; arg. jesti (Jahi, 1999:395)
njka - . r.; arg. i pej. nos; lice (Jahi, 1999:395)
O
bjesiti se - inf. alj. oeniti se
oblajvati - inf.; pej. pren. ogovarati
obrditi - inf.; arg. nagovoriti
obravnje - s. r.; arg. nagovaranje
obravati - inf.; arg. nagovarati
oajvati - inf.; arg. alj. piti aj
olko - m. r.; arg. osoba koja nosi naoale
oati se - inf.; kol. i pej. pren. materijalno se okoristiti od nekoga
odlamiti - inf.; arg. udariti, jako udariti (Jahi, 1999:400)
odpti - inf.; arg. i vulg. umrijeti
odbciti - inf.; kol. prevesti autom do nekoga odredita
odrati (nekoga) - inf.; arg. izvui veliku koliinu novca od nekoga na
nepoten nain, prevarom
odmgliti - inf.; arg. pobjei
odrditi - inf.; arg. i neol. obaviti neto; mehaniki zavriti neki posao;
voditi ljubav s nekim
dvala - . r.; arg. smijean dogaaj, za nas povoljan; zabavna osoba
odvliti - inf.; arg. udariti
neol. neuravnoteeno se ponaati
odzjati - inf.; kol. otii
odzvniti - inf. pren. doi kraj neemu (Odzvonilo je njegovoj vlasti.)
fjla - . r.; arg. i pej. neprivlana enska osoba
fnger - m. r.; njem.; arg. i pej. mrava osoba
fran/fran - pridj.; arg. i neol. neugodan (za situaciju u kojoj se moemo
osramotiti); oit/-a i pored tendencije prikrivanja (za
postupak ili osobu); glup (za postupak kojim smo se
diskreditirali pred osobom do koje nam je stalo)
ofrati - inf.; arg. i neol. dovoditi u neugodnu situaciju; priati novost/-i

ofrati se - inf.; arg. i neol. poniavati se, sramotiti se
ofira - . r.; arg. i neol. neugodna situacija
frno/frno - pril. neugodno; oito
fcn - pridj., kol. koji je dotrajao; pren. koji loe izgleda (o osobi)
ogrbati se - inf.; kol. pren. izvui od nekoga materijalnu korist
ogliti - inf.; kol. pren. materijalno iskoristiti nekoga
ogliti se - inf.; kol. pretjerati u napornom i istrajnom radu da bi se
postigao eljeni cilj
hanuti - inf.; ekspr. smiriti se (Ohani!); ostaviti na miru (saekati,
odloiti; odmoriti, zaustaviti se u poslu ili emu
drugom - Jahi, 1999:404)
ohlditi se - inf. prepasti se (Kad sam je vidjela, sva sam se
ohladila, poela su mi klecati koljena.); pren.
smiriti se (Ohladi se malo!)
kahriti se - inf.; ekspr. oneraspoloiti se (kahariti se/kahriti se - Jahi,
1999:405)
okniti se - inf. ostaviti na miru (neega se odrei, odustati od
neega; odviknuti se od neeg, neke strasti;
pustiti nekoga, ostaviti ga na miru; ne ii vie za
djevojkom, ne dosaivati joj - Jahi, 1999:405)
okinva - . r.; arg. (asoc. na istoimeni otok na Pacifiku gdje su u
Drugome svjetskom ratu voene borbe) negativno
ocijenjen ispit (Je li bilo okinave?)
kinuti - inf.; arg. ne poloiti ispit
klop - m. r.; neol. futrola za mobilni telefon
olajvati - inf.; pej. pren. ogovarati (Jahi, 1999:407)
leiti - inf.; arg. istui
leiti se - inf.; arg. i neol. prekomjerno se napiti ili najesti
lio - m. r.; pej. pren. mrava osoba
omstiti se - inf. pren. dobro zaraditi
opliti - inf.; arg. i neol. biti u ekstremnom raspoloenju - potencijalno i
dobrom i loem (ta je tebe opalilo?)
arg. udariti
panak - m. r.; arg. i pej. veliko stopalo
opuiti - inf.; ekspr. jako udariti, jako oamariti
pien - pridj.; arg. koji je pomalo neobina ponaanja
plesti - inf.; arg. pojesti
rmr - m. r.; arg. i pej. pretjerano razvijen mladi
sti se - inf.; kol. iznervirati se (Sva se ospem kad je vidim.)
ofraniti - inf.; neob. udariti
otfrati - inf.; arg. otii velikom brzinom
236 Amela ehovi
tkaiti - inf.; arg. ostaviti na miru (Otkai!); ostaviti mladia/

djevojku, prestati se zabavljati (Otkaila ga je.)
tkaiti - inf.; arg. i neol. poeti se neuravnoteeno ponaati (Potpuno
je otkaio.); pokazati veliki interes za nekoga
(Otkaila je na njega.)
otpljati - inf.; neol. otii
otpsati - inf. pren. ne raunati vie na nekoga (neto ili nekoga
prekriiti, ne uzimati ga vie u obzir - Jahi,
1999:417)
P
padobrnac - m. r.; arg. i pej. nenajavljena (i nepoeljna) osoba; osoba koja ulazi
bez kucanja
pde - m. r.; atr. (: dep) dep
pglu - pridj.; atr. (: glupa) glup, glupa
pjser - m. r.; arg. nos
pliti - inf.; arg. nagovarati; stvarati napetost; seksualno uzbuivati
pliti se - inf.; arg. uzbuivati se
pljevina - . r.; arg. i pej. plahovita osoba
arg. seksualno razdraljiva osoba
pametnjkovi - m. r.; pej. osoba koja nastoji djelovati pametna (Jahi,
1999:423; onaj koji apstraktno, intelektualno
razmilja, a arijska, mahalska, seoska sredina i
sl. ga ne razumiju; mudar, prefrigan, lukav ovjek
- Jahi, 1999:423)
pmetovati - inf.; pej. opirno priati o neemu pretendirajui na
tanost i otrinu zapaanja (nepotrebno, nadugo
i nairoko priati; naglabati bez konkretnog
djelovanja; praviti se pametan; ne biti shvaen,
govoriti apstraktno, misaono, intelektualno;
mudrovati u svrhu da nekoga prevari, nadmudri
- Jahi, 1999:423)
pnj - m. r.; arg. i pej. glupa osoba
pnja - . r.; arg. hljeb (Jahi, 1999:424)
pnjo - m. r.; arg. hljeb
ppak - m. r.; arg. i pej. osoba koja se ne zna ponaati, bez manira i stila
ppur - m. r.; pej. mukarac podloan utjecaju supruge/djevojke,
mukarac koji bespogovorno slua suprugu/
djevojku (zanatlija koji pravi papue; onaj koji
je podloan svojoj eni, koji se boji ene - Jahi,
1999:424)
pre - . r., mn.; arg. novac
parltati - inf.; arg. i neol. govoriti, priati
prlati - inf.; ital.; arg. teno govoriti neki strani jezik

prmak - m. r.; pej. pren. glupa osoba
prti - m. r.; engl. party; arg. i zabava
neol.
psati - inf.; kol. odgovarati, pristajati neemu (To mi pae.)
pa - m. r.; arg. i neol. upotrebljava se za obraanje osobi mukoga spola
(pa - visoki dostojanstvenik; neko kome je
dobro, ko uiva, ili ga slue, ili je glavni u neem,
negdje i sl. - Jahi, 1999:427)
pattice - . r., mn.; arg. enske grudi
ptak - m. r.; arg. i neol. ispljuvak
ptka - . r.; pej. pren. osoba koja se gega u hodu
patosrati - inf.; arg. udarcem ake oboriti na pod
pen - pridj. pren. koji je uvjeren u neto; koji je prevaren
piti se - inf.; kol. praviti se vaan; odugovlaiti izgovor vokala u
pojedinim rijeima (prsiti se, upinjati se; praviti se
vaan, oholiti se - Jahi, 1999:429)
pder - m. r.; arg. i pej. homoseksualac
pedrluk - m. r.; arg. i pej. postupak koji izaziva odvratnost, gaenje
pgla - . r.; arg. i pej. dosadna osoba
pglnje - s. r.; arg. i pej. dosaivanje
pglati - inf.; arg. i pej. dosaivati
pglatvan - pridj.; arg. dosadan
pekmza - . r.; kol. i pej. plaljiva osoba
peksmeta - . r.; neob. neuredna ena (peksmet, gr. vrsta peciva,
lokuma; dvopek - Jahi, 1999:430)
ple - . r., mn.; arg. cipele
perje - . r., mn.; arg. i pej. velika stopala
pkr - m. r.; arg. i pej. homoseksualac
ptk - m. r.; arg. i neol. novanica od pet apoena
ptlja - . r.; kol. smjelost, hrabrost
petljnac - m. r.; arg. i pej. laov
ptljati - inf.; arg. i pej. lagati, zamajavati; praviti smicalice; flertovati
petbanka - . r.; arg. novanica od pedeset apoena
picniti se - inf.; arg. napadno se dotjerivati
pcija - . r.; arg. policajci
pcnuti se - inf.; arg. napadno se dotjerati
piti - inf.; arg. brzo ii
pksla - . r.; njem.; arg. kutija (pksl - pernica, aka spremnica za pisai
pribor - Klai, 1962:1017)
pilna - . r.; arg. i neol. neprestano provociranje, ismijavanje nekoga
238 Amela ehovi
plati - inf.; arg. i neol. neprestano nekoga provocirati, ismijavati (arg.

nekoga neim maltretirati, dosaivati mu, gnjaviti
ga pridikama i sl. - Jahi, 1999:433)
pmpa - . r.; neob. pjegava osoba
pnka - . r.; arg. i neol. honorar
pinkio - m. r.; pej. pren. osoba velika nosa
pulja - . r.; vulg. i pej. osoba enskoga spola
ptara - . r.; kol. buregdinica (Jahi, 1999:434)
pzda - . r.; vulg. djevojka, ena
vulg. i pej. pren. plaljiva osoba; kukavica
pjevica - . r.; arg. i neol. grkljan (pjevalo - ekspr. vrat, gua - Jahi,
1999:435)
pjvljka - . r.; pej. kafanska pjevaica
arg. i neol. grkljan
plfn - m. r.; kol. pren. najvii nivo do kojeg se ide u neemu (To mi
je plafon, dalje ne idem.)
plko - m. r.; kol. i pej. plaljiva osoba, plaljivac
plha - pridj.; ekspr. lijepa, zgodna (to je plaha!) (plahovita; dobra,
vrijedna, odlina - Jahi, 1999:435)
plho - pril.; kol. i ekspr. vrlo, veoma (Jahi, 1999:435)
plvjeti - inf.; kol. pren. dosaivati se sluajui neiju nezanimljivu
priu (Plavim!)
plvua - . r.; arg. i pej. glupa (enska) osoba
pljati - inf.; engl. to play; arg. i igrati (se)
neol.
pljer - m. r.; engl. player; arg. i osoba sposobna za sve; veliki zavodnik
neol.
plsnav - pridj.; neob. prljav
plivdn - m. r.; arg. glupa osoba
plvati (nekome) - inf.; arg. i neol. dugovati (obino novac)
pljca - . r.; arg. cigareta
pljga - . r.; arg. cigareta
pljnt - pridj.; kol. isti, potpuno isti
pljnuti - inf.; arg. dati novac
pobudliti - inf. poeti se udno, neuravnoteeno ponaati
podbljati (imp. podbljj!) - inf.; pojaati, obino muziku (Podebljaj muziku!)
arg.
podrati - inf.; arg. nadmaiti; pobijediti s velikom prednou (u
sportu)
pdmazati - inf.; kol. pren. podmititi
poniti se - inf.; arg. i neol. nemati obraza; napraviti se neupuenim u neto;
pripremiti cedulje za prepisivanje
pzija - . r.; neol. pren. ono to je posebno dobro (npr. odlino

uraen posao i sl.)
pohsiti se - inf.; ekspr. uzoholiti se
phtimrk - m. r.; neob. utljiva osoba, uvijek pognutoga pogleda
pokjmaiti - inf.; kol. preliti neko jelo kajmakom (Jahi, 1999:439)
arg. namazati hljeb debelim slojem neke jestive
namirnice
poklpati - inf.; arg. i pej. pojesti
poklpiti - inf.; arg. i neol. uutjeti nekoga; na ruan nain nekome dokazati
da nije u pravu; efektno ismijati
poklpiti se - inf.; kol. pren. ostati bez rijei, uutjeti se
arg. halapljivo jesti (Poklopila se kao da tri godine nije
jela.)
pokrvati (nekoga) - inf.; arg. tititi od neega (opasnosti i sl.); spaavati iz
neprijatne situacije; pomagati u nevolji; zauzimati
se za nekoga; zatakavati neku neprijatnost o
nekome; ne odavati nekoga; preuzimati tuu
krivicu
pkupiti (nekoga) - inf.; arg. i stupiti u ljubavnu vezu s nekim
neol.
pkupiti se - inf.; kol. udaljiti se bez rijei
polmiti - inf. pren. istui
polmiti se - inf.; kol. pretjerati u radu; dati sve od sebe da se neto
ostvari
pmriti - inf.; neob. uiniti mrkim ili crnim
pnjava - . r.; pej. otrcan odjevni predmet
popliti - inf.; arg. uzbuditi; podii na noge, odueviti (Pjevaica je
popalila raju u Skenderiji.); pokrasti; novano
prevariti
popliti se - inf.; arg. poeti pokazivati interes za nekoga/neto
popzditi - inf.; vulg. izgubiti samokontrolu usljed ljutnje, bijesa
pplaiti - inf.; arg. ukrasti
ppraviti se - inf.; euf. udebljati se (Jesi li se ti malo popravila?)
arg. otkloniti mahmurluk jo jednim alkoholnim
piem
ppustiti - inf.; arg. i neol. ostaviti nekoga na miru, ne dosaivati (Popusti
malo!)
ppuiti - inf.; arg. loe proi u neemu, nastradati; nasjesti
porefnati se - inf.; kol. zajedniki snositi nekakav troak (prefnati se
- Jahi, 1999:441)
porkati se - inf.; arg. potui se
portbl - pridj.; arg. koji je nizak rastom
poandcati - inf.; kol. poeti se neuravnoteeno ponaati
240 Amela ehovi
poziti - inf.; arg. pobjesnjeti, veoma se naljutiti

potno - pril.; arg. mnogo (Poteno je popio.)
potgnuti - inf. nagnuti iz flae (cugnuti, popiti iz flae ili ae
- Jahi, 1999:443)
ptkovn - pridj.; kol. pren. koji je vrstan poznavalac neega
ptrefiti - inf.; njem.; kol. pren. snai, zadesiti, pogoditi
prsa - . r.; gr.; pej. pren. ravna, prava kosa
prinr - m. r.; arg. i pej. saobraajac, pozornik
prv - pril.; arg. i neol. zaista (To je pravo dobro.)
pko - m. r.; em.-ekspr. i hip. prast nos
prcvikati - inf.; kol. presjei
pri (nekoga) - inf.; kol. prevariti
pri se - inf.; kol. prevariti se
prfrbn - pridj.; kol. pren. lukav
prfrign - pridj.; kol. i ekspr. lukav
prefrignac - m. r.; kol., ekspr. i prefrigan, lukav ovjek
pej.
prhlen - pridj.; arg. i neol. koji je umno poremeen
prkinuti - inf.; kol. okonati ljubavnu vezu
premntati - inf.; arg. nagovoriti
prplaiti - inf.; arg. i neol. prevariti
prplaiti se - inf.; arg. i neol. promijeniti uvjerenje
preservati se - inf.; arg. i vulg. govoriti gluposti; oholiti se
prsvi - inf.; arg. i neol. prevariti; uvjeriti nekoga u neto loe po njega
samoga
preltati - inf.; arg. prevariti
preltati se - inf.; arg. promijeniti ta za neto drugo (npr. jedna
uvjerenja za druga); leerno se prikljuiti drugome
drutvu
preati - inf.; kol. prestii
pretrkljati - inf.; arg. preroviti
prijviti neto - inf.; arg. i neol. dati nekome odreenu informaciju; ispriati
(obino tra o nekome ili neemu)
prkucati - inf.; arg. udariti
prmljekiti - inf.; neob. dodati mlijeko u kahvu
priarfiti - inf.; arg. uvesti strogu disciplinu
priti - inf.; kol. pren. pripisati
privliti se - inf.; kol. pren. prikljuiti se nekome drutvu bez dozvole
(Zamisli, ona nam se sino privalila, a niko je nije
pozvao.)
privtati se - inf., pop. izazivati batine svojim izazivakim ponaanjem
(Tebi se ba privitalo, hoe batina?)
procvjtati - inf. pren. izgledati radosno, veoma raspoloeno

protati - inf. pren. prozrijeti neije namjere, neiji karakter
prerdati - inf.; kol. i ekspr. brzo potroiti, potroiti uludo
prdati - inf. pren. izdati nekoga/neto
prodvati se - inf.; kol. predstavljati se u boljem svjetlu
producrati se - inf.; arg. pokazivati se na javnim mjestima
prfa - m. r. i . r.; arg. profesor, profesorica
prfukati - inf.; kol. i ekspr. potroiti uludo (Jahi, 1999:451)
prfuliti - inf.; arg. promaiti; propustiti
profrati - inf.; arg. proi bez pozdrava; zapoeti ljubavnu vezu
prokljviti - inf.; arg. otkriti neto skriveno, nepoznato, nerazumljivo;
saznati
prokntati - inf.; arg. razmisliti
prkuhati - inf. osjetiti nesnoljivu vruinu
prkuriti se - inf.; vulg. uzoholiti se, poeti se praviti vaan
prokiti - inf.; vulg. i arg. otkriti sutinu neega, shvatiti
prolftati - inf.; njem. Luft; kol. provjetriti
prolpati - inf.; arg. i neol. poeti se neuravnoteeno ponaati; ekstremno
se naljutiti tako da nae ponaanje djeluje
nenormalno
prljev - m. r.; vulg. i pej. pren. dosadna osoba
promuhbetiti - inf.; kol. i ekspr. prijateljski porazgovarati
prpjevati - inf.; arg. odati
prsipati se - inf.; arg. govoriti i raditi gluposti i zbog toga djelovati glupo
protati - inf.; kol. otii odnekle i ostaviti nekoga na miru (Proetaj!)
pronjrati - inf.; arg. i neol. proturiti
prvala - . r.; arg. glupost, besmislica; ala, dosjetka; smijena,
duhovita osoba
provliti - inf.; arg. rei veliku glupost; otkriti, uhvatiti u lai; lansirati
netanu informaciju; odati
provliti se - inf.; arg. dovesti se u smijenu i neugodnu situaciju,
osramotiti se, obrukati se
provaljvati se - inf.; arg. i neol. raditi i/ili govoriti gluposti
prvdan - pridj.; kol. pren. koji je nevjet laganju
prozntati - inf.; arg. i neol. uvidjeti
prozvati - inf.; arg. i neol. provocirati, ismijavati; oslovljavati nekoga
imenom na ulici
przivka - . r.; arg. i neol. ala na neiji raun; iznoenje na vidjelo obino
neega negativnog o odreenoj osobi; stalno
spominjanje neijih ranijih rijei ili postupaka;
upozorenje
przvati - inf.; arg. i neol. nazvati telefonom (Prozovi me danas popodne.)
242 Amela ehovi
provkati - inf.; arg. i neol. otraati nekoga

pi (gl. pridj. rad. pk) - inf.; sii s uma; poeti pokazivati mentalnu
arg. i neol. nestabilnost, poeti se neuravnoteeno ponaati
pding - m. r.; pej. pren. debela osoba oputenih miia
phati se - inf.; kol. pren. praviti se vaan (Jahi, 1999:455)
phnuti - inf.; arg. i neol. ukrasti
pknuti - inf.; arg. udariti
arg. i neol. sii s uma; poeti se neprimjereno ponaati i stoga
djelovati neuravnoteeno; zaljubiti se
ppa - . r.; fam. stomak
p - m. r.; arg. i pej. gubitnik
piti se - inf.; kol. pren. biti veoma ljut
arg. izgubiti se iz vidokruga ostavivi nekoga na miru
(Pui se!)
pter - m. r.; arg. pren. mlada i lijepa djevojka
pterica - . r.; arg. i neol. pren. mlada i lijepa djevojka
R
rdr - m. r.; arg. uho
rftng - m. r.; engl. raft; neol. splavarenje; vonja amcima niz brzace rijeke
rahmtli lst - m. r.; arg. i neol. smrtovnica
rja - . r.; ar., kol. komunikativna i neuobraena osoba; stalni krug
osoba s kojima se neko drui (nii drutveni sloj,
iroke narodne mase u Turskoj carevini; svjetina,
skupina, druina; druina, grupa mladih ljudi koji
se stalno drue - Jahi, 1999:458)
rndes - m. r., kol. ljubavni sastanak
rashavzati se - inf.; kol. i ekspr. razbuditi se
rskinuti - inf.; arg. okonati ljubavnu vezu
rspadati se - inf. pren. biti bolestan; ne osjeati se dobro
rsprodt - pridj.; arg. koji je veoma zauzet
rastliti se - inf.; arg. podijeliti
rastrbiti - inf.; kol. i ekspr. razglasiti
rsturiti - inf.; arg. katastrofalno poraziti
rsturiti - inf.; neol. pokazati se ekspertom u vrenju neke aktivnosti;
neto odlino znati (npr. matematiku); pokazati
nekome vlastitu moralnu nadmo; okonati neto
(npr. prijateljstvo); okonati neiju ljubavnu vezu u
vlastitu korist; unititi; pokvariti
rareiti se - inf.; ekspr. rairiti noge
ruber - m. r.; njem. der Ruber; osoba agresivnoga ponaanja; osoba primitivnoga,
pej. nesofisticiranog ponaanja (frajer, uliar, lopov
- Jahi, 1999:460)
razbcati se - inf.; arg. i neol. rasplesati se; raskomotiti se
rzdrmati se - inf.; kol. pren. razbuditi se; prenuti se iz umalosti, apatije
i sl.
razglbati - inf.; kol. i pej. dugo i dosadno o neemu priati
razgliti - inf.; arg. i neol. otii i ostaviti nekoga na miru (Razguli!)
razrahatlnisati se - inf.; ekspr. rijeiti se briga (raskomotiti se, postii osjeaj
udobnosti i spokojstva - Jahi, 1999:460461)
razvliti - inf.; arg. i neol. znati sve (na ispitu); odlino neto poznavati;
pobijediti s velikom prednou; udariti
razvliti se - inf.; arg., neol. i pej. previe se udebljati; pretjerano se razviti
rzvljen - pridj.; arg., neol. i pej. koji je predebeo; koji je pretjerano razvijen
rgistrovati - inf.; neol. uti, primjeivati
regulra - pridj.; arg. i neol. korektan, ispravan (On ti je regulara, ne mora ga
se plaiti.)
rjver - m. r.; arg. i neol. poklonik rejv-muzike; revizor
rva - m. r.; arg. i neol. revizor
reznci - m. r., mn.; pej. pren. prljava, masna kosa
rba - . r.; arg. privlana enska osoba
rbnje - s. r. otri prijekor
rbati - inf. pren. otro prekorijevati
rdati - inf. grevito plakati (glasno plakati - Jahi, 1999:462)
rgati - inf.; ekspr. povraati (bljuvati - Jahi, 1999:462)
rjt - inf.; dijal. i arh. rei
rkati - inf.; arg. i pej. plakati iz sve snage
rknuti - inf.; arg. ne funkcionirati usljed kvara
arg. i vulg. umrijeti
rljati - inf.; arg. naporno raditi
rntati - inf.; kol. raditi
rba - . r.; arg. djevojka vrlo privlana izgleda
rda - . r.; pej. pren. dugonoga a mrava enska osoba
rhan - m. r.; neob. osoba ruralnih manira
rknuti - inf.; arg. ubiti iz pitolja
rra - . r.; arg. nos
rka - . r.; arg. ruka; nadlaktini mii na ruci
rugba - . r. runa osoba
rkati - inf.; neob. raditi sklekove
rukovdilac - m. r.; arg. mladi koji se sa djevojkom vodi za ruku
rlja - . r.; kol. i pej. gomila ljudi
rnda - . r.; arg. narudba pia za kompletno drutvo s kojim se izilo
244 Amela ehovi
rpa - . r.; arg. zabaeno mjesto; loe ureen prostor (stan, kafi i sl.)
rsvj - m. r.; pop. nered u kui (Jahi, 1999:465)
S
sbur - m. r.; ar.; kol. i ekspr. strpljenje (Sabur!) (Jahi, 1999:466)
sfatati - inf.; ekspr. zavesti, opiniti
sgrama - . r.; neob. neskladno graena osoba, runa osoba
salamntija - . r.; neob. duga, iroka, velika i runa odjea
sliti - inf.; kol. popiti naduak
sliti se - inf.; arg. opiti se do besvijesti
spti - inf. zakopati
splaha - . r.; neob. osoba udna ponaanja
splak - m. r.; neob. kutlaa
star - m. r.; arg. osoba ute ili narandaste boje u licu
suna - . r. pren. pretjerano zagrijana prostorija
smafr (stand. semfr) - m. r.; osoba koja lahko pocrveni
arg.
senlac - m. r.; arg. senilna osoba
srtor - m. r.; vulg., arg. i pej. osoba koja pria kojeta
serbzluk - m. r.; perz.-tur.; ekspr. bezbrinost (sloboda - Jahi, 1999:475)
sfkati - inf.; arg. i ekspr. uludo potroiti novac
sferiti - inf.; arg. ne uraditi valjano, uraditi aljkavo (E ba si ovo
sfuerila, jesi li ikako mogla gore uraditi?)
sa - . r.; arg. sitan novac
arg. i pej. obian narod (sitan novac, sitni; obian svijet,
nii socijalni slojevi - Jahi, 1999:477)
sifni - m. r., mn.; arg. i vulg. enske grudi (Jahi, 1999:477)
sijset - m. r.; ar. mnoina, mnotvo (mnotvo, velika mnoina
neeg; sijaset; kazna; bijeda, nevolja, stradanje,
napast - Jahi, 1999:477)
smpa - pridj.; arg. simpatian, bilo izgledom bilo ponaanjem
snuti - inf. pren. doi na ideju (pobjei; potrati, munjevito
nestati - Jahi, 1999:479)
sr - m. r.; pej. pren. bjeloputa osoba
sirno - m. r.; pej. (asoc.: Sirano de Bererak) pren. osoba velika nosa
sirvina - . r.; pej. pren. osoba neuglaenoga i grubog ponaanja
ssa - . r.; kol. dojka (Jahi, 1999:479)
sistmi - m. r., mn.; arg. i vulg. enske grudi
sjhati (imp. sjai!) - inf.; arg. prestati dosaivati
skpati - inf. pren. premoriti se, obino od posla (skpati - pren.
umrijeti, crknuti - od gladi - Jahi, 1999:480)
Skendrija - . r.; gr.-ar.; arg., alj. tramvajska stanica udaljena od grada (naziv
Sarajevo ulice, kvarta i kulturno-sportskoga centra u
Sarajevu - Jahi, 1999:480)
sknjati - inf.; arg. poslati nekoga u zatvor
sknuti - inf.; arg. i neol. uspjeno imitirati nekoga
skckn - pridj.; arg. koji je lijepo obuen
skckati se - inf.; arg. dotjerati se, lijepo se obui
skknuti - inf.; kol. navratiti
skntati - inf.; arg. shvatiti (sraunati, smisliti; shvatiti, razumjeti
- Jahi, 1999:480)
skrnuti - inf.; kol. postati psihiki neuravnoteen
skhn - pridj. pren. koji je nagovoren na neto
skhati (nekoga) - inf. pren. nagovoriti nekoga na neto
skle - . r., mn.; pop. nepotrebne stvari
skpiti se - inf.; kol. biti teko pri dui (Skupilo mi se, ne mogu vie.)
skiti - inf.; arg. i neol. shvatiti (Jahi, 1999:481); ugledati
slma - . r.; pej. pren. prava kosa
slndati se/slndati se - inf.; smrati
ekspr.
sltkica - . r.; arg., em.-ekspr. i enska osoba privlanoga izgleda
hip.
slviti - inf.; euf. piti alkohol (On je jue slavio, pa zbog
mahmurluka nije mogao doi na posao.)
slijpac (stand. slijpac) - m. r.; pej. pren. lahkovjerna osoba
slzati se - inf.; kol. i pej. postati pretjerano blizak s nekim (E, jesu se slizali.
Samo dok im pukne tikva.)
sliti - inf.; arg. i neol. prodati; udariti
sljp - m. r.; arg., neol. i pej. lahkovjerna osoba; veoma kratkovida osoba
smandljati - inf.; kol. i ekspr. uraditi brzo i pogreno
smzati - inf.; arg. pojesti brzo i slasno, s velikim apetitom
smlta - . r.; pej. osoba nesnalaljiva u jednostavnim ivotnim
stvarima i situacijama
smtn/smtna - pridj.; kol. nespretan/-na; nesnalaljiv/-a
smtati - inf.; arg. pojesti
kol. pren. pridobiti; oarati mladia ili djevojku
smto - m. r.; pej. nespretna osoba
smrd - m. r.; arg. i pej. neodgovorna i beskarakterna osoba
smvati se - inf.; arg. zapoeti ljubavnu vezu
snmati - inf.; arg. gledati
snmiti - inf.; arg. i neol. sagledati nekoga ili neto, pojmiti (skinuti;
fotografirati - Jahi, 1999:482)
solrati - inf.; arg. biti sam; osamljivati se
246 Amela ehovi
slo - pridj.; arg. sam (Otiao je solo na more.)

ss - m. r.; arg. neprilika
sva - . r.; arg. spavanje
arg. i pej. runa enska osoba
sviti - inf.; arg. spavati
spdalo - s. r.; kol. na simpatian nain smijena osoba (objeenjak;
neozbiljna osoba, aljivina - Jahi, 1999:483)
spkovati - inf.; kol. pren. podmetnuti; lano optuiti nekoga
spnati se - inf.; arg. postati blizak s nekim, obino na ljubavnoj osnovi
spavnac - m. r.; arg. spavanje (Idem na spavanac, jako sam umorna.)
spj - m. r.; arg. ljubavni sastanak
spjiti (nekoga) - inf.; arg. i neol. pomoi u ostvarenju ljubavne veze
sprdina - . r.; arg. grubo ismijavanje
spstiti (nekome) - inf.; arg. uzvratiti na neugodan nain nekome (obino i
postii da se povue, uuti i sl.)
srnje - s. r.; arg. i vulg. glupost, besmislica; neprijatna situacija
srti - inf.; arg. i vulg. govoriti besmislice, gluposti
srditi (nekoga) - inf.; arg. istui
srditi se - inf.; kol. dotjerati se; stabilizirati svoj ivot; poeti nov
ivot; paziti na svoje postupke i rijei, sabrati se
(najee imperativno: Daj, sredi se!)
srktati se - inf.; kol. dotjerati se (Ooo, ko se to sriktao?)
sk - m. r.; em.-ekspr. i hip. (: nervozna, usplahirena osoba
sklet, ar.)
stnlio - m. r.; pej. pren. debela osoba
str - . r.; arg. majka; uopeno za obraanje veoma dragoj i
bliskoj osobi
strac - m. r.; arg., neol. i pej. stariji mladi
strci - m. r., mn.; arg. roditelji
str - m. r.; arg. otac; uopeno za obraanje veoma dragoj i bliskoj
osobi
strka - . r.; arg. sredovjena enska osoba (ob. privlanog izgleda)
strt - m. r.; arg. i neol. prilazak osobi suprotnoga spola radi udvaranja
strtati - inf.; arg. i neol. prii osobi suprotnoga spola radi udvaranja
stlembeiti - inf.; neob. spljotiti
stnderiti se - inf.; neob. biti teko pri dui (Stenderilo mi se.); naoblaiti se
stpsa - . r.; arg. krta osoba
stja - . r.; arg. novanica od sto apoena
stjnka - . r.; arg. i neol. novanica od sto apoena
stka - . r.; arg. i pej. neodgojena i drska osoba, osobe
sttka - . r.; arg. novanica od sto apoena
stran - pridj.; arg. odlian, izvrstan
strilo - s. r.; pej. pren. neuredna, nedotjerana osoba

strno - pril.; arg. odlino, izvrsno
strva - pridj.; arg. veoma dobar, odlian
strha - . r.; pej. pren. dug nos (nastrenica - Jahi, 1999:487)
strj - m. r.; arg. i vulg. atraktivna djevojka
strgnuti - inf.; kol. pren. pobjei
strsiti - inf.; kol. iskapiti naduak
stvinr - m. r.; pej. pren. karakterno lo ovjek, iskvaren ovjek
stha - . r.; arg. i pej. neugledna osoba; uop. smetena osoba; glupa
enska osoba (havet, utvara, protuha, stuha;
za ovjeka kad se neujno, nezapaeno kree ili
pojavljuje - Jahi, 1999:488)
striti - inf.; kol. smetnuti s uma
stiti se - inf. pozliti (od prekomjerne hrane ili od gladi) (Ne
budete li jeli, stuit e vam se.)
sdr - m. r.; arg. ljubavni sastanak
sner - m. r.; tur.; pej. pren. pijanac
srla - . r.; arg. i pej. velik nos
srl - m. r.; arg. i pej. osoba velika nosa
svriti - inf.; arg. privii se na neto, obino veoma teko (Jedva sam
to svario.)
svekrva - . r. alj. svekrva
svla - . r. pren. lijepa, glatka kosa
svnja - . r.; pej. pren. podla, iskvarena osoba

agljati - inf.; neob. govoriti besmislice
aktnje - s. r.; arg. tua
alabjzer - m. r.; njem.; kol. i pej. besposliar; nesposobna osoba (frajer, arlatan,
probisvijet, prevarant)
ltati - inf.; arg. i neol. vrtjeti nekoga oko maloga prsta, iskoritavati
nekoga; spretno vladati situacijom; mijenjati
brzine na mjenjau u automobilu; premjetati
nekoga (iz ale); nekome dati pogrene upute u
vezi sa pravcem kretanja
na - . r.; arg. kraa
ner - m. r.; arg. sitni kradljivac
neriti - inf.; arg. krasti
pa - . r.; pej. pren. aka; ruka
ra - . r.; arg. paso
rati - inf.; kol. varati partnera u ljubavnoj vezi ili suprunika
ren - pridj.; pej. pren. nepouzdan, sumnjiv (o osobi)
248 Amela ehovi
tro - pril.; arg. navodno

atrolgija - . r.; arg. atrovaki govor; la
mlija - . r.; pop. stolica bez naslona (skmlija/mlija - lat., niska
stolica bez naslona - Jahi, 1999:480)
ga - . r., kol. ala; smijena situacija; meton. smijena osoba
(ala, ismjehivanje, sprdnja, prdnja - Jahi,
1999:495)
nuti - inf.; kol. sii s uma (Jahi, 1999:496)
bati - inf.; arg. brzo ii, voziti
kati - inf.; arg. napadno provocirati
iljlo - s. r.; arg. i neol. laov
ljiti - inf.; arg. i neol. lagati; govoriti besmislice
ti - inf.; arg. prestizati; pobjeivati (On ga ije u svemu.)
za - . r.; kol. enska osoba koja se povodi za ekscentrinim
modnim trendovima
ziti - inf.; arg. bjesnjeti, jako se ljutiti; ludjeti od ljubavi (arg.
bjesniti, nervirati, budaliti i sl. - Jahi, 1999:499)
krt - m. r.; njem.; kol. neupotrebljiva roba; otpaci (otpadak, ono to
ostaje kao bezvrijedno, neupotrebljivo; pren. za
ovjeka, ivotinje i sl. - Jahi, 1999:499)
kartrati - inf.; kol. odbaciti (odbaciti ono to ne vrijedi - Jahi,
1999:499); otjerati
kmbe - m. r.; kol. i pej. pren. velik stomak (Jahi, 1999:499)
kdilk - m. r.; arg. (asoc.: kadilak) alj. koda
krbati - inf.; kol. i pej. runo pisati
lger - m. r.; njem.; arg. i neol. jadan, mlohav mukarac ili ena; nesabrana osoba
lgrn - pridj.; arg. i neol. neugledan (pojavom); nedinamian, inertan (o
osobi)
lgrn - . r.; arg. i neol. kahva sa lagom
luf - m. r.; arg. i pej. velik stomak (crijevo za vodu; unutarnja guma od
auta - Jahi, 1999:500)
lpati - inf.; arg. voditi nekoga sa sobom
lpati se - inf.; arg. nametati se nekome, obino osobi suprotnoga
spola (arg. nekome se nametati, da se po svaku
cijenu bude u njegovom drutvu - Jahi, 1999:500)
ljga - . r.; arg. amar
ljkati - inf.; arg. raditi (Jahi, 1999:500)
ljker - m. r.; arg. i pej. radnik, obino fiziki
ljva - . r.; arg. modrica
ljviti (nekoga) - inf.; kol. (obino odrino) uvaavati, priznavati nekoga
mgati - inf.; neob. prohtjeti se (za hranu koja nam se u odreenome
trenutku jede)
mk - m. r.; arg. ukus; miris
mkati - inf.; arg. i neol. kriom pogledavati (obino osobu suprotnoga

spola koja nam se svia); odavati (nekoga uhoditi
- Jahi, 1999:500)
mker - m. r.; njem.; arg. i neol. izdajica (onaj koji zabada svugdje nos; pijunira,
uhodi - Jahi, 1999:500)
mnka - . r.; arg. iron. elitno drutvo
mnker - m. r.; arg. moderno odjevena osoba; snob
mzla - . r.; kol. i pej. enska osoba sklona koketiranju
mkljan - m. r.; kol. i pej. mukarac podloan utjecaju supruge/djevojke;
nespretan ovjek; glup ovjek (ruan ovjek; glup,
sirov ovjek - Jahi, 1999:500)
njra - . r.; njem.; kol. kabal; pertla
njo - m. r.; kol. i pej. povodljiv i plaljiv mukarac
pati se - inf.; arg. obilno jesti; tui se
n - m. r.; arg. osoba ruralnih manira; glupa osoba
prtati - inf.; arg. brzo hodati u razliitim pravcima
pk - m. r.; arg. i pej. velik stomak
pca - . r.; kol. period najveega prometa, guve u toku dana;
period najvee sezonske optereenosti
pca - . r.; kol. i pej. enska osoba koja voli biti informirana o ivotu
drugih ljudi da bi se u njega mogla uplitati
picmljak - m. r.; neob. prefrigan ovjek
prijus - m. r.; njem.; arg. i neol. predosjeaj
tnga - . r.; njem.; arg. i pej. mrava osoba
tp - m. r.; arg. mrava osoba
tapi (stand. tpii) - m. r., mn.; mrave noge
arg. i pej.
tpovi - m. r., mn.; arg. i pej. mrave noge
tk - m. r.; njem. verstecken; arg. skrovite za novac i sl.
arg. i neol. novac ostavljen nastranu, uteevina; openito,
bilo ta ostavljeno na stranu
tka - . r.; kol. pakovanje od deset kutija cigareta
tker - m. r.; arg. i pej. osoba koja pretjerano tedi, uva
tla - . r.; njem.; arg. namjetaljka; unaprijed dogovoren posao; osoba
posrednik u namjetenome poslu (namjetanje,
namjetena, povoljna pozicija; arg. neto to je
namjeteno, unaprijed dogovoreno, sreeno; npr.
kad je nekome namjeteno da obavezno proe
na ispitu, da dobije posao i sl.; protekcija - Jahi,
1999:501)
tliti - inf.; arg. osiguravati nekome posao ili neto drugo uz
pomo linih veza (namjetati nekome da poloi
ispit, dobije neto i sl. - Jahi, 1999:501)
250 Amela ehovi
tliti se - inf.; arg. usavravati se u neemu

tgl - m. r.; pej. pren. mrava osoba
tmnje - s. r.; arg. podeavanje neega, uz prethodni dogovor
tmati - inf.; arg. osiguravati nekome posao ili neto drugo uz
pomo linih veza (namjetati, podeavati, sahat
npr. kurikati - Jahi, 1999:502)
tkrla - . r.; njem.; pop. stolica bez naslona (tokrlja/tokrla - Jahi,
1999:502)
trfta - . r.; njem.; arg. ulica
trbati - inf.; njem.; arg. i pej. napamet uiti (Jahi, 1999:502); uiti
trber - m. r.; njem.; arg. i pej. osoba koja ui napamet (Jahi, 1999:502)
arg., neol. i pej. osoba ije ponaanje ne odstupa od utvrenih
drutvenih pravila; osoba koja se slui svim
sredstvima za postizanje uspjeha na poslu, u koli
i sl.
tka - . r.; arg. i pej. glupa enska osoba
tra - . r.; arg. bjekstvo
trnuti - inf.; arg. pobjei
murast - pridj.; kol. koji je neodreene boje; pren. kojeg je teko
prozrijeti (o osobi)
uhvli - pridj.; ar.-tur.; kol.i ekspr. sumnjiv (uhvli/ubhli - Jahi, 1999:503)
knuti - inf.; arg. i neol. dosjetljivo i provokativno odgovoriti na neiju
repliku ostavivi drugu stranu iznenaenom i
bez rijei; uvrijediti nekoga pobijajui njegove
argumente; kazati neto u ali kako bi se druga
osoba osjeala loe; rei neugodnu istinu
lja - . r.; arg. koulja
njalice - . r., mn.; arg. muke cipele
palj - pridj.; arg. i pej. glup
plj - . r.; arg., neol. i pej. la; besmislena pria, prazna pria; pria koja se
ponavlja a nije istinita
pljk - m. r.; arg., neol. i pej. pria koja ne vodi nikamo, pria bez smisla,
prazna, uplja pria
upljrati - inf.; arg., neol. i pej. priati uplje prie, bez pravoga smisla i sadraja,
ponekad radi izbjegavanja neugodnih pitanja
a - . r.; kol. i pej. beznaajna osoba
tnuti - inf.; arg. i vulg. ostaviti mladia/djevojku
vbo - m. r.; kol. i pej. Nijemac (Jahi, 1999:503)
vrc - pridj.; njem.; arg. koji je bez novca (Jahi, 1999:503)
vrkops - m. r.; kol. i pej. lo, neitak rukopis
vljati - inf.; kol. hodati okolo bez cilja (lutati, tumarati;
besposliariti - Jahi, 1999:504); varati partnera u
ljubavnoj vezi ili suprunika
T
tba - . r.; arg. tua u kojoj jedna strana dominira
tabnnje - s. r. hodanje
tabnati - inf. ii, hodati (ii pjeice, prei pjeice (nogom) dug
put - Jahi, 1999:505)
tbanje - s. r.; arg. tunjava u kojoj jedna strana dominira
tbati (se) - inf.; arg. tui (se)
taksrati (nekoga) - inf.; arg. odvesti nekoga (poznanika, prijatelja, srodnika)
na odreeno mjesto vlastitim automobilom, poput
taksiste
tl - m. r.; arg. udio, dio zarade
talika - . r.; kol. pren. neotporna osoba (talas; ono to ostaje kao
otpadak od hoblanog ili kresanoga drveta; arg.
neto to je bezvrijedno; nita, slabo, bez veze
- Jahi, 1999:507)
tlenat - m. r.; arg. iron. glupa osoba
tliti - inf.; arg. dijeliti
tambrati - inf.; pej. pren. uprazno govoriti (neto zalud, uprazno
initi, ponavljati, govoriti - Jahi, 1999:507)
tnak - pridj.; arg. koji nema potrebni kvalitet za neto (Tanak ti je
on u tome, bolje izaberi nekog drugog.)
tandkalo - s. r.; ekspr. radio; sat
pej. osoba koja ne zatvara usta, brbljiva osoba
tandkati - inf.; pej. ne zatvarati usta, brbljati (u besposlici govoriti,
govoriti zbrda-zdola; sporo se kretati (za vozilo)
- Jahi, 1999:507)
tangrati - inf.; kol. uznemiravati (ticati se, doticati; uznemiravati,
vrijeati, provocirati - Jahi, 1999:507)
tapkrnje - s. r.; arg. ulino preprodavanje ulaznica
tapkriti - inf.; arg. preprodavati ulaznice na ulici
traba - . r.; perz.; arg. i pej. osoba netalentirana za sport
tarapna - . r.; tur.; kol. i ekspr. guva (trka, urenje, hitnja; brzina u poslu,
gungula - Jahi, 1999:508)
tze - pridj.; perz.; kol. i ekspr. svje (Jahi, 1999:509)
tgl - m. r.; arg. i pej. osoba koja nosi naoale vee dioptrije
tglnke - . r., mn.; arg. i pej. naoale sa debljim staklima
tegba - . r.; arg. i pej. dosadna osoba
tkma - . r.; arg. utakmica
tretan/tretna - pridj.; arg. naporan/-na, dosadan/-na
trs - m. r.; kol., pej. i ekspr. naprasita i sitniava osoba (onaj koji je naopake,
pogane naravi - Jahi, 1999:513)
252 Amela ehovi
trs - pridj.; kol., pej. i ekspr. naprasit i sitniav (naopake, pogane naravi - Jahi,
1999:513)
trsati - inf.; kol., pej. i ekspr. prigovarati za svaku sitnicu (ta ti je danas?
Prestani tersati!)
ttka - . r.; pej. pren. feminiziran mukarac; mukarac koji se bavi
ogovaranjem
tezgrnje - s. r.; kol. i pej. zaraivanje na vie mjesta
tezgriti - inf.; kol. i pej. honorarno zaraivati
tak/tka - pridj. dosadan/-na; iritantan/-na
tba - . r.; fam. i hip. stomak
tkva - . r.; pej. pren. glava (obino velika); glupa osoba
tkvan - m. r.; pej. priglupa osoba (glupan, blesan - Jahi, 1999:514)
tikvrina - . r.; pej. velika glava; praznoglava, glupa osoba
tntara - . r.; arg. i pej. glava; prazna glava (Jahi, 1999:515)
tp - m. r.; arg. mladi
tpovati - inf.; kol. pretpostavljati neiji uspjeh
arg. prognozirati rezultat u sportu
ttrati - inf.; kol. ugaati
tkmak - m. r.; tur.; pej. pren. glup ovjek (fig. glupan, zvekan - Jahi,
1999:516)
tle - . r., mn.; arg. hlae
tp - m. r.; arg. stranjica
torkati - inf.; arg. i pej. uprazno i puno priati
torkua - . r.; arg. i pej. brbljava ena; ena koja prenosi traeve
trabnjati - inf.; kol. i pej. govoriti gluposti, besmislice (trabniti/trabnjati/
bulzniti - Jahi, 1999:517)
trjvn - m. r. alj. tramvaj
traumrati se - inf.; arg. i neol. uzbuivati se, najee zbog nepotrebnih stvari;
prepadati se
trba - . r.; arg. i vulg. djevojka (Jahi, 1999:518)
trskavica - . r. (asoc.: tresti se) alj. osoba koja ima tremu
tka - . r. velika urba
trkljati - inf.; arg. pretresati
trha - . r.; kol. mrva hljeba (trina, troica, mrvica; kom, komina,
drop; talog, nanos, primjesa - Jahi, 1999:518)
trokrati - inf.; arg. mucati, zamuckivati
trla - . r.; arg. trolejbus
trpa - . r.; neob. razoaranje
trpiti - inf.; pop. sjesti i udobno se ispruiti (Odmah si tropila,
mogla bi neto uzeti raditi.)
triti se - inf.; arg. i vulg. odravati intimne odnose s kim
tpati se - inf.; kol. pren. nepozvan se nametati nekome, bilo kao

prijatelj bilo kao partner (Odvratno je kako mu se
ona trpa.)
tta - . r.; arg. strah
trba - . r.; arg. i pej. nezanimljiva i dosadna osoba; promaaj
trhle - . r., mn.; arg. i pej. osobe enskoga spola koje se stalno ale na
zdravstvene probleme, uglavnom umiljene
trniti - inf.; arg. i pej. priati besmislice; dosaivati priom (Jahi,
1999:519)
tvolj - m. r.; kol. nered (obino u kui)
tzati (nekoga) - inf.; arg. i neol. prepadati nekoga bez pravoga razloga, najee
lano
tzati (na nekoga) - inf.; arg. pokazivati simpatije prema osobi suprotnoga spola
(arg. baciti oko na nekoga; sviati se (mukarac
- ena) - Jahi, 1999:519)
tznuti (na nekoga) - inf.; arg. zaljubiti se
tubrn - m. r.; arg. tuberkulozni bolesnik (Jahi, 1999:519)
arg. i pej. osoba koja kalje, koja je prehlaena, bolesna ili se
takvom doima
tuhfli - pridj.; ekspr. tuan (thf/tuhfli - udnovat, udan, zaudan;
muan, teak, turoban, tugaljiv - Jahi, 1999:520)
thlb - m. r.; neob. aljkava, nespretna osoba
tka - . r.; pej. pren. glupa osoba (biba, urka, pura; enska
neznalica, u koli - Jahi, 1999:520)
tlum - m. r.; arg. zabava (gr. mjeina - Jahi, 1999:520)
tpadija - m. r.; arg., pej. i ekspr. osoba ija je pria dosadna i/ili glupa; osoba koja
pria ono u ta ni sama ne vjeruje, koja priom
nastoji obmanuti, demagog (onaj koji tupi priom;
masladija - Jahi, 1999:521)
tpan - m. r.; arg. i pej. glupa osoba
tpiti - inf.; arg. i pej. govoriti gluposti; dosaivati priom (arg.
maltretirati priom, maslati, lagati - Jahi,
1999:521)
tuspsiti se - inf.; arg. pojaviti se negdje s iskljuivom namjerom da se
bude vien, a onda otii
titi - inf.; arg. i pej. dosaivati (Jahi, 1999:522)
arg. preprodavati (ukradenu robu)
tnuti - inf.; arg. preprodati (ukradenu robu)
ttnuti - inf. staviti, ugurati (obino novac) u neto
U
ubjati se - inf.; arg. i neol. baviti se neim do krajnjih granica izdrljivosti,
iscrpljivati se
254 Amela ehovi
biti se - inf.; arg. i neol. napiti se

biti se (za neto) - inf.; arg. i biti podesna osoba za neto; imati dara za neto
neol.
bleha - m. r. i . r.; pej. runa, neuredna osoba (bleha - laska - Jahi,
1999:524)
bosti - inf.; arg. sluajno dobiti ili nai
bosti se (za nekoga) - inf.; arg. i pristajati drugoj osobi u potpunosti
neol.
ucmkati - inf.; arg. ubiti iz vatrenog oruja
cvikati - inf.; arg. uplaiti se
uluiti se - inf.; kol. i ekspr. dotjerati se
utati - inf.; neol. unijeti podatke u odreeni formular posredstvom
kompjutera
daren - pridj.; arg. i pej. ekscentrian (ponaanjem)
udviti - inf.; arg. i pej. dosaditi
feriti - inf.; kol. i ekspr. shvatiti
ufitljiti - inf.; kol. pren. smrati (Jahi, 1999:526)
flekati - inf.; pop. napraviti mrlju na odjei
ufrtljiti - inf.; kol. i ekspr. shvatiti
frn/frna - pridj.; arg. i pej. uobraen/-a
frnst - . r.; arg. i pej. uobraenost
ufrati se - inf.; arg. i pej. umisliti se, uobraziti se
ufurvati se - inf.; arg. i pej. pridavati sebi veliku vanost
ugnjviti - inf.; arg. i pej. dosaditi
uhavzati - inf.; kol. i ekspr. shvatiti (uhavzati - obavijestiti, naputiti;
razumjeti, razabrati - Jahi, 1999:526)
uhkati - inf.; ekspr. upropastiti (hakati - uutkati - Jahi, 1999:526)
uheliti - inf.; kol. i ekspr. upropastiti (Jahi, 1999:526); napraviti mrlju na
odjei
hljup - m. r.; pej. i ekspr. runa, neuredna osoba (nitarija; glupan; u ali, od
milja - Jahi, 1999:526527)
uhjeriti - inf.; dijal. uiniti neto na adekvatan nain
ukntati - inf.; arg. i neol. ubiti; istui; uhvatiti
ukaprati - inf.; arg. shvatiti
uknjati se - inf.; vulg. i pej. uplaiti se
uklpiti - inf.; arg. i neol. spretno, vjeto organizirati
ken/kena - pridj., kol. pren. nefleksibilan/-na (dranjem, ponaanjem)
ukiti se - inf.; kol. pren. biti zateen neim i stoga ne reagirati (ta si
se ukoio? Reaguj!)
ukkati - inf.; arg. i vulg. ubiti
ukpati - inf.; kol. pren. shvatiti (Jahi, 1999:527)
kucati - inf.; neol. unijeti tipkanjem (npr. telefonski broj u mobilni

telefon, ifru u kompjuter i sl.)
kucati se - inf.; arg. napiti se
ulizvati se - inf., kol. previe se nekome prilagoavati, dodvoravati se
mirati - inf. pren. mnogo eznuti za nekim ili neim
nititi se - inf.; arg. i neol. prekomjerno se opiti
upliti - inf.; kol. pren. uspjeti
upicniti se - inf.; arg. napadno se dotjerati
upskati - inf.; kol. pren. podbaciti, pogrijeiti
pucati - inf.; arg. ubiti
pucati se - inf.; arg. i neol. napiti se
upucvati se - inf.; arg. i neol. nametljivo se nekome udvarati
srati - inf.; vulg. i arg. podbaciti, pogrijeiti
srati se - inf.; vulg. i arg. preplaiti se
iti - inf.; arg. prestii; nadmono pobijediti
unjrati se - inf.; arg. i neol. zapoeti poslovnu relaciju s nekim
trkn - pridj.; pej. koji je previe utivoga dranja
tgljen/tgljena - pridj.; kol. nefleksibilan/-na (dranjem, ponaanjem)
utnjiti - inf., kol. pren. smrati
arg. smanjiti koritenje neega
utpiti - inf.; arg. prodati robu sumnjivoga kvaliteta
utliti - inf.; kol. prestati priati, uutjeti (ugasiti - Jahi, 1999:533)
tu - m. r.; arg. i pej. dosadna osoba (Ona je pravi utu.)
utiti - inf., arg. i pej. dugom priom izazvati dosadu kod nekoga
uvliti - inf. pren. dovesti nekoga u neugodnu situaciju
arg. podvaliti ta (ob. robu sumnjivoga kvaliteta)
uvliti se - inf. pren. dovesti se u neugodnu situaciju
pej. pren. udati se
kol. dobiti dobar posao
uvzati - inf.; arg. i neol. povezati dvije osobe, obino na prijateljskoj ili
poslovnoj osnovi
uvliti se - inf.; pej. dodvoravati se
vi se - inf.; pej. dodvoriti se
uzbihzren - pridj.; ekspr. pren. uznemiren (Danas si nekako uzbihuzuren.
ta ti je?)
uzvtati se - inf.; pop. izazivati batine drskim ponaanjem (Tebi se ba
uzvitalo, hoe batina?)
V
vadina - . r.; arg. i neol. isprika, pravdanje (Bez vadione, ne pomae ti.)
vditi se - inf.; arg. izvlaiti se iz neprilika
arg. i neol. pravdati se
256 Amela ehovi
vljati nekome - inf.; kol. pomoi (On mi je pravo valj kad sam kupov
auto.)
vljati - inf.; arg. govoriti (Ne valjaj gluposti.); lagati, obmanjivati
(Ne valjaj mi.); prodavati robu sumnjivoga
porijekla (Valjao je drogu i od toga ivio.)
varnika - . r. vareno mlijeko (Jahi, 1999:536)
vriti - inf.; kol. (obino odrino) trpjeti, podnositi (Ne varim je
nikako.)
vtra - . r. pren. temperamentna osoba
vzdn - pril.; kol. sav dan (Jahi, 1999:536)
vca - . r.; arg. toalet
vncija - . r.; arg. toalet
vrglati - inf.; kol. pokuavati pokrenuti motor automobila
pej. pren. puno priati i time dosaivati (uprazno
priati, brbljati, baljezgati - Jahi, 1999:537)
vsti - inf. kol. raditi neto sa izuzetnim osjeajem lahkoe,
harmonino i bez prekida
pren. lijepo pisati
vetrn - m. r.; arg. i pej. dugogodinji student
vza - . r. osoba posrednik u namjetenome poslu
vzista - m. r.; kol. i pej. neznalica
vdjeti - inf.; kol. razmisliti (Pa ti vidi ta e.)
vknuti (nekome) - inf. vjeto odgovoriti na neiju provokaciju
vntati (nekoga) - inf.; arg. i neol. lagati, obmanjivati
vsiti - inf.; arg. redovno negdje dolaziti
vjalica - . r.; pej. pren. mrava osoba
vjtica - . r.; pej. pren. zla i pokvarena ena
vzati - inf.; kol. varati, obmanjivati (Ne vozaj me vie, providan
si.); pogreno upuivati (ta me voza gore-dolje?)
vzdra - pozdrav; arg. i atr. zdravo
(: zdravo)
vzdrica - pozdrav; arg., atr. i zdravo
neol.
vziti - inf.; arg. (obino imperativno) odlaziti (Vozi!)
vrsnuti - inf.; arg. puknuti (o gumi); prestati raditi (o akumulatoru);
pokvariti se (o televizoru)
vrsnuti (nekome) - inf.; kol. odgovoriti na neiju repliku povienim tonom ali
efektno
vrt - pridj.; kol. jarka (o boji)
vnuti se - inf. vratiti se
vk - m. r.; pej. pren. veoma iskusna i dosjetljiva osoba
vukdlak - m. r.; arg. kosmat mukarac
Z
zabberiti (nekome) - inf. pren. uiniti naao nekome (pren. nekome neto
dobro nauditi, vratiti mu milo za drago, estoko
nekome neto uiniti na njegovu tetu - Jahi,
1999:542)
zabljiti se - inf.; pej. netremice se zagledati u nekoga
zabunkrisati se - inf. pren. zavui se u kuu
zabunt - m. r.; kol. i pej. neradnik, besposliar
zabuvati - inf.; kol. i pej. ne raditi nita, besposliariti
zdati - inf.; arg. i neol. raditi neto; ii negdje (Hoemo li zadati na kafu?)
zafrkncija - . r.; kol. zbijanje ale s nekim na provokativan nain
arg. i neol. provod
zafrknt - m. r.; kol. aljivdija
zafrkvnje - s. r.; kol. provokativno aljenje s nekim
zafrkvati (se) - inf.; arg. provokativno se aliti s nekim (aliti se, zezati se,
kenjijati - Jahi, 1999:543)
zafrati se - inf.; arg. krenuti velikom brzinom
zaglviti - inf. pren. predugo se negdje zadrati (Gdje si ti
zaglavio?)
zglvljen - pridj.; kol. i pej. pren. tvrdoglav
zaglbiti - inf. pren. upasti (u nevolju, u dugove i sl.)
zagotviti - inf.; arg. i neol. poeti pokazivati prijateljsku naklonost prema
nekome
zgrijn - pridj. pren. zainteresiran
zgrijati se - inf. pren. zainteresirati se za nekoga ili neto
zgristi - inf.; arg. svojski prionuti na neto
zgljen - pridj.; kol. i pej. zadrt, tvrdoglav
zagstiti - inf. pren. postati nepovoljan, teak (o situaciji)
zajordmiti - inf.; ekspr. uzoholiti se (Jahi, 1999:544)
zkaiti se - inf., kol. posvaati se
zakapjati - inf.; kol. zakljuati vrata i zatvoriti prozore (zakljuati vrata
- Jahi, 1999:544)
zakapjati se - inf.; kol. zakljuati se (ta si se zakapijala, niko te nee
pojesti.)
zklati - inf.; arg. veoma skupo naplatiti
zakpititi - inf.; ekspr. poeti stjecati materijalna dobra, zaimati
(zakptiti - pustiti korijen, stei poetni kapital
- Jahi, 1999:544)
zakovnuti - inf.; kol. i ekspr. razboljeti se
zkucati se - inf.; arg. napiti se
zakucvnje - s. r.; arg. padanje u depresiju pod utjecajem opojnih sredstava
258 Amela ehovi
zakuhvati - inf. pren. initi neto loe (npr. zavaati dvije osobe)
sluei se razliitim drutveno neprihvatljivim
postupcima (spletkama, ogovaranjem i sl.)
zalafati se - inf.; arg. krenuti velikom brzinom
zliti se - inf.; arg. napiti se
zalmiti se - inf.; kol. desiti se (neto neprijatno); pasti u dio (neto
neprijatno)
zaluvati se - inf.; pej. biti opsjednut neim
zamajvati se - inf.; kol. i ekspr. uzaludno gubiti vrijeme radei neto to ne daje
rezultate
zanebsati se - inf.; kol. od velikoga oka doivjeti osjeaj nesvjestice
zapliti - inf.; arg. skupo naplatiti; pokrasti; dovesti do euforije
zarbati - inf.; kol. pogreno uraditi; upropastiti neto (priliku, dojam
i sl.)
zsrati - inf.; arg. i vulg. uiniti neto i time pokvariti dobar utisak o sebi
ztekati - inf.; arg. i neol. ostaviti nastranu, utedjeti
ztelebn - pridj.; arg. i pej. zaljubljen
ztrskn pridj.; arg. zaljubljen
zatrskati se - inf.; arg. zaljubiti se
zavliti se - inf.; kol. udobno se smjestiti
arg. ui u novane dugove
zavzati - inf.; kol. ne moi jesti
arg. uutjeti
zavitlvati - inf., arg. provokativno se aliti s nekim
zavliti - inf.; kol. svjesno davati nekome lane nade i obeanja
zavnuti (nekoga) - inf.; arg. novano prevariti (Zavrnuo ga je za cenera.)
zavnuti - inf.; arg. i neol. zaraditi novac na nepoten nain; skrenuti na putu
(Zavrni lijevo!)
zvi - inf.; arg. i neol. na neoit nain neto rei ili uraditi
zvi (nekoga) - inf.; arg. i neol. dati nekome lane nade (u poslu, ljubavi); dovesti
drugu osobu u neugodnu situaciju i onda je
ostaviti na cjedilu
zagati - inf.; arg. jako udariti
zbriti - inf.; arg. osvojiti (obino djevojku)
zbrsati - inf.; arg. pobjei
zdpiti - inf.; arg. ukrasti
zditi - inf.; arg. i neol. pobjei
znt - m. r.; neob. sramota
zntati - inf.; arg. gledati
zezncija - . r.; kol. uzaludan trud
arg. provod, zabava
zznje - s. r.; kol. aljenje
zzati se - inf.; kol. aliti se

zznt - pridj.; kol. spreman na sve i stoga opasan; lukav, proraunat; ters
zznuti - inf.; kol. pogreno uraditi, upropastiti
zgljzati - inf.; kol. izgubiti rukovodei posao; openito, usljed
poinjene greke izgubiti dotadanju poziciju
zgmbati - inf.; ekspr. uhvatiti nekoga
zijniti - inf.; kol. i ekspr. izgubiti (Jahi, 1999:550)
zka - . r.; arg. muzika
zkaa - . r.; arg. i neol. muzika
znuti - inf.; kol. upadno gledati
zjntati - inf.; ekspr. upadno gledati
zmja - . r.; pej. pren. zla i pokvarena osoba (ee ena) (Ona je
prava zmija, uvaj je se.)
zrkati - inf.; kol. gledati
zrknuti - inf.; kol. pogledati
zca - . r.; kol. i pej. osoba koja puno pria i uvijek neto komentira;
ljutita osoba
zcnuti - inf.; kol. pren. progovoriti (Samo zucni, vidjet e ta e ti biti.)
zjati - inf.; arg. dangubiti, lutati
zrka - . r.; arg. frizura
zvijr (stand. zvjer) - . r.; arg. i djevojka privlana izgleda
neol.
arg. i pej. krupan mukarac
zvznuti - inf.; arg. udariti
zvznuti se - inf.; arg. napiti se, opiti se
zvcnuti/zvcnuti - inf.; kol. nazvati telefonom
zvknuti/zvknuti - inf.; kol. nazvati telefonom
zvndati - inf.; arg. i pej. ljutito govoriti

griti - inf. gledati sa sjajem u oima
ndr - m. r.; arg. policajac
bljhav - pridj.; arg. i pej. star, iznosan (o odjevnom predmetu)
drl - m. r.; pej. pren. izrazito visoka osoba
drka - . r.; arg. i pej. antipatina djevojka
eltn - m. r.; arg. salo
nica - . r.; pej. enska osoba koja prihvata tradicionalan nain
ponaanja, tj. kalup ponaanja koji se smatra
primjerenim ovome spolu
gljav/gljava - pridj.; kol. koji je veoma mrav (gljo - Jahi, 1999:553)
gljavica - . r.; kol. goljava, mrava enska osoba
goljvko - m. r.; kol. goljava, mrava muka osoba
260 Amela ehovi
gljo - m. r.; em.-ekspr. i pej. mrava osoba

gba - . r.; arg., neol. i pej. antipatina enska osoba; runa enska osoba
arg. i neol. od milja za obraanje veoma simpatinoj i dragoj
osobi
car - m. r.; arg. i pej. osoba koja nastoji izvui materijalnu korist od
drugih ljudi (cr - onaj koji bije icu, koji
kami novac od prolaznika; mangup - Jahi,
1999:553)
ku - imp.; arg. i atr. (: kui!) pogledaj!
lo - m. r.; pej. veoma mrava osoba
ilprka - . r.; pej. veoma mrava ena (ilpera - visok i mrav
ovjek - Jahi, 1999:553)
irfa - . r.; pej. pren. izrazito visoka osoba
vac - m. r.; kol. pren. nervozna osoba
tilo - s. r.; arg. loe raspoloenje
vjznuti - inf.; arg. udariti
vka - . r.; arg. ono emu se odrie vrijednost (film, pjesma i sl.)
(Dosta mi je vie amerikih vaka.)
vkati (nekoga) - inf.; arg. i neol. ogovarati
vle - . r., mn. oboljenje sluzokoe prepoznatljivo po krasticama
u uglu usana
vliti se - inf.; arg. ljubiti se (u usta)
B. Frazeoloki rjenik
A
ABU-ZEMZE
vati kao/ko bu-zmze uvati s velikom ljubavlju i panjom
(vati kao zjnicu ka - Matei,
1982:787)
AJNBEJN
jnbejn se uniti iznenaditi se (jnbejn/inben, ar.-tur.,
zapanjen, zauen, zabezeknut - Jahi,
1999:89)
ALIJA
lija Sirotnovi alj. veoma siromana osoba
B
BABO
nje nekome bbo stklr (asoc.: nije providan) upotrebljava se
za osobu koja zaklanja neiji vidik (nje
komu tac stklr - nije proziran, ne
vidi se kroz njega - Matei, 1982:435)
BACITI
baciti u bed v. BED
baciti ciganluk v. CIGANLUK
baciti liru v. LIRA
baciti zent v. ZENT
BAJRO
vljeti nekoga kao/ko Bjro mtr iron. ne voljeti nekoga
262 Amela ehovi
BAKRA
kkvi bakri! okani se toga!
BAL
bl na vdi etati po kinom vremenu
bl vampr arg. i pej. roditeljski sastanak; sjednica Nastav-
nikoga vijea
BALKANSKI
balkanska posla v. POSAO
BALON
nphn kao/ko bln pej. uobraen
BAMBUS
glva je nekome kao/ko bmbus upotrebljava se za osobu koja osjea
glavobolju
BARUT
bure baruta v. BURE
BATERIJA
npuniti btrije kol. odmoriti se
BATINE
ppiti btine (mru) arg. biti istuen (dbiti btine - Matei,
1982:12)
BED
bciti u bd arg. uiniti neraspoloenim, oneraspoloi-
ti
BEZZE
bti bzz arg. ne biti interesantan
BIJEL
bijel kao/ko travniki sir v. SIR
BIJESAN
bijesan kao/ko ris v. RIS
BISER
bti pn bsr biti sklon izlaganju neprijatnim, smi-
jenim situacijama; priati nesuvisle,
smijene stvari
BITI
biti bezze v. BEZZE
biti dobar v. DOBAR
biti donji v. DONJI
biti go v. GO
biti go kao/ko lipa v. LIPA
biti internet v. INTERNET
biti kao/ko grob v. GROB
biti kao/ko ofinger v. OFINGER
biti kao/ko pita v. PITA
biti mi v. MI
biti mrak v. MRAK
bti na izvlite biti dostupan pogledu (Njene grudi su
svima na izvolite u onoj haljini.), biti
dostupan lopovima (za stvar) (Moja
nova tana je na izvolite, sva je uplja.)
biti na nebu (u oblacima) v. NEBO
biti nekome na ziceru v. ZICER
biti operisan od neega v. OPERISAN
biti plitkog depa v. DEP
biti pun bisera v. BISER
biti pun cinka v. CINK
biti smrt nekome neto v. SMRT
biti teak v. TEAK
biti u nekom fazonu v. FAZON
biti u neijem fazonu v. FAZON
biti u prolazu v. PROLAZ
biti u emi s nekim v. EMA
biti u tosu v. TOS
biti u tonu v. TON
biti udaren u glavu v. GLAVA
biti vatra nekome v. VATRA
biti velika marka v. MARKA
biti visok metar i ilet v. METAR
idi pogledaj jesam li iza oka v. OAK
nalet nekoga bilo v. NALET
ne biti itav v. ITAV
264 Amela ehovi
n biti dvde neol. ne zanimati se za neto; ne biti pove-

zan sa neim; ne biti upuen u neto;
ne znati neto
n biti sv svj luckasto/budalasto se ponaati
ne biti u Klaiu v. KLAI
nije nekome babo staklar v. BABO
nisam frajer v. FRAJER
nismo zajedno ovce uvali v. OVCA
nisu nekome sve daske na broju v. DASKA
BLEHNUTI
blehnuti kao/ko tele u arena vrata v. TELE
BOG
Bg te umu okrnuo! Bog te kaznio!
Bgu iza trgr arg. veoma daleko (bgu iza l/za lima
- Matei, 1982:30)
BOL
dbro d bla arg. izvanredno, odlino
BOLJETI
boli nekoga oak v. OAK
BOROVNICA
zgnjen borvnica arg. osoba u garderobi ljubiaste boje
BOS
bos po glavi v. GLAVA
BOSTAN
brati bstan propasti (propasti, nastradati, zlo pro-
i, loe se provesti - Matei, 1982:38)
BRADA
puna aka brade v. AKA
BRATI
brati pamet v. PAMET
BRIJATI SE
brijati se gumicom v. GUMICA
brijati se na vjetru v. VJETAR
BROD
pn kao/ko brd arg. veoma bogat, imuan
BUBANJ
glva kao/ko Ccn bbanj upotrebljava se za osobu koja ima veli-
ku glavu
BUDALA
sjsti kao/ko budli mar biti potpuno odgovarajui, primjeren
prviti se budla (nglz/ izigravati neupuenost u neto,
strnac u ni/Ta) odnosno nezainteresiranost za neto
(prviti se budla - praviti se nevjet,
pretvarati se - Matei, 1982:48)
BURE
bre bruta arg. uionica (nemirno mjesto gdje moe
lako doi do rata/do oruanog suko-
ba, napeto/nemirno stanje - Matei,
1982:49)
bre bez dn pej. osoba koja moe puno pojesti i popiti
kao/ko da je bre jhao/jh pej. upotrebljava se za osobu krivih nogu
BURENCE
pvsk burnce alj. velik stomak
C
CIGANLUK
bciti cignluk arg. i neol. napraviti podlost; aliti se s nekim pra-
vei se nevjet neemu
CIGARA
pogditi cigrom arg. dati nekome cigaretu
CINK
bti pn cnka arg. biti cinian
CIPELA
smo nekome cpele (stpala) vr pej. dodvoravati se nekome
COCIN
glava kao/ko Cocin bubanj v. BUBANJ
266 Amela ehovi
CRNAC
rditi kao/ko cnac arg. naporno raditi, obino bez priznanja
(rditi kao cnac - Matei, 1982:57)
CVANJA
pkla cvnja arg. potroilo se dvadeset (konvertibilnih)
maraka
CVJETATI
cvjetaju nekome rue v. RUA

AMAC
rditi se na/u mcu prilikom izlaska ne zatvarati vrata za
sobom
EKATI
ekati nekoga kao/ko ozebao/ozeb sunce
v. SUNCE
ekati nekoga na piku v. PIK
ELO
mati visko lo arg. nemati puno kose, biti proelav
ISTA
ista desetka! v. DESETKA
ISTO
st dvdest sam! arg. odlino! izvanredno!
ITAV
n biti tav ne biti normalnoga ponaanja (ne biti
pri sebi, ne biti normalan - Matei,
1982:66)
UVATI
uvati kao/ko abu-zemze v. ABU-ZEMZE

EVAP
psti kao/ko evpi arg. i pej. kratki i debeli prsti
OAK
bl nekoga ak vulg. ne interesirati se za neto, ne pokazi-
vati zanimanje za neto; ne hajati za
neto
di pgledj jsam li iza ka prestani dosaivati
D
DAN
vjeti dn kmd ivjeti bez odreenoga plana (vjeti z
dn i kmd - rditi za/na dn i komd
- Matei, 1982:82)
DASKA
nsu nekome sv dske na brju upotrebljava se za osobu neuravnote-
enoga ponaanja
tkaiti se do dsk arg. potpuno se opustiti
pojati do dsk arg. pojaati do krajnjega stepena glasnoe
DATI
dati duu v. DUA
dati korpu v. KORPA
dati materijala za priu v. MATERIJAL
dati nogu v. NOGA
dati pedalu v. PEDALA
dati migavac v. MIGAVAC
DESETKA
st dstka! arg. odlino! izvanredno!
DII
dii hampu v. HAMPA
dii nos v. NOS
DIVIZIJA
lupati kao/ko Maksim po diviziji v. MAKSIM
DJEIJI
djeiji grobovi v. GROB
DLAKA
nmati dlk na jziku otvoreno iskazivati svoje miljenje;
znati odgovoriti (ne ustruavati se ka-
zati svoje miljenje; otvoreno/smjelo
govoriti - Matei, 1982:93)
268 Amela ehovi
DNO
bure bez dna v. BURE
nole kao/ko dn tgl pej. i neol. naoale sa debelim staklima, naoale
velike dioptrije
DOBAR
bti dbar arg. i neol. osjeati se fiziki dobro ( Kakav si da-
nas? Dobar.); biti psihiki zdrav
DOBITI
dobiti dvicu v. DVICA
dobiti korpu v. KORPA
dobiti noge v. NOGA
dobiti nogu v. NOGA
dobiti ospice v. OSPICE
dobiti zaunjake v. ZAUNJACI
DOBRO
dobro do bola v. BOL
DOI
doi nekome na zicer v. ZICER
dola nekome uta minuta v. MINUTA
kao/ko da je doao/do iz dungle
v. DUNGLA
DOLINA
mala iz doline opanaka v. MALA
DONJI
bti dnj arg. i neol. biti nekome podreen; biti u goroj po-
ziciji; biti prevaren od nekoga; biti ne-
raspoloen; ustati neraspoloen; upasti
u nepriliku; izgubiti popularnost/bilo
kakav utjecaj u drutvu; biti zapostav-
ljen; propasti; imati spolni odnos
DOIVLJAJ
smnji divljj! prestani se uzbuivati, smiri se
DRES
promijniti (stand. promijeniti (politika) uvjerenja (Sve
promijniti) drsove bive komunjare, samo promijenile
(prsvlaku) arg. i neol. dresove.)
DRINA
spravljati krv Drnu pokuavati nai rjeenje u veoma slo-
enoj situaciji (Matei, 1982:103)
DRATI
drati svijeu v. SVIJEA
DRUTVO
drtvo mtvh pjsnk neol. (asoc. na istoimeni film) drutvo u
kojem vlada loe raspoloenje
DRVEN
ukoena kao/ko drvena Marija v. MARIJA
DRVO
dvo za vjnje arg. jedinica u koli
DRATI
drati fige v. FIGE
drati nekoga na piku v. PIK
drati svijeu v. SVIJEA
DUA
dti du za neto; arh. biti talentiran za neto (On je duu dao
za matematiku.)
dti du za nekoga/neto; neol. biti podesno, veoma odgovarati (Te
zabave su duu dale za starije.) (vrsto
jamiti za koga, nepokolebljivo stajati
uz koga, rtvovati se za koga - Matei,
1979:112)
grob slatke due v. GROB
DVADESET OSAM
isto dvadeset osam! v. ISTO
DVICA
dbiti dvcu arg. biti ostavljen
D
DENNETSKI
fale nekome samo dennetske nanule v.
NANULA
270 Amela ehovi
DEP
bti pltkg dpa imati malo novca (biti malih/slabih
materijalnih mogunosti/sredstava -
Matei, 1982:119)
DIGERICA
jsti nekome dgericu initi da se neko uzrujava, uzrujavati
DUNGLA
kao/ko da je dao/d nemati manira
iz dngl arg i pej.

AVO
di d avola! ostavi me na miru! (i d avola - pro-
padati, propasti - Matei, 1982:122)
kg vola ta (Kog avola to radi?); zato (Kog
avola si tu?) (to, zato - Matei,
1982:122)
E
ELEKTRINI
otii na elektrinu stolicu v. STOLICA
stavljali nekome samo glavu na elektrinu
stolicu v. GLAVA
ENGLEZ
(prviti se budla - praviti se nevjet,
pretvarati se - Matei, 1982:48)
EVROPSKI
vidjeti Evropsku uniju v. UNIJA
F
FACA
slgati fce arg. izrazom lica pokazivati negodovanje,
neslaganje s neim (I zato face od-
mah slae kada / ne moe da kae
da treba me / Jer on je tu..., Ne volim

te, Knock out)
FALITI
fale nekome samo dennetske nanule v. NANULA
FARBA
nabciti frbu arg. sunanjem postii bronzanu boju tena
nmazn svm frbama arg. vrlo lukav (svm frbama frban -
Matei, 1982:126)
FAZON
bti u nekom faznu biti u raspoloenju za vrenje neke
radnje u odreenom periodu ( Gdje
izlazite? U Kinemu. Sad smo u tom
fazonu.); prihvatati neto to je aktuel-
no, moderno
bti u neijem faznu oponaati nekoga (ponaanjem, obla-
enjem, miljenjem i sl.)
frati neki fzn arg. imati svoj stil
isfrati fzn arg. i neol. prevazii neto
pstiti fzn arg. lansirati novi izraz
tm faznu nalik na neto ( Da li je poput sport-
ske jakne? U tom fazonu.)
FIGE
dati f ge nekome biti uz nekoga, podupirati ga (eljeti
komu uspjeh - Matei, 1982:126)
FILHARMONIJA
rzbiti filharmniju arg. povrijediti zube, usta, nos
FILDAN
i ko/ko fildni krupne oi (fig. i ko fildni = kad
neko izdrei oi od uenja, straha i sl;
takoer i od nenaspavanosti, mahmur-
luka, banenja i sl. - Jahi, 1999:216)
FILM
pkao/pk nekome f lm arg. neko se razljutio (dolo je do raskida -
Matei, 1982:126)
FINANSIJE
ministar finansija v. MINISTAR
272 Amela ehovi
FRAJER
nsam frjer arg. i neol. nisam naivan; nemam namjeru uraditi
neto na vlastitu tetu
truba frajer v. TRUBA
FRAS
dario je nekoga frs veoma se iznenadio
hvatio je nekoga frs veoma se iznenadio
FRIZ
dariti frz arg. urediti frizuru
vidi friza ko kosovska kriza v. KRIZA
FRKA
prviti fku arg. ljutiti se; buno reagirati, galamiti; po-
duzimati radikalne poteze
sliti fku arg. praviti probleme; ljutiti se i galamiti
FURATI
furati neki fazon v. FAZON
G
GASNI
gasna komora v. KOMORA
GLAD
mirati d gldi kol. biti veoma gladan (Matei, 1982:130)
GLANC
dariti glnc kol. dotjerati se
GLAVA
kao/ko muha bez glave v. MUHA
bti daren glvu arg. i pej. biti ekscentrinoga ponaanja, biti na
granici normalnoga ponaanja
bs po glvi elav (Matei, 1982:135)
glava nekome kao/ko bambus v. BAMBUS
glava kao/ko Cocin bubanj v. BUBANJ
hodati kao/ko muha bez glave v. MUHA
imati krov nad glavom v. KROV
kao/ko muha bez glave v. MUHA
mnuti glvm razmisliti (Matei, 1982:142)
ti glvm bz obzra odjuriti
ppti se nekome n glvu dosaditi nekome (pnjati se/ppti se

komu n glvu/navrh glv - dojaditi/
dosaditi/dosaivati komu, biti nepod-
noljiv komu - Matei, 1982:146)
imati propuh kroz glavu v. PROPUH
rzbiti glvu arg. i neol. rasitniti bilo koju krupnu novanicu
stvljali nekome smo glvu upotrebljava se za osobu neuredne
na elktrin stlicu arg. frizure
vdjeti se nekome krz glvu iron. upotrebljava se za osobu koja mi-
sli da je pametna, te to nastoji svima
pokazati
GLUMA
glmiti glmu biti afektiranoga ponaanja
GLUMITI
glumiti glumu v. GLUMA
GLUP
glup kao/ko toak v. TOAK
GO
bti g biti bez novca
biti go kao/ko lipa v. LIPA
GOVORITI
tno govriti arg. pljuvati prilikom govorenja
GRAH
tk mi grh po takva mi je sudbina, to je neto to se
nije moglo izbjei
GRBAA
sknuti se s gba arg. ostaviti na miru nekoga, ne dosaivati
vie nekome (Skini mi se s grbae!) (ne
biti vie na teretu - Matei, 1982:168)
GRDAN
grdne rane! v. RANA
GROB
bti kao/ko grb arg. loe izgledati
djij grbovi pej. velika stopala (vrlo velike cipele - Ma-
tei, 1982:171)
274 Amela ehovi
grb sltk d arg. dobar, ali ruan mukarac

GUMICA
brjati se gmicm arg. i neol. imati rijetku bradu
H
HAMPA
di hmpu ljutiti se i pri tome galamiti
HLADAN
hladan tu v. TU
HODANJE
izlzati se od hdnja arg. i pej. biti niskoga rasta
HODATI
hodati kao/ko muha bez glave v. MUHA
hodati pola metra iznad zemlje v. METAR
HORMON
imp. smri hormne! arg. doi sebi, primiri se!
HVATATI
hvatati krivinu v. KRIVINA
I
II
ii na ivac v. IVAC
ii na ivce v. IVAC
ii taban-fijakerom v. TABAN-FIJAKER
idi do avola! v. AVO
IGRANKA
grnka na lima arg. premlaivanje, batine
IGRATI SE
igrati se razlaza v. RAZLAZ
IMATI
imati krov nad glavom v. KROV
imati patku v. PATKA
imati petlju v. PETLJA
imati pik na nekoga v. PIK

imati propuh kroz glavu v. PROPUH
imati lifa v. LIF
imati visoko elo v. ELO
imati icu za neto v. ICA
INTERNET
bti nternet arg. i neol. mnogo znati, ali ne biti u stanju sjetiti
se svega u odreenome trenutku
bti na nternetu arg. i neol. biti prikljuen na internet
srfati na/po nternetu arg. i neol. traiti informacije na internetu
ISFURATI
isfurati fazon v. FAZON
ISKRIVITI SE
iskriviti se kao/ko verige v. VERIGE
ISPARITI SE
ispariti se u vidu magle v. VID
ISPASTI
ispale nekome oi v. OKO
ispasti iz tosa v. TOS
ISPIRANJE
isprnje mzga pej. zaglupljivanje
ISPIRATI
ispirati usta nekim v. USTA
ISPRAVLJATI
ispravljati krivu Drinu v. DRINA
ISUSOV
star kao/ko Isusovo magare v. MAGARE
IZAI
izai iz vlastite koe v. KOA
IZBACITI
kao/ko da te ve-maina izbacila v.
VE-MAINA
IZGLEDATI
izgledati kao/ko trokrilni ormar v. ORMAR
276 Amela ehovi
IZGUBLJEN
izgubljen sluaj v. SLUAJ
IZJAVA
zjava za tmpu iron. nepametna, neotroumna misao/
izjava
IZLIZATI SE
izlizati se od hodanja v. HODANJE
IZVJETAJ
podnijti zvjetj kol. prenijeti neki tra
IZVOLITI
biti na izvolite v. BITI
J
JAHATI
kao/ko da je bure jahao/jah v. BURE
JAK
jak kao/ko struja v. STRUJA
JESTI
jesti nekome digericu v. DIGERICA
JEZIK
nemati dlake na jeziku v. DLAKA
pvi nekoga za jzik navesti nekoga da izrekne neeljenu
istinu (Matei, 1982:221)
JOVO
Jvo nnovo sve ispoetka (Matei, 1982:222)
K
KAFA
zljevati se kfm arg. i neol. piti puno kahve
KAKAV
kakvi bakrai! v. BAKRA
KAMEN
kameni spavai v. SPAVA
KASNO
kasno paliti v. PALITI
KEKS
dk bi rkao/rk kks kol. veoma brzo
KLAI
n biti u Kliu upotrebljava se za nepostojei, nepri-
kladan ili pogrean izraz
KLAVIR
svrati klvr arg. biti uhapen, otii u zatvor
KLEPNUTI
klepnuti uima v. UHO
KOBILA
znti t kbila ns biti dobro upoznat sa deavanjima
drugih ljudi
KOJI
kog avola v. AVO
KOLJENO
zaglbiti d koljn biti u velikim problemima
KOMAD
ivjeti dan komad v. DAN
KOMORA
gsn kmora kol. neprovjetrena prostorija, prostorija
koja zaudara; veoma zagrijana prosto-
rija
KORPA
dti krpu arg. odbiti mladia/djevojku
kol. openito, otjerati koga (odbiti/ne usli-
ati koga - Matei, 1982:263; arg.
dati, dobiti korpu = kad djevojka od-
bije momka; ili kad ne pristane sa njim
da plee i sl. - Jahi, 1999:327)
dbiti krpu kol. biti odbijen; openito, biti otjeran (od
koga biti odbijen - Matei, 1982:263;
v. dati korpu - Jahi, 1999:327)
278 Amela ehovi
KOSOVSKI
vidi friza ko kosovska kriza v. KRIZA
KOA
zi iz vlstit k uiniti neto nemogue (Da izaem
iz sopstvene koe, opet to neu uspje-
ti uraditi.); razbjesnjeti se (Matei,
1982:269)
KRASULJA
kao/ko Krsulja rpom pej. aljkavo neto raditi/uraditi
KRATAK
stati krtak arg. biti izigran (ne uspjeti u emu; iz-
gubiti to u hazardnoj igri - Matei,
1982:275)
KRAVA
kao/ko da je nekoga upotrebljava se za osobu koja nosi
krva vkala pej. neopeglanu odjeu
KRIVI
ispravljati krivu Drinu v. DRINA
KRIVINA
hvtati krivnu kol. izbjegavati izvrenje obaveza
KRIZA
vdi frza ko ksovsk krza arg. upotrebljava se za osobu koja ima lou
frizuru
KROV
mati krv nad glvm arg. imati velik stomak
KRV
vditi nekome kv sekirati nekoga svojim ponaanjem
n slmku (stand. kv) (pti/ssati kv na slmku - stalno i po-
malo/uporno i smiljeno muiti koga,
dodijavati komu - Matei, 1982:291)
KUHAN
pogled kuhane ribe v. POGLED
L
LEA
igranka na leima v. IGRANKA
teku nekome suze niz lea od alosti v.
SUZA
LICE
raditi vjebe slikarstva po licu v. VJEBA
LIGAMENT
ligamnti se nekome spro pl sporo shvata
(stand. ligmenti) arg. i neol.
LIJEP
kao/ko upis lijepa v. UPIS
LIJEVI
ustati na lijevu nogu v. NOGA
LIPA
bti g kao/ko lpa arg. biti bez novca
LIRA
bciti lru arg. i neol. obmanuti; zamoliti
LITAR
biti ltar arg. i neol. popiti litar alkoholnoga pia
LITERATURA
strn literatra arg. pornografski asopisi
LIVADA
pi kao/ko lvada arg. i neol. poeti se neuravnoteeno ponaati
LIZATI
meda lizat v. MED
LOPATA
zimati lpatm arg. i neol. naveliko zaraivati
LOPOV
ran kao/ko lpov veoma ruan
280 Amela ehovi
LOPTICA
spstiti lpticu neol. odustati od verbalnoga napada, poeti
se pomirljivo ponaati
LOVA
skckati lvu arg. i neol. prikupiti novac (obino malu sumu)
LOVITI
loviti u mutnom v. MUTAN
LUD
lud kao/ko struja v. STRUJA
LUPATI
lupati kao/ko Maksim po diviziji v. MAKSIM
LUPITI
lupiti nekoga po uima v. UHO
M
MAAK
t sd ko mak iron. ismijavati neiju tenju da se po
neemu istakne, da bude glavna osoba
u drutvu
MAKA
prijviti mku arg. i vulg. upoznati (novu) djevojku sa vlastitim
stalnim drutvom
MAGARE
str kao/ko susovo mgare pej. veoma star; koji je neprikladna pona-
anja za svoje godine
MAGLA
ispariti se u vidu magle v. VID
hvatiti mglu kol. pobjei odnekle (bjeati, pobjei, ne-
stati, naglo se izgubiti, umaknuti - Ma-
tei, 1982:328)
MAJKA
odvliti se kao/ko mjka arg. opiti se do besvijesti
MAJMUN
planeta majmuna v. PLANETA
MAKSIM
lpati kao/ko Mksim po dvziji pej. priati besmislice
MALA
ml iz doln pank arg. i pej. osoba sa sela (doslovno) i osoba bez
manira (figurativno)
MALI
ml miln kol. mnogo, puno
MARA
ppiti mru (btine) arg. biti istuen
MARIJA
ken kao/ko dven Mrija pej. koji je nefleksibilna dranja/ponaa-
nja, neprilagoen drutvu u kojem se
nalazi (ukoeno se drati, usiljeno se
ponaati - Matei, 1982:332)
MARKA
bti vlik mrka kol. biti istaknuta osoba, autoritet, stru-
njak
MAST
vditi nekome mst provocirati nekoga svojim pobjedono-
snim ponaanjem
MANA
svezati ui na manu v. UHO
MATER
voljeti nekoga kao/ko Bajro mater v. BAJRO
MATERIJAL
dti materijla za pru kol. dati povoda za ogovaranje
MAZATI
mazati oi nekome v. OKO
MED
mda lzat kol. upotrebljava se za besprijekorno isto
mjesto
MEDVJED
praviti od muhe medvjeda v. MUHA
282 Amela ehovi
METAR
bti vsok mtar i lt arg. i pej. biti niska rasta
hdati pla mtra iznad zmlj biti veoma sretan, euforinoga raspo-
loenja
MICATI SE
micati se nekome s oiju v. OKO
MINISTAR
mnistar finnsj arg. otac
MINUTA
dla nekome t minta kol. naglo i naizgled bezrazlono neko je
izgubio samokontrolu
MI
bti m pej. biti plaljiv/-a, biti kukavica
MLATITI
mltiti lvu arg. puno zaraivati (mltiti pre - Matei,
1982:452)
MLIJEKO
slka kao/ko mlijko televizijska slika bez ikakvih smetnji,
(stand. mlijko) vrlo jasna
MLIN
mljti kao/ko przan mln pej. bespotrebno puno priati, priati bez
smisla (prazno/uzaludno govoriti, glu-
po brbljati - Matei, 1982:346)
MLJETI
mljeti kao/ko prazan mlin v. MLIN
MOI
mi se slkati kol. ne moi raunati na neto (Moe se
slikati to e od toga biti ita.); ne moi
neto uraditi (Ode ti voz, e sad se mo-
e slikati.)
MORE
mtv mre pej. dosadna osoba; umala sredina (Ma-
tei, 1982:349)
MOZAK
ispiranje mozga v. ISPIRANJE
pslati (pstiti) mzak n pau ni o emu ne razmiljati, opustiti se
MRAK
bti mrk arg. i neol. odlino izgledati (Danas si mrak.)
MRTAV
drutvo mrtvih pjesnika v. DRUTVO
mrtvo more v. MORE
vui se kao/ko mrtvo puhalo v. PUHALO
MUNUTI
munuti glavom v. GLAVA
MUHA
bti kao/ko mha bez glv hodati bez cilja, smueno
hdati kao/ko mha bez glv hodati bez cilja, smueno (hdati kao
mha bez glv = i kao mha bez
glv - ii/poi/hodati smeteno/smue-
no/bez promiljanja/nasumce/ stihij-
ski - Matei, 1982:356357)
kao/ko mha bez glv biti smeten/smuen
prviti od mh mdvjeda preuveliavati neto (Matei, 1982:357)
MUTAN
lviti u mtnm izvlaiti korist iz haotine situacije (ne-
asno izvui korist iz nejasne/iz zamr-
ene situacije - Matei, 1982:359)
N
NABACITI
nabaciti farbu v. FARBA
NAI
nai icu nekome v. ICA
NALET
nlet nekoga blo neka je proklet/-a!
NAMAZAN
namazan svim farbama v. FARBA
284 Amela ehovi
NANOVO
Jovo nanovo v. JOVO
NANULA
fl nekome smo alj. izgleda veoma loe, ima bolestan
dnnetsk nnule izgled, obino kao posljedicu nepros-
pavane noi (Boju ve ima. Samo ti
fale dennetske nanule.)
NAOALE
naoale kao/ko dno tegle v. DNO
NAPET
napet kao/ko puka v. PUKA
NAPUHAN
napuhan kao/ko balon v. BALON
NAPUNITI
napuniti baterije v. BATERIJA
NAVRAT-NANOS nabrzinu, naglo (prenaglo, u urbi, bez
razmiljanja - Matei, 1982:371)
NEBO
bti na nbu (u blcima) biti psihiki odsutan (obino od sree);
ponaati se nerealno, davati prednost
iracionalnim motivima
z/s neba pa u rbra nepromiljeno, neoekivano (iznena-
da, iznebuha, neoekivano - Matei,
1982:373)
NEMATI
nemati dlake na jeziku v. DLAKA
nemati kinte v. KINTA
nemati obraza v. OBRAZ
nemati pojma o neemu v. POJAM
nemati veze o neemu v. VEZA
nema zime v. ZIMA
NO
NOGA
dti ngu arg. ostaviti mladia/djevojku (grubo otje-
rati/izbaciti koga, istjerati koga - Ma-
tei, 1982:382)
dbiti nge biti ukraden (o predmetima)
dbiti ngu arg. biti ostavljen; biti otputen (Matei,
1982:382)
noge kao/ko u rode v. RODA
obriti nekoga s ng zadiviti, impresionirati (oduzeti komu
snagu, oslabiti koga da ne moe stajati,
sruiti koga - Matei, 1982:385)
pisati kao/ko svraka nogom v. SVRAKA
psati ngm pej. imati ruan rukopis
hvatiti se ng arg. i neol. pobjei glavom bez obzira, obino iz
neugodne situacije; otii
stati na lijv biti veoma mrzovoljan (biti zle volje/
ngu (stand. ljevu) loe raspoloen, obino bez razloga -
Matei, 1982:387)
NOS
di ns kol. uvrijediti se (praviti se vaan, imati su-
vie dobro miljenje o sebi, uobraava-
ti se - Matei, 1982:390)
NOSITI
znati ta kobila nosi v. KOBILA
O
OBLAK
biti na nebu (u oblacima) v. NEBO
OBORITI
oboriti nekoga s nogu v. NOGA
OBRATI
obrati bostan v. BOSTAN
OBRAZ
nmati braza biti beskrupulozan, nemati obzira ni
osjeaja srama (biti nepoten, nemati
osjeanja asti; ne usuivati se; stidjeti
se - Matei, 1982:403)
286 Amela ehovi
OBZIR
otii glavom bez obzira v. GLAVA
ODAVDE
ne biti odavde v. BITI
ODVALITI
odvliti pjk arg. i neol. ii pjeke na duu relaciju
ODVALITI SE
odvaliti se kao/ko majka v. MAJKA
OFINGER
bti kao/ko fnger biti veoma mrav, nerazvijen
OKO
spale nekome i upotrebljava se za osobu koja neto ili
nekoga gleda previe upadljivo
mzati i nekome lagati nekoga, obmanjivati (Matei,
1982:417)
mcati se nekome s ij ukloniti se iz neijega vidokruga
oi kao/ko fildani v. FILDAN
priti i na nekome upadljivo i dugo promatrati tjelesno
privlanu osobu (gledati koga/to s
uitkom - Matei, 1982:420)
OKRENUTI
Bog te u umu okrenuo! v. BOG
okrenuti plou v. PLOA
OKUKA
prviti kuke kol. izbjegavati nekoga/neto; varati par-
tnera u ljubavnoj vezi
OPALITI
opaliti po uima v. UHO
OPANAK
mala iz doline opanaka v. MALA
OPASAN
opasan kao/ko struja v. STRUJA
OPERISAN
bti oprisan od neega nemati sklonosti ili sposobnosti za
obavljanje neke djelatnosti
ORMAR
izgldati kao/ko trkrln biti veoma debeo; biti veoma krupan
rmr pej.
OSPICE
dbiti spice zbog nekoga ne podnositi nekoga
OSTATI
ostati kratak v. KRATAK
OTEGNUTI
otegnuti papke v. PAPAK
OTII
otii glavom bez obzira v. GLAVA
otii na elektrinu stolicu v. STOLICA
OTKAITI SE
otkaiti se do daske v. DASKA
OVCA
nsmo zjedno vce vali ne biti na istom nivou s nekim (ne biti
ravan komu, ne moi se usporeivati s
kim - Matei, 1982:440)
OZEPSTI
ekati nekoga kao/ko ozebao/ozeb sunce
v. SUNCE
P
PALITI
ksno pliti sporo shvatati (Matei, 1982:442)
PALITI SE
ligamenti se sporo pale v. LIGAMENT
PAMET
imp. bri pmt! razmisli o onome to pria!; izvuci
iskustvo iz odreene situacije
PAPAK
otgnuti ppke iron. umrijeti (Matei, 1982:448)
PARITI
pariti oi v. OKO
288 Amela ehovi
PASTI
pasti na tos v. TOS
pasti pod sto od smijeha v. STO
pasti u vodu v. VODA
tako mi grah pao v. GRAH
PAA
poslati/pustiti mozak na pau v. MOZAK
PATKA
mati ptku nai rjeenje za gotovo nerjeiv pro-
blem
PATOS
poljbiti ptos biti oboren
PAUZA
raspored asova s pauzama v. RASPORED
PEDALA
dti pedlu arg. ostaviti mladia/djevojku
PETARDA
poljati se ptrdm alj. imati raupanu kosu
PETLJA
mati ptlju biti odvaan (Matei, 1982:465)
stsnuti ptlju odvaiti se (skupiti hrabrost, usuditi se
- Matei, 1982:465)
PIK
kati (dati) nekoga na pku iekivati neiju pogreku
mati pk na nekoga ne podnositi, maltretirati nekoga (e-
ljeti napakostiti komu, nanijeti tetu e
mu, progoniti/ mrziti/maltretirati koga;
eljeti zadobiti koga/posjedovati neto
- Matei, 1982:467)
PILANA
hvatiti nekoga u pilnu arg. i neol. nekoga dovesti u situaciju iz koje
nema povratka; neprestanim provoka-
cijama uspjeno ismijati nekoga
PISATI
pisati kao/ko svraka nogom v. SVRAKA
pisati nogom v. NOGA

PITA
bti kao/ko pta kol. biti veoma dotjeran
PITI
ne piti vode v. VODA
PIVSKI
pivsko burence v. BURENCE
PJESMA
sknuti pjsmu arg. odsvirati pjesmu prema pamenju
PJESNIK
drutvo mrtvih pjesnika v. DRUTVO
PJEKE
odvaliti pjeke v. ODVALITI
PLANETA
planta mjmn arg. i pej. zbornica u koli
PLANINARITI
planinariti po neijim ivcima v. IVAC
PLITAK
biti plitkog depa v. DEP
PLOA
okrnuti (promijniti) plu promijeniti ponaanje
(stand. promijniti) (promijeniti temu/predmet razgovora,
promijeniti vladanje, ponaanje - Ma-
tei, 1982:476)
POELJATI SE
poeljati se petardom v. PETARDA
PODNIJETI
podnijeti izvjetaj v. IZVJETAJ
POGLED
pgld khn rb pej. nezainteresiran, bezizraajan pogled
POGLEDATI
290 Amela ehovi
POGODITI
pogoditi cigarom v. CIGARA
pogoditi icu nekome v. ICA
POJAATI
pojaati do daske v. DASKA
POJAM
nmati pjma o neemu ne znati neto (ne znati ba nita o
emu; biti potpuno neupuen u to,
ne moi sebi to predoiti - Matei,
1982:486)
POLA
POLJUBITI
poljubiti patos v. PATOS
POMETINA
vi se kao/ko pmetina pej. sporo se kretati (ii lijeno/bez ivota,
jedva ii - Matei, 1982:491)
POPETI SE
popeti se nekome na glavu v. GLAVA
POPITI
popiti batine v. BATINE
popiti maru v. MARA
POSAO
blknsk psla pej. neozbiljno i neodgovorno ponaanje
(na psla - neozbiljni/neodgovorni
ini/postupci - Matei, 1982:497)
POSLATI
poslati (pustiti) mozak na pau v. MOZAK
POVALITI
povaliti raju v. RAJA
POVUI
povui nekoga za jezik v. JEZIK
PRAVITI
praviti frku v. FRKA
praviti od muhe medvjeda v. MUHA

praviti okuke v. OKUKA
praviti promahu v. PROMAHA
PRAVITI SE
praviti se budala v. BUDALA
praviti se Englez v. ENGLEZ
praviti se stranac u noi v. STRANAC
praviti se Toa v. TOA
PRAZAN
mljeti kao/ko prazan mlin v. MLIN
prazna vrea v. VREA
PRESVLAKA
promijniti (stand. promijniti) promijeniti (politika) uvjerenja
prsvlaku (drsove) arg. i neol.
PRIA
dati materijala za priu v. MATERIJAL
razvzati pru pej. poeti puno priati, obino nepotreb-
no (E to je ona razvezla priu.)
PRIJAVITI
prijaviti maku v. MAKA
PROI
proi sito i reeto v. SITO
PROLAZ
bti u prlazu ne biti zainteresiran za neto; ne biti
povezan sa neim
PROMAHA
prviti prmahu alj. zijevati
PROMIJENITI
promijeniti dresove v. DRES
promijeniti (okrenuti) plou v. PLOA
promijeniti presvlaku v. PRESVLAKA
PROPAO
propao sluaj v. SLUAJ
PROPUH
mati prph krz glvu pej. biti zaboravan
292 Amela ehovi
PROSIPATI
prosipati uplju v. UPLJA
PRST
prsti kao/ko evapi v. EVAP
PUI
pui kao/ko livada v. LIVADA
pukao/puk nekome film v. FILM
pukla cvanja v. CVANJA
pukla stoja v. STOJA
PUHALO
vi se kao/ko mtv phalo pej. sporo se kretati, ii (mtv phalo - li-
jen i trom ovjek, osoba nesposobna za
to - Matei, 1982:540)
PUKNUTI
puknuti kao/ko tromblon v. TROMBLON
puknuti vaku v. VAKA
PUN
biti pun bisera v. BISER
pun kao/ko brod v. BROD
biti pun cinka v. CINK
puna aka brade v. AKA
PUSTITI
pustiti (poslati) mozak na pau v. MOZAK
PUKA
npt kao/ko pka veoma nervozan, napet
R
RADITI
raditi kao/ko crnac v. CRNAC
raditi anu v. ANA
RAJA
povliti rju arg. i neol. izdati bliske osobe
RANA
gdn rne! iron. uzvik na neiju dosadnu priu sa
dosta afektiranja
RASPORED
rspord sv s puzama arg. vilica bez mnogo zuba
RAVIJOJLA
vila Ravijojla v. RAVIJOJLA
RAZBITI
razbiti filharmoniju v. FILHARMONIJA
razbiti glavu v. GLAVA
RAZLAZ
grati se rzlaza arg. razii se
RAZVEZATI
razvezati priu v. PRIA
RAZVUI
razvui kao/ko teraviju v. TERAVIJA
REBRO
iz/s neba pa u rebra v. NEBO
REI
dok bi rekao/rek keks v. KEKS
REP
kao/ko Krasulja repom v. KRASULJA
REETO
proi sito i reeto v. SITO
RIBA
pogled kuhane ribe v. POGLED
RIS
bijsan kao/ko rs (stand. bijsan) veoma ljut (ljt kao rs - vrlo ljut, bije-
san - Matei, 1982:574)
RODA
nge kao/ko u rde duge a mrave noge
RODITI SE
roditi se na/u amcu v. AMAC
294 Amela ehovi
RUA
cvjtaj nekome re nekome ide dobro (imati sree/uspje-
ha; lako/uspjeno i dobro ivjeti - Ma-
tei, 1982:594)
RUAN
ruan kao/ko lopov v. LOPOV
S
SAD
ti sad ko maak v. MAAK
SALATA
vn salta arg. i neol. atraktivna plavua
SAMO
samo nekome cipele vire v. CIPELA
samo nekome stopala vire v. STOPALO
SAV
namazan svim farbama v. FARBA
ne biti sav svoj v. BITI
SE (SEBE)
ko n sebi n svm aljkavo neto raditi/uraditi (kao n sebi
ni drgmu/svmu - loe, nikako; bilo
kako - Matei, 1982:602)
SELO
pnsk slo neto nepoznato (neto potpuno nera
zumljivo, nepoznato - Matei, 1982:604)
SIR
bijl kao/ko trvnik sr koji je veoma svijetle puti
(stand. bjel)
SIROTANOVI
Alija Sirotanovi v. ALIJA
SITO
pri sto i reto imati bogato ivotno iskustvo
(Matei, 1982:609)
SJESTI
sjesti kao/ko budali amar v. BUDALA
SKIJATI
skijati po neijim ivcima v. IVAC
SKINUTI
skinuti pjesmu v. PJESMA
SKINUTI SE
skinuti se s grbae v. GRBAA
skinuti se s vrata v. VRAT
SKUCKATI
skuckati lovu v. LOVA
SLADAK
grob slatke due v. GROB
SLAGATI
slagati face v. FACA
SLAMKA
vaditi nekome krv na slamku v. KRV
SLIKA
slika kao/ko mlijeko v. MLIJEKO
SLIKARSTVO
SLIKATI SE
moi se slikati v. MOI
SLON
staza slonova v. STAZA
SLOITI
sloiti frku v. FRKA
SLUAJ
zgubljen slj pej. smuena osoba
prpao slj pej. osoba koja ne uspijeva ni u emu
SMANJITI
smanji doivljaj! v. DOIVLJAJ
296 Amela ehovi
SMIJEH
pasti pod sto od smijeha v. STO
vljati se d smijeha smijati se dugo, od srca (vljati se od
smijha = pcati od smijha - jako i
mnogo se smijati, grohotom se smijati
- Matei, 1982:621)
SMIRITI
smiri hormone! v. HORMON
SMRT
bti smt nekome neto biti dosadno, mrsko (Smrt mi je ii na
Grbavicu, a moram.) (biti komu nepod-
noljiv/odvratan - Matei, 1982:622)
SOVA
zklat svu arg. zaspati
SPAVA
kmen spavi alj. nezainteresirani uenici
SPORO
ligamenti se sporo pale v. LIGAMENT
SPUSTITI
spustiti lopticu v. LOPTICA
SPUSTITI SE
spustiti se na zemlju v. ZEMLJA
SREA
svsnuti od sr biti veoma sretan (svsnuti od jda =
pcati od jda - jako se ljutiti, biti vrlo
ljut, estiti se, razljutiti se - Matei,
1982:209)
SREDITI SE
srediti se kao/ko pajz v. PAJZ
STAJATI
stajati kao/ko svijea v. SVIJEA
STAKLAR
nije nekome babo staklar v. BABO
STAR
star kao/ko Isusovo magare v. MAGARE
STAVLJATI
stolicu v. GLAVA
STAZA
stza slnv alj. ulica kojom etaju preteno starije
osobe
STISNUTI
stisnuti petlju v. PETLJA
STO
psti pd st d smijeha puno se i jako smijati (psti mtav od
smijha - mnogo se i jako smijati - Ma-
tei, 1982:621)
STOJA
pkla stja arg. potroilo se stotinu (konvertibilnih)
maraka
STOLICA
ti na elktrin stlicu alj. otii frizeru
stolicu v. GLAVA
STOPALO
smo nekome stpala (cpele) vr pej. dodvoravati se nekome
STRANAC
prviti se strnac u ni (budla/ izigravati neupuenost u neto,
nglz/Ta) odnosno nezainteresiranost za neto
STRPATI
strpati nekoga u top v. TOP
STRUJA
jk kao/ko strja arg. veoma moan, utjecajan
ld kao/ko strja arg. veoma zanimljiv, interesantan
psan kao/ko strja arg. veoma opasan
STRUNI
struna literatura v. LITERATURA
298 Amela ehovi
SUNCE
kati nekoga/neto kao/ko zbao/ eljno iekivati (ekati/oekivati koga
zb snce /to s mnogo enje/kao spas - Matei,
1982:660)
dalko d snca alj. trojka (ocjena)
hvtati snce u reto raditi posao koji nema rezultata
SUZA
tk nekome sze lano izraavati alost, saosjeanje,
niz la d alosti pretvarati se
SVEZATI
svezati ui na manu v. UHO
SVIJEA
dati sviju nekome prisustvovati tuem flertu
(stand. sviju) kol.
stjati kao/ko svija stajati vrlo uspravno, prave kime
(stand. svija)
SVIRATI
svirati klavir v. KLAVIR
SVISNUTI
svisnuti od sree v. SREA
SVOJ
ne biti sav svoj v. BITI
ko ni sebi ni svom v. SE (SEBE)
SVRAKA
psati kao/ko svrka ngm pej. imati neitak rukopis, neitko pisati

AKA
pna ka brd veliko zadovoljstvo (velika srea/ko-
rist/dobit, potpuno zadovoljstvo - Ma-
tei, 1982:678)
AMAR
kao/ko budali amar v. BUDALA
ANA
rditi nu arg. i neol. krasti
AREN
EMA
bti u mi s nekim arg. zabavljati se s nekim
IJA
zavnuti nekome ju arg. udaviti nekoga (zavnuti ju -
Matei, 1982:681)
neol. stati nekome u kraj
KLEBA
klba nad klbama pej. havarisan, lo automobil
LIF
mati lfa kol. imati stila; imati talenta za neto
PAJZ
srditi se kao/ko pjz pej. neukusno se dotjerati
PANSKI
pansko selo v. SELO
TA
TAMPA
izjava za tampu v. IZJAVA
TOS
bti u tsu kol. biti upuen u neto
spasti iz tsa kol. ne biti vie aktuelan u neemu
psti n ts kol. biti obmanut
TURA
hvatiti tru arg. pobjei
UMA
UPLJA
prsipati plj arg. i pej. govoriti besmislice
300 Amela ehovi
T
TABAN-FIJAKER
i tban-fijkerom neol. ii pjeke
TAKO
tako mi grah pao v. GRAH
TENO
teno govoriti v. GOVORITI
TEI
SUZA
TEGLA
naoale kao/ko dno tegle v. DNO
TELE
blhnuti kao/ko tle u arna vrta zaprepastiti se (blnuti kao tle u ren
vrta = gldati kao tle u ren vrta
- gledati tupo/besvjesno ne razumije-
vajui/ne znajui nita; blenuti; zapre-
pastiti se - Matei, 1982:691)
TERAVIJA
rzvi kao/ko terviju pej. veoma sporo i dugo obavljati neku ak-
tivnost
TERETANA
mn teretna alj. itaonica
TEAK
bti tak arg. imati novca (Koliko je teak?)
kol. biti dosadan; biti previe zahtjevan
TI
kao/ko da te ve-maina izbacila v.
VE-MAINA
ti sad ko maak v. MAAK
TOAK
glp kao/ko tak pej. veoma glup
TON
bti u tnu obui se u razliite nijanse jedne boje,
lijepo sloiti boje
TOP
stpati nekoga top zgromiti; izgrditi (mtnuti top - Ma-
tei, 1982:697)
TOA
prviti se Ta (budla/ izigravati neupuenost u neto,
nglz/strnac u ni) odnosno nezainteresiranost za neto
(prviti se To - praviti se neupuen/
neobavijeten, initi se nevjet; praviti
se glup - Matei, 1982:698)
TRAVNIKI
bijel kao/ko travniki sir v. SIR
TREGERI
Bogu iza tregera v. BOG
TRKA
tka-stka kol. urba
TROKRILNI
izgledati kao/ko trokrilni ormar v. ORMAR
TROMBLON
pknuti kao/ko trmbln arg. zaljubiti se
TRUBA
trba frjer arg. i pej. nezanimljiv, neprivlaan mukarac;
smeten mukarac
TURPIJATI
turpijati ivce v. IVAC
TU
hldan t ok (razoarenje, iznenaenje, ok -
Matei, 1982:707)
U
UBITI
ubiti litar v. LITAR
302 Amela ehovi
UINITI
ajnbejn se uiniti v. AJNBEJN
UDARITI
biti udaren u glavu v. GLAVA
udario je nekoga fras v. FRAS
udariti friz v. FRIZ
udariti glanc v. GLANC
udariti nekoga po uima v. UHO
udariti u vrata v. VRATA
UHO
klpnuti ima arg. povui se ne odgovorivi na neiju pro-
vokaciju, uutjeti
lpiti nekoga po ima arg. posuditi i ne vratiti neto; prevariti ne-
koga
opliti (dariti) po ima arg. prevariti nekoga
i neol.
svzati ui na mnu arg. istui nekoga; izvui nekome ui
UHVATITI
uhvatio je nekoga fras v. FRAS
uhvatiti maglu v. MAGLA
uhvatiti nekoga u pilanu v. PILANA
uhvatiti turu v. TURA
UHVATITI SE
uhvatiti se noge v. NOGA
UKOEN
ukoen kao/ko drvena Marija v. MARIJA
UMIRATI
umirati od gladi v. GLAD
UMNI
umna teretana v. TERETANA
UNIJA
vdjeti vrpsk niju neol. (asoc. na zastavu Evropske unije, koja
ima zvjezdice) oamutiti se
UPALITI
imp. upali zeleno! v. ZELENO
UPIS
kao/ko pis lijpa (stand. lijpa) veoma lijepa
USTA
isprati sta nekim kol. ogovarati nekoga
USTATI
ustati na lijevu nogu v. NOGA
UZIMATI
uzimati lopatom v. LOPATA
V
VADITI
vaditi nekome krv na slamku v. KRV
vaditi nekome mast v. MAST
vaditi nekome ivce v. IVAC
vaditi nekome ivku v. IVKA
VALJATI SE
valjati se od smijeha v. SMIJEH
VAMPIR
bal vampira v. BAL
VATRA
bti vtra nekome neol. biti krivo nekome (Vatra mu to je
ostavio, ali nee da prizna.)
VELIKI
biti velika marka v. MARKA
VERIGE
iskrviti se kao/ko vrige pej. biti poguren, pogureno hodati
VE-MAINA
kao/ko da te v-mana izbcila biti neuredan pojavom (npr. imati neo-
peglanu odjeu)
VEZA
nmati vz o neemu ne znati neto
VID
spariti se u vdu mgl arg. nestati; pobjei
304 Amela ehovi
VIDJETI
vidjeti Evropsku uniju v. UNIJA
VIDJETI SE
vidjeti se nekome kroz glavu v. GLAVA
VILA
vla Rvijojla osoba bujne i neuredne frizure
VIRITI
samo nekome cipele vire v. CIPELA
samo nekome stopala vire v. STOPALO
VISOK
imati visoko elo v. ELO
VJEANJE
drvo za vjeanje v. DRVO
VJETAR
brjati se na vjtru arg. i neol. imati rijetku bradu
VJEBA
rditi vjbe slikrstva po lcu napadno se i neukusno minkati
VLASTIT
izai iz vlastite koe v. KOA
VONI
vona salata v. SALATA
VODA
bal na vodi v. BAL
n piti vd nemati svrhe, cilja
psti vodu propasti (anse za neto) (propasti, ne-
stati, izgubiti se - Matei, 1982:749)
VOLJETI
voljeti nekoga kao/ko Bajro mater v.
BAJRO
VRAT
sknuti se s vrta pustiti/ostaviti nekoga na miru (sknuti
s vrta - osloboditi se koga/ega, otara-
siti se brige/tereta - Matei, 1982:759)
VRATA
dariti u vrta euf. biti fiziki zlostavljan (obino ena)
VREA
przn vra pej. osoba koja ima velik stomak
VUI SE
vui se kao/ko mrtvo puhalo v. PUHALO
vui se kao/ko pometina v. POMETINA
Z
ZADAA
zdati zdau neol. postaviti teko ostvariv cilj
ZADATI
zadati zadau v. ZADAA
ZAGLIBITI
zaglibiti do koljena v. KOLJENO
ZAJEDNO
ZAKLATI
zaklat sovu v. SOVA
ZALJEVATI SE
zaljevati se kafom v. KAFA
ZAUNJACI
dbiti zunjke arg. i neol. teko povui dim iz cigarete
ZAVRNUTI
zavrnuti nekome iju v. IJA
ZELENO
imp. Upli zlen! arg. i neol. kreni; doi sebi, progledaj; otvori se,
budi pristupaan; prestani se stidjeti
(kad se osoba zacrveni); poduzmi, ura-
di neto
ZEMLJA
306 Amela ehovi
spstiti se n zemlju prestati se uznositi/oholiti se; posta-

ti realan (osloboditi se iluzija, shva-
titi stvarnost kakva jest - Matei,
1982:784)
ZENT
bciti znt arg. pogledati
ZGNJEEN
zgnjeena borovnica v. BOROVNICA
ZICER
bti nekome na zceru arg. biti izloen neijoj osveti
di nekome na zcer arg. izloiti se neijoj osveti
ZIMA
nma zm nema problema
ZNATI

ALOST
SUZA
ICA
mati cu za neto neol. imati smisla za neto
ni nekome cu neol. nai put za ostvarenje cilja
pogditi cu nekome pronai neiju slabu taku (pogditi
icu - dirnuti koga u osjetljivo mjesto;
ganuti koga - Matei, 1982:801)
neol. otkriti taku slaganja s nekim i iskori-
stiti je za vlastite ciljeve
ILET
IVAC
i na vac nervirati nekoga (Pravo mi ide na i-
vac.)
i na vce nervirati nekoga (Matei, 1982:804)
planinriti po neijim vcima arg. iritirati, nervirati nekoga
skjati po neijim vcima arg. iritirati, nervirati nekoga

turpjati nekome vce arg. iritirati, nervirati, obino priom
vditi nekome vce arg. psihiki iritirati drugu osobu
IVJETI
ivjeti dan komad v. DAN
IVKA
vditi nekome vku arg. nervirati, iritirati nekoga
MIGAVAC
dti mgavac arg. namignuti
UTI
dola nekome uta minuta v. MINUTA
VAKA
pknuti vku arg. poljubiti se
VAKATI
kao/ko da je nekoga krava vakala v.
KRAVA
308 Amela ehovi
Izvori
Andri, Dragoslav (1976) Renik argona i argonu srodnih rei i izraza, BIGZ, Beograd.
Ani, Vladimir (2006) Veliki rjenik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb.
irilov, Jovan (1982) Renik novih rei, Narodna knjiga, Beograd.
Jahi, Devad (1999) kolski rjenik bosanskog jezika, Ljiljan, Sarajevo.
Karadi, Vuk (1969) Srpski rjenik istolkovan njemakim i latinskim rijema,
pretampano prema izdanju iz 1818, Prosveta, Beograd.
Klai, Bratoljub (1962) Rjenik stranih rijei, izraza i kratica, Zora, Zagreb.
Matei, Josip (1982) Frazeoloki rjenik hrvatskoga ili srpskog jezika, kolska knjiga,
Zagreb.
Renik srpskohrvatskoga knjievnog jezika (1976), knjiga esta, S (stotina), Matica
srpska, Novi Sad.
Sabljak, Tomislav (1981) atra rjenik atrovakog govora, Globus, Zagreb.
Saraevi, Narcis (2003) Rjenik sarajevskog argona, drugo izdanje, Vrijeme, Zenica.
kalji, Abdulah (1979) Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo.
Literatura
Andri, Dragoslav (1976) Renik argona i argonu srodnih rei i izraza, BIGZ, Beograd,
predgovor, str. VIIXVII.
Babi, Stjepan (1986) Tvorba rijei u hrvatskom knjievnom jeziku: Nacrt za gramatiku,
JAZU Globus, Zagreb.
Babi, Stjepan (1991) Tvorba rijei u hrvatskom knjievnom jeziku, HAZU, Zagreb.
Bali, Smail (1973) Kultura Bonjaka: Muslimanska komponenta, Be.
Baoti, Josip (19992000) Iz sintakse bosanskohercegovakih govora, u: Radovi
Hrvatskog drutva za znanost i umjetnost, knj. VIIVIII, str. 3377, Sarajevo.
Bari, Eugenija; Lonari, Mijo i dr. (1979) Priruna gramatika hrvatskoga knjievnog
jezika, kolska knjiga, Zagreb.
Baeskija, Mula Mustafa (1987) Ljetopis (17461804), prijevod s turskog, uvod i komentar:
Mehmed Mujezinovi, drugo izdanje, Veselin Maslea, Sarajevo.
Bejti, Alija (1966a) Ali-paina mahala u Sarajevu, u: Prilozi za prouavanje istorije
Sarajeva, god. II, knj. II, Muzej grada Sarajeva, Sarajevo.
Bejti, Alija (1966b) Sijavu-paina daira, u: Prilozi za prouavanje istorije Sarajeva,
godina II, knjiga II, Muzej grada Sarajeva, Sarajevo.
Bejti, Alija (1978) Ulice i trgovi Sarajeva (topografija, geneza i toponimija), Muzej grada
Sarajeva, Sarajevo.
Brabec, Ivan (1958) Glavnije fonetske osobine govora u tuzlanskom kraju (uporeene
s osobinama u drugim tokavskim govorima), u: Pitanja knjievnosti i jezika, knj.
IVV, sv. b, str. 4368, Sarajevo.
Brabec, Ivan; Hraste, Mate; ivkovi, Sreten (1966) Gramatika hrvatskosrpskoga jezika,
kolska knjiga, Zagreb.
Brozovi, Dalibor (1956) Govor u dolini rijeke Fojnice, neobjavljena doktorska
disertacija, Sveuilina knjinica, Zagreb.
310 Literatura
Brozovi, Dalibor (1961) Izvjetaj o dijalektolokim istraivanjima u srednjoj Bosni

(okolica Kraljeve Sutjeske i Varea i lijeva obala Krivaje), u: Ljetopis JAZU, knj. 65,
str. 334350, Zagreb.
Brozovi, Dalibor (1966) O problemu ijekavskoakavskog (istonobosanskog)
dijalekta, u: Hrvatski dijalektoloki zbornik, knj. II, str. 119208, HAZU, Zagreb.
Budagov, R. A. (1965) Vvedenie v nauku o jazike, vtoroe pererabotannoe i dopolnennoe
izdanie, Prosveenie, Moskva, str. 88133.
Bugarski, Ranko (1996a) Jezik u drutvu, pretampano prema izdanju iz 1986, igoja
tampa, Beograd.
Bugarski, Ranko (1996b) Lingvistika o oveku, pretampano drugo, dopunjeno izdanje iz
1983, s manjim izmjenama, igoja tampa, Beograd.
Bugarski, Ranko (1997) Jezik u kontekstu, igoja tampa, Beograd.
Bugarski, Ranko (2001) Lica jezika, igoja tampa, Beograd.
Bugarski, Ranko (2003) argon: lingvistika studija, igoja tampa, Beograd.
Bugarski, Ranko (2005) Jezik i kultura, igoja tampa, Beograd.
Bugarski, Ranko (2006) argon: lingvistika studija, drugo, preraeno i proireno
izdanje, igoja tampa, Beograd.
Chambers, J. K.; Trudgill, Peter (1980) Dialectology, Cambridge University Press,
Cambridge New York Port Chester Melbourne Sydney.
Coates, Janet; Cameron, Deborah (editors) (1988) Women in their speech communities,
Longman, London.
ori, Boo (1991) O nekim tvorbenim modelima sa stanovita jezike ekonomije, u:
Nauni sastanak slavista u Vukove dane, 20/2, str. 325334, Meunarodni slavistiki
centar, Beograd.
ori, Boo (1995) Stilistiki aspekti derivacije, u: Nauni sastanak slavista u Vukove
dane, 23/2, str. 103108, Meunarodni slavistiki centar, Beograd.
ori, Boo (1996) O sufiksalnoj univerbaciji u srpskom jeziku, u: Srpski jezik, I/12,
str. 6064, Beograd.
orovi, Vladimir (1936) Iz sarajevske prolosti, u: Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju
i folklor, XVI, Beograd.
De Klerk, Vivian (1992) How taboo are taboo words for girls?, u: Language in Society,
21/2, str. 277289.
Dei, Milorad (1990) Iz srpskohrvatske leksike, NIO Univerzitetska rije, Niki.
Dubois, Jacques; Edeline, Francis i dr. (1986) Obaja ritorika, Progress, Moskva.
Durbaba, Olivera (2002) Internet provajderi u sajber-spejsu, u: Nauni sastanak slavista
u Vukove dane, 30/1, str. 187195, Meunarodni slavistiki centar, Beograd.
urovi, Radoslav (1992) Prelazni govori june Bosne i visoke Hercegovine, u: Srpski
dijalektoloki zbornik, knj. XXXVIII, str. 9378, SANU, Beograd.
Filipovi, Rudolf (1986) Teorija jezika u kontaktu, JAZU i kolska knjiga, Zagreb.
Literatura 311
Fink, eljka (19921993) Tipovi adjektivnih frazeologizama (na materijalu ruskog i

hrvatskog jezika), u: Filologija, knj. 2021, str. 91101, JAZU, Zagreb.
Fink, eljka (2000a) Tipovi frazema-fonetskih rijei, u: Rijeki filoloki dani, str. 9398,
Filozofski fakultet, Rijeka.
Fink, eljka (2000b) Hrvatski i ruski frazemi motivirani kartanjem i igraim kartama,
u: Slovo vo vremeni i prostranstve, str. 205213, Folio-press, Sankt-Peterburg.
Fishman, Joshua (1978) Sociologija jezika, Svjetlost, Sarajevo.
Hadiefendi, Remzija (1986) Mjesto i funkcija nekih civilizacijskih turcizama u Derviu
i smrti, u: Knjievni jezik, 15/34, str. 336342, Institut za jezik, Sarajevo.
Hadiefendi, Remzija (1991) Poredbene konstrukcije tipa x kao y , u: Knjievni jezik,
XX/34, str. 181188, Institut za jezik, Sarajevo.
Halilovi, Senahid (1990) Govor Muslimana Tuholja (okolina Kladnja), u:
Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, knj. VI, str. 249358, Institut za jezik,
Sarajevo.
Halilovi, Senahid (1991) Bosanski jezik, Biblioteka Kljuanin, Sarajevo.
Halilovi, Senahid (1999) Pravopis bosanskoga jezika: Prirunik za kole, Dom tampe,
Sarajevo.
Halilovi, Senahid (2002) Fonetske osobine govora Hercegovine i jugoistone Bosne,
u: Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, knj. VIII, str. 239342, Institut za
jezik, Sarajevo.
Halilovi, Senahid (2005) Bosanskohercegovaki govori, u: Jezik u Bosni i Hercegovini,
str. 1551, Institut za jezik u Sarajevu i Institut za istonoevropske i orijentalne
studije u Oslu, Sarajevo.
Hall, Robert (1950) Linguistics and Your Language, Anchor Books, Doubleday and
Company, Inc. Garden City, New York.
Hamm, Josip (19391940) Dvije tri o govoru zagrebakih srednjokolaca, u: Nastavni
vjesnik, br. 4, str. 233247, Zagreb.
Hansen, Renate; Matei, Josip i dr. (1988) Hrvatsko-njemaki frazeoloki rjenik,
Nakladni zavod Matice hrvatske i Verlag Otto Sagner, Zagreb Muenchen,
predgovor, str. VXXIII.
Hughes, Susan E. (1992) Expletives of lower working-class women, u: Language in
Society, 21/2, str. 291303.
Ili, Milo (1978) Sociologija kulture i umetnosti, Nauna knjiga, Beograd.
Isakovi, Alija (1992) Rjenik karakteristine leksike u bosanskome jeziku, Svjetlost,
Sarajevo.
Isakovi, Alija (1995) Rjenik bosanskoga jezika: Karakteristina leksika, etvrto izdanje,
Bosanska knjiga, Sarajevo, Post factum, str. 377391.
Ivaneti, Nada (1995) Govorni inovi, Zavod za lingvistiku Filozofskoga fakulteta
Sveuilita u Zagrebu, Zagreb.
Ivi, Milka (1995) O zelenom konju: Novi lingvistiki ogledi, Slovograf, Beograd.
312 Literatura
Ivi, Pavle (1985) Dijalektologija srpskohrvatskog jezika: Uvod i tokavsko nareje, drugo
izdanje, Matica srpska, Novi Sad.
Jagi, Vatroslav (1934) Spomeni mojega ivota: II deo (18801923), u: Posebna izdanja
SKA, knj. CIV, Beograd.
Jahi, Devad (1991) Jezik bosanskih Muslimana, Biblioteka Kljuanin, Sarajevo.
Jahi, Devad (1999) kolski rjenik bosanskog jezika, Ljiljan, Sarajevo, predgovor, str.
775.
Jahi, Devad (2002) Ijekavskotakavski govori istone Bosne, u: Bosanskohercegovaki
dijalektoloki zbornik, knj. VIII, str. 7236, Institut za jezik, Sarajevo.
Jahi, Devad; Halilovi, Senahid; Pali, Ismail (2000) Gramatika bosanskoga jezika,
Dom tampe, Zenica.
Jespersen, Oto (1970) ovjeanstvo, narod i pojedinac sa lingvistikog stanovita, Zavod
za izdavanje udbenika, Sarajevo.
Jovi, Duan (1975) Lingvostilistike analize, Biblioteka Drutva za srpskohrvatski jezik
i knjievnost, Beograd.
Kapetanovi, Amir (2005) Historizmi i semantike promjene, u: Rasprave Instituta za
hrvatski jezik i jezikoslovlje, knj. 31, str. 153163, Zagreb.
Kasumovi, Ahmet (1991) Jeziki tabuizmi, u: Knjievni jezik, XX/34, str. 207210,
Institut za jezik, Sarajevo.
Katii, Radoslav (1992) Novi jezikoslovni ogledi, drugo, dopunjeno izdanje, kolska
knjiga, Zagreb.
Katni-Bakari, Marina (2001) Stilistika, Ljiljan, Sarajevo.
Kai, Jovan (1987) Produktivna morfoloka sredstva u argonu, u: Nauni sastanak
slavista u Vukove dane, 16/1, str. 7174, Meunarodni slavistiki centar, Beograd.
Klajn, Ivan (2003) Tvorba rei u savremenom srpskom jeziku. Drugi deo sufiksacija i
konverzija, Zavod za udbenike i nastavna sredstva Institut za srpski jezik SANU
Matica srpska, Beograd Novi Sad.
Kovaevi, Marina; Badurina, Lada (2001) Raslojavanje jezine stvarnosti, Izdavaki
centar Rijeka, Rijeka.
Kovaevi, Milo (1991) Stilogene i nestilogene perifraze, u: Knjievni jezik, XX/12,
str. 5772, Institut za jezik, Sarajevo.
Kreevljakovi, Hamdija (1926) O postanku i razvitku Sarajeva do 1878, Veernja pota,
Sarajevo.
Kreevljakovi, Hamdija (1929) Sarajevo ponovno glavni grad Herceg-Bosne, u: Novi
behar, II/19281929, Sarajevo.
Kreevljakovi, Hamdija (1991) Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (14631878), Veselin
Maslea, Sarajevo.
Kristal, Dejvid (1988) Enciklopedijski renik moderne lingvistike, Nolit, Beograd.
Kri, Jovan (1939) U: Glasnik Jugoslovenskog profesorskog drutva, knj. XIX, Beograd.
Kuan, Jaka (1928) Grad na Miljacki, u: Staro Sarajevo, almanah pregleda, Sarajevo.
Literatura 313
Kvintilijan, Mark Fabije (1985) Obrazovanje govornika, drugo izdanje, Veselin Maslea,
Sarajevo.
Labov, William (1973) Sociolinguistic Patterns, University of Pennsylvania Press,
Philadelphia.
Labov, William (2006) The Social Stratification of English in New York City, Cambridge
University Press, Cambridge.
Lakoff, Robin (1973) Language and womans place, u: Language in Society, 2/1, str.
4580.
Leech, Geoffrey (1988) Principles of pragmatics, 5-th edition, Longman, London New
York.
Mami, Mile (1997) Univerbizacija, njezini uzori i ogranienja, u: Prvi hrvatski
slavistiki kongres, zbornik radova, str. 7175, Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb.
Matei, Josip (1978a) O poredbenom frazemu u hrvatskom jeziku, u: Filologija, br. 8,
str. 211217, JAZU, Zagreb.
Matei, Josip (1978b) U povodu obrade i izdavanja dvaju frazeolokih rjenika, u:
Knjievni jezik, VII/1, str. 515, Institut za jezik, Sarajevo.
Matei, Josip (1982) Frazeoloki rjenik hrvatskoga ili srpskog jezika, kolska knjiga,
Zagreb, predgovor, str. VIIXI.
Menac, Antica (1978) Neka pitanja u vezi sa klasifikacijom frazeologije, u: Filologija, br.
8, str. 219225, JAZU, Zagreb.
Mihaljevi, Milica (1993) Hrvatsko raunalno nazivlje: jezina analiza, Hrvatska
sveuilina naklada, Zagreb.
Milanovi, Aleksandar (2006) Status pojma i termina leksiki arhaizam u srbistici, u:
Nauni sastanak slavista u Vukove dane, 35/1, str. 293303, Meunarodni slavistiki
centar, Beograd.
Muljai, arko (1970) O stilistikom aspektu leksikog posuivanja, u: Umjetnost
rijei, XIV/12, str. 155163, Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb.
Muratagi-Tuna, Hasnija (1993) Jezik i stil amila Sijaria, DamaD i Filozofski fakultet
u Pritini, Novi Pazar.
Nemah, Bernard (1997) Kletvice in psovke, Nova revija, Ljubljana.
Otaevi, ore, Sikimi, Biljana (1992) Tvorba okazionalizama u srpskohrvatskom
jeziku, u: Junoslovenski filolog, god. XLVIII, str. 6778, Beograd.
Otaevi, ore (1997) Univerbacija, u: Na jezik, XXXII/12, str. 5263.
Pali, Ismail (2006) Dativ u savremenom bosanskom jeziku (sintaksiko-semantiki
opis), neobjavljena doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Sarajevo.
Papi, Mitar (1976) Tragom kulturnog nasljea, Svjetlost, Sarajevo.
Peco, Asim (1990) Morfoloke osobine govora centralne, jugoistone i jugozapadne
Bosne, u: Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, knj. VI, str. 125247, Institut
za jezik, Sarajevo.
314 Literatura
Petre, Fran; kreb, Zdenko (urednici) (1969) Uvod u knjievnost, drugo, dopunjeno
izdanje, Znanje, Zagreb.
Pitanja o govoru prostoga naroda (1897), Zemaljski muzej u Sarajevu (Zemaljska
tamparija), FAZM, Inventar folkl. zapisa III, No 1437214597, Sarajevo.
Polovina, Vesna (1986) Lingvistika razgovornog jezika, u: Knjievnost i jezik, XXXIII/1
2, str. 2231, Beograd.
Pranjkovi, Ivo (1993) Hrvatska skladnja, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb.
Pranjkovi, Ivo (1997) Iz tipologije konsituativnih iskaza u tekstovima razgovornoga
stila, u: Tekst i diskurs, urednici M. Andrijaevi i L. Zergollern-Mileti, Hrvatsko
drutvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb, str. 409415.
Pratt, Mary Louise (1996) Ideology and speech-act theory, u: Weber, Jean Jacques (ed.)
The Stylistics Reader: From Roman Jakobson to the present, Arnold, London New
York Sydney Auckland, str. 181193.
Pravopis srpskohrvatskog jezika (1989), prema zakljucima Pravopisne komisije priredili
Mihailo Stevanovi, Ljudevit Jonke, petnaesto, kolsko izdanje, Matica srpska
Matica hrvatska, Novi Sad Zagreb.
Radovanovi, Milorad (1986) Sociolingvistika, Knjievna zajednica Novog Sada,
Dnevnik, Novi Sad.
Radovanovi, Milorad (1997) Spisi iz kontekstualne lingvistike, Izdavaka knjiarnica
Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci Novi Sad.
Raji, Ljubia (1982) Jezik i pol, u: Kultura, str. 7995, Beograd.
Reetar, Milan (1907) Der tokavische Dialekt, Kaiserliche Akademie der Wissenschaften,
Wien.
Rianovi, Midhat (1998) Jezik i njegova struktura, tree, izmijenjeno izdanje, TKP
ahinpai, Sarajevo.
Risch, Barbara (1987) Womens derogatory terms for men: Thats right, dirty words, u:
Language in Society, 16/3, str. 353358.
Risti, Stana (1995) Univerbizacija kao sredstvo ekspresivizacije razgovorne leksike, u:
Junoslovenski filolog, knj. LI, str. 125133, Beograd.
Risti, Stana (2004) Ekspresivna leksika u srpskom jeziku, igoja tampa, Beograd.
Rosandi, Dragutin; Sili, Josip (1979) Osnove morfologije i morfostilistike hrvatskoga
knjievnog jezika, kolska knjiga, Zagreb.
Sabljak, Tomislav (1981) atra rjenik atrovakog govora, Globus, Zagreb, predgovor,
str. 521.
Saraevi, Narcis (2003) Rjenik sarajevskog argona, drugo izdanje, Vrijeme, Zenica,
predgovor, str. 711.
Savi, Svenka (1995) Istraivanje savremenog gradskog kompleksa: upotreba psovki,
u: Nauni sastanak slavista u Vukove dane (Stilistiki aspekti prouavanja srpskog
jezika), 23/2, str. 161176, Meunarodni slavistiki centar, Beograd.
Sili, Josip (1997) Znanstveni stil, u: Kolo, broj 2, str. 397415, Zagreb.
Literatura 315
Sili, Josip (1999) Hrvatski jezik kao sustav i kao standard, u: Norme i normiranje
hrvatskoga standardnoga jezika (priredio: Marko Samardija), Matica hrvatska,
Zagreb, str. 235245.
Sili, Josip (2006) Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika, Disput, Zagreb.
Simeon, Rikard (1969) Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva, Matica hrvatska,
Zagreb.
Skari, Vladislav (1937) Sarajevo i njegova okolina, u: Jugoslavenski list, god. XX,
Beograd.
Skari, Vladislav (1938) Kratak pregled historije Sarajeva, u: Staro Sarajevo, almanah
pregleda, Sarajevo.
Smailovi, Ismet (1973) O izgovoru i transkripciji orijentalnih rijei i imena, u: Jezik,
god. XX, Zagreb.
Smailovi, Ismet (1979) Jezik Hasana Kikia, Glas, Banja Luka.
ehovi, Amela (2005) Drutveno-politika stvarnost izvorite nastanka novih
frazema u kolokvijalnom bosanskom jeziku, u: Pismo, III/1, str. 109115, Bosansko
filoloko drutvo, Sarajevo.
ipka, Danko (1998) Osnovi leksikologije i srodnih disciplina, Matica srpska, Novi Sad.
ipka, Danko (2000) SerboCroatian-English Colloquial Dictionary, Dunwoody Press,
Springfield, predgovor, str. VIXXXIV.
ito, Daria (1988) Semantika pomjeranja pri upotrebi turcizama u savremenom govoru
i uticaj sociolingvistikih faktora na njih, u: Knjievni jezik, XVII/3, str. 159168,
kalji, Abdulah (1973) Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo.
kreb, Zdenko (1969) Osnovna stilska sredstva, u: Uvod u knjievnost, urednici Fran
Petre i Zdenko kreb, Znanje, Zagreb, str. 249294.
urmin, uro (1895) Osobine dananjega sarajevskog govora, u: Rad JAZU, knj. 121,
str. 186209, Zagreb.
Tanovi, Ilijas (2000) Frazeologija bosanskoga jezika, Dom tampe, Zenica.
Teze Prakoga lingvistikog kruoka (1986), u: Mukarovski, Jan, Struktura pesnikog
jezika, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, str. 153182.
Toovi, Branko (1990) Glagolska metaplazma, u: Knjievni jezik, XIX/1, str. 1728,
Truhelka, iro (1921) Kratak prikaz historije Sarajeva, prijevod Vladislava Skaria, u:
Sarajevski kompas 1921, Sarajevo.
Uhlik, Rade (1954) Ciganizmi u atrovakom argou i u slinim govorima, u: Glasnik
Zemaljskog muzeja, nova serija (Istorija i etnografija), sv. IX, str. 531, Sarajevo.
Vujii, Dragomir (1990) Fonetske osobine govora centralne, jugoistone i jugozapadne
Bosne, u: Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, knj. VI, str. 7124, Institut
za jezik, Sarajevo.
Vuleti, Branko (1980) Gramatika govora, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb.
316 Literatura
Weber, Jean Jacques (editor) (1996) The Stylistics Reader: From Roman Jakobson to the
present, Arnold, London New York Sydney Auckland.
Zemskaja, E. A., Kitajgorodskaja M. V., irjajev, E. N. (1981) Russkaja razgovornaja re:
Obie voprosi. Slovoobrazovanie. Sintaksis, Nauka, Moskva.
Zgusta, Ladislav (1991) Prirunik leksikografije, Svjetlost, Sarajevo.
Zlatar, Behija (1996) Zlatno doba Sarajeva: XV stoljee, Svjetlost, Sarajevo.
Rezime
Govor grada Sarajeva dosad nije sistematski istraivan. Ovom knjigom
upravo i elimo pokrenuti raznovrsna lingvistika ispitivanja u glavnom
gradu Bosne i Hercegovine. Prije svega, potrebno je opisati stari sarajev-
ski govor, koji je do danas ouvan tek u ostacima. Onomastika i leksika
graa koju nudi Sarajevo takoer eka svoje istraivae. Napokon, socio-
lingvistiki usmjerena istraivanja prinijet e dragocjene podatke o vie-
strukoj raslojenosti ovoga urbanoga govora.
U prvom radu sarajevski govor predstavljen je unutar junoga poddi-
jalekta istonobosanskoga (ijekavskoakavskog) dijalekta. Potom su pre-
doeni podaci iz gotovo svih izvora o sarajevskom govoru kojima raspolo-
emo u rasponu od tri stoljea. Predstavljena je graa koju nude Baeskijin
Ljetopis iz XVIII st., urminov rad s kraja XIX st. i upitnici iz ankete Ze-
maljskog muzeja. O govoru Sarajeva poneto je reeno i u dijalektolokoj
literaturi, osobito u radovima D. Brozovia, a potpuniju sliku danas ve
sasvim iezlog ekavsko-jekavskoga govora Bjelava prua upitnik popu-
njen 80-ih godina XX st. u tom sarajevskom naselju. Time su objedinjeni
svi bitniji podaci o starom sarajevskom govoru do kraja XX stoljea.
U drugom radu predstavljena je specifina leksika, ona koja oznaava
materijalnu i duhovnu kulturu Sarajeva. Neke realije, kao oznake materijal-
ne i duhovne kulture, imaju dvojake oblike. Znaenjska analiza mikrotopo-
nima Sarajeva veoma je sloena zbog burne historije grada, razliitih utje-
caja, krupnih promjena, sukoba i nagomilanih protivrjeja. Ovaj dio sadri
semantizaciju i lingvokulturoloki komentar takve leksike i frazeologije.
Trei rad predstavlja pokuaj da se osvijetli nedovoljno istraena lek-
sika razgovornoga bosanskog jezika. U tu svrhu, tehnikama anketiranja
i intervjuiranja prikupljen je rjeniki korpus uglavnom u Sarajevu a
zatim je izvrena podjela leksema razgovornoga bosanskog jezika na ne-
utralne i markirane. Cilj je bio prikazati njihove bitne karakteristike na
semantikom, strukturnom i funkcionalnostilskom planu ali i pokazati da
je leksika razgovornoga bosanskog jezika funkcionalno adekvatna njego-
vim potrebama, zbog ega nijedan njen segment ne smije biti proskribiran.
318
U skladu s tim, analizirane su i tradicionalno zanemarivane tabu-rijei

i argonizmi. Rjenik leksema i frazeoloki rjenik ine znaajan prilog
ovome radu, naroito iz razloga to su sva znaenja leksema i frazema go-
tovo u potpunosti ostavljena neizmijenjenim u odnosu na vrijeme njihova
prikupljanja prije desetak godina. Osim toga, uglavnom nisu mijenjane
ni upotrebne etikete, iako je i na ovome polju dolo do manjih izmjena,
to naroito treba imati u vidu kada je rije o neologizmima koji su do
danas izgubili taj status. Naime, naa je namjera bila da se svi budui istra-
ivai/-ice leksike razgovornoga bosanskog jezika upoznaju sa tadanjim
znaenjima prikupljenih leksema, na osnovu ega je jednostavno izvriti
poreenje sa dananjim stanjem te uoiti eventualne razlike u znaenjima
i upotrebi. Ujedno, to omoguuje izvoenje nauno utemeljenoga zaklju-
ka o promjenljivosti leksikih jedinica, to je posebno karakteristino za
razgovornu leksiku bilo kog jezika pa tako i bosanskog. Na kraju, nae je
istraivanje pokazalo bogatstvo leksikoga fonda razgovornoga bosanskog
jezika, ali je ukazalo i na potrebu njegova obuhvatnijeg i svestranijeg izu-
avanja, u emu rezultati ovoga rada mogu biti vaan podsticaj.
319
Summary
There has been no systematic research into the dialect of Bosnian spoken
inthe city of Sarajevo. The aim of this book is to motivate different lingu-
istic research in the capital of Bosnia and Herzegovina. First of all, a de-
tailed description is required for the traditional speech of the city. Up till
now there have only been sporadic efforts to do this. Onomastic and lexical
material in Sarajevo is also yet to be explored. Finally, any sociolinguistic
research will provide precious data on the multi-layered division of urban
speech.
The first part of this book presents the speech of Sarajevo within the
southern sub-dialect of the eastern Bosnian (ijekavski-akavski) dialect,
followed by data on the speech of Sarajevo from almost all the sources
available for the past three centuries. The material includes the 18th century
Annals by Baeskija, urmins work from the late 19th century, and vario-
us questionnaires from the National Museum. The speech of Sarajevo was
partly covered by various writings on dialectology, particularly papers by
D. Brozovi, and the now totally vanished ekavski-ijekavski dialect spoken
in Bjelave, an old quarter in Sarajevo, is presented through data obtained
by a survey conducted in the 1980s. This completes all the principal data
about speech in Sarajevo until the end of the 20th century.
The second part of the book presents specific lexical forms characte-
ristic of the material and spiritual culture of Sarajevo. Some real-life cate-
gories as markings of material and spiritual culture maintain dual forms.
Semantic analysis of micro-toponyms across Sarajevo is extremely com-
plex, due to the citys eventful history, different influences, major changes,
conflicts and irreconcilable contradictions. This part contains a systemic
presentation and a linguistic-cultural commentary on lexical forms and
phraseology.
The third part is an attempt to shed more light on the under-resear-
ched lexical wealth of the conversational style of the Bosnian language.
For that purpose, a considerable lexical corpus was amassed using surveys
and interviews, mainly in Sarajevo, and the lexemes of Bosnian conver-
sational style were then divided into neutral and marked ones. The aim
was to show their principal features in terms of semantics, structure, and
320
function, but also to show that the lexical wealth of the conversational style
corresponds functionally to its needs which is why none of its segments
may be prescribed. That is why this section is followed by an analysis of
the traditionally ignored taboo-words and jargons. A dictionary of lexemes
and phrases completes this book, particularly because all the meanings of
lexemes and phrasemes were left unchanged from the time when they were
collected, some ten years ago. Moreover, the usage labels were not changed
despite the slight changes that have happened in this area, particularly in
relation to neologisms that have since lost that status. Namely, the inten-
tion was to motivate all future researchers into the Bosnian language to
become familiar with the meanings of the lexemes at the time they were
collected, allowing people to compare them with present lexemes and thus
identify any changes in their meaning or use. At the same time, this allows
for scientifically founded conclusions to be drawn on the changes in the
lexical unit, specific to the conversational practice of any language, inclu-
ding Bosnian. Finally, our research shows the wealth of the lexical fund
of colloquial Bosnian, but also indicates the need for more comprehensive
and versatile research and the results of this work may serve as an im-
portant incentive.
321
-
. -
-
. ,
, . -
, ,
. ,

.

- (-) -
. -
. -
XVIII ,
XIX (-
-). -
, . ,
-
, , , -
80- . XX .
-
XX .
, -
. . -
, ,
. .
- , , -
, .
-
.
-
.
, -
322

-
.
, ,
, -
, - -
. ,
- . -
-
, ,

. , -
, -
,
, , -
. , , -
-
,

-
. , -
,
,
. , -
,

,
.
323
IMENSKI INDEKS
A
Andri, D. 143, 146, 147, 308, 309 irilov, J. 135, 308
Andri, I. 72 ori, B. 153, 154, 156, 157, 158, 310
Ani, V. 119, 308 orovi, V. 310
Apresjan, J. D. 67, 68
D
B De Klerk, V. 166, 171, 310
Babanov, A. 154 Dei, M. 163, 310
Babi, S. 120, 158, 159, 160, 309 Dubois, J. 183, 310
Badurina, L. 309 Durakovi, E. 168
Bali, S. 10, 309 Durbaba, O. 127, 141, 310
Bally, Ch. 118
Baoti, J. 42, 309

Bari, E. 116, 121, 155, 170, 178, 179, urovi, R. 10
309
Baeskija, M. M. 1015, 18, 65, 309, E
317 Edeline, F. 183, 310
Bejti, A. 75, 78, 8083, 85, 87, 309
Bosak, J. 156 F
Brabec, I. 10, 178, 179, 309 Filipovi, R. 140, 152, 310
Brozovi, D. 10, 12, 13, 14, 18, 3941, Fink, . 114, 181, 182, 187, 311
66, 309, 310, 317 Fishman, J. 128, 311
Budagov, R. A. 132, 133, 309 Florin, S. 70
Bugarski, R. 128, 133, 143, 152, 153,
154, 155, 157, 158, 159, 160, 161, 310 G
Buzassyova, K. 156 Groti Bjelokosi, L. 146
Ginter, K. 67, 68
C
Cameron, D. 164, 310 H
Chambers, J. K. 149, 166, 310 Hadiefendi, R. 183, 186, 188, 311
Coates, J. 164, 310 Halilovi, S. 9, 10, 12, 18, 42, 74, 115,
Coseriu, E. 139 117, 120122, 155, 157, 178, 179,
Cviji, J. 72 181, 311, 312
324
Hall, R. 128, 311 Kri, J. 312

Hamm, J. 143, 144, 161, 311 Kuan, J. 312
Hansen, R. 181, 311 Kvintilijan, M. F. 163, 313
Horecky, J. 156
Hraste, M. 178, 179 L
Hughes, S. E. 166, 168, 311 Labov, W. 166, 313
Humbolt, V. 67 Lakoff, R. 164, 168, 313
Leech, G. 162, 313
I Lonari, M. 116, 121, 155, 170, 178,
Ili, M. 145, 311 179, 309
Isakovi, A. 79, 92, 97, 99, 131, 311
Ivaneti, N. 167, 179, 311 M
Ivi, M. 121, 177, 312 Mami, M. 153, 156, 313
Ivi, P. 18 Matei, J. 114, 118, 155, 176, 181, 182,
184, 186, 187, 190, 200, 201, 261, 262,
J 264267, 269273, 276, 277, 278,
280290, 292, 293, 294, 296301,
Jagi, V. 23, 24, 312
304, 306, 308, 311, 313
Jahi, D. 114, 117, 119, 121, 122, 129,
Menac, A. 114, 181, 313
134, 155, 157, 178, 179, 205257, 259,
Mihaljevi, M. 139, 141, 313
260, 261, 271, 277, 308, 312
Mikloi, F. 96
Jespersen, O. 144, 145, 146, 165, 312
Milanovi, A. 131, 132, 133, 313
Jonke, Lj. 314
Mukarovski, J. 111, 315
Jovi, D. 168, 312
Muljai, . 139, 313
Muratagi-Tuna, H. 179, 313
K
Kalember, R. 26, 37 N
Kapetanovi, A. 135, 312 Nemah, B. 167, 313
Karadi, V. 167, 308 Novikov 68
Kasumovi, A. 165, 168, 312
Kai, J. 152, 153, 312 O
Katii, R. 112, 128, 142, 312 Osmani, L. 96
Katni-Bakari, M. 162, 168, 183, 190, Otaevi, . 153, 156, 313
312
Kitajgorodskaja, M. V. 316 P
Klai, B. 205, 226, 237, 264, 277, 308
Pali, I. 117, 121, 122, 126, 155, 157,
Klajn, I. 158, 159, 160, 312
178, 179, 312, 313
Kovaevi, M. (arina) 312
Papi, M. 313
Kovaevi, M. (ilo) 163, 312
Peco, A. 41, 42, 313
Kreevljakovi, H. 15, 312
Petre, F. 184, 314, 315
Kristal, D. 115, 116, 117, 124, 179, 312
Polovina, V. 112, 314
325
Pranjkovi, I. 123, 125, 126, 176180, kreb, Z. 184, 314, 315

314 urmin, . 12, 1821, 23, 3941, 46,
Pratt, M. L. 164, 314 65, 66, 315, 317
R T
Radman, Z. 135 Tanovi, I. 67, 69, 182, 315
Radovanovi, M. 128, 129, 142, 161, Toovi, B. 116, 122, 315
314 Tralji, S. 39
Raji, Lj. 168, 314 Trudgill, P. 149, 166, 310
Reetar, M. 23, 24, 41, 66, 314 Truhelka, . 315
Rianovi, M. 118, 314
Risch, B. 166, 314 U
Risti, S. 149, 150, 151, 153, 154, 156,
Uhlik, R. 144, 146, 315
157, 159, 314
Uvarov, V. D. 69
Rosandi, D. 122, 126, 130, 162, 180,
314
V
S Vajsburd, M.L. 69
Sabljak, T. 144, 308, 314 Valjevac, N. 41
Saraevi, N. 115, 151, 308, 314 Vebicka, A. 67, 68, 79
Savi, S. 166, 167, 168, 314 Vlahov, S. 69, 70
Sider, S. 69, 70 Vujii, D. 41, 42, 315
Sikimi, B. 153, 313 Vukovi, J. 41
Sili, J. 122, 126, 130, 131, 162, 180, Vuleti, B. 112, 315
314, 315
Simeon, R. 112, 164, 168, 178, 179, 190, W
315 Weber, J. J. 314, 316
Skari, V. 82, 89, 90, 315
Smailovi, I. 180, 315 Z
Soboljev, L. N. 69
Zemskaja, E. A. 124, 125, 316
Stevanovi, M. 314
Zgusta, L. 129, 130, 132, 133, 134, 135,
144, 145, 316
Zima, J. 129
abanovi, H. 78, 81 Zlatar, B. 15
ehovi, A. 114, 151, 189, 315
ipka, D. 119, 129, 131, 143, 168, 315
irjajev, E. N. 316
ivkovi, S. 178, 179
ito, D. 139, 315
ukov, V. P. 182
kalji, A. 75, 7781, 8992, 95, 96, 97,
99103, 105, 109, 134, 135, 175, 206,
212, 308, 315
326
PREDMETNI INDEKS
A C
afektivna stilistika 118 centralizacija vokala 115, 117, 191
akcent 1820, 25, 35, 40, 42, 45, 51, 55,
56, 61, 73, 74, 118, 191, 203 D
akut 54 dativ 126
dugosilazni 20, 35, 52, 54, 55 etiki 126
dugouzlazni 12, 52, 54, 55
pragmatiki 126, 192
dvostruki 40
dativ govornika 126
kratkosilazni 12, 35, 52, 54, 55
dativ neutivosti 126
kratkouzlazni 52, 54, 55
dativ utivosti 126
nepreneseni 35, 54
dativ sugovornika 126
alijenizam 68
determinator jedan, jedna, jedno 176,
antifraza 164, 195
177, 196
antiteza 190, 191, 198
dijalekt 112
antroponim 12, 80
ijekavskoakavski (istonobosanski)
antroponimija 11, 13
9, 12, 14, 40, 41, 65, 66, 317
apelativizacija 152, 194
istonohercegovaki 10, 40, 41, 65, 66
apsolutni superlativ 121, 192
dijalektizam 14, 130, 132, 203
argo 143, 144, 145, 146, 149, 191, 202
asimilacija 115, 116, 117 arhaizam 130
blizinska 116 dijalektologija 11, 18, 24, 38, 65, 66, 312
daljinska 116
djelomina 117 E
konsonanata 117 ekspletiv 124, 192
potpuna 117 ekspresiv 150, 179
progresivna 117 pozitivne ocjene 150
regresivna 117 s negativnim stavom 167
uzajamna117 za enske osobe 150
vokala 116, 117 argonski 151
ekspresivnost leksema 129, 130, 160
B adherentna 129
balkanizam 121 inherentna 129, 130
brahilogijska konstrukcija 126, 192 kontekstna 129, 130
metonimijskoga tipa 126, 192 elipsa 124
327
elizija glasova 115, 116, 117 kalajdija iz ipulia 146

erotonim 168, 203 sarajevski 9, 10, 12, 14, 15, 1820, 23,
etimologija 20 3841, 65, 66, 115, 147, 317
narodna 75, 81, 82, 86, 87, 110 staleki 161
etnik 13, 147, 157 svakodnevni 116, 122, 157, 161, 192
vulgarni 145
F govorni tip 9-10
frazema 69, 86, 92, 93, 102, 103, 106, ijekavskotakavski 10, 40, 65
114, 129, 132, 134, 147, 155, 163, 176, junobosanski 9
180, 181, 182, 183, 184, 186191, 193, srednjobosanski 41
198202, 318 govorni totemizam 165
eufemizam 163, 194
neologizam 132 H
poredbena (poredbenoga tipa) 183, habitual 40, 62
186, 187, 188, 190, 197, 198, 201, 202
glagolska 188, 198 I
imenika 186, 188, 198 ideologema 165
sa jakom ocjenskom komponen- igra rijei 152, 194
tom 188 ijekavizam 13, 14
pridjevska 186, 187, 198 ikavizam 13, 14, 19
poslovina 182 imenica 119, 120, 121, 127, 140, 141,
argonska 132, 134 153, 155158, 164, 169, 170, 174
frazeologija 69, 114, 180, 181, 182, 191, 177, 184, 188193, 195, 197, 200,
197, 198, 317 201, 202, 204
frazeoloka jedinica 181 e-vrste 120
frazeoloka sintagma 69 nukleus 127
frazeoloki izraz 181 sinkopirana 120, 192
frazeoloko znaenje 86, 102 vlastita 120, 165
zajednika 165
G infinitiv 122, 126, 144, 160, 193, 200, 203
glagolska apokopa 116 eksklamativni 122, 192
govor 111, 112, 192, 194 prohibitivni 122, 192
banjaki (majstorski) 146 instrumental sredstva 120, 192
aki 161 intruzija 116
ekavsko-jekavski 41, 66, 317 inverzija 124, 192
fojniki 39
ikavski 39 J
ijekavskoakavski 13, 38, 40, 41, 66 jezik 111, 112, 131, 193
ijekavskotakavski 66 davalac 139, 140
istonohercegovaki 12, 14 primalac 140, 141
328
K izravnoga imenovanja stvari i poja-

kolokvijalizmi 145, 150 va (tabu-rijei) 129, 162, 164, 165,
komunikativna kompetencija 161 166, 167, 193, 199, 318
konsituativni iskaz (konsituacija) 124, opscene rijei ili izrazi 162, 164,
125 194
kontekst 125 psovke 112, 129, 162, 164168,
presupozicijska osnova 125 194
vizuelno-osjetna situacija 125 vulgarizmi 112, 129, 162, 164168,
kontaminacija (slivanje) dviju rijei 153 174, 179, 181, 194
kontrast 190 konotativna 68
kontekstnoekspresivna 162, 194
L neizravnoga imenovanja stvari i po-
leksema 113121, 128, 129144, 146 java (eufemizmi) 129, 162, 163,
160, 162, 165, 167177, 183, 187, 164, 167, 179, 193, 194, 195
190, 191, 193, 194, 196, 199, 200, lini 162
201, 203, 205, 317, 318 ograniene upotrebe 129, 142, 193
neutralna (neobiljeena) 113, 129, 157, argonizmi 115, 129, 133, 135,
169 137, 142, 143, 146150, 152, 153,
markirana 113, 129, 169 159162, 175, 177, 179, 181, 190,
leksiko-semantika varijanta (LSV) 69, 193, 194, 198, 199, 204
71, 74, 75, 92, 93, 104 glagolski 159
leksika 111, 112, 113, 128, 129, 131, pasivna 129, 130, 193
134, 149, 151, 153, 191, 193, 194, 195, arhaizmi 13, 20, 129, 130, 131134,
199, 317, 318 142, 193, 203
bezekvivalentna 68 formalni 132, 133, 134, 193
egzotina 68 historizmi 132, 133, 134
ekspresivna 129, 168, 193, 195, 203 knjievni 133
hipokoristici 12, 13, 40, 41, 58, 59, neknjievni 133
129, 169, 170, 171, 176, 193, 195, dijalekatski 133
196, 203 argonski 133
pejorativi 129, 155, 167, 169, 170, stilski (stilistiki) 132
171, 172, 174177, 193, 195, 196, znaenjski 132, 133, 134, 193
204 historizmi 129, 131, 132, 133, 134,
uzvici 129, 169, 177, 178181, 193, 135, 193
196, 197, 199 neologizmi 129, 130, 131, 134, 135,
eksklamacije (ekspresivni znaci) 136, 137, 139, 142, 155, 181, 193,
178, 196 198, 199, 204, 318
interjekcije (podsticajni znaci) 178 formalni 136, 139, 140, 193
dijalekatska 14, 17, 65 formalni i znaenjski 136, 140,
inherentnoekspresivna 163, 165, 177, 141, 193
180, 196, 198 glagolski 141, 159
329
nestandardni 143 tipa comparatio 183, 190, 197

znaenjski 136, 137, 139, 193 tipa simile (po slinosti) 137, 172,
argonski 135, 138 174, 177, 183, 187, 195, 197, 198
zastarijevajua leksema 132 trei lan poreenja (tertium compa-
zastarjele rijei 129, 131, 132, 133, rationis) 184, 197
134, 193 pridjev 116, 119, 121, 122, 140, 143, 162,
razgovorna 114, 142, 154, 155, 199, 165, 174, 184, 195, 197, 201, 202, 204
200, 318 indeklinabilni 143
stilski markirana 111, 153, 179 opisni 137
litota 163, 164, 195 pojaajni 121, 192
pojaani 121
M prisvojni 127, 137, 165, 188
metafora 168, 174, 177, 182, 183, 195 supstantivizirani 121, 192
metaforizacija 142, 152, 156, 194
metaplazma 116, 122
R
fonometaplazma 116 razgovorni jezik 111, 112, 115127,
morfometaplazma 122, 123 129, 132, 134, 135, 139, 141, 151
prostriktivna 122 155, 157, 158, 160, 163, 164, 167, 169,
restriktivna 122 170, 175, 177, 178, 180, 181, 183, 188,
metasemema 183 190199, 202, 203, 317, 318
metateza 115, 117, 152, 170, 191, 194 razgovorni stil 112, 192
metonimija 182, 203 realije 68, 6976
mikrotoponim 7378, 80, 109, 110, duhovne 80
317 predmetne (materijalne) 70, 80, 90
etnografske 70
N geografske (teritorijalne) 70, 75
psiholoke 69, 105
nadleksikalizacija 148, 149
noa rijei 162
S
saimanje vokala 117, 202
O
semantike posuenice 139
onomastika 11 s podudarnim likovima 139
s podudarnim sadrajem bez podu-
P darnosti likova 139
perfekt 122 semantiko posuivanje 139
krnji 122, 192 sinegdoha 174, 177, 195
perifraza 163, 164 sleng 143, 144, 145
eufemistika 163 sociolekt 142
poddijalekt 9, 10, 40 standardni jezik 126, 127, 128, 131, 132,
poreenje 172, 182, 183, 187, 188, 189, 135, 142, 149, 153, 155, 157, 158, 160,
191, 197, 198 167, 169, 170, 174, 192, 193, 194, 203
330
stilistika kompetencija 162 T

sufiks 154, 156, 159, 160, 170, 194, 195 tajni jezik 146
imeniki toponim 7390
-a 170, 195 transfonemizacija 140, 141, 152
-ac 157, 194 transmorfemizacija 140, 141, 152
-ak/-jak 154, 194 tvorba rijei 60, 158
-aner 158, 194 sufiksalna 152, 153, 194
-a 155, 157, 194 tvorbena sinonimija 158
-e 170, 195 tvorbeni formant (element) 121, 136,
-enzi 160, 194 140, 141, 157, 159, 171, 194
-er 120 -ovati 141
-i 170, 195
-ica 158, 170, 194 U
-i 157, 159, 194
univerb 154, 156, 157, 158, 159, 194
-ka 157, 194
glagolski 159, 194
-ko 158, 170, 194, 195
imeniki 154, 156, 159, 194
-o 170, 195
univerbacija 153, 154, 156, 157, 159, 194
-one 170, 195
univerbizacija 154
-os 159, 160, 194
-s 160, 194
V
-son 158, 194
glagolski vokoid 176
-ira- 159, 194
-isa- 159, 194
Z
jedinani 159, 160 zamjenica 58, 119, 122, 123, 184, 201
pridjevski persiranja 160
-cat- 121 supstantivizirana 122, 195
argonski 160 zoonim 105, 174, 189, 195, 198

argon 103, 115, 136, 142, 143151,
atrovaki govor (atra) 115, 117, 143,
153, 159, 160, 161, 168, 171, 175
144, 145
kartaki 182
akavizam 38, 66
omladinski 150
takavizam 38, 66
profesionalni 145
argonizacija 153, 159, 160, 194
SENAHID HALILOVI ILIJAS TANOVI AMELA EHOVI
GOVOR GRADA SARAJEVA I RAZGOVORNI BOSANSKI JEZIK
Slavistiki komitet, Biblioteka Bosnistika, Posebna izdanja, knjiga 1
Za izdavaa
Senahid Halilovi
Korektura
Autori
Dizajn korica
Tarik Jesenkovi
Prijelom
TDP, Sarajevo
tampa
Bemust, Sarajevo
Tira
1000
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
811.163.4*3282(497.6 Sarajevo)
811.163.4*3373276.12
HALILOVI, Senahid
Govor grada Sarajeva i razgovorni bosanski
jezik / Senahid Halilovi, Ilijas Tanovi, Amela
ehovi. - Sarajevo : Slavistiki komitet, 2009. -
330 str. ; 24 cm. - (Biblioteka Bosnistika.
Posebna izdanja / Slavistiki komitet ; knj. 1)
Bibliografija: str. [309]-316 i uz tekst
ISBN 978-9958-648-00-7
1. Tanovi, Ilijas 2. ehovi, Amela
COBISS.BH-ID 17575430

Govor Grada Sarajeva I Razgovorni Bosanski Jezik PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Govor Grada Sarajeva I Razgovorni Bosanski Jezik PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

BIBLIOTEKA BOSNISTIKA | POSEBNA IZDANJA