Visoka kola CEPS Centar za poslovne studije

Kiseljak

TEMA:

Upravljanje bankarskim krizama

(Predmet: Ekonomika bankarstva)

Student: Profesor:

Mehmed Hadi Pred. V Mirjana Radakovi

Kiseljak, septembar 2017. godine

Sadraj

Uvod ........................................................................................................................................... 3

1. Historijat i uzroci bankarskih kriza ........................................................................................ 4

2. Teorijska uporita u uzrocima bankarskih kriza..................................................................... 5

3. Bankarske krize u Europi ....................................................................................................... 7

4. Metodologija istraivanja bankarskih kriza ......................................................................... 10

4.1. Tradicionalni modeli ..................................................................................................... 11

4.2. Signalni (neparametarski) pristup ................................................................................. 11

5. Rekacije monetarnih i regulatornih autoriteta i analiza uinkovitosti.................................. 13

Zakljuak .................................................................................................................................. 15

Literatura .................................................................................................................................. 16

2
Uvod

Sama rije kriza oznaava negativno stanje koje se moe pojaviti unutar banaka i ugroziti
njeno poslovanje. S bankarskom krizom dolazi i gubitak povjerenja javnosti u bankarski
sistem, koji dovodi do navale ulagaa za zahtjevima za povlaenje sredstava. Kretanja i uinci
bankarske krize su od velike vanosti jer se njihovim praenjem nastoji pronai rjeenje iako
to esto i nije lahko. Neki od uzroka koji dovode do krize su neadekvatna interna kontrola,
rizik koncentracije kredita, nekompetentan menadment i rastui rizici. Propusti u
bankarskom poslovanju reduciraju depozite i izvore kreditnih plasmana te rezultiraju
sistemskim rizikom. Kako bi se banke spasile i kako bi se upravljalo krizom, potrebno je
poduzeti odreene mjere, a sam pronalazak mjera za sanaciju nije lahak, kao ni postupak
pokuaja oporavka banaka od krize. Proces oporavka uglvanom je dugotrajan. Kako bi se
uinkovito upravljalo krizom potrebno je brzo djelovati, te rjeavati probleme moralnog
hazarda i napraviti identifikaciju kako bi se utvrdila dubina krize. Poto jo uvijek ne postoji
jedinstven nain za rjeavanja krize potrebno je da se kod njenog rjeavanja uzmu u obzir
ekonomske, socijalne i politike specifinosti zemlje u kojoj je kriza nastala.

3
1. Historijat i uzroci bankarskih kriza

Sedamdesetih godina dvadesetog stoljea, kada je postojao visok stepen regulacije

finansijskih i bankarskih trita svijet se uglavnom suoavao s pojavom valutnih kriza
razliitog intenziteta. Jaanje procesa finansijske deregulacije povealo je osjetljivost
finansijskih sistema, to je u osamdesetima, a i u devedesetima rezultiralo sve eom
pojavom poremeaja u bankarskom sektoru. Ne tako rijetko, bankarske krize znale su za
posljedicu imati ozbiljne valutne poremeaje, i to uglavnom u zemljama u razvoju i u
tritima u nastajanju u kojima se proces finansijske liberalizacije i deregulacije odvijao
unutar slabog i nerazvijenog institucionalnog okvira.
Snana finansijska liberalizacija, povezivanje finansijskih trita, slobodniji protok kapitala, i
val poremeaja koji su zahvatili istonu i jugoistonu Aziju u kasnim devedesetima,
upozoravali su na visoke ekonomske i socijalne trokove poremeaja u bankarskom sistemu.
Velika depresija 1929. godine bila je velika zbog toga to su pad cijena na tritima kapitala i
recesija uzdrmali ukupan ameriki finansijski system. Promaeni zajmovi i navala tedia na
banke stvorili su probleme u bilansima banaka, propast banaka blokirala je kreditne kanale
prema stanovnitvu i poduzeima, dolo je do smanjenja proizvodnje i line potronje, a to
sve zajedno inilo je obiljeje ozbiljne ekonomske kontrakcije-depresije. U takvim uslovima
ekonomija nije mogla oivjeti bez dravne intervencije sa ciljem stabiliziranja bankarskog i
finansijskog sistema. U mnogim zemljama, ve nakon drugog svjetskog rata zbog straha od
pojave slinih kriza uslijedila je vra finansijska regulacija i kontrola kapitalnih tokova.
Deregulacijom i postepenim ukidanjem kapitalnih ogranienja u osamdesetim i devedesetim
godinama, rasla je osjetljivost bankarskih sistema, iako finansijska liberalizacija moe biti
potreban, ali ne i dovoljan uslov za pojavu bankarske krize. Finansijska liberalizacija se i
nestabilnost bankarskih sistema esto smatraju jednim od kljunih uzronika izraenijih
ciklikih oscilacija u devedesetim godinama.1
to se tie uzroka i posljedica bankarskih kriza utvreno je da sa svakom novom kriznom
epizodom u bankarstvu dolazi do proirenja liste potencijalnih uzronika tih poremeaja.
Usprkos mnotvu provedenih istraivanja, konsenzusa meu ekonomistima oko ire liste,
uzronika bankarskih kriza jo uvijek nema. Uzrok tome je to se parcijalno analiziraju
pojedinane krizne epizode, ponekad se testiraju sasvim razliite liste varijabli utjecaja, polazi
se od razliitih uzoraka (jedni ispituju zbivanja u razvijenim trinim ekonomijama, drugi u
tritima u nastajanju, trei polaze od kombiniranog uzorka), koriste se razliite metode i

1
https://repozitorij.efst.unist.hr/islandora/object/efst%3A225/datastream/PDF/view (pristupljeno:06.09.2017)

4
tehnike mjerenja utjecaja potencijalnih uzronika. Posljedica te istraivake rascjepkanosti
nalazi se u nepostojanje zaokruenih teorijskih objanjenja bankarskih kriza, i izostanak
jedinstvene klasifikacije kriza po vrstama i vremenu njihova izbijanja (timing kriza).
Identifikacija bankarskih kriza za razliku od valutnih kriza, bankarske je krize tee
identificirati konkretnim statistikim podatkom.

Poznata su dva smjera istraivanja bankarskih kriza: 2

1. jedan smjer prouava mikroekonomski aspekt kriza, a
2. drugi smjer traga za makroekonomskim indikatorima bankarskih kriza.
Podjela na mikro i makro aspekt kriza potie iz jasne konceptualne razlike izmeu neuspjeha
pojedinanih banaka i sistemske bankarske krize.

2. Teorijska uporita u uzrocima bankarskih kriza

Identifikaciju pogoranja kvalitete ukupne aktive bankarskog sektora uvijek oteava

nedostatak adekvatnih direktnih trinih pokazatelja vrijednosti imovine banaka. To se moe
smatrati znaajnim ogranienjem, jer su dosadanji problemi bili esto povezani sa
zakanjelom intervencijom vlasti na pogorane uslove u bankarstvu, nerjeavanjem problema
u hodu, i zbog zanemarivanja nivoa osjetljivosti strukture bankarskog sektora na poremeaje.
Poetak bankarske krize najee oznauju neki od specifinih dogaaja kao to su, npr.,
navala tedia na banke i drastino smanjenje ukupnih bankarskih depozita, propadanje i
zatvaranje pojedinih banaka, preuzimanje banaka, proirenje vladine pomoi u saniranju
banaka, porast udjela loe aktive koja ne donosi oekivani prinos (vie od 10% ukupne
bankarske imovine), porast gubitaka po plasmanima.
Vrhunac bankarske krize obiljeava zatvaranje veeg broja banaka s visokim udjelom u
ukupnoj aktivi bankarskog sustava ili intervencija ekonomskih vlasti provedbom programa
sanacije banaka. Dok je kod valutnih kriza lahko utvrditi krizni dogaaj, npr. jednostavnim
izraunavanjem indeksa pritiska na deviznom tritu, konstrukcija indikatora bankarske krize
gotovo je nemogua zbog pojave problema asimetrinih informacija, i zbog problema
dostupnosti stvarnih podataka o gubicima po plasmanima. Na primjer, Caprio i Klingebiel,
predlau jednostavan kriterij utvrivanja datuma poetka krize koji kombinira podatke o
gubicima po plasmanima i kvalitativne pokazatelje o zdravlju bankarske aktive, a potom se od

2
https://repozitorij.efst.unist.hr/islandora/object/efst%3A225/datastream/PDF/view (pristupljeno: 06.09.2017)

5
eksperata trai struno prosuivanje radi li se zaista o krizi ili ne. Za identifikaciju kriza
koristi se s nekoliko kriterija: udio gubitaka po plasmanima u ukupnoj bankarskoj aktivi
premauje 10%, troak sanacije banaka prelazi 2% BDP, poremeaj se manifestira tako da
drava preuzimanjem banke, zatim navala tedia na altere ili signali poput zamrzavanja
depozita i produenih praznika u bankama. Poetak sistemskih bankarskih kriza se
identifikuje dogaajimakoji zapoinju navalom tedia na banke, portfolio poremeajima,
bankrotom banaka i financijskih institucija, zatvaranjem, spajanjem i preuzimanjem
problematinih banaka i opom dravnom intervencijom u bankarski sistem.3

3
https://repozitorij.efst.unist.hr/islandora/object/efst%3A225/datastream/PDF/view (pristupljeno:06.09.2017)

6
3. Bankarske krize u Europi

Europsku duniku krizu pokrenuli su dogaaji u amerikom bankarskom sektoru. Razlog

tome bila je situacija u kojoj prezadueni ameriki vlasnici nekretnina nisu vie mogli
otplaivati svoje hipotekarne zajmove, te su banke diljem svijeta ija su ulaganja bila
povezana s navedenim zajmovima poele gubiti novac.
Konkretno, svjetska finansijska kriza zapoela je u ljeto 2007. godine krizom trita
nekretnina u SAD-u, velikim gubitcima i steajima poduzea iz finansijskog sektora, a od
2008. godine zahvatila je i odvela u steaj veliki broj poduzea u realnom sektoru, a posebice
graevinarstvu. Uzrok krize bio je nagli pad cijena nekretnina u SAD-u, koje su prije toga
dugo rasle potpomognute relativno lahkim nainom uzimanja kredita uz poetno niske
kamatne stope, ali s mogunou promjena. Zajmoprimci veinom nisu ni bili svjesni rizika
mogueg poveanja kamatnih stopa. Tako je formirani veliki balon poeo poputati i
pokrenuo krizni scenarij. Kako dunici nisu mogli podmirivati obveze preuzete kreditima
zbog rasta kamatnih stopa, preprodajom kredita bankama irom svijeta kriza je poprimila
globalne financijske razmjere.. Kriza koja je poela kolapsom velikih financijskih institucija u
SAD-u brzo se proirila svijetom i dovela do problema i u europskom bankarskom sektoru.
Tako je Njemaka morala spaavati svoju Hypo Real Estate holding kompaniju. Britanci su
dokapitalizirali velike banke kao to su Royal Bank of Scotland, HBOS, Barclays, Francuzi
BNP i Societe Generale i Nizozemci ING. To je vodilo rastu kamatnih stopa i manjoj ponudi
povoljnih kredita, odnosno novca, to je izravno uticalo na manju linu potronju i investicije.
Prodaja, posebno dobara koja se kupuju na kredit (automobili) drastino je padala, zalihe su
rasle, a padala je i vrijednost dionica. Kako bi se umanjio takav uticaj, prvo amerika
sredinja banka, a zatim Europska sredinja banka i sedam vodeih banaka ve krajem 2008.
godine smanjile su kamatnu stopu na 3,25%.4

Kriza je stvarana desetljeima, u prvom redu velikim promjenama u udjelima rada i kapitala u
korist kapitala u GDP-u, odnosno nacionalnom dohotku (dok je u razvijenim zemljama
krajem ezdesetih i poetkom sedamdesetih godina prologa stoljea udio rada iznosio oko
75%, u Europi poetkom 21. stoljea iznosi od 65 68%). Posljedica toga bio je nesrazmjer
izmeu ponude i potranje koji se godinama rjeavao kreditima bez krize sve dok ivot iznad
dohodovne mogunosti nije pukao.

4
http://portal.sinteza.singidunum.ac.rs/Media/files/2015/441-446.pdf (pristupljeno:07.09.2017)

7
Usporedno, europska dunika kriza dostie od 2010. do danas dramatine razmjere i prijeti
slomom kako Europske monetarne unije tako i nekih zemalja (Grka, Portugal, panjolska,
Italija) povlaei za sobom temeljne ekonomske probleme porast nezaposlenosti i pad GDP-a.
Krajem 2010. dug Grke iznosio je 340 mld eura, Irske 144,5 mld eura, koncem 2011. dug
panije iznosio je 735 mld eura, Portugala 490 mld dolara, dok je u sijenju 2012. dug Italije
bio 1 935 mld eura ili 120% GDP, iako bi propisani najvii dug u eurozoni mogao biti 60%
GDP-a.
Privatne banke koje su prerasle u fiskalne i nadzorne kapacitete drave su Island, Kipar i
Velika Britanija, a takoer su u problemima i oni bankarski sistemi u kojima su vanu ulogu u
stvaranju problema imale dravne banke Austija, Njemaka i Slovenija. Prema Laeven-
Valencijinim kriterijima ak 17 lanica EU-a od 2008. zabiljeilo je bankarsku krizu (11
drava) ili zasluilo epitet graninoga sluaja (6 drava). Meutim, ti podaci nisu konani, jer
minimalno ne ukljuuju sve trokove bankarskih kriza u paniji i Sloveniji koje jo nisu
razrijeene, kao ni troak kiparske krize. Trokovi su takoer podcijenjeni, jer je koncept
fiskalnoga troka restrukturiranja banaka definiran veoma usko. Naime, dokapitalizacije od
strane drave kroz proraun, knjiene su kao troak, no iza velikih iznosa garancija dijelom se
kriju interventne operacije koje su izvedene preko subjekata posebne namjene u iju su korist
izdavane dravne garancije kao glavni instrument smirivanja panike tedia i vjerovnika.
Europska komisija procijenila je da je ukupni iznos izdanih garancija u ovoj krizi preao 40
posto vrijednosti BDP-a EU-a. Najvei dio garancija nikad se ne aktivira pa se i troak po
osnovi garancija ne knjii sve dok se garancija ne aktivira.
Zbog toga su iznosi fiskalnih trokova mali i iznose samo 0,8 posto BDP-a na nivou cijele
EU, ali taj iznos zavarava. Na primjer, u iznosima izravnih fiskalnih trokova nema nekih od
najpoznatijih kriznih epizoda poput Fortisa (Benelux) i francusko-belgijske dravne banke
Dexije, koje su spaavane mimo dravnih prorauna. Stoga s velikom rezervom treba tumaiti
podatke o tome da su neke zemlje poput Francuske i Belgije zaradile na operacijama pomoi
bankama. U toj su raunici knjieni samo prihodi po osnovi naknada na ime velikih iznosa
izdanih garancija, ali ne i stvarni i potencijalni kapitalni gubici koji e se tek s vremenom
iskristalizirati.
Kada je rije o dravnim bankama u nama bliskim zemljama istiu se epizode s Hypobank
Klagenfurt u Austriji, Novom ljubljanskom bankom (NLB) i Novom kreditnom bankom
Maribor (NKBM) u Sloveniji te FHB-om u Maarskoj. Takoer, jo uvijek nije u potpunosti
definisan rasplet s dravnom tedionicom Bankia u paniji. Rije je o vrlo zanimljivom
sluaju megatedionice nastale spajanjem niza pokrajinskih tedionica meu kojima je

8
kontrolni udjel imala Caja Madrid iji je 100-postotni vlasnik lokalna vlast. Jednako je tako
neizvjesna sudbina niza pokrajinskih tedionica (cajas) koje su u vlasnitvu lokalnih vlasti.
Listi problema nedavno su se prikljuile i dvije kiparske banke koje su privatne, ali e zavriti
u dravnim rukama Laiki i Bank of Cyprus.

Slika 1: Najpoznatiji bankarski sluajevi u koje je ukljuena dravna potpora

9
4. Metodologija istraivanja bankarskih kriza

Iz pregleda literature o finansijskim krizama (valutnim, bankarskim, duni- kim) moe se

zakljuiti da je istraivaima ipak najtee bilo identifikovati i definisati bankarsku krizu, prije
svega zbog ogranienosti podataka i pravih trinih indikatora promjene vrijednosti
bankarskog kapitala. U analizi bankarskih kriza najtee je utvrditi datum njihova poetka, a i
o definiciji sistemske bankarske krize jo uvijek nije ostvaren konsenzus meu istraivaima.
Stoga se u literaturi pojavljuju razliite definicije, ovisno o kombinaciji dogaaja i pokazatelja
koje su pojedini istraivai uzimali u razmatranje. To je glavni razlog zbog kojeg empirijski
dio literature o bankarskim krizama jo uvijek ostavlja dojam nesreenosti i neujednaenosti u
pristupu analizi poremeaja.
Sistemsku potragu za uzrocima bankarskih (i finansijskih) kriza neemo nai samo u naunoj
ekonomskoj literaturi. Indikatore ranog upozorenja kriza poele su u devedesetima razvijati i
vodee svjetske finansijske institucije, i razne agencije za utvrivanje kreditnog rizika zemalja
koje izlaze na svjetsko finansijsko trite. S vremenom se procjenama osjetljivosti finansijskih
sistema i stepena rizinosti za potencijalne ulagae poinju baviti i privatni sektor, i bankarski
supervizori. Ali veina tih sistema procjene osjetljivosti ipak se zasniva na indikatorima koji
su izabrani na osnovi ad hoc procjena pojedinih institucija, a ne u okviru nauno-istraivakih
analiza koje polaze od teorijskih saznanja o uzrocima finansijskih i bankarskih kriza. Iako
pojavu praktinih i jednostavnih sistema za rano upozorenje kriza ranih devedesetih ne treba
zanemariti, ipak su takvi pokuaji u sjeni ozbiljnijih naunih istraivanja koja su potpomogla
nastanku zaokruenih teorijskih modela valutnih i bankarskih kriza.
S pojavom prvih ozbiljnijih valutnih poremeaja u svijetu na kraju sedamdesetih, krenulo se u
empirijsku potragu za uzrocima tih kriza. To je dovelo do razvijanja tzv. tradicionalnih
metoda analize, koje se na kraju osamdesetih i na poetku devedesetih poinju koristiti i u
analizama uzronika bankarskih kriza. Tradicionalnim metodama analize smatraju se:5
1. kvalitativne usporedbe i opisi kriznih dogaaja i
2. razni ekonometrijski (parametarski) modeli.
U drugoj polovini devedesetih razvija se alternativna metoda poznata kao signalna ili
neparametarska metoda koja pokuava prevladati nedostatke tradicionalnih tehnika u potrazi
za indikatorima finansijskih kriza.

5
Ahec-onje, A. (2002). Analiza osjetljivosti bankarskog sustava-primjena signalne metode. Zagreb:
ekonomski institut

10
4.1. Tradicionalni modeli

Meu tradicionalne tehnike analize ubrajaju se jednostavni kvalitativni opisi dogaaja koji
prethode krizi, bez testiranja utjecaja pojedinih varijabli, i radovi koji uglavnom uz pomo
grafike metode istrauju kretanje osnovnih ekonomskih varijabli prije i nakon izbijanja
finansijskih kriza. Meu tradicionalnim metodama ipak dominira upotreba ekonometrijskih
(parametarskih) modela, a najee se koriste ekonometrijski modeli za procjenu vjerovatnosti
pojave krize. Modelima procjene vjerojatnosti utvruje se postojanje veze izmeu
potencijalnih indikatora kriza (nezavisne varijable) i varijable koja odraava valutni ili
bankarski poremeaj. Prve metodoloke upute za primjenu te metode dali su Blanco i Garber
(1986.) u analizi uzroka meksike krize ranih osamdesetih, pa ih stoga smatramo pionirima u
primjeni metode procjene vjerojatnosti u analizi platno-bilansnih kriza.
Prednost tradicionalne metode procjene vjerojatnosti svodi se na jednostavnost tumaenja
rezultata, jer se sve informacije o nadolazeoj krizi izraavaju jednim brojem, uz simultanu
procjenu uticaja svih potencijalnih signalnih indikatora krize. No, istraivai uviaju da je ta
prednost istovremeno i nedostatak metode. Taj pristup ne omoguuje rangiranje indikatora
prema njihovoj relativnoj prognostikoj snazi u najavi kriza. Ovdje su varijable jednostavno
ili signifikantne ili nisu signifikantne, a alju li one ponekad i krive, netane signale, to ova
regresijska metoda ne moe. Dalje, za pouzdanu procjenu vjerojatnosti pojave kriza potrebno
je raspolagati velikim brojem opservacija i dugim vremenskim serijama na godinjem nivou
To se takoer moe smatrati nedostatkom metode, jer je veoma teko, ponekad i nemogue
izgraditi obimne baze podataka o krizama i o svim moguim uticajima na nju, i to za sve
zemlje posmatranog uzorka.6

4.2. Signalni (neparametarski) pristup

Signalni ili neparametarski pristup pokuava prevladati gore navedene potekoe i

ogranienja tradicionalnih tehnika u potrazi za indikatorima valutnih i bankarskih poremeaja.
Polazna je pretpostavka signalne metode da se poremeaji koji mogu zavriti krizom ne
zbivaju sluajno, ve su rezultat postepenog pogoranja ekonomskih uslova. Signalni pristup
polazi od podrobne analize ponaanja svih ekonomskih i financijskih varijabli, kretanje kojih
u pretkriznom razdoblju bitno odstupa od uobiajenog ponaanja u normalnim razdobljima.

6
Ahec-onje, A. (2002). Analiza osjetljivosti bankarskog sustava-primjena signalne metode. Zagreb:
ekonomski institut

11
Znaajnije odstupanje odabranih pokazatelja od uobiajenog kretanja smatra se signalom ili
upozorenjem budueg poremeaja. Signalni pristup zasnovale su Kaminsky, Lizondo i
Reinhart (1997. godine) kao alternativnu metodu analize finansijskih kriza, koja omoguuje
dublje razumijevanje ponaanja makroekonomskih snaga koje ekonomiju guraju u kriznu
situaciju.
Zanimljivo je napomenuti da ideja o razvijanju sistema indikatora koji signaliziraju budue
ekonomske dogaaje i nije novost u ekonomskoj literaturi. Iako je ta ideja nova u analizi
finansijskih poremeaja, ipak je rije o ideji staroj gotovo koliko su stare teorije i modeli
poslovnih ciklusa. Stoga za poznavatelje modela poslovnih ciklusa signalna metoda nije
novost. Ta se metoda koncepcijski, i samo djelomino i metodoloki, oslanja na poznatu
NBER-ovu metodu indikatora (leading indicators approach), kojom se tradicionalno koristi za
analizu i predvianje ciklikih zaokreta u trinim gospodarstvima.
Prednost je signalne metode u jednostavnosti njezine praktine primjene, jer nema zahtjeva za
upotrebom veoma strogih analitikih zahvata nad podacima. Prati se ponaanje izabrane grupe
indikatora u razdobljima neposredno prije i nakon izbijanja krize i usporeuje se s njihovim
kretanjem u normalnim razdobljima. Istraivai koji su dosad primjenjivali signalnu metodu
tvrde da signalni indikatori zaista signaliziraju poveanje ranjivosti sustava na poremeaje i
na taj nain upozoravaju na poveanje vjerojatnosti izbijanja valutne ili bankarske krize.
Stoga, za razliku od tradicionalnih metoda, signalni pristup moe odgovoriti na pitanje ta
zaista znamo o ponaanju pojedinih ekonomskih pokazatelja u turbulentnim razdobljima koja
nisu zavrila kriznim dogaajem?7
Signalnom metodom se moe utvrditi relativna prognostika snaga pojedinog indikatora, to
omoguuje rangiranje pokazatelja prema jaini i pouzdanosti njihovih upozoravajuih signala.
Takvi indikatori ne slue samo za alarmiranje kriznih dogaaja, ve je njima mogue pratiti i
nivo osjetljivosti sistema na poremeaje u svakom trenutku. To je istovremeno i osnovna
prednost signalne metode pred tradicionalnim tehnikama. Stoga signalni sistem pokazatelja
moe biti koristan izvor informacija monetarnim vlastima o ranjivosti finansijskog sistema i, u
kombinaciji s ostalim raspoloivim metodama nadzora, moe poveati manevarski prostor za
prilagodbu mjera ekonomske politike da bi se ublaile posljedice kriza, ako ih je nemogue
izbjei.

7
Ahec-onje, A. (2002). Analiza osjetljivosti bankarskog sustava-primjena signalne metode. Zagreb:
ekonomski institut

12
5. Rekacije monetarnih i regulatornih autoriteta i analiza
uinkovitosti
Cilj monetarne politike je odravanje stabilnosti cijena. Osim odravanja stabilnosti cijena,
ciljevi su joj i visoka zaposlenost, rast privrede, stabilnost kamatnih stopa, stabilnost
finansijskih trita i stabilnost deviznog trita. Glavni instrumenti monetarne politike su
operacije na otvorenom tritu, diskontna stopa i stopa obavezne rezerve.
Operacije na otvorenom tritu - obuhvataju kupnju i prodaju dravnih vrijednosnih papira.
Prednosti ovog instrumenta je u veoj kontroli nad koliinom operacija, operacije su
fleksibilne i precizne te se mogu koristiti u bilo kojem obimu, lahko se mogu izvriti operacije
sa suprotnim uinkom i operacije se mogu brzo provesti.
Diskontna stopa stopa koju centralna naplauje prilikom pozajmljivanja bankama, a kojom
centralna banka ostvaruje uticaje na veliinu novane mase. Porast diskonte stope poskupljuje
zaduivanje banaka kod centralne banke, zbog ega banke smanjuju svoju kreditnu aktivnost,
a to rezultira u smanjenju novane mase. Smanjivanje diskontne stope imat e uinak na
porast ponude novca.
Instrument obavezne rezerve propisuju se obaveze banaka na izdvajanje jednog dijela
depozita i dranje u obliku rezerve u blagajni ili na izdvojenom raunu kod sredinje banke.
Obavezna rezerva se utvruje u postotku propisanom s obzirom na vrstu, ronost, veliinu i
poveanje depozita i drugih obaveza banke. Na sredstva izdvojena u obliku obavezne rezerve
centralne banke ne plaaju kamate ili to ine s vrlo malom stopom.

Monetarna politika modelira se uvoenjem triju instrumenata monetarne politike: stope

obavezne rezerve na sve obaveze banaka, stope obavezne rezerve na devizne obaveze banaka
te deviznih intervencija. Centralna banka ima diskrecijsko pravo upotrebe svih instrumenata
monetarne politike. Ciljevi regulacije banaka su: osiguranje solventnosti i likvidnosti
depozitne institucije i promicanje ekonomske efikasnosti. Regulacijom se nastoji ostvariti
kontrola stvaranja novca kroz odobravanje kredita radi ostvarivanja irih ekonomskih ciljeva
(npr. visoka zaposlenost, niska stopa inflacije). Takoer, regulacijom se nastoji zatititi
investitora tj poveati povjerenje u investicijske zajednice. Distinkcijom izmeu emitenta
vrijednosnih papira razliite kvalitete, omogueno je lake i jeftinije pribavljanje kapitala za
najuspjenija drutva. Postoji potreba za adekvatnim snabdijevanjem kredita i osiguravanjem
jednakosti s obzirom da banke opskrbljuju pojedince i poslovne subjekte kreditima u svrhu

13
finansiranja potronje i investicija. Antimonopolskom regulacijom izbjegava se koncentracija
finansijske snage unutar pojedine ili manjeg broja institucija.8

8
https://repozitorij.efst.unist.hr/islandora/object/efst%3A225/datastream/PDF/view (pristupljeno:07.09.2017)

14
Zakljuak
Kada nastupi bankarska kriza, bankarsko poslovanje je ugroeno i javnost gubi povjerenje u
njen sistem. est je sluaj da zbog panike ulagai prilau zahtjev za povlaenjem sredstava
to banci nimalo ne ide u korist. Poznata su dva smjera istraivanja bankarskih kriza. Prvi
smjer odnosi se na prouavanje mikroekonomskih aspekata kriza, a drugi smjer traga za
makroekonomskim indikatorima bankarskih kriza. Neki od ranih signala koji upozoravaju na
problematine banke, a koji je mogu dovesti do propasti su: loi postupci prosuivanja,
promjene revizora, velike fluktuacije zaposlenih i promjene u upravi, javne pritube,
nesposobna uprava te dominantan predsjednik uprave, visoki trokovi bez realnih odraza na
poboljanje poslovanja, upotreba politike moi, nagli rast aktive, problemi s likvidnou,
promjene revizora, kasna predaja izvjea o rezultatima poslovanja banaka. Kada nastupi
kriza bitno je poduzeti odreene mjere i korake za izlazak banke iz krize i njen oporavak. Za
poetak, prvi i osnovni korak je utvrditi uzroke koji su doveli do krize, te instrumente pomou
kojih e se ukloniti deficit, a kojeg generie bankarski sektor. Da bi se rjeili problemi
potrebno je obaviti sanaciju, a te mjere donosi centralna banka i dravne vlasti. Postupci
sanacije poduzimaju se s ciljem finansijskog oporavka banaka, racionalizacije bankarskog
poslovanja i jaanja kapitala. Zakljuak je da je uestala kontrola banaka od iznimne vanosti
i da se kontinuiranim nadzorom banaka problemi mogu rijeiti na samom poetku dok ne
uznapreduju, ako ih se na vrijeme uoi, i na takav nain sprijeiti katastrofalne posljedice.

15
Literatura
1. Ahec-onje, A. (2002). Analiza osjetljivosti bankarskog sustava-primjena signalne
metode. Zagreb: ekonomski institut
2. orovi, M. (2006). Bankarstvo. Beograd: European Center for Peace and
Development
3. Rovanin, A. (2003). Upravljanje finansijama. Sarajevo: Ekonomski fakultet

Web izvori

1. https://repozitorij.efst.unist.hr/islandora/object/efst%3A225/datastream/PDF/vi
ew (pristupljeno:06.09.2019)
2. http://portal.sinteza.singidunum.ac.rs/Media/files/2015/441-446.pdf
(pristupljeno:07.09.2017)
3. https://raiffeisenbank.ba/bhs/menu/view/568 (pristupljeno: 06.09.2017)
4. http://www.revicon.info/dokumenti/pdf%20doc/1.Radomir%20Bozic_Potencij
alni%20rizici%20za%20finansijski%20sektor%20BiH.pdf (pristupljeno:
08.09.2017)

16