Udruenje BOSNA

Frederiksberg Danska

EPSKA TRADICIJA
BONJAKA

Frederiksberg, augusta 2000

www.bosnafolk.com
 EPSKE PJESME
EPSKA TRADICIJA BONJAKA ......................................... 1
KLADUANIN MUJO I KOSTRE HARAMBAA ........... 4
ERZELEZ ALIJA I VUK JAJANIN ................................ 9
MUJA LIJEE VILE PLANINKINJE ............................... 18
SMRT MUJA HRNJICE ....................................................... 26
DODATAK .............................................................................. 30
 UVOD

Vi e v j e k o v n a b o g a t a e p s k a t r a d i c i j a b o n j a k a , m u s l i m a n s k o g
slavenskog svijeta evropske Turske, dugo je vremena bila
skrivena u malo poznatim putopisima, rukopisima, hronikama,
ratnim izvjetajima od kraja 15. pa do kraja 17.vijeka. Prvi
zapisi do sada otkriveni potiu iz prvih decenija 18. vijeka i
otkrili su osnovne osobenosti rane bonjake junoslavenske
epske tradicije; tematiku i sadrinu epskih pjesama, uvjete u
kojima su nicale, likove i sredine u kojima su se pjevale. Bilo
da se radi o pjesmama orijentalno-islamskog kolorita, ili o
pjesmama proetim balkanskim starijim naslijeem, ili o onima
u kojima nalazimo taloge srednjovjekovne bosanske tradicije,
sve zajedno kao jedna sloena i slojevita epska cjelina, ine
nezaobilaznu stepenicu u cilju shvatanja historijskih
dogaanja toga vremena, drutveno-politikih faktora, duhovne
kulture i ouvanja vlastitog etnikog bia.

www.bosnafolk.com
 KLADUANIN MUJO I KOSTRE HARAMBAA

Iz knjige

Narodne pjesne Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini

-knjiga druga-

Sabrao Kosta Hrman,

savjetnik zemaljske vlade u Bosni i Hercegovini,
tampano u Zemaljskoj tampariji, Sarajevo 1889. god.

Pjesma je tampana pod rednim brojem LI, a pjesmu je Kosti Hrmanu poslao jedan od njegovih
saradnika Jovan oki, koji ju je uo od Pae Gute. Pao Guta je roen u selu Boanovii, u
Jabuci kod Foe. Umro je oko 1930, a tada je imao oko 80 godina. Bio je nepismen, a pjesme
je pjevao uz gusle. Putovao je kao guslar i kiridija po cijeloj BiH. Najee je iao u Gacko,
otkuda mu je bila majka i mnoge pjesme je nauio upravo u Gacku. Bio je ramazan-guslar i
pjeva po hanovima. Oni koji su ga poznavali tvrdili su da je znao oko 90 pjesama. Spominjao
se dugo poslije smrti, a za mnoge pjesme koje su se pjevale u zaseocima oko Jabuke znalo se
rei Paine pjesme.
Motiv ove pjesme je osveta za skrnavljenje groba. Ovaj motiv se npr. spominje kod Stith
Thompson u Motif-index of folkeliterature (Kopenhagen 1955). Po tom indeksu je motiv
poznat u Engleskoj, Americi kao i u idovskoj tradiciji. Motiv osvete za skrnavljenje groba je
veoma star i inspirisan je ratnikim ivotom uopte, pa tako i u Bosni. Junak pjesme, Alija
Bojii umire na neprijateljskom podruju, te mu grob lei na neprijateljskoj zemlji. Meutim
pjesniki okvir ove pjesme znatno odudara od bosanske muslimanske epike i oprean je islams-
kim propisima. Za mrtvim kukati, naricati ili plakati smatra se grijeh, u skladu sa islamskim
propisim, jer oni koji kukaju za mrtvima ne priznaju Boga i Boju sudbinu. U ovoj pjesmi
nailazimo na arhaian oblik muslimanske branske sredine, prisutan i u pjesmi Muja lijee
vile planinkinje, a dovoljno je proitati poetak ove pjesme pa se uvjeriti u to.

KLADUANIN MUJO I KOSTRE HARAMBAA

Zakukala kukavica sinja

u Kunari na visokoj grani,
ona kuka kad joj vakta nema,
usred zime, kad joj nije vrjeme.
A to nije kukavica sinja,
vee mati Bojii-Alije.
Dovikuje Bojiia sina
na mezaru, jer joj poginuo:
Jesu li ti imir-tahte teke?
Je l se zemlja u oi nasula? 10
Dolaze l ti surudije esto,
surudije, pa i suvaldije?
Iz mezara neto progovara:
Nije meni crna zemlja teka,
nitse, mati, u oi nasula,
ne dolaze surudije esto,
surudije, pa ni suvaldije,
svijem sam im devap uinio.
Ve mi moja dodijao majko,
dodijao Kostre harambaa 20
od Primorja grada bijeloga,
dolazei svake hefte dana.
Propni konja uz mezara moga,
A kopljetom gaa u mezara,
dovikuje mene poginuta,
-Ustan gori da se sijeemo.-
Mrtve noge hoditi ne mogu,
mrtva usta zboriti ne mogu,
mrtve ruke ne ine mejdana.
Dok ti bijah u Krajini, neno, 30
Te u mene dosta bje jarana
po kahvama i po mejhanama.
Svaki veli:- Na Alija pobro,
Da l pogine, jal dopane rana,
svaki bi te osvetio pobro.-
Kad pogiboh, nemadem dermana.
Vee moja, roditelju, majko,
Pripni peu, ogrni feredu,
hajde mati u Kladuu Muju,
selam e mu, mati, od Alije, 40
nee l izit, te posvetit mrtva.
Otle jadna majka putujui,
tankoj kuli na Bojkovo sie,
mati noi, ali dobro urani,
pripe peu, ogrne feredu,
a u ruku bijelu tojagu.
Stara Muju side u Kladuu,
opazi je, pa Halila vie:
Eto mile Alijine majke,
hajde, sine, izved je na kulu. 50
U mlaega pogovora nema,
skoi Halil te doeka majku.
Izvede je na bijelu kulu,
selam dade, prihvatio Mujo.
Popi kahvu,odmori se majka,
pa Hrnjica besjedio majki:
Oj, pomajko, Alijina majko,
ta je tebe meni doeralo,
te si dola, jadna mila majko,
a tko ti je uinio krivo? 60
Nije nitko uinio krivo.

www.bosnafolk.com
Alija ti selam opremio,
posveuj ga, makar poginuta!
Mujo onda zovnu na Halila:
Hajde moga uzjai ogina,
pa ga goni, sine, niz Udbinu,
a do kule Osmana-bajraktara.
Skoi momak na noge od tala,
a eto ga na podrum oginu,
pa Mujova uzjaha bjelina, 70
ode kuli Osman-bajraktara.
Kad golemo udo opazio.
Osman dobra izveo dorina,
te timari konja na avliji.
Na Osmanu ljetna deisija,
svilen jelek do svilena pasa,
a na glavi fesi-medidija,
ispod fesa perin do pojasa.
Selam Halil bajraktaru dava,
Bajraktar mu selam prihvatio. 80
Selam ti je Mujo opremio,
jai konja, povedi ordiju,
valja vama ii etovati.
Osman dvije puke ispalio,
pa on sebe i dorata spremi.
Sastae se triest i tri druga,
a otale konje pojahae.
Kad su kuli Mustafinoj bili,
Mujo hoda, a ogina voda.
Hoe Halil, al ne da mu Mujo, 90
Mujo ode, Halil ostanuo,
suze truni, a sestra ga pita:
Je l ti ao to ne poe s Mujom?
Jest, djevojko, preboljet ne mogu.
De, Halile, moje djete drago,
prti torbu, a struku preturi,
uzmi puku, hajde putujui,
pa e uli valovitoj sii,
a do kule uli-bajraktara.
A selam e uli-bajraktaru, 100
neka s tobom u planinu poe.
Kad budete u Kunari, sine,
tuj e vodu u planini nai,
jedan bunar, a sedam esama,
a ta voda nikad nije hali,
jal bez vuka, jali bez hajduka.
Vie vode nema od Primorja,
vie vode od Kladue nema,
vie vode, do te vode, sine.
Vas jedan se vode napojite, 110
oni onom karaulu uvaj,
pa se drugi vode napojite,
oni onom karaulu uvaj.
A kad momak zau lakrdiju,
i on ode otle putujui,
pjee Halil ode na nogama.
Kud god ide, uli silazio,
tankoj kuli uli-bajraktara.
Kad mu kuli u avliju side,
kad avliji otvorena vrata. 120
Na kamenu uli.bajraktare,
Turski sio, noge prekrstio,
a Halil mu turski selam dava,
selam njemu uli prihvatio:
O, Halile, Mujovo dijete,
dokle si se tako poteio?
Sestra ti je selam opremila,
da uliu, u planinu poe.
Sabur, Halko, dok silah napremim.
Otale se djeca podignula. 130
Kud god ili bistroj vodi sili,
tu se oba vode napojili,
pa otalen gorom putujui
ree uli Mujovu Halilu:
Da na ravni vatru naloimo,
vidjet e nas vuci, ja hajduci,
ama emo, brate u peinu.
Ak dobije Mujo harambu,
ovud e ga navesti, Halile,
ak dobije Kostre buljugbau, 140
ovud e ga navesti, Halile.
U peini nocu zanoie,
a ujutro dobro uranie.
Stade gore jeka u planini,
dok evo ti Kostre-harambae,
a pred njime savezana Muja,
a za njime Osman-bajraktara,
a za njime Komlen-bajraktara,
na doratu Tankovi-Osmana,
a za njime tridest Krajinika, 150
a goni ih trideset hajduka.
Halil puku do ramena mahnu,
da ubije Kostre-harambau.
Ne dade mu uli-bajraktare:
Nee ubit Kostre-harambau,
pa pred sobom posjei e Muja,
a za sobom Osman-bajraktara.
Pa ugrabi puku od Halila,
tankoj puci oganj naloio,
loe gaa, bolje pogodio, 160
on pogodi Kostre-harambau.

www.bosnafolk.com
Kostre pade, ogat ispanuo,
Halil gaa Komlen-bajraktara,
ne pogodi Komlen-bajraktara,
ve pobjee na konju dorinu.
uli fiek u puku turio,
pa on klee na desno koljeno,
po lijevom tanku puku mahnu,
on pogodi Komlen-bajraktara.
Pa srmali kidoe handare, 170
razerae trideset hajduka,
zastavie Muja i Osmana.
Sve putae tridest Krajinika,
nee Muja putati Halile:
Poveu ga savezana, iva,
nek ga gleda sva Krajina listom,
gdje sam junak bolje od Mustafe.
Molio se Osman-bajraktare,
sramota je povesti ga iva!
Molie se, dok se umolie, 180
bratu svome otpustio ruke.
Posvetie Bojiia mrtva,
a otale oni putujui,
dok su bili, ba su dobro bili,
I sioe u eski Kladuu,
dovedoe tridest sokolova,
uli ode uli valovitoj.
 ERZELEZ ALIJA I VUK JAJANIN
Nepoznati pjeva/ druga polovina 19.vijeka, Gacko

Pjesma erzelez Alija i Vuk Jajanin potvruje tokove epske tradicije karakteristine za
srednjobosansku regiju. Pripada najstarijoj tradiciji Muslimana srednje Bosne s kraja 15.
vijeka.
Konfeksionalno- politika podjeljenost postoji u ovoj pjesmi i odgovara socijalno- ekonomskoj
podjeljenosti, ali bez obzira na te podjeljenosti, pjesma ukazuje i na neka zajednika rjeenja
koja ukljuuju kako priznavanje junatva tako i zajedniko rjeenje sukoba. Vuk Jajanin
nee da zapali erzelezovu kulu, niti da mu nogama pogazi staru majku. Razlog tome je epska
etika, koja nije ni samo muslimanska, ni samo hrianska.
Ibrahim Peevi (1574-1650), poznati turski hroniar bosanskog porijekla i turski putopisac
Evlija elebi, su jo davno u svojim radovima ukazali na epske pjesme bonjaka. Pjesme o
Grz Ilyasu su spomenute u jednom radu Peevije O nazivu brda Grz Ilyas . Tu Peevija
govori o Grz Ilyasu kao o hrabrom muslimanu iz kasabe Janje koji se isticao u borbama pod
beogradskom tvravom. Poginuo je kao ehid i o njemu se pjeva na jeziku nevjernika
( tj. na jeziku Bosne i Vlaha) pjesma koju na ovom jeziku zovu davorijom. (Ibrahim Peevi,
I, Istanbul 1867, str. 88-91).
Evlija elebi dopunjuje Peeviju i pie da je Grz Ilyas pripadao pravcu Imam-i A zama, a
da je poticao iz Bana (Banja), kasabe u blizini sandaka Smederevo ( Evlija elebi:
Seyahtnmesi, VI, Istanbul, str.232,245,248).
Podaci u vezi pogibije Grz Ilyasa, godina i mjesto su dokazali da su Grz Ilyas i Alija
erzelez ista osoba. Npr. ivo sjeanje na erzelezovu smrt, vezano za kult njegova groba u
Gerzovu kod Mrkonji-Grada odgovara lokaciji kod turskog pjesnika Esr ja s poetka 17.
Vijeka. Naime turbe erzelez Alije nalazi se nekoliko kilometara sjeverozapadno od tvrave
Sokol. I sam naziv sela Gerzovo ( u upotrebi prema turskim izvorima od 1528.) je lako dovesti
u vezu sa imenom Grz Ilyasa- erzeleza.
Esr je u svom radu Sultan Mehmed Hn posvetio 115 stihova dogaajima u kojima je
glavni junak Grz Ilyas. On je upotrijebio kao osnovni izvor junoslavensko historijsko predanje
o Grz Ilyasu. Esr naglaava da pripovijeda kako je uo i opisuje Grz Ilyasa/erzeleza kao
hrabrog i krupnog Bosanca sa brkovima koji je imao dugi ratniki sta. Esr nadalje uoava
da je Grz Ilyas imao znaajnu ulogu u odbrani Sarajeva 1480. godine.

www.bosnafolk.com
 ERZELEZ ALIJA I VUK JAJANIN
Nepoznati pjeva/ druga polovina 19.vijeka, Gacko

Dvorbu hajduk Huseine dvori,

u bijelu eher-Sarajevu,
Jakub-pau, bosanskog vezira.
Obdan pau na kapiji dvori,
a po noi painicu ljubi. 5
Vidjela ih Kumrija robinja,
pa je eto pai u odaju.
Da vi, pao, dugo jadan bio!
U z as ga Hasan nabavio,
tebi mladu painicu ljubi. 10
A veli joj Jakub-paa stari:
O, robinjo, je li to istina?
Istina je , vjera ti je tvrda.
ut, robinjo, nemoj nikom kazat:
ja u Husu posijei glavu, 15
painicu konjma na repove;
tijem u ih mukam, umoriti,
a tebe u uzet za ljubovcu
ti e biti painica mlada.
Mnidijahu, niko ne ujae; 20
painica bjee pred vratima,
pa se natrag ispred vrata vrnu
u odaju hajduk-Huseina:
Da vi, Huso, alosna ti majka,
vidla nas je paina robinja, 25
eno pai u odaji kaza.
Bjei, Huso, po svijetu s glavom!
A veli joj hajduk Huseine:
Kud u pobje, moja painice?
U pae je careva fermana, 30
od svaklen me more dobaviti.
Huseine, draga moja duo,
ja sam ula, kazali mi ljudi,
nasred Bosne Jajca bijeloga
i u njemu Jajanina Vuka, 35
osobit je u njegovu Jajcu.
Pravo bjei Jajaninu Vuku,
Vuk e tebe dobro zakloniti,
tu ti more glava ostanuti.
Ja u pai vakat uhvatiti, 40
pa u tebi knjigu nainiti,
ta ti knjiga arovita kae,
onako e, Huso, uiniti
i vie te neu savjetovati.
Onda Huso na noge skoio, 45
painici stade govoriti:
Painice, ako boga znade,
ja haljina za ponosa nemam,
a ja konja za jahanja nemam,
ja oruja za obraza nemam. 50
Huseine, moj oinji vide,
ti e doi u sedam sahata,
Huseine u painu tavlu,
tu e mene painicu nai.
Dau tebi paina putalja, 55
a dau ti paine haljine,
a dau ti paino oruje,
i dau ti hiljadu dukata.
Pa se mlada u odaju vrnu.
Danak proe, mrka noca doe. 60
Mrke noi polovina bila
eto Huse na noge skoio,
pa ga eto u painu tavlu.
U podrumu painicu nae,
u ruci joj muma u fenjeru, 65
a krajem nje Mitar Latinine
seizbaa bosanskog vezira.
Izvedoe paina putalja
dade njemu paine haljine,
a dade mu paino oruje 70
i dade mu hiljadu dukata.
Sad Husein uzjaha putalja,
iz ehera pobjegnuo Huso,
painica ode na konake.
Kud god ide hajduk Huseine, 75
dok on doe Jajcu bijelome,
tankoj kuli Jajanina Vuka.
Na avliju konja natjerao
pa razjaha paina putalja.
Mlai njemu konja prihvatie, 80
a on Vuku na bijelu kulu.
Kad je bio u odaju Vuku,
al kod Vuka niko ne bijae,
sjem Vukove sestre Anelije;
ona bratu rakiju dodava. 85
Husein im dobro jutro viknu,
oboje mu zdravlje prihvatili,
Huseina sjeli na odaju.
Vue Husu hoeldiju vie,
pitaju se za mir i zdravlje; 90
pa mu dade kahvu i rakiju,

www.bosnafolk.com
pa ga pita Jajanine Vue:
O, turine, oklen te imamo?
On mu, to je i kako je kae.
Kad zauo Jajanine Vue, 95
zagrlio, pa ga poljubio,
pa rekoe, te se pobratie,
krsta mu je bajrak poklonio.
Tu su bili za godinu dana.
Jedno jutro dobro uranili, 100
dok zakuca halka na avliji.
Tad Husein na noge skoio,
pa ga eto na avliju sie,
na avliji otvorio vrata.
A uljeze Mitar Latinine, 105
poletio, poljubio Husa:
Pozdrav ti je painica, Huso!
Izvadi mu knjigu arovitu.
Kad Husein knjigu prihvatio,
dade njemu dvadest madarija. 110
Ode Mitar natrag Sarajevu,
a Husein Vuku na ardake.
Rasklopie knjigu arovitu,
a kad mlada painica pie:
Selam Husu, a pozdravlje Vuku. 115
Kad vi knjiga arovita doe,
podignite silovitu vojsku,
pa vi hajte eher-Sarajevu,
turcima sam vakat uhvatila,
u turke je bolest udarila, 120
evo pae, hasta u konaku;
ovdje nema erzelez-Alije,
ve oti umadiji ravnoj,
kula mu je i avlija sama
i na kuli lijepa djevojka. 125
Porobite eher Sarajevo,
zakoljite Jakub-pau starog.
Ti e mene, Huso,prihvatiti,
nosi mene, oeni se mnome;
Vuku Ajka, sestra erzeleska, 130
nek je vodi, nek s oeni njome.
Tada Huso Vuku govorae:
Molim Vue, da dignemo vojsku.
Tomu Vue kajil ne bijae:
Pro se , Huso vraga i belaja, 135
da nikoga od Bonjaka nema
do Alijeerzeleza sama,
ne da sestre brez belaja.
Izginue regularna vojska,
otee nam bojali topove, 140
mi moremo pogubiti glave.
A kad zau hajduk-Huseine,
moli Vuka, dok ga umolio.
Obadva su na noge skoila,
pa stadoe siguravat vojsku, 145
vojske bojne eterest hiljada
i od boja dvanaest topova.
Povedoe silnu vojsku,
kalauz je hajduk Huseine,
a komandar Jajanine Vue. 150
Dan po danak putem putovali,
a uz Bosnu zajavili vojsku,
dok dooe eher-Sarajevu.
Udarie, eher porobie,
do konaka paina stigoe, 155
Huso zakla Jakub-pau starog.
Uhvati mu vjerenicu ljubu,
uzjaha je na putalja za se.
Vojska pain konak porobila,
do kule je erzelske dola, 160
muhaseru uinie kulu.
Tvrda tanka Alagina kula,
sve je s polja biju topovima,
be ne mogu da obore kule.
Ajkuna se sa ardaka brani, 165
ona bije oko kule vojsku.
Dok joj tee na kuli fieka,
ne dade im ulje u ardake:
stotinu im ubi konjanika,
branila se za nedjelju dana. 170
Kad nestane u cure fieka,
tad zaplaka cura na penderu,
pa zavika to je grlo daje:
Sunce arko, na visoko ti si,
moj Alija, na daleko ti si! 175
Sunce arko, popusti se nie,
a, moj brate, primakni se blie!
Da je tebi sestru seiriti,
u koje je jade zapanula,
i bijela u eheru kula. 180
Al ne uje, al habera nema?
Pa je taku knjigu nainila.
Evo muke, knjigonoe nema;
dok doletje ptica na pendere,
al to soko, ptica Alagina. 185
Kad vidjela pticu na penderu,
na grlo joj knjigu objesila,
pa zamoli pticu na penderu,
da joj nosi umadiji ravnoj,
na Avalu do Porina kule: 190
Tu e nai mog brata Aliju,

www.bosnafolk.com
podaj knjigu mom bratu u ruke,
neka vidi ta mu knjiga pie.
Ptica prhnu sa bijele kule,
cura sie na mermer-avliju, 195
na avliji otvorila vrata,
a vojnici dooe na vrata.
Uhvatie erzelesku seku,
poklonie je Jajaninu Vuku.
adijahu porobiti kulu, 200
Alaginu pogaziti majku,
Al ne dade Jajanine Vue:
Kad junaka doma ne imade,
sramota je porobiti kulu,
a grehota pogazit mu majku, 205
jer je dobra rodila junaka.
Otalen je povrnuo vojsku,
pa niz Bosnu udario s njome.

210
Eto ptice umadiji doe,
tankoj kuli na Avalu Pori.
U lijepo doba dolazila:
tamam arko ogrijalo sunce.
I Aliju na avliji nae, 215
gdje j sigur debela dorata,
jer Alija sanak opazio:
gdje je magla eher pritisnula,
a u magli graku gavranovi
u konaku Jakub-pae starog; 220
iz nebesa udarila munja,
po temelju konak odnijela.
Otalen se promolila guja
na bijelu Alaginu kulu.
Svu mu butun kulu opasala, 225
na avliju nanijela glavu.
Ajkuna je srete na avliji,
birden natrag povrnula guju;
ne dade joj prodrijeti kulu.
Tom se sanku odmah osjetio, 230
i u tome sigur dorata;
pa je pticu svoju opazio
i u ptice knjigu prihvatio.
Kad vidio ta mu knjiga pie,
on zaplaka kako enska glava, 235
pa uzjaha debela dorata.
A veli mu od Avale Pora:
Hajr inalah, Bogom pobratime?!
Ne pitaj me, Bogom pobratime,
Vuk Jajanin do Sarajevu, 240
porobio eher Sarajevo
i posjek Jakub-pau starog.
i mojoj su dolazili kuli,
i moju su porobili kulu,
i odveli milu sestru moju. 245
To on ree, otite dorata,
i za njime hrti i ogari.
Kud god ide, Drini vodi sie.
Drina dola mutna i krvava:
izginuli Sarajlije turci, 250
kia pade, krvcu sapirala.
Broda nije, a uprije nema,
daleko mu na Viegrad sii;
velike ga pritisnule misli.
Sada to u od ivota svoga, 255
kako li u Drinu pregaziti?
U toj misli, u kojoj bijae,
poletjee dva hrta Alina,
preskoie Drinu vodu hladnu.
Kad vidio erzelez Alija 260
jer bijae u Alije adet,
gdje mu skau hrti tankoviti,
tu mu more dorat preskoiti
pa izmae debela dorata,
a zavika grlom bjelijem: 265
Ha, dorate, moje janje drago,
preskoi mi Drinu vodu hladnu!
Preskoi mi Drinu vodu hladnu,
u plou mu nogom udario,
do koljena noge utonue, 270
etiri mu ploe ostadoe,
a ne vidje erzelez Alija.
Pa otalen natjera dorata,
pa on eher-Sarajevu doe
i pred kulom svoju majku nae. 275
Ona plae, a spominje sina.
Njoj Alija Boji selam viknu:
Moja mati, ko odvede Ajku?
Sine dragi, Jajanine Vue.
Jesu l davno, majko, pobjegnuli? 280
Ima sinko, tri bijela dana.
Majci ree momak: Ej dovale.
Kud god ide erzelez Alija,
on u Travnik u Klokote doe.
U Klokotim Jajanina vojska; 285
isturili karaule este.
Pred Alijom hrti doljegae,
pa Vukove kolju nobeije.
Trkom tre, Jajaninu kau:
Da vi Vue, ako Boga znade, 290
arene nam vake udarie,

www.bosnafolk.com
poklae ti umorne vojnike.
Tada Vue Husu govorae:
Huseine, dragi pobratime,
ij e biti hrti aroviti, 295
imaju li oni gospodara?
A veli mu hajduk Huseine:
A, Boga mi, Jajanine Vue,
to su hrti erzelez-Alije,
Alija je blizu na dorinu. 300
To rekoe, na noge skoie,
pa na dobre konje uzjahae,
a kadune konjma u terkije,
pa kroz vojsku oba pobjegoe.
Al kroz vojsku udari Alija, 305
procviljee Vukovi vojnici:
O, turine, erzelez Alija,
nemoj sjei umorene vojske,
pobjee ti vojsci komandare,
odnese ti sestru u terkiji, 310
i za njime hajduk Huseine.
Kad zauo erzelez Alija,
on kroz vojsku protjera dorata,
pa dostie hajduk-Huseina.
Stie Husa, sabljom udari ga, 315
presijee hajduk-Huseina.
Painicu malo zahvatio,
od pole joj dvije nainio.
Jo bijae painica trudna,
u njoj muko presijee edo. 320
Ode gonit Jajanine Vuka;
kad sustie Vuka Jajanina,
misli: Sabljom udarit s dorata,
obrezau sestru na sapima;
da ja sjajnom kuburlijom gaam, 325
mogu sestru ubit na sapima.
Isprijeka protjera dorata,
pa potee topuz sa unkaa,
isprijeka ode gaat Vuka.
On iz ruke topuz ispustio, 330
a za brezu Vue zaminuo.
Kroz brezu mu topuz proletio,
mrku Vuku dohvatio ruku,
tada Vue ustavi paripa.
Onda Vue vako govorae: 335
O, Alija, careva gazija,
pokloni mi ivot namejdanu,
kriv nijesam, oinjeg mi vida,
a daba ti tvoja mila seja.
Pa mu curu sa terkije baci. 340
Pokloni mu ivot na mejdanu,
sestru uze na sapi doratu,
pa se natrag povrnuo dadom.
Kad natjera u Klokote ravne,
prsla vojska na etiri strane. 345
Tad Alija protjera dorata,
pa za Travnik njega razjahao;
sestra Ajka voae dorina,
a Alija u travi sjeae,
pa on svojoj sestri govorae: 350
O, Ajkuna, mila seko,
ja ne vidjeh Jajanina Vuka:
kakve slike bjee i prilike,
daj mi pravo, napretka ti, kai.
Hou, brate, ivota mi tvoga! 355
Bjee tvoja slika i prilika,
na te bjee dobro nalikov;
ini mi se, moj brate Alija,
boljeg srca od tvoga bijae.
To Aliji vrlo ao bilo, 360
pa potee svoju otru ordu:
zakla sestru kako janje malo.
Pa prihvati nadak sa dorata,
pa raskopa crnu zemlju njime,
tu ukopa lijepu djevojku; 365
pa donese dvije glavnje crne,
a udari turski abdest na se,
pa on vako tiho govorae:
Dok ja klanj turskoga namaza:
ako sestra prava srca bila, 370
dvije glavnje, dvije breze bile,
grane dale, a list razavile;
ako sestra kriva srca bila,
crne bile k to no su sade.
Pa on sjede klanjati namaza. 375
Kad Alija namaz saklanjao,
kada breze obje primile se:
grane dale, a list razavile.
Poto vidje erzelez Alija,
plahovito iz svog srca jeknu: 380
Avaj meni,moja mila majko,
u ijedu posjekoh djevojku!

www.bosnafolk.com
1
1

MUJA LIJEE VILE PLANINKINJE

- P O I T E LJ

Pjesma Muja lijee vile planinkinje je tampana kao pjesma broj XLVIII, u zbirci Koste Hrmana
Narodne pjesni Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, knjiga druga. Pjesmu je zapisao Avdaga
Talierevi iz Poitelja, Hrmanov saradnik. Rukopis je vlasnitvo Zemaljskog muzeja i broji
ukupno 6 listova veliine 21x34. Ispisana su etiri i po lista ukupno. U pjesmi se uoavaju
starije naslage epskog pripovijedanja u formi naricanja, to je kao rijedak obiaj utvren
samo kod muslimana u Crnoj Gori i Hercegovini. Majka Muje Hrnjice misli da joj je sin mrtav.
Kerka Ajkuna je u daljini vidjela konjanika koji je podsjea na brata Muju (stihovi broj 252-
259). U pjesmi se pojavljaju i vile, to nije bila rijetkost u pjesmama tog vremena. Vile su
lijeile ranjenog junaka ili pomagale u borbi.
 MUJA LIJEE VILE PLANINKINJE
- P O I T E LJ -

Pokliknula sa planine vila,

vila vie kladukoga Muja:
e si, Mujo, nigdje te ne bilo,
pogibe ti dijete Halile,
u Kunari, visokoj planini,
su trideset i etiri druga!
To ne uje buljugbaa Mujo,
jere Mujo sanak boravljae,
ve to uje Hrnjovina majka.
Ona budi svog sina Hernicu: 10
Ustaj, Mujo, na noge lagahne,
pogibe ti Halil na Kunari
su trideset i etiri druga!
Onda Mujo na noge skoio,
trkom tre u pjanu mejhanu,
u mejhani nigdje nikog nema,
do daide Kovaina-Rama.
Mujo vie svog daidu Rama:
Moj daida na noge lagahne,
pogibe mi Halil u Kunari 20
su trideset i etiri druga!
Onda Ramo na noge skoio,
oni dobre konje pojagmie,
i debele konje pojahae,
pa ih eto pod Kunar-planinu.
Kad su bili Ramovu bunaru
a sve pusta povaljana trava,
povaljana, krvi potrapana.
Lee lea tridest i etiri,
a sve Mujo lee premetae, 30
gleda lea od brata Halila.
Od Halila lea ne imade,
Onda Mujo tiho govorae:
Moj daida, Kovaevi Ramo,
Halila su vlasi uhvatili,
Gledaj tlake oko druma puta,

www.bosnafolk.com
Kud j otila tlaka kroz planinu,
Da iemo, da ih poeramo.
Mujo nae tlaku pokraj puta,
Pa sve goni tlaku kroz planinu, 40
Kud j otila tlaka od hajduka.
Kad on pade do jedne doline,
On pogleda ezdeset hajduka,
A pred njima Mijat harambaa.
Mujo gleda, a nema Halila,
pa debela naera ogina.
Opazi ga ezdeset hajduka,
pa na lahke noge udarie,
pa na vatru Muja doekae.
Tu je Muju loa srea bila, 50
etiri ga puke udarie,
A Mujo se vije na oginu,
Uzenije nogam opirae,
pa za golu sablju prihvatio,
ranjen Mujo isera ogina,
posijee trideset hajduka,
utee mu tridest kroz planinu.
Tu pobjee Mijat harambaa,
ne dade mu ogat od mejdana,
ve Mijata nogom prihvatio, 60
u travu ga zgazi djetelinu.
Ranjen Mujo osjede ogina,
nadak tre i nadak potee,
pa Mijata sve nadakom tue,
a sve Mujo za Halila pita.
Mijat njemu stade kazivati,
to je njemu od Halila bilo:
Sino jarko iindiji sunce,
a ja bijah u Kunar-planini,
a kod mene ezdest i tri druga. 70
Pa bijasmo oednjeli voma.
Kad doosmo Ramovu bunaru,
a kad spava trideset turaka,
i pred njima tvoj bratac Halile.
Mi doosmo kroz zelenu travu,
te poklasmo trideset turaka,
a prenu se tvoj bratac Halile,
pa u ruku puku prigrabio,
za njim pue do ezdest puaka,
utee nam za studenu stjenu. 80
Tri-etiri puta zapalio,
ubi meni tri-etiri druga.
Tad na zemlju akam pritisnuo,
ja ne znadoh to bi od Halila,
da li ranjen utee Halile,
al se nije Halil obranio?
Njesam, Mujo, oima vidio.
Sad mu Mujo savezuje ruke,
pa ga sveza za ogata svoga,
a zavika svog daidu Rama: 90
Moj daida, naeraj putalja,
goni konja za studenu stjenu,
nebil nao tlaku od Halila
da vidimo to je od njeg bilo,
da l utee zdravo u planinu?
Odmah Ramo posjede putalja,
Ramo pade pod studene stjene,
za stijenom tlaku nalazio,
sve po travi potrapala krvca.
Onda Ramo tiho govorio: 100
O, Halile, alostan ti dajo!
Meer si ti dopanuo rana.
Pa se tlakom Ramo nametnuo,
kad on pade do jedne doline
i pogleda pod zelenu jelu.
Kad pod jelom Hrnjica Halile
zau tutanj od konja putalja,
Halil viknu, a na noge sinu,
hesabljae Mijat harambaa:
O, Mijate, to me se ne proe? 110
Pa potee puku deferdara,
hotijae ubiti daidu.
Dok on pozna svog daidu Rama,
do njeg Ramo dotjera putalja:
Moj Halile, moje djete drago,
jesi li se lahko obranio,

www.bosnafolk.com
more rane preboljeti sine?
Moj daida, Kovaevi-Ramo,
da bi tebi rane prebolio,
to su rane kraj srca mojega, 120
a ne mogu one rane ljute,
to je rana polag srca moga,
mog sestria Rajkovac-Beira,
to poginu Beir kod bunara.
Meni sva se oblomila krila,
ostae mi pod kamenom ruke.
Tad dopade Mujo na oginu.
Kad pogleda Halile ogina,
njega pusta obojila krvca,
Halil vidje gdje je ranjen Mujo. 130
Tada Mujo osjede ogina,
pa poletje Mujo do Halila:
Jesi l zdravo, moj brate Halile?
Malo sam se, Mujo, obranio.
Onda Mujo govori Halilu:
Bogme sam ti brate poginuo,
mene su ti rane osvojile,
etiri su puke udarile,
sve se svile oko srca moga.
To govori, pa lee u travu. 140
Stade figanj Mujova Halila,
svoje rane i zaboravio,
pa Hrnjici bratu govorio:
Moe, brate, uzjahat ogina,
more li mi na Kladuu sii?
Iz trave mu progovara Mujo:
Niti mogu uzjahat ogina,
niti mogu rana preboljeti,
nit se mui, nit me nosi Halko,
ve mi snimaj pusat i haljine. 150
Tad procvilje Halil i daida:
Kako emo tebe ostaviti?
Mujo bogom stade zaklinjati:
Nemojte me odovle micati!
Tad daida do Hrnjice doe,
sve mu pusat i haljine snima,
ostavi mu gae i koulju
i na pleim fermen od kadife.
Stoji figanj Mujova Halila,
stoji cika Mujova ogina, 160
ali ranjen razgovara Mujo:
Od te kajte ne imade fajde,
ovako je od Boga sueno,
meni vakat umrijeti doe.
Vi hajdete bijeloj Kladui,
povedite Mijat-harambau,
bacite ga na dno u tavnicu.
Mrku ete nocu prenoiti,
pokupite mlade Kladuane,
vodite ih u Kunar-planinu, 170
onda ete mene ukopati,
u planini turbe namjestiti.
Tada Mujo ostade pod jelom,
eno ode Halil i daida.
Oni idu bijeloj Kladui,
Mujo osta rane bolujui.
Kad je taman po jaciji bilo,
poletie samohite vile
sa Prologa, visoke planine,
pa padoe na Kunar-planinu, 180
pa sjedoe na tisovu panju.
Kad zagrkta gavran ptica crna
po akamu, kadno vakta nema,
onda vele dvije gorske vile:
Negdje ima lea od junaka,
a dok grke gavran ptica crna.
Onda tree progovara vila:
Ondje nema lea od junaka,
a dok grke gavran ptica crna
po akamu, kada vakta nema, 190
ve je ondje ranjena junaka.
Potecite, vidte moje seke,
da vidimo gdje je ptica crna.
Dvije vile na noge skoie,
pa padoe pod zelenu jelu.
Kad poletje gavran ptica crna,

www.bosnafolk.com
kad pod jelom nabacano granje.
A kad vile podigoe granje,
kad pod granom naoe junaka,
oim gleda, a avaza nema, 200
puste mu se rane ohladjele.
Onda treu zavikae vilu:
Naa seko, hodider ovamo.
Kad je trea dolazila vila,
a kad vila opazila Muja,
udari se rukom po koljenu:
A, moj Mujo, alosna ti seka,
meer si mi dopanuo rana!
Zavlai mu po damaru ruku,
onda vila progovara mlada: 210
Potecite, dvije moje seke,
jedna hajde devetoj planini,
donesi mi devetera cvjea!
Druga leti prekomora sinjeg
i donesi vode studenike,
da mu vodom rane isperemo,
a od trava melem nainimo.
To rekoe, vile odletjee.
Iste noi u sedam sahata
sastae se sve tri kod Hrnjice, 220
pa mu vodom rane izaprae,
a od trava mehlem udarie.
Dokse sila dva sahata ravna,
a stade se Mujo pomicati,
pa mu drugi mehlem udarie.
Dok se svanu i ogranu sunce,
usta, sjede pod zelenom jelom,
pa mu trei mehlem udarile.
Iza toga do malo zemana,
onda Mujo na noge ustade, 230
pa se sjeti nejaka Halila:
Moj Halile, alostan ti Mujo,
evo ti se izljeio Mujo,
jesu l tebi rane prituile?
A vele mu do tri gorske vile:
De ne luduj, adamio Mujo,
ve ti hajde tvojoj tankoj kuli,
razgovori tvoju staru majku,
obveseli tvog brata Halila.
Tada Mujo na noge ustade, 240
Mujo pade niz Kunar-planinu.
Svuno ie, dok se ne rasvanu,
pomoli se polju kladukome.
Vid Ajkune, sestre Hrnjiine,
sve joj pusta na penderu glava,
a sve gleda sentu njemakomu,
a sve grozne suze prolijeva.
Dade joj se neto pogledati ,
a u polju opazi pjeaka,
plaho ie poljem zelenijem. 250
Dovikuje svoju staru majku:
O starice, majko milostiva,
ev odonud jednoga pjeaka,
ba k hoda brata Muja moga.
ut, Ajkuno, kukavice crna,
nemoj mojih povreivat rana,
ne spominji moga sina Muja!
alosna mu dovijeka majka,
a emerna kua osvanula!
U ta doba Mujo pred avliju, 260
a zavika plemenita Ajka:
Moja majko, evo nama Muja!
Poletjee obje na avliju,
ranjen Halil na bijeloj kuli.
A kad dou Halil za Hrnjicu,
hitro skoi, k da ne leae.
Na avliji Muja susretoe,
jamie ga na bijele ruke,
pa ih eto na tanahnu kulu.

www.bosnafolk.com
 SMRT MUJA HRNJICE

- FOA

Pjesma Smrt Muja Hrnjice je tampana kao pjesma broj LVIII, u zbirci Koste Hrmana
Narodne pjesni Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, knjiga druga. Pjesmu je zapisao
Jovan oki, Hrmanov saradnik. oki je pjesmu uo od Halila buljukbae Gogalije iz Pleha.
Motiv ove pjesme je osveta zbog preljube. Sam motiv nema nita specifino
bosanskomuslimansko u sebi ali je pjesma sauvana u muslimanskoj sredini i povezala je
dogaaje o kojima pjeva sa Krajinicima iz 17.vijeka, Mujom Hrnjicom i njegovim pobratimom
Kataricom Mehom. Iza imena Muje Hrnjice krije se moda neki udnovati junak starije bosanske
pjesme, kome je novija bosanska tradicija Muslimana dala ime Muje Hrnjice, poznatog krajikog
junaka iz prve polovine 17. vijeka. Pjesma se pjevala i u muslimanskoj ali i hrianskoj sredini,
pa je veoma vjerovatno da je hrianski kaziva imao bitno uee u sadraju pjesme, to se
vidi posebno u drugom dijelu pjesme. Taj dio o Jovanu harambai je izrazito antimuslimanski.

Smrt Muja Hrnjice

- FOA

Knjigu pie Katarica Meho,

pa je sprema pobratimu svome,
sa Kladue buljugbai Muju:
Hajde meni u Krajinu sii,
da idemo u lov u planinu,
da bijemo srne i ljeljene.
Kada Muji sitna knjiga doe,
knjigu ui i na nju se smije,
pa zavika svog brata Halila:
Idi, nai silah i oruje! 10
Hajde, majko, skuhaj branjenicu!
Kad mu majka skuha branjenicu,
Halil spremi silah i oruje.
Ondar Mujo na noge skoio,
pak se svue, ter se preobue.
On obue silah i haljine,
a na noge pritee opanke,
a na lea torbu obravnicu,
a po torbi struku singaicu,
a u ruke sjajna garabina, 20
pa otalen pohodio Mujo.
Kud god ide, na Krajinu sie
do bijele pobratima kule.
Pobratima sa avlije viknu.
Odazva se sa pendera Meho:
Hodi, pobro, da pijemo vino.
Kad Mujaga na kulu izie,
ire ruke, u obraz se ljube,
pa sjedoe hladno piti vino.
Tu su oni konak uinili, 30
a na jutru dobro uranili,
pa na jutru popili rakiju,
i eerli kahvu poharili.
Ondar veli Katarica Meho:
Hajde,ljubo, spremaj branjenicu!
Ondar ljuba na noge skoila,
pa zavrati uz ruke rukave,
prigotovi lahke branjenice,
u mjeine pritoila vina,
pritoila vina i rakije, 40
i ovnova mesa debeloga.
Tad zavika Katarica Meho:
Hajd na noge, buljugbaa Mujo,
da idemo u lov u planinu!
I otale pobre polazie.
Kad sioe na mermer-avliju,
povrati se Katarica Meho
uz bijelu od kamena kulu,
da naredi vjerenici ljubi,
da mu uva od kamena kulu. 50
Kad izie na ardake Meho,
i pogleda crnijem oima,
Mujo sjedi s ljubom na dueku,
vino pije, a lice joj ljubi.
Kad se Meho na avliju vrati,
kad to Mujo eka na avliji,
u ruci mu puka garabina.
Tad pomisli Katarica Meho:
Ah li, Mujo, jedan sihirbazu,
platie mi, Boga mi jednoga, 60
dok siemo u lov u planinu!
Pa kad sili u lov u planinu,
u Zvijezdu, visoku planinu,
onda ree Katarica Meho:
Pobratime, buljugbaa Mujo,
kolko ima vakta i zemana,
kako smo se, Mujo, pobratili,
ja nijesam s tobom razgovar,
ta t ubiti more na mejdanu? 70
A veli mu buljugbaa Mujo:

www.bosnafolk.com
Pobratime, Katarica Meho,
sedam drama madarije ute
men ubiti more na mejdanu.
Onda ree Katarica Meho:
Pobratime, buljugbaa Mujo,
al e ostat na ek u planini,
al e puat hrte i zagare. 80
Ode Meho niz planinu pustu,
pa zapua hrte i zagare.
Kad teknue hrti i zagari,
tad se Meho vrati uz planinu.
Pa je Meho puku prepunio
sedam drama ute madarije,
pa on pade za tanku jeliku,
prui puku niz lijevu ruku.
Na Muju je nian sastavio,
a na puci vatru naloio. 90
Kad mu pue puka u planini,
sve sa jela ptice poletjee.
Loe zgaa, al dobro pogaa,
udari ga u plei junake,
a prskoe toke na prsima.
I on ubi buljugbau Muja,
pa pohvata hrte i zagare,
pa on ode svojoj tankoj kuli.
Al ostade na nogama Mujo,
tu je staj cjelu heftu dana, 100
nije pao u zelenu travu,
mada bjee svijet mijenio.
U to doba bjee u planini
dobar junak, Jovan harambaa
su svojijeh trideset pandura,
jer on strau od turaka uva,
da ne prou niz zemlju esarsku.
Kad izie Jovan harambaa,
da pretrai Zvijezdu planinu
su svojijeh trideset pandura, 110
pa pogleda crnijem oima,
kad to stoji buljugbaa Mujo.
Kada ga je Jovan opazio,
ondar jami puku deferdara.
Pade Jovan na desno koljeno,
na lijevo ruku naslonio.
Kad mu pue puka pred oima,
loe zgaa, al dobro pogaa,
zgodi Muja meu oi crne,
pa od zemlje na noge skoio, 120
i potee maa zelenoga,
te na Muja juri uinio,
pa mu skide sa ramena glavu.
Onda glavu u zobnicu baci,
te je nosi u Kotare ravne,
gospodaru, od Kotara banu,
njom je banu peke uinio.

TUMA

Geografske lokacije:
Kotar- oblast u Dalmaciji
Krajina- odnosi se na Bosansku Krajinu
Zvijezda- planina u Bosanskoj Krajini
Kladua- mjesto u Bosanskoj Krajini

Rijei
Buljugbaa, (turcizam) 1. U janjiara zapovjednik buljuka, 2. Vodnik
Buljuk, (turska r.) odjel (vojnika)/ eta
ek, bosanska rije, mjesto u planini, na kojemu lovac eka divlja
Dram, grka r.drahma/mjera za teinu
Deferdar, persijska r. puka damascirane cijevi
Harambaa, arapsko-turska rije, harami-basi, hajduki glavar
Hefta, persijska r. sedmica, nedjelja dana
Hrt- vrsta lovakih pasa(Windhund)
Ljeljen, bosanska r. jelen
Madarija- ugarski ili austrijski dukat
Mejdan- turska r. polje, prostor, u varoima iroki prostor, trg
Pandur, (ma.) straar
Peke, persijska r. dar
Sihirbaz, arapska-persijska r.- vraar, gatar, maioniar, arobnjak
Silah, arapska r. oruje
Singaica struka, bosanska r. vuneni ogrta
Toka, turska r. spona, oklop
Zagar, turska r. vile (lovaki pas)

www.bosnafolk.com
DODATAK
Literatura:

1. Kosta Hrmann: Narodne pjesme Bonjaka II, knjiga 2, Sabrao Kosta H. 1888- 1889/
Originalan naslov : Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini
Sabrao Kosta H. , savjetnik zemaljske vlade u B i H. Knjiga druga , Sarajevo , Zemaljska
tamparija 1889

2. enana Buturovi: Studija o Hrmannovoj zbirci muslimanskih narodnih pjesama, Biblioteka

kulturno nasljee Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Svjetlost, 1976.

3. enana Buturovi: Usmena epika Bonjaka, Bonjaka knjievnost u 100 knjiga, Preporod,
Sarajevo , 1995

Naslovna stranica: Fotografija Mehmed Kolak Kolakovi- jedan od najpoznatijih pripovjedaa

epskih narodnih pjesama Bonjaka.

Pjesme odabrao i pripremio za internet Muho Paali.